MUZIKA

ENCIKLOPEDIJA
I

A-G

OZ
ZAGREB AVCAVLXXI
UGOSLAVENSKI L E K S I K O G R A F S K I ZAVOD

T I S A K , B A K R O T I S A K , O F F S E T I U V E Z
G R A F I K I ZAVOD HRVATSKE, ZAGREB
JUGOSLAVENSKI LEKSIK' FSKI ZAVOD, ZAGREB
Drugo izdanje Muzike enciklopedije izlazi proireno u tri sveska. Sva
ranije objavljena materija pregledana je i dopunjena novim biografskim i biblio-
grafskim podacima. U drugo izdanje uvrtena su mnoga nova imena kompozi-
tora, muzikologa i muzikih umjetnika koji su u meuvremenu zauzeli odreeno
mjesto u muzikom ivotu svojih zemalja; unijeti su podaci iz podruja jazza
kao i zabavne muzike, koja sve vie ulazi u svakodnevni ivot suvremenog o-
vjeka. Obraeni su i novi muziki pojmovi na polju tzv. avangardne muzike,
kojih nije bilo u ranijem izdanju. Smatrajui da su koreografi i baletni umjetnici
ravnopravni partneri ostalim muziko-scenskim radnicima, redakcija je unijela
itav niz novih imena s tog podruja.
Radi boljeg pregleda narodna muzika svakog naroda izloena je u novom
izdanju u istom lanku s umjetnikom. U nastojanju da nova edicija i u ovom
pogledu dosegne nivo nacionalno reprezentativnog djela, redakcija je posvetila
punu pozornost sintetikom prikazu muzike kulture jugoslavenskih naroda i na-
rodnosti. to se tie likovne opreme, znatno je proiren ilustrativni dio i povean
broj likovnih priloga u bakrotisku i u boji.

M U Z I K A E N C I K L O P E D I J A
Glavni urednik
Kreimir Kovaevi
lanovi redakcije
Ivona Ajanovi, Dragotin Cvetko, Stana uri-Klajn, Cvjetko Ivanovi,
Marija Kuntari, Dragoslav Ortakov, Mladen Pozaji
Sekretar Krasna
Panjkota
Glavni redaktor ilustracija
Koraljka Kos
Redaktor
ilustracija Mirjana
Petrievi
Tehnika redakcija Duan
vab i Branimir Sokol
3
SURADNICI U I SVESKU
A. Koc. Akil Koci, muziki urednik Raio-stanice, Pritina
A. Pr. Dr. Anreja Preger, prof. Muzike akademije, Beograd
A. Rij. Dr. Andrej Rijavec, docent Filozofskog fakulteta., Ljub-
ljana
A. To. Andrija Tomaek, prof. Muzike kole Pavao Mar-
kovac, Zagreb
A. Vi. Albe Vidakovi, prof. Teolokog fakulteta, Zagreb
B. A. Branka Anti, akademski muziar, Zagreb
B. Buj . Dr. Boj an Buj i, prof. Uni verziteta, Readi ng
B. D. Branko Dragutinovi, dramaturg oVere Narodnog
pozorita, Beograd
B. I. Bojana Ivanevi, prof. Muzike kole Vatroslav
Lisinski, Zagreb B. Lk. Borut Loparnik, urednik III
programa Radio-televizije,
Ljubljana B. S. Branimir Saka,
kompozitor, Zagreb
B. a. Dr. Boidar irola, muzikolog i kompozitor, Zagreb
Bi. R. Biserka Rako, redaktor JLZ, Zagreb
C. I. Cvjetko Ivanovi, glavni uredni k Radi o-stanica, Ti-
tograd
C. R. Cvjetko Rihtman, akademik, prof. Muzike akademije,
Sarajevo
D. Co. Dr. Dragotin Cvetko, akademi k, prof. Fil ozofskog fa-
kulteta, Lj ubljana
D. ol. Dragutin oli, prof. Muzike akademije, Beograd D.
Ov. Dragoslav Ortakov, docent Visoke muzike kole, Skopje D.
Pl. Duan Plava, prof. Muzike kole >Isidor Baji,
Novi Sad
D. Ps. Dragomir Papadopolos, prof. gimnazije, Beograd D.
Sn. Duan Skovran, prof. Muzike akademije, Beograd Di.
S. Dr. Dimitrije Stefanovi, vii nauni suradnik Muzi-
kolokog instituta, Beograd
D. J. ura Jaki, direktor Muzike kole Josip Slavenski,
Beograd . Ra. oko Radovi, muziki urednik
Radi o-stanice, Titograd
E. Hk. Emil Hajek, prof. Muzike akademije, Beograd
E. Kr. Erika Krpan, muziki kritiar, Zagreb
F. L. Franjo Lui, prof. Muzike akademije, Zagreb
G. J. Dr. Gavro Jakeevi, direkt or Srednje muzike kole,
Sarajevo G. Kr. Gordana Krajai, prof. Muzike kole
Josip Slavenski,
Beograd H. P. Dr. Hubert Pettan, prof. Muzike
kole Vatroslav
Lisinski, Zagreb
H. U. H. Helena Uhlik Horvat, kostimograf Narodnog pozo-
rita, Sarajevo
I. A. Ivona Ajanovi, redaktor JLZ, Zagreb I. Hg. Dr.
Ivan Henneberg, direktor Zavoda za zatit u autorskih malih
prava, Zagreb 1. Me. Ivo Malec, kompozitor, Pariz
I. Su. Dr. Ivo Supii, prof. Muzike akademije, Zagreb J.
As. Josi p Andreis, prof. Muzike akademije, Zagreb J. Bez.
Dr. Jerko Bezi, nauni suradnik Instit uta za narodnu
umjetnost, Zagreb
J. Bur. Jovan Bandur, prof. Muzike akademije, Beograd J.
Gc. Janko Grilc, ef muzikog odjela Radio-televizije,
Ljubljana
J. Mvi. Jovan Miloevi, prof. Muzike kole, Cetinje J. S. N.
Jelka Stamatovi-Nikoli, prof. Muzike akademije,
Beograd
J. Se. Dr. Joe Sivec, docent Fil ozofskog fakulteta, Ljubljana
J. ip. Janka ipu, akademski muzi ar, Zagreb
K. Be. Katarina Bedina, bibliotekar Filozofskog fakulte
Ljubljana K. Ko. Dr. Kreimir Kovaevi, prof.
Muzike akademi
Zagreb
K. Ks. Dr. Koraljka Kos, docent Muzike akademije, Zagi
L. Ai. Lorenc Antoni, muziki urednik Radio-stanice, Priti
L. M. Lazar Marjanovi , prof. Muzike akademije, Beogi
L. Vr. Lav Vrbani, prof. Uni verzitet a, Boston M. Ca.
Mi lo Cipra, prof. Muzike akademi je, Zagreb M. In.
Milica Uijin, nauni suradnik Muzikol okog i nstit u
Beograd
M. Ke. Milivoj Kerbler, prof. muzike, Zagreb
M. Kri. Miro Krii, muzi ki publicist, Zagreb

j
M. Kun. Marija Kuntari, redaktor JLZ, Zagreb M. Maz.
Ml aden Mazur, muziki uredni k Radio-stanice, Zagi M. Poz.
Mladen Pozaji, prof. Muzike akademije, Sarajevo M. R.
Mirko Ramov, asistent Glasbeno-narodopisnog i
stit uta, Ljubljana
M. pe. Manica pendal, prof. Pedagoke akademije, Marit
M. To. Dr. Mihovi l Tomandl, publi cist, Panevo M. V.
Mi odrag Vasiljevi, prof. Muzike akademije, Beogi M. 2.
Dr. Milan epi, primari us, Zagreb Mi. Pa. Mirka
Pavlovi, akademski muziar, Beograd N. D. Natko
Devi, prof. Muzike akademi je, Zagreb N. Ha. Nikola
Hercigonja, prof. Muzike akademije, Beogi N. Kri. Nada
Krii, muziki publ icist, Zagreb N. Mi. Dr. Ni ko S.
Martinovi, direktor Centralne bibliotei
Cetinje O. D. Dr. Oskar Danon, ef-dirigent
Slovenske filharmoni
Ljubljana
P. B. Petar Bingulac, prof. Muzike akademije, Beograd
P. Me. Dr. Pavle Merku, urednik programa Slovenske stan:
RAI Trst
P. Mil. Predrag Mil oevi, prof. Muzike akademije, Beogr
P. i. Pavel ivic, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana
R. Redakcija
R. A. Rafael Ajlec, muziki urednik Radio-televizije, Ljublja
R. . Ratko urovi, prof. Akademije za pozorite, filrr
televiziju, Beograd R. Pej. Roksanda Pejovi,
prof. Muzike kole Stankovi
Beograd Ra. P. Radmila Petrovi, nauni
suradni k Muzi kolokog i
stituta, Beograd S. D. K. Stana uri-Klain,
direktor Muzikolokog institu
Beograd
S. Pn. Svetolik Paan, prof. muzi ke, Beograd S. p.
Slobodan piri, asistent Muzike akademije, Saraje T. Br.
Tea Brunmid, muziki suradnik Zagreb-filma", Zagr T. Si.
Todor Skalovski, dirigent Makedonske filharmoni
Skopje
V. Br. Vera Baver, redakt or JLZ, Zagreb

j
V. Mvi. Vlado Miloevi, akademik, Banja Luka

!

V. Pe. Vlastimir Perii, prof. Muzike akademije, Beograd j
V. U. Vilko Ukmar, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana |
V. c. Dr. Vinko ganec, akademik, Zagreb
j
Va. Ba. Vartkes Baronijan, muziki urednik Televizije, BeogE
VI. M. Vladeta Milankovi, akademski muziar, Beograd
Z. Gi. Zlatko Grgoevi, prof. Pedagoke akademije, Zagr
Z. Kr. Dr. Zmaga Kumer, vii nauni suradnik Glasbeno-n
rodopisnog instituta, Ljubljana Z. Ku. Dr. Zija
Kuukali, prof. Muzike akademije, Saraje
KRATICE
Archiv fiir Musikforschung
Archiv fiir Musikwissenschaft
Allgemeine Musikzeitung Acta
Musicologica Autonomna
Sovjetska Socijalistika
Republika basso continuo eki
Denkmaler deutscher Tonkunst
Demokratska Republika
Denkmaler der Tonkunst in
Bavern Denkmaler Osterreich
engleski francuski
glasni (2-gl., dvoglasni)
grki
Hrvatski glazbeni
Hrvatsko narodno
hrvatski
Internationale Musikgesellschaft
instrumentalni italijanski izdanje,
izdao izvedeno
Jugoslavenska akademija zna-
nosti i umjetnosti jugoslavenski
Kirchenmusikalisches Jahrbuch
knjiga
Kulturno-umjetniko drutvo
latinski latvij ski Die Musik
madarski
MF Die Musikforschung
MFM Monatshefte fiir Musikgeschi-
chte
MGG Die Musik in Geschichte und
Gegenwart
ml. mladi
MQ Musical Quarterly
NR Narodna Republika
nem. nemaki
njem. njemaki
obj. objavio, objavljeno
OKUD Omladinsko kulturno-umjetni-
ko drutvo
perz. perzijski
PGM Publikationen der Gesellschaft
fiir Musikforschung
PJB Jahrbuch der Musikbibliot hek
Peters
polj. poljski
prer. preradio, preraeno
RAM Rassegna musicale
red. redigirao
rev. revidirao, revidirano
RIM Revue Int er nat ionale de Mu-
sique
rkp. rukopis
RKUD Radniko kulturno-umjetniko
drutvo
RM La Revue Musicale
RMI Rivista musicale italiana
rus. ruski
S. San (sveti), Santa (sveta)
s. a. sine anno
SAD Sjedinjene Amerike Drave
SAN Srpska akademija nauka
SAP Socijalistika autonomna pokra-
jina

SBIM Sammelbande der Internationa-
len Musikgesellschaft
SFSR Sovjetska Federalna Socijalisti-
ka Republika
SIM Revue de la Societe Internatio-
nale de Musique
simf. simfonijski
SMZ Schweizerische Musikzeitung
(od 1961 Schweizerische Mu-
sikzeitung und Schweizer Mu-
sikpadagogische Blatter)
SNG Slovensko narodno gledalie,
Ljubljana
SR Socijalistika Republika, Save-
zna Republika (Njemaka)
srp. srpski
SSR Sovjetska Socijalistika Repub-
lika
St. Saint
St.
stariji, stoljee
STMW Studien zur Musik\vissenschaft
sv. svezak, sveti
Sv. C. Sveta Cecilija
panj. panjolski
tal. talijanski
V.
vek
VFMW Vierteljahrsschrift fiir Musikwis-
senschaft
vok. vokalni
ZFM Zeitschrift fiir Musik
ZFMW Zeitschrift fiir Musikwissen-
schaft
ZIMG Zeitschrift der
Musikgesellschaft
Z.NO Zbornik za narodni ivot i
obiaje
ILUSTRACIJE U I SVESKU
PRILOZI U BOJI
BAROK. D. Hals, Koncert ................................................ 136
CRKVENA MUZIKA. Psalterium chori )M, Zadar . . 368
EMBALO. Djelo nepoznatog slikara ................................ 392
EKA MUZIKA. Biblija iz Olomouca, minijatura . . . 400
EGIPATSKA MUZIKA. Zidna slika, Teba ..................... 504
FRANCUSKA MUZIKA. Detalj tapiserije ................. 608
GOTIKA. Zidna slika, mi nj, Istra ................................. 704
PRILOZI U BAKROTISKU
ARAPSKA MUZIKA ............................................................ 64
BALET ....................................................................... 65,120
BALET U JUGOSLAVIJI ...................................... 120121
BAROK................................................................................ 121
BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA . . . . 232233
BUBANJ ..................................................................... 256257
CRKVENA MUZIKA ........................................................ 384
CRNOGORSKA MUZIKA ............................................... 385
EMBALO ......................................................................... 408
DUHAKI INSTRUMENTI ........................................... 409
FRULA............................................................................... 632
GAJDE ........................................................................... 632
GITARA............................................................................. 633
der Tonkunst in
zavod
kazalite

<*fe


A, r. u osnovnoj dijatonskoj ljestvici C-dura i melodijskoj
ljestvici c-mola VI stupanj. Kod starih Grka, kao prvo slovo
alfabeta, najnii ton ljestvice i najdublji ton ljudskog glasa; u
ranom srednjem vijeku, poetni ton ljestvice. U zemljama koje se
i danas slue nazivima iz solmizacije, tonu a odgovara ton la.
2. Osnovni ton kod ugaanja instrumenata. Jo su stari Grci
ugaali kitaru prema malom a. Danas se u orkestrima, komornim
ansamblima, kao i pri muziciranju pojedinaca redovito uzima ton
a
1
(u Evropi fiksiran na 435,4 dvostrukih titraja, a u Americi
na 440 dvostrukih titraja) kao osnovno uporite za ugaanje; u
orkestru taj ton daje oboa. I glazbene viljuke, kojima se ugaaju
klaviri, udeene su na ton a
1
(katkada i na a
2
, u Engleskoj esto
na c
2
). -* Komorni ton
3. Dur-kvintakord i mol-kvintakord (malo slovo a) nad tonom a.
4. Tonalitet A-dura, odn. (ponajee malim slovom) a-mola.
Nekada se (jo do sredine XVIII st.) A-dur oznaivao slovom A
i jednom povisilicom (A#, a tako i drugi tonaliteti: F# = F-dur,
D # = D-dur), dok su za mol-tonalitete sluila odgovarajua mala
slova, kojima se dodavala povratilica ili snizilica (a i\ ili a h = a-mol).
U starijim teoretskim djelima A-dur oznauje samo ton a, a a-mol
ton as, tj. veliku (a), odn. malu tercu (as) iznad tona/.
5. Kratica za altus, odn. alt, kao i za antifona.
6. Talijanski prijedlog a susree se u oznakama za interpre
taciju, za dinamiku, za broj izvodilaca itd. (a ue, a tre, poco
a poco)
AARON (Aron), Pietro, talijanski muziki teoretiar (Fi-
renca, oko 1480 Venecija ili Firenca, oko 1545). Do 1521
vjerojatno u slubi pape Leona X, zatim krae vrijeme muziar
katedrale u Imoliju, a oko 1523 kanonik u Riminiju; 1536 stupio u
samostan u Bergamu. A. je jedan
od prvih muzikih teoretiara koji
je pisao rasprave na narodnom,
talijanskom, jeziku a ne na
latinskom. On iscrpno opisuje
antiku muziku, instrumente,
tonske rodove i dr. ali je vrijednost
njegovih rasprava daleko vie u
tome to izravno obraduju praksu
svoga vremena. U rjeavanju
aktualnih problema A. je napredan i
instruktivan; tako, npr. meu
prvima zagovara istodobno, ver-
tikalno komponiranje sviju glasova
polifonog djela namjesto tada jo
uobiajenog pojedinanog,
sukcesivnog, zatim poznaje
estetsku vrijednost disonanca, a u
odreenim sluajevima doputa
ak i tritonus.
DJELA: Libri tres de Institutione
Harmonica, 1516; Thoscanello de la
Muica, 1523 (u kasnijim izdanjima
Toscanello in Muica sa dodacima:
Aggiunta de lui fatta, 1529, 1539 itd.);
Trattato della natura et Cognitione di tutti
gli toni di Canto Figurato . . ., 1525;
Lucidario in muica di alcune oppemoni
antiche et moderne . . ., 1545;
Compendiolo di molti dubbi, segreti 0 sentenze intorno al Canto Fermo et Figu~
rato, posthumno, moda 1547.
LIT.: A. Catelani, Pietro Aron, Gazzetta musicale di Milano, 1851. H.
Riemann, Geschichte der Musiktheorie im IXXIX Jahrhundert, Leipzig 1898.
G. Adler, Handbuch der Musikgeschichte, II, 2. izd. Berl in 1930. K.
Jeppesen, Eine musiktheoretische Korrespondenz des friihen Cinquecento, AML,
1941. D. P. VC'alher, Pietro Aaron, MGG, I, 1951.
AAV, Eval, estonski kompozitor (Reval, 6. III 1900
21. III 1939). Uenik A. Kappa u Revalu. Ostavio je mnogo kompo-
zicija u narodnom duhu, osobito na podruju vokalne muzike.
A. je autor prve finske nacionalne opere Vikingi (1928). Uz to
treba spomenuti simfoniju (1938) i simfonijsku pjesmu ivot
(1934)-
AAVIK, Juhan, estonski kompozitor i dirigent (Reval, 29.
I 1884 ). Studirao na Konzervatoriju u Petrogradu. Od 1911
dirigent simfonijskog orkestra Vanemuine, kasnije direktor Kon-
zervatorija u Dorpatu; 192533 dirigent kazalita Estonia u
Revalu, uz to profesor (192844) i direktor Konzervatorija. Od
1944 ivi u vedskoj.
DJELA: simfonija u d-molu; koncert za klavir i orkestar; koncert za vio-
linu i orkestar. Sonata za klavir u c-molu. Opera Silgisunelm. Kantata
Honteland,' zborovi; sol o-pjesme.
ABACO, 1. Evaristo Felice dali' i 2. Giueppe Clemente
Ferdinando -> Dall'Abaco
A BATTUTA (tal. po mjeri, u taktu), oznaka za vraanje na
prvobitan tempo, povremeno naputen. Izraz a b, redovno se
upotrebljava na zavretku recitativno-deklamatorskih odlomaka
u kojima se izvodilac moe slobodnije odnositi prema tempu,
ubrzavajui ga ili usporujui (-> A piacere, -> Ad libitum).
ABBA-CORNAGLIA, Pietro, talijanski kompozitor, orgu-
lja i muziki pisac (Alessandria, Pijemont, 20. III 1851
:
2. V
1894). Studirao na Milanskom konzervatoriju. Od 1880 orgulja
katedrale u Alessandriji, gdje je osnovao muziku kolu.
DJELA: kompozicije za kl avir i za orgul je. Opere: Isabella Spinola,
1877; Maria di Warden, 1884 i Una partita a scacchi, 1892. Pjesme. Aiessa
di requiem3 1876. SPISI: Sulla introduzione del canto popolare in tutte le tnasse
di comunitd e spedalmente nella scuola, 1880; Storia e filosofia della muica.
LIT.: V. Conzani di Revignano, Pietro Abba-Cornaglia e la sua Maria di
Warden, Memorie biograflche e critiche, Alessandria 1885. G. Rossi, Musicisti
nostri, Pietro Abba-Cornaglia, Rivista di storia, arte e archeologia della provincia
di Alessandria, 1932.
ABBADO, i. Michelangelo, talijanski violinist i muziki
pisac (Abba, 22. IX 1900 ). Studirao na Milanskom konzer-
vatoriju, violinu (E. Polo) i kompoziciju (G. Orefice). Izmeu
1919 i 1962 koncertirao po Evropi, Americi i Africi; prva violina
kvarteta Malipiero (192734), lan trija Vidusso A. Crepax
(193845) te osniva i dirigent (194162) prvog tal. ansambla
za staru tal. muziku Orchestra d'archi di Milano. Uz to predavao
na konzervatorijima u Palermu i Parmi, a 1925 preuzeo katedru
za violinu na Konzervatoriju u Milanu. God. 1964 dokazao ekspe-
rimentalno, postojanje donjih parcijalnih tonova.
DJELA. SPISI: A. Vivaldi, 1943; Tecnica dei suoni armonici per violino
(5 sv.), 1934; SulVesistenza dei suoni armonici inferiori, AML, 1964; lanci i stu-
dije. Obradbe i revizije djela Corellija, Torellija, Vivaldija, Paganinija, Per-
golesija i dr.
2. Marcello, talijanski pijanist i kompozitor (Milano, 7. X
1926). Sin Michelangela. Studirao na Milanskom konzervatoriju
(klavir kod R. Lorenzanija, kompoziciju kod G. F. Ghedinija).
Od 1944 koncertirao u Italiji te na mnogobrojnim turnejama po
Evropi, Americi, Africi i Aziji. Od 1958 vodio Liceo Musicale



P. AARON KAO UITELJ
MUZIKE
Drvorez iz djela Trattato della na-
tura . . . di Canto Figurato. Venecija,
1525
ABBADO ABENDMUSIK
DJELA. ORKESTRALNA: Concerto, 1950; Doppio concerto za viol inu,
klavir i dvostruki komorni orkestar, 1965; Muica, 1954; Varijacije na Mozartovu
t emu za komorni orkest ar, 1954; Hommage d Debussy, 1955; Costruzioni za 5
mal ih orkest ara, 1963. KOMORNA. Tr i gudaka kvart et a: 1947, 1953 i
1956; Divertimento za 4 duhaa i klavir; Concertante za klavir, klarinet, fagot,
violonelo i udaral jke; 3 fant azije: I, za 12 instrumenata, II , za 4 duhaa i 31
udaral jku, III, za rogove; sonata za fl autu solo itd. KLAV IRSKA : 2 Ricercara ;
Canzona; Variazioni sopra un minuetto di Bach i dr. Balet Scena senza storia,
1953. VOKALNA: Kant ata; Ciapo za glas i 9 instrumenata; 15 Poene T' ang
za gl as i 4 inst rument a; zborovi.
ABBASSANDO (tal. umanjujui), umanjujui, priguujui
snagu zvuka.
ABBATINI, Antoni o Maria, talijanski kompozitor (Citta
di Castello, oko 15951677). Uenik brae Nanino. Bio maestro
di cappella razliitih rimskih crkava (164066, 164957 i 1672
77 crkve Santa Maria Maggiore). Po svojim viezbornim, koncer-
tantnim crkvenim djelima ide u glavne predstavnike rimskog
visokobaroknog, monumentalnog stila. Kao operni kompozitor
iao za dramatizacijom izraza i dao vaan prilog oblikovanju buffo
stila, posebice operom Dal male U bene, jednom od prvih kominih
opera uope.
DJELA. Opere : Dal male U bene (u suradnji sa Al. Marazzolijem, autorom
2. ina; libret o G. Rospigl iosi), 1653; Jone, 1666; La Comica del Cielo ovvero
La Baltasara, 1668. Dramatska kantata IlPianto di Rodomonte, 1633. CRK-
VENA: Mise za 416 glasova, 3 knj., 163850; Sacre Canzoni za 25 glasova,
6 knj.; Psal mi za 416 glasova, 4 knj. Teoretsko djelo: 14 Discorsi e Lezioni
Accademiche. Suraivao na A. Kircherovu traktatu Musurgia universalis. Uredio
vatikansko izdanje Inni della chiesa in canto gregoriano (1644).
LIT. : H. Goldschmidt, St udien zur Geschicht e der it al ienischen Oper im
17. Jahrhundert, Leipzig 1901. F. Coradini, Antonio Maria Abbatini, Arezzo
1922. R. Haas, Musik des Barocks, Potsdam 1928. K. G. Fellerer, Antonio
Mar ia Abbat ini , MGG, I, 1951.
ABBELLIMENTI (tal.), melodijski ukrasi (melizmi ili orna-
menti).
ABBEY, John, engleski graditelj orgulja (Whilton, 22. XII
1785 Versailles, 19. II 1859). God. 182630 radio u Parizu
kod S. Erarda, a zatim se osamostalio. Uveo u francusku orguljsku
gradnju englesku pneumatsku mehaniku. Sagradio brojne orgulje
u Francuskoj (za katedrale u Rheimsu, Nantesu, Versaillesu,
fivreuxu, Caenu, Amiensu, Rochelleu, Bayeuxu, za pariku Operu
i nekoliko parikih crkava); gradio i za Junu Ameriku.
ABBIATI, Franco, talijanski muziki pisac i kompozitor
(Verdello, Bergamo, 14. IX 1898 ). Studirao kompoziciju na
Konzervatoriju u Torinu, a muzikologiju kod G. Cesarija. Muziki
kritiar listova Secolo Sera (od 1928) i Corriere della sera (Milano,
od 1935). Osnovao (1949) i ureduje mjesenik La Scala.
DJELA. SPISI: Storia della muica (5 sv.), 193946 (do danas najopseniji
t alijanski prirunik za opu povijest muzike; novo izd. 1954); La vita e le opere
di G. Verdi (4 sv.), 1959; Scritti inediti di G. Cesari, 1937; vodi operi Peter
Grinies B. Brit tena, 1947. KOMPOZICIJE: simfonijska pjesma II Canto
d' Avila. Gudaki kvartet i; sonat a za violinu i klavir; sonata za violonelo i
kl avir . Klavirske kompozicije. Zborovi; pjesme.
ABBREVIATURE - Muzike kratice
ABD AL-QADIR IBN GUAIBf AL-HAFIZ AL-MARAG-
HI, perzijski muziki teoretiar (Maragha, Azerbajdan, oko sre-
dine XIV st. Herat, Afganistan, 1435). Glavni pjeva i muzi-
ar na dvoru sultana Ahmada (13821410), Timira i njihovih
nasljednika u Bagdadu i u Samarkandu. A. je jedan od najistaknu-
tijih arapsko-p.erzijskih muzikih teoretiara.
DJELA: Gami al-alhdn (Sakupl ja melodija), 1405 (najopsenije 'Abd
Qadirovo djelo, sadrava opi prikaz arapske i perzijske muzike i muzike nauke;
autograf se uva u biblioteci Bodleiana u Oxfordu); Maqasid al-alhdn (Smisao
melodija), 1418 (kopija autografa uva se u biblioteci Bodleiana); Kanz al-alhdn
(Bogat st vo melodija); arh al-adzvdr (Komentar o vrst ama tonalitet a; rukopis
se uva u bibl iot eci Nur -i 'Osmaniva u Cari gradu) .
LIT. : R. G. Kiesemet ter, Die Musik der Araber, Leipzig 1842. H.G.
Farmer, Historv of Arabian Music, London 1929. Isti, 'Abd al-Qadir b. Gaibi
al Hafiz al - Maragl , MGG, I, 1951.
ABECEDA, MUZIKA, nazivanje tonova slovima iz abe
cede. Biljeenje tonova slovima abecede javlja se u grkoj muzici
ve u *- VII sr. U srednjem vijeku susree se u X st. latinska
abeceda za oznaivanje 7 stupnjeva dijatonske ljest vice: A B-
C D E F G, u znaenju naega dananjeg niza c d e f g a h. Ta se
abeceda upotrebljava prvenstveno za orgulje, psalterij, rottu i
dr. Ton B oznaivao je dananji ton h (-> B durum i B molle).
Kako se ini, ve je u X st. O. de Clugny dao slovu a njegovo
dananje znaenje. Kasnije, u XVI i XVII st., postaje osnovicom
cjelokupnoga muzikog sistema niz CDEFGAH(Hse razvio
od Bduruni), Engleska muzika abeceda zadrala je danas b umjesto
naega h. Romanski narodi umjesto abecede upotrebljavaju sol-
mizaciju (ut, re, mi, fa, sol, la, si). Svaki od osnovnih naziva mu
zike abecede moe oznaivati povieni ton dodatkom -is (c-cis),
ili snieni ton dodatkom -es (c-ces, ali es, ne ees i as, ne aes). Umje
sto hes jo uvijek se openito upotrebljava naziv b. B. S.
ABEL, Karl Friedrich, njemaki kompozitor i virtuoz na
violi da gamba (Kothen, 22. XII 1723 London, 20. VI 1787).
Sin i uenik gambiste Christiana Ferdinanda Abela. God. 1748
58 lan dvorske kapele u Dresdenu. Od 1759 koncertirao u Lc
donu, gdje doskora postaje komorni muziar kraljice Charlot
Zajedno sa J. Ch. Bachom pokrenuo 1765 seriju Bach-Abel Cc
certs, koji su odigrali vanu ulogu u londonskom muzikom
votu XVIII st. God. 177581 odravali su koncerte u vlasti
raskono ureenoj dvorani Hanover Square Rooms (to je sve
1874 jedna od najvanijih koncertnih dvorana Londona). Nak
Bachove smrti (1782) A. je koncertirao u Parizu i u Njemak
a od 1785 nastupao ponovo u Londonu kao gambist i kompozii u
okvi ru novih Professional Concerts i Subscription Concerts. I je
posljednji virtuoz na gambi, glasovit irom Evrope. Uenici mu
bili medu ostalima violinist F. H. Barthelemon, violoneli J.
Crosdill i J. Cervetto, te kompozitor i pijanist J. B. Cram
Sljedbenik Mannheimske kole, A. je komponirao melodij
dopadljivu, elegantnu instr. muziku. Karakteristine su njege
vedre trostavane simfonije (esto nazivane uvertirama), dvos
vani koncerti za embalo s menuetom kao zavrnim stavko
te trija i kvarteti sa pjevnim Adagio-stavcima.
DJELA. ORKESTRALNA: 35 Simfonija; 10 koncer ata za embal o
klavir); 5 koncerta za flautu. KOMORNA: 20 gudakih kvarteta; lotrioson:
106 sonata (od kojih 32 za viol u da gamba i continuo).
NOVA IZD. : The Adagios, the Composition of the late C. Fr. Abel, t J.B.
Cramer (sadri i Abelovu biografsku skicu od Ch. Burneva, 1820); 2 s fonije,
u D-duru op. 10 i u A-duru op. 10, obj. H. Hockner (1932); 6 sonats viol u
da gamba i cont inuo obj. J. Bacher i W. Woehl (193742).
LIT. : Ch. urney, A General Historv of Music, London 1879.
Spitta, J. S. Bach, I, Leipzig 1873. H. Abert, Mozart, III, Leipzig 191.9
Ch. S. Terry, J. Chr. Bach, London 1929. A. Loezvenberg, Annals of Opi
Cambridge 1943. H. F. Redlich, Abel , 1. Christ ian Ferdinand, 2. B
Fr iedr ich, MGG, I, 1951. 5. M. Helm, Carl Fr iedr ich Abel Symphon
Ann Arbor 1952.
,
ABENDMUSIK, ciklus javnih crkvenih koncerata koji su
odravali u XVII i XVIII st. u Liibecku; ujedno i oratorijs
kompozicije izvoene na tim koncertima. Razvili su se iz svo
vrsnih orguljskih koncerata koje je uveo Franz Tunder 1641
u Liibecku; on je trgovcima koji bi se prije burzovnih skupsti
sakupljali u crkvi sv. Marije izvodio po nekoliko kompozicija
orgulje. Veliko zanimanje i novani prilozi omoguili su mu
angairanjem pjevaa i instrumentalnih solista obogati i pro
programe svojih priredaba. U isto vrijeme odravale su se sli
muzike priredbe i u drugim trgovakim gradovima (Amsterda
Hamburg, Utrecht, Kobenhavn), ali nisu dostigle razinu onih
Liibecku. Tunderov nasljednik Dietrich Bimehude (orgulja eri
sv. Marije, 16681707) dao je tim priredbama konani oblil
razvio ih u prave koncerte. Napustivi prvotnu svrhu muziciraj
za razonodu, Buxtehude je proirio izvodilaki ansambl, doda
mu zbor i orkestar. Koncerti, koji privlae sve iri krug sluala
odravali su se nedjeljom predveer, i to samo pet puta godii
izmeu Martinja i Boia. Pristup je bio slobodan, jer su za uze
avanje dostajali dobrovoljni prilozi imunih graana. Progn
se sastojao isprva od nekoliko kraih zbornih kompozicija
kantata. Kasnije Buxtehude prelazi ha vea zaokruena dji
dramatskog karaktera koja su ispunjavala program cijele ve
ili su se ak protezala na svih pet veeri. Sadraj ovih djela bio
biblijski, ee starozavjetni, a muzika se sastojala od orkestralr
uvoda sonata koje su prethodile pojedinim dijelovima komj;
zicije, jednoglasnih i vieglasnih arija strofna oblika, recitativi
zborova koji su nastupali kao promatrai radnje ili kao nosii
dramskih zbivanja ili su pak zavravali odlomak koralnom obrs
bom. Buxtehudeovi nasljednici I. Ch. Schieferdecker, J. P. Kur
zen, A. K. Kunzen i C. Konigslow odravali su Abendmusi
sve do poetka XIX st. zadravi i usavrujui njihov dotada.
oblik od 5 sadrajno povezanih cjeloveernjih djela. Izvod
su veinom vlastite kompozicije koje su nazivali oratorijin
Od pravog oratorija razlikovala se A. po tome to su se u nju um
tali korali (inae uobiajeni samo u pasijama i duhovnim kantatarr
koji su pojaavali duhovni karakter djela; s time su bile u oti
suprotnosti napitnice i ljubavne scene koje su u A. prodrle pi
utjecajem opere. Strofnu ariju zamijenila je oko 1730 oper
arija da capo. Zborni dijelovi oblikovani su preteno homofoi
izuzev polifono graenih biblijskih izreka, a orkestar se mjestimi
upotrebljavao za tonsko slikanje pojedinih scena. Zanimljivo
da je J. P. Kuntzen uveo od 1752 javne generalne probe Aben
musike koje su se odravale, uz naplatu ulaznine, u sali grads
vijenice. Od 1789, poto je gradski savjet zabranio koncei
u crkvi, te su probe postale glavne koncertne izvedbe sve do 18
kada i one iezavaju zbog ratnih prilika. A. su dvojako historiji
vane: po svom ut jecaju na razvoj oratorija i kao prve ja
ne koncertne izvedbe crkvene muzike izvan okvira crkven
obreda.
Potkraj XIX st. oivio je veernje koncerte orgulja Ka
Lichtwark, koji je u istoj crkvi u Liibecku organizirao priredi
s instrumentalnim, vokalnim i zbornim takama. Njegov nasljet
nik W. Kraft uveo je ponovo historijski naziv Abendmusik. Te
ABENDMUSIK ABRAHAM
min A. upotrebljava se u novije doba i tamo gdje se eli izbjei
naziv koncert; najee je to kod priredaba komornog karaktera.
LIT.: M. Seifert, Buxtehude-Handel -Bach, PJB, 1902. W. Stahl, Franz
Tunder und Dietrich Buxtehude, Leipzig 1926. Isti, Die Liibecker Abend-
musiken im 17. und 18. Jahrhundert, Liibeck 1937. Isti, Abendmusik, MGG,
I, I95
1
- O- Sohngen, Die Liibecker Abendmusik als kirchengeschichtliches
und theologisches Problemi, Musik und Kirche, 1957. G. Karsta'dt, Die
>Extraordinaren A. D. Buxtehudes, Liibeck 1962. I. A.
ABENDROTH, Hermann, njemaki dirigent (Frankfurt na
Majni, 19. I 1883 Jena, 29. V 1956). Studirao u Miinchenu
(L. Thuille, F. Mottl, A. Hirzel-Langenhan). Karijeru zapoeo
1903 kao dirigent miinchenskog Orchestervereina, 1905 angairan
u Liibecku (Verein der Musikfreunde, Gradsko kazalite), 1911 u
Essenu (Gradski muziki direktor), a od 1915 u Kolnu kao diri-
gent koncerata Gurzenich, direktor Konzervatorija i 1918 gradski
generalni muz. direktor. God. 193445 vodio glasoviti orkestar
Gezcandhaus u Leipzigu, 1946 povjerena mu je reorganizacija
muzikog ivota u Weimaru i 1949 vodstvo Simfonijskog radio--
orkestra u Leipzigu. Gostovao u gotovo svim vanijim muz.
sreditima irom Evrope. Posebno se istaknuo kao interpret
Mozarta, Beethovena, Brahmsa i Brucknera; izvodio esto i djela
suvremenih kompozitora.
LIT. : K. Laux, Her mann Abendr ot h, MGG, I , 1951.
ABENDROTH, Walter, njemaki kompozitor, muziki pisac
i kritiar (Hannover, 29. V 1896 ). Studirao u Berlinu i Miin-
chenu. Muziki kritiar u Kolnu, Hamburgu i Berlinu (193034
urednik asopisa Allgemeine Musikzeitung, 193344 suraivao
u Berliner Lokalanzeiger). Od 1945 ureivao u Hamburgu tjednik
Die Zeit, od 1955 dopisnik tog tjednika u Miinchenu.
DJELA. KNJIGE: Hans Pfit zner, 1935; Deutsche Musik der Zeitioende
1937 (novo izd. 1947); Johannes Brahms, 1939; Die Symphonien A. Bruckners,
1940; Vom Werden und Vergehen der Musik, 1948; Vier Meist er der Musik,
19^2; H. Pfitzner (Reden, Schriften, Briefe), 1955; Musikkritik Heute, 1956.
ORKESTRALNA. Pet si mfonija: I, 1941; II, 1942; III, 1946; IV, 1950 i V,
1956 ; koncert za violu; koncert za orkestar; koncertna fantazija za embalo i mali
orkestar, 1952; koncertna uvert ira; divertiment o za komorni orkest ar; varijacije
i passacaglia. KOMORNA: pet gudakih kvarteta; trio za flautu, violu i rog;
divertimento za flautu i violu; sonata za viol inu i klavir; 2 sonate za violu i klavir.
Sonata za klavir. Pjesme.
LIT. : K. Grebe, Walter Abendroth, Muica, Kassel 1950 i 1956, 6.
A BENE PLACITO (a beneplacito; tal. po volji), oznaka za
neke slobode u izvoenju. Po vrijednosti i znaenju srodan mu
je izraz a piacere.
ABER, Adolf, njemaki muzikolog i izdava (Apolda, 28. I
1893 London, 21. V 1960). Studirao na Univerzitetu u Berlinu
(H. Kretzschmar, C. Stumpf, M. Friedlander, J. Wolf); 1913
18 asistent Muziko-historijskog seminara u Berlinu i 191933
muziki kritiar lista Leipziger neueste Nachrichten. Od 1936
direktor nakladnog poduzea Novello & C. u Londonu.
DJELA: Die Pflege der Musik unter den Wettinern und tvettinischen Ernesti-
nern: von den Anfdngen bis zur Auflosung der Weimarer Hofkapelle 1662 (diser-
tacija), 1921; Handbuch der Musikliteratur, 1922; Die Musikinstrumente und ihre
Sprache, 1924; Die Musik in Schauspiel, 1926; Verzeichnis der Werke von Brahms,
1928; H. Wolf's posthumous Works, Music Review, I I , 1941; studije i lanci u
strunim njem. i engl. asopisima.
ABERT, i. Johann Joseph, eki kompozitor i kontrabasist (Ko-
hovice, eka, 20. IX 1832 Stuttgart, 1. IV 1915). Studirao na
Prakom konzervatoriju (J. Hrabe, J. F. Kittl, A. W. Ambros);
od 1853 kontrabasist i 186788 dirigent dvorske kapele u Stutt-
gartu. Komponirao u njema-
kom kasnoromantikom stilu.
DJELA. ORKESTRALNA. Sedam
simfonija: II, u c-molu; IV, Co-lumbus i
VI, Lyrische Symphonie\ uvertire.
Komorna djela. Klavirske
kompozicije. DRAMSKA. Opere:
Anna von Landskron, 1858; Kb'nig Enzio,
1862 (preraena 1875 kao Enzio von
Hohenstaufen); Astorga, 1866 Ekkehard,
1878; Die Almohaden, 1890. Komorna
muzika. Svjet ovne kantate; solo-
pjesme. etveroglasna misa op. 23;
100. psal am za muki zbor i duhaki
orkest ar.
LIT. : H. Abert , Johann Joseph
Abert , Leipzig 1916.
2. Hermann, njemaki mu-
zikolog i pedagog (Stuttgart,
25. III 1871 13. VIII 1927).
Uio najprije kod svog oca Jo-
hanna Josephaina Konzervatoriju
u Stuttgartu, zatim studirao
klasinu filologiju u Tiibinge-
nu, a muzikologiju u Berlinu
M. Friedlander). God. 1902
u Berlinu. Vodio Collegium musicum u Halleu, Leipzigu i Ber-
linu. Objavio vel ik broj vrlo zapaenih st udija u ZFMW,
AFMW, u izdanjima IMG i u Gluckovim i Mozartovim go-
dinjacima, koje je sam izdavao. Prouavao je probleme muzi-
ke historije, od Antike do suvremenih kretanja, no njegovo je naj-
znaajnije djelo opsena monografija o Mozartu, koja je nastala
temeljitom preradbom Mozartove biografije Otta Jahna; tim djelom
A. je produio i usavrio tradiciju njemake klasine muzike biogra-
fike Jahn Chrvsander Spitta, upotrebljavajui suvremene znan-
stveno-istraivake metode. Svojim zamanim sveukupnim muzi-
kolokim i pedagokim radom, A. je utemeljio kolu, iz koje su
izili muzikolozi F. Blume, H. Boettcher, M. E. Dounais, K. G.
Fellerer, R. Gerber, E. Laaff, W. Vetter i dr.
DJELA. KNJIGE. Die Lehre vom Ethos in der griechischen Musik (diserta-
cija), 1899; Die dsthetischen Grundsdtze der mittelalterlichen Melodiebildung,
1902; Robert Schumann, 1903; Die Musikanschauung des Mittelalters und ihre
Grundlagen, 1905; Geschichte der Robert-Franz-Singakademie zu Halle (1833
1908), 1908; Niccolo Jomelli ah Opernkomponist, 1908; Joh. Joseph Abert, 1916; W.
A. Mozarl (V preraeno i proireno izdanje O. Jahnova djela), III, 1919 21
(Abert ova kerka Anna Amalie priredil a novo, VII izdanje, kojemu je dodala III
knji gu, 195556); Goethe und di e Musik, 1922. STUDIJE I LANCI : Die
spatantike Musikasthetik, IMG, 1906; Die musikdsthetischen Anschauungen der
fruhesten christlichen Kirche, Zeit schrift fiir Aesthetik und allgemeine Kunst-
wissenschaft , 1907; J. G. Noverre und sein Einfluss auf die dramatische Ballet-
komposition, PJB, 1908; Bericht e uber die Lit eratur zur griechischen Musik,
I i I I, 190308 i 190921; Zur Geschichte der Oper in Wiirttemberg, IMG, 1909;
Antike Musikerlegenden, 1910; Piccini als Buffokomponist, PJB, 1913; Giacomo
Meyerbeer, ibid., 1918; Paisiellos Buffokunst, AFMW, 1918; tjber Aufgaben und
Ziele der musikalischen Biographie, ibid., 1919; J. Chr. Bachs italienische Opern,
ZFMW, 1919; Joseph Haydns Klavierwerke, ibid., 192021; Handel als Dra-
matiker, 1922; Ein neuentdeckter fruhchristlicher Hymnus mit antiken Musiknoten,
ZFMW, 1922; Wort und Ton in der Musik des 18. Jahrhunderts, AFMW, 1923;
Kunst, Kunstwissenschaft und Kunstkritik, Die Musik, 1923; Romantisches in
Mozarts und Beethovens Opern, Almanach der Deutschen Musikbiicherei, 1924
25; Grundprobleme der Operngeschichte, IMG, 1924; Bach und die moderne Liturgie,
1925; Zu Beethovens Personlichkeit und Kunst, PJB, 1925; Tonart und Thema in
Bachs Instrumentalfugen, I926 ; Carl Maria von Weber und sein Freischutz, PJB, 1926;
Entstehung und Wurzeln des begleiteten deutschen Sololiedes, 1926; Richard Wagner,
1927; Gluck und Mozart, 39. Jahresbericht des Mozarteums, 1927; Bach-Beethoven-
Brahms, MQ, 1927; Die Aufgaben der heutigen Ha'ndel-forschung, Handel-
Jahrbuch, 1928. Izdao Illustriertes Musiklexikon (s mnogim vl ast it im
lancima), 1927. Ureivao Gluck-Jahrbuch (4 godita), 191318 i Mozart
Jahrbuch (2 godita), 192023. Priredio nova izdanja opernih djela N.
Jomelii ja ( DDT) , G. B. Pergolesi ja ( DDT) , C. W. Gl ucka ( DTB, DTO), C.
Pallavidnija (DDT), C. M. Webera, W. A. Mozarta i drugih. Abert ova sabrana
djela i predavanja izdao F. Blume: Gesammelte Schriften und Vortrage, Halle
1929.
LIT. : H. J. Moser, Hermann Abert , M, 1921. I sti , Her mann Abert ,
ZFMW, 1927. W. Vet ter, Her mann Aber t zum Gedachtnis, PJ B, 1927.
F. Blume, Her mann Abert und die Musikwissenschaft , Gedenkschr ift ftir Her
mann Abert , Halle 1928. E. Laaff, Hermann Abert s Schrift en (bibl iografija),
ibid. J. Petersen, Hermann Abert, 1928. K. G. Fellerer, Hermann Abert,
Jahresbericht iiber die Fort schritt e der kl assischen Al tertumswissenschaft ,
1930. K. Ko.
3. Anna Amalie, njemaki muzikolog (Halle, 19. IX 1906 ).
Uila najprije kod svog oca Hermanna Aberta, zatim (192634)
studirala i doktorirala muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu
(F. Blume, H. J. Moser, A. Schering). Od 1935 asistent i od 1950
profesor muzike historije na Univerzitetu u Kielu. Suradnik je
enciklopedije Die Musik in Geschichte und Gegentvart i strunih
asopisa.
DJELA: Die Stilistischen Voraussetzungen der Cantiones Sacrae von Heinrich
Schiitz (disertacija), Kieler Beitrage zur Musikwissenschaft, 1935; Claudio
Monteverdi und das musikalische Drama, 1943, obj. 1954; Die Behandlung der
Instrumente in Bruckners Streichauintett, Deutsche Musikkultur, 194041;
Claudio Monteverdi zum 300. Todestag, ibid., 194344. Priredila za tampu:
Melchior Franck, Hohelied-Motetten, Chorwerk, 1933; Christoph Demantius,
Deutsche Motetten, ibid., 1936. Surauje na novim izdanjima djela C. W. Glucka,
W. A. Mozar t a i F. Handel a.
LIT. : F. Blume, Abert, 1. Johann Joseph, 2. Her mann, 3. Anna Amal ie,
MGG I, 1951.
ABRAHAM, Gerald, engleski muzikolog (Newport, otok
Wight, 9. III 1904 ). Od 1935 suradnik BBC-a u Londonu,
isprva kao suizdava lista Radio Times, od 1939 urednik
Listenera i 194247 ef diskoteke. Od 1947 profesor Univerziteta
u Liverpo-olu. Uz to od 1945 urednik asopisa The Monthly Musical
Record. Izvrstan je poznavalac ruske muzike.
DJELA: This Modem Stuff, 1933 (novo revidirano izd. This Modem Music,
1952); Studies in Russian Music, 1935; Masters of Russian Music, 1936 (posl jed-
nja dva djel a sa M. D. Cal vocoressijem); A. Hundred Years of Music, 1938;
On Russian Music, 1939; Chopin' s Musical Style, 1939; Beethoven' s Second--
Period Ouartets, 1942; Eight Soviet Composers, 1943; Rimski-Korsakov, 1945.
Izdaje seriju simpozija (knjiga) Music of Masters u okviru koje je napisao:
Tchaikovsky, 1945; Schubert, 1946; Sibelius, 1947; Schumann, 1952; Handel, 1954.
Dovrio Cal vocoressijevu studiju o Musorgskom (1944). Uredio VIII i IX
svezak Nezu Oxford History of Music.
ABRAHAM, Otto, njemaki psiholog (Berlin, 31. V 1872
24. I 1926). Studirao medicinu i prirodne znanosti. Od 1896
asistent na Psiholokom institutu berlinskog Univerziteta. Sam
i u suradnji sa E. M. Hornbostelom, K. L. Schaeferom i L. J.
Briihlom objavio vei broj djela iz podruja fiziologije i psiholo-
gije tona i usporedne muzikologije od kojih su jo i danas aktualni
njegovi radovi o apsolutnom sluhu, o problemu karakteristika
tonaliteta i dr. Zajedno s Hornbostelom sastavio sistem znakova
za biljeenje egzotinih melodija (plus i minus za etvrttonove,

H. ABERT
(H. Bellermann, O. Fleischer,
habilitirao se za muzikologiju
u Halleu. God. 1920 naslijedio H. Riemanna na Univerzi-
tetu u Leipzigu, a 1923 postao je ef katedre na Univerzitetu
ABRAHAM ABSIL
obrnuta korona za agogika skraenja, i si.), koji zbog znatnih
nedostataka nije openito prihvaen.
DJELA: Wahrnehmung kiirzester Tone und Gerdusche (sa L. J. Briihlom),
Zeitschrift fiir Psychologie und physiologie, 1898; Ober die maximale Geschzuin-
digkeit von Tonfolgen (sa K. L. Schaeferom), ibid., 1899; Uber das Abhlingen
von Tonempfindungen, ibid., 1899; Studien uber Unterbrechungstone (sa K. L.
Schaeferom), Archiv fiir die gesamte Physiologie, 190004; Das absolute
Tonbeumsstsein, SBIMG, III 1901 i VIII1907. Sa E. M. von Hornbost elom:
Studien uber das Tonsystem und die Musik der Japaner, ibid., IV, 1904; Phonogra-
phierte turkische Melodien, 1904; Phonographierte indische Melodien, SBIMG,
V, 1904; Phonographierte Indianermelodien aus Britisch Columbia, 1906; Ober
die harmonisierbarkeit exotischer Melodien, SBIMG, VII, 1906 i Transkription
exotischer Melodien, ibid., XI, 1909. Eine chinesische Notation (Ch'ao t' ien tze)
und ihre Ausfuhrungen, AFMW, 1919.
LIT.: W. Heinitz, Otto Abraham, MGG, I, 1951.
ABRAHAM, Pal (Paul), madarski kompozitor (Apatin, 2.
XI 1892 Hamburg, 6. V 1960). Umjetniku karijeru zapoeo
kao kompozitor simfonija, komornih i instrumentalnih djela, ali
je svjetsku slavu stekao na podruju vedrog muzikog kazalita.
Djelovao u Budimpeti i 193133 u Berlinu, a zatim preko
Pariza emigrirao u New York. Posljednje godine ivota proveo
je, bolestan i potpuno osiromaen, ponovno u Njemakoj.
DJELA. DRAMSKA. Trinaest opereta: Az utolsd Verebely-ldny, 1929;
Szeretem a felesegem, 1929; Viktoria und ihr Husar (Be, 1930; jug. premijera
Zagreb, 16. IX 1931); Die Blume von Hatvai ( Leipzig, 1931; jug. premijera
Zagreb, 20. III 1934); Bali im Savoy (Berl in, 1932; jug. premijera Zagr eb,
30. IX 1933); Madchen im Grand-Hotel, 1934; Roxy und ihr Vi'underteam (Be,
1937; jug. premijera Zagreb, 20. XI 1937) i dr . Muzika za vie od 30 fil mova.
ABRAHAMSEN, Erik, danski muzikolog (Brande, Jvlland,
9. IV 1893 K0benhavn, 17. II 1949). Studirao na Konzervatoriju
i na Univerzitetu u Kobenhavnu; 191821 vodio muziki odjel
tamopje Kraljevske biblioteke. God. 1923 promovirao u Fri-
bourgu i 1926 postao profesor muzikologije na Univerzitetu u K0-
benhavnu. Istakao se kao predava, komentator i muziki kritiar.
DJELA: Li turgisk Musik i den Danske Kirke efter Reformationen, 1919;
Elements romans et allemands dans le chant Gregorien et la chanson populaire en
Danemark (disertacija), 1923; Tonekunsten, 1927; Musik og Samfund, 1941; Hvem
er musikalsk, 1943. Izdao zbirku danskih narodnih napjeva Melodier III
(u okviru edicije Danmarks Gamle Folkeviser), 1935 i 1938.
ABRAMOVI, August -> Adelburg, August
ABRANYI, I. Kornl (izvorno obiteljsko ime Eordogh),
madarski muziki pisac, kompozitor i pijanist (Szent Gyorgy--
Abranv, 15. X 1822 Budimpeta, 20. XII 1903). Uio u Pa-
rizu kod F. Chopina i F. W. Kalkbrennera, u Beu kod J. Fischofa
i u Budimpeti kod M. Mosonvija. Od 1847 koncertni pijanist
i nastavnik klavira u Budimpeti. God. 1860 osnovao i do 1876
ureivao prvi madarski muziki asopis Zeneszeti Lapok, u kojemu
su formulirana naela nacionalnog stila u madarskoj muzici.
Suraivao na osnivanju budimpetanske Muzike akademije,
bio njezin prvi tajnik (187583), pa docent i profesor (od 1883).
God. 1882 pokrenuo asopis Zeneszeti Kb'zlony; uz to pisao mu-
zike kritike i u glavnim dnevnicama toga vremena (Pesti Napio
i dr.). Spisateljskim, organizacijskim i pedagokim radom zala-
gao se i znatno pridonio podizanju i izgraivanju madarske na-
cionalne muzike kole. Autor prvih madarskih muzikih udbe-
nika, preveo vie teoretskih djela i opernih libreta na madarski.
Manje su mu znaajne kompozicije, pisane u romantiarskom na-
cionalnom stilu i u njegovo doba vrlo popularne.
DJELA. KLAVIRSKA: Magyar iralyu szondta op. 84; Magyar milleniumi
szondta op. 103; Magyar abrand op. 118; Tiz Magyar nepdal; varijacije; kora-
nice; plesovi i dr. VOKALNA. Ciklusi pjesama: Dalvirdgok op. 28; Tizenot
eredeti magyar nepdal op. 39; Tdrogato keserve op. 130 i dr.; zborne kompozi-
cije. SPISI: Mosonyi Mihdly, elet- es jellemrajza (M. M., ivot i znaaj), 1872;
Tanulmdny Liszt Ferenc korondzdsi tniseje felett (Studija o Krunidbenoj misi
Franza Liszta), 1869; Osszhangzattan, III, 187481 (Nauk o harmoniji);
Zeneszeti aesthetika (Muzika estet ika), 1877; A magyar dal es ene sajdtsdgai
(Svojst va madarske pjesme i glazbe), 1877; Altaldnos zenetortenet (Opa hi-
stor ija muzike) , 1866; A magyar ene a XIX, szdzabdan (Madarska muzika
u XIX stoljeu), 1900; Brkel Ferenc elete es mukodese (E. F. ivot i djelo), 1895;
Eletembdl es emlekeimbol (Iz mojega ivota i uspomena), 1897; Kepek a mult es
jelenbol (Sl ike iz prolosti i sadanjosti), 1899.
LIT. : K. Abrdnyi~Katona, Id. Abr anyi Kornel , Budapest 1923. L.
Palagyi, Id. Abranyi Kornel, Magyar hirlap, Budapest 1928.
2. Emil, st., madarski pjesnik i operni libretist (Budim
peta, 1. I 1851 20. V 1920). Sin Kornela. Napisao libreta
za opere madarskih autora: Toldi szerelme (O. Mihalovich),
Ninon (J. Sztojanovits), Monna Vanna (prema Maeterlincku),
Paolo es Francesca (prema Danteu) i Don Quijote (prema Cervan-
tesu; posljednja tri uglazbio E. Abranvi ml.). Preveo na madarski
velik broj opernih libreta standardnog repertoara: Tristan und
Isolde (Wagner), Carmen (Bizet), Hdnsel und Gretel (E. Humper-
dinek), Prodana nevesta (B. Smetana) i dr.
Njegova ena Margareta Abrdnyi-Wein (19. XII 18641948),
pjevaica, bila je lanica Budimpetanske opere (188499) i
profesor Muzike akademije (190116).
3. Emil, ml., madarski dirigent i kompozitor (Budimpeta,
22. IX 1882 ). Sin Emila starijeg. Studirao na Muzikoj aka
demiji u Budimpeti kod H. Koesslera i I. Thomana i u Leipzigu
kod A. Nikischa. God. 190406 dirigent Gradskog kazalita u
Kolnu, 190711 Konigstheatera u Hannoveru. Od 1911 u Bu-
dimpeti, dirigent i direktor (od 1919) Opere, od 1921 direkt
Gradskog kazalita i od 1923 profesor dirigiranja na Muzik
akademiji. Uz to 192643 vodio Simfonijski orkestar MA]
Kao dirigent gostovao po Njemakoj. Komponirao pretei
dramsku muziku u romantikom stilu koji odaje utjecaje Wagne
J. Masseneta.
DJELA. ORKESTRALNA: s imf oni ja; simf. pj es ma Trai non; su
Peto/i ; Epikus szvit . Komorna muzika. DRAMSKA. Opere: Kbdki rd
1903; Monna Vanna, 1907; Paolo es Francesca, 1907; Don Ouijote, 1917; Lilion
herceg, 1938; Eva boszorkdny, 1944; A Tamds templom karnagya, 1947. Ki
tata Ave Maria; oko 30 solo pjesama. Szegedi Mise za solo, zbor i orkestar.
I. A.
ABRAEVI, 1. radniko kulturno-umetniko drut\
nazvano po Kosti Abraeviu (18791898), prvom srpske
proleterskom pesniku. Osnovano je u Beogradu 1905; kasn:
su po njegovom uzoru nikla istoimena drutva u Kragujevc
Jagodini, Niu, apcu, Valjevu, Kraljevu, Pirotu, Leskovc
Parainu, aku i dr. Ova su drutva potekla iz srpskog radnik
sindikalnog pokreta i snano su uticala na razvoj politike i klas:
svesti u Srbiji. Kako tada nije bilo ni slobode reci, ni tamp
svoje misli i tenje izraavalo je drutvo kroz pozorine prired
i horove.
Nakon Obznane u decembru 1920 pa do 6. I 1929 postoji
su dva kulturno-umetnika drutva A.; jedno, u okviru Neza\
snih sindikata i drugo (centrumako, kasnije ujedinjeni A.) pi
upravom reformistikog Glavnog radnikog saveza. Kada su k
munisti uli u URSS, drutva rade i razvijaju se i pored prog
njanja i sputavanja od strane tadanjeg reima.
I nakon Drugog svetskog rata postoji niz drutava A. (u okvi:
Saveza sindikata), ulanjenih u Savez kulturno-prosvetnih dr
stava. Najznatnije je beogradsko drutvo, uzor za istoimena dr
tva u unutranjosti. Ono je imalo nakon Osloboenja dve sekcij
horsku i dramsku, a 1950 u njezinom je sklopu delovalo i Omi
dinsko drutvo A. i amatersko pozorite (ukupno 28 sekcija
odbora sa 625 aktivnih lanova).
Ova su drutva imala, a imaju i danas, velikih zasluga ;
okupljanje i odgajanje u socijalistikom duhu vie generaci
radnikih boraca, za ope obrazovanje, za pribliavanje umetno;
radnikoj klasi i za odgajanje talenata iz njihovih redova.
LIT. : Abraevi, tr ideset godina rada, Beograd 1933. et rdeset p
godina r ada KUD Abraevi 19051950, Beograd 1950. D. Sn.
2. Radniko-pjevako drutvo u Podgorici. Osnovano je 19;
kao nastavak Radnikog drutva koje je u svom sastavu ima!
muki hor i gudaki kvintet, a veoma je aktivno radilo od 19:
do Obznane, 1921, kada je zabranjeno. A. je takoer zabranj(
1936, ali je ilegalno radio sve do okupacije zemlje, 1941. H
rovoa Radnikog drutva i Abraevia bio je Luka Krcunovi
On je vodio i muziku sekciju. Pored mukoga hora, koji je broj
4050 pjevaa, u drutvu je djelovala i dramska i recitators]
sekcija. Hor je na repertoaru imao itav niz radnikih borben
pjesama, a prireivao je i cjeloveernje koncerte. A. jeobnovlji
1945, no iste je godine promijenio ime u KUD Stanko Dragojevi
R. D. G. Kr .
ABRAVANEL, Maurice, ameriki dirigent (Solun, Grk
6. I 1903 ). Muziku studirao u Lausannei, Ziirichu i Berlin
God. 192332 dirigent opernih kazalita u Njemakoj (mec
ostalim u Kasselu i na Dravnoj operi u Berlinu), zatim u Pariz
Londonu, Rimu, Zenevi, Melbourneu (193435) i Svdnej
(
r
93536). Dirigirao australske premijere opera Fidelio (Beethi
ven), Boris Godunov (Musorgski) i Rosenkavalier (R. Strauss
Od 1936 u SAD (Metropolitan u New Yorku, Opera u Chicagu
gdje uvodi djela Kurta Weilla. Od 1947 vodi Simfonijski orki
star Utaha i od 1955 istodobno umjetniki je direktor na Mus
Academy oj the West (Santa Barbara).
ABREU, Antonio (El Portugus), portugalski gitarist (
polovina XVIII st.). ivio u Madridu, gdje je 17801800 objav
niz kompozicija za gitaru. Glavno mu je djelo kola za gitari
Escuela para tocar con perfeccin la guittara de cinco y seis orden
(obj. P. F. V. Prieto, 1799). Taj je prirunik znatno pridon
irenju i podizanju gitaristike umjetnosti u panjolskoj i Porti
galu.
LIT.: Sousa Viterbo, Subsidios para a Hist oria da Muica em Port ugE
Coimbr a 1932. S. Kastner, Ant onio Abr eu, MGG, I, 1951.
ABSIL, Jean, belgijski kompozitor (Peruvvelz, Hainaui
23. X 1893 ). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (Mar
ehand, L. Dubois), usavravao se kod P. Gilsona. Od 1923 vodi
Muziku akademiju u Etterbecku a od 1931 profesor je Konzervi
torija u Bruxellesu. God. 1936 potaknuo formiranje grupe mladi
kompozitora La Sirene. Suosniva je (1938) i glavni urednik ti
sopisa Revue Internationale de Musique. Jedan od glavnih prec
stavnika belgijske muzike XX st., A. u svojim djelima naput
tradicionalne harmonijske funkcije. Sklon je komornom izraz
ABSIL ACADEMIE DE MUSIQUE
sastavima, te estim
primjenama
neuobiajenih, ritmiki kom-
pleksnih mjera (npr. 7/16,
4 4 ' 5 DJELA.
ORKESTRALNA: tr i simfonije; simf. pjesme La morr e 7m-ragi/es i
Jeanne d' Arc; koncert i za klavir, za viol inu, za violu, za violonel o;
folklore roumain i dr. KUMUKNA: Cetin gu kl avirskt kvart et; klavirski trio;
duhaki kvintet; Concerto grosso za duhaki kvintet; 2 kvarteta za saksofone;
suita za violonelo i klavir; Fantaisie concertante za violinu i klavir i dr.
KLAVIRSKA: dvije sonatine; 3 Impromptus; Suite pastorale; agatelles; 5
Marines; Esquisses sur les sept peches capitaux itd. DRAMSKA. Opere: Peau
d' dne, 1942; Le Chapeau chinois, 1947 i Les voix de
ThrSne pour le Vendredi-Saint za 2 recit atora zbor i orgulje; djela za zbor a
cappella; vie solo-pjesama uz pratnju orkestra (Trois poemes de T. Klingsor),
gudakog kvarteta i klavira. Napisao Les postulats de la musiaue contempo-raine,
1937.
LIT. : J. Dopp, Le st yl e dans l a musique de Jean Absil , RM, 1937.
R. Dubois, L'Inspirations dans l 'oeuvre de Jean Absil, Le Fl ambeau, Bruxel les
1938. R. De Guide, Jean Absil : vie et oeuvre, Tournai 1965. J. As.
ABSTRAKT -> Orgulje
ABT, Franz, njemaki kompozitor i dirigent (Eilenburg,
22. XII 1819 Wiesbaden, 31. III 1885). Muziku uio na koli
sv. Tome i na Univerzitetu u Leipzigu. Od 1841 uZiirichu kazalini
dirigent i zborovoa (Harmonie Ziirich, Cacilienverein). Uz to je
vodio koncerte ziirikog Allgemeine Musikgeselhchaft. God. 1852'
82 dvorski dirigent u Braunschweigu gdje je osnovao mjeoviti
zbor Singakademie. Vodio je vie festivala Saveza sjevernonjema-
kih Liedertafela. Gostovao u Parizu, Londonu, Rigi, Petrogradu,
Moskvi i Sjevernoj Americi. Ostavio je vie od 3000 kompozicija
(oko 600 opusa), najveim dijelom mukih zborova i solo-pjesama,
koje po sadraju i obliju imaju karakter salonske muzike. Jedno-
stavne, dopadljive, katkad i ganut ljivo sentimentalne, mnoge
od njih stekle su iroku popularnost, kao npr.: Wenn die Schmalben
heirmoarts zieKn; Gute Nacht, du mein herziges Kind; O Schmarz-
wald, 0 Heimat; Zieh'n wir aus ins Feld; Waldandacht i dr.
DJELA: opera Des Konigs Scharfschutz, 1872. VOKALNA: Schlachtlied
op. 223 i All-Deutschland, Siegesgesang nach der Hermannsschlacht za zbor i
orkestar. Zborski ciklusi: Ein Sangertag op. 85; Die Kirmes op. 101; Ein eidgenb's-
sisches Sangerfest. Pojedinani zborovi: Vineta op. 163; Waldandacht op. 175;
Die stilU Wasserrose op. 192; Mir trdumte von einem Konigskind op. 276. Solo--
pjesme. Prirunik za sol o-pjevanje.
LIT. : H. Weber, Franz Abt, Ziirich 1886. B. Rost, Vom Meister des
volkst iiml ichen Liedes, Franz Abt, Chemnitz 1924. W. Khal, Franz Abt,
MGG, I, 1951.
ACADEMIA PHILHARMONICORUM (Academia Philo-
harmonicorum, Academia Philo-Harmonicorum) u Ljub-
ljani, bila je formalno osnovana 8. I 1702. Zapravo otpoinje s
radom ve 1700, jer su se ve tada budui filharmoniari sastajali
i muzicirali, odnosno 1701, iz koje godine datira njen prvi peat.
Ugledala se u strana slina udruenja, a bila je nosilac muzikog
baroka u Sloveniji. Poticaj za njeno osnivanje dala je oito ljub-
ljanska Academia operosorum s kojom je imala srodne zadatke
i ciljeve. Njen je utemeljitelj bio -> J. B. Hoffer(ri), koji je bio
i lan Akademije operosorum. Kao simbol imala je orgulje, za-
titnica bila joj je sv. Cecilija. Jednom od svojih najvanijih du-
nosti smatrala je proslavu blagdana sv. Cecilije kao i to, da u
ljetu priredi javno muziciranje prigodom veernje vonje po
Ljubljanici. Prva takva priredba odrana je 30. VII 1702. Himnu
od 16 latinskih stihova napisao je za tu zgodu doktor medicine
Jurij iga Poganik; iz nje se razabire da je tom prilikom sudjelo-
vala muzika, sastavljena od trubalja, bubnjeva, gudakih instru-
menata, gitara, flauta i rogova. Njen muziki voda bio je Hoffer,
a neke vrste administrativni direktor J. G. Goel. Filharmoniari
su bili od samoga poetka vrlo aktivni. Sudjelovali su kod raznih
crkvenih i svjetovnih sveanosti. U tu svrhu osnovali su potrebna
izvodilaka tijela. Tako je A. Ph. doskora organizirala pjevaki
zbor i orkestar koji je nastupao ve 1706, a 1707 brojio je preko
50 lanova. Orkestar je imao pored lanova Akademije Philhar-
monicorum neplaenih muziara i muziara po pozivu, koji su
bili plaeni. Takva struktura znai zaetak profesionalnog orkestra.
Za svoje profesionalne muziare upotrebljava A. Ph. naziv Muico.
Filharmoniari su od vremena do vremena prireivali koncerte
nazvane serenade. Programi tih muzikih priredaba Akademije
Philharmonicorum nisu dodue tano poznati, ali je vjerojatno da je
A. Ph. u njima ila putovima tadanjeg svjetovnog muzikog stva-
ranja. Filharmoniari su izvodili i djela domaih kompozitora,
kao to su bili J. B. Hoffer, J. G. Goel, V. K. A. Siberau, M.
Omerza i dr. Ta je tvrdnja pogotovo opravdana, kad se uzme u
obzir da su pojedini od njih bili aktivni lanovi, pa ak i vode
Akademije (Goel, Hoffer, Siberau). Tako sauvani izvori dokazuju
da su filharmoniari 1715 i 1716 u tadanjoj krianskoj, odnosno
urulinskoj crkvi izvodili dva oratorija svoga utemeljitelja Hoffera.
Sredinja linost, koja je poticala rad Akademije Philhar-
monicorum, bio je Hoffer. Kad je on 1718 umro, njena je djelatnost
ACADEMIA PHILHARMONICORUM. Peat iz 1701
donekle oslabila, ali se ipak neprestano nastavljala. To dokazuju
izvori iz 1727, 1728, 1739, 1742 i 1746. Iz 1742 poznata je 4-gl.
kantata // giubilo incoronazione delV Augustissima Regina d' On-
geria, incoronata Regina di Boemia, koja je izvedena u Ljubljani
prilikom ustolienja biskupa Ernesta Amadea Attemsa. Bila je
tampana 1743. Posljednji podatak o djelatnosti Akademije Phil-
harmonicorum potjee iz 1769. Iz toga se moe zakljuiti da je
A. Ph. djelovala u toku prve i na poetku druge polovice XVIII st.,
iako je u raznim vremenskim razdobljima njena aktivnost bila
razliita. Znaenje Akademije Philharmonicorum za muziki ivot
u Sloveniji bilo je veliko. Utemeljila je prvo muziko drutvo, po-
digla i organizirala muziku reprodukciju, poticala na stvaranje
domae kompozitore, upoznavala s muzikim djelima zapadne
Evrope i stvorila vrstu osnovu za dalji razvoj muzikog ivota.
LIT. : E. H. Costa, Mitteilungen des historischen Vereins fur Krain, 1861.
A. Dimitz, Geschicht e Krains, Ljubljana 187476. P. v. Radics, Frau Muica
in Krain, Ljubl jana 1877, str. 2629. F. Keesbacher, Die philharmonische
Gesell schaft in Laibach, 1862, Ljubl jana 1902. E. Bock, Die philharmoni
sche Gesellschaft in Laibach, 17021902, Ljubljana 1902. D. Cvetko, Aca
demia Philharmonicorum, Nai zbori, 1952. Isti, Glasbena klasika na SJoven-
skem, Ljubljana 1955, str. 27^30. Isti, Academia Philharmonicorum Labacensis,
Ljubljana 1962. D. Co.
ACADMIE DE MUSIQUE, prvobitni naziv francuske opere.
Luj XIV je patentom od 28. VI 1669 podijelio Abbeu Pierreu
Perrinu, Robertu Cambertu i markizu de Sourdeacu koncesiju
na dvanaest godina za prikazivanje opernih akademija ili muzi-
kih predstava u francuskim stihovima, u Parizu i drugim grado-
vima. .. A. de M. je otvorena u martu 1671 s pastoralom Pontone
koju je na rijei P. Perrina komponirao R. Cambert. Djelo je po-
stiglo velik uspjeh, te se opetovano prikazivalo 8 mjeseci. Cijeli
se ansambl sastojao od 5 mukih i 4 enska solista, 15 lanova
zbora i 13 lanova orkestra. To je prvi pokuaj stvaranja francuske
nacionalne opere u doba neograniene vladavine talijanske opere.
Zbog nesloge u vodstvu i dugova bio je Perrin prisiljen Akademiju
zatvoriti. J. B. Lully je uspio kod kralja Perrinovu vremenski
ogranienu koncesiju pret voriti u doivot nu na svoje ime, te
je ponovo otvorio akademiju 15. XI 1672, pod nazivom Academie
royale de musigue, s premijerom Fetes de l'Amour et de Bacchus.
Vodio ju je do svoje smrti (1687). U toj je akademiji on bio di-
rektor, administrator, reiser i kompozitor u jednoj osobi (uz
ostalo izveo je 12 velikih opera). Na taj je nain, uz druge povla-
stice, postao diktatorom parikog muzikog ivota. Akademija
je, meutim, upravo u njegovim rukama postala kolijevkom
francuske opere. U toku vremena davala je predstave u dvanaest
raznih zgrada, njom je upravljalo do danas oko 60 direktora,
a izvedeno je preko tisuu djela, veinom opera. Vie je puta

I'
3 1/2
).
5 1/2
li
2 "U
ACADEMIE DE MUSIQUE ADAM
mijenjala ime. Posljednje joj je slubeno ime Thedtre National
de l'Ope'ra (obino se naziva samo Opera). i. Me.
A CAPPELLA (tal. kao u kapeli ili crkvi, odnosno poput
crkvenog pjevakog zbora), muzika pisana za vokalne sastave,
bez instrumentalne pratnje. Remek-djela stila a. c. ostavili su
majstori polifone muzike XVI st. (Palestrina). Ranije su se tim
izrazom obuhvaala sva vokalna muzika djela nastala prije 1600.
Meutim, danas je pouzdano utvreno da su se mnoge svjetovne
kompozicije izvodile i uz pratnju instrumenata, koji su esto
izvodili isto to i glasovi (osobito u XIV i XV st.).
LI T. : Th. Kroyer, A cappell a oder Consert o, Leipzi g 1918. I sti , Zur
a cappella-Frage, AFMW, 1919. J. Handschin, Die Grundlagen des a-cappella--
St ils, Zurich 1929. Th. Kroyer, Das a-cappella-Ideal, AML, 1934. J. As.
A CAPRICCIO (tal.), po volji i elji izvodioca,
slobodno i u tempu i u izrazu.
ACCELERANDO (tal. accelerare ubrzati), oznaka za poste-
peno ubrzavanje tempa. Pie se i accelerato.
ACCENTUS (lat. naglasak, akcent), nain na koji se u litur-
gijskom pjevanju izvode tekstovi recitativnoga karaktera (npr.
kolekte, epistole, evanelja, lekcije i si.). Sastoji se od psalmodi-
kog recitiranja preteno na jednom stalnom tonu Idominantaj,
uz male melodike promjene (flexa, metrum, punctum, conclusio)
uvjetovane raznovrsnom interpunkcijom teksta. A. izvodi uvijek
samo jedan pjeva (celebrant ili njegovi pomagai u slubi: akon,
subdakon, lektor). Opreka mu je - concentus, tj. skupno pjevanje
sloenijih liturgijskih napjeva.
LIT.: P. Wagner, Einfiihrung in die gregorianischen Melodien, III, Gre-
gor ianische Formenlehre, eine choral ische St il kunde, Leipzig 1921 (novo izd.
1961). V. Sesini, La Romana Cant ilena, Roma 1942. A. Vi.
ACCIACCATURA (tal. skupni udar; franc. pince etouffe),
ukrasna manira u staroj orguljakoj i klavirskoj literaturi. Sastoji
se u istodobnom nastupu ukrasnog tona (donje male sekunde)
s odreenim tonom u melodiji ili akordu. A. se oznaivala u melo-
diji prekrienim pomonim tonom, u akordu kosom crtom ispod
glavnog tona, npr.:
0 ____ u _______ I _________ f\
5E
Kosa crta u akordu oznaivala je esto da akord treba izvesti
u obliku -* arpeggia. Smjer kose crte (odozdo prema gore, odnosno
odozgo prema dolje) pokazivao je da li treba arpeggio zapoeti s
najniim ili najviim tonom akorda. A. su vrlo mnogo upotreb
ljavali orguljai i embalisti sve do J. S. Bacha, ali se rijetko bi
ljeila. Oznaka za acciaccaturu primjenjivala se od XVIII st. i za
arpeggio. Naziv a. danas je identian s -> appoggiaturom (osobito
kratkom). B. Si.
ACCOMPAGNAMENTO -> Pratnja
ACCOMPAGNATO -> Recitativ
ACCORDATURA (tal. ugaanje), naziv za normalnu ugodbu
ica na lutnji, gitari i gudakim instrumentima. Promjena osnovne
ugodbe jedne ili vie ica zove se - scordatura.
ACCORDO (tal. suglasje), 1. -> Akord
2. Gudaki instrument sa 1215 ica koji se u XVII i XVIII
st. upotrebljavao u Italiji.
ACCORD PARFAIT (franc.; engl. common chord, tal. ac-
cordo perfetto), francuski izraz za konsonantni -> trozvuk, odnosno
za dur-trozvuk ili mol-trozvuk.
ACHRON (Akhron), Joseph, ameriki violinist i kompozitor
(Ledzeje, Litva, 13. V 1886 Hollywood, 29. IV 1943). Stu-
dirao violinu na Konzervatoriju u Petrogradu (L. Auer); u kompo-
ziciji uglavnom samouk. God. 191316 nastavnik violine i ko-
morne muzike u Harkovu, 191822 koncertira u Rusiji, a 1923
24 u ostalim evropskim zemljama i Palestini. God. 192534
predavao violinu na konzervatoriju Westchester u New Yorku,
poslije u Hollywoodu. Kao kompozitor A. je jedan od znatnijih
ruskih predstavnika hebrejskog nacionalnog pravca. Kasnije, i-
vei u SAD, prihvaa atonalnost i politonalnost. Njegov brat
Isidor A. (18921948) koncertirao je kao pijanist na brojnim
turnejama u Evropi i Americi, a niz godina je i poduavao klavir
u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA: t ri koncerta za violinu: 1925, 1933 i 1937; He-
brew Melody za violinu, 1911; Hazan za violonelo, 1912; Shar za klarinet, 1917;
suita Golem za komorni orkestar, 1932; Dance Overture, 1933.KOMORNA:
Chromatic String Ouartet; Elegija za gudaki kvartet; Children' s Suite za klarinet ,
gudaki kvartet i klavir; 2 sonate i 4 suite za viol inu i kl avir. KLAVIRSKA:
Koncert za klavir solo; sonata; simfonijske varijacije na palest insku temu.
Scenska i filmska muzika. VOKALNA: Epitaph za zbor i orkestar, 1915;
Salame' s Dance za soliste, kl avir i udaraljke; Evening Service of the Sabath za
soliste i orgulje. Napisao Ober die Ausfiihrung der chromatischen Tonhiter auf
der Violine, 1926; preveo na engleski Nauku o harmoniji N. Rimski-Kor-sakova.
LIT.: A. VVeissler, The Modern Renaissance of Jewish Music, New Y
1954- Ph. Moddel, Joseph Achron, Tel Avi v 1967.
ACKERMANN, Otto, vicarski dirigent rumunjskog pod
jetla (Bukuret, 5. X 1909 Wabern kraj Berna, 9. III 196
Studirao na Muzikoj akademiji u Bukuretu i na Visokoj muzi
koli u Berlinu. Dirigirao ve kao djeak. God. 192732 dirigi
na operi u Diisseldorfu, 193235 u Brnu, 193547 dirigen
reiser opere u Bernu, 194752 umjetniki direktor kazali
Volksoper u Beu i uz to 194853 direktor opere u Ziirichu, a
1954 dirigent opere u Kolnu. Gostovao u Rimu, Torinu, Pari:
Bruxellesu, Barceloni i dr. Znaajne su njegove interpretac
Wagnerovih muzikih drama.
ACKT, Aino (pravo ime Acht), finska operna pjevai
sopran (Helsinki, 23. IV 1876 8. VIII 1944). Uila 1894
na Parikom konzervatoriju. Debitirala (1897) kao Margar-
(Gounod, Faust) u parikoj Grand opera i bila njen lan do 19
God. 190406 pjevala na operi Metropolitan u New Yorku,
1907 prvi put na operi Covent Garden u Londonu. esto gostov;
u Americi i Evropi. Osnovala je 1911 godinje operne sveane ij
u Savonlinna (Nvslott). God. 193839 bila direktor opere
Helsinkiju. Istakla se naroito u ulogama Margarete (Gounc
Faust) i Salome (R. Strauss).
DJELA: Minnen och fantasier, 1917; Erinnerungen (njemaki i fins
1925; Taiteeni taipaleelta, 1935.
ACOCOTL, meksiki duhaki instrument, danas pozr
pod imenom clarin. Ima vrlo usku cijev od acocotlova drva, du
oko 3 m, na kraju proirenu u lijevak. Zbog uska otvora na usni
instrument teko izgovara.

1
ACTUS (lat.), u XVII st. sveani i n (krtenje, krunid
i si.), a zatim i naziv za sveanu priredbu. S obzirom da su komp
zitori za takve zgode najvie pisali vokalno-instrumentalna dje
pod tim su se imenom poele razumijevati kompozicije u for:
kantate ili oratorija, kao to je npr. A. tragicus J. S. Bacha.
ACUTA (lat. otra; njem. Scharf), vrsta mijeanih regist
u orguljama. Sastoji se od 3 do 5 nizova svirala rasporeen
tako, da sadravaju obligatnu tercu u zbijenom suzvuju. Ako
a. graena u etvorostrukom nizu, onda joj svirale odgovara
8, 10, 12. i 15. alikvotnom tonu; npr. veliki C od 8' sadravat
c * ( 2 ' ) + e * ( l - j - j +g *( l i - ) - c ' ( i ' ) .
AKUN, Ernest, klarinetist (Hrastnik, 27. III 1930
Studij klarineta zavrio 1953 na Muzikoj akademiji u Beograc
kod B. Bruna, a specijalizovao se 195557 na Parikom ko
zervatorijumu. Solista Beogradske filharmonije i lan Beogradski
duvakog kvinteta. Dobitnik vie nagrada na takmienjima
Beogradu, Ljubljani, Skopju i Miinchenu. Nastupao kao sol
u zemlji i inostranstvu (Pariz, Hannover, Bruxelles, Linz, Saleri
itd.) i snimao za radio-stanice mnoga dela jugoslovenskih kor
pozitora. s. . K.
ADAGIETTO (tal.), neto bri tempo od adagia; ozna!
za kratak polagani stavak u djelu od vie stavaka.
ADAGIO (tal. ad agio ne urei, udobno), 1. oznaka za polaga
tempo, openito polaganiji nego andante, ali bri nego larg
Takva definicija ima, meutim, relativnu vrijednost, jer je, np
a. u Italiji prilino bri nego u Njemakoj. Kod odreivanja b
zine adagia odluno je na kojoj e se osnovnoj notnoj vrijedno;
ona temeljiti (na osminki ili na etvrtinki).
2. Naziv za polagani stavak simfonijskih i komornih djela.
ADAJEVSKI (Adajevvskv, rod. Schultz), Ella, pijanist
muziki pisac (Petrograd, 10. II 1846 Bonn, 29. VII 192
Uila klavir kod A. Henselta, a nakon viegodinjih koncertn
turneja, i na Konzervatoriju u Petrogradu (A. Rubinstein, N.
Zaremba, A. S. Famincin). God. 18821909 ivjela u Itali
kasnije kraj Neuwieda na Rajni. Prouavala muziki folklor
antiku muziku.
DJELA: La Berceuse Populaire, RMI, 1894, 1895 i 1897; Les Chants
l'Eglise Grecque Orientale, ibid., 1901; Anciennes Melodies et Chansons populai
d'Italie, ibid., 1909 i 1911; Du Chant populaire de la Boheme, ibid., 1909; Quelq;
chants tatares, ibid., 1911. Komponirala 2 opere, kraa inst rumentalns
vokal na djel a.
LIT. : E. Kraack, El la von Schul t z- Adajewsky, ZFM, 1926.
ADAM, Jeno, madarski kompozitor, dirigent i muzi
pedagog (Szigetszentmiklos, 13. XII 1896 ). Studirao kc
Z. Kodalva na Muzikoj akademiji u Budimpeti. God. 1925;
slubenik Opinskog odjela za obrazovanje, radio na reorganiz
iji muzike nastave u niim kolama. Od 1938 do 1959 profes
budimpetanske Muzike akademije. Uz to zborovoa nekolicij
pjevakih drutava (Budai Daldrda, 193342, zbor Palestrina
zbor Muzike akademije) s kojima je prireivao koncertne turne
irom Evrope. Zasluan za mnoge madarske praizvedbe znaajn
oratorijskih djela, znatno je pridonio obogaenju vokalnog muz
ADAM ADAMI
ciranja i oratorijske kulture u Budimpeti. U kompoziciji, nado-
vezujui se na Kodalya, slijedi suvremeni madarski nacionalistiki
smjer.
DJELA: orkestralna suita Domenica, 1925. Dva gudaka kvartet a; so-
nata za violonelo i klavir. Opere Magyar Kardcsony, 1930 i Aldria Veronika,
1938. VOKALNA- simfonijska kantata Ember az uton, 1945 (preradba opere
Marta Veronika); Lacrima Sonata (E. Ady) za gl as i orkest ar; vie zborova a-
cappella; solo-pjesme. SPISI: Egyhzi enek es zenekari kulturdnk (Naa
crkvena vokalna i instrument alna kultura), Prot estans Szeml e, 1937; A skdldtdl
a szimfdnidig (Od ljestvice do simfonije), 1942; A muzsikdrol (O muzici), 1953.
Instruktivna djela: Mdszeres enektanitds a relativ szolmizdcio alapjdn (Siste-
matsko uenje pjevanja na temel ju relativne sol mizacije), 1943; Szo-tni (Sol--
mi), 8 sv., 194346 i Enekeshb'nyvek az dllaldnos iskoldk reszire (Knjige pje-
vanja za ope kole), 4 sv., 1948 (oba prirunika u suradnji sa Z. Kodalvem).
ADAM, 1. Louis (Johann Ludwig), francuski pijanist i
kompozitor (Miitterscholtz, Alsace, 3. XII 1758 Pariz, 8. IV
7
1848). God. 17971842 profesor klavira na Konzervatoriju u Pa-
rizu. Njegovi su uenici meu ostalima F. Kalkbrenner i L.
Herold. Zajedno sa L. W. Lachnithom izdao Methode ou principe
general de doigter pour le pianoforte (1798) i napisao kolu za klavir
Methode nouvelle pour le piano (1802) koju je C. Czernv preveo
1826 na njemaki. Komponirao uglavnom djela za klavir (29
sonata, varijacije i dr.).
2. Adolphe-Charles, francuski kompozitor (Pariz, 24. VII
1803 3. V 1856). Sin Louisa. Studirao na parikom Konzerva-
toriju kod A. Reiche i F. A. Boieldieua. Ubrzo je postao poznat
svojim opernim djelima koje komponira za parika kazalita, a od
1832 i za London. Nakon izvedbe opere Le Postillon de Lonju-
meau(iHs6) stekao je meunarodnu reputaciju. God. 1847 osnovao
u Parizu vlastito kazalite (Thedtre national) koje je propalo ve
idue godine za revolucionarnih borbi. Izgubivi pri tom sav
svoj imutak, preuzeo je mjesto profesora klavira na Konzervato-
riju, ispranjeno smru njegova oca. A. je bio cijenjen ne samo
kao kompozitor i pijanistiki pedagog, ve i kao kritiar. A. je
istaknuti predstavnik franc. romantike komine opere. Od svo-
jih prethodnika Aubera i Boieldieua razlikuje se jednostavnijim,
leernijim muziko-scenskim izrazom koji prethodi Offenbacho-
voj opereti. Melodika mu je dopadljiva, laka, tematika i karakteri-
zacija likova plastina, instrumentacija zvuna i nenametljiva. Od
Auberovih baleta izdvaja se muzika za Giselle, najznaajniji rano-
romantiki balet uope. Klavirska djela su mu briljantno-virtu-
ozna, a crkveno-muzika zasieno romantiarska.
DJELA. KLAVIRSKA : Rondo-Caprice..., Divertissement op. 40; Variations
swr la dernUre pensee de Weber op. 43; Air suisse, op. 45 i dr. DRAMSKA.
Opere (izbor): Pierre et Catherine, 1829; Le Proscrit, 1833; Le Chdlet, 1834; La
Marquise, 1835; Le Postillon de Lonjumeau (Pariz 1836, jug. premijera Zagreb,
[7. IX 1899);Le Roi a" Yvetot, 1842; Cagliostro, 1844; Le Toriador, 1849; Richard
m Palestine, 1844; Giralda, 1850; Sij'e'tais roi! 1852; La Poupee de Nuremberg,
1852; Falstaff, 1856; Les Pantins de Violette, 1856. Bal eti: Faust, 1833; Giselle
Pariz 1841, jug. premijera Zagreb, 21. I 1897); Le Diable a quatre, 1845; Gri-
teldis, 1848; Le Corsaire, 1856 i dr. CRKVENA: Messe de Sainte Cecile;
Messe solennelle; moteti. Napisao: Souvenirs d'un musicien, 1857 i Derniers
\ouvenirs d'un musicien, 1859 (sabrani lanci i kritike).
LIT.: J. Halevy, Not ice sur l a vie et les ouvrages de Adolphe Adam, Pari
[859. A. Pougin, Adolphe Adam, sa vie, sa carriere, ses memoires artistiques,
?aris 1877. P. Karlin, Stoletnica Adamovega Post il jona, ivl jenje in svet ,
[936, 16. C. W. Beaumont, The ballet called Giselle, London 1944.H. Wirth,
\dam, 1. Adolphe Charles, 2. Louis, MGG, I, 1951. J. As.
ADAM, Theo, njemaki pjeva, bas-bariton (Dresden, 1. VIII
[926 ). Odgojen u djeakom zboru Kreuzchor u Dresdenu,
studij pjevanja zavrio kod R. Dittricha i 1949 zapoeo umjetniku
tarijeru na Dravnoj operi u Dresdenu. God. 1952 nastupio je
jrvi put u Bayreut.hu, a od 1957 istodobno je lan opera u Dres-
ienu, Berlinu i Frankfurtu n/M. Pjeva velikih glasovnih mogu-
losti i profinjenog osjeaja za stilove, ostvario je niz bas-bariton-
ikih uloga razliitog karaktera, meu kojima se naroito istiu
ikovi iz Wagnerovih opera, Boris Godunov (Musorgski), Evgenij
Dnjegin (ajkovski), Baron Ochs (R. Strauss, Kavalir s ruom),
SCecal (Smetana, Prodana nevjesta) i dr. Veoma zapaene kreacije
lao je na koncertnom i oratorijskom podruju. A. je snimio velik
)roj gramofonskih ploa.
ADAM DE LA .HALLE (zvan le Bossu), francuski trouvere
Arras, oko 1237 Napulj,- 1286 ili 1287). kolovao se u cister-
:itskoj opatiji Vaucelles (kraj Cambraia) i na parikom Univerzi-
:etu. Od 1271 menestrel je u dvorskoj sviti kneza Roberta II
l'Artois. God. 1283 na putovanju sa dvorom u Napulju, preao
1 slubu Karla Anuvinskog, sicilskog kralja. A. je najpoznatiji
rancuski trouvere druge polovine XIII st., predstavnik tzv.
graanske kole iz Arrasa. Kao pjesnik premaio je suvremenike
aznovrsnou svojega djela koje obuhvaa lirske, epske i dramske
?rste. Njegove se scenske igre (jeux) smatraju prvim francuskim
Mmedijama. Kao muziar vaan je u prvome redu po dramatskoj
Dastorali Jeu de Robin et de Marion u kojoj su meu pojedine scene
metnuti muziki dijelovi (chansoni, pjevani dijalozi); to je naj-
itariji igrokaz s pjevanjem, daleki pretea vaudevillea i opere
:omique. U vieglasnim kompozicijama (moteti), A. se dri do-
adanjih konvencija. Ali njegova su muzika djela, u mnogo veoj
mjeri nego druga, protkana narodnim elementima pa su se u
njegovu opusu sauvali mnogi unikati pukih refrena, najstariji
primjerak prosjake pjesme i jedini poznati napjev jedne chanson
de geste.
DJELA. DRAMSKA: Le Jeu de la Feuillee, 1262; Le Jeu de Robin et de
Marion, oko 1283. VOKALNA: 36 chansona; 18 jeux part is; 16 rondeaua
za 3 gl asa; 5 mot et a za 3 gl asa. Sauvana djel a sabrana su u jednom ru-
kopisu u parikoj Nacional noj bibl ioteci (br. 25566) .
NOVA IZD.: Sabrana djel a izdao E. de Coussemaker (Oeuvres complUes du
trouvire Adam de la Halle, 1872); Le Jeu de Robin et de Marion obj. L. Nicod
(!9I7)5 E. Langl ois (u Les Classique francaise du Moyen Age br. 36, 1924), G.
Cohen (s muzikim transkripcijama J. Chaill eva, 1935) i D. Milhaud (1949);
Rondeaue izdali F. Gennrich (Rondeaux, Virelais und Balladent 1921) i J. Chaillev
(Rondeaux a trois voix e'gales, 1942).
LIT.: L. Bahlsen, Adam de l a Hal les Dramen und das Jus du Peler in,
Marburg 1885. R. Meienreis, Adams Robin und Marion (disertacija), Leipzig
1893. H- Guy, Essai sur l a vie et les oeuvres litteraires du t rouvere Adam de
l a Hal le, Pari 1898. J. Tiersot, Sur le Jeu de Robin et de Marion d'Adam
de la Halle, Pari 1899. H. Guy, Le Trouvere Adam de la Hall e, Pari 1900.
F. Helfenbein, Die Sprache des Trouvere Adam de la Halle, 1911. F. Gennrich,
Adam de la Hall e, MGG, 1951. D. Milhaud, Le jeu de Robin et de Marion,
Notes, 1951. I. A.
ADAM DE SAINT-VICTOR, francuski pjesnik i kompozitor
(1110/128. VII 1192). Redovnik i kantor parike opatije St.
Victor. Doktor i magister. Napisao nekoliko teolokih rasprava i
spjevao vei broj sekvenca (stihovi i melodije); pripisuje mu se
izmeu 45 i 103 a najvjerojatnije je njegovih oko 50 sekvenca,
ali se autorstvo ne moe sa sigurnou utvrditi, jer se u liturgij-
skim izvorima nisu navodili autori. Svakako je A. jedan od glavnih
predstavnika novoga stila, formalno skladnije i preglednije rit-
mike i rimovane sekvence XII st. koju su stvarali upravo augu-
stinci iz parikih opatija St. Victor i St. Florian.
NOVA IZD. : Oeuvres poe' tiques d' Adam de St. Victor, obj. L. Gaut ier
(1858); Les Proses d' Adam de St. Victor, obj. E. Misset i P. Aubry (1900); Adam
von St. Viktor. Samtliche Seguenzen. Lateinisch-deutsche Ausgabe, obj. F. Wellner
(1937).
LIT. : E. Jammers, Adam von St . Vikt or , MGG, I, 1951.
ADAMI, Bojan, kompozitor i dirigent (Ribnica na Dolenj-
skem, 9. VIII 1912 ). Muziko obrazovanje stekao u Ljubljani:
na srednjoj muzikoj koli uio orgulje i trublju, a na Akademiji
za glasbo zavrio 1941 st udij klavira (A. Ravnik). Dirigent
plesnog orkestra Radio-televizije Ljubljana, 196266 bio je stalni
gost-dirigent velikog orkestra Doma JNA u Beogradu.
U sreditu Adamieva stvaralatva je scenska i filmska muzika;
manje ga privlai jazz, iako je i na tom podruju napisao mnogo
djela. Osobito je plodan na podruju filmske muzike: komponirao
je muziku za oko 200 filmova domae i strane produkcije (engleske,
amerike, francuske, vedske, norveke, finske, austrijske, talijanske,
njemake i madarske). Ta i druge muzike vrste kojih se dotakao
odlikuju se izvornou i to osobito u tematici i njenoj obradi, u
zvunosti i instrumentaciji. Za Adamievu muziku znaajno je
oslanjanje na folklorne elemente, koje upotrebljava
nenametljivo i donosi modificirane kroz vlastiti doivljaj.
Kao dirigent plesnih orkestara A. ne nastupa samo u Ljubljani
i drugim gradovima Jugoslavije, nego i u Njemakoj, Austriji,
Italiji, vicarskoj, ehoslovakoj, Madarskoj, Poljskoj, Sovjet-
skom Savezu, Rumunjskoj i Brazilu. Za svoje kompozitorsko
djelovanje nagraen je u vie navrata. Izmeu ostaloga dobio je
tri zlatne arene za filmsku muziku na festivalu u Puli, dvije sa-
vezne nagrade za filmsku muziku kao i nagradu Jugoslavenske
Radio-difuzije za scensku muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za kl avir, 1948; 2 suit e za simfonijski
orkest ar, 1950. KOMORNA. Za viol inu i klavir: Meseinana Travnigori, 1944;
Variacije na temo Naglo puke smo zgrabili, 1944. DRAMSKA: bal et Bela
Ljubljana, 1957. Scenska muzika za Shakespeareove drame: Romeo i Julija;
Macbeth; Hamlet i San ljetne noi; za kolu za ene J. B. Mol ierea; Belo krian-
temo I. Cankara; Jurka P. Golie; Matiek se eni A. T. Linhart a i dr. Fil mska
muzika. VOKALNA. Za zbor i orkestar: Kia pada, 1962; Partizanske pesmi ;
Narodni koktajl, 1962; solo-pjesme; borbene i masovne pjesme. Zabavna
muzika. D. Co.
ADAMI, Emil, kompozitor, dirigent, publicist i kritiar
(Dobrova pri Ljubljani, 25. XII 1877 Ljubljana, 6. XII 1936).
Studirao muziku na konzervatoriju u Trst u i Ljubljani, gdje
je zavrio studij 1922. God. 191520 ratni zarobljenik u Ta-
kentu, poslije profesor muzike na Uiteljskoj koli i Klasinoj
gimnaziji u Ljubljani. U poetku romantik, pristaje kasnije uz
nove, suvremenije nazore, koje je uz G. Kreka i A. Lajovica
zastupao u reviji Novi akordi, pa se razvio u neoromantika, impre-
sionista, ak i ekspresionista. Unosio u slovensku muziku nove
tehnike i stilske mogunosti. Napisao je preko 1000 kompozicija,
najvie zbornih. Forma mu je jednostavna, slui se openito oblikom
trodijelne pjesme. Po strukturi je izraziti homofoniar. Adamieve
vokalne kompozicije obiljeene su prizvukom prave narodne mu-
zike, pjevnou melodijske linije i jednostavnom, iako suvremenom
harmonijskom osnovom, ime je dokazao da se i zborna muzika
moe prilagoditi novim kompozicijskim principima. U tematikoj
obradbi umio je sauvati elementarnu osjeajnost, blisku narodnom
duhu, pa su njegova vokalna djela postala vrlo popularna. Oso-
ADA Ml ADEMOLLO
bito su znaajni Adamievi om-
ladinski zborovi. Njegove oikg-
stralne kompozicije po obliku su
slobodne. Naj originalni ja i
najdotjeranija je suita Iz moje
mladosti. God. 192830 ureivao
je reviju Nova muzika koja se
zbog propagiranja modernih
muzikih strujanja moe smatrati
donekle idejnim nastavkom Novih
akorda; A. je na taj nain i rijeju
djelovao na ivlji razvoj slovenske
muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: Ot -
roka suita, 1913; Tatarska suita (Tatarske
silhouete), 1920; Potrkan ples, sker co za
vel i ki or kest ar, 1922; Iz moje mladosti,
suita za veliki orkestar, 1922; Preludio di
una commedia za 2 fl aut e, 2 oboe, 2
kl ar inet a, 2 fagot a, 2 roga, 2 t rubl je, 2
pozaune, udaraljke i gudake
instrumente, 1912. Kompozicije za
gudaki orketar: Ljubljanski akvareli,
suita, 1925; Pozabljen
ples, 1934; t ri kompozicije za vel iki E. ADAMI
gudaki orkestar, 1936; Sanjarija (pre-
ma ist oimenoj kompoziciji za klavir
A. Lajovica); Gavota in pastoral e (obradba scenske muzike L. M. ker janca
za komediju Cyrano de Bergerac E. Rostanda), 1926. Kompozicije za mal i i kol ski
orkestar: Tri turkestanske ljubavne pesmi, 1917; Otroka suita; Koroka suita,
1936; Gosji ples (La dame des oies); Iz prolih dni, 1906. DRAMSKA: Na
kmeti ski svat bi (svadbeni prizor za priu Volkain F. Mil inskoga); Sirot a
Jerica ( I. Al breht ), 1929; Vaska romantika (puki i grokazi V. F. Je-lenca),
1911; lepa Ijubezen (puki igrokaz A. Peska), 1908; Princesa in pas-tirek
(pria P. Gol ie), 1930; Testament (puki igrokaz s pjevanjem po romanu J.
Kersnika), .1906; Blagovestnikoma sv. Cirilu in Metodu (igrokaz s pjevanjem
Utva). VOKALNA. Zborovi (znaajniji) : Vragova nevesta; Smrt carja
Samuela; Svatovske pesmi; Vasovalec; Kregata se baba in devojka; Zdravica.
Pjesme (znaajnije) : Uspavanka; Na lipici zeleni; None pesmi; Kot iz tihe
zabi jene kapele. Obradbe narodnih napjeva.
LI T. : F. Kimovec, Emil Adami, Pevec, 1924. L. M. Skerjanc i S.
Koel j, Emil Adami, ivljenje in delo slovenskega skl adatelja, Ljubl jana 1937.
A. Groebming, Spominu Emil a Adamia, Nai zbori, 1951, 6. D. Co.
ADAMOVI, Bela (epinski), kompozitor (epin, 15. IX
1856 Osijek, 28. II 1934). Zavrio studij agronomije u Beu
gdje je 189093 uio klavir i kompoziciju (C. Fruhling). God.
18971908 bio je narodni zastupnik, a zatim se bavio poljopriv-
redom. Njegov balet Jela prvo je domae djelo te vrste prikazano
u Hrvatskoj.
DJELA. ORKESTRALNA: Andant e rel igioso; Adagio u f-mol u; Fini
coronat opus i Jubilarna koranica. Intermezzo za klavir. Balet Jela (Zagreb,
15. I 1898). Oko 40 pjesama (djel omino na vlast ite t ekst ove). Misa za
zbor i orgul je.
LIT.: F. Kuha, Jela. Bal et u jednom inu, glazba od Bele pl . Adamovia
Cepinskoga, Prosvjeta, 1898, 12. str. 375379. | Bela pl. Adamovi-e-
pinski, Hrvat ski l ist, 1934, 60, str. 7. K. Ko.
ADAMOWSKI, Thymoteusz, poljski violinist, dirigent i
kompozitor (Varava, 24. III 1858 Boston, 18. IV 1943). Stu-
dirao na Konzervatoriju u Varavi (A. Ka_tski) i Parizu. God. 1879
emigrirao u SAD. Koncertirao u Bostonu, New Yorku, Phila-
delphiji, Chicagu i Washingtonu; 18841908 lan simfonijskog
orkestra i uz to 18851933 nastavnik violine na Netv England
Conservatory u Bostonu. Redovno gostovao u Parizu, Londonu,
Berlinu i Varavi. God. 1888 osnovao u Bostonu gudaki kvartet,
a 1896 klavirski trio, u kojima je sam svirao prvu violinu, a njegov
brat Josef A. violonelo. Komponirao je kraa djela za violinu i
klavir te solo-pjesme.
ADAMS, Diana, amerika plesaica (Stawton Vermont,
1926 ). Uila na Ballet Art School u New Yorku, gdje je debitirala
u opereti Oklahoma. Veliki je uspjeh postigla 1945 kao lan
Ballet Theatre u baletu Helena iz Troje (Offenbach) od D. Lichina.
Njene najvee kreacije iz toga doba su baleti Fali River Legend i
Pillar of Fire. God. 1950 postala je prva balerina u New York
City Ballet. Istakla se briljantnim interpretacijama svih veih
uloga u Balanchinovim baletima. Danas se ubraja meu najslav-
nije amerike plesaice.
ADAMS, Suzanne, amerika pjevaica, sopran (Cambridge,
Massachusetts, 28. XI 1872 London, 5. II 1953). Studirala
pjevanje u New Yorku i Parizu gdje je 1895 debitirala u operi
Romeo et Juliette (Gounod). Pjevala na svim velikim pozornicama
Evrope i Amerike, i u oratorijskim izvedbama, a od 1899 s velikim
uspjehom i na operi Metropolitan u New Yorku. Istakla se kao
Marguerite (Gounod, Faust), Euridice (Gluck, Orfeo ed Euridice),
Gilda (Verdi, Rigoletto), Micaela (Bizet, Carmen), Donna Elvira
(Mozart, Don Giovanni), Cherubin (Mozart, Le nozze di Figaro).
ADAMUS, Henrvk, poljski kompozitor i violonelist (Var-
ava, 19. II 1880 ). Studirao na konzervatoriju u Varavi i Leip-
zigu (S. Krehl, J. Klengel). Solist varavskog filharmonijskog i
opernog orkestra, zatim direktor muzikog drutva u Kaliszu,
pa zborovoa u Varavskoj operi.
DJELA: dvije simfonijske pjesme; nekol iko koncerata; Ouven
Komorna muzika. Opere Sumienie ezyli pierwszelzy, 1918 i i-
1922.
ADAM VON FULDA, njemaki kompozitor,
historiar (Fulda, oko 1445 Wittenberg, 1505).
benediktinac. Od 1490 u slubi saskog kneza izborni
Mudrog u Torgauu kao musicus ducalis, zatim i kao d\
riograf (od 1492), kompozitor i dirigent. God. 1502
muziku na Univerzitetu u Wittenbergu. Pripadao je
i wittenberkom ranohumanistikom krugu. Napisao
Muica (1490) koji je, iako uglavnom kompilacija, va:
pravlja njemaku humanistiku muziku nauku XA
kompozitor nadovezuje se na Busnoisa, odn. na kasne
stil koji se na taj nain i njegovom zaslugom udomaio
ranoj protestantskoj crkvenoj muzici. Njegova svje
glasna pjesma Ach htilf mich Leid ula je kao kont
luteranske pjesmarice i proirila se Njemakom.
DJELA: tri vieglasne svjetovne pjesme (u Pjesmarici Arndt
oko 1510. Misa; responzorij; Magnificat ; 2 ant ifone; 7 hin
ije su sauvane u t ri rukopisna crkvena kodeksa, u Univerzit et!
kama u Leipzigu i Wrocl awu te u Dravnoj biblioteci u Berlir
sadravaju jo nekolicinu nesigniranih kompozicija koje se pripi
NOVA IZD.: traktat De Muica obj. M. Gerber (Scriptore:
svjetovne pjesme obj. H. J. Moser (1928, - Lit.), a crkvene kc
Niemann (1902), W. Ehmann (1936), R. Gerber (Zwolf Hymnen
1935) i dr.
LIT.: W. Niemann, St udien zur Musikgeschicht e des 15.
KMJB, 1902, XVII. H. J. Moser, Leben und Lieder des Ada:
Jahrbuch der staatl ichen Akademie fiir Kirchen- und Schul musi:
W. Ehmann, Adam von Ful da, Neue deut sche Forschungen, Be
Isti, Adam von Fulda, MGG, I, 1951. W. Gurlitt, Die Komposi
deutschen 16. und 17. Jahrhunderts, Kongress-Bericht, Bambt
ADDINSELL, Richard, engleski kompozitor (O>
1904 ). Studirao na Royal College of Music u Londor
djeluje u Hollywoodu. Popularnost stekao klavirskim
poznatim pod naslovom Warsaw Concerto (iz muzi
Dangerous Moonlight) koji se smatra parodijom na stil*
njinova.

1
DJELA: scenska muzika, Filmska muzika: Fire Over Englam
Bye Mr. Chips, 1939; Dangerous Moonlight, 1941; The Passionate .
Tom Brovm's Schooldays, 1951 itd. Muzika za radiokomedije i za
Zabavna muzika.
LIT. : J. Huntley , Br it ish Fil m Music, London 1948.
ADDISON, John, engleski kompozitor (London, <
30. I 1844). Violonelist, dirigent, trgovac muzikalija
sist i uitelj pjevanja u Dublinu, kasnije u Londonu. .
igrokazi s pjevanjem bili su popularni izmeu 18051
ena Miss Willems bila je istaknuta operna pjevaica.
DJELA: est trio-sonata, 1772. Deset i grokaza s pjev
Alarms, 1807; My Aunt, 1815; Free and Easy, 1816; My Uncle,
Singing Practically Treated in a Series of Instructions, 1836.
LIT. : A. Mantia, John Addison e i primordi dell 'opera ii
ghilt erra, Roma 1929.
ADELBURG, August, violinist i kompozitor,
podrijetla (Carigrad, 1. XI 1830 Be, 20. X 1873).
movia, posjednika iz donje Podravine, koji je stekav
uzeo ime Adelburg. Violinu uio 185054 kod J. u
Beu. Koncertirao zatim po Evropi. Sviranje mu se
punoom tona. Prema F. Ks. Kuhau, koji se s Adell
stao 1871 u Budimpeti, A. je pronaao u austrijs!
knjinici rukopis jedne improvizirane melodije od N.
to ga je potaklo da komponira operu Zrinjski na vlai
prema drami T. Kornera. Libreto je napisao najpr
makom, zatim na hrvatskom jeziku, a u operu je u
N. Zrinjskog unio i neke starije hrvatske (slavonske) n
pjeve. U predgovoru libretu A. brani Wagnerov mu;
Wagnerov utjecaj opaa se u muzikoj strukturi (gole
laki sastav, lajtmotivi) i u instrumentaciji opere. A
1866 ponudio zagrebakom kazalitu, koje je odbilo d
Za praizvedbu u Budimpeti preveo je libreto na mad
muziku unio madarske ardae i narodne melodije.
Zrinjski A. je dosegao svoj najvii kompozitorski domet
DJELA: koncert i za vi ol inu i or kest ar . KOMORNA:
kih kvarteta, op. 1219. Za viol inu i klavir: sonata u d-m sonate u g-
molu; Theme original et variations dans le style hongroi Mazurka-
Scherzo. DRAMSKA: Opere Zrinyi ( Budimpeta, 2 Marinuzzi,
1870 i Wallenstein. VOKALNA: Oratorij Harc es bi solo-pjesme
i dr. Udbenik za viol inu VEcole de la velocite, 2 s
1
Entgegnung
auf die von F. Liszt aufgestellte Behauptung, dass es kei Nationalmusik,
sondern bloss eine Musik der Zigeuner gibt (odgovol raspravu Des
Bohemiens et de leur musiaue en Hongrie), Budimpeta 1 zu meiner
Oper Zrinyi, Zeneszeti Lapok, 1867, 15.
LIT. : F. J. Folnegovi, Opera Zrinski, Dragoljub, 1868, <
Kuha, Abramovi August , Prosvjeta, 1910, 1. R. Kis-aulovt
nalaz nepoznate opere, Vjesnik u srijedu, 31. XII 1952.
ADEMOLLO, Alessandro, talijanski knjievnik
pisac (Firenca, 22. XI 1826 26. VI 1891). Proua\
talijanskog kazalita XVIIXVIII st., posebno muzike
je nekoliko studija vrijednih zbog mnogobrojnih izvorn

ADEMOLLO ADLUNG
nih, objektivno iznesenih podataka o operi. U politikim i knji-
evnim asopisima pisao pod razliitim pseudonimima: Josue,
Malledolo, Nemo.
DJELA. KNJIGE: II carnevale di Roma nei sicol i XVII e XVIII, 1883;
I primi fasti della muica italiana a Parigi (16451662), 1884; I primi fas ti
del teatro della Pergola a Firenze (16571661), 1885; Una famiglia di comici
ilaliani nel sec. XVIIP, 1885; / teatri di Roma nel secolo decimosettimo, 1888;
La bella Adriana e altrevirtuosedelsuo tempo alla cortediMantova, 1888. LANCI:
II primo melodramma musicale in Roma. L' Opinione, 1881; Una rappresen-
tazione celebre al Teatro Barberini, 1881; Le cantanti italiane celebri del secolo
XVIII: Vittoria Tei, Margherita Salicola, Nuova Antologia, 1889; Bibliografia
della cronistoria teatrale italiana, G. F. Haendel in Italia, Gazzetta musical e di
Milano, 1889.
LIT. : H. Ch. Wolf{, Al essandro Ademoll o, MGG, I, 1951.
ADIJAFON (gr. d ne i Sia9covta neslaganje u glasu), i.
instrument s tipkama, slian harmonici. Konstruirao ga je urar
F. Schuster 1826 u Beu.
2. Klavir koji umjesto ica ima viljuke, pa ga nikad ne treba
ugaati. Sagradili su ga Fischer & Fritz 1882 u Leipzigu (-> Celesta).
ADINI (Aramburo), Ada, amerika pjevaica, sopran (Bo-
ston, 1855 Dieppe, 1924). Debitirala u Napulju 1883. Pjevala
a Bologni, Rimu i Milanu (La Scala). Gostovala u Francuskoj,
ustriji, Rusiji, panjolskoj, Engleskoj i Junoj Americi. A. je
bila jedna od najboljih interpreta enskih likova u Wagnerovim
muzikim dramama. Od 1908 djelovala u Parizu kao vokalni pe-
iagog.
ADJULONA, naziv za vie brazilskih narodnih duhakih
instrumenata; najei su: 1. vrsta trombe, kojoj je cijev od drva
:aquarar, duga 4446 cm, promjera oko 2,5 cm; na donjem kraju
ma nataknutu tikvu, dugu oko 40 cm. Otvor za duhanje nalazi
>e na gornjoj strani cijevi sa strane.
2. Vrsta frule, nainjene od spiralno omotanog lia povezanog
ikom. Cijev je plosnato pritijenjena, pa prerez ima jajolik oblik
iromjera 3 x 12,5 cm.
3. Wolawuk a. (Laku), vrsta okarine sa nekoliko rupica; na-
:injena je od tikve sa dva odebljanja, od kojih manje, koso odre-
lano, slui kao usnik.
ADLER, Guido, austrijski muzikolog (Ivanice, Moravska,
[. XI 1855 Be, 15. II 1941). Kompoziciju studirao na Bekom
;onzervatoriju (A. Bruckner, O. Dessoff), muzikologiju na Uni-
'erzitetu (E. Hanslick), gdje je :88o promovirao. God. 1882 85
docent na Univerzitetu i Beu,
od 1885 profesor na Njemakom
univerzitetu u Pra-fu i 1898
1927 ef katedre :a muzikologiju
na Bekom u-liverzitetu. Tu je
utemeljio vluziko-historijski
institut, ko-i je ubrzo postao
sreditem ustrijskog muzikolokog
rada. )sim toga u suradnji sa Ph.
ipittom i F. Chrvsanderom
okrenuo je 1884 i ureivao do
1894) Vierteljahrsschrift ur
Musikzvissenschaft; 1894
u
~ emeljio
znaajnu zbirku izda-ija starije
austrijske muzike ~)enkma'ler der
Tonkunst in lesterreich, u kojoj su,
pod nje-;ovim vodstvom, 1894
1938 ibjavljena 83 sveska; kao
prilog
oj zbirci izdavao je 191338 Studien zur
Musikgeschichte. Orga-lizirao je i dva vrlo zapaena
internacionalna muzikoloka kon-;resa: 1909 u povodu
stogodinjice Havdnove smrti i 1927 za togodinjicu smrti L. van
Beethovena. Na njegov poticaj utemeljeno je 1927
Meunarodno muzikoloko drutvo sa sjeditem 1 Baselu. Tome
je udruenju bio doivotni poasni predsjednik.
U razvoju evropske muzikologije Adlerova djelatnost znai
rekretnicu: on je prvi uoio i svestrano osvijetlio mnoge probleme
nuzikolokog istraivanja, postavljajui teite na sistematsko,
netodoloko prouavanje pojedinosti unutar opih razvojnih po-
ava i na utvrivanje stilskih kriterija i pojmova. To je vano
ibiljeje tzv. Beke muzikoloke kole koju je A. utemeljio. Od-
;ojio je velik broj historiara i muzikologa medu kojima su: R. von
;
icker, K. Geiringer, Z. Jachimecki, A. Smijers i E. Wellesz.
DJELA : Die historischen Grundklassen der christlich-abendlandischen Musik
ij 1600, AMZ, 1880 (disertacija); Studie zur Geschichte der Harmonie, 1881;
Jmfang, Methode und Ziel der Musikzvissenschaft, VFMW, 1885; Die Wieder-
olung und Nachahmung in der Mehrstimmigkeit, ibid., 1886; Verzeichnis der
tusikalischen Autographen von L. van Beethoven im Besitz von A. Artaria, 1890;
achkatalog der Musikhistorischen Abteilung, 1892 (u povodu Beke izlobe mu-
ike i kazaline umjetnosti); Richard VCagner, 1904 (II izd. 1923, franc. prijevod
910); fjber Heterophonie, PJB, 1908; Vber Textlegung in den Trienter Codices,
[iemann-Festschrift , 1909; Der Stil in der Musik, I, 1911 (II izd. 1929); Gustav
Mahler, 1916; Methode der Musikgeschichte, 1919; Internationalismus in der
Tonkunst, Kongressbericht , Basel 1924; Johannes Brahms, SMW, 1933 i dr.
Autobiografija Wollen und Wirken. Aus dem Leben eines Musikhistorikers, 1935.
Obradio je za izdanja zbirke DTO djel a G. Muffata, M. A. Cest ija, J. J. Fro-
bergera, H. F. Bibera, J. J. Fuxa, A. Draghija, J. C. Kerll a i drugih. Uz suradnju
veeg broja istaknut ih evropskih muzikologa uredio je i popratio vlastitim pri-
lozima znaajan prirunik Handbuch der Musikgeschichte, 1924 ( I I izd. 1930 u
2 sv.). U povodu Adl erove 75-godinjice izdal i su njegovi uenici i tovatel ji
1930 zbornik Studien zur Musikgeschichte.
LIT. : M. Carner, A Pioneer in Musicol ogv: Guido Adl er, Of Men and
Music, London 1944. R. v. Ficker, Guido Adler und die Wiener Schule,
Osterreichische Musikzeitung, I, 1946. Isti, Guido Adler , MGG, I, 1951.
J. As.
ADLER, Kurt, ameriki dirigent (Neuhaus, eka, i. III
1907 ). U Beu studirao dirigiranje i muzikologiju (G. Adler,
R. Lach). Operni dirigent u Berlinu, 192932 u Pragu i zatim
ponovno u Berlinu. God. 1933 emigrirao u SSSR, a 1938 u SAD
gdje je dirigent i zborovoda na Metropolitan operi u New Yorku
i uz to 193843 dirigent Bachovih koncerata ustanove Friendship
House. Gostovao u mnogim opernim kazalitima Amerike. Redi-
girao i objavio nekoliko antologija operne muzike (Operatic Antho-
logy, The Prima Donna Album, Arias jrom Light Operas, Famous
Operatic Choruses).
ADLER, Kurt Herbert, ameriki dirigent (Be, 2. IV 1905).
Studirao u Beu 192127. Djelovao u Njemakoj i Italiji, 193436
dirigent Volksopere u Beu, 1936 asistent A. Toscaninija u Salz-
burgu. Iste godine odlazi u Prag, a 1938 u SAD. Do 1943 ivio
u Chicagu kao operni i koncertni dirigent, zatim u San Franciscu
gdje djeluje na konzervatoriju i u Opera Association (od 1956
muziki direktor). Napisao The Art of Accompanving and Coaching
(1965).
ADLER, Samuel, amer. dirigent (Mannheim, 4. III 1928).
Studirao u Bostonu (K. Geiringer) i na univerzitetu Harvard
(W. Piston, R. Thompson, P. Hindemith), a zatim kod A. Coplanda
i S. Kussewitzkoga. Kao vojnik 1950 u Njemakoj organizirao i
vodio Simfonijski orkestar VII korpusa amerike vojske s kojim
je izveo niz orkestralnih i opernih djela. Od 1953 muziki je
direktor ustanove Tempio Emanu-El u Dallasu (Teksas).
DJELA. ORKESTRALNA: simfoni ja, 1953; si mfoni jska pjesma Kin~
nereth, 1947; Concertino za flautu, fagot i gudaki orkestar, 1950; 2 Poems za viol u
i gudaki orkestar, 1953; American Comedy Overture, 1946, kompozicije za
duhaki orkestar. etiri gudaka kvartet a, 194566; sonata za rog i klavir,
1948, Kant ata The Vision of Isaiah, 1949; zborovi.
ADLGASSER (Adelgasser), Anton Cajetan, austrijski
kompozitor (Innzell, Gornja Bavarska, i. X 1729 Salzburg,
22. XII 1777). God. 1740 zborski djeak nadbiskupske dvorske
kapele u Salzburgu i uenik J. E. Eberlina. Od 1750 dvorski or-
gulja (na toj ga je dunosti naslijedio W. A. Mozart); 176465
na studijskom putovanju po Italiji. Prijateljevao s Leopoldom
Mozartom. Suvremenici su ga cijenili kao orguljaa, embalistu i
kompozitora crkvene muzike. Meutim, sredinja su mu dramsko--
muzika djela, posebice latinske kolske drame (s muzikom), u
kojima se nakon povratka iz Italije priklanja stilskim utjecajima
napuljske kole i oblikovanju na nain muzike drame. Poslije
Eberlina A. je, uz Michaela Havdna, jedan od najznaajnijih
kompozitora ove specifine dramske vrste, u XVIII st. omiljene
na Salzburkom univerzitetskom kazalitu. Po stilu njegova mu-
zika pripada razdoblju rokokoa, odnosno rane klasike.
DJELA: est simfonija; klavirski koncert. Gudaki trio. Klavirske
sonat e; _ divert i ment o; Praeambulum i dr . DRAMSKA: opera La Ni tteti,
1766. kolske drame (sauvane): Ochus regnans, 1763; Bela, 1763; Samuel et Meli,
1763; David et Jonathan, 1763; Anysis, 1765; Jechonias et Evilmerodach, 1765;
Iphigenia mactata, 1765; Chalcis expugnata, 1766; Hannibal, Capuanae urbis
hospes, 1767; Clementia Theodosii, 1768; Syniiorix et Camma, 1769; Pietas in
Deum, 1772. Singspieli (duhovni): Die nnrkende Gnade Gott.es, 1756; Die
Schuldigkeit des ersten und fiirnehmsten Gebotes, III dio, 1767 (I dio komponirao W.
A. Mozart , II M. Haydn) i dr. VOKALNA: oratoriji; kantat a Der Mensch,
die Schivachheit und die Gnade, 1744. CRKVENA : mise ; 4 rekvijema; vei broj
offertorija i l itani ja; duhovne pjesme.
LIT. : 5. Kel ler i R. Schlecht, Biographische Mit t eilungen iiber Ant on
Cajetan Adl gasser, MFM, 1873, 5. A. J. Hammerle, Mozart und einige
Zeit genossen, Salzburg 1877. C. Schneider, Die Oratorien und Schuldramen
Anton Cajetan Adl gassers, STMW, 1931, 18. A. Kutscker, Von Salzburger
Barocktheatar zu den Sal zburger Festspiel en, Dusseldorf 1933. E. Valentin,
Ant on Cajetan, Adl gasser (Adel gasser), MGG, I, 1951.
AD LIBITUM (lat. po volji) znai da izvodilac moe po
slobodnom izboru i odluci: i. napustiti prvobitan tempo mije-
njajui mu brzinu; 2. ukljuiti u izvodilaki sastav ili iz njega izo-
staviti dionicu nekoga glasa ili instrumenta; 3. izostaviti u izvedbi
neki odlomak (npr. kadencu) ili ak i stava'c; 4. umetnuti (osobito
u instrumentalno djelo) kadencu koju e sam sastaviti; 5. odrediti
kojem e se instrumentu povjeriti neka dionica; 6. u jazzu ozna-
uje -> improvizaciju u solu (solo a. 1.) ili u pratnji (accomp. a. L).
ADLUNG, Jakob, njemaki muziki pisac (Bindersleben kraj
Erfurta, 14. I 1699 Erfurt, 5. VII 1762). Studirao filozofiju,
filologiju i teologiju u Jeni. Muziku uio najprije kod svojega oca,
orguljaa Davida Adlunga, kasnije i kod Johanna Nikolausa
Bacha. Od 1727 orgulja Propovjednike crkve u Erfurtu (nasljed-

G. ADLER
10 ADLUNG AESCHBACHER

nik Buttstedta) i od 1741 profesor na gimnaziji. Uz to poduavao
muziku i gradio klavire (izradio ih je 16). Po irini obrazovanja
polihistoriar i istodobno praktini muziar, A. je u svojim mu-
zikim spisima nauno osvijetlio Bachovo doba, dajui veoma
vrijedan prilog upoznavanju estetskih i praktikih naela tadanje
muzike. Glavno njegovo djelo Muica mechanica organoedi temeljna
je enciklopedija organografije XVIII st. i ujedno iscrpan izvornik
za istraivanje J. S. Bacha.
DJELA. SPISI (sauvani): Muica mechanica organoedi , 2 sv., zapoeto
1726, post humno obj. J. L. Al brecht 1768 (s pr i mj edbama J. F. Agr i col e;
II sv. sadrava Adl ungovu autobiografiju); Anleitung zu der musikalischen
Gelahrtheit, 1758 (sa predgovorom Johanna Ernst a Bacha; II. izd. 1783 priredio
J. A. Hiller); Musikalisches Siebengestirn, obj. J. L. Albrecht, 1768.
NOVA IZD. : Muica mechanica organoedi, obj. Ch. Mahrenholz (1931);
Anleitung zu der musikal ischen Gelahrtheit, obj. H. J. Moser (Documenta
musicologica, serija 1, faksimil e, 1953).
LIT. : J. A. Hiller, Mag. Jakob Adlung in Lebensbeschreibungen beriihmter
Musikgel ehrt en und Tonkiinstler neuerer Zeit , Leipzig 1784. E. Val entin,
Jakob Adl ung, MGG, I, 1951.
ADORNO (VViesengrund), Theodor, njemaki sociolog,
filozof, muzikolog i kompozitor (Frankfurt na Majni, 11. IX 1903
Brig, vicarska, 6. VIII 1969). U kompoziciji uenik B. Seklesa
i A. Berga, u klaviru E. Junga i E. Steuermanna, muzikolo-gij u
studirao na Sveui lit u u Beu i
tamo 192831 ureivao muziki
asopis Anbruch. Od 1930 djelovao
u Frankfurtu na Majni kao
suradnik Instituta za socijalna
istraivanja i nakon habilitacije
(1931) kao privatni docent na
sveuilitu. God. 1934 emigrirao
najprije u Englesku i zat im u
SAD, gdje se preteno bavio soci-
jalnom psihologijom, 1938 41
muziki urednik na Prince-ton Radio
Research Project. Po povratku u
domovinu bio je od 1950
profesor i direktor Instituta za
socijalna istraivanja Sveuilita u
Frankfurt u. Uz veoma zapaena
predavanja o novoj muzici na Ljetnim
teajevima u Kranichsteinu vodio je tamo i teajeve iz slobodne
kompozicije i kontrapunkta.
Adornove studije o S. Kierkegaardu, E. Husserlu i G. W. F.
Hegelu, o filozofskim strujanjima dananjice, o sociologiji i lite-
raturi i dr. trajnog su znaenja. To vrijedi i za njegove kritikim
duhom inspirirane muzike spise u kojima je zastupao napredno
miljenje, zauzimajui se za nove pravce. Poev od svoje Filozofije
nove muzike A. se dosljedno zauzimao za slobodnu atonalnost,
osvrui se kritiki prema umjetnosti I. Stravinskoga. Adornove
ive i veoma uvjerljive misli nailazile su gotovo uvijek istodobno
na odobravanje jednih i otru reakciju drugih. Istomiljenici su
ga uzdizali u apologete nove muzike estetike, a protivnici su mu
kao negativnu stranu pripisivali idealistiki pogled na svijet, to
ga je, po njihovu miljenju, spreavalo da dobro zapaene negativne
pojave u muzikom ivotu kapitalistikoga drutva pravilno oci-
jeni. No i oni koji se nisu slagali sa svim njegovim sudovima esto
su mu priznavali zasluge za otkrivanje mnogih reakcionarnih
pokuaja i njihovu osudu. To se posebno odnosi na njegovo ras-
krinkavanje faistikog omladinskog pjevakog pokreta u Nje-
makoj (Singbezvegung). Kao kompozitor, A. je bio beskompro-
misan pristalica dodekafonije. Za boravka u Americi, A. je bio
muziki savjetnik Th. Manna dok je pisao roman Doktor Faustus.
DJELA (o muzici). KNJIGE: Philosophie der Neuen Musik, 1949 ( I I izd.
1958; prevedeno kao Filozofija nove muzike, Beograd 1968); Minima Moralia.
Reflexionen aus dsm beschadigten Leben, 1951; Versuch iiber Wagner, 1952; Pris-
men, 1955; Dissonanzen. Musik in der verzvalteten Welt, 1956; Klangfiguren.
Musikalische Schriften I, 1959; Gustav Mahler. Eine musikalische Physiognomie,
1960; Einleitung in die Musiksoziologie. Zwolf theoretische Vorlesungen, 1962;
Der getreue Korrepetitor. Lehrschrift sur musikalischen Praxis, 1963; Ouasi una
fantasia. Musikalische Schriften II, 1963; Moments musicaux. Neugedruckte
Aufsdtze 192862, 1964; lmpromptus, 1967; Alban Berg. Der Meister des
kleinsten Ubergangs, 1968.STUDIJE: Zur geselhchaftlichen Lage der Musik,
Zeitschrift fur soziale Forschung, 1932; Bach gegen seine Liebhaber verteidigt,
Mer kur, 1951; Ubzr Form in der Neuen Musik, Darmst adter Beit rage, 1966,
10. KOMPOZICIJE: et iri orkest ral na stavka op. 4. Dva st avka za gu-
daki kvart et . Tr i enska zbora na st ihove Th. Daubl era op. 8, 1957.
Za gl as i kl avir : Pjesme po St. Georgeu op. 1 i 7; Napjevi op. 3; Klage op. 5;
est bagatela op. 6. Obradbe francuskih narodnih napjeva; instrumentacija
klavirskih kompozicija R. Schumanna.
LIT. : L. Pestalozza, La contraddizione prat ica di Adorno, RAM, 1960.
K. Oppens, Adornos Musiksoziologie, Merkur, 1963. L. Rognoni, La mu-
sicologia filosofica di Adorno, Fenomenologia della muica radicale, Bari 1966.
T. Kneif, Der Biirger als Revol uzionar, Melos, 1969, 9. K. Ko.
ADRET, Francoise, suvremeni francuski koreograf, uenica
S. Lifara. Bila je upraviteljica Amsterdamskog baleta i koreograf
u velikim internacionalnim baletnim kompanijama. Danas je
animator-koreograf u Ballet-Thedtre Contemporain u Amk
(Francuska). Tu je postavila i balet Aquatheme na muziku I. J
leca. Kao koreograf gostovala i u Jugoslaviji.

-
ADRIANO DA BOLOGNA -> Banchieri, Adriano '
ADRIO, Adam, njemaki muzikolog (Essen, 4. IV 1901
Muzikologiju studirao kod H. Aberta, A. Scheringa, H. J. Mo
i F. Blumea. God. 1935 docent na koli za crkvenu muziku
1951 profesor Univerziteta u Berlinu. Prouava staru evangeli
crkvenu muziku.
DJELA: Die Anfdnge des geistlichen Konzzrts (disertacija), 1935;
Matthduspassion von J. G. Kuhnkausen, Schering-Festschrift 1937; Johann
mann Schein, Neues Musikblatt, 1939, 42; Wesen und Gestalt der neuen prote
tischen Chormusik, AM, 1939, 6; Die neue evangelische Kirchenmusik, I
Das Werk Ernst Peppings, Die Musikpflege, 1941, 56; Ernst Pepping, Z
1942,2. Izdao djela G. B. Riccija, J. H. Scheina, Ch. Demantiusa, J. G. K
hausena, M. Francka, G. Ph. Tel emanna, D. Buxt ehudea, J. R. Ahlea i 1
A DUE (tal. u dvoje), upotrebljava se u orkestralnim part
rama, kad dva instrumenta (npr. 2 flaute, 2 oboe ili 2 klarini
kojih se dionice piu na istom sistemu, izvode iste tonove i pr
tome zvue u = unisonu. Stoga se za istu svrhu upotrebljava
nekad i izraz all'unisono. Meutim, a d. slui katkad i za ozr
suprotnoga postupka, koji se inae biljei oznakom divisi. / se
javlja i u izrazima a due corde ( -> Due corde), a due mani (c
runo), a due vod (dvoglasno), a due ori (dvozborno).
ADUFE (arap. duf f tamburin), panjolski naziv za -* tambi
AEDI (gr. doiSot pjevai), pjevai junakih spjevov
Homerovo doba, pjevali su uz pratnju forminksa (instrument n
na kitaru; -> Kitarodija). Oslanjajui se na drevnu tradiciju
su posveivali rijeima veu vanost nego muzici, ali su i
pjevali, a ne recitirali kao kasniji rapsodi. Najistaknutiji a. bil
prema Odiseji Femij (<J>rj|0.iO(;) i Demodok (AT)[JI68OXO;).
AEGIDIUS DE MURINO -> Egidius de Murino
AEOLINA -* Registri kod orgulja

1
AEOLINE, stariji naziv za usnu harmoniku i za jedan'
starijih tipova harmonija.
AEOLODION (aeolodicon), instrument nalik na '.
monij, s tipkama, mijehom i sviralama. Dri se, da ga je i
pronaao J. T. Eschenbach u Hamburgu. U toku vremena
je puta bio usavravan.
AEQUAL (lat. aequalis jednak), i. naziv za registar od i
orguljama ili normalno ugodeni registar: pritisne li se tipka
likoga C, zvuiit e svirala, ugodena na ton velikoga C.
2. Nazivom a. oznauju se i jednaki glasovi (voces aequal
tj. kompozicije za glasove istoga timbra (npr. muki zbor, ei
zbor ili sastav jednakih instrumenata). Beethoven je 1812 korr
nirao tri aequala za 4 pozaune. Prigodom njegova sprovoda
vodio se prvi i trei u obradbi za muki zbor.
AEROFONI INSTRUMENTI, muziki instrumenti kod
j i h zvuk nastaje neposrednim stvaranjem struje uzduha. Pos
dvije skupine takvih instrumenata. U prvu i veu idu oni koj
je zrani prostor ogranien (to su svi tzv. duhaki instrume;
u drugu oni koji djeluju na neogranieni zrani prostor (sirene i,
A. i. poznati su u starijoj terminologiji kao inflatibilia.
AEROFOR (aerofon; gr. ar]p zrak i tpo>vr) glas), pomc
naprava kod duhakih instrumenata; sastoji se od cijevi koje
jedan kraj smjeten uz pisak (usnik), a drugi je povezan s mi
mijehom, to ga svira gazi nogom. Struja zraka proizvec
pomou mijeha dopire u usnu upljinu sviraa te mu omogu
da drane tonove izvodi dulje nego to mu doputa dah. A
pronaao B. Samuels (1912). R. Strauss trai upotrebu aerofo
svojim djelima Eine Alpensinfonie i Festliches Praeludium.
AESCHBACHER, vicarska obitelj muziara.
1. Carl, kompozitor (Biimpliz, Bern, 31. I II 1886 Ztii
29. I 1944). Studirao u Bernu i Kolnu (F. Steinbach). Djek
je u Zurichu kao nastavnik i zborovoa. Uz brojna vokalna c
komponirao je i komornu i klavirsku muziku.
2. Adrian, pijanist (Langenthal, Bern, 10. V 1912 ),'
Carla. Zavrio Konzervatorij u Zurichu i studirao zatim c
godine u Berlinu kod A. Schnabela. Od 1934 koncertirao po cij
Evropi, a nakon Drugoga svjetskog rata i u Junoj Americi. Iz
1
najee njemaku klasiku i romantiku.
3. Niklaus, pijanist, dirigent i kompozitor (Trogen, Api
zell, 30. IV 1917), brat Adriana. Studirao na Konzervatori;
Zurichu i na Visokoj muzikoj koli u Berlinu. Kazalini dirij
u Zittauu i Braunschweigu, od 1942 u Bernu. God. 1945-
vodio je simfonijski orkestar u Tokiju, od 1959 djelovao )
Kielu, a od 1964 muziki je direktor kazalita u Detmoldu.
!

DJELA. ORKESTRALNA: suita; st udije; Rondos suisses. Divert im
za duhaki septet; sonatina za klarinet i klavir. Radio opere Die roten Sch
1943 i Regula Engel; balet Chalanda Mars, 1940. Solo-pjesme.

TH. ADORNO
AESCHBACHER AFRIKA MUZIKA 11

AESCHBACHER, VValther, vicarski dirigenti kompozitor
(Bern, 2. X 1901). Na Univerzitetu u Bernu studirao matematiku,
kemiju, fiziku i muzikologiju (E..Kurth). Zavrio uz to i konzervato-
rij. Kasnije diplomirao na Muzikoj akademiji u Miinchenu. Djeluje
u Baselu i Bernu kao dirigent i zborovoda. Od njegovih djela naj-
poznatije su zborske kompozicije.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1953; Concertino za violinu i violon-
elo, 1944; Ciaccona, varijacije, fuga i coda na vlastitu temu, 1937; fant azija,
1956; Nachtliche Vision za gudae, 1949. KOMORNA: tri gudaka kvarteta,
1923, 1929 i 1945; gudaki trio, 1927; suita za 3 violonela, 1941; suita za 4
violonela, 1941; trio za flautu, violu i kontrabas, 1961; kompozicije za duhae.
Klavirska muzika. VOKALNA. Kantate: Die Jahreszeiten, 1938; Osterhymnus,
1941; Ein Traum ist unser Leben, 1952 i Heimat-Kantate, 1954. Zborovi (svje-
tovni i duhovni); solo-pjesme.
LIT.: Schvveizer Komponisten, Musik der Zeit, 1955, 10.
AEVIA (aeuia), kratica od rijei alleluia (nastala isputanjem
konsonanata i zamjenom slova u u v). Upotrebljavala se u ruko-
pisnim zbornicima gregorijanskog korala.
AFANASJEV, Nikolaj Jakovljevi, ruski kompozitor i vio-
linski virtuoz (Tobolsk, 12. I 1821 Petrograd, 3. VI 1898).
God. 183841 violinist u orkestru moskovskog Boljog teatra,
185153 koncertni majstor Talijanske opere u Petrogradu, te
od 1853 nastavnik klavira na petrogradskom Smoljnom institutu.
Koncertirao po Rusiji i 185758 po glavnim evropskim muzi-
kim sreditima. Ostavio je vie kompozicija za komorne sastave
koje predstavljaju historijski vrijedne spomenike ruske komorne
muzike njegova vremena. Mjestimice iskoritavao narodne napjeve
(npr. u 1. gudakom kvartetu Borna). Objavio memoare (Hcmo-
puuecKuu eecniHUK, 1890) sa zanimljivim prikazom muzikog i-
vota u Rusiji u prvoj polovici XIX st.
DJELA : est simfonija; koncerti za violinu i za violonelo. KOMORNA :
dvanaest gudakih kvarteta (br. 1 Borna; br. 3 Hoeocejibe; br. 9
Ilocue.iKU): 3 gudaka kvinteta: klavirski trio; klavirski kvintet BocnoMUHauun
06 Ilmajiuu; violinske sonate i r. Klavirske sonate. etiri opere, medu
njima AMa.iam Een, 1870. Kantata FJup Jlempa BeauKoie; zborovi; solo--
pjesme. Objavio zbirku 64 PyccKue Hapoduue necnu.
LIT.: HHKoJiaii HKoBneBHH A)aHacbeB, nekrolog, PvccKa My3biKant-
HSH raaeTa, 1898, br. 7. H. M. HMtioAbCKuu, PvccKoe CKpunjiMHoe HCKVC-
CTBO, 1, MocKBaJlenHHTpa/i 1951.
AFEKTI U MUZICI. Nauka o afektima (njem. Affektenlehre;
lat. affectus snano duevno uzbuenje), estetska teorija, koja smatra
da je osnovna zadaa muzike imitiranje i izazivanje afekata.
Temelje nauke o afektima postavili su teoretiari antike.
U okviru nauke o etosu pitagorejci istiu, da odreena melo-
dijska gibanja izazivaju kod slualaca odreene duevne pokrete.
Platon priznaje samo one ljestvice koje smatra odgojno pozitivnima
(dorska, frigijska), a zabacuje one koje izazivaju negativne afekte
(lidijska). Aristotel uz odgojnu muziku prihvaa i muziku, koja
izaziva ugodne osjeaje.
Teoretiari srednjeg vijeka povezuju Aristotelovu nauku 0
afektima s uenjem o etiri temperamenta (Ramos de Pareja:
tonus protus odgovara fiegmatiku, deuterus koleriku, tritus sangvi-
niku, tetrardus melankoliku). Nove priloge nauci o afektima dali
su u XVI st. H. Glareanus (afektivno djelovanje pojedinih crkve-
nih modusa), G. Zarlino (intervali bez polustepena za radosne,
intervali s polustepenom za tune afekte) i V. Galilei (primjena
nauke o afektima na instrumente). Kompozitori tal. barok/ie opere
naglaavaju, da je za izazivanje afekata bitno razumijevanje rijei
(G. Gaccini : Nuove musiche, 1602); prema jaini afekata, koje ele
izraziti, upotrebljavaju stile recitativo (za pripovjedanje dogaaja),
stile espressivo (za umjerene afekte) ili stile rappresentativo (za snane
afekte). Cl. Monteverdi uvodi u operu tzv. stile concitato
^uzbueni stil) za prikazivanje jakih emocija. Ostale priloge
nauci o afektima dali su u toj epohi Francuzi Descartes (afektivno
djelovanje intervala) i Mersenne (znaenje disonanca za izazivanje
afekata) te Nijemci J. A. Kircher (pokuaj sistematske primjene
nauke 0 afektima na muziku) i J. Vossius (afektivne osobine antik-
nih metara).
U XVIII st. poinje se smatrati da i instrumentalna muzika
moe uzbuditi afekte samim tonovima, bez suradnje rijei ili
stiha (J. Mattheson, Das forschende Orchestre, 1721). Uz to se
pronalazi sve vie ritmikih, melodijskih i motivikih obrazaca
za prikazivanje i imitiranje ljudskih afekata, tonova ive i neive
prirode te jezinih fleksija. U skladu s razvojem teoretskih muzikih
disciplina javlja se i spoznaja o afektivnoj snazi harmonije, od koje
melodija zapravo i prima odreene afektivne karakteristike (J.
Ph. Rameau).
U poetku XIX st. sve se vie iri misao o neodreenosti i
openitosti afekata u muzici. J. G. Herder istie, da muzika nije
imitiranje prirode, nego da je ona sama za sebe priroda [Kalligone,
1800). Nauku o afektima definitivno je uzdrmala teza A. Schopen-
hauera (Die Welt als Wille und Vorstellung, I, 1819; II, 1824),
prema kojoj muzika nije konkretni afekt, nego afekt openito,
njegova bit, bez ikakvih opisnih dodataka ili detalja.
LIT. : H. Kretschmar, All gemeines und Besonderes zur Affekt enl ehre,
PJB, 1911 i 1912. H. Goldschmidt, Die Musikasthetik des 18. Jahrhunderts,
Zurich 1915. M. Kvarner, Beitrage zur einer Geschichte des Affektbegriffs
in der Musik von 15501700 (disertacija), Halle 1924. G. Frotscher, Bachs
Themenbildung unter dem Einfluss der Affektenl ehre, Kongressbericht, Leipzig
1926. W. Seraukyt Die musikal ische Nachahmungsast het ik in Zeit raum
von 17001850, Miinster 1929. R. Schafke, Geschichte der Musikasthetik,
Berlin 1934. A. Schering, Das Svmbol in der Musik (izd. W. Gurlitt), Leipzig
1941. W. Serauky, Affektenlehre, MGG, I, 1951. H. H. Eggbrecht, Das
Ausdrucksprinzip im musikalischen Sturm und Drang, Deutsche Vierteljahrs-
schrift fiir Literaturwissenschaft und Geistesgeschichte, 1955. Fr. T. Wessel,
The Affektenl ehre in the i8
th
Centurv (disertacija), Bloomington 1955. K. Ks.
AFFETTO (con affetto, affettuoso; tal. affetto uzbuenje,
strast, srdanost, usrdnost), izraajno i slobodno u interpretaciji,
uvstveno, uzbueno. Poetkom XVII st. izraz a. oznauje -> tre-
molo, a susree se esto i u naslovima muzikih djela (op. 1. B.
Marinija iz 1617, u kome se prvi put javlja tremolo, nosi naslov
Affetli musicali).
AFFRETTANDO (tal. affrettare ubrzati, pouriti), oznaka za
tempo: ubrzavajui (-* Stringendo). Affrettato (ubrzano) moe
stajati umjesto piii mosso.
AFGANISTANSKA MUZIKA obuhvaa muziku kulturu
stanovnika dananjeg Afganistana: Afganaca, Tadika, Uzbeka,
Turkmena i Hazara. Zbog svog geografskog poloaja Afganistan
je, kao granino podruje izmeu Perzije, Indije i Turkestana, u
toku povijesti esto mijenjao gospodare (vlastitu dinastiju osnovao
je 1747), pa se utjecaji vladavine raznih naroda oituju ne samo u
mnogovrsnosti etnolokog sastava, nego i u svim kulturnim mani-
festacijama.
Muzika brdskih plemena na sjeveroistoku Afganistana mnogo je
jednostavnija od muzike Afganaca i Tadika. Njihove pjesme, koje
izvodi ili pojedinac ili vea skupina pjevaa, esto su samo sastavni
dio plesa i to, bilo da se izmjenjuju s plesnim odlomcima, bilo
da se ples izvodi uz pjevanje. Plesovi su najee obredni: pri-
godom posmrtnih sveanosti, u ast bogovima, kod proslave po-
bjede nad neprijateljem i si. Od instrumenata najrasprostra-
njeniji su vrsta dugake flaute i razni oblici bubnjeva. Instrumen-
talni sastavi nastupaju obino u skupinama od 2 do 3 instrumenta.
U muzici Afganaca i Tadika osjea se vrlo jak utjecaj Prednjeg
Istoka, to se osobito vidi po muzikim instrumentima. Zastupani
su gotovo svi instrumenti sa icama, koji se susreu i u drugim
orijentalnim zemljama, npr. tambur (vrsta lutnje s dugakim
vratom i malim okruglim korpusom za rezonanciju), rabab (gudaki
instrument s korpusom krukolikog oblika i kratkog vrata), ke-
mangeh (vrlo raireni gudaki instrument prednje Azije) i indijski
instrumenti sarinda i dilruba. Muziki ivot Afganaca i Tadika
odvija se najee na veernjim sijelima, na kojima se pjeva i plee.
Osobito su omiljele pjesme junakog sadraja. Mnogo se njeguje
i ples uz pjevanje i uz instrumentalnu pratnju. U Afganistanu po-
stoji i stale profesionalnih muziara (pjevaa i sviraa) koji su-
djeluju na raznim sveanostima.
LIT. : M. Elphingstone, Geschichte der engl . Gesandt schaft an den Hof
von Kabul, Wcimar 1817. A. Burnes, Kabul , Leipzig 1843. Sir G. Scott
Robertson, The Kafirs of the Hindu-Kush, London 1900. M. Longivorth
Dones, Afganistan, Encvclopaedie des Islam, I, 1913. B. Markovjski, Die
materielle Kultur des Kabul gebietes, Leipzig 1932. H. Husmann, Afgha-
nistan, MGG, 1,1951. B. Eejmee, AcbraHCKan HapojiHan My3bma, MocKBa
1960. T. Br.
AFRIKA MUZIKA. U Africi ive usporedo razliite muzike
kulture, pa je nemogue govoriti o afrikoj muzici kao cjelini.
Sjeverna Afrika mora se promatrati sasvim odvojeno. U tim
krajevima islamske kulture prevladava kromatika, nasuprot hepta-
tonici i pentatonici crnake muzike. A. m. u pravom smislu jest
muzika crnakih stanovnika Afrike; njima valja dodati jo neke
grupe koje su, ini se, starije: Pigmeje ekvatorijalnih uma, te
Bumane i Hotentote iz jugozapadne Afrike. Prema onome to se
danas (istina jo uvijek ogranieno) zna o afrikoj muzici (a zna
se mnogo vie nego prije 4050 godina), ona ima svoje karakte-
ristike u instrumentariju, nainu pjevanja i muzikim postupcima
kakvi se ne nalaze u sjevernoj Africi, a za te se karakteristike, barem
u prolosti, ne moe ustanoviti da bi potjecale od muzikih kul-
tura drugih kontinenata. Prema tome, postoji autentina afrika
muzika jo od davnine, ona je ivjela bogatim ivotom kroz mnoga
stoljea, dok su ti krajevi jo bili izolirani od ostalog svijeta. Istina,
u afrikoj muzici postoje pojave paralelne s nekim drugim muzi-
kim kulturama (vieglasje, pentatonika), ali je nemogue zamislili
da su stanovnici centralne Afrike poznavali npr. vieglasje evropskog
razvijenog srednjeg vijeka, tj. oblik vieglasja kakav se u Africi
njeguje ak i danas. Duboke razlike postoje i u samoj afrikoj
muzici. Muzika Bumana ima veoma malo srodnosti s muzikom
Bantu ili s muzikom Somalijaca, ali se isto tako ne daju povui
ni stroge granice izmeu razliitih muzikih jezika afrikog kon-
tinenta. Nesumnjivo je da su tragove ostavile velike kulture koje
su se u toku historije razvile na afrikom tlu (Egipat, Kongo,
Benin), a ivi su i ostaci prastarog primitivizma. Zasad je od afrike
muzike najbolje proueno poglavlje instrumenata.

12 AFRIKA MUZIKA AFRO-AMERIKA MUZIKA


SVIRA ROGA OD SLONOVE KOSTI. Kamerun
Ima crnaca koji su muziari po zanimanju, ali su oni rijetko
i jedini izvoai, jer kod svake sveane zgode muzicira itava
zajednica. Putnici i mornari koji su u prolim stoljeima istraivali
afriki kontinent jednoglasno istiu veliku ulogu to je muzika
i ples igraju u ivotu stanovnitva. Konstatacija mora da je zaista
bila frapantna, jer se ponavlja u putopisima kroz vie od 300
godina. Premda su ta prva zapaanja dosta naivna, ipak sadravaju
bitnu istinu koju potvruju dananja prouavanja. I danas se
upotrebljavaju isti instrumenti, pjesme i plesovi izvode se na nain
kao nekad i vezani su uz iste sveanosti i obrede, radilo se o etvi,
lovu, zdravlju, plodnosti ena, smirivanju duhova pokojnika ili
primanju mladih ljudi u zajednicu odraslih.
Takvo kolektivno sudjelovanje u ritualu postoji i u drugim
muzikim kulturama, primitivnim i razvijenim, ali ini se da se ni-
gdje kao u Africi nisu za te prigode stvorile tako sloene i raz-
nolike vrste grupnog muziciranja.
Mnogo se govori o slobodnom ritmu u afrikoj muzici, iako
je on u stvari isto tako konstruiran i podvrgnut zakonu periodi-
nosti kao i drugdje. A. m. svakako doputa mnogo slobode ritmikoj
improvizaciji, ali se improvizirani ritmovi uvijek odvijaju na podlozi
jednog osnovnog ritma koji se izvodi na drugim instrumentima.
Afriki je ritam svakako autonomniji od evropskih ritmova, on
moe biti i samostalan, bez sudjelovanja melodije ili harmonije.
Nijansiranja i gradacije, koje Afrianin postie na ritmikim
instrumentima, ostavljaju ponekad utisak da ritam ima melodijsko
svojstvo. Ritam moe, u neku ruku, biti i tema, koja se varira
istim ritmikim sredstvima, ili neka vrsta lajtmotiva, koji se razra-
uje simfonijsko-dramatski. Afrika poliritmija, odnosno ritmika
polifonija zvui evropskom uhu isprva kao ritmika anarhija,
ali paljivija analiza razotkriva upravo metronomsku t anost
i svakog zasebnog ritma i njihove cjeline. Ritmika je nesumnjivo
vrlo naglaen element u afrikoj muzici, ali zapadnjaci preesto
crnaki ritam povezuju prvenstveno s bunim udaraljkama. Tano
jest da nigdje na svijetu nema toliko vrsta bubnjeva, ni instrume-
nata koji proizvode umove. Postoje i itavi orkestri sastavljeni
od samih bubnjeva. Meutim, afriki Crnac svoju e ritmiku
inventivnost isto tako ispoljiti u pjevanju i na instrumentu koji
ne pripada grupi udaraljka.
Pjevanje se obino odvija na nain responzorija, solist (odn.
skupina solista) izmjenjuje se sa zborom. Tu je mogu bezbroj
kombinacija u kojima se oituje ne samo ritmika invencija nego
i druga upadljiva crta u crnakom muziciranju neobino istan-
an smisao za timbar.
U vieglasnom muziciranju paralelni pokreti glasova u jed-
nom odreenom intervalu povremeno se prekidaju prijelazom
na drugi interval: tako se npr. slijed paralelnih kvarta prekida
intervalom terce, ili se od usporednih terca prelazi na sekundu
i si. S obzirom na velik broj takvih primjera moe se zakljuiti
da se intervali mijenjaju radi njihova razliitog timbra, pa se namee
asocijacija s dananjom evropskom muzikom, u kojoj se interval
ili akord vie ne opravdava svojom funkcijom nego svojim zvukom.
ini se da na traenju i iznalaenju raznolikog timbra poiva
sva crnaka muzika, vokalna i instrumentalna.
Got ovo kod svih afrikih naroda odrali su se do danas
veoma primitivni instrumenti. Takvi instrumenti posto;e uspo-
redo s instrumentima razvijenijih kultura, esto veoma fine grac
Izmeu jednih i drugih postoje, u nevjerojatnom anahroni2
svi stupnjevi razvoja instrumenata, od najprimitivnijih do najrE
jenijih.
Bogatstvo instrumentarija gotovo je neiscrpno. S obzi
na proirenost po itavom kontinentu i upotrebu u svim vrst
kulta i rituala, prvo mjesto pripada duhakim instrumentima, 1
njevima i zvonima. Ima instrumenata koji proizvode gotovo
podnoljivo jake zvukove, to izaziva osjeaj strave, a i ta
koji imaju irealno njean zvuk i jedva se uju. Razlike u dinam:
gradaciji mnogo su vee nego u evropskoj muzici. U skup
sviranju izbor instrumenata ne vri se po kriteriju karaktei
boje zvuka. Stvaraju se najraznolikije kombinacije. O izl
instrumenata odluuju esto njihovo magino znaenje ili prig
Tako se npr. neke vrste bubnjeva oglauju samo u sluaju sr
drugi se upotrebljavaju samo u vezi s plemenskim poglavii
trei kao znak za uzbunu; neke je bubnjeve svakome dopu
vidjeti, drugi se pohranjuju na skrovitom mjestu; ima ih
sviraju samo u odreena godinja doba, a i takvih koji ute j
nama. Openito se instrumenti sa icama mnogo rjee pojav
u kultskoj muzici nego udaraljke i duhaki instrumenti. Idic
su instrumenti: ksilofon (tipian instrument afrikih Crnac
mnoge njegove varijante (bundeve na njemu slue za rezonal
katkad je tako velik da na njemu svira nekoliko osoba); zi
(takoer vrlo tipian afriki instrument), koja se sastoji od dr
ploe ili sanduka, s nizom privrenih metalnih ili drvenih
ziaka, koji se trzaju; drvene klepetaljke, jedna vrsta sistn
nazvana zvasamba, svakovrsne egrtaljke, zvona od eljeza, dr
i zemljani bubnjevi i bubnjevi presvueni koom. Aerofon
instrumenti: olifanti od slonove kosti, razni instrumenti iz
flauta (uzduna i poprena flauta, nosna flauta, Panova fr
klarineta, oboa i trompeta algaita, zummarah i dr. Kordofor
instrumenti: obian luk (njem. Musikbogen, franc. are. musi
razne varijante citare, harfe, lutnje i lire, te (manje proii
instrumenti koji se sviraju gudalom.
U Africi se nailazi na muzike forme koje su nalik na folkl
forme drugih kontinenata: recitativ, oblik ronda, pjesma
pratnje, zborni napjev, instrumentalni preludij i interludij,
gramna muzika. Melodije se grade na pentatonskim nizov;
ili na sedmotonskim slijedovima koji su za 'evropsko uho p
nepravilni i ne poklapaju se ni s evropskim ljestvicama, ni s a
skim modusima, ni s javanskim pelogom. U vokalnoj, i to isl
ivo kultskoj muzici, esto se susreu i kromatska mjesta.
LIT. : E. Hornbost el, African Negro Music, Afr ica, 1928. C. S
Geist und Werden der Musikinst rument e, Berlin 1929. E. M. Hornb
Ethnol ogy of African Sound Instruments, Afr ica, VI, 1933. H. Wiesc't
Die afrikanischen Trommel n und ihre ausserafrikanischen Beziehungen, ^
gart 1933. P. R. Kirby, The Musical Instrument s of the Nat ive Rac
South Africa, Oxford 1934. M. Schneier, Geschichte der Mehrstimmij
Berl in 1934. D. H. Varky, African Native Music, London 1936 (II
dodatak A. P. Merriam) Africa, XXI, 1951. A. Schaeffner, Origine des in
ments de musique, Pari 1936. M. Schneier, Uber die Verhreitung
kanischer Chorformen, Zeitschrift fiir Ethnol ogie, 1937. G. Barblan, Mu
e strumenti musicali in Africa Orientale Ital iana, Napoli 1941. A. SchaeJ
La Musique Noire d'Afrique, La Musique des or igines a nos jours, Pari
H. Hickmann, Afrikanische Musik, MGG, I, 1951. A. Schaeffnei
Decouvert e de l a musique noire, Le monde noir, Presence africaine, 195
Ist i, Les Kissi, une societ e noire, et ses instrument s de musique, Pari
M. Schneier, Ist die vokal e Mehrstimmigkcit eine Schopfung der Altra;
AML, 1951. A. Schaeffner, Timbal es et l ongues trompet tes, Bul let i
lTnstitut Francais d'Afrique Noire, 1952. A. M. Jones, African Rhy
Africa, 1954. J. Blacking, Some Not es on a Theorv of Afr ican Rhvt hm, .
nal of the African Music Societ v, 1955. G. Rouget, A propos de la forme
les musiqucs de t radition orale, Les colloques de Wegimont, 1956. B. 1
Music in Primit ive Culture, Cambr idge (SAD) 1957. M. Schneier, P
tive Music, The New Oxford Hist orv of Music, I, London 1957. G. Ca,
-Griaule i B. Galame, Int roduct ion aTet ude de la musique Africaine, RM,
J. Blacking, Probl ems of Pitch, Pat tern, and Harmonv in t he Ocar ina A
of the Wenda, African music, 1959. A. M. Jones, Studies in African M
1959- A. P. Merriam, Characteristics of African Music, Journal of the I
nat ional Fol k Music Council, 1959. W. R. Baicom i M. J. Hersk
Continuitv and Change in African Cultures, 1959. G. Rouget, La >
que d'Afrique Noire, Histoire de l a Musique, I, Pari 1960. A. Schae
Sit uat ion des musiciens dans trois societes africaines, Les colloques de \
mont, 1960. G. Rouget, Un chromatisme africain, L'Homme, 1961. R. 1
del, The Music of Central Africa, 1961. A. Schaeffner, Africa, La Mi
Enciclopedia Storica, I, 1966. B. A
AFRO-AMERIKA MUZIKA, opi naziv za muziki fol
crnakog stanovnitva Sjeverne i June Amerike, nastao sv
vrsnim stapanjem elemenata afrike i evropske muzike. Za a -
ameriku muziku karakteristini su manji vokalni oblici koj
izvode esto uz pratnju udaraljki (-> zvork song, -> balada, ->
ritual, -> blues, -+ calypso i dr.). U njima su dominantna afr
obiljeja, kako u ritmikom i melodikom pogledu, tako i u nai
muziciranja, kao to su kolektivna improvizacija, ostinati u pri i
si. ( -* riff, -* break, -> hot) i intoniranje ( -> bending, -* c tone).
Po ritmiko-metrikim znaajkama razlikuju se dva afro-
amerike muzike. Prvi, karakteristian za muziki fol
Latinske Amerike, temelji se na vertikalnoj polimetriji, a dr
karakteristian za Sjevernu Ameriku, izgraen je na poliritr
AFRO-AMERIKA MUZIKA AGOSTI
13

A.-a. m. Latinske Amerike usko je povezana s plesovima koji
su u komercijaliziranom obliku osvojili cijeli svijet. U okviru
muzikog folklora sjeveroamerikih crnaca nastali su prvi, au
tentini oblici -s- jazza u kojima jo prevladavaju afriki elementi.
U daljem razvoju jazza sve su vie zamjetljivi utjecaji evropske
muzike, osobito rafinirana harmonija i instrumentacija. Do svoje
vrsne sinteze latinsko-amerike polimetrije i sjeverno-amerike
poliritmije dolo je u jazzu krajem etrdesetih godina XX st. u
eri -> be-bopa pod nazivom Afro-Cuban jazz. M. Ke.
AFZELIUS, Arvid August, vedski folklorist (Hornborga,
6. V 1785 Enkoping, 25. IX 1871), pastor u Enkopingu, sa-
kupljao vedske narodne pjesme.
DJELA. Zbirke vedskih narodnih napjeva: Traditiomr af Svenska Folks-
dansar (sa O. Ahlstromom; 4 sv.), i8l4'15; Svenska folkvisor (3 knj.; sa E. G.
Geijerom), 181417 (novo izd. R. Bergst rom i L. Hoijer, 1880); Afsked af
Svenska Folksharpan (sa E. Drakeom), 1848.
LIT.: A. I. Arwidsson, Svenska fornsanger (3 knj.), Stockholm 183442.
W. Samuehson, Arvid August Afzelius och de svenska folkvisorna, Lasning for
svenska folket, 1919.
AGAZZARI, Agostino, talijanski kompozitor i muziki teo-
retiar (Siena, 2. XII 1578 10. IV 1640). Vjerojatno uenik L. da
Viadane; maestro di cappella u zavodima Collegium germanicum i u
Seminario Romano u Rimu. Potkraj ivota dirigent zbora
katedrale u Sieni. lan sienske akademije Degli Intronati. Agaz-
zarijevo se stvaranje razvilo unutar specifine rimske kole mono-
dijskog i koncertantnog stila, a ipak je usko povezano s tradicijama
Palestrine. On je jedna od vodeih linosti novog smjera (stile
murvo). U svom teoretskom djelu Del sonare sopra U basso, A. medu
prvima prikazuje instrumentalnu i orkestralnu izvodilaku praksu
svog vremena. Za oznaivanje bassa continua on predlae upotrebu
brojeva.
DJELA: past oral a Eumelio, 1606. VOKALNA. Madrigal i: I knj. (6-gl .),
1596 (II izd. 1600); II knj. (5-gl.), 1600 (IV izd. 1608) i III knj. (5- gl.), 1606
(III izd. 1613). Madrigaletti (3-gl .; 2 knj.), 1607(11 izd. I knj. 1615). Misa za
zbor (4 8 gl.) i b. c, 1614 (IV izd. 1627). Moteti i duhovni koncert i za zbor
i b. c.: I knj. Sacrarum canlionum... (5 gl. 8 gl .), 1602 (III izd. 1616); II knj.
Sacrae laudes (4 gl. 8 gl.), 1603 (III izd. 1615); III knj. Sacrarum cantionum...
(5. gl. 8 gl.), 1603 (III izd. 1616); IV knj. Sacrae cantiones (2 gl. 3 gl.), 1606
(X izd. 1633); V knj. Sacrarum cantionum... (2 gl. 4 gl.), 1607 (IV izd. 1613)
i VI knj. Sacrae cantiones (1 gl. 2 gl. i 4-gl.), 1615. Psalmi za zbor i b. c.: est
psalama (3 gl. 4 gl.), 1609 (III izd. 1618); Psalmi ac Magni/icat (5-gl .), 1611
(II izd. 1615) i Psalmorum ac Magnificat... (8-gl.), 1611 (III izd. 1620;. Sertum
roseum ex plantis Hiericho za zbor (1 gl .-4 gl .) i b. c, 1611 (III izd. 1614); Dialo-
gici concentus... za zbor (68 gl.) i b. c, 1613 (III izd. 1618); Stille soavi di celeste
aurora za zbor (35 gl.) i b. c, 1620; Eucharisticum melos za zbor (15 gl.)
i b. c., 1625; Litaniae beatissimae Virginis za zbor (46 gl. i 8gl.) i b. c, 1639;
Musicum encomium Divini nominis za zbor (13 gl. i 5gl.) i b. c, 1640.
TEORETSKA: Del sonare sopra U basso con tutti li stromenti, 1607; La muica
ecclesiastica..., 1638.
NOVA IZD.: pojedine motete obj. K.Proske (Muica divina), od 1853 dalje;
A. Adrio, Die Anfange des geistlichen Konzerts, 1935; K. G. Fejl erer, 1936; A.
Klaes. Djelo Del sonare sopra il bassu.. obj . : M. Praetorius (prevedeno na
njemaki) ; Syntagma musicum, III, 1619; (novo izd. priredio E. Bernoulli, 1916); 0.
Kinkeldev (Orgel und Klavier in der Musik des 16 Jahrhunderts) 1910; M.
Schneider (odlomci), Die Anfange des Basso continuo, 1918; faksimil obj. u
Bolletino Bibliografico Musicale, 1937.
LIT. : M. Schneider, Die Anfange des Bc und seiner Bezifferung, Leipzig
1918. A. A. Luciani, La muica in Siena, Siena 1928. Isti, Agostino Agaz-
zari e l'Orchestrazione del Seicento, Muica d'oggi, 1931. A. Adrio, Agostino
Agazzari, MGG, I, 1951. K. Ko.
AGELAJ iz Tegeje (gr. 'Ayiy.oi.oq), pobjednik u sviranju na
kitari bez pjevanja, na osmim Pitijskim igrama, - 554, na kojima
su bila po prvi put uvedena muzika natjecanja.
AGENDE (lat. agenda ono, to treba initi), u rano kransko
doba svi ini bogosluja, a u srednjem vijeku misa i oficij, uklju-
ujui i njihove pjevane dijelove (npr. Agenda B. M. Virginis,
Agenda mortuorum, u Zagrebakoj metropolitanskoj knjinici uva
se Agenda pontificalis, MR 165, iz XI st. s neumatski obraenim
antifonama, obrednom igrom Tractus stelle i drugim napjevima).
Kod protestanata su a. bile ne samo zbirke propisa i uputa za
vrenje liturgijskih obreda, nego i zbornici raznih crkvenopravnih
odredaba. Kod katolika je sadraj nekadanjih agenda sauvan u
Ritualu (Obredniku).
LIT. : H. Kretzschmar, Die musikal ische Agende, Leipzig 1894. K.
Kniezvald, Hartwick gyori piispok Agenda pontificalisa, 1941. Ch. Mahrenholz,
Agende, MGG, I, 1951. A. Vi.
AGGHAZY, Karoly, madarski pijanist i kompozitor (Bu-
dimpeta, 30. X 1855 8. X 1918). Studirao na Konzervatorijima
u Budimpeti (I. Szekelv) i u Beu (A. Bruckner) te od 1875 kod
F. Liszta i R. Volkmanna na novoosnovanoj Muzikoj akademiji u
Budimpeti. Koncertirao po Evropi kao solist i stalni pratilac
violiniste J. Hubava. God. 188183 profesor klavira na Konzer-
vatoriju u Budimpeti, zatim na Sternovu i Kullakovu konzerva-
toriju u Berlinu, a od 1889 ponovno na Konzervatoriju u Budim-
peti. Bio je suosniva (1882) i urednik tjednika Harmonia i su-
radnik asopisa Zenevildg. Komponirao je u stilu madarske na-
cionalne romantike kole sa primjesama francuskih utjecaja; naj-
znaajnija su mu klavirska djela.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; simf. pjesma Rakoczi, 1906; Andanle
is Scherzo, 1878; Gydszhangok. KOMORNA: gudaki kvartet:
1892; klavirski kvint et, 1905. Za viol inu i kl avir: Puszta-Kldnge, koncertni duo
(sa J. Hubavem), 1880; Abendstimmung, 1881; Fantaisie Tziganesoue (sa J. Hu-
bayem), 1881. KLAVIRSKA: Etude de concert; Fantasiestucke; Kleine Rhap-
sodien ; Moments caracteristiaues; Landlerstimmungen; Trois pieces intimes;
Hosi dl agya; Magyar rondo; Munkdcsi nota; Soirees hongroi ses, 3 ser ije;
Magyar haigulatok. Za dva klavira: Poemes hongrois (2 sv.) i Suite hongroise.
DRAMSKA. Opere: Mari na, a korss Madonna (Marit a, madona s vrem),
1897 i Ravennai ndsz (Ravenska svadba). Pantomima A muveszet diadala (Trijumf
umjet nost i). VOKALNA: pet kvart eta za muke gl asove; sol o-pjesme.
LIT. : Z. Justh, Agghazy Karol v, Magvar Sal on, Budapest 1889, X. L.
Toldy, Agghazy Karoly, Zenei Szeml e, Timisoar a 1918, II, 9.
AGIR ZEJBEK, turski narodni ples iz Anatolije. Tempo je
umjeren, a ritam 9/4; izvodi se uz pratnju narodnih gudakih
instrumenata.
AGITATO (tal.), uzbueno. Javlja se u oznaci tempa, npr. uz
allegro (allegro agitato).
AGNELLI (Agnello), Salvatore, talijanski kompozitor (Pa-
lermo, 1817 Marseille, 1874). Studirao muziku u Palermu i
Napulju (N. A. Zingarelli, G. Donizetti). Pisao je opere za kazalita
u Palermu i Napulju, od 1846 ivio je u Marseilleu gdje je kom-
ponirao balete i crkvenu muziku.
DJELA. DRAMSKA. Opere. I Due pedanti, 1837; I Dm gemelli, 1839;
LaSentinella notturna, 1840; // Fantasma, 1842; La Jacauerie, 1849; Leonore des
Medici s, 1855; Les Deux avares, 1860 i dr. Balet i. VOKALNA: kant ate
L' Apotheose de Napoleon I
er
, 1856 i Cantata di Santa Rosalia] 2 mise; 3 l itanije;
4 Tantum ergo; Stabat Mater; Miserere.
AGNESI PINOTTINI, Maria Teresa d', talijanski kompo-
zitor (Milano, 17. X 1720 19. I 1795). Roena u vrlo uglednoj
obitelji, rano je zapoela umjetnikim radom. Bila je vrsna em-
balistica. Na koncertima je esto izvodila vlastite kompozicije.
Njena sestra Maria Gaetana A. bila je poznati matematiar.
DJELA: dva koncerta za embalo i gudae; 2 sonate za embalo. Opere :
Ciro in Armenia, 1753; Sofonisba, 1765; Insubria consolata, 1766; Nitocri,
1771 i // re pastore. Airs divers pour le chant et la harpe.
AGNUS DEI (lat. Jaganje boji), simboliko ime, kojim je
sv. Ivan Krstitelj nazvao Isusa Krista. U ordinariju mise posljednji
dio, a u komponiranim misama zavrni stavak. Sastoji se od tri
zaziva: Agnus Dei, qui tollis peccata mundi, miserere nobis; Agnus
Dei ... miserere nobis; Agnus Dei ... dona nobis pacem. Muzika
struktura je obino AAA ili ABA.
LIT. : B. Stabl ein, Agnus Dei, MGG, I, 1951.
AGOGE (gr. <xyu>y voenje, odvoenje), grki izraz za manje
promjene u tempu. U grkoj ritmici nastaje onda, kad se npr.
u istom vremenskom rasponu umjesto etvorodijelnosti javlja
trodijelnost. Chronos protos (xpovo<; 7TpoVro;;) trajat e u tome slu-
aju neto due. Suvremertim notnim pismom moglo bi se to ozna-
iti ovako:
J)

J
jamb
trohei
AGOGIKI AKCENT -> Akcent
AGOGIKA (gr. avd>yr, voenje, odvoenje), skupni naziv za
razliite modifikacije tempa, tj. produljeno ili skraeno trajanje
jednog tona ili vie tonova ili akorda u nekoj frazi, motivu ili sku-
pini; primjenjuju se kod interpretacije da bi se postigla vea
izraajnost i reljefnost. A. se najee razvija paralelno s dinami-
kom: neznatno ubrzavanje tempa povezano je s postepenim poja-
avanjem, i obrnuto, usporavanje sa slabljenjem jaine tona (naro-
ito na zavrecima kod kadence sa zaostajalicama); ovo je prirodna
a., koja se rijetko kada oznauje u notama, dok se svi izuzetni
sluajevi redovito ispisuju (npr. kada je crescendo povezan s uspo-
ravanjem, a diminuendo s ubrzavanjem tempa). esto se primje-
njuje tzv. agogiki zastoj; u zamahu gradacije tempo se potencirano
zadrava, to pojaava napetost. U toku muzike historije ago-
gika su se sredstva razliito primjenjivala; veoma je vana njihova
uloga u muzici romantike. U doba kasne romantike doputale su
se pretjerane agogijske slobode, koje je suvremena muzika sa svo-
jom otrom motorinom ritmikom svela na minimum. U novije
vrijeme esto se agogiki postupci ispisuju konkretno u notnim
vrijednostima (promjene takta unutar kontinuiranoga gibanja;
ispisani ritardandi). Pri iskoriivanju agogikih mogunosti
osobit je problem kako se interpret odnosi prema volji kompo-
zitora; pravu mjeru nalaze samo veoma muzikalni interpreti.
LIT. : H. Riemann, Musikal ische Dynamik und Agogik, Leipzig 1884.
H. Erpf, Agogik, MGG, I, 1951. B. S.
AGON (gr. drfcov borba, igra), natjecanje, bitan dio svea-
nosti starih Grka, osobito na Pitijskim igrama u Delfima. Natje-
calo se najprije u -* kitarodiji i -> aulodiji, a kasnije iu -> kita-ristici
i -> auletici.
AGOSTI, Guido, talijanski pijanist (Forli, n. VIII 1901 ).
Zapoeo je uiti klavir u Mantovi i ve 1908 koncertirao. Studi-
daktil
14 AGOSTI AGRICOLA

rao zatim u Bologni klavir na Konzervatoriju (B. Mugellini, F.
Busoni; diplomirao 1914), a knjievnost i kompoziciju (G. Benve-
nuti) na Univerzitetu. Koncertira u svim zemljama Evrope, Sje-
verne i June Amerike. Uz to 193040 poduava klavir na Kon-
zervatoriju u Veneciji i Milanu, od 1944 komornu muziku na
Accademia di S. Cecilia u Rimu, kasnije na Konzervatoriju. lan
mnogih meunarodnih ustanova (Accademia Chigiana u Sieni,
komiteti za pijanistika natjecanja u Varavi, Bruxellesu, Genfu,
Berlinu i dr.). Komponira kraa djela za klavir, transkribira staru
klavirsku muziku. Napisao Osservazioni intorno alla tecnica pia-
nistica. Njegov uenik bio je V. Krpan.
AGOSTINI, Ludovico, talijanski kompozit or (Ferrara,
1534 20. IX 1590), protonotar i kapelan na dvoru Alfonsa II
d'Este i zborovoda katedrale u Ferrari. Komponirao je iskljuivo
svjetovnu muziku za potrebe dvora.
DJELA: Muica sopra le rime bizzarre di A. Calmo (4-gl .), 1567. Madrigali
(3 knj.): I (5-gl.), 1570; II (4-gl.), 1572 i III (6-gl.), 1582. Enigmi musicali (7;-gl., 8-
gl. i IO-gl.), 1571; Canones et Echo (6-gl.), 1572; Canzoni alla napolitana (5-
gl.), 1583; Le lagrime del peccatore (6-gl.), 1586.
AGOSTINI, Mezio, talijanski komopozitor, pijanist i dirigent
(Fano, 12. VIII 1875 22. IV 1944). Studij klavira i kompozi-
cije zavrio u Pesaru. Djelovao u razliitim talijanskim gradovima;
190009 predavao harmoniju na muzikoj koli u Pesaru. Tada
je naslijedio E. Wolf-Ferrarija na dunosti direktora muzike
kole u Veneciji.
DJELA: simfonija; koncert za klavir i orkest ar; 4 orkestralne suite. Dva
gudaka kvarteta; 2 klavirska t rija; sonata za violinu i kl avir; sonat a za violon-
elo i klavir. Klavirske kompozicije. Osam opera (11 cavaliere del sogno,
1897; La figlia del navarca, 1938). Kantat a A. Rossini; zborovi; solo-pjesme.
AGOSTINI, Paolo, talijanski kompozitor i orgulja (Valle-
rano, Viterbo, oko 1583 Rim, 3. X 1629). Uenik G. B. Nanina,
dirigent u razliitim rimskim crkvama (od 1626 crkve sv. Petra).
Odlian kontrapunktiar. Najuspjelija mu je kompozicija osmero-
glasni Agnus Dei u obliku kanona, objavljen u djelu Saggio di
contrappunto fugato Padre Martinija.
DJELA: sedam knjiga misa (4- gl.), IVI, 1627 i VII, post h. 1630. Salmi
alla Madonna (l-gl. do 3-gl.), 1619; mise, motet i, ant ifone i dr. u suvremenim
zbir kama i u rukopisu.
NOVA IZD. : neki mot et i obj. u Muica Di vina I, 2 i I, 4.
.^_
AGRELL, Johan Joachim, vedski kompozitor, violinisi
janist (Loth, Ostgotland, 1. II 1701 Niirnberg, 10. I 1
God. 172346 dvorski muziar u Kasselu, od 1746 dirigt
Niirnbergu.
DJELA: est simfonija, 1725; 3 koncert a uz obligatni embal o; 32
certa za embalo, 1748 i 1761. Dvije sonate za viol inu i embalo. 17:
est sonata za embal o, 1748; sonat e za kl avir. Kantat e.
NOVA IZD. : sonat a za embal o obj. K. Brodin, 1932; 2 stavka iz
nije u E-duru obj. S. E. Svensson, 1947.
LIT.: K. Valentin, J. J. Agrell , Svensk Musiktidning, 1911. P. Lii
En studie over Johan Agrells l iv och musikaliska stil, Svensk Tidskrift fo
sikforskning, 1937. 5. E. Swensson, Uppsalastudenten som blev stadsk
mastare i Niirnber g. Uppsal a nya t idningen, 1938.
AGREMENTS (franc. ukrasi), naziv za brojne ukrase, kc
u XVII st. uvedeni u francusku muziku, otkuda su ih pre
i druge evropske zemlje. A. su se biljeili stereotipnim znake
il i notama manje veliine (-> Ukrasi u muzici).
AGRENJEV (Agrenev), Dimitrij Aleksandrovi (pse
nim Slavjanski), ruski zborovoda (Moskva, 17. XII 183
Ruuk, Bugarska, 23. VII 1908). Muziku uio u Italiji i T
gradu gdje je najprije nastupao kao pjeva. Da bi propagirao i
muziku, osnovao je zbor s kojim je ve 60-tih godina propu
zapadnu Evropu i SAD. Izvodio je veinom svoje virtuozne obi
narodnih napjeva, koje nisu imale vee umjetnike vrijedno
nisu odgovarale ni duhu ruske muzike. God. 1890 posjetit
nae krajeve; njegovi koncerti probudili su veliko zanimanje
na muziki folklor, pa je na poticaj V. Klaia HGZ priredi
iste godine u Zagrebu koncert narodnih napjeva (iz Kuh;
zbornika) u umjetnikoj obradbi I. Zajca, V. Novaka, A. S
i V. Klaia.
LIT.: L. Kuba, D. A. Slavjanski a ruska narodna pisen, Zlata Praha, 18
V. Novak, Uspomene na vokal ne koncerte u Hrvat skom Glazbenom Zs
Zagreb 1890. S. uri-Klajn, Ruski umetniki misionar XIX veka u
sl ovenskim krajevima, Art i musices, I, 1969.
AGRICOLA (Ackermann), Alexander (esto nazivan
Alexander), kompozitor nizozemskog ili njemakog podt
(oko 1446 Valladolid, 1506). Vjerojatno uenik Ockeghems
1474 angairan u dvorskoj kapeli vojvode Sforza u Milanu
1476 petit vicaire katedrale u Cambraiju, od 1500 ehapela
ehantre burgundske dvorske kapele Filipa Lijepoga u Bruxe!
Sa dvorom putovao u dva navrata (1501 i 150506) u panjo
Jedan od vodeih majstora u generaciji Josquina Des Pres;
sjedinjuje kasnoburgundsko nasljee Dufava s nizozemskim
fonim nainom Ockeghema. Njegov stil karakterizira v
elegancija i melodijsko proimanje polifonikog tkiva lini
iroka daha esto ekstatina izraza po emu njegovu muziku 1
reuju sa slikarstvom M. Grunewalda.
DJELA. VOKALNA: 93 ehansona, pret eno 3- glasnih, net o 4-gl a
jedna 6-glasna na francuske, talijanske i nizozemske tekstove. CRKV
sedam 4-gl. misa: In die pasce; In minen Zin; Je ne demande; Le serviteur,
heur me bat; Primi toni; Secundi toni; dvije mise bez naslova za 3 i 4 glasa
navedenih obj. Petrucci: Missae Alexandri Agricolae, 1504); 2 Creda za 4
oko 25 moteta sa 34 gl asa.
NOVA IZD. : tr i mot eta obj. R. J. van Maldeghem (Tresor musicale,
4 kompozicije obj. O. Gombosi {Jacob Obrecht, dodatak, 1925); 10 kon
ija obj. H. Hewitt (Harmonice Musices Odbecaton A, 1946).
LIT.: H. Kinzel, Der deutsche Musiker Alexander Agricola in
wel tlichen Werken (disertacija), Prag 1934. P. Miiller, Al exander Ag
Seine Missa In minen zin, chansonal e Grundl agen und Analvse (diserl
Marburg 1939. Isti , Al exander Agr icola, MGG, I, 1951. E. R. L
The Sacred Music of Alexander Agricola (disertacija), 3 sv., Ann Arbor, 19
Isti , The German Works of Al exander Agricola, MQ, 1960.
AGRICOLA, 1. Johann Friedrich, njemaki orgulja, ]
pozitor i teoretiar (Dobitschen kraj Altenburga, 4. I 172
Berlin, 2. XII 1774). Studirao 173841 na Univerzitetu u 1
igu i istodobno uio kod J. S. Bacha te 1741 u Berlinu k<
Quantza i Ph. E. Bacha. Od 1750 dvorski kompozitor u Ber
poslije smrti K. H. Grauna (1759) preuzeo vodstvo kraljevsk
pele. Uz to mnogostrano aktivan kao pjeva (tenor), orgi
embalist i pedagog. Od 1749 javlja se i kao pisac, isprva
pseudonimom Flavio Amicio Olibrio, sa dva pamfleta upi
protiv F. W. Marpurga. 176572 redovito suraivao u NicoL
asopisu Allgemeine Deutsche Bibliothek. U razdoblju rane kl;
odnosno galantnog stila, A. pripada generaciji koja se distanc
od njemake kasnobarokne tradicije i gorljivo ila za novim
alom prirodne muzike osjeaja. U operama i kantatama r
vezuje se na Hassea i Grauna, u solo-pjesmama se dri n
Prve berlinske kole, a u crkvenim kompozicijama jo je djelo
vezan na J. S. Bacha. Trajnije, historijsko znaenje imaju 1
colini muziko-teoretski radovi, napose njemaka obrada Tos
traktata o pjevanju, kojemu je dodao vlastite, znalaki formuli
biljeke o glasovnoj fiziologiji, te rasprava o prednostima me!
koja je u njegovo doba bila openito prihvaena.
DJELA. INSTRUMENTALNA: uvert ira; sonata za embal o,
suita Das Erdbeben za klavir, 1761; koralne obradbe za orgul je. DRAM<
intermezzo II filosofo convinto in amore, 1750. Opere: Cleofide, 1754;-Lani
delusa, 1754; // tempio d'amore, 1755; Achille in Sciro, 1756; I Greci in '
1772. Scenska muzika za Volt aireovu Semiramis. VOKALNA. Svje
PYCKE

HE KME

CAOnUUTEHE 04 nAHMMf&HK CAyi UAMl| A
CJABJJUIHI KOHPPm

JAE1MM 3A r/lATBDflfP.





K
0.


m


Ka 11 m
u
U.*
JI
.ni t.
<i
HlIjH
,
.V

U,
ttt
it,',"

St
,il
1,
Ih*
ft
ti

U'i
.
1 ,
3


!,',!'*'
i
i
* <
t i

l ' i
(li t
'

ftim< i

.

t)B

t
mi

*
i ,


D. A. AGRENJEV ( SLAVJANSKI). Nasl ovna st rana zbir ke r uskih narodnih
pjesama iz repertoara D. A. Agrenjeva, u obradbi za klavir. Beograd 1890
AGRICOLA AHLE 15

kantate: Triumphlied bei der Riickkehr Friedrichs II, 1763 i Les voeux de Berlin, i"70.
Duhovne kantate i oratoriji: Traiterkantate, 1757; 21 Psalm, 1757; Die Auferslehung
des Erlbsers, 1758; Auferstehung und Himmelfahrt; Lobet den Herrn; Die mit
Tranen sden; Kundlich gross; Magnificat i dr.; pjesme i ode objavl jene u
zbirkama F. W. Birnstiela (_Oden mit Melodien, I 1753) i F. W. Marpurga (Kritisch-
Historische Beitrage, I, 1755, Berlinische Oden und Lieder, III, 1756 59,
Neue Lieder, 1756 i Geistl iche Lieder, 1758); vie koncert nih arija. SPISI:
Schreiben eines reisenden Liebhabers, 1749; Schreiben an Herrn A., 1749; Anleitung
zur Singekunst (prijevod i dopuna P. F. Tosijeve pjevake kole Opinioni de'
cantori antichi e moderni, 1723), 1757; dopune traktatu J. Adlunga Muica
mechanica organoedi, 1768; Beleuchtung von der Vrage von dem Vorzuge der
Melodie vor der Harmonie, 1771 (u asopisu Magazin der Musik, II, 1786);
Lsbensbeschreibung des Kapellmeisters Graun (predgovor zbirci Graunovih Duetti,
Tercetti. .. u izdanju Kirnber gera, 1773); nekrol og J. S. Bacha (zajedno sa Ph.
E. Bachom), obj. u L. Ch. Mizlerovu asopisu Musikali sche Bibliothek, IV,
1754-
LIT. : H. Wucherpfenni g J. Fr. Agricol a ( rukopisna disert acija), Berl in
1922. Fr. Blume, Johann Fr iedr ich Agr icol a, MGG, I, 1951.
2. Benedetta Emilia (roena Molteni), talijanska pjevaica,
sopran (Modena, 1722 Berlin, 1780). Uila kod Porpore, Hassea
i Salimbenija. Afirmirala se najprije u Italiji; 1742 prigodom
otvaranja nove Berlinske opere nastupila u naslovnoj ulozi opere
Cesare e Chopatra K. H. Grauna. God. 1751 udala se za J. F.
Agricolu i do njegove smrti (1774) bila angairana u Berlinu.
Istakla se i kao oratorijska pjevaica.
AGRICOLA, Martin (pravo ime Martin ore), njemaki
humanist, muziki teoretiar i kompozitor (Schvviebus, 6. I 1486
Magdeburg, 10. VI 1556). U mladim danima stupio u doticaj s
Wittenberkim luteranskim krugom, sprijateljio se s Georgom
Rhauom i oko 1519/20 nastanio u Magdeburgu, gdje je 1525 ili 1527
postao kantor protestantske latinske kole. Iako samouk, posve je
svladao muziku teoriju svojega doba. Za potrebe muzike na-
stave u njemakim protestantskim kolama napisao je 3 teoretska
djeL iznalazei sam njemake izraze za strune pojmove; stvorio je
na taj nain njemaku muziku terminologiju koja je dobrim di-
jelom jo uvijek u upotrebi. Njegovi prirunici, popraeni vrijed-
nim, originalnim muzikim primjerima (ima ih vie od 200) pro-
irili su se i izazvali mnoge imitacije. Kasnije, u vrijeme jaanja
humanistikih tendencija, pisao je na latinskom. Kompozicije su
mu oblikovane dijelom po uzoru na Josquinovu kolu (moteti), a
djelomice se oslanjaju na njemaku tradiciju.
DJELA. SPISI: Ein kurtz Deudsche Muica, 1529 (III izd. kao Muica
choralis deudsch, 1533); Muica instrumentalis deudsch (u pukim stihovima),
1529 (posve prer. 1545); Muica figuralis (s posebnim dodatkom Von den Pro-
portionibus), 1532; Scholia in musicam planam Venceslai Philomatis de Nova
Borno, ex variis musicorutn scriptis pro Magdeburgenis scholae tyronibus collecta
(s dodatkom Libellas de octo tonorum regularium compositione), 1538; Rudimenta
musices, 1539; Ein Sangbuchlein aller Sontags Evangelia..., 1541; Quaestiones
vulgatiores in Musicam, 1543. KOMPOZICIJE: 54 Instrumentische Gesenge
odder exercitia, 1561 (tampano posthumno skupa sa traktatima Muica choralis i
Muica figuralis pod naslovom Duo libri musices). Hymni aliauot sacri, 1552;
Melodiae scholasticae, 1557; moteti, himne i crkvene pjesme u rukopisu ili u
zbirkama XVI st. (3 koralne obradbe u Rhauovoj zbirci Neue deutsche geistliche
Gesdnge, 1544).
NOVA IZD.: Muica instrumentalis, obj., dijelom u faksimilu, R. Eitner
(PGM, XX, 1896): Boinu pjesmu i Instrumentische Gesdnge obj. H. Funck
(1931 i 1933); 3 koralne obradbe obj. J. Wolf (DDT, 34, 1908).
LIT. : B. Engelke, Musikal isches aus unseres Herr gott s Kanzl ei, Magde-
burg 191415. E. Valentin, Alt -Magdeburger Musikschrift en, Magdeburg
1932. Isti, Musikgeschichte Magdebur gs, Magdeburger Geschichtsblatter,
1933- H. Funck, Martin Agricola, Wolfenbiittel 1933. B. Engelke, Martinus
Agricola, MGG, I, 1951.
AGTHE, Karl Christian, njemaki kompozitor (Hettstedt,
16. I 1762 Ballenstedt, 27. XI 1797). Ve sa 14 godina bio di-
rektor kazaline druine u Revalu koju je vodio do 1782. Tada je
postao dvorski orgulja u Ballenstedtu. Njegov sin Wilhelm Johann
Albrecht A. (17901873) bi je pijanist i nastavnik muzike u
raznim njemakim gradovima (njegov je uenik bio i Th. Kullak).
DJELA: simfonije; plesovi za orkestar. Pet sonat a za klavir; sonata za
klavir etvororuno. Singspiel i Martin Velten, 1778; Aconcius undCydippe,
1780; Das Milchmadchen, 1780; Erzvin und Elmire, oko 1785 i Der Spiegelritter,
1795. Bal et Philemon und Bauds. Dvije knjige pjesama, 1782 i 1784.
LIT. : K. A. Reichard, Got haisches Taschenbuch fiir die Schaubuhne auf
die Jahr e 17751800, Gotha s. a. O. Trube, Das Hoft heater in Ballen-
stedt, Dessau 1925.
AGUADO Y GARCIA, Dionisio, panjolski gitarist (Madrid,
8. IV 1784 20. XII 1849). Jedan od najveih panjolskih gita-
rista, 182538 ivio je u Parizu cijenjen i od najveih suvre-
menih muziara (Rossini, Bellini, Paganini). Po povratku u Ma-
drid postigao je veliki ugled kao pedagog. A. je komponirao niz
kraih djela za gitaru i objavio prirunik Coleccion de estudios para
la guitarra (1820) i kolu za gitaru Metodo de guitarra (1825) koja
je zadrala svoju vrijednost do danas. Unaprijedio je tehniku
sviranja na gitari i time je mnogo pridonio daljnjem razvoju pa-
njolske gitaristike.
\
T
OVA IZD. : Metodo de gui tarra obj. u nakl adi Schott , 1926; 24 et ide i
10 studija obj. F. Worsching, 1929.
LIT. : E. Pujol, La guit arra y su Historia, Buenos Aires 1930. G. Chase,
La Muica de Espafia, Buenos Aires 1943. 5. Kastner, Dionisio Aguado,
MGG, I, 1951.
AGUILAR, Emanuel Abraham, pijanist i kompozitor pa-
njolskog podrijetla (Clapham kraj Londona, 23. VIII 1824
London, 18. II 1904). Poznati uitelj klavira u Londonu.
DJELA. ORKESTRALNA: tri si mfonije; 2 uvert ire; allegro za kl avir i
orkestar. KOMORNA: dva gudaka kvart eta; 3 klavirska tr ija; kl avir ski
kvart et; sekstet za klavir i duhae; septet za kl avir, duhae i gudae. Dvije
opere: Wave Ki ng, 1855 i The Bridal Wreath, 1863. Tri kant at e.
AGUILERA DE HEREDIA, Sebastian, panjolski orgulja
i kompozitor (Huesca, Aragonija, oko 1570 ?). O njegovu se
ivotu znade vrlo malo; zarana postao orgulja: 15851603 u
katedrali grada Huesca (Aragonija), kasnije dugo godina pertio-
narius et organis praeceptor katedrale u Saragosi. Njegovo jedino
tampano djelo, zbirka Canticum Beatissimae Virginis Deiparae
Mariae octo modis seu tonu compositum, quaternisque vocibus,
quinis, senis et octonis concionandum (Saragossa 1618), uz ostale
vokalne forme sadrava po 4 Magnificata za 4, 5, 6 i 8 glasova,
komponiranih u svakom od 8 starocrkvenih tonaliteta; tu su vir-
tuoznom tehnikom obraene melodije gregorijanskog korala
(vjeta upotreba disonance, falsas). U centralnoj biblioteci
Barcelone sauvani su u rukopisu etvoroglasni psalmi, De profun-
dis iPange lingua, a u samostanu Escorial 14 kompozicija za orgulje.
Osobito su vana orguljska djela koja se odlikuju dubinom sadraja,
izbjegavanjem vanjskog sjaja i majstorskom tehnikom.
NOVA IZD.: etrnaest kompozicija obj. F. Pedrell (Antologia de organistas
Espanoles, I, 1908); 10 kompozicija obj. L. Villalba (Antologia de organistas
cldsicos espanoles, 1914); Ensaladu obj. J. Bonnet (Historical Organ-Recitals, VI,
Old Spanish Masters, 1940); etvoroglasni Magnificat M. H. Eslava (Lird Sacro--
Hispana, II, 1869).
LIT. : H. Angli s, Or gel musik der Schol a Hispanica vom XVXVII.
Jahrhundert , Pet er-Wagner- Festschrift , Leipzig 1920. Isti , La muica en
Espana, Barcelona 1934. G. Frotscher, Geschichte des Orgelspiel s und der
Or gel komposit ion (2 sv. ), Berl in 1935. 5. Kastner, Cont ribucion al est udio
de l a muica espafiola y portuguesa, Lissabon 1941. I sti, Sebast ian Aguilera
de Heredia, MGG, I, 1951.
AGUIRRE, Julian, argentinski kompozitor i pijanist (Buenos
Aires, 28. I 1868 13. VIII 1924). Studirao klavir i kompoziciju
na Konzervatoriju u Madridu. Profesor na Konzervatoriju u Buenos
Airesu. Na njegovo stvaranje utjecala je u poetku panjolska, a
kasnije francuska muzika. Prouavao argentinsku puku muziku,
a bavio se i muzikom kritikom. Komponirao je gotovo isklju-
ivo za klavir (vie od 60 opusa).
DJELA: sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir; Rapsodia
argentina za violinu i klavir. Kl avirske kompozicije: Aires criollos; Aires
populares; Tristes argentinos; Zamba; Gato; Huella; Aires nadonales; mazurke
i dr. Zborovi; solo-pjesme. Priredio za klavir zbirku narodnih pjesama
Aires nadonales argentinos (4 sv).
LIT. : J. F. Giacobbe, Julian Aguirre, Buenos Aires 1945.
AGUJARI (Aguiari, Ajugari), Lucrezia, talijanska pjeva-
ica, sopran (Ferrara, 1743 ili 1746 Parma, 18. V 1783). Poznata
pod nadimkom La Bastardina ili La Bastardella. Prvi put javno
pjevala 1764 u Firenci. Nastupala je na opernim pozornicama
Milana, Firence i drugih talijanskih gradova, gostovala u Lon-
donu. Njezin glas, izvanredno velikoga opsega, dopirao je do c
4
.
Za boravka u Italiji W. A. Mozart se oduevio njenim pjevanjem.
LIT. : N. Bennati, Musicisti ferraresi..., Att i dell a Deputazione ferrarese di
storia patr ia, 1901. G. Bdrblan i A. del la Corte (redakcija), Mozart , in Italia.
I viaggi e le lettere, Mil ano 1956.
AHACEL, Matija, knjievnik (Gorene, t. Jakob v Rou,
24. II 1779 Celovec, 23. IX 1845), izdava i nakladnik
slovenske svjetovne pjesmarice s melodijama. Inicijativu za ovu
zbirku dao mu je A. M. Slomek; upotrebljavala se pri pouci
jezika u celovekoj bogosloviji, a odigrala je znaajnu ulogu i u
narodnom buenju korukih Slovenaca. Zbirka sadrava pjesme
predstavnika dviju generacija Koroaca i tajeraca (M. Andrea,
U. Jarnik, Urek, Straek, J. Vodovnik, L. Volkmer, J. Lipold,
A. M. Slomek, M. Voduek, Krumpak, V. Oroen, F. Globonik,
J. Hanik i Sevek), a imala je, svojim moralizatorskim tekstovima,
potisnuti tzv. kosmate pjesme. Osobito su bile popularne napit-
nice u narodnom duhu. A. je podupirao i orguljaku kolu u Ce-
lovcu.
DJELA: Pesmi po Koroikim ino tajarskim znane, 1833 i 1838 (III izd. 1852,
gajicom, s dodacima tekstova i melodija A. M. Slomeka, V. Oroena i J. Vodov-
nika).
LIT. : F. Rakua, Sl ovensko pet je v pretekl ih dobah, Ljubl jana 1890, str .
4951. F. Kidri, Nekaj o Ahacelovih Pesmih", asopis za zgodovino in
narodopisje, 1924. D. Co.
AHLE, 1. Johann Rudolf, njemaki kompozitor (Miihlhau-
sen, 24. XII 1625 9. VII 1673). Studirao teologiju u Erfurtu;
zarana stekao glas kao vrstan orgulja. God. 1646 postaje kantor
kole i crkve St. Andrea u Erfurtu, a 1654 orgulja crkve Divi
Blasii u Miihlhausenu. Ahleova crkvena muzika pripada dijelom
vrsti blistavo-arenog duhovnog koncerta, a dijelom vrsti arije
nalik na pjesmu (s ritornellom, instrumentalnim uvodom). Nje-
gova djela, pisana preteno u homofonom slogu, odaju izrazit
lirski talent, solidno tehniko znanje i sklonost slobodnom ob-
likovanju.
DJELA. I NSTRUMENTALNA: Dreifaches Zehn al lerhand Sinfonien,
Paduanen, Balletten, Allemanden... (komorne sonate za 35 instrumenata), 1654;
64 kompozicije za orgulje (koralne obradbe, tokate, preludiji i fuge). VOKAL-
NA: Geistliche Dialoge... za 2-4 glasa i b.c, 1684; Thiiringischer Lustgarten...
16 AHLE AIMON

(4 knj.) duhovni koncert i za i20 glasova, instrumente i b.c, 165758, 1663
i 1665; Fried-, Freud- , und Jubelgeschrei... za 15, 20, 24 i vie glasova i b.c,
1650; Neuer geistlicher Arien... (4 knj.) za 15 glasova i b. c. s r it ornel lima za
4 viole, 166062; Neue geistliche... Andachten... (5 knj.) za 14 glasa, b.c. i
instrumental nu prat nju, 166269; Neuverfassete Chormusik..., 14 duhovnih
moteta za 58 i 10 gl asova i b.c, 1668; Psalam 138 za 3 gl asa 5 inst rumenata,
zbor i b. c. Compendium pro Tenellis, 1648 (1690 izdao njegov sin J. G. Ahl e
pod naslovom Deutsche kurze und deutliche Anleitung sur... Singekunst).
NOVA IZD.: etrnaest stavaka obj. C. von Winterfeld (_Der evangelische
Kirchengesang, II, 1845); tokatu za orgulje obj. A. G. Ritter (Zur Geschichte des
Orgelspiels, 1884); izabrana vokalna djel a J. Wolf (DDT, 1901); 2 korala za or-
gul je obj. G. Frot scher (Das Erbe deutscher Musik, 9); 2 st avka obj. K. Ameln,
Chr. Mahrenholz i W. Thomas (Handbuch der deutschen evangelischen Kirchen-
musik, 1935); Boini koncert obj. A. Adr io, 1948.
LIT. : J. Wolf , Johann Rudol f Ahl e, Eine bio-bibl iogr aphische Skizze,
SBIMG, 190091. A. Adrio, Johan Rudol f Ahl e, MGG, 1, 1951.
2. Johann Georg, njemaki muziki pisac i kompozitor
(Mtihlhausen, Thiiringen, krten 12. VI 1651 2. XII 1706).
Uenik i nasljednik svog oca J. R. Ahlea, kao orgulja crkve Divi
Blasii u Miilhausenu, neposredan prethodnik J. S. Bacha. Istakao
se i kao pjesnik (dobio od Leopolda I titulu poeta laureatus).
DJELA. INSTRUMENTALNA : Instrumentalische Fruhlingsmusik (2 knj.),
167576; Unstrutische Thalia (20 4-gl. kompozicija za violinu), 1679; Anmutiges
Zehn 4-stimmige Violdigambenspiele, 1681; Unstrutische Terpsichore (plesne kom-
pozicije). VOKALNA: Unstrutische Cli o oder musi kali sche Maienlust. ..
(4 knj.; s historijsko-t eoretskim razl aganjem), 167678; Unstrutische Melpome-
ne... Polyhymnia,... Urania (4-gl. prigodne pjesme), 167879. CRKVENA :
Neues Zehn geistlicher Andachten za 12 gl asa, instrumente i b.c, 1671; Nun
danket alte Gon, ... za 4-gl ., instrument e, 7-gl . zbor i b.c, 1682. SPISI:
Unstrutinne oder musikalische Gartenlust..., 1687; Musikalisches Fruhlings-,
Sommer-, Herbst- und Wintergesprdch, 16951701 (vrsta kole za kompoziciju u
4 dijela). Priredio za tampu III i IV izd. djel a svoga oca Anleitung zur Singe-
kunst, 1690 i 1704.
LIT.: R. Jordan, Aus der Geschicht e der Musik in Miihl hausen, Schul pro-
gramm, Miihlhausen 1906. A. Adrio, Johann Geor g Ahle, MGG, I, 1951.
AHLGRIMM, Isolde, austrijska umjetnica na embalu (Be,
31. VII 1914). Diplomirala 1934 klavir na Bekoj muzikoj
akademiji. Na priredbama Konzerte ftir Kenner und Liebhaber,
koje je 1937 organizirala sa svojim muem E. Fialom, izvodila
kompozicije majstora XVII i XVIII st. na originalnim instru-
mentima. God. 194549 predavala embalo na Dravnoj akade-
miji u Beu. Istaknuta interpretkinja djela J. S. Bacha i W. A.
Mozarta.
DJELA. Studije i komentari uz djela J. S. Bacha koja je snimila na gramo-
fonskim ploama: Bach und die Rhetorik; Die Kunst der Fuge; Bach's letztes
Cembalo-Werk ; 3 Variationen-Werke Bachs, mit besonderer Beriicksuchtigung der
Ornamentik; Uber Druck und Verlag der Kompositionen Bachs; Bach und die
temperierte Stimmung; Eiti Schattenriss von Bach; Der Gesellschaftstanz zur
Zei t Bachs i dr.
AHLSTRJM, Jacob Niclas, vedski kompozitor, orgulja i
dirigent (Wisby, 5. VI 1805 Stockholm, 14. V 1857). God.
183242 nastavnik muzike i orgulja u Vasterasu, zatim kaza-
lini dirigent i orgulja u Stockholmu.
DJELA: kl avirski koncert . Kompozicije za kl avir. Opere: Alfred
Veliki, 1840 i Abu Hasan (nedovrena); scenska muzika. Objavio zbirke Valda
svenska folksanger, folksdanser och folklekar (sa P. C. Bonnanom), 1845; Kupletter
sjungna a Stockholms Teatrar (sa J. W. Sodermanom), 1839.
LIT.: E. Sundstrom, Jacob Niclas Ahlst rom, biografisk skiss, Svensk Tid-
skrift for Musikforskning, 1939.
AHLSTROM, Olof, vedski orgulja i kompozitor (Vardinge,
Sordermanland, 14. VIII 1756 Stockholm, 11. VIII 1835).
Jedan od prvih studenat a Muzike akademije u Stockholmu
(F. Zellbell). Od 1777 do kraja ivota crkveni orgulja u Stockhol-
mu. 1779 naslijedio Odberga, utemeljitelja vedskog muzikog
tamparstva, i nastavio njegov rad na izdavanju kompozicija i mu-
zikih publikacija vedskih i stranih autora.
DJELA: sedam sonata za violinu i kl avir, 178384. Sonate, sonatine i dr.
za klavir. Opera Frigga, 1787; scenska muzika. Oko 200 solo-pjesama.
Izdao: Traditioner af svenska folkdansar (sa A. Afzeliusom; 4 sv.), 181415;
zbirka crkvenih zbornih pjesama, 1832. Izdavao periodike publikacije Musika-
liskt Tidsfordrif (klavirske kompozicije, pjesme i ul omci iz opera aranirani za
klavir), 17891835 i Skaldestycken satte i Musik (vedske pjesme), 17941823.
LIT. : A. Af zelius, Tonsiaren Ol of Ahlstroms minne, St ockhol m 1867.
J. M. Rose'n, Nat ra minnesblad, II, Stockholm 1877. B. v. Beskow, Minnes-
bilder, Stockhol m 1886. E. Akerberg, Musiklifvet inom Par Br icol e 1779
1890, Stockholm 1910. T. Norlind, Olof Ahlstrom och sallskapsvisan pa Anna
Maria Lenngrens tid, Svensk Tidskrift for Musikforskning, 1926. A. Wiberg,
Olof Ahlstroms musiktrvckeri, ibid., 1949. Isti, Striden om Ol of Ahl stroms
musiktrvckeripr ivilegium, ibid., 1952. Ist i, Den svenska musikhandelns
historia, St ockhol m 1955.
AHNA, Heinrich Karl Hermann de, austrijski violinist
(Be, 22. VI 1835 Berlin, 1. XI 1892). Uio kod J. Mavsedera
u Beu i M. Mildnera na Konzervatoriju u Pragu. Koncertira ve
u dvanaestoj godini u Beu i Londonu, a nakon 1859 na turnejama
po Njemakoj i Nizozemskoj; od 1862 ivio je stalno u Berlinu
(1868 koncertni majstor, 1869 profesor na konzervatoriju). Odlian
komorni muziar, medu ostalim svirao i u kvartetu J. Joachima.
Njegova sestra Eleonore (18381865) bila je vrlo cijenjena pje-
vaica (mezzosopran) na Kraljevskoj operi u Berlinu.
AIBL, Josef, muzika naklada, osnovana 1824 u Miinchenu.
God. 183684 vlasnik je bio Eduard Spitzweg, a zatim njegovi
sinovi Eugen i Otto. Nakon to su nakladom upravljali nakladnici
Falter & Sohn (1888) i Alfred Lauterer (1892) nakladu A. preuzeo
je Universal-Edition u Beu. A. je objavio rana djela R. Stra
i M. Regera.
AIBLINGER, Johann Kaspar, njemaki kompozitor (^
serburg na Innu, 23. II 1779 Miinchen, 6. V 1867). Ueni
Schletta i kasnije S. Mayra u Italiji, dirigent u Vicenzi(i804
Veneciji i Milanu. God. 1819 maestro Talijanske opere u Miini
nu, odakle je 1823 preao u Dvorsku operu. Po nalogu bavarskog
lja Ludvviga sakupljao u Italiji (1833) djela starih majstora. C
1837 napustio operu i do 1864 vodio crkveni zbor Svih sveti
Miinchenu. A. je izraziti lirik. Njegove crkvene kompozi
odlikuju se zrelim simfonijskim stilom i odlinim vokalnim s
kom te se neke od njih izvode i danas.
DJELA. DRAMSKA: opere La burla fortunata (I due prigiomri), i
Rodrigo e Ximene, 1821. Baleti La spada di Kennet; Bianca i / Titani, 18 19.
Pjesme. CRKVENA: mise; l it anije; rekvijemi; psal mi; ofert
LIT. : P. Hb' tzl, Zum Gedachtnis Aiblingers, Miinchen 1867. L.Schii
mair, Aus Aiblingers ital ienischem Briefwechsel, KMJB, 1911. B. A. Wai
Zum 50. Todestag Aibl ingers, Muica sacra, 1917. F. X. Witt, Ein vei
sener Komponist , Ausgewahlte Aufsat ze (priredio K. J. Fell erer), Koln 193
0. Ursprung, Johann Kaspar Aibl inger, MGG, I, 1951.
AICH, Arnt von, njemaki tampar (? Koln, 1530)
njegovoj tiskari u Kolnu objavljena je vjerojatno 1510 zbirka
75 etvoroglasnih njemakih crkvenih pjesama, poznata
Lieerbuch des Arnt von Aich. To je jedna od najstarijih tampa
zbirki s njemakim tekstom. Pjesme su objavljene anonimne
nekima su autori P. Hofhaimer, Adam von Fulda, H. Isaac.
Novo izdanje zbirke priredili su E. Bernouilli i H. J. Moser (19
LIT. : K. Gudeioill, Arnt von Aich, MGG, I, 1951.
AICHINGER, Gregor, njemaki kompozitor i orgulja (.
gensburg, 1564 Augsburg, 21. II 1628). Uio kod O. di L;
u Miinchenu i G. Gabrielija u Veneciji (158487). Putovao u
navrata u Rim na usavravanje. Od 1584 u slubi Jakoba Fugg
kao orgulja i dirigent dvorskog orkestra. Aichingerovo muzi
djelo nastaje u doba muzikih previranja na prijelazu u XVII
Pod utjecajem studija u Italiji usvaja izraajna sredstva n
monodije, ali zadrava i znaajke starog polifonog stila. U tehi
vokalnog stavka povodio se za venecijanskom kolom, primjer
jui viezborni slog. U Rimu dobiva poticaj za komponin
dramatsko-oratorijske muzike i marijanskih pjesama (po uz
na canzonette). Najvrednija su mu crkvena djela. Historijsku \
nost imaju kompozicije u kojima, prvi put u Njemakoj, upoi
bljava generalbas po uzoru na talijanske duhovne koncerte.
DJELA. Sacrae cantiones: I knj. (410 glasova) 1590; II knj. (46 glase
1595 i III knj. (58 glasova), 1597; Tricinia Mariana (34 glasova), 1598; Oa
lactissima(34glasova), 1600; Divinae laudes (3-gl .), I knj., 1603 (II izd. 1
i II knj., 1608; Girlanda di Canzonette spirituali (3-gl.), 1603; Liturgica sive S
Officia ad omnes dies Festos Magnae Dei Alatris (4-gl.), 1603 ; Vespertinum Virt
canticum sive Magnificat($-g\.), 1603; Lacrymae D. Virginis et Joannis.. .(56
sova), 1604; Miserere(S12 glasova), 1605; Fasciculus sacrarum harmoniarum
gl.), 1606 (II izd. 1609); Cantiones Ecclesiasticae... cum basso generali et conl
(34 glasova), 1607; Virginalia: Laudesaeternae Virginis Mariae(5-g\.), 1607;
tera pars Huius operis... una cum basso generali seu partitura adorganum (2'5 gli
va),i6o9; Sacrae Dei Laudes (28 glasova; 2 sv.), 1609; Teutsche Gesenglein..
istlichen Liedern(3-g\.), 1609; Zwey Klaglieder vom Todund letzten Gericht (4-
1613; Officium pro defunetis... cum basso continuo seu generali (45 gl aso
1615; Triplex Liturgiarum Fasciculus... cum basso continuo seu generali (3 mise; 4-
glasova), 1616; Encomium verbo incarnato za4 glasa i b. c, 1617; Officium At
Custodis... za4 glasa i b.c, 1617; Quercus Dodonaea... (duhovni koncerti) za 2
glasa i b.c, I knj., 1617 i II knj., 1619; Corolla eucharistica... (duhovni koncerti
23 glasa i b.c, 1621; Flores muici (duhovni koncerti) za 56 glasova i b.c, i<
U t im se djel ima nalaze i neke Aichingerove instrumental ne kompozicije.
NOVA IZD. : sveukupna djela obj. Th. Kroyer (DTB, X); 2 stavka ob
Commer (Muica sacra, XVI i XXVIII); 20 stavaka i nekoliko moteta obj
Proske, (Muica Divina, I, 185569); 1 stavak obj. F. Jode (Chorbuch, V, 19
LIT. : Th. Kroyer, Gregor Aichingers Leben und Werke. Mit neuen E
t ragen zur Mg. Ingolst adt s und Augsburgs, DTB X, I, 1909. A. Sperl i
Aichinger, Die Aichinger, Chronik eines baverischen Biirgerhauses 124019
1, 1909. E. F. Schmid, Gr egor Aichinger, MGG, I, 1951.
AIDA-TRUBLJA (franc. trompette the'baine, njem. Aidatrc
pete), uzduna trublja sa jednim ventilom, otra i blistava zvu
koju je 1870 dao konstruirati G. Verdi za svoju operu Aida. U]
trebljava se obino u dvije veliine (in As i in H), a na njoj se me
izvesti ovi tonovi (u C-duru): g
1
, c
2
, d
2
, e
2
, f
2
, g
2
.
AIMERIC DE PEGUILHAN (Peguillam), francuski t
badur (Toulouse, druga polovina XII st. ?, prva polov:
XIII st.). Profesionalni pjesnik i pjeva u slubi na razliit
dvorovima, djelovao je najprije u Toulousei, zatim u Kataloi
i Aragonu te u sjevernoj Italiji. Od njegova bogatog stvaralai
sauvane sa 54 pjesme i 6 napjeva.
NOVA IZD.: sve sauvane tekstove (s prijevodom na engleski) obj. W.
Shepard i F. M. Chambers, 1950; sve sauvane napjeve obj. Fr. Gennn Der
musikalische Nachlass des Troubadours, Summa Musicae Medii Aevi, 1 1938.
Pojedinane melodije obj. U. Sesini, Studi Medievali, nuova serie XI XV,
193242; H. Angl es, La muica a Catalunya fins al segl e XII I, 19 Fr.
Gennrich, Das Musikvjerk, 1935.
AIMO -> Haym, Niccolo Francesco
AIMON, Pamphile-Lopold-Fransois, francuski komj
zitor i muziki pisac (L'Isle kraj Avignona, 4. IX 1779 Pai
4. II 1866). Uenik svojeg oca, violonelista Esprita, dirigira ^
AIMON AKADEMIJA 17

kao sedamnaestogod/njak u kazalitu u Marseilleu. Od 1822 di-
rigent u parikom Theatre Franfais. Kasnije se bavio poduava-
njem.
DJELA: simfonije. Komorna muzika. Sedam opera: Les Jeux floraux,
1818; Michel et Christine, 1821; komina opera La Fee Urgele, 1821; Les Sybarites
de Florence (kazalini past iccio, u kojemu se okorist io i muzikom drugih autora),
1831 i dr. Scenska muzika. SPISI: Connaissances preliminaires del'harmonie,
1813 (II izd. 1839); Sphiire harmonique, 1827; Abecedaire musical, 1831 (XI izd.
1866).
AIR (franc. i engl.), openito, naziv za melodiju ili pjesmu.
U uem smislu, metriki jasna, periodiki jednostavna pjesma ili
instrumentalna kompozicija, rairena, prvotno u Francuskoj i
Engleskoj, od II polovice XVI st. do XVIII st. ukljuivo. U
Francuskoj se najprije njeguje kao vieglasna svjetovna pjesma
u stilu chansona; graena je preteno homofono s istaknutom
melodikom gornjega glasa i srodna talijanskim vieglasnim, svje-
tovnim vokalnim oblicima tog vremena. U tom obliku javlja se a. od
druge polovice XVI st. do ranog XVII st. u mnogobrojnim zbir-
kama francuskog izdavaa Ballarda i dr. (Vingt-quatrieme Uvre
d'airs et chansons a 4 parties, 1569; Airs mis en musique d quatre
parties par F. M. Caietain, 1578; Airs mis en musique a 4, 5 parties de
plusiers autheurs, 1595 itd.). Meutim, u toku XVII st. proirio se
a. u obliku jednoglasne pjesme s instrumentalnom pratnjom,
obino na lutnji, najee nazivan air de cour. Taj se oblik razvio
u dvije varijante: umjetniki dotjeraniji air serieux, oblikovan esto
u slobodnom recitativnom stilu, i puki jednostavan, strofni air
a boire, esto plesna karaktera.
Na poetku XVII st. izrauju se i instrumentalne transkripcije
aira za lutnju (Airs de Cour des differents autheurs mis en
tablature de Luth par G. Bataille, 1612) ali kasnije su ih posve
istisnuli vokalni jednoglasni (rijetko i dvoglasni) airs s pratnjom
koji su se sve do u XVIII st. u nepreglednom broju komponirali
i tampali (kod Ballarda su izlazili mjeseno svesci aira, kao npr.
Recueil d'airs pour l'ane'e 1695... pour le mois de Janvier itd.).
Najplodniji kompozitori aira su P. Guedron, G. Bataille, A.
Boesset, N. Lambert, J. de Cambefort, Ch. Tessier, a ostavio ih
je i Rameau. U toku XVII i XVIII st. a. se javlja i u okviru
ballet de cour a kao epizodni dio (couplet) a rado se umee i u
francusku baletnu operu (Lully, Rameau) kao orkestralni stavak,
s razliitim karakteristinim pridjevima: air tendre, a. infernal,
a. majestueux i si., katkad i s uputama za plesae, ali inae nevezan
na posebni plesni tip. U francusku operu toga doba ulazi kao air
de cour u obliku krae dvodijelne pjesme s pratnjom (ponekad
i u trodijelnoj formi Da capo).
U Engleskoj se a. pojavljuje potkraj XVI st. i ostaje decenijima
najpopularniji oblik pjesme. Ime (takoer i Ayr, Ayre) i oblik pre-
uzeti su od Francuza, ali stil odaje utjecaje talijanskih canzonetta
i balletta, osobito od Englezima omiljenog G. Gastoldija. Engleski
a. imao je u poetku izrazito homofonu grau: glavnu melodijsku
liniju upotpunjavala je pratnja, bilo vokalna, troglasna, bilo in
strumentalna (na lutnji). itava je kompozicija imala veinom
karakter poletnog, plesnog stavka, rjee tualjke. esto se dodavao
(po talijanskom uzoru) pripjev poput pjevuckanja (otuda i naziv
Fa-La). Dok se engleski madrigal komponirao na tekstove razli-
itih vrsta i kvaliteta, za a. su se u poetku XVII st. odabirali
gotovo redovito stihovi najboljih suvremenih lirika (u tome se
razlikuje i od francuskog aira). Prema engleskoj reproduktivnoj
tradiciji, najee se jedan te isti a. mogao izvoditi po volji: bilo
vokalno, bilo instrumentalno ili kombinirano. Katkad se vokalnom
airu dodavala kompletna ili djelomina instrumentalna verzija,
ali veina ih je bila od prve namijenjena iskljuivo solo glasu s
pratnjom lutnje i viole da gamba (npr. Ayres or little Short Songs,
to sing to the Lute with the base Viole od T. Morleva). Engleska
muzika literatura XVII st. sadri golem broj zbirki aira; komponi-
rali su ih J. Dowland, R. Jones (4 sv., 160010), T. Campian
(5 sv., 160113), T. Hume W. Corkine, T. Tomkins (Airs or Fa-
Las), T. Vautor, T. Weelkes (Ayres or Phantasticke Spirites) i
mnogi drugi. Mnogi od tih kasnoelizabetanskih i ranojakobinskih
aira idu meu najprivlanije pjesme itave evropske muzike
literature toga vremena. U toku XVII st. sve vie dobiva na
vanosti i ista instrumentalna vrsta engleskog aira za razliite
sastave (ve J. Adson komponira Courtly Masquing Airs, 1621,
za violinu, viole i kornete). Ovi instrumentalni airs veinom su
dvodijelni, i katkada sastavni dijelovi suita (komponirali su ih
W. Lawes, J. Jenkins, M. Locke i dr.), a oko 1640 javljaju se i u
veoma sloenom polifonom obliku (Ayre od Th. Forda). Pod
utjecajem puritanstva a. u Engleskoj gubi svoje pravo znaenje
i umjetniku kvalitetu i poslije 1650 postaje vokalna ili instrumen-
talna kompozicija lakeg anra. Oko 1700 vie nema odreene
vrste forme, pa se airom nazivaju i raznoliki krai stavci (Alle-
mande, Sarabande, Gigue i si.).
U XVIII st. a. se iz Francuske i Engleske proirio po drugim
evropskim zemljama, gdje se esto upotrebljava kao naziv onih
instrumentalnih stavaka, u kojima prevladava melodijski element
a ne moe ih se poblie okarakterizirati (npr. u suitama J. S. Bacha
i G. F. Handela).
LIT.: Th. Grold L'Art du chant en France au XVIIeme siecl e, St ras-
bourgi92l .P. Warlock\ P. Wilstm, The Engl ish Ayres, 15981612, Oxford
1932. G. Bontoux, Chanson en Anglet erre au temps d'El isabeth, Par i 1936.
P. Alderman A. Boesset and t he air de cour (disertacija), Los Angeles 1946.
B. Patti son, Music and Poetry in t he English Renaissance, London 1948.
E. H. Meyer, Air, MGG, I, 1951. I. A.
AIR A BOIRE -> Air
AIR DE COUR
AIS i AISIS (engl. A sharp, franc. la diese, tal. la diesis; engl. A
double sharp, franc. la double diese, tal. la doppio diesis), jedanput,
odnosno dva puta povieni ton a:
Enharmonijski je ais jednak tonu b, a aisis tonu h:

Umjesto Ais-dura i ais-mola upotrebljavaju se njihove enharmo-
nijske zamjene (B-dur i b-mol). U literat uri se Ais-dur i ais--
mol javljaju kao prolazne modulacije.
AJDIN, narodni turski ples iz Anatolije, polagana tempa u
2/4 ritmu.
AJLEC, Rafael, muzikolog (Mokronog, 29. VIII 1915 ).
Diplomirao na znastvenom odjelu Akademije za glasbo u Ljubljani
(1951). Od 1956 muziki urednik Radio-televizije Ljubljana; uz
to se bavio muzikom publicistikom i kritikom (194868 u raznim
ljubljanskim asopisima, 195563 u Zvuku). Od 1958 suradnik
je Muzike enciklopedije i od 1960 Slovenskog biografskog lek-
sikona.
DJELA: Jakob Gallus in nae glasbeno obestvo, Nai zbori, 1950; Uvodna
studija o slovenskem mladinskem zborovskem gibanju, Slavek, 1957; Sreko Kumar,
kako je ivel in kaj nam je dal, Nai zbori, 1959; Muziko stvaralatvo Pavela
ivica, Zvuk, 1968. lanci; kr it ike; komentar i i dr. J. Gc.
AJUEJEV, Dandar Dampilovi, burjatski kompozitor
(Irkutska gubernija, 17. IX 1910 ). Narodni umjetnik Burjatske
ASSR. Komponirao je simfoniju, 1943, operu Pobratimi, 1959
(II redakcija pod naslovom Braa, 1962), balet Bato, 1948, solo--
pjesme, romanse i dr.
AKADEMIJA, 1. u starogrkoj Ateni Platonova filozofska
kola. Naziv potjee od Akadema, boga zatitnika, kojemu su bili
posveeni gaj i gimnazij (gr. yjit.vci.cnov gvmnasion vjebalite).
Tamo se Platon sastajao sa svojim uenicima da raspravlja o pro-
blemima spoznaje, ivota i smrti. Bio je to uzak krug izabranih.
Upravo ekskluzivnost, visoka obrazovanost i improvizirana dis-
kusija lebdjele su pred oima onih koji su mnogo stoljea kasnije
u doba renesansnog humanizma i obnovljenog interesa za antiku
kulturu pokuali oivjeti Platonovu akademiju. Obnova je uslije-
dila na mnogo iroj osnovi: u brojnim renesansnim akademijama,
koje su se u Italiji od kraja XV st. osnivale u Firenci (tu je 1470
osnovana prva, tzv. Platonova akademija), Rimu, Napulju, Bo-
logni, Veneciji, Sieni, vodile su se uene rasprave historijskog,
filozofskog, socijalno-politikog i estetskog karaktera. Ali u to
vrijeme, kad svi obrazovani duhovi tee k sve veem i opsenijem
znanju, u pojam uena ovjeka ide i poznavanje umjetnosti, pa
tako i muzike. I to ne samo teoretsko ve i praktino. to je vie
u talijanskim akademijama opadao interes za djela grkih i rimskih
pisaca i rastao kult talijanskih knjievnika (meu njima su na prvom
mjestu Dante, Petrarca, Boccaccio, Tasso, Ariosto), to je vie
u te ustanove prodirao i interes za muziku umjetnost koja je
upravo tada u XVI st. rasla na stihovima velikih talijanskih
pjesnika. U akademijama se tada raspravlja o muzici i njezinu
djelovanju, o novim elementima, koje donosi monodija, o odnosu
stare i nove muzike. Tu se izvode madrigali, oratoriji, opere,
instrumentalne kompozicije. Tzv. druga firentinska Camerata
u kojoj se izvela 1594 prva opera (Perijeva Dafne) nije drugo ve
jedna od tih akademija, iako skromnijeg opsega. Bilo je i drugih
talijanskih akademija, u kojima je muzika umjetnost u veoj
ili manjoj mjeri stajala u sreditu panje, tako npr. Accademia
dei Pellegrini (Firenca), degli Intonati (Siena), degli Olimpici (Vi-
cenza), dei Filarmonici (Verona), degli Arcadi (Rim), u kojoj je
najugledniji lan bio Corelli. Izrazito muziki karakter imale
su obje uvene akademije u Bologni: Accademia dei Filomusi
Muz. E. , I , 2
Air
18 AKADEMIJA AKCENT

(1615) i Accademia dei Filarmonici (1666), u kojoj je glavnu rije
vodio Padre Martini. Za razliku od ostalih talijanskih akademija,
koje su propagirale monodijsku muziku novih ranobaroknih
svjetovnih oblika, akademije u Bologni branile su pozicije stare
kontrapunktske kole.
Izbijanje nacionalnih tendencija nije karakteristino samo za
talijanske akademije, ve i za akademije u drugim zemljama,
koje su nastajale po njihovu uzoru (u Francuskoj Baifova Academie
de poesie et de musigue, 1567, pa Richelieuova Academie
francaise, 1635 i Academie des Sciences, 1666; u Njemakoj Leibni-
zova Akademie der Wissenschaften, 1700; u Sloveniji se muzikom
bavila Academia Philharmonicorum, 1701).
2. Od Renesanse do danas neprekidno se u kulturnoj povi
jesti Evrope javljaju akademije. Ali one su postepeno izmijenile
svoj lik. Dok su ih nekada osnivali aristokrati, kasnije niu u
krilu graanstva. Danas su to ustanove kojima je glavni cilj
unapreivanje znanstvenih istraivanja, u prvom redu preko vla
stitih znanstvenih instituta i publikacija. Dananje akademije
znanosti imaju vrlo esto i muziki odjel, kojemu je svrha da istra
uje muziku povijest zemlje, izdaje kompozicije njezinih muzi
ara iz proteklih i novijih vremena, objavljuje muzikoloke rasprave
i periodike publikacije te putem vlastitog muzikolokog insti
tuta rjeava i druge probleme s podruja muzike kult ure.
3. Akademijama zvala su se negda operna kazalita, tako Lul-
lvjeva Academie royale u Parizu i Handelova Royal Academy u
Londonu.
4. Nazivom akademije oznauju se katkada i koncertnc pri
redbe, na kojima uz muzike take redovito ima i recitacija.
5. O akademiji kao muziko-odgojnom zavodu -> Muzika
akademija.
LIT. : E. Preussner, Akademie, MGG, I, 1951. J. As.
AKADEMIJA ZA GLASBO u Ljubljani, formirala se pod tim
nazivom u jesen 1945 te zamijenila dotadanju Glasbenu akade-
miju. Bila je srodna bivemu Konzervatoriju te je u svoju organi-
zacijsku strukturu ukljuila sve stupnjeve muzikog obrazovanja:
nii, srednji i visoki; visoki je stupanj imao rang fakulteta. Dije-
lila se na umjetniki i znanstveni odjel. Umjetniki je obuhvaao
odsjeke za kompoziciju i dirigiranje, za pjevanje, klavir, violinu,
violonelo, orgulje i druge instrumente. Znanstveni odjel obu-
hvaao je odsjeke za muziku historiju, praktinu i teoretsku mu-
ziku pedagogiku i muziki folklor, ali su stvarno postojali samo
odsjeci za muziku historiju i praktiku muziku pedagogiku.
Takva se organizacija Akademije pokazala kao nepodesna te je
ve 1947 predloeno osamostaljenje visokoga stupnja. Reorgani-
zacija je izvedena u isto vrijeme kad i reorganizacija beogradske
Muzike akademije i zagrebakog Dravnog konzervatorija (1948
i 1949). Po toj je reorganizaciji A. z. g. samostalna visoka muzika
kola s rangom univerziteta; pripojena joj je bila srednja muzika
kola koja se kasnije osamostalila. U novom organizacijskom obliku
Akademija ima odjele za kompoziciju i dirigiranje, za solo-pjevanje,
za klavir i orgulje, za violinu, violu i violonelo, za duhake in-
strumente, kontrabas i harfu, te historijsko-folklorni odjel. Histo-
rijsko-folklorni odjel pretvorio se kasnije u historijski odjel, ali
je on 1965 prestao djelovati, jer je u meuvremenu (1962) uteme-
ljen odsjek za muzikologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta
u Ljubljani. Uz navedene odjele A. z. g. osnovala je 1966 jo odjel
za muziku pedagogiku.
LIT.: Letno poroilo Akademije za gl asbo v Ljubljani za leto 194547.
D, Cvetko, Obris razvoja in nal og sl ovenske Akademije za glasbo, Popotnik,
1949, 810 Akademija za glasbo, Ljubljana, Poroila in razprave, Ljubl jana
1965- D. Co.
AKADEMSKI TEATAR, naziv u SSSR koji se od 1921 daje
vodeim kazalitima. Prva muzika kazalita odlikovana tim na-
slovom bila su Boljoj teatar u Moskvi te Marijinski (S. M. Kirov)
i Mihajlovski (Mali) teatar u Petrogradu. Naziv A. t. dobila su
kasnije operna kazalita: T. G. evenko u Kijevu (1926), N. V.
Lisenko u Harkovu (1939), Estonija u Tallinu (1950), kazalita
u Rigi (1956) i Novosibirskom (.1963) te K. S. Stanislavski i V. I.
Njemirovi-Danenko u Moskvi (1964). Pridjev akademski ima i
Dravni ansambl narodnih plesova SSSR (1965).
AKATIST (gr. d ne i xocS-l^o> postaviti, sjediti), himna
pohvalnica, koju su u bizantskoj crkvi pjevali u ast Bo-
gorodice, za none liturgije u petoj korizmenoj sedmici (subota
akatista). Vjerojatno je tekst i melodiju akatista sastavio patrijarh
Sergije 626. Sastoji se od 24 strofe te pripada tzv. kontakijskoj
crkvenoj poeziji i muzici Bizanta.
LIT. : J. B. Para, Hvmnographie de l 'egl ise grecque, 1867. Of fi cio
delV Inno Acatisto, Roma 1903. H. J. W. Tillyard, Bvzantine Music and Hym-
nographv, London 1922. E. Weflesz, Bvzantinische Musik, Bresl au 1927.
Isti, Die bvzant inische und oriental ische Kirchenmusik. G. Adler, Handbuch
der Musikgeschicht e, I, Berlin 1930. J. As.
AKCENT (lat. accentus naglasak doslovan prijevod gr. Tipoo-
o>8ia), isticanje jednog tona ili akorda u muzikom govoru.
Pojam accentus, odn. 7rpo;<o8ta odnosio se u antici na muzil
element govorenog jezika, na naglaivanje slogova s pomou diz
i sputanja glasa. A. starogrkog jezika u klasino doba bi
prvenstveno muzikalan, melodijski. S muzike strane van
napomenuti da je starogrka pjevana melodija sudei pc
jetkim sauvanim primjerima preteno slijedila govornu
lodiju. S vremenom su se pojavili i specijalni znakovi za diz
i sputanje glasa i za duinu slogova. Ti akcenti, meutim, <
su u upotrebu tek u aleksandrinsko vrijeme, kad je grki j
ve poeo gubiti svoj melodijski karakter i preao posteper
grupu tzv. ekspiratornih jezika, s izrazito dinamikim akceni
Grke znakove za naglasak preuzeli su Rimljani i dali im lati:
imena (acutus, gravis, circumflexus i dr.). Neki su antiki gramat
jo i neke druge znakove prozvali akcentima. Akcenti su posl
kao elementi u razvoju srednjovjekovne notacije i postali n
znakovi u sirijskom, hebrejskom i bizantskom akcentnom pi
(ovo posljednje naziva se i ekfonetskim notnim pismom), i u
urnama.
U liturgijskom pjevanju rimske crkve neki tekstovi imaju
:
razvijene i bogato ukraene melodije (himna, antifona, responzc
a drugi su melodijski mnogo jednostavniji (psalm, oratio, lea
U prvima prevladava melodijski, u drugima jezini elem
Dodue u srednjem vijeku nisu se gregorijanske melodije m
nain dijelile, tek su renesansni muziki teoretiari melod
bogate napjeve prozvali concentus, a jednostavne i nekiene ac
tus. Medu prvima je o toj podjeli opirno pisao Ornithoparchi
djelu Musicae activae micrologus (1517). Melodije accentus ir
karakter recitativa, upotrebljavaju odreene formule i podli
nekim pravilima muziki organizirane interpunkcije, a pri to:
velikoj mjeri vode rauna o jezinom naglasku teksta.
M. Luther nadovezao je na praksu accentusa i primijenic
na njemaki jezik u djelu Deutsche Messe (1526). Utjecaj ac
tusa u protestantskoj duhovnoj muzici ispoljio se i u kora
pasiji XVI i XVII st.
Termin a. pojavljuje se i u nauci o ukrasima. Ukras tog im
spominju M. Praetorius (Syntagma musicum, III, 1619), J Bach
(Klavierbuchlein fu'r Wilhelm Friedemann Bach, 1720). W.
Marpurg, C. Ph. E. Bach i L. Mozart. Prema F. W. A purgu
taj ukras dolazi iza glavne note (danas se zove Nachschl a po
ostalima a. se nalazi ispred glavne note (dananji je naziv ukrasa
langer Vorschlag). J. S. Bach spominje dva akcenta, Ac, steigend
i Accent fallend.
A. u dananjem znaenju isto je to i naglasak u muzici. Mu2
se akcentira na vie naina. esto se na jednu notu mogu
mijeniti dvije ili vie vrsta akcenata.
Od kraja XVI st. do kraja XIX st. u evropskoj umjetnii
muzici vlada pravilan metar, tj. muzika se odvija u taktov
jednakog trajanja, s metrikim akcentom na teku dobu. St
menzuralna muzika nije znala za naglaene i nenaglaene takto
dobe. Metriki akcent redovno je vie implicitan nego istak
dinamikim i drugim sredstvima, jer bi svako preesto potcrtav;
tekih doba djelovalo monotono.
Ostali naini akcentuiranja mnogo su puta u sukobu s met:
kim akcent om i unose raznolikost u muziku interpretac
Ako se jedan ton izvede veom jainom od ostalih, daje mu
dinamiki akcent. Uinak dinamikog akcenta u nekim se kom
zicijama potencira tako to na dinamikom vrhuncu, umj<
najjae note, naglo nastupi piano. Tim se sredstvom s mn>
uspjeha sluio J. Stamitz, a s monumentalnim je efektom
tehniku primjenjivao Beethoven (beethovenski piano). Najvi
tonu u motivu, frazi, reenici i si. pripada melodijski akcc
U prirodi je muzike da melodijski i dinamiki akcent esto
stupaju zajedno. Vano je sredstvo muzike prozodije i agog
akcent, kojim se trajanje odreene note neto produi oni
njene striktno metrike vrijednosti.
U muzikoj praksi moe se tu i tamo lako odrediti akcf
Tako e poetak motiva esto, ali ne uvijek, iziskivati akce
sinkopiranu notu valja istaknuti, isto tako i neoekivanu h
moniju. Meutim, teko je odrediti da li izvodilac u svak
pojedinanom sluaju i stvarno naglaava ili je akcent vrlo e
preteno psiholoke prirode. Pitanje muzike akcentuacije v
je sloeno. Kako da se akcentuira, kada i u kojoj mjeri, ovis
mnogim faktorima: o inteligenciji i ukusu interpreta, o vreme
u kojem je odreena muzika nastala, o kompozitorovoj individv
nosti, o karakteru djela. Jedna Palestrinina misa izvodit e s
mnogo manje dinamikih akcenata nego Carmina burana
Orffa; Bachovi klavirski preludiji doputaju manji broj agogi
akcenata nego Chopinovi; ostinati Petruke I. Stravinskog iziski
akcente posve drukije vrste nego melodije Pierrot lunairea
Schonberga. Meutim, bez obzira na sve razlike u vremeni
linostima, dobro smjeten i tano odmjeren akcent uvijek otkr
smisao i ljepotu muzikog djela.
AKCENT AKOLADA 19

LIT. : A4. Lussy, Trait e de l 'expr ession musical e, Pari 1874. J. W.
Lyra, A. Ornit hoparchus und dessen Lehre von den Kirchenakzenten, Giiters-
Ioh 1877. H. Riemann, Musikal ische Dynamik und Agogik, Hambur g i
Pet rogr ad 1884. Ist i, Syst em der musikal ischen Rhythmik und Metrik,
Leipzig 1903. P. Wagner, Einfuhrung in die Gr egorianischen Mel odien I
i III, 1901 i 1921 (IV izd. Hil desheim i Wiesbaden 1962). J. Thibaut, Monu-
ments de la notation ekphonet ique et neumatique de l 'Eglise lat ine, Pari 1912.
F. Ohmann, Melodie und Akzent, Kongress fiir Aesthetik und allgemeine Kunst-
wissenschaft, Berlin 1913. G. Becking, Der musikalische Rhythmus als Erkennt-
nisquelle, Augsburg 1928 ( I I izd. Darmstadt 1958). W. Serauky, Die musikali
sche Nachahmungsasthetik, Universitats-Archiv XVII, Miinster 1929. C.E.
Seashore (izdava), Studies in the psychology of music, sv. IV. Objective analysis
of musical performance, Universit v of lova Studies, 1936. G. Brelet, Le
Temps musical , essai d'une esthet ique nouvelle de la musique (2 sv.), Pari
1949. J. Handschin, Akzent, MGG, I, 1951. W. Gurlitt, Form in der Musik
als Zeit gest altung, Akademie der Wissenschaft en und der Lit erat ur, Mainz
1954. H. Besseler, Das musikal ische Horen der Neuzeit , Sitzungsberichte
Leipzig, CIV, 6, Berlin 1959. B. A.
AKCENTNE OKTAVE I KVINTE -* Paralelne oktave i
paralelne kvinte
A KEMPIS, Nicolas -> Kempis, Nicolaus a AKERBERG,
Erik Carl Emanuel, vedski dirigent, orgulja i kompozitor
(Stockholm, 19. I 1860 20. I 1938). Studirao u Stockhoimu i
188788 u Parizu (C. Franck). Djelovao u Stock-holmu kao
orgulja, pedagog i zborovoda.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u e-mol u; koncert i mazur ka za
viol onelo; Konsertstycke za fagot; uvertire; suite; fant azija. KOMORNA:
sedam gudakih kvartet a; gudaki kvint et; gudaki sekstet; klavirski trio; 4
klavirska kvartet a; oktet i nonet za gudae i duhae; sonat e za violinu i klavir;
sonate za violu i klavir. Opera Turandot, 1907. Zborovi; pjesme. Musik-
lifvet inom Par Bricole 17791890, 1910.
LIT. : H. Lindgvist, Erik Akerberg, Svensk musikt idning, 1892.
AKESSON, Birgit, vedska plesaica i koreograf (Malmo,
1908 ). Uenica M. Wigmann koju prati na turnejama po Ame-
rici. Odlazi zatim u vedsku gdje je angairana u Kraljevskom
vedskom baletu u Stockhoimu. Za taj balet postavlja mnoge
koreografije (Sisyphus, 1957; Minstan, 1958; Rytes, 1960). U
nordijskim zemljama uiva veliki ugled.
AKIMENKO, Fjodor Stepanovi, ukrajinski kompozitor i
pijanist (Harkov, 20. II 1876 Pariz, 8. I 1945), uenik M.
Balakireva i N. Rimski-Korsakova. Predavao na muzikoj koli
u Tiflisu i Nizzi te na Konzervatoriju u Harkovu i Petrogradu.
Od 1923 ivio u Parizu. Najbolje su mu klavirske kompozicije.
U nekima se zamjeuje utjecaj Skrjabina i impresionista.
DJELA. ORKESTRALNA: JJupuHuan noaMa; fant azija; suit a; uvert ira.
KOMORNA: gudaki kvart et; gudaki tr io; 2 sonate za viol inu i kl avir;
sonata za violonelo i klavir. KLAVIRSKA: dvije sonat e; Redu d'une dme
reveuse; Pages de poe'sie fantasque. Opera <Pen cnezoa, 1914; balet. Zborovi.
AKIN, narodni pjesnik improvizator i pjeva u Kazahstanu
kao i kod nekih drugih naroda. Pjeva uz pratnju narodnog instru-
menta -> dombre.
AKKOMPAGNEMENT -> Pratnja
AKKORDEON -> Harmonika, 2.
AKKORDFLOTE (franc. Flute d'accor), njemaki naziv za
duhaki instrument, vrstu dvostruke flaute, koja se poput naih
dvojnica sastoji od dvije svirale. Raspored rupica na cijevima
omoguuje dvoglasno sviranje.
AKKORDZITHER (njem.; engl. autoharp, franc. cithare
d'amateur), citra, na kojoj se pomou posebnih naprava mogu
iskljuiti ice sa stranim harmonijskim tonovima. Instrument,
vrlo rairen meu muzikim diletantima, konstruirao je potkraj
XIX st. Chr. A. Giitter u Markneukirchenu.
AKLAMACIJE (lat. acclamatio klicanje), kratki, sveani po-
zdravi koji su se pjevali u ast bizantskih careva pri njihovu ulasku
u crkvu, na skuptinu ili u cirkus. Obino je smisao aklamacije
odgovarao znaenju na mnogaja ljeta (TroXu^p6\iiov). A. su
izvodila dva zbora uz pratnju instrumenata (trublje, rogovi, ineli,
fukalice). Kasnije (oko 1453) su se u Istonoj crkvi aklamacijama
pozdravljali i visoki crkveni dostojanstvenici, to se sauvalo
sve do danas. U Zapadnoj crkvi a. su uvedene u srednjem vijeku.
Obino su se izvodile po tri puta uzastopce. Meu najpoznatije
ubraja se Christus vincit, Christus regnat, Christus imperat koja se
nalazi u najstarijim rukopisnim zbornicima. U Zadru su ve oko
1107 pjevali a. (ili laudes) u ast pape Paskala (10991118), kralja
Kolomana, njegova sina Stjepana, zadarskog biskupa Grgura i
zadarskog kneza Kledina. Taj je obiaj trajao sve do 1918. U
Dubrovniku su takoer ve 1192 tri puta godinje pjevali a.
u ast bizantskom caru, kasnije vladarima, rimskim papama i
drugim crkvenim i svjetovnim dostojanstvenicima. S padom
republike u XIX st. prestao je i obiaj pjevanja aklamacija. Sa-
uvan je zapis tekstova aklamacije, to ga je sastavio Serafin Cerva
(16861756).
LIT. : B. irola, Pregled povijesti hrvatske muzike, Zagreb 1922. H. J. W.
Tillyard, Bizantine Music and Hymnography, London 1923. A. Zaninovi,
Laudes iz poetka XII vi jeka u Evandel istaru zadarske crkve sv. imuna, Sv.
C, 1926. E. Wellesz, Byzantinische Musik, Bresl au 1927. E. H. Kantoro-
wicz, Laudes Regiae. A Study in Liturgical Acclamations and Mediaeval Ruler
Worship, Berkeley i Los Angeles 1946. B. Opfermann, Die liturgischen Herr-
scheraccl amationen im Sacrum Imperium des Mittelalters, Weimar 1953. R.-J.
Hesbert, L'evangel iaire de ara, Scriptorium VIII, 1954. M. Pfaff, Die Laudes-
Acclamat ionen des Mittelalters, Kongressbericht, Wien 1956. A. Vi.
AKM, skraenica za Staatlich Genehmigte Gesellschaft der
Autoren, Komponisten und Musikverleger, austrijsko Drutvo autora,
kompozitora i muzikih nakladnika odobreno od drave. Osnovano
je 1897, a bavi se ostvarivanjem prava javnog izvoenja nescenskih
muzikih djela (muzika mala prava).
Poto su muzika djela jugoslavenskih autora dobila autorsko-
pravnu zatitu u Austriji prema odredbama Bruxelleskog akta
(1948) -> Bernske konvencije za zatitu knjievnih i umjetnikih
djela, AKM je preuzelo ostvarivanje prava javnog izvoenja naih
muzikih djela na teritoriju Austrije.
l
-
H
S-
AKOLADA (franc. accolade obuhvaanje), vertikalna linija
koja spaja dva ili vie notnih sistema (crtovlja), a oznaava da se
muzika, pisana unutar tih sistema, izvodi u isto vrijeme. U no-
taciji muzike za klavir, harfu i sline instrumente a. spaja dionicu
desne ruke s dionicom lijeve ruke (primjeri, a, b). U orkestralnim
L.mn Beethoven: Sonata za klavir op.57
a Allegro assai
m

PP
C.Debussij: Preludij
partiturama upo-
trebljavaju se
kombinirane ako-
lade. Veim ako-
ladama u obliku
[ spajaju se dioni-
ce pojedinih gru-
pa instrumenata
(npr. drveni ili li-
meni duhaki in-
strumensti, uda-
raljke itd.), a ma-
njim, obino u
obliku ( udruuju
B. Saka: No.mjesec i smrt^Cavalcata
Lento et melancolicrue


se' diomce srodnih instrumenata unutar grupe (npr.
flauta i mala
flauta, violina I i violina II itdj primjeri c, d). A.
st oji na po-
8vakog muzikog retka ili stranice (u partiturama). B. S.
"AKOLUTHIA (gr. dxoXou&a> slijediti, ii za kim),
zbirke propisa koji se odnose na vrenje liturgijskih ina u
Istonoj crkvi. Obuhvaaju upute za obavljanje obreda izvan
sveane mise, a odgovaraju officiumu (asosloV) u Zapadnoj
crkvi.
AKORD (engl. chord, franc. accord, njem Akkord, tal. accordo;
od srednjovjekovno lat. accordare uskladiti), suzvuje od tri ili
vie tonova razliite visine. Od broja tih tonova, kao i od razmaka
(intervala) meu njima, zavisi sastav (struktura) akorda, nje-
gova svojstva i njegova zvuna priroda uope. Raspored
tonova po tercama vaio je sve do kraja XIX st. kao osnovni
princip akorda (primjer br. i). Ovaj se raspored ostvaruje
doslovno i u cijelosti samo on-
da, kad se akordi pojavljuju u temeljnom obliku, potpuni i u
tijesnu slogu. Kod akorda koji se pojavljuju u obratu
(primjer br. 2 a), nepotpuni (primjer
br. 2 b) ili u irokom slogu
(primjer br. 2 c), nastaju izmeu pojedinih njihovih tonova ne
samo terce, ve i drugi intervali. Time se meutim, osnovni
princip rasporeda po tercama
ne naruava, budui da se on uvijek odnosi na temeljni
oblik potpunoga akorda, tijesno postavljenog (->
Nepotpuni oblik akorda; -> Obrat akorda; -> Poloaj
akorda; -* Slog akorda; -*
Temeljni ton i temeljni oblik akorda).
U daljnjem razvoju
muzike, u toku XX st., javljaju se
mnoge nove, sloenije akordike
tvorevine, tako a-kordi, sastavljeni od samih kvarta i drugi
(primjer br. 3). Sastav, svojstva i zvunu prirodu akorda,
njihove funkcije
i meusobne odnose prouava nauka o harmoniji (-> Harmonija;
-* Akordiki tonovi; -> Neakordiki tonovi).
N
-
D
-
AKORDIKA FIGURACIJA, kretanje jednog ili vie gla-
sova po t onovima jednog
akorda za njegova t rajanja,
odnosno, - figuracija koja se sastoji od akordikih tonova
(primjer br. 1). A. f. esto se kombinira s prohodnim i
izmjeninim tonovima (primjer br. 2). -> Akord; ~* Akordiki
tonovi; -> Prohodni ton; -* Izmjenini ton.
. J.S.Bach: Mali preludij za klavir u C-duru
j t J - 1
f
-

- r ---------
AKORDIKI TONOVI (njem. Akkordtone), svi sastavni to-
novi nekog akorda, nasuprot neakordikim tonovima, koji zajedno
s akordikim nastupaju u obliku
zaostajalica, prohodnih i izmjeninih
tonova i si. U priloenom su primjeru c,
g, c
l
i e
1
akordiki tonovi akorda c-e-g, a
f
1
je neakordiki ton, koji se ovdje
pojavljuje kao
Akord; -> Neakordiki'
zaostajalica na akordiki ton e
1
(
novi; -> Sluajne harmonije). '
AKSAK (tur. akfak), naziv za etvorodijelnu asimetri
mjeru J J J J J J " ( J J J J. ) u turskoj muzikoj teoi
C. Brailoiu uveo je taj naziv kao oznaku za sve oblike ritma
se javljaju u onim asimetrinim mjerama u kojima sve jedii
mjere (-> dobe) ne traju jednako dugo. Tako je u trodijel
mjeri j. J J prva dua, u drugaijoj trodijelnoj mjeri J. ,
druga kraa od ostalih. Razlika u trajanju je u odnosu 3
Asimetrine mjere s nejednakim dobama nalazimo u Makedo
i susjednim zemljama, na Bliskom Istoku, a i drugdje (al
srednjoj Evropi).
LIT.: C. Brailoiu, Le rvthme aksak, Revue de musicologie, 1951. J. !
AKSES, Necil Kazim, turski kompozitor (Istambul, 6.
1908 ). Studij zapoet u Istambulu, 1926 nastavio u Beu
Mara), 1931 u Pragu (J. Suk, A. Haba). Vrativi se 1935 u don
vinu predavao na muzikoj koli u Ankari. Uz suradnju P. H
demitha reorganizirao tu ustanovu pretvorivi je u Dravni kon2
vatorij na kojem je od 1936 predavao kompoziciju (1948
direktor). God. 1949 radi u ministarstvu nastave, zatim je kultu
atae turske ambasade u Bernu, od 1955 u Bonnu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Ankara Kal esi, 15
Poema za violonelo, 1946; ples Ciftetelli, 1933; Balada, 1947. KOMORI
gudaki kvartet , 1946; gudaki t rio, 1939; sonata za flautu i kl avir, 1933; Ali
feroce za saksofon i klavir, 1931. Sonata za klavir, 1930; zbirke preludija i i
za klavir, 1929; krae kompozicije za klavir. DRAMSKA. Oper e: M
1933; Baybnder, 1934 i Timur, 1954. Scenska muzika za djela Shakespef
(Julije Cezar, 1942) i Sofokla (Antigona, 1942; Kralj Edip, 1943). VOKALh
Sur ve mu' zik za recit atora, pjevae i orkestar, 1938; Izciler za zbor i orkes
1933; 3 pjesme za mezzosopran i gudaki kvart et, 1933.
AKUSTIKA. Uvod. A. je nauka o zvuku, to jest o onome
zapaamo sluhom (gr. dxouw ujem). Pojam zvuk obuhvaa :
to ujemo. Po definiciji zvuk su elastini titraji u krutim tijelir
kapljevinama i plinovima odnosno zvuk je promjena tlaka, napeto
pomaka ili brzine estica, koje se ire u elastinoj sredini. Zvuki
ima mnogo vrsta, a svima je izvor u razliitim titrajima, pa,
akustike pojave mehanike pojave odreenih karakteristika.
Priroda i irenje zvuka. estice tvari meusobno su vezJ
elastinim silama. Pomak jedne estice, ili dijela sredine, pren
se preko elastinih veza na estice u okolini. Tako nastaje ni
pomak koji se na isti nain prenosi dalje na ostale estice sredsi
odnosno dijelova materije. Ako se taj pomak periodiki mijei
tada u tom tijelu nastaju titraji ili oscilacije. Periodike promje
tlaka uzduha, kada slijede dosta brzo jedna iza druge, oituju
kao zvukovi. Te se promjene zbivaju u prostoru i vremenu na raz
ite naine. One mogu biti pravilne ili nepravilne, jednostav
ili sloene (sloene se opet mogu prikazati kao zbroj vie jednosU
nih titraja). Pri jednostavnom titraju estica mijenja svoj polo:
oko poloaja ravnotee. Udaljenost estice od poloaja ravnote
zove se elongacija (a), a najvea elongacija amplituda (A) titran
Vrijeme potrebno da neka estica sredstva prede put od amplitu
i ponovno se u nju vrati zove se vrijeme jednog titraja (T). Bi
titraja u jednoj sekundi je frekvencija (v) titranja koja je da
izrazom v = . Za broj titraja u jednoj sekundi (frekvencii
postoje i nazivi peri-
oda u sekundi, cikal u
sekundi i herc {Hz;
prema fiziaru H.
Hertzu). Elongacija
se mijenja kontinui-
rano od nule do vri-
jednosti amplitude kao harmonika funkcija sinusa
u vremenu t prema izrazu
a = A sin t. Sto-
ga jednostavno titranje
zovemo i sinuso-idalno ili
harmoniko titranje (si. i).
Pri titranju elongacija se troi
na svladavanje trenja i drugih
zapreka, pa veliina amplitude
postepeno o-pada. Meutim,
frekvencija i kod razliitih
amplituda ostaje konstantna, pa kaemo da su takvi
titraji si. 2 izohroni (si. 2). Za
AKOLADA AKUSTIKA
i

w

2a=
P
2b
20:
[1]
A.Sch6nberq:
6molihkTqvirskih
* -i L- n_ i. kompozicija op.19
A.Skr jabin:Pr ometej |>ft
r
C.Debussy:LaCathedra!eengloutie*

F.Chopirv. Preludij za klavir op.28br3

SMJER IRENJA VAL,
RAZRJEENJE
PRIKAZ LONGITUDINALNOG VAI
SINUSOIDOM
SMJER SIREN
VALA
PRIKAZ PRIGUENOG IZOHRONC
TITRAJA
AKUSTIKA 21

postizavanje konstantne amplitude potrebno je sistemu koji titra do-
voditi energiju izvana (potezom gudula, strujom zraka u duhakim
instrumentima i dr.). estice prenose svoje titranje oko poloaja
ravnotee posredstvom energije pa tako nastaje gibanje koje se zove
val. Valno gibanje je dakle irenje pomaka estice, ili dijela sredine
odreenom brzinom. Ako val nastaje gibanjem estica u istom
smjeru u koj em se i ri val ,
tada je to longitudinalni val.
Postanak i irenje longitudi-
nalnog vala moe se prikazati
modelom kuglica meusobno
vezanih elastinim perima (si.
3). Ako pak estice titraju
okomito na smjer irenja vala
tada nastaje transverzalni val
(si. 4). Kad poet na esti ca,
t j . izvor vala, izvodi harmoni-
ko tit ranje tada val i ma ob-
lik sinusoide. Zguenje i raz-
rjeenje longitudinalnih valova
odgovara brijegu i dolu trans-
verzalnih valova. Put koji u
jednoj sekundi prijee odreeni dol (ili brijeg) odnosno
zguenje (ili razrijeenje) jest brzina irenja vala (v).
Udaljenost dva susjedna dola (ili brijega), zguenja (ili
razrjeenja) nazivamo duinom vala (X). Duina vala je to vea
to je frekvencija titranja manja i obrnuto.
busi) titraju maksimalnim amplitudama (si. 6). Udaljenost izme-
u dva susjedna vora ili trbuha odgovara polovini duine vala.



SI. 4 POSTANAK PROGRESIVNOG TRANSVERZALNOG VALA
Meutim, i uz nepromijenjenu frekvenciju moe se poveati
duina vala i to ubrzavanjem irenja vala. Meusobni odnosi tih
1) 1)
veli i na dani su i zrazi ma: X = v = t; = v- X. U t apovi ma
v A
zvuk se iri i pomou valova savijanja i torzionih valova (si. 5).
Periodika promjena
tlaka uzduha, koja se
iri oko izvora tiranja
na sve strane, daje
kuglasti val. Osim na-
vedenih valova, koji
pripadaju skupini
progresivnih valova, postoje i
valovi kod
kojih se ne opaa pomicanje. To su stojni ili stacionarni valovi.
Oni nastaju kad se istim sredstvom, ali iz suprotnih izvora, ire
dva identina progresivna vala, istih frekvencija i amplituda.
SI. 6 POSTANAK STOJNOG TRANSVERZALNOG VALA
Brzina irenja zvunih valova je relativno malena. U normalnoj
sobnoj temperaturi (2OC) iznosi 342 m/sek, dok je pri temperaturi
od 20C samo 318 m/sek. Ovisnost brzine irenja zvuka o
temperat uri pokazuje pri blino izraz: v = 330 -f- 0, 6 t m/sek
(t = temperatura uzduha u C). U kapljevinama je brzina irenja
zvuka vea (u vodi kod ioC iznosi 1440 m/sek). U krutim tije-
lima ona je funkcija elastinih svojstava tih tijela i moe se izraunati
pomou izraza v = 1/ (E = modul elastinosti; g = gustoa
krutine). U eljezu je npr. brzina irenja zvuka 5000 m/sek, a u
jelovu drvetu 3320 m/sek.
Dopplerov efekt. Ako izvor zvunih valova ostaje od nas
stalno u ist oj udaljenosti tada pri ma nae uho svake sekunde
tano toliko zguenja i razrijeenja koliko ih taj izvor proizvodi.
Ako se udaljenost izmeu promatraa i izvora zvuka smanjuje,
tada e ljudsko uho registrirati vei broj zvunih valova u jedinici
vremena odnosno ako se udaljenost poveava, broj primljenih
zvunih valova u jedinici vremena biva manji. Zbog toga imamo
u prvom sluaju osjet zvunog vala vee, a u drugom sluaju
manje frekvencije u odnosu na frekvenciju registriranu kod kon
stantne udaljenosti. Ta prividna promjena frekvencije (valne du
ine), koja nastaje radi relativne brzine gi banja izvora zvuka
(vala) ili promatraa, naziva se Dopplerov efekt (Ch. J. Doppler,
austrijski fiziar). Frekvencija, koju registrira nae uho kao po
sljedicu Dopplerova efekta, jednaka je vp = ---------------------- v; ( \ i p =
v vi
= registrirana frekvencija; v( frekvencije izvora zvuka; v, vp i vt
brzina irenja zvuka u uzduhu, gibanja promatraa odnosno
izvora vala).
Udari. Kad u nae uho istodobno dolaze dva zvuna vala,
koji h se frekvencije (val ne dui ne) samo neznat no razlikuj u,
tada ujemo udare. Na taj nain nastaje, na odreenom mjestu
prostora, periodiko mijenjanje intenziteta zvuka, treptaji. Broj
udara (treptaja) u sekundi jednak je razlici frekvencija promatranih
valova. Npr. vibrato s frekvencijom od 10 Hz nastaje ako su
frekvencije izvora 500 i 510 Hz. Pojava treptaja koristi se po-
I

SI. 3 MEHANIKI MODEL KOJI
PRIKAZUJE POSTANAK PROG-
RESIVNOG LONGITUDINAL-
NOG VALA




10 11 12
si. 5 PRIKAZ VALOVA SAVIJANJA
22 AKUSTIKA

nekad kod nekih instrumenata
(orgulj-ski registar vox ange-
lica; si. 7).
Rezonancija. Kada dva izvora va
la iste frekvencije ti tranja stoje jedan bli
zu drugoga, pa jedan od njih zatitra, za-
tirat e i drugi izvor,
iako nije direktno po
buen na titranje.
Ako se npr. glazbenoj
viljuci koja titra pri
blii druga glazbena . .
viljuka, koja moe
titrati istom
frekvencijom (daje istu visinu to
na), i ona e zatitrati. To moemo utvrditi ako priguimo titranje
prve viljuke. Zvuk se i dalje uje. Ta pojava prijenosa energije ti
tranja s jednoga sistema na drugi sistem iste frekvencije titranja
zove se rezonancija. U sluaju titranja ica mogunost rezonancije
je daleko vea nego u opisanom primjeru s glazbenim viljukama,
jer i alikvotni tonovi, koje ica proizvodi, u manjoj ili veoj mjeri
pobuuju na rezonanciju. Tako npr. kod klavira sa icom C rezoni
raju sve one ice koje su ugoene na visinu tona pojedinih alikvot-
nih tonova tona C, dakle :c, g,c\ e
1
itd. Kod muzikih instrumenata
vani su tzv. glavni rezonatori (ormarii ili tijela za rezonanciju)
koji rezoniraju na svaku frekvenciju pa pojaavaju ton i daju mu
punou i boju (npr.
_ kod klavira krinja u
^^ kojoj su napete i-
ce, kod gudakih instrumenata korpus instrumenta itd.). Ako
pomou glazbe-Sl 8 REZONANCIJA STUPCA UZDUHA U ne
viljuke odree-CIJEVI NA TON GLAZBENE VILJUKE
ne

frekvencije pobuujemo na rezonanciju stupac uzduha u cijevi, kod
koje duljinu moemo mijenjati, opaziti emo da do rezonancije
dolazi samo kod odreene veliine stupca uzduha (si. 8). Ona mora
odgovarati 3/4, 5/4, 7/4 duine vala zvuka koji daje
glazbena viljuka, tj. duina stupca uzduha mora biti neparni broj
etvrtina valne duine vala koji emitira izvor. To prikazuje izraz
v = (2n 1) f/41 (y = brzina zvuka u uzduhu; / duljina stupca
uzduha; n cijeli broj).
Ako glazbenu viljuku koja titra prislonimo na stol ili na koji
drugi ovei predmet tada zvuk postaje glasniji. Titranje gla-
zbene viljuke se pri tome vrlo brzo prigui. Energija titranja
glazbene viljuke prelazi u energiju potrebnu za prisilno titranje
plohe na koju je glazbena viljuka prislonjena. Zvuk postaje glas-
niji, jer se titranje glazbene viljuke preko prisilnog titranja i-
roke plohe bolje prenosi na uzduh. esto se takvo prisilno titranje
identificira s rezonancijom, premda su to dvije razliite akustike
pojave.
Fizika uha. Psihoakustika. Uho je organ zvuka. To je naj-
savreniji instrument koji akustiku energiju pretvara u elektrinu.
Osim to je prijemnik zvuka, uho je i vrlo selektivni analizator
frekvencije, indikator visine tona, kao i njegove glasnoe i boje,
SI. 9 SHEMATSKI PRIKAZ UHA
a njime takoer odreujemo i smjer zvunoga izvora (si. 9).
Zvuk ulazi u uho kroz vanjsku slunu cijev. Uska svojim oblikom
pri tome pojaava zvuk. Dio ukupne energije zvunih valova
dolazi u slunu cijev na ijem dnu je tanka opna, bubnji kojim
zavrava vanjsko uho (si. 10). Rezonantna frekvencija slune

cijevi je oko 3000 Hz. Bubnji je eliptinog oblika plitkog lij
s ispupenjem prema srednjem uhu. Rezonantna frekvencija 1
njia je izmeu 1200 i 1400 Hz. Srednje uho je mala, uzdu
ispunjena upljina, koja je s usnom upljinom spojena Eusta
vom cijevi dugakom oko 3 cm. Eustahijeva cijev omogu
izjednaenje vanjskog i unutarnjeg tlaka. Ona je otvoren;
vrijeme gutanja ili zijevanja. Titranje bubnjia prenosi se
srednje uho mostiem sastavljenim od tri kosti koje radi nji]
oblika zovemo eki, nakovanj i stremen. Stremen zavrav^
stanom ploicom smjetenom u ovalnom prozoriu kroz'
stremen predaje titranje unutarnjem uhu. Unutarnje uho (labi\
sastoji se od tri glavna dijela: polukrunih kanala, predvorja i
nie. Polukruni kanali ne sudjeluju u slunom procesu, ve
slue samo za osjet ravnotee.
Punica je najosjetljiviji i naj-
sloeniji dio ljudskog tijela. To
je cijev savijena u spiralu sa dva i
po do dva i tri etvrtine zavoja,
duljine neto preko 3 cm, a
promjera osnovice oko 3,3 mm.
Du punice proteu se tri kanala
meusobno odijeljena bazilarnom i
Reis-snerovom membranom. Gornji i
donji kanal spojeni su otvorom
zvanim helikotrema, koji se nalazi u
dnu punice. Tekuina (endolimfa)
ispunjava cijelo unutarnje uho.
Gornji
kanal je od srednjeg uha
odijeljen ovalnim prozorom, a; nji okruglim prozorom.
Iznad bazilarne membrane je i osjetljiv sluni mehanizam u
kojem se nalazi 20 000 do 30 ooO nih osjetnih elija. Iz njih
izlaze vrlo fine niti, tzv. Cortijev or Sluni proces. Po H.
Helmholtzu je bazilarna opnanajva za proces sluanja. Ona
se sastoji od oko 30 000 poprenih kana dugakih 0,04 do 0,5
mm. Helmholtz ih smatra rezonatoi od kojih svaki ima vlastitu
frekvenciju. Kada zvuk doe u v tarnje uho, rezonirati e ona
vlakanca bazilarne membrane, k frekvencije odgovaraju
frekvencijama sadranim u primljei zvuku. Cortijev organ
prenosi titranje opne na osjetljive z;
etke slunog iv
tako dolazi do o;
zvuka (si. 9). Pr
novijim teorij;
zvuna energij a pi
ljena bubnjiem ]
nosi se na teku<
unutarnjeg uha,
dolimfu. Hidraul
tlani val postie .
veu vrijednost rt
dreenom mjestu,
zilarne membrane, to ovisi o frekvenciji primljenog tona. U
druju niskih frekvencija pomie se stup tekuine preko heliko
me do okruglog prozora, koji se radi tog tlaka deformira (si. 11)
podruju visokih frekvencija dolazi radi inercije tekuine do de
macije bazilarne membrane. S porastom frekvencije pomie se n
sto deformacije prema ovalnom prozoru. Radi vertikalnog po-
maka dijelova bazilarne membrane
javlja se u elijama niti Cortijeva
organa neka vrsta pie-
zoelektriciteta. Dobivena elektrina
energija prenosi se preko ivaca
pomou impulsa u mozak. Broj
impulsa ovisan je 0 intenzitetu
zvuka. U ivanoj niti je
maksimalan broj impulsa u jednoj
sekundi oko 400. Impulsi se kroz
ivac gibaju brzinom od 30 m/sek.
Zvuni tlak. Prilikom irenja
zvunog vala u atmosferi
zvuni tlak superponira se
atmosferskom tlaku (si. 12). Tako ukupni tlak as vei od
atmosferskog tlaka kod zguavanja da b drugoj poluperiodi bio
manji od atmosferskog tlaka kod razrje> nja. Ako amplitudu
zvunog tlaka (p
m
) podijelimo s | 2 dobiva
tzv. efektivni zvuni tlak (p) p = - . Kada se govori o zvun
tlaku, onda se uvijek misli na njegovu efektivnu vrijednost. U
r\ r\_

-A

/\
^T
SI. 7 POSTANAK UDARA: a) titraji prvoga tona;
b) titraji drugoga tona; c) udar
SREDNJE UHO^ri -. ----------------------------UNUTA RNJE UHO-
STREMEN I
OVALNI PROZORCl


OKRUGLI PROZOR& PUNICA (RAZMOTANA)
EUSTAHUEVA CIJEV
BUB
SI. 10 PRESJEK VANJSKOGA 1
SI. 11 PRIKAZ UGIBANJA DIJELOVA BAZI-
LARNE MEMBRANE POD PRITISKOM EN-
DOLIMFE

SI. 12 ZVUNI TLAK SUPER]
NIRAN ATMOSFERSKOM
TLAKU
AKUSTIKA 23

loe registrirati veoma malene zvune tlakove. U podruju
:ekvencija, za koje je najosjetljivije, ono moe zamijetiti zvuk s
fektivnim tlakom IO"
10
(0,0000000001) atmosferskog tlaka. Ako
ak naraste iznad io~
4
atmosferskog tlaka, zvuk izaziva u uhu
ol. Za frekvencije od 1000 Hz estice u uzduhu smiju titrati
laksimalnom amplitudom od 0,01 mm. U tom sluaju promjena
laka iznosi 280 din/cm
2
. Jedinica za mjerenje zvunog tlaka je
likrobar (\>.b). To je tlak to ga proizvodi sila od jednoga dina
a povrinu od jednoga cm
2
.
Jakost ili intenzitet zvuka. Zvunim se valom prenosi kroz
redstvo mehanika energija. Koliina energije, koja u jednoj
ekundi prijee kroz plohu veliine jednog cm
2
okomitu na smjer
irenja zvuka, jest jakost ili intenzitet zvuka.
Snaga zvuka. Pod snagom zvuka podrazumijevamo zvunu
nergiju koja u jedinici vremena prijee kroz plohu bilo koje povr-
ine. Mjerna jedinica za snagu zvuka je vat (w).
Tabela zvune snage za neke izvore:
Obian razgovor (srednja vrijednost) oko 7.10"" vata
Vrna snaga ljudskog glasa oko 2.10"
1
vata
Violina (fortissimo) oko io~
3
vata
Klavir (fortissimo) oko 2.I0"
1
vata
Trublja (fortissimo) oko 3.10-
1
vata
Orgulje (fortissimo) 1 do 10 vata
Bubanj (fortissimo) oko 10 vata
Veliki zvunik (najvea snaga) IO
2
vata
.ogaritam iz odnosa dviju zvunih snaga izraava se u belima
B; po G. Bellu, izumitelju telefona). U praksi uzima se deset
lita manja jedinica, decibel (dB). Ako sa Ij i I
?
oznaimo intenzitete
ivora, onda je njihov odnos (ri) u decibelima dan izrazom n = 10
jg^dB. Decibel nije mjerna jedinica ve samo broj, kojim se
2
ike izraava odnos medu veliinama snaga. Za svaku
frekvenciju,
oje nae uho moe uti, potreban je odreeni minimalni zvuni
iak da bi uho registriralo zvuk. Taj je tlak ovisan o frekvenciji,
naziva se prag sluha. Da bi se postigao prag sluha za razliite

je frekvencije potreban i razliiti intenzitet, jer uho nije za sve
frekvencije podjednako osjetljivo. Krivulja, koja pokazuje koliki
mora biti intenzitet zvuka da za razliite frekvencije doe do praga
sluha, zove se krifu-Ija za glasnou od o 'de- iior cibela (si. 13). Uho
je najosjetljivije za podruje
frekvencija izmeu 800 i 6
000 Hz. Mjerenja praga
sluha za frekvencije ispod
30 Hz posve su
nepouzdana. U podruju
visokih frekvencija krivulja
praga sluha naglo se die, a
prekida se na frekvenciji
koja je kod raznih opaaa
(naroito kod osoba iznad
30 godina starosti) vrlo
razliita. Najvei zvuni
tlak, koji se na
pojedinim frekvencijama
smije dovesti uhu a
da
ono ne osj et i neugodu i l i
bol , nazi va s e pr ag bol a. On j e preko mi l ij on put a (i li za vi e od
120 dB) vi i od nult og ni voa t o j est od praga sl uha. Odr edi mo l i
i nt enzit et e t onova, koji nam se pri razni m f r ekvenci j ama i ne
j ednako gl asni kao t on f r ekvenci j e od 1000 Hz, s i nt enzi t et om
odr eenog broj a deci bel a i znad nul t og, dobi vamo t zv. krivul ju
j ednake gl asnoe i li izof ona (si. 14). Prema Weber- Fechnerovu
z akonu gl asnoa j e proporci onal na l ogari t mu zvunog tl aka.
Fi zikal na defi ni ci ja gl asnoe (G) odnosi s e na t on fr ekvenci j e od
1000 Hz i gl asi :
G = 20 l og = 10 l og - fona. Jedi ni ca mj ere za ovako
Po !o

.GRANICA BOLA 120 db IZNAD PRAGA
A
(omi -
1CT
3

P
(dina/cm2) -
200

10"
5
-
10'
6
-
PRAGA SLUHA
- 10" -20

- 10~
5
- 2
10"'-
10*" -
\
GLASNOA ZNAO PRAGA SLUHA
- 10"
1
- 0, 2

\
-10"' - 0, 02
^1
10"
1
*-
(GLASNOA 0 db)
- 0,002
\
- 0,0002
VRIJEDI ZA FREKVEN-
CIJU 00 1000 U'Vsek.
500 1000 5000 10000 20000
SI. 13 PODRUJE SLUHA S KRIVULJAMA JEDNAKE GLASNOE


-

'


FON
A
120
----


10
0

90 ---- .
1 n

-
sa.
~----------

60


- 50
40
30 "
20
---
'
---
'





---- '
---


-20
20 200 500 1000 2000
FREKVENCIJA
5000 10000 Hz
SI. 14 IZOFONE NORMALNOGA UHA
defi -

24 AKUSTIKA

niranu glasnou je jedan f on. Zvuni tlak p0 (= 2 i o~
4
u. b) i
zvuni intenzitet Io (= io~
1 6
w/cm
2
) odnose se na prag sluha za
frekvenciju od 1000 Hz. Glasnoe tonova ostalih frekvencija
nako rasporeeni po itavom frekventnom podruju, ve su
rani u jednom ili dva podruja formanata. Formanti su sasta'
novi koji neovisno o osnovnoj frekvenciji odreuju svojstva '

*
i'













s

J
/
IO
2

/



f


i

10 (


i

i

1

1
f

O 1S 20 30 4O , 50 60 70
GLASNOA U FONIMA
SI. 15 ODNOS BROJA FONA PREMA BROJU SONA ZA TON FREKVEN-
CIJE IOOO Hz
odreuju se usporeivanjem s glasnoom tona od iooo Hz, dakle
na temelju subjektivnog ocjenjivanja. Jedinica za subjektivnu pro-
cjenu glasnoe je jedan son. Prema definiciji isti ton od iooo Hz
glasnoe 40 fona daje subjek-
tivnu glasnou od jednog sona (si.
15). Praktina mjerenja glasnoe
zvuka vre se fono-metrom a veliina
gubitka sluha mjeri se audiometrom.
Govor. Kod stvaranja govornih
glasova sudjeluju plua, dunik,
grkljan, drijelo te usna i nosna
upljina. ovjek proizvodi glasove
tako da potiskuje uzduh iz plua
kroz glasnice i usnu upljinu. Pri
tome energiju strujanja pretvara u
zvunu energiju. Uzduh dolazi iz
plua i pritie odozdo glasnice te
ih razmakne (si. 16). Tako uzduh
izmeu glasnica lake prolazi, pa
tlak ispod njih postaje manji, a
one se radi svoje elastinosti odmah
ponovno stisnu. To se
nepreki dno ponavl ja. Tako
glasnice izvode relaksaciono
titranje i u ritmu tog titranja modulira se struja uzduha (si. 17).
Frekvencija titranja glasnica ovisi o njihovoj duljini, debljini i
napetosti. Promjenom tih uvjeta mijenja se i visina proizvedenog
tona. Meutim, opseg frekvencija ljudskog govora mnogo je vei
te se smatra da glas nastaje zajednikim djelovanjem glasnica i
prostora izmeu glasnica i tzv. lanih glasnica.
Znaajke go
vornog zvuka. Naj- a
nie frekvencije ljud
skog govora nalaze se
kod mukarca na 80
Hz, a kod ena na oko
120 Hz. Opseg frek- *>

Vokal Podruje formanata
U O
A E
I
od 200 do 400 Hz od 400 do 600 Hz
' od 800 do 1200 Hz
;
od 400 do 600 i od 2200 do 2600 Hz
do 200 do 400 i od 3000 do 3500 Hz
Konsonanti sadravaju vrlo malu zvunu energiju, ali obuh
frekvencije koje su daleko vie nego kod vokala (si. 18).
Analizom zvu-
ka odjeljuju se pojedine
komponente sastavljenog
zvuka i o-dreuju im se
frekvencije i jakost. Od
starijih ureaja za a-nalizu
zvuka najpoznatiji su
Helmhol-tzovi rezona tori
s Koenigovim mono-
metrikim plamenikom, a
od novijih oscilograf i
akustiki

M
SI. 19 ANALIZA IZGOVORNE RIJEI MUZIKA NA PRINCIPU VI.
VOGA GOVORA
spektroskop. Danas se
njuje postupak zvan
Znaajke muzikog
zvuka. Osnovne
karakteristike muzikih tonova jesu:
osnovna frekvencija koja odreuje
njegovu visinu, spek-
tralni sastav o kojem ovisi boja tona, glasnoa,
vremenski tok intenziteta koji sadri porast ili
poetni tranzijent, stacionarno stanje
i opadanje ili zavrni tranzijent (si.
20). Kontinuirani prijelaz s tona neke
frekvencij e na ton dru-
ge frekvencije zove se
portamento, a tre-molo ili
vibratojeam-plitudna ili
frekventna modulacija
odreenog tona.
Opseg frekvencija
zvuka to ga proizvode
muziki instrumenti
mnogo je vei od onoga kod govora (si. 21
i 22).
90 100
80
DUNIK
PRIKAZ SHEMATSKI
GRKLJANA




n


\ \
] V

/



600 1000 2000
FREKVENCIJA
SI. 18 SPEKTAR GLASA 5

K
za analizu govornih glasova mnogo pr
visible speech (vidljivi govor; si.
30 100 1000 10000 150C
1 I l n ) ,
100 1000
FONA 120i-
GLASNOA 60
30
PDRAST.STAC. STA- >/~ STACIONARNO VV,
NJE OPADANJE, 3[j y/ STANJE
NT ^ I / ,
TRAJANJE o XV \ ^
VRIJEME U SEKUNDAMA
PORTAMENTO
VRUEME USEKUNDAMA
AMPLITUDNA FREKVENTNA
MODULACIJA MODULACIJA
AKUSTIKA 25

Prepoznavanje tonova
pojedinih instrumenata
ovisi znatno vie o
tranzijenti-ma nego o
spektral-nom sastavu
tona. Ako elimo
identificirati ton samo
preko stacionarnog stanja (tako da
uklonimo porast i opadanje tona) teko moemo prepoznati
kojem instrumentu pripada emitirani zvuk. Spek-tralni
sastav ovisi i o glasnoi, jer isti ton na istom
instrumentu ima razliit odnos
komponenata ako je
razliite glasnoe (si. 23).
Glasnoa i boja tona
mijenja se promjenom
poloaja instrumenata i
slu-aoca. Tako svaki muziki
instrument ima za
razliite frekvencije i
razliite usmjerene
karakteristike (si. 24).
Historija. Kao
samostalna znanost a. se
razvila istom u XIX st.
Meutim, akustika
zapaanja ovjeka
jednako su stara kao
njegovo
vuno i muziko
izraavanje. Sistematskim prouavanjem zvu-ovnih pojava bavili
su se ve fiziari i filozofi antikne Grke, a jerojatno i stari
egipatski matematiari. Pitagora je na mono-ordu ispitivao
odnos duina ice za tonove pojedinih intervala, Aristotel je
pokuao definirati sam pojam nauke o zvuku. Da su inogi
akustiki zakoni u praksi bili poznati ve u Antiki dokazuju
ivanredna otvorena kazalita npr. u Epidauru ili Sirakuzi, koja
: opisao Vitruvije (<- I st.) u V knj. svoga djela De architetura.
oethius (oko 475524) je dalje razradio Aristotelove postavke,
a daljnji razvoj akustike vani su i radovi G. Galileja (1564
542), Ch. Huvgensa (162995) i I. Newtona (16431727).
'blasti akustike pripadaju i naela izrasla iz prakse graditelja mu-
kih instrumenata. Brzinu zvuka prvi je izmjerio M. Mersenne
:636). On je uoio postojanje alikvotnih tonova koje je razjasnio
Sauver (1701). Na temelju njihovih teoretskih postavki izradio J.
Ph. Rameau (16831764) svoju nauku o harmoniji. Naziv
.,.1i- .

mi,
,,
..



,




1, ,

"



1

\


i,,



1



1


i




5 10'
FREKVENCIJA
. 22 SPEKTRALNI PRIKAZ TONOVA MUZIKIH INSTRUMENATA,
LJUDSKOG GOVORA I NEKIH UMOVA





lEtni


_ i . i i h

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 1 2 3 4 - 5 6 7 8 9 10
REDNI BROJ HARMONIJSKIH
TONOVA
b)MEZZDFORTE
SI. 23 SPEKTRALNI PRIKAZ MUZIKOG TONA U
RAZLIITIM DINAMIKIM STUPNJEVIMA
a. upotrijebili su medu prvima isusovac G. Schotto {Magiae
universaliS) 1674) i S. Revher (De natura et jure Auditus et som, U
poetku XIX st. Cagniard de la Tour mjerio je na svojoj
SI. 24 USMJERENI DIJAGRAM KLAVIRA ZA RAZLIITE
FREKVENCIJE
sirelii broj titraja i tako odredio apsolutne visine tonova. Neto
kasnije postavili su svojim kapitalnim radovima temelje suvremenoj
akustici H. Helmholtz (182194) i J. W. Ravleigh (18421919).
Dananji visoki stupanj razvoja postigla je akustika znanost na-
roito pomou elektroakustike.
LIT. : H. von Helmholtz, Die Lehre von den Tonempfindungen als phy-
siol ogische Grundl age der Musik, Braunschweig 1862 (II izd. 1913). C.
St umpf , Tonpsychol ogie ( 2 sv. ), Leipzi g 18839- J. W. St rut t , Theory
of Sound (2 sv.), London 189496. K. L. Schaefer, Musikalische Akustik,
Leipzig 1902. H. St arke, Physikal ische Musiklehre, Leipzi g 1908. C,
Stumpf, Die Anfange der Musik, Leipzig i9n. P. C. Buck, Acoust ics for
Musicians, 1918. H. Ri emann, Kat echismus der Akust ik, Leipzi g 1918.
K. L. Schaefer, Musikal ische Akust ik, 1919. S. Bagli oni, Udito e voe, Roma
1925. C. Stufttpf, Die Sprachl aute, Berlin 1926. J. Broadhouse, Musical
Acoustics, 1926. W. C. Sabi ne, Coll ected Papers on Acoustics, Cambr idge
1927. G. Vall e, Acust ica, Milano 1927. J. Redfi el d, Music: a Science and
an Art , 1928. G. Ri charson, The Acoust ics of Orchest ral Instrument s and
of the Or gan, 1929. E. Schumann, Die Physik der Klangfarben, Berl in 1929.
H. Fletcher, Speech and Hear ing, New York 1929- J- W. Rayl ei gh, The
Theory of Sound, London 1929 (II izd. u 2 sv., New York 1956) . G. W.
Stei vart i R. B. Li ndsay, Acoust ics, New York 1930. T. O. Kornerup, Aku-
st ische Gesetze fur die Akkord- und Skal abil dung, Kobenhavn 1930. H.
Lamb, Dinamic Theory of Sound, London 1931. H. Bar ton, A Text-Book
on Sound, London 1932. R. T. Beat ty, Hearing in Man and Animal s, London
I932. H. Barkhausen Einfiihrung in die Schwingungslehre, Leipzi g 1932.
C. Doni selli, Udit o e sensi general i, Mil ano 1933. A. H. Davi , Modem
Acoust ics, London 1934. E. Grossmann, H. Mart i n i //. Schmi dt, Schwin-
gungs-und Wellenlehre der Ultraschall wellen, Leipzig 1934. F. Trendelenburg,
Kl ange und Gerausche, Berl in 1935. Y. Rocard, Propagat ion et absorpt ion
du son, Pari 1935. F. Schemi nzky, Die Welt des Schall es, Leipzig 1935
(II izd., Sal zburg 1943.) A
T
. W. McLachl an, The New Acoust ics, 1936.
A. T. Jones, Sound, New York 1937- J. Jeans, Science and Music, 1937
(njem. Stut tgart i Leipzig 1938). D. C. Mi ll er, Sound Waves, Their Shape
and Speed, New York 1937. S. Stevens i H. Davi , Hearing, New York T938.
C. E. Seashore, Psychology of Music, New York 1938. L. Innamorati i
P, Uccello, La Regist razione del suono, Roma 1939. F. Trendelenburg, Ein
fiihrung in die Akust ik, Berlin 1939. L. Bergmann, Ult raschall , Berlin 1939.
W. T, Bartholomezv, Acoustics of Music, New York 1942 (novo izd. 1951).
P. Ri ghini, Acustica musicale generale, Torino 1942. A. B. Wood, Acoustics,
London 1943. W. Bragg, The Worl d of Sound, London 1944. E. G.
Ri charson, Sound- A Physical Text-Book, London 1944. A. B. Wood, A
Text-book of Sound, London 1944. Isti , Acoust ics, London 1946. Isti ,
The Physics of Music ( I V izd.), London 1947. B. Hala i M, Sl ovak, Hl as,
fe, sl uch, Praha 1947. P. M. Morse, Vibrat ion and Sound, London 1948.
L. L. Beranek, Acoust ics Measurement s, New York 1949. E. G. Wever,
Theory of Hearing, New York i London 1949.H. Mat zke, Unser t echnisches
Wissen von der Musik, Lindau 1949. J. Bemhart , Trait e de prise de son,
Pari 1949. A. Wood, The Physics of Music, London 1950. H. Si mbri ger,
i A. Zehelei n, Handbuch der musikalischen Akustik, Regensburg 1951.
W. Lott ermoser , Akust ik, MGG, I, 1951. J- Murray Barbour, Tuning and
Temperament. A Historical Survey, Michigan 1951. N. W. McLachl an,
Theory of Vibrat ions, New York 1951. C. A. Cul ver, Musical Acoust ics,
New York 1951 (IV izd. 1956). W, T. Bartholomezv, Acoustics of Music, New
Yor k 1952. J. W. Wi nst anley, Text book on Sound, New York 1952. A.
iB 30
f=196 Hz

VIOLINA

, 1
itlitlllllllll
lllllliUii

20
10
f=196 Hz
IB 30
20
10--------
UM
f-196Hz
IB 30

SAKSOFON


ml
IlullHl
l
[f.l

20
10
f=294Hz
B 30

SOPS
A
N


n

itt
t

i
_L1_
L

'
I
20
10
B 30

i
TEND
P
I -------
!



II liiLL
I I I li 1
1
1
20
10
IO
2
4 8 10 2
FREKVENCIJA
8 10*
I. 21 SPEKTRALNI PRIKAZI TONOVA NE-
:iH MUZIKIH INSTRUMENATA I LJUD-
SKIH GLASOVA
.IKI BUBANJ
3ANJ
LI BUBANJ
ELE
ITRABAS
LONELO
UNA
kVIR
TUBA
AUNA
IBA
SAKSOFON
OT
KLARINET
SOFON
UTA
:0l 0 FLAUTA
3HMUKARCA
OR ENE
ISKANJE
JANJE
-
10*
C) FORTE


90 270
26 AKUSTIKA ALBA

Guasco, La Sonorite superieure, Pari 1952. O. Stuhlman, Biophysics, New
York 1952. F. Wi nckel, KIangwelt unter der Lupe, Berl in 1952. H. F.
Olson, Musical Engineering, 1952. J. W. Goodfrey, Sound recording and
reproduct ion, London 1952. G. W. Szvenson, Principles of Modem Acoustics,
New York 1953., Technical Aspects of Sound (E. G. Richardson), 1953-
H. Margenau, W. W. VPatson i C. G. Mont gomery, Physics, New York 1953.
H. Flet cher, Speech and Hearing in Communicat ion, 1953. E. Skudrzyk,
Die Grundlagen der Akust ik, Wien 1954. E. Wever i M. Laurence, Physiolo-
gical Acoustics, Princet on 1954. L. L. Beranek, Acoust ics, New York
1954- F. Wi nckel, Kl angstrukt ur der Musik, Berl in 1955. A. B. Wood,
ATextbook of Sound, London 1955. H. Loviery, A Guide to Musical Acoustics,
London 1956. E. G. Ri chardson, Sound, London 1957. J. R. Pierce i E. E.
Davi d, Man's World of Sound, New Yor k 1958 (t al. Tor ino 1961). J. Moi r,
High Qualit y Sound Reproduction, London 1958. R. Francis, La Perception
de la musique, Pari 1958. M. Adam, Akust ik, Bern 1959. Acoust ique
musical e (red. F. Canac) , Col loques internat ionaux du Centre Nat ional de la
Recherche scient ifique, Pari 1959. W. Burek, Die Schall messfibel fur die
Larmbekampfung, Miinchen 1960. F. Wi nckel, Phanomene des musikal ischen
Horens, Berlin 1960. F. K. Pri eberg, Muica ex Machina, Berl in 1960 (t al.
Torino 1963). H. Merci er, Traite d'acoust ique, Pari 1962. La Resonance
dans les echelles musicales (red. E. Weber), Pari 1963. H. P. Reinecke, Expe-
riment ell e Beitrage zur Psvchol ogie des musikal ischen Horens, Hamburg 1964.
M. Adlei, Svet zvoka in glasbe, Ljubljana 1964. Meyer-Neumann, Phy-
sikalische und technische Akustik, Braunchweig 1967. A. Ku.
AKUTAGAWA, Yasushi, japanski kompozitor (Tokio, 12.
VII 1925 ). Na Konzervatoriju u Tokiju diplomirao 1949
kompoziciju, klavir i dirigiranje. God. 195456 bio je na studij-
skom putovanju kroz Evropu, SSSR, Kinu, Indiju i jugoistonu
Aziju. Pripada krugu japanskih avangardnih muziara i lan je
meunarodnih udruenja za suvremenu muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: t r i si mf oni je; Simfonij ska t r il ogi ja; Tri p-
ti hon za gudaki orkestar, 1948; Divertissement za gudaki orkestar. Kom-
pozicije za viol inu i klavir. Klavirska muzika. DRAMSKA: opera Tamno
ogledalo, 1960. Baleti: San jezera, 1950; Izgubljeni raj, 1951 i Kappa, 1951.
Solo-pjesme.
ALABJEV, Aleksandar ->- Aljabjev, Aleksandar ALABU-
SARANGI (indij. alabu tikva), stariji tip indijskog narodnog
gudakog instrumenta - sdrangi, dug 52 cm, irok 2022 cm.
Instrument je vrlo slian violini (indijska violina). Ormari za
rezonanciju nainjen je od tikve, uleknute sa strana, a tanka
gornja daska od drva ima otvore u obliku slova F. Vrat s
puem, konji i drak za ice slini su onima na violini. A.-s. ima
etiri crijevne ice ugoene po kvintama i sedam (iznimno devet)
simpatetikih ica:
LIT. : R. Day, Music and Musical Instrument s of Sout hern India and t he
Deccan, London 1891. E. Rossenthal, The Story of Indian Music and its
Inst ruments, London 1929. C. Marcel -Dubois, Les Inst ruments de musique
dans 1' Inde ancienne, Pari 1941. K. Ko.
ALAIN, 1. Jchan, francuski kompozitor i orgulja (Saint--
Germain-en-Laye, 3. II 1911 Petit-Puy, Saumur, 20. VI 1940),
sin kompozitora Alberta Alaina, poginuo u Drugome svjetskom
ratu. Na Parikom konzervatoriju uenik M. Duprea (orgulje),
P. Dukasa i R. Ducassea (kompozicija). God. 1936 dobio prvu
konzervatorijsku nagradu za orgulje. Djelovao kao orgulja u
crkvi sv. Nikole u Maisons-Laffitte (nedaleko Pariza). Najvie
pisao za orgulje i ti radovi idu u najbolje to je komponirano na
tom podruju u suvremenoj francuskoj muzici.
DJELA: Trois danses za orkestar, 1938. Andante vari e za gudaki kvintet,
1934; krae komorne kompozicije. Suite monodi que za kl avir, 1934; kl avirska
djel a VOeuvre de pi ano (3 sv.), 192938. ZA ORGULJE (djelomino sabrana
u L'Oeuvre de Jehan Alai n, 3 sv., 192938): Berceuse, 1929; Ballade en mode
phrygi en, 1930; Lamento, 1930; Grave, 1932; varijacije na napjev Luci s Creator,
1932; postludij, 1932; 2 preludija, 1933; Climat, 1934; suita, 1934; Le jar din
suspendu, 1934; 2 Danses d Agni Vavishta, 1934; 2 korala, 1934; 2 fantazije, 1934
i 1936; preludij i fuga, 1935; Intermezzo, 1935; varijacije na temu Cl. Janequina,
1937; Litanije, 1937; 3 Danses, 1938; Aria, 1939 i dr. CRKVENA: Messe
gregorienne de mariage za zbor i gudaki kvartet, 1938; Messe breve za 2 enska
glasa, flautu i gudaki kvartet (ili orgul je), 1938; Rekvijem, 1938; Priere, 1938.
Solo-pjesme.
LIT. : B. Gavot y, Jehan Al ain, musicien francais (191140), Par i
1945 i 1950.
2. Olivier, francuski orgulja i kompozitor (Saint-Germain-
-en-Laye, 3. VIII 1918 ). Brat Jehana. U Parizu zavrio studij
knjievnosti na Sorbonnei i studij muzike na Konzervatoriju (T.
Aubin, O. Messiaen). Djelovao zatim u rodnom gradu 194350
kao zborovoa, 195064 kao direktor Konzervatorija i uz to
195258 kao orkestralni dirigent. Od 1961 direktor je muzike
kole Cesar Franck u Parizu. Pie lanke za razliite strune pu
blikacije i muzike kritike (od 1958 za Figuro).
DJELA: kl avirski t rio, 1963; suita za t rubl ju i orgul je. Klavirska muzika.
Suita za orgulje; niz kompozicija za orgul je. Orat orij Chant funebre pour
les morts en montagne; zborovi; solo-pjesme.
3. Marie-Claire, francuski orgulja (Saint-Germain-en-Laye,
10. VIII 1926 ). Sestra Jehana i Oliviera. Zavrila Konzerva
torij u Parizu (M. Durufle, M. Dupre). Postigla je nekoliko vri-
jednih nagrada na meunarodnim natjecanjima i ugled
movini i inozemstvu kao koncertni orgulja. Snimila je vel
ploa uglavnom s kompozicijama J. S. Bacha. esto izvod:
ziku starih francuskih majstora. Revidira i objavljuje djela
orguljake literature.
LIT. : B. Gavoty, La Jeune a Ecol e d'orgue francaise, Pari 1937.-
fourcq, LaMusique d'orgue francaise de Jehan Titelouze a Jehan Alain, P;
(II izd. 1949).
ALALA, tip panjolske (galicijanske) narodne pjesme
stvene i eznutljive, sa dugo izdranim zavrnim tonom,
se na tekst od etiri strofe (svaki stih ima osam slogova). Pje
je doputeno da ukraavaju melodiju. Stariji primjeri s
su elemente koji podsjeaju na crkveno pjevanje. U nj]
upotrebljavaju i slogovi la-la ili ai-le-h-la.
LIT.: F. Pedrell, Cancionero musical popular espanol, II, Barcelona
19. H. Angeles, Das spanisehe Vol ksl ied, AFMF, 1938.
ALALEONA, Domenico, talijanski muzikolog i kom]
(Montegiorgio, Ascoli Piceno, 16. XI 1881 24. XII
Muziku uio u Rimu (C. de Sanctis, A. Bustini, G. Sga:
God. 190711 predavao u Rimu zborno pjevanje na Nacioi
institutu za muziku, od 1916 povijest muzike i estetiku na S
vatoriju sv. Cecilije. Uz to djelovao kao zborovoa u L
i Rimu i kao muziki kritiar. Vana su njegova istrah
razvoju talijanskog oratorija. U kompozicijama slijedio j
konstruktivistiki pravac, a zanimali su ga i problemi penta
dvanaesttonskog sistema i razliite mogunosti podjele 1
Teio je za obnovom talijanske muzike pa je nastojao <
neke stare forme (Canzoni, Laui).
DJELA. ORKESTRALNA; Si mf onia it ali ana; 3 Canzoni i ta
Canzoni italiane za gudae i harfe, celestu i timpane; 4 Canzoni italiant
centesehe za gudae, harfu i duhae; Laudi spi rituali i taliane za gudae,
i trublje. Gudaki kvartet. Klavirska muzika (La cittd fiorita;
moderne). Opera Mi rra, 1913 (Rim 1920). VOKALNA: Rekvijen
II Canti co di Frate Sole za zbor, orkestar i orgul je, 1928; sol o-pjesmi
18 Mel odie Pascoliane; Canti di Maggi o). SPISI: Su Emilio de' C
Nuova Muica, 1905; // cicalamento delle donne al bucato di A. Striggii
190506; Studisulla storia delV oratorio musicale in Italia, 1908 (novo izc
Le laudi spi rituali italiane nei secoli XVI e XVII e U loro rapporto cm
profani, RMI, 1909; L'armonia modernissima." le tonalitd neutre e Var te di
ibid., 1911; / moderni orizonti della tecnica musicale, ibid., 1911; Li)
moderno e umanita musicale, Harmonia, 1914; // Ri nasci mento musicale
e Gi acomo Carissimi, Nuova Antologia, 1914; // libro d'oro del musicista
1923). Transkribirao djela A. Banchierija, Palestrine, O. Vecchija, L. M
i dr.
LIT.: G. Cardi, Domenico Alaleona, musicista e musicollogo, Ascol
1957-
ALARD, Jean-Delphin, francuski violinist (Bayonne,i
1815 Pariz, 22. II 1888), uenik Parikog konzervatorija
Habeneck), 184375 profesor na istom zavodu, od 185
koncertni majstor dvorskog orkestra. Istakao se kao pi
(njegov uenik bio je P. Sarasate).
DJELA: viol inski koncert i; fantazije; dueti za viol inu i klavir; e
Ecole du violon (prevedena na vie jezika). Izdao vel iku zbirku soi
Maitres classiques du violon.
ALASIA DA SOMMARIPA, Alessanro (redovnici
Gregorio), redovnik iz reda servita (Sommariva del Bose
1578 Rim, 1626). Boravio vie godina u samostanu u I
i nauio slovenski. Pokuao je utvrditi tekstove na narodni
ziku potrebne sveenstvu pri vrenju obreda. Zabiljeio
ostalim pet slovenskih narodnih crkvenih pjesama koje su i
vale ve na izmaku srednjega vijeka, veinom prije propi
ili poslije nie.
LIT. : F. Rakua, Slovensko pet je v pretekl ih dobah, Ljubl jana ]
F. Kidri, Fra Gregorio Alasia, Ljubl janski zvon, 1924. Isti, Zgodov
venskega slovst va, Ljubljana 192938. D.
ALAUPOVI, Tugomir, operni pjeva, bariton (Z
26. XII 1925 ). -Pjevanje uio na muzikoj koli Va,
Lisinski u Zagrebu (Z. ir). lan ansambla narodnih pjes
plesova Lao, mjeovitog zbora Radio-Zagreba i vokalnog k'
Lisinski, kazalinu karijeru zapoeo 1954 u zagrebakoj Ko
Od 1955 operni solist Hrvatskog narodnog kazalita u Za
Njegov repertoar obasee niz zapaenih baritonskih uloga 1
karaktera, kao to su Figaro (Rossini, Seviljski brija), Paj
(Mozart, arobna frula), Guglielmo (Mozart, Cosi fan
Germont (Verdi, La Traviata), Valentin (Gounod, Faust),.
Vlai (Devi, Labinska vjetica) i dr. Nastupa i na konce
podiju. K.
ALAYRAC, Nicolas d' -* D'Alayrac, Nicolas

,
ALBA -> Aubade
ALBA (Alva), Pedro, panjolski kompozitor iz X
1
Do 1557 dirigent katedrale u Oviedu zatim u Burgosu. N
djela (brojni moteti i himni), nastala u duhu kastilskog
izma, odaju majstora polifone tehnike.
NOVA IZD. : Tri mot et a obj. H. Esl ava, Lira Sacro-Hispana, 1
LIT. : H. Angles, La Muica en Espafl a, Barcelona 1934. S. I
Pedro Al ba, MGG, I, 1951. ,
ALBANESE ALBANSKA MUZIKA 27

ALBANESE, Guido, talijanski kompozitor (Ortona, Chieti,
. XII 1893 ). Studirao u Milanu (G. Setaccioli) i Bologni
P. Alfano). Djelovao kao zborovoa, muziki kritiar i komen-
itor prvih zvunih filmskih dnevnika talijanskog Istituto Lue.
J Ortoni potaknuo 1920 obnovu tradicionalnih sveanosti Abraz-
ija Maggiolate abruzzesi za koje komponira muzike spektakle i
rganizira izvedbe pukih abruzzijskih canzona.
DJELA: L'arca di No za orkestar. Komorna muzika. DRAMSKA:
:enski t riptih Terra d'oro, 1923; mimokoreografska akcija s muzikom La Grotta
i Ali gi, 1949 (vlast it i libreto); scenska muzika La FigHa di Jorio (D'Annunzio,
923); fil mska muzika. VOKALNA: Sanf Antonio za sole, zbor i orkestar; >lo-
pjesme; puke canzone (popularne: Lu Pi ante de le fojje; Vola, vola vola dr.).
Obj. zbirku Nuovi canti popolari d'Abruzzo, 1927.
ALBANESE, Licia, talijanska pjevaica, sopran (Bari, 23.
r
II 1909 ). Uila u Milanu kod G. Baldassare-Tedeschija, de-
itirala 1935 u milanskom Teatro Lirico kao Nedda (Leoncavallo,
'agliacci). Pjevala zatim na glavnim talijanskim opernim pozorni-
ima; meunarodnu reputaciju stekla 1939 kreacijom Mirni (Puc-
ini, La Boheme) u milanskoj Scali. Od 1940 lanica opere Metropo-
tanu. New Yorku, 1951 ponovno nastupa u Scali. Lirski sopran
ristalnog sjaja, veoma uglaene vokalne tehnike, uroene muzikal-
osti, proslavila se kao interpret Puccinijevih i Verdijevih opernih
kova. Snimila je velik broj gramofonskih ploa (opere i vokalna
rika).
LIT. : J. E. Me Loughl i n, The Licia Al banese, Music Cl ub, New Yor k
>58. A. Gi ovane, Licia Albanese, Calendario storico della citta di Bari, Bari
565.
ALBANESI, Carlo, talijanski kompozitor i pijanist (Napulj,
2. X 1856 London, 21. IX 1926). Uio klavir kod svog oca
,uigija Albanesija, kompoziciju kod Pinta i S. Falconija. Kon-
;rtirao najvie po Francuskoj i Engleskoj. Od 1893 bio je profe-
>r na Royal Academy of Music u Londonu te odgojio vie istak-
utih klavirskih umjetnika.
DJELA: orkestralne kompozicije. Gudaki kvartet; kl avirski trio.
Javirske kompozicije (6 sonata, fuge, 12 preludija). Sol o-pjesme.
ALBANI (Alban, Albanus), talijanska obitelj graditelja gu-
akih instrumenata. Mattia (Caldaro, Bolzano, 29. XII 1634
- Bolzano, 7. II 1712) kao mladi otvorio radionicu u Bolzanu.
kasnije je neko vrijeme djelovao u Linzu. Njegovi instrumenti
osjeduju neke osebine Amatijevih i Stainerovih radova. Malo
1 duguljasti, visoko svedeni, s lijepim crvenkastosmeim lakom.
iichele (Bolzano, 27. XI 1677 Graz, 23. III 1730) i Giuseppe
Jolzano, 28. III 1680 10. I 1722), njegovi su sinovi.
Michele : 170012 radio u Grazu kod W. Sagmavra. Giuseppe je
najprije Ddio vlastitu radionicu u Bolzanu, 170812 bio je u
Grazu, a 712 preuzeo je oev posao. Neak Michelea i Giuseppea
Giuseppe "ntonio (Caldaro, 5. III 1720 Bolzano, 6. VII
1771) izuio : u Grazu kod strica Michelea. Radio je desetak
godina u Beu, itim u Wurzburgu i Salzburgu. God. 1759
vratio se u Bolzano do smrti vodio obiteljsku radionicu.
LIT. : W. L. Li i gendorf , Die Geigen- und Laut enmacher von Mitt elal ter
is zur Gegenwart, Frankfurt 1922. R. Vannes, Dict ionnaire universel des
uthiers, Pari 1951.
ALBANI, Emma (pravo ime Marie-Luise-Ccile Lajeu-
esse), kanadska pjevaica francuskog podrijetla, sopran (Cham-
ly, Montreal, 1. XI 1847 London, 3. IV 1930). Pjevanje uila
Parizu kod G. Dupreza i u Milanu kod F. Lampertija gdje je
ebitirala kao Amina (Bellini, Sonnambuld). Pjevala zatim u Fi-
:nci i od 1872 u operi Covent Garden u Londonu. Gostovala u
.merici, Rusiji, Francuskoj, Njemakoj, Indiji i junoj Africi,
d 1891 na operi Metropolitan u New Yorku. Bila je vrlo cijenjena
ratorijska pjevaica i dobra pijanistkinja. Od 1911 nije vie javno
astupala. Objavila je memoare Forty Years of Song (1911).
komponirala kraa djela za klavir, harfu, zborsku muziku i solo-
pjesme.
LIT.: H. S. Edwards, The Primadonna, London i833. H. Charbonmau,
.'Albani, Montreal 1938.
ALBANSKA MUZIKA. Zbog geografskog poloaja, ne-
izvijenih saobraajnica i reljefa zemlje, omeene na sjeveru i jugu
isokim planinama, a na zapadu niskom movarnom i slabo razve-
enom obalom, u Albaniji sauvala se do danas izvorna autohtona
mzika kultura. Muzika praksa u Albaniji jo je uvijek u rukama
arodnih muziara i pjevaa, a temelji se u vokalnoj oblasti najvie
a ojkanju, a u instrumentalnoj na svirci gajda, tzv. roga, s ljestvi-
3m od 11 tonova, vjerojatno turkestanskog podrijetla. Uz to
ostoji i tonski sistem izgraen na kvintnom principu. Narodni
apjevi uz instrumentalnu pratnju izvode se esto troglasno, i to
iko da jedan glas lei. U melodijama je posebno naglaen nesi-
letrian ritam sastavljen od razliitih metrikih kombinacija.
4eu instrumentima najvie se susree veliki bubanj, tzv. tupan
lapan, takoer go ili kasa).
Profesionalna muzika kultura koja se oslanja na evropsku
tradiciju poela se razvijati nakon osloboenja zemlje (1944).
Prve umjetnike forme bile su masovne i borbene pjesme, koje
je jo za partizanskih borbi komponirao 5. Paparisto. Umjetnika
muzika temelji se na narodnom melosu. Prvu albansku nacionalnu
operu Mrika napisao je P. Jakova. Od ostalih kompozitora istiu
se jo K. Konou, koji se ogledao i na instrumentalnom podruju,
K. Trako i P. Dungu, a meu reproduktivnim umjetnicima dirigent
M. Krantja. Muziko sredite Albanije je Tirana, u kojoj djeluje
vie muzikih ustanova: operno kazalite, simfonijski i duhaki
orkestar, zborovi, ansambli narodnih instrumenata i dr.
LIT. : P. Dungu, Lyra shqiptare, Novara 1940. Y. Arbatsky, Proben aus
der albanischen Volksmusikkul tur, Stidostdeut sche Forschungen 1943, 8.
Kengedhe vall e popullore, Tirane 1952. Kange popullore shqipetare, Moskva
1953. Y. Arbat shy, Beat ing the tupan in t he Cent ral Bal kans, Chicago 1953.
R. Sokoli , Vall et shqiptare, Nendori, 1954, 8. Isti , Les dances populaires
et les instrument s musicaux du peuple Albanais, Tirane 1958. Isti, Prozodija
dhe met rika jone popullore, Nendori, 1958, 8. E. Stockmann, Volkskundliche
Bibliographie Al baniens von 19451956, Deutsches Jahrbuch fur Vol kskunde
1958. R. Sokoli, Pol ifonia jone popullore, Bulet in i Universitet it shteteror te
Tiranes, 1959, 3. Kenge popullor e shqipt are, Tirane 1959. R. Sokoli ,
Ritmika e muzikes sone popullore, Nendori, 1960, 2. Isti, Melodika jone po
pullore, Bulet in i Uni versit et it sht eteror te Tirane, 1960, 3. D. Stockmann,
Zur Vokal musik der sudalbanischen Camen, Journal of the Int ernat ional Fol k
Musik Council 1963, XV. D. i E. Stockmann, Die vokal e Bordun-Mehrst im-
migkeit in Siidal banien, Les Col loques de Wegimont, Et hnomusicol ogie, 1964,
III. D. Stockmann, W. Fi edl er i E. Stockmann, Albanische Volksmusik, I,
Gesange der Camen, Berl in 1965. D. Stockmann, Zur musikal ischen St ruk-
tur einiger mehr st immiger Gesange der sudal banischen Laben, Deut sches
Jahrbuch fur Vol kskunde 1965, XI. R.
MUZI KA ALBANACA U SFRJ
Narodna. Albanci koji ive u SAP Kosovo i du albanske
granice od Skadarskog do Prespanskog jezera, dele se u dva ple-
mena. U junim krajevima ive Toski, u severnim Gege. Premda
svako pleme poseduje vlastiti muziki folklor izrazite fizionomije,
postoje i mnoge zajednike osobine albanske narodne muzike.
Kao i njihovi preci Dardani koji su iveli u ovim krajevima
Albanci se odlikuju neobinom muzikalnou. Muzika je nekada
bila njihova jedina razonoda i zabava. Negovali su je od najranijeg
detinjstva do duboke starosti jednako mukarci i ene. Deca su
stvarala svoje pesme, ene svoje, a mukarci svoje. Njihove pesme
razlikuju se ne samo po sadraju ve i po formalnoj strukturi i
nainu izvoenja. Dok su deje i enske pesme iskljuivo lirskog
karaktera, mukarci pevaju uglavnom junake pesme, ali ist o
tako i ljubavne, pealbarske, aljive. Svaka od ovih grupa strogo
se pridravala svojih pesama. Nikad se nije desilo da mukarci
pevaju enske, a ene muke pesme. To se smatralo najveom
sramotom. Nije bilo zajednikog pevanja mukaraca i ena. Izu-
zetno je zajedniki pevao samo katoliki ivalj u gradovima.
Deje pesme brojano su najmanja grupa, dok su muke
najvea. Deca pevaju obino bez ikakve instrumentalne pratnje,
a ene uz pratnju ritmikih instrumenata, naroito -= defa. Mu-
karci, naprotiv, pevaju uz pratnju melodijskih instrumenata,
uglavnom icanih. Svi ovi izvoai mogu da pevaju solo, u dvoje
ili grupno. Nain izvoenja uslovio je da su enske pesme preteno
u strogom ritmu, dok muke mogu da budu i iroko pevane, u
slobodnom rubato izvoenju. Po formalnoj strukturi muke su
pesme najrazvijenije, a deje najmanje razvijene. Za mukarce
je karakteristino visoko i jako pevanje.
Ritam i metrika. U narodnoj muzici Albanaca u Jugoslaviji
ritam i metrika veoma su bogati razliitim oblicima. S obzirom
na vee bogatstvo ritmiko-metrikih oblika moe se rei da je
ritam primaran, dominirajui elemenat. Ogroman broj metrikih
oblika, od najprostijih do najsloenijih, moe se podeliti u dve
osnovne velike grupe: na grupu sa stalno jednakim metarskim
jedinicama (jedinicama mere, dobama) unutar jedne mere i
na grupu oblika kojima unutar mere nisu sve metarske jedinice
stalno jednake (oblici tzv. -> aksak ritma, gde je jedna metarska
jedinica u svom trajanju dua od ostalih jedinica za polovinu
njihova trajanja, tj. u odnosu 3 : 2, tzv. -> hemiola, npr. J. J J ).
U prvoj grupi mera sa stalno jednakom metarskom jedinicom
samo se prosta dvodelna mera, 2/4 mera, istie veoma velikim
brojem primera. Nalazimo je u mnogim seoskim pesmama, neto
manje u gradskima. Ostale proste i sloene mere iz ove grupe ve-
oma se retko javljaju, etverodelna dosta je retka, a trodelna go-
tovo i ne postoji. Druge sloene mere, koje se formiraju spaja-
njem prostih mera, narodna muzika Albanaca u Jugoslaviji ne
poznaje.
Druga, aksak-grupa veoma je bogata raznovrsnim oblicima.
Binari i ternari (hemiole) kao metarske jedinice oblikuju velik
broj razliitih mera.
Trodelna mera sa hemiolom na prvom mestu, 3 + 2 + 2
(starijom oznakom sedmodelni takt), najea je mera nakon proste
dvodelne iz prve grupe u narodnoj muzici Albanaca. Retki su
sluajevi da se hemiola pojavljuje na kraju mere, javlja se u kombi-
28 ALBANSKA MUZIKA

nacijama s drugim merama druge grupe i u merama narodne plesne
instrumentalne muzike:
6 J= 132-142
0 kurjomko-ium, o d^mb'dhejtu/et-e, kurjom Jeo-rum dymJidhJ
l w- - - - -la. jo- - -n a.- maji ,me li---rrw- na. Dy JCL- ra- nat i kom gje- te, dy jcu- ra- nat i kam

Nakon trodelne najea je peterodelna mera, sastavljena
od dvodelne i trodelne ili obratno (dvanaestodelni takt). Javlja
se u etiri oblika: (3 + 2) + (3 + 2 + 2), (2 + 3) + (2 + 2 + 3),
(3 + 2 + 2) + (3 + 2) i (2 + 2 + 3) J- (2 + 3):
i

N(LTb'TUUh' 7KUh\ CL~ TTULTb, CL" TTUUZ, CL- TThCLTL-

K i
p p [
Mo ----ra, e ----- net e __ shkoj ne k.ru--e,
Dosta je esta etvorodelna mera, obino u ovim oblicima:
+ 2 + 2 + 3 1 2 + 3 + 2 + 2 (devet odelni takt):
0- da. me ta, ----- van, mo-ri hi - -le, o- da me ta ----- v&n,
FR r TTO J-T Tu
DiC rns t'zan'ja.- - - rajh, nw-rL la,- le, sy- ni ha- ces __ s'vet.-
Hemiola se izuzetno pojavljuje i na drugim mestima, ali samo onda
kad se ova etvorodelna mera kombinira sa drugim merama. Nije
retka ni sedmodelna mera, sastavljena od trodelne i etvorodelne:
(2 + 2 + 3) + (2 + 2 + 2 + 3) (esnaestodelni takt):
Prilino je esta pojava promene tonskog centra koji se s
za malu tercu, sa c na a (primer br. 7), a nikada obratno.

J = 72

^T Kushasht ai qe
-vv=r $
rrin nder o ----- de,
H
1
- LJjLr -
L
bil---bU --------------
- 0,

rr

ICush, askt ai qe rrin,nder o- - - de, hil ----- hil --------------- o.
Pentatoniku nalazimo u pesmama Albanaca oko Prespai
jezera (Toski) (primer br. 8). Kod plemena Gege ne pi
anhemitonske pentatonske lestvice.
T

i-,
Mo-ri Uil-ja, ma-Ut-o f'i pel- qe-ve dja,-Hb-o?
O-dame ta,- vari-
Druge mere, trodelna 3 + 2 + 3 (osmodelni takt) i dvodelna
3 + 2 i 2 + 3 (petodelni takt), dosta su retke. Postoje, naravno,
i drugi metriki oblici. Povezivanjem razliitih mera nastaju nove
kombinacije, novi oblici.
Tempo izvoenja oblika druge aksak-grupe sporiji je nego
u Makedonaca i Bugara. Elementi melanholije, prisutni u vokalnoj
narodnoj muzici Albanaca u Jugoslaviji, ne dozvoljavaju velike
brzine u izvoenju.
Metodika. U narodnoj muzici Albanaca, pored velike uloge
ritma, melodika jo snanije odraava duhovno ustrojstvo svojih
stvaralaca. Razliiti uticaji, naroito oni sa Istoka, formirali su njen
razvoj i dananji aroliki sastav.
a) Ambitus melodike veoma je raznolik od male sekunde
(primer br. 5) do duodecime. Najvei broj pesama ima ambitus
o t'i fojm,' san, ---- ti ----- ret te 7ia.J, ue ---- shisk- - o. _
kvinte, zatim kvarte i terce. U ambitusima sekste, septime i oktave
broj primera opada, a od oktave na vie primeri su jo redi. Pojava
duodecime je razumljiva kad se uzme u obzir da je za Albance
karakteristino visoko i jako pevanie.
b) Tonalne osnove su mnogobrojne. Sve lestvice mogu se pode-
liti u dve grupe: na one koje su nastale pre dolaska Turaka i na
one koje su nastale za vreme turskog ropstva. U prvoj su grupi
dijatonski penta-, tetra-, tri- i heksakordalni nizovi, starocrkveni
eolski, dorski i jonski modus i anhemitonska pentatonika, dok
su lestvice druge grupe orijentalnog porekla. Tonalne osnove veine
pesama su lestvice iz prve grupe.
Najea Iestvica iz prve grupe je dijatonski tonski niz sa polu-
stepenom izmeu 2. i 3. tona iznad tonike toga niza. Uz njega
javlja se esto i kompletan eolski modus:
Durska Iestvica sa zavretkom na treem stupnju iznad t
javlja se u pesmama Albanaca koji ive u Makedoniji.
Orijentalne lestvice tonalna su osnova otprilike jednoj ti
vokalne narodne muzike Albanaca u Jugoslaviji. Mnogob
grupu orijentalnih Iestvica predstavlja tzv. makam hidas.
je makam poneto modificiran i podeen mentalitetu Alba
Osnovni sadraj pesama koje se izvode u makam hidasu
strastvena, neobuzdana ljubav. Nisu iskljuena i druga osei
Makam hidas nalazimo vie u gradskim nego u seoskim,
u mukim nego u enskim pesmama (primer br. 9). Ostale
r r f
Mo- ri j mi --- re shka, po UUL- e-. bu, ---- rrin,
nuk e du,- e, eh, eh, nan\ rtuo- H, In- ke, oj!
\
orijentalnih Iestvica kao makam kardijar i druge javljaju'
minimalnom procentu.
Tonalne osnove najveeg broja albanskih narodnih pe
u Jugoslavijr jesu eolski modus, dijatonski nizovi sa malom te
iznad tonike i makam hidas. esti su sluajevi ispreplitanja j
i druge lestvice. Dogaa se ak da se ista pesma peva i u
kom modusu i u makam hidasu, to zavisi od ukusa pevai
tehnikih mogunosti instrumenta koji prati pesmu.
Na albansku narodnu muziku u Jugoslaviji uticala je i crl
muzika (primer br. io) kao to je i narodna uticala na crki
10
Ruboto(J = 72)

>
po Vper- bej pcLsh,
Mo - ri, moli ' qi
ta, konnyoft\ moj biL-ktu-ri----- ne Qysk se mJje per- ---- kun,' ni

m

p p p
dja-lit-
o-dame ta-
pe- re- ni n- -
ALBANSKA MUZIKA 29

c) Formalna struktura melodije, veoma ovisna o tekstu pesme,
x>gat a je i nteresantnim oblicima. Oni se mogu podeliti u dve
;rupe: na utvrene oblike koji se javljaju uz tekstove strofinih
jesama i ponavljaju se sa svakom strofom teksta, i na oblike iji
le pojedini delovi menjaju kod svakog ponavljanja, kod nestro-
inih pesama.
Najmanj i strofini obli k sastoji se od dva melodij ska stiha.
3n je do^ta est. Tim oblikom pevaju se i nestrofine pesme kojima
; e st i hovi veu po shemi: A-j-B, B + C, C + D i t d.
Drugi strofini oblik su pesme od tri melodij ska stiha za tri
tiha teksta. U trodelnom obliku pevaju se i tekstovi nestrofinih
>esama. Veina ovih pesama stvorena je dodavanjem refrena pesmi
a dva melodijska stiha, ili ponavljanjem drugog stiha. U prvom
iriloenom primeru tekst refrena je kurzivan, u drugom primeru
ranovljeni stih je u zagradama.
(1) PO vjen moll axhi u molla me na shit e,
Vet kena molla, vet jena t' hol la.
Hajde, hajde, pra, haj de mashalla!
(2) Prej Podri me na erdh haberi,
Si t ' ia baj hal li n i mjeri ,
(Si t ' i a baj hal l i n i mjeri . )
Najee su et vorodel ne pesme. Svi mel odijski stihovi mogu
la budu razli iti: A 4- B -f C + D. Poj edi ni melodij ski sti ho-
1 mogu da se ponove u razl iit i m kombi naci j ama, kao npr.
i + A + B + B, A + A + B + C i s l . Ovim obli kom formal ne
trukture melodije pevaju se i nestrofine pesme u razliitim
mbinacijama stihova.
Ukoli ko su oblici vei od etiri dela, utoliko su i redi primeri.
Mi, ima i obli ka od deset pa i etrnaest delova.
Interesantniji su oblici druge grupe na tekstove nestrofinih
lesarria. Najprostiji oblik jeste svakako pevanje ele pesme jednim
nelodijskim stihom. ei oblik je onaj od dva melodijska st iha
i -r- B. Svi stihovi pesme u ovom sluaju pevaju se prvim, A-
melodijskim stihom, sem poslednjeg koji se peva drugim, B-
melodijskim stihom. Stoga bi se, ovaj oblik mogao shematski
iri kazat i ovako: xA + B. Treba naglasiti da prvi mel odij ski
tih (A) ima karakter parlanda, dok je drugi (B) raspevan i poletan
lo najvee dramatinosti.
U drugoj grupi ima i obl ika sa et iri melodij ska sti ha. U tim
e oblici ma kod razliiti h pasusa teksta menja samo drugi me-
adijski stih, ponavlja se, naime, onoliko puta za koliko je stihova
lovean koji pasus pesme. Shematski bi se ovaj oblik mogao
irikazati ovako: A + xB ~ C + D. Ima i mnogo drugih oblika
armiranih na slian nai n.
Viegl asje. Gege, koji i ne vei nu Albanaca u Jugoslavi ji,
vaju uglavnom jednoglasno, sem u podruji ma Tetova, Gosti-
ara i Kieva, gde se peva i dvoglasno. U ovim krajevima dvo-
lasje se j avlja u vie obli ka.
ene pevaju u mal im grupama od 23 pevaice u svakom
lasu. Uz ovakvo pevanje obavezna je ritmika pratnja defa.
Prvim oblikom slue se nevete pevaice. Sastoji se od melodije
oju peva prvi glas i recitovanjem istog teksta na finalisu odnosno
snici, to izvodi drugi glas. Time se stvara bordunsko dvoglasje:
i = 208
Oj, Sadri- je _ ha.- nemme al-- ta-- nin ne je--leh ----
Razvijenijim drugim obli kom slue se vetije pevaice. Drugi
las kree se ugl avnom i stim smerom kao i prvi glas. Poi nj u
tim tonom, izuzetno u terenom dvogl asju. U t oku pevanja spa-
iju se oba glasa ponekad u unisono na terci iznad tonike.
Zavretak : uvek unisono na tonici (primer br. 12). Ponekad se
prvi glas puta ispod drugog.
Dvoglasne enske pesme ovakovih oblika veoma su skuene
svim elementi ma. Retkost je pesma dua od etiri takta. Dvo-
lasno pevaju ene danas samo po selima, dok su u gradovima
aputeni ovi oblici vieglasnog pevanja.
Za razliku od enskih, muke su pesme razvijenije i interesant-
ije, takode i po formalnoj strukturi. Sem jednoglasno, mukarci
evaj u i dvoglasno, i t o u vie obl ika. Tipi no je za sve obl ike
ovog dvoglasja da prvi glas peva samo jedan peva, dok drugi ne-
koliko pevaa, ali ne i veliki broj. Jedan od obli ka jeste i taj u
kome se pesma peva jednoglasno, a refren s proirenim zavretkom
dvoglasno, i to tako da drugi glas sav tekst refrena peva samo na
j ednom t onu, na t oni ci (-> primer br. 6).
Dosta je est i oblik bordunskog dvoglasja u kojem drugi glas
iz tonike povremeno silazi za veliku sekundu. U pesmama ovog
oblika dvoglasja solist poinje, a ostali pevai nastavljaju pesmu
obino posle prvog sti ha:
13
J) = 208
ft l _______ 1

Trei, najei oblik dvoglasja, jeste kombinacija jedne vrste
heterofonije i bordunskog dvoglasja. Nai me, i prvi i drugi glas
pevaju melodiju, samo se mestimino jedan glas odvaja od drugog.
U ovakvim pesmama poto se otpeva ceo tekst jedne strofe odgo-
varajuom mel odi j om, ona se ne preki da ve se produuje za
krae ili due trajanje. To proirenje melodije peva se kao kolo-
rat ura, obino na poslednjem samoglasniku strofe. Ako j e ta
kadenca dua, onda se i samoglasnik menja, ali obino se peva na
a, 0 i e. Ovu kadencu peva prvi glas-solista u slobodnom ritmu,
dok drugi glas lei na tonici sa istim samoglasnicima kao i prvi.
Takvo proirenje moe da bude i u sredini pesme ako je pesma dua.
Vieglasje plemena Toski razlikuje se od onog u Gega. Toski
oko Prespanskog jezera i delimino s leve strane Crnog Dri ma
pevaju uglavnom troglasno, a rede dvoglasno. Njihovo dvoglasno
pevanje je bordunskog ti pa. Drugi glas prati prvi tako da, ili iz-
drava osnovni ton (toniku) na samoglasniku e, ili na tom tonu
i zgovara t ekst istovremeno s prvim glasom.
Za vieglasje Toski karakteristino je njihovo troglasje. Tro-
glasno pevanje oni nazivlju: me iso, me haba, me te mbajtur, me
nande i me te renkuar. Troglasje Toski sastoji se od prvog glasa
koj i peva samo jedan peva, od drugog glasa koji takoe peva
samo jedan peva, i treeg glasa koji peva grupa pevaa. Prvi glas
peva od poetka do kraja i t o melodij u (vodei gl as). Drugi
glas, koji narod nazivljezaniqe e pret (glas koji doekuje), ne poinje
zajedno s prvim glasom ve uvek net o docnije, posle prve fraze,
pa ak i docnije. On esto upada i u sredini reci i s prvim glasom
ini neku vrstu narodne polifonije. Trei glas isto tako nastupa
docnije sa drugim glasom ili ak i posle njega. Stal no dri leei
ton na tonici koja je i nota finalis, peva na samoglasniku e (Primer
br. 14).
Svaka troglasna pesma ima mali uvod koji moe biti dvojak.
Prvi oblik je prostiji i najvie se upotrebljava. Sastoji se samo
kg j ^ j |
3
1)
E 0
Ah, u-ne lo-nja, VCL- Uen-o buJcurme kish hi- >.
%
o
! _ A -------------------

bibkur me kish hi-



Ff
T

^ V $ V
* =
Ah, u,- rw lo-nja,
va,- Uen- 0
-
9-
bu.
-
kor
m
e
>*
kish
hi-


VCL-
Uen- 0 bu '
hlLT
m
e,
kish
u- >

- - - Tl ajn hoj ___ Ka,- - - - Han hoj, mo-re,
^-^^
ALBANSKA MUZIKA

E i ii-ri ter-
0 se ne hl - je
nm- e, mo/,
od jednog tona koji peva prvi glas, ili pak svi zajedno, i glissanda
za veliku sekundu nanie ili ak i za vei interval. Peva se na samo-
glasnike e i o. Taj polazni ton uvek je tonika.
Drugi oblik kratkog uvoda u st vari je mala kadenca koju
peva samo prvi glas. Na samoglasniku e izvija nekoliko tonova
prema svom raspoloenju. Nakon toga prvi glas nastavlja pesmu,
a neto docnije upadaju drugi i trei glas. Na zavretku pesme,
kao i na zavretku jednog pasusa teksta pesme, izvodi se mali
dodatak, jednak kratkom uvodu s glissandom pevaju ga svi.
Za toskijsko troglasje karakteristini su esti glissandi. Sazvuja
ovog troglasja ponekad su otra, ali su i veoma interesantna i
impresivna.
Narodni muziki instrumenti. Muziki instrumenti slue Al-
bancima u Jugoslaviji za pratnju pesama i igara kao i za samo in-
strumentalno muziciranje, solistiko i grupno. Postoje mali ansam-
bli icanih instrumenata, duvakih, u kombinaciji duvakih i icanih
ili duvakih i udaraljki. U veim ansamblima ima najvie est do
sedam instrumenata. Melodiju izvode unisono svi iani i duvaki
instrumenti, a pratnju udaraljke.
Najomiljeniji ritmiki membranofoni instrument jeste -> def.
Svaka ena ume da u njega udara. Redovito slui kao ritmika
pratnja enskom pevanju. Drugi veoma esti enski idiofoni in-
strument jeste tepsija ili tanjur. ene pevaju uz okretanje tepsije
na sofri. U nedostatku defa udaraju i o tepsiju. -> Tarabuka se
mnogo manje upotrebljava. ~> Tapan ide uvijek uz -> zurle.
Na melodijskim instrumentima, kako aerofonim tako i kordo-fonim
sviraju samo mukarci. Najomiljeniji aerofoni labijalni instrument
je fyelli, slian makedonskoj upelci. Drvena ili metalna cev,
otvorena sa obeju strana, duga je oko 40 cm. Sa svojih est rupica
daje heptatonsku lestvicu. Ima dva registra. Tonovi gornjeg registra
dobivaju se jaim duvanjem. Tehnika duvanja veoma je teka,
svira die kroz nos, a duva ustima, tako da se ton ne prekida sve do
kraja pesme ili igre. Kavali su slini fvellu samo to su dvostruko
dui (oko 80 cm) i sa mnogo vie rupica (do 14). Manje je cenjen
labijalni aerofoni instrument nazvan bilbil (slavuj), slian
srpskoj fruli, duine 3040 cm sa 6 rupica.
Pod optim imenom zumara Albanci oznauju aerofoni in
strument s udarnim jezikom. U raznim pokrajinama on je
druk
ijeg oblika i velii
ne. Izrauje se od ve
oma razliitog mate
rijala. Ima jednu ili
dve cevi sa 46 ru
pica. U razliitim kra
jevima razliito se
naziva (u Debru pi-
lipizge, u akovici
filikacke). Instru
menti sa dve cevi
(diple) imaju ili isti
broj rupica na svakoj
cevi, ili 46 na jed
noj a na drugoj nije
dnu. Na prvima se
melodija izvodi jed
noglasno, na drugima
cev bez rupica stvara
bordunsko dvoglasje.
Ostali predstav
nici aerofonih instru-
ZURLA IZ RUGOVA menata jesu
velike i
Til- je zi - ub, moj, rrbn-te per ne
rrtnte per ne U- je zl- ut, moj,
E-o. rrt n-t e, moj, rnu-d me shi - kon- te.
J) JI J) J
1

foro-
rne si li-

male zurle, -> gajde (koje se mnogo manje upotrebljavaju
nekada) i -> dvojnice. 1
Jedan od najstarijih icanih instrumenata je ljahuta (g Jo
danas se dosta esto upotrebljava medu gortacima za pj epskih
pesama. Ima jednu icu i nalik je na crnogorske Vee izraajne
mogunosti ima itelija. Taj dvoini dijai i nstrument veoma je
omiljen medu Albancima u Jugos Prati lirske i epske pesme, a
upotrebljava se i kao solistici strument. Zajedno sa itelijom
esto nastupa arkija. V< od itelije, ima 312 ica i instrument
je hromatskog tipa. V retko upotrebljava se karadyzen, kordofoni
instrument kr vrata sa etiri ice. Prva, druga i etvrta ica,
jednako ugl; slue za izvoenje melodije. Trea ica uglaena je
za kvartv i slui kao bordun.
Na svim pomenutim instrumantima sviraju seljaci Ali
sem na zurlama i tapanu na kojima sviraju Cigani. Na poro
i druge sveanosti Albanci pozivlju ansamble sastavljene c
telija i arkija, rede zurladije. U gradovima postojali su ans
zvani algidije, sastavljeni od emand (violine), grnate (klari
jedne vrste tambure i defa, na kojima su svirali Cigani. 1
algidije nestaju, zamenjuju ih novi ansambli, sastavljci
harmonike, violine, klarineta, kontrabasa i defa. L.
Umetnika. Muziki folklor Kosova i Metohije privul ve u
XIX v. panju srpskih kompozitora. Prvi medu njirr je Stevan
Mokranjac (18561914), koji je na osnovu vk zapisa
komponovao Pesme sa Kosova (Rukoveti VIII i 1896 i 1906) i
hor Prizrene, stari grade. Inspiraciju za! stvaralatvo naao je u
albanskoj narodnoj muzici i komp' Kota Manojlovi (1890
1949). On je obradio 4 narodne j za hor: Hajde dul upa (Izala je
devojka), Frven veriu ( duva), Kanga e dhanderise (Pesma
mladoenje) i Zoterij e : (Dame i gospodo), objavljene 1933 pod
naslovom Pesme z Skenderbegove.
Hrvat Josip Slavenski (18961955) posizao je u vie at za
albanskim melosom, pa je sem Albanskih pesama ( komponovao
po jedan stav u svojim Igrama i pesmama sa Bal (1927) i u
orkestarskoj Balkanofoniji (1927). To isto va Srbina Svetomira
Nastasijevia (1902), autora simfonijske p Vienje Kosovke
devojke i orkestarske iptarske rapso i Makedonca ivka
Firfova (1906), koji je meu ostalim pesi obradio za hor Dola ne
pengjefe (Izala sam na prozor) i e miros (Moja lepojko). U
zbirci za klavir Melodije i ri Balkana Miloje Milojevi (1884
1946) obradio je albanske na Pesmu iz Nerodimlja, Makam uz
Saz i Motiv iz Priz On je komponovao i Kosovsku svitu za
orkestar.
Muzikim folklorom Kosova i Metohije inspirisali su
1
novije
vreme i drugi jugoslovenski kompozitori, meu k su Petar
Konjovi (18831970), Milenko ivkovi (1901] Mihailo
Vukdragovi (1900), Dorde Karaklai (1912), Ivo L Kalinski (1913),
Rudolf Bruci (1917), Emil Cossetto (1918)
Glavna rasadita muzike kulture na Kosovu posle Oslobo
postale su nie muzike kole u Prizrenu, Pei, Pritini i Kose
Mitrovici, koje su okupile i vei broj uenika iz redova rad
omladine. God. 1949 osnovana je u Prizrenu i Srednja im kola, a
zatim u Pritini i Prizrenu Muzika odeljenja na pedagokim
kolama, iz kojih su mnogi svreni aci i stv nastavili kolovanje
na muzikim akademijama i postali p muzikog ivota i
stvaralatva u Pokrajini.
Vanu ulogu u irenju muzike na Kosovu odigrala su kult
-umetnika drutva, naroito u oblasti reproduktivne umet
Najaktivnije meu njima je svakako Agimi (Zora) iz Pri;
koje je do danas sudelovalo skoro na svim pokrajinskim, repi
kim i saveznim festivalima, izvodei dela domaih i stranih ko
zitora. Znaajne rezultate ostvarila su i druga kulturno-umet
drutva, kao Ramiz Sadiku u Pei, Budunost u Prizrenu, S
Mokranjac u Pritini i Hajdar Dushi u akovici, uz koja treb:
menuti drutva u Orahovcu, Uroevcu, Gnjilanu, Kose
Mitrovici i dr. Za razvoj profesionalne muzike na Kosovu '
je bilo osnivanje Radio-stanice u Pritini, naroito zbog vi
Simfonijskog orkestra, koji je od samog poetka podsticao stv:
mladih kompozitora. Propagirajui muziku umetnost u ii
slojevima naroda, Radio-Pritina daje posebne emisije sa kc
tarima, upoznavajui svoje sluaoce sa dostignuima na
ozbiljne muzike u zemlji i inostranstvu. U Pritini deluje Di
prijatelja muzike, a u okviru Oblasnog pozorita izvode se i
rete. 1
Uporedo sa bujnim razvojem muzikog ivota na Kosovu
Osloboenja, javljaju se i prvi albanski kompozitori. Meu i posebno
mesto zauzima Lorenc Antoni, svestrani umetnik, ko zitor i
etnomuzikolog, koji je udario temelje nacionalnoj n Albanaca u
Jugoslaviji. Antoni je napisao vei broj vokal
ALBANSKA MUZIKA ALBERT 31


BORBA ZA DJEVOJKU
instrumentalnih dela, preteno lirskog karaktera, koja su izgraena
na albanskom muzikom folkloru, a objavio je i tri zbirke albanskih
narodnih napeva. Uz to se istakao kao muziki pedagog i dirigent
Simfonijskog orkestra i hora Radio-Pritine i KUD Agimi u Pri-
zrenu.
U najproduktivnije kompozitore na Kosovu koji nisu albanske
narodnosti ide Redo Muli, autor Prve simfonije, dve Albanske
svite, vie kantata, vokalnih i instrumentalnih dela i dr. Njegov
muziki govor kree se u irokom dijapazonu od citata albanske
narodne melodike do pribliavanja ekstremnim pravcima zapadno
evropske muzike. Naroito se istie kao dobar poznavalac instru
mentacije. Meu ostalim muzikim stvaraocima panju su svratili
Vincenc Gjini (Concerto grosso, 6 fuga i svita za klavir) i veoma
nadaren, rano preminuo Halit Kasapoli, koji jeuz kamerne oblike
ostavio i nekoliko orkestralnih kompozicija (iptarska devojka,
Koncertna igra). Instrumentalna i vokalna dela piu Esad Rizva-
noli, Krist Lekaj (kantata, Zemlja se zaklinje) i Zeqir;a Ballata,
koji se slui i tekovinama savremenog muzikog stvaralatva. Na
albanskom muzikom folkloru izgrauju svoja dela jo: Isak
Muc'oli, Zef Tupeci, Fahri Begiri, Mark Kafinari, Dobrivoje Baski,
Severi n Kaj t azi , Sevi me Gj i nal i , Aki l Koci , Gaz med Zaj mi ,
Rai Krasni ci , Cazi m Dushku i dr. A. Koc.
LIT.: B. Saka, O nekim znaajkama albanskog muzikog folklora, Muzike
novine, 1947, 55. J. Slavenski , Kange popullore te Shqiptareve te Kosove-
-Metohis, Jeta e re, 1950, 4. L. Antoni, Kange popullore Shqiptare (2 sv.),
Pritina 1951. R. Moraci, Jedna decenija muzikog ivota na Kosovu i Me
tohiji, Zadruga, 5. I 1956. L. Antoni , Folklori muzikuer shqiptar, Pritina 1956.
Isti, O al jivoj lirskoj poeziji kod iptara na Kosovu i Metohiji, Glasnik Muzeja
Kosova i Metohije, 1956, I. Isti , Kaladojne, ibid., 1958, I I I . Isti , Narodno
pevanje kod iptara, Zvuk, 1960, 4142. . Plana, iptarski revolucionarni
muziki folkl or, Rad VI kongresa folkl orista Jugoslavije, Ljubljana 1960.
Isti, Puna ne kanget popullore shqiptare, Gjurmime albanologjike, Al banoloka
istraivanja 1, Prit ina 1962. L. Antoni , Metriki obl ici u iptarskoj narodnoj
muzici, ibid., 1963, 59. Isti, itel ija, Narodno stvaral at vo, 1964, 11. 5.
Plana, Uloga individual nih st varalaca u razvitku savremenog albanskog narod
nog pevanja na Kosovu i Met ohiji putem t ampe, radija i^gramofona, Rad kon
gresa Saveza folkl orista Jugoslavije, Skopje 1968. . Si movi , Nastavljai
misije Stevana Mokranjca na Kosovu i Metohiji, Zvuk, 1968, 83. R.
ALBENIZ, Isaac, panjolski pijanist i kompozitor (Campro-
don, provincija Gerona, 29. V 1860 Campo les Bains, Pireneji,
16. VI 1909). Ve u petoj godi
ni nastupao kao udo od djete
ta u Barceloni, dvije godine ka
snije uio klavir kod Marmon-
tela u Parizu, a 1868 na Konzer
vatoriju u Madridu (Mendiza-
bal, E. Compta); istovremeno
koncertira po panjolskoj. Ve
tada dolazi na glas kao pijanist
koji svojom virtuoznou i fan
tazijom fascinira publiku. Iz
meu 11. i 15. godine, pobje-
gavi iz roditeljske kue, puto
vao po Junoj i Sjevernoj Ame
rici i izdravao se najprije svira
njem po kavanama i kabaretima,
zatim i koncertiranjem. Na po
vratku u Evropu nastupa u
Londonu i Liverpoolu, 1875 u
Leipzigu krae vrijeme studira
kod Jadassohna i Reineckea, I. ALBENIZ
1875 nastavlja studije na Konzervatoriju u Bruxellesu (Brassin,
Dupont, Gevaert), a 1878 odlazi na usavravanje F. Lisztu u
Budimpetu; uz njega ostaje do 1880, pratei ga u WeimariRim.
U to je vrijeme ve zreo pijanist virtuoz; izmeu mnogobrojnih
koncerata po Americi i Evropi boravio je najee u panjolskoj
(Madrid, Barcelona) i u Parizu. Kao pijanist proslavio se osobito
interpretacijom clavecinista te Bacha, Schuberta i Chopina. Kao
kompozitor dao je svoje najbolje u klavirskim djelima, po kojima
je jedan od utemeljitelja panjolskoga nacionalnog stila. Virtuozni
pijanistiki slog tih djela pod utjecajem je Liszta, a izraz, proet
panjolskim koloritom, pribliava se u zreloj fazi harmonijama i
zvunim bojama francuskih impresionista. Komponirane uglav-
nom u obliku mi ni jatura (u ciklusima), to su lirske impresije
i slike jarko obojenih krajolika panjolske, u odsjeenim ritmovima
narodnih plesova, s ustreptalom metodikom u stilu cante flamenca.
Najznaajnije mu je djelo tog anra Iberia, ciklus od 12 slika
razliitih panjolskih krajeva. Ostala Albenizova djela odaju kom-
pozitora primarno pijanistike inspiracije; znaajnije su jedino
solo-pjesme iz posljednjeg stvaralakog razdoblja.
DJELA: simfonijska suita Cataloni a, 1899. Komorna muzika. KLA-
VIRSKA: Pi ezas caracteristicas; Recuerdos de viaje; Espaiia; Rhapsodia espa-
nola (orkestriraliEnesco i Casella); Rhapsodia cubana; Suite esponola; Seis danzas
espanolas; Malaguena; Cantos de Espaha; Suite ancienne, I i II; La Vega (prvi st avak
nedovrene suite VAlhambra); Iberia, 190508; Navarra (dovrio Deodat de
Severac); Azulejos (dovrio Granados); mnogobrojne etide (sonat e), mazurke,
val ceri i dr. DRAMSKA. Opere: The magi c opal , 1893; Enri co Cli ff ord,
1895; Pepita Jimenez, 1896; trilogija El rey Arthur (I, Lancelot , II, Merli n, III,
Gi nevrd), 18971906. Zarzuela San Antonio de la Florida, 1894. VOKALNA:
oratorij El Cri sto; solo-pjesme: Deux morceaux de prose de Loti; Quatre melodi es
de F. Coutts; To Nelli e i dr.
LIT.: 5. de Marliave, Albeniz, Etudes musicales, Pari 1917. H. Collet,
Albeniz et Granados, Pari 1925 (novo izd. 1948). J. Serra Crespo, Senderos
espirituales de Albeniz y Debussv, Mexico 1944. M. Raux-Deledicque, Albeniz
su vida inquieta y ardorosa, Buenos Aires 1950. A. Sagardia, Isaac Albeniz,
Plasencia 1951. H. J. Therstappen, Isaac Albeniz, MGG, I, 1951. G. Laplane,
Atbniz, sa vie-son oeuvre, Pari 1956. J. Llorens Cistero, Notas ineditas
sobre el virt uosismo de Isaac Al beniz y sa producion pianistica, Annuario Mu-
sical , 195960. Isti , El Lied en la obra musical de Isaac Aibiniz, ibid.,
195960. I. A.
ALBNIZ, 1. Mateo (Antonio Prez ds), panjolski kom-
pozitor (?, oko 1755 San Sebastian, 23. VI 1831). Redovnik.
Crkveni zborovoa katedrale u Logronu i San Sebastianu; kompo-
nirao djela za klavir (sonata i dr.) i crkvenu muziku (mise, moteti i
dr. ). Napisao: Inst ruccion met odica especulati va y prdcti ca para
ensenar a cant ar y a laner l a mui ca moderna y ant iqua, 1802.
2. Pedro (A. y Basanta), panjolski pijanist, orgulja
kompozitor (Logrono, 14. IV 1795 Madrid, 12. IV 1855).
Sin i uenik Matea. Studirao i u Parizu kod H. Herza i C. Kalk-
brennera. Od 1830 profesor je klavira na Konzervatoriju u Madridu
i od 1834 dvorski orgulja i muziki uitelj. Uveo je moderni
pijanistiki stil u panjolsku i odgojio gotovo sve istaknutije pa-
njolske i junoamerike pijaniste iduih generacija. Za madridski
Konzervatorij napisao udbenik Metodo completo de piano (1840).
Komponirao klavirske varijacije, fantazije, ronda, etide i si., te solo-
pjesme.
ALBERGATTI CAPACELLI, Pirro, talijanski kompozitor
(Carrati, 20. IX 1663 Bologna, 22. VI 1735). Potekavi iz stare
talijanske aristokratske obitelji bavio se muzikom samo kao no-
bile dilettante. Usprkos tome uao je u red najznaajnijih kompo-
zitora bolonjske kole na prijelazu iz XVII u XVIII st., a bio je
na glasu i kao violinist. 1687 posvetio je caru Leopoldu I zbirku
Pletro armonico, po emu se pretpostavlja da je u to doba bio u
slubi carskoga dvora. Sredinja su mu djela oratoriji, bogato
instrumentirani, proeti snanim dramatskim akcentima; kompo-
nirao ih je kao djela veih razmjera bliza operi i manjeg komornog
tipa blieg kantati, navjeujui nainom oblikovanja prijelaz iz
venecijanskog u napuljski stil. U instrumentalnim kompozicijama
pribliava se koncertnom stilu Corellija i Torellija.
DJELA. I NSTRUMENTALNA: Bal l el t i , Cor r enti , Sarabmdl e Gi ghe
za gudae op. I, 1682; Suonate a due Vi olini col suo Basso conti nuo op. 2, 1683;
Pletro armonico composto di di eci sonat e da camera op. 5, 1687; Concerti varii
da camera op. 8, 1702; Caprici varii da catnera op. 14, 1721. DRAMSKA.
Opere: Gli amici, 1699 i II Pri nci pe selvaggio, 1712. VOKALNA. Oratoriji:
Nabuccodonosor, 1686; Gi obbe, 1688; 5. Orsol a, 1689; Ui ri de di pae, 1690;
// convint o di Baldassarre, 1691; L'i nnocensa di S. Euf ema, 1694; II marti rio di
S. Si nibaldo, 1696; // ri torno dalla Capanna, 1696; La B. Caterina da Bologna,
1697; 5. Eustachi o, 1699; Marta Annunciata delVAngelo, 1701; 5. Oltili a, 1705;
Morle di Cristo, 1719; // trionfo della grazi a, 1729; San Petronio, 1732. Cant ate
da camera a voe sola op. 6, 1687; Cantate e Oratorii spirituali op. 10, 1714.
CRKVENA: Messa e Salmi concertati op. 4, 1687; Motetti et Anti/one op. 7: 1691;
Hinno et Anti fone op. II, 1715 i dr.
LIT.: A. Scheri ng, Geschichte des Orat oriums, Leipzig 1911. L. Frati ,
Musicist i e cantanti bolognesi del Settecento, RMI, 1914. E. Schmitz, Pirro
d'Albergat i cont e Capaccll i, MGG, I, 1951.
ALBERT, Eugen d', njemaki pijanist, dirigent i kompozitor
(Glasgovv, 10. IV 1864 Riga, 3. III 1932). Klavir uio kod
E. Pauera u Londonu, H. Richtera u Beu i F. Liszta u Weimaru.
Poduzimao je mnogobrojne turneje po Evropi i Americi, stekavi
veoma velik ugled svojim interpretacijama Beethovenovih i Bacho -
32
ALBERT ALBINI

vih djela koje su smatrali nedostinim. U
kompoziciji eklektik, suverene tehnike,
sklon ekstati-nom izrazu. U
instrumentalnim djelima nadovezuje se
veinom na Brahmsa, u operama, koje su
najveim dijelom zaboravljene, isprva
slijedi Wa-gnera. Kasnije se priklanja
veri-zmu i operom Tiefland, u kojoj
daje impresivnu sliku sredine i likova,
postie trajniji uspjeh. Mnogo smisla za
muziki humor pokazao je u saetim
kominim operama Die Abreise i Flauto
sol o, koje idu meu znatnije njemake
opere te vrste. U solo-pjesmama bliz je po
sadraju smjeru R. Straussa.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u F-duru op. 4, 1886; 2 kl avir ska
koncert a: u h- mol u op. 2, 1884 i u E-duru op. 12, 1893; koncert za violonel o
u C-duru, op. 20, 1899; uvert ira Est her op. 8, 1888;
suita Aschenputtei op. 33, 1924. Dva gudaka
kvarteta: op. 7, 1887 i op. 11, 1893. Vie klavirskih kompozicija: sonata u fis-
molu; suit a; 5 Bagatellen; 8 Klaviersliicke i dr. DRAMSKA. Opere (ukupno
21): Der Rubin, 1893; Ghi smonda, 1895; Gernot, 1897; Die Abreise, 1898;
Kai n, 1900; Der Improvisator, 1902; Tiefland, 1903; Flauto solo, 1905;
Tragaldabas, 1907; Izeyl, 1909; Die verschenkte Frau, 1912; Liebesketten, 1912; Die
toten Augen, 1916; Der Stier von Olivera, 1918; Revolu-tionshochzeit, 1919; Sirocco,
1921; Die schivarze Orchidee, 1929; Die Witwe von Epkes us, 1930; Mi st er Wu,
1932. VOKALNA: Wi e wi r di e Natur erl eben za solo-glas i orkestar, 1903;
Mi t tel alt erliche Venushymne za t enor, muki zbor i orkest ar, 1904; An den
Genius von Deutschland za zbor, sole i orkestar, 1904; zborne pjesme; bl izu 60
solo-pjesama uz klavir. Preradio za klavir niz orgul jskih kompozicija J. S. Bacha;
priredio novo izdanje Bachova djela Das Wohllemperi erte Clavier.
LIT.: E. Istel, Die moderne Oper vom Tode Richard Wagners bis zur
Gegenwart, Leipzig 1923. W. Raupp, Eugen d'Albert. Ein Kiinst lerund Men-
schenschicksal, Leipzig 1930. H. Wi rt h, Eugen d'Albert, MGG, I, 1951.
J. As.
ALBERT, Heinrich, njemaki kompozitor (Lobenstein, 8.
VII 1604 Konigsberg, 6. X 1651). God. 1622 uio kompoziciju
kod svojega bratia H. Shiitza u Dresdenu, 162326 studirao
pravo u Leipzigu. Na putu u Varavu, 1626 zarobljuju ga veani.
Nakon mnogih neprilika vraa se 1628 u Konigsberg, gdje 1630
dobiva mjesto orguljaa katedrale i nastavlja muzike studije
kod J. Stobausa. Uavi u konigsberki krug baroknih pjesnika
(S. Dach i dr.) kao muzikalna spona uglazbio je mnoge njihove
pjesme, a nekoliko ih je i sam spjevao. Izraziti vokalni kompozitor,
A. je u razvoju njemake ranobarokne vokalne lirike sredinja
linost izmeu H. Scheina te A. Kriegera i J. W. Francka. Glavno
njegovo djelo, osmerodijelna zbirka Arien, obuhvaa vieglasne
i jednoglasne pjesme i korale uz generalbas, svjetovnog i duhovnog
sadraja. Komponirane su dijelom monodijski, dijelom polifoniki,
a oblici su im raznolini: ima jednoglasnih i vieglasnih strofnih
pjesama (meu tima se javljaju parodirani napjevi poljskih i fran-
cuskih plesova i pjesama), monodija u talijanskom stile recitativo,
polifonikih zbornih stavaka i kantatnih kompozicija uz pratnju in-
strumenata.
Osobito su znaajne pregnant ne, jednoglasne, mahom pri-
godne, puki obojene, strofne pjesme, prokomponirane kantatne
arije i monodije koje produhovljenou melodijsko-harmonijskih
linija, odmjerenom ornamentacijom i izraajnim nainom pred-
stavljaju uzore ranomonodijskog stila u njemakoj pjesmi. Oblicima
i umjetnikom dotjeranou svog muzikog izraza Albertove Arien
dale su visoko estetsko mjerilo i putokaz punom razvoju njema-
koga baroknog Lieda.
DJELA: opera Cleomedes, 1635 (sauvane samo dvije arije); Singspiel Prus-
siarchus ili Sorbuisa, 1645 (u povodu stogodinjice Univerziteta u Konigsbergu,
sauvan samo l ibreto). VOKALNA: Arien u 8 dijelova {Ersler Teil der Ari en
oder Melodeien etlicher teils geistlicher teils weltlicher, zu guten Sitten und Lust
dienender Lieder; Ander Teil der Arien ...; Dritter Teil der Arien . . . itd.), 1638 50;
Musi kali scke Kii rbs-Hutte..., cikl us t ricinija u 12 dijelova, 1645.
NOVA IZD.: Arien I i II, obj. E. Bernoull i s predgovorom H. Kretzschmara
(DDT, 190304, XII i XIII).
LIT.: J. Matt heson, Grundl age einer Ehrenpforte, Hamburg 1740. L. H.
Fi scher, Fremde Melodien in H. Alberts Arien, VFMW, 1886. H. Kretzschmar,
Geschicht e des neuen deutschen Liedes, I, Leipzig 1911. G. Mu'll er, Ge-
schichte des deutschen Liedes vom Zeital ter des Barock bis zur Gegenwart ,
Miinchen 1925. J. Mull er-Bl atl au, Musikgeschicht e von Ost - und West -
preussen, Konigsberg 1931. H. J. Moser, Corvdon, Braunschweig 1933, 2 sv.
H. Osl hof f , Heinrich Al bert , MGG, I, 1951.
ALBERT, Karei, belgijski kompozitor (Antvverpen, 16. IV
1901 ). Studirao na Konzervatoriju u Antwerpenu. Od 1924
muziki savjetnik i dirigent avangardnog kazalita Vlaamse Volks-
toneel, za koje je komponirao vie scensko-muzikih djela. Od
1933 sekretar belgijske nacionalne radiofonijske slube, a od
1939 vicedirektor flamanskoga muzikog odjela radija. Pisao i
muzike kritike. Jedan od prvih predstavnika suvremenog smjera
u flamanskoj muzici; poslije 1918 pristaa ekspresionizma, preao
zatim na neoklasicizam, a oko 1945 na dodekafoniju.
DJELA. ORKESTRALNA: et iri simfonije; simf. pjesma Ananki ,
Het Beestenspel, 1933; Vlaamse Suite, 1947. Komorna muzika. Kl a
djela. DRAMSKA: komina opera Europa oulvoerd, 1950. Baleti Huma
1929; De Toverlantaarn, 1946 i Tornooi, 1953. Scenska muzika za djela: Me
von Nymeghen (srednjovjekovni misterij); Tijl (A. Van der Velde); Luci fer
del); Les Marrons du feu (A. de Musset); Oedipus Rex itd. Zborna solo-
pjesme. Napisao: De Evolutie von de Muziek von de Oudheid tot I ven,
1947 (muzika historija ilustrirana ploama); Het Vraggstuk der Toneeln
1929; metoda sol feggia; l anci.
ALBERTI, Domenico, talijanski kompozitor, pjeva ij
balist (Venecija, oko 1710 vjerojatno Rim, 1740). Uen
Biffija i A. Lottija. Historijsku vanost imaju njegove dvosta'
sonate za embalo u kojima nakon Allegra slijedi drugi stai
obliku plesa (Minuetto ili Giga). Albertijevi Allegri vjere
su prvi primjerci toga oblika u literaturi za embalo. U p
esto upotrebljava rastavljene akorde (-> Albertinski basm
DJELA: oko 36 sonat a za embalo (8 sonat a t ampano je 1761 u Ai
damu pod imenom njegova uenika G. Jozzija). Opere: Endi mi one,
Galatea, 173740; Oli mpiade, 173740. Moteti.
LIT. : F. Torrefranca, Poet i minori del clavicembalo, RMI, 1910 i
Isti, Le origini it aliane del romanticismo musicale, Torino 1930. "?
stenberg, Domenico Al bert i, MGG, I, 1951.
ALBERTI, Giuseppe Matteo, talijanski kompozitor i
nist (Bologna, 20. IX 1685 18. II 1751). Uenik C. Mai
nija (violina) te P. M. Minellija i F. Arestija (kontrapunkt),
je u Bologni. Bio je violinist i dirigent na dvoru grofa Bor
nija, a od 1726 zborovoda u crkvi S. Giovanni in Monte.
DJELA. I NSTRUMENTALNA: si mfonija za gudaki or kest ar i 2 t i
12 simfonija za 4 instrumenta; Concerti per ehi esa e per camera, 1713; kom
3 violine, violu i kontrabas, oko 1720; 3 koncerta za 2 flaut e i gudae; k'
za flaut u i gudae; uvert ira za 4 gudaa i t rombon; sonata za 2 viol ine
1706; sonata za viol inu i b.c, 1721; sonata za 4 gudaa, 2 oboe i 2 trublje;
ta za gudae i 2 trublje. VOKALNA : Orat orij La Vergi ne Annunziata,
kant ata; Regi na Coeli; duhovne pjesme.
ALBERTINSKI BASOVI, ravnomjerna, jednolina f
rastavljenog trozvuka koja se u klavirskoj literaturi esto p
ljuje u lijevoj ruci kao pratnja melodije, npr.:
A. b. dobili su ime po talijanskom kompozitoru D. Albe
Osobito se esto primjenjuju u klavirskim djelima iz druge ]
vine XVIII st. (-* Murky).
ALBICASTRO, Henrico (pravo ime Heinrich Weis
burg von Biswang), vicarski violinist i kompozitor na prij
u XVIII st. God. 1686 upisan je bio kao student muzike na Un
zitetu u Levdenu. ivio je u Holandiji gdje je oko 1700 izd
Amsterdamu vei broj trio-sonata, violinskih sonata, konce
simfonija i dr. Blizak je stilu talijanskih majstora XVII st. (C01
U violinskim sonatama majstorski iskoritava tehnike mogu
instrumenta.
NOVA IZD. : violinsku sonatu u a-molu obj. G. Beckmann (Das Violu
5 sv., 1921); Passacagliu obj. E. Pente (1922); trio-sonatuuh-mol uobj. R.\
(1927); viol insku sonatu u A-duru obj. F. Mart in (1931); suitu u G-dur i
H. H. Rosenwald (1931); 12 koncer ata obj. M. Zulauf (1955) .
ALBINI, Eugenio, talijanski violonelist (Saludecio, Rii
26. IV 1881 ). Diplomirao 1901 na Liceo Musicale u Bol
(F. Serato); studirao zatim u Berlinu (H. Becker). S pijani
M. Vitalijem izvodio staru i suvremenu komornu muziku;
osnovao Nuovo Quartetto Romano. Bio i virtuoz na violi da ga:
Komponirao kraa djela za violonelo i klavir, transkribi
preraivao staru literaturu za violu da gamba, napisao Beetk
e le sue cinque sonate per vi
cello (1923) i Gli slrumenti >
cali moderni (1936).
ALBINI, Sreko, kor
zitor i dirigent (upanja,
XII 1869 Zagreb, 18
1933). Muziku studirao u
zu i tamo 189395 zapoe
mjetniku karijeru kao diri
Gradskog kazalita. God.
1902 bio je dirigent i 191
19 direktor (s kraim pre'
ma) Zagrebake opere.Um
vremenu djelovao u Beu
slobodan umjetnik-kompoz
Kasnije u Zagrebu vodio
torsko-pravno zastupnii
Osim toga aktivno je sui
vao i potpomagao rad i n;
S. ALBINI janja Matice hrvatskihkazah

E. d'ALBERT

ALBINI ALBRECHTSBERGER
33

lobrovoljaca (od 1926 predsjednik) i bio jedan od utemeljitelja
)rutva prijatelja kazalita.
A. je znaajan kao kompozitor vedre muzike. U svoja djela
nosio je svjeinu slavonske narodne melodike i vedrinu naih
ola, izmjenjujui ih vjeto s naglaeno osjeajnim arijama i ti-
ino romantino-operetnim rekvizitima. Najvie uspjeha po-
tigla je opereta Barun Trenk koja se nakon praizvedbe u Leipzigu
ivodila na mnogim evropskim pozornicama (Njemaka, Engleska,
talija i dr.). Kao direktor i dirigent Zagrebake opere izveo po
ivi put vie opera suvremenih jugoslavenskih kompozitora (B.
lersa, J. Hatze, V. Novak, F. S. Vilhar, B. irola, V. Bersa,
'. Konjovi, F. Lhotka), a obogatio je repertoar i standardnim
jelima stranih kompozitora. Dirigirao je i simfonijskim koncer-
ima.
LJELA. ORKESTRALNA: uvertira Tomi slav; Koranica Hrvat a.
Jav:ske kompozicije. DRAMSKA: opera Mari on (Zagreb, 23. XI 1901);
al et Na plitvika jezera (Zagreb, 14. IV 1898); mimika sl ika Sveanost ukra-
tvievu dvorcu (Zagreb, 29. III 1900). Operete Nabob (praizvedba 1905 u Beu,
ig. premijera: Zagreb, 7. II 1906. Preraena pod naslovom Bosonoga plesaica,
raizvedba 1909, u Leipzigu, jug. premijera: Zagreb, 20. II 1915); Madame
roubadour, 1907; Barun Trenk (prai zvedba 1908 u Leipzigu, jug. premi jera:
agreb, 7. XI 1908); Mala baronesa, 1908. Igrokaz Pepel juga; scenska
muzika l drame Pavli mi r (J. Pal mot i) i Ri kard III (Shakespeare). Kantat a
eti ri idinja doba za muki zbor i orkestar. Pjesme za glas i klavir.
LIT. : S. Mi l eti , Hr vat sko gl umit e, II, 1904. "Sreko Al bini, ne-
olog, Sv. C, 1933. K. Kovaevi , Hrvat ski kompozit ori i njihova djela,
agreb, 1960, str. 912. Isti , Sjeanja na Sreka Albinija, Zvuk, 1966, 68.
K. Ko.
ALBINONI, Tomaso, talijanski kompozitor (Venecija, 8. VI
671 17. I 1750). Uio vjerojatno kod G. Legrenzija. Na prvim
rojim tampanim djelima potpisivao se dilettante veneto a od
711 nadalje muico di violino, to upuuje na to da je preao u
rofesionalne muziare. Komponirao je opere za venecijanska
azalita (poznato je 48 dovrenih), a 1722, prigodom svadbenih
reanosti bavarskog kneza izbornika Karla Alberta, za dvor
Miinchenu. A. je, pored B. Marcella i A. Vivaldija, najznaaj-
iji instrumentalni kompozitor u posljednjem razdoblju veneci-
.nskoga kasnog baroka. Koncerti su mu formalno dotjerani,
telodijski inventivni, zvukovno bogati (komponirani su i za du-
ae, posebice za obou). Pored strogo polifoniki graenih sta-
lka javljaju se mjestimice i slobodnije oblikovani, homofoniki,
Dji nagovijetaju budui simfonijski stil. ini se da je njegovu
mziku osobito cijenio J. S. Bach, jer je obradio 2 fuge iz trioso-
ata op. 1, br. 3 i 8.
DJELA. INSTRUMENTALNA: devet Si nf oni e a auat tro (u
rukopisu)
I Sinfonie e concerti a cinque op. 2, 1700; Concerti a cinque op. 5, op. 7 i op. 9
0 12 koncerata u zbirci), 1707, 1716 i 1722; Sonate a tre op. i, 1694; Balletti
tre op. 3, 1701; Sei sonat e da chi esa op. 4, oko 1704; Tratt enimenti armonici
'r camera divisi in dodici sonate op. 6, oko 1711; Ci nque sonate per violino solo,
olone e continuo, oko 1716; Sonata per violino solo e basso continuo, oko 1716; mat e
e Balletti a tre op. 8, oko 1722. DRAMSKA. Opere (ukupno 48): mobia,
1694; II prodigio delV innocenza, 1695; II Radamisto, 1701; L'Inganno nocente,
1701; Griselda, 1703; L'Astarto, 1708; Ciro 1709; II Tiranno eroe,
r
io;
LAmor di figlio non conosciuto, 1715; / veri ami ci, 1722; L'Ermengarda, '23;
Scipione nelle Spagne, 1724; Didone abbandonata, 1725 (prva opera u Ve-:ciji na
Metast asijev libreto); // Trionfo d'Armida, 1726; L'Ardelinda, 1732; rtamene,
1740. VOKALNA : komorne kantate i arije (rukopisi u bibliotekama
Bol ogni, Firenci, Milanu, Berlinu i dr.).
LIT. : A. Moser, Geschicht e des Viol inspiels, Berl in 1923. A. Schering,
eschicht e des Instrumental-Konzert s, Leipzig 1927. R. Gi azotto, Tomaso
Ibinoni, Miiano 1945. R. Paumgartner, Tomaso Albinoni, MGG, I, 1951.
W. Nezoman, The Sonatas of Al binoni and Vivaldi, Journal of the American
usicological Societ v, 1952. A. J. B. Hutchi ngs, The Baroque Concert o,
jndon 1961. K. Ko.
ALBINUS, Flaccus -> Alkuin
ALBONI, Maria Anna Marzia (zvana Marietta), talijanska
evaica, alt (Citta di Castelo, 6. III 1826 Ville d'Avrav kraj
iriza, 23. VI 1894). Pjevanje uila u Bologni, gdje je 1842 debi-
rala. Zatim je, nakon trogodinjeg usavravanja kod G. Rossinija,
evala na najuglednijim opernim pozornicama Evrope (La Scala
Milanu, Dvorska opera u Beu, u Petrogradu, Pragu, Berlinu,
amburgu, Londonu, Parizu, Madridu), a 1853 gostovala je s
:likim uspjehom u SAD i Junoj Americi.
LIT. : E. Acl oque, Marietta Alboni, 1848. A. Pougi n, Mariett a Alboni
II izd.), Pari 1912.
ALBORADA (panj. svitanje), prvobitno jutarnja serenada,
zatim vrsta panjolskih (i to osobito galicijskih) narodnih me-
dija, koja se izvodi na instrumentima dulzaina i tamboril (--
ubade).
LIT. : G. Chas e, The Music of Spain, New York 1941.
ALBRECHT, njemaka obitelj muziara koja je djelovala
Rusiji.
1. Karl, dirigent, violinist i kompozitor (Poznan, 8. IX 1807
Gatina, 8. III 1863). Uio je kod J. J. Schnabela u
Breslauu,
Ije je neko vrijeme bio violinist opernog orkestra. Nakon kratko-
ajnog djelovanja u Diisseldorfu otiao 1838 u Petrograd. Ondje
bio dirigent Dramskog kazalita, zatim dirigent njemake i od
S40 ruske opere (dirigirao prvu izvedbu opere PycAau u JJwd-
MU/ia M. I. Glinke). Od 1850 pouavao je pjevanje u Gatini. A.
je komponirao tri gudaka kvarteta, balet Gorski duh i jednu misu.
2. Konstantin Karlovi, violonelist (Elberfeld, 4. X 1836
Moskva, 26. VI 1893), sin Karla. Od 1854 violonelist Carskog
kazalita u Moskvi. Sa N. Rubinsteinom suosniva (1860)
Moskovskog konzervatorija. Prijateljevao je sa P. I. ajkovskim.
Predavao je solfeggio i pjevanje te napisao i nekoliko prirunika.
Komponirao je kraa vokalna i klavirska djela.
3. Evgenij Maria Karlovi, violinist (Petrograd, 16. VII
1842 9. II 1894), sin Karla. God. 185760 uio je na Konzer
vatoriju u Leipzigu. Vrativi se u Petrograd bio je 186072
violinist tamonje talijanske opere, od 1871 inspektor svih carskih
orkestara, a od 1892 bibliotekar Carskog kazalita. God. 1872
osnovao je petrogradsko komorno udruenje. Od njegovih mu-
ziko-historijskih djela vani su katalog rukopisa koji su se uvali
u knjinici Petrogradskog konzervatorija i broure o Petrograd-
skom konzervatoriju (1891). Sa N. H. Wesselom izdao je tri zbirke
ruskih vojnikih, kozakih i mornarskih pjesama.
ALBRECHT, Alexandcr, slovaki kompozitor i dirigent
(Arad, Rumunjska, 12. VIII 1885 Bratislava, 30. VII 1958).
Na Muzikoj akademiji u Budimpeti zavrio studij klavira (S.
Thoman, B. Bartok) i kompozicije (H. Koessler); od 1907 djelovao
u Bratislavi kao orgulja i profesor na Gradskoj muzikoj koli.
Od 1921 bio je ujedno i dirigent katedralnog zbora s kojim je
izveo vie oratorijskih djela. Kao orkestralni dirigent gostovao i u
inozemstvu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma i pkova rui ka, 1919;
Spomienky a tuby, 1932; Humoreska, 1947; Varijacije za trubl ju i orkestar, 1946;
sonat ina za 11 inst r umenat a, 1925. KOMORNA: gudaki kvar t et u D-
duru, 1919; klavirski kvintet u E-duru, 1906; trio za 2 violine i violu, 1940;
kompozicije za violonelo i klavir i dr. Kompozicije za klavir i orgulje.
VOKALNA: Mari enleben za sopran, zbor i or kestar, 1923; kantat a uhajko,
1950; zborovi; solo-pjesme. Crkvene kompozicije.
LIT. : F. Kl inda, Alexander Al brecht , Bratislava 1959. /. Hmkovsky,
Sl ovenska hudba, Bratisl ava 1964.
ALBRECHT, Hans, njemaki muzikolog (Magdeburg, 31.
III 1902 Kiel, 20. I 1961). Muzikologiju studirao na Univer-
zitetu u Berlinu (J. Wolf, H. Albert, C. Sachs, E. Hornbostel).
God. 192537 nastavnik u Essenu i Wuppertalu, od 1939 vodio
muzikoloki institut u Berlinu, od 1942 predavao (1955 profesor)
na Univerzitetu u Kielu. Uz to je od 1947 direktor ustanove Lan-
desinstitut fiir Musikforschung Schleswig-Holsteina, od 1951 i
Bachova instituta u Gottingenu, a od 1954 njemakog muziko-
historijskog arhiva u Kasselu. A. je ureivao publikacije Musik-
forschung, Acta Musicologica i Documenta Musicologica.
DJELA: Die Auffuhrungspraxis der itali enischen Musik des 14. Jahrhunderts
(disertacija), 1925; Lupus Hellinck und Johannes Lupi, AML, 1934; Caspar Oth-
mayr, Leben und Werk, 1950. Izdao djela Th. Stolzera (DDT, 65), J. Lupija,
C. Ot hmavra i G. Rhausa.
LIT. : F. Blume, Hans Al brecht , AML, 1961. Zbornik Hans Al br echt
in Memoriam (urednici W. Brennecke i H. Haase), Kassel 1962.
ALBRECHT, Johann Lorenz (Magister Albrecht), nje-
maki muziki pisac i kompozitor (Gormar, 8. I 1732 Miihl-
hausen, 1773). Studirao muziku u Leipzigu, od 1758 orgulja
u Miihlhausenu.
DJELA: Grundliche Ei nleitung in di e Anfangslehre der Tonkunst, 1761;
Abhandlung iiher die Frage, ob di e Musi k beim Gottesdienst der Christen zu dulden
ist oder nicht, 1764; Versuch ei ner Abhandlung von den Ursachen des Hasses,
vjelchen ei nige Menschen gegen die Musik von si ch blicken lassen, 1765; lanci u
zbirci Hi storisch-kritische Beytrdge F. W. Marpurg. Objavio anonimno Gedanken
ei nes thuringi schen Tonki instlers (u povodu pol emike izmeu F. W. Marpurga i
G. A. Sorgea). Izdao zbirku crkvenih kantata za sve godinje bl agdane: Musi -
kalisches Lob Gottes in der Stille zu Zi on, 1764 i djela J. Adlunga Muica mechanica
organoedi i Musikalisches Siebengesti rn, 1768.
ALBRECHT, Max Richard, njemaki kompozitor i diri-
gent (Chemnitz, 15. III 1890 ). Studirao na Konzervatoriju u
Leipzigu (H. Sitt, M. Reger). God. 191113 operni dirigent u
Chemnitzu, 191415 u Neisseu. ivio zatim u Dresdenu, a od
1936 djeluje kao dirigent u Stettinu.
DJELA: dvije simfonijske pjesme. Komorna muzika. Klavirske kom-
pozicije. Opere: Jel jena; Neros Ende, 1927; Ratna und Si ta, 1929; Amosa,
1930 i Die Briicke, 1936. Scenska muzika (Goethe, Faust"). Oratorij Heroische
Bal lade; kantat a Marat hon; zborovi; pjesme uz orkest ar i uz kl avir .
ALBRECHT, Otto Edwin, ameriki muzikolog (Philadel-
phia, 8. VII 1899 ). Studirao na Univerzitetu u K0benhavnu,
i na University of Pennsylvania (1931 doktorirao) gdje djeluje od
1923 kao nastavnik, od 1937 kao bibliotekar.
DJELA: Four Latin Pl ays of St . Ni cholas from t he I2th Cent ury Fl eury
Playbook, 1935; Franci s Hopkinson, Musi ci an, Poet and Patri ot, 1938; A Census
of Autograph Music Manuscripts of European Composers i n Ameri can Libraries,
1953-
ALBRECHTSBERGER, Johann Georg, austrijski kompo-
zitor i muziki teoretiar (Klosterneuburg, 3. II 1736 Be,
7. III 1809). Kao djeak pjevao u crkvenom zboru i uio general-
bas i orgulje kod L. Pittnera u rodnom gradu. Kasnije je u muzici
sticao znanje kao samouk. God. 175557 bio je orgulja u Gyoru,
Muz. E. , I. 3
34
ALBRECHTSBERGER ALEATORIKA

zatim u Mariataferlu i od 1760 u Melku. Od 1772 djelovao je u
Beu kao dvorski orgulja, a 1791 i kao zborovoa crkve sv. Stje-
pana (nasljednik W. A. Mozarta). U sreditu njegova kompozitor -
skog rada bila je crkvena muzika. U misama za zbor a cappella
slijedi strogi polifoni stil Palestrine, a u misama uz instrumentalnu
pratnju nadovezuje se na Havdnova crkvena djela. A. je bio vrstan
kontrapunktiar i dobar poznavalac stare polifone muzike. Nje-
govi se teoretski radovi temelje na spisima Marpurga i Kirnberga
i na djelima J. S. Bacha. Uenici su mu bili i L. van Beethoven,
C. Czernv, J. N. Hummel i I. Umlauf.
DJELA. INSTRUMENTALNA: et ir i si mfonije; oko 80 gudakih kvar-
teta; oko 40 kvintet a; oko 40 gudakih trija; fuge za kl avir; preludiji i fuge za
or gul je. Ent r' act es za dr amu Henr i k IV. CRKVENA: est or at ori ja;
26 misa; psalmi; moteti; himne; ofertoriji; graduali; l it anije i dr. SPISI:
Griindliche Anmeisung zur Komposition, 1790 (II izd. 1818); Kurzgefasste Methode,
den Generalbass zu erlernen, 1792; Klavi erschule fiir Anfdnger, 1808; Methode
de Vaccompagnement; Auswei chungen von C-dur und c-moll; Unterricht iiber den
Gebrauch der verminderten und iibermdssigen Intervalle; Kurze Regeln des reinsten
Satzes.
NOVA IZD. : dvije simfonije, 4 kvart eta, nekoliko preludija i fuga obradio
O. Kapp (DTO, XVI, 1909, 2); 30 fuga za embalo il i orgul je obj. A. Farrenc
(Le Tresor des Piani stes, XV); 1 misu obj. K. Pfannhauser; izabrana t eoretska
djela (J. G. Al brecht sbergers sdmtli che Schri fteri) obj. I. von Sevfried, s.a. (II
izd. 1837; na engl eskom s koment arom obj. A. Merrick, 1835, II izd. 1844, a
bez komentara S. Novel lo, 1855).
LIT.: R. Oppel, Albrechtsberger als Bindegl ied zwischen Bach und Beethoven,
Neue Zeit schrift fiir Musik, 1911. A. Weissenback, Johann Georg Albrecht s
berger als Kirchenkomponist, STMW, 1927. H. Goas, Johann Georg Albrechts
berger, MGG, I, 1951. A. M. Schramek-Ki rchner, Johann Georg Al
brechtsber gers Fugenkomposit ionen in seinen Werken fi ir Tasteninst rumente
(3 sv. ), Wien 1954. K. Ko.
ALBRICI, Vincenzo, talijanski kompozitor, embalist i or-
gulja (Rim, 26. VI 1631 Prag, 8. VIII 1696). Uio moda
kod Carissimija na rimskom Collegio Germanico. Oko 1654 stupio
u Sasku dvorsku kapelu u Dresdenu, isprva kao njezin lan,
1658 kao jedan od dirigenata. God. 1660 putuje u pratnji vedske
kraljice Kristine preko Stralsunda u Stockholm, 166367 boravi
u Londonu kao dvorski kompozitor, zatim je ponovno u Dresdenu,
167680 na elu dvorskoga muzikog ivota. Poslije smrti saskog
kneza izbornika Johanna Georga II (1680) odlazi u Leipzig za
orguljaa crkve sv. Tome, a od 1682 crkveni je dirigent u Pragu.
Suvremenici su ga veoma cijenili kao embalistu, orguljaa,
kompozitora i pedagoga; medu njegove uenike ubraja se J.
Kuhnau. Komponirao je u kasnobaroknom, raskonom stilu rimske
kole. ini se da je u oblikovanju latinskoga duhovnog koncerta
za mali (solistiki) sastav bio jedan od utjecajnih Talijana u Njema-
koj.
DJELA: Si nfoni a a 6, 1654; Sinf onia a 4; Sonat a (jesti va) a 5, oko 1660.
Di do ed Enea, kant ata za glas i cont inuo; vie solo-kant ata; arije i ariet te.
Dvije mise za 3 i 5 glasova i instrument e; 3 Te Deuma; 19 Cant ate omot tet ti
na l atinski t ekst, za sole, zbor i inst rumente; 39 Canti sacri , mott etti , sal mi za
solo-gl as i instrumente, na talijanske i njemake tekstove; 19 l atinskih crkvenih
pjesama.
LIT.: M. Furstenau, Beitrage zur Geschichte der Koniglich-Sachsischen
musikal ischen Kapel le, Dresden 1849. Isti , Zur Geschicht e der Musik und
des Theaters am Hofe der Kurfiirsten von Sachsen, Dresden 1861. A. Scheri ng,
Geschichte des Instrument al-Konzerts, Leipzig 1905. E. Schmitz, Geschichte
der wel tl ichen Solokant at e, Leipzig 1914. Isti , Vincenzo Albr ici, MGG,
I, 1951. V. A. Moberg, Vincenzo Albrici, Eine biographische Skizze mit beson-
derer Berucksichtigung seiner schwedischen Zeit , Festschrift Friedrich Blume,
Kassel 1963.
ALBUMBLATT (njem. spomenar), u XIX i na poetku XX
st. naziv za -> Charakterstiick, krau kompoziciju razliitog oblika
nastalu u asovitom raspoloenju. Prvi primjeri potjeu od R.
Schumanna (Fiinf Albumblatter za klavir iz op. 99; Albumblatter
op. 124 kao zbirni naslov za 20 klavirskih kompozicija razliitih
naziva). Od ostalih kompozitora treba spomenuti A. Skrjabina
(Feuillet d'album op. 58), F. Busonija {3 Albumblatter za klavir; A.
za flautu i klavir) i dr.
ALCUINUS -> Alkuin
ALEV, Lazarov Stojan, muziki pedagog i kompozitor
(Titov Veles, 12. III 1903 Skopje, 26. IV 1969). Kao petnaesto-
godinjak gubi vid; potpuno lep odlazi u Beograd, gde na muzi-
koj koli ui klavir i kompoziciju. Profesor muzike na koli za slepe
u Zemunu. Od 1945 direktor Nie muzike kole u Titovu Velesu
i 195463 profesor Srednje muzike kole u Skopju. Nakon
penzionisanja ponovo direktor Nie muzike kole u Titovu Ve-
lesu (do 1968).
DELA: Deja si mfonija za gudaki orkestar. Gudaki kvartet. Zbirka
deji h pesama za glas i kl avir. Vie obrada narodnih pesama za hor i klavir.
T. Si .
ALDEBURSKI FESTIVAL utemeljili su 1948 u engleskom
gradiu Aldeburghu kompozitor B. Britten, knjievnik E. Crozier
i pjeva P. Pears. Osmodnevni festival koji se odrava svake godine
u mjesecu junu posveen je raznim granama umjetnosti, ali su
u sreditu operne predstave u Brittenovoj kui na obali Suffolka.
Afirmaciji festivala pridonijeli su pomni izbor programa i visok
umjetniki domet ostvarenja. Na Aldeburkom festivalu do-
ivjele su praizvedbu Brittenove opere Let's Make an Opera
(1949), Noye's Fludde (misterij, 1958), A Midsummer A Dream
(1960), Curlezc River (parabola, 1964), The Burning Furnace
(1966) i Golden Vanity (1967), zatim L. Berkeley( Dinner
Engagement (1954) i Castaway (1967) i Waltono\ Bear
(1967).
ALDER, Cosmas, vicarski kompozitor (Baden, Aargau
1497 Bern, 7. XI 1550). Do 1511 lan djeakoga zbc
1524 krae vrijeme kantor u Bernu. Nakon Reformacije dje
kao gradski inovnik. A. ide u red rijetkih predstavnika voka
vieglasja u vicarskoj za vrijeme Reformacije. Po stilu bli;
francuskoj muzici. Uz zbirku Hymni sacri (57 duhovnih
pozicija, 1553) sauvano je i nekoliko njegovih moteta (1
ostalima Isbruck, rnuss ich dich lossen) i njemakih pjesama
vremenim zbornicima i u rkp.
NOVA IZD.: i njemaku pjesmu obj. je R. Eitner (MFM), 1894; 1
obj. je A. Thiirl ings (2. Kongressbericht IMG), 1906; 1 motet obj. je E. Bei
(Zwingliana), 1907; 2 njemake pjesme obj. je isti (Liederbiichern der ]
nistenzeit ), 1910; 3 psal ma i 3 duhovne pjesme obj. je A. Geer ing (Ps
und geistl iche Gesange von J. Wannemacher und C. Alder), 1935; 1 njei
pjesmu obj. je ist i (Schweizer Musikbuch), 1939.
LIT. : A. Thi i rli ngs, Innsbruck, ich muss dich lassen (H. Isaac u
Alder), 2. Kongressbericht IMG, Basel 1906. E. Bernoulli , Alders K
sition auf Zwinglis Tod, Zwingl iana, 1907. A. Flury i A. Thii rlings, C
Alder, ibid., 1908. H. Dubi , Cosmas Al der und die bernische Reforn
Bern 1930. A. Geering, Die Vokal musik in der Schweiz zur Zeit der 1
mat ion, Aar au 1933. Isti , Cosmas Al der , MGG, I, 1951.
ALDERIGHI, Dante, talijanski pijanist i kompozitor (T
t o, 7. VII 1898 ). Uenik G. Sgambat ija, G. Setaccio
E. Consola (Rim) te R. Teichmullera i S. Krehla (Leipzig'
1921 pouavao klavir u Firenci, a od 1936 predaje na konzei
riju Santa Cecilia u Rimu. Bavi se i muzikom kritikom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonij a; 2 koncert a za kl avir ; Con
za violinu; Omaggi za klavir i gudaki orkestar; divertimento za klavir i g
orkestar, 1952; fantazija za klavir i komorni orkestar, 1932 \Rococo Suite za d
orkest ar, 1932; Ouverture breve, 1937. KOMORNA: gudaki kvartet; kl
kvintet; 2 sonate za viol inu i kl avir; suita za violonelo i klavir, 1935; d
mento za flautu i klavir, 1950. Oko 50 klavirskih kompozicija (Suita,
Pezzi infanti li, 1947; Tokata, 1950). VOKALNA: orat orij Mari a a Na.
1949; kantataL Anunciazione, 1935; zborovi; solo-pjesme. Obradbe ma>
C. Monteverdija.
ALDRICH, Henry, engleski historiar, filozof, pjesni!
hitekt i muziar (Westminster, 1648 Oxford, 14. XII 1
Sakupio veliku muziku biblioteku, koju je ostavio koledu (
Church u Oxfordu. Uz biblioteku u British Museumu to je m
ajnija muzika biblioteka u Engleskoj. Komponirao je
vokalna djela (glees, catches, anthems) i napisao prirunik C
Commencement of Greek Music, Theory oj Organ Building, T
oj Modem Instruments.
LI T. : W. G. Hi scoc, Henr y Al dr ich of Chr ist Chur ch 1648-
Oxford 1960.
ALDROVANDINI (Aldovandini), Giuseppe Ani
Vincenzo, talijanski kompozitor (Bologna, oko 1673 !
1708). Uenik G. A. Pertija, 1695 lan Filharmonijske akad
u Bologni, osim toga poasni dvorski dirigent vojvode od Man
Uz to trgovac muzikalijama.
DJELA: koncert i za 2 viol ine i viol onelo (il i teorbu), 1703; 10 trio-s
1706. DRAMSKA. Opere: GVInganni amorosi , 1690; Amor t oma,
La Fortezza, 1699; Le due Auguste, 1700; La Semiramide, 1701; Pi rros
Incoronazi one di Dario, 1705. VOKALNA. Orat oriji: La Guerra in'
1691; St. Sigismondo, 1691; Jesu nato, 1698; L'Italia humiliata, 1698; //.
mani re, 1700. Kantata za vokalnog sol ista, 1701: arije. CRKVENA: Ai
sacra, 1701; Concerti sacri za vokalnog solista, 1703; mise (5-glasne) uz i
mentalnu pratnju; lament acije za sopran i instrumental nu pratnju.
LIT.: L. Busi , II Padre G. B. Martini, Bologna 1891. A. Scherin/
schicht e des Inst rumental -Konzerts, Leipzig 1905. E. Schmi tz, Gh
Antonio Vincenzo Aldr ovandini, MGG, \ , 1951.
ALEATORIKA, suvremeni kompozicijski postupak koj:
Ijuuje igru sluaja. Ova je igra sluaja kod neke aleatorike '.
pozicije uvijek ograniena izvjesnim pravilima, pa se zato
radi o dirigiranom, upravljanom sluaju (njem. gelenkter Zu
Sam naziv izveden je od lat. alea kocka zbog analogije s i;
bacanja kocke: kao to u igri kockom ovisi o sluaju koji e
baena kocka pokazati, tako i u aleatorikoj kompoziciji^
0 izvodiocu koju e od predvienih mogunosti u asu izv
odabrati. Nadalje, ako se igra bacanja kocke izvodi s vie ko
broj je moguih kombinacija vrlo velik, a isto je tako i kod
torike kompozicije, napisane za vie izvodilaca, velik bro
rijanti u kojima se djelo moe izvesti, jer tamo svaki od izvc
ca opet slobodno odabire medu mogunostima koje kompc
njemu namjenjuje.
Postoji vie osnovnih aleatorikih kompozicijskih postu
Jedan se sastoji u tome da kompozitor detaljno izradi sast
dijelove, odnosno -> strukture kompozicije, a izvodiocu pre]
da on sam izabire njihov redoslijed u toku izvoenja; karal
stini primjeri takve aleatorike su Klavierstuck IX K.
Stockhai
1 III sonata za klavir P. Bouleza. Oprean prethodnome je post
gdje kompozitor definitivno fiksira cjelinu kompozicije k
ALEATORIKA ALEXANDER
raspored njenih dijelova, dok za izvoenje pojedinosti daje izvo-
diocu vie raznih ravnopravnih mogunosti rjeenja; kompozicija
Circles za enski glas, harfu i dva perkusionista L. Berija pred-
stavlja karakteristian primjer ovakvog aleatorikog postupka. I,
konano, postoji takav aleatoriki kompozicijski postupak u kome
autor definitivno ne determinira ni detalje djela niti djelo u cje-
lini, nego preputa izvodiocu u danim okvirima slobodu odlui-
vanja i u izvoenju detalja i u oblikovanju forme djela u cjelini;
tipian primjer ove vrsti aleatorike je orkestralna kompozicija
Available Formi I E. Browna. Ameriki kompozitor John
Cage doveo je pak aleatorike principe do krajnjih konsekvenca:
kod njega, naime, sluaj u tolikoj mjeri odluuje o formi u cjelini,
kao i u pojedinostima, da prestaje biti specifinim sredstvom kom-
pozicijske tehnike i postaje ciljem autorove stvaralake akcije.
U uskoj je vezi s aleatorikom -> otvorena ili > varijabilna
forma u suvremenoj muzici, kao i tzv. -> grafika notacija. N. D.
ALEKSANDROV, i. Aleksandar Vasiljevi, sovjetski kom-
pozitor i zborovoa (Plakhino, Rjazanj, i. IV 1883 Berlin,
8. VII 1946). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Petro-
gradu (A. K. Ljadov, A. K. Glazunov, N. A. Rimski-Korsakov)
i u Moskvi (S. N. Vasiljenko). Uitelj muzike i dirigent u Tveru,
od 1918 profesor na Konzervatoriju u Moskvi. God. 1928 osnovao
moskovski AncaMdab KpacnoapMeucKOu necHU koji je kasnije pre-
rastao u popularni An'caM6jib necnu u H/IHCKU CoeeniCKOu ApMUu.
Njegov muziki izraz osniva se na tradiciji ruske zborne klasike,
te na asimilaciji elemenata narodne muzike i suvremene sovjetske
pjesme.
DJELA: simfonija, 1912; simfonijska poemaCMepnib u o^u3Hb, 1911. Opera:
PycaAKa, 1913. Sonata za violinu i klavir, 1913. Kantate; TUMH CosemcKozo
CoH>3a\ zborovi; masovne pjesme. Obradbe revol ucionarnih i narodnih na-
pjeva.
LIT.: r. TloAHHOaCKuu, A. B. AjieKcaHflpOB, MocKBa i Jleimirrpafl, 1948.
2. Boris Aleksandrovi, sovjetski zborovoa i kompozitor
(Bologol, 4. VIII 1905 ). Sin Aleksandra Vasiljevia; 1929
diplomirao na Konzervatoriju u Moskvi. Dirigent i uz to 193141
docent na Moskovskom konzervatoriju, a od 1937 i umjetniki
savjetnik u AHcaM6At necnu u nAHCKu CosemcKou ApMUu. Nakon
oeve smrti (1946) preuzima vodstvo tog ansambla. Neke
njegove operete postigle su znatan uspjeh.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1928 i 1930; koncert za kl avir,
1926; koncert za trublju, 1933; koncert za klarinet, 1936; fantazija za kl avir,
1955; Kineska sui ta, 1953; uvert ira, 1955. Gudaki kvartet , 1931; kvart et
za drvene duhake instrumente, 1932. DRAMSKA: Sedam opereta (Ceadb6a
e MajiuHOBKe, 1937; MOH Fw3eAb, 1945); baleti; scenska muzika. Zborovi; sol o-
pjesme. Obradbe narodnih napjeva.
ALEKSANDROV, Anatolij Nikolajevi, sovjetski kompo-
zitor (Moskva, 25. V 1888 ). Muziku uio kod S. Tanjejeva
i na Moskovskom konzervatoriju (klavir K. N. Igumnov, kompo-
zicija S. N. Vasiljenko), gdje je od 1923 profesor. Njegove mlade-
nake kompozicije imaju impresionistike znaajke; u kasnijim
se djelima priklanja muzikom realizmu i preuzima neke karak-
teristine elemente narodne muzike (opera E3Aa).
DJELA. ORKESTRALNA: kl asina suit a, 1926 (rev. 1931); Sui te giocosa,
1938; uvertira na popularne ruske napjeve, 1915 (2. verzija, 1932; 3. verzija,
1948); simfonijska pria, 1960. KOMORNA. et iri gudaka kvart eta: 1914,
1942, 1952 i 1954; krae komorne kompozicije. Trinaest sonata za kl avir,
191458; kraa klavirska djel a. DRAMSKA. Opere: Dva svi jet a, 1916,
Esjia (prema Ljermontovu), 1941 (prer. 1945); HuKan Bapa, 1957. Scenska muzika.
Fil mska muzika. VOKALNA: PoMaumunecKan ciouma za zbor i orkestar,
1920 (rev. 1932); zborovi; djeji zborovi. etiri zbirke solo-pjesama: 1915, 1922
1925 i 1927; est pjesama (Pukin), 1936; 12 solo-pjesama (tekst sovjet ski pje-
snici), 1947.
ALELUJA (alleluia; latinizirani oblik hebr. hallelujah hvalite
Gospoda), izraz veselja i hvale koji se esto susree u napjevima
gregorijanskog korala. Kranstvo ga je preuzelo od jevrejskih
obreda u jeruzalemskom hramu, a papa Damaz (36884) uvrstio
je aleluju u liturgiju uskrsnog vremena. Kasnije mu je upotreba
proirena i na ostale blagdane u toku godine, osim korizmenog
vremena. A. se ne pjeva ni u misi za mrtve. U tim sluajevima
zamijenjen je tractusom. A. u misi sastoji se od rijei
alleluia i kratke izreke (versus alleluiaticus, kratica V.), koja se
odnosi na odreeni blagdan, npr. Alleluia, V Surrexit Dominus de
sepulehro. Napjev a. ide meu najbogatije razvijene i najljepe
melodije korala. Zavrava s dugom vokalizom iznad
posljednjeg sloga. Ta se vokaliza zove jubilus.
LIT.: P. Ferretti, Estet ica gregoriana, Roma 1934. /. Gli boti, De cantu
alleluja in patribus saeculo VII antiquioribus, Ephemerides Liturgicae, 1936.
(franc. prijevod u Revue du ehant gregor ien, 1937 i 1938). D. J. Froger,
L'Al l eluja dans l 'usage romain et la reforme de Saint Gregoire, ibid., 1948.
B. St ablein, All eluia, MGG, I, 1951. E. Wellesz, Notes on the Alleluia,
SIM, 195354. M. B. Cochrane, The All eluia in Gregorian Chant, Journal of
the American Muzicological Societ v, 1954. C. Wellesz, Gregorv the Great 's
Letter Alleluia, Annales Muzicologiques, 1954.' E.Jammers,Tiin spatmittel-
alterl iches Alleluia, MF, 1959. A. Wellnitz, Die Al leluia-Melodien in der
Handschrift St . Gal len 359 (disert acija), Bonn 1959. E. Gerson-Kii ui ,
Halleluia, and Jubil us in Hebrevv-Oriental Chant , Fest schrift Besseler, Leip-
zig 1961. JB. Stabl ein, Zwei Text ierungen des All eluia . . . , Organicae
Voces, 1963. A. Vi.
ALEMBERT, Jean Lerond d', francuski matematiar i
filozof (Pariz, 16. XI 1717 29. X 1783). Bavio se i problemima
estetike, posebno muzike; o tome je napisao vie rasprava. U
duhu racionalistikih shvaanja smatra da je za umjetnost vano
imitiranje prirode. Muziku dijeli u dvije vrste: niega i viega
reda. Prva je musique imitative, prevoenje individualnog, afek-
tivnog i predodbenog toka doivljaja u muziki izraz; druga,
musigue naturelle, oslanja se na neposrednu estetsku vrijednost
koju akustike forme imaju nezavisno od neke psiholoke pozadine.
DJELA: Elet nents de musique the'orique et pratique sui vant l es princi pes e
M. Ratneau, 1752; Reflexi ons sur la musique en general et sur la musique francaise
en particulier, 1754; Trai te sur la liberte de la musique, 1759; Re'flexions sur la
theorie de la musique, 1777; Fragment sur VOpera, 1887.
LIT. : A. Juli en, La musique et les philosophes au XVIIII
e
siecle, Pari
1873. J. Bertrand, D'Alembert, Pari 1889. H. Goldschmidt, Die Musikasthe-
tik des 18. Jahrhunderts, Ziirich 1915. M. Miiller, Essai sur la philosophie de
Jean Lerond d'Al embert, Pari 1926. W. Serauky, Die musikalisehe Nachah-
mungsasthet 'k im Zeit raum von 1700 bis 1850, Munster 1929. R. Scha'fke,
Geschichte der Musikasthet ik, Berlin 1934. A. R. Oli ver, The Encvclopedists
as Crit ics of Music, New York 1947. W. Serauky, Jean Lerond d'Al embert,
MGG, I, T951. M. Barthelemy, Essai sur l a position de d'Al embert dans la
querelle des bouffons, Recherches 1966, 1966.
ALESANI, Jerolim, kompozitor (Zadar, 17781823). Mu-
ziku uio u Veneciji. U Zadru orgulja katedrale sv. Stoije. Za
potrebe crkve napisao prilian broj duhovnih kompozicija, jedno-
stavnih i proetih obiljejima operne muzike Bellinija i Doni-
zettija.
DJELA: mise; motet i; Mi serere; rekvijem (La grande mzssa i nstrumental e
di Requi e). J. As.
ALESSANDRESCU, Alfred, rumunjski kompozitor, pija-
nist i dirigent (Bukuret, 14. VIII 1893 18. II 1959). Uio
u Bukuretu i Parizu (P. Vidal, V. d'Indv). U Bukuretu dirigent
opere (od 1921), filharmonijskog orkestra (192640) i na radio--
stanici (193347). Kao pijanist bio je 191945 stalni pratilac
G. Enescu. Bavio se i muzikom kritikom (L' Independance rou-
maine, Le Menestrel, The Chesterian, Musical Courier i dr.). Kom-
pozicije su mu esto impresionistiki obojene.
DJELA: simfonijske pjesme Di dona, 1911 i Acteon, 1915; Amurg de toamna
za gudaki orkestar, 1910; Rumunjska fantazija za orkest ar, 1913. -Gudaki
kvart et; sonata za viol inu i kl avir. Sol o-pjesme. lanci.
LIT. : V. Tomescu, Al fred Alessandrescu, Bukurest i 1962.
ALESSANDRI, Felice, talijanski kompozitor (Rim, 24. XI
1747 Casinalbo, Modena, 15. VIII 1798). Studirao u Napulju.
Djelovao u Torinu i Parizu, 1767 u Veroni, gdje je izvedena
njegova prva opera, a zatim kao operni dirigent u Londonu.
God. 1785 odlazi u Petrograd i ondje poduava muziku na nekom
aristokratskom dvoru. Od 1790 operni je dirigent u Berlinu,
a 1792 vraa se u Italiju.
DJELA. I NSTRUMENTALNA: est s imfonija, oko 1780; 6 koncer at a
za embalo i gudae, 1769: 6 koncerata za embalo, 1769; 6 sonata za 2 viol ine
i bas, oko 1770. DRAMSKA. Vie od 30 opera: Ezi o, 1767; Arianna e Teseo,
1768; Argea, 1773; II Creso, 1774; La sposa persiana, 1775; Calliroe, 1778;
Eri file, 1780; Arbace, 1781; Demofoonte, 1783; Artaserse, 1783; Darius, 1791;
Armi da, 1794 i dr. Bal et Venere i n Ci pro, 1779. VOKALNA: orator iji I I
Tobia, 1765 i Bethuli a diberata, 1781, kantata.
LIT. : L. F. Valdrighi, Fel ice Alessandri, Modena 1896. R. A. Mooser,
Annales de l a musique et des musiciens en Russie au XVIII
e
siecle, Geneve
I95I-
ALESSANDRO, Raffaele d', vicarski pijanist i kompozitor
(St. Gallen, 17. III 1911 Lausanne, 17. III 1959). Muziku
studirao u Ziinchu (V. Schlatter, P. Miiller, W. Schuh) i u Parizu
(N. Boulanger, M. Dupre, P. Roes). Orgulja i koncertni pijanist
u .Lausannei (istakao se interpretacijama Mozartovih djela).
Prvenstveno liriar, ekspresivan u izrazu, jasan u formi, s nagla-
enom ritmikom strukturom kompozicija.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije op. 62, 1948 i op. 72, 1953;
simfonijeta za gudaki orkestar i obligatni kl avir, 1944. Koncert i: tr i za kl avir,
1939, 1945 i 1951; za viol inu, 1941; za fl autu, 1943; za fagot , 1955 i za obou
i gudaki orkestar, 1958. Concertino za klavir, 1938; Rumba, 1940; Conga contra-
puntique, 1941; 2 suite, 1942 i 1950; varijacije, 1957. Za gudaki orkestar: Con-
certo grosso, 1946; nokt urno, 1945; divert iment o, 1948. KOMORNA: dva
gudaka kvartet a, 1940 i 1953; klavirski t rio, 1940. Sonat e: dvije za viol inu i
klavir, 1936 i 1953; za viol onelo i klavir, 1937; za flaut u i klavir, 1943; za
obou i kl avir, 1949; za obou-solo, 1953; za klarinet i klavir, 1953; za fagot i
klavir, 1957; za 2 fl aut e, 1958; za fl autu i violu, 1958. KLAVIRSKA: tri
sonat e, 1941; 3 sonatine, 1936, 1939 (za l ijevu ruku) i 1941; 24 preludija, 1940; 12
etida, 1952; 6 Klavi erstucke fu'r die linke Hand, 1958; sonatina za 2 klavira,
1943. ZA ORGULJE: koral i tokat a, 1936; 3 koncert ne et ide, 1940; preludij
i fuga, 1941; Symphonie concertante, 1942. Balet Ila persa, 1955. Fil mska
muzika. Dvije kant at e, 1938 i 1947; vokal ize za zbor; solo-pjesme.
LIT. : D. Lipatti , Predgovor zbirci 12 etida, 1952. H. Jaccard, Trois
composit eurs vaudois: R. d'Alessandro, C. Regamev, J. F. Zbinden, Lausanne
1955-
ALEXANDER, Meister, njemaki Minnesanger, djelovao u
XII ili XIII st. Sauvane su 4 njegove pjesme s napjevima. Po
nekim znaajkama one su pretee umjetnosti Meistersingera.
Zbog stilske sloenosti tih pjesama, a vjerojatno i autorova naina
izvoenja, A. je dobio nadimak der Wilde.
NOVA IZD. : sve 4 sauvane pjesme obj. su: F. H. Hagen (Minnesinger),
1838; G. Hol z, Fr. aran i E. Bernoul l i (Die Jenaer Liederhandschrift), 1901
i dr . Gennr ich ( Troubadour s, Trouveres, Minne- und Meist ergesang), 1951.
Dva napjeva obj. je H. Riet sch ( DTO, XX, 2) , 1913.
36
ALEXANDER ALGAROTTI

LIT. : Fr. Loevi ent hal, Das Ratsel des wilden Alexander, Zeit schrift fur
deutsches Al tert um, 1920. G. Hase, Der Minnel eich Meist er Alexanders,
Halle 1921. R. Halkr, Der wilde Alexander, Wurzburg 1935. H. Husmann,
Al exander Meist er, MGG, I, 1951.
ALEXANDRE, Jacob, francuski orgulja i graditelj harmonija
(Pariz, 1804 11. VI 1876). God. 1829 zapoeo je izgradnjom
harmonija tipa accordeon i melodium koji su bili poznati pod na-
zivom orgue de cent francs. Kasnije ga je usavrio konstruiravi
tzv. amerike orgulje. Napisao je Methode pour l'accordeon (1839)
i Notice sur les orgues melodium d'Alezandre etfils inventeurs (1844).
LIT. : C. Pi erre, Les orgues melodiums d'Al exandre Pere et Fil s, Par i 1885.
ALEXANIAN, Diran, violonelist i pedagog armenskog
podrijetla (Carigrad, 1881 Chamonix, 17. VI 1954). Violonelo
studirao kod F. Griitzmachera u Dresdenu. God. 1902 nastanio
se u Parizu; koncertiranje je sve vie zaputao, da bi se mogao to
intenzivnije baviti pedagokim radom. Od 1920 profesor na &ole
normale u Parizu, od 1936 nastavnik na konzervatoriju Manhattan
u SAD. Kao nastavnik zastupao principe P. Casalsa. Medu nje-
gove brojne uenike ide i A. Janigro.
DJELA: Petite suite armi nienne za orkestar. Kl avirski kvintet. Klavir-ske
kompozicije. Pjesme. Napisao Traite theoriaue et pratique du violoncelle,
1914; Uenseignement de Violoncelle, 1922.
ALFANO, Franco, talijanski pijanist i kompozitor (Posilippo
kod Napulja, 8. III 1878 Solaro, Sanremo, 27. X 1954). Kom-
poziciju studirao na Konzervatoriju u Napulju (C. de Nardis,
P. Serrao), zatim u Leipzigu (H. Sitt, S. Jadassohn) i Berlinu.
Od 1916 nastavnik kompozicije na Konzervatoriju u Bologni
(1918 direktor); 192339 vodi Liceo musicale G. Verdi u Torinu;
194042 intendant u Teatro Massimo u Palermu, zatim predaje
na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu; od 1950 bio je direktor
Liceo musicale Rossini u Pesaru. Kasni romant ik, izgradio je
svoj muziki govor na elementima verizma, impresionizma i sim-
fonijski tretiranog opernog orkestra.
DJELA. ORKESTRALNA. Tr i simfonije: I, 1910 (preraena 1953 pod na-
slovom Sinfonia Classica); II, 1933 i III, Si njonia breve, 1934; Suite romanti ca,
1909; 2 intermezza za gudae, 1931; Diverti mento za komorni orkestar s obli-
gat ni m kl avirom, 1936. KOMORNA: t ri gudaka kvart et a, 1918, 1926 i
I943J koncert u A-duru za gudaki trio, 1929; klavirski kvint et, 1936; sonata za
violinu i klavir, 1923; sonata za violonelo i klavir, 1925. Klavirska muzika.
DRAMSKA. Opere: Mi randa, 1896; La f onte di Enschir, 1898: Resurrezi one,
1904; // principe Zilah, 1909; II cavaliere e la bella, 1910 (nedovrena); L'ombra
di don Gi ovanni , 1913 (preraeno 1941 pod naslovom Don Juan de Manara);
La leggenda di Sakuntala, 1921; Madonna Imperia, 1927; L'ultimo Lord, 1930;
Cyrano de Bergerac, 1936; // Dottor Antonio, 1949; radio-opera Vesuvius, 1950.
Baleti: Napoli, 1900; Lorenza, 1901; Eliana, 1923; Vesuvio, 1953. Pjesme uz
orkestar i uz klavir. Prema oporunoj el ji G. Puccinija dovrio njegovu operu
Turandot, 1925.
LIT. : G. M. Gani , Franco Al fano, Musicist i moderni d'Italia e di fuori,
Bologna 1920. L. Perrachio, Franco Alfano, II pianoforte, 1922. G. Pannai n,
La leggenda di Sakuntal a di Franco Alfano, Mil ano 1923. G. Rossi-Dori a,
Franco Al fano, Musikblat ter des Anbruch, Wien 1925. A. Del la Cort e,
Ritr att o di Franco Al fano, Torino 1935.
ALFARABI (Alfarabius, Abu Nasr Mohamcd ben Mo-
hamed ben Uzlag al Farabi), arapski filozof i muziki teoreti-
ar turskog podrijetla (Vasilj, Farab, Turkestan, oko 870 Da-
mask, oko 950). Jedan od najveih filozofa svojega doba. ivio
i nauavao u Alepu. Komentirao Aristotelove spise iz logike,
pisao filozofska, politika, matematika i muziko-teoretska djela
(veina je prevedena na latinski i hebrejski). Arapski historiari
navode da je bio izvrstan i temeljito obrazovan muziar i >>istak-
nuti svira lutnje. Glavno mu je muziko-teoretsko djelo Kitab al-
musiqi al-kabir (Velika knjiga o muzici), u dva dijela; sauvan je
samo prvi dio Madkhal-al~musiqi (Uvod u teoriju muzike)
podijeljen u tri knjige: prva knjiga obrauje fizikalna svojstva
tona, intervala i tonskih rodova, u drugoj su opisani pojedini
instrument i, a trea donosi nauku o rit mu i kompoziciji. Ovaj
je traktat najznaajnije djelo toga sadraja od starogrkih vremena
do Alfarabijeva doba. Ostala njegova djela u kojima obrauje
muziku jesu: Kitab ihsa' al'-ulum (Knjiga o podjeli znanost i),
s poglavljem o muzici, koje je vrijedilo kao neophodan vodi
studentima; zatim Kitab al'-iqa'at (Knjiga o ritmu) i Kalam fi'l-
musiqi (Rasprava o muzici), oba izgubljena. Rukopisi Velike
knjige 0 muzici uvaju se u Madridu, Kairu i drugdje, a u originalu
jo nije itava izdana. Potpun prijevod na francuskom objavio je
R. d'Erlanger u djelu La musique arabe, I (Pariz 1930), a dijelovi
teksta prevedeni su na latinski, njemaki i panjolski. H. G. Far-
mer je objavio iz Kitab ihsa al'-ulum dio teksta koji se odnosi na
muziku, i to na arapskom, sa razliitim latinskim i jednim engle-
skim prijevodom u Al-Farabi's Arabic-Latin Writings on Music,
Glasgow 1934.
LIT. : M. Stei nschnei der, AI-Farabi, Petrograd 1896. H. G. Farmer,
Hist orv of Arabian Al usic, London 1929. E. A. Bei chert, Die Wissenschaft
der Musik bei Al-Farabi (disertacija), Freiburg im B. 1931. H. G. Farmer,
The Sources of Arabian Music, Bearsden 1940. Isti , Al -Farabi, MGG, I,
1951. Isti, The Sources of Arabian Music. An Annotat ed Bibliographv, Leiden
1965.
ALFIERI, Pietro, talijanski muzikolog i kompozitor (Rim,
29. VI 1801 12. VI 1863). Sveenik i profesor crkvenog pje-
vanja na Collegio degV'Inglesi u Rimu, A. je uz G. Bainija n;
pridonio reformi crkvenog pjevanja i oivljavanju stare poi
duhovne muzike u Italiji. U tom su pravcu osobito vani nj
teoretski radovi i redakcija djela Palestrine, G. F. Anerij
Allegrija i drugih predstavnika rimske kole. Kao kompozito
pokazao veu izvornost. Suraivao je u razliitim strunin
blikacijama (milanska Gazzetta musicale).
DJELA: Saggio storico teoretico poetico del canto gregoriano o romano,
Accompagnamento colV organo, 1840; Ristabilimento del canto e della tnusict
slastica, 1843; Notizie biografiche di Nicolo Jommelli, 1845; Brevi notizi e :
sulla Congregazione ed Accademia de* Maestri e Profesori di muica di Ron,
Vi nvocazi one di S. Cecili a, 1845; Notizie sulla vi ta di Bernardo Bi ttoni,
Prodromo sulla restaurazione de'libri di canto ecclesiastico detto gregoriano, li
Redigirao je nova izdanja: Cant us gregori anus Passi oni s D. N. J. C ___ ,
Excerpta ex celebrioribus de muica vi ri, I. P. A. Praenestino, T. L. Vici
Gregorio Allegri Romano, 1840; Inno e ritmo Stabat Mater e mottetto .
ego di G. P. L. da Palestrina, 1840; Miserere di G. Allegri, 1840; Raci
mottetti di G. P. L. da Palestrina, di L. da Vittoria, di Avia e di Felice
Romano, 1841; Raccolta di muica sacra (7 sv.; sadri i po prvi puta sabran
Palestrine), 184147. Preveo je na talijanski 'Traite d'harmonie Ch. S.
1840. Komponirao je mise, motete, himne, l it anije, sekvence i dr.
LIT.: Catalogo delle opere sulla muica sacra finora pubblicate dal i' I
ssimo e Reverendissimo Monsignor Don Pietro Alfieri, Roma 1846 ili i
F. Fabi-Montani, Monsignor Pietro Alfieri, maestro compositore di mus
Buonarroti, 1869. G. Longhi , Le opere di Pierluigi da Palestr ina pub
con moderni caratt eri da Don Pietro Al fieri, Roma 1946. K. G. F
Pietro Al fieri, MGG, I, 1951.
AL FINE (tal. do kraja), upotrebljava se zajedno s ozn;
Da capo: D. C. al Fine (od poetka do kraja) nalazi se u ko
zicijama, u kojima se nakon drugog dijela prvi dio opetuje s
1
mjesta oznaenog sa Fine, jer je tu stvarni zavretak kompo2
ALFONSO DELLA VIOLA, talijanski kompozitor (Fe:
oko 1508 oko 1570). Sin glasovitog ferarskog pjevaa Agt
della Viola (XVXVI st.). Do 1535 instrumentalist i maest
cappella na dvoru vojvode Ercolea II d'Este u Ferrari, h
prvima komponirao scensku muziku za pastorale; muzika
Sacrificio (1554) moe se smatrati prvim djelom te vrste, a
vana recitativna scena iz te pastorale Invocazione del Sae
di Pan za solistu i zbor mogla bi biti prvi primjer recitat
pratnjom. U madrigalima, sklon je homofonom stilu, ki
ukrasima i kromatici (-- Francesco della Viola).
DJELA. Scenska muzika za tragediju Orbecche ( G. B. Giral di Ci
1541 (izgubl jeno) i za 3 pastorale: // Sacrificio (A. Beccari), 1554 (sauvan;
tativna scena i Canzone final e), 1554; Aretusa (A. Loll io), 1563 i Lo Sfor
(A. Argent i), 1567 (obje izgubljene). Madrigali a 4 v. (2 knj.), 153c
madrigali za 4, 5 i 6 gl asova u skupnim zbirkama i u rkp.
LIT.: A. Solerti , Gl i Albori del mel odramma, Milano 1904. W. tt
Documenten betreffende de muziekkapel aan het hof van Ferrara, Via:
jaarbock voor muziekgeschiedenis, I, 1939. C. Sartori, della Viola, 1. Age
2. Al fonso, MGG, XIII, 1966.
ALFVEN, Hugo, vedski kompozitor i dirigent (Stockh
1. V 1872 Falun, 8. V 1960). Studirao na Konzervatori
Stockholmu. Dirigiranje uio u Dresdenu. God. 1903 nast
kompozicije na Konzervatoriju u Stockholmu, 191039 un
zitetski muziki direktor u Uppsali. Uz to je dirigent students
zbora Orphei Drangar (191047) i zbora Allmdnna sangen (19
31 i 193438). Kompozitor nacionalnog smjera, u vie djela
prirodne ljepote svoje domovine. Upotrebljava citate iz ve
narodne muzike, a ideje za sadraj svojih kompozicija esto n
u starim vedskim legendama.
DJELA. ORKESTRALNA: pet simfonija, 1896, 189899, 1905, 1
19 i 194252. Simfonijske pjesme En Skargardssdgen, 1904 i Drapa. Raps
Midsommarvaka, 1903: Uppsalarapsodi, 1907 i Dalarapsodi, 1931. Uvi
suite. Sonata za viol inu i kl avir , 1896; romanca za viol inu i kl avir,
elegija za rog i orgulje, 1898. Klavirske kompozicije, DRAMSKA: sv
igra Festpel, 1908; dramska pantomima Bergakungen, 1923; bal etna panto
Den bergtagna: scenska muzika. Filmska muzika. VOKALNA:
kant ata za sol e, zbor i orkestar (Sten ture, 1912; Manhem, 1928); 2 kanti
muki zbor; zborovi; sol o-pjesme. Autobiografija u 4 djela: I, Forsta s
1946; II, Tempo f urioso, 1948; III, / dur och mol i , 1949 i IV, Fi nal, 195;
LIT. : C. G. Nybl om, Hugo Al fven, St ockhol m 1920. M. Perga
Hugo Alfven, Svenska tonsattare, 1943. S. E. Svensson, Hugo Alfven
manniska och konstnar (s bibl iografijom i katalogom djela). Uppsala 194
Zbornik Hugo Alfven bezatt er, Radioint ervjner (red. P. Lindfors), St ock
1966.
ALGAITA (algaitasu), afrika svirala s dvostrukim jezici
duga oko 45 cm, slina arapskom zamru. Konino izbuena
vena cijev na kraju je proirena u obliku zvona te ima 56 ruj
Dvostruki jeziac od lista ili trave smjeten je na maloj elje
ili mjedenoj cjevici, utaknutoj u drvenu cijev. Jeziac se ne st;
u usta, ve se usnicama pritite na malu ploicu od metala, <
ili tikve, privrenu 0 eljeznu cjevicu.
ALGAROTTI, Francesco, talijanski pisac (Venecija,'
XII 1712 Pia, 3. V 1764). Studirao u Rimu, Bologni i Fire
Putovao u Francusku, Englesku, Rusiju i Njemaku. God. 174
53 boravio na dvoru Friedricha II u Potsdamu (medu ost;
pomagao kralju kod pisanja opernih libreta). Od 1753 ivi
Italiji, gdje je izdavao svoja sabrana djela (najpotpunije je izd
iz 1791 pod naslovom Opere del conte Algarotti, ed. novissii
Za muziku historiju vaan je njegov spis Saggio sopra l'oper
muica (1755), u kojem raspravlja o suvremenoj opernoj pro
ALGAROTTI ALKAN
37

matici, napadajui pretjeranu virtuoznost i izvjetaenost. Taj je
spis preveden na francuski, engleski i njemaki.
LIT D Mi chelessi, Memorie intorno alla vita ed agli scritti del Francesco
Algarott i,' Venezia 1770. M. Si ccardi, L'AIgarotti critico e scrittore di belle
arti Asti' 1811. F. Forster, Friedrichs II. Briefwechsel mit dem Grafen Al-
garott i, 1847. E. Welhsz, Francesco Algarott i und seine Stellung zur Musik,
SBIMG 1914. A. Ambrogio, L'estetica di Francesco Al garotti, Siracusa 1925.
A Einstei n, Gluck, London 1936. W. Bollert, Francesco Al garott i, MGG, I,
I95I _ G Roncaglia, II conte Francesco Algarotti e il rinnovamento del melo-
dramma, Chigiana, 1964. P. Petrobelli, Tartini, Algarotti e la corte di Dresda,
Analecta Musicologica, 1965.
ALGAROTTI-UDINA, Nikola, filolog (Krk, 26. XI 1791
Be, 6. VII 1838). Sveenik, od 1824 predavao u Salzburgu tali-
janski jezik i knjievnost. Kasnije u Beu rektor francuske crkve.
Mnogo prouavao povijest, talijansku knjievnost i, osobito, mu-
ziku. Sabrao golemu knjinicu (preko 6000 knjiga), skupocjenu
zbirku instrumenata i veliku zbirku muzikalija. Sve je to opo-
rukom ostavio rodnom gradu Krku. U zbirci instrumenata nala-
zili su se veoma vrijedni gudaki instrumenti uvenih graditelja
(A. Stradivari, Amati, Guarneri, C. Bergonzi, J. Stainer), ali je
u toku vremena vie instrumenata nestalo. Algarottijeva zbirka
muzikalija nalazi se od 1935 u arhivu Hrvatskog glazbenog zavoda
u Zagrebu. Ona sadrava oko 3000 tampanih i rukopisnih kom-
pozicija s raznih podruja. Uz rukopisna djela starih hrvatskih
kompozitora (A. Alberti, J. Bajamonti, I. M. Jarnovi), u zbirci
se nalaze, medu ostalim, mnoga djela kompozitora Algarottijeva
doba u ranim, kao i u prvim izdanjima. U njoj su dva fragmenta
iz Mozartove opere Ludo Silla, na kojoj su neki podaci napisani
Mozartovom rukom.
LIT. : J. A( ndrei s) , O zbirci Udina- Al garot t i, Muzi ke novine , 1948,
3 _ B Ivanevi , Muzika zbirka knjinice Udine Al gar ott iia, Rad JAZU,
1965 337 (donosi historijat i popis zbirke). V. Boni fai, Temat ski kat alog
zbirke muzikal ija Nikol e Udine Al garottija, Vjesnik bibl iot ekara Hrvat ske,
1968, 12. J-
As
-
ALGAZI, Lon, francuski kompozitor i muziki pisac (Epu-
resti, Rumunjska, 1890 ). Profesor liturgijske muzike na fran-
cuskoj rabinskoj koli. God. 193640 profesor hebrejske muzike
na Scholi Cantorum u Parizu; od 1928 vodi emisije Glasa Izraela
na francuskom radiju. Prouava hebrejski folklor i bavi se mu-
zikom kritikom.
DJELA- orkest ralne kompozicije Largo i Danse de Davi d. Scenska mu-
zika za Le Mur des lament ati om; Le Di bbouh i dr. Filmska muzika. Psal mi
27, 144, 137 za sole, zbor i orkestar; Petite suite za bariton, violinu, violonelo,
fl autu i kl avir; zborovi; sol o-pjesme.
ALGHOZA, indijska uzduna frula arapskog podrijetla.
Cijev od bambusovine ili drva, duga 2742 cm, ima 58 rupica,
od kojih je jedna na donjoj strani. Ton instrumenta vrlo je njean,
pa se a. svira uglavnom u zatvorenim prostorijama.
ALIKVOTNI TONOVI, niz tiih tonova (s manjom amplitu-
dom), koji prate osnovni glasniji ton (s najveom amplitudom)
istog izvora i daju mu boju i punou. Nazivaju se i parcijalni, odnos-
no harmonijski tonovi. Frekvencija titraja alikvotnih tonova stoji u
odreenom odnosu prema frekvenciji titraja osnovnog tona; ako
je, npr., frekvencija titraja osnovnog tona n, slijedit e a. t. s frek-
vencijom 2 n (oktava osnovnog tona), 3 (ista kvinta nad okta-
vom osnovnog tona), 4?) (druga oktava) itd.
Osim oktava (2, 4. i 8. alikvotni ton) svi su a." t. prirodni,
tj. netemperirani. U nizu alikvotnih tonova 4, 5. i 6. sainjavaju
dur-trozvuk. Posredno se iz 10, 12. i 15. alikvotnog tona moe
oblikovati i mol-trozvuk medijante. Prirodni tonovi, koji se kod
duhakih instrumenata dobivaju prepuhivanj em, takoer su a. t.,
i to osnovnog tona, u kojem je instrument ugoen. Kako broj
alikvotnih tonova uvjetuje boju tona (po Helmholtzu), to instru-
menti, na kojima je niz alikvotnih tonova bogatiji, daju topliji i
puniji ton (ljudski glas, violina), a instrumenti sa manje alikvotnih
tonova prazniji (pokriveni registri orgulja, muzika vilica). M.
Mersenne prvi je uoio postojanje alikvotnih tonova, J. Sauveur
ih je razjasnio (1701) i upozorio na njihovo znaenje u nauci o
harmoniji. J. Ph. Rameau izgradio je na njegovim zakljucima
svoj muziki sistem. Problemom alikvot nih tonova bavili su se
uz druge H. Helmholtz i K. Stumpf.
LIT. : D. C. Mi l l er, Sci ence of Mus ical Sounds, New Yor k 1922 ( II
izd. ). A. Wood, The Phvsics of Music, London 1944. M. Kun.
ALIPIJE (grki 'AX'JTUO<;), muziki teoretiar (oko 360?).
Njegovo jedino sauvano teoretsko muziko djelo Etaavcdvri
U.OUOTXY] (Uvod u muziku) vrlo je vano za upoznavanje staro-
grke notacije i muzike teorije koju prikazuje sistematski i iscrp-
no (obraena su tri temeljna podruja muzike: harmonijsko, rit-
miko i metriko).
NOVA IZD.: Meursius, 1616; A. Kircher, Mumrgia universalis, 1650; M.
Meibom, Anti que musicae auctores septem, 1652; K. Jan, Mui ci scriptores
graeci, 1895.
LIT. : F. Bell ermann, Die Tonl eit ern und Musiknoten der Gnechen, Ber -
lin 1847. K. Fort lage, Das musikal ische Svst em der Griechen in seiner
Ur gest alt , Leipzig 1847. C. Sachs, Die griechische Inst rumentalnot enschrift,
ZFMW, 192324. Isti , Die griechische Gesangsnot enschrift, ibid., 192425.
A. Samoiloff, Die Alvpiusschen Reihen der altgriechischen Tonbezeichnung,
AFMW, 1924. W. Vett er, Al vpios, MGG, I, 1951.
ALITERACIJA, pojava u poeziji, kojom pjesnik postizava
poseban uinak time to u jednoj reeninoj cjelini upotrebljava
vie rijei s istim poetnim konsonantom. Primjere nalazimo u
tetralogiji Ring des Nibelungen R. Wagnera (npr.: Nach Welten--
Wonne mein Wunsch verlagte aus wild webendem Bangen).
Talijanski muzikolog F. Torrefranca smatra da na analogni nain
postoji i muzika aliteracija. Ona nastaje kod estog ponavljanja
jednog tona ili skupine tonova (npr. Allegretto iz VII simfonije
L. v. Beethovena).
LIT. : F. Torrefranca, L'all it terazione e lo svil uppo dslla tonal it a, RMI,
1907.
K
-
Ko
-
ALIX, Ren, francuski kompozitor, dirigent i orgulja (Sotte-
ville-les-Rouen, 1907). Orgulja crkve St. Michel u Le Havreu,
od 1938 pomoni orgulja Notre Dame u Parizu. Dirigirao mnogim
koncertima u Francuskoj. Od 1944 predaje kontrapunkt i fugu na
koli Cesar Franck u Parizu.
DJELA: koncert za kl avir i orkestar; 2 Pieces za violinu i orkestar; balada
Revenants za orkestar. Gudaki kvartet; sonata za violinu i klavir. Kom-
pozicije za klavir i za or gul je. Operna pria Yolande. Pjesme; mot et i.
ALKAN (pravo ime Charles-Henri-Valentin Morhange),
francuski pijanist i kompozitor (Pariz, 30. XI 1813 29. I 1888).
U estoj godini primljen na Pariki konzervatorij, a u desetoj
dobio prvu nagradu za klavir. Isprva koncertni pijanist, oko 1831
posvetio se kompoziciji i pedagokom radu. Komponirao tehniki
briljantna klavirska djela u kojima je nastojao da povee francusku
tradiciju s obiljejima njemakog romantizma. U programnim
djelima oitovao je smisao za tonsko slikanje, dramatske efekte
1 orkestralno tretiranje klavirskog sloga (B. van Dieren naziva ga
Berliozom klavira).
DJELA: Concerto da camsra za klavir i orkestar u a-molu op. 10, br. 1.
KOMORNA: kl avirski trio op. 30; sonata za kl avir, violu i violonelo op. 47;
Rondo za kl avir i gudaki kvartet op. 4. KLAVIRSKA : Concerto symphomque;
Concerto da camera u cis- molu; sonata Les Quatre Ages op. 331 6 Morceaux
caract eri sti que op. 8; Le Preux, etude de concert op. 17; 4 Impromptus op. 32;
2 Nocturnes op. 57; 48 Esqui sses op. 63; 25 Preludes, op. 31; Peti tes preludes sur
les gammes du plainchant; 3 tudes de bravoure op. 16; Le Chemin de fer, etude op.
27- 12 Etudes dans le tons mojeurs op. 35; 12 Etudes dam les tons mmeurs op. 39;

?
' 'J
i . ALGAROTTI-UDINA. Iz tematskog kat aloga zbirke muzikalija, autograf
38
ALKAN ALLEGRI

3 Grandesetudes pour les deux mains separees oureunies op. 76 i dr. ZA ORGULJE
(ILI PEDALNI KLAVIR) : 13 Prieres op. 64; 11 Grands priludes et une trans-
criplion du Messi e op. 66; Impromptu sur le Choral de Luther op. 69; 11 Pieces
dans le style religieux et une transcription du Alessie op. 72; 12 fuga; 12 Ftuies
pour l es pieds seuh. Transkripcije za klavir.
LIT.: A. Marmont el, Les pianist es celebres, Pari 1887. K. S. Sorabji ,
Charl es Henr i Vict orin Mor hange ( Al kan), Around Music, London 1932.
B. van Di eren, Down Among the Dead Men, London 1935. H. Searle, A
Pl ea for Al kan, Music and Let t er s, 1937-
ALKINDI (Abu Jusuf Yakub ibn Ishak al Kindi), arapski
uenjak, filozof i muziki teoretiar (Basra, oko 790 Bagdad,
oko 874). Jedan od zaetnika arapske filozofske misli; prvi je
pokuao da dade sintezu grke, aristotelovsko-novoplatonske
filozofije i islamske teologije. Pored ostalog napisao je oko 12 knjiga
0 muzici u kojima prilagouje grku muziku teoriju arapskoj
muzikoj praksi. Sauvane su 3 knjige: Risala fihubr ta' lif al-alhan
(Rasprava o unutarnjim elementima komponiranja melodije) u
kojoj obraduje udesbu lutnje, tonove unutar oktave, 7 tonaliteta,
modulacije itd.; Risala fi agza'habariyat al-musiqi (Rasprava o
temeljnoj razdiobi muzike) u kojoj obraduje ritmiku i njezin utjecaj
na ovjeka i Risala fi'l luhun (Rasprava o melodijama) u kojoj
istrauje elemente zvuka.
NOVA IZD.: Raspravu o unutarnjim elementima komponiranja mel odije
obj. R. Lachmann i Mahmud el-Hefni na njemakom i arapskom (1931); Ra-
spravu o temeljnoj razdiobi muzike obj. H. G. Farmer (u djelu The Influence of
Musi c, From Arabi c Sources, 1926).
LIT. : G. Flugel, Al -Kindi, Leipzig 1857. H. G. Far mer , Histor v of
Arabian Music, London 1929. Isti , Sources of Arabian Music, Bear sden
1940. Ist i , Al -Kindi, MGG, I, 1951.
ALKUIN (latinizirano Alcuinus, anglosaski Ealhzvine, nadimak
Flaccus), engleski teolog, muziki teoretiar i knjievnik (York?,
oko 735 Tours, 19. V 804). Uenik nadbiskupa Egberta i
Aelberta u samostanskoj koli u Yorku. Oko 760 diaconus et bi-
bliothecarius, a 766 rektor iste kole. God. 781 stupio u slubu
Karla Velikoga isprva kao rektor Dvorske kole (rector scholae
Palatinae), zatim kao organizator i reformator cjelokupnog kol-
stva u franakom carstvu. Kao opat benediktinske opatije u
Toursu (od 796) podigao je tamonju kolu na razinu visoke kole,
prve u Franakoj. Bio je uitelj, prijatelj i do kraja ivota savjetnik
Karla Velikoga. U nastavi je proveo antiki ideal enciklopedijskog
obrazovanja (namjesto srednjovjekovnog, asketskog), obuhvaa-
jui podjednako teologiju i profane discipline (artes liberales),
medu njima i muziku (praktiki i spekulativno). Napisao je velik
broj teolokih, hagiografskih i pedagokih djela, pjesama i pisama
(sauvana su 232 pisma upuena Karlu Velikom). U traktatu
De Muica (obj. M. Gerbert, Scriptores, I, 1784), dao je razliite
definicije muzike (oslanjajui se na Cassiodora) i iznio teoriju o
8 starocrkvenih tonaliteta, tumaei ime i znaenje svakog poje-
dinog; definirao ih je, na temelju spekulativnog razmatranja, kao
najmanje sastavne dijelove regulae musicae. Alkuinova je hi-
storijska zasluga u tome to je u svom traktatu, po prvi put na
latinskom Zapadu, pismeno utvrdio materijal koji su dotad samo
usmeno prenosili pjevai Scholae cantorum. Djelo je jedini zapadno-
franaki dokument o muziko-teoretskoj nastavi u doba Karla
Velikog. Alkuinu se pripisuje i jedna sekvenca notirana neumama
1 posveena Karlu Velikome: Sequentia de S. Michaele quam Al-
cuin composuit Carolo Imperatori.
LIT. : T. Hameli n, Essai sur la vie et les ouvrages d' Al cuin, Pari 1874.
F. G. Brovme, Alcuin of York, London 1908. E. M. Wilmot-Buxton, Al cuin,
London 1922. A. Gast oui , t iber die acht Tone, KMJB, 1930. G. Pi et zsch,
Die Musik im Erziehungs- und Bildungsideal des ausgehenden Altertums und
fr iihen Mitt elalter s, Halle 1932. Ist i , Al kuin, MGG, I, 1951, I. A.
ALLA BREVE ( al l a c appel l a) , dvodob ni t akt , u koj em j e
doba J a ne j . Upot r ebom t akt a a. b. (pr odul j eni m not ni m t raj a-
nji ma) olakava se notacija i za kompozit ora i za i zvodioca. U prvom
st avku pr ve Beet hovenove si mfonij e:
Umjesto
Allegro

Meut i m, u muzi kal nom smi sl u, t akt a. b. ni j e proi ren, ve
skraen. A. b. j e, nai me, u dananj oj muzi ci j edi ni ost at ak i z vre-
mena kad se t empo odr ei vao t raj anj em not a a ne posebni m ozna-
kama (npr . all egr o, andant e it d. ). U menzural noj not acij i bil a j e
osnovna j edi ni ca t empus not a brevi s (t zv. -> i nt eger val or) .
U XV st . j avlj a se di mi nuci j a, koj om se not na vrij ednost s kra-
i val a za pol ovi nu, pa se - > brevi s i zvodil a kao -* semi brevi s,
dakl e dvost ruko br e. Naj s t ari j i znak za di mi nuci j u bi o j <
preko predznaka za prolatio major kao i za prolatio minor:
I
prolatio major () ( , prolgl/o minor (J) ( :
Ovaj se posljednji znak zadrao sve do danas. A. b. je,
tome, znailo da je taktna doba brevis, a ne semibrevis, ali (
kao ova posljednja.
U vrijeme J. S. Bacha ivahni stavci suita i sonata u t;
rom crkvenom stilu nosili su natpis Alla breve.

1
ALLACCI, Leone (Allatius, Lione), talijanski hu
grkog podrijetla (Khios, 1586 Rim, 19. I 1669). Stuc
Rimu latinski i grki jezik, filozofiju i teologiju, a napokon
dicinu. Jedan je od najznaajnijih arheologa i teologa svoj
mena, profesor grkog jezika na Collegio greco u Rimu, zat
bliotekar kardinala Francesca Barberinija i od 1661 glavni
tekar Vatikanske knjinice. U toj se knjinici uva 230 s
njegovih rukopisnih djela razliitih struka pod nazivom
Allacciane. Za muziku historiju vana je njegova Dramm,
divisa in sette indici (1666), koja sadri popis sveukupnih <
oratorija napisanih na talijanskom jeziku od konca XVI
1666. Popis je nastavio dalje do 1755 G. Cendoni uz su
A. ena i G. degli Agostinija u novom proirenom izdanju
cijeve Drammaturgije (1755).
LIT. : H. Ch. Wol f , Leone All acci, MCG, I, 1951.
ALLA MENTE (A mente; Contrappunto al la m
talijanski izraz za tehniku improviziranog kontrapunktira]
postojeu melodiju, temu, cantus firmus i si. Ta se tehnika
ticirala u srednjovjekovnim i renesansnim oblicima vie npr. u
-> diskantu gdje se nazivala i discantus supra librum termin
A. m., odnosno contrappunto alla mente (ili Contraf ex
mente) prihvaen je openito u XVI st. a susree se i Poznati
primjer je Contrappunto bestiale alla mente iz III j madrigala
Festino nella sera . . . (1608) A. Banchierija. 1.
ALLA POLACCA (tal. na poljski nain), naziv za sta
ritmu -> poloneze (Beethoven, Rondo a. p. iz Trostrukog ko
za klavir, violinu i violonelo op. 56).
ALLARGANDO (tal. allargare iriti, rasprostraniti), post
usporavanje tempa. Dolazi osobito u velikim zvukovnim ;
cijama (namjesto izraza rallentando ili ritardando), gdje U2
giko usporavanje i zvuk postaje intenzivniji.
ALLA TURCA (tal. na turski nain). Kao posljedica p
nog interesa za Orijent, u drugoj polovici XVIII st. proc
evropsku literaturu i muziku turski utjecaji. Pojedini kompc
pokuavaju tada, poneto naivno, imitirati izvanjska ob
turske muzike. Izraz a. t. odnosi se na kompoziciju esto s bu
pratnjom i s jednostavnom ostinatnom harmonijom, pop'
njiarske muzike (W. A. Mozart, Finale rondo iz klavirske s
u A-duru).
ALLA ZINGARESE (tal. na ciganski nain), naziv za i
s obiljejima ciganskoga muzikog folklora (J. Brahms, R01
z. iz klavirskog kvarteta u g-molu op. 25).
ALLEGRA, Salvatore, talijanski kompozitor (Palermi
VII 1898 ). Studirao na Konzervatoriju u Palermu (F.
A. Favara). Razvio je ivu aktivnost u razliitim strunim '
enjima.
DJELA. OPERE: Ave Maria, 1934; / viandanti , 1936; // rrndico su
grao, 1938 i Romulus, 1952. Osam opereta. Fil mska muzika. Orkest
komorne kompozicije.
ALLEGRAMENTE (tal. veselo), umjereno brz tempc
allegro moderato).
ALLEGRETTO (tal. deminutiv od allegro veselo, rad
oznaka za tempo prilino promjenljiva znaenja. Ponekad a.
gotovo jednako brz tempo kao allegro (npr. L. van Beeth
klavirska sonata op. 14, br. 1), dok drugdje ima karakter pc
ljivijeg andantea (npr. L. van Beethoven, drugi stavak VII
fonije).
ALLEGRI, Gregorio, talijanski kompozitor (Rim, 15!:
7. II 1652). God. 159196 zborski djeak, zatim do 1604 tei
kapele S. Luigi dei Francesi u Rimu i ujedno uenik brae Na
Od 1629 pjeva papinske kapele. Komponirao crkvenu m
u polifonikom stile antico i u koncertantnom stilu. Polifo
su djela zasiena afektivnim modulacijama i kromatskim p
cima sa prizvukom patetike, a u koncertantnima je slobodna
tativna deklamacija potcrtana harmonijski bogatom prat
generalbasa. U instrumentalnim djelima pojaava izraaj su
stavljajui polagane i brze stavke, polifonike i homofone strul
A. je u muzikoj historiji poznat najvie po 9-gl. kompc
Miserere koja je do 1870 bila redovito na repertoaru Sikst
ALLEGRI ALMEIDA
39

kapele u Velikom tjednu i nije se smjela prepisivati, odn. umna-
ati, pod prijetnjom ekskomunikacije. Prema predaji, W. A. Mo-
zart je taj Miserere zabiljeio po sluanju kada je kao 14-godinjak
bio u Rimu to, meutim, nije neobino kada se uzme u obzir
da je djelo komponirano u tradicionalnoj jednostavnoj tehnici
falsobordone.
DJELA. INSTRUMENTALNA : Concertini 02,3,4 voci(2 knj.), 161819;
Symphoni a a 4 (u Kircherovu djelu Musurgia universalis, 1650); Canzone i sim-
fonije u rkp. CRKVENA : pet misa za 58 glasova; Motetti za 25 glasova
'2 knj.), 162021; Motetti za 28 glasova, Magnificat; Te Deum; Mi serere Ea 9
glasova; improperije i l amentacije za 4 glasa.
NOVA IZD. : nekoliko crkvenih kompozicija i 2 Misererea obj. L. Nieder-
oiever \SReciteil de morceaux de musique ancienne, II, 1843); 9-glasni Miserere obj.
F.'Haberl (1936) i dr.
LIT. : A. Camett i , La scuola dei pueri cant us di S. Luigi dei Francesi in
Roma, RMI, 1915. J- Amann, Allegris Miserere und die Auffiihrungspraxis
in der Sixtina (disertacija), Regensburg 1935. K. G. Fellerer, Gregorio Allegri,
MGG, I, 1951.
ALLEGRI, Lorenzo, talijanski lautist i kompozitor (?, 1573
Firenca, 16. VII 1648). Prema nadimku // Tedesco vjerojatno
ie roen u Njemakoj. Od 1604 do smrti bio u slubi na medicej-
skom dvoru u Firenci. Objavio je Primo libro delle Musiche (1618),
zbirku kompozicija nastalih za potrebe dvorskih sveanosti. To
djelo sadri osam serija instrumentalnih plesova za 5 ili 6 neodre-
enih instrumenata i seriju plesnih pjesama (za 16 glasova).
Mlegrijevi plesni stavci srodni su uobiajenim njemakim plesovi-
ma onog vremena (pavane, gagliarde, correnti). Njegove gavotte i
anaries idu medu najstarije poznate plesove toga naslova.
LIT. : A. Solerti , Muica, bal io e drammat ica al la Corte medicea dal 1600
il 1637, Firenze 1905. F. Ghisi, Ballet Entertainments in Pitti Palae, Florence
[6081625, MQ, 1949. B. Paumgartner, Lorenzo Allegri, MGG, 1951.
H. Beck, Lorenzo All egris Primo libro delle Musiche, AFMW, 1965.
ALLEGRO (kratica Allo; tal. veselo, radosno), 1. jedna od naj-
starijih osnovnih oznaka za brz tempo. Pojam allegra nije bio
uvijek isti. U XVII i XVIII st. a. je vie oznaavao karakter
itavka. Dananji a. kao oznaka za tempo bri je od Bachova ili
Mozartova allegra. Izraz allegrissimo (to je bre mogue) upotre-
bljava se veoma rijetko; veinom se zamjenjuje oznakom - presto.
2. Izraz a. oznauje i cijeli prvi, a i posljednji stavak klasine
simfonije ili sonate (tzv. sonatni allegro), iako oznaka za tempo
tih stavaka moe biti presto, vivo, allegro moderato itd. J. As.
ALLEMANDE (franc. i njem.; engl. almand, almain, tal.
alemanda), 1. plesni i instrumentalni oblik XVIXVIII st., u
2/4 ili 4/4 mjeri, s kratkim uzmahom, umjerena, gotovo polagana
tempa; sastoji se obino od dva dijela. Naziv upuuje na njemako
podrijetlo, ali se a. kao drutveni, dvorski ples javlja prije u drugim
zemljama; oko 1550 susree se istodobno u francuskim i nizo-
zemskim zbirkama za lutnju te kod engleskih virginalista (kao
stilizirana plesna kompozicija). Od Engleza su stilizirani a. pre-
uzeli oko 1600 njemaki kompozitori (Schein, Scheidt i dr.). U
prvoj polovini XVII st. a. se proirio i, kao instrumentalni oblik,
postao sastavni dio barokne suite (najee prvi stavak), partite
te oko 1660 talijanske sonate da camera. U stiliziranom obliku
[npr. kod J. S. Bacha) a. se sastoji od dvije (obino proirene)
reenice, od kojih prva skree prema tonalitetu dominante, odno-
sno paralelnog dura kod stavaka u molu. Potkraj prve polovine
XVIII st. openito iezava iz kompozicijske prakse (a znatno
prije i iz plesne dvorane).
H. Purcell
n J n
7 JU
J.B. Lully

7 I
2. njemaki drutveni ples (sinonim Deutscher Tanz) u 3/4
taktu, slian brzom valceru (ili austrijskom landleru). Rairen
do najnovijeg doba u junoj Njemakoj (Schvvaben) i vicarskoj
a u XIX st. i u ekoj.
LIT. : E. Mohr, Die Al l emande, eine Unt ersuchung ihrer Ent wickl ung
von den Anfangen bis zu Bach und Handel, Ziirich 1932. A. Anders, Unter-
suchungen iiber Allemande als Volksliedtvp des 16. Jahrhunderts (disertacija),
Frankfurt am Main, 1940. E. H. Meyer, Allemande, MGG, I, 1951. M. Ca.
ALLEN, sir Hugh Percy, engleski orgulja, dirigent i mu-
ziki pedagog (Reading, 23. XII 1869 Oxford, 20. II 1946).
Ve 1880 angairan kao crkveni orgulja u Readingu zatim u Cam-
bridgeu, Chichesteru i Londonu. Muzike studije zavrio 1889 u
Oxfordu. God. 190118 orgulja New Collegea u Oxfordu i diri-
gent univerzitetskog zbora s kojim je realizirao velik broj znaaj-
nih izvedbi vokalne muzike, od Palestrine i Schiitza do suvre-
menih majstora. Uz to 190720 vodio Bach-Choir u Londonu
i organizirao nekoliko muzikih festivala (1914 Bach-Festival;
1922 Oxford-Festival koji je obuhvatio raznovrsnu muziku od
narodne pjesme i plesa do simfonijskih djela). God. 191&37
direktor londonskog Royal College of Music i istodobno 191846
profesor muzike na Univerzitetu u Oxfordu. Kao zborovoda,
pedagog i organizator odigrao je vanu ulogu u muzikom ivotu
Londona i Oxforda.
LIT. : E. J. Dent, studija u asopisu The Music Bulletin, 1923. C. Bai ley,
Hugh Percy Al len, Oxford 1948. Th. Wood, Port rait of Hugh Per cy All en,
Music and Lett ers, 1950.
ALLEN, Paul Hastings, ameriki kompozitor (Hyde Park,
Massachusetts, 28. XI 1883 Boston, 28. IX 1952). Do 1903
studirao na Univerzitetu u Harvardu, zatim u Firenci. Vrat ivi
se 1920 u SAD nastanio se u Bostonu.
DJELA: Pi lgri m Symphony, 1910; Dans la nui t za komorni orkest ar.
Komorna i klavirska muzika. DRAMSKA. Dvanaest opera (veinom na t a-
lijanski t ekst); 11 fUtro, 1912; Mi lda, 1913; O'Munast eri o, 1913; Uultimo dei
Mohicani, 1916; Cleopatra, 1921; La piccola Figaro, 1931. Zborovi; oko 250 solo-
pjesama.
ALLENDE SARN, Pedro Humberto, ilenski kompozitor
i muziki pedagog (Santiago de Chile, 29. VI 1885 16. VIII
!959)' Violinu i kompoziciju studirao na Conservatorio Nacional
de Muica u Santiagu. Na istom je zavodu 190845 profesor har-
monije i kompozicije. A. je prvi ilenski kompozitor, koji se slui
suvremenim izraajnim sredstvima, i prvi zastupnik nacionalnog
pravca u ilenskoj muzici.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija (nedovrena), 1910; simfonijske
pjesme La voz de las calles, 1920 i Escenas campesinas chilenas, 1913 (revidirano
1930); Concerto si nfonico za violonelo, 1915; koncert za viol inu, 1940; Concerto
si nfonico za kl avir, 1945; uvertira, 1904. KOMORNA: Quartetto in modo
dori co, 1945; gudaki kvartet, 1947; fuga za kvintet, 1940. KLAVIRSKA:
dvije sonate, 1906 i 1909; 12 Tonadas de cardcter popular chileno, 191822; 10
etida, 1929. Djeja opereta .La Ceni cienta, 1948. VOKALNA : Oda a Espana
za bariton i zbor, 1922; La despedida za 2 soprana, kontra-alt i orkestar, 1933;
zborovi; oko 25 solo-pjesma. Napisao Met odo origi nal de ini ciacion musical,
1937-
LIT. : N. Sl oni msky, Humberto Allende, First Modernist of Chile, Musical
America, 1942. Pedro Humberto Allende, Compositores de America, Washing-
ton 1956. A. Leteli er, Pedro Humberto Allende ,Revista musical chilena, 1960.
ALLIN, Norman, engleski pjeva, bas (Aschton Uiider Lyne,
Lancashire, 19. XI 1884 ). Pjevanje uio na Royal College of
Music u Manchesteru (j. Acton). Debitirao 1916 u londonskom
Aldzvich Theatru; stekao reputaciju kreacijom Gurnemanza (Wag-
ner, Parsifal), 1919, u kazalitu Covent Garden. Poslije toga na-
stupao s podjednakim uspjehom kao operni i koncertni pjeva;
osobito je bio cijenjen kao interpret basovskih uloga u operama
Wagnera i Mozarta (Bartolo u Le Nozze di Figaro, Sarastro u
Die Zauberflote). Jedan je od utemeljitelja British National Opera
Company (1922). Drao je katedru za pjevanje na Royal Academy
of Music u Londonu.
ALL'ONGARESE (tal. na madarski nain, madarski; da-
nanji bi pravilan oblik bio all'ungherese), oznaka kojom je kom-
pozitor (osobito u starijoj muzici) elio istai da djelo, odn. stavak,
sadrava elemente karakteristine za madarsku muziku: rapso-
dinost, naglaenu primjenu sinkopa, oponaanje i drugih obi-
ljeja melodike i ritmike madarskoga varokog folklora, koji je,
za starije muziare, jedini predstavljao madarsku nacionalnu
muziku.
ALL'OTTAVA (tal. ottava oktava). Note uz koje se nalazi
oznaka a. o. izvode se za oktavu vie ili nie nego to su pisane,
prema tome da li znak 8
va
stoji iznad ili ispod note (8
va
bassa
8
va
nie, 8
va
sopra 8
va
vie). Vie nota koje treba izvesti a. o. ozna
uje se 8
va -----------
.
ALME, VValdemar, norveki pijanist, orgulja i pedagog
(Oslo, 10. I 1890 ). Studirao na konzervatoriju Lindeman
u Oslu. Nakon prvog koncerta 1908, usavravao se u Berlinu (R.
Tobias, L. Schrattenholz, K. H. Barth). God. 191617 predavao
na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u Berlinu i 191921
na Muzikom institutu u Helsinkiju; 192135 bio je orgulja
crkve sv. Paula u Oslu. Koncertirao je u Njemakoj, Francuskoj,
Finskoj i Skandinavskim zemljama.
ALMEIDA, Francisco Antonio d', portugalski kompozitor
XVIII st. Uio u Rimu. Njegova opera La pazienza di Socrate
(Lisabon 1733) smatra se prvom portugalskom operom.
DJELA. Opere: Gui ditta, 1726 (izvedena u Rimu); La pazi enza di Socrate,
17331 La Pi nta pazza, 1735; komina opera La spi nalba, 1739. Serenade Le
40 ALMEIDA ALPSKA MUZIKA

vi rtii triomfanti , 1738; i VIppoli to, 1752. Orat oriji II penti mento di Davide,
1722 i Gi udi tt a, 1726. Crkvene kompozicije (psal mi, mot eti).
LIT. : J. Subi ra, Francisco Ant onio d' Al meida, MGG, I, 1951.
ALMEIDA, Laurindo, brazilski gitarist (Sao Paolo, 2. IX
1917 ). God. 193946 vodio vlastiti orkestar u Rio de Janeiru,
od 1947 lan ansambla S. Kentonau SAD. Djeluje u Hollywoodu.
Jedan od najveih gitarista jazza, izgradio je vlastiti stil koji se
temelji na crnakim elementima i starim panjolskim plesovima.
ALMEIDA, Renato, brazilski muzikolog (S. Antonio de
Jesiis, Baia, 6. XII 1895 ). U Rio de Janeiru diplomirao pravo.
A. je najbolji poznavalac brazilske narodne muzike. God. 1954
organizirao internacionalni kongres folklorista u Sao Paolu.
ALMENRADER, Karl, njemaki fagotist i graditelj fagota
(Ronsdorf kod Diisseldorfa, 3. X 1786 Biebrich, 14. IX 1843).
Kao fagotist bio je samouk. Muziku teoriju uio je u Kolnu kod
B. Kleina. Ondje je 181012 predavao na muzikoj koli. Bio je
zatim lan kazalinog orkestra (182114) i dirigent vojne muzike
(181516) u Frankfurtu te fagotist kazalinog orkestra (181720)
u Mainzu. Vrativi se u Koln otvorio je 1820 tvornicu fagota. Od
1822 lan je dvorskoga orkestra u Biebrichu. God. 1831 ute-
meljio sa F. A. Heckelom radionicu fagota u Mainzu. A. je znatno
usavrio izgradnju fagota. Napisao je Abhandlung iiber die Verbes-
serung des Fagotts (1820) i kolu za fagot (1841), a komponirao je
koncerte i fantazije za fagot i orkestar, gudaki kvartet, solo--
pjesme i dr.
ALNAES, Eyvind, norveki orgulja, kompozitor i dirigent
(Fredrikstad, 29. IV 1872 Oslo, 24. XII 1932). Muziku uio
u Oslu (I. Holter), 189295 na Konzervatoriju u Leipzigu (K.
Reinecke), kasnije u Berlinu. God. 18951907 orgulja u Dram-
menu, zatim u Oslu. Djelovao je i kao zborovoa.
DJELA: dvi je simfonije> u c-molu, 1898 i u D-duru, 1923. Koncert za
klavir, 1913; simfonijske varijacije, 1898. Klavirske kompozicije. Zborovi;
sol o-pjesme. Izdao Norges Mel odi er (4 sv.), 1922.
ALNAR, Hasan Ferid, turski dirigent i kompozitor (Istanbul,
11. III 1906 ). Kao 12-godinji djeak poznati svira turskog
nacionalnog instrumenta kanun, poslije lan koncertnog udru-
enja Daruttalim-i musiki. God. 192732 studirao na Muzikoj
akademiji u Beu (J. Marx, O. Kabasta). Po povratku u Istanbul
bio je kazalini dirigent i nastavnik na Konzervatoriju, 1936 diri-
gent filharmonijskog orkestra, a 193646 profesor Dravnog kon-
zervatorija, zatim profesor Konzervatorija i direktor Opere u
Ankari. Njegove rane kompozicije nose znaajke turskog muzikog
folklora; kasnije se sve vie slui suvremenim muzikim govorom.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za viol onelo, 1943; koncert za
kanun i gudaki orkestar, 194445; Suite turca, 1930; Suite Istanbul, 193738;
Ouver-ture romantica, 1932; prel udij i dva pl esa, 1935. Gudaki kvart et 1933;
kla-virski trio, 1929; suita za viol inu i klavir, 1930. Klavirske kompozicije.
DRAMSKA: muziki igrokazi Pjesma Valove, 1932 i Sari Zeybek, 1933; scenska
muzika za Goetheovu dr amu Faust , 1946. Fil mska muzika. VOKALNA:
tri narodne pjesme za sopran i orkestar, 1948; zborovi; sol o-pjesme.
ALONSO LPEZ, Francisco, panjolski kompozitor (Gra-
nada, 9. V 1887 Madrid, 18. V 1948). Zavrivi studij muzike
u Granadi, tamo bio zborovoa katedrale te dirigent filharmonije
koju je i osnovao. Komponirao je vie od 120 muziko-scenskih
djela, veinom zarzuela koje su postigle veliki uspjeh (Da Madrid al
Infierno ; El Oficial de la Guardia ; La Nina de les planchas; Las
Corsarias ; Pasodoble de la bandera ; Un Pitillo y mi mujer).
ALPAERTS, Flor, belgijski kompozitor i dirigent (Ant-
werpen, 12. IX 1876 5. X 1954). Studirao na Konzervatoriju u
Antwerpenu (K. Blockx, P. Benoit, E. Keurvels). Na istom je
Konzervatoriju od 1903 nastavnik solfeggia, 1908 ef katedre za
zborno pjevanje, 1924 profesor kontrapunkta i fuge, a 193341
direktor. Uz to je 191951 vodio simfonijske koncerte Antwer-
penskog zoolokog drutva. Kao dirigent gostovao po Belgiji,
Francuskoj, u Londonu, Varavi i dr. Kao kompozitor izraziti je
flamanski predstavnik impresionizma.
DJELA. ORKESTRALNA: Lsntesympkonie, 1907. Simfonijske pjesme:
Psyche, 1901; Herleving, 1904; Cyrus, 1905, Pallieter, 1924; Thi jl Uilenspiegel,
1927; Avondindruck, 1928 i Zomeridylle, 1928. Violinski koncert, 1948; Sympho-
nische Gedichte za flautu i orkestar, 1903 ; suita James Ensor i dr. KOMORNA :
et iri gudaka kvarteta; Avondmuzi ek za 8 duhaa i dr. Klavirske kompozi-
cije. DRAMSKA: opera Chyl ock 1913. Scenska muzika: Oedi pus Rex (So-
foklo); Cymbeline (.Shakespeare); Salome (O. Wilde); Die versunkene Glocke (G.
Haupt mann); De Ri ng van Gyges (A. Monet ) i dr. VOKALNA. Kant at e:
Het schoner Vaderland, Lof aan de Kunst i dr.; Kinderli sderen, 4 sv. za zbor;
bel gijska nacionalna himna; oko 40 solo-pjesama. Instruktivno djelo: Muzi ek-
lezen en Zi ngen: Volledige Studie der 7 Sl eut els, 5 sv., 1918.
LIT. : A. Corbet i dr. , Flor Al paert s, Ant werpen 1941.
ALPSKA MUZIKA, puka muzika stanovnika Alpa koja se
u izvornim oblicima ponajvie sauvala na njemakom jezinom
podruju Istonih Alpa, a u manjoj mjeri kod ostalih etnikih

JODLANJE. Sammlung von Schzveizer-Kuhrei hen und V'olksliedern. Be:
grupa koje ive u Alpama (Romani, Retoromani, Slaveni),
rija alpske muzike svojevrsna je i ne moe se ukljuiti u uot
periodizaciju ope muzike povijesti niti pratiti kontir
jer sve do XIX st. ima veoma malo pismenih izvora. Stoga s
rijski prikaz temelji uglavnom na istraivanju i prou
nasljea, metodama komparativne muzikologije.
A. m. je prvotno bila pastirska muzika, koja se stvarala i r
u prirodi, a prenosila usmenom predajom. Mnoge naslijede:
potjeu iz najstarijih vremena. Razvile su se iz prvobitnih (
tarnih, uglavnom asimetrinih oblika pjevanja i stvaranja zvi
zanih uz radne procese, pogansko vjerovanje i magine obrede
razliite pjevane ili recitacijske formule dozivanja stada (
A
Almschrei), zatim molitvena zazivanja, pastirske jubilacije
iki oblici pjesama. Molitvena zazivanja, u obliku slobodn
stihova poput litanija, izvodila su se gdjekad doslovnim pc
njem odreenih tonova, a gdjekad variranjem dvodjelnih
dijskih obrazaca nalik na pjesmu. Pastirske jubilacije
pastorales) javljale su se raznolino: kao signalizacija, klic
ijujukanje (Juchzer, Juchizer) koje s visokog, glasnog pc
tona pada na pojedine vie ili manje odreene stupnjeve:
u obliku melizmatskih, ritmiki asimetrinih jubilacija k
srodne crkvenim jubilacijama to upuuje na dosad neisi
korijene korala. Jubilacijama iz ranog doba pripada i jo
to je pjevanje u slogovima bez rijei sa estim i naglim iz
vanjem grudnog i falsetnog registra; rairena podvrsta je j<
u velikim intervalima (kvarta, seksta, decima) i irokoi
ponu. Meu arhaikim oblicima pjesama iz alpskog mt
nasljea izdvajaju se: retoromanska Margaretska pjesma
melodija slina glavnom napjevu molitvenog zazivanja;,
praoblici melodija poskonice (Schnaderhupfl) i pojedini'
napjevi. Iz poganskog obreda vabljenja stoke potekla je p
vrsta pastirske pjesme, Kuhreigen ili Kuhreihen (franc. Rc
vaches) koja se sastoji od tri dijela: polaganog s tercnim zavr
srednjeg brzog s kratkim motivima i zavrnog (veinom na i
Ova se pjesma javlja u razliitim verzijama: kao doziv stac
strofna pjesma epskog karaktera, u ritmiki slobodnom
matskom obliku (sa slogovima rijei Loba ili Kuh kao sred
izrazom), u instrumentalnoj verziji itd. U velekoj vi<
razvila se kasnije u drutvenu igru pripovjedalako-pje'
anra. Od instrumenata rasprostranjeni su od davnine ->
rog, zatim almaj, zvona, praporci i obini kravlji rog. Pr
su alpske instrumentalne muzike, raznovrsni signali, pr
melodika tro zvuka, te iroko razmahani, ivahni, ritmiki sk
pastirski napjevi (instrumentalna protutea melizmatskog jub
kasnije se instrumentalno izvode i razliiti plesovi, napjevi p;
Kuhreigen itd. Razliite vrste imaju dijelom zajednike fc
i stilska obiljeja: ranu pojavu durskog tonaliteta (Ut-m
svojevrsne zavrne portamente, varijabilne i neutralne stu]
(osobito terca, kvarta i vodica); nadalje tragove arhaikih
melodike trozvuka i fanfara i djelomice istih oblika vi<
kakvi su se sauvali i u drugim pastirskim kulturama (npr. na
kau) bordun, ostinato, paralelni pomaci, harmoniko su,
itd. Od davnine se odrala praksa stvaranja posebnih z\
boja, npr. pritiskivanjem ruke na grkljan (pri jodlanju) ili ni
Muziki ivot alpskih pastira potkraj IV st. osvjetljavaju
berke kronike svetaca (Acta sanctorum 29. V): pjevalo se \
Rel evo, 1917; Fausta, Ensaio sobre o problema do ser, 1922;

ALPSKA MUZIKA ALT
41

esijama i obilascima polja, u dokolici i osami, pri drutvenim sa-
tancima i vjerskim obredima, kod igara i natjecanja. Pastiri su se
atjecali u pjevanju, sviranju i improvizaciji. Najznaajnije su
die tzv. Alpske sveanosti. Ta rana pastirska muzika bila je
asnovana na pokretljivosti i irini prostora u kojemu je zvuei
odjekujui izraavala ivotnu prirodnost, entuzijastiki osjeaj
isine, irine i daljine, ali i tjeskobu i grozu pred bregovima punim
ajna i opasnosti. Ali ova na izgled jednostavna, primitivna
luzika traila je pri izvoenju neobinu, artistiku vjetinu.
'romjene socijalnih i idejnih temelja alpske muzike izmjenile su
toku vremena i njezin prvobitan, izrazito pastirski karakter,
'radicija te muzike odrala se dobrim dijelom do u XVIII st.,
u pojedinostima jo i dulje, ali preteno izmijenjena. Sve inten-
ivniji razvoj muzikog ivota u samostanima, dvorcima, selima
gradovima na obroncima Alpa zahvatio je i alpsku muziku koja,
oprimajui lokalna obiljeja, postaje ogrankom raznolinih na-
jdnih muzika. Tradicionalni izraz mijenja se ponajvie u duhu
apadnjake muzike: stupnjevi postaju normirani, prevladavaju ur-
tonalitet i akordika melodika, vieglasje je pravilno, napjevi
obivaju simetrinu formu pjesme s plesnom, periodinom rit-
likom, jubilacije se izvode s tekstom (poput sekvence Alleluja).
od utjecajem crkve dolazi do razdvajanja na duhovnu i svjetovnu
:
eru to je izmijenilo smisao nekadanje pastirske muzike; liena
lagije, poganskih obiaja i demonskog karaktera ona postaje
laza, vedrija, naivno profanija. Pjeva se iz iste ivotne radosti,
i zabavu. S vremenom su se oblikovali razliiti pokrajinski
ijalekti alpske muzike: tirolski, bavarski, tajerski itd. Osobito su
oljive suprotnosti izmeu alemanskog i tajerskog-bavarskog
;raza. vicarska a. m., ograniena na pastirske predjele, zadrala
ii, arhaiki pastirski stil; ona je linearnija, oporija, odreenija,
olje se sauvao stari oblik melizmatskih jubilacija, prevladava
ojedinano jodlanje ili pak jodlanje koje je zvukovno jasno odvo-
no od zbora. Nasuprot tome, u bavarsko-austrijskim predjelima,
astirska se muzika vie mijea sa seoskom, pa na taj nain pro-
uktivnije dalje razvija naslijeene oblike i iri se u susjedne kra-
ve (Slovenija). U alpskoj muzici ovih krajeva prevladao je ka-
ikter plesnog ritma i sklonost melodici rastavljenih akorda sa
:stim skokovima.
U XVIII st., u doba procvata austrijske umjetnike, te austrij-
ro-bavarske narodne muzike, a. m. utjee na formiranje njihova
jecifinog stila, a i sama stjee nova obiljeja. Tako se npr. u
ainim pastirskim pjesmama i igrama, koje dijelom vuku ko-
jen iz izvornih pastirskih plesova i pjesama, javljaju obredni
apjevi iz ranog doba i iz srednjeg vijeka. Alpska muzika tradicija
jzire se i u karakteristinim pukim plesovima u trodijelnom tak-
1, obuhvaenim zajednikim imenom Landler (Landla, Steirer,
chuhplattler); napjevi i pokreti tih plesova podudaraju se mjesti-
lice sa starim narodnim plesovima, npr. s pastirskim Kuhreigenom.
opularna austrijsko-bavarska poskonica Schnaderhiipfl ima ta-
)er korijene u alpskoj tradiciji. Istodobno se u okvire novoga
ila ukljuuju stare vrste alpskih predjela; jodlanje poprima oblik
iesme u trodobnom taktu landlera i izvodi se veinom vie-
asno, djelomice kao stacionarna igra zvukova rastavljenog akorda
. estim velikim skokovima (npr. c
2
fis). Posebni su tipovi:
idlerlie, kod kojega se izmjenjuju tekst i slogovi, Jodlerkanon
Nacheinand), Schnadahiipfljodler, Andachtsjodler i dr. Oblikuje
i nova vrsta tzv. Alpske pjesme, koja pjeva o ivotu pastira,
vaca, drvosjea i o ljepotama prirode, ali za razliku od ranije,
vorne radne pjesme ona ne odraava neposredno prirodu ne-
i je slika. Novi stil se proirio i na susjedne zemlje, na Slove-
ju i na vicarsku gdje se prihvaaju ili stvaraju novi oblici po-
alnice, jodlerske pjesme i poskonice.
Uporedo s odumiranjem pastirskog naina ivota nestalo je
rotne podloge arhaikog pastirskog muzikog izraza. Poslije
zdoblja procvata, bavarsko-austrijska narodna muzika takoer
:ezava. Napjevi i forme iz toga doba sauvali su se do danas
mnogim predjelima (npr. Salzkammergut), ali stil se dalje
raralaki ne izgrauje. Propadanje izvorne alpske muzike, od
VIII st. nadalje, izazvali su i mnogobrojni izvanjski imbenici:
dustrijalizacija, priliv stranaca, uvoz novih instrumenata i po-
llarne zabavne muzike, |irenje patriotskih i prosvjetiteljskih
esama. Osnivaju se i mnogobrojna puka pjevaka drutva
sobito u vicarskoj) koja presauje narodnu muziku u okvire
aanskog koncerta. Nastaju umjetnike pjesme u tobonjem
irodnom stilu, sentimentalnog karaktera po uzoru na lagere,
malo ih je, koje su bliske izvornoj alpskoj muzici (npr. pjesme
Hubera). Na prijelazu u XX st. poelo se temeljitije istraivati
sakupljati ostatke alpske muzike, a javljaju se i nastojanja za
ezinom obnovom; propagira se irenje iste izvorne puke
esme, izdaje se itav niz pjesmarica, organiziraju puki koncerti,
lklorne sveanosti itd.
ALPSKI ROG
LIT. : H. Szadrowsky, Die Musik und die t onerzeugenden Inst rument e
der Al penbewohner, Jahrbuch des Schweizer Al penclubs, 186768, IV.
J. Pommer, Dber das alplerische Volkslied und wie man es findet, Wien 1907.
R. Hohenemser, Ober die Volksmusik in den deutschen Alpenlandern, SBIMG,
190910, XI. E. M. v. Hornbost el , Die Ent st ehung des Jodelns, Basei
1924. M. F. Bukofzer, Magie und Technik in der Alpenmusik, Schweizer
Annalen, 193536, I. Isti, Zur Erklarung des Lobetanz durch die Schwei-
zerische Vol ksmusik, Schweizeriscb.es Archiv fiir Vol kskunde, 193738, 36.
Ch. Caminada, Das rhatoromanische St. Margarethalied, ibid. W. Si chardt ,
Die Alpenlandischen Jodl er und der Ursprung des Jodelns, Berlin 1939. F.
Frauchi ger, The Swiss Kuhreigen, The Journal of American Fol kl ore, 1941,
54. L. Schmi dt, Die kult urgeschichtl ichen Grundl agen des Vol ksgesanges
in Osterreich, Schweizerisches Archiv fiir Volkskunde, 1948, 45. W. Wi ora,
Zur Friihgeschichte der Musik in den Alpenlandern, Basel 1949. Isti, Alpen-
musik, MGG, I, 1951. W. Danckert , Hirtenmusik, AFMW, 1956, XIII.
K. M. Kli er, Volkstiiml iche Musikinstrumente in den Alpen, Kassel 1956.
C. A. Moberg, Kuhreihen Lobetanz und Galder, u spomenici In memoriam
J. Handschin, Strasbourg 1962. I. A.
ALPSKI ROG, prastari primitivni duhaki instrument pa-
stira u Alpama; slui za davanje signala na vee udaljenosti i za
izvoenje jednostavnih melodija. A. r. ima ravnu ili svinutu ko-
ninu cijev, dugu do 4 m, a napravljen je od kore drva (obino
breze), koja je povezana likom; usnik je ako postoji od
tvrda drveta. Na rogu se mogu izvoditi samo prirodni tonovi.
Slini instrumenti nalaze se i u Skandinavskim zemljama, u Polj-
skoj i Rumunjskoj a upotrebljavaju ih takoer i junoameriki
Indijanci te drugi primitivni narodi (sa Celebesa i Himalaje).
LIT. : H. Szadrowsky, Die Muzik und die t onerzeugenden Inst rument e
der Alpenbevvohner, Jahrbuch des Schweizer Alpenclubs, 186768. W.
Wi ora, Alpenmusik, MGG, I, 1951. A. Pfleger, Das schweizer Alphorn in
den Hochvogesen, Schweizerisches Archiv fiir Vol kskunde, 1953. K. M.
Kli er, Volkst iiml iche Musikinstrumente in den Alpen, Kassel 1956. K. Ko.
AL ROVESCIO (tal. obrnuto, naopako), talijanski izraz za
-> raje kretanje, tj. za izlaganje jedne teme natrake, od njezinog
posljednjeg tona prema prvome. Zanimljiv je primjer sonata za
violinu i klavir br. 4 J. Havdna sa stavkom Menuetto al Rovescio
koji se kod repeticije izvodi itav tehnikom rajeg kretanja od
kraja prema poetku.
AL SEGNO (tal. do znaka), oznaka koja upuuje da odre-
eni odsjek treba ponoviti do naznaenog mjesta, koje je najee
obiljeeno znakom #. Iza toga znaka esto se prelazi na Codu
(D. C. e poi Coda).
ALSINA, Carlos, brazilski pijanist i kompozitor (Buenos
Aires, 19. II 1941 ). Kao pijanist koncertirao ve od 1948 u
Junoj Americi, Francuskoj i Njemakoj. God. 1959 utemeljio Agru-
pacio'n Nueva Muica i zatim studirao elektroakustiku i elektro-
niku na Univerzitetu u Buenos Airesu. Od 1964 lan je grupe
Artiste-in-Residence u Berlinu. Tamo je uio' kod L. Berija.
DJELA (izbor): Oratorio za 3 solista, 4 glumca i 3 male skupine instrume-
nata, 1964; 3 stavka za 13 skupina gudaa, 1964; Funktionen za komorni sastav,
1965; Text, muzika scena za trombon, 3 udaraljke i mjeoviti zbor, 1966; Text II
za 5 solista i glas s pojaalom, 1966; Trio za violonelo, trombon i udaraljke,
1968; Sympton za orkestar, 1969.
ALSLEBEN, Julius, njemaki pisac, pijanist, kompozitor i
pedagog (Berlin, 24. III 1832 8. XII 1894). Uenik F. Zecha
i S. Dehna. Koncertni pijanist, kasnije nastavnik klavira u Berlinu
(od 1872 profesor). Od 1874 ureivao asopis Harmonie. Bio je
predsjednik berlinskog Tonkunstlervereina i Drutva muzikih
nastavnika, kojemu je i suosniva (1879).
DJELA. SPISI: Vorlesungen iiber Musikgeschichte, 1862; Kleines Tonkiinst-
lerlexikon, 1864; Ober die Entzoicklung des Klavierspieh, 1870; Licht- und Wende-
punkte in der Entzvicklung der Musik, 1880. Uvertire i marevi za orkestar.
Klavirske kompozicije. Pjesme. Requiemi za 6-gl. i 8-gl. zborove; misa.
ALT (lat. altus visok; engl. i tal. contralto, franc. haute-contre),
i; dubok enski ili djeji glas u normalnom opsegu od a do e
%
,
I


m

42
ALT ALTES

a u iznimnom od e ili d do h? ili /". enski alt srodan je mezzoso-
pranu ali tamnije boje i pastozniji. Naziv a. javlja se prvi put
oko 1450, kada se u polifonikoj muzici prelo sa troglasja na e-
tveroglasje, pa se contratenor razdvojio na contratenor altus i
contratenor bassus; a. (ili vox alta) notirao se u C-kljuu, a izvodili
su ga muki glasovi djelomice grudnim, djelomice falsetnim re-
gistrom u opsegu od c do c
1
. Ova praksa nastala je zbog toga to
enama nije bilo doputeno da pjevaju u crkvi. Za razliku od
kastrata muki altisti nazivali su se u Italiji esto tenorini, a od
1562 i alti naturali. U 4-glasnom stavku a. se, u doba renesanse,
komponirao kao posljednji glas (dionica), i u imitaciji je najee
nastupao posljednji. Taj se redoslijed naputa u doba baroka kada
dolazi do tenje za izjednaenjem glasova pa a. esto dobiva funk-
ciju akordikog popunjenja muzikog tkiva. Meutim, praksa
izvoenja altovskih partija s mukim pjevaima falsetistima
odrala se sve do XIX st., a mjestimice i dulje; u engleskim kate-
dralnim zborovima altovske partije i danas pjevaju mukarci.
U operi, enski alt kao solistika partija dobiva vaniju ulogu u
XIX st. Ranije je prilino bogato zastupan npr. kod Handela
dok se u Mozartovim operama gotovo i ne javlja. Posebnu vrstu
dramatskog alta stvorili su Wagner (Ortrud, Erda, Fricka), Verdi
(Amneris, Lady Macbeth), R. Strauss (Klytamnestra) i Saint-
Saens (Dalila). Partije dramatskog alta redovito imaju veoma
proiren opseg u visinu tako da se podudaraju sa mezzosopran-
skim. Openito se u muzici XIX st. ne mogu povui posve otre
granice izmeu alta i mezzosoprana (Carmen).
2. U instrumentariju, altovski instrument (all-klarinet, alt--
horn, alt-saksofon itd.), predstavlja onaj tip pojedine instru-
mentalne vrste koji odgovara altovskom registru ljudskoga glasa.
Obino su altovski instrumenti ugoeni za kvartu ili kvintu nie
od odgovarajueg normalnog instrumenta. Praksa gradnje altov-
skih instrumenata uvedena je u XVI st. kada je svaka instrumen-
talna vrsta imala i svoju altovsku varijantu (npr. alt-viola da gamba,
alt-blokflauta, alt -pozauna). Mnogi od tih instrumenata izali
su iz prakse u XVII st. Altovski ugoeni oblici zastupani su
posebice u porodicama limenih duhaa, koji su izgraeni u
XIX st. kao to su saksofon, krilnica i dr.
LIT. : G. E. St ubbs , The Adul t Mal e Al t o or Count ert enor , 1908.
F. Habock, Die Gesangskunst der Kastraten, Wicn 1923. Al Kunath, Die
Charakt erol ogie der st imml ichen Einheit en in der Oper, ZFMW, 192526.
F. Hamel , Die Schwankungen des St immt ones, Deut sche Musikkul tur,
1944, 12. K. Gudetvi ll , Al t, MGG, I, 1951-
1
-
A
-
ALTA (vjerojatno od talijanskog alta muica), u XV st. naziv
za ansambl duhakih instrumenata (calamus, bombarda i trombon).
Javlja se oko 1450 na burgundskom dvoru, kao ansambl za plesnu
muziku, kasnije se udomaio u svima veim evropskim centrima.
A. u panjolskoj zbirci Cancionero Musical del Palacio jedini je
dosad poznati primjer ove vrste iz doba menzuralne muzike.
Neka obiljeja alte sauvale su se do danas u cobli, pukom plesnom
orkestru Katalonije, u kojem je najznaajniji instrument tenor
calamus.
LIT. : F. Bl ume, St udien zur Vor geschicht e der Orchestersuit e im XV und
XVI Jahrhundert, Leipzig 1925. - E. Hert zmann, Studien zur Basse danse im
XV Jahrhundert mit besonderer Berucksichtigung des Briissel er Manuskript s,
ZFMW, 192829. J. Mari x, Histoire de la musique et des musiciens de la
Cour de Bourgogne sous le regne de Phil ippe l e Bon, 1939. H. Angles, La
muica en la Corte de los Reyes Catol icos, Monument os de la Muica Espafiola,
I, 1941. H. Bessel er, Catal onische Cobla und Alt a-Tanzkapell e, 1949-
Isti , Die Entstehung der Posaune, AML, 1949, 21. Isti , Alt a, MGG, I, 1951.
M. Kun.
ALTENBURG, Johann Ernst, njemaki trublja, orgulja i
kompozitor (Weissenfels, 15. VI 1734 Bitterfeld, 14. V 1801).
Sin trubljaa Johanna Kaspara, uio kod J. Ch. Altnikola u Naum-
burgu. Kao trublja sudjelovao u Sedmogodinjem ratu. Od
1767 orgulja u Halleu i od 1679 do smrti u Bitterfeldu. A. je
autor prvoga prirunika za trublju i za timpane (Versuch einer
Anleitung zur heroisch-musikalischen Trompeter- und Paukerkunst,
1795; novo izd. Dresden 1911). Komponirao je djela za 2, 4,
6 i 8 trublji, koncert za 7 trublji i timpane te 6 sonata za embalo
(obj. 1783, kasnije izgubljene).
LIT. : A. Werner , Die t hiir inger Musi ker famil ie Al t enbur g, SBIMG,
190506. Isti, Johann Ernst Altenburg, ZFMW, 193233. W. Ehmann,
Johann Ernst Al t ernbur g, MGG, I, 1951.
ALTENBURG, Michael, nj emaki kompozit or (Alach
kraj Erfurta, 27. V 1584 Erfurt, 12. II 1640). Sveenik u raz-
liitim seoskim upama, od 1638 u Erfurtu. Homofono je obra-
ivao protestantske koralne napjeve, komponirao crkvene pjesme
i motete, ali nije primjenjivao tehniku generalbasa.
DJELA: Das 53. Kap. des Jesaia (6-gl.), 1608; Adams hochzeitliche Freude (6-
gl.), 1613; Gaudium Christianum ( 6knj. ; 58gl.) djelomino uz instrumentalnu
prat nju, 1617; 55. psalam (6- gl . ), 1618; Hochz ei t li che musi kali sche Freude
(912 gl.) uz instrumentalnu pratnju, 1620; Liebliche undzi erliche Intraden(6-gl.)
uz inst rumentalnu pratnju, 1620; Cantiones de adventu (58 gl .), 1620; Christ-
li che Ki rchen- und Hausgesdnge (3 knj.; 58 gl .), 1621; Festgesdnge (59 gl),
1621; Musikalische VVeihnachts- undNeujahrs -Zierde',49 gl.), 1621; Musikalische
Fest-Zierde (514 gl.), 1622.
NOVA IZD.: tri stavka obj. C. v. Winterfeld (Der evangelische Kirch
1845; 14 stavaka obj. L. Schoeberl ein i Fr. Riegel Schatz des liturgisc
und Gemei ndegesangs, 186872; intradc obj. H. Erdlen i E. Rabs
LIT. : A. Auberl en, Michael Altenburg, 15841640. Ein Beitrag
Biographie, MFM, 1879. L. Mei necke, Michael Alt enburg. Eii
zur Geschicht e der evangel ischen Kirchenmusik, SBIMG, 19030
Ki tzig, Gust av Adol f, Jacobus Fabricius und Michael Altenburg, die dre
des Liedes Verzage nicht, du Hauflein klein, Gott ingen 1935. ,
Michael Al t enburg, MGG, I, 1951.
ALTERACIJA, 1. kromatska promjena nekog ljes
tona, npr. / u fis (u C-duru) ili e u es (u G-duru). A. mo;
melodijsko ili harmonijsko znaenje. Npr., u fragment
stavka Beethovenove VII simfonije ton ds ima izrazito me
ulogu:


U klasinoj i romantinoj harmoniji alterirali su se u
2, 4, 6. i 7. ton skale. Povieni (alterirani) tonovi imaju
iju da se rjeavaju uzlazno, a snieni silazno:
Za razliku od modulacije, alterirani ton i alterirani
ostaju u osnovnom tonalitetu. Ipak je a. s obzirom na
stranost akorda jedno od snanih harmonijskih sreds
modulaciju.
2. U menzurnoj notaciji a. znai udvostruenje druge 0
nota jednake vrijednosti (dvije breves, semibreves, minimc
posebnim uvjetima, a ovise 0 notama koje ih okruuju. ]
ALTERIRANI AKORDI sadravaju jedan ili vie
stranih ljestvici onoga tonalitet a, unut ar kojega se po
(-* Alteracija). Takvi su strani tonovi nuno kromatska ods
od odreenog tonaliteta. Oni su alterirani. U odreenom to
imaju ulogu umjetnih vodica, pa stoga izazivaju tenju z
njem, i to, kod alteracija navie, za rjeenjem prema gore
alteracija nanie, za rjeenjem prema dolje. Alteriranihj
moe biti dvije vrste:
1. a. a. u irem smislu, alteracija su samo u nekom ili v
tonalitetima, a u drugima nisu (npr. akord d-fis-a je al
akord u C-duru i c-molu, ali ne i u D-duru, fis-molu, (
g-molu i A-duru, gdje se takoer javlja);
2. a. a. u uem smislu ili pravi a. a. nisu ni u jednom to
dijatonski oblik (npr. akord dis-fis-as je alterirani akord u
na bilo koji tonalitet). Prema tome je pojam alteriranog
usko povezan uz pojata tonaliteta i ne moe se predstavit:
atonalnoj muzici (-> Atonalnost). Starija nauka o harmoni
trala je alteriranim svaki akord koji bi sadravao bilo kaki
matsku promjenu u odnosu na broj predznaka, oznaen izi
(npr. akord d-fis-a bio je po takvu shvaanju alteracija 1
g-molu).
LIT.: J. Volek, Die Bedeutung Chopins fiir die Entvviklung er al
Akkorde in der Musik des 20. Jahrhundert s, Kongr ess-Ber icht , ^
1960. ^
ALTERNATIVO (tal.; franc. alternativement), oznal
baroknih dvodijelnih suitnih stavaka (npr. menuetto alteri
da se svaki dio moe po volji naizmjence ponavljati. Ponav!
prvog dijela nakon drugog nastajala je iz dvodijelne forme
trodijelna (A B A), koja se u klasinoj muzici sauvala u m
(seherzu) s triom.
ALTES, obitelj francuskih muziara, 1. Joseph-Henr
tist i kompozitor (Rouen, 18. I 1826 Pariz, 24. VII
Studij zavrio na Konzervatoriju u Parizu, na kojem je od
Prvi akord Wagnerove opere Tristan und Isolde pre
alterirani etvorozvuk II stupnja u a-molu (povieni te
ALTES ALJABJEV 43

um djelovao kao nastavnik. Bio je flautist u operi i u orkestru
Societe des concerts du Conservatoire. Komponirao je preteno
samo za svoj instrument.
DJELA: Solo de concert za flautu i orkestar. Fantaisie concertante za flautu,
riolinu i klavir. Za flautu i klavir: 3 Fantaisies caracteristiques; Fantaisie drama-
tique; Le Chant du Rossignol. Za flautu solo: op. 2029, 32, 3436. 15 Me-
'cdies pour le chant uz pratnju orkestra (klavira). Transkripcije, fantazije, va-
rijacije i dr. Obj, Met hode complUe du flut e.
2. Ernest-Eugne, violinist i dirigent (Pariz, 28. III 1830
St. Dye-sur-Loire, 2. VII 1899). Brat Josepha Henrija, violinu
iio kod F. A. Habenecka na Konzervatoriju u Parizu. Od 1846
)rvi violinist i 188087 dirigent orkestra parike opere. Kompo-
lirao je simfoniju, komorna djela, operne fantazije za violinu i
klavir i dr.
ALTGEIGE (njem.; tal. viola alta), instrument iz obitelji
riolina, koji je H. Ritter konstruirao za Sveane igre u Bavreuthu.
/ei od viole, ovaj je instrument imao u poetku 4 ice (c-g-d^-a
1
),
1 kasnije pet ica (e
s
). Naziv a. katkad se upotrebljava za obinu
dolu.
LIT. : R. Ri tter, Die Geschicht e der Viol a al ta und die Grundsat ze ihres
3aues, Leipzig 1885.
ALTHORN (franc. bugle alto, tal. flicorno contralto), njemaki
engleski naziv za limeni duhaki instrument, vrstu dubokog
iiigelhorna in Es, sa tri ventila. Gradi se u raznim oblicima, pa
ijev moe biti svinuta kao kod trublje, helikona ili tube. Za
azliku od srodnih instrumenata (krilnice i tenorhorna), zvuk mu
: snaniji i oporiji. Ima opseg A-es*.
ALTHOUSE, Paul, ameriki pjeva, herojski tenor (Reading,
'ennsvlvania, 2. XII 1889 New York, 6. II 1954). Uenik O.
laengera u New Yorku. God. 1913 pjevao prvi put u operi Metro-
olitan u ulozi Grigorija (Musorgski, Boris Godunov), na prvoj
merikoj izvedbi tog djela. lan opera u New Yorku, Chicagu
San Franciscu. Osobito se istakao kao interpret Wagnerovih
morskih likova. Gostovao u Evropi (Berlin, Stuttgart, Stock-
olm) i Australiji (192225). Koncertni pjeva na muzikim fe-
tivalima u Americi. Od 1940 ivio je u New Yorku i bavio se
edagokim radom.
ALT-KLARINET (baritonklarinet) in F ili in Es, drveni
uhaki instrument iz obitelji klarineta, kojemu je opseg za kvintu
ublji od obinog a klarineta in C ili in B. A. se rijetko upotrebljava.
Inogo je ei -> basetni rog, koji se od njega vrlo malo razlikuje.
ALTMANN, Wilhelm, njemaki muzikolog (Adelnau, 4. IV
862 Hildesheim, 25. III 1951). Studirao u Marburgu i Berlinu
ovijest i klasinu filologiju, specijalizirao se za bibliotekarstvo,
d 1900 do umirovljenja (1927) radio u Kraljevskoj biblioteci u
erlinu, najprije kao bibliotekar, od 1906 kao ef njemake mu-
ike zbirke, a od 1915 kao direktor muzikog odjela. Objavio je
ie vrijednih bibliografskih djela i kataloga.
DJELA. Knjige: Chroni k des Berliner Philharmoni schen Orchesters, 1902;
einrich von Herzogenberg, 1903; Offentli che Musi kbi bliotheken, ein frommer
'unsch, 1903; Albert Niemann und Richard Wagner, 1925. Composers I have wwn,
Monthl v Musical Record, 1951. Katal ozi. " Kammermusi k-Li t erat ur, l io
(obuhvaa djela obj. od 1845 nadalje, VI izd. 1945); Max Reger-Katalog, 17;
Orchester-Literatur-Katalog (2 sv.), 1919; Di e Kammermusi ki aerke von
riedrich Lux, 1920; Wilcheltn Berger Katalog, 1920; Handbuch fiir Streichquartett-
i eler (4 sv.), 192831; Handbuch fiir Klavi ertriospieler, 1934; Fuhrer durch
i Vi oli n-Literatur (preradba Tott mannova djel a), 1935; Katalog der seit 1861
den Handel gekommenen theatralischen Musi k (5 sv.), 193539; Handbuch
r Klavierquintettspieler, 1936; Handbuch fiir Klavierauartettspieler, 1937;
i eraturverzeichnis fiir Bratsche und Viola d'amore, 1937 (u suradnji sa W.
)rissowskym); Verzei chnis von Werken fiir Klavier 4- und 6-handi g, sozvie fiir
und mehr Klavi ere, 1943. Objavio pisma i spise Brahmsa, Wagnera, O.
icol aja i Webera. Izdavao zbirku Deutsche Hausmusik der Gegenmart. Pri-
dio nova izdanja P. Frankova djela Kurzgefasstes Tonkiinstler-Lexikon, 1926
94849(15. izd.) i djela Taschenbiichlei n des Musi kers, 1925 i 1951 (31. izd.).
LIT.: W. Krabbe, Wil hel m Al tmann zum Gedachtnis, MF, 1951, 4.
ALTNIKOL, Johann Christoph, njemaki orgulja i kompozi-
r(Bern, lezija, XII 1719 Naumburg, 25. VII 1759). Uenik,
isnije i zet J. S. Bacha. Djelovao je kao orgulja u manjim nje-
akim mjestima, od 1748 u Naumburgu. Sudjelovao je u srei-
inju i prikupljanju djela J. S. Bacha koji mu je bio diktirao svoj
isljednji koral za orgulje Vor deinem Thron tret ich hiemit. Hi-
arijsku vrijednost imaju njegovi pouzdani prijepisi Bachovih
impozicija. Od Altnikolovih djela vrlo je malo sauvano (2 kla-
rske sonate, kantata, kraa crkvena djela. Kyrie i motet Befiehl
1 deine Wege obj. je Neue Bach-Gesellschaft, 1934).
LIT.: F. Hamann, J. Ch. Al tnikol, Schlesisches Blatt fur evangel ische
rchenmusik, 1929, 9. Isti, J. Chr. Altnikol in Greiffenberg, Bach-Jahrbuch,
39. F. Bl ume, Johann Christ oph Alt nikol , MGG, I, 1951. H. Lof fl er,
ie Schiiler J. S. Bachs, Bach-Jahrbuch, 1953.
ALTO, u Francuskoj (rjee u Italiji) naziv za violu.
ALTOBASSO, nekadanji venecijanski narodni iani in-
rument. Na ormariu za rezonanciju, sastavljenom od etiri
lo tanke daice, bile su napete crijevne ice, na oba kraja pri-
Tene vijcima. Svira je instrument obino prislonio na desno
me, a o ice, kojih je broj bio razliit i koje su bile ugodene na
razliit nain, udarao je malim drvenim batiem (lijevom rukom).
A. se upotrebljavao kao pratnja instrumentu (najee flauti) koji
je izvodilac drao istovremeno u desnoj ruci. Neki muzikolozi
smatraju da je a. nastao po uzoru na iani instrument -> Tam-
bourin du Bearn. K. KO.
ALTOVA KLAUZULA -> Diskantova klauzula
ALTOVI INSTRUMENTI, zbirni naziv za razliite muzike
instrumente, kojima je opseg po prilici za kvintu dublji od opsega
diskantovih instrumenata iste vrste.
ALT-SAKSOFON ~> Saksofon
ALTUS -* Al t
ALVARY, Max (pravo ime Achenbach), njemaki pjeva,
tenor (Diisseldorf, 3. V 1856 Grosstabarz, Tiringija, 7. \l
1898). Uenik J. Stockhausena. Prvi tenorist opera u Weimaru
J
,
Miinchenu, New Yorku (Metropolitan), Hamburgu,
Mannheimu i Bavreuthu. Istakao se u Wagnerovim muzikim
dramama, osobito kao Siegfried (Siegfried i Gotterdammerung).
ALWIN, Karl Oskar, njemaki dirigent, kompozitor i pija-
nist (Konigsberg, 15. IV 1891 Mexico City, 15. X 1945).
Uenik E. Humperdincka, H. Kauna i R. Straussa. Bio je kazalini
dirigent u raznim njemakim gradovima (Berlin, Bavreuth, Diissel-
dorf, 191720 Hamburg, 192038 Be), a gostovao je u Engleskoj,
Francuskoj i panjolskoj. Od 1938 ivio u Americi gdje je 1941
postao dirigent Narodne opere u Mexico Citvju. Nastupao i kao
klavirski pratilac, najprije (192036) svoje ene sopranistice
Elisabethe Schumann, a kasnije tenora Jana Kiepure. Komponi-
rao je simfoniju, kraa orkestralna djela i solo-pjesme.
ALWYN, VVilliam, engleski kompozitor (Northampton, 7. XI
1905 ). Na Royal Academy of Music u Londonu diplomirao
flautu, klavir i kompoziciju. Od 1927 profesor iste ustanove. Pie
najvie filmsku muziku.
DJELA. ORKESTRALNA. et ir i si mfonije : I, 1949; II, 1954:111, 1956
i IV, 1959; 3 Concerta grossa, 194264; koncert za klavir, 1930; koncert za
viol inu, 1939; koncert za obou, or gul je i gudaki orkestar; koncert za obou,
harfu i gudae, 1944; koncert Lyra Angelica za harfu i gudae, 1954; Pastoral
Fant asta za viol u i gudae, 1943; simfonijski preludij The Magi c Isl and, 1953.
KOMORNA: rapsodija za kl avirski kvar tet , 1939. Sonat a-Impromptu za
viol inu i violu, 1939; sonat a za klarinet i kl avir, 1964; divert iment o za flautu,
1940. Sonata za kl avir, 1947. Scenska muzika. Muzika za vie od 60
fil mova. VOKALNA: oratorij The Marri age of Heaven and Hell , 1936; The
Songs of Innocence za glas i gudaki kvartet; solo-pjesme.
ALJABJEV, Aleksandr Aleksanrovi, ruski kompozitor
(Tobolsk, 15. VIII 1787 Moskva, 6. III 1851). Oficir, sudje-
lovao u ratu 1812. God. 1823 nastanio se u Moskvi i sprijateljio
s muziarima i knjievnicima (A. S. Gribojedov, V. F. Odojevski,
A. N. Verstovski, N. P. Ogarev i dr.); 1825 uhapen, na osnovu
lane optube, i prognan u Sibir, 1831 preao na Kavkaz, pa
u Moskvu; odanle je 1842 ponovno prognan, ali se 1843
vratio.
Samouk, najzreliji majstor
ruske romanse u krugu starijih
Glinkinih suvremenika. Kom-
ponirao je vie od 150 roman -sa i
pjesama na stihove Pu-kina,
Deljviga, ukovskog i dr. i
ostvario, s istananim osjeanjem
za oblikovanje vokalne melodike i
profinjenih harmonija, bogatu
ljestvicu razliitih timunga od
lirsko-elegikih do dramatskih i
satirinih. U tematici se odrazuje
romanti-no-pesimistiko
raspoloenje ruskog drutva
nakon ustanka dekabrist a.
Posebnu grupu ine pjesme
graene na elementima ruske i
istonjake narodne muzike; najpopularnija od njih Slavuj
doivjela je vie vokalnih i instrumentalnih obradbi (Glinka,
Liszt), a uvrtena je i u Rossinijevu operu Barbiere di Siviglia kao
sat pjevanja. A. je meu prvim ruskim kompozitorima sakupljao i
harmonizirao narodne napjeve, posebice istonih krajeva Rusije
(Kavkaz, Turkmenija itd.). Osim toga, obradio je i izdao prvi
samostalni muziki zbornik ukrajinskih narodnih pjesama (1834)
koje je sabrao M. Maksimovi. Po svojemu interesu za muziki
folklor ruskog Istoka (obradbe pjesama erkeza, Bakiraca,
Kirgiza), on je prethodnik Glinke i Balakireva, a po
socijalnosatirikoj crti, koju daje pojedinim pjesmama, pretea
Dargomiskog i Musorgskoga. A. je dao znaajne priloge i obliko-
vanju ruske komorne i orkestralne, te zborne muzike.

A. A. ALJABJEV
44 ALJABJEV AMATI

DJELA. INSTRUMENTALNA: simfonija, 1830; uvertira; 3 gudaka
kvarteta; klavirski trio; kvartet za 4 flaute; plesovi za klavir. DRAMSKA. Opere:
Jlvunan HOH, UJIU JToMOSbie, 1822; Pyca/iK<z u pbi6ax, UAU 3AOE 3Abe, 1842;
AMM.aji atn6eK\ nedovrena opera KaeKa3CKuu TIABUHUK (prema Pukinu). Balet
BoAuieHbiu 6apa6an UAU Caedcmeue Bojiwe6uou $Aeumbi, 1827. Scenska muzika.
Vodvil ji. VOKALNA: pr olog Topot cecmeo My3, 1825; pjesme za glas i
orkestar; romanse (za i vota obj. u serijama Cesepnuu neeeu i KasKa3-CKUU
neeetf te u posebnim izdanjima; posl ije smrti sve izdane pod nasl ovom TToAHoe
copanue pOMancoe u neceu^ IIV, 1898); zbornik obradbi ukrajinskih narodnih
pjesama za gl as i klavir, 1834.
LIT.: F. TuMo^eee, A. A. AjiH6beB, MocKBa 1912. PVCCKHH poMaHc.
Om.IT HHTOHauHOHHOro aHajiH3a (zbirka lanaka pod redakcijom Asafjeva), Moc-
KBa i JleHHHrpafl 1930. E. IHmeHunpecc, A. A. AjiHSbeB B TOSOJIBCKOH
ccbiJiKe, CoseTCKaa My3biKa, 1940, 10. Isti , A. A. AjinSteB B BOHHax,
18121814 rr., ypajihCKiiH coBpeMeHHHK, CBepflJiOBCK, 1942. E. JI,o6po-
xomoe, A. A. AjinSbeB, KaMepHO-HHCTpyM,eHTajii)Hoe TBop^iecTBO, MocKBa-JIe-
HHHrpafl 1948. E. Ulmeuunpecc, CTpaHHiTbi H3 >KH3HH A. A. AjiH6beBa,
MocKBa 1956. Isti, A. A. AjiH6*>eB B n3rHaHHH, MocKBa 1961.E. Mopo-
xomoe, AJieKcaH#p AnHGt eB, TBOPHCCKHH nyTb, MocKBa 1966. K. Ks.
ALJA, Jakob, kompozitor i zborovoa (Zavrh kodSmlednika,
6. VII 1845 Dovje, 3. V 1927). Sveenik, od 1885 u Dovju;
muziku studirao privatno kod A. Nedveda i A. Foerstera. Kom-
ponirao muke, enske i mjeovite zborove, najvie na tekstove
S. Gregoria. Romantik, kompozicije su mu lake, priproste,
osjeajne i pristupane pa su u narodu brzo postale popularne
(najpoznatije su Triglav, moj dom i Slovan, na dan). Poasni
lan Glasbene Matice u Ljubljani. Priredio Pesmaricu Drube
sv. Mohorja (I/1886, II/1890, redigirano izdanje uz sudjelovanje
M. Hubada, 1923). Objavio Pevske spomine (Pevec, 1923 i 1924),
u kojima daje neke podatke o slovenskom muzikom ivotu u
drugoj polovini XIX st. i na poetku XX st.
LIT. : V. Foerster , Slovenska pesmarica, Ljubl janski zvon, 1896, 12.
5". Premrl, Jakob Al jaeve skladbe, Cerkveni glasbenik, 1928, 34. 5. Vurnik,
Jakob Al ja in naa l judska pesen, ibid. , 1931, 14. D. Co.
ALJVANG (Arvang), Arnoljd Aleksandrovi, sovjetski
muzikolog i kompozitor (Kijev, 1. X 1898 Moskva, 28. VII
1960). Studirao klavir i kompoziciju na Konzervatoriju u Kijevu.
Profesor moskovskog i kijevskog konzervatorija. Koncertirao kao
pijanist. Kao muzikolog, A. zastupa tezu o socijalnoj uslovljenosti
idejnog sadraja muzikog djela te tumai vezu muzike s filo-
zofijom, literaturom i likovnim umjetnostima.
DJELA: KAO J],e6wccu, 1935; A.H.CKpx6un, 1945; Onum anaAU3a meop-
necmea TI. H. *TauKO8CKoeo ^18641888), 1951; Eemxosen, 1952 (II dopunjeno
izd. 1963); 77. H. ^lauKoecKuu, 1959; Hpou38edeHun K. Jledwccu, M. PaeeAH, 1963.
Izabrani lanci obj. 1959 i 196465. Komponirao je simfoniju, djel a za
klavir i scensku muziku.
AMADEUS KVARTET, utemeljen 1942 u Londonu, ste-
kao je u relativno kratko vrijeme reputaciju jednoga od najugled-

AMAOl-.rs KVARTKT
nijih evropskih gudakih kvarteta. Prvi uspjesi na meunarodnim
muzikim festivalima u Edinburghu, Salzburgu i dr. otvorili su
mu put u prve svjetske muzike centre. A. k., danas u sastavu
Norbert Brainin, Siegmund Nissel, Peter Schidlhof i Martin Lovett,
djeluje kao stalni komorni ansambl Univerziteta u Yorku. Uz
koncertne turneje po cijelom svijetu, kvartet je snimio mnogobrojne
gramofonske ploe.
AMAR, Licco, madarski violinist (Budimpeta, 4. XII 1891
Freiburg im Br., 19. VII 1959), uenik H. Marteaua u Berlinu
i 191215 lan njegova gudakog kvarteta. Koncertni majstor
filharmonije u Berlinu (191520) i opere u Mannheimu. God.
1923 osnovao sa W. Casparom, P. Hindemithom i M. Frankom
gudaki kvartet, koji je do 1929 redovito sudjelovao na festivalima
suvremene muzike u Donaueschingenu. Koncertirao je i solistiki.
God. 1933 preselio u Pariz, 1935 postao je profesor na Konzerva-
toriju u Ankari, a 1957 na Visokoj muzikoj koli u Freiburgu.
AMAT, Juan Carlos, panjolski gitarist (Monistra
lonija, oko 1570/72 10. II 1642), po zvanju lijenik u 1
gradu. Od rane mladosti isticao se kao gitarist i pjeva,
prvu raspravu o gitari: Guitarra Espanola y Vandola
ordenes y de cuatro (1586), koja je jo za njegova ivota (
vie izdanja, a kasnije je (u XVIIXVIII st.) prevoer
girana u panjolskoj i Portugalu. Djelo je pisano u namjei
pularizira uenje gitare, pa sadri praktine upute, notne
re, figure i ilustracije u drvorezu (izdanje iz 1639) na ki
prikazani pojedini poloaji ruke na instrumentu.
LIT.: E. Pujol , Significacin de Juan Carl os Amat en la historia]
tarra, Anuario musical , V, 1950. J. Subi ra, Juan Carlos Amat ,
1951-
AMATER (franc. amateur ljubitelj), u muzici, oso
po zanimanju nije muziar, ali se aktivno bavi muzikon
bavi prema muziciranju, a ne radi materijalne dobiti. Dc
XIX v. nije postojala otra razlika izmeu amatera i ]
nalnih muziara. Oni su zajedno sudelovali kod izvode
zikih dela u okviru akademija, collegia muica i drugih
kao i privatno. Sa stvaranjem graanske klase javljaju si
koncerti uz naplaivanje ulaznica. Prvi su prireivani p
XVIII v., ali tek u XIX v. uzimaju veeg maha. Javno
ciranje kao i sam razvoj muzike stavljali su na izvoae
zahteve kojima amateri vie nisu mogli da udovolje. '
nastalo strogo luenje. Profesionalni muziari izvode'
javno, a amateri privatno. Za kuno muziciranje stvara s
peno itava literatura: kvarteti, trija i druga dela kamerne
bekih klasiara te klavirske minijature, solo-pesme i dr.
tiara. Nastaje i tzv. salonska muzika literatura slabe ili
vrednosti. Tokom XIX v. muzika se, meutim, jo mn
govala u domovima amatera, a takoe i u amaterskim udrt
(amaterskim horovima i orkestrima). Veliki preokret nasti
Prvog svetskog rata. Gramofonske ploe, radio, zvun
televizija uinili su muzike amatere skoro izlinima. S
pasivno prilaenje muzici na tetu plemenitog amatei
pored velikog proirenja muzike publike i podizanja
nivoa izumiranje amaterizma krije u sebi opasnost dek
muzike umetnosti.
AMATI, obitelj talijanskih graditelja gudakih instri
iz Cremone. Spominje se ve 1097, a njezini su lanovi,
izmeu 1540 i 1740, postavili temelje glasovitoj Cremonsk
1. Andrea (Cremona, oko 1520 oko 1575/80), prvi
graditelj iz obitelji A., zaetnik Cremonske kole. Prema
istraivanjima (G. Bonetti) s obzirom na ivotnu dob, ui
nisu mogli biti P. Maggini i Gasparo da Salo iz Brescije,
ranije mislilo, ve po svoj prilici Marco del Busetto iz C
Meutim, A. je svakako bio povezan s brescijanskim ma
jer je, ini se, od njih preuzeo iroke / otvore i nezaotre:
tene uglove, ali mu je model manji od njihova. Kako je t
an dobavljao je za izradbu instrumenata najkvalitetnij
smrekovinu od posebnih stabala koja rastu na obroncir
(Picea exceha) i javorovinu koja se iz Dalmacije i Bosne
mala u Veneciju za vesla na galijama. U Veneciji je nal
smolu iz prekomorskih zemalja za izradbu laka. Isprva j<
viole, lutnje te violine starijeg, glomaznijeg oblika, zatim j<
manji model (oko 1570) i time stvorio do danas mjeroda
linski tip. Izradba njegovih instrumenata vanredno je brilji
njaa i dno jako su svedeni, a izboenja idu sve do ruba.
je u poetku crvenkasto-crn a kasnije varira od zlatno
svijetlo-smeih nijansa. Sauvalo se samo nekoliko Ari
instrumenata od toga 1 violina iz 1564, prvotno u posjet
cuskog kralja Karla IX za koga je Andrea navodno treba
radi itav gudaki orkestar.
2. Antonio (Cremona, poslije 1550 1638), stariji
dreje. Gradio preteno violine, izmeu 1589 i 1630, udr
mladim bratom Girolamom u oevoj radionici. Na etiketar
zajedno potpisivali (Antonius & Hieronymus Vr. Amati C>
Andreae fil.), pa ih danas openito navode kao brau
3. Girolamo (Gerolamo, Hieronymus), mlai /
sin (Cremona, 15511635). Iako se na instrumentima :
ivao, djela koja je izgradio mogu se sa sigurnou razlik
bratovih. Bio je vjetiji majstor od Antonija, a oba su br
maili oca. Uveli su otriji pad izboenja s obaju strana
pa su im instrumenti plosnatiji a ton meki. Lak njihovih
isprva je gust i tamnosme poput trenje, a kasnije prc
naranast.
4. Nicola, sin 1 uenik Girolama (Cremona, 3. IX
12. VIII 1684), najvei majstor iz obitelji i u gradnji vi<
ivota nenadmaen. Preuzevi dostignua svojih pret
usavrio ih je u svim pojedinostima. Mijenjao je omjere
dasaka, oblik trupa, / otvora i pua, liniju izboenja i lak,j
nije oko 1625 izgradio model, nazvan Grande Amati, poj
AMATI AMBROZIJANSKI HIMNI 45

je postao slavan. Instrumenti su mu neto plosnatiji, udubljenja
na stranama manje naglaena, a uglovi znatno produljeni to je
uvjetovalo ljepi i vei ton. Linije su elegantne, proporcionalne,
lak zlatno-crven, prozraan i sjajan. Veoma je vana za Cremonsku
i
T
i i
I V. Ai . \ t l C l n ;
VIOLINSKA ETIKETA N. AMATI]A
kolu i pedagoka djelatnost Nicole Amatija; njegovi su nepo-
sredni uenici: A. Guarneri, G. B. Rogeri, F. Ruggeri, P. Grancino
i A. Stradivari.
5. Girolamo, sin Nicole (Cremona, 26. II 1649 21. II 1740),
nakon oeve smrti preuzeo njegovu radionicu. Na njegovim se
instrumentima opaaju odstupanja od obiteljske tradicije to se pri-
pisuje utjecaju A. Stradivarija. Sve violine to su ih izradili
lanovi obitelji Amati imaju, uz individualna obiljeja i niz zajed-
nikih svojstava: zlatnouti, vanredno sjajni lak, skladne oblike
vrlo blagih linija i razmjerno jaku izboenost, to uvjetuje manji
volumen zvuka ali zato daje neobino blagi, sladak i svijetao ton.
LIT. : F. Niederhaitmann, Cre mona, Leipzig 1877. G. de Picole llis,
Genealogia degli Amati e dei Guarner i, Firenze 1886. W. L. Liitgendorff,
Die Geigen- und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Gegenwart (2 knj.),
Frankfurt am Main 1904. G. Zampa, Violini antichi, Sassuolo 1909. F.
Hamma, Meisterwerke italienischer Geigenbaukunst, tuttgart 1933. C.
Bonetti, La genealogia degli Amati e il primato della scuola liutistica cremonese,
Bollettino Storico Cremonese, Cremona 1938. F. Farga, Geigen und Geiger,
Ziirich 1940. J. H. Fairfeld, Known Violin Makers, New York 1942. F.
Kersnik i A. Ugrenovi, Starotalijansko graenje gudakih instrumenata, JAZU,
Zagreb 1951. H. H. Drdger, Amati, MGG, I, 1951. K. Jalovec, Italienische
Geigenbauer, Praha 1957. Isti, Die schonsten italienischen Geigen, Praha,
1963. I . A . M. .
AMATO, Pasquale, talijanski pjeva, bariton (Napulj, 21.
III 1878 New York, 12. VIII 1942). Konzervatorij zavrio u
Napulju. Pjevao zatim po raznim kazalitima Evrope i Amerike,
190921 bio lan opere Metropolitan u New Yorku. God. 1933
prestao je javno nastupati i otada se bavio pedagokim radom.
Najuspjelije su mu kreacije: grof Luna (Verdi, Trubadur), Ashton
(Donizetti, Luda di Lammermoor) i Escamillo (Bizet, Carmen).
AMBITUS (lat. opseg), izraz koji se obino upotrebljava kada
je govor 0 melodiji. U tom je smislu a. raspon od najdubljeg tona
do najvieg. Kod analize napjeva graenih na temelju staro-
crkvenih ljestvica a. je najsigurnije mjerilo za odreivanje auten-
tinog ili plagalnog naina. Budui da je zavrni ton (nota finalis)
jednak u oba naina, a. melodije pokazuje da je napjev u auten-
tinom nainu, ako se melodija kree samo iznad zavrnog tona.
Sputa li se za kvartu nie od njega, melodija je u plagalnom
nainu.
LIT. : Krasucki, Uber den Ambitus der gregorianischen Messgesange,
Veroffentlichungen der Gregorianischen Akademie zu Freiburg, Sctuveitz, I.
A. Vi.
AMBON (amvon; gr. afAfSoiv kvrga na titu, ono to se
istie), posebno ograeno i povieno mjesto u starokranskim
crkvama izmeu svetita i glavne lae. Odatle se pjevalo evanelje,
poslanica i tractus, a kasnije se i propovijedalo. Kako se na a.
dolazilo stepenicama (lat. gradus), pjesma to ju je pjeva na tim
stepenicama nakon poslanice pjevao zvala se graduale (respon-sorium
graduale).
AMBROS, August Wilhelm, austrijski muzikolog ekog
podrijetla (Vvsoke Myto kraj Praga, 17. XI 1816 Be, 28. VI
1876). Studirao u Pragu pravo i slikarstvo, istovremeno uio
muziku kod svoga ujaka G.
Kiesewettera te kod J. F. Kittla
i F. D. Webera. Isprva slubo
vao u Pragu kao sudac, a po
prilici od 1850 redovito pre
davao i na Konzervatoriju.
Muzikoloki rad zapoeo sura
ujui u razliitim dnevnicima
i strunim asopisima, meu
astalim u Schumannovu Neue
Zeitschrift fiir Musik. Pod pseu
donimom Flamin, formirao je
zajedno sa mlaim kolegom E.
Hanslickom (pseudonim Rena-
lus), jednu vrstu prakoga ogran
ka Schumanovih Davidsbundle-
'a. U muzikom svijetu stekao
reputaciju studijom Die Gren-
zen der Musik und Poesie
J856) zamiljenom kao pro
tutea Hanslickovu eseju Vom A. w. AMBROS
Musikalisch-Schonen. Od 1862 profesor je muzike na Prakom uni-
verzitetu i muzike historije na Konzervatoriju, a od 1872 pozvan je
za profesora na Konzervatorij u Beu. Glavno njegovo djelo Geschi-
chte der Musik, u 4 knj., odlikuje se ivim stilom i velikim brojem
veoma vrijednih podataka sakupljenih u izvorima (zbog istraivanja
izvornika u etiri je navrata putovao u Italiju). Djelo obuhvaa
muziku povijest od antike do sredine XVII st. (rani barok u
Italiji). Od osobite je vrijednosti trea knjiga koja obrauje veliku
nizozemsku epohu (XV i XVI st.). To je vrhunac Ambrosova
naunog rada te se jo i danas smatra klasinim temeljem za pro-
uavanje povijesti muzike renesanse. A. je muziku promatrao u
odnosu na sveukupna umjetnika i kulturna zbivanja pojedinih
razdoblja, oitujui svestranu naobrazbu i izvanredni smisao za
uoavanje velikih historijskih uvjetovanosti. Meutim, u tenji za
otkrivanjem historijskih povezanosti razliitih umjetnikih grana
na krupnom planu, zanemarivao je precizno, metodino, nauno
ispitivanje pojedinosti pa su mu pojedinani sudovi katkad jedno-
strani ili ak netani. Ali svojom je univerzalnom klasicistiki
orijentiranom kulturom jedinstveno spojio historiarski, sveobuh-
vatni nain izlaganja s esejistikim pa je meu njemakim muzikim
piscima XIX st. ostao najmarkantnija pojava. Ambrosove kom-
pozicije nemaju osobitog znaenja.
DJELA. SPISI: Die Grenzen der Musik und Poesi e, ei ne Studie zur Astheti k
der Tonkunst (2 sv.), 1856; Das Conservatorium zu Prag . . ., 1858; Zur Lehre vom
Ouintenverbote, 1859; Culturhistorische Bilder aus dem Musikleben der Gegeniuart,
1860; Geschi chte der Musi k (4 knj.), I 1862 (III izd. prer. B. Sokolovsky, 1887),
II 1864 (II izd. obj. O. Kade, 1880, III izd. H. Riemann, 1891), III 1868
(II izd. obj. O. Kade, 1893), IV nedovrena, 1878 (prema bil jekama iz Ambro-
sove ostavt ine obj. G. Nottebohm u suradnji sa C. F. Beckerom; preradio i dovrio
do 1650 H. Leichtent ritt, 1909); kao V knj. izdao je O. Kade zbirku primjer a
na osnovu Ambrosova i vlastitog materijala: Auserwahlte Tonzverke der beruhm-
testen Musiker des 15. und 16. Jahrhunderts, Beispielsammlung zum 3. Band der
Musikgeschichte von Ambros, 1882; Bunt e Bldtt er, Ski zzen und Studi en (2 knj.),
187274. Posthumno objavl jeno: Nachgelassene Schri ften: I, Aus Itali en,
1882 (obj. J. Bat ka); II, Geschi chte der Musik der Neuzeit, 1882; III, Studi en zur
bildenden Kunst . . ., Biographisches, 1880. KOMPOZICIJE: dvije simfonije;
klavirski koncert; uvertire. Komorna i klavirska djela. Opera Bf eti slav a
Ji t ka. Sol o-pjesme. Crkvena muzi ka.
LIT. : R. Eitner, A. W. Ambros MFM, 1877. 7. E. Hansli ck, Aus meinem
Leben, 1894. G. Adl er , A. W. Ambr os, Neue Ost erreichische Biographie,
I, 7, Wien 1931. F. Blums, A. W. Ambro?, MGG, I, 1951. P. O. Nae-
geli , August Wil hel m Ambros, His Hi st or ical and Cr it ical Thought , Ann
Arbor 1957. K. Ko.
AMBROS, Vladimir, eki kompozitor i dirigent (Prostejov,
Moravska, 18. IX 189112. V 1956). Studirao kod L. Janaeka
i na Konzervatoriju u Frankfurtu na Majni (J. Knorr). God.
191422 dirigent operne kompanije Rossa and Co. u Londonu,
zatim nastavnik u Prostejovu; 192638 direktor Muzike kole,
zborovoa i orkestralni dirigent u Bfeclavi, a poslije 1938 ponovno
djeluje u Prostejovu kao dirigent, nastavnik i kompozitor. U ra-
nijim djelima bio je pod utjecajem L. Janaeka, francuskog impresio-
nizma i talijanskog verizma, dok je u novijima nastojao nai svoj
vlastiti izraz.
DJELA. ORKESTRALNA: Symf oni e pf i rody, 1945; simf. t ril ogi ja, I
Beskudy, 1929, II Fant asie za viol inu, 1931, III Jaro i vot a, 1932; Sinf oni etta,
1938; simf. pjesme Betgie, 1916 i Pan, 1927; Balada 0 mnarozenem ditti, 1927;
suit a i vot , 1932; Epi soda za komorni orkestar, 1931. KOMORNA: tri
gudaka kvart eta, 1936, 1942 i 1948; klavirski trio Letni veer, 1925; kl avirski
kvint et; violinska sonata. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere:
Ukradene tisti, 1925 i El Christo de la Luz, 1930; komina opera To mm tei, 1931.
Scenska muzika. Ciklus pjesama Sbohem a dteek, 1936.
AMBROSIUS, Herman, njemaki kompozitor (Hamburg,
25. VII 1897), uenik A. Szendreja i H. Pfitznera. Uz kom-
poziciju studirao u Berlinu i muzikologiju. Od 1923 u Leipzigu
kazalini dirigent, zatim muziki urednik na radio-stanici i od
1926 profesor na Konzervatoriju. Nakon Drugoga svjetskog rata
vodi zborove i poduava privatno u Engenu im Hegau.
DJELA. ORKESTRALNA: jedanaest simfonija; t ri koncert a za klavir; po
jedan koncert za embal o, za viol inu, za violonelo, za fl autu i za fagot; concer-
t ino za trautonium; suit a Inf erno; pl esovi. KOMORNA: kompozicije za
gudaki kvart et; gudaki sekstet ; kl avirska t rija; djel a za komorne sastave s
duhakim instrument ima; sonate za violinu, za violonelo, za flautu. Klavirska
djel a (sonat e, etide). Operna pria Der Wolf und di e siebsn Geislei n. Scenska
muzika za dramu Faust (Goethe). Zborovi; solo-pjesme. Psal mi.
AMBROZIJANSKI HIMNI, himni rimskog i ambrozijan-
skog obreda, to ih je spjevao, a moda i uglazbio milanski biskup
sv. Ambrozije (333397). Nekada su se svi himni iz antifonara
(oko 120) pripisivali sv. Ambroziju, dok se danas smatra da ih
je napisao svega oko 20. Za etiri od njih postoji i izriito svjedo-
anstvo sv. Augustina (De muica), koji pripisuje sv. Ambroziju
himne: Veni redemptor gentium, Aeterne rerum conditor, Deus
creator omnium i Jam surgit hora tertia. Svi se a. h. sastoje od osam
strofa, a svaka strofa od po etiri jampska dimetra, npr.
Vjekovit stvore stvari svih, to, dan i
no ureuje, I vazda ih izmjenjuje,
Da ne mui nas dosada. (Preveo M.
Paveli)
Aeterne rerum conditor,
Noctem diemque qui regis,
Et temporum das tempora,
Ut alleves fastidium.
46 AMBROZIJANSKI HIMNI AMERUS

Budui da se preko polovine sauvanih melodija ambrozijan-
skih himana, zbog svojih muzikih znaajki, ne moe staviti u
razdoblje prije XII st., ostaje otvoreno pitanje, tko je kompozitor
tih himana, ako to nije sv. Ambrozije. Da li su to starokranski
puki napjevi, ili moda kasnije komponirane melodije, na po-
znate stare tekstove? Na svaki nain, sauvani napjevi svojim
silabikim karakterom i mjestiminim neumama od dva ili tri
lana upuuju, da su nastali u ranom srednjem vijeku. Ambrozi-
janskim se himnom esto puta pogreno naziva i hvalospjev Te
Deum laudamus.
LIT. : L. Bi raghi , Inni sincer i di s. Ambrogio, Mil ano 1862. G. M.
Dreves, Aurelius Ambrosius . . ., Freiburg i. Br. 1893. A. Stei er, Untersu-
chungen iiber die Echt heit der ambrosianischen Hymnen (disertacija), Leipzig
1904. M. Paveli , Crkveni himni, Zagreb 1945. A. Vi.
AMBROZIJANSKO PJEVANJE, poseban muziki stil ka-
rakteristian za milansku liturgiju. Openito se smatralo da je
osniva ove liturgije i pjevanja milanski biskup sv. Ambrozije
(333397). Rezultati novijih istraivanja otkrivaju tragove Am-
brozijeve djelatnosti na podruju liturgije i liturgijskog pjevanja.
To se odnosi u prvom redu na njegovo nastojanje oko aktivnijeg
sudjelovanja vjernika kod liturgije uope, to je postigao srei-
vanjem, konanom stilizacijom i popularizacijom psalmodije, te
stvaranjem i uvoenjem liturgijske himnodije. Repertorij ambro-
zijanskog pjevanja sadran je u mnogim rukopisima XIIXIV st.,
a sauvano je i nekoliko odlomaka iz X i XI st. Iz tih se dokume-
nata razabire, da je a. p. nastalo stapanjem raznih elemenata:
arhajskog (rimskog) i lokalnog (starog latinskog pjevanja s orijen-
talnim natruhama). U najstarijim rukopisima neumatska notacija
ima znaajke neuma iz sjeverne Italije. U melodijskom pogledu
ambrozijanski napjevi obiluju ukrasima i preteno su bogat iji
od gregorijanskih. Nije rijetkost, da pojedine vokalize (jubilus)
imaju i do 200 nota:
Tonovi psalmodije su jednostavniji i siromaniji od gregorijan-
skih. Budui da se ambrozijanski obred razlikuje od rimskoga,
neke se razlike oituju i u nazivima pjevakih dijelova. Tako se
npr. rimski introit u ambrozijanskom obredu zove ingressa, gra-
duale psalmellus, communio transitorium itd.
LIT. : P. Wagner, Einft ihrung in die Gregorianischen Melodien, I i III,
Leipzig II izd. 1911 (IV izd. 1962). G. Bas, Manuale di canto Ambrosiano,
Torino, 1929. G. Sunol, Metodo complet o di cant o gregoriano, 1935. Isti
i P. Borella, Archivio Ambroziano (3 sv.), Mil ano 194950. E. Cattaneo,
Not e storiche sul canto ambrosiano, Milano 1950. B. Stablein, Basler
Kongressbericht, 1950. H. Hucke, Die gregor ianische Gradual eweise des 2.
Tons und ihre ambrosianischen Parallelen, AFMW, 1956. M. Huglo, L. Agus-
toni , E. Cardi ne i E. Moneta Caglio, Font i e pal eografia del canto ambrosiano,
Milano 1956. H. Husmann, Zum Grossaufbau des Ambrosianischen Alleluia,
AM, 1957. P- Borell a, II rit o ambrosiano, Brescia 1964. R. Weakl and,
The Per formance of Ambrosian Chant in t he 12
th
Cent urv, New York 1966.
A. Vi.
AMBROZIJE, biskup (Trier, 333 ili 340 Milano, 4. IV
397). Rimski upravitelj (konzul) Ligurije i Emilije. God. 374
biskup u Milanu. Zasluan je za razvoj liturgije i pjevanja u Zapad-
noj crkvi. Uz mnogobrojna moralna i dogmatska djela napisao
nekoliko poslanica i spjevao vie himana koje se odlikuju kla-
sinim oblikom i pukom jednostavnou. Ne moe se tano utvr-
diti, koliko je himana A. spjevao, jer su ga mnogi vjerno imi-
tirali. A. je komponirao i napjeve nekih himana, ali se ne zna
sigurno koje, jer je bilo sluajeva da su se na istu melodiju pjevali
tekstovi raznih autora. Himni Ambrozija i njegovih suvremenika
jedan su od osnova, iz kojih se kasnije razvila puka crkvena pjesma,
a i srednjovjekovna lirika. I u naim se liturgijskim knjigama, od
najstarijih vremena do danas, prenose stihovi Ambrozijevih hi-
mana i to u latinskom originalu (npr. u Zagrebakom brevijaru
MR 67 iz 1290), i u hrvatskim varijantama (npr. u Cithari octo-
chordi). Prvi prevodilac himana na hrvatski jezik bio je
Kai, koji ih je izdao vjerojatno u Rimu oko 1634 Pd
ni
Imni Hiti piesni Boje iz Breviara. Nekoliko novijih pi
objavili su K. Rac i F. Lasman te M. Paveli.
LIT.: G. M. Dreves. Aurelius Ambrosius, der Vater des Kirchenj
Freiburg i. Br. 1893. A. Steier, Untersuchungen iiber die Echtheit de:
sianischen Hvmnen (disertacija), Leipzig 1904. K. Rac i F. Lasman,
stare knjievnosti kranske, Zagreb 1917. E. Jammers, Rhythmisch<
nal e St udien zur Musik der Ant ike und des Mit tel alt ers, II, AFMF,
Isti , Zum 1600 Geburtstage des Ambrosius, AM, 1940. A. Paroi , S.
gio e la sua eta, Milano 1941. D. Knieviald, Himnologija zagrebake stol
Zbornik zagrebake nadbiskupije, Zagreb 1944. M. Paveli, Crkven
Zagreb 1945. B. Stabl ei n, Ambrosius, MGG, I, 1951.
AMBROI-MILAEVI, Izolda, pijanistkinja i i
pedagog (Nova Gradika, 5. VI 1932 ). Studij klavira
1958 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (E. Vaulin, I. 1
Od 1959 asistent, a potom predava klavira i metodike kla
Muzikoj akademiji u Sarajevu. Nastupa kao solist i k
pratilac.

<
AMELLER, Andr Charles, francuski kompozitor
ville, 2. I 1912 ). Studirao je na Parikom konzervatoi
Drugog svjetskog rata bio u njemakom zarobljenitvu. 0
direktor je Konzervatorija i dirigent u Dijonu.
DJELA. ORKESTRALNA: si mfonija; koncert za viol onel c
koncert za trublju; concertino za kontrabas, 1951; Alborada para la > Las
Flores za klavir, 1955; Ouverture solenelle; Fresques symphoniqut
Tri ptyque symphonique, 1950. KOMORNA: gudaki kvartet, 1944;
kvintet , 1944; klavirski kvintet , 1947; sonata za rog i 14 inst rumena
de table za saksofon i klavir, 1955. DRAMSKA. Opere: Sampier La
Lance de Fingal (jednoinka), 1947 i Monsi eur Personne, 1957. B; Danse
de Selene; Legende du Rhin, 1949 i La Coupe de sang, 1950. Scenska
Zborovi; ciklus Terre secrite za glas i orkest ar, 1956; solo-pjesme.
AMELN, Konrad, njemaki muzikolog i dirigent
Niederrhein, 6. VII 1899 ). Muzikologiju studirao 191c
Gottingenu (Fr. Ludwig) i 192124 u Freiburgu im
Gurlitt, A. Muller-Blattau). God. 192533 ureivao
Die Singgemeinde. Predavao himnologiju i historiju evan
muzike na raznim univerzitetima, a 193843 organizirao n
sveanosti (Kleine Musikfeste) u Llidenscheidu. Od 1955
tor je publikacije Jahrbuch fiir Liturgik und Hymno!ogie.
DJELA: Beitrdge zur Geschichte der Melodien Innsbruck ich muss du
und Ach Gott, vom Hi mmel sieh arein (disertacija), 1924; Lied und A
Ki nderleben (sa H. Hetzerom), 1933 ; J. Walter und die dltesten deutschen 1
histori en (sa C. Gerhardtom), 1939; Um den urheberrechtlichen Schutz d
kalischen Ouellenausgaben, 1952; Deutsche Musi ker. Briefe, Beri chte, L
(sa H. Schnoorom), 1956; L. Lechner, 1957. Izdanja: Lochei mer L\
(faksimil), 1925; L. Lechner: Johannes-Passion, 1926 (IV izd. 1949); B,
Gesangbuch (faksimil), 1929; Deutsche Liedsdtze des 1$. Jahrhunderts
1933; Luthers Kirchenlieder in Tonsatzen seiner Zeit, 1934; Hugenotenp
1565 (faksimil; sa P. Pidouom), 1935; K. Othmavr, Gei stliche Lieder,i
Franck, Deutsche Evangelienspruche, 1937. Sa W. Thomasom izdavai
protestantskih crkvenih pjesama Das Quempas-Heft; sa C. Mahrenholzc
Thomasom izdavao Handbuch der deutschen evangelischen Ki rchenmusik od
1932 nadal je.
AMENER (franc. dovesti), umjeren ples u trodijelnoj 1
frazama od 6 taktova (3 + 3, 4 + 2). Susree se u suitama k
zitora XVII st. (H. Biber, J. K. F. Fischer, A. Poglietti, H
denthaller i dr.). Hipotetino je, da li je bratile a mener (od X
amener) bio zavrni dio plesa basse dance (-> Branle).
AMENGUAL (Astaburuaga), Rene, ilenski pijanist
pozitor i muziki pedagog (Santiago de Chile, 2. IX 1911 :
1954). Zavrio muziki studij na Conservatorio Nacional u Si
(R. Renard, H. Allende) gdje je od 1935 predavao u Liceo
rimental Manuel de Salas (od 1947 direktor). God. 1940 o
udruenje Escuela Moderna da Muica, 1941 tajnik u Insti
Extension Musical, kasnije i u udruenju ilenskih kompc
te direktor u Sociedad Amigos del Ane.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za kl avir, 1941; koncert z:
1950; valcer za violinu i gudaki orkestar, 1943; preludij, 1934. KOM'
dva gudaka kvart eta, 1941 i 1944; duhaki sekstet , 1953; sonata za \
klavir; suita za flautu i klavir. Sonat ina za klavir, 1938; 10 preludija z;
1950; krae klavirske kompozicije; Introduction i Allegro za 2 klavira, 1
Zborovi; solo-pjesme. Preveo na panjolski Unterzvei sung im Tonsatz P.
mit ha.
AMERICAN NATIONAL BALLET THEATRE, 1
ansambl osnovan decembra 1934 u Hartfordu (SAD). Prvi
tori su bili H. Pleasant i L. Chase. To je najprogresivnija 1
trupa u SAD. U njoj je odgojen veliki broj plesaa i kore
meunarodnog ugleda, a njen se repertoar odlikuje v
dinamikom i nekonvencionalnou. God. 1941 meu lar
trupe bili su najvei plesai Amerike i Evrope (A. Marke
Baronova, R. Hightower, J. Kriza, J. Robbins, G. Skibin)
b. t. afirmirao je svoju visoku umjetniku zrelost i na turi
u Evropi (194647). Danas su najpoznatiji plesai toga an;
T. Lander, R. Ann Koesun, L. Serrano, M. Smuin, R. Fen
i G. Young. J
1

AMERIKA MUZIKA -> Muzika SAD

'
AMERUS (Aumerus), engleski muziki teoretiar iz
polovice XIII st. Bio je u slubi kardinala Ottobonija 1




AMERUS ANALIZA, MUZIKA 47

26568 boravio u Engleskoj. God. 1271 A. je u Italiji napisao
aktat Practica arti s musicae.
LIT.: J. Kromoli cki , Die Practica artis musicae des Amerus und ihre Stel -
ng in der Musiktheorie des Mittelalters, Berl in 1909. Isti , Amerus, MGG,
, I9SI-
A MEZZA VOE (tal. u po glasa), uputa pjevau da oznaeni
dlomak melodije izvede s ogranienom snagom glasa.
AMFION (gr. 'A^cpicov), grki mitski svira, sin Zeusa i te-
anske princeze Antiope; pripisivali su mu pronalazak lidijskog
aina u grkoj muzikoj teoriji i poveanje opsega lire za 3 ice.
rema Homeru njegova je umjetnost imala maginu mo nad
votinjama, drveem i kamenjem. Ime A. nose mnoga muzika
druenja.
AMFITEATROF, Daniele, talijanski dirigent i kompozitor
iskog podrijetla (Petrograd, 29. X 1901 ). Studirao muziku
Petrogradu (V. erbaev, J. Wihtol), Pragu (J. Krika) i 192124
Rimu (O. Respighi). Od 1924 pijanist, orgulja, zborovoa i
irigent simfonijskog orkestra Augusteo u Rimu. Neko vrijeme
jeluje u Genovi i Trstu. God. 1937 preselio u SAD gdje je 1938
- 41 bio dirigent simfonijskog orkestra u Minneapolisu, a zatim
Hrjllywoodu. Komponira uglavnom muziku za film.
DJELA: koncert za klavir i orkestar, 193746. Simfonijske pjesme: Poema
li mare, 1925; // miracolo delt e rose, 1927; Italia, 1929 i Panorama ameri cano,
334. Kl avirski trio, 1937; sonata-fant azija za violinu i klavir. Fil mska
[uzika. Rekvijem < a zbor i orkestar.
LIT. : C. Rei s, Composers in America, New York 1947.
De Amicis Buonsollazzi, Anna
AMICIS, Anna Lucia de
uda
AMIROV, Fikret Meadi Damil, azerbajdanski kompo-
itor (Ganda, 22. XI 1922 ). Studij kompozicije, prekinut
1 domovinskog rata, zavrio 1948 na Konzervatoriju u Bakuu
i. Seidman); u temelje azerbejdanske muzike uputio ga U.
[adibekov. Djelovao je u Kirovabadu kao direktor filharmonije i
astavnik muzike kole, od 1947 direktor je filharmonije u Bakuu.
kompozitor nacionalnog smjera, A. ide u najistaknutije pred-
avnike muzike svoje ue domovine.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Uspomena na Ni zami a za gudae,
47. Simfonijske pjesme: Poema, 1941; Uspomena na heroje velikog domovinskog
Ma, 1943; ur, 1948; Kjurdi -Ovari , 1948. Suit a Azerbajdan, 1950;
koncert i violinu, 1946; elegija Uspomeni na Uzeira Hadibekova za violine i
violonela l isono, klavir i orkest ar, 1949; uvertira Dangi za orkestar
narodnih instru-.enat a (zajedno sa S. Hadibekovim); koncert za klavir i
orkestar narodnih istrumenata, 1947 (sa A. Babajevim); Simfoni jski plesovi,
1964. Kompozicije 1 komorne sastave i klavir. DRAMSKA. Opere: Ul duz,
1948 i Sevilj, 1953. l uzike komedije. Scenska muzika. Zborovi; solo-
pjesme. Obrade na- jdnih napjeva.
LIT. : G. Ismai lova, Fikret Amirov, Baku 1956. D. H. Dani lov, Fikret
mirov, Moskva 1959. D. Mamedbekov, Simfonijski mugami Amirova,
[oskva 1961. D. Dani lov, Fikret Amirov, Baku 1965.
AMMANN, Benno, vicarski dirigent i kompozitor (Gersau,
vicarska, 14. VI 1905 ). Studirao u Leipzigu kompoziciju,
lavir i dirigiranje (S. Karg-Elert, H. Grabner) i muzikologiju
rh. Krover). U kompoziciji se usavravao u Parizu (A.
Roussel, .. Honegger, D. Milhaud) i Baselu (F. Weingartner).
U Baselu : 193639 bio zborovoa, korepetitor i nastavnik na
Konzervato-ju. Zatim je do 1941 djelovao kao dirigent na Teatro
Reale delV )pera u Rimu. Poslije Drugog svjetskog rata dirigira u
vicarskoj u drugim zemljama. Komponira uglavnom vokalnu
muziku, katkad se slui i dvanaesttonskom tehnikom.
DJELA. ORKESTRALNA: Visi on pastorale, 1954; Die Stimme des Berges,
354; muzika za gudaki orkestar, rogove i orgulje, 1954; varijacije za duhaki
rkestar, 1951; 3 kompozicije za gudaki orkestar, 1961; Epitaph za gudaki or-
:star, 1963; Tre modi za gudaki orkestar i magnetofonsku vrpcu, 1962. KO-
10RNA: gudaki t rio, 1929; gudaki kvartet, 1936; gudaki kvint et, 1937;
luzika za 6 duhakih inst rumenat a, 1938; preludij i ricercar za 9 duhakih
istrumenata i orgulje, 1053. Sonat e: za viol inu i klavir, 1932; za viol onelo i
avir, 1934; za saksofon i klavir, 1037 te za flautu i klavir, 1952; Chaconne za vio-
nu i klavir, 1930; Partita za orgulje, 1928. Balet Zweimal Besuch', scenska
[uzika. VOKALNA : kantata Flucht aus der Ti efe za bariton, zbor i udaraljke,
?6r. Za sol iste, zbor i orkestar: Bergl and; Die junge Reuss; Gipfelrausch; Die
irne; Bergndhe i dr.; ciklus napjeva prema crnakim pjesmama Der schi varze
rpheus za bariton, trublju, saksofon, pozaunu i udaraljke; zborovi; solo-pjesme
Trois chants d*automne; Ouatre chants Suisses; Liederzyklus aus Unteruialden ;
olkslieder). CRKVENA. est misa: Defensor Pacis za 612-gl. zbor a cappella,
)47; Pro Defunctis za 5-gl. zbor a cappella; Christus Dominus, 1953 i Deutsche
ingmesse, 1954; Drei Psalmenlieder za zbor, viol inu, violonelo i orgulje, 1950;
~roi s chants sacre za bariton i orkestar, 1954; 4 moteta, 1959.
AMMA-NO-FUYE, japanska dvostruka svirala (dvojnice)
ijepljena od dvije bambusove cijevi, duga 1421,5 cm. Instru-
lentom se na ulici slue slijepi maseri, koji signalom od dva dugo
rana tona upozoruju na sebe.
AMMERBACH, Elias Nikolaus, njemaki orgulja i kom-
ozitor (Naumburg, oko 1530 Leipzig, 27. I 1597). Studirao na
Iniverzitetu u Leipzigu. God. 156095 bio je orgulja crkve v.
Tome u Leipzigu. A. je objavio Orgel- oder Instrument-Tabu-
Uor (1571; II preraeno izd. 1583) i Einneu Kiinstlich Tabulatur-
uch (1575). Ta djela sadre vane podatke o izvodilakoj praksi
noga vremena, a unose i neke nove postupke u izvodilaku teh-
niku na instrumentima s tipkama, pa su znatno utjecala na
razvoj literature za orgulje i embalo.
NOVA IZD.: 5 pl esova obj. je W. Merian (Der Tanz in den Deutschen
Tabulaturbuchern), 1927; 5 stavaka iz prve zbirke obj. je H. Halbig (Klavi er-
tdnze des 16. Jahrhunderts), 1928; 2 stavka obj. je W. Apel (Musi k aus frilher
Zei t j, 1934; nekol iko pl esova obj. je W. Ehmann (Alt e Li edsatz e fi i r Orgel
oder Klavi er), 1939; 2 passamezza obj. je F. Oberborbeck (Zeitschrift fii r Spiel-
musi k), 1954.
LIT. : R. Wust mann, El ias Ni kol aus Ammer bach, SBIMG, 190910.
W. Ehmann, El ias Nikol aus Ammer bach, MGG, 1951.
AMON, Blasius, austrijski kompozitor (Imst, Tirol, oko
1560 Be, VI 1590). Sopranist dvorske kapele vojvode Ferdi-
nanda Austrijskog u Innsbrucku, kolovao se na njegov troak
157577 u Veneciji. Franjevac, od 1587 ivio u Beu. A. je prvi
njemaki kompozitor, koji je pisao kompozicije za dva zbora,
vjerojatno pod utjecajem A. Gabrielija.
DJELA. Liber sacrati ssimarum . . . canti onum (5-gl.), 1582; Missae (4-gl .),
1588; Sacrae canti ones . . . za 4, 5 i 6 glasova, 1590; Breves et seleaae quaedam
Motestae za 4, 5 i 6 glasova, 1593; Introitus ominicales per totum annum (4-gl.),
1601; mot et i i mi se u rkp.
NOVA IZD. : Intr oit use iz 1582 i Sacrae cant iones iz 1590 obj. F. C.
Huigens (DTO, XXXVIII, 1), pet stavaka obj. F. Commer. (Mui ca sacra, XX).
LIT. : F. C. Huigens, Blasius Amon, ca. 15601590 (disertacija), Wien 1914
(prvi dio objavl jen u preraenom obl iku, STMW, 1931, 18). A. Geeri ng,
Amon Blasius, MGG, I, 1951.
AMPLITUDA, kod tijela, koje titra, najvea njegova udalje-
nost (elongacija) od poloaja mirovanja. O amplitudi titraja ovisi
jaina tona, a o frekvenciji (broju titraja u sekundi) visina tona.
AMRAM, David Werner, ameriki kompozitor (Philadel-
phia, 17. XI 1930 ). Ve kao djeak svirao u jazz-sastavima.
Kompoziciju uio na Konzervatoriju u Oberlinu i kod V. Gian-
ninija u New Yorku. Osnovao i vodio vie instrumentalnih an-
sambla s kojima je izvodio klasinu i jazz muziku. Izvrstan
kornist, kao kompozitor posebno se istie na podruju scenske
muzike u kazalit u i na televiziji. Napisao je muziku i za
brojne filmove.
DJELA. ORKESTRALNA: Shakespeari an Concert o za mal i or kest ar ,
1959; Autobiography za gudae, 1959. KOMORNA: trio za tenor-saksofon,
francuski rog i fagot , 1958; sonata za viol inu i klavir, 1960; The Wi nd and t he
Rain za violu i klavir, 1960; Lysistrata za flautu solo, 1960; Discussion za flautu,
violonelo, klavir i udaraljke, 1961. Sonata za klavir, 1960. DRAMSKA:
televizijska opera The Final Ingredient, 1965. Scenska muzika za brojna Sha-
kespeareova djel a na festivalima u New Yorku, 195661 i Stratfordu, 1959
61; scenska, fil mska i tel evizijska muzika.
AMY, Gilbert, francuski kompozitor (Pariz, 29. VIII 1936 ).
U kompoziciji uenik D. Milhauda, O. Messiaena i Y. Loriod u
Parizu. Djelovao u Service de la Recherche de la RTF, zatim uio
dirigiranje kod P. Bouleza u Baselu i 1967 preuzeo od njega vod-
stvo u Domain musical. U svojim djelima povezuje elemente
barokne muzike sa suvremenom serijelnom tehnikom kompo-
niranja.
DJELA. ORKESTRALNA: Mouvement s za 17 inst rumenat a, 1958;
Di aphoni es za 12 instrumenata i magnetofonsku vrpcu, 196264; Tri ade, 1964;
Antiphonies za 2 orkest ra, 1963; Trajectoi res za viol inu i orkest ar, 1966.
KOMORNA : var ijacije za 4 inst rument a, 1956; 2 Inventions: I, za 3 instrumenta,
1959 i II, za 4 instrument a, 1961 (II red. 1963); Alpha-Beth za 6 duhaa, 1963 ;
Cycle za 6 udaral jki, 1966; Rel ais za 5 duhaa, 1967. KLAVIRSKA: sonata,
1960; Epi grammes, 1961 ; Cahi er d'Epigrammes, 1964. VOKALNA: Cantate
breve za sopran i 3 instrumenta, 1957; Strophes za sopran i orkestar, 1966; solo--
pjesme.
ANA, Francesco d' (Franciscus Venetus organista), tali-
janski kompozitor i orgulja (? Venecija, 1502 ili 1503). Orgu-
lja u crkvi sv. Leonarda u Veneciji. Primjenjivao je jo prije A.
Willaerta tzv. dvozborni stil (ori spezzati). Nekoliko njegovih
kompozicija uvrteno je u veliku zbirku frottola, strambotta, oda
i drugih vokalnih oblika, koju je 150414 izdao O. Petrucci
(II knj.).
ANAKREONT (gr. 'Avaxp<i>v), grki pjesnik, liriar (Teos
u Joniji, druga polovina <- VI st. vjerojatno poetak *- V st.).
ivio u Trakijskoj Abderiji i na dvorovima tiranina Polikrata na
Samosu, zatim Pizistrata i Hiparha u Ateni i dr. Poput svih liri
cara njegova doba bio je pjesnik i ujedno kompozitor i pjeva
svojih pjesama. Pisao je jednostavnim jezikom, formalno uglaeno,
duhovito, vedro, slavei ivotne radosti, ljubav, vino i si. O muzi-
koj grai njegove lirike malo se doznalo. U ulomcima njegovih
pjesama spominje se iskljuivo svirka icanih instrumenata, bar-
bit ona, magadisa i pektisa a jednom i aulosa. Kritija navodi
da je A. bio protivnik aulosa i zagovornik barbitona, a u kasni-
jim dokumentima kae se da je taj instrument i izumio (sau-
vano je nekoliko slika na vazama koje prikazuju Anakreonta s
barbitonom).
LI T. M. Wegner, Anakreon, MGG, I, 1951.
ANAKRUZA -> Uzmah
ANALITIKA HARMONIJA -> Harmonijska analiza
ANALIZA, MUZIKA, ralanjivanje, razjanjenje (tuma-
enje), rasvjetljivanje muzikog djela ili jednovrsne grupe mu-
zikih djela. Muziko djelo kao i svako drugo umjetniko djelo
48 ANALIZA, MUZIKA ANCKIER-CASTERAN

vrlo je sloeno. Za njegovo razumijevanje slue razni ana-
litiki postupci koji imaju i spoznajni i utilitaristiki karakter,
jer jednako zadovoljavaju teorijski interes, kao to koriste muzikoj
praksi.
Razlikuju se uglavnom tri vrste analize: formalna, psiholoka
ili strukturalna i sadrajna, tanije izraajna.
Formalna analiza polazi od pretpostavke, da se svaka kom-
pozicija dade razluiti u dijelove, u elementarnije oblike, koji se
opet zasebno mogu analizirati. Tako se dolazi do veih i manjih
zaokruenih jedinica kompozicije, kao to su: stavak, tema, re-
enica, perioda, fraza, i, najzad, motiv. Svaki od tih dijelova sa-
drava melodijske, harmonijske i agogiko-ritmike komponente.
Isto tako i kompozicija kao cjelina ima formalnu dispoziciju;
ona je ili sonata ili rondo, fuga ili passacaglia; podvrgnuta je i
odreenoj harmonijskoj zakonitosti; ima svoj harmonijski tlocrt,
plan po kojemu se odvija. Sadraj prvog preludija iz Bachova
djela Wohltemperiertes Klavier iscrpljuje se npr., sav upravo u
realizaciji toga harmonijskog plana. Fraziranje, tj. ispravno inter-
pretiranje muzikog teksta, njegova ispravna interpunkcija, takoer
je predmet formalne analize. S obzirom na njezino veliko didaktiko
znaenje, formalna je a. ula u sve muziko-odgojne ustanove
kao poseban predmet pod nazivom muziki oblici. Ali njoj prijeti
stalna opasnost da se izrodi u puku deskripciju i formalizam.
Psiholoka analiza uzima rezultate formalne analize tek
kao pretpostavku, kao polaznu platformu, jer je njen interes
prvenstveno zaokupljen strukturalnom zakonitou cjeline, onom
unutarnjom vezom dijelova u jedinstvu umjetnikog djela. Po-
lazei od specifinog psiholokog uinka muzike, ona nastoji
rekonstruirati stvaralaki proces, rekreirati umjetniko djelo (to
je ujedno i ideal svake interpretacije). Dok formalna a. pokuava
cjelinu razumjeti iz njezinih dijelova, psiholokoj je analizi,
obratno, doivljaj cjeline podloga za razumijevanje dijelova. Ako
se prva oznai kao sintaksa, druga je logika i stilistika muzikog
govora. Dok je formalna a. otkrila harmoniki plan Bachova
preludija, psiholoka e ispitati njegov uinak; govorit e o na-
petosti kadence i o oputenosti sekvence, i cijeli e preludij
interpretirati kao igru suprotnih snaga. Ovako dinamino gle-
danje na muziku poinje ve kod tona, intervala, osnovnih har-
monikih i ritmikih injenica. One se shvaaju kao elementarni
fenomeni jednog opeg dinaminog procesa. Naelna razlika
obaju gledita izraena je ve u naslovu dviju tipinih studija o
analizi: L. Bussler, Formenlehre i H. Mersmann, Musikhoren.
Autori polaze od razliitih estetskih, pa i spoznajnoteoretskih
stajalita; prvi od Herbartove formalne estetike, drugi od Hus-
serlove fenomenologije. Mersmann stavlja kao motto svojoj knjizi
rijei iz Talmuda: eli li spoznati nevidljivo, dobro uoi ono,
to je vidljivo. Za cijeli ovaj smjer dobro je primijeeno, da se
vie bavi onim to se odigrava izmeu nota nego samim notama.
Izgrauje se analitika metoda, koja bi bila adekvatna osebujnoj,
samo muzici svojst venoj strukturi. Osniva psiholoke metode
E. Kurth ne daje u svojim djelima Romantische Harmonik (1920) i
Grundlagen des linearen Kontrapunkts (1916) analizu samo jedne
kompozicije, nego jedne cijele epohe. U prvom djelu polazi od
Wagnerova Tristana, a u drugome od J. S. Bacha. Mersmann
i Halm nastoje da odrede specifinost muzikog izraza kao ekspre-
sije sui generis. Obojica piu s oitom didaktikom namjerom te
spretno pronalaze nain da, govorei o muzikom djelu, ne za-
padnu ni u formalizam, a ni u poetiziranje. Meutim, svi proma-
traju muziko djelo izolirano od drutvene i historijske osnove;
zanemaruju upravo ono, to studije R. Rollanda s tog podruja
(npr. njegov ciklus o Beethovenu) ine tako vrijednima.
Sadrajna analiza. Njene su metode veoma razliite, ali
jedno im je zajedniko: muzika se shvaa kao govor, koji treba
rijeima objasniti, protumaiti, prevesti. Tako se ve intervalima
pridaje znaenje elementarnih emocija: uzlazni intervali izra-
avaju pozitivna uvstva, npr. odlunost, borbenost (poetak
Marseillaise), silazni negativna: bol, tugu (uveni motiv uzdaha).
Slino je i s akordima, u kojima znaenje pripada razlici izmeu
konsonance i disonance. Odreen uvstveni sadraj pridaje se
i nekim tipinim ritmikim formulama. Govori se i o karakteru
tonaliteta i si. Sve je to poznato pod imenom hermeneutika. Za-
etnik joj je H. Kretzschmar (Ftihrer durch den Konzertsaal,
188790). Drugi tumae kompoziciju kao izraz neke vanmuzike
ideje, pozivajui se pri tom medu ostalim i na Beethovenovu
izjavu, da ga pri komponiranju vodi gotovo uvijek neka poetska
ideja. Razvoj programne muzike XIX st. dao je takvu tumaenju
bogatu osnovu. A. Schering je tako pokuao dosta uvjerljivo
objasniti Schubertovu Nedovrenu simfoniju, pozivajui se na
jedan njegov poetsko-prozni autobiografski tekst, a u svome o-
bimnom djelu Beethoven und die Dichtung tumaio je niz Beetho-
venovih kompozicija kao programnu muziku na osnovi djela
klasine literature (Goethe, Schiller, Shakespeare i dr.; Sonatu
pathetiaue npr. dovodi u vezu sa Schillerovom baladom 1
Leander). Svi ti analitiki postupci, est o puni proizvolj
u stvari su odraz zakanjele romantike estetike (Schopenl
Liszt, Wagner). Danas takva gledanja imaju malo prista
se jo uvijek provlae kroz kritiku, osobito nestrunu.
Suvremena muzika i njeni posebni strukturalni pr
trae i osobite naine analiziranja. Dodekafonija, ponovo s
oivljena i produbljena poslije 1945, danas je u sebi zat
sistem. Analiza kompozicija pisanih u toj tehnici nuno pj
stavlja temeljito poznavanje njenih kompozicijsko-tehi
osnova. U djelima E. Kfeneka, R. Leibowitza, H. Jelinek
Eimerta npr., upute u tehniku komponiranja sa I2'tonova<
uporedo s analizom. Ali i individualni stilovi pojedinih kc
zitora nalaze svoja teoretsko-analitika obrazloenja. Tak\
djela npr. Unterweisungen im Tonsatz (1937) P. Hindem
Techniaue de mon langage musical (1944) O. Messiaena. Po
mjesto zauzima B. Bartok. Njegov je Mikrokosmos, pored
didaktiko-pijanistike namjene, neophodan klju za rai
vanje njegova sveukupnog kompozicijskog opusa. Plun
suvremene muzike trai i adekvatni (pluralistiki) pristup,
dije i eseji vodeih kompozitora posljednjih dvaju decenija
u periodikim publikacijama Die Reihe ili Darmstddter Bt
zur Neuen Musik, otvaraju naelno nove aspekte analize. An
osvrt kompozitora na vlastito djelo gotovo je neodvojiv od i
djela: jedno drugo upotpunjuje. Stoga se i partiture suvr<
muzike danas redovito tampaju s uvodnom analizom. K. !
hausen, P. Boulez, L. Nono, G. Ligeti, E. Varese dali s
druge, izvorne doprinose analitikim metodama suvremene m
Gotovo je suvino napomenuti da konkretna i elektronska n
znae radikalni zaokret prema tek naslueno novom, pa je j
analize ostalo jo otvoreno.
LIT. : H. Kretzschmar, Neue Anregungen zur Forderung musiki
Hermeneut ik: Satzasthet ik, PJB, 1905, XII. G. Becki ng, Horen unc
lysieren, ZFMW, 191819, I. H. Mersmann, Versuch einer Phanome
der Musik, ZFMW, 192223, V. Isti , Angewandte Musikiisthet ik,
1926. W. Karthaus, Die musikalische Analyse, M, 192829. A.
Ober den Wert musikalischer Analyse, ibid., 192829. K. Westphal, 1
und Int erpret at ion, ibid. , 1932. D. Fr. Tovey, Essays in Musical A
(6 sv.), London 193539. E. Schiitze, Zur Frage der musikalischen A
M, 1939. H. Mersmann, Musikhoren, PotsdamBerlin 1938 (proire
Frankfurt am Main, 1952). A. Scheri ng, Das Symbol in der Musik, 1
G. Giildenstein, Synthetische Analyse, SMZ, 1956. J. La Rue, A Sys
Symbols for Formal Analysis, Journal of t he American Musicological i
1957. W. Fuchs, Mathemat ische Anal yse der Formal strukt ur von
Koln i Opl aden 1958. E. T. Cone, Analysis Today, MQ, 1960. H
schmi dt, Zur Methodologie der musikalischen Analyse, Beitrage zur
wissenschaft, III, Berlin 1961. W. Kol neder, Visuell e und auditive ^
Der Wandel des musikalischen Horens, Berlin 1962. P. Boulez, Musik
heute, I, Dar mst adt 1963. M.
ANAPEST (gr. avaTtaicTTO^), ritmika stopa, koja se ',
od dva kratka i jednog dugog sloga (y ^ -):

^
tn
Naziv a. potjee iz starogrke poezije. U historiji muzi]
sree se (kao i ostale pjesnike stope) najprije u umjetnosi
badura te kao metriko-ritmiki modus u modalnoj notaciji X
ANCHIETA, Juan de, panjolski kompozitor (Az
1462 30. VII 1523). Potjee iz baskijske plemenitake o
Od 1489 capelldn y cantor na kastilskom dvoru kraljice I
Katolike, 149597 vodio dvorsku kapelu princa Don
zatim ponovno na dvoru kraljice Izabele, a poslije njezine
na istim je dunostima na aragonskom dvoru. Uz to od
rektor upne crkve u Azpeitiji. Po stilu njegovih djela mi
zakljuiti da je uio kod panjolskih majstora. Nastojao je da
to izraajniju muziku i njegovao jednostavni kontrapunkt
bito u motetima i pojedinim misnim stavcima (Credo), to
rakteristino za panjolsku kolu; stoga ga smatraju jedn:
utemeljitelja te kole na prijelazu u XVI st. U misnim tei
a jo vie u Anchietinim svjetovnim canciones na kastilske tel
opaaju se utjecaji panjolske narodne pjesme.
DJELA: etiri vieglasne pjesme: romanca En msmoria d'Alixand
glasa; Dos anades madre za 3 glasa; Con amores la mi madre za 3 glasa i D
Madre de Dios za 3 glasa. CRKVENA: dvije mise za 4 glasa; 5 mott
glasa; Magnificat za 3 glasa; himna Conditoralme siderum za 3 glasa; resi
Libera me Domi ne.
LIT. : H. Angli s, La muica en la Corte de l os Reyes Cat ol icos.
Madrid i Barcellona, 194147 (I sv. sadri novo izd. dviju misa, a II sv
tovne pjes me) . Is ti , juan de Anchiet a, MGG, I, 1951.
ANCKIER-CASTRAN, Nicole, francuska harfi
(Pariz, 8. XI 1894 ). Po zavrenom studiju u klasi Hasseh
na Parikom konzervatorijumu, koncertirala u mnogim grac
Francuske, zatim u Engleskoj, Belgiji, Portugalu, Jugosl
dr. Saraivala sa C. Saint-Saensom, koji je za nju napisa
Koncert za harfu i orkestar. Transkribovala za harfu velik
ANCKIER-CASTERAN ANDRAEVI
49

kompozicija srpskih autora kao i jugoslovenskih narodnih pesama.
Kao muziki pedagog vodila (do 1940) klasu harfe u Srednjoj
muzikoj koli i Muzikoj akademiji u Beogradu. S. D. K.
ANCORA, isto to i Da capo.
ANERL, Karei, eki dirigent i kompozitor (Tuapy kod
Sobeslava, u. IV 1908 ). Studirao na Konzervatoriju u Pragu
J. Krika, i A. Haba). Asistent H. Scherchena u Berlinu do 1931,
;atim dirigent u Pragu (Osvobozeni divadlo, Radio-stanica). Vra-
ivi se iz njemakog zatoenitva (1945) ponovno je djelovao na
'rakoj radio-stanici. God. 1946 bio je dirigent i dramaturg no-
roosnovane opere 5 Maj, a 194850 glavni dirigent ehoslova-
cog Radio-orkestra u Pragu. Tada je preuzeo umjetniko vodstvo
3eke filharmonije i postao profesor na Muzikoj akademiji u
'ragu. Od 1933 gostovao je u svim evropskim zemljama (Be,
3
ariz, Amsterdam, Barcelona, Berlin). Sa ekom filharmonijom
;oncertirao je u Jugoslaviji 1956. esto izvodi djela suvremenih
tutora. Komponira (simfonijeta, orkestralna suita, klavirska suita)
ietvrtstepenu muziku.
AND A, Geza, vicarski pijanist madarskog podrijetla (Budim-
>eta, 19. XI 1921 ). Studij klavira zavrio kod E. Dohnanva
la Muzikoj akademiji u Budimpeti, gdje je ve kao djeak
isvojio nagradu Liszt. Od 1942 ivi u Ziirichu, vicarski drav-
ianin postao 1955. Jedan od najistaknutijih pijanista dananjice,
i. se posebno istie kao interpret Lisztove, Bartokove i Brahm-
ove muzike. Koncertira u Evropi i Americi, do sada je u tri lavrata
osvojio Grand Prix du Disaue.
ANDAMENTO (tal. hod, nain hoda), u teoretskim spisima
CVIII st.: 1. sekvenca.
2. Posebna vrsta teme za fugu, redovito veeg opsega.
ANDANTE (tal. idui, kolajui), jedna od najstarijih osnov-
lih oznaka za tempo (javlja se prvi put oko 1680). Veoma je pro-
ireno shvaanje da je a. polagan tempo poput adagia. Naprotiv
. je sredina izmeu allegra i adagia; to je relativno brz, pokretan
mpo slian moderatu. Zato i piu andante ili un poco andante
nai bre a ne polaganije; meno andante je polaganije, tj. manje
okretno. Ipak je a. uz adagio postao sinonim za umjerene i po-
igane stavke simfonija u doba beke klasike, kad je polagani
smpo bio znatno pokretniji nego npr. u romantici.
ANDANTINO (tal.), deminutiv od andante, oznaka za tempo,
zraz je prilino neodreen (u tome je nalik na allegretto). Obino
znauje neto bri tempo nego andante, pa se prema tradiciji
iko i izvodi.
ANDERBERG, Carl-Olof, vedski pijanist i kompozitor
Stockholm, 13. IV 1914 ). Klavir i kompoziciju studirao u
tockholmu (O. Wibergh, K. Wetterberg), a dirigiranje u Salz-
urgu (F. Weingartner) i Londonu. Od 1939 muziki direktor
azalita u Malmou gdje je 1946 osnovao komorno orkestralno
druenje kojemu je dirigent i umjetniki rukovodilac. Njegovim
ompozicijama uzor je suvremena francuska muzika.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska fantazija; 2 koncert a za kl avir;
>ncert za violu; koncert za saksofon; Capriccio za obou i gudae; suite; Muzi ka
1 komorni orkestar br. I, 1937 i br. 2, 1948. Fantazija za gudaki kvartet;
inata za viol inu i klavir. DRAMSKA: opera Hi l de; scenska muzika; balet .
- Pjesme uz prat nju orkestra.
ANDERS, Erich, njemaki kompozitor, dirigent i muziki
ritiar (Teutschenthal, Halle na S., 29. VIII 1883 ). Muziku
udirao u Leipzigu kod M. Regera, j. Prembauera i H. Riemanna.
redavao 192022 na Univerzitetu u Bonnu, a od 1922 kompozici-
1 na konzervatoriju Klindworth-Schwarwenka u Berlinu. Od
)45 vodio opernu agenciju u Hamburgu. Uz brojna muziko-
censka djela komponirao je zbornu i orkestralnu muziku te )lo-
pjesme.
LIT. : H. Lemacher, Er ich Anders zum 70. Geburt st ag, ZFM, 1953.
ANDERS, Peter, njemaki pjeva, tenor (Essen, 1. VII
)o8 u saobraajnoj nesrei, 10. IX 1954). Prvi angaman
)bio 1932 kao pjeva i glumac u gradskom kazalitu u Heidel-
:rgu. lan opera u Darmstadtu, Kolnu, Hannoveru, Miinchenu
93741), Berlinu (194248) i konano u Hamburgu. Jedan
i najmnogostranijih njemakih pjevaa, izvrstan interpret te-
>rskih uloga od lirskih do herojskih. Istakao se i kao koncertni
eva.
LIT. : F. W. Pauli, Peter Anders, Berlin 1963.
ANDERSEN, Anton Jorgen, norveki violonelist i kompo-
tor (Christiansand, 10. X 1845 Stockholm, 9. IX 1926).
enik J. Lindegrena na Konzervatoriju u Stockholmu, gdje je
I1871 bio lan Dvorskog orkestra(i88o1905 koncertni majstor);
: to 18761911 predavao na Konzervatoriju violonelo i kon-
abas.
DJELA: pet simfonija. Koncertna kompozicija za 5 viol onela i 3 kon-
basa; sonat a za violonelo i klavir. Zborovi; solo-pjesme.
ANDERSEN, Carl Joachitn, danski flautist i dirigent
(Kobenhavn, 29. IV 1847 7. V 1909), najistaknutiji lan poro-
dice flautista. God. 186977 svirao u kraljevskom orkestru u
Kobenhavnu. Od 1881 ivio u Berlinu. A. je jedan od osnivaa
Berlinske filharmonije i do 1892 njen stalni lan. Vrativi se 1893
u Kobenhavn dirigirao je ondje dvorskim orkestrom i utemeljio
orkestralnu kolu. Komponirao je djela za flautu (koncerti, etide,
fantazije, balade).
ANDERSEN-VVINGAR, Alfred Nicolai, norveki kompo-
zitor, violinist i dirigent (Oslo, 15. X 1869 21. IV 1952). U
Oslu uio kod J. Haarkloua, a u Parizu kod J. Masseneta i A.
Gedalgea. God. 18901905 violinist i violist kazalinih orke-
stara u Oslu, gdje je 191118 dirigirao simfonijskim koncertima.
Najbolja su mu scenska djela.
DJELA. ORKESTRALNA: t r i simfonije; 2 koncerta za viol inu; fantazije
Iz norvekih brda i dolina i Najade; 2 orijentalne rapsodije; 2 suit e. Opere;
operet e; scenska muzika za Ibsenove drame. Sol o-pjesme.
ANDERSON, Marian, amerika pjevaica, altistica (Phila-
delphia, 17. II 1902 ). Pjevanje uila kod G. Boghettija. Prvi
vei uspjeh postigla 1925 na pjevakom natjecanju u New Yorku.
Od 1930 gostovala je esto u Evropi. A. je prva crnaka umjetnica
koja je pjevala na operi Metropolitan u New Yorku (1955; Verdi,
Balio in Maschera). Veliki je uspjeh postigla i 1957 na turneji po
Indiji. God. 1958 bila je delegat SAD u Ujedinjenim nacijama.
Prema A. Toscaniniju takav glas javlja se jednom u sto godina.
Objavila je autobiografiju My Lord, what a Morning (1956).
LIT. : K. Vehanen, Mar ian Ander son: a Por t rait , New York 1941.
ANDERSSON, Nils, vedski folklorist (Hofterup, Malmohus
lan, 29. VII 1864 Lund, 31. III 1921). Studirao filozofiju i
pravo. Sabrao je oko 12 000 nordijskih narodnih napjeva. Taj je
vrijedan materijal kasnije izdao vedski folklorist Olof Anderson
u listu Svenska Latar (Stockholm, 192240). A. je napisao i niz
lanaka o nordijskom folkloru.
LIT. : Z. Norli nd, Stadsnotarie Nils Andersson och den svenska folkmusiken,
Ur nutidens musikl iv, Stokholm 1921. O. Andersson, Melodisamlaren Nils
Andersson, Budkaveln, 1940.
ANDERSSON, Otto Emanuel, finski muziki pisac, fol-
klorist i kompozitor (Vardo, Alandski otoci, 27. IV 1879 ).
Zavrio Muziki institut u Helsinkiju (kompoziciju kod M. Wege-
liusa). Godinama istraivao finsku muziku historiju. God. 1926
46 profesor muzikologije i folklora na Akademiji u Turkuu. Osno-
vao je nekoliko asopisa, vodio festivale, aktivno suraivao u
strunim udruenjima, objavljivao zbirke narodnih napjeva.
DJELA: Inhemska Musi kstrdfvanden, 1907; Srakharpan (disertacija), 1915;
Musik och musi ker, 1917; Martin Wegeli us, 1918; J. J. Pippingskbld och
musiklivet i Abo 18081828, 1921; Den unge Pacius, 1938; Johanna von Schoultz i
sol och skugga, 1939; Musikaliska sallskapet i Abo, 17901808, 1940;
Finlandssvenska musi kfester under $0 ar, 1947; Jean Sibelius i Amerika, 1955;
Musik och folklore, 1964. Redakt or zbirke narodnih napjeva Fi nl andos
Svenska Fol kdi kt ning (dosad obj. 3 sv.), 1934, 1963, 1964.
LIT. : Y. Hei kel , Ot to Anderson: en av for grundsgestal terna i Svensk--
Finlands kul turelal l iv, Var Sang, 1929.
ANDERTON, Hovvard Orsmond, engleski dirigent, kompo-
zitor i pisac (London, 20. IV 1861 Leicester, 1. II 1934). Zavr-
io Royal Academy oj Music u Londonu. Nastavnik i zborovoa
u Londonu, Folkestoneu i Birminghamu, od 1923 bio je bibliotekar
u British Federation oj Musical Competition Festivals.
DJELA: English Sinfonietta\ fantazija Vi rgil; Spring - Iyll. Tri kl avirska
kvinteta; razne komorne kompozicije. Opera Baldur; scenska muzika za grke
ant ike tragedije. Oda A Song of Li fe za zbor i orkestar; The Song of the Mor-
ning Star za zbor i orkestar; zborovi; pjesme uz orkestar i uz klavir. Monografija
Granville Bantock', knjige Earl y English Musi c; Song of Alfred.
ANDRADE, Francisco d', portugalski pjeva, bariton (Li-
sabon, n. I 1859 Charlottenburg, 8. II 1921). Debitirao 1881
u San Remu kao Amonasro (Verdi, Aida). Pjevao na najveim
opernim pozornicama Evrope (Engleska, Italija, Rusija, Austrija,
Holandija, vicarska, vedska, Norveka, panjolska). Najbolja
kreacija bila mu je Don Giovanni (Mozart). Istakao se i kao kon-
certni pjeva. Njegov brat Antonio A. (18541952) bio je takoer
vrlo poznati operni pjeva (tenor).
ANDRADE, Mario de, brazilski muzikolog i pjesnik (Sao
Paolo, 9. X 1893 25. II 1945). Studij muzike zavrio na Konzer-
vatoriju u Sao Paolo. Tamo je kasnije predavao klavir, historiju
muzike i estetiku. God. 193538 bio je direktor odjela za kulturu,
a zatim profesor filozofije i povijesti umjetnosti na Univerzitetu
u Rio de Janeiru.
DJELA: Ensaio sojre a muica brasi leira, 1928; Compendi o de historia da
muica, 1933; A muica e as cancols populares do Brasil, 1936; Carlos Gomes,
1939; Muica do Brasil, 1941; Pequena hi storia de muica, 1942.
ANDRAEVI, Stjepan, peva, tenor (Zagreb, 28. XI
1912 ). Pevanje studirao u Rimu (R. Stracciari, Ch. Solari).
Kao lan operete i opere nastupao u Osijeku i Zagrebu. Solista
Beogradske opere 195169. Bio je profesor u Srednjoj muzikoj
koli u Osijeku. Sa Beogradskom operom gostovao u Italiji, vaj-
Muz, E, I, 4
50
ANDRAEVI ANDREIS

carskoj, paniji, Engleskoj, Austriji, Zapadnoj Nemakoj; snimao
za inostrane gramofonske firme. Medu njegovim ulogama istiu
se Car (Rimski-Korsakov, Snjeguroka), Princ (Prokofjev, Zaljub
ljen u tri narande), Werther (Massenet), Ernesto (Donizetti,
Don Pasquale). Kao koncertni peva uestvovao u mnogim ora-
torijumskim izvoenjima. S. . K.
ANDRE, Franz, belgijski dirigent (Bruxelles, 10. VI 1893 ).
Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu i Berlinu (F. Weingartner).
Od 1920 djeluje u Bruxellesu gdje je do 1944 predavao na Kon-
zervatoriju. God. 1935 osnovao i vodio simfonijski orkestar INR
(belgijska radiodifuzija), a neto kasnije postao je direktor velikog
simfonijskog orkestra NIR (Institut National de Radiophonie
Belge). Transkribirao za orkestar djela J. S. Bacha, J.-B. Lu-
llyja, J. Ph. Rameaua i dr. Komponirao scensku muziku.
ANDRE, 1. Johann, njemaki kompozitor i nakladnik (Of-
fenbach na M., 28. III 174118. VI 1799), sin industrijalca,
prvi se u obitelji bavio muzikom. Nakon to se afirmirao Singspie-
lom Der Topfer (1773) povjerio mu je Goethe pisanje muzike
za igrokaz Ertvin und Elmire (1775). God. 177784 dirigent
T. Dobbelinove operne trupe u Berlinu. Kasnije je u Offenbachu
osnovao muziku nakladu u kojoj je tampao oko 1200 djela.
Samoniklom komikom svojih pukih igrokaza s pjevanjem A.
se esto pribliio stilu komine opere. Njegove pjesme pripadaju
berlinskoj koli.
DJELA. Singspiel i: Der Topf er, 1773; Erzvin und Elmire (Goethe), 1775;
Di e Bezcmbert en, 1777; Laura Rosetti , 1778; Claudi ne von Villa Bella, 1778;
Die Entfuhrung ausdem Serail, 1781; Der Barbier von Bagdad, 1783 ; DerBrdutigam
i n der Klemme, 1796. Scenska muzika: Der Barbi er von Sevilien (Beaumarchais),
1776; Macbeth; Koni g Lear (Shakespeare), 1778 i dr. Pjesme: Scherzhafte
Lieder von Herrn VCei sse, 1774; Burgers Leonore, 1775; Musikalischer Blumen-
strauss, 1776; Lieder und Gesange (4 sv.), 177980; Lieder, Arien und Duette (4 sv.),
178081.
2. Johann Anton, kompozitor, teoretiar i nakladnik (OiTen-
bach na M., 6. X 1775 6. IV 1842). Sin Johanna; muziku uio
u Mannheimu kod F. Franzla i G. J. Vollweilera. Poslije oeve
smrti preuzeo njegovo nakladno poduzee i usavrio tehniku
notnog tiska primjenom litografije. Kupivi 1800 u Beu ruko-
pisnu ostavtinu W. A. Mozarta, izdao 1805 tematski katalog
umjetnikovih djela prema popisu, koji je Mozart sam vodio 1784
91. Kasnije je objavio katalog ostalih Mozartovih rukopisa. Ova
izdanja prethodila su iscrpnom katalogu L. Kochela.
DJELA: Lehrbuch der Tonsetzkunst (nedovreno), I i II dio obj. 1832 1 1840;
W. A. MozarU tematischer Katalog, so Vlie er solchen vom 9. Februar 1784 bis zum
15. November 1791 eigenhandig gesckrieben hat , 1805; Beitrage zur Geschi cht e
des Requiems von W. A. Mozart, 1829; Themati sches Verzei chni s W. A. Mo-
zartscher Manuskripte, chronologisch geordnet von 176484, 1833; Thematisches
Verzeichnis derjenigen Originalhandschriften von W. A. Mozart, zvelche Hofrat Andre
.. . besi tzt (obj. njegov uenik H. Henkel ), 1841. Komponirao simfonije,
koncerte, uvert ire, komornu i klavirsku muziku, 2 opere i vokalno-instru-mental na
djela.
LIT. : C. B. Oldman, J. A. Andre on Mozart s Manuscript s, Music and
Letters, 1924. O. Pretzsch, Johann Andre und seine Stellung in der Berliner
Liederschul e (disertacija) , Leipzig 1924. W. St auder, Johann Andre. Ein
Beitrag zur Geschichte des deutschen Singspiels, AFMF, 1936. A. Ei nstein,
Vorbericht zum Kochel-Verzeichnis, Leipzig 1937. H. Wirth, Andre, MGG, I,
194951. E. Lebeau, Une succursal e officieuse de Johann Ant on Andr e
a Pari de 1802 a 1806, Bericht iiber den Internationalen Musikwissenschaftl i-
chen Kongress Wien 1956, Wien 1958.
ANDRE, Jos, argentinski kompozitor i muziki kritiar
(Buenos Aires, 17. I 188113. VII 1944). Studirao na Konzerva-
toriju u Buenos Airesu (A. Williams, J. Aguirre), na Scholi canto-
rum u Parizu (V. d'Indv, A. Roussel). Vrativi se u Argentinu,
osnovao 1915 drutvo za propagiranje djela argentmskih kompozi-
tora. Od 1924 predavao kompoziciju na Konzervatoriju u Buenos
Airesu. Bio je i muziki kritiar dnevnika La Nacion. U svojim
kompozicijama esto donosio citate iz argentinske narodne mu-
zike.
DJELA: Lied, 1916 i Impresi ones portenas, 1930 za orkest ar. Klavirski
kvintet . Sonat ina, 1918 i Troi s piices, 1919 za klavir. Kantat a Sant a Rosa
de Li ma, 1931; solo-pjesme (Mensajes Li ri cos).
ANDREAE, Volkmar, vicarski kompozitor i dirigent (Bern,
5. VII 1879 Ziirich, 18. VI 1962). Dirigiranje i kompoziciju
studirao na Konzervatoriju u Kolnu (F. Wiillner, F. Franke).
God. 190214 bio je zborovoa u Winterthuru, 190424 vodio
muki zbor u Ziirichu gdje je uz to bio dirigent orkestra Tonhal-le-
Gesellschaft (190649) i direktor Konzervatorija (191439).
Osobito se istakao kao interpret djela A. Brucknera. U njegovim
brojnim kompozicijama zamjeuje se utjecaj R. Straussa.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvi je simfonije: I, u F-duru i II, u C- duru.
Koncert za violinu; Concertino za obou; rapsodija za violinu; Kl eine suite ; Not-
turno und Scherzo; Musi k. KOMORNA: dva gudaka kvart et a; gudaki
trio; 2 klavirska trija; sonat a za violinu i kl avir; divertimento za flautu i gudaki
trio. DRAMSKA: muzika t ragedija Rat cliff , 1914; opera Abenteuer des
Casanova, 1924; scenska muzika. VOKALNA: Das Gotli che za sole, zbor i
orkestar; simfonijska fantazija za tenor, zbor, orgulje i orkest ar; Charons Nachen
za sole, zbor i orkestar; brojni muki zborovi uz orkestar il i a cappella; 8 kineskih
pjesama Li -Tai - Pe za t enor i orkest ar; vie cikl usa za gl as i kl avir. Vat er
unser za sole, zbor i or kestar.
LIT. : E. Tobler, Vol kmar Andreae, Wissen und Leben, 1923, 20. F.
Sei ler, Dr. Vol kmar Andreae .. . zum Jubilaum seiner 25-jahrigen Tat igkeit ,
Ziirich 1931. Festgabe an Volkmar Andreae, Ztirich 1949. H. .
Volkmar Andreae, MGG, I, 1951. F. Gi egling, Volkmar Andreae, Ni
blatt der All gemeinen Musikgesel lschaft, Ziir ich 1959.
ANDREA, Mihael, slovenski narodni pjeva (B
t. Jakob na Korokem, 28. IX 1762 27. V 1821), tkal
poznavajui note sastavljao sam napjeve svojim svjetovnim
bonim pjesmama; osam svjetovnih pjesama uvrstio je M. u
svoju zbirku (Pesme, 1833). Narod ih nije prihvatio zbog 1
moralizatorskog tona.
LIT. : J. G. Sei dl , Mihovil Andrea seoski t kalac i pesnik, Danica
1841. Mihael Andrea, samouki pesnik in pevec sl ovenski, Slovensk;
za l eto 1859. F. Rakua, Sl ovensko pet je v preteklih dobah, Ljubljai
F. Ilei, Francoske vojne in slovenski pesniki, Slovan, 1909.

D
ANDRliE, Elfrida, vedski kompozitor i orgulja ('
19. II 1841 Stockholm, 11. I 1929). Studirala u Stock
(L. Norman) i Kobenhavnu (A. Gade). God. 186167 o
u Stockholmu i od 1867 u Goteborgu gdje je 1897 bila i d
popularnih simfonijskih koncerata.
DJELA: dvije simfonije, 1869 i 1893; uvertire. Gudaki kvar'
virski kvint et, 1865; kl avirski kvartet , 1865; klavirski t rio; sonate za 1
klavir. Dvije romance za violinu. Klavirske i orgul jske kompoz
Opera Friti ofs saga. Kantate (Snofri d, 1884); zborovi; solo-pjesme.
mise. Harmonizacije vedskih narodnih napjeva.
ANDREINI, 1. Giovanni Battista, talijanski glumac, d
pisac i pjesnik (Firenza, 9. II 1576 ili 1579 Reggio ]
7. ili 8. VI 1654). Sin znamenitih glumaca komedije de
Francesca Andreinija i habelle Canali. Studirao na Unive
u Bologni. Karijeru zapoeo 1594 kao lan druine dei Geh
je vodio njegov otac. Nastupao pod imenom Lelio. 1604 o
vlastitu druinu dei Fedeli koja je stupila u slubu vojvoda
zaga od Mantove i doskora se proslavila nastupima irom
i viestrukim gostovanjima u Francuskoj (na kraljevskom
i drugdje) te u Pragu i Beu. Pojedina njegova kazalina
popraena u veoj ili manjoj mjeri muzikim odlomcima,
su za historiju opere jer ih je A. oblikovao, prema praksi s
vremena, tako da je zdruio elemente razliitih dramskih
komedije, pastorale, tragedije i opere, odnosno igrol
libreta.
DJELA. DRAMSKA (samo muziki zaniml jiva): L'Adamo, sac
presentazione, 1613; La Aiaddalena, sacra rappresentazione, 1617
komponiral i C. Monteverdi, Sal omone Rossi, M. Efrem i A. Giunizz
Mincio ubbidient e, intermedij, 1620; La Centaura, 1622; La Feri nda, kc
1622.
2. Virginia, roena Ramponi (umjetniko ime Flot
pjevaica i glumica (Milano, 1. I 1583 ?, 1628 ili 1631
1601 supruga Giovannija Battiste i lanica druine dei
zatim dei Fedeli. Proslavila se kao prva interpretkinja n;
uloge u Monteverdijevoj operi Arianna, izvedenoj 1608
dom svadbenih sveanosti na dvoru Gonzaga u Mantovi. 1
i u Monteverdijevoj baletskoj operi Balio delVIngrate; glu
muevljevim kazalinim djelima, posebice u komedijama
LIT.: E. Bevil acqua, Giambatt ist a Andreini e la Compagnia dei
Giornal e Stor ico dell a Let teratura Italiana, XXIIIXXVI, 1894. J
Gl i ultimi anni di G. B. Andreini in Francia, Rassegna bibliografica dellt
Ital iane, IX, 1901. H. Pruni eres, L'opera ital ien en France avant Lu]
1913. ' V. Mazzetti, Un famoso comico e autore drammatico dei' 600,
Emil ia 1915. A. A. Abert, Giovanni Bat tista Andreini, MGG, I, 195
ANDREIS, Josip, muzikolog (Split, 19. III 1909 ). S
kolu polazio u Splitu; studirao romanistiku (talijanski i fn
jezik) u Zagrebu i Rimu (diplomirao 1931). Kompozicij
kod I. Paraa u Splitu, a na Muzikoj akademiji u Zagrebu
mirao na nastavnikom odsjeku. 193141 gimnazijski p
u ibeniku, Hercegnovom i Splitu, zatim u Zagrebu, gdji
1945 profesor historije muzike na Muzikoj akademiji. I
lan JAZU. Utemeljitelj i predsjednik Muzikolokoga
Muzike akademije u Zagrebu. Radio u redakcijama mi
asopisa (195051 urednik Muzike revije; od 1969 v
Arti musices), glavni urednik prvoga izdanja Muzike e
pedije (2 sv.), 195863. Prevodio s francuskog i talija
God. 195253 i 195556 bio je predsjednik Udruenja k
zitora Hrvatske. Za svoj znanstveni rad dobio vie nag
odlikovanja (1969 nagrada grada Zagreba).
Eminentni historiar, A. je objavio vie prirunika,
kojima posebno mjesto zauzimaju opsena Historija mi
Razvoj muzike umjetnosti u Hrvatskoj, u kojima se po pi
kod nas strogo naunom metodom izlau i kritiki osvj
muzika zbivanja u toku stoljea. U Historiji muzike A. je 0
samostalnost i u rasporedu grae i u prilaenju k pojedinii
blemima, a originalni sudovi o muzikim razdobljima, t
zitorima i djelima rezultat su linoga stava koji se nije p
za stranim uzorima. Kao naroito uspjela treba istaknuti \
poglavlja u muziku kulturu XIX i XX st. Iscrpnom an
svih znaajnijih faktora A. je u njima dao sintetike p:
koji bacaju novo svjetlo na sloena muzika zbivanja. lake
podruju hrvatske muzike historiografije bilo i ranije po
Andreisov Razvoj muzike umjetnosti u Hrvatskoj prva je r.
ANDRE1S ANDRIC
hrvatske muzike u kojoj je
sistematino rasporeena grada
stavljena pod lupu znanstvenih
kriterija. U pet poglavlja, A. je
ivim stilom i osjeajem za pravu
mjeru, znalaki iskoriujui svu
poznatu literaturu, prikazao
muziki razvoj u Hrvatskoj od XI
st. sve do najnovijega doba.
Meu ostalim Andreisovim
radovima istie se njegov uvod u
muziku umjetnost pod naslovom
Vjeni Orfej, u kojemu se on ne
ograniuje samo na tumaenje
elemenata tonske graevine, ve
govori takoer o stilu i o
povezanosti muzike i ivota.
Muzikolog velike akribije, A. je izvrsno
prikazao stilska razgranienja u
historijskom toku razvoja muzike umjetnosti i potanje uao u
odnose koji vladaju izmeu stvaraoca i njegova djela s jedne te
sluatelja i kompozicije s druge strane, a uz to je osvijetlio ulogu
muzike u drutvu i njegovu razvitku te upozorio na specifinosti
0 kojima umnogome ovisi ivot muzike.
DJELA. KNJIGE: Povi jest glazbe, 1942; Uvod u glazbenu estetiku, 1944;
Tragovi mudrosti , 1944; Hector Berlioz, 1946; Historija muzike (3 sv.), 195154
(II izd. u 2 sv., 1966); Hrvatski glazbeni zavod kroz 125 godi na svog postojanja,
1952; Razvoj muzike umjetnosti u Hrvatskoj, u kol ektivnom radu Historijski
razvoj muzike kulture u Jugoslaviji, 1962; 140 godina Hrvatskog glazbenog
zavoda, 1967; Vjeni Orf ej. Uvod u muziku umjet nost , 1968. STUDIJE I
LANCI ( izbor): O preduvjeti ma ispravne glazbene kri ti ke, Hr vatska revija,
1940, 11; Naci onalizam i internacionali zam u glazbi, ibid., 1941, 3; Nali je gla-
zbenog ivota, ibid., 1941, 10; Gl asovi rske skladbe Boi dara Kunca, Sv. C,
1942, 34; Milo Cipra, ibid., 1942, 56; Jakov Gotovac, Cecilija, 1946, 1; Znaenje
i struktura historijskefolklornog odjela Muzikih akademija, Muzika revija, 1950,
4; Vatroslav Lisinski, Zvuk, 1955, 1; Jakov Gotovac, Mogunosti, 1957, 78 (i
separat); Tragom suvremene muzike bibliografije, Zvuk, 1960; Muzika kultura,
Spomenica u poast 40-godinjice osnivanja SKJ, 19191959, 1960, sv. I;
Rezult ati i zadaci muzi ke nauke u Hrvat skoj, Rad JAZU, 1965, knj. 337;
Muzi ka, Spomenica Jugosl avenske akademije znanosti i umjet nost i, 1866
1966, 1966; Udruenje kompozitora Hrvatske 19451965, u knjizi K. Kovaevia
Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, 1966; Muzika umjetnost u
Dubrovniku, referat za simpozij o Dubrovniku, 1966 ; Music in Croatia Dovm to the
End of the Nineteenth Century, Zvuk, 1967; Pozabljeni Nokturno Ferda Livadica,
Muzikoloki zbornik, sv. IV, Ljubljana 1968; Muzi ka nauka i njen razvitak,
Zvuk, 1968; Umjetni ki put Mi la Cipre, Rad JAZU, 1969, knj. 351; Albertijev
Dijalog, Arti musices, I, Zagreb 1969. Uredio: Vugoslav Music, I959(zajedno
sa S. Zlat iem); Muzika enciklopedija, 2 sv.,r95863; RadJAZU, 1965, knj.
337; Rad JAZU, 1969, knj. 351; Arti musi ces, sv. I, 1969. K. Ko.
ANDREJEV (Andreev), Vasilij Vasiljevi, ruski virtuoz na
balalajci (Tverska gubernija, 1862 potkraj 1918 ili 1919).
Osnovao prvi veliki ruski orkestar balalajki, s kojim je koncer-
tirao po Evropi. Usavrio konstrukciju tog instrumenta. Napisao
je veliki broj kompozicija i obradbi za balalajku i orkestar.
LI T. : A. agadajev, V. V. Andrej ev, MoskvaLenji ngr ad 1948 ( II
izd. 1961).
ANDREJEVI, Toa (Teodor)-Australijanac, fagotista,
muziki pedagog i kompozitor (Ruma, 18. VI 1852 Beograd,
2. V 1931). Muziku isprva uio privatno u Beogradu kod Cimbria
i Resa i ubrzo se zaposlio kao lan orkestra Narodnog pozorita.
God. 1873 usavrava se na Bekom konzervatorijumu u fagotu i
ujedno radi kao horovoa srpskog akademskog pevakog drutva
Zora. God. 188084 boravi u Australiji kao lan orkestra (prvi
fagotista, violinista i violista) Johanna Straussa. Po povratku u
Srbiju osniva Tipografsko pevako drutvo Jaki, diriguje u
mnogim drugim horovima, radi kao nastavnik muzike u gimnaziji
1 drugim kolama i osniva (1888) muziku kolu u Beogradu,
koja je zbog finansijskih tekoa posle godine dana zatvorena.
Komponovao je oko 18 mareva (najistaknutiji je Cvetiev mar),
nekoliko plesnih komada i solo-pesama (Nebo moje i dr.).
LIT. : Srbin muziar u Aust ral iji, Srbobran, 1884, 27. M., Smrt Toe
Andrejevia, SKG, 1931, 2. K. P. Manojlovi , Andrejevi Austral ijanac,
Vreme, 1931. VI. R. ordevi , Prilozi biografskom reniku srpskih muziara,
Posebna izdanja SAN, 1950, CLXIX. S. D. K.
ANDREOZZI, Gaetano (Jommellino), talijanski kompo-
zitor (Napulj, 1763 Pariz, 21. ili 24. XII 1826). Na Konzerva-
toriju u Napulju uio kod svoga ujaka N. Jommellija, po kojemu
je i dobio nadimak. Od 1803 uitelj pjevanja u Napulju, komponi-
rao opere za kazalita u Italiji, Rusiji i panjolskoj. Popularnost
njegovih djela zasjenio je G. Rossini.
DJELA. KOMORNA: est gudakih kvarteta, 1786; 3 kvinteta za gudaki
kvart et i flautu; 3 kvinteta za gudaki kvartet i obou. DRAMSKA. Oko 45
opera (veinom opere serie): La mort e di Cesare, 1779; Di done abbandonata,
1784; Giasane e Medea, 1785; Gust avo, Re di Svezi a, 1797. VOKALNA.
Oratoriji: Saulle, 1794; La passione di Gesu Cristo, 1799; Isacco fi gura del Re-
dentore, 1785. Kantat a II rit orno dei Numi , 1802.
LIT. : F. Fl ori mo, La scuola musical e di Napol i (3 sv. ), Napol i 1882.
W. Bol lert, Gaetano Andreozzi, MGG, I, 194951.
ANDRS, Juan, panjolski literarni historiar i muziki
pisac (Planes, Alicante, 15. II 1740 Rim, 12. I 1817). Isusovac.
Studirao filozofiju i teologiju; predavao retoriku i poetiku na
Univerzitetu u Gandiji. Zbog progona isusovaca u panjolskoj,
1767 prebjegao u Italiju. God. 1796 bibliotekar vojvode od Parme,
a 180714 prefekt Kraljevske knjinice u Napulju. Svestrano
naobraen, napisao prvu sveobuhvatnu povijest knjievnosti:
Dett'Origine, Progressi e Stato attuale d'ogni letteratura, u 7 sv.
(178298, vie puta izdavano i prevedeno na francuski, njemaki
i panjolski). U tom djelu obradio muziko kazalite i operu
(3. i 4. sv.) i, zalaui se za produbljivanje opernog sadraja i
oplemenjivanje pjesnikoga teksta muzikom, prorekao muziku
dramu budunosti. Muzike teme obradio je i u brouri Lettera
sopra la muica degli arabi (obj. G. B. Toderini u Letteratura
turehese, I, 1787) i u djelu Cartas familiares del Abate D. Juan
Andres, 5 sv. (178593), gdje u 3. sv. opisuje konzervatorije u
Veneciji, a u 4. sv. prouava arapsku muziku, posebice djela Al
Farabija.
ANDREVI, Francisco, panjolski kompozitor talijanskog po-
drijetla (Sanahuja, Lerida, 16. XII 1786 Barcelona, 23. XI
1853). Sveenik. Uio u Barceloni kod J. Quintane (orgulje) i
Queralta (kompozicija). Djelovao kao crkveni dirigent katedrale
u Segorbi (180818), Valenciji (181928) i Sevilli (182830);
183036 dirigent kraljevske kapele i rektor djeake pjevake
kole u Madridu. Zbog politikih nemira napustio panjolsku
i 183642 bio dirigent katedrale u Bordeauxu, zat im preselio
u Pariz. God. 1849 vratio se u Barcelonu, gdje je do kraja ivota
dirigent crkve Nuenra Senora de la Merced i direktor djeakog
zbora. Komponirao preteno crkvena djela, u kojima je nasuprot
dekadansi toga vremena postigao stilsku istou, strogost i pleme-
nitost izraza.
DJELA. Oratoriji: La dulzura de la virtud; El juicio uni versal; Mi sa de
Requi em, 1834 (za Ferdinanda I I ) ; mise za 8 i 4 glasa i instrument e; St abat
Mater; moteti; himni; lamentacije. Udbenik Trai te d'harmonie et de compo-
si tion, 1848 (iste godine izdano na panjolskom pod naslovom Tratado teorico--
practi co de Armoni a y Composi cion).
LIT. : J. Subi rd, Fr ancisco Andrevi, MGG, I, 1951.
ANDRIAVILI, Akakij, gruzijski kompozitor (Ahalsopeli,
16. IX 1904 ). Studij kompozicije zavrio na Konzervatoriju
u Tbilisiju (S. V. Barhudarjan) i zatim proao kurs aspiranture.
Pedagoku djelatnost zapoeo kao asistent na katedri za kompozi-
ciju u Tbilisiju. Kao kompozitora najvie ga privlai muziko
kazalite.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1933 i 1934; koncert za kl avir,
1934; simf. pjesma Husar Irist on, 1936. Dva gudaka kvart eta. Kompo-
zicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Kano Kaiazu, 1938; OBpbie, 1942;
JlauiKapa, 1946; Omapoea edoea, 1951; Jlasuna, 1959. Djeja opera Ceadb6a coeK,
1949.
ANDRICO (Andricu), Mihail, rumunjski kompozitor (Bu-
kuret, 22. XII 1894 ). Studirao na Konzervatoriju u Bukuretu
(D. G. Kiriac, A. Castaldi) i zatim u Parizu (G. Faure, V. d'Indv).
Na Muzikoj akademiji u Bukuretu bio je profesor komorne mu-
zike (192648) i kompozicije (194859). Svoje kompozicije
izgrauje uglavnom na temama iz rumunjskog folklora. Suradnik
asopisa Dimineata (1924), Rampa (1925), Universul (1926) i dr.
DJELA. ORKESTRALNA. De vet s i mf oni ja : I, 1943; II, 1946; III ,
1949; IV, 1954; V, 1955; VI, 1957; VII, 1958; VIII, 1960 i IX 1963; dvije
komorne simfonije, 1926 i 1962; 7 simfonijeta; koncert za violinu, 1960; koncert
za violonelo, 1961; poema za klavir, 1922; poema za violonelo, 1944; 2 suite, 1924
i 1930; Trois Tableaux symphonique, 1924; poeme, 1929; Suite breve, 1935; Suite
pi toreasca, 1938 i dr. KOMORNA: gudaki kvart et, 1930; 4 novellette za
klavirski kvint et, 1925; kl avirski kvintet , 1939; klavirski kvart et, 1956; okt et za
gudae i duhae, 1928; sekst et za klavir i duhae, 1934; duhaki kvintet ,
1955; duhaki okt et, 1960; sonata za violinu i klavir, 1944. KLAVIRSKA:
sonata, 1950; sonat ina, 1929; Suite lyrique, 1928 i dr. Baleti Taina, 1932 i
Luceafdrul , 1951. Vokalne kompozicije ( mjeovit i zborovi).
ANDRIC, Josip, knjievnik, kompozitor i muziki pisac
(Bukin u Bakoj, 14. III 1894 Zagreb, 7. XII 1967). Studij
prava zavrio u Zagrebu (Dr iur), muziku uio privatno u Slavon-
skoj Poegi i Pragu. God. 191954 djelovao u Zagrebu kao novi-
nar, muziki kritiar i urednik knjievnih izdanja. Isprva kompo-
nirao za tambure, kasnije za razliite komorne i orkestralne sa-
stave. Oslanjao se u prvom redu na folklorne elemente svoga rodnog
kraja, ali je na nj utjecao i muziki folklor Luikih Srba, Slovaka
i eha. Kompozicije su mu raene jednostavnijim izraajnim
sredstvima i imaju preteno popularan karakter.
DJELA. ORKESTRALNA: Mala seoska si mfoni ja; 2 simfonijete; 5 uver-
tira; koncert za tamburu-solo i tamburaki orkestar; 18 simf. plesova; oko 180
ko mpozic i ja za t a mbur a ki or kest ar . KOMORNA: gudaki kvar t et
Baki; kl avirski trio; kompozicije za violinu i kl avir. DRAMSKA. Opere:
Duijanca (na vlastiti libreto, prva bunjevaka opera, izvedena 1953 u Subot ici) ;
Otmica ijaki nje (l ibreto F. iraki), 1954 i Raspreno kolo (libreto V. Marinovi),
1955. Balet Jurjai , 1953. Muzika komedija Na vrbi svirala (vlastit i libreto,
izvedena 1956). VOKALNA. Kant ate: Fruka gora; Kantata o Somboru;
okaki svatovi ; Sl avonska berba; Bunjevaka kant ata i dr . Oko 60 zborova,
150 solo-pjesama, brojne obrade i dr. SPISI: Ruska opera, 1923; Kako emo
razumjeti glazbu, 1939; Slovaka glazba (prva povijest slovake muzike uope),
1944; kol a za tambure, 1953 (prva kol a za sve sisteme) i dr. Sabrao oko
2000 narodnih napjeva.

r
lil
J. ANDREIS
52 ANDRI ANERIO

LIT. : Jubil ej dr. J. Andria, Subot ike novine, 1937, 42. M. Kerbl er,
Dr Josip Andri (18941967), Zvuk, 1968, 82. A. Vi.
ANDRI, Stojan, dirigent i kompozitor (Zajear, 18. VIII
1912 ). Studirao na Muzikoj koli Stankovi, gde je diplomirao
nastavniki otsek 1939. Nastavnik muzike u gimnazijama i mu-
zikim kolama u Niu i Leskovcu. Horovoa pevakog drutva
Abraevi i dirigent Simfonijskog orkestra Radio-Nia. Kompo-
novao vie kompozicija za meovite i enske horove. s. . K.
ANDRIESSEN, nizozemska obitelj muziara.
1. Nicolaas Hendrik, orgulja i kompozitor (Hilversum, 9.
V 1845 Haarlem, 16. V 1913). Poslije studija klavira i orgulja
u Aachenu, orgulja u Culembourgu, Kerkradeu i Haarlemu.
Komponirao je zborska djela koja su postigla veliku popularnost
(osobito muki zborovi).
2. Cornelius (nazivan Kees), pijanist i kompozitor (Hil
versum, 28. I 1865 22. I 1947), brat Nicolaasa Hendrika.
Preko 50 godina direktor muzike kole Toonkumt u Hilversumu.
Istakao se i kao pijanist.
DJELA: Fantazija za klavir i or kest ar; Aan Zee za orkest ar. Kl avir ska
suita In Gooiland's Dreven. Opereta. Zborovi; solo-pjesme. Rekvijem.
Obradbe narodnih napjeva.
3. Willem, pijanist i kompozitor (Haarlem, 25. X 1887
Amsterdam, 30. III 1964), sin Nicolaasa Hendrika. Studirao
na Konzervatoriju u Amsterdamu (J. B. C. De Pauw, B. Zweers).
God. 191018 predavao klavir na Konzervatoriju u Haagu, zatim
na Konzervatoriju u Rotterdamu, a 193753 bio direktor Konzer
vatorija u Amsterdamu. Djelovao i kao orgulja katolike kate
drale u Utrechtu. Istakao se i kao pijanist, osobito kao interpret
djela Beethovena i Chopina.
DJELA: koncert za kl avir i orkest ar, 1908. KLA1 IRSKA: sonat a,
1938; sonat ina, 1945; brojne krae kompozicije. Sol o-pjesme. Mise.
4. Hendrik Franciscus, orgulja i kompozitor (Haarlem,
17. IX 1892 ). Uitelji su mu bili njegov otac Nicolaas Hen
drik, brat Willem, L. Robert te B. Zwers i J. B. C. Pauw na Kon
zervatoriju u Amsterdamu. Od 1916 bio je crkveni orgulja u
rodnom gradu, 193449 orgulja katedrale i uz to 193749
direktor Konzervatorija u Utrechtu. Kasnije profesor kompozicije
na Konzervatoriju u Amsterdamu, a 194957 direktor Konzerva
torija u Haagu. Komponira pod utjecajem A. Brucknera, C.
Francka i novijih francuskih kompozitora.
DJELA. ORKESTRALNA. et i r i s i mfoni je : I, 1930; II, 1937; II I,
1946 i IV, 1954. Koncert za orgulje: varijacije na Couperinovu temu za fl aut u,
harfu i gudae; Ri cercare, 1949; simfonijska studija, 1952; fantazija Mascherata,
1962; varijacije i fuge na Kuhnauovu temu za gudae. KOMORNA : Ouartetto
in sti le anti co, 1957; kl avirski t rio, 1939; Canzone za flautu, obou i klavir, 1966;
tema s varijacijama za flaut u, obou i klavir; suita za gudaki kvart et; Aubade
za duhaki kvartet; Pezzo festoso za duhaki kvartet, 1962; sonata za violonelo i
klavir, 1926; sonata za viol inu i klavir, 1932; 3 invencije za viol inu i viol onelo,
1960; lntermezzo za flaut u i harfu; balada za obou i klavir; 3 kompozicije za
flautu i harfu, 1967. Kl avirske kompozicije (2 sonate, 1934 i 1966). Za
orgul je: Sonata da chiesa, 1927; passacaglia; 3 korala; simfonija; t okata, inter-
mezzi i dr. Oper a Phi lomela, 1950. VOKALNA: Ballade van de Marel
za recitatora i orkestar; zborovi; sol o-pjesme (cikl usi Mi roir de pei ne, 1923;
L'Att ente mystique). CRKVENA: sedam misa; Te Deum za sol e, zbor i or-
kestar, 1945; Magnificat za zbor i orgulje; Veni creator za zbor i orkestar, 1961;
psalam 47 za zbor i orkestar, 1945. SPISI: C. Franck, 1945; Muzi ek en mu-
zikaliteit, 1952; Over muzi ek, 4. izd. 1955.
5. Jurriaan, kompozitor i dirigent (Haarlem, 15. XI 1925 ).
Uio kod svog oca Hendrika i W. van Otterlooa na Konzervatoriju
u Utrechtu. Kasnije je u Parizu studirao filmsku muziku i uz to
bio uenik O. Messiaena. God. 194950 boravio u SAD usavra
vajui se kod A. Coplanda i S. Kussewitzkog.
DJELA. ORKESTRALNA: Berkshi re Symphony, 1950; simfonija Aves
uz zbor, 1963; Sinfonia concertante, 1963; Sinfoni etta concertante za 4 trubit e;
koncert za klavir, 1947; koncert za flaut u; concert ino za klavir; concertino za
saksofon, 1967; concert ino za fagot i gudae, 1962; uvert ire; rapsodija Thai ,
1960; 4 plesa, 1964; Movi ment i za trublju, t rombon, rog, t impane i gudae,
1965; Concerto Rot terdam za jazz sastav i or kest ar, 1966. KOMORNA:
trio za flautu, violu i klavir; trio za flautu, obou i klavir, 1955; trio za klarinet ,
violonelo i klavir; duhaki trio, 1957; int rodukcija i allegro za 2 trubl je, rog i
trombon, 1958; suita Respi ration za 10 duhakih instrumenata, 1962; Sci arada
spagnola za duhaki kvintet, 1962; 4 madrigala za duhaki kvartet, 1962; Sonata
da camera za flautu, violu i gitaru, 1963; Summer Dances za 7 udaraljki, harfu
i gitaru, 1967; Hommage a Milhaudza 11 instrumenata; sonata za violinu i kl avir.
Dvije sonate za klavir; concert ino za 2 kl avira. DRAA1SKA. Scenska mu
zika: Tartuf/e (Mol iere); Mourning becomes Electra (E. O'Neill); Hamlet (Shakes-
peare); Sakunlala i dr. Balet i. Muzika za radio-drame. Fil mska muzika.
Solo-pjesme. Grande Messe pour l a Gl oire de Di eu za sole, zbor i orkest ar,
1949; Magni fi cat za sopran, zbor i orkestar, 1950.
6. Louis, kompozitor (Utrecht, 6. VI 1939 ). Brat Jurriaana.
Uenik K. van Baarena, usavravao se u kompoziciji kod L.
Berija u Berlinu.
DJELA. ORKESTRALNA: Ondim, 1961 ; Ittrospezione II, 1963; Ittro-
spezi one III za 2 klavira i 3 instrument alne grupe, 1965. KOMORNA: Per-
cosse za flautu, trublju, fagot i udaral jke, 1959; Tt vee i mprovi saties za flautu,
obou, violinu i klavir, 1960; Aanloop en sprangen za flautu, klarinet i fagot, 1961;
sonata za flautu i klavir, 1962; Recorders za flautu i magnet ofon, 1964; Pai ntings
za flautu i klavir, 1965; A Flomer Song III za violonelo solo, 1967. Ittrospe-
zione I za klavir 4-runo, 1961; Registers za klavir, 1964; Series za 2 klavira, 1965.
Tri plum za git aru, 1962. Bal et Het Labyri nt, 1962. VOKALNA: Noct ur-
nen za sopran i orkest ar, 1959; Japanse epi grammen za sopran, flaut u, obou i
klavir, 1960; Anti/ ona I za zbor, 1961.
ANDRIEU, Fran?ois -> Franciscus Magister
ANDRIEU, Jean Fran?ois d' ->- D'Andrieu, Jean Fr,
ANDRIJA KRETSKI, bizantski pjesnik (Damask, o
Hierissos, kraj Mitilinija, 740). Redovnik u Jeruzalerr
stupao jeruzalemskog patrijarha na VI ekumenskom koncil
u Konstantinopolu. Poslije je imenovan kretskim metrop
Smatra se da je A. prvi pjesnik kanona, tvorac toga novog
himnike pjesme koja je procvala u VII st. i potisnula iz bi:
liturgije kontakion. Glavno mu je djelo Veliki kanon (6
/aucov), koji se sastoji od 250 strofa, a gotovo svaka je strofa
niki dotjerana parafraza jednog od stihova starozavjetni
A. je spjevao oko 100 kanona; Veliki kanon se pjeva i d
etvrtak petoga korizmenog tjedna.
LIT. : A. Heisenberg, Ein jambisches Gedicht des A. von Cret, 1
nische Zeitschrift, 1905. E. Vi 'ellesz, Andreas von Kreta, MGG, I, ]
ANEMOKORD (animocorde), instrument s mijehorr
skim oblikom slian klaviru; konstruirao ga je 1789 u
tvorniar klavira J. J. Schnell u namjeri da se efekti eolov>
primijene i u umjetnikoj muzici. Sline pokuaje vrili su
F. Kalkbrenner i osobito H. Herz, koji je 1851 konstruirao
instrument, nazvan eolov klavir.
LIT. : Al lgemeine Musikalische Zeitung, 1789. C. Brink, Harp;
Wind, New Yor k 1947.
ANENAlKA (anenaiki), obilni koloraturni odlomci iz
crkvenog pjevanja (osobito XVI i XVII st.), koji su se i
na slogovima a-ne-ne ili a-ne-na. Slian je i postupak sa slo|
no-e-a-ne u zapadnoj ili te-re-rem u bizantskoj muzici (teret
LIT.; O. Ri esemann, Die Not ationen des alt russischen Kircheng
Moskau 1908.
ANERIO, 1. Felice, talijanski kompozitor (Rim, oke
27. IX 1614). Uio kod G. M. Nanina, 156874 bio so
u zboru crkve S. Maria Maggiore. Od 1575 pjevao u G
Giulia pod Palestrinom, a od 1579 u 5. Luigi dei France
Fr. Surianom. Bio je uitelj (od 1585) u Collegio degl'In
Rimu. God. 1594 naslijedio Palestrinu kao kompozitor pa
kapele. Osim toga bio je i dirigent drutva Sodalitas mus
suh Visitationis S. Mariae Virginis ac S. Gregorii et S. Cc
invocationibus koje je 1584 osnovao papa Grgur XIII.
Ugledajui se na Palestrinu A. je stvorio djela uzorna i
stoci stila. Tehnika jasnoa i dotjeranost polifonog oblik
u njegovoj su muzici esto povezani s dubokom izraaj
Njegove mise ne prelaze granice strogih principa polifonij
u motetima (osobito onima s manjim brojem glasova) po
sklonost zvukovnom kontrastiranju i isticanju melodijske
nasuprot harmonijskoj podlozi, to navjeuje monodijst
Zborove Adoramus te Christe i Stabat Mater smatrali su
vremena Palestrininim djelima.
DJELA: Madrigali spirituali (5-gl .), 1585; Canzonette (4-gl.), 1586;
gali (5-gl.), 1587; Madrigali (6-gl.), 1590; Concerti spirituali , 1593; Saa
etCanti ca: I knj. (8-gl.), 1596 i II knj. (5-gl., 6-gl. i 8-gl.), 1602; M (3-gl-)>
!598; Responsoria ad lectiones divini Officii Hebdomadas Sanctae 1606;
madrigali, motet i, mise i dr. u razliitim suvremenim zbirkama i U; Obj.
zbirku duhovnih madrigal a Le Gioi e s djelima 19 najistaknutijih ' drut va
Sodalitas musicorum (Palestrina, G. M.Nanino, L. Marenzio, F. S 1589.
Zajedno sa F. Surianom pr iredio izdanje zbir ke gregorijanskih tzv.
Editio Medi caea, I, 1614.
NOVA IZD.: pojedine mise obj. K. Proske, F. X. Haberl (1903), H. :
(1933) i dr.; pojedine mot ete obj. L. Niedermever (1844), K. Proske, J
(1845), F. W(illner, F. Commer, F. X. Haberl (1903), A. Mendelssohn (19;
2. Giovanni Francesco, kompozitor (Rim, 1567 Gr
1630). Brat Felicea; 157579 lan djeakog zbora pa
kapele, kojoj je rukovodio Palestrina. God. 160003 n
di cappella crkve 5. Giovanni in Laterano, 160510 crl
Spirito u Rimu. Idue godine dirigirao je u katedrali u
1
a krae vrijeme djeluje na kraljevskom dvoru u Krakovu.
161320 bio je zborovoda crkve 5. Maria dei Monti. Po
je otiao u Krakov 1624 gdje je ostao do 1628. Umro je na p
ku u Rim.
Kao i stariji brat Felice, slijedio je Palestrinin stil, usav
jui formalnu i tematsku istou polifone strukture, ali je s
i nove izraajne elemente. Kod njega se bogat polifoni
u mnogoglasnim i viezbornim djelima ravnomjerno izmj
s jednostavnom homofonijom u kompozicijama za manji
glasova i basso continuo. Novi barokni izraz, tonsko sli
zvukovno bogatstvo opaaju se najjae u duhovnim madrig
vanim primjercima razvojne faze oratorija {oratorio vo
DJELA: madrigali (2 knj.; 5-gl.), 1599, 1608; II dialogo past presepio
(3-gl.), 1600; Messe a 4 vod, 1605; Gagliarde intavolate per sor embalo e
Li uto, 1607; Mot eti (5 knj.; i-gl . do 6- gl.): 1609, 1611, 161: i 1618.
Concentuum cotnpositoris (i-gl . do 3-gl.), 1609; madrigal i Rec\ armonica
(i-gl. do 2-gl.), 1611; Litanie Deiparae. Virginis (7-gl. i 8-gl.) Antiphonae
seu Sacrae cantiones (1 gl. do 4-gl .), 1613; Sacri concentus ( 4-gl . do 6-
gl .), 161317; Missarum (4-gl. do 6-gl .), 1614; Responsorit vi t ati s
Domi ni (3-gl . do 8- gl .), 1614; mot et i, madr igal i, canzonet te, i arije La
selva (i-gl. do 4-gl.), 1617; madrigali Li diporti musicali (i-gl . dc 1617;
Sacrae canti ones (i-gl. do 5-gl.), 1618; arije, canzonett e, madrig
ANERIO ANGLS
Sella Clori armonica (i-gl. do 3-gl.), 1619; Ghirlanda di sacre rose (5-gl.), 1619;
Psal mi vesperarum (3-gl. i 4-gl .), 1620; / Lieti scherzi, 1620; Messa di morli,
[630; Ri me sacre concert ate (2-gI. do 4-gl.), pojedinane kompozicije u razli-
itim suvremenim zbirkama i u rkp.
NOVA IZD. : pojedine plesove obj. R. Eitner (1875), O. Kinkel dev (1910),
\. Schering(i93l ) i dr.; neke mise obj. F. X. Haberl, H. Bauerle (1931) i dr.;
Rekvijem i Te Deum obj. K. Proske; Salve Regina i litanije F. X. Haberl; mo-
teti su obj. u razliitim zbirkama.
LIT. : F. X. Haber l , Giovanni Francesco Anerio, KMJB 1886, 1891 i
[895. R. Ei tner, Giovanni Francesco Anerio, MFM, 1887. F. X. Haberl,
Fel ice Anerio, KMJB, 1903. L. Torri , Nei Parent ali 16141914 di Felice
\nerio e di Carl o Gesual do.. ., RMI, 1914. A. Cat netti , Nuovi cont ribut i
Ule biografie di Maurizio e Felice Anerio, ibid., 1915. R. Casimiri, Maurizio,
Fel ice e Giovanni Francesco Anerio, ibid., 1920. B. Becherini , Giovanni
Francesco Anerio ad alcune sue gagliarde per embalo, La Bibliofilia, 1939.
G. Li berali , Giovanni Francesco Anerio. Un suo fugace soggiorno a Treviso,
Note d'archivio, 1940. K. G. Fel lerer, Anerio, MGG, I, 1951. H. Feder-
kof er, Ein Beitrag zur BiogTaphie von Giovanni Francesco Anerio, A1F, 1949
1953. Isti , Berichte und kleine Beitrage nochmals zur Biographie von Gio-
/anni Francesco Anerio, ibid., 1953.F. X. Haberl , Felice und Giovanni Fran-
:esco Anerio, Zeit schrift fur Kirchenmusik, 1954. G. L. Dardo, Fel ice Anerio
: la Congregazione dell' Oratorio, Chigiana, 1964. K. Ko.
ANFOSSI, Pasquale, talijanski kompozitor (Taggia kraj
Napulja, 24. IV 1727 Rim, 1797). Uio violinu na napuljskom
Konzervatoriju Santa Marta di Loreto, kasnije studirao kontra-
punkt i kompoziciju kod A. M. Sacchina i N. Piccinnija. Od
1792 maestro di cappella crkve S. Giovanni in Laterano u Rimu.
Njegove su se opere izvodile u Italiji, Parizu, Londonu,
Berlinu ; Pragu. Najuspjelije su mu komine opere u koje, po
uzoru na Piccinnija, unosi lirsku, esto sentimentalnu notu.
DJELA. Opere (76) : JI fi nto medi co, 1764; La clemenza di Tito (P. Me-
tastasio), 1769; L'i ncognita perseguitata, 1773 ; La finta giardiniera (R. Calzabigi),
[774; L'avaro, 1775; La vera costanza, 1776; // curioso indiscreto, \~Jli; I via-
Igi atori felici , 1780; / vecchi burlati , 1781: // cavaliere per amore, 1784; Gli
irti gi ani, 1794. Dvanaest oratorija (La Bet uli a Liberata); 4 mise; psal mi i
ir. Inst rumentalna muzika.
LIT. : F. Fl ori mo, La scuol a musical e di Napol i, II, Napol i 1882. A.
Della Corte, L'opera comica italiana nel 700, II, Bari 1923. W. Bollert, Pasquale
^nfossi, MGG, I, 1951.
ANGELES, Victoria de Los, panjolska pjevaica, sopran
Barcelona, i. XI 1923 ). Pjevanje i klavir uila na Konzerva-
toriju u Barceloni, gdje je debitirala 1944 (Mozart, Le nozze di
Figaro). Od 1949 koncertira u mnogim gradovima Evrope, SAD,
Kanade i June Amerike. Pjeva na milanskoj Scali, u Parizu,
x Covent Gardenu u Londonu, u Stockholmu, Kobenhavnu, u
kazalitu Coldn u Buenos Airesu i od 1951 na operi Metropolitan
j New Yorku. Stalan je gost najpoznatijih muzikih festivala
Edinburgh, Firenca, Salzburg, Nizozemska, vicarska).
LIT. : H. Rosent hal, Sopranos of Today, London 1956.
ANGELI, Andrea d' ~> D'Angeli, Andrea
ANGELICA (angelique), instrument XVII st. iz obitelji
utaje, sa 17 dijatonski ugoenih ica.
LIT. : J. Mat t heson, Das Neu-Er offnet e Orchest er, Hambur g 1713.
V. Bessaraboff, Ancient European Musical Inst rument s, Boston 1941.
ANGELINI, Giovanni Andrea -> Bontempi, Giovanni Andrea
ANGELIS, Alberto de ~> De Angelis, Alberto ANGERER,
Paul, austrijski violinist i kompozitor (Be, [6. V 1927 ).
Uenik beke Muzike akademije. lan tamonjeg iimfonijskog
orkestra i od 1956 dirigent komornog orkestra. Vjet
polifoniar, u svojim kompozicijama primjenjuje rane po-ifonijske
(organum, faux-bourdon), ali i suvremene oblike.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonij a (s or gul jama). Koncert i : za kl avir
. gudae; za flautu i komorni orkestar; za viol u i komorni orkestar; za violu da
?amba, gudae i udaraljke, 1965 i za 12 instrumenata i klavir; Gloriatio za kontra-
bas i komorni orkestar; Conference za 2 violonela i komorni orkestar, 1965; Muica
za gudae; Mui ca fera; Muica ad impulsum et pulsum za gudae i uda-
aljke. KOMORNA: kvartet za 2 viol ine, violu i kontrabas; duhaki kvintet ,
[963; sekstet za flautu, trublju, fagot, viol inu, violu i kontrabas; koncert za
embalo, violu i 5 duhakih instrumenat a; Cogi tatio za nonet. Mui ca za
>rgu!je, 1946. VOKALNA. Oratoriji: Gesang von mi r selbst (W_ Whit man);
\arrenoratorium (S. Brand); Trost der Phi losophie (Boethius) i Si nfonia domini ca
n passione. Chorbuch za zbor a cappell a. Misa za zbor a cappella.
ANGIOLINI, Gasparo, talijanski plesa, koreograf i teore-
:iar (Firenca, 1731 Milano, 5. II 1803). Prve svoje balete
postavio u Torinu (1757), a zatim je djelovao u Beu. U nastojanju
da reformira tradicionalni balet A. je stvorio okosnicu za tzv.
Dalet akcije. Suraivao je sa Calzabigijem i Gluckom i zajedno
> njima postavio je 1761 balet-pantomimu Don Juan. Pozvan je
dva puta u Petrograd gdje je koreografirao balet Naputena Di-
iona. Njegovi pogledi i ideje o baletu, koji se podudaraju s Glu-
:kovim naelima o reformi opere, sakupljeni su u knjizi Posvete za
Alcestu, Pari i Helenu.
LIT. : D. Lynham, The Fat her of Modem Ball et, London 1950.
ANGKLUNG, javanski idiofoni instrument (njem. Rassel-
instrument). Dva ili tri komada bambusova drva, kojima su gornji
dijelovi koso odrezani, ugodena su u oktavama; smjetena su na
bambusovu stalku tako da kod trzanja u nj udaraju i odzvanjaju.
A. se gradi u raznim veliinama, a osobito je rairen na zapadnoj
Javi. Tamonji stanovnici pleu esto u veim grupama, udara-
jui svaki o svoj angklung.
LIT. : S. M. Tagor e, Hindu Music, Cal cut t a 1882.
ANGLAISE (danse anglaise, franc. engleski ples), tip engle-
skih plesova u francuskom baletu potkraj XVII st. Tempo im
je vrlo iv, mjera dvodobna, bez uzmaha. Stilizirani oblik toga
plesa javlja se katkad u baroknoj instrumentalnoj suiti. Naziv a.
J.S.Baoh

upotrebljava se i za druge plesove engleskog podrijetla: za Horn-
pipe, oko 1800 i za Country Dance i Ecossaiseu.
ANGLEBERT, Jean-Henri d', francuski kompozitor i em-
balist(Pariz, 1628 23. IV 1691). Uenik J. CH. Chambonnieresa,
orgulja vojvode od Orleansa, od 1664 embalist Luja XIV. God.
1689 objavio Pieces de clavecin ... avec la maniere de les jouer. To su
tri serije od 30 do 40 kompozicija poredanih po tonalitetima. Po
formi su suite, zapoinju slobodnim preludijem, a zatim slijedi
Allemande, vie Couranta, Sarabande, Gigue, Gail-larde, Chaconne
ili Passsacaglia, Gavotte, Menuet. Izmeu pojedinih plesova
umetnute su obradbe uvertira i plesova iz Lully-jevih opera, kao i
serija od 22 varijacije na Folies d'Espagne. Na poetku zbirke nalazi
se popis ukrasa i uputa za njihovo izvoenje, a na zavretku
rasprava o harmoniji generalbasa.
NOVA IZD. : Pieces de clavecin obj. A. Farrenc, 1871 i M. Roesgen--
Champion, 1934. Pojedine kompozicije obj. F. Raugel, 1933 (novo izd. 1949)
i G. Tagl iapiet ra, 1934.
LIT.: Y. Rokseth, Jean Henri d'Angl ebert, MGG, I, 1951. ANGLES,
Higino, panjolski muzikolog (Maspujols, i. I 1888 ). Rim, 8.
XII 1969 Studij filozofije i teologije zavrio 1913 u Tarragoni,
muziku uio kod J. Barbere, V. M. Giberta, J. Cogula i F.
Pedrella u Barceloni, u muzikologiji se kasnije usavravao kod W.
Gurlitta u Freiburgu im Breisgau i F. Ludvviga u Gottingenu. Od
1917 vodio muziki odjel biblioteke de Cata-lunya u Barceloni,
gdje je 1927 postao profesor na Konzervatoriju i 1933 na
Univerzitetu. Za panjolskog graanskog rata 193639 boravio u
Munchenu, a po povratku u domovinu imenovan je 1943 za
direktora novoosnovanog panjolskog instituta za muziko-logiju i
lana Akademije lijepih umjetnosti u Barceloni. Od 1947 bio
direktor Papinskog instituta za crkvenu muziku u Rimu. Naj-
odliniji poznavalac panjolske muzike, A. je svoja istraivanja
usmjerio najvie na razdoblje od XIII do XV st., pa je stoga
podruja objavio niz veoma zapaenih rasprava i muzikih spo-
menika, osobito u Publicaciones del Departamento de Muica de la
Biblioteca de Cataluna i Monumentos de la Muica Espanola,
zbirkama koje je sam pokre-
nuo. A. je utemeljitelj i muzikog
asopisa Anuario Musical. Povodom
70-godinjice njegova ivota
objavljena su 2 sveska Festschriften
(Barcelona 1961).
DJELA. STUDIJE ( izbor): Les
melodies del trobador Guiraut Riquier,
Est udis Universitaris Cat alans, 1926, 2;
Les Cantigues delreiN'Anf osel Savi , Vida
Crist iana, 1926/27; El Chanson-nier
Francais* de la Colombina de
Sevilla,Estudis Universit aris Cat alans,
1929; Historia de la Muica Espanola,
dodatak u panjol skom izdanju Male
muzike historije J. Wolfa, 1934 ( I I izd.
1944); La muica medieval en Tol edo,
Spanische Forschungen der Gorres-
Gesellschaft, 1938; 7; La mui ca en l a
Cort e del rey D. Alf onso V de Aragon,
ibid., 1939, 8; La muica espanola desde la
Edad Media kasta nueslros dias, 1941; La
notaci on musical espanola de la sugunda
mitad del 5. XV, Anuario musical, 1947; La
muica conservada en la Biblioteca Colom-
bi na y en la Catedral de Sevilla, ibid.,
Cristobal de Morales y Francisco Gu-errero,
ibid., 1954; Vopera di Morales e lo sviluppo
della polifonia sacra spag-nola nel 1500,
1954; Die Bedeutung der Vokalpoliphonie fur
di e r'omische Litur-gie, Kongress-Bericht
des Kongresses fiir Kirchenmusik, 1954; El
Llibre Vermelh de Montserrat y los cantos y
la dama sacra de los peregrinos durante le
si glo XIV, Anuario musical, 1955.

ANGKLUNG
^----^.s--^ -. :.:i ^s^--^
54 ANGLS ANNIBALE PADOVANO

Els Madrigals i la Missa de Difunts d'En Brudie (zajedno sa F. Pedrellom), Publi-
caciones del Departamento de Muica de la Biblioteca de Cataluna, 1921; Catal eg
dels Manuscrits Musicah de la colleccio Pedrell, ibid.; J. Pujol... Opera omnia, 2 sv.
ibid., 192632; J. Cibanilles... Opera omnia, 4 sv., ibid., 1921, 1933, 1936, 1956;
El Codex Musical de Las Huelgas, 3 sv., ibid., 192831; A. Soler, Sis Quintets
( zajedno sa R. Ger har dom) ibid. , 1933; La Mui ca a Cat al unya fi ns al
segle XIII, 1935; La Mui ca de las Cantigas del rey Alfonso el Sabi o II: Transcri p-
cion musical, 1943. La Muica en la Corte de los Reyes Catolicos, 2 sv., Mo-
numentos de l a Muica Espaftola, I sv. 1941, II sv. 1947 (III sv. s komentarima
J. Rubija i J. Romeua Figuerasa, 1951); La Mui ca en l a Corte de Carl os V
(uz to: L. Venegas de Henestrosa, Libro de Ci fra Nueva), ibid., 1944; Recopi-lacion
de sonetos y villancicos a auatro y a cinco, de J. Vasquez, ibid., 1946; Cr. Morales,
Opera Omnia IIV, ibid., 195256. Posebno izd. : Catdlogo Musical de la
Biblioteca Naci onal de Madrid, 3 sv. (zajedno sa J. Subirom), 1946, 1949, 1951-
LIT. : Ch. van den Borren, Hommage a Higino Angles, AML, 1958. K. Ko.
ANGLIKANSKO CRKVENO PJEVANJE obuhvaa pose-
ban nain izvoenja psalama, biblijskih pjesama i drugih nabonih
tekstova koji se upotrebljava u liturgiji anglikanske crkve. Ono se
temelji uglavnom na principima psalmodijskog recitiranja grego-
rijanskog korala s tom razlikom, to se a. c. p. izvodi etvoro-
glasno harmonizirano, u strogo metrikom ritmu i na ivom
engleskom jeziku. Harmoniziranje psalmodije, koje se javlja naj-
prije kao falso kordone, ve je tokom XVI st. openito proireno
u djelima Josquina des Presa, L. da Vittorije i drugih. Prvi en-
gleski kompozitori kao Th. Tallis, W. Byrd, Th. Morlev i O.
Gibbons prihvatili su ovaj nain obradbe i, premda su tokom
stoljea nastajale promjene, on se sauvao sve do danas. Osobito
je u XVII st. proiren ovaj nain stiliziranja izvornog gregorijan-
skog korala, uvoenjem mjera i taktnih crta u harmonizacijama.
Time se izraajna snaga melodije u tolikoj mjeri skuila da je
gotovo potpuno izgubila vezu s originalnim vrelom iz koga je
potekla. Grupiranje teksta u omeene taktove izmijenilo je pri-
rodnu deklamaciju, dajui neopravdanu vanost izoliranim rije-
ima, ili ak pojedinim slogovima. Dok su neki slogovi podmet-
nuti pod duge note, itav niz rijei morao se izvoditi na jednu
razmjerno kratku notu. Tome se pokualo doskoiti tzv. akcentu-
iranjem (pointing) koje je imalo zadatak, da istakne pojedini
slog ili rije u nizu ostalih i na taj nain sauva logian smisao
teksta. Kasnije je i to naputeno, pa se u himnima nastojala sa-
uvati prirodna gipkost recitacije, a u mnogim napjevima, koji se
sastoje od nota kraih vrijednosti, nastojalo se postii to veu
okretnost izvoenja. Gornje navode ilustriraju slijedei primjeri:
Lord,novLe&est ihou. Uu: seroant
def or mine
lord, ncut Idtest tAou lhy seroant deport
in. peace ac~cor~cU/ig to thy tvorc:
Y B p p p
r
p ^ ' J J i i ^ ^^
/2>^ TTM/KJ ec/es hane se&n. i/u/ .sal - oa - tion..
A. c. p. relativno je nepotpuno uspjeli napor oko stvaranja
vlastitog muzikog izraza na temelju gregorijanskog korala. Uspr-
kos mnogim nastojanjima, ova su dva sistema ostala nepomirljiva.
U anglikanskom pjevanju prozni akcenti ovise o nepromjenljivoj
metrikoj shemi, dok se u koralu ritmiki zamah muzike upravlja
normalnim govorom, bez obzira na knjievni oblik teksta. Prema
tome je a. c. p. kompromis, koji ponekad podsjea ak na reci-
tativni stil talijanske opere XVIII st. (recitativo secco).
LIT. : A, Ramsbotham, Music and Lett ers, 1920, 3. Ch. W. Pearce,
The Fut il itv M Angl ican Chant, MQ, 1921. W. Dougl as, Church Music in
Hist orv and Practice, 1937. P. A. Scholes, The Oxford Companion to Music,
London i New York 1938. E. H. Fellowes, Engl ish Cathedral Music, London
1943 W. K. Stant on, The Cant icles Pointed, Tanworth in Arden 1946.
A. Vi.
ANHALT, Istvan, kanadski kompozitor madarskog podrijetla
(Budimpeta, 12. IV 1919 ). Uenik Z. Kodalva na Muzikoj
akademiji u Budimpeti i N. Boulanger u Parizu; umjetniku
karijeru zapoeo kao dirigent opere u Budimpeti. Od 1949 dje-
luje kao nastavnik Konzervatorija u Montrealu. A. je jedan od
pionira elektronske muzike u Kanadi.
DJELA. ORKESTRALNA: si mfonij a, 1958; Int er l udi um za gudae,
klavir i t impane, 1950; Funeral musi c, T951. KOMORNA: klavirski t rio,
1953; sonata za violinu i kl avir, 1955. KLAVIRSKA: sonat a, 1951; Fantasia,
1954; Are en del za 2 kl avira, 1951. et iri Electronic Composi ti ons, 1959,
1959, 1960 i 1961. VOKALNA: est pjesama Na Conxy Pan za bariton i
klavir, 1948; Psalam XIX za bariton i klavir, 1951; 3 Songs of Love za 2 soprana
i alt, 1951; Comments za alt i klavirski trio, 1954; 3 Songs of Death za sopran, alt,
tenor i bas, 1954.
ANHEMITONIKA -> Pentatonika 1
ANIMATO (tal. ivahno), oznaka za interpretaciju; od
se ne samo na karakter nego i na tempo kompozicije. Sempr<
animato ili poco a poco animato znai isto to i incalzando. L
pie se i con anima.
ANIMUCCIA, Giovanni, talijanski kompozitor (Firenca
1500 Rim, 25. III ili IV 1571). God. 155571 rnaestt
cappella crkve sv. Petra u Rimu (nasljednik Palestrine). Istodi
surauje sa F. Nerijem kao dirigent i kompozitor u orat
San Gerolamo della Caritd. Komponirao je preteno crk
muziku, pokazujui osobitu lakou stvaranja. U duhu proturi
macijskog pokreta A. tei za jasnoom, jednostavnou i ura
teenou teksta i muzikog izraza. Nastojanje za isticanjem j
deklamacije teksta iznio je A. u predgovoru svoje zbirke 1
objavljene 1567, gdje izjavljuje da komponira . . . na nain,
e najmanje smetati razumijevanju rijei. U njegovim dje
nema formalistikog kontrapunktiranja. Kao kompozitor 1
i duhovnih madrigala A. je znatno pridonio razvoju orator
forme.

'
DJELA, et ir i knjige madr igal a: I (4- gl . do 6- gl .) , 1547; II (4-gl .
gl .), 1567; III(5-gl.), 1551 i IV(5-gl .) , 1554. Madrigal i i motet i (2 knj.; -
gl.), 1565 i II (4-gl. do 5-gl.), 1548. Zbirka misa (4-gl. do 6-gl.), 1567
Magnifi cat (4 - gl.), 1568; Laudi spiri tuali (2 knj.), 1563 i 1570.
NOVA IZD. : dva st avka mise Conditor al me, madrigal i Magnifica'
L. Torchi (Arte tnusizale in Italia, I i II, 1897), laudu obj. A. Schering
schichte der Musik i n Beispielen), 1931.
LIT. : K. G. Fel l erer , Gi ovanni Animuc cia, MGG, I, 1951. -
Cervelli , Le laudi spiritual i di Giovanni Animuccia e le origini dell ' on
musical e a Roma, RAM, 1950. Isti , Attualit a di Giovanni Animuccia,
sicist i toscani, Siena 1955.
ANISIMOVA, Nina Aleksandrovna, sovjetska plesai
koreograf (Lenjingrad, 1909 ). Ve njeni prvi nastupi u I
listu Kirov bili su zapaeni, jer su se odlikovali snanim i pr;
plesakim temperamentom. God. 1928 interpretirala je virtu
ar Pariza, a 1935 postavila je svoje prve balete na muziku pa
skih kompozitora (Albeniz, Granados, Sarasate). Najpozn
njene koreografije su balet Gajane (Haaturjan) i nova vs
baleta eherezada (Rimski-Korsakov).
LIT. : M. Frangopulo, Nina Aleksandrovna Anisimova, Lenjingrad .
ANKA, Paul, kanadski pjeva i kompozitor zabavnih mel<
sirijskog podrijetla (Ottawa, 30. VII 1941 ). Ve kao d
poeo improvizirati napjeve. Od svoje petnaeste godine, kac
s melodijom Diana stekao svjetsku popularnost, napisao vi
300 ehansona, balada i zabavnih melodija. Kao pjeva jeda
od najistaknutijih svjetskih predstavnika zabavnog muzi
anra.
ANNA AMALIA, njemaki kompozitor (Berlin, 9. XI 172
30. III 1787), pruska princeza, sestra Friedricha II. Muziku 1
kod P. Kirnbergera i komponirala u stilu starih polifonii
Skupila je bogatu zbirku rukopisa i tampanih muzikih
veinom kompozitora XVIII st. (Handel, Hasse, J. G. i K
Graun, Palestrina, Haydn i dr.). Najvredniji su u njoj ruk<
(autografi) i izdanja djela J. S. Bacha. Od 1914 zbirka se u
Berlinskoj dravnoj biblioteci.
DJELA: instrumentalne kompozicije (trio-sonate; sonate za flautu i 1
koranice). Kantat a Der Jod Jesu (na tekst K. W. Ramlera). Crl
kompozicije.
NOVA IZD. : sonat u za fl autu i b. c, tr io-sonatu u D-duru i 4 kon
obj. G. Lenzewski, 1927; 2 stavka iz kantat e Der Tod Jesu obj. C. H
pjesmu Auf! tapf re Kri eger obj. G. Lenzewski, 1915 (obraenu za glas i l i
i 1916 (obraenu za zbor).
LIT. : R. Ei tner, Kat al og der Musikal ien-Samml ung des Joahi mi
schen Gvmnasiums zu Berlin, Berlin 1884 (kao dodatak za MFM). C. S
Prinzessin Amalie von Preussen al s Musikerin, HohenzoHern-Jahrbuch, 19]
W. Krabbe, Anna Amal ia, MGG, I, 1951.
ANNA AMALIA, njemaki kompozitor (Wolfenbiittel,
X 1739 Weimar, 10. IV 1807), neakinja Friedricha II, vo;
kinja od Sachsen-Weimara. Uila kod F. G. Fleischera i E
Wolfa. Kao muziar-amater oitovala zamjernu tehniku vjei
i izvornost. Znatno je utjecala na umjetniki ivot Wein
okupivi oko sebe istaknute umjetnike (Goethe, Wieland, He
1 dr.).
DJELA: simfonija; divertimento za klavir, klarinet , violu i
viol or
2 sonat ine za obl igatni embal o, rog, flautu, fagot, 2 violine, violu i kontrat
Muzika za igrokaz Erzvi n und Elmire (Goethe), 1776 i za farsu Jahrmar
zu Plundersweilen (Goet he), 1778. Schrift iibsr Musi k (izgubljeno).
NOVO IZD. : I grokaz Erwi n und El mi re obj. M. Friedl ander, 1
pojedine odl omke, 1896 i 1916.
LIT. : W. Bode, Amal ie Herzogin von Weimar (3 sv.), Berlin 1908.
Mi i nni ch, Aus der Musikal iensammlung der Weimarer Landesbibl ii
besonders dem Nachlass der Anna Amalie, Jubil are Festschrift der Lai
bibl iothek, Jena 1941. O. Heuschel e, Herzogin Anna Amal ia, Mur
1947. A. A. Abert, Anna Amal ie von Sachsen-Wei mar, MGG, I,
ANNIBALE PADOVANO (Hannibal Patavinus), tal
ski orgulja i kompozitor (Padova, 1527 Graz, krajem III i<
Od 1552 orgulja prvih orgulja crkve sv. Marka u Veneciji, :
preao na dvor austrijskog nadvojvode Karla u Graz, gdje je
to thy
va -
part in,
h
p&ac
e
seen
te-
ucorcLng
Ay sal-
ANNIBALE PADOVANO ANSAMBLI NAR. PLESOVA I PJESAMA SFRJ 55
prije orgulja, 1567 obrister Musicus i 1570 Kapellmeister. Smatra
iedaje A. P. prvi prakticirao dvozborni stil u muziciranju na orgu-
jama. Meu prvima je objavio instrumentalne ricercare i usavrio
ormu tokate, proirivi je na trodijelni oblik dodavanjem imita-
:ijskoga srednjeg dijela.
DJELA: II prima libro de Ricercari (4-gl), 1556; Toccate e Ricer-ari per organo,
1604 (posthumna zbirka koja sadrava i t okate drugih majst o-a); Battaglia per
sonar d'Instrumenti da fiat o (8-gl.), 1590 (u skupnoj zbirci). / / pri mo li bro
de Madri gali (5- gl . ), 1564; madrigal i (5-gI.) u r kp. \iissarum (5-gl.), Liber
Pri mus, 1573; misa za 24 glasa u rkp.; Liber Motectorum 5-gl. i 6- gl .), 1567;
motet i i4-gl. i 8-gl .) u rkp.
NOVA IZD.: Ricercare iz 1556 obj. N. Pierront i J. P. Hennebains {Edi -'.i ons
de VOiseau Syre, 1934).
LIT.: A. Ei nstein, Annibale Padoanos Madrigal buch, G. Adl er Festschrift ,
Jt'ien 1930. G. Del Valle De Paz, Annibale Padovano nella storia della muica
l el cinquecent o, Torino 1933. H. Kl otz, Annibal e Padovano, MGG, I,
951.
ANONIMNA DJELA, ostvarenja nepoznatih autora. Izdanja
inonimnih djela po vremenu svog postanka idu gotovo uvijek
1 srednji vijek (rjee u XVII i XVIII st.). Za velik broj anonim-
lih djela, prije svega onih iz srednjeg razdoblja srednjeg vijeka,
noe se pretpostaviti da su im se autori svjesno povlaili u tamu
jezimenosti, to je odgovaralo mentalitetu tadanjeg ovjeka. U
nuzikologiji, za razliku od nekih drugih znanosti (filozofija,
ilologija, teologija i historija), nije jo do danas izvren cjelokupan
pregled anonima, a ni bibliografija. Obuhvaen je uglavnom pe-
iod IVXVI st. Anonimni traktati veinom ne nose oznake
;odine, esto ni mjesta, ne navode suvremenike, a nedostaju im
notni primjeri. Za odreivanje doba u kojem je anonimno djelo
lastalo vaan je opi sadraj, a u nekim sluajevima upotreba
idreenih termina (modus, tonus, clavis, vox i dr.), koje u srednjem
rijeku nasljeuje jedan teoretiar od drugoga, i kojima su se slu-
iili i neki poznati autori.
Najvanije zbirke u kojima su sabrana i djela anonimnih mtora:
M. Gerbert, Scriptores ecclesiastici de muica (3 sv.), 1784; lastavak
Gerbertova djela izdao je Ch. E. H. de Coussemaker, Scriptorum de
muica medii aevi nova series (4 sv.), 186476 i \. de La Fage,
Fragmenta inedita scriptorum anonymorum u Nicolai lapuani
presbyteru compendium musicale, 1863. Autori anonimnih Ijela
citiraju se obino prema mjestu, na kojemu se u pojedinoj :birci
nalaze. Tako je anon. 4. Couss. I. pisac etvrte anonimne asprave
prvog sveska Scriptores Coussemakera.
LIT.: J. Wolf , Geschichte der Mensuralnotation von 1250 bis 1460, Leipzig
904. Isti , Handbuch der Not ationskunde, Leipzig 1913. H. Riemann,
jeschichte der Musiktheor ie im 9. bis 19. Jahrhundert, Leipzig 1928. M.
Ippel , Ter minologie in den mitt elalterl ichen Musikt raktat en (disert acija) ,
lerlin 1938. H. Huschen, Anonvmi, MGG, I, 1951. H. Pohlmann, Die
7
riihgeschichte des musikal ischen Urheberrechts, Musikwissenschaftl iche Ar-
teiten, XX, Kassel 1962. G. Reaney, Zur Frage der Autorenzuweisung in
nittelalterlichen Musiktraktaten, Kongress-Bericht, Kassel 1962. M. Kun.
ANROOY, Peter van, nizozemski dirigent i kompozitor
Zeltbommel, 13. X 1879 Hag, 13. X 1954). Uenik J. Wa-
;enaara, G. Veermana i S. van Adelberga u Utrechtu i S. Tanje-
eva u Moskvi. Bio orkestralni muziar u raznim evropskim
:emljama. Od 1901 kazalini dirigent u Amsterdamu, od 1905 u
jroningenu, od 1910 u Arnhemu, a 191729 vodio je Residentie
drchester u Amsterdamu. God. 1935 prestao javno nastupati.
DJELA. ORKESTRALNA: balada za viol inu, 1902; suita Das kalte Herz;
ntrodukcija i scherzo, 1896; 2 uvert ire, 1897; rapsodija Pi et Hein, 1901.
Clavirski kvintet, 1898. Dvije kantate za djeje glasove, 1898 i 1899.
ANSAMBEL SLAVKO OSTERC (Ensemble SO), ko-
norno muziko tijelo osnovano 1962 u Ljubljani na poticaj kom-
ozitorske skupine Pro muica viva za njen koncert na festivalu Mu-
ica nova u Opatiji 1962. Ansambl je u poetku nastupao pod ime-
lom Pro muica viva, a A. S. O. nazvao se u maju 1963. Vodi ga
. Petri, a stalni su lanovi istaknuti slovenski koncertanti, medu
:ojima su flautist Fea Rupel, klarinetist Miha Gunzek, kornist
oe Falout, violinist Toma Lorenz, harfistica Paula Uri
pijanist Aci Bertoncelj. Repertoar ansambla obuhvaa komornu
nuziku XX stoljea, i to standardni koncertni repertoar i avangard-
le partiture, naroito djela jugoslavenskih kompozitora. Do danas
1970) na njegovim je koncertima doivjelo praizvedbu vie od
0 suvremenih muzikih ostvarenja, od kojih su neka i njemu
losveena (Shin-Ichi Matsushita, R. Schollum, P. Ramov i dr.).
i. S. O. stalno sudjeluje na Muzikom bienalu u Zagrebu, na
;
estivalu sodobne komorne glasbe u Slatini Radencima i na
ugoslavenskoj muzikoj tribini u Opatiji. Uz to je ansambl
;ostovao na festivalima u Varavi (1963), Sofiji (1968) i Dubrov-
uku (1969), a koncertirao je u vie navrata u ehoslovakoj,
Rumunjskoj, Austriji, Njemakoj i Italiji. B. Lk.
ANSAMBL (franc. ensemble), 1. skupina reproduktivnih umjet-
lika muziara, glumaca ili plesaa, koji zajedniki izvode muziko,
idnosno muziko-scensko djelo.
2. Odlomak scenskih ili veih vokalno-instrumentalnih djela,
1 kojemu nastupa odreeni manji sastav izvodilaca.
ANSAMBLI NARODNIH PLESOVA I PJESAMA SFRJ.
Poslije Osloboenja 1945 u mnogim gradovima Jugoslavije osnovane
su brojne grupe za izvoenje narodnih plesova i pjesama. Njihov
je zadatak upoznavanje i njegovanje pjesama i plesova svih ju-
goslavenskih naroda. Oni interpretiraju izvorne narodne plesove,
izabirajui najljepe i najkarakteristinije, a bave se i scenskim
obradama pojedinih plesova. U toku vremena neke su od tih grupa
prestale s radom, dok su se druge razvile u ozbiljne amaterske
plesne i pjevake kolektive. Pored mnogobrojnih grupa za izvo-
enje plesova i pjesama koje djeluju u okviru radnikih kulturno-
umjetnikih drutava, kao i sindikalnih i omladinskih kulturno-
prosvjetnih drutava, gotovo u svakoj socijalistikoj republici
osnovani su profesionalni dravni ansambli, koji vrlo uspjeno
propagiraju jugoslavensku narodnu umjetnost i u inozemstvu.
U Srbiji je 1948 utemeljen profesionalni dravni ansambl
narodnih igara Kolo. Pod rukovodstvom Olge Skovran ansambl
je stvorio bogat i raznolik program narodnih igara iz svih krajeva
Jugoslavije, drei se dosljedno principa da je potrebno sauvati
stil i karakter svake igre i koristiti samo izvornu gradu. U toku
dosadanjeg rada Kolo je dalo na hiljade javnih priredaba u Beo-
gradu i gotovo u svim jugoslavenskim gradovima, kao i u mnogim
zemljama Evrope i drugih kontinenata. Prema nepotpunim
podacima u Srbiji je 1949 bilo oko 1500 grupa sa preko 20000
igraa, ne raunajui grupe u osnovnim, srednjim i strunim
kolama. Od amaterskih ansambla srpskih kulturno-umjetnikih
drutava najvii su domet postigli u Beogradu: studentsko KUD
Branko Krsmanovi (osnovano 1946), omladinsko KUD Ivo Lola
Ribar (1944), eljezniarsko KUD Branko Cvetkovi (1944),
radniko KUD Abraevi (1905), potarsko KUD Doka Pavlovi
(1945) i dr. U Zrenjaninu djeluje poluprofesionalni ansambl
ura Jaki, koji prouava i njeguje iskljuivo vojvoanske igre,
a u Pritini profesionalni ansambl narodnih igara ota, osnovan
1964 pod rukovodstvom Slavka Kvasneskog, sa ciljem da njeguje
narodne igre Albanaca u Jugoslaviji. Iz SR Srbije istiu se jo
ovi amaterski ansambli: u Novom Sadu radniko KUD Svetozar
Markovi i KUD Rusina Maksim Gorki, u Niu KUD Abraevi
i KUD Oro, u Valjevu KUD Abraevi i u apcu KUD Abraevi.
U Prizrenu je veliku aktivnost razvio zbor albanskog KUD Agimi,
naroito pod vodstvom Lorenca Antonija, i tursko KUD Dogru--
Yol.
U Hrvatskoj je 1949 osnovan Dravni zbor narodnih plesova i
pjesama sa sjeditem u Zagrebu, koji se od 1955 zove Lao.
Zadatak ansambla ne sastoji se samo u tome da preko javnih
izvedaba prikazuje folklorno blago s podruja SFRJ, ve i da
pomae folklornim grupama SR Hrvatske u njihovu umjetnikom
usavravanju. Lao u prvom redu prikazuje hrvatske tradicionalne
plesove, pjesme i nonje, ali u svoj program stavlja i najljepe
primjere narodne umjetnosti ostalih naroda Jugoslavije. Otri
se kontrasti spajaju tako u estetsku cjelinu, u ivopisnu, as eks-
plozivno-temperamentnu a as u melankolino obojenu simfoniju
pokreta, zvuka, oblika i boja. Direktor ansambla (1970) je Ivo
Vuljevi, a umjetniki rukovodilac Zvonko Ljevakovi, koji je
najvie zasluan za visok artistiki nivo i meunarodnu afirmaciju.
U proteklih 20 godina Lao je nastupio vie od 2000 puta u zemlji
i u najuglednijim koncertnim dvoranama Evrope, Azije, Afrike,
Sjeverne i June Amerike, osvajajui brojne nacionalne i inter-
nacionalne nagrade. Meu amaterskim folklornim ansamblima
u SR Hrvatskoj izdvajaju se svojim kvalitetom sekcije kulturno-
umjetnikih drutava u Zagrebu: omladinsko KUD Joa Vla-
hovi (osnovano 1945), studentsko KUD Ivan Goran Kovai
(1948), radniko KUD Otokar Kerovani (1946) i Vladimir Nazor
(1947), potarsko KUD Vilim Galjer (1945), eljezniarsko KUD
Vinko Jeut (1946) i grafiarsko KUD Ognjen Pria (1947). U
SR Hrvatskoj afirmirali su se jo: u Splitu radniko KUD Je-
dinstvo, u Opatiji KUD Zora, u Dubrovniku KUD Lino, u Osijeku
Pajo Kolari i dr.
Do zavretka Drugog svjetskog rata nije u Sloveniji bilo ni
jednoga drutva koje bi njegovalo narodne plesove; prigodno
prikazivanje folklora bilo je na raznim priredbama preputeno
seljakim grupama. God. 1945 osnovana je u Sloveniji folklorno--
plesna skupina pri Glasbeno-narodopisnom institutu u Ljubljani
za potrebe institutskog rada na istraivanju slovenskog plesnog
folklora, kao i za prikazivanje folklora u domovini i u inozemstvu.
Prvi javni nastup triju parova bio je iste godine u ljetu. Broj
lanstva se naglo irio, naroito meu srednjokolskom omladi-
nom, a 1948 skupini su pristupili i neki lanovi studentskog KUD
Tone Tomi, pa je skupina otada najee nastupala pod tim
imenom. Nakon smrti svog osnivaa F. Marolta (1951) promijenila
je ime u Akademska folklorno-plesna skupina France Marolt.
Svojim nastupima u izvornim narodnim nonjama drutvo je
steklo mnoga priznanja u zemlji i u inozemstvu, i to podjednako
56 ANSAMBLI NARODNIH PLESOVA I PJESAMA SFRJ ANTEGN/

zbog odabranog programa koji se sastojao preteno od plesova
sa cijelog podruja SR Slovenije i zbog izvrsne realizacije. Po
uzoru na ansambl France Marolt poele su se po cijeloj Sloveniji
osnivati folklorne skupine kod kulturno-umjetnikih drutava,
sindikata i omladinskih organizacija. Medu njima se najvie afir-
mirala folklorna skupina KUD Tine Roanc, a u posljednje doba
zamjerne uspjehe ostvaruju takoer folklorna skupina Emona
iz Ljubljane i studentsko KUD Student iz Maribora. Neke sku-
pine djeluju u okviru kulturno-prosvjetnih drutava (Svoboda u
Jesenkama, Karavanke u Triu i dr.). Profesionalnog dravnog
ansambla u Sloveniji nema. Razvojem turizma rairilo se u posljed-
nje vrijeme zanimanje za plesni folklor, osobito u izvornom obliku,
pa danas djeluje vie seljakih skupina u raznim mjestima (Bohinj,
Predvor pri Kranju, Beltinci, Cirkovce, Markovci, Lancova vas,
Vinica, Bojanci, Preloka, Stari trg ob Kolpi, Predgrad i dr.).
U Bosni i Hercegovim nema dravnog ansambla narodnih
plesova i pjesama. Umjesto toga veliku su aktivnost razvile fol-
klorne sekcije pojedinih kulturno-umjetnikih drutava. Koristei
folklorno bogatstvo svoje republike i iznosei ga na javnim na-
stupima u zemlji i u inozemstvu, one su postigle opetovana pri-
znanja, odlikovanja i nagrade. Najznaajnije rezultate ostvarile
su folklorne sekcije kulturno-umjetnikih drutava u Banjaluci
(Veselin Maslea), Mostaru (Abraevi) i Sarajevu (Ivo Lola
Ribar, Miljenko Cvitkovi, Proleter, Slobodan Princip Seljo i
Vaso Miskin Crni).
U Makedoniji je 1949 osnovan ansambl narodnih igara i
pjesama Tanec. Njegov rad je u prvom redu, usmjeren na kla-
sifikaciju i izvoenje narodnih igara i pjesama sa gledita njiho-
vih glavnih odlika. Tanec se u veini sluajeva strogo pridrava
istih narodnih izvora. Njegov repertoar igara i pjesama vrlo je
opsean, a izvodio ih je na mnogobrojnim koncertima u zemlji i
inozemstvu. U okviru rada toga ansambla pokualo se spojiti
netemperirane narodne muzike instrumente s modernim orke-
stralnim instrumentima, osobito za izvoenje onih starinskih
pjesama koje se zbog arhainih obiljeja ne daju harmonizirati
po zapadnoevropskim harmonijskim principima.
Od amaterskih ansambla narodnih plesova i pjesama u Make-
doniji na brojnim su koncertima u zemlji i inozemstvu postigla
zapaene rezultate, dobijala priznanja i osvajala nagrade ova
kulturno-umjetnika drutva: akademsko drutvo Mire Acev;
Koo Racin; Kota Abraevi; Vlado Tasevski i Orce Nikolov
iz Skopja, Ilinden iz Bitole i Pane Peev iz Kumanova.
U Crnoj Gori postoje tri folklorna ansambla. Dravni ansambl
narodnih igara Crne Gore Oro osnovan je na Cetinju 1951. Pre
stao je s radom 1954, ali djeluje i dalje kao folklorna grupa KUD
Njego na Cetinju. Prikupljao je, obraivao i interpretirao folklor
iz svih naih republika, osobito iz Crne Gore. Sastavljen od pro
fesionalnih plesaa, narodnih pjevaa i muziara, nastupao je u
zemlji i u inozemstvu. Folklorni ansambl Budo Tomovi istie se
takoer raznovrsnim umjetnikim repertoarom. Osim u domovini
velik je uspjeh postigao na gostovanjima u Italiji, ehoslovakoj
i Rumunjskoj. Najmlai u ovoj skupini je ansambl studentskog
folklornog drutva Mirko Srzenti. R.
ANSAMBL ZAGREBAKIH SOLISTA -+ Zagrebaki
solisti
ANSATZ (njem. dodatak, nastavak), 1. poloaj usana kod
sviranja na drvenim i limenim duhakim instrumentima (prema
istoznanom franc. embouchure odomaio se kod nas izraz amba-
ura). Kod limenih instrumenata usnice preuzimaju i funkciju
jezica, dok to kod drvenih duhakih instrumenata nije potrebno.
2. Kod limenih instrumenata dodatni dio koji je produljivao
cijev i omoguivao sviranje i neharmonijskih tonova. Upotreblja
vao se u XVIII i XIX st., dok nisu pronaeni ventili.
3. U tehnici pjevanja nain dobivanja prvog tona neke fraze
( - Einsatz).
LIT. : H. Hof mann, t jber den Ansat z der Blechbl aser, Kassel 1956.
K. Ko.
ANSCHUTZ, Georg Ernst, njemaki muziki pisac (Braun-
schweig, 15. XI 1886 Hamburg, 25. XII 1953). Studirao u
Miinchenu, Wiirzburgu, Leipzigu i Parizu (T. Lipps, W. Wundt,
H. Riemann, A. Binet). God. 191519 predavao na Univerzitetu
u Carigradu, od 1920 na Univerzitetu u Hamburgu gdje je uz to
194245 i direktor Psiholokog instituta. Organizirao je i 1927
31 vodio kongrese Farbe-Ton-Forschung i ureivao njihove pu-
blikacije.
DJELA: Ast het i k der Tonkunst Sti herzvandschaften zzvi schen Musi k
und anderen Kiinsten, Zeitschrift fur Asthetik, 1919, 25; Frage der musikalischen
Symbolik, M, 1920; Kurze Ei nfiihrung in Farbe-Ton-Forschung, 1927; Farbe-Ton-
Forschungen (3 sv.), 192736; Abri ss der Musi kaest hetik, 1928; Farben-horen
und Kunstschaffen, der Pelikan, 1929; Das Farbe-Ton-Problem i m psycho-logischen
Gesamtbereich, 1929; Ober den psychologischen Ausdruck der Musik im Zeitalter der
Romanti k, Archiv ft ir die gesamte Psychologie, 1936; Bild und Klang, Der
deutsche Fil m, 1936; Das Verhaltni s der Musi k zu den bildenden
Kii nsten i m Licht e sti listi scher Bet racht ungen, AFMW, 1938; !
ten und den Sinn subjektiver Tonempfindungen, Zeitschrift ftir Ps
Die Syndsthesien und das Farbe-Ton-Problem, Neue Wissenscha
logie, 1953 .
ANSERMET, Ernest, vicarski dirigent i koi
vey, 11. XI 1883 eneva, 21. II 1969). Muziku ui
(A. Debereaz), t
blan, E. Bloch)
Gedalge), Mu
Mottl) i Berlinu
Orkestralni dirig
reauxu (19111<
njem I. Stravins
dirigent baletne
Djagiljeva (191 1918
bio je gl
novoosnovanog C
Suisse romande 1 je
vodio do 1966 meu
najvee d generacije.
Propa menu muziku,
p( sku i rusku (I. St
tako po prvi put
znaajna djela si tora.
Bavio se i rr kom
(Gazette de
DJELA: simfonijska pjesma
Feui lles de Printemps. Pj i uz klavir. Transkripcije za
orkestar. SPISI: Le geste d 1943; Debat sur Vart conletnporain,
1948; Les fondements de I conscience humai ne (2 sv.), 1962;
Entretiens sur la musi aue (sa
1963.
LIT.: W. Tappol et, Ernest Ansermet , Neue Schvveizeri
1926. Isti, Ernest Ansermet, Schvveizerische Musikzeitung
Baudry i G. Augsbourg, Ernest Ansermet und das Orchestre de 1
Laussanne 1943. B. Gavot y, Ernest Ansermet, Geneve.
Anser met , Lausanne 1943. W. Tappolet , Ernest Anser met,
51. H. Cur jel , Anser met s Musikdenken, Melos, 1964. -
Ernst Ansermet , Neuchat el- Paris 1965.J. Cl . Pi guet, Err
les fondement s de l a musique, Lausanne 1964. C. Da)
Pol emik gegen Schonberg, Neue Zeit schrift fiir Musik, 1966.
ANSORGE, Conrad, njemaki pijanist i kom
vvald, lezija, 15. X 1862 Berlin, 13. II 193c
na Konzervatoriju u Leipzigu, kasnije (188586)
u Weimaru i Rimu. Nakon turneje po Americi pr
1903 na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u
1920 vodio majstorsku klasu klavira na Njemakoj n
miji u Pragu. Istakao se kao interpret Beethoven
Schumanna. U njegovim kompozicijama osjea se
sionizma, kojemu je u Njemakoj utirao put.
DJELA: dvije simfonije; koncert za klavir i orkestar;
kompozicije. Dva gudaka kvart eta; gudaki sekst et; soi
i klavir. Tri sonate i druge kompozicije za klavir. Requi e
za tenor, muki zbor i orkest ar; sol o-pjesme.
LIT. : R. M. Breithaupt , Conrad Ansorge, Nord und Sud
Schellenberg, Conrad Ansorge, M, 1928, 8. R. M. Breithaupt
ibid., 1930. K. Laux, Conrad Ansorge, MGG, I, 1951.
ANTECEDENTE-CONSEO.UENTE (tal. pr
i), nazivi za dvije melodijske fraze (ili reenice)
sobno odnose kao pitanje i odgovor. Ovakvo dijalo
bolje do izraaja, ako svaku frazu izvodi druga
a.-c. upotrebljavaju se i kao sinonimi za temu
subjekt) i odgovor (comes, risposta) u fugi. '
Ali? molto quasi presto
1 VCELLO
ANTEGNATI, talijanska obitelj orguljaa. N
nici djelovali u Bresciji od sredine XV do sredine
dili su ukupno vie od 400 orgulja. Tvrtku je utem
(Lunezzane, Brescia, oko 1450 Albino, Bergarm
Naslijedili su ga sinovi Giovanni Battista (Bresci
Lodi, oko 1556), Giovanni Giacomo (Brescia, ol
Giovanni Francesco (?) koji je uz orgulje (meu
lanskoj katedrali) gradio i embala, a neko je vrijen
katedrale u Milanu. Radionu su zatim vodili Bar
Benedetto (Brescia, oko 1530 ?) i Graziadio /(Br
te Costanzo.
Costanzo (Brescia, krten 9. XII 1549 14
Graziadija, najpoznatiji lan obitelji. On je 1584
lja katedrale u Bresciji. Sagradio je oko 150 org
Bresciji, Milanu, Cremoni, Bergamu i Mantovi. Ts
L'arte organica jedan je od najvanijih izvora
mehanizma i naina gradnje orgulja onog vreme

E. ANSERMET
ANTEGNATI ANTIKI DUR 57

Posljednji orguljari iz obitelji A. bili su sin Costanza Gio-
vanni Francesco //(?, 1587 ?) te njegov sin Graziadio II (Bre-
scia, 1609 ?).
LIT.: D. Muoni , Gl i Ant egnat i, Milano 1883. P. Guerri ni, La bottega
organaria degli Antegnati, Brescia 1930. Isti, La fine di Costanzo Antegnati,
Note d'archivio, 1933. R. Lunel li , Una breve stassi dell 'attivit a or ganaria
degli Antegnati, Muica sacra, 1942. K. Jeppesen, Die italienische Orgelmusik
am Anfang des XVI. Jahrhundert s, Kobenhavn 1943 (II izd. 1962) . H.
Kltstz, Costanzo Antegnati, MGG, I, 1951.
ANTHEIL, George, ameriki kompozitor i pijanist (Trenton,
New Jersey, 8. VII 1900 New York, 12. II1959). Studirao na
Konzervatoriju u Philadelphiji, zatim kod E. Blocha. Od 1920
ivio je u Evropi, veinom u Parizu. Koncertirao je u mnogim
evropskim gradovima. God. 1936 vratio se u SAD (Hollvvvood).
U ranijim djelima eksperimentirao, unosei u partituru neuobi-
ajene sastave, kojima je nastojao imitirati zvukove suvremenih
tehnikih ureaja {Ballet mecaniaue pisan je za 10 klavira, elektrina
zvona, ksilofone, avionski propeler, pneumatsko svrdlo i udaraljke).
Sklonost neuobiajenim zvunim efektima oitovala se i u njegovim
klavirskim interpretacijama (upotreba stisnute ake i podlaktice).
U tematici je katkada aktualan: u operi Transatlantic, koju sam
naziva satirom i prvom modernom politikom operom, ruga se
amerikom nainu ivota. Pored elemenata jazza, opaa se u nje-
govim djelima i utjecaj suvremenih ruskih kompozitora (I. Stra-
vinski, D. ostakovi).
DJELA. ORKESTRALNA: est si mfonij a, 192649; Jazz Symphony
za komorni orkestar (prer. za simfonijski orkest ar, 1955); koncert za kl avir,
1926; koncert za violinu, 1947; Zingareska, 1921; suita za komorni orkestar, 1926;
Capriccio, 1930; Decatur in Algiers, 1943; Over the Plains, 1946; Hot Time Dance,
1948; serenada za gudae, 1948; serenada za komorni orkestar, 1950; uvert ira
The Ri vers, 1950; Tom Sawyer, 1950. KOMORNA: tri gudaka kvartet a,
192448; kvint et za flaut u, viol u, fagot, t rubl ju i t rombon, 1923; koncert za
flautu, fagot i klavir, 1930; komorni koncert za 8 instrumenata,
pone, 1933; Venus in Africa, 954; , 954 , 955
Ballet micani aue, 1924; Fi ghting the Waves, 1929; mar ionet ski bal et Flight ,
1930; Dreams, 1935; Dance i n Four Parts, 1935; The Love Wi thi n, 1935 i The
Capi tal oj the Worl d, 1953. Muzika za Sofoklova Edipa, 1928. Fil mska mu-
zika. Kantata; solo-pjesme. Memoari Bad Boy of Musi c, 1945.
LIT. : E. Pound, Antheil and the Treat ise on Harmonv, Chicago 1927.
J. T. Homard, Our Contemporarv Composers, New York 1954. K. H. VCorner,
Geor ge Antheil, MGG, I, 1951.
ANTHEM (staroengl. himna, od gr. avr^oveco odgovarati),
zborna kompozicija u Engleskoj na biblijske tekstove ili na para-
fraze biblijskih tekstova. Upotrebljava se kao propisan dio u
bogosluju anglikanske crkve (izvodi se iza tree kolekte). Premda
etimoloki potjee od antifone, nije antifonalnog karaktera. Po
svome znaenju, a djelomino i po obliku, a. je slian motetu u
katolikoj liturgiji. Dijeli se na vie vrsta: Full Anthem, Full Anthem
toith Verses i Verse Anthem. Full Anthem)^ obino ist zborni stavak,
Verse je stavak za sole (solo, duet, tercet, kvartet) uz pratnju conti-
nua ili obligatnih instrumenata. Katkad se i full anthem izvodi uz
pratnju instrumenata. A. je nastao u doba Reformacije. Ugleda-
jui se u katolike motete, Ch. Tye, Th. Tallis, W. ByrdiO. Gib-
bons (nazvan engleski Palestrina) stvorili su u XVI st. brojne anthe-
me polifonog stila s bogatim imitacijama. Oko sredine XVII st. P.
Humphrey, J. Blow, M. Wise, J. Clarke i H. Purcel obogauju
formu anthema uvodei monodiki stil i proirujui opseg izmje-
njivanjem zbornih i solistikih stavaka uz pratnju continua, od-
nosno instrumenata. Ovu razvijeniju formu anthema (slinu kan-
tati) usavrio je kasnije G. F. Handel u svojim kompozicijama,
napisanim za razne sveane zgode (npr. Chandos Anthems 1717
20; Coronation Anthems for George II, 1727).
LIT. : M. B. Foster, Anthems and Ant hem Composers, London 1901.
E. WaIker,The Chapel Royal Anthem Book of 1635, Musical Ant iquary, 1910
u. _ J. A. VPest rup, Anthem, MGG, I, 1951. R- Th. Dani el , The Anthem
in New England before 1800 (disertacija), Cambridge Mass. 1955. Isti , Bnglish
Models for the First American Anthems, Journal of the Amer ican Musicol o-
gical Societv, 1959. P. Le Huray, The English Ant hem 15801640, Pro-
ceedings of the Royal Musical Association, 195960. W. J. King, The Eng
lish Anthem from t he Early Tudor Period through the Restoration Era (diser
tacija), Boston Mass. 1962. A. Vi.
ANTHOLOGIE FRANCAISE - Zbirke primjera, -> Mon-
net, Jean
ANTHONIOU, Theodore, grki kompozitor (Atena, 10. II
1935 ). Violinu, pjevanje i kompoziciju uio kod M. Kalomirisa
i J. A. Papayoannua na Konzervatoriju u Ateni, 196165 studirao
kompoziciju kod G. Bialasa na Visokoj muzikoj koli u Miinchenu
i radio u Studiju za elektronsku muziku. Od 1967 direktor Gradskog
orkestra u Ateni, osnovao je Helenic Group of Contemporary Music.
God. 1968 boravio je kao stipendist u Berlinu, 1969 predaje kao
gost kompoziciju i instrumentaciju na Stanford University, Cali-
fornija. A. ide u najistaknutije predstavnike mlade kompozitorske
generacije u svijetu.
DJELA. ORKESTRALNA: Ant it hesen, 1962; Mi krographi en, 1964; Kinesis
za 2 gudake skupine, 1966; Op Ouverture, 1966. Dva Concertina za klavir i instr.
ansambl, 196263; koncert za violinu, 1965; Jeux za violonelo i gudae, 1963;
Events za kl avir , viol inu i orkestar, 1968. KOMORNA: Ouartetto giocoso
za obou, violinu, violinelo i klavir, 1965; Lyri cs za viol inu i klavir, 1967; Si x Likes
za t ubu sol o, 1967. DRAMSKA: balet i Klytemnestra, 1967 i Kas-sandra,
1969. VOKALNA: kantat a Meli , 1962; Epi log za mezzosopran, recitat ora i
instr. ansambl, 1963; Kant akion za sole, zbor i gudae, 1965 i dr.
LIT. : K. Hashagen, Theodore Ant oniou, Muica, 1968, 4.
ANTICIPACIJA (lat. anticipatio uzimanje unaprijed, pret-
hodenje; engl. anticipation, franc. anticipation, njem. Vorausnahme,
Antizipation, tal. anticipazione), prijevremeni nastup jednoga
ili vie tonova nekog akorda koji se u cjelini pojavljuje tek na
iduoj naglaenoj dobi. Ovi anticipirani tonovi, koji najavljuju
akord na nenaglaenoj dobi, ine redovito disonancu s ~> akor-
dikim tonovima akorda s kojima zvue, te se prema njemu odnose
kao -* neakordiki tonovi (primjer 1; -> Konsonanca i disonanca).

r-
t-

*

^ - i

\ ^
A
[ A - _ ^
y. :\ [ ' --------

A. li
*f
I
F
j
r

4.

i

i-

r
X

esti su i sluajevi da se ton, koji na nenaglaenoj dobi znai
anticipaciju, pojavljuje kao akordiki ton na iduoj naglaenoj
dobi u nekom drugom glasu, pa se tada govori o slobodno rijeenoj
anticipaciji (primjeri 2 i 3); a. u primjeru br. 3 mogla bi se tumaiti
i kao -> izmjenini ton koji odskae na novi akordiki ton. I
itav akord moe biti anticipiran, ako nastupa neposredno prije
naglaene dobe, na kojoj ga oekujemo, pa se onda jo jednom u
toj naglaenoj dobi ponavlja (primjer 4). N. D.
ANTICO (Anticho, De Antiquis, Antiquus, Antigo),
Andrea, talijanski muziki nakladnik i kompozitor (Motovun,
Istra, oko 1470/80 ?). Sveenik; u poetku XVI st. vjerojatno
orgulja i pjeva u Veneciji (15 njegovih frottola objavio je Petrucci
u prvim zbirkama iz 150408). Oko 1509 preselio u Rim i za-
poeo nakladniku djelatnost; 1510 tampao prvu zbirku: Can-zoni
Nove con alcune scelte de varii libri di canto, a 1516 dobio od pape
Leona X privilegij za tiskanje muzike figurate. Iste godine objavio
veliki zbornik Liber quindecim Missarum sa 15 etvoro-glasni h
misa Brumela, Josquina, Mout ona, La Ruea, Pipelarea i dr.
Ubrzo zatim dobio i privilegij za tampanje orguljske muzike i 1517
izdao Frottole intabulate da sonar organi libro primo. To je prva
talijanska tiskana zbirka muzike za orgulje. 1520 vratio se u
Veneciju i objavio Chansons a troys. U Veneciji nije vie radio
samostalno nego za nakladnike Giuntu, Scotta i dr. A. je primje-
njivao novu tehniku notnog tiska prema metodi O. Petruccija,
ali nije dostigao njegovu kvalitetu. U svemu je poznato 21 Antico-
vo izdanje. L. upanovi smatra da je A. hrvatski kompozitor
i naziva ga, prema mjestu roenja, Andrija Motovunjanin.
LIT. : P. Tomasin i G. Pi ber, Andrea Ant ico chierico di Montona nell 'Istria,
primo calcografo musicale, Triest e 1880. K. Jeppesen, Die italienische Orgel
musik am Anfang des Cinquecent o, Kobenhavn 1943. J. Schmi dt -Gorg,
Andrea de Ant iquis, MGG, I, 1951. C. Sartori , Dizionario degl i editori
musicali it aliani, Firenze 1958. L. upanovi , Hrvat ski skl adatelji XVI sto
l jea, Zagreb 1970 (sadr i i 7 Ant icovih frot t ol a za orgul je u t ranskr ipcij i
B. Disert orija iz djela Le frott ol e per canto e l iut o int abul ate da F. Bossi-
nensis, 1964). I- A.
ANTIKI DUR, ljestvica koju je konstruirao srpski folklo-
rist M. Vasiljevi na osnovu analize narodnih pjesama s Kosova.
On je ustanovio da se velika veina jugoslavenskih narodnih pje-
sama kree u tonskom ambitusu od malog h do as
2
. Nazvao ga je
koligacionim ambitusom, a izgleda ovako:
Prema Vasiljeviu postoje dvije varijante toga ambitusa: prvoj
je centar as h (stepen i pol), a drugoj a b (polustepen).
Ljestvicu s prvim centrom nazvao je a. d., a onu s drugim cen-
trom orijentalni dur. Harmonijski centar jedne i druge je na g
l
.
Vasiljevi postavlja ove bitne razlike izmeu antikog i moder-

i zasebno, 1608; novi izdanje priredio R. Lune
iM>iiBii
58 ANTIKI DUR ANTON

nog dura: antiki protivno od modernoga gravitira nanie prema
subdominanti, ima kvartno kretanje, heptakordalnu podjelu, nema
u svom opsegu ni harmonijsku ni melodijsku funkcionalnu cjelinu,
tetrakordi imaju plagalne harmonijske konstrukcije, dominantni
akord ne dolazi u upotrebu, jer kvari ljepotu antike plagalne
kadence, toniki kvintakord na noti finalis postavlja se od fina-
lisa nanie. Vasiljevi je poeo sam revidirati ranija svoja teorij-
ska shvaanja o antikom duru. Njegov koligacioni ambitus ne-
ma analogije sa savrenim ljestvicama u smislu ope muzike te-
orije. On obuhvaa tonove i onih tetrakordalnih ljestvica, u koje
pojedine pjesme toga muzikog kruga moduliraju.
Najpravilnije bilo bi nazvati ljestvicu, u kojoj se kreu pjesme
Vasiljevieva antikog dura, miksolidijskom ljestvicom, u kojoj se me-
lodije zavravaju na drugom stupnju s dominantnom harmonijom.
LIT,: M. A. Vasi ljevi , Jugoslovenski muziki fol klor, I, Beograd 1950.
V. c.
ANTIENNE, franc. Antifona
ANTIFONA (gr. av-ricpoveo odvraati), kratak napjev u
ranoj kranskoj liturgiji (od IV st.), koji se kod antifonijskog
pjevanja psalama izvodio prije i poslije svakog stiha. Kasnije se
a. zadrala samo kao uvodna i zavrna pjesma psalma. Tekstovi
za antifonu uzeti su obino iz Biblije, a sadravaju glavnu misao
psalma, odnosno svetkovine, prigodom koje se izvode. Melodije
antifone jednostavne su i silabikog karaktera. U gregorijanskom
repertoaru ima ih oko 1000, a mogu se svesti na 40 vrsta. Osim
psalamskih antifona postoje i druge samostalnog karaktera. Jedne
se upotrebljavaju kod asoslova (Magnificat, Benedictus i etiri tzv.
pseudoantifone: Alma redemptoris mater, Ave regine coelo-rum,
Regina coeli laetare i Salve regina) i razlikuju se samo opsenijim
tekstom, dok se druge upotrebljavaju kod mise. Ove su obino
narativnog karaktera, melodijski razvijenije, a tekstovi su im uzeti
iz Novoga zavjeta. Misnim antifonama zovu se i introit (antiphona
ad introitum), ofertorij (antiphona ad offertorium) i communio
(antiphona ad communionem).
LIT.: A. Gastoue, Les origines du chant romain. L'ant iphonaire gregorien,
Pari 1907. P. Ferretti , Estetica gregoriana, Roma 1934. H. Sowa, Quellen
zur Transfor mat ion der Ant iphonen, Kassel 1935. E. Wel lesz, Eastern El e-
ment s in West ern Chant , Monument a Musicae Byzant inae, Bost on 1947.
B. Stabl ei n, Ant iphon, MGG, I, 1951. H. Huske, Unter suchungen zum
Begriff Antiphon (disertacija), Freiburg im Br. 1952. G. Renoit-Castelli,
L' Ant ienne Ecce nomen Domini Emmanuel , Etudes gr egoriennes, 1957.
J. Lemarie, Les ant iennes Vet eran hominem, Ephemerides liturgicae, 1958.
G. Benoi t-Cast elli, L'ant ienne Jam fulget Or iens, Etudes gregoriennes, 1961.
A. Vi.
ANTIFONAR (liber antiphonarius), zbornik zapadnih li-
turgijskih napjeva koje su izvodili pjevai ili narod za vrijeme
mise. A. pape Grgura Velikog (umro 604) sadrava anti
responzorije koje je on sam prikupio i sredio. Grgurov
nakon mnogih rasprava oko njegove autentinosti, poslu;
osnova za restauraciju gregorijanskog korala. Kasnije je j
iz antifonara razdijeljeno u vie razliitih knjiga tako d;
antifonaru XX st. zadrani samo oni napjevi koji se izv
pjevanja asoslova. Meu najstarije antifonare ubrajaju se
torium u Monzi iz VIII st. i a. u Vatikanu iz prijelaza VIII1
Nekoliko antifonara iz XIVXVI st. sauvano je u
dalmatinskim knjinicama te u Sveuilinoj i u Metropoli
knjinici u Zagrebu.
LIT. : A. Gastoue, Le graduel et Tant iphonair e romains, Lyon
P. Alfonso, L'Antifonario deU'Ufncio Romano, Subiaco 1935. D. i
Zagrebaki liturgijski kodeksi XIXV stol jea, Zagreb 1940. B.
Antiphonar, MGG, I, 194951. W. Li pphardt, Gregor der Grosse
Anteil am romischen Antiphonarium, Kongressbericht, Roma 1950. I-
Note sull'Antifonario, Rivista Lit urgica, 1951. C. D'Amato, L'Ar
Officii, ibid., 1954. , I
ANTIFONAR IZ MONTPELLIERA potjee iz
samostana clunvevskog reda, a danas se uva u knjinici \
skog fakulteta u Montpellieru. Nastao je u XI st. i s
brojne liturgijske napjeve zabiljeene dvostrukom muzik
tacijom: neumatskom i alfabetskom. Napjevi su poredani
nainima (modusima) pa je rukopis vjerojatno sluio u
tike svrhe. Objavljen je 1901 pod naslovom Antiph
Tonale Missarum (Cod. H. 159, Montpellier) u seriji Pa
hie musicale (sv. VII i VIII).
ANTIFONAR IZ ST. GALLENA, rukopisni ne
kodeks iz IX st. koji je prvi objavio L. Lambillot {Anti
de Saint Gregoire, Pari 1851) mislei da je to autograf p
gura Velikog to ga je papa Hadrijan poslao (oko 790)
Karlu Velikome. Kritiko izdanje antifonara iz St. Ga]
skano je 1924 u seriji Paleographie musicale (2, sv. I) pod
Cantatorium (Cod. 359, St. Gallen).
ANTIFONIJA (gr. dv-ucpcoveco odgovarati), u gr]
zikoj teoriji naziv za oktavu.
ANTIFONIJSKO PJEVANJE, izmjenino pjevanj
zborova. U kransku je liturgiju preuzeto iz grke t
Ve Plimje mlai (112) spominje da krani pjevaju himai
izmjenino (secum invicem). Na Zapadu ga je uveo
biskup Ambrozije (386). Iz antifonijskog pjevanja nikla
sebna pjesma -> antifona. A. p. cvalo je i u crkvenim zb
XVI i XVII st. Vieglasni psalmi O. di Lassa i kompozic
spezzati mletake kole zahtijevali su po dva brojna
izvjebana zbora koji su pjevali najprije izmjenino, da bi
zajedniki zavrili kompoziciju.
ANTILL, John, australski kompozitor i dirigent 8.
IV 1904 ). Studirao na Konzervatoriju u Sidnevu.
dirigent i korepetitor putujue operne druine (Williar,
perial Grand Opera Company); od 1934 dirigent rad
a poslije rata direktor muzikog odjela (program i pri
Australian Broadcasting Commission (ABC) u Sydneyu. i
se baletom Corroboree (1947), u kojemu postavlja na scen
tini totemistiki ritual australskih domorodaca, a u in;
talni sastav unosi posebne udaraljke. Izvedba tog bale
stavlja znaajan datum u stvaranju australskog nacional:
zikog izraza.
DJELA: opere Endymi on (prema Keatsu) i The Music Cri ti c or 77
Devil. Baleti Corroboree (1947) i Sentimental Bloke, Scenska muzika
Hassan i dr. Kantat a The Song of Hagar; ciklusi solo-pjesama.
LIT. : J. Garl i ng, Aust ral ian Not es on t he Bal let , Sydney I9<
ANTIQUIS, Anreas de -* Antico, Andrea ANTOLEK,
Vladimir, violonelist (Zagreb, 22. IV i Studij violonela
zavrio 1930 na Muzikoj akademiji u (U. Fabbri) i dobio
Klaievu nagradu, a zatim se 1931; avao kod D.
Alexaniana u Parizu. Kao lan Jugosl kvarteta
koncertirao u Parizu i drugim francuskim gr Od 1957
profesor je na Muzikoj akademiji u Sarajevu, se istie
kao interpret djela jugoslavenskih kompozitora.
ANTON, Karl, njemaki muzikolog (Worms, 2. VI :
Protestantski sveenik. Studirao teologiju i muziku ni
zitetima u Heidelbergu, Greifsvvaldu i Halleu. Od 191
muziku povijest na Hochschule fiir Musik u Mannheii
profesor). Bavio se najvie problemima evangelike crkven
DJELA: Beitrdge zur Biographie Karl Loezves mit besonderer Beru
sei ner Oratorien und Ideen zu einer volkstiimlichen Ausgestaltung dei
ti schen Kirchenmusi k (proirena disertacija), 1912; Luther und die A
(III izd. 1928); Angezoandte Liturgi k, 1919; Erneuerung der Kirchenn
ANTON, Vaclav, operni pjeva (bariton) i glumai
podrijetla (Plzen, 16. V 1850 Zagreb, 18. II 1917).
uio kod I. Matesa u Plzeriu i na Konzervatoriju u Pragu
karijeru zapoeo 1871 u Plzenu. Od 1873 djelovao je 1
gdje je debitirao kao Valentin u Faustu (Gounod). Is
REDOVNICI UZ ANTIFONAR. Inicijal iz rukopisa Psal teri um chori Af.
Zadar, Franjevaki samost an, XV st .
ANTON APIVOR
59

ngairan je za stalnog lana zagrebakog kazalita. Isprva je
jevao manje partije u operama, a zatim je preao u dramu na-
upajui najvie u kominom fahu. Nastupao i u operetama I.
ajca. J. Offenbacha, J. Straussa i K. Zellera. God. 1881 postao
: redatelj opere i operete, 1900 imenovan je nadredateljem.
id 1893 nastavnik za mimiku u koli Hrvatskog glazbenog zavoda,
io je i koralist u zagrebakoj katedrali. God. 1911 proslavio je D-
godinjicu umjetnikog rada i napustio pozornicu. Za zagre-
ako kazalite najznaajnija je njegova djelatnost u karakterno-
lominoj struci.
LIT. : Vaclav Ant on, Sv. C, 1917, 2. I. A.
ANTONELLUS DE CASERTA (Anthonello de Caserta),
ilijanski kompozitor, djelovao u Avignonu krajem XIV i poet-
jm XV st. Pripada generaciji kompozitora nakon Landija, koja je
lihvarila francuski jezik i francuske forme. U rukopisima u Modeni
Vblioteca Estense, L. 568) i Parizu ( Bibliotheque nationale, rukopis
T]\ Codex Reina) sauvano je njegovih 5 ballada, 2 rondeaua
1 virelai. A. primjenjuje u notaciji zamrene odnose prolacija
proporcija i nekoliko tipova crvenih nota (color), pa ritmika
>mpleksnost pojedinih glasova u njegovoj muzici esto poprima
izmjere iste intelektualne igre.
LIT. : J. VC'olf , Geschichte der Mensural- Not at ion, I, Leipzig 1904, str.
3. HT. Apel, The Notat ion of Pol yphonic Music 9001600, Cambridge,
ass., 1949, st r. 414. Isti , French Secul ar Music of the Late Fourt eent h
:ntury, Cambridge, Mass. , 1950 (sadri transkripcije svih Ant onellusovih
Euvanih djela).
ANTONI, Lorenc, kompozitor i muziki pisac (Skoplje, 23.
C 1909 ). Studirao na Filozofskom fakultetu u Skoplju, muziku
Sio privatno u Skoplju i Beogradu. Djelovao kao zborovoa,
kestralni dirigent i nastavnik u Pritini i Prizrenu. God. 1948
novao u Prizrenu prvu muziku kolu na Kosovu i bio njen
rektor. Od 1956 muziki urednik Radio-Pritine. Kompozitor
icionalnog smjera, svoja zborska i orkestralna djela temelji na
ementima albanske narodne muzike. Uz pedagoki, dirigentski
kompozitorski rad uspjeno se bavi melografijom. A. je objavio
e zapaenih rasprava i studija s podruja etnomuzikologije.
DJELA. ORKESTRALNA: Na ka dal e nus ja e mi re (Lijepa nevjest a), 50;
Ne Prizreni n e bukur (U lijepom Prizrenu), 1952; Ne Prizrenin e vjeter ' starom
Prizrenu), 1959; Kosovska suita, 1959; 3 iptarske rapsodije, 196167 Siptarska
plesa, 196265; Uspavanka, 1963 ; Malsorja, 1966 ; Stari algadi jski !S, 1967.
VOKALNA. Zbirke zborova: i ptarski korovi , 1957 i jehonat e mres,
1958. Mjeovit i zborovi: suita Opojanja; Skenderbeu ngadhnimtar i dr. asovne
pjesme (Kanga e nji majit; Kah an erdhe keta partizan; PartisJ. Obrade rodnih
napjeva. SPISI: O muzi kom fol kloru Kosova i Met ohi je, Jet a e 1949, 1;
Muziki oblici i narodni i nstrumenti iptarskog naroda, ibid., 1950, -6 i 1951,
1; Ritam liptarskih narodnih pjesama, ibid., 1952, 1; Tonalne osnove tarske
narodne muzike, Perparimi, 1958, 1112; Narodne pjesme iz Opolja d.,
1959, 23 ; Narodno pjevanje, ibid., 1959, 9 i Zvuk, 1960, 4142 ; Dva \ra
naina pjevanja kod iptara u Crnoj Gori, Perparimi, 1961; Metriki oblici
i ptarskoj narodnoj muzi ci, Zvuk, 1963, 59; iteli ja, Perparimi, 1961, 10 i
irodno stvaralatvo, 1964, 11 ; Osnovne karakteristike albanskog muzikog
kl or a Kosova, Per parimi, 1968. MELOGRAFSKE ZBIRKE: Kange
pullore shqi ptare, 2 sv., 1951; Folklori muzikor shai ptar, 4 sv., 195670;
ilajdjoni , stare svadbene i gre, Glasnik muzeja Kosova i Metohija, 1958.
A. Koc.
ANTONI, Boidar, muziki pedagog i zborovoa (Dubra-
:c, Turopolje, 13. III 1907 ). Na Muzikoj akademiji u Zagre-
1 studirao orgulje i diplomirao u teoretsko-nastavnikom odjelu,
ednjokolski nastavnik i od 1951 profesor Pedagoke akademije
Zagrebu. Istaknuti pedagog, svojim je radom mnogo pridonio
lapredenju muzikog kolstva u Hrvatskoj. A. je prvi kod nas
imijenio naela metode Tonic-Sol-Fa i u muzikoj nastavi na
ieobrazovnim kolama. Uz nastavniki rad djelovao je kao di-
;ent pjevakih drutava Jeka (Samobor), SPD Obili, Bratstvo
'edinstvo i Ivan Filipovi.
DJELA: Suvremena met oda pjevanja u pukoj koli , 194042 (separat
Sv. C); Muzika poetni ca, 1947; Muzika vjebeni ca, 1948; Muzika poet-
\a, 1951; Muzi ka vjebenica, 1953; Uvod u dirigi ranje (2 sv.), 196061;
manje s li sta (2 sv.), I95i53; Speci jalna metodi ka nastave muzi ke (rkp.).
M. Kun.
ANTONIUS DE CIVITATE (Antonio da Cividale del
riuli), talijanski kompozitor (krajem XIV st. poslije 1423).
ominikanac, ivio u Firenci. Sauvana su 3 njegova misna
ivka (2 Glorije, 1 Credo), 5 moteta i 5 vieglasnih svjetovnih
esama (u arhivima i bibliotekama u Bologni, Oxfordu, Munche-
1, Firenci, Strasbourgu, Sieni i Luci). Moteti (dva iz 1422
,) pripadaju gornjotalijanskom tipu to ga je utemeljio Johannes
iconia; uglavnom su 4-glasni, mjestimice u imitaciji i sa slobod-
ni tenorom. Misni stavci su troglasni, jednostavniji. Od svje-
vnih pjesama samo je jedna talijanska 3-gl. ballata, ostale su
imponirane prema francuskim uzorima u obliku rondeaua (3)
virelaija (1). Prema glavnim stilskim obiljejima A. C. pripada
sljednjem razdoblju talijanske Ars nove, sljedbenik je Ciconije,
i ve prijemljiv i za stvaranje mladoga Dufavja.
LIT.: H. Besseler, Neue Quellen des 14. und beginnenden 15. Jahrhunderts,
3
MW, 1925, 7. F. Ghi si , Poesie musi^ali ital iane dell'Ars nova fiorentina,
rte d'Archivio per la storia Musicale, 1938. A. Bonaccorsi, Un nuovo codice
11'Ars nova: il codice Lucchese, Atti Academici dei Lincei, 1948. H. Bes-
seler, Bourdon und Fauxbourdon, Leipzig 1950. Ist i , Antonius de Civitat e
MGG, I, 1951.
ANTROPOFONIKA (gr. av^pcorco? ovjek i cpaiv?] glas),
nauka o prirodi ljudskoga glasa.
LIT.: K. L. Merkel, Anatomie und Phvsiologie des menschl ichen St imm-
und Sprachorgans (Anthropophonik), Leipzig 1856.
ANZOLETTI, Marco, talijanski violinist, kompozitor i mu-
ziki pisac (Trento, 4. VI 1866 Mesiano di Pavo, Trento, 23.
I 1929). Studirao na Milanskom konzervatoriju (G. de Angelis,
G. Coronaro). Koncertirao po Italiji i Austriji; 18891928 pre-
davao violinu na Milanskom konzervatoriju.
DJELA: violinski koncert, 1914; simfonijska pjesma L'ospite della Terra.
KOMORNA: dva gudaka kvartet a; klavirski t rio, 1914; Concerto za 4 viol ine,
1909; 2 sonate za violinu i kl avir; 24 varijacije na temu J. Brahmsa za viol inu i
klavir; Grande studi o di concerto za violinu i kl avir i dr. DRAMSKA. Opere:
La fi ne di Mozart , 1898 (na vlastit i libreto); Mi li tza o Serbi a, 1897; La Gore,
1902; Faida, 1915; Belfagor, 1920. Kantata; solo-pjesme. SPISI: Do-meni co
Ci marosa, cenni biografici, 1901; 43 Sonetti musicali , 1902; Mozart, scene della vita
intima, 1906; L'insegnamento del violino in Italia, 1909; Giuseppe Tartini , studio
critico biografico, 1917; lanci i krit ike. Instrukt ivna djela: 12 Studi per la vi ola,
1929; // repertorio del piccolo violinista, 1920 i Moto perpetuo sopra movimenti di
scale, 1920.
APEL, Nikolaus, njemaki uenjak (Konigshofen an der
Saale, oko 1470 Leipzig, 1537). Studirao teologiju i filozofiju
na Univerzitetu u Leipzigu; 1497 dobio naslov magister artium,
1507 imenovan profesorom filozofije. U dva navrata (151422)
bio rektor Leipzikog univerziteta, a 1531 Consiliarius. Oko 1492
poeo sakupljati kompozicije, a 1504 zavrio znameniti muziki
kodeks poznat pod naslovom Mensuralkodex des Magisters Nikolaus
Apel koji je prvotno bio u njegovu posjedu a kasnije je preao u
Univerzitetsku biblioteku u Leipzigu kao rukopis 1494 (poslije
1945 izgubljen izuzev jedne fotokopije). Apelov kodeks predstavlja
veoma vaan izvor za njemaku muziku XV st. Podijeljen je na
22 fascikla a sadri 172 kompozicije, preteno duhovne i u manjem
broju svjetovne, od raznih autora (Adam von Fulda, Heinrich
Finck, Aulen, U. Florigal, H. Isaac, Paulus de Rhoda i dr., te
vie anonimnih rkp.). Pretpostavlja se da A. nije samo sakuplja
nego i pisac pojedinih dijelova kodeksa. Novo izdanje kodeksa
obj. R. Gerber u Das Erbe Deutscher Musik, XXXII.
LIT. : H. Ri emann, Der Mensural kodex des Magist er s N. Apel , KMJB
1897. R. Gerber, Die Hvmnen des Apelschen Kodex, Schering-Festschrift ,
Leipzig 1937. Isti , Nikol aus Apel , MGG, I, 1951.
APEL, Willi, ameriki muzikolog njemakog podrijetla (Ko-
nitz, Pruska, 10. X 1893 ). Studirao matematiku u Bonnu,
Miinchenu i Berlinu i istodobno privatno uio klavir kod L.
Kreutzera, E. Fischera, C. A. Martienssena i dr. God. 1936
emigrirao u SAD; 193842 predavao na Harvard University,
a od 1950 do 1963 profesor je muzikologije na Indiana University
u Bloomingtonu. Prouavao osobito srednjovjekovnu i renesansnu
muziku; glavna su mu djela iscrpan traktat o notaciji polifone
muzike i leksikon muzikih pojmova koji je doivio 16 izdanja.
DJELA. KNJIGE: Die Fuge, 1932; Accidentien und Tonalitat in den Musik-
denkmdlern des 15. und 16. Jahrhunderts (disertacija), 1936; The Notation of
Polyphonic Music, 8001600, 1942 (IV izd., 1953); Harvard Dictionary of Music,
i944(XVizd., 1964; nova red. 1969). Masters of the Keyboard, 1947; The Gre-
gorianChant, 1957; Geschi chte der Orgel und Klaviermusik, 1967. RASPRAVE I
LANCI: Back's Kunst der Fuge, M, 1922, 4; Di e alt e Klavi ermusi k, ibid.,
1923, 7 i 9; Neue Klavi ermusik, ibid., 1924, 3 i 7; Die Tabulatur des Adam Ileborgh,
ZFMW, 1934; Early Spanish Music for Lute and Keyboard, MQ, 1934; Early
German Keyboard Music, ibid., 1937; Dunoiveau sur la musique francai se pour
l'orgue au XVI
e
siecle, RM, 1937; Neapolitan Links between Cabezon and Fresco-
baldi , MQ, 1938; The Parti al Si gnatures i n t he Sources prior to 1450, AML,
1938, X; The French Secular Music of the Late Fo irteenth Century, ibid., 194647,
XVIIIXIX; Early History of t he Organ, Speoil um, 1948; The Early Develop-
ment of the Organ Ricercar, Muica Disciplina, 1949; From St. Marti al to Notre-
Dame, Journal of the American Musicological Societv, 1949; Imitation Canons
on VHomme arme, Speculum, 1950; Rondeaux, Virelais and Ballades i n French
I3th - Cent ury Song, Journal of t he Amer ican Musicological Societ v, 1954;
The Central Problem of Gregorian Chant, ibid., 1956; The Earliest Polyphonic
Composition and its Theoretical Background, Revue Belge de .Musicologie, 1956;
Imitation in the Thirteenth and Fourt eent h Centuries, Essay on Music in Honor
of A. T. Davison, 1957; Bemerkungen zu den Organa von St . Martial, Fest schrift
H. Angles, 1958. Objavio antologije i zbirke starije muzike: Musik aus friiher
Zeit (2 sv.), 1934; Concord Classi cs for the Piano, 1938; Hi storical Anthology of
Music (2 sv., sa T. A. Davisonom), 194750; French Secular Music of the Late
Fourteent h Cent ury, 1950. Ureuje zbir ku Corpus of Early Keyboard Musi c,
od 1963 nadal je. U ast Apelu objavl jen je svezak Essays i n Musi cology,
1967.
A PIACERE (tal. po volji) ~* A bene placito, -> Ad libitum
APIVOR, Denis, irski kompozitor, podrijetlom iz Walesa
(Collinstown, Irska, 14. IV 1916 ). lan djeakog katedralnog
zbora u Christ Churchu u Oxfordu i Herefordu; zavrio medicinski
fakuhet. Muziku studirao kod P. Hadleva, A. Rawsthornea i
kod Schonbergova uenika E. Clarka. Komponira dodekafoniku
muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: si mfoni ja; koncer t za kl avir, 1950; koncert
za violinu; concertino za git aru; nokturno Si la noe hace escure za gudaki orke-
star, 1938; fant azija Normandy, 1944. KOMORNA: sonata za klarinet , klavir
i udaraljke, 1945; Concertante zz klarinet, klavir i udaraljke, 1946; sonata za
violinu i klavir, 1946. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: The
St oops to Conquer, 194347 i Yerma(F. G. Lorca), 1957. Balet i: A Mirror for
Witches, 1952; Bordas de sangre (F. G. Lorca), 1953 i Sandades i Veneziana
(prema mu-
60
APIVOR APRILE

ici G. Donizett ija) . VOKALNA: kant at a The Hol low Men (T. S. El iot ),
1939 (rev. 1946); Eslela marina za glas i gudaki orkest ar, 1946; pjesme za glas
i razl iite komorne instrumental ne sastave; solo-pjesme.
APLIKATURA -+ Prstomet
APOLINIJSKI -> Dionizijski i apolinijski
APOLON (gr. 'ATCOXXCOV), U grkoj mitologiji bog sunca,
zatitnik pjesnitva i muzike, voa muza. U staroj grkoj knji-
evnosti i umjetnosti esto prikazan kao pjeva i svira lire,
kitare i aulosa {Ilijada, Odiseja; Euripid, Aristofan, Eshil, Pindar).
Na Pitijskim igrama u Delfima, njegovu glavnom svetitu, odra-
vala su se i muzika natjecanja.
APOLONOV NOMOS (gr. 'ATC6XXO>VO; VO^O? Apolonova
himna), pjesma sastavljena od nekoliko dijelova i posveena bogu
Apolonu. Izvodila se uz pratnju kitare (-> Kitarodija) na razlii-
tim nat jecanjima u staroj Grkoj.
APOSTEL, Hans Erich, austrijski kompozitor, pijanist i
pedagog (Karlsruhe, 22. I 1901 ). Uio na Konzervatoriju u
rodnom gradu (A. Lorenz), zatim kod A. Schonberga i A. Berga
u Beu gdje od 1922 djeluje kao nastavnik. Isprva komponira u
duhu kasne romantike, kasnije, pod utjecajem A. Schonberga,
prihvaa dodekafonike principe.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za kl avir, 1958; Adagi o za vel i ki
gudaki orkest ar, 1937; varijacije na Havdnovu t emu, 1949; Ball atta, 1955;
varijacije na 3 narodne pjesme, 1956; Rondo ritmico, 1957; Fiinf osterreichische
Mi ni aturen, 1959; intrada za l imene duhake instrumente i udaral jke, 1954;
Festliche Musik za duhaki orkest ar, 1962. KOMORNA: dva gudaka kvar-
teta, 1935 i 1956; 6 epigrama za gudaki kvartet, 1962; duhaki kvartet , 194749;
5 bagatela za duhaki trio, 1952; studija za flautu, violu i gitaru, 1958 (nova ver-
zija 1964); Klei nes Kammerkonzert za flautu, violu i gitaru, 1964; sonata za vio-
l onel o i klavir, 1962. Sonat ine: za flaut u, 1951;
z
a kl arinet, 1951; za fagot ,
1951; za obou, 1964 i za rog, 1964. KLAVIRSKA: sonata, 1929; Sonati na
ritmi ca, 1934; Variationen nach einer Kokoschka-Mappe, 1928; ciklus Kubi niana,
194550; 60 Shemen fiir Klavi er, Abenteuer einer Notenfeder, 194950; suita
Concise, 1955; passacaglia, 1961; tokata, 1964. VOKALNA: Reguiem (R. M.
Rilke), za 8-gl . zbor i orkestar, 1933; pjesme za gl as i orkestar (H. Johst , F.
Hol der l in. E. Mor ike, G. Tr akl ).
LIT.: J. Kafer, Hans Erich Apostel , II diapason, 1953. H. Kauf mann,
Hans Erich Apost el , Wien 1965.
APOSTOLOVA BOGDANOVA, Pavlina, pevaica, sopran
(Tetovo, 16. V 1927 ). Pevanje uila kod Nine Kuneli i P.
Bogdanova Kocka u Skoplju. Od 1949 lanica Skopske opere u
kojoj je ostvarila niz sopranskih uloga. Meu njima posebno se
istiu: Euridika (Gluck, Orfej), Pamina (Mozart, arobna frula),
Adina (Donizetti, Ljubavni napitak), Norma (Bellini), Olvmpia,
Giulietta i Antonija (Offenbach, Hoffmannove prie), Margareta
(Gounod, Faust), Abigaile (Verdi, Nabucco), Violetta (Verdi,
La Traviata), Micaela (Bizet, Carmen), Musette i Mirni (Puccini,
La Boheme), Cio-Cio-San (Puccini, Madame Butterfly), Georgetta
(Puccini, Plat), Jelena (Zajc, Nikola ubi Zrinjski) i ula (Go
tovac, Ero s onoga svijeta). T. Si.
APOTOME (gr. ano^o^i]), u muzikoj teoriji starih Grka,
kromatski polustepen (b h), za razliku od dijatonskog polu-
stepena (a b) nazvanog limma (gr. XeT(i[Aa). Dok je u suvre-
menoj muzikoj praksi kromatski polustepen (24 : 25) manji od
dijatonskog (15 : 16), po Pitagori je a. vea. Limma je polustepen,
koji se dobiva, ako se od iste kvarte (3 : 4) oduzmu dva cijela
stepena (t : [t]
2
= !TI ili 20 : 21), a a. (2048 : 2187) nastaje,
kad se od cijelog stepena odbije limma.
APPASSIONATO (tal.), strastvena, zanosna interpretacija.
APPENZELLER (Appenzelders), Benedictus, nizozemski
kompozitor iz XVI st. (Oudenarde, ? ?). Oko sredine stoljea
dirigent djeakoga zbora na dvoru u Bruxellesu, u slubi ma-
darske kraljice Marije koja je stolovala u tom gradu. God. 1551
pratio je kraljicu na putu u panjolsku. A. je napisao tualjku
prigodom smrti Josquina Des Presa, pa su neki otud zakljuivali,
da je bio Josquinov uenik. Svoja je djela najee potpisivao samo
imenom Benedictus i stoga su mnoge njegove kompozicije pri-
pisivali drugim autorima (Benedictus Ducis, Benedictus de Opit-
tiis).
DJELA: t ualjka Musae J,ovi s t er maxi mi povodom smrt i Josquina Des
Presa, 1521 (obj. 1545); zbirka od 23 chansona (4-gl .) , 1542; motet Sonet a
Marta, 1545; misa (4-gL); Magnificat (4-gl.); oko 40 chansona, oko 30 moteta,
psal ama i responzorija u rkp. i u suvremeni m zbirkama, 152972.
NOVA IZD. : tualjku, pavanu i 11 chansona, obj. je R. J. van Mal deghem
(Tresor musical, sv. XIV, XV i XVIII) ; tual jku je obj. A. Smijer (VCerken van
Josquin de Pres, 1959).
LIT. : E. van der St raeten, La Musique aux Pays-Bas, III, VII i VIII,
Br uxell es 186788. W. Barcl ay Squi re, Who was Benedictus, SBIMG,
191112. D. Bartha, Benedictus und Ducis Appenzeller, Wol fenbuttel 1930.
H. Al brecht , Benedict us Appenzel l er , MGG, I, 1951.
APPOGGIATURA, 1. predudar ili predraz (od tal. appog-
giarsi nasloniti se; franc. appoggiature, njem. Vorschlag); melo-dijski
ukras od jednog ili vie tonova, koji prethodi (izvan takta) glavnom
tonu, a slui obogaenju melodijske linije. Dvije su vrste
appoggiatura: a. dugi predraz (nota cambiata, aecent, port de
voix), to je u stvari zaostajalica. Zbog jasnoe harmonija
pisali su je u starijoj praksi kao appoggiaturu, tj. sitnim-
Izvodi se kao obina zaostajalica na glavni dio dobe ili
trajanju kojim je sitna nota zabiljeena. Osnovnoj noti i;
pripada ostatak trajanja, npr.:
[U IflsH
dobro
Tekoa nastaje katkad kod ili I takta, ako je a.
napisana. Ispravna je izvedba u primjeru oznaena zvji
b. Kratki predraz koji se razlikuje od dugoga (od X
dalje) po prekrienoj zastavici; biljei se obino kao 1
Njegovu je vrijednost esto teko odrediti, jer stari majs
bili dosljedni u biljeenju. Kratki predraz izvodi se, kai
na teki dio dobe, a ne pred dobom. Npr.:
loe
Dinamiki je a. uvijek jednaka glavnoj noti. I a. od i
izvodi se na poetku dobe i s jednakom snagom kao i gla\

i onda, kad stoji pred tonom iz akorda, izvodi se kratki j
na dobu, a ne prije akorda: j
2. Nepripravljena zaostajalica u harmoniji (-* Zao
APPOGGIO (tal. oslonac), usklaen vrst pritisak
glasnice, koje vre ili slabije zbliene, stvaraju otf
zraka, pa time izazivaju komprimiranost zraka ispod
Osjetno se a. odrazuje u motornom dijelu vokalnog ins
APPUNN, Georg August Ignaz, njemaki muziai
1. IX 1816 14. I 1888). iroke strune naobrazbe,
gotovo sve instrumente. Do 1860 bio je uitelj muzike te
ranja i pjevanja u Hanauu i Frankfurtu. Kasnije se b;
stikim istraivanjima. Konstruirao je akustike aparate i
harmonijume s ljestvicama iste ugodbe. Taj rad doveo ga
s istaknutim akustikim strunjacima (H. Helmholtz, A.
gen, G. Engel), Napisao je knjigu Ober die Helmholtz: von
den Tonempfindungen (1863).
APREA, Tito, talijanski kompozitor i pijanist (Ri
1904 ). Muziku studirao na Konzervatoriju u Ns
Longo). God. 192737 direktor Talijanskog konzer
Tunisu, zatim do 1962 profesor klavira u Rimu. Od
u Cagliariju kao direktor Konzervatorija te umjetnik
koncertne poslovnice i kazalita.
DJELA: poema Augusteo za orkestar. Ouartetto delle stagiott
kvartet; Sonata campestre za viol inu i klavir; Canto za violonelo i k
klavir: tokata; 28 brani di avviamento alla mui ca moderna; Juvem
Teoret sko djel o L'arte del pedale nel pianofort e (2 sv.).
APRILE, Giuseppe (zvan Sciroletto, Scirolino),
pjeva (Martina Franca, Taranto, 28. X 1731 11.
Kastrat. Pjevanje uio u Napulju kod G. Scirolija. K
pjeva debitirao 1753 u Napulju. S velikim je uspjehe
u panjolskoj (1758), Veneciji (175?60), Stuttgart
1767) i u mnogim talijanskim gradovima. Od 1783 b
sopranist na dvoru u Napulju gdje je vodio i privatnv
kolu (njegov je uenik bio i D. Cimarosa). Komponi
vokalnih djela, a 1791 izdao je u Londonu kolu pje
Modem Italian Method of Singing (posljednje talija
1942) koja se upotrebljava jo i danas.
APSOLUTAN SLUH ARANY 61

APSOLUTAN SLUH, izuzetno priroeno svojstvo sluha
la prima i pamti apsolutnu visinu tonova. Osoba s apsolutnim
sluhom moe, bez ikakva pomagala i izvan konkretne muzike
:jeline, da raspoznaje, a i reproducira (ne uvijek) tonove, akorde
ili tonalitete, npr. c kao c, C-dur kao C-dur i slino. Treba raz-
likovati pravi a. s. od parcijalnog, kod kojeg nije razvijen potpuni
iistem raspoznavanja tonova (osoba s takvim sluhom moe npr.
iesto mnogo sigurnije raspoznati komorni ton ili neke druge
tonove od apsolutnog sluaa, a da uz to itav niz tonova ne ras-
poznaje). A. s. se ne moe nauiti, ali se moe izvjebati do nekih
granica; pojavljuje se najee ve u 3. i 4. godini ivota i podvrg-
nut je zakonima razvitka. Postoje razliiti tipovi apsolutnih sluaa:
jedan, tzv. linearni tip, doivljava, kao najblie sline tonove,
susjedne tonove, dok drugi, cikliki (ili polarni tip) osjea ovakve
tonove kvalitativno suprotnima, a kvartne i kvintne tonove (kvintni
krug) doivljava kao bliskije, srodne. esto se a. s. zasniva na
pamenju specifine boje koju imaju pojedini tonovi. I kod
apsolutnog sluha javljaju se u veoj ili manjoj mjeri pogreke
u odreivanju visine tonova; takav su sluaj npr. osobe, koje
su u svojoj praksi i iskustvu nauene na razliito udeene instru-
mente, pa se ne mogu prilagoditi na stvarnu apsolutnu visinu
tonova, ve raspoznaju subjektivnu visinu; nadalje postoje osobe,
koje tanije uju srednje tonove nego visoke i duboke i obrnuto.
Stupanj sposobnosti i nepogreivosti zavisi od razvitka i vjebe
isto tako kao i kod tzv. relativnog sluha. A. s. nije preduvjet za
muziku nadarenost, iako je prilino siguran znak muzikalnosti.
Mnogo je vaniji i svakom muziaru prijeko potreban -> relativan
sluh.
LIT. : O. Abraham, Das absol ut e Tonbewusst sein, SBIMG, 1902.
0. Abraham i F. Auerbach, Das absolute Tonbewusstsein, ibid., 1907. H.
Riemann, Tonhohenbewusstsein und Intervallsinn, ZIMG, 1912. G. Revesz,
Cber die beiden Art en des absolut en Gehor s, ibid., 1913. C. E. Seashore,
The Psychol ogy of Musical Talent, Boston 1919. J. Kobelt , Das Dauerge-
dachtnis fiir absolute Tonhohen, AFMW, 1920. G. Revesz, Priifung der
Musikalit at, Zeitschrift fiir Psychologie, 1920. L. Wei nert, Unt ersuchungen
iiber das absolute Gehor, Archiv fiir Psychol ogie, 1929. A. Well ek, Das
ibsolute Gehor und seine Typen, Leipzig 1938. M. Gebhardt, Das absolute
Gehor im Kindesalter, Das Musikleben, Mainz 1948, I, 9. A. K'ellek, Ge-
horpsvchologie, MGG, IV, 1955. I. A.
APSOLUTNA MUZIKA (lat. absolutus osloboen, potpuni
neovisan, ist), instrumentalna muzika bez programa ili program-
nog naslova (fuga, simfonija, koncert, gudaki kvartet, sonata).
Suprotstavljanje apsolutne muzike programnoj dugo je izazivalo
polemike, esto uljive i otre. Te se polemike mogu svesti na
iva oprena miljenja. Prvo, prema kojemu svako muziko djelo
mora imati program, kulminira u A. Scheringovoj tezi o skri-
?enom, preuenom programu svih pretklasinih i klasinih djela.
Prema drugom se miljenju muzika mora kloniti veze s poezijom
li slikarstvom, odnosno s vanmuzikim elementima. Krajnji
ipsolutisti brane joj ak odraavanje emocija i afekata, traei
ia sauva svoju autonomiju kojoj smisao lei u istom kombini-
ranju tonova i oblika (F. M. Gatz: Svaka je muzika autonomna
apsolutna; Hindemith: Svemu je zlu kriv Beethoven. On je i
muziku uveo borbu i patos, a ja elim samo muzicirati). W.
K'iora naglaava, da je tetno drati se striktno bilo kojeg od ovih
ivaju pogleda na muziku umjetnost: formalizam suava mogu-
losti apsolutne muzike, dok uklapanje literarnih programa pre-
azi njeno podruje.
Granica izmeu apsolutne i programne muzike nije otra.
fV m. nije gotovo nikad potpuno odvojena od vanmuzikih poj-
mova. Ve oznake kao veselo, eznutljivo, divlje, tuno, obiljeavaju
tarakter neke kompozicije, odnosno afekte ili emocije, koje e
interpretacija njome oivjeti. No to su apstraktni afekti i emocije,
lami po sebi, u svojoj biti (Schopenhauer), a nisu vezani uz neke
realne ivotne okolnosti.
LIT. : P. Moos, Die deut sche Aest het ik der Gegenwart , 1919. Isti ,
Die Phil osophie der Musik von Kant bis E. von Hart mann, 1922. F. AI.
latz, Musik-Aest hetik in ihren Hauptrichtungen, 1929. W. Serauky3 Die
nusikaljsche Nachahmungsasthet ik im Zeitraum von 1600 bis 1800, 1930.
:. Kurth, Musikpsvchologie, 1930. H. Jancke, Das Spezifisch-Musikal ische
md die Frage nach dem Sinngehalt der Musik, Musikpsychol ogische Studien,
/I, Archiv fiir die gesamte Psychologie, 1930, 78. R. Schdfke, Geschichte
ler Musik-Aesthet ik, 1934. A. Wellek, Gefiihl und Kunst (u djel u Phantasie
ind Kunst). F. Krueger, Neue Psychologische St imme, 1939. W. Wi ora,
\bsolut e Musik, MGG, I, 1951. K. Ks.
APTHORP, VVilliam Foster, ameriki muziki pisac (Bo-
iton, 24. X 1848 Vevey, vicarska, 19. II 1913). Studirao u
Dresdenu, Berlinu i Rimu, zatim na Harvard College u Bostonu
J. K. Paine, B. J. Lang); diplomirao 1869. Kratko vrijeme na-
:tavnik klavira i harmonije na National College of Music, 187486
ia Nem England Conservatory u Bostonu. Poduavao na College
>f Music i na Lozvell Institute u Bostonu, te na Peabody Institute
1 Baltimoreu. Od 1872 suraivao u asopisima The Atlantic
\ionthly, Sunday Courier i Traveller, a 18881903 bio je muziki
litiar u Boston Evening Transcript. Izdavao Programbooks boston-
ikog simfonijskog orkestra 18921901.
DJELA: Hector Berli oz, Selection jrom hi s Letters and Writings, 1879:
Ai usicians and Musi c Lovers, 1894; By the Way, about Music and Art in general
(2 sv.), 1898; The Opera, Past andPresent, 1901. Izdao zajedno sa J. D.Cham-
pl inom Cyclopedia of Musi c and Musi dans (3 knj.), 188890.
A PUNTO D'ARCO (tal. na vrhu gudala), uputa violinistu,
da svira vrhom gudala.
ARABESKA, naziv za krau (obino klavirsku) kompoziciju.
Smisao je naziva figurativan: ornamentalne are Istoka odraa-
vaju se u ritmu i bizarnosti melodijske linije. Simpatije romanti-
kih pjesnika za poeziju Istoka nalaze tu svoju muziku paralelu
(R. Schumann, C. Debussv i dr.).
ARAJA, Francesco, talijanski kompozitor (Napulj, 25. VI
1709 Bologna, oko 1770). Uio kod svoga djeda Pietra Aniella,
a moda i kod L. Vincija i L. Lea. God. 1729 debitirao kao operni
kompozitor muzikom komedijom u napuljskom dijalektu Lo Mat-
remmonejo pe'vennetta, zatim komponirao za talijanska kazalita niz
opera seria, oratorija i kantata. 1735 angairan u Petrogradu kao
dvorski dirigent, kompozitor i direktor Talijanske operne druine;
1736 postavio u carskom kazalitu svoju operu La Forza dell' amore
e dell'odio prvi veliki operni spektakl izveden u Rusiji; time
ujedno zapoinje rad ruske Dvorske opere. 1755 komponirao prvu
operu na izvorni ruski libreto I4e<p~aji u FIpoKpuc koja je do-
ivjela golem uspjeh i zadrala se na repertoaru do konca XVIII
st. U Petrogradu je ostao do 1759 (ponovno se vratio na kratko
vrijeme 1762). U toku svoje 24-godinje intenzivne djelatnosti znatno
je utjecao na muziki ukus ruskog dvora. Posljednje godine
proveo u Bologni posvetivi se poduavanju.
DJELA: sonat a i capricci za embalo. DRAMSKA. Opere: Lo Matrem-
monejo pe' vennetta, 1729; Berenice, 1730; Ciro riconosduto, 1731; Cleomene,
1731; La Forza delVamore e dell'odio, 1734; Lui o Vero, 1735; // Fi nto Nino,
ovvero La Semirami de ri conosci uta, 1737; Artaserse, 1738; Seleuco, 1744;
Sdpi one, 1745; Mi tridate, 1747; Bellerofonte, 1750; Eudossa incoronata, 1751;
Alessandro nelle Indi e, 1755; ll e$aji u LlpoKpuc, 1755 (libreto: A. Sumarokov).
VOKALNA: oratorij 5. Andrea Corsi ni , 1731. Kant ate: La Gara delVamore
e dello zelo ; L'Asilo dellapacejLa Corona d' Alessandro Magno ; Amor prigioniero ;
Junon secourable Lucine i Urania vatici nante.
LIT. : J. von St anl i n, Nachricht en von der Musik in Russl and, Leipzi g
1734. U. Prota-Gi url eo, Musicisti napolet ani in Russia nel' 700, Napol i 1923.
R. A. Moses, Annales de l a musique et des musiciens au XVIII
e
siecl e, I,
Geneve 1948.
ARAKIVILI (Arakev), Dmitrij Ignjatovi, gruzinski
kompozitor i folklorist (Vladikavkaz, 23. II 1873 Tbilisi, 13.
VIII 1953). Muziku studirao na Konzervatoriju u Moskvi (1894
1901), 1910n privatni uenik A. Greaninova. Na brojnim
putovanjima (190108) po Gruziji sabrao preko 500 gruzinskih
narodnih pjesama. Do Oktobarske revolucije veoma aktivno
sudjelovao u muzikom ivotu Moskve kao jedan od osnivaa
Narodnog konzervatorija (1905), pedagog i suradnik asopisa
Mysbma u Mcu3Hb te gruzinskih novina Meepun. Od 1918 direktor
Konzervatorija u Tbilisiju. A. je autor prve gruzinske opere Cna3aHue
0 Uloma PycmaeeAU (1914) i prve gruzinske simfonije. Njegova
je muzika izrazito nacionalnog karaktera osobito po jasnoi ritma
1 osebujnosti melodike.
DJELA. ORKESTRALNA. Tr i simfonije: I, 1932; II (sa zborom), 1942 i
III (sa zborom), 1951. Simfonijske pjesme FUMH OpMy3dy, 1911 i FUMH noeoi o
BocmoKa, 1934. Andant e za gudaki kvart et, 1948.Klavirske kompozicije
(7 kavkaskih plesova, 1937). DRAMSKA: opera CKasanue 0 Ilfoma Pycma-
eeji u, 1914 (1. izv. 1919); komina opera ) Ku3Hb-padocmb, 1926. Fil mska
muzika. Kantate; zborovi; oko 80 solo-pjesama. Obradbe narodnih pjesama.
SPISI: Fpy3UHci <oe napodnoc My3UKanbHoe meopnecmeo, 1916; Kpa-mKuu
ucmopunecKuu 0630P zpy3UHCKou My3UKu, 1940; O630P napodnou necuu
BocmoHHou Fpy3uu, 1948.
LIT. : A. Begi danov, Dmit rij Arakivil i, Moskva 1953.
ARAMBARRI Y GARATE, Jesiis, panjolski dirigent i
kompozitor (Bilbao, 13. IV 1902 ). Studirao u Parizu kod P.
le Flema te na Scole Normale de Musique kod P. Dukasa. Na Kon-
zervatoriju u Baselu uio dirigiranje (F. Weingartner). Vrativi
se 1933 u panjolsku istakao se izvedbama velikih zbornih djela.
Dirigirao je u svim veim panjolskim gradovima. Propagirao je
muziku engleskih kompozitora. Od 1953 predaje na Konzervato-
riju u Madridu.
DJELA: et iri Impromptua i El egi ja za orkestar. Gudaki kvartet.
Opera Viento Sur, 1952; balet . Oratorij Castilla (M. Machado), 1941; 8 baskij-
skih pjesama (M. Machado) za sopran i orkestar, 1932.
ARANY, Dragutin, violist (Kaposvar, 2. VII 1899 Za-
greb, 18. I 1964). U violini uenik V. Rosenberga Ruica na koli
HGZ-a u Zagrebu, umjetniku karijeru zapoeo 1915 kao lan
opernog orkestra Hrvatskog narodnog kazalita. God. 191825
drugi koncertni majstor, a od 1925 solo-violist. Utemeljitelj (1919)
i dugogodinji predsjednik Zagrebake filharmonije, A. se istakao i
kao organizator stalekih organizacija. Osnovao je Savez muziara
i bio proelnik opernog orkestra HNK. Osobite je uspjehe po-
stigao kao lan -> Zagrebakog kvarteta s kojim je koncertirao
po cijeloj Evropi. Poslije Osloboenja djelovao neko vrijeme u
Sarajevu kao violist opernog orkestra i gudakog kvarteta, a pre-
davao je i na Muzikoj akademiji. Uz istaknutu djelatnost u Zagre-
62 ARANY ARAPSKA MUZIKA

bakom kvartetu i Zagrebakoj filharmoniji u kojoj je djelovao
do smrti, uspjeno se bavio i muzikom pedagogijom na srednjoj
koli Muzike akademije u Zagrebu.
LIT. : M. Graf , Dragut in Arany, In memoriam, Zvuk, 1964, 61. K. Ko.
ARANYI, Francis, madarski violinist (Budimpeta, 21. III
1893 Seattle, 5. V 1966). Studirao na Muzikoj akademiji u
Budimpeti (J. Hubav) i na Visokoj muzikoj koli u Berlinu
(W. Hess, H. Marteau). Debitirao 1904, kasnije koncertirao u
Njemakoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Austriji, Madarskoj i
Italiji. God. 192324 bio lan Zagrebakog kvarteta (prva violina).
Od 1936 ivio u SAD gdje je do 1940 bio proelnik odjela za violinu
na Duquesne University u Pittsburgu, zatim krae vrijeme profe-
sor na Muzikoj koli u Michiganu. Od 1941 djelovao u Seattleu
kao dirigent (do 1942) i violinist.
ARANYI d', madarske violinistice, sestre.
1. Adila (udata Fachizi; Budimpeta, 26. II 1888 Firenca,
15. XII 1962). Uenica J. Joachima, od 1909 ivjela u Londonu
gdje je koncertirala solistiki i zajedno sa sestrom. G. Holst je
za njih napisao svoj koncert za dvije violine i orkestar.
2. Jelly (Budimpeta, 30. V 1896 Firenca, 30. III 1966).
Studirala kod J. Hubava u Budimpeti. Debitirala u Beu 1909
i otada koncertirala po cijeloj Evropi. Od 1923 ivjela u Londonu.
God. 192732 gostovala je u mnogim gradovima SAD. B. Bartok,
M. Ravel i R. Vaughan Williams posvetili su joj svoja djela za
violinu.
ARANMAN (franc. arranger urediti, priredili), u zabavnoj
muzici i jazzu naziv za instrumentalnu ili vokalnu preinaku ne-
kog djela. Za razliku od ~* preradbe muzikog djela koja nosi ka-
rakteristina obiljeja obraivaa, a. prilagouje sve elemente
izvorne kompozicije (melodiju, harmoniju, ritam i oblik) potre-
bama, mogunostima i stilu soliste, odnosno orkestralnog sastava
za koji se pie.
ARAPOV, Boris Aleksandrov i, sovjetski kompozitor (Pe-
trograd, 12. IX 1905 ). Zasluni umjetnik Ruske SFSR i Uz-
beke SSR. Kao profesor Lenjingradskog konzervatorija odgo-
jio niz uglednih kompozitora (J. Balkain, J. Jefimov, D. To-
stoj, V. Citovi, N. ervinski, A. ernov).
DJELA. ORKESTRALNA. Tr i simfonije: I, 1947; II, CeododHuu Kumau,
1959 i III, 1962. Koncert za violinu, 1964.DRAMSKA. Opere: XodMca, Ha-
cpedduH, 1943; <[>pezam noeda, 1959; filmska muzika. Kantata Jjotceaaji-
~3dduH, 1944 (sa. A. Kozlovskim) i dr.
LIT. : A. Keni gsberg, B. A. Arapov, Moskva 1964.
ARAPSKA MUZIKA obuhvaa muziku naroda arapskog
jezinog podruja i islamskog kulturnog kruga na Prednjem Istoku
(Saudijska Arabija, Jordanija, Libanon, Sirija, Irak) i u sjevernoj
Africi (Egipat, Libija, Tunis, Alir, Maroko), a u irem smislu i
muziku naroda novoperzijskog i turskog jezinog podruja koja
se razvila u posebne dijalekte (->- Perzijska muzika, -> Turska
muzika). A. m. vue korijene iz narodne muzike arapskih nomada
predislamskog doba, a izgraivala se pod utjecajem Islama, kla-
sinih oblika arap. poezije i u dodiru s muzikim kulturama
naroda koje je zahvatila islamska ekspanzija te je postala svoje-
vrsnom sintezom raznorodnih muzikih elemenata. Sve do novijih
vremena a. m. se prenosila usmenom predajom, pa se njezina
povijest, izuzev malobrojnih izvornih muzikih primjera, izvodi
iz posrednih izvora, poglavito iz muzikih teoretskih djela i re-
ligijskih dokumenata, a sama muzika prouava se uglavnom u
njezinu dananjem stanju. Razvoj arapske muzike moe se po-
dijeliti u 5 razdoblja koja se uglavnom podudaraju s vanim do-
gaajima arapske ope povijesti.
Predislamsko razdoblje. Predislamska ili tzv. staroarapska
muzika nomada-beduina ima mnogo zajednikog s hebrejskim
ili staroegipatskim melizmatikim oblicima; izrasla iz govornih
akcenata, ona je povezana s predislamskim narodnim pjesnikim
oblicima koje su gajili putujui pjevai-pjesnici. Psalmodiko,
solistiko, melodijsko deklamiranje narodnih epova uz pratnju
gudakog instrumenta rebaba moe se ubrojiti u primjere izvorne
muzike Beduina. Melodije imaju mali opseg i karakteristine
mikrointervale; neki srednjovjekovni teoretiari navode podjelu
male terce na 6 razliitih tonova. Melodije se monotono ponav-
ljaju od stiha do stiha; vanu funkciju ima u toj muzici ritam
izveden iz govornog ritma; njime se oponaaju koraci deve i
konjski galop. Ovi osnovni ritmovi pojavljuju se u najstarijim
oblicima arapske pjesme; to su po predaji hidd i khabab. Od
instrumenata poznati su od davnine: duff {-> def), plosnat, e-
tvorouglast, dvostruko napeti runi bubanj koji prati akcente
govornog ritma, zat im veliki bubanj tabl, pa vrst a mandoline
s dugim vratom i 2 ice - tanbur i vrsta violine sa 2 ice i etvo-
rouglastim ili krukolikim rezonatorom -> rebab (ili rabab).
Razdoblje razvoja (od 662 do oko 830). U doba osnivanja
dinastije Omejida, velikih osvajanja i irenja na Istok a. m. se
obogauje elementima sirijske, perzijske i grke muzike'
umjetniki karakter. Pojavljuju se profesionalni muzi
osnivaju kole, nastaju originalna djela, poinje se razv
dicionalni orijentalni stil. Prvi put se formulira dotad 1
pojam muzikog izraaja. Muzika je dodue podvrgnuta
poezije i Kur'ana, ali nije vie samo dopuna pjesnikor
Prema suvremenim dokumentima teilo se za umjetnici
kovanjem primarno muzikih elemenata pa u to doba
postaje bogatija, uglaenija, izraajnija, opsegom ira;
se i ritmika graa ali novi se oblici prilagouju zahtjev:
rike; pojedine su vrste razdijeljene prema 4 temeljna 1
h a z a j n 7 / 1 | r a ma l J i J J J i J i \
al thaq.il al awwal J jt i J i i J \ jt J \ Jl a ! t h a a j l a l t h n i
J J i J j ' J J s v a r i j a n t o m md k h u r i
hazaj (po svoj prilici dvodjelni ritam mara), ramal (2+!
prvi thagil, drugi thaqil (svaki sa po 16 doba) i mdkhiiri,
drugog thaqila).
Instrumentarij se takoer obogatio i prilagodio st
napretku, osobito proirenju ljestvice. Najvaniji ir
klasine arapske muzike postaje lutnja'ud ili al-'ud 1
svoj prilici potekla od perzijskog barbata; ima 4 ice i t
perzijskih imena barnm i zir a unutarnje arapskih matb
lath i udeena je u kvartama:
mithlath
bo \\o
mathna
Upotrebljava se i mi' zaf, vrsta harfe ili citre sa 12
kanun (qanun), citra u obliku trapeza sa po 3 ice za
pa ve spomenuti tanbur, a od duhakih, vrsta obo(
(ili zamr) i flauta gesbah ili qhesbah (najee sa 9 rup
struka flauta sa 5 rupa), koja slui i za pratnju pjeva;
muzika sredita bila su, za vladavine Omejida, Dam
Abasida, Bagdad, gdje su muzika i likovne umjetnosti
velik procvat. Na dvorovima kalifa muzika je postalf
dio ceremonijala. U toku sveanosti i slubenih prijema
su nastupali jedan za drugim; otud potjee izraz naub,
koji je u muzici isprva znaio izvodilaki sastav a kasnij
ziciju u obliku niza instrumentalnih (i vokalnih) stavak;
suitu. U to doba su reproduktivni umjetnici esto bi
kompozitori, uitelji, graditelji instrumenata i teoretici
od prvih arapskih muzikih teoretiara, ibn Mussayih
je pjevaki sistem i proirio opseg melodike preko oktav
uenik Muslim ibn Muhriz razbio je okvire klasinog
stiha i time omoguio bogatiji razvoj muzikih linija,
arapskoj baladi graenoj u dugakom nizu stihova jedna
i strukture, melodijska se fraza oblikovala prema jedr
i zatim ponavljala. Ibn Muhriz proirio je muziku fra:
stiha (po uzoru na perzijsku Rubayiu); tako je nastao oblil
koji i danas postoji u arapskoj muzici. Karakter star
stiha sauvale su do najnovijeg doba psalmodike recitacij
koje su jednostavne, isto metrike, bez ikakvih ukrasa. N
skom dvoru glasovita je bila obitelj muziara al Mav,
je na elu Ibrahim (742804), pjeva i instrumentali:
se pripisuje vie od 900 kompozicija. Njegov sin Ish
850), pjeva, lutnjist i teoretiar, sistematizirao je ara
ziku teoriju starije kole (u mnogome podudaranu s Eu
i opisao njezinu praktinu primjenu u 2 traktata: u
melodiji i ritmu i u Velikoj knjizi pjesme. Ibrahim
Mansur Zalzal (?791), takoer dvorski muziar, h
novi tip lutnje ('ud a-abbut), dulje od dotadanje.
Razdoblje irenja arapske kulture na Zapad ((
konane Rekonkviste 1492). Osvajanje zapadnih zema
arapskoj muzici nove utjecaje, koji se od Zapada prei
oplouju i kriaju. Pokuaj sinteze razliitih muzikih
nisu uspjeli zbog etnike raznolikosti. Ve na poetku ov<
istiu se dva muzika sredita jedan u Bagdadu, i
Cordobi gdje se razvijaju razliito usmjerene kole; 1
bamm
ARAPSKA MUZIKA
63

Bagdadu javlja se pored predstavnika tradicionalnog, klasinog
tila i slobodnija kola nezavisnih. U ovom su razdoblju veliki
irapski filozofi, enciklopedisti i teoretiari muzike Alkindi
oko 790 oko 873), Alfarabi (oko 870 oko 950) i Avicena
arap. ibn Sina, 9801037) znanstveno obuhvatili tekovine
slamske kulture. Uzori su im bili grki filozofi pa i u teorijskoj
istematizaciji muzike usvajaju osnove grkog sistema prilagou-
ui ih arapskoj muzici. Prouavaju se u prvome redu fizikalna
vojstva tonova i intervala, obraduju vrste ljestvica, ritmiki
laini i instrumenti. Visinu tonova i njihove meusobne odnose
zraunavali su i utvrivali arapski teoretiari pomou lutnje (ili
anbura); njezine su prazne ice bilo ugoene u tetrakordima a
onski je opseg obuhvaao 2 oktave antikog systema teleion. -
ice na hvataljki, gotovo redovito su dijelile tri nepomine pre-
lice iz kojih su proizlazile pitagorejske vrijednosti velikog cijelog
ona, male i velike terce, iste kvarte i oktave sa dijatonskim ni-
:om od sedam tonova koji je bio i ostao temeljem umjetnike
nuzike Prednjeg Istoka. Osim ovakvim ustaljenim brojem nepo-
ninih prenica, ice su se skraivale dalje veim ili manjim
jrojem pominih prenica pa su se na taj nain dobivale razliite
jolutonske, etvrttonske pa i manje vrijednosti, a oktava je obu-
lvaala esto 17 do 24 tona. Najvei broj pominih prenica
usree se kod Alfarabija, ija je tzv. materijalna ljestvica na
utnji sadravala vie od 25 stupnjeva u oktavi. Razliite sisteme
jestvica ili tonskih rodova izgraivali su i arapski teoretiari
ta osnovi tetrakorda; karakteristino je meutim da su Arapi,
uprotno od Grka, ljestvicu smatrali uzlaznom linijom, to je
losve izmjenilo teoriju 0 tonskim rodovima, odnosno o poloaju
tepena u svakom pojedinom sluaju. Taj se preokret najjasnije
igleda u kromatskom tonskom rodu; dok su kod Grka mali
ntervali smjeteni u donjem dijelu kvarte, kod Arapa se nalaze
1a oba kraja tako da najvei interval dolazi u sredini tetrakorda
poveana sekunda). Ta se pojava naziva orijentalnom kroma-
ikom. Polazei od savrenog sistema Alfarabi je razvrstao
iestvice u dvije grupe tonskih rodova: jake (dijatonske) i slabe
kromatske i enharmonske) sa po 6 razliitih vrsta u svakoj grupi.
Jnutar grupe jakih tonaliteta nalazi se dijatonska ptolemejska
iestvica, karakteristina za dananju orijentalnu muziku naroda
'rednjeg istoka (primjer u modernoj notaciji):
( X ) : 1 KOMA
Avicena, koji se po svemu sudei oslanja na Ptolemejevu
eoriju, nabraja 16 tonskih rodova (7 jakih i 9 slabih); intervali
ih tonaliteta mogu se razdijeliti na tri razliita naina, tako da
lastaje 48 kombinacija. (G. A. Villoteau otkrio je u toku svojih
straivanja 1428 vrsta arapskih ljestvica.)
U pogledu ritma arapska se teorija bitno razlikuje od zapad-
ijake, jer metriko ritmiki oblici arapske muzike nisu sime-
rino naglaeni, ve su zasnovani na slobodnom nizanju kraih
li duljih ritmikih jedinica (aditivna ritmika). Polazi se od naj-
nanje ritmike jedinice (kao antiki chronos protos) koja se slae
1 razliite ritmike figure (iga'at) prema metrikim modelima
loetike. Po tome, to se oslanja na akcente govora, arapska je
nuzika sauvala do danas svoju specifinost. U opoj teoriji o
itmu arapski teoretiari dijele ritmove na sastavljene, koji
lotjeu od staroarapskog hazaja, i na rastavljene, odnosno pre-
inute, koji se sastoje od nizanja ritmikih motiva u duge periode
dor), a te esto obuhvaaju vei melodijski kompleks. Pulsiranje
itmikih figura ili perioda odvija se samostalno i prilino neovisno
melodijskom obliju tako da se melodija i ritmiki instrument
esto kriaju.
Pored vlastite teorije ritmikih modela izgradili su arapski
rednjovjekovni teoretiari (Alkindi, Avicena i dr.) teoriju me-
Ddijskih modela (arap. maqam), odnosno karakteristinih melodij-
kih tipova koji kompozitoru slue za uobliavanje. Prvotno su
a bile narodne melodije koje su u toku vremena tipizirane, zatim
istematizirane i svedene u okvire odreenih ljestvica. Glavna su
luzika obiljeja maqama, temeljni ton svakog pojedinog i od-
eeni broj tipinih melodijskih pomaka. Posljednji veliki teore-
iar klasine, srednjovjekovne arapske muzike Perzijanac Safi
I Din (12301294) klasificirao je i prvi put imenovao 12 maqama
6 avazata (sekundarnih melodijskih tipova).
Velik procvat doivjela je a. m. u osvojenoj panjolskoj gdje
e obogatila panjolskim elementima. Razvio se novi stil tzv. An-
'aluzijske kole koju je utemeljio u Cordobi Ziryab (Abu'l-Hasan
ili ibn Xafi, oko 800), znameniti pjeva, kompozitor, teoreti-
:ar i pedagog. Zirvab je proirio opseg lutnje dodavi joj petu

SVIRA KRATKE OBOE. Fragment s koveia od slonove kosti,
panjolska, XI st.
icu hadd i izgradio vlastiti muziki sistem koji je izloio u 24
nauba. Njegova metoda pjevanja i raspored tih nauba poznati su
po opisu al-Maqqaria: U Andaluziji koncert poinje nashidom
(recitativ), koji se pjeva u slobodno odabranom ritmu. Zatim sli-
jedi polagani dio i priredba zavrava sa dva polet na stavka,
prema pravilima koja je postavio Zirvab. Tragovi Zirvabove
kole naziru se u sjevernoafrikom podruju jo i u XIV st.
Osim Cordobe znaajna su arita zapadnoarapske muzike
Granada, Valencija i Sevilla koja je ujedno sredite gradnje mu-
zikih instrumenata. U tim gradovima djeluje itav niz istaknutih
arapskih muziara i teoretiara: Ibn Kharia i Ibn Zai al-Haddad
(Valencija), Abu al Hossen Ali ben al-Hamra (Granada), Ali ben
Jaahdar, Abu Bakr al-Hassar, Abu Bakr Sabuni i Abu Bakr
ben Sarim (Sevilla) te veliki filozof arapskog Zapada, ujedno kom-
pozitor i muziki teoretiar Avempace (ibn Badah, oko 1090
1138). Karakteristino je da je u osvojenim panjolskim krajevima
muziki ivot obuhvatio ire, narodske slojeve dok je na Istoku
muziciranje uglavnom privilegij dvorske elite, umjetnost virtuoza--
solista. Tako su pod utjecajem panjolske puke refrenske pjesme
nastali novi strofni oblici arapske lirike: muveah i zajal koji su
slini renesansnoj odi ili baladi. Muveah je blii klasinoj
arapskoj metrici ramala, a melodika je bogato ornamentirana;
njegovali su ga prvenstveno dvorski pjesnici virtuozi (pronalazak
se pripisuje 'Obadu al-Quazzazu iz XI st.). Zajal, puka je vari-
janta muveaha u andaluzijskom dijalektu; svakom rimovanom
stihu odgovara druga melodijska fraza. Njegovao ga je i proirio
puki pjesnik i trubadur ibn-Guzman (XII st.) ije su pjesme bile
podjednako omiljene u panjolskoj i zemljama Prednjeg istoka.
U afrikim provincijama isprepletali su se sve do prve Rekon-
kviste utjecaji s Istoka (osobito iz Sirije i Iraka) i sa Zapada. Za
velikih kranskih osvajanja, protjerani Arapi osnivaju u ber-
berskoj Africi kulturne centre u koje presauju umjetnike tra-
dicije andaluzijskih gradova. Razvijaju se etiri muzika dijalekta
ije varijante odaju podrijetlo: tuniska je kola pod utjecajem
seviljske, alirska pod kordobskim utjecajem, a Tet uan i Fez
blizi su stilski nekadanjim sreditima u Valenciji i Granadi.
Istodobno, islamska muzika dalje se iri u kranskoj panjol-
skoj. Izvjetaji o Rekonkvisti i suvremene kronike govore o mu-
zikim priredbama na kojima sudjeluju krani, Jevreji i Saraceni;
ugledajui se na muhamedanske knezove, kranski vladari uvode
arapsku muziku u svoje palae; dvorski ongleri, plesai i svirai
uglavnom su Arapi. Sam narod usvaja saracenske pjesme tako
da crkvene vlasti najzad moraju intervenirati (koncil u Valladolidu).
Razdoblje stagnacije. Od XVI st . nadalje, kada je vlast
nad islamskim svijetom prela u ruke turskih sultana, razvoj
arapske muzike nije vie posve jedinstven; stvaraju se sve izra-
zitije raznolini muziki dijalekti (egipatski, turski, perzijski), a
sama a. m. u uem smislu zapravo stagnira. Tradicionalna, arapska
muzika djela sve vie ustupaju mjesto novim oblicima mahom
turskoga podrijetla; to su npr. orkestralna predigra Pesref i meliz-
matike pjesme Semai, Nakis i Kiami-natik. Od teoretskih djela
toga razdoblja zanimljiva je manja rasprava nepoznatog autora
Poznavanje 8 tonova koja sadri jedini do danas poznati
pokuaj notacije arapske muzike: znakovi arapskog pisma raspore-
eni su prema grkom alfabetu (slovana notacija). U traktatu
64 ARAPSKA MUZIKA ARBOS


GOZBA UZ SVIRKU LUTNJE. Minijat ura iz arapskog rukopisa
Egipat , XI V st .
se nalazi i tabulatura za lutnju ugodenu u kvintama; takva se
lut nja jo i danas upotrebljava u Aliru i Maroku (kouit ra).
U XVIII st. javljaju se pokuaji renesanse andaluzijskog stila. El-
Had'Allal al-Batla (172957) iz Feza, komponira naubu u
tonalitetu istihldl (izlazak mjeseca), srodnu klasinoj naubi dil.
Muhamed ibn al-Hassan al-Hdik sastavlja zbirku azjala i tavasiha
(novo ime za muveah), te svih klasinih i neoklasinih tradicio-
nalnih pjesnikih oblika, koje razvrstava u slijed nauba. U to
doba nastaju i neke neobine eklektike tvorevine; neki pjeva
npr. sastavlja udan mozaik reminiscencija povezujui u cjelinu
egipatski taqsim, andaluzijski mavg.1 i druge folkloristike elemente.
Najnovije doba. U okviru velikog pokreta za ponovnim
oivljavanjem cjelokupne muhamedanske kulture i umjetnosti,
zapoela je i obnova arapske muzike. God. 1932 odran je meu-
narodni muziki kongres u Kairu, na kojemu je utvren program
naunog istraivanja i sakupljanja ostataka islamske muzike, te
pokretanja njezine obnove i pripremanja tla za razvoj koji bi se
uskladio s razvojem evropske muzike. S tim u vezi osnovani su
istraivaki instituti u Kairu (Institut za orijentalnu muziku),
Carigradu (u sklopu Konzervatorija), Ankari, Jeruzalemu, Rabatu
(Konzervatorij u suradnji s Institutom za domorodaku umjetnost),
Tetuanu i drugdje, u kojima se radi na sakupljanju i sistemati-
zaciji materijala.
Na temelju dosadanjih istraivanja utvreno je da, uspr-
kos nejedinstvenosti dananje arapske muzike, postoje odre-
ena karakteristina svojstva zajednika svim arapskim mu-
zikim dijalektima. To je prije svega pojava mikrointervala; zatim
primjena mnogobrojnih, raznovrsnih tonaliteta: svaki tip melodije
i svaka vrsta tonaliteta obuhvaa 8 tonova oktave, ali se ti tonovi
mogu odabrati izmeu 24 ljestvinih stupnjeva (evropsko uho
teko moe razlikovati sve te tonove, a ne mogu se niti notirati);
u melodici se esto susree poveana sekunda; zajedniko je
obiljeje svih muzikih dijalekta smisao za sloene ritmove koji
se izvode na raznovrsnim udaraljkama gotovo potpuno neovisno
od melodije (d'Erlanger je uspio zabiljeiti 110 vrsta ritmova,
koji se danas upotrebljavaju, a osim njih postoje jo mnoge va-
rijante); glavno je obiljeje oblikovanja princip slobodnog nizanja
dijelova bez dinamikih vrhunaca i bogato ornamentiranje na
razliite naine: vokalize, melizmi, trileri, kratki guturalni ak-
centi, brze pasae. Po grai a. m. je monofona, polifonih i har-
monijskih elemenata nema, izuzev nekih oblika heterofonije
(bordunske i ostinatne forme). Kod muziciranja, karakteristina
je sklonost improvizaciji, neznatnoj jaini zvuka i solistikoj
prvenstveno vokalnoj ili instrumentalnoj izvedbi ili malim, ko-
mornim sastavima. Openito se u arapskoj svjetovnoj i duhovnoj
muzici dananjice moe utvrditi podjela na zapadnjaku dijalek-
talnu grupu koja se nadovezuje na andaluzijsku tradiciju i na
istonjaku grupu kojoj su glavna sredita Kairo i Carigrad.
U liturgijskoj muzici takoer nije provedeno jedinstvo; Kur'an
se danas ita na dva naina: u oficijelnom liturgijskom stilu
koji se kree izmeu poviena govora i pjevanja (tzv. kantilacija
slina silabikim recitacijama psalama i lekcija) i u koncertant-
nom stilu koji je bliz svjetovnom umjetnikom pjevanju, bogat
melizmima, s melodijom koja slijedi svjetovne modele maqama.
Osebujna tvorevina islamske duhovne muzike su molitvena za-
zivanja ('odan) mujezina s minareta, oblikovana poput si
rapsodinih uvoda (maval) svjetovnog pjevanja.
LIT. : R. G. Ki esei oett er, Die Musik der Ar aber, Leipzig 1842
N. Land, Recherches sur l'histoire de la gamme arabe, Actes du Viem
Int ernational des Orientalistes, Leiden 1884. Ibrahim bey Mustafa,
des intervalles dans la musique arabe, Kairo 1888. X. M. Collangei
sur la musique arabe, Journal asiatique, 190406, IVVIII. R
L'Oriental isme musical et la musique arabe, Le Monde Oriental , 1
A. Z. Idel sohn, Die Maqamen der arabischen Musik, SBIMG, 19
Ronzevalle, Un Traite de musique arabe moderne, Beyruth 1913. .
Die Vol ksmusi k der Ar aber von Biskra und Umgebung, ZFMW,
K. Schlesinger, Is European Musical Theory Indebted to the Arabs
1925. H. G. Farmer, Arabic Musical Manuscripts in the Bodleiai
London 1925. Isti , The Influence of Music: From Arabic Source
1926. Isti , A Hist ory of Arabian Music to the XIIIth Century, Lon
R. Lachmann, Musik des Orients, Breslau 1929. R. d'Erlanger, L:
Arabe (6 sv.), Pari 193059. H. G. Farmer, Studies in Orient j
Instrument s, London 1931. G. Pesenti, Canti sacri e profani, dar
degl i Ar abi, dei Somal i e dei Suaheli, Mil ano 1931. O. Ursprum
Frage nach dem arabischen beziehungsweise maurischen Einfluss auf
landische Musik des Mit tel alt ers, ZFMW, 1934. J. Robson, Anciei
Musical Inst ruments, Gl asgow 1938. H. G. Farmer, The Sources t
Music, An Annot ated Bibl iography, Bearsden 1940. R. Lachmai
Cant ill at ion and Song in the Il e of Djerba, Jer usal em 1940. B.
La Muica hispano-musul mana en Maruecos, Larache 1941. C.
Rise of Music in the Ancient World, East and West, New York 1943,
Farmer, The Minstrel s of t he golden Age of Isl am, Islamic Cul ture, 1
194344. H. Mickmann, Terminol ogie arabe des instruments de
Kairo 1947.Isti , Le Rapports ent re la musique oriental e et occident:
ne Egyptienne, 1948, 2728. H. G. Farmer, What is Arabian Mu
gow University Or ient al Society, 1948.-A. Chotti n i H. Hi ckmann,
Musik, MGG, I, 1951. H. G. Farmer, The Religious Music of Ila:
of the Royal Asiatic Society, 1952. E. Gerson-Ki wi , Migrat ions and
of Oriental Fol k Instruments, Journal of the International Folk Musi
1952. 5. M. Stern, Les Chansons mozarabes, Palermo 1953. H.
Grundl agen der ant iken und oriental ischen Musikkul tur, Berl in 19
Shi loah, Caracterist iques de Fart vocal arabe au moyen age, Tel-j
ARATO, Istvan, madarski kompozitor (Zagreb, 9. II
Muziku studirao u Budimpeti (Z. Kodalv), kasnije u ]
u Salzburgu. ivi u vicarskoj. U krugovima evropske
avangarde postao je poznat svojim apstraktnim baletima
DJELA: rapsodija za orkestar. Sonat ina za viol inu i klavir
Ronda dei tempo, 1952; Muica astratta per un balletto za 14 instrumei
Kantat a Ruf za zbor i or kestar, 1950; zborovi; sol o-pjesme.
ARBATSKI (Arbatskv), Jurij (Yury), ruski orgul;
pozitor i muzikolog (Moskva, 15. IV 1911 ). Studij kor
dovrio je 1932 kod H. Grabnera na Konzervatoriju u I
God. 1933 bio je dirigent u Leskovcu i Sremskoj Miti
1935 zborovoa i orgulja katolike katedrale u Beograd
ivao je balkanski muziki folklor. Prije odlaska na ;
institut u Pragu (1942) sabrao je veliki folklorni mater
3000 albanskih, 1000 makedonskih i neto srpskih, hr
bugarskih zapisa), ali su svi njegovi fonografski snimci
prilikom bombardiranja Beograda. God. 1944 A. je u Pri
torirao disertacijom Sviranje na tupanu u Makedoniji
ivi u Chicagu, gdje vodi folklornu zbirku biblioteke 1
DJELA: Stichproben aus den Volksmusikkulturen Sudost europa:
einer Verzvertung der Elemente der ukrainischen Volksmusikkultur in aben
Kunstmusik; Possibilities of Crossing of the Modem Occidental Art .
Extraeuropean Musi c Cult ures; The Road of the Musi c of Humanit
the Tupan in the Central Balkans, 1953. Komponirao je 8 simfo
orkestral na, kl avirska i orgul jska djela.
LIT. : O. Kuszni r, Jury Arbat sky, MGG, I, 1951.
ARBEAU, Thoinot (anagram pravog imena Jean Ta
francuski muziki pisac (Dijon, 1519 Langres, 1595). u
Langresu. Napisao traktat o plesovima svog doba Orches
traite en forme de dialogue (Langres 1589), vaan zboj
opisa svih ondanjih vanijih plesova (branle, allemande.
pavane, gaillarde, moresca, matassin i dr.), kao i zbog n koje
se odnose na muziku. A. donosi i mnogo podataka o nim i
kulturnim prilikama svoga vremena. Djelo je bo strirano
slikama i notnim primjerima.
NOVA IZD. : Orchsogr aphie obj. L. Font a, 1880; na engl es
C. W. Beaumont , 1925; izvatke iz toga djela preveo na njemaki A.
(Die Tanze des XVI Jahrhunderts), 1878; 6 stavaka obradio W. Berg:
LIT. : R. Sonner, Musik und Tanz, Leipzig 1930. E. P. Bari
Thoinot's Francy, Musik and Let ters, 1930. C. Sachs, Weltgesi
Tanzes, Berl in 1933. A. Mary, L'orchesographie de Thoinot A
Tresors des bibl. de France, 1935. P. Nettl , The Story of Dance h
York 1947. A. Mi chel, Die altesten Tanzlehrbiicher, s. a. R. Sonn>
Arbeau, MGG, I, 1951 .
ARBS, Enrique Fernandez, panjolski dirigenl
nist (Madrid, 24. XII 1863 San Sebastian, 2. VI 19
ziku studirao u Madridu (J. Monasterio), Bruxellesu (t
temps, F. A. Gevaert) i Berlinu (J. Joachim). Kratko
koncertni majstor Berlinske filharmonije, zatim predavai
na konzervatoriju u Hamburgu i Madridu. God. 1889 1
majstor glasgowskog simfonijskog orkestra, 1891191
sor na Royal Cottege of Music u Londonu. Od 1904 bio
:
gent te profesor Konzervatorija u Madridu. Kao dirigenti
je u Italiji, Francuskoj, Belgiji, vicarskoj, SSSR i SAD '
tirao je i kao lan komornih sastava.

<
ARAPSKA MUZIKA

VOJNIKA MUZIKA. Minijatura iz rukopisa Haririjevih makama, Bagdad, 1237
BALET

PLESNA SVEANOST. Minijatura iz engleske kronike Jeana de Waurina
J
XV st.
ARBOS AREZZO 65

DJELA: Noche de Arabia i Ausencia za orkestar. Trois Pi eces originales dans
le genre espagnol za klavirski trio Kompozicije za violinu. Zarzuela Viaje
al centro de la tierra, 1895. Pjesme. Orkestrirao vie klavirskih kompozicija
I. Albeniza.
LIT.: V. Espi nds Molto, El meastro Arbos, Madrid 1942. ARCADELT
(Archaet, u francuskim izvornicima Harcha-delt i Arcadet),
Jakob (Jacques), nizozemski kompozitor (oko 1500 ili 1514
Pariz, 14. X 1568). Podaci o njegovu ivotu vrlo su oskudni.
Prema Van der Straetenu potjee vjerojatno iz Brug-gea ili
Brabanta a drugi misle da mu je domovina Liege. kolovao se
moda kod Josquina Des Presa to takoer nije pouzdano
utvreno, ali su rana Arcadeltova djela svakako inspirirana Josqui-
novim stilom. Zna se da je A. dulje vremena boravio u Italiji:
najprije u Firenci (30-tih godina), zatim u Rimu gdje je isprva
pjeva (tenor) a od 1540 (ili 1539) do najkasnije 1552 dirigent
Papinske kapele.
God. 1557 objavljene su mu 3 mise u Parizu a u naslo-
vu je tituliran dvorskim dirigentom kardinala Charlesa de Lor-
rainea. U kardinalovoj je pratnji dospio i na francuski dvor,
gdje dobiva naslov regius musicus. Komponirao je preteno
svjetovnu muziku, posebice madrigale (vie od 200) i francuske
chansone (oko 120). Neobinu je popularnost stekao upravo kao
madrigalist: prva knjiga njegovih 4-glasnih madrigala doivjela
je jo za njegova ivota, tj. do 1654, etrdeset izdanja, a madrigal
// bianco e dolce cigno postao je antologijsko djelo. Po stilu A.
pripada meu rane majstore renesansnog madrigala: slog mu je
redovito 4-glasan, a isticanje gornjega glasa jo je u vezi s frotto-
lom. Harmonije su mu iste, dijatonske, graa polifonika mjesti-
mice akordika, izraz melodiozan lirian a interpretacija teksta,
koji je najee Petrarkin, vanredno poetina. U chansonima se
A. pribliava stilu chanson mesure'e, a u misama i motetima provodi
skroz imitaciju.
DJELA: VOKALNA. Pet knjiga 4-gl. madrigala: IIV, 1539 i V, 1544;
Pnmo li bro di Madrigali a 3 v., insieme alcuni di C. Fena con la gionta di dodese
canzoni francese & sei moteti novissimi, 1542; vie madrigala u talijanskim anto-
logijskim zbirkama; oko 120 francuskih chansona u zbirkama Le Roya, Ballarda,
Attainganta i dr. CRKVENA: Missae tres cum 4 et 5 vocibus; 1557; 1 knjiga
mot eta a 4, 1545; Canticum beatae Mariae Virgini s, 1557.
NOVA IZD.: 6 chansona, 1 motet i 29 madrigala obj. R. J. van Maldeghem
(zbirka Tresor musical e, 1874, 1884 i 188992); The Chansons of J. A. obj. E.
B. Hel m (Smith College Music Archives, V 1942); madrigale obj. B. Meier
(Das Chortnerk, 58); mot ete obj. H. Osthoff (Das Chormerk 54, 1956).
LIT. : R. Ei tner, Jacob Archadel t, MFM, 1887. W. Klef i sch, Arcadelt
als Madrigalist (disertacija), Koln 1938. A. Ei nstein, The Ital ian Madrigal,
Princeton 1949. J. Schmi dt-Gorg, Jakob Arcadelt , MGG, I, 1951. Ch.
van den Borren, Arcadellt ou Monte?, Revue Belge de Musicologie, 1952. F.
Lesure, A. est mort en 1568, Revue de Musicologie, 1961. I. A.
ARCHER, Violet, kanadski kompozitor i pijanist (Montreal,
24. IV 1913 ). Klavir i kompoziciju studirao na Konzervatoriju
u Montrealu, u kompoziciji se zatim usavravao kod P. Hinde-
mitha i B. Bartoka u New Yorku. God. 195053 predavao na
North Texas State College, 195361 na Univerzitetu u Oklahomi.
Od 1962 profesor je teoretskih muzikih predmeta na Univerzitetu
u Alberti, Kanada. U svojim djelima slui se povremeno i dode-
kafonijom.
DJELA. ORKESTRALNA: s imfonij a, 1946; simfonij ska pjesma The
Nun, 1944; koncert za timpane, 1939; koncert za klavir, 1956; koncert za violinu,
1959; Concertino za klarinet i orkestar, 1946; Britannia, ajoyful Overture, 1941;
Fantasy on a Gromid, 1946; Three Sketches, 1961; Fantasia concertante za flautu,
obou, klarinet i gudae, 1939 i dr. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1940
i 1942; 2 gudaka trija, 1953 i 1961; 2 kl avirska trija, 1954 i 1957; kvartet za
flautu, obou, klarinet i kl avir, 1945; gudaki kvintet , 1963; sonata za flautu,
klarinet i kl avir, 1944; sonat a za violinu i klavir, 1956; sonata za viol onelo i
klavir i dr. Kompozicije za klavir i orgul je. Zborovi; sol o-pjesme i dr.
ARCHET (archetto) -> Gudalo
ARCHI... ARCI... (tal.), uz imena starijih i nstrumenata
znai ili velik oblik instrumenta (archiviola, arciliuto) ili neku
osobitost u gradnji (archicembalo).
ARCHICEMBALO (tal.), posebna vrsta embala koji je
izumio Nicola Vicentino da bi ostvario prirodnu ugodbu na in-
strumentu s tipkama, odnosno da bi mogao izvoditi u tanoj in-
tonaciji tri antika tonska roda (dijatonski, enharmonski i kro-
matski). Instrument je imao 125 tipaka, tj. 6 nizova rasporeenih
vjerojatno na 2 manuala. Oktava je bila podijeljena na 31 ton.
A. je zbog tekoa pri sviranju ieznuo iz prakse ve potkraj
XVI st. Vicentino ga je opisao u svojemu djelu L'antica muica
ridotta alla moderna prattica (1555); osim toga izgradio je i jedan
Arcfhjiorgano. Instrumente sline archicembalu konstruirali
su kasnije G. B. oni (sa 3 manuala), K. Luvthon (Universal-
klavizymbel sa 18 tonova u oktavi, 1585), Vito Trasuntino (clave-
musicum omnitonum sa 31 tonom u oktavi, 1606) i dr.
U novije su doba instrumenti s tipkama za reprodukciju
prirodne ugodbe uglavnom harmoniji.
LI T. : Sh. Tanaka, Studien i m Gebiet der reinen St immung, VFMW,
1890. A.Koczirz, Zur Geschicht e des Luvthon' schen Klavizimbel s, SBIMG,
190708. W. Dupont , Geschichte der musikalischen Temperat ur, Nordl in-
gen 1935. I. A.
ARCILIUTO (tal.), velika lutnja sa dvije punice i dva niza
ica. Na jednom nizu izvodi se melodija, a na drugome pratnja
(bordun). Konstruirao ju je A. Piccinini 1623. -> Teorba.
ARCIORGANO (tal.), poseban tip orgulja iz XVI st. koje
je sagradio i opisao N. Vicentino (Descrizione dell'arciorgano, 1561).
-> Archicembalo.
ARCO (coll'arco, are, c. are, arcato, od tal. arco gudalo),
uputa violinistu da svira gudalom. Upotrebljava se kad treba pre-
kinuti izvoenje -> pizzicata.
ARDVOL, Jose, kubanski kompozitor panjolskog podri-
jetla (Barcelona, 13. III 1911 ). Od 1930 ivi u Habani. Ondje
je 1934 osnovao i do 1952 vodio komorni orkestar, a sudjelovao je
i u pokretanju avangardnog udruenja Grupo de Renovacion
Musical te u osnivanju Simfonijskog orkestra i Muzike akademije
u Habani na kojoj je od 1938 profesor kompozicije. Predaje i na
Univerzitetu. Surauje u razliitim strunim asopisima i urednik
je revije La Muica. Svoja ranija djela A. je komponirao atonalno,
kasnije se pribliio neoklasicizmu. iv i raznolik ritam njegove
muzike otkriva utjecaj kubanske narodne muzike.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri si mfonije: I, 194347; II, 1945 i III,
1946. Koncert za 3 klavira, 1938; koncert za klavir i duhaki orkestar , 1944;
simfonijske varijacije za violonel o, 1951; El son za viol inu, 1952; 3 ricercara,
1936; 3 Concerta grossa; 9 Pequetas pi ezas, 1943; 2 kubanske suit e, 194711949;
Trtptico de Santi ago, 1949; Triptico de Pinar del Ri o, 1954; Muica za mali orke
st ar, 1957. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1933; 11,1943 i III, 1959.
Koncert za gudaki sekstet , 1932; Mui ca de cdmara za sekstet, 1936; duhaki
kvintet , 1957; 6 sonata za 3 razl iita instrument a, 193746; sonat a za
viol inu
i kl avir, 1947; sonata za violonelo i klavir, 1948; sonata za git aru, 1948; sonat ina
za violinu i klavir, 1932; sonat ina za viol onel o i kl avir, 1950. KLAVIRSKA:
tri sonate, 1944; 2 sonatine, 1922 i 1934. Balet Forma za zbor i orkestar, 1943.
Filmska muzika. Burla de Don Pedro a caballo za zbor i orkestar, 1943;
zborovi; solo-pjesme.
LIT. : O. Mayer-Serra, Muica y Musicos de Lat ino- America, Mexico
1947. Josi Ardevol, Compositores de America, Washingt on 1955.
ARDITI, Luigi, talijanski dirigent i kompozitor (Crescentino,
Vercelli, 22. VII 1822 Hove kraj Brightona, 1. V 1903). Uio
na Milanskom konzervatoriju. Bio je dirigent u Vercelliju, Milanu,
Torinu te u Habani, Carigradu i Dublinu. Nastanio se zatim u
Londonu gdje je bio dirigent na Talijanskoj operi i promenadnim
koncertima u Covent Gardenu (187477). Gostovao je u Beu,
Petrogradu i Madridu te u Njemakoj i u Americi. Stekao je
popularnost nizom plesnih pjesama (II Baccio, Uincantatrice,
Parla). Komponirao je i tri opere te kraa instrumentalna djela.
Napisao je autobiografiju My Reminiscences (1896).
AREL, Btilent, turski kompozitor i pijanist (Istanbul, 23.
IV 1919 ). Zavrio studij na Konzervatoriju u Ankari (N. K.
Akses, F. Erkin, E. Praetorius). Nastavnik muzike teorije na
konzervatorijima u Istanbulu i Ankari, od 1951 muziki direktor
Radio-Ankare. Suosniva Akademije za balet i narodne plesove
u Istanbulu (sada u Ankari) i udruenja Helikon, dirigent Komor-
nog orkestra; kao kompozitor sljedbenik suvremenih muzikih
strujanja.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1945 i 1947; koncert za kl a-
vir, 1943; Passacaglia za gudae i udaral jke, 1944. KOMORNA: etiri stavka
za gudaki kvartet, 1947; Muzika za gudaki kvartet, 1947; kl avirski trio, 1949.
Kompozicije za klavir {Constructi ons, 1950). DRAMSKA: baleti Hdnsel und
Gret el, 1951 i Bremer St adtmusi kanten, 1954; muzika za dramu Sal oma O.
Wildea i dr.
AREND, Max, njemaki muzikolog (Deutz na Rajni, 2. VII
1873 Koln, 1944). God. 188993 studirao muziku i muziko-
logiju u Kolnu i Wiesbadenu (H. Riemann), uz to i pravne nauke.
Pisao muzike kritike i eseje. Nastojao oivjeti interes za umjet-
nost Chr. W. Glucka, pa je 1913 osnovao i udruenje Gluck-
gemeinde.
DJELA: Gl uck, 1921; sabrani lanci Zur Kunst Glucks, 1914. Priredio
izdanje Gluckovih kominih opera Le recontre imprevue (Der Pi lger von Mekka),
1910 i L'arbre enehante (Der Zauberbaum), 1911.
ARENSKI, Anton Stepanovi, ruski kompozitor, pijanist
i dirigent (Novgorod, 12. VII 1861 Terioki, Finska, 25. II
1906). God. 187982 studirao na Konzervatoriju u Petrogradu
(K. Johannsen, N. Rimski-Korsakov). God. 1883 predavao har-
moniju i kontrapunkt na moskovskom Konzervatoriju, 18951901
bio je dirigent Carske pjevake kapele u Petrogradu. Po znaaj-
kama svog stvaranja blii je P. I. ajkovskom nego skupini Peto-
rice.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije si mfonije, 1883 i 1889; koncert za kl a-
vir, 1882; koncert za violinu, 1891; fant azija na ruske narodne pjesme za kl avir;
3 suite; intermezzo za gudaki orkestar; varijacije za gudaki orkestar na temu
P. I. ajkovskog. KOMORNA: dva gudaka kvart eta; dva klavirska trija;
klavirski kvintet. Kl avirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Cou na Bome,
1890; PatfajAb, 1894 i Ha.ab u HaMannmu, 1903. Balet Honb e Ezunme, 1900; scenska
muzika. Kantate; zborovi, solo-pjesme. Udbenici: KpaniKoe pyKosodcmeo
KnpaKtnuHecKoMy ujyneHuw tapMonuu, 1891 (V izd. 1929; njemaki prijevod, 1900);
Pynoeodcmeo K u3yueMUHj <f>opM uucmpyMeumatibnou u eoKaAbtiou My3UKu (2 sv.),
189394 (VI izd. 1930); C6opHuK 3adai (1000) A.I npaKtnu-uecKoio u3yueHUH
zapMOHuu, 1897 (najnovije izd. 1960).
LIT.: F. LJbinuH, AHTOH ApeHCKHH, CoBeTCKafl My3biKa, 1961, 7. Isti,
A. C. ApeHCKHH, Moskva 1966.
AREZZO, Guido -> Guido d'Arezzo
Muz., E, I,
66 ARGENTA ARIE

ARGENTA (Maza), Ataulfo, panjolski dirigent (Castro
Urdiales, Santander, 19. XI 1913 Los Molinos kraj Madrida,
21. I 1958). lan crkvenog pjevakog zbora u rodnom gradu,
klavir, violinu i kompoziciju uio na Konzervatoriju u Madridu.
Kasnije je studirao dirigiranje u Belgiji i Njemakoj. Od 1945
bio je stalni dirigent Simfonijskog orkestra u Madridu. Istakao
se i kao zborovoda. Na koncertnim turnejama po inozemstvu
(Evropa, Juna Amerika) popularizirao djela suvremenih
panjolskih kompozitora.
LIT. : B. Gavol y, At aulfo Argent a, Geneve 1956. A. Fernandez Cid,
Ataul fo Argent a, Madrid 1958. J. Montero Al onso, Vida apasionada de
Ataul fo Argenta, Sant ander 1959.
ARGENTINA (pravo ime Antonia Merc y Luque), pa-
njolska plesaica i koreograf (Buenos Aires, 1888 San Sebastian,
1936). Ki roditelja plesaa, ve kao jedanaestgodinja djevojica
nastupila u kraljevskoj operi u Madridu. Nakon velikih uspjeha
u najveim panjolskim kazalitima odlazila je od 1905 na duge
turneje po Evropi i Junoj Americi. God. 1927 prireivala u Pa-
rizu u Thetre des Champs-Elysees samostalne koncerte uz pratnju
gitare i kastanjeta koje je svirala izvanredno virtuozno. Ponovno
je gostovala u Parizu (Opera comigue) 1929 sa panjolskim bale-
tima. Tada se istakla u baletima Juerga (Batista), Sonatina (Halffter),
El Contrabandista (Espla), Triana (Albeniz) i naroito u baletu
El amor brujo (de Falla). A. je prva nastojala razviti panjolski
ples u klasinom okviru. Ona je najslavnija panjolska plesaica
svoga vremena.
ARGENTINSKA MUZIKA. Poeci muzike kulture u ovoj
zemlji, kao i u drugim zemljama June Amerike, povezani su s
radom misionara-redovnika, koji su udarali temelje muzikoj
nastavi i crkvenoj muzici. Medu njima se najvie istaknuo isusovac
Luis Berger (15881641) koji je propagirao sviranje na evropskim
muzikim instrumentima. U Argentini su u kasnijim stoljeima
boravili i poznatiji evropski kompozitori, tako u XVIII st. em-
balist i orgulja Domenico Zipoli. Poto je Argentina 1813 po-
stigla politiku nezavisnost, prilike za razvoj muzike kulture
postajale su sve povoljnije. Iste godine nastaje argentinska himna;
napisao ju je Blas Parera, jedan od prvih poznatih argentinskih
kompozitora XIX st. God. 1826 izvodi se u Argentini prva opera,
Rossinijev II barbiere di Siviglia. U prvoj polovini stoljea dominira
u argentinskoj muzici talijanski utjecaj, kome su podlona sva
tri istaknuta muziara toga razdoblja: Amancio Alcorta (1805
1862), autor klavirske i komorne muzike te pjesama, Juan Pedro
Esnaola (18081878), pijanist i utemeljitelj Muzike akademije
u Buenos Airesu (1822) i Juan Bautista Alberti (18101884),
knjievnik i kompozitor veinom klavirske muzike.
U drugoj polovini XIX st. razvija se u Argentini nacionalni
muziki smjer, koji svjesno gradi na elementima folklora. Prvi su
mu predstavnici Francisco Hargreaves (18491900), autor prve
argentinske opere Bijela maka (1877) i Arturo Berutti (1862
r
938), kompozitor opere Pompa (1897), u kojoj se prvi put
likovi iz naroda pojavljuju u argentinskom muziko-scenskom
djelu. Plodnu i razgranatu aktivnost razvio je Alberto Williams
(18621952), uenik Parikog konzervatorija, pijanist, pedagog,
dirigent, teoretiar, organizator i utemeljitelj Konzervatorija u
Buenos Airesu (1893). U svojim djelima uspjeno zdruuje zna-
ajke kasne romantike i argentinskog folklora. Napisao je, medu
ostalim, 9 simfonija i oko 150 klavirskih kompozicija. Dok je
Constantino Gaito (18801945) najpoznatiji argentinski operni
kompozitor, Gilardo Gilardi (1889) pie preteno orkestralna djela.
Rousselov uenik Carlos Lopez Buchardo (18811948) sjedinjuje
impresionistike i folklorne elemente; najuspjelije su mu solo--
pjesme. Toj generaciji pripada pijanist Ernesto Drangosch (1882
1925), Felipe Brero (1884 ; narodna opera El Matrero) i Floro
Ugarte (1884).
U generaciji roenoj devedesetih godina zamjeuje se sve
odreenije naputanje nacionalno-muzikih smjernica. Nacio-
nalnom pravcu ne pripada Jose Maria Castro (1892), lan razgra-
nate obitelji muziara, preteno neoklasik, dok je njegov brat
Juan Jose Castro (18951968), d'Indvjev uenik i dirigent meu-
narodnog ugleda, samo u nekim kompozicijama blizak argentin-
skom folkloru (Sinfonia argentina). Luis Gianneo (1897) je naj-
poznatiji po svojim orkestralnim djelima. Jedan od najradikalnijih
suvremenih argentinskih kompozitora je Juan Carlos Paz (1897)
koji je od neoklasicizma, preko atonalnosti i politonalnosti, preao
k Schonbergovoj dodekafoniji; najizrazitiji je u komornim kompo-
zicijama. Dalek je od nacionalnog smjera i Malipierov uenik
Honorio Siccardi (1897).
Od argentinskih muziara roenih u ovom stoljeu najdaro-
vitiji je i najugledniji Alberto Ginastera (1916). U svojim djelima
sretno spaja vrlo razvijenu kompozicijsku tehniku s folklornim
obiljejima (Sinfonia Portena, Concierto argentino, Cantos
del Tucuman za sopran i mali instrumentalni sastav). Od ostalih
istiu se Roberto Garda Morillo (1911), kompozitor i e:
Rodolfo Arizaga (1926) i Mauricio Kagel (1931) koji ivi u I
i oituje poseban afinitet za aleatoriku i elektronsku muziki
Sredite kulturnog i muzikog ivota zemlje ve je 01
Buenos Aires sa svojim mnogobrojnim muzikim ustano
od kojih svjetski ugled uiva opera Teatro Colon.
LIT. : J. Aharez, Origines de l a muica ar gent ina, Rosario de Sa:
1908. S. Cabrebra, Chansons populaires argentines, Pari 1931. A. Se
Historia de la muica argent ina, 1933. C. Vega, Danzas y canciones arge
1933. Isti, La muica popular argentina, 1941. G. Chase, A Guide oi
America Music, Washington 1945. N. Sloni msky, Music of Lat in Ai
New York 1945 (III izd. 1949). J. Aretz-Thiele, Muica tradicional arg
1946. O. Schiuma, Miisicos argentinos contemporaneos, Buenos Aires
J.
ARGERICH, Marta, argentinska pijanistica (Buenos .
5. VI 1941 ). Uenica V. Scaramuzze, F. Gulde, N. Mag
i S. Askenazea, kao koncertant debitirala ve 1949 uz pi
orkestra u Buenos Airesu.
1957 osvojila prvu nagrai
Busonijevom natjecanju u
zanu i enevi, a 1965 ni
dunarodnom Chopinovor
tjecanju u Varavi, to joj
vorilo put u najvea sv
muzika sredita. Umjetni
vanredne tehnike spremi
razitog smisla za modi:
klavirskog zvuka, istie se ma
plastinom interpreta
muzikog sadraja. A. je s la
takoer i velik broj gi fonskih
ploa.
ARGHUL (arap.),
truka svirala felaha (bila
znata i starim Egipa sa
dvije cilindrine cijevi su
privrene jedna uz gu.
Desna, sa est rupica, za
izvoenje melodije, lijt bordunsku
pratnju. Bord
svirala moe se produljiti jednim ili sa vie nastavaka, s
jednostavnim jezicem koso je urezan u cijevi. Kod nja
obje se svirale dre u ustima, ali se ne pritiskaju ni zu ni
usnicama. upljina ustiju slui kao spremite zraka ko
raci dovode diui kroz nos, a da kod toga ne prekidaj;
ranje. A. se gradi u tri veliine.
LIT.: G. A. Villot eau, Descript ion historique, technique et litt era:
inst ruments de musique des Orientaux, Descript ion de l 'Egvpt e, Pari
C. Sachs, Real-Lexikon der Musikinstrument e, Berl in 1913. K.
ARHANGELSKI, Aleksandar Andrejevi, ruski di i
kompozitor (Penza, 23. X 1846 Prag, 16. XI 1924). V
esnaeste godine crkveni zborovoda. God. 1880 organizirao
titi zbor, s kojim je koncertirao po Evropi. U ruskom crkv
pjevanju zamijenio djeake glasove enskima. Napisao
broj crkvenih kompozicija (mise, rekvijem).
ARIBO SCHOLASTICUS (Arbeo, Arbon, Arpeo, Ai
benediktinac, muziki teoretiar iz XI st. Sigurnih npdat
njegovu ivotu ima vrlo malo. Prema novijim istraivanjima
(K. G. Fellerer) smatraju da je bio Bavarac iz Freisinga i
tamo umro kao predstojnik (scholasticus) katedralne kole
drugi (J. S. Waesberghe) dre da je bio Francuz iz Orleai
Belgijanac iz Liegea. U raspravi De Muica, napisanoj vjeri
izmeu 1068 i 1078, A. tumai teoriju Guida Aretinskog, poi
muziku i kozmos, raspravlja o etikim i estetskim vrijedne
muzike umjetnosti, posebno crkvene. On je jedan od najva
predstavnika srednjovjekovne muzike simbolike.
NOVA IZD. : De Muica objavil i su: M. Gerbert (Scri ptores eccl
2. sv. 1784; novo izd. 1931); J. P. Migne (Patrol ogi a tatina, CL, 1844
J. Smits van Waesberghe (Corpus scri ptorum de Mui ca, sv. II, 1951).
LIT.: H. Abert , Die Musikanschauung des Mittelalters und ilire Grun
Halle 1905. K. G. Fell erer, Beitrage zur Musikgesch'chte Freisings, I
1926. J. Smits van Waesberghe, Muziekgeschiedenis der Middel een
sv.), Tilbur g 193642. H. HUschen, Aribo, MGG, I, 1951.
ARIE, Rafael, bugarski pjeva, bas (Sofija, 22. VIII 1921
Isprva uio violinu, zatim pjevanje kod bugarskog pjevai
Brmbarova, usavravao se u Italiji kod A. Merlinija i G. Bin
Od 1945 lan Sofijske opere, 1946 dobitnik prve nagrade ni
dunarodnom natjecanju u Zenevi, 1948 nastupom u opei
ljubljen u tri narane (Prokofjev) u milanskoj Scali stjee 1
narodnu reputaciju. Poslije toga pjeva na glavnim evrops
sjevernoamerikim opernim pozornicama i na mnogim festh
(Maggio musicale fiorentino). Njegov opsean repertoar obu
preko 90 opera na originalnim jezicima od Don Giovannija (M
do Borisa Godunova (Musorgski), od Don Carlosa (Verd

M. ARGERICH
ARIE ARIJA 67

suvremenih (svjetske praizvedbe opera Raskolnikoff A. Suter-
meistera, 1948, Billy Budd F. Ghedinija, 1949 i The Rake's Progress
I. Stravinskog, 1951).
ARIENZO, Nicola d' -> D'Arienzo, Nicola.
ARIETTA (tal.; franc. ariette), 1. mala arija, esto isto to
i pjesma ili cavatina.
2. U.francuskoj operi prije 1750 ariette je pjesma u briljan
tnom koloraturnom stilu na talijanskom jeziku.
3. U drugoj polovici XVIII st. ariette je solistika pjesma na
francuskom jeziku, a izmjenjuje se s govornim dijalogom u fran
cuskim muzikim komedijama comedi e a ariettes il i pi eces d'ariettes.
ARIGOT, provansalski naziv za jednostavne duhake in-
strumente (svirale, pitaljke i si.).
ARIJA (tal. aria od srednjovjekovno lat. aera od gr. dcrjp
zrak; engl. Aria i Air, franc. air, njem. Arie), viedjelna, vokalna
kompozicija za solo glas i instrumentalnu (obino orkestralnu)
pratnju. Javlja se samostalno ili kao dio veih vokalno-instrumen-
talnih djela (opere, oratorija, kantate). Razlikuje se od solo-pjesme
po tome, to je opsegom vea, to izbjegava strofni oblik i teite
prebacuje vie na posve muzike kvalitete, zanemarujui pri tom
esto sam tekst; od svih vokalnih oblika a. je odnos rijei i tona
najradikalnije rijeila u korist muzike. U operi, a. je uglavnom
izraz lirskih raspoloenja, suprotno od recitativa, u kojemu se
saima akcija drame; u toku razvoja opere sve se vie zaotravala
opreka izmeu recitativa i arije (osobito u XVIII st.), pa je a.
vrlo esto predstavljala odlomke koji su ispadali iz okvira dramske
radnje i koili njen razvoj. Stoga i svi reformatori opere (Gluck,
Wagner, u posljednjim djelima i Verdi), nastoje zamijeniti ariju
oblicima koji e se bolje i elastinije prilagoditi razvoju dramske
radnje. No ako se izuzmu nastranosti (oko 1750 i 1850, Meverbeer),
koje se oituju u konvencionalnosti bez duha i virtuoznosti bez
sadraja, a. je dala veliko bogatstvo izraza i istinskih umjetnikih
vrijednosti.
Znaenje rijei a. proirilo se u srednjem vijeku na pojmove:
pojava, nain, shema (lat. sinonim modus). U tome novom zna-
enju a. je ula na poetku XVI st. u muziku terminologiju;
njome se oznaivala odreena shema (model) strofne pjesme,
u kojoj se iznad stalne basove melodije (basso ostinato) impro-
vizirala uvijek nova melodija. Taj je ostinatni bas odgovarao
trajanju jedne strofe. Istodobno se arijom poela nazivati i sama
melodija (B. Castiglione, 1528). U prvim zbornicima novog,
monodijskog solopjevakog stila (G. Caccini, Nuove musiche,
1602; J. Peri, Varie musiche, 1609; A. Grandi, Cantade et arie
a voe sola, 1620; S. Landi, Arie a una voe, 1620; B. Ferrari,
Musiche varie, 163341), a. se pojavljuje uz stariji madrigal i
noviju kantatu. Njezina se forma postepeno ustaljuje. U ovoj
prvoj razvojnoj fazi opaaju se tri tipa. Prvi se oslanja na slobodni
deklamatorski stil rane monodije; iz njega se kasnije razvio ->
arioso. Drugi je tip sloen poput canzone od dijelova, koji se
esto razlikuju i po tempu i po mjeri. Trei, najvaniji tip, na-
stavlja i izgrauje oblik strofne arije na ostinatnom basu, samo to
je sada njegov model krai, pa je time i cijela forma elastinija.
Instrumentalni uvod i meuigre (ritornello) pojavljuju se sve
redovitije i sainjavaju vaan konstruktivni element arije. U toku
XVI st. razvile su se i instrumentalne i plesne arije, koje su se
pored glavnog vokalnog oblika odrale sve do kraja XVIII st.
Instrumentalna a. u djelima G. Frescobaldija, J. Frobergera, J.
Pachelbela i J. S. Bacha zadrava prvotni oblik teme (modela),
na kojoj se gradi itav niz varijacija (J. S. Bach, Goldbergvariatio-
neri). Dvodjelna plesna arija, nalik na pjesmu, razvila se osobito
u francuskom dvorskom balet u, operi i francuskoj suiti XVII
i XVIII .st. (-- Air).
Drugo razdoblje u razvoju arije (16501750) karakterizira
uglavnom izgradnja tipa arije da capo. Odsada se a. razvija uglav-
nom unutar opere, koja najprije cvate u Firenci, a poslije u Ve-
neciji (16401700) i Napulju (17001760). U Veneciji se na-
puta strogi humanistiki ideal Firentinaca koji su operom
eljeli prvenstveno oivjeti starogrki teatar. Opera se demokra-
tizira; krug njezine publike iri se i zahvata ponajvie graanske
slojeve ijem ukusu, umjesto dugih recitativa, vie odgovaraju
krae melodioznije arije. U operama je bilo po 70 do 80 takvih
malih arija zapravo dvodjelnih arietta. U njihovu melodiku
sve jae prodiru plesni ritmovi, ponajvie iz talijanskih narodnih
plesova, kao to su venecijanska forlana (pretea barkarole), zatim
vilotta, nio i siciliano, prvotno brzog tempa, kasnije u XVIII st.
nosilac pastoralnog, poneto tugaljivog izraza (npr. Handelove
siciliano-arije). U ariju ulaze i melodijski i ritmiki elementi
stranih pukih plesova, npr. gigue, a i dvorskih (sarabande, courante,
menuet, bourree, gavotte). U melodici se opaa i utjecaj narodne
pjesme. Uporedo sa svim tim utjecajima, u oblikovanju prevla-
dava jaka tendencija za izgradnjom arije da capo, kojoj je pret-
hodnik Monteverdi. U njegovim posljednjim djelima ve se po-
javljuje a., koja se temelji na trodjelnom obliku tipa ABA (finale
opere Incoronazione di Poppea). Ovaj seriozni tip arije, obogaen
i koloraturama, namijenjen je u operi osobama koje predstavljaju
viu drutvenu klasu, dok se manje pretencioznim, kraim
arijama izraavaju osobe iz naroda; naroito venecijanska opera
obiluje veoma bogatom galerijom tipova iz puka. Tako je dru-
tvena struktura nala svoj odraz u dvojakom tipu arije. Poneto
drugaiju sliku pokazuje razvoj opere u Napulju. Kontrastni
oblici komine i ozbiljne opere (opera buffa i opera seria) konaan
su rezultat toga razvoja. U operi seria izgradila se arija da capo
do pune formalne zrelosti; osnovna je shema te arije:
A
'' Da Capo
T' D'
A. poinje uvodom (prvi ritornello), u
kojemu instrumenti i nt oniraju glavnu temu
(r
a
). Tu t emu prihvaa zatim pjeva (a').
Glavna se misao pojavljuje na poetku dva
puta: kao neka deviza (parola) otuda i naziv
devizna arija (H. Riemann). Ovaj je dio na shemi zagraen, jer
ga nemaju sve arije. Tek nakon ponovnog, drugog nastupa
instrumenata (drugi ritornello) pjeva razvija temu (a); to je
jezgra prvog dijela (A). Drugi, srednji dio (S) razvija se ili na
srodnoj ili na novoj tematskoj grai. U oba sluaja kontrast se
postie i promjenom tonaliteta. I tu vlada zakonitost: arije u duru
donose odsjek B u paralelnom mol u, a arije u molu imaju
srednji dio u nekom srodnom duru. Da capo (ponavljanje prvog ^-
odsjeka) nikad se ne ispisuje; pjevau se doputa, da ga slobodno
interpretira. Iako prilino stroga, forma arije da capo nije
iskljuila improvizaciju, taj znaajan oblik baroknog
muziciranja.
U okviru oblika da capo razvili su se pojedini tipovi arija
razliiti po svom karakteru i izrazu; virtuozna aria di bravura,
s koloraturama, namijenjena prvim pjevaima (prima donna i
primo uomo), obino brzog tempa, proeta herojskim, snanim
osjeajima, kao to su osveta, trijumf i si.; aria di mezzo carattere
u tempu andante, izraz je ljupkog, umiljatog; aria cantabile u
tempu adagio, largo namijenjena tekim raspoloenjima: boli,
tuge, enje, razmatranjima; aria di portamento polaganog
tempa, dostojanstvena smirena izraza; zatim aria concertata, aria da
chiesa, aria fugata, aria buffa, aria d'imitazione, aria in-furiata i
dr. Konana ista forma arije da capo javlja se poslije 1700. U
tom strogo simetrinom, zakonomjernom i uravnoteenom obliku a.
odraava duh racionalizma i barokne reprezentativnosti. Pjevaa
stavlja pred maksimalne zadatke i u izraaju i u vokalnoj tehnici bel
canta karakteristinoj za baroknu ariju. Zakonitost muzikalne
forme provodi se na raun teksta. Pjesniki oblik (strofa) razbija
se do te mjere, da se tekst ukazuje tek kao pretekst. Premda roena u
krilu muzike drame, a. je postala upravo anti-dramatska. Njena se
uloga svodila na to, da prikazuje efekte koji se pojavljuju kao
posljedice neke dramatske situacije. To prikazivanje lieno je,
meutim, svega individualnog. Likovi kao da ne izraavaju svoju
strast nego strast uope. Takvo shvaanje prihvaaju i pjesnici,
dajui sadraju sliku tipinog, openitog. Stoga su se pojedine
arije (osvete, opratanja, ljubomore) mogle bez ikakvih tekoa
presaditi iz jedne opere u drugu. Tom vrlo rairenom praksom
obilno su se koristili ne samo manji nego i najvei kompozitori
toga vremena (Handel, Gluck, Hasse, pa i Bach, koji ak prenosi
ariju iz svjetovne sfere u duhovnu). Tekst ima jo jednu tipinu
crtu: afekt se poistoveuje s nekom prirodnom, elementarnom
pojavom; takav simbolian prikaz emocionalnog stanja daje
kompozitoru prilike, da se iivljava u tonskom slikanju tog
simbola, zaboravljajui pri tom ak i samu emociju. Otuda ona
esto naivna slikovitost te muzike, koje se ni Bach nije htio
odrei. No svaka kritika arije da capo nepravedna je i jednostrana,
ako se mimoiu specifine tenje ne samo muzikog baroka, nego
baroka uope. I barokna a. potvruje da je muzika u to doba
postala toliko autonomna, da je mogla, posve protivno od tenja
firentinske Camerate, i poeziji diktirati i namet nuti svoje zakone.
Poslije smrti Bacha i Handela javljaju se nove tenje, pa i a.
naputa svoj strogi oblik. Openito, ona se opet vie prilagouje
zahtjevima drame, ili se sasvim iz nje izdvaja u obliku koncertne
arije. Pod utjecajem opere buffe, a i razvoja instrumentalne muzike,
a. dobiva sve raznolinije oblike. Sve ea je dvodijelna dispo-
zicija: poslije obligatnog recitativa najprije polagani, zatim brzi
dio (npr. arija u D-duru Kraljice noi u Mozartovoj arobnoj
fruli). Ovaj dvodijelni oblik traje do preko polovine XIX st. i
B
ra

T
tra a'~j ra a .
T ij T T
68
ARIJA ARITMETIKA PODJELA

dobiva sve vie karakter prokomponirane dramatske scene; npr.:
Beethoven, Fidelio, arija Leonore Abscheulicher, wo eilst du
hin? i arija Florestana Gott, welch Dunkel hier; Weber, Frei-
schiitz, arija Agathe Wie nahet mir der Schlummer; Verdi,
Traviata, arija Violette Ah, fors' e lui (finale I ina) tipian
primjer tzv. arije stretto (izraz se odnosi na briljantni, brzi, za-
vrni dio arije). Kod Wagnera nestaje arija kao zatvoren oblik,
a gdje se pak javlja, opravdava se dramskom radnjom (npr. na-
gradna pjesma Walthera u operi Die Meistersinger von Niirnberg).
U operi XX st. opet se a. pojavljuje u vezi s tendencijama oko
obnove baroknih oblika (R. Strauss, Ariadne auf Naxos; B. Brit-
ten, The Rape of Lucretia; I. Stravinski, The Rake's Progress).
LIT. : H. Gol dschmi dt , Studien zur Geschichte der it al ienischen Oper im
17. Jahrhundert (2 sv.), Leipzig 190104. B. Flogel, Studien zur Arientechnik
in den Opern Handel s, Handel-Jahrbuch, II, 1929. J. V. L. Godef roy, Some
Aspects of the Aria, Music and Letters, 1936, XVII. L. Walther, Die Ost inato-
-Technik in den Ghaconne- und Arien-Formen des 17. und 18. Jahrhunderts,
Wiirzbur g 1940. R. Gerber, Arie, MGG, I, 1951. M. F. Robi nson, The
Ar ia in Opera Seria, 172580, Proceedings of the Royal Musical Associat ion,
196162. B. Hjelmborg, Aspects of the Aria in the Early Operas of Fr. Cavalli,
Nat alicia Musicologica, Kobenhavn 1962. M. Ca.
ARION ('Apicov), grki pjesnik i pjeva (ivio oko *- 600).
Potjee s otoka Lezba. Pripisuje mu se da je stvorio ditiramb
odnosno da ga je razvio u umjetniki oblik. Za vladavine tiranina
Periandera (oko <- 625 do <- 585) ivio na Korintu gdje su njegove
ditirambe pjevali i recitirali maskirani korovi. Prema legendi,
koju preuzima njegov biograf Herodot (Historia, I, 23), A. je
na putovanju morem, napadnut od mornara pljakaa, zapjevao
uz pratnju kitare i da bi se spasio, skoio s broda. Na obalu ga je
iznio na svojim leima delfin koga je A. zanio svojom pjesmom.
ARIOSO (tal.)j vokalni odlomak, koji po svome stilu stoji
izmeu recitativa i arije. Javlja se u XVII st. kao sastavni dio
talijanske opere i kantate a od po prilici 1700 nalazi se i u prote
stantskoj crkvenoj muzici (J. S. Bach, kantate i pasije). Poeci
monodije, a naroito C. Monteverdi, dali su savrene primjere
ariosa (Lamento d'Arianna). Iako je daljnji razvoj monodijskog
pjevanja sve vie naglaavao razliku izmeu recitativa i arije, a.
nije nikada potpuno naputen, a javlja se i pod imenom recitativo
accompagnato (za razliku od recitativo secco). U ariosu se ostvaruju
ideali izraajne deklamacije rijei u okviru i pomou melodijske
fraze, a da pri tom formalno-muziki principi ipak stupaju u
pozadinu: izbjegavaju se zatvoreni i simetrini oblici, ponavljanja
i si. Posebna se panja poklanja instrumentalnoj pratnji. Provo
enjem jednog instrumentalnog motiva na slobodnom harmo-
nikom planu stvara se jedinstvena osnova za rapsodiki, slobodni
stil pjevaa. U tom obliku, a. npr. kod Bacha, slui esto kao uvod
u ariju (altovske arije u Matthauspassion, Du lieber Heiland, du
i Wiewohl mein Herz in Tranen schwimmt); u stilu ariosa
komponirane su i partije Isusa (npr. u sceni poslije veere). Glu-
ckova reforma opere vraa ariosu prvobitno znaenje izraajnog
deklamatorskog pjeva. I Wagnerov deklamatorski stil proizaao
je iz ariosa. Meu mnogim primjerima osobito je karakteristina
smrt Izolde iz njegove opere Tristan und Isolde. M. Ca.
ARIOSTI, Attilio, talijanski kompozitor (Bologna, 5. XI
1666 panjolska, oko 1740). Redovnik; 169394 bio je orgu-
lja u Bologni, 1696 dvorski muziar u Mantovi, 16971703
kompozitor kraljice Sophije Charlotte u Berlinu i zatim na dvoru
cara Josipa I u Beu (170611). God. 1712 vratio se u samostan
u Bologni, a 171516 odlazi preko june Njemake u Pariz i
London. Tu se istakao kao solist na violi d'amore u Handelovoj
operi Amadigi. Ponovo je boravio u Londonu 172328 i tada
je ivo sudjelovao u sukobima izmeu pristaa G. F. Handela i
talijanskih opernih kompozitora kojima je na elu G. B. Bonon-
cini. U prvim Ariostijevim operama opaaju se utjecaji Lullvja,
a u kasnijima A. Scarlattija. Njegov je dramatski talent najjae
doao do izraaja u oratorijima. U instrumentalnim djelima pre-
vladava melodika, esto pretjerano sentimentalna.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Di verti menti da camera za viol inu i vio-
lonelo, 1695; Si x cantatas and six lessons za violu d'amore, 1724. DRAMSKA.
Opere: Tirsi, 1696; Atys (L'i nganno vinto della costanza), 1700; La fede ne'tra-
di menti , 1701; / glori osi presagi di Scipi one Africano, 1704; Amor tra nemici ,
1708; Coriolano, 1723; Vespasiano, 1724; Artaserse, 1724; Dario, 1725; Luio
Vero, 1727; Teuzzone, 1727 i dr. VOKALNA. Orat oriji: La passi one, 1693;
5. Radegonda reina di Franci a, 1694; La madre dei Maccabei, 1705; Le profezie
di Eliseo nelV assedi o di Samaria, 1704; Nebuccodonosor, 1706. Vie kantata.
LIT. : A. Ebert, Att il io Ariost i in Berl in (disertacija), Bonn 1905. L.
Frati, Attilio Ariosti, RMI, 1926. R. Casimiri, A. Vicent ini, A. Ariost i, Note
d'Archivio, 1932. D. D. Boyden, Ariost i's Lessons for Viola d'amore, MQ,
1947. W. Bollert, Attilio Ariosti, MGG, I, 1951. D. L. Dardo, La Passione
di Att il io Ar iosti, Chigiana, 1966.
ARISTID KVINTILIJAN (gr. 'Apic-retSTj? KoivtiAiavo;,
lat. Aristides Quintilianus), grki muziki teoretiar. Ne moe se
tano ustanoviti kada je ivio. Prema nekim podacima suvremenik
je Plutarha, koji je umro 120, a prema drugim suvremenik novo-
platoniara Porfirija, koji je roen 232. Pisac vanog djela Ilept
\LO\><3tM.f
l
z (O muzici) u tri knjige. U prvoj knjizi govori o harm
i ritmici, u drugoj o etikim i pedagokim problemima, a u t
o aritmetikim i prirodoznanstvenim pitanjima. Aristidovo c
kompilacija mnogih antikih filozofskih i muziko-teoretskil
dova, nije pisano iskljuivo s gledita muzike prakse, v(
protkano mnogim filozofskim, osobito sofistikim razmatran
Drugu knjigu neki historiari (H. Abert) smatraju jednin
najvanijih izvora za upoznavanje antike muzike estetike
je A. povezao Pitagorino, Platonovo, Aristotelovo i Aristokse
nauavanje sa svojim gleditem, dajui iscrpan prikaz ope ;
nauke o etosu.
NOVA IZD.: ITepl UOUOLIOJC obj. su M. Meibom, (Antique musicae
res septem, 1652) i H. A. Jahn (Aristidis Quintiliani de muica libri III, 1882^
maki prijevod obj. je R. Schafke, 1937.
LIT.: G. Hermann, Elementa doctrinae metricae, Leipzig 1816.
Bell ermann, Die Tonl eitern und Musiknoten der Gr iechen, Berl in 18^
F. Susemihl, De font ibus rvt hmicae Aristidis Quintiliani doct rinae, Grei:
186667. H. Deiters, De Aristidis Quint il iani doctrinae harmonicae for
Duren 1870. Isti, Uber das Verhaltnis des Martianus Capella zu Ar:
Quint il ianus, Posen 1881. H. Wi egandt, De etico anticorum rhvthmorun
ractere auct ore Arist ide Quint iliano (disertacija), Hall e 1881.H. Aber
Lehre vom Ethos in der griechischen Musik, Leipzig 1899. G. Seydel,
bol a ad doct rinae gr aecorum harmoniae historiam (disertacija), Leipzig
Ch. E. Reul le, Le musicographe Arist ide Quintil ien, SBIMG, 1910. -
Vet ter, Arist ides Quint il ianus, MGG, I, 1951.
ARISTOKSEN (gr. 'ApioT^evo;), grki filozof i mu
teoretiar (Tarent, oko *~ 350 oko <- 300). Ksenofilov i Ai
telov uenik. O njegovu ivotu ima malo sigurnih podataka,
se da je godinama poduavao u Ateni. Od njegovih muz
radova sauvao se samo malen broj, i to uglavnom u fragmer
(ponekad kao citati u djelima drugih autora). A. trai lje
muzikog djela u skladnom stapanju pojedinih njegovih dij<
u vrstu, homogenu cjelinu. Stvaralaki duh oblikuje u muzii
djelu sintezu koju onaj koji djelo prima sukcesivno rala
naknadno doivljujui prvobit nu sintezu i kritiki ispit
njenu valjanost i uravnoteenost. Aristoksenu je uho vrt
sudac, a ne suha raunska konstrukcija starogrkih akusti
DJELA: Elementi harmoni je; Elementi ritma; studije 0 kompoziciji, o
Htet ima, o instrumentima, o tragikom pl esu, o jedinst vu vremena, o mi
nom sluanju; biografska djela o sviraima aulosa i pjesnicima tragedima; i
vjerojatno u vie dijelova, posveena muzici openito.
NOVA IZD. : El emente harmonije objavili su u latinskom prijevoi
Gogavino, 1562 i Meibom, 1652 i na njemakom P. Marquard, 1868; na fi
skom E. Ruelle, 1871; na engl eskom H. S. Macran, 1902; na tal ijanskom
Rios (2 sv.), 1954. Fragment o ritmici objavili su na l atinskom J. Bartels,
na francuskom Ch. Em. Rielle, 1870; na njemakom H. Feussner, 1840)
Westphal i F. aran (2 sv. ), 1883 i 1893.
LIT.: P. Marquard, De Aristoxeni Tarentini element is harmonicis (
tacija), Bonn 1863. C. v. Jan, Die Harmonik des Aristoxenos, Phil o
1870. R. Westphal, Aristoxenus von Tarent, Melik und Rhvthmik des
sischen Hellenentums (2 sv.), Leipzig I, 1883, II, 1893. Isti , Die Ari
nische Rhvthmuslehre, VFMW, 1891. H. Abert, Der neue Aristoxenes
von Oxyr hyncos, SBIMG, 18991900. L. Laloy, Aristoxene de T;
et la musique de l 'antiquite, Pari 1904. C. F. Abdy Wi lliams, The Aristo]
Theory of Musical Rhythm, Cambridge 1911. G. Urbain, Le Tombeau
st oxene, essai sur l a musique, Pari 1924. W. Vetter, Aristoxenos, MC
1951.
ARISTOTEL (gr. 'APICTTOTXT)<;), grki filozof (Sts 1-
384 Chalsis, <- 322). Uenik Platonov, osniva (335) pe
tetike kole. U svojim spisima promatra muziku kao sas
dio prirodnih nauka, ublaujui tako jednostrano uenje Platoi
Aristotelove misli, vane za poznavanje povijesti starogrke
zike, skupio je i objavio K. Jan u djelu Muici scriptores g;
1895. Problemi, koji su pod Aristotelovim imenom izloe
nastavku istog djela (Problemata Sect. XIX), prema najnoi
istraivanjima, uzeti su iz aleksandrijskog Katekizma iz
II st. (novo izd. s francuskim prijevodom obj. F. A. Geva
J. Chr. Vollgraff, 18991903).
LIT.: Th. Ti vi ning, Aristot le's Treat ise on Poet ry . . . wit h two Dis
tions on Poet ical and Musical Imitat ion, 1789. F. Walter, Die etisch-
gogische Wurdigung der Musik durch Pl ato und Ar ist ot el es, VFMW,
C. St umpf , Die pseudo-ar ist otel ischen Probleme uber Musik, Berl in
W. Vett er, Die ant ike Musik in der Beleuchtung durch Aristot eles, AI
1936. H. S. Schi uartz, An Arist otel ian Anal ysis of the El ements, Pr ir
and Causes of the Art of Music, Cleveland 1937. G. Tischer, Die aristotel:
Musikprobleme, Berlin 1902. M. Fleischer i W. Vetter, Aristoteles, MC
1951. R. Richter, Zur Wissenschaf
L
slehre von der Musik bei Platon um
st otel es, Berlin 1961.
ARISTOTEL. Pod tim imenom krije se vjerojatno
engleski pisac traktata o menzuralnoj teoriji iz XIIXIII :
Wolf misli da je to magister Lombert, koga spominje i J. de A
kao izumitelja menzuralne notacije, a navodi ga i G. Farm
svom djelu Al-Fdrdbi's Arabic-Latin Writings on Music, Gla:
1934-
ARITMETIKA PODJELA. Kod utvrivanja akust
odnosa izmeu ice, kao zvukovnog izvora, i njezinih dije
aritmetikom podjelom nazivala se u muzikoj teoriji XV
podjela ice na jednake dijelove; ti su dijelovi oznaeni raz
cima 1/6, 2/6, 3/6, 4/6, 5/6, 6/6 (nazivnik ostaje isti, a br
postaje sve vei). Kod tzv. harmonijske podjele duljine pojec
dijelova ice naprama cijeloj ici stoje u odnosu 1/1, 1/2,
ARITMETIKA PODJELA ARMENSKA MUZIKA
69

14, 1/5, 1/6 (broj ni k ost aje i sti, a nazi vnik rast e). Ni z t onova,
koji se dobi vaju na temelj u aritmetike podjele (C, Es, G, c, g, g
1
)
ili si lazno (c
1
, c, f, C, As, F) tvore mol-trozvuk, dok su tonovi
harmonijske podjele (C, c, g, c'-e
1
-^
1
; ist ovet ni s alikvotni m to-
novima i sainjavaju dur-trozvuk. A. p. je temelj arapsko-perzijske
muzike teorije, a na harmonijskoj podjeli poiva muzika teorija
st arih Grka. Na spaj anju ovih dvaj u suprotnih, ali mat ematiki
analogni h podjela dui ne ice zasnovao je 1558 Zarlino svoj u
duali stiku teoriju dur-tonaliteta i mol-tonalitet a. Tako u djelu
lstituzioni harmoniche naziva dur divisio harmonica, a mol divisio
arithmetica.
Arit metika podjela:
6/6 5/6 4/6
2/6 8
Harmonijska podjela:
1/ 1
M. Kun.
ARI ZAGA, Roolf o, ar ge nt i nski k o mpozi t or i muzi ki
pisac (Buenos Aires, 11. VII 1926 ). Studirao na Nacionalnom
konzer vat oriju u Buenos Ai resu, usavravao se u Parizu kod
Nadie Boulanger, O. Messiaena i G. Martenota. Surauje u vee m
broju argentinskih i stranih asopisa. Suosniva je ust anove Ateneo
Argentino de Cultura i Seminario de Jovenes Musicos Argentinos.
Cijenjen osobito kao kompozitor orkestral ne muzike i kantata.
DJELA. ORKESTRALNA: Mi isi ca za gudae; Serenata op. 12; Passa-caglia
op 14, za dvostruki gudaki orkestar; Scherzo de Juguete op. 15 ; Serranillas
del jaque op. 17 b. KOMORNA: Diverlimento op. 1; Suite za kl arinet i fagot;
Sonata breve za onde Martenot i kl avir. Klavirske sonate, sonatine i dr.
Opera Prometeo, 1958 ; balet Bailable Reale la Impaciencia, 1950. VOKALNA :
kant ate Martirio de Sant a Olalla (t ekst F. Garcia Lorca), 1952; Cantatas Hu-
manos i Delires (na tekst H. Rimbauda), 1957; Sonetos de lo Peno za mezzosopran,
flautu, violu i gitaru; oko 40 solo-pjesama. lanci: Exegesis de la opera contem-
poranea en Vi ena ; Muica para ine ; M. de Falla ; I. Strawinsky ; E. Kfenek i dr.
ARKVVRIGHT, Godfrey Edvvard Pellevv, engleski mu-
zikolog (Nonvick, 10. IV 1864 Highclere, Newbury, 16. VIII
1944). kol ovao se u Et onu i Oxfordu. Izdavao vanu zbi rk u
djela engl eskih kompozitora XVII i XVIII st. The Ol d Engli sh
Editi on(2$ sv., 18891902; sadrava masques, madrigal e, motete,
antheme i dr.). Za Purcellovo udruenje priredi o je 1899 i 1902
izdanje crkvenih djela toga majstora. God. 190913 bio je urednik
muzikol okog mj eseni ka The Musi cal Anl i quary u Oxfordu u
kome je objavio i niz vlastitih l anaka o engleskoj dvorskoj muzici.
Izdao je i muziki katal og knj inice Chri st Church u Oxford u
(1915), a zaj edno sa H. E. Wooldridgeom St udies i n Modal Compo-
sition (Muica Antiquata). Objavio i studije Christopher Tye (1925) i
Sources of Old English Songs (1929). Ostavio 5 knji ga pjesama.
ARLEN, Harold (pravo i me Hyman Arluc k), ameriki
kompozitor (Buffal o, New York, 15. II 1905 ). Sin i ueni k
kant ora sinagoge u Buffal u, muziku karij eru zapoeo 1925 u
New Yorku kao svira i pjeva u noni m lokalima i kompozitor
zabavne muzike. God. 194355 djel ovao u Hollywoodu kao kom-
zitor fil mske muzi ke, od 1955 i vi u Ne w Yorku.
DJELA. Musical i; You Said It, 1930; St ormy VPeat her, 1932; Lif e begins
at 8 : 40, 1940; Bloomer Girl, 1944; St-Louis Woman, 1946; House of Flowers,
1954! Jamaica, 1957 i Free and Easy, 1959. Filmska muzika. Chansoni,
plesne i zabavne melodije: Get Happy ; Between the Devi l and the Deep Blue Sea;
IVs Onl y a Paper Moon; Bl ues in the Night ; That Ol d Black Magi c; Happi ness
Is a Thing Called Joe ; Over the Rainbozc (iz fil ma arobnjak iz Oza, nagraena 1939
>>Oscarom<0 i dr.
LIT.: S. Speat h, A Hist orv of Popular Music in America, New York 1948.
ARMA, Paul (pravo i me Imre Weisshaus . madarski pi-
jani st, kompozi t or i fol kl or i st (Budi mpet a, 22. X 1905 ).
Na Muzikoj akademiji u Budi mpeti uenik B. Bart oka; i st odobno
i l an Budi mpet anskog t rija. God. 192530 boravi o je u Ne w
Yorku. Bio je krae vrij e me kazalini di rigent i zborovoa u
Berlinu. Zati m se nastanio u Pari zu gdje j e 1940 osnovao Les
loisirs musi caux de la jeunesse i neko vrij eme vodio na radio-stanici
odjel za konkret nu muzi ku. Od 1949 predaje etnomuzikol ogij u
na Parikom univerzitet u. A. je i strai vao muziki folklor razli-
itih evropskih i amerikih zemalja. Medu ost alim sakupio je oko
1800 pjesama nastalih za Drugoga svjet skog rata u francuskom
pokretu ot pora.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir; koncert za fl autu i gudaki
orkestar; koncert za gudaki kvartet i gudaki orkestar; Suite de danses za flautu
i gudae, 1947; 31 Instantanes za drvene duhae, udaraljke, celestu, klavir i ksilo-
fon, 1950; 6 Divertimenti de Concert; varijacije za gudaki orkestar, 1962; Po-
lydi aphoni e, 1964; Musiaue mtaphoni que za magnet ofonsku vrpcu i orkestar,
1956. KOMORNA: koncert za gudaki kvartet , 194647; Pet it e suite za
gudaki kvartet, 1948 ; 15 vieux airs francais za 3 violine; 3 divertimenta, 195152;
sonata za violinu; sonatina za flautu. KLAVIRSKA: sonat a; 2 sonat ine; suita; 9
Eclogues; 3 Epitaphes; 5 Esquisses i dr. Balet Ani Couni za zbor a cappella, 1966.
Pet kantat a; zborovi; solo-pjesme. Izdao nekoliko zbirki narodnih napjeva i
Nouveau Di ctionnai re de Musi aue (sa Y. Tienot ), 1947.
ARMATURA (lat. armatura oruj e; franc. armat ure, tal .
armat ura), romanski nasl ov za akcidentalij e, t j. stalne povi si lice
i snizilice, koje se biljee izmeu muzikog kljua i oznake za mjeru.
ARMENSKA MUZIKA sauvala je u toku historij e od tri
tisuljea svoje karakteristine crte: gipkost melodike, sl obodu
arhitektonike te neobino bogatst vo metrike i ritmike. Za evropsko
uho ini se kao da je malko melankoli no obojena. U rodovskom
je ureenju narodna armenska muzika tijesno povezana uz pro-
izvodni pr oce s, l ov, rat ili obred. Uz nar odnu se muzi ku vrl o
rano javlja profesionalizam u stvaralatvu putujuih pjevaa
gusand ili auga. Nj ihova je umjetnost bi la si nteza rijei, muzike
i el emenata gl ume. Gusani su izvodili vl astite ili narodne pjesme,
a pratili su se na icani m i nstrumenti ma saze i kemande. Nakon
plodnog srednjovj ekovnog razdoblja, u kome je bil o si rij skih,
perzijski h i bizant ski h ut jecaja, gusanska se umj et nost ponovno
iri u razdoblju od XVII do XIX stoljea. Tada su bili neto jai
turski i orijentalni utjecaji. U tom su periodu najistaknutiji auzi
Naga Ovnatan (16611722), Bagdasar Dpi r (16801763),
Sajat-Nova (171295), i ri ti (182757), Di vani (18461909) i
eram (18571936). Umj etnost gusana i auga prouavali su H.
Ahverdjan, H. Levonjan, H. Tarverdjan te 6". Melikjan i A. Ter-
Gevondjan koji su 1916 objavili zbornik gusanskih napjeva.
Etnomuzikologija razvija se u Armeniji osobito i vo nakon Ok-
tobarske revolucije. God. 1931 i 1949 objavljen je zbornik S. G.
Komi tasa, 1949 zbirka S. Melikjana, a 1945 i 1949 sabrani na-
pjevi gusana.
S kranst vom ( III st.) pri ma Ar menija i kransku liturgij u.
Ubrzo se razvija posebno liturgijsko pjevanje na staroarmenskom
jeziku koje je svoj konani oblik posti glo u XII st . i zadralo ga
do danas. Na stvaranje t og crkvenog pjevanja utjecal a je u po-
et ku perzijska, zati m arapska i konano grka muzika kultura,
ali je ono zadralo i mnoge znaajke armenske narodne muzike.
Biljeil o se posebni m neumatski m pi smom, srodni m ekfonetskoj
notaciji. Ono predouje smjer kretanja melodije i mjesti mino
pri kazuj e uobi ajene mel odi j ske obrasce. Kr aj e m XVIII st .
reformirao je Baba Hampartsum (umro 1838) armensku notaciju
pokuavi tanije odrediti znaenj e neumatskih si mbola (i ma ih
85). Meuti m, t o je pi smo ipak ost alo dosta neprecizno i ne da se
ni danas pouzdano deifrirati, pa se napj evi i nadalje prenose
usmenom predajom. Notacija armenskih crkvenih napj eva oteana
je i radi nestalne i nt onacije, fluktuacije u vi sini t ona i upotrebe
netemperirani h intervala. Ha mpartsumov uenik N. Tajan
dovri o je njegov rad na noti ranj u gl avni h liturgi j ski h knji ga
(1875 objavi o je hi mnarij, 1877 asosl ov, a 1878 mi sal). Deifri-
ranjem armenskih neuma dosada se najuspjenije bavio P. Aubry.
Temelje za prouavanj e melodij skih i rit mikih znaajki armen-
skog crkvenog pjevanja post avio je S. G. Komit as (18691935).
Ar menski su napjevi dij atonski, i zgraeni na sust avu od osa m
mod usa. Svaki se modus sast oji od dva tet rakorda i poj avl j uj e
se u uzl azno m i sil azno m obli ku, koj i me uti m ni su identi ni .
Ti modusi nemaju znaaj ljest vice ve su srodniji seriji odnosno
nomosu. Rukopi si stari h ar menski h lit urgijski h knj iga uvaj u se
u sa most anu sv. Lazara nedal eko Venecije (osnovan 1717), u
Erevanu, u ar menskom samostanu u Beu i u Naci onal noj bibli o-
t eci u Pari zu.
Oko sredi ne XIX st. usvajaju ar menski muzi ari tekovine
svjetske i ruske klasine muzike. Na Petrogradskom i Moskovskom
konzervatoriju odgajali su se prvi armenski st runo obrazovani
kompozitori (H. Kara-Murza, 18531902), reproduktivci i
organizatori (T. uhadj an, 183798) te muziki teoretiari i
pedagozi {M. Ekmal j an, 18551905; V. D. Korganov, 1865
1934)-
U razdoblju oblikovanja naci onal nog ar menskog muzikog
izraza na osnovi narodnoga stvaranja, obogaenog rezultati ma
evropske muzike kulture, znaaj na je djelatnost S. G. Komi tasa
(18691935)1 folklorista i utemeljitelja armenske zborne muzike,
5. Melikjana (18811933) i R. Mel ikjana (18821935), prvog
armenskog vokalnog lirika, A. Ti granjana (18791950), aut ora
prve armenske nacionalne realist ine opere Anu i A. A. Spen-
dij arova (18711928), kompozitora si mfonijski h, operni h, ko-
morni h i vokalni h djel a. Nakon Oktobarske revolucije sagraeni
su u Er evanu zgrada Dravne opere i baleta te Konzer vat orij.
Osni va se si mf oni j ski orkest ar, ansa mbl nar od ni h pj esama i
plesa, brojni zborski i komorni ansambli i muzike kole. Najist ak-
nut i j i pr ed st a vni ci suvre me nog muzi k og st var al at va j e su:
5. V. Barhudarjan, A. Ter-Gevondjan, A. L. St epanj an, A. I.
Haat urj an, G. I. Egi azarjan, A. G. Arut junjan, R. St j epanj an
3/6 1/6
G
J
Es
1/2
70
ARMENSKA MUZIKA ARNE

A. A. Babadanjan. Muzikom kritikom i publicistikom bave se
M. L. Agajan, Z. G. Vartanjan, S. G. Gasparjan, E. I. Gilina,
A. K. Koarjan, S. Kunarjov, G. G. Tigranov i A. I. averdjan.
LIT. : P. Bianchini, Les Chants liturgiques de l'eglise armenienne (armenski,
franc. i tal.), Venezia 1877. M. Ekmelijan, Liturgijski napjevi (armenski),
Leipzig i Wien 1896. A. Abcar, Melodies of the Holy Apostolic Church of
Armenian, Calcutta 1897. K. Kerkworkian Die armenische Kirchenmusik,
SBIMG, 18991901. P. Aubry, Le Rythme tonique dans la poesie liturgique
et dans le chant des eglises chrtiennes au Moyen-Age, Paris 1903. A. Hissarlean,
Historija armenske notacije i biografije armenskih pjevaa 17681909 (armenski),
Carigrad 1914. F. Macler, La Musique en Ar menie, Paris 1917. E. Wellesz,
Die armenische Kirchenmusik, Muica Divina, 1918. Isti, Das armenische
Hvmnar , i bid. , 1918. I sti Die ar meni sche Messe und ihr e Musik, PJB,
1920. A. Gastoue, L'Armenie et son art traditionnel, Revue de Musicologie,
1929. X. TopdoKHH, EoraTbipCKHH onoc apiviHHCKOro Hapoaa JJaBHfl Ca-
cyHCKHii, CoBeTCKan My3biKa, 1939, 910. A. Koiapnu, ApMHHCKan
HapoflHa My3biKa, MocKBa i JlemiHrpajj 1939. -S. Poladian, Armenian
Folk Songs, Berkeley 1942. C. Sachs, The Rise of Music in the Ancient
World, East and West, New Yor k 1943. A. Illaoepdm, FIpo6jieMbi co-
BeTCKOH apMHHCKOH My3bIKaJIbH0H KyjlbTypbI, CoBeTCKaH My3bIKa, BTOpOH
C6OPHHK cTaTeft, MocKBa 1944. H. Hickmann, Kirchenmusik in Agypten,
Musi k und Ki rc he , 1947. Is ti, Ar me nisc he Musi k, MGG, I, 1951.
D. H. Hovhannissian, Armenian Music (disertacija), Ann Ar bor 1956. L.
Dayan, II Pluricroma tismo nella muica armena, Kongressbericht Wien 1956.
A. IHaeepdnH, KoMHTac H apMHHCKan My3biKajibHan KyjibTypa, EpeBaH
1956.My3biK0BefleHne H My3biKaJibHan KpHTHKa B pecny6jiHKax 3aKaBKa3bH,
MocKBa 1956. f. Tmpanoe, APMHHCKHH My3biKajitHbiH TeaTp, EpeBaH
195c. M. Azam, ApMHHcKaH CCP, My3biKajibHaa KyjibTypa COK>3HHX
pecny6jiHK, MocKBa 1957. M. Mypadnn, ApMHHCKan coBei-CKaH My3biKajib-
HaH Kyji&Typa, EpeBaH 1958. X. C. Kyiunapea, Bonpocbi HCTOPHH H TeopuH
apMHHCKOii MOHO^HMeCKOH My3biKH, JleHHHrpafl 1958. R. A. Atajan,
Armensko notno pismo (ar menski) , Erevan 1959. 5. Corbin, La Cantillation
des rituels chretien, RMI, 1961. Isti, Etude sur le rvthme, unaire, Kon
gressber icht Salzburg 1964. K. Ks.
ARMIN, George (pravo ime Georg Herrmann), njemaki
pjeva i uitelj pjevanja (Braunschvveig, 10. XI 1871 Karlsruhe
Strand, Danska, 16. II 1963), sin dirigenta Otta Herrmanna.
Uio pjevanje u Kolnu (A. Iffert) i Leipzigu (M. David, L. C.
Torsleff). Krae vrijeme koncertni pjeva, od 1904 uitelj pjevanja
u Berlinu. Od 1925 izdavao mjesenik Der Stimmvjart.
DJELA: Die Lehrsatze der automatischen Stimmbildung, 1900; Gesammelte
Aufsdtze iiber Stimmbildung, 1903; Das Stauprinzip, 190508; Die Lieder von
Richard Wetz, 1911; Die Stimmkrise, 1912; Von de r Urkraft der Stimme, 1921;
Die Technik der Breitspannung, 1931; Kleines Stimmlexikon, 1933; Altitalienische
Gesangsmethoden auf Papier, 1934; Das Geheimnis der Zungenkraft, 1935; Die
Meisterregeln der Stimmbildungskunst, 1946.
LIT. : J. Bernstein, Erinnerungen an Armin, 1936. H. Biehle, Geor ge
Armi n, ZFM, 1951.
ARMONIPIANO, naprava na klaviru koja omoguuje da se
trajanje tona po volji produlji. Ovaj mehanizam konstruirao je
eki orgulja, dirigent i kompozitor Vojtech Hlava (18491911),
a usavrili su ga talijanski graditelji instrumenata Ricordi i Finzi.
Mehanizam se sastoji u tome da uz glavni bati postoje manji;
oni dovode icu u stalnu vibraciju. A. se stavlja u pogon pomou
tri posebna pedala, od kojih se jedan upravlja stopalom, a dva
koljenima.
ARMSTRONG, Louis Daniel (nazvan Satchmo ili Pops),
ameriki trublja i pjeva (New Orleans, 4. VII 1900 New York,
6. VII 1971). Iz siromane crnake obitelji (roditelji njegove majke
bili su jo robovi). Muzike temelje dobio u odgojnom domu
u New Orleansu (1913), gdje je u kolskom orkestru ubrzo zauzeo
mjesto prvoga kornetiste. Profesionalnu karijeru zapoeo 1918
kao trublja u ansamblu Kida Oryja; od 1922 lan je orkestra
Kinga Olivera u Chicagu i s njim 1924 snima prve gramofonske
ploe, a od 1925 solist ansambla Fletchera Hendersona u New
Yorku. Iz toga razdoblja datiraju njegove snimke u stilu -> New
Orleans. Svjetsku slavu postigao je s vlastitim ansamblima Louis
Armstrong and His Hot Five i Hot Seven 192527 u Chicagu.
U to doba on postepeno naputa stil kolektivne improvizacije i
postaje solist, zvijezda, koje-
mu orkestar vie nije ravnopravni
partner, nego samo pratnja. To je
razdoblje - svjinga. A. prireuje
velike turneje po A-merici i
Evropi (1932). U treem
razdoblju A. glavnu panju
posveuje -> shomu, u njegovom
repertoaru sredinje mjesto zau-
zimaju pjevanje, zabavljanje i
lageri, a onda se za drugoga
svjetskog rata vraa klasinom
stilu New Orleansa. God. 1944
izabran je za najboljeg muziara
jazza na svijetu i tada prireuje
prvi koncert jazza u njujorkom
Metropolitanu.
Od svoga djetinjstva, kada je
Nev. Orleans bio jo onaj bogati,
areni, buni i veseli luki grad u
ijoj su etvrti Storywille svirali
svi veterani prve genera-
cije muziara jazza, A. je do drugoga svjetskog rata bio c
sudionik u gotovo svim razvojnim fazama te vrste :
Suraujui usko s mnogim ist aknutim orkestrima i
ma, on je sretno u svojoj linosti sintetizirao karakte
obiljeja najznaajnijih muziara toga razdoblja. A. je pn
stavnik jazza koji je kvalitetom svog instrumentalnog i v
muziciranja, armom i sugestivnou svoje linosti steka
nanje cijeloga svijeta. Mnogi ga smatraju personifikacijo]
1 njegovim najveim interpretom. Objavio je knjigu us
Swing thal Music (1936) i autobiografiju Satchmo, My
New Orleans (1951).
LIT. : H. Panassie, Louis Armstrong, Paris 1947. R. Goffin,
Lenty, The Story of Louis Armstrong, New York 1947. 5. Speath, /
of popular Music in America, New York 1948. L. Cerri, Jazz, musii
Milano 1948. B. Ulanov, A History of Jazz in America, New Y(
/. Slawe, Louis Armstrong, Basel 1953. A. J. MacCharty, Louis Ai
London 1960. R. O' Brie n, Ar mstrong, Ziirich 1960.
A
ARMSTRONG, Thomas Henry Wait, engleski c
dirigent, pedagog i kompozitor (Peterborough, 15. VI li
Studirao na Royal College of Music u Londonu (G. Holst, \
Williams). Crkveni orgulja u Peterboroughu, Oxfordu, A
steru, Londonu, Exeteru (192833 katedralni orgulja); <
ponovno u Oxfordu (Christ Church) ; uz to dirigent oxf
Bach Choira (193355) i Orkestralnog drutva, direktor
rata Balliol i univerzitetski nastavnik (Choragus). Od
direktor londonske Royal Academy of Music. Mnogostrani
latnou zauzima vano mjesto u muzikoj kulturi En]
uiva iroku popularnost. Zbog zasluga dobio 1958 nasl
DJELA: klavir ski kvintet; violinska sonata i dr. Zborovi; sob
Evening Services; vei broj anthema. Knjiga: Strauss: Tone Poei
lanc i u asopisima i dnevnim novinama.
ARNAUD, Francois, francuski muziki pisac (Aubigi
Carpentrasa, 27. VII 1721 Pariz, 2. XII 1784). Od 176
samostana, a kasnije ita i bibliotekar grofa od Proven
Francuske akademije. Pristaa Ch. W. Glucka.
DJELA: Reflexions sur la musique en general et sur la musiaue fn
particulier, 1753; Lettre sur la tnusique d Aionsieur le comte de Cayl Varietes
literaires (sa J. B. A. Suardom), 176869; eseji u Leblond Memoires pour
servir a Vhistoire de la revolution operee dans la musique ; chevalier Gluck,
1781. Posthumno obj. Oeuvres completes de l'abb. (3 sv.), 1808.
LIT.: E. H. de Bricqueville, L'abbe Arnaud et la reforme de l'opera a
siec le, Avignon 1881. Isti, Un critique musical au siecle dernier, P;
Deux Abbes d' opera au siecle dernier, Paris 1889.
ARNAUT, Daniel, provansalski trubadur (Ribera>
Dordogne, XII st.), stvarao izmeu 11801200, u kl;
razdoblju trubadurske umjetnosti. Njegovao je hermetii
trobar clus i stvorio posebni oblik strofe od 6 jedanaester
stinu koju su oponaali mnogi provansalski i talijanski {
a preuzeli su je i Dante i Petrarca. Sauvano je 18 Arn
vanredno uglaenih pjesama od kojih 2 s melodijama.
LIT.: U. A. Canello, La Vita e le Oper e del trovatore Arnoldo
Halle 1883. R. Lavaud, Les Poesies d'Ar naut Daniel, Toulouse 19
Gennrich, Arna ut Daniel, MGG, I , 1951. E. Kfenek, estina, Mel
1958.
ARNE, Thomas Augustine, engleski kompozitor (I
12. III 1710 5. III 1778). Uio je violinu kod M. F
Komponirao je za londonska kazalita i za koncerte u V
Gardens, Drury Lane i Covent

,
Garden. Danas je poznat zbog
patriotske pjesme Rule Britan-nia
iz scenskog djela The Mas-que of
Alfred (1740) i solo--pjesama
naShakespeareovtekst (Blow,Blow,
Thou Winter Wind; Under the
Greenzvood Tree i Where the Bee
Sucks). Manje uspjeha imale su
njegove kompozicije velikih
oblika. Oratorij Judith pokazuje
Handelov utje-
caj.Arneove uvertire od 8 stava-
w^^^^^K^fm %
ka vani su primjeri engles-
^^^^^^^^^mm '
kog simfonijskog stila u sredini
XVIII st.
DJELA. INSTRUMENTALNA:
dvanaest uvertira (obj. 8, 1740); 6
Favourite Concertcs za orgulje ili
embalo ili klavir, 1786; 7 sonata za
2 violine i b. c, 1740; 8 sonata (lessons)
za embalo, 1743. DRAMSKA: TH. A. ARNE
brojne opere; maske, pantomime. Scenska muzika za oko 30 ka zalinih
komada, meu ostalima za Shakespeareova djela As You Like it, 1740;
J chant of Venice, 1741; The Tempest, 1746; Much Ado about Nothir
Romeo and Juli et, 1750; VOKALNA: oratoriji The Death of Abi
Judith, 1761. Dvije kantate; 6 kantata za vokalnog solistu i instru
pratnju, 1756; preko 20 knjiga pjesa ma. Mise; 2 moteta; 2 ode i
NOVA IZD.: Neke tr io- sonate obj. su M. Seiffer t (Collegium
1928) i H. Murril (1950) ; suitu za embalo obj. je E. Gubitozi, 1922; c

L. ARMSTRONG

ARNE ARNOLD VON BRUCK 71

mm obj. je J. Herbage ( Mui ca Britani ca, 1951); kantat u The Morni ng obj. je
R. Salkeld, (1954), a 1 motet A. Lewis (1950).
LIT. : B. H. Horner, Life and Works of Dr. Arne, London 1893. Popis
djela, The Musical Times, 1901, novembar-decembar. W. H. Granan Flood,
Dr. Arne's Visits to Dublin, Musical Antiquary, 191011. W. H. Cummi ngs,
Dr. Arne and Rule Britannia, London 1912. R. Gri ffin, An Arne Portrait,
Proceedings of the Musical Association, 1915. H. A. Scott, Sidelights on
Thomas Arne, MQ, 1935. H. Langl ey, Doctor Arne, Cambr idge 1938.
P. A, Scholes, God Save the King, London 1942. Isti , The Great Dr. Burnev,
London 1948. J. A. West rup, Thomas August in Arne, MGG, I, 194951.
H. LangUy, The Newl y Discovered Arne Mass, The Monthly Musical Record,
1951- J- Herbage, The Vocal St yle of Thomas Augustine Arne, Proceedings
of the Roval Musical Association, 195152. C. Cudworth, Two Georgian
Ckssics: Arne and Stevens, Music and Let ters, 1964. K. Ko.
ARNELL, Richard (Anthony Sayer), engleski kompozitor
(London, 15. IX 1917 ). Studirao na Royal College of Music
u Londonu (J. Ireland). God. 1939 otiao u SAD gdje je 194345
bio muziki savjetnik BBC za radio-slubu Sjeverne Amerike i
do 1946 zborovoda u International Lady Garment Worker's Union
Choir. Od 1947 profesor je kompozicije na Trinity College of Music
u Londonu.
DJELA. ORKESTRALNA: pet simfonija, 19431954; simfonijska pjesma
Lord Byron, 1952; koncert za kl avir; koncert za violinu, 1940; koncert za klari-
net; Canzona and capriccio za violinu i gudae; divertimento za klavir i komorni
orkestar; uvertire The Nezo Age 1939 i 1940, 1940; Classical Variations za gudae,
1939; Abstract Forms za gudae; sonata za komorni orkestar, 1942; 2 preludija;
divertimento; Landscapes and Fi gures, 1956. KOMORNA: pet gudakih
kvartet a; klavirski kvartet , 1942; kvintet s oboom, 1945; sonata za viol inu i
klavir, 1941. Kompozicije za klavir (Siciliana and furiant; 22 varijacije) i za
orgul je (sonat a; prel udij i fantazija). DRAMSKA. Oper e: Love i n transi t
(za TV) i Moon Flozvers, 1958. Balet i: Punch and the Child, 1947; Harlequin i n
April, 1951; The great Detective, 1953 i The new Age. Filmska muzika. VO-
KALNA: Secular Cantata, 1941; kantata The War God, 1944; Ode to the West
Wi nd za sopran i orkest ar, 1954; zborovi; solo-pjesme.
ARNHEIM, Amalie, njemaki muzikolog (Berlin, 29. XII
1863 26. V 1917). Studirala pjevanje zatim muzikologiju na
Univerzitetu u Berlinu (H. Kretzschmar, M. Friedlander, O. Flei-
scher).
DJELA: Zur Geschichte des einstimmigen iveltlichen Kunstli edes im XVII
Jahrhundert ; SBIMG, 190809; Aus dem Bremer Musikleben i n XVII Jahr-
hundert, ibid., 191011; Thomas Selle als Schulkantor, Lil iencron-Festschrift;
lanci.
ARNI, Bla, kompozitor (Lue, Savinjska dolina, 31. I 1901
Ljubljana, 1. II 1970). Studij kompozicije zapoet na Konzerva
toriju u Ljubljani zavrio 1931 u Beu i zatim se usavravao u Var-
avi (1938) i Parizu (1939
40). God. 193435 predavao
muziku na gimnaziji u Bolu na
Brau, 194043 bio profesor na
srednjoj koli Glasbene
akademije u Ljubljani, a od
1945 redovni profesor za
kompoziciju na Akademiji za
glasbo u Ljubljani.
U poetku pod oitim utje-
cajem A. Brucknera i ruske pe-
torice, u daljnjem je razvoju
neoromantini realist. U tenji za
irim izrazom oblikuje slobodno.
Melodika mu je iroka, linije se
prepleu i niu esto u
polifonom slogu; harmonije su
bogate, modulacije smione i
osobite. Muziko tkivo esto je
zgusnuto, pa ostavlja dojam
zamrenosti, iako je pregledno u formi. A.
uzima tematiku
iz realnog ivota. Njegova je muzika svjea, vedra, povezana sa
slovenskom prirodom i ljudima. Sklon je velikim muzikim obli-
cima, pa dosljedno komponira simfonijsku i komornu muziku.
Simfonije obino nose konkretne nazive koji se odnose na odre-
ene ideje. Po dotjeranosti i izvornosti znaajne su njegove simfo-
nijske pjesme. Posljednjih godina uzimao teme iz narodnooslobo-
dilakog rata i poratne obnove. Istie se i autobiografska VI sim-
fonija, a od komornih kompozicija prvi.stavak iroko oblikovanog
koncerta za violinu i klavir.
DJELA. ORKESTRALNA. Devet simfonija: Te Deum za orkest ar, orgul je
i mjeoviti zbor op. 10, 1932; Si mfoni na rapsodi ja za orkestar i klavir op. 12,
[933 (Ljubljana, 19. IV 1937); Resurrectionis za orkestar i orgulje op. 15, 1935
Ljubljana, 23. XI 1936); Duma za orkestar, bas solo i mjeoviti zbor op. 17
Ljubljana, 28. XI 1938); Vojne vihre, op. 22, 1941; Samorasni k op. 36, 1948
Ljubljana; 1. VIII 1958); Si mfonija dela op. 35, 1950; Na domai grudi op. 40,
[951 i Vojna in mi r op. 63, 1960. Sedam simfonijskih pjesama: Ples arovnic op.
[8 (Ljubl jana, 28. XI 1938); Pesem planin op. 20 (Ljubljana, 5. XI 1940); Za-
"lel ji vec op. 19 (Ljubljana, 1. XII 1940); Gozdovi pojejo op. 27 (Beograd, 12.
[II 1946); Povodni moz (Ljubljana, 7. II 1951); Di vja jaga op. 53 (Ljubljana,
[.8. VII 1958; 2. verzija op. 72, 1965) i Vasovalec op. 79, 1969. Koncert za orgulje,
iuhae i trublje (Ljubl jana, 20. XI 1935); 2 koncerta za violinu: I op. 41 (Ljub-
jana, 21. I 1953) i II op. 48, 1953; koncert za violonelo op. 64, 1960; koncert
!a kl arinet op. 69, 1963; koncert za violu op. 78, 1967; koncert ni prel udij za
)rgul je (Ljubl jana, 9. VIII 1930). Uvert ira za orkestar, 1932 ( Ljubl jana, 19.
[V 1937). KOMORNA. Dva kl avirska t rija: I, 1929 (Be, 16. V 1932; jugosl.
premijera Ljubl jana, 28. XI 1938) i II, 1965; gudaki kvartet op. 16, 1933 (Ljub
ljana, 4. IV 1938); koncert za viol inu i klavir op. 25, 1934; skladbe za viol inu
i klavir, 1952. Klavirska suita Sli ke iz mladosti, 1954. VOKALNA: kant ata
Z vlakom za soliste, zbor i orkestar op. 48, 1954 (Ljubl jana, 26. X 1956); zborovi;
solo-pjesme. Fil mska muzika. D. Co.
ARNOLD, uro, kompozitor i muziki pisac (Taksonv,
Madarska, 5. VI 1781 Subotica, 25. X 1848). Otac Josip,
orgulja, roen je u Prinzensdorfu (Austrija), a majka Katarina
Bohm u Paksu (Madarska). kolovao se u Peuhu i Varadinu,
a muziku uio kod oca i kod P. Pohma, dirigenta katedrale u Ka-
lai. Od 1800 do smrti upravitelj kora upne crkve sv. Terezije
u Subotici. Tu je osnovao stalni pjevaki zbor i orkestar, odgojivi
njihove lanove u vlastitoj koli, koja je temelj dananje Muzike
kole. S uenicima je esto prireivao samostalne koncerte, a kao
dirigent gostovao u Kalai, Peuhu, Segedinu, Somboru, akovu.
Komponirao je uglavnom djela duhovnog karaktera (mise, ofer-
torije, himne), najvie za zbor, orgulje i orkestar, koja su stilski
i tehniki pod oitim utjecajem operne manire svoga vremena.
Sauvalo se samo nekoliko njegovih kompozicija. Najvanije je
Arnoldovo djelo omana zbirka tekstova crkvenih pjesama Pisme-nik
Uliti skupljenje pisama razlicsiti ... (Osijek 1819, kod M. A. Divadla).
To je prva pjesmarica namijenjena bakim Hrvatima, medu
kojima je postala veoma popularna. Pjesmarica je objavljena na
korist sveg Naroda Illiricskog. Pri sastavljanju tog djela A. se
sluio meu ostalim Citharom octochordom, a i vlastitim zapisima
bunjevakih narodnih pjesama. Arnoldov Pismenik bio je kasnije
jedno od vrela za Vinac (1830) M. Jaia. U rukopisu je ostavio
Historisch-musikalisch-biographisches Tonkiinstler Lexicon.
DJELA: Missa in C, 1848; Mi ssa in B; Requi em; Te Deum solenne (posve-
eno A. Al agoviu), 1813; Te Deum, 1833; Offertori um pro f et o anni versarii
electioni s et coronationi s S. D. Papae Leoni s XII, 1823; Off ertorium e-mol de B.
M. V. , 1826; Off ert ori um de B. M. V. SS. Pi o IX dedi cat um, 1846; Li bera,
1809; Li bera in e; Libera in c, 1847; Tant um ergo, 1810; Tantum ergo, 1832;
Regina coeli ; 12 himana i dr. Muzika za melodram Goi hardska vjetica.
LIT. : K. d'Isoz, Arnold Gyorgy, Budapest 1908. J. Schulhoff, Az el fe-
l ejt et zeneszerzo" . . . , Napio, Subot ica 22. VII 1934. A. Vi dakovi , uro
Arnold, Sv. C, 1937, 34. Isti, Nekoliko nepoznat ih dokumenata 0 glazbeniku
Duri Arnoldu, ibid., 1940, 3. Isti , Giorgio Arnol d, Note d'archivio, Roma
1938, 45- A. Vi.
ARNOLD, Malcolm Henry, engleski trublja i kompozitor
(Northampton, 21. X 1921 ). Muziku uio na Royal College
of Music u Londonu. lan je londonskog Filharmonijskog orkestra.
Kompozicije mu se odlikuju melodijskom invencioznou i vir-
tuozno tretiranim instrumentalnim dionicama.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfoni ja: I, 1950; I I , 1953; III, 1957;
IV, 1960 i V, 1963. Simfonija za gudaki orkestar, 1946; Toy Symphony; 2 sim-
fonijete; simfonijska pjesma Larch Trees, 1943. Koncerti: za orgul je; za klarinet,
1948; za obou, 1953; za harmoniku, 1954; za flautu; za 2 klavira; za gitaru i 2
koncerta za rog. Uvertire: A Sussex Overture; Tam o Shanter'; Beckus the Dan-
dipratt, 1943; The Smoke, 1948; Rapsodija The Sound Barrier; 4 Scottish Dances,
1957. KOMORNA: gudaki kvar t et; kl avir ski t rio; t rio za fl aut u, violu i
fagot; 2 divertimenta za duhaki trio; kvart et s oboom, 1965; 2 kvint eta; Three
Shanties za duhaki kvint et 2 sonate za viol inu i klavir; sonata za violu i klavir,
1947; sonatina za flaut u i kl avir, 1948; sonatina za obou i kl avir, 1951; sonatina
za klarinet i klavir, 1950; 5 fant azija za fagot; za klarinet; za flautu; za rog i za
obou, 1966. Kl avirske kompozicije. Sonata za orgulje. DRAMSKA:
opere The Dancing Master i The Open Wi ndow. Bal eti: Homage t o t he Oueen,
1953; Ri naldo and Armida i Soli taire, 1956. Scenska muzika (Shakespear e
The Tempest , 1954). Filmska muzika. Psalm CL za zbor i orgul je; solo--
pjesme.
LIT. : D. Mi t chell , Malcol m Arnold, The Musical Ti mes, 1955.
ARNOLD, Satnuel, engleski kompozitor (London, 10 VIII
1740 22. X 1802). Uio kod B. Gatesa i J. Naresa. Bio je orgu-
lja i kompozitor dvorske kapele, od 1789 ravnatelj Academy of
Ancient Music i od 1793 orgulja Westminsterske opatije u Lon-
donu. A. je 1787 zapoeo objavljivati prvo izdanje sveukupnih
Handelovih djela (dovrio je 36 sv.). Priredio je za tampu i anto-
logiju crkvenih kompozicija engleskih autora XVIXVIII st.
(1796) i prirunik New Instruction for the German Flute (1787).
Komponirao je vie od 60 opera i 5 oratorija.
LIT. : J. M. Coopersmi th, The First Gesamtausgabe: Dr. Arnold's Edit ion
of Handel 's Works, Not es, 1947.
ARNOLDSON, Sigrid (udata Fischof), vedska pjevaica,
sopran (Stockholm, 20. III 1861 7. II 1943). Pjevanje uila
kod svog oca, tenora Oscara Arnoldsona, zatim kod M. Strakoscha,
F. Arlberga i Desiree Arot. Debitirala 1885 u Pragu, pjevala zatim
u Moskvi, Petrogradu, Londonu {Covent Garden), Amsterdamu,
Hagu, New Yorku {Metropolitan), Nici, Ziirichu, Budimpet i
i Stockholmu. God. 192238 poduavala pjevanje u Beu, kasnije
u Stockholmu. Visoki sopran velikog raspona, neobine mekoe,
proslavila se kreacijama Rosine (Rossini, // barbiere di Siviglia),
Dinorah (Meverbeer), Mignon (Thomas) Cherubina i Zerline
(Mozart, Le nozze di Figaro i Don Giovanm), Violette (Verdi,
Traviatd), Lakme (Delibes), Sonnambule (Bellini) itd.
LIT. : F. Hedberg, Svenska operasangar e, Stockhol m 1885.
ARNOLD VON BRUCK, austrijski kompozitor (Bruck, oko
1490 Linz, oko 1554). ini se, da je bio uenik H. Fincka.
Vjerojatno je oko 1510 uao u dvorsku kapelu Ferdinanda I u
Beu, najprije kao pjeva, a od 1527 kao dirigent. Od 1546 ivio

B. ARNI

72 ARNOLD VON BRUCK ARPEGGIONE

u Ljubljani ili u Linzu (u oba grada posjedovao je nadarbine).
Njegova djela moteti i druge crkvene kompozicije, vieglasne
duhovne i svjetovne pjesme (ukupno oko 50) nisu se sauvala
u posebnim tampanim izdanjima, ve se nalaze u velikom broju
zbirki iz XVI st. A. v. B. savreno svladava vieglasni, osobito
peteroglasni stavak. U melodici njegovih djela jasno je zamjetljiv
utjecaj renesansnih naela o odnosu rijei i tona. Iako katolik,
esto je i uspjeno obraivao protestantske korale.
NOVA I ZD.; sedamnaest kor al nih st avaka ooj. J. Wol f ( DDT, 1908);
3 stavka obj. A. W. Ambros (Geschichte der Musi k, 1911); 13 stavaka obj. Fr.
Jode (Das Chorbuch, 192731); 18 svjetovnih pjesama obj. L. Nowak (DTO,
193); 4 himne obj. R. Gerber (Das Erbe deutscher Musik'}; 2 svjetovne pjesme
obj. R. Eit ner (ibid.).
LIT. : H. Al brecht , At nol d von Bruck, MGG, I , 1951. O. Wess el y,
Zur Fr age nach der Herkunft Arnol ds von Br uck, Wien 1951. H. Osthof f,
Das Te Deum des Arnold von Bruck, Fest schrift Fr . Bl ume, Kassel 1963.
O. Wessely, Arnol d von Bruck. Leben und Umwelt , Kdl n i Graz 1968.
ARNOLJD, Jurij Karlovi, ruski kompozitor, muziki pisac
i pedagog (Petrograd, 13. XI 1811 Karaka, Krim, 20 VII
1898). Studirao kod Fuchsa i Josepha Huntea. Od 1840 ivio u
Leipzigu kao muziki kritiar i publicist, dopisnik lista Signal i
lan redakcije (186370; asopisa Neue Zeitschrift fiir Musik;
185768 izdavao Neue Allgemeine Zeitschrift fiir Theater und Musik.
Od 1870 vodio vlastitu muziku kolu u Moskvi; 1888 profesor
je muzikologije na tamonjem Univerzitetu, a od 1894 do kraja
ivota vokalni pedagog u Petrogradu. U kompoziciji
neinventivan, akademiar, A. je vaniji po svojim muzikim spi-
sima, posebice po monografijama 0 ruskoj crkvenoj muzici. Nje-
govo gledite da muzikim folklorom vanevropskih naroda vladaju
ista naela kao zapadnjakim, oborili su ruski muzikolozi P.
Sokalski, J. Melgunov, J. Linjova i A. Kastalski. Prema otkri-
ima V. Kozlovskog, u brouri Agenti caristike Ohrane (1917),
A. je bio u slubi Treeg odjela pa je njegova muzika aktivnost
u Leipzigu sluila samo za prikrivanje pijunske djelatnosti; Ko-
zlovski smatra da A. nije autor muzikolokih djela objavljenih pod
njegovim imenom, ve neki Peenin koji je za njih dobio novanu
odtetu. Meutim, iz toga vremena nije poznat muziar imenom
Peenin.
DJELA. SPISI: Primjena starogrki h i bizantskih teorija na rusko neumatsko
pjevanje (na ruskom); Nacrt racionalne muzike gramatike (na ruskom); O teoriji
muzikih tonova na temelju akustikih principa (na ruskom); Zusammenfassung der
Grundregeln zur Harmoni sierung des Neumengesdnge; Betrachtungen ii ber die
Kunst der Darstellung im Musi kdrama, 1867; Die Alt en Kirchenmodi histori sch
undakustisch entwickeltjl%y$', VapMonu3auuji dpeeue-pyccKoio uepKosnozo nenuM,
1886; Ist es mb'gli ch in der Musikkunst die charakteristische nationale Schule des
Singens f estzustellen und auf tuelchen Daten musi sie basi ert sei n?, 1889; Har-
monijski princi pi crkvenog pjevanja (na ruskom), 1892; Teori ja obli kovanja glasa
(na ruskom), 2 dijela, 1898. Obj. BocnOMUnanun (3 sv.), 189293. Prevodio
na njemaki ruske romanse i libret a opera Gl inke, Dargomiskog, Sjerova i
ajkovskog. KOMPOZICIJE: uvetira Eopuc /"odjHO. Komine opere
HHeaAud, 1852 i Honb nod lleaua Kyna.iat 1853. Kantata CeemAana; zborovi; oko
50 romansa i dr.
LIT.: TI. TI. lOpuu ApnoAbd, BceMHpHan HjiuiocTpauHa, 1886, 37. Y.
Arbatsky, Jurij von Arnold, MGG, I, 1951. I. A.
ARNOULD, Madeleine-Sophie, francuska pjevaica, sopran
(Pariz, 14. II 1740 18. X 1802). Prvi put javno nastupila 1757
na dvorskoj sveanosti u Parizu, a na opernoj sceni afirmirala se
idue godine u Auvergneovoj operi Enee et Lavinie. A. je bila prvi
interpret glavnih enskih uloga u Gluckovim operama: Iphigenie en
Aulide, Orphee et Euridice i Arbre enchante. Uz to se istakla u
djelima Rameaua (Dardanus i Les Fetes d"Hebe), Lullvja
(Proserpine i Amadis), Destouchesa (Les Elements) i dr. God.
1778 povukla se iz javnog ivota; umrla je u bijedi.
LIT, : A. Devi ll e, Arnouldiana, ou Sophie Arnould et ses contemporains...,
Pari 1813. E. i j. de Goncourt, Sophie Arnould d'apres sa correspondance et
ses memoir es Inedits, Pari 18^7. R. B. Dougl as, Sophie Arnoul d, Act ress
and Wit , Pari 1898. F. Rogers, Sophie Arnould, MQ, 1920. J. St ern,
A l 'ombre de Sophie Arnoul d, Pari 1930. B. Dussanc, Sophie Arnould, la
plus spirituelle des bacchantes, Pari 1938.
AROCA (Aroca y Ortega), Jesus, panjolski muzikolog i
kompozitor (Madrid, X 1877 31. X 1939). Studirao na Madrid-
skom konzervatoriju, na kojemu je od 1933 predavao harmoniju;
uz to pijanist i kompozitor Teatra Romeo. Istraivao je stariju
panjolsku muziku povijest.
DJELA. SPISI: Resena histdrica de la Tonada, Coleccion de Transcripciones
musicales a*e los siglos XVI, XVIIy XVIII. . . (sadrava t ranskripcije panjol ske
muzike X- \T~XVIII st . i jednu tiranu samog Aroce), 1913; Cancionero musi cal
y poeti co delsiglo XVII recogido por Claudio de la Sablonara y transcripto en no-
tacion moderna por el maestro D. Jesus Aroca (sadrava 78 vieglasnih kompozicija
iz kodeksa koji jt sastavio C. de la Sablonara, s tekstom i komentarima, a u do-
datku biografske podatke o autorima), 1918.
LIT. : R. Mi tjana, Coment arios y apost il las al Cancionero Poet ico y Mu-
sical del sigio XVII, recogido por Cl audio de l a Sabl onara y publ icado por D.
Jesus Aroca, Revista de Filologia Espagnola, 1919, IV. J. Subird, Jesus Aroca,
MGG I, 1951.
ARON, Pietro -> Aaron (Aron), Pietro ARPAj 1. talijanski,
panjolski i baskijski naziv za harfu. 2. Novogvinejski bubanj,,
promjera 1018 cm, visok 50 150 cm. Dugi i uski korpus,
suen u sredini, ima kou prilijepljenu samo na jednom kraju.
Instrument ima obino u sredini drak.
ARPEGGIO (arpeggiato; tal. na nain harfe), nai
enja akorda, u kojem tonovi ne nastupaju istovremeno, i
dan za drugim, kao na harfi. Oznauje se kraticom Arp.
gavom linijom (rjee lukom) ispred akorda, a u starijoj 1
kosom crtom, koja ujedno oznauje smjer arpeggia. Npr.
*
7 h 4

U muzici XVII i XVIII st. za clavicembalo ili gud
strumente a. je sluio kao neka vrsta abbreviature, tj. i;
arpeggirao se dva ili vie puta (prema gore i prema dolj
ljeio se polovinkama ili cijelim notama. Npr.:

U modernoj muzici tempo izvoenja ovisi o trajai
Npr.:


Kontinuirani a. oznauje vitiasta linija kroz oba
istodobni a. oznauju dvije vitiaste linije, svaka na svojen
Poseban su sluaj predrazi u arpeggiu; oni se izvode t
peggia. Npr.:
ARPEGGIONE (tal.), instrument u obliku gitar
svira gudalom (guitare d'amour). Ima est ica, ugo
kod gitare (E A d g h c
1
); konstruirao pa je G. Staul


Rijetko se susree ova oznaka za arpeggio:

ARPEGGIONE ARS ANTIQUA 73

ieu. Schubertova sonata za a. (1824; postala je vrlo poznata u
ibradbi za violonelo G. Cassada.
ARPICORDO, u XVI i XVII st. talijanski naziv za vrstu
nstrumenta koji se vrlo malo razlikovao od embala.
LIT. : C. Sachs, Real lexikon der Musikinst rumente, 1913.
ARRANGEMENT -* Preradba muzikog djela
ARRAU, Claudio, ilenski pijanist (Chillan, 6. II 1903 ;.
itudirao kod Paolija u Santiagu, usavravao se kod M. Krausea
la Sternovu konzervatoriju u Berlinu. Koncertirao ve u svojoj
estoj godini. God. 1927 osvojio Gr and Prix International des
Hanistes u enevi. 192540 profesor klavira na Sternovu konzer-
atoriju u Berlinu, od 1941 ivi u SAD. Koncertirao na mnogo-
irojnim turnejama po zemljama Evrope, June i Sjeverne Amerike.
ivoj opsean i raznovrstan repertoar interpretira virtuoznom teh-
likom i posebnim smislom za produbljeno, stilski vjerno obliko-
anje. A. ide u najsvestranije pijaniste svoje generacije.
LIT.: V. Thomson, The Strange Case of Cl audio Arrau, The Musical Scene,
!ew York 1945. K. Laux, Claudio Arrau, MGG, I, 1951.
ARREGUI, Jose Maria, panjolski kompozitor (Villaro,
otkraj XIX st. ). Redovnik, franjevac. Isprva se afirmirao kao
oncertni pijanist, od 1918 vodio Capilla del Santuario u Aran-
azuu, koju je reorganizirao i podigao na visoku umjetniku ra-
inu, izvodei djela velikih vokalnih polifoniara, a katkad i mo-
ernih kompozitora. U Barceloni osnovao i vodio Orquesta sera-
;ca antoniana, a u franjevakom samostanu u Caspeu (Aragon)
bor Orfeon Caspolina. Komponirao preteno crkvenu muziku.
Jjegova zborna djela i obrade narodnih pjesama esto su na
epertoaru pjevakih zborova.
DJELA: jot a Vi va Caspe za 6 glasova; A oril las del Arga za 8 gl asova;
jesma Los dos cortejos za 5 glasova; Ikusten dezu (na baskiisku melodiju) za 6
Lsova 1 dr. Alissa Sanctus Fraticiscus za 4 glasa; zbirka moteta Coleccion-
Homenaje, 1926; psalmi za 67 glasova; responzoriji za 68 glasova i dr.
LIT. : J. Subi rd, Jose Maria Arr egui, MGG, I, 1951.
ARREGUI GARAY, Vicente (Vincente), panjolski kompo-
itor (Madrid, 3. VII (VIII) 1881 2. XII 1925). Studirao na
konzervatoriju u Madridu, usavravao se u Parizu i Rimu. Pre-avao
muziku na Escuela Superior de Magisterio, vodio zbor Eco e Madrid
i vie godina pisao muzike kritike za madridski dnev-ik El
Debate. U poetku neovisan o nacionalnim strujanjima lijedi
simfonijski stil C. Francka (Calipso), kasnije se priklanja
panjolskom kolorizmu (Sinfonia Bascaj.
DJELA. ORKESTRALNA: Si nfoni a Basca; simfonijske pjesme Cali pso
Hi storia de una madre (na panjol sku djeju pjesmu); Melodia religi osa i dr.
- Gudaki kvart et . Kl avir ska sonat a. DRAMSKA. Opere: La Maya
Jolande, 1911. Zarzuele: La Sombra del rey Galdn; Los Ojos jovenes; La Aiadona;
I Cuent o de Barba Azul i dr. VOKALNA: oratorij S. Franci sco; kantat a
/ lobo aego; zborovi. Crkvena muzika.
LIT. : J. Subi rd, Vincent e Arregui, MGG, I, 1951.
ARRESTI, 1. Giulio Cesare, talijanski orgulja i kompozitor
Bologna, 26. II 1619 17. VII 1701). Uenik O. Vernizzija. Od
659 do 1699, s kraim prekidima, prvi orgulja crkve 5. Petronio
Bologni. Suosniva i u nekoliko navrata predsjednik bolonjske
\ccadenrije Filarmonica. Sukobivi se s glavnim zborovoom San
etronija M. Cazzatijem otro ga je napao u spisu Dialogo fatto 'a im
maestro ed un discepolo desideroso d'approfittarsi nel con-appunto
(1659), na to mu je Cazzati poslao odgovor: Risposta lle
opposizioni fatte dal Signor G. C. Arresti (1663). Jedan od
odeih majstora bolonjskog koncertantnog stila, A. je teio za
vunim efektima i profinjenom deklamacijom pa je zbog toga pri-
avao manje vanosti kontrapunktikoj razradi.
DJELA. I NSTRUMENTALNA: dvanaest Sonat e a t rt op. 4, 1665;
irtitura di Modulationi precettive sopra gVHinni del canto fermo za orgulje op. 7.
- \ 'OKALXA. Orat oriji: / / fi gli ol prodi co, 1651: Li cenza di Gesu da Mari a,
J61: L'Orto di Getsemani, 1661;'Lo Sposalizio di Rebecca, 1675 i Abigail, 1701.
- CRKVENA : Messa e Vespro della B. V. op. 1, 1663 ; Alesse a 3 v. con Sinfonie
Ripieni d beneplacito, accompagnate da Motetti e Concerti op. 2, 1663. Izdao
>irku Sotiat e da organo di varii autori, 1687, medu njima 3 vl ast ite.
2. Floriano Maria, talijanski orgulja i kompozitor (Bologna,
5. XII 1667 oko 1719), sin Giulija Cesara; uenik B. Pasqui-
ija u Rimu, gdje je krae vrijeme orgulja crkve 5. Maria in
'rastevere. Od 1703 do smrti orgulja katedrale 5. Pietro u Bo-
igni. Od 1684 lan bolonjske Accademije Filarmonica (1714 i njen
redsjednik). Poput svog oca komponirao u koncertantnom
stilu 1 teitem na zvukovnom oblikovanju; preuzeo mnoge
znaajke spuljske kole ne zapadajui u miniru.
DJELA: vie orgul jskih kompozicija. Opere: VEni gma di sci olto, 1710; m
Vi nganno si vince Vi nganno, 1710; Cri sippo, 1710; La Costanza in cimento n
la Crudeltd, 1712 i // Tri onfo di Pallade i n Arcadia, 1715; est oratorija
nuditta, 1717); kantata Cieli ! Che cara pena. Antifone za 2 glasa, violine i b. c.
LIT.: C. Ri cci, I Teatri di Bologna nei secoli XVII e XVIII, Bologna 1888.
A. Scheri ng, Geschichte des Oratoriums, Leipzig 1911. L. Frati , Per la
oria dell a muica in Bologna nel secol o XVII, RMI, 1925. .V. Mari ni ,
La , Accademia Filarmonica di Bologna, Bologna 1930. K. G. Fellerer, Zur
dienischen Or gel-Musik des XVIIXVIII Jahrhunderts, PJB, 1938. Isti ,
rresti, 1. Giul io Cesare, 2. Floriano, MGG, I, 1951.
ARRIETA (Arrieta y Corera), Etnilio, panjolski kompo-
tor :Puente la Reina, Navarra, 21. X 1823 Madrid, u. II
1894). Studirao na Konzervatoriju u Milanu (N. Vaccai). Od
1849 uitelj kraljice Izabele II u Madridu i dvorski kompozitor;
od 1857 predavao kompoziciju na Madridskom konzervatoriju
(od 1868 direktor); njegovi su uenici T. Breton, R. Chapi, E.
Serrano, P. M. Marques i dr. Isprva operni kompozitor (prvi
panjolac ije su opere izvedene na panjolskom jeziku u Kra-
ljevskom kazalitu), kasnije se posvetio gotovo iskljuivo zar-
zueli, u kojoj je vjeto povezao stilske elemente talijanske opere
i panjolskog folklora.
DJELA. Opere: Il degonda, 1846 i La Conauist a di Granada, 1850 (1855
pod nasl ovom Isabel la Cat oli ca). Vie od 50 zarzuela: El Domi nd azul, 1853;
El Grumete, 1853; La Estrell a de Madrid, 1853; Marina, 1855 (izvodi se i
danas u panjolskoj); Llamada y tropa, 1861; La Guerra Santa, 1879; San
Franco de Sena, 1883. Vie prigodnih kantat a i himna.
LIT.: A. Pena y Goni, La Opera espanola y la muica dramat ica en Espana,
Madrid 1885. M. Muii oz, Hist oria de la zarzuella y el genero chico, Madrid
1946. J. Subi rd, Emil io Ar rieta, MGG, I, 1951.
ARRIEU, Claude, francuski kompozitor (Pariz, 30. XI
1903 ). Studirala na Konzervatoriju u Parizu klavir (M. Long) i
kompoziciju (J.-J. Roger-Ducasse, P. Dukas). Pristaa neoklasi-
kog stila, spontana u izraavanju muzikih misli, sklona stvaranju
humoristikih timunga, A. komponira djela formalno dotjerana
i jasna, ekspresivna, esto puna fantazije i brija. Velik uspjeh
postigla je muzikom za radio.
DJ ELA. ORKESTRALNA: si mfoni ja u C-dur u, 1940; 2 koncert a z a
kl avir 1932 i 1950; koncert za dva klavira, 1934;
2
koncerta za violinu, 1939 i
1949; Partita; suita La Conouete de l 'Algeri e, 1935. KOMORNA: kvartet za
kl avir, fl autu, kl arinet i viol u; duhaki t rio; viol inska sonat a; sonat a za fl autu.
Kl avirska suit a La boi te a mali ce. DRAMSKA. Opere: Noe, 1934; L
es
deux rendez-vous, 1947; Cadet Roussel, 1948; La Princesse de Babylone, 1955.
Muzika komedija Les gueux au Paradis. Baleti: Fete galante, 1948 iLamai son
de la courtisane.Radio-opere: La Coaui lle dplanetes ; Cantate des sept poimes de
guerre; Comedies italiennes; Candi de; L'Ane culotte ; Histoires de Pari; La Cabine
t elephonique. Scenska i fil mska muzika. VOKALNA: Reaui em za zbor a cap-
pella; solo pjesme na stihove Mallarmea (Chanson bas, 1938), Aragona, Eluarda i dr.
ARRIGONI, Carlo, talijanski lautist i kompozitor (Firenca,
5. XII 1697 19. VIII 1744). Datumi roenja i smrti nisu utvr-
eni sa sigurnou. U poetku svoje karijere bio je, ini se, maestro
di cappella na dvoru princa od Carignana; 173233 vodio u
Londonu, zajedno sa Giuseppeom Sammartinijem koncerte
etvrtkom u Hickfords-Hallu. Od 1736 u slubi je Toskanskog
dvora u Firenci, isprva kao pomoni dirigent zatim kao maestro
di cappella; istodobno komponirao i za beki dvor.
DJELA: 6 Lezzi oni za violu d'amore Opere: La Vedova, 1722; Fernando,
1734; Si rbace, 1739 i Sdpi one nel l e Spagne, 1739. VOKALNA: or at ori ji
// Ri pentimento d'Acabbo, 1728 i Ester, 1738; 10 Cantate da catnera za sopran i
basso continuo, 1732; 6 Cantate con stromenti ; Feta da camera, 1737; nekol iko
kantata u rukopisu (Be, Nacional na bibl ioteka); Canzonet te.
LIT.: A. Cappi , Necrologio di Carlo Arrigoni, Ravenna 1862. S. Fassi ni ,
II melodramma it aliano a Londra nella prima met a del Settecento, Torino 1914.
B. Paumgart ner, Carlo Arrigoni, MGG, I, 1951.
ARRIGONI, Giovanni Giacomo, talijanski kompozitor
(Lombardija?, konac XVI st. ?, poslije 1663). Orgulja carske
dvorske kapele Ferdinanda II u Beu najmanje od 1635, napu-
stio tu slubu 1637, ali ini se da je jo do 1640 ivio u Beu,
zatim se vratio u Italiju. Komponirao je medu prvima vokalne
komorne koncerte i objavio ih u zbirci Concerti di Camera (za
29 glasova, 1635), u koju je umetnuo i 4 instrumentalne sonate.
Ostala su mu sauvana djela: opera Gli amori di Alessandro Magno
e di Rossana (1657), 1 madrigal a due sa continuom, 3 jednoglasna
moteta (u skupnim zbirkama) i zbirka Salmi a 3 vod concertate... con
1 Magnificat a 5 voci e 2 violini (1663).
LIT. : B. Paumgartner , Giovanni Giacomo Arr igoni, MGG, I, 1951.
ARROYO, Joao Marcellino, portugalski kompozitor (Oporto,
4. X 1861 Quinta do Casal, Penedo, 18. V 1930). Klavir i kom-
poziciju studirao u Oportu. Bio je u diplomatskoj slubi, a od 1900
profesor prava na Univerzitetu u Coimbri gdje je osnovao i vodio
pjevako drutvo. A. je autor prve modernije portugalske opere
O amor de Perdicdo nastale pod neposrednim Wagnerovim utje-
cajem.
DJELA: s imfonijska pjesma Amor ; 4 orkest ralne suit e. Komorne i
klavirske kompozicije. Opere O amor de Perdicdo, 1907 i Leonor Telles; opereta
Tres Sdbios no Nonage'simo Hemisferio Norte. Sol o-pjesme.
LIT. : C. A. Dos Santos, Joao Arrovo, Lisboa 1941. / . E. Dos Santos,
Joao Arrovo: not as sobre a sua personal idade, Lisboa 1941.
ARROYO, Martina, amerika pjevaica, sopran (New York,
2. II 1936 ). Studirala na Hunter Collegeu i na Univerzitetu u
New Yorku. Debitirala 1956 sopranskom partijom (Korifeja)
opere Assassinio nella Cattedrale (I. Pizzetti) u njujorkom
Carnegie Hallu. God. 1959 nastupila prvi put na sceni Metro-
politana i doskora postala lanicom tog opernog kazalita. Uz
to gostuje po SAD i Evropi te vie puta u Jugoslaviji (HNK,
dubrovake Ljetne igre, Muziki biennale u Zagrebu). Pored
standardnog repertoara (JMadame Butterfly i Turrandot G. Pucci-
nija, Don Carlos i Aida G. Verdija) esto izvodi sopranske partije
suvremenih opera. Cijenjena i kao koncertna pjevaica.
ARS ANTIQUA, naziv, kojim se u razvoju muzike oznauje
razdoblje od kraja XII do poetka XIV st., u uem smislu od oko
74
ARS ANTIQUA ARTEAGA

1230 do 1320; odsjek prije 1230 naziva se doba Nolre Dame, zbog
toga, to su njegovi najznaajniji predstavnici djelovali u parikoj
katedrali. Ovaj dugo zaboravljeni naziv a. a. nastao je vjero-
jatno oko 1320 u Parizu, nasuprot nazivu ars nova, kojim su tada
htjeli obiljeiti poetak jednog novog naprednijeg razdoblja (oso-
bito na podruju notacije); u novije vrijeme preuzeli su ga opet
pojedini njemaki muzikolozi (J. Wolf, H. Riemann) i nainili od
njega stilistiki pojam.
Nakon prvih poetaka vieglasja, u razdoblju ars antiquae
izgraene su i razvijene nove znaajne vieglasne forme, neke na
osnovi potpuno slobodne koncepcije, a druge na temelju cantus
firmusa, preuzetog iz inventara koralnih melodija. Dodavanjem
jednog, dvaju pa i triju novih glasova cantus firmusu nastalo je
dvoglasje, troglasje i etvoroglasje. Najznaajniji su muziki oblici u
to vrijeme -> conuctus, -> motet (motetus), -> rondellus, -> ho-quetus.
Usavrava se i notacija, koja od modalnog tipa izrazito simetrinog
karaktera prelazi na menzuralno notiranje. Uz kompozitore, kakvi
su Leoninus, Perotinus i Petrus de Cruce, javljaju se tada i brojni
teoretiari, tako Johannes de Garlandia, Franco iz Kolna, Franco
iz Pariza, Johannes de Grocheo i dr.
Izvan okvira vieglasne muzike razvijala se tada i jednoglasna
muzika umjetnost trubadura, truvera, Minnesangera i onglera.
Za prouavanje ovog razdoblja izvori su uz rukopise, prven-
stveno izdanja iz novijeg vremena: W. de C'oussemaker, L' art
harmonique aux XII
e
et XIII
e
siecles, Pari 1865; P. Aubry,
Cent motets du XIII
e
siecle (tzv. Bamberki rukopis), Pari 1908;
F. Gennrich, Rondeaux, Virelais und Balladen (2 sv.), Dresden
192127; R. Ficker, Musik der Gotik: Perotinus, Sederunt prin-
cipes, Wien 1930; D. Rokseth, Polvphonies du XIII
e
siecle
(zbornik iz Montpelliera, 4 sv.), Pari 193548; H. Husmann,
Die drei- und vierstimmigen Notre Dame-Organa, Leipzig 1940.
LIT. : H. Ri emann, Geschichte der Musiktheorie im I X. XIX. Jahr-
hundert, Berlin 1898 (II izd. 1921).'J. Wolf, Die Musiklehre des Johannes de
Grocheo, SBIMG, 18991900, str. 65. ' F. Ludivig, Repertorium organorum
recentioris et mot etorum vet ust issimi stili, I/ i, Halle 1910. H. Bessel er, Die
Mot ett e von Franko von Kol n bis Phil ipp von Vitr y, AFMW, 1926. M.
Schneier, Der Conuctus, ZFMW, 192829. F. Ludivi g, Die geistl iche
nichtl itur gische, welt liche einst immige und mehrst immige Musik des Mitt el-
al ters, Adl er, Handbuch der Musikgeschichte, II izd. , Berl in 1930. M.
Schneier, Zur Satztechnik der Notre Dame-Schule, ZFMW, 193132. H.
Besseler, Die Musik des Mitt elalters und der Renaissance, Pot sdam 193134.
O. Ursprung, Die kathol ische Kirchenmusik, Potsdam 193134. H.
Schmi dt , Die dr ei- und vier st immigen Organa, Kassel 1933. G. D. Sasse,
Die Mehrst immigkeit der Ars antiqua in Theorie und Praxis (disert acija), Berlin
1940. G. Reese, Music in the Middle Ages, New York 1940. L, Elli mvood,
The Conuctus, MQ, 1941- H. Besseler, Ars antiqua, MGG, I, 1951. F.
Gennri th, Bibliographie der alt est en franzosischen und l ateinischen Mot etten,
Darmst adl 1957. Th. Gol ner, Formen friiher Mehr st immigkeit , Tutzing
1961. J. As.
ARSENOVI (Boberi), Teodora, dramska glumica i oper-
ska pevaica (Vranjevo, 22. XII 1885 Beograd, 17. X 1960).
God. 1906 lanica hora Narodnog pozorita u Beogradu, ubrzo
zatim dobija uloge u komadima sa pevanjem(E. Toth, Seoska lola;
M. Petrovi-Seljanica, uuk-Stana; B. Stankovi, Kotana;
S. Sremac, Zona Zamfirova i dr.). Do osnivanja stalne opere u
Beogradu, a i kratko vreme posle toga, ona je i nosilac glavnih
mezzosopranskih partija u operama Carmen (Bizet), Trubadur
(Verdi), Madame Butterfly (Puccini), Cavalleria rusticana (Mas-
cagni). Iako je drama glavno podruje njene umetnike delatnosti,
A. je u stvaranju i izgraivanju beogradske opere odigrala korisnu
pionirsku ulogu. S. . K.
ARSIS -> Arza
ARS NOVA, naziv za muziku kulturu od poetka XIV do
poetka XV st. Potjee od istoimenog naslova rasprave Ph. de
Vitrvja, koja je napisana u Parizu, vjerojatno oko 1320, a u kojoj
se objanjavaju nove tekovine ondanje notacije. Izraz a. n. izazvao
je tada antitezu: ars antiqua, pod kojom se u poetku razumijevala
preteno tehnika strana muzike umjetnosti XIII st. Naziv a. n.
doivio je, poput izraza ars antiqua, evoluciju znaenja; on danas
ne oznauje samo nove tekovine u razvoju notacije, ve sve napredne
pojave ondanje evropske muzike, u prvom redu u Francuskoj i
Italiji.
U muzikoj kulturi tih zemalja, usporedo s razvitkom dru-
tvenog ivota, ekonomskim jaanjem gradova i napredovanjem
nauke, zamjeuju se u to doba nove, humanistike crte, prevlast
svjetovnih elemenata s izrazitom sklonou za isticanje realistikih
pojedinosti. Svjetovne tendencije oite su u izboru tekstova, u
djelominom naputanju liturgijskih cantus firmusa u korist slo-
bodno sastavljenih, ali i narodnih napjeva. Kompozitori ele to
vjernije izraziti ljudska uvstva, slikati scene iz prirode i ivota.
Muzika se tehnika obogauje. Razvijaju se elementi kromatike,
terca i seksta postaju konsonancama, a kvarta ulazi medu diso-
nance. Izbjegavaju se usporedne kvarte i kvinte, polagano se
stvaraju obrisi kadencirajuih zavretaka s povienim VII stupnjem
ljestvice, ime se priprema tlo za osjeanje dura i mola. Polifonija
se dalje izgrauje, osobito uz pomo imitiranja. Ritmiku c
zuje primjena sinkopa. Menzuralna notacija dalje se razra
iako je svi putovi ne vode uvijek k jasnoi.
U Francuskoj ars novu predstavljaju u prvome redu Ph:
de Vitrv, Johannes de Muris i Guillaume de Machault. U
vima ovih umjetnika susreu se moteti, balade, rondeaux, cl
virelais. U Italiji razvijaju se preteno svjetovne forme: -> ma
ne valja ga zamjenjivati s madrigalom XVI st.), -* balada i -
da. Majstori su ars nove u Italiji Francesco Landini, Johann
Florentia, Jacopo da Bologna i dr.
Novija su izdanja, iz kojih se mogu prouavati stilska i 1
nika obiljeja ovog razdoblja, medu ostalima, ove publik
P. Aubry, Les plus anciens monuments de la musique fran
Pari 1905; Fr. Ludzvig, G. de Machault, Musikalische ^
(3 sv.), Leipzig 192629; J. Wolf, Sing- und Spielmusi
alterer Zeit, Leipzig 1926; A. Gastoue, Le manuscrit de mi
du Tresor d'Apt (XIV
e
XV
e
siecle), Pari 1936; G. de
Les monuments de l'Ars nova, I/i, Pari 1938; L. Ellinwooa
Works of Francesco Landini, Cambridge (Mass.) 1939; Vi
Marrocco, Fourteenth-Centurv Italian Cacce, Cambridge (1
1942; F. Ghisi, Italian Ars-nova Music (dodatak k Jouri
Renaissance and Baroque Music, 194647/3); W. Apel, I
Secular Music of the Late Fourteenth Centurv, Caml
(Mass.) 1950.
LIT. : E. de Coussemaker, Les Har monistes du XIV
e
siecl e, Pari
H, Ri emann, Geschichte der Musikt heorie im XI. XIX. Jahrhundert
1898 (II izd. 1921). J. Wol f, Florenz in der Musikgeschicht e des 1.
hundert s, SBIMG, 190102. Fr. Ludwig, Die mehrstimmige Mu
14. Jahrhunderts, ibid., 190203. M. Brenet, Musique et musicie
vieill e France, Pari 1911. G. Gasperini , La Musique ital ienne aux 1
XV
e
siecles, Lavignac, Encvcl opedie de l a musique, 1/ 2, 1912. A.
Studien zur Musikgeschichte der Friihrenaissance, Leipzig 1914. A. 1
Les Primitifs de la musique francaise, Pari 1922. D. Parent, Les Inst :
de musique au XIV
e
siecle, Pari 1925. H. Bessel er, Studien zur M'
Mittelalters, I, Neue Quellen des 14. und beginnenden 15. Jahrhunderts, 1
1925. Isti , Studien zur Musik des Mit tel alt ers, II. Die Mot ett e von
von Koln bis Philip von Vit rv, ibid., 1926. A. Aiachabey, Histoire e1
t ion des formul es musical es du I
er
au XV
e
siecl e, Pari 1928. Fr.
Die geist liche nichtliturgische, weltliche einstimmige und mehrst immigi
des Mit tel alt ers, Adler, Handbuch der Musikgeschichte, II izd., Berl i
Af. Schneier, Die Ars nova des 14. Jahrhunderts in Frankreich unc
(disert acija), Berl in 1930. J. Wolf , It alian Trecento Music, Procee
the Musical Associat ion, 1931, 58. H. Besseler, Die Musik des Mi1
und der Renaissance, Potsdam 193134. E. Li Gotti i N. Pirrotta, II 5
e l a t ecnica musical e del t recento it al iano, Firenze 1935. L. K. F
Die Fr iihgeschichte des Kanons bis Josquin des Prez, Emsdett en 193'
Elli nzvood, Origins of t he Ital ian Ars Nova, Ohio 1937. G. Reese, fl
the Middle Ages, New York 1940. A. von Koni gslozv, Die italienischer.
galisten des Trecento, Wurzburg 1940. E. Li Gotti, L' Ars novaeilm
At t i Accademici, Paler mo 1944. A\ Pi rrott a, Per l 'origine e l a st o
caccia e del madrigale trecentesco, RMI, 1946. W. Apel , The Fr<
cular Music of the Lat e Fourteenth Centurv, Act a Musicologica, 1^
H. Bessel er, Ars nova, MGG, I, 1951. K. v. Fi scher, St udien
ltenischen Musik des Trecento und frt ihen Quat trocento, Bern 1956.
On the Technique, Origin and Evolution of Ital ian Trecento Musi
1961. Zbornik L'Ar s Nova it aliana del Trecento, Primo Convegn
nazionale 1959, Cert aldo 1962. '
ARTAMONOV, Aleksej Pavlovi, sovjetski kompc
dirigent (Novoerkassk, 17. II 1905 ). Zasluni umjetnik
SFSR, predsjednik sekcije kompozitora u Rostovu na Do
DJELA. ORKESTRALNA: est si mfonija (I, Kasam, , 1940; V.
tom, 1951); simf. pjesme; uvert ire i dr. DRAMSKA: pet opera ( 1939;
MacKapad, 1957; Ee dpy3tH, 1964); balet JJonCKan Hpacaeu operet a;
scenska muzika za oko 100 kazal inih djela.
ARTARIA, muziko izdavako poduzee u Beu. Tr
Cesare, Domenico i Giovanni Casimiro A. iz mjesta Ble
jezeru Como) nastanili su se oko 1750 kao putujui trgovci
nina u Beu. God. 1769 na osnovi carskog patenta utemt
Carlo (sin Cesara), Francesco (sin Domenica) i G
Casimiro poduzee za prodaju umjetnina i muzikalija pod i
A. sa sjeditem u Beu. Od 1776 poeli su i sami tamp;
zika djela.
Neko je vrijeme poduzee bilo udrueno s poduzeei
imena, koje je jo 1765 osnovao u Mainzu Giovanni Casin
kasnije se opet osamostalilo, te su ga, uglavnom, vodili j
osnivaa sve do 1932. Poduzee je po prvi put objavilo
djela Havdna, Mozarta, Beethovena, neka djela J. S. Baci
Njegov je posljednji veliki pothvat izdavanje (18941918'
zbirke Denkmaler der Tonkunst in Oesterreich pod uredi
G. Adlera. Kua A. posjedovala je bogat i skupocjen arhiv
gobrojnim rukopisima velikih austrijskih i drugih komp
Historijski su od vanosti katalozi koje je poduzee pov
izdavalo, ve od 1778. Kad je poduzee prestalo s radom
taj je arhiv pohranjen u biblioteci Albertina u Beu.
LIT. : F. Artari a i H. Botstiber, Joseph Haydn und das Verlagshau
\X
-
ien 1909. E. F. Schmi , Art aria, MGG, I, 1951.
ART DU VIOLON, L' -*- Spadina, Stjepan '
ARTEAGA, Esteban de, panjolski knjievnik i
pisac (Moraleja de Coca, Segovia, 26. XII 1747 Pari2
1799). Isusovac; u doba progona isusovaca iz panjolske,
ARTEAGA ARTIKULACIJA 75

i Italiju, 1769 ist upi o iz reda i studirao u Bol ogni filozofiju i pri-
odne znanosti. Od 1784 ivio u Venecij i, zatim u Ri mu i Firenci,
i potkraj ivot a u Parizu. U svojem najvanijem djelu Le rivo-uzioni
del teatro musicale italiano ... (poeo ga je pi sati po nagovoru Padre
Martinij a) prouava odnos pj esnitva i muzi ke u operi s tog
gledita obr aduj e razliite oblike muzi ke drame od njezi ne )ojave
do drama P. Metastasij a. A. nagl auje da j e za savrenu nuzi ku
dramu potrebna sinteza svij u lij epi h umjetnost i, tj. l armonino
sjedi njavanje drame, muzi ke i dekoracij e; po literar-lim idejama
njegovo stajalite i ma mnogo zajedni kog s Wagne-ovi m, ali
muzika mu je teorija posve suprot na, jer je A. pristaa alijanske
melodike.
DJELA: Le rivoluzioni del teatro musicale italiano dalle sue origini fino al
resented knj.), I, 1783, IIIII, 1785; Investigaci ones filosoficas sobra la belleza
ieal consi derada come objeto de todas las artes de imitacion (o est etskim osno-
ama muzike), 1789 (novo izd. 1943); Dell'influenza degli Arabi sul V ori gine
kila poesi a moderna i n Europa (o utjecaju arapske poezije i muzike u Provansi),
791; Lettere musico-filologiche (o Aristotelovoj terminologiji) i Del ritmo sonoro
del ritmo muto nella muica degli antiki (o rit mu u antikoj muzici), 1944 (post-
lumno obj. M. Batllon).
LIT.: J. M. Esperanza y Sola, Discursos leidos ante la Real Academia de
iellas Art es, Madrid 1891. V. Si an, It alia e Spagna nel sec. XVIII, Tor ino
896. F. Pedrell, Diccionario biogranco-bibliograiico de Musicos Espafioles,
larcel ona 1897. M. Menendez y Pelayo, Ideas Esteticas, VI, Madrid 1904;
II, Santander 1940. At . Batllori , Ideario nlosoflco y estetico de Arteaga,
ipanische Forschungen der Gorres-Gesellschaft, 1938, 7. R. Allorlo, Art eaga
le Rivol uzioni del teatro musical e italiano, RMI, 1950. H. Angles, Est eban
le Art eaga, MGG, I, 1951.
ARTE MUSICALE IN ITALIA, L' -, Spomenici muzike
imjetnosti
ARTHUR, Alfred, ameriki kompozitor i zborovoda (Pi tts-
nirgh, Pensilvanija, 8. X 1844 Lakevvood, Ohio, 20. XI 1918).
Studirao u Bostonu na Muzikoj koli i na Konzervatoriju (J.
iichberg). God. 186971 bio je crkveni pjeva u Bostonu, kasnije
;borovoa te osni va i direktor muzike kol e u Clevelandu.
DJELA: kompozicije za klavir. Opere: The W ater-Carrier t 1876; The
loundheads and Cavaliers, 1878; Adaline, 1879. Solo-pjesme. Crkvene
ompozicije. Prirunici za solo-pjevanje: Progressive Vocal Studies, 1887; ilbum
of Vocal St udies, 1888 i dr.
ARTIKULACIJA (lat. articulus lan, lanak), u muzici
mal ogno art ikulaciji konzonanata i vokal a u govoru meu-
obno povezi vanj e, odn. odj elji vanj e tonova u int erpretaciji. Ve-
ani t onovi i zvode se na gudaki m i nst r umenti ma jedni m pot e-
:om gudala, a na duhakim jedni m dahom. Na kl avi ru se postiza-
'aj u tako da poet ni t on ne bude puten pri je nego t o nast upi
lovi ton. Nezavisni t onovi dobi vaj u se na gudaki m i nstrumen-
ima u naelu izmjenom gudala za svaki ton, a na duhaki m pre-
ddom daha (u brzi m pasaama obino pomou udarca jezikom),
lai n artikulacije oznauje se obino talijanskim izrazi ma: legato
povezano), staccato (odijeljeno), zatim legat o assai (veoma vezano),
egatissimo (vezano to je najvie mogue), mezzolegato (ne odvie
'ezano), non legato (nevezano), mezzostaccato (ne odvi e odije-
jeno), staccato assai (veoma odijeljeno), staccatissimo (odijeljeno
to je najvi e mogue). Za specifine nai ne arti kulacije, odn. za
lai n voenja gudala ili udara upotrebljavaju se nazivi portato za
klavi r), detache, martele, spiccato, salt ano ili saltellato, stac-ato
a ricochet, picchiettato (za gudake instrumente) te leggiero. fonovi
bez oznake za artikulaciju izvode se obino non legato ili Utache i
si. Za oznaku legata, staccata itd. upotrebljavaju se i raz-iiti
grafiki znakovi : za legato tzv. legato-luk, npr.:
za N<OT /^aro i portato, tzv. tenuto znak s takom, npr. ili -
Allegro _ _
IH \

^J
ili take ispod legalo-luka, npr.:
R Chopin: Etida za klavir op.1Obr:9
Pojaani staccato oznauj e se znakom ', npr. :
f f r f i f r r

T
f
A. pri donosi jasnoi muzi ke deklamacije i fraziranj a, ali je od
ovi h pot puno razliita, iako razlika u muzikoj teoriji i praksi ni je
uvi jek jasna, pa dolazi do pr ot urjeja. Fraziranje se temelji na
ritmiko-metrikoj strukturi muzi ke i znai si stematiziranj e mot iva
i fraza unut ar neke muzi ke ideje ili odsjeka muzike. Prema tome,
ono je potpuno suprotno poj mu art ikulacije, budui da bi inae
nevezana a. isklj uivala svaku mogunost podj ele tema na motive
itd. Nejasnoa proi zlazi odatle to ne postoj e posebne oznake za
fraziranj e, pa su kompozitori pri siljeni da se slue l egato-lukovi ma
za oznaivanj e fraza. Tako npr . Wagner u predigri 3. inu opere Die
Meistersinger von Nurnberg oznaava temu u smislu fraza, a ne
artikulacije (pot eza gudal om):
R.Wagner:Majstori pjevai<
(atisdrucksvoll)
* ,1
dim.'
Lento
FChopin: Etida za klavir op.25 br. 7
P P
Jo vei nesporazum nastaje ako aut or oznai samo artikul aciju
(npr. potez gudal om), preputajui muzikal nom osjeaju izvodioca
ritmijsko-metriko ralanj ivanje (fraziranj e) teme. To j e osobito
esto kod klasinih aut ora, kao kod dvi ju tema iz Beet hovenova
vi ol inskog koncerta, gdje se oznake odnose na artikulaciju:

SulG
L.van Beethoven: Koncer t za violinu
t^
a staccat o take iznad nota ili ispod njih, npr .:
D. ostakovid: I simfonija
P
L.van Beethoven: Koncert za violinu

^
bJ b4 4
Allegro, molto agi tato

r r

dim
i r
76 ARTIKULACIJA ARUTJUNJAN

Prvu temu treba frazirati ovako: 2 - 2 takta, odn. fraza od
4 takta, u vezi s metrikom strukturom:
J > J
Motiv na poetku druge teme sainjava pet tonova:
L.vanBeethoven: Koncert za violinu
J J
J
Lf
Artikulacijske oznake uvj etovane su vi ol inskom tehni kom, a
istodobno pomau jasnijoj muzikoj deklamaciji. Slino i u Beetho-
venovoj kl avirskoj sonat i op. 31, br. 3, jasna art ikulacij a dviju
vezani h osmi nka pri donosi izrazitosti jampskog karaktera dekla-
macije:
L.van Beethoven: Sonata za klavir op. 31 br. 3

Jak utjecaj konvenci onalnosti starije viol onske tehnike osj ea
se i u klavir ski m dj eli ma klasi ni h maj st ora. Npr.:
W.A.Mozart:
Sonata za klavir
u D-duru
umjesto
Sli an je pri mjer iz Brahmsove II si mfonij e:
J.Brahms:ll simfonija
J , J J i
Frazirana, ova tema bi izgledala ovako:

Pokuaji reformi i uvoenja posebnih znakova za fraziranje
datiraju od XVIII st._
LIT, : H. Kel ler, Die musikalische Artikulation bei J. S. Bach ; disert acija)
1925. Isti, Art ikulation, ,MGG, I. 1951. Isti , Phrasierung und Art ikulat ion!
Hin Beitrag zu einer Sprachlehre der Musik, Kassel 195S. W. Thoet ,
Frage der Art ikul ation im embalo- und Clavichordspiel , Fest schrift K. (
lerer, Regensburg 1962. 3
ARTOT, obitelj muziara rodom iz Belgije, pravim im
Montagney.
1. Maurice Montagney, prozvan Artot, instrumei
:Gray, Haute-Saone, 3. II 1772 Bruxelles, 8. I 1829),
kornist u Theatre de la Monnaie u Bruxellesu, uz to podu
pjevanje a bio i vjet gitarist i violinist.
2. Jean Desir, kornist i kompozitor (Pariz, 23. IX 18
St. Josse ten Noode, Bruxelles, 25. III 1887). Sin i uenik A
cea koga je 1829 naslijedio kao kornist u Theatre de la Mon
Bruxellesu. Od 1843 profesor je Bruxelleskog konzervatoriji
1849 prvi kornist kraljevske kapele. Komponirao mnogo!
djela za rog: fantazije, etide, kvartete za rogove itd.
3. Alexandre (Joseph), violinist, brat Jeana Desirea (B
les, 25. I 1815 Ville d'Avrav, Pariz, 20. VII 1845). Ui
prije kod oca, zatim na Konzervatoriju u Parizu kod Rodol
Augusta Kreutzera. Stekao meunarodnu reputaciju kao vi
virtuoz na mnogobrojnim koncertnim turnejama po Belgi
zozemskoj, Italiji, Njemakoj, Engleskoj (1839 u Londonu)
1843). Komponirao vie violinskih djela: koncert u a
fantazije i varijacije za violinu i klavir ili violinu i orkestar
nadalje gudake kvartete i klavirski kvintet.
4. Desire (Marguerite Josephine Dsiree), pjevaici
zosopran (Pariz, 21. VII 1835 Berlin, 3. IV 1907). Ki
Desirea. Studirala najprije na Konzervatoriju u Bruxellesu a
57 u Parizu kod M. Audrana i Pauline Viardot-Garcie. K
zapoela 1857 koncertima u Bruxellesu, 1858 debitirala n;
parike Opere kao Fides (Meverbeer, Le Prophete), pjevals
u Belgiji, Nizozemskoj, Italiji, izmeu 186065 u Ber
talijanskom opernom druinom Lorinija) i Londonu (k:
Her Majesty), poslije u Rusiji gdje je 1868 zaruena sa P.
kovskim, i u Poljskoj. God. 1869 vjenala se sa panjolski
vaem Marianom Padillom y Ramos. Od 1884 poduavala p
u Berlinu, 1889 preselila u Pariz. Isprva snaan mezzo
osvajala pasioniranou akcentuacije, kasnije proirila o
dubinu i visinu tako da je mogla pjevati i sopranske partij
slavila se kreacijama Donne Anne i Zerline, Contesse i S
'W. A. Mozart, Don Giovanni i Le Nozze di Figaro),
s Bizet), La Figlia del reggimento (Donizetti), Marguerite (G
Faust) i Violette (Verdi, La Traviata).
5. A. de Padilla, Lola, pjevaica, sopran (Sevres, 5.
Berlin, 12. IV 1933)- Kerka i uenica Desiree. De
1904 u parikoj Opera-Comique, zatim pjevala u Berlinu,
navskim zemljama i Poljskoj; 190508 lanica je komint
190927 dvorske opere u Berlinu; 1913 dobila naslov K
sangerin. U Berlinu pjevala na svjetskoj praizvedbi Leonc
opere La Boheme, 1905 (Mirni) i Straussova Rosenkc
1911 (Ottaviano). Velike uspjehe postigla i kreacijama Z
Contesse (W. A. Mozart, Don Giovanni i Le Nozze di ,
Amelije (Verdi, Un balio in maschera), Charlotte (Massene
ther) i Micaele (Bizet, Carmen),
ARTUSI, Giovanni Maria, talijanski muziki teor
kompozitor (Bologna. oko 1540 ili 1545 18. VIII i6r
kod G. Zarlina u Veneciji; od 1562 kanonik crkve S. S'
u Bologni. Vrstan kontrapunktiar ali uvjereni pristaa
vativnog starog stila (tzv. prima prattica). Poznat je p
to je niz godina vodio uljive, pristrane a katkad ak
rektne polemike sa suvremenicima, posebice sa C. Mori
jem, E. Bottrigarijem i V. Galileijem, pokazujui nerazum
za njihove napredne ideje i nov muziki govor. Meut:
teoretiar on je medu prvima iznio miljenje da u dvo:
kompozicijama i u duhovnim koncertima treba sve basov
na unisono.
DJELA. SPISI: t eoret sko djel o VAne del Cont rapont o (2 knj.),
Pol emike: protiv C. Monteverdija L'Art usi ovvero delte i mperf ettioni
derna muica, I, 1660, II (Considerazi oni musicalij, 1603, Discorso r,
Antonio Braccino da Todi, 1606. Di scorso secondo musi cale di Antonii de
Todi per la dichiaratione, 1608; protiv E. Bottrigarija: II Desi derio di
Anni bale Melone, 1601; protiv G. Zarlina: Impresa del molto Rev. 1
Zarli no da Chi oggi a, 1604: prot iv V. Gal il eija: Let tera apol ogeti ca .
Giulizie musicale del S. Cabalao nobile di Poccei a (otvoreno pismo),
Kompozicije: Canzonetle a 4 voci, 1598; mot et Cantat e Domi no za
LIT. : Padre Martini , Esemplare ossia Saggio fondamentale di Con
Bol ogna 177475. G. Fantuzzi , Notizie degl i scr it tori Bol ogne.
de Giovanni Fantuzzi, I, Bol ogna 1781. G. Gaspari , Dei Musicist i
al 16 secolo, Atti e Memorie Romagna, II2, Bologna 1876.E.
II Desiderio (novo izd.), Berlin 1924. D. de' Paoli , C. Mont even
1945. H. F. Redli ch, C. MonteverdiLeben und Werk, Olten 19
Giovanni Maria Art usi, MGG, I, 1951. D. Arnold, Seconda P
Bachground to Mont everdi's Madrigal s, Music and Letters, 1957.
rini , G. M. Artusi e al cune sue opere t eoriche, Le celebrazioni del i
Siena 1963.
ARUTJUNJAN, Aleksandr Grigorjevi, armensi
pozitor i pijanist (Erevan, 23. IX 1920 ;. Studirao na
jUlegretto
L.vanBeethoven: Sonata za klavir op.10 br.3

L.van Beethoven: Sonata za klavir op.31 br3

ARUTJUNJAN ASHTON 77

vatoriju u Erevanu, usavravao se u Moskvi. Od 1954 umjetniki
je direktor Filharmonijskog drutva u Erevanu. Kao pijanist
izvodi najee vlastita djela.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1957; koncert za kl avir, 1941;
koncert za trubl ju, 1950; koncert za rog, 1962; Concertino za klavir, 1951;
Coticertino za 5 duhakih instrumenata, 1964; KonitepniHan yeepmwpa, 1944;
npadduuHHan yaepmwpa, 1949; Tam^eeaAbHan cwuma, 1953 i dr.
KOMORNA: FICCHR 0 zope Apazaif za ansambl violonela i klavir; Flo.tu-
^OHunecKan napmuma za violinu i klavir; KoHt^epmnoe CKepifo za trublju i klavir i dr.
KL A VIRSKA : preludiji; plesovi; APMUHCKUH pancodun za 2 klavira (sa A.
Babadanjanom) i dr. Scenska i filmska muzika. VOKALNA : Kaumama 0
Podune, 1948; simfonijska pjesma Cna3 od apMtiuCKOM napode, zasole, recitatora, i
orkestar, 1961 ; koncert za koloraturni sopran i orkestar (tekst A. Grai);
zborovi; solo-pjesme.
ARZA (gr. SpSi; ukidanje, dizanje, zamah), u starogrkoj
metrici oznaka za laku dobu stope, nasuprot tezi, koja je oznai-
vala teku dobu (po uzoru na dizanje i sputanje noge kod plesa
ili ruke kod dirigiranja). Kod rimskih-gramatika i srednjovjekov-
nih pisaca a. je dobila obratni smisao, jer je oznaivala dizanje
glasa, tj. isticanje tonikog naglaska. U tom se smislu a. i danas
upotrebljava u metrici; to esto stvara zabunu, jer je u muzikoj
ritmici zadran njezin prvotni smisao, koji oznaava dizanje,
zamah i polet, nasuprot tezi, koja ima karakter sputanja, klonu-
losti i mirovanja.
r

Starogrka metrika t a t a
Srednjovjekovna i dananja
metrika a t a t
Dananja muzika t a t a
Kod starih kontrapunktiara izraz per arsin et thesin znaio je,
da se odgovor na subjekt kod fuge mora provesti u protupomaku
(npr. J. S. Bach, Kunst der Fuge, br. 5). A. Vi.
AS i ASAS (tal. la bemolle, franc. la bemol; tal. la doppio be-
molle, franc. la double bemol), jedanput, odn. dva puta snieni
ton a:
Enharmonijski je as jednak tonu gis, a asas tonu g:
M. J - J
ASAFJEV (Asaf'ev), Boris Vladimirovi (pseudonim Igor
Glebov), sovjetski kompozitor i muzikolog (Petrograd, 29. VII
1884 Moskva, 27. I 1949). Studirao 190410 na Petrograd-
skom konzervatoriju (kompoziciju kod A. Ljadova) i usporedo po-
vijest i filologiju na Univerzitetu. God. 191037 muziki
savjetnik i kompozitor Manjinskog teatra u Lenjingradu; uz to
od 1920 vodio muziko-
historijski odjel Dravnog
instituta historije umjetnosti i od
1925 bio profesor (i osniva)
Muzikolokog fakulteta na
Lenjingradskom konzervatoriju.
Od 1943 bio je u Moskvi
upravitelj Odjela za muzikoloka
istraivanja i profesor
Konzervatorija, te stalni nauni
suradnik Instituta za povijest
umjetnosti Akademije nauka.
A. je jedan od najznaajnijih
ruskih muzikologa i muzikih
kritiara. Po njegovu miljenju
historija muzike se ne iscrpljuje u
nizu odijeljenih biografija, ve
odraava cjelokupni razvoj dru-
tvenog ivota; estetska je vrije-
dnost muzike odreena njezinom
pjevnou (koja mora odra-
B. V. ASAFJEV
avati ivotni sadraj), te snagom masovnog djelovanja. U svojim
metodolokim radovima {Muziki oblik kao proces, III) uveo je
kao novi pojam intonaciju koja obuhvaa cjelokupnost
karakteristinih formalnih tokova odreenog stila, a muzike pojave
ne istrauje statiki ve u njihovim neprekidnim promjenama.
Obraujui iscrpno pojedine linosti i razdoblja ruske muzike
prolosti A. je meu ostalim ukazao na
povezanost kompozicija P. I. ajkovskoga s ruskim duhom. Gor-
ljivi pristaa zapadnoevropskog modernizma (20-tih godina osno-
vao je i vodio KpyxoK HO&OU My3UKu), A. poslije 1930 mijenja
svoj stav te se u mnogobrojnim lancima zalae za izgraivanje
socijalistikog realizma i primjenu folklora u muzici. Kao pedagog
protivi se skolastikom uenju muzikih oblika i harmonije, a
zagovara emocionalno i ivo shvaanje i usvajanje muzikih za-
kona. Muziki jezik B. Asafjeva, oblikovan na tradicijama mu-
zike klasike, tehniki je uglaen i primarno melodian. Najzna-
ajnija su mu djela baleti.
DJELA. ORKESTRALNA: et iri simfonije; simfonijet a; klavirski kon-
cert i dr. Komorne kompozicije. DRAMSKA: deset opera (3 djeje). 27
Baleta, najuspjeliji: FI.i aMH ri apui tca, 1932; EaxuucapaucKuu $0Hmau prema
Pukinu), 1934; KaahaacKuu YI,UHHUK (prema Pukinu), 1938. Operete. Scenska
muzika za drame Shakespearea, Schillera, Sofokl a, Tirsa da Moline i dr.
VOKALNA: dvije kant ate; zborovi; solo-pjesme. SPISI. Knjige: Opecmen
(muzika trilogija S. I. Tanjejeva), 1916; Rjenik muzikih termina, I9!9; JJaHme u
Gy3biKa, 1921; koncertni vodi PyccKan no33un e pyccKou My-3biKe, 1921;
Cu.uifioHUHecKue 3mwdbi, 1922; 77. 11. lauKoacnuu, eio oicmnb u maopnectneo, 1922;
Ilcmpy'MenmaAbHoe maopuecmeo *lauKO6CKoeo, 1922; Knuza 0 CtnpasuucKoM, 1929;
A. F. Py6uHiutneiiH e ezo My3biKa*ibHou deHmeAbnocmu u oni3bieax
coepeMenHuKoe (18291929), 1929; My3biKajibHaH tfiopMa K<IK npoifecc, 2 knj.,
1,1930, II (HutnonaitUH), 1947; PyccK.au My3UKa om HavajiaXIXcmoJiemuH, 1930;
'EezeHuii OneeuH. Jlupunecnue cifenu 17. H. ^auKoecKoza, 1944; MUCAU u JIy-Mbi,
1942(neobjavljeno); TlopmpembicoeetncKuxKOMno3umopoe, I942(neobjavljeno).
lanci: K eoccmaHoaneHuto lEopuca FodyHoea NlycopicKozo (zbirka lanaka), 1930;
monografije o F. Lisztu, F. Chopinu, 1922, A. Skrjabinu, M. P. Musorg-skom,
1923, A. K. Glazunovu, 1924, N. Rimski-Korsakovu, 1944, S. Rah-manjinovu,
1945, A. Ljadovu, M. I. Gl inki, 1947 i E. Gr iegu, 1948. Izabrana djela,
5 sv. , 195257. Autobiografski lanak Mou nyntb.
LIT.: CoBeTCKan My3biKa, 1934. B. EozdaHoe-Bepe3oacKuu, E. AcadibeB,
MocKBa - JleHHHrpaA 1937. F. EepHandm, ITaMHTH B. B. AcadibeBa, CoBeT-
CKan MV3biKa, 2, 1949. JI- E. Ka6cvieecKuu, B. B. Acad>beB (Hropt, FjieCoB),
MocKBa 1954. E. Op/ioea, E. B. Acad>beB. FIvTf. HccneAOBaTeJiH Hny6jiHUH-
cTa, -leHHHrpa^ 1964. E.AI. Hpycmoecxuu i drugi, HHTOHaqiifl HMy3biKaJib-
Hbiii o6paa (zbornik lanaka), MocKBa 1965. K. Ks.
ASANEVSKI, Mihael Pavlovi, ruski kompozitor (Moskva,
1838 24. I 1881). Kontrapunkt i kompoziciju uio u Leipzigu
(M. Hauptmann, E. F. Richter), a klavir u Rimu (F. Liszt). God.
187076 bio je direktor Petrogradskog konzervatorija kojemu je
ostavio svoju muziku biblioteku, jednu od najbogatijih i najvred-
nijih u Evropi. Komponirao je instrumentalna djela (koncertna
uvertira, 2 gudaka kvarteta, 2 klavirska trija, sonata za violonelo
i klavir, kompozicije za klavir) i solo-pjesme.
ASCAP, skraenica za American Society of Composers, Authors
and Publisheres (Ameriko drutvo kompozitora, autora i naklad-
nika). Drutvo se bavi ostvarivanjem prava javnog izvoenja
nescenskih muzikih djela na teritoriju SAD.
Poto su muzika djela jugoslavenskih autora dobila autorsko-
pravnu zatitu u SAD prema odredbama -> Univerzalne konvencije
0 autorskom pravu, ASCAP je preuzelo ostvarivanje prava njihovog
javnog izvoenja na teritoriju SAD.
ASCHENBRENNER, Christian Heinrich, njemaki vio-
linist i kompozitor (Altstettin, 29. XII 1654 Jena, 13. XII
1732). Uio kod svog oca, dvorskog dirigenta u Wolfenbiittelu,
zatim kod J. Theilea (Merseburg) i J. H. Schmelzera (Be.) Dje-
lovao kao 1. violinist i muziki direktor vojvodskih dvorskih kapela
u Zeitzu (167781 i 1695
J
7!3) i
u
Merseburgu (168390 i
171319). Komponirao instrumentalna djela (Feti mu pripisuje
6 violinskih sonata koje su izgubljene) i kantate (u rkp.). Objavio:
Gast- und Hochzeitsfreude, bestehend in Sonaten, Praludien, Alle-
manden, Couranten, Balletten, Arien, Sarabanden mit 3, 4 und 5
Stimmen, nebst dem Basso continuo, 1673.
ASCHENBRENNER, Eduard, eki operni pjeva, bas
(Jiin, 14. III 1857 Prag, 2. XI 1921). Pjevaku karijeru za-
poeo 1879 u Pragu, 188089 pjevao na vicarskim i talijanskim
opernim pozornicama, 188992 lan Narodnog divadla u Pragu
1 18961902 solist Zagrebake opere. Kasnije je djelovao u Brnu
kao pjeva i redatelj. Njegov repertoar obuhvaao je niz prvih ba-
sovskih uloga, kao to su Rocco (Beethoven, Fidelio), Mefisto
(Gounod, Faust), Steffano Colonna (Wagner, Rienzi), Henrik
Voglar (Wagner, Lohengriri), Kardinal (Halevv, idovka), Marcel
(Meverbeer, Hugenoti), Ramphis (Verdi, Aida), Lodovico (Verdi,
Otelio), Sarastro (Mozart, arobna frula) i dr. U djelima hrvatskih
kompozitora istakao se kao Sveslav (Lisinski, Porin), Alapi
(Zajc, Nikola ubi Zrinjski), ukan (Vilhar, Smiljana), Pop (V.
Bersa, Cvijeta) i Komes (Albini, Mariori).
LIT. : Z. Nejedly, Opera Narodniho divadla, I, Praha 1935. K. Ko.
ASHTON, Algernon (Bennet Langton), engleski pijanist i
kompozitor (Durham, 9. XII 1859 London, 10. IV 1937).
Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (S. Jadassohn, K. Reinecke,
E. F. Richter), usavravao se u Frankfurtu na Majni (J. Raff).
God. 18851910 profesor klavira na Royal College of Music u
Londonu, a od 1913 na London College of Music i Trinity College of
Music. Koncertirao u Engleskoj, Njemakoj, Austriji i Madarskoj.
U kompoziciji pod utjecajem njemakih romantiara, osobito
Schumanna i Brahmsa; afirmirao se najvie djelima za komorne
i


78 ASHTON ASPESTRAND

sastave s klavirom. Poznatiji je, meutim, kao autor eseja pisanih
u obliku pisama.
DJELA. ORKESTRALNA: pet simfonij a; uver t ir e Mad/ et h -i Juli us
Ceasar; koncert na uvert ira; koncert i za kl avir i za viol inu. KOMORNA:
2 gudaka kvart eta; 3 klavirska t rija; 3 klavirska kvarteta; 3 klavir ska kvint eta;
trio za klavir, rog i violu; trio za klarinet, violu i fagot; kvintet za duhake instru-
mente; 5 sonat a za viol inu i kl avir; 5 sonat a za viol onel o i klavir; sonata za
violu i klavir. Preko 200 kompozicija za klavir: sonate; suite; 3 fantazije i dr.
English Dances za 2 klavira. Engl eski, kotski i irski pl esovi za kl avir et voro-
runo. Mnogobrojne pjesme, zborovi i dr. Dvije zbirke eseja u for mi
pisama: Trut h, Wi t and Wi sdom, 190*4 i More Truth, Wi l and Wi sdomt 1905.
ASHTON, Frederick, engleski plesa i koreograf (Guyaquil,
Ekvador, 17. IX 1906 ). Uenik Massina, i kasnije M. Ramberta.
Bio je koreograf Sadler's Welh Balleta (1933) i kao direktor te kom-
panije koreografirao je Fafade (1935), La Sonate de Dante (Liszt,
1940), Variation symphoniques (Franck, 1946), Pepeljugu (Prokofjev,
1948), Daphnis et Cloe (Ravel, 1951), Sylviju (Delibes, 1952) te ple-
sove za film Hoffmannove prie. Danas je direktor i koreograf Royal
Balleta u Londonu. Uz Balanchina A. je najplodniji suvremeni
koreograf. U baletnu tehniku on ne unosi ni novosti ni promjena
ve u okvirima tradicionalnoga plesa postie visok stupanj umjet-
nike vrijednosti.
ASI, Milan, kompozitor i dirigent (Zagreb, 23. VIII 1917 ).
Studij kompozicije zavrio na Muzikoj akademiji u Zagrebu (K.
Odak). Krae vrijeme muziki urednik Radio-Zagreba. 194554
direktor opere i artistiki upravnik filharmonije u Subotici i
195455 prvi dirigent opere i filharmonije u Novom Sadu;
195558 rukovodilac muzike grane kazalita Komedija u Za-
grebu, od 1959 dirigent Narodnog pozorita i Filharmonije u
Subotici. Kao kompozitor uspjeno se ogledao na podruju vedrog
muzikog kazalita.
DJELA : Narodni ples za orkest ar, 1942; Pl es sa Balkana za orkestar, 1948.
Operet e: Pekarev Miko, 1936; Veseli penzionat, 1938; Pjesmom kroz ivot ,
1941 (Zagreb, 29. I 1942). Narodna igr a Pobjedni k, 1939; scenska muzika za
drame. Sol o-pjesme; crkveni zborovi. Zabavna muzika: Stara pri a za
glas i orkestar ; zabavne mel odije. K. Ko.
ASI, Milo, muziki pisac (Dubrovnik, 4. II 1916 ).
Kompoziciju uio na Muzikoj akademiji u Beogradu i kod K.
Odaka u Zagrebu. Od 1944 u NOB zborovoa i nastavnik Parti-
zanske gimnazije, a od 1947 dirigent Radio-stanice Tirana (Al-
banija). Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Pragu. Od 1949
u Beogradu muziki rukovodilac Savjeta za nauku i kulturu FNRJ
i nastavnik muzikih kola Mokranjac i Stankovi. God. 195255
direktor muzike kole u Dubrovniku, 195556 bibliotekar
Muzike akademije u Sarajevu, 195658 direktor muzike kole
u Splitu i od 1958 muziki urednik Radio-televizije Beograd.
DJELA: Poarite na Hvaru, Omladinska pozornica, 1950; Renesansa u
Dubrovniku, ibid.; eti ri madrigala Andrije Petri sa iz J550. godine, Zvuk, 1968, 81.
Transkribirao djela J. Skjavet ia, T. Cecchinija i Marc'Antonija Romana.
Priredio izdanja; 46 ricercara F. Bosanca; simfonija L. Sorkoevia; kantat e
Na ri jekama babilonskim A. Sorkoevia; Requi em J. Bajamontija; Requi em T.
Restia i uvertire A. M. Frezza. Sastavio je Popis djela dubrovakih kompo
zitora 17301850, 1969 (rukopis). K. Ko.
ASIOLI, Bonifazio, talijanski kompozitor, embalist i mu-
ziki pisac (Correggio, 30. VIII 1769 18. V 1832). Uio kod
A. Merighija (Morigi) u Parmi. Gradski dirigent u Correggiju,
od 1787 u slubi markiza Gherardinija u Torinu i Veneciji. God.
1799 preselio u Milano gdje je od 1805 dirigent kraljevske kapele,
a od 1808 profesor kompozicije i direktor novoosnovanog Kon-
zervatorija; na tom je zavodu organizirao nastavu, osnovao bo-
gatu knjinicu i pokrenuo seriju koncerata. God. 1814 povukao se
u Correggio te ondje utemeljio, sa bratom Giovannijem, muziku
kolu (1815). Za ivota bio je jedan od najvie cijenjenih muziara
u Italiji. Kao stvaralac znaajan je vie po individualnoj zvukovnoj
koncepciji nego po nainu oblikovanja. Stilski je na prijelomu
iz klasiarskog racionalizma u romantizam. Dok su mu kompo-
zicije ubrzo pale u zaborav, teoretska i instruktivna djela, pre-
vedena na mnoge evropske jezike, su ga nadivjela. (Principi ele-
mentari upotrebljavaju se jo i danas.)
DJELA. ORKESTRALNA: t ri simfonije (Si nf onia pastoral e)\ uvert ire;
divert iment i. KOMORNA: gudaki kvartet i; duhaki kvartet i; kvint et i;
sekstet i; sonate za violonelo i kl avir; sonat e za harfu i klavir; duo za rogove
i dr. KLAVIRSKA: dvanaest sonata (3 sonat e za klavir 4-runo); varijacije;
etide. Kompozicije za orgul je, za kontrabas i druge sol ist ike instrumente.
DRAMSKA. Opere: La Volubi le, 1785; II Ratto di Proserpina, 1785; La Di s-
cordia teatrale, 1787; Cinna, 1793; Gustava al Malavar, 1802. VOKALNA:
oratorij Giacobbe i n Galaad; kantate: // consiglio; Pigmalione; Pi ramo e Tisbe;
La tempesta i dr. Canzonette; Ari ette; Notturni a 5 v., vokalni sekstet i, kvarteti,
terceti i dueti. CRKVENA: mise; psal mi; moteti. SPISI: Principi ele-
mentari di muica, 1809; Primi elementi di canto con 12 ari ette, 1809; Trattato
d'armoni a, 1813; Osservazi oni sul temperamento propri o degVi stromenti stabili ,
1816; Scale e salti per U solfeggio, 1816; II maestro di composizione, 1832; Elementi di
contrappunto, 1836; kolski prirunici za klavir (embalo), kontrabas, klarinet ,
fagot, flaut u piccol o i onkl eidu.
LIT.: A. Coli, Vita di Bonifazio Asioli da Correggio, Mil ano 1834. A.
Amaei , Intorno allo stile dell a moderna muica di chiesa, 1841. G. Mel zi ,
Cenni storici sul Conservatorio di muica in Milano, Milano 1873. R. Fi nzi,
Asioliana, Correggio 1930. -K. G.Fellerer, Bonifazio Asioli, MGG, I, 1951.
G. Roncagli a, Bonifazio Asiol i, Att i e Memorie dell a Deput azione di storia
pat ria per l a ant iche province modenesi, 1956.
ASIRSKA MUZIKA -> Babilonsko-asirska muzika
ASLANIVILI, Salva Salamonovi, gruzijski mu:
(Ardanu, Kutajska gubernija, 23. III 1896 ). Zasluni
nik Gruzijske SSR, djelovao je kao profesor na Konzervat
Tbilisiju.
DJELA: P. I. ajkovski u Gruzi ji , 1940 (na ruskom jeziku); H,
narodnih zborskih pjesama Kart ali no-Kaheti je, 1950 (na gruzijskom); j
0 gruzijskoj narodnoj pjesmi , 1954 (na gruzijskom i ruskom); Dvoglasne i
i nvenci je J. S. Bacha, 1964 (na gruzijskom).
ASOLA, Giovanni Matteo, talijanski kompozitor (\
1524 Venecija, 1. X 1609). Sveenik. Uio kod V. Ruffa
157778 maestro di cappella u Trevisu, 157882 u V
zatim kapelan crkve San Severo u Veneciji. Plodan poli
venecijanske kole XVI st., komponirao preteno crkvenu r
pridravajui se odluka Tridentskog koncila jednostavn
istoom izraza. Mnoga su mu djela viezborna.
DJELA. I NSTRUMENTALNA: Cant o f ermo sopr a Mess e, I
altre cose ecdesiasti che appartenenti ai suonatori d'organo, 1592. VOK
Le Vergini 3-gl. madrigali (2 kuj.), 157987; Madrigali a 2 v., 1584; A
a 6 v., 1605. CRKVENA: Mi sse tres za 56 glasova (2 knj.), 1570; , a 4
v. pari (2 knj.), 1574; Missae octonis compositae tonis za 4 glasa (2 knj." 81;
Mi ssae tres octonis vocibus (2 knj.), 1588; Missae duae decemoue sacr, za
3 gl asa, 1588; Mi ssae tres za 6 gl asa, 1591; Mi ssa Defunctorum za 6
zbirki mot eta i introitusa za 2, 4 i 8 glasova; 14 zbirki psal ama za 3-
sova; himni; l ament acije i dr .
NOVA IZD. : 6 orguljskih kompozicija obj. F. Riegel (Praxis Orga
1869); 6-gl . mot et obj. F. Commer (Mui ca Sacra XXVII); Missa ot f
obj. J. Schrems itd.
LIT. : F. Ci af fi , Del la vit a e dell e opere di G. M. Asol a, Padova
G. Turri ni , La Tradizione musicale a Verona, Verona 1953. G. D
La Cappell a musical e del Duomo di Tr eviso, Treviso 1954. G. .
Storia musical e vicent ina, Vicenza 1956. D. Fouse, The rel igioi
of G. M. Asol a (disert acija) , Ann Arbor 1960.
ASPA, Mario, talijanski kompozitor (Messina, 1799 i
1868). Muziku je uio u Napulju (N. A. Zingarelli) gdje ji
privatno poduavao pjevanje. Kasnije je predavao kontr
na Istituto del Buon Pastore u Palermu.
DJELA (izbor). Opere: Banni er, ossi a L'assedio di Arolt e, 1829; /
senza li te, 1831; Federico II re di Prussi a, ovvero La cal unnia, 1833;
meo del Piombo, 1836; Allan Mac-Aulay, 1838; Mari a d'Arles, 1840,
Virginia, 1843; Carlotta e VC'erther, 1849; // coscritto, 1851. Baleti: J dei
fi danzati , 1844; II Ci d, 1845. Kant at e i hi mne.
ASPELMAYR (Aspelmeyr, Aspelmaver, Appelm
Franz, austrijski kompozitor (Be, 1728 29. VII 1786).
0 njegovu ivotu vrlo su oskudni; zna se jedino da je 1761 na
Glucka u slubi baletnog kompozitora Njemakog kaza
Beu, da je bio dvorski muziar i da je 1782 kao violinist
lovao u izvedbi Havdnovih kvarteta. Vaan je u prvome r<
svojim instrumentalnim djelima po kojima je jedan od 1
predstavnika bekog instrumentalnog stila u razdoblju i
pretklasike i Havdna; izdvajaju se divertimenti u koji:
naziru talijanski utjecaji te kvarteti i trija koji, osloboeni
continua, pripravljaju Havdnove gudake kvartete. Za i\
meutim, bio najvie cijenjen po svojim dramsko-muziki
lima, posebice po Rousseauovu monodramu Pygmalion
u njemakom jezinom podruju prvi muziki obradio,,
kompozicijama baleta Noverrea koje ga svrstavaju meu,
predstavnike novije baletne muzike.
DJELA (sauvana). INSTRUMENTALNA: t ri simfoni je, Es-dui
1 Dis-dur (!); viol inski koncert; 5 divert imenta; 6 serenada za flautu, rog
el o i b. c; 12 gudakih kvart eta; 15 tr ija za 2 viol ine i b. c; 2 tr ija
i b. c. ; 3 viol inske sonat e; menuet i. DRAMSKA: mel odram I-
(tekst J.-J. Rousseau), 1772. Singspieli: Fruhling und Liebe i Di e Ki Natur,
1780. Baleti: Les peti ts riens, 1768; Agamemnon vengi; Ale>
Campaspe; Acis et Galathie; Iphigenie en Tauride; Flora; L'Espiegled*
La Lavandara di Citere; I Mori Espagnuoli.
LIT.: E. Istel, Studien zur Geschichte des Melodrams (disertacija), 1
1901. A. Sandberger, Zur Geschichte des Havdnschen Streichc
Ausgevvahlte Aufsatze zur Musikgeschichte, Miinchen 1921. R. Haa
in der Wiener deutschen Stegreifkomodie, STMW, 1925. E. Valent ,
Aspel mavr, MGG, I, 1951. H. Ri essberger, Franz Aspel maver (1728
Innsbruck 1954.
ASPERGES ME (lat. pokropi me), antifona koja se <
nedjeljom prije sveane mise, dok celebrant kropi blago
nom vodom. Asperges me poinje s intonacijom celebranta,
ega zbor nastavlja s pjevanjem antifone, psalma Miserere
Gloria Patri. Iza. toga zbor opet ponavlja antifonu do psa]
uskrsno vrijeme pjevala se mjesto A. m. antifona Vidi <
psalmom Confitemini.
ASPESTRAND, Sigwardt, norveki kompozitor (Fr
hald, 13. XI 1856 Oslo, 31. XII 1941). Violinu uio 1
Leipzigu i Berlinu (J. Joachim), ali je karijeru violiniste n
zbog povrede na ruci. Dugo je ivio u Njemakoj. Kom]
je u tradicijama romantike i norvekog nacionalnog mi
pravca.
DJELA: komorne kompozicije. Osam opera (7 na vl ast it i tekst): 5
bruden, 1894; Frejas Altar; Der Recke von Lyskovsheid, 1931; Die W
Goethezi mmer; Le Bai ser au Port eur; Robi n Hood i Pervonte.
ASPIRATION ATEMATINOST 79

ASPIRATION (franc.; njem. Nachschlag), ukras u francuskoj
muzici XVII i XVIII st. (javlja se i pod imenom accent i plainte).
Izvodi se na raun trajanja prethodnog tona, a dodiruje gornju ili
donju sekundu glavnog tona. Npr.:
Izvodi se
A. se oznaivao i drugi m znakovi ma: okomitim ili kosim crti -
cama, smjeteni ma uz ton, kome pripada.
ASSAI (tal. veoma, vrlo), dolazi uz oznake za tempo, dinamiku,
artikulaciju itd. Npr. allegro assai (vrlo brzo), diminuendo assai,
legato assai itd. Isti smisao i ma i rije molto.
ASSMAYER, Ignaz, aust rijski orgulja, di rigent i kompozit or
(Salzburg, li. II 1790 Be, 31. VIII 1862). Uenik Michael a
Havdna i J. L. Evbl era. Od 1808 orgulj a crkve sv. Petra u Salz-
burgu; 1825 dvorski orgulja, 1838 pomoni dirigent i 1846 dru-
gi di rigent dvorske kapele u Beu. Uz to 15 godina vodio beki
Tonkunstler-Societ at. Prij ateljevao sa F. Schubert om. Kompo-
nirao je preteno orat orijsku i crkvenu muziku.
DJELA: simfonija u B-duru. VOKALNA. Orat oriji: Di e SUndflul; Das
Geliibde; Sauls Tod i Saul und David. Kamata Worte der Weihe i dr.
CRKVENA: 15 misa; 2 Requiema; Te Deum; gr adual i i offert or iji.
ASTAIRE, Fred (pravo ime Austerlitz), ameriki plesa i
glumac (Omaha, 10. V 1899 ). Uenik K. Wayburna u New
Yorku, ubrzo se uvrstio u prve plesae -+ stepa ftap dance) na
Broadwayu. Sa sestrom Adelom postigao velike uspjehe u nizu
vaudevillea, revija i musicala u SAD i Engleskoj. God. 1934
zapoeo filmsku karijeru i do 1939 s partnericom Ginger Rogers
snimio nekoliko filmova koji idu u vrhunska dostignua u toj
umjetnikoj grani (The Gay Diverce; Roberta; Top Hat; Folloui
the Fleet; Szving Time; Shall We Dance; Carefree i The Story
oj Vernon and Irene Castle). Poslije 1939 njegove su partnerice
bile Eleanor Powel, Paulette Godard, Rita Hayworth, Gene Kelly
i dr. Virtuozna tehnika i koreografska invencija, smisao za komiku
i grotesku i natprosjena nadarenost za glumu uinili su Astairea
najistaknutijim umjetnikom modernog plesa i nezaboravnom
linou filmskoga platna.
ASTARITTA, Gennaro, talijanski kompozitor (Napulj, oko
1745 poslije 1803). O njegovu se ivotu zna vrlo malo. Vjero-
jatno je bio uenik N. Piccinnija. Djelovao je 1779 u Veneciji,
1780 u Bratislavi, od 1784 u Moskvi, a od 1787 u Petrogradu.
Vrativi se u Italiju ivio-je 178993 u Veneciji. God. 1799 po-
novo u Petrogradu gdje je vodio talijansku opernu trupu. Umro
je vjerojatno na povratku u Italiju. Komponirao je vie od 30 opera
od kojih je najvei uspjeh postigla Ulisse e Circe (1787). Napisao je
i jednu simfoniju, nekoliko baleta i kantata.
ASTON (Ashton, Auston, Aystoun), Hugh, engleski kom-
pozitor (Lancashire, oko 1480 York, 9. XII 1522). God. 1505
baccalaureus, a 1507 magister artiutn Univerziteta u Oxfordu. Bio
je kanonik u Westminsteru, a od 1515 arhidakon u Yorku. Sau-
vali su se njegovi plesovi i kompozicija Hornpipe, najstariji primje-
rak muzike za virginal u Engleskoj. Po stilskim obiljejima to je
djelo mnogo naprednije od tadanjih kompozicija za instrumente
s tipkama na kontinentu (rukopis potjee iz 1525, uva se u Bri-
tish Museumu). U biblioteci Bodleiana (Oxford) sauvane su dvije
mise (Te Deum i Videte manus meas) i nekoliko moteta
NOVA IZD. : Hornpipe obj. S. Smit hs (Mui ca anti qti a); 1 kompoziciju
za virginal obj. W. Apel (Musik aus friiher Zeit), 1934; obje mise i 4 moteta (Tudor
Church Music, 1929).
LIT. : W. H. Grat tan Fl ood, Earl y Tudor Composers, Oxford 1925.
Th. Dan, Hugh Ast on, MGG, I, 1951.
ASTORGA, Emanuele d', talijanski kompozitor panjolskoga
podrijetla (Augusta, Sicilija, 20. III 1680 Madrid ili Lisabon,
oko 1757). lan ugledne plemike obitelji; u muzici samouk.
Mnogo je putovao i u njegovoj biografiji ima dosta neutvrenih
podataka. Poznato je da je 1707 i 1708 bio u Rimu i Napulju.
Boravio zatim u Palermu, Genovi, Mantovi i Veneciji, a 171214
ivio je u Beu. Vrativi se u Italiju bio je 171718 senator u
Palermu. God. 1723 bio je u Lisabonu. Posljednje godine ivota
proveo je u panjolskoj ili u Portugalu. Veliku popularnost stekle
su njegove komorne kantate. Trajniju vrijednost ima, meutim,
Stabat Mater, kompozicija koja zbog svoje neposredne izraaj-
nosti i stilske istoe ide meu uzorna djela crkvene muzike.
DJELA: opere La Mogli e nemica, 1698 i Daf ni, 1709. 158 komornih
kant ata za gl as i b. c. (za aut orova ivota obj. 12 Cant ate da Camera a voe
sol a..., 1726); 7 komornih dueta za 2 gl asa i b. c. Stabat Mater za sol e, zbor
i orkestar, vjerojatno 1707.
NOVA IZD. : Odlomke iz opere Dafni obj. su: J. R. Carreras y Bul bena,
1902; J. Fischer; H. Vol kmann, 1919, Pojedine komorne kant ate obj. su H.
Riemann; H. Vol kmann, 1919; K. Jeppesen; A. L. Hett ich; G. Rubinst ein.
St abat Mater obj. su u partituri R. Franz, 1864; F. Pedrell, 1910 i dr., a u kla-
virskom izvat ku C. J. Latrobe, 1806; F. Rochl itz, 1831; G. Rosler , 1872 ; H.
J. R. Carreras y Bulbena, 1906; F. Commer (Cantica sacra) ; M. Steinitzer, 1908;
Riemann, 1912; H. Vol kmann, 1919. Dvi je arije obj. M. Zanon, 1922; 1 duet
obj. Fr. Martienssen, 1927.
LIT. : H. Volkmann, Emanuele d' Ast orga (2 sv.), Leipzig 191119.
L. Genuardi, Emanuele Rincon d'Astorga, musicist a siciliano, Archivio Storico
Sicil i ano, 1912. A. A. Abert , Emanuel e d' Ast or ga, MGG, I, 1951.
F. Walker, Ast orga and a Neapol itan Libret tist, The Monthl y Musical Record
1951. O. Tiby, Emanuele d'Ast orga, aggiunte e correzioni da apport are alle
r icer che del pr of. H. Vol kmann, AML, 1953.
AKENAZI, Vladimir, sovjetski pijanist (Gorki, 6. VII 1937
). Uenik L. Oborina na Konzervatoriju u Moskvi; 1955 osvojio
nagradu na internacionalnom Chopinovom natjecanju u Varavi
i idue godine prvu nagradu na natjecanju u Bruxellesu. Umjetnik
meunarodne reputacije, istie se i kao interpret djela suvremenih
kompozitora.
ARAFI, Muhtar Arafovi, uzbeki kompozitor i diri-
gent (Buhara, 11. VI 1912 ). Rektor Konzervat orija i od
1947 dirigent Uzbekos muzikog kazalita u Takentu. Kompo-
zitor prve uzbeke nacionalne opere.
DJELA: dvije simfonije, 1942 i 1944; 5 orkestralnih suita, 193755.
Komorna i klavirska muzika. Opere: Buran, 1939; Veli ki kanal, 1940 (obje
u suradnji sa S. N. Vasiljenkom); Dolina sree, 1940 i Diloram, 1962. Fil mska
muzika. Kantata Uzbekistan, 1947; poema Veliki vojskovoa za zbor i orkestar,
1942; solo-pjesme.
AUG, narodni pjesnik pjeva kavkaskih naroda. Pjevanje
prati na narodnom gudakom instrumentu (kemane, saze i dr.).
ATANASIJEVI, Slavka (Alojzija), pijanistkinja i kom-
pozitor (Osijek, 2. XI 1850 Be, ?). Prvo muziko vaspitanje
dobila u Osijeku uei pevanje kod I. N. Hummela, klavir kod
. Trilera i violinu kod T. Mahulke. Studirala u Beu, gde se
udala za poljskog slikara Kietkowskog. Koncertirala isprva na
priredbama pevakog drutva Lipa u Osijeku, a zatim u Som-
boru, Budimpeti, Grazu, Subotici i dr., izvodei svoja i tua
dela. U njenim kompozicijama, koje su veinom varijacije na
narodne i gradske melodije, ogleda se briljantni salonski stil sa
mnot vom povrnih efekata, inspirisan virt uoznim stilom F.
Liszta i -A. Dreyschocka.
DELA. KLAVIRSKA: Fant ai si e de Concert (vari jaci je na t emu Na t e
misli m); Chansonette Slave (varijacije na Ustaj, ustaj rode); Reflets du Printemps;
fantazija slavenskih pesama. S. . K.
ATANASOV, Georgi (prozvan Maestro), bugarski kompo-
zitor i dirigent (Plovdiv, 6. V 1882 Lago di Garda, 17. XI 1931).
Prvu poduku dobio od oca, zatim uio kod G. Bajdanova i P. Pipko-
va u Plovdivu te na Konzervatoriju u Bukuretu. Studij kompozicije
zavrio 1903 kod P. Mascagnija u Pesaru (Italija), stekavi naziv
Maestro. Djelovao je u Haskovu, Karlovu i Plovdivu; 1914 postao
dirigent Gardijskog orkestra u Sofiji, gdje je razvio iroku mu-
ziku aktivnost. Sa svojim ansamblom priredio je gotovo 100
simf. koncerata, upoznavajui bugarsku javnost s klasinom za-
padnoevropskom i ruskom simfonijskom muzikom. Od 1920 ka-
pelnik Vojne akademije i 192223 istodobno dirigent Sofijske
opere. Sredinje mjesto u njegovu stvaralatvu zauzimaju muziko
scenska djela. Pisao je opere sa sadrajem iz narodnog ivota, te-
meljei svoju muziku na elementima bugarskog folklora. Sluio se
suvremenim tehnikim sredstvima, ali se nije mogao oteti utjecaju
talijanske opere.
DJELA. DRAMSKA. est opera: Bori sl av, 1911; Gergana, 1916; Napu-
tena vodenica, 1922; Makedonska krvava svadba (Cveta), 1924; Kosara, 1926 i
Alcek, 1930. Opereta Moralisti , 1916; vie djejih igrokaza s pjevanjem.
Kompozicije za kl avir . Sol o-pjesme i dr.
LIT. : L. Sagajev, Maest ro Geor gi At anasov, Sofija 1960.
ATANASOV, Nikola, bugarski kompozitor (Kjustendil, 25.
X 1886 ). Muziki studij zavrio 1912 na koli Hrvatskog^glaz-
benog zavoda u Zagrebu (F. Dugan, V. Rosenberg-Rui, . Ju-
nek, V. Huml). God. 191322 nastavnik gimnazije u Staroj Za-
gori (1915 u Plevenu), od 1923 lektor za teoretske discipline, pa
predava i 192958 profesor na Muzikoj akademiji u Sofiji.
Blizak kasnoromantinom smjeru, komponirao u duhu nacionalne
muzike svoje zemlje. Za razliku od svojih prethodnika koji su nje-
govali preteno manje vokalne oblike, Atanasova je privlaila
orkestralna muzika. On je napisao prvu simfoniju u povijesti bu-
garske muzike (tri stavka komponirao u Zagrebu kao diplomski
rad).
DJELA. ORKESTRALNA. Tr i simfonij e : I , u g- mol u, 1912; II, u d- -
molu, 1922 i III, u e-molu, 1950. Dvije uvert ire: Hri sto Botev, 1928 i Jecaj u
planini, 1931. Trio za viol inu, fagot i klavir. Sonata za klavir, 1929. Solo-
pjesme.
LIT. : P. Ljondev, Nikol a Atanasov, Sofi ja 1963.
ATEMATINOST, stilska znaajka suvremene muzike koja
se oituje u odsustvu tema i kompozicijsko-tehnikih manipula-
cija s temom i njenim dijelovima, odnosno motivima, kao to je
ponavljanje, transponiranje, variranje, razraivanje, kontrasti-
ranje i si. (-* Motiv, -> Tema).
Pile se
80
ATEMATINOST ATTWOOD

U skladu s posve novim pristupom sveukupnom zvunom
materijalu suvremeno muziko miljenje odbacilo je svaku una
prijed determiniranu kategoriju, kao tonalitet, motiv, temu, pa
i samu konkretnu vrstu forme (-> Atonalnost, -s- Elektronska
muzika, -> Serijelna muzika). x. D.
A TEMPO (tal. u vremenu), oznauje vraanje na prvobitan
tempo, naputen zbog povremenog ubrzavanja ili usporavanja,
kao i zbog drugih sloboda u izvoenju.
ATENA (gr. 'A#r
(
va), boica mudrosti i rata, pokroviteljica
umjetnosti. Smatrali su je izumiteljicom instrumenta salpinx,
trublje, kojoj mjedeni zvuk odjekuje u boju, podsjeajui na grm-
ljavinu. U Argosu je postojalo svetite u ast Ateni Salpinx. Prema
Pindaru A. je prilikom borbe Perseja s Meduzom pronala aulos,
ali ga je odbacila, kad je vidjela kako sviranje tog instrumenta
unakazuje sviraevo lice. Ovaj je mit nastao u Ateni vjerojatno
nakon perzijskih ratova, kad su se Atenjani poeli opirati sviranju
na aulosu, kao stranom instrumentu.
ATKINS, Sir Ivor Algernon, engleski orgulja, dirigent i
kompozitor (Cardiff, 29. XI 1869 Worcester, 26. XI 1953).
Uio kod svog oca, crkvenog orguljaa Frederika Atkinsa i kod
G. R. Sinclaira. Od 1897 do 1950 orgulja i zborovoda katedrale
u Worcesteru. Uz to dirigent glasovitog Three Choirs Festivala,
na kojemu je izveo mnoga znaajna novija vokalna i orkestralna
djela. Zbog zasluga za obnovu (1920) i voenje tog festivala po-
dijeljen mu je naslov Sira.
DJELA: Hymn of Fai th za sol e, zbor i orkestar , 1905; zborne kompozi-
cije; solo-pjesme. Crkvena muzika. Objavio (zajedno s El garom) Matthdus
Passion i Wei marer Orgelbiichlein J. S. Bacha. Napisao predgovor djelu Worcester
Medi aeval Harmony.
ATONALNOST (njem. Atonalitat), stilska znaajka suvre-
mene muzike koja se oituje ne samo u odsustvu tonaliteta, bazi-
ranog na klasinim harmonijskim funkcijama, nego i u odsustvu
tonalnih odnosa u najirem smislu rijei, odnosa koji bi bili sve-
deni barem samo na dominaciju jednoga jedinog sredinjeg tona
tonike (-* Harmonijske funkcije i Tonalitet).
Prijelaz iz tonaliteta u atonalnost odvijao se postepeno, u du-
gom historijskom procesu. Obogaivanje dijatonske tonalitetne
osnove kromatikom, alteriranim akordima i modulacijama u uda-
ljene tonalitete, formiranje sloenih akorikih sklopova, uvo-
enje elemenata cjelotonske ljestvice u melodijske i harmonijske
odnose i osamostaljenje disonance slabilo je sve vie tonalitet i
dovelo na kraju do nestanka svakog tonalnog osjeaja uope, pa
i do svjesnog izbjegavanja svake melodijske i harmonijske hori-
zontalne i vertikalne konstelacije tonova koja bi mogla izazvati
neke tonalne asocijacije (-> Harmonija).
Prvim atonalnim kompozicijama smatraju se Drei Klavier-
stiicke op. 11 (1908) A. Schonberga. U njima nema tradicionalnih
uzajamnih odnosa meu tonovima ni u horizontalnom niti u ver-
tikalnom smislu, tj. nema ni sredinjeg tona ni vodice s njenom
tenjom za polustepenim pomakom, kao to nema ni konsonant-
nih akorikih sklopova niti akorda graenih po terenom prin-
cipu; postoji samo 12 ravnopravnih kromatskih polustepena od
kojih je svaki potpuno slobodan u svome kretanju. Meutim, toj
atonalnosti nedostaje jo racionalna organizacija tonskog mate-
rijala koja bi bila njena pozitivna komponenta. Bazu za takvu
organizaciju dao je Schonberg tek 1923 svojom metodom kom-
poniranja sa dvanaest tonova (-> Dodekafonijd).
Sam Schonberg smatrao je izraz 'atonalan nepodesnim, jer
atonalan u stvari znai koliko i a-tonski, bez-tonski, pa proti-
vurijei biti muzike. Prema tome bilo bi ispravnije atonalitetan
jednako kao i tonalitetan, a ne tonalan. Ali u praksi su ipak
openito prihvaeni izrazi nonalan i atonalan.
LIT.: A. Bauer, Atonale Satztechnik, Cham 1923 (.II izd. 1925}. D.
Mi lhaud, Polvt onalite et atonalite, RM, 1923. J. M. Hauer, At onale Musik,
M, 192324. Isti , Vom Wesen der Musik, Leipzig-Wien 1920 (II izd. s
podnaslovom Ei n Lehrbuch der atonalen AJusi k, Berlin-Wien 1923). Isti,
Zur Einfuhrung in meine <Zwol ft onmusik", Donaueschingen 1924. Isti ,
Vom Mel os zur Pauke, Eine Einfuhrung in die Zwolftonmusik, Theoret ische
Schrift en, I, Wien-New York 1925. H. Ei mert, At onale Musikl ehre, Leipzig
1924. L. Deutsch, Das Problem der At onalitat und des Zvvol ftonprinzips,
Melos, 1927. D. Paque, L'atonal it e, ou mode chromat ique unique, RM,
1930. A. Machabey, Dissonance, pol vtonalite, atonal it e, ibid., 1931. Ch.
Koechli n, Tonal ou atonal, Le Menestrel, 1936. A. Berg, Was ist at onal ?,
Wiener Musikzeit schrift .123-, 1936, 2627. E. Krenek, tlber neue Musik,
Wien 1937. A". Obuchotv, Traite d'harmonie tonal e, at onale et t otale, Pari
1946. H. Perogner, Die Zvvol fordnung der Tone, ZurichLeipzigWien
1953. F, Neumann, Tonal it at und Atonal it at, Landsberg am Lech 1955.
R. Re't i , Tonal it y-Atonal it y-Pant onality, London 1958. A. Webern, VC'ege
zur Neuen Musik, Wien 1960. G. Brel et , At onal na muzika, Zvuk, 1961,
4546. G. Perle, Serial Composit ion and Atonalitv, Berkeley-Los Angeles-
London 1962. N. D.
A TRE (tal. u troje), 1. u partiturama a 3 znai da tri instru-
menta izvode neku dionicu unisono (npr. corni a 3) ili da se dio-
nica dijeli na tri grupe (divisi a 3).
2. U orkestralnom sastavu znai da su drveni duhaki in-
strumenti zastupani sa po tri instrumenta od svake vrste (npr.
2 flaute i mala flauta, 2 oboe i engleski rog itd.), po emu se i
uje tip i veliina orkestralnog sastava.

:

3. Oznaka da je djelo komponirano za tri instrumenta ilij
(fuga a tre, canone a tre i si.).
ATTACCA (tal. attaccare privezati, navaliti), oznaka k<
stavlja na kraju stavka ili odsjeka kompozicije i znai da
izmeu toga i iduega stavka ili odsjeka treba da bude vrlo 1
ili da je treba sasvim izostaviti (attacca subito slijedi smjesta)
ATTAINGNANT (Attaignant, Atteignant, latini;
Attingens), Pierre, francuski muziki tiskar i nakladnik (p
XV st. vjerojatno u Parizu, prije jula, 1553). Prvi parisk
ziki nakladnik koji je tiskao polifoniku muziku s pomi
jednostrukim znakovima (note i dijelovi crtovlja spojeni u,
znak). Spominje se od 1514 u Parizu, najprije kao knjiar i
!
zatim i nakladnik. Poto je preuzeo od grafiara Pierrea Ha
njegov kalup pominih znakova, prvi put izliven 1525, A. je i
objavio 1528 zbirku Chansons nouvelles en musique d quatre l
(najstarije datirano i dosad poznato Attaingnantovo izd
Od 1538 potpisivao se s naslovom Libraire et Imprimeur de
sique du Roy i do 1549 bio je jedini pariki muziki nakli
Posljednja zbirka s njegovim potpisom izala je 1550. U vre
od 1528 do 1550 objavio je stotinjak opsenih zbirki pre
francuskih kompozicija obuhvativi velik dio francuskog mui
stvaranja iz prve polovice XVI st.; izdao je 35 knjiga eha:
(oko 2000 kompozicija), 13 knjiga moteta (oko 300 djela
knjiga tabulatura za instrumente s tipkama, 3 knjige mis
djela), 5 knjiga plesova, 2 knjige tabulatura za lutnju i 2 ;
kompozicije za flautu; ta se izdanja ubrajaju meu najbe
izvore za upoznavanje francuske muzike prakse XVI st.
LIT. : H. Expert , Bibliographie t hematique. Trente et une ehansor
sicales. Trente sept chansons musicales (Attaingnant, 1529, 15281530)
Maitres musiciens de l a Renaissance francaise, Pari 1900. Ph. Rej
Document s sur l es imprimeurs, l ibraires ayant exerce a Pari de 1450 a
Pari 1901. Y. Ri houet Rokseth), Notes biographique sur Attaingnant,
de musicologie, 1924. F. Lesure, Pierre Att aingnant. Notes et docu
Muica Disciplina, 1949. V. Fedorov, Pierre At taingnant, MGG, I, ic
D. Heart z, A New A. Book and the Beginnings of Fr ench Music Pr
Journal of the American Musicological Societ y, 1961. Isti, Pierre Attain
Rova] Print s of Music, Berkel ev 1965.
ATTENHOFFER, Karl, vicarski zborovoda i komp-
(Wettingen kod Badena, 5. V 1827 Zurich, 22. V 1914). Sti
na Konzervatoriju u Leipzigu. God. 1859 postao uitelj pjev;
Muri (Aargau) i 1863 dirigent mukog pjevakog zbora u
perswylu; od 1867 djelovao je u Ziirichu kao dirigent pje\
drutava, od 1879 orgulja i muziki direktor crkve sv. Augv.
od 1889 drugi direktor Konzervatorija.
DJELA: Intermezzo za orkestar. Komorne i klavirske kompozic
VOKALNA. Za muki zbor i orkestar: Fest gesang; Festkantate (pri 600-
godinjice vicarske konfederacije), 1891. Kantate za muki zbor :
li ngenfahrt, 1890; Friihlingsfei er i Der deutsche Michel. Kantate za ensk
Beim Rattenfanger im Zauberberg; Das Kind der Wi Xste; Prinzessin Wun i
Riitlifahrt. Solo-pjesme. Nekoliko misa. Priredio je za tampu
Liederbuch fiir Mdnnergesang, 1882.
LIT. : A. Gluck, Karl At tenhoffer , Zur ich 1888. E. Isler, Neujar
der All gemeinen Musikgesellschaft, Zurich 1915.
ATTERBERG, Kurt Magnus, vedski kompozitor i
gent (Goteborg, 12. XII 1887 ). Zavrio studij elektrotel
muziku uio kod A. Hallena na Konzervatoriju u Stockho
kod M. von Schillingsa u Berlinu. God. 191322 dirigent E
skog kazalita u Stockholmu, od 1919 muziki kritiar dne
Stockholms-Tidningen. Suraivao u vedskim i meunarc
muzikim organizacijama i ustanovama (192447 predsj
i od 1947 poasni predsjednik Udruenja vedskih kompoz:
Propagira suvremenu vedsku muziku. Kompozitor neorom
nog nacionalnog smjera; u orkestralnim djelima, operama i
rovima esto upotrebljava vedske narodne melodije.
DJELA. ORKESTRALNA. Devet simfonija: 1,1912; II, 1913; III
kustbilder, 1916: IV, Sinfonia piceola, 1919; V, Sinfonia funebre, 1923; V
.najpopularnija): VII, Sinfoni a romantica, 1943; VIII, 1945 i IX, 1957. suita,
191344; Ouverture da concerto, 1911; Rondeau retrospeetif, 1926; 1930.
Koncert za klavir, 1936: koncert za violinu, 1914; koncert za viol 1923;
koncert za rog, 1927; dvost ruki koncert za violinu i viol onelo 1960
(red. 1964); Rapsodi ja za klavir i orkestar 1908. KOMORNA: 1 aka
kvarteta; klavirski kvintet; sonata za violonelo (violu ili violinu) i 1925.
Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Pet opera (na ved njemakom
jeziku) : Harvard Harpol ekare, 1919; Bdckahast an, 1925; 1934; Aladdin,
1941 i Stormen, 1947. Baleti Per Svinaherde, 1915 i De f jungbrurna, 1920.
Scenska muzika. VOKALNA: kantata Jamba 1919; Reaui em, 1914 i dr.
Spis Med notpenna och taktpi nne, 1946.
LIT. : E. M. St uarl , Kurt Att erberg, Stockhlom 1925. 5. Walir,
Magnus Atterberg, MGG, I, 1951.
ATTVVOOD, Thomas, engleski orgulja i kompozitor
don, 23. XI 1765 posjed Chevne Walk, Chelsea, 24. III
Od devete godine ivota lan (zborski djeak) engleske kral;
kapele. God. 178285 uio kod G. Latille u Napulju, zat:
1787 kod W. A. Mozarta u Beu. Vrativi se u domovinu, o
orgulja katedrale sv. Pavla u Londonu te kompozitor i od
orgulja kraljevske kapele. Uz to lan utemeljitelj i dugogo
ATTWOOD AUBERT
81

dirigent koncerata Filharmonijskog drutva i jedan od prvih pio-
fesora (od 1823) novoosnovane Royal Academy of Music. Zagovor-
nik i prijatelj F. Mendelssohna koji mu je posvetio tri orguljska
preludija i fuge op. 37. Komponirao isprva preteno opere 7a-
bavnog anra sa prizvukom pasticcia, a kasnije se posvetio crkve-
noj muzici. Njegova djela s tog podruja idu u najbolja ostvarenja
s poetka XIX st. u Engleskoj.
DJELA: klavirske sonate i etide. Devet naest opera: The Pnsoner, 1792
(finale u suradnji s Jarnoviem); The Adopted Chi ld, 1795 ; The Devil of a Lover,
1798; The Escapes, or The VC'ater carri er, 1801 (muzika djelomice iz Cherubi-
nijeve opere Les deux journees); The Curfezv, 1807 i dr. Vie solo-pjesama i glees
(popularni In peace Love tunel. . . i To ali that breathe the air of Heaveri).
Anglikanska crkvena muzika: 5 servicea: vie anthema (3 krunidbena s orkes-
trom): himne.
LIT. : C. B. Ol dmann, Thomas At t vt ood's Studies with Mozart, Gedenk-
bock D. F. Scheurleer, 's Gravenhage 1925. E. Hertzmann, Mozart und
Attwood, Journal of the American Musicological Societv, 1959. E. Hertzmann,
C. B. Oldmann i dr., Th. Att woods Theorie- und Komposit ionsstudien bei
Mozart, Neue Mozart-Ausgabe, ser ija X, I, Kassel 1965. C. B. Oldmann,
Thomas Att vvood, The Musical Times, 1965. I. A.
AUBADE (franc; panj. alborada, od lat. alba zora, svitanje),
jutarnja pjesma. U XVII i XVIII st. izvodile su se a. u ast kra-
ljeva i prineva kod jutarnjih primanja. Mnogi kompozitori u
XIX st. (Bizet, Lalo, Rimski-Korsakov i dr.) upotrebljavali su taj
naziv za neku vrstu idiline uvertire.
AUBER, Daniel-Francois-Esprit, francuski kompozitor
(Caen, 29. I 1782 Pariz, 12. V 1871). U poetku amater, kom-
ponovao je balade i romance. Ali tek posle tridesete godine ivota
A. se potpuno posveuje umetnosti. Uitelj mu je bio L. Cheru-
bini. Sem kraeg boravka u Londonu, A. se nije maknuo iz Pariza;
vladao je njegovom muzikom scenom, dajui svake godine po
iedno, ili ak i vie pozorinih dela za vreme Restauracije, Druge
Republike i Drugog carstva. Bio je, uz ostalo, lan Instituta,
a 1842 postao je direktor Konzervatorija (kao naslednik Cheru-
binija). Tu dunost vrio je do smrti. Prvo Auberovo delo
izvedeno u pozoritu (L'Erreur d'un moment i jfean de Couvin nisu
javno izvedeni) bila je komina opera Le Sejour militaire (1813).
Od 1823 on sarauje stalno sa E. Scribeom, najuglednijim on-
danjim libretistom i vrlo plodnim dramskim piscem, koji se
odlino prilagodio graanskom ukusu toga doba. Plod ove saradnje
je komina opera Le Magon (1825), prvi veliki uspeh Aubera,
kojim se pokazao kao legitimni sledbenik Boieldieua ravan Heroldu
i Adamu u armantnosti melodije, lucidnosti orkestracije i drugim
karakteristikama francuske kole, iako zaostaje iza njih u strukturi
dela. Drugi vanredan uspeh kompozitora je njegova opera La
Muette de Portici (1828). Ovim delom A. je dao prvu veliku isto-
rijsku operu koja je uskoro kao nova operna vrsta suvereno zavladala
francuskim muzikim pozoritem. Sadraj opere je pobuna naroda u
Napulju (1674) predvoena od ribara Masa-niella protiv stranog
kneza-na-mesnika. Opera ima i sama svoju
posebnu istoriju. Ona je 1830 bila neposredni
povod ustanku Belgijanaca u njihovoj borbi za
nezavisnost i otcep-ljenje od Holandije.
uveni duo opere Amour sacre de la >'' patrie
toliko je oduevio slua-oce, da su posle predstave krenuli pred
zgradu urednitva novina Le National i otpoeli pobunu. Ovo delo
posluilo je i Wagneru kao uzor za njegovu operu Rienzi. Ono obiluje
me-lodijskim bogatstvom i monim ansamblima te je proeto
pravim revolucionarnim zanosom i strau, kakva e se docnije
uzalud traiti u drugim Aube-rovim delima. No Auberu
nedostaje ono to je najvanije u ovom rodu: veliina i pravi
dramski stil. A. je tipini kompozitor kominih opera. One
su, naroito najuspelija meu njima Fra Diavolo, pronele
njegovu slavu i u njima su dole do punog izraaja najbolje
strane njegovog stila: tena melodika, ivi ritmovi, pregnantna
karakterizacija likova, duhovitost, jasnoa i vedrina. Njegovi su
motivi laki i pristupani, oni ostaju u pamenju bez napora. To je
razlog Auberove popularnosti i uspeha. No on je kompozitor
bez snanih oseanja, kome nedostaju
iroki potezi, poneto suv i dosta povran.
A. je predstavnik muzike, koja je ugaala graanskoj klasi svoga
vremena, zadovoljavajui njene elje za zabavom i razonodom.
DELA. Opere : L'Erreur d'un moment , 1805 ; Jean de Couvi n, 1802 ; Le
Sejour militaire, 1813 ; Le Testament ou Les Billets doux, 1819 ; La Bergere chd-

D.-F.-E. AUBER, Nijema iz Portiija, prizor s izvedbe u Beu.
Suvremena litografija
tel aine, 1820; Emma ou La Promesse i mprudente, 1821; Lei cester, 1822; La
Neige ou Le nouvel Egi nhard, 1823; Vendome en Espagne (sa Heroldom), 1823;
Les troi s genres (sa Boiel dieuom), 1824; Le Concert dla cour, 1824; Leocadi e,
1824; Le Macon, 1825 ; Le Ti mide ou Le nouveau seducteur, 1826; Fiorilla, 1826 ; La
Muette de Portici , 1828 (jug. premijera, Zagreb, 27. II 1877); La Fi ancee,
1829 ; Fra Di avolo, 1830 (jug. premijera, Zagreb, 15. X 1887); Le Di eu et la
Bayadere, 1830; La Marguise de Brinvilli ers (kolektivni rad), 1831; Le Phi ltre,
1831; Le Serment ou Les Faux monnayeurs, 1832; Gustav III ou Le Bal Masque,
1833; Lestoca ou VIntrigue et Vamour, 1834; Le Cheval de bronze, 1835 (pri-
kazana kao balet 1857); Acteon, 1836 ; Les Chaperons blancs, 1836 ; L'Ambassa-
drice, 1836; Le Domino noir, 1837; Margarethe von Gent, 1838 ; Le Lac des fees,
1839; Zanett a, 1840; Les Di amants de la couronne, 1841 ; Le Duc d'Ol onne,
1842 ; Carlo Broschi ou La Part du diable, 1842 ; La Sirene, 1844 ; La Barcarolle
ou L'Amour et la musi gue, 1845; Haydee ou Le Secret, 1847; L'Enfant prodi gue,
1850; Zerline ou La Corbeille d'oranges, 1851; Marco Spada, 1852 (prikazana
kao balet 1857); Jenny Bell, 1855; Manon Lescaut, 1856 ; Magenta, 1859; La
Circassienne, 1860 ; La Fiancee du roi de Garbe, 1864 ; Le premier jour de bonheur,
1868 i Reves d'amour, 1869. Scenske kantat e. Instrumentalna muzika (koncert
za viol inu i orkestar, 1808; 4 koncerta za violonelo i orkestar; gudaki kvartet i;
klavirski t rio). Misa, 1812.
LIT. : B. Jouvi n, Daniel Francois Esprit Auber, Sa vie et ses oeuvres, Pari
1864. E. de Mirecourt, Auber, Pari 1867. A. Delehelle, Auber, Correspon-
dance l itteraire, Pari 1871. R. Wagner, Erinnerungen an Auber, Musikalisches
Wochenbl att , 31. X 1871 ( i u Gesammelt e Schrift en und Dichtungen, IX,
Leipzig 1888). A. Pougi n, Auber, Pari 1873. A. Jullien, Musiciens d'-
aujourd'hui (2eme serie), Pari 1894. A. Kohut, Auber, Leipzig 1895. Ch.
Malherbe, Auber, Pari 1911. H. Wi rth, Daniel-Francois-Esprit Auber, MGG,
I, 1951. R. M. Longyear, Daniel - Francois-Esprit Auber (17821871),
Ann Arbor 1957. W. Borner, Die Opern von Daniel-Francois-Esprit Auber
(disertacija), Leipzig 1962. A. Pr.
AUBERT, Jacques, francuski violinist i kompozitor (Belle-
ville, Pariz, 30. IX 1689 17. ili 18. V 1753). Violinu uio kod
J. B. Senaillea. Od 1719 bio je u slubi princa de Condea, od 1727
na dvoru Luja XV. God. 1728 postao je prvi violinist u Operi, a
172940 nastupao je na Concerts spirituels u Parizu. A. je prvi u
Francusku uveo tip talijanskog koncerta sa solo-violinom, 3 ri-
pieno-violine i basso continuom. Dodavi naknadno svojim sui-
tama za gudae duhake instrumente, stvorio je simfonijske
oblike i time pridonio razvoju klasine simfonije.
DJELA. INSTRUMENTALNA: suite Six Concerts de Simphonie, 1733 i Six
Sui tes en trio, 1737; Les peti ts concerts, 1734; koncerti za 4 violine, violonelo i b.
c. (2 knj.), 1734 i 1739; sonat a za violinu i b. c. (5 knj.), 171935 i 1793; sonate
za 2 violine; Les jolis airs za 2 violine (4 knj.), 1749; kompozicije za manje sast ave,
za 2 viol ine i za 2 fl aute. DRAMSKA: Arlequi n Hull a, 1716; Les arrets de
Vamour, 1719; divert iment o Diane, 1721 i La Rei ne des Peri s, 1725. Baleti: La
pai x triomphante, 1713; Le Ball et des vingt -quatre heures, 1722 i La f ete
champet re et guerri ere, 1746. Kantate Le ballet de Chanti ll y, 1722 i L'
Inconstance, 1726.
NOVA IZD.: violinska sonat a i suit a za 2 viol ine obj. u Collection Debroux:
1 koncert obj. E. Borrel.
LIT. : L. de l a Laurenci e, L'Ecole francaise du viol on, Pari 192324.
E. Borrel, Jacques Aubert, MGG, I, 1951.
AUBERT, Louis-Francois-Marie, francuski pijanist, kom-
pozitor i muziki kritiar (Parame, Francuska, 19. II 1877
Pariz, 10. I 1968). Muziku je studirao na Parikom konzervato-
riju (L. Diemer, A. Lavignac, G. Faure). Bio je muziki kritiar
i suradnik Francuske radio-stanice, a djelovao je i kao pijanist i
kao pedagog. Njegov impresionistiki izraz pokazuje znaajke
Faureove kole.
DJELA. ORKESTRALNA: simfoni jska pjesma Habanera, 1918; fant a-
zija za kl avir, 1899; capriccio za violinu, 1925; Noel, pastoral za violinu, 1927;
Sui te brive, 1900; Dryade, 1924; Feui lle d'Images, 1930; Offrande, 1947; Le
tombeau de Chateaubriand, 1948. KOMORNA: sonata za violinu i klavir;
klavirski kvintet; Introduction et Allegro za flautu i klavir, 1922. KL A V IRSKA :
Lutins, 1902; Pieces en forme de Mazurka, 1907; Sillages, 190812. DRAMSKA.
Opere: La legende du sang i La ForU bleue, 190410 (izv. 1913). Baleti: La Momie,
1903; Chrysothe'tnis, 1904; La nuit ensorcelee, 1923; Cine'ma, 1952 i La belle Helene.
Scenska muzika. VOKALNA. Za zbor i orkestar: Nui t mauresque, 1907; Six
poi mes arabes, 1907; Le Pare d'automne; Avril, 1907; Crepuscules d'automne,
1910; Troi s Chant s Hebrai gues, 1925; Pays sans nom, 1926 i Trois Chansons
francai ses, 194043. Les Saisons za solo, zbor i orkestar, 1937: Incantation za
jazz-orkestar, zbor i simfonijski orkestar, 1943; solo-pjesme. Trai te de
VHarmonie,
Mu/ . , F, I, 6

D.-F.-E. AUBER
82 AUBERT AUGER

LIT.: L. Vuillemin, Louis Aubert et son oeuvre, Pari 1921. R. Bernard,
Louis Aubert , Rivist a Musicale, 1927. A. Machabey, Louis-Francois-Marie
Aubert , MGG, I, 1951.
AUBIN, Tony, francuski kompozitor i dirigent (Pariz, 8.
XII 1907 ). Studirao 192530 na Parikom konzervatoriju
(kompoziciju kod P. Dukasa). God. 1930 dobio Prix de Rome za
kantatu Acteon, a 193435 usavravao dirigiranje kod Ph. Gau-
berta. Od 1940 dirigent Francuskog radio-orkestra i od 1946
profesor kompozicije na Konzervatoriju u Parizu (uenici su mu
0. Alain i M. Constant). Po stilu neoklasiar, mjestimice pod
utjecajima Dukasa, Faurea i Ravela.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphoni e romant i gue, 1937; si mfoni j a
u F, 1951; Cantilene variee za viol onelo i orkestar; Suite danoi se; Sui te eolienne
za flautu, klarinet i gudae; scherzo Chevalier Pi copin. Gudaki kvartet .
Klavirska muzika. DRAMSKA. Balet i: Les capri chos, 1947: Cressi da, 1947
i Fourberies (na muziku Rossinija), 1950. Scenska muzika za Athalie (Raine),
1948 i dr. Muzika za radio-drame i za film (La Belle meunii re, 1947). Solo--
pjesme (Si x poemes de Verlainej.
LIT. : P. Landormy, La musique francaise apres Debussv, Par i 1948.
A. Machabey, Portrait s de t rent e musiciens francais, Pari 1949.
AUBRY, Pierre, francuski muzikolog i paleograf (Pariz,
14. II 1874 Dieppe, 31. VIII 1910). Diplomirao na parikom
Filozofskom fakultetu (knjievnost i orijentalni jezici) 1892, a na
Pravnom 1894. Predavao historiju muzike u Parizu (Institut
catholigue, Schola Cantorum, muziki odjel cole des hautes etudes
sociales). Redoviti suradnik organa Scholae Cantorum, Tribune
de Saint-Gervais (1897iyO4 i 190607) i jedan od glavnih su-
radnika novoosnovane Revue d'histoire et de critigue musicales
(od 1901 do kraja ivota); 190308 pisao i u listovima Courrier
musical i Mercure musical. Prouavao francusku srednjovjekovnu
muziku, osobito XIII st. (pjesme trubadura i truvera, panjolske
cantigas). Objavio je brojne studije, izdanja s faksimilima srednjo-
vjekovnih crkvenih i svjetovnih muzikih dokumenata te djela iz
tog razdoblja u modernoj notaciji. U rjeavanju problema notacije
trubadurskih melodija primijenio (poevi od 1907) tzv. -> modalnu
teoriju doavi u sukob sa J. B. Bekom zbog prioriteta koji zapravo
pripada F. Ludwigu (primjena ve 1905).
DJELA: Hui t chants he'roiques de Vanci enne France, 1896; La Philologie
musicale des trouveres (disert acija), 1898; Mel anges de musi cologie cri tique: I,
La Musi cologie medi eval e, histoire et methodes, 1900, II, Les Proses d'Adam de
Sai nt Vi ctor (s Abbe Misset om), 1900, III, Lai s et descorts francais du XIII
e
si ecle (suradnici A. Jeanrov i L. Brandin), 1901, IV, Les plus anci ens monuments de
la musi que francaise (sa 24 faksimila), 1905; Essai s de musicologie comparee:
1, Le rhythme tonique dans la poesie liturgique et dans le chant des eglises chretiennes
du moyen-dge, 1903, II, Esqui sse d'une bi bliographie de la chanson populai re en
Europe, 1905; Ouatre po'esies de Marcabru, troubadour Gascon du XII
e
siecle,
1904; Une Estampi de de Rambaut de Vaquei ras, 1904; Les caracteres de la danse
(sa E. Dacierom), 1905; La chanson populaire dans les textes musicaux du moyen
Age, 1905; La tnusique et l es musici ens de l 'egli se en Normandi e au X111
6
siecl e
d'apres le Journal des visites pastorale d'Odou Rigaud, 1906; Estampies et danses
royales, les plus anciens textes de musiaue i nstrumentale au moyen age, 1907;
Recherches sur les Tenor s latins dans les motets du XIII
e
siecle d'apres le ms. de
Montpelli er, 1907; Recherches sur les Tenors francais dans les motets du XlII
e
stide, 1907; La Rhythmique musicale des troubadours et des trouveres, 1907:
L'Oeuvre melodique des troubadours et des trouveres, Revue musicale, 1907;
Iter hispanicum, 1908; Trouveres et troubadours, 1909 (na engleskom, 1914);
Les Chansons des Croisades (sa J. Bedierom), 1909; Refrai ns et rondeaux du Xlll
e
si ecle, Festschr ift H. Riemann, 1909. Izdanja: Le Roman de Fauvel repro-
duction photographique du ms. francais 146 de la Bibliotheque Nationale (s indeksom
muzikih umet aka i tumaenjima), 1907; Cent mot ets du XIII
e
siecle, 3 sv. (fak
simil e rukopisnog kodeksa Bamber g Ed. IV 6 sa transkripcijom u modernu
notaciju i komentarom), 1908; Le Chansonni er de rArsenal (faksimile i transkrip
cija, sa A. Jeaurovom), 1909.
LIT. : H. Col let i L. Villalba, Contributions a l'etude des cant igas d'Alphonse
le Savant , Bulletin hispanique, 1911.J. Ecorchevi lle, Nekrol og s popisom djela
u Bullet in de la Societe Internationale de Musique, 1911. H. Besseler, Pierre
Aubry, MGG, I, 1951^ J. Chaill ey, Quel est l 'auteur de la t heorie modal e
dite de Beck-Aubry, AFMW, X, 1953. I. A.
AUDICIJA (franc. audition sluanje, pokusno pjevanje). U nas
se taj izraz udomaio za pokusno pjevanje, sviranje, plesanje, glum-
ljenje i si. poetnika, kad pristupaju prvi put kojem ansamblu ili
se upisuju u umjetniku kolu. Meutim, kad se i kolovani
muziari, glumci i dr. natjeu za namjetenje u kazalitu, na radiju,
profesionalnom orkestru, zboru i si. moraju pristupiti audiciji, na
kojoj posebna komisija ocjenjuje njihove sposobnosti.
AUDRAN, Edmond, francuski kompozitor (Lyon, 11. IV
1842 Tierceville kraj Pariza, 17. VIII 1901). Studirao u Parizu
na cole Niedermeyer (C. Saint-Saens). God. 1861 postao orgu-
lja crkve sv. Josipa u Marseilleu, a od 1877 ivio u Parizu. A.
je komponirao vie od 30 opereta (kominih opera) koje su po-
stigle veliku popularnost (opereta La Mascotte izvedena je do
1897 u Parizu 1700 puta). Zahvaljujui dinaminosti radnje i
istinskoj muzikoj komici neke od njih odrale su se do danas.
DJELA. DRAMSKA. Operet e (komine opere): L'Ours et l e Pacha, 1862; Le
grand Mogol, 1877; Les Noces d'Olivette, 1879; La Mascotte, 1880 (jugosl .
premijera, Zagreb, 9. XII 1897); La Ci gale et la Fourmi , 1884; Mi ss Hel yett ,
1890; L'Oncle Celestin, 1891 ; Gillette de Narbonne, 1892; Madame Suzett e,
1893; Mon Pri nce, 1893; La Duchesse de Ferrare, 1895: La Pouppee, 1896;
Monsi eur Lohengrin, 1896 i dr. Oratorij La Sulamite. Crkvene kompozicije
(misa).
LIT. : J. Feschot te, Edmond Audran, MGG, I, 1951.
AUER, Leopold, madarski violinist i muziki pe
(Veszprem, 7. VI 1845 Loschwitz kraj Dresdena, 17
1930). Studirao na Konzervatoriju u Budimpeti zatim u 1
Hannoveru (J. Joachim). God. 1863'65 koncertni majs
Dusseldorfu, 1866 u Hamburgu, od 1868 dvorski solist i pr
Konzervatorija u Petrogradu, gdje je 188792 vodio ko
Carskog muzikog drutva. Interpretirao je djela klasika kao
ajkovskog, koji je za njega napisao nekoliko kompozicija z
linu solo. Od 1918 bio je nastavnik violine u New Yorku. N
su uenici M. Elman, E. Zimbalist, K. Parlow, J. Heifetz, A.
die i dr.
DJELA: Vi olin Playing as 1 Teach it , 1921; My Long Lif e i n Musi c
Vi olin Master Works and thei r Interpret ati on, 1925. Komponirao je
violinu.
LIT. : E. Hi lb, Leopold Auer , M, 192425. H. HtmonbcKuL
nonji Ayep, CoBeTCKan My3biKa, 1956, 3.
AUER, Max, austrijski muziki pisac (Vocklabruck, (
Austrija, 6. V 1880 Be, 24. IX 1962). God. 190015 bi
Vocklabrucku uitelj osnovne kole, zborovoa i dirigent. St
kao samouk muziku naobrazbu, poloio je 1921 u Beu d
ispit za pjevanje, klavir i orgulje i dobio naslov poasnog proi
Od 1924 djelovao je kao regens chori u Vocklabrucku. Proi
je uglavnom djela A. Brucknera. A. je osniva drutva Bru -
Gesellschaft.
DJELA: Anton Bruckner, 190607 (obj. 1923; VI izd. 1949); A. E als
Kirchenmusiker, 1912 (obj. 1927); Bruckner, der Meister der Orgel (mit
visationsthemen), M, 1923 ; Der Streit um den echten Bruckner, ZFM, 1, ]
Priredio II, III i IV sv. opsene Goll erichove monografije o Bruckneru,
36. Izdao A. Bruckner, Gesammelte Briefe, 1924,
AUERSPERG, Volk Engelbert, kranjski zemaljsk
glavar (16101673). Zasluan za razvoj muzikog ivota 1:
bljani; studirao u Italiji; potpomagao izvoenje kazalinih
stava kod ljubljanskih isusovaca. Prvi u Ljubljani uveo tali
opere, koje su se davale u njegovu dvorcu i u njegovu v:
paviljonu Ballhaus. U svojoj biblioteci A. je sabrao vie teor
djela o muzici i tampana libreta raznih suvremenih opera,
izvor za istraivanje historije kazalinih i opernih preds
tadanjoj Ljubljani.

1
LIT. : P. v. Radi cs, Frau Muica in Krain, Ljubl jana 1877. D.
Zgodovina glasbene umet nosti na Slovenskem, I, Ljubl jana 1957. D
AUFRAY, Hugues, francuski pjeva i kompozitor eh
na (Neuillv, 1932 ). Prvi vei uspjeh postigao je 196
stupom u Parizu (Olympia). Njegova je popularnost nagi
sla pa je ve 1966 bio jedan od najpoznatijih francuskih
sonjera. Njegove pjesme oituju utjecaj Boba Dvlana,
sadraju pripadaju tzv. protesnoj muzici ili su bliske fc
nim napjevima.
AUFSCHNAITER, Benedict Anton, austrijski komp
i muziki teoretiar (Kitzbiihel, krten 21. II 1665 P
sahranjen 24. I 1742). Vjerojatno uenik M. Ebnera u Beu
je zatim bio dvorski muziar. Od 1705 dvorski i crkveni di
u Passauu (nasljednik G. Muffata). U njegovim kompozii
opaaju se utjecaji G. Muffata i francuskog instrumentalno
toga vremena, ali mu je melodika blia pukom duhu.
DJELA. INSTRUMENTALNA: est uvert ira; suit e Concors d
(5-gl.) za gudae, 1695; crkvene sonate Dulci s fidi um harmonis za 4 g
instrument a i b. c, 1703. CRKVENA: pet misa A l audae V. . . , 171
toriji Aquila elangens exaltata... (4-gl.) uz instrumentalnu pratnju, 1719:
Cymbalum Davi dis... (4- gl.) uz instrumentalnu pratnju, 1728; 5 Mi se,
TEORETSKA: Regulae compositionis fundamentales Musurgi ae.
LIT. : F. Lehrndorfer, B. A. Aufschnait er (disertacija), Mt inchei
(obj. Passau 1930). W. M. Schmi d, Zur Passauer Musikgeschicht e, 2
193031. E. F. Schmid, Benedict Ant on Aufschnait er,
MGG, I
AUFTAKT
AUGENER & CO., englesko nakladno poduzee sa sjec
u Londonu. Osnovao ga 1853 George Augener (1829
Isprva se njegova djelatnost ograniavala na dobavljanje in
nih muzikih izdanja (englesko generalno zastupstvo n
C. F. Peters). God. 1867 poduzee je zapoelo izdavati muz
pod vlastitim imenom. Objavljivalo je djela istaknutih kompc
iz raznih razdoblja, znatan broj kompozicija suvremenih ;
te instruktivnu, osobito klavirsku, literaturu. 1871 poc
je pokrenulo asopis The Monthly Musical Record (prvi ui
E. Prouth), koji je okupio brojne suradnike, a 1878 uredio j
titu tiskaru. God. 1896 nakladnici su kupili londonsko nali
poduzee Robert Cocks & Co. (utemeljeno 1823); tako je
nastalo proireno nakladno poduzee Augener & Co., koje js
uredilo novu modernu tiskaru. George Augener vodio je poc
do 1910; njegov nasljednik bio je W. Strecker, a 192244
zeem je upravljao Frank Standfield. Izdanja ove naklade
hvaaju vie od 6000 djela.
AUGER (Auget), Paul, francuski kompozitor (Por
oko 1592 Pariz, 24. III 1660). God. 1617 u slubi opa
Saint Aubina, parikog dekana, zatim pjeva Kraljevske k
Uzmah
AUGER AURELIANUS REOMENSIS 83

1624 maitre de la musique kraljice majke i oko 1630 vrhovni in-
tendant kraljevske komorne muzike. Komponirao vokalnu mu-
ziku za tzv. dvorske balete (ballet de cour); sauvan je 1 air iz
Ballet du Roy i 2 aira iz Ballet du Serieux et du Grotesque (1627).
U skupnim zbirkama Ballarda objavljeno je (izmeu 1617 i
1628) u svemu 13 Augerovih aira koji po muzikoj grai i rit-
mikoj shemi pripadaju prvom razdoblju razvoja te vrste.
LIT.: H. Pruni eres, Le Ball et de France avant Benserade et Lully, Par i
1914. Th. Gerold, L' Art du chant en France au XVII
e
siecl e, Strasbourg
1921. A. Verchaly, Paul Auger, MGG, I, 1951.
AUGMENTACIJA (srednjovjek. lat. augmentatio poveanje),
1. u menzuralnoj notaciji, produljenje trajanja nota za polovinu
njezine vrijednosti. Biljei se takom punctus augmentationis
(additionis) uz odgovarajui notni znak, npr.: |^|.
2. U kompoziciji, tehniki postupak koji se sastoji u povea-
vanju ritmikih vrijednosti tonova postojee teme, motiva, fraze
i si. Prvotne se vrijednosti u dvodjelnom tempu obino udvostru-
uju, u trodjelnom utrostruuju, ali se stvaraju i drukiji, sloeni
ritmiki omjeri. A. se kao kontrapunktska tehnika javlja u raz-
liitim polifonikim oblicima poevi od razdoblja Ars antiquae.
Najvie se primjenjuje u kanonu i fugi, osobito u njezinu za-
vrnom dijelu, ali se susree i u sonatnim stavcima. U zavrnoj
J 1 J.
r ,- -------

o
j. -ai UD --- "
gradaciji kompozicije esto se kombinira a. u jednoj dionici s
imitacijom teme u obratu ili rajem kretanju u drugoj dionici.
Poznati su primjeri augmentacije: Bachova fuga u c-molu iz II sv.
zbirke Das Wohltemperierte Klavier gdje s augmentacijom teme
u srednjoj dionici istodobno nastupa njezin obrat u basovoj
dionici; nadalje augmentacija u posljednjem stavku Beethovenove
klavirske sonate op. 110; poetak reprize u 1. stavku Brahmsove
IV simfonije u c-molu itd. i- A.
AUGMENTED (engl. povean), oznaka za poveani interval;
primjenjuje se najvie u amerikom nainu biljeenja -> harmo-
nijskih simbola za poveanu undecimu od temeljnog tona.
AUGUSTINUS, Aurelius, crkveni otac (Thagaste, Numi-
dija, 13. XI 354 Hippo, sada Bone, Alir, 28. VIII 430). Stu-
dirao u Kartagi, gdje je od 379 retor; od 383 retor u Rimu. U
Milanu studirao Platona, Sv. pismo (uenik biskupa Ambrozija),
preao na kranstvo 387, od 391 sveenik, a od 396 biskup u
gradu Hippo. Njegova djela {De muica Ubri sex, 38789; Confes-
siones, 397400; De civitate Dei libri XXII, 41327 i dr.) sa-
dravaju i vane podatke o muzici u najstarijem razdoblju kran-
stva, osobito o ambrozijanskom pjevanju.
LIT. : A. J. H. Vi ncent , Anal yse du trait e de met rique et de rhythmique
de Saint Augustin intitule De muica*, Pari 1849. A. Berthaud, Augustini
doctrina de pulchro ingeniusque artibus, Poitiers 1891. W. Scherer, Des hl.
August inus sechs Bl icher De muica, KMJB, 1909. J. Mausbach, Die
Et nik des hl. August in (2 sv. ), Freiburg i Br. 1909. A. Wi kmann, Beit rag
zur Asthet ik Augustinus Cdisertacija), Weida i. Thiir. 1909. J. Hure, Saint
August in musicien, Pari 1924. H. Edeht ein, Die Musikanschauung des
August ins (disertacija) , Freibur g i Br. 1929. F. Ameri co, II De muica
di S. Agostino, Torino 1929. VC
r
. Roetzer, Des heiligen August ins Schrift en
als lit urgiegeschicht liche St udien (disert acija), Freiburg i. Br. 1930. W.
Hoffmann, Philosophische Interpretat ion der Augustin-Schrift De arte muica,
1930. G. Borghezio, La muica in San Agostino, Roma 1931. W. Hoffmann,
Phil osophische Interpret ation der August inusschrift De art e muica (diser-
tacija), Freiburg i. Br. 1932. H. Daveson, Traite de l a musique selon l'eprit
de Saint August in, Neuchatel 1942. H. Hascken, August inus Aurel ius,
MGG, I, 1951. C. J. Per l , August ine and Music, MQ, 1955.
AULETIKA, instrumentalno muziciranje na aulosu. Sviralo
se na jednom ili dva instrumenta. Glavni oblik aulet ike bio je
-> Pitijski nomos Sakadasa iz Argosa.
AULETTA, Pietro, talijanski kompozitor (S. Angelo a
Scala, Avellino, oko 1698 Napulj, IX 1771). Studirao kod N.
Porpore na napuljskom konzervatoriju 5. Onofrio. God. 1724
maestro di cappella crkve S. Maria La Nova, 1725 dvorski diri-
gent princa Belvedera u Napulju. Komponirao preteno komine
opere pod utjecajem A. Scarlattija i G. B. Pergolesija. Najuspje-
lija je UOrazio (1737) koja se vie puta izvodila s umetnutim
arijama Finija, Lea, Pescettija, Pergolesija i Terradellasa pa se
najzad transformirala u pravi pasticcio, objavljen u Parizu 1753
\aone, 1759. ^rKvena muziKa.
LIT. : F. Walker, Two Centuries of Pergolesi Forgeries and Misattributions,
Music and Lett er s, 1949. Ist i , Orazio: The Hist ory of a Past iccio, MQ,
1952.
AULIN, Tor, vedski violinist, dirigent i kompozitor (Stock-
holm, 10. IX 1866 1. III 1914). Uio na Konzervatoriju u Stock-
holmu kod C. J. Lindberga i u Berlinu kod E. Saureta i Ph.
Scharvvenke, 18891902 koncertni majstor opere u Stockholmu,
do 1909 dirigent tamonjeg koncertnog udruenja, zatim dirigent
orkestralnog udruenja u Goteborgu. God. 1887 osnovao gudaki
kvartet Aulin, koji je koncertirao i u inozemstvu. Kao dirigent
propagirao djela vedskih kompozitora.
DJELA: tri viol inska koncert a; suita i plesovi za orkestar. Kompozicije
za violinu. Klavirske kompozicije (dvoruno i et vororuno). Scenska
muzika za dramu Mast er Ol of A. St rindber ga. Sol o-pjesme.
LIT.: A. Auli n, Enfvrvappl ing av svenska t onsat tare. Minnen om Aul in,
Sjorgen, St enhammar och Peterson-Ber ger, Musikmanniskor, 1943. M.
Pergament , August Strindberg och Tor Aul in, Svenska Tonsatt are, 1943.
AULODIJA, solo-pjevanje uz pratnju aulosa koju je izvodio
poseban svira. Najpoznatiji predstavnik aulodije bio je Klonas
iz Tegea u Arkadiji. Vie cijenjena bila je -> kitarodija.
AULOS (gr. au>,6?), naziv
za nekoliko vrsta duhakih
instrumenata starih naroda. A. je
imao oblik cilindrine cijevi, a
upotrebljavao se obino u
paru, t j. duhalo se istodobno u
dvije cijevi. Bilo je raznih
vrsta dvostrukih aulosa: fri-
gi jski je imao jednu ci jev
krau, na kraju svinutu; kod
grko-rimskog obje su cijevi bile
ravne, jednake i divergentne.
Cijevi su bile nainjene od
trske, imira, slonove kosti i
si., a svaka je imala vie rupica
(do 15). Prepuhivao se u
duodecimu kao dananji kla-
rinet. Kako se nije sauvao
nijedan primjerak s potpunim
gornjim dijelom, ne zna se dali je jeziac bio jednostruk ili
dvostruk. Grci su usavrili frigijski aulos dodavi mu poklopce,
prstenove za zatvaranje. Upotrebljavao se solistiki, ili kao
pratnja pjevanju, najvie u Argosu i Tebama. Studij aulosa bio
je sastavni dio kolske nastave u Ateni. Nestaje iz prakse
oko V st.
LI T. : A. Howard, The Aul os or Ti bia, Havard St udies, 1893, IV.
C. Sachs, Reallexikon der Musikinst rumente, 1913. R. Huckzermeyer, Aulos
und Kithara in der griechischen Musik (disertacija), Miinster 1931. K. Schle-
si nger, The Greek Aul os, 1939. H. Becker, St udien zur Ent wichlungsge-
schichte der Rohrblattinstrumente, Hamburg 1961 (rkp.). K. Ko.
AUMENTANDO (tal.), oznaka za dinamiku, identina s
oznakom -> crescendo. Upotrebljava se najee u duim zvukov-
nim gradacijama.
AURELI, Aurelio, talijanski operni libretist (Murano, prva
polovina XVII st. Venecija, nakon 1708). Sastavio je 1652
1708 preko 50 libreta za kompozitore venecijanskog opernog
kazalita (Fr. Cavalli, C. Pallavicino, C. F. Pallarolo, G. Legrenzi,
P. A. Ziani). Kasnije je radio i za B. Sabadinija, B. Pasquinija,
A. Sartorija, A. Scarlattija, te za Handela (Admeto) i Hassea
(Gerone). U svojim prvim libretima A. je obraivao uobiajene
teme venecijanske opere (likovi iz mitologije i alegorije), ali je
uz njih stvorio i realistina lica, komine tipove sluga i lakrdi-
jaa, koji podsjeaju na commediu dell' arte, i uz fantastina lica
sudjeluju u vrlo zamrenoj radnji. Kasnija Aurelijeva djela znatno
su jednostavnija. U predgovoru k libretu Fatiche d'Ercole per
Deianira A. je naglasio da jedinim temeljem opere smatra ariju.
LIT. : A. Bel loni , II Seicent o, Storia Let teraria d'It al ia (III izd.) , Mil ano
1929. H. Chr. Wolf , Die venetianische Oper in der zweiten Halfte des XVII
Jahrhunderts (disertacija), Berlin 1937. A. A. Abert , Aurelio Aurel i, MGG, I,
1951.
AURELIANUS REOMENSIS (Aurlien de Rom),
francuski muziki teoretiar IX st. Napisao traktat Muica disciplina
u 20 poglavlja (izd. M. Gerbert, Scriptores ecclesiastici de muica
sacra, 1784). U prvom dijelu (Cap. 17) govori se openito o
postanku, nazivima i podjeli muzike umjetnosti, a posebno 0

pod naslovom II Maestro di muica i krivo pripisan Pergolesiju
i Latilli (prema F. Walkeru u tom je pasticciu samo 7 arija od
Aulette).
SVIRAICA AULOSA. Grki
rel jef, <- V st .
84 AURELIANUS REOMENSIS AUSTRALSKA MUZIKA

nauci o intervalima. Drugi dio 'Cap. 815; sadri teoriju o sta-
rocrkvenim nainima, a trei (Cap. 1620) razlae postanak,
osobine i oblike gregorijanskog pjevanja. Kod podjele muzike A.
povezuje gledite Boetia (muica mundana, humana et instru-
mentalis) s Cassiodorovim stanovitem (muica harmonica, rhyth-
mica et metrica). A. je prvi zapadni muziki teoretiar, koji
opisuje starocrkvene naine i bavi se problemom podmetanja
teksta pod melodiju, naglaujui potrebu njihova usklaivanja.
Traktat Muica disciplina jedan je od najvanijih izvora za pro-
uavanje muzike prakse onoga doba, a znaajan je i za muziku
termi nologiju, jer se u njemu prvi put upotrebljavaju nazivi
tonus (dotada tropus) i nota (dotada neuma).
LIT. : H. Abert , Die Musikanschauung des Mit tel alt ers und ihre Grund-
lagen, Halle 1905. H. Ri emann, Geschichte der Musiktheorie im IXXIX
Jahrhundert , Leipzig 1920. G. Pi etsch, Die Klassifikat ion der Musik von
Boet ius bis Ugol ino von Orvieto, Halle 1929. H. Hiischen, Aurel ianus Reomen-
sis, MGG, I, 1951. J. Handschi n, Eine alt e Neumenschrift , AML, 1950.
L. A. Gushee, The Muica Discipl ina of Aurel ien of Reome: A Cr it ical Text
and Comment arv (disertacija), Ann Arbor 1963.
AURIAC, Lionel d' -* Dauriac Lionel
AURIC, Georges, francuski kompozitor (Lodeve Herault,
15. II 1899 }. Studirao u Parizu, do 1914 na Konzervatoriju
kod G. Caussadea (kontrapunkt i fuga) zatim na Scholi cantorum
kod d'Indvja (kompozicija) i Saint-Riquiera (orgulje). Ve u 15.
godini svratio na sebe pozornost
prvim kompozicijama u kojima se
ugledao u Ravela. Oko 1918
potpao je pod utjecaj Satiea i
doskora sa A. Honeggerom, D.
Milhaudom i drugima osnovao
grupu Les Six. U to doba stekao je
znaajna priznanja baletima za
trupu S. Djagiljeva Ballets Russes
(Les Fcheux i dr.), a nakon uspjeha
koji postie muzikom za film Rene
Claira A nous la liberte posvet io
se u veoj mjeri filmskoj muzici.
Od 1957 direktor je parikih
Concerts Lamoureux na kojima se
zalae za izvoenje suvremene
muzike; od 1962 vodi Reunion des
The'atres Natio-naux Lyriques.
Pisao je muzike kritike za Nouvelle
Revue Francaise (1921), Nouvelles
Lit-teraires, Marianne (od 1936) i
Pari-Soir. Isprva radikalan
protivnik svih tradicija, prelazi
kasnije na umjereniji nain
izraavanja. Muzika prve faze,
vezana na estetiku estorice, po
osnovnom je ugoaju vedra, protkana humorom i satirom; melodika
je jasna, tema i oblici saeti, harmonije opore, otre. U kasnijim
djelima prevladava sklonost k dramatinosti, velianstvenom,
traginom intenzitetu izraza, razvijenijim melodijskim linijama,
veoma gustim i esto sloenim harmonijama i bujnoj ritmici.
DJELA. ORKESTRALNA: Sutl e symphomque, 1960; Ouverlure, 1938;
Noct urne; Fox-trot; La Sei ne au matin, 1937; Hommage a Margueri t e Long,
1956. KOMORNA: t rio za obou, kl arinet i fagot, 1938; Sui te pour si x i n~
struments, 1925; violinska sonata, 1937; sonata za flautu i klavir, 1964. KLA-
VIRSKA: dvije sonate, 1931 i 1932; sonat ina, 1923; Petite sui te, 1928; Trois
i mpromptus, 1946; Troi s pastorales; Prel ude (u Album des Si x), 1920; foxtrot
Adi eu, Nezv York, 1920: Neuf pi eces breves; za dva klavira: Chandell es romaines
i Parti ta. DRAMSKA: Komina opera Sous l e masque. Bal et i: Les Noces
de Gamache, 1915; Les Fdcheaux, 1924; Les Matelots, 1925; La Pastoral e, 1926:
Les Enchantements d'Alcine, 1929; La Concurrence, 1932; Les Imaginaires, 1933:
Ouadri ll e, 1945; Le Peintre et son modele, 1949; Phi dre (libret o J. Coct eau),
1950; Musi cal Chai rs, 1950; Chemi n de l umUr e, 1952; Coup de f eu, 1952:
La Ckambre, 1955; Le Bal des voleurs (l ibreto J. Anouilh), 1960. Scenska muzika
za Marlbourgh s'envat' enguerre (M. Achard), 1924; Le Mari age de M. Le Trou-
hadec (J. Romains), 1925; Les Oiseaux (B. Zimmer prema Aristofanu), 1927:
Vol pone (Ben Jonson), 1928; Ouatorze jui llet (R. Rolland), 1931; Le Bossu (Feval
i Anicet Bourgeois) , 1949. Fil mska muzika: Le sang d'un pokle, 1930; A nous
l a li bert e, 1932; Les Mysti res de Pari , 1936; Orage, 1938; Gri bouille, 1942;
La bell e et la bet e, 1946; Symphonie pastorale, 1946; Orphee, 1950; Caroli ne
cherie, 1952; Moulin rouge, 1952; Gervai se, 1956 i dr. VOKALNA : Ouatre
chansons francaises za zbor (na pjesme iz XV st.), 1950. Solo-pjesme: Troi s
interludes, 1918; Huit poemes dejean Cocteau, 1920; Les Joues en fe-l (R. Radiguet),
1921; Alphabet, 1924; Ci nq poemes de Gerard de Nerval, 1926; Troi s Caprices
(Th. de Banvil le), 1928; Printemps (Ronsard), 1935; Le Canard, 1937; Quatre
ckants de la France malheureuse (Aragon, Supervielle, Eluard), 1947; Si x poemes
(P. El uardl , 1948; Troi s poemes d'Henri de Mont herl ant, 1951. SPISI: Notice
sur la vie et les travaux dej. Ibert, 1963; autobiografija 'u knjizi J. Bruvra, L'ecran
des musi ciens, 1930); l anci i kritike.
LIT.: B. de Schloezer, Geor ge Auric, RM, 1926. P. Landormy, La mu-
sique francaise apres Debussv, Pari 1943. A. Machabey, Georges Auric,
MGG, I, 1951. C. Rostand, La musique francaise cont empor aine, Pari,
1952. A. Golea, Georges Auric, Pari 1958. I. A.
AURRESKU (aurrescu; panj. ), stari baskijski n.
ples iz provincije Guipiizcoa; izvodi se u raznolikim fig
s energinim otrim koracima i gestama koje simbolizira;
nidbene sveanosti i druge obrede. Mukarac plee pred :
uz prat nju jedne vrste flaute (txistu) i malog bubnja.
LIT.: F. Gascue, L'Aurresku, danse basque, Revue Musicale de l a
Internationale de Musique, 1912. Isti, El Aurresku en Guipuzcoa a H
siglo XVIII, Segun Iszuet a, San Sebast ian 1916.
AUSTIN, engleska obitelj muziara.
1. Frederic, pjeva (bariton) i kompozitor (London, 3
1872 10. IV 1952). Uio kod W. H. Hunta (klavir, ki
zicija) i H. Grimshavva (orgulje). Karijeru zapoeo kao c
orgulja i nastavnik harmonije na College of Music u Liver
Istovremeno studirao pjevanje kod Ch. Lunna, i prvi put
pio kao koncertni pjeva 1902 u Londonu. Na opernoj
debitirao 1908 u kazalitu Covent Garden kao Gunther (W
Die Gdtterdammentng). Poslije toga angairan u kazalitirr
Majesty's i Covent Garden (1910), a nakon osnutka Bt
Opera Company (1915), preuzima glavne bas-baritonske u
tom kazalitu. God. 192429 umjetniki je direktor 1
National Opera Company. Osobito se istakao kao interpr
Wagnera, te opera R. Straussa (Elektra), J. Offenbacha (
manns Erzahlungenj, W. A. Mozarta (Cosi fan tutte, Le
di Figaro), D'Alberta (Tiefland) i Verdija (Otelio). Veliki
postigao kreacijom Peachuma u obnovljenoj izvedbi The Be
Opera (1920) koju je za tu prigodu sam i preradio (arar
napjeva i instrumentacija za mali orkestar i embalo). Kac
certni pjeva esto je izvodio vokalna djela suvremenih eng
kompozitora. Pjevao na mnogim engleskim festivalima, go;
u Njemakoj, Nizozemskoj i Danskoj.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u E-duru, 1913; simfonijsk ma
Isabella, 1909; uvert ira The Sea Venturers, 1936; rapsodija Spring,
danske impresije Palsgaard, 1916; Festival Prelude za gudae i orgul je. -
moma muzika. Kl avir ske i orgul jske kompozicije. Scenska mu;
The Kni ght oj t he Burni ng Pestle (Beaumont i Flet cher); lnsecl-Play ((.
Way of the Vt'orld (Congreve). VOKALNA: Pervi gilium Veneris za
orkestar, 1931: Songs of Unrest, 1913 (pjesme s orkestrom); Songs inaFar
za sol e, gudaki kvartet i klavir; Love's Pilgrimage za gl as, gudaki k\
klavir. Preradbe: The Beggar's Opera J. Gaya i J. Chr. Pepuscha,
nastavak t og djel a, opera Polly, 1922.
2. Ernest, kompozitor (London, 31. XII 1874 Wellir
Surrev, 24. VII 1947). Brat Frederica. Uio kod F. Daven]
ali je zapravo samouk. U svojim kompozicijama esto obr
motive starih engleskih napjeva. U Engleskoj su se mnogo iz'
njegova komorna djela.
DJELA: varijacije za gudaki orkestar The Vi car of Bray op. 35,
Slella Mary Dances op. 58, 1918. Vie komornih kompozicija, najpc t rio
Fantasv on Ol d Tunes op. 65. KLAVIRSKA: sonat a; 14 sonai djecu na
teme engleskih pukih pjesama. Ciklus od 12 kompozicija za inspiriranih
djelom The Pilgrim's Progress J. Bunvana op. 14. VOKA Love Songs from
Don Quixote za sole, zbor i orkestar; Hymn of Apollo za orkestar; Ode on a
Grecian Um: zborovi; solo-pjesme. Knjiga: The Fa, of Music, 1922.
3. Richard, dirigent (Birkenhead, 26. XII 1903 :
Frederica. Studirao 192226 na Royal College of Music u
donu (A. Boult, M. Sargent), usavravao se u Munchenu. 1
je dirigent razliitih londonskih kazalita, te Carl Rosa 1
Company, Od 1928 vodio Bristolski simfonijski orkestar, a I
1
40 orkestar Bournemoutha. Istakao se kao vrstan dirigent stan
nog repertoara i dobar organizator (redoviti koncerti, go
festivali, reorganizacija orkestra). Od 1946 profesor na
College of Music; 1947 osnovao u Londonu udruenje The
Era Concert Sociely namijenjeno izvoenju manje poznatih i
kompozicija. Komponirao scensku muziku za radio-izvedbu
kespeareove tragedije Antony and Cleopatra.
1
LIT. : E. W. \ X' hi t e, The Rise of Engl ish Opera, London 1951.
AUSTRAL, Florence (pravo ime Florence Wilson)
stralska pjevaica, sopran (Richmond, Melbourne, 26. IV 18
Newcastle, Nuovo Galles del Sud, 16. V 1968). Nakon stui
Melbourneu (191418), Londonu i New Yorku debitirala
u londonskom Covent Gardenu kao Briinnhilde (Wagner,
Ring des Nibelungen). Mnogo je koncertirala u Engleskoj i ko
od 1925 u SAD, Kanadi, Australiji, Nizozemskoj, Njem:
Istakla se kao Aida (Verdi) i osobito u Wagnerovim muz
dramama.
AUSTRALSKA MUZIKA obuhvaa muziku indonezi
australskih, melanezijskih i polinezijskih naroda, kao i njima
nih Tasmanaca i Naga (tibetsko-burmansko jezino podr
Ova muzika razvila se iz primitivnih oblika, sauvanih jo:
ostataka predaustralskog i predaustronezijskog puanstva,
ima vrlo velik niz ritmikih i melodikih obrazaca, koji se
u okviru tzv. uske melodike (motivi u opsegu 23 tona).
to jedini oblici primitivnog muzikog izraavanja: muziko
mogu smatrati i razne tualjke, plesovi uz totemistike ol

G. AURIC. Crt e J. Cocteaua
AUSTRALSKA MUZIKA AUSTRIJSKA MUZIKA
85

(imitiranje ivotinjskih pokreta, prirodnih zvukova i umova),
jer se oni ne ograniavaju samo na realistiko imitiranje prirod-
nih pojava, ve sadravaju niz motiva koji se u toku ponavljanja
razvijaju u svojstvene melodijske obrasce. Postoje i spontano stvo-
reni muziki motivi. Granice izmeu ovih motiva i onih nastalih
na bazi imitacije, trajno se prepleu, pa ih je teko svrstati u
odreene muzike oblike i vrste. Neki karakteristini postupci
pri gradnji upuuju ipak na izrazitu tenju za postizavanjem
raznolikih forma, koje se svode npr. na melodije sa dosljedno
Malu
U ULI} p LJr LTp
U - wa/v Izib ei ri -(U7h o
provedenim sekundnim ili tercnim opsegom (primjer i), na oblike
sline kanonu (primjer 2), na melodije sazdane od tonova rastav-
Malaka
JI J JI
^r
l j enog a kor d a i l i na dv o gl as j a po put evr ops ko g di s ka nt a i t d.
Na t i m os nov ni m mu zi ki m el e me nt i ma pr i mi t i vni h kul t ur a
grade narodi na vi em st upnj u r azvoj a sl oenij e obli ke, razvij aj u
u opsenij e teme, tr anspozi cij u moti va s jednog st upnj a na druge
provode sl obodnij e, a vi egl asj e i zvode u formi dis kant a, i li bor-
duna, i li pak u par al el ni m pomaci ma t erca, kvart a i kvi nt a; est a
j e upot reba ost i nat a i spod dva gl asa u diskant u. Kod Mel anezij aca
i Mal aj aca uska mel odi ka dobi va i zr azi t uj u, pr egl edni j u for mu,
j er t ema i ma pri li no odreen met ri ki model koji se post epeno
razbi j a u manj e vrij ednost i: poj avlj uj u s e ve i krat ki epil ozi na
kraj u poj edi ni h r edaka. U mel odij skoj st rukt uri mel anezi jske mu-
zi ke j avl j a se, par al el no s razvoj em kult ur e, j ako i sti canj e i nt er -
val a kvar t e i kvi nt e, dok est o ponavlj anj e not a il i vi si ne upuuj e
na st ari je t otemisti ke muzi ke obli ke (pri mj er 3). Na Bi smarckovu
L

arhipelagu postoji naroito oblikovanje melodike nalik na fanfare:
brzo se izmjenjuju vee i manje skupine kratkih nota. Kod Indone-
zijaca jako su raireni zborni oblici s pjevaem solistom. Zbor
esto izvodi temu za treinu polaganije od solista, ili je transponira
na nie stupnjeve, ili donosi nove motive. Pjesme lovaca iz plemena
Naga imaju kanonske oblike sa irokim razmacima izmeu imita-
cija, a izvode ih dvije grupe pjevaa izmjenino. U polinezijskoj
muzici opaaju se evropski elementi; melodijska linija oblikovana
je u stilu recitativa, a ritmika u skladu sa sadrajem. Kanonske
oblike i ovdje izvode izmjenini zborovi, koji se upotpunjuju.
Napjevi u paralelnim sekundnim pomacima imaju vjerojatno sim-
boliko znaenje (kozmiki dualizam: riba i lav, odnosno smrt i
ivot). U vieglasju mnogo se upotrebljava dvostruka kvarta
(Samoa).
Kod ovih naroda pobuda za stvaranjem muzike potjee iz
potovanja prema mrtvima koje smatraju zaetnicima svega ivoga.
Unato tome muzika odie najee vedrinom i bezbrinom ra-
dou. Znatan broj pravih tubalica izvodi se, meutim, samo
kod kulta mrtvih. Najvaniji su instrumenti nomatuna i nankara
(neke vrste zujalica), zatim koljkaste trublje, panove svirale,
bubnjevi (signalni i runi), flaute i ksilofoni. Oni proizvode ose-
bujne i mistike zvukove pomou neobinih rezonantnih tijela,
koje domoroci smatraju stanovima boanstava i mrtvih predaka.
Umjetnika muzika u evropskom smislu javlja se u Australiji
tek u najnovije doba. Od kompozitora australskog podrijetla
vrijedni su spomena Alfre Hill (18701960), Percy A. Grainger
(18821961) i Margaret Sutherland (1897 ). U Australiju se
iz Engleske uselio 1909 Fritz Bennicke Hart (18741949), direk-
tor Konzervatorija u Melbourneu. Engleski kompozitor Eugene
Goossens (18931962) bio je direktor Konzervatorija u Sydneyu.
Vano muziko izdavako poduzee Lyre Bird Press utemeljila

je Louise B. Dyer. Tu
je izdan, meu ostalim,
Antifonar iz
Montpelliera (Cod.H.
196) i sveukupna djela
F. Couperina.
LIT.: Af. Leceine,
Musical Life in Aust ralia and
New Zeel and, Mu-sic Year
Book P. Keya, 192627.
E. H. Da-vies, Aboriginal
Songs of Central and Southern
Austral ia, Oceania, Melbo-
urne 193132. E. G.
Bur rows, Nat i ve Music of
the Tuamotus, Hono-lulu
1933. J. C. Ander-sen,
Maori Music with it s
Polinesian Background,
Well ingt on 1936. H. O.
Lethbrige, Australian
Aboriginal Songs, Mel-bourne
1937. H. Hub-ner, Die
Musik im Bis- marck -
Archipel, Berlin 1938. V.
A. Rucr of t , A Sur vev of
Music in X>w Zeeland
Proceedinge of the Musical
Associa-tion, 1943. J.
Kunst, Muziek en Dans in
de Buitengewest en, Amster-
dam 1946. /. Moresby,
Austral ia Makes Music,
Mel bourne i London 1950. Af. Schnei der, Aus-
tral ien und Aust ronesien, MGG, I, 1951. W. A. Orchard, Music in Aus
tralia: More than 150 Years of Development, Melbourne 1952. A. P. Elki n,
Austral ian and New Guinea Musical Records, Oceania, 1957. A. Af. Moyle,
Sir Baldvvin Spencer's Recordings of Aust ralian Abor iginal Singing, Memoir s
of t he Nat ional Museum Melbourne, 1959. A. Si lbermann, Zur Geschichte
des Musiklebens in Australien, MF, 1959. C. J. Elli s, Aboriginal Music Ma-
king: A St udy of Central Austral ian Music, Adelaide 1964. A. Vi.
AUSTRIJSKA MUZIKA. Historija austrijske muzike naj-
veim se dijelom neodvojivo uklapa u historiju njemake muzike.
Kao to su austrijski muziari preuzimali muzike tekovine ostalih
zemalja njemakog jezinog podruja, tako su sa svoje strane
djelovali na njemaku muziku i dali joj djela epohalne vrijed-
nosti. Neke specifinosti austrijske muzike uvjetovane su geo-
grafskim poloajem zemlje, koja neposredno granii s romanskim
i slavenskim narodima i s Madarima.
Kao muziki centri najznatniju su ulogu odigrali Be i Salz-
burg. Ti su gradovi i danas zadrali muziku prevlast. Be je
kao glavna rezidencija habsburkih vladara bio predodreen
da bude i najvee arite muzikih zbivanja. Danas se uz redovne
i visoko kvalitet ne koncertne i operne izvedbe u Beu prireuju
i muziki festivali (od 1951). Salzburg, u toku nekoliko stoljea
sjedite kneza-nadbiskupa koji je istodobno bio crkveni poglavar
i svjetovni suveren, ve od srednjeg vijeka ivo gaji muziku
umjetnost, a u njemu se rodio i poeo djelovati W. A. Mozart.
Od 1920 Salzburg je jedan od najpoznatijih festivalskih gradova
na svijetu.
Kad je za vladavine Karolinga rimsko liturgijsko pjevanje
postalo obvezatno, u austrijskim se zemljama ta praksa najprije
proirila u Salzburgu (pod nadbiskupom Arnom, 785821).
Neki rukopisi s neumama iz austrijskih samostana pot jeu jo
iz IXX st. (npr. Codex Millenarius Minor iz Kremsmunstera).
Za jedan graduale iz Seckaua (tajerska) P. Wagner smatra da
je moda najvaniji dokument za studij njemake koralne tra-
dicije XII st. Rukopisi iz tajerske i Salzburga sadravaju naj-
starije primjere polifonije s austrijskog tla i pokazuju na utjecaj
kole Notre Dame. Sauvano je i nekoliko uskrsnih prikazanja
(npr. Auferstehungshistorie iz Sankt Floriana) i duhovnih
napjeva na njemakom jeziku. Prvi zapis s potpunim tekstom i
neumama crkvene pjesme hrist ist erstanden nalazi se u jed-
nom rukopisu opatije Klosterneuburg od god. 1325.
Prvi austrijski zastupnik njemake svjetovne viteke lirike
(Minnesang) bio je Kiirenberger iz Gornje Austrije (prije 1150).
Sreditem Minnesanga postaje Be, u kojem vladaju vojvode
od Babenberga, pokrovitelji umjetnosti. Nije sigurno da li veliki
Minnesanger Walther von der Vogelmeide potjee iz Austrije,
ali je, po vlastitom iskazu, nauio u Austriji pjevanje i kazivanje
(ze Osterriche singen unde sagen). Austrijski su Minnesangeri,
osim Kiirenbergera: Dietmar von Aist, Neidhart von Reuenthal,
Ulrich von Lichtenstein, Heinrich von Tiirlin, Zachdus von Himmel-
berg, Albrecht von Scharpfenberg, Leuthold von Sachen, Hugo
von Montfort (za ije je stihove melodiju komponirao njegov
Spielmann Btirk Mangolt) i dr. Prve polifone kompozicije svje-
tovnog karaktera napisao je u drugoj polovici XIV st. salcburki
redovnik Hermann, zvan Miinch von Salzburg, a za njim tirolski
vitez Osmald von Wolkenstein, iji kanoni svjedoe o poznavanju
sE
eiri-cun cu!
bzib

SVIRAC CEREMONIJALNE FLAUTE. Nova
Gvineja
86 AUSTRIJSKA MUZIKA


REBEK I LUTNJA. Detalj drvenog oltara iz crkve u Kefermarktu, Gornja
Austrija, XV st.
francuske Ars nove i talijanske umjetnosti trecenta. Graanski
nasljednici viteke poezije, Meistersingeri, bili su u Austriji
slabije zastupani od Minnesangera. Postojalo je nekoliko kola
za majstore pjevae, tako u Schwazu, Stevru i Welsu.
XV stoljee razvija bogatu vokalnu polifoniju pod utjecajem
franko-nizozemskih kola. Visoku muziku kulturu toga vre-
mena potvruju izmeu ostalog kodeksi iz Trenta (Trienter
Kodices). Prvenstveno habsburke dvorske kapele u Beu,
Innsbrucku i Grazu pozivaju nizozemske majstore. Meu njima
nalazili su se i J. Brassart, H. Isaac A. von Bruck, J. de Cleve,
J. Regnart, P. de Monte. Na dvoru Maksimilijana I (vladao 1493
I
5'i9) pojavljuju se i majstori koji nisu Nizozemci, kao Austri-
janac P. Hofhaimer i vicarac L. Senfl. Dvorska carska kapela
u Beu reorganizirana je 1498 pod vodstvom Slovenca J. Slat-
konje. Neto kasnije je i veliki renesansni polifoniar, takoer
slovenskog porijekla, Jacobus Gallus (Petelin) ivio neko vrijeme
u Austriji. Dokumentirano je da se oko 1568 nalazio u samostanu
Melk kao pjeva u zboru, a 1574 kao lan dvorske kapele u Beu.
Pored dvorova i samostana, nosioci muzike kulture bili su
gradovi, zahvaljujui radu kolskih uitelja i kantora, gradskih
glazbenika, te Turnera ili Tiirmera, koji su na duhakim instru-
mentima, veinom u odreene sate, s tornjeva svirali signale,
fanfare, korale, plesove i dr. Prvo cehovsko udruenje svjetov-
nih sviraa (Spielleute) na njemakom tlu nastalo je u Beu.
To je bratovt i na sv. Nikolaja (St. Nicolai-Bruderschaft ),
ije je postojanje dokumentirano od 1288 do 1782. Humanizam
je dao svoj doprinos muzici u- zborovima za antike komedije i
suvremene latinske drame, i u Komofonim melodijama na teksto-
ve Horacijevih oda. Humanistike ode pisao je i P. Hofhaimer.
Taj muziar (14591537) bio je najvei majstor na orguljama
svoga vremena u zemljama njemakog jezika i jedan od glavnih
zastupnika tadanjeg njemakog viseglasnog Lieda (zvanog Cantus
firmusLied, Tenorlied ili Gesellschaftslied). Cantus firmus
njemakog viseglasnog Lieda katkad je narodna, a jo ee dvor-
ska melodija. Jedan od najglasovitijih primjera njemakog vise-
glasnog Lieda, Innsbruck ich muss dich lassen, potjee od
Nizozemca H. Isaaca (prije 14501517).
U toku XVI st. u Austriji se pojavljuju i sve vie jaaju utje-
caji talijanske muzike (koja je i sama u to vrijeme u nekim kra-
jevima mnogo preuzela od nizozemskih majstora), koji su u XVII
st. prevladali posvema. Talijanski muziari namjeteni u austrij-
skim dvorskim kapelama donijeli su tekovine venecijanske vo
r
kalne i instrumentalne umjetnosti XVI st., a zatim i monodijski
stil. Vanu etapu u postanku barokne suite oznauje Austrija-
nac P. Peuerl kao prvi predstavnik ranobarokne ciklike forme
nazvane variacijskom suitom (Neue Padovan, Intrada, Dantz
und Galliarda, 1611). Peuerlova instrumentalna djela spajaju
elemente talijanske instrumentalne muzike i umjetnosti virgi-
nalista s tradicijom njemakih renesansnih plesova.
Prva oratorijska izvedba s onu st ranu Alpa zabiljeena je
u Salzburgu 1617 (oratorij La Santa Christina), a u dvorcu
Hellbrunn pokraj Salzburga god. 1618 prikazuju se tri talijanske
opere: Orfeo, Andromeda i Perseo. Monteverdi za vjenanje
Ferdinanda II pie tri intermedija (1622). God. 1627 sagraeno
je u Innsbrucku operno kazalite. Medu sve brojnijim izved-
bama talijanskih scenskih djela pravu je senzaciju izazvala opera
II Pomo d'oro M. A. Cestija, prikazana u vrlo luksuznoj o
s mnotvom bljetavih scenskih efekata god. 1666 (ili I
Bekom Opernhausu, podignutom 1659. Nekoliko muzici
darenih habsburkih vladara, meu kojima se kao komp istiu
Ferdinand III, Leopold I i Josip I, stekli su velike 2 za sjajan i
intenzivan muziki ivot XVII i XVIII st. u Innsbrucku. Na
srodan nain tekao je muziki razvoj u Salz U Austriji su
stvarali talijanski majstori 5. Bernardi, O. Be A. Bertali, M.
A. Cesti, G. F. Sances, A. Draghi, G. B. Bor, A. Caldara i dr.
Uz najreprezentativnije barokne muzike opere, izvode se i
mnogi oratoriji i specifina beka varijar oblika sepolcoro
(npr. II Figlinolo prodigo cara Leopo 1663). Od prve
polovine XVIII st. beki Kdrntnertorth talijanske putujue
operne druine omoguuju publici sv jeva da prisustvuje
opernim predstavama.
Premda talijanska muzika zauzima privilegiran poloaj, r.
su u XVII st. u Austriju doprli jo i novi zvui i nove t
iz Engleske i Francuske, domai su se talenti nesputano ra
Uz P. Peuerla valja u XVII st. jo posebno spomenuti W. 1
zatim majstora suite za embalo J. J. Frobergera (roeni
jemca, koji je samo povremeno ivio u Austriji), J. H. Schr
(prvog dirigenta koji nije bio Talijan), J. K. Kerlla (Ni
orgulja u Beu 167784) i H. I. F. Bibera.
Sintezu talijanskoga, francuskog i njemakog stila o
su Georg Muffat (16531704), orgulja na nadbiskupskom
u Salzburgu, i J.J. Fux (16601741), dvorski dirigent u
Crkvena, instrumentalna i operna djela J. J. Fuxa oznai
vretak austrijskog muzikog baroka, a njegova nauka
trapunktu Gradus ad Parnassum svrstava ga meu velik
tiare u historiji evropske muzike.
U toku XVII i XVIII st. preko kole i crkve muz
kultura sve vie razvija i u irim drutvenim slojevima, te
nika muzika preuzima mnoge elemente narodnog muzi
Na toj su podlozi u doba velikog stilskog obrata po za
barokne ere stvarali austrijski pretklasini kompozitori
Monn, G. C. Wagenseil, L. Mozart i dr. U Beu su nasta
reformne opere C. W. Glucka (Orfeo ed Euridice, 1762
Gluckovo je djelo, meutim, samo u ogranienoj mjeri pi
s austrijskom muzikom. Proces muzike obnove (u koj
osim spomenutih, imali udjela i G. Muffat, G. Reuter m
stvorio je teren za beku klasiku. U posljednja dva de
XVIII st. Be je postao glavni centar Singspiela. Crpui
mace puke komedije i muziki raznolikih opernih pi
koje su se u Beu mogle vidjeti, kompozitori su stvori!
Singspiela koja je od srednjonjemakog Singspiela H
tipa muziki mnogo bogatija usprkos tome to je stilski
jedinstvena. Nastojanju oko Singspiela dao je kratkotraj
an dodatni impuls car Josip II, koji je radi podupirai
makog nacionalnog teatra osnovao Nationalsingspiel (
1778 sa Singspielom /. Umlauffa Die Bergknappen, a rs
1788). Usprkos necjelovitosti dramske forme i mjeovito:
Singspiel je u rukama pravih opernih dramatiara kakvi
K. Ditters von Dittersdorf (Doctor und Apotheker, 178 i W.
A. Mozart pruio bogate mogunosti za finu karak-
terizaciju likova i si-
tuacija, a utjecao je i na
razvoj njemake
romantine opere,
osobito Singspiel sa
arobnim, vilinskim
sadrajem kakav su
njegovali F. Kauer, P.
Wranitzky, W. Mu'ller i
dr. Jo prije romantike iz
atmosfere vilinskog
Singspiela izrasla je Mo-
zartova opera Die
Zauberflote (1791), a
specifinu povezanost
narodnog duha, vilinskog
svijeta i sveanog
nadahnua te opere
pokuali su oponaati
mnogi muziari.
Novim formama
(simfoniji, klasinoj
STARA ZGRADA
DRUSTVA PRI
sonati, kvartetu), ko- MUZIKE U BEU. Crte N. Bi

AUSTRIJSKA MUZIKA AUTORSKO PRAVO 87



KARNTNERTHORTHEATER, OPERNO KAZALITE STAROG BEA
jima su temelji stvoreni u Mannheimu, Berlinu i Beu, tek su
veliki majstori beke klasike J. Haydn, W. A. Mozart i L. v.
Beethoven udarili peat savrenstva, a i u operi i oratoriju stvo-
rili su itav niz remek-djela. Njihovom zaslugom Austrija je u
drugoj polovini XVIII st. i prvih decenija XIX st. prva muzika
zemlja u Evropi.
Osebujan genij F. Schuberta podignuo je u stoljeu romantizma
njemaku solo-pjesmu na umjetniki ravnopravnu razinu sa
simfonijom, koncertom i drugim velikim formama. F. Liszt,
roen u Gradiu (Burgenland), doao je 1822 u Be i postao
uenik C. Czernvja i A. Salierija. I u drugoj polovini XIX st. u
Austriji su se pojavile snane kreativne linosti u simfoniaru
A. Bruckneru i majstoru Lieda H. Wolfu. Umjetnika karijera
Hamburanina J. Brahmsa dobrim je dijelom vezana za Be,
u kojem je stalno djelovao od 1878 do svoje smrti (1897). O svje-
ini, lakoi i bezbrinosti austrijskog mentaliteta svjedoe ritmovi
i melodije bekih valcera. U prvoj polovici stoljea stvarali su
J. Lanner i J. Strauss st., a najvii umjetniki domet valcer po-
stie nakon 1860 u djelima Straussovih sinova Johanna (mlaeg),
Josepha i Eduarda. Sluei se plesnim formama, F. Suppe i Jo-
hann Strauss ml. stvorili su klasinu beku operetu (Die Fleder-
maus J. Straussa, 1874; Boccaccio F. Suppea, 1879) i nali
na tom putu sljedbenika sve do naih dana (K. Millocker, F. Lehdr,
O. Straus i dr.).
U koncertnom ivotu XIX st. sve vie sudjeluje graanska
publika. Naslijedivi Tonkiinstlersozietat, udruenje koje je
1771 osnovao kompozitor F. L. Gassmann, god. 1812 nastaje
Gesellschaft der Musikfreunde, s ciljem da organizira koncerte
i muzike sveanosti, da odrava na ivotu Konzervatorij (pre-
ao u dravne ruke 1908; danas (1970) nosi naslov Hochschule fiir
Musik und Darstellende Kunst), da daje poticaj muzikolokim
istraivanjima. Muzika udruenja raaju se i u drugim austrij-
skim gradovima (u Grazu 1815, Innsbrucku 1818, Linzu 1821,
Klagenfurtu 1828, Salzburgu 1841). God. 1841 osnovano je
drutvo Philharmonische Konzerte na poticaj O. Nicolaja.
Beka opera privlaila je prvorazredne sile, meu njima
kompozitore-dirigente kao G. Mahlera, F. Weingartnera i R.
Straussa. Uz beku operu vezana su u XIX i XX st. i imena
kompozitora W. Kienzla, J. Bittnera, F. Schrekera i njegova
uenika E. Kfeneka, te F. Schmidta.
iva muzikoizdavaka djelatnost, koja je postojala jo od
1769, snano se proirila u vrijeme beke klasike {Huberty,
Artaria, Torricella, Lausch, Molio & Cappi, Diabelli i dr.) i odrala
se u punoj snazi sve do danas. Najvea suvremena austrijska iz-
davaka kua Universal-Edition utemeljena je 1901.
Be je i u XX st. kroz neko vrijeme bio jedno od arita mu-
zikog stvaralatva. Tu je A. Schonberg nakon 1920 izgradio
metodu komponiranja s nizovima od dvanaest kromatskih tonova
(dodekafoniju). Jo prije Schonberga bavio se kompozicijom sa
dvanaest kromatskih tonova, na neto drugaijim principima,
Austrijanac J. M. Hauer. Linost i nauavanje A. Schonberga,
a vjerojatno jo vie djela njegovih genijalnih uenika A.
Berga i A. Weberna, koji zajedno s njim tvore tzv. beku
atonalnu kolu, snano su djelovali na razvoj nove muzike.
Meu suvremenim kompozitorima ist iu se, osim
spomenut ih, J. Marx, H. E. Apostel, J. N. David, G. von Einem,
H. Jelinek, F. Petyrek, K. Schiske, E. L. Uray, E. Wellesz i dr.
Austrijska muzikologija obiluje znaajnim imenima kao to su E.
Hanslick (18251904),
G. Adler (18551941), E. Mandyczewski (18571929), H. Schen-
ker (18671935), R. Lach (18741938), H. Botstiber (1875
1941), a nakon njih B. Paumgartner, A. Orel, R. Tenschert, E.
Schenk, O. Wessely, H. Federhofer, A. Liess, L. Noivak.
LIT. : Ch. Burney, The Present St at e of Music in Germany, I, London
1773. E. Hansli ck, Geschichte des Concertwesens in Wien, 2 sv., Wien 1869
70. M. Mi llenkovi ch-Morol d, Die osterreichische Tonkunst , Osterreichische
Bucherei X, Wien i Leipzig 1918. A. Fischer (izdava), Die Musikst att en
Ost erreichs, \Vien 1928. G. Adhr, Musik in Osterreich, STMW, XVI, 1929.
A. Orel, Osterreichisches Wesen in osterreichischer Musik, Osterreichische
Rundschau II, 1935. R. Lach, Das Osterreichert um in der Musik, AM, LXV,
1938. E. Schenk, 950 Jahre Musik in Ost erreich, Wien 1946. Isti , Kleine
Wiener Musikgeschichte, Wien 1947. R. Fr. Brauner, Osterreichs Neue
Musik, Wien 1948. J. Gregor, Geschichte des osterreichischen Theat ers,
Wien 1948. O. Wessely, Die Ent wickl ung der Musikerziehung in Osterreich,
Musikerziehung VI, 1952
:
53. R. Quoi ka, Die altosterreichischen Or geln,
Kassel 1953. A. Orel , Musikstadt Wien, Wien i Stuttgart 1953. O. Wessely,
Al t e Mus ikl ehr t mcher aus Ost er reich, Musiker ziehung VII , 195354.
H. J. Moser, Die Musik im frl ihevangel ischen Ost erreich, Kassel 1954. H.
Federhofer, Die Niederl ander an den Habsburgerhofen in Osterreich, Anzeiger
der Ost erreichischen Akademie der Wissenschaften XCIII, 1956. Isti , Mo-
nodie und muica reservat a, Deut sches Jahrbuch der Musikwissenschaft II
(PJB, XLIX), 1957. O. W'essely,Die ost erreichische Musikforschung nach dem
2. Welt krieg, AML, XXIX, 1957. H. Federhofer, Der Musikerstand in Oster
reich von circa 1200 bis 1520, Deut sches Jahrbuch der Musikwissenschaft I I I
(PJB...L), 1958. H. Federhofer, F, Grasberger, O. Wessely, W. Senn i E. Schnei-
der, Osterreich, MGG, IX, 1961. C. Schoenbaum, Die bohmischen Musiker
in der Musikgeschichte Wiens, STMW, XXV, 1962. E. Schenk, Austria,
Enciclopedia dell a Muica Ricordi, I, 1963. B. A.
AUTENTINA KADENCA -
Kadenca
AUTENTINI MODUSI
AUTERI-MANZOCCHI, Salvatore, talijanski kompozitor
(Palermo, 24. XII 1845 Parma, 21. II 1924). Uio kod P.
Platanije u Palermu i T. Mabellinija u Firenci. Niz godina
djelovao u Londonu. ivio je zatim kao nastavnik pjevanja i
koncertni dirigent u Parizu, Budimpeti, Beu, Trstu i od 1889
u Parmi gdje je do 1910 predavao pjevanje na Konzervatoriju.
Bio je prijatelj F. Liszta i W. A. Ambrosa iju je kerku oenio.
Veliku su popularnost uivale njegove pjesme i dopadljive romance.
DJELA: komorna muzika. Opere: Marcellina, 1874; Dolores, 1875; II
Negri ero, 1878; St ella, 1880; II Conte di Glei chen, 1887; Graziella, 1894;
Severo Torelli, 1903. Balet Alessandro U Magnani mo. Romance. Teoretsko
djel o // canto nella sua essenza arti sti ca e scientifica, 1936.
AUTO (panj. in), dramsko prikazivanje biblijskih sadraja
u panjolskoj i Portugalu, esto praeno muzikom (autos sacra-
mentales). Pisali su ih panjolski dramatiari Juan del Encina,
Gil Vicente, Lope de Vega, Calderon i dr. 1765 kraljevom odred-
bom zabranjeno je njihovo prikazivanje.
AUTOGRAF (gr. auro; sam i Ypaq3eiv pisati), originalni
rukopis. A. muziara moe biti notno pismo (istopis, korektura,
prijepis, skica) ili slovano pismo (dnevnik, pismo, biljeka i
drugo). Sauvani datirani notni autografi potjeu uglavnom iz
doba nakon pronalaska notnog tiska. U suvremenoj muzikoj
nauci i praksi pripada autografu veliko znaenje: a) za utvri-
vanje kronologije i autorstva; b) kao vrelu podataka o interpre-
taciji djela; c) za bolje upoznavanje stvaralakog procesa kompo-
zitora naroito ako je a. u obliku studije ili skice (u tom su po-
gledu osobito zanimljive Beethovenove skice); d) kao izvoru
autentinog muzikog teksta prigodom izdavanja muzikih i
znanstvenih edicija. Autografi u obliku pisma, autobiografije,
biljeke (Beethovenovi sveii za konverzaciju) pruaju mu-
zikoj historiji bitne biografske elemente pojedinih umjetnika.
Od 1927 postoji u Beu zbirka originalnih rukopisa znamenitih
muziara.
LIT.: W.-M. Lulher, Autograph, MGG, I, 1951. K. Ks.
AUTOMELON (gr. cc'j-cot; sam, od sebe, upravo i (iXo; pjesma;
drukiji napjev), pjesme u bizantskoj crkvenoj muzici, to se
pjevaju po ustaljenoj melodiji, izvorno komponiranoj za neku
drugu pjesmu. Ovaj se izraz upotrebljavao i za antifone
gregorijanskog korala.
AUTORSKO PRAVO (engl. copyright, franc. droit d'auteur,
njem. Urheberrecht, tal. diritto di autore), pravo stvaraoca (autora)
duhovne tvorevine (knjievnog, znanstvenog ili umjetnikog
djela) na toj tvorevini. Ono je neovisno o pravu na materijalnom
predmetu kojim je duhovna tvorevina izraena (npr. vlasnitvo
knjige, partiture, slike), moe se svakom suprotstaviti (apsolutno
pravo), prenosivo je i veinom ograniena trajanja, a danas sa-
drava najee:
a) imovinskopravna ovlatenja (imovinska prava), meu
koja se ubrajaju pojedina prava na iskoritavanje djela, kao to
su pravo umnoavanja, prikazivanja, izvoenja, emitiranja, pre
voenja, preraivanja i dr.
b) osobnopravna ovlatenja (moralna prava), medu koja se
ubrajaju naroito pravo na priznanje autorstva, pravo raspola
ganja djelom i pravo na pot ivanje djela.
Zbog slinosti s pravom vlasnitva a. p. se naziva i knji-
evnim i umjetnikim vlasnitvom.

Stari naini
88 AUTORSKO PRAVO

Razvoj autorskog prava. Ve u starom vijeku postojala je
svijest o moralnom pravu na priznanje autorstva, o emu svje-
doe napose epigrami Martiala protiv plagijatora Fidentina.
Meutim, posebna pravna pravila o.autorskom pravu nisu posto-
jala ni u rimskoj dravi, u kojoj je graansko pravo postiglo visok
stupanj razvoja i u kojoj je postojala razvijena izdavaka djelat-
nost pomou prepisivanja knjiga, kao i djelatnost prikazivanja
kazalinih djela, jer za to nije postojala potreba s obzirom na
drutveni poloaj pisaca koji su dobivali kao naknadu za svoj
rad poasti i materijalnu pomo svojih mecena.
Na razvoj autorskih imovinskih prava utjecao je Gutenbergov
izum tiska (tampe), omoguivi da se knjievna djela umno-
avaju i stavljaju u promet u velikom broju. Taj novi tehniki
post upak nametnuo je izdavaima znat ne trokove i rizike, pa
je dolo najprije do zatite imovinskih interesa izdavaa protiv
nelojalne konkurencije pretampavanjem knjiga. Ta se zatita
javila u sistemu privilegija za vrenje izdavake djelatnosti ili za
izdavanje pojedinog djela. Prvi poznati izdavaki privilegij dobio
je u Veneciji 1469 Johannes Spever. U Francuskoj su u XVI
i XVII st. izdavaki privilegiji postali sredstvo cenzure, pa su se
podjeljivali i autorima. Sistem privilegija izazivao je meu izda-
vaima sukobe tako da su se tokom XVIII st. pojedinani privi-
legiji poeli nadomjetavati opim propisima prema kojima se
pravo izdavanja ne dobiva vie kao milost, nego se vee uz stva-
ralaku djelatnost autora. Tako je u Engleskoj donijet 1709 zakon
(Act of 8 Anne, c. 19) prema kojem iskljuivo pravo izdavanja
djela dobivaju autori u trajanju od 14 godina s time da se taj rok
moe produiti, ako ga autor nadivi, na daljnji rok istog trajanja.
Tim zakonom priznato je autorima prvi put jedno od temeljnih
autorskih imovinskih prava, pa se zbog toga taj zakon smatra
prvim zakonom o autorskom pravu. U Francuskoj su donijete
1777 odluke Kraljevskog vijea koje priznaju autoru pravo iz-
davanja djela na temelju njegove stvaralake djelatnosti. Time se
poelo odvajati autorsko pravo od prava na materijalnom pred-
metu kojim je djelo izraeno.
Nakon sukoba autora dramskih djela, napose Beaumarchaisa,
s glumcima oko polaganja rauna o prihodima od predstava i
udjela autora u tim prihodima kao i nakon ukidanja svih vrsta
privilegija, u Francuskoj je u dekret-zakon o javnim kazalitima
iz 1791 ula i odredba da djela ivih autora ne mogu biti prikazi-
vana bez formalnog i pismenog pristanka autora pod prijetnjom
oduzimanja cijelog prihoda predstave u korist autora. To je bio
prvi zakonski propis koji je priznao autorima jo jedno od te-
meljnih autorskih imovinskih prava: pravo prikazivanja. Sudska
praksa poela je primjenjivati taj propis i na muzika djela. Po-
seban dekret-zakon iz 1793 priznao je autorima iskljuivo pravo
iskoritavanja njihovih djela za ivota i 10 godina poslije smrti.
Krajem XVIII i u prvoj polovici XIX st. donijeti su i u dru-
gim dravama propisi o autorskom pravu (npr. SAD 1790, Ru-
sija 1828, Pruska 1837, Austrija 1846, Peru 1849), a u drugoj
polovici XIX st. dobila je veina tadanjih drava posebne za-
kone o autorskom pravu. Meu njima su i hrvatsko-ugarski
zakon iz 1884 i austrijski zakon iz 1895, koji su ostali na snazi
na dijelovima teritorija Jugoslavije do stupanja na snagu zakona
iz 1929. U novoj Jugoslaviji donijet je ve 1946 Zakon o zatiti
autorskog prava, koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona
o autorskom pravu iz 1957, a ovaj do stupanja na snagu Zakona
o autorskom pravu iz 1968.
U vezi s novim nainima iskoritavanja autorskih djela pove-
ao se i broj autorskih imovinskih prava, a njihovo trajanje se
produivalo.
Suvremena zakonodavstva o autorskom pravu. Danas
postoje u pravnim propisima o autorskom pravu pojedinih drava
brojne razlike od kojih su najznatnije one izmeu zakonodav-
stva evropskih drava i SAD. Unutar evropskih drava znatnije
se razlikuje zakonodavstvo Velike Britanije i SSSR od zakono-
davstava ostalih evropskih drava.
U sistemu evropskog zakonodavstva a. p. pripada prven-
stveno autoru, i to na temelju njegova ina stvaranja duhovne
tvorevine bez posebnih formalnosti (registracije djela, depo-
niranja primjeraka), a traje za ivota autora i odreeno vrijeme
poslije njegove smrti. U britanskom zakonodavstvu postoje
znatna ogranienja prava autora u korist industrije koja koristi
autorska djela, dok se moralna prava posebno ne navode. U
sovjetskom zakonodavstvu postoje znatnija ogranienja prava
autora u javnom interesu (koritenje putem radiodifuzije, pre-
voenje), a ogranieno je i prenoenje i trajanje autorskog prava.
U zakonodavstvu SAD vie je zatieno djelo nego autor. Zatita
je vezana uz formalnosti, a trajanje je utvreno u odreenom
roku neovisno o trajanju ivota autora.
Suvremena zakonodavstva o autorskom pravu sadravaju
naroito odredbe o objektima (zatienim djelima) i subjektima
(autorima i drugim nosiocima) autorskog prava, zatim o
prenoenju, trajanju i ostvarivanju tog prava i sankcijar
aju njegovih povreda.
Zatienim djelima smatraju se sve duhovne tvorevii
ideja ne smatra se djelom dok nije izraena u odreenor
to ne znai da oblik mora biti u svakom sluaju fiksirai
terijalnoj podlozi. Propisi o autorskom pravu esto upoti
za zatiena djela izraze knjievna i umjetnika djela,
jaju manje ili vie podrobno primjere takvih djela. U tor
plifikativnom nabrajanju navode se naroito knjievna 1
sana i govorna), dramska i dramsko-muzika, koreo,
pantomimska, muzika s rijeima i bez njih, kinemai
djela likovnih umjetnosti, fotografska i kartografska d
novi, skice i plastina djela s raznih podruja znanosti,
vrijeme neki zakoni posebno navode i radiodifuzijska;
zijska djela.

!

Medu duhovne tvorevine uvrtavaju se i zbirke <
takve ako, s obzirom na izbor i raspored grae, pre
samostalne duhovne tvorevine.
Pored izvornih, meu zatiena djela ubrajaju se i
djela koje imaju znaaj duhovnih tvorevina, kao to su
prijevodi, prilagoavanja (adaptacije) i obradbe (aranma
folklora takoer mogu biti objektima autorskog prav;
su im autori nepoznati. Prema naim zakonima iz 19;
upotreba izvornih narodnih knjievnih i umjetnikih
slobodna je, ali se za izvoenje takvih tvorevina plaa
Naslovi djela zatieni su kao i samo djelo, pa propisi 1
taju da se za naslov djela uzima naziv ve upotrijebljen
sko djelo iste vrste, ako bi takav naslov mogao izazvati
pogledu autorstva djela (npr. naslovi pojedinih opera'
Autor djela je osoba koja je djelo stvorila. Kod zbirl
smat ra autorskim djelom, to je osoba koja je zbirku
a kod preradba djela, osoba koja je djelo preradila (pre\
godila, obradila). Ako je djelo stvoreno suradnjom dvij
osoba, one su suautori (koautori) djela.
Pojedini zakoni posebno odreuju tko se smatra
kinematografskog djela. Prema zakonu SFRJ iz 1968, t(
scenarija i reiser, kod crtanog filma i glavni crta, a
kinematografskom djelu muzika bit ni element, i kc
muzike u t om djelu.
Zakonska je pretpostavka da se autorom djela srna
ije je ime ili pseudonim oznaeno na djelu, dok se 1
protivno.
Nosilac autorskog prava moe biti i druga osoba
temelju zakona ili pravnog posla (ugovora, oporuke) j
sva ili pojedina autorskopravna ovlatenja, koja se moguj
Na temelju nekih zakona (npr. britanskog) autorsko ]
kinematografskom djelu pripada proizvoau takvog
temelju ugovora mogu pripasti pojedina autorskoprav
tenja izdavaima i drugim korisnicima autorskih djela,
melju zakona ili, u nekim zakonodavstvima i oporuke,
pravo prelazi poslije smrti autora na njegove nasljedr
U naim zakonima iz 1957 i 1968 posebno je norn
torsko pravo na autorskom djelu stvorenom u radnon
odnosno po narudbi. Prema zakonu iz 1968, radna
organizacija, dravni organ ili osoba koja samostalno
nom doputenu djelatnost ima iskljuivo pravo da u ok
redovne djelatnosti iskoritava, uz odreena ogranien
sko djelo koje je u izvrenju svoje radne obaveze stvo:
te organizacije ili organa, odnosno radnik zaposlen kod
osobe.
Autorska imovinska prava obuhvaaju: I, prava k
razvila iz prava izdavanja, i to posebice: pravo umnoi
reprodukcije (pod reprodukcijom misli se svako materij
ranje djela) i pravo stavljanja u promet umnoenih p
bilo da se radi o grafikom ili fonografskom umnoav
pravo mehanike reprodukcije); II, prava koja su se prava
prikazivanja, i to posebno: pravo javnog prikazh autorska
velika prava), pravo javnog izvoenja (tzv. mala
prava), pravo javnog recitiranja, pravo prenoei ica,
pravo emitiranja putem radiodifuzije (tj. radija ili i
pravo saopavanja javnosti pomou zvunika ili koji
slinog ureaja za prijenos znakova, zvukova ili si
ranog djela. U nekim zakonodavstvima postoji takoi
pravo slijeenja koje se sastoji u pravu na dio od pov
jednosti djela likovne umjetnosti koja se ostvari priliki
prodaja djela.
Meu autorska imovinska prava ubrajaju se takoc
prevoenja, pravo prilagoavanja, napose kinematogra
lagoavanja i pravo obraivanja.
Iz navedenih prava proizlazi da druga osoba smij
autorsko djelo samo uz dozvolu autora (autorizacija.
AUTORSKO PRAVO AUXCOUSTEAUX
89

samim zakonom nije drukije odreeno. Zakoni navode slua-
jeve u kojima se autorsko djelo moe koristiti i bez dozvole autora
(zakonske licence), kao i sluajeve u kojima autor ne moe uskra-
titi davanje dozvole (prinudne licence). Zakonska ogranienja
autorskih imovinskih prava postoje naroito *u pogledu koritenja
radi osobnog usavravanja, nastave, informacija, citiranja od-
lomaka.
Autorska moralna prava sainjavaju posebice: pravo na priz-
nanje autorstva, iz kojega proizlazi dunost da se kod svakog
iskoritavanja djela, ukoliko nije anonimno, oznai ime autora;
pravo raspolaganja djelom, prema kojem samo autor odluuje
da li e svoje djelo uiniti pristupanim javnosti, a ako je pustio
u promet primjerke djela, ima pravo da ih povue iz prometa
(pravo povlaenja); pravo na potivanje djela, prema kojem autor
ima pravo da se protivi svakom mijenjanju djela kao i svakoj
drugoj povredi koja bi vrijeala njegovu ast i ugled.
Za ivota autora mogu se prenositi autorska imovinska prava
ugovorima, i to u cjelini ili djelomino, uz naknadu ili bez nak-
nade, za vrijeme trajanja tih prava ili na krae vrijeme. Takvi
ugovori su naroito izdavaki ugovor, ugovor o snimanju, ugo-
vor o prikazivanju, ugovor o izvoenju, ugovor o emitiranju,
ugovor o prevoenju, ugovor o prilagoivanju, ugovor o obradi.
U sluaju autorove smrti autorska imovinska, a uglavnom
i moralna prava, prelaze na njegove nasljednike.
Trajanje autorskih prava je u veini drava ogranieno. Ope-
nito, autorsko pravo traje u veini drava za ivota autora i 50
godina poslije autorove smrti. U nekim je dravama rok poslije
autorove smrti krai (npr. u SSSR 15, u Poljskoj 20, u Japanu
30 godina), u nekim dulji (npr. u Brazilu 60, u SR Njemakoj
70, u panjolskoj 80 godina), a u nekim je dravama neograniena
trajanja (u SFRJ autorska moralna prava). Za pojedine vrste
djela (npr. za fotografska djela, djela primijenjene umjetnosti,
anonimna djela, djela objavljena pod pseudonimom) postoje
posebni rokovi. Naini raunanja navedenih rokova nisu u svim
zakonima jednaki. Najee se njihovo trajanje rauna od poetka
kalendarske godine koja slijedi neposredno poslije dogaaja od
kojeg su ti rokovi poeli tei. Pravo prevoenja stranih djela je
u nekim zakonima, meu kojima je i na, posebno ogranieno.
U SAD autorska imovinska prava traju 28 godina od objavljivanja
djela s time da se taj rok moe produiti jo na 28 godina.
Ako je djelo stvoreno suradnjom dvaju ili vie autora, traja-
nje autorskih imovinskih prava rauna se od smrt i suradnika
koji je posljednji umro.
Nakon prestanka autorskih imovinskih prava autorsko djelo
postaje slobodno u pogledu koritenja. U nekim dravama plaa
se naknada i za koritenje slobodnih djela (domaine public payant).
Autor, odnosno nosilac autorskog prava moe ostvarivati a. p.
osobno ili putem zastupnika. Pravo javnog izvoenja i pravo
mehanike reprodukcije ostvaruje se najee kolektivno putem
organizacije autora.
Za povrede autorskog prava predviene su graanskopravne
sankcije (najee.. zabrana vrijeanja autorskog prava, oduzi-
manje predmeta kojim se vri njegova povreda, naknada tete)
i kaznenopravne sankcije (novane i druge kazne).
U veini drava autorskopravnu zatitu prema domaim
propisima uivaju djela domaih dravljana (kriterij dravljan-
stva) i djela stranih dravljana koja su prvi put izdana ili objav-
ljena na teritoriju te drave (kriterij mjesta prvog izdanja). U
nekim dravama uivaju zatitu i djela stranih dravljana koji
imaju prebivalite na teritoriju te drave, a u nekima i djela stra-
nih, dravljana koja se u materijalnom obliku nalaze na teritoriju
te drave. Djela stranih dravljana uivaju zatitu u veini drava
i na temelju odredaba meunarodnih ugovora, a u nekima i na
temelju faktine uzajamnosti (reciprociteta).
Potreba meunarodne zatite autorskih prava javila se na-
roito u drugoj polovici XIX st. kada se poela sve vie razvijati
meunarodna razmjena kulturnih dobara. Prvi instrumenti
takve zatite bili su dvostrani meunarodni ugovori. Meutim,
oni nisu u dovoljnoj mjeri osiguravali meunarodnu zatitu
autorskih prava, pa se pristupilo sklapanju viestranih meu-
narodnih ugovora. Prvi i najpotpuniji takav ugovor je -> Bernska
konvencija za zatitu knjievnih i umjetnikih djela potpisana
1886. Amerike drave sklopile su niz ugovora o zatiti autorskih
prava (u Montevideu 1889, u Meksiku 1902, u Rio de Janeiru
1906, u Buenos Aieresu 1910, u Caracasu 1911, u Habani 1928
i u Washingtonu 1946). U novije doba sklopljena je u enevi 1952
-> Univerzalna konvenci ja 0 aut orskom pravu.
LIT. : E. Poui llet, Traite theorique et prat ique de la propriet e litt eraire et
art ist ique et du droit de represent at ion, III izd., Pari 1908. Ph. Al lfeld,
Das Urheberrecht an Werken der Lit erat ur und der Tonkunst , Miinchen 1928.
P. Ol agnier, Le Droit d'auteur, Pari 1934. Desbois, La Propriete litt eraire
et art istique, Pari 1953. R. Plaisant, Propriete litteraire et artist ique, Pari
1954. Si djanski Castanos, Droit d'auteur ou copyright . Les Rapport s entre
AUTORSKOM PRAVU SUSJEDNA ILI SRODNA
PRAVA (engl. neighbouring rights, franc. droits voisins ou connexes,
nj em. Nachbarrechte ili verivandte Schutzrechte, tal. di ritti connes-
si ) , sai nj avaj u da na s nar oi t o > prava umjet ni ka-i zvoa a
-> prava proizvoaa fonograma i -> prava organizacija za ra-
diodifuziju. Ova prava pojavila su se u vezi s autorskim pravom
i najee su normirana u okviru pojedinih zakona o autorskom
pravu (Velika Britanija 1911, Argentina, 1933, Austrija 1936,
Urugvaj 1939, Italija 1941, ehoslovaka 1953, Skandinavske
drave 1961, SR Njemaka 1965 itd.), ali se po objektima, su-
bjektima, sadraju i trajanju razlikuju od autorskog prava. Dje-
lomini propisi o pravima umjetnika izvoaa donijeti su
u SFRJ 1953.
Meunarodna zatita navedenih susjednih ili srodnih prava
regulirana je *- Rimskom konvencijom o zatiti umjetnika inter-
preta ili izvoaa, proizvoaa fonograma i organizacija za ra-
diodifuziju, koja je potpisana 1961.
U nekim dravama svrstavaju se meu a. p. susjedna ili srodna
prava i neka druga prava kao to su npr. prava na odreenim
izdanjima, fotografijama, kinematografskim djelima i dr.
LIT.: \'. Spai , Meunarodna zatita prava srodnih autorskom pravu,
Sarajevo 1956. E. Ul mer, Der Rechtsschutz der ausiibenden Kiinstl er, der
Hersteller von Tontragern und der Sendegesell schaften in internationaler und
rechtsvergleichender Sicht, MiinchenBerlin 1957. Z. Urem, Neto 0 meu-
narodnoj zatit i prava srodnih autorskom pravu, Naa zakonitost , Zagreb 1962.
K. Sigulinski, Prava srodna autorskom pravu i njihova zatita, Begrad 1964.
I. Hg.
AUVERGNE (Dauvergne), Antoine d', francuski violinist i
kompozitor (Moulins, 3. X 1713 Lyon, 23. II 1797). Karijeru
zapoeo kao violinist u Clermont-en-Auvergneu. Od 1739 je u
Parizu, isprva lan kraljevske komorne muzike, 1744 violinist
u orkestru Velike opere, a 1751 dirigent; idue godine preao u
novootvorenu Opera Comique, gdje postie velik uspjeh operom
Les Troqueurs (1753). Poslije toga dobiva zvanje kraljevskog
kompozitora (1755, maltre de musique de la chambre) i vrhovnog
intendanta kraljevske muzike (1764, surintendant de la musique du
Roi). Uz to je 176271 lan uprave parikih Concerts spirituels
i u tri navrata na elu Velike opere: 176976, 178082 (zajedno
sa Gossecom) i 178690. Njegovom je zaslugom znatno obogaen
repertoar tih ustanova djelima suvremenika (simfonije Havdna,
opere Gosseca i Glucka). Za Francuske revolucije izgubio slubu,
pobjegao iz Pariza i doskora zaboravljen, umro u bijedi. Sve-
strano obrazovan i nadaren muziar ancien regimea, A. je svoje
stvaranje zapoeo instrumentalnim djelima: solo i trio sonatama
na talijanski nain sa razvijenijom formalnom graom i ekspre-
sivnom tematikom koja karakterizira i druga njegova djela. U
sreditu su njegova stvaranja scensko-muzika djela, posebice
opera Les Troqueurs, u stilu talijanskih buffo intermezza, ali pro-
eta pravim galskim duhom, bez trunka sentimentalnosti i suvi-
nih ukrasa; ova opera oznauje prijelaz iz vaudevillea u pravu
opera comique i smatra se prvom francuskom kominom operom.
DJELA. I NSTRUMENTALNA: Concert s de s ymphoni es a 4 par t i es
op. 3 i 4, 1751; Sonates a 2 vi olons et labasse op. I, 1739; Sonates d viola seule
avec la basse conti nue op. 2, 1739. DRAMSKA. Opere: La Coquette trompee,
1751; Les Troaueurs (tekst J. J. Vade), 1753; Enee et Lavini e, 1758: Les Fetes
d'Euterpe (opera-ball et), 1758; Canente, 1760; Hercul e mourant , 1761; Alphee
et Arethuse (opera-ballet), 1762; Pyrrhus et Polyxene, 1763; La Venitienne (Co-
medie-ballet), 1768. Bal eti: Les Amours de Tempe, 1752; Le Triomphe de Flore,
1764 i Le Pri x de l a val eur, 1771.
LIT. : E. Campardon, L'Academie Rovale de Musique au 18-eme siecl e,
Pari 1884. J. De Roure uPaulin, La vie et l es oeuvres d'Antoine Dauvergne,
Pari 1911. L. de la Laurenci e, Deux imitat eurs francais des bouffons: Blavet
et d'Aavergne, L'annee musicale, 1912. B. Engelke, Ant oine d'Auvergne,
MGG, I , 1951. I. A.
AUXCOUSTEAUX, Artus, francuski kompozitor (Amiens,
konac XVI st. Pariz, oko 1656). Uio u pjevakoj koli ka-
tedrale u Saint Quentinu (J. Bournonville). God. 161327 (ili
161627) pjeva kapele kralja Luja XIII, 1633 magister puero-
rum katedrale u Amiensu, 1634 ponovno pjeva (altist) i 1642
51 glavni dirigent Kraljevske kapele (Sainte Chapelle) u Pa-
rizu. Poslije kanonik crkve St. Jacques de VHdpital. Kompo-
nirao preteno muziku koja se nalazi po sredini izmeu tradi-
cionalne polifonije XVI st. i stila (baroknog) to ga je uveo Lullv
u XVII st.

1957. Ph. Wi tt enberg, The Law of Lit erarv Propert v, Clevel and i New Yor k
1957. R. Cast elain, Hist oire de l 'edit ion musicale ou du droit d'edit eur au
droit d'aut eur (15011793), Pari 1957. J. t empi har, Avtorsko pravo,
Ljubl jana 1960. M. C. Dock, Etude sur l e droit d'aut eur, Par i 1963.
F. E. Skone James i E. P. Skone James ( izdavai), Copinger and Skone
J ames, On The La w of Copvr i ght , X i zd. , London 1965. . Radoj-
kovi , Li nopr avni ( mor al ni) el ement i aut or skog pr ava, Beogr ad 1966.
H. Desbois, Le Droit d'auteur en France, II. izd., Pari 1966. H. Unver-
ri cht Der Schutz musikwissenschaftlichen Edit ionen nach dem neuen Urheber
H. Desboi s, Le Droit dauteur en France, II. izd., Pari
ri cht , Der Schutz musikwissenschaftl ichen Editionen nach d
h MF 66 E U l U h b
90 AUXCOUSTEAUX AVSHALOMOV

DJELA. VOKALNA: Les Quat r ai ns de M. Mat hi eu mi s en musi gue a
trois parties selon Vordre des douze modes, 1643; Suite de la premi ere partie des
Ouatrains de M. Mat hi eu, 1652; Mesl ange de chansons, za 56 glasova, 1644.
CRKVENA: 8 misa za 46 glasova ; Mi ssa quinque v. ad imitationem moduli
Quell e beaute, 6 mortels, 1651; psalmi za 46 glasova, 1631; Octo Cantica
Divae Mari ae Vi rginis secundum octo modos, 1641; Noels et cantiques spirituels...,
2 knj., oko 1650 i 1655; Paraphrase des Psaumes de David, en vers francois..., 1656
(IV izd. ).
NOVA IZD.: Mi ssa quinti toni obj. J. B. de Laborde (Essai sur la musique
anci enne et moderne, 1780); 3 Ouatrai ns obj. Lammers (Oeuvres vocales et
instrumentale*, II, 1908).
LIT. : M. Brenet, Les Musiciens de la Sainte Chapelle du Palais, Publications
del aSIM, sect ion Pari, I, 1910.J. G. Prod'homme, Ecritsde musiciens (XV
e

XVIII siecl es), Pari 1912. Th. Gerold, L'Art du chant en France au X\TI
e
siecle, St rasbour g 1921. R. M. Reboud, Messir e A. Auxcoust eaux, mait re
de musique de la Saint e-Chapelle du Palais, Bull etin de l a Societ e d'et udes du
XVII
e
siecle, 1954. A. Bloch-Michel, Les Messes d'Aux-Cousteaux, Recherches
196162, Par i 1962. Ist i , Les Mesl anges d'Aux- Cousteaux, Recherches
1963, Pari 1963. I. A.
AVANGARDA (prema franc. avant-garde prethodnica, pred-
vodnica), openito, grupa ili pojedine osobe koje predvode, na-
dahnjuju i predstavljaju neki pokret, knjievni, umjetniki, po-
litiki (npr. a. radnike klase), kidajui s tradicijom i pronalazei
nove mogunosti razvoja. U muzici, naziv za one suvremene
kompozitorske generacije koje su kao svoj glavni stvaralaki
zadatak postavile traenje i pronalaenje novih oblika muzikog
izraza. Iako se izraz a. iroko uzevi moe primijeniti na
itav niz kompozitora, koji ve od poetka XX st. pridonose
stvaranju suvremenoga muzikog izraza, on se ipak dovodi prven-
stveno u vezu s avangardnim kompozitorskim generacijama koje
su se pojavile poslije Drugoga svjetskog rata, jer su tek pripad-
nici tih generacija radikalno prekinuli sve veze s tradicijom pro-
lih muzikih razdoblja, oslobaajui se tako sila, koje bi ih mogle
koiti u njihovom traganju za novim. Glavno arite i stjecite
muzike avangarde u svijetu predstavljali su pedesetih godina
ovoga stoljea teajevi za novu muziku u -> Darmstadtu. N. D.
AVELINE, Albert, francuski plesa, koreograf i pedagog
(Pariz, 1883 ). Plesanje je zapoeo uiti 1894
u
baletnoj koli
Parike opere, u ustanovi uz koju e biti vezana cjelokupna nje-
gova umjetnika djelatnost. God. 1911 postao partner tada naj-
poznatije balerine C. Zambelli. Od 1919 djelovao je kao maitre
de ballet, a od 1924 kao direktor Baletne kole parike opere.
Koreografirao je, meu ostalima, balete La Grisi (1935), Elvire
(!937)) J
eux
d'enfants (1941) i prolog za Indes galantes (1952).
Stilski njegove koreografije stoje na prijelazu iz baleta belle epoque
i ruske baletne kole. Bio je izvanredan poznavalac plesake tehnike
i izvrstan pedagog.
AVE MARIA (lat. Zdravo Marijo), tzv. aneoski pozdrav
Bogorodici. U zapadnoj se liturgiji upotrebljavao obino kao tekst
za ofertorije marijanskih blagdana. Prije Tridentskog koncila
(1545) kompozitori su esto obraivali proirene i parafrazirane
verzije izvornog teksta. Sredinom XVI st. ustalio se obiaj da se
komponira tekst uz primjenu motivike grae koralnog napjeva.
Koralna se tema uzimala ili kao materijal za slobodnu polifonu
obradbu, ili kao cantus firmus u jednoj dionici. Osobito su kompo-
zitori XIX st. rado uzimali taj tekst za solo-pjesme uz pratnju
orgulja ili klavira (L. Cherubini, F. Schubert i Ch. Gounod, koji
je za harmonijsku podlogu svojoj melodiji upotrebio preludij
u C-duru J. S. Bacha iz zbirke Das Wohltemperierte Klavier).
A. Vi.
AVENARIUS, Thomas, njemaki orgulja (Eilenburg,
Saska, ? ?). Djelovao u prvoj polovici XVII st. kao orgulja u
Hildesheimu. Izdao je: Horticello . . . Amorischer Gesanglein, 1614;
Convivium musicale, 1630 (5-gl. plesne suite) i Viridarium musicum,
1638.
AVERKAMP, Antoon, nizozemski kompozitor i zborovoa
(Willige Langerak, 18. II 1861 Bussum, Amsterdam, 1. VI
1934). Studirao u Amsterdamu (D. de Lange), Berlinu (F. Kiel
i W. Bargiel) i Miinchenu (J. Rheinberger). Osnovao i 18901918
vodio pjevaki zbor Amsterdamsch A Cappella Coor s kojim je
koncertirao irom Evrope izvodei djela starih nizozemskih maj-
stora, dotada zanemarenih; mnogi lanovi zbora postali su zna-
meniti pjevai. Njegov je uenik bio A. A. Smijers. Od 1919
bio je direktor Muzike kole u Utrechtu koja se pod njegovim
vodstvom razvila u konzervatorij; od 1927 predsjednik Vereeni-ging
voor nederlandsche Muziekgeschiedenis.
DJELA: simfonija u F-duru; simfonijska pjesma El ai ne en Lancel ot.
Opera De Heidebloem. Zborovi s orkestrom (Decora Lux; Die versunkene
Burg); zborovi a cappel la; pjesme. Prirunik za solo-pjevanje Ujt mi jn
practi jk, 1916; De Koordirigent , 1933; lanci u raznim asopisima. Izdavao
djel a starih nizozemskih majstora (A. Wil laert, Mi ssa super benedicta).
AVICENA (arap. Abu'AH al Husei n ibn 'Abd AHah
ibn Sina), arapski filozof, prirodoslovac i lijenik (Afana kraj
Buhare, 980 Hamadan, 1037). U svoje vrijeme najvei medi-
cinski autoritet arapskog svijeta. Napisao Kanon medicine
(al-Qanun fi't-tibb), djelo koje je u latinskom prijevodu
na evropskim fakultetima kao temeljni udbenik medi<
XII do XVII st. U svom glavnom djelu Knjizi ozdr;
(Kitab a-ifa) koje ima karakter enciklopedije (18 sv.) c
i muziku teoriju; u 6 rasprava XII poglavlja, govori 0
intervalima, tonskim rodovima i sistemima, ritmu i k
iji. Iste muzike teme obraduje i u Knjizi osloboenj
tab an-Nagat). Trei, po svemu sudei najznaajniji I
prilog muzikoj nauci Uvod u muziku umjetnost (Ma
Sina 'at al-musiql), nije se sauvao.
NOVA IZD. : dva razliita fragment a o muzici iz Knjig; ozd
objavili su R. d'Erlanger (na francuskom u La Musi que arabe, II, 193
Far mer (na engl eskom u Studi es in Ori ent al Musi cal Inst ruments, 19
mak iz Knjige osloboenja* obj. Mahmud el- Hefni (na njemakon
Ibn Sina's Musiklehre, 1931).
LIT. : Carra de Vaux, Avicenne, Pari 1900. H. G, Farmer
of Arabian Music, London 1929. Isti , Avicenna, MGG, I, 1951
Sources of Arabian Music, Leiden 1965.
AVIDOM, Menahem (pravo ime Menahem Mahle
stein), izraelski kompozitor (Stanislawow, 6. I 1908 -
dirao na Amerikom univerzitet u u Beirut u i kod H. I
u Parizu. God. 193135 nastavnik u Alexandriji i Kairu
45 predaje na Konzervatoriju u Tel Avivu a od 1945 n
Teacher's Training Collegeu; 1946 generalni sekretar 1
filharmonije, od 1952 direktor umjetnike sekcije Jerusal
vention centrea, ustanove za organizaciju muzikih i k:
festivala. U ranim djelima pod utjecajem je francuske
poslije 1940 prikljuuje se nastojanjima za izgraivanjer
nalnog muzikog izraza Izraela. A. je komponirao prvu :
veliku historijsku operu.
DJELA. ORKESTRALNA: est si mfonija: I, Folk Symphony,
vidirana 1958); II, David, 1948; I I I , Mediterrani an Si nfonietta, 1951;
V, The Song of Eilat, 1957 i VI, 1958. Concertino za flautu i gudae:
st ri ngs. KOMORNA: gudaki kvart et; duhaki kvint et; 2 Con
violinu i klavir i za violonelo i klavir i dr. KLAVIRSKA: Fi rsi
Miri am; Little Ballet for Dani ela i dr. DRAMSKA. Opere: Al ex -
Hamonit, 1953 (prva izvedba 1961); En Each Generation, 1955 i dj
Davi d and Goliat h. Psalm Cantat a za zbor; solo-pjesme.
LIT. : P. Grademui tz, Music and Musicians in Israel , Tel Avi v
AVISON, Charles, engleski kompozitor i muzi
(Newcastle-on-Tyne, 16. II 1709 10. V 1770). Sti
Italiji (F. Geminiani), a zatim u Londonu. Od 1736 bio
lja u Newcastleu, gdje je, meu prvima u Engleskoj, or|
koncerte u pretplati. Njegova rasprava An Essay on
Expression izazvala je vrlo ive diskusije meu engleski]
arima onoga vremena.
DJELA: dvadeset est koncerata za orgul je il i embal o, 1742
u 4 knj. 1758); 8 koncerata za orgulje ili embalo op. 4, 1755; 12 koi
9, 1766; 6 koncerata op. 10, 1769; 24 sonate za embalo uz 2 violine i
(4 serije): I op. 1, oko 1757; II op. 5, 1756; III op. 7, 1760 i IV op.
Orat orij Ruth (sa F. Gardinijem), 1765. Rasprava An Essay t
Expressi on, 1752 (dopunjeno 1753). Preradio je u obliku koncerta
D. Scarlatt ija, 1744. Zajedno sa J. Garthom priredio je za tarr
psalama B. Marcella s engl eskim tekstom i autorovom biografijom, i-
LIT. : A. Mi l ner, Charles Avison, The Musical Times, 1954. t
A VISTA (a prima vista) -> Prima vina '
AVRAMOVSKI, Risto, kompozitor (Selci, Debar, :
!943 ) Kompoziciju studirao na Muzikoj akademiji
gradu (E. Josif); sada je muziki saradnik Radio-televizijs
DELA : Vari jaci je za or kestar, 1967. KAMERNA: gudai
sonata za 2 violonela i klavir ; Esenski ski ci za flautu i klavir ; 4 del
kamerni sast av. Mi ni jat ure i Sui t a za kl avir. VOKALNA:
Kiri l i Met odi j 1969: kantate: Makedoni ja; Vezi lka, 1965 i Roen k
horovi: Sckerzando; Bes i molitva i Burleska; solo-pesme Jezero i Psalm*
AVSENIK, Vilko -> Ovsenik
AVSHALOMOV, 1. Aaron, rusko-ameriki koi
(Nikolajevsk, Sibir, 11. XI 1894 New York, 26. I"
Studirao na Konzervatoriju u Zurichu. Od 1914 djelova
prouavao kinesku muziku i komponirao niz djela koja s<
na kineskoj tematici a sadre i autentine kineske melodi
uspjeh imao i kao dirigent. God. 1947 nastanio se u Ne\
DJELA. ORKESTRALNA. et ir i s imfonij e : I, 1940; I I , 1
1950 i IV, 1951 ; koncert za klavir; koncert za violinu; simf. skica P
tungs. DRAMSKA. Opere: Kuan Yin, 1925 i Veliki zid, 1945. ]
CKi na, 1933; pantomima Sjene tamjana, 1935; koreografska sl ika j
boanstava planetarija, 1942.
2. Jacob, ameriki kompozitor (Tsingtao, 28. III 191
Aarona; studirao u Pekingu; 1937 preselio u Ameriku i
studije kod E. Tocha (Los Angeles) i B. Rogersa (Rc
God. 194754 predavao na univerzitetu Columbia;
voi Portland Junior Symphony. Djela su mu formaln
sadrajno raznolina, s mpetim kromatskim harmoi
istonjakim prizvukom.
DJELA. ORKESTRALNA: Si mf oni etl a, 1946; The Takmg'
Kuan, 1948; The Plywood Age, 1955 ; Evocations za klarinet i komorr
Komorna i klavirska muzika. VOKALNA: Inscri pti ons at t ,
Brass za glas, recitatora, zbor i orkestar, 1956; Prophecy za tenor, zbor
Psal m 100 za zbor i duhae i dr.
AXMAN AZIJSKA MUZIKA
91

AXMAN, Emil, eki kompozitor (Rataje kod Kromfia,
3. VI 1887 Prag, 25. I 1949). Studij muzikologije s doktora-
tom zavrio 1912 na Univerzitetu u Pragu (Z. Nejedly); kompo-
ziciju uio privatno kod V. Novaka. Od 1913 do smrti arhivar
Nacionalnog muzeja u Pragu. Sljedbenik A. Dvofaka, svoj kas-
noromantiki muziki govor obogatio je tekovinama suvremenog
konstruktivizma. Muziar programnog smjera, posebno se ista-
kao na podruju vokalne muzike. Njegovi zborovi i kantate od-
likuju se snano izraenom melodikom i dobro ostvarenim kon-
trastima.
DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija: I, Tr agi ca, 1926; II, Gi ocosa
1927 ; III, Primavera, 1928; IV, Eroica ; V, Di ti rambica, 1936 i Patri otica, 1942
2 simfonijske pjesme : Smutky a nadje, 1920 i Jasno, 1922 ; koncert za violinu
1936; koncert za kl avir, 1939; koncert za violonelo, 1940; dvostruki koncert
za viol inu i violonelo, 1944; simfonijeta, 1923; suita, 1924; Si mfonijska uvertira.
1931; Vari al ni suit a, 1948. KOMORNA. et iri gudaka kvartet a: I, 1924
II, 1925 ; III, 1930 i IV, 1946 ; klavirski t rio, 1925 ; duhaki kvint et , 1938
sonata za violinu i klavir, 1923 ; sonata za violonelo i klavir, 1924 i dr. KLA-
VIRSKA. Tri sonate: I, Appassi onat a, 1922; II, Pamdt ce veli keho lovka.
1922 i I I I , 1924; Sonatina charakt eri sti ckd, 1922. VOKALNA. Kant ate
Moje matka, 1926; Balada 0 oich topi ovych, 1927; Il onka Beniaova, 1929
Sobotecky hfbitov, 1932; zborovi; 9 ciklusa solo-pjesama : Vzpomindni , 1918,
Duha, 1921 ; almy, 1928 ; Noc, 1924 ; U plamene, 1930 ; Pi sni o domovu, 1946 ;
KytUka z Moravy, 1947; Podzi mni koupel, 1937 i Vdnoni zpi v, 1936. CR-
KVENA: kant ata Stabat Mater, 1938; graduali; moteti i dr. SPISI:
Moravske opery v XVIII stoleti (disertacija), 1912; Leo Jandek, 1929; studije;
rasprave; lanci. Obrade moravskih, ruskih i l eskih narodnih napjeva za
razliite sastave.
AYALA, Daniel, meksiki kompozitor i dirigent (Abala,
Yucatan, 21. VII 1908 ). Studij violine zavrio na Konzerva-
toriju u Mexicu. Najprije svirao u razliitim orkestrima, a zatim
osnovao i vodio simfonijski orkestar u Meridi. Tamo je utemeljio
i Yucatanski konzervatorij. Kompozitor indijanskog podrijetla,
A. u svoja djela unosi folklorna obiljeja, inspirirajui se legen-
dama Maja. Njegove simfonijske suite izvode se esto i kao ba-
letna muzika.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1946; Yaax U ha, 1952; simfonijske
suite : Un antiguo cemeterio, 1933; Tribu, 1935 ; Paisaje, 1936; El Hombre Maya,
1940; Pat i oramas de Mexi co, 1940. Komorna i klavirska djel a. U
Kayil Chaac za sopran i or kestar; solo-pjesme uz klavirsku i orkestralnu
pratnju i dr.
AYRE (aire; engl.), 1. strofna pjesma u jednostavnom homo-
fonom stilu za vokalni ili vokalno-instrumentalni sastav. Javlja
se u engleskoj muzici XVI st., a nalik je na talijansku > canzonettu ili
balletto.
2. Kod engleskih muzikih pisaca XVII st. izraz aire isto-
vetan je s modusom: sthese aires which the antiquity termed Modi
(Th. Morlev, Plaine and Easy Introduction).
LIT.: A. Dol met sch, English Songs and Dialogues of the XVI and XVII
Cent uries, 1912. P. Warlock, The Engl ish Ayre, Oxford 1926.
AZANJAC, Miodrag, flautist (Kragujevac, 9. XII 1932 ).
Dinlomirao kod J. Srejovia na Muzikoj akademiji u Beogradu
a usavravao se u Parizu i Sieni. Nastupao kao solista i kao lan
Beogradskog duvakog kvinteta u mnogim gradovima u zemlji
i inostranstvu. Ima bogat solistiki repertoar koji zahvata od ba
rokne do avangardne muzike. s. . K.
AZERBAJDANSKA MUZIKA. Tokom mnogih vjekova
azerbajdanska narodna muzika razvijala se u znaku jednoglasja,
za koje su karakteristine bogato ornamentirane i ritmiki razno-
vrsne melodije. Jednostavniji oblici vieglasja (heterofonija, razli-
iti burdonski tipovi, imitacijska odstupanja od unisona) javljaju
se kod pjevaa uz pratnju instrumenata. Najrasprostranjeniji su
instrumenti: iani, gudaki kjemana, trzalaki tar i saz, duhaki
naj (vrsta flaute), urna (tip almaja), i balaban (slian duduku),
zatim bubanj gaval, vrsta timpana nagara i vrsta citre kanon;
od plesova gazaki, inabi, mirzai, tarakjama, uzundara i dr.
Narodni pjeva aug (od tur. aik) oslanja se na puke mu-ziko-
pjesnike oblike, od kojih je najrazvijeniji dastan. Osim kraih
narodnih pjesama i plesova, veoma su omiljeli tzv. mugami, opsene
vokalno-instrumentalne pjesme, koje pjevaju hanendi. U
mugamima se izmjenjuju pjevaki i plesni dijelovi, koji imaju
ustaljenu (tipiziranu) melodiku, s dijelovima improvizatorskog
karaktera. Postoji 7 temeljnih mugama istih imena kao njihove
odgovarajue ljestvice; svaki od njih ima svoju karakteristinu
gradu, melodijsko oblije (kalup), tonalitet i sadraj. Poznati
narodni instrumentalni ansambl (Sazandari) osnovali su poetkom
XX st. hanende Dabar Karjagdi, tarist Kurban Primov i kjeman-
ist aa Oganezevili.
Prva djela azerbajdanske umjet nike muzike nastala su u
XX st., a povezana su s imenom -> Uzeira Hadibekova (1885
1948), autorom prve nacionalne opere Lejli i Medun (1908).
Muzika ove opere preteno je u stilu mugama uz pratnju tare i
kjemane; u libretu je navedeno ime pojedinog mugama kao pod-
loga pjevau za improvizaciju. Kompozitor A. Magmajev kompo-
nirao je operu ah Ismail, takoer u improvizatorskom stilu,
i prvu azerbajdansku operu s revolucionarnom tematikom Ne-
gris (1935).
Kompozitori novije generacije su Kara Abulfas-ogly Karajev
(baleti, simfonijska i komorna muzika), F. Amirov (opera Sevilj,
simfonijski mugami), 5. Hadibekov (balet Gjuljen, kompozicije
za orkestar), D. Hadijev (5 simfonija, simfonijska pjesma),
/. Rustamov (pjesme, kompozicije za orkestar narodnih instru-
menata), A. Melikov (balet Jlezenba 0 jtwd6y) A. Rsajev (2 violinska
koncerta) itd.
LIT. : G. Wdl dman, J. Keldi , V. Vi nogradov i dr ., Russl and, MGG, XI,
1963- Bi. R.
AZEVEDO, Alcxis Jacob, francuski muziki pisac i kriti-
ar (Bordeaux, 18. III 1813 Pariz, 21. XII 1875). St udirao
na Konzervatoriju u Parizu. Suraivao u nizu parikih novina (Le
Menestrel; Le Siecle ; La France musicale; La Presse; Opinion
nationale); osnivao i vlastite muzike asopise: La critique musicale
(1846) i Les doubles croches (1874).
DJELA. SPISI : Fel i den Davi d, s a vi e et ses oeuvres , 1863; G. Rossi ni ,
sa vie et ses oeuvres, 1864; La verite sur Rouget de V Ile et la Marseillaise, 1864;
Di cti onnai re musi cokumoristique, 1870 (pod pseudonimom Docteur Aldo) ;
La Transposition par les nombres, 1874; Les doubles croches malades (zbirka lanaka,
2 sv.), 1874.
AZIJSKA MUZIKA. Budui da je Azija samo geografski
pojam, a stanovnitvo joj se sastoji od raznih rasa i naroda s vla-
stitim kulturama, ne moe se govoriti o nekoj jedinstvenoj azijskoj
muzici. Osim toga, teko je postaviti makar samo i priblini kri-
terij za ope-azijsku stilistiku bazu. Mnogostranost muzikih
pojava, koje su ovisne o rasnim, vjerskim, kulturnim i povijesnim
uzrocima, trai, unato nekim meusobnim utjecajima, da se
pojedina podruja odijele i promatraju kao zasebne cjeline. To
je jo opravdanije, ako se uzmu kao primjer bezbrojni tonski
sistemi, koji zbog svoje raznolikosti ve unaprijed onemoguuju
svaki pokuaj sjedinjavanja. Isto vrijedi, ali jo u veoj mjeri,
za mnoge raznorodne muzike oblike, obrede, sredstva i naine
izvedbe. Ipak, ako se analizirajui kult urnu batinu azijskih
naroda bude ilo putem postepenog odjeljivanja historijskih na-
slaga, nastalih u toku dugih vremenskih razdoblja na temelju
meusobnih povezanosti i utjecaja, moi e se utvrditi, da vrijeme
od VII do X st. doputa pretpostavku o postojanju jednog konti-
nentalnog zajednikog stila. To je razdoblje, kada su granice
Kine sezale na zapad gotovo do Kaspijskog jezera, kada se njen
ivi pomorski promet odvijao ne samo s Indijom nego je iao ak
do Perzijskog zaljeva i kada je carski dvor dinastija Sui i Tang
bio sredite koje je sluilo kao uzor kulturnih nastojanja svake
vrste. Premda se ne moe rei, da je u to vrijeme na podruju
muzike dolo do stvaranja jedinstvenog tonsJcog jezika, ipak je
po uzoru na carski dvor prevladala jedna odreena muziko--
izvedbena praksa koja je, meutim, i nadalje ostavljala netaknute
izvorne znaajke i puko obiljeje svake pojedine regionalne
muzike vrste. Pri tom su glavno znaenje imali muziki elementi
koji su dolazili ponajprije iz Indije preko istonog Irana i mijea-
jui se s tokarijskim utjecajima prodirali na sjeveroistok, a zatim
elementi iz Indokine koji su se iz dananjeg Amana i Kambode
takoer irili prema sjeveru, da se konano nau u sreditu ki-
neskog carskog podruja. Odatle su se utjecaji irili dalje na sjever
u pokrajinu Po-hai, dananju Manduriju i Koreju, gdje im se
priklonio puki muziki stil naroda Moho, ali samo do poetka

PLES UZ I NSTRUMENTALNI ANSAMBL. Zi dna sl i ka i z pei na Tung-
- huang, provincija Kan-su, razdobl je dinast ije T'ang ( 618907).
92 AZIJSKA MUZIKA AARAGS

X st., kad ga je nakon najezde Kitana nestalo. Propau kineske
dinastije Tang izgubio se i njezin utjecaj na svim podrujima,
pa su se tako izgubili i poeci zajednike muzike izvedbene
prakse. Dok joj na kontinentu nije kasnije ostalo nikakvih tragova,
zaslugom posrednike uloge naroda Moho sauvani su u Japanu
u prvom redu ostaci njegove svojevrsne muzike prakse (bugakuj,
zatim elementi stare stranjoindijske muzike u tzv. stilu linyi,
a onda teorije, instrumenti i obiaji iz Irana, te samo veoma slaba
sjeanja na sirijsko-nestorijansku liturgiju u ritualu budistike
sekte ingon. Zbog bezbrojnih pojedinanih muzikih pojava
Azija se mora danas podijeliti na nekoliko velikih autonomnih
podruja koja se nee uvijek slagati s geografskim i nacionalnim
granicama. Mnoge promjene uvjetovane seobama, nasilnim pro-
diranjem stranih naroda, islamizacijom i mnogim drugim zbiva-
njima povijesnog znaenja, utjecale su i na mijenjanje i preslo-
javanje u muzikom pogledu. Zato se kao osnovne cjeline muzikih
podruja mogu smatrati najprije prednja Azija, sredinja Azija
i sjeverna Azija, a onda Indija i jugoist ona Azija s otocima,
jer svako od njih predstavlja izvjesno ire jedinstvo u duhovnom
i kulturnom pogledu.
LIT.: R. Lachmann, Musik des Orients, Breslau 1929. H. G. Farmer,
Reciprocical influences in music 't wixt t he Far and the Middle East, Journal of
t he Royal Asiat ic Societ y, 1934. Chung Si k Keh, Die koreanische Musi k,
Ziirich 1935. W. Danckert, Musikvvissenschaft und Kulturkreislehre, Anthropos
1937. E. Bii cken, Nat urvol ker und musikal ische Hochkult ur en des Or i-
ent s, Die Musik der Nat ionen, Leipzig 1937. C. McPhee, The Bal inese
wajang Koelit and it s music, Dakarta 1937. A. Dani elou, La Musique du
Cambodge et du Laos, P. ondicher y 1937. P. Sambamoort y, South Indian
Music (4 sv.), Madras 1941. F. Bose, Die Musik der ausser europaischen
Volker, Berlin i Ziirich 1943. 5. Hedin, The music of the Mongols, Stockholm
1943. C. Sachs, The Rise of Music in t he ancient Worl d East and West ,
New York 1943 (t alijanski prijevod 1963). Bibl iography of Asiat ic Musics
(sast avil i R. A. Water mann, S. Licht enwanger, V. Hitchock, Herr mann, H. J.
Pol eman i C. Hobbs), 1947. Duriyanga Phra Cheti , Siamese Music, Bangkok
1948. H. Echardt, Asiatische Musik, MGG, I, 1951. A. Danielou,Northern
Indian Music (2 sv.), London 1949 i 1954. M. Hood, The nucl ear t heme
as a det erminant of patet in Javanese Music, Gr oningen 1954. Tran van
Khe, La musique vietnamienne tradit ionnelle, Pari 1962. H. Husmann,
Grundl agen der ant iken und oriental ischen Musikkultur, Berl in 1963.
A. Vi.
AZIONE SACRA -> Oratorij
AZKU, Resureccion Maria de, panjolski filolog, kom-
pozitor i folklorist (Lequeitio, Biscaglia, 5. VIII 1864 Bilbao,
9. XI 1951). Izvrstan poznavalac baskijskoga jezika, 1897 o
u Bilbaou baskijsku kolu s kazalitem za koje je napisao n
zarzuela. Tada je zapoeo studirati muziku i to najprije u E
zatim u Parizu na Schola cantorum i konano u Bruxelle:
tujui po baskijskim selima A. je sakupio oko 2000 na
napjeva, od kojih je gotovo polovicu uzorno sredio, p>
filolokim i etnomuzikolokim komentarom te izdao U|
Cancionero popular Vasco (12 sv.).
DJELA. DRAMSKA; opere Orlzurri , 1911 i Url o, 1913, Z \'i scaytik
Bizkaira; Paso de chi mbos; Eguzkia Nora; Sasi -es-kola i Aitart Muzika
komedija Colonia i nglesa; Zortzikos za glas i klavir. CRK Oratoriji:
Daniel; Lemi ndano i Andrd Urraha. Te Deum; Jesusen Bi otzi Cdnticos
reli giosos; Cdnti cos a Nuestra Senora; oro y tres estrofas en
San Josi . SPISI: La Mi
pular vascongada (sadri i 14 1
ziranih narodnih napjeva); L don
en nuestra muica popular ;
Existencia de la mui ca poput i
La Muica popular vasca v (oboje
u predgovoru zbirci nero...).
Zbirka baskijskih 1 napjeva
Cancionero popular z sv.), 1923
24.
LIT. : J. Subi rd, Resurea ria de
Azkue, A1GG, T, 19
AZNAVOUR, C
(pravo ime Charles As
urian Garabed), fn
ansonjer armenskoga jetla
(Pariz, 1924). I je
pjevaku karijeru z jo
1941 vei uspjeh i i iju
postigao je istom Oko
1960 postao je jec
najpopularnijih pjevaa Francuske.
A. pie i t< za chansone, a od
1955 :
je u mnogim filmovima. Njegove chansone govore najee
bavi, a odlikuju se poetskim prikazivanjem stvarnosti
La Mamma, Apres Vamour, La Ville).
AARAGS, letonski narodni instrument od kozjeg

CH. AZNAVOUR


B, i. drugi stupanj nekadanje osnovne ljestvice, koja je
zapoi nj ala tonom a (A B C D E F G). Budui da je i zmeu
prvog i drugog stupnja ljestvice postojao interval od cijelog ste-
pena, to je b zapravo oznaivao ton h. Za dalji razvoj tona b u durum
i molle -* Predznaci.
2. Naziv za polustepensko snienje tona h. Taj naziv nije po
svuda usvojen u tome smislu; u Engleskoj i Nizozemskoj b jo
uvi jek oznauj e ton h, dok se za polust epensko sni enj e tona
h upotrebljava oznaka b flat (romanske zemlje uope ne oznaa
vaju tonove slovima, ve solmizacijskim slogovima).
3. Kratica za Basso. K. Ko.
BAAREN, Kees van, nizozemski kompozit or (Enschede,
22. X 1906 Oegst geest, 2. IX 1970). Kompozicij u ui o u
Berlinu (F. Koch) i Rotterdamu (W. Pijper). Djelovao u Amster-
damu i Utrechtu, od 1957 direkt or Kralj evskog konzervatorija
u Hagu. U poetku neoromantiar, B. je pri hvatio impresionisti-
ka stilska obiljeja, ali je 1933, kada se priklonio 12-tonskoj
metodi komponiranja, unitio sva svoja ranija djela.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za komorni orkestar, 1957; koncert
za klavir, 1964; Concerti no za klavir i orkestar, 1934; varijacije, 1959; Parti ta
za duhace; Muica, 1966. KOMORNA. Dva gudaka kvarteta: I, 1933 i I I,
Sovraposi zioni I, 1962; trio za flautu, klarinet i fagot, 1936; sekstet, 1952; septet ,
1952; Sovraposizi oni II za 5 duhaa, 1963; Mui ca za flautu solo. KLA-
VIRSKA: sonata In memoriam W. Pi jper, 1948; sonatina, 1948 i dr. Kantata
The Hollov: Men za soliste, zbor i orkestar (tekst T. S. El iot a), 1948.
LIT. : J. Wouters, Kees van Baaren, Sonorum Speculum, 1963.
BABADANJAN, Arno Arutjunovi, armenski kompozitor i
pijanist (Erevan, 22. I 1921 ). Muziku uio u Erevanu i na
Konzervatoriju u Moskvi (klavir K. Igumnov, kompozicija V.
ebaljin). Njegov muziki izraz nastao je pod utjecajem S. Rah-
manjinova i A. Haaturjana kao i muzikog folkl ora njegova
rodnog kraja.
DJELA. ORKESTRALNA. Koncert i : za kl avir , 1944; za viol inu, 1949
i za violonelo, 1962. Ciklus Herojska balada za klavir i orkestar, 1952; Poema--
rapsodija, 1954. KOMORNA: dva gudaka kvartet a; klavirski t rio; sonata
za violinu i klavir, 1959; brojne kl avirske kompozicije (sonata, 1943; polifona
sonata, 1946; varijacije, 1937; rapsodija za 2 klavira). Filmska muzika. Solo--
pjesme. Obradbe narodnih pjesama.
LIT.: A. FpmopMH, APHO Ea6aA>KaHHH, MocKBa 1961.
BABAJEV, Andrej Avanesovi, armenski kompozitor
(Msmna, Azerbajdan, 27. XII 1923 Moskva, 21. X 1964).
Na Konzervatoriju u Bakuu diplomirao 1950 kompoziciju (K.
Karajev). Studirao zatim na Konzervatoriju u Moskvi (J. aporin).
B. je bio dobar poznavalac narodne muzike mnogih istonih so-
vjetskih republika, posebno armenskoga folklora. Utjecaj narodnog
melosa vidljiv je u veini njegovih djela koja je oblikovao preteno
u klasinim formama.
DJELA. ORKESTRALNA : simfonija, 1950; suita, 1946 ; Dramatska poema,
1961; uvertira Mladost. Za mali orkestar: Koncertna rapsodi ja, 1955; Indijska
fantazi ja, 1958; 2 plesa. Kompozicije za duhaki orkestar i za orkestar armenskih
narodnih instrumenata. Gudaki trio, 1953. Opera Orlovska pleme, 1957;
komina opera Ujak Baltazar, 1962. Scenska i filmska muzika. Kantat e Okto-
bar, 1947 i Pjesma o parti ji, 1957; solo-pjesme. Obradbe narodnih pjesama.
LIT.: B. 3ax, AHflpeft Ea6aeB, MocKBa 1966.
BABAJEV, Sabir, uzbeki kompozit or (Takent, 30. XII
1920). Profesor matematike, 194349 studirao muziku na
Konzervatoriju u Takentu gdje je djelovao kao zborovoda. Nje-
gova se muzika i melodijski i ritmiki temelji na uzbekistanskom
folkloru.
DJELA: dvi je si mfonijske pjesme, 1956 i 1958; 2 or kestralne suit e,
1946 i 1948; djela za orkestar narodnih inst rumenat a. Muzika drama
Ljubav za
domovi nu, 1957; opeTa Hamza, 1961; 2 operete; scenska muzika. Kantata
Uzbeki stanski uzgajati pamuka, 1955; suita Bijelo zlato za zbor i orkestar; zborovi ;
solo-pjesme. Obradbe narodnih pjesama.
BABBI, talijanska obitelj muziara.
1. Gregorio, pjeva, tenor (Cesena, 6. XI 1708 2. I 1768).
Bio je u slubi na dvoru u Napulju, zatim na t oskanskome dvoru.
Kao sol ist debi tirao 1731 u Firenzi. Pjevao na mnogi m talij an
ski m operni m pozorni cama, u Lisabonu, Beu i Madridu, ste
kavi veli ku popularnost i slavu. Oko 1760 vratio se u Cesenu.
2. Cristoforo, violi nist i kompozitor (Cesena, oko 1748
Dresden, 19. XI 1814), sin ili brat Gregorija. St udi rao kod Tar-
tinijeva ueni ka P. Alberghija. Bio je lan Filharmonijskoga dru
tva te koncertni majstor i dirigent kazalinoga orkestra u Bologni.
God. 178183 solist na dvoru u Dresdenu. Od njegovih kom
pozicija (simfonije, violinski koncerti, kvarteti, vokalna djela)
sauvana je samo simfonija-uvertira kantate Augusta (1798).
3. Gregorio II, violinist i kompozitor (Dresden, ? ?),
sin Crist ofora. Koncertni majstor i diri gent dvorskoga orkestra
u Dresdenu. Komponirao je dvije simfonije, djela za orkestar
i za orgulje.
BABBITT, Milton, ameriki kompozitor i muziki pisac
(Philadelphia, 10. V 1916 ). Na Uni verzitetu u Princetonu
zavrio studij matematike; muziku uio privatno kod R. Sessiona.
Na istoj ustanovi predavao od 1938 matematiku, a zatim postao
profesor muzike. B. je direktor Elektronskog muzikog centra
Uni verziteta u Columbiji i Princetonu. Ugledni ameriki pred-
stavni k avangardnog muzikog stremljenja, njegova se djela od-
likuju metodinom organizacijom, ekonominou sredstava i
matematikom preciznou. U traenju novih zvukovnih rjeenja
slui se posebno konstruiranim aparatom, nazvanim synt hesizer.
Kao muziki pisac osobito se bavio problemima 12-tonske muzike.
DJELA: dva gudaka kvart eta, 1948 i 1954; Composition za 4 instrumenta,
1948; Composition za 12 inst rumenat a, 1948; Composi ti on za viol inu i klavir,
1950; kvartet za flautu, klarinet, obou i fagot , 1953; Ali Set za 8 jazz-instru-
menata, 1957; Compositi on for Synthesizer, 1961; Ensembles for Synthesizer,
1962; Composition for Tenor and six Instruments, 1962; Vision and Prayer za sopran i
el ektronske zvukove, 1961; Phil omel za sopran, flautu i el ektronske zvukove,
1965; Relat a I za orkestar, 1965. KLAVIRSKA: Semi -Si mple, Variations,
1956; Partitions, 1957; Post-Partitions, 1966. VOKALNA. Za glas i klavir: The
Wi dow's Lament i n Spri ngtime za sopran, 1950; ciklus pjesama Du, 1951;
Sounds and Words za sopran, 1960. Music for the Mass za zbor a cappell a i dr.
Fil mska muzika. SPISI: The Functi on of Set Structure i n the Twelzve Tone
System, 1946; brojni lanci i studije u asopisima: Musi cal Quarterly, Journal of
the Ameri can Musicological Soci ety, Juilliard Revi ei o, New Ai usic, Perspecti ves of
New Musi c i dr.
BABELL, William, engleski embalist, orgulja i violinist
(London, oko 1690 23. IX 1723). Ueni k J. Pepusha, neko-
liko godina orgulja u Al i Hallozvs u Londonu. Komponirao je
sonate za violinu (ili obou) i b. c. te concerte grosse za gudaki
orkestar. Objavio je zbirku popul arnih opernih arij a preraenih
za embalo koja je vrijedan izvor za upoznavanje izvodilake
prakse onoga vremena, posebno Handelovi h opera.
BABI ( BABA), Benedi kt, or gul j a ( Dubr ovni k, oko
1540 Bosco kraj Aleksandrije, 18. VIII 1591). Dominikanac,
nauke dovrio u Bologni, kasnije postigao stupanj baccalaureusa.
Profesor u Dubrovniku, raznim talijanskim gradovima i rektor
kolegija samostana San Giovanni e Paolo u Veneciji. Bio je vikar
kongregacije.
Kompozicije mu se nisu sauvale. Historiar Sebastian Dolci
navodi da je B. prvi uveo koral no pj evanje {Fasti lit terari Ra-

94 BABI BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA


ASIRSKI VOJNI SVIRAI. Reljef i z Asurbanipal ove pal ae u Ni nivi ,
~- VII st .
gusini, Venecija 1767, str. 8), a Serafin Cerva pie da je B. gradio
i orgulje (Bibliotheca Ragusina, I, str. 158, Dubrovnik 1740,
rkp.). O Babicu kao muziaru piu Serafin Razzi (koji je u Du-
brovniku boravio 158789) u djelu La storia di Raugia (Lucca
!59S) i Ambrozije Gueti-Gozze u Catalogus virorum ex Fa-
milia Praedicatorum in literis insignium (Venecija 1605, str. 41).
LIT.: S. Ljubi, Dizionario biografico, Be 1856. A. Posinkovi, Domi
nikanac fra Benedikt Babi (Baba), pjeva, glazbenik i gradit elj orgulja, Sv. C,
1917, 5- V- Kuzmi , ivot tol ikih gl azbenika (rkp.). K. Ko.
BABI, Bogdan, dirigent (Zagreb, 27. IX 1921 ). Studij
dirigovanja zavrio na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Od 1943
korepetitor, potom dirigent Beogradske opere, gde preuzima
uglavnom italijanski i francuski repertoar, a od domaih dela
diriguje opere Ero s onoga svijeta (Gotovac), Suton (Hristi),
etrdeset prvu (Logar) i balete Ohridska legenda (Hristi), avo u
selu (Lhotka). Kao dirigent Akademskog hora Branko Krsmano-vi
izveo je, pored ostalih dela, prvi u Jugoslaviji Hindemithove
Kantate nade, Orffove Carminu burana i Trijumf Afrodite, i u
koncertnoj formi operu Prvi ustanak S. Nastasijevia. Sa istim
horom dobio je prvu nagradu na meunarodnim takmienjima
u Arezzu 1955, u Llangollenu 1956, zatim medalje u Moskvi 1957
i Beu 1958; nastupao u mnogim zemljama Evrope i Amerike.
Njegovom zaslugom ovaj amaterski hor se uzdigao do profesio-
nalnog umetnikog nivoa, te je B. 1963 nagraen Oktobarskom
nagradom grada Beograda. Nastupa i kao simfonijski dirigent.
S.. K.
BABI, Konstantin, kompozitor i muziki publicist (Beograd,
10. II 1927 ). Studij kompozicije zavrio 1955 na Muzikoj
akademiji u Beogradu (M. ivkovi). God. 195355 dirigent
hora KUD Napredak i redaktor Radio-stanice u Beogradu, od
1955 profesor muzike kole Mokranjac i od 1966 docent Muzike
akademije u Beogradu. Saradivao u Knjievnim novinama, Politici
i Zvuku. Babieva muzika odlikuje se ne samo temperamentom
ve i ritmom, koji ponekad izrasta iz narodnog melosa; izvesna
osebujnost muzikog jezika vezuje ga za savremeni stil.
DELA. ORKESTARSKA: Koncerna intrada, 1955; Preludijum; Deja
simfoni ja. Gudaki kvartet, 1954; Burleska za violinu i klavir. KLAVIR-SKA:
Met amorf oze; sonat ina; Tokata. Fi lmska muzi ka. VOKALNA: kantata
Orf ej meu lji vama; Balada ukraj pot oka za enski hor; Levaka suita za
meovit i hor, 1966 i dr.; deje pesme.
LIT. : V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. R. Pej.
BABILE, Jean Gutmann, francuski plesa, koreograf i
glumac (Pariz, 2. II 1923 ). Pohaao baletnu kolu Parike
opere; debitirao 1941 u Cannesu (Plava ptica i Labue jezero).
God. 1945 uao je u trupu Ballets des Champs-Elysees. Interpre-
tacijom Jockea u baletu Igra karata (Stravinski) uspeo se u najvii
red mladih plesakih virtuoza. Najvei uspjeh postigao je u ba-
letu Le jeune homme et la mort (Cocteau) u kojem je plesao zajedno
sa svojom enom A. Phillippart. Kao koreograf pojavio se prvi
put 1949 (L'Amour et son amour, Tili Eulenspiegel). Plee mnogo
i u inozemstvu i na raznim festivalima (Maggio Fiorentino, Enghien-
-les-Bains). Posljednjih godina nastupa i kao glumac, a b
reijom (muzika komedija No bez kralja prema Shakesj
BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA. Muzika 1
stare Mezopotamije obuhvaa oko 3000 godina (<- 3500
500). Na tom podruju nastala je najprije sumerska kult
je utjecaj vidljiv u ivotu svih plemena koja su kasnije ni
tu zemlju. Prodor semitskih naroda sa zapada bio je odi
za oblikovanje babilonske kulture. Nakon propasti babik
carstva doseljavaju s planina u plodnu dolinu Mezop
razliita pastirska plemena (Huriti). Visoki stupanj razv
postie muzika kultura ponovno u doba asirskih kra:
Zbog brojnih razliitih i raznorodnih kulturnih utjeca
su se kriali u toj zemlji, i muziki ivot pokazuje veliku
kost. Muzikih spomenika nema, jer narodi Mezopotami
poznavali notno pismo (pretpostavka C. Sachsa da su nel
klinova pisma zapravo notni znakovi utvrena je u novije
kao netana). Najvie podataka o muzikom ivotu sadi
nografski prikazi. Literarna djela su takoer vaan, ali i
nepouzdan izvor o muzikoj praksi, jer su muziki tei
njima jo uvijek esto kontradiktorno prevoeni i tumaen
su najbrojniji i najpouzdaniji podaci o instrumentariju j
nom na reljefima i kipovima.
Najstariji dokaz o upotrebi instrumenata potjee iz v
Uruka IV (oko *- 2800) kada se u klinovom pismu upotre
i znak u obliku harfe sa tri ice i okruglim rezonatorom. 1
menicima iz oko <- 2500 nalaze se vee i manje harfe sa
est ica, a neto kasnije poveao se broj ica na 11 do 15.
dre harfu okomito, a ice trzaju prstima. Lira je kod Su
povezana sa simbolom bika. Oko *- 2500 njen rezonator in
bikova tijela. Kasnije je taj oblik stiliziran, ali je zadrao
glavu i rogove. U poetku je lira veliki instrument sa et
vremenom postaje manji, prenosivi instrument sa n ic
<- 2000 pojavljuje se prvi puta mali bubanj kao instrume
aica. U upotrebi je i veliki bubanj. On je postavljen c
a po njemu sa svake strane udara po jedan svira. Sumera
se, nisu poznavali duhake instrumente. Babilonski
mentarij znatno se razlikuje od sumerskoga. Lira posta
instrument, gubi vezu sa simbolom bika, a ice se trzaju
com. Harfa mijenja oblik rezonatora, a broj ica kree s
do 8. Razvijaju se dva tipa harfe. Okomita se harfa svira 1
a vodoravna trzalicom. Mali je bubanj i nadalje instrume
aica. Veliki bubanj Babilonci postavljaju vodoravno, a
udara samo jedan svira. U to se vrijeme po prvi puta po
ineli kao i duhaki instrumenti. Najrairenija je dvostru
rala koju svira dri u ustima poput panove frule. Pl
pastirska plemena donose u Mezopotamiju i neke svoje
mente. Njihova je lira mala, po obliku potpuno drugaija
merske ili babilonske i prebire se prstima. Meu njima je 1
i lutnja koju Babilonci jo nisu poznavali. Veliki bubanj u
ponovno stoji okomito i sviraju ga dva sviraa. Plesaice se i
prate malim bubnjem. U doba asirskih kraljeva mnoga pi
susjedna plemena bila su prisilno doseljavana u Asir. N,
fima u kraljevskoj grobnici ona su prikazana sa svojim <
i muzikim instrumentima. Stoga je instrumentarij Asirai
bino arolik. Najbrojniji su oblici lire. Harfa postaje veliki
ment sa 8 do 22 ice. U upotrebi je i lut nja. Uz bubanj '
se i neke druge udaraljke (tamburin). Dvostruka svirala i
je esta na ikonografskim spomenicima. Asirci su pozr
duhaki instrument slian trublji. Vjerojatno je to bio ;
instrument. Ve su Sumerani svirali zajedniki u manjim
nama, a Asirci su muzicirali i u veim instrumentalnim sas
Svirkom na instrumentima pratili su pjevanje ili plesj
podataka o samostalnom instrumentalnom muziciranju. '
Kroz cijelu historiju Mezopotamije muzika je iskljuivo"
a instrumenti se potuju kao posveeni predmeti. ini se c
tovnu ili narodnu muziku narodi Mezopotamije nisu posj(
Tek asirski kraljevi uvode muziku na dvor. Oblici obredne
bili su tano utvreni. Njih su postavili Sumerani, a sred
stematizirali Asirci. Sve do posljednjih godina asirskoga 1
stva slubeni jezik bogosluja bio je sumerski. Udio mi
kultu bio je velik, a njen izraz i oblik uvjetovani tekstoi
su to pjesme himnikoga obiljeja, zahvalnice, tualjke i r
molitve. Napjevi su se prenosili usmenom predajom. Prei
acima iz zapisa klinovim pismom pjevalo se solistiki i i
to responzorijalno ili antifonijski. Raireno je bilo i psalm
recitiranje. Veliki epovi o Gilgameu i Stvaranju svijeta
rali su se na nain srodan naoj guslarskoj umjetnosti. Ba
su bili vrsni matematiari i gotovo je sigurno da su utvrdili
ane odnose intervala. Vjerojatno su brojanim simbolima
zivali i ljestvice. Prema nekim podacima, sauvanim na 1
oko <- 2000, moglo bi se zakljuiti da su upotrebljavali dijs
BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA BACH 95

ljestvicu sa sedam stupnjeva (pretpostavka C. Sachsa da su po-
znavali pentatoniku nije tana). Muzika se poduavala u hramu.
Uili su je budui sveenici zajedno s ostalim znanostima. Kasnije
su osnovane i kole na kraljevskom dvoru na kojima se predavala
i muzika. Muzikom su se ve u sumersko doba bavili iskljuivo
sveenici-profesionalci. Dijelili su se na vie i nie, a njihov je
ugled kao i utjecaj na javni ivot bio veoma velik. Od oko *- 2000
postoje i muziari na dvoru. Medu njima bilo je i ena.
Istraivanjem muzike kulture Sumerana, Babilonaca i Asi-
raca poeli su se muzikolozi baviti u drugoj polovini XIX st.
C. Engel opisao je 1864 instrumente prikazane na reljefima u
kraljevskom asirskome dvoru. F. W. Galpin objavio je 1937 iz
sauvanih ploa s klinovim pismom ulomke koji govore o muzici.
Njihovi su zakljuci esto nepouzdani i temelje se na krivim pret-
postavkama. Najnovija arheoloka istraivanja pobila su i mnoge
tvrdnje C. Sachsa i H. G. Farmera, ali jo uvijek nisu odgovorila
na sva vana pitanja o muzikoj historiji naroda Mezopotamije.
LIT. : C. Engel , The Music of t he Most Ancient Nat ions, London 1864.
5. Langdon, Babvlonian and Hebrew Musical Terms, Journal of the Royal
Asiatic Society, 1911. B. Meissner, Babylonien und Assyrien (2 sv.), Heidel-
berg 1923. C. Sachs, Die Entzifferung einer babylonischen Notenschrift,
Sitzungsbericht der Preussischen Akademie der Wissenschaften, 1924. Isti ,
Ein babyl onischer Hymnus, AFMW, 1925. G. Furlani , II Rito babilonese--
asiro della copertura del timpano sacro, Atti della R. Accademia delle Scienze
di Torino, 1927. F. W. Galpi n, The Sumerian Harp of Ur, Music and Letters,
1929. H. G. Farmer, Studies in Oriental Musical Instruments, London 1931
i 1939. B. Landsberger, Die angebliche babylonische Notenschrift, Fest-
schrift fiir M. von Oppenheim (obj. i u Archiv fur Orientforschung), 1933.
F. W. Galpin, The Music of the Sumerians, Babylonians and Assyrians, London
1937 (novo izd. Strassburg 1955). M. Duchesne-Gui llemi n, La Harpe en
Asie occidentale ancienne, Revue d'assyriologie, 1937. C. Sachs, The Mystery
of the Babylonian Notation, MQ, 1941. H. G. Farmer, The Musical Instru-
ments of the Sumerians and Assyrians, London 1953. W. Stander, Die Har-
fen und Leiern der Sumerer, Frankfurt a. Main 1957. H. Hartmann, Die
Musik der sumerischen Kultur (disertacija), Frankfurt a. Main 1960. W.
St ander, Die Harfen und Leiern Vorderasiens in babylonischer und assyrischer
Zeit, Frankfurt a. Main 1961. Isti, Die Musik der Sumerer, Babylonier und
Assyrer, Leiden 1965. Isti, Sumerisch-babylonische Musik, MGG, XII, 1965.
M. Kun.
BABIN, Victor, ameriki pijanist ruskoga podrijetla (Mos-
kva, 13. XII 1908 ). Klavir i kompoziciju studirao na Kon-
zervatoriju u Rigi i na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (A. Schna-
bel, F. Schreker). Koncertni pijanist, sa suprugom V. Vronskv
1933 osnovao klavirski duo i s njom nastupao na turnejama u
Evropi i SAD. Od 1937 ameriki dravljanin, od 1961 direktor
je Muzikog instituta u Clevelandu.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za 2 klavira i orkest ar; Konzertstii ck
za violonelo i orkestar; Capriccio. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski
trio. Za violonelo i klavir: Sonata-Fantasia; From an old not e book; 12 varija-
cija na Purcellovu temu. Hillandale Waltzes za klarinet i klavir. KLAVIR-
SKA: Fantasia, aria e capriccio; Deux mouvements dansants. Za 2 kl avira: 6
studija; 3 Fantaste su un tema antico; 3 koranice i dr. Ciklusi solo-pjesama
Beloved Stranger; Hollderling-Songs i dr.
BABINI (Babbini), Matteo Antonio, talijanski pjeva, tenor
(Bologna, 19. II 1754 22. IX 1816). Studirao knjievnost i
filozofiju, a pjevanje uio kod A. Cortonija. Debitirao u Modeni
1771 u operi Demetrio G. Paisiella. Pjevao je na Dvorskoj operi u
Berlinu, na dvoru u Petrogradu (177181), u Varavi, Beu,
Londonu, Madridu, Lisabonu, Parizu (178789) i u mnogim
talijanskim gradovima. Istakao se osobito u Paisiellovim operama.
God. 1805 povukao se s pozornice. Nastanivi se u Bologni
djelovao je kao pjevaki pedagog. Na svojim putovanjima sabrao
je zbirku vrlo vrijednih i rijetkih knjiga.
BABORAK (baboraka, bavorak, bavoraka), eki na-
rodni ples; sastoji se od tri muzike reenice po osam taktova.
Svaka je reenica razdijeljena u dvije fraze od etiri takta; prve
su dvije u trodijelnom, a druge dvije u dvodijelnom taktu.
BABUEK, Frantiek, slovaki dirigent i kompozitor (Bra-
tislava, 5. XI 1905 13. X 1954). Studij kontrabasa zavrio
u Bratislavi i tamo 1929 zapoeo muziku karijeru kao lan
radio-orkestra. Od 1931 kontrabasist i tubist Prakoga radija
i istodobno uenik u kompoziciji J. Suka, V. Novaka i J. Kfike
(diplomirao 1938) i u dirigiranju P. Dedeeka. Od 1939 bio je
dirigent (194252 ef) radio-orkestra u Bratislavi.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za kl avir u d-mol u, 1950; Fantazi ja
za orgulje i orkestar; simfonijska idila Slovenskd veselica; simfonijska pjesma Bud
sldva narodu, 1952; Svadobna poloneza; Radostnd ndlada; Odzemok; Mald
predohra; Predohra in D za gudaki orkestar; Slovenskd rapsdia, 1941 i dr.
Nonet. VOKALNA: kantate Slovenskd rodina i Pi esen ivota, 1951; Fantazi ja
za djeji zbor i orkestar.
LIT.: /. Hrukovsky, Slovenska hudba, Bratislava 1964.
B AC ARI SE, Salvaor, panjolski kompozitor (Madrid,
12. IX 1898 Pariz, 7. VIII 1963). Na Konzervatoriju u Madridu
studirao klavir (M. F. Albert) i kompoziciju (C. del Campo).
God. 192536 bio je umjetniki direktor radio-stanice u Ma-
dridu. ivio je zatim u Parizu gdje se povremeno bavio i muzi-
kom kritikom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijet a za 18 duhakih inst rumenat a
i harfu, 1936; simfonijska slika Heraldos, 1921; Muica sinfnica, 1931; koncert
u D-duru za klavir, 1933; koncert za violonelo, 1935; koncert za gitaru, 1953;
balada za klavir, 1935; Tres movimientos concertantes za violinu, violu i violonelo,
1934; Tres marchas burlescas; Serenada, 1931; Impromptu, 1934. KOMORNA: tri
gudaka kvarteta; sonata za flautu, violonelo i harfu, 1932. Si eta
variaciones, 1934; tokata i dr. DRAMSKA: opera Charlot, 193233; balet
Corrida de Feria, 1934; scenska muzika. VOKALNA: kantata Por la Paz y
Felicidad de las Naciones, 1950; simfonija sa enskim zborom La Nave de
Ulises, 1921; simfonijska slika La Tragedia de Dona Ajada za glas i orkestar,
1929; Tres Nanas za glas i mal i orkestar il i klavir, 1935.
BACCALONI, Salvatore, talijanski pjeva, bas (Rim,
14. IV 1900 New York, 31. XII 1969). Zavrivi u Rimu stu-
dij arhitekture uio pjevanje kod J. Kamana. Debitirao je 1922 u
Rimu kao Dulcamara (Donizetti, Ljubavni napitak) i kao Bartolo
(Rossini, Seviljski brija). Pjevao je na svim poznatim opernim
kuama u Italiji (milanska Scala), Evropi (londonski Covent Gar-
den) i Americi (Teatro Colon u Buenos Airesu, Opera u Chicagu,
194047, Metropolitan u New Yorku). Njegov je repertoar sa-
dravao oko 160 uloga. Osobit uspjeh postigao je kao bas-buffo.
BACCHIUS SENEX (gr. Bax
Z
sto? 6 veptov), S
rcki

mu
' ziki
teoretiar iz IVV st. Napisao muziki prirunik Isagoge musicae
artis, u obliku dijaloga. Prvi put je to djelo izdao Mersenne 1623 u
latinskom prijevodu. Od ostalih izdanja najvanija su ona K.
von Jana (s njemakim prijevodom i komentarom, Pro-gramm des
Strassburger Lyceums, 1830 i 1891; grki tekst, Muici scriptores
graeci, 1895) i C. E. Ruellea (francuski prijevod s komentarom,
Collection des auteurs grecs relatifs a la musique, 1895). Kraa
rasprava, koju je 1841 pod Bacchiusovim imenom objavio F.
Bellermann, pripada Bacchiusu Dionvsosu, suvremeniku B.
Senexa.
BACCUSI (Baccusio, Bacchusi), Ipolito (Hipolito), ta-
lijanski kompozitor (Mantova, oko 1550 Verona, 1609). Ma-
drigalist i crkveni zborovoda u Veneciji (crkva sv. Marka), Ra-
venni, Mantovi i Veroni. B. pripada venecijanskoj koli. Njegovi
madrigali, vrijedni primjeri renesansne muzike, odlikuju se iz-
raajnou, premda vrlo uvjereno primjenjuje kromatiku.
DJELA. Madrigal i (7 knj.): I (56-gl.), 1570; II (s-gl.), 1572; III (6-gl.),
1572; IV (6-gl.), 1579; V (6-gl.), 1588; VI (3-gl.), 15941 VII (3-gl.), 1605. Mise
(4 knj.; 59-gl.) : I, 1570; II, 1585; III, 1589 i IV, 1593. Mise (4-gl.), 1588;
Aiissae tres (8-gl.), 1596; misa (8-gl.), 1605; moteti (5-gl., 6-gl. i 8-gl.), 1579.
Psal mi (3 knj.; 4-gl.): I, 1592; II, 1594 i III, 1594. Psal mi (8-gl.), 1597; Mag-
nificat (4-gl.), 1597.
LIT. : H. Engel , Ippol it o Baccusi, MGG, I, 1951.
BACEVVICZ, Gravna, poljski kompozitor i dirigent (tod,
5. V 1913 Varava, 17. I 1969). Na Konzervatoriju u Varavi
zavrila studij kompozicije (K. Sikorski) i violine (J. Jarzebski),
a zatim se usavravala u Parizu kod N. Boulanger (kompozicija)
i A. Toureta i K. Flescha (violina). Od 1934 koncertant u
zemlji i inozemstvu (Francuska, Belgija, panjolska, Baltike
zemlje, SSSR, ehoslovaka i dr.) i u dva navrata profesor na
Visokoj muzikoj koli u Lodu. Od 1947 bavila se samo
kompozicijom. B. se uspjeno ogledala i na literarnom podruju.
Glavni predstavnik neoklasinog smjera u poljskoj muzici,
B. je svoj najvii stvaralaki domet ostvarila u kompozicijama
za gudae (Koncert za gudaki orkestar), oitujui se kao umjet-
nik duboke izraajnosti i smisla za pronalaenje izvornih zvukov-
nih kombinacija. U iduoj fazi svog umjetnikog razvoja poela
je posezati za elementima iz poljskog muzikog folklora (III
koncert za violinu), da bi se napokon priklonila suvremenim
muzikim strujama, atonalnosti, serijelnoj tehnici komponiranja
i drugim tekovinama avangardne muzike.
DJELA. ORKESTRALNA. et iri simfonije: I, 1943; II, 1950; III,
1952 i IV, 1953. Simfonija za gudaki orkestar, 1946; simfonijeta za gudaki
orkestar, 1937; Koncert za gudaki orkestar, 1948; Koncert za simlonijski orke
star, 1962. Koncert za klavir, 1949, 6 koncerata za viol inu: I, 1938 II 1945;
III, 1948; IV, 1952; V, 1954 i VI, 1956; 2 koncerta za violonelo, 1951 i 1963;
Muzika za gudae, trublju i udaral jke, 1958; 2 uvertire, 1943 i 1954; Suita polj
skih plesova, 1950; Partita, 1955; Simfoni jske vari jaci je, 1957; Pensieri notturni
za komorni orkestar, 1961. KOMORNA. est gudakih kvartet a: I, 1928;
II, 1943; III, 1947; IV, 1951; V, 1956 i VI, 1959. Kvartet za 4 viol ine, 1949;
trio za obou, violinu i violonelo, 1936; trio za obou, kl arinet i fagot, 1948;
Duhaki kvi ntet, 1933; Klavi rski kvi ntet, 1952; Koncert za 4 violonela, 1963.
Pet sonata za violinu i klavir: I, da camera, 1945; II, 1946; III, 1947; IV, 1949
V, 1951. Dvije sonate za violinu solo, 1943 i 1958. Za violinu i kl avir: Legenda,
945; Capriccio, 1946, Poljski pl esovi, 1948; Melodi ja, 1949; 2 Obereka, 1950
1952; Concertino, 1950; Humoreska, 1953. Za viol inu solo: 2 Capri ccia, 1949
1952. Andante sostenuto za viol inu i orgul je, 1946; Sonata za obou i kl avir,
937; Sonat ina za obou i klavir, 1955. KLAVIRSKA: dvije sonate, .1949
1953; sonatina, 1955; Tri preludi ja, 1942; Deset koncertnih etida, 1957.
DRAMSKA: radio-opera Przygody krola Artura, 1959; baleti Z chlopa
kri , 1954 i Esi k w Ostendzi e, 1964. Scenska i fil mska muzika. VOKALNA:
dvije kantate, 1948 i 1964; pjesme za gl as i orkestar na st ihove R. Tagore, K.
I. Galczynskog i A. Mickiewicza K. Ko.
BACFARC, Valentin -> Bakfark, Valentin BACH, razgranata
njemaka obitelj muziara. lanovi te obitelji, od druge polovine
XVI st. po zvanju muziari, drali su gotovo dva stoljea sve
vanije poloaje kantora i orguljaa u razliitim mjestima
Tiringije (Weimar, Erfurt, Eisenach) ili su bili lanovi gradskih
kapela (Stadlpfeiferei) po srednjoj Njemakoj. Stoga su jo potkraj
XVIII st. gradske muziare u Erfurtu nazivali
Ki

GeneaoloSko stabl o muziara iz obitelji Bach

_ 4) Caspar


(oko 1570-1642/45)


3) Hans


(oko 1555-1615) _ 36) Ni kolaus Ephraim


\ ^~~"^ "~ ^J ^S ^t _v /
6) Li ps 10) Wendel
(1619-1682)
20) Jacob
(1690-1760) 35) Johann
Ludvvig
50) Got tlieb Friedrich 52) Johann Phil ipp
1 (1714-1785) (1752-1846)
lviemingcuSKa
grana ~*
(?-l62O) (1655-1718) |

(1677-1741) | 49) Samuel Anton
i) Hans

(1713-1781)
(oko 1520-?)

19) Johann Giinther


(1653-1683)


_ 18) Johann MichaelMaria Barbara

Arnstadtska _, ____9)
Hei nrich_
(1648-1694) (1684-1720)

grana (1615-1692)

_ 34) Johann Friedrich

(1682-poslije 1730)
.1

17) Johann Christoph
(1642-1703)
33) Johann Christoph
(1676- oko 1730)
73 _______ 48) Johann Christian
"|S (1735-1782)
1 . 5
1
) Wilhelm

2) Veit

~ ^ | 47) Johann Cristoph Friedrich ----- Friederich Ernst
(oko 1550-1619) ------

32) Johann Nicolaus ~
(1669-1753)
| (1732-1795) (1759-1845)
31) Johann Sebastian __
(1685-1750)
46) Johann Got tfried Bernhard
(I7I5-I739) ^

_ 30) Johann Jacob
(1682- oko 1722)
s
i
n
o
v
i

e

B
a
r
i

45) Carl Philipp Emanuel Cl
(1714-1788) K

r 6)J ohann Ambrosius
(1645-1695)
_ 29) Johann Balthasar
(1673-1691)

_ 44) Wilhelm Friedemann
(1710-1784)
43) Johann Andreas

5) Johann 8) Christoph Ohrdrufska grana > 28) Johann Christoph (1713-c. 1779)
' (1613-1661)

(1671-1721) 42) Johann Heinrich
(oko 1580-1626)

_ 27) Johann Christoph (1707-1783)
15) Johann Cristoph (1689-1740) 41) Johann Bernhard

(1654-1693)

(1700-1743)

26) Johann Ernst


Franaka

(1683-1739) 40) Johann Elias

grana 14) Georg

25) Johann Valentin (1705-1755)

(1642-1697) (1669-1720)


_ 39) Johann Lorenz

13) Johann Nikolaus

(1695-1773)
Erfurtska grana > 7) Johannes (1653-1682) 24) JohannChristoph

(1604-1673)- 12) Johann
Aegidius
(1685-1740)


(1645-1716) _ 23) Johann Bernhard 38) Johann Ernst

(1676-1749) (1722-1777)

_ 11) Johann Christian 22) Johann Christoph 37) Johann Giinther
o
Os
Genealoko stablo potomaka J. S. Bacha
Anna Magdalena Wiilcken
(1701-1760)
Regine Susanna
(1742-1809)
Johanna Carolina
(1737-1781)
Johann Christian
(1735-1782)
Johann August Abraham
(?-i733)
Johann Christoph Friedrich
(1732-1795)
Christine Dorothea
(1731-1732)
Christine Benedicta
(1729-1730)
Regine Johanne
(1728-1733)
Hrnestus Andreas
(M727)
Klisabeth Juliane Friederica
(1726-1781)
Christian Gottlieb
(1725-1728)
Gottfried Heinrich
(1724-1763)
Christine Sophie Henriette
(1723-1726)
Lucia Elisabeth Munchhausen
(1728-1803)
Johann Christoph Altnikol
(1719-1759)
Wilhelm Friedrich Ernst
(1759-1845)
Anna Philippa Friederica
(1755-1804)
Juliane Wilhelmine
(1754-1815)
Auguste Magdalena...-
(1751-1809)
Johann Sebast ian I I I
(?-i749)
Auguste Wilhelmine
(1805-1858)
Caroline
' (1800-1871)
-J . Christoph Friedrich Colson..
(1778-1831)
>
n
31) Johann Sebastian Bach-
(1685-1750)
Maria Barbara Bach
(1684-1720)
Leopold Augustus
(1718-1719)
Johann Gottfried Bernhard
(1715-1739)
Johanna Maria Dannemann
(1724-1795)
Johann Christoph
(7-1713)
Wilhelm Friedemann - Dorothea Elisabeth Georgi
(1710-1784) (1725-1791)
Catharina Dorothea
(1708-1777)
Johann Sebastian II
(1748-1778)
Anna Caroline Philippina
(1747-1804)
Johann August
(1745-1789)
_ Friederike Sophie -^ Johann Schmidt
(1757-1801) (1761-?)
Gotthilf Wilhelm
(1754-1756)
__ Wilhelm Adolf
(P-I752)
Sophia Friederika
(1797-?)
Sophia Dorothea
(1793- ?)
Ernest C. Colson -
(1746-1795)
Carl Ph. Emanuel
(1714-1788)
Marie Sophie
?
98 BACH

die Bache, iako u to doba nije vie ni jedan lan obitelji pripadao
muziarskom cehu. Muziarska djelatnost nasljeivala se s gene-
racije na generaciju i potkraj XVII st. zahvatila velik broj pri-
padnika obitelji B. te je dosegla vrhunac pojavom -> Johanna
Sebastiana. Prigodom obiteljskih svetkovina Bachovi su se sa-
stajali (ponekad ih je bilo do 120), zajedno muzicirali i raspravljali
0 novim kompozicijama i drugim muzikim pitanjima. Obiteljska
muzika batina uvala se u arhivu to ga je utemeljio otac Johanna
Sebastiana sakupivi najbolje kompozicije lanova obitelji u
neku vrstu antologije (Alt-Bachisches Archiv). Prema genealogiji
koju je poeo biljeiti Johann Sebastian, a nastavio Philipp Emanuel
( Ursprung der musicalisch -Bachischen Familie; novo izd. J. Mliller-
-Blattau -+ Lit.), dri se da je rodonaelnik obitelji (i) Hans Bach
(oko 1520 ?)
3
lan opinskog starateljstva u Wechmaru. Jedan
od njegovih sinova (2) Veit (Vitus) Bach (oko 15501619), pekar
1 mlinar u Wechmaru, bio je muziki amater (svirao lutnju ili
citru) pa se smatra zaetnikom muzike tradicije u obitelji; njegov
mlai brat (4) Caspar (oko 15701642/44) bio je ve po zvanju
muziar, Stadtpfeifer u Gothi i Arnstadt u. Kod njega je stekao
muziku naobrazbu Veitov sin (5) Johann {Hans; oko 15801626)
koji je svirao po gradskim kapelama tirinkih gradova (Gotha,
Arnstadt, Erfurt itd.). Imao je 3 sina muziara: (7) Johannesa,
(8) Christopha i (9) Heinricha. S njegovim najstarijim sinom (7)
Johannesom (16041673) zapoinje tzv. Erfurtska grana obitelji.
On je bio orgulja i direktor gradske muzike u Erfurtu. Na tom
ga je poloaju naslijedio sin (11) Johann Christian (16401682), a
od njega je slubu direktora preuzeo, 1682, mlai brat (12) Johann
Aegidius (16451716). U iduoj generaciji muziara Erfurtske
grane istie se sin Johanna Aegidiusa (23) Johann Bernhard (1676
1749), crkveni orgulja i embalista dvorske kapele u Eisenachu,
autor orkestralnih suita, kompozicija za embalo i koralnih obradba
za orgulje, koji bogatstvom invencije nadvisuje mnoge svoje su
vremenike u Srednjoj Njemakoj. Njegov sin (38) -> Johann Ernst
posljednji je istaknuti muziar Erfurtske grane.
Tzv. Meiningenska grana zapoinje s (6) Lipsom (Philippus)
Bachom (umro 1620), iji su potomci bili muziari na dvoru
u Meiningenu. Najznaajniji je lan te grane (35) Johann Ludivig
(16771741), direktor Meiningenskog dvorskog orkestra, koji je
u svojim kompozicijama (orkestralna suita; vie kantata; moteti;
mise) uspjeno sjedinio utjecaje talijanskog stila s njemakom
misaonou.
Tzv. Arnstadtska grana zapoinje s najmlaim (5) Johannovim
sinom (9) Heinrichom (16151692), nadaleko poznatim crkvenim
orguljaem u Arnstadtu, koji je komponirao koncerte, preludije
i fuge, korale i motete (sauvane samo 2 kantate i 2 koralna pre-
ludija). Njegov stariji sin (17) -> Johann Christoph najznaajniji je
predstavnik Arnstadtske grane, dok je mlai (18) Johann Michael
(16481694), orgulja u Arnstadtu i Gehrenu, bio plodan kom-
pozitor kantata, moteta i orguljskih korala stilski srodnih Pachelbelu,
te graditelj violina i klavira; njegova ki Maria Barbara (1684
1720) postala je prva ena Johanna Sebastiana. U Arnstadtskoj
grani istie se jo (32) Johann Nicolaus (16691753), crkveni orgu-
lja u Jeni, autor svjetovne i crkvene muzike (orkestralne suite;
Singspiel Der Jenaische Wein- und Bierrufer; koralne obradbe;
misa) i graditelj klavira i orgulja (izumio je instrument Lautenmerk,
vrstu lutnje s tipkama).
Glavna obiteljska grana to vodi izravno do Johanna Sebastiana,
ide od (5) Johanna na njegova drugog sina (8) Christopha (1613
1661), lana gradske kapele u Erfurtu te dvorskog i gradskog mu-
ziara (Hof- und Stadtmusikus) u Arnstadtu. On je djed Johanna
Sebastiana. Od estoro njegove djece trojica su bili muziari: (14)
Georg Christoph (16421697), kompozitor (sauvana 1 kantata)
i kantor u Themaru (kraj Meiningena) i Schweinfurtu, zaetnik
tzv. Franake grane, i "dva brata blizanca (15) Johann Christoph
(16451693), violinist dvorske kapele u Arnstadtu, i (16). Johann
Ambrosius (16451695), violinist gradske kapele u Erfurtu te
dvorski i gradski muziar u Eisenachu. Johann Ambrosius imao je
takoer estoro sinova od kojih su vani: Johann Sebastian te
(28) Johann Christoph i (30) Johann Jacob. Johann Christoph
(16711721), orgulja u Ohrdrufu, zaetnik je tzv. Ohrdrufske grane
koju zastupaju njegovi sinovi crkveni orguljai u Ohrdrufu (41)
Johann Bernhard (17001743), uenik.Johanna Sebastiana, i (43)
Johann Andreas (1713 oko 1779); drugi,brat Johanna Sebastiana
(30) Johann Jacob (16821722) stupio je u slubu vedskoga kralja
i posljednje godine ivota proveo u Stockholmu kao komorni
i dvorski muziar (njemu je Johann Sebastian posvetio Capriccio
sopra la lontananza del suo frattello dilettissimo).
Poslije sinova Johanna Sebastiana (44 -> Wilhelm Friedemann,
45 -> Carl Philipp Emanuel, 47 -* Johann Christoph Friedrich, 48
-> Johann Christian) javlja se posljednja muziarska generacija
obitelji B., a zastupaju je: (52) Johann Philipp (17521846),
potomak meiningenske grane, dvorski orgulja i slikar u Mei-
ningenu (ostavio i jedan portret Carla Philippa Emanuela
te (51) Wilhelm Friedrich Ernst (17591845), unuk Johai
bastiana (sin biickeburkog Bacha, 47, Johanna Chi
Friedricha), koji je kao orguljski i pijanistiki virtuoz
tirao u Londonu, Parizu, Nizozemskoj i Njemakoj, a ko
rao je vie raznovrsnih, stilski prilino konzervativnih c
simfonije; klavirski koncerti; orkestralne suite; vokaln
itd.). On je jedini od potomaka sudjelovao u velikoj re
Johanna Sebastiana (prigodom otkrivanja spomenika u L<
1843).
LIT. : B. St ei n, Johann Sebast ian Bach und die Famil ie Bach,
1900. M. Schnei der, Thematisches Verzeichnis der musikal ische:
der Familie Bach, Bach-Jahrbuch, 1907. Bachurkunden (izd. M. Se!
1917. C. S. Terry, The Origin of t he Famil y of Bach Musicians,
1929. E. Borkowsky, Die Musikerfamilie Bach, Jena 1931.J. Muller
Genealogie der Musical isch-Bachischen Famil ie, Nach Ph. E. Bachs A
nungen, wiederhergest ell t und erlaut ert , Kassel i Basel 1950. R.
Famil ie Bach, MGG, I, 1951. K. Gei ri nger, The Bachs. A Famil y
Boston 1953. Isti , The Bach Family, New York i London 1954. C
Die Ohrdrufer Bache in der Silhouette, Eisenach 1957. 1
1. Johann Christoph, orgulja i kompozitor (Arnst
XII 1642 Eisenach, 31. III 1703). Najstariji sin i uenik
richa Bacha. Od 1665 orgulja crkve sv. ora u Eise
ubrzo zatim i embalist dvorske kapele, a od 1700 dvorski
mermusiker.
J. Ch. je najznaajniji muziar meu pripadnicima Arn
grane i uope medu lanovima obitelji Bach prije Johan
bastiana. Komponirao je preteno vokalna djela u koj
sjedinjuje bogatstvo invencije, smionost harmonija (za 1
doba zauujua upotreba poveane sekste) i dubina izr
majstorskom kompozicijskom tehnikom. Sklon je gustoi
i velikim zvunim sastavima (22-gl. partije u Es erhub s
Streit), koje uza svu sloenost uvijek oblikuje jasno i prej
DJELA. KLAVIRSKA: Sarabande duodedes variat u G-duru; Ar
Hana pro dormiente Camillo variata; Arie mit 75 variationen (izgubljeno'
gulje: 44 Chordle zvelche bei icahrenden Gottes Dienst Zum praambulieren ge
tverden konnen; preludij i fuga u Es-duru. Vokalna: bibl ijska hist
erhub sich ein Streit za dva 5-gl. zbora i orkestar; kantate Die Furcht des i
Mei ne Freundin du bi st schon; solo-kantata Ach, dass ich Wassers geni
za alt; dialog Herr, zvende dich und sei mir gnddig za 4-gl. zbor, gudae
lamentacija Wi e bist du denn, o Gott za 5 glasova; 4 moteta za 8 gl asova i
tet a za 5 glasova; arije Es i st nun aus i Mi t Weinen hebt sich za 4 glasa.
NOVA IZD. : 2 motet a i 2 arije obj. M. Schneider (s predgovorom
Reichsdenkmale des Erbes deutscher Musik, 1, 1935); kantatu Meine 1 obj.
M. Schneider (ibid., 2, 1935); 44 orgul jska korala obj. M. Fischer 15
klavirskih varijacija na Eberlinovu ar iju obj. C. Fr eyse (Verof fent h der
Neuen Bach Gesell schaf t, XXXIX, 1940); biblijsku historiju Es er ei n
Streit i orgul jski prel udij i fugu u Es-duru obj. K. Geiringer ( Musi Bach
Fami ly, 1955).
LIT. : M. Schnei der, Temat isches Verzeichnis der musikal ischen
der Famil ie Bach, I, Bach-Jahrbuch, 1907, IV. M. Fischer, Die organ
Improvisat ion bei J. Ch. Bach, Kassel 1928. F. Roll berg, Johann Cr
Bach, ZFMW, 192829. R. Benecke, Johann Christ oph Bach, M'
1951. K. Geiringer, The Bach Famil y, New York i London 1954. C.
Johann Christ ian Bach, Bach Jahrbuch, 1956. I'.
2. Johan Sebastian, njemaki kompozitor (Eisenach, 2
1685 Leipzig, 28. VII 1750). U Eisenachu je 1692<
haao protestantsku latinsku kolu u kojoj je stekao temel
manistikog i teolokog obrazovanja, a pjevajui u kc
zboru uio je i elementarnu muziku teoriju. Njegov ota
hann Ambrosius (-> Bach, obitelj), tada dvorski i gradski rr.
u Eisenachu, dao mu je prve upute u sviranju violine, ;
Johann Christoph poduavao ga je embalo i orgulje,
mu je 1694 umrla majka Elisabetha rod. Lammerhirt, a
otac, B. se preselio najstarijemu bratu Johannu Christoj
Ohrdruf i kod njega nastavio s uenjem klavira, orgulja i
se upuivati u tehniku komponiranja. Uz to je kao uenik '
rufske kole pjevao u zboru. Kad ga brat vie nije mogao i
vati, jer se njegova vlastita obitelj jako poveala, otiao je ]
Liineburg, u kolu samostana sv. Mihajla. Tu je imao
da upozna vokalnu polifoniju XV i XVI st. te vokalnu i i
mentalnu muziku talijanskih i njemakih baroknih ma;
putujui u nekoliko navrata u Hamburg i Celle B. je ur.
i tadanju njemaku operu, sjevernonjemaku orguljsku n
te francusku operu i balet. Ne zna se pouzdano kada je oti
Liineburga; 1703 stupio je u slubu weimarskog vojvode Jo
Ernsta, vjerojatno kao dvorski violinist a moda i orgulja
ve je u drugoj polovini 1703 dobio mjesto orguljaa i k
u Arnstadtu (dunost mu je bila da sudjeluje i u grofovskoj
skoj kapeli). God. 1705 odlazi na jednomjeseni dopust u L
da bi uo D. Buxtehudea, najveeg tadanjeg orguljaa sj
Njemake. Meutim, zbog prekoraenja dopusta i suko
acima i pretpostavljenima B. 1707 naputa Arnstadt te
za orguljaa u Muhlhausen; ondje je ostao godinu dana i vj
se s roakinjom Marijom Barbarom Bach, s kojom e imat
moro djece (medu njima kompozitore Wilhelma Friedema
Carla Philippa Emanuela). God. 1708 odlazi u Weimai
kakvu je dunost bio pozvan, nije poznato, ali se 1713 potp
kao Hoforganist und Kammermusikus. Ponovni dolazak u W
J
BACH
99

donosi mu bolji materijalni i
drutveni poloaj. Dvorski svje-
tovni muziki ivot (koji se
tada u Weimaru naglo razvijao)
pruao mu je i ire polje rada,
iako je uglavnom bio usredotoen
na Tafelmusik i na muziciranje kod
primanja i sveanosti te kod
crkvenih obreda u dvorskoj
kapeli. U Weimaru je B. isprva
embalist, orgulja, lan (violinist
ili violist) dvorskog orkestra i
kompozitor or-guljske i klavirske
muzike, a 1714 dobio je naziv
Konzert-meistera uz obavezu da
svakog mjeseca stvara nove
kompozicije za dvorsku kapelu.
Nezadovoljan, .to ga vojvoda nije
imenovao dvorskim dirigentom,
kad je to mjesto ostalo upranje-
no, B. je odluio da napusti Weimar, utoliko prije, to mu se pru-
ila prilika, da u Cothenu dobije ba takav poloaj. U kolovozu
1717 primio je i slubeno imenovanje za dvorskog kneevskog di-
rigenta Anhalt-Cothena (Hochfiirstlich Anhah-Cothenische Ka-
pellmeister). Meutim je zbog otpusta izbio otvoren sukob izmeu
njega i weimarskog vojvode koji ga je dao zatvoriti, pa je B. odsje-
dio u zatvoru s obitelji u Cothenu. 'Weimarske su godine znaile
za Bacha uspon do visokog majstorstva, kako u stvaralatvu, tako i
u instrumentalnom virtuozitetu i improvizatorskoj vjetini. U Wei-
maru je nastao velik broj njegovih djela za orgulje (koralne obradbe,
koralne fantazije, koralni preludiji, toccate, koncerti, Orgelbucklein,
pojedini preludiji i fuge), zatim vie kantata, a vjerojatno i komornih
i klavirskih kompozicija. Tamo je B. zapoeo i intenzivnu peda-
goku djelatnost kao nastavnik orgulja i kompozicije; uenici
su mu bili J. M. Schubart, J. T. Krebs, J. K. Vogler, J. G.
Ziegler i dr.
Bachovo umjetniko djelovanje u Cothenu sasvim je drukijeg
karaktera. U njemu se ogleda veliki umjetnikov interes za svje-
tovnu muziku njegovanu na dvorovima, za muziku kasnog baroka
koja je, razvijajui se u dvostrukom
sjaju i atmosferi prosvjetiteljskih
ideja, pruala vee stvaralake
slobode i u
sebi nosila vee klice novog: instrumentalno tehniko majstor-
stvo i subjektivniji, emocionalni sadraj. Bachova djelatnost u
Cothenu priprema je za konanu sintezu najpozitivnijih tradicija
svjetovne i crkvene muzike, posebno i tradicija reformacije; to
spajanje provest e B. za boravka u Leipzigu. Odnos malog cothen-
skog kneza prema Bachu bio je prisan, gotovo prijateljski, pa je
B. u svome muzikom djelovanju imao potpuno slobodne ruke.
Komponirao je preteno instrumentalna djela, a vokalna (kan-
tate), veinom svjetovna, za prigodne dvorske sveanosti. Od
duhovnih kompozicija u Cothenu je nastao velianstveni Jo-
hannespassion.
Na ovome dvoru B. je napisao velik broj svojih najznaaj
nijih kompozicija za klavir: dvoglasne i troglasne invencije, Fran-
zosische Suiten, Englische Suiten, kromatsku fantaziju i fugu,
prvi svezak zbirke Wohltemperiertes Klavier. Nadalje, cothen-
skom razdoblju pripada i najvei dio njegovih sauvanih orkes
tralnih i komornih djela: sonate (odn. suite) za violinu solo,
suite za violonelo solo, 2 triosonate, sonate za flautu i klavir,
koncerti za violinu, Brandenburgische Konzerte (posveeni mark-
grofu Christianu Ludwigu od Brandenburg-Ansbacha, po kome
nose i ime), orkestralne uvertire itd. Veina ovih djela nastala
je iz odreenih izvoakih potreba, a neka i iz njegove pedagoke
djelatnosti (njoj, npr., duguju postanak invencije). God. 1720
umrla je Bachova ena Marija Barbara. Idue se godine oenio
s Annom Magdalenom Wiilcken, kneevskom pjevaicom
cothenskog dvora. S njom e imati 13 djece, meu njima kompo
zitora Johanna Christiana. Kad su mu stariji sinovi dorasli za
univerzitetski studij, iskoristio je B. priliku koja se pruila smru
J. Kuhnaua, kantora kole sv. Tome u Leipzigu i tamonjeg
gradskog Directora Musices, i prijavio se na natjeaj. On je do
due smatrao da e prelaskom u Leipzig doi na nii drutveni
poloaj od onoga to ga je imao u Cothenu, ali je bio uvjeren,
da e imati vee prihode u emu se doskora razoarao. Natjecali
su se i G. Ph. Telemann i Chr. Graupner, ali su obojica odustali
u Bachovu korist. Poto je izabran, B. je 1. VI 1723 stupio na
novu dunost.
x

Dolazak u Leipzig otvara u Bachovu ivotu novo krupno
poglavlje. On e u tome gradu ostati do smrti. Prvom dijelu i-
vota, u kojemu je dominirala nestalnost boravaka i obaveza,
suprotstavit e se odsad stalnost i trajnost dunosti kojih e,
dodue, biti itav niz. Zadaci, koji su ga u Leipzigu oekivali,
unijeli su temeljite promjene u njegov nain rada i stvaranja.
Dok se u Cothenu gotovo iskljuivo bavio svjetovnom muzikom,
u Leipzigu je morao snabdijevati muzikom crkve sv. Tome i
sv. Nikole, tj. komponirati nedjeljne i blagdanske kantate, kao i
djela za razne prigode (dijelove misa, Magnificate, oratorijske
pasije i dr.). U Cothenu se bavio preteno instrumentalnom mu-
zikom, u Leipzigu je najvie pisao vokalnu (solistiku i zbornu).
Cothenski orkestar sastojao se od izvrsnih profesionalnih mu-
ziara, a u Leipzigu mu je stajao na raspolaganju ansambl sa-
stavljen prigodice od gradskih muzikanata, skromnih sposobnosti,
te od studenata amatera i uenika. Uz to je i zbor u crkvi sv.
Tome bio lo i nediscipliniran (o kvaliteti 54-orice aka pisao
je B.: . . . Summa, 17 upotrebljivih, 20 jo neupotrebljivih,
17 nesposobnih . . .). U Cothenu je izvravao samo zadatke
svoje dvorske slube, a u Leipzigu je, pored kompozitorskih
obaveza, morao dijeliti rad na vie strana. U njegove dunosti
ila je muzika nastava u koli, rukovoenje zborom, orguljanje,
nabavljanje muzikog materijala, te muziciranje kod misa, vjen-
anja, pogreba, univerzitetskih i javnih, gradskih sveanosti itd.
Pored toga, dunosti i prava, obaveze i povlastice kantora sv.
Tome i gradskog muzikog direktora bile su u drutvenoj djelat-
nosti Leipziga toliko zamrene i isprepletene, pune zaostalih,
starih tradicionalnih pravila i ograda, da se B. ve u poetku
sukobio s Univerzitetom u pogledu svoje uloge i obaveza prema
toj ustanovi. Zbog upletanja u njegovu kompetenciju, on e iduih
godina imati i drugih sporova, kako s Univerzitetom, tako i s
crkvom i s gradskim vijeem. Uza sav taj posao treba pribrojiti
jo i druge, kompozitorske i izvoake zadatke: trebalo je pisati
serenade za aristokratske kue, za gradske i vojne odlinike,
prigodne kantate, djela za sveane priredbe pod vedrim nebom.
Osim toga B. je kroz 12 godina vodio javne muzike priredbe
studentskog Collegium musicuma u jednom od leipzikih Kaffee-
hausa ili Kaffeegartena. Time je neposredno prethodio kasnijoj
praksi stalnih javnih koncerata za graanstvo u Leipzigu.
Bachova djelatnost u Leipzigu moe se podijeliti u tri raz-
doblja: 172330, 173040, 174050. U prvom razdoblju
komponirao je: Magnificat i Matthduspassion, oko 50 crkvenih
kantata i nekoliko svjetovnih, zatim sonate za orgulje, partite
za klavir. Ve pri kraju ovog perioda jasno je iz Bachovih izjava
i pisama, da nije bio zadovoljan ivotom i radom u Leipzigu.
Ali unato razoaranju, on je u Leipzigu i dalje ostao, pomirivi
se, makar samo izvana, sa stanjem i prilikama u kojima je trebalo
raditi. Drugi odsjek Bachova leipzikog ivota, doba je njegove
velike duhovne koncentracije. B. sve vie osjea sukob izmeu
ustaljene tradicije i novih nastojanja, koji dobiva za njega neu-
godne oblike. No to je i doba, kada stupa u najzreliju fazu svog
ivota i stvaralatva, svjestan velikih postignua, sreujui, sin-
tetizirajui i 'pretvarajui u novi kvalitet skupljenu batinu i
iskustva. Sukob novog i starog oitovao se i u koli sv. Tome.
Kad je J. M. Gesner 1730 postao rektor kole, pokuao je da
provede stare luteransko-humanistike odgojne principe i da
postavi muziku u sredite kolskog odgoja. Novi rektor J. A.
Ernesti (mladi) nastupio je 1734 s novohumanistikim pogledima,
ime je izazvao sukob s Bachom. Naoko se inilo, da B. brani
prava koja su mu kao kantoru bila pismeno zajamena. U stvari,
f


J. S. BACH


EINSENACH U XVII ST.
100
BACH


TRIJEM BACHOVK RODNE KUU U EISENACHU
radilo se o prodoru racionalistiko-prosvjetiteljske koncepcije
kolstva (u Ernestijevoj osobi), koja je htjela nadomjestiti dogmat-
sko i teocentrino, ortodoksno kransko poimanje, simbolizi-
rano u gajenju muzike, znanstvenim izobraavanjem intelekta i
odgajanjem u duhu moralno razborite ovjenosti (F. Blume).
U tom je sukobu Ernesti pokazao netrpeljivost i sitniavost, a
sluio se i podvalama, dok je B., iako ponekad nagao i nedoslje-
dan, oitovao samosvijest i uzdranost. U sukob su bili uvueni
naelnik, gradsko vijee, konzistorij pa i sam knez. Ali Bachov
lini i umjetniki autoritet nije na njih jae utjecao; knez ga je
od 1733 do 1736 ostavio da eka na zamoljeni naslov dvorskog
kompozitora. to se tie Bachova stvaralatva, karakteristino
je za to doba da osim Mise u h-molu, nije komponirao vie niti
jedno veliko oratorijsko djelo. Alarcuspassion, Weihnachts-Ora-
torium; Osteroratorium, Himmelfahrts-Oratorium i Vier kleine
Messen, sve su to u stvari parodije, veinom prema svjetovnim,
a samo djelomino prema crkvenim uzorima. Njegova panja
usredotouje se na sakupljanje preteno ranije nastalih djela
u vee zbirke (4 sv. Klavierubung; II sv. zbirke Wohltemperier-
tes klavier, 18 Chorale za orgulje itd.) i na crkvene kantate, ta-
koer djelomino parodije ranijih djela; u protestantskim kan-
tatama=B. tada naputa stariji oblik (tzv. Spruchkantate) i prelazi
na novi tip solo kantate (bez uvodnog zbora) te na koralnu kan-
tatu sa iroko razvijenim i razraenim, viedjelnim uvodnim
zborom, slobodno oblikovanim recitativima i arijama i jedno-
stavnim zavrnim zbornim koralom. Od 1740 B. se vie bavi
muziko-tehnikim problemima: sabiranjem, proiavanjem i
konanim dotjerivanjem muzikog nasljea i vlastitih iskustava.
Karakteristino je pri tome, da je, i pored konstruktivizma i
kombinatorike u kontrapunktikoj tehnici, u Bachovim djelima
iz tog vremena stalno prisutna emocionalna, iva muzika. To
vrijedi u prvome redu za etiri majstorska ciklusa: Goldberg--
Variationen, nastale po narudbi grofa H. Kevserlincka za nje-
gova dvorskog muziara J. G. Goldberga; Das musikalische Opfer,
ciklus na temu koju je Bachu 1747 zadao Fridrik II prilikom
umjetnikova posjeta Potsdamu (na taj Thema Regium kompo-
nirao je B. umjetniki vanredno sloeni ciklus kanona, fuga i
ricercara te jednu trio-sonatu); Kanonische Veranderungen iiber uVom
Himmel hochi i Kunst der Fuge, djelo u kojemu ni prije ni poslije
nitko nije dosegao toliku visinu kontrapunktikog majstorst va u
okviru fuge (ovaj je rad ostao nedovren\
Za boravka u Leipzigu B. je povremeno putovao u druge
njemake gradove radi koncertiranja i li kolaudiranja orgulja.
Tako je 1732 boravio u Kasselu, 1735 u Cothenu i Miihlhau-
senu, 1746 u Naumburgu; u Dresdenu je bio 1731, 1733, 1736 i
1738, u Halleu 1740, u Berlinu 1741, a 1747 u Potsdamu u zna-
menitoj posjeti Fridriku II. Poetkom 1749 razbolio se, a krajem
godine izgubio je vid. Operacija, izvrena u januaru 1750, ostala
je sasvim bez uspjeha. Njegov uenik i zet J. Chr. Altnikol bio
je u posljednjim mjesecima stalno uza nj. On je po Bachovu dik-
tatu zapisao posljednje umjetnikove kompozicije. Bacha su 31.
VII 1750 pokopali kod junog zida crkve sv. Ivana, ali je mjesto
njegova groba ubrzo zaboravljeno. God. 1885, o 200-godinjici
umjetnikova roenja leipziko gradsko vijee postavilo je spomen--
plou na taj zid. Meutim, 1894 pronaen je lijes s Bachovim
ostacima i oni su poloeni u kript u crkve sv. Ivana. Budui da
je ta crkva bila poruena za Drugoga svjetskog rata, preneseni
su Bachovi ostaci 1949 u crkvu sv. Tome. Prvi spomenik Bachu
podignut je 1843 u Leipzigu, na inicijativu F. Mendelssohna.
Da bi se objasnilo Bachovo znaenje, uloga i vrijednost,
treba njegovu st varalaku linost promotriti kao kariku u lan-
cu razvoja evropske muzike kulture, odnosno kao raskre prema
kojemu vode gotovo svi putovi dotadanje evropske 1
aktivnosti, da bi se zatim razgranali na razne strane, d
budunost. Sve vane tekovine muzike renesanse pr
teita s crkvene tematike na svjetovnu, jaanje tender
jasnijim ispoljavanjem kompozitorova odnosa prema stv
razvoj polifonog majstorstva, kristaliziranje i ustaljivanje
nije, neposrednost melodike sa jaanjem utjecaja grada
pukih izvora, ravnotea muzikih oblika i njihova sve v
reenost, poeci izgraivanja instrumentalne muzike kac
stalne muzike grane, pribliavanje muzike dramskom iz
sve su to temelji na kojima izrasta nova epoha evropske 1
kulture barok. Ono to se u doba muzike renesanse
jeta i li javlja u neizradenim, elementarnim formama, jo
mnogim konvencijama ustaljene muzike prakse s baroku
poprima odreenije, savrenije, zrele oblike. To nosi
poglavito na instrumentalnu muziku, na nove \ -
instrumentalne vrste i na scensko-muzika djela. U ep
roka stvaraju se i neke karakteristike pojedinih nai
muzikih kultura, opredjeljuju se stilovi pojedinih instri.
i instrumentalnih ansambla, smjelo se rue polifone pa
monijske konvencije. Zato se muziki barok i ocrtava kai
previranja, puna protivurjenosti (konano, to je epoha
se sukobljuju i prepleu kult urne tendencije triju dri
snaga: crkve, aristokracije i graanstva): u kontrareforma
Rimu javlja se prvi pokuaj komine opere s otrom p:
dalnom tendencijom; dramma per muica, roena iz te
realistinijim umjetnikim izraavanjem i uskrsavanjem
kratine (u specifinom smislu) grke tragedije, posta
opera seria) tipian predstavnik feudalne umjetnike id<
oratorij, stvoren da slui kao oruje kontrareformacijske i
postaje nosilac naprednih umjetnikih tendencija; instrun
muzika na dvorovima, kojoj je najee nametnut zad
slui samo u reprezentativno-dekorativne svrhe, poprirj
enje umjetniki sloenog i duboko proivljenog djela; o
muzika, vezana -i prostorom za crkvu, dobija ponekad
svjetovni karakter; protivrjenost i kontrast u muzikim
kod kojih konvencija igra vanu ulogu, postaju glavnim 1
em razvoja novih muzikih misli i grae novih arhitel
oblika; uz dostojanstvenost i ukoenost javlja se iva E
i kienost, uz pompoznost susree se jednostavnost i ne
nost, uz filozofsku i religioznu meditaciju jedar i otar
uz snanu dramatiku najtananija lirika. Sve ove crte u
punijem obliku i u najotrijim suprotnostima, reljefno :
i jasno osvijetljene, dole su do izraaja u djelu Johanna Se
Bacha. Pojavivi se u zavrnoj fazi baroka B. je kao s
linost, u svojemu monumentalnom djelu, obuhvatio s
muzike tekovine i stvorio osnovu novim jo i danas nei
nim mogunostima razvoja.
Od Tridesetgodinjeg rata (161848) do Bachov
Njemaka prua sliku ekonomski i politiki rasparane
malo samostalne u kulturnom pogledu, zemlje s tipinin
graanskim pojavama u duhovnom ivotu. Pod pritiskom
kracije i djelomino pod valom kontrareformacije ona se 1
sporo i na poseban nain. Potkraj stoljea postoje uvjeti
nomsko jaanje pojedinih pokrajina iz tadanjeg komplel
makih zemalja Austrije i Prusije (jaanje zanata i tr.
Karakteristino je za Bachovo doba s jedne strane uvanj
>*<! "i Ut.
. 7 , 6 ( .i ....... ~~ ' 1

Cl avierbuchlein Jur Anua Magdalena l it ich, 1 7 2 2 , nas lovna st r;
BACH 101

govanje religioznih tradicija, a s druge sve jae prodiranje racio-
nalistikog gledanja na svijet i oiglednih novohumanistikih
tendencija u umjetnosti.
Po svom odgoju, obrazovanju i djelovanju B. je vrsto vezan
za svoju zemlju, za njene obiaje i njenu kulturnu batinu. U
njegovoj muzici osjeaju se muzike tradicije reformacije, njemake
narodne pjesme, njemake graanske muzikantske prakse i
njemake (profesionalne) vokalne, vokalno-instrumentalne i orgu-
ljake prakse proizale iz kantorskog zvanja. Bachova opa na-
obrazba poiva na Hutterovu Compendiumu i Comeniusovu
Vestibulumu, dakle na stupovima ortodoksnog luteranskog na-
uavanja, i na klasinoj starini u rimsko-humanistikoj predaji;
taj vjekovima ustaljen odgojni ideal protestantske Njemake sa
teocentriko-simbolikim poimanjem muzike, bio je u vrijeme
Bachova kolovanja jo mjerodavan ali se u toku XVIII st. po-
stepeno izmjenio u smislu neohumanizma, filantropinizma i
sekularizacije to prethodi predrevolucionarnbj epohi. Stoga se
u Bachovoj umjetnikoj djelatnosti osjea i odraz Augustinove
teze o muzici kao laudatio Dei i recreatio cordis, i utjecaj tenje
za slobodnijim sudjelovanjem graanstva u muzikoj praksi i za
njegovom umjetnikom afirmacijom. Osim toga B. je, sudjelujui
u muzikoj praksi dvorova, rano doao u dodir s francuskim
prosvjetiteljskim idejama i antropocentrikim shvaanjem mu-
zike. Sve te suprotnosti njegova vremena isprepleu se i sjedi-
njuju u njegovoj muzici: produhovljena meditativnost s crtama
hedonizma i plemenitog uivanja u zvuku, barokna kienost s
lirskim refleksijama. Vjerojatno odavde, a i od onog kulturnog
internacionalizma feudalnih dvorova, kao i od elje za ovlada-
vanjem novim tehnikim izraajnim sredstvima, dolazi i do jedne
univerzalistike crte, odnosno tenje za to irim spajanjem raznih
elemenata. B. radi neobino mnogo na sakupljanju, studiranju,
preraivanju, adaptiranju tue muzike; nuan je rezultat takve
djelatnosti temeljito prouavanje raznih njemakih i stranih,
starijih i suvremenih autora.
Opseg Bachova djela golem je. Dodue, obilje u stvaralatvu
karakteristino je za kompozitore toga vremena (takvi su Handel,
Telemann, Scarlatti, Hasse, Graupner i mnogi drugi autori),
ali ako se uzme u obzir da je gotovo polovina Bachova opusa
izgubljena onda on svakako ide medu najplodnije muzike stva-
raoce. I aktivnost u raznim granama muzike djelatnosti nije
neobina za ono doba. No B. daleko natkriljuje svoje suvreme-
nike u poznavanju muzike drugih majstora i sintetiziranju razli-
itih iskustava s izrazitim obiljejem svoje individualnosti; od
starih i suvremenih majstora vokalne i orguljake muzike dobro
poznaje Palestrinu, Frescobaldija, Frobergera, Pachelbela, Boeh-
ma, Buxtehudea; od francuskih klavesinista Raisona, Grignvja,
Marchanda, Couperina; od talijanskih instrumentalnih majstora
Albinonija, Marcella, Vivaldija; od suvremenih teoretiara
Matthesona, Eulera, Werckmeistera, Buttstedta, Beera, Neid-
hardta; od starih teoretiara Praetoriusa, Lippiusa, Nuciusa,
Barvphonusa i dr. Svojstvo baroknih muziara, da se vrlo rano
poinju baviti kompozicijom i da vrlo rano izgrauju svoj stil,
nije Bachova osobina. Nisu poznate kompozicije, koje bi on bio
napisao prije svoje 20. godine ivota. Njegovo stvaranje poinje
polagano i istom od 24. godine postaje intenzivnije i bogatije
to traje po prilici do 55. godine; tada intenzitet poinje opadati.
Kvaliteta u Bachovu stvaralatvu neprestano se uzdie: od Actus
tragicusa (1707) do Kreuzstab Kamate (1731), od miihlhausenske
Ratstvechsel-Kamate do Lobet den Herren, od koralne partite
O Gon, du frommer Gott (izmeu 170408) do varijacija Vom
Himmel hoch (1747), od lnventionen do Kunst der Fuge i to
kako linija tehnikog umijea, sadraja i oblikovanja tako i linija
stilskog razvoja.
B. se stilski nadovezuje neposredno na njemako nasljee
(u orguljskoj, klavirskoj i vokalnoj muzici); osim toga neprestano
usvaja nove elemente iz francuske i talijanske muzike, ali nikad
ne upada u obino imitiranje ve svemu daje peat snane indi-
vidualnosti koja ga uzdie iznad njegovih suvremenika; njegova
se ruka lako prepoznaje ak i u preradbama tuih djela. U po-
gledu muzikih vrsta i oblika njegovo stvaralatvo prua tipinu
sliku kasnog baroka: preludiji, toccate, fantazije, fuge, suite,
partite, plesne forme, uvertire, komorne i crkvene sonate, koralne
fantazije (instrumentalne i vokalne), arije, recitativi, motetski
ili koncertantni zborni stavci, kanoni (instrumentalni i vokalni).
Te je ustaljene oblike B. katkad i mijenjao, oblikujui npr. ko-
ralne zborove u formi uvertire, arije i duete kao koncertne stavke
(u Mesu in h), ili povezujui u cjelinu koral, arioso i
recitativ (Matthauspassion) ili dijelove suite i koncerta.
Prema tome Bachova genijalnost nije u pronalaenju novih oblika
nego u tome to je nasljedene vrste i oblike do krajnjih mogunosti
produbio, sadrajno intenzivirao, obogatio i formalno zaokruio
prema-ivi u tome sve svoje suvremenike. Tamo gdje B. u
svom mu-

CRKVA SV. TOME U LEIPZIGU
zikom jeziku progovara za budunost, on ukazuje vie na roman-
tizam nego na znaajke klasike; na romantiku upuuju snaga
izraaja, harmonija, individualnost melodike, a na klasicizam
oblikovanje tema izrazito homofonog karaktera. Zvuna sredstva
kojima se B. slui takoer su kasnobarokna, ali i njihove mogu-
nosti on u najveoj mjeri iskoriuje, kombinira i proiruje. U
orguljskim djelima isprva daje prednost sjevernonjemakom,
Schnitgerovom tipu orgulja s mnogo mikstura, a kasnije Silber-
mannovom, kantabilnijemu tipu; kod klavirskih djela B. provodi
zvukovnu diferencijaciju u odnosu na karakter muzike, pa se
kod polifonih slui radije klavikordom, a kod kompozicija u
kojima prevladava homofoni princip i virtuozitet, upotrebljava
radije embalo (Bach poznaje i Hammerklavier, cijeni ga, a i
sam pokuava da mu usavri konstrukciju i zvuk). Bachov je
orkestar koncipiran zborno kao i orgulje; gudai, drveni i li-
meni duhai samostalne su grupe. Za posebna reprezentativna
izvoenja slui se najveim sastavima i kombinacijama. Stroge
diferencijacije izmeu orkestra i komornih ansambla kod Bacha
jo nema. U nizu vveimarskih kantata i oratorijskih djela instru-
mentalni sastav zamiljen je solistiki, a kod kasnijih kantata i
oratorijskih djela to nije sluaj, jer je kao to i sam B. kae
leipziki aparat bio oskudan. Praksu instrumentalnih sastava (s
obzirom na broj izvoaa) iz Bachova vremena ne treba kruto,
shematski shvaati, jer se sastav ponajprije prilagoavao mjestu
(akustikom prostoru)! i mogunostima izvoenja.
Karakteristino je da B. mnogo prerauje, obrauje, preobli-
uje i parodira? svoje vlastite kompozicije. To stvara potekoe
kod ocjenjivanja, utvrivanja kronologije i objanjenja djela; na-
roito presaivanje stavaka iz jednog djela u drugo, bez obzira
kakvog je karaktera ili vrste (npr. jedna arija iz Gottscheds Kamate
1725, nalazi se preraena u Himmelfahrts-Oratorium iz 1735
i konano u Agmisu iz Messe in h). Razlog i cilj ovakvih postupaka
nisu uvijek sasvim jasni, a vjerojatno ni istovetni: moda se radi
o adaptiranju postojee kompozicije za nove, specifine potrebe;
a moda je to i tenja za potpunijim i zrelijim obraivanjem ranije
zamisli. U opravdanost ovih hipoteza moe uvjeriti injenica da
je B. mnoge instrumentalne kompozicije obraivao za razne
sastave i u raznim stupnjevima tekoe izvoenja, a esto u do-
tjeranijem i potpunijem obliku. Meutim, takav je nain rada za
Bachovo doba posve neobian, pa se pretpostavlja da se zapravo
radi o prauzorcima ili praidejama na koje se B. uvijek iznova vraao.
Konkretan povod za komponiranje kod Bacha je jo uvijek
u najveoj mjeri slubena dunost. U tom smislu karakteri-
102 BACH

stine su pojedine etape njegova ivota i rada: u Weimaru su
do 1713 mnogo zastupane orguljske kompozicije, od 1714 kan-
tate; u Cothenu je najvie pisao orkestralnu, komornu i kla-
virsku muziku; u Leipzigu preteno crkvena djela (iako su i druga
podruja zastupana). Pored toga je redovno radio na pedagokim
i didaktikim djelima. B. jo ne pozna potpunu slobodu stvara-
latva u smislu onog stvaralatva neobaveznog tipa, bez odreene
namjene, koja se javlja kao
plod unutranjeg zahtijeva,
poriva. Ali u drugom
odsjeku leipzi-kog boravka
nalazimo u tom pogledu sve
vee oslobaanje; nailazimo
na djela, koja nisu naruena
niti namijenjena odreenoj
svrsi u muzikoj praksi
sredine (Messa in h, kao
cjelina praktiki
neupotrebljiva i za rimsko i
za luteransko bogosluje, niz
reprezentativnih djela
kasnijeg datuma, pa i neki
or-guljski korali). U po-
gledu sadraja, u Bacho-voj
muzici ima mnogo dodirnih
taaka s tada rairenom
teorijom o afektima. Ali
neposrednost emocija,
produbljeno povezivanje
muzikog sadraja s
poetskim, ilustrativni elementi
podignuti na viu razinu,
isticanje dramatskih akce-nata, tijesna povezanost melodijske
linije s tekstom (naroito u dramskim recitativima pasija), sve to
dokazuje da genijalno nadareni muziar moe i unutar odreenih
formula progovoriti izravno nadahnutim posve individualnim
jezikom. Bachova muzika nije liena ni spekulativnih momenata
koji su nali dosta plodno tlo u racionalizmu XVIII st. Kod njega
se susreu i mistina primjena kanona i muzike retorike figure,
tj. melodijske formule, koje treba da asocijativno povezu panju
uz odreeni tekst, katkada pomou principa naivne
ilustrativnosti. Vrlo je
esto kod Bacha zastupana i simbolika brojeva (u njegovo vrijeme
rairena pojava). Ona
se susree uglavnom u
tri oblika: 1. kao
jednostavna a-legorija
brojeva (npr. 11
apostola tj. bez Jude
uvjetuje 11 nastupa
dionica; sveto
trojstvo trai tri
glasa); 2. kao dublja
semantika brojeva koja
je iz aleksandrin-ske
teologije prodrla u
luteranstvo. Tu su
sveti brojevi (apo-
kaliptiki brojevi) iz
Biblije, njihovi zbro-
jevi, produkti, poten-
cije, izraeni muzikim
sredstvima, odnosno u
muzikom stavku:
tako broj 7 za
stvoritelja, stvaranje,
poetak, kraj; br. 12 za
apostole, crkvu,
vjernike (npr. u Credu
i z Messe in h rije
credo javlja se 7 x 7
= 49 puta; in unum
De-um 7 x 12 = 84
puta; fuga Patrem
omnipotentem ima 84
CRKVENI KONCERT
U BACHOVO DOBA
takta, to je B. SVO-Iz
Muzikog rjenika J. G.
Walthera, 1732 jeruno naznaio);
g
tor; kranski ^
teocentriko-sim
kim shvaanjem
svjestan graanin koji revolucionarnom smjelou ru:
ce starih zakona i dogma; Bacha zanosi i kombinatorika
like brojeva i realistiko ocrtavanje psiholokih momen
je iskreno religiozan; podreuje religioznom osjeanju
oznoj dogmi svoju muziku misao, ali se istodobno ]
predaje radosti umjetnikog stvaralatva i radosti zanatski
rivanja, razmiui granice svoje umjetnike koncepcije
izvan religioznih okvira. Gledajui, kako se Bachov ivot
naoko jednostavno i normalno, u svakodnevnom marljivo;
u sferi profesionalnih, poslovnih i obiteljskih problema,
navajui golemu snagu i sugestivnost njegova muzikog
i u grandioznim dramskim scenama i u intimnim lirskim
mora se konstatirati, da je B. duboko i intenzivno, s isl
ljudskim osjeajem posmatrao i proivljavao ivot oko sel
je jasno uoavao svakidanje probleme sredine u kojoj j
odnos te sredine prema sebi i svoju vlastitu vrijednost, k
toliko snage i dubine i u tako velianstvenim oblicima i
rima mogao ocrtati slike najrazliitijih raspoloenja i ka
Bachova je snaga u onom, da tako kaemo, pramuzikar
iskonski muzikantskom osjeanju tenje, da sve, to
ostvari u muzici; stoga njegovu pojavu ne treba prom
prizvukom tragike, nego ivotne punine i slojevitosti
punim dahom udisao ivot i izgarao u plemenitom naj
ga prenese u muziku; on je duh silovite snage, esto nesa
strastvenosti, lake razdraljivosti i plamene srdbe, kad s
njemu nepravedno postupa, a pomirljiv i predan, ako se
u njegovo pravo; bio je osjeajan, dobar otac i dobar k
pouzdan uvar svog posla i doma, savjestan uitelj; n
ovjek isprazna mudrovanja, dalek od svijeta, nego tri
otrouman mislilac kojemu nije bilo strano ni lirsko san
ovjek zdrave sri, duhovit i otar kritiar negativnih
naklonjen radostima ivota, ali i ozbiljan luteran, koji be;
oekuje kraj ivota. Te svoje unutarnje protivurjenosti
izrazio i sjedinio u svom stvaralatvu snagom udesne
dualnosti; on ih je nastojao meu sobom pomiriti, jer i
ne mogavi izai iz ljuture svog religioznog shvatanja -
trao bogom odreenim pojavama; ali upravo kao snaan
duh, koji je gledao daleko ispred sebe i svog vremena, <
it avom svom djelu i mimo svoje volje morao c
odraz jedne nepobitne ivotne istine, koju je svakako pod
osjetio: ivotni proces je neprekidna borba.
injenica, da je Bachovo pravo znaenje shvaeno i
prvoj polovini XIX st. zahtijeva da se promotri odnos
njemu nakon njegove smrti. Za svoje sugraane B. je bio
izmeu mnogih Thomaskantora, a njegova dvorska tituls
furstlicher Sachsischer Hofcompositeur, Kapellmeister und tor
Chori Muici in Leipzig) bila im je trn u oku. Gradski r je
na sjednici vijea, dan nakon Bachove smrti izvijestic
Schule brauche einen Kantoren und keinen Kapellmeisl
3. kao kabalistika alfabeta izraenog brojevima 124 (ti
i ostatak flamanskih, odnosno renesansnih postupaka), np
je 2 4- 1 + 3 -- 8 = 14, J. S. BACH je 9+18-1-2 + 1^3^-
tema prve fuge u zbirci Vohltemperiertes Klavier ima 14
u posljednjoj koralnoj obradbi Vor deinen Thron prvi rr
redak ima 14 tonova, itava melodija 41.
Nijedan muz
XIX st. nema
tenzivno i iscrpi
en ivot i d;
ali ni jedan ne
toliko problema!
Protivurjenost <
nost vremena i
u kojoj je ivio,
rjenost i sloene
ke prakse, ui
nasljea, odrazi
u punoj mjeri u
sloenom djelu
nosti. B. je bio
meno sjajan impi
bujne fantazije i j
tehniar; on je r
pjesnik i uenj
perimentator; o
dubok filozof i
graanin pun 1
strog konzervati
dagog i najsmjel

J. S. BACH. Poetak Ciacone iz sonate u d-molu za violinu solo, autograf

BACH 103

Njegova je smrt zabiljeena samo u jednim novinama. Rijetki i
veoma skromni epitafi, meu kojima je bio i Telemannov Sonet
(1754), nisu mnogo izmijenili sliku te ravnodunosti. Rektor
Thomasschuh, Ernesti, u svom izvjetaju od 4. V 1751 ne spominje
Bacha. Istom 1754 objavljen je nekrolog, to su ga napisali C.
Ph. E. Bach i Fr. Agricola; to je ujedno i najstarija Bachova
biografija, sastavljena na temelju usmene predaje, anegdota,
linih zapaanja, ujedno i prvi dodue povran pregled
djela iz tada jo potpune zaostavtine. Bachovi rukopisi podijeljeni
su poslije njegove smrti izmeu njegovih sinova, Friedemanna i
Philippa Emanuela. Veinu rukopisa prikupio je kasnije G. P61-
chau, bibliotekar berlinske Singakademie iz ostavtine C. Ph. E.
Bacha i Ch. F. G. Schwenckea (nasljednika C. Ph. E. Bacha). Vei
dio materijala iz tih i drugih rukopisa dolazi tada u Preussische
Staatsbibliothek (dananja Offentliche Wissenschafts~Bibliothek u
<fjG#tft-
Bachovo
pismo J. F. Kl emmu u Sangerhausen
Berlinu). Dionice kantata
dobiva Anna Magdalena
Bach i predaje ih gradu
Leipzigu (danas u crkvi sv.
Tome). Dio ostavtine koji
je doao u ruke
Friedemanna ne moe se
tano slijediti; on je oko
1770 jedan dio prodao,
drugi ustupio Forkelu, a
1778 je neke rukopise
preko J. J. Eschenburga
dao na licitaciju. Preko
Forkela je dosta materijala
otilo na razne strane;
neto je dolo do Zeltera (i
Mendelssohna) i Nagelija.
U XVIII i XIX st. naen je
manji broj autografa kod
Kirnbergera, Clementija,
Brahmsa i F. Hausera u
Miinchenu, J. F. Nauea u
Halleu itd. U drugoj
polovini XVIII st. B. ipak
nije bio sasvim
zaboravljen. Njegovi
uenici uvali su djela u
prijepisima, ona su se
studirala i navodila u
udbenicima. Uzak krug
profesionalnih muziara
veoma je cijenio Bacha, ali
neposredni potomci su,
slino kao i Bachovi
suvremenici, cijenili samo
velikog orguljskog virtuoza,
improvi-zatora i majstora
kompozicijske tehnike, a
nisu spoznali veliinu stvaralake linosti: izmeu 17501800
niti jedno Bachovo djelo nije tampano, a jedva da je i izvoene
No vrijeme koje je trailo kontinuitet s prolou, mlada
historijska nauka, interes za stvaralaku individualnost, sve je to
uinilo, da je na prijelazu
u XIX st. naglo poeo rasti interes za Bachovu muziku. Zelter,
Rochlitz, pa Goethe, Mendelssohn, E. T. A. Hoffmann, Ch. D.
Schubart i drugi, bili su privueni snagom Bachova genija. Isto-
vremeno pojavljuje se zanimanje za Bachovu umjetnost u Engles-
koj (A. F. C. Kollmann, Ch. Burnev). Poinje i tampanje nekih
Bachovih (uglavnom manjih instrumentalnih) djela u Njemakoj,
Engleskoj, vicarskoj. Odsudna prekretnica je svakako izvedba
Matthauspassiona pod ravnanjem Mendelssohna (u Leipzigu,
11. III 1829). Nakon toga zapoinje tzv. Bachova renesansa, u
kojoj su vanu ulogu odigrali H. G. Nageli J. N. Schelble, A.
B. Marx, J. Th, Mosevvius, pa izdavai Kollmann (London),
Hoffmeister & Kuhnel i Breitkopf & Hartel (Leipzig), Simrock
(Bonn) i dr. God. 1850 osniva se u Leipzigu pod vodstvom Schu-
manna, Liszta, Moschelesa, Spohra i drugih Bach-Gesellschaft
(-> Muzika drutva) sa zadatkom da objavi cjelokupno izdanje
Bachovih djela. Nauno istraivanje Bachova ivota i djelatnosti
zapoinje C. L. Hilgenfeldtj a nastavljaju C. H. Bitter, Ph. Spitta
(najvaniji Bachov biograf u XIX st.), A. Schweitzer, Ch. S.
Terry, A. Schering i itav niz drugih. God. 1900, poto je Bach--
Gesellschaft svoj zadatak ostvario, utemeljeno je novo drutvo,
Neue Bach-Gesellschaft, kojemu je svrha
organiziranje izvedaba Bachovih
kompozicija, objavljivanje praktikih i
pedagokih izdanja i poticanje naunih
istraivanja, a 1946 osnovano je Inter-
nacionalno Bachovo drutvo (u
Schaffhausenu) pod vodstvom A.
Schweitzera. B. je osvojio svijet. Razvoj
historijskih muzikih stilova novijeg doba
(neobarok, neoklasika) ukazao je na neis-
crpnu vitalnost Bachove muzike koja
postaje ishoditem razliitih pravaca u
muzici XX st. Bachovo djelo jedna od
najveih manifestacija evropske kulture
postalo je svojina itavog ovjeanstva.
DJELA. U ovom popisu Bachovih kompozicija
ne navode se one, za koje post oji vie ili manje
opravdana sumnja da nisu njegove (iznimka su
jedino neke kant at e, koje se navode zbog
kont inuit et a u numerir anju). ORKESTRALNA. 6
Brandenbur gi sche Konzert e: I, u F- dur u; I I, u
F- dur u; III, u G- dur u; IV, u G-duru; V, u D-duru
i VI, u B-duru, svi 1721. 8 koncerat a za kl avir
(embalo) : d- mol , E- dur, D-dur, A-dur, f-mol , F-
dur, g- mol i d- mol svi, oko 173033 (potpuno su
original ni u najboljem sluaju koncerti u d-mol u i E-
duru, dok su ostal i vjerojatno preradbe t uih i
nesauvanih Bachovih viol inskih koncerata); 3
koncert a za 2 kl avira: I, u C-duru, oko 172730;
I I , u c-mol u, oko 1730; III, u c-molu, 1736 (oba su
koncerta u c-molu preradbe, i to prvi preradba
nesauvanog koncert a za 2 viol ine u d-mol u, a drugi
sauvanog koncert a za 2 viol ine u d-molu); 2
koncert a za 3 klavira: d- mol i C-dur, oko 1730
33 (oba su djela preradbe nepoznatih, t uih
kompozicija); koncert za 4 kl avira u a-mol u, oko
173033 (preradba Vival dijeva koncerta za 4
viol ine u h-molu op. 3 br. 10);
2 koncerta za violinu: a-mol i E-dur, oba oko 1720;
koncert za 2 violine u d-molu,
oko 1720; koncert za flautu, violinu, klavir i gudae
u a-molu, oko 1730 (zapravo
preradba vlast it og preludija i fuge u a-molu za
klavir i 2. stavka or guljske sonat e
u d-mol u). etiri uvertire (suite) : I, u C-duru, oko
1721; II, u h-molu sa koncer-
t antnom flautom, oko 1721; III, u D-duru i IV
7
, u
D-duru, obje oko 172730.
KOMORNA. 3 t r io-sonat e: I, u C- duru, oko
1720; II, u G-duru oko 1720
i III, u F-duru; 8 sonata za viol inu i kl avir : h-mol, A-dur, E-dur, c- mol , f-mol,
G-dur, e- mol , c-mol , sve oko 1720; 3 sonate za viol inu sol o: g- mol , a-mol ,
C-dur , oko 1720; 3 part it e za viol inu sol o" h- mol , d- mol , E-dur, oko 1720;
6 suit a za viol onel o sol o: G-dur, d-mol , C-dur, Es- dur, c-mol , D-dur, sve
oko 1720 (posl jednja je za viol u pomposu); 3 sonate za viol u da gamba i klavir:
G-dur, D-dur, g- mol , oko 1720; 4 sonate za fl autu i klavir: h- mol , A-dur, e-mol ,
E-dur , oko 1720; part it a za fl aut u sol o u a-molu, oko 1720. KLAVIRSKA.
15 dvogl asnih i 15 troglasnih invencija, oko 172023 (troglasne invencije nose
i naziv Si nfonie); 6 tzv. Englische Suiten, poet kom 1722; 6 t zv. Franzosische
Sui ten, oko 1722; suite u a-mol u i Es^duru, oko 1722; 6 partita (obj. pojedinano
172631, a zajedno kao I sv. zbirke Kl avi erii bung, 1731); part it a u h-mol u
(obj. u II sv. zbirke Kl avi eriibung, 1734); Das Wohltemperierte Klavier, I (zapoet
1720, zavren vjerojat no 1722; sadrava 24 preludija i fuge u svim tonalitet ima);
Das Wohl temperi erte Klavi er, II (ovom svesku B. nije nikada dao t aj naslov;
sadrava t akoer 24 prel udija i fuge u svim t onal it et ima; prema Al t nikolovu
prijepisu, zavren je 1744); Itali eni sches Konzert u F-duru (obj. u II sv. zbirke
Klavieriibung, 1735); Aria mit 30 Verdnderungen (tzv. Goldberg-Variationen,
obj. kao IV sv. zbir ke Klavi eriibung, 1742); 4 Duetta (obj. u III sv. zbirke Kla
vi eriibung, 1739); sonata u D-duru, 1704; 9 mal ih prel udija, oko 1720-21;
6 mal ih prel udija, oko 1720; 5 mal ih preludija, oko 1720; prel udij i fuga u A-
-duru, oko 1709 i u a- mol u, oko 1717 (Weimar); fuga u a-molu; 7 fuga iz zbirke
Klavierbuchl ein: e-mol , C-dur, a-mol, d-mol, A-dur, C-dur, C-dur, 1720;
5 fuga: e-mol, G-dur, a- mol , a-mol, e-mol ; fugat o u e-molu; Kromati sche Fan-
t asie und Fuge u d-molu, oko 1725; fantazija i fuga u a-molu, oko 1725; tokat e
u fis-molu i c- mol u, oko 1720; 5 tokat a: D- dur, d-mol , e- mol , g-mol , G-dur,
oko 170910; Capri ccio sopra la lontananza del suo fratello dilettissimo u B-duru,
1704; Capriccio in honorem J. Chr. Bachii u E-duru, oko 1704; Ari a variata alla
mani era i taliana; vie pojedinanih suitnih stavaka. ZA ORGULJE. est
sonata: I, u Es-dur u; II, u c-molu; III, u d-molu; IV, u e-mol u; V, u C-duru i
VI, u G-duru, sve oko 1727. Passacagl i a u c- mol u, oko 171617. Preludiji i
fuge: a-mol, e-mol, c- mol , oko 1703; C-dur, D-dur, e-mol, g- mol , a-mol, G-dur,
sve oko 1709; A-dur, f-mol , c-mol, oko 1716; g-mol, oko 1720 (poznat a i pod
nazivom Fant asie und Fuge)\ G-dur, d-mol, oko 1724; C-dur, oko 1730; e-mol,
h-mol , oko 172736; Es-dur (obj. u III sv. zbirke Kl avi erii bung, 1739), C-dur,
oko 1744. Tokate i fuge: F-dur, oko 1716; d-mol (tzv. Dori sche), oko 172736;
j - u
d-mol (u Weimaru), C-dur (Cothen). Fant azija i fuga u c-mol u, oko 1712
16.
Prel udiji: C-dur, a-mol , G-dur. Fuge: c-mol (t ema G. Legrenzija), g-
mol ,
h-mol (t ema A. Corel l ija), c- mol . Fantazije u G-duru i C-duru; Fant asi a
con
imitazione u h-mol u; Canzona u d-molu; koncertne obradbe prema djel ima
princa
Johanna Ernst a Weimarskog i prema viol inskim koncert ima A. Vival dija
op.
3 br. 6 i 11, op. 7 br. 5, i prema nepoznat im uzorcima; koralne obradbe u zbir
kama: Orgelbi i Mei n (46 stavaka), oko 170823; 18 Chordle, 174749; Kla
vi erii bung, III sv. (20 koral a), 1739; Sechs Chordl e, 1747; vel ik broj koralnih
obradbi u rukopisnoj Kirnbergerovoj zbirci, kao i pojedinano na raznim mje
stima; 4 koralne partite; Eini ge canonische Verdnderungen ii ber das Wei hnachts-
li ed Vom Hi mmel hoch, da komm i ch her, 1747. BEZ ODREENE NA
MJENE: Das Musi kali sche Opfer na temu Fr idrika II (2 r icercara, 9
kanona,
1 kanonska fuga, 1 trio-sonata u c-molu), 1747; Di e Kunst der Fuge, 1751.
VOKALNA: Messe i n h, izmeu 1733 i 1739 (prer . nakon 1740, i od st avka
104 BACH

Osanna dalje, muzika nije originalna, ve je nainjena prema st avcima iz ranijih
Bachovih kant ata; naziv Hohe Messe dobilo je ovo djelo u XIX st .); Matthdus-
passi on (t ekst : Picander ), izv. 1729; Johannespassi on (t ekst djelomice prema
B. H. Brockesu)j izv. 1723; Marcuspassion, izv. vjerojatno 1731 (muzika se nije
sauvala, ali se pojedini stavci mogu rekonstruirati, jer pripadaju drugim Bachovim
vokalnim djel ima); u nekrologu Ph. E. Bacha i J. Fr. Agricole spominje se jo jedna
do danas nepoznata pasija; Wei hnachtsorat ori um, izv. 1734 (sastoji se got ovo
iskljuivo od parodiranih stavaka Bachovih kantat a); Oster orator ium, oko 1736
(zapravo parodija jedne Bachove svjet ovne kantat e); Hi mmelfahrt soratori um,
1735 (zapravo kant ata Lobet Gott in sei nen Rei chen). Kant ate (do br. 189 zadr-
ana je numeracija prema izdanju cjelokupnih Bachovih djela, to ih je obj. Bach-
Gesellschaft; od br. 190 preuzeta je numeracija Schmiederova t ematskog popisa
Bachovih kompozicija): 1 Wi e schon leucktet der Ai orgenstern 1725; 2
Zeit, 1735; 15. Denn du tvirst mei ne Seel e (djel o J. L. Bacha) , 1704; 16. Her,
Gott, di ch loben zvi r, 1726; 17. Wer Dank opfert , 1726; 18. Glei ch w\ e der Regen
und Schnee, oko 1715; 19. Es erhub sich ein Streit, 1726; 20. O Ei vigkeit, du Don-
nerzvort, 1724; 21. Ich hatte vi el Bekummerni s, 1714; 22. Jesus nahm zu sich die
Zzvolf e, 1723; 23. Du zvahrer Gott und Davi ds Sohn, 1723; 24. Ei n ungefdrbt
Gemii te, 1723; 25. "5 ist ni chts gesundes an mei nem Lei be, 1723; 26. Ach wi e
f\\uchtifl ach ZVie nichtiS 1724* 27 ^y/i>y 7nP7 cr vrti ytn"hfi wtiy mivj V*MA ~T T~y&

Kt 1*vVix1,^^*. lw*..u..w ^^*b. j,~j,dig in die Luft); 37. wer da glaubet und ge~ t auft
zvird, 1724; 38. Aus ti efer Not schrei ich zu dir, 1724; 39. Br\ch dem Hun-grigen
dein Brot, 1726; 40. Dazu i st erschienen der Sohn Gott es, 1723, 41. Jesu, nun sei
geprei set, 1725; 42. Am Abend aber desselbigen Sabbats, 1725; 43. Gott f dhret auf
mi t Jauchzen, 1726; 44. Si e zverden euch in den Bann t un, 1724; 45. Es ist dir
gesagt , Mensch, zvas gut i st, 1726; 46. Schauet doch und sehet , 1723; 47. Wer
sich selbst erhohet , 1726; 48. Ich elender Mensch, 1723; 49. Ich geh und suche mit
Verlangen, 1726; 50. Nun ist das Hei l und di e Kraft , oko 173550; 51.
Jauchzet Gott i n allen Landen, 1730; 52. Falsche Welt, di r trau i ch ni cht, 1726;
53. Schlage doch, gezviinschte Stunde, oko 1730? (ova kantata po svoj prilici nije
Bachova); 54. Wi derst ehe doch der unde, 1714; 55. Ich armer Mensch, ich
Sii ndenknecht, 1726; 56. Ich zvill den Kreuzstab gerne tragen, 1726; 57. Selig ist
der Mann, 1725; 58. Ach Gott, zvie manches Herzeleid, 1727; 59. Wer mi ch
liebet, der zvird mein Wort halt en, oko 1723; 60. O Ezvi gkei t, du Donnerzvort,
_ / i_._ _______ s. ,-_ \r ___ i__........... j___ r r. . j . . . n ,

1724; 70. Wachet, betet, seit bereit, 1716 ( II verzija 1723); 71. Gott ist mein Konig,
1708; 72. Alles nur nach Gottes Wi llen, 1726; 73. Herr, zvi e du zvi llst, so schicks
m}t mir, 1724; 74. Wer mi ch li ebet, der zvird Wort halt en, 1725 (-* br. 59); 75.
Di e Elenden sollen essen, izvedeno 1723; 76. Die Hi mmel erzdhlen die Ehre Gottes,
1723; 77. Du solist Gott, deinen Herren, lieben, 1723; 78. Jesu, der du meine Seele,
1724; 79. Got t, der Herr, i st Sonn und Schild, 1725; 80. Ei n f et e Burg, 1715;

1726; 89. Was soli ich aus dir machen, Ephrai m, oko 1723; 90. Es reifet euch
ein schrecklich Ende, 1723; 91. Gelobet seist du, Jesu Christ, 1724; 92. Ich hab in
Gottes Herz und Sinn, 1725; 93. Wer nur den lieben Gott Idsst zvalten, 1724; 94.
Was frag i ch nach der Wel t, 1724; 95- Chri stus, der i st mei n Leben, 1723; 96.
f-fovr C.hv-int Aor oivSao ClnttC .'nhn TT> A ' O"7 7w flllcvt ttlfiinfiti Tnten T71 A n8
getreuer
getreuer Hirt, 1731; 113. Herr Jesu Christ, du hochstes Gut, 1 7 4 ; 4.

,
liebe Chri sten, sei d getrost, 1724; 115. Mache di ch, mein Geist, bereit, 1724; 116.
Du Friedefurst, Herr Jesu Christ, 1724; 117. Sei Lob und Ehr dem Hochsten Gut,
oko 1731; 118 O Jesu Christ meins Lebens Licht 1748; 119 Preise Jerusalem
_ _ _ , _ _______________ . ___________ ........ ........ ......... ..... ..... ....... ........ ......... .. _, . . . . ^ , _ J i*U. t^l JfrUIrLH f J J. A. t ^ .
Wort, 1725; 127. Herr Jesu Cri st, zvahr'r Mensch und Got t, 1725; 128. Auf
ChristiHimmelfahrt allein, 1735; 129. Gelobet sei der Herr, mei n Gott, 1727; 130.
Herr Gott, dich loben alle zvi r, 1724; 131. Aus der Ti efe ruf e i ch, 1707; 132. Be-
reitet die Wege, 1715; 133. Ich freue mich in dir, 1724; 134. Ei n Herz, das seinen
Jesam l ebend zveiss, 1724 (to je zapravo parodija idue kant ate); 134 a. Di e Zeit,
di e Tag und Jahre macht, 1719; 135. Ach Herr, mich armen Sunder, 1724; 136.
Erforsche mi ch, Gott, und erfahre, mei n Herz, 1723; 137. Lobe den Herren, den
mdchtigen Koni g der Ehren, 1725; 138. Warum betrubst du dich, mein Herz, 1723;
139, Wohl dem, der sich auf seinen Gott, 1724; 140. Wachet auf,ruft uns die Sti mme,
1731; 141. Das ist je gezvisslich (nedovreno; po svoj prilici djelo G. Ph. Tele-
manna); 142. Uns i st ei n Kind geboren (pripisuje se J. Kuhnauu); 143. Lobe
den Herrn, mei ne Seele, oko 173550; 144. Nimm, zvas dein ist und gehe hin,
1724; 145. Auf , mein Herz, des Herren Tag, 172829; 146. Wir mu'ssen durch
viel Triibsal, 173144; 147. Herz und Mund und Tat und Leben, 1716 (II verzija
1723); 148. Bringet dem Herrn Ehre seines Namens, 1723; 149. Man singet mit
Freuden vom Si eg, oko 1723; 150. Nach dir, Herr, verlanget mich (vjerojatno nije
Bachovo djelo); 151. Su'sser Trost, mei n Jesu kommt, 1725; 152. Tritt auf di e

Herze haben, 1726; 170. Vergniigte Ruh,beliebte Seelenlust, 173132; ]
dein l\ame, so ist auch dein Ruhm, 173036; 172. Erschallet, ihr L 173.
Erhohtes Fleisch undBlut, oko 1730 (parodija idue kantate); 1
lauchtster Leopold, 1717; 174. Ich li ebe den Hochsten, oko 1729; 1
seinen Schafen mi t Mamen, 173536; 176. Es ist ein trotzi g und v
oko 1735; 177. Ich ruj zu di r, Herr Jesu Christ, 1732; 178. Wo Go
nicht bei uns hd'lt, 173544; 179. Siehe zu, dass deine Gottesfurcht
Schmii cke dich, 0 liebe Seele, 173544; 181. Lei chtgesinnte Flatterg
182. Himmelskonig, sei millkommen, 1714; 183. Sie zverden euch in dt
1725; 184. Erwunscht.es Freudenli cht, 1724; 185. Barmherziges Herz
Liebe, 1715; 186. Argre di ch, o Seele, ni cht, 1716 (prer. 1723); i
alles auf dich, 1726; 188. Ich habe meine Zuversicht, oko 1728 (po sve
Bachovo djelo); 189. Mei ne Seel e riihmt und preist (vjerojatno n
djel o); 190. Si nget dem Herrn ein neues Lied (nedovreno), 1724?;
in excelsis Deo, oko 1740 (nije kantat a; t ekst sadrava 3 odlom
Glorta, Alesse in k); 192. Nun danket alle Gott, oko 173034; 1
(Pforten) zu Zion, 1738 ? (nedovreno; djelomino parodija idu 193 a.
Ihr Hduser des Himmels, 1727; 194. Hochsterzvunschstes 1723; 195. Dem
Gerechten mus das Licht , 1724? ( I I verzija oke 196. Der Her r
denket an uns , 1708; 197. Got t i st uns ere Zuv ili 1738; 198.
Lass, Fii rstin, lass noch einen Strahl, 1727; 199. schzvimmt im Blut,
1714; 200. Bekennen zvi ll i ch seinen Namen ok
201. Der Streit zzvischen Phoebus und Pan Geschzvinde, gesehu
202. Weichet nur, betriibte Schatten, oko 171723; 203. Amo
204. Von der Vergnugsamkeit. Ich bin in mir vergnugt, oko 172
Der zufriedengestellte Aeolus. "Zerreisset, zersprenget, zertriimmert
1725; 205 a. Blast Larmen, ihr Fei nde, 1734 (parodija prethodne k;
Schleicht, spielende Wellen, 1733; 207. Vereinigte Zzoietracht der
Saiten, 1726; 207 a. Auf schmetternde Tone, 1734 (parodija prethoc
208. Was mir behagt , ist nur die muntre Jagd, 1716 (2 verzije); 209.
sia dolore, oko 1729; 210. O holder Tag, erzvii nschte Zeit, oko 17^
angenehme Melodei (parodija prethodne kantate), 1735; 211. Ka
>>Schweigt stille, plaudert nicht, oko 173235; 212. Cantate en bu
hahn en neue Oberkeet, 1742; 213. Herkules auf dem Scheidezveg
sorgen, lasst uns zvachen, 1733; 214. Tonet, ihr Pauken! Erschallet,
J733; 215. Prei se dein Glii cke, gesegnetes Sachsen, 1734; 216. Veri
senstadt (nedovreno) 1728. (Kantate br. 36, 173 a i od 201 do 216 s'
karaktera; izgubljene kantat e nisu uzet e u obzir). Pjesme (samo je jt
njegova Vergi ss mei n ni cht). CRKVENA: et iri male mise 1
F-dur, A-dur , g-mol , G-dur ( sast oje se samo od st avaka Kyri e i (
je najkasnije oko 1737 sastavio prema ranijim vl ast it im djelima).
1723 (preraen oko 1730). Mot eti: O Jesu Christi, mei n's Lebens L
i inst rument al nu pratnju, oko 173637; Si nget dem Herrn, za 8
172627; Der Gei st hilft unsrer Schzvachhei t auf, za 8 glasova, i;
dich nicht, za 8 glasova oko 1726; Komm, Jesu, komm, za 8 glasova
Jesu, mei ne Freude, za 5 gl asova, 1723; Lobet den Herrn, alle Heic
zbor i b. c. oko 172334; Sei Lob und Preis mit Ehren, za 4 glasa. ]
(vjerojatno obradbe tuih djela); Christe eleison. etvoroglasne c
tovo 400 protestantskih korala (371 koral nalazi se u proirenom II
Bachovih korala, koji je 1834 obj. G. F. Becker; II izd. priredil i su
i J. Ph. Kirnberger, 178487, a I izd. Ph. E. Bach 176569").
Pojedinana Bachova djela t iskana su za njegova ivota i po;
smrti. Prvo cjelokupno izdanje Bachovih djela (sauvanih) objavio je
schaft od 1851 do 1899 u 46 svezaka; 1932 objavljen je jedan dod
1948 izdana je u Ann Arboru (Michigan, SAD), nova naklada svih
Okolnost , da je to izdanje u mnogoemu zastarjelo, nepotpuno i da
principima dananje muzike nauke, izazvala je potrebu za novim,
izdanjem cjelokupnih Bachovih djel a. O prosl avi 200-godinjice
smrti preuzeli su dunost pripremanja novog cjelokupnog izdanja n>
ustanove Johann-Sebastian-Bach Institut u Gott ingenu i Bach-Archiz
God. 1955 izali su prvi svesci (Barenreiter-Verlag u Kasselu) tog no^
izdanja (Neue Ausgabe sdmtlicher Werkej koje e objavl jivat i sva
djelo u autentinom obl iku i u preradbama, uz kritike komentare (k
izdanja). Pretpostavlja se da e ovo izdanje bit i dovreno kroz 15
cjelokupno izdanje Bachovih djel a postoje i izdanja sveukupnih dj
struke, tako za orgulje: Sdmtliche Orgelzverke (8 sv.) u redakciji E,
(Brei tkopf & Hdrtel, Leipzig); Ouevres completes pour Vorgue (6 sv.'
M. Duprea (do 1940, Bornemann, Pariz); Organ Works (15 sv.; Noveli
nadalje djela za klavir : Sdmtli che Klavi erzverke (7 sv.) u redakciji ]
(Steingrdber, Leipzig, 188088); zbirka sviju koncerata obj. je u
Scheringa {Eulenburg, Leipzig, 192431), a 4-gl . korale izdao je C
pod naslovom Bach's Four Part Chorales (3 sv.; Cambridge, 1915,
Neue Bach-Gesellschaft objavilo je praktina izdanja i uglavnom mi
te novootkr ivena Bachova djela, u 47 godit a, 190148.
LIT.: BIBLIOGRAFIJA, POPISI IZDANJA, PISMs
MENTI: A. Ddrf fel , Themat isches Katal og der Instrument alwerke
Leipzig 1867. A. Schering (urednik), Bach-Jahrbuch (izd. Neue I
schaft), 190439, IXXXVI, godita 194048, XXXVII XI.
1
u jednom svesku. M. Schnei der, Verzeichnis der bisher erschie
ratur iiber J. S. Bach, Bach-Jahrbuch, 1905. M. Sei ffert, Zu:
Gesamtausgabe von Bachs Werken, ibid., 1906. M. Schneider, T
Ver zeichnis der musi kal ischen Werke der Famil ie Bach, ibid.
Isti , Neues Material zum Verzeichnis der bisher erschienenen Lil
J. S. Bach, ibid., 1910. J. Schreyer, Beit rage zur Bach-Kritik (2
den i Leipzig 191012. G. Frotscher, "Obersicht Iiber die wicht igi
sehrift en erschienenen Aufsat ze iiber J. S. Bach 19151918, Bac
1918. H. Tessmer, J. S. Bach im offentlichen Schrifttum seiner
Musikzeitung, Stuttgart 1919, sv. 1118. H. Preuss, J. S. Bachs Bi
Fest gabe fiir J. Zahn, Leipzig 1928. A. Landau, Obersicht iibe -
Schrifttum in Zeit schriften 19281930, Bach-Jahrbuch, 1930. I
Beitrage zur Bach-Kr it ik, I, Kassel 1934. E. Mul ler v. Asozv,
Briefe J. S. Bachs, Regensburg 1938 ( I I izd. 1950). H. T. Davi d
(izdavai), The Bach Reader. A Life of Johann Sebast ian in Letten
ments, New York 1945. W. Schmieder, Thematisch-svst ematischi
nis der musikal ischen Werke von Johann Sebast ian Bach, Leipzi
izd. 1958). W. Schmi eder, Die Handschr ift en J. S. Bachs, Ba
sehrift 1950, Ziirich i95- W. M. Luther, Johann Sebast ian Bach.
(kat alog Bachove izl obe u Gottingenu 1950), Kassel 1950. W,
Das Bachschrifttum 194552, Bach Jahrbuch 1953. K. Geiri ngei
Familv, New York 1954 (franc. prijevod Pariz 1955). G. von Dc
trage zur Chronologie der Werke J. S. Bachs, Trossingen 1958. I
i H. J, Schulze, Schriftstucke von der Hand J. S. Bachs, Bach Dc
Kassel i Leipzig 1963.
BIOGRAFIJE I MONOGRAFIJE: J. F. Agricola i C. Ph. E. 1
mal dreier verstorbener Mitglieder der Sozietat der musikalischen X
ten, Mizler, Musikalische Bibl iothek, Leipzig 1754, 1 (nekrolog).
Lebensbeschreibungen ber iihmter Musikgelehrt er und Tonkiinstl
1784. E. N. Forkel, Ober Johann Sebastian Bachs Leben, Kunst
werke . . ., Leipzi g 1802 ( I V izd. Kassel i Hambur g 1950). J.
Gott, zvann zverd (eh sterben, 1724; 9. Es ii zum Jordan kam, 1724; 8. Liebsl
BACH 105

C. F. A. Williams, J. S. Bach, London 1903. A. Schzveit zer, Johann Se
bastian Bach, le musicien-poete, Paris 1905 (VII izd. 1958; njemako proireno
izd. Leipzig 1908 [novo izd. 1960]; engl. prijevod u 2 sv., London 1911 [XI izd.
1955]; tal. prijevod Milano 1952). A. Pirro, J. S. Bach, Paris 1906 (novo izd.
1949). Ph. Wolfrum, Johann Sebastian Bach (2 sv.), Berlin i Leipzig, 1906
10. Ch. H. Parry, Johann Sebastian Bach. The Story of the Development
of a Great Personal it y, London 1909 (novo izd. revidirao E. Daymond, New
York i London 1936). A. Chybinski, J. S. Bach, Warszawa 1910 (na poljskom).
E. Po3euoe, H. . Eax (H ero poa) . MocKBa 1911. J. Tiersot, J. S. Bach,
Paris 1912 ( II izd. revidirao Bider, 1934). H. Kretzschmar, Bach-Kolleg,
Leipzig 1922 (tal. prijevod pod naslovom j. S. Bach. La Vita e le opere, Torino
1935). W. Dahms, J. S. Bach, Munchen 1924. Th, Gerold, J. S. Bach
Biographie critique, Paris 1925 (novo izd. 1950). Ch. S. Terry, The Origins
of the Family of Bach, London 1925. Isti , Johann Sebastian Bach, London
1928 (njem. prijevod Leipzig 1929; tal. prijevod Milano 1938; III izd. 1949).
E. Borkoivsky, Die Musikerfamilie Bach, Jena 1930. R. Boughton, J. S.
Bach, London 1930. J. Levin, }. S. Bach, 1930. H. Besseler, J. S. Bach,
Berli n 1935- H. J. Moser, J. S. Bach, Berli n 1935. J. Miil ler-Blattau,
J. S. Bach, Leipzig 1935 ( II izd. 1950). R. Steglich, J. S. Bach, Potsdam 1935.
E. Schiitze, Bach-Biichlein fiir jedermann, 1936. W. Gurlitt , J. S. Bach.
Der Meister und seinWerk, Berlin 1936 ( III izd. Kassel 1948). F. Xydoe, Ce6a-
CTHH Eax, MocKBa 1936 (III prer. i dopunjeno izd. Moskva 1953). W. Vetter,
J. S. Bach, Leipzig 1938 (II izd. 1943). W. Hitzig, J. S. Bach, Leipzig 1938.
K. Laux, Der Thomaskantor und seine Sohne, Dresden 1939. E. Borkotv-
sky, J. S. Bach, Jena 1939. T. Jlueanoea, Eax, My3biKajibnaH KJiacHKa XVIII
Bena, MocKBa 1939. K. Hasse, J. S. Bach, Koln 1941. R. Pitrou, J. S.
Bach, Paris 1941. A. Casella, G. S. Bach, Torino 1942. E. Cherbuliez,
J. S. Bach, Olten 1946. H. Keller, J. S. Bach, Lorch 1947. Eva Mary i
Sydney Grezv, Bach, London 1947. R. Malipiero, Bach, Brescia 1948. E.
Fischer, J. S. Bach, Bern 1948. H. Engel, J. S. Bach, Berlin 1950. K. F.
Miiller, J. S. Bach, Wien i New York 1950. C. Valabrega, G. S. Bach, Parma
1950. R. Benz, Das Leben von J. S. Bach, Hamburg 1950. A, Fayol,
J. S. Bach, Paris 1950. B. Paumgartner, Johann Sebastian Bach, Leben und
ses fils; une lignee de musiciens, Paris 1952. J. F. Steffin, J, S. Bach, Hamburg
1953. E. Paccagnella, J. S. Bach, Roma 1962. O INSTRUMENTALNIM
DJELIMA: Debrais van Bruyck, Analyse des Wohltemperierten Klaviers,
Leipzig 1867 (III izd. 1925). P. Waldersee, Vivaldis Violinkonzerte von J. S.
Bach bearbeitet, VFMW, 1885. H. Riemann, Katechismus der Fugenkompo-
sition (3 sv.; sadrava analize djela Wohltemperiertes Klavier i Kunst der Fuge),
i, ine iuites 01 tsach, Uxtord 1924. w. tischer, Zur Chronologie der
Klaviersuiten J. S. Bachs, Kongressbericht Basel 1924, Leipzig 1925. W-
Graeser, Bachs Kunst der Fuge, Bach-Jahrbuch, 1924. J. A. Fuller-Maitland,
The >>48
i(
(2 sv.), London 1925. L. Perrachio, II Clavicembalo ben temperato,
Milano 1926. H. T. David, Die Gestalt von Bachs Chromatischer Fantasie,
Bach-Jahrbuch, 1926. J. Knorr, Die Fugen des Wohltemperierten Klaviers
in bildlicher Darstell ung, Leipzig, II izd. 1926 (obj. na njem., franc. i engl.)-
F. Jb'de, Die Kunst Bachs dargestellt an seinen Inventionen, Wolfenbiittel
1926 (II izd, 1957)- G. Oberst, J. S. Bachs Englische und Franzosische Suiten,
Gedenkschrift fiir H. Abert, Halle 1928. P. VC'ackemagel, J. S. Bach, Bran-
denburgische Konzerte. Einfiihrungen, Berlin 1928. J. A. Fuller-Maitland,
Bach's Brandenburg Concertos, London 1929. F, Dietrich, J. S. Bach's
Orgelchoral und seine geschichtlichen Wurzeln, Bach-Jahrbuch, 1929. E.
Eaglefield-Hull , Bach's Organ Wor ks, 1930. E. Schwebsch, J. S. Bach und
die Kunst der Fuge, Stuttgart 1931 ( I I izd. 1955). J. Miiller-Blattau, Grund-
zii ge einer Geschichte der Fuge, Kassel 1931. D. F. Tovey, A Companion
to the Art of Fugue, London 1932. W. Ehmann, Der 3. Teil der Klavier -
iibung, Musik und Kirche, 1933. H. E. Huggler, J. S. Bach's Orgelbiichlein
(disertacija), Bern 1935. J. Handschin, Die Spielbestimmung der Kunst der
Fuge, Basler Nachrichten, 1937. H. Keller, Unechte Orgelwerke Bachs, Bach-
Jahrbuch, 1937. G. Langer, Die Rhythmik der Bachschen Praludien und
Fugen fiir die Orgel (disertacija), Dresden 1937. C. Gray, The Forty-eight
Preludes and Fugues of J, S. Bach, London 1938. H. Husmann, Die Kunst
der Fuge als Klavierwerk, Bach-Jahrbueh, 1938. H. J. Moser, Bachs
Violinsonaten, ZFM, 1938. A. Schzveitzer i Ch. M. Widor, Ober die Wieder-
gabe der Praludien und Fugen fiir Orgel, Die Orgel, 1940. B. Aiartin, Prak-
tische Anwendung der im Studium der Kunst der Fuge gewonnenen Erkenntnisse,
Bach-Jahrbuch, 194048. S. Taylor, The Choral Preludes of J. S. Bach,
London 1942. H. T. David, J. S. Bach's Musical Offering (2 sv.), New York
1945. E. A. HeopcKUU, CIOHTBI Eaxa RIIH KnaBiipa, MocKBa H JleHHHrpaA
1947. F. Florand, J. S. Bach. L'oeuvre d'orgue, Paris 1947. H. Keller,
Die Orgelwerke Bachs, Leipzig 1948. N. Dufourcq, J. S. Bach, Le Maitre de
Porgue, Paris 1948. L. Misch, Uner kannte Formen im Wohltemperierten
Klavier, MF, 1948. F. Germani, Guida ill ustrativa alle composizioni per
^Surich 1950. A. Lunowt ninluhrung in die >>Kunst der rug, Sebastian Bach,
Hamburg 1950. C. i E. Ernst, Baugehei mnisse der Kunst der Fuge von J. S.
Bach, Heidelberg 1951. R. Gerber, Bachs Brandenburgische Konzerte. Eine
Einfiihrung in ihre formale und geistige Wesensart, Kassel 1951 J E
Hum A Companion to Bach's Orgelbiichlein London 1951

1952. E. Schenk, Das Musikalische Opfer" von J. S. Bach, Wien 1953.
F. Rotschild, A Handbook to the Performance of the 48 Preludes and Fugues
of J. S. Bach, according to the Rules of the Old Tradition, London 1955. A.
Lualdi, L'Arte della fuga di G. S. Bach (sa 40 muzikih primjera), Firenze 1955.
F, Ernst, Der Fl ugel J. S. Bachs, Frankfurt am Main, London i New York
1955' J- F> Paillard, Les Six concerts Brandenbourgeois de J. S. Bach, Paris
i9<;6, L. Czaczkes, Analyse des vv'ohltemperierten Klaviers; Form und
Aufbau der Fuge bei Bach, I, Wien 1956. - R. L. Tusler, The Style of J. S.
Bach's Chorale Preludes, Berkelev i Los Angeles 1956. J. Krey, Bachs Orgei-
musik in der Weimarer Periode (disertacija), Jena 1956. G. Waegner, Die
sechs Suiten fiir das Violoncello allein von J. S. Bach (disertacija), Berlin 1957.
G. Barblan, Guida al Clavicembalo ben temperato di Bach, Milano 1961.
O VOKALNIM DJELIMA: Th. Mosezvius, J. S. Bach in seinen Kirchen-
kantaten, Breslau 1845. Isti, J. S. Bachs Matt hauspassion, Berlin 1852.
R. Franz, Bachs Magnificat, 1863. R. Wustmann, Bachs Matt hauspassion,
Bach-Jahrbuch, 1908. A. Heuss, Bachs Matt hauspassion, Leipzig 1909.
K. Kolb, I. S. Bach i njegovi korali, Sv. C, 1911, 1011. L, Wolff_, Bachs
Kantatentexte, 1913. R- Wustmann, J. S. Bachs Kantatenvverk, Leipzig 1913.
W. Voigt , Die Kirchenkantaten Bachs, 191828. K. Kolb, Ivan Sebastijan
Bach: Muka Gospodina Naega Isusa Krista po Mateju, Sv. C, 1921, 3. W.
Werker, Die Matt hauspassion, Leipzig 1923. Ch. S. Terry, Bach's B-minor
Mass, Oxford 1924. Isti, Bach's Passions (2 sv.), Oxford 1925. Isti, Bach's
Cantatas and Oratorios, Oxford 1925. F. W. Franke, Bachs Kirchenkantaten
(2 sv.), Leipzig 1925. F. Smend, Bachs Johannespassion, Bach-Jahrbuch,
1926. Ch. S. Terryy ]. S. Bach's Cantata Texts, Sacred and Secular, London
1926. B. irola, Johann-a Sebastian-a Bacha vokalna djela, Glazbeni vjesnik,
1927. 2. F. Smend, Bachs Matthauspassion, Bach-Jahrbuch, 1928. W.
Reinhart, Die Auffuhrung der Johannispassion, Leipzig 1933. C. O. Dreger,
Die Vokalthematik Bachs, Bach-Jahrbuch, 1934. B. Lazarevi, Bahove kan-
tate, Put, 1934, 6. W. Liitje, Das architektonische Prinzip der Matthauspas
sion, Zeitschrift fiir Astheti k und allgemeine Kunstwissenschaft, 1936. A.
Schering, Bachs Leipziger Kirchenmusik, Leipzig 1936 (II izd. 1954). E,
Thiele, Die Chorfugen J. S. Bachs, Bern 1936. F. Smend, Bachs h-moll Messe,
Bach-Jahrbuch, 1937. W. Neumann, Bachs Chorfuge (disertacija), Leipzig
1938. A. Schering, Zur Markuspassion, Bach-Jahrbuch, 1939. W. Vetter,
Bachs Vokalitat, PJB, 1939. A. Schering, Cber Kantaten J. S. Bachs (obj.
F. Bl ume), Leipzig 1942. W. Neumann, Handbuch der Kantaten J. S. Bachs,
Leipzig 1947. F. Smend, J. S. Bach, Kirchenkantaten (6 sv.), Berlin 1947
48. N. Dufourcg, La Messe en si mineur de J. S. Bach, Paris 1948. A.
Boult i W. Emery, The St. Matthew Passion. Its Preparation and Performance,
London 1949. W. Blankenburg, Einfiihrung in die h-moll Messe, Kassel i
Basel 1950- A. Diirr, Studien iiber die friihen Kantaten J. S. Bachs (diserta
cija), Gottingen 1950. J. Finl ay, J. S. Bach's weltlichen Kantaten, Gottingen
1950. W. Reinhart, Einige Gedanken zur Praxis der Auffuhrung Bachscher
Chorwerke mit Orchester, Bach-Gedenkschrift 1950, Ziirich 1950. A. Schmitz,
Die Bildlichkeit der wortgebundenen Musik J. S. Bachs, Mainz 1950. R.
Benz, Bachs Passion. Vom Si nn der kultischen Tragodie, Stuttgart 1950.
J. Korts Bach's Weihnachtsoratorium, Amsterdam 1952. W. Reinhart, Die
AurTiihrung der Johannes-Passion von J. S. Bach und deren Probleme, Ziirich
1956. B. Smallman, The Background of Passion Music. J. S. Bach and his
Predecessons, London 1956. L. F. Tagliavini, Studi sui testi delle Cantate
sacre di G. S. Bach, Padova i Kassel 1956. E. Platen, Untersuchungen zur
Struktur der chorischen Choralbearbei tung bei J. S. Bach (disertacija), Bonn
1957. _ j, Chailley, Les Passi ons de J. S. Bach, Paris 1963. O STILU,
TEHNICI, INTERPRETACIJI I DR.: F. Rochli tz, Fiir Freunde der Ton-
kunst (4 sv.), 182432 (lanke o Bachu obj. J. Miiller-Blattau kao Wege zu Bach,
1926). W. His, Forschungen ii ber Bachs Grabstatte, Gebei ne und Antlitz,
Leipzig 1895. M. Krause, Die Auffindung der Gebeine J. S. Bachs, AM,
1895. E. Vogel, Bach-Portrats, PJB, 1896 (Leipzig 1897). G. Wustmann,
Bachs Grab und Bachs Bil dnisse, Aus Leipzigs Vergangenheit, Leipzig 1898.
P. v. Bojanozvski, Das Weimar J. S. Bachs, 1903. M. Schneider, Verzeich-
nis von Bildnissen Bachs, Bach-Jahrbuch, 1905. A. Pirro, L'Esthetique de
J. S. Bach, Paris 1907. F. Hashagen, J. S. Bach als Sanger und Musiker des
Evangeliums, Leipzig 1914. E. Kurth, Grundlagen des linearen Kontrapunkts,
Einfiihrung in Stil und Technik von Bachs melodischer Polyphonie, Bern 1917.
E. Graf, J. S. Bach im Gottesdienst (3 sv.), Bern 1924-33. M. Zulauf,
Die Harmonik Bachs (disertacija), Berlin 1924 ( I I izd. 1935). H. Keller,
Die Artikulation bei Bach, Stuttgart 1926. F. Jodei Die Kunst Bachs, Wolfen-
biit tel 1926. M. A. Souchay, Das Thema in der Fuge Bachs, Bach-Jahrbuch,
1927 i 1930. O. Beyer, Bach, Anmerkungen und Hinweise, Berlin 1928.
H. Bpaydo, K Bonpocy o JiorHKe 6axoBCKoro H3bina, My3biKo3HaHHe, JleHHHrpafl
1928. K. Ziebler, Das Symbol in der Kirchenmusik Bachs (disertacija), Kassel
1930. Ch. S. Terry, J. S. Bach, The Historical Approach, London 1930.
R. Mojsisovicz, Bach-Probleme, 1930. P. Markovac, J. S. Bach, Rije, 1931,
6. Ch. S. Terry, Bach's Orchestra, London 1932. Isti , The Music of Bach.
An Introduction, London 1933. W. Menke, Die Geschichte der Bach- und
Handel-Trompete, London 1934 (obj. na njem. i engl.). J. Miill er, Bach-
-Portrait s, MQ, 1935. G. Herz, J. S. Bach im Zeitalter des Rationalismus
und der Friihromantik (disertacija), Ziirich 1935- H- Preuss, J. S. Bach der
Lutheraner, Erlangen 1935. P. rpy6ep,Bax H TeH^ejii., CoBeTCKaH My3biKa,
I935i 3- J> TWAUH, KpKCTajuiHsaiiHH TeMaTH3Ma_ B TBoptiecTBe Eaxa H ero
npeauiecTBenHHKOB, ibid. B. Lazarevi, Bah, ivot i rad, I935J 141'146.
L. M. kerjanc, J. S. Bach, ivljenje in svet, 1935, u i 12. R. varc, Bach
i Handel, Zvuk, 1935, 4. ^V. Ukmar, Bach-Handel, Pevec, 1935, 36.
Zeta, Ivan Sebastijan Bach, ivot, 1935, 5. A. E. F. Dickinson, The Art of
J. S. Bach, London 1936 ( I I izd. 1950). A. Koberle, Bach, Beethoven, Bruck-
ner, Berlin 1936. A. G. Huber, Auf den Geisteswegen von Bach und Beetho
ven, Strassburg 1938. M. Jansen, Bachs Zahlensymbolik, Bach-Jahrbuch,
1938. H. Besch, Bachs Frb'mmigkeit und Glaube, I, Deutung und Wirklich-
keit, Giitersloh 1938 (II izd. Kassel 1950). W. Hitzig, Bachs Leben in Bildern,
Leipzig 1939. W. Korte, Musik und Weltbild (Bach und Beethoven), Leipzig
1940. H. Hoffmann, Schiitz und Bach, Kassel 1940, M. Milojevi, O sta-
roklasinom stilu i Bahu i Hendlu, Letopis Matice Srpske, 1939, 351, sv. 1.
A. Schering, J. S. Bach und das Musikleben Leipzigs im 18. Jahrhundert, Mu-
sikgeschichte Leipzigs, III, Leipzig 1941. Isti, Das Symbol in der Musik,
Leipzig 1941. K. Gannett Bach's Harmonic Progression, Philadelphia 1942.
W. Blankenburg, Die innere Einheit von Bachs Werk (disertacija), Gottingen
1942. G. Herz, Bach's Reli gion, Journal of Renai ssance and Baroque Music,
1946. L. Schrade, Bach: the Conflict between the Sacred and the Secular,
Journal of the Hist ory of Ideas, New Haven 1946 (u posebnoj knjizi, 1955).
M. Pfender, J. S. Bach, chantre de Dieu, Paris 1947. F. Smend, Luther und
Bach, Berlin 1947, B. de Schloezer, Introducti on a J. S. Bach, Paris 1947.
M. A. Meyer, J. Ph. Rameau et J. S. Bach, Paris 1947. N. Dufourcq,
Un Architecte de la musique: Jean-Sebastien Bach, genie allemand, genie la-
tin?, Paris 1947 (novo izd. 1954). F. Blume, J. S. Bach im Wandel der Ge
schichte, Kassel 1948. M. Dehnert, Das Weltbild J. S. Bachs, Leipzig 1948.
A. G. Huber, J. S. Bach als Meister der Gemtiths-Ergotzung, Ziirich 1948.
- T. Jlmauoaa, My3biKajinaH ApaMaTyprHH Baxa, MocKBa H JleHHHrpaa
1948. A. G. Huber, J. S. Bach als Meister der Farben, Ziirich 1949. G.
Hausszvald (redaktor), J. S. Bach (zbornik), Dresden 1950. W. Blankenburg,
Von der Verwendung von Blechblasinstrumenten in Bachs kirchenmusikali-
schen Werken, Musik und Kirche, 1950. W. Vetter, Der Kapellmeister Bach
Potsdam 1950. R. Steglich, Wege zuBach, Regensburg 1950.F. Smend, J. S.
Bach bei seinem Namen gerufen. Eine Noteninschrift und ihre Deutung, Kassel
1950. H. Raupach, Das vvahre Bildnis J. S. Bachs, Wolfenbiittel 1950.
K. Geiringer, The Lost Bach Portrait, New York 1950. K. Matthdi (redaktor),
Bach-Gedenkschrift 1950, Ziirich 1950. R. Schittenhelm, Der junge Johann
Sebastian, Stuttgart 1950. Bach-Festschrift, 1950, Leipzig 1950. H. Drdger,
i K. Laux (redaktori), Bach-Pr obleme, Festschrift zur Deutschen Bach-Feier,

Bachs, Breslau 1834. C. L. Hilgenfeldt, Johann
u 3 sv.; novo izd. u 2 sv., London 1954; skraeno njemak
106 BACH

1950, Leipzig 1950. K. Schonewolj i K. H. A. Tetzner (redaktori), Bekennt nis
zu Bach. Festgabe zur Deutschen Bach-Feier 1950, Leipzig 1950. W. Mann,
Int roduct ion to t he Music of Bach, London 1950. P. Hi ndetni th, Johann
Sebastian Bach. Ein verpflichtendes Erbe, Mainz 1950 (na engleskom, u prije-
vodu autora, 1953). P. Aldri ch, Ornamentation in J. S. Bach, New York 1951.
H. Besseler, Bach und das Mittelalter, Leipzig 1951. W. David, J. S. Bachs
Orgel n, Kassel 1951. A. T. Davi son, Bach and Handel. The Consummat ion
of t he Baroque in Music, London 1951. W. Krdmer, Goethe und Bach,
Wilhel mshaven 1951. H. P. Schmitz, Uber die Wiedergabe der Musik J. S.
Bachs, Berl in-Dahlem 1951. W. Ehmann, J. S. Bach in unserem Leben,
Wol fenbiit tel 1952. G. i S. Kiek-Pavesi , J. S. Bach, l a cathedrale musicale
du monde, Lausanne 1952. W. H. chei de, J. S. Bach as a Bibl ical -Int er-
preter, Princeton 1952. F. Smend, Bach in Kot hen, Berl in-Dahlem 1952.
W. Emery, Bach's Ornament s, London 1953. J. Matter, Bach eternel, Geneve
1953. W. Neumann, Auf den Lebenswegen J. S. Bachs, Berl in 1953. L.
Schrade, Bach; t he Confl ict bet ween t he Sacred and the Secul ar. New Yor k
1955. H. Bessel er, Funf echt e Bildnisse J. S. Bachs, Kassel i Basel 1956.
A. E. F. Di cki nson, Bach's Fugal Works, London 1956. R. El ler, Zur Frage
Bach-Vivaldi, Kongressbericht der Gesel lschaft fur Musikforschung, Hamburg
1956. L. Ronga, Bach, Mozart, Beethoven, Venezia 1956. U. Si egele,
Komposit ionsweise und Bearbeitungstechnik in der Inst rumental musik J. S.
Bachs (disertacija), Tiibingen 1956. J. Wi tol d, D'ou vient l 'art de Bach,
Pari 1957. G. Hausswal d, Zur Stilistik von J. S. Bachs Sonat en und Partit en
fur Viol ine allein, AFMW, 1957. R. Stegl i ch, Uber die kant able Art der
Musik J. S. Bachs, Ziirich 1957. H. J. Moser, Bachs Werke, Kassel 1964.
N. Ha.
3. VVilhelm Friedemann, kompozitor i orgulja (Weimar,
22. XI 1710 Berlin, 1. VII 1784). Najstariji sin Johanna Seba-
stiana koji ga je poduavao orgulje, klavir i kompoziciju i za
njega sastavio Klavierbiichlein, angefangen in Cothen . . . 1720, s
vlastitim i neto tuih kompozicija
(autograf danas u biblioteci Yale
Universityja u New Havenu). Od
1723 W. F. je pohaao kolu sv.
Tome, a od 1729 studirao pravo te
filozofiju i matematiku na
Univerzitetu u Leipzigu. God.
172627 boravio je u Merseburgu
i uio violinu kod J. G. Grauna.
Poto je zavrio studije, 1733 do-
biva mjesto orguljaa crkve sv.
Sofije u Dresdenu, gdje je
ostao do 1746. Ondje je kom-
ponirao veinu svojih najzna-
ajnijih instrumentalnih djela; uz
to je i poduavao (uenik mu je
J. G. Goldberg). God. 1746
postao je u Halleu orgulja u
Liebfrauenkirche i gradski
muziki direktor (Director
musices) to je obuhvaalo dunosti sline
oevoj slubi u Leipzigu: komponiranje kamata (nedjeljnih i
blagdanskih) za tri glavne mjesne crkve, voenje kolskog i gradskog
zbora te jednog Collegium Musicuma. U Halleu je stekao velik
ugled osobito kao orguljski virtuoz i improvizator; imao je i
nekolicinu nadarenih uenika (J. S. Petri, F. W. Rust) ali je zbog
opetovanih nesuglasica s pretpostavljenim crkvenim vlastima 1764
napustio slubu i 1770 preselio u Braunschweig. Otada nije vie
imao stalno namjetenje nego je uzdravao sebe i obitelj
koncertiranjem i poduavanjem, zapadajui u sve veu oskudicu. U
elji da ivi ivotom slobodna umjetnika W. F. se oslobodio
slubenikih spona, ali u njegovom vremenu jo nisu bili dozreli
uvjeti za takav nain ivota. Smatra se da je zbog neimatine u to
vrijeme bio prisiljen da proda dio oevih rukopisa koje je
naslijedio. God. 1774 nastanio se u Berlinu. Ondje je, ini se, dolo
do kasnije esto citiranih i ozloglaenih falsifikata oevih djela:
na autograf orguljskog koncerta u d--molu od Johanna
Sebastiana (preradba Vivaldijeva koncerta op. 3) stavio je W. F.
svoj natpis: di W. F. Bach manu mei patris descriptum. Umro je u
bijedi, iako se iz nekrologa (u Cramerovu Magazin der Musik, II,
1784) moe zakljuiti da je bio veoma cijenjen i poznat:
Njemaka je s njime izgubila svog prvog orguljaa, a muziki
svijet ovjeka iji je gubitak nenadoknadiv. Ubrzo nakon
njegove smrti biografi (F. W. Marpurg, F. Reichardt i dr.) spleli su
oko njegove linosti i bohemskog naina ivota romantine legende
na koje se oslanja i fantastini roman Wilhelm Friedemann Bach
E. Bachvogela (1858) i istoimena opera P. Graenera (1931).
Nakon nekoliko posve kontradiktornih sudova istom se u novije
doba nastoji nauno rasvijetliti njegova linost i ivotni put.
Tako se u vezi s prodajom oevih autografa istie injenica da je
itava tadanja sredina bila indiferentna prema djelu Johanna
Sebastiana pa sin nije morao da bude u tome iznimka, a prisvajanje i
iskoritavanje tuih (oevih) djela ne mora se uzeti kao prijestup,
jer je to u ono vrijeme bila uobiajena pojava (F. Blume).
ivot i stvaranje izuzetno nadarenog Wilhelma Friedemanna
zapravo su razorile iste one suprotnosti vremena i sredine koje
su na snanu stvaralaku linost Johanna Sebastiana
plodonosno. Kao orgulja W. F. je bio jedan od naj\
stora svojega doba i smatra se posljednjim reprezenta
like tradicije. Kao kompozitor pripada pretklasinom,
njemakom stilskom krugu a vaan je po klavirskim i
djelima. Posebno se izdvajaju njegove klavirske sonate
poetak moderne klavirske sonate u sjevernonjemak
prethode sonatama Philippa Emanuela, te koncertant
pirane poloneze koje se pribliavaju romantiarskom
nom klavirskom komadu. Sva su mu klavirska dje
preobiljem osjeajnosti, karakteristine za tzv. Em
stil, tako da tehnika izradba i forma djeluju poput prsi
ra. Koncerti i simfonije su, kao i sonate, redovito mom
DJELA. ORKESTRALNA. Osam simfonija: C- dur, F-dur, G
A-dur, B-dur, D-dur i a-mol . Pet koncerata za kl avir i gudae: a-e-
mol i Es-dur; koncert za 2 klavira u Es-duru. KOMORNA:
viol ine ili flaut u i b.c.; 3 sonate za flautu i b. c.; 6 dua za 2 fl aute
viol e. KLAVIRSKA: koncert za klavir solo u G-duru; 9 sonat i
2 klavira; 13 poloneza; 10 fantazija; suita u g-molu; 11 fuga; pi
ORGULJSKA: 3 fuge; 7 koralnih predigra; trio na Allein Got t i
kanoni; vjebe. Opera Lausus und Lydie (nedovrena), 1778
KALNA: 24 duhovne kantat e; 2 svjet ovne kant ate; arije. C
Deutsche Messe; misni st avci.
NOVA IZD. : sveukupne klavirske sonat e obj. F. Blume (N,
archiv, 63, 78 i 156, 193040); 12 poloneza obj. F. Wiihrer (1949
za 2 klavira obj. H. Schwart z (1925); 4 trio-sonat e obj. M. Seiffert(
za flautu obj. K. Walther (1939); kantatu Heilig, heilig obj. A. Sche
al ter Gesangmusi k, I 1922); kant atu Di es i st der Tag obj. L. Nov
LIT.: F. W. Marpurg, Legende einer Musikheil igen, Koln 17&
Bi tter, Carl Phil ipp Emanuel und Wilhel m Fridemann Bach und d
(2 sv.), Berl in 1868. Isti , Die Sohne Sebastian Bachs, Leipzig
Nagel , W. Fr. Bachs Berufung nach Darmstadt , SBIMG, 1900. -
W. F. Bach und seine hallische Wirksamkeit , Bach-Jahrbuch, 1
Scknei der, Das sogenannte Orgel konzert d-moll von Wilhelm Friede
Bach-Jahrbuch, 1911. M. Fal ck, Wilhel m Fr iedemann Bach ((
popisom djela), Leipzig 1913 (novo izd. obj. W. Gurlitt , Lindau 1
Stabenow, Johann Sebastian Bachs Sohn, Leipzig i Hamburg 1935.-
Wil hel m Friedemann Bach, MGG, I, 1951. H. Franck, Fried
Sohn J. S. Bachs, Berl in 1963.
4. Carl Philipp Emanuel, kompozitor i embalist
8. III 1714 Hamburg, 14. XII 1788), prozvan B
Hamburki Bach. Drugi sin Johanna Sebastiana Bach;
uenik. Djetinjstvo je proveo u Weimaru (do 1717):
(do 1723) i Leipzigu; ondje je 172330 pohaao kolu
a 173134 studirao pravo na Univerzitetu. Intenziva
ivot u oevu domu rano ga je doveo u dodir s mnogi
nim kompozitorima i s razliitim muzikim strujanju
vremena. U osamnaestoj godini komponira svoja j
(vie klavirskih sonata, koncerata i komornih kompoz
je kasnije u Berlinu preradio. God. 173438 nasta
prava u Frankfurtu na Odri, uzdravajui se poduavj
vira te muziciranjem na akademskim sveanostima i
koncertnog drutva. God. 1738 pozvan je na dvor pri
ljednika Fridrika Pruskog ija je kapela boravila veinom
bergu. Poto je stupio na prijestolje, Fridrik II ga je 1741
komornim embalistom. Na tom poloaju dunost n
da muzicira na embalu pri redovitim kraljevim vee
mornim koncertima na dvorovima u Berlinu i Potsda
poduava klavir; u to doba uenici su mu vojvoda C
Wiirttemberki (kojemu je C. Ph. E. posvetio Wiintt
Sonaten, 1743), J. A. P. Schulz, mlai brat Johann
Bach i F. W. Rust. U Berlinu je, na dvoru i u graan
govima, C. Ph. E. doao u dodir s istaknutim muzia:
Quantz, braa Graun, J. G. Sulzer, Ch. G. Krause, J
berger i dr.), upoznao talijanski operni i francuski g
i drugovao s knjievnicima (Lessing, Ramler, Gleir
sve znatno utjecalo na njegov umjetniki razvoj. U \
je razdoblju napisao e
stveni prirunik Vei
die tuahre Art das (
spielen koji mu je d<
taciju najznaajnijeg
pedagoga onoga vrei
kako je bio nezadovol
slubom na dvoru (k:
osobito cijenio, pla
bila slaba), pokuava
koliko navrata da se z:
gdje: 1750, nakon o
natjecao se bez uspje
sto kantora sv. Tome
gu, a 1753 za kantora
konano je 1768 dol
muzikog direktora j.
crkava i kantora gim
hanneum u Hambur
jedivi svog dugogod
C. PH. E. BACH jatelja G. F. Telen

W. F. BACH

BACH 107

Kao bogat hanzeatski grad, Hamburg je u ono doba imao
daleko razvijeniji drutveni, kulturni i muziki ivot nego Berlin,
osiromaen Sedmogodinjim ratom. Stoga je i djelatnost Philippa
Emanuela bila mnogo ira: pored organiziranja crkvene muzike
(to je ukljuivalo i stvaranje novih djela) on komponira niz
svjetovnih., prigodnih kantata i serenada za gradske sveanosti,
te prireuje javne koncerte kao solist (embalist) i kao dirigent
izvodei znaajna oratorijska i operna djela Telemanna, Hassea,
Handela (Messias, 1775)5 J. S. Bacha, Glucka (Orpheus)
3
Haydna,
Jommellija (Reguiem) i dr. U Hamburgu je stekao i velik drutveni
ugled; njegov hamburki dom posjeivali su mnogi muziari
na proputovanju (Ch. Burnev, A. Lolli, B. Galuppi), on se do-
pisivao s Diderotom (o muzikim problemima) i sa J, N. Forke-
lom (koji se kasnije natjecao za njegovu ostavtinu) i drugovao
s istaknutim hamburkim uenjacima i knjievnicima (Lessing,
historiar Ch. D. Ebeling, ekonomist J. G. Busch, filozof J. A.
H. Reimarus); za njegovo je stvaranje osobito znaenje imalo
prijateljevanje s pjesnikim krugom oko Klopstocka (H. W.
Gerstenberg, M. Claudius, J. H. Voss) u kojemu su se vodile
diskusije o odnosu muzike i poezije 0>Sing-Poesie). Sve do pred
kraj ivota C. Ph. E. se intenzivno bavio i poduavanjem klavira.
Umro je poznat u itavome muzikom svijetu, tako da se tada
pod imenom Bach podrazumijevalo Philippa Emanuela, a ne
Johanna Sebastiana.
Djelo Philippa Emanuela Bacha nalazi se po sredini izmeu
svijeta njegova oca i beke klasike te pripada pretklasinom raz-
doblju. Teite je na instrumentalnoj muzici, posebice na kla-
virskim djelima s kojima je odsudno pridonio razvoju ranokla-
sine instrumentalne muzike. Od sviju sinova Johanna Sebastiana
on je na taj razvoj djelovao najtrajnije i najjae, a u pojedinostima
njegov doprinos premauje i udio beke i mannheimske kole. U
ranim se djelima C. Ph. E. jo u velikoj mjeri dri oeve tradicije.
U berlinskom periodu preobliava elemente nasljea u galantni
i mjestimice osjeajni izraz, a u klavirskim, komornim i simfo-
nijskim djelima hamburkog razdoblja izraava se posve indivi-
dualnim stilom koji upuuje na budunost. C. Ph. E. mnogo
duguje talijanskoj muzici, osobito melodici belkanta iji se utje-
caji naziru u pjevnoj melodici njegove klavirske muzike. Ali isto-
dobno, on se odluno protivio prodiranju elemenata opere bufTo
u okvire tzv. ozbiljne, apsolutne muzike, suprotstavljajui za-
bavi jakom karakteru talijanske i francuske galantne muzike
ideju poetine muzike; traio je neposrednost izraza i smatrao
da muzika treba da uzbuuje, da bude ist govor osjeaja, pa
su ga kao izrazita zastupnika osjeajnog stila (Empfindsamer stil)
nazivali Klopstockom tonova. Njegovoj fantaziji i izraajnom
senzibilitetu najvie je od instrumenata s tipkama odgovarao
klavikord na kojemu se proslavio i kao improvizator. C. Ph. E.
je i po stvaralakoj koncepciji u biti improvizator te zato nije
pridavao toliku vanost oblikovanju bitematske sonatne forme;
njegova tematika veinom proizlazi iz jedne jedine muzike
zamisli koju on motiviki raspreda, razlae i modificira na naj-
razliitije naine, koristei se harmonijskim i dinamikim kon-
trastima i promjenama tempa, takta i zvunih registara. Zato
C. Ph. E. nije toliko pridonio izgraivanju oblika klasine sonate
koliko njezinu sadraju, napose razvoju motivike razradbe, te
produbljivanju i produhovljenosti izraaja. Muzika supstanca,
a podjednako i oblikovanje posebne klavirske tehnike, u njegovim
kasnijim klavirskim djelima odraavaju posve lini, samosvojni
izraz koji navjeuje klavirsku muziku romantiara. O znaenju
i utjecaju Philippa Emanuela na beke klasiare najvie govore
izjave Havdna i Beethovena koji se pozivam na taj utjecaj u iz-
graivanju vlastitog stila.
Kao jedan od posljednjih velikih virtuoza na embalu (kla-
vikordu) C. Ph. E. je svoja golema iskustva iznio u priruniku
Versuch iiber die zuahre Art das Clavier zu spielen koji ide medu
najvanije izvore za upoznavanje sviranja klavira, prakse
generalbasa i muzike interpretacije njegova vremena.
U vokalnim djelima C. Ph. E. se uglavnom dri stila sjeverno-
njemake (Berlinske) kole i ne dostie originalnost svoje instru-
mentalne muzike, izuzev pojedinih oda i pjesama. Gotovo sva
djela Philippa Emanuela Bacha sauvala su se zaslugom orgu-
ljaa J. J. H. Westphala, koji ih je marljivo sakupljao i jo za
umjetnikova ivota (s njim se dopisivao) nainio potpuni tematski
katalog. Ova zbirka djela nalazi se u Kraljevskom konzervatoriju
u Bruxellesu, a katalog i preostali vrijedni materijal uva se
u Bruxelleskoj kraljevskoj knjinici {Fond Feti Nr. 5218).
DJELA. ORKESTRALNA. 19 Simfonija: Si nfoni a a Vi oli no pri mo, Vi o-
lino secondo, Violetta e Basso, 1759 ; 4 Orchester-Sinfonien mit 12 obligaten Stimmen,
1780; ostale u antologijama i u rukopisu (medu njima 6 simfonija za gudae iz
1773). 52 Koncerta za kl avir odn. embalo: 3. obj. pojedinano 1745, 1752 i
1760; 3 obj. pod nasl ovom Sonati na a embalo concertato, IIII, 176466;
Sei Concertiper U embalo, 1772; ostali koncerti u rkp. (medu njima 2 per Vorgano
overo U embalo concertato i po 1 Concerto doppio za embalo i klavir). 9 koncerata
za mel odijske inst rumente: 4 za fl autu, 2 za obou i 3 za viol onel o (sve u rkp.);
11 koncerata za flautu (sporno je da l i su svi prvot no u tom obliku). KOMOR-
NA: 30 trio-sonat a za 2 mel odijska inst rumenta (viol ina i flaut a, 2 viol ine,
viol a
1 bas-flaut a) i b. c, 4 obj. pojedinano, 1751 i 176263, ostal e u rkp.; Si x So-
nates za kl avirski trio, 1776; 7 kl avirskih trija, u 2 sv., 177677; 3 Quart ett e
furs Clavier, Flot e, Bratsche und Bass, 1788; 6 sonat a za klavir, kl arinet i fagot
(rkp.); 6 Pi ccole Sonate za 7 duhaa; 11 sonata za flautu i b. c.; 2 sonate za violu
da gamba i b. c.; sonat a za violonelo i b. c.; sonata za obou i b. c.; Sonat a per
U Flauto traverso sol o, 1763; Zzvo'lf klei ne Stucke.,. za flautu (violinu) i klavir,
2 zbirke, 1758 i 1770; dua za 2 viol ine, za flautu i viol inu, za 2 flaute i za 2 kla
rineta; marevi, menuet i, pol oneze za razl iite sast ave. KLAVIRSKA, Oko
170 sonat a, tampane: Sei Sonate per embalo, 1742 (tzv. Preussische Sonaten
posveene Fridriku II ) ; Sei Sonate per embalo, II, 1744 (t zv. Wurttembergi sche
Sonaten); 18 Probestucke in 6 Sonaten, 1753 (dodatak traktat u Versuch iiber die
Wahre Ar t . . . , I); Sechs Sonaten... mi t veranerten Reprisen, 1760; Fortsetzung
von sechs Sonaten, 1761; Zweyte Fortsetzung von sechs Sonaten, 1763; Sechs
lei chte Clavier-Sonaten, 1766; Six Sonat es pour le Clavezin, prije 1768; Si x So-
nates... a Vusage des Dames, 1770; Una Sonat a per U embal o, 1786; 6 zbirki
fiir Kenner und Li ebhaber (sadri 18 sonata, 13 ronda i 5 sl obodnih fantazija),
1779, 1780, 1781, 1783, 1785 i 1787; ostale sonat e u antologijama i u rukopisu
(meu njima Sonata per U embalo a due Tastature, 1747). Sechs neue Sonatinen,
1787; Kurze und lei cht e Clavierstucke mi t veranerten Reprisen und beygefugter
Fingersetzung, 2 sv., 176668; vise varijacija, menuet i i manje kompozicije u
rkp.; 4 dua za 2 klavira; zbirka od 80 kadenca za vlast ite klavirske koncerte i
sonate (rkp.). ZA ORGULJE: 7 sonat a; Fantasta e fuga a 4; Fuga a 4. VO
KALNA: oratoriji Di e Israeliten i n der Wuste, 1775 i Auferstehung und Himmel-
fahrt Jesu (t ekst C. W. Ramml er), 1787. Pasijska kantata Di e l etzten Lei den
des Erlosers, 1770. Kantate: Phi llis und Tirsis, 1766; Selma; Der Fruhling; Mor-
gengesang am Schdpfungsfeste (tekst Klopstock), 1784. 20 pasija (djelomice upo-
trebljena muzika iz pasija i kantata J. S. Bacha i Telemanna); prigodne kantat e,
serenade i zborovi. Oko 250 duhovnih i svjetovnih pjesama, oda i arija, tampane
u zbirkama: Gellerts geistliche Oden und Lieder mit Melodien, 1758 (55 pjesama);
Oden mit Melodien, 1762 (20 oda); Zmolf gei stliche Oden und Lieder, 1764; Der
Wi rth und die Gaste, eine Si ngode vom Herrn Glei m, 1766; Cramers ii bersetzt e
Psalmen mit Melodien zum Singen bey dem Clavi ere, 1774 (42 psal ma); Ch. Sturms
. . . geistli che gesdnge mit Melodien, 2 zbirke, 178081 (po 30 pjesama); Neue
Melodien zu ei nigen Li edsrn des neuen Hamburgischen Gesangbuchs, 1787 (sadri
i pjesme Dolesa, Dresea i Quantza); Neue-Lieder-Melodien nebst einer Kantate,
1789 ( 21 pjesma i 1 kant ata); ost ale pjesme u ant ologijama. CRKVENA:
Magni fi cat, 1749; Hei li g mit zwey Choren und einer Ariette, 1779; Zwey Lita-
nien aus dem Schleszvig-Holsteinischen Gesangbuche za 8 glasova, dvozborno,
1786; vie kompozicija za razl iite crkvene blagdane; motet i. SPISI: Versuch
ii ber die zvahre Art das Clavier zu spi elen, mi t Exempeln und 18 Probe-stiicken
in 6 Sonaten erla'utert , I, 1753, II ( . . . Zweyt er Theil in tvelehem die Lehre von
den Accompagnement und der freyen Fantasie abgehandelt wi rd), 1762; Einfall,
einen doppelten Contrapunct in der Octave von 6 Tacten zu machen ohne die Regeln
davon zu zvissen (tampano u F. W. Marpurgovu djel u Hi storisch-Kri tische Bey-
trdge zur Musik, I I I , 1757); Von der Fingersetzung, den Manieren und der Freyen
Fantasie (rkp.); Kurze Anzveisung zum General-Bass, mit Exempeln ii ber jedem
Accord (rkp.); Mi scellanea Mui ca, bestehend i n Ubungen... fiir den Generalbass
(rkp.). Popis sveukupnih djela obj. A. Wotquenne (prema popisu J. H. West -
phala): Themati sches Verzei chnis der Werke Ph. E. Bachs, 1905. Autobiogra
fiju izdao C. Burnev u djel u The Present Stat e of Musi c in Germany, the Nether-
lands and United Provinces (2 sv.), 1773 (novo izd. priredio W. Kahl u Selbstbi o-
graphien deutscher Musiker..., 1948).
NOVA IZD. : velik broj kompozicija objavili su C. Krebs (Sechs Sammlun-gen
... fiir Kenner und Liebhaber, 1895), H. Riemann (2 simfonije, 1897; 5 klavirskih
koncerata prer. za 2 klavira; trio-sonat a u G-duru, 1904; zbirka klavirskih
sonat a, ronda i dr., Ausgezodhlt e Komposi ti onen), H. Schenker (Klavier-zverke,
2 sv., 1902), O. Vrieslander (Kurze und leichte Klavierstucke, 1914; Klei ne, Stucke
fiir Kl avier, 1930; Vi er lei chte Sonaten, 1932; Li eder und Gesdnge, 1922), R.
Stegl ich (4 simfonije u seriji Das Erbe Deutscher Musik, sv. 18, 1942; Pruske i
Wurt emberke sonat e, 192728), E. Doflein (6 kl avirskih sonat a), F. Ober-
dorffer (simfonija u C-duru, 1935; 3 klavirska t rija, 1935; Ztuolf klei ne Stucke,
1935; Kl einere St ucke za duhae, 1935; 4 dua za 2 kl avira, 1944), U. Leupold
(6 sonata za duhae, 1937), K. Geiringer (simfonije i koncert za embal o u djelu
The Musi c of the Bach Fami ly, 1955) i dr. Traktat Versuch iiber di e zvahre Art
das Clavier zu spielen u skraenom izd. obj. W. Niemann, na engl eskom W. J.
Mitchell, 1949, u faksimilu sa svim dodacima iz kasnijih izdanja, L. Hoffmann-
Erbrecht , 1957.
LIT. : C. H. Bi tt er, Carl Phil ipp Emanuel und Wil hel m-Friedemann Bach
und deren Briider (2 sv.), Berlin 1868. E. F. Baumgart, Ober harmonisehe
Ausfullungen alterer Klavier-Musik, hauptsachlich bei Ph. E. Bach, All gemeine
musikal isehe Zeitung, 1870. C. H. Bitter, Die Sohne Sebast ian Bachs, Wal-
dersees Vortragssammlung, Leipzig 1884. H. Riemann, Die Sohne Bachs,
Praludien und St udien, III, Leipzig 1901. M. Fl uel er, Die Norddeutsche
Sinfonie zur Zeit Friedrichs des Grossen und besonders die Werke Ph. E. Bachs
(disertacija), Berl in 1908. II. Jalozvetz, Beethovens Jugendwerke in ihren
mel odischen Beziehungen zu Mozart , Haydn und Ph. E. Bach, SBIMG, XII.
O. Vrieslander, Carl Phillipp Emanuel Bach, Miinchen 1923. H. Hoffmann,
Die Norddeutsche Triosonate (disertacija), Kiel 1927. H. Uldall, Das Kla-
vierkonzert der Berliner Schul e, Leipzig 1928. H. Wi en-Claudi, Zum Lied-
schaffen C. Ph. E. Bachs, Reichenber g 1928. H. Mi esner, Philipp Emanuel
Bach in Hamburg, Heide 1929. F. Torrefranca, Le Origini it aliane del ro-
mant icismo musicale. I pri mit ivi della Sonat a moderna, Tor ino 1930. F.
Salzer, Uber die Bedeutung der Ornamente in Ph. E. Bachs Kl avier werken,
ZFMW, 1930. C. Auerbach, Die deutsche Clavichord-Kunst des 18. Jahr-
hundert s (disertacija), Freiburg im Breisgau 1930. E. F. Schmi d, C. Ph. E.
Bach und seine Kammermusik, Kassel 1931. A. Scheri ng, C. Ph. E. Bach
und das redende Prinzip in der Musik, PJB, 1938. H. Miesner, Phill ipp Ema
nuel Bachs musikalischer Nachlass, Bach-Jahrbuch 1938 i 194048. A. E.
Cherbuli ez, Carl Philipp Emanuel Bach, 17141788, Ziirich 1940. W. J.
Mi t chell, C. Ph. E. Bachs Essav, an Introduction, MQ, 1947. D. Pl amenac,
New l ight on the last years of Carl Phil ipp Emanuel Bach, ibid. , 1949, 4.
E. F. Schmi d, Carl Phil ipp Emanuel Bach, MGG, I, 1951. K. Fi scher, C.
Ph. E. Bachs Variationenwerke, Revue Bel ge de Musicologie, 1952. G. Paz
Corazon Canave, A Re-Evaluation of the Role Plaved by C. Ph. E. Bach in the
Development of the Clavier Sonat a, Washingt on 1956. G. Busch, C. Ph. E.
Bach und seine Lieder, 2 sv., Regensburg 1957. L. Cri chmore, C. Ph. E. Bachs
Harpsichord Concertos, Music and Letters, 1958. W. Mull er, Das Ausdrucks-
problem in der Klaviermusik C. Ph. E. Bachs, 1959. R. Wyler, Form- und
Stil untersuchungen zum ersten Satz der Klaviersonaten C. Ph. E. Bachs, Bern
1960. Ph. Barford, The Kevboard Music of C. Ph. E. Bach considered in
Rel ation to His Musical Aesthet ics and the Rise of the Sonat a Pr inciple, Lon
don 1965. R- H. Bret ver, The t wo Orat orios of C. Ph. E. Bach in Relat ion
to Performance (disertacija), Ann Arbor 1965. J. R. Stevens, The Keyboard
Concertos of C. Ph. Bach (disertacija), Ann Arbor 1965. I. A.
5. Johann Ernst, kompozitor (Eisenach, 28. I 1722 1.
IX 1777), posljednji istaknuti muziar Erfurtske grane obitelji
108 BACH

Bach. Uio je kod svog krsnog kuma Johanna Sebastiana u Leip-
zigu, gdje je od 1737 pohaao kolu sv. Tome i zatim studirao
pravo. Od 1742 u Eisenachu je zamjenjivao svog oca Johanna
Bernharda u orguljakoj slubi, a nakon oeve smrti, 1749, dobio
je i naslov dvorskog i mjesnog crkvenog orguljaa. God. 1756
postavljen je za muzikog direktora Kneevske dvorske kapele
Weimara s t ime da je zadrao orguljaku slubu u Eisenachu.
Za kneevsku kapelu izradio je zajedno sa G. Bendom plan re-
organizacije koji nije uspio da provede u djelo, jer je kapela nakon
regentove smrti, 1758, rasputena. Poslije toga ostao je stalno u
Eisenachu.
Kao kompozitor drao se, ak i u crkvenim djelima, galant-
nog stila i mjestimice nalazio smiona i nova tehnika i stilska
rjeenja pa se, usprkos neujednaenoj vrijednosti cjelokupnog
njegovog opusa, moe ubrojiti medu istaknutije prethodnike
beke klasike; posebno je znaajan za razvoj muzike balade.
DJELA: 6 sonat a za kl avir i viol inu, 2 sv. , 177072. KLAVI RSKA:
3 sonate; fantazija i fuga u a-molu i F-duru. Preludij na koral Val et will i ch div
geben za orgulje. VOKALNA: pasijski oratorij O Seele, deren Sehnen, 1764.
Kantat e: Stvaf mi ch ni cht i n deinem Zorn; Kein Stiindl ein geht dahi n', Der Herr
ist nahe; Herzlich lieb hab' i ch dich; Die Liebe Gottes i st ausgegossen; Mei n Odem
ist schivach i Gesegneten Auftritt. Trauermusik auf Ernst August Constantin; oda
Vertrauen des Christen auf Gon za zbor a cappella; zbirka arija Sammlung auser-
lesener Fabeln, 1749. Alissa brevis; Magnificat (na njem. t ekst ); motet Aus
der Ti efen za zbor a cappella.Napisao predgovor J. Adlungovu djel u An-
leitung zu der musikalischen Gelahrtheit, 1758.
NOVA IZD.: pasijski orat orij obj. J. Kromolicki ( DDT, 48, 1914); zbirku
arija obj. H. Kretzschmar (DDT, 42, 1912); 2 stavka iz viol inske sonate u f--
molu i 3 stavka iz VI psal ma obj. K. Geiringer (Musi c of the Bach Family, 1955).
LIT. : M. Fri edlander, Das Deutsche Lied im 18. Jahrhundert, 2 sv., St utt -
gart 1902. H. Ki i hn, Vier Organist en Eisenachs aus bachischem Geschlecht,
u djelu Bach in Thiiringen, Berlin 19SO. G. Kraft, Johann Ernst Bach, MGG
I, 1951. H. LSf fl er, Die Schiiler J. S. Bachs, Bach-Jahrbuch, XL, 1953.
K. Gei ri nger, The Bach Familv, New York i London 1954. I. A.
6. Johann Christoph Friedrich, kompozitor, prozvan
Buckeburki Bach (Leipzig, 21. VI 1732 Biickeburg, 26. I
1795). Najstariji preivjeli sin Johanna Sebastiana iz braka s Annom
Magdalenom WU1cken. Poduavao ga je otac i roak Johann
Elias Bach. Uz to je pohaao kolu sv. Tome, zatim Univerzitet
(pravne studije) u Leipzigu. God. 1750 stupio je u slubu dvora
kneevine Schaumburg-Lippe u Buckeburgu kao Cammer Musicus\
1758 ili 1759 dobio je naslov Concert Meistera i preuzeo vodstvo
blickeburke dvorske kapele koja se u to vrijeme ubrajala medu
najbolje u Njemakoj. U kapeli je prevladavao talijanski ukus,
uveden za Friedrichova prethodnika A. Colonne, pa je J. C. F.
za svog dugogodinjeg vodstva (175995) takoer izvodio prven-
stveno talijansku muziku: mnogobrojne simfonije, opere, orato-
rije i komorna djela poznatijih Talijana (Pergolesi, Jommelli,
Tartini, Scarlattiidr.), a uz to i djela njemakih majstora Stamitza,
Havdna, Holzbauera i drugih. Njegova vlastita djela nisu se osobito
svidjela knezu, pa su veinom izvoena izvan Biickeburga (u
Hamburgu i drugdje). Od 1771 do 1777 na dvoru je slubovao
i J. G. Herder s kojim je J. C. F. suraivao uglazbivi vie nje-
govih tekstova (3 oratorija, kantate i 1 izgubljena opera). God.
1778 posjetio je mlaeg brata Johanna Christiana u Londonu,
a na povratku Philippa Emanuela u Hamburgu. Plod je tih pu-
tovanja bila izvedba niza Handelovih opera, te Mozartove Otmice
iz Seraja i Gluckove Ifigenije na Tauridi u Buckeburgu.
J. C. F. je ostavio opsean i raznolian opus koji dodue ne
dostie vanost djela njegove poznatije brae, ali svjedoi o mno-
gostranoj nadarenosti. Stilski je proao razliite faze: isprva
komponira preteno vokalna djela, oratorije i kantate, u kojima
nastoji da sjedini utjecaje talijanske muzike i svoga brata Philippa
Emanuela Bacha s vlastitim nainom. U duhovnim pjesmama i
motetima novim zvunim sredstvima ponire u sadraj teksta
i postie za ono doba neuobiajenu dubinu izraza. Nakon po-
vratka iz Londona zaokupljen je vie velikim formama instru-
mentalne muzike (koncerti, simfonije) u kojima se naziru utjecaji
mlaega brata Johanna Christiana Bacha, te Havdna, Schoberta
i Mozarta. Uz to je u njegovim djelima bogato zastupljeno oevo
kontrapunktiko nasljee. Sve te komponente starog i novog
uspio je J. C. F. da povee u jedinstvenu cjelinu te je na taj nain
postao znaajan posrednik izmeu tradicije i mannheimovaca,
odnosno beke klasike.
DJELA. ORKESTRALNA: 14 simfonija, 4 trostavanih, 1770 i 10 e-
tverostavanih, 179294; 6 koncerata za klavir, 1781 i 179192. KOMORNA :
6 gudakih t rija; sekstet , 1780; 6 kvart eta za flautu i gudae, 1769; septet za
duhae, 1794; 6 sonat a za embal o i violinu il i flautu, 1785; 2 sonate za viol inu
i klavir; 2 sonate za violonelo i klavir. KLAVIRSKA. 14 sonata: 4 Drei sat-zige
Klavi er-Sonaten; Sechs leichte Sonaten, 1785; Drey leichte Sonaten, 1789 i embalo
Sonate u F-duru. 2 sonate za klavir 4-runo, 1786 i 1791. Romanze con XII
variazioni u A-duru; Allegretto con XVIII variazioni u G-duru; vie manjih
kompozicija u vl ast itoj zbirci Alusicalische Nebenstunden, 2 sv., 1786 87 i u
skupnoj zbirci Musi calischer Pot-Pourri, 1789. ZA ORGULJE: fuga u c- mol u;
fughet ta. DRAMSKA: opera Brut us (tekst Herder, muzika izgubljena), 1774;
duodrama Philoktetes (Herder, muzika izgubljena), 1774; duo-drama Mosis Mutt er
und i hre Tocht er (tekst Still e, sauvano nekoliko dionica), 1788. VOKALNA.
Or at ori ji : Der Tod Jesu ( Raml er ), 1769; Di e Ki nd-hei t Jesu (Herder; sadri
koral ni stavak Johanna Sebast iana Er ist das Hei l und
selig Licht), 1773; Die Auferzveckung Lazarus (Herder), 1773; Die Au^
und Himmelfahrt Jesu (Ramler; sauvano samo nekoliko dionica), 1
Fremdli ng auf Golgatha (Herder, muzika izgubl jena), 1776; Di e Hiru
Kri ppe Jesu (Ramler, muzika izgubljena), 1785. Kantate: Di e Ausgit
Geistes (Herder, muzika izgubljena), 1773; Michaels Sieg (Herder), 17
und machtig (Herder), 1776; Gon wird deinen Fuss nicht gleiten lass Solo-
kantat e: Di e Ameri kaneri n (Gerst enber g), 1776; Pygmali on ( Ino
(Ramler), 1786 (samo klavirski izvadak) i L'Inciampo. Duet O w, gerne
dir\ arija Luci amate; 16 svjetovnih pjesama u vl ast itoj zbirci Mi
Nebenstunden, 2 sv., 178687 i zbirci Phil ippa Emanuela Bacha Mw
Vi el erl ey, 1770; duhovne pjesme u zbirci B. Miintera Gei stliche Liec
( I I sv. it av od J. C. F. Bacha), 1773. Moteti Wachet auf , ruft uns di
1780 i Ich lieg und schlafe, 1780.
NOVA IZD.: Cjelokupna djela izdaje Fiirstl iche Institut fiir mus
schaftl iche Forschung u Buckeburgu (dosad izala 3 sveska motet i,
sonate i komorna muzika u redakciji G. Schiinemanna). Popis djel
Schtinemann skupa s oratorijima Di e Kindheit Jesu i Die Auferiveckunt
(DDT, 1917).
, LIT. : E. Horsti g, J. Ch. F. Bach, u F. Schl icht egrol l ovu Nek
das Jahr 1795, I, Got ha 1797. G. Schunemann, J. Ch. F. Bach J
XI, 1914. Isti, Friedrich Bachs Briefwechsel mit Gerstenberg und I
ibid., 1916. G. Hey, Zur Biographie J. C. F. Bachs und seiner Fami
1933. Ch. U. v. Ulmenstein, Die Nachkommen der Buckeburger Bach
1939- R- Benecke, Johann Christoph Friedrich Bach, MGG, I, 19;
Geiri nger, The Bach Famil v, New York i London 1954.
7. Johann Christian, kompozitor i embalist (Lei]
IX 1735 London, i. I 1782), prozvan Milanski ili Lc
Bach. Najmlai sin Johanna Sebastiana Bacha. Djetinjstvo
veo u Leipzigu gdje mi
uitelj bio vjerojatno 1 J.
Schneider ili J. Ch. A
Johann Sebastian B. 1
vrijeme bio previe zau; jim
poslovima, pa je san zirao
sinovljevo uenje, oeve
smrti petnaesto] J. Ch.
odselio se u Berli jemu
bratu Philippu 1 elu koji
je od njega jednog od
najboljih er onoga
vremena. Brat gs duavao i
kompoziciju guio mu da
upozna re berlinske opere,
u koj tada dominirala
talijansk seria, kao i
istaknute rr berlinskog
kruga (braa F. Benda, J. J.
Quant: Agricola, J. A.
Hassi su takoer utjecali
na formiranje. God. 1754:
rojatnije 1756 J. Ch. odlazi u Milano. Ondje stjee imuno;
nu, grofa Agostina Littu, koji mu je dao mjesto dirigenta s\
vatnog orkestra i stipendiju za studije u Bologni kod Padi
tinija (s njim se J. Ch. dopisivao do kraja ivota). Za nau
kod glasovitog Bolonjeanina komponirao je gotovo sv
crkvena djela. God. 1760 preao je na katoliku vjeru
mjesto orguljaa u Milanskoj katedrali, a 1762 i poloaj m
direktora crkve 5. Maria di Caravaggio. God. 1761 izvo
Torinu i Napulju prve njegove opere. Tim operama i ci
djelima postie prve znaajnije uspjehe i stjee ugled i izvai
ca Italije, posebno zanimanje engleske kraljice Sofije C
(rod. von Mecklenburg Strelitz) to mu je osiguralo po-
slubu u Londonu. God. 1762 preselio se u London i
svoju viegodinju djelatnost za King's Theater, uverti
pasticcio // Tutore e la Pupilla. Idue godine izvodi se p:
gova opera nastala u Er.gleskoj, Orione, ossia Diana ve
a datum njezine izvedbe (19. II 1763) oznauje prvu pojs
rineta u engleskom opernom orkestru (Burnev). Uspjes
slijedee opere Zanaida donijeli su mu poloaj kraljiina m
majstora (music master) to je obuhvaalo medu ostalim
avanje kraljevske djece. God. 176465 kod njega ui
Mozart koji u to vrijeme koncertira na engleskom dvoru. ]
J. Ch. postaje sredinja linost londonskog muzikog
God. 1764 pokree zajedno s gambistom C. Fr. Abelon
tzv. Bach-Abel koncerata koji idu medu prve javne koncert
Ti abonentski koncerti postali su za London isto tako ;
kao Concerts spirituels za Pariz. Odravali su se sve do J.
Ch. i Abel redovito su nastupali kao solisti i dirigenti, i
vlastita i tua djela (npr. simfonije Havdna). God. 177
ponirao je J. Ch. za kazalite u Mannheimu operu Tem
kojom na praizvedbi doivljuje golem uspjeh; 1776 pon
u Mannheimu na praizvedbi svoje opere Luio Silla. Sve
ljednju operu Amadis des Gaules komponirao je za Pariz.
1781 nije vie napisao nijedno novo djelo. Panju loi
publike privukle su druge muzike linosti, a njegova j
poela da blijedi tako da je njegova smrt ostala u Engles
tovo nezapaena.

J. CH. BACH
BACH BACHMANN 109

Za Bachove renesanse, u XIX st., Johanna Christiana ponovo
spominju, ali se njegovo pravo znaenje otkriva tek u novije vri-
jeme (Riemann, Ch. S. Terry). itav njegov opus nosi peat
galantnog stila i njegove osjeajnosti (Emfindsamkeit). U ranim,
veinom komornim i crkvenim djelima naziru se, pored utjecaja
Johanna Sebastiana i Philippa Emanuela Bacha, tragovi Padre
Martinija. Ali J. Ch. je u biti stvaralac lirske inspiracije i melo-
diar, pa je ve u tim crkvenim djelima dao prednost melodiji koju
oblikuje (svakako i pod talijanskim utjecajima) vanredno kanta-
bilno i graciozno. Takva pjevna, ljupka i njena melodika karakteri-
stina je za sva njegova kasnija djela, posebno za opere. U svom
opernom stvaranju nadovezuje se na Hassea i prihvaa stil na-
puljske kole, tanije njezinih obnovitelja Jommellija, Traette
i Maja; on ga obogauje time to naputa izvjetaeni patos i
nametljivi sjaj koloratura, a najveu vanost pridaje izraajnoj
melodici vokalnih linija, oblikovanju harmonija i instrumentaciji,
bogatoj novim zvunim bojama. Ali dramatska komponenta
potisnuta je u njegovim operama istom muzikom, to se oituje
i u njegovoj instrumentalnoj muzici. U simfonijama, koje su
redovito trostavane (samo je jedna etverostavana), razvojni
put Johanna Christiana ide od talijanske operne simfonije prema
koncertnoj simfoniji. Veoma je znaajno kako J. Ch. formira
orkestar: duhai se sve vie osamostaljuju, osobito klarinet, a
embalo se javlja sve rjee; osim toga u kasnijim djelima (simfo-
nije op. 18) orkestralne zvune boje majstorski su iskoritene za
tzv. razlomljenu razradbu tematike (durchbrochene Arbeit). U kon-
certantnim simfonijama i klavirskim koncertima, od kojih neke
ve komponira za Hammerklavier, J. Ch. suprotstavlja orkestru
matovito oblikovanu dionicu solistikog instrumenta i razvija
virtuozno razigrano muziciranje. No, u njegovoj koncertnoj mu-
zici, a i medu komornim djelima ima na brzinu raenih, nedore-
enih kompozicija pored onih posve zaokruenih, vanredno zna-
ajnih u kojima ve tinja duh klasike. Svojim klavirskim djelima,
osobito sonatama s karakteristinim pjevnim Allegrom (singendes
Allegro), razvijenom kontrasnom tematikom i teitem na sred-
njim klavirskim registrima J. Ch. je postao spona izmeu talijan-
skog klavirskog stila i Mozartova sonatnog i pijanistikog stila.
Openito govorei, J. Ch. je od klasiara najjae djelovao na
Mozarta u ijim se djelima tragovi njegovih utjecaja mogu sli-
jediti do u zrelo doba, posebice u melodici i u instrumentaciji.
DJELA. ORKESTRALNA. 49 simfonija: Si x Simphonies op. 3 i op. 6, 1765
i oko 1770; Si x Simphoni e piriodique op. 8, bez god.; Trois Symphonies op.9,
1785; Deux Si mfonies a grande Orchestre op. 18, bez god.; ostale pojedinano il i
u rkp. 24 koncertantne simfonije; 36 koncerata za embalo il i klavir: Si x
Concerts pour le clavecin op. 1, 1763 (finale VI koncerta u obl iku varijacija na
himnu God save the King); Sei Concerti per U embalo o Pianoforte op. 7, oko
1780; A Third Sett of Six Concertos op. 13, 1777; ostali pojedinano i u rkp.; 18
uvertira. KOA4ORNA: 34 trija za razliite sastave; 29 kvarteta; 9 kvinteta;
sekstet za obou, 2 roga, violinu, violonelo i embalo; 41 sonata za violinu (ili
flautu) i embalo (kl avir); 13 dua za 2 violine (il i kl avir i viol inu); 16 mareva
1 2 Entradas za rogove. KLAV1RSKA: 35 sonata za embal o il i klavir : 6
sonata op. 5, 1768 (br. 24 preradio W. A. Mozart kao klavirske koncerte);
6 sonata op. 17, oko 1779; 3 sonate op. 21, bez god. i 4 pod naslovom Four Pro
gressive Lessons op. 16, oko 1780; ostale pojedinano i u rkp.; 10 sonata za klavir
4-runo; sonata za 2 klavira; varijacije; obradbe vlastitih orkestralnih i opernih
uvert ira za klavir.DRAMSKA. Opere: Artaserse, 17S1; // Catone in Uti ca,
1761; Alessandro nell'Indi e, 1762; Orione ossia Diana vendicata, 1763; Zanaida,
1763; Adriano in Siria, 1765; Carattaco, 1767; Temistocle, 1772; Luio Si lla,
1776; La Clemenza di Sdpi one, 1778 i Amadis de Gaule, 1779; arije za 7 pastic-
cia i za engl eske komedije. VOKALNA: oratorij Gi oas, Re di Giuda, 1770.
Kantate: Amor vi ncitore; Aurora; Endi mione (serenata) i Ri naldo ed Armi da.
Oda Thanks be to God za solo glas, zbor i gudae; Canzonette za vokalni duet,
2 zbirke; vie talijanskih arija; engleske pjesme pojedinano i u 3 zbirke: Fa-
vourite Songs, sung at Vauxhall, 1765, 1767 i 1775. CRKVENA: Misa; Re-
qui em; Dies irae za 8-gl. zbor; Magnificat za 8-gl. zbor; 2 Tedeuma; moteti; ant-
hemi.
NOVA IZD. : vei broj djela objavil i su L. Landshoff (12 Konzert- und
Opernari en, 1930; 10 klavirskih sonata, 1926), A. Kiister (3 kvarteta zajedno
sa M. Gloderom, 1927; 3 violinske sonate; 2 sonate za klavir 4-runo), R. Steg-
lich (6 kvinteta, 1935 i 2 kvinteta, 1936), W. Upmever (3 gudaka trija, 1948)
i F. Stein (Simfonia concertante u Es-duru, 1935; 5 simfonija u seriji Das Erbe
Deutscher Musik, 1956).
LIT. : M. Schzoarz, J. Chr. Bach, SBIMG, 1901. M. Brenet , Un Fil s
du grand Bach a Pari en 177879, Guide musical, 1902. H. Abert, J. Ch.
Bachs it al ienische Opern und ihr Einfluss auf Mozart , ZFMW, 1919. G.
de Sai nt-Foi x, A propos de J. Ch. Bach, Revue de musicologie, 1926. H.
P. Schokel, J. Ch. Bach und die Instrumentalmusik seiner Zeit, Wolfenbiittel
1926. Ch. Burney, Continental travels 177072, uredio C. H. Glover, Lon
don 1927. F. Tutenberg, Die Sinfonik J. Chr. Bachs, Wolfenbuttel i Berlin
1928. Ch. S. Terry, Johann Christian Bach (sa cjelokupnim popisom djela),
London 1929. A. L. Wenk, Beitrage zur Kenntnis des Opernschaffens von
J. Chr. Bach (disertacija), Frankfurt 1932. W. Georgii, Klaviermusik, Ziirich
1941 (III izd. 1956). H. Wirth, Johann Christian Bach, MGG, I, 1951. K.
Geiringer, The Bach Familv, New York i London 1954. R. Seebandt , Arien-
typen bei J. Ch. Bach (disertacija), Berlin 1956. 5. Sadi e, The Wind Music
of J. Ch. Bach, Music and Letters, 1957. P. J. Simon, A Royal Manuscript:
Ensemble Concertos by J. Ch. Bach, Journal of the American Musicological
Society, 1959. I. A.
BACH, Fritz, vicarski kompozitor (Pariz, 3. VI 1881
Renens, Lausanne, 27. XII 1930). Zavrio studij teologije u
Lausannei; muziku uio na Scholi Cantorum u Parizu i to orgulje
(A. Guilmant, L. Vierne) i kompoziciju (V. d'Indv, A. Serieyx).
Od 1910 orgulja u Parizu, 1913 postao profesor Konzervatorija
u Montreuxu i orgulja u Nyonu. Od 1927 ivio je u Renensu.
Bio je predsjednik drutva Hymne et Liturgie; 1925 utemeljio
Association des organistes protestanls romands.
DJELA: simfonija u c-molu, 1913; suita za gudaki orkestar. KOMOR-
NA: 2 klavirska kvinteta, 1914 i 1927; klavirski kvartet, 1917; suita za gudaki
kvartet, 1925; sonata za violinu i klavir, 1905. Kompozicije za klavir i orgulje.
DRAMSKA. Scenska muzika za drame: Molt o rumove per null a (Shake-
speare), 1902; LaLegende de Saint-Christophe, 1920 i Davel, 1923. VOKALNA :
Histoi re de la Nai ssance de Jesus-Christ za sole, recitatora, zbor i mali orkestar,
1930; Cantate de Noel za zbor i kl avir (harmonij), 1930; De Gethsemane au
Cal vai re za zbor i gudaki kvart et; psal mi; himne; solo-pjesme i dr.
LIT.: H. Gagnebi n, Fritz Bach, sa vie, son oeuvre, Neuchatel-Paris 1935.
BACH, Otto, austrijski kompozitor (Be, 9. II 1833
Untervvaltersdorf kraj Bea, 3. VII 1893). Uenik S. Sechtera
u Beu, A. B. Marxa u Berlinu i M. Hauptmanna u Leipzigu. Bio
je operni dirigent u razliitim kazalitima, od 1868 umjetniki
direktor Mozarteutna i zborovoda katedrale u Salzburgu, a od
1880 zborovoda u Beu (Votivkirche).
DJELA: etiri simfonije; uvertira Elektra. Komorna djela. Opere:
Sardanapal, oko 1860; Die Liebesprobe ili Der Lotve von Salamanha, 1867; Die
Argonaut en, oko 1870; Leonore, 1874. Balada Der Blumen Rache za zbor i
orkestar. Mise; rekvijem; Te Deum.
BACHAUER, Gina, grka pijanistica austrijskog podrijetla
(Atena, 21. V 1913 ). Studij klavira zavrila na Njemakom
konzervatoriju u Ateni i zatim se usavravala kod A. Cortota
i S. Prokofjeva na Ecole Normale de Musique u Parizu i kod S.
Rahmanjinova u Francuskoj i vicarskoj. Nakon umjetnikog
debija 1935 u Ateni pod vodstvom D. Mitropulosa zapoela kon-
certirati po Evropi i od 1950 po Americi. Pijanistica snane
umjetnike individualnosti, B. ide u skupinu instrumentalista
izrazitih virtuoznih sklonosti. Njen opsean repertoar obasee
djela od Mozarta do Stravinskog. B. je est gost jugoslavenskih
koncertnih dvorana.
BACHE, engleska obitelj muziara.
1. Francis Edvvard, pijanist i kompozitor (Birmingham, 14.
IX 1833 24. VIII 1858). Muziku uio u Birminghamu, Lon
donu (S. Bennett), na Konzervatoriju u Leipzigu (Hauptman,
Plaidv) i u Dresdenu. Vratio se u London 1855. Nakon ponovnog
studijskog putovanja u Pariz, Leipzig i Rim nastanio se 1858 u
Birminghamu.
DJELA: koncert i poloneza za klavir i orkest ar; klavirski t rio; romanca
za violonelo i klavir; kl avirske kompozicije. Opere Whi ch i s Whi ch, 1859
i Rubezahl, 1853. Solo-pjesme.
2. Walter, pijanist i dirigent (Birmingham, 19. VI 1842
London, 26. III 1888), brat Francisa Edvvarda. Studirao u
Birminghamu, Leipzigu (Plaidv, Moscheles, Reinecke, Richter)
i 186265 kod Liszta u Rimu. Djelovao u Londonu kao pijanist
i dirigent; propagirao je Lisztova djela.
3. Constanze, pijanist (Birmingham, 11. III 1846 Mon-
treux, 28. VI 1903), sestra Francisa Edvvarda i Waltera. Studi
rala u Miinchenu i kod K. Klindwortha u Berlinu. Od 1883 ivjela
u Londonu. Napisala je Brother Musicians, Reminiscences oj Ed-
zvard and Walter B. (1901). Prevela na engleski neka pisma F.
Liszta i H. von Biilowa kao i nekoliko opernih libreta.
BACHELET, Alfred, francuski kompozitor (Pariz, 26. II
1864 Nancv, 10. II 1944). Studirao na Parikom konzervato-
riju kod A. F. Marmontela, G. A. Savarda i E. Guirauda i 1890
dobio Prix de Rome za kantatu Cle'opdtre. Od 1907 bio je korepe-
titor i nastavnik pjevanja, 191418 dirigent Parike opere, a
od 1919 direktor Konzervatorija u Nancvju. Najbolja su mu
scenska djela, proeta dramatskom izraajnou. Njegova je orkes-
tracija puna kolorita, a harmonije zanimljive i osebujne.
DJELA. ORKESTRALNA: Lamento za viol u il i rog i gudaki orkestar,
1915; Balada za violinu, 1920; Barcarolle Nocturne za violinu ili violonelo,
1928; Dans la Montagne za gudaki orkestar. Komorna i klavirska muzika.
DRAMSKA. Opere: Fi ona, 1890; Scemo, 1914; Ouand la Cloche sonnera,
1921 i Un Jardin sur VOront e, 1932. Baleti Une Fete chez La Pouglimiere, 1916
1 Fantai sie Nocturne, 1944; scenska muzika Doux merci , 1906. VOKALNA.
Kantate: La Vi sion de Satil, 1886; Di don, 1887; Velleda, 1888; Semele, 1889;
Cleopdtre, 1890 i Suryd, 1940. Simfonijska pjesma L'Amour des Ondines za sole,
2 zbora i orkestar, 1905; solo-pjesme. Preradio je operu Castor et Pollux ].
Ph. Rameaua, 1918.
LIT. : G. Ferchault , Al fred Bachel et ,
MGG, I, 1951.
BACH- GESELLS CH AFT
BACHMANN, Alberto Abraham, vicarski violinist, kom-
pozitor i muziki pisac (eneva, 20. III 1875 Neuilly-sur--
Seine, 24. XI 1963). Njegovi su nastavnici za violinu bili E.
Ysaye, C. Thomson, J. Hubay i A. Brodski. Nakon mnogih
turneja nastanio se 1897 u Parizu. God. 191626 ivio je u
SAD, zatim se vratio u Pariz gdje je otvorio violinsku kolu.
DJELA: tri koncerta za violinu i orkestar; vie od 400 kompozicija za vio-
linu (sonata, 3 suite, etude, preludiji, capriccia i dr.). SPISI: Le Violon, 1906;
Les grands violonistes du passe, 1912; Gymnastique a Vusage des violonistes, 1914;
Le Piano, ses origines et ses maitres; L
l
Art du Violon; L'Ecole du violoniste (4 sv.);
Encyclopaedi a of the Vi olin, 1925. Vie transkripcija tuih djela.

Muzika drutva
110 BACHMANN BADEV

BACHMANN, Georg Christian, njemaki klarinetist (Pa-
derborn, 7. I 1804 Bruxelles, 18. VIII 1842). Solist dvorskog
orkestra u Bruxellesu i profesor tamonjeg Konzervatorija. Od-
gojio je vie odlinih klarinetista, a i gradio je prvorazredne
klarinete.
BACHOFEN, Johann Caspar, vicarski kompozitor (Zii-
rich, 26. XII 1695 23. VI 1755). Kantor u Ziirichu (od 1720)
i Grossmunsteru (od 1742). Objavio opsenu zbirku protestantskih
duhovnih pjesama Musikalisches Halleluja (1727; X izd. 1786;
novo izd. 1803) i nekoliko manjih zbirki {Psalmen Davids, 1734;
Musicalisch-Monatliche Ausgaben; Musicalische Ergezungen . . . ,
J
755)- Komponirao pasiju Der fu'r die Siinden der Welt gemartete
und sterbende Jesus (tekst Broches; obj. 1759).
LIT.: E. M. Fallet, Johann Kaspar Bachofen, Schweizerische Musikzeitung,
1926. M. Menge, Uber Broches und Bachofen, ibid., 1939.
BACHRICH, Zsigmond, maarski violist i kompozitor (Nyi-
tra-Zsambokret, 23. I 1841 Be, 16. VII 1913). Studirao na
Konzervatoriju u Beu (185157). Nakon to je krae vrijeme
djelovao u Beu kao koncertni majstor opernog orkestra, bio je
1866 u Parizu dirigent i muziki kritiar. Vrativi se 1869 u Be
postao je lan kvarteta Hellmesberger (do 1881) i zatim kvarteta
Rose. Uz to je bio koncertni majstor Filharmonije i od 1899 pro-
fesor Konzervatorija.
DJELA: komorne kompozicije. Komine opere Mussedin, 1883 i Heini
von St eier, 1884; balet Sakuntala, 1884; 3 operete. Solo-pjesme. Memoari
Aus verklungenen Zeiten (obj. post h. 1914).
BACH-SOCIETY -> Muzika drutva
BACK, Sven-Erik, vedski kompozitor i violinist (Stock-
holm, 16. IX 1919 ) Studirao je na Konzervatoriju u Stock-
holmu, Baselu i Rimu (G. Petrassi). lan je mnogih komornih
ansambla (194453 kvarteta Barkei) u kojima esto svira i violu.
Vodi kolski komorni orkestar radio-stanice u Stockholmu i
bavi se muzikom pedagogijom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za gudae, 1951; komor na sim-
fonija, 1955; koncert za viol inu, 1955; koncert za viol onel o, 1965; A Game
ar ound a Game za gudae i udaral jke, 1959; Intrada, 1964. KOMORNA:
tri gudaka kvarteta, 1945, 1947 i 1962; 2 gudaka kvinteta (I, Exerziti en, 1948);
gudaki trio, 1953; sonata za flautu sol o, 1949; sonat a za 2 viol onela; Favola
za kl arinet i udaraljke, 1962. Kl avirske kompozicije {Sonat a alla ricercare,
1950). DRAAi SKA: komorna oper a Tranf jadrarna, 1957; scenski orat orij
Ett spel om Maria, 1958; radio-opera Fageln, 1961; balet Ikaros, 1963; scenska
muzika za radio-drame, televizijske drame i za kazalite lut aka; filmska muzika.
CRKVENA. Motet i za zbor i orkest ar: Ur Johannes 3, 1946; Jesajas 9, 1948
i Si nfonia sacra (Davidovi psal mi 41 i 42), 1953. Serije moteta za cijele liturgij-
ske godine, od 1960 nadalje.
LIT. : / . Bengt sson, Sven-Erik Back und Ingvar Lidhol m, Mel os, 1956,
12. Musik in Schweden, Musikrevv, 1959 (specijal ni broj posveen muzici
u vedskoj). B. Wall ner, Scandinavian Music aft er the Second World War,
MQ, 1965.
BACKGROUND (engl. pozadina), 1. u jazz muzici uobiajen
naziv za pratnju koju izvode duhai i udaraljke. B. moe biti rit-
mika, harmonijska ili melodijska okosnica kompozicije, a temelji
se na elementima afro-amerike muzike. Javlja se u doba kada jazz-
muziari prestaju kolektivno improvizirati i kada zapoinje
era solistike improvizacije. U po-
etku se i b. improvizirao, kasnije se
ispisivao ( -> Riff).
2. Izraz b. upotrebljava se katkad i kao
oznaka za kulisnu muziku.
BACKHAUS, VVilhelm, njemaki
pijanist (Leipzig, 26. III 1884
Villach, Karnten, 5. VII 1969). Klavir
uio u Leipzigu kod A. Reckendorfa i
kasnije krae vrijeme kod E.
d'Alberta u Frankfurt u na Majni.
God. 1900 s koncertom u Londonu
zapoeo je dugotrajnu sjajnu
umjetniku karijeru. Koncertirao je u
Evropi, Americi i Australiji. B. je
posjedovao vanredno razvijenu
tehniku, gotovo nepogreivo pamenje
i veliku sposobnost uivljavanja. Peda-
gokim radom bavio se samo po-
vremeno (Royal Manchester College of
Music, konzervatorij u Sonder-
shausenu, Curtis institute u Phila-
delphiji). Nakon Drugoga svjetskog rata nastanio se u Luganu,
u vicarskoj.
LIT.; F. W. Herzog, Wil helm Backhaus, Berl in 1935. G. Sti egli z, Wil-
hel m Backhaus, MGG, I, 1951. B. Gavoty, Wil hel m Backhaus, Geneve
1957-
BACON, Ernst, ameriki pijanist, kompozitor i dirigent
(Chicago, 26. V 1898 ). Studij zapoet u Chicagu nast avio
je u Beu kod K. Weigla. Po povratku u SAD uio je kompo-
ziciju kod E. Blocha, a dirigiranje kod E. Goossensa. K
gent koncertirao je u Evropi i SAD. Od 1925 nastavnik 1
korepetitor na Eastman School u Rochesteru, 1939 posta'
muzikog odjela na Converse College u Spartanburgu,
direktor muzike kole Univerziteta u Svracusi. Osnovaoj
1935 vodio festivale Carmel-Bach u Kaliforniji. Teite
gova stvaranja u vokalnoj muzici. Posljednjih godina p
ameriku narodnu muziku, osobito onu engleskog po
DJELA. ORKESTRALNA: dvij e simfonije, 1932 i 1937; si
preludij i fuga, 1926; suit e Ford's Theat re, 1943 i From These Stat
Klavirski kvint et, 1946; kompozicije za viol inu, za violonelo i :
DRAMSKA: opera A Tree on the Plai ns, 1942; muzika komec
Your Choice, 1936 i djeja opera Drumlin Legend, 1949; scenska muziks
KALNA: kant ate Ecclesiastes, 1936 i From Emi ly's Di ary, 1944; vt
pjesama s orkestrom i klavirom. SPISI: Our Musical Idiom, 1917
in Search of Musi c, 1941 i Notes on the Pi ano, 1963.
LIT. : W. Fl eming, Ernst Bacon, Musical America, 1949. K. 1
ner, Ernst Bacon, MGG, I, 1951.

:

BACON, Roger, engleski filozof, matematiar i \
slovac (Ilchester, Somerset, 1214 Oxford, 11. VI 1294).
studija u Oxfordu i Parizu stupio je u Oxfordu u franjeva
Napisao je traktat o muzici De valore musices (ponovo ob;
u Londonu 1733).
BAANOVI, Milivoj, pjeva, bariton (Hercegn
XII 1921 ). Nakon Pomorske trgovake akademije
studij pjevanja na konzervatoriju Rossini u Pesaru (E. G
na opernoj pozornici debitirao 1946 u Sarajevu kao Rigoletto
(Verdi) i otada je stalni lan
Sarajevske opere uz prekid
195557 kada je djelovao u
Zagrebakoj operi. Dobitnik prve
nagrade (1953) na interna-
cionalnom takmienju opernih
pjevaa u Verviersu (Belgija) i
drugih priznanja, u svojoj umjet-
nikoj karijeri ostvario niz prvih
baritonskih uloga u kojima se
afirmirao kao pjeva profinjene
muzike kulture i izrazitog smisla
za glumu. Glavne njegove kreacije
su: grof Almaviva (Mozart,
Figarov pir), Gugli-elmo (Mozart,
Cosi fan tutte), Papageno (Mozart,
arobna frula), doktor Malatesta
(Do-nizetti, Don Pasquale), Figaro
(Rossini, Seviljski brija), grof
Luna (Verdi, Trubadur), Jago (Verdi,
Otelio), Posa (Ver
Carlos), Rigoletto i Falstaff (Verdi), Escamillo (Bizet, C
Gerard (Giordano, Andrea Chenier), Lescaut (Puccini,
Lescaut), Knez Igor (Borodin), Evgenij Onjegin (ajl
Tomski i Jelecki (ajkovski, Pikova dama), Mlinar Sima
vac, Ero s onoga svijeta) i dr. Osim na jugoslavenskim c
scenama gostovao je u Belgiji, Grkoj, Italiji i Bugarsko
istie na koncertnom podruju, naroito kao interpret ]
jugoslavenskih kompozitora.
M
-
BADALBEJLI, Afrazijab Badal, sovjetski kompc
dirigent (Baku, 19. IV 1907 ). Od 1930 dirigent kaza
orkestra u Bakuu. B. je autor prvog azerbajdanskoga
Devija kula.
DJELA: simfonijske pjesme Za sovjetsku vlast, 1930 i Minijatui
Simfonijeta za orkestar narodnih instrumenata. Komorne i klavirsk
zicije. Opere Narodni gnjev, 1941 i Nizami, 1948; balet Devija ku
scenska muzika. Solo-pjesme. Napisao Razgovori o muzici (azerbaj
1953; Kurban Pri mov (azerbajdanski), 1955 i Azerbajdansko narodt
i baletno kazalit e M. Ahundova (ruski), 1959.
BADEV, Atanas, kompozitor, horovoda i muziki
ar (Prilep, 14. I 1860 Sofija, 21. IX 1908). Studira
matiku na Filozofskom fakultetu u Odessi. Posle dve godine 1
taj studij i prelazi u Moskvu, gde se upisuje u Sinodalnu {
kolu. Kasnije odlazi u Petrograd i kao uenik N. Rimskog
kova i M. Balakireva zavrava Dvorsku pevaku kolu i
kompoziciju. Po zavretku studija vraa se u Makedonij
prikuplja narodne pesme i igre, te ini onde prve pokus;
organizovanja muzikog ivota. Kasnije je delovao kao na
u Solunu, Ruse, Samokovu i Kjustendilu. Tamo je vodi
i crkvene horove i komponovao dela duhovnog karaktera
Na prvom muzikom kongresu u Sofiji (1904) B. je referat
O folkloru i njegovim osobenostima u Makedonij prikaz
ovakve vrste o makedonskoj muzici. B. je prvi : ritmike i
poliritmike osobenosti makedonske narodne r kao i
druge njene odlike, te prvi pronaao osnovu za ] ljanje
taktovne teorije grupiranjem najmanjih metriki menata
(hronos protos) u taktove s produenim vrerr

\Y. BACKHAUS

M. BAANOVI
BADEV BAGGE 111

Kompozicije A. Badeva svedoe o solidnom znanju, bogatoj
invenciji i jakoj stvaralakoj snazi. On je prvi makedonski struno
obrazovani muziar i teoretiar opte i iroke kulture, ujedno
prvi makedonski crkveni kompozitor vieglasne muzike. Sve
njegove crkvene kompozicije pisane su u duhu ruske crkvene
muzike s malim izuzecima u odnosu na slobodnija kretanja nje-
govih melodija, u koje unosi i elemente istonopravoslavne
crkvene melodike, sa prekomernim sekundama, melodinim ukra-
sima i melizmima. Od velikog broja njegovih crkvenih i svetovnih
dela dosad je pronaena i sauvana samo Zlatoustova liturgija
za meoviti hor iz 1898, tampana u bugarskom gradu Ruse (1908).
LIT.: JI. BumaH^ea, ATaHac EafleB, H3BecTHH Ha HHCTHTvTa 3a My3HKa,
IIIII, CO<})HH, 1956. T. Si.
BADIA, Carlo Agostino, talijanski kompozitor (Venecija,
1671 ili 1672 Be, 24. IX 1738). Od 1694 prvi beki dvorski
kompozitor (te je godine Leopold I ustanovio tu slubu). B.
ide u red najistaknutijih bekih opernih i oratorijskih kompo-
zitora svoga vremena. Izvanredno je lako stvarao. Ostavio je
27 opera, 21 oratorij, 63 kantate (od kojih 24 za sopran) i niz
kraih vokalnih djela (sve u rkp.; tampana je jedino zbirka od 12
kantata Tributi armonici, 1699).
LIT. : E. Hal f ar, Carlo Agost ino Badia, MGG, I, 1951.. C. Nemet h,
Zur Lebensgeschichte von Carlo Agostino Badia, Anzeiger der Osterreichischen
Akademie der Wissenschaften, 1955.
BADIA, Luigi, talijanski kompozitor i pjevaki pedagog
(Terano, 16. II 1819 Milano, 30. X 1899). Studirao na Kon-
zervatoriju u Napulju (Zingarelli, Donizetti). Oenivi pjevaicu
Teresu Martinelli zapoeo je poduavati pjevanje. Niz godina
djelovao kao vrlo ugledni pedagog u Londonu, od 1893 u Milanu.
DJELA. Opere: La Gi oia pastorale, 1843; Gismonda di Mendrisi o, 1846;
II Conte di Leicester, 1851; Flavio Rachis, 1853 i // Cavaliere nero, 1854. Kan-
tate (L'Itali a nel 1848; La Consti tuente i taliana); brojne solo-pjesme.
BADINAGE (badinerie; franc. zabavni, veseli razgovor),
stavak brza tempa i dvodijelne mjere u suitama francuskih i
njemakih kompozitora XVIII st. J. S. Bach ima u svojoj suiti
u B-duru za flautu i gudae Badinerie u 2/4 mjeri.
BADINGS, Henk (Hendrik Herman), nizozemski kompo-
zitor (Bandoeng, Java, 17. I 1907 ). Studirao geologiju na
Visokoj tehnikoj koli u Delftu; kao docent toga zavoda podu-
zimao 193135 istraivaka putovanja po Evropi. U muzici
isprva samouk, 191924 studirao kompoziciju kod W. Pijpera.
Od 1934 predaje na Konzervatoriju u Rotterdamu i na Muzikom
liceju u Amsterdamu kojemu je od 1937 i direktor. God. 1941
45 direktor je Rijkskonservaloriutna u Hagu, 1961 docent na
Univerzitetu u Utrechu, 1962 profesor kompozicije na Visokoj
muzikoj koli u Stuttgartu i 196263 prof. Univerziteta u
Adelaidi (Australija). Dobitnik je niza meunarodnih premija.
Istaknuti predstavnik tzv. novoholandske kole, B. je najproduk-
tivniji i najvie izvoeni nizozemski kompozitor dananjice. U
poetku kasnoromantiar s individualnim, izrazito nizozemskim
crtama: zvukovnom oporosti i beulnosti. Koncem 30-tih godina
naputa posvema taj stil i prelazi na objektivistiki,
formalno i sadrajno vrlo saeti nain izraavanja te daje
prednost poli-fonom oblikovanju s latentnim nizozemskim
prizvukom. U novije vrijeme eksperimentira s novim zvunim
tehnikama (radiofonija i elektronska muzika).
DJELA. ORKESTRALNA: Dvanaest simfonija, 193064: (VI, Psalmen
symphonie, 1953; VII, Loui sville, 1955; VIII, Hannover, 1956; XI, 5. gi ocosa,
1964; XII, Sinfonische Klangfiguren, 1964). etiri violinska koncerta, 192847;
koncert za 2 violine, 1954; koncert za violu, 1965; koncert za violinu i violu,
1965; 2 koncerta za violonelo, 1930 i 1954; 2 koncerta za klavir, 1939 i 1955;
koncert za 2 klavira, 1964; 2 orguljska koncerta, 195266; 2 koncerta za flautu,
195663; koncert za saksofon, 1951; koncert za fagot i kontrafagot, 1964; Pitts-
burgh Concerto za duhae, 1965; Varijacije na temu R. Straussa za 2 violine;
Fanfara za 4 trublje. etiri serije simf. varijacija, 193660; uvertira i dr.
KOMORNA: 9 trija za razliite sastave; 3 gudaka kvarteta, 193144; duhaki
kvartet; 5 kvinteta za razliite sastave; sekstet za klavir i duhae; oktet za gudae
i duhae; vie sonata za solistiki instrument i klavir (4 violinske itd.); 3 sonate
za violinu solo; 2 sonate za violonelo -solo; sonata za harfu i dr. KLAVIR-
SKA: 6 sonata; 4 sonatine; Arcadi a, zbirka lakih kompozicija, 8 sv. i dr. Or-
gul jska djela. Dvije sonate i 4 suite za carillon. ELEKTRONSKA MUZIKA :
Elektromagnetische Klangfiguren, 1959; De Spreekcel, 1959; Lucebert-Lieder s mukim
zborom, 1963; 2 toccate; Genesis za zbor, 4 udaraljke i magnetofonsku vrpcu,
1967 i dr. DRAMSKA. Opere: Li efde's listen, 1948; De Nachtuiacht, 1950;
Orestes (radio-opera), 1954; Asterion (radio-opera), 1957; Salto mortale
(televizijska opera) za glasove i elektronske instrumente, 1959; Martin Korda D.
P., opera za zbor i elektronske instrumente, 1960. Baleti: Balletto groptesco, 1939;
Orpheus en Eurydike, 1941; Balletto serioso, 1955; Cain en Abel s Elektronskim
instrumentima, 1956; Variations electroniques za isti sastav, 1957; \Evolutionen
za isti sastav, 1958; Jungle za isti sastav, 1959; Die Frau von Andros, 1960. Scenska
i fil mska muzika. VOKALNA: oratoriji Apocalypse, 1948 i Jonah, 1963;
6 kantata; oko 100 kompozicija za zbor a cappella; oko 60 solo-pjesama. Ob-
radbe narodnih pjesama za sole, zbor i instrumente. SPISI: De kedendaagsche
Nederlandsche muziek, 1936; Elektroni sche muziek, 1958; studije i lanci.
LIT. : M. H. Fl othui s, Kammer muziek von Henk Badings, Der Werel d
der Muziek, 1937. H. Hii bner, Henk Badings, MGG, I, 1951. I. A.
BADURA-SKODA, Paul, austrijski pijanist (Be, 6. X
1927 ). Na Konzervatoriju u Beu zavrio 1948 studij klavira

(V. Thern) i dirigiranje, a
zatim se u klaviru usavravao
kod E. Fischera u Luzernu.
Dobitnik visokih nagrada na me-
unarodnim natjecanjima (1948 u
Budimpeti, 1949 u Parizu)
zapoeo blistavu koncertantnu
karijeru turnejama po Evropi,
Americi i Australiji. Od 1960
vodi teajeve za usavravanje na
festivalima u Beu i Edinburghu i
od 1962 na Mozarteumu u
Salzburgu. Ogledao se i kao
kompozitor.
DJELA: kadence zaklavirske koncerte
W. A. Mozarta. Mozart-Interpretation,
Anregungen zur Inter-pretation der
Klavierzverke, 1957 (zajedno sa suprugom
Evom Halfar); Kadenzen, Eingdnge und
Auszierungen z u Kl avi er konz ert en von
W. A. Mozart, 1968. Surauje na
novom izdanju Mozartovih djela (Neue
Mo-zart-Gesamtausgabe ).
BAEYENS, August, bel-
gijski violist i kompozitor (Ant-
vverpen, 5. VI 1895 17. VII
1966). Svrio je Konzervatorij u
Antwerpenu. Koncertirao solistiki i kao lan komornih ansambla,
izvodei djela suvremenih kompozitora (Bartok, Milhaud,
Honegger, Poulenc, Schonberg, Hindemith, A. Berg, Wellesz i
dr.). Od 1931 bio je sekretar u Flamanskoj kraljevskoj operi u
Antvverpenu, a od 1944 (uz prekid 194953) njen je direktor.
Njegova muzika stilski pripada ekspresionizmu.
DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija : I, 1923; II, 1939; III, 1949;
IV, 1952; V, 1954 i VI, 1955. Si nfonia breve, 1927; komorna simfonija Arkadi a,
1951; Entrata, 1917; Ni obe, 1918; Notturno, 1926. Pet gudakih kvarteta;
duhaki kvartet; duhaki trio. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere:
De Li efde en de Kakotoe, 1928; Cori olanus (po Shakespeareu), 1940; De Ri ng
van Gyges, 1943 i De Triomferende Min, 1938. Balet De doe Dichter, 1920; scenska
muzika. VOKALNA: kantata Lofzang aan de Haven, 1929; solo-pjesme.
LIT.: D. Dille, Some Contemporarv Flemish Composers, Tempo, 1952,23.
BAGADUROV, Vsevolod Alaverdijevi, sovjetski muzi-
kolog, kompozitor i pjeva, tenor (Ninij Novgorod, 6. III
1878 Moskva, 10. X 1954). God. 1901 apsolvirao Fiziko-ma-
tematiki fakultet u Petrogradu, muziku studirao u Moskvi kod
G. Conusa i B. Javorskog te pjevanje kod N. Mullera. God.
192250 predavao na Konzervatoriju u Moskvi historiju vokalne
umjetnosti (od 1940 profesor).
DJELA. SPISI: Pregled povi jesti vokalne metodologi je, IIII, 192937;
Pregled povi jesti vokalne pedagogike, 1956; Analiza muzike forme u VI simfoniji
P. ajkovskog; Nauka o harmoni ji za Moskovski konzervatori j (zajedno sa I.
Boreckim). KOMPOZICIJE. Opere: Eros i Psiha, 1915; Plemika gni jezdo
(prema Turgenjevu), 1919; Car Maksimili jan i njegov neposluni sin Adolf (za-
jedno sa I. Boreckim).
BAGANA, etiopska kitara. Deset pari ica, ugoenih u okta-
vama kao na magadisu, trzaju se trzalicom. Drveni ormari za
rezonanciju s odukom ima na gornjem kraju dvije izboine
na kojima su privrene ice pomou lanenog prstena.
BAGATELA (franc. bagatelle malenkost, sitnica), kraa kom-
pozicija, ponajee za klavir, po formi veinom dvodjelna, rjee
trodjelna pjesma. God. 171.7 nazvao je F. Couperin Les bagatelles
jednu kompoziciju svoje zbirke Pieces de clavecin (livre 2, ordre
10); kao naslov zbirke plesova i malih kompozicija javlja se b.
!753 u parikom izdanju nakladnika J. Boivina: Mille et une bagatelle,
recueil de menueti, pastorales, ariettes, duos, rondes de tables etc. U
XVIII st. b. je kraa, formalno neodreena, pojedinana
kompozicija u smislu pieces detachees, izvan okvira suita,
partita i si. Beethoven je sa svoje tri zbirke bagatela (op. 33, 119,
126) dao konaan zaokruen oblik toj vrsti; naroito se
posljednja njegova zbirka originalnou sadraja izdie nad
mnotvom slinih kompozicija majstora romantine kole. U
bagatele se ubrajaju i Schubertovi Moments musicaux. Osobito su
uspjele bagatele A. Dvofaka, a od modernih B. Bartoka (14
Bagatelles); kod nas su ih komponirali B. Kune i B. Bjelinski.
LIT.: 117. Hess, Unbekannte Klavierbagatellen Beethovens, M, 1939.
W. Kahl , Bagatelle, MGG, I, 1951. M. Ca.
BAGGE, Selmar, njemaki muziki pisac i kompozitor
(Koburg, 30. VI 1823 Basel, 16. VII 1896). Studirao na Pra-
kom konzervatoriju (D. Weber), a potom kod S. Sechtera u
Beu. God. 185155 predavao je kompoziciju na Bekom kon-
zervatoriju. Djelovao je zatim kao muziki kritiar (Monats-sehrift
fiir Theater und Musik, Deutsche Musikzeitung) i 186368 kao
urednik Allgemeine Musikalische Zeitung (Leipzig). Od 1868 do
smrti bio je direktor muzike kole u Baselu gdje je od 1876 bio
i predava na Univerzitetu.
I

P. BADURA-SKODA
112 BAGGE BAIRD

DJELA: et iri simfonije; koncert za kl avir i orkestar. Komorna i klavir-
ska djela. Zborovi; solo-pjesme. Dvije mise; 139. psalam. SPISI: Ge-
danken und Annchten iiber Musik, 1860; Lehrbuch der Tonkunst , 1873; R. Schu-
mann und sei ne Faustszenen, 1879; Die geschichtli che Enfiui cklung der Sonat e,
1880; C. Ai. von Weber, 1884: Die Symphoni e i n i hrer hi storischen Enlwicklun&,
1884.
LIT. : G. Egli nger, Selmar Bagge, Jahresbericht der Basler Musikschule,
1897.
BAGIER, Guio, njemaki muziki pisac (Berlin, 20. VI
1888 ). U Leipzigu uio kompoziciju kod M. Regera, a mu-
zikologiju na Univerzitetu kod H. Riemanna; doktorirao je 1910
s disertacijom Herbart und die Musik. Predavao je na Umjetnikoj
akademiji u Diisseldorfu. God. 1922 preselio se u Berlin. Su-
osniva i 192932 direktor filmskog udruenja Tobis, bavio
se i muzikom kritikom (urednik asopisa za suvremenu muziku
Feuer). Objavio je monografiju Max Reger (1923). Ogledao se i
kao kompozitor.
BAGLIONI, Silvestro, talijanski fiziolog (Belmonte Piceno,
Ascoli, 30. XII 1876 Rim, 30. VII 1957). Studirao na univerzi-
tetima u Rimu i Jeni. Djelovao u Rimu, Gottingenu, Napulju,
Sassariju i Paviji, od 1918 univerzitetski profesor i direktor Fizio-
lokog instituta u Rimu. Na osnovi vlastitih istraivanja B. je
smatrao da je mogue usavriti tonski sistem pomou sistemat-
skog privikavanja sluha i pjevanja na etvrttonsku ljestvicu. Kon-
struirao je enarmoninm (harmonij ugoden u etvrttonskom si-
stemu).
DJELA; / Fondamenti fisi opsi cologici delV estetica musicale, Rivista di Psi-
cologia Applicata, 1910; Contributi alla conoscenza della muica naturale, Atti della
Societi romana di Antropol ogia, 191011; Luigi Vecchiot ti, musi cista, filosofo
marchi giano 180463, Picenum 1913; Influenza dei suoni sull' altezza vocale del
linguaggio, Rivist a di Ant ropologia, 1914; Un nuovo tonometro, ibid., 1914; Udito
e voe, Elementi fisiologici della parola e della muica, 1925.
BAGPIPE -> Gajde
BAHR-MILDENBURG, Anna ~> Mildenburg, Anna
BAlF, Jean Antoine de, francuski pjesnik i kompozitor
(Venecija, 19. II 1532 Pariz, 19. IX 1589). lan Ronsardove
pjesnike kole Pleiade, zaslune za razvoj modernog francuskog
jezika. Objavio zbirke petrarkistikih stihova (Les Amours de
Meline; Les Amours de Francine); po antikom uzoru pokuao
uvesti u francusku poeziju metriki stih graen kao latinski hek-
sametar. U suradnji s kompozitorom Thibautom de Courvil-
leom utemeljio 1570 udruenje pjesnika i muziara Academie de
Poesie et de Musique (s kraljevskim privilegijem). Cilj drutva bilo
je oivljavanje antikih pjesnikih i muzikih vrsta i njihova
etikog djelovanja. lanovi dmtva odnosno pristae Baifovih
ideja C. Le Jeune, J. Mauduit, M. Caietain i dr. kompo-
nirali su na Baifove vers mesures odgovarajuu musique tnesuree
(ckansons mesurees) i na taj nain oivotvorili humanistike tenje
Plejade za sjedinjavanjem pjesnike rijei i muzike.
U Baifovoj kui odravali su se redovito i koncerti ove mu-
sique mesuree. Akademija je djelovala do 1584 (od 1573 u Louvreu
pod naslovom Academie du Palais) i ostavila trajan trag u fran-
cuskoj muzici XVI st. pokrenuvi novi vokalni stil. B. je elio
da oivi i antiku dramu s poezijom, muzikom i plesom na nain
mesure a l'antique, a time je zapravo utjecao na stvaranje ballet
de coura. Baifove kompozicije Chansone za 4 glasa, 2 sv.,
1578 i 1580 nisu se sauvale.
LIT. ; M. Auge- Chi quet , La Vie, l es ides et Poeuvr e de J.-A. de Baif ,
Pari 1909. -r- D. P. Walker, The Aims of Baif's Academv, Journal of Renais-
sance and Baroque Music, 1946. F. A. Yates, French Academies of the l6
th
Centurv, London 1947. D. P. Walker, Jean-Antoine de Baif, MGG, I, 1951.
BAILEY, William (nazvan Buster), ameriki jazz-klarinetist
i saksofonist (Memphis, Tennessee, 19. VII 1902 New York
17. IV 1967). Uenik F. Schoeppa, karijeru profesionalnog mu-
ziara zapoeo 191922 u orkestrima W. C. Handvja, K. Oli-
vera i E. Tatea. Veoma istaknut instrumentalist, bio je lan raz-
nih sastava, potkraj ivota solist u orkestru L. Armstronga.
BAILLOT, Pierre-Marie-Francois de Sales, francuski violi-
nist i kompozitor (Passy kraj Pariza, 1. X 1771 Pariz, 15.
IX 1842). Uitelji su mu bili Sainte Marie i Polidori u Parizu
i Pollani u Rimu. Kasnije je studirao kompoziciju kod D. S.
Catela i L. Cherubinija. God. 1791 postao je prvi violinist u
parikom Thedtre Feydeau, a 1795 profesor na novoosnovanom
Parikom konzervatoriju. B. je organizirao prve komorne kon-
certe u Parizu (1814). Bio je i koncertni majstor u Parikoj operi
(182131), gdje je reorganizirao i vodio Concert spirituel, a od
1825 i koncertni majstor Kraljevske kapele. U svojim kompozi-
cijama znalaki je primijenio sve mogunosti tadanje violinske
tehnike. Najvanije je njegovo djelo L'Art du violon, udbenik
za violinu, kome dugo vremena nije bilo premca.
DJELA. ORKESTRALNA: devet koncerata za viol inu, 180209; Sym-
phonie concertante za 2 violine i orkestar, 1816; vie Ai rs vari es za violinu i or-
kestar. KOMORNA: tri gudaka kvart eta, 1805; 12 trija, 180005; 2 so-
nate za viol inu i kl avir , 1820; 3 nokt urna za viol inu i klavir, 181721; 6 dua
za 2 violine, 180411; 24 etude za violinu uz prat nju druge violine, 1851; niz
kraih djela za viol inu (12 capriccia, valceri, romance i dr.). Priru
du violon, 1834. Izdao zajedno sa P. Rodeom i R. Kreutzerom A
vi olon (slubeni kolski prirunik Parikog konzervatorija; djelo je m:
izdano i prevedeno na vie jezika). Redigirao Ai ethode de violoncelle
vesseura, C.-S. Cat el a i Ch.-N. Baudist a.
LIT.: D. Tajan-Roge, Hommage a la memoire de Bail lot , P
P. Soccanne, Un Mait re du quatuor: P. Baillot , Guide du conc
Isti , Quelques document s inedit s sur Pierre Baill ot, Revue de M
1939 i 1943. P. B. Douhan, Pierre Marie Francois Baill ot, MGG
BAINES, VVilliam, engleski kompozitor (Horburj
shire, 26. III 1899 York, 6. XI 1922). U muzici u
samouk. Inspiriran prirodnim ljepotama Yorkshirea, p;
J. Keatsa i priama E. A. Poea komponirao je niz brilj
slikovitih djela smionog harmonijskog izraza, bliskog frai
impresionizmu i Skrjabinovu ekspresionizmu.
DJELA; simfonija; simfonijske pjesme From t he Isl and of the F<
Imps. Gudaki kvartet; fantazija za gudaki kvart et; Pet er and
gudaki kvart et; kl avirski t rio; sonata za viol inu i klavir. Klavirsk
zicije (sonata, 7 preludija, Paradi se Gardens; Si lverpoints; Mil estom
Coloured Lives). Solo-pjesme.
LIT. : R. Bought on, rt Musical Impressionist, The Musical Tir
E. Bradbury, Music in Yor kshir e: Baines and Youbert , ibid. , 19
Carpenter, Baines and Britten, Some Affinit ies, ibid., 1956.
BAINI, Giuseppe, talijanski kompozitor i muzi
(Rim, 21. X 1775 21. V 1844). Uio je u rimskom sj(
kod S. Silvevre i poslije kao pjeva papinske kapele kod
chinija i G. Jannaconija. God. 1819 postao je camerlengo ]
kapele. Njegov Miserere za 10 glasova (1821) izvodi se
u Sikstinskoj kapeli u Velikom tjednu (naizmjence s Alle
i Bajovim). Njegova monografija o Palestrini rani je prii
eg muziko-historijskog djela, premda u njoj historijsl
nisu dovoljno istraeni, a nain izlaganja je emfatia
anegdotskog karaktera.
DJELA; crkvene kompozicije ( mise, vespere, psal mi, Te Deum,
SPISI: Saggio sopra Videntita de' ritmi musi cale e poetico, 1820
storico-critiche della vita e delle opere di Giovanni Pi erluigi da Palestri
1828 (ponovo izdao A. Camett i, s not nim pr imjer ima i najnovijim pc
Critica musical e, 191821); vie manjih radova o probl emima kazali
mizaciji i dr.
LIT.: F. X. Haberl , Zum 50. Todestag von J. Baini, KMJB, 18
Ursprung, Giuseppe Baini, MGG, I, 1951.
BAINTON, Edgar Leslie, engleski kompozitor ( 14.
II 1880 Sydney, 8. XII 1956). Kompoziciju i klavii
Royal College of Music u Londonu (Ch. Stanford, W.
Ch. Wood i F. Tavlor). Od 1901 predavao kompoziciju
na Konzervatoriju (od 1912 direktor) i vodio filharmonijsl
tar u Newcastle-on-Tyne. Po povratku iz zarobljenitva
direktor Konzervatorija u Newcastle-on-Tyne. God. 15
selio u Australiju gdje je do 1947 bio direktor Konzervi
Sydneyu. U Engleskoj su popularne njegove kratke 1
kompozicije i pjesme koje se upotrebljavaju u nastavi.
DJELA. ORKESTRALNA. Tr i si mfoni je: I, u B- duru, 1903
gleska si mfonija u D-duru i III. Before Surcrise (za alt, zbor i orkes
Simfonijske pjesme Pompilia, 1903 i Paracelsus, 1921; koncertna fs
klavir, 1920; Celtic Sketches, 1912; Ecloge, 1923. KOMORNA: dv
kvarteta; sonata za violu i klavir, 1923. Klavirske kompozicije.
The Cri er by Ni ght i Oi thona, 1915. VOKALNA. Za zbor i orkest
at Sea; The Vindi cti ve Stai rcase; A Song of Freedom and Joy; The Te
i dr. The Blessed Damozel za sopran, barit on, zbor ' orkest ar; zbor
-pjesme.

;
LIT. : R. Si mps on, Edgar Lesl ie Ba inton, MGG, I, 1951.
BAION (baiao), brazilski narodni ples umjerena 1
2/4 ili 4/8 mjeri s istaknutom i jako naglaenom tezom. C
postaje popularan drutveni ples. U plesnim dvoranan
se u brzom (MMJ = 160) i polaganijem tempu 'MM J
ali ritmika okosnica u oba sluaja ostaje ista ( J7"3jJ"3)
dobio naziv po gradu I
BAIRD, Tadeusz
kompozitor (Grodzisk
wiecki, 26. VII 1928 -nik
B. Woytowicza i skog u -
Lodu, 1947 dirao
kompoziciju kod i P.
Perkowskog na muzikoj
koli u V zatim se
usavravao u kod T.
Wituskoga te savskom
Univerzitetu muzikologiju.
B. je u poljski mu vor
uao 1949 svojom nijetom i
iste se godine s
kompozitorima J. I i K.
Serockim u Grupu kon to
se ogledao u muzikim
formama (2 nije, Koncert
za orke kojima je uz
patetino doao do izraaja
i njes
t
T. BAIRD
BAIRD BAJI 113

sao za liriku, B. se u suiti Colas Breugnon za gudake instrumente
i flautu i u Lirskoj suiti za sopran i orkestar oitovao kao majstor
intimnih ugoaja. Meutim, u razdoblju 195658 B. je ras-
krstio s tradicionalnom tonalnou i prihvatio tekovine suvre-
menih muzikih strujanja. Prvo njegovo djelo potpuno u novom
stilu {etiri eseja za orkestar) osvojilo je nagrade na natjeaju
G. Fitelberg u Varavi i na Internacionalnoj tribini UNESCO-a
u Parizu. Za razliku od pristalica ekstremnih izraajnih sredstava
B. ostaje uvijek u umjerenijim granicama.
DJELA. ORKESTRALNA: dvi je simfonije, 1950 i 1952; simfoni jet a,
1949; koncert za kl avir, 1959; koncert za fagot i komorni orkestar, 1954; Es-
pre sioni vari anti za violinu i orkestar, 1959; etiri dijaloga za obou i komorni
o.kestar, 1964; suita Colas Breugnon za gudae i flautu, 1951; Uvertira u starom
stilu, 1950; Uvertira gi ocosa, 1952; Koncert za orkestar, 1953; Cassazi one per
orcheslra, 1956; etiri eseja, 1958; Variations sans thime, 1962; Musique epiphani-
que, 1963. KOMORNA: Di verti mento za flautu, obou, klarinet i rog, 1956;
gudaki kvartet , 1957; Dva capri cci a za klarinet i klavir, 1954; eti ri preludi ja
za fagot i klavir, 1954. KLAVIRSKA: dvije sonat ine, 1949 i 1952; Mala
djeja suita, 1953 i dr. VOKALNA: kantate Ballada o olnierskim kubku,
1954 i Egzorta, 1960. Dvi je pjesme za zbor, 1953; Pet pjesama za enski zbor
i klavir, 1955. Lirska suita za sopran i orkestar, 1953; 4 sonety milosne za bariton
i komorni orkestar, 1956; ciklus Erotiques za sopran i orkestar, 1961; eti ri pjesme
na stihove Vesne Parun za mezzosopran i komorni orkestar, 1967. Fil mska
i scenska muzika. K. Ko.
BAIRSTOW, Edward Cuthbert, engleski orgulja i kom-
pozitor (Huddersfield, Yorkshire, 22. VIII 1874 York, 1.
V 1946). Nakon studija kod H. Farmera poduavao muziku na
privatnoj koli u Windsoru. God. 189396 uenik F. Bridgea
i 1899 njegov asistent. Bio je zatim orgulja u Wiganu (do 1906).
u Leedsu i od 1913 u Yorku gdje je vodio i Muziko drutvo.
Djelovao je kao zborovoa brojnih pjevakih drutava i kao orke-
stralni dirigent. God. 1929 postao profesor Univerziteta u Dur-
hamu. Komponirao je crkvene zborove (anthems) i orguljska djela.
Objavio je prirunike Counterpoint and Harmony (1937) i The
Evolution of Musical Form (1943).
BAJ (Bai), Tommaso, talijanski kompozitor (Crevalcuore
kraj Bologne, 1650 Rim, 22. XII 1714). Tenorist, a od 1713
dirigent papinske kapele. Komponirao je mise, motete, psalme
i druga crkvena djela u strogom klasinom polifonom stilu (stile
antico) i tek je ponekad primjenjivao elemente novog stile mo-
derno (figurativne pomake, koralni parlando). Njegov Miserere
(5-gl.) pjevao se redovno u Sikstinskoj kapeli u Velikom tjednu
naizmjence s AUegrijevim i Bainijevim.
NOVA I ZD. : Mi serere obj. su A. Gemini ani ( II Sal mo Miser ere por t o
in muica da G. Allegri e T. Baj, 1840)1 J. Seiler (Chorus ecclesiasticus, I, 1871).
Neke motete obj. su K. Proske (Muica divina, 1,2, 1855) i J. Kromolicki (Flo-
rilegium cantuum sacrorum, 1920).
LIT. : K. G. Fel lerer, Tommaso Ba j, MGG, I, 1951.
BAJAC, Ljubomir, horovoa i nastavnik muzike (Mostar,
19. VII 1890 Kasindol kod Sarajeva, 1. V 1951). Muziku
studirao privatno u Beu i Budimpeti. Od 1913 u Sarajevu na
stavnik na Muzikoj koli i drugim srednjim kolama. Poduavao
uglavnom klavir. God. 191332, s prekidom za Prvoga svjetskog
rata, horovoa SPD Sloga i 193141 eljezniarskog pjevakog
drutva Jedinstvo. Ostavio je nekoliko kompozicija i zapisa na
rodnih pjesama i igara. M. Poz.
BAJAMONTI, Julije, kompozitor i polihistor (Split, 24.
VIII 1744 12. XII 1800). Medicinu uio u Padovi gdje je i"
doktorirao. God. 178590 ivio na Hvaru kao lijenik i orgulja.
Oko sredine 1790 preselio se u Split gdje je vrio privatnu lije-
niku praksu i bio dirigent u katedrali. Podravao je vrlo ive
veze sa svima kulturnim i knjievnim radnicima u Dalmaciji,
a osobito s dubrovakim knjievnicima i eruditima.
Pisao rasprave o medicini, povijesti, arheologiji, folkloru,
nautici, kemiji, filozofiji, filologiji i estetici. Sakupljao gradu za
muziki rjenik te za bibliografiju i biografije dalmatinskih i
bosanskih knjievnika; sabirao nae narodne pjesme i za svog
prijatelja A. Fortisa napjeve; pisao talijanske i latinske stihove.
Posebno je prouavao ekonomske i zdravstvene prilike u Dalmaciji.
Kao kompozitor, B. je pisao gotovo iskljuivo crkvena djela,
to je i razumljivo: na mjestu dirigenta splitske katedrale on je
morao obnavljati i izgraivati repertoar za redovite obredne
potrebe. Od oko 150 dosad poznatih i sauvanih njegovih kompo-
zicija, oko 130 ih pripada crkvenoj muzici. Sva ta djela nisu na
umjetnikoj visini. Mnoga odaju brzinu i povrnost. Ali posvuda
vlada nuna panja prema tekstu, koji s muzikom tvori organsku
cjelinu. Bajamontijeva djela odaju i utjecaje: venecijansku crkveno-
muziku kolu Lottija i Marcella, talijansko operno kazalite,
mediteranski folklor. Ali tamo, gdje je autoru uspjelo spojiti
iskrenost uvstava s formalno-tehnikom kvalitetom, B. je ne-
sumnjivo obogatio nau umjetnost onoga vremena. Istiu se 3-
glasna misa u G-duru, 4-glasna misa u B-duru, Sveani Gloria,
Passio nella domenica delle Palme, orat orij Prijenos sv. Dujma.
Spomenuta panja prema tekstu razvila je u Bajamontiju i
povremene sklonosti k deskriptivnosti. B. se slui i polifoni-

kim postupcima, ali ih redovito ne
razrauje. Vrlo su karakteristine
u njegovim djelima imitacije u
poetnim taktovima, nakon ega
slijedi ujedinjavanje glasova u
paralelnim tercama, odnosno
sekstama, koje su i inae este u
Bajamontijevim kompozicijama
(utjecaj mediteranskog, osobito
varokog folklora). Harmonijska
sredstva, u vrsto naglaenom
dualizmu dura i mola, ne izlaze iz
okvira vremena. B. najee pie
troglasno (dva tenora i bas), a
slui se i razliitim instrumen-
talnim sastavima, prema namjeni
i prilikama. Ovaj prvi poznati
autor oratorija i pasija u
Hrvatskoj bavio se i instru-
mentalnim kompozicijama, ali su
se svega dva njegova takva djela
sauvala. Najvei broj
Bajamontijevih djela pohranjen je u arhivu splitske katedrale.
Mnogo manji broj (25) nalazi se u Algarottijevoj zbirci u arhivu
Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu.
DJELA ( muzi ka). I NSTRUMENTALNA: si mfoni ja u C-dur u; sonat a
za orgulje u C-duru. VOKALNA: desetak ponajvie 3-gl . madrigal a uz prat -
nju gudakih instrumenata; ariabuffa Non temo za bas, 1776; 2 pasije (za Cvijet nu
nedjelju, 1768 i za Veliki petak); oratorij La traslazi one di San Doimo na vlastiti
tekst, 1770 (nastao prigodom proslave prijenosa kostiju ovog sveca u novi oltar
spl itske katedrale; muzika za ovaj oratorij smatrala se dugo vremena izgubl je-
nom; danas je u arhivu splitske stolne crkve; u obradbi A. Klobuara ovo je Ba-
jamont ijevo djelo izvedeno 1968). Sedamnaest misa: 4 dvogl asne (2 u G-duru,
po jedna u B-duru i c-mol u); 11 trogl asnih (3 u G-duru, 2 u F-duru, 2 u B-duru,
po jedna u Es-duru, a-molu, c-mol u); 2 et vorogl asne (u A-duru i B- duru);
svaka misa (osim 4-gl . u B-duru) ima i prat nju na orguljama, nekoliko ih je pi-
sano i za manje or kestralne sast ave. Dva rekvi jema (u G-duru i F-duru); 54
moteta za 2, 3, 4 i 5 gl asova (rijet ko a cappel la, ponajee uz prat nju orgul ja
il i or gul ja i gudakih instrumenat a); 2 St abat mat er; 3 Te Deuma; 8 Tantum
ergo; 1 Miserere; 1 Magnificat; vie responzorija i drugih manjih crkvenih kom-
pozicija. B. je ost avio u rukopisu nedovren rjenik muzikih pojmova s obil-
nim cit at ima iz suvr emene muziko-t eoret ske l it erature. U raspravi / / medi co
e la muica (1796) pobijao je t vrdnje o nespojivost i lijenikog poziva i muzike.
LIT. : / . Mi l let ii , Dr. Jul ije Bajamont i, Zagreb 1912. N. Kal ogjera,
Povjesne crt ice o gl azbenim pr il ikama spl it ske st ol ne crkve, Sv. C, 1924, 3,
4 i 5. A. Urukalo, Dr. Julije Bajamonti i njegov rad na podruju muzike
umjetnosti (dipl omska radnja, 1954, u biblioteci Muzike akademije u Zagrebu).
J. As.
BAJAN (rus. 6an.u), ruski naziv za harmoniku rastegau
(bez klavijature). Ime joj potjee od legendarnog ruskog pjevaa
Bajana.
BAJDANOV, Georgi, bugarski muziki teoretiar (Stara
Zagora, 20. VII 1853 Plovdiv, 30. XI 1927). U muzici samouk,
djelovao kao uitelj u Svitovu, Kazanliku, Plovdivu i Staroj
Zagori, gdje je organizirao i vodio pjevake zborove. Od 1909
ivio u Sofiji. B. je utemeljitelj prvoga bugarskog muzikog
asopisa Gusle (1891; iziao samo jedan broj). Objavio je nekoliko
kraih uputa za pjevanje i muziki udbenik za gimnazije u 3 sv.
(1890).
BAJDE, Oton, violonelist (Zadar, 28. I 1906 ). Muziki
studij zavrio na Konzervatoriju u Ljubljani, a zatim se usavra
vao kod L. Holschera u Salzburgu. Najprije honorarni i od 1962
redoviti profesor Akademije za glasbo u Ljubljani. Nastupa kao
solist i u komornim sastavima u zemlji i inozemstvu (Trst, Graz,
Be). Bio je lan ovih ansambla: Bajdetov godalni kvartet, Slo
venski godalni kvartet, Ljubljanski godalni kvartet, Slovenski
klavirski trio (Maribor) i Mariborski klavirski trio. j. Se
BAJETTI, Giovanni, talijanski kompozitor (Brescia, 1811
Milano, 28. IV 1876). Studirao je na Konzervatoriju u Milanu.
Od 1834 bio je koncertni majstor milanske Scale. Osobitu po-
pularnost uivali su njegovi baleti.
DJELA. Opere: Gonzal vo, 1841; VAssedio di Brescia, 1843 i La Donna
romantica, 1864. Baleti (izbor): Gisellaossia Le Wi lli, 1843; Les Eliments, 1847;
Faust, 1848; Caterina o l a figli a del bandita, 1847; Meli sse, 1855. Kant ata
II Genio d'Italia, 1843.
BAJI, Isidor, kompozitor i muziki pisac (Kula, Baka,
10. VIII 1878 Novi Sad, 15. IX 1915). Studirao kompoziciju
kod Kesslera na Muzikoj akademiji u Budimpeti. Poto je po-
stavljen za nastavnika gimnazije u Novom Sadu (1901) obrazovao
je gimnazijski hor i orkestar te prireivao koncerte (naroito
Svetosavske besede) koji su premaili i nivo i okvir amaterskih
priredbi. God. 1903 pokrenuo je u Novom Sadu Srpski muziki
list i Srpsku muziku biblioteku u kojoj je preteno objavljivao
kompozicije savremenih domaih autora; 1909 osnovao je muziku
kolu. Bio je i jedan od pokretaa Saveza srpskih pevakih drutava.
Muz. E.. I. 8

J. BAJAMONTI
114 BAJI BAKOEVI

U obimnom Bajievom stvaralatvu izdvajaju se opera Knez
Ivo od Semherije (1911), bazirana na sintezi romantiarskih i
veristikih operskih principa, Album kompozicija koji sadrava
niz klavirskih minijatura pisanih po ugledu na ajkovskog, Schu-
manna i Liszta, Srpska rapsodija za klavir komponovana u duhu
briljantnog virtuoziteta i Pesme ljubavi za glas i klavir, roman-
tiarski sentimentalnog karaktera. U velikom broju Bajievih
kompozicija, naroito onih koje je pisao za komade sa pevanjem,
tako je prisno pogoen narodski duh da su esto smatrane za
narodne (Jesen stie dunjo moja; Srpkinja; Ej ko ti kupi; Zra-ak
viri i dr.). Veliki je broj njegovih
horova koji su pisani ili na
folklornoj osnovi (Iz srpske
gradine; Srpski zvui i dr.) ili su
originalni (Gusla-reva smrt;
Mornarska pesma). Mnoge svoje
kompozicije B. je preraivao za
razne instrumentalne ili vokalne
sastave, tako da se poneke pod
istim naslovom pojavljuju u vie
verzija.
Osnovna odlika Bajievih
kompozicija jeste veoma bogata
melodijska invencija; iz-vesni
nedostaci u kompozicio-noj tehnici
nisu smetali da B. postane i ostane
do danas najomiljeniji kompozitor
Vojvodine, osobito po svojim
kompozicijama za tamburake
sastave. B. se bavio i
melografskim radom, beleei pesme iz Vojvodine i okoline
Vranja. Objavio je mnoge lanke u raznim asopisima.
DELA. ORKESTARSKA: simfonija Mi lo Obili; uvertira Mena; Pesme
ml adosti ; Baki napevi (za t amburaki orkest ar). KAMERNA: Romansa
za violinu i klavir; Igra za violinu i kl avir. KLAVIRSKA: Album kompozici ja;
Srpska rapsodi ja; Album pesama (iz pozorinih komada); Ukor; Srpsko cvee
za mlada srca; Srpske narodne pesme iz Mokranjevih Rukoveti. DRAMSKA:
opera Knez Ivo od Semberi je (Beograd, 19. I 1911 u Operi na bulevaru .
Savia). Muzika za komade sa pevanjem: Seoska lola; uuk St ana; Raki ja;
DivljuSa i dr. Operete i melodrami: rtva ljubavi, Sedam gladnih godina; Kseni je
Kseni ja i dr. VOKALNA. Vie horskih dela: Pesma srpski h komi ta; So-
koli; Seljanice. Sol o-pesme. SPISI: Klavi r i uenje klavira, 1901; Teori ja
notnog pevanja, 1904 ( I I izd. 1912); Nae crkveno pojanje, 1906.
LIT.: J. Gri , Portreti s pisama, IV, Zagreb 1926. M. Milojevi , Isidor
Baji, Muzike studije i lanci, II, Beograd 1933- 5. uri -Klajn, Isidor
Baji, Letopis Matice srpske, 1950. V. R. orevi, Prilozi biografskom reniku
srpskih muziara, Posebna izdanja SAN, 1950, CLXIX. J. Vilovac, Pjeva
vojvoanskih ravnica, Naa scena, 1959. Andreis-Cvetko-uri Klajn, Histo
rijski razvoj muzike kulture u Jugoslaviji, Zagreb 1962. V. Perii, Muziki
st varaoci u Srbiji, Beograd 1969. S. D. K.
BAJS (njem. Bass, tal. basso), ovei gudaki instrument,
koji se upotrebljava u sastavu uz dvoje gusle (zapravo violine).
Po obliku i veliini odgovara violonelu, ali ima samo tri ice od
crijeva, poput onih na violonelu. Ugodene su u kvintema: G-d-a.
U navedenom sastavu vri funkciju basova instrumenta. Skupinu
od dvojih gusala i bajsa naziva narod muzikai (takoer i vesel-
niki, kad nastupa kod svadbenih sveanosti). Ovi su instrumenti
uneseni u podruje kajkavtine sa sjeverozapada valjda ve u
XVIII st. Pravi b. rijetko se danas upotrebljava; zamijenile su
ga berde ili jo vei kontrabas. Kad su muzikai mirovali, svira
je s\irao na bajsu sjedei, a kad su hodali, objesio bi ga oko li
jevog ramena i vrata pomou uzice ili vrste trake, vezane za
glavu i upornjak instrumenta. Gudi se gudalom neto veim
od violinskog. B. a.
BAJANSKI, Milan, dirigent i kompozitor (Beograd, 5. I
1903 ). Muziku studirao u beogradskoj Muzikoj koli i vrlo
rano stupio u javni ivot kao horovoa pevakih drutava (Kara-
dore, Abraevi, Muziko elezniko drutvo, Ivo Lola Ribar,
Radio-Beograd, Branko Cvetkovi, Beogradski madrigalisti i Hor
JNA). Od Osloboenja do 1963 ef hora Beogradske opere sa
kojim je postigao velike uspehe na gostovanjima u inostranstvu.
Izvesno vreme nastavnik u muzikoj koli Stankovi; saraivao
u asopisima Zvuk, Pokret, Sv. Cecilija, Putevi i dr. Nalazi se
meu najistaknutijim srpskim horskim dirigentima, naroito
poznat kao odlian poznavalac i tuma srpske horske klasike.
Komponovao malo, veinom u narodnom duhu.
DELA: Dve igre za klavir. Pastirska za violinu solo. Horovi: Uspa
vanka; Mala svita; Dokle ulica spi; 14 enskih horova. Solo-pesme: Bugarske
pesme; Mene je majka rodila i dr. S. D. K.
BAKALA, Bfetislav, eki dirigent i kompozitor (Frvtak,
Moravska, 12. II 1897 Brno, 1. IV 1958). Na Konzervatoriju
u Brnu studirao dirigiranje (F. Neumann) i kompoziciju (L.
Janaek). Umjetniku karijeru zapoeo 1920 kao kazalini kore-
petitor u Brnu; 192526 orgulja u Philadelphiji, od 1926
pijanist i dirigent ekog radija (od 1937 ef orkestra) i
direktor Dravne filharmonije u Brnu i uz to, od 1952
sor muzike akademije Janaek. Kao dirigent posebno se
za djela ekih kompozitora. S uspjehom je koncertirao i
zemstvu.
DJELA: Scherzo za orkestar, 1922. Gudaki kvartet , 1919;
za gudaki kvartet, 1915; sonata za violonelo i klavir, 1918. Zbor -
pjesme. Obrade narodnih napjeva. Priredio klavirske izvatke Jai
opera: Kata Kabanova, Pfi hody Li s~ky Bystrouky i Z mrtveho domu
BAKARIS, Salvador -> Bacarisse, Salvador

l

BAKER, Josphine, amerika revijska pjevaica i j
(St. Louis, Missouri, 3. VI 1906). Karijeru zapoe
kao lan crnake revijske trupe Black Bird. Temperarr
nekonvencionalna pjevaica, B. je ubrzo postala simbol
varijetea Folies Bergere i Casino de Pari. Njezine su c
postigle svjetsku popularnost. Gostovala je u mnogim ev
zemljama i u SAD. Glumila je i u nekoliko filmova. Aktiv
protiv rasizma, okuplja djecu bez roditelja svih nacion:
izdrava ih vlastitom zaradom. Napisala je Les Memoires (
Sauvage).
BAKER, Theodore, ameriki leksikograf i muzici
(New York, 3. VI 1851 Dresden, 13. X 1934). Studij :
logije s doktoratom zavrio 1882 na Univerzitetu u Leip
Paul). Do 1890 djelovao u Njemakoj. God. 18921926
nik nakladnika G. Schirmera u New Yorku, a zatim se
Njemaku. B. je autor vrijednih muziko-leksikih djela ( je
najpopularnija Dictionary of Musical Terms i Biog
Dictionary of Musicians.
DJELA: Ober die Musik der nordamerikanischen Wilden (disertaci
Di ctionary of Musi cal Terms, 1895 (XXV izd. 1939); Biographical J
of Musicians, 1900 (V izd. s dopunama red. N. Slominskv, 1965); A Pr
Pocket Manual of Musical Terms, 1905; The Musician's Calendar and -
Book, 191517. Brojni lanci u MQ; prevodio je teoretske pri
studije s njemakog na engleski.
BAKFARK (Bacfarc, Greff), Valentin (Bdlint),
ski lautist i kompozitor (Brasov, Erdelj, 1507 Padova, 1
1576). Odgojen i muziki izobraen na dvoru Ivana
u Budimu, gdje je zatim bio dvorski lautist. God. 154
slubi na dvoru poljskoga kralja Sigismunda Augusta II,
68 na bekom dvoru, zatim na dvoru erdelj skoga knej
1571 ivio je u Padovi. Kao putujui umjetnik upoznao
dio Evrope i svugdje,stekao velika priznanja kao virtuoz n
Njegove intavolature moteta, madrigala i chansona p
siguran sud u izboru djela (Josquin des Pres, O. Lasso, ]S
bert, Clemens non Papa). U tim preradbama B. je nast
uvati izvorni oblik vokalnog predloka te je zadra
foni koji je bogato kolorirao. Najvanija i najzanimljiv
gova djela su fantazije (ricercari). Bogatstvo harmonijsl
plastina motivika, obilna primjena ornamentike, zaoki
oblika, odlike su po kojima te kompozicije idu meu
to je napisano u ranom razdoblju instrumentalne muzike
DJELA: Int abulatura Valentini Bacfare..., 1552 (sadri 4 ricerc
tavolature od 4 moteta, 6 chansona i 6 madrigala; djelomino nanovo u
Premier Livre de Tabelature de Luth... par Valentin Bacfarc, 1564;
kompozicije ponovo tampane u raznim suvremenim zbirkama); , Greff i
Bakfarci, Pannonii, harmoniarum musicarum in usum testudinis ' 1565 (3
fantazije, 8moteta, 1 ehanson; II izd. 1569).
NOVA IZD. : sedam fantazija i nekol iko intavolatura obj. je A
(DTO, XVIII 2, 1911); 1 pol jsku pjesmu O. Gombosi (Muzyka, 1
fantazija ist i (Musi cologia Hungarica, II, 1935).
LIT.: L. Kai ser, Valentin Bakfark (disertacija), Wien 1907. /
ski, Valentin Bakfark (disertacija), Leipzig 1914. E.Haraszti, Un g
thiste du l6
e
siecle, RM, 1929. O. Gombosi , Der Lautenist, Valec
fark Leben und Werke, Musicologia Hungarica, II, Budapest 1935
Valent in Bakfark, MGG, I, 1951.
BAKLJANOV, Georgij Andrejevi, ruski pjeva,'
(Riga, 4. I 1881 Basel, 6. XII 1938). Pjevanje uio
Peca i I. Prjanjinjikova. Debitirao 1905 u Petrogradu
do 1909 lan Moskovske opere. Angairan u Moskvi,
Beu i Londonu te 191724 na operi u Chicagu. Gostovi
Jugoslaviji. Isticao se gipkim glasom velika opsega i i
glumakim talentom. U njegove najbolje kreacije idu
(Musorgski, Boris Godunov), Mefisto (Gounod, Faust), 1
(Verdi), Escamillo (Bizet, Carmen), Scarpia (Puccini,.
i dr.
BAKOEVI, Radmila, pevaica, sopran (Gua
1933 ). Studij solo-pevanja zavrila 1956 na Muzik
demiji u Beogradu (N. Cveji), potom se usavravala u a
ve od 1955 angaovana u Beogradskoj operi. Za vrlo
vreme ostvarila velik broj uloga lirskog i dramskog faha
tumaila veinom na inostranim scenama: Metropolitan
Yorku, Covent Garden u Londonu, Boljoj teatr u
Teatro Colon u Buenos Airesu, Staatsoper u Beu, zatim
dovima Francuske, Nemake, Italije, panije, Portugala,
vajcarske, UAR, Grke, Turske, Danske, Norveke i i


I. BAJI
HR
BAKOEVI BALADA 115

valima u Berlinu (1964 i 1965),
Bergenu (1965) i Atini (1966).
Dobitnik je, pored domaih, i
internacionalnih nagrada u e-
nevi (1962) i Liegeu (1963).
U izvoakoj umetnosti Rad-
mile Bakoevi sjedinjuju se
izrazita muzikalnost, glas iz
vanredne lepote, izjednaenosti
i nosivosti i osobiti smisao za
dramsko oblikovanje tumaenih
rola. Otuda je ona izbila medu
vrhunske jugoslovenske oper-
ske umetnike i stekla meuna
rodni ugled. Njen veoma bogat
i raznovrstan repertoar, koji
je zapoeo ulogom Margarete
(Gounod, Faust), obuhvata,
pored ostalog, najznaajnije he
roine G. Verdija: Desdemona (Otelio), Violetta (La Traviata),
Leonora (Trubadur i Mo sudbine), Elizabeta (Don Carlos) i
Marija (Simone Boccanegra), G. Puccinija: Mimi (La Bo-
heme) i o-o-San (Madame Butterfly), P. I. ajkovskog: Ta-
tjana (Evgenij Onjegin), Liza (Pikova dama) i Marija (Ma-
zepa), zatim Jaroslavnu (Borodin, Knez Igor), Normu (Bellini)
i u domaim operama Kotanu (Konjovi) i Evicu (Logar, Po-
kondirena tikva). S. D. K-
BALABAN, narodni duhaki instrument u obliku uske
cilindrine trublje, s jednostrukim jezicem. Susree se u Uz-
bekistanu i Azerbajdanu, ali i u drugim krajevima sjevernog
Kavkaza i u Iranu. Zvuk mu je altovskog timbra.
BALADA (od provansalskog balar plesati; engl. ballad, franc.
ballade, tal. ballata), 1. u kasnom srednjem vijeku prvotno jedno-
glasna puka plesna pjesma koju su izvodili, u kolu,
pretpjeva i zbor. Odreeni oblik strofne pjesme s refrenom,
dobiva u francuskoj vitekoj lirici trubadura i trouvera. Po refrenu
srodna je rondeauu i virelaiju od kojega se muzikom graom
isprva nije bitno razlikovala. Potkraj XIII st. poprima svoj konani,
specifini oblik od 3 izometrike, skroz rimovane strofe (veinom
u osmercu ili desetercu) iza kojih se svaki put ponavlja jedan te isti
refren. Muzika graa slijedi strukturu teksta te se sastoji od 3
raznolike muzike fraze: prva fraza javlja se dva puta sa razliitim
zavrecima, nerijeenim, otvorenim (ouvert) koji odgovara prvom
dijelu strofe i finalnim zatvorenim (clos) koji odgovara drugom
dijelu strofe; nakon toga dolazi druga muzika fraza i za njom trea
re-frenska muzika fraza. Po tome je muzika graa francuske
balade oko 1300 imala oblik A (otvorena kadenca) A
1
(finalna
kadenca) B (zavrnica strofe) R (refren). U doba Ars novae
(XIV st.) b. postaje glavna svjetovna muziko-pjesnika forma, a
komponira se jednoglasno i vieglasno i to u tehnici kantilene:
gornju dionicu obino pjeva visoki muki glas, a dionice tenora i
contratenora (katkada jo i tripluma) izvode se instrumentalno.
Najznaajniji je majstor francuske balade toga doba G. de
Machault koji je spjevao vei broj stihova i komponirao 42
balade (tzv. balades notees), veinom dvoglasne (19) i troglasne
(15), te jednu dvostruku
1 2 trostruke balade kod kojih su, po uzoru na tadanji motet,
2 odnosno 3 pjevane dionice izvodile razliite francuske tekstove.
Za baladu kasnog XIV st. najvaniji su izvori kodeks J II 9 Na
cionalne biblioteke u Torinu koji sadrava 103 balade i rukopisni
zbornik 1047 muzeja Conde u Chantillvju koji ima 70 preteno
3-glasnih balada. U XV st. opada popularnost balade; potiskuje
je rondeau prema kojemu se najee oblikuje francuski chanson.
Od kasnih majstora balade istiu se G. Dufay i G. Binchois.
U Italiji je b. imala svoj specifian razvojni put i oblik. Ballata
je sredinja i najomiljenija literarno-muzika forma Italije od sre-
dine XIII do XV st. Prvotno je i talijanska b. jednoglasna plesna
pjesma slina plesnim oblicima drugih zemalja. Ali poseban je i
najkarakteristiniji element njezine strukture ripresa, kojom je
kolovoa zapoinjao odnosno najavljivao ples, a neposredno za
njim ponovio ju je zbor plesaa. Solist je zatim pjevao strofe
(stanze), a zbor je iza svake strofe opetovao ripresu. Od tih ranih
plesnih ballata sauvali su se samo tekstovi, melodije ne. Najsta-
riji sauvani primjerci melodija i tekstova potjeu od ballata re-
ligioznog sadraja iz druge polovice XIII st., a to su zapravo
duhovne laude, oblikovane na nain balade. Presaena u reli-
giozni okvir laude i osloboena plesne namjene, b. se razvila u
umjetniki uglaenu literarno-muziku vrstu. Konani, umjetniki
usavreni oblik i izraz dali su ballati pjesnici kruga dolce stil nuovo
(G. Cavalcanti, Dante i dr.). U njih se b., veinom spjevana u
jedanaestercu i sedmercu, sastojala od riprese promjenljiva broja
stihova (41) na
1
temelju ega su je teoretiari razvrstavali u
ballatu grande (4 stiha), mezzana (3 stiha), minore (2 stiha), piccola
(1 stih, jedanaesterac) ili minima (1 stih sedmerac); na ripresu se
nadovezivala stanza sa 2 simetrina dijela (piedi ili mutationi)
i zavrnicom (volta) koja je metriki bila ista kao ripresa. Muzika
grada oblikovala se prema metrikoj, pa je simetrinim dijelo
vima odgovarala ista melodija odnosno fraza: A (ripresa) B
(I piede) B (II piee) A (volt a). Ripresa je bila sadrajno
i formalno (rima, versifikacija, ritam, melodija) jezgra ballate, a
stanza je preuzela strofu canzone i neke elemente francuskog
virelaija. U takvu umjetniki stiliziranom obliku, b. je u XIV st.
postala sredinjom svjetovnom muzikom vrstom potisnuvi
madrigal i cacciu. Izvodila se (prema opisu u Boccacciovu De-
cameronu) bilo uz ples, bilo kao samostalno lirsko muziko djelo,
a pjevanje su pratili instrumenti, obino lutnja ili viola. Od jedno
glasnih ballata toga vremena sauvan je mali broj, jer su se oito
prenosile usmenom predajom (od autora poznati su Gherardello,
Lorenzo Maini i Nicolo da Perugia). Otprilike od 1365 (najstariji
primjerci) b. se komponira i vieglasno na tekstove Dantea, Pe-
trarke i dr. Formalna shema vieglasne ballate ista je kao i kod
jednoglasne, a sastav je najee dvoglasan ili troglasan. Meutim,
u vieglasnoj kompoziciji ballate razvila su se dva naina: jedan
je izrazito talijanski sa tradicionalnom trodobnom mjerom i
sa dvije dionice cantusom i tenorom koje se izvode vokalno
(ako postoji i trea dionica contratenor, onda je ona instru
mentalna); a drugi nain, sa 6/8 ili 9/8 ritmom, ima vokalni
cantus i jednu ili dvije instrumentalne dionice, to ukazuje na
francuske utjecaje. Kod ovog drugog tipa ballate javljaju se i
tzv. otvorena i zatvorena kadenca. Glavni su predstavnici vie
glasne ballate: Andrea dei Servi, Paolo da Firenze, Nicolo da
Perugia, Donato da Cascia, Bartolino da Padova i pjesnik-muziar
Francesco Landino (ostavio 141 baladu). Procvat vieglasne ballate
traje otprilike do 1425. U toku XV st. b. se kao literarna vrsta u
Italiji i dalje njeguje dok muzika iezava iz prakse, osobito nakon
1450. Potkraj XV st. nastaje, kao derivat pjesnike ballate ->
frottola koja se po homofonoj muzikoj gradi bitno razlikuje od
polifone ballate. 1. A.
2. B. novijega doba ima svoj korijen u engleskoj i kotskoj
narodnoj pjesmi pripovjedakog karaktera (ballad). Oko 1770
njemaki prijevodi (Herder) kotskih i engleskih pukih balada
dali su poticaja razvoju njemake umjetnike balade kao posebne
knjievne vrste lirsko-narativnog karaktera (Biirger, Lenore;
Goethe, Erlkonig; oita je veza sa kotskom baladom Herr Oluf).
Doskora se nordijska umjetnika b. prihvaa i u drugim zemljama
(Francuska, Italija, panjolska), a u XIX st. ona poprima izra-
ziti romantino-baladeskni karakter tajanstvenog, vitekog, sud-
binskog. U muzici se takva pjesnika b. komponira od kraja
XVIII st. obino u obliku strofne pjesme za glas i klavir; sve se
strofe pjevaju na istu melodiju, ali se ve rano javlja tenja da
se muzika prilagodi cijelom tekstu, te tako nastaju prokomponirane
balade (Schubert, Erlkonig). Ipak se i u tom sluaju nastoji sa-
uvati jedinstvo (variranjem strofne pjesme, provoenjem jedin-
stvene motivike grae, pa ak i primjenom tzv. provodnih motiva).
Instrumentalna pratnja postaje sve sloenija, potcrtavajui ilu-
strativno tekst. B. za glas i klavir veoma je rairena u XIX st. u
doba romantizma (Schubert, Schumann, Brahms, Grieg, Glinka,
Dargomiski, Musorgski, a osobito K. Loewe). Mokranjev Lem
Edim takoer ima obiljeja balade. Pored ove vrste razvija se b.
za vee ansamble, tako za zbor (Schumann, Romanzen und Balla-

R. BAKOEVI

BALADA, kol o uz virelai Dame, a vous sans retolli r
G. de Machaulta. miniiatura

116 BALADA BALAKIREV

den op. 67, 145, 146) ili za zbor i orkestar (N. Gade, Die Kreuz-
fahrer; H. Wolf, Feuerreiter). Posebni ogranak predstavlja operna
b. (Wagner, b. Sente u Ukletom Holandezu, Musorgski, b. Var-
laama u Borisu Godunovu).
3. U XIX st. nastaje i inst rumental na b., ponajee za
klavir. Chopin naziva baladama (prvi put u klavirskoj literaturi)
etiri svoje klavirske kompozicije iz 183140, inspirirane Mickie-
vviczevom poezijom. Ove balade, kao i itav niz klavirskih b.
nastalih kasnije (Brahms, 4 balade op. 10; Liszt, balade u Des--
duru i h-molu; Debussv, Ballade) nemaju svoj specifini oblik.
U nekima se naziru konture klasine sonatne forme ili ronda, a
neke su graene u obliku trodijelne pjesme, varijacije ili slobodne
fantazije. Po svome stilu, klavirske balade, poglavito one iz XIX
st., veoma su bliske vokalnoj baladi; veinom inspirirane poetskim
djelom istog anra, to su kompozicije lirskog, pripovjedalakog
karaktera, u tamno obojenom, alobnom timungu. U XIX i
XX st., kada su se razlabavili formalni obrisi i odreenost sadraja
lirske klavirske kompozicije, baladom se nazivaju i djela koja ne-
maju baladni karakter. Orkestralne balade ee su nego klavirske
neposredno vezane uz odreen pjesniki sadraj (H. Bulow,
Des Sdngers Fluch prema istoimenoj baladi L. Uhlanda; A. Ta-
njejev, Ballade d'apres une poesie du Cte A. Tolstoy), dok su po
formalnoj gradi sline rapsodiji ili simfonijskoj pjesmi; P. Dukas
naziva Scherzom svoju simfonijsku baladu L'Apprenti sorcier
(inspiriranu Goetheovom baladom Zauberlehrling). Zanimljive
su balade F. Martina pisane za razliite instrumente solo ili s
orkestrom (balada za flautu; za trombon; za violonelo; za sak-
ksofon, gudae i klavir); u nas je N. Devi komponirao Baladu
za klavir i orkestar (1953).
LIT.: Ph. Spi tta, Die Ball ade, Musikgeschichtliche Aufsat ze, Berl in 1894.
A. Koni g, Die Bal lade in der Musik, Berl in 1904. H. Kl eemann, Beitrage
zur Aesthet ik und Geschichte der Loeweschen Ballade, Halle 1913. O. Ritter,
Die Geschichte der fr anzosischen Ball aden-formen, Hall e 1914. M. Schnei -
der, Die Ars Nova des XIV-Jahrhunderts in Frankreich und Ital ien, Potsdam
1930. H. J. Moser, Die Ball ade, zbirka Musikal ische For men in historischen
Reihen, III, 1930 (novo izd. Wol fenbuttel 1959). F. Gennri ch, Grundriss
einer Formenlehre des mittelal terl ichen Liedes, Hall e 1932. G. H. Gerould,
The Ballad of Tradit ion, Oxford 1932. G. Axel, Die Kl avier-Bal lade (diser
t acija), Wien 1934. A". Pi rrotta, Lir ica monodica trecent esca, RAM, 1936,
IX. W. J. Ent vri stl e, European Ball adrv, Oxford 1939. G. Reese, Music
in t he Middl e Ages, New York 1940. S. Nort hcote, The Bal lad in Music,
Oxford 1942. E. K. Well s, The Bal lad Tree: a Study of Br it ish and Ameri
can Ball ads, Their Folkl ore, Verse and Music (sa 60 t ekst ova i napjeva) , New
York 1950. M. J. C. Hodgard, The Ballads, London 19SO. F. Gennri ch,
H. Bessel er, O. H. Mi es i V. Kahl , Ball ade, MGG, I , 1951- N. Pi rrott a,
Bal l ata, ibidem. W. Apel , Rondeaux, Vir el ais and Ball ads in Fr ench 13"
1
Cent urv Song, JAMS, VII, 1954. L. Mei erhans, Die Bal lade, Bern 1956.
U. Gunther, Der musikal ische Stil wandel der franzosischen Liedkunst in
der 2. Hal fte des 14. Jahrhundert s (disert acija), Hamburg 1957. W. T. Mar-
rocco, The Bal lad A Metamorphic Form, AMF, 1959. E. Boui ll on, Zum
Verhaltnis von Text und Mel odie in die schot tisch-engl ischen Vol ksbal lade
(disertacija) , Bonn 1960. Ch. Engelbrecht, Zur Vor geschichte der Chopin-
schen Kl avierball ade, Kongress- Bericht, War szawa 1960. N. Pi rrotta, Bal lata
e Soni secondo un grammat ico del 1300, Saggi e r icerche in memoria di E.
Li Gott i, Palermo 196062. U. Gunther, Dat ier bare Balladen des spaten
14. Jahrhundert s, III, Muica Discipl ina, 196162, XVXVI. G. Reaney,
The Development of the Rondeau Virel ai and Ballad Forms from Adam de l a
Hal e t o G. de Machault , Fest schrift K. G. Fell erer, Regensburg 1962. M. Ca.
BALAFO (balafon), vrsta afrikog ksilofona (-> Marimba).
BALAKIREV, Milij Aleksejevi, ruski kompozitor i diri
gent (Ninij Novgorod, 2. I 1837 Petrograd, 29. V 1910).
Studirao prirodne nauke na Univerzitetu u Kazanu. Njegova je
muzika naobrazba poela ve u ranom djetinjstvu, ali nije bila
sistematska; najvie je nauio sam, a osobito mnogo se koristio
bogatom muzikom bibliotekom A. D. Ulibieva, muzikog
pisca. God. 1855 naputa studij na fakultetu u Kazanu i, namje
ravajui da se bavi iskljuivo
muzikom, polazi u Petrograd.
Tamo upoznaje Glinku, koji
je odmah zapazio njegov talent
i postao mu pokroviteljem,
gledajui u njemu ovjeka, koji
e nastaviti njegovo djelo na iz
graivanju nacionalne ruske um
jetnike muzike. U Petrogradu
je koncertirao kao pijanist iz
vodei vlastita djela. Mnogo je
za Balakireva znailo i poznan
stvo s kritiarom V. V. Sta-
sovom, koji ga je upozorio na
demokratsko-realistike tenje
ondanje ruske knjievnosti i
publicistike. God. 1861 poeli
su se oko njega okupljati
mladi muziari najprije C.
A. Cui, a kasnije M. P. Musorg
ski, N. A. Rimski-Korsakov i
A. P. Borodin. On ih je sve
M. A. BALAKIREV
oduevio za nacionalni mu-

ziki pravac, postao im uiteljem i savjetnikom. Pod
njegovim vodstvom formirala se tada uvena skupina
Petorice. God, 1862 osnovao
je B. u Petrogradu sa G. J.
Lomakinom i Stasovom tzv.
Besplatnu muziku kolu. U okviru te ustanove
organizirao je koncerte, kojima je i dirigirao (on je u Ru-
siji prvi dirigirao napamet). God. 1867 69 dirigirao je i
koncertima Ruskog muzikog drutva; kao dirigent i
organizator koncerata propagirao je i
izvodio prvenstveno djela ruskih
klasika Glinke i Dargomiskoga i djela svojih mladih dru-
gova i suboraca, a i kompozicije suvremenih evropskih
majstora. Meutim, 70--tih godina doivljava B. teku
duevnu krizu, koja je posljedica itavog niza moralnih i
materija prilika (osiromaenje, zapreke u radu, a i
sumnje u vlas gunosti); naputa napredne ideje,
povlai se iz javnog iz kruga Petorice i boravi cijelih
deset godina u osami Tek 1883 vraa se ponovo
stvaralakom radu i javnon vanju (postaje dirigent
dvorske pjesnike kapele), ali 1 naprednih muziara nema
vie prijanju ulogu. God. 1 finitivno naputa svoju
slubu i posveuje se iskljuiv
poniranju (uglavnom revidira i
dotjeruje starija svoja Iako se po snazi t alenta ne moe
mjeriti s Musorg ajkovskim, u povijesti ruske muzike
B. je jedan od isl likova. Osobito je zasluan kao
utemeljitelj Petorice. A kompozitor B. je dao krupnih
priloga ruskom nacionalm zikom smjeru. Meu
njegovim
kompozicijama prvo
pripada orkestralnim
djelima. Vrhunci su njegova stva simfonijska pjesma
Tamara, uvertira na tri ruske teme i Rusija. B. gradi svoj
orkestralni stil na dva elementa: na i; vanju folklorne
tematike, koje je kod njega povezano s n; smislom za
isticanje muzikog kolorita, i na ivopisnoj pro skoj osnovi,
koja je svojstvena svim nacionalno orijentiran zikim
pravcima. U kasnim godinama svoga ivota B. je svladati
i simfonijske i koncertantne oblike, ali u njima stigao
razinu svojih orkestralnih djela. Svojim klavirskii
pozicijama pridonio je osamostaljenju ruske klavirske lit'
u istonjakoj fantaziji Islamey majstorski je primijenio moj
klavirske tehnike, pa se to djelo smatra najviim ostv
postchopinovskog klavirskog virtuoziteta. B. je mnogo pr
ruski folklor, koji je i uzorno obraivao (u tom smislu
epohalno znaenje pripada njegovoj zbirci narodnih pje
1866), a zanimao se i za folklor drugih naroda (eki i pa
S posebnim je ukusom iskoriivao ivopisnu melodiku i
kavkaskih krajeva Rusije.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvi je simfonije, u C-duru, 1862 i 1908;
simfonijska pjesma 1000 godi na (kasnije nazvana Rusi ja), 1862, ska
pjesma Tamara, 186782; klavirski koncert u Es-duru (ost ao n
zavrio ga S. Ljapunov); fantazija na ruske motive za kl avir i orkest
uvert ira na jednu panjol sku koranicu, 1857 (pr eraena 1869); uv
tri ruske teme, 1858; uvertira na eke teme (kasnije nazvana En Bohen
suita Chopi n, 1909. KLAV1RSKA: sonat a u b- mol u, 1906; fant E
mey, 1869 (kasnije preraena i za klavir i orkest ar); 3 scherza; 7 rm
valcera. Vie pojedinanih kompozicija: Complai nte; Au jar din i dr. T
ije djel a Glinke (UAlouett e; Kamari nskaja; Ivan Susanji nj i Beeth(
Scenska muzika za Shakespeareova Kralja Leara, 185861. Tridi -
pjesama u 2 zbirke, 185861 i 1895. Obradbe narodnih napjeva: 2
1866 (40 melodija) i 1898 (30 melodija). Bal akirevl jevu korespond
P. I. ajkovskim izdao S. Ljapunov 1912; iste je godine objavio i M.
vocoressi u Musical Times; korespondenciju sa N. A. Rimski-Korsakc
javio S. Ljapunov 191517, u listu My3biKaAbnuii coepe.MennuK, a sa !
1917 i 1935. Autobiografija izala u listu CoeemcKoe ucKyccmeo, 1938,
LIT.: A. CmpeAbHUKoe, M. A. EajiaKHpeB, ITeTep5ypr 1922. -PUMCKUU-
KopcaKoa, JleTonHCh Moeii MV3biKaJibH0H JKH3HH, V izd., Moi G.
Abraham, Studies in Russian Music . . . , New York 1936. F. M. A.
EajiaKHpeB, MocKBa 1938. B. My3aneecKuu, M. A. Ba.
JleHHHrpa^ 1938. V. Serroff, Le groupe des Cinq, Pari 1949.
poea, M. A. EajiaKHpeB, MocKBa H JleHHHrpaji 1951. U". Ki

n mu
OBM
I;OIHU i
I t ' i t II! IO, 8 Hi l Bi, .
M. A. BALAKIREV. Pr ogram prvog i
Ninjem-Novgorodu, 1855
BALAKIREV BALBIANI 117

Aleksejewitsch Balakirew, MGG, I, 1951. A. KaHuHCKuu, CHM(poHH*iecKHe
npoH3Be^eHHH M. A. EajiaKHpeBa, MoCKBa 1960. MHJIHHAjieKceeBHH
EajiaKHpeB. HccjieflOBaHHH HCTaTbH, JleHHHrpaa 1961. M. A. EajiaKHpeB.
BocnoMHHaHHH, nHCbMa, MaTepHaJibi, MocKBa 1962. MHJIHHAjieKceeBHH
BajiaKHpeB. JleTOnHCb H<H3HHHTBopnecTBa, JleHHHrpaji 1967. li. KyHUH,
MHJIHHAJieKceeBHi EajiaKHpeB. >KH3HBHTBopiecTBo BnHCbiwax HjjoKyiweH-
Tax, MocKBa 1967. E. Garden, Bal akirev. A Critical Study of his Life and
Music, London 1967. J. As.
BALALAJKA (rus. dajiajiauKa), ruski narodni instrument
sa icama, zvukom srodan tamburi. Trup od jelovine ima ka-
rakteristian trouglasti oblik. Dno (donja daska) je sastavljeno
od vie dijelova, a gornja, blago izboena daska ima jedan ili
vie oduaka. Na dugom i uskom vratu smjetene su prenice u
dijatonskim razmacima. Tri crijevne (iznimno eline) ice
trzaju se perom; one su na donjem kraju privrene
pucetom i preko konjia napete na jednostavne ivije.
Najee su ugodene: e\ e
1
, a
1
.
B. se prvi put pojavila oko 1700 i po
stepeno zamijenila domru; upotrebljavala
se za pratnju pjevanja i plesa, a imala je
samo dvije ice. Kasnije se usavrila i do
bila treu icu, a potkraj XIX st. nasto
janjem V. V. Andrejeva postala instru
mentom za skupno muziciranje (eenuKo-
pyccKuii opKecmp). B. se gradi u est veli
ina, s ugodbom: pikolo: h
1
, e
2
, a
2
; prim:
', e
1
, a
1
; sekund: a, a, d
1
; alt: e, e, a;
bas E, A, d; kontrabas: kontra E, kontra BALALAJKA
A, D.
LIT.: A. C. 'PaMUHifUH, floMpa HcpoHbie efl My3biKajn>Hbie HHCTpy-
MeHTbi pyccKoro Hapoj^a. HcTOpntieCKHH o^epK, 1899. A. Rose, The Bala-
laika, Proceedings of the Musical Association 1900. K. Ko.
BALANCEMENT (franc), u XVIII st. naziv za tremolo.
B. se u literaturi za klavikord katkad upotrebljava kao sinonim
za > Bebung.
BALANCHINE (Balanivadze), George, ruski plesa i ko-
reograf (Petrograd, 22. I 1904 ). kolovao se u Carskoj baletnoj
koli u Petrogradu. God. 1924 boravio je s grupom mladih plesaa
u Njemakoj i Engleskoj. Iste godine prihvatio je ponudu S.
Djagiljeva i postao u Parizu plesa i koreograf u trupi Ballets
russes. Nakon smrti Djagiljeva (1929) djelovao je neko vrijeme
u Kabenhavnu i Londonu. Ubrzo se vratio anasamblu Ballets
russes u Monte Carlo, gdje je 1933 osnovao The School of American
Ballet i organizirao baletnu trupu Ballet 1933. Jo iste godine
otiao je u SAD i ondje postao direktor American Ballet Theatre.
U New Yorku koreografira i na Metropolitan operi i u mnogim
amerikim baletnim kompanijama. God. 1947 pozvan je u Pa-
riku operu. Po povratku u SAD preuzima vodstvo novoosnovane
baletne trupe New York City Ballet koja je ubrzo postala najbolji
ameriki baletni ansambl. Gostovao je u svim veim gradovima
SAD i Evrope. B. je najistaknutiji predstavnik neoklasicizma u
baletnoj umjetnosti. U svojim koreografskim ostvarenjima nastoji
postii to potpuniji sklad pokreta i tona zabacujui emocionalnu
subjektivnost. Svoje balete stvara na vrijednu muziku klasinih
i suvremenih kompozitora (Mozart: Divertimenti, Serenade;
J. S. Bach: Concerto barocco; Schubert; ajkovski; Hindemith: Die
vier Temperamente; Stravinski: ar ptica, Igra karata, Apol-lon-
Musagete, Orfej; Prokofjev: Izgubljeni sin). Objavio je niz lanaka u
razliitim strunim publikacijama.
LIT. : J. Lawrence, Bal anchine in Hollywood, Dancing Times, 1937.
Dance Index (dvobroj posveen Balanchinu), 1945, 23. L. Kirstei n, Balan-
chine and t he Classical Revi val , The Arts, 1947, 12. Ist i , Balanchine and
the American Ballet, Ballet, 1950, 5. H. KoegUr, George Balanchine und der
amerikanische Neoklassizismus, Melos, 1953, 6.
BALANIVADZE, 1. Meliton Antonovi, gruzijski kom-
pozitor (Kutais, 5. I 1863 21. XI 1937). lan opernog zbora
kazalita u Tbilisiju, od 1883 vodio (sa F. Koridzeom) Zbor
gruzijske narodne pjesme u Kutaisu i zatim na Petrogradskom
konzervatoriju uio pjevanje i od 1891 kompoziciju kod N. A.
Rimski-Korsakova. God. 18951917 organizirao i vodio pjevake
zborove u mnogim mjestima sredinje Rusije, Ukrajine, Poljske
i baltikog podruja, a 1918 utemeljio muziku kolu u Kutaisu.
B. je autor prvih gruzijskih romansa (1888) i osniva gruzijske
nacionalne opere. Uspjeno se bavio i skupljanjem narodnih napjeva.
DJELA: opera Koeapuan JXape6o*can, 1897 (prema dramat skoj poemi
KompHdn TaMapa A. Ceretel ija. Prva gruzijska narodna ope Tbil isi, 1926).
Kantata C.i aea 3az3cy; mnogobrojni zborovi i pjesme.
LIT.: B. JXonad3e, My3biKajn,Hoe HacjieflHe Tpy3HH, Fpy3HHCKaH iwy-
3biKajit HaH KyjibTypa, MocKBa 1957.
2. Andrej Melitonovi, gruzijski kompozitor (Petrograd, 1.
VI 1905 ili 1906 ). Sin Melitona Antonovia i brat znamenitog
koreografa -> Balanchinea, Georgea. Na Konzervatoriju u Tbilisiju
studirao kompoziciju (M. M. Ipolitov-Ivanov) i klavir (I. S. Ajsberg),
a zatim se usavravao u Lenjingradu kod A. M. itomirskog (kom-
pozicija) i M. V. Judina (klavir). Od 1931 djeluje u Tbilisiju,
najprije kao muziki rukovodilac Gruzijskoga dramatskog ka-
zalita i Kazalita radnike omladine i od 1935 kao docent, odno-
sno (1942) profesor kompozicije na Konzervatoriju. God. 194148
bio je istodobno umjetniki voda Dravnoga simfonijskog orkestra
Gruzijske republike. Jedan od najistaknutijih predstavnika su-
vremene gruzijske muzike, B. je znatno pridonio razvoju sim-
fonijskog i koncertantnog stvaralatva. Autor je i prvog gruzijskog
baleta. Njegovi su uenici: A. Kvernadze, . Milorava, A. i-
makadze, A. averzavili i dr.
DJELA. ORKESTRALNA: dvij e si mfoni je, 1944 i 1959; simfoni jske
sl ike : Kpi f muccKuu 6ou, 1943; Mope, 1952, Jlnenp, 1955 i dr .; 4 koncer ta
za klavir, 1936, 1946, 1952 i 1965; Concerti no za fagot , 1954. DRAMSKA:
opera Mmn 1950. Baleti: Cepdue zop, 1936 (II redakcija 1938): CmpaHuubi
0KU3HU, 1961; Myupu, 1964. Fil mska i scenska muzika.
LIT. : G. Ordoni kidze, Andrej Balanivadze, Moskva 1959. K. Ko.
BALASANJAN, Sergej Artemjevi, sovjetski kompozitor
(Ahabad, Turkmenistan, 26. VIII 1902). God. 1935 diplomirao
muziku teoriju na Konzervatoriju u Moskvi. Kompoziciju uio
kod D. Kabaljevskoga. Od 1936 djelovao u Stalinabadu, 1949
54 bio muziki suradnik sovjetske radio-slube, od 1955 predaje
kompoziciju na Moskovskom konzervatoriju. B. je medu prvima
sabirao i prouavao armenski folklor.
DJELA. ORKESTRALNA: ciklus simfonijskih pjesama Indonezijski otoci,
1960; 4 suite, 194356; Armenska rapsodija, 1944; Poema-fafitazija, 1947;
Rapsodi ja (t eme solo-pjesama na Tagorine st ihove), 1961. Sonat ina za
viol inu i kl avir, 1947; 2 sonate za klavir, 1947 i 1948. DRAMSKA. Opere:
Boccmanue B0C3, 1939; Ky3Heu Kosa, 1941 i Baxmuop u Hucco, 1954. Baleti Jleujiu u
Med3KHyn, 1947 ( II verzija, 1957; I I I verzija, 1964) i UlaKywnaAa, 1963. Muziki
igrokaz JIoAa, 1938; muzika komedija Rusi ja, 1952; scenska i fil mska muzika.
VOKALNA: Sveana kant ata, 1941; zborovi; ciklus pjesama na Tagor ine st i-
hove za gl as i orkestar, 1961; sol o-pjesme.
BALATKA, Antonin, eki dirigent i kompozitor (Prag,
27. X 1895 Brno, 25. VI 1958). Na Konzervatoriju u Pragu
uenik A. Elschlegera (orgulje) i K. Steckera (teorija), studij
kompozicije zavrio 1919 na Majstorskoj koli kod V. Novaka.
God. 191929 korepetitor, a zatim dirigent i redatelj opere u
Ljubljani, od 1929 ef opernog orkestra (od 1932 i dramaturg)
narodnog kazalita u Brnu. Tamo je istodobno 192945 bio
nastavnik i 194551 profesor Konzervatorija i od 1951 docent
na Janaekovoj akademiji muzikih umjetnosti. Bavio se i mu-
zikom publicistikom. Istakao se kao propagator jugoslavenske
muzike. Pod njegovim vodstvom doivjela je svoju praizvedbu
opera Morana J. Gotovca (Brno, 29. XI 1930).
DJELA: Scherzo za orkestar, 1926; Srbske kolo za orkestar, 1926. Kla-
virski trio, 1919; suita za flaut u, klarinet i fagot, 1927. Balet Z jitfni zeme~t
1927 (praizvedba 1. II 1928 u Ljubljani pod naslovom Iz jutrove deele); scenska
i fil mska muzika. Kantata Pi seh o vrchni m veli teli , 1952; zborovi.
BALBASTRE, Claude Bnigne, francuski orgulja i kom-
pozitor (Dijon, 22. I 1727 Pariz, 9. V 1799). Uio kod svog
oca Benignea, zatim kod C. Rameaua i J.-Ph. Rameaua. God.
174350 bio je orgulja katedrale u Dijonu, a zatim u razliitim
parikim crkvama. Istakao se svojim koncertima na orguljama u
parikim Concerts Spirituels (od 1755 stalni lan te ustanove).
Od 1776 poduavao je lanove kraljevske obitelji i bio orgulja
kapele u Versaillesu. Poslije Revolucije izvodi na orguljama u
Notre-Dame patriotske kompozicije (medu ostalim i Marseljezu).
U svojim brojnim i raznovrsnim djelima za orgulje i za klavir
B. je uglavom slijedio tradicije, ali i talijanske uzore. U trostava-
nim sonatama napuljskog tipa esto je poetni stavak umjerena
tempa zamijenio ivahnim brzim stavkom. Njegove programne
kompozicije za orgulje i za klavir (s literarnim naslovima) karak-
terizira lakoa, profinjenost, arm i vedrina.
DJELA: Sonates en quatour za embalo il i klavir uz 2 violine, bas i 2 roga ad
libitum; Pii ces de clavecin avec deux Fugues pour VOrgue, 1748; Pi eces de
clavecin, 1759; 4 suite s varijacijama Recuei l de Noels za klavir; Recuei l d'Ariet-
tes choisies, 1781: Recueil d' Airs choisis de plusieurs operas za embalo. Za orgul je :
14 koncerat a i vie improvizacija (rukopisi izgubl jeni).
LIT. : J. Gardi en, L'Orgue et les organist es en Bourgogne et en Franche--
Comte..., Par i 1943. M. Frecot, Claude-Benigne Bal bast re, MGG, I, 1951.
BALBI, Melchiorre, talijanski kompozitor i muziki teore-
tiar (Venecija, 4. VI 1796 Padova, 21. VI 1879). Uio u Pa-
dovi (G. Valeri, A. Calegari). God. 181954 bio je koncertni
majstor u Teatro Nuovo u Padovi, a zatim zborovoda u crkvi sv.
Antuna.
DJELA. Opere: La Nott e peri gli osa, 1820; L'Abi tator del bosco, 1821 i
VAlloggio mi litare, 1825 Mise; rekvijem prema Rossinijevim motivima (po-
vodom Rossinijeve smrt i), 1868: crkvene kompozicije. SPISI: Grammati ca
regi onata della muica consi derata sotto Vaspetto della lingua, 1825; Semplifica-
zione grafico-musicale per facilitare la lettura, 1845; Cenni bi ografici di illustri
scrittori e compositori di mui ca padovana, 1851; Nuovo si stema musicale, 1871;
Nuova scuola basata sul sistema semitonato equabile, 1872, Nuovo sistema armonico
fondato suita divisione delVottava in dodici semitoni equabili, 1877. Izdao Trattato
del si stema armonico A. Cal egarija s napomenama, 1829.
BALBIANI, talijanska obitelj orguljara.
1. Lorenzo (Valsassina, 1798 Milano, 21. X 1876). U Leccu
je imao stolarsku radionicu, a povremeno je i popravljao orgulje
P

118 BALBIANI BALET

u samom mjestu i okolici. God. 182426 boravio u Milanu gdje
je prouavao konstrukciju orgulja u razliitim crkvama. Svoje
prve orgulje dovrio je 1828 u Leccu. Preselivi zatim u Milano
bavio se iskljuivo orguljarstvom.
2. Natale (Lecco, 25. XII 1836 Milano, 22. X 1912), sin
Lorenza. Radio je s ocem u njegovoj radionici u Milanu. Isprva
se bavio restauriranjem starih orgulja. God. 1860 sprijateljio se
s torinskim orguljarom Giacomom Vegezzi-Bossi s kojime je
zatim stalno suraivao. Pod vodstvom Natalea tvrtka B. izgradila
je oko 220 orgulja, meu ostalim u crkvi sv. Marka u Veneciji
(1876), u kazalitu La Scala u Milanu (1887) i u bazilici u Leccu
(1909).
3. Celestino (Milano, 24. IX 1880 7. VI 1956) i 4. Luigi
(Milano, 28. III 1891 10. IV 1963), sinovi Natalea. Naslijedili
su oevu radionicu suraujui i nadalje sa lanovima obitelji
Vegezzi-Bossi (orgulje u crkvi sv. Antuna u Milanu, 1906),
pa su 1927 promijenili i naziv poduzea u B. Vegezzi-Bossi.
Ve 1925 otvorili su kao prvi evropski orguljari podrunice u
SAD. Proirili sii znatno djelatnost tvrtke te restaurirali i izgradili
niz orgulja u Milanu (40), Bologni, Pii (crkva sv. Nikole), Rimu
(Augesteo, crkva sv. Josipa), Napulju, New Yorku (crkva sv. Jo
sipa), Pittsburghu, La Pazu (katedrala) i dr. Svi ti instrumenti,
od kojih su neki vrlo veliki, sretno spajaju znaajke starih baroknih
orgulja s tehnikim dostignuima suvremenog amerikog orguljar-
stva, pa idu u red najuspjelijih neobaroknih instrumenata. Ce
lestino B. bavio se i prouavanjem orguljake umjetnosti. U
Bolletino Ceciliano objavio je niz lanaka, a konstruirao je i neke
nove tipove orgulja, kao npr. male prenosive orgulje.
Danas vode tvrtku Celestinovi sinovi Natale, Cesare i Alessan-
dro.
LIT.: G. Tebaldini, Per un centenario, Numero unico per l'inaugurazione
del quadrupiice organo elettrico nella basilica abbaziale di Santa Maria Immacola-
ta in Genova, 1928. Una Polemica organaria . . . , Organo, 1960.
BALDVVIN, Samuel Attkinson, ameriki orgulja i kompo-
zitor (Lake City, Minnesota, 25. I 1862 New York, 15. IX
1949). Studirao na Konzervatoriju u Dresdenu. Kao orgulja
djelovao je u Chicagu (188589), New Yorku (18951902) i
Brooklvnu (190211). Uz to je 190732 predavao muziku na
College of the City u New Yorku. Tu je uveo tjedne koncerte na
orguljama i osnovao American Guild of Organists, Bio je vrstan
orgulja (priredio je oko 1500 koncerata), a neki njegovi anthemi
postigli su veliku popularnost u SAD.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije; uvertire A Journey in Nor-
v>ay, 1887 i Trithjof and Ingeborg; 4 rapsodije; suita A Summer Idyl, 1895. Dva
gudaka kvarteta; klavirski trio. VOKALNA: kantata The Triumph of
Love, 1892; Psalam XVIII za soliste, zbor i orkestar, 1884; anthemi.
BALET (tal. balletto, deminutiv od balio ples), scensko plesno
djelo, javlja se redovito uz muziku. Preteni broj baleta dramski
prikazuje ili pria neki sadraj. Mnogi se baleti, meutim, odvijaju
bez scenske radnje, a cilj im je da stvore neku atmosferu, priope
neko psihiko stanje, ili da budu isti, u neku ruku apstraktni plesni
pokret, obino kao korelat muzici uz koju se izvode. Plesni spektakli
postoje na svima kulturnim stupnjevima i u svima geografskim iri-
nama, ali naziv b. pripada onoj vrsti plesa, koja je nastala na evrop-
skoj sceni potkraj XVI st. i otad se neprekidno razvijala do danas,
u mnogo varijanata pokreta, boje i zvuka. Plastika ljudskoga
tijela, ljepota i dinamika geste, ritam muzike, boja i linija dekora,
simbolika kostima, poetska ideja i dramska radnja koordiniraju se
u baletu na uvijek nov nain.
B. se razvio iz magijskih obreda, orgijastikih plesova, grke
tragedije i komedije, rimskih povorka i cirkuskih pantomima,
srednjovjekovnih turnira, crkvenih rituala, liturgijske drame,
misterija, narodnih i dvorskih plesova. U srednjovjekovnoj Fran-
cuskoj, pa sve do u XVI st., izvode se za vrijeme gozbe entremets,
plesne scene za razonodu uzvanika. Na balovima maskirani ple-
sai improviziraju koreografske take. Momeries u doba Franje I
ve su itavi mali baleti s nekoliko plesaa. U drugoj polovici XV
st. u renesansnoj se Italiji Lorenzo Medici i Agnolo Poliziano ivo
zanimaju za sveanosti, za predstave i mimohode. Idue stoljee
pjesnik Giambattista Marino u epskoj poemi Adone ve tano
opisuje neke baletne figure.
U XVI st. mijeaju se elementi talijanske scensko-plesne
umjetnosti maskerata i intermedija s francuskima. Iz tali-
janske i francuske tradicije, pod jakim utjecajem humanistiko--
reformatorskih ideja francuske Plejade, naroito Ronsarda i -
Baifa koji osniva Academie de Musigue et de Poesie (program joj
je meu ostalim, stvoriti ballet mesure, koji bi znaio obnovu
grke tragedije), nastaje potkraj stoljea na dvoru posljednih Valoisa
-* ballet de cour.
Prvim velikim datumom u historiji baleta smatra se 1581, kad je
izveden Ballet Comigue de la Reine ili Ballet de Circe, kojemu je
autor i koreograf Balthasard de Beaujoyeulx (Baldassaro da
Belgiojoso), poznat i pod imenom Baltazarini. Autorstvo je sebi

BALETNI PRIZOR IZ OPERE LB TRIOMPHE DE L'AMOUR
J. B. LULLYJA, 1681. Crte J. Beraina
svojatao i pjesnik T. A. d'Aubigne. Muziku su napisali Lamt
de Beaulieu i Jacques Salmon. Ballet de cour sjedinjuje u organ
cjelinu ples, vokalnu i instrumentalnu muziku, skupocjene kosti
i bogat dekor. Pojedine scene, nazvane entrees, povezane su jed
stavnom dramskom radnjom koju tumai recit, tj. govoreni te
izmeu scena, a u zavrnom baletnom prizoru (grand bal
sudjeluju svi plesai ili bar vei broj izvoaa nego u prethodi
scenama.
Plesove izvode pripadnici dvorske aristokracije i profes
nalni plesai. Teme su mitoloke, legendarne, alegorine. I
i baleta burlesknog, grotesknog karaktera: Ballet des Din,
Ballet des Bouteilles. Neki dvorski baleti samo su velike mase
rate; kao pretekst plesu slui neka generalna ideja; Ballet des F
Forets de Saint-Germain (1628), Ballet de la Douairiere de Bi
bahaut (1626). Postoje i dramski baleti s razvijenijom i vre po
zanom radnjom koji su ve slini operi: La Delivrance de Ren
(1617)5 Tancrede (1619).
Ballet de cour dostie vrhunac oko sredine XVII st., u pr
godinama vladavine Luja XIV, koji je i sam bio pasionirani pk
(npr. u Lullvjevu Ballet Royal de la Nuit, 1653). Oko 1670 ol
dvorskog baleta izumire, a njegova se tradicija nastavlja u operj
J. B. Lullvja: Thesee (1675), Le Triomphe de l'Amour (16!
Armide et Renaud (1686). Lully je sjedinio elemente talijan
opere, francuske klasine tragedije i dvorskog baleta. Sadraji
Lullyjevih opera mitoloki i legendarni, a podtekst im je apote
Luja XIV. Glavni je koreograf baleta Lullyjeva vremena pk
Charles Louis Beauchamps. Iz suradnje Lullyja i Molierea nai
komedije baleti: Les Facheux (1661), La Princesse d'Elide (l6f
Le Bourgeoes Gentilhomme (1670). Lully za te komedije kompoi
entr'actes, tj. baletne intermedije, koreografske skeeve.
Baletni umeci javljaju se i u talijanskim operama: u Perije
i Caccinijevoj Euridice (obadvije 1600), u Monteverdijevu Or,
(1607), u operama rimske kole, u Cestijevu Pomo d'Oro (i6(
ali Lully je, nadovezujui na bogatu francusku tradiciju, bal
u svojim operama dao mnogo opirniju i vaniju ulogu. Od Luli;
pa preko opera baleta A. Campre {VEurope Galante, 169-
J. Ph. Rameaua {Les Indes Galantes, 1735; Castor et Poli
1737; Dardanus, 1739) nastavlja se u Francuskoj tradicija povi
vanja opere s baletom do u XIX st. Ta je tradicija toliko sna
da R. Wagner za pariku izvedbu Tannhdusera (1861) kompoi
BALET 119

muziku Bakanala. U manjoj se mjeri nalazi b. u operi drugih ze-
malja: Italije i Njemake. U XX st. ta je pojava sporadina.
Francuski balet XVI, XVII i XVIII st. ni je ekspresivan;
on nije nosilac neke izrazite dramske radnje, niti je lirski nadahnut.
Na esto samo izvanjski sjaj, na idejnu prazninu plesa svoga vre-
mena otro je reagirao plesa i koreograf Jean Georges Noverre
(17271810). Njegovi Lettres sur la Danse et les Ballets (1760)
manifest su dramatske plesne pantomime, baleta koji prikazuje
dramsku radnju (ballet d'action). Noverre se zalagao za veu pri-
rodnost, izraajnost i dramatinost plesa. Umjesto konvencionalne
kretnje potrebna je gesta, kakvu diktira osjeaj; umjesto besmisle-
nog, nemotiviranog slijeda plesnih scena, intriga to se uvjerljivo
razvija iz karaktera pojedinih lica. Corps de ballet ne smije se gru-
pirati u ukoenim geometrijskim likovima. Maske se moraju uki-
nuti (sve dotle plesai su nosili maske; one su za glavne inter-
prete ukinute 1773, dok su ih lanovi corps de balleta nosili sve do
kraja stoljea). Od Noverrea potjeu mnoge znaajne koreografije:
za balete F. Dellera i J. J. Rudolpha u Stuttgartu, J. Starzera i
F. Aspelmevera u Beu, W. A.' Mozarta u Parizu {Les Petits
Riens, 1778). Sline principe zastupa Gasparo Angiolini (1723
96), koreograf Don Juana Chr. W. Glucka (Be 1761). U vrijeme
Rousseauovih spisa, opere buffe i Gluckove opere, reformatori
Noverre i Angiolini oslobodili su b. barokne pompe i dvorskog
formalizma.
Premda su baletom kroz cijelo XVIII st. i u poetku XIX st.
dominirali muki plesai, pojavilo se ve u XVIII st. nekoliko
velikih balerina: Maria Anna Cuppide Camargo (171070)
La Camargo sablanjava parike gledaoce, skrativi baletnu
suknju; Marie Salle (roena oko 1711) plee u Londonu u lepr-
avoj, slobodno nabranoj odjei od muslina; ivot Madeleine
Guimard (17431816) ispriao je Edmond de Goncourt. Medu
mukim plesaima veliko je ime Gaetano Vestris (17291808),
nazvan le dieu de la danse; od Jean Daubervala (17421806)
potjee koreografija najstarijeg baleta koji se danas jo izvodi: La
Fille Mal Gardee (1786).
Korak dalje u koreografiji uinio je Salvatore Vigano (1769
1821), prema Stendhalu jedan od tri najgenijalnija Talijana njegova
vremena. Vigano vodi vie rauna o dubini, o trodimenzionalnosti
prostora, te francuskom baletu (dramma pantomimico), u kome ima
vie mimike gestikulacije nego plesa, suprotstavlja svoj balet
(coreodramma), u kojem se plee od prvog do posljednjeg takta,
uz mnogo slobodnije i posve nesimetrino kretanje baletnog
ansambla. Vigano je postavio na scenu Beethovenov balet Die
Geschopfe des Prometheus (Be 1801). Carlo Blasis (roen 1803),
osniva Plesne akademije u Milanu (1837), sumira u svojim djelima
Traite elementaire iheoriaue et pratigue de l'Art de la Danse (Milano
1820) i Code of Terpsichore (London 1828) itavu tadanju baletnu
tehniku; ta je klasina, akademska tehnika (danse d'ecole), u
svojim osnovnim principima, temelj baletne umjetnosti do danas.
Poetkom kole klasinog baleta smatra se 1661, kad je u Parizu
osnovana Academie Royale de Danse.
U doba romantizma mijenja se timung i sadraj baleta. Ne-
staje mitolokih i herojskih tema; na sceni se pojavljuju duhovi
i vile. Velika balerina Maria Taglioni (18041884), pleui na
vrcima prstiju (esto se ta novost u baletu pripisuje njoj, mada
postoje i druga miljenja), u laganoj bijeloj suknji (tutu), postaje
estetskim idealom. Kao kontrapunkt toj dezinkarnaciji pojavljuje
se Fanny Elssler (18101884), plesaica snanog dramatskog
talenta, koja izvodi i narodno inspirirane plesove s puno zdravog
temperamenta. Prva je manifestacija romantinog baleta u Parizu
premijera Meverbeerove velike opere Robert le Diable (1831);

INSCENACIJA A. BENOISA ZA PETRUSKU I. STRAVINSKOG, 193
Philippe Taglioni koreografira b. treega ina. Slijedi 1832 La
Silphide (muzika Schneitzhoffer, koreografija Ph. Taglioni),
a 1841 Giselle, s Carlottom Grisi u naslovnoj ulozi, jedini rano-
romantini francuski balet koji se do danas odrao na svima velikim
balet nim pozornicama. Sadraj potjee od Th. Gaut iera (po
H. Heineu), najveeg estetiara romantinog baleta, muzika od
A. Adama, koreografija od J. J. Perrota. U romantinom baletu
apsolutna prednost pripala je enskim likovima na utrb mukih
plesaa. Iznimka je Danac A. Bournonville, Vestrisov uenik,
uz Perrota najvei koreograf romantinog baleta, koji je kao
maitre de ballet u Kobenhavnu umio zadrati ravnoteu izmeu
enskih i mukih uloga. U ostalim baletnim sreditima tek e u
XX st. muki plesa opet osvojiti ravnopravno mjesto.
Poslije 1850 nastaje u Francuskoj nekoliko muziki vrijednih
baleta {La Source, Coppelia i Sylvia L. Delibesa; Namouna E.
Laloa), ali je iz koreografije nestalo poezije i originalnosti. Baleto-
naani vie se dive virtuoznosti nego umjetnosti. Mallarme primje-
uje da plesaica nije ena koja plee, jer niti je ena, niti plee.
U to se vrijeme javlja velik slikar prizora iz kazalinog ivota bale-
rina: Edgar Degas.
Primat u baletu, koji je kroz 300 godina pripadao Francuskoj,
prelazi za iduih nekoliko decenija (do oko 1930) na Rusiju koja
preuzima francusku tradiciju, ali joj daje novu originalnu verziju.
Ruski baleti (-> Ballets Russes) pojavljuju se prvi put u Parizu
1909. Rusija tada ve ima gotovo 200 godina staru baletnu histo-
riju, vezanu uz petrogradsku Carsku baletnu kolu (osnovana 1738)
koju vode znameniti strani maitres de ballet: Landet, Hilferding,
Le Picq, Angiolini, Didelot, Perrot, Marius Petipa, Johansson,
Cecchetti. Za razliku od Francuske, u Rusiji se umjetnikom i
tehnikom kolovanju mukih plesaa oduvijek posveivala ista
panja kao i odgoju plesaica. Potkraj XIX st. centar je ruskoga
baletnog ivota Manjinski teatar u Petrogradu, najbolja tadanja
baletna pozornica u Evropi. Glavni je balet ni metar Francuz
M. Petipa (18221910), predstavnik istog akademizma u naj-
plemenitijem znaenju te rijei. Kroz vie od 40 godina svog ko-
reografskog i pedagokog rada u Rusiji, taj je veliki umjetnik
stvorio oko 50 baleta. Od njega potjeu koreografije Labueg
jezera (neuspjela premijera, u kojoj ne sudjeluje Petipa, Moskva
1877; repriza, u koreografiji Petipe i Ivanova, Petrograd 1895)
i Trnoruice (Petrograd 1890) P. I. ajkovskog. Balet u Petipinoj
koreografiji postaje oblik prostranih dimenzija i monumentalne
arhitekture. Solistiki brojevi {pas d'action, pas de caractere, grand
pas-de-deux i dr.), plesovi corps de balleta i velianstveni finali stopili
su se u organsku cjelinu velikog stila koja unutar svoje vrste
slui kao uzor koreografske strukture jo i danas. Nimalo nije
sluajno to su upravo baleti na emotivno naglaenu i raskono
orkestriranu muziku P. I. ajkovskog ovjekovjeili ime M. Petipe.
Na poetku naega stoljea tzv. bijeli b., dominantna forma
scenskog plesa, postaje anahronizmom, usprkos savrenstvu
kreacija M. Petipe i velikoj umjetnosti balerina, kakve su bile
M. Kesinska, O. Preobraenska i L. Jegorova. Dolazi do reakcije
protiv suhog akademizma i do revolucioniranja baleta.
S posve novom koncepcijom plesa pojavila se amerika ple-
saica Isadora Duncan (18781927). Antidogmatina, nonkon-
formistika, prezirui kolski balet, I. Duncan plee bosonoga
ili u sandalama, odjevena u starogrki peplos. Njen je ples iskonski
doivljaj, slobodan izraz umjetnike volje. Pokreti su joj esto
inspirirani plesnim figurama sa starogrkih vaza i reljefa. Ona
prva plee uz muziku, koja nije napisana za ples: Beethovenovu,
PRIZOR IZ FANTASTINOG BALETA G1SELLE A. ADAMA, 18
120 BALET

Wagnerovu, Franckovu. Elementarna snaga I. Duncan zadala je
udarac samozadovoljnoj akademskoj rutini baleta. Meutim, I.
Duncan nije sama mogla stvoriti pravu kolu, jer joj je za to ne-
dostajalo poznavanje i svladavanje plesne tehnike.
Inspiratori i vode, oko kojih se okupila trupa Ruskih baleta
(u koju isprva ulaze plesai Manjinskog teatra), jesu Sergej Dja-
giljev (18721929), slikar Alexandre Benois i koreograf Mihail
Fokin (18801942), pravi zaetnik modernog baleta. God.
190929 Ruski baleti, kojima je centar u Parizu a kasnije i u
Monte Carlu, trae i iznalaze nova rjeenja. Ni jedan od baleta
to su ih Rusi postavili na scenu ne ponavlja formulu ranije kre-
acije, ma kako ona bila uspjena. Mnogi su prava remek-djela,
kao Fokinovi Polovjecki plesovi (muzika A. Borodina, 1909), Les
Sylphides (F. Chopin, 1909), eherazada (N. Rimski-Korsakov,
1910), Carnaval (R. Schumann, 1910), Le Spectre de la Rose (C. M.
Weber u preradbi H. Berlioza, 1910), ar ptica (I. Stra-vinski,
1910), Petruka (I. Stravinski, 1911); zatim baleti Leonida Mjasina
(Massine) El Sombrero de tres picos (M. de Falla, 1919), La
Boutigue Fantasaue (G. Rossini u preradbi O. Respighija,
1919), Piilcinella (I. Stravinski, prema G. B. Pergolesiju, 1920);
baleti Bronislave Nizinske Svadba (I. Stravinski, 1923) i Les
Biches (F. Poulenc, 1924).
Ruski baleti nisu prekinuli sa kolom klasinog baleta, ali
su daleko razmaknuli granice tehnikih i izraajnih mogunosti
scenskog izraza. Oni su humanizirali ples, unosei u svoje sti-
lizirane pokrete primarnu snagu temperamenta, lirsku toplinu
i patetiku. Obogatili su baletni govor koracima iz ruskih narodnih
plesova. Njihove su teme nove: odsjaj Orijenta u magiji fauvistikog
kolorita, prethistorijski brutalni obredi, vreva pred sajamskim
kazalitem. Izvedba plesa, muzike i dekora na istoj je visini. Za-
hvaljujui novatorskoj smjelosti S. Djagiljeva i njegovu nepogre-
ivom instinktu u otkrivanju talenata, koreografi M. Fokin, Vaclav
Nizinski, L. Mjasin, B. Nizinska i Georges Balanchine, u suradnji
s muzikom, literarnom i slikarskom avangardom (I. Stravinski,
S. Prokof jev, M. Ravel, E. Satie, A. Honegger, D. Milhaud, F.
Poulenc, V. Rieti; A. Gide, J. Cocteau; P. Picasso, G. Rouault,
G. Braque, A. Derain, G. de Chirico) stvaraju djelo koje e, kao
podjednako vrijedna realizacija svih angairanih umjet nosti,
kasnije rijetko kada biti dostignuto.
U nizu izvanrednih plesnih umjet nika tih godina istiu se
Ana Pavlova (18821931) koja samo kratko vrijeme surauje
u Ruskim baletima, a inae plee s vlastitom trupom, Tamara
Karsavina, Lidija Lopokova, Olga Spesivceva, Alicia Markova,
V. Nizinski (18901950), Adolf Bolm (18841951), Anton
Dolin i Sergej Lifar.
Smru S. Djagiljeva (1929) raspada se njegova trupa. Pod
jakim impulsom, to su ga Rusi dali Zapadu, raste interes za
plesnu scenu i b. ubrzo osvaja nove zemlje: Englesku i Ameriku.
Poslije 1930 veina znaajnih baleta nastaje u Francuskoj, Engleskoj
i Americi. Rusi su i dalje aktivni, osobito u Ruskom baletu Monte
Carla, a pojedinci su lanovi drugih trupa: parikih, londonskih
i njujorkih. Fokin, Mjasin, Nizinska i Balanchine koreografi-
raju nova djela u raznim zemljama; nastaju: Fokinov batet chi-
nois L'Epreuve d' Amour (W. A. Mozart, 1936) i Paganini (S.
Rahmanjinov, 1939); Mjasinovi simfonijski baleti (tj. kore
uz muziku itavih simfonija) Les PrSsages (V simfonij
ajkovskog, 1933), Choreartium (IV simfonija J. Brahmsa
Symphonie Fantastique (H. Berlioz, 1936), od Niinsk
de Bach (J. S. Bach, 1931), Les Cent Baisers (F. d'Erlanger
Balanchineov Cotillon (E. Chabrier, 1932), La Concurre;
Auric, 1932), Le Palais de Cristal (G. Bizet, Pariz 1947).
U parikom baletu odigrao je vanu ulogu kao plesa
reograf Sergej Lifar; zapoevi karijeru u Ruskim baleth
je od 1929 do 1958 uz prekide maitre de ballet parike
istakao se koreografijama za balete Icare (bez partiture, ]
uz ritmiku pratnju bubnjeva i drugih udaraljki od G. !
!935)> David Triomphant (V. Rieti, 1937), Le Cantigue des
gues (A. Honegger, 1938), Le Chevalier et la Damoiselle (Pl
bert, 1941), Joan de Zarissa (W. Egk, 1941), Phedre (J.
1950), Le Chevalier errant (J. Ibert, 1950), Let Noces fant
(M. Delannov, 1955). Od koreografa, ija su imena u Fra
iskrsla poslije Drugoga svjetskog rata, spominje se meu
Roland Petit; djela su mu Les Forains (H. Sauguet, 19
Jeunne Homme et la Mort (J. S. Bach, 1946) Les Demon
la Nuit (J. Francaix, 1948), Le Loup (H. Dutleux, 1953), /
Lost (M. Constant, 1967), Turangalild (O. Messiaen,
Poeme de l'Extase (A. Skrjabin, 1968). Maurice Bejart (1
kolovan, sad stvara u stilu modernog plesa) pozvan je 1
Thedtre Royal de la Monnaie u Bruxellesu. Pod njegovim :
stvom tamonji baletni ansambl prozvao Les Ballets d
siecle "(od 1960). Bejart je sklon eksperimentu i eli da
ostvari totalni teatar. Stvorio je, medu inim, koreografiju na 1
venovu IX simfoniju (1964), nadalje balete: Symphom
un homme seul (konkretna muzika P. Henry i P. Schaeffer.
Haut voltage (konkretna muzika M. Constant i P. Henry,
Sonate a. trois (prema Sartreovoj drami Huis clos, na mu:
Bartoka, 1957), Orphee (P. Henry, 1958), La Douceur du t
(D. Ellington, 1960), Suite viennoise (I Espace na muziku
berga; II Temps, Webern; III Matiire, A. Berg, 1962),
(T. Baird, 1965), L'Art de la barre (bez muzike, 1965^
(G. Confalonieri), Concert de Danse (I Prelude, bez n
II Webern op. 5; III Vari ations, Webern op. 27; IV
alpha, Xenakis; V Hi-Kyo, Fukushima; VI Lettera a,
Monteverdi).
Engleska odavna kultivira scenski ples (masques XVI
st.; baletna muzika u operama, npr. u Dido and Aeneas H. P
oko 1689; pantomime XVIII st.), ali pravi baletni ivot po
u XX st. Ruski baleti esto gostuju u Londonu, a 19303
vaju se domaa drutva: Camargo Society, Ballet Club, Vi
Ballet. Danas je najznatniji Royal Ballet, koji se sastoji o<
trupa, a nastao je 1957 spajanjem Vic Wells Balleta, t
Wells Balleta i Sadler's Welh Theatre Balleta. Englesk
nepuna etiri decenija dala vrlo zanimljive i originalne do
baletu. Ninette de Valois, biva lanica Ruskih baleta, zi
koreograf, direktor Sadler's Wells Balleta i zatim (do 1963]
Balleta, uz Marie Rambert je glavni organizator engleskog
Od Ninette de Valois potjeu Job, s podnaslovom A Mas
Dancing (R. Vaughan Williams, 1931), The Rake's Progr
Gordon, 1935), Checkmate (A. Bliss, 1937). Najvea pojavs
engleskim koreografima je Frederick Ashton, od 1963 d
Royal Balleta. Njegova su ostvarenja; Facade (W. Walton
;
A Wedding Bouguet (Lord Berners, 1937), Horoscope (C. La
1938), Dante Sonata (F. Liszt, orkestrirao C. Lambert,
Scenes de Ballet (I. Stravinski, 1948), Ondine (H. W.
1958), The Two Pigeons (A. Messager, 1961), Marguen
Armand (F. Liszt, orkestrirao H. Searle, 1963), Monoh
(E. Satie u orkestraciji C. Debussvja i R. Manuela, 1965),
tones I (E. Satie u orkestraciji J. Lanchberyja, 1966), .
Variations (E. Elgar, 1968). Robert Helpmann stvorio je dn
balet Miracle in the Gorbals (A. Bliss, 1944). Vrlo znatan
na razvoj baleta izvrio je u Engleskoj i Americi (gdje ivi oc
Antony Tudor sa svojim posve linim stilom u okviru kl;
pokreta. On naginje plesnoj drami i doveo je balet u tjenji I
sa svakodnevnim ivotom, obraujui teme s podruja psih(
seksualne problematike, kriminala. Postavio je Jardin au:
(E. Chausson, London 1936), Pillar oj Fire (A. Schonberj
York 1942), Undertozv (W. Schuman, New York 1945),
dowplay (Ch. Koechlin, London 1967). Meu koreogr;
Andreje Howard, najveu je popularnost stekao balet L
Etrange (G. Faure, 1940). Walter Gore stvara balete u stilu
komedije, kao Street Games (J. Ibert, 1952), ali i djela
dramatike, npr. The Night and Silence (J. S. Bach, aranir;
Mackerras, 1958). John Cranko, ranije u Engleskoj, oc
direktor baleta na operi u Stuttgartu, istakao se koreografiji
Pineapple Poli (A. Sullivan, obradio Ch. Mackerras, London
Harleauin in April (R. Arnell, London 1951), The Prince
INSCENACIJA GABOA I PEVSNERA ZA BALET LA CHATTB
NA MUZIKU H. SAUGUETA, 1927

BALETNA PANTOMIMA. Izvedba u bekom Dvorskom kazalitu. Canaletto, bakrorez, 1758

Gore: PRIZOR IZ KOMED I JE-B ALETA JL^4 PRINCESSE D'ELIDE MOLIEREA I LULLYJA, 1664
Dolje: LABUE JEZERO P. I. AJKOVSKOGA, Eojibiuou meamp u Moskvi, 1957
BALET
BALET U JUGOSLAVIJI

Gore: ONDINE H. W. HENZEA, Balet Narodnog pozorita u Sarajevu Dolje:
LICITARSKO SRCE K. BARANOVIA, Balet Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu, 1924
BAROK

PRIZOR IZ OPERE ARSACE F. FEA, Torino, 1740
BALET 121

Pagodas (B. Britten, London 1957), Antigone (M. Theodorakis.
London 1959), Presence (B. A. Zimmermann, Stuttgart 1968).
Kenneth MacMillan esto prikazuje freudovske teme, strasti,
frustracije, razoaranja i samou. Koreografirao je samo djela na
muziku XX st. Njegovo je ime vezano uz balete The Invitation
(M. Seiber, 1960), Las Hermanas (F. Martin, Stuttgart 1963V
The Song of the Earth (G. Mahler, Stuttgart 1965). Peter Darrell
prikazao je momke i djevojke u konatim mondurama to se iivlja-
vaju u divljoj vonji na motornim kotaima i na suprotnoj strani,
omladinu ekstravagantno pomodne nonje u baletu Mods and
Rockers (The Beatles, 1963).
Pored baleta u uem smislu, u ovom se stoljeu kultivira i
slobodna forma scenskog plesa, nastala izvan baletne tradicije;
ta se forma naroito razvila u Americi i Njemakoj. Dananji
oblik amerikoga slobodnog plesa naziva se moderni ples (modern
dance). Jak utjecaj na postanak plesa imao je vicarac Emile
Jaques-Dalcroze (18651950) sa svojim sistemom euritmike,
muzikog studija pomou simultanih tjelesnih pokreta. Isadora
Duncan ide meu prve propagatore slobodnog plesa. Madar
Rudolf von Laban, izumitelj najdotjeranijeg pisma za biljeenje
plesnih pokreta, tzv. labanotacije, plesa-filozof, otvara 1911 kolu
u Miinchenu, istrauje temelje i smisao ekspresivnog pokreta,
prouava odnos kretnje, prostora i trajanja, izrauje teoriju emo-
cionalne i izraajne vrijednosti plastinog i muzikog ritma. Marv
Wigman, njemaka plesaica (isprva uenica Jaques-Dalcrozea.
kasnije se prikljuuje Labanu), otvara u svojim plesovima slobodnog
stila potpuno nove plesne aspekte. Laban i Wigmanova naglaavaju
prostornu estetiku, nasuprot frontalnom, linearnom konceptu
klasinog baleta. Pod njihovim utjecajem stvaraju: Kurt Joos.
iji balet Der griine Tisch dobiva 1931 prvu nagradu na konkursu
Archives Internationales de la Dame u Parizu, a zatim osvaja svijet
suverenou izvedbe i otrinom politike satire, uperene protiv
faizma i rata (ovaj balet spaja slobodnu tehniku s klasinom);
nadalje Trudy Schoop, Harald Kreutzberg, Margarete Wallmann
i dr.
U Americi su, osim Isadore Duncan, veliki pioniri slobodnog
plesa Ruth St. Denis i Ted Shawn. Njih dvoje otvaraju kolu
Denishaivn; tamo se 191532 odgaja velik broj modernih plesaa.
Uenici su Denishavma tri najznatnija predstavnika amerikog
modernog plesa: Martha Graham, koja kreira Primitive Mysteries
(muzika L. Horsta, 1931), Letter to the World (H. Johnson, 1940),
Deaths and Entrances (H. Johnson, 1943), Appalachian Spring
(A. Copland, 1944), Cave of the Heart (S. Barber, 1947) i Night
Journey (W. Schuman, 1947); Doris Humphrev, autor plesova New
Dance Triology (W. Riegger, 193536), Passacaglia (J. S. Bach,
1938), Lament for Ignacio Sdnchez Mejias (N. Lloyd, 1946) i Day
on Earth (A. Copland, 1497); Charles Weidman, od koga potjeu
Kinetic Pantomime (djelomino bez muzike, djelomino s muzikom
C. Me Pheea, 1934), On My Mother's Side (L. Novvak, 1940), And
Daddy was a Fireman (H. Haufrecht, 1943). Moderni ples
Fragments of a Shattered Land (1. Inheritance, 2. Partizan
Journey) prikazuje momente iz jugoslavenske partizanske borbe;
kreirala ga je 1945 Sophie Maslow, uz pratnju jugoslavenskih
narodnih melodija na harmonici. Sadrajno, moderni je ples blii
svakodnevnom ivotu i aktualnim javnim problemima, negoli balet.
Tematika modernih plesova prvenstveno je psiholoka, psiho-
analitika, psihijatrijska, socijalno-kritika, politika itd. Mnogo
se prouavaju i izvode egzotini i primitivni plesovi: crnaki,
indijanski, orijentalni, plesovi s Martiniquea i Havvaja. U pogledu
tehnike, gotovo svi suvremeni baletni koreografi, poevi od
Fokina, preuzeli su bar neke termine iz rjenika slobodnog i
modernog plesa, i obrnuto: mada su neki moderni negirali
balet, baletne procedure sve se vie uvlae u moderni ples. Dui
suvremeni plesovi sve se ee nazivaju modernim baletima.
Za SAD je karakteristina injenica da dvije forme scenskog
plesa, klasini balet i moderni ples, imaju podjednako snanu
tradiciju. I ne samo to: moderni se ples u Americi intenzivno
kultivirao prije nego to je klasini balet uhvatio vrste korijene.
Dok danas u Americi jedan dio koreografa slijedi gotovo istu
klasinu tradiciju (kao G. Balanchine i J. Taras), drugi (medu
kojima su najzanimljiviji J. Clifford, G. Arpino i E. Feld) svjesno
stvaraju scenski oblik koji spaja modern dance i akademski ples
u novu cjelinu.
Ameriku su s baletom upoznala strana gostovanja (F. Elssler,
A. Pavlova, Ruski baleti.) Izmeu dva rata nastaju u SAD do-
mae baletne druine: American Ballet, Ballet Caravan, Ballet
Theatre, Ballet Society. Najmlai ansambl klasinog baleta, ute-
meljen 1946, je Neiv York City Ballet. Njegov glavni stvaralaki po-
kreta je Balanchine (u Americi od 1934). Njegove se koreogra-
fije odlikuju neobinom jasnoom linije, eliminacijom svakog po-
kreta koji nije bitan za arhitekturu cjeline i karakterizaciju pojedinog
lika. Balanchineovi su baleti u prvom redu isti ples, a dramska

NACRT KOSTIMA . LEGERA ZA BALET LA CREATIOS DV
MONDE D. MILHAUDA, 1923
radnja, pantomima i literarni predloak potisnuti su u pozadinu
ili posve odsutni. Nasuprot Fokinovim irokim, romantino impre-
sionistiki nadahnutim linijama i nasuprot Mjasinovoj analitikoj
i kompleksnoj koreografiji, Balanchine u obnovljenoj formi nadove-
zuje na istu klasinu koncepciju petrogradske baletne kole
(ve se Djagilev, kod kojega je Balanchine debitirao, u svojim
posljednjim godinama priklonio neoklasicizmu). On gotovo be-
ziznimno st vara balete uz umjetniki vrijednu muziku. Bitna
je za razvoj njegova stila suradnja sa Stravinskim koja datira jo
iz doba Ruskih baleta, kad je B. koreografirao evropsku premijeru
Apollon Musagetea (1928), i nastavlja se u Americi, gdje je Ba-
lanchine postavio balete Jeu de Cartes (1937), Danses Concertantes
(1944), Orpheus (1948), Agon (1957), Movements (I dio, Monumentum
pro Gesualdo, 1960; II dio, Movements for Piano and Orchestra, 1963 i
III dio Variations, 1966). U dugom nizu ostalih Balanchineo-
vihkreacija nalaze se: Serenade (P. I. ajkovski, 1934), Ballet Impe-
rial (ajkovski, 1941), The Four Temperaments (P. Hindemith,
1946), Liebeslieder Walzer (J. Brahms, 1960) ijeivels (G. Faure, I.
Stravinski, P. I. ajkovski, 1967). Posve drugaiji premda takoer
na klasinoj podlozi, jesu baleti autohtonog Amerikanca Jeromea
Robbinsa: Fancy Free (L. Bernstein, 1944), Interplay (M. Gould,
1945) i Dances at a Gethering (1969). Ostala su vrlo poznata imena
meu amerikim koreografima: John Taras, autor baleta Piege
de Lumiere (J.-M. Damase, Pariz 1952), Ebony Concerto (I. Stra-
vinski, 1960), Glen Tetlev, od koga potjeu djela Ziggurat (K.
H. Stockhausen, London 1967) i Embrace Tiger and Return to
Mountain (elektronska muzika M. Subotnicka, London 1968;
balet se inspirira starim kineskim gimnastikim sistemom T'ai--
Chi) i Robert Jof frey, u ijem su baletu Astarte (C. Svrcus, 1967)
muzika rock and rolla, filmska projekcija i svjetlosni efekti podjedna-
ko vani sudionici plesa.
U SSSR baletna je umjetnost naslijedila, u pogledu tehnike,
veliku tradiciju ruskoga carskog baleta. U poreenju s baletom
zapadnih zemalja, izvodi se tamo vie plesova folklornog karaktera,
vea se vanost pridaje pantomimi, jae se naglaava realizam.
U isto se vrijeme repertoarni klasini baleti nigdje na svijetu ne
izvode tako mnogo kao u Sovjetskom Savezu. Neka nova djela
imaju socijalno-revolucionarni sadraj. Centar je baleta moskovski
Veliki teatar. Medu koreografima istiu se F. V. Lopuhov, R. V.
Zaharov, L. M. Lavrovski, V. I. Vajnonen, V. M. abukiani,
I. D. Belski i J. N. Grigorovi. Kao velikog pedagoga valja na
prvome mjestu spomenuti A. J. Vaganovu (18791951)-
od
baleta znaajni su: Lijepi Josip (muzika Vasilenka, koreografija
K. J. Golejzovskoga, 1924), Crveni mak (Gliere, N. D. Tihomirov,
1927), Fudbaler (Oranski, L. A. Lailin i I. A. Mojsejev, 1930),
Zlatni vijek (ostakovi, Vajnonen, 1931), Klin (ostakovi, Lopuhov,
1931), Plamen Pariza (Asafjev, Vajnonen, 1932), Bahisarajska
fontana (Asafjev, Zaharov, 1934), Bistri potok (ostakovi, Lopuhov,
!935)
5
Tri debeljka (Oranski, Mojsejev, 1935), Romeo i Julija
122 BALET BALET U JUGOSLAVIJI

OHRIDSKA LEGENDA S. HRISTIA U IZVEDBI BALETA NARODNOG POZORITA U BEOGRADU
(Prokofjev, Lavrovski, 1936), Kavkaski zarobljenik (Asafjev,
Zaharov, 1938), Srce bregova (Balanivadze, abukiani, 1938),
Laurencija (A. A. Krejn, abukiani, 1939), Taras Buljba (Solovjev--
Sedoj, Lopuhov, 1940), Pria 0 popu i njegovu radniku Baldi
(M. I. ulaki, Vakovicki, 1940), Pepeljuga (Prokofjev, Zaharov,
1945), Bronani konjanik (Gliere, Zaharov, 1949), Kameni cvijet
(Prokofjev, Lavrovski, 1954), Obala nade (Petrov, Belski, 1959),
Legenda o ljubavi (Melikov, Grigorovi, 1961), Lenjingradska
simfonija (ostakovi, Belski, 1961).
Kao svaki oblik umjetnikog izraavanja, tako je/ i b. kroz
stoljea doivio brojne metamorfoze, ali je u svim promjenama
u jednoj taki ostao vjeran tradiciji: u strogom akademskom
kolovanju, koje jedino omoguava da se plesom izrazi neka
stvaralaka zamisao. Balet je i starinska umjetnost koja odie
romantiarskom enjom i moderan scenski oblik koji prikazuje
fabriku mehanizaciju, sportska natjecanja i akrobatske vjetine.
Pa i onda kad je isti, apstraktni plesni pokret, on ostaje duboko
humana umjetnost, kao i objektivna muzika jednog Bacha,
Mozarta ili Stravinskog (-> Prilog).
LIT. : R. Roll and, Hist oire de 1'Opera en Europe avant Lul ly et Scarl att i,
Pari 1895. H. Pruni res, L'Opera italien en France avant Lul ly, Pari 1913.
Isti , Le Ballet de Cour en France, Pari 1914. C. W. Beaumont i Idzikoi vski ,
A Manual of the Theorv and Practice of Cl assical Theat rical Dancing, London
1922 ( II izd. 1955). A. Levinson, The Russian Ball et, Berlin 1926. / . Dun-
can, My Life, London 1928. A. Levi nson, Le Ball et Romantique, Pari 1929.
Isti , La Danse d'aujourd'hui, Par i 1929. La Revue Musical e (poseban
broj posveen Ruskim bal et ima), Pari 1930. T. Karsavi na, Theat re Street,
London 1930. F. Bbttger, Die Comedies-Ball ets von Mol iere-Lully, Berlin
1931. C. Sachs, Eine Welt geschicht e des Tanzes, Berl in 1933. C. W.
Beaumont, Michel Fokine and his Ball ets, London 1935. Isti, Complete Book
of Ballets, London 1937. N. de Valoi s, Invitation t o the Ballet, London 1937.
A. Haskell, Ballet, Harmondsvvorth 1938 (II izd. 1955). L. Kirstei n, Ballet
Al phabet , New York 1939. C. W. Beaumont, Supplement t o t he Complet e
Book of Ball ets, London 1942. P. Mi chaut, Histoire du Bal let , Pari 1945.
J. Gregor, Kulturgeschicht e des Ball ett s, Ziirich i Wien 1946. P. Net tl ,
The St ory of Dance Music, New York 1947. 5. Li f ar, Traite de Danse Aca-
demique, Pari 1949. K). CAOHUMCKUU, COBCTCKHH 6ajreT. MaiepHajibi K
HCTOPHH coBe-rcKoro SaJieTHoro Tearpa, MocKBa i JleHHHrpaa 1950.
P. Nettl , Ball et, MGG, I, 1951. M. Ll oyd, The Borzoi Book of Modem Dance,
New Yor k 1949. P. Mi chaut , Le Bal let Contemporain, Pari 1950. S.
Li far, Histoire du Bal let Russe, Pari 1950. Isti , Traite de Chor eographie,
Pari 1952. 5. Hurok, A Memoir of the Dance Worl d, New Yor k 1953.
A. Chujoy, The New Yor k Cit y Bal let , New Yor k 1953. /. Gaesl. The Ball et
of the Second Empire 185870, London 1953. A. Haskell, Diaghilev, Lon
don 1953. B. Kochno, Le Bal let , Pari 1954. A. H. Franks, Twent ieth
Century Ballet , London 1954. G. Ulanova, Ballets Soviet iques, Pari 1954.
A. M. AHucu.Hoea, EajieT EoJikinoro Teaxpa CCCP, MocKBa 1955.
G. Arout , La Danse contemporaine, Pari 1955. C W. Beaumont , Ball et s
Past and Present, London 1955. M. Clarke, The Sadl er's Wel ls Ballet, Lon
don 1955. 5. Kragh-Jacobsen, Royal Danish Ballet, K0benhavn 1955.
M. Lobet , Panorama du ball et d'aujourd'hui, Pari i Bruxell es 1956. L. Moore
(izdava), Russian Ballet 'Master. The Memoirs of Marius Petipa, London
1958. B.KpacoscKan, PyccKnii 6ajieTHt,iH Teaip OT BO3HHKHOBCHHH ^O
cpeAHHM XIX BeKa, JlenHHrpafl i MocKBa 1958. A. Benois, Memoirs, Lon
don 1960. H. Koegl er, Ball et int ernational, Berl in 1960. Chujoy-Foki ne,
Fokine. Memoirs of a Ball et Master, Boston 1961, London 1962. Stravinsky
and t he Dance, A Survey of Ball et Product ions, 191062, u zborniku Honor
of the Eight iet h Birthday of I. St ravinsky, New York 1962. M. McGozvan,
L'Art du ball et de cour en France (15811643), Pari 1963. N. Roslavleva,
Era of the Russian Ball et, London 1966. M. G. Swif t, The A of the Dance
in the USSR, 1968. P. Brinson i C. Cri sp, Ballet for Ali, London 1970. B. A.
BALET U JUGOSLAVIJI. Srbija. B. se u Srbiji
razmerno kasno. Iako su se prve operske predstave izvc
beogradskom Narodnom pozoritu ve pre Prvog svetskc
prva baletska ostvarenja nastaju tek 1920, po formiranju
opere. Isprva su to bile baletske take u okviru operskih
stava u koreografiji Klavdije Isaenko i Marije Bologov:
bi se, po dolasku Jelene Poljakove za efa baleta (1922),
1923 i prve samostalne baletske predstave (Rimski-Ko
eherezada; Chopin, Silfide; i prvi pokuaj modernog;
eg baleta mada izvan zgrade Narodnog pozorita
Balai du valet sa muzikom Miloja Milojevia na libreto
Ristia). Dalji repertoar Beogradskog baleta, koji potuj
tvaruju koreografi ili efovi baleta A. Fortunato, Nina
nova, Margarita Froman, A. Romanovski, Pia i Pino 1
B. Knjazev, A. ukovski i dr., obuhvata uglavnom kl
svetski poznatu baletsku literaturu (Adam, Giselle; L
Coppelia; ajkovski, Oarana lepotica, Labudovo jezero
kunik; Glazunov, Rajmonda; Borodin, Polovecke igre;
Poziv na igru i dr.), ali i modernije balete I. Strai
(ar-ptica, Petruka), M. de Falle (Trorogi eir), Ni.
(Daphnis i Chloe), zatim balete K. Szymanowskog, N.
njina, A. Tansmana i R. Straussa. Znaajna etapa u dalje
voju obeleena je delovanjem Margarite Froman koja,
ostalih dela, postavlja i premijere Baranovievih baleta Lic
srce (1927) i Imbrek z nosom (1937), dok Pia i Pino Mlak:
jim koreografijama Legende 0 Josifu i Tilla Eulenspiegela
Straussa (1934) te avola u selu F. Lhotke (1938) unose
gradski balet nov duh i moderniji izraz. Dok su u prvim
stavama toga perioda solisti i koreografi uglavnom bili
porekla, ubrzo se tada poinju isticati umetnici roeni ili
tani na naem tlu: Nataa Bokovi, Anica Preli, Riki
Nata Miloevi, onja Stanisavljevi, Tamara Polonska, i
Olenjina, Ana Roje, Sima Laketi, Milo Risti, Mile Jo-\
i dr. Tada se gostovalo: u Atini (1933), Sofiji (1938) i Frar
na Majni (1939).
Poslednja premijera 1941 je divertissement sastavi)
baleta Oganj u planini (Pordesa), svite Jugoslavenske igre i
nijskog kola (Gotovac) koje reira A. ukovski. Za vreme
ije Beograda reditelj i koreograf Milo Risti postavlja ili ol
devet predstava.
Posle Osloboenja rad u baletu Beogradske opere ]
1945 sa smanjenim brojem lanova i kraim baletskim p
vama meu kojima je i premijera Poeme S. Rajiia. Naj
nije ostvarenje toga perioda je Ohridska legenda S. H
koja od svoje premijere (1947), kao popularno delo sa folk
motivima, ostaje na repertoaru sve do danas (1970). No
toar se otada usmeruje izuzev pojedinih celoveernjih
stava medu kojima se istiu Romeo i Julija (Prokofjev) u
koreografiji Dimitrija Parlia, Balada 0 jednoj srednjov,
ljubavi (Lhotka) u reiji i koreografiji Pije i Pina Mlakara i
(Adam) u reiji Leonida Lavrovskog sve vie na krae 1

BALET U JUGOSLAVIJI 123

savremeniju muziku, kao to su Pea i vuk (Prokofjev), Orfej
(Stravinski), Zlatna ribica (Logar), Ljubav arobnica (De Falla),
Kinema pria (Baranovi) ili udesni mandarin (Bartok). U ovom
periodu balet gost uje van zemlje: u Edinburghu (1951, 1962),
Atini (1952, 1957, 1964), Wiesbadenu (1953, 1956, 1957, 1958,
1960, 1962), Salzburgu (1953), enevi i Ziirichu (1953), Firenci
(1955)5
Becu
(1955, 1964), Parizu (1957), Lausannei (1958, 1967,
1969), Bruxellesu (1958), Amsterdamu (1958), Veneciji (1960,
1961, 1967), Monte Carlu (1960), Kai ru (1961, 1962), Varavi
(1960), Aleksandriji (1962), Osaki i Toki ju (1964), Barceloni i
Madridu (1965), Rimu (1965), Istonom Berlinu i Leipzigu
(1965) i Palermu (1968).
Dok su prve posleratne reije i koreografij e bile uglavnom
pod vostvom Nine Kirsanove, kasnije sve vie pripadaju veoma
obdarenom scenskom umetniku Di mitriju Parliu, ije koreogra-
fije predstavljaju itavu jednu epohu u aktivnosti beogradskog
Baleta i ine j e osovi nski m dobom njegovog i storijskog hoda
(B. Dragutinovi). Sadrajno i stilski velik raspon Parlievih
kreacija ide od stilizacije folkl ornih plesnih motiva u baletima
Licitarsko srce (Baranovi), Simfonijski triptihon (Konjovi) i
Ohridska legenda (Hristi), preko prenoenja klasinih muzikih
simbola u plesne u baletima Simfonija (Bizet), esta simfonija
(ajkovski) i sinteze klasinog i modernog baleta u Romeo i Ju-
lija (Prokofjev), udesni mandarin (Bartok), Orfej i Poljubac vile
(Stravinski) do originalnog, slobodnog pokreta i mise-en-scenea
ostvarenog u baletima Dvoboj (Banfild), Roendan infantkinje
(Fort ner), ovek pred ogledalom i Abandonate (Kelemen), Juan
od Zarisse (Egk) i Sebastian (Menotti). Izrazit smisao za oivlja-
vanje stare baletske igre savremenim izraajni m sredstvima i
duhovita koreografska reenja ispoljila je Vera Kosti u svojim
postavkama baleta Osveta (Tomasi), Susret u Louisvilleu (Ibert),
Vibracije (Fribec) i Peter Pan (Bjelinski).
Uporedo sa izgraivanjem odreenog lika Beogradskog ba-
leta formi rale su se i smenj ivale itave generacije obdarenih
solista, meu kojima su: Mira Sanjina, Rut Parnel, Vera Kosti,
Katarina Obradovi, Jovanka Bjegojevi, Duanka Sifni os, Vi-
nja orevi, Lidija Pilipenko, Duica Pavl ovi, Branko Mar-
kovi, Duan Trnini, Milorad Mikovi, Milan Momil ovi,
Stevan Grebeldinger, Borivoje Mladenovi i Nedeljko Vojki.
Baletski ansambl Opere u Novom Sadu formirala je Marina
Olenjina uglavnom od plesne trupe Central nog doma JNA koj a
je delovala do 1950. Za kratko vreme svoga postojanja balet No-
vosadske opere dao je u reiji i koreografiji Marine Olenjine,
Maksa Kirbosa i Georgija Makedonskog velik broj samostalnih
predstava koje obuhvataju kako standardni inostrani repertoar
(Rimski-Korsakov, eherezada; Glazunov, Rajmonda; ajkovski,
Labudovo jezero i dr.) tako i najpoznatije domae balete (Lhotka,
avo u selu; Baranovi, Licitarsko srce i Hristi, Ohridska legenda).
Pomenutim koreografima se kasnije pridruuju Jelena Vajs--
Beloanski, Iko Otri n i Boris Tonin, a gostuj u Pi no i Pia Mla-
kar, Vera Kosti, Karol Toth (SSR) i dr. U veoma raznovrsnom
repertoaru koji se u poslednje vreme sve vie obogauje savre-
menim domaim delima (Konjovi, Triptihon; Kelemen, ovek u
ogledalu; Bruci, Demon zlat a i Pasion; Brandolica, Velegradske
varijacije) i inostranim delima dvadesetog veka (Prokofjev,
Romeo i Julija i Pepeljuga; Casella, Krag; Debussv, Popodne
jednog fauna; Stravinski, ar-ptica; Banfild, Agostino), klasina
baletska muzika i dalje zauzima svoje mesto (Adam, Giselle;
Delibes, oppelia i Sylvia; ajkovski, Francesca da Rimini i
elkunak i dr.).
Balet Novosadske opere gost ovao je u mnogim gradovima
Srbije, nastupao na festivalu baleta u Lj ubljani i gostovao u
Bugarskoj, Italiji, Belgiji i Luksemburgu. Meu solist ima koji
su dopri neli visokom umet nikom ni vou ovog ansambl a na-
laze se: Erika Marija, Mira Popovi, Dani ca Izrailjovski, Je-
lena Proki, Stevan Izrailjovski i Franja Hajek.
LIT. : 5. uri -Klajn, Deset godina Beogradske opere, Pozorini ivot ,
1955, i- Repertoar Narodnog pozorit a u Beogradu, priredio S. Cvet kovi,
Beograd 1966. B. Dragutinovi, Prolegomena za istoriju Opere i Baleta Na
rodnog pozorita, Jedan vek Narodnog pozorit a u Beogradu, Beograd 1968;
Godinjak stote jubil arne sezone 196869, Beograd 1968. S. D. K.
Hrvatska. Poeci baletne umjet nosti u Hrvatskoj datiraju iz
1862, kada su u zagrebakom kazalitu izvedene, u veoma skrom-
nom obliku, Freudenreichove pant omime Harlekin prvi put u
Hrvatskoj i Vjetrenjaa u Volovcu. Od stranih trupa koje su nakon
toga nastupale u Zagrebu posebno valja istaknuti gostovanj e
Pietra Coronellija i Irene Freisinger koji su 1876 nastupili sa 12
lanova ansambla, jer je to bio zametak iz kojega e dvadesetak
godina kasnije izrasti balet Hrvatskog narodnog kazalita. Freisin-
gerova je od 187677 bila angairana kao plesaica i koreograf i
nekoliko iduih godina daju se u Zagrebu opere s baletnim umecima
{Nikola ubi Zrinjski, Faust, Rigoletto, Aida i dr.). Ukidanjem
opere 1889 zavrava i prvo razdoblje zagrebakog balet a.
Do ponovnog uspostavljanja opere ponovno gostuju u Zagrebu
strani plesai, pojedinano i u skupinama, izvodei samostalne
di vertissement e i baletne umet ke u operetama i povremeni m
opernim predstavama. Tako 1892 L. Gundlach, bal etni maj stor
iz Bea, koreografira pl esove u opereti Mi kado i, 13. III i ste
godi ne, post avl ja prvi cj el oveer nj i bal et Vil u l ut aka (Bayer)
s dramskim umjetnicima kao plesaima. Ozbiljnija nastojanja da-
tiraju iz 1894. Te je godine intendant S. Mileti angairao pri-
mabalerinu Emu Grondonu (iz milanske Scale), baletnog majstora
Bartika i supruge Viscusi, a za pedagoga Irenu Freisinger. Baletni
zbor brojio je 12 lanova, meu koji ma se od domaih plesaa
uskoro istakla Kri sta upani. Novi ansambl nast upi o je prvi
put 16. X 1894
na
premi jeri obnovlj ene opere Zri njski ( Zaj c) i
odmah zatim u Prodanoj nevjesti (Smetana). Uz plesove u ope-
rama trupa je izvodila i cjeloveernje balet e. Bili su t o 1895:
Djaka ljubav (Bayer) i oppelia (Delibes); 1896: Sunce i zemlja
(Gaul i Hassreiter); 1897: Giselle (Adam), Beki valcer (Bayer)
i dr. U to su vrijeme nastali i doi vjeli praizvedbu prvi domai
izvorni baleti: Jela Bele Adamovia (1898) i Na Plitvika jezera
Sreka Al binija (1898), u kojima su uz cijeli balet ni ansambl
nastupili lanovi drame i baletne kole, a koreograf je bila Ema
Grondona.
Izmeu 1898 i 1909 nije bilo samostalnih balet nih priredaba
(osi m jednog gost ovanja 1906). Ponovni m ot varanjem opere
1909 poeo je opet s radom i balet. Meutim, osim jedne pan-
tomi me, izvedene 1909, i baleta Vila lutaka, obnovljenog u sezoni
191718, baletni su plesai nastupali sve do 1920 samo u okviru
opereta i opera. Primabalerine u tom razdoblju bile su Hana Voja-
ek, Klotilda Astrup, Cl aire Genta, Emil ija Strigel-Senberg,
Anela Godlar-Fiala, Josi pa Wei ss i Draga poljar.
Do vanog preokreta u razvoju hrvatskog baleta dolazi 1921,
kada su angairani primabalerina biveg moskovskog Carskog ka-
zalita Margarita Froman, nj en brat Maksimilijan i nekoli ko ple-
saa iz trupe koja je gostovala u Zagrebu. Time je stvoreno jezgro
ansambla koji e popunjen domai m plesaima i uenicama
privatnog baletnog studija M. Fromanove izvesti niz znaajnih
bal etnih ostvarenja iz svjetskog repertoara, kao t o su: 1921:
Vizije noi (Chopin), Labue jezero (ajkovski) i oppelia (Delibes);
1922: eherezada (Rimski-Korsakov), Polovjecki plesovi (Borodin)
i Vila lutaka (Bayer); 1923: Petruka (Stravinski) i Tamara (Ba-

SUSRETI I. KIRIGINA U IZVEDBI BALETA HNK U ZAGREBU
124
BALET U JUGOSLAVIJI

lakirev); 1924: Karneval (Schumann); 1925: Pan Twardowski
(Rovcki); 1927: ara (Casella), Kutija igraaka (Debussv),
ut (Prokofjev) i Puldnella (Stravinski); 1930: Trorogi eir (De
Falla); 1931: Pria o Honzi (Nedbal); 1932: elkunik (ajkovski);
1936: Mladost i Nikotina (V. Novak); 1941: Faunovoposlije podne
(Debussv) i dr.
Uporedo s razvojem baletne umjetnosti nastaje u Hrvatskoj
niz baleta iz pera domaih kompozitora, i to najvie na poticaj
Kreimira Baranovia. Njegova obrada Zajeva Svatovca (1922)
a posebno baleti Licitarsko srce (1924) i Imbrek z nosom (1935),
otvaraju novu stranicu u hrvatskoj muzici. Boidar irola s baletom
Sjene (1923), Lujo afranek-Kavi s Figurinama (1926) i Sanjama
(1934) i Boris Papandopulo sa Zlatom (1930) nisu ostavili dubljeg
traga. Utoliko su vie odskoila baletna ostvarenja Frana Lhotke,
posebno ona, nastala po scenariju Pije i Pina Mlakara: avo
u selu (Ziirich 1935, Zagreb 1937; najpopularnije njegovo djelo),
Balada o jednoj srednjovjekovnoj ljubavi (Ziirich 1937, Beograd
1950), Luk (Miinchen 1939, Ljubljana 1940) i Dua mora (neizv.).
Svoj prvi balet Lhotka je napisao na scenarij Z. Grgoevia {avo

MAKETE I. MALECA U IZVEDBI BALETA HNK U
ZAGREBU
i njegov egrt, 1931). U razdoblju do 1941 najznaajnija imena
meu plesaima su: Olga Orlova, Paula Hudi, Zlata Lanovi, Mila
Senjan, Vera Vai, Mary Afri, ura urdan, Ana Roje,
Mia orak-Slavenska, Josip Kramerek, Oskar Harmo, Josip
Kavur, Rudolf Zubi, Georg Skrvgin, Zvonimir Pintar, Kazimir
Koki i dr. Izmeu 1930 i 1941 samostalne baletne predstave
prireivali su pojedini domai plesai (Mia orak-Slavenska,
Mercedes Goritz-Paveli, Ana Roje, Oskar Harmo, Rod Rif-
fler), plesne trupe i kole (plesni ansambl Matice hrvatskih ka-
zalinih dobrovoljaca, kole M. Goritz-Paveli, A. Maleti, R.
Riffler, M. Janaek-Stropnik).
U toku Drugoga svjetskog rata nije bilo samostalnih baletnih
priredbi i broj plesaa se smanjio. Meutim, odmah nakon Oslo-
boenja baletni se ansambl poveao na 42 lana, kada je u nje-
gove redove ulo vie mladih plesaa iz kole M. Froman i Roje--
Harmo. Meu njima su bili: Nevenka Bidin, onja Kasti,
Frane Jelini, Nenad Lhotka, Vjera Markovi, Zlatica Stepan,
Zvonimir Tajzl, Milko parenblek, Veseljko Suli i Ivica Serti,
a kasnije arko Prebil, Drago Boldin, Maja Bezjak i Neda Janji.
S takvim je ansamblom bilo lako obnoviti neke ranije predstave
i ostvariti niz novih baleta, meu kojima su: 1945: Rapsodija
(Liszt); 1947: Bolero (Ravel) i Bahisarajska fontana (Asafjev);
1948: Romeo ijulija (Prokofjev); 1949: Ohridska legenda (Hristi);
1950: Trnoruica (ajkovski); 1952: Sat panije (De Falla) i
Slike s izlobe (MusorgskiRavel); 1953: Danse macabre (Liszt),
Francesca da Rimini (ajkovski), Klasina simfonija (Prokofjev)
i Tragedija Salome (Schmitt); 1956: La Valse (Ravel); 1957:
Ballet concerto (Vivaldi), Pelivani (Sauguet) i Candelaire (Sauguet);
1958: udesni mandarin (Bartok), Snovi (Britten) i Triptihon
(Konjovi); 1959: Igra marioneta (Chabrier), Ljubavna tragedija
(ostakovi), Rapsodija (Rahmanjinov), Klasina baletna suita
(Rossini) i Fantastina simfonija (Berlioz); 1960: Pepeljuga (Pro-
kofjev), Balada 0 mjesecu lutalici (Radi) i Lepa Vida (Ukmar);
1961: Opus 88 (Havdn) i Pokreti (Kabalevski); 1962: Bakantice
(Sicilianos); 1963: Remi (Gostuki); 1965: Soba (Auric); 1966:
Lutanja (Prokofjev); 1967: Talijanska simfonija (Mendelssohn),
Na plai (Walton), Volimo Bacha (Bach) i Peca i vuk (Prokofjev);
1968: Uimo balet (Schumann); 1969: IX simfonija (osts
Ozarena no (Schonberg), ar ptica (Stravinski) i dr.
Intenziviranje baletnog djelovanja pridonijelo je i stvara
poletu hrvatskih kompozitora na tom podruju, pa je nas
novih baleta, iji su autori ovi (navode se samo izvedena
Kreimir Baranovi {Kineska pria, 1955), Bruno Bjelinski
cchio, 1959; Dubrovake skice, 1965; Peter Pan, 1966), Silviji
bardelli {Grob u itu, 1946; Stranac, 1956; Poklade, 1962
Brkanovi (Heloti, 1963), Milo Cipra {Leda, 1966), Pavle 1
{Igre, 1964; Varijacije, 1965), Dubravko Detoni (Trigonom
1969), Kreimir Fribec {Vibracije, 1958; Demon zlatne
!963), Jakov Gotovac {Jugoslavensko kolo, 1947), Milko K
{ovjek pred zrcalom, 1963; Naputene, 1964), Ivo Kirigin (;
1963), Igor Kuljeri {Posljednja uloga, 1965), Ivo Lhotka-K
{Plesai, 1959; Legenda 0 pjesmi, 1966), Ivo Malec {A
1961; Prije doruka, 1958; Apprendre a marcher, 1961),
Njiri {Cvijee male Ide, 1960; Galeb i djevojica, 1961),
Odak {Leptiria i mjesec, 1959), Boris Papandopulo {etva,
Intermezzo, 1953; Doktor Atom, 1966; Grand hotel, 1967; B
Cenci), Branimir Saka {Simfonija 0 mrtvom vojniku, 1959)
gutin Savin {Balada, 1954).
God. 1965 baletna grana u Hrvatskom narodnom ka
u Zagrebu je osamostaljena i njen prvi direktor postala je
Kasti. Uz primabalerinu Vesnu Butorac u tom se razdoblji
ranije navedenih umjetnika istiu: Silva Muradori, Melita SI
ski, Ivanka unac, Milena Leben, urica Ludvig, I
Lonar, Slavica Katuli, Maja Srbljenovi, Miljenko Viki,
Novak, Stane Leben, Norio Yoshida, Alfredo Kollner,
Furjan, Peter van Dyk, Juraj Mofan, Zoran Grgi i d
Osim u domovini balet Hrvatskog narodnog kazalita afi:
se i u inozemstvu. God. 1953 solisti baleta nastupili su u I
a 1955 cijeli je ansambl gostovao u Londonu i Nerviju (G(
1956 u Pragu, Bratislavi i Brnu, 1960 u Solunu, Napulju,
niji i Bresciji, 1961 ponovo u Cataniji, 1962 u Bologni i A
1963 u Napulju. Iza toga slijedila su gostovanja 1964 u A:
damu, Rotterdamu, Hagu i Salzburgu, 1965 u Parizu, Ve
Tokiju i Osaki, 1966 u Wiesbadenu, 1967 u Beu i Veneciji
u Mainzu i 1969 u Passauu.
Od 1946 djeluju baleti uz opere u Rijeci i Splitu, a od
u Osijeku, prireujui i samostalne cjeloveernje predsta
Prva baletna kola u Hrvatskoj otvorena je uz Zagn
operu 1909. Na njoj su kao nastavnice u toku godina dj<
uglavnom primabalerine. Odmah po dolasku u Zagreb, Mai
Froman otvorila je privatni plesni studio; kasnije je po
nekoliko privatnih plesnih kola (u nekima od njih poi
je klasini balet). God. 1949 osnovana je u Zagrebu S
baletna kola s rangom potpune srednje kole. U Rijeci
baletna kola pri kazalitu, a u Dubrovniku i Zadru vrila se
na teajevima uz muzike kole. God. 195359 vodili si
Roje i Oskar Harmo Internacionalnu baletnu kolu u
Kambelovcu {-> Prilog). K.
Slovenija. Prave uvjete za razvoj dobio je slovenski
tek poslije 1918. Premda je u Ljubljani i prije toga dje
slovensko kazalite, tehniki uvjeti i izvodilaki ansamb
bili takvi da bi se uspjenije mogao razviti balet u produkt
i reproduktivnom smislu. Prva slovenska kompozicija na
u koreografske svrhe bila je pantomima Moiek Josipa I
Kao klavirski izvadak tampana je 1901. Izvedena je n
u Grazu, zatim u Ljubljani (8. X 1912), Mariboru, Novom
a i u Olomoucu. Bila je vrlo popularna i prije Prvoga svj(
rata jedno od najvie izvoenih slovenskih muziko-sci
djela. Preradio ju je i dao joj nov sadraj koreograf P. Go -
Gresserov, koji ju je nazvao Usodna napaka doktorja Bt
Poslije Moieka slijedila je 1918 mimika igra Plesna leg
Rista Savina. Kompozitor ju je napisao pod dojmom
Legenden G. Kellera. Stilski je novoromantina, muziki
nalna i dobro instrumentirana. Na sceni Ljubljanske ope
vedena je 1922, ali se nije odrala na repertoaru zbog mi
fabule, daleke svakoj stvarnosti. R.
#
Savin je 1922 napisac
drugi balet, mimiku igru ajna punka, sastavljenu oc
paralelnih, meusobno povezanih slika. God. 1931 kompi
je Slavko Osterc baletnu pantomimu Maska rdee smrti po
E. A. Poea, 1940 baletnu pantomimu Nezakonska mati, a
pantomimu Illusions. Osobito je znaajna Maska rdee u
svoje vrijeme dogaaj u slovenskoj baletnoj produkciji, z
ljiva ne samo muziki, ve i sadrajno. Kasnije slovensko b
stvaralatvo nije veliko. Koreografirane su mnoge kompo
prvenstveno koncertnog sadraja. Medu njima su Vizija i
Demetrija Zebrea, Valse interrompue Danila Svare, Plesni i
Arabski ples Lucijana M. kerjanca, Divertissements i SI02
plesna burleska Matije Bravniara, Tatarska suita Emila Ads
BALET U JUGOSLAVIJI 125

Podlim i Bela Krajina Marjana Kozine. Svi su ti baleti izvedeni
na sceni Ljubljanske opere.
Nakon drugoga svjetskog rata nastao je cjeloveernji balet
Mala balerina koji su koncipirali koreografi Pino i Pia Mlakar.
Muziki sadrava taj balet niz raznih kompozicija, meu njima krae
originalne kompozicije
Stanka Preka za gitaru.
Osim toga nastalo je u
tom razdoblju jo nekoliko
baleta, meu kojima su
Triptihon Marjana Kozine,
Plesalec v sponah Pina i Pije
Mlakar i Lepa Vida Vilka
Ukmara.
Izmeu prvoga i dru-
goga svjetskog rata stekao
je osobite zasluge za
razvoj slovenske baletne
reprodukcije u Ljubljanskoj
operi baletni majstor Peter
Golovin--Gresserov, a uza
nj plesai Lidija Wissiak
i Pia i Pino Mlakar.
Osim toga treba spomenuti
koreografska i re-dateljska
ostvarenja Hen-rika
Neubauera i Metoda
Jerasa. U Mariborskom
baletu se na tom podruju istakao Iko
Otrin.
Medu slovenskim plesaima istiu se jo: Gizela Bravniar,
Silva Japelj, Erna Mohar, Boris Pilato, Drago Pogaar, Stane
Polik, Marta Remkar, Tatjana Remkar, Vali Smerkolj, Lidija
Wissiak, Maks Kirbos, Lidija Lipov-Sotlar, Veronika Mlakar,
Majna Sevnik, Janez Meja, Etka Kline, Vida Volpi i dr.
Nastava baleta jo je mlada kod Slovenaca. Poeci padaju
u 1942, kada je u okviru Ljubljanske opere osnovana baletna
kola, u stvari teaj bez organiziranog, sistematskog oblika rada.
Takav otpoinje 1948 osnutkom Srednje baletne kole. Njoj je
prikljuena i nia baletna kola. Srednju baletnu kolu vodio je
najprije Pino Mlakar, zatim biva prva balerina Ljubljanske opere
Gizela Bravniar, a poslije nje Lidija Wissiak. Cilj kole, koja je
danas u sastavu Zavoda za glasbeno in baletno izobraevanje,
sastoji se u obrazovanju profesionalnih plesaa, ali i u pouci ama
tera. U irem smislu,
balet je ukljuen i u
program ljubljanske Aka
demije za gledalie, ra
dio, televizijo in film, a
zadaa mu je da uvede
studente u osnove baleta.
Nastava se odvija pod
vodstvom Pina Mlakara.
Ve prije drugoga svjet
skog rata, ali i poslije,
u Ljubljani je djelovala
privatna plesna kola Me
tode Vidmar, u' kojoj se
njegovao suvremeni ples
po metodi M. Wigma-
nove. D. Co.
Bosna i Hercegovina.
Temelji baletske umjetnosti
u Bosni i Hercegovini
postavljeni su 1946 zajedno
sa osnivanjem opere u
Sarajevu. U tom pogledu
vanu je ulogu odigrao
baletski odsjek na Srednjoj
muzikoj koli, iji su
nastavnici Eduard Ve-nijer i
Dubravka Milan-
kovi postali i prvi
rukovodioci baletnog
ansambla Sarajevske opere.
Angaovanjem nekoliko solista i
lanova iz folklornih sekcija kulturno-umjetnikih drutava
kolektiv se postepeno poveavao, da bi u periodu 194953 broj
igraa narastao na etrdesetak. Pitanje daljeg podmlaivanja
plesakog kadra i izgradnje njegovog profesionalnog kvaliteta
rijeeno je 1952 osnivanjem
Baletskog studija pri Narodnom pozoritu koje je preuzelo funk-
ciju ukinutog baletskog odsjeka na Srednjoj muzikoj koli.
Poetni zadaci novooformljenog ansambla ograniavali su se
na izvoenje baletskih taaka u standardnom opernom repertoaru
(balet je prvi put nastu-
pio 9. XI 1946 u Prodanoj
nevjesti B. Smetane). U
sezoni 1949 50 plesaki
je kvalitet ansambla znatno
porastao, a dolaskom na
njegovo rukovodstvo Jitke
Ivelje i Franje Horvata
otvorene su mogunosti
daljem razvoju, pa je 25. V
1950 u koreografiji Nine
Kirsanove izvedeno prvo
samostalno baletno vee u
Sarajevu. Bila je to etva B.
Pa-pandopula, predstava
koja je ukazala na obje
osnovne karakteristike u
daljem radu Sarajevskog
baleta: njegovanje na-
cionalnog baletnog re-
pertoara i traenje ko-
reografskih rjeenja koja
poivaju na principu dc-
sljednog potovanja zakona
klasinog baleta,
bez obzira radilo se o folklornoj stilizaciji,
o klasino-romanti-nom baletu ili o djelima savremenog
stvaralatva. Izgraujui svoj repertoar domaim baletima sa
folklornom tematikom i romantinim baletnim spektaklima,
ansambl proiruje aktivnost gostujui u nizu gradova BiH.
Razvitak Sarajevskog baleta moe se podijeliti na tri razdoblja:
razdoblje uspona, umjetnike emancipacije i traenja novih krea-
tivnih mogunosti.
Razdoblje uspona, 194654, obiljeeno je nizom ostvarenja, medu
kojima se posebno istiu baleti jugoslovenskih kompozitora:
Licitarsko srce (Baranovi), avo u selu (Lhotka), Intermezzo
(Papandopulo) i Ohridska legenda (Hristi). Posljednje djelo
oznaava ujedno i vii korak ka profesionalizmu i artizmu an-
sambla; to je bila platforma sa koje je Sarajevski balet mogao da
konkurie za znaajnije mjesto u jugoslovenskim razmjerama, a i
da stekne afirmaciju izvan zemlje. Sa Ohridskom legendom an-
sambl je gostovao prvi put u inostranstvu (e-neva, 1955). Od
solista u tom periodu svratili su pozornost Drago Bol-din, Ivica
Ganza, Sreko uri, Anita Bakovi i Nevenka Petrovi.
Razdoblje umjetnike emancipacije, 1954 61, odvijalo se u
znaku koreografskih
ostvarenja Franje Horvata,
koji je istovremeno
koreograf, pedagog i
rukovodilac ansambla. On
usmjerava programsku
politiku u pravcu klasinog
baletnog spektakla, ne zane-
marujui ni folklorni balet,
a od igraa zahtijeva krajnju
profesionalnu angaovanost
i minuciozno izgraivanje
uloga i cjelovitosti
predstave. Vrhunska
ostvarenja u tom razdoblju
su klasini baleti Labudovo
jezero i Uspavana ljepotica
(aj-kovski), a naroito
Romeo i Julija
(Prokofjev). Meu
solistima se istiu Katarina
Kocka, Neda Pavela,
Miljenko Viki, Slavko
Pervan i Antun Marini.
Iz toga vremena na
repertoaru su i djela neoklasinog i
neoromantinog smjera: Ljubav
arobnica (De Falla), udesni mandarin (Bartok), Abraxas
(Egk) i dr.


FESTIVAL M. LIPOVSEKA U IZVEDBI BALETA
SNG U LJUBLJANI
GROZDANIM K1KOT D. KERLA U IZVEDBI BALETA NARODNOG
POZORITA U SARAJEVU
126 BALET U JUGOSLAVIJI BALLAD-OPERA

U posljednjem razdoblju, od 1961 do danas (1970), Sarajevski
balet u svojoj repertoarnoj politici tei ka radikalnijim i savre-
menijim rjeenjima, a raznovrsnost i dinamiku unose povremeno
angaovani koreografi iz zemlje i inostranstva (B. Lovaev, N.
Anisimova, D. Parli i dr.)- Od djela jugoslovenskih autora treba
spomenuti u tom razdoblju Ninu (vara) i Kontraste i GrozLanin
kikot (kerl), a od stranih Hoana od Zarisse (Egk) i Oninu (Henze).
Baletni studio Narodnog pozorita u Sarajevu dao je nekoliko
talentovanih igraa-solista. To su Muhamed Imani, Suad Ka-
vazovi, ore Miloevi, Emina Kamberovi i Nedad Potogija,
koji uz Katarinu Kocku, Antuna Marinia i Slavka Pervana za-
uzimaju danas sredinje mjesto u ansamblu.
Sarajevski balet nastupao je u brojnim jugoslovenskim grado-
vima, a gostovao je u vajcarskoj, Italiji, Austriji, Bugarskoj,
UAR i Rumuniji (- Prilog).
LIT. : Z. Kuukali , Deset godina Sarajevskog bal eta, Zvuk, 1961, 45
46. 5. pi ri , Dvadeset godina Sarajevskog balet a, 1969. S. Sp.
Makedonija. Pre drugog svetskog rata bilo je pokuaja da
se formiraju baletske grupe (Skopje, Bitola i neka druga mesta),
ali ta nastojanja nisu dala nekih vidljivijih rezultata. God. 1945,
u sastavu Doma pionira Karpu u Skopju, osnovana je baletska
grupa sastavljena od pionirki i pionira. Grupom je rukovodila
Jelena Mavrovska.
Meutim, prvi poeci baleta u pravom smislu vezani su za
osnivanje Makedonske opere u Skopju 1948. Iste je godine u
sastavu Opere osnovan prvi baletski studio u Makedoniji. Njime
je u poetku rukovodila balerina Anelize Asmann, a polovinom
1948 angaovan je Georgi Makedonski za koreografa i efa baleta
Skopske opere. Tada je formirana baletska grupa od oko 15 igraa
iz raznih krajeva Jugoslavije u koju su uli i napredniji, stariji
lanovi baletskog studija. Studio je 1950 prerastao u Srednju
baletsku kolu.
Mladi baletski ansambl daje ve 1949 svoju prvu samostalnu
premijeru Bahisarajski fontan (Asafjev). To je ujedno bila i prva
celoveernja baletska predstava u Makedoniji. Ovoj premijeri
prethodilo je izvoenje baletskog fragmenta Valpurgijska no
iz opere Faust (Gounod). Posle Bahisarajskog fontana slede
baletske premijere: Bolero (Ravel) i Francesca da Rimini (ajkov-
ski) u koreografiji Georgija Makedonskog, Baletska impresija iz
opere Gioconda (Ponchielli) i Makedonska povest Gligora Smokvar-
skog (prvi makedonski nacionalni balet) u koreografiji Dimi tri ja
Parlia, Balerina i banditi (Mozart), Poziv na igru (Weber) i
eherezada (Rimski-Korsakov) u koreografiji Aleksandra Dobro-
hotova, Kopelija (Delibes) i Zaarana lepotica (ajkovski) u
koreografiji Nine Kirsanove te avo u selu (Lhotka) u koreo-
grafiji Pina Mlakara i dr.
Na poetku druge decenije svoga postojanja, posle znatnog
broja premijera, balet Makedonskog narodnog teatra stie veliko
priznanje na II jugoslovenskom festivalu baleta u Ljubljani (1960),
gde u konkurenciji renomiranih kolektiva sa znatno duim tra-
dicijama osvaja tree mesto. Na istom festivalu prva solistkinja
baleta Natka Penulijska proglaena je najboljom jugoslovenskom
igraicom klasinog baleta. To priznanje bilo je znaajno, u iz-
vesnom smislu, i za elu prvu generaciju makedonskih baletskih
umetnika, koji su za kratko vreme dostigli zavidan profesionalni
nivo.
U periodu pune zrelosti baletskog ansambla Skopske opere
zapaeni su rezultati postignuti u celoveernjim delima standard-
nog i savremenijeg repertoara, kao to su: Giselle (Adam) u ko-
reografiji Nine Kirsanove, Romeo i Dulieta (Prokofjev) u koreo-
grafiji Dimitrija Parlia, Abraxas (Egk) u koreografiji Franje
Horvata, Otelio (Hanu) u koreografiji Miroslava Kure i dr.
Unazad nekoliko godina prekinuta je stagnacija u radu Srednje
baletske kole u Skopju, koja sve vie angauje renomirane pe-
dagoge i koreografe u cilju to ire popularizacije baleta i kolo-
vanja podmlatka za kontinuirani rad profesionalnih ansambala.
Zaavi u treu deceniju umetnikog delovanja balet Make
donskog narodnog teatra izveo je poetkom 1970 svoju pedesetu
celoveernju premijeru. T. Si. __ D. Ov.
BALETNI DIVERTISSEMENT -> Divertissement
BALFE, Michael William, irski pjeva (bariton) i kom-
pozitor (Dublin, 15. V 1808 Rowney Abbey, Hertfordschire,
20. X 1870). Studirao najprije u Londonu, a 1825 u Italiji (Rim,
Milano). Debitirao je 1827 na Talijanskoj operi u Parizu u ulozi
Figara (Rossini, Seviljski brija). Do 1835 pjevao na talijanskim
pozornicama i komponirao opere koje su se izvodile u Palermu,
Paviji i Milanu. U Londonu je neko vrijeme bio dirigent u Kra-
ljevskom kazalitu. God. 1864 povukao se na svoje dobro Rowney
Abbey. Njegova djela pokazuju neobinu lakou rada, ali odaju
pomanjkanje autokritike i dubljeg uivljavanja.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Enri co qualro al passo dell a Marna, l
The Siege of Rochelle, 1835; The Mai d of Artois, 1836; Cat heri ne Grey, 1!
Joan of Are, 1837; Falst aff, 1838; Keol anthe, 1841; Le Pui ts d'amour, l i
The Bohemi an Gi rl, 1843 (najpopularnija; pod naslovom Ci ganka izveden;
X 1872 u Zagrebu); Les Quatre fi ls Aymon, 1844; The Enchantress, 1845; LE
de Seville, 1845; The Bondman, 1846; The Maid of Honour, 1847; Pi ttore e D
1854; The Rose of Castille, 1857; Satanella, 1858; Bi anca, 1860; The Purit
Daught er, 1861; The Armourer of Nantes, 1863 i dr. Balet La Perouse, 1!
VOKALNA: tri kantat e; nekol iko bal ada. Prirunici Indi spensable .
di es for a Sopran Voi ce, 1852; Method of Si nging, 1855.
LIT. : Ch. L. Kenney, Memoir of Bal fe, London 1875. W. A. Bar,
Balfe. His Life and VCorks, London 1882. H. Wirth, Michael Will iam B;
MGG, I, 1951. P. Graves, The King of Mel ody: Balfe and The Bohen
Girl, Kingham 1951. J. K. Fl etcher, Balfe and Barrvmore at Mil an, The
Notebook, 1953.
BALFOORT, Dirk Jacobus, nizozemski violinist i muzike
(Utrecht, 19. VII 1886 Hag, 11. XI 1964). Studij zavrio
Konzervatoriju u Amsterdamu (A. Spoor); djelovao kao koncei
majstor u vie njemakih gradova (Liibeck, Dresden). G'
192426 predavao violinu na Konzervatoriju u Rotterdamu
onda se posvetio studiju muzikologije te je 193453 bio kus
i zamjenik direktora Muziko-historijskog odjela muzeja u Ha
Tamo je organizirao i vodio koncerte na kojima je izvodio dj
mladih kompozitora, osobito nizozemskih. Napisao je vie radi
0 nizozemskim graditeljima instrumenata.
DJELA: De viool en hare Meesters; De Hollandsche vioolmakers, rc
Ei genarti ge Musi kinst rumente; De Vi ol d'amore; Oui ri nus van Blankenbi
Het Muzi ekleven i n Nederl and i n de i j
e
en i8
e
eeut v, 1938; Het Probl eem
de vi oolbouzv; Het Onderri cht i n het viool spel; Stradivarius, 1945.
BALIJA, Zlatko, violinist (Split, 11. IV 1927 Zagr
20. IV 1970). Studij violine zavrio 1957 na Muzikoj akader
u Zagrebu (I. Pinkava), a muziku karijeru zapoeo 1945 kao
opernog orkestra HNK u Zagrebu. God. 194764 naizmjei
lan Simfonijskog orkestra Radio-televizije i Zagrebake filh
monije, od 1964 koncertni majstor HNK. Istakao se kao i
morni muziar u ansamblu Zagrebakih solista, Zagrebak
kvartetu (195866), Klavirskom triju Radio-Zagreba i
K. Ko.
BALKANSKA, Mirni, bugarska pjevaica, sopran (Ru
23. VII 1902 ). Nakon to je 1920 debitirala kao opere
subreta u sofijskom kazalitu Renesans, studirala pjevanje u B
linu i Beu. Od 1922 djelovala u Sofiji, gdje je utemeljila Koope
tivni teatar. God. 193842 lan kazalita Odeon, zatim primadc
1 direktor Hudoestvenog operetnog teatra i 194863 prvaki:
Dravnoga muzikog kazalita Stefan Makedonski. U vie navr
gostovala u Zagrebu. U svojoj dugogodinjoj umjetnikoj karij
ostvarila oko 400 razliitih uloga iz klasinog i suvremenog o]
retnog repertoara, a najvii domet postigla u operetama Knegi
ardaa i Grofica Marica (Kalman), Orlov (Granichstadten'
Vesela udovica (Lehar).
BALKANSKI MOL, molska ljestvica, kojoj je etvrti stup;
povien, a melodijski sedmi stupanj je prirodni g, dakle a
h c
1
dis
1
e
1
fis
1
g
1
a
1
.
Tako je tu ljestvicu opisao i nazvao Milenko ivkovi u Na
0 harmoniji (Beograd 1947), ali on i sam s pravom tvrdi da je bol
ako se ona shvati kao dorska ljestvica s povienim etvrtim stupnje
U naem muzikom folkloru nema pjesama koje bi bile komj.
nirane u toj ljestvici u potpunom opsegu. Ima primjera od I
V stupnja (pentakord). Nije se nalo ni pjesama s ambitusom
VI stupnja. Ova je ljestvica prema tome vjetaka tvorevina. Ne
pjesme u orijentalnom tetrakordu (h, c, dis, e) kadenciraju na
niku a, umjesto da zavravaju na II stupnju h s dominantne
harmonijom. Vjerojatno su takvi primjeri dali povoda za konstrv.
iju balkanskog mola.
BALLABILE (tal. prikladan, podesan za ples), manje ples
epizode u operi (naroito talijanskoj u XIX st.).
BALLAD-OPERA, u Engleskoj u XVIII st. vrsta muzik -
scenskih djela s govorenim dijalozima i muzikim takan
Pretee ballad-opere su parodije na ozbiljna kazalina djela, os
bito brojne u drugoj polovini XVII st. U njima je melodijama
poznatih talijanskih opera podmetnut aljiv tekst, a susreu si
napjevi popularnih pukih pjesama. U pravoj ballad-operi osno^
muziki materijal upravo su te puke melodije, najee kots
1 irske balade. Prvo djelo te vrste je The Beggar's Opera od
Gaya i J. Chr. Pepuscha (London 1728) u kojoj se priaju zgo
iz ivota skitnica, propalih djevojaka i lopova; to je otra sati
na tadanje drutvene i politike prilike, a ujedno i na pretj
ranost i neprirodnost patetine talijanske opere onoga doba. Nj
zin veliki uspjeh potakao je i druge autore na stvaranje slin
djela. Najpoznatije su ballad-opere: The Quaker's Opera (172!
The Cobbler's Opera (1728), The Lover's Opera (1729), The Villa
Opera (1729), The Prisoner's Opera (1730), a uz J. Gaya i J. Ch
Pepuscha kao autori isticali su se C. Cibbfr i H. Fielding. I
puke napjeve nalaze se u njima esto i melodije poznatih koi
pozitora (M. Locke, H. Purcell, J. Eccles, G. F. Handel, F. G
BALLAD-OPERA BALLETS RUSSES 127

miniani, A. Corelli, A. Scarlatti). Najveu je po-
pularnost uivala b.-o. 172836; u tih nekoliko
godina nastalo je preko 80 takvih scenskih djela.
Pod utjecajem francuske opera-comique poela se
tada razvijati i u Engleskoj opera buffa, koja je,
meutim, zadrala neke karakteristike ballad-opere.
The Beggar's Opera bila je ve u XVIII st.
izvedena i izvan Engleske. U Njemakoj je prva ballad-
opera prikazana 1743 u Berlinu; bio je to njemaki
prijevod The Devil to Pay, or The Wiwes
metamorphosed (Der Teufel ist los, oder die ver-
viandelten Weiber), iji je autor Ch. Coffev. Izvedba
ovog i slinih engleskih djela u Njemakoj izravno
je utjecala na stvaranje Singspiela. U XX st.
neki su autori preradili i modernizirali The Beggar's
Operu. Uinio je to P. Austin 1920, malo kasnije i E.
J. Dent; 1928 preradio je tekst B. Brecht, dok je
K. Weill napisao novu muziku; ta je verzija The
Beggar's Opere, prikazana pod naslovom
Dreigroschenoper, doivjela velik uspjeh. Tu najpo-
znatiju ballad-operu harmonizirao je i instrumen-
tirao 1948 i B. Britten.
NOVA IZD. : The Beggar' s Opera obj. j e H. Bi shop (1805); odlomke iz
bal lad-opera obj. su J. Oxenford i J. L. Hatton (Engl ish Ballad Opera, 1874); G.
Calmus (Zwei Opern-burlesken aus der Rokokozeit, 1913); Ch. E. Pearce (Polly
Peachum: t he Story of Polly and The Beggar's Opera, 1913); faksimil izvornog
izdanja The Beggar's Opera obj. je 1921 i 1923; pojedini napjevi iz t e opere
obj. su u zbirkama The Plays of J. Gay (2 sv., 1923); Twel we Famous Plays
of the Resto-rat ion and Eight eenth Century (1933) ; W. Apel i T. A. Davison
(Historical An-thology of Music, II, 1950); uvert iru The Beggar's Opera obj. je J.
Horton (1960).
LIT.: G. Sarrazin, John Gay's Singspiel e, 1898. G. Cal mus, Die Beg
gar's Opera von Gay und Pepush, SBIMG, 190607. C. Barclay Squi re,
An Index of Tunes in t he Ball ad Operas, Musical Ant iquary, 191011. G.
Tuft s, Ball ad Operas: a List and some Notes, ibid., 191213. G. Calmus,
Zwei Opernburlesken aus der Rokokozeit, Berlin 1913. Ch. E. Pearce, Polly
Peachum: the Stor y of Poll y and The Beggar's Opera, London 1913. L.
Melvi ll , Life and Letters of John Gay 16851732, London 1921. 117. J.
Lauirence, Early Irish Ballad Opera and Comic Opera, MQ, 1922. W. H. Gr.
Flood, The Beggar's Opera, Music and Letters, 1922. F. Kidson, The Beggar's
Opera: it s Predecessor s and Successors, Cambridge 1922. W. E. Schult z,
Gay's Beggar's Opera: it s Cont ent , Hist orv and Influence, New Haven (Conn.)
1923. A. Nicoll, A Hist ory of Earl y Eighteenth-Century Drama 170050,
Cambridge 1925. J. A. Westrup, French Tunes in The Beggar's Opera and
Poll y, Musical Times, 1928. C. Tolksdorf, J. Gay's Beggar 's Opera und
B. Brecht Dreigroschenoper (disert acija), Bonn 1934. A. V. Berger, The
Beggar's Opera, t he Burl esque and Italian Opera, Music and Lett ers, 1936.
E. M. Gagey, Ballad Opera, New York 1937. A. Loemenberg, Annals of Opera
1597 to 1940 (disertacija), 1943. M. VFi nesanker, The Record of English Mu
sical Drama, 17501800 (disertacija), 1944. W. H. Rubsamen, The Ballad
Burlesques and Extravagances, MQ, 195. J- A. West rup, Ball ad Opera,
MGG, I, 1951. G. Handl ey-Tayl or i Fr. Granville Barker, J. Gay and the
Ball ad Oper a, Hinrichsen's 9"
1
Music Book (s bibliografijom), London 1956.
W. H. Rubsamen, Mr. Seedo, Ball ad Opera, and t he Singspiel, Miscelanea
on homenaje a H. Angl es, Barcelona 195860. M. Kun.
BALLARD, francusko muziko izdavako poduzee u Parizu
(1551 oko 1820). Osnovali su ga Robert B. i muziar Adrien
Le Rov. Na temelju posebnih privilegija poduzee je kroz 200
godina imalo monopol u Francuskoj za tampanje muzikih djela.
Vlasnici poduzea nisu se sluili naprednim tekovinama notnog
tiska, pa su jo u XVIII st. upotrebljavali etvorouglaste notne
oblike. To je izvrsno odgovaralo muzici XVI st., ali je bilo vrlo
neprikladno za muziku XVIII st. Medu najstarija izdanja
idu Le Livrede tablature de guiterne d'Adrien le Roy (1561) i Les
Psaumes de David mis en vers par Marot avec la musique (1562).
LIT.: M. Brenet , La Librairie musicale en France de 1653 a 1790, SBIMG,
1907. G. Lepreaux, Gal lia t ypographica, Pari 1911. B. Guegan, Hist oire
de l'impression de la musique. La Typographie musicale en France, Art s et me-
tiers graphiques, 193334. V. Fedorov i F. Lesure, Famil ie Bajl ard, MGG,
I, 1951. E. Leblan, La Bibl iotheque musicale des edit eurs Ball ard a Par i k
la fin du XVII
e
siecle, uXVII
e
siecle, 1954. F. Lesure i G. Thibault, Biblio-
graphie des edit ions d'Adrien Le Roy et Robert Bal lard (15511598), Par i
1955. H. Charnasse, Sur l a transcription des recueils de cistre edites par A.
Le Roy et Robert Bal lard (156465), RMI, 1963. M. Kun.
BALLATA, Zeqirija, kompozitor (akovica, 23. IV 1943 ).
Srednju muziku kolu zavrio u Prizrenu, a studij kompozicije
kod M. Bravniara na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Tamo
je stekao i naziv magistra (L. M. kerjanc) i sada studira muziko-
logiju. Djeluje u Ljubljani kao profesor na Nioj muzikoj koli.
DJELA. ORKESTRALNA: suita za gudaki orkest ar, 1966; Passacagli a in
modo antico, 1967; Capri cdo sinfonico, 1967. Piccola suita za flautu solo,
1966. KLAVIRSKA: Sonat a u dva stavka, 1966; Ou vi ll age, 1963; Odmevi
z Prokleti } (Odjeci s Prokl etija) za lijevu ruku, 1964; Deux capri ces, 1967; Solo
de concert , 1967. VOKALNA. Mjeovit i zborovi : Vet ar due; Razgovor
sa zemljom; Poetom; Najve sveta otrokom slii slave; Oh, kah po shkon moj goc'e
vogel (Kam gre dekl ica), 1967. Muki zborovi : Da su meni oi tvoje i Si dukati
i vogel je (Zlat a si mi). Andri mi i f emi se (Otrokov) za enski zbor. A. Ki.
BALLET DE COUR, baletne priredbe na francuskom dvoru
na kojima su nastupali plemii, pa i sam kralj. Poznato je djelo
te vrste Ballet comique de la Reine, izveden 1581 prigodom vjen-
anja Margarete de Lorraine s vojvodom de Joyeux. To je ujedno
najstariji b. d. c. od kojeg se sauvala muzika. U njoj se nalaze i
dva odlomka u izrazito monodikom stilu. Takve priredbe bile
su naroito omiljele za vrijeme vladanja Henrika od Navarre
(15891610). Umjetniki vrhunac doivio je b. d. c. u doba J.
B. Lullvja i balet nog majstora Beauchampsa za vladanja Luja
XIV, koji je i sam esto nastupao kao plesa. Najpopularniji su
tada bili baleti Les Muses (1667) Beusardea i Triomphe de VAmour
(1681) Lullvja. U zajednici s Molierom, Lullv je nastojao
spojiti balet i komediju; tako je 1664 nastao novi rod comedie--ballet.
Najvanije djelo te vrste je Le Bourgeois Gentilhomme (1670).
Unutar dvorskog baleta razvili su se razliiti plesovi (gavotte,
passepied, bourree, rigaudon i naroito menuet) koji su postali
sastavnim dijelovima suite. B. d. c. je utjecao i na razvoj francuske
opere.
LI T. : P. Lacroi x, Bal l et s et mascarades de cour , de Henri III a Louis
XIV (6 sv. ), Geneve 1868. H. Prunii res, Le Bal let de cour en France Pari
1913. W. Storz, Der Aufbau der Tanze in den Opern und Ball ett s Lul -ly's
(disertacija), Gottingen 1928. N. Ivanoff, Les Fetes a l a cour des derniers
Valois, Revue du i6e siecle, 1932. M. Paquot , Les Et rangers dans l e Bal let
.de cour, ibid., 1932. P. Melese, Le Theat re et l e public a Pari sous Louis
XIV (16591715), Pari 1934. D. P. Walker, Ball et de cour, MGG, I, 1951.
M. McGozvan, L'Art du Bal let de cour en France (15811643), Pari 1963.
M. Kun.
BALLETS RUSSES, ruska baletna trupa koju je 1909
osnovao Sergej Djagiljev. Trupa B. R. je revolucionirala baletnu
umjetnost i znatno utjecala na svaku umjetniku aktivnost pove-
zanu s njenim radom. Koreografije M. Fokina i realizacije V.
Nizinskog, T. Karsavine, S. Lifara i itavog tog ansambla fasci-
nant ne tehnike ine temelj modernom baletu. U irem teatar-
skom smislu, u trupi B. R. inauguriran je nov stil slikarski vri-
jednog i funkcionalnog dekora (L. Bakst, A. Benois i dr.), te



BALLAD-OPERA. W. Hogart h: Parodija na uspjeh Prosjake opere, 1728
TISKARSKI ZNAK CH. BALLARDA IZ 1685
128 BALLETS RUSSES BALTZAR

stavljen akcent na izbor, odnosno kreaciju kostima. Svojim
smjelim i novotarskim poticajima, a esto i narudbama, trupa
je obogatila muziku literaturu i uinila popularnima mnoga
kompozit orska imena (M. de Falla, M. Ravel, I. St ravi nski,
A. Casella, S. Prokofjev, D. Milhaud, F. Poulenc, H. Sauguet).
Nakon smrti S. Djagiljeva (1929) trupa se razila.
LIT.: T. Karsavina, Ballets Russes, Pari 1931. C. W. Beaumont, The
Diaghil ew Ballet in London, London 1940. A. Benoist, Reminiscences of the
Russian Ballet, London 1941. I. Me.
BALLET THATRE CONTEMPORAIN, francuska usta
nova za propagiranje plesne umjetnosti, osnovana 1968 u Amiensu.
Umjetnika nastojanja njenih rukovodilaca idu za to uspjenijom
sintezom muzike, plesa i likovne umjetnosti. U elji da sa svojim
tenjama upozna to iri krug publike B. t. c. organizira preda
vanja, diskusije i si. Od istaknutih suvremenih plesaa u toj
ustanovi djeluju J. Babilee, A. Checinlescu, J. Giuliano, K. Kol-
damova, C. Marchand, M. Parmain i M. Popa, a od koreografa
F. Blaska, M. Descombev, J. Lazzini, M. paremblek i G. Ski-
bin. Na repertoaru plesnog ansambla nalaze se djela suvremenih
kompozitora, kao npr. Danses concertantes (Stravinski), Deserts
(Varese), Aquatheme (Malec) i dr. j. ip.
BALLETTO, 1. talijanski naziv za balet.
2. Oko 1600 vokalna kompozicija plesnog karaktera, pisana
jednostavnim madrigalskim stilom (najstariji primjeri: G. Ga-
stoldi, Balletti a cingue vod ... di cantare, sonare e ballare, 1591).
3. U XVI i XVII st. komorna sonata (suita), sastavljena
od vie plesova razliita karaktera (J. H. Schein, Banchetto musicale,
1617) ili suita od nekoliko plesnih pjesama s instrumentalnim
uvodom (Entrata) za dvorske i sline sveanosti (C. Monteverdi,
Scherzi musicali, 1607).
4. U suitama XVII st. instrumentalni stavak plesnog ka
raktera i trodijelna oblika A B A (A AHemanda u 4/4-mjeri;
B Gagliarda ili Courante u 3/4-mjeri). K. Ko.
BALLIF, Claude Andr Francois, francuski kompozitor
(Pariz, 22. V 1924 ). Studirao u Bordeauxu (J. F. Vaubourgoinj,
Parizu (N. Gallon, T. Aubin, O. Messiaen) i Berlinu (B. Blacher,
J. Rufer). God. 195559 lektor Francuskog instituta u Berlinu
i Hamburgu, od 1959 u Parizu asistent Radio-televizije i lan
Schaefferove Groupe de Recherches Musicales i nastavnik. Od 1964
profesor je muzike analize i pedagogije na Konzervatoriju u
Reimsu. Plodan stvaralac suvremenih tendencija, komponira na
principu metatonaliteta koji je sam pronaao.
DJELA. ORKESTRALNA: Lovecraft, 1955; Fantasta, 1957; A cor et a eri,
1965; Cendres za orkestar udaraljki, 1946; Voyage de mon oreille za komorni
orkestar, 1957 ; eci et celd za 8 duhakih solista i orkestar, 1953. KOMORNA .
Tri gudaka kvart eta: I, 1955; II, 1958 i IH, 1959; 2 gudaka trija, 1956 i 1959;
t rio za obou, klar inet i fagot , 1953; trio za fl autu, fagot i harfu, 1961; Doubl e
Tri o za viol inu, klarinet i rog i flautu, obou i violonelo, 1961: vie kvinteta;
Jmagi nai re I i Imagi nai re II za 7 instrumenat a, 1963 i 1967; sonata za viol inu
i kl avir, 1957; sonata za flautu i klavir, 1958; sonata za violonelo i kl avir, 1962.
KLAV1RKA: 5 sonata; Airs comprimes, 1953; Pi eces detaches, 1953; Bloc--
Notes, 1961; Passe-t emps, 1962. Sonate za orgulje, 1956. VOKALNA:
Requi em za zbor i duhaki orkestar, 1954; kantata Retrouver la parole za glas i
komorni orkest ar, 1960. Za glas i klavir: Appariti ons, 1949 (uz violu); Chansons
bas, 1949; Mi nuit pour Geants, 1951 (uz violu); Musik im Mirabel, 1956; Phrases
sur le souf ft e, 1958. SPISI: Introducti on a la Metat onali te, 1956; L'Usage
des i nstruments dans la tnusique contemporaine, 1960; Triste exotisme, 1961; Ma-
tiere, Mouvement , Musiaue, 1963; Poi nts, Mouvements, 1967; Un Sens de sons
1967.
BALLING, Michael, njemaki dirigent (Heidingsfeld na Maj-
ni, 28. VIII 1866 Darmstadt, i. IX 1925). Uenik H. Rittera
u Wiirzburgu. Krae vrijeme violinist u Mainzu i Schvverinu.
God. 1892 osnovao u Nelsonu prvu australsku muziku kolu.
Dirigentsku karijeru zapoeo 1896 kao asistent u Bavreuthu. Di-
rigirao je zatim u Hamburgu, Ltibecku, Breslauu i Karlsruheu.
God. 191114 bio je dirigent u Manchesteru, od 1919 djelovao
je u Darmstadtu kao generalni direktor kazalinog orkestra. Uz
to je 190625 redovito sudjelovao i na festivalima u Bavreuthu.
Gostovao je u mnogim gradovima zapadne Evrope i Engleske. B.
je redigirao cjelokupno izdanje Wagnerovih djela {Breitkopf &
Hartel; od 1912 nadalje).
LIT.: R. St ernfeld, Michael Ball ing, M, 192425.
BALLO, Ferdinando, talijanski muziki kritiar (Orvieto,
14. XI 1906 Milano, 13. X 1959). Isprva dirigent, kasnije
se poeo baviti nrizikom kritikom stekavi ubrzo ugled jednog
od najboljih suvremenih talijanskih kritiara i najdosljednijih
propagatora avangardne muzike. Do drugog svjetskog rata
suraivao u dnevnicima i asopisima (RAM, VItalia Letteraria,
Cronache Latine, UAmbrosiano). Sa A. Rosom osnovao 1944
izdavako poduzee, a 1945 sa R. Paoneom otvorio u Milanu
koncertnu poslovnicu Pomeriggi Musicali koju je vodio do 1950.
Uz to je od 1947 bio umjetniki direktor venecijanskoga Festivala
za suvremenu muziku. Od 1945 ponovno je pisao muzike kritike
(Avanti, II Mondo, Mondo europeo, Omnibus, Sipario, za pariku
RM, londonski Tempo i dr.), a od 1949 djelovao je i kao um
niki rukovodilac milanskog televizijskog studija.
DJELA: Arri go Boi to, 1938; Grosz e l 'art e ri voluzionari a, 1945. Vc
za opere Capricci di Callot (Malipiero), Arlecchino (Busoni), Volo di notte (]
lapiceola) i oro di morti (Petrassi). St udije i l anci.
BALLONCHIO, talijanski narodni ples, koji se izvodi
krugu, poput naeg kola.
BALMER, Luc, vicarski dirigent i kompozitor (Miinch
13. VII 1898 ). Studirao je na Konzervatoriju u Baselu i B
linu (F. Busoni). Djelovao je 192428 kao profesor teo
Konzervatorija u Bernu, 192832 kao dirigent u Luzernu, 1934-
kao operni dirigent u Bernu. Tamo je 1941 preuzeo vods
orkestralnog udruenja. Istakao se kao interpret djela R. Schum
na i J. Brahmsa.
DJELA: simfonija; simfonijski fragment; koncert za viol inu i orkes
koncert 2a kl avir i orkestar; koncert za violonelo i orkestar; serenada za k]
i mali orkestar; simfonijske varijacije; varijacije za obou, fagot i gudae, i<
simfonijska suit a. Tri gudaka kvarteta; duo za violinu i violonelo. Si
ska muzika za niz dramskih djel a. Pet rar kin sonet CXIII za bariton, ;
i orkestar, 1930; zborovi: solo-pjesme.
BALMER, Lucie -> Dikemnann-Balmer, Lude

!

BALOKOVI, Zlatko, violinist (Zagreb, 21. III 1895
Venecija, 29. III 1965). Uenik V. Humla na koli Hrvatsl
glazbenog zavoda u Zagrebu, usavravao se kod O. evika
Majstorskoj koli Muzike a
demije u Beu. Nakon diple
skog ispita na kojem je i
bio prvu dravnu nagradu
poeo je 1913 prireivati
mostalne koncerte. Nastupat u
Rusiji (Moskva), Njemal
Austriji, Italiji, Egiptu, a kon
prvog svjetskog rata Engleskoj,
Francuskoj, Svit skoj, Poljskoj,
ehoslovaki drugim
evropskim zemljaj U vie
navrata gostovao Sjevernoj
Americi, osobito SAD, kamo
se 1924 stalno j selio. Iz New
Yorka podt mao je brojne
koncertne t neje, 1932 posjetio
je sve k tinente.
Duboko proivljavanje,
teligentno predavanje i 1
svladavanje tehnikih proble
instrumenta zdruivalo se kod Balokovia s bujnim tempe
mentom. Njegov pun i zvuan ton odlikovao se toplinom i nj
nou, barunastom mekoom i pjevnou. B. se mnogo bav
karitativnim radom. Ve u prvom svjet skom ratu brojni
bili njegovi nastupi na dobrotvornim koncertima u korist 1
unarodnog Crvenog kria. Za narodnooslobodilakog rata ]
stasa NOB-e i jedan od organizatora amerike pomoi na:
narodima, koju je djelatnost nastavio i kasnije kao predsjed
Drutva prijatelja nove Jugoslavije u SAD. Za svoj rad o<
kovan je najviim jugoslavenskim odlikovanjima.

i
LIT.: K. Kovaevii, Zlatko Balokovi (189519*>5), Zvuk, 1965,
K. Kc
BALTAZARINI (BALTAGERINI) DI BELGIOIO!
Baldassarre, talijanski violinist i koreograf (Piemonte ili Lc
bardija, ? Pariz, oko 1587). U Francusku je doao oko 155
promijenio ime u Balthasard de Beaujoyeule. Bio je najprije u slu
marala de Brissac, kasnije na dvoru Katarine Medici, K;
IX, Henrika III i Marije Medici. Meu suvremenim muziari
uivao je veliki ugled osobito kao odlian violinist. B. je zami
i koreografirao Ballet comigue de la Reine (1581). U tom je dj
spojio uobiajeni dvorski balet s estetskim naelima koja su zas
pali lanovi Baifove akademije.
LIT. : L. Cel ler, Les Origines de l'opera et l e ball et de l a reine, Pari i
H. Pruni eres, Le Bal let de cour en France avant Benserade et Lull y, P
1914. P. Nettl, Balt azarini, MGG, I, 1951. G. A. Caula, Un Precedi
storico dell
J
opera in muica, Torino 1963. M. McGozuan, L'Art du B;
de cour en France, Par i 1963.
BALTZAR (Baltzer), Thomas, njemaki violinist i kc
pozitor (Liibeck, oko 1630 London, 24. VII 1663). Muzii
naobrazbu stekao u Njemakoj. Najkasnije 1655 preselio ss
Englesku gdje je uivao ugled kao jedan od najveih violins
virtuoza svog vremena. Prema svjedoanstvu suvremenika ;
sjedovao je izuzetnu tehniku spretnost. B. je medu prvim;
Njemakoj upotrebljavao tehniku dvohvata. Komponirao je
strumentalne suite, violinske sonate i sola (sauvano u rukopi
nekoliko kompozicija objavljeno je u zbirci The Division Vic
J. Plavforda, 1685, 1688 i kasnije).
z. BALOKOVIC
BALTZAR BANDA
129

NOVA IZD. : preludij i al lemande obj. C. St ichl (MFM, 1888); 12 pre-
ludija i 1 allemande obj. K. Gerhartz (Deutsche Mei stervierke fiir Violin allein,
1921); allemande obj. A. Schering (Geschi chte der Musik i n Bei spielen, 1931).
LIT. : C. Sti ehl , Thomas Bal tzar , ein Paganini seiner Zeit , MFM, 1888.
E. H. Meyer, Thomas Baltzar, MGG, I, 1951.
BALUN, narodni ples iz Istre. Naziv mu potjee od talijan-
ske rijei balio. Budui da ga je narod izvodio odvajkada snano
i temperamentno, Talijani su ga nazivali augmentativno ballone;
otuda je nastao naziv plesa. Pleu ga vee ili manje grupe mu-
karaca i ena zajedno. Stari naziv baluna bio je, vrlo vjerojatno,
kolo, jer ima i oblik kola. To se vidi i iz jednog sauvanog stiha
narodne pjesme, koja se uz ovaj ples pjeva: Obrni se, obrni,
kako k-o-l-o povodi. B. se plee u cijeloj Istri, naroito u za-
padnim dijelovima, obino pred crkvom, pod ladonjama, na
praznike dane. Izvodi se i na gumnu, a rjee u sobi. B. ima uglav-
nom tri figure: pribiranje, okretanje i etnju. Plee se uz pratnju
sopele ili mijeha, gdjekada i uz pjevanje plesaa.
LIT. : 5. Zlati i dr ., Istar ski narodni pl es Vjalun, Skl ad, 1935, I- Lj.
Ta, Narodni plesovi u Istri (rukopisna grada u Institutu za narodnu umjetnost
u Zagrebu). V. c.
BAL Y GAY, Jesus, panjolski muzikolog (Lugo, 23. VI
1905 ). Uenik Madridskog konzervatorija, studij muzikolo-
gije zavrio na Univerzitetu u Santiagu di Compostella. Najprije
djelovao u Madridu i tamo 1935 utemeljio vokalno udruenje
Cantores ddsicos espanoles za njegovanje djela starih panjolskih
majstora; od 1938 ivi u Meksiku, gdje je sada urednik asopisa
Nuestra Muica. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA: Haci a el ballel gallego, 1925; Folklore musical de Meli da, 1933;
30 Canciones de Lope de Vega, 1935; Bibliographie de la chanson populaire espagnole,
Musique et Chanson populaires; Romances y villanci cos espanol e de s. XVI,
I939I Villancicos de diversos autores, a dos a tres . . . vozes . . . Venezia, 1566,
1944; El Nacionalismo y la Muica mexicana de hoy, 1949; La Leccion de Andre
Gide, 1950; Tesoro de la Muica Polifonica en Mexi co: I El Codice del Convento
delCarmen, 1952; Trientos, 1960. Komponirao Serenadu za orkestar; Concerto
grosso; komorna djela; solo-pjesme i dr.
BAMBOLA, crnaki bubanj u Zapadnoj Indiji. Preko izdu-
benog panja napeta je koa o koju se lupa rukom. Koa je pri-
vrena obruem od bave i na krajevima uzicom privezana o
klinove.
BAMPTON, Rose, amerika pjevaica, sopran (Cleveland,
Ohio, 28. XI 1909 ). Studij pjevanja zavrila na Curtis Institute
oj Music u Philadelphiji (F. Alda), a zatim stekla doktorat na
Univerzitetu u Des Moinesu (Iowa). Na opernoj pozornici de-
bitirala 1929 kao Siebel (Gounod, Faust) u New Yorku. Pjevala
je u Philadelphiji, 193250 na operi Metropolitan u New Yorku,
istodobno 194247 u Teatro Colon u Buenos Airesu i dr. Dramski
sopran, B. je u svojoj daljoj karijeri nastupala i u ulogama mezzo-
soprana. Njene najvee kreacije bile su Laura (Ponchielli, Gio-
conda), Aida (Verdi), Elizabeta (Wagner, Tannhauser), Elza (Wagner,
Lohengrin), Kundrv (Wagner, Parsifal), Donna Anna (Mozart,
Don Giovanni), Daphne (R. Strauss) i dr. Istakla se i kao kon-
certna pjevaica. Bila je prva interpretkinja Schonbergovih Gur-
relieder u SAD.
BANCHIERI, Adriano (nazivan Adriano da Bologna,
Monaco Olivetano), talijanski kompozitor i muziki teoretiar
(Bologna, 3. IX 1568 1634). Isprva studirao knjievnost i
filozofiju, 1587 st upio u red Olivetanaca; oko 1592 uio
muziku kod G. Guamija u Luci. Od 1594 crkveni je orgulja u
olivetanskom samostanu San Michele in Bosco kraj Bologne,
160004 na istoj dunosti u crkvi 9. Muria in Regola u Imoli,
zatim u Gubbiju, Veneciji i Veroni; 1608 vraa se u samostan
San Michele, gdje je ostao do smrti (1613 imenovan je profesorom,
1620 opatom). U tom je samostanu osnovao i vodio muziku
kolu, glasovitu zbog praktikih pedagokih metoda; velik broj
liturgikih i muziko-teoretskih prirunika i traktata to ih' je B.
u to doba napisao namijenjeni su bili u prvome redu pitomcima te
kole. U samostanu je utemeljio 1614 i Accademiju dei Floridi,
1623 pretvorenu u Accademiju dei Filomusi u Bologni kojoj je
bio na elu (s nadimkom // Dissonante).
B. se javlja na prijelazu iz kasne renesanse u rani barok kao
svojevrstan prethodnik koji je (poput E. Satiea u novije doba)
u svojim teoretskim djelima i kompozicijama donio itav niz
muziko-tehnikih novina, ali one zbog njegova ogranienog stva-
ralakog dometa nisu imale ireg odjeka. U zbirci dvozbornih
moteta Concerti Ecclesiastici iz 1595 B. je prvi put primijenio
koncertantni princip u motetu velikog stila i ispisao odvojeno
dionicu orgulja za prvi zbor u obliku spartiture. To je najstarija
tampana partitura s taktnim crtama; tim djelom anticipira te-
hniku bassa continua, a u zbirci V Organo suonario (1605) slui
se ve sistematski brojkama i predznacima (suprotno od Viadane)
za generalbas.
B. je medu prvima (a moda doista prvi) upotrebljavao di-
namike oznake, kao npr. / (jorte) i p (piano), o kojima govori
u predgovoru madrigalskoj komediji La Pazzia senile (izdanje
iz 1608). Dao je historijsku osnovu i modernoj dirigentskoj praksi
s taktiranjem i sistematskom agogikom {Cartella musicale, 1614).
Svojim uputama za harmoniziranu pratnju gregorijanskog
korala anticipirao je liturgiku praksu koja traje do naih dana.
Vaan je njegov prilog i vokalnoj praksi onoga doba naukom o
pjevanju iz 1609, u kojoj je (nadovezujui se na Caccinija i Cavali-
erija) sistematski raz-
vrstao modernu vokalnu
ornamentaciju. Kao
stvaralac B. je takoer
smiono eksperimentirao
: komponirao je medu
prvima rane sonate, tj.
izvorno instrumentalna
djela (Canzoni alla
jrancese a 4) i specifino
orguljske kompozicije s
iscrpnim uputama za
registriranje (koje se u
tom obliku javljaju samo
kod C Monteverdi-

ja)

Medu

kompQ
_
ziciiama za oreulie
ostavio je 1 jednu
Battagliu, rani primjer
opisne programne
muzike. Najvei dio Banchierijeva opusa pripada dramatskom anru
madrigalske komedije; za ta je djela veinom sam pisao libreta u
pukom, venecijanskom dijalektu. To su jednoine bujfo-scene,
zapravo minijaturne opere s monolozima i dijalozima, po stilu
srodne djelima njegovih suvremenika (O. Vecchi, G. Croce i dr.)
ali sa znatno jae izraenim utjecajem komedije delV arte; u
parlando-pasaama i u realistinoj deklamaciji teksta B. je dao
elemente kasnije napuljske opere bujjo i njezina secco
recitativa. U cijelini, B. kao prethodnik tzv. razdoblja
generalbasa, kao kompozitor rane, izvorne instrumentalne
muzike i kao napredan teoretiar sa smislom za nove zvukovne
ideale, ide medu najznaajnije linosti talijanske muzike na
poetku XVII st.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Canzoni all a francese a 4 v . p e r sonare,
dentrovi un Echo & in fi ne una Battaglia a 8, et dui Concerti . . . 1596; Fantaste
overo Canzoni alla Francese .. . a 4, 1603; Moderna armonia di Canzoni alla
francese, 1612;// Virtuoso ritrovato accademico, Concerti za 25 glasova, 1626;
Dialoghi , Concerti , Sinfonie e Canzoni , 1625. DRAMSKA (madrigalske ko-
medije): La nobilissima, anzi asinissima compagnia delli briganli della Batina, 1597;
La Pazzi a senile, 1598; // Studio dilellevole, 1600 (parafraza O. Vecchijeva djela
L'Amfiparnasso); II Metamorfosi musical e, 1601; // Zabaione musi cale, 1603 04;
Vi rtuoso ridotto . . . una nuova comedia detta Prudenza gi ovanile, 1604 (prer.
kao Savi ezza gi ovenile, 1628); La Barca di Venezi a per Padova, 1605; //
Festi no nella sera del Giovedi grasso avanti cena, 1608; Tirsi, Filli e Clori , 1614; La
Sampogna musi cale, 1625; Tratteni menti da vi ll a, 1630. VOKALNA: Libro
pri mo dei Madri gali a 5, 1593; madrigal i i canzonett e za 3 glasa, 6 knj.
]
594
1614 (/ Horo prima di Ri creatione 1594, IIVI knj. navedene kao madrigal ske
komedije iz 1598, 1600, 1601, 1604 i 1614); canzonett e za 4 gl asa, 5 knj. : I
II, 1595; I I I , 1596; IV, 1597 i V 1598; Vi vezze di Flora e Primavera, Cantate
recitate e concertat e, madrigali za 5 gl asova, 1622; Duoincontrappunto sopra Ut,
Re, Mi , Fa, 1613 (o probl emu sol mizacije); Due Ri pi eni in Aplauso musi cale con
8 parti, 1614. CRKVENA: Concerti Ecclesi astici za 8 glasova i orgulje; Salmi za
5 glasova, 1598; Messa solenne za 8 glasova, 1599; Ecclesiastiche Sinfonie za 4 gl asa
i orgulje, 1607; Gemelli armonici , 21 motet za 2 glasa i b. c, 1609; Vezzo di perle
musicali za 3 glasa, 1610; Terzo libro di nuovi Pensieri Ecclesi asti ci , mpt eti za 12
gl asa i b. c, 1613; Salmi festi vi za 4 glasa i orgulje, 1613; Pri mo libro delle Messe e
Motetti concerlati za 2 glasa i b. c, 1620 (sadri i I sonatu za violinu, trombon i
orguljski cont inuo); Litanie et Concerti za 8 glasova i dr. SPISI. Teore ts ki:
Conc lus i oni nel s uono del V Or gano, 1591 ( I I i zd. 1609); Cartella over o Regole
ulilissime . . . a quelli che desider ano imparare U Canto figurato, 1601 (ponovo izd. s
dodatkom Brevi documenti, 1610; s podnaslovom Moderna pratica musi cale, 1613 i
1614; proireno izd. s naslovom La Cartelli na musical e, 1615); L'Organo
suonarino, 1605 (sadri i kompozicije za orgulje; II izd. iz 1611 sadri i opis
inst rumenta arpichittarone koji je konstruirao B.; I I I izd. iz 1622 sadri traktat o
gregorijanskom koralu); Cartelli na del cantofermo, 1611; Direttorio Monast ico di
Canto Fermo, II I I , 1615; Ar moniche conclu sioni nel suono dell' organo, 1626.
Vie literarnih djela u stihu i prozi; zbirka Lettere armoniche, 1628.
NOVA IZD.: Conclusioni nel suono dell ' organo, faksimil e izdanje iz 1609
( 1934) : madr i gal s ku komedij u La Pazz i a seni l e obj. L. Tor chi {Art e
musi cale in Italia, IV), // Festino nella sera obj. B. Somma (Capolavori polifoni ci del
sec. XVI , 1939), a La Savi ezza gi ovenil e R. Allorto (part it uru, 1956).'
LIT. : G. Caspari , Memor ie biogr afiche e bibl iografiche sui musicist i
bol ognesi del secolo XVI : A. Banchieri, At t i e memorie dell e RR. Deputazioni
di Storia patria per le provincie dell ' Emilia, Modena 1877. F. Vati elli, Adriano
Banchieri Musiche Coral i, Mil ano 1919. Ist i , II Madrigal e drammat ico
e Adriano Banchieri, Arte musicale di Bologna, 1927, I. H. F. Redli ch, Adriano
Banchieri, MGG, I, 1951. F. Mompellio, Un grillesco capriccio di A. Banchieri,
RMI, 1953- E. Capacci oli , Precisazioni biografiche su A. Banchieri, ibid. ,
I954- R. Allorto, A. Banchieri: dalla Prudenza alla "Saviezza giovenile",
Collectanea Historiae Musicae, I I , Firenze 1956. E. Capacci oli, A. Banchieri.
Contribut o biografico e bibl iografico, Muica Sacra, 1960. I. A.
BANDA (tal.; engl. band, franc. bande), skupina sviraa orke-
stralnih instrumenata, najee duhakih. U poetku taj naziv
oznauje orkestralna tijela. Tako se 24 violons du roi Luja XIV
nazivalo i Grande bande, a 24 jiddler Karla II The King's private
Band. Kasnije je izraz b. postao donekle omalovaavajui naziv za
MUZ. E., 1 , 9

PRIZOR iz BANCHIERIJEVE MADRIGAL-
SKE OPERE IL METAMORFOSI MUSICALE,
1601, najraniji dosada poznati prikaz operne
inscenacije
130 BANDA BANDURRIA

ansamble duhakih instrumenata. Razlikuje se nekoliko tipova
bande: b. limenih ili drvenih duhakih instrumenata, vojna b.
(sastoji se ponajvie od limenih duhakih instrumenata), jazz-band,
b. balalajki i dr. Simfonijskom bandom naziva se ponekad skupina
drvenih duhakih instrumenata i violonela, a u talijanskim or-
kestrima daje se katkada taj naziv skupini limenih duhakih in-
strumenata i udaraljki. Orkestar, koji se u operi pojavljuje na
pozornici, takoer je banda.
LIT. : A. Vessell a, Trat tat o di st rumentazione per Banda, Mil ano 1897
1901 (novo dopunjeno izd. priredio A. Giampieri, 1955). F. Brunetto, Per
Funificazione dello strumentale delle Banda, RMI, 1900. F. Glei ch, Handbuch
der modernen Instrument ierung fur Orchester und Mil it Sr -Musikkorps (IV
izd.), Leipzig 1903. R. Caravaglios, Lezioni di st rumentazione per Banda,
Napol i 1916. M. Brenet , La Musique mil it aire, Pari 1917. A. Vesell a,
La Banda dalle origini ai nostri giorni, Milano 1935. C. Preile, Instrumentazi-
one per Banda, Milano 1936. P. Panoff, Mil it armusik in Geschicht e und
Gegenwart, Berl in 1938. H. E. Adki ns, A Treat ise on the Mil itary Band,
London 1945. H. G. Farmer, Military Music, London 1950. G. Gorgeral,
Encyclopedie de l a musique pour l es instrument s a vent (3 sv. ), Lausanne ( I I
izd.), 1955. A. Morandi , II Dirett ore di Banda, 1956. A. Baines, Woodwind
Inst rument s and their History, New York 1957. P. Ermengi ldo, II Maest ro
di Banda, Milano 1958. K. W. Berger, Band Encyclopedia, Evansville 1960.
R. F. Gol dman, The Wind Band, Bost on 1961. M. Kun.
BANDAR (bender), alirski tamburin. Na drvenu okviru,
promjera 3246 cm, visoku 712 cm, napeta je kozja koa. S
unutranje strane nalazi se ica koja klepee.
BANDOLN, panjolski instrument sa 18 ica, koje su po tri
jednako ugodene. Pojedine su grupe ica od elika, mjedi ili
su omotane, a trzaju se ploicom od kornjaevine ili roga. Va-
rijanta tog instrumenta sa 24 ice ugoene u grupama proirena
je u Meksiku.
BANDONEON, harmonika s vie od 88 tonova. Konstruirao
ju je oko 1846 H. Band u Krefeldu. (-> Concertina i Harmonika.)
BANDORA -> Bandura
BANDROWSKA-TURSKA, Ewa, poljska pjevaica, so-
pran (Krakov, 20. V 1899 ). Pjevanje uila kod H. Zboinske--
Ruszkowske u Beu. God. 191826 lanica opernih kazalita u
Varavi, Lavovu i Poznanu, od 1926 nastupala na brojnim mu-
zikim pozornicama Evrope i Amerike. Od 1946 profesor je Kon-
zervatorija u Krakovu. Istakla se svojom interpretacijom solo--
pjesama suvremenih kompozitora, osobito poljskih i francuskih.
U njene najbolje operne kreacije idu: Konstanca (Mozart, Ot-
mica iz Seraja), Lucia di Lammermoor (Donizetti), Rosina (Ro-
ssini, Seviljski brija), Margareta (Gounod, Faust), Manon (Masse-
net), Lakme (Delibes), Violetta (Verdi, La Traviata), Gilda
(Verdi, Rigoletto), Leonora (Verdi, Trubadur), Elizabeta (Wagner,
Tannhduser), Elza (Wagner, Lohengrin), Tosca (Puccini), o-o--
San (Puccini, Madame Butterfly), Mirni (Puccini, La Boheme) i
Tatjana (ajkovski, Evgenij Onjegin).
BANDROWSKI, Aleksander, poljski pjeva, tenor (Lu-
baczow, 22. IV 1860 Krakov, 28. V 1913). Od 1881 nastupao
u Lavovu kao operetni pjeva pod pseudonimom Aleksander
Barski. Pjevanje uio kod Sangiovannija i L. Salvija i zatim nastupao
na opernim pozornicama u Beu, Grazu, Dresdenu, Munchenu,
Mannheimu i Hannoveru; 18891903 bio je lan opere u Frank-
furtu na Majni. Od 1909 djelovao kao pjevaki pedagog u Krakovu.
Kao dramski tenor istakao se u Wagnerovim i Meverbeerovim
operama. Gostovao je na prvim opernim scenama Evrope i Ame-
rike. Prevodio je Wagnerove opere na poljski i napisao libreta
za poljske kompozitore W. Zeleiiskog (Staraban), L. R6yckog
(Boleslazv Smialy) i B. Wallek-Walewskog (Tzoardozoski).
BANDUR, Jovan, kompo
zitor i dirigent (Javnica, Dvor
na Uni, 24. IX 1899 Beo
grad, 14. V 1956). Posle za
vrene gimnazije poeo studij
kompozicije i dirigovanja na
Muzikoj akademiji u Beu (J.
Mare), a zavrio na Konzerva-
torijumu u Pragu (J. Kfika).
Vie godina profesor gimnazije
i dirigent pevakih drutava
(Srpsko crkveno pevako dru
tvo u Panevu i Akademsko pe
vako drutvo Obili u Beogra
du); 193137 dirigent i dve
godine vrilac dunosti direk
tora Opere u Beogradu, a od
osnivanja Muzike akademije u
Beogradu (1937) njen admini
strativni direktor i od 1945 do
smrti vanredni profesor. Kao
dirigent B. je u Panevakom
J. BANDUR pevakom drutvu odrao tradi-

ORKESTAR BANDURA IZ UKRAJINE
cionalni visoki nivo tog najstarijeg srpskog drutva, dok je
poveo putem moderne muzike izvodei prvi put u Jug
Religiofoniju (Simfoniju orijenta) J. Slavenskog, Oedipus
Stravinskog, Stabat mater H. Szymanowskog, Veno je;
L. Janaeka i dr. Dok je u predratnom periodu pisao pov
i to preteno male oblike, posle Osloboenja B. se, im<
tekom boleu, posveuje iskljuivo kompoziciji, daju
simfonijska dela, meu kojima je njegov najznaajniji opu
slovenska partizanska rapsodija. U horovima i solo-p<
raenim jednim delom i na narodnim motivima, B. se
kao tanani tonski liriar tople oseajnosti i umereno me
izraza. Kao muziki pisac saraivao je u Zvuku, Muziko
niku i Muzici i preveo sa ekog Kontrapunkt O. ina.
DELA: Si mfoni ja in C (nedovrena); koncert za violinu i orkest ar
ni ci kroz i vot), 1954. Gudaki kvart et u dva st ava, 1925. Za viol i
u 3 stava; 4 male kompozicije za decu. Dvanaest kompozicija za
kl avir. Scenska muzika za Neistu krv B. Stankovia, 1934. VO1
est makedonskih pesama za glas i simfonijski orkestar, 1938; Seljakova
za bariton i orkestar, 1947. Kantate: Poema 1941 (tekst D. Maksimovii
meoviti hor i orkestar, 1947 (Beograd, 9- V 1948); Jugoslovenska pa
rapsodija (tekst narodni) za sola, meoviti hor i orkestar, 1947 (Beogi
1948); Raspeva se zeml ja (tekst G. Tart al ja) za sopr an, tenor, me
i orkestar, 1949 (Beograd, 15. V 1955); Od svitanja sve do mraka (tekst J.
za deji hor, recitat ora i orkest ar, 1949 i Hi mna oveku (Sofokle)zar
hor i kamerni ansambl, 1928. enski horovi sa klavirom (Kia; Mese<
menakj; 2 deja hora sa klavirom; 2 masovna hora sa klavirom; Molba
melodram sa klavirom. Ciklus madrigala za meovit i hor, 192951: D
madri gal; Kaluerska; Sl ovo Ijubve; Svatovski madrigal; Sni jeg pade;
se zazori; Lovenu; Prol ee Srbi je. Motetto (5 voeum) ; Oda naem r 8-
gl . meoviti hor; Rodol jubi va pesma za meoviti hor; Tri istarske m
muki hor; deset dejih horova; 22 sol o-pesme sa kl avir om.
LIT.: O. Danon, Partizanska rapsodija Jovana Bandura, Muzil
4. M. Pavlovi, Jovan Bandur, Radio Beograd, 1953, IX. M. Vuk
Jovan Bandur, Zvuk, 1956, 78. P. Bingulac, Jovan Bandur in m
Jugoslovenski radio, 1956, 22. Isti , Jovan Bandur, Savremeni akor
vanredni broj. V. Peri i , Muziki st varaoci u Srbiji, Beogr ad
s. :
BANDURA, ukrajinski narodni instrument sa ici
obliku velike lutnje. Potjee iz XV i XVI st. a nalik je n;
ukrajinski instrument kobzu. Ima ovalan, u stranu ispupo
izboena dna i ravne gornje daske s okruglim otvorom u
na kratkom vratu nalaze se dva ormaria za ivije. Dvanat
koje se trzaju, dijele se u dvije grupe po est, tj. u glavne ip<
(cmpyubi, npucmpyHKu); ugoene su: cmpyubi: G, c, d, g
npucmpyHKu: g
1
, a
1
, h
1
, cis
2
, d
2
, e
2
. Glavne su ice napeti
hvataljke, pa se mogu skraivati, dok se pomone proi
strane. Vea od ove bila je gospodska b. (6audypa nauci 15
glavnih i 14 pomonih ica. Manji je oblik bandure b iren
kod Kozaka u Ukrajini.
LIT.: A. C. <&aMUHUUH, JIoMpa HcpoflHtie efi My3bmajibHbie
MeHTbi pyccKoro Hapojja. EajiaJiaHKa Ko63a 6aH^ypa T0p6aH
1891.

K
BANDURRIA, panjolski narodni iani instrument
citre sa est pari jednako ugoenih ica, koje se trzaju kom
koljke (pua). Tri su gornja para od crijeva, a tri dublja or

BANDURRIA BANJO 131

Na vratu se nalazi 1214 prenica. Instrument je ugoden u
kvartama: gis, cis
1
, fis
1
, h
1
, e
2
, a
2
.
Stariji tip bandurrije imao je samo tri ice, a na vratu nije
bilo prenica.
BANIA, senegambijski iani instrument slian lutnji s kru-
kolikim drvenim ormariem za rezonanciju (-> Banjo).
BANISTER, Henry Charles, engleski kompozitor i muziki
pedagog (London, 13. VI 1831 20. XI 1897). Uenik C. Pottera.
Od 1851 predavao je na Royal Academy of Music, od 1880 na
muzikoj koli Guildhall, a od 1881 na koli za slijepce.
DJELA: Text book of Musi c ( mnogo izdanja); Musi cal Art and St udy,
1888: Life of Si r Georg Macfarren, 1892; Helpful Papers for Harmony Students,
1895; The Harmonising of Melodies, 1897; The Art of Modulating, 1901. Ne-
objavl jena predavanja izdao St. Macpherson pod naslovom Interludes, 1898.
Kompozicije: 4 simfonije, kraa or kest ralna, komorna i klavirska djel a;
kantat e i solo-pjesme.
BANISTER, John, engleski violinist i kompozitor (London,
oko 1630 3. X 1679). Uio kod svoga oca, gradskog muziara
u Londonu. Od 1660 muziar na dvoru Karla II, koji ga je 1662
poslao u Pariz da proui rad ansambla Vingt-quatre violons du
roi. Po povratku vodio je do 1667 dvorski ansambl violinista,
poslije je bio dvorski uitelj muzike. B. je prvi u Londonu orga-
nizirao javne koncerte (odravali su se redovito 167278), a
ini se da su to prvi koncerti u Evropi na kojima se naplaivala
ulaznina. Komponirao je instrumentalna djela (obj. u razliitim
suvremenim zbirkama) i pjesme za scenska djela (The Man's
the Master, The Tempest Shakespearea, Circe i dr.).
LIT.: H. C. de Lafontaine, The King's Music, London 1909. W. Barday
Squire, The Music of Shadwel l's Tempest, MQ, 1921. H. A. Scott, Lon-
dons Earliest Public Concert s, ibid., 1936. J. A. \ Vestrup, John Banister,
MGG, I, 1951. A. A. Luhri ng, The Music of John Banist er (disertacija) ,
Ann Arbor 1966.
BANKS, Don (pravo ime Oscar Donald), australski kom-
pozitor (Melbourne, 25. X 1923 ). Studirao je na Konzervatoriju
u Melbourneu, kod M. Seibera u Londonu i L. Dallapiccole u
Firenci. Djeluje u Londonu. U svojim djelima povremeno se
slui suvremenim tekovinama, osobito dodekafonijom.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 stavka; Epi sode za komorni or kestar; kon-
cert za zbor i orkestar, 1965; Divi sions, 1965. KOMORNA: sonat a za
viol inu i klavir, 1954; Divertimento za fl autu i gudaki trio; trio za viol inu, rog i
klavir, 1963; duo za violinu i violonel o, 1952; Three Studi es za violonelo i
klavir, 1954. Psalm 70 za sopran i komorni orkestar.
BANNISTER, Henry Marriott, engleski muzikolog (Ox-
ford, 18. III 1854 16. II 1919). Studirao u Oxfordu. Na broj-
nim putovanjima istraivao srednjovjekovne muzike rukopise
sauvane u evropskim bibliotekama, posebno u Rimu i Oxfordu.
God. 191719 bibliotekar u Oxfordu. Vani su njegovi radovi
0 sekvencama i himnama.
DJELA: Monumenti Vati cani di Paleografi a Musicale Lati na (2 sv.), 1913;
The Earliest French Tropar and Its Date, Journal of Theological Studies, 1901;
Un iropaire prosier de Moissac, Revue d'histoire et de litterature religieuse, 1903;
Some Recently Discovered Fragments of Irish Sacramentaries, Journal of Theo-
logical Studies, 1904; Sequenza per la feta di San Gregorio?, Rassegna Grego-riana,
1904; Un antico credo greco e latino con neumi, scoperto nella Biblioteca Vaticana,
ibid., 1905; Liturgical Fragments, Journal of Theological Studies, 1908; Ordi ne
Ambrosiano per la Setti mana Santa..., Miscellanea Ceriani, 1910; Mi ssale
Gothicum, 1917 i 1919; brojni prilozi u zbirci Analecta hymnica medii aevi.
LIT. : B. Stabl ein, Henrv Marr iot t Bannist er, MGG, I, 1951.
BANTOCK, Granville, engleski kompozitor i dirigent
(London, 7. VIII 1868 16. X 1946). Muziku uio u londonskoj
Royal Academy of Music (F. Corder). God. 189396 izdavao
napredni muziki asopis Nevi Quarterly Musical Reviezv i isto-
dobno bio dirigent putujuih opernih druina. God. 1897 diri-
gent orkestra Toiver Band u New Brightonu, koji se pod njegovim
rukovodstvom brzo razvio u znaajno reproduktivno tijelo. God.
1901 prelazi B. u Birmingham, gdje je najprije upravitelj muzike
kole Birmingham and Midland Institute, a od 1908 do 1933 pro-
fesor muzike na Univerzitetu. Kroz to vrijeme B. je mnogo diri-
girao, osobito s Orkestralnim drutvom iz Liverpoola i Wolver-
hamptona. God. 1933 naputa slubu na Univerzitetu i putuje po
svijetu (193839) sve do Australije kao muziki istraiva za
Triniiy College of Music. Poslije Bantockove smrti utemeljeno je
Bantock Society (predsjednik mu je bio Jean Sibelius), udruenje
kojemu je svrha, da promie Bantockova djela, osobito pomou
gramofonskih snimaka.
U obnovi engleske muzike, koja je zapoela potkraj prolog
stoljea, B. je veoma znaajna linost; dok su mnogi njegovi
suvremenici u Engleskoj nastavljali preivjele tradicije njemakih
romantiara, B. otkriva iroke mogunosti moderne orkestralne
palete i time daje poticaj mladoj generaciji da se oslobodi akadem-
skih ablona. On je meu prvima pokazivao interes za engleski
folklor (u nekim njegovim pjesmama opaa se jak utjecaj keltske
puke pjesme); arolikim bojama Bantockove orkestracije po-
godovala je u mnogome njegova sklonost za programno koncipi-
ranje i za orijentalnu tematiku. U tome su smislu njegova moda
najuspjelija djela Hebridska simfonija i kantata Omar Khayyam,
kojoj je za osnovu posluila uvena istoimena staroperzijska zbirka
pjesama.
DJELA. ORKESTRALNA; Hebri dean Symphony, 1916; A Pagan Sym-
phony, 1936; Celti c Symphony za gudaki orkestar i 6 harfa, 1940. Simfonijske
pjesme: Processional; Jaga-Naut; Dante and Beatri ce, 1911; Thalaba the Des-
troyer; Lalla Rookh. Simfonijska uvertira Saul. Predigre za kazalina djela: The
Pierrot of the Minute; Oedipus Coloneus, 1911; The Frogs (Aristofanove abe), 1936.
Old English Suite za mali orkestar ; Marionettes, baletna suita; Ori ental Rhapsody,
1930; The Sea Reivers, orkestralna balada; Tzvo Heroic Ballads, 1944; Helena
Vari ations; The Wit ch of Atlas; Fi fine of the Fair; Russian Scenes; Engli sh Sce-
nes; Cari stonia, 1920; Three Dramatic Scenes. Za gudaki orkestar : Serenada
From t he far West; Scotti sh Rhapsody, 1913; Scenes from the Scotti sh Highlands;
The Land of Gael; Coronach za gudae, harfu i orgul je. KOMORNA: et iri
sonate za viol inu i klavir; sonata u g-mol u za violonelo solo; 2 sonate za
violonelo i klavir; Fantastic Poeni i Dramatic Poem za violonelo*! klavir, odnosno
orkestar; Pi bs ach: A t une of 1526 za viol onel o i har fu. KLAVI RSKA:
Cloud Cuckoo-Land; The Ile of Dreams; Memori es of Sapphire. DRAMSKA.
Opere: Caedmar, 1892; The Pearl -of Iran, oko 1893; The Daughter of Hero-
di as, 1907; The Seal Woman, 1924: Eugene Aram (neizvedeno). Scenska mu-
zika za vie kazalinih djela (medu ostalim za Sofoklovu Elektru, Euripidove
Bakantkinje, Shakespeareova Macbetha, Wildeovu Salomu). VOKALNA.
Kantate za sole, zbor i orkestar: The Firezvorshippers, 1892 ; Wulstan, 1892 ; Omar
Khayyam, 190609 (preraeno 1917 u obl iku zborskog bal et a); The Ti me
pi rit; Sea Wanderers; Christ i n the Wilderness, 1907; Get hsemane; The Great
God Pan, 191420; Song of Songs (oratorij u 5 dijelova); The Pilgri ms Progress;
Song of Libert y. Cikl usi pjesama: Songs of the East; Songs of the Seragli o; Six
Jester Songs; Fi ve Ghazals of Hafiz; Songs from t he Chi nese Poets; Songs of
Japan, Egypt, Persia, India, China; Songs of Chi ldhood; Six Sacred Songs; From
the Rose Garden of Sa'di. Obradbe: nekoliko zbornika narodnih napjeva Engleske
i drugih zemal ja: 100 Folk-songs of Ali Nali ons; 100 Songs of England; 60 Pa-
trioti c Songs of Ali Nati ons.
LIT. : H. Orsmond Anderton, Granvill e Bant ock, London 1915. E.
Lockspeiser, u zbirci eseja British Music of Our Time, 1946. H. F. Redlich,
Granvill e Bantock, MGG, I, 1951. J. As.
BANWART, Jakob (pseudonim Jakob Avia), njemaki
kompozitor (Sigmaringen, 19. V 1609 Konstanz, oko 1657).
Sveenik. Prvu muziku poduku dobio od orguljaa D. Bolliusa.
God. 162931 studirao filozofiju na Univerzitetu u Dillingenu;
1632 zareen. Poslije toga razvio muziku aktivnost u Konstanzu
na dvoru kneza nadbiskupa, a od 1641 kao muziki direktor
katedrale. Ubraja se meu znaajne predstavnike junonjemakog
ranobaroknog crkvenog stila. Iako odgojen u duhu tradicije prelazi
na moderniji nain komponiranja. Crkvena djela su mu bila veoma
popularna u junoj Njemakoj i doivjela su vie izdanja. Vana
je i zbirka Tafel-music s humoristikim dijalozima, quodlibetima
i slinim vokalnim stavcima uz pratnju generalbasa, komponi-
ranim na talijanski nain.
DJELA: Teutsche mit new componirten Stucken und Couranten gemehrte
kurtzweilige Tafel Music von Gesprachen, Dialogen, Ouodlibeten za 24 glasa, 1652
(I izd. izgubljeno). CRKVENA: Pars I Missarum brevium op. 3 za 45
glasova, sa 5 instrumenata i II sa zborom adlibitum, 1649; Pars secundaMi ssarum
op. 5 za 45 glasova (1 misa za 10 il i 18 gl asova) i b. c, 1657; Mi ssa uni ca
ali as decima guinta za 5 gl asova, 2 violine, b. c, orgul je i II zborom ad l ibitum,
1662; Li ber primus sacrorum concentuum za 24 glasa, b. c. i djelomice 2 violine,
1641; Motet ae sacrae, selectae . . . za 3u glasova, 1661.
LIT. : J. Hornes, Die Kirchenmusik in Franken, Archiv des historischen
Verein von Unterfranken und Aschaffenburg, Wiirzburg 1867. K. G. Fellerer,
Ein Musikal ien- Invent ar des fiirst bischonichen Hofes in Freising, AFMW,
1924. H. J. Moser, Corvdon, I, Braunschvveig 1933. E. F. Schmi d, Jakob
Banvvart, MGG, I, 1951.
BANJALUANIN, Mato, bosanski franjevac, ivio u drugoj
polovici XVII st. Ljetopisi bosanskih franjevaca spominju ga
kao vrlo dobrog pedagoga pjevanja i orguljanja. Djelovao je po
raznim samostanima Bosne, najdulje franjevakom samostanu u
Kraljevoj Sutjesci. Napisao je prirunik
za pjevanje i sviranje na orguljama pod
naslovom Regulae cantus plani pro inci-
pientibus, 1687. Djelo (u rukopisu)
pisano je na talijanskom jeziku gotskim
slovima, a nalazilo se u biblioteci
franjevakog samostana u Kraljevoj
Sutjesci. U prvom dijelu knjige B.
iznosi muziku teoriju (itanje nota,
intervali, ljestvice, trozvuci), a zatim
prelazi na praktine vjebe i upute na
koji nain treba izvoditi pojedine
primjere.
Djelo je dugi niz godina sluilo
kao jedini prirunik za orguljae i
pjevae, jer na jednostavan nain
uvodi poetnike u tehniku pjevanja i
sviranja na orguljama.
LIT. : J. Jel eni, Kultura i bosanski fra
njevci, I, Sarajevo 1912. G. J.
BANJO, ameriki iani instru
ment slian gitari. Kao ormari za
rezonanciju slui plitak tamburin pro
mjera oko 28 cm, prekriven s gornje
strane pergamentom ili koom; vrat,
dug oko 85 cm, ima oko 20 prenica.
HA.vjo Instrument
ima 57 crijevnih ica,
132 BANJO BARBARINO

od kojih je prva najvia, a druga najdublja; najei su primjerci
sa est ica. Kao tipian instrument amerikih Crnaca, b. se
mnogo upotrebljavao u jazz-muzici gdje je izvodio akordiku pra-
tnju (kasnije ga je zamijenila gitara). Posljednjih tridesetak godina
proizvodi se i tvorniki u raznim varijantama i sa elinim i-
cama. Neki muzikolozi smatraju da su b. u Ameriku donijeli
crnaki robovi iz Senegambije, gdje je slian instrument poznat
pod imenom bania.
LIT. : G. A. Keel er , Not es on Trick Solo Playing on the Banjo, London
1940. K. Ko.
BARANOVI, Kreimir, kompozitor i dirigent (ibenik,
25. VII 1894). Uio u Zagrebu kod D. Kaisera (klavir,
teorija) i na muzikoj koli Hrvatskog glazbenog zavoda kod F.
Lhotke
(rog); kompoziciju
studirao 191214 na
Muzikoj akademiji u
Beu. Dirigirati zapoeo
1915 u Zagrebakoj
operi u kojoj je, uz krai
prekid, radio do 1943
(1929 40 direktor).
God. 192729 dirigent
Opere u Beogradu; u to
vrijeme (1927 28) s
baletnom trupom Ane
Pavlove gostuje u
Njemakoj,
Nizozemskoj, vicarskoj
i Italiji. God. 1943
preuzima vodstvo
Radio-orkestra u
Bratislavi, gdje je zatim
(194546) direktor
Opere. Od 1946 bio je
profesor Muzike
akademije u
K. BARANOVIC Beogradu i 1952
61 istodobno direktor Beogradske filharmonije. Redoviti je lan
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
Baranovieve kompozicije inspirirane su preteno muzikim
folklorom Hrvatskog zagorja; one odaju bogatu fantaziju i spon-
tanu invenciju snane umjetnike linosti. B. posveuje osobitu
panju instrumentaciji, pokazujui veliko znanje i smisao za isko-
riavanje raznolikih mogunosti; njegov orkestar, pun kolorita,
zvuan i blistav, esto je vaan faktor u tumaenju i pojaavanju
dramske radnje. Svoj najvii umjetniki domet B. je ostvario na
podruju muzikog kazalita, osobito u baletu Licitarsko srce,
koji je posluio kao uzor mnogim jugoslavenskim kompozitorima
nacionalnog smjera. U tom se djelu na izvoran nain povezuju
lirski osjeaji sa snanom dramatikom; raspojasano raspoloenje
odlikuje se humorom, koji mjestimino prelazi u grotesku. U
baletu Imbrek z nosom B. je otiao jo korak dalje u kidanju s
klasinom baletnom tradicijom. I ovdje se B., posebno u kompo-
zicijsko-tehnikim postupcima, oslanja na tekovine tzv. Ruskog
baleta i njegova glavnog predstavnika I. Stravinskog, ali kao zreo
majstor on muzici udara peat svoje umjetnike linosti koja
suvereno vlada izraajnim sredstvima. Na istim principima izgra-
ena je i Baranovieva narodna opera Slrieno-koeno. Spretnim
izmjenjivanjem ljubavno-lirskih i humoristiko-grotesknih situ-
acija on je u njoj ostvario skladnu cjelinu, protkanu originalnim
zamislima; sona instrumentacija, ispunjena rafiniranim
efektima i inventivnim rjeenjima, izvrsno potcrtava stiliziranu
narodnu priu. U svojim kasnijim scenskim djelima, u kominoj
operi Nevjesta od Cetingrada i baletu Kineska pria, B. se udaljio
od muzikog folklora, ali je i na temelju kozmopolitskog muzikog
govora stvorio muziku trajne vrijednosti.
Meu ostalim ostvarenjima K. Baranovia najistaknutije
mjesto pripada ciklusu Z mojih bregov. Inspiriran nostalginim i
ivopisnim kajkavskim stihovima F. Galovia, B. je stvorio ciklus
od tri pjesme za bariton i orkestar u kojem je sugestivno doarao
razliite ugoaje. U prvoj se pjesmi (Pozdravlenje) opisuje poneto
tmurno, tjeskobno duevno stanje ovjeka koga tite neizvjesnost
i strah. Zvuk veernjih zvona unosi u njega mir i on zaboravlja
na crne misli. Ostale dvije pjesme sadrajno su donekle srodne:
Mea i Kum Martin doaravaju atmosferu iz seljake sredine,
osvjeuju uspomene na trenutke iz prolih dana, na likove iz
naroda koji zbog nesklone sudbine nisu vie ono to su negda
bili ili kojih vie nema meu ivima.
Uz uspjehe u stvaralakom radu B. je velike zasluge stel
na podruju muzike reprodukcije kao umjetnik-dirigent. U
grebakoj operi najznaajnije su njegove izvedbe djela n
majstora, koje su snano utjecale na muziku sredinu, pos
na razvoj mlae generacije hrvatskih kompozitora; 1918 1
postavio i dirigirao prvu jugoslavensku izvedbu opere .
Godunov (Musorgski), a poslije, opere Snjeguroka i Sadko (Rii
-Korsakov) i balete Petruka i ar ptica (Stravinski). Uz
izveo u Zagrebu po prvi put niz djela domaih autora: opei
irole (Novela od Starica; Citara i bubanj), L. afraneka K
(Hasanaginica), P. Konjovia (Vilin veo; Knez od Zete; Kosti
A. Dobronia (Rka), a od stranih Smetaninu Libuu (:
prva izvedba izvan eke), tri dijela Wagnerove tetralogije I-
Nibelunga i dr. B. je dirigirao i mnogim koncertima Zagrel
filharmonije, a dugo je vodio i zagrebako pjevako dri
Lisinski. Svojim majstorskim kreacijama na opernom i simfonij:
podruju podigao je umjetniki nivo i pridonio profesionali
jugoslavenskog muzikog ivota.
DJELA. ORKESTRALNA: si mfonijet a u Es-duru (Zagreb, 1939)
fonijeta za gudaki orkest ar (prema gudakom kvart etu), 1951 (Beograd,
1952); Koncertnapredigra (Zagreb, 5. II 1916); Simfonijski-scherzo, 1921 (Z
11. II 1923); Poeme bal kani gue, 1926 ( Zagreb, 6. III 1927); rapsodija i
Sudara, 1945 (Zagreb, 25. I 1947). Gudaki kvartet (-> simfonijeta z;
orkest ar), 1924 ( Zagreb, 27. IV 1928). DRAMSKA. Dvije oper e:
eno-koeno (libret o G. Krklec; Zagreb, 4. V 1932) i Nevjesta od Cetit
(libreto M. Fot ez po enoinoj novel i Turci i du), 1942 (Beograd, 12. V
et iri balet a: Li ci tarsko srce (na vlastiti scenarij), 1923 (Zagreb, 17. VI
Cvi jee male Ide (scenarij Mar gareta Froman po Andersenu; Zagreb, 2
1925); Imbrek z nosom (vlast it i scenar ij), 1934 (Zagreb, 19. I 1935) i K
pria (scenarij D. Parli prema Klabundovoj drami Krug kredom), 1953 (Be
30. IV 1955). Scenska muzika za drame: Ti rena i Dundo Maroje (M. I
Poar st rasti (J. Kosor); Anti gona (Sofokl o); Henri k IV (Shakespeare) i
VOKALNA: simfonijska poema Pan za recit atore, sol iste, mjeovit i :
orkestar (stihovi M. Krlea), 1957 (Beograd, 10. I I I 1958); Goran, vizije pjt
za recit atora, sol ist e i orkest ar (I. Goran Kovai), 1959 (Beograd, 10. V
Z moji h bregov {Pozdravl enje, Mea, Kum Martiri j, t ri pjesme za bai
orkest ar (F. Galovi), 1927 (Zagreb, 14. IV 1929); Moj grad, tri pjesme u
skom dijalekt u za glas i or kestar ( V. Nikol i) , 1941 ( Zagreb, 1944) : Iz
pet pjesama za glas i orkest ar (na vlastiti tekst u logoru u Staroj Gradiki)
(Radio-Beograd, 1946); Oblaci , tri pjesme za mezzosopran i orkestar (D. Ce
1963 (Radio-Beograd, 31. X 1964). Pjesme za glas i kl avir na rijei V. N
F. Galovia i I. G. Kovaia: Tri sest re; Mrtvi lugar; Notturno; Crn-be.
breskvama; Moj grob; Popevka. Vragolije (B. Radievi) za mjeoviti
Psalam za zbor. Muzika za igrane i dokumentarne fil move. Obrada 1
nog kol a Svatovac od I. Zajca, 1920 (izvedeno kao balet na muzika, Z
7. VI 1922).
LIT. : K. Kovaevi , Hrvat ski kompozitori i njihova djel a, Zagreb
V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. K. 1
BARBAJA, Domenico, talijanski operni impresario
lano, 1778 Posillipo kraj Napulja, 16. X 1841). Poet
konobar. Neko vrijeme direktor cirkusa, zatim kazalini imj
rio. Posredovanjem grofa Gallenberga postao direktor kaz
Karntnertor-Theater i Theater an der Wien u Beu, gd
radio 182128, a istodobno bio i zakupnik Teatro San Ca
Napulju i Teatro alla Scala u Milanu; tako je u isto vr
upravljao glavnim evropskim opernim centrima toga doba. C
kompozitori za njegova kazalita bili su Rossini, Bellini i ]
zetti.
LIT.: G. Monaldi, Impresari cel ebri del secolo XIX, Rocca San Ca
1918. G. Radi ciotti, II Barbaja nella legenda e nella storia, L'arte pian
1920.
BARBARA (pravo ime Monique Serf), francuska pje-*
i kompozitor chansona (Pariz, 1930 ). Prvi vei uspjeh po
je 1960 kada je dobila Grand Prix du Disaue kao interpn
Brassensovih chansona. Ugled najvee suvremene autorice
sona uiva od 1966. Prati se sama na klaviru, a pjeva izvan:
senzibilno i nadahnuto. Njene chansone kao i njezin nain izi
visoke su umjetnike kvalitete.
BARBARINO (Barberino), Bartolomeo (prozva
Pesarino), talijanski kompozitor, orgulja i pjesnik (Fal
Ancona, XVI st. ?, poslije 1617). God. 159394 altist \
Santa asa u Loretu, zatim muziar (muico) biskupa Gii
della Roverea; od 1602 orgulja katedrale u Pesaru i od
muziar biskupa od Padove. Kasnije je moda bio u slubi vc
od Urbina jer 1614 spominje mnoge godine provedene na nji
dvoru. Meu prvima je komponirao u monodijskom stilu; s\
djela obilno ukraavao fioriturama i diminucijama pa je vjero
zbog tekoa u izvoenju, II knjigu moteta objavio u dvije vi
jednostavnijoj i sloenijoj. Dio tekstova za svoje kompc
napisao je sam.
DJELA. VOKALNA: Madrigali. . . per cantare sopra U chitarror,
vi cembalo 0 altri strumenti da una voe sola con 1 Aria da cantarsi da 2
1606; // // li bro de Madri gali . . . con un di alogo di Ani ma e Caront e, I(
/// li bro de Madrigali . . . con alcune canzonette nel fi ne, 1610; // IV li
Madrigali . . . da voe sola con 1 dialogo fra Tirsi e Aminta, 1614; Canzc
1 e 2 voci con alcuni Sonetti da cantarsi da I voe sola nel chitarrone 0 altro
in Soprano overo Tenore, 1616; Madrigali a 3 v . . . con U b. c. . . . con
Madri gali da cant ar solo, 1617. CRKVENA: II I li bro de Motetti .
voe sol a. 1610; II II li bro delli Motet ti, 1614.
LIT.: G. Radici otti, Aggiunte e correzioni ai dizionari biografici dei
cisti, SBIMG, 191213. P. Schmi tz Geschichte der Kantate und des;

BARBARINO BARBIERI 133

chen Konzerts, I, Leipzig 1914. A\ Fortune, Ital ian Secular Monody from
1600 t o 1635: an Int roductorj- Sur vey, MQ, 1953.
BARBATO, Elisabetta, talijanska pjevaica, sopran (Ber-
lett.j 11. IX 1921 ). Uenica Marije Aguccini u Bologni i L.
Rir<\ja u Rimu. Na opernoj pozornici debitirala 1946 u Milanu
i-
>
/iida (Verdi) i ubrzo napravila svjetsku karijeru. Nastupala
jo
na
prvim evropskim opernim kazalitima. Njezine glavne krea-
cije bile su: Marija (Verdi, Simon Boccanegra), Amelija (Verdi,
Krauljni ples), Tosca (Puccini), Minnie (Puccini, Djevojka sa
Zapada), Santuzza (Mascagni, Cavalleria rustieana), Iris (Mas-
cagfii), Giulietta (Zandonai, Ginlietta e Romeo), Leah (Rocca,
Dibitk) i Fedora (Giordano).
BARB (Barbe), Antoine, flamanski kompozitor (Hainaut,
? Antwerpen, 2. XII 1564). God. 152762 zborovoa kate-
drale u Antvverpenu. Zaredio se poslije smrti svoje ene. Kompo-
nirao mise, motete i chansone na francuske i flamanske tekstove
(pojedine kompozicije objavljene su u zbirkama onoga vremena,
a neke su sauvane u rukopisu). Jedna od njegovih misa, izdana
pod naslovom Vecy la anse de Barbarie, pokazuje znatno kon-
trapunktiko znanje autora. Barbeova dva sina nosila su oevo
ime (Antoine). Bili su orguljai u antwerpenskim crkvama. Mla-
di od njih napisao je raspravu Exemplaire des dome tons de la msique
et de lenr nat ure, Ant vverpen 1599.
LIT. : J. Schmi dt-Gorg, Ant on Barbe, MGG, I, 1951.
BARBELLA, Emanuele, talijanski violinist i kompozitor
(Napulj, 14. IV 1718 1. I 1777). Uio violinu najprije kod
svoga oca Francesca, a zatim u Bologni kod L. Lea i Padre Marti-
nija. Bio je lan razliitih orkestara (Teatro Nuovo, 175356;
Cappella Reale, 175661; Teatro di San CarloJ i nastavnik na
Conservatorio di S. Ono/rio u Napulju. Njegove su izrazito melo-
dine kompozicije bile vrlo popularne.
DJELA: dvanaest trio-sonata; oko 20 duet a za 2 viol ine; 6 duet a za 2 viol e;
6 dueta za violinu i violonelo; 24 Mi nuetti gustosi za 2 viol ine; 18 sol a za vio-
l inu. Nekol iko prizora za operu Elmira generosa, 1753.
BARBER, Samuel, ameriki kompozitor (West Chester,
Pennsvlvania, 9. III 1910 ). Na Curtis Institutu u Philadelphiji
studirao kompoziciju (R. Sca-lero), klavir (I. Vengerova) i dirigiranje
(F. Reiner). Za vrijeme studija, a i kasnije, dobio je niz nagrada
(1935, 1936 i 1958 Pulitzerovu nagradu,
1935 ameriku Rimsku nagradu, 1945 i
1949 Guggenheimovu nagradu . U
nekoliko je navrata posjetio Evropu
(193536 Rim i Be, 1937 Salzburg).
God. 193942 predavao je orkestraciju i
dirigiranje na Curtis Institutu u Philadelphiji. Nakon rata nastanio
se u Mt. Kisco (N. Y.). B. je jedan od najpoznatijih i najdarovitijih
amerikih kompozitora. U poetku svog stvaranja bio je povezan uz
tradiciju i postepeno je postajao
sve slobodniji i smjeliji u
obogaivanju ritmike podloge
muzikog tkiva.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvi je
si mfonij e: I , 1936 (prer aena 1943)
i I I, 1944 {preraena 1947); koncert za
viol inu, 1940; koncert za viol onelo,
1945; koncert za klavir, 1962; Capri corn Concert o
za flautu, obou, trublju i gudaki orkestar, 1944;
uvertira The School of Scandal, 1931; Music for a Scene
from Shelley, 1933; Adagio za gudae, 1936; Tzvo
Essays, 1937 i 1942; Souvenirs, 1952; suita Aledea's
Meditation and Dance of Vengeance, 1955; Toccata
Jestiva, 1960; Di es Natalis, 1961. KOMORNA: gudaki kvartet , 1936;
serenada za gudaki kvartet, 1929; Summer Music za duhaki kvintet, 1956 ;
sonata za violonelo i klavir, 1932. KLAVIRSKA: sonat a, 1949; Excursi ons,
1944; nokturno, 1959; Souvenirs za 2 klavira, 1952. Varijacije Wondrous Love
za orgul je, 1958. DRAMSKA. Opere: Vanessa (l ibreto G. C. Menotti), 1958;
Hand of Bridge (l ibreto G. C. Menot ti), 1959 i Ant ony and Cleopat ra (prema
Shakespeareu), 1966. Baleti The Serpent Heart, 1946 i Crucifix, 1951. Scenska
muzika. VOKALNA: oratorij Prayers of Ki erkegaard, 1954; A Stopwatch and
an Ordnance Map za muki zbor i orkestar, 1940. Za glas i orkestar: / Hear My
Army (J. Joyce), 1936: Knoxville: Summer of 1915, 1947 i Andromache's Fareviell,
1963. Dover Beach za glas i gudaki kvart et, 1931; zborovi {The Vi rgin Martyrs,
1935; Let Doi mi the Bars, O Death, 1936; Rei ncarnations, 193640); solo-
pjesme: 3 pjesme na stihove J. Jovcea, 1936; Melodies Passageres (R. M. Ril ke),
1950 < i ; Hermit Songs (anonimni ir ski pjesnici VIIIXIII st .) , 1952
^3.
LIT. : . V. Broder, The Music of Samuel Barber, MQ, 1948. K. H.
W6rner, Samuel Barber, MGG, 1,1951. D. Ezven, American Composers Today,
New York 1950. F. D'Ami co, Samuel Barber, RAM, 1951. M. Grater,
Der Sanger von Capricorn, Melos, 1954. N. Broder, The Music of Samuel
Barber, New York 1954.
BARBERA, Humbert Jose, panjolski kompozitor, folklorist
i muziki pedagog (Barcelona, 27. I 1874 19. II 1947). Muziku
uio na Konzervatoriju u Barceloni i kod F. Pedrella. Od 1924
predavao harmoniju, kontrapunkt, kompoziciju i instrumentaciju,
a 193138 bio i direktor Konzervatorija u Barceloni. Mnogo se
bavio problemima muzikog odgoja djeteta, suraujui s poznatim
pedagogom M. Montessori. Svoja zapaanja i iskustva s podruja
muzike pedagogije objavljivao je u Revista Barcelonesa. Prouavao
je panjolski muziki folklor. Njegovi su uenici, meu ostalima,
H. Angles i F. Pujol.
DJELA: simfonija, 1928; Sinfoni a sinte'ti ca (nedovreno); simfonijeta za
gudaki orkest ar i kl avir, 1927; simfonijska pjesma Alf eo y Aretusa, 1937; or-
kestralne biblijske vizije jael i Agar. Klavirska djela. Zborovi; solo-pjesme.
Zbirka od 150 obraenih narodnih napjeva. SPISI: Curso de Melodi ca,
191920; Ouaderns d'Estudis; Tratado de Harmoni zaci on (neobjavl jeno); Quatro
l ecdones de alta t eori a musi cale, 1948; studije i l anci. Suraivao u Di ccio-
nario delta Muica i Diccionario Enciclopedico della Muica.
LIT. : J. Subi ra, Jose Barbera, MGG, I, 1951.
BARBERIIS (Barbariis, Barberio, Barberis), Melchiore
de, talijanski kompozitor i lutnjist (oko 1500 poslije 1549).
ivio u Padovi. Objavio u Veneciji vie knjiga tabulatura za
lutnju. Sauvano ih je 5, a po njihovoj numeraciji sudei, bilo ih
je 10 (nedostaju IIII i VIIVIII knj.). etvrtu, petu i estu
knjigu sainjavaju obradbe tuih vokalnih djela, uglavnom moteta,
francuskih chansona i, to je zanimljivo, prilinog broja madrigala
(24); deveta i deseta knjiga sadravaju izvorne, solistiki koncipi-
rane kompozicije za lutnju (Jantasit, balli, passi et mezzi, paduane
itd.). U X knj. nalaze se i veoma rani primjerci tabulature za 2
lutnje, te nekoliko fantazija za gitaru. Po stilu i nainu obradbe,
B. pripada gornjotalijanskoj koli.
DJELA : Intabulatura di lautto li bro 4, . . . li bro j, . . . libro
0
, 1546 ; Inla-
bolatura di lauto libro 9
0
intitolato U Bembo, 1549; Opera intitolata contina. Inta-
bolatura di lauto . . . li bro 10, 1549.
LIT. : O. Chi l esott i , Not e circa al cuni l iut ist i it al iani del la prima met a
del Cinquecento, RMI, 1902. L. de l a Laurende, Les Luthistes, Pari 1928.
W. Boet ti cher, Mel chior e de Barber iis, MGG, I, 1951. J. Jacquot , Le
Lut h et sa musique, AML, 1959. G. Thi bault , La Musique inst rument al e
au XVI
e
siecle, Encyclopedie de la Pleiade, Histoire de la Musique, I, 1960.
BARBETTA (Barbetti), Giulio Cesare, talijanski lutnjist i
kompozitor (vjerojatno Padova, oko 1540 ?, poslije 1603).
0 njegovoj biografiji malo je poznato. Sam je sebe nazivao Padoano
(tj. iz Padove). Tri sveska njegovih kompozicija u tabulaturi za
lutnju izala su u Veneciji (1569, 1585, 1603), a etvrti svezak
u Strassburgu (1582). U svojim djelima B. je proirio tehniko-
-izvodilake mogunosti lutnje i obogatio talijanske plesne oblike
unosei elemente francuskih i njemakih plesova. Zbirka iz 1582
sadrava i njegove obradbe vokalnih kompozicija J. Arcadelta,
J. van Berchema i O. di Lassa; O. Chilesotti izdao je 8 njegovih
kompozicija za lutnju u zborniku Lautenspieler des 16. Jahrhunderts,
1891.
LIT. : W. Bjetti cher, Giul io Cesare Barb5tt a, MGG, I, 1951.
BARBI, Alice, talijanska pjevaica, mezzosopran (Modena,
1. VI 1862 Rim, 4. IX 1948). Kao dijete uila violinu i javno
koncertirala. Kasnije studirala pjevanje u Bologni (C. Verardi,
L. Zanboni, A. Busi) i u Firenci (L. Vannuccini). Debitirala 1882
u Rimu. Nastupala je iskljuivo kao koncertna pjevaica. esto
je izvodila solo-pjesme J. Brahmsa. God. 1893 prestala je javno
koncertirati. B. je meu prvima, uz djela suvremenih autora, u
svoj repertoar uvrstila i kompozicije stranih talijanskih majstora.
Objavila je zbirku starih talijanskih arija s vlastitom harmoniza-
cijom.
LIT. : G. Sgambat ti , Al ice Barbi, The Musical World, 1885. G. B.
Nappi, Alice Barbi, Gazzetta musicale, 1887.
BARBIER, Jules Paul, francuski libretist (Pariz, 8. I I I
1822 16. I 1901). Autor (esto zajedno sa M. Carreom) velikog
broja libreta za opere koje su komponirali Ch. Gounod (Faust), G.
Meverbeer (Le Pardon de Ploermel), A. Thomas (Mignon), J.
Offenbach (Contes d'Hoffmann), C. Saint-Saens (Timbre
d'argent).
BARBIER, Rene-Auguste-Ernest, belgijski kompozitor
(Namur, 12. VII 1890). Studirao na Konzervatoriju u
Bruxellesu
1 u Liegeu (S. Dupuis). Bio je profesor najprije na Konzervatoriju
u Liegeu, zatim u Bruxellesu i konano direktor Konzervatorija u
Namuru. Djelovao je i kao dirigent.

BARBIERI, Fedora, talijanska pjevaica, mezzosopran (Trst,
4. VI 1919 ). Pjevanje je uila najprije u Trstu (L. Toffolo),
zatim u Firenci (G. Armani), gdje je debitirala 1940 u Teatro
Comunale kao Fidalma (Cimarosa, Tajni brak). U Rimu je pjevala
prvi put 1941, a na milanskoj Scali 1942. Nastupala je zatim u
Engleskoj, Francuskoj, te Junoj Americi (Verdi, Aida i Trubadur).
Od 1949 stalni je gost opere Metropolitan u New Yorku. Njen


S. BARBER
linearnom koncipiranju
134 BARBIERI BARCEWICZ

repertoar obuhvaa vie od 40 uloga. B. posjeduje veoma opsean
i izraajan glas te izvanrednu muzikalnost, pa ide u red najpo-
znatijih suvremenih opernih umjetnica. Glas joj je veoma opsean,
obuhvaa 3 oktave.
BARBIERI, Francisco Asenjo, panjolski kompozitor,
dirigent i muzikolog (Madrid, 3. VIII 1823 18. II 1894).
Na Madridskom konzervatoriju studirao klavir (I. Albeniz),
kompoziciju (Carnicer) i pjevanje (B. Saldoni). Zbog tekih
obiteljskih prilika zaposlio se 1842 kao klarinetist u nekom oper-
nom orkestru, a 1844 putovao je kao pjeva i zborovoda s nekom
talijanskom opernom druinom po sjevernoj panjolskoj. Di-
plomirao je 1845. Od 1847 bio je u Madridu muziki kritiar,
dirigent i, od 1868, profesor kompozicije i povijesti muzike na
Konzervatoriju. B. je suosniva Teat ro de la Zarzuela (1856)
i Sociedad de bibliofilos (1866). Uz to je organizirao koncerte
klasine i suvremene muzike te nastupao kao dirigent. Kao kom-
pozitor zarzuela B. se oslobodio talijanskog utjecaja i izgradio
individualni stil na osnovi panjolskog muzikog folklora. Vaan
je njegov rad na muzikim rukopisima biblioteke del Palacio Real
(panjolske svjetovne pjesme iz XV i XVI st. za 24 glasa) koje
je transkribirao u moderno notno pismo, popratio opirnim bio-
grafskim tumaenjima i izdao pod naslovom Cancionero Muica]
de los siglos XV y XVI.
DJELA: inst rumentalne kompozicije. Preko 70 zarzuela, medu njima Jugar
con fuego, 1851; Los Di amantes de la corona, 1854; Pan y Toros, 1864; El
Hombre es debil, 1871; El Barberillo de Lavapies, 1874; De Getafe al Paraiso, 1883.
' Scenska muzika. Crkvene kompozicije (motet i). SPISI: Me~ moriapara
la creacion de una Academi a de Muica; Resena historicade lazarzuela; El Teatro
Real y el de la Zarzuela, 1877; Teatro de Juan de la Encina; El Canto de Ultreja;
Las Castanuelas, 1878; La Muica religiosa, 1889; vie lanaka i studija u raznim
asopisima. Obj. je zbirku panjolskih svjet ovnih pjesama iz XV i XVI st .
Canci onero Musi cal de los si glos XV y XVI , 1890.
LIT. : Peha y Goni , Bar bier i , Madr id 1875. J. Subi rd, Manuscr it os
de Barbieri existent es en la Biblioteca Nacional, Madrid 1936. G. Chase,
Barbier i and the Spanish Zarzuela, Music and Lett ers, 1939. A. Marti nez
Ol medi ll a, El maest ro Barbieri y su t iempo, Madrid 1941 (novo izd. 1950) .
J. Subi rd, Francisco Asenjo Barbieri, MGG, I, 1951. A. S. Salcedo, Fran-
cisco Asenjo Barbieri, Madr id s. a.
BARBIERI-NINI, Marianna, talijanska pjevaica, sopran
(Firenca, oko 1820 27. XI 1887). Uenica P. Romanija, N.
Vaccaija i Giuditte Pasta; debitirala na opernoj sceni 1840 u
Firenci kao Lucrezia (Donizetti, Lucrezia Borgia). Bila je jedna
od najpoznatijih dramskih soprana svojega doba. Na izriito
Verdijevo traenje bila je prvi interpret glavnih enskih likova
u njegovim operama: / dne Foscari (1844), Macbeth (1847) i
// Corsaro (1848).
BARBIREAU (Barbariau, Barberianus, Barbicole, Bar-
byrianus), Jakob, flamanski kompozitor (?, oko 1408 Ant-
werpen, 8. VIII 1491). Od 1448 do smrti bio je zborovoda i ui-
telj pjevanja u antvverpenskoj katedrali. Na toj dunosti naslijedio
ga je J. Obrecht. Od njegovih djela sauvane su mise Virgo Parens
Christi (5-gl.) i Faulx perverse (4-gl.), Kyrie iz mise Paschale
(4-gl.), motet Osculetur me (4-gl.) te 3 chansone (3-gl.). Po stilu
Barbireauove kompozicije bliske su muzici J. Ockeghema. B.
Mlier objavio je mise i Kyrie iz mise Paschale u Corpus Men-
surabilis Musicae (1594 i 1957).
LIT. : O. Gombosi , J. Barbireau, ZFMW, 192930. J. du Saar, Het
Leven en de Composities van Jacobus Barbireau, Utrecht 1946. J. Schmi dt--
Go'rg, Jakob Barbireau, MGG, I, 1951.
BARBIROLLI, John, engleski dirigent (London, 2. XII
1899 29. VII 1970). Muziku (violonelo i dirigiranje) uio
na Trinity College of Music i Royal Academy of Music u Londonu.
God. 1925 osnovao Barbirolli Chamber Orchestra. Dirigent u
British National Opera com-pany (1926), od 1931 vodio no-
voosnovani operni ansambl Co-
vent Garden Touring Company, s
kojim je proputovao Nizozemsku,
Finsku i Rusiju. God. 1933
36 dirigent Scottish Orchestra i
Northern Philharmo-nic
Orchestra, a 193742 nju-
jorkog Philharmonic Orchestra
(nasljednik Toscaninija). Po po-
vratku u Englesku (1942) pre-
uzeo vodstvo Halle Orchestra u
Manchesteru koji je obnovio i
reorganizirao, tako da je do-
skora postao po svojoj ujedna-
enosti i zvuku najbolji engleski orkestar.
Uz to je 1948 te 1950 51 dirigirao i orkestrom edinburkog
festivala, a 195154 orkestrom londonskog Covent Gardena.
esto je gostovao po Evropi i SAD. Uz T. Beechama, B. je
jedan od najboljih suvremenih dirigenata Engleske. Njegova
interpretacija odlikuje se preciz-
nou i vitalnou, sklon je romantinom emotivnom treti
ak i kod djela XVIII st. Repertoar mu je raznolik i veli
je niz djela Purcella, Marcella, Mozarta, Pergolesija pre
za komorni orkestar. Napisao je The Training of Orchestral P
(1946).
LIT. : O/ i. Ri gby, John Barbirolli, Altrincham 1948. H. F. Redlich
Barbirolli, MGG, 1, 1951.
BARBITON (barbitos; gr. ^dp^iTov), 1. starogrki
za instrument sa icama. Na koji se instrument zapravo oc
ne moe se sa sigurnou ustanoviti. Neki muzikolozi mis
je to uski dugaki instrument tipa grke kitare, drugi tvr<
naziv (prema tome i instrument) potjee od perzijsko-ara
barbata.
2. U XVIII st. naziv za basovu lutnju i teorbu.
LIT. : G. B. oni, Lyra barberina, I, Firenze 1763. C. Sachs, Bai
Real-Lesikon der Musikinst rumente, Berl in 1913.
BARBLAN, Guglielmo, talijanski muzikolog (Siena, :
1906 ). Violonelo diplomirao 1929 u Rimu, kompoziciju
u Bolzanu. Muzikologiju je zapoeo studirati na Univerzit
Rimu (F. Liuzzi), a zavrio u Miinchenu (A. Sandberger).
lovao je najprije kao muziki kritiar (192632 u razliitim
skim dnevnicima, 193250 u La Provinzia di Bolzano), za
193249 predavao historiju muzike i violonelo na Kon;
toriju u Bolzanu. Tada je postao direktor biblioteke Milan
konzervatorija na kojemu je od 1965 i profesor muzikol
Uz to od 1959 predavao historiju muzike na Milanskomu
verzitetu. Svojim radovima B. je dao vrlo vrijedan prilog
znavanju talijanske muzike kulture.
DJELA: Un Musi ci sta trenti no: F. A. Bonporti , vita e opera, 1940; 1
e strumenti musicali delVAfrica Orientale Italiana, 1941; Giuseppe Verdi e
romantica, 1941; U Opera di Donizetti nelVetd romantica, 1948; Catalog
mostra degli autografi verdiani, 1951; Problemi monteverdiani, 1954; G:
Clavi cembalo ben temperato di J. S. Bach, 1961. Studije obj. u djelu S,
Mi lano (II Teatro Musical e i n Mil ano nei secoli XVII e XVIII; La Vit a rt
in Mi lano nella prima meta del Cinquecento; Vita musi cale alla corte s/ c
195861. Sa A. Dell a Cort eom uredio je zbornik Mozart i n Italia. V
lettere, 1956; sa F. Wal kerom obj. je Contributo al Vepistolario di G. Do
Studi Donizettiani , 1962; suraivao u izradbi djela C. Mont everdi nel
centenario della nasci ta, 1967. Priredio je nova izdanja kompozicija
Bonport ija, G. G. Cambinija i F. Geminijanija.
LIT. : F. Mompel li o, Gugl iel mo Barblan e l a musicologia umana
menica St udi di Musicologia in onore di Gugl iel mo Barbl an, Firenzi
A. Zecca-Laterza, Gugl iel mo Barblan: Not e bibliogranche, ibid.
BARBLAN, Otto, vicarski kompozitor, orgulja i zbor
(Scanfs, Engadin, 22. III 1860 eneva, 20. XII 1943). Sn
na Konzervatoriju u Stuttgartu (S. Lebert, E. Alvens, I. F
Dvije je godine bio nastavnik pjevanja i zborovoda u Chur
1887 bio je u enevi orgulja u katedrali, pa nastavnik orf
kompozicije na Konzervatoriju i dirigent zbora Societe de
sacre (do 1938). I kao orgulja i kao zborovoda B. je naje
vodio Bachove kompozicije.
DJELA. INSTRUMENTALNA: gudaki kvart et , 1907; kl avirsk
tet; 2 klavirska t r i j a ; klavirske kompozicije. Za orgul je: Passacagli a]
chaconna na t emu B-A-C-H, 1901; varijacije i trostruka fuga na temu B-.;
1927. VOKALNA. Kantat e: Ode patriotiaue, 1896; Calvenfei er, 189
tenebras lux (prigodom Calvinova jubileja), 1909 i Lukaspassi on, 1916; I
zur Hundertjahrfeir der Biindner Kantonschule za muki zbor i duhaki 01
1904; Psal am 29 za muki zbor i orgul je, 1926. Za zbor a cappell a: 2 1
1902 i 1913; Psalam 117, 1903: Psalam 23, 1906; Psalam 84, 1928 i dr -
pjesme. Erinnerungen, 1929 (francuski 1944). Priredio za tampu 01
djela C. Francka (4 sv.), 1919.
LIT.: Ch. Chaix, L'Oeuvre d'orgue d'Ott o Barblan, La Vie musical e,
11. E. Chaponni ere, Ott o Barbl an, Direct eur de l a Societe de Chan
de Geneve, Geneve 1917. R. Vuataz, Otto Barbtan, Schweizerische
zeitung, 1944. A. E. Cherbuli ez, Otto Barbl an, Biindner Jahrbuch, 1
E. Peri ni, Das kompositorische Schaffen von Otto Barblan (popis djela)(i
nerisches Monatsblat t, 1949. W. Taoppolet , Otto Barblan, MGG, I, I:
E. Peri ni, Otto Barblan, Ziirich 1960.
BARBOUR, J. Murray, ameriki kompozitor i muzi
(Chambersburg, Pennsvlvania, 31. III 1897 Pittsburgh.
1970). Studirao kompoziciju kod Ph. H. Goeppa u Temp
muzikologiju kod O. Kinkeldeva na Cornell University
doktorirao). God. 192632 predavao na Wells College, 193 na
Ithaca College i od 1939 na Michigan State College. ' avao
akustike probleme.
DJELA: Synthetic Musi cal Scales, American Mathematical M 1929;
The Persistence of the Pythagorean Tuning System, Scripta Ma t ica, 1933; Jun
Intonation Confuted, Music and Letters, XIX, 1938; i Logari thms, Scripta
Mathemat ica, 1940; Bach and the Art of Tempe\ MQ, 1947; Irregular
Systems of Tuni ng, Journal of the American Mi gical Societv, I, 1948;
Musical Scales and their Classification, ibid., II More on the Lei pzig
Organ Tuni ng, ibid. I I I , 1950; Tuning and Tempe\ A Historical Survey,
1951 ( I I izd. 1953); Violin Intonation in the iHth C Journal of the Americin
Musicological Society, V, 1952. Kompozicije: nijska pjesma Chi lde
Rozvland, 1928. Komorna muzika. Sonata za <
Scenska muzika za Hannel es Hi mmelfahrt (G. Haupt mann), 1939; '
Li ke i t i Romeo and Juli et (Shakespetre), 1948 i 1949. Rekvi jem u t
BARCEVVICZ, Stanislatv, poljski violinist i pedagog
ava, 16. IV 1858 2. XI 1929). Violinu i kompoziciju v
Varavi i na Konzervatoriju u Moskvi (F. Laub, J. Hfima
I. ajkovski). Od 1876 koncertirao u glavnim evropskim muz

J. BARBIROLLI
BARCEWICZ BARESEL 135

centrima. 1885 postao profesor violine na Konzervatoriju u Var-
avi (od 1910 direktor), a bio je i koncertni majstor opernog or-
kestra. God. 1889 utemeljio gudaki kvartet u kojem su jo bili
E. Stiller, J. Jakowski i W. Alovz (A. Cink). B. je odgojio cijelu
plejadu poljskih violinista.
LIT. : J. Kleczyhski 1 Stanisl aw Barcewicz, Echo Muzyczne i Teat ral ne,
1884, 30. A. Ehrlich, Beriihmte Geiger der Vergangenheit und Gegenwart ,
Leipzig 1893. I. Chabi elski , Barcewicz spiewak pol ski, Scena i Szt uka,
1910, 46. R. Opienski, Stanislaw Barcevvicz, Przeglad Muzyczny, 1925, 3.
BARD (irski; lat. bardus), profesionalni pjesnik i pjeva kod
starih Kelta (u nekadanjoj Galiji, te Irskoj, kotskoj, Engleskoj).
Prvi spominju barde grki i rimski historiari (-<- I st. III st.).
U Galiji i Engleskoj bardi su ieznuli poslije rimske okupacije.
Odrali su se u Walesu (do XV st.), Irskoj i kotskoj (do XVIII
st.). U nekim su krajevima b. sainjavali posebnu klasu ili su
bili organizirani u udruenja s vlastitim statutima (velki sta-
tut). Od vremena na vrijeme odravala su se i javna natjecanja
barda i tada podjeljivale nagrade za pjesme i kompozicije, pje-
vanje i sviranje. U XIX st., osobito u doba keltskog preporoda,
obnovljena su slina natjecanja (Eisteddfod u Walesu; Ardfheis
u Irskoj; Highland gatherings u kotskoj). Bardi su pjevali preteno
epske, junake i nabone pjesme, slavei narodne junake i na-
rodne bogove, a prigodice i ljubavne ili satirike pjesme uz prat-
nju posebnog gudakog instrumenta -> crzvthe, a kasnije i uz
vrstu velke harfe, nazvane telyn. U srednjem vijeku ini se da
su se razlikovale tri kategorije barda prema njihovoj drutvenoj
ulozi: dvorski bardi imali su zadatak da slave znaajnije pothvate
ili rodoslovlja vladara; kuni bardi pjevali su najee o ljubavi,
a putujui bardi (menestreli) opjevali su junaka djela ili dru-
tveno zanimljive dogaaje. Bardi su bili privilegirana i drutveno
utjecajna klasa pjevaa (izuzev moda onih putujuih). U toku
vremena, u pojedinim su se krajevima stali razlikovati bardi--
muziari i bardi-pjesnici.
Uloga barda u historiji keltskih naroda vana je, jer su oni
u toku stoljea, osobito u razdobljima engleskog pritiska, nje-
govali i uvali narodnu poeziju i muziku i budili narodnu svi-
jest. Najstarije velke melodije za harfu i naslovi pjesama koji
sadre tradicionalne bardske teme uvaju se u Britanskom mu-
zeju.
LIT. : J. C. Wal ker, Historical Memoirs of t he Irish Bards, Dubl in 1786.
E. Jones, Musical and Poet ical Rel icks of t he Welsh Bards, London 1784.
Ch. de la Borde, Essai sur les Bardes (3 sv\), 1840. V. Lederer, Uber Heimat
und Ursprung der mehrstimmingen Tonkunst, Leipzig 1906. G. Borrotv,
Celt ic Bards, Chiefs and Kings, London 1928. W. Evans, The Bard of t he
Il e of Brit ain, London 1930. A. Dolmetsch, Translations from t he Pennlynn
Manuscnpt of Ancient Harp Music, Llangefni 1937. Y. Br.
BARDI, Benno (pseudonim od B. Poswiansky), engleski
dirigent i kompozitor njemakog podrijetla (Konigsberg, 16. IV
1890 ). U Berlinu studirao kompoziciju (E. Humperdinck)
i muzikologiju (H. Kretzschmar, C. Stumpf, C. Sachs, J. Wolf,
G. Fleischer). Najprije operni korepetitor u Berlinu, zatim 1918
kazalini dirigent u Saarbriickenu, pa dirigent Berlinske opere.
Organizirao je Konzertverein Gross-Berlin s kojim je prireivao
orkestralne koncerte i u drugim njemakim gradovima. Kompo-
nirao je muziku za mnoga scenska djela M. Reinhardta. God.
1933 emigrirao je u Kairo, a odatle u SAD i konano u London
gdje djeluje kao nastavnik na City Literatury Institutes.
DJELA, ORKESTRALNA: tri simfonijet e; kompozicije za violinu orkest ar:
On Completion; The Song of Wi ne; Pri mavera Vari ations; The Cocke-rel.
Passacaglia; Sentimental Dialogue; 3 orijentalna plesa; Egipatska suita za mali
orkestar. Gudaki kvint et; 18 var ijacija za viol inu. DRAMSKA. Opere:
Fatme (obradba istoimene opere F. Flotovva), 1925; Bimala (prema fragment ima
iz djel a J. Hal evyja), 1927; Der toll e Kapellmei ster (prema muzici R. Keisera),
1931 i Hatasut, 1932. Scenska muzika za djela Shakespearea (Henrik V, Vesel e
ene zuindsorske, Hamlet, Oluja, Rikard III, Romeo i Juli ja, Othello), Goethea
(Faust), G. Hauptmanna (Und Pi ppa tanzt) i dr. VOKALNA: orat oriji Hymn
to Love i Hymn to Life; madrigal za 8-gl . zbor (na tekst Psalama); pjesme za
glas i orkestar (neke na t ekst ove kineskih pjesnika).
Geschichte der komischen Oper zur Zeit VC'agners (disertacija).
BARDI, Giovanni di Vernio, talijanski humanist (Firenca,
5. II 1534 Rim, 1612). U njegovoj kui u Firenci poeli su se
1580 sastajati istaknuti umjetnici i uenjaci (Camerata Fioren-
tina), da raspravljaju o mnogim problemima umjetnosti, oso-
bito muzike. U tom su humanistikom krugu postavljeni te-
melji novom monodijskom stilu. Teoriju tog pokreta iznio je B. u
svom spisu Discorso mandato ... a G. Caccini sopra la muica
antica e'l cantar bene (obj. u F. oni, Lyra Barberina, 1763). B.
je komponirao i dva madrigala (Miserere habitator, obj. u
zbirci Malvezzi, Intermedi e Concerti..., 1591 i Lauro, ohime
Lauro, obj. u zbirci II Lauro Secco, Lib. I, di Madrigali a 5, 1582) -
* Camerata iz Firence.

fiorent ina, Le Manifestazioni cultural i deH'Accademia Nazionale di Santa Ce-
cill ia, 1953 (i MQ, 1954, 2). Isti, Tragedie et comedie dans la Camerat a fio-
rentina, zbornik Musique et poesie au XVI
e
siecle, Pari 1954.
BARDOS, Lajos, madarski kompozitor i zborovoda (Budim-
peta 1. X 1899 ). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti
(kompoziciju kod Z. Kodalva). God. 192528 srednjokolski
nastavnik, od 1928 profesor Budimpetanske muzike akademije
na kojoj je prvi u Madarskoj predavao i dobrim dijelom sam
obradio nekoliko predmeta (modalna i romantiarska harmonija,
muzika prozodija, teorija suvremene muzike, stilistika itd.).
Uz to je 192641 bio dirigent pjevakog zbora Cecilia, 192933
zbora Palestrina, a 194247 vodio je njihov ujedinjeni sastav
pod imenom Budapesti Krus. God. 1933 osnovao (sa Gy. Ker-
teszom) i do 1950 vodio muziko nakladno poduzee Magyar
Korus te ureivao istoimenu reviju; 1934 organizirao pokret za
muziki odgoj omladine u madarskom duhu linekld Ifjusdg.
Kao iskusni zborovoda mnogo je pridonio obnovi i gajenju zbornog
pjevanja te irenju novih domaih zbornih djela u Madarskoj.
Sa zborovima Cecilia i Palestrina gostovao je po Njemakoj,
Belgiji, Jugoslaviji (1940) i dr. Kao kompozitor nadovezao se na
Z. Kodalva.
DJELA: komorne i klavirske kompozicije. DRAMSKA: opere Hajnal-
vdrds ( Oeki vanje zore ), 1928; A gyer mekek ut ja ( Djej i put ), 1935;
Alexius, 1946 i muzika komedija A bujdos macska (Maka skitnica), 1955.
VOKALNA. Za zbor i orkest ar: Kortdnc (Kolo); Szomogyi Kaszdsok (Somoski
eteoci); Fii jd a si pot (Sviraj sviralu); Csdngd lednytdnc (Djevojaki ples) i Kis
kacsa (Mal o pae), 1959. Mnogobrojna djel a za razl iit e zborne sastave
(Nepdal korusok, 4 sv.); sol o-pjesme. CRKVENA: 4 mise; vie mo-teta;
himni i dr. SPISI: Hangzat gyakorlo, I (Vjebenica suzvuja) , 1954; Moddlis
harmoni ak Liszt mii vei ben (Modalne harmonije u Lisztovim djel ima), 1955;
Modali s harmniak, 1961 i dr. Izdanja: 101 magyar nepdal (101 madarska
narodna pjesma), 1928; Harmonia Sacra, 1934; Gyongyvirdg (92 narodne
pjesme), 1952; Szdzszorsrep (100 narodnih napjeva iz zbirke Z. Kodal ya).
BARENBOIM, Daniel, izraelski pijanist i dirigent (Buenos
Aires, 15. XI 1942 ). Uenik E. Fischera (klavir), I. Marke-
via (dirigiranje) i Nadie Boulanger (kompozicija), pijanistiku
karijeru zapoeo ve kao desetogodinji djeak. Osvojivi vie
nagrada na internacionalnim pijanistikim natjecanjima, s ve-
likim uspjehom nastupa solistiki i pod upravom najuglednijih
svjetskih dirigenata. Podjednako se istakao i kao dirigent, pa mu
je povjereno vodstvo ansambla Englich Chamber Orchestra u
Londonu. B. se posebno istie kao interpret klasine i romantine
muzike. Snimio je velik broj gramofonskih ploa.
BARENREITER-VERLAG, njemako muziko izdavako
poduzee; osnovao ga 1924 Karl Votterle u Augsburgu kao organ
pokreta Finkensteiner Bund, koji je teio za obnovom njemake
puke pjesme. Prvo izdanje poduzea bilo je glasilo pokreta Fin-
kensteiner Bla'tter. U skladu s idejama, koje su zastupali vode
pokreta, B.-V. izdao je ve u poetku niz zbornika stare zborske
muzike, pjesama starih majstora i klasinih djela za orgulje (O.
di Lasso, H. Isaac, J. Dowland, H. L. Hassler, J. Pachelbel,
J. S. Bach) te kompozicija srednjovjekovnih autora. God. 1927
preselilo se sjedite poduzea u Kassel. Votterle je organizirao i
niz muzikih udruenja (Neue Schutz-Gesellschaft i Gesellschaft
ftir Musikforschung) pa je i njihova glasila, uz niz drugih a-
sopisa, izdavao u svome poduzeu. Od 1932 tampa B.-V. i su-
vremena muzika djela. Zbog ratnih prilika osnovana je 1944
podrunica u Baselu, a od 1957 djeluju i podrunice u Londonu
i New Yorku. God. 1949 B.-V. zapoeo je izdavati golemu muziku
enciklopediju Musik in Geschichte und Gegenivart (MGG), svoju
najopseniju publikaciju. Danas je B.-V. najvee njemako mu-
ziko izdavako poduzee. Dosad (1970) je izdalo oko 4000 djela,
meu kojima se istiu cjelokupna izdanja J. S. Bacha, G. Ph.
Telemanna, Ch. W. Glucka, W. A. Mozarta, G. F. Handela,
J. Pachelbela i dr. Uz to u istoj nakladi izlazi i niz vanih muzikih
asopisa: Musik und Kirche (od 1929), Muica (od 1947), Die
Musikforschung (od 1948), Acta musicologica (od 1954), Fontes
artis musicae (od 1954), Neue Schau i dr.
LIT.: Bdrenreiter Jahresbericht, 1924, 1925, 1927, 1928, 1929, 1930.
Gesamtverzeichnis, 1934, 1936, 1944, 1949, 1954. Barenreiter Bote, od 1938
dalje. W. Blankenburg, Zehn Jahre Barenreiter Verl ags, Zeitschrift ft ir Haus-
musik, 1934. E. Schi eber, Zehn Jahre Barenreit er-Verlags, Lied und Vol k,
1934. K. Vot t erle, Haus unt erm Stern, Aus einem Erinnerungsbuch iiber
das Ent st ehen, die Zerstorung und den Wiederauf bau des Barenreiter-Werkes,
Kassel , 1949. Das Barenreiter-Werk i m Bil d, 1949. H. Bornefel d, 25
Jahre Barenreiter-Verl ags am 12. April 1949, Neue Schau, 1949. F. H.
Sckzvank, Karl Votterle, Welt und Wort, 1950. R. Baum, Barenreiter-Verl ag,
MGG, I, 1951.
BARESEL, Alfred, njemaki muziki pedagog i pisac
(Leipzig, 10. I 1893 ). U Leipzigu je studirao na Konzerva-
toriju (R. Teichmuller, H. Sitt, S. Krehl) i na Univerzitetu (NX
Wundt, H. Riemann, A. Schering). God. 192139 bio je \
Leipzigu nastavnik klavira na Konzervatoriju i uz to 192233
muziki referent u Neue Leipziger Zeitung (kasnije i u drugim
listovima). Zatim je 195153 vodio odjel za jazz-muziku na
Konzervatoriju u Miinchenu, a od 1956 bio muziki redaktor
136 BARESEL BARKER

nakladnog poduzea W. Zimmermann u Frankfurtu na Majni.
B. se najvie bavio problemima jazz-muzike.
DJELA: Robert Tei chmull er ah Mensch und Kii nstl er, 1922; Di e Schule
Robert Tei chmuller, 1922; Glossen zur Musikkultur, 1922; Das Jazzbuch, 1925;
Musi kgeschi cht e i n Wi tzen; Das neue Jazzbuch, 1929; J. Haydn, 1930; Schule
des Rhythmus mi t zahlreichen kl assi schen und modernen Tanzstucken, 1931; G.
Verdi , 1931; Opernfi ihrer, 1930; Jazz-Klavi erschule, 1932; R. Tei chmuller und
di e Lei pzi ger Kl avi ertradi ti on, 1939; Jazz-Akkordeonschule, 1952; Lehrgang
der Jazz-Improvi sati on, 1952; Jazz-Harmoni elehre 1952; Musi kali sche No-
vel len, 1952; ser ija kraih biografija: W. A. Mozart, G. Puccini i R. St rauss,
195456-
BAREZA, Nika, dirigent (Split, 31. III 1936 ). Studij
dirigiranja zavrio 1961 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (S.
Zlati) i zatim se 1962 usavravao kod H. Scherchena na Mozar-
teumu u Salzburgu. Kazalinu karijeru zapoeo kao korepetitor
u Zagrebakoj operi (1957). Od 1959 djeluje u njoj kao dirigent
i od 1965 kao direktor. Gostovao je u Francuskoj, Italiji, Poljskoj,
Austriji i Njemakoj. Nastupa i kao dirigent simfonijskih kon
cerata. K. Ko.
BARFORM (njem. Bar pjesma Meistersingera neodreenog,
ali uvijek neparnog broja strofa i Form oblik), u njemakoj
muzikolokoj terminologiji oznaka za formu sheme AAB. (Kod
Meistersingera formula AAB = Stollen, Stollen, Abgesang od-
govara strukturi jedne strofe Bara, a ne strukturi cijele pjesme.)
Dijelovi AA mogu biti jednaki ili slini (AA
1
), a drugi dio moe
prema prvom stajati i u odnosu varijacije ili transpozicije (AA
vaT
,
AA"). Po duini B moe biti jednako dug kao A ili kao oba A,
moe biti dui od oba A ili vrlo kratak. B. se osniva na para-
lelnosti i oprenosti, jednom od osnovnih naela u muzici i poeziji.
Prvotno je to vokalni oblik koji je kasnije prenesen i u instrumen-
talnu muziku. Nagovjetava ga jo grka oda u svojoj konstrukciji
strofa-ant istrofa-epoda. Javlja se u himnama ranog srednjeg
vijeka, u trubadurskoj lirici, kod Meistersingera i Minnesangera,
u protestantskim crkvenim pjesmama, kod njemakih kompozitora
Lieda i oda XVIII st. (G. Ph. Telemann, J. V. Gorner; u zbirci
Singende Muse an der Pleisse J. S. Scholze-Sperontesa). U
XVIII st. B. se ee javlja u narodnoj pjesmi i u umjetnikoj,
kad joj se hoe dati narodni ton (J. A. Hiller). est je u pjesmama
Schuberta, Schumanna i Brahmsa i osobito kod R. Wagnera.
Poseban je tip Barforma Reprisenbarform ili Rundkanzone sa
strukturom AABA. Slian tip, kod kojeg se ponavljaju oba dijela
||: a :]| : b -1- a :||, kao da ukazuje na kasniji razvoj instrumentalnih
oblika.
LIT. : A. Lorenz, Das Gehei mnis der For m bei R. Wagner (4 sv.) , Berl in
192434. Isti , Das Relat ivitat sprinzip der musikal ischen Form, Fest schrift
fiir G. Adler, 1930. Fr. Gennri ch, Grundriss einer Formenlehre des mittel-
alterlichen Liedes, Hall e 1932. K. GudevAll, Die Barform und ihre Modi-
fikat ion, Kongressbericht Luneburg, 1950. Isti , Bar for m, MGG, I, 1951.
K. Ko.
BARGIEL, Woldemar, njemaki kompozitor i pedagog
(Berlin, 3. X 1828 23. II 1897). Uenik Konzervatorija u Leip-
zigu (M. Hauptmann, I. Moscheles, I. Rietz, N. W. Gade).
Najprije u Berlinu poduavao privatno, a zatim je 185965
predavao teoriju na Konzervatoriju u Kolnu. God. 1865 postao
direktor i dirigent instituta Maatschappij tot bevordering van
toonkust u Rotterdamu. Od 1874 profesor na Visokoj muzikoj
koli, a 1875 preuzeo je majstorsku klasu za kompoziciju na
Umjetnikoj akademiji u Berli nu. U njegovim djelima vidljiv
je utjecaj Schumanna i Brahmsa.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru op. 30; Adagi o za vio-
lonelo. Uvertire: Promet heus; Ouverlii re zu ei nem Trauerspi el (Romeo und Ju-
lia) i Medea. 3 Danses all emandes. KOMORNA: dva gudaka kvartet a; 3
klavirska trija; oktet; sonata za violinu i klavir; suita za viol inu i klavir. KLA-
VIRSKA: dvi je sonat e; 2 suit e; fant azije; nokt ur ni; imprompt us; et ide i dr.
VOKALNA: psalmi za zbor uz prat nju orkestra il i klavira; zborovi. Izdao
Johann Sebastian Bach's vi erstimmige Choralgesange (u starim kljuevima), 1891.
Suraivao na izdanju cjelokupnih djela R. Schumanna i F. Chopina.
LI T. : A. Adri o, Wol demar Bar giel , MGG, I, 1951.
BARI, Sran, kompozitor (Beograd, 22. VI 1927 ).
Studij kompozicije zavrio 1956 na Muzikoj akademiji u Beo-
gradu (M. Logar). Saradnik i od 1963 glavni urednik muzikog
programa Radio-Beograda. Njegove kompozicije pokazuju stva-
raoca koji, ne prekidajui sa tradicijom, nalazi svoj izraz u sub-
jektivno-oseajnim raspoloenjima, njegove deje pesmice zvue
prisno i pristupano najmlaima.
DELA: uvert ira, 1956; Mal a sui t a za gudae, 1958. Gudaki kvart et,
1953 ; Fantazija za klarinet i klavir, 1954 (preraeno za violinu i gudaki orkestar,
1967). VOKALNA: ciklus Pri zori za mezzosopran i 6 instrumenata, 1964.
Horovi: Pesme i z Pi rotskog kraja; Zaviajna pesma; Pesma mladi h i zvi dnika;
Pesma seleni ta; Vremepl ov mladih i dr. Deje pesme: Lovac Joca; Straan lav;
Zat o i dr. Muzika za pozorine komade i za t eleviziju.
LIT.: V. Peri i, Muziki st varaoci u Srbiji, Beograd 1969. R. Pej.
BARILLI, Bruno, talijanski muziki publicist i kompozitor
(Fano kraj Pesara, 14. XII 1880 Rim, 15. IV 1952). Studirao
na Konzervatoriju u Parmi i na Muzikoj akademiji u Miinchenu
(L. Thuille, F. Mottl). Bio je muziki kritiar rimskih listova 77
Tempo (191722), II Corriere italiano (192324), // Tevere
nirai, 1915.
LIT. : Kolekti v autora, Ritratt o di Bruno Barill i, La Fiera Lett eraria
BARIOLAGE (franc. arenilo), postupak u violinskoj te:
kada se brzim izmjenjivanjem ica postie razliita obojenost
i to na taj nain, to se npr. vii ton izvodi na nioj ici. B. se
primjenjuje uzastopnim izvoenjem istoga tona na praznoj]
susjednoj dubljoj ici:

;
J. S.BACH, KONCERT ZA VIOLINU U A-MOLU, III STAVAK
BARITON (gr. (Japu? dubok i TOVO; glas), 1. muki
izmeu tenora i basa, opsega od Gg
1
. Prema karakteru
razlikuje se dramski bariton (bas-bariton) i lirski bariton (ti
-bariton). U Wagnerovim
rama uloge Ukletog Holai
(Der fliegende Hollande
s~ ' Hansa Sachsa (Die Meist
ger von Nurnberg) primje
za dramski bariton, dok j<
nato u Verdijevoj operi
balio in maschera lirski bai
2. Opi naziv za ten
muzike instrumente, koj:
tem osobitih ureaja, do]
etvrtog ventila, kao i pri
nom menzurom, mogu izi
i dublje tonove (-> Tet
instrumenti).
3. Gudaki instrument
Viola di bardone ili Vio
bordone) veliine violone
v
i
o
l
e

d
a

g
a
m
b
a
;
i
m
ao je
crijevnih ica smjetenih :
hvataljke, i jo vei broj
724 i vie) elinih, ko
s donje strane hvataljke p
ile kroz izduben vrat.
posljednje (ugoene razl
prema broju; najdublja ol
E) nisu odzvanjale samo si
tetiki, ve ih je i svira
palcem lijeve ruke, to je st\
velike potekoe. B. je u X
st. rasprostranjen u Njemt
Medu kompozitorima z;
instrument treba spomeni
Havdna koji je za knez
Esterhazvja napisao 175
za bariton. Pretea je bai
vjerojatno Viola bastarda kojoj su Englezi u XVII st. 1
dodavati ice za rezonanciju. U Italiji se gdjekad taj instru
nazivao Baritono.
4. Gudaki instrument vei od violine, a manji od vi
ela, ugoen za oktavu dublje od violine. Konstruirao ga je Ca
Henrv 1847 u Parizu. K. :
BARITON-KLARINET -> Klarinet
BARITON-OBOA -> Oboa
BARITONOV KLJU -> Kljuevi i
(192533), 7/ Popolo di Roma, L'Unita i dr. Izvrstan s
najbolji su mu lanci o talijanskoj operi XVIII st. i 0 G. Ve:

BARITON, XVIII st .
BARITON-SAKSOFON -> Saksofon
BARKAROLA (tal. barcarola, takoer i gondoliera), pj
venecijanskih gondolijera i njen stilizirani oblik u vokali
instrumentalnoj muzici. Redovito je trodijelna oblika u 9/8 ili
12/8 mjeri, umjerena tempa s monotonom pratnjom doarava pokret
valova i vesala. Najpoznatije su primjere os Mendelssohn {Lieder
ohne Worte op. 19 br. 6, op. 30 br. 6 62 br. 5), Chopin (op. 60) i
Faure. U opernoj literaturi i je b. iz opere Les contes
d'Hoffmann (Offenbach).
LIT. : W. Kahl , Bar karol e, MGG, I, 1951. M.
BARKER, Charles Spackman, engleski orguljar (. 10. X
1804 Maidstone, 26. XI 1879). Gradio je orgulje prije u
Londonu, a od 1837 u Parizu, gdje je 1840 postao up telj radionica
tvrtke Daublaine & Callinet i 1860 osnovao titu tvrtku, Barker &
Verschneider. God. 1870 vratio se i
BAROK
a
Q h
w u
o
U,

136
nakladnog podr

BARKER BAROK 137

glesku. B. je pronaao pneumatiku polugu Borkerhebel i elek-
trinu mehani ku i t i me znat no usavrio orgulj e.
LIT. : K. Klotz, Das Buch von der Orgel, Kassel 1938 (IV izd. 1953).
BARLE, Janko, histori ar i muziki pisac (Budanje kod
Vipave, 12. III 1869 Zagreb, 18. II 1941). Studij teologij e
zavrio u Zagrebu. Kanonik zagrebake katedrale i ravnatelj
nadbiskupske pisame. U mnogim hrvatskim i slovenskim listo-
vima objavio niz lanaka literarnog i etnografskog sadraja, a
posebno velik broj rasprava s podruja starije hrvatske muzike
povijesti. Kao dugogodinji urednik muzi kog asopi sa Sv.
Cedlija (191441) napisao preko 100 lanaka i biljeaka, otkri-
vajui na temelju istraivanja arhivske grade nepoznate linosti,
dogaaje i djela vana za st ariju povijest nae muzi ke. Osobit o
je zasl uan za prouavanje i oi vljavanje hrvatskih crkveni h
pukih pjesama i nji hovi h tekstova. Istraivao je muziki i vot
starog Zagreba, Poege, Lepoglave, Varadi na i drugih pokra-
jinskih gradova i poticao sakupljanje grae o muzici, naroit o
crkvenoj. Dugi niz godina bio je predsjednik Cecilijina drutva i
lan ravnateljstva Hrvatskog glazbenog zavoda.
DJELA: Cithara octochorda, Ljubljanski zvon, 1891, str. 316318; Crkvene
pjesme o. Nikole Krajaevia, Zagreb 1915; Pavlinska pjesmarica iz godine 1664,
Zagreb 1917; Anton Foerster, Sv. C, 1918, 26; Franjo Dugan, ibid., 193S
56.
LIT. : F. Dugan, Ljetopis JA, 1923, 37. J. Mantuani, Janko Barle, as,
192829. B. Sirola, Proslava 70-godinjice Janka Barlea, Jutarnji list, 1939,
9808. M. Ivi, Sveani koncert u proslavu 70-godinjice kanonika Msgra
Janka Bar lea, Sv. C, 1939, 2. 5. Pre mrl, Janko Barle, Cerkveni glasbe nik,
1941, 56. K. Dokal, Janko Barle, nacrt ivota, Sv. C, 1941, 12. Isti,
Bibliografija Janka Barlea, ibid., 1941, 34 i 1942, 1. Isti, Knjievni rad Janka
Barlea u oima kritike, ibid., 1942, 2. Isti, Iz korespondencije Janka Barlea,
ibid., 34. A. Vi.
BARLOW, Samuel , ameriki kompozitor i pijanist (New
York 1. VI 1892 ). St udi rao je na Harvardovu uni verzit etu i
na Muzikom instit utu u New Yorku (F. Robi nson), zatim u
Parizu (I. Philipp) i u Ri mu (O. Respi ghi ). ivi u New Yorku
kao predava, publicist (osobi to u asopisu Modem Music),
dirigent kazalita Guild i funkcionar mnogih drutava i ustanova.
Njegova opera Mon ami Pierrot prva je amerika opera izvedena
u Parizu (1935).
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1931; simfonijska pjesma
Alba, 1927, simfonijski koncert Babar (uz projekciju laternae magicae), 1935;
Biedermeier Waltzes, 1935; Leda, 1939; Sousa ad Parnassum, 1939. Balada i
scherzo za gudaki kvartet, 1933; Conversation with Tchekhov za klavirski trio,
1940. Suite za klavir. DRAMSKA. Opere: Mon ami Pierrot, 1934; Amanda,
1936 i Eugenie. Balet Balio Sardo, 1928. Scenska muzika. Tri kineske pjesme
za tenor i 7 instrumenata, 1924; solo- pjesme. lanc i.
BARLOW, Wayne, ameriki kompozi t or (El vria, Ohi o,
6. IX 1912 ). Klavir i violinu st udirao na East man School of
Music u Rochesteru i na University of Southern California (A.
Schonberg) u Los Angelesu. Od 1934 crkveni orgulja, a od
1937 nastavnik na Eastman School of Music u Rochesteru. Na
stupao kao diri gent, a izvodi iskljuivo djel a amerikih autora.
Njegove kompozicije esto se temelje na motivima amerikog
muzikog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA: simfoni ja, 1950; si mfonijeta, 1936; simfonij-
ska pjesma De Profundis, 1934; Concerto grosso za duhae i orkestar; rapsodija
The Winter's Past za obou i gudaki orkestar, 1938: Lyrical Piece za klarinet i
gudaki orkestar, 1945; noktur no za 18 instrumenata, 1946. KOMORNA:
gudaki kvartet; triptih za gudaki kvartet; klavirski kvintet, 1951; sonata za violinu
i klavir. Baleti The Black Madonna, 1941 i Three Moods for Dandng 1940.
Fil mska muzika . VOKALNA: kantata Zion in Ex i le, 1937; Songs from the
Silence of Amor za sopran, zbor i mali orkestar, 1937; Madrigal for a Bright
Morning za zbor a cappella, 1942; Psalam XXIII za zbor, orgulje i orkestar ,
1943; misa 1951; solo-pjesme. Napisao je Foundation of Music, 1953-
BARMAS, Issave, ruski vi olinist (Odessa, 1. V 1872
London, 3. VII 1946). Studirao u Moskvi (J. Hfimaly) i u Ber-
j-*v\C**rf'tr&- Ir-
linu (E. Wirth, J. Joachim). Debitirao 1899 u Berlinu, a zatim
koncerti rao po Njemakoj, Austriji, Rusiji, Danskoj i Poljskoj.
God. 1900 postao je u Berli nu profesor na Sternovu konzerva-
toriju, a 190529 bio je proelnik violinskog odjela na konzerva-
t oriju Kli ndworth-Scharwenki. Osnovao je vlastiti gudaki kvar-
tet (1919)-
DJELA: Die Losung des geigentechnischen Problems, 1913; Tonleiter-Spe-
zialstudien; Doppelgriff-Spezialstudien. Pripremio nova izdanja pretklasine,
klasine i novije violinske muzike.
BARNEKOW, Christian, danski kompozitor (St . Sauveur,
28. VII 1837 Kobenhavn, 20. III 1913). Uio je klavir, orgulj e
i kompoziciju kod E. Helsteda u Kobenhavnu. God. 187187
bi o j e predsj ednik Drut va za izdavanje danske muzike, a od
1895 di rektor Muzikog udruenja u Kobenhavnu.
DJELA: suita Idyller za orkestar. Gudaki kvintet; klavirski trio, 1857;
klavirski kvar tet; sonata za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. Pre-
ludiji i dr. za orgulje. Zborovi; solo-pjesme. Crkvene kompozicije. Ob-
ra dbe: zbirka sta rij ih duhovnih pje sa ma J. Chr. Fr. Bacha, Ph. Em. Bacha i
J. A. P. Schulza uz pratnju orgulja (8 sv.); odabrane kompozicije za klavir e-
tvororuno D. Buxtehudea; zbir ka korala (2 sv. ), 1878 (VI izd. 1907) i 1892.
BARNES, Edvvin Shippen, ameriki orgulja i kompozitor
(Seabright, N. J., 14. IX 1887 ). Muziku je uio najprije u
Laivrenceville School i na Yal e University (H. B. Jepson, H.
Parker), zatim 191011 na Schola Cantorum u Parizu (V. d'Indv).
Do 1945 bio je crkveni orgulja u New Yorku, Phil adel phi ji i
Santa Monici. Bavi se i izdavakim radom, suraujui u First
Presbyterian Church Santa Monica Editorial Work.
DJELA: klavirske kompoz ic ije. Za or gulje : dvi je simfonije ; 3 sui te ;
7 Sketches i dr. VOKALNA: tri duhovne kantate; fantazija za zbor i orgulje;
zborovi; anthems; svjetovne i duhovne pjesme. Prirunici: School of Organ
Playing; Modulation in Theory and Practice; Interludes for the Church Organist;
Childreti's Anthem Book; Bach for Beginners in Organ Playing i dr. Brojni lanc i u
strunim asopisima.
BARNETT, engleska obitelj muziara njemakoga podrijetla.
1. John, kompozit or i pjeva (Bedford, 15. VII 1802 hel-
tenham, 16./17. IV 1890). Zarana je pokazao izvanrednu daro
vit ost, pa je ve 1813 javno nastupao kao pjeva. Od 1832 bio je
umjetniki direktor londonskoga kazalita Olympic, a od 1841
nastavnik pjevanja u Cheltenhamu. Svojim scenski m djel ima B.
je bi o postigao znatan uspjeh kod suvremenika.
DJELA: simfonija. Dva gudaka kvarteta. DRAMSKA. Opere: Robert
the Dev il; The Soldier's Widow; Married Lovers; Charles the Twelfth (sve
prije 1830); The Carnival of Naples, 1830; The Pe t of Pettycoats, 1831; Blanche
of Jersey, 1832; The Mountain Sylph, 1834; Fair Rosatnond, 1837; Farinelli,
1839; Kathleen i dr. Farsa Before Breakfest, 1825. Or atorij The Omnipresence
of the Devil, 1830; oko 400 solo-pjesama. Napisao je prirunik School for the
Voice, 1844. Obj. je pamflet Systems and Singing Masters: an Analylic
Comment upon the Vi'ilhelm System as taught in England, 1842.
2. John Francis, kompozitor i pijani st (London, 16. X 1837
24. XI 1916), neak Johna. Studij muzike zapoet u Engleskoj
nastavi o je 185659 na Konzervatoriju u Leipzigu (I. Moscheles,
L. Plaidv) gdje je s uspjehom svirao na koncertima Gezvandhaus.
i vi o je u Londonu kao koncertni pi janist, dirigent i i staknut i
klavirski pedagog. Od 1883 bi o je profesor na Royal Coll ege of
Music.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1864; koncert za klavir; Concerto
pastorale za flautu. Uvertire: Ouverture symphonique, 1868; The Winter's Tale
(Shakespeare), 1873 i The Lay of the Last Minstrel (Scott), 1874. Suita The
Harvest Festiv al, 1881; Pastoral Suite, 1892. Gudaki kvarteti; klavir ski
kvinte ti ; tri ja. Kla virske kompoz ici je. VOKALNA: ora tor i ji The Rais ing,
of Lazarus, 1876 i The Good Shepherd, 1876. Kantate: The Ancient Mariner
1867; Paradise and the Peri, 1870; The Building of the Ship, 1880; The Wishing--
Bell, 1881; The Triumph of Labour, 1888 i The Eve of Saint Agnes, 1913. Solo--
pjesme. Crkvene kompozicije. Napisao je Musical Reminiscences and Im-
pressions, 1906.
BAROK, razdoblje muzike povijesti, koj e obuhvaa vremenski
period od kraja XVI do polovi ne XVIII st. Izraz b. odavna se ve
primjenjuje na isto razdobl je u povij esti li kovni h umj et nost i . U
muzi koj t ermi nol ogi ji taj je pojam novijeg datuma. Polazei
sa stajalita, da je b. cjelovita pojava i da se njegova jedinstvena
duhovna osnova morala i u muzici odraziti analognim
stilskim odlikama i izraaj ni m sredstvi ma, njemaki
su muzikolozi oko 1920 zapoeli prouavati i
razraivati obiljeja baroka u muzici. Postepeno je
pojam muzikog baroka bi o pri hvaen i u drugi m
zeml jama, tako kod slavenskih naroda, pa u
Engleskoj i Americi. Meuti m, talijanska i francuska
muzikol ogija odnose se prema tom pojmu prilino
skeptino i rezervirano i on se u tim zemljama jo nije
udomaio.
U cjelini uzeta, barokna se umjetnost otro
suprotstavlja renesansnoj. To je umjetnost pokreta,
dinamike, ekstaze, umjetnost nemira, vrtoglavih uspona i
padova; ona tei apsolutnom, kome se eli pribliiti
mistika ekstatinost baroknih likova. Barokno stvaranje
naglauje kontraste, suprotstavlja
BARKAROLA. aljivi cr te
138 BAROK

pojedinca masi, svjetlo tami. U baroku vlada bujnost oblika i de-
talja, to ga katkad vodi u bizarnost i u virtuozitet. S druge strane,
upravo takva nastojanja unapreuju tehniko majstorstvo.
Takva se obiljeja mogu uoiti i u muzici baroknog vremena.
Poeci muzikog baroka povezani su s pojavom opere, tj. one
muziko-scenske forme, u kojoj jo uvijek pod utjecajem
renesansnih tenja oivljuju starogrki mitovi. Opera dovodi
na muziku scenu pojedinca, individuum, s njegovim linim
osjeajima, bolima i radostima, nadama i razoaranjima. Nasuprot
pomalo bezlinom izvodilakom kolektivu polifone muzike XVI
st., nastaje sada kult pojedinca. Otuda upravo kazalite unosi u
muziki b. individualiziranie,
a
preko njega dinaminost, uz-
burkanost, ekspresivnost, pa i ekstazu. to vie odmie XVII st. to
se vie u muzici pojavljuju
obiljeja tipino barokne
bujnosti i raskoi. Cvate
virtuozitet, izrastao iz
monodije izrazito ba-
rokne muzike tekovine
u beskonanim voka-
lizacijama opernih arija i u
karakteristinoj mo-
torinosti instrumentalnih
stavaka, dok bogatim,
paljivo izraenim
detaljima baroknih gra-
evina odgovaraju isto tako
paljivo i inven-ciozno
razraeni detalji barokne
fuge, monumentalne
muzike graevine, koja je
podjednako osvojila vokalnu
i instrumentalnu muziku.
Konano, i barokna muzika
voli kontraste. Ona ih
prvenstveno naglauje
suprostavljanjem pojedinca
kolektivu, bilo da se radi o
opernom ili ora-torijskom
pjevau, koji^ stoji
nasuprot zboru, ili'
0 instrumentalnom
solistu, s ijim se nastupima izmjenjuje
muziciranje orkestra. Kontrasti su oiti i u
naglim prijelazima
s jedne dinamike plohe na drugu.
Muziki b. obogatio je evropsku muziku nizom novih oblika
u svim oblastima, ispunivi ih sadrajem, koji je takve forme i
traio. U baroku dolazi do ve spomenutog razvoja muzikog
kazalita. Razvija se opera, najprije u Italiji, gdje se ona raa iz
nastojanja' Firentinske camerate, a zatim u drugim evropskim
zemljama. Ona postaje gotovo centralnom baroknom muzikom
formom. Njezin utjecaj, golem i sveobuhvatan, znatno se osjetio
1 u duhovnoj muzici, u kojoj se, dobrim dijelom na izraajnim
sredstvima opere, izgrauje oratorij. U znaajne vokalne forme
baroka ide i kantata, u oba svoja vida, duhovnom i svjetovnom.
Sve ove forme njeguju s posebnom panjom polaritet recita-
tiva i arija, pri emu recitativ iznosi pojedinosti povezane uz
radnju, dok arije postaju podrujem lirskih kontemplacija i vo
kalnog virtuoziteta koji e izazvati dekadenciju opere kasnog
baroka. Uz ove, preteno krupnije vokalne oblike, njeguju se i
drugi, krai, tipa samostalne arije uz instrumentalnu pratnju ili
jednoglasnog (i vieglasnog) madrigala. Zlatni su rezultati mu
zikog baroka u instrumentalnoj muzici, koja se tek u drugoj
polovini XVI st. poela samostalnije rizvijati. Krupnu je ulogu
tu odigrao barokni instrumentarij, koji se postepeno obogaivao
dobivajui konture klasinog instrumentarija. U XVII st. lutnja
jo uiva velik ugled, ali su najvanije tekovine toga stoljea
usavrenje violine i drugih gudakih instrumenata srodnog tipa
(to je doba velikih graditelja i graditeljskih obitelji, u koje idu
Amati, Guarneri, Stradivari). Ti gudaki instrumenti s violi
nom na elu ulaze u prvi plan komornog i koncertantno-orke-
stralnog muziciranja. Vrlo je znaajno u baroku i definitivno
razgranienje stilistikih obiljeja izmeu muzike za embalo
i muzike za orgulje. Naroito embalo postaje jednim od sredi
njih instrumenata ne samo po svojoj solistikoj ulozi, nego i
kao temelj instrumentalne pratnje u svim muzikim manifesta
cijama izvan crkvenih prostorija. Samostalnost instrumentalne
muzike postaje u baroku sve jaa, sve specifinija u oblicima, koji
se u ovom razdoblju pojavljuju i izgrauju: u koncertu (koji
se najprije razvija kao concerto grosso, a zatim kao strogo solistiki
koncert), suiti, sonati (ona je trio-sonata ili solistika s
koju u XVII st. kompozitori oblikuju u podvrstama son,
chiesa i sonate da camera), u minijaturi za embalo i u mon
talnim kompozicijama za orgulje, koje e u protestantskim
ljama nastati obraivanjem korala. Kako na vokalnom, tak
instrumentalnom podruju snano se razvija osobito i
nom baroku fuga, kojoj nedostine uzore daje J. S. Ba
dodue zapoinje s prevlau monodije nad polifonijom,
dalje ostaje prvenstveno snanim izraajnim sredstvom ci
muzike. Ali postepeno, u srcu baroka, polifonija doivljuje
renesansu i u svjetovnoj muzici (instrumentalnoj i vok
pa je karakteristino, da e polovinom XVIII st. muziki roki
kao nekada barokr ,.'.,
>
,
a
jje~
nodija reagir: sloenost
polifono zikog
govora i z; rati novu
jednost i lakou.
Jedno je od i
bujnijih obiljeja 1
basso continuo (-
ralbas, ifrirani ba se
pojavio u oblil sove
dionice (u v( manjoj
mjeri sn vene
brojkama za zaciju
akorda nad vim
tonovima), k< bila
svrha, da i akordiku
podlogi nicama
pjevaa i
strumentalista. Ti
jevrsna, u baroku ]
potrebna muziki
nografija prati rr b.
kroz cijelo v njegova
trajanja, oc poetaka
monodi zavretka
Bachova delova
stvaranja, continuo u
neku postavlja i
granio zikom
baroku: kc gova
raanja raa
kad on iezne i b. e nestati (ali e se ifrirani
bas jo do p XIX st. odrati u upotrebi u crkvenoj muzici, u
dionici or ifrirani bas realizirao se ponajvie
improviziranjem. Impi ija je uope u baroku est i vaan
postupak pri muzic: uobiajen naroito kod
ornamentiranja i ukraivanja u tz\ Da capo, kao i u
izvoenju instrumentalnih stavaka polagana l U razvoju
muzikog baroka mogu se (prema Bukofzeri likovati tri faze.
U prvoj (rani barok, 15801630) prev otpor prema
polifoniji ranijih vremena i dramatsko-ekspi interpretacija
rijei (teksta), koja dobiva oblik recitativa bodnom ritmu.
Zamjeuje se sklonost k disonanci kao i: nom sredstvu,
dok je harmonija jo pretonalna, akordi ni sasvim tonalno
usmjereni. Poinje diferenciranje vokal instrumentalnog
muzikog govora, ali vokalna muzika pre U drugoj fazi
(srednji barok, 163080) dolazi do procvai kanta u kantati
i operi, a s time i do odjeljivanja recitat arije. Sve se vie
razvijaju nove barokne forme, polifonij, postepeno
restaurirana. Nekadanji modusi svode se na mol.
Vokalna i instrumentalna muzika podjednake su va: Trea
faza (kasni barok, 16801730) donosi vrhunac r; Dolazi
do savrenog stapanja tonalne harmonije i polifon nike.
Forme se proiruju i dostiu tipino baroknu monun nost.
Koncertantni stil je definitivno izgraen, a s njim i b;
naglaivanje mehanikog, motorikog ritma. Instrume
muzika dominira nad vokalnom.
U baroku snano se razvila i muzika nauka, osobito n:
ruju harmonije. J.-Ph. Rameau utemeljuje svojim kapi
raspravama (Traite de Vharmonie, 1722) harmoniju kao 1
uspostavljajui principe gravitacije, obrata akorda i osi
harmonijskih funkcija.

.
Glavni su predstavnici muzikog baroka u oblasti
Cl. Monteverdi, F. Cavalli, A. Scarlatti, J.-B. Lully,
Rameau, R. Keiser, G. Ph. Telemann, H. Purcell; na poi
oratorija i drugih crkvenih oblika H. Schiitz, G. Carissit
F. Handel i J. S. Bach; u instrumentalnoj muzici A. (
G. Frescobaldi, A. Vivaldi, G. Tanini, D. Scarlatti, F. C01
G. Ph. Telemann, J. S. Bach. Uz ova najkrupnija imena,
kojima ima i umjetnika, u ijim se djelima naziru obrisi
BAROK. A. Bossc, Concert de t able
BAROK BARRAUD
139

vremena, koja e se otro suprotstaviti baroku (D. Scarlatti,
Tanini, Couperin), djelovao je golem broj kompozitora, od kojih
su mnogi ostavili vrlo znaajna djela, tako u operi 5. Landi, A.
Stradella, L. Leo, J. J. Fux, u crkvenoj muzici i muzici za orgulje
A. Lotti, M. A. Cesti, B. Marcello, J. H. Schein, S. Scheidt, M.
Praetorius, D. Buxtehude
>
A. Charpentier, u instrumentalnoj
muzici T. Vitali, A. Veracini, G. Torelli, B. Pasquini, J. J. Fro-
berger, J. Pachelbel, J. K. Fischer, J. Kuhnau, J. Ch. de Cham-
bonnieres.
Barokna muzika nije ostala bez utjecaja na kasniji razvitak
muzike historije. Ona je kao cjelina dugo bila zapostavljena, pa
i zaboravljena. Interes za njezine predstavnike oivio je i ojaao
tek u prvoj polovini XIX st., s poetkom Bachove renesanse. Me-
utim, u razvoju muzikih
pravaca, koji su se pojavili
u XX st. muzika baroka
(upravo kasnog baroka)
privukla je velik broj
evropskih i vanevropskih
muziara koji su preuzeli
neke njene znaajke (u
prvom redu polifonijsko
oblikovanje i motorinost)
i ostvarili pojavu tzv.
mobaroka (koji se ponekad
naziva i neokla-sikom).
Po svojim nadasve
izvornim nastojanjima i
dostignuima, po nes-
luenom sadrajno - for-
malnom bogatstvu svoje
goleme batine, b. ostaje
jednom od najznaajnijih
epoha u povijesti muzike
(->Prilog).
LIT.: H. Goldschmidt,
Musikasthetik des r8. Jahr-
hunderts, Ziirich i Leipzig
1915. C. Sachs, Barock-
musik, PJB, 1919. Isti,
Kunstgeschichtliche Wege zur
Musikvvissenschaft, AFMW,
1919. W. Weisbach, Der
Barock als Kunst der
Gegenreformat ion, Berlin 1921.
H. J. Moser, Die Zeitgrenzen
des Musika-lischen Barocks, ZFMW, 1922. E. Katz, Die St ilbegr iffe des
17. Jahr-hundert s (disert acija), Fr eibur g im Br . 1926. R. Haas, Die
Musik des Barocks, Pot sdam 1928. Th. Kroyer, Zwischen Renaissance
und Barock, PJB, 1927. E. Wellesz, Renaissance und Barock, ZFMW,
1929. H. J. Moser, Die Epochen der Musikgeschichte, 1930, str. 98118.
A Della Corte, II barocco e l a muica, Melanges L. de La Laurencie, Pari 1933.
W. Flem-ming, Oper und Oratorium im Barock, Leipzig 1933. E. d'Ors,
Du Baroque, Pari 1935. E. Schenk, Ueber Begriff und Wesen des
musikalischen Barock, ZFMW, 1935. E. Borrelli , Intuizione barocca e civilta
musicale, RAM, decembar 1937 januar 1938. E. H, Meyer, Form in
the Instr ument al Music of the I7th Centurv. Proceedings of the Musical
Association, 193839.
E. Borrelli, Rinascimento barocco e romanticismo in una storia del linguaggio
musicale, RAM, juni 1939. H. J. Therstappen, Die Musikkultur des deutschen
Barocks, Deutsche Musikkultur, junijuli, 1940. H. Zenck, Grundformen
deut scher Musikanschauung, Jahrbuch der Akademie der Wissenschaften in
Gottingen, 194142. F. Gieling, Der Begriff Konzert in der Barockmusik,
Schweizerische Musikzeitung, 1944. A. Lfess, Wiener Barockmusik, Wien
1946. M. Bukofzer, Music in the Baroque Era, New York 1947. 5. Clercx,
Le Baroque et la musique. Essai d'esthetique musicale, Bruxelles 1948. F.
Blume, Barock, MGG, I, 1951. Le Baroque*< musical. Recueil d'etudes sur la
musique du XVII
e
siecle, Par i 1964. R. Goldron, Spl endeur de la musique
barocjue, Lausanne 1966. R. Stricker, Musique du baroque, Pari 1968.
Fr. Blume, Renaissance and Baroque Music, London 1968. J. As.
BARON (Baronius), Ernst Gottlieb (Theophil), njemaki
lautist, kompozitor i muziki pisac (Breslau, 17. II 1696 Berlin,
12. IV 1760). Studirao u Breslauu i Leipzigu (pravo i filozofiju).
Bio je lautist u Jeni (172022) i Niirnbergu, od 1728 na dvoru u
Gothi, od 1735 na dvoru u Reinsbergu i od 1744 u Berlinu.
Posljednji veliki njemaki lautist baroka, B. je istaknuti kompozitor
djela za taj instrument. Od osobite su vanosti njegovi radovi o
muzikoj estetici u kojima se zalae za ideje nauke o afektima.
DJELA. INSTRUMENTALNA: dva koncerta za l utnju, violinu i violon-
elo; 6 trija za lutnju, viol inu i violonelo, 1765; trio za lutnju, flautu i violinu;
duet za l utnju i fl autu; sonat a za 2 l utnje i fl autu, 1730; sonat e za 2 lutnje;
6 partita za 13 lutnji, menuet i i dr. za lutnju. SPISI: Hi storisch-theoretische und
praktische Untersuchung des Instruments der Lauten, 1727; Abriss einer Ab-
handlung von der Melodie, eine Materie der Zeit, 1756; 3 priloga za 2. sv. djela
Historisch-critische Beytrdge F. W. Marpurga, 1756. Preveo je na njemaki Essai
sur le beauY. M. Andrea, 1757 i Discours sur V harmonie J. B. L. Gresseta, I757-
\ Ay.: A. Koczi rz, Verscholl ene neudeutsche Lautenisten, AFMW, 1921.
W. Boetticher, Ernst Gottlieb Baron, MGG, I, 1951.
, BARON, Maurice, ameriki kompozitor, dirigent i muziki
izdava francuskog podrijetla (Lille, i. I 1889 ). Sin muziara,
studirao je na Konzervatori ju u Lilieu violinu i kompoziciju.
God. 192830 bio je kazalini dirigent u New Yorku, zatim
muziki direktor u Roxy Theater. Djelovao je na radio-stanici
kao kompozitor i araner, a povremeno je nastupao i kao dirigent.
Osnovao je izdavako poduzee M. Baron Inc. Potakao je 1949 u
New Yorku osnivanje Society for French and American Symphonic
Music Abroad (predsjednik tog udruenja), a 1950 u Parizu Asso-
ciation Musicale Franco-Americane. Napisao je i objavio preko
350 kompozicija, preteno operetno-zabavnog znaaja (rapso-
dije, baleti, opera Villon, pjesme, filmska muzika).
BARONIJAN, Vartkes, kompozitor (Beograd, 23. IV 1933 ).
Na Muzikoj akademiji u Beogradu diplomirao 1963 (P. Miloevi).
Urednik je muzike re-
dakcije Televizije Beograd.
Komponujeprete-no
instrumentalnu muziku
novoklasiarske ori-
jentacije; odnos prema
muzikoj materiji mu je
objektivan, katkad sves-no
arhaian. U instrumentaciji
odaje sklonost prema
duvakim instrumentima
i vibrafonu.
DELA. ORKESTAR-SKA:
koncert za orkestar, 1962;
Di vertimento za flautu, klarinet,
gudae i udaraljke, 1963;
Concerti no za vibrafon i gudaki
orkestar, 1966. KAMERNA:
gudaki kvar tet, 1961; sonatina
za saksofon i klavir. 1957; Dva
stava za 2 klarineta, 1959.
KLAVIRSKA : sonat a , 1958;
varijacije, 1956; svite 1954 i
1956; Prelidi , 1959.
LIT. : V. Perii , Muzi
ki stvaraoci u Srbiji, Beograd
1969.
BAROXYTON, du-
haki instrument snana
zvuka, konstruirao ga V. F.
erveny 1848 u K6-
niggratzu. Imao je oblik
tube, helikona ili fagota.
B. je eufonij sa 34
ventila, a postoji u tri veliine: in B, in F, i n Es. Duljina cijevi
kod instrumenta i n B iznosi 2,30 m, a opseg D-a
1
.
Zbog lakog izvoenja dubokih tonova, osobito primjenom
piska veeg promjera, B. je vrlo prikladan kao basov instrument.
Upotrebljavao se u vojnim muzikama Austrije i Rusije.
BARRAINE, E'sa, francuski kompozitor (Pariz, 13. II
1910 ). Studirala na Parikom konzervatoriju (J. Gallon, P.
Dukas, Ch. Widor). God. 1929 osvojila Prix de Rome. lan zbora
radio-stanice i Opere Comique; od 1953 profesor je Parikog
konzervatorija. Stilski je djelomice pod utjecajem Bartoka, Pro-
kofjeva i Stravinskog; sklona neoromantiarskom lirizmu.
DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije, 1931, 1938 i 1947; simf. pjesma
Harol d Harf agar, 1930; Fantai sie concertant e za kl avir i orkestar; Concerti no
za klavir, obou i gudae: simf. uvert ira Pogromes, 1933; varijacije Le Fleuve
rouge, 1945; Suite astrologique za mali orkestar, 1947; 3 Ridicules, 1955 i dr.
KOMORNA: kl avirski kvintet; duhaki kvint et; varijacije za klavir i udaral jke;
Sui te jui ve za viol inu i kl avir i dr. KLAVIRSKA: Nocturne; Hommage a
Dukas; Marche du pri ntemps sans dme, 1946. DRAMSKA: komina opera
Le Roi bossu, 1932. Balet i: Le Mur, 1947; Claudine a Vecole, 1950; Le Chanson
du mal aime, 1951. Scenska i fil mska muzika. Zborovi; pjesme. Didakt ika
djela.
BARRAQUE, Jean, francuski kompozitor (Pariz, 17. I
1928 ). Uenik J. Langlaisa i O. Messiaena; suradnik je eksperi-
mentalnog studija Francuske radio-difuzije u Parizu. Bavi se i
muzikom kritikom.
DJELA: Sequence za sopran, kl avir, harfu, violinu, violonelo, zvonie,
ksil ofon i udaral jke, 195055; Le Temps resti tue za gl as i orkest ar, 1957; Au
dela du hasard za glas i 4 instrumentalne grupe, 1960; sonat a za klavir, 1952;
Chant aprds chant za sopran, kl avir i 6 skupina udaraljki, 1966; Lysianas za
vokalne sol iste i orkest ar, 196; koncert za klarinet i orkest ar, 1967. Objavio
je knjigu Debussy, 1962.
BARRAUD, Henry, francuski kompozitor (Bordeaux, 23.
IV 1900 ). Studirao u Bordeauxu (H. Vaubourgoin) i Parizu
(P. Dukas, G. Caussade, L. Aubert). God. 1932 suosniva udru-
enja komorne muzike Le Triton, zaslunog za gajenje i propa-
giranje suvremene muzike u Francuskoj (do 1940). Od 1944
direktor muzikog programa (od 1948 Nacionalnog programa)
Francuske radio-difuzije i televizije. Komponira uglavnom to-
nalno, esto i modalno te daje prednost odreenim intervalima,
osobito tritonusu. Rjee se oslanja na folklor.

BAROK. Izvedba upere U \ u?>io dl Oli mpia G. de Maja u kazal it u Pal azzo Reale u Napulju
1747. Bakrorez G. Vasija
140
BARRAUD BARTH

DJELA. ORKESTRALNA: Symphoni e de Numance (prema ist oimenoj
operi), 1952; simfonija za gudae, 1956; simfonija br. 3, 1957; simf. pjesma
Offrande a une ombre, 1941; Concerto da camera, 1934, Concerto za klavir i orkestar,
1939; Concerto za flautu i gudae, 1963; Si mfonia concertante za trublju i orkestar,
1966; Images pour un poete maudit; Rapsodie Cartesienne; Rapsodie dyoni si enne;
divert imento. KOMORNA: gudaki kvart et ; gudaki tr io; duhaki trio;
Concerti no za klavir i duhae; sonat ina za viol inu i kl avir. Kl a-virske
kompozicije. DRAMSKA. Opere: La Farce de Maitre Patheli n, 1948; Numance,
1950: Lavi ni a, 1961. Balet i : La Kermesse, 1943; UAstrol ogue dani le puits,
1951. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: orat orij Le Mysti re des Sai nts
Innocents; kantate Le Testament de Vi llon i Le Feu za zbor i orkestar; Trois
chansons de Gamadoch za glas i orkestar; solo-pjesme. SPISI: H. Ber-li oz,
1955; La France et l a musi que occi dental e, 1956.
BARRE (franc), u tehnici sviranja na lutnji i gitari popreni
hvat prsta preko nekoliko ica, ime se stvara umjetno sedlo,
potrebno za izvedbu akorda u visokim poloajima te za svla-
davanje teih tonaliteta. Pogreno se gdjekad taj postupak naziva
capotasto, iako mu je srodan.
BARRE, Antonio, talijanski kompozitor i muziki nakladnik
francuskog podrijetla (Langres, Haute-Marne, ? Rim, poslije
'579)- God. 1552 pjeva Papinske kapele, zatim tiskar i muziki
nakladnik u Rimu. Od 1555 do 1564 objavio, pod naslovom Libro
delh Muse, 8 zbirki madrigala (jedna iz 1555 sadri prve tampane
moreske) i 1 zbirku moteta. Madrigali su dijelom vlastiti a di-
jelom od istaknutih kompozitora toga vremena, Arcadelta, J.
Berchena, O. di Lassa, Palestrine i dr. U vlastitoj nakladi izdao i
traktat N. Vicentina VAntica muica ridotla alla moderna pratica,
1555. Kao kompozitor i madrigalist B. pripada krugu Cvpriana
de Rorea. Njegovi Madrigali ariosi s naglaenom linijom gor-
njega glasa i razvijenom deklamacijom ubrajaju se meu znaajne
prethodnike monodije.
DJELA: Madri gali a 4 r . l i bro 1, 1552; ve i br oj madr igal a za 3, 4,
5, 6 i 8 gl asova u skupnim zbirkama.
LIT.: A., W. Ambros, Geschicht e der Musik, III ( I I I izd.), Leipzig 1893.
E. Vogel, Bibl iot hek der gedruckt en weltlichen Vocalmusik It aliens aus den
Jahren 15001700 (2 sv. ), Berl in 1892. A. Ei nst ei n, The It al ian Madrigal
(3 sv. ), Pr inceton 1949. J. Schmi dt -Gorg, Ant on Barr e, MGG, I, 1951.
BARRE (Barrae, Barret, Barri), Leonard, francuski kom-
pozitor (Limoges,? Rim, poslije 1555), vjerojatno u srodstvu s
Antonom Barreom. Na tiskanoj, skupnoj zbirci iz 1540 navodi se
da je bio uenik A. Willaerta u Veneciji. Od 1537 do 1555 pjeva
Papinske kapele u Rimu (u to je vrijeme lan kapele i Palestrina);
1546 sa petoricom papinskih pjevaa sudjelovao na koncilu u Tri-
dentu, kao lan komisije za ureenje crkvene muzike. Poslije 1555
muziki direktor crkve San Lorenzo in Damaso u Rimu. U skup-
nim zbirkama i u rukopisu sauvano je nekoliko njegovih moteta
(etiri za 4 glasa, dva za 5 glasa i dva za 6 glasova), komponi-
ranih u skroz provedenoj imitaciji, sa svjeom, mjestimice puki
obojenom melodikom, te 11 madrigala (za 45 glasova) u stilu
venecijanske kole starijeg razdoblja.
LIT.: F. X. Haberl, Die romische Schol a Cantorum" und die papstlichen
Kapel lsanger bis Mit te des 16. Jahrhunderts, VFMW, 1887. E. Vogel , Bi-
bl iothek der gedruckten vveltlichen Vocalmusik Ital iens, aus dem Jahren 1500
1700 (2 sv.), Berlin 1892 (novo rev. izd. 194548). K. VCei nmann, Die papst-
l iche Kapel l e unt er Paul IV, AFMT, 1919/ 20. A. Ei nst ei n, The Ital ian
Madri gal (3 sv.), Princet on 1949. J. Schmi dt-Gorg, Leonard Barre, MGG,
I, 1951.
BARRETT, VVilliam Alexander, engleski muziki pisac
(Hacknev, London, 15. X 1834 London, 17. X 1891). Uio
je kod J. Gossa. Bio je pjeva u katedrali sv. Pavla (184649),
kasnije u crkvi sv. Andrije (185861) u Londonu. Zatim je dje-
lovao kao zborovoia u Oxfordu (1863-56) i u londonskoj ka-
tedrali. Od 1881 bio je muziki inspektor. Kao muziki kritiar
suraivao je u dnevniku The Morning Post od 1867 do -smrti.
Neko je vrijeme ureivao asopise Globe, The Monthly Musical
Record i The Musical Times.
DJELA: English Gl ee and Madri gal Vfriters, 1877; English Church Compo-
sers, 1882; Balfe: Hi s Life and Work, 1882; English Glees and Part Songs, 1886;
English Folhsongs, 1890. Sa J. M. St ainerom obj. je Di ctionary of Musi cal
Terms, 1875. Komponirao je oratorij Chri st before Pilate i zbornu muziku
(madrigali, anthems).
BARRIENTOS, Maria, panjolska pjevaica, sopran (Bar-
celona, 10. III 1884 Ciboure, 8. VIII 1946). Na Konzervatoriju
u Barceloni studirala violinu, klavir i kompoziciju. Pjevala je na
najveim pozornicama panjolske, Italije i drugih zemalja (1916
20 bila je prvakinja opsre Metropolitan u New Yorku). Isticala
se interpretacijom koloraturnih uloga. U posljednjem razdoblju
ivota sve vie je nastupala kao koncertna pjevaica u Francuskoj
izvodei djela suvremenih francuskih kompozitora.
BARRIERE, Alain (pravo ime Alain Bellec), francuski
kompozitor i pjeva chansona (La Trinite-sur-Mer, 1935 ).
Debitirao 1961, a ve 1962, osobito nakon turneje po SAD, postao
popularan i izvan Francuske. Njegove su pjesme melodine i
dopadljive. esto se temelje na ritmikim elementima brazilske
muzike. Uglazbljuje poeziju R. Desnosa i P. Forta (Ma vie, Toi).
BARRIOS, Angel, panjolski gitarist i kompozitor (Granada,
4. I 1882 Madrid, 27. XI 1964). Studirao u Granadi (A. Se-
gura), Madridu (C. del Campo) i Parizu (A. Gedalge). Godj
utemeljio Trio Iberia (gitara, lutnja, bandurria) s kojim jei
movini i izvan nje izvodio djela panjolskih autora. Bio i
rektor Konzervatorija i predava na Univerzitetu u Gran
DJELA: simfonijska pjesma Zambra en el Albaicin; Copla Sol ea i gi tanas
za orkestar. Kompozicije za kl avir i za gitaru. Opere: La 1 i El
Avapies (obje u suradnji sa C. del Campom), 1919 i La Lola se 1
puertos, 1955. Nekoliko zarzuela 1 Granada mi aj. Scenska muzika.
BARROVVS, John, ameriki kompozitor (Glendale,
fornija, 12. II 1913 ). Uio muziku u Rochesteru na Ec
School of Music (rog), na Vale School of Music (kompo
violonelo, rog) te kod P. Baumgartena, R. Donovana i
Smitha. Orkestralni muziar (prvi hornist) simfonijskih ori
u San Diegu i u New Hawenu, koncertirao je i kao solist.
DJELA. ORKESTRALNA: Concert i no za kl avir i komorni o
1937; nokturno za rog i komorni orkestar, 1935; suit a za gudaki orkestai
kompozicije za l imeni duhaki orkestar. KOMORNA: dva gudaka k
1936 i 1937; divertimento za gudaki trio, 1936; duhaki kvint et, 1936;
flautu, rog i fagot , 1937; varijacije za rog i gudaki kvintet , 1935; varij:
septet l imenih duhaa, 1947; po jedna sonata za rog i klavir, za viol e
klavir, za viol u i klavir, za flaut u i klavir, za fagot i klavir. Kl avir sk
Scenska muzika.
BARSANTI, Francesco, talijanski kompozitor (Lucca
1690 London, prije 1776). Studirao najprije pravo na
verzitetu u Padovi, poslije se posvetio muzici. Od 1714 u L01
flautist i zatim oboist Talijanske opere. Prije 1742 pres<
Edinburgh, gdje je objavio Collection of Old Scots Tunes i nuo
se kao instrumentalista na koncertima edinburkog N.
Society. Oko 1750 vratio se u London.
DJELA. I NSTRUMENTALNA: Concerti grossi , III op. 3, oko
Concerti grossi ... composti da diversi Notturni del St. Martini op. 6, 1757:
Overture a quattro op. 4, oko 1745; Sonatas of three Parts za 2 violine, vio
i b. c. (prema Geminianijevim viol inskim sonatama), 1735: 12 Sonate a
fl aute ili violinu i b. c, oko 1740; 6 Sonatas za 2 viol ine i b. c, oko 1765 for
a German Flute, a Hoboy or Violin zvith a Thorough Bass, op. 3, ok( Sonate za
flautu ili violinu i b.c, 1724; VI Sonatas per la Traversiera 1728; Sonatas or
Solos za flautu i b.c, oko 1730. A Colletcion of old seot uz b. c, 1742.
Sei Antif one op. 5, oko 1750.
LIT. : J. Hamki ns, A General Historv of the Science and Pract ice <
sic, II, London 1875. Ch. Vi 'elch, Six Lectures on the Recorder . . . ,
1911. W. B. Saui re, Catal ogue of Printed Music Publ ished bet wee:
and 1800, now in t he British Museum, London 1912. A. Bonaccorsi,
cert i grossi di F. Barsanti, Bollettino storico lucchese, 1930. H. G. 1
A Hist or v of Music in Scotland, London 1947.
BARTELS, VVolfgang, njemaki kompozitor (Hambur;
VII 1883 Miinchen, 19. IV 1938). Studirao kompozic
Miinchenu (A. Beer-Walbrunn) i u Parizu (A. Gedalge). I
kompozitor i muziki kritiar u Miinchenu.
DJELA: simfonija, 1930; Koncerti: za viol inu i orkestar, 1924; za
orkestar, 1927; za gudaki orkestar, 1928 t e za obou, kl arinet , fagot i 01
1929. Suita za flautu i gudaki orkestar, 1924. Gudaki trio, 1924; so
viol inu i kl avir. DRAMSKA. Opere: The Spani sh lovers, 1912 i Li -
1918; mel odrama The Littl e Dream (Gal swort hy), 1911; scenska bajka
Whi te and the Seven Dzvarf s, 1911; scenska muzika. Kant ata Frau
1932; zborovi; ciklusi solo-pjesama (Li-Tai-Pe, Baltic Songs, Minne
LIT. : L. Lae, Der Komponist Wol fgang Bart el s, ZFM, 1938.
BARTH, Adolf Franz, njemaki laringolog (Alsleber
XI 1852 III 1936). Kao specijalist za bolesti uha, nosa
vodio je Univerzitetsku polikliniku u Marburgu, Bresl;
Leipzigu. Bavio se akustikim istraivanjima i problemima
DJELA: Zur Lehre von den Tonen und Gerauschen, 1887; Bestimmi
Hbrschdrfe, 1888; Dekrement abschivingender Stimmgabeln, 1888 (sve tri r; u
Zeit schrift fl ir Ohrenheil kunde); Beitrag zur Anatomi e des inneren
Anatomische Hefte, 1889; Die Helmholtzsche Theorie iiber das Horen im Ohr,
Sit zungsbericht der Marburger Nat urforschenden Gesellschaft , Uber die
Bildung der tnenschlichen Stimme, 1904; Klang und Tonhohe der i stimme,
1906.
BARTH, Hans, ameriki kompozitor i pijanist njem
podrijetla (Leipzig, 25. VI 1897 Jacksonville, Florida, 2
1956). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu. Od 1907 i
SAD. Bio je pijanist i muziki pedagog u New Yorku, a od
vodio je majstorsku klasu na Konzervatoriju u Miamiju (Fk
Pisao je etvrttonsku muziku, i 1929 konstruirao je sa (
Weitzom poseban prenosivi etvrttonski klavir na kojemv.
sam koncertirao.
DJELA: dvije simfonije, 1940 i 1948; 2 koncerta za klavir, 1928 (u!
tonskom sist emu s gudakim orkestrom) i 1930; et ide za klavir i orkestar,
et vrttonska suita za gudae, trublje i t impane, 1930. Kvint et sa et vrt i
klavirom, 1930; 2 klavirske sonate, 1929 i 1932. Opereta Mi ragi a, l<
Vokalna muzika. Prirunik za klavir Techni c, 1935.
BARTH, Richard, njemaki violinist i dirigent (Gross-
leben, 5. VI 1850 Marburg, 25. XII 1923). Violinu u
Magdeburgu i kod J. Joachima u Hannoveru. Zbog po
na prstima lijeve ruke drao je violinu u desnoj, a gudalo
jevoj ruci. Bio je koncertni majstor u Munsteru i od 1882 u
feldu. Djelovao je zatim kao muziki direktor Univerzit
Marburgu, 1895!94 kao dirigent Filharmonijskih konce
od 1908 kao direktor Konzervatorija u Hamburgu. Bio je z
voa raznih pjevakih drutava; postigao je velik uspjeh sa zb
Hamburkih uitelja.
BARTH BARTOK 141

DJELA: gudaki kvartet; klavirski trio; 3 sonat e za viol inu i klavir;
partita 1 ciacona za violinu solo. Napisao je J. Brahms und seine Musi k, 1904.
Priredio je za tampu Brahms' Bri efivechsel mit J. O. Gri mm, 1908.
LIT. : E. Deggeller-Engelke, Richard Barth (disertacija), Marburg 1949.
BARTHA, Dnes, madarski muzikolog (Budi mpeta, 2. X
1908 ). Muzikologiju studirao u Berlinu (H. Abert, F. Blume,
A. Schering i H. J. Moser). God. 193042 kust os muzikog
odjelj enj a Madarskog narodnog muzeja u Budi mpeti. Uz to
od 1935 nastavnik, a od 1947 profesor povijesti muzike na Mu-
zikoj akademiji. God. 194144 ureivao asopis Magyar Zenei
Szeml e, 194749 suuredni k je asopisa Zenei Szemle. God.
196466 drao predavanja na Univerzitetima u SAD (Smith,
Harvard, Cornell). Sa B. Szabolcsijem uredio seriju muzikolokih
izdanja Zenet udomdnyi Tanulmdnyok (195362, 10 sv.). Glavni
je urednik Muzikog leksikona Zenei lexikon (3 sv.), 1965.
DJELA. SPISI: Benedi ct us Duci s und Appenzell er (disert acija), 1930;
Das Alusiklehrbuch ei ner ungarischen Klosterschule aus 1490 (obj. na njemakom
i na madarskom), Musicologia Hungarica, 1934, I; A jdnoshidai avarkori ket-
tSssip (Avarski dvostruki al maj iz Janoshida), Archaeologia Hungarica, 1934,
XIV; A XVIII. szdzad magyar dallamai 17701800 (Madarski napjevi XVIII

netortenel antologdja (Antologija muzike
S z e ml e , 1 9 4 4 ( I I i z d . 1 9 6 4 ) ; A z e n ^ t u i i c f < t ; i L i n i f i ^ i ^ u \ A L ______ &-, _________
povijesti; odabrani spisi do 1750 s koment arom), 1948; J. S. Bach, 1956; Be-
ethoven kilenc szimfonidja (Beethovenovih 9 simfonija), 1956; Die ungarische Mu-
si kforschung des letzten Jahrzehnts, 1958; Haydn ah Opernkapellmeister (sa L.
Somfaijem, 2 sv.), 1960; Haydn elete dokumentumokban (Havdnov ivot u do-
kument ima; s D. Reveszem), 1961. Izdanja: Otodfelszdz Enekek. P. Hor-
vdth Adam dalgyii jtemenye az 1813 evbol (izvorno izdanje zbirke pjesama A.
Horvatha iz 1813; s J. Kissem), 1953; J- Haydn. Gesammehe Bri efe und Auf-
zei chnungen, 1965. Kao lan redakcije izd. cjelokupnih djela J. Havdna priredio
kritiko izd. opera La Canterina, 1959 i L' Inf edeltd delusa (u suradnji sJ.Vecs-
eyem), 1964.
BARTHELEMON (Bartleman), Francois-Hi ppolyte, fran-
cuski kompozi tor i violinist (Bordeaux, 27. VII 1741 Lon-
don, 20. VII 1808). God. 1746 lan kazalinoga orkestra u Comedie--
Italienne u Parizu. Slijedee godine odlazi u London gdje je kom-
ponirao za razliita kazalita, a 1766 postaje dirigent Kraljevskog
kazalit a. God 177173 dj eluje u Dublinu. Povremeno gostuje
u Pari zu; 1776 bio j e sa svoj om enom pj evai com Marv
Joung (oko 17451799) na koncertnoj turneji po Njemakoj,
Italiji i Francuskoj. Od 1784 ivio u Dublinu. Burnev ga ubraja
meu najbolje violiniste svog vremena. Njegova su kazalina djela
bila veoma popularna, a njegove violinske kompozicije imaju
antologijsku vrijednost.
DJELA. L\ STRUAI EXTALSA: est koncer at a za or kest ar , oko 1775;
2 koncerta za viol inu i orkestar; 6 uvert ira za 2 viol ine, 2 oboe, 2 roga,
viol u i b. c, 1775; 6 kvartet a, 1790; 6 sonata za violinu ili fl autu i b. c, 1765; 6
sonata za viol inu il i fl aut u i b. c, oko 1785; 6 dueta za 2 viol ine; 6 lessons
za kl avir i violinu ad libitum; 6 sonata (lessons) za orgulje. DRAMSKA.
Opere: Pelopida, 1766; Le Fleuve Scamandre, 1768; Oithona, 1768; The Magic
Gi rdle, 1770; The Vi'edding Day, 1773; La Zingara, 1773; The Election, 1774;
Belphegor, 1778 i dr. Scenski oratorij Jefte in Masfa, 1776. Duet i, ar ije.
LIT. : L. M. Hensl ot ve, Busby, Cl ement i, Crot ch i dr., Memoir of t he
Late Francois-Hippol vte Barthelemon (predgovor izdanju odlomaka iz oratorija
Jefte in Masfa), London 1827. L. de La Laurencie, L'cole francaise de violon,
II, Pari 1923. M. Pincherle, Sur Francois Barthel emon, Melanges de musi-
cologie offerts a M. Lionel de La Laurencie, Pari 1933.
BARTIN HA VAI, turski narodni ples iz Anatolije, umje-
renih pokreta u 2/4-taktu.
BARTLETT, Homer Nevvton, ameriki orgulja i kompozitor
(Olive, New York, 28. XII 1845 Hoboken, New Jersey, 3. IV
1920). U Nevv Yorku je studirao klavir (S. B. Mills, E. Guyon),
orgulje i kompoziciju (M. Braun, W. F. Jacobsen). Od 1860 bio
je orgulj a u razni m njuj orkim crkvama.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Apollo; koncert za violinu;
koncert za violonelo; balada za violinu i orkestar; capriccio Ignis Fatuus; Li-
gende. Gudaki kvartet; sekstet za flautu i gudae; kvartet za orgul je, harfu,
viol inu i violonelo. Kompozicije za klavir i za orgulje. Opera La Valliere;
opereta Magic Hours. Oratorij Samuel: kantata The Last Chieftain; oko 80 solo-
piesama. Crkvene kompozicije.
BARTK, Bel a, madarski kompozitor, etnomuzikolog i
pijanist (Nagvszentmiklos, Madarska, sada Sannicolaul Mare,
Rumunjska, 25. III 1881 New York, 26. IX 1945). U petoj
godini ivota majka ga poinje poduavati klavir, a 1891 prvi put
javno nast upa kao pijanist. Komponirati je poeo sa 9 godina.
God. 1888 umro mu je otac, a 1893 preselio je s majkom u Bra-
tislavu, gdje polazi srednju kolu, ui klavir i harmoniju kod L.
Erkela i upoznaje se sa E. Dohnanvijem, koji e mu neko vrijeme
biti umj etniki ideal. Od 1899 do 1903 studira na Muzikoj
akademi ji u Budi mpeti, kompozi ciju kod J. Koesslera, a kla-
vi r kod I. Thomana (Li szt ov ueni k), te se postepeno razvija
u izvanrednog kl avirskog virtuoza. B. e do kraja i vot a svirati
na madarski m i strani m podiji ma izvodei i vlastite kompo-
zicije. esto je koncertirao sa svoj om drugom enom, pijani s-
ticom Ditt om Paszthorv. Pored intenzi vnog komponiranja Bar-
toka sve vie zaokuplja komparativni muzikoloki studij te 1905
poi nje sa Z. Kodal vem skupljati narodne mel odij e; otada e
est o obil aziti Madarsku i druge zeml je, u koji ma e zabilje-
iti tisue narodnih pjesama. Krug njegova folkloristikog inte-
resa proiruje se isprva na slovaki, rumunjski i ukrajinski folklor,
a zati m i na arapsku i tursku narodnu muziku. God. 1907 postao
je B. profesor klavira na Budimpetanskoj muzikoj akademiji.
Meuti m, nov muziki jezik njegovih kompozicija teko i pola-
gano nailazi na ire priznanje. Prvi veliki uspjeh doivljuje 1917
izvedbom baleta-pantomime Drveni princ u Budimpeti, te 1918
operom Modrobradov dvorac
(nastala 1911). Internacionalni
ugled stjee nakon Plesne suite
za orkestar (1923). Oslobodivi se 1934,
na vlastiti zahtjev, dunosti profesora
Muzike akademije, postaje 1936
aktivni
#U* ^W3KT i2W ^
an

Madarske akademije zna-
\ m tS* ">"? nosti
i posveuje se prouavanju
" . JE/ Tl Si narodnog melosa. U poetku
Drugoga svjetskog rata, B. kao
pobornik ljudske i stvaralake
slobode naputa domovi nu i ne
mogavi se podvrgnuti faistikoj
diktaturi emigrira 1940 u SAD.
Ondje nastavlja kon-certnu,
kompozitorsku i muzikoloku
djelatnost. Columbia--univerzitet
imenuje ga poasnim doktorom
i povjerava mu 1941 naunu
obradu zbirke fonografskih snimaka narodnih
melodija. Ipak se za boravka
u Americi morao boriti s velikim novanim tekoama. Veliku,
svjetsku slavu doi vjela su Bartokova djela tek. nakon njegove
smrti.
Po svojoj kompozitorskoj dj elatnosti B. ide medu naj vee
muziare XX st., a po svom je znanstvenom radu na podruj u
muzikog folkl ora jedan od pionira komparati vne muzi kol ogije.
Te su se dvije djelatnosti meusobno dopunjale i oploivale:
uenjak je umj et nika nadahnji vao anali tiki m duhom, smislom
za eksperiment i cizelerskom tanou u radu, a umj etnikova
sigurna intuicija i estetski doivljaj pridonijeli su da se uenjakov
rad ne pretvori u suhoparno laboratorijsko iskustvo.
B. isprva komponira u stilu kasnoromantikog herojskog
nacionalizma. Opaa se utjecaj Brahmsa i Wagnera a jo vie
Liszta i R. Straussa. Medu takve kompozicije ubrajaj u se sim-
fonijska pj esma Kossuth (1903) i jo uspjelij a Rapsodij a op. 1
za klavir i orkestar (1904), te Sui ta za orkestar op. 3 i 4 (i95>
190507). U daljem Bartokovu razvoju odlunu su ulogu od-
igrala dva momenta: otkri vanje autentinog narodnog melosa
(poevi od 1905) i upoznavanj e moderne evropske muzi ke.
Prvi veliki suvremenik ije je djelo upoznao bio je Debussv (1907).
Bagatele op. 6 za klavir (1908) svjedoanstvo su odlunog kidanja
s romantiarskom tradicijom; u taj zaokret, nastao pod utjecajem
folklora i Debussvja, ubraja se i Kvartet op. 7 (1908), prvi od est
Bartokovih gudakih kvarteta, koji zauzi maju dominantno mjesto
kako u njegovu opusu tako i u historiji gudakog kvarteta uope.
B. BARTOK

B. BARTOK. Divert iment o za gudae, autograf
B. je na tom podruju svjesno nadovezao na Beethovenovu pos-
ljednju fazu i pretvorio malobrojni komorni sastav u ansambl do-
tad neuvene zvukovne snage, bogat posve novim timbrima,
f
-^B^
142 BARTK

motivi ma i t ehniki m rjeenji ma. B. je s veli ki m zani manje m
prouavao i muziku St ravi nsk og, Sc honber ga i drugi h zast up-
ni ka nove muzi ke. Nije bil o ni jedne znaajnij e pojave u muzici
prvi h decenij a XX st. koj u t aj vanredno pri j e mlj i vi muzi ar ne
bi bio uoio, a esto i pri hvatio. U jednom od najpoznatijih Bar-
t okovi h djela za klavir, All egro barbaro (1911), snano provaljuje
el ementarni ritam. Jedina Bartokova opera Modrobradov dvorac
(1911) dogaaj je u madarskom muzikom kazalitu. Maksi malna
dramat ska napet ost , krut e
i st rast vene melodije i
ritmovi te potpuno nova
boja orkestra karakterist i k e
s u t o g dj el a. U Suit i za
kl a vi r op. 14 (1916) neke
zvukovne kombinacije
veoma su blize
Schonbergovoj slobodnoj
atonalnosti. Iz tog doba
potjee i balet-pan-tomima
Drveni princ koji po
sarkastino-tragiki m crtama
i otrini linija i ma izvjesne
slinost i s Pet -rukom Igora
Stravinskog. Premda je B.
svoja remek-djela napisao
tek nakon 1930, i pak t reba
bi t nj egove u mj et nost i
pot rai ti ve u
ko mpozi cij a ma nast a-l i m
19182 6, i j a j e
br ut al na i bar bar ska
sna ga pri sut na j o i u Drugom klavi rskom koncertu (dovrenom
1931). Tu valja u prvom redu spomenuti dvi je sonate za vi oli nu i
klavi r (1921 i 1922), sonat u za klavir (1926) i Prvi koncert za
klavir i orkestar (1926). Znaaj an je doprinos ekspresi oni stikom
kazalitu dvadesetih godi na nj egova naj uspjelija scenska kreacija,
balet-panto-mi ma udesni mandari n (1919). Sa m B. nazvao je t o
razdoblj e svoga st varal atva radikal ni m i homofoni m. Vrl o
slobodna harmonija sve ga j e vie udaljivala od tonal nosti.
Likvidacija tonali teta bila je dodue svojstvena svi m napredni m
muziari ma nakon 1900, pa Bart okova smi onost u tome nije ni
dost igla niti prema ila eksperi mente nekih drugih kompozitora.
Njegova melodika, osi m nekoliko tema i z radikalnog razdoblja,
pret eno je t onal na. B. je bi o suvie lucidan umj et nik, a da ne bi bi o
svj estan probl ema koje su mu na metnule vlastite tenj e: fol kl orno
i nspirirana mo-tivika i, nasuprot njoj, har monij a na granicama
slobodne atonalnosti bi le su ant i nomija. Izlaz iz t e prot urj enost i
B. j e pot rai o u kontrapunktu i jaem naglaivanju dijatoninosti.
Poeci Bart o-kovih nastojanja da pronae nova rjeenja na
temelju i roko
shvaene t onalnosti
pri mj euju se sredinom
dvadeseti h godi na. Od
1934 do 1937 nastaju tri
djel a vrhunskog
maj st orst va, u kojima su
savreno sintetizirana
sva protuslovlja
Bartokovih stremljenja:
Peti gudaki kvartet,
Muzika za gudae, uda-
raljke i cel estu i Sonata
za dva klavira i
udaraljke. Iz amerikog
razdoblja potjee
Koncert za orkestar
(1943) i Trei koncert za
klavir i orkestar (1945;
zavrnih 17 takt ova
napisao nakon
Bartokove smrti Ti bor
Serly, prema majstorovoj
skici), kompozicije koje
su prve pronijel e svije-
tom Bartokovu slavu,
premda ne idu u red
njegovih najznaajniji h
djel a. Posebno mjest o zauzi maju 44
dua za dvij e violine (1931) i zbirka klavirskih kompozicija Mik
mos (192637). Obje zbirke i maju i didaktiku svrhu, a
posl uiti i kao odli an put okaz u upoznavanj u Bartokovi
zike misli i kompozicijske tehnike.
Muzi ki je folklor u Bartokovoj muzici konstruktivn
me nt bez kojeg je ona neza mi sli va. B. dodue gotovo nik
citira narodne na
108 X, . Z2rj /, i i , v !, ^ ali njegova je muzi
proeta karakterist
madarskih i drug
tonoevropskih pj i
plesova. Njegov j no
moderan zvi.
senzibilitet daje
narodno inspiriran mi
nova obiljej a lee
izvan dometa fol kl ora
i ne da nji me
protumaiti red
karakteristini]
lodijskih pokreta od
narodne muzik uzeo i
rit move. i neobino
vitalna ka kao da je
najuoi znaajka
Bartkov ene
umjet nosti. \ esto
upotrebljav; pravilne
mj ere, tal >>alla
bulgarese ( minski i
sedamosi
takt ovi, ili osa mosmi nske, devetosmi nske i dvanaest osn
mjere s asi metrini m akcentima). Harmonija je liena svih
ikonsonantnosti i disonantnosti. B. s najveom slobodor
mj enj uje neuobiajene zvukovne aglomeracije i slijedove a!
ne vodei got ovo nikad rauna o funkciji. Usprkos t ome
gova je muzika u biti tonalna. Postoje u njoj neka tonalna t
neke tonalne podloge nad kojima se kreu najsmionije zvu
kombi nacije. Bogat stvo kromatike ne naruava njen os
di jat onski karakter. Bart okova se dijat oni ka te melj i na 1 i
pr ast ari m lj est vi ca ma nar od ni h napj eva. B. j e sa m rek je
koritenje takvi h tonskih ni zova dovel o do osl oboen
ukruene skale dura i mola i, u posl jednjoj konsekvenci, (
vreno slobodnog raspolaganja sa svaki m pojedi ni m ton>
nae m kr or nat sko m dvanae stt onsk o m si st e mu ( Aut ob
fija). Bitna razlika izmeu Bartokove muzi ke i Schonbt
totalnog kromatizma ne lei u mjeri sl obode pri upotrebi
nanca, ve u pri sut nost i, odnosno nenazonost i t onal nog
tra i dij at onske mel odi ke. For mal na graa nj egovi h k(
zicij a logino je dosljedna i vr sta; postepeno, Bartokova
sve vi e dobi vaj u na si metriji i koncentraciji; B. i ma u
razvijenu zvukovnu i maginaciju; inst rumentalna boja nje
kompozi ci ja est o j e pot puno nova. Pored St ravi nsk oga,
je zakoraio u novu klavirsku tehniku. Li avajui klavi r
romanti ne pj evnost i on ga j e pr et vori o u i nst rume nt ri
suha zvuka. Orkest ral ne partit ur e pune su ori gi nal ni h k
naci ja. Udar aljke se na pot puno nov nai n i skori t avaj u,
u polaganom stavku Prvog koncerta za klavir i orkestar, u
stavci ma Drugog koncert a za kl avir i orkestar, u sonati z
klavira i udaraljke. U Bartokovu sl uaju moe se s puni m c
danj em govoriti o magiji zvuka. To je muzi ka noi , ka
sa m nazvao j edan od pet krat ki h st avaka za kl avi r obj a v
pod i meno m U pri rodi (1926). Pr e mda se nasl ov j avl j a
taj jedan put, muzika noi se navraa u krai m ili duljiri
lomci ma kroz itav Bart kov opus: tajanstveno, katkad
cinant no t reperenje zvuka, neko zaarano utanj e na g
muzike i uma. To dokazuj e u kolikoj je mjeri taj mete
mi sl ilac, koji je muziku materij u organizirao do u naj;
estice, bi o u i sti mah i sanjar. Nj egovo j e dosti gnue u
to je uspio sjedi niti suprotne tendencije svoga stila vizi
st vo i racionalnost, dijat oniku i kromatiku, priprost motiv i
finjen post upak, folklor i modernost , barbarske rit move i
kontrapunkt u si ntezu koja nosi peat tehnikog majst or
izvornog pjesnikog nadahnua.
Kao folklori st B. je jedan od najistaknutijih istraivai
vre mene komparativne muzikologije. Prije nj ega i zvor n;
darska narodna pjesma nije bila dovoljno poznata. Ono
smatralo narodnom muzikom bila je hibridna tvorevina: vi
folkl or i skri vljen pod ut jecaje m ci ganske ekspresi vnosti.
je B. zajedno s Kodalvem otkrio ljepotu madarskog folkl
ivotu sela. Bartokovi' su zapi si o seljaki m napjevi ma
preciznosti, a nj egove konst atacij e, anali ze i zakljuci od n

B. BARTK. St ranica iz Bartokova popisa hrvatskog i srpsKog folklornog mat erijal a, aut o-
graf (Kew Vork Bartok Archi ves)
>"* ** ,
B. BARTC^K snima narodne napjeve u
Transil vaniji, 1910.
BARTK BARTOLINO DA PADOVA 143

cjenjive vanosti za nauku. Tom zamornom i tako-rei anonim-
nom radu rtvovao je kroz vie godina ivota preteni dio vre-
mena. Sakupio je, transkribirao i analizirao oko 9500 narodnih
melodija. Na temelju svojih prouavanja objavio je nekoliko
studija.
B. je osim madarskih, rumunjskih, slovakih, rutenskih,
bugarskih, ciganskih, arapskih i turskih melodija, zabiljeio i
nekoliko srpskih napjeva. Kasnije, na Columbia univerzitetu u
New Yorku, transkribirao je i analizirao hrvatske i srpske pjesme
prema kolekciji fonografskih snimaka to ih je 193435 u Jugo-
slaviji napravio Milman Parry. Bartokova autobiografija objav-
ljena je u list u Musikbldtter des Anbruch 1921.
DJELA. ORKESTRALNA' simfonijska pjesma Kossuth, 1903; Concerto
za orkestar, 1943; 3 koncerta za klavir: I, 1926; II, 193031 i III, 1945 (dovrio
T. Serl y). Concerto za 2 klavira, 1940 (preradba sonat e za 2 klavira i udaraljke,
1937); 2 koncerta za viol inu: I, 190708 (I stavak prer. kao prvi portret u Dva
portreta za orkestar, 190708) i I I, 193738; koncert za violu (po skicama
kompozitora dovrio T. Serly), 1945; Rapszodia za klavir i orkestar op. i, 1904
(t akoer za klavir sol o, odnosno za 2 klavira); Sckerzo za kl avir i orkestar, 1904
05; Burl esque za klavir i orkestar op. 2, 1904; I Rapszdia za violinu i orke-
st ar, 1928 (preradba I rapsodije za viol inu i klavir, 1928); // Rapszdia za vio-
linu i orkestar , 1944 (preradba II rapsodije za viol inu i klavir, 1928). / Szvi t
op. 3 za vel iki orkestar, 1905 (rev. oko 1920); // Szvit op. 4 za komorni orke-
star, 1907 (rev. 1920. i 1943); suita iz bal eta pantomime udesni mandari n,
1919; Tdncszvi t (Plesna suit a) 1923; suita iz baleta pantomime Drveni princ,
1931; Scherzo za orkestar, 1902; Ket portre (Dva port ret a) op. "5, 190708;
Ket ki p (Dvije sl ike) op. 10, 1910; Negy zenekari darab (etiri orkestralna stavka)
op. 12, 1912; Magyar kepek (Madarske sl ike), 1931 (preradbe iz ranijih kl avir-
skih djela: Deset l aganih klavirskih kompozicija, et iri t ualjke, Tri burl eske
i Za djecu); ene (Muzika) za gudae, udaral jke i cel estu, 1936; Di vertimento
za gudae, 1939. KOMORNA. est gudakih kvartet a: I, op. 7, 1908; I I , op.
17, 191517; II I , 1927; IV, 1928; V, 1934 i VI, 1939. Klavirski kvartet, 1898;
klavirski kvintet, 1904; 3 sonate za violinu i klavir : I, 1903; II, 1921 i III, 1922.
Sonata za violinu solo, 1944; sonata za dva klavira i udaraljke, 1937 (prer. kao
koncert za dva klavira i orkestar, 1940); / Rapszodi a za violinu i klavir, 1928
(t akoer za violonelo i klavir i prer. za violinu i orkestar); // Rapszodia za vio-
linu i klavir, 1928 (prer. za viol inu i orkestar, 1944); 44 dua za 2 violine, 1931;
Kontrasztok (Kontrast i) za viol inu, kl arinet i kl avir , 1938. KLAVIRSKA:
3 sonate, 1894, 1897 i 1926; sonatina, na rumunjske narodne melodije, 1915
(preradba za orkestar pod naslovom Plesovi iz Erdelja, 1931); A Duna fol ydsa
(Tok Dunava), 1891; Negy zongoradarab (4 klavirske kompozicije), 1903 ; posmrtni
mar iz simfonijske pjesme Kossuth, 1903; Rapszdia op. i, 1904 (prer. za klavir
i orkestar i za 2 klavira); 14 zongoradarab (14 klavirskih kompozicija) .op. 6,
1908 (u kasnijim izdanjima pod naslovom Tizennegy bagateli); Tiz konnyu
zongoradarab (Deset laganih klavirskih kompozicija), 1908 (br. 5 i 10. prer. za
orkestar u Madarskim slikama, 1931); Ket elegia (Dvije elegije), op. 8 b, 1908
09; Gyermekeknek (Za djecu), 4 sv. (85 mal ih kompozicija na teme madarskih
1 slovakih pukih napjeva), 190809 (revidirano izd. u 2 sv., sa 79 kompozicija,
1945); Hdrom burleszk (Tri burleske) op. 8 c, 190810 (br. 2 prer. za orkestar
u Madarskim slikama, 1931); cikl us Vdzlatok (Skice) op. 9 b, 190810 (re
vizija, 1945); Negy siratenek (etiri tual jke) op. 9 a, 1910 (br. 2 prer. za orkestar
u Madarskim slikama, 1931); Allegro barbara, 1911; Kezdok zongoramuzsikaja
(Klavirska muzika za poetnike), 18 malih kompozicija, 1913; Suita op. 14,
1916; Hdrom tanulmdny (Tri studije) op. 18,1918; Rogtonze'sek magyar parasztda-
lokra (Improvizacije na madarske sel jake napjeve) op. 20, 1920; cikl us Sza-
badban (U prirodi), 1926; Ki lenc kis zongoradarab (Devet malih klavirskih kom
pozicija), 1926; Hdrom rondo nepi dallamokkal (3 ronda na puke napjeve),
191627; Kis szvit (Mal a suit a), 1936 (preradba est kompozicija iz 44 dua za
2 violine, 1931); Mi krokosmos, 6 sv. (153 kompozicije), 192637; Het darab a
Mi krokosmosbl (Sedam kompozicija iz Mikrokosmosa), preradba za 2 klavira,
1929? DRAMSKA: opera A kekszakdll u herceg vara (Modrobradov dvorac)
op. 11, 1911 (Budapest, 24. V 1918); balet-pantomima A fdbl fara-
gon kirdlyfi (Drveni princ) op. 13, 191416 (Budapest , 12. V 1917); balet-
-pantomima A csoddlatos mandari n (udesni mandarin) op. 19, 191819,
(Koln, 1925; jug. premijera, Beograd, 10. II 1957). VOKALNA;
Cantata profana. A kilenc csodaszarvas (Devet zaaranih jelena) za sole, dvostruki
zbor i orkestar, 1930; Elmult i dokbol (Iz prol ost i), t ri muka zbora a cappella
na tekstove starih madarskih narodnih i umjetnikih pjesama, 1935. Za glas i
klavir: Hdrom dal (Tri pjesme), 1898; Liebeslieder, 1900; Negy dal Posa Lajos
versei re (et iri pjesme na st ihove L. Pose), 1902; Est ( Veer), 1903; A ki csi
t6t "-tiak (Malom Sl ovaku), pet pjesama, 1905; Ot dal (5 pjesama na tekstove
B. Bal asza i K. Gombossyja) op. 15, 1916; Ot dal (5 pjesama na st ihove E.
Advja) op. 16, 1916. Obradbe folklornog materijala za razne sastave: Erdelyi
tdncok (plesovi iz Erdelja) za orkestar (preradba sonat ine za klavir, 1915), 1931;
Magyar paraszt dalok (Madarske sel jake pjesme) za orkest ar, 1933 (preradba
9 pjesama od Petnaest madarskih sel jakih pjesama za klavir, 191417); Hdrom
csi kmegyei nepdal (Tri narodne pjesme iz pokrajine Csik) za klavir, 1907; Ket
romdn tane (Dva rumunjska pl esa) za klavir, op 8a, 190910 (prer. za orkest ar
L. Weimer, 1939); Tizenot magyar parasztdal (Petnaest madarskih seljakih
pjesama) za klavir, 191417 (devet kompozicija prer. za orkestar u Madarskim
sel jakim pjesmama, 1933); 3 magyar nepdal (3 madarske narodne mel odije)
za klavir, 191417; Romdn nepi tdncok (Rumunjski narodni plesovi) za kl avir,
1915 (prer. za komorni orkestar 1917;) Roman kolinda-dallamok (Rumunjski
napjevi koleda) za klavir, 1915; Magyar nepdalok (Madarske narodne pjesme)
za glas i orkestar, 1933 (preradba 1, 2, 10, u i 14 iz Dvadeset madar skih na
rodnih pjesama za glas i klavir, 1929); Szlovdk nepdalok (Slovake narodne pjesme)
za mjeoviti zbor i klavir, 1917; Negy regi magyar nepdal (et iri stare madar
ske narodne pjesme) za muki zbor, 1912; Ket romdn nepdal (2 rumunjske narodne
pjesme) za enski zbor, 1915; Szl ovdk nepdalok (Sl ovake narodne pjesme)
za muki zbor, 1917; Magyar nepdalok (Madarske narodne pjesme) za mjeoviti
zbor, 1913; 2j ket - es haromszolamu noi kar es gyert nekkar (27 dvoglasnih i tro
glasnih enskih i djejih zborova), 1935 (br. 1, 2, 7, 11 i 12 uz pratnju komornog
orkestra); Szekely dalok (Sekel jske pjesme) za muki zbor, 1932. Za glas i klavir:
Magvar nepdalok (Madarske narodne pjesme; 20 pjesama, od toga pol ovica
obradbe Z. Kodal ya), 1906 (revizija 1938); 9 Romdn nepdal (Devet rumunjskih
narodnih pjesama), 1915; Nyolc magyar nepdal (Osam madarskih narodnih
pjesama), 190717; Fali m (Na selu)f 5 sl ovakih narodnih pjesama, 1924 (br.
35 prer. za 4 il i 8 enskih gl asova i komorni orkest ar, 1926); Husz magyar
nepdal (Dvadsset madarskih narodnih pjesama), 4 sv., 1929 (br. 1, 2, 10, 11 i 14
prer. za gias i orkest ar, 1933); A f erj keserve (Jadi supruga), ukrajinska narodna
melodija, 1945. Izdanja. Folklorne zbirke: Cdntece popolare romdnesti din
comitatul Bihor (Rumunjske narodne pjesme bihorskog okruga), 1913 (371
melodija); Erdelyi magyarsdg. Nepdalok (Erdeljsko madarstvo. Narodne pjesme),
1923 (150 melodija, u suradnji sa Z. Kodal yem); Die Volksmusik der Rumanen
von Maramures, 1923 (339 melodija); A Magyar nepdal (Madarska narodna
pjesma), 1924 (320 melodija); Nepzenenk es a szomszed nepek nepzeneje (Naa
narodna muzika i narodna muzika susjednih naroda), 1934 (127 melodija); Die
Melodien der rumdnischen Colinde, 1935 (484 melodije); Serbo-Croatian Fol ksongs
(u suradnji sa A. B. Lordom, tekstovi i transkripcije 75 narodnih pjesama iz
zbirke Mil mana Parryja i morfologija srpsko-hr vatskih narodnih melodija), 1951.
U seriji Corpus musicae popularis Hungaricae (madarske pjesme sabrane zajedno
sa Z. Kodalyem): I, Gyermekjdtekok (Djeje igre), 1952; I I , Jel es napok
(Blagdani), 1953 (obje red. Gy. Kerenyi); III, Lakodalom (Svatovi), 195556
(red. L. Kiss); IV, Pdrositok, 1959 (red. Gy. Kerenyi) i V, Si ratok (Tual jke),
1964 (red. L. Kiss i B. Rajeczki). SPISI: Oni let rajz; i rdsok a zenerb'l
(Autobiografija; spisi o muzici), 1946; Bartk vdlogatott zenei i rdsai (Bartokovi
odabrani spisi o muzici), 1948 (sastavio A. Sz61l6sy, uvod i komentar B.Szabol csi);
Bart k Bela vdlogatott i rdsai (Odabrani spisi Bele Bart ka), 1956 (u redakciji A.
Sz6116ssyja sa cjelokupnim popisom djel a). Pisma i rukopisi: Bartk Bela
{level ek, fenykepek, kizi ratok, kott dk), (B. B., pisma, fotografije, rukopisi, note;
sastavio J. Demeny), 1948 ; Bartk Bela levelei (Pisma B. Bartka), 3 sv.: I,
Romdni ai levelek (sabrao V. Cosma); II, Csehszlovdkiai levelek (sabrao L. Burlas) i
I I I , Magyarotszdgi levelek (sabrao J. Demeny), 1955; Bela Bartk: Scritti sulla
mui ca popolare (obj. D. Carpitella), 1955; Bartk Brevidrium (pisma, spisi,
dokument i; sabrao J. Ujfalussy), 1958; Bela Bartk: Ausgezodhlte Bri efe (sabrao i
izd. J. Demenyi), 1960.
LIT.: C. Gray, Bela Bartok, The Sackbut, 1920. Z. Koddly, Bela Bart6k,
RM, 1921. Musikbl at t er des Anbruch, 1921, 5 ( broj posveen Bart ku,
sadri i autobiografiju). M. D. Calvocoressi, Bela Bartk, An introduetion,
Monthly Musical Record, 1922. A. Coeuroy, Bela Bartok and t he Bal kans,
New York 1922. E. von der Nilll , Zur Kompositionstechnik Bart oks, Musik-
bl atter des Anbruch, 1928. Ist i , Bela Bart ok, Ein Beit rag zur Morphologie
der neuen Musik, Hal le 1930. E. Haraszti , Bela Bartk, His Life and His
Works, Pari 1938. Isti , La Musique de ehambre de Bela Bart ok, RM, 1930.
G. Abraham. The Bartok of the Quartet s, Music & Lett ers, 1935, 4- -D-
Bart ha, Die neue musi'<:wissenschaftl iche Forschung in Ungarn, AFMF, 1937.
Magyar Zenei Szemle, april 1941 (broj posveen Bartoku, s popisom djela).
M. Sei ber, The St ring Quart ets of Bel a Bartok, London 1945 (njem. prijevod
Bonn 1955). O. Gombosi , Bela Bart ok, MQ, 1946, 1. J. Wei ssmann, Bel a
Bart k. An Est imate, Music Review, 1946. G. Brel et, Bela Bart ok, Musique
savante et musique populaire, Contrepoints, 1946. J. Demeny, Bartk, Budapest
1946. C. Mason, Bel a Bartk, Our Time, 1947. R. Leibozuitz, Bela Bartk,
ou la possibilit e de compromis, Les Temps Modernes, 1947. G. Ldng, Bartk
eletees miivei (Bartokov ivot i djela), Budapest 1947. Z. Koddl y, Bart k Bela
az, ember , (B. B. ovjek), Zenei Szemle, 1947. J. Demeny, Bart k elet e es
muvei, Budapest 1948.A. Molndry Bartk muveszet e (Bart kova umjetnost ),
Budapest 1948. C. Brai lou, Bel a Bart k fol klorist e, SMZ, 1948. Zenei
Szemle, decembar 1948 (broj posveen Bart ku; sadrava popis cjel okupne
l iterature o Bart6ku na stranim jezicima). 5. Moreux, Bela Bartk, Pari 1949
(novo proireno izd. 1955; njem. prijevod Ziirich i Freiburg i Br . 1950; engl .
prijevod London 1953). Mel os, 1949, 56 (brojevi posveeni Bart ku).
Tempo, r94950 (brojevi posveeni Bart oku). D. Bart ha, Bela Bart k,
MGG, I, 1951. Bel a Bartok, A Memor ial Review, London 1950 (s bibliogra
fijom). Bela Bart ok. L'Homme et l 'oeuvre, RM, 1950 ( zbornik koji sadrava
20 studija). B, Rondi , Bartk, Roma 1950. C. Mason, Bart ok t hrough his
quartet s, The Monthly Musical Record, 1950. Isti , Bela Bartk and Fol ksong,
The Music Review 1950. Z. Koddl y, A fol klorista Bartok (B. folklorista), Uj
Zenei Szeml e, 1950. M, Mi l a, La Natura e il mistero nell 'arte di Bela Bart k,
RAM, 1951 (novo proireno izd. 1965). H. U. Engelmann, Bel a Bart ks
Mikrokosmos. Versuch einer Typologie Neuer Musik, Wiirzburg 1953. H.
St evens, The Life and Music of Bel a Bart6k, New York 1953 (s opirnom bibl io
grafijom). J, Uhde, Bartks Mikrokosmos. Spielanweisungen und Erlaute-
rungen. Eine Einfuhrung in das Werk und seine padagogischen Absichten, Regens-
burg 1954. Musik der Zeit (izdava H. Lindlar), Bonn 1953 i 1954, 3 i 9 (dva
sveska posveena Bartoku). P. Bingulac, Bela Bartk, Savremeni akordi, 1954,
1112. E. Doflei n, Bela Bart ks Komposit ionen fur die Musikpadagogik,
Musik im Unterricht, 1955. La Revue Musical e, 1955, 224 (broj posveen
Bartoku). M. F. Wal kery Themat ic, Formal and Tonal Structure of t he Bartk
St ring Quart ets, Ann Arbor 1955. E. Lendvai , Bartk st il usa, Budapest 1955.
R. Trai mer, Bel a Bartks Komposit ionst echnik, dargest ellt an seinen sechs
St reichquartetten (disertacija), Regensburg 1956. Bartk, Sa vie et son oeuvre
(zbornik u redakciji B. Szabolcsija), Budapest 1956. E. Doflein, Bartoks letzte
Lebensjahre, Mersmann-Festschrift, Kassel 1957. W. Rei ch (izdava), Bel a
Bart ok, Eigene Schriften und Erinnerungen der Freunde, Basel i Stuttgart 1958.
L. Podor i B. Szabolcsi , Bela Bart oks Weg und Wer k, Schriften und Briefe,
Leipzig 1958. >. Jaki, Bel a Bartk kao drut veno-politiki radnik i borac,
Zvuk, 1960, 3738. B. Szabolcsi, Bela Bartk, Leben und Werk, Leipzig 1961.
P. Citron, Bartk, Pari 1963. D. DUl e (izdava), Documenta Bart okiana,
I, 1963, I I, 1965. W. Rudzinski, Warsztat kompozytorski B. B., Krakow 1964.
J- Ujf alussy, Bart k Bel a, Budapest 1965. B. A.
BARTOLETTI, Bruno, talijanski dirigent (esto Fiorentino,
10. VI 1926 ). Muziku uio na Konzervatoriju u Firenci. Sa-
mostalnom dirigentskom aktivnou zapoeo 1953 na tamonjem
Gradskom kazalitu, odakle je ubrzo preao na druge ugledne
operne kue u domovini i inozemstvu. God. 195764 stalni
dirigent orkestra na Maggio Musicale fiorentino i istodobno di-
rektor Talijanske opere u Kobenhavnu (195760), 196465 ^na
istom poloaju u Chicagu i od 1965 stalni dirigent Rimske opere.
BARTOLINO DA PADOVA, talijanski kompozitor (Padova,
XIV st.). Redovnik, karmelianin. Djelovao izmeu 1380 i 1410.
Pripada posljednjoj generaciji muziara trecenta i zastupa sje-
vernotalijanski smjer Ars novae. Sauvano je 27 njegovih 2-glasnih
ballata i 11 madrigala. Od toga je samo manji dio komponiran na
ljubavnu liriku, a veina na stihove (uglavnom anonimne) po-
litikog ili moralizatorskog sadraja. Iz aluzija se dade zaklju-
iti da je B. bio dvorski muziar. Sva su sauvana djela (izuzev
jedne ballate) sabrana u kodeksu Squarcialupi u Firenci (novo
izd. obj. I. Wolf
3
1955), to pot vruje pretpostavku da je B.
imao veze s Toskanom i da je u pratnji prognanih gospodara
Padove obitelji Carrara boravio neko vrijeme u Firenci.
Meutim, Bartolinov se vieglasni stil znatno razlikuje od stila
njegovih toskanskih suvremenika. Sudei po sklonosti vieglasju
za 2 dionice vokalnog karaktera i po starijem tipu notacije on je
vjeran talijanskoj tradiciji; ali iscjepkanost melodijske linije i este
ritmike promjene i sinkopiranje ukazuju na francuske utjecaje.
144 BARTOLINO DA PADOVA BAS

LIT. : J. Wolf, Geschicht e der Mensuralnotat ion (3 sv.), Leipzig 1904 (s
popisom djela i 4 kompozicije). S. Debenedetti, II Sollazzo di S. Prodenzani,
Torino 1922. E. Li Gotti , La Poesia musicale it aliana del secolo XIV, Paler-
mo 1944. A
y
. Pirrott a i E. Li Gotti , II Codice di Lucca, Muica Discipl ina,
194951, IIIV. F. Ghi si , Bartol ino da Padua, MGG, I, 1951. K. von
Fischer, Studien zur ital ienischen Musik des Trecento und friihen Quattrocento,
Bern 1956. Isti , Drei unbekannte Werke von Jacopo da Bol ogna und Barto-
lino da Padua, u Miscelanea en Homenaje a Monsertor H. Angl es, I, Barcell ona
195861. N. Goldi ne, Fra Bartolino da Padova, Musicien de Cour, AML,
196263.
BARTOLUCCI, Domenico, talijanski kompozitor i zborovoa
(Borgo San Lorenzo, Firenca, 7. V 1917 ). Sveenik; muziku
uio u Firenci (V. Frazzi), na Papinskom institutu za muziku u
Rimu (C. Dobici) i kod I. Pizzettija. Bio je orgulja i kapelnik
katedrale u Firenci, od 1947 djeluje u Rimu kao crkveni dirigent
(Sta Maria Maggiore, Sikstinska kapela) i profesor na Institutu za
crkvenu muziku. Sa zborom Cantori romani di muica sacra
nastupao u Italiji i inozemstvu. lan je akademije Santa Cecilia.
DJELA: Concerto rustico za orkestar; koncert za klavir i orkestar. Kla-
vir ski t r io. VOKALNA. Or at orij i : La Nat i vi ta; Le s ett e parol e; Pet rus;
L'Ascensione, 1953; Gloriosi princi pes, 1960. CRKVENA. Mise: Mi ssa As-
sutnptionis; Missa Ave Mari Stella i dr. Requi em; Magni fi cat; Baptisma za sole,
zbor, orgul je i orkestar, 1947; psal mi; himne.
BARTOSCH, Josef, austrijski muziki pedagog (Tepl,
eka, 22. XI 1879 ). Na Bekom konzervatoriju studirao or-
gulje (F. Schiitz) i kompoziciju (R. Fuchs, F. Schmidt). U Beu
je 190345 predavao muziku u zavodu za odgoj slijepih, a od
1911 i na uiteljskoj koli. Bio je i dirigent raznih crkvenih zbo-
rova.
DJELA: Der Musi kunterricht an der Blindenschule, A. Mells, Der Blinden-
unterricht, 1910; Di e beruflichen Verhaltnisse der in Wi en lebenden Blinden,
Reform des Musi kunterrichts i n Bli ndenanst alt en, Der Bl indenfreund, 1912;
Blinde Organisten; Zur Fortbildung der blinden Musiker, Zeit schrift fiir das
Blindenwesen, 1919. Violinska kola Ich bin ein Musi kant (6 sv.), od 1934
nadal je.
BARTO, Frantiek, eki filolog i folklorist (Mlatcova
kod Zlina, 16. III 1837 11. VI 1906). Nakon dovrenog stu-
dija na Univerzitetu u Beu, srednjokolski profesor u Stranici,
Olomoucu, Teinu i Brnu. U toku dugogodinjih putovanja po
Moravskoj, skupljao narodne pjesme, biljeio njihove napjeve i
izdao nekoliko zbirka. Suraivao je sa L. Janaekom. U sreditu
njegovih filolokih istraivanja bila je dijalektologija.
DJELA. Folklorne rasprave; Lid a narod, 2 sv., 1883 i 1885; Nae dlti , 1888
( I I I izd. 1949); Moravski ' lid, 1892; Moravska svatba, 1892; Deset rozprav
lidopisnych, 1906. Zbirke narodnih napjeva; Antologie z nar. pisni eskoslovan-
skych, 1873; Nove ndr. pisne moravske s ndpevy, I. sv. 1882; II i III sv. s L.
Janaekom 1889 i 190001; Kyti ce z ndr. pi sni moravskych (sa L. Janaekom),
1892. kolska pjesmarica Sto lidovych pisni eskoslovanskych, 1903.
LIT. : J. Bart ocha, Z pameti a i vota Fr. Bartoe, 1907. T. Strahova,
Frantiek Bart o a Leo Janaek, vzajemna korespondence, Gotwaldov 1957.
BARTO, Jan Zdenk, eki kompozitor (Dviir Kralove
nad Labem, 4. VI 1908 ). Violinu uio privatno i od 1928
djelovao kao orkestralni muziar u domovini i inozemstvu, a
zatim 1939 zavrio studij kompozicije na Konzervatoriju (O. in)
i 1943 na Majstorskoj koli (J. Kfika) u Pragu. Profesor je kom-
pozicije na Prakom konzervatoriju. Prouavao metode muzikog
odgoja; zalagao se za razvijanje muzikog talenta kod djece. U
svojim kompozicijama inspirira se suvremenim zbivanjem u
svojoj zemlji. Muziki mu se govor odlikuje konciznou i dopad-
ljivou.
DJELA. ORKESTRALNA. Tr i simfoni je: I, 1952; I I , za komorni or-
kestar, 1956 i I I I , 1960. Tri simfonijske pjesme, 1945, 1958 i 1961; uvertire Rudy
prapor, 1953 i Promenddni 1956. Suite Studentska za gudae, 1941 i Fronta, 1950. 2
Feuihons, 1935; koncert za violu i inst rumentalni sastav, 1963; koncert za obou
i gudae, 1962; Concerto da camera za obou i gudae, 1963; Concertino za fagot
i orkestar, 1943; Suite concertante za violu, kontrabas i 9 duhakih inst rumenata.
Za violinu i orkestar; Romanca, 1937; Rondo, 1937 i Dumka, 1948. Za violonelo
i orkestar; Elegija, 1947; Serenada, 1949 i Capriccio, 1956. KOMORNA: devet
gudakih kvart eta, 194662; 3 duhaka kvintet a, 194663; trio za viol inu,
violu i harfu, 1961; Nonet, 1939; Divertimento za 9 duhakih instrumenata, 1957;
sonata za kontrabas i klavir, 1962; preludij za flautu i klavir, 1963.
KLAVIRSKA: sonat a, 1955; Sonat a gi ocos a, 1959; Lyri chi scl ny, 1945.
DRAMSKA: opere Prokleti' zdmek, 1951 i Utok na nebe, 1955. Tri baleta;
Hanuman, 1941; Mirella, 1956 i II re del maneggio, 1963. Operete; igrokazi;
muzike komedije; scenska i fil mska muzika. VOKALNA. Kant ate: Kmot r
Vdna, 1940; Beec mi ru, 1948; Krasna zeme, 1949; V mi ru i t , 1951 i dr.
Zborovi; solo-pjesme.
BARTO, Josef, eki kompozitor (Brezove Horv, 29. X
1861 Pfibram, 14. I 1924). Uitelj i muziki kritiar u Pfibramu,
pridonio razvoju muzikog ivota toga grada.
DJELA. KOMORNA: tri gudaka kvarteta; 3 klavirska trija; 2 kl avirska
kvint eta; sonate za violinu i klavir; sonate za viol u i klavir. KLAVIRSKA:
sonata u Es-duru, Sckerza; Idi le; Kaleidoskop, Impromptu i dr. Melodrame
Bal ada 0 ml aem mni chu i Honza a smrt. VOKALNA: kantate Smrt i Tri
husari; zborovi; solo-pjesme.
BARTO, Josef, eki muziki pisac (Vvsoke Myto, 4. III
1887 PrahaVrovice, 27. X 1952). Zavrio Orguljaku kolu
i Filozofski fakultet u Pragu (O. Hostinsky, Z. Nejedly) i pohaao
predavanja na parikoj Sorbonnei (R. Rolland, H. Bergson). Gimna-
zijski profesor u Pragu, djelovao je i kao kritiar u listovima Prager
Presse (192138), Narodni Prdce (193945), Pravo Udu (194548)
i dr.
DJELA (izbor). Biografije: Antoni n Dvorak, 1914; Zdeni k Fibic
Josef Bohuslav Foerster, 1923; O B. Smetanovi, 1929; Karei Burian, 19'
kar Jeremi d, 1942 i dr. Rasprave i st udije; Jak naslouchati hudbe,
izd. 1921); O proudech v soudobe hudbe, 1924; Dejiny Prai skiho Hlah*

T
936, 1936; Prozatimnidivadlo ajeho opera, 1938; Z deniku B. Smeta}
LIT. : F. M. Bart o, Z kronikv Bart oova rodu, 1938. F. Pat
Barto k edesat ce, Vestnik Musej. spolku Rakovnika, 1947.
BARTO, Josef, eki kompozitor i dirigent (Nova
10. II 1902 ). Studij kompozicije zavrio na majstorske
Konzervatorija u Pragu (V. Novak), a zatim se usavrav;
V. d'Indvja na Scholi cantorum u Parizu. Muziku karijt
poeo kao zborovoa i korepetitor opere u Olomoucu 1
od 1939, s prekidima, profesor je Konzervatorija u Pragu,
pao je i kao pijanist u komornim sastavima.
DJELA. ORKESTRALNA: Pastoralni sui ta, 1927; Suita ve st ari 1
95 7> Concertino za akordeon i gudaki orkestar, 1958. KOMORh
virski trio, 1932. Za duhaki kvintet : Studentska serendda, 1950; Pod *
1952; V Podkrkonoi, 1955. Sonatina za violinu i klavir, 1928; sonat
viol ine, 1941. KLAVIRSKA: Inti mni skl adby, 1923; Podzimni dn_
Tema con variazioni, 1925 (takoer i uz orkestralnu pratnju); Mala suit
Tri sonatiny, 1943; Cestou, 1945. Opera Rebelove, 1955. VOK
Kantate: Balada junaka, 1935; Missa brevis (Kantdta o nadeji a vire
Nezndmv vojin, 1940; Katinka, 1942 i Pisen domovi ny, 1951. Zborom -
pjesme i dr. Sastavio popis djela ekih kompozitora u bibliotekama
vator ija i Vel ike opere u Parizu.
BARVIK, Miroslav, eki kompozitor i muziki 1
(Luice, Moravska, 14. IX 1919 ). Kompoziciju i muzik
studirao u Brnu i Pragu. Od 1942 predavao na Muzike
u Moravskoj Ostravi, 194547 na Konzervatoriju u Bri
1948 profesor je Konzervatorija u Pragu. God. 194957 n
kritiar asopisa Hudebni rozhledy.
DJELA. ORKESTRALNA: si mfonija, 1947; si mfonijet a za or
orgul je O i vote, lasce a smrti , 1942; Serenada za gudae, 1941; 2 plesi
195152; rapsodija Di mitrov, 1952. KOMORNA: dva gudaka 1
1941 i 1942; klavirski trio, 1940; sonata za violonelo i klavir, 1940; s
viol onelo solo, 1943; sonatina za obou i kl avir, 1956. KLAVIRSKA
Li di ce, 1943; 3 sonat ine, 1944 i dr. DRAMSKA: opera 1944 ( Par
1960. Scenska muzika za drame; muzika za radio i televiziju; fil mska
VOKALNA: vie kant ata; solo-pjesme; zborovi; borbene pjesme.
Zdkl. nauka 0 hudbe, 1945; Chci umet modulovat , 1947; Problem es*
hodnoceni hudby, 1948; Pfehled hud. akustiky, 1949; Hudebnikova cesta d<
1954; Milan Harata, 1956; studije; lanci; kritike.
BARVINSKI, Vasilije Aleksandrovi, ukrajinski k
zitor i pijanist (Tarnopol, 20. II 1888 Lavov, 9. VI
Kompoziciju studirao u Lavovu i Pragu (V. Novak). God.
39 direktor Muzikog instituta i 193948 profesor klavira
pozicije na Konzervatoriju u Lavovu. Svestran umjetnik
odigrao vanu ulogu u razvoju muzike kulture zapadne Uk
DJELA: koncert za klavir i orkest ar, 1937; Ukrajinska rapsodi ja :
star , 1911. KOAi ORNA: gudaki kvint et i sekstet; kompozicije za
i klavir, za violonelo i klavir i dr. KLAVIRSKA: sonata;
Ukraji nsk 9 preludi ja, cikl us Ljubav. VOKALNA. Za zbor i
orkestar; Zavje, Pjesma 0 domovini, 1940 i dr. Za glas i orkestar; Nokturno,
1933; Portret 1947; zborovi; romanse. Obrade narodnih napjeva.
BARYLLI, Walter, austrijski violinist (Be, 16. VI 19:
Uenik Muzike akademije u Beu, studirao jo kod F. von F
u Miinchenu. Ve 1938 violinist Bekih filharmoniara i
njihov koncertni majstor. God. 1944 osnovao Quartetto I
danas u sastavu B., O. Strasser, R. Streng i K. Krotschak.
BARYPHONUS, Henricus (pravo ime Heinrich i
grop), njemaki muziki teoretiar i kompozitor (Wernig
Saska, 17. IX 1581 Quedlinburg, 13. I 1655). Uio u roi
gradu, po svoj prilici kod kantora I. Krtigera i orguljaa P.B<
God. 1603 pohaao Univerzitet u Helmstedtu, zatim je oc
do kraja ivota nastavnik (1606 vice-direktor) i kantor u Qi
burgu. Bio je povezan s istaknutim njemakim muzikim lin
svojega doba: s Praetoriusom (koji u Syntagma musicum 1
16 njegovih izgubljenih traktata), Schiitzom, Scheidtom,
siusom. Kao teoretiar pripada grupi njemakih autora (Cal
J. Kriiger, Lippius i dr.) koji su, oslanjajui se na Zarlinovc
htitulioni Harmonine (1558), presadili, u ranom XVII
Njemaku njegovo nauavanje i posredovali izmeu s
kontrapunktikog i novijeg, primarno harmonijskog poi
muzike. Znaajno je da B. razlikuje harmonijski trozvuk
harmonica) dura i mola i da se zalae za komponiranje na 1
generalbasa.
DJELA. Kompozicije: Mel os genethhacut n oder Wei henacht Gesc
6 Stimmen gesatzt, 1609; duhovni koncert Wir glduben an einen Gott za
i b. c, 1637. SPISI: sauvan: Pleiades musicae quae in certas sectione
butae precipuas quaestiones musicas discutiunt, 1615. Izgubljeni: Isagoge
1609; Ars canendi aphorismis sucei nelis descripta, 1620; Institutiones Mus
ricae, 1620 i dr.
LIT.: E. Jacobs, Zwei harzisehe Musikt heoretiker des 16. und i ~
hunderts, VFMW, 1890. Isti , H. Pipegrop (Barvphonus), ibid., 1891.
Noch einmal Pipegrop Barvphonus, ibid., 1892. Ph. Spitta, Ein Weih
gesang des Heinrich Barvphonus, ibid., 1893. A. Adri o, Henricus Bary]
MGG, I, 1951.
BARZELETTA -> Frottola
BAS (gr. pam; t emelj, baza, l at. bassus; engl. bass ;
basse, njem. Bass, tal. basso), r. najdublji muki glas. Prema O]
BAS BASETNI ROG 145

razlikuju se visoki i duboki bas; visoki b. (tal. basso ili basso cantante,
franc. basse chantante ili basse noble, engl. singing bass) javlja se ee
pa se zbog toga smatra normalnim oblikom basa; opseg ima
E d
1
ili kod pjevaa solista Ef
l
to je gotovo identino s
opsegom bas-baritona. Duboki b. (tal. basso profondo, franc. basse
profonde, engl. deep bass) ima opseg od D ili C do d
1
ili es
1
. U i-
tavom svom rasponu b. ima samo grudni registar. Meutim, kao
to ostali glasovi mogu pomou falseta proiriti opseg u visinu,
tako b. moe proizvesti duboke tonove, koji su ispod prirodne
fizioloke granice; to se postizava upotrebom grlenog registra (tzv.
uplji bas) i potpunim oputanjem glasnica, a rezultat su tonovi
donje oktave ili duodecime, promukla, hrapava zvuka, poneto
nalik na zvuk orgulja. Ovakav uplji b. rijetko se primjenjuje kod
umjetnikog pjevanja; rado su ga upotrebljavali ruski zborski
pjevai, da pojaaju dojam neobino dubokog basa koji je kod njih
i inae est.
Naziv b. pojavio se prvi put oko 1450, kada se u vieglasju
contratenor razdvojio na contratenor altus i contratenor bassus
ili samo bassus (takoer i basis, ili fundamentuni). Ranije, u jedno-
glasnoj i vieglasnoj srednjovjekovnoj i ranorenesansnoj muzici,
rijetko se iskoritavao stvarni glasovni opseg basa; donja granica
gotovo je redovito sezala do c, a iznimno se sputala na A, G
ili F. Gregorijanski napjevi veinom su se kretali u opsegu bari-
tona. Dublji glasovni registri javljaju se uestalije u vieglasnim
kompozicijama po prilici od sredine XV st., istodobno kada je
uveden i termin bas. A sva irina i raznolinost oblikovanja basov-
skih vokalnih partija otkriva se tek u doba baroka, osobito s djelima
J. S. Bacha i Handela. U operu b. uvodi C. Monteverdi stvorivi
partijom Seneke (Incoronazione di Poppea) jednu od najznaaj-
nijih basovskih uloga operne muzike uope. Meutim, veu
vanost dobiva b. u operi od XVIII st. nadalje; otada se u scenskoj
praksi javljaju dva karakterno razliita tipa basa: herojski ili ozbiljni b.
(tal. basso serio) i komini ili bas buffo (tal. basso buffo). Herojski b.
treba da ima puni, snani glas i veliku dubinu, a predstavlja
najee majestetine ili mudre likove sveenika, vladara i si.;
to su npr. vrhovni sveenici u Gluckovim operama Ifigenija na
Tauridi i Ifigenija u Aulidi, Sarastro u Mozartovoj arobnoj
fruli, Boris Godunov u istoimenoj operi M. P. Musorgskog te
gotovo sve basovske uloge u operama Verdija (Filip II u Don
Carlosu, Sveenik u Aidi) i Wagnera (Wotan u Walkiiri). Za
bas buffo vanija je sonornost glasa, tehniki bravurozna dekla-
macija i sposobnost glasovne karakterizacije u scenskoj interpre-
taciji mahom kominih likova i aljivdija kao to su: Osmin i
Leporello u Mozartovim operama Otmica iz Seraja i Don Giovanni,
Don Bartolo u Rossinijevu Seviljskom brijau, Falstaffu istoimenoj
Verdijevoj operi i Ochs von Lerchenau u Straussovu Rosenkavalieru.
2. Kao kompozicijsko-tehniki pojam b. je najdublja dionica
bilo vokalnog bilo instrumentalnog djela, dionica koja ima funkciju
harmonijskog temelja i, redovito, odluujuu vanost za harmonijski
tok bez obzira na to, radi li se o kompoziciji graenoj prema
naelima funkcionalne ili nefunkcionalne harmonije. Znaenje
basa, odnosno temeljne dionice, moe pripasti nekom drugom
realno viem glasu ako mu je povjerena najdublja dionica. Tako
je npr. u srednjovjekovnoj polifoniji i u ranorenesansnom troglasju
funkciju basove dionice imao tenor ili contratenor. S prelaskom
na etvoroglasje (II polovina XV st.) zapoinje povijest basa de
nomine. Prve upute za voenje basove dionice potjeu od Guilel-
musa Monachusa (oko 1480). Karakter harmonijskog fundamenta
dobiva b. u doba renesanse i to izrazitije u talijanskim, akordiki
graenim oblicima kao to su frottola, villanella, balletto, nego
u polifonikoj a-cappella muzici gdje se teilo za jednakopravnou
glasova. U XVI st. uvodi se kod viezbornih kompozicija praksa
ekscerpiranja najdubljih glasova svakog pojedinog zbora u posebnu
dionicu namijenjenu orguljau basso pro organo ili basso se-
guente. To je pretea ili rani oblik ~> bassa continua. U doba baroka,
nazvanog i razdobljem generalbasa, b. dobiva primat nad ostalim
glasovima te kao dionica koja nosi i vodi harmonijsko kretanje
poprima izrazito instrumentalno oblije. Takav instrumentalni
-* generalbas izvodio se na tzv. fundamentskim instrumentima
(orgulje, embalo, lutnja, itd.) ili na instrumentima basovskog i
kontrabasovskog registra koji su se od kasnog XVI st. nadalje
osobito rairili. U XVII st. razlikuje se vie vrsta basova: prema
poloaju (i kljuu) bassus rectus, major (vii b.), minor (dublji
b.) i bassett; prema vrsti i nainu kretanja basso -* ostinato,
figuriram b., leei b. (pedalni ton i si.) ili hodajui b.; prema
koncertantnom stilu basso concertante i -> basso ripieno. U muzici
druge polovine XVIII st. i ranog XIX st., zasnovanoj na
funkcionalnoj harmoniji i koncipiranoj prema gornjem, melo-
dijskom glasu, b. najee slui za naglaivanje harmonijskih
teita ili izvodi figuraciju harmonije, nerijetko u obliku formula kao
to su -> albertinski basovi ili -* murky. U kasnom XIX st., b. dobiva
ponovo ulogu melodijski nezavisnog, samostalno
oblikovanog temeljnog glasa, poevi od Brahmsa koji namjesto
dotada karakteristinih kvint nih i kvartnih pomaka esto vodi b.
u sekundama. Istodobno se ponovno vie upotrebljavaju ostinatni
i pedalni bas ije se konstruktivne mogunosti osobito iskoriuju
od prvih decenija XX st. (neoklasika, neobarok). Ali atonalna mu-
zika izbjegava davanje prednosti kako pojedinom tonu ili zvuku
tako i pojedinom glasu (dionici).
3. U sloenicama uz imena instrumenata b. oznauje onaj
tip u obitelji nekog instrumenta koji je najvei i ima najdublji
registar. U XVXVI st. gotovo svaki instrument ima svoju ba-
sovsku varijantu, a u obitelji viola postojalo je po nekoliko takvih
varijanata (b. viola da braccio, mala bas viola da gamba, velika bas
viola, contrabasso da viola ili tzv. violone), iz kojih su se kasnije
razvili violonelo i kontrabas. Veina tih instrumenata iezla je
iz prakse u toku XVII i XVIII st. Danas se od basovskih instru
menata upotrebljavaju: bas-klarinet, bas-trombon, basova trublja,
bas-saksofon i bas-trublja. U njemakoj terminologiji b. je i danas
skraeni naziv za kontrabas.
4. U instrumentalnim partiturama barokne i klasine muzike
izraz bassi esto se upotrebljavao za oznaivanje dionice violon
ela i kontrabasa; ta se dionica notirala na jednom crtovlju, a na
kontrabasu je zvuala za oktavu dublje.
5. Duboki, obino pedalni 16' i 32' registri na orguljama od
kojih su najpoznatiji: subbas i majorbas.
LIT. : M. Praet ori us, Synt agma musicum, II i III, Wol fenbut t cl 1618 i
1619 (novo izd., W. Gurl itt, Documenta musicologica I, 195859). Al .
Schnei der, Die Anfange des Kasso cont inuo, Leipzig 1918. C. Sachs, Geist
und Werden der Musikinstrument e, Berl in 1929. M. Kunath, Die Charakt e-
rologie der stimmlichen Einheiten in der Oper, ZFMW, 192526. L. Nozuak,
Grundzl ige einer Geschicht e des Basso ost inat o, VX' ien 1932. H. J. Moser,
Aus der Geschicht e der deutschen Gesangskunst , PJB, 1939. F. Schemi nzky,
Die Welt des Schalles, Salzburg 1943. F. Hamel, Die Schwankungen des
St immt ones, Deutsche Musikkultur, 1944. K, GudevAll, Bass, MGG, I, 1951.
R. Celletti , II burTo e la tradizione melodrammatica, Muica d'cggi, 1959, 2.
I. Ac.
BAS, Giulio, talijanski muziki teoretiar, kompozitor i
orgulja (Venecija, 21. IV 1874 Vobbia kraj Genove, 27. VII
1929). U Munchenu studirao kompoziciju kod J. Rheinbergera,
a u Veneciji orgulje kod M. E. Bossija. Bio je crkveni zborovoa
i orgulja u Veneciji (190103), Teanu (Caserta) i Rimu. God.
190815 predavao je historiju muzike i gregorijansko pjevanje
na Konzervatoriju u Milanu.
DJELA: Sonata breve za viol inu i klavir, 1922. Za or gulje: sonat a, 1910;
6 kompozicija, 1913; 16 Preludi corali figurati, 1920. Mi ssa secunda (3-gl.) uz
orgul je; mot et i; himni; ofertoriji SPISI: Nozi oni di cant o gregori ano,
1904 (kasnije proireno l iteraturom pod naslovom Manuale di canto gregoriano,
1910); Attraverso i manoscri tti. St udio su una cadenza delVottavo modo di Dom
A. Mocquereau.. ., 1904; Ryt hme gregori en. Les Theori es de Soles mes et Dom
T. A. Burge, 1906; Metodo per Vaccompagnamento del canto gregoriano e per la
composizione negli 8 modi, 1920; Trattato di forma musicale, 192022; Trattato
d'armoni a, 192425; Manuale di canto ambrosiano, 1929. Harmonizirao je
gregorijanske napjeve i redigirao neka izdanja benediktinaca iz Solesmesa (Pa-
Uographi e musicale, VII sv., 1901), zatim Repertorio di melodie gregoriane tra-
scritte ed accompagnate con organo ed armonium; Commune sanctorum ; Gradualia...
in cantu simplici et cantu ecclesiarum Ambrosianae, Aquileiensis, Graecae et Mo~
zarabiae, 1910.
BAS-DESSUS, francuski naziv za duboki sopran (-> Mezzo-
sopran).
BASETNI ROG (engl. basset-horn, franc. cor de basset, njem.
Bassetthorn, tal. corno di bassetto ili clarone), vrsta klarineta koji zvui
za kvintu ili sekstu nie od alt-klarineta, dakle alt--klarinet in F ili in
Es. etiri posebna poklopca
(Bassett--Klappen) omoguuju
daljnje proirenje opsega u
dubljinu za veliku tercu. Opseg
basetnog roga in F je: Ff
3

(biljei se za kvintu vie).
Instrument je prvi konstruirao
oko 1770 vjerojatno Mayr-hofer u
Passauu, a kasnije su ga
usavravali Th. Lotz u
Bratislavi, A. i J. Stadler u
Beu, I. Miiller i dr. B. r. je bio
svinut u obliku polumjeseca, a
cijev od izdubljena drva u dva
dijela bila je slijepljena i
presvuena koom (otuda i
najstariji naziv Krummhorn). Vrlo
je rairen bio kasniji oblik: cijev
svinuta pod pravim kutom; mjesto,
gdje se nadovezuje ljevkasto
proirenje bilo je pokriveno
ormariem, nazvanim Buch. U
novije se vrijeme grade
BASETNI ROGOVI basetni rogovi s ravnom cijevi i
izraeni oko 1800 blago savinutim usnikom poput
M17, E, I, 10

146 BASETNI ROG BAS-KLARINET

saksofona. Boja basetnog roga podsjea na bas-klarinet. Zbog
tamnog, ali mekanog tona instrument je ubrzo uao u izvodilaku
praksu i zadrao se do polovine XIX st. Osobito esto ga je upo
trebljavao Mozart (opere, instrumentalna djela, Reauiem), a od
drugih kompozitora Beethoven (uvertira Prometej) i Mendels-
sohn (dva koncertna komada op. 113 i 114.). B. r. se upotreblja
vao i u pruskim vojnikim muzikama. K. KO.
BASEVI, Abramo, talijanski muziki pisac i kompozitor
(Livorno, 29. XII 1818 Firenca, 25. XI 1885). U Firenci
izdavao muzike novine Armonia (1856'59) i Boccherini (1862
82). Zasluan je za razvoj muzikog ivota u tom gradu, naroito
kao organizator koncerata i utemeljitelj udruenja Sotieta del
quartetto (1864). Propagirao je i izvoenje njemake muzike u
Italiji (Beethovenove matineje). Svoju bogatu biblioteku ostavio
je Konzervatoriju u Firenci.
DJELA: Illustrazione del Guglielmo Teli, 1858; Studio sulle opere di Verdi,
1859; Introduzione a un nuovo sistema d'armonia, 1862; Studi sulVarmonia, 1865;
Compendio della stori a della muica, 1866; Beethoven op. 18 con anali si dei sei
quartetti , 1874. Komponirao je opere Romi lda ed Ezzelino, 1840 i Enri co
Hozvard, 1847.
BASIE, Bili William (Count), ameriki jazz pijanist i
araner (Red Bank, New Jersev, 21. VIII 1904 ). Klavir
uio najprije kod svoje majke, kasnije kod F. Wallera. Pijanist
u razliitim lokalima Haarlema (192326), zatim lan orkestra
Walter Pagea i pratilac nijemih filmova u Kansas Citvju. God.
1935 osnovao vlastiti orkestar s kojim je nastupao u Grand Terrace
Cafe u Chicagu, a od 1936 u New Yorku gdje postie velik uspjeh
gramofonskim ploama, snimljenim za tvrtku Decca. God. 1950
osnovao sekstet. Reorganiziravi svoj orkestar gostovao je 1956
u Evropi. Njegov orkestar ide u red najboljih izvodilaca swinga i
jumpa, a medu lanovima nalaze se i mnogi istaknuti solisti
jazz muzike.
LIT.: i?. Horrkks, Count Basie and his Orkestra, New York 1958. B.
Schi ozzi , Count Basie, Milano 1961.
BASIOLA, Mario, talijanski pjeva, bariton (Annicco, Cre-
mona, 12. VII 1892 3. I 1966). Uenik A. Cotognija na aka-
demiji Santa Cecilia u Rimu, na opernoj pozornici debitirao 1919
u Viterbu u Donizettijevoj operi La Favorita. Nakon to je go-
stovao na najveim svjetskim muzikim scenama, 192532 lan
opere Metropolitan u New Yorku, a zatim ponovo u Italiji. Od
1952 vodio je vlastitu pjevaku kolu u Milanu. U njegove najvee
kreacije idu uloge u Verdijevim operama: Grof Luna (Trubadur),
Rigoletto i Amonasro (Aida), zatim Valentin (Gound, Faust),
Alfio (Mascagni, Cavalleria rusticana), Tonio (Leoncavallo,
Pagliacci) i dr.
BASKIJSKA MUZIKA. Baski imaju bogat u tradiciju i
ivu praksu narodne muzike. U njoj su zastupani stari i novi
naini. Narodni pjevai mogu bez tekoa neku staru melodiju
modernizirati, tj. prenijeti je u nove ljestvice, ili obrnutim postup-
kom noviju melodiju arhaizirati. Tako nastaju katkad i modusi
koji se ne daju sistematizirati.
Govorei o baskijskoj narodnoj muzici, pogotovu o muzici
panjolskih Baska, valja napustiti miljenje da je zortziko iskljuivi,
ili u najmanju ruku najvie karakteristian, muziki izraz baskij-
skih krajeva. Neke baskijske melodije imaju ritam zortzika (brzi
zortzico ima 5/8 mjeru podijeljenu na 3/8 + 2/8, a polagani je u
5/4 mjeri), ali tih nema tako mnogo. U XIX st. baskijski su kompo-
zitori esto upotrebljavali ritam zortzika; najpoznatija melodija
te vrste je Guernikako arbola, napjev koji je postao nekom vrstom
baskijske nacionalne himne (tekst je sastavio narodni pjeva Sparra-
guirre).
Baskijska pjesma je silabina. Pjeva dodaje i ukrase, gruppette
(itzulikas), koje izvodi veoma brzo, ali oni nisu bitan dio melodije,
pa se mogu po volji ispustiti. Po formalnoj strukturi, pjesme su
veoma razliite, katkad jednostavne, katkad sloene. Basku je
najvanije pjesmu kazivati s mnogo ritmike slobode i smislom
za izraajnost rijei. Tekst je vaniji od muzike.
Baskijski se plesovi katkad izvode uz pjevanje, ali veinom
se pleu uz txistu (ravna uzduna flauta sa tri otvora, duga oko
43, negdje 32 cm) i mali bubanj. Svirai, txistulari obino dre
inst rument lijevom rukom, a desnom, pomou tapa, udaraju
o mali bubanj, koji im visi o lijevoj ruci. Najraireniji instrumentalni
sastav sastoji se od txistua s malim bubnjem' i jo jednog veeg
bubnja (redoblante), koji istie ritam. U nekim gradovima i veim
selima susree se sastav od 2 txistua s malim bubnjevima i silbotea
(bas-txistu, dug 62 cm) i bubnja. Silbote se dri i svira s obje ruke.
U nekim krajevima pastiri sviraju instrument sastavljen od dva
roga, nazvan alboka ili albogue. U francusko-baskijskom kraju
Soule susree se tamburin, vrsta lire, po kojoj txistulari udaraju
tapiem, od ega nastaje mukao um.
Plesovi su veinom namijenjeni mukarcima. I ena se pri-
druuje plesaima, ali njena je uloga uglavnom pasivna: mu-
karac pred njom plee. Samo u nekim plesovima ena
sudjeluje (soka-dantza) ili plee sama pred mukarcima (fon
Medu iskljuivo muke plesove idu ezpata-dantza (ples s
vima), brokel-dantza (ples sa titovima), makil-dantza (
tapovima) i mutil-dantza (ples mladia).
Vanije zbirke baskijske narodne muzike objavili su: Ch,
(Cent chansons populaires basques, Pari 1894; La A
populaire basque, St. Jean de Luz 1896; Dix cantiques
laires basques; 12 Noels populaires basques; 12 Chan
amour du Pays Basque; Kantika espiritualak; Marches et C
du Pavs Basque i dr.), F. Gaskue (Origen de la muica ]
vascongada, s uvodom i biljekama, Rev. internat, de
vascos, I9I3),P. ,7. A. de Donostia (EuskelEres-Sorta, 493 m
1918), R. M. de Azkue (Cancionero vasco, 1001 melodiji
kalerriaren Yakintza, Literatura popular del Pari Vasco, 4.
IV sv. 109 melodija, 193547).

1
Umjetnika muzika baskijskih zemalja zasad je manje is
od narodne. Iz brojnih poznatih podataka proizlazi da s>
i umjetniku muziku intenzivno njegovali. Kodeks iz R<
st.) spominje da su pjevai sudjelovali prilikom ulaska
Leodegindije u Pamplonu i nabraja instrumente koji su
prilikom svirali. Trubaduri Peire Vidal, Raimon Vidal i .
de Peguilhan pjevaju u slavu Baska imenom Lope Diaz c
(11701216); A. de Peguilhan naziva ga jednim od najpo:
zatitnika pjesnitva.
U XIII st. ivjeli su u Pamploni kompozitori, ija su
stilu discantusa doprla i onkraj baskijskih granica. Ari
Pamplone izvjetavaju o muziarima (jongleurs) koji su u
ivjeli u XIV st. Zna se za imena sviraa tamburina, tr
i onglera koji su od 1480 sudjelovali u procesijama i lo
sveanostima u Uudeli (Navarra). Najstariji podaci o
orgulja seu u XIV st. Muzika se podjednako njegovala
vama i na dvoru kraljeva od Navarre. Podaci o prvom u
baskijskom kompozitoru, roenom u Navarri, potjeu iz pi
lovine XV st. To je Jose Anchorena. Djela se, meutim, n
uvala. Sredinom XV st. javlja se umjetnik velikog ugleda, Jt
de Anchieta (? 1523), kraljevski dvorski kapelnik i uitelj
Don Juana, autor misa, moteta i magnificata (razna njegov
izdali Barbieri i H. Angles). Njegov je suvremenik M.
de Echevarria iz pokrajine Guipuzcoa, veliki zborni pjeva, 1
kompozitor, dobar orgulja (E. de Garibav, 1571). Prve komj
s tekstovima na baskijskom jeziku potjeu iz XV i XVI st. U
skim su arhivima sauvana mnoga imena graditelja orgulj
vaa, orguljaa, harfista, iz XVI, XVII i XVIII st.
je utvrditi da li su svi bili baskijskog podrijetla ili roeni u basl
zemljama, ali nema dvojbe da njihova imena svjedoe o bask
korijenu njihovih obitelji. U etiri rukopisna zbornika za
mente s tipkama iz 1814 sauvala su se, medu djelima au
raznih zemalja, i kompozicije baskijskih muziara XV
Tf> su: Harranaga, Sostoa, Ibarzabal i dr. U njihovim se djel
osjeaju tragovi narodnog melosa. Naprotiv, tonadille mi
iz Navarre, Laserne, pokazuju utjecaje foklora. U Lasernim
Tonadilla La Vizcaina (1784) pojavljuje se jedan baskijski
koji se jo danas uje na ulici. God. 1806 roen je Juan
stomo de Arriaga, prozvan baskijskim Mozartom. Prer
umro u dvadesetoj godini, ostavio je brojna djela. Da
u baskijskim zemljama muzici posveuje velika panja. U rr
mjestima, pa i u malim selima postoje muzike kapele koje
skromnim radom propagiraju muziku. Zborska udruenja :
su danom brojnija. Orkestri i konzervatoriji djeluju u grac
Bilbao, San Sebastian i Pamplona. Udruenje narodnih mu
txistulara, organizira koncerte, na kojima sudjeluje prek
sviraa. Maurice Ravel roen je u francusko-baskijskom :
Ciboure od majke baskijskog podrijetla.
LIT. : R. Gal l op, The Book of t he Basques, 1930. J. A. de L
Essai d'une bibl iographie musical e popul aire basque, Bayonne 1932.
Basken, MGG, I, 194951. Isti , Muica y musicasen el Pais Vasco
bast ian, 1951. Isti , Historia de l as danzas de Guipuzcoa, con sus r
ant iguas y sus versos. Instrumentos musicales del Pueblo Vasco, Zarai
B.
BASKIJSKI BUBANJ (franc. Bedon de Biscaye,
Baskische Trommel, Baskentrommel, panj. pandero), n
instrument u baskijskim pokrajinama (panjolska), komb
malog bubnja i praporaca (-> Tamburin).
BAS-KLARINET (engl. bass clarinet, franc. clarinette
njem. Bassklarinette, tal. clarinetto basso), drveni duhaki i
ment s jednostavnim jezicem, zvui oktavu dublje od kla
Na gornjem kraju cijevi utaknuta je svirala (obino od n
i svinuta u obliku slova S, a donji kraj proiruje se u li
okrenut prema gore. B. je redovito B-instrument, a rije
gradi in A ili in C. Basklarinet in B ima opseg: (CM) Dj
ljei se za veliku nonu vie).
BAS-KLARINET BASSE DANSE 147

B.-k. je konstruirao 1772 G. Lot u Parizu i nazvao ga Basse--
tube. U svom razvoju instrument se mijenjao; dananji oblik
dao mu je 1836 graditelj instrumenata A. Sax u Parizu. B. je
postepeno ulazio u izvodilaku praksu; do punog je izraaja doao
u francuskoj velikoj operi te kod Liszta i
Wagnera. K. KO.
BASOVA KLAUZULA - Diskan-tova
klauzula
BASOVA KRILNICA (engl. tenor horn,
franc. bugle tenor, njem. Tenorhorn,
Bassfliigelhorn, tal. flicorno tenore), limeni
duhaki instrument iz obitelji krilnica, ugoen
in B (izuzetno in C), s opsegom: Eb
1
.
Instrument puna, ali njena zvuka,
ima 34 ventila; duljina cijevi 276 cm.
Primjenjuje se u duhakim orkestrima, u
kojima ponajvie izvodi melodijsku dio
nicu. Notira se na razliite naine, naj
obinije u violinskom kljuu, za oktavu
vie nego zvui. K. Ko.
BASOVA LUTNJA (Basslaute), dubok
instrument iz obitelji lutnja. Ima devet ica
ugoenih: CDFGcfad' g
1
.
BASOVA TRUBLJA, 1. najdublji
instrument iz obitelji trublja, iji je opseg u
dubokom registru odgovarao opsegu roga.
Zbog nejasnog izgovaranja tonova u
dubokom registru i vrlo tekog izvoenja
visokih tonova izgubio se u XIX st. iz muzike
prakse.
2. iroko menzurirane trublje in C,
in B, ili in A, ije su cijevi duge 250,
275, odnosno 305 cm. Notiraju se za oktavu (odnosno nonu ili
decimu) vie od realnog zvuka. Usprkos nazivu, taj instrument
ide u grupu baritonskih instrumenata.
3. Instrument pod njemakim nazivom Basstromba. Upotreb
ljavao se u austrijskim i pruskim vojnim muzikama u prvoj po
lovini XIX st.; nije bio trublja, nego signalni rog (in D i in G)
u dubokom registru.
LIT.: F. L. Schubert, Die Blechinst rumente der Musik (II izd.), Leipzig
1883. C. Sachs, Handbuch der Musikinstrumentenkunde (II izd.), Leipzig
1930. H. Schultz, Instrumentenkunde, Leipzig 1931. K. Ko.
BASOVI INSTRUMENTI, zbirni naziv za razliite instru-
mente, kod kojih je opseg po prilici za oktavu i pol dublji od
opsega diskantovih instrumenata ili za oktavu dublji od opsega
altovih instrumenata iste vrste.
BASOV KLJU -> Kljuevi
BASSA (Ottava bassa, skraeno 8
va
bassa; tal.) oznauje
donju oktavu od napisanog tona. Con 8
va
bassa znai da uz pi-
sanu notu treba izvesti i njezinu donju oktavu.
BASSANELLO, drveni duhaki instrument koji se upo-
trebljavao u XVII st. Imao je cilindrinu cijev i pisak sa dvostru-
kim jezicem, usaen u savinutu cjevicu u obliku slova S. Sli-
an je bomhartu, odnosno fagotu. Gradio se u tri veliine:
diskant, tenor, bas.
BASSANI (Bassiani), Giovanni Battista, talijanski vio-
linist, orgulja i kompozitor (Padova, oko 1647 Bergamo,
1. X 1716). Uio u Veneciji kod F. D. Castrovillarija i vjerojatno
kod G. Legrenzija. Od 1667 orgulja u Accademia della Morte
u Ferrari i od 1677 lan drutva Accademia filarmonica u Bologni.
God. 1680 bio je u slubi vojvode Mirandola i zatim ponovo u
Ferarri od 1683 maestro di cappella u Academia della Morte, a
od 1688 istodobno orgulja i dirigent u katedrali. Od 1712 dje-
lovao je kao dirigent crkve 5. Maria Maggiore i nastavnik muzike
u Bergamu. B. je izraziti predstavnik venecijanske kole. Njegova
su djela bogata melodikom, a osobito su mu uspjeli polagani
stavci crkvenih sonata.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Si nf oni e a 2 o 3 op. 5, 1683; XI I Sonat e
da Chi esa a tre op. 5, 1683; Ballet li , Correnti ... op. I, 1677. DRAMSKA.
Deset opera: Amorosa preda di Pari de, 1683; Fal ari de tiranno d'Agri gento,
1684; Alari co Re di Goti, 1685; Gi nevra infante di Scozia, 1690; Armi da al
campo, 1711 i dr. VOKALNA. Dvanaest oratorija: La Morte delusa, 1686;
Giona, 1689; // Conte di Bacheville, 1696; // Trionfo della fede, 1707 i dr. Brojne
kantate za 1, 2 i vie glasova: LArmonie delle sirene, 1680; // Cigno amoroso,
1680; Amorosi sentimenti di cantate, 1693; ha Mttsa armonica, 1695 i dr.
CRKVENA: Concerti sacri op. 11, 1692; mise (Messe concert ate op. 18, 1698
i op. 32, 1710); moteti (Motetti sacri a voe sola con vi olini op. 12, 1692 i op. 27,
1701); psalmi {Salmi di Compi eta op. 10; Salmi concertati op. 21; Davidde armonico
op. 24) i dr.
NOVA IZD.: t rio-sonatu i balletto obj. je W. J. Wasielewski, (Instrumental-
sdt ze vom Ende des XVI bi s Ende de% XVII Jahrhunderts, 1874); 3 trio-sonate
obj. je L. Torchi {L'arte musicale in Italia, 1907); 1 trio-sonatu obj. je E. Schenk,
1955. Tri arije obj. je A. Per isotti (Ari e anti ke, 1900, II izd. 1947); 1 kant atu
obj. je H. Riemann {Kantat enfruhli ng, 1913); solo-kantatu i neke arije obj. je
G. F. Mal ipiero (/ Classi ci della mui ca italiana, 1919); Canzoni amorose obj.
obr. za gudaki orkestar G. F. Mal ipiero, 1919. Dva mot eta obj. je Fr. Com-mer
{Mui ca sacra, 1886).
LIT. : F. Pasi ni , Not es sur l a vie de G. B. Bassani, SBIMG, 190506.
V. Rolandi, Opere e oratori di Giovanni Batt ista Bassani, La Scuola Veneziana,
Siena 1941. H. Engel , Giovanni Battista Bassani, MGG, I, 1951. R. Hasel-
bach, Giovanni Batt ista Bassani, Werkkatalog, Bibliographie und Kiinstl erische
Wurdigung ..., Kassel i Basel 1955. A. Cavicchi, L'att ivita ferrarese di Giovan-
ni Bat tista Bassani, Chi giana 1966.
BASSANO (Bassani), Giovanni, talijanski kompozitor (Ve-
necija ?, druga polovina XVI st. vjerojatno VII* ili IX 1617).
ivio je u Veneciji. Iz njegovih najstarijih sauvanih djela (1585)
saznaje se, da je bio Muico delV Illustrissima Signoria di Venetia,
a 1598 i Maestro di muica del Seminario di San Marco, vjerojatno
kao nasljednik B. Donatija. M. Romano naziva Bassana 1615
Maestro de Concerto di San Marco. U njegovim vokalnim kom-
pozicijama oituje se utjecaj A. Gabrielija i C. Merula, a instru-
mentalna djela, pisana na nain moteta, pripadaju stilu najranije
instrumentalne muzike. B. meu prvima upotrebljava naziv
capriccio kao naslov djela.
DJELA: Canzonette (3-gl.), 1585; Fantasi e... per cantar e sonar... (3-gl.),
1585; Ricercate, Passagi et Cadentie... con ogni sorte d'Istromento: et anco diversi
passagi per la semplice voe, 1585; Canzonette (4-gl.), 1587; // Fiore dei Capricci
musi cali ... per sonar... (4-gl.), 1588; Motetti, Madrigali et Canzoni francesi ...
di minuiti per sonar... et anco per cantar... (46gl.), 1591; Motetti per Concerti
ecclesiastici (58 gl . i 12-gl.), 1598; Concerti eccl esi astici (58-gl . i 12-gl.),
1599; Madrigali e canzonette concertate, 1602; Missa super Die nobis Maria i druga
djel a u suvr emenim zbirkama .
NOVA IZD.: sedam instrument alnih stavaka obj. je E. Gerson-Kiwi (Hortus
musicus, XVI).
LIT.: E. Vogel, Bibl iot hek der gedruckten welt lichen Vokal musik Ital iens
aus den Jahren 15001700, 1892. H. Engel, Giovanni Bassano (Bassani),
MGG, I, 1951. E. T. Ferand, Die Mot et t i, Madrigal i et Canzoni Fr ancese
des Giovanni Bassano, Fest schr ift H. Ost hoff, Tut zing 1961.
BASSE CONTRAINTE -* Ostinato
BASSE-CONTRE, stariji francuski naziv za duboki -> bas.
BASSE DANSE (franc; tal. basso danza), dvorski ples pola-
gana tempa, koji se njegovao u XV i prvoj polovini XVI st. u
Francuskoj, Nizozemskoj, Italiji i panjolskoj. Plesao se samo
koracima bez skokova (danse par bas ou sans sauter) za razliku
od brih visokih plesova (danse haute) sa skokovima (npr.
saltarello). Izrazom b. d., u irem smislu, oznaavalo se u to doba
i druge polagane plesove u koracima, koji su se izvodili prvenstveno
na aristokratskim dvorovima. B. d., u uem smislu, kao posebna
plesna vrsta, sastojao se od jednostavnih i dvostrukih koraka slo-
xn SONATE DA CHIESA
p
GIO:BATTISTA BASSANI
&
J r a V
tierme

3AS-KLARINET
K
A AMSTKRDAM


G. B. BASSANI. Naslovna st rana XII Sonate da Chi esa a tre -op. 5
Amst erdam
148 BASSE DANSE BASTIANELLI


BASSE DANSE uz prat nju flaute i bubniica, 1494
enih u odreene figure, a plesao u paru, utroje, uetvoro ili u
lancu. Mjera je bila veinom dvodijelna: 4/4 ili 12/8 i si. Prema
tadanjem obiaju, slijedio je, nakon majestetinog basse dansea,
jedan kontrastni bri ples, poskok u trodijelnoj mjeri, npr. gaillarde,
saltarello ili tourdion. Najvaniji je izvor za b. d. rukopisna zbirka
iz XV st. iz posjeda Margarete Austrijske (rkp. br. 9085 Belgijske
kraljevske biblioteke u Bruxellesu), koja sadrava 59 melodija
basse dansea sa odgovarajuim koreografskim uputama. Me-
lodije su jednostavne, jednoglasne i po svoj prilici preuzete iz
nekog starijeg repertoara. Smatra se da su se napjevi basse dansea
prigodice upotrebljavali kao tenori (cantus firmusi) na koje su
spretni instrumentalisti improvizirali, prema tadanjim pravilima
polifonije, jedan ili dva druga glasa. U tim se sluajevima ritam
usklaivao s koreografskim ritmom kao i pri jednoglasnoj izvedbi.
Nekoliko napjeva basse dansea (iz rukopisa 9085) identini su s
tenorima chansona iz XV st., a jedna je melodija posluila kao
tenorski cantus firmus 4-gl. mise Super Basse Dance V. Fauguesa.
U zbirkama iz XV st. (Attaingnant, 1529, 1530 i 154757; T.
Susato, Derde musyckboexken, 1551;T. Arbeau, Orchesographie,
1588) b. d. jevieglasan i veinom u trodijelnoj mjeri, ali se javlja
i u dvodijelnoj, to ukazuje na to da ritam ovog plesa nije bio posve
ustaljen. Kod Attaingnanta (zbirke iz 152930) ima 4-gl. basse
dansea koji su tako koncipirani da se u istoj notaciji mogu izvoditi
u dvodijelnoj mjeri kao plesovi s koracima i u trodijelnoj mjeri kao
zavrnica. Od muzikih instrumenata upotrebljavali su se za
pratnju basse dansea razliiti sastavi: almaji i trublje ili lutnja,
harfa i bubanj, itd. Poslije sredine XVI st. b. d. je izaao iz prakse,
a zamijenila ga je -> pavana.
LIT. : P. Classon, Le Manuscrit dit des Basses Danses de la Bibl iotheque
de Bourgogne, Bruxelles 1912. H. Riemann, Die rhythmische Struktur der Basses
dances der Handschrift 9085 der Br iissel er Konigl ichen Bibl iot hek, SBIMG,
191213, XIV. W. Gurli tt , Bur gundische Chanson- und deut sche Lied-
kunst des, 15. Jahrhunderts, Kongress-Bericht, Basel 1924. F. Bl ume, Studien
zur Vorgeschicht e der Orchest ersuit e im 15. und 16. Jahrhundert , Leipzig
1925. E. Hertzmann, Studien zur Basse Danse im 15. Jahrhundert, ZFMW,
192829, XI. C. Sachs, Der Rhyt hmus der Basse Danse, AML, 1931.
O. Gombosi , Der Hoftanz, ibid., 1935. Isti , About Dance and Dance Music in
the Lat e Middl e Ages, MQ, 1941. M. F. Bukofz er, A Pol yphonic Basse
Danse of t he Renaissance, Studies in Medieval and Renaissance Music, New
York 1950. Ch. van den Borren, Basse Danse, MGG, I, 1951. K. Meyer-
-Baer, Some Remarks on the Probl ems of the Basse Danse, Tijdschrift voor
Muziekwetenschap, VII, 1948SS. D. Heart z, The Basse Dance. It s Evolu-
tion circa 14501550, Annales Musicologiques, VI, 195863.E. Southern,
Some Keyboard Basse Dances of the 15"
1
Cent ury, AML, 1963. I. A.
BASSE DOUBLE, stariji francuski naziv za kontrabas.
BASSE FONDAMENTALE (franc. temeljni bas), prema
harmonijskoj teoriji J. Ph. Rameaua, fiktivni slijed temeljnih tonova
svakog pojedinog akorda neke kompozicije. Budui da svi upo-
trebljeni akordi nisu u temeljnom poloaju nego i u obratima,
takav se zamiljeni slijed samo mjestimino podudara sa stvarnom
linijom basove dionice. Rameau je b. f. biljeio okruglim crnim
notama bez tapia ispod odgovarajuih akorda i pomou tog
fiktivnog niza dokazivao je svoju teoriju o obratima akorda i iz-
vodio pravilo o kretanju temeljnih tonova iskljuivo u konsonan-
cama (uzlazne i silazne terce i kvinte).
LIT.: J. Ph. Rameau, Trait e de Pharmonie reduite a ses principes naturels,
Pari 1722. J. Ferris, The Evolut ion of Rameau's Harmonic Theories, Jour
nal of Music Theor y, I II, 1959. K. Ko.
BASSETTO (tal. mali bas; njem. Bassett), i. Neki kompo-
zitori ranog XVII st. (Viadana, Praetorius) oznaivali su nazivom
b. najdublju dionicu pjevakoga zbora, sastavljenog od
glasova. U takvom je zboru dionicu bassetta izvodio ten
2. U XVIII st. upotrebljavao se u Njemakoj naziv
(Bassettl, Bassl) za najdublji instrument iz obitelji viola da
3. Uz ime instrumenta (npr. Bassethorn, Bassettj
Bassettflote) oznauje njegovu srednju veliinu koja o
tenorskom registru.
,
4. U starijim orguljama b. je 4' pedalni registar.
BASSHORN (Englisches Basshorn), njemaki n
duhaki instrument, vrstu dubokog roga, koji je u poetku
bio u sastavu vojnih muzika En- j
gleske, Francuske, a kasnije i Nje- '
make. Nalik na fagot, ima metalni
pisak (njem. Kesselmundstuck), a na
cijevi devet rupica, od kojih se 24
pokrivaju mehanizmom. Opseg mu
je Cg
1
. Instrument je od metala,
ali i od drva (s metalnim okovom),
a gradio se u raznim veliinama,
najvie in C, kasnije i in B, in E i in
F. Neki su graditelji instrumenata
oko polovice XIX st. i bariton s
ventilima poeli nazivati Basshorn.
BASSI, Amedeo, talijanski pje-
va, tenor (Firenca, 20. VII 1872
20. I 1949). Pjevanje uio kod Pa-
vesija; debitirao 1897 u Castelfioren-
tinu u naslovnoj ulozi opere Ruy
Blas (Marchetti) i ubrzo se uvrstio
u najbolje dramske tenore svoga
doba te pjevao na prvim svjetskim
opernim pozornicama. Na otvorenju
Teatra Colon u Buenos Airesu (1908)
nastupio u ulozi Radamesa (Verdi,
Aida). Za Toscaninijeve zlatne ere
na milanskoj Scali (192126) po-
sebno se istakao u Wagnerovim ope-
rama kao Loge (Rheingold), Par-sifal i
Sigfried (Siegfried i Gotter-
ddmmerung).
BASSLAUTE -> Basova lutnja
BASSO -> Bas
BASSO, Alberto, talijanski muzikolog (Torino, 21
1931 ). Zavrio studij prava na Univerzitetu u Torinu; u
samouk. Od 1956 suradnik Talijanske radio-televizije i c
nastavnik povijesti muzike na Konzervatoriju u Torim:
1968 postao potpredsjednik Talijanskog muzikolokog <
DJELA: UAmfi parnasso di O. Vecchi , 1960; // Coral e organisticc
Bach, L'approdo musicale, 1961, 1415; Autografi di musicisti e su
interesse musicale, 1962; G. Verdi: Autografi espositi per l'esecuzione c
Boccanegra, 1963; studije; rasprave; lanci; komentari.
BASSO CIFRATO (basso numerato, basso fi;
franc. basse chiffree, basse figuree), talijanski naziv za siste:
ranog notiranja (-* Generalbas).
BASSO CONTINUO (skraenica b. c, skraeno con
talijanski naziv za -> generalbas. Prvotno (oko 1600) b. c.
basova dionica koja je na instrumentu (orguljama) bez
pratila (otuda naziv continuo) vokalne polifonike ili moi
partije i, za razliku od ranijeg naina nazvanog -> basso s
mjestimice se udaljavala od tonova najdublje vokalne <
Isprva (prije 1600) dionica continua (tada nazivana jo
generale ili basso principale) nije bila numerirana nego su
davane samo akcidentalije ( i h ) koje su naznaivale veli]
nosno malu tercu. Doskora je b. c. kao nosilac harmonija
organski sastavni dio vokalnog ili instrumentalnog djela
solistike instrumentalne muzike), te se oznaivao brojkama
i nazivi basso cifrato, basso numerato),
BASSO DI VIOLA (tal.), u XVIII st. talijansko
violu da gamba. U Francuskoj se katkad upotrebljava kai
za kontrabas.
BASSO OSTINATO -* Ostinato
BASSO PROFONDO ~* Bas
BASSO RIPIENO (tal.) oznauje da u orkestralnim
(XVIII st.) basovu dionicu moraju izvoditi svi svirai (- R
BASSO SEGUENTE (tal. slijedei ili popratni bas),
XVI st. naziv za instrumentalno izvoenje (na orgulji
embalu) najdublje dionice vieglasnog vokalnog sastava,
(nazvan i Basso cavato) rani je oblik -> generalbasa. ".
BASSTUBA - Tuba
BASTIANELLI, Giannotto, talijanski muziki kri
kompozitor (S. Domenico di Fiesole, 20. VII 1883 Tu

BASSHOR]
BASTIANELLI BATTAGLIA 149

IX 1927). U kompoziciji uglavnom samouk. ivio je u Firenci i
ondje suraivao u listovima i asopisima La Nazione, II Resto del
Carlino, La Voe, II Mazocco, II Convegno, La nuova muica i dr.
God. 1914 osnovao sa I. Pizzettijem asopis Dissonanza, koji
nije dugo izlazio. Kao muziki pisac bio je poznat po otrini svojih
ocjena. Pokuao je principe Croceove estetike primijeniti na
muziku kritiku.
DJELA : poema za orkestar ; koncert za 2 klavira i orkestar; uvertira Orlando
furioso. Klavirski kvartet; sonat a za violinu i klavir; komorne kompozicije.
etiri sonate i dr. za klavir. Opera buffa La Scala; Balletto Toscano. SPISI:
Critica e pubblico, 1910; Pietro Alascagni, 1910; La Crisi musicale europea, 1912; II
Parsi fal , 1913; Musici sti di oggi e di i eri , 1914; L'Opera ed altri saggi di teoria
musicale, 1921.
LIT.: L. Pari gi , Gianott o Bast ianelli, II Pianoforte, 1927. D. Pelrini ,
L'Opera nel pensiero di Giannotto Bast ianell i, RAM, 1929. L. Pestalozza,
uvod u Antol ogia del la Rassegna Musicale, Milano 1966.
BASTIANINI, Ettore, talijanski pjeva, bariton (Siena, 24.
IX 1922 Sirmione, Brescia, 25. I 1967). Pjevanje uio u Sieni
i Firenci. Na opernoj pozornici debitirao 1945 u Ravenni kao
Colline (Puccini, La Boheme), a ve 1948 nastupio u milanskoj
Scali kao Tiresije (Stravinski, Oedipus rex). Najprije basist,
uskoro preuzeo baritonski fah te stekao meunarodnu reputa-
ciju, osobito kao interpret Verdijevih opernih likova: Amonasro
(Aida), Rigoletto, Luna (Trubadur), Germont (La Traviata),
Filip (Don Carlos), Jago (Otelio), Don Carlos (Mo sudbine) i Rene
(Krabuljni ples). B. je bio jedan od rijetkih talijanskih pjevaa
koji su interpretirali i uloge iz ruskog opernog repertoara (tako u
operama P. I. ajkovskog Pikova dama, Evgenij Onjegin, Mazeppa).
Nastupao je na opernim scenama Evrope i Amerike (Metropolitan,
Chicago, Philadelphia, San Francisco), a gostovao je i u
Jugoslaviji. Od 47 njegovih kreacija jo se istiu: Scarpia (Puccini,
Tosca), Gianni Schicchi (Puccini), Barnaba (Ponchielli, Gioconda),
Gerard (Giordano, Andrea Chenier) i Escamillo (Bizet, Carmen).
BAI, Mladen, dirigent i pijanist (Zagreb, 1. VIII 1917 ).
Studij klavira zavrio na Muzikoj akademiji u Zagrebu. God.
193848 nastupao kao pijanist i koncertni pratilac. Dirigentsku
karijeru zapoeo 1940 u Zagrebakoj operi kao korepetitor i od
1945 kao dirigent (195558 direktor). Od 1959 direktor Opere u
Salzburgu i 196768 operni dirigent u Frankfurtu na M. God.
196870 direktor opere u Splitu,
od 1970 dirigent Zagrebake
filharmonije. Na zagrebakoj
pozornici postavio je medu ostalim
opere L'heure espagnole M.
Ravela, The Rape oj Luc-retia i
Peter Grimes B. Brit-tena te
balete Tragedie de Sa-lome F.
Schmitta i Romeo i Ju-lija S.
Prokofjeva. Profinjen umjetnik
iroke muzike kulture s
uspjehom nastupa i na koncertnom
podiju. Kao operni i simfonijski
dirigent gostovao je u mnogim
evropskim zemljama. Objavio je
vie zapaenih rasprava i lanaka s
podruja muzike esejistike. K. KO.
BAI, Zvjezdana, pija-
nistica (ibenik, 30. V 1926). Studij klavira
zavrila 1950 na Muzikoj akademiji u
Zagrebu
(S. Stani), a zatim se usavravala kod V. Gornostajeve i G. G. Nej-
gauza u Moskvi. God. 195053 profesor muzike kole Pavao
Markovac u Zagrebu, 195859 muzike kole Josip Slavenski u
Beogradu i od 1970 na muzikoj koli Vatroslav Lisinski u Za
grebu. Koncertnu karijeru zapoela 1951; gostovala u vicarskoj,
UAR, SSSR i u vie zemalja june Amerike. K. Ko.
BATE, Stanlev Richard, engleski kompozitor, pijanist i
slikar (Plvmouth, 12. XII 1911 London, 19. X 1959). Studirao
na londonskom Royal College of Music (R. Vaughan Williams,
G. Jacob, A. Benjamin), kasnije u Parizu kod Nadije Boulanger
i krae vrijeme u Berlinu kod P. Hindemitha. Koncertirao je u
Australiji, SAD, Brazilu, Bruxellesu, Amsterdamu i Parizu.
Komponirao za razne engleske i amerike kazaline druine.
DJELA. ORKESTRALNA: et iri simfonije; 2 simfonijete; 3 koncert a za
klavir; concertino za klavir i komorni orkest ar, 1937; 3 koncerta za violinu;
koncert za violu, 1946; koncert za violonelo, 1953; koncert za embalo, 1953;
Concerto grosso za klavir i gudae, 1952. KOMORNA: dva gudaka kvarteta;
5 kompozicija za gudaki kvart et. Sonat e: za viol inu i klavir, za fl autu i klavir
te za obou i kl avir. KLA VIRSKA'. dvije sonat e, 9 sonatina; preludij; rondo
i tokata. DRAMSKA. Baleti: Eros, 1935; Goyescas, 1937; Perseus, 1938; Cap
over Mili, 1938; Highland Fling, 1947; Troilus and Cressida, 1948; Dance
Varialions, 1948. Scenska muzika. Filmska muzika. Solo-pjesme.
BATESON, Thornas, engleski kompozitor (Cheshire?, oko
1570 Dublin, III ili IV 1630). God. 1599 orgulja katedrale u
Chesteru, a od 1612 zborovoda djeakog zbora i orgulja kate-
drale u Dublinu. Od njegovih se kompozicija sauvalo oko 60
3 6 glasnih madrigala, obj. u 2 knjige (1604 i 1618). Iako B.
u svojim madrigalima zaostaje za velikim engleskim madrigali-
stima, on privlai u prvom redu osebuj nost ima harmonije.
NOVA IZD. : obje knji ge madrigala obj. su E. Rimbaul t i E. H. Fel lowes
{Tne Engli sh Madrigal Schol) ; 2 madrigala obj. je W. Hawes (The Tri umphes of
Oriana).
LIT. : E. H. Fell on'es, Engl ish Madri gal Composer s, Oxford 1921 ( II izd.
London 1948).
BATH, Hubert, engleski dirigent i kompozitor (Barnstaple,
Devonshire, ,6. XI 1883 Harefield, Middlesex, 24. IV 1945).
Studirao na Royal Academy of Music u Londonu (O. Beringer,
R. St eggali, P. Corder). Kazalini dirigent u Londonu; tamo
je neko vrijeme vodio operni odjel na Guildhall School of Music
i bio muziki savjetnik u London County Council.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjes ma The Vi si ons of Hannel e,
1913; African Suite; suita Woodland Scenes; suita Pierette by the Stream; uvertira
Midshi pman Easy, 1911; varijacije, 1904. est klavirskih kvinteta. Kompo-
zicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Young England, 1915; Bubbl es, 1923;
The Sire de Maletroit's Door; The Three Strangers i Trilby. Pantomima Aladdi n,
1919; scenska muzika; fil mska muzika. VOKALNA. Kantate: Legend of
Nerbudda, 1908; The Weddi ng of Shon MacLean, 1910; The Jackdazv of Rhei ms,
1911; Look at the Clock, 1911; The Men on the Line, 1913 ; The Wake of O'Connor,
1914; Psyche's Departure i Orpheus and the Sirens. Zborovi; oko 150 solo-pjesama.
BATHORI, Jane, francuska pjevaica, sopran (Pariz, 14. V
1877 ). Klavir i pjevanje studirala u Parizu. Kao pjevaica
debitirala u Nantesu 1900. Pjevala je zatim na milanskoj Scali
(190204), u kazalitu i na koncertima u Bruxellesu te u Parizu
gdje je 191719 bila (uz J. Copeaua) direktor kazalita Vieux--
Colombier. God. 192633 koncertirala, pouavala pjevanje i
vodila pjevake zborove u Buenos Airesu. Vrativi se u Pariz
nastavila je s koncertnom i pedagokom djelatnou do 1940
kada ponovno odlazi u Argentinu. Nakon svretka rata ivi u
Parizu. B. je bila izvrsna koncertna pjevaica. Posebnu je panju
posveivala djelima suvremenih francuskih i stranih autora. Na-
pisala je Conseils sur le Chant (1929) i Sur Vinterpretation des
melodies de Claude Debussy (1933).
BATI, 1. (franc. baguette, tal. bacchetta) drveni tapi
kojim se udara u bubanj, timpane i neke druge udaraljke.
2. Dio klavirskog mehanizma koji udara po ici da ova za-
titra i tako proizvede ton (-> Klavir).
BATIFON, drveni duhaki instrument koji su konstruirali
Skorra i Wieprecht u Berlinu 1839. Pripada obitelji klarineta,
opsega od D b. Bio je uveden u njemaku vojniku muziku,
ali je uskoro zamijenjen boljim bas-klarinetom.
BATKA, Richard, austrijski muzikolog ekog podrijetla
(Prag, 14. XII 1868 Be, 24. IV 1922). Zavrio studij germani-
stike i muzikologije s doktoratom. U Pragu je sa H. Teiblerom
izdavao Neue musikalische Rundschau (189698), ureivao mu-
ziki prilog listova Neue Revue i (od 1897) Kunstioart, pisao
muzike kritike i organizirao koncerte. Od 1909 u Beu sa R.
Spechtom izdavao asopis Der Merker, bio muziki referent lista
Wiener Fremdenblatt i predavao povijest muzike na Muzikoj
akademiji. Uz to je pisao analize za koncertne vodie, prevodio
operna libreta s francuskog, talijanskog i ekog i dr.
DJELA: Aus der Musi k- und Theat er wel t , 1894; Mart i n Pl ii ddemann:
Eine Kritische Studie, 1896; Musikalische Streifziige, 1899; Di e Musik der Gri echen,
1900; Die mehrstintmige Kunstmusi k des Mittelalters, 1901; Studien zur Geschichte
der Musik in Bohmen, 1901; Die Li eder Miilichs von Prag (sa P. Rungeom), 1905;
Geschichte der Musik i n Bohmen, I, 1906; Die Musik in Bohmen, 1906; Allgemeine
Geschichte der Musik, 3 sv. ( I I I svezak dopunio W. Nagel) , 190715; Richard
Wagner, 1912. Izdao od J. S. Bacha Notenbi i chl ei n fu'r A. M. Bach.
BATON, Ren (Rhen-Baton), francuski dirigent i kom-
pozitor (Courseulles-sur-Mer, Calvados, 5. IX 1879 Chatou,
9. X 1940). Na Konzervatoriju u Parizu st udirao klavir (Ch.
de Beriot) i kompoziciju (A. Bloch, A. Gedalge). Bio je zborovoda
parikog kazalita Opera-comigue, zatim dirigent tzv. Popularnih
koncerata u Angersu, pa drutva sv. Cecilije u Bordeauxu i 1918
32 orkestra Pasdeloup u Parizu. Gostovao je i u inozemstvu.
Njegove su kompozicije esto nadahnute bretonskim folklorom.
DJELA. ORKESTRALNA: varijacije na eol sku t emu za kl avir i orkestar;
Fantasie orientale za viol inu i orkestar; Poeme elegi aaue za violonelo i orkestar;
suita Fresaues anti aues; preludij i fuga. KOMORNA: klavirski trio; sonata za
viol inu i klavir; sonata za violonelo i klavir; passacagl ia za flautu i kl avir.
Suita En Bretagne i dr. za klavir. Scenska djela. Vie od 60 solo-pjesama.
LIT. : D. Sourdet , Douze chefs d'orchest re, Pari 1924.
BATTAGLIA (tal. bitka), vokalna ili instrumentalna pro-
gramna kompozicija koja prikazuje bitku ili neki ratni dogaaj
tako da oponaa akustike pojave iz ratnih scena (pucnjava, bub-
njanje, zveket, raznovrsni udarci, vojniki koraci i si.). B. je bila
osobito omiljela od 1400 do 1650. Najpoznatije vokalne battaglie
tog razdoblja jesu: C. Jannequin, La Guerre, 1531 (u vezi s bit-

M. BAI
150
BATTAGLIA BAUER

kom kod Marignana 1515); G. Cost eley, La Prise du Havre,
La Guerre de Calais; M. Flamengo, Battaglia italiana, 1544
(bitka kod Pavije 1525); A. Gabrieli, Vittoria, 1587 (bitka kod
Lepanta 1571); C. Monteverdi, Canti guerrieri, 1630. Od instru-
mentalnih poznate su battaglie za klavir (virginal) W. Byrda,
J. Sweelincka, A. Banchierija. Poslije 1700 prikazivanje bitaka
javlja se vrlo esto u operama (Handel, Giulio Cesare; Lully,
Cadmus; Mozart, Don Giovanni; Verdi, Macbeth; Wagner,
Rienzi), oratorijima (Loewe, Zerstorung Jerusalems), solo-pjesmama
(Schumann, Die beiden Grenadiere; Musorgski, Vojskovoa),
instrumentalnim kompozicijama (Beethoven, Wellingtons Sieg oder
die Schlacht bei Vittoria; Liszt, Hunenschlacht; ostakovi, opsada
Lenjingrada u VII simfoniji).
Battagliama se nazivaju i kompozicije, koje prikazuju ale-
gorine i ljubavne borbe, osobito u operama (Handel, Rinaldo;
Mozart, Zauberflote; Wagner, Siegfried, Tannhauser i Parsifal).
LIT. : R. Gl ase!, Geschichte der Battagl ia (disert acija), Leipzig 1931.
E. Bi enenf eld, t iber ein best immtes Probl em der Programmusik (Darstel lung
der Schlachten), ZIMG, 1906. H. Engel, Batt agl ia, MGG, I, 1951- B.
Becheri ni , La Canzona sila batt agl ia de H. Isaac, RAM, 1953. R.
BATTEMENT (franc), u XVII st. u Francuskoj naziv za
svaki ukras u kojem se izmjenjuju dva susjedna tona (-> Mordent).
U XVIII st. oznaci za ornament koji se izvodi pomou donje
male sekunde glavnoga tona. U notnom tekstu nije se posebno
oznaivao, a u izvodilakoj se praksi primjenjivao nakon veeg
melodijskog skoka. Kratki b. poinjao je glavnom, a dugi b.
sporednom notom:
BATTERIE (franc), 1. skupina udaraljki u orkestru.
2. Tremolo na bubnju.
3. U XVIII st. razliite vrste figura (arpeggio; Albertinski
basovi}, koje su se (prema leksikonu J. J. Rousseaua) izvodile
staccato.
4. U gitaristikoj tehnici nain sviranja pri kojem se postie
efekt pizzicata: ice se ne trzaju ve se po njima udara.
BATTISTINI, Mattia, talijanski pjeva, bariton (Rim, 27.
II 1856 Collebaccaro, Rieti, 7. XI 1928). Isprva studirao
medicinu, zatim pjevanje (E. Terziani, V. Persichini). Debi-
tirao 1878 u Donizettijevoj operi Favorita na sceni rimskog
kazalita Argentina, meunarodno ime stekao nastupom u mi-
lanskoj Scali (1888). Pjevao je na opernim pozornicama i u kon-
certnim dvoranama Evrope i Amerike. Njegov repertoar obu-
hvaao je preko 100 kreacija, medu kojima su se posebno isticale
visoke baritonske uloge u Bellinijevim, Rossinijevim, Donizetti-
jevim, Verdijevim i Massenetovim operama. Uz to je blistao
i kao Don Giovanni (Mozart), Wolfram (Wagner, Tannhauser)
i Telramund (Wagner, Lohengrin). B. je bio jedan od najpozna-
tijih predstavnika talijanskog belkanta. Glas mu je do u visoku
starost sauvao svjeinu, snagu i ljepotu. Posljednji put nastupio
je 1927 u Grazu.
LIT. : G. Francassi ni , Matt ia Batt ist ini, pr ofil o art ist ico, Mil ano 1914.
G. Monaldi, Cant ati celebri, II, Roma 1929. A. Lancelotti, Le voci d'oro,
Roma 1942. F. Palmeggiani, Matt ia Batt istini, Milano 1948. D. Shazve--
Taylor, Mattia Bat tistini, Opera, 1957.
BATTKE, Max, njemaki muziki pedagog (Schiffuss kod
Wandlackena, Prusija, 15. IX 1863 Berlin, 4. X 1916). Uio
na Visokoj muzikoj koli u Berlinu gdje je zatim djelovao kao
muziki pedagog. God. 1900 osnovao je ondje Seminar za muziku
(1910 reorganiziran kao Seminar za pjevaku kolu), a 1902 po-
krenuo je tzv. koncerte za omladinu. Vaan je njegov rad na po-
druju muzike metodike. Voden tonalno-funkcionalnim naelima
izradio je posebni sistem pouavanja solfeggia, srodan Tonika-Do
metodi.
DJELA: Elementarlehre der Musik, 1898 ( I I I izd. 1908); Primavista, eine
Met hode vom Blatt zu si ngen, 1898 ( I V izd. 1912); Erziehung des Tonsinnes,
1905 (II izd. 1900; Singebiichlein, 1907; Tonsprache und Muttersprache, 1908;
Musikalische Grammatik, 1909 (III izd. 1912); Sti mmbildung und Schule, 1912; Neue
Formen des Musi kdiktats, 1913. Priredio nekoliko zbirki vjebi zbornog
pjevanja i pjesmarica za omladinu. Sa E. Humperdinckom uredio antologiju
klavirske muzike.
BATTUTA (tal.), 1. udar, takt, ~> Mjera, -> A battuta 2.
Izraz b. oznaava katkada i tezu. Ritmo di tre (quattro)
battute upuuje izvodioca da skupinu od tri (etiri) takta treba
povezati u veu ritmiku cjelinu u kojoj svaki takt odgovara jednoj
dobi (npr. Scherzo u Beethovenovoj IX simfoniji).
BAUCK, \Vilhelm, vedski muziki pisac (Goteborg, 13.
XII 1808 Stockholm, 8. X 1877). Orgulja u Goteborgu,
zatim je djelovao u Stockholmu kao muziki kritiar, urednik
asopisa Ny tidning fo'r musik (185357) i profesor I
muzike na Konzervatoriju (od 1858).
DJELA: Handbok i musikens hi storia, 186288; Allmdn Musikla
1864 i 1871; sabrani lanci i kritike Musi k och theater, 1868; Musikalisk
kon, 1871; Sjel fbiografi sk skizz 1872, 1878. Komponirao je guda
1 klavirsku muziku; aranirao je brojna tuda djel a za razl iit e sast i
BAUD-BOVY, Samuel, vicarski muzikolog i
(eneva, 27. XI 1906 ). Zavrivi u enevi Konzervat
dirao zatim dirigiranje i muzikologiju u Beu (G. Adler)
(T. Dukas, A. Pirro), Baselu (F. Weingartner) i enevi (H
chen). God. 192931 prouavao u Grkoj narodnu n
crkveno pjevanje. Od 1933 profesor na Konzervatoriju t
(od 1957 direktor). Uz to je od 1938 dirigent udruenja de
Chant Sacre.
DJELA: La Chanson populaire grecque du Dodecanse, 1936; J la
chanson cleftigue, 1958; brojni lanci. Redigirao zbirke Chanso
decanese (2 sv.), 193538 i Chansons populaires grecgue du Dodecanese
et harmoni sees pour chant et piano.
BAUDIOT, Charles-Nicolas, francuski violonelist
;
29. III 1773 Pariz, 26. IX 1849). Uio kod J. B. Janson
je 1802 naslijedio na poloaju profesora Parikog konzer
God 181632 bio je i prvi violonelist dvorskoga orkes
DJELA: Methode compUte de violoncelle; Traite de transpositior,
1837; Instruction pour les compositeurs, ou notions sur le mecanisme e du
vi oloncelle, 1849. Zajedno sa J. H. Lavasseurom i F. Baill otor
Methode de violoncelle du Conservatoire, slubenu kolu za violonelo n
konzer vator iju, 1805. Komponirao je 4 koncerta za violonel o
3 gudaka kvart eta i kraa djel a za viol onel o (et ide, romance).
BAUDREXEL, Philipp Jakob, njemaki kompozitor
2. V 1627 Mainz, 23. III 1691). Studirao u Rimu (C
Germanicum) teologiju i kod G. Carissimija kompoziciji
Od 1651 kanonik i muziar katedrale u Augsburgu, 1
upnik u Kauf beurenu, zatim dvorski kapelan i dirigent
a od 1679 na dvoru u Mainzu. Kao Carissimijev uenik
je presaivanju talijanskog stile concertato u junonjemai
venu muziku XVII st. Od njegovih kompozicija popularni
osobito one jednostavnije, oblikovane poput pjesme.
DJELA: zbirka Primitiae Deo & Agno coelestis hierarchiae cantai
2 Tedeuma, 2 mise, 2 Requiema i 16 moteta) za 5 i 8 koncertantnih
viol ine (djelomice ad libitum), II zbor za 5 gl asova i orgul je ad libit i
Psalmi vespertini de Donti nica . . . cum Hymnis de Communi, 4 Magnifi
pletorio et 4 Anti phonis . . . Te Deum, za 4, 5 i 8 koncertantnih glasova
i II zbor s orgul jama ad libitum, 1668. Njemake pjesme i muzika za
nisu se sauvali.
LIT. : A. Stei nhuber, Geschicht e des Col l egium Ger manicur
ricum in Rom, I, Freiburg 1906. K. Schwei ckert , Die Musikpfiege
der Kurfiirst en von Mainz im 17. und 18. Jahrhundert, Mainz 1937. -
t ron, Dr, Phil ipp Jacob Baudrexel, Mainzer Zeit schrift, 1940. i
hundert Jahre Mainzer Kirchenmusik, Mainz 1943. E. F. Schmi ,
Jakob Baudrexel, ein Fiissener Komponist des 17. Jahrhundert s, 1
zum 1200 jahrigen Jubilaum des Heiligen Magnus, Fiissen 1950. 75
Jakob Baudrexel , MGG, I, 1951.
BAUDRIER, Yves, francuski kompozitor (Pariz,
1906 ). Po zvanju pravnik, muziku uio kratko vrijeme
Lotha, d'Indvjeva uenika, ali je uglavnom samouk. Go
osnovao zajedno sa O. Messiaenom, D. Lesurom i A. J<
kompozitorsku grupu -> Jeune France, a 1945 sa M. L'He
utemeljio Institut des Hautes Studes Cinematographiques
jemu dri teajeve komparativne estetike muzike i filma. S
i na francuskoj Radio-difuziji i televiziji. esto se inspiri
vama u prirodi, osobito morem. Znaajna mu je filmska
u kojoj naputa melodramatske i pseudooperne efekte i
da potcrtava filmsku radnju nastoji da je upotpuni ili da
dramske elemente; ostvario je novi nain spajanja mi
vizuelne ritmike (npr. koraci, isprekidana konverzacija
DJELA. ORKESTRALNA: si mfonij a, 1945; simfoni jska pje
de Sein, 1935; suita za gudae; Le Musicien dans la cite, 1937 (rev. Chant
de jeunesse, 1935; Eleonora za mali orkestar, 1938; Le grand voil Preludes
a quelques sortileges, 1954; Double mouvement za gudae, 1965 MORNA:
gudaki kvart et; Li ed za viol inu i klavir; Melancholi a za 1 3o i dr.
Klavirske kompozicije. DRAMSKA: muzika za vie od f meu
kojima: La Bataille du rail, 1945; Le Moudit (R. Clement), 1947 teau
de verre, 1950; Le Tempest ai re (Epst ein), 1951. VOKALNA de la
Pentecote; Credo dupauvre diable za sole, zbor i orkestar; zborovi a solo-
pjesme. Napisao: VIntelli gence et la musique, 1950.
LIT.: J. J. Brothi er, La Jeune France: Y. Baudrier, A. Jol ive! -
Lesur, O. Messiaen, Pari 1956.
BAUER, Harold, ameriki pijanist engleskog p<
(New Malden, London, 28. IV 1873 Miami, Florida,
1951). Najprije je uio violinu, kasnije klavir (1892 u Pat
Paderevvskog). Do Prvog svjetskog rata ivio je u Parizu
esto koncertirao u triju sa J. Thibaudom i P. Casalsor
vremeno odlazio je na velike koncertne turneje po Evropi
rici. Nakon rata (1919) utemeljio je u New Yorku i do 19^
Beethoven Association, jednu od najveih organizacija za 1
komorne muzike u New Yorku. B. je bio izvrstan inter
Brahmsovih, Schumannovih, Franckovih, Debussyjevih i Rs
djela. Napisao je Self-Portrait of the Artist as a Young Ma
1947) i knjigu uspomena Harold Bauer: his Book.
BAUER BAUTISTA 151

BAUER, Marion Eugenie, ameriki kompozitor i muziki
pisac (Walla-Walla, Washington, 15. VIII 1897 South Hadley,
Massachusetts, 9. VIII 1955). Muziku studirala u Berlinu i Pa-
rizu (R. Pugno, A. Gedalge, N. Boulanger). Predavala je na raznim
univerzitetima u SAD (neko vrijeme i na Juillard School).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Up t he Ocklamaha, 1913;
American Youth concerto za klavir, 1943; Lament of African Themes za komorni
orkestar, 1928; Indi an Pi pes, 1928; Orientale, 1932; simfonijska suita za gudae,
1940. KOMORNA: gudaki kvartet , 1928; 5 kompozicija za gudaki kvar-
tet, 194649; suita za obou i klarinet, 1932; Pan za sept et i kl avir, 1937; con-
certino za obou, klarinet i gudaki kvartet, 1940; trio-sonata za flautu, violonelo
i kl avir, 1944; Patt erns za deset duhakih instrumenat a, 1949; 3 sonat e za vio-
l inu i klavir, 1922, 1928 i 1932; sonat a za violu i klavir, 1936; sonat ina za obou
i kl avir, 1940. Klavirske kompozicije (Sun Splendor, 1926; Dance Sonata,
1932). Scenska muzika. Fil mska muzika. VOKALNA: Chi na za zbor i
orkestar, 1944; Faun Song za alt i komorni orkestar, 1934; zborovi. SPISI:
Twentiet h~Century Musi c, 1933; A Summary of Tioentieth Century Music; Mu-
sical Questions and Quizzes, 1941; sa E. R. Pevesorovom: How Musi c Grew (1925),
Musi c Through t he Ages (1932) i How Opera Grezv (1955).
BAUER, Moritz, njemaki muzikolog (Hamburg, 8. IV
1875 Frankfurt na M., 31. XII 1932). Zavrivi studij medicine,
uio muziku u Leipzigu na Konzervatoriju i na Univerzitetu
(H. Kretzschmar). God. 1904 promovirao je u Ziirichu. Nakon
daljeg studija kod S. Hauseggera i I. Knorra u Frankfurtu, pre-
davao je 190526 povijest i estetiku muzike na Frankfurtskom
konzervatoriju. Napisao je brojne lanke, analize za koncertne
vodie i studije.
DJELA: Hi storie oder Pamphlet, 1908; Franz Schubert, 1909; Die Lieder
Franz Schuberts, 1915; Ivan Knorr, ei n Gedenkblatt, 1916; Zur Form der sin-
jonischen Werke Anton Bruckners, 1918; Johann Mayrhofer, ZFMW, 1922;
Formprobleme des spaten Seethoven, ibid., 1927; Ei nige Bemerkungen iiber die
Brahms und den Brahmskreis betreffende Literatur, ibid., 1928. Izdao je K. Fr.
Zelter, Funfzehn ausgezudhlte Li eder (s uvodom), 1924. Kompozicije: solo--
pjesme; XXVIII psal am za sopran, zbor i orgul je.
LIT. : F. Szymi chowski , Morit z Bauer , ZFMW, 1933. W. Kahi , Mo-
ritz Bauer, MGG, I, 1951.
BAUERL, Paul -> Peuerl, Paul
BAUERLE, Hermann, njemaki kompozitor i muziki teo-
retiar (Ebersberg, Wiirttemberg, 24. X 1869 Ulm, 21. V 1936).
Sveenik. Studirao na Univerzitetu u Tiibingenu teologiju, filo-
logiju i muziku (E. Kaufmann); 1906 doktorirao iz muzikologije
na Univerzitetu u Leipzigu. God. 190108 predavao na koli
za crkvenu muziku u Regensburgu; od 1917 bio muziki
direktor i crkveni orgulja u Schwabisch-Gmiindu, a 1921
osnovao u Ulmu viu muziku kolu (od 1922 konzervatorij)
koju je vodio do smrti. Gorljivi propagator cecilijanstva u
Njemakoj, B. je pridonio popularizaciji gregorijanskog korala i
klasine polifone muzike.
DJELA. SPI SI I INSTRUKTIVNA DJELA: Repeti tori um der Harmo-
nielehre, 1902; Palestrina muss populdrer zverden, 1903; Generalregister zum Kir-
chenmusikalischen Jahrbuch, 1906; Die 7 Busspsalmen des Orlando di Lasso, eine
musikphilologische Studie (disertacija), 1906; Der vatikanische Choral in moderner
Choralnotation, 1907; Gesanglehre fiir Oberstimtnen, 1918; Musikseminar, Grund-
lini en der Musi klehre (u svescima), 191926; Methodi k des Klavierunterrichtes
und der Klavi erliteratur, 1928. IZDANJA : serija Bi bliothek altklassischer Kir-
chenmusi k i n moderner Notation od 1903 dalje (sa djel ima Palestrine, O. di
Lassa, T. L. de Victorije i dr.); Vatikanische Choralausgabe, 190724.
KOMPOZICIJE: orgul jski preludiji i fuga. est misa; 2 Requiema; moteti;
vie crkvenih pjesama za zbor a cappell a.
BAUM, Alfred, vicarski kompozitor i orgulja (Zurich, 23.
IX 1904 ). Studij zavrio na Konzervatoriju u Ziirichu i tamo
1923 postao crkveni orgulja. Od 1929 predavao klavir i teoretske
predmete u Winterthuru, a od 1946 na Konzervatoriju u Ziirichu.
Kao koncertant na orguljama zalae se za suvremeno muziko
stvaralatvo.
DJELA: koncert za trublju, gudae i kl avir; Concertino za klavir i orkest ar,
1960. KOMORNA: Tanzsui t e za 5 duhaa i kl avir , 1946; Di verti mento za
4 inst rumenta, 1960; sonatina za violu il i viol onelo i klavir, 1962; Serenada
za flautu i gitaru ili klavir, 1957. Kompozicije za orgulje. VOKALNA:
Psalam 118 za zbor i orgulje, 1939; ciklusi solo-pjesama: Busch-Baum, 1945; 11
Lieder aud dem Schneckenhaus, 1946 i dr.
BAUM, Kurt, ameriki pjeva ekog podrijetla, tenor (Prag,
15. III 1908 ). Od 1930 studirao na Muzikoj akademiji u
Berlinu. Debitirao je 1933 u Ziirichu. Kasnije je nastavio studij
pjevanja kod E. Garbina u Milanu i u koli Santa Cedlia. Kao
operni i koncertni pjeva nastupao je u Beu, Budimpeti, Stock-
holmu, Parizu, Salzburgu, Monte Carlu. Od 1939 ivi u Americi
gdje je pjevao u Chicagu i bio stalni lan njujorke opere Metro-
politan.
BAUMGARTNER, Paul, vicarski pijanist (Altstatten, kan-
ton St. Gali, 21. VII 1933 ). Uio u Miinchenu i Kolnu (W.
Braunfels, E. Erdmann). God. 1927-35 nastavnik klavira u
Kolnu na Rajnskoj muzikoj koli i na Visokoj muzikoj koli.
Od 1937 profesor na Konzervatoriju u Baselu; 195352 predavao
uz to i na Visokoj muzikoj koli u Hannoveru. Pijanist tehnike
bravure, veoma irokog repertoara, izvrsno interpretira djela
Beethovena (izvodi kompletnu seriju sonata kroz nekoliko veeri)
i suvremenih kompozitora.
BAUMGARTNER, VVilhelm, vicarski zborovoda i kom-
pozitor (Rorschach, 15. XI 1820 Zurich, 17. III 1867). Uio
je kod A. Miillera u Ziirichu, zatim kod W. Tauberta (kompoziciju)
u Berlinu. Od 1842 nastavnik klavira u St. Gallenu, a od 1846
uitelj klavira i zborski dirigent u Ziirichu. Stekao je velika pri-
znanja osobito kao dirigent studentskog zbora. B. je pripadao
krugu oko R. Wagnera. Neki njegovi zborovi postali su veoma
popularni (pjesma O mein Heimatland na rijei G. Kellera smatra
se neslubenom vicarskom nacionalnom himnom). Uz zborna
djela B. je komponirao i solo-pjesme te klavirsku muziku. Pri-
redio je za tampu antologijsku zbirku Liedersammlung fiir schzvei-
zerische Mannerchore (4 sv., 18575i) u kojoj se nalazi oko 300
njegovih kompozicija.
LIT. : C. VCi dmer, Wil hel m Baumgart ner, ein Lebensbild, Zur ich 1868.
K. Nef , Die Freunde G. Kel ler und W. Baumgart ner und ihr O mein Heimat
land, Schweizerische Musikzeitung, 1905. L. Gross, W. Baumgartner, sein
Leben und sein Schaffen (disertacija), Miinchen 1930. E. Refardt, Wilhel m
Baumgartner, MGG, I, 1951.
BAUMKER, VVilhelm, njemaki muziki pisac (Elberfeld,
25. X 1842 Rurich-Aachen, 3. III 1905). Studirao teologiju
i filologiju u Miinsteru i Bonnu. Bio je sveenik u Rurichu.
DJELA: Das katholische deutsche Ki rchenli ed i n seinen Singweisen von den
fruhesten Zeiten bis gegen Ende des 17. Jahrhunderts (4 sv.), I (preraeno i dovreno
djelo K. Meistera iz 1862), 1886; II, 1883; III, 1891 i IV (posth. obj. J. Gotzen),
1911; Palestri na, ein Bei trag zur musikalischen Ref orm des 16. Jahrhunderts,
1877; Orlandus de Lassus, 1878; Zur Geschi chte der Tonkunst in Deutschland,
1881; Niederlandische geistli che Lieder . . . des 15. Jahrhunderts, VFMW, 1888;
Ein deutsches geistli ches Liederbuch mit Melodi en aus dem 15. Jahrhundert, 1895.
BAUR, Jiirg, njemaki kompozitor (Diisseldorf, u. XI 1918
). Studij kompozicije (Ph. Jarnach), klavira (K. H. Pillnev),
orgulja i crkvene muzike (M. Schneider) pohaao na Konzerva-
toriju u Kolnu. Od 1946 djeluje u Diisseldorfu kao profesor kon-
zervatorija Robert Schumman i od 1952 istodobno kao orgulja
i kantor u Pauluskirche.
DJELA. ORKESTRALNA: Si nfonia montana, 1955; koncert za viol u i
komorni orkestar, 1951; Mui ca concertante, 1958; Concertino za flautu, obou,
klarinet , gudae i udaral jke, 1959; Concerto romano za obou i orkestar, 1960;
koncert za gudae, 1962; koncert za duhaki kvint et i or kest ar, 1965; koncer t
za t rautonium i gudaki kvartet; varijacije Lo Specchio, 1966; Si nfonischer Pro-
log, 1966; vizija Romeo und Julie. KOMORNA : tri gudaka kvarteta; Meta-
morphosen za klavirski trio, 1960; Ouintetto sereno za duhae; Fantasia romena za
klar inet i klavir, 1960; fantazija za obou i klavir, 1954; fantazija za embalo i
udaral jke, 1962; Di verti mento za embalo i udaral jke, 1963. KLAVIRSKA:
sonata za 2 klavira, 1957; Aphorismen, 1955; Capri ccio, 1955; Heptameron, 1965.
Kompozicije za embal o i orgul je. Sol o-pjesme; zborovi.
LIT. : H. Krell mann, Kal kuliert e Visionen, Port rat des Komponisten Jiirg
Baur, Muica, 1968, 6.
BAUSSNERN, Waldemar, njemaki kompozitor (Berlin,
29. XI 1866 Sanssouci-Potsdam, 20. VIII 1931). Muziku uio
kod W. Bargiela i F. Kiela u Berlinu. God. 18911903 zborovoda
u Mannheimu i Dresdenu, 1903 nastavnik na Konzervatoriju u
Kolnu, 1908 upravitelj muzike kole u Weimaru. God. 1916
postao je direktor Hochova konzervatorija u Frankfurtu na Majni,
a od 1923 do smrti predavao je kompoziciju na Akademiji za
crkvenu muziku i muziku pedagogiju u Berlinu. B. je bio majstor
velikog znanja. Njegov stil, koji se djelomino povezuje uz Brahm-
sov, ali je svjetliji i vie ispunjen ivotnom radou, razvija po-
stepeno bogatu, esto oporu i hitru polifoninost, koja se slui
brzim modulacijama, ali nikada ne prelazi u proizvoljnost ili
jeftinu atonalnost (G. F. Wehle).
DJELA. ORKESTRALNA. Devet si mfonija : I, Jugend, 1899; I I , Dem
Andenken Brahms, 1899; III, Leben (sa zborom), 1911; IV, 1918; V, Dem An-
denken der gefallenen Soldaten (sa zborom), 1922; VI, Psalm der Liebe (sa sopra-
nom) , 1921; VII, Di e Ungari sche, 1926; VIII, 1930 i IX, Hi mmli sche Idyl len
za 10 gudaa i orgulje, 1916. Uvert ira Champagner; Fri deri cus Rex, passacagl ia
i fuga, 1930; 2 suit e. KOMORNA. et iri gudaka kvart et a: I, 1888; I I ,
1899; I I I , 1918 i IV, 1923. Tri fuge za gudaki kvart et; nekoliko kvintet a; gu-
daki sekstet; oktet; 2 klavirska trija, 1922 i 1925 ; 3 trio-sonate; 2 sonate za violinu
i klavir; 4 suite za violinu i klavir; sonata za viol onelo i klavir; suita za 4 vio-
lonela. KLAVIRSKA: tri mal e sonate; Sonat a eroi ca. Djela za orgul je.
DRAMSKA. Opere: Di chter und Welt , 1897; Durer in Venedi g, 1901; Herbort
und Hi lde, 1902; Der Bundschuh, 1904 i Sat yros (Goet he), 1923. VOKALNA :
brojne kantat e (Hafi s; Aus unserer Not ; Der Pi l ger); zborovi; oko 150 solo-
-pjesama. 46. psal am za 8 glasova i zbor a cappella. Pr iredio je za tampu
zbirku narodnih pjesama te opere Der Barbier von Bagdad i Der Ci d P. Corne-
liusa. Dovrio je Cornel iusovu operu Gunl od, 1906.
LIT. : G. F. Wehle, Die Chorkomposit ionen vom W. v. Baussnern, Die
Tonkunst , 1926. Isti , W. v. Baussnerns sinfonisches Schaffen, Regensburg
1931. Isti , Waldemar Baussnern, MGG, I, 1951.
BAUTISTA, Julian, panjolski kompozitor (Madrid, 21. IV
1901 ). Kompoziciju studirao na Madridskom konzervatoriju
(C. del Campo), gdje je od 1936 predavao harmoniju. God. 1940
emigrirao u Argentinu. Vie je njegovih djela uniteno za gra-
anskog rata u panjolskoj.
DJELA. ORKESTRALNA: Si nf onia breve, 1956; simfonija Ri cordi ana;
Impressi ones sinfonicas; 3 Preludios Japoneses, 192729; Sui te all'antiga za gu-
dae, 1932; Obertura para una opera grot esca, 1933. KOMORNA: dva gu-
daka kvarteta; sonatina za gudaki trio, 1930. Colores za klavir, 1922; Pre-
ludio y Danza za klavir, 1929. Kompozicije za git aru. Opera Interion (uni-
t ena); bal et na pant omima Juerga, 1929. VOKALNA: Tres Ci ndades (G.
Lorca) za sopran i orkestar, 1937; Catro poemas galegos (G. Lorca) za mezzoso-
pran i inst rumentalni ansambl ; La Flute de Jade za gl as i kl avir (il i komorni
orkestar); solo-pjesme.
LIT.: R. Garci a Mori llo, Julian Baut ist a Bauenos Aires 1943.
152 BAX BAZELAIRE

BAX, Arnold Edvvard
Trevor, engleski kompozitor
(Streatham Surrev, 8. XI 1883
Cork, 3. X 1953). Od 1900 uio
muziku na Royal Academy of
Music (kompozicija: F. Cor-der,
klavir: T. Mathay). God. 1942
dobio je poasni naslov Master of
the Kings Music (prije njega su taj
naslov nosili H. Purcell i E.
Elgar). Mnoge ustanove
(univerziteti u Ox-fordu i
Durhamu, National University of
Ireland) podijelile su Baxu
visoka priznanja za njegov
kompozitorski rad (poasni
doktorati, odlikovanja, poasna
lanstva). B. je mnogo putovao
(Njemaka, Rusija), a dugo se
zadravao u Irskoj, gdje su na nj
osobito djelovale irske legende,
kao i sav folklor te zemlje.
U svojoj generaciji, kojoj pripadaju R. Vaughan Williams i
G. Holst, B. je.jedan od najizrazitijih i najplodnijih stvaralakih
linosti. U sutini kasni romantik, razvija B. iroke tonske slike,
u kojima oivljuju osebujnost keltsko-irske prirode, keltska mi-
tologija i poezija daleke prolosti. Njegov je orkestar bogat ko-
loritom; bljetavilo palete, koja je povremeno proeta impresio-
nistikim elementima, zdruuje se s oporom ljepotom arhaikog
folklora (preteno irskog). U tome su osobito karakteristine
njegove poznate i esto izvoene simfonijske pjesme November
Woods i Tintagel (u kojoj ima srodnosti s Wagnerovim Tris-
tanom). Teite Baxova stvaralatva lei u njegovim trostavanim
simfonijama.
DJELA. ORKESTRALNA. Sedam si mfonij a : I, 1922; II, 1925; IH
1929; IV, 193031: V, 1933; VI, 1934 i VII, 1939. Sinfonietta, 1932. Simfonijske
pjesme: Int o the Twi li ght, 1908: In t he Faer y Hi ll s, 1909; Chri st mas Eve in
t he Mountai ns, 191213; Nymphol ept , 191213; Spri ng Fai r, 1912 13 ;
Scherzo, 1913; The Garden ofFand, 1916 ; Tintagel, 19T-7; In memoriam,l9l7 ;
November Woods, 1917; Summer Music, 1921; The Happy Forest, 1921; Mediterra-
nean, 1921; Cortege 1924; The Tale the Pine Trees Knew, 1931; London Pageant,
1937 ; Paean, 1938; Legend, 1945. Koncert za klavir (lijeva ruka) i orkestar, 1949.Vie
koncertantnih programnih kompozicija za klavir i orkestar; Winter Legendsi ^io;
Saga Fragment,1923 ; Morning Song, 1947. Simfonijske varijacije za klavir i orkestar
1916; fantazija za violu i orkestar, 1920; koncert za flautu, obou, harfu i gudaki
kvartet, 1934: koncert za fagot, har fu i gudaki sekst et, 1936. Uvert ire; Festi -
val Overture, 1909; Romantic Overture, 1923; Overture to adventure, 1926; Over-
ture Elegy and Rondo, 1929; Overture to a Pi caresaue Comedy, 1930; Rogue Co-
medy Overture, 1936; Work in Progress, 1944. KOMORNA: tri gudaka
kvart eta, 1918, 1924 i 1936; 3 trija za razliite sastave, kvintet za harfu i gudae,
1920; kvintet za obou i gudae, 1921; nonet, 1931; klavirski kvintet, 191415;
klavirski kvartet, 1923, oktet s klavirom, 1934; 3 sonate za violinu i klavir, 1910,
1915 i 1924; 2 sonat e za violu i klavir, 1921 i 1927; sonat a i sonatina za violon-
elo i kl avir , 1920 i 1923; sonata za klarinet i klavir, 1934. KLAVIRSKA:
etiri sonat e, 191032; Wat er Musi c; Toccata; Dream in Exile; A Mountain
Mood; Mayni ght i n the Ukraine; Pri ncess, Rose Garden; Wi nt er VCaters; The
Slave Gi rl; In a Vodha Shop; Lullaby; Country tine; Burlesoue; Serpent Dance;
sonata za 2 klavira, 1928. DRAMSKA. Balet i: Bet meen Dush and Davni ,
1917; The Frogskin, 1918; The Truth about the Russian Dancers, 1920; Fil mska
muzika: Oli ver Tvi ist , 1948. VOKALNA: kant ata Fat herland za zbor i
orkest ar, 1907; Enchanted Summer za zbor i orkestar, 1909; The Morning Wat ch
za zbor i orkestar, 1935; Tedeum za zbor i orgul je, 1945; brojne pjesme, medu
njima ciklus A Celtic Songcycle 1904 i vie ciklusa irskih pjesama. Pisao i
knjievna djel a, izdao nekol iko zbirki novela. Objavio autobiografiju Farewel l
my Youth, 1943.
LIT.: R. II. Huli , Arnol d Bax, 1921. Isti , A Handbook
of Bax Svmphonies, 1933. H. F. Redli ch, Arnold Bax,
MGG, I, 1951. J. Herbage, The Music of Ar nol d Bax,
The Musical Times, London, 1953, 12. J. As.
BAXONCILLO (panj. baxon, bajon povui), u
panjolskoj orguljski registar koji ima karakter
principala. B. de 13 odgovara principalu od 7
stopa, B. de 26 je principal od 16 stopa. Principal od
32 stope zove se Flauto de 52.
BAYER, Josef, austrijski kompozitor (Be, 6. III
1852 12. III 1913). Zavrio je Beki konzervatorij (J.
Hellmesberger, A. Bruckner) i 1870 postao violinist u
orkestru, a 1885 dirigent balet a u Bekoj operi.
Gostovao je i u inozemstvu (1881 u New Yorku). Od
njegovih dvadesetak baleta najuspjeliji j e Puppenfee.
DJELA. Baleti: Vfiener VCalzer, 1885; Puppenfee, 1888 (jug.
premijera Zagreb, 5. III 1892); Sonne und Erde, 1889; Ei n
Tanzmarchen, 1890; Rouge et noir, 1891; Di e Wel t in Bi ld und Tanz,
1892; Burschenli ebe, 1894; Rundum Wi en, 1894; Die Braut von Korea,
1897; Aus der Hei mat, 1908; Ni ppes, 1911 i dr. Divertissement i.
Operete: Der Chavalier San Marco, 1881; Mi ster Menelaus, 1892;
Frdulei n Hexe, 1898; Der Poli -zeichef, 1904. Muzika za al jive
igrokaze.
BAYREUTH. Sveane igre u Bavreuthu odravaju
se svakoga ljeta,' a posveene su umjetnosti
Richarda Wagnera. Wagner je 1871 sam izabrao B. kao
festivalskih izvedbi svojih opernih djela. Tu je izgradio i k:
zgradu koja je odgovarala njegovim idejama o reformi
U njoj je orkestar pokriven, pozornica proirena, gledalit
ni loa ni balkon. Sjedita su postavljena amfiteatralno i
vaju galerijom. Kazalina dvorana moe primiti do 200c
laa, a najvea joj je odlika izvanredna akustinost. U po<
Wagner namjeravao na sveanim igrama izvoditi najvredni
operne literature osobito njemake. Kasnije je od toga c
pa se u Bavreuthu od poetka odravanja igara do danas pi
samo Wagnerove muzike drame.

(

Prve sveane igre u Bavreuthu odrane su 1876. Toga
triput izveden Wagnerov ciklus Der Ring des Nibelunger,
velikog deficita morala je iduih 6 godina kazalina zgrad
zatvorena. God. 1882 doivio je na bavreuthskim sveanim
praizvedbu Parsifal. Nakon Wagnerove smrti upravu ba
skog kazalita preuzela je njegova ena Cosima, a 1908 si
fried. Sve do 1914 odravale su se sveane igre svakoga lj
njima su bili redovito prikazivani Der Ring des Nibelunget
sifal, a ostala Wagnerova kazalina djela povremeno. E
bavreutsko kazalite bilo je zatvoreno. Te je godine zgra
irena i nastavljeno je s redovitim ljetnim prikazivanjin
kon smrti Cosime i Siegfrieda (1930) postala je upravitelji
Siegfriedova udovica Winifred. God. 1945 poar je znatr
tio kazalinu zgradu, pa su prve poslijeratne sveane ij
tek 1949. Njima su rukovodili Wagnerovi unuci Wieland
gang. Smjelim reijskim zahvatima oni su nastojali Wa;
umjetnost pribliiti duhu naeg vremena i idejama sui
kazaline umjetnosti.
Bavreuthske sveane igre privlae svake godine tisue*
laa iz cijeloga svijeta. Na njima nastupaju najistaknutiji
umjetnici. Od naih pjevaa sudjelovali su na festivalu u Ba
M. Trnina, B. Kernic, M. Bugarinovi i T. Nerali, a <
genata L. Matai i B. Klobuar.
LIT. : La Mara, Das Buhnenfest spiel in Bavreut h, Leipzig 187
St. Chamberlai n, Die ersten 20 Jahre Bavreut h Buhnenfestspiele,
1896. A. Prii fer, Die Buhnenfest spiele in Bavreuth, Leipzig 1891
pod naslovom Das Werk von Bavreuth, 1910). H. v. K'olzogen, '.
Berlin 1904. W. Golther, Bavreuth-Festspiel e und Festspielhaus. En
Beschreibung, Bedeutung, 1904. C. Bai ly Norri s, Aus Bavreut h, Be
A. Bahr-Mi ldenbur g i H. Bahr, Bavr euth, Leipzi g 1912. A.
Le Vovage artistique a Bavreuth, Pari 1919. A. v. Put tkammer
Jahre Bavreuth, Berlin 1927. L. Rei chzvein, Werden und Wesen der B
Festspiel e, 1934. P. Bul low, Bavreut h, die Stadt des R. Wagner f
1875 bis 1936, 1936. Bavreuther Fest spielfiihrer, Jubil aums Ausg;
1937 (red. O. Strobel), Bavreut h 1937. Fr. Klose, Bavreut h, 19
Bertram, Der Seher von Bavreuth, Berl in 1943. H. Jenkner, Bavrei
5. Rutzow, Richard Wagner in Bavr euth, Miinchen 1944. F
\P. Cooper, Herit age de feu, Pari 1947. H. Wei temeyer, Bavreuth ;
Wegen, Jahrbuch der Musikwelt, 194950. R. Baum, Bavreut r
I, 1951. W. Hess, 75 Jahr e Bavreuth, Schweizerische Musikzeit u
78. Bavreuther Fest spielbuch 1951, Bavreuth 1951. E. Walt
diskussion um Bavreuth: ein Querschnitt durch die erst en Festspiel e 1
Kr iege, 1952. W. Ei chner, Wel tdiskussion um Bavreuth, 1952.
Corte, II nuovo st il e scenico nel t eat ro wagneriano a Bavreut h, R;
1955. Zd. v. Kraft, Das Fest spiel haus im Bavreuth, Bavreuth 19;
Neupert , Die Besetzung der Bavreuther Fest spiele 18761960, Bavrei
A. M. Li ngg, Great Opera Houses: Bavreuth, Opera News, 1962. M
BAZELAIRE, Paul, francuski violonelist i kompozi
dan, 4. III 1886 Pariz, n. XII 1958). Dugogodinji 1
violonela na Parikom konzervatoriju (191956), konce

WAGNEROVO KAZALITE U BAYRUTHU za pr vih sveanih igara 1871

A. E. T. BAX
BAZELAIRE BEAULIEU 153

karijeru zapoeo ve u svojoj dvanaestoj godini. Nastupao je
solistiki na t urnej ama po Engleskoj, Njemakoj, Rusiji, Ital iji
i Belgiji, u Parizu utemel jio ansambl od 50 viol onelista koji
nosi njegovo ime.
DJ ELA. ORKESTRALNA: simf onijska pjesma Cleopatre, 1908; Suite
francaise sur des chants populaires: Suite grecque za mali orkestar, 1910; Rapsodie dans
le style russe za violonelo i orkestar, 1941. KOMORNA: klavir ski trio;
kompozicija za violinu, za violonelo, za harf u i klavir. Liturgijska drama Jesus
devant Pilate za sole, zbor i orkestar. Psalam IX za sole, zbor, orgulje i orkestar;
solo-pjesme. Objavio Quetques notes sur les differents poinls impor-tants de la
technique generale de piano, bez god.
BAZELON, Irvi n, ameriki kompozitor (Evanst on, Illinois,
4. VI 1922 ). Studij zavrio na Univerzitetu u Chicagu, u kom-
poziciji uenik D. Milhauda u Oaklandu i E. Blocha u Berkelevu.
Od 1948 djeluje u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simf onije; I, 1960; II, Short Symphony,
1962; I I I , za duhae, udaraljke i gudaki sekstet, 1963 i IV, 1965. Concert Over-
ture, 1952 (nova verzija 1960); Overture to the Taming of the Shrezv, 1960; baletna
suita za komorni orkestar, 1949; suita za mali orkestar, 1956; Suite for Merry
Wives of Windsor, 1958; Adagio e Fuga za gudae, 1956; Ballet Centauri IJ, 1960;
Fusions, 1965. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; Chamber Sym-phony za 7
instrumenata, 1957; duhaki kvintet, 1963; Movimento da camera za flautu,
fagot, rog i embalo, 1954; suita za klarinet, violonelo i klavir, 1947; 5 stavaka
za violonelo i klavir. KLAVIRSKA: 3 sonate; sonatina; Piano suite f or young
people.
BAZIN, Francois Emmanuel Joseph, francuski kompozitor i
muziki pedagog (Marseille, 4. IX 1816 Pariz, 2. VII 1878).
Uio na Parikom konzervat oriju (D.-F. Auber, J. Ha-levv) i
1840 dobio Prix de Rome. Na toj je ustanovi od 1844 predavao
solo-pjevanje, harmoniju i kompoziciju (od 1871 direktor). B. je
bio istaknuti pedagog i mnogi francuski kompozitori druge
pol ovi ne XIX st. bili su njegovi uenici.
DJ ELA: devet kominih opera (Le Voyage en Chine; Maitre Pathelin).
Or atorij La Pentecoste, 1842; psalam Super flumina Baylonis. Izdao je pri
runike Cours a"harmonie theorigue et pratigue i Cours de contre-point theorique et
pratigue. Napisao je La Musique a St. Malo, 1885.
BAZZINI, Antonio, talijanski violinist i kompozitor (Brescia,
11. III 1818 Milano, 10. II 1897). Muzi ku ui o u Milanu
kod F. Camssanija; 184145 koncertirao u svi m veim grado-
vima It alije, Njemake, Francuske, Bel gi je i Danske. Boravio
je zatim u Bresciji do 1849 kada odlazi na koncertne turneje po
panjolskoj i Francuskoj. U Parizu je ivio 185263. God. 1864
gostovao je u Nizozemskoj. Tada se vratio u Italiju i od 1873
predavao je kompoziciju na Konzervatoriju u Milanu (od 1882
direktor). Njegovi su uenici bili A. Cat alani i G. Puccini.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Francesca da Rimini, 1890.
Za violinu: 4 koncerta; concertino; Grande Allegro i dr. Uver tire Saul,
1866 1 Re Lear, 1868. KOMORNA: est gudakih kvarteta; kvintet; so
nata za violinu i klavir ; sonata za violonelo i klavir; serenada za violonelo i
klavir; oko 70 kompozicija za violinu i klavir; brojne parafraze, fantazije i vari
jacije na teme iz popularnih opera za violinu i klavir. Opera Turanda, 1867.
VOKALNA: oratorij La Risurrezione di Cristo. Kantate: Sennacheribbo,
1872; Le Nozze di Prometeo i Sinfonia Cantata. Zborovi; solo-pjesme. Psalmi
i druge crkvene kompozicije.
LI T.: R. Schumann, Antonio Bazzini, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1843.
E. Montazio, Antonio Bazzini, Firenze 1847. C. Sartori, Antonio Bazzini,
Brescia 1936. A. Toni, Antonio Bazzini, Milano 1946. G. Barblan, Le due
vite artistiche di Antonio Bazzini, I grandi anniversari del 1960, Siena 1960.
B. C, kratica za -* basso continuo
BEACH, H. H. A. (rod. Amy Marcy Cheney;, amerika
pijanistkinja i kompozitor (Henniker, New Hampshire, 5. IV
1867 New York, 27. XII 1944). Uila klavir kod E. Peraboa
i K. Baermanna. Kao pijanist debitirala je 1883 u Bostonu. Kas
nije je mnogo koncertirala po Americi i 191015 u Evropi. U
svoja je djela esto unosila elemente folklora.
DJELA: Gaelic Symphony, 1896; 2 koncerta za klavir i orkestar. Klavirski
kvintet; klavirski trio; sonata za violinu i klavir. Suita za 2 klavira. Opera
Cabildo, 1932. VOKALNA. Ka ntate: The Minstrel and the King; The Rose
of Avontomn; Sylvania; The Sea Fairies i The Chambered Nautilus. Zborovi; solo-
pjesme. Crkvene kompozicije (misa, 1892; Boini anthem).
LI T.: P. Goetschius, Mrs. H. H. A. Beach, Boston 1906. B. C. Tuthill,
Mrs. H. H. A. Beach, MQ, 1940. K. H. W6rner, H. H. A. Beach, MGG, I,
1951. E. L. Merrill, Mrs. H. H. A. Beach: Her Life and Music (disertacija),
Ann Arbor 1963.
BEACH, John Parsons, ameriki kompozitor (Gloversville,
New York, n. X 1877 Pasadsna, Californi a, 6. XI 1953).
St udi rao na Konzervatorij u u Bostonu. God. 190034 preda-
vao je klavir i teoretske predmete na Konzervatoriju i na Uni-
verzitetu u Minneapolisu, zatim do 1907 u New Orleansu. God.
1910 boravio je u Evropi. U Parizu je studirao kompoziciju sa A.
Gedalgeom, a u Veneciji sa F. Malipierom. Po povratku u SAD
nastanio se najprije u New Yorku, kasnije u Pasadeni.
DJELA. ORKESTRALNA: Orleans Alley; Ascolani, 1926; Neto Orleans
Street Cries, 1927. Komorne (koncert za sekstet, 1929) i klavirske kompozi-
cije. Krae opere Pippa's Holiday, 1915 i Jornida andjornidel; baleti Phanton
Satvr, 1925 i Mardi Gras, 1926. Angelo's Letter za tenor i komorni orkestar,
1929; brojne solo-pjesme.
BEARD, John, engleski pjeva, tenor (London?, oko 1717
Hampton, 5. II 1791). U mladosti pjevao u kraljevoj kapeli.
Nastupao u kazalitima Drury Lane i Covent Garden. Zbog sve
jae gl uhoe povukao se 1767 s pozornice. Za njega je Handel
napisao mnoge tenorske part ije u svojim oratoriji ma.
BEART, Guy, francuski kompozitor i pjeva chansona (Kairo,
1920). Inenjer, matematiar, pjesnik i pjeva B. je jedna od
najinteresantnijih i najsvestranijih linosti suvremene francuske
chansone. Privlae ga pitanja o smislu ivota i o pol oaju ovjeka
u suvremenom svijetu. S jednakom poetskom kvalitetom i snagom
govori o djetinjstvu, ljubavi i osvajanju svemira. Mislilac i buntovnik,
eli uskrsnuti naelo ljubavi prema blinjem. Posjeduje izvanredan
smisao za graenje melodije osebujnog ritma. Osvojio je Grand
Prix du Disgue akademije Charles Cros, a u ediciji P. Seghersa
Poetes d'aujourd'hui izala je knjiga njegovih chansona (1965;
Chandernagor, Les grandes pri ncipes, Qui suis-je, L'Eau vive,
Cercueil a roulettes, Les Enfants sur l a lune).
BEAT (engl. udarac), 1. u engleskoj muzikoj terminologiji
oznaka za dobu takta. Katkada stariji engleski teoretiari upotreblja-
vaju naziv b. za neke melodijske ukrase (J. Callcott Musical Gram-
mar, 1860).
2. U jazz muzici izraz b. oznauje metriku okosnicu muzi-
ciranja, tj. stalno, ravnomjerno pulsiranje uvijek jednako nagla-
enih metri ki h jedinica. B. je uvi jek paran (four b. ili twoo b.),
a izvode ga udaraljke, odnosno ritmiki instrumenti bande, dok
mel odi jski i nstrumenti sviraju napjev sl obodno je akcentiraj ui
u razliiti m polimetrijski m i poliritmikim kombinacij ama (->
Off beat). Time se stvara za jazz karakteristina metriko-ritmika
napetost -> drive. Ravnomjerni tok beata prekida se jedino zbog
pri mjene nekih izvodilakih manira (-> Break, -> Stop). B. j e
jedan od bitnih elemenata afroamerikoga folklora i jazz-muzike
od njeni h poetaka sve do danas.
LIT.: E. L. Waletner, Metr ik und Rhvthmi k im Jazz, Berlin 1965.
BEATLES, THE, engleski vokalno-instrumentalni kvartet iz
Liverpoola. Svj etsku slavu posti gao je taj ansambl elektrinih
gitara zahvaljujui specifinosti svog naina sviranja, izrazitoj
i ndi vi dualnosti i kval iteti muziciranj a. etiri beatlesa, roeni h
u Liverpol u John Lennon (1940), Paul MacKartnev (1942),
George Harrison (1943) i Ringo Star (pravo ime Richard Starkev;
1940) najizrazitiji su predstavnici tzv. beat-muzike. The B.
izvode veinom vlastite kompozicije. Prvu plou snimili su 1962
(Love Me Do), a ve idue godine njihove su snimke prve na
rang-li stama popularni h (She Loves You, Tzvi st And Shout,
Please, Pl ease Me). Vrt ogl avom uspjehu ovog ansambla mnogo
je pridonio menager Brian Epstein. Najvei uspjeh postigli su
kompozicijom Yesterday J. Lennona i P. McKartneva. Nastu
pili su u nekoliko filmova i gostovali u mnogim zemlj ama od
Amerike do Australije. M. Ke.
BEAU, Adolphe -> Le Beau, Adolphe Loui se
BEAUCHAMP, Charles Louis, francuski plesa i koreograf
(Versailles, 1636 Pariz, vjerojatno 1719), najistaknutiji lan
poznate obitelji muziara i plesaa. Na kraljevom dvoru koreo-
grafirao je od 1656 sve balete, istakao se kao izvrstan plesa, a
bio je i uitelj plesa kralja Luja XVI. Kao majstor baleta na Aca-
demie royale de musique esto je suraivao sa J. B. Lullvjem i Mo-
liereom {Le bourgeois gentilhomme, 1669; Alceste, 1674; Thesee, 1675).
A. je prvi kodificirao klasine baletne poloaje i pokrete (pirouette,
tours en l'air i dr.). On je utemeljitelj francuskog otmjenog plesa.
BEAUJOYEULX, Baltazar -> Baltazarini da Belgioioso,
Baldassare
BEAULAIGUE, Barthelemy, francuski kompozitor i pjesnik
(oko 1540 ?). Prema podacima navedenim u dvije njegove
tiskane zbirke, zna se jedino da je, najkasnije od 1554, bio zborski
djeak katedrale La Major u Marseilleu. Zbirke su objavljene 1559
u Lyonu pod naslovom: Chansons 'nouvelles composees par
Barthelemy Beaulaigue excellent musicien (13 chansona) i Mottetz
nouvellement mis en musique a 4, 5, 6, 7, et S parties (14 moteta).
Osim toga jo su dva njegova moteta tampana u zborniku Thesaurus
musicus (1564). Ova sauvana djela odlikuju se umjetniki prilino
dotjeranom polifonikom tehni kom, iako ih je B. po svemu
sudei komponirao prije svoje dvadesete godine (izuzev dvaju
kasnij ih moteta).
LI T. : F. Le sure, Bar the le mv Beaul a igne , MGG, I , 1951. A. Auda,
B. Beaulaigue: poete et musicien prodige, Bruxelles 1957.
BEAULIEU, Marie-Dsir, francuski kompozitor i muziki
pisac (Pariz, 11. IV 1791 Niort, 21. XII 1863). Uio na Kon-
zervatori ju u Pari zu (E. N. Mehul, R. Kreutzer); 1810 dobi o
Prix de Rome. U Niortu je osnovao muziko drutvo koje se kasnije
razvilo u Association musicale de l'Ouest. To je drutvo prireivalo
od 1835 svake godine velike muzike festivale po raznim gradovima.
B. je 1860 utemeljio i Societe des Concerts de Chant Classigue u
Parizu.
154 BEAULIEU BECHSTEIN

DJELA: orkestralne kompozicije. Kompozicije za violinu. Opere
Anacreon i Philadelphie, 1855. Lirske scene: Jeanne d'Arc; Psychi etVAmour;
Fete bachique i Sapho. Oratoriji: Hy mne du matin; LImmor talite de Vdme,
1851 i Hymne de la nuit, 1851. Pjesme. Crkvene kompozicije {Requiem, 1940,
mise). SPISI: Cours de composition (zajedno sa E. N. Mehulom), 1809; Me-
moire sur ce qui reste de la musique des anciens Grecs dans les premiers chants de
Veglise, 1952; Du Rythme, des effects qttil produit et de leurs causes, 1853; Me~
moire sur quelques airs nationaux . . . , 1858; Memoire sur le caractere, que doit
avoir la musique d'eglise, 1858; Memoire sur Vorigine de la musiaue, 1859.
BEAUMARCHAIS, Pierre-Augustin Caron de, francuski
komediograf (Pariz, 24. I 1732 18. V 1799). Uitelj harfe na
dvoru Luja XV, autor niza kazalinih djela, od kojih je najzna-
ajnije Le Mariage de Figaro. Ono se smatra optubom feudal-
nog sistema u Francuskoj i ide u red onih knjievnih djela koja
su utirala put Francuskoj revoluciji. U predgovoru drugog izdanja
svoje drame Tarare (uglazbio ju je A. Salieri), B. iznosi svoje
poglede o operi, osobito o potrebi uske suradnje izmeu pjesnika
i kompozitora te sklada rijei i muzike. Pjesme za svoju komediju Le
Barbier de Seville i zavrni vaudeville za Le Mariage de Figaro
vjerojatno je B. sam komponirao (ili je adaptirao panjolske arije).
Izvrsni likovi i duhovit dijalog njegovih komedija Barbier
de Seville i Mariage de Figaro privukli su mnoge kompozitore
i libretiste. Najpoznatije su opere // barbiere di Siviglia G. Ros-
sinija (libreto G. Sterbini) i Le nozze di Figaro W. A. Mozarta
(libreto L. da Ponte). Po ovim Beaumarchaisovim komedijama
komponirali su opere jo: G. Paisiello (Barbiere di Siviglia),
S. Arnold (The Spanish Barber), J. A. P. Schulz (Le Barbier
de Seville), F. Paer (II nuovo Figaro), F. Morlacchi (Barbier
di Siviglia), L. Ricci (II nuovo Figaro i Nozze di Figaro). Scensku
muziku za originalne Beaumarchaisove komedije komponirali
su A. L. Baudrov {Le Maiiage de Figaro, pjesme i zborovi), P.
I. ajkovski (Le Barbier de Seville, kupleti), R. M. Gliere
(MeHiimbSa <Puiapo),J. A. aporin (}Kemmb6a <t>uiapo), G. Auric
(Le Mariage de Figaro) i A. Zecchi (Le Barbier de Seville).
LIT.: L. de Lomenie, Beaumarchais et son te mps (2 sv.), Par i 1856.
A. Bettelheim, Bea umarchais, Frankf urt 1886 (novo izd. Miinchen 1911).
H Kli C d B h i l Mi RMI R D l
ca e moder na, 1940. A. Bailly, Beauma rcha is, Par i 1945. G. E.
Le maitre, Beaumar chais, New York 1949. A. Buck, Pierre- Augustin Caron
de Beaumarchais, MGG, I, 1951. F. Lesure, A propos de Beaumarchais, RMI,
1967.
BEAUVARLET-CHARPENTIER, i. Jean Jacques, fran-
cuski orgulja (Abbeville, 28. VI 1734 Pariz, 6. V 1794).
Bio je najprije orgulja u crkvi sv. Pavla u Lyonu. Preselivi
1771 u Pariz djelovao je u istom svojstvu u opatiji sv. Viktora.
God. 1772 naslijedio je Daquina kao orgulja u crkvi sv. Pavla.
Zatim je od 1777 bio orgulja u crkvi St.-Eloi-des-Orfevres i od
1783 jedan od etiri orguljaa katedrale Notre Dame.
DJELA: dva konc erta za e mbalo i gudae; 18 soneta za klavir i obl i-
gatnu violinu ad libitum, 177378. 2a orgulje: est fuga, 12 Noels varies ; 3
magnifikata; Journal d'orgue a l'usage des paroisses et communnautes religi-
euses (12 sv.), 1790.
NOVA IZD.: I fugu obj. F. Raugel (Les maitres francaises de Vorgue, 1939);
1 sonatu obi. E. Reeser (De Klaviersonate med vioolbegleiding, 1939).
2. Jacques-Marie, orgulja (Lyon, 31. VII 1766 Pariz,
7. IX 1834). Sin Jeana Jacquesa; od 1802 orgulja u parikoj
crkvi Saint-Germain-des-Pres, 1815 u crkvi sv. Eustahija, a neto
kasnije u crkvi sv. Pavla i sv. Luja. Od 1822 objavljivao po 6
svezaka godinje Journal d'orgue. Komponirao je djela za orgulje,
crkvenu muziku (3 mise, 2 Te Deuma, 10 moteta), klavirska djela,
zborove i oko 20 romanza.
LIT.: F. Raugel, Beauvarlet-Charpentier, MGG, II, 1952.
BE-BOP, u jazz muzici stil interpretacije nastao oko 1940.
Naziv potjee od onomatopejskih slogova be-bop kojima je, na-
vodno, D. Gillespie pokuao predoiti interval smanjene kvinte,
znaajan za melodijsku liniju b.-b. muzike. Na harmonijsku
strukturu, koja se oslanja na svving, utjecali su, i neki suvremeni
kompozitori orkestralne muzike (Schonberg, Stravinski). Od uda-
raljki posebno su vani ineli. Melodija se kree u osminkama,
razvija se u nizu koloriranih obrazaca s naglim obratima zbog
ega taj stil muziciranja djeluje briljantno, ali poneto nemirno
i rastrgano. Znaajno je i koritenje tonova osebujne boje (npr.
najvii tonovi trublje) kao i vibrafona. U b.-b. muzici nema ve-
likih dinamikih suprotnosti, a rijetka je i primjena vibrata. Mu-
zicira se uglavnom u manjim instrumentalnim sastavima (npr.
kvintet D. Gillespija), premda je taj stil Gillespie prenio i u velike
jazz-bande. Poeci be-bopa nastali su u eri swinga (saksofonisti
C. Hawkins i L. Young), a konano su ga oblikovali Th. Monk,
Ch. Parker, D. Gillespie i K. Clarke. B.-b. je jedan od prvih za-
etaka eksperimentalnog jazza, a izvrio je veliki utjecaj na po-
stanak progresivnog jazza.
LIT.: L. Feather, Insi de Be-bop, Ne w York 1949. M. Ke.
BEBUNG (njem. beben drhtati, podrhtavati; franc. balan-
cement, tal. vibrato), poseban postupak kod izvoenja duljih nota
na klavikordu. B. nastaje na taj nain to se pritisak prsta
naizmjence mijenja. To proizvodi promjene u napete
pa zbog toga i male promjene u visini tona. Slian efek
se i na gudakim instrumentima, na citri, gitari, kao i kod
glasa (- Vibrato). U istu kategoriju ide i ondeggiandi
izvodio na gudakim instrumentima u talijanskoj muzici 1
B. se spominje u teoretskim spisima W. K. Printz; J.
Matthesona (1735), F. W. Marpurga (1750) i dr. Zt to se
b. moe izvesti na klavikordu, C. Ph. E. Bach u d; such
iiber die wahre Art das Clavier zu spielen (1753) daje kl
prednost pred e mbal om i kl avi rom na koj i ma. se t aj
ne moe pri mi jenit i.
B. se biljeio iznad note znakom: . . . .
BECAUD, Gilbert (pravo ime Fran?ois Silly), i
kompozitor i pjeva ehansona (Toulon, 24. X 1927 ).
muziku na Konzervatoriju u Nizzi. Od 1946 komponir
ve P. Delanoea, a od 1952 L. Amadea i zatim M. Vida
zatim trajno surauju s njim. B. je doivio velike uspjeh
temperamentnim ritmiziranim pjesmama i dobio nadii
spodin od 100 000 volti. Gostuje u svim zemljama !
drugih kontinenata. God. 1963 dobio Prix du Disque. (
mu govore o ljubavi, radosti ivota, prijateljstvu (Heur
y\a les capoins ), o modernom svijetu (Dimanche d Ori
gova je poezija simpatina i lako razumljiva (L'import la
rose, Nathalie, Marianne de ma jeunesse, itd), a intei na
zamjernoj umjetnikoj razini. Uz ehansone kompon operu
L'Opera d'Aran (1962) te kantatu L'Enfant a l'Etoit
BECERRA-SCHMIDT, Gustavo, ilenski ko
(Temuco, 26. VIII 1925 ). Na Konzervatoriju u
studirao kompoziciju (P. H. Allende, D. Santa Cruz) i d
(A. Carvajal). Od 1946 asistent i zatim profesor harmonij
pozicije na istom zavodu. Suradnik Instituta za elektronsku
veoma je aktivan i u strunim i stalekim udruenjima,
i muzikom publicistikom u Rivista Musical Chilena
inozemnim muzikim asopisima.
'

DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1955; I I , 1958 i

Koncert za violinu, 1950; koncert za flautu, 1957; koncert za klavir,
vertimento, 1956. KOMORNA. Sedam gudakih kvarteta, 1950c
trio, 1959; klavirski kvintet, 1962; kvartet za saksofone, 1959; 2 sonat(
i klavir, 1958 ; sonata za violu i klavir, 1958; 3 sonate za violonelo i kla
56; sonata za kontrabas (violone lo) i klavir, 1958; sonata za flaut
1953; 2 sonate za gitaru, 1954 i 1956 ; 2 partite za violonelo solo, 195^
pozicije za klavir. DRAMSKA: opera La Muerte de Don Rod,
kazalini komadi: .El Peregrino, 1938; Como en Santiago, Moriri poi
1948; La Vida del Hombre, 1949: Las Pascualas, 1957. Kantata L
a la madera za glas i klavir, 1956.
BECHET, Sidney (Pops), ameriki jazz-klarinist
fonist (New Orleans, 14. V 1897 Garches nedalek
14. V 1959). Klarinet je poeo uiti u estoj godini (G.
L. Nelson) i ve 1908 svirao je u kreolskim sastavima ]
leansa sa F. Keppardom, B. Johnsonom i King Olivero
1917 preselio je u Chicago gdje je suraivao sa T. Jai
Prvi puta gostuje u Evropi 1920. Vrativi se u SAD
prvenstveno kao sopran-saksofonist. Ponovno je doao i
1925 s trupom Black Revue Josephine Baker. Gostoi
Parizu, Bruxellesu, Berlinu, u Rusiji i u Italiji. God. 1932
sa T. Ladnierom New Orleans Feettvarmers, 193438
orkestru Noble Sisslea, a zatim i dirigirao razliitim
ansamblima. Od 1949 djelovao u Parizu. Uz L. Armst
je najistaknutiji predstavnik originalnog kreolskog stil
New Orleansa. Napisao je nekoliko kraih kompozici
Fleur).
LI T.: R. Munly, Sidnev Bechet, Pari 1959. P. Kunsl, Sidr
YX'etzlar 1959.
BECHI, Gino, talijanski pjeva, bariton (Firenza
1913 ). Debitirao 1936 u Empoliju u ulozi Georga C
(Verdi, Traviata). Stalni je lan opere La Scala u Mili
tovao u Rimu i Londonu, na razliit im opernim fes
a sudjelovao je kao glumac u nekoliko muzikih filmoi
se kao interpret uloga u standardnim talijanskim oper;
BECHSTEIN, njemaka tvornica klavira. Osnovao ji
u Berlinu Friedrich Wilhelm Carl B. (18261900). je
izraivala izvanredno kvalitetne instrumente, pa je u
stigla vrlo velik ugled. God. 1897 otvorena je etvrta r
Poetkom XX st. tvrtka B. proizvodila je prosjeno 470
menata godinje. God. 1923 postala je akcionarsko dru
Drugog svjetskog rata radionice klavira bile su poruen
ubrzo obnovljene. Klaviri tvrtke B. idu meu najbolje n
a odlikuju se osobito ljepotom tona.
LI T.: Bechstein- Chr onik, 1925. Ein Ausschnitt aus der
des Hauses Bechstein, Berlin 1926. Bechstein-Bilderbuch, Berlin 1
Neupert, Bechstein, MGG, I, 1951. 100 Jahre Bechstein, Instrun
zeitschrift, 1953.
BECK BECKER 155

BECK, Conrad, vicarski kompozitor (Lohn, kanton
Schaffhausen, 16. VI 1901 ). Studirao na Konzervatoriju u Ziirichu
(V. Andreae, R. Laq-uai), usavravao se 192433 u Parizu kod
Nadije Boulanger; odsudne poticaje dobio i od J. Iberta, A. Roussela i
A. Honeg-gera. Od 1939 vodi muziki odjel Baselskog radija. Ide u
najznaajnije vicarske kompo-
zitore svoje generacije. Meu
ptv'ma je od njemakih vica-raca
unio u svoja djela izrazito
francuske elemente stopivi ih s
njemakim. Isprva komponira
posve tonalno i oko 1926 28
dostie stvaralaku zrelost (III
simfonija); poslije toga naputa
strogu tonalnost i prelazi na
linearni, polifoniki nain to ga
esto dovodi do po-litonalnih
kombinacija (IV i V simfonija,
itd.); ali i u djelima iz tog
razdoblja mjestimice zadrava latentno
tonalno sredite. Muziki govor mu je suzdran, esto rezak i
otar, formalna grada vrsta, a ritmiko i zvuno tkivo
rafinirano ime je na neki nain oslabljena linearna strogost.
Poslije 1940 stil mu je jednostavniji, ponovno tonalan, a u
novijim djelima sve je jae izraen interes za muziki folklor.
DJELA. ORKESTRALNA. Sedam simfonij a: I , 1925; II, Si nf oni et t a,
1926; III, za gudaki orkestar, 1927; IV, Konzert fur Orchester, 1929; V, 1930;
VI, 1950 i VII, Aeneas Silvius-Sinfoni e, 1957. Koncert za klavir 1933; koncert
za embalo i gudae, 1942; Concertino za klavir, 1928; koncert za flautu, 1941;
koncert za viol u, 1949; koncert za gudaki kvartet , 1929; Konzertmusi k za
obou i gudae, 1932; Kammerkonzert za viol inu i mal i orkest ar, 1940;
Concert i no za kl arinet i fagot, 1954; Concertino za obou, 1962; serenada za
fl autu klarinet i gudae, 1935; rapsodija za klavir i komorni orkestar, 1936. Vorspiel
fur Orchester, 1940; Suite nach Volksliedern im Jahresablauf, 1947; Suite concertante
za drvene duhake, udaral jke i orkestar, 1961; Innomi nata, 1931; Osti nato, 1936;
Hymne, 1952; Mouvement, 1953; Hommages, 1966. KOMORNA: 2 gudaka
trija, 1928 i 1946; 5 gudakih kvarteta, I, 1922; II, 1924; III, 1926; IV, 1934 i
V, 1962; Noct umo za saksofon, kont rabas i klavir, 1960; sonat a za viol u da
gamba i orgulje, 1928; sonata za violonelo i klavir, 1954; 2 sonatine za viol inu i
klavir, 1928 i 1947; sonatina za violonelo i kl avir, 1928; sonatina za viol inu i
fl autu, 1927; sonat ina za obou i klavir, 1953; sonatina za flautu i kl avir, 1960;
Legende 2a klarinet i kl avir , 1961 i dr. KLAVIRSKA: 2 sonat ine; 10
Klavi erstii cke fiir den Hausgebrauch; 3 Inventionen fur embal o i dr.
ORGULJSKA: sonat ina; Choralsonate; prel udiji i dr. DRAMSKA. Balet i :
Drei Bilder aus dem Struzvel pet era, 1936 i La grande ourse, 1938. Sveana
igra St. Jakob an der Birs, 1944. Scenska muzika za Pandoru (Goethe), 1945-
VOKALNA: Oratorium nach Spriichen des Angelus Silesius, 1934; oratorij Der
Tod zu Basel, 1952; kantata La Mort d'Oedi pe, 1928; Lyri sche Kantate, 1932;
Kammerkantate nach Sonetten der Loui ze Labe, 1956; kantat a Die
Sonnenfinsternis, 1967; Re-quiem za zbor a cappella; zborovi; solo-pjesme:
Gedulden (uz komorni sastav); Herbstfeuer (uz orkest ar) i dr. Obradbe
narodnih pjesama iz vicarske, Al-zacije i dr.
LIT. : H. Ehi nger, Conrad Beck, MGG, I, 1951. Isti , Conrad Beck,
Wirken und Werk, Melos, 1955. E. Mohr, Zum Komposit ionsstil von Conrad
Beck, SMZ, 1961. W. Schuh, Conrad Beck, SMZ, 1962. J. As.
BECK, Franz, njemaki kompozitor (Mannheim, 15. II
1723 ili izmeu 1730 i 1733 Bordeaux, 31. XII 1809). Uio
kod J. Stamitza u Mannheimu i B. Galuppija u Veneciji. Oko
1757 koncertni majstor u Marseilleu; od 1751 ili 1762 koncertni
i kazalini dirigent (Grand Theatre), crkveni orgulja i nastavnik
u Bordeauxu. U nekoliko navrata boravio u Parizu zbog izvoenja
vlastit ih djela. Uenici su mu: P. Gaveaux, H. L. Blanchard,
P. J. Garat i dr. Kao simfoniar polazi od Stamitza (u rasporedu
stavaka) ali ve u ranim djelima oituje posve originalan nain
izraavanja i oblikovanja tako da ga noviji biografi s pravom na-
zivaju najsmioni)im Stamitzovim uenikom i klasiarem koji
se moe svrstati u preuranjene romantiare. B. je simfoniju
sadrajno produbio i dramatski intenzivirao proirenjem proved-
benog dijela, oblikovanjem veih tematskih grupa (u op. 3), po-
jaanim dinamikim kontrastima, ili nastupima otrih disonanca
i nenadanih, napetih pauza. Ostvario je i niz izvornih orkestralnih
efekata (npr. u neobino virtuoznim partijama kontrabasa), a
veinu je djela komponirao u molu to je za njegovo doba neuo-
biajeno.
DJELA. ORKESTRALNA: 32 simfonije, po 6 obj. kao op. 14, 1758,
1760, 1762 i 1766, 4 u skupnim zbirkama i 4 u rkp.; 2 divert imenta. KLA-
VIRSKA: 6 sonata za embalo il i kl avir op. 5, oko 1772; 6 sonata op. 5, oko
177485; fantazija i dr. DRAMSKA: od veeg broja opera sauvana je samo
La Belle jardiniere, 1767. Melodrama L'Ile desert; scenska muzika Pandore, 1789.
CRKVENA: St abat Mat er; Gl ori a; Credo; 2 himne.
LIT.: R. Sondheimer, Die Sinfonien Franz Becks (disertacija), Basel
1921. Isti , Die for mat e Ent wicklung der vorkl assischen sinfonie, AFMW,
1922. G. De Sai nt-Foi x, Le Svmphoniste Franz Beck et le Pianoforte, Revue
de musicologie, 1932. R. Sondhei mer, Franz Beck, MGG, I, 1951. B.
S. Brook, La Svmphonie francaise (3 sv.), Par i 1962.
BECK, Hermann, njemaki muzikolog (Miinchen, 20. VII
1929 ). Muzikologiju studirao u Erlangenu, Freiburgu i Baselu,
doktorirao 1954 u Erlangenu. Onda predaje muzikologiju na
Univerzitetu u Wiirzburgu. Surauje na novom izdanju cjelokupnih
Mozartovih djela.
DJELA: St udien ii ber das Tempoproblem bei Beethoven (disertacija), 1954;
Zur Enstehungsgeschichte von Mozarts D-Dur-Sinfonie K. 297, Mozart -Jahrbuch,
1955; Bemerkungen zu Beethovens Tempi , Beethoven- Jahrbuch, 195556;
Uber Mozarts kiassischen Stil , Wiirzbur ger Univeritat sreden, 1956; Probl eme
der venezi anischen Messkompositi on i m 16. Jahrhundert, Kongress-Bericht, Wien
1956.
BECK, Jean-Baptiste (Johann Baptist), njemaki muzi-
kolog (Gebweiler, Alzacija, 14. VIII 1881 Philadelphia, 23.
VI 1943). Studirao muzikologiju i romansku filologiju (1907
promovirao) u Strasbourgu. God. 1911 preselio se u SAD gdje
je predavao na Sveuilitu u Illinoisu, na Bryn Mawr College
(191420) i u Philadelphiji (od 1920 do smrti). Istraivajui
trubadursku muziku, pokuao je rijeiti problem trubadurske
notacije primjenom tzv. modalne teorije, u kojoj je izraz modus
oznaka za ritmike obrasce, srodne antikim metrikim stopama.
Meutim, B. nije bio jedini muzikolog koji je doao na takvu
misao. Prvi korak uinio je ve Fr. Ludwig, prouavajui motete
XIII st. Nakon Beka do slinih je rezultata doao i P. Aubry.
U sudskom sporu izmeu Beka i Aubrvja, priznat je Beku prio-
ritet u deifriranju trubadurske notacije.
BECK, Johann Heinrich, ameriki violinist, dirigent i kom-
pozitor (Cleveland, 12. IX 1856 26. V 1924). Studirao u Cleve-
landu i na Konzervatoriju u Leipzigu, gdje je 1882 debitirao kao
violinist. Vrativi se u Cleveland utemeljio je gudaki kvartet
Schubert. Djelovao je i kao dirigent.
DJELA: simfonijske pjesme A Kiss of Joy i Aus meinem Leben. Uvertire:
Romeo andjuli et; Lara i Ski rni smal . Dva seherza i Moori sh Serenade (1889)
za orkestar. Gudaki kvart et; 2 gudaka sekstet a. Kantata Deukalion; solo-
pjesme.
BECK, Reinhold Immanuel, njemaki kompozitor (Hanno-
ver, 10. I 1881 ). Muziku studirao na Konzervatoriju u Hanno-
veru. Neko je vrijeme bio glumac, zborovoa i dirigent u
Kielu i u Hannoveru, a 192124 profesor muzikologije na
Herderovoj visokoj koli u Berlinu i na Narodnoj visokoj koli u
Hermsdorfu. God. 1924 nastanio se u Thaleu (Harz).
DJELA. ORKESTRALNA. Koncert i: za kl avir; za viol onel o; za viol inu
i klarinet t e Concerto da camera za viol inu i klarinet . Uvertire; Sdne de Ballet,
1931. KOM ORNA: t ri gudaka kvarteta; suita za gudaki kvartet; 2 klavirska
trija; nekol iko trija za razliit e sastave; sekstet za gudae i klarinet; divert imento
za flautu, violu i violonelo; kvartet za 4 roga; sonate za viol inu i klavir; suit a za
violinu i klavir; sonata za flautu i klavir. Brojne klavirske kompozicije.
DRAMSKA: romant ina scenska fant azij a Am Rhei n; oper et e Ri vi er ali ebe
i Berli ner Rangen; scenska muzika. VOKALNA: Psalter-Orat orium za so-
pran, muki zbor, limene inst rumente, t impane i orgulje, 1932; rapsodija Medea
za glas i orkest ar; Dionysos za glas i orkestar; 2 madrigal a; brojne solo-pjesme.
BECKER, Albert Ernst Anton, njemaki kompozitor (Qued-
linburg, 13. VI 1834 Berlin, 10. I 1899). Uio kod S. Dehna
u Berlinu. Bio je nastavnik kompozicije na Scharvvenkinu konzer-
vatoriju (od 1881) i dirigent berlinske katedrale (od 1891).
DJELA: simfonija u g- mol u, 1861. Klavirski kvartet; klavirski kvintet.
Fantazija i fuga za orgulje. Opera Loreley, 1808. Reformati onskantate,
1883; oratorij Seli g aus Gnade, 1890; Vigi li en i Schnitter Tod za muki zbor i
orkestar; Zigeuner za zbor i orkestar; Die VPal lf ahrt nach Kevelaer za sol a,
zbor i orkestar; Minnelieder aus dem 13. Jahrhundert; velika misa u b-molu, 1878;
Geistlicher Dialog aus dem 16. Jahrhundert za alt-solo, zbor i orkestar; psalmi;
motet i. Transkr ipcije djela starih majst ora.
BECKER (Bakker), Dietrich (Diedrich), njemaki
kompozitor (Hamburg, 1623 12. V 1679). God. 164558
orgulja u Ahrensburgu, zatim lan dvorskog orkestra Christiana
Ludwiga od Celle. Od 1662 ivio u Hamburgu gdje je do 1667
vodio gradski orkestar, a od 1674 bio muziki direktor katedrale.
Njegove sonate i suite zauzimaju vidno mjesto u razvoju njemake
instrumentalne muzike u razdoblju izmeu J. Rosenmiillera i
D. Buxtehudea.
DJELA: komorne sonate Musikalische Friihlingsfruchte (35 gl.) s cont i-
nuom, 1668 (II izd. 1673); zbirka sonata i suita (2-gl .) s dvost rukim continuom
(2 sv.), 1674 i 1679. etiri kantate (rkp.); koralni napjevi i pjesme u suvre-
menim zbirkama.
NOVA IZD. : 1 dvogl asnu sonat u obj. je A. Einstein (Zur deut tchen Li -
teratur fiir Viol a da gamba, 1905); 3 sonate obj. je E. Rabsch (1932); 1 sonatu
(3-gl.) obj. je G. Fock (1944). Tri pjesme obj. je M. Burkhardt (Bei trage zum
Studi um des deutschen Li edes, 1897).
LIT. : G. Fock, Diet r ich Becker, MGG, I, 1951.
BECKER, Giinther, njemaki kompozitor (Forbach, Baden,
1. IV 1924 ). Studirao na Visokoj muzikoj koli u Karlsruheu
i na Muzikoj akademiji u Detmoldu; 194856 bio je uenik
W. Fortnera. Od 1956 djeluje u Ateni, gdje vodi Studio za novu
muziku Goetheova instituta. Predaje i na teajevima u Darmstadtu.
DJELA. ORKESTRALNA: Di aglyphen za komorni or kest ar, 1963; Sta-bil-
instabil, 1965; Correspondances 1 za klarinet i komorni orkestar, 1966.

C. BECK
156 BECKER BECKWITH

KOMORNA: 2 gudaka kvart eta, 1964 i 1967; Game jor Nine, za klavir i gu-
daki kvart et, 1965; Serpentinata za 5 duhaa, 1968', Correspondances II za
git aru, harfu, embalo i gudaki kvart et, 1968; Meteoron za orgul je, udaral jke
i el ektronske zvukove, 1969. Drei Phasen za kl avir, 1965. Metathesis za
git ar u, 1964. VOKALNA: Nacht - und Traumgesange za zbor i orkest ar,
1965; Moi rologi za sopran, 3 klarinet a i harfu, 1965; Ri gol za mezzosopran,
flautu, kl arinet, violinu, viol onelo, kl avir i magnet ofonsku vrpcu, 1967.
BECKER, Heinz, njemaki muzikolog (Berlin, 26. VI 1922 ).
Studij zavrio na Humboldtovu univerzitet u u Berlinu i tamo
se 1951 habilitirao. God. 195255 predavao na Konzervatoriju
Petersen u Berlinu, od 1956 nastavnik je za muzikologiju na
Univerzitetu u Hamburgu.
DJELA: Zur Problemgeschichle und Technik der musikalischen Schlussgestal-
tung (habilitacija), 1951; Der Fali Heine-Meyerbeer, 1958; G. Meyerbeer,.Briej~
vjechsel und Tagebiicher, I, 1958; Zur Entzvicklungsgeschichte der antiken und
mittclalterlichen Rohrblattinstrumente, 1966. Studije; rasprave; lanci.
BECKER, 1. Jean, njemaki violinist (Mannheim, 11. V 1833
10. X 1884). Uio kod svog oca Karla B. te kod H. Hildebrandta i
A. Kettenusa. Kratko vrijeme koncertni majstor u Mannheimu, a
od 1859 na koncertnim turnejama (Pariz, London, Leipzig, Dres-
den, Kassel, Petrograd). U Firenci osnovao 1866 gudaki kvartet
Qnartetto fiorentino Jean Becker (E. Masi, L. Chiostri, F.
Hilpert, L. Spitzer-Hegvesi). B. se istakao kao interpret Beetho-
venova i Mendelssohnova violinskog koncerta, te Brahmsovih
komornih kompozicija.
2. Hugo, njemaki violonelist (Strasbourg, 13. II 1863
Geiselgasteig kod Miinchena, 30. VII 1941). Najmlai sin Jeana B.,
uio violonelo kod nekoliko znamenitih pedagoga (F. Griitzma-
cher, A. Piatti, J. de Swert). Istakao se i kao lan komornih an-
sambla (trio H. B., C. Flesch, C. Friedberg). God. 188486
solist opernog orkestra u Frankfurtu, a 18901906 lan Heer-
mannova kvarteta. Uz to je 18771906 predavao na Hochovu
konzervatoriju u Frankfurtu na Majni i 190929 na Visokoj
muzikoj koli u Berlinu. B. je bio umjetnik rijetke zrelosti, osje-
ajnosti i tehnikog savrenstva. Njegova je interpretacija bila
stilski vjerna originalu, a izbjegavao je svaki isprazni virtuozitet.
Mnogi su istaknuti muziari komponirali za njega (Reger, D'Al-
bert, Bazzini, Dohnanvi). Bio je cijenjen i kao pedagog. Njegov
je uenik i E. Mainardi. Komponirao je djela za violonelo i or-
kestar (koncert, 1898) te krae kompozicije za violonelo i klavir
ili violonelo solo (etide). Sa svojim uenikom D. Rvnarom objavio
je prirunik Mechanik und Aesthetik des Violoncellspiels (1929).
LIT. : K. Sl ephemon, Becker 1. Jean, 2. Hugo, MGG, I, 1951.
BECKER, John J., ameriki kompozitor (Henderson, Ken-
tuckv, 22. I 1886 Wilmette, Illinois, 21. I 1961). Muzike stu-
dije zavrio na konzervatoriju Wisconsin u Milvvaukeeu. Pre-
davao je muziku na raznim ustanovama, djelovao kao
zborovoa
1 dirigent i suraivao u muzikim asopisima. God. 1950 postao
muziki direktor u Barat College (Illinois). Bio je sklon eksperi
mentiranju, ali je nastojao zadrati tradicionalne formalne okvire.
DJELA. ORKESTRALNA. Sedam simfonija: I, 1912; II, 1920; III,
Symphonia brevi s, 1929; IV, Dramatic Episodes, 1938; V, Homage to Mozart,
1943; VI, Symphony oj Democracy, 1942 i VII, 1946. oncerto Arabesque za
klavir i 12 instrumenata, 1930; Concerti no pastoral e za 2 flaute, 1933; koncert
za rog, 1933; koncert za viol u, 1937; oncerto Satirico za klavir, 1938; koncert
za violinu, 1948. KOMORNA: zbirka Soundpi eces za gudaki kvart et i za
gudaki kvintet, 1937; sonata za viol u i klavir, 1936; sonata za fl autu i klarinet,
1940. Kl avirska sonat a, 1938. DRAMSKA: Dance Fi gure za pjevae, pl e-
sae i orkestar, 1933; Obongo, Dance pri miti ve za pl esae i 29 udaral jki, 1933;
A Marri age wit h Space za recitat ore i orkest ar, 1933; The Li fe oj Man, 1937;
Dance za plesae, klavir i 5 udaral jki, 1939. Tri jednoinke za 30 glumaca i mali
orkestar: Rain Dmun Death, 1939; When the Willow Nods, 1939 i Privi lege and
Pri vation, 1940. Lirska drama Deirdre oj the Sorrozvs, 1945; scenska muzika.
Fil mska muzika. VOKALNA: zborovi; solo-pjesme. Mi ssa symphoni ca
za muki zbor a cappella, 1944; crkvene kompozicije. Napisao brouru American
Composer.
BECKER, Karl Ferdinand, njemaki orgulja i muziki
pisac (Leipzig, 17. VII 1804 26. X 1877). Crkveni orgulja
u Leipzigu, 184356 nastavnik na tamonjem Konzervatoriju.
Suraivao u Schumannovu asopisu Neue Zeitschrift fiir Musik
(1835).
DJELA: Systemalisch-chronologische Darstellung der Musikli teratur, 1836
(dopune 1839); Di e Hausmusik in Deutschland im 16., 17., und 18. Jahrhundert,
1840; Die Chorahammlungen der verschidenen chri stlichen Kirchent 1845; Die
Tonzverke des 16. und 17.Jahrhunderts, 1847 ; Die Tonkiinstler des 19. Jahrhunderts,
1849. Evangelisches Choralbuch, 1844 i kraa djel a za kl avir i za orgul je.
Izdao J. S, Bachs vi erstimmige Kixchengesa'nge, 1843.
BECKER, Reinhold, njemaki violinist i kompozitor (Adorf,
Saska, 11. VIII 1842 Dresden, 7. XII 1924). God. 186070
lan gudakog kvarteta u mjestu Pau (Pireneji). ivio je zatim
u Dresdenu gdje je 188494 bio zborovoa drutva Dresdener
Liedertafel. Njegove su se vokalne kompozicije mnogo izvodile.
DJELA: simfonija u C-duru; simfonijska pjesma Der Pnnz von Hamburg;
2 koncerta za viol inu i orkestar. Gudaki kvartet ; sonat a za viol inu i kl avir
Opere Frauenlob, 1892 i Ratbol d, 1896. VOKALNA. Zborovi: Abendgl o-
cken; Hochamt im Vi 'alde; Mahnruf i dr. Uz orkestralnu pratnju: Vi 'aldmorgen;
Vor der Schlacht ; Der Choral von Leut hen i dr. Sol o-pjesme,
LIT. : O. Fi scher, Reinhold Becker , Dresden 1931.
BECKER-GLAUCH, Irmgard, njemaki muzikolog
chum, 16. XI 1914 ). Studij muzikologije zavrila s dokti
1941 na Univerzitetu u Heidelbergu (H. Besseler). God. 19.
djelovala u Berlinu, Hamburgu i Weimaru, 194655 na
Visokoj narodnoj koli u Hamburgu i od 1955 arhivist ir
Joseph Haydn u Kolnu.
DJELA: Die Photokopiensammlung des Staatlichen Instituts ji lr .
Musikjorschung, Deutsche Musikkultur, 1942; Die Musik im Spi egel der
chen Mei nung: Bejragung vidhrend der ersten Kriegsjahre 194041, 15
Englischen Musikbibliotheken i n Deutschland, Kongress-Bericht (Liinebur
1951; Die Musi k bei den Dresdner Hojf esten des 16.18. Jahrhundert
BECKING, Gustav Wilhelm, njemaki muzikolog
men, 4. III 1894 Prag, 8. V 1945). Muzikologiju stud
Leipzigu (H. Riemann), Heidelbergu i Berlinu (J. Wolf);
rirao 1920 kod A. Scheringa u Leipzigu, gdje je bio asisti
Riemanna. God. 192230 profesor muzikologije na Unive
u Erlangenu i od 1930 na njemakom Univerzitetu u Pragu,
je vodio Muzikoloki institut koji je osnovao G. Adler.
B. je nastojao da otkrije specifina muzika obiljeja'
dene nacije, epohe, generacije, a i pojedinog kompozitori
temelj u njegovu istraivanju posluio mu je ritmiki okv
je u djelima pojedinih velikih muziara otkrio tzv. lini
stantu, koju je prikazao tipiziranim grafikim potezim:
Beckingove krivulje). Tragajui za obiljejima nacionalne tip
prouavao je i muziku balkanskih naroda, pa je tvrdio d;
izmjenjivanju pjevaa i zbora u Crnoj Gori kriju ostaci d:
zapadnog vieglasja. Mnogo je ispitivao narodne napjeve suc
Nijemaca.
DJELA. KNJIGE: Sludi en zu Beethovens Personalslil. Das Scher
(disertacija), 1921; Der musikalische Rhythmus als Erkenntnisquelle, 1928. -
DIJE: Horent und Analysieren, ZFMW, 1918; Das Problem der na
Musikgeschichte, Logos, 1923 ; Zur musikalischen Romantik, Deutsche Vieri
schrift fiir Literaturwissenschaft und Geist esgeschicht e, 1924; Zur 7 des
musikalischen Schajjens, Kongress-Bericht , Basel 1924: Kl assik u
manti k, Kongress-Bericht, Leipzig 1925; Gei st im Musi kmerk, Melos, Der
musikalische Bau des montenegrinischen Volksepos, Archives Neerl: de
Phonet ique, Amst erdam 1933. Niz studija o stvaranju sudetskonjt
kompozitora. Objavio: E. T. A. Hof jmann, Musikali sche Werke, 2. sv.
zig 192223 i (zajedno sa E. Sedl atschekom) pjesmaricu Si ngende Ht
sv., Reichenberg 1938.
LIT.: K. Stangl, Gustav Becking, MGG, I, 1951.
BECKMAN, Bror, vedski kompozitor (Kristinehami
II 1866 Ljungskile, Goteborgslan, 22. VII 1929). St
na klavirskoj koli ,S. Carlheim-Gvllenskold. Od 1910 d;
Konzervatorija u Stockholmu, 191523 inspektor za nv
nastavu. B. je u vedsku muziku pedagogiju uveo n Jacques-
Dalcrozea.
DJELA: simfonija, 1895; simfonijska pjesma Om lyckam, 1902. Za i
orkestar: Flodsdnger, 1897 i Gamla Gasta, 1906. I sommarnachte za gu
kestar, 1894. Sonat a za violinu i kl avir, 1893. Klavirske kompozi
Djel a za har monij. Scenska muzika. Sol o-pjesme uz klavir i uz o
LIT.: 5. Karg-El ert , B. Beckman al s Harmoniumkomponist , Das '.
nium, 1909.
BECKMAN, Gustav, njemaki muzikolog (Berlin, :
1883 14. XI 1948). Na Univerzitetu u Berlinu studirao kl
filologiju i bibliotekarstvo, a 1916 doktorirao iz muziki
(H. Kretzschmar, J. Wolf). God. 1919 utemeljio u Berlir
morno-muziko udruenje, koje je gajilo preteno muziku
majstora. B. je dugo godina ravnao jednim amaterskim
trom i vodio Collegium musicum na Berlinskom univer:
Od 1934 bio je bibliotekar Univerzitetske biblioteke. Zm
je njegovo djelovanje na podruju muzike bibliografije. Ba
i kompozicijom.
DJELA. Das Vi oli nspi el i n Deutschl and vor 1700 (disert acija),
(zbirka primjera u 5 svezaka sa sonatama od Cime, Uccel inija, Blevera, I
kera, Fischera, Schmel zera, Walthera, Westhoffa i Albicast ra izala 192
hann Pachelbel ah Kammerkomponist, AFMW, 191819. Ureivao
gr anju muzikih asopisa u ZIMG, 191012 (zajedno sa M. Schnei
i 191314; u ZFMW, 191927. Priredio kr itika izdanja starijih
osobit o iz njemake violinske l iterature. Objavio vie djela V. W. Gl uc
J. Walthera.
LIT.: A. Adri o, Gustav Beckmann, MGG, I, 1951.

;
BECKS, Hans, danski plesa i koreograf (Haderslev, 1
Kobenhavn, 1952). Sin plesnog pedagoga, ve kao dijete
u baletnu kolu Kraljevskog kazalita u Kebenhavnu. Ime
je prvim plesaem 1881. Ubrzo je postao profesor i dii
spomenute baletne kole. Snano je utjecao na razvitak da
baleta, zadravi u potpunosti tradiciju Bournonvillea.
BECKWITH, John, kanadski kompozitor (Victoria, I
9. III 1927 ). Studij klavira zavrio na Konzervatoriju 1
rontu; u kompoziciji se usavravao kod Nadije Boulanger
rizu. Vie godina koncertirao kao pijanist u Kanadi, od
profesor je na Muzikom fakultetu univerziteta u Toro:
DJELA. ORKESTRALNA: Mont age, 1953; Concerto-Fantasy za i
orkest ar, 1959; Concerti no za rog i orkest ar, 1963; Fali Scene and Fai r
za violinu, klarinet i gudae; Music jor Danci ng za mali orkestar, 1959. -
MORNA: pet stavaka za trubl ju, rog i trombon, 1951; duhaki kvartet
suita za violinu solo, 1951; 3 Studi es za gudaki trio, 1956; Circle, wi th T
BECKWITH BEER 157

za embalo i 13 gudaa, 1967. Mobiles, 6 stavaka za klavir, 1959. Komorna
opera Night Blooming Cereus za 8 pjevaa i 14 instrumenata, 1960. Solo--
pjesme.
BEARAC, narodna pjesma vesela, esto raspojasana
karaktera. Pjeva se najvie u okadiji, obino u svatovima, no
esto i u drugim prigodama, kada se svijet skupi na kakvo veselje
ili zborovanje. Redovito se pjeva uz pratnju gajdaa. B. ima mnogo
varijanata. Svima je osnovno da se pojavljuju u miksolidijskoj
ljestvici sa zavretkom na dominantnoj harmoniji. Poetak je
redovno na subdominantnoj harmoniji. Po melodijskoj liniji
ini se kao da se napjev kree u naravnoj mol-ljestvici. No na-
rodna harmonizacija odreuje joj drugaiji tonalitet. B. iz oko-
lice Sombora u Bakoj:
sva - kl je pi - ja.
mo-rnak soa-ki je pt , ja. - nac,
Stihovi bearca redovno su deseterci, no mogu biti
kombini
rani i s osmercima. v. 2c.
BEDA (Baeda, Bede the Venerable), engleski historiar
(Girwick, Durham, 672 Jarrow, 26. V 735). Od 682 ivio u
benediktinskom samostanu u Jarrowu. U svom djelu Historia
ecdesiastica gentis Anglorum a primo Julii Caesaris in Britanniam
adventu ad annum JJI daje podatke o uvoenju i irenju grego-
rijanskog pjevanja u Engleskoj. Njegov je vjerojatno i traktat Mu-
ica theorica, u kome obrauje nauku o proporcijama intervala
pozivajui se na Pitagoru i Boetija. Spominje i Aristoksena. Oba
djela objavio je J. P. Migne (Patrologiae cursus completus, Series
latina, sv. 95 i 90). Bedi su neko vrijeme pripisivali i raspravu De
muica quadrata seu mensurata, koju je oko 1230 napisao Ari-stoteles
quidam (Pseudo-Aristoteles).
LIT. : Gehl e, De Bedae Venerabil is vita et scriptis, Levden 1838. H.
HUschen, Beda venerabilis, MGG, I, 1951.
BEDFORD, David, engleski kompozitor (London, 4. VIII
1937 ). Studij zavrio na Royal Academy of Music u Londonu
(L. Berkelev) i zatim se usavravao kod L. Nona u Veneciji.
Neko vrijeme suradnik elektronskog studija Talijanskog radija
u Milanu, djeluje u Londonu.
DJELA: Concerto for 24 Instruments, 1960; This one for you za orkestar; Pi ece
II za el ektronske inst rumente, 1962; -f 2, 2 za orkestar, 1963; Pi ece for Mo
za 8 izvodilaca, 1963; Two Poems za zbor a cappella, 1963; A Dream of the Seven
Lost Stars za zbor i instrumente: But There is Thal White and Radiant Legend za
sopran i instrumente; Music for Albion Aloonlight za sopran i inst rument e,
196465; Oct et for 9, 1964; Fi ve za gudaki kvi nt et 1965; The Great
Bi r ds za 30-gl . zbor , 1965; Trona f u'r 12, 1966; Whi t ehel d Musi c I, 1966;
Ei ghteen Bricks l eft on April 21 za 2 el ektrine gitare, 1967; Fun for Ali the
Family za ansambl udaraljki; Cotne i n her child za sopran i preparirani klavir;
Gast rula za orkestar.
BEDFORD, Herbert, engleski kompozitor i slikar minija-
turist (London, 23. I 1867 13. III 1945). Studirao u Londonu
na Guildhall School. Njegova je ena bila pjevaica i kompozitorka
Liza Lehman.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Hamadryad, 1930; nok-
turno za rog i orkestar, 1900; divertimento za klavir i gudae, 1926; Intermezzo
concertante za viol inu; Prelude to a Tragedy, 1894; uvertira Sozving the Wi nd,
1897; suita Oueen Mab, 1900; Symphonic Interlude, 1905; simfonijska fantazija
The Opti mi st, 1922. Si x Songs za gudaki kvart et; klavirski kvint et, 1894.
Opera Kit Marlozve, 1897; maskerata The Daughters of Datvn. VOKALNA:
ljubavna scena iz Shakespeareove drame Romeo i juli ja za alt, bariton i orkestar,
1902; nokt urno za enski sekst et, rog, harfu i udaral jke; ser enada za barit on
i orkestar; Vox veris za sopran i orkestar, 1913; zborovi. SPISI: Essay on
Modem Unaccompani ed Song, 1925; A Chart of the Arts: Architects, Sculptors,
Poets, Pai nlers and Musicians, 1938.
BEDINA, Katarina, muziki pisac (Tivat, 9. VII 1940 ).
Studirala na odjelu za muziku povijest Akademije za glasbo
u Ljubljani. Savjetnik za muziku na Republikom sekretarijatu
za prosvjetu i kulturu SR Slovenije.
DJELA: Nazori Stavka Osterca o tradi ciji v glasbi in 0 glasbenem naciona
lizmu, Muzikoloki zbornik, 1967; K vpraanju o kompozi djskih nazorih Slavka
Osterca, ibid., 1968; Pogl edi v skladateljska delo Danila Svare, Gl edaliki l ist
Opere SNG v Ljubljani, 196869, 5. D. Co.
BEDON, stariji francuski naziv za bubanj.
BEDON DE BISCAYE, francuski naziv za baskijski bu-
banj.
BDOS DE CELLES, Francois, francuski orguljar (Caux
kod Beziersa, 24. I 1709 Saint -Denis, 25. XI 1779). God.
1726 stupio u benediktinski red u Toulouseu. Od 1745 ivio je
u samostanu St. Croix u Bordeauxu gdje je 1748 sagradio orgulje.
God. 176162 gradio je orgulje u St. Vincentu, a od 1763 imao
je radionicu u samostanu St. Denis. Njegovo je djelo L'art du
faxteur d'orgues (3 sv. o gradnji orgulja i 4. sv. o historiji orgulja,
176678; IV sv. preveden je na njemaki, 1793; novo izd. ci-
jeloga djela priredio je Chr. Mahrenholz, 1936) s izvrsnim crte-
ima ostalo temeljem mnogim kasnijim djelima o gradnji orgulja.
U njemu opisuje gradnju orgulja, teoriju prema ondanjem stanju
nauke i praksu prema suvremenim iskustvima. Vani su podaci
0 menzuriranju, jer daju tane i potpune vrijednosti za sve re
gistre. Vani su i Bedosovi osvrti na pojedine orgulje u Francuskoj
(izvjetaj o orguljama crkve St.-Martin u Toursu objavio je u
Mercure de France, 1762; njemaki prijevod J. F. Agricole uvrstio
je J. Adlung u djelo Muica mechanica organoedi, 1726; novo izd.
priredio Chr. Mahrenholz, 1932J.
LIT. : F. Raugel , Les Lepine et Dom Francois Bedos de Cell es, Bullet in
de l a Societe francaise de musicologie, 191718. Isti , Recherches sur quel-
ques maitres de l'ancienne facture d'orgues francaise, Pari 1925. Ch. Ma-
hrenhol z, Francois Bedos de Cell es, MGG, I, 1951.
BEECHAM, Thomas, engleski dirigent (Liverpool, 29. IV
1879 London, 8. III 1961). U muzici uglavnom samouk, za
rana je poeo dirigirati. Od 1906 vodio vlastiti orkestar (New
Symphony Orchestra), a 1909 preao na podruje opere, stalno
se zalaui za izvoenje djela engleskih kompozitora, kao i ista
knutih opera s meunarodnog
repertoara. God. 1928 postao
glavni dirigent londonskog Sym-
phony Orchestra. Otada po
inju njegova brojna gostova
nja u inozemstvu. God. 1932
osnovao London Philharmonic
Orchestra koji se pod njegovim
vodstvom razvio u jedno od
najistaknutijih orkestralnih ti
jela Evrope, a 1933 preuzeo je
umjetniko vodstvo Internati
onal Opera Season kazalita
Covent Garden. God. 1939
45 na turnejama po SAD. Po
povratku u Englesku utemeljio
je 1946 Royal Philharmonic
Orchestra. B. je sudjelovao i na
mnogim festivalima: 1929 os
novao je u Londonu festival
muzike F. Deliusa, 1947 diri- TH. BEECHAM
girao je na festivalu u Edin-
burghu, 1948 i 1949 na Mozartovom festivalu u Glvndebour-
neu. Meu kompozitorima, ija je umjetnika djela B. stalno
izvodio, nalaze se u prvom redu F. Delius, J. Sibelius i R. Strauss.
Napisao je autobiografiju A Mingled Chime (2 sv., 1944) i mono-
grafiju Delius (1959).
LIT. : E. Smyt h, Beecham and Pharoah, London 1935. R. Si mpson,
Sir Thomas Beecham, MGG, I, 1951. C. Ri ed, Thomas Beecham: An In-
dipendent Biographv, London 1961.
BEECKE (Beck), Ignaz von, njemaki kompozitor i di-
rigent (Wimpfen am Neckar, 28. X 1733 Wallerstein, 2. I
1803). U muzici samouk. Po zvanju oficir, autant i muziki
intendant kneza Krafta Ernesta od Oettingen Wallersteina. Iz-
vrstan pijanist, uveo je sa J. Schobertom modernu tehniku svi-
ranja. Njegova je dramska muzika pod utjecajem F. A. Philidora
1 A.-E. Gretrvja i njemakog Singspiela. U instrumentalnim
djelima bliz je N. Jommelliju i kasnije J. Havdnu.
DJELA. INSTRUMENTALNA: dvanaest simfonija; 6 kvartet a za flaut u,
viol inu, violu i violonelo, 1791; 4 dua za viol inu i klavir, 1767; 6 sonata za em-
balo, 1767; varijacije za klavir; zbirka Pi ece de claveci n, 1767. -7- DRAMSKA.
Singspieli: Claudine von Villa Bella, 1780; Die Weinlese, 1782; Die Jubelhochzeit,
1782; List gegen List, oko 1785 i Nina, 1790. VOKALNA: oratorij Auf erst e-
hung; zborovi; pjesme (4 sv. po 6 pjesa ma) .
LIT. : L. Schi edermai r, Die Bliitezeit der Oett ingen-Wallersteinschen Hof-
kapelle, SBIMG, 190708. F. Munt er, Ignaz von Beecke und seine Instru-
ment alkomposit ionen (disertacija), Miinchen 1921 (djelomino obj. u ZFMW,
1922). E. F. Schmi d, Not ger Ignaz Franz von Beecke, MGG, I, 1951. Isti ,
Ignaz von Beecke, Lebensbilder aus dem Bayern-Schwaben, Miinchen 1951.
BEER, Jakob Liebmann -> Meyerbeer, Giacomo BEER (Behr,
Bar, Ursus, Ursinus), Johann, njemaki kompozitor i
knjievnik (St. Georgen, Gornja Austrija, 28. II ^55
Weissenfels, 6. VIII 1700). Zborni pjeva i koncertni majstor
vojvode Augusta u Halleu i Weissenfelsu; svestran muziar.
Anticipirajui budui razvoj u svojim se polemikim spisima obara
na zastarjela muzika shvaanja. Napisao je oko 20 romana u
kojima su esto sredinji likovi muziari (Jan Rebbu, 1678). DJELA:
koncert s potanskim rogom; 4 uvertire. Opere: Germani cus, 1704 ; Tel emaque,
1706 i Di e keusche Susanna. Psal am XXXII; 4 mot et a za gl as i
instrumentalnu pratnju; 4 latinske pjesme za glas i b. c. Bellum Musicum, 1701;
Mus ical ische Di scur se, . . . 1719.
Ci)-

158 BEER BEETHOVEN

NOVA IZD. : odl omci iz Musicalische Discurse objavljeni su u Cacilien-
kalender, 1885 i u KMJB, 188689; 2 r omana obj. je R. Al ewyn, 1957.
LIT. : J. Mat theson, Grundlagen einer Ehrenpforte, 1740 (novo izd. Berl in
1910). H. Fr. Menck, Der Musiker im Roman, 1951. R. Alewyn, Der
Kapell meister Johann Beer, Leipzig 1932. H. Krause, Johann Beer, Zur
MusikaufTassung des 17. Jahrhunderts (disertacija), Leipzig 1935. A. Wer~
ner, Johann Beer, MGG, I, 1951.
BEER (Bar, Pehr), Josef, eki klarinetist (Griinwald u
ekoj, 18. V 1774 Potsdam, 1811). God. 175883 ivio u
Parizu, 178390 lan dvorskog orkestra u Petrogradu, 179192
djelovao u Pragu, a zatim bio lan Kraljevske kapele u Berlinu.
Najbolji klarinetist svog vremena, gostovao po cijeloj Evropi.
Komponirao je razna djela za svoj instrument (2 koncerta, 1785
i 1787).
BEER-WALBRUNN, Anton, njemaki orgulja i kompozitor
(Kohlberg kod Weidena, Oberpfalz, 29. VI 1864 Miinchen,
22. III 1929). U poetku pomoni uitelj u Ambergu, potom or-
gulja katedrale u Eichstadtu. Studirao zatim na Muzikoj aka-
demiji u Miinhenu (J. Rheinberger). Na tom zavodu postao
1901 nastavnik kompozicije. Eklektik, stvarao u duhu neoro-
mantike. Izvrstan pedagog, odgojio je niz istaknutih muziara.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u E-duru; koncert za violinu;
Lustspielouverture; fantazija Kiinstlerleben; 3 burleske Wolkenkuckucksheim.
KOMORNA: pet gudakih kvart et a; kl avirski kvart et ; kl avirski kvint et;
sonata, suita i dr. za viol inu i kl avir. Klavirska muzika. Kompozicije za
or gul je (fuge i dr.). DRAMSKA. Jedanaest opera: Di e Si i hne, 1894; Don
Qui xote, 1908; Das Ungeheuer, 1914; Der St urm (prema Shakespeareu) i dr.
Scenska muzika. Zborovi; solo-pjesme uz klavir i uz orkestar (10 Shakespea-
reovih soneta). Priredio za tampu vie djela W. Fr. Bacha. Napisao Selbst-
bi ographi e, Neue Musikzeitung, 1917.
LIT. : O. G. Sonneck, Ant on Beer-Walbrunn, Suum cuique, New Yor k
1916. K. Blessinger, A. Beer-VCalbrunn, Musik im Leben, 1929. W. Zent-
ner, A. Beer-Walbrunn, ZFM, 1941. L. Schi edermai r, Anton Beer-Walbrunn,
Musikal ische Begegnungen, Koin 1949. O. Kaul , Anton Beer -Wal brunn,
MGG, I , 1951.
BEESON, Jack Hamilton, ameriki kompozitor (Muncie,
Indiana, 15. VII 1921 ). Studirao na Eastman School of Music
u Rochesteru, N. Y. (B. Phillips, B. Rogers, H. Hanson), boravio
u Amerikoj akademiji u Rimu kao composer in residence i po
povratku u SAD uio privatno kod B. Bartoka u New Yorku.
Nastavnik je muzike na univerzitetu Columbia.
DJELA, ORKESTRALNA: simfonija u A- duru, 1959; Transformati ons
1959; Commemorati on za duhaki orkestar, 1960. Sonata za viol u i kl avir.
Pet sonata za kl avir. DRAMSKA: opere Jonah, 1950 i Lizzie Borden, 1965;
oper ete Hello Oul Thr ee, 1953 i The Szveet Bye and Bye, 1957.
BEETHOVEN, Ludvvig van, njemaki kompozitor (Bonn,
16. ili 17. XII 1770 Be, 26. III 1827). Obitelj je flamanskog
podrijetla; estica van po svoj prilici nije oznaka plemstva,
jer su prvi poznati Beethovenovi preci (XV st.) bili seljaci i za-
natlije. Ve je djed umjetnikov ivio u Bonnu kao pjeva i diri-
gent dvorske kapele. U toj je kapeli pjevao i Beethovenov otac
Johann. Mladi Ludwig poeo se muzikom baviti ve u etvrtoj
godini; pred kolnskom publikom pojavio se kao pijanist 1778.
On je tada kod raznih muziara uio, uz klavir, orgulje i violinu.
Ozbiljniji studij muzike zapo-
eo je 1779, kad je u Bonn stigao
Christian Gottlob Neefe, novi
dirigent tamonjeg kazalita. Kod
njega je B. uio klavir, orgulje,
generalbas i kompoziciju. Ve
1782 zamjenjivao je B. svog
uitelja na orguljama a idue
godine i na embalu dvorskog
orkestra. God. 1784 Beethovenovo
je ime na popisu stalnih
namjetenika dvorske kapele, u
kojoj je bio orgulja kao i njegov
uitelj. U Bonnu je B. tada
upoznavao mnoga znaajna djela
muzike literature, ne samo na
dvoru, gdje je muziki ivot bio
prilino razvijen, nego i na
brojnim kunim priredbama. Vrlo
je povoljno na nj utjecao njegov
uitelj Neefe, darovit muziar.
Tada jo nije bilo mnogo umjet-
nika, koji su poput njega cijenili
umjetnost J. S. Bacha. Pod
vodstvom Neefea B. je temeljito
upoznao Bachov Wohl-
temperiertes Klavier i stekao trajnu ljubav za umjetnost leipzi-
kog kantora. Neefe ga je upoznavao i s novijim strujanjima u
njemakoj muzici, s pretklasinim nastojanjima, s umjetnou
Bachovih sinova, a uz to i s djelima suvremene njemake knji-
evnosti. Iz tih godina potjee jo jedno znaajno Beethovenovo
poznanstvo. Obitelj dvorskog savjetnika von Breuninga postala

BEETHOVENOVA RODNA KUA U BONNU
i
mu je postepeno drugim domom. Tu je on dalje irio svo
brazbu i upoznavao predstavnike bonnskog plemstva; mei
bio je grof Waldstein, koji ga je kasnije mnogo pomagao
Dobivi od bonnskog kneza dopust, B. je 1787 otiao
da nastavi muziki studij kod Mozarta. Meutim, ta se r
nije ostvarila; teka majina bolest prisilila ga je na pc
Nakon skore majine smrti prilike su se u njegovoj ku
pogorale. Otac se sve vie odavao piu i mladi je B. moi
titi brau od njegove surovosti. Stanje je postalo jo tee,
1789 otac otputen iz dvorske kapele. Od te godine B.
dvorskom orkestru i kao violist.
Te iste godine upisuje se B. na pobudu Neefea .
lozofski fakultet bonnskog Univerziteta. Premda zbogi
materijalnih i obiteljskih briga nije na tom fakultetu ostai
od jednog semestra, bilo je i to kratko vrijeme dovoljno
upozna mnoge politike i filozofske probleme i stee inti
suvremena socijalna zbivanja. S onu stranu Rajne potn
tada svijet poetak Francuske revolucije. Pod njenim S'
ajem rodila u Beethovenu trajna simpatija za republi
ideje. Tu ve treba traiti klicu njegovih demokratskih sh\
o potrebi socijalne pravde i slobode.
God. 1792 B. je po drugi put u Beu. Cilj je isti: pri
struno muziko znanje. Ali ne vie kod Mozarta, koji ta<
bio na ivotu, ve kod Josepha Havdna. Ovaj je pristao da B
vena poduava. Ali njegova prezaposlenost nije mu dof
da temeljito pregledava zadatke svog uenika. Kad je J
Schenk, kompozitor popularnog Singspiela Der Dorfbarbier
zorio Beethovena na Havdnove propuste, poeo je ovaj p
raditi kod Schenka, nastavljajui uz to studij kod Haydna.
Haydn 1794 otputovao u Englesku, preporuio je Beett
dalji rad kod tada vrlo uvaenog kontrapunktiara J. G. Albi
bergera, kod kojeg je B. prouio kanon, fugu i muzike (
Istodobno je kod A. Salierija uio vokalnu kompoziciju.
U prvim godinama svog boravka u austrijskoj prijes
B. vjerojatno nije slutio, da e u Beu ostati do smrti. Nije
da e tu proivjeti rijetke trenutke radosti i zadovoljstva,
one, mnogo ee, u kojima e sudbinski udarci nanositi nj
duhu boli i razoaranja. U glavnom gradu Austrije oito"
se u punoj mjeri osobine Beethovenove opore, sjevernjak
rode, bezobzirne, slobodne i samostalne. Ona e se sasvim
manifestirati u odnosu prema bekoj aristokraciji, na koju ji

L. VAN BEETHOVEN
Rad F. von Schimona, 181
BEETHOVEN
159

bio upuen. Uvjerenje, da talent vie vrijedi od plemenitog pod-
rijetla, izbija snano iz poznate reenice, koju e u svoje vrijeme
prkosno uputiti knezu Lichnovvskom: Knee! To, to jeste,
postali ste sluajem i roenjem, dok ja svoj poloaj dugujem
samome sebi. Knezova je bilo i bit e ih na tisue, Beethoven je
samo jedan!
U to je doba beki kulturni ivot bio vrlo bogat. Muziciralo
se neobino mnogo: u aristokratskim salonima, u domovima
imunih graana, u kazalitima i crkvama. Na preporuku grofa
Waldsteina i drugih znanaca iz Bonna, otvorila su se mladom
Beethovenu vrata plemikih palaa i on je uskoro doivio prve
uspjehe kao pijanist. God. 1795 nastupio je prvi put i javno.
Te godine izlazi iz tiska njegov op. I (3 klavirska trija). Ostavivi
bez numeracije sva ranija djela, kojih je broj bio prilian, B. je
htio naglasiti, da ih smatra predradnjama, pripremama za prava,
ozbiljna djela, koja su se uskoro pojavila; klavirske sonate op.
2, 7, 10, 13, 14, 22, 26, violinske sonate op. 23 i 24, gudaki kvar-
teti op. 18, 3 klavirska koncerta, Prva simfonija.
Meutim se uskoro u Beethovenovu duu stao uvlaiti teak,
muan osjeaj. Ve oko 1796 poeo je primjeivati, da mu sluh
postaje sve slabiji. Svom prijatelju Wegeleru pisao je 1801: Pro-
vodim bijedan ivot. Ve dvije godine izbjegavam drutvo, jer
ne mogu ljudima rei: Gluh sam. Da imam bar neko drugo
zvanje. Ali za ovo moje, to je strano... Nesretan zbog bolesti,
kao i zbog nerazumijevanja, na koje je nailazio kod ena, koje je
volio, B. je ponekad pomiljao na samoubojstvo. Najtee mu je
bilo u Heiligenstadtu, gdje je -1802 nastala njegova tzv. Heiligen-
stadtska oporuka, u kojoj je iznio sve svoje tegobe i patnje. No
snaan etiki temelj njegove naravi i ljubav prema umjetnosti
izbavili su ga od propasti. Pismo Wegeleru, s poznatom ree-
nicom: Uhvatit e sudbinu za vrat. Ona me ne e dokraja do-
tui, najavljuje, da je jedna od najteih kriza u umjetnikovu
ivotu prebroena.
S novim snagama bacio se tada B. na stvaranje, niui krupna
djela, proeta as herojskim raspoloenjima i stremljenjima (Trea
i Peta simfonija, klavirska sonata op. 53, opera Fidelio, muzika
za Egmonta, klavirski koncert u Es-duru), as lirskim i pastoral-
nim obiljejima (klavirske sonate op. 27 br. 2, op. 28, op. 57,
klavirski koncert u G-duru, etvrta i esta simfonija). Tih je
godina B. imao i sretnih trenutaka, kad je 1806 bio gost obitelji
von Brunswick u Martonvasaru, u Madarskoj. Zaljubljen u
Terezu Brunswickovu, moda jedinu enu, koja ga je doista
voljela, a svakako jednu od rijetkih, koje su uzmogle osjetiti svu
veliinu njegove umjet nosti, B. se s njom pot ajno i zaruio.
Uz tu enu nastala je vedra i nasmijana etvrta simfonija. No
do braka medu njima nije dolo.
God. 1808 dobio je B. ponudu od Napoleonova brata, kralja
Jeromea, da doe u Kassel kao dvorski dirigent. Moda bi on
to bio i uinio, da mu tada tri beka aristokrata nisu ponudila
materijalno obezbjeenje, ukoliko ostane u Austriji. Bili su to:
nadvojvoda Rudolf, Beethovenov uenik iz kompozicije, te kne-
zovi Kinskv i Lobkovvitz. Trebalo je da zajednikim doprino-
som Beethovenu isplauju 4000 forinti godinje. B. je pristao.
Ali promjena politikih i ekonomskih prilika bijae uz ostalo
uzrok, da je B. u toku vremena sve neredovitije dobivao navedenu
svotu.
Krupni politiki dogaaji, povezani uz uspon i pad Napo-
leona, u kojemu se B. teko razoarao nakon njegova krunisanja,
odrazili su se na poseban nain na Beethovenovu stvaranju i
njegovoj popularnosti. Prigodne kompozicije Wellingtons Sieg oder
die Schlacht bei Vittoria (1813) i kantata Der glorreiche Augen-
blick (1814) djela osrednje umjetnike vrijednosti prosla-
vile su ga vie nego simfonije. U doba Bekog kongresa B. je na
vrhuncu slave. Nadvojvoda Rudolf predstavljao ga je vladarima i
aristokratima, kraljice i carice davale su mu poklone, njegove su
se kompozicije izvodile na slubenim priredbama.
Ali ta se blistava slika postepeno jako izmijenila. Novo po-
goranje bolesti unosi u njegovu duu nove boli i oajanja. Od
1819 on se s okolinom sporazumijevao samo pomou pisanja.
U tu svrhu se redovito sluio sveiima (Konversationshefte),
kojih se do umjetnikove smrti nabralo oko 400. Sveie je na-
slijedio njegov prijatelj i biograf A. Schindler, ali ih se do danas
sauvalo oko 140. Oni su neobino vaan izvor za upoznavanje
Beethovenove naravi, njegovih potreba i elja, kao i njegova
reagiranja na pojave iz ondanjeg kulturnog i politikog ivota
(karakteristino je Beethovenovo otro osudivanje reakcionarne
djelatnosti kneza Metternicha).
Zamjeuje se u to vrijeme i opadanje interesa za Beetho-
venovu umjetnost. Njegova jedina opera Fidelio, nakon dvostruke
preradbe uspjeno izvedena 1814, nije mogla izdrati suparni-
tvo lakih Rossinijevih trijumfa. B. je trpio i zbog obiteljskih
neprilika. Njegov neak, koga je sudskom presudom udaljio od
lakomislene majke i stavio pod svoje skrbnitvo, pokazao se sasvim
nedostojan ljubavi i panje svoga strica. Pun dugova, pokuao je
najzad i samoubojstvo, ali je vie nego sebi nakodio Beethovenu,
kojemu je i prije toga esto zagorio ivot. Uz duevne nedae,
oborile su se na majstora i tjelesne. Njegov je vrsti organizam
morao konano osjetiti posljedice dugogodinjeg neurednog
naina ivota. Nizu bolesti on se odupirao i svladao ih, dok u
zimi 1826 nije dobio upalu plua, a zatim vodenu bolest, koja ga
je sasvim iscrpla i survala u grob.
Ali prije toga umjetnik je golemim, posljednjim stvaralakim
naporom dao svoja, u mnogoemu, najznaajnija djela: skupinu
posljednjih klavirskih sonata i gudakih kvarteta, Devetu simfoniju
i Missu solemnis.
Za Beethovenove muzike zamisli, u kojima se prije svega
oituje vanredna jasnoa, preglednost i loginost melodijske
strukture, moglo bi se na prvi pogled rei, da su se pojavile spon-
tano, u punoj svojoj cjelovitosti. Meutim, nije tako. B. se borio
i onda kad je stvarao. Sauvane umjetnikove biljenice, drago-
cjena svjedoanstva o formi i trajanju stvaralakog procesa, upoz-
naju nas sa svim promjenama, to ih je B. unosio u prvobitne svoje
zamisli, esto gotovo beznaajne, svakodnevne. Tek postepenim
bruenjem i dotjerivanjem zadobivale su one svoju jedinstvenu
ljepot u. Daleko od lakoe Mozarta ili Schuberta, B. je gradio
svoja djela na upornosti, koja je polagano uklanjala nedostatke,
dok itava tonska graevina ne bi zablistala u istoi svoje umjet-
nike uvjerljivosti, jasnoe i nude.
Beethovenovo stvaralatvo odvijalo se u vremenskom razmaku
od gotovo 45 godina. Ono je prolo svoj evolutivni put, prolo
je kroz faze, koje se meusobno prilino razlikuju. To je oko
sredine prolog stoljea navelo ruskog muzikologa Lenza, da
Beethovenovo stvaranje podijeli na tri odsjeka: 17931801,
180115, 181527. Mnogi su muzikolozi poslije Lenza usvojili
tu podjelu, koja, iako poneto previe openito, uspjeno
razgraniuje tri krupna, sasvim individualizirana razdoblja: doba
stvaranja na tragovima batine Havdna i Mozarta; doba prve
zrelosti, u kojoj se heroizam i lirika tako osebujno prepleu;
najzad, doba nove produhovljenosti i produbijenosti, kad ose-
bujnost sadraja trai nova formalna rjeenja. Drugi su Beetho-
venovi biografi skloniji preciznijoj podjeli, koja ukljuuje i raz-
(GRANO E.)

VAN S\ VI K, TK, N
Lo i ' i . s , , h i r ! uo\
NASLOVNA STRANA I IZDANJA PRVE SIMFONIJE
160 BEETHOVEN

dobije mladenakih djela prije 1793, upozorujui uz to i na kri-
tine, gotovo neplodne godine izmeu 1812 i 1818.
Pogled na cjelokupnost Beethovenovih kompozicija odaje po-
najprije, da je B. preteno instrumentalni kompozitor. Uza svu
vrijednost njegovih vokalnih djela, on je upravo u instrumental-
nim radovima ostavio dovrenu sliku svog umjetnikog i ljudskog
lika, svojih tenja, borbenosti i osjeajne snage. Ali i medu Beetho-
venovim instrumentalnim djelima nekima pripada prvenstvo
pred ostalima. Tri skupine: simfonije, klavirske sonate i gudaki
kvarteti izdiu se nad svime, to je B. napisao.
Trea simfonija, Eroica, prvi je Beethovenov sim
vrhunac. On ju je htio posvetiti Napoleonu (trebala je d
naziv Bonaparte, ali ga je B., razoaravi se u Napoleonu, u
otuda u njoj, osobito u prvom stavku, borbeno raspoloen
svakako odrazuje heroizam Napoleonovih pothvata, ali i
venov vlastiti, nakon pobjede heiligenstadtske krize. Ne
simfonija, u svojoj filozofsko-simbolikoj koncepciji, id
dalje i s linog prelazi na openito. Njen je sadraj
povezanosti s duhom vremena i njegovih naprednim po
idejama i idealima velianje herojstva, herojeve borbe i


B. je komponirao devet simfonija. Razmjerno malo, ako se
pomisli na dugaak niz Havdnovfh i Mozartovih. Ali neobino
mnogo, ako se uoi, da je B., postavivi simfonijsko stvaranje
na novu osnovu, izvrio golem preokret u toj oblasti. On nije
simfoniju smatrao vie ili manje sretnim oivljavanjem unaprijed
datog formalnog kalupa, ve je u svakome svom simfonijskom
djelu gledao tonsko uobliivanje jedinstvenog, jednokratnog
umjetnikog doivljaja, koji e neponovljivo odraziti stvarnost i
ivotnu istinu. Polagan, strpljiv Beethovenov rad oko izgraivanja
simfonija, koje se poput devet monih graevina diu na elu
novije orkestralne muzike, uvjetovao je njihov broj, koji je postao
presudan u daljem razvoju te sredinje orkestralne forme. Proua-
vajui Beethovenove simfonije, odnos koji u njima vlada izmeu
sadraja i oblika, irinu koncepcije i dimenzija, kompozitori
poslije Beethovena uviaju, da se simfonije vie ne mogu pisati
kao prije njega. Rijetki su umjetnici koji su u stvaranju stigli do
vlastite devete simfonije, a jo rjei oni, koji su taj broj preli.
Opi pogled na Beethovenove simfonije pokazuje, da je on
i kao orkestrator otiao znatno dalje od svojih prethodnika. U
procesu, koji je teio za tim, da se u skupinama orkestralnih in-
strumenata provede samostalnost pojedinih instrumenata i tako
kompozitorima prue mnogo vee mogunosti, B. je odigrao
vanu ulogu. Zazirui od svake tipizacije i shematizacije, on je
znat no pridonio osamostaljenju svake orkestralne porodice:
gudaa (samostalnost viole, razdvajanje violonela i kontrabasa),
drvenih i limenih duhakih instrumenata (ukusna primjena solisti-
kih odlomaka, obogaenje limenih instrumenata trombonima, ukla-
njanje shematiziranih harmonijskih i ritmikih formula, karakteris-
tina funkcija roga) i udaraljki (mnogo bogatija uloga timpana).
Prve dvije simfonije jo su povezane uz batinu Havdna i
Mozarta, ali se Beethovenova individualnost i u njima snano
oituje kroz pojedinosti, kao i kroz osebujnosti koncepcije itavih
stavaka. U tom je pogledu vrlo karakteristian menuet iz Prve
simfonije, nesrodan menuetima iz simfonijskih djela XVIII st.
On ve najavljuje krupnu novost, koju je B. uveo u drugu sim-
foniju: seherzo namjesto menueta. Tim potezom on je otvorio
novo, dalekoseno poglavlje u razvoju tog simfonijskog stavka,
omoguujui nove kontraste, drukija raspoloenja i slobodu
sadraja i izraza.
njegovih napora, ali i pobjeda. Eroica gleda u heroju lana zaj
koji se za nju rtvuje i kome ona duguje potovanje i ljul
vajui uspomenu na nj i poslije njegove smrti (posmrtna kc
drugog stavka).
Nakon Tree simfonije, koja je i po dimenzijama be
hodnika u dotadanjem razvoju simfonijskih oblika, B. je
etvrtu, prema Schumannovim rijeima, najromantiniju
svojih simfonija. Ona je ispunjena vedrim, lirskim raspolo
u kojima se ni izdaleka ne nasluuje dramatska sadrajne
simfonije, njena zgusnuta, nabijena snaga, koja se iivljuje
borbi i novoj pobjedi. Moda nije pretjerano ustvrdit:
Peta simfonija prava Beethovenova Eroica, zbog jedin:
sklada svih dijelova, podreenih sredinjoj ideji, koja j
svu bogatu kontrastnost pojedinih odlomaka, posvuda p:
Od mraka k svijetlu!, ta osnovna misao-vodilja Pete sir
ostat e karakteristina i za druga majstorova djela.
esta, Pastoralna simfonija, Beethovenova je himna i
ivotu u njoj. Tu je himnu morao ispjevati svojoj velike
teljici, koju nikad nije prestao voljeti. U ovom je djelu B.
sve utiske, koje je dodir s prirodom, s njenim blistavim'
nalijem u njemu stvarao. esta simfonija prelazi don
podruje programne muzike; njeni stavci nose posebne r
koji upuuju na karakter sadraja. Ali je B. izbjegao n
tonskog slikanja, u koju su tako esto upadali kompozitori
vremena, kad su tonovima imitirali bitke, oluju, ubor voc
ptica. Beethovenov zapis na jednoj dionici ovoga djela jasr
doi o tome: Pastoralna simfonija je vie izraz osjeaj
slikanje. Partitura ovog djela zanimljiva je s jo jednog 1
u nju je B. (u prvom i posljednjem stavku) uvrstio nekol
vatskih narodnih napjeva, koje je vjerojatno upoznao u
Bea ili u Gradiu od potomaka davno doseljenih hr
obitelji.
Dok Sedmom simfonijom vlada ritam u svim stavcima
ujui raspoloenja bezbrinosti, zdrave radosti i neobuze
ali i turobnosti (drugi stavak), Osma simfonija, skromnija op
proeta je takoer vedrinom, ali drukijom. To je djelo
prostodunog humora, pomalo naivnog veselja, s dul
oivljavanjem Haydn-Mozartova menueta i vrlo invenc
koritenjem Beethovenova aljivog kanona o Malzelu, p

ZAVRETAK HEILIGENSTADTSKE OPORUKE, AUTOGRAF
BEETHOVEN 161
zau metronoma. Na toj melodiji izgraen je allegretto, koji se
javlja umjesto adagia.
Deveta simfonija gigantsko je djelo, u kome je kompozitor
jo jednom iznio pred sluatelje proces, koji kroz borbu vodi do
sigurne pobjede. U njoj B. nije htio ostaviti nikakve sumnje u
svoje visoke ciljeve. On se po prvi put u simfonijskoj literaturi
posluio rijeju i ljudskim glasom, da objavi svoju umjetniku
i ovjeansku oporuku, koja se, kroz stihove Schillerove Ode an
die Freude, temelji na nepromjenljivim Beethovenovim idealima
o slobodi, jednakosti i ljubavi. Iz sree izvire radost u kliktajima
pjevaa i orkestra, koji odzvanjaju finalom; ali do radosti dug je
put; on vodi kroz sumnje, kidanja, borbe, neizvjesnosti i razoa-
ranja prvog stavka, demonsku jezovitost scherza i smirenu, rezig-
niranu liriku divnog adagia.
Beethovenove 32 klavirske sonate, komponirane 17951822,
svojevrsno su ogledalo umjetnikove stvaralake misli. Rana zrelost,
subjektivnost ispovijesti, ruenje naslijeenih kalupa, unoenje
nove, meditativne sadrajnosti, obogaenje klavirskog stila ne
samo tehniko i akustiko, ve i osebujnom primjenom polifonije
prolih vremena sve su to obiljeja ovog niza remek-djela, u
kojemu se napose istiu Patetina sonata op. 13., sonate op. 26,
op. 27, br. 2 (ta je sonata poznata pod nazivom Mondscheinsonate),
Pastoralna sonata op. 28, sonate op. 31 br. 2 i 3, velika sonata op.
53 (Aurora), sonata op. 57 nazvana Appassionata, sonata Les
Adieux op. 81a i skupina posljednjih sonata: opusi 101, 106, 109,
110 i ni.
Trea velika skupina Beethovenovih instrumentalnih djela
gudaki kvarteti prola je srodan evolutivni put. Poetak mu je
u op. 18, nizu od 6 kvarteta, donekle povezanih u duhu tadanjeg
obiaja, da se vie komornih djela okupi pod isti broj opusa. Tog
se obiaja B. pridrava jo u op. 59, skupini od tri kvarteta, toliko
individualno koncipiranih, da ih treba smatrati vrhuncima u
dotadanjem razvoju toga komornog oblika. Analogno zahvatima
kod simfonija i klavirskih sonata, dimenzije se u ovim kvartetima
proiruju, zvukovna snaga raste, svaki stavak dobiva vlastitu
fizionomiju izvornou melodike, ponekad lirske, a ponekad mi-
saone, novou ritmike okosnice (scherzi), velianstvenou
polifonog zdanja. Preko kvarteta op. 74 (to je tzv. Harfenauartett,
zbog upotrebe pizzicata, koji podsjeaju na zvukove harfe) i op.
95, koji je nabijen dramatinou, dolazi B. do posljednje skupine
svojih gudakih kvarteta: op. 127, 130, 131, 132, 133, 135. U
njima se osebujno odrazuje preobraeni umjetnikov svijet; to su
lirsko-filozofske poeme u kojima misao potinjava sebi formu,
naputajui mnoge tradicije komornog muziciranja. U tim jedin-
stvenim Beethovenovim meditacijama broj stavaka raste (veliki
kvartet u cis-molu op. 131 ima ih sedam), usporedo sa samostal-
nou dionica (kvartet op. 133 u stvari je sav jedna velika fuga) i
snagom variranja temeljnih muzikih zamisli.
Osim ovih triju skupina instrumentalnih kompozicija, B.
je ostavio velik broj drugih radova za razliite sastave, komorne i
orkestralne, kao i za klavir. Istiu se osobito neke od violinskih
sonata (op. 23, op. 24, tzv. Proljetna, i op. 47, Kreutzerova), so-
nata za violonelo op. 69, klavirska trija op. 70 i op. 97, septet op.
20, pet klavirskih koncerata, meu njima lirski etvrti koncert
op. 58 i herojski peti op. 73, te violinski koncert op. 61. U ovim
koncertantnim djelima B. je daleko za sobom ostavio svoje su-
vremenike koji su muziku koncertantnog karaktera preesto
ispunjavali beskrvnou blijedog, povrnog virtu-oziteta. U
Beethovenova orkestralna djela idu i uvertire; najznaajnije su Egmont,
Coriolan i Leo-nora br. 3 (tri
uvertire pod imenom
Leonora tri su pokuaja u
traganju za definitivnom pre-
digrom operi Fidelio, koja
je na kraju dobila etvrtu,
konanu uvertiru). Od
ostalih Beethovenovih
klavirskih djela posebnu
panju zasluuju brojne
varijacije, osobito varijacije i
fuga op. 35, 32 varijacije u c-
molu (bez broja opusa) i
varijacije na Diabel-Hjevu
temu op. 120. I na
ovom je podruju B.
izvrio dalekosean
preobraaj: udaljivi se od
ranije koncepcije variranja,
koja nije ila mnogo dalje od ukraavanja kontura teme, B. unosi
u variranje sonatno-simfonijski
MUZ. E. I, u

BEETHOVENOVA SOBA U SCHWARZSPANIERHAUSU, 1827
princip razraivanja, iskoriujui skrivene energije teme i njezinih
motiva.
Iako je B. izvan podruja instrumentalne muzike ostavio
prilian broj djela, u koja idu solo-pjesme, zborne kompozicije,
arije za glas i orkestar, kantate, crkveni radovi, scenska djela,
ona su prosjenom ljubitelju muzike i Beethovenove umjetnosti
razmjerno malo poznata. No medu onima, koja se mnogo ee
izvode od ostalih, nalaze se ne samo uspjeli radovi, kao to je
ciklus solo-pjesama An die ferne Geliebte
}
ve i dva krupna remek-
-djela: opera Fidelio i
Missa solemnis.
Opera Fidelio, koja je nakon premijere 1805 doivjela jo dvije
kasnije preradbe, odaje visoko Beethovenovo shvaanje scenskog
djela kao mjesta, na kojemu se moraju zdruiti umjetnike i etike
vrijednosti. U Fideliju B. velia snagu brane ljubavi i vjernosti, koja
je spremna na najvie rtve. Ugledajui se u ozbiljnost Gluckovih i
Cherubinijevih doprinosa operi, B. je u svojoj jedinoj operi oitavao
punu samostalnost muzike koncepcije. On se nije povodio za
raspjevanou talijanske opere; primjenom deklamacijskih
elemenata i majstorskim iskoritavanjem mogunosti, koje mu je
pruao orkestar iz njegovih simfonija, B. se naao na nutu koji
je Richardu Wa"--
STRANICA IZ GUDAKOG KVARTETA u C-duru op. 59 br. 3, II

162 BEETHOVEN

neru mogao posluiti u mnogo-
emu kao ishodite pri refor-
miranju opere.
Missa solemnis bila je za-
miljena kao prigodno djelo:
trebala je uzveliati posvetu
nadvojvode Rudolfa, majstorova
uenika i dobrog prijatelja, za
nadbiskupa u Olomoucu.
Meutim, u toku rada djelo je
naraslo do golemih dimenzija;
sasvim nepodesno za liturgijske
potrebe, pretvorilo se u duboku
ispovijest Beethovena kao
umjetnika i kao ovjeka. U Missi
solemnis B. je, prema vlastitim
rijeima, namjeravao izraziti
vjersko osjeanje. On je to doista
uinio, na individualan nain,
ostavivi daleko iza sebe gotovo
sve pokuaje svojih suvremenika oko
kompo-niranja misnog teksta. as
lirik,
as epik, as dramatik, posvuda suveren u tretiranju zbora, so-
lista ili orkestra, snaan u oblikovanju polifoninih spletova,
B. je u ovome svom zaista iskrenom djelu duboko razmiljao o
nebu, ali i o ovjeku, o njegovim patnjama, o nepravdama i nasi-
ljima, kojima je izloen. U tome smislu Missa solemnis povezuje
se sa Devetom simfonijom u grandiozan umjetniki diptih, proet
etikom toplinom humanosti i suosjeanja.
B. stoji na medi dvaju vjekova. Pogled mu je upravljen u
prolost i u budunost. On vodi tekovine Mozarta i Havdna k
novim vrhuncima, novom, vlastitom umjetnikom zrelou i
samostalnou. Traei nove forme za sadraj svojih djela, za-
ustavlja se kod baroknih majstora i njihovih polifonikih tvore-
vina, kao i kod bogatih kontrasta njihovih suita. Ali on je prije
svega ovjek svog doba. B. unosi u svoje kompozicije odraz svojih
duevnih raspoloenja, snagu borbe svoga titanskog duha, upor-
nost u svladavanju zapreka. Kroz svoja djela govori jezikom novih
vremena, jezikom naprednog gledanja na odnose medu ljudima.
Sva ta obiljeja: revolucionaran je muzike tehnike zbog nove
sadrajnosti, vjera u bolju budunost ovjeanstva, izgraenu na
slobodi, jednakosti i bratstvu, subjektivnost umjetnikog izraza
ukazuju na to, da Beethovenova umjetnost potpuno pripada
XIX st. i da stoji na vratima onoga krupnog, mnogostranog stva-
ralakog pokreta, koji je pod nazivom romantizma preobrazio
evropsku kulturu i jo za ivota Beethovenova poeo davati svoje
prve velike plodove.
DJELA. ORKESTRALNA, Devet simfonij a: I , u C- duru op. 21, 1800;
II, u D-duru op. 36, 1802; III, u Es-duru, Eroi ca, op. 55, 1804; IV, u B-duru
op.6o, 1807; V, u c-molu op. 67, 1808; VI, u F-duru, Pastoralna, op. 68, 1808;
VII,uA-duru op. 92, 1813; VIII, u F-duru op. 93, 1814 i IX, u d- mol u op. 125
za sol iste, zbor i orkestar, 1824 (navedeni datumi odnose se na godinu p
dok su same simfonije nastajal e godinu il i dvije ranije; skice za IX
susreu se ve 1817). Pet klavirskih koncerat a: I, u C-duru op. 15, II,
u B-duru op. 19, 1795; III, u c-molu op. 37, komponiran 1800, 1
1803; IV, u G-duru op. 58, 1807 i V, u Es-duru op. 73, 1810. Mladena
ski koncert u Es-duru, 1784; viol inski koncert u D- duru op. 61, 1
B. ga je obradio i za klavir i orkest ar); Tripel konzert za klavir, violini
el o u C-duru op. 56, 1814; dvi je Romance za viol inu i orkestar : I,
op. 40, 1802 i II, u F-duru op. 50, 1802. Jedanaest uvert ira: Prom
43, 180001; Leonore br. 1 op. 138, 1805; Leonore br. 2 op. 72a, 180
br. 3 op. 72a, 1806; Fidelio op. 72b, 1814 (3 uvertire Leonore i uvert
Beethovenovi su pokuaji, da svojoj operi Fideli o dade konanu predigr
lan op. 62, 1807; Egmont op. 84, 1810; Ruinen von Athen op. 113, 18
Stephan op. 117, 1812; Zur Namensfei er op. 115, 1815; Wei he des 1
124, 1822. Fantazija za klavir, zbor i orkest ar op. 8o, 1808; Welli n
oder di e Schl acht bei Vi ttori a op. 91, 1813; Romanca za kl avir, flaul
uz prat nju 2 oboe i gudaa; 12 Deutsche Tdnze, 1795; 12 Deut sche 1
1800 (izdao O. E. Deutsch, Be 1929); 12 Menuett e, 1795; 12 Meni
(izdao J. Chant avoine, Pariz 1906); 12 Ecossaisen (neobjavl jeno); P D-
duru, 1810; vie koranica. KOMORNA: et iri gudaka trija Es-
duru, 1792 i op. 9 br. 13 u G-duru, D-duru, c-molu, 179698: op.
8 za gudaki trio, oko 179697. Sedamnaest gudakih kvarteta: 1
6 u F- duru, G- duru, D- duru, c- mol u, A- dur u, B- dur u, 1798 59
br. i3 u F-duru, e-molu, C-duru, 180506 (t zv. kvartet i Raso, op.
74 u Es-duru, 1809 (tzv. Harf enguart ett ); op. 95 u f- mol u, 181c u
Es-duru, 182225; op. 130 u B-duru, 182526; op. 131 u cis-n
26; op. 132 u a-molu, 1825; op. 133 u B-duru (tzv. Grosse Fuge,
zamiljena kao zavrni stavak gudakog kvartet a op. 130), 1825; op. -
duru, 182426. Gudaki kvartet u F-duru, 1802, je u st vari preradbi
sonate op. 14 br. 1. Gudaki kvinteti (2 violine, 2 viole, violonelo): o -
duru, 179596 (preradba okt et a op. 103); op. 29 u C-duru, 1800
104 u c-molu, 1817 (preradba klavirskog t ria op. 1 br. 3). Fuga za gud
t et u D- duru op. 137, 1817; 6 menuet a za 2 viol ine i kont r abas; du
i viol onel o u Es-duru, oko 179598; 3 klavirska kvartet a: Es-du C-
dur, 1785; klavirski kvart et u Es-duru (preradba kvint eta op. 16). trija:
op. 1 br. 13 u Es-duru, G-duru, c-mol u, 179394; op. 11 (napisan
za klavir, klarinet ili violinu i viol onelo), 1798; op. 70 br. 1 -duru i Es-
duru, 1808; op. 97 u B-duru, 1811; t rio u Es-duru, prije u jednom
st avku u B-duru, 1812; preradba II simfonije za kl avirsl varijaci ja za
kl avirski t rio u Es-duru op. 44, 1803; var ijacije za kla u G-duru op.
121a na t emu Ich bin der Schneider Kakadu iz opere ^X Di e
Schzvestern von Prag, oko 1823; t rio za 2 oboe i engl eski rog u C 87,
1794? (obraen i kao gudaki kvintet op. 29); sekst et za 2 klarine i 2
fagota u Es-duru op. 71, 1796; okt et za 2 oboe, 2 kl arineta, 2 rog; u
Es-duru op. 103, 1792?; Rondino za isti sastav u Es-duru, pr ije 17 za
kl arinet i fagot, obj. 1815; Allegro i menuet za 2 flaute, 1797; va
Mozartovu temu Ld ci darem la mano za 2 oboe i engleski rog, 1792<
nica za 2 klarineta, 2 roga, 2 fagota, oko 1807; 3 equala za 4 trombona,
za klavir, kl arinet (il i viol inu) i viol onel o u B-duru op. 11, obj. 179
za klavir, obou, kl arinet, rog i fagot u Es-duru op. 16, 179697; trio
fl autu i fagot u G-dur u, oko 179091; sekstet za 2 viol ine, viol u, i
2 roga u Es-duru op. 81b, 1794 ili 1795; septet za viol inu, violu, kl a
fagot, violonelo i kontrabas u Es-duru op. 20, 17991800; serenada
violinu i violu u D-duru op. 25, oko 179596 (obraena za flautu i kla
41); 11 Wi ener Tame za 78 duhakih instrumenata i gudae, 1819
ih i obj. H. Riemann 1907). Deset viol inskih sonata: op. 12 br. 13 1 A-
duru, Es-duru, 179798; op. 23 u a-mol u, 180001; op. 24 (tzv.
sonat e) u F-duru, 180001; op. 30 br. 13 u A-duru, c-mol u, G-di
op. 47 (tzv. Kreutzerova sonata) u A-duru, 180203 i op. 96 u G-di:
Pet sonat a za viol onel o i klavir : op. 5 br. 12 u F-duru i g-mol u,
69 u A-duru, 180708; op. 102 br . i2 u C-duru i D-duru, 1815.
rog i kl avir u F- duru op. 17, 1800; 6 varir anih t ema op. 105 za k^
za klavir s flautom ili s viol inom, 181718; 10 variranih tema op. 10'
sol o ili za klavir s flautom ili s viol inom, 181718; Rondo u G-duru i
klavir, 179394; 12 varijacija za violinu i klavir na temu Se vuol ballc
zartove opere Le nozze di Figaro, 1792-93; 6 deutsche Ta'nze za violin
179596. Varijacije za viol onelo i kl avir : na t emu Fin Mddchen oder
iz Alozartove opere Di e Zauberf lote op- 66, oko 1798; na t emu iz I

SPROVOD IZ SCHWARZSPANIERHAUSA U BEU, 29. III 1827

BEETHOVENOVA MASKA
Rad F. Kleina, 1812
BEETHOVEN
163

oratorija Judas Maccabaeus, oko 1796; na temu Bei Mdnnern zvelche Liebe fuhlen iz
Mozartove opere Die Zauberflote, oko 1801. Serenada za flautu i klavir u D-duru
op, 41 (preradba Serenade op. 25), 1803. KLAVIRSKA. a)Dyoruno; 32
numerirane sonat e: op. 2 br. 13 u f- mol u, A-duru, C-duru, obj. 1796;
op.
7 u Es-duru, obj, 1797; op. 10 br . 13 u c-molu, F- duru, D-duru, obj. 1798;
op. 13 (Patheti que) u c-molu, obj. 1799; op- 14 br. 12 u E-duru i G-duru,
obj. 1799; op. 22 u B-duru, 1800; op. 26 u As-duru, 180102; op. 27 br. 12
u Es-duru i cis- mol u, obj. 1802 (obje ove sonat e nose pridjevak guasi una fan-
tasi a; sonat a u cis-molu poznata je i kao Mondscheinsonat e, ali joj taj naziv nije
dao B.); op. 28 u D-dur u, 1801; op. 31 br. 13 u G-duru, d-molu, Es-duru,
j g0I 04; op. 49 br . i2 u g-mol u i D-dur u, 1799 i 1802; op. 53 u C-duru,
1804 (Wal dstei n ili Aurora-Sonat e) ; op. 54 u F-duru, obj. 1806; op. 57 u f-
- mol u, 1804 (Appassi onata) ; op. 78 u Fis-duru, 1809; op. 79 u G-duru, 1809;
op. 81a u Es-duru, 1809 (Sonate caracteristigue Les Adi eux, Vabscence et le re-
tour-)', op. 90 u e-molu, 1814; op. 101 u A-duru, 1816; op. 106 u B-duru, 1818
(fur das Hammerklavier) ; op. 109 u E-duru, 1820; op. 110 u As-duru, 1820
22; op. ni u c- mol u, 1822. 3 Kurf urstensonaten u Es-duru, f-molu, D-duru,
1783. Varijacije: 6 varijacija na vlast itu temu op. 34 u F-duru, 1802; 15 varija
cija s fugom op. 35 u Es-duru, na temu iz bal eta Die Geschdpf e des Prometnem,
1802; 6 var ijacija op. 76 u D-duru, 1809; 6 variranih t ema op. 105 (i uz flautu
ili violinu), 181718; 10 variranih t ema op. 107 (i uz fl autu il i viol inu), 1817
18; 33 varijacije op. 120 u C-duru na valcer A. Diabell ija, 181923; 9 varija
cija na koranicu E. C. Dresslera u c- mol u, obj. 1782; 24 varijacije na ar iet tu
Venni amore V. Righinija u D-duru, 1790; 13 varijacija na t emu Es War ei nmal
ei n alter Mann iz opere C. Dit ter sdorfa Das rote Kdppchen, u A-duru, 1792;
9 varijacija na temu Quant'e piu bello iz opere La Moli nara G. Paisiella, u A-duru,
1795; 6 varijacija na temu Nel cor piu non mi sento iz iste opere, u G-duru, 1795;
12 varijacija na temu Menueti a la Vigano iz balet a Le nozze di sturbate J. J. Hai-
bela, u C-duru, 1795; 12 varijacija na ruski pl es iz balet a Das Wal dmddchen
P. Wranitzkog, u A-duru, 1796; 6 varijacija na jedan vicarski napjev u F-duru,
oko 1791 (i za harfu); 8 varijacija na temu Une fievre brulante iz opere Richard.
Coeur-de-Lion A. Gretrvja, u C-duru, obj. 1798; 10 varijacija na temu La st essa
iz opere Falst aff A. Sal ierija, u B-duru, obj. 1799; 7 varijacija na temu Kind,
wi llst du ruhig schlafen iz opere Das unterbrochene Opferfest P. Wintera, u F-duru,
obj. 1799; 8 varijacija na temu Tdndeln und Scherzen iz opere Soli man II F.
X. Siissmavera, u F-duru, obj. 1799; 6 vari jacija na vl ast it u t emu u G-duru,
1800; 7 varijacija na t emu God save t he king, u C-duru, obj. 1804; 5 var ijacija
na t emu Rule Bri t annia, u D-duru, obj. 1805; 32 var ijacije na vl ast itu temu u
c-molu, 180607. 7 Bagatellen op. 33, 1802; 2 preludija op. 39 u C-duru, 1789
(i za orgul je); 2 Ronda op. 51 br. r2 u C-duru i G-duru, obj. 1797, odnosno
1802; Fantasie op. 77 u g-molu, 1809; Polonaise op. 89 u C-duru, 1814; u neue
Bagatellen op. 119, 1822 (br. 2 i 4 nastal i oko 1800, a br. 5 1802); 6 Bagatellen
op. 126, 182324; Rondo a capriccio (Die Wut uber den verlorenen Groschen)
op. 129 u G-duru (posthumno); Rondo u A-duru, obj. 1784; Menuet u Es-duru,
1785; Prdludium u f-molu, 1787; 6 Menuette, obj. 1796; 7 Idndl eri sche Tdnze,
1798; 6 Idndlerische Tdnze, 1802; 12 deutsche Tdnze, neobjavl jeno; Andante
u F-duru, 1804: 12 obj. kadenca za vl astite klavirske koncerte (medu nji ma i
dvije kadence za Mozartove kl avirske koncerte i 4 neobjavl jene kadence); Letzter
Gedanke u C-duru, 1826 (prema jednom nedovrenom gudakom kvintetu);
Rondo u C-duru, 1783; 2 Bagatellen, 1797 i 180304; Albumblatt fur Elise,
1810; Allegretto u c-molu, oko 1796; 2 kompozicije Lusti g-Traurig, 1798 (?);
6 Ecossaisen, oko 1806; 2 val cera u Es-duru i D-duru, 182425; Allemande
u A-duru, 1800; St ammbuchblat t (za Piringera), 1821; Rondo u B-duru; mal i
koncert ni Fi nale u C-duru, 1820. b) et vororuno; sonat a op. 6 u D-duru, obj.
1797; 3 koranice op. 45, obj. 1804; varijacije na t emu grofa Waldsteina u C-
-duru, 179192; pjesma s varijacijama Ich denke dei n (Goethe) u D-duru, 1800
04; Grosse Fuge op. 134 u B-duru (obradba op. 133). Beethovenu se pripisuju
i neka druga klavirska djela, ali se ne moe pouzdano ut vrditi, da l i su njegova.
ZA OSTALE I NSTRUMENTE: dva prel udija za or gul je op. 39, 1789;
6 varijacija za har fu na jedan vicarski napjev u F-duru, oko 1791; sonatina za
mandol inu u c-molu, oko 1796; Adagi o u Es-duru za mandol inu; nekoliko kom
pozicija napisao je B. i za neke mehanike instrumente (Spi eluhr, Panharmoni-
con). DRAMSKA. : opera Fi deli o oder die eheliche Liebe op. 72b (prvobitni
naslov Leonore promijenjen protiv Beethovenove vol je: nakon praizvedbe 1805,
djelo se u prvoj preradbi izvel o 1806, a u drugoj i posljednjoj 1814). Bal eti: Di e
Geschdpfe des Prometheus op. 43, 180001 i Ritterballet, 179091- Muzike
t ake za dramska djela i sveane igre: Egmont (Goethe) op. 84, 1810; Leonore
Prohaska (Dunker), 1815; Die Ruinen von Athen (Kot zebue) op. 114, 1812; Ko-
ni g St ephan oder Ungarns erster Wohltnt er (Kotzebue) op. 117, 1812; Die Weihe
des Hauses <C. Meisl), 1824 (u ovom djelu iskoritena je muzika iz sveane igre
Di e Ruinen von Athen). VOKALNA: oratorij Chri stus am Oel berge op. 85,
1803. Kantat e: Der glorreiche Augenbli ck za sole, zbor i orkestar op. 136, 1814
(1836 obj. s novim naslovom Preis der Tonkunst); kantata u povodu smrti Josipa
II, 1790; kantata u povodu progl aenja Leopolda II carem, 1790; Lobkozoi tz-
-kantat a, 1823; mala kant ata Un liet o brindi si za sopran, 2 t enora, bas i klavir,
1814. Meeresstille und gluckli che Fahrt za 4 glasa i orkestar op. 112, 1815; tropjev
Tremat e, empi , tremate za sopran, tenor, bas i orkestar op. 116, 1802; Elegi scher
Gesang za 4 glasa i gudaki sastav op. 118, 1814; Opferli ed za sopran, zbor i
orkest ar op. 121b, 1824; Bundeslied za 2 solist a, 3-gl asni zbor i duhaki sastav
op. 122, 1823; dvopjev Nei gi orni tuoi felici za sopran, tenor i orkestar, 180203;
prizor i ar ija No, non turbati za sopran i gudae, oko 17931802; arija Pri mo
amore za sopran i orkestar; arija Veggio languir za sopran i orkestar (izgubljena).
prizor i arija Ah I perfido spergiuro za sopran i orkestar op. 65, 1796; arija Prufung
des Kii ssens za bas i orkest ar, oko 1790, arija Mi t Mddeln sich vertragen za bas
1 orkest ar, oko 1790; Abschiedsgesang za 3 muka glasa i orkestar, 1814; oko 20
kompozicija za razliit e a cappella sastave na talijanske tekstove Metastasija, 1793
1802 (veoma malen broj t ih djela je objavl jen); preko 50 kanona i muzikih
ala za razl iite a cappella sastave. Solo-pjesme uz klavir: An die Hoff nung op.
32, 1805; Adelai de op 46, 179596; 6 Lieder von Gellert op 48, obj. 1803;
8 Lieder op. 52, 1792; 6 Gesdnge op. 75, 17981809; 4 ariett e i i dvopjev op.
82, 1809 prireeno za tampu; 3 Gesdnge von Goethe op. 83, 1810; Das Gliick
der Freundschaft op. 88, obj. 1803; An die Hoffnung op. 94, 1813; ciklus An die
f erne Geli ebt e op. 98, 1816; Der Mann von Wort op. 99, 1816; Merkenst ein za
2 glasa i klavir op. 100, 1814; Der Kuss, op. 128, 17981822; uz ove numerirane
solo-pjesme ostavio je B. jo preko 40 kraih kompozicija za gl as i klavir, bez
broja opusa. CRKVENA: misa op. 86 u C-duru, 1807; Missa solemni s op.
123 u D-duru, 181922. OBRADBE: 25 Schcttische Lieder op. 108,181516;
25 Irische Lieder, 181013; 20 Irische Lieder, i8ro13; 12 Irische Lieder, 1810
13; 26 Wallisische Lieder, 181214; 12 Schottische Lieder, 181516; 12 ver-
schiedene Volkslieder, englische, schottische, irische und italienische, 1815; osim
ovih, jo 54 obradbe, kojih nema u sveukupnom izdanju Beethovenovih djel a
(Breit kopf & Hart el), obj. 186265 u 24 serije (novi ot isak: Ann Arbor, Mi-
chigan, SAD 1948).
LIT. OPA DJELA, BIBLIOGRAFIJE, KATALOZI , RUKOPISI: G.
Nottebohm, Thematisches Verzeichnis der im Druck erschienenen Werke von
Ludwig van Beethoven, Leipzig 1851 ( I I izd. 1868; III izd. 1925 zajedno s Kast-
nerovom Bibliotheca Beethoveniana obj. Th. v. Frimmel). A. W. Thayer, Chro-
nologisches Verzeichnis der Werke L. van Beethovens, Berlin 1865 ( II I izd. 1919).
Isti , Ein krit ischer Beit rag zur Beet hoven-Literatur, Berlin 1877. Th. v.
Frimmel, Neue Beethoveniana, Wien 1888. Beethoven-Jahrbuch (redaktor Th.
v. Frimmel ), I i II,Miinchen i Leipzig 190809. Veroffentl ichungen des Beet-
hoven- Hauses in Bonn (redaktor L. Schiedermair), IX, 192034. A.
Sandberger, Ausgevvahlt e Aufsatze zur Musikgeschichte. Forschungen, Studien
und Krit iken zu Beethoven und zur Beethovenl iteratur, Miinchen 1924.
E. Kastner, Bibl iotheca Beethoveniana. Versuch einer Beethoven-Bibl iographie,
ent halt end all e vom Jahre 18271913 erschienenen Werke uber den grossen
Tondichter . .. , Leipzig 1913 (zajedno s Nott ebohmovi m t emat skim popisom
Beet hovenovih djel a ponovo izdao i dopunio Th. v. Frimmel , Leipzig 1925) .
Neues Beethoven-Jahrbuch (redaktor A. Sandberger), Augsbur g 192542.
Th. v. Fri mmel , Beethoven-Handbuch (2 sv.), Leipzig 1926 (novo izd. 1966).
Beethoven und die Gegenwart. Festschrift des Beethoven-Hauses Bonn,
L. Schieder mair zum 60-Geburtst ag (redakt or A. Schmit z), Berlin i Bonn 1937.
G. Biamonti , Catal ogo cronol ogico di tutte le musiche di Beethoven, I, 1781
1800, Roma 1951- A. Bruers, Beet hoven: cat alogo st orico-crit ico di t utt e
l e opere (IV pove. izd.), Roma 1951. L. v. Beet hoven: Ausgevvahlt e Hand-
schriften in Faksimile-Ausgabe. Beethovenhaus, Bonn 1953. G. Bia-
monti, Schema di un Catalogo generale cronologico delle musiche di Beet
hoven (17811827), Roma 1954. G. Ki nsky i H. Halm, Das Werk Bee
thovens. Thematisch-Bibliographisches Verzeichnis seiner samtlichen vol-
l endet en Komposit ionen, Miinchen 1955. P. Nettl , Beethoven Encvcl opedia,
New York 1956.
PI SMA, SVEII ZA RAZGOVOR: Beet hovens Br iefe ( redakt or L.
Nohl ), St ut t gar t 1865. Dreiundacht zi g neu aufgefundene Or igi nal briefe
L. v. Beet hovens an den Erzherzog Rudol ph (redaktor L. v. Kochel) , Wien
1865. Ludwig van Beethovens Brevier. Eine Samml ung der von ihm selbst
ausgezogenen oder angemerkten Stel len aus Dichtern und Schriftst ell ern alt er
und neuer Zeit (redaktor L. Nohl), Leipzig 1870 (II izd. 1901; priredio P. So-
kol owski). Correspondance de Beethoven (redaktor J. Chantavoine), Pari
1904. Beethovens samt liche Briefe, krit ische Ausgabe mit Erl auterungen
(redakt or A. Ch. Kal ischer), IV, Berlin i Leipzi g 190608 ( I I izd. 1911,
priredio Th. v. Frimmel; engl. izd. pod nazivom Beethoven's letters ... u 2 sv.,
London 1909, II izd. 1926). Ludvvig van Beethovens samtliche Briefe und
Aufzeichnungen (redakt or F. Prel inger), IV, Wien i Leipzig 1907n.
Ludwig van Beet hovens samtl iche Briefe (redaktor E. Kastner), Leipzi g 1910
( I I izd. 1923, suraivao J. Kapp). H. Lei chtentritt (izbor), 1912 (srp. hrv.
prijevod pod naslovom Beet hovenova pisma, Sarajevo 1955). Ludwig van
Beet hovens Konversat ionshefte (redaktor L. Nohl), Miinchen 192324. :
Beet hoven, Epistol ario (r edaktor A. Albert ini), Torino 1925. Beet hoven
Let ters in America (redaktor O. G. Sonneck), New York 1927. Beethoven,
Carnets intimes, Pari 1936. Beethovens Konversat ionshefte (redaktor G.
Schunemann), IIII, Berlin 194143. L. van Beethoven, Cahiers de conver-
sation (redaktor J. G. Prod'homme), Pari 1946. W. Rei ch, Beet hoven-Suit e.
Aus Briefen, Ziirich. Beethoven: Let ters, Journals and Conversat ions (re-
dakt or M. Hamburger), London 1951. Beethoven: Les plus belles lettres
(redaktor J. Schneider), Lausanne 1951. New Beethoven Lett ers (red D. W.
Mac Ardl e L. Misch), Norman 1957. Briefe und Gesprache (red M. Hiir-
limann), Ziirich 1960. The Letters of Beet hoven (3 sv: red. E. Anderson) ,
New York 1 London 1961 (franc. prijevod Pari 1969).
BIOGRAFIJE I MONOGRAFIJE: J. A, Schlosser, Ludvvig van Beethoven,
Prag 1828. F. G. Wegeler i F. Ries, Biographische Not izen uber Beethoven,
Koblenz 1838 (novo izd. priredio A. Ch. Kalischer, Berl in 1906; franc. prijevod
Pari 1839). A. Schindler, Biographie von Ludvvig van Beethoven, Miinster
1840 ( I V izd. , 1871; nova izdanja priredil i A. Ch. Kal ischer Berl in 1909, F.
Volbach, Miinst er 1927, St. Ley, Bonn 1949, skraeno; engl. izd. London 1966).
F. G. Wegel er, Nachtrag zu den biographischen Not izen uber Ludwig van
Beet hoven, Bonn 1845. W. v. Lenz, Beet hoven. Eine Kunstst udie (2 sv.),
Kassel 1855 (novo izd. priredio A. Ch. Kalischer, Berlin i Leipzig 1908).
A. Ouli bicheff, Beet hoven, ses crit iques, ses gl ossat eurs, Leipzig 1857. A.
B. Marx, L. v. Beethoven, Leben und Schaffen . .. (2 sv.), Berl in 1859 ( VI izd,
1907). A.F. Legenti l, Notices biographiques . . . , Pari 1862. L. Nohl,
Beethovens Leben (3 sv.), Wien i Leipzi g 186477 ( I I izd. Berl in 1906).
A. Wh. Thayer, Ludvvig van Beethovens Leben (5 sv., prema engleskom ruko
pisnom izvorniku prva 3 sv. pr iredio H. Deit ers) : I sv. Berlin 1866 ( I I I izd.
1917 priredio H. Riemann); II sv. 1872; III sv. 1879 ( I I izd. 1911 priredio
H. Riemann); IV sv. izdao H. Riemann, Leipzig 1907; V sv. objavio t akoer
H. Riemann, Leipzig 1908 (engl. izd. priredio H. E. Krehbiel , The Life of
L. v. Beet hoven, New York 1921; novo engl . izd. u 3 sv. , London 1960). G.
v. Breuning, Aus dem Schwarzspanierhause, Wien 1874 (novo izd. priredio
A. Chr. Kal ischer, Berlin i Leipzig 1907). L. Nohl , Beethoven nach den Schil-
derungen seiner Zeit genossen, Stutt gart 1877 (engl. izd. 1880). W. J. v. Wa-
sielezoski, Ludvvig van Beethoven (2 sv.), Berlin 1888. F. K. Kuha, Beethoven
i hrvat ske narodne popievke, Prosvjeta, 1894, 17, 18, i 19. 5. S. SLedlock,
Beethoven, London 1900. Th. v. Fri mmel, Ludwig van Beethoven, Berlin
1901 (VI izd. 1922). R. Roll and, Vie de Beethoven, Par i 1903 (srpsko-hr v.
prijevodi: Be 1922; Beograd 1923; Zagreb 1940; Novi Sad 1947; Beograd
1952). F. Kerst , Beethoven im ei genen Wort , Berl in i Leipzig 1904 ( engl .
izd. New York 1905 i 1964). F. J, Crozvest, Beet hoven (IV izd.), London
1904. F. Volbach, L. v. Beethoven, 1905. J. Chantavoine, Beethoven,
Pari 1907 (novo izd. 1948). La Mara, Beethovens unsterbliche Geliebte,
Leipzig 1908. A. Ch. Kalischer, Beethoven und seine Zeit genossen, Bei-
t rage zur Geschichte des Kiinst lers und Menschen (4 sv. ), Berl in 190810.,
V. d'Indy, Beethoven, Pari 1911 (novo izd. 1952). P. Bekker, Beethoven
Berl in i Leipzig 1911 (skraeno izd. Berl in 1912; engl . izd. London 1925).
F. A. Schmidt i Fr. Knickenberg, Das Beethoven-Haus in Bonn, Bonn 1911
( I V izd. 1950). B. Koch, Beet hovenst att en in Wien und Umgebung, Berl in
i Leipzig 1912. W. A. Thomas-San-Galli , Ludvvig van Beethoven, Miinchen
1913. F. Kerst, Die Erinnerungen an Beethoven, Stuttgart 1913 ( II izd. 1925).
A. Lei tzmann, Beet hovens Personlichkeit , Urteile der Zeit genossen (2 sv.),
Leipzig 1914. B. irola, Hrvatske popijevke kod Havdna i Beethovena,
Hrvatska prosvjeta, 1914, 3. K. Huschke, Beethoven al s Pianist und Dirigent,
Berlin 1919. G. Emest, Beethoven, Personl ichkeit , Leben und Schaffen,
Berlin 1920 ( I I I izd. 1926). A. Orel, Ein Wiener Beet hovenbuch, Wien 1921.
A. Lei tzmann, Ludvvig van Beethoven, Berichte der Zeit genossen, Briefe
und personl iche Aufzeichnungen (2 sv.), Leipzig 1921. G. Bilanci oni, Studio
sull a sordita di Beethoven, Roma 1921. La Mara, Ludvvig van Beethoven
(hrv. prijevod B. irola), Wien 1921. J. Andri, Beet hoven i Smet ana, Hrvat
ska prosvjeta, 1921, 910. H. CmpenbHUKOa^ EeTXOBeH, xapaKTepHCTHKH,
MocKBa, 1922. Th. Fri mmel, Beethoven im zeitgenossischen Bildnis,
Wien 1923. A. Albertini , Beethoven: l'uomo, Torino 1924 (IV izd. 1944).
M. Rei ni tz , Beethoven im Kampf mit dem Schicksal , Wien 1924. St .
Ley, Beethovens Leben in authentischen Bildern und Texten, Berlin 1925.
L. Schi edermair, Der junge Beethoven, Leipzig 1925 ( I I I izd. Bonn 1951).
J. G. Prod'homme, La Jeunesse de Beethoven, Pari 1926. O. G. Sonneck
(red.), B. Impressions by his Contemporaries, New York 1929 (novo izd. 1968).
J. Mantuani, Beethoven (ivotopis. Svetovno naziranje. Razmjerje
do Slovanov. Kompozicije), as, 192627. P. Markovac, Beet hoven,
Gl azbeni vjesnik, 1927, 3. M. Milojevi , Ludvvig van Beethoven. Povodom
stogodinjice smrti, Srpski knjievni gl asnik, 1927, 8, i 1928, 1 i 2. A. Schmitz,
Beethoven, Bonn 1927. R. v. Aerde, Les Ancet res flamands de Beethoven,
Malines 1927, K. Kobal d, Beethoven, Seine Beziehungen zu Wiens Kunst
164 BEETHOVEN BEFFROY DE REIGNY

und Kultur , Gesell schaft und Landschaft , Zi ir ich 1927 (novo izd. 1953).
G. Adl er, Beethovens Charakt er, Al manach der Deut schen Musikbiicherei,
Regensburg 1927. A. Doli nar, Ob stol et nici Beethovenove smrt i, Pevec,
T
9
2
7, 34- 5. Hristi , Beethovenova proslava. Ludvig van Betoven. Povodom
stogodinjice od njegove smrti, Misao, 1927, 23. V. Lonar, Ludwig van Bee-
thoven (Povodom 100 obl jetnice njegove smrti: 26 marta), Sv. C, 1927, 2 i 3.
R. Rol land, Beet hoven. Les grandes epoques cr eatrices (7 sv.), Par i 192849
( I , De l 'Hero"ique a l 'Appassionat a; I I , Goethe et Beethoven; III, Le Chant de
la Resurrection; IV, La Cathedral e Interrompue, t ome 1: La Neuvieme Sympho-
nie; V, La Cathedrale Int errompue, t ome 2: Les derniers quatuors; VI, La Ca-
thedrale Int errompue, tome 3: Finita Comoedia; VII Les Aimees de Beethoven
E, Cl osson, L'FJement fl amand dans Beet hoven, Bruxelles 1928 (II izd.
1946). E. Herri ot, La vie de Beethoven, Par i 1929 (hr v. prijevod Zagreb
1952). St. V. i vadi novi, Bethoven, Letopis Mat ice Srpske, 1930, 326,
12. R. Specht, Das Bil dnis Beet hovens, 1930 (t al. izd. Milano 1938). A.
Oberdorfer, Beethoven ( I I izd.), Torino 1931. B. FIiuuduiueecKu, EeixoBeH.
OIIBIT HCCJie^OBaHHH, MocKBa 1932. E. Bucken, Ludwig, von Beethoven, Pots-
dam 1934. R. Benz, Beet hovens Denkmal in Wort , Munchen 1935. V.
Vukovi , Bet hovenov nazor na svet i njegova umet nost, Zvuk, 1935, 6. W.
Ri ezler, Beet hoven, Leipzig 1936 (VII pro. izd. Berl in i Ziir ich 1951). St.
i vadi novi, Bet oven, Beograd 1937. H. Kesser, Beet hoven, der Europaer,
Ziirich 1937. B. Lazarevi, Betoven (Sabrana dela, I, st r. 43134), Beograd.
St. Ley, Beethoven. Sein Leben in Sel bst zeugnissen, Briefen und Ber icht en
Berl in 1939. M, Bravni ar, Ludwig van Beet hoven, Gledal iki l ist Narod
noga gl edal aca, 194041, i. L. Schrade, Beet hoven in France. The Growth
of an Idea, New Haven 1942. Theodore-Valensi , Beet hoven en t rent e-deux
tabl eaux, Pari 1946. J. G. Prod'homme, Beethoven raconte par ceux qui
l'ont vu, Pari 1947. E. Buenzod, Pouvoirs de Beet hoven ( I I izd.), Lausanne
1947. Ai f Hurli mann, Besuch bei Beet hoven. Aus zeit genossischen Berichten
und den Konversat ionsheften zusammengest ellt, Ziirich 1948. A\ Ley, Bee
thovens Charakter, Bonn 1948. M. - E. Belpai re, Beethoven, Bruxelles 1949.
A. de He.ve.sy, Beethoven, vie intime, Pari 1949. J. Schmidt-Gorg, Lud-
wi g van Beethoven, MGG, I, 194951. H. Rut z, Ludwig van Beethoven.
Dokument e seines Lebens und Schaffens, Munchen 1950. L. Mi sch, Beet ho-
ven-St udien, Berl in 1950. M. M. Aleyer, Van Beethoven, Pari 1951. H.
Freiberger, Ludwig van Beethoven, ein Bekenntnis, Berlin 1951. F. Gruninger,
Ludwig van Beethoven, ein Lebens- und Schaffensbild, Luzern 1951. A.
Braun, Beethoven im Gesprach, Leipzig 1952. A. A.i btueam, EeTxoBeH,
MocKBa 1952. K. Schonezvolf , Beethoven in der Zeit enwende (2 sv.), Halle,
1953. M. Bal li ni, Beet hoven, Brescia 1953- / -. Emery, Beet hoven, genie
et destin, Lyon 1954. 5. Ley, Beet hoven: sein Leben in Selbstzeugnissen,
Br iefen und Berichten, Berl in 1954. J. i B. Massi n, Ludwig van Beethoven,
Pari 1955 (novo izd. 1967). A. Joli vet , Ludwig van Beet hoven, Par i 1955.
Y. Ti enot, Beethoven, l 'homme a travers Toeuvre, Pari 1956. W. Hess,
Beethoven, Ziir ich 1956.St. Ley, Wahrheit , Zweifel und Irrtum in der Kunde
von Beet hovens Leben, Wiesbaden 1957. E, Val enti n, Beethoven. Eine Bild-
biographie, Munchen 1957 (franc. Pari 1963). C. V. Pidoll, La Vie passionnee
de Beet hoven, Pari 1958. R. Bory, La Vie de Beethoven par l 'image, Par i
1960 (njem. Ziirich 1960: engl. New York 1960). G. Guillemot-Magitot,
Ludwig van Beet hoven, Pari 1960. K. Kobald, Beethoven (novo izd.), 1960.
E. Kpe.uAee, EeixoBeH, MocKna 1961. W. Rei ch, Beethoven. Seine geistige
Personl ichkeit im eigenen Wort , Ziirich 1963. A. Boucourechliev, Beethoven,
Pari 19634 A. Gravi er, Beethoven, Lyon 1963. F. Brodszky, Wenn Beetho
ven ein Tagebuch gefiihrt hatte, Budapest 1963. H. M. Lux, Der junge Beetho
ven, Reutl ingen 1965. J, IVi told, Beethoven, Pari 1965. J. Schmi dt -Gorg,
Beethoven, Die Geschichte seiner Familie, Munchen 1965. P. M. Young,
Beethoven, London 1966. S. Sadi e, Beethoven, London 1967. E. Buchet,
Beethoven. Legendes et verites, Pari 1967. G. Carli Ballola, Beethoven,
Firenze 1968. V, Bazala, Ludwig Beet hoven, Zagreb 1970.
RADOVI SPECIJALNOG KARAKTERA 1 STUDIJE O BEETHO-
VENOVI M DJELI MA: L. v. Beet hovens St udien i m Gener albass, Kontra-
punkt und in der Kompositionsl ehre. Aus dessen handschriftlichen Nachlasse
gesammel t und herausgegeben von I. Ritt er von Sevfr ied, Wien 1832 ( I I izd.
Leipzig 1865; III izd. 1880; franc. izd. priredio F. Fet i u 2 sv., Pariz 1833;
engl . izd. Leipzig 1853; t al . izd. Mil ano 1856). W. de Lenz, Beet hoven et
ses t rois st vl es . . . , Bruxelles 1854. E. v. Elterlei n, Beethovens Svmphonien
nach ihrem ideal en Gehalt mit Riicksicht auf Haydns und Mozarts Svmphonien,
Dresden 1854 ( I I I izd. 1866; engl. prijevod New York 1900). Isti, Beethovens
Klaviersonat en, Leipzig 1856 (V izd. 1895; engl . prijevod London i New York
1898). H. Berlioz, Beethoven, l es neuf Symphonies, u zbirci eseja A travers
chants, Pari 1862. B. Marx, Anleitung zum Vortrag Beethovenscher Kla-
vierwerke, Berlin 1863 ( I I I izd. 1897). R. U'agner, Beethoven, Leipzig 1870.
G. Nottebohm, Beethoveniana, Leipzig 1872. Isti, Beethovens Studien
bei J. Haydn, Al brechtsberger und alt eri, Leipzig i Wint ert hur 1873. Th.
Helm, Beethovens Streichquartette, Leipzig 1885 ( I I izd. 1910). G. Not
tebohm, Zweite Beethoveniana ..., Leipzig 1887 ( I I izd. 1925, zajedno s njegovim
djelom Beethoveniana). C. Reinecke, Die Beethovenschen Klaviersonaten,
Leipzig 1896 (VI izd. 1912; engl . izd. London 1898). G. Grove, Beethoven
and his nine Symhonies, London 1896 ( I V izd. 1906; njem. izd. 1906). A.
Colombani, Le nove Sinfonie di Beethoven, Torino 1897 ( I I izd. Milano 1943).
H. Ehrlich, Die Ornamentik in Beethovens Klavierwerken, Leipzig 1897
(engl. i franc. izd. Leipzjg 1898). W. Weber, Beet hovens Missa solemnis,
Augsbur g 1897 ( I I izd. Leipzi g 1908). W, Nagel, Beet hoven und seine Kla
viersonaten (2 sv.), Langensalza 1905 ( I I izd. 192324). / . Valetta, I Quar-
t ett i di Beethoven, Milano 1905 (novo izd. 1943). J. G. Prod'homme, Les
symphonies de Beethoven, Pari 1906 (novo izd. 1949). F. Weingartner, Rat-
schlage iiber AufTiihrungen der Symphonien Beethovens, Leipzig 1906 ( I I I
izd. 1928; engl. izd. Leipzig 1907). H. Riemann, Beethovens samtl iche Streich-
quartette, Leipzig 1911. H. Schenker, Beethoven: V. Sinfonie, Wien i Leipzig
1912. Isti , Beethovens Neunt e Sinfonie, eine Darstellung des musikalischen
Inhaltes, Wien i Leipzig 1912. Isti, Erlauterungsausgabe der letzten fiinf
Sonaten . . . , Wien, od 1914. O. Rupertus, Erlauterungen zu Beethovens
Violinsonaten, Koln 1915- H- Ri emann, L. van Beet hovens samtl iche Kla-
viersolosonaten (3 sv.), Berl in 191819. F. Volbach, Erlaut erungen zu den
Klavier sonaten Beet hovens, Koln 1919. 5. Leom, Le sonate per pianofort e
di Beet hoven, Torino 1922 ( I I izd. 1942). E. Al bini , Beethoven e le sue cin-
que sonate per violoncello, Milano 1923. A. Sckmi tz, Beethovens Zwei
Prinzipe-, Berlin i Bonn 1923- J- H. Wetzel , Beethovens Violinsonat en, I,
Berl in 1924, E. Evans, Beethovens Nine Symphonies Full y Descr ibed and
Anal ysed, New York 1924. P. Mi es, Die Bedeutung der Skizzen Beethovens
zur Erkenntnis seines Stil es, Leipzig 1925. F. Cassirer, Beethoven und die
Gestalt . . . , Stuttgart 1925. J. de Marliave, Les quatuors de Beethoven,
Pari 1925. A. Dobroni, Beethovenova Missa solemnis, Srpski knjievni
gl asnik, 1925, 1. G. Maehi, Beethoven e l e sue nove sinfonie, Mil ano 1926.
M. Herzvegh, Technique d'interpret ation sous forme d'essai d'anal vse psv-
chologique experimental e appliquee aux sonates pour piano et violon de Beetho
ven, Pari 1926 (II izd. 1937). A. Schmi tz, Das romant isehe Beethovenbild,
Berlin i Bonn 1927. J. Braunstein, Beethovens Leonore-Ouvert iiren, Leipzig
1927- H. Boet tcher, Beethoven al s Liederkomponist, Augsbur g 1928. K.
S'ef, Die neun Sinfonien Beet hovens, Leipzig 1928. W. Behrend* Ludwig
van Beet hovens Klaviersonaten ( I I I izd.), Kobenhaven 1929 (engl.
don i New York 1927). Th. Vei dl, Der musikal ische Humor bei ]
1929. H. Schenker, Beethovens dritte Symphonie zum erst enma
wahren Inhalt vorgestellt . . . , Wien 1930. O. Baensch, Aufbau un
Chorfinal es in Beet hovens 9. Sinfonie, Berl in 1930. H. Mersman
ven ( I I sv. ciklusa Die Kammermusik u Kret zschmarovu Fiihrer
Konzertsaal), Leipzig 1930. W. Hess, Beethovens Werke und ih;
ausgabe, Aarau 1931. W. Haas, Systemat ische Ordnung Beet h
Mel odien, Leipzig 1932. J. Chantavoi ne, Les Svmphonies de
Pari 1932. G. Scuderi , Beethoven, Le sonate di pianoforte, M
(novo izd. 1951). A. Scheri ng, Beethoven in neuer Deut ung, Lei
Isti , Beethoven und die Dichtung, Berlin 1936. W. Korte, L. v.
Eine Darst ellung seines Werkes, Berlin 1936. J. W. N. Sulli van, \
His Spirit ual Development , New Yor k 1936. R. Oboussi er, Die
von Beethoven, Berlin 1937 (novo izd. 1954). J. G. Prod'homme,
tes pour piano~de Beethoven, Pari 1937 (novo izd. 1950). E. Bi o
vens Pianofort e Sonates Discussed, London 1938. M. Wi emann
Beethoven, Regensburg 1938. A. tSchering, Zur Erkenntnis E
Neue Beitrage zur Deut ung seiner Werke, Wurzbur g 1938. J.
>Romant isme de Beethoven. Contribut ion a l 'etude de la format ion
gende, Par i 1938. A. G. Huber, Der Hel d der Eroica. Beet hov
Symphonie in ihrem Aufbau, St rasbourg i Ziirich 1947. J. Sch
M.issa solemnis, Bonn 1948. K. v. Fi scher, Die Beziehungen von
Motiv in Beethovens Instrumentalwerken, Strasbourg i Ziirich it
Goenen, Beethovens Kirchenmusik im deut schen Urteil des 19. Jat
Bonn 1949. R. Gi rard, Les neuf symphonies de Beet hoven, Mont i
1949. A. A.ibiueam, JteBHTan CHM<J)OHHH EexxoBeHa, MocKBa
rpa,q 1950. Douel-Bender, Beethoven et les neuf symphor
1951. J. de La Goutt e, Les Sonates de Beethoven, Geneve 1951.
kenmann-Balmer, Beethovens Missa Solemnis und ihre geist igen G
Ziirich 1952. D. F. Tovey, A Companion to Beethoven's Pianofoi
(novo izd. London 1952). O. v. Pander, Beethovens 9. Sinfonie
op. 125. Sinn und Ent st ehung, Gest al t und Deutung, St utt gart 15
Hess, Beethovens Oper Fidelio und ihre drei Fassungen, Ziirich 195^
Huber, Ludwig van Beethoven. Seine Schiil er, seine Int erpreten, Zi
J. KpeMJibeei <3>opTenHaHHi>ie coHa-rbi EeTXOBeHa, MocKBa
N. Turkal j, IX simfonija L. van Beethovena, Zagreb 1953. 5.
Beethovens ferne und unsterbliehe Gel iebt e, Ziirich 1954. E. i
Beethoven and His Nephew; a Psychoanal yt ic Study of Their Re
New Yor k 1954. B. Bart els, Beet hoven und Bonn, Dinkelsbiihl i
1954- B. Gavoty, Beethoven, Les neuf symhonies (2 sv.), Pari ]
Lonchampt , Les quatuors a corde de Beethoven, Pari 1956. W. Forst
vens Krankheiten und ihre Beurteilung, Wiesbaden 1956. W. Hess, ~\
der njeht in der Gesamtausgabe veroffentlichten Werke Ludwig van I
Wiesbaden 1957. P. Mi es, Text kritische Untersuchungcn bei
Bonn 1957. R. Rosenberg, Die Klaviersonaten Ludwig van Bee
sv.), Olten 1957. L. Mi sch, Die Faktoren der Einheit in der Mel
der Werke Beethovens, Bonn i Duisburg 1958. P. Nettl, Beethover
Zeit , Frankfurt a. M. 1958. W. Sauer, Beethoven und das Wesen .
Berlin 1958. F. Wei ngartner, Ratschlage fiir Auffiihrungen klassis
phonien. Band 1: Beethoven ( I V izd.), Wiesbaden 1958 (ruski Mos
K. Kovaevi , Beet hoven. Simfonije i uvertire, Zagreb 1958. J
shoot, The Fugue in Beethoven's Piano Music, London 1959. M
<>opTeriHHHbie KOHijepTbi EeTxoBeHa ( II izd.), MocKBa 1959-
Beethoven and Human Destiny, London 1960. J. de Marli ave, Li
de Beethoven (novo izd.), Pari 1960. (engl. New York 1961). H.
Die Ei genschriften und die Originalausgaben von Werken Beethove
Bedeutung fi ir die moderne Text krit ik, Kassel 1960. Zbornik
Pari 1961. A. G. Huber, Beet hoven-St udien, Ziir ich 1961.
Beethoven der Mensch in seiner Handschr ift , Frankfurt a. M. 1961. -
i R. Schi mkat, Beethoven in Briefen und Lebensdokumenten, Stut
W. Hess, Beethovens Biihnenwerke, Gottingen 1962. R. Lat
solemnis. Ober das theol ogische Problem in Beethovens Musik, Stut
Ch. Stadtlander, Beethoven zieht um, Munchen 1962. B. <
CHH(J)OHHH EeTXOBeHa, MocKBa 1963. H. JI. Coponep, C*
coHaTbi EexxoBeHa nx CTMJIJ. H HcnonHeHHa, MocKBa 1963. L
mann, Beethoven contra Beethoven. Geschichte eines beruhmten R
Munchen i Wien 1963, Zbornik Beethoven, Munchen 1963.
Gibt es einen zeit genossischen Beethoven-St il ?, Wiesbaden 1963-
BepKoe, HM<J)OHHHEeTXOBeHa. nyTeBO,n;HTeJib, MocKBa 1964. 1
Beethoven. Naissance et renaissance des derniers quatuors (2 sv.), '.
J. Szigeti, Beethovens Viol inwerke. Hinweise fur Interpreten 1
Zurich 1965. F. Zobeley, Ludwig van Beethoven in Selbstzeug
Bilddokumenten, Reinbek 1965. K. Westphal, Vom Ein tal i zur 5
Einbl ick in Beethovens Schaffensweise, Berl in 1965. Ph. Radclif j
ven's St ring Quartets, London 1965. P. Harri s, Int roducing
London 1965. J. Kerman, The Beethoven Quartets, London 1
Loyonnet, Beethoven, ce mal connu. Introduction aux commer
sonat es de piano, Pari 1967. C. E. namuncKuu, HenoToptie HC
MepTbi CTHJIH EexxoBeHa, MOCKBS 1967. R. Reti , Thematic I
Sonatas of Beethoven, London 1967. D. Matthezvs, Beethoven
natas, London 1967. L. Mi sch, Neue Beethoven Studien und ai
men, Munchen i Duisburg 1967. J. Uhde, Beethovens Klavien
I: Klavjerst iicke und Var iat ionen, Stutt gart 1968. E. Nezvman, T.
scious Beethoven, London 1968.
BEFFARA, Louis-Fransois, francuski muziki pi
nancourt, 23. VIII 1751 Pariz, 2. II 1838). God. 17c
policijski komesar u Parizu. Sakupio je zbirku dokur
opernim kazalitima u Francuskoj i drugim zemljama,
ostavio gradu Parizu (izgorjela 1871).
DJELA; Di cti onnaire de I'Academie royale de musi que (7 sv.; ka;
jo 7 sv. o prir edbama u Vel ikoj oper i); Di ctionnaire alphabeti aue
(3 sv.); Tableau chronologique des representations... (od 1671 dalje); I
alphabetique des tragedies lyriques etc. non representees a VAcademie (5 sv,
naire des auteurs de paroles et des compositeurs de musique... (5 sv.); D
lyrique etrangere ou Dictionnaire des operas, cantates, oratorios etc. rep
dans les pays etrangers (17 sv,).
LIT. : A. Coyecque, Pour une biographie de Louis-Francois Befi
d'histoire du t heatre, 1950.
BEFFROY DE REIGNY, Louis-Abel, francuski
kompozitor (Laon, 5. XI 1757 Pariz, 18. XII 1811).
je popularni lik Nicodeme, koji uvodi u vie svojih satirik
Za Francuske revolucije komponirao je pod pseudonimoi
Jacgues. 'A,
BEFFROY DE REIGNY BEKKER 165

DJELA. DRAMSKA: Les Ai les de Vamour, 1780; Ni codeme dans la lune,
1790; Ki codeme aux enfers, 1791; La Club des bannes gens, 1791; La Petite Na~
nette, 1796. Zbirka pjesama Les Soirees chantantes ou le Chansonnier bourgeois (3
>v.), 1805.
LIT. : M. Di et z, Geschicht e des musikal ischen Dramas in Frankreich
wahrend der Revolut ion . . . , 1885. C. Westercamp, Beffroy de Reigny, Pari
1930.
BEGGAR'S OPERA -> Ballad-Opera
BEGO-IMUNI, Anelka, kompozitor (Sarajevo, 23. X
1941 ). Studij kompozicije zavrila 1967 na Muzikoj akademiji
u Sarajevu (M. piler). Od 1969 profesor teoretskih predmeta
na Srednjoj muzikoj koli u Sarajevu. U svojim djelima oituje
se kao eklektiar neoromantinog i neoklasinog pravca.
DJELA. ORKESTRALNA: I simfonija, 1966; koncert za kl avir , 1969;
Allegretto scherzoso, 1964. Gudaki kvartet, 1965. Sonatina in Es za klavir,
1963. Ciklus solo-pjesama arobna frula (J. Katelan), 1965. S. Sp.
BEGUE, Nicolas Antoine -> Le Begue, Nicolas Antoine
BEGUINE, drutveni ples parova. Potie s otoka Martinique
(Mali Antili), a kao drutveni ples proirio se u SAD oko 1930,
u Evropi nakon 1945. Osnovni ritmiki obrazac beguina jest:
(J=120)
f
j
-
BEHEIM (Behaim), Michel, njemaki majstor pjeva (Sulz-
bach kod Heilbronna, 14161474). Najamni vojnik i pjeva u
slubi njemakih, danskih i madarskih knezova. Jedan od naj-
starijih majstora pjevaa, u svome djelovanju oslanja se jo na
Minnegesang. U Heidelbergu i Munchenu sauvane su brojne
njegove pjesme i 11 napjeva (obj. ih je G. Miinzer, Das Singebuch A.
Puschmann, 1906).
LIT. : J. Caspari , Michel Behaims Lebensende, Germania, 1877. A.
Kii kn, Rhvthmik und Melodik Michel Beheims, Bonn 1907. K. Gudezvi ll,
Michel Beheim, MGG, I, 1951. Chr. Petzsch, Michel Beheims reimreiche
sleht giilden Weise, MF, 1967.
BEHM, Eduard, njemaki kompozitor, kritiar i pedagog
(Stettin, 7. IV 1862 Bad Harzburg, 6. II 1946). Studirao u
Leipzigu i Berlinu (B. Hartel, O. Raif, F. Kiel). Muziki kritiar
i dirigent u Beu i Stettinu, pouavao neko vrijeme na Muzikoj
akademiji u Erfurtu. Od 1901 direktor Shwantzova konzervatorija
u Berlinu (1917 profesor. Istakao se i kao koncertni pratilac.
DJELA: si.Tifonija; klavirski i violinski koncert; FrU'hlingsidyll za violinu i
orkest ar. Gudaki sekst et; klavirski trio; kvint et s kl arinetom: 3 violinske
sonate. Opere: Der Schelni von Bergen, 1899; Marienkind, 1902 i Das Gelbbnis,
1914. Zborovi; solo-pjesme. Napisao Kurze Selbst bi ographi e, Musik
in Pommern, I, 1932.
BEHREND, Fritz, njemaki kompozitor i pedagog (Berlin,
3. III 1889 ). Kompoziciju studirao kod H. van Evkena, Ph.
Riifera i E. Humperdincka, klavir kod R. M. Breithaupta. Neko
vrijeme korepetitor dvorskog kazalita u Braunschweigu. Od
1918 predavao na konzervatoriju Ochs-Eichelberg, a 194249
na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u Berlinu.
DJELA. ORKESTRALNA: sedam simfonija; Im Hochgebi rge; Am Rhein za
klavir; fantazija za klavir ; uvertire; suite; Serenada za gudae. KOMORNA :
etiri gudaka kvarteta; 2 klavirska trija; duhaki kvintet, 1951; sonata za violinu
i klavir; sonata za violonelo i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA.
Opere: Der schivangere Bauer, 1927; Konig Renes Tochter, 1919; Die lacherlichen
Prezi osen, 1928; Almansor, 1931; Dornroschen, 1933; Der Wunderdoktor, 1947;
Der fahrende Schiiler i m Paradi es, 1949; Der Spiegel, 1950 i Romantische Ko-
tno'die. Operna bajka Die Ta'nzerin des Himmels, 1929. Zborovi; oko 100 solo-
pjesama.
BEHREND, Siegfried, njemaki gitarist (Berlin, 19. XI
1933 ). Muziku uio na konzervatoriju Klindzvorth-Scharzoenka
u Berlinu. U gitari uglavnom samouk, koncertirati zapoeo 1950
i ubrzo se uvrstio u najvee majstore na svom instrumentu. Umjet-
nik izrazita smisla za specifina folklorna obiljeja pojedinih na-
roda koji virtuoznom lakoom svladava i najsloenije tehnike
probleme, B. se istakao kao obraiva narodnih napjeva, osobito
panjolskih. Komponirao je i vei broj koncertantnih i komornih
djela. B. je snimio vie gramofonskih ploa.
BEHREND, \Villiam, danski muziki pisac i kritiar (KB-
benhavn, 16. V 1861 23. IV 1940). Po struci pravnik. Muziku
je uio kod A. Gadea i J. G. Matthison-Hansena. Od 1917 pre-
davao povijest muzike na Konzervatoriju u Kobenhavnu. Dugo
godina muziki referent dnevnika Politiken i Berlingske Tidende.
DJELA: J. P. E. Hartmann, 1895; N. W. Gade, 1917; J. P. E. Hart mann,
1919; Beethovens Klaversonater, 1923 (IV izd. 1945), Minder om N. W. Gade, 1930.
Sa H. Panum obj. Illustreret Musi khist ori e (2 sv.), 1905, a sa H. Panum, O. M.
Sandvikom i drugima Ill ustreret Musi kleksikon, 1924 (II izd. 1940).
BEIDERBECKE, Leon Bismark (Bix), ameriki jazz--
trublja i pijanist (Davenport, Iowa, 10. III 1903 New York,
6. VIII 1931). Roditelji, podrijetlom Nijemci, bili su mu muzi-
ari, pa je ve u djetinjstvu uio klavir. Kasnije je kao samouk
poeo svirati kornet i trublju. Preselivi se u Chicago postao je
1920 lan sastava Wolvenns. God. 192627 svira u orkestru J.
Goldkettea, zatim do 1930 u orkestru P. Whitemana u New
Yorku. B. je prvi bijelac koji je vidno utjecao na razvoj jazz--
muzike. Znatan je njegov udio u oblikovanju Chicago-stila.
On je i istaknuti pretea swinga. Veliku je popularnost postigao
nakon smrti zahvaljujui romanu knjievnice D. Baker po ko-
jemu je kasnije snimljen i film.
LIT. : D. Baker, Young Man wit h a Horn, Miffl in 1938. O. Ferguson,
II Giovanott o della cornetta, Prospett i USA, 1953. B. James, Bix Beider-
becke, Milano 1961.
BEILSCHMIDT, Curt, njemaki kompozitor (Magdeburg,
20. I I I 1886 ). Muziku studirao najprije u Magdeburgu, a
190509 na Konzervatoriju u Leipzigu (S. Krehl, A. Ruthardt,
R. Hofmann, H. Sitt). Tamo je 190956 predavao na Konzer-
vatoriju, odnosno na Visokoj muzikoj koli. God. 1923 osnovao
Orchesterverein der Musikfreunde i do 1954 vodio njegove koncerte.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta Im Malen; simfonijska pjesma
Waldnacht\ uvertira Zu ei nem Liebesspiel; Venecijanska suita za mali orkestar;
Serenada. Gudaki kvartet; duhaki kvintet ; 2 sonate za viol inu i kl avir;
sonat a za viol onelo i klavir. Klavirska djela. DRAMSKA: muzika ko-
medija Mei st er Innocenz; pl esna igra Das Abenteuer i m Wal de, 1918; past irska
igra Der schlaue Amor, 1921; divertimento Der Tugenduidckter, 1927. Zborovi;
solo-pjesme.
BEINUM, Eduard Alexander van, nizozemski dirigent i
violinist (Arnhem, 3. IX 1901 Amsterdam, 13. IV 1959). Vio-
linu najprije uio kod svoga brata, a klavir kod F. Hillera; sa
16 godina lan orkestra u Arnhemu. God. 191821 studirao
na Konzervatoriju u Amsterdamu (J. B. C. de Pauw, B. Zweers,
S. Dresden). Od 1921 do Drugog svjetskog rata zborovoda Toon-
kunsta u Schiedamu, dirigent Toonkunsta i orkestralnog drutva
u Zutphenu, dirigent Haarlem-sche Orkest Vereenignig u Har-lemu,
od 1931 dirigent orkestra Concertgebouzv u Amsterdamu. Nakon
Drugog svjetskog rata poduzeo s
tim orkestrom vie turneja u raznim
evropskim zemljama. God. 1948
49 dirigirao Londonskim
filharmonijskim orkestrom, a od
1956 filharmonijom u Los
Angelesu. Istakao se osobito kao
interpret Brucknerove muzike.
LIT. : W. Paap, Eduard van Bei-num,
T956. Zbornik Eduard van Beinum
(red. K. Ph. Ber net Kem-pers), Haarlem
1960.
BEIRER, Hans, austrijski
pjeva, tenor (Wiener Neustadt, 23.
VI 1911 ). Pjevanje uio na
Muzikoj akademiji u Beu (T.
Pattiera); na opernoj pozornici
debitirao 1936 u Linzu kao Jenik
(Smetana, Prodana
nevjesta). Operni solist u Baselu i
St. Gallenu, od 1939 u Berlinu najprije u kazalitu Nollendorf i
od 1943 na Njemakoj operi. Od 1955 lan je Dravne opere u
Beu. Gostovao u Rimu, Napulju, Milanu, Parizu, Bruxellesu,
Londonu, New Yorku, Washing-tonu, Buenos Airesu, Tokiju i
dr. God. 195862 na festivalima u Bavreuthu, Salzburgu i dr.
Posebno se istakao kreacijama dramskih tenorskih uloga u
Wagnerovim operama i kao Otelio (Verdi).
BEJART, Maurice, francuski plesa, koreograf i reiser
(Marseille, 1928 ). Na Parikoj operi uenik L. Staatsa, debi-
tirao 1945 u Marseilleu. Kasnije je bio lan baleta u Kraljevskoj
operi u Stockholmu. God. 1954 osnovao je s knjievnikom J.
Laurentom Ballets de VEtoile. Najpoznatiji baleti iz repertoara te
trupe bili su Megere apprivoisee, Promethee i La Belle au boa. God.
1955 postavio je scenski i koreografski na konkretnu muziku P.
Henrvja i P. Schaeffera prvo svoje znaajno djelo La Symphonie pour
un hotnme seul. U to doba koreografirao je i balete Orphe'e C
I
958)
J

Sacre du printemps (1961), Hoffmanove prie i Veselu udovicu (1963).
Od 1961 direktor je plesa kazalita La Monnaie u Bruxel-lesu gdje
vodi vlastitu baletnu trupu Ballet de XX siecle, poznatu u cijelom
svijetu. Za taj ansambl postavio je niz baleta u kojima je magistralno
povezao muziku, ples i pjevanje, kao IX simfonija (Beethoven),
Faustovo prokletstvo, Romeo i Julija (Berlioz), A la recherche de...
(Webern i Hindu muzika), Nomos Alpha (Xenakis), Les quatr Fils
Aymont, Messe pour le temps presente i dr.
BEKKER, Paul, njemaki muziki pisac i kritiar (Berlin
11. IX 1882 New York, 7. III 1937). Isprva violinist Berlin-
skog filharmonijskog orkestra, zatim dirigent u
Aschaffenburgu i Gorlitzu. Od 1906 muziki kritiar listova
Berliner Neusten

E. VAN BEINUM
166 BEKKER BELGIJSKA MUZIKA

Nachrichten, od 1909 Berliner Allgemeine Zeitung i 191125
Frankfurter Zeitung. God. 1925 int endant kazalita u
Kasselu i 192733 u Wiesbadenu; 1934 emigrirao u SAD.
U svoje vrijeme B. je bio jedan od najutjecajnijih muzikih
kritiara i zagovornika tzv. Nove muzike; osobito se zalagao za
G. Mahlera, F. Schrekera, A. Schonberga, E. Kfeneka i P. Hin-
demitha ije je znaenje zarana spoznao. Problematici koju je
obraivao pristupao je uvijek s naunom akribijom, posjedujui
golemo znanje, jasnou izlaganja i bogatstvo ideja. Ali nova gle-
dita i esto vrlo individualni sudovi izazivali su katkad uljive
polemike. U svome najopsenijem i najznatnijem djelu, studiji
0 Beethovenu, B. je prikazao ovoga velikog umjetnika prvenstveno
kao pjesnika tonova, kao programnog muziara svoje vrste, ko
jemu je poetska zamisao predodreivala odgovarajui oblik. Tim
je stajalitem raspirio otre diskusije (osobito je protiv Bekkera
ustao H. Pfitzner). Zanimljivo je i Bekkerovo miljenje o operi
kao umjetnikoj vrsti koja je po svojoj naravi u biti konzervativna,
te o historiji muzike koju je promatrao kao povijest zvuka, odnosno
promjena zvukovnog poimanja, pa je tvrdio da se muziki oblici
ne razvijaju, ve se samo mijenjaju. Znaajno je da je B. meu
prvima u Njemakoj iznio socioloki nain gledanja i spoznao
socijalnu uvjetovanost muzikog stvaranja (u djelu Das deutsche
Musikleben).
DJELA. SPISI: Oskar Fri ed, 1907; Das Musi kdrama der Gegenzvart, 1909;
Jacques Offenbach, 1911; Beethoven, 1911 (engl eski, 1926); Franz Liszt, 1912;
Das dsutsche Musiklebsn, Versuch einer soziologischen Musi kbetrachtung, 1916;
Di e Sinfonie von Beethoven bis Mahler, 1918; Kunst und Revolution, 1919; Franz
Schreker, 1919; Die Wel tgeltung der deutschen Musik, 1920; Gustav Mahlers
Sinfonien, 1921; Richard Wagner. Das Leben im Werke, 1924; Von den Naturrei chen
des Klanges (Grundriss einer Phdnomenologie der Musik), 1924; Wesensformen der
Musi k, 1925; Musikgeschichte als Geschichte der musikalischen Forrmvandlungen,
1926; Materiale Grundlagen der Musik, 1926; Organische und mechanische Musik,
1927; Das Operntheater, 1930; Briefe an zeitgenossische Musi ker, 1932; Wandlun-
gen der Oper, 1934; The Story oj the Orchestra, 1936. Sabrani lanci u 3 knjige:
Kriti sche Zeitbilder, 1921, Klang und Eros, 1922 i Neue Musi k, 1923. Izdanja:
R, Schumann, Gesammelte Schri ften, In Ausmahl herausgegeben und eingelei tet,
1922.
LIT. : K. Laux, Paul Bekker, MGG, I, 1951. J. As.
BEKKU, Sadao, japanski kompozitor (Tokio, 24. V 1922 ).
Uenik T. Ikeno'uchija u Tokiju, zatim studirao u Francuskoj
(D. Milhaud, O. Messiaen). Profesor je univerziteta Toho Gaku'en.
DJELA: Mala simfonija, 1959; Deux Prieres za orkestar, 1956. Gudaki
kvartet , 1955; Japanska sui ta za duhaki kvintet , 1955. Opera Arima Kdshi,
1967. eti ri hi mne, 1965; parafraza na narodne pjesme sjevera za zbor .
BEL, Firmin -> Lebel, Firmin
BELAMARI, Miro, dirigent (ibenik, 9. II 1935 ).
Studij dirigiranja zavrio 1962 na Muzikoj akademiji u Zagrebu
(M. Horvat, I. Gjadrov). God. 195859 muziki urednik i di-
rigent Radio-televizije Zagreb, 195963 dirigent kazalita
Komedija (196163 muziki rukovodilac) i od 1964 najprije
zborovoa i zatim dirigent opere Hrvatskog narodnog kazalita
u Zagrebu. Nastupa i kao dirigent simfonijskih koncerata u zemlji
1 inozemstvu. Kao kompozitor najvie se istakao na podruju
filmske i scenske muzike. K. KO.
BELAR, Leopold, uitelj i zborovoa (Idrija, 27. X 1828
Ljubljana, 17. VI 1899). Muziku uio kod A. Kranara u Idriji i
kod G. Maeka na Muzikoj koli ljubljanske normalke. Djela
su mu komponirana u ranoromantinom stilu s teitem na me-
lodiji; mnogo je radio na reformi crkvenog pjevanja.
DJELA: kl avirske kompozicije. Vokalna djela. CRKVENA: mise
(najpoznatija misa sa slovenskim t ekstom Oe veni v vi sokosti ); graduali; ofer-
toriji (sve veinom s lat inski m tekstom).
LI T. : Fr. Rakua, Slovensko pet je v prot ekl ih dobah, Ljubl jana 1890.
J. Li kar, Leopold Bel ar, Uit el jski tovari, 1899. D. Co.
BELAVI, Milivoj, pjeva, bariton (Zagreb, 21. VIII 1914
). Zavrio studij prava u Zagrebu, pjevanje uio privatno (M.
Kui). Na muzikoj pozornici debitirao 1949 u Splitu kao Chaunard
(Puccini, La Bohetne). God. 194952 lan Splitske opere i od
1952 solist opere u Zagrebu. U svojoj umjetnikoj karijeri ostvario
vie od 40 prvih baritonskih uloga, meu kojima su u Verdije-
vim operama: Rigoletto, Luna (Trubadur), Germont (La Tra-
viata), Rene (Krabuljni ples), Amonasro (Aida) i Posa (Don
Carlos), zatim Henry Ashton (Donizetti, Luda di Lammermoor),
Valentin (Gounod, Faust), Tomski (ajkovski, Pikova dama),
Tonio (Leoncavallo, Pagliacci), Andrej (Prokofjev, Rat i mir)
*
dr
- K. Ko.
BEL CANTO -> Belkanto
BELDEMANDIS (Beldemando, Bcldomandis), Prosdo-
citno de, talijanski muziki teoretiar i matematiar (Padova,
oko 13801428). Studirao na Univerzitetu u Padovi, gdje je od
1422 predavao matemat iku i astronomiju. Pored matematikih
i astronomskih radova ostavio je 8 rasprava o muzici koje su u
znatnoj- mjeri pisane pod utjecajem francuske muzike teorije
i prakse (Philipp de Vitry). Najveu vrijednost imaju one rasprave
u kojima rasvjetljuje aktualne muziko-teoretske probleme svo-
jega doba; to je nauka o kontrapunktu (iz 1412) gdje mi
lim izlae pravila o upotrebi disonance (u tehnici not
note); zatim rasprava o talijanskoj menzuralnoj nota<
B., usporeujui je s francuskom, daje prednost zbog ve
i preglednosti, te rasprava o monokordu u kojoj postavlj
sa 17 stupnjeva i time pridonosi razvoju kromatsko-enb
skog sistema. Vano je da B. nastoji da podvrgne kritici
nalno nauavanje i da zagovara svaki pokuaj koji bi u
jasnou i loginost u tadanje muziko-teoretsko izlaj
tom se stajalit u ve naziru poeci novog doba.
DJELA. SPISI: Expositiones tractatus practice cantus mensurab\
Joannis de Muris compilatae, 1404; Tractatus practice cantus mensura
Brevis Summula proportionum musicae applicabilium ex dictis antiquoru
extensa (kompendij Boetijeve Mui ca institutio), 1409; Contrapum
Tractatus practice Cantus mensurabilis ad modum Italicorum, 1412
musicae planae, 1412; Tractatus de modo monochordum dividendi, 1413;
contra theoricam partem sive speculativam Luci darii Marchetti Pata
LIT.: T. Zacci , Cenni biografici d'illustri scrittori e compositor
padovani, Padova 1840. A. Favaro, Intorno alla vita ed alle opere
cimo de Beldemandi, Bull etino Boncompagni, Roma, 1879 i 1885.
Baralli i L. Torri , II Trattato di Prosdocimo de Bel demandi contro i
di Marchetto, RMI, 1913. H. Ri emann, Geschichte der Musiktheo
19. Jahrhundert, Leipzig 1920. H. Hiischen, Prosdocimus de Be
MGG, I, 1951. K. von Fischer, Studien zur it alienischen Musik de
und fruhen Quatt rocento, Bern 1956. B. Stellf eld, P. de Belde
Erneuerer der Musikbetrachtung um 1400, Natal icia Musicologia K
Kobenhavn 1962.
BELGIJSKA MUZIKA. Prve pojave samostalnijeg 1
ivota oitovale su se na teritoriji Belgije oko X st. kada
do procvata crkvene muzike koja nije vie vrsto vezana
sku liturgiju. Izmeu 901 i 920, biskup Etienne iz Liege;
je tekst i muziku za 3 Oficija, na nain koji odaje utjec
u Metzu. Jedna od njegovih antifona, Magna vox, bila
Revolucije nacionalna himna Lieana. U tom razdoblj
i teoretiar i hagiograf Hucbald iz Saint Amanda (oko 8^
autor traktata De Institutione harmonica. U kasnom
vijeku postojale su u Liegeu i okolnim samostanima
muzike kole. Poznati su lieki teoretiari i muziki 1
XIXIV st.: Rodulfus iz Sint Truidena (oko 107c
autor napjeva za Oficij; Johannes koji je oko 1085 napis.
Quaestiones in muica; Lambertus de Legia (XIII s1
traktata o menzuralnoj muzici (oko 1260), i Jacobus 1
(oko 1260 poslije 1330) kojemu se pripisuje najopseniji
vjekovni muziki traktat Speculum musicae. Lieki si
tiari svoje nauavanje izgradili uglavnom na osnovani
Boetija i Guida iz Arezza.

.
U drugim provincijama (Hainaut, Brabant, Artois,
cvate u ovom razdoblju umjetnost menestrela i trubadui
O gajenju vieglasja nema mnogo podataka; u anc
djelu Tractatus in muica plana et organica i u traktati
stiones in muica pie se o tehnici organuma i motetu
uje da je na obalama rijeke Meuze poznato novo umij
kraj XIV st., odnosno na poetku XV st., nekolicini kom
od kojih je najvaniji Johannes Ciconia (oko 1335/40
Liegea, pripravljaju tlo procvatu renesansne polifonije
U toku XV i XVI st. razvoj vokalne polifone muzi
je velik zamah i obuhvatio sve provincije Belgije i Ni:
(do u novi vijek nazivane Nederland), a muzika i mui
krajeva dominirali su gotovo puna dva stoljea itavim e'
muzikim svijetom. Kako je ta stilski jedinstvena, re
vokalna polifonija nizozemskih provincija imala nedjelj
vojne tokove, to se obino obraduje pod pojmom -> ni:
muzika ili nizozemska kola, nizozemski stil.
Zajednika muzika tradicija vezuje i u XVII i 3
jo uvijek Belgijance s Nizozemcima iako se oni sve vi
njaju francuskim uzorima, dok Nizozemci potpadaju
utjecaje njemake muzike. U tom razdoblju stagnacije i
stva veina belgijskih kompozitora ima samo lokalno
i zuzev F. J. Gosseca (17341829) i A. E. M. Gretryja
1813) koji su se, djelujui u Francuskoj, ukljuili u povi;
cuske muzike.
Samostalni razvoj i obnova belgijske muzike zapoi
pravo poslije proglaenja dravne nezavisnosti 1830.
1830 i 1840 osnivaju se glavna arita muzikog odgoja
konzervatoriji u Bruxellesu, Liegeu (poznat osobito pc
stikoj koli) i Gentu, zatim niz muzikih kola irom
meu njima je vana Flamanska muzika kola u Ant
od 1898 Koninklijk Vlaamsche Conservatorium. Bogatu
steklo je ve ranije operno kazalite u Bruxellesu, Thed
Monnaie, osnovano 1700.
U muzikom stvaralatvu Belgijanaca u prvoj poloi
st. jo uvijek prevladavaju francuski utjecaji, poglavito
koja je tada dominirala muzikim ivotom. U njoj se
katkad u povrnoj maniri, stil opere comique (Boieldieua
i dr.) i meverbeerovske historijske velike opere. Istorr
BELGIJSKA MUZIKA 767

XIX st., tanije od 1870 otkada se u Bruxellesu izvode Wagnerova
djela, francuske je uzore potisnuo prodor Wagnerove muziko-
dramske koncepcije; njezini se kompozicijski i stilski elementi
usvajaju vie ili manje individualno ili posve eklektiki, a na pri-
jelazu u XX st. wagnerijanskoj drami suprotstavljaju se utjecaji
talijanske veristike opere i francuske lirske drame (Massenet).
Mnogo veu neovisnost od stranih utjecaja i originalnost postigli
su Belgijanci u vokalnim vrstama, posebice u oratoriju, kantati,
zatim i u solo-pjesmi, a potkraj XIX st. i u simfonijskoj i komornoj
muzici.
Vodea linost muzikog ivota u Bruxellesu bio je, nakon
osamostaljenja, F. J. Feti (17841871), prvi direktor tamo-
njeg Konzervatorija, uz to pedagog, organizator i dirigent, te
muzikolog evropskog znaaja (glavna djela: Biographie uni-
verselle i Histoire generale de
la musique). Nas.lijedio ga je na
poloaju direktora F. A. Gevaert
(18281908), takoer vaan u
prvome redu kao muziki
historiar (Histoire et Theorie de
la Musique de l'Antiquite),
pedagog i organizator muzike
nastave. Gevaert je utemeljio i
dirigirao koncerte bruxelleskog
Societe des Concerts du
Conservatoire izvodei mnoga
znaajna djela starijih majstora
(Handel, Bach, Gluck). A.
Samuel (1824 1898), u
kompoziciji pristai, njemakog
novoromantikog smjera (oratorij
Christus, 6 simfonija), pokree,
1865, Concerts populaire de musique
clas-sique u Bruxellesu, doskora
glasovite i po izvedbama ro-
mantike i suvremene muzike.
Najjaa belgijska stvaralaka li-
nost XIX st., Cesar Franck
(182290), ivi i djeluje u
Francuskoj te pripada povijesti
francuske muzike, iako je preko
svojih uenika Belgijanaca, ostavio
trag i u belgijskoj muzici.
Violinski virtuoz i kompozitor
Ch. de Beriot (180270) utemeljio je
znamenitu belgijsku violinistiku kolu koju
reprezentiraju: njegov uenik H. Vieux-temps (182081), violinist
i kompozitor romantike koncertantske violinske muzike (6
koncerata i dr.), a u iduoj generaciji C. Thomson (18571931),
violinski virtuoz i profesor na Konzervatoriju uLiegeu, i Eugene
Ysaye (18581931), jedan od najveih violinista uope, koji je
znaajan i kao kompozitor simfonijskih pjesama (u sastavu sa
solistikim gudakim instrumentom) i opere na valon-skom jeziku
(Pier li Houveu). Ysaye je u Bruxellesu organizirao koncerte
moderne muzike u okviru likovnih izlobi (Cercle des XX,
188493; La Libre Esthetigue, 18931914) te osnovao i
dirigirao Concerts Ysaye (18951940).
U flamanskom dijelu Belgije na elu je obnove E. Benoit
(18341901), utemeljitelj Flamanske muzike kole, odnosno
Konzervatorija u Antvverpenu te pokreta i ideolog flamanskog
nacionalnog romantikog muzikog smjera. Svojim monumen-
talnim oratorijima i kantatama, inspiriranim nacionalnom tema-
tikom (kantata Rubens; De Waereld in; De Schelde) Benoit
je odsudno utjecao na iduu generaciju kompozitora, koji esto
nalaze stvaralake poticaje u flamanskom folkloru, historiji i na-
pose u slikarstvu. Tako se Benoitov uenik i nastavlja J. Blockx
(18511912) nadahnjuje platnima Teniersa, pa doarava atmosferu
flamanskih pukih sveanosti (orkestralni Kermisdag, kantata
Feest in den Lande i dr.), a E. Wambach (18871924) evocira i-
vot slikara Quintena Metsvsa u istoimenoj operi. U nizu tak-
vih nacionalno obojenih djela izdvajaju se i opere J. Block-
xa (Herbergsprinses, Thyl Uilenspiegel i De Bruid der Zee),
L. Mortelmansa (Kinderen der Zee) te P. Gilsona (Prinses
Zonneschijn) i A. de Boecka (Winternachtsdroom, Reinaert
de Vos i La Route d'Emeraude), dvojice kompozitora koji pri-
padaju tzv. bruxelleskoj koli. Openito je kod flamanskih kom-
pozitora XIX st. teite na muzikim vrstama vezanim uz rije,
osobito na oratoriju, kantati, zborskoj muzici i solo-pjesmi. Obli-
kovanju modernog oratorija pridonio je E. Tinel (18541912),
pristaa njemakog romantizma (duhovni oratorij Franciscus,
duhovne pjesme i dr.), a W. de Mol (18461874), K. Mestdagh
(18501924) i L. Mortelmans (18681952) obogatili su belgijsku
muziku izvorno nadahnutim flamanskim solo-pjesmama.
Suprotno od Flamanaca, sklonih vokalnim oblicima, valonski su
kompozitori dali prednost instrumentalnoj, simfonijskoj i
komornoj muzici nadovezujui se na tradiciju C. Francka i na
nasljee glasovite violinistike kole iz Liegea. Tragom C. Francka
poli su: njegov uenik G. Lekeu (18701894), jedan od najzna-
ajnijih majstora belgijske komorne muzike i solo-pjesme XIX
st.; zatim Joseph Jongen (18731953) ija su mnogobrojna or-
kestralna i komorna djela proeta valonskim duhom (Impressions
d'Ardennes, Rondes vrallones) te V. Vreuls (18761944), ue-
nik, zatim nastavnik parike Scholae cantorum, profinjeni ko-
morni muziar i lirik. Theo Ysaye (18651918), brat zna-
menitog violiniste, takoer je uio kod Francka ali se priklonio
francuskom impresionizmu i
znatno je utjecao na karakter novije
valonske muzike (simfonijske
pjesme Les Abeilles i Fantaisie
sur deux airs wal-lons). Pod
utjecajem Francuza (Debussv,
Chausson, Cha-brier) formirao se
i Leon Jongen (1884 ), autor
uspjelih dramskomuzikih djela
(opera Thomas l'Agnelet), a
djelomice i Armand Marsick
(1877 1959) koji se, boravei u
Ateni, inspirirao asimetrinim
ritmovima grkog folklora
(Tableaux grecs). Marsick je
zasluan i kao dirigent i
organizator; njegovo je djelo
Association des concerts populaires
liegeois (1927 39) ili tzv. Concerts
Marsick. U muzikom ivotu
Bruxel-lesa dolo je, poslije
osamostaljenja, ponovno do jaeg
stvaralakog zamaha istom potkraj
XIX, odnosno na poetku XX st.
Dok je kod kompozitora koji se
javljaju u drugoj polovini XIX st.
(G. Huberti, 1843 1910; J. van
den Eeden, 1842 1917; .
Mathieu, 18441932; L. Du Bois,
18591925) prevladao akademski
nain izraavanja, mlaa generacija sve se
vie oslobaa regionalnih strujanja i
ukljuuje u aktualna evropska muzika zbivanja. Meu
pripadnicima tzv. bruxelleske kole izdvaja se prije svega P. Gilson
(18651942). On je usvojio i uveo u Belgiju stilske elemente
ruske Petorice, dao vaan prilog oblikovanju moderne belgijske
simfonijske muzike (La Mer, Variations symphoniques) i
odgojio itav niz danas ve afirmiranih kompozitora. Njegov
vrnjak A. de Boeck (18651937) takoer se priklanja ruskim
uzorima, a djelomice i Wagneru (simfonija u g-molu; Rhapsodie
Dahomeenne; Fantaisie sur deux anciennes chansons populaires
flamandes); R. Moulaert (1875 ), profinjeni melodiar,
nalazi poticaje u francuskoj baroknoj muzici i impresionizmu;
F. Quinet (1898 ) se svojim smislom za orkestralni izraz
pribliava Stravinskom, a A. Huybrechts (1899 1938), komorni
muziar, prihvaa, pod utjecajem Milhauda, polit' jlnost.
Od Gilsonovih uenika najznaajniji su: J. Absil (1893 ),
jedan od glavnih predstavnika belgijske muzike Moderne, koji
sjedinjuje ravelovski orkestralni virtuozitet sa serijelnim struk-
turama; zatim A. Souris (1899 ), pobornik nadrealizma u mu-
zici i u novije vrijeme dodekafoniar, te Flamanac M. Poot
(1901 ), plodan i mnogostran muziar, stilski bliz Ravelu i
Prokofjevu. Poot je sa svojim uiteljem Gilsonom pokrenuo
La Revue musicale belge (192440), a sa sedmoricom Gilso-
novih uenika osnovao je grupu Synthetistes (Tk. de Joncker; R.
Bernier, 1905 ; G. Brenta, 1902 ; F. de Bourguignon
18901961; R. Otlet; J. Strens; M. Schoemaker, 1890 ), s ciljem
da u punoj meusobnoj stvaralakoj neovisnosti, a i suradnji,
izgradi nove, izvorne i suvremene muzike vrednote. Originalna
je linost mlade bruxelleske kole R. Chevreuille (1901 ),
uglavnom samouk, koji je ostvario posve individualan, tonalno
slobodan, poetian izraz (simfonije, koncerti, kantate Evasions i
Les Saisons).
Pripadnici novije bruxelleske generacije dijelom se priklanjaju
strujanjima poslijeratne njemake muzike (Schonberg, Berg, itd.)


VOKALNI SOLO UZ FLAUTU I KLAVIKORD.
Detalj tapiserije iz XVI st.
168 BELGIJSKA MUZIKA BELLA

a dijelom su poput mnogih starijih sunarodnjaka pod dojmom
francuske muzike (osobito Ravela). Mnogi se okupljaju oko A.
Sourisa (C. Schmit, 1908 ; P. Froidebise, 1914 1962; M. Quinet,
1915 ). Belgijsku muziku avangardu zastupa H. Pous-seur
(1929 ) koji eksperimentira sa serijelnim, aleatorikim i
elektronskim tehnikama.
Kod flamanskih kompozitora prve polovine XX st. prevlada-
vaju dvije struje: jedni se izraavaju zasienim jezikom bliskim
R. Straussu, a drugi slijede prozraniji govor impresionista (F.
Alpaerts, 18761954; M. Brusselmans, 18861960, a djelomice
i A. Meulemans, 1884 ). Istodobno, J. van Hoof (18861959)
zastupa naglaeno flamanski izraz, a M. de Jong (1891 ) gradi
na starocrkvenim nainima i kontrapunktikim tehnikama.
Idua generacija Flamanaca nije vie toliko vezana na lokalne
okvire nego se prikljuuje razvoju suvremene evropske muzike.
Tako L. de Meester (1904 ) u tradicionalnu muziku materiju
uspjeno ukljuuje elemente elektronske i konkretne muzike (ra-
dio opera Verzoeking van S. Antonius), V. Legley (1915 )
prihvaa kontrapunktiki nain i pribliava se stilu Hindemitha
i Roussela, a D. van de Woestijne (1915 ) polazi od neokla-
sikog naina Stravinskog i razvija svoj individualni, lirski izraz
(koncert za violinu i 12 instrumenata, simfonija u jednom stavku,
kantata La belle Cordiere).
Od belgijskih dirigenata starije generacije istakli su se: J.
Dupont (18381899), 5. Dupuis (18661931) i E. Brahy (1873
1919). Od mladih stekli su meunarodnu reputaciju: D. Defauiv
(18851960), F. Andre (1893 ), osniva simfonijskog orkestra
Belgijskog radija (1935), A. Cluytens (19051967) i E. van Re-
moortel (1926 ). S. Cape (1906 ) je osniva (1933) i dirigent
grupe Pro Muica Antiqua koja se proslavila irom svijeta stilski
vjernim, nauno prostudiranim izvedbama stare muzike. Zbor
St. Romboutskoor koji je osnovao i vodio (191649) J. van Nuffel
(18831953) u Mechelenu, takoer se afirmirao izvodei rene-
sansnu polifonu muziku.
Intenzivnom muzikolokom radu u Belgiji udarili su temelje
Feti i Gevaert iji su rad upotpunili: R. van Maldeghem (1810
93), J. L. Terry (181688), E. van der Straeten (182695).
Na njih se nadovezala generacija koja je postavila teite na su-
vremene naune metode istraivanja: A. Wotquenne (18671939),
E. Bergmans (18681935), Ch. van den Borren (18741966),
njegov nasljednik R. Wangermee (1920 ) i dr. Taj rad podupire
od 1946 Societe Belge de Musicologie, koje izdaje i asopis Revue
Belge de Musicologie. U Antwerpenu je J. A. Stellfeld pokrenuo
seriju izdanja Monumenta Musicae Belgicae (od 1932 dalje) u
kojoj se objavljuju znaajnija djela kompozitora XVXIX sto
ljea. ,,
LIT. : G. J. Gregoi r, L'art musical en Bel gique sous l e regne de Leopol d I
et de Leopold II C1830 a 1880), Bruxell es 1879. Isti , Les Art istes musiciens
belges au XVIII
e
et aux XIX
e
siecl e (3 sv.), Bruxel les 188590. M. Sabbe,
De Muziek in Vlaanderen, Antwerpen 1928. E. Van der Mueren, Vlaamse
muziek en componisten in de 19. en 20. eeuw, Liege 1931. R. Vannes i A.
Souri s, Dict ionnaire des musiciens (composit eurs) bel ges, Bruxell es 1947.
F. de Wever, P. Gil son et les Synt hetistes, Bruxel les 1949. E. Closson, Le
Di x-neuvieme siecle et l 'epoque cont emporaine, u La Musique en Bel gique
du Moyen age a nos jours, Bruxelles 1950. C. van den Borren, Geschiedenis
van de muziek in de Nederl anden, Ant werpen 1951. Isti , Bel gien, MGG,
I, 1951. K. De Schri jver, Levende componisten uit Vl aanderen (2 sv.), Leuven
195455. R. Wangermee, La musique bel ge contemporaine, Bruxelles 1959.
A. Van der Li nden, Bel gium from 1914K0 1964, MQ, 1965. I. A.
BELIME, Jean -* Coeuroy, Andre
BELKANTO (tal. belcanto lijepo pjevanje), nain pjevanja
koji se njegovao u talijanskoj operi, osobito operi napuljske kole,
od XVII do potkraj XIX st. Teite }e postavljeno na ljepot u
tona i gibljivost glasa, na ukrase (trilli, passaggi, tremolo, virtuo-
zne kolorature) i kadence. Pjeva je improviziranim ukrasima
dopunjavao melodijsku liniju opernih arija, zanemarujui esto
izraajnost rijei, ili je, radi isticanja svoje briljantne tehnike, ume-
tao u operne uloge druge kompozicije virtuoznog karaktera. Da
bi mladi pjevai svladali zahtjeve tehnike belkanta, pisali su kom-
pozitori onog vremena (A. Scarlatti, G..B. Bononcini, A. Stradella,
L. Vinci, N. Jommelli, F. Durante, J. A. Hasse, L. Leo) zbirke
vokaliza i solfeggia, koje danas najbolje pruaju uvid u estetiku
belkanta. U toku XIX st. postepeno se gubi prekomjerna virtuo-
znost i sve vie prevladava nastojanje da se to realnije izrazi tekst.
Danas b. openito oznauje lirski stil pjevanja, u kome se prven-
stveno pazi na ljepotu tona te na lakou i preciznost izvedbe, za
razliku od deklamatorskog, u kome se trai dramatska snaga.
LIT.: H. Gotdschmi dt, Die ital ienische Gesangsmet hode des 17. Jahr-
hundert s, Bresl au 1890 ( I I izd. 1892) . M. Ki i hn, Die Ver zierungs- Kunst
in der Gesangs-Musik des 16.17. Jahrhunderts, Leipzig 1902. A. Solerii ,
Le Origini del melodramma, 1903. V. RicciT II Bel canto (II izd.), Milano 1923.
H. Klei n, The Bcl Canto, London 1923. E. Ross, Die deutsche und ital ieni-
sche Gesangsmethode des 18. Jahrhunderts (disertacija), Konigsber g 1927.
H. Arlberg, Bel canto, Leipzig 1933. B. Ulrich, Die altital ienische Gesangs-
methode, Leipzig 1933. A. della Corte, Canto e bel canto, 1934. L. Bocci--
Brunacci , Del bel canto, Roma 1934. L. Siotto Pintor, Segret i del Bel canto,
Milano 1938. A. Machabey, Le Bel Cant o, Par i 1948. R. Al
Mori , I Maestri del Bel canto, Roma 1953. H. Chr. VFolf f, Vom
alten Bel canto, Musik im Unterricht, 1961. M. Amstad, Das goldene
des Bel canto, Schweizerische Musikzeitung, 1961. O. Merlin, Le I
Pari 1961.
BELL, Donald, kanadski pjeva, bas-bariton (South B
Britanska Kolumbija, 19. VI 1934 ). Pjevanje stud:
Royal College of Music u Londonu. Najprije solist Dravn
u Berlinu, 195861 nastupao na Sveanim igrama u Bay
a zatim nakon brojnih turneja (1959 po SAD, 1963 u,
od 1964 lan Opere u Diisseldorfu.

]

BELL, William Henry, engleski kompozitor, diriger
dagog (St. Albans, London, 20. VIII 1873 Capet o\
IV 1946). Studirao u Londonu na Royal Academy of Mu
tom zavodu predavao harmoniju 190312. ivio je zatim u
Africi. Od 1913 bio je direktor Konzervatorija u Cape
a od 1919 profesor na tamonjem Univerzitetu.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1900; II, 1917 i I
Simfonijske pjesme: Love Among the Ruins, 1908; The Skepherd, 1908
des sources, 1912; The Portal, 1921; Veldt Loneliness, 1921 i dr. Koncert zi
suita Arcadi an, 1909; simfonijske varijacije, 1916; uvert ire. KOA
dva gudaka kvarteta; sonata za viol inu i klavir; sonata za violu i klavir
za viol inu solo. DRAMSKA. Opere: Tsuneyo of t he Three Tre<
Hatsuynki , 1934; The Pillot v of Kantan, 1935; The Wandering Schol a
dr. Bal eti: The Enchant ed Well , 1934; Fete champetre, 1935 i The Ti
Our Lady, 1936. Masque A Vision of Delight, 1908. Scenska muzika. I
NA: Maria Assumpta za sole, zbor i orkestar, 1922; balade za sole, zbor i
solo-pjesme.
LIT.: M. van Someren Godf rey, The Symphonic Works of Willia
Bell , Musical Times, 1920.
BELLA, Jan Levoslav, slovaki kompozitor (Liptovs
Mikula, Slovaka, 4. IX 1843 Bratislava, 25. V 1936
ziku uio kod L. Dvofaka u Levoi (Slovaka) i S. Sec
G. Prevera u Beu. D
crkveni zborovoa i uit
vanja u Kremnici (186
God. 1881 preao na prc
tizam, preselio se u S
Erdelju, gdje je 1881
djelovao kao kompozito
ziki direktor tamonje
tantske crkve, pedagog,
nizator muzikog ivota.-
vrijeme (192123) ivio a
zatim se nastanio u Br; U
Bellinu muzikor ranju
razabiru se tri ras povezana
uz tok njegova Prije
odlaska u Erdelj {
uglavnom crkvene komp ali
i svjetovne, osobito ki djela
i slovake zborove me. U
Sibinju kom] operu
Kova Wielland, ski i
muziki blisku ^ rovim
muzikim drama
drugim se tamonjim djelima pored Wagnerova osjea
caj R. Schumanna i F. Liszta; crkvena djela nose obilje
testantske crkvene muzike, a pjesme su komponirane 1
make rijei. Bellin boravak u Bratislavi obiljeen je u
kovom tenjom da na temelju muzikog folklora i tema
slovakog narodnog ivota po prvi put u Slovakoj c
nacionalni muziki izraz. Svoj vrhunski domet B. je c
u simfonijskoj pjesmi Osud a ideal i u gudakom kvai c-
molu (op. 25).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Osud a i deal, 18
verzija 1880); Koncertna uvertira u Es-duru; Rondo za gudaki orkests
Fant azi ja na motive Rdkoczy-mara i dr. KOMORNA: et iri guda
t eta; gudaki kvintet u d-mol u; t ri sonat e za 3 violine; Nokt urno za
kvartet; klavirski t rio; V cudzine za viol inu i kl avir; Serenada za vio
kl avir KLAVI RSKA: sonata u b-molu; Mal e skl adbe; var ijacije
porku i dr. Za orgulje: Fantazija-sonata u d-molu; Tri skladbe; koralna
Gottvertrauen; fantazija Ani Heldenfriedhof. Opera Kova Wieland,
breto prema R. Wagneru, praizvedba 1926 u Brat isl avi). VOKALN,
t ate: Svadba Jdnoi kova, 1924; Di vny zbojni k, 1933; Hymne an die
Apotheose; An den Friihling i dr. Zborovi (Slovenske tvorspevy; Drei e\
sa'nge; Vi er heitere Gesa'nge); solo-pjesme {Drei Lieder op. 2; Vier Liea
Drei Lieder op 12; Mat ka nad koli skou). CRKVENA: mnogobrojne rr.
qui em u c-molu; kantata Cyrilo-Methodi ade; ofertoriji; motet i i dr. Naa
hudba a na spev, Slovesnost , 1864; Sl ovanskd hudba a spev, 1869;
Podmienky a zdklady ndrodnej hudby slovenskej, Hudebni l ist j Mylienky
o vyvine narodne) hudby a slovenskeho spevu, Letopis Mal venskej, 1873.
Obrade i harmonizacije narodnih napjeva.
LIT.: D. Orel, Jan Levoslav Bella, Sbornik Filosofickej Fakulty U
Komenskeho, Brat isl ava 1924. K. Krof ta, Jan Levoslav Bella, Pra
/. Balio, Jan Levoslav Bella, Tur. Sv. Martin 1928. J. Jindra, Jan :
Bella, der Neunzigjahrige, Der Auft akt, 1934. K. Hudec, Jan Levosl
Praha 1937. J. Andri, Slovaka glasba, Zagreb 1944. L. Burlas,
dielo Jana Levoslava Bellu, Osvet a, Sv. Mart in 1953. F. Zagi ba, Joh;
und das Wiener Musikleben, Wien 1955. E. Zavarski, Jan Levosl;
ivot a diel o, Bratislava 1955. I. Hrukovsky, Slovenska hudba, B
1964-

K
BELLA
BELLAIGUE BELLINI 169

BELLAfGUE, Camille, francuski muziki pisac i kritiar
(Pariz, 24. V 1858 4. X 1930). Studirao na Konzervatoriju u
Parizu (klavir u klasi A. F. Marmontela). Suraivao u nizu pa-
rikih novina i asopisa (Temps; Figaro); 1884 muziki kritiar
dnevnika Correspondant, od 1885 asopisa La Revue des Deux
mondes. Odnosio se neprijateljski prema Debussvju i suvremenoj
muzici uope; prijateljevao s Verdijem i Boitom.
DJELA: L'Annee musi cal e et dramatique (7 sv.), 188694; Un Siecle de
musi que francaise, 1887; Psychologi e musicale, 1893; Portraits et silhouettes de
musiciens, 1896 (na engleskom 1897, njemaki 1903); Etudes musicales U nouvelles
silhouettes de musiciens (3 sv.), 18981907; Impressions musicales et litteraires,
1900; Mozart, 1906; Aiendelssohn, 1907; Les Epoques de la musique (2 sv.), 1909;
Gounod, 1910; G. Verdi, 1911 (na talijanskom 1913); Notes breves (2 sv.), 1911
14; Propos de musique et de gnerre, 1917; Echos de France et d'Italie, 1919; Pro-
menades lyriques, 1925; Paroles et musique, 1925.
BELLERMANN, i. Johann Friedrich, njemaki muzikolog
(Erfurt, 8. III 1795 Berlin, 4. II 1874). Studirao u Berlinu i
Jeni. Nastavnik i 184768 direktor gimnazije Zum grauen
Kloster u Berlinu. Znaajna su njegova istraivanja muzike po-
vijesti starih Grka; prvi je deifrirao grko notno pismo.
DJELA: Di e alten Li ederbiicher der Portugiesen, XIIIXVI Jahrhunderl . . .,
1840; Fragmenta graeci scriptoris de muica . .- ., 1840; Die Hymnen des Dionysios
und Mesomedes, 1840; Anonymi scriptio de muica. Bachii senioris introductio artis
musicae, 1841; Die Tonleitern und Musiknoten der Griechen (najvanije Bellerman-
novo djelo), 1847 i dr.
LIT. : H. Bellermann, Fr iedr ich Beller mann, AM, 1874. F. Grei f , La
doctrine de Bellermann, Etude sur la musique antique, Pari 1909. D. Sasse,
Johann Friedrich Bel lermann, MGG, I, 194951.
2. Johann Gottfried Heinrich, muzikolog i kompozitor
(Berlin, 10. III 1832 Potsdam, 10. IV 1903). Sin i uenik
Johanna Friedricha, studirao na Institutu za crkvenu muziku u
Berlinu i privatno kod E. Grella. Od 1853 uitelj pjevanja na
gimnaziji Zum grauen Kloster u Berlinu, 1866 postao profesor
muzikologije na Berlinskom univerzitetu. U njegovim kompozi-
cijama osjeaju se utjecaji E. Grella, F. Mendelssohna i R. Schu-
manna.
DJELA. SPISI: Di e Mensural noten und Taktzei cheni m 15. und 16. Jahr-
hundert, 1858 ( I I I izd. 1930; vrlo dobar prirunik za prouavanje menzuralne
teorije); Der Contrapunkt , 1862 (vaan historijski uvod); Vber di e Ent zuicklung
der Mekrstimmigen Musik, 1867; Die Grb'sse der musikalischen Int ervalle als
Grundlage der Hartnonie, 1873; August Eduard Grell, 1899; mnogobrojne studije,
rasprave i lanci. KOMPOZICIJE: opera Baumdes Gramoflanz 1862; scenska
muzika za Sofoklove tragedije Ajaks, Kral j Edip i Edip na Kolonu. Oratorij
Christus der Erretter, 1854; kantata Der Fremdling auf Golgatha, 1852; zborovi;
solo-pjesme i dr. Redigirao i objavio: Termi norum Di ffinitorium J. Tinctorisa,
Leipzig 1863; Fundamentum organisandi C. Paumanna; Das Lochamer Lieder-buch i
dr.
LIT. : O. Schnei der, Heinrich Bellermann, Berlin 1903. D. Sasse, Johann
Gottfried Heinrich Bell ermann, MGG, I, 1951.
BELLETTI, Giovanni Battista, talijanski pjeva, bariton
(Sarzana, 17. II 1813 27. XII 1890). Debitirao 1837 u Stock-
holmu. Proslavio se kao partner Jennv Lind, osobito u Stockholmu
i Londonu. Velik uspjeh doivio je na gostovanju u SAD. B. ide
u najvee baritone XIX st., najvii je domet ostvario u Meverbe-
erovim operama.
BELLEZZA, Vincenzo, talijanski dirigent (Bitonto, Bari, 17.
II 1888 Rim, 8. II 1964). Studij , 'irigiranja (G. Mart ucci)
i kompozicije (N. D'Arienzo) zavrio 1907 na Konzervatoriju u
Napulju. Kao operni dirigent debitirao 1908 u napuljskom ka-
zalitu San Carla u Verdijevoj Aidi. God. 192038 dirigent
opere u Napulju, Rimu, Buenos Airesu, Londonu, New Yorku
(Metropolitan) i drugdje, od 1938 u domovini, najvie u Rimu.
Kao kompozitor ogledao se preteno na simfonijskom i komornom
podruju.
BELL'-HAVER (Bellaver, Belhaver, Bell'avere), Vin-
cenzo, talijanski kompozitor i orgulja (Venecija, oko 1530
IX 1587). Uenik A. Gabrielija i njegov nasljednik, 1586, na
drugim orguljama crkve sv. Marka u Veneciji. Kao kompozitor
blizak je svom uitelju.
DJELA: Toczata za orgul je (t amp. u t rakt atu G. Dirute II Transil vano,
1593). Tri knjige madrigala za 47 gl asova, 1567, 1575 i 1576 (sauvana samo
II knj.); oko 50 madrigala za 512 gl asova i 10 giustiniana u antologijskim zbir-
kama toga doba. Dva Magni ficata za 8 glasova; 3 motet a za 8 gl . i 1 za 1
glasova.
LIT.: A. Ei nst ei n, The Italian Madrigal, Princeton 1949. J. Schmi dt --
Gb'rg, Vincenzo Bell'Haver, MGG, I, 1951. S. Dalla Li bera, Cronol ogia
musicale dell a Basil ica di S. Marco in Venezia, Muica Sacr a, Milano 1961.
BELU, Domenico, talijanski kompozitor (XVIXVII st.).
Naslijedio Marca da Gagliana 161013 kao muziki uitelj kle-
rika u San Lorenzu u Firenci. Od 1619 muziar na dvoru Medi-
cija. Medu prvima prihvatio novi, monodijski stil i komponirao
intermedije za izvedbu Tassove Aminte, objavljene pod naslovom
Orfeo dolente, diviso in 5 intermedi (1616) te za Andromedu J. Ci-
cogninija (1618, izgubljeni). Ostavio i zbirku arija: // primo libro di
Arie a 1 e 2 vod per sonarsi con U Chitarrone (1616).
NOVA IZD.: Orf eo dolent e obj. A. Tirabassi (1927) i F. Mal ipiero (1951)
LIT.: A. Solerti , Muica, bal io e drammat ica all a corte Medicea, 1600
1637, Firenze 1905. A. Ti rabassi, The Oldest Opera: Bell i's Orfeo dolente*,
MQ, 1939.
BELLI, Giulio, talijanski kompozit or (Longiano, Forli,
oko 1560 Imola?, oko 1615). Franjevac. Uenik G. T. Cimella.
Izmeu 1582 i 1613 maestro di cappella crkava u Imoli, Ferrari,
Veneciji (5. Marta dei Frari, 159497), Ravenni, Forliju i Padovi
(S. Antonio); 1613 ponovno je u Imoli gdje je po svoj prilici i
umro. Plodan kompozitor preteno crkvene, polifone muzike.
Djela su mu tiskana u Veneciji, veina u vie izdanja; nekojima je
kasnije dodana dionica continua.
DJELA. VOKALNA: Canzonette a 4 v., 2 knj., 1584 i 1593; Madrigali a 5 e
6 v., 2 knj., 1589 i 1592, CRKVENA: mise za 48 glasova, 4 knj. , 1586,
1595, 1599 i 1608; psal mi za 5, 6 i 8 glasova, 3 knj., 1592, 1596 i 1604; Sacrarum
canti onum za 46, 8 i 12 glasova, 1600; ompieta, motetti et letanie... za 8
glasova, 1605; ompieta, Falsi bordoni, Antifone et litani e della Madona co'l Basso
generale per Vorgano, za 46 glasova, 3 knj., 1607; Concerti ecclesiastici a 2 et a 3
v . . . con Basso per organo (sadri i jednu canzonu za 2 korneta il i viol inu i b.
a), 1613. Traktat Regol e di contrappunt o (rkp.).
LIT.: A. Bri gidi, Cenni sulla vita e sul le opere di G. Bel li l ongianese, Mo-
dena 1865. G. Tebaldini, L'Archivio musicale dell a Cappella Antoniana in
Padova, Padova 1895. R. Casadi o, La Cappell a musicale della Catt edral e
di Ravenna nel sec. XVI, Not e d'Archivio per' l a St oria Musical e, Roma 1939.
BELLINCIONI, Geitima, talijanska pjevaica, sopran (Mon-
za, 17. VIII 1864 Napulj, 24. IV 1950). Pjevanje uila kod L.
Pontija i G. Corsija. Debitirala 1879 u Napulju. Pjevala na svima
veim talijanskim pozornicama te u Njemakoj, Austriji, Portu-
galu, Francuskoj, Rusiji i Junoj Americi. Interpretirala niz
glavnih enskih uloga na premijerama veristikih opera. God.
1911 povukla se s pozornice i u Berlinu (do 1915) vodila pjevaku
kolu. Predavala zatim pjevanje na konzervatoriju S. Cecilia
u Rimu. God. 1918 osnovala Gemtna Film (od 1921 Biancagemma
Film), 1930 otvorila pjevaku kolu u Beu, od 1934 predavala
na Konzervatoriju u Napulju. Djelovala je i kao filmska glumica
(191619). Napisala je prirunik Scuola di canto (1912) i auto-
biografiju Io e U palcoscenico (1920), a u suradnji sa E. Golisciani-
jem nekoliko opernih libreta.
LIT.: G. B. Baccioni; Gemma Bell incioni, Palermo 1902. B. Stagno--
Belli ncioni , Roberto Stagno e Gemma Bel lincioni intimi, Firenze 1943. E.
Gara, Gemma Bellincioni, La Scala, 1953.
BELLINI, Vincenzo, talijanski kompozitor (Catania, 1. XI
1801 Puteaux kraj Pariza, 24. IX 1835). Muziku uio najprije
kod djeda, zborovoe katedrale u Cataniji, a od 1819 na napulj-
skom konzervatoriju San Sebastiano, gdje su mu uitelji bili
G. Furno, G. Tritto, C. Conti i N. Zingarelli. God. 1825 debi-
tirao kao operni kompozitor u malom kazalitu konzervatorija;
idue godine postie prvi veliki uspjeh operom Bianca e Fernando
(kazalite San Carlo u Napulju), a poslije izvedbe opere // Pirata
u milanskom kazalitu La Scala, 1827, postaje veoma popularan.
U to vrijeme susree dvoje ljudi vanih za njegov daljnji razvoj:
pjesnika F. Romanija, koji je napisao libreta gotovo svih njegovih
najuspjelijih opera i Giudittu Cantu, koja je nekoliko godina u
mnogome utjecala na njegovo stvaranje. Kasnije su se u njegovu
ivotu pojavile jo dvije ene, pjevaice Guiditta Grisi i Giuditta
Pasta, za koje je napisao neke od svojih najljepih uloga. Nakon
golemih uspjeha drugih Bel-
linijevih opernih djela, propala je
1833 njegova opera Beatrice di
Tenda na premijeri u vene-
cijanskom Teatro Fenice. Razliite
okolnosti izazvale su taj neuspjeh
(nesuglasice s libre-tistom), koji se
pretvorio u javni skandal, to je
Bellinija vjerojatno i navelo da
napusti domovinu prihvaajui
ponude, da u Londonu dirigira
izvedbama svojih opera i da
napie novu operu za Pariz. U
oktobru ist e godine nastanio se
u Parizu, gdje je 1835 doivio
trijumfalno slavlje operom /
Puritani. Njegova prerana smrt
potaknula je G. Donizettija, da
komponira njemu u poast djela
Messa da Reguiem i Lamento.
Kad je B. zapoeo svoje
stvaranje, opernom je pozornicom vladao
njegov zemljak G. Rossini, zacijelo
mnogostraniji i bogatiji umjetnik. Njegovu utjecaju umio se B.
suprotstaviti prvenstveno svojim visoko razvijenim sposobnostima
melodijskog oblikovanja. Ako je u poetku i pokuavao da tok
dramske radnje povremeno izrazi i u formama vokalnog
vieglasja (npr. u operi // Pirata), B. se kasnije sve vie
ograniavao na jednu jedinu melodijsku liniju. U nju je unosio u
prvom redu bogatstvo svoje lirske naravi, postiui vanrednu
istou i ljepotu pjevnosti, kakva se u njegovo vrijeme susree
moda jedino u klavirskim djelima Fr.

V. BELLINI
170 BELLINI BEMETZRIEDER


V. BELLINI. Pr izor iz oper e La Sonnambul a. Akvat int a iz djel a Nuova
Raccolta di Scene Teatrali , inventat e dal celebre Sanquirico, Milano, oko 1831
(Be, Theatersammlung der Nationalbibliothek)
Chopina (na kojega je B. ba tim svojim obiljejem nesumnjivo
djelovao). Velik umjetnik u ocrtavanju elegikih, melankolinih
raspoloenja, B. je ponekad znao dati melodiji i dramatinost,
koju je tekst u datom trenutku traio. Svoje arije on je postepeno
sve vie oslobaao naslijeenih okvira, kidajui zakone simetrije
i podajui im unutranju snagu, koja je formu sretno podreivala
intenzitetu doivljenog. B. je u svojim operama u poetku zapo-
stavljao orkestar, koji je u Rossinijevim opernim djelima drukije,
uspjenije iskoriten. No u Normi i Puritancima povjerava orkestru
nove zadatke, aktivizirajui ga u sve cjelovitijem muziko-dram-
skom oblikovanju. B. nije ostajao ravnoduan ni prema drutve-no-
politikim zbivanjima u domovini. Oduevivi se libretom
Norme, on je u Milanu, sreditu austrijske diktature, ba tom
operom pridonio jaanju rodoljubnih osjeaja i tenja k ujedinja-
vanju rasparane Italije.
DJELA. I NSTRUMENTALNA: est simfonij a, 181823 (1941 i zdao
je G. Ricordi simfonije u Es-duru i d-molu); koncert za obou i orkestar. Nekoliko
kompozicija za fl autu, kl arinet i viol inu. DRAMSKA. Opere: Adelson e
Sal vini , 1825; Bi anca e Fernando, 1826; // Pi rata, 1827; La Strani era, 1829;
Zai ra, 1829; I Capul eti ed i Montecchi , 1830; La Sonnambul a, 1831; Norma,
1831; Beatrice di Tenda, 1833; / Puri tani , 1835. VOKALNA: kantata Ismene,
1824; vie romanca, arija, ar iet ta (meu koji ma La Mali nconi a; Vaga luna;
Per pieta belVidol mi o i dr.; izbor iz manjih vokalnih djela objavio G. Ricordi,
1935). CRKVENA: t ri mise; Magni fi cat , 1818: Te Deum i dr.
LIT. : F. Ci cconetti , Vit a di Vincenzo Bell ini, Prat o 1859. C. Pepol i ,
In morte di Bellini, 1867. A. Pougin, Bellini: sa vie et son oeuvre, Pari 1868.
A. Tari , Vincenzo Bell ini, 1876. M. Scherillo, V. Bellini, Ancona 1882.
Isti , Belliniana, Milano 1885. A. Amore, Vincenzo Bellini (2sv.), Catania 1892
94. C. Bellaigue, Bellini, Etudes musicales, I, Pari 1898. P. Voss, Vincenzo
Bell ini, II izd. 1901. / . Pi zzetti , La muica di Bel lini, Firenze 1914 (II izd.
1936). O. Vi ola, Bibl iografia belliniana, Catania 1923. Ani ant e, Vit a di
Bell ini, 1925. O. Andolfi, Norma, Roma 1930. Isti , La Sonnambula, 1931.
A. Della Corte i G. Pannain, Vincenzo Bell ini: II Carattere morale, i caratteri
artist ici, Torino 1935. Si ndacato Nazi onale Musi ci sti , Bellini, Roma 1935.
F. Pastura, Le lettere di Bellini, Catania 1935. G. Monaldi, V. Bell ini, Mi
lano 1935. G. Poli castro, Vincenzo Bell ini, Cat ania 1935. /. Pi zzet ti (re
dakt or), Zbornik o Belliniju, Milano 1936. O. Ti by, Bel lini, 1939. A.Frac-
caroli , Bel lini, Milano 1935 (romansirana biografija, hrvat ski prijevod Zagreb
1955). L. Cambi (redakt or), Epist olario di Bell ini, Verona 1943. P. Cavaz-
zuti , Bel lini a Londra, Firenze 1935. G. Barblan, Vincenzo Bell ini, MGG, I,
1951. 5. Pugli atti, Chopin e Bell ini, Messina 1952. F. Schli tzer, Cimel i
bel liniani, Siena 1952. F. Schli tzer, T. Tr aett a, L. Leo, V. Bel lini. Note e
document i, Siena 1952. F. Pastura, Vincenzo Bell ini, Torino 1959. Isti ,
Bellini secondo la storia, Parma 1959. L. Orrey, Bell ini, London 1968. J. As.
BELLMAN, Carl Mikael (Michael), vedski pjesnik, pjeva
i kompozitor (Stockholm, 4. II 1740 11. II 1795). Objavio je
zbirke pjesama Bachi Tempel (1783), Fredmans epistlar (1790) i
Fredmans sdnger (1791). U njima je za vlastite stihove preuzeo
napjeve chansona, opernih arija, narodnih pjesama i plesova, a
katkada ih je i sam uglazbio. Bellmanove pjesme govore o grad-
skom ivotu i vrlo su popularne u vedskoj jo i danas.
NOVA IZD.: Fredmans epistlar i Fredmans sanger obj. O. Ahl strom; udru-
enje Bellmanssdllskapet izdaje sveukupna njegova djela (od 1921 nadal je); 20
pjesama prevedenih na njemaki obj. su Gumppenber g i Berend (1909).
LIT.: J. Fl odmark, Bellmansmel odiernas ursprung, Svensk musikt idning,
1882. A. Lindgren, Bel l mansmusiken, Loml aren, 1895. P. Sundstrom,
Ny Bell mansmusik, STMF, 1927. H. van Loon, The Last of t he Troubadours
Carl Mikael Bell man, New York 1939. T. Krogh, Bellman som musikal ish
Digter, Stockhol m 1945. N. Afzeli us, Bel lmans melodier, Stockhol m 1947.
S. Wali n, Carl Michael Bel l man, MGG, II, 1952. K. Zuchmayer, UUa
Windblad, oder Musik und Leben des Carl Mikael Bel l man, Frankfurt a. M.
1953. R. Engldnder, Bell mans musikalisk-poetiska teknik, Samlaren 1957.
P. Britten Austi n, The Life and Songs of Carl Mikael Bellman, London 1968.
BELZA (Belza-Dorouk), Igor Fjodorovi, sovjetski mu-
zikolog i kompozitor poljskoga podrijetla (Kielce, 8. II 1904 ).
Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Kijevu (B. N. Lja-
toinski). Profesionalnu karijeru zapoeo 1930 kao mu;
tiar; 193641 profesor Konzervatorija u Kijevu i od
Moskvi. Predsjednik muzike sekcije Akademije umj
znanosti, od 1967 predsjednik udruenja Dante Alighu
vrijeme bio urednik asopisa Sovjetska muzika. Sredinj
u njegovu muzikolokom radu zauzimaju istraivanja
kulture sovjetskih i istonih slavenskih naroda.
DJELA. SPISI. Biografije: Aleksandar Porfirjevi Borodin, 194^
Sebaliin, 1945; Sergej Ivanovi Tanjejev, 1946; Sergej Vasil jevi Ra
1946; Boris Nikolajevi Ljatoinski, 1947; Mieczyslaw Karlovicz, 195]
Moricevi Gliere, 1955; Mi chal Kleofas Ogi nski , 1965.Ruski klasic
kultura zapadnog Slavenstva, 1950: Pregled razvoja eke muzi ke kla
Hi stori ja pol jske muzike kulture, 2 sv., 195457. Uredio zborr
Tanjejev i ruska opera, 1946 i 5. V. Rahmanjinov i ruska opera. K<
IJE: pet simfonija; koncert za klavir i orkestar; koncert za orgul je
orkest ral na i komorna djela; klavirska muzika: fil mska muzika.
BELJAJEV (Beljaev), Mitrofan Petrovi, ruski;
nakladnik (Petrograd, 22. II 1836 4. I 1904). Sin
osnovnu muziku naobrazbu stekao kao djeak. Po za
kolovanju radio u oevom industrijskom poduzeu, ali s
kao samouk bavio komornom muzikom. Zanosei se i<
ruskoj nacionalnoj muzici, a uz to prijateljski povezan s
predstavnicima, svojim materijalnim sredstvima i vlastito
nou zalagao se za irenje ruske muzike kulture.
I sam dobar violinist, u svom domu organizirao stali
ruske komorne muzike (pjatnice). God. 1885 u Leipzigu
izdavako poduzee sa zadaom da objavljuje djela ruskih
zitora. Tu su tampane kompozicije iji su autori bili:
Rimski-Korsakov, Glazunov, Ljadov, Tanjejev, Skrjab
anjinov i dr. Objavio je nekoliko tisua opusa, preteno
djela, simfonijske i komorne muzike.
God. 1885 utemeljio je u Petrogradu Ruske simfonijske-a
1891 Ruske komorno-muzike veeri, na kojima su se samo
kompozicije domaih umjetnika. Svoj imutak o: kao
zakladu za promicanje ruske muzike. Ustanovio je i
kompozitorsku Glinkinu nagradu (1884), penzijski fone
guranje ostarjelih muziara i dr. U elji da evropsku
upozna sa suvremenom ruskom muzikom, na svjetsko
u Parizu 1889 o svom troku organizirao dva simfonijska
djela ruskih kompozitora. U njegovu su poast Rimski-K
Borodin, Ljadov i Glazunov zajedniki komponirali
kvartet na temu B-la-f (1889).
LIT. : V. Stasov, Mitrofan Petrovi Bjel jajev, Petrograd 189
Montagu-Nathan, Maecenas of Russian Music, MQ, 1918. V. M
(redaktor), Dopisivanje izmeu A. N. Skrjabina i M. P. Bjel jajeva (n
Petrograd 1922. Verzeichnis der in Deutschland seit 1868 erschier
russischer Komponist en, Leipzig 1950.
BELJAJEV, Viktor Mihajlovi, sovjetski muzikolog,
i pedagog (Uralsk, 5. II 1888 ). Diplomirao 1914 n
gradskom konzervatoriju kao uenik Ljadova i Glazun
1913 predavao na tom zavodu teoriju, 1919 postao {
191722 bio i tajnik umjetnikog savjeta Konzervatorij:
vrijeme u upravnoj slubi u Moskvi (lan savjeta dravne
za muzike publikacije). Stalni suradnik domaih i in
asopisa {My3bma, 191116, My3UKam>Huu coepeMeuHUH
17, Melos, 191718). Osnovao Udruenje za rusku su-
muziku, 1923; iste godine pokrenuo je sa V. Deranovsl
ziki mjesenik koji se odrao samo krae vrijeme. Kasi
dirao uglavnom muziki folklor, osobito instrumente
Sovjetskog Saveza. Od 1923 profesor na Konzervatoriju u
lan ruske Akademije znanosti i umjetnosti i Dravnog
lokog instituta.

I
DJELA: KpamKoe uzAOKcenue yneHUH 0 KonmpanyHKme u ynenu.
xaji bHbix (fiupMax, 1914; A. K. Fjia3yHO6, 1921; TlepenucKa A. H. C>
M. TI. Eenneea, 1922; P. Hi ndemi th, 1927; Les Noces of Stravi m
The Boris of Mussorgsky, 1928; TypKMeucKan uy3bi Ka (u suradnji i
penskim), 1928; My3uKajibHbie uHcmpyMeHmu y36eKucmaua, 1933; :
biografija (na ruskom i njemakom) ivih ruskih i stranih kompozit
PaXMauuH08, 1927); OnepKU no ucmopuu My3UKU uapodoe CCCP, 12.
lanci i st udije o ruskoj muzici u raznim ruski m, njemakim, : i
amer ikim asopisima: Narodna muzika u Georgi ji , 1933; Uzdu
Cent ral ne Azi je, 1933; Turska muzika, 1935. Preveo na ruski teore
E. Prouta Fugal Analysis, 1923.
BELJAJEVSKI KRUG, skupina ruskih muziara kc
oko 188090 sastajali na muzikim veerima u kui M.
ljajeva u Petrogradu. Glava kruga i uitelj gotovo sviju lai
je N. Rimski-Korsakov. Krugu su pripadali: kompoz
Glazunov, A. Ljadov, F. i S. Blumenfeljd, N. Sokolov, K. i
I. Vitolj i kasnije V. Zolotarjov, F. Akimenko, N. Ar
Krianovski, N. erepnji n, pijanist N. Lavrov, dirig
Djut (Diitsch) i dr. B. k. obino se smatra nasljednikom
torice i mlaom generacijom tzv. Nove ruske muzike k(
ta grupa nije zastupala jedinstveni stvaralaki smjer.
BEMETZRIEDER, Anton, francuski muziki pisac i;
(Alsace, 1743 ili 1748 London, oko 1817). Od 1771 1
Diderotov tienik i muziki uitelj njegove keri; 1781
BEMETZRIEDER BENDA 171

se u London. Sudei po rezultatima u pedagokom radu te po
koncepciji njegovih instruktivnih djela bio je vrstan i metodian
pedagog. Meutim, estetske teorije izloene u njegovu prvom pri-
runiku Lefons de clavecin potjeu, po svemu sudei, od Diderota
koji je taj prirunik redigirao i napisao mu predgovor. Raspravom
Le Tole'rant isme musical B. je pokuao posredovati izmeu Glucki-
sta i Piccinnista.
DJELA SPISI: Lecons de clavecin et princi pes d'harmonie (predgovor Di-
derota), 1771 (na panjol ski preveo B. Bail s, 1775; na engleski G. Bernard kao
Music Mode Easy, 1778); Traite de musiaue, 1776; Nouvel Essai sur Vharmonie,
suite de traite de musiaue, 1779; Le Tolerantisme musicale, 1779; Exemples des
principaux elements de la composition musicale, 1780; Precis d'une nouvelle methode
pour enseigner la musi aue, 1782; Pri nci pes et methode de musiaue, 1782; Precis
des talents du musicien, 1783 (na engleskom pod naslovom Nezv Way of Teaching
Music); Melody and Harmony, 1783; Nezv Guide to Si nging, 1787; General
Instruction in Musi c, 1790; A Nezv Si ngi ng Book i n French & Engl ish, 1790;
The Art of Modul ati on, 1796; A Compl ett e Treatise on Musi c, 1800; Tvjel ve
Lessons f or the Pianof orte, 1802; Art of Tuning.
LIT. : A. Juli en, La Musique et l es phil osophes au XVIIIe siecl e, Pari
1873. M. Vogelei s, Quellen und Bausteine zu einer Geschicht e der Musik
und des Theaters im Elsass, Strassburg 1911. J. Feuerstein, Anton Bemetzrie-
der, MGG, I, 1951.
BEN (tal. dobro, mnogo, pril ino). Upotrebljava se u sloe-
nicama: ben marcat o, ben sostenuto, ben cantando i si.
BENATZKY, Ralph, austrijski kompozitor ekoga podrijetla
(Moravske Budjovice, 5. VI 1884 Ziirich, 17. X 1957). Uenik
F. Mottla u Miinchenu, djelovao kao operetni i operni kompozitor
u Beu, Berlinu, od 1938 u Americi i napokon u Ziirichu. Kom-
ponirao je velik broj opereta, veinom na vlastita libreta, od kojih
su neke postigle meunarodnu popularnost. B. ide u rijetke um-
jetnike nakon B. Lehara koji su u toj muzikoj vrsti ostvarili djela
vlastite fizionomije.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Der l achende Drei bund, 1913 i Di e Bli nde,
1927. Balet: Die fiinf Wunsche,i929. Operete: Liebeim Schnee, 1916; Di e tanzende
Maske, 1918; Apachen, 1921; Ei n Marchen aus Fl orenz, 1922; Adieu Mi rni ,
1924; Mi t dir allein, 1929; Di e drei Musketiere, 1929; Mei ne Schzvester un ich,
1931; Im zveissen Rossl, 1931; Ein bezauberndes Fraulein, 1933: Axel an der
Hi mmelstur, 1936; Kleinstadtzauber, 1947; Ein Liebestraum, 1951 i dr. Musicali
Mon ami Rene, 1950 i Don Juan's Wi ederkehr, 1953. Muzika za fil m. Pjesme
i chansoni. Roman In Dur und Mol i , 1954.
BENDA, obitelj ekih muziara koja je od 1741 djelovala
uglavnom u Njemakoj. Njen utemeljitelj je Jan Jifi, svira na
embalu, oboi i chalumeauu (Mstetice, 25. IV 1686 Nova
Ves, 1757), koji se 1706 oenio s Doroteom Brixi (16861762).
GENEALOKO STABLO MUZIARA I Z OBI TELJI BENDA
Jan Jifi Benda
(16861757)
I
F
r
a
n
t
iek
(17091786) I
Friedrich Ludwig Ernst F. Johann
(17521792) (17471785)
1. Frantitek (Franz), violinist i kompozitor (Stare Benatkv,
22. XI 1709 Potsdam, 7. III 1786). Najstariji sin Jana Jifija;
lan djeakog pjevakog zbora u Pragu i Dresdenu. God. 1733
dobio namjetenje u orkestru prijestolonasljednika (budueg Frid-
rika II) u Rheinsbergu. Tu je uio kod brae Graun i J. J. Quantza.
Kad je Fridrik stupio na prijestolje, slijedio ga je B. u Berlin.
God. 1771 naslijedio je J. G. Grauna na mjestu koncertnog maj-
stora kraljeva orkestra, u kome je ostao do kraja ivota.
Fridrik je mnogo cijenio Bendu koji je igrao vidnu ulogu u
muzikom ivotu Berlina. Njegov ton na violini bio je jedan od
najljepih, najpunijih, najistijih i najugodnijih, veli za nj su-
vremenik J. A. Hiller. Dugogodinja pjevaka praksa odrazila se
i na njegovoj vrlo prouenoj izvedbi polaganih stavaka.
Kao kompozitor B. ide medu glavne predstavnike -> Berlinske
kole. Unato ekom podrijetlu blii je Ph. E. Bachu i brai
Graun, nego Stamitzu. Najuspjelije su mu violinske sonate, po
formi bliske klasinoj sonati. Njihova tematika esto je pukog
podrijetla, a voenje glasova pjevno, uz primjenu pojedinih ele-
menata galantnog stila.
U svojoj autobiografiji iz 1763 (objavljenoj 1856 u Neue Ber-
liner Musikzeitung, br. 32) B. navodi 80 svojih violinskih kom-
pozicija, nekoliko simfonija, 15 violinskih koncerata, zatim vio-
linske sonate, capriccia, trio-sonate i dr. Za Bendina ivota objav-
ljen je razmjerno mali broj njegovih kompozicija.
DJELA: simfon
Si
~
Sona
Exen . _ .,. _ . ___ .

LIT.: H. Mersmann, Beitrage zur Auffuhrungspraxis der vorklassischen
Kammermusik in Deutschland (s posebnim obzirom na Bendine sonate), AFMW,
Dorotea
Brixi
(16861762)
Jan Jifi
(17151752)
Joseph
(17241804)
Jifi Antonin
(17221795)
Karl Hermann Heinrich
(17481836)
F . W.
Heinrich
(17451814)

1920. J. Gabriel, Fran-
tiek Benda, Stare Bena-
tkv. 1926. F. Berten,
Franz Benda
(disertacija), Koln 1928. E.
Nissel--Nemenoff, Die Violinte-
chnik Franz Bendas und seiner
Schule (disert acija), Konigsberg
1930. H.Wi rt h, Frantiek Ben-
da, MGG, 1,194951. F.
Lorenz, Die Musiker-famil ie Benda:
Franz Benda und seine Nachkom- men, Berl in 1967.
2. Jifi Antonin
(Georg), kompozitor
(Stare Benatkv, 30. VI
1722 Kostritz, 7. XI
1795). Mlai (trei) sin
Jana Jifija; djetinjstvo
proveo u ekoj i tu dobio osnovni
muziki odgoj. God. 1742 49 violinist kraljevskog komornog or-
kestra u Berlinu, a 175078 dvorski di-
rigent u Gothi (1765 66 boravio u Ita-
liji). Poslije 1778 djeluje
u raznim muzikim
sreditima (Hamburg,
Be, Pariz, Mannheim), gdje su se izvodila njegova djela.
Posljednji decenij ivota proveo u tirinkim gradiima Ronne-
burgu, Ohrdruffu, Georgenthalu i Kostritzu.
U nizu Bendinih kompozicija najznaajnija su njegova
scenska djela. Dok u poetku komponira opere talijanskog
tipa, poslije 1775 naputa tradiciju i, potaknut Rousseauovim
primjerom, stvara novu muziko-scensku vrstu melodramu.
Na temelju iskustva koja je stekao radei na toj novoj vrsti B.
je obogatio i produbio muziku materiju Singspiela; u uvertiru
je unio glavne muzike motive djela; ansamble i finalne
odlomke razradio je u stilu opere buffe; jakim dinamikim
kontrastima, naglim promjenama takta i tempa i bogatom
slikovitom instrumentacijom naglasio je dramatske sukobe i
produbio karakter likova. Bendu, kojeg je veoma cijenio
Mozart, smatraju jednim od
njegovih neposrednih
prethodnika na podruju opere.
DJELA. ORKESTRALNA: trideset
simfonija; 4 koncerta za klavir; koncerti za
viol inu. KOMORNA: 6 Sonat e per U
cl avi c emba-lo, 1757; 3 Sonaten mit
Violine oder Flote, 1779; Sammlung
vermischt er Clavier und Gesangstu'cke fiir
geu'bte und ungeu'bte Spieler, 6 sv-, 1780
87 (sadri izmeu ostalog 11 sonata i 33
sonatine za klavir); sonata za 2 klavira;
sonata za 2 violine i basso continuo.
DRAMSKA: opera Kini o ricono-sciuto,
1765. Intermezzi: II buon ma~ rito, 1766 i
// nuovo maestro di cappella, 1767.
Melodrami: Ariadne auf Naxos, 1775:
Medea und Jason, 1775; Pyg-mali on, 1779;
Philon und Theone (prvotno Almanzor und
Nadine) 1779 i Cephalus und Prokris,
1805. Sing- spieli: Der Dorfjahrmarkt,
1775; Wal-der, 1776; Sylvain, 1776;
Romeo und Jul i e; Der Holzbaur oder
Di e drei W
J ;
Wi insche, 1778; Das tartarische Gesetz,
1780. Djeja opereta Das Fi ndelki nd (neizv.) . VOKALNA. Kantat e: Amynts
Kl agen ttber die Flucht der Lalage, 1774; Cephalus und Aurora, 1775; Lessings
Tot enf eier, 1781; Bendas Kl agen, 1792. Talijanske arije; njemake pjesme.
CRKVENA: oratorij Der sterbende Jesus; 2 mise; 100 duhovnih kant ata; Ma~
gnifi cat ; Kyri e e Glori a i dr.
LIT. : R. Hodermann, Georg Benda, Coburg 1895. K. Hulka, Jifi Benda,
studie o st arim ekem hudbeniku, Praha 1903. F. Briickner, Georg Benda
und das deutsche Singspiel, SBIMG, 1904. E. Istel, Die Entstehung des
deutschen Melodrams, Berl in 1906. V. Helfert , Jifi Benda, Spisy Fil osofik
Fakult v Masarykovy Uni versit y, 1929. H. Wi rt h, Geor g Benda, MGG, I,
194951. C. Schoenbaum, MGG und die Famil ie Benda, MF, 1957.
Z. Pi l kovd, Dramat icka t vorba Jifiho Bendy, Praha 1960.
3. Friedrich Ludvvig, kompozitor i violinist (Gotha, 4. IX
1752 Konigsberg, 20. III 1792). Uio kod svoga oca Jifija
Antonina (Georga). Od 1776 djelovao u Dresdenu i od 1779 u
Berlinu; 178082 muziki direktor kazalita u Hamburgu i
178289 violinist i dvorski kompozitor u Schvverinu. God. 1789
postao je koncertni majstor u Konigsbergu.
DJELA. DRAMSKA: scenska muzika Der Barbi er von Sevilla (Beau-
marchais), 1776; opereta Louise, 1791; Singspieli: Die Verlobung (neizv.);
Mari echen, 1792 i dr.; Das Narrenballet, 1787. VOKALNA: kant ate Der
SON/Vi KS
AVI OLON S K l ' l
S
t'AR
M"FRANCOI>
BUNDA
Mit au l<1tit" Ptir M'Jti it vih/
'J, 1 1, 'iJtmu li,' /. ' . ,t f. .>y.. .
A PAtU>
AVKt 5a*M"fc :
F. BENDA. Naslovna strana viol inskih
sonata op. 1. Pariz, oko 1770
J. BENDA
172 BENDA BENEVOLI

Jod, Unser Val er, 1787; Di e Religi on, 1788 i dr. CRKVENA: oratorij Das
Andenken an di e Erlb'sung des Gott menschen; Psalam 96; boina kantara Gott
steig herab.
LIT.: J. Si ttard, Geschichte des Musik- und Concertwesens in Hamburg,
Al tona i Leipzig 1890. H. Gii ttler, Konigsbergs Musikkul tur im 18. Jahr -
hundert , Kassel 1925. H. Wi rth, Benda, MGG, I, 1951.
BENDA, Hans, Robert Gustav von, njemaki dirigent
(Strassburg, 22. XI 1888 ). Dirigiranje studirao na Sternovu
konzervatoriju u Berlinu, muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu
(H. Kretzschmar) i Miinchenu (T. Krover, A. Sandberger). God.
192633 vodio muziki odjel Funkstunde Berlin, 193439 in-
tendant Berlinske filharmonije i dirigent njenog komornog or-
kestra, 1939 osnovao vlastiti orkestar (Berliner Kammerorche-
ster) s kojim je gostovao u mnogobrojnim zemljama svijeta.
Od 1954 do 1958 bio je direktor muzikog odjela radio-stanice
Freies Berlin.
BENDER, Paul, njemaki pjeva, bas (Driedorf, Westerwald,
28. VII 1875 Miinchen, 25. XI 1947). Uio kod Luise Ressove
i B. Hoffmanna. God. 190003 angairan u Gradskom kazalitu
u Breslauu, zat im u Dravnoj operi u Miinchenu, a 192227
na Metropolitanu u New Yorku. Gostovao u Londonu i od 1902
redovito na Sveanim igrama u Bavreuthu. Poto je napustio
pozornicu, predavao pjevanje na Konzervatoriju u Miinchenu.
Istaknuo se kao interpret Wagnera (Amfortas i Gurnemanz u
Parsifalu, Hans Sachs u Majstorima pjevaima, Wotan u Walkiiri),
Mozarta (Sarastro u arobnoj frulij Osmin u Otmici iz Seraja)
i Pfitznera (praizvedba opere Palestrina, 1917), koji mu je posvetio
nekoliko solo-pjesama.
BENDING (engl. savijanje), u izvodilakoj praksi jazz-muzi-
ara poseban nain intoniranja. Ton se ne intonira odmah tano
ve neto nie ili vie i postepeno se povisuje, odnosno snizuje
na tanu visinu ili se pak intonira tano, a naknadno povisuje
ili snizuje.
BENDIX, Victor Emanuel, danski kompozitor (Kobenhavn,
17. V 1851 5. I 1926). Uenik N. Gadea i A. H. Windinga na
Konzervatoriju u Kebenhavnu. God. 187276 vodio vlastiti
pjevaki zbor, 1882 usavravao se u Njemakoj. God. 18971901
bio je dirigent filharmonijskih koncerata, a 190710 zborovoa
Danskog pjevakog drutva u Kobenhavnu. U kompoziciji je
zastupao danski romantiarski smjer.
DJELA. ORKESTRALNA. et ir i simfonije: I, u C-duru, 1885; I I , u
D- duru, 1888; III, u a- mol u, 1895 i IV, u d-mol u, 1908. Kl avirski koncert u
a molu, op. 17; serenada; Luslspi elouvertiire i dr. Kl avirski trio op. 12.
Kl avirska sonat a; plesne impr ovizacije za kl avir 4-runo. XXXIII psalam
?bor i orkestar; zborovi; solo-pjesme.
BENDL, Karei (pseudonim Podskalsky), eki kompozitor
i dirigent (Prag, 16. IV 1838 20. IX 1897). Muziki studij za-
vrio 1858 na orguljakoj koli u Pragu (K. Pietsch). Profesionalnu
karijeru zapoeo kao uitelj na Miillerovoj muzikoj koli. God.
1864 operni dirigent na Njemakom kazalitu u Bruxellesu, zatim
u Amsterdamu i Parizu; 186577 vodio prako pjevako dru-
tvo Hlahol, kojemu je jedan od utemeljitelja, a 1879 postao di-
rigent privatnog orkestra baruna Derviesa u Milanu, Luganu i
Nici. God. 188690 bio je zborovoa pravoslavne crkve u Pragu.
Za Dvofakova boravka u Americi zamjenjivao ga od 1894 kao
profesor kompozicije na Konzervatoriju. Bio j*>lan eke aka-
demije znanosti i umjetnosti (1890). U svojim operama B. se na-
dovezao na Meverbeerova, Gounodova i Thomasova stilska obi-
ljeja. Svoj najvii domet ostvario je na podruju vokalne muzike.
U tim djelima slijedio je najprije F. Mendelssohna, ali se onda
priklonio nacionalnom smjeru B. Smetane i A. Dvofaka, s kojim
ga je od mladosti vezalo iskreno prijateljstvo.
DJELA. ORKESTRALNA: Tar antel la, 1881; Ji hoslovans kd rhapsodi e,
1881; Slavnostnipochod, 1881; Poloneza, 1882; Ditiramb, 1887; Capri ccio, 1887;
Ouvert ura i dr. KOMORNA: dva gudaka kvartet a, 1895; sonat a za viol inu
i klavir; suita za violinu i klavir; Romanca za violonelo i klavir. Klavirske
kompozicije. DRAMSKA. Devet opera: Bf eti slav, 1869; Stary eni ch, 1874;
arovnf kvlt , 1876, ernohorci , 1881; Gi na, 1884: Karei Skri t a, 1883; DM
Tabora, 1888; Mati Mila, 1895 i vanda dudah, 1896 (u izvornom obl iku kan-
tata). Balet eka svatba, 1894. Dvije operete Lejla, 1867 i Indicki princezna, 1877.
VOKALNA. Dvije kantat e: vanda duddk, 1881 (najznaajnije Bendl o-vo
djelo. Izvedeno 18. II 1883 u Pragu) i tdry den, 1885.Oko300 zborova; cikl usi
solo-pjesama: est pi sni z Rukopisu krdl ovedvorskeho, 1875; Ciganske melodi e,
1881; Cypfie, 1882; Pisne v nar. tonu, 1882: Detske pi sni, 1880; Skfi-vdni pisne,
1888: 12 mil ost nych pisni , 1891: Z iti maje i dr.
LIT.: J. Poldk, KarelBendl, Praha 1938.
BENEDETTI MICHELANGELI, Arturo, talijanski pi-
janist (Brescia, 5. I 1920). Klavir studirao kod P^ Chimerija
i na Konzervatoriju u Milanu kod G. Anfossija. Dobitnik prve
nagrade na Meunarodnom natjecanju u enevi, 1939. Poslije
rata razvio briljantnu pijanistiku karijeru koncertirajui po Italiji
i drugim zemljama (1948 prvi put u SAD; 1969 u Jugoslaviji). Uz
to drao katedre za klavir na konzervatorijima u Bologni i
Veneciji, predavao na Konzervatoriju u Bolzanu, vodio pijanistike
teajeve u Arezzu i vlastitu kolu za usavravanje u Torinu. Sada
je profesor Milanskog konzervatorija. Njegov posve individualan,
tehniki besprijekoran nain sviranja odlikuje se istoon
sugestivnom pjevnou tona i bogatstvom zvunih gi
Cijenjen je osobito kao interpret Scarlattija, Mozarta, rom
te suvremene klavirske muzike.
LIT. : R. Alai one, Ascol tando Benedett i Michelangel i, La Se;
BENEDICT, Sir Julius, engleski kompozitor, dij
muziki pisac njemakog podrijetla (Stuttgart, 27. XI :
London, 5. VI 1885). Uenik J. Ch. Abeillea, J N. Hu:
C. M. Webera. God. 182325 dirigent kazalita Kam
u Beu, 182535 napuljskih kazalita San Carlo i Fond,
1835 preselio u London, gdje je doskora stekao veliku re]
kao operni dirigent. Bio je angairan 1837 u Lyceum '.
1838 u Drury Lane, 1852 u Her' Majesty's i od 1862 u
Gardenu. Osim toga vodio, 184578, festival u Norwi<
1859 dirigirao popularnim koncertima ponedjeljkom
donu, a 187680 vodio Filharmonijsko drutvo u Livi
Kao kompozitor najvie se afirmirao na opernom podn
njegovim se djelima isprepleu obiljeja njemakog i tali
stila.
DJELA: 2 simfonije, 187374; 2 klavirska koncerta. DR;
Opere: Gi accinta et Ernesto, 1827; / Portoghesi in Goa, 1830; Un Ai
gi orno, 1836; The Gipsy's Warning, 1838; The Brides of Veni ce, 1844;
saders, 1846; The Lily of Killarney, 1862 (njemaki Di e Rose von Erin)
KALNA: oratoriji St. Cedli a, 1866 i St. Peter, 1870; kant ate: Undv
Richard Coeur de Lion, 1863 i Grazi ella, 1882. SPISI: A Sketch o]
and Works of the late F. Mendelssohn-Banholdy, 1850; Websr, 1881.
LIT. : W. Neumann, Jul ius Benedict, Leipzig 1859.
BENEDICTUS (lat. blagoslovljen), peti dio ordinariji
Celebrant ga govori neposredno nakon Sanctusa, dok j
pjeva nakon pretvorbe. U gregorijanskom pjevanju B. je
stavan i kratak napjev, koji se nadovezivao na Sanctus i pjev
pretvorbe. Obiaj da se dijeli Sanctus od Benedictusa, uv
u doba renesanse, kad je opsenija polifona obradba misnih 1
zahtijevala znatno vie vremena za izvoenje, pa bi pov<
Sanctusa s Benedictusom spreavalo nesmetano odvijanje li
Tekst je uzet iz Matejeva evanelja XXI, 19: Benedic venit
in nomine Domini.
BENEDIKTINSKI RED, redovnika zajednica, k
osnovao sv. Benedikt (529, Monte Cassino). Osobite zaslugf
je b. r. gajenjem katolike liturgije i liturgijskog pjevanja,
mostanima toga reda koji su, osobito u srednjem vijel
rasadite znanosti i umjetnosti, odgojen je itav niz kompi
t eoretiara i hist oriara muzike, od kojih su najpo
Grgur Veliki, Aurelianus Reomensis, Remigius iz Auxerre,
iz Prtima, Notker Balbulus, Hucbald, Odon iz Clugnvja.
iz Arezza, Hermannus Contractus, Bernhard iz Clairvaus
Nastojanja oko obnove gregorijankog pjevanja, zapoeta oko p
XIX st., potekla su takoer iz benediktinskog reda. Opat
lesmes (Francuska), Monte Cassino (Italija), Monserrat (
ska), St. Gallen (vicarska), Beuron (Njemaka) i Klostern
(Austrija) glavna su rasadita za prouavanje gregorijai
rezultati toga rada objavljeni su u muzikolokim rasprav
Guerangera, J. Pothiera, A. Mocquereua, G. Sunola, P. F<
R. Molitora, U. Gaisera, D. Johnera i dr. U naim je kra
osobito u Dalmaciji, od XI do XIX st. bilo vie benedik
samostana u kojima s jnedu ostalim umjetnostima, gajili
gorijansko pjevanje. O tome svjedoe i mnogi rukopisni zt
sauvani po naim knjinicama.
LIT.: jf. Mabi llon, Annales ordinis s. Benedict i (6 sv.), 170339
bl iographie des Bnedict ins de la Congregation de France, 1889. Sv. !
i njegovo djelo, 1939. /. Ostoji, Katalog benediktinskih samostana na D
skom primorju, ivot s Crkvom, 1941. H. HU'schen, Benediktiner, 1>
1931.
BENEDITO Y VlVES, Rafael, panjolski dirigent i fo
(Valencia, 3. IX 1885). Studirao isprva u rodnome gradu
na Madridskom konzervatoriju. U Madridu utemeljio
Orguesta Benedito, 1918 Masa Coral de Madrid, prvi veli
oviti zbor panjolskog glavnog grada, i 1927 oro univt
Organizirao je posebne teajeve narodne pjesme i plesa te c
grupu pjevaa i plesaa s kojima je priredio niz turneja po
i Americi.
' DJELA: prirunici Como se ensena el canto y la muica, 1927, (
1934) i Elpiano amigo del nino. Obradbe: Cantos populares espanoles :
klavir; Pueblo zbirka panjol skih nar. pjesama; Natura zbirka djeijih
sloenih od narodnih pjesama i kompozicija raznih autora (Beethoven, A
sohn, Schumann i dr. ) s dodani m panjol skim t ekst om.
BENEVOLI, Orazio, talijanski kompozitor (Rim, :
1605 17. VI 1672). Kao zborski djeak crkve S. Lm
Francesi u Rimu uenik V. Ugolinija. Od 1624 maestro di c,
razliitih rimskih crkava, 164446 dvorski dirigent nad\
Leopolda Wilhelma u Beu; od 1646 ponovno je u Rimu
vrijeme na elu kapele Liberiane u crkvi 5\ Maria Magg
od oktobra iste godine do kraja ivota vodi kapelu Giulia
Petru. B. je glavni predstavnik rimskog monumentalnog 1
BENEVOLI BENNETT
173

baroknog stila u crkvenoj muzici. Najpoznatije mu je djelo Salzbur-
ka sveana misa, koja je naruena za posveenje katedrale u
Salzburgu; komponirana je za golemi sastav od 52 glasa i continuo
(16 vokalnih i 34 instrumentalne dionice, 2 orgulje i basso continuo).
U tom mladenakom djelu (162728) ve su u punoj mjeri iz-
raene znaajke njegova stila: originalan nain oblikovanja velikih
zvunih masa, majstorsko vladanje polifonijom (osobito u fugi),
smisao za grandiozne zvune efekte, posebice u partijama tuttija
(statikim i dinamikim) te za njegovo doba napredna sklonost
modernim harmonijama dura i mola. Benevolijevi su izravni
uenici: P. Lorenzani, E. Bernabei i A. Liberati (njegov biograf),
a stilski sljedbenici G. Pitoni i G. Ballabene koji njegov monu-
mentalni stil nastavljaju u XVIII st.
DJELA. CRKVENA: Salzburgei Festmesse za 52 glasa i b. c, 1628; vie
od 30 misa za 316 glasova (10 misa za 16 gl., po 5 misa za 10 i 12 glasova itd.);
vie psalama za io, 12, 14, 16 i 24 glasa; Magnificati za 814 gl asa; oko 20
moteta za 13 gl asa; ant ifone, himni i dr. Sva su djela sauvana u rukopisima,
najvie u knjinici Licea musical e u Bologni.
NOVA IZD.: cjelokupna djela objavl juje od 1950 dalje L. Feininger (u
Monumenta liturgiae polychoralis Sanctae Ecclesiae Romanae); Salzburger Fest-
messe i himnu Plaudi te tympana obj. G. Adl er (DTO, X, sv. 20, 1903).
LIT\ : A. Liberati, Lettera al Ovidio Persapeggi, Roma 1684 (ponovo izdao
G. Baini u Memor ie . . . , II, Roma 1828) . V. Radi , Da Vincenzo Ugol ini
ad Orazio Benevoli nella Cappella della basil ica Liberiana (16031646), Roma
1902. G. Adl er, Una Messa e un Inno a 53 voci di Or azio Benevol i, RMI,
1903. H. Lsi cht entri tl , Ein Urahne des Berl iozschen Requiems, AM, 1903.
A. Camet ti , La Scuol a dei pueri cant us di S. Luigi dei Francesi in Roma,
RMI, 1915. H. F. Redli ch, Orazio Benevol i, MGG, I, 1951. L. Feini nger,
Orazio Benevol i, Atti dei Congresso inte/ nazionale di muica Sacra . . . , Roma
1952. Isti , La Scuola policoral e romana dei Sei. e Sett ecent o, Coll ectanea
Historiae Musicae, II, Firenze 1956. I. A.
BENGTSSON, i. Gustav Adolf Tiburtius, vedski kompo-
zitor (Vadstena, 29. III 1886). Studirao na Konzervatoriju u
Stockholmu (kompoziciju kod J. Lindegrena), usavravao se
Berlinu (P. Juon), Leipzigu (H. Riemann) i Parizu. God. 1922
42 nastavnik u Karlstadu, zatim orkestralni dirigent, zborovoa
i nastavnik u Linkopingu.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri si mfonije: I, 1908; I I , 1910 i III, 1921;
Si nfoni etta concert ante za viol inu, violu i orkestar; koncert za violinu; koncert
za viol onel o; suit a / Vadst ena kl oster i dr. KOMORNA: gudaki kvart et;
gudaki kvintet; klavirski t rio; viol inska sonata. Zborna djela; solo-pjesme.
2. Ingmar Olof, pijanist i muzikolog (Stockholm, 2. III
1920 ). Sin Gustava. Studirao klavir na Konzervatoriju u Stock-
holmu, zatim u Kabenhavnu i Baselu (E. Mttller), a muzikologiju
u Stockholmu i Uppsali. Od I942koncertira kao embalist i pijanist--
pratilac. Od 1955 profesot muzikologije na Univerzitetu u Uppsali.
Osim toga predsjednik vedskog muzikolokog udruenja (od
1961) i muziki kritiar lista Svenska Dagblat.
DJELA. Knjige: Bach och hans ti d, 1946; Fran visu ti li symf oni , 1947; J-
H. Roman och hans instrumentalmusik (disertacija), 1955; Handstiler och notpik-
turer i Kui l. Musi kaliska akademiens Roman-samli ng (u suradnji s R. Daniel-
sonom), 1955. Vie st udija i l anaka u strunim revijama (Henni ng Mankell,
Bi ografi sk studi e, Svensk Tidskrift for Musikforskning, 1941). Surauje od
1965, na izdanju cjelokupnih djel a F. Berwalda.
BEN-HAIM, Paul (pravo ime Paul Frankenburger),
izraelski kompozitor i dirigent (Miinchen, 5. VII 1897 ). Stu-
dirao na Muzikoj akademiji i na Univerzitetu u Miincnenu (A.
Sandberger, Th. Krover). God. 192431 kazalini dirigent u
Augsburgu, 1933 preselio u Palestinu i razvio iroku aktivnost
kao orkestralni dirigent, profesor Konzervatorija u Tel Avivu i
Jeruzalemu, i organizator muzikog ivota. Od 1954 predaje na
Music Teacher's Seminary u Tel Avivu. B. ide u najznaajnije
izraelske kompozitore tzv. istonomediteranske kole; djela su
mu proeta pastoralnim koloritom, a tematika i melodika inspiri-
rani folklorom orijentalnih Jevreja.
. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1940 i 1945; simf. pjesma Pan,
1931; klavirski koncert; violinski koncert; koncert za violonelo; Concerto grosso;
Concerto za gudae; Capri cci o za kl avir i orkestar; suit a From Israel; 3 simf.
stavka The Sweet Psal mi st of Israel za harfu, klavir i orkestar; Musi c for
Strings; metamorfoze To the Chief Musidan; Fanfare to Israel; The Eternat Theme
i dr. KOMORNA: gudaki trio; kvartet; kvint et s klarinet om; sonata za
violinu solo; serenada za fl autu i gudaki t rio; Berceuse Sephardite za violinu i
kl avir i dr . KLAVI RSKA: sonat a; sonat ina; Musi c f or t he Pi ano, 1957.
VOKALNA: oratorij Joram, 1932; Liturgical Cantata; kantata The Visi on of a
Prophet; Hymn from the Desert za zbor i orkestar; sol o pjesme s klavirom i s
orkestrom.
LIT.: P. Gradenzmtz, Music and Musicians in Israel , Tel Aviv 1959.
BENI, 1. Kreimir (pseudonim Koranski), muziki kritiar
i kompozitor (Karlovac, 28. IV 1887 Rijeka, 26. VII 1961).
Kompoziciju studirao na Muzikoj akademiji u Beu (H. Grade-
ner) i na Konzervatoriju u Parizu (Ch. M. Widor). God. 192224
nastavnik na nioj i srednjoj koli Muzike akademije u Zagrebu,
a zatim srednjokolski profesor u Beogradu, Suaku, Kragujevcu
i Dubrovniku, gdje je 1937 osnovao privatnu Muziku kolu.
God. 194347 knjiniar Hrvatskog dravnog konzervatorija
u Zagrebu, 194850 suradnik Radio-Skoplja i od 1950 neko
vrijeme urednik radio-stanice. u Rijeci.
Ve od 1910 pisao muziko-literarne studije, kritike i prikaze
u mnogim zagrebakim dnevnicima i asopisima (Obzor, Novosti,
Jutarnji list, Narodne novine, Pokret, Hrvatska njiva, Gri, Sa-
vremenik, Hrvatska revija); 191620 ureivao umjetniku reviju
Gri. Uz studiju Predgovor novoj muzici (Savremenik, 1916),
u kojoj je izloio svoje gledanje na nacionalno muziko stvaranje,
pisao je o radu mnogih hrvatskih kompozitora: o Lisinskom,
Zajcu, Vilku Novaku, B. Bersi i dr. Komponirao je uz ostalo
koreografski poem u tri dijela Muzika pejzaa (Uvodni pejza;
Plein-air; No u brdima). K. KO.
2. Vladimir, dirigent (Zagreb, 3. X 1922 ). Sin Kreimira,
na Muzikoj akademiji u Zagrebu uio violinu (V. Huml) i
1947 zavrio studij dirigiranja (M. Sachs, F. Zaun). God 194849
korepetitor i dirigent opere u Skoplju, od 1950 dirigent opere
Narodnog kazalita Ivan Zajc u Rijeci (196368 direktor). God.
196061 usavravao se kod G. Szella u Clevelandu, SAD. Stalni
je dirigent Rijeke filharmonije i Rijeke muzike scene. Osim
u zemlji nastupao je u Njemakoj, Austriji, Italiji, Rumunjskoj,
Madarskoj, SAD, Japanu i dr. U najvie domete njegove umjetnosti
ide kreacija opere Kavalir s ruom R. Straussa, nagraena od Fonda
Vladimir Nazor. Kao direktor Rijeke opere posebnu je panju
posveivao stvaralatvu jugoslavenskih kompozitora. K. KO.
BENJAMIN, Anton J., muziko nakladno poduzee u Lon-
donu (glavno sjedite) i Hamburgu. Osnovao ga je Joseph B.
1818 u Altoni i kasnije preselio u Hamburg, gdje ga je dalje vodio
njegov sin Anton. Antonov sin John (18681931) preuzeo je
1888 vodstvo muzikog odjela firme i znatno ga proirio: 1907
pripojio mu je koncertnu agenciju J. A. Bohmea u Hamburgu,
1918 nakladno poduzee D. Rahter iz Leipziga, 1925 nakladu
City i 1928 N. Simrock iz Berlina. Danas poduzee B. vodi Irene
Retford u Londonu.
BENJAMIN, Artur, australski pijanist i kompozitor (Sydney,
18. IX 1893 London, 10. VI 1960). Studirao na Royal College
of Music u Londonu kod Ch. Stanforda (kompozicija) i F. Cliffea
(klavir). God. 191921 profesor klavira na Konzervatoriju u
Sydneyu, a 192637 na Royal College of Music u Londonu, gdje
mu je uenik bio i B. Britten. Nakon turneja po Australiji,
Kanadi i Indiji, 194046 dirigent orkestra kanadske Broadcasting
Corporation u Vancouveru; od 1946 ponovno predavao na Royal
Collegeu u Lodonu. Kompozicije su mu umjereno moderne,
tonalne, izrazito melodine. Najuspjelija su dramska djela, pose-
bice komine opere The Devil Take Her i Prima Donna (parodija
talijanske opere) po kojima ga smatraju nasljednikom Sullivana,
i romatina opera The Tale of Two Cities (prema Dickensu).
Popularne su i orkestralne suite zabavnog karaktera, npr. Two
Jamaican Pieces, obojene lokalnim koloritom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 194445; Concert o quasi una
fantasia za klavir, 1949; violinski koncert , 1932; Concerti no za kl avir; koncer t
za obou i gudae, 1942 (prema kl avirskim sonatama D. Cimarose); koncert za
harmoniku, 1953; Romanti c Phantasy za violinu, viol u i orkestar, 1935; El egy
Wal tz and Toccat a za viol u i orkestar, 1945; Overt ure t o an Italian Comedy,
1937; Light Music Suite, 1928 i 1933 ; Cotillon, suita starih engleskih plesova, 1938 ;
Two Jamai can Pi eces, 1938; sonat ina za komorni orkestar, 1940; From San
Domingo, 1945 ; Carribean Dance, 1946; Ballade za gudae, 1947. KOMORNA :
Pastoral Fantasy za gudaki kvart et, 1924; sonat ina za violinu i klavir, 1925;
sonatina za violonel o i klavir, 1938.1 dr. KLAVIRSKA: suita, 1927; Odds
and Ends (2 knj.) , 1924; Forest Pi eces, 1927 i dr. DRAMSKA. Opere: The
Devil Take Her, 1931; Pri ma Donna, 1933; The Tal e of Two Cities 194950;
Tartuffe (posthumn), 1964; televizijska opera Manana 1956. Balet Orlando's
Silver Vi 'eddi ng, 1951. Muzika za fil move: The Scarlet Pi mpernel 1935; An
Ideal Husband, 1948; The Conquest of Everest, 1953 i dr. VOKALNA: zbo-
rovi a cappell a i uz inst rument alnu prat nju; oko 20 sol o-pjesama.
LIT.: H. Kel ler, Arthur Benjamin and the Problem of Popularitv, Tempo,
1950, 15. D. Ari tndell, Art hur Benjamin's Operas, ibid.
BENNER, Paul, vicarski orgulja, dirigent i kompozitor
(Neuchatel, 7. XI 1877 29. III
1953). Studirao na Konzer-
vatoriju u Frankfurtu na Majni.
zborovoa u Neuchatelu (glise
independante) i Yverdonu; od 1911
vodio je i neuchatelski Societe
Chorale, te predavao na Konzer-
vatoriju.
DJELA. VOKALNA: La Redem- pli on;
Requi em; Les Poemes de la mer; Le Bapteme
du Bourdon; Liber apertus est, misa u c-molu i
Te Deum (sve za sole, zbor i orkestar). Zborovi
a cappell a; sol o-pjesme uz or kestar i uz
kl avir .
LIT.: D. Berthoud i S. Ducommun, Paul
Benner, 18771953, Neuchatel 1953.
BENNETT, Richard Rod-
ney, engleski kompozitor i pijanist
(Bioadstairs, Kent, 29. III 1936).
Studirao na Royal Academy of Mus
:
c u
Londonu (H. Ferguson, L. Berkeley)
i 195759 kod P. Bouleza u Parizu.
U poetku pristaa postwebernovske
avan-
Od 1901 crkveni orgulja i

R. R. BENNETT
174 BENNETT BENTZON

garde, u kasnijim se djelima orijentirao prema neto tradicional-
nijem izrazu.
DJELA. ORKESTRALNA: dvi je simfonije, 1965 i 1967; koncert za klavir,
1968; koncert za rog, 1956; 5 Pieces, 1956; The approaches of sleep za 4 glasa i
10 instrumenat a, 1959; Journal , 1960: Aubade, 1964; suit a, 1966; Fri day's
Chil za jazz-orkestar, 1964. Za komorni orkest ar: Calendar, 1960 i Nocturnes
1962. KOMORNA: et iri gudaka kvart eta, 1952 1953, 1960 i 1964; Trio
za flautu, obou i kl arinet, 1964; sonata za violinu i klavir, 1964; sonata za viol inu
solo, 1965: sonatina za flautu solo, 1954; 4 improvizacije za violinu solo, 1955;
Conversations za 2 flaute, 1964; Crosstalk za 2 kl arineta, 1967. KLA VIRSKA :
sonata, 1956; Cycle 2 for P. Jacobs, 1958; 5 Studies, 1964; Piano Fantasy, 1964;
Diversions, 1964. DRAMSKA. Opere: The Ledge, 1961; The Mi nes of Sulphur
(Ballade i m Moor), 1965; Penny for a Song, 1967 (jug. premijera pod naslovom
Napoleon dolazi, Osijek 28. XII 1969). Balet Jazz Calendar, 1968. Muzika za
radio i t eleviziju. VOKALNA: London Pastoral za tenor i komorni orkest ar,
1962; Epi thal ami on za zbor i orkestar, 1966; zborovi i dr.
BENNETT, Robert Russell, ameriki kompozitor i dirigent
(Kansas City, Missouri, 15. VI 1894). Uenik C. Busha i
Nadije Boulanger (Pariz). Karijeru zapoeo u New Yorku kao
araner i instrumentator muzikih komedija za Broadway; od
1930 djelovao u filmskim studijima Hollywooda, a 1940 postao je
dirigent na amerikom radiju.
Od njegovih mnogobrojnih aranmana najpoznatiji su muzike
komedije Shotoboat (J. Kern, 1923), opera Porgy and Bess (G.
Gershwin, 1935) i musical Oklahomal (R. Rodgers i O. Ham-
merstein, 1943). U vlastitim, efektno orkestriranim kompozici-
jama B. nastoji da ostvari sintezu dvaju oblika njujorskog muzikog
izraza, sjedinjujui obiljeja leernijeg broadwayskog stila sa
serioznim koncertnim.
DJELA. ORKESTRALNA. et iri simfonije; I, Abraham Li ncoln Sympho-
ny> 1931; II, Symphony i n D for the Dodgers, 1941; III, 1943 i IV, 1946; koncert
za klavir; koncert za violinu; Concert o grosso za duhaki orkest ar; simf. skice
The Four Freedoms; Overture t o an Imaginary Drama; Charlestovm Rhapsody;
A Dry Weather Legend i dr. KOMORNA: VCater Musi c za gudaki kvart et;
Toy Symphony za 5 duhaa; Fi ve Improvisations za trio i dr. Klavirske kom-
pozicije. DRAMSKA. Opere: An Hour of Delusi on, 1928; Marta Mali bran,
1935 i The Enchanted Kiss, 1944. Operet a-bal et Endymi on, 1927. Scenska i
fijmska muzika. Zborovi: solo-pjesme.
LIT. : J. T. Hovi ard, Our cont emporarv Composer s, New York 1941.
K. H. Worner, Robert Russel l Bennet t , MGG, I, 1951-
BENNETT, William Sterndale, engleski kompozitor, pi-
janist i dirigent (Sheffield, 12. IV 1816 London, 1. II 1875).
Sa osam godina lan zbora King' s Collegea u Cambridgeu, od
1826 studira na Royal Academy of Music u Londonu kod W. H.
Holmesa (klavir), W. Crotcha, C. Pottera (kompozicija) i dr.
God. 183435 crkveni orgulja u Wandsworthu. Na poticaj
Mendelssohna putovao nekoliko puta u Njemaku: 183637
u Diisseldorf i Leipzig, gdje je izvodio vlastita djela na koncertima
Gezvandhausa i sprijateljio se sa Schumannom (koji je o njemu
pohvalno pisao u Neue Zeitschrift fiir Musik), zatim 1842 u Berlin,
Kassel i ponovo u Leipzig. U meuvremenu mnogo komponira,
predaje na Royal Academy of
-:'..... .... ---- _._,,.. ..... Musi c t e nast upa kao pi jan ist i
dirigent u Londonu. God. 1849 osnovao Bach Society (s kojim je
1854 izveo prvi put u Engleskoj
Bachov Matthauspassiori); 1856
66 vodio orkestar londonskog
Philharmonic Society; uz to je od
1856 profesor na Univerzitetu u
Cambridgeu, a od 1866 direktor
londonske Royal Academy of
Music. B. se smatra
utemeljiteljem romantikog
muzikog smjera u Engleskoj.
Stilski se formirao u tzv.
Leipzikom krugu romantiara,
osobito pod utjecajem
Mendelssohna, ali je uspio sa-
uvati individualne crte. Naj-
znaajnije su mu poetine kla-
virske kompozicije, ivi zvuni
krajolici, kako ih je ocijenio
Schuman. Slikanje prirode karakteristino
je za itav Bennettov opus, a nadasve uvertire po obliku sline
Mendelssohnovim koncertnim uvertirama.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u g-molu op. 43, 1872; 4 klavirska
koncerta: I, u d-molu, 1832; 11, u Es-duru; 111, u c-molu i IV, u f- molu. Capri ccio
u E-duru za klavir i orkestar. Uvertire: Pari sina; The Naiads; The Woodnymphs;
Marte du Boi s i fant azija-uvertira Paradis and the Peri, 1862. KOMORNA:
kl avirski trio; kl avirski sekstet; sonata za violonelo i klavir, 1853. KLAVIR-
SKA: sonata u f- mol u; sonata The Maid of Orl eans; sonat ina; Three Musi cal
Sketches; Six Studies in Capriccio Form; Three Impromptus; Three Romances; Suite
des Dieces; fantazija; scherzo; tema s varijacijama; Preludes and Lessons; tokat a
i dr. Scenska muzika za Sofokl ova Ajaksa op. 45. VOKALNA: orat orij
The Woman of Samari a, 1867; kant ata The May Queen, 1858; Cam-bri dge
Instal lati on Ode; sol o-pjesme. CRKVENA: Anthems; Psalm tunes; 10
Hymn Tunes. Objavio (sa O. Goldschmidtom) The Choral Book, 1862
(suplement 1864).
LIT. : R. Schumann, Wil l iam Sterndale IJennet t , Neue Zeit s
Musik, 1837, 23. J. R. St. Bennett, The Life of William Sterndal
Cambridge 1907. C. V. Stanf ord, Wil l iam St erndal e Bennet t, A
Isti , Wil liam Sterndal e Bennett , Interludes, London 1922.
Will iam St erndal e Bennet t, MGG, I, 1951. G. Bush, St erndal e
the Solo piano works, Proceedings of the Musical Association, 191
BENOIST, Francois, francuski orgulja i kompozitc
tes, 10. IX 1794 Pariz, 3. V 1878). Studirao na Pariki
zervatoriju (Ch. Catel, L. Adam). God. 1815 dobio Prix
za kantatu Oenone. Od 1820 dvorski orgulja i profesor
vatorija (do 1872) u Parizu; uz to od 1840 glavni zborovod
opere. Njegovi su uenici bili A. Adam, G. Bizet, Th.
E. Paladilhe i dr.
DJELA: Bibliothegue de Vorgani ste, sabrana djel a za orgulje (1
DRAMSKA. Oper e: Feli x et Leonore, 1821 i L'Appari ti on, 1848. 1
Gipsy (u suradnji s Thomasom i Marlianijem), 1839; Le Di able
1840; Nisida, 1848; Paguerette, 1851. Trogl asna misa.
BENOIT, Peter (Leonard-Leopold), belgijski kor
(Harelbeke kod Courtraia, 17. VIII 1834 Antwerpen
1901). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (Feti
Hanssens); 1857 osvojio belgijski Prix de Rome. God.
st udijskom je put ovanju u Njemakoj, zatim ivi nai
u Belgiji i Parizu gdje je 1862 dirigent Offenbachova ]
Thetre des Bouffes Parisiens.
Vrativi se u domovinu, 1863,

a
najprije boravi u Bruxellesu, a
zatim 1867 osniva Flamansku
muziku kolu (Vlaamsche Mu-
ziekschool) u Antwerpenu, koja je
pod njegovim dugogodinjim
vodstvom dala veoma znaajne
rezultate (1898 dravni
konzervatorij Koninklijk
Vlaamsch Conservatorium).
B. je svu svoju mnogostranu
djelatnost, stvaralaku, peda-
goku, spisateljsku i organiza-
torsku, podredio jednome cilju:
utemeljenju flamanskog nacio-
nalnog muzikog izraza. Po
stilu romantiar, bogate fanta-
zije, svoj je najvii domet ostvario
u oratoriju, kantati i simfonijskoj
pjesmi. Tu su najpotpunije dole do izraaja njegove
sklonosti k epskoj monu nosti, oivljavanju nacionalnih
veliina (kantata o Ruber noenju patriotskih vizija te
smisao za muziku deskr orkestralni kolorit. Melodika
mu je inventivna, svjea 1 neke njegove pjesme vrlo
popularne. Peter Benoit u svoji: tranim orkestralnim i
koralnim freskama daje vanjski manskog temperamenta,
sastavljenog od snage, bujnosti, tivnog i materijalnog
sjaja. U svojim irokim kompozicij ima ... bogatstvo i
iskrenost tonaliteta i ritma, koje ov u remek-djelima
sjajnih boja kod majstora flamanskog sli Bogatstvo
kombinacija, mo koncepcije i zamisli, snana masa,
obilje i duhovitost, neposrednost, snaga puke ins
osnove su tih zaista genijalnih i istinitih crtea (R. Lyi
Gilson).
DJELA. ORKESTRALNA: Symphoni sch Gedi cht voor Klavi er er,
1864; Symphonisch Gedicht voor Fluit en Orkest, 1866; Die Schnitter sit
zborom. Komorna i kl avirska djel a. DRAMSKA. Opere: Het
Gebergte, 1856; Le Roi des Aulnes, 1859; Issa, 1867; De Pacifi catie 1
1876; Karei van Gelderland, 1885; Het mielief, singspiel za diletan
Pompeia, 1896. Scenska muzika za Charlotte Corday, 1876 i Willem d*
1863. VOKALNA. Or atoriji : Lucifer, 1865; De Schelde, 1868; D
1873; De Rhi jn, 1889. Kantate: De Leie, 1879; Vlaanderen's Kunstroen
Rubens), 1877; Aan Anti verpen, 1877; De Waerel d i n\ (djeja kantat
De Genius des Vaderlands, 1880; De Muse der Geschi edeni s, 1880; H
den Vooruitgang, 1885; Hucbald, 1886; Treur-en Triomfzang, 1896 i dr.
Cathelyne, scena za alt i orkestar, 1879; solo pjesme. CRKVENA: Q
religi euse (Kerstmis, Hoogmis, Te Deum, Requi emJ, 186063; biblij;
Drama Christi , 1871; Missa brevis, motet i. SPISI: De Vlaamsche
school van Antzuerpen, 1873; L'Institution des festi vals en Belgique, if
handeling over de nationale Toonkunde, 2 sv., 187577; De Muziekale C
in Belgie, 1876; De Oorsprong van het cosmopolitisme in de Muziek, 1876
sche Bri even, 1885; lanci i studije.
LIT. : C. St off els, Peter Benoit et le mouvement musical fl amand
pen 1901. A. M. Pol s, Het Leven von Pet er Benoit , Ant werpen
J. Horemans, Peter Benoit , 19341901: een Levensbeeid voor de \
Jeugd, Ant werpen 1934. F. von der Mueren, Peter Benoit, een mar
Volk, Leuven 1935. Ch. van den Borren, Pet er Benoit, Bruxel les
A. Corbet, Pet er Benoit, l even, werk en bet eekenis, Antwerpen, 194^
van den Borren Pet rus-Leonardus- Leopoldus Benoit , MGG, I, 19;
Douli ez, Peter Benoit, Bloemendaal 1954.
BENTZON, 1. Jer gen Liebenberg, danski kon
(Kobenhavn, 14. II 1897 Horsholm, 9. VII 1951). Po
pravnik. Kompoziciju studirao kod C. Nielsena i S. Karg
U Kobenhavnu utemeljio 1931, zajedno sa F. Hofldingc
rodnu muziku kolu, po uzoru na kole tog tipa koje je (

W. S. BENNETT

P. BENOIT. Rad J. roi.
BENTZON BEOGRADSKA FILHARMONIJA 175

F. Jode u Njemakoj. Pod utjecajem C. Nielsena i stilske prekret-
nice karakteristine za evropsku muziku oko 1918, B. sjedinjuje
u svojim djelima specifino danski, lirski izraz s obiljejima nje-
makog ekspresionizma. Isprva ga privlai preteno komorna
muzika (najznaajniji, ciklus Racconti), a kasnije prelazi na vo-
kalne i na vee, sloene oblike te daje svoja najbolja ostvarenja
operom Saturnalia, simfonijom Dickens (pojedini stavci nose
imena lica i epizoda iz Dickensovih romana) i zbornim djelima.
B. je odigrao vanu ulogu u danskom muzikom ivotu i kao orga-
nizator i kao pisac mnogobrojnih, duhovito napisanih lanaka o
aktualnim, praktinim, muzikim problemima.
DJELA. ORKESTRALNA: Di ckens-Symphoni e op. 37,1940; II simfonija,
bez opusa, 1947; Sinfonia seria za diletantski orkestar op. 33, 1937; Sinfonia buffa
za isti sastav op. 35, 1939; Symfonisk trio for tre instrumentgrupper op. 18, 1929;
koncert za klarinet op. 39, 1941; Sinfonietle za gudaki orkestar, 1941; koncertna
uvertira, 1923; uvertira Photomontage, 1934; Intermezzo espressi vo, 1935.
KOMORNA: gudaki t rio, 1921; 5 gudakih kvarteta, 192128; duhaki trio,
1924; cikl us od 6 Racconti za razliit e sastave, 193550; Varia-zioni inl erotti
za klarinet , fagot, viol inu, viol u i violonel o, 192526; sonata za fagot,
violinu i violu, 1926; sonatina za flautu i klavir, 1945 i dr. Klavirske
kompozicije. Opera Saturnali a, 1944. VOKALNA: En romersk Fort ael-
ling za glas i komorni orkestar; Mikrofoni za glas i komorni sastav; soneti za enski
zbor; zborovi a cappella; solo-pjesme.
2. Niels Viggo, danski kompozitor i pijanist (Kobenhavn,
24. VIII 1919 ). Brati Jorgena. Studirao na Konzervatoriju u
Kobenhavnu (Ch. Christiansen, K. Jeppesen, E. Bangert). Od
1943 koncertira u domovini i inozemstvu (u skandinavskim
zemljama, Nizozemskoj, Engleskoj, Francuskoj i dr.), izvodei
esto vlastita djela i suvremenu klavirsku muziku. Od 1947 predaje
na Konzervatoriju u Aarhusu, a od 1949 u Kobenhavnu. Kao
kompozitor polazi od Brahmsove tradicije, prihvaa elemente
schonbergovskog ekspresionizma (dodekafonije) i neoklasinog
stila te daje svojim djelima peat individualnosti najjae izraene
u lirinim polaganim stavcima.
DJELA. ORKESTRALNA: 12 simfonija (II, za klavir i orkestar; IV
Symf oni ske Metamorf oser; VI, Si nf onia piccola); 5 koncerat a za klavir ( I I , Piccolo
concerto); 2 koncerta za violinu; koncert za violonelo; koncert za flautu;
Tri pel konzert za flautu, obou, fagot i gudae; Kammerkonzert za II instrumenata
i 3 kl avira; 6 Kopenhagener Konzert e za sole, gudae i embalo i dr. KO-
MORNA: 7 gudakih kvart eta; 3 duhaka kvartet a; 5 duhakih kvintet a; kvintet
za klavir, flautu i gudae; 5 trija za razliite sastave; Mosai que musical za flautu,
violinu, violonelo i kl avir; vie sonata za solistiki instrument i klavir; Piccole
sui te za violinu i kl avir i dr. KLAVIRSKA: 7 sonat a; t occat a; passacagl ia;
partita; Pentachord; 12preludija; 15 dvoglasnih invencija; 3 troglasne invencije;
sonata za 2 klavira i dr. DRAMSKA: opera Faust 5 (l ibreto prema Goet heu,
Joyceu i Kafki), 1964. Bal eti. Met aphor, 1950; Kurti sanen, 1953; Die Tur i
Premi ere. Fil mska muzika. VOKALNA: orat orij Torquilla; kant ata Bonjour
Max Ernst ; El ementi aperti za mezzosopran i orkest ar; Sage za muki zbor,
l imene duhae i timpane. Napisao: Tolvtoneteknik, 1953.
LIT. : N. Schi erri ng, Bent zon, 1. Jorgen Liebenberg, 2. Carl Niel sen,
MGG, I, 1951- F- Wei s, Niel s Viggo Bentzon, The Chest erian, 1957.
BENVENUTI, Arrigo, talijanski kompozitor (Buggiano,
Pistoia, 2. V 1925 ). Uenik L. Dallapiccole, djeluje u Firenci.
DJELA: Racconto I za sole, zbor i orkest ar, 1956; 5 invencija Canoni eni-
gmatici za orkestar, 1959; Racconto II za magnetofonsku vrpcu i 7 instrumenata,
1960; 4 Studi za ri instrumenata, 1961; Intermedi a dne Racconti za 2 mimi--
muziara, 1962; Polymerie za orkestar, 1961; Folia za klavir i gudaki kvartet ,
i g6j;Debris za24instrumenta, 1964; Oma-ggi o a S2 FM za magnet ofonsku
vrpcu, 1966; Pot Po-urri za 18 instrumenata, 1967 i dr.
BENVENUTI, Gia-
como, talijanski kompozitor
i muzikolog (Toscolano
kraj Bre-scie, 16. III 1885
Barbarano di Salo, 20.
1 1943). Studirao u Bre-
sci (P. Chimeri), Bo-
logni (L. Torchi, M. E.
Bossi) i Munchenu (A.
Sandberger). Zalagao se
za obnovu i reviziju ta
lijanske muzike XVII i
XVIII st. Uredio je prva
2 sveska edicije htitu-
zione e monumenti del
l'Arte Musicale Ital iana
(A. e G. Gabrieli ...) te
pokrenuo i ureivao
opsenu seriju / Classici
Musicali Italiani predvienu u 60 svezaka.
DJELA: SPISI: Andrea e Giovanni Gabri eli e la mui ca
strumentale di S. Marco, Ist ituzioni e Monument i dell'Arte musicale italiana,
193132 (uvodna rasprava); Frescobaldina, lettera a H. Pruni eres, Bollettino
bibliografico Musicale, 1931; // Ritorno d'Ulisse non i di Monteverdi , II
Gazzett ino, 1942. Izdanja (kritike zbirke): 12 Sonate per embalo di autori
italiani; 35 Arie di vari autori del secolo XVII; 17 Ari e di autori italiani; 22 Arie
di autori italiani; embalisti i taliani del Settecento (18 sonata Bert onija,
Gal uppija, Manfredinija, Paradisija i dr.), 1926; Aiusica strument ale in San
Marco, Inst it uzioni e Monument i dell ' Arte musicale ital iana (2 sv.), 1931
32; Sammartini, Sinfonie; Monteverdi,
Orf eo (novo izd. i instrument acija), 1934 i L'Incoronazi one di Poppea, 1937
(faksimil e, 1938); / Classici Musi cali It ali ani (15 sv.; djela M. A. Cavazzonija,
B. Mar cell a, L. Boccher inija, A. Gabriel i ja, N. Piccinni ja, Padre Mart ini ja,
A. Scarl att ija, P. Locat ell ija i dr.) , 194143. KOMPOZICIJE: Si nf oni a;
Poema si nf onico; uvertira. Gudaki kvartet . Kl avirske kompozicije.
Oper a Juan Jose. Solo-pjesme.
LIT.: C. Sartori , Giacomo Benvenut i, RMI, 1943. R.Bacchelli , Giacomo
Benvenut i, Rassegna d'It al ia, 1946. C. Sart ori , Giacomo Benvenut i, MGG,
I, 1951.
BENZ, Richard, njemaki historiar umjetnosti i muziki pisac
(Reichenbach, 12. VI 1884 Heidelberg, 9. IX 1966). Stu-
dirao povijest umjetnosti na Univerzitetu u Heidelbergu. Prou-
avao poglavito njemaku muziku i zalagao se za obnovu speci-
fino njemakog muzikog nasljea kao izvora za suvremeno
stvaralatvo. Pri tom je izdvojio staronjemaku srednjovjekovnu
muziku te razdoblje od Bacha do Schuberta kao kvintesencu
njemake muzike i kulture uope, a negirao, posve krivo, pojave
izvan toga, npr. muziku renesansu i linosti kao to su Brahms
i Wagner. Djela su mu doivjela vie izdanja.
DJELA: Di e Stunde der deutschen Musi k, 2 sv., 192327; Das Ethos der
Musi k, 1926; Franz Schubert, der Vollender der deutschen Musik, 1928; Bachs
Passion - Die Nordische Tragodie, 1935; Bachs geistiges Reich, 1935; Beethovens
Denkmal i m Wort , 1935; Die ewi gen Mei ster. Deutsche Musikergestalten, 1935;
Vom Erdenschicksal ezviger Musik, 1936; Die deutsche Romantik, Geschichte einer
geistigen Bemegung, 1937; Von den drei Welten der Musi k, 1940; Goethe und
Beethoven, 1942; Das Leben von J. S. Bach, 1950; Mozart, 1956. Objavio muzike
spise E. T. A. Hoffmanna (1926) i W. Wackenrodera (u 2 sv., 1926 i 1948).
Benzu je posveen spomen-spis Gegenwart i m Geist e, 1954.
LIT.: Vi '. G. OschilezDski , Uber Richard Benz (s popisom djela), Frankfurt
am Main 1944. K. Laux, Richar d Benz, MGG, I, 1951.
BENZI, Roberto, francuski dirigent (Marseille, 12. XII
1937 ). Uio kod A. Cluvtensa; karijeru zapoeo kao udo od
djeteta sa 11 godina. Dirigirao nizom najznaajnijih orkestara u
Francuskoj, Engleskoj, Belgiji, vicarskoj, Italiji i Americi. Na-
stupio i u filmovima Prekide a la gloire i L'Appel du destin (glavne
uloge).
BEOGRADSKA FILHARMONIJA. Osnovali je 13. VI 1923
lanovi orkestra opere Narodnog pozorita i nastavnici Muzike
kole u Beogradu. Inicijator za stvaranje orkestra Beogradske
filharmonije i osniva bio je Stevan Hristi, tada dirigent opere
Narodnog pozorita u Beogradu. Prvi predsednik (192325)
bio je Aleksandar Beli, a 192534 Stevan Hristi, koji je od
osnivanja do 1934 bio i ef i dirigent. God. 1934 predsednik je
Duan Putnik, a od 1934 do 1941, kada B. f. prestaje sa radom,
Stevan Vagner. B. f. je osnovana sa ciljem da izvodi simfonijsku
muziku domaih i stranih autora, i na tom polju je njen rad veoma
znaajan. Na njenim koncertima, koji su se odravali prvo u
Narodnom pozoritu a kasnije u dvorani Kolarevog narodnog
univerziteta, izvedene su u veini sluajeva prvi put neke partiture
domaih kompozitora, a isto tako je pruena prilika beogradskoj
publici da uje znaajna dela iz svetske muzike literature kao i da
upozna domae i strane dirigente i soliste. Do 1934 Beogradskom
filharmonijom diriguje Stevan Hristi, a 193441 ef je Lovro
Matai, pored koga di-riguju Mihailo Vukdra-govi i drugi domai
dirigenti. Od stranih diri-
genata sa Beogradskom
filharmonijom nastupili su
Rhene-Baton, G. Fi-
telberg, D. Mitropulos, J.
Krips, A. Wolff i dr. Posle
Drugog svetskog rata B. f.
nast avlja sa ** radom
ve novembra 1944.
Orkestar je sastavljen od
lanova orkestra Opere i
Radio-stanice, a predsednik
je Oskar Da-non. Januara
1951 osnovan je Simfonijski
orkestar NRS, a od njega
poetkom 1952 nastaje B.
f. kao posebna ustanova.
Njen ef je Kreimir
Baranovi, a pored njega
stalni su dirigenti Zivojin Zdravkovi i ura
Jaki. Od 1962 direktor i umetniki ef Beogradske
filharmonije je Zivojin Zdravkovi. Ovaj visoko kvalitetni ansambl
sa svojim brojnim koncertima, abonmanima i priredbama za
Muziku omladinu izvodi dela domae i strane literature sa
domaim i stranim dirigentima i solistima, vrei vanu ulogu u
propagiranju dela jugoslovenskih kompozitora. Pored snimanja na
jugoslovenskim radio-stanicama, B. f. je sa uspehom gostovala i van
granica nae zemlje, u Rumuniji, Bugarskoj, Grkoj, Libanu,
UAR, Italiji,
BEOGRADSKA FILHARMONI JA
176 BEOGRADSKA FILHARMONIJA BEOGRADSKO PEVAKO DRUTVO
SSSR, SR Nemakoj, Austriji, Velikoj Britaniji te na festivalima u
zemlji (Dubrovake ljetne igre, Zagrebaki biennale, Beosradske mu-
zike sveanosti) i inostranstvu (Zapadni Berlin, Spoletto). D. Sn.
BEOGRADSKI DUVAKI KVINTET, osnovali su 1964
Miodrag Azanjac (flauta), Egon Gotvald (oboa), Ernest Akun
(klarinet), Marijan Bolfan (fagot) i Stjepan Rabuzin (horna).
Njihovo zajedniko muziciranje otkriva izvanrednu usviranost,
lepotu zvuka, izvajanu melodijsku liniju, kao i sigurnost u evociranju
muzike razliitih stilskih epoha. Bogat repertoar ansambla obuhvata
dela od baroknih majst ora do savremenih stvaralaca, ukljuujui
i ostvarenja jugoslovenskih kompozitora. B. d. k. ui va meu
narodnu reputaciju. Gostovao je u Nemakoj, Bel giji, Rumuniji,
Italiji i Danskoj. R. Pej.
BEOGRADSKI GUDAKI KVARTET Muzika dru-
tva i ust anove u SFRJ (Srbij a)
BEOGRADSKI MADRIGALISTI, horski ansambl iji je
osniva dirigent Milan Bajanski. Izrastao 1951 iz hora Radio-
-Beograda II, ubrzo se razvio u vokalno telo izrazitog smisla za
stilski istu interpretaciju dela prolih epoha. God. 1961 vodstvo
hora preuzeo je Dimitrije Stefanovi, koji je zasluan za mnoga
prva izvoenja do tada u nas nepoznatih kompozicija. Dimitrijevia
je nasledio Vojislav Ili, a o 1968 dirigent je Duan Miladinovi.
B. m. gostovali su u mnogim evropskim zemljama i snimili brojne
gramofonske ploe sa duhovnim i svetovni m eli ma j ugosl o
venskih i stranih kompozitora, a na meunarodnim takmienjima
osvajali su prve nagrade u Arezzu (1956), Llangollenu (1962),
Bratislavi i Brnu (1965). R. Pej.
BEOGRADSKI TRIO, osnovali su 1964 pijanista Andreja
Preger, violini sta Aleksandar Paviovi i violoneli sta Viktor
Jakovi. Kamerni ansambl visoke muzike kult ure, studioznosti
i senzibilnosti. Njegov repert oar obuhvata klasine i romanti
arske opuse i dela savremenih stranih i domai h kompozitora.
Sem u jugoslovenski m gradovima B. t. gostovao je u Bel giji,
SSR, Austriji , Grkoj , Kanadi , Norvekoj, Francuskoj, It aliji
i Nemakoj.. Posebnu afirmaciju stekao je na festivalima u Du
brovniku, Ohridu, Somboru, na Kamernom festival u u Bugarskoj
i na festi valu u Aarhusu, Danska. R. Pei.
BEOGRADSKO PEVAKO DRUTVO. Prvo pevako
drutvo u Beogradu osnovano je i formirano u periodu kada Srbija,
od drave sa skoro isklj uivo zemlj oradni kom strukt urom, po
stepeno postaje zeml ja u koj oj poi nj u da se razvij aj u gradovi
i da se polagano formira graanska kl asa, lako su se prvi vidovi
muziciranja javili ve tri desetih godina u Kragujevcu, Beograd
postaje sredite muzike delat
nosti uskoro posle proglaenja
za dravno i politiko sredite ^
Kneevine. Koreni i prethodna
priprema za osnivanje B. p. d.
nalaze se u praksi izvoenja
muzikih, naroito horskih ta-aka,
ubacivanih u pozorine komade koji
su se poevi od 1842 izvodili u
Beogradu, a koje su spremali za
scenu Nikola urkovi i Josif
lezinger.
Osnovano 14.1 1853 od sku
pine graana, ljubitelja muzike,
sa Milanom Milovukom kao
horovoom, B. p. d. se prvo
bitno ograniavalo na meu
sobno uivanje i obuavanje u
muzici (statut), bez tendencija
da se njegovim posredstvom
muzika iri meu narod. Tako >, , . n '""'"' ' ' "' !'
je ce o pr vi p er i o d de l a t nos t i cura^ . . ' . ' . >rC,
Beogradskog pevakog drutva ' " ' ' ""<n%,,,,am,
6
>"-
d o 1 8 6 3 , t j . d o d o l a s k a Ko r n e - 532!
lija Stankovia za horovou, >.. ^ "
obeleen pevanjem Liedert af el- t .HAI-IHHHU
-horova, vei nom nemaki h ,,;,H1 .,,,. *
aut ora, pa ak i na str ani m j ezi- lru,,lvlllh,, *'""""
ci ma, u us kom kr ugu s ami h . :... "*"""
pevaa. Prekr et nica koja na- ' m c ,s.. ,t
staj e dolaskom St ankovia, pri ' : : , , ..p.>
emu mu pomae pr eds edni k H*""T... -.,=.,,,,.
Drut va, sli kar St eva Todor o- ; , ,: : . ,
vi , s a s t o j a l a s e u n ov o j sa d r i ni * - ' . . . - . . , ~ - ; . . . . . ,
koncertnih programa koji su
otada preteno orijentisani ka BEOGRADSKO PEVAKO
harmonizovanim srpskim na- DRUTVO, plakat koncerta u Pe-
rodni m pesmama i kompozici- trogradu 1896
jama drugih slovenskih autora. Ta nova orijentacija, nes
plod romantiarskih slavenofilskih ideja koje su bile z
veliki deo srpske graanske inteligencije, uvruje se i
pravilima koje Drut vo donosi 1864, a u koji ma stoji
novni cilj rasprostranjenje, potpomaganje i usavravanje
u oteest vu i buenju ljubavi ka toj veti ni, i majui j
osobit o u vidu karakter slavenske srpske muzike. Tak
vlada u Drutvu i kada ono postaje 1866 lan Ujedinjen
dine srpske i organizator njene skupti ne koja je trebal
odri 1867 u Beogradu, no koju su vlasti rasturile.
Posle krae i naizmenine delatnosti horovoe Milov
drugi put), Josifa Dusla, Antonija Cimbria, Drage Milo-
Stevana Mokranjca (prvi put), Ferdinanda Melhera i P
mia, znaajnu etapu u umetnikom razvoju Drutva pre
period kada je Davorin Jenko bio horovoa (186577 :
snim prekidima). Jenko ostaje veran nacionalnom smeru
koji je utvrdio K. St ankovi, ali ga proiruje i na obt
sl ovenski plan, unosei, sasvi m prirodno, izvestan
duh u ovo. drutvo. Kao to je njemu B. p. d. dalo pods
komponovanje horskih kompozicija, tako, jo vie, podsti
Marinkovia (horovoa 188287) da stvori ne samo svoj
vokalne rapsodije koje su potom sluile St. Mokranjcu ZE
Rukovetima, nego i mnoge druge horove, kojima je najei
njavao programe koncerata.
Od god. 1887, otkada je Stevan Mokranjac, raniji stij
Drutva, postao njegov horovoa, zabeleena je ne sar
plodnija aktivnost Drutva nego i njegovo tesno povez:
identifi kovanje sa muzikom kult urom u Beogradu uopt
se dotadanja delat nost Drutva sast ojala u koncertima
gradu, najee u dobrotvorne svrhe, i ponekim mestima v
od 1893 ono poinje da ini turneje i izvan Kraljevine,
jugoslovenske gradove pod austro-ugarskom upravom (
vnik, Kotor, Sremska Mitrovica) i turskom vlau (!
Vranje) a zatim i u dalja inostrana mesta. Tako se niu
1894 u Solun i Budi mpetu, 1895 u Sofiju, Plovdi v i C;
1896 u Moskvu, Petrograd, Kij ev i Ninji Novgorod,
Berlin, Drtsden i Leipzi g. Ugled i umetniki nivo Druti
tada u tolikoj meri da se sa njime spajaju i pretapaju u jedno
umetniko telo, jedno za drugim, pevaka drutva Davorje
Kornelije Stankovi (1896) i instrumentalni ansambl Ah
muziko drutvo (1898). Najznaajniji akt, meutim, pre
osnivanje (1899), u okrilju Drutva Srpske muzike kol
stalne kole u Beogradu koja se odrala i do danas (-> Mo*
muzika kola). Prvom pedesetogodinjicom B. p. d., proslai
maja 1903, uz uee dvadeset i dva hora iz Srbije i Austro-I
monarhije, zavrava se jedan od najznaajnijih perioda 1
vanju Drutva. Tom prilikom se osniva i Savez srpskih p<
drutava kao organ srpskog graanskog drutva u sprov
patriotskih i umetniki h ideja.
Dalja decenija do Prvog svetskog rata predstavlja, u po:
sa prethodnom, izvestan pad u delovanju Drutva. To si
objasniti sa jedne strane politikim dogaajima koji su bil
ili bar privremeno zaustavili mnoge akcije na umetnikon
(promena vladara, dinastike borbe, aneksija Bosne i Herce
Balkanski rat) i u mnogome stvarali nepovoljne uslove za un
rad, a sa druge strane teko poremeenim zdravljem !
Mokranjca, koji nije vie mogao sa ranijom energijom i p
da vodi Drutvo. Pa ipak, u tome periodu dolazi i do prv
torijskih koncerata uz pratnju orkestra (1905 Dvofakov 1
mater i Griegovo vee, 1908 Dvofakovi Svadbeni darovi
emu Mokranjcu pomae u dirigovanju Hinko Marinec
Perosijevo Stradanje Hrista i vee ajkovskog). Uto vren
gram se orijentie i na sasvim mlade kompozitore koje B
tada prvi put izvodi: Petra Konjovia, Stevana Hristia,
Milojevia i Isidora Bajia; u isto doba su, izvan Srbije,:
koncerti u Sarajevu, Mostaru, Cetinju i Splitu (191)) U
1
Rijeci i Zagrebu (1911) i najzad u Atini (1914). Tih pos
godina pred Prvi svetski rat, Mokranjca sve ee zamen
dirigentski m pultom Miloje Mil ojevi, dok se koncert 1
odrava pod dirigovanjem Draguti na Pokornog.
Za vreme ratni h godina 19141918, B. p. d., sman
broj u lanova, suava i svoju delat nost samo na pevanje u
a dunost horovoe za sve vreme vri Sofija Predi. Tim
ava j edna znaaj na et apa u razvoj u drut va.
Novi politiki uslovi, stvoreni 1918, zahtevali su pre
preorijentisanje sadrine rada Drutva sa ue srpske na
sl ovensku. Pored tog zadatka, Drutvo j e dosta vremena u
svoj u reorganizaciju kao i u obnavljanje materijalnih srf i
sakupljanje novih lanova. Posle kraeg delovanja Stevan
stia kao dirigenta, krajem 1919 tu dunost preuzima Kosi
nojlovi koji za sve vreme svoga rada (do 1931) utiskuje E
rul'i UCKofl , U" MI > [
E , l >. ...../,- 27 h* . ,
K0HUEPTT>
CEPBCKArO
I'IBIIGKAFO OBUiCfli
G MO KP AH U, A
JH.CABHHA

BEOGRADSKO PEVAKO DRUTVO BERCHEM 777

jak peat svojih ne samo umetnikih shvatanja nego i ideolokih
pogleda. Nastrojen romantiarski rodoljubivo, Manojlovi tei
da se ouvaju sve srpske tekovine iz prolosti i da se prvenstveno
.ri nacic ialni pravac koji je dao Kornelije Stankovi, ali on taj
voj pafiotizam prenosi i na ire junoslovensko polje, unosei
i programe koncerata, pored srpskih, hrvatskih i slovenakih, i
bugarske kompozitore. U tom periodu B. p. d., menjajui svoj
statut, donosi i odluku da se naziv promeni u Prvo beogradsko
pevako drutvo, da bi se lake razlikovalo od drugih drutava u
prestonici; ono uzima aktivnog uea u stvaranju Junoslovenskog
pevakog saveza (1924), ono prireuje prvu jugoslovensku muziku
izlobu i sveani koncert savremene jugoslovenske muzike (1926), a
1929 proslavlja 75-godinjicu svoga delovanja sa sletom trinaest
pevakih drutava iz drugih gradova Jugoslavije i utakmicom ho-
rova. Ta sveana proslava znai opet kraj jedne odreene etape,
posle koje nastaje izvestan zastoj, izazvan uglavnom unutranjim
sukobima u drutvu. Kratak prelazni period oznaava delovanje
Lovre Mataia (1931); pod dirigovanjem Predraga Miloevia
(193141), uz asistenciju Vojislava Ilica (193337), B. p. d.
opet je dalo znaajna izvoenja kao to su Verdijev Reguiem (1934),
Dvofakovi Svadbeni darovi (1935) i Handelov Mesija (1937) i
krunisalo taj poslednji period pred Drugi svetski rat prvom na-
gradom na Meunarodnom festivalu horske muzike u Budim-
peti (1937),
Po drugi put u toku svoje istorije B. p. d. se za vreme fai-
stike okupacije Beograda (194144), smanjeno u lanstvu, ogra-
niava samo na sudelovanje u Sabornoj crkvi (pod dirigovanjem
Vojislava Ilica). No ovoga puta strada u velikoj meri i bogata
notna i istorijsko-dokumentarna drutvena arhiva. Posle oslo-
boenja zemlje, B. p. d. teko se regenerie i jo tee nalazi svoj
put u novim drutvenim okolnostima. Ostajui u senci stogodinje
slave, jedini vidniji znak njegovog postojanja bio je koncert pri-
reen povodom proslave stogodinjice (1953) na kome su izvedena
veinom dela ranijih horovoda drutva pod dirigovanjem Alek-
sandra Gavanskog.
U optoj oceni umetnikog i drutvenog delovanja Beogradskog
pevakog drutva istie se njegova delotvorna uloga u prolom
veku. Tada je ono, kao jedno od malobrojnih muzikih drutava
u Beogradu i Srbiji, bilo nosilac kulturnih stremljenja i graansko--
liberalne ideologije svoga lanstva, koje se sastojalo iz redova
zanatlija, velikokolaca i pripadnika inovnikog stalea; u kasni-
jem periodu, usled sve veeg diferenciranja srpske drutvene
zajednice, a u utakmici sa sve veim brojem dobrih horova koji
se osnivaju irom zemlje, ono postaje sve vie skup ljubitelja
muzike iz redova graanske inteligencije, pa prema tome i sve
vie usmeruje svoju delatnost na usko umetniku, uzdiui dodue
svoj muziki nivo, ali gubei ulogu drutvenog faktora i sredi-
nog kulturnog centra u Beogradu. Posle Drugog svetskog rata,
kada se osnivaju profesionalni horovi koji pokazuju vidne ume-
tnike rezultate, amaterizam u pevakim drutvima koja nisu ve-
zana za odreenu grupaciju sve vie gubi svoj smisao.
LIT.: 5. Kalik, Spomenica o 50-godinjici Beogradskog pevakog drutva,
1903. Prvo beogradsko pevako drut vo o 75-godinjici, 1929. St. V.
Lazai evi , Beogradsko pevako drut vo, Godinjak Muzeja grada Beograda,
1955- S. D. K.
BEOGRADSKO PROLEE - Festivali zabavne muzike
BEQIRI, Fahri, kompozitor (Kosovska Mitrovica, 19. IV
1936 ). Srednju muziku kolu zavrio u Prizrenu, a studij
kompozicije na Muzikoj akademiji u Beogradu (M. ivkovi, E.
Josif). Djeluje kao profesor na nioj Muzikoj koli u Kosovskoj
Mitrovici.
DJELA. I NSTRUMENTALNA: duhaki kvint et ; sonat a za kl ar inet ;
Veli ki mar i Scherzo za klavir. VOKALNA: 50 djejih zborova; madrigal
lbri pl ak (Stari Ibar) za zbor; solo-pjesme za sopran i kl avir (Perty; Qetsi ja) ;
masovne i popularne pjesme. Obrade narodnih napjeva za razliit e sast ave.
A. Koc.
BERAN, Emerik, kompozitor, elist i pedagog (Brno, 17. X
1868 Ljubljana, 10. III 1940). Muziku studirao u Brnu, 1892
poloio dravni ispit u Beu. God. 189098 pouavao muziku na
uiteljskoj koli u muzikoj koli Glasbene Matice u Mariboru;
192836 honorarni profesor violonela na Konzervatoriju u
Ljubljani, gdje je odgojio novu generaciju slovenskih violonelista.
Kompozicije su mu romantinog smjera, odline tehnike i iroke
invencije. Suradnik asopisa Novi akordi.
DJELA. ORKESTRALNA: alobna si mfoni ja; 3 Legende; Idila; Dumka;
Scherzo. Dva gudaka kvart eta. Opera Meluzina. Kant ata Rama za
alt
1 orkest ar; Hymnus za sole, zbor i orkestar; madrigal za mjeoviti zbor, 2 kla
rineta, 2 roga, 2 fagota i 1 kontrafagot. Tri slovenske mise. D. Co.
BERANI, Davorin, muziki historiar i filolog, zborovoda
i orgulja (Cirkovci kod Ptuja, 9. XI 1879 Ptuj, 29. XII 1923).
Studirao filozofiju u Grazu; profesor na gimnaziji u Ptuju. Veina
njegovih spisa ostala je neobjavljena.
DJELA: O slovenski narodni glasbi , as, 1910; Vrazovi zapiski narodni h
mel odi j, asopis za zgodovino in narodopisje, 1910; Naprej zastave slave in
narodna popevka, Novi akordi, 1910.
LIT. : F. Komi k, D. Berani, Sl ovenec, 1924, 4. D. Co.
BERARDI, Angelo, talijanski muziki teoretiar i kompo-
zitor (S. Agata Bolognese, oko 1627/30?, poslije 1693). Uio
oko 166062 kod M. Scacchija. Bio crkveni dirigent u Viterbu
(166873), Tivoliju (167379) i Spoletu (167983), kanonik
u Viterbu (1687) i 1693 maestro di cappella bazilike S. Maria in
Trastevere u Rimu. U svojim je raspravama obuhvatio muziku
praksu i teoriju svojega doba, koristei se i nauavanjem M. Scacchi-
ja, te je dao kapitalni prilog nauci o kontrapunktu i kompoziciji
za razdoblje visokog baroka. Iako je bio pristaa tzv. stare prakse
(prima pratica), B. nije odbacivao druge naine i sredstva. tavie,
izloivi iscrpno i metodiki pravila strogog kontrapunkta, nastojao
ih je uskladiti sa suvremenom kompozicijskom praksom koja je
bila ve daleko slobodnija u primjeni disonance. I upravo po tome
se B. ubraja meu najvanije posrednike izmeu nizozemskog
polifonikog umijea i procvata polifonije u razdoblju visokog
baroka. Historijski su vrijedni primjeri koje B. navodi ili na koje
upuuje u nauci o disonancama {Documenti, III), a zanimljivo
je i njegovo tumaenje muzike simbolike te podjela na stilove
(crkveni, kazalini, komorni) i na muzike vrste (Ragionamenti,
Perche).
DJELA. SPISI: Ragi onamenti musicali , 1681; Documenti armoni ci, 1687;
Mi scellanea musicale, 1689; Arcani musicali, 1690; // Perche musi cale ovvero
Staff ett a armoni ca, 1693. KOMPOZICIJE: Si nf oni e a vi olino solo, Li bro
primo (6 canzona), 1670. Musiche diverse variemente concertate per camera a 2-4
v. ( madrigali, canzonett e, kantat e, dialogi), 1689. CRKVENA: Mi ssa pro
defuncti s... za 5 gl asova, 1663; Salmi concertati a 3 v., 1668; Sacri concentus 2-5
v., 1669; Psalmi vespertini za 4 glasa i orgul je, 1675; Psalmi vesperti ni za 36 glasa
i orgul je, 1682.
LIT.: L. Fausti, La Cappel la musical e del Duomo di Spol eto, Perugia 1916.
F. Blume, Angelo Berardi, MGG, I, 1951. K. F. Waack, Angelo Berardi
als Musiktheoret iker (disertacija), Kiel 1956.
BERBER, Felix, njemaki violinist (Jena, n. III 1871
Miinchen, 2. XI 1930). Studirao na Konzervatoriju u Dresdenu
i Leipzigu (A. Brodskv). Od 1889 violinist u Londonu, pa kon-
certni majstor u Magdeburgu (189196), Chemnitzu (18961900)
i istodobno 18981903 u Gewandhausu u Leipzigu. God. 1904
postao profesor na Muzikoj akademiji u Miinchenu, a zatim je
pouavao na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni
(190708) i na Konzervatoriju u enevi, a 1920 vratio se na
Muziku akademiju u Miinchen. U enevi i Mtinchenu vodio je
gudaki kvartet. Nastupao je i
kao solist u zemlji i inozemstvu.
BERBER IAN, Cathy,
amerika pjevaica armenskog
podrijetla, mezzosopran (Attle-
boro, Massachusetts, 4. VII
1925 ). Na Uni verzit et u u
Bostonu studirala pjevanje,
recitaciju, scenografiju i sli-
karst vo. Od 1949 u It al i ji , u
pjevanju se usavravala kod G.
Del Viga. Bila je supruga
kompozit ora L. Berija koji ju
je uveo u modernu muziku.
Nastupa kao koncertna i operna
pjevaica u Italiji i inozemst vu.
Njoj su posvetili svoja djela
kompozitori J. Cage,
L. Berio, S. Bussotti i I. Stravinski. B. je komponirala Stnp-
sody za mezzosopran solo (1966).
BERCEUSE -> Uspavanka
BERCHEM, Jachet (de), nizozemski kompozitor i orgulja
(? Ferarra, 1580). Roen vjerojatno u Berchemu kraj Antvver-
pena. Izmeu 1555 i 1561 orgulja na dvoru u Ferrari. Raniji
historiari krivo su ga zamjenjivali s -> Jachetom iz Mantove,
crkvenim kompozitorom, iako je B. prvenstveno svjetovni kom-
pozitor madrigalist. Od njegovih madrigala izdvaja se opsena
zbirka Capriccio sa 93 uglazbljene stanze iz Ariostova epa Orlando
furioso. Muziki su ti madrigali oblikovani na nain francuskog
deklamacijskog chansona; svjeinom i jednostavnou izraza blizi
su stilu Willaerta i Rorea. Berchemu se pripisuju i 3 mise i ne-
koliko moteta ali postoji sumnja da im je autor Jachet iz Mantove.
DJELA: Giachet Berchem madrigali a 5 v., libro pri mo, 1546; Di e Jachet
Berchem U primo libro di madrigali a 4 v., 1556; Primo, secondo et lerso li bro
Capriccio di Iachelo Berchem a 4 v., 1561; vei broj madrigala i chansona u anto-
logijskim zbirkama onoga vremena. Tri mise: Altro non i U mio amore; Deus
mi serat ur nostri i Mort et merci .
LIT. : R. Eitner, Jachet de Mantua und Jachet Berchem, MFM, 1889. J.
Schmidl-Gb'rg, Jachet Berchem, MGG, I, 1951. A. Bautier-Regni er, Con-
tribution a 1' etude du probleme des Jachet, Revue Bel ge de Musicologie, 1952.
Muz., E I, 12

C. BERBERIAN
178 BERDE BERG

BERDE, najvea tambura u tamburakom zboru. Trupi na
ima oblik gitare. Svira stojei trza trzaljkom. Nad oduljim vra
tom b. napeta su dva para metalnih ica; parovi su ugoeni u
razmaku kvinte: G^. Opseg instrumenta ide od G
1
dod. Dionica
za b. ispisuje se u basovu kljuu; realni je zvuk za oktavu dublji
od zapisanog. Vjet tambura moe na tom instrument u izvesti
i brze prijelaze u ivahnom ritmu, ali se kod obinih kompozicija
ograniuje na izvoenje temeljnih basovih tonova osobito
kod diletantskih seljakih tamburakih zborova. U dotjeranom
obliku instrumenta oba para ica nisu iste debljine. B. grade
i seoski tamburari u okolici Siska i Marije Bistrice, a ponekad
uzimaju i gotov kontrabas, pa na njegovu trupinu napnu samo
metalne ice. Male berde imaju tri para ica ugoenih u kvin-
tama: C-G-d. Opseg ide od C do d
l
. Dionica se ispisuje u basovu
kljuu. Realni zvuk odgovara zapisanome. B. a.
BERDOVI, Vladimir, kompozitor i muziki kritiar (Du-
brovnik, 30. VI 1906 ). Zavrio studij prava u Zagrebu; vio-
lonelo i kompoziciju uio privat no u Dubrovniku (J. Tkali,
J. V. Vrutickv, L. M. Rogovvski). Najprije advokat, 194552
urednik muzikog programa na Radio-stanici i od 1953 lan
Gradskog orkestra u Dubrovniku. Uz to 193841 zborovoda
pjevakoga drutva Sloga, 194951 RKUD 29. Novembar i od
1946 dirigent Radio-zbora. God. 195363 ef muzikog programa
Dubrovakih ljetnih igara. Kompozicije mu se temelje na ele-
mentima narodnog melosa. Bavi se i muzikom kritikom (Du-
brovaki vjesnik, Slobodna Dalmacija, Vjesnik, Zvuk).
DJELA. ORKESTRALNA: Crnogorska l egenda, 1935; More'ska, 1939;
Medi taci ja na dvi je narodne pjesme, 1940; Lino, 1945; Pantomima i burl eska,
1946; Dalmatinska plesna sui ta, 1953; Pionirsko logorovanje, 1956; Diptih za gu
dae (Tubalica i Veselica), 1956; Spomenica 1941, 1959; Divertimento za ko
morni orkestar, 1964; Sonat a gi ocosa za komorni orkestar, 1968. In modo anti co
za violonelo i orkestar, 1947; Koncertna suita za 2 t rubl je i orkestar, 1962;
Concertino za klarinet i komorni orkestar, 1969. KOMORNA: sonatina za vio
lonelo i klavir, 1956; sonat ina za obou i klavir, 1957; Osmjesi za flautu, obou i
fagot, 1959; Pet narodnih igara i z Srbije i Makedoni je za duhaki trio 1966.
DRAMSKA. Djeje operete: Mali pti ar, 1947; Pepeljuga, 1949; Crvenkapica,
1952 i dr. Scenska muzika. VOKALNA: Dal matinska suita za sole, zbor i
orkestar, 1965; Crnogorska sui ta za enski zbor i orkestar, 1966; Pjesme s Jadrana
za sopran, al t i komorni orkest ar, 1967. Zborovi: Kroz st are dubrovake uli ce;
3 suite; Lino; Stojanka majka Kneopoljka; Legenda s Romanije; Vrzi no kolo;
Dal matinska rukovet , 1966; Dubrovaka rukovet, 1967; Dal matinska vokalna
suita, 1967; Daj da malo popjevamo, 1968; Tubalica, 1969. Ciklusi za bariton i
orkest ar: Iz staroga Dubrovnika, 1959 i Mei murke, 1965. Za glas i kl avir:
Uezi, erko, kandilo; Samotna jela; uma; obani ca Dana i dr. Masovne i bor
bene pjesme. CRKVENA: t ri Li t urgi je; 5 Opi jel a; Pomi luj mja Boe za so
pran i mjeovit i zbor (Psalam 50); 3 St ati je; Na ri jekah vavi lonskih i dr.
Obrade narodnih napjeva za vokal ne i vokalno-instrumental ne sastave. lanci
i muzike krit ike. K. Ko.
BEREND, Joachim-Ernest, njemaki muziki historiar i
teoretiar (Berlin, 20. VII 1922 ). Od 1945 vodio na radio--
stanici Baden-Baden odjel za jazz-muziku. Njegove emisije i
komentari o jazz-muzici odlikuju se strunom ozbiljnou. God.
1950 bio je na duem studijskom putovanju u SAD. B. je jedan
od najistaknutijih evropskih teoretiara jazza.
DJELA: Der Jazz, Eine zei tkritische Studie, 1950; Das Jazzbuch, 1953; Jazz-
opti sch, 1953; Variationes i njazz, 1956. Studije i l anci u razliit im strunim
publikacijama.
BERENS, Hermann, njemaki kompozitor (Hamburg, 7. IV
1826 Stockholm, 9. V 1880). Sin i uenik flautiste i vojnog
dirigenta Karla Berensa (18011857), studirao kod K. G. Reis-
sigera u Dresdenu. Od 1847 djelovao u vedskoj. Kao pijanist
nastupao na komornim koncertima u Stockholmu, bio vojni kapelnik
u Orebro (184860) te od 1860 u Stockholmu dirigent kazalita
Mindre Theatre i Dramatic Theatre i (1861) profesor kompozicije
i instrumentacije na Konzervatoriju. U muzikoj nastavi mnogo
se upotrebljavaju njegova instruktivna djela za klavir.
DJELA: opera Vi ol etta, 1855. Operet e: En sommernatt sdrom, 1856; Lull y
och Ouinault, 1859; En utflykt i det grdna, 1862 i Ri ccardo, 1869. Scenska muzika.
Pjesme. Instruktivna djela za kl avir: Neuest e Schule der Gelaufi gkei t op.
61 i Pfl ege der l i nken Hand op. 89.
BERETOVAC, Branka, pjevaica, sopran (Zagreb, 17. VI
1944 ). Studij pjevanja zavrila 1969 na Muzikoj akademiji u
Zagrebu (Z. ir). Na opernoj pozornici debitirala 1964 u Zagrebu
kao Jelena (Zajc, Nikola ubi Zrinjski), a umjetniku karijeru
zapoela 196768 kao solist opere u Bonnu. Od 1969 solist je
Zagrebake opere. U njezinom opernom repertoaru istiu se ove
uloge: Ilia (Mozart, Idomeneo), Euridika (Gluck, Orfej) i Zorka
(Lisinski, Porin). Uspjeno nastupa i kao oratorijska pjevaica.
K. Ko.
BEREZOVSKI, Maksini Sozontovi, ruski kompozitor i
pjeva, tenor (Goluhov, Ukrajina, 27. X 1745 Petrograd, 2. IV
1777). Muziku uio na Crkvenoj akademiji u Kijevu; kao pjeva
debitirao 1759 u operi Alessandro nelle Indie od F. Araje. lan
dvorske pjevake kapele u Petrogradu, nastupao i u dvorskom
kazalitu. U Petrogradu uio kompoziciju kod F. Zoppisa. God.
1765 usavravao se u Bologni kod Padre Martinija. Bolonjska
filharmonijska akademija izabrala ga je za svoga lana 1771. Poto
mu je u Livornu izvedena opera Demofoonte (1773), vrati
u domovinu. Tu nije naiao na razumijevanje, pa je u
depresiji izvrio samoubojstvo. U historiji ruske muzi
jedan od najznaajnijih kompozitora tzv. duhovnih
za zbor a cappella.
LIT.: H. Ky>K0AbHUK, M. C. Eepe3OBCKHii, Co^tmeBHH, noBeern
3bi, neTep6ypr 1852. H. A. JJeedee, Bepe30BCKHii H EOPTHH
K0Mno3HTopi>i LjepKOBHoro neHHH, neTep6ypr 1882. M. 77. A/,
Bepe3OBCKHH, zbornik IIoceB, Oflecca 1921. B. Bacuna-Fpo
6biTan nOBeert o PVCCKOM My3hiKaHTe, CoBeTCKan My3biKa, 1947
BEREZOVSKI (Berezowsky), Nikolaj, ameriki i
kompozitor ruskog podrijetla (Petrograd, 17. V 1900
York, 27. VIII 1953). Studij violine zavrio 1916 u Pet
191719 lan opernog orkestra u Saratovu i zatim v
teatru u Moskvi. Od 1922 djelovao u New Yorku, gdje je
na Juilliard Graduate School of Music (R. Goldmark, P. Ko
Violinist Njujorke filharmonije (192329) i lan j
kvarteta Coolidge (
T
93540), nastupao je i kao dirigei -
orkestra (1948 osvojio Guggenheimovu nagradu).
DJELA. ORKESTRALNA. et ir i simfonije: I, 1925; II, 1929
i IV, 1942. Simfonijeta, 1931; koncert za viol inu, 1930; koncert za v
Concerto lirico za violonelo, 1935; koncert za harfu, 1945; Fantazija
vira i orkestar, 1931; Toccata, Variations, and Finale za gudaki kvai
star, 1937; Soldiers on the town, 1943; Christmas Festival Overture
KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1931; 2 duhaka kvinteta, 19
sekstet za gudae, klarinet i klavir, 1926; Poem za 11 instrumenata, 15
violu i klarinet, 1931. Fantazi ja za dva klavira, 1930. DRAMS.
Prince Bat rak, 1920; Shi p South, 1941 i djeja opera Babar the Elepi
Kamata Gil gamesh, 1947.
LIT. : K. H. VCbrner, Nikol ai T. Berezowsky, MGG, I, 1951.
BERG, Adam, njemaki tiskar i muziki nakladr
Miinchen, 1610). Zanat izuio po svoj prilici u Nizo
1554 preuzeo radnju miinchenskog majstora A. Schobsf
irivi je u svestrano izdavako poduzee, poeo je 15c
i izdavati knjige i muzikalije i bio je tri decenija jedini
tiskar u Bavarskoj. God. 1597 udruio se sa zetom Nil
Heinrichom (Henricus). S potporom knezova Albrecl
Vilima V, B. je objavio u svemu 300 raznovrsnih djela
preko 80 muzikalija. Najznaajnija mu je edicija opser
kompozicija bavarskih muziara Patrocinium musices (
157398. U pojedinanim izdanjima najbrojnije su z
kompozicije O. di Lassa (Newe Teutsche Liedlein, I/i 1571,
III/1576; Geistliche und toeltliche Lieder, 1582; Psalmen,
1558; Magnum opus musicum, 1605), te kon Lassova
miinchenskog kruga (I. de Vento, L. Daser, J G.
Victorinus, J. de Kerle).
LIT.: H. Ri emann, Not enschrift und Notendruck, Leipzig 18
Ursprung, Der kunst- und handel spol it ische Gang der Musikdruc
1600, Kongressbericht, Wien 1927. P. Dirr, Ein Drucker unc
der Gegenrefor mat ion, Mi inchen 1932. O. Kaul , Adam Berg,
1951.
BERG, Alban, austrijski kompozitor (Be, 9. II
24. XII 1935). U kompoziciji u poetku samouk; 1904-
hadao teajeve za kompoziciju A. Schonberga, s kojim s
teljio i postao mu oda
rac i drug. Plod njil
radnje jesu, meu
Bergove tematske ana
Schonbergovih djela. '.
voga svjetskog rata E
pisao nekoliko komp> sam
poeo poduavati, nakon
rata, otkako i na
muzikom festivalu furtu
bila izvedena t menta iz
opere Wozze Bruchstiicke
von Wozz* inje B.
privlaiti panj narodne
muzike javn je opera
imala velik (premijera
Berlin 1925 se rei da je
to jedina 1 opera pisana
zaista suvi sredstvima
naega vren joj je uspjelo
da ue u s ni operni repertoar.
B. je poeo komponirati pod Schonbergovim utjecaj
zumljivo je stoga, to se i u njegovim prvim radovima
prvim Schonbergovim djelima) susree odsjaj kasne ro
sa zvukovnom zasienou tristanovskih timunga. Slijed
uitelja, B. ve u 4 kompozicije za klarinet i klavir (op. 5
okvir atonalnog koncipiranja i sadrajno-formalne s
Meutim, opera Wozzeck, napisana prema drami G. B
otkriva potpuno snanu Bergovu umjetniku individual
tome moda najjaem, najreljefnijem djelu muzikog el

A. BERG
BERG BERGANZA 179

nizma B. je pokuao ukazati operi nove putove, povezujui dra-
matsko zbivanje uz formalne obrasce instrumentalne muzike
(suita, varijacija, passacaglia, invencija). Time je dao vrlo izra-
zitu fizionomiju svakom odlomku ovoga potresnog opernog djela,
iznosei stradanje naslovnog junaka, koji propada zbog socijalne
nepravde i ljudskog nerazumijevanja. Kroz itav svoj ivot usko
povezan sa Schonbergom, no ne gubei time samostalnost, B.
je usvojio i principe Schonbergove dodekafonije. Ali ga nije sli-
jedio u apstraktnosti njegove konstruktivistike kombinatorike,
ve je u dodekafoniju unio element ljudske topline, primjenjujui
sistem veoma slobodno, ne doputajui da on izvri nasilje nad
njegovim kompozitorskim ciljevima.
DJELA. ORKESTRALNA: viol inski koncert , 1935; 3 orkestralne kompo-
zicije (prel udij, ples, koranica) op. 6, 1914; 5 simfonijskih odlomaka iz Lulu,
1934- KOMORNA: gudaki kvartet op. 3, 190910: Lyrische Sui te za guda-
ki kvartet , 1926; komorni koncert za klavir i viol inu sa 12 duhaa, 192325;
4 kompozicije za klarinet i klavir op. 5, 1913. Klavirska sonat a op. I, 1908
(preradio 1920). Opere: Vfozzeck, 191721 (praizv. i925)iLi<Zu, 1934.
VOKALNA: Si eben frii he Lieder uz kl avir, 1907 (orkestrirano 1928); 4 pjesme
op. 2,190809; 5 pjesama s orkestrom op. 4, 1912; Drei Bruchstucke von Wozzeck
s orkestrom op. 7, 1924; Der Wei n, koncertna arija za sopran i orkestar, 1929.
lanci, osobito u Musi kbldtter des Anbruch; mnoge tematske analize i vodii,
osobito za Schonbergove kompozicije ( Kammersymphonie, Pelleas und Meli-
sande, Gurrelieder). Svi njegovi spisi objavl jeni su 1957 u Monacu (A. Berg, crits).
LIT. : W. Rei ch, Al ban Berg, Wien 1937. R. Lei bovii tz, Schonberg et
son ecole, Pari 1947. H. Hii bner, Alban Berg, MGG, I, 1951. W. Reich,
Alban Berg's Wozzeck, New York 1952. P. J. Jouve i M. Fano, Wozzeck ou
le rtouvel opera, Pari 1953. H. F. Redli ch, Wozzeck, Dramaturgie und mu-
sikal ische Form, Muica, 1956, 2. Isti, Alban Berg: The Man and His Music,
London 1957 (njem. prijevod Wien, 1957.) K. Vogelsang, Alban Berg, Leben
und Werk, Berlin 1959. W. Reich (red.), Alban Berg, Bildnis im Wort. Selbst-
zeugnisse und Aussagen der Freunde, Ziirich 1959. Isti, AJban Berg. Leben
und Werk, Ziirich 1963 (engl. prijevod London 1965). G. Pl oebsch, Al ban
Bergs Wozzeckfl, StrassburgBaden-Baden 1968. Th. W. Adorno, Alban Berg,
Wien 1968. J. As.
BERG, Carl Natanael, vedski kompozitor (Stockholm,
9. II 1879 15. X 1957). Po zvanju veterinar, u muzici isprva
samouk, 18971900 studirao na Konzervatoriju u Stockholmu,
usavravao se u Parizu i Beu (J. Gtinther). Suosniva i prvi pred-
sjednik (191825) Udruenja vedskih kompozitora Foreningen
Svenska Tonsdttare. B. je jedna od najznaajnijih linosti vedske
muzike u generaciji koja se javila poetkom XX st. Stilski se na-
dovezuje na njemaki kasni romantizam, a programnim briljantno
instrumentiranim orkestralnim djelima pribliio se R. Straussu.
Tematika njegovih opera, za koje je sam pisao libreta, veinom
je iz vedske povijesti (Engelbrekt; Birgitta).
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, All es endet was enstehet, 1913;
I I, Arstiderna, 1916; III, Makter, 1917 (prer. 1939); IV, Pezzo sinfonico, 1918 i V,
Trilogia delle passioni, 1924. Simf. pjesme: Traumgewallen, 1911 i Varde I jus,
1914. Koncert za violinu, 1918; koncert za kl avir 1931; Serenada za viol inu i
orkest ar, 1923; suit a, 1930. KOMORNA: 2 gudaka kvart eta, 1917 i 1919;
kl avirski kvintet , 1917. DRAMSKA. Opere: Leila, 1912; Bn-gelbrekt, 1929;
Judith, 1936; Birgitta, 1942; Genoveva, 1947. Baletne pantomine: Alvorna, 1914;
Sensiti va 1919; Herti gi nnans f ri are, 1922. VOKALNA: orat orij i; kant ate;
bal ade za glas i orkest ar; solo-pjesme.
LIT. : S. Wali n, Car l Nat anael Berg, MGG, I, 1951.
BERG, Johann van den (njemaki vom Berg, na izdanjima
veinom Johannes Montanus), belgijski tiskar i muziki nakladnik
(Gent, ? Niirnberg, 7. VIII 1563). Eventualno srodstvo s
miinchenskim nakladnikom Adamom Bergom i s tiskarom Monta-
nusom iz Strasbourga ne moe se utvrditi. Uio je u Parizu,
zatim je kao pristaa reformacije napustio domovinu i nastanio
se 1540 u Niirnbergu. Ondje se udruio s tiskarom Ulrichom
Neuberom i objavio 1542 zbirku Der Gantz Psalter Davids in
gesangsweyse gestellt, koja se smatra njihovim prvim izdanjem.
Poslije Bergove smrti Ulrich je nastavio pod firmom In officina
Ulrici Neuberi & haeredum Joh. Montani, a 1565 pridruio mu se
Dietrich Gerlach koji poduzee dalje vodi od 1567, kada je Ulrich
istupio i osamostalio se; Gerlach se otada potpisivao sam sa dodat-
kom in officina Joannis Montani piae memoriae, U nakladi Montanus
objavljeno je za Bergova ivota blizu 60 opsenih internacionalnih
muzikih antologija sa vie od 900 kompozicija preteno nizozem-
skih majstora: Josquina Des Presa, Gomberta, Clemensa non
Pape, Orlanda di Lassa, Le Maistrea i dr. Montanusova izdanja
svjetovnih tenorskih pjesama (Lieds) pridonijela su da je Niirn-
berg postao, sredinom XVI st., glavnim sreditem Lieda.
LIT. :P. Cohen, Die Niirnberger Musikdrucker im 16. Jahrhundert (diser-
tacija), Erlangen 1927. R. Wagner, Erganzung zur Geschichte der Niirnberger
Musikdrucker des 16. Jahrhunderts, ZFMW, 192930. Isti, Nachtrage zur
Geschicht e der Niirnberger Musikdrucker im 16. Jahrhundert, Mitt eil ungen
des Vereins fur Geschichte der Stadt Niirnberg, 1931. J. Benzing, Der Buch-
druckerlexikon des 16. Jahrhunderts, Frankfurt am Main, 1952. Th. Wohn-
haas , Johann Montanus, MGG, IX, 1961.
BERG, Josef, eki kompozitor i muziki kritiar (Brno, 8.
III 1927 ). Kompoziciju i muzikologiju studirao u Brnu. Krae
vrijeme muziki urednik Radio-Brna (195053), posvetio se
zatim iskljuivo kompoziciji. Bavi se i muzikom kritikom i publi-
cistikom.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: 1950, 1952 i 1955; uvertire:
Vesehherni pf edehra, 1952; Ude bditel, 1952; Jan i ka, 1953. KOMORNA:

A. BERG, Maket a scene za operu Woz z!ck
gudaki kvart et, 1949; 5 fuga za duhaki kvintet , 1957; sekst et za klavir, har fu
i gudaki kvart et, 1959; nonet , 1962; sonat a za viol u i klavir, 1958; sonata za
embal o i kl avir , 1962. Kompozicije za,kl avir . Muzika za radio-drame.
Kantata Pi seh o vlasti , 1952; solo-pjesme (Canto del nuovo Werther, 1962);
zborovi. Obrade narodnih napjeva za razliite sast ave. Rasprave; l anci;
krit ike.
BERG, Konrad Mathias, alzaki violinist, pijanist i kompo-
zitor (Colmar, 27. IV 1785 Strasbourg, 13. XII 1852). Uio
violinu u Mannheimu kod I. Franzla, zatim na Parikom konzer-
vatoriju, 180607. Od 1808 nastavnik klavira i violine u Stras-
bourgu.
DJELA: 3 klavirska koncerta. etir i gudaka kvart eta; deset klavirskih
trija. Klavirske sonate i varijacije. Esej Ideen zu einer rationellen Lehrme-thode
fur Musiklehrer iiberhaupt mit besonderer Anvjendung auf das Klavierspi el, Caecil ia,
1826; studija Apercu hi storique sur l 'etat de la musique a Strasbourg pendant les
50 dernieres annees, 1840.
BERGAMASCA (bergamasco, tal. prema gradu Bergamo;
engl. bergomask, franc. bergamasque), 1. plesna pjesma u dijalektu
iz okoline Bergama. Naziv se javlja u 3. knjizi zbirke Villote del
Fiore F. Azzaiola (1569).
2. U XVIXVIII st. instrumentalni ples, koji se sastoji
od muzike reenice od 8 taktova u 4/4-mjeri. Javlja se vrlo esto
kod talijanskih, engleskih i njemakih kompozitora (Bargue masque
u rukopisnom dodatku bekog primjerka tabulatura za orgulje
B. Schmida st., 1577; Sonata duodecima sopra la Bergamasca u
Varie sonate ... S. Rossija, 1623; Aria quinta sopra la Bergamasca
u Sonate ... M. Uccellinija, 1642, itd.).
3. U XIX st. ivahan ples u 6/8-mjeri slian tarantelli (A.
Piatti, Bergamasca za violonelo).
LIT.: P. Net tl, Die Bergamasca, ZFMW, 1923, 6. C. Sachs, Eine
Welt geschicht e des Tanzes, Berl in 1933. E. Valentin, Ber gamasca, MGG, I,
1951. K. Ko.
BERGAMO, Petar, kompozitor (Split, 27. II 1930 ).
Uenik J. Hatzea u Splitu, kompoziciju studirao kod S. Rajiia
na Muzikoj akademiji u Beogradu, gdje je 1960 diplomirao i
1964 zavrio i postdiplomske studije. Od 1966 asistent je za kom-
poziciju na Muzikoj akademiji u Beogradu. Nadovezujui na
novoromantiarsku tradiciju, kasnije se pribliio savremenom,
smelom izrazu. Bergamove kompozicije bogate su koloritom, koji
je intenziviran njegovim temperamentom.
DELA. ORKESTARSKA. Dve si mf oni je: I, 1961 i I I , J963 ( Beogr ad,
25. II 1964); uvert ira-fantazija Navi gare necesse est, 1960 ( Radio-Beograd,
20. XII 1960); Muica concertante, studije za simfonijski orkestar, 1962 (Radio--
Beograd, 25. IX 1962). KAMERNA: gudaki kvart et, 1958 (Radio-Beograd,
29. IX 1964); / Colovi d'argent o, concerto a due za flaut u, embalo i kamerni
sast av, 1967; Glori a, all a memori a di Vincenzo Bellini za 13 gudaa, 1967; kl a-
virski trio Ritrovari per tre, 1967; Concerto abbreviato za klarinet solo, 1966.
Variazi oni sul tema int erotto za kl avir, 1957. VOKALNA: svita Bezimeni za
meovit i hor, 1955 ; horski diptih: Rastanak i Podgorski mornari, 1955. Horovi; solo-
pesme; deje pesme. Muzika za radio-drame. Orkestrirao balet V.
Vukovia ovek koji je ukrao sunce, 1966.
LIT. : V. Perii , Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. R- Pei-
BERGANT, Hubert, orgulja (Kamnik, 13. XI 1934 ).
Studij klavira i orgulja zavrio 1960 na Akademiji za glasbo u
Ljubljani, a 1966 diplomirao iz historije umjetnosti na filozofskom
fakultetu Ljubljanskog univerziteta. U orguljama se usavravao
na Muzikoj akademiji u Beu (diplomirao 1969). Od 1965 na
stavnik je za orgulje na Akademiji glasbe u Ljubljani. Nastupa kao
solist u zemlji i inozemstvu. J. Se
BERGANZA, Tereza, panjolska pjevaica, mezzosopran
(Madrid, 16. III 1934 ). Uenica Lole Rodriguez Aragon,
debitirala 1955 na koncertu u Madridu, a dvije godine kasnije
sudjelovala na festivalu u Aix-en-Provence kao Dorabella (Mozart,
Cosi fan tutte). Nastupa na prvim svjetskim opernim pozornicama
180 BERGANZA BERGMANN

i stalan je gost festivala u Holandiji, Glyndenbourneu,
Edinburghu i dr.
BERGER, Arthur, ameriki kompozitor, muziki kritiar i
pedagog (New York City, 15. V 1912). Studirao na Harzvard
University muzikologiju i kompoziciju (W. Piston). Usavravao
se u Parizu kod D. Milhauda i Nadije Boulanger. Vrativi se u SAD
1939 predavao na Mills Collegeu, Brooklyn Collegeu i Juilliard
School of Music u New Yorku. Osim toga osnovao i ureivao
listove The Musical Mercury i Listen, bio muziki kritiar novina
The Nevi York Sun (194346), lan muzike redakcije u The
Neze York Herald Tribune (194653) i suradnik niza strunih
asopisa (Modem Music, Musical Quarterly i dr.). Od 1953 profesor
je na Brandeis University, Isprva pripadao krugu ekstremno mo-
dernistiki orijentiranih kompozitora (tzv. Young Composers
Group), okupljenih oko A. Coplanda; kasnije prelazi na umjere-
niji, po stilu neoklasiki nain u kojemu se nazire utjecaj I. Stra-
vinskog. Mjestimice su u Bergerovoj muzici prisutni ameriki
elementi.
DJELA. ORKESTRALNA: Serenade Concertante za violinu, duhaki kvartet
i komorni orkestar, 1944; Slozv Dance za gudae; Three Pieccs za gudae, 1943;
Ideas of Order, 1953; Polyphony, 1956. KOMORNA: gudaki kvart et, 1958;
duhaki kvartet, 1941; tri kompozicije za gudaki kvartet, 1944; sonata za violinu i
klavir, 1948; Chamber music za 13 instrumenta', 1956: 2 dua za violinu i kl avir,
1948 i 1950; duo za viol onel o i kl avir . KLAVIRSKA: Fant asy; Rondo;
Parti ta; 3 Bagatel e; Inventions III i dr. Balet Enlertai nment Pi ece za 3
plesaa i kl avir-sol o, 1940. VOKALNA: Psalm 92. za zbor a cappel la, 1946;
Three Poems of Yeats za mezzosopran, flautu, klarinet i violonelo, 1952; solo-
pjesme. Monografija Aaron Copl and, 1953.
LIT. : C. Rei s, Composers in America, New York 1947. D. Ezven, Ame-
rican Composers Today, New York 1949.
BERGER, Erna, njemaka pjevaica, sopran (Dresden, 19. X
1900 ). Uenica Hete Boekkel i Melite Hitzl u Dresdenu, de-
bitirala tamo 1926 kao Prvi djeak (Mozart, arobna frula). Operna
solistica u Berlinu, u londonskom Covent Gardenu, njujorkom
Metropolitanu, na festivalima u Bavreuthu (od 1929), Salzburgu
i dr. God. 1963 napustila pozornicu i posvetila se pjevakoj
pedagogiji kao profesor Visoke muzike kole u Hamburgu.
Njezine najvee kreacije bile su uloge: Kraljica noi (Mozart,
arobna frula), Gilda (Verdi, Rigoletto) i Sofija (R. Strauss,
Kavalir s ruom).
BERGER, Ludwig, njemaki kompozitor i pijanist (Berlin>
18. IV 1777 16. II 1839). Kompoziciju uio kod J. A. Giirlicha
u Berlinu, a klavir kod M. Clementija kojega je pratio na njegovu
putovanju u Petrograd. God. 1812 napustio Rusiju i preko Stockhol-
ma doao u London gdje je imao velike uspjehe kao pijanist. Vra-
tivi se 1815 u Berlin, posvetio se poduavanju i doskora uao u
red najznaajnijih muzikih pedagoga svojega doba. Njegovi su
uenici bili F. Mendelssohn, W. Taubert, A. Henselt i mnogi
drugi. Koncertirao je do 1817; bio je cijenjen kao interpret Beet-
hovena. God. 1819 utemeljio je sa B. Kelinom, G. Reichardtom
i L. Rellstabom mladi berlinski Liedertafel koji je, kao protutea
Zelterovu Liedertafelu, dao jake poticaje daljem procvatu mukih
zborova. U kompoziciji, B. se kretao izmeu rane i visoke romantike
s naglaenom sklonou lirinom, pjevnom izrazu. Svojim klavir-
skim etidama, koje se pribliavaju tipu lirske kompozicije, utjecao
je na Mendelssohnove Lieder ohne Worte, a pjesmama, od kojih
je osobito znaajan ciklus Die schone Miillerin, otvorio je razdoblje
tzv. Tree berlinske Liederschule.
DJELA: Simfonija u d- molu; kl avirski koncert , 1808. KLAVIRSKA,
Pet sonat a: I, 1804; II, 1808; III, 1812; IV, 1815 i V, 1820. 29 etida; varijacije;
ronda; tokate; mar evi i dr . Sonata za klavir 4-runo, 1805. VOKALNA:
kantate; muki zborovi; 160 solo-pjesama u ciklusima: Gesange aus einem Lieder-
spie l "Die schone Mull er i n von W. Mi il ler op. I I , 1816 ; 4 Gedi cht e von Goethe;
9 deutsche Li eder op. 17; I O Lieder op. 55 i dr .
LIT. : L. Rel lst ab, Ludvvig Berger , Berlin 1846. H. Engel, DieEnt wick-
l ung des deut schen Kl avier- Konzert s von Mozart bis Liszt , Leipzig 1927.
H. Rosenzuald, Das deutsche Lied zwischen Schubert und Schumann (diser-
tacija), Heidelberg 1929. P. Egert, Die Klavier-Sonate im Zeitalter der Roman-
t ik, Berl in i Karl shor st 1934. W. Kahl , Ludwig Berger , MGG, I, 1951.
D. Si ebenkas. Ludwig Berger, Berl in 1964. Isti , Zweimal Ludvvi g Berger,
MF, 1965.
BERGER, Theodor, austrijski kompozitor (Traismauer an
der Donau, 18. V 1905 ). Kompoziciju studirao na bekoj Mu-
zikoj akademiji (F. Schmidt). Afirmirao se posredstvom W.
Furt\vanglera koji mu je izvodio djela u zemlji i inozemstvu.
Od 1953 ivi u Hamburgu. Kao stvaralac sklon je eksperimenti-
ranju.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfoni a macchi nale; Si nfoni a paraboli ca, 1957;
simf. ciklus Elemente, 1938; Concerto manuale za 2 klavira, marimbafon, metalofon,
gudaei udaraljke, 1951; Capri ccio und Fantasta za 2 violine i orkestar, 1938;
Rhapsodisches Duo za violinu, violonelo i orkestar, 1939; Ballata, 1940; Legende
vom Prinzen Eugen, 1941; Impressionen, 1946; Musikalischer Nachrichten-Menst ,
1953; La Parola, 1955 i dr. KOMORNA: 2 gudaka kvart eta; kvintet za
rogove; Rondo ostinat o za duhae i udaral jke. DRAMSKA: balet i Home-
r
ische Symphonie, 1948 i Hziratsannoncen, 1958. Scenska muzika za Goetheova
Fausta ( I I dio). Fil mska muzika.
LIT. : H. A. Fi echtner, Theodor Berger 50 Jahre alt, Osterreichische Mu-
Mkzeitschrift, Wien 1955, 5.
BERGER, Wilhelm, njemaki pijanist, kompozitor
(Boston, 9. VIII 1861 Jena, 16. I 1911). Studirao n;
koli za muziku u Berlinu (F. Kiel, E. Rudorff). God. 18
predavao na berlinskom konzervatoriju Klindworth-Scl
uz to od 1899.vodio Musikalische Oesellschaft, a mnogo je k(
i kao pijanist. Od 1903 dvorski dirigent i profesor na Un
akademiji u Meinfngenu. Po stilu sljedbenik Brahmsa.
nici su ga najvie cijenili po solo-pjesmama, iako su mu :
opsena zborna djela na Goetheove tekstove u kojim
svoj uzor. Vane su mu i simfonije, komorne kompozid
za klavir.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije si mfonije: I, u B-duru, 18 h-
molu 1912; Konzertstiick za klavir i orkestar, 1888; uvertira Drame
di cht ung; var ijacije i fuga na vl ast itu t emu, 1909. KOMORN,
trio, 1898; gudaki kvint et, 1899; 2 klavirska kvartet a; klavirski kvi
trio za klavir, klarinet i violonelo, 1905; 3 sonate za viol inu i klavir
VIRSKA: sonata; suita; varijacije za dva klavira i dr. VOKALh
kompozicije s orkestrom: Gesang der Geister u'ber den Wassern, if
Gottin, 1898; Euphorion, 1899; Die Tauben, 1902; An die grossen T Der
Totent anz, 1903, Sonnenhymnus, 1912 i dr. Zborovi s klaviro! a
cappella; terceti; duet i; solo-pjesme s orkestrom; solo-pjesme s k]
Obradbe: 24 Vol kslieder za mezzosopran i bariton (il i alt) s klavir
disehe Volkslieder za mezzosopran i bariton (ili tenor) s klavirom.
gerovih tampanih djela objavio W. Alt man: Wi l helm Berger Kat
LIT. : G. Ernest, Wilhel m Berger, Berlin 1931. W. Kahl, Wi
ger, MGG, I, 1951.
BERGERETTE (franc. berger pastir), 1. u XV st. i
cuske pjesme jednostavna oblika nalik na virelai, ali sam
nom strofom. Primjeri takve pjesme nalaze se u zbornicim
hagener Chansonnier (novo izd. priredio K. Jeppesen,
Harmonice Musices Odhecaton A (novo izd. priredio H. i
1942, II izd. 1946).


2. U XVI st. kratak instrumentalni ples veinom!
6/8-mjeri, nalik na saltarello ili basse danse.
3. U XVIII st. tip francuske lirske pjesme pastoi
ljubavnog sadraja.
LIT. : L. B. VCeckerlin, Bergerettes, 1913. R. W. Winkler i G. .
The Bergerett e Form in the Laborde Chansonnier, Journal of the
Musicological Societv, 1954.
BERGH, Rudolf, danski kompozitor i zoolog (Kel
22. IX 1859 Davos, 7. XII 1924). Docent za zool
Univerzitetu u Kobenhavnu; muziku studirao kod O. Rc
(Kobenhavn), te kod H. Herzogenberga i H. von Evkena u
Od 1922 lan je ravnateljstva Konzervatorija u Kobenb
kompoziciji sljedbenik J. Brahmsa.
DJELA: Simfonija. Gudaki kvart et; sonata za violinu i kl av
virske kompozicije. Geister der Wi ndstille za sole, zbor i orkesta:
fiir Werther; zborovi; oko 150 solo-pjesama.Napisao: Musikenide,
hundrede, 1919 i Musikens Hi storie indtil Beethoven, 1926.
BERGLUND, Joel Ingemar, vedski pjeva, bai
(Torsaker, Glaveborg, 4. VI 1903 ). Studij pjevanja
1928 na Konzervatoriju u Stockholmu (Lejdstrom, J.
i tamo idue godine debitirao na opernoj pozornici kao 1
(Verdi). God. 193642 lan Dravne opere u Beu, na
na brojnim drugim muzikim pozornicama, u Buenos
(1937), Chicagu, Ziirichu, Berlinu, Bavreuthu (1942), Buc
u Junoj Americi i SAD, a 194952 bio je direktor
Stockholmu. Najvee njegove operne kreacije bile su: L
(Mozart, Don Giovanni), Guglielmo Teli (Rossini),
(Beethoven, Fidelio), Dappertutto i Miracolo (Offenbach, /
nove prie), Mefisto (Gounod, Faust), Simon Boccanegra (V
BERGMAN, Erik, finski kompozitor i zborovoda
kaarlepvv, 24. XI 1911 ;. Studirao na Muzikoj akademi
verzitetu u Helsinkiju, a zatim se usavravao u kompoz
H. Tiessena u Berlinu i V. Vogela u Asconi (vicarska) t<
i Parizu. Djeluje kao zborovoda, orgulja i muziki kritia
sinkiju. Njegova djela, osobito vokalna, uivaju veliku pop
u nordijskim zemljama.
DJELA. ORKESTRALNA: Suita za gudae, 1940; Burl a,
aspetti a"una seri e dodecafonica, 1957; Aubade za komorni sastav, 19
MORNA: Klavirski t rio, 1939: Mui ca da camera za sopran, fl auti
violonelo i klavir; kompozicije za violinu i klavir. Djel a za klavii
KALNA: kantata Mui ca da camera za sopr an i inst rument e, 1944;
za bariton, muki zbor i orkestar, 1953; Aton-Echnatons solhymn za bar
recit atora i orkest ar, 1959; Adagi o za barit on, muki zbor i instrume:
Drei Galgenli eder za bariton, recitatora i zbor, 1959; ciklus pjesama
za sopran i orkestar, 1946 i dr.

'
BERGMANN, Carl, njemaki dirigent (Ebersbach
u. IV 1821 New York, 16. VIII 1876). Uio kod Zimm
(violonelo) i A. F. Hessea (kompozicija). Od 1850 kc
po SAD, isprva kao lan (violonelist), doskora kao dirig
tujueg orkestra Germania. Od 1855 dirigent orkestra Phili
Society u New Yorku (186676 direktor). Uz to vie
vodio pjevako drutvo Arion i dirigirao koncertima
Society i Haydn Society u Bostonu (185254). Odigra
ulogu u amerikom muzikom ivotu podiui na "visoli
fesionalnu razinu orkestralno muziciranje i uvodei nov
BERGMANN BERIO 181

posebice R. Wagnera (prve izvedbe uvertira Tannhausera, Lohen-
grina i Tristana u New Yorku), Liszta i Berlioza.
BERGMANS, Paul, belgijski muzikolog (Gent, 23. II 1868
14. XI 1935). Studirao na Konzervatoriju u Gentu te kod H.
VCaelputa. Od 1892 asistent (1919 direktor) biblioteke, 1912
docent za muzikologiju na Univerzitetu (1919 profesor) u Gentu.
Uz to pisao muzike kritike za gentski list Flandre liberale, a sura-
ivao i u drugim dnevnicima i muzikim asopisima. Od 1900
lan belgijske Arheoloke akademije, a od 1913 lan Belgijske
kraljevske akademije. U nizu znanstveno preciznih monografija
iznio velik broj vrijednih podataka i dokumenata.
DJ ELA. P. J. Lebl an, cari l l onneur de l a vi l l e de Gand au XVI I I "
siicl e, 1884; H. Wael put, 1886; Vari etes musi col ogiques, 3 serije, 1891, 1901 i
1920; La Vie musicale gantoise au XVIIIe siicle, 1897; L' Organiste des archiducs
Albert et Isabelle; Peter Phi lips, 1903; Les Musici ens de Courtrai et du Courtraisis,
1912; Noti ce sur Fl. van Duyse, 1919; La Bi ographie du composi teur Corneille
Verdonch, 1919; Henry Vieuxte'mps, 1920; Ouatorze lettres inedites du composi -
teur Philippe de Monte, 1921; Tielman Susato, 1923; De Vhi stoire de la musique,
1927; Les Origines belges de Beethoven, 1927; La Typographie musicale eyi Bel-
gique au XVI" si ecle, 1930; Monument a musicae Bel gicae, I, uvodnik izdanju
djela J. B. Loeilleta.
LIT.: Ch. Van den Borren, Not ices sur l a vie et l es t ravaux de Paul Berg-
mans, Annuaire de l 'Academie Rovale de Bel gique, 1937.
BERGONZI, talijanska obitelj graditelja gudakih instru-
menata iz Cremone.
1. Carlo (Cremona, oko 1683 1747), po svoj prilici uenik
A. Stradivarija u ijoj je kui 1742 stanovao. Ali graditi je poeo
ve oko 1716. Isprva je oponaao oblik i proporcije Stradivarijevih
violina, a kasnije se osamostalio i razvio posve individualni stil,
blii Guarneriju del Gesu. Mali broj Bergonzijevih sauvanih
violina dostie najviu kvalitetu Stradivarijevih i Guarnerijevih
instrumenata. Konstrukcija im je robustna, oblici skladni, lak ut
kao jantar ili crvenkastosmed. Ton je vanredno lijep i velik.
Karakteristini su dosta nisko postavljeni i iroki // otvori.
Osim violina gradio je i vrlo uspjela violonela i kontrabase.
2. Michelangelo, sin Carla (Cremona, 1722 oko 1770).
ivio u razdoblju dekadanse cremonske kole i gradio preteno
gitare, mandoline i vrlo kvalitetne kontrabase. Violine mu zaostaju
za oevim instrumentima.
3. Nicolo i Zosimo (Cremona, II pol. XVIII st.), sinovi
Michelangela. Cijenjeni poglavito zbog svojih violonela.
LIT. : W. L. Lutgendorff , Die Geigen- und Lautenmacher von Mittelal ter
bis zur Gegenwart, Frankfurt am Main 1922. R. Monterosso, Catalogo sto-rico-
critico-bibliograflco dei musicist i cremonesi, Cremona 1951. F. Ni e-
derhei tmann, Cremona, Frankfurt am Main 1956 (VIII izd.) .
BERGONZI, Carlo, talijanski pjeva, tenor (Vidalenzo,
Parma, 13. VII 1924). Pjevanje uio na Konzervatoriju u Parmi
i 1948. debitirao na opernoj sceni u Lecce u naslovnoj (bariton-
skoj) ulozi opere Seviljski brija (Rossini). Kasnije je preuzeo
tenorski fah i 1951 nastupio kao Andrea Chenier (Giordano)
u Bariju. Njegov repertoar obasee standarne uloge dramskog
tenora. Posebno se istie kao interpret Verdijevih opera. Gostuje
na mnogim svjetskim opernim pozornicama; 195657 nastupao je
u njujorkom Metropolitanu.
BERGREIHEN (Bergkreyen, Bergreigen; njem.), svje-
tovne pjesme njemakih rudara, ili pjesme komponirane za rudare.
Od reformacije esto su im se podmetali crkveni tekstovi. U
XVI st. B. se javlja i kao skupni naziv za pjesme pukog karak-
tera razliita sadraja (esto i za balade, ljubavne pjesme, napitnice).
Oko polovice XVIII st. naziv B. se gubi, a rudarske pjesme javljaju
se pod nazivima Bergknappenlieder i Bergmannslieder. B. su se
njegovale u Tiringiji i Saskoj, gdje su prvi put tampane (W.
Meierpeck, Etliche Bergkreien geistlich und vieltlich, 1531). Dugo se
smatralo, da je za njih karakteristian jednostavan imitacijski stil
(nota protiv note). Meutim, K. Gudevvill (MGG, I) naglaava,
da jedine B. koje su tampane s melodijama dvoglasne E.
Rotenbuchera (1551) i etvoroglasne M. Francka (1602)
imaju dodue akordinu okosnicu, no ona je tako pokrivena ko-
loriranim kontrapunktom (contrappunto colorato) da se jedva
nazire.
NOVA IZD. : M. Doring, Sachsi sche Bergrei hen, 183949; O. Schade,
Bergrei hen, Ein Liederbuch des 16. Jahrhunderts, 1854; J. Meier, Bergreihen,
Ein Liederbuch des 16. Jahrhunderts, nach den vier altesten Drucken von 1531,
1533, 1536 und 1537 (bez napjeva), 1892: Musikalische Bergreihen M. Francka
(1602), 1936.
LIT. : R. Bdumer, Untersuchungen iiber die Bergreihen von 1531, 1533,
1536. 1537 (disert acija), Leipzig 1895. K. Henni ng, Die Geistliche Kontra-
fakt ur im Jahrhundert der Reformation, Halle 1909. W. Hei nz, Das Berg-
mannslied (disertacija), Greifswald 1913. G. Hei lfurth, Das erzgebirgische
Bergmannsl ied, Schwarzenberg 1936. K. Gudezui ll , Bergreihen, MGG, I,
1951. G. Heilfurth, Das Bergmanns-lied, Kassel 1954. R. Kohler, Berg
mannslieder, VX'eimar 1958. K. Ko.
BERGSMA, William, ameriki kompozitor (Oakland, Cali-
fornia, 1. IV 1921 ). Studirao na Eastman School of Mune
u Rochesteru (H. Hanson, B. Rogers) i na Stanford University.
God. 194663 predavao na Jnilliard School of Music u New
Yorku, a od 1963 direktor je muzike kole na University of Washing-
ton u Seattleu. Sklon je harmonijski disonantnom, kontrapunk-
tikom oblikovanju i poetinom, lirskom izrazu.
DJELA. ORKESTRALNA: si mfonija br. 1, 1949; si mfonija za komorni
orkestar, 1943; simfonijska pjesma A Carol on Tzvelfth Night, 1953 (rev. 1958);
koncert za klavir, 1936; koncert za violinu, 1965; Suite za gudae, 1938; Music on a
Ouiet Theme, 1943; The Fortunate Island za gudae 1947 (rev. 1956); Cha-meleon
Variations, 1960; Toccata for the Sixth Day, 1962; serenada To Azoail t he Moon za
komorni orkest ar, 1965. KOMORNA: 3 gudaka kvart et a, 1942, 1944 i
1953; kl avirski kvint et, 1939; Concerto za duhaki kvint et, 1958; sonat a za 2
viol ine; Sui te za 4 limena duhaa; Fantasti c Vari ations za violu i kl avir (na
temu iz opere Tristan und Isolde) i dr. Klavirska djel a (2 knj. Tan-gents).
DRAMSKA. Opere: Aucassi n and Ni colette, 1940 i The Wi f e of Marti n Guerre,
1956. Baleti: Paul Bunyan, 1939 i Gold and Senor Commandante, 1942. Filmska
muzika. VOKALNA: Confront ati on za zbor i 22 instrumenta; zborovi; solo-
pjesme.
LIT. : A. Skulsky, The Music of Will iam Bergsma, The Juil liard Rewiew,
1956.
BERGSON, Michal, poljski pijanist i kompozitor (Varava,
20. V 1820 London, 9. II 1898). Uenik F. Schneidera u
Dessauu i K. Rurlgenhagena i W. Tauberta u Berlinu; koncertirao
u Francuskoj, Italiji (Firenca, Bologna, Rim), u Beu, Berlinu i
Leipigu. U Parizu prireivao cikluse komornih koncerata s vio-
linistom i virtuozom na violi d'amore Karolom Ka,tskim. God.
1863 postao profesor i zatim direktor Konzervatorija u enevi.
Posljednje godine ivota proveo u Londonu.
DJELA: koncert za kl avir i orkest ar u es-molu op. 62. KOMORNA:
kl avirski trio; Duo dramati que za flautu (viol inu) i kl avir; 3 dua za viol inu i kla-
vir. KLAVIRSKA: 12 Grandes Etudes caracteristiques\ mazurke; poloneze;
popul arne fant azije na operne arije. DRAMSKA: opere Lui sa di Montfort,
1842 i Salvator Rosa (neizv.); opereta Qui va d la chasse, perd sa place, 1859. '
Sol o-pjesme.
BERINGER, Oskar, engleski pijanist i kompozitor njemakog
podrijetla (Furtvrangen, Baden, 14. VII 1844 London, 21. II
1922). Uio kod I. Moschelesa i C. Reineckea u Leipigu te
kod C. Tausiga u Berlinu. Koncertirao u Njemakoj i Engleskoj.
Od 1871 ivio u Londonu, gdje je 1873 osnovao i vodio pijanistiku
akademiju (Academy for the Higher Development of Pianoforte
Playing), po uzoru na Tausigovu berlinsku kolu; ta je akademija
postojala do 1897. Uz to je bio od 1885 profesor na Royal Academy
of Music. Komponirao preteno instruktivna klavirska djela,
zatim sonatine, Anante i Allegro za klavir i orkestar i niz solo--
pjesama. Napisao Fifty Years Experience of Pianoforte Teaching
and Playing, 1907.
BERIO, Luciano, talijanski kompozitor (Oneglia, 24. X
1925 ). Studij kompozicije zavrio 1950 na Konzervatoriju u
Milanu (G. C. Paribeni, G. F. Ghedini) i zatim se usavravao u
Tanglewoodu, SAD, kod L. Dallapiccole. Vrativi se u domovinu
utemeljio 1954 (zajedno sa B. Madernom) Studio di Fonologia
Musicale pri Talijanskoj radio--
televiziji (RAI) u Milanu (direktor
do 1959). Od 1956 urednik je
asopisa Incontri musicali. Veoma
aktivan pobornik suvremene
muzike, djelovao kao predava
kompozicije na teajevima u
Americi i Evropi, u Tanglevraodu
(od 1960), na Summer School u
Darlingtonu, u Darmstadtu i
Kolnu. Sada je profesor
kompozicije na Juilliard School of
Music u New Yorku.
Uz L. Nona i B. Madernu
najistaknutiji predstavnik talijanske
avangardne muzike, B. je, nadovezujui na A. von Weberna,
prihvatio totalnu se- rijelnost i aleatoriku, ne preza- jui ni pred
mogunostima koje prua
elektronika. Kompozitor preteno
orkestralnih i komornih djela, B.
smatra da je obnova muzike
mogua samo putem proirivanja
izraajnih sredstava. Jedino u
stalnom kontaktu sa ivim
zvukovnim materijalom kae Berio
mogu se izbjei sheme do kojih vode postupci nekih pseudo-
serijskih praktiara.
DJELA. ORKESTRALNA: var ijacije za komorni or kestar, 1953; Nones ,
1954 (prva verzija kao orat orij); Divertimento, 1955 (zajedno sa B. Madernom);
2 Al l el ujah: I, za 6 instrument alnih gr upa, 1956 i II, za 5 instr. gr upa, 1958;
3 Ouaderni: I, za duhake inst rumente, udaral jke, harfu i cel est u, 1960 (nova,
verzija 1961); II, za orkestar, 1960 (vokalna verzija Ouaderni I i Ilpod nazivom
Epi fani e, 1961) i I I I , za orkestar, 1965; Traces za sopran, mezzosopran, 2 zbora,
24 violine, 2 dirigent a i orkestar (tekst S. Ovama), 1964; 3 Chemins: I, za harfu,
1965; II, za orkestar, 1967 i III, za violu, 9 sol ista i orkestar, 1967; Sinf oni a za
8 vokalnih dionica i orkestar, 1969; Pi ccolo concerto za klarinet i orkest ar, 1948;
Tempi concertati za flaut u, viol inu, 2 klavira i 4 inst rumental ne grupe, 1960.


L. BERIO
182 BERIO BERLINSKA KOLA

KOMORNA: dva gudaka kvart et a, 1955 i 1964; duhaki kvint et , 1948;
Dva stavka za violinu i klavir, 1951; Study za gudaki kvartet; Serenata za flautu
i 14 inst rumenata, 1958; 6 Sequenza: I i II, za flaut u sol o, 1958 i 1964; III, za
glas solo, 1965; IV, za klavir, 1966; V, za trombon, 1966 i VI, za violu solo, 1968;
Differences za 5 instrumenata (flauta, klarinet, viola, violonelo, harfa) i magneto-
fonsku vrpcu, 1959; Sincronie za gudaki kvartet , 1964. Pet varijacija za klavir,

L. BERIO. Ci rcles za enski gl as, harfu i udaral jke, 1960, fragment part iture
1952; Rounds za embalo, 1964. ELEKTRONSKA: Mi momusi gue I,1953;
Mutazi oni, 1956; Perspectives, 1956; Tema: Omaggio a Joyce, 1958; Momenti,
1960. DRAMSKA: pant omima Mi momusi que II , 1953; mimika pria
Allez-Hop\ (tekst I. Cal vino), 1959; Circles za sopran, harfu i udaraljke (E. E.
Cummings), 1960; Visage za enski glas, elektronske zvukove i plesaa, 1961;
kazalina radnja Esposizi one za magnetofonsku vrpcu, 14 instrumenata, mezzo-
sopran i 2 djeja glasa (E. Sanguinerti), 1963; kazalini komad Passaggio za sopran,
2 zbora i or kestar ( E. Sanguinet t i), 1963 . VOKALNA: Tre l i ri che popolari
za gl as i klavir, 1948; Magni ficat za 2 soprana, mjeovit i zbor, 2 klavira,
duhae
1 udaral jke, 1949; Due pezzi sacri za 2 sopr ana, klavir, 2 harfe, t impane i 12
zvona, 1949; Opus Number Zoo za recit atora i 4 duhaa, 1950; Chamber musi c
za enski gl as, klarinet, viol onel o i harfu (J. Joyce), 1953; El Mar la Mar za
2 soprana, fl autu, kl arinet, violonelo, kont rabas i harmoniku (A. Machado),
'953; Fol k Songs za mezzosopran i 7 izvodil aca, 1967.
LIT. : P. Santi , Luciano Berio, Diapason, Mil ano 1955. Ist i , Luciano
Berio, Reihe IV, Wien 1958. M. Bortolotto, New Music in It aly, MQ, 1965.
U. Di beli us, Moderne Musik 19451965, Miinchen 1966. K. Ko.
BERIOSOVA, Svetlana, engleska plesaica litvanskog
podrijetla (Kovno, 1932 ). Uila kod svog oca, poznatog ba-
letnog pedagoga Nikole Beriosova (Kovno, 1906 ). Debitirala
je 1941 u Ruskom baletu u Monte Carlu, zatim djelovala u
Londonu, gdje je 1950 postala lan trupe Sadler's Welh Ballet.
Interpretirala je glavne uloge u
baletima The Shadoiu (1953) i
Prince of Pagode (Britten, 1957)-
Gostovala je u SAD i Italiji.
esto nastupa u televizijskim
emisijama. Vrlo traena i cije-
njena, B. ide u red najboljih su-
vremenih balerina u Engleskoj.
BERIOT, Charles-Au-guste
de, belgijski violinist i kompozitor
(Louvain, 20. II 1802 Bruxelles,
8. IV 1870). Violinu uio kod svog
tutora Tibvja i kod violinista Robbe-
rechtsa te kratko vrijeme (1821)
kod P. Baillota na Konzervatoriju
u Parizu. Koncertirao
u Parizu, po Engleskoj i Holandiji. God. 182630 pr
privatne kapele holandskog kralja. Do 1836 nastupa
jom enom pjevaicom Marijom Malibran u Engles
cuskoj, Belgiji i Italiji; 183840 u Parizu i sredn;
God. 184252 profesor violine na Konzervatoriju u !
B. je osniva moderne francusko-belgijske violinske l
njegovim uenicima istiu se: H. Vieuxtemps, E. Sai
Lauterbach. Beriotovo sviranje odlikovalo se istoom
nou u nijansiranju i fraziranju i suverenim sv]
tehnike gudala. Njegove kompozicije izrazito su
karaktera.
DJELA: 10 koncerata i capriccio Le Tremolo za viol inu i ork<
klavirska trija; sonate i et ide (5 sv.) za viol inu i klavir; 11 Ai rs Variis
1856. Pr irunik Methode de violon en trois parties, 1858.
LIT.: F. Fayoll e, Paganini et Beriot , Pari 1831. E. He
Cont ribution towards an Accurate Biographv of de Beriot and Mal ih
1894. P. Soccanne, Les Virtuoses: Charles de Briot, Le guidc
1937. G. Ferchault , Charles-Auguste de Ber iot , MGG, I, 19;
BERKELEY, Lennox, engleski kompozitor (Oxf<
1903 ). Studirao 192732 u Parizu kod Nadije
(kompozicija). God. 194245 suradnik je British B,
Corporation, od 1946 predaje kompoziciju na Royai
of Music u Londonu. Ide meu najznaajnije engleske kc
svoje generacije. Formirao se pod utjecajima francusk
sionizma i neoklasicizma. Oituje smisao za prozrai
mentaciju, za vrstou i preglednost oblika te sklono
izrazu.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 s imfonij e, 1940 i 1959; S;
stri ngs, 1935; Sinfoni etta, 1950; koncert za klavir, 1947; koncert
1948; koncert za violinu, 1964; koncert za flautu, 1952; Allegro
1938; Overture, 1935; serenada za gudae, 1939; Di vertimento, 194
1945. KOMORNA: gudaki t rio, 1944; 2 gudaka kvar tet a, i
trio za violinu, rog i kl avir; sekstet za klarinet, rogi gudaki kvartet
certino za flautu, violinu, violonelo i klavir, 1955; 2 sonate za vio!
sonata za violonelo i klavir; sonata za violu i klavir; sonatina za vio
Elegy i Toccat a za viol inu i klavir. KLAVIRSKA: sonat a; 5 ;
Impromptus; 6 preludija; 3 mazurke, 1951; 4 koncertne etide; si
kl avira. DRAMSKA. Opere: A Di nner Engagement , 1954; A
Ruth, 1956 i Casl away. Balet i: The Judgement of Pari , 1938 i Loi
1947. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: oratorij Jonah, 1
Colonus Praise, 1949; psalam Domini est terra za zbor i orkestar, i
Mater za 6 solista i komorni orkestar, 1947; Vari ati ons on a Hymr,
Gi bbons za t enor, zbor, gudae i orgulje; misa za 5 glasova; Four .
Teresa za alt i gudae; Fi ve Songs (stihovi Wal tera de la Mare); F
W. H. Anden; Songs of t he Half -Li ght za gl as i gitaru.
LIT. : R. Hul i , The st yl e of Lennox Berkel ey, The Chest eri :
H. F. Redli ch, Lennox Berkeley, MGG, I, 1951. Isti , Lenm
Music Survey, 1951. J. W. Kl ei n, Some reflect ions on Berkel
The Chesterian, 1955.
BERKIRSKI FESTIVAL, sveane ljetne igre kc
utemeljio S. Kussewitzky u Tanglevvoodu, Massachuse
Festival se odrava svake godine, a sredinje mjesto naj
zauzimaju operne predstave u izvedbi Opernog odsjeka
centra iz Berkshirea pod vodstvom dirigent a B. Gc
B. f. okuplja najbolje svjetske operne umjetnike. Uz
premijere Mozartovih opera Zaide i Idomeneo, Brittem
Grimes i Albert Herring i dr., na njemu su praizvedbe
djela amerikih kompozitora: The Rope (1955) L,. 1
Tale for a Deaf Ear (1957) M. Buccija, Griffelkin L. I
BERLIN, Irving (pravo ime Izzy-Israel Baline)
kompozitor ruskoga podrijetla (Temun, Rusija, n. V
Od 1893 ivio je u New Yorku, gdje je kasnije bio uli
i konobar. U muzici samouk, a prvi vei uspjeh postig:
s pjesmom Alexander's Ragtime Band. Komponirao je
musicala te je 1921 osnovao Music Box Theatre u ko;
izvodila mnoga njegova djela. Nakon Prvoga svjetf
bavio se i nakladnikom djelatnou (1919 osnovao je
Inc.). Berlinova plesna i zabavna muzika vrlo je popula
je komponirao na vlastiti tekst. U mnogim je pjesmam
izvanredan sklad rijei i tona.
DJELA. Musical i: VCatch Your Step, 1916; 3 Ziegfel d Folli es
i 1927; 5 Musi c Box Revues, 192125; Face the Musi c, 1932; Ea
1933; Louisiana Purchase, 1939; This Is the Army, 1942; Annie Gel
1946; Miss Liberty, 1949; Call Me Madam, 1950.Fil mskamuziki
1000 pjesama (Always, 1925; Russian Lullaby, 1927; Blue Skies, ]
Christmas).
LIT. : A. Wol l cott , The Story of Irving Berl in, New Yor k 1
Emen, Men of Popular Music, New York 1944. Isti , The Stoi
Berl in, New York 1950. H. W6rner, Irving Berl in, MGG, I,
Green i J. Lauri e, Show Biz, New York 1951.
BERLINSKA KOLA (Sjevernonjemaka kol
za skupinu muziara koji su u drugoj polovini XVIII st
u Berlinu, veinom na dvoru Fridrika II, i koji stoje
Mannheimskoj ili Junonjemakoj koli, ije je sjedite t
heim. Predstavnici su berlinske kole: j. J. Quantz, I. (
K. H. Graun, F. Benda, Ch. Nichelmann, F. W. Mi
Kirnberger, J. Fr. Agricola, a najistaknutiji meu njin
Philipp Emanuel Bach. Uz mannheimske muziare i ]
Berlinske kole imaju vaan udio u izgraivanju klasin
Posebno treba spomenuti klavirske sonate C. Ph. E
CH- A. DE BERIOT
Litografija J. Kriechubera
BERLINSKA KOLA BERLIOZ 183

one su redovito trostavane, s polaganim stavkom u sredini, a u
prvom se susreu ve i dvije teme suprotnih karaktera kao i pokuaj
provedbe. Premda je instrumentalnoj muzici pripadalo sredinje
mjesto u Berlinskoj koli, ona je njegovala i vokalnu muziku. Njeni
predstavnici sainjavali su prvu Berliner Liederschule iji je razvoj
stajao pod utjecajem racionalistikog naziranja Fridrika II. Tzv.
Ztveite Berliner Liederschule prihvaa ideje Klopstocka i mladog
Goethea te razvija ivu djelatnost upravo u vokalnoj muzici
(osobito Lied). Predstavnici te generacije berlinskih muziara
su: J. P. A. Schultz, J. F. Reichardt, K. F. Zelter i dr. esto se
naziv B. . odnosi iskljuivo na tu skupinu kompozitora.
LIT.: M. Fri edldnder, Das deut sche Lied im XVIII Jahrhundert (2 sv.),
Stuttgart 1902 (novo izd. 1962). Af. Fluer, Die norddeut sche Sinfonie (di
sertacija), Berlin 1908. H. Hoffmann, Die norddeutsche Triosonate . . . (di
sertacija), Kiel 1924. E. Stilz, Die Berliner Klaviersonate zur Zeit Friedrich-
des Grossen (disertacija), Berlin 1930. M. Kun.
BERLINSKI, Herman, njemako-ameriki kompozitor (Leip-
zig, 18. VIII 1910 ). Uio na Konzervatoriju u Leipzigu, 1933
pobjegao pred nacizmom u Pariz i tamo na Bcole Normale de
Musigue studirao klavir (A. Cortot) i kompoziciju (N. Boulanger).
Za Drugog svjetskog rata u Legiji stranaca, a zatim emigrirao
u SAD. God. 1960 stekao doktorat iz crkvene muzike na Jevrej-
skom teolokom seminaru. U svojim djelima vjeto povezuje
rapsodine elemente tradicionalnih jevrejskih napjeva s dodeka-
fonskom tehnikom komponiranja.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonic Vi si ons, 1949; Concert o da camera,
1951; For the Peace of Mind za obou, klavir i gudaki orkestar, 1952. KO-
MORNA: sonata za flautu i klavir, 1941; sonata za viol inu i klavir, 1949; Qua-
drille za duhaki kvartet , 1952. KLAVIRSKA: Sonata brevi s, 1944; Rhytkm
Osti nato, 1950; varijacije na Mozartovu t emu, 1958. ORGULJSKA: t ri
simfonije, 1954, 1958 i 1960; From the World of My Father, 1938; preludij And
Behold, the Bush Burneth, 1956; ln Memoriam, 1958. David and Goliath za
bariton i orkestar, 1946. CRKVENA: Lecho Doi za bariton, zbor, orgul je i
orkestar, 1953; Bor' chu za zbor, 1955; Avodat Shabbat za tenor (bar it on),
zbor i orkestar, 195761; Kiddush Ha-Shem za sol iste, zbor i orkestar, 1958.
Za bariton, zbor i orgul je: Micho-mocho, 1954; Etz Chaijm, 1955; Sh'tna Ysroel,
1955-
LIT.: Af. Kayden, The Music of Herman Berl inski, Bull etin of the Ame-
rican Composers Alliance, 1959.
BERLIOZ, Louis-Hector, francuski kompozitor (La Cote-
Saint-Andre, Isere, 11. XII 1803 Pariz, 8. III 1869). Otac
mu je bio lijenik. Prvih osamnaest godina ivota proveo je u
rodnom mjestu, bavei se amaterski muzikom (svirao je flautu
i gitaru). God. 1821 upisao se po oevoj elji na Medicinski fa-
kultet u Parizu. Tu je, prema sklonostima svoga ve razvijenog
estetskog ukusa, postao vatreni poklonik romantizma. Mnogo
vie od medicinskih predavanja njega tada privlae muzike pri-
redbe. B. otkriva svijet muzikog kazalita: Mehul, Spontini,
Dalavrac, a nad svima Gluck, ostavljaju na nj duboke i trajne
utiske i on spoznaje, da je muzika njegov pravi poziv. No odluka,
da e napustiti medicinski studij i postati muziar, izaziva teke
sukobe s roditeljima. Otac je odbio da ga i dalje pomae, ali B.
je i bez toga izdrao. Fanatina ljubav prema muzikoj umjetnosti
pomogla mu je da skri sve zapreke. Naao je i uitelja. Bio je to
Jean-Francois Lesueur, plodan kompozitor opera, oratorija, kan-
tata, oda, pjesama i pisac teoretskih radova. On je Berlioza uputio
u temelje dramatske muzike i zainteresirao ga za programno pod-
ruje, na kojemu e B. dati kasnije svoja najkarakteristinija i naj-
znaajnija djela. Od 1826 B. je i redoviti slua Lesueurove klase
za kompoziciju na Parikom konzervatoriju. Istodobno sluao je
predavanja iz kontrapunkta i fuge, to ih je na tom zavodu drao
eki majstor Antonin Reicha. Ipak, ono, to je za nj u prvom
redu karakteristino i novo revolucionarno tretiranje orkestra,
nije ni od koga nauio. Izrazit smisao za kombiniranje orkestral-
nih boja razvio je mladi B. vlastitim radom i zapaanjem.
U tim godinama svoga umjetnikog sazrijevanja on prati ra-
anje knjievnog i umjetnikog romantikog pokreta u Parizu i
sudjeluje u borbi protiv preivjelih tradicija. U krug njegova
umjetnikog interesa ulaze: Shakespeare, Goethe, Beethoven. Uz to
on sklapa prijateljstva s istaknutim ondanjim knjievnicima i
umjetnicima: A. de Vignvjem, V. Hugoom, A. Dumasom, H. de
Balzacom, E. Delacroixom i drugima.
U Berliozovu je ivotu godina 1830 nadasve znaajna. Te je
godine, konano nakon etvorokratnog pokuaja dobio Prix de Rome
za kantatu La derniere nuit de Sardanapale. Zavrio ju je u danima
Srpanjske revolucije, kad je i sam, ponesen zanosom masa,
obradio Marseillaise za veliki orkestar i veliki zbor. Te iste godine
nastaje Berliozovo epohalno djelo, njegova Symphonie fantastigue,
koja znai snanu prekretnicu u razvoju programne muzike i
orkestracije.
B. je kao dobitnik Rimske nagrade morao provesti u Rimu
dvije godine, ali je ostao neto vie od godine dana (183132).
Rim gaje razoarao siromatvom i zastarjelou muzikog ivota.
Vaniji su utisci, to ih je stjecao na brojnim izletima po rimskoj
okolici i srednjoj Italiji. Njihovi se tragovi jasno zamjeuju u
nekim njegovim djelima (Harold en Italie; Benvenuto Cellini).
Jo prije odlaska u Italiju, B. se bio zaljubio u englesku
glumicu Harriett Smithson, koja ga je oarala ulogom Ofelije u
Hamletu. U uskoj je vezi s tom ljubavi postanak Svmpho-nie
fantastique.XJ poetkuSmith-sonova nije pokazivala razumijevanja za
Berliozove osjeaje. Nekoliko godina kasnije, kad se vrat io iz
Rima i zapoeo nemiran ivot kritiara, feljtonista i kompozitora,
kojemu je uspijevalo da postepeno sve vie zainteresira pariku
javnost za svoj rad, Smithsonova je pristala da se uda za nj
(1833). U tom braku B. nije bio sretan te je 1842 napust io
dom. Ni u svome drugom braku (s pjevaicom Marijom Recio)
B. nije naao smirenje. ovjek divljeg mladenakog temperamenta,
pjesnik trajno uznemirene fantazije, u svome je privatnom ivotu
ostao nesretan do smrti. Kao ezdesetogodinjak pokuao je da se
smiri i zapone zajedniki ivot sa jednom svojom djeakom
simpatijom, enom koja je bila starija od njega, ali ni tada nije
uspio.
U meuvremenu nastaju znaajna Berliozova djela: Harold
en Italie, Romeo et Juliette, Requiem. Ali priznanja u Parizu nije
mogao stei. U stvari nije ih nikada ni stekao. Njegova popular-
nost u Parizu i Francuskoj temeljila se u prvom redu na ugledu
to ga je uivao kao kritiar, muziki pisac i polemiar. Umjet-
nike ambicije je trebalo zadovoljiti drugdje. I tako su, ve od
1842, zapoela brojna putovanja Berlioza dirigenta u inozemstvo.
God. 184243 je u Njemakoj, gdje u Dresdenu, Braunschweigu,
Hamburgu i Berlinu doivljuje pravo slavlje (u nekima drugim
njei.iakim gradovima naiao je tada i na prilino nerazumijevanje,
unato Mendelssohnovu i Schumannovu zalaganju); 184546,
na koncertnoj turneji kroz srednju Evropu, Be, Prag i Budim-
petu prireuju mu trijufalan doek. B. tada uspjeno izvodi
"0 jbiftv- *&
t. Je-

^
Q
'
f



L. - H. BERLIOZ. Pis mo N. Paganiniju, aut ograf
odlomke iz oratorija La Damnation de Faust, koji e, dovren i po
prvi put u cijelosti izveden 1846, ostaviti parike sluatelje hlad-
nima, usprkos oduevljenju omanjeg broja umjetnikovih tovatelja.

L. - H.
BERLI OZ Rad
G. Courbet a
Jf I'C'

J

AJi . OUJ t t


184 BERLIOZ


JMBuf
i*
God. 1847 odlazi B. u Rusiju. U Moskvi i Petrogradu njegove
kompozicije postiu izvanredan uspjeh. Manje je sree imao, kad
je uskoro organizirao nekoliko koncerata u Londonu. Ta putovanja
i turneje, kao i ona iz kasnijih godina (Berliozov tjedan, to ga je
F. Liszt organizirao u Weimaru 1852, put u Austriju 1866, u
Njemaku 1867, u Rusiju 1868) uvrivali su u njemu vjeru u
vrijednost njegova stvaranja. Jedno za drugim nastaju i posljednja
njegova krupna djela: oratorij L'Enfance du Christ, opere Les
Trpyens i Beatrice et Benedict.
Ali s godinama se B. mijenjao. Trajna borba za vlastitu afir-
maciju; borba za istinu nove umjetnosti, kojoj je i kao kritiar i
feljtonist lista Journal des Debats kroz duge godine vjerno sluio;
nezadovoljstva u branom ivotu; ekonomske tekoe koje su ga
kroz itav ivot pratile; pobolijevanje; samoa koju je teko
snosio (najbolji prijatelji, druga ena, jedini sin iz braka sa
Smithsonovom umrli su prije njega); to su izvori Berliozove
duevne i tjelesne iscrpljenosti, njegova pesimizma, iz kojega nije
nalazio ^zlaza. Nekadanja revolucionarnost pretvorila se u njemu
u hladni cinizam, u ravnodunost, pa i u reakcionarno tumaenje
zbivanja u suvremenoj Francuskoj. Smrt je nala sjenu olujnog,
neustraivog romantiara iz proteklih dana.
Poznavanje Berliozova ivota olakao je on sam. Njegove
Me'moires, remek-djelo stila i duhovitosti, opisuju vrlo sugestivno
znaajne etape umjetnikova ivota, iako nisu uvijek sasvim po-
uzdani, jer je romantika mata ponegdje prikazala i dogaaje
koji se nisu dogodili, dok je drugdje poneto dodavala ili odu-
zimala.
Izuzmemo li Couperina i Rameaua, svi ostali veliki muziari,
ija imena susreemo u dotadanjem francuskom muzikom
ivotu, bili su stranci: Lullv, Gretrv, Gluck, Rossini, Cherubini,
neto kasnije Meverbeer. B. stoji na pragu novog odsjeka fran-
cuske muzike kao historijski markantna pojava; on je otima utje-
caju stranaca te je osamostaljuje, a na orkestralnom podruju i
utemeljuje. Ali njegovo nastojanje da uspostavi novu vezu izmeu

i ukazala blistavi put Lisztu, Smetani, Rimski-Korsakovu
Straussu i tolikim drugima.
B. je romantik, ponesen talasom romantiarskog z
je u prvoj polovini prolog stoljea uznemirio zapadnu
svim predjelima umjetnikog stvaralatva. Svoj romant
svu vulkansku snagu svog junjakog, neobuzdanog
menta, unosio je B. u svoje kompozicije koje su poni
stajale strogo subjektivnim odrazima njegova umjetnici
skog htijenja. Sve je u tim djelima romantiko: od
akademskih propisa suhe kolske pedanterije, p
upadanja u neumjerenost i neuravnoteenost, te strasn<
za slikovitou, do izrazitih sklonosti za nagle kontrasi
dimenzija, do isticanja vlastite individualnosti, koja s
ditu Symphonie fantastique i Lelia, kao i Harolda, Romec
Unosei svoje tenje i duevna stanja u stvaranje, i kroz
ih je posuivao iz tuih djela (a uzimao je ba one koji
najblii), te stvarajui od muzike izraajno sredstvo k
golemim rasponom obuhvaa esto i muziki neizrazi
B. je izvrio krupnu promjenu u francuskoj, a preko nje
skoj muzikoj umjetnosti.
Slobodu neposrednog i nevezanog muzikog izraza
stigao ne samo u opim obrisima svoje umjetnike 1
ve i u pojedinostima, na kojima ju je izgradio. To
melodije, zanosne, svjee i individualne, melodije, kakv
izrazitoj irini i rasponu, ne poznaju majstori orkestra
lioza. To je sloboda ritma, u kojemu splet pravilna i
kretanja najavljuje kasniju evoluciju ritmike i podaje
fizionomiju muzike misli. To je, konano i nad svim
orkestralnog jezika, u kojemu se oituje zadivljujui
upotrebu i stapanje instrumentalnih boja, za karaktei
pomo individualnih obiljeja pojedinih instrumem
romantiarskom koloristikom nastojanju ostao je vjerai
Posveujui podjednako punu pozornost svim instrun
orkestru, B. ga, u tenji za ostvarenjem svojih izvorr
potpuno iskoritava. Od lelujave prozranosti vilinsl
Mab u Romeo et Juliette, baleta gorskih duhova u La
de Faust i pastoralne naivnosti u L'Enfance du Christ,
ljivih ljubavnih zvukova, kojih su pune najljepe stranii
Fausta, do grotesknih timunga u Symphonie fantastiqu,
fanfara u Requiemu.
Berliozov umjetniki svijet, svijet je nove drams
ajnosti, kojom su proeta sva njegova znaajna djela;
intenzivne, iskrene, prouene, nijansirane dramatike,
vlai i zanosi, otvarajui nove poglede u jedinstveno ]
elemenata muzikih i vanmuzikih doivljaja. Iako je 1
etku stvaralake karijere vrsto bio odluio, da e te
rada postaviti na muziku pozornicu, njemu to nije bi
eno zbog razliitih uzroka, meu koje idu svakako i
spletke, lina neprijateljstva i suparnitva. Dobro v
biograf P. M. Masson, da Berlioza treba shvatiti kao
kompozitora, kome su sprijeili redoviti tok muzike
Kad nije mogao prodrijeti u kazalite, B. je prenio dr;
kestar.
Traei i pronalazei nove elemente za sadrajnu
gradu svojih djela, B. je kao pravi romantik umio ;
ekspresivnost muzikog govora do granica visoke uzi
Ali se nije uspio osloboditi okvira tipino romantikoj
na ivot i svijet; njegovi junaci nisu veliki, neustraivi:
pasivni sanjari, koji na kraju podlijeu sudbini. Svoju
1
benost B. nije unosio u rjeavanje krupnih ivotnih suk
protagonista. Poput velikih romantiara, odvraao je lice
nosti i traio zaborav u nestvarnim plodovima fantaziji
Prvo i najpopularnije Berliozovo veliko orkestralno <
koje je do danas sauvalo nesmanjenu ivotnu snagu, jes
nie fantastigue (1830). Kao ostale njegove orkestralne kc
i ona nosi izrazit programni karakter. Ali njezin prc
B. naao u knjievnom, likovnom, historijskom ili leg
svijetu, ve u igri vlastite mate i u peripetijama sve
prema glumici H. Smithsonovoj. U pet stavaka ovoj
grafskog dokumenta iznosi se niz slika iz ivota nesret
ljenog umjetnika, koji konano pokuava samoubojstvo
Ali ne umire, ve zapada u stanje u kojemu dozi-
vizije. Dok je u biti i u pojedinostima (posebno u
o
ru
finalnom Sijelu vjetica) Symphonie fantastigue izrazito r
djelo, formalno je ona ipak jo bliska viestavakom
simfonijskom okviru. Lisztovu zamisao, da se vie stai

777
BERLIOZ 185

protagonist simbolizirao voljenu enu. Tu temu, nazvanu idee
fixe upotrebio je B. lajtmotiviki, najavljujui, izvan muzike po-
zornice, jedan od nadasve znaajnih elemenata epohalne Wag-
nerove operne reforme. Primjena te teme, kao i nedostatak izra-
zito druge teme u pojedinim stavcima, upuuje na Berliozov
monotematizam, karakteristian za nj, kao i za Lisztove simfo-
nijske pjesme. Berliozov osnovni, romantiki stav ne pozna snagu
Beethovenova umjetnikog stvaranja, koja se temelji na vrstoj
konstruktivnosti, izrasloj iz kon-trastne dualistike tematske grae i
napete, borbene provedbe.
Berliozov Harold en Italie
(1834) povezan je uz lik By-
ronova junaka, ali je i ovdje u
stvari glavno lice sam kompozitor.
Kroz Haroldove doivljaje, koji se
niu u etiri slike (stavka), B.
se sjea svojih utisaka iz Italije.
I u ovom djelu postoji ide fixe,
muzika tema, koja simbolizira
Harolda i provlai se kroz sve
stavke. Ona je povjerena gotovo
uvijek istom instrumentu violi
solo. Haroldova tema ne javlja se
samo izolirana, ve upada u
muziko tkivo, u vrijeme dok se
u orkestru razvijaju druge muzike
misli. Time je B. sretno naglasio
junakovu osamljenost, njegovo
nesudjelovanje u ivotnim
pojavama oko njega i pasivnost.
U svom treem simfonijskom
djelu, dramatskoj simfoniji
Romeo et Juliette (1839) B. je broj
stavaka znatno proirio, dodavi
izvoakom sastavu i glasove
(soliste i zbor). Ipak, sredinje
muzike take predstavljaju
opsene orkestralne , scene, u
prvom redu Ljubavni prizor, u
kojemu toplina i zasienost melodike
gotovo da nagovjetava Wagnerova Tri-
stana i Izoldu, te scherzo Kraljica Mab, remek-djelo prozra-
ne instrumentacije i uspjenog doaravanja fantastinog vilin-
skog svijeta.
Berliozova sklonost velikim dimenzijama, monumentalnosti,
nagomilavanju izraajnih sredstava, koju je batinio od svog
uitelja Lesueura (a ovaj ju je stekao u danima Velike revolucije,
kad su se narodni praznici slavili na otvorenu, pred tisuama
graana, uz sudjelovanje golemih izvoakih kolektiva), naroito
se oitovala u njegovim radovima iz oblasti duhovne muzike,
osobito u Requiemu i Te Deumu. Od posebna je znaenja Requiem
(1837) sa snanim kontrastima i mjestimino silnim zvukovnim
dojmom (Dies irae), dramatskim akcentima, ali i izrazito roman-
tikom teatralnou nekih efekata. Za izvedbu ovog djela trai
B. 80 soprana i alta, 60 tenora, 70 basova, dodajui uz to da se taj
broj moe podvostruiti i potrostruiti. U orkestru nastupa 25
prvih i 25 drugih violina, 20 viola, 20 violonela i 18 kontrabasa;
pojaan je i broj svih ostalih instrumenata, posebno udaraljki
(na nekim mjestima upotrebljeno je osam pari timpana!). Uz
redovito zaposlene limene instrumente, B. je u pojedinim odlom-
cima ovog djela upotrebio etiri manje skupine limenih instru-
menata, koje je razmjestio oko orkestra, u etiri ugla.'
Na podruju velikih vokalno-instrumentalnih kompozicija ora-
torijskog tipa najznatnije je Berliozovo djelo dramatska legenda
La Damnation de Faust (1846). B. je rano nauio potovati Goe-
theov spjev (ve 1829 komponirao je Huit scenes de Faust). Du-
boko proniknuvi u Goetheove stihove, B. je, po rijeima svoga
biografa A. Boschota, u La Damnation de Faust odrazio snatrenje
romantike due, njezino matanje i nemir, njene kranske enje
i demonsko-hoffmannovska fantaziranja, grozniavost i elju za
mirom, potrebu vjere i gorljivo nijekanje, panteistiku ljubav k
prirodi, klonulost, dosadu i trzanje volje, oajanja, pjesniku
njenost, strast koja urla ili se u ushitu stiava. . ., Karakteristina
je sloboda kojom je B. ponegdje tretirao razvoj radnje u Goetheovu
djelu. U njemu Margaretina ljubav spaava Fausta, ali Berliozovu
junaku ne pomae. On stradava i juri zajedno s Mefistom u bezdan
propasti. Ovakva koncepcija vie je odgovarala temeljnom stavu
Berlioza, koji kao umjetnik ne pozna upornost borbe to vodi
k pobjedi, ve romantikom pasivnou ostavlja nerijeene krize
ivota i njegova proturjeja. Likovi glavnih junaka uvjerljivo su
orisani, iskreno je i snano oblikovan unutranji proces Faustove
tragedije. I u ovom djelu ima uspjelih orkestralnih odlomaka.
Od tri Berliozove opere svakako je najuspjelija Les Troyens. Ali
ta njegova djela nisu u povijesti evropske muzike ni izdaleka
izvrila utjecaj njegovih krupnih simfonijskih radova.
Zvanje kritiara i feljtonista osiguravalo je Berliozu deceni-
jima egzistenciju. Ali je od njega nainilo i sjajnog muzikog
pisca, briljantnog stilista i esejista. Libreta, to ih je pisao za svoje
opere, oituju veliku nadarenost
za pjesniko oblikovanje. Poetskim
duhom proet je i njegov traktat
moderne instrumentacije i
orkestracije (1844), u kome se
obiljeja pojedinih instrumenata
opisuju rijetkim darom zapaanja.
Berliozove zasluge za razvoj
francuske i evropske muzike velike
su i trajne. Njegova djela nisu,
dodue, bez nedostataka; melodika
ne odaje uvijek dovoljno svjeine i
izbornosti, harmonija je katkada
blijeda i neizrazita, formalna
struktura rastrgana, a romantike
neu-umjerenosti i suvie oite. Ali
ono, to je u njima novo, bilo je
dovoljno da preobrazi in-
strumentalnu muziku njegova
vremena u Francuskoj i izvan nje.
Kao pravi Francuz, B. je, prema
rijeima R. Rollanda, stvorio
muziku, koju je oblikovao
francuski duh i koja je odgovarala
njegovoj jasnoj mati, nagonu za
slikovitosti, pokretljivosti dojmov3
i krajnjoj tenji za nijansama.
Uteme-Ijivi jednu novu muziku
vrstu, B. je otvorio nesluent putove
programnoj muzici i oplodio stvaralake
energije koje su uz njega i poslije njega dalje
produbljivale naela ovog osebujnog umjetnika.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie f antasli gue, episode de l a vie d'un
arti ste op. 14, 1830; Symphonie funebre et triomphale za veliki vojniki orkestar,
gudae i zbor ad l ibit um op. 15, 1840; Harol d en Ital i e op. 16, 1834; Romio
et Jul i ette, dramat ska. simfonija za sole, zbor i orkestar , op. 17, 1839; Reverie
et caprice za violinu i orkestar, 1839. Uvertire: Wawerley op. 1, 1828; Les Francs
Juges op. 2, 1828; Rob Roy, 1833; Le Roi Lear op. 4, 1831; Le Carnaval romain
op. 9 (druga uvert ira za operu Benvenuto Celli ni), 1844; Le Corsaire op. 21, 1844.
KLAVIRSKA: Serenade august e a la Madone sur l e thi me des pifferari
romains. --- DRAMSKA. Opere: Benvenut o Cel li ni op. 23, 1838; Beatri ce et
Benedi ct, 1862; Les Troyens, muzika t ragedija u 2 dijela: a) La Pri se de Troie
(prva izvedba 1899) i b) Les Troyens a Carthage, 1863. VOKALNA. Orato-
riji : La Damnation de Faust, dramatska legenda, op. 24, 1846 i L'Enfance du Christ,
t ril ogie saree, op. 25, 1855. Kant ate: Scene heroique sur la revol uti on greegue
za zbor i orkestar, 1826; La Mort d'Orpkee, monolog i bakanal za zbor i orkestar,
1828; Hermi nie et Tancrede, 1828; Cleopatre, 1829; Hui t scenes de Faust , 1829;
La derniere nuit de Sardanapale, 1830; Lelio ou le Retour a la vie, melolog za sole,
zbor i orkestar (nastavak Symphonie fantastique) op. 14 bis, 1832; Le Cing Mai ,
ehant sur la mort de VEmpereur Napoleon op. 6, 1835; V Imperiale za 2"2bora i
orkest ar op. 26, 1855; Fantai sie drantatique sur la Tempete za zbor, 2 klavira 4-
runo i orkestar; Tristia za zbor i orkestar op. 18. (1. Meditation reli gieuse, 1831; 2.
La mort d' Ophelie, 1848; 3. Marche funebre pour la derniere scene d'Hamlet, 1848);
Sara la bai gneuse, bal ada za 3 zbora i orkest ar, op. u, 1850 (post oji u vie
verzija, tako i za 2 glasa i klavir); Vox populi za zbor i orkestar op. 20, 1860 (1. La
Menace des Frances; 2. Hymne a la France); Le Temple universel za 2 zbora i
orkestar, 1860; Hymne za 4 glasa, 1863; Le Montagnard exi le, dvopjev uz klavir
ili harfu, 1826. Pjesme i romance uz klavir: Le De'pit de la bergire, 1823; Toi qui
Vai mas, verse des pleurs . . ., 1826; Le Maure jaloux, 1826; Pleure, pauvre Colette,
1826; Neuf melodies imitees de Vanglais op. 2 (takoer i za 2 glasa), 1830; La Capti ve
op. 12, 1831 (orkestrirano 1848); Je croi s en vous, 1834; Nuits d'ete op. 7 (6
pjesama), 1834; Fleurs des landes op. 13 (5 pjesama), 1850; Feuilles d'album op. 19
(6 pjesama), 1850 i 1855; La belle Ysabeau, conte pendant Vorage (sa zborom ad
l ibitum). CRKVENA: Grande Messe des Mort s op. 5 (rekvijem) za sol e, zbor
i orkestar, 1837; Te Deum za 3 zbora, orkestar i orgul je op. 22, 1855; nekol iko
manjih kompozicija (Resurrexi t; Tantum ergo; Veni creatorj. OBRADBE:
Rouget de Lisl e, La Marsei llaise (za 2 zbora i orkest ar); C. M. Weber,
Aufforderung zum Tanz (za orkestar) i dr. SPISI: Grand trai te d' i n-
strumentali on et d'orchestration modernes op. 10, 1844 (revidirano i proireno
izdanje s dodacima Uart du chef d'orchestre i Les nouveaux i nstruments, 1856;
preradbe: F. Weingartner, 1904 i R. Strauss, 1905; opsean dodat ak objavio Ch. M.
Widor, pod naslovom La Techni que de Vorchest re moderne, 1905); Memoires,
1870 ( I I izd. 1878 u 2 sv.); Voyage musical en Allemagne et en Italie . . ., 1844
(kasnije uvrt eno u Memoi res); Les Soirees de Vorchestre, 1852; Les Gro-tesque
de la musique, 1859; A travers ehants, 1862; Les musiciens et la musique, 1903
(izabrani lanci iz Journal des Debats, uredio A. Hallavs). ZBIRKE PISAMA:
Les Annees romantiques (18191842), 1904; Le musici en errant (1842 1852),
1819 i Au milieu du chemin (18521855) (objavio J. Tiersot), 1930;
Correspondance inedite de Hector Berlioz, 1878; Lettres intimes (obj. Ch. Gounod),
1882; Lettres i nidi tes a Thomas Gounet, 1903; Une page d' amour romantique;
Lettres i nidites d Mme Estelle F., 1903; Bri efe von Hector Berlioz an die Furstin
Caroline Sayn- Wi tt genst ein, 1903; New Lett ers oj Berli oz, 1954: Hector Berli oz:
a Selecti on from hi s Letters (obj. M, Searle), 1966.
BERLIOZ KAO DIRIGENT. Karikatura G. Dorea

186 BERLIOZ BERNARD

LIT. : O. Fouaui , Les Rvol ut ionnair es de l a musique, Par i 1862.
G. de Massougnes, Berlioz, son oeuvre, 1870 (novo izd. 1919). G. Noufflard,
Berl ioz et l e mouvement de l 'art contemporain, Pari 1883. E. Hi ppeau,
Berl ioz int ime, Pari 1883. Isti , Berlioz, 1' homme et 1' art ist e (3 sv.), Par i
188385. A. Barbier, Souvenirs personnels et silhouettes cont emporaines,
Pari 1883. A. Ernst , L'Oeuvre dramat ique d' Hector Berl ioz, Par i 1884.
L. Pohl , Hector Berl ioz, St udien und Erinnerungen, 1884. R. Schumann,
Gesammel te Schriften iiber Musik und Musiker , Leipzi g 1888. A. Jull i en,
Hector Berlioz, sa vie et ses oeuvres, Par i 1888. E. Hi ppeau, Berlioz et son
temps, Par i 1890. J. G. Prod'homme, La Damnat ion de Faust, Par i 1896.
Isti , L'Enfance du Christ , Pari 1898. L. Pohl , Hect or Berl ioz, Leben
und Werke, Leipzig 1900. C. Sai nt-Saens, Portraits et souvenirs, Pari 1900.
P. Mori llot , Berl ioz ecrivain, Grenoble 1903. A. Hal lays, Hector Berl ioz
critique musical , Revue de Par i, 1903. G. Allix, Sur l es element s dont s'est
for mee l a personnal ite art ist ique de Berl ioz, Grenobl e 1903. K. F. Boul t,
Berl ioz's Life as Written by Hi msel f in his Lett ers and Memoirs, 1903.
R. Loui s, Hect or Berl ioz, 1904. R. Rol land, Berl ioz, Revue de Pari, 1904
(objavl jeno i u zbirci Musiciens d'aujourd'hui, Pari 1908). J. Ti ersot , Hector
Berl ioz et la Societe de son temps, Par i 1904. 3. Marnol d, Hector Berl ioz
musicien, Mercure de France, 1905. J. G. Prod'homme, Hector Berl ioz, sa
vie et ses oeuvres, Pari 1905. A. Boschot, Hector Berlioz (3 sv.), Pari 190612
(I, La Jeunesse d' un romant ique, 1803^1831, 1906; II, Un Romant ique sous
Louis-Philippe, 18311842, 1908; III, Le Crepuscule d'un romant ique,
18421869, 1912; novo izd. triju sv. 194650). A. Bruneau, L' Influence
de Berlioz sur la musique cont emporaine, Muica, 1908. E. Bernoulli, Hect or
Berl ioz als Aest hetiker der Kl angfarben, Ziirich 1909. A. Coquard, Berl ioz,
Pari 1909. A. Boschot, Le Faust de Berlioz, Pari 1910 (novo izd. 1945).
J. Hure, Berl ioz musicien, Renaissance contemporaine, Pari 1911. J.
Kapp, Berl ioz, Berlin 1914. A. Boschot, Une Vie romantique: Hect or Berlioz,
Pari 1920 (novo izd. 1951). Ch. Koechli n, Le Cas Berl ioz, RM, 1922.
T. Mant ovani , La Dannazione di Faust di Berl ioz, Mil ano 1923. P. M.
Masson, Hect or Berlioz, Pari 1923. J. Ti ersot , La Damnat ion de Faust, Pari
1924. M. M. Co.tJiepmuHCKuu, FeKTOp EepjiH03, MocKBa 1932. L.
Constanti n, Berl ioz, London 1933. J. H. El li ot, Berl ioz, London 1938 (tal .
prijevod Mil ano 1946). H. Bartenst ein, Hector Berlioz's Instrumentat ionskunst ,
Buhi i Baden 1939. G. de Pourtales, Berlioz et l 'Europe romant ique, Pari
1939- F- Farga, Der spat e Ruhm. Hect or Berl ioz und seine Zeit , Zurich
1939- E. Lockspei ser, Berlioz, London 1939. P. G. Mouthier, Hector Berlioz,
Bruxelles 1944. Ch. Hertrich, La Vie romantique et le genie createur de Berlioz,
Saint-Et ienne 1945. E. Buenzod, Musiciens, Premiere serie, Lausanne 1945.
E. Harassti, Berl ioz et l a Marche Hongroise, Pari 1946 (Editions de l a RM).
J. Andrei s, Hect or Berl ioz, Zagreb 1946. R. Mali pi ero, La Dannazione
di Faust di E. Berl ioz, Mil ano 1947. G. Ferchauh, Faust, une l egende et ses
musiciens, Pari 1948. Isti , H. Berlioz, MGG, I, 1951. A. W. Ganz, Berl ioz
in London, London 1950. R. E. Oli ver, Hector Berl ioz: t he Man and His
Writ ings, Urbana 1951. J. Barzun, Berl ioz and the Romantic Centurv (2 sv.),
London 1951 (nova izd. 1956 i 1964). J. Feschotte, Berlioz, La Vie 1' oeuvre,
Discographie, Pari 1951. C. Hopki nson, A Bibliographv of the Musical and
Lit erar y Wor ks of Hect or Berl ioz . . . , Edinburgh 1951. Y. Ti enot, Hector
Berl ioz, Pari 1951. H. Kilhner, Hector Berlioz, Charakt er und Schopfertum,
Olt en i Freiburg 1952. J. Roy, La Vie de Berl ioz racont ee par Berl ioz, Pari
T
954- Theodore-Valensi, Le heval ier Quand-Meme Berlioz, Pari 1955.
H. Barraud, Berl ioz, Pari 1955. Del aye-Didier-Delorme, Hector Berl ioz,
Pari 1956. Theodore-Val ensi , Fin et gloire de Berl ioz, Nie 1956. G.
Guillemot-Magitot, H. Berlioz, Pari 1958. A. XoxjioeKuua, EepjiHO3, Moc
KBa 1960. J. Rousselot , La Vie passionnee de Berlioz, Pari 1962. M.M.Co-
AAepmuHCKuu, FeKTOp BepJiH03, MocKBa 1962. G. Sanford, The Overtures
of Hector Berlioz. A Study in Musical St yle, Ann Arbor 1964. B. O6paM,
BepjiH03, MocKBa 1964. E. C. Bass, Themat ic Procedures in t he Sympho-
nies of Berlioz, Ann Arbor 1964. Cl. Bal lif, Berl ioz, Pari 1968. S. De-
marguez, Hector Berl ioz, Pari 1969. J. As.
BERMUDEZ-SILVA, Jesus, kolumbijski kompozitor (Bo-
gota, 24. XII 1884 ). Studirao na Nacionalnom konzervatoriju
u Bogoti (G. Uribe Holguin), usavravao se u Madridu (C. del
Campo). God. 193537 profesor kompozicije na Konzervatoriju
u Bogoti, od 1942 direktor Konzervatorija za departman Tolima
u Ibagueu; od 1953 ponovo u Bogoti, profesor Konzervatorija i
Nacionalnog univerziteta Kolumbije. Kompozicije su mu uglav-
nom graene na elementima kolumbijskog muzikog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru, 1933; 3 simf. pjesme:
Cuento de Hadas, 1930; Torbellino, 1931 i Orgia Campesina, 1959. Koncert za
klavir, 1947; uvertira Recuerdos de un estudiante; Danza tipica, 1938; Estampa
Criolla, 1959. KOMORNA: gudaki kvart et; kl avirski trio; t rio za kl avir,
flautu i violonelo; kompozicije za flautu i dr. Klavirska djela (sonata, plesovi).
Zborovi; solo-pjesme.
BERMUDO, Juan, panjolski muziki teoretiar (Ecija,
Andaluzija, oko 1510 ?), franjevac. Oko 1550 stupio u slubu
andaluzijskog nadbiskupa iju je kapelu tada vodio C. Morales.
Ostavio je tri rasprave u kojima obraduje tadanje instrumente,
orgulje, klavikord, lutnju, gitaru, harfu i dr., raspravlja o njihovim
tehnikim problemima, o razliitim mogunostima ugaanja i
sugerira pogodan repertoar, odnosno izbor autora te u cijelosti
daje iscrpnu sliku panjolske instrumentalne prakse svoga doba.
Rasprave su namijenjene uenicima, pa u prvoj, Comienca el libro
primero de la declaracion de instrumentos (1549), B. izlae osnove
antike i suvremene muzike teorije i prakse. Druga, Ane Tri-
pharia (1550), prirunik je za sviranje orgulja i uenje cantus planusa.
Trea knjiga, Comienca el libro llamado declaracion de instrumentos
musicales (1555), podijeljena je na 7 dijelova i posveena
razliitim instrumentima; zanimljiv je osobito IV dio u kojemu je
prikazana tadanja metoda intavoliranja za monokord, lut nju i
harfu. B. je ostavio i nekoliko orguljskih kompozicija.
NOVA IZD.: Declaracion de instrumentos musicales iz 1555 obj. u faksimilu M.
S. Kastner (Documenta Musi cologica, I, u, 1957; 13 orguljskih kompozicija obj.
F. Pedrel l (Salteri o SacroHispano, 1883).
LIT. : H. Col let , Le Myst icisme musical espagnol au XVI
e
siecl e, Pari
1913. H. Angles, Fray Juan Bermudo, MGG, I, 1951. R. Stevenson, Juan
Ber mudo, Dn Haag 1960.
BERNABEI, 1. Ercole, talijanski kompozitor (
Viterbo, oko 1622 Miinchen, pokopan 6. XII 168'
O. Benevolija. U Rimu je od 1653 orgulja crkve S.
Francesi, 166567 maestro di cappella Sv. Ivana Li i od
1672 bazilske Sv. Petra. God. 1674 imenovan j
dirigentom Bavarske dvorske kapele u Miinchenu. Najv
kao crkveni kompozitor ija su se djela do danas odr
pertoaru Sikstinske kapele. Pripada meu najzna
stavljae, odnosno obnovitelje tradicije rimske kole;
mjestimice bliz Carissimiju. Pet opera to ih je kom]
Miinchen nije se sauvalo. Svojim vokalnim komorni:
snano je utjecao na svog uenika A. Steffanija.
DJELA: Opere (samo l ibret a) // Litigi o del cielo e delta terra,
ed Anterote, 1686. Komorne kantate (rkp.); Concerto madri galesc
1669. CRKVENA: Sacrae modul ationes, motet i za 5 glasova, 2 v
1691; vie 48-gl . misa, motet a, psal ama, himni itd. u rkp.
LIT.: R. Casimi ri , Ercol e Bernabei, maestro dell a Cappella
Laterano, Roma 1920. R. de Rensi s, Ercol e Bernabei, Muica d'o|
M. Zenger, Geschicht e der Munchener Oper, Miinchen 1923. -
Material ien zur romischen Musikgeschichte, AML, 1957.
2. Giuseppe (Gioseffo) Antonio, talijanski k i
orgulja (Rim, 1649 Miinchen, 9. III 1732). Sir
Ercolea. Od 1672 maestro di cappella crkve S. Luigi dt
u Rimu; 1677 pozvan u Miinchen za vicedirigenta dvors
1688 naslijedio oca na poloaju glavnog dirigenta. Po
komponirao gotovo iskljuivo crkvenu muziku tako da
i komorne priredbe Bavarske dvorske kapele vodio z
Torri, iako je Giuseppe Antonio bio oficijelno glavni
Vjet kontrapunktiar, u crkvenim djelima esto uj
kanonsku tehniku. Openito je vie sklon tradiciji ne
strujanjima.
DJELA. Oper e: Al vi l da i n Abo, 1678; Enea i n It ali a, 1679;
1680; La Dori , 1680; Gi ulio Cesare ri coverato all'ombra, 1680; 1
Alba, 1686; Diana amante, 1688; Tri onfo d'Imeneo, 1688; Gli dei
1688; Venere pronuba, serenata, 1688; // Segreto d'amore in petto del
Vatici nio di Apollo e Diana, oko 1690; La Fi era, 1691; 5. Mi chele, dr;
1697. VOKALNA: oratorij Regi na Ester liberatri ce del popola
kantate i arije u rkp. CRKVENA: Sex Missarum brevium za 4 gl
mente, 1710; oko 20 misa; Requiemi ; moteti; oko 60 himni; Magni fi c
tacije (sve u rkp.) .
LIT. : K. Forster, Uber das Leben und die Kir chenmusikal isi
des G. A. Bernabeis (disert acija), Miinchen 1933. W. Bollert , ]
Ercol e, 2. Giuseppe Antonio, MGG, I, 1951.
BERNAC, Pierre (pravo ime Pierre Bertin), francu
bariton (Pariz, 12. I 1899 ). Pjevanje uio kod W. :
R. de Wahrlicha. Sa F. Poulencom kao klavirskim '
priredio je 193361 niz koncerata u Evropi, a od 1948
God. 194565 predavao na Amerikom konzervatorij
tainebleauu, od 1957 i na Scole Normale de Musique n
od 1958 dri redovito predavanja o interpretaciji u
gradovima SAD. B. je jedan od najistaknutijih koncertni
U njegovu repertoaru posebno se istiu djela novije i
engleske vokalne literature.
BERNACCHI, Antonio Maria, talijanski pjeva '
pedagog (Bologna, 23. VI 1685 16. III 1756). Kas
kod F. Pistocchija. Bio jedan od najslavnijih pjevaa s
mena. Pjevao u Diisseldorfu, 171617 14 Londonu, zat
neiji, Milanu, Bologni, Miinchenu i Beu, a od 1729
Londonu, kamo ga je pozvao Handel. God. 1736 vratio
lognu gdje je osnovao pjevaku kolu. Sauvane su nek
kompozicije (arije, dueti, crkvena muzika) u rukopisu.
LIT. : L. Frati , Ant onio Bernacchi e la sua scuol a di canto, R
BERNAL JIMENEZ, Miguel, meksiki kompozitor
16. II 1910 Leon, 26. VII 1956). Studirao u rodno: i na
Pontificio Istituto di Muica Sacra u Rimu (R. Ca Dobici,
L. Refice). Vrativi se u Moreliju, od 1936 vod de
Muica Sagrada, 1939 osnovao drutvo Amigos de 1 i
asopis Schola cantorum, zatim utemeljio i od 1945 v<
relijski konzervatorij. Uz to koncertirao kao orgulja i 2
u domovini i inozemstvu. Operom Tata Vasco (1941) dao
prilog meksikom muzikom kazalitu. Djelo ima vie 1
nego dramski karakter; pojedine slike komponirane su
cionalnim oblicima instrumentalne muzike, a graa sa
mente gregorijanskog korala, renesansne vokalne i bai
strumentalne polifonije te pentatonike i ritmova meks
dijanaca; upotrebljene su i karakteristine udaraljke do:
u okvirima briljantne, puccinijevske orkestracije.
DJELA. ORKESTRALNA: simfoni ja; simf. pjesma Noche 1
1941; Suite michoacana; Mexico. Komorna djela. Vie orguljsl
zicija. DRAMSKA: opera (dramma sinfonico) Tata Vasco, li
Navidad en Pdtzcuaro; Timgambato; El Chueco i Los tres galanes d<
sol istima i zborom), 1952. Scenska i fil mska muzika. Zborna djela,
muzika (mise, moteti i dr.). SPISI: Morelia colonial, 1939; El A sical
del Colegio de Santa Rosa de Santa Maria de Valladolid, 1939; uvo
Antologia de mui ca colonial: prirunici za kompoziciju i gregorijansk
BERNARD, Filip, kompozitor (Jesenice, 24. IV ]
Muziku studirao kod oca (191014), Troiera u Kap
^ v s - - * * " '

BERNARD BERNERS 757

(1914), Raymonda u Beu (191516) i na Konzervatoriju u Ljub-
ljani (192526). Uitelj duhakih instrumenata na koli Glasbene
Matice u Ptuju (193136) i flaute na koli Sloge u Ljubljani
(193840). Zborovoa u Dugoj Resi (192830), vodio je 193235
radniki pjevaki zbor Svoboda u Ptuju. Od 1941 bio je flautist
orkestra Ljubljanske opere, a poslije osloboenja dirigent Radio--
orkestra u Ljubljani.
DJELA. ORKESTRALNA: Scherzo za gudaki orkestar, 1938: Rapsodino
kolo, 1939; uvertira Bileanka, 1943; Otroka suita, 1957. Za violinu i orkestar:
fantazija Lejla, 1927 i Barcarola, 1942. VOKALNA. 7A zbor i orkestar: Mlada
pola, 1930; V jutranji zarji, 1930; Novi svet, 1954. Za sopran i orkestar: Osetn
narodnih pesmi, 1958 i fantazija Dekle na vrtu, 1959. Scenska muzika za ko
mediju Veseli dan ali Matiek se eni A. T. Linharta. Kompozicije za salonski
orkestar. Obrade i instrumentacija kompozicija razliitih autora za razne
orkestralne sastave. D. Co.
BERNARD, Robert, francuski kompozitor i muziki pisac
(eneva, 10.'X 1900 ). Na Univerzitetu u enevi uio knji-
evnost i povijest, studirajui paralelno klavir i kompoziciju (O.
Barblan, J. Lauber). God. 1918 osnovao u enevi udruenje
Nouvelle Societe d'Art za propagiranje francuske umjetnosti.
Od 1926 djeluje u Parizu kao muziki pisac i kritiar (Paris-Soir,
Revue musicale), predava (od 1929 na Conservatoire Internationale,
od 1937 na Schola cantorum) i kompozitor. God. 1939 naslijedio
H. Prunieresa kao glavni urednik asopisa La Revue Musicale.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri koncerta za klavir: I, 1934; II, za klavir
ili embalo, 1945 i III, 1953. Divertissement za violinu, 1929; Esquisses sympho-
niques, 1918; Prelude a une tragedie, 1920; Triptyques, 1932; Les Bergers d'
Arcadie, 1933; Ballade symphonique, 1943; Chant de delivrance, 1945; La Danse
devant V Arche, 1953; Ouverturepour la tempete, 1957. KOMORNA: gudaki
kvartet, 1956; serenada za gudaki kvartet, 1932; gudaki trio, 1934, klavirski
trio, 1927; duhaki trio, 1943; kvartet za saksofone, 1935; 3 kvinteta: I, 1934;
II, 1945 i III, 1952; 2 sonate za violinu i klavir, 1927 i 1936; sonata za violonelo i
klavir, 1928; sonata za violu i klavir, 1933. Klavirske kompozicije (sonata,
1950). LiRAMSKA. Opere: Elen, 1918; Le Chevalier an Barizel, 1919 i
Polypheme, 1922. Scenska muzika. Zborovi; solo-pjesme. SPISI: Cesar
Franck et son ecole; La Musique et le peuple; L' Originalne en musique; Les Ca-
racteristiques de la musique francaise; Les Tendances de la musique francaise moderne;
A. Roussel; Histoire de la musique (3 sv.).
BERNARDEL, Auguste Sbastien Philippe, francuski
graditelj gudakih instrumenata (Mirecourt, 1798 ili 1802
Bougival, 1870). Zanat izuio u rodnome gradu i kod N. Lupota
u Parizu. Ondje je 1826 osnovao vlastitu radionicu. Uz Ch. F.
Ganda smatra se najznaajnijim Lupotovim uenikom. Bernar-
delovi instrumenti, izraeni od kvalitetnog drva, velikog su ali
pomalo nazalnog tona; lak im je crvenkastosmed. Osim violina
veoma su mu uspjeli violoneli. Njegovi sinovi Ernest i Gustave
Aolphe (Pariz, 18321904) naslijedili su oevu radionicu, a 1866
udruili su se s Eugenom Gandom, unukom Nicolasa Lupota,
te osnovali firmu Gand & Bernardel freres, koja je poznata u i-
tavom svijetu.
LIT.: L.A. Vidal, Les Instruments a archet (3 sv.), Pari 187678. W.
L. Liitgendorff, Die Geigen- und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Ge-
gemvart (2 sv.), Frankfurt am Main 1922 (VI izd.).
BERNARDI, Bartolomeo, talijanski violinist i kompozitor
(Bologna, oko 1660 Kobenhavn, V 1732). Od 1696 lan aka-
demije Filharmonica u Bologni. Oko 1700 stupio u slubu danskoga
kralja kao violinist i dirigent dvorske kapele u Kobenhavnu;
ondje je ostao do kraja ivota. Njegove sonate nose tragove bo-
lonjske kole koja je, po svemu sudei, dala temelje njegovu for-
miranju.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 12 Sonate da camera a 3 op. 1,1692; 10
Sonate a 3 op. 2, 1696; 12 Sonate a violino solo op. 3, oko 1700. Opere: Gige
fortunato, 1703; Diana e la Fortuna, 1703 i Libussa, 1703. Kantate u rkp.
LIT.: W. S. Newman, The Sonata in the Baroque Era, Chapel Hill 1959.
BERNARDI, Francesco (prozvan il Senesino), talijanski
pjeva, sopranista, kastrat (Siena, oko 1680 oko 1750). Uio
kod A. M. Bernacchija. Karijeru zapoeo u Italiji; 1719 pjevao
u dresdenskoj Dvorskoj operi, a zatim ga je Handel angairao
za londonsko kazalite Havmarket. U tom je kazalitu ostao do
1733, interpretirajui uloge u operama Handela, Bononcinija
i Ariostija; zatim je preao u kazalite Lincoln's Inn Field pod
vodstvom Porpore. Poslije 1736 vratio se u Italiju. Bio je jedan
od najveih pjevaa svojega doba, slavljen osobito u Londonu
zbog glasovnog volumena, sjaja, tehnike i posebice zbog izraajne
deklamacije recitativa u emu nije imao premca u Evropi.
LIT.: 5. Fassini, II Melodramma italiano a Londra, Torino 1914.
BERNARDI, Gian Giuseppe, talijanski kompozitor i muziki
pisac (Venecija, 15. IX 1865 15. XI 1946). Studirao isprva
pravo, zatim muziku na Konzervatoriju u Veneciji, gdje je
kasnije predavao teoriju, povijest i estetiku muzike. Gorljivi
SPISI: La Muica nella Reale Accademia virgiliana di Mantova, 1923 ; prirunici
Armonia 1896 i Contrappunto, 1904; brojne rasprave u Atti della R. Accademia
Virgiliana di Mantova i Ateneo Veneto. Priredio nekoliko izdanja Unter-
steinerove Storia della muica (proireno izd. 1937).
BERNARDI, Stefano (Steffano), talijanski kompozitor
(Verona, oko 1576 Salzburg, prije 1638). Sveenik i pravnik.
Muziku uio kod Baccusija. God. 160710 maestro di cappella
crkve Trinitd dei Monti u Rimu, 161122 katedrale u Veroni,
zatim u slubi nadvojvode Carla Josepha, biskupa od Breslaua
(Wroclaw), i Bressanonea, a od 1624 na nadbiskupskom dvoru
u Salzburgu. Ondje je prigodom posveenja nove katedrale,
1628, dirigirao izvedbom Benevolijeve mise za 52 glasa i vlasti-
tog Te Deuma za 48 glasova (izgubljen). Uenici su mu bili A.
Bertali, P. Verdina i dr. U vokalnim djelima uglavnom se nado-
vezuje na tradiciju rimske kole i ostaje u krugu tzv. stare prakse
(prima pratica). Meutim instrumentalnim canzonama i sona-
tama pridonosi stvaranju koncertantnog stila, posebice kontra-
stiranjem instrumenata.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Canzoni per sonare con ogni sorte di
stromenti, 1613 ; Concerti accademici con varie sorte di sinfonie, za 6 glasova, 1616;
Sonate a 3, 1621; Sonate accomodate per ogni sorte di stromenti, 1624. VOKALNA:
pet knj. madrigala za 36 glasova: I, 1611; II, 1611 ( I I izd. s dodanim bassom
continuom, 1621); III, 1616; IV, 1619 i V, 1624; Madrigaletti a 23 v., 1621.
CRKVENA: etiri knj. misa za 4, 5 i 8 glasova i djelomice continuo:
I, 1615; II, 1619; III, 1619 i IV, 1638; 3 knj. moteta: I, za 25 glasova, 1610;
II, za 4 glasa, 1613, i III, za 26, 1634; psalmi za 4 glasa i b.c, 1613; psalmi
za 8 glasova i b.c, 1624; Salmi concertati a 5 v., 1637; vie crkvenih kompozicija
u rkp. Prirunik Porta musicale per la quale il principiante con fadle brevita
alV acquisto delle perfette regole del contrapunto vien introdotto, 1615 (7 izdanja
do 1639).
NOVA IZD.: izbor crkvenih djela obj. K. A. Rosenthal (DTO, XXXVI).
LIT.: H. Spiess, Steffano Bernardi, Salzburger Chronik, 1899. K. A.
Rosenthal, Zur Stilistik der Salzburger Kirchenmusik des 17. Jahrhunderts,
Kongress-Bericht der Beethoven-Zentenarfeier, Wien 1927. Isti, Steffano
Bernardis Kirchenwerke, STMW, 1928. F. Posch, Steffano Bernardis welt-
liche Vokal- und Instrumental-Werke, Salzburg 1935. C. Schneider, Geschi-
chte der Musik in Salzburg, Salzburg 1935. Th. W. Werner, Steffano Bernardi,
MGG, I, 1951.
BERNARDI, Drago, pjeva, bas (Karlovac, 27. VIII
1912 ). Studij pjevanja zavrio na Muzikoj akademiji u Zagrebu
(1938; dobitnik Klaieve nagrade). Jo kao student pjevao na
koncertima i kolskim produkcijama, a na opernoj pozornici de
bitirao 1938 u Zagrebu u Medvedgradskoj kraljici (afranek-Kavi).
Od 1940 bio je lan Splitske i 194143 Osjeke opere. Od 1943
djeluje neprekidno u Zagrebu. Meu njegovim kreacijama posebno
se istiu uloge Gazda Marko (Gotovac, Ero s onoga svijeta), Sulej-
man (Zajc, Nikola ubi Zrinjski), Ivan Susanjin (Glinka), Pimen
(Musorgski, Boris Godunov), Leporello (Mozart, Don Giovanni),
Rocco (Beethoven, Fidelio), Don Basilio (Rossini, Seviljski brija)
i Filip (Verdi, Don Carlos). Za visoka umjetnika dostignua
nagraen je u vie navrata. K. Ko.
BERNASCONI, Andrea, talijanski kompozitor (Milano ili
Marseille, 1706 Miinchen, pokopan 29. I 1784). Muziku stu-
dirao u Parmi. ivio zatim u Milanu, Veroni te 174647 u Ve-
neciji. God. 1753 postao je zamjenik dirigenta, a 1755 dirigent
dvorskog orkestra u Miinchenu. Njegova pastorka Antonia (ro.
Wasel; Stuttgart, 17411803) bila je istaknuta operna pjevaica
(sopran).
DJELA: 28 simfonija; koncert za flautu, 2 violine i b. c; krae instrumen-
talne kompozicije. 25 opera (Demofoonte, 1741; Germanico, 1744; Agelmondo
1760; Demetrio, 1772); nekoliko kraih muziko-scenskih djela. 4 oratorija;
dueti; arije; 34 mise; 2 rekvijema; 11 magnificata; 34 psalma; oko 100 moteta.
LIT.: J. Weiss, Andrea Bernasconi als Opernkomponist (disertacija),
Miinchen 1923.
BERNEKER, Konstanz, njemaki kompozitor (Darkehmen,
31. X 1844 Konigsberg, 9. VI 1906). Studirao na Muzikoj
akademiji u Berlinu. Od 1872 zborovoa udruenja Singakademie
u Konigsbergu, kasnije jo i katedralni orgulja, profesor kom-
pozicije na Konigsberkom konzervatoriju, lektor na Univerzitetu
(od 1895) i muziki kritiar. Komponirao uglavnom zborna djela.
DJELA. Oratoriji: Siegesfest, 1871 i Judith, 1877. Kantate: Das hohe Lied;
Hero und Leander; Refortnations-kantate; Gott ist tnein Leben; Gott unsere Zu-
flucht; Mila, das Haidekind i Christi Himmelfahrt. Zborovi; moteti; psalmi; solo-
pjesme.
LIT.: O. Laudien, Konstanz Berneker, Berlin 1909.
BERNERS, Lord (pravo ime Gerald Hugh Tyrwhitt--
Wilson), engleski kompozitor, slikar i knjievnik (Arley Park,
Bridgnorth, 18. IX 1883 London, 19. IV 1950). kolovao se
u Etonu. Muziku uio samo krae vrijeme u Dresdenu (teaj
harmonije), zatim kod A. Caselle i I. Stravinskog (instrumen-
tacija). God. 190911 u diplomatskoj je slubi u Carigradu
a 191120 u Rimu. God. 1918 nasljedstvom dobio titulu lorda

7 SS BERNERS BERNSKA KONVENCIJA

U Valses bonrgeoises karikirao je
konvencionalne tipove bekog
valcera (od J. Straussa do R.
Straussa), a u Fantaisie espagnole
parodirao kompozicije
pseudopanjolskog stila, i pri tom
uspio da doara pravu atmosferu
panjolske. Zbog nepotpunog
muzikog obrazovanja mjestimice
su mu djela, osobito ranija,
kompozicijsko-teh-niki
neujednaena. U baletima The
Triumph of Neptune i The Walding
Bouguet uspio je da uskladi
inventivan muziki sa*-draj s
oblikovanjem pa se oni smatraju
Bernersovim najboljim djelima.
DJELA. ORKESTRALNA: Trois morceaux, 1916; Fantai si e espagnole, 1919;
fuga u c-molu, 1924; Adagio, Vari ations and Hornpi pe, za gudae (aranman iz
bal et a The Tri umph of Nept une), 1926. KLAVIRSKA: Le Poi sson d'or,
1914; Trois petites marches funebres, 1914; Fragments psychologi ques, 1915; Valses
bourgeoi ses, za 2 kl avira, 1917. ^DRAMSKA: komina opera Le Carros-se du
Sai nt-Sacrement, 1923. Baleti: The Tri umph of Neptune, 1926; Luna Park, 1930;
The VCedding Bouquet, 1936; Cupid and Psyche, 1938; Les Sirenes, 1946. Fil mska
muzika: Ni cholas Ni ckleby, 1947 i dr. VOKALNA: trinaest solo--pjesama,
medu njima ciklus Liederalbum na tekstove H. Heinea, 1913. Autobiografija: A
Fi rst Chi l dhood, 1934 i A Di stant Prospect , 194.5-
LIT.: J. Hol brooke, Berners, u knjizi Contemporar v Brit ish Composers,
London 1925. C. Mason, Lord Berners, The List ener 1951. G. Hendri e,
Sir Geral d Hugh Tyr whit t -Wil son, MGG, XI II, 1966.
BERNET KEMPERS, Karei Phillippus, nizozemski mu-
zikolog (Nijkerk, Gelderland, 20. IX 1897 ). Studirao u Am-
sterdamu kod B. Zweersa (kompozicija) i S. van Milligena (po-
vijest muzike) i na Univerzitetu u Munchenu kod A. Sandbergera.
Predavao povijest muzike na konzervatorijima u Hagu (192949)
i Amsterdamu (193453), te muzikologiju na amsterdamskom
Univerzitetu, s prekidom 194245 kada je otputen iz slube.
Uz to 193441 ureivao asopis Wereld der Muziek, a od 1947
ureduje mjesenik Preludium-Concertgebouw-Nieuws.
DJELA: Jacobus Clemens non Papa und sei ne Motett en (disertacija), 1928;
Die Italiaansche Opera van Peri tot Puccini , 1929; De Zauberflote, 1929; Carmen,
1929; Leidmotieven, herinneringsmotieven en grondthema's, 1929; Muzi ekgeschi-
edenis, 1932 (V izd. 1955); Muziek in den ban der Letteren, 1935; Schubert, 1938;
Muzi ekmetennschap i n den hop der ti jden, 1938; Meesters der Muziek 1939 (V
izd. 1955): Beknopte Geschiedenis von het Kerkli ed (sa G. van der Leeuwom),
1939; Het Muziekschrift, 1946; Panorama der Muzi ek, 1948; Willem Pipper's
opera Halezvi jn, 1950. Mnogobrojne studije i lanci. Izdanja: redakcija cjelo-
kupnih djela Clemensa non Pape, od 1950 dal je (Amer ican Inst it ute of Mu-
sicologv); L. Bourgeois, 57 viersti mmi ge Psalmen-Bearbei tung (novo izd.); Lieder
aus Valeri us Gedenckclanck, 1941. Preradio posljednje izdanje L. C. Bouman'sova
djela Vreemde Woorden m der Muzi ek, 1950.
BERNHARD, Christoph, njemaki kompozitor (Danzig,
1627 Dresden, 14. XI 1692). Uio kod Ch. Wernera i P. Sieferta
u Danzigu, H. Schiitza u Dresdenu i u dva navrata kod G. Caris-
simija u Rimu. Pjeva i zamjenik dirigenta 1655 u Dresdenu,
166474 kantor u Hamburgu, a zatim opet u Dresdenu dvorski
uitelj muzike, zamjenik dirigenta i 168188 dirigent. Dobar
poznavalac kontrapunkta, B. je jedan od vodeih njemakih
kompozitora XVIII st.
DJELA: duhovni koncerti (20) Gei stlicher Harmonien erster Teil 2-gl. do
5-gl., 1665; tualjka Letzter Schzuanengesang, 1667; himna Prudentia Prudenti-ana,
1669; 3 mise; nekol iko misnih stavaka; kantate; oko 20 mot eta. SPISI: Von der
Singekunst oder Mani era; Tractatus compositi onis augmentatus; Aus-fii hrlicher
Bericht von dem Gebrauche der Consonanzen und Dissonanzi en.
NOVA IZD. : 5 zborskih kompozici ja obj. M. Seiffert (DDT, 1901); 1
misu obj. R. Gerber (Das Chorui erk, 1932); 2 mot eta obj. B. Grusnick (1933 i
1934); sva 3 traktata obj. J. M. Miiller-Blatau {Die Kompositionslehre H. Schut-
z e ns . . . , 1926) .
LIT.: J. M. Mi iller-Blattau, Die Komposit ionsl ehre H. Schiitzens inder
Fassung seines Schiikrs Ch. Bernhard, Leipzig 1926. B. Grusnick, Christoph
Bernhard, MGG, I, 1951. H. Federhofer, Die Figurenlehre nach Chr. Bernhard
und die Dissonanzbehandlung in Werken von H. Schiitz, Kassel i Basel 1954-
BERNHARD DE CLAIRVAUX (Bernardus Clareval-
lensis), francuski teolog, filozof, politiar i muziki teoretiar
(Fontaines kraj Dijona, 1091 Clairvaux, 20. VIII 1153). Osniva
i prvi opat cistercitskog samostana u Clairvauxu. Utjecajna linost
u politikom i crkvenom ivotu svoga vremena, autor asketsko--
mistikih studija, dogmatsko-polemikih rasprava, teolokih spisa i
dr. Napisao i nekoliko muzikih traktata (Epistula seu prologus super
antiphonarium Ordinis Cisterciensium; pripisuju mu se i rasprave
Praefatio seu Tractatus de cantu et correctione antiphonarii Ordinis
Cistercensium, Tonale i Tractatus cantandi graduale). U smislu
zakljuaka cistercitskog reda iz u 34 u njima se zalagao za
reformu koralnog pjevanja. Njegova nastojanja ila su za poje-
dnostavnjenjem .gregorijanskih melodija i oivljavanjem njihova
prvobitnog, jednostavnog oblika. To je u povijesti muzike prvi
pokuaj reforme koralnoga pjevanja provedene sistematski i na
osnovi principijelnih zahtjeva.
NOVA IZD.: Tonale obj. M. Gerbert (Scriptores ecclesiasticide muica, 1784);
muzike rasprave obj. J. P. Migne ! Patrologi ae cursus completus, Seri es tatina) ;
Epistula... i Praefatio... preveo na francuski i obj. L. Lambilotte thiarie
et pratigue du chant gregorien, 1855); Epistula... preveo na nje U.
Kornmul ler (KMJB, 1889).
LIT.: E. Vacandard, Vie de St . Bernard (2 sv.) Pari 1895.
Di jk, Saint Bernard and the Inst it uta Patrum of Saint Gal i, Muica
1950. H. Huschen, Bernhard von Clairvaux, MGG, I, 1951. 5.
Les Origines du chant cistercien, Roma 1952. R. Monterosso, La K
sicale di S. Bernardo, Cremona 1955. Isti , Cl uniacensi e cistercens
ri del canto gregoriano, Rassegna del l ' Istruzione Art ist ica, 1967,
BERNIER, Nicolas, francuski kompozitor (Mant<
1664 Pariz, 5. VII 1734). Kao djeak pjevao u zboru
u Mantesu, zatim studirao u Rimu, gdje je bio u vezi
darom. God. 169498 dirigent katedrale u Chartresu,
crkvama St. Germain l'Auxerrois i St. Chapelle u Pari
172333 dirigent na dvoru Luja XIV u Versaillesu. V
pedagog. B. je medu prvima u Francuskoj komponirao ;
kantate (poznate su Les Nuits de Sceaux). U njegovim
kompozicijama istie se svladavanje polifonog sloga. S
hladan, iako bez praznog virtuoziteta.
DJELA: mot eti (2 knj.)r.J7O3 i 1713; svjetovne kant ate (7 kr
1703; V, Les Nuits de Sceaux, 1715; VI, 1718 i VII, 1723. Chant d
di fferents seints nouveaux..., 1724; airs, moteti i psalmi u suvremenin
Rasprava Pri ndpes de composi ti on, oko 172634.
LIT. : M. Brenet, Les Musiciens de l a Sainte Chapell e, Pari 1
Oell i er, Nicol as Bernier, MGG, I, 1951. Ph. Nelson, Nicol as
Resumeofhis Works, Recherches, 1960, Pari 1960.Isti , Princit
posit ion de Mr . Bernier, ibid. , 196162, Par i 1962.
BERNOULLI, Eduard, vicarski muzikolog (Base
1867 18. IV 1927). Njegovi preci, podrijetlom N
bili su znameniti matematiari Johann B. (1667174
niel B. (170081) koji su dali kapitalne priloge problen
zike akustike. B. je studirao kod H. Kretzschmara na
zitetu u Leipzigu. Od 1908 predavao je na Univerzitetu v
(od 1921 profesor). Prouavao je muziku srednjeg vi
sebno problem ritmike interpretacije gregorijansko
te muziku njemakog humanizma. Meutim, teite je
rada na ureivanju novih izdanja starijih muzikih djek
je najznaajnije Syntagma musicum, III, M. Praetoriu
DJELA. Knjige: Di e Choralnotenschrift bei Hymnen und Sequenzt
ren Mittelalt er (disert acija), 1897; Oratorient ext e Hdndels, Strei fzu
Mete der Chrysanderschen Hdndelforschung, 1905; H. erlioz als Aes
Klangfarben, 1909; Aus Liederbuchern der Humanistenzeit, 1910. lam
t)ber di e schweizerische Musi kgeschichte, kongres IMG, 1909; Bezie
Berlioz zu Liszt und Wagner, Wissen und Leben, 1909ro; 5; Dok
Geschi chte des Liedes und Tanzes aus dem XVI und XVII Jahrhunde\
IMG, 1924; Der Zurcher Humanist Hans Fries als Forderer des Sci
Schweizerisches Jahrbuch fiir Musikwissenschaft, 1927 i dr. Iz
Jenaer Li ederhandschriften (sa G. Holzom i F. aranom), 2 sv., 1901;
Poeti sch-musikalisches Lust waldchen 1642, DDT, XIIXIII; P.
Chansons und Tdnze, Pari ser Tabulaturdrucke fii r Tasteninstrumen
Jahren 153031 (faksimile), 4 sv. i 5. sv. koment ari 1914; M. Praet
tagma musi cum, III (izdanje revidirano prema originalu iz 1619, s pr
i komentarom), 1916; L. Euler, Tentamen novae theoriae musicae, 192
Ausgabe des Liederbuches von Arnt von Aich (sa H. J. Moserom), 193c
LIT. : K. Nef , Prof . Dr. Eduard Ber noul l i, Schweizer ische s
fiir Musikwissenschaft, 1927. E. Refardt , Historisch-Biographi
sikl exikon der Schweiz, 1928. H. Ehi nger, Eduard Bernoulli, MG<
BERNO VON REICHENAU, muziki teoretia
Reichenau, 7. VI 1048). God. 1008 opat samostana Reicl
Bodenskom jezeru. Kao teoretiar stajao je pod utjecajem I
i Guida d'Arezza; u svojim se spisima najvie bavio pr
promjena u tonalitetu. Njegov uenik bio je Hermannus Co
DJELA: De consona et tonorum varietate; Muica oder prologus in
Tonarius ; De varia psalmorum atque cantuum modulatione. Neke su nj ego'
0 muzici izgubljene (De instrumentis, De mensura monochordi).
NOVA IZD. : sauvane trakt ate obj. su M. Gerbert {Scri ptores de
muica, 1784) i J. P. Migne {Patrologiae cursus completus, Seri*
LIT. : W'. Brambazh, Das Tonsvstem und die Tonarten des c
Abendlandes im Mittelalter, Leipzig 1881. Isti, Theorie und
Reichen,auer Sangerschule, Karl sruhe 1888. H. Ri emann, Gesc
Musiktheorie im 9.19. Jahrhundert, Leipzig 1898. R. Moli tor, I
der Abtei Reichenau, I i I I , Miinchen 1925. H. Sozva-Sanden, C
Transfor mat ion der Ant iphonen. Tonar- und Rhvt hmusstudien, K;
E. Jammers, Berno von Reichenau, MGG, I, 1951. H. Oesch, ]
Her mann von Reichenau, Bern 1961.
BERNSKA KONVENCIJA ZA ZATITU KNJI5
1 UMJETNIKIH DJELA, prvi mnogostrani med
ugovor o zatiti autorskog prava. Poto se pokazalo da se
i bar donekle jednoobrazna meunarodna zatita autorsk
ne moe osigurati pomou dvostranih meunarodnih
na inicijativu Association Litteraire et artistique inter
(ALAI) sklopljen je na diplomatskoj konferenciji u Ben
1886 ugovor pod nazivom: Konvencija o stvaranju mei
unije za zatitu knjievnih i umjetnikih djela. Konvi
dopunjena u Parizu 1896 Dodatnim aktom i Interprei
deklaracijom, revidirana u Bernu 1908, dopunjena u Ber
Dodatnim protokolom, te revidirana u Rimu 1928, u Bi
1948 i u Stockholmu 1967, kojom prilikom joj je dodan i
koji se odnosi na zemlje u razvoju.
Prema stanju na poetku 1970, Bernskom konvenci
je vezano 59 drava, meu kojima se nalaze gotovo ove
drave, ukljuujui Jugoslaviju; od azijskih drava: Cejloi

LORD BERNERS


BERNSKA KONVENCIJA BERSA 189

Filipini, Indija, Izrael, Japan, Libanon, Pakistan, Tajland i Tur-
ska; od afrikih drava: Dahomej, Gabon, Gornja Volta, Juno-
afrika Unija, Kamerun, Kongo (Brazzaville), Kongo (Kinasa).
Madagaskar, Mali, Maroko, Niger, Obala Slonovae, Senegal
Tunis; od amerikih drava: Argentina, Brazil, Kanada, Meksiko
i Urugvaj; od ostalih drava: Australija i Nova Zelandija. Do
tada nisu pristupile Bernskoj konvenciji, izmeu ostalih drava,
SAD i SSSR zbog neslaganja njihova zakonodavstva o autor-
skom pravu sa sistemom zatite prema Bernskoj konvenciji (->
Autorsko pravo).
Eernskom je konvencijom stvorena Unija za zatitu prava
autora na njihovim knjievnim i umjetnikim djelima (Bernska
unija).
Prema odredbama konvencije izraz knjievna i umjetnika
djela obuhvaa sve proizvode s podruja knjievnosti, znanosti
i umjetnosti bez obzira na nain i oblik izraavanja. Kao primjeri
nabrojena su razliita knjievna djela, pisana i govorna, dramska
i dramsko-muzika djela, koreografska i pantomimska djela,
muzika djela s rijeima i bez njih, kinematografska i si. djela,
razliita djela likovnih umjetnosti, fotografska i kartografska djela,
planovi, skice i plastina djela s raznih podruja znanosti; zbirke
djela, koje s obzirom na izbor i raspored grade predstavljaju
samostalne duhovne tvorevine, te prerade djela kao to su pri-
jevodi, prilagoavanja (adaptacije) i obrade (aranmani).
Navedena djela uivaju zatitu prema odredbama konvencije,
ako imaju kao zemlju porijekla jednu od zemalja Unije, to znai
prema tekstovima konvencije do Stockholmskog akta, djela dr-
avljana te zemlje, ako nisu obavljena, a prema Stockholskom
aktu ako su i objavljena bilo gdje, kao i djela objavljena po prvi
put u zemlji Unije bez obzira na dravljanstvo autora. Pod ob-
javljenim djelima u smislu ove konvencije podrazumijevaju se
samo izdana djela bez obzira na nain na koji su izraeni primjerci
djela (dakle ne samo grafiki nego i fonografski umnoeni primjerci
kao npr. gramofonske ploe). Navedena djela uivaju u svakoj
drugoj zemlji Unije ista prava kao i djela domaih dravljana (tzv.
nacionalni tretman) i to bez ikakvih formalnosti kao to su registracije
djela, deponiranje primjerka djela, oznaka na primjerku djela da
uiva zatitu ili si. Ako bi nacionalni tretman djela bio na
previe niskom nivou, dolaze do primjene tzv. minimalna prava
specijalno priznata konvencijom. To su to se tie autorskih
moralnih prava: pravo na priznanje autorstva i pravo na poti-
vanje djela, a to se tie autorskih imovinskih prava: pravo pre-
voenja (uz mogunost da se njegovo trajanje ogranii pristu-
panjem konvenciji uz rezervu u pogledu toga prava), pravo um-
noavanja (uz odreena ogranienja), pravo javnog prikazivanja
ili izvoenja djela, radiodifuzijska prava (uz mogunost da se
predvidi samo pravo na naknadu, a ne i na davanje autorizacije),
pravo zvunog snimanja djela (uz mogunost da se predvidi
takoer samo pravo na naknadu a ne i na davanje autorizacije),
kinematografska prava, prava prilagoavanja i obraivanja djela
i napokon tzv. pravo slijeenja djela (uivanje koristi od pre-
prodavanja djela).
Opi rok trajanja zatite prema Bernskoj konvenciji iznosi
vrijeme ivota autora i 50 godina poslije autorove smrti (Bruxelleski
akt) odnosno, prema ostalim aktima konvencije, vrijeme pro-
pisano zakonom zemlje u kojoj se zatita trai. Trajanje zatite
se rauna od poetka kalendarske godine neposredno poslije
smrti autora.
Osim odredaba o autorskom pravu konvencija sadri i tzv.
administrativne odredbe o organima Bernske unije. Ured Unije
je ujedinjen s uredom Parike unije za zatitu industrijskog vla-
snitva (patenti i dr.) i nosi naziv Bureaux internationaux reunis pour
la protection de la propriete intellectuelle (BIRPI), a sjedite ima u
enevi.
Napokon konvencija sadri i odredbe o reviziji, ratifikaciji,
rezervama, primjeni konvencije, rjeavanj u sporova, stupanj u
na snagu, trajanju i otkazivanju konvencije.
LIT. : J. uman, Bernska konvencija za zat it u knjievnih i umetnikih
dela i njene revizije, Beograd 1928. B. Eisner, Meunarodna zatita autorskog
prava i nae zakonodavst vo o autorskom pravu, Arhiv za pravne i drut vene
nauke, 1953. M. Bout at i R. Pl ai sant , La Convent ion d' Union de Berne
(u djelu: R. Plaisant, Propriete litteraire et artistique), Pari 1954. W. Bappert
i E. Wagner, Internationales Urheberrecht, Munchen i Berlin 1956. V. Spai,
Autorsko pravo, Sarajevo 1957. J. tempi har, Avtorsko pravo, Ljubl jana
1960. C. Masouye, The Berne Convent ion from 1886 to 1967, New Delhi
i Geneve 1967. 1. Henneberg, Bernska konvencija za zatitu knjievnih i umjet
nikih djela revidirana u Stockholmu 1967, Prinosi za poredbeno prouavanje

L. BERNSTEIN
Kussevitskog u Tanglewoodu. Vrl o je brzo stekao ugled kao
jedan od najboljih suvremenih amerikih dirigenata. Gostuje u
SAD, Junoj Americi, Evropi i Aziji. God. 194547 dirigent New
York City Center Orchestra, 1951'56 predavao je na Bran-deis
University, a 195868 bio je direktor Filharmonije uNew Yorku.
U Bernsteinovoj muzici najvie zapanjuje neposrednost emotivnog
efekta. U melodiji i harmoniji ona ima spontanost i toplinu, koje
na sluatelje smjesta djeluju. U Bernsteinovim najboljim
ostvarenjima muziku proima potresna ritmika invencija, neodolji v
polet; ona esto dostie silnu dramatsku snagu (A. Copland).
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonije: Jeremi ah za mezzo-sopran, 1943 i
Age of Anxiety (s klavirom), 1949: koncert za klavir i orkestar ; koncert za violinu i
orkestar ; Serenata za viol inu, gudaki orkestar i udaraljke 1954; uvertira Candide,
1956; simfonijski plesovi West Side Story, 1960. Sonata za klarinet i klavir,
1942. Klavirska sonata; Anniversaries (11) za klavir, 194348. DRAAiSKA :
televizijska opera Trouble in Tahiti, 1952. Muzike komedije On the Town, 1944;
Wonderful Tot vn (prema Shakespeareu), 1952 i West Si de Story, 1957. Baleti:
Fancy Free, 1944 i Facsimile, 1946. Scenska i fil mska muzika. VOKALNA:
oratorij Kaddi sh, 1963; Chi chester Balm za zbor i orkestar, 1965; ciklusi pjesama
/ Hate Musi c, 1943 i La Bonne Cui sine, 1949. Napisao The Joy of Musi c,
1959 i The Infi ni te Vari ety of Musi c, 1966.
LIT. : / . Fi ne, Young America: Bernst ein and Foss, Modem Music, 1945,
4. P. Gradenzoi tz, Leonard Bernstein, Music Rewiev, 1949, 3. K. H. W6r-
ner, Leonard Bernstein, MGG, I, 1951. D. Gozv, Leonard Bernstein, The
Musical Times, 1960. D. Ewen, Leonard Bernstein. A Biographv for Young
People, New York 1960 (rev. 1967). A. Holde, Leonard Bernstein, Berl in
1961. J. Briggs, Leonard Bernstein. The Man, his Work and his World,
Cleveland 1961. J, Gottli eb, The Music of Leonard Bernstein: A Study of
Melodic Manipulations (disertacija), Ann Arbor 1964. J. Aa.
BERR, Friedrich, njemaki klarinetist i fagotist (Manheim,
17. IV 1794 Pariz, 24. IX 1838). Vojni muziar, od 1823 prvi
klarinetist opernog orkestra u Thedtre italien u Parizu. God.
1831 postao profesor klarineta na tamonjem Konzervatoriju,
1832 solist dvorskog orkestra i 1836 direktor parike Vojne mu
zike kole. Napisao prirunik za klarinet Traite complet de la
clarinette a 14 clefs (1836) i De la necessite de reconstituer . . . de
la musique militaire (1838). Komponirao djela za klarinet (Gammes
et e'tudes, koncerti, divertimenti) i oko 500 kompozicija za vojni
orkestar.
BERRY, Walter, austrijski pjeva, bariton (Be, 8. IV 1929
). Pjevaku karijeru zapoeo na Dravnoj operi u Beu kao
zborist, ali ve 1950 postao solist. Od 1952 lan opere u Salzburgu
i od 1961 na Gradskoj operi u Berlinu. Svestrani umjet nik koj i
s podjednakom lakoom i nt erpret ira barit onske ul oge lirskog
i dramatskog karaktera, B. je stalni gost prvih evropskih i ameri-
ki h muziki h kazal ita. Meu njegovi m kreacijama posebno
se istiu: Papageno (Mozart, arobna frula), Guglielmo (Mozart,
Cosi fan tutte), Figaro (Mozart, Figarov pir), Rossini, Seviljski
brija), Julije Cezar (Handel), Pizzaro (Beethoven, Fidelio), Fa-
ninal (R. Strauss, Kavalir s ruom), Mandrvka (R. Strauss, Ara-
belld), Wozzeck (Berg) i dr. Snimio je velik broj gramofonskih
ploa. Njegova supruga je Christa Ludwig.
BERSA, 1. Vladimir (Vladoje), kompozitor (Zadar, 4. X
1864 7. VII 1927). Srednj u kol u zavrio u Dubrovniku, a

190 BERSA

DJELA: simfonijska sl ika Marjan; Novelet e za orkestar. Gudaki kvar-
teti; kl avirska trija i druga komorna djela. Manje kl avirske kompozicije.
Opere: Cvi jeta (Zagreb, 21. IV 1898) i Andri ja ubranovi (Zagreb, 10. XI
1900), komponirane na l ibret a brata Josipa Berse; Komedi ja (Zagreb, 14. III
1916), na vlast it i libreto prema drami M. Magrea i Mozartova smrt (neizvedeno).
Mnoge pjesme uz klavir; crkvena djela (Mi serere za muki zbor i orgulje i dr.).
Njegovu zbir ku od 460 narodnih pjesama objavila je JA u redakciji B. Sirole
i V. Dukata pod naslovom Vl adoje Bersa: Zbirka narodnih popjevaka i z Dal ma
ci je, 1944. K. Ko.
2. Blagoje, kompozitor (Dubrovnik, 21. XII 1873 Za-
greb, 1. I 1934). Brat Vladimira. Gimnaziju je polazio u Beu,
Trstu i Zadru. God. 1893 upisao se na Zagrebaki konzervatorij
(I. Zajc, A. Stockl, H. Geiger), a 1896 na Konzervatorij u Beu
(R. Fuchs, J. Epstein). Njegova diplomska orkestralna kompozicija
Andante sostenuto izvedena je javno u Beu (1899). Nakon zavre-
nih studija bio je B. neko vrijeme zborovoa sarajevskog pjevakog
drutva Trebevi, a zatim splitskog drutva Zvonimir. U
kazalinoj sezoni 190203 bio je krae vrijeme dirigent Gradskog
kazalita u Grazu. U ljetu 1903
nastanio se u Beu gdje je uz
manje prekide ivio do 1919. God.
1904 odazvao se pozivu
impresarija Miillera te je primio
angaman za niz melodramskih
koncerata s recitatorkom P.
Wiirth po Njemakoj, vicarskoj i
ekoj. Tom prilikom nastupao je
B. kao pijanist i dirigent vlastitih
kompozicija. Vrativi se u Be, B.
je materijalno teko ivio.
Poduavao je malobrojne uenike
iz klavira, a povremeno je
instiumentirao i iz skica
kompozicijski izraivao djela
istaknutih ondanjih operetnih
kompozitora (O. Ned-bala, L.
Fal la, O. St rausa, C. Ziehrera).
Kad se u Osijeku osnovalo kazalite odlazi B.
1908, da ondje osnuje stalnu operu, ali se nakon tri mjeseca vraa u
Be gdje 1911 postaje stalni araner i umjetniki savjetnik mu-
zikog izdavakog poduzea Doblinger (Bernhard Herzmanskv).
Za potrebe Doblingera B. je preraivao i instrumentirao razna
tua djela, veinom operete. Nakon Prvog svjetskog rata dolazi
u Zagreb gdje je imenovan profesorom kompozicije i instrumen-
tacije na Muzikoj akademiji. Na tom je mjestu djelovao do smrti.
Bersa je izraziti romantik. Njegova su djela gotovo uvijek
subjektivna, a kako je po naravi bio pesimist, to u njima prevla-
davaju tamna i tmurna raspoloenja. Osnovna je karakteristika
njegove muzike refleksivna lirika; osim u operama, rijetko u njoj
susreemo dramatinosti. Bersine su kompozicije obino rap-
sodine, a odlikuju se izradbom detalja. U svim njegovim or-
kestralnim djelima treba naroito istaknuti virtuoznu instrumen-
taciju u kojoj su mu bili uzori R. Strauss, a kasnije i N. Rim-ski-
Korsakov. Bersina je muzika esto i eklektina. U njoj se
B. BERSA. Autograf
i
prepleu razni elementi muzikog govora XIX st., od
mantike preko R. Wagnera do impresionista i talijanskih
Gdjekad se osjea i prizvuk muzike slavenskih majstor
bno P. I. ajkovskog. I muzika bekih valcera i opereta
je katkad na njegov izraz.
Bersine orkestralne kompozicije pripadaju veinom ]
programne muzike. Meu njima treba u prvom redu
diptihon Sablasti i Sunana polja. U tim simfonijskim pj
kojih je osnovna ideja pobjeda svjetlosti nad mranin
noi, uspio je B. izvanrednim koloristikim efektima
dva potpuno oprena raspoloenja. Za studija u Beu'
je B. simfoniju od koje je dovrio tri stavka. Kasnije je pr
nazvao Dramatska ouvertura, drugi Idila, a trei Capriccio-
te se oni danas izvode pojedinano kao zasebna djela,
klasinom obliku, ti se stavci odlikuju jasnoom i pregl
Od malobrojnih kompozicija s podruja komorne
najvredniji je Klavirski trio u klasinom stilu op. 7, a od
klavirskih djela Balada, Na alu i ciklus Po nainu sta
de ballet.
Najvjerniji su odraz Bersina unutarnjeg, intimnog h
gove solo-pjesme. U svemu ih je napisao 30, od toga go
lovinu na njemaki tekst. Od solo-pjesama s hrvatskim
istie se niz pjesama na Preradovieve stihove, zatim p vrlo
uspjela Seh du dan, pa Oj sanci, vi areni sanci i d
Kazalite je vrlo rano privuklo Bersinu panju. Gc
dovrio je operu Jelka na tekst svoga brata Josipa. Pisana
talijanskih opera, Jelka je koncipirana naivno, bez praA
matskog sukoba. Na njemaki libreto A. M. Willnera kon
je B. 190506 svoje najvanije operno djelo Der Eiset
(Oganj). Ognju pripada posebno'mjesto u razvoju hrvatski
literature. Velika je naime Berlina zasluga to je tom
operom prvi prenio u Hrvatsku tekovine Wagnerove opi
forme i suvremenog opernog simfonijskog orkestra. Za
od sladunjavo-romantikih sadraja ostalih hrvatskih opi
eva doba, libreto Ognja postavlja u prvi plan suvremen
bleme. Muzika se izradba ove opere istie tehnikom
nou (doaravanje ritma tvornikih strojeva). Bersina je
u tom djelu esto bliska Wagneru, ali se zamjeuje u njo caj
talijanskih verista. Der Schuster von Delft (Postolar oa
191213) komina je opera po motivima Andersenov
Sreine koljae (njemaki libreto J. Wilhelm i A. M. \
Po svojoj muzikoj vrijednosti ona zaostaje za Ognjen
1919 izvedena je u Beu scenska muzika za Antigonu (
senclever); to se Bersino djelo izgubilo. B. je napisao i'
za nijemi film Neretvanska vila.
Bersin je rad od velike vrijednosti za daljnji razvoj 1
kulture u Hrvatskoj, jer je postavio vrste temelje tehnik
cipa na kojima se kasnije razvila suvremena hrvatska
Svoje bogato iskustvo prenio je B. kao profesor Muzike
mije na cijelu generaciju hrvatskih kompozitora. On ji
prvim hrvatskim muzikim pedagozima postavio nastav
pozicije i instrumentacije na suvremene evropske temelje. S
razumijevanja za sklonosti svojih uenika, B. je indivii
postupkom prema svakom pojedincu uspio stvoriti od 1
mostalno izgraene stvaralake linosti. Od njegovih
istiu se: Z. Grgoevi, R. Matz, B. Kune, Z. Bradi,
pandopulo, M. Cipra, I. Brkanovi, B. Bjelinski N. Her
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme : Hamlet op.
(preradio Z. Bradi 1934); // Sogno d'una spasa op. 22, 1897; Una Notte
op. 31, 1902 (preradio 1934 Z. Bradi i dao naslov Nokturno, San / na
Hvaru); Sunana polja, 1919 (Zagreb, 10. V 1920) i Sablasti, 1926 9. I
1927). Concertando za violinu 1924 (dovrio 1934 Z. Bradi i dao na:
foni jske vari jaci je); Dramatska ouvertura op. 25a, 1898; Andante sosu



B. BERSA
Kr. zrm

OGANJ. I

B. BERSA. Plakat za praizvedbu opere Oganj


BERSA BERTINI 191

29, 1899; Idila op. 25b, 1902; Capriccio-Scherzo op. 25c, 1902. KOMORNA:
gudaki kvart et u c- mol u op. 9 (izgubl jeno); Menuet za gudaki kvart et op.
14, 1896; Klavirski t rio u klasinom stilu op. 7, 1895 (preradio Z. Bradi); ele-
gija Povero Tomi n za violinu i kl avir op. 1; elegija Reverie za viol onelo i klavir
op. 49, 1904. KLAVIRSKA: sonata u C-duru op. 19, 1897; sonata u f- mol u
op. 20, 1897; Valcer u A-duru op. 3, 1893; Ballabih, 1894; Mlnuetto op. 11;
Bagatel la op. 16, 1897; Rondo-Polonai se op. 18, 189597; Marci a tri onfal e
op. 24, 1898; tema s varijacijama op. 15, 1899; Fantasta impromptu op. 27, 1903;
nokturno op. 38, 1903; Riso e lamento op. 63, 1908; Noveletta op. 69, 1910;
Serenada-Barkarola, 1917; Veneci janska barkarola op. 58, 190521; Valse
melancolique op. 76, 191521; Melancolie op. 76, 191921; Balada u d-molu op.
75, 1921; Na Salu, 1921; Po nai nu starih Airs de ballet, 1924. DRAMSKA.
Opere: Jelka (Josip Bersa) op. 12, 1901; Der Eisenhammer (Oganj; A. M. Will-
ner) op. 57, 190506 (Zagreb, 12. I 1911) i Der Schuster von Del ft (Postol ar
od Delfa; J. Willhelm i A. M. Willner), 1912 (Zagreb, 26. I 1914). etiri me-
lodrame (sauvani samo klavirski izvaci): Salome (J. Donat) op. 54, 1904; Frou--
Frou (J. Donat) op. 54, 1904; Di e vi er Temperamente (J. Donat ) op. 55, 1904
1Die rote Anna (J. Donat), 1904. Scenska muzika za dramu Antigena (W. Hasen-
clever), 1919 (izgubljena). Muzika za nijemi fil m Villa von Narenta (Neretvanska
vi l a), 1919 (sauvan samo klavirski izvadak) . VOKALNA: Ljudevi tu Gaju
(J. Mil ii) za mjeovit i zbor a cappella, 1909; Zora puca, bit e dana (P. Pre-
radovi) za sopran, alt, tenor, mjeovit i zbor i klavir, 1918; Hi mna (V. Mii)
za mjeoviti zbor a cappella, 1919; Tri pejsaa: Mjesei na (l jet na) za mjeovit i
zbor a cappella bez rijei, 1921, Jesen za mjeoviti zbor bez rijei uz obou, engleski
rog i 2 fagota, 1922 i Prvi sni jeg (predveerje) za muki zbor bez rijei uz harfu,
2 roga i viol inu, 1922. Har monizacije narodnih pjesama iz Dal macije za muki
zbor (1927): Popuhnul je; L'jepe ti su; Da mi je umri ti ; Podigoh se; Vozi la se;
Poetaj, popi vaj. Solo pjesme: Mio povero amor op. 4, 1894; Di e Verlass'ne op.
5, 1895; Na moru (Josip Bersa) op. 6; Mrt voj dragoj (J. Pint er) op. 8, 1895;
Bi o bi rekao op. 13, 1896; Edzvard (G. Herder) op. 17, 1897; // Re di Tule (G.
Carducci) op. 21, 1897, Zaljubl jeni luak (B. Lovri) op. 33, 1902; O lache nicht
(M. Ljermont ov) op. 32, 1903; Mein sii sses Li eb (H. Heine) op. 39, 1903; Und
ah i ch so lange (H. Heine) op. 40, 1903; Auf den Wdllen Sal amankas (H. Heine)
op. 41, 1903; Duhaj vjet re (B. Lovri) op. 43, 1903; Kolko sam te (J. Bersa) op.
44, 1903; Oj sanci, vi areni sanci (J. Bersa) op. 45, 1903; Ja te ljubi m (J. Bersa)
op. 46, 1903; Robi nji ca (J. Ber sa) op. 47, 1903; Ne znam Haje ( J. Bersa) op.
48, 1903; Ein Schwann (H. Ibsen) op. 52, 1903; Meeresleuchten op 61, 1906;
La Fite des Morts op. 64, 1909; Lieb Li ebchen (H. Heine) op. 66, 1909; Ei n Lied
der Liebe (R. Vol ker) op. 67, 1910; Primorska pjesmica (P. Preradovi) op. 72,
1918; Jelica (P. Preradovi) op. 73, 1918; Seh dui dan (V. Nazor) op. 74, 1918;
Crni dan ( P. Preradovi), 1918; Kad (P. Preradovi), 1918. CRKVENA:
Ave Mari a za sopran, tenor, zbor i or gulje op. 10, 1895; motet Nun l obet Herrn
in sei nem Knecht za mjeoviti zbor a cappella op. 30; Danas slavno (Duhovi )
za enski zbor i orgul je, 1916.
LIT.: R. Matz, Blagoje Bersa, Glazbeni vjesnik, 1927, 4. . Hi rschl er,
Blagoje Bersa, Jut arnji list, 19. XI 1933. K. Beni , Bl agoje Bersa, ibid., 31.
XII 1933. Z. Grgoevi , Maestro Bersa medu svoji m uenicima, Obzor, 4.
I 1934. B. Papandopulo, Blagoje Bersa kao pedagog, Novost i 25. XII 1934.
L. Matai , O oper i Oganj, Komedija, 1935. M. Ci pra, Blagoje Bersa,
Sv. C, 1943, 2. M. Kuntari, Opere Blagoja Berse (dipl. radnja, u arhivu
Muzike akademije u Zagrebu), 1953. Ista, Blagoje Bersa, Zagreb 1959.
K. Kovaevi c, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. M. Cipra,
Sunana pol ja Blagoja Berse, Zagreb 1968. M. Kun.
BERTALI (Bartali, Bertaldi), Antonio, talijanski kom-
pozitor (Verona, III 1605 Be, 1. IV 1669). Uio kod S. Ber-
nardija u Veroni. Najkasnije od 1623 angairan na dvoru u Beu,
gdje je djelovao vie od 4 decenija kao kompozitor, instrumenta-
list i od 1649 glavni dirigent dvorske kapele. Najprije se afirmi-
rao kao kompozitor crkvene muzike u kojoj je nastojao da sjedini
polifoni stil sa zvunom monumentalnou viezbornog stila.
Ali za Be je imao vee znaenje kao operni kompozitor. Bio je
jedan od glavnih predstavnika venecijanskog stila u Austriji i
jedan od zaetnika spektakularnog tipa dvorske opere koji je do-
segao vrhunac Cestijevim djelom Ponio d'oro. Za praizvedbu
Bertalijeve opere L'Inganno d'amore (1653) sagraeno je provi-
zorno kazalite pa se taj datum smatra poetkom kontinuiranog
gajenja opere u Beu. Muziki su veoma vrijedna i Bertalijeva
instrumentalna djela u kojima prevladava forma canzone (za
vee duhake sastave), a susreu se i trio-sonate za 2 violine i
trombon.
DJELA (vie od 600 dobrim dijel om izgubl jenih kompozicija). INSTRU-
MENTALNA: 12 Sonat e da camera a 3, 5 e 8; II Sonat e con trombe solenni
za 1318 glasova; IJ Sonate ordinate per Chiesa a 5 e 6; 10 Sonate a tre (veinom za
2 violine i t rombon). DRAMSKA. Opere: La Gara, 1652; Theti , l62; Niobe,
1652; L'Inganno d'amore, 1653; II Re Geli doro, 1659; Gli Amori di Apollo con
Clizia, feta teatrale, 1660; // Ci ro riconoscente (podijel jeno na 3 intermezza),
1661; Pazzo amore, operet a, 1664; L'Alcindo, 1665; Cibel e e Atti, 1666; La
Contesa delVaria e dell'acaua, balletto a cavallo (vokalne partije od Bert alija;
baletna muzika od J. H. Schmel zera) 1666. VOKALNA. Oratoriji: Mari a
Maddalena, 1663; Oratori o sacro, 1663 i La Strage degli innocenti a 5 vod con
sinfonia, 1665; 134 Compositioni Amorose a I8 v.; 40 Compositioni Morali e
Spiriluali per la Camera za 1-6 glasova i instrumente; 14 Compositioni propri e.
CRKVENA: 33 mise do 18 glasova; 10 rekvijema; 76 mot eta; 23 psal ma; 5 Te
Deuma; Stabat Mater; 29 l itanija; 22 magnifikat a i vespera i dr. (navedena djel a
nabrojena su u t adanjem popisu dvor skog arhiva u Beu) .
LIT.: Ch. Laroche, Antonio Bertal i al s Opern- und Orat orienkomponist
(disert acija), Wien 1919. A. Li ess, Antonio Bert al i, MGG, I, 1951.
BERTALOTTI, Angelo Michele, talijanski pjeva i pjevaki
pedagog (Bologna, 1665 ?). Studirao u Bologni i 168790 u
Rimu. lan Accademije Filarmonica (1703) i nastavnik pjevanja u
Bologni. Napisao Regole utilissime per apprendere . . . li canti
fermo e figurato (1698) i $0 Solfeggi a Canto e Alto (1744; ponovo
obj. F. X. Haberl, 1881; II izd. 1888).
BERTAPELLE, Milka, pjevaica, sopran (Vrbovec, 14. XII
1925 ). Studij pjevanja zavrila na muzikoj koli Pavao Mar-
kovac u Zagrebu. Jo za studija lanica Mjeovitog zbora Radio--
Zagreba (195158). Na opernoj sceni debitirala 1953 u Zagrebu
kao Michaela (Bizet, Carmen). Od 1958 solist je Zagrebake opere.
Njezin repertoar obasee niz prvih sopranskih uloga,, meu ko-
jima su; Dorabella (Mozart, Cosi fan tutte), Leonora (Verdi,
Trubadur), Elizabeta (Verdi, Don Carlos), Madeleine (Giordano,
Andre Chenier), Tosca (Puccini), Marica (Smetana, Prodana ne
vjesta), Irmengarda (Lisinski, Porin), Eva (Zajc, Nikola ubi
Zrinjski) i Volumnija (ulek, Koriolan). Nastupa i kao koncertna i
oratorijska pjevaica. K. KO.
BERTATI, Giovanni, talijanski operni libretist (Martellago,
10. VII 1735 Venecija, 1815). Slubovao od 1763 u venecijan-
skom kazalitu San Cassiano, gdje je versificirao tekstove scenskih
izvedaba. God. 177191 pisao tekstove za brojne opere, najvie
za kazalite Giustiniano di S. Mosi. Autor je libreta za opere D.
Cimarose (II Matrimonio segreto; Amor rende sagace), G. Paisiella
(La Locanda; Le Nozze disturbate), F. Bianchija (La Villanella
rapita), B. Galuppija, A. Salierija (Bella Selvaggia), T. Traette,
G. Tenorija i dr.
LIT. : E. Savi oli , Giovanni Bertati, Venezia 1880. A. Schatz, Giovanni
Bertati, VFMW, 1889. U. Rolandi, II Librettista del Mat rimonio segreto,
Giovanni Bertat i, Triest e 1926.
BERTE, Heinrich (Henrik), madarski kompozitor (Galgc,
8. V 1857 Perchtoldsdorf kraj Bea, 25. VIII 1924). Djelovao
u Beu. P6stigao u svoje vrijeme znatnije uspjehe plesnim opere-
tama novijeg, bekog tipa, izvoenim po Njemakoj i Austriji.
Dulje se odrala jedino Das Dreimaderlhaus koju je komponirao
prema muzikim motivima F. Schuberta (instrumentacija je od
B. Berse).
DRAMSKA: opera Di e Schneefl ocke, 1896. Bal et i: Das Marchenbuch,
1890; Die goldene Marcheninelt, 1893; Amor auf Reisen, 1895; Der Karneval in
Venedig, 1900; Automatenzauber, 1901 i Amor in Kiinstlerhei m, 1905. Operete:
Der neue Biirgermeister, 1894; Die Millionenbraut, 1904; Der schbne Gardist, 1907;
Der kleine Chevalier, 1907; Der Gliicksnarr, 1908; Kreolenblut, 1910; Der Mar-
chenprinz, 1914 i Das Dreimaderlhaus (Be, 1916; jug. praizvedba ped naslovom
Tri djevoji ce, Osijek 7. II 1917).
BERTEAU (Berteaud, Berthau), Martin, francuski vio-
lonelist, pedagog i kompozitor (Valenciennes, ? Pariz, 1756).
Uio violu da gamba kod eha Kozecza, kasnije preao na vio-
lonelo. God. 1739 debitirao u Concerts Spirituels u Parizu.
Ljubimac parike muzike publike. Odgojio mnoge uenike, me-
u kojima su braa Janson, Gupis, Duport st., Tilliere i dr. Smatra
se osnivaem francuske violonelistike kole. Pisao koncerte i
sonate za violonelo i basso continuo.
BERTEN, Walter Michael, njemaki kompozitor i muziki
pisac (Diilken, 23. VIII 1902 Koln, 5. VIII 1956). Studirao
kompoziciju (H. Unger) i muzikologiju (E. Bticken) na Univer-
zitetu u Kolnu. Utemeljio (1923) i vodio Gesellschaft fiir Neue
Musik u MiinchenGladbachu; 192730 direktor muzike kole
u Essenu, 193133 muziki urednik asopisa Germania u Ber-
linu i 193344 umjetniki direktor tvornice gramofonskih ploa
Electrola. Od 1946 djelovao u Diisseldorfu, a 1951 postao je do-
cent za muziku sociologiju i primijenjenu muziku na Visokoj
muzikoj koli u Kolnu.
DJELA: Inlrade za orkest ar. Gudaki kvart et; Sonata a due za viol inu
i viol u; Satzfolge za flaut u i fagot. Klavirska sonatina. VOKALNA. Kan-
tate: Gluck ohne Ruh, 1933; Klei ne Liebesgeschichte, 1932 i Brot, 1952. Dankes-
messe, 1949; zborovi; Erste Li edfolge za glas, flautu, violu i bas-klarinet; Zvoeite
Lied/olge za glas i komorni orkestar ili klavir. SPISI: Zum Varialionstil Max
Regers (disertacija), 1928; Kunstwi lle in Miinchen-Gladbach, 1925; Musi k und
Musikleben der Deutschen, 1933; Musik und Mikrofon, 1951; brojni lanci u aso-
pisima i listovima.
BERTHEAUME (Berthaume), Isidore, francuski violinist
i kompozitor (Pariz, oko 1725 Petrograd, 20. III 1802). Kon-
certirao od 1761 kao solist Concerts spirituels u Parizu (1783 di-
rigent). Violinist u orkestru Velike opere, od 1788 koncertni
majstor Opera comique. Nakon kraeg boravka na dvoru u Eutinu,
nastanio se u Petrogradu gdje je bio solist privatnog Carskog
orkestra. Odgojio je niz uenika, od kojih su najpoznatiji Grasset
i Lafont.
DJELA: 2 Symphoni es concert antes op. 6; koncert za viol inu i or kestar,
1787. Violinske sonate (3 sv.): I (6), 1769; II (6) op. 4, 1786 i III, (3) op. 7.
Sonate dans l e st yle de Lolli , oko 1786; 6 viol inskih dua.
BERTINI, 1. Benoit-Auguste, francuski pijanist i kompo-
zitor (Lyon, 5. VI 1780 London, poslije 1830). Uenik M.
Clementija u Londonu, 180617 uitelj klavira u Parizu, zatim
krae vrijeme u Napulju i konano u Londonu. Pokuao izraditi
neku vrstu stenograflje za note pomou taaka, crtica i kruia i
stvoriti sistem tajnog pisma u kojem bi poloaj nota na crtovlju pre-
doavao konsonante i vokale.
DJELA: Stigmatographie, ou Van d'ecri re avec des points, suivie de la me-
lographie, 1812; Phonological System for Acauiring Extraordinary Fadlity on ali
Musical Instruments as well as in Singing, 1830 ( I I I izd. 1849); New System for
Learni ng... ali Musical Instruments, 1837; Explanation of the Method... of the
Phonological System. Komponirao je djela za klavir i operu Le Prince d'occasion,
1817.
2. Henri, francuski pijanist i kompozitor (London, 28. X
1798 Mevlan kraj Grenoblea, 1. X 1876). Uio kod svog bra-


I

192
BERTINI BERWALD

ta Benoit-Augustea. Do 1859 bio uitelj klavira u Parizu, odakle
je odlazio na dulje koncertne turneje u Belgiju, Nizozemsku i
Njemaku. Njegovo muziciranje bilo je precizno i izraajno. Ni-
je teio za izvanjskim efektima i briljantnou. I u svojim kla-
virskim etidama, koje se jo i danas upotrebljavaju u nastavi,
vie je polagao na muzikalnost nego na tehniku.
DJELA: komorna muzika. Klavirske kompozicije (oko 200) dvoruno i
etvororuno; zbirke etida Methode elementaire et facile i Methode complete et
Progressive. Preradio Wolhtemperiertes Klavier J. S. Bacha za klavir etvoro-
runo.
LIT. : U". Kahl , Bert ini, MGG, I, 1951.
BERTOLOTTI -> Sald, Gasparo da
BERTON, 1. (Le Breton), Pierre-Montan, francuski kom-
pozitor i dirigent (Maubert-Fontaines, 7. I 1727 Pariz, 14. V
1780). Uio orgulje, embalo, klavir i kompoziciju na pjevakoj
koli katedrale u Senlisu, studij zavrio u Parizu na Academie
Royale de Musique. Uz to je 174344 pjevao u zboru katedrale
Notre Dame. Neko vrijeme violonelist parike Opere, zatim basist
u Marseilleu, 174555 operni i koncertni dirigent te orgulja
u Bbrdeauxu. God. 175678 dirigent Opere u Parizu (176770
i !775-7% direktor), od 1773 takoer dirigent Concerts spirituels.
Kao kompozitor slijedio operni stil J.-Ph. Rameaua.
DJELA. Baleti: Deucalion et Pyrrha (sa J. Giraudom) 1775 i Silvie (sa J.-C.
Trialom), 1765; pastorale: Fetes lyriques, 1766 i Fragments nouveaux (sa Grenie-
rom i J.-C. Trialom), 1767; lirska tragedija Adele de Ponthi eu (sa J.-B. de la
Bordeom), 1772. Kantate; arije; moteti. Preradio nekoliko opera J.-B.
Lullvja, A. Campre i J.-Ph. Rameaua. Obj. Recueil de differents ai rs. . . com-poss
et ajoutes... au concert des Tuilleries, 1762.
LIT.: Notice sur la vie et les oeuvres de M. Berton, Administrateur general
de l 'Academie rovale de musique. Necrologues des hommes illust res, Pari
1783. M. Bri quet , Pierre Mont an Bert on, MGG, I, 1951.
2. Henri-Montan, francuski kompozitor, muziki pisac i
pedagog (Pariz, 17. IX 176722. IV 1844). Sin i uenik Pierre-
Montana, postao je sa 13 godina violinist u parikoj Operi i usa-
vravao se kod A. M. Sacchinija. God. 1795 profesor harmonije
na Konzervatoriju u Parizu, zatim dirigent na Opera comique, Chef
du chant u Operi i od 1817 profesor kompozicije na Konzerva
T
toriju. B. nije razvio originalni stil, ali je teio za istom har-
monijom i profinjenom orkestracijom; odlikovao se smislom za
dramatski efekt.
DJELA: simfonije; 12 uvertira. Kvarteti; dua. Opere (oko 50): Les
Promesses du mariage, 1787; Montano et Stephanie, 1799; Le Delire, 1799; Atine,
1803. etiri baleta. Pet oratorija; kantate; pjesme. Crkvena muzika.
SPISI: Traite d'harmonie (4 sv.), 1814; De la musique mecanique et philosophique,
1826; Epitre d un celebre compositeur francais (Boieldieu), 1829 i CaUchisme
musical raisonne, 1841.
LIT.: H. Bl~nchord, Henri Mont an Berton,Pari 1839. A. Adam, Derniers
souvenirs d'un musicien, 1859. Isti, Henri Berton, Pari 1871 (obj. i u engles-
kom prijevodu R. Capella, Music and Letters, 1949). M. Bri quet, Henri--
Mont an Bert on, MGG, I, 1951.
BERTONCELJ, Aci, pijanist (Ljubljana, 27. VIII 1939 ).
Studij klavira zavrio 1960 na Akademiji za glasbo u Ljubljani
(Hilda as-Horakova). Ve kao student sudjelovao na ljetnim
teajevima Mozarteuma u Salzburgu kod C. Zecchija (195456)
i H. Levgrafa (1958); nakon diplomskog ispita usavravao se kod
P. Sancana na Konzervatoriju u Parizu (196062) i kod G. Ago-
stija u Rimu (196263). Osim u zemlji s velikim uspjehom na
stupa i u inozemstvu. Od 1967 lan je Slovenskog trija (sa D.
Bravniarom i C. kerjancom). Za svoje umjetniko djelovanje
dobio je nagradu grada Ljubljane (1969). A. Rij.
BERTONI, Ferdinando Giuseppe, talijanski orgulja i
kompozitor (Salo, 15. VIII 1725 Desenzano, 1. XII 1813).
Uenik Padre Martinija u Bologni. Od 1752 prvi orgulja, a
178597 zborovoda katedrale San Marco (nasljednik B. Galuppija)
i od 1757 ujedno direktor Conservatorio dei Mendicanti u Ve-
neciji. God. 177880 i 178183 boravio u Londonu gdje je
komponirao nekoliko opera za kazalite Haymarket.
DJELA: 6 gudakih kvarteta; 6 sonata za embalo. Opere (vie od 40):
Orazio e Cariazio, 1746; Ipermestra, 1784; Olimpiade, 1765; Orfeo, 1776.
Kantate: // Vaticinio di Proteo e L'unione del senno con la fortuna, 1789 i Adria
consolata, 1803. Petnaest oratorija; Miserere concertato i druga crkvena djela.
NOVA IZD.: 2 kvarteta obj. A. Toni (1922 i 1927); po jednu sonatu obj. G.
Benvenuti (embalisti Italiani del Settecento, 1926) i G. Tagliapietra {Antologia
di muica antica e moderna per il pi anof orte, 1934).
LIT.: F. Caf/i, Storia della muica sacra nella gia ducale cappella di S. Marco
in Venezia, I, Venezia 1854. G. Busstico, Un Musicista salodiano del secolo
XVIII, Ferdinando Bertoni, Illustrazione bresciana, 1911. Isti, Ferdinando
Bertoni, Muica d'oggi, 1927. /. Haas, Ferdinando Bertoni: Leben und
Instrumentahverk, Wien 1958.
BERTRAM, Theodor, njemaki pjeva, bariton (Stuttgart,
12. II 1869 Bavreuth, 24. XI 1907). Pjevao u kazalitima u
Toulouse bio povezan s krugom humanista te je ugla:
broj njihovih pjesama. Njegove kompozicije, graene r
teoretskih postavki kole C. de Rorea, pokazuju i utje<
Lassa. Teei za ostvarenjem humanistikih principa o fo
i sadrajnom skladu umjetnikog djela B. obraa jedna!
harmonijskoj strukturi djela (smjela upotreba kromatik
melodijskoj liniji. Ubraja se medu najistaknutije francu
pozitore druge polovine XVI st.
DJELA: 3 knj. chansona (4-gl.): I, Livre des Amours de P.de I
pjesama), 1576; II, Li vre des Amours de P. de Ronsard, 1578 (obje
1580 u enevi pod naslovom Sonets chrestiens) i III, Livre de Chansons
tekstove Ronsarda, Du Bellava i drugih francuskih pjesnika), 1578. Ai
(11 latinskih himni 4-gl. i 5-gl. te 12 francuskih pjesama; sauvana sa
dionica), 1582.
NOVA IZD.: sve 3 knj. chansona obj. H. Expert [Monumenti de
francaise au temps de la Renaissance, 192027).
LIT.: G. Thi bault, Antoine de Bertrand, musicien de Ronsard i
toulousains, Melanges offerts a M. Abel Lefranc, Pari 1936. G.
L. Percevau, Bibliographie des posies de Ronsard mises en musiqu<
siecle, Publication de la Societe francaise de musicologie, Pari i <
Lesure, Ant oine de Bert rand, MGG, I, 1951.
BERTRAND, Jean-Gustave, francuski muziki pis
girard kraj Pariza, 24. XII 1834 Pariz, 9. II 1880). Sti
cole des Chartes u Parizu. Prouavao je stariju muzi
storiju orgulja. Suraivao u djelu Didota Complement
cydopedie. Muziki kritiar i feljtonist mnogih pariki] (Le
Menestrel, La Revue moderne, Le Nord, Journal des
DJELA: Histoire ecclesiastique de l'orgue, 1859; Essai sur la mi
Vantiquite, 1860; Les Origines de Vharmonie, 1866; De la reforme dei
chant au Conservatoire, 1871; Les Nationalites musicales, etudiees dan
lyrique, 1872.
BERUTTI, 1. Arturo, argentinski kompozitor (Sa
27. III 1862 Buenos Aires, 3. I 1938). Kompoziciji
rao na Konzervatoriju u Leipzigu (S. Jadassohn, K. Rs
a zatim boravio u Berlinu (1887), Parizu (1889) i Milanu
Od 1896 ivio u Buenos Airesu. U svojim djelima nagli
nacionalna muzika obiljeja.
DJELA. ORKESTRALNA: Si nfoni a argentma, 1890; Los An za
gudaki orkestar. 4 Semblanzas za gudaki kvartet. Klavirsk zicije.
DRAMSKA. Devet opera: La vendetta, 1892; Evangelina, i Bulba,
1895; Pampa, 1897 (prva nacionalna opera izvedena u Bueno Yupanki,
1899 (sadraj iz puke legende Inka); Khryse, 1902; Horrida Los
heroes, 1919 i Facundo (neizv.). Solo-pjesme.
2. Pablo, argentinski pijanist i kompozitor (San Juan
1866 Buenos Aires, 17. VI 1914). Brat Artura, solisti
tupao ve kao dijete. U klaviru se usavravao na Konzer.'a
Leipzigu. Djelovao je u Buenos Airesu kao profesor Konze:
i inspektor vojnikih orkestara. Komponirao je simfoniji
Cocchabamba (neizv.), Te Deum, dvije mise, djela za solo-
pjesme.
BERWALD, 1. Franz Adolf, vedski violinist i kor
njemakog podrijetla (Stockholm, 23. VII 1796 3. P
Violinu uio kod svoga oca Christiana Friedricha a
kompoziciju kod E. Du Puya. God. 181128 violini;
skog orkestra, istodobno koncertira u Finskoj, Rusiji, Ne
Njemakoj i Austriji (poasni lan Mozarteuma u Sal:
Razdoblje 182941 proveo u Berlinu, bavei se uz muzi
struiranjem ortopedskih pomagala (1835 utemeljio ins
ortopedsku gimnastiku), a onda se, nakon kraeg zad:
u Beu, vratio u domovinu. God. 1864 izabran je ;
vedske muzike, akademije, od 1867 bio je profesor
zicije na Konzervatoriju u Stockholmu. Berwaldova mi
njegova ivota gotovo nepoznata izvan domovine, dozi
pedesetak godina nakon njegove smrti pravu renesansu
danas ubrajaju u najznaajnije predstavnike vedske m
prvoj polovini XIX st. U poetku pod Beethovenovim,
binijevim i Spohrovim utjecajem, B. je ostvario svoj vla
koji se odlikuje prozranom fakturom, osobito na podruc
fonijske muzike. Za razliku od Griegova nacionalno-roma
stila, Bervvaldova se djela istiu izvjesnom nadnacionali
telektualnom jasnoom. B. je prvi vedski simfoniar.
DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija: I, u A-duru, 1820
fonie serieuse u g-molu, 1842; III, Sinfonie capricieuse u D-duru, 1842
(izgubljena); V, Si nfonie singuliere u C-duru, 1845 i VI, u Es-duru, 1
fonijske pjesme: Slaget vidLeipzig, 1828; Elfenspiel; Minnen fran Norsl
Allvarsamma och glada infall, 1842 i dr. Koncert za klavir, 1855; kom -
molu za violinu, 1820; dvostruki koncert za 2 violine, 1817 (izgubljei
varijacijama za violinu i orkestar, 1816; Konzertstiick za fagot i orkes
KOMORNA: tri gudaka kvartet a, 1818; 1849 i 1849; kvart et
klarinet, rog i fagot, 1819; 3 klavirska kvinteta; 5 klavirskih trija; sept
klavir i viol inu; duo za klavir i violonelo. Kompozicije za klavir



BERWALD BETETTO 193

fore utrikesresan 1829. Svensk Tidskrift for musikforskning, 1946. E. Sund-
ttrom, Franz Berwalds operor, ibid., 1947. S. Goddard, Franz Adolf Berwald,
The Listener, 1948. N. Castegren, Musikaliska konstforeningen och Franz
Berwald . . ., Svensk Tidskrift for musikforskning, 1953. R. Layton, Franz
Berwald (17961868). A critical study of the I9th centurv Swedish symphonist,
London 1959.
2. Astrid, vedska pijanistica (Stockholm, 8. IX 1886 ).
Unuka Franza Adolfa, studirala na Konzervatoriju u Stockhol-
mu i na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (E. Dohnanvi). Pro-
fesor klavira na muzikoj koli R. Anderssona u Stockholmu (od
1935 direktor). Nastupala je solistiki i u klavirskom triju Bertvald
koji je utemeljila 1935.
BERWALD, William, ameriki kompozitor njemakog po-
drijetla (Schwerin, 26. XII 1864 Loma Linda, Kalifornija,
8. V 1948). Studirao u Mtinchenu (J. Rheinberger) i Stuttgartu
(I. Faiszt). Dirigent Filharmonijskog drutva u Libau, od 1892
uitelj kompozicije i klavira na College of Fine Arts Univerziteta
u Svracusi, N. Y. Tamo je 192124 vodio i simfonijski orkestar.
Kao kompozitor najvie se istakao na podruju vokalne muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Eros and Psyche, 1943.
Uvertire: Dramatic overture i Walthari. KOMORNA: klavirski kvintet;
klavirski trio; 2 sonate za violinu i klavir; 2 romance za violonelo i klavir.
Muzika drama Ut opi a, 1936. VOKALNA. Kamat e: Seven Last VCords
of Christ; Crucifixion and Resurrection; From Old Japan i dr. Zborovi: Fair
California, 1928; A Cycle of Floiuers, 1929; Fair Saratoga Glorious, 1931; Far,
Far Away, 1934; Stars with Little Golden Sandals, 1935 i dr. Zborovi; mnogo-
brojni anthemi i dr.
BESANZONI, Gabriella, talijanska pjevaica, alt (Rim, 20.
IX 1890 8. VII 1962). Uenica A. Maggija i Hilde Brizzi,
pjevaku karijeru zapoela kao sopran. Na opernoj pozornici de-
bitirala 1913 u Viterbu kao Adalgisa (Bellini, Norma). Umjetniki
put vodio ju je u Junu Ameriku. Pjevala je u Buenos Airesu,
na opernim pozornicama Perua, Urugvaja i Meksika, 191920
na Metropolitanu u New Yorku i zatim u Chicagu. God. 193338
ponovo u Italiji, gdje se zatim posvetila pjevakoj pedagogiji.
Svoj najvei domet ostvarila je u ulozi Carmen (Bizet).
LIT. : M. Mi serocchi , Gl i occhi di Gabriella, La Scala, 1952.
BESARDUS (Besard), Jean-Baptiste, francuski lautist
(Besancon, oko 1567 Juna Njemaka?, oko 1625). Muziku
uio u Rimu (Lorenzini) i u Kolnu. Proputovao gotovo cijelu
Evropu, stekavi ugled jednog od najboljih lautista. Medu nje-
govim kompozicijama za lutnju istiu se metriki jasni preludiji,
u kojima izbjegava francuski nain upotrebe rastavljenih trozvu-
ka. U fantazijama polazi od Dowlandova principa variranja.
DJELA: Isagoge in artem testudi nariam, das ist: Grilndtlicher Vndericht
vber das kiinstliche Saitenspiel der Lauten, 1614; Novus partus sive Concertations
Alusicae, 1617. Zbirka kompozicija za lut nju (403, od toga 38 Besardusovih)
Tkesaurus Harmonicus divini Laurencini Romani... (10 sv.), 1603 (neke plesove iz te
zbirke obradio je u obl iku dviju orkestralnih suit a M. Seiber 1956).
NOVA IZD.: 22 kompozicije obj. O. Chilesotti (Lautenspieller des XVI
Jahrhunderts, 1891); 2 kompozicije obj. W. Apel {Musi k aus friiher Zeit fur
Klavier, 1934).
LIT.: O. Chilesotti , Di Besardo e del suo Thesaurus Harmonicus, Milano
1888. L. Bai lle, J.-B. Besard, luthiste Bizontin, Revue de Franche-Comte,
1925. L. de la Laurenci e, Les Luthist es Ch. Bocquet , Ant . Francisque et
J. B. Besard, Revue de Musicologie, 1926. W. Boelticher, Jean-Baptiste Be-
sardus, MGG, I, 1951. J. S. Sutton, Jean Bapt iste Besards Novus Partus
of 1617 (disertacija), Ann Arbor 1962. Isti, The Lute Instructions of Jean--
Bapt iste Besard, MQ, 1965.
BESCH, Otto, njemaki kompozitor i muziki pisac (Neu-
hausen kod Konigsberga, 14. II 1885 Kassel, 2. V 1966). Uenik
E. Humperdincka u Berlinu. God 191845 profesor kompozicije
na Konzervatoriju u Konigsbergu i kasnije muziki urednik radio--
stanice u Hamburgu. Djelovao je i kao muziki kritiar.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za orgulje i orkestar, 1932; Kurische
Stale, 1935; Ostpreussisches Bilderbuch, 1938; Divertimento, 1941; Samlandische
Idylle, 1953; uvertire E. T. A. Hoffmann, 1920 i Ostmarkouvertiire, 1938.
KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: 1936, 1945, 19471 1951; suita Mitsommer-
liedza gudaki kvartet; klavirski trio. Kompozicije za klavir (sonata Tryptichon,
1951). DRAMSKA: opere Arme Ninette, 1926 i E. T. A. Hoffmann, 1945;
Weihnachtsmysterium, 1933. VOKALNA: kant ata na istonopruske narodne
napjeve, 1914; Advents-Kamate, 1930; Auferstehungs-Kantate, 1933; solo-pjesme.
Biografija Engelbert Humperdinck, 1914.
itaonice, slovenske
BESEL, Vasilij Vasiljevi, ruski muziki
nakladnik (Petro-grad, 25. IV 1843 Ziirich, 25. IV 1907).
_God. 1865 zavrio studij na Konzervatoriju u Petrogradu (P. I.
ajkovski). Zajedno s bratom Ivanom otvorio 1869 u
Petrogradu trgovinu muzikalija s vlastitom tamparijom nota;
prije osnutka naklade M. P. Be-Ijajev B. je bio glavni izdava
djela ruskih kompozitora. B. je ureivao i u svojoj nakladi
objavljivao asopise My3UKa.ibHuu
BESLER, 1. Samuel, njemaki kompozitor (Brieg, 15. XII
1574 Wroclaw, 19. VII 1625). God. 1602 postao kantor u
crkvi sv. Bernarda u Wroclawu, od 1605 predavao muziku na
tamonjoj gimnaziji. Komponirao je iskljuivo crkvenu muziku
(boine, pasijske i uskrsne pjesme, motete i dr.) veinom di-
daktikog znaaja. Objavio je Auferstehungshistorie (1612) i Pasiju
po Ivanu (1621) Scandellusa.
NOVA IZD. : 1 mot et obj. E. Kohl er (posl ije 1838); Pasi ju po Mat eju
obj. su K. Ameln, Chr. Mahrenholz i W. Thomas {Handbuch der deutschen evan-
gelischen Kirchenmusik, 1937).
LIT. : R. St arke, Samuel Besl er, MFM, 1899.
2. Simon, kompozitor (Brieg, 27. VIII 1583 Wroclaw,
12. VII 1633). Brat Samuela. Studirao je na Univerzitetu u
Frankfurtu na Odri. Bio je kantor u Striegau, 161020 u crkvi
sv. Marije Magdalene u Wroclawu i neko vrijeme dvorski muziar
u Liegnitzu. Od njegovih kompozicija sauvano je nekoliko jed-
nostavnih duhovnih pjesama i moteta.
L I T. : A. Ad r i o , Be s l e r , 1 . Sa mu e l , 2 . Si mo n MGG, I I , 19 5 2 .
BESLY, Maurice, engleski dirigent i kompozitor (Normanbv,
Yorkshire, 28. I 1888 Horsham, Sussex, 20. III 1945). Muziku
studirao u Cambridgeu i na Konzervatoriju u Leipzigu (R. Teich-
miiller, G. Schrek, S. Krehl), u dirigiranju se usavravao kod E.
Ansermeta. God. 191214 nastavnik na Tonbridge School u
Cambridgeu, od 1918 muziki direktor na Queen's College u
Oxfordu i od 1920 dirigent oksfordskog orkestra. Od 1924 vodio
je neko vrijeme Scotish Orchestra u Glasgowu, a zatim se posvetio
advokaturi. Ostavio je nekoliko orkestralnih i komornih djela,
lirsku scenu Phaedra, zborova, anthema i moteta. Priredio je vie
transkripcija djela J. S. Bacha za orkestar i izdao Queen's College
Hymn Book.
BESOZZI, Alessandro, talijanski oboist i kompozitor (Parma,
22. VII 1702 Torino, 26. VII 1793). Sin i uenik oboiste i
fagotiste Cristofora B. Djelovao najprije u Parmi, a 1731 postao
dvorski muziar (kasnije primo virtuoso di camera e direttore ge-
nerale degli istrumenti musicali) u Torinu. Prireivao mnoge
koncertne turneje. S bratom Paolom Girolamom, takoer obo-
istom, gostovao 1735 u Parizu (Concerts Spirituels). Komponirao
je oko 100 trio-sonata za razliite sastave i canzonette.
BESSELER, Heinrich, njemaki muzikolog (Dortmund--
Horde, 2. IV 1900 Leipzig, 25. VII 1969). Uio filozofiju,
matematiku i prirodne nauke; muzikologiju studirao u Beu i
Freiburgu u Breisgauu (G. Adler, W. Fischer, W. Gurlitt) i pro-
movirao 1923; studirao jo u Gottingenu kod F. Ludwiga. Sveui-
linu karijeru zapoeo 1925 u Freiburgu. God. 1928 postao iz-
vanredni profesor Sveuilita u Heidelbergu, 1948 preuzeo kao
ordinarius katedru muzikologije u Jeni i 195665 bio profesor
Univerziteta u Leipzigu. B. je jedan od vodeih njemakih muziko-
loga. Broj njegovih znanstvenih djela, rasprava i lanaka vrlo je
velik. Posebno se istakao na podruju muzike povijesti srednjega
vijeka i renesanse kao i svojim radovima iz oblasti estetike. Uz
to je bio izvrstan poznavalac Bachove umjetnosti.
DJELA. KNJIGE: Die Musik des Mittelalters und der Renaissance, Handbuch
der Musikwissenschaft, 1931; Zum Problem der Tenorgeige, 1949; Bourdon und
Fauxbourdon, 1950; Das musikalische Ho'ren der Neuzeit, 1959. STUDIJE:
Grundfragen des musikalischen Hb'rens, PJB, 1925; Grundfragen der Musikdsthetik,
ibid., 1926; Das Lochhamer JLiederbuch aus Nurnberg, MF, 1948; Die Entstehung
der Posaune, AML, 1950; Bach und das Mittelaiter, Wissenschaftliche Bach--
Tagung, Leipzig 1950; Bemerkungen, J. S. Bachs Brandenburgische Konzerte
betreffend, MF, 1960; Der Ausdruck der Indi vidualitdt in der Musi k, Beitrage
zur Musikwissenschaft , V, 1963. Brojni lanci, rasprave, prikazi i dr.
Izdao pojedinana djela Ockeghema, G. Gabrielija i G. Dufaya. Redigirao cje-
lokupna djela G. Dufaya (u izdanju ustanove American Inst itute of Musicology
u Rimu, 1951) kao i neke druge edicije: Hei delberger Studien zur Musikmissen-
schaft (8 sv.), 193239; Musikalische Gegenwartsfragen, 1939; Musikgeschichte in
Bi ldern (zajedno sa M. Schneiderom) i dr.
LIT.: G. Hausszuald, Heinrich Besseler 60 Jahre, Muica, 1960.
BEST, William Thomas, engleski orgulja (Carlisle, 13. VIII
1826 Liverpool, 10. V 1897). Orgulje uio kod J. Normana.
God. 184090 orgulja u mnogim crkvama i muzikim drutvima u
Londonu (Panopticon of Science and Art) i Liverpoolu (Pem-
broke Road Church; Liverpool Philharmonic Society; Musical
Society of Liverpool; St. George's Hali). esto koncertirao u Lon-
donu (Albert Hali; Monday Popular Concerts) i drugim engleskim
gradovima; 1890 gostovao u Sydneyu, Australija. B. je bio jedan
od najpoznatijih engleskih orguljaa svoga doba.
DJELA: komponirao 2 uvert ire i koranicu za orkestar, vie djela za klavir

BESEDE
794 BETETTO BEZI

09 na Konzervatoriju u Beu.
God. 190822 solist Dvorske
(dravne) opere u Beu, 1930
32 Bavarske dravne opere u
Miinchenu i opere u Ljubljani
(190307,192330 i od 1932).
God. 193339 direktor Kon
zervatorija u Ljubljani, a od
1939 profesor solo-pjevanja na
Akademiji za glasbo (194345,
194749 i od 1957 rektor).
Lirski bas, B. je bio izvrstan
interpret i glumac. Najbolje su
mu uloge kralj Henrik (Wagner,
Lohengrin), Mefisto (Gounod,
Faust), Kecal (Smetana, Proda
na nevjesta), Duan (R. Savin, %
Gosposvetski sen), Sulejman
(Zajc, Nikola ubi Zrinjski)
i dr. Svojim kreacijama mnogo
je pridonio podizanju slovenske
operne produkcije, a osobito
izvedbi slovenskih originalnih
opera. Istakao se i kao koncertni pjeva. Kao pedagog odgojio
velik kadar slovenskih pjevaa.
LIT.: V. Ukmar, Sreanja z Jul ijem Betettom, Ljubl jana 1961. D. Co.
BETTELSTUDENTEN -> aci prosjaci
BETTINELLI, Bruno, talijanski kompozitor i pijanist
(Milano, 4. VI 1913 ). Studirao na Konzervatoriju u Milanu
(G. C. Paribeni i R. Bossi), gdje od 1941 predaje harmoniju, a od
1957 kompoziciju. Muziki kritiar razliitih dnevnika (Italia).
DJELA. ORKESTRALNA. et iri simfonije: I, Si nfoni a da camera, 1938;
II, Sinfoni a drammatica, 1944; III, 1947 i IV, Si nfoni a breve, 1954. Koncert za
kl avir, 1953; koncert za 2 klavira i komorni orkestar, 1962; 3 koncerta za orkestar:
I, 1940; II, Concerto da camera, 1952 i III, 1964; Fant asia concertante za
gudaki kvartet, 1950; Due movimenti sinfonici , 1938 i 1945; Due invenzioni za
gudaki orkestar, 1939; Ouverture gaia, 1939; fantazija i fuga na napjev Gre-
gorijanskoga korala za gudaki orkestar, 1942; Diverti mento, 1944; Ri cercari za
mali orkestar, 1952; Mui ca za gudaki orkestar, 1958; Preludio elegiaco, 1959;
Epi sodi , 1961. KOMORNA: 2 gudaka kvart eta, 1937 i 1960; Momenti za
gudaki trio, 1946; divertimento za klavirski kvartet; 3 invencije za sekstet, 1951;
divertiment o za flautu, violonelo i kl avir, 1952; sonata za violonelo i klavir;
sonatina za viol inu i klavir, 1945; sonat ina za flaut u i kl avir; suit a za flautu i
obou, 1955. KLAVIRSKA: Sonatina da concerto, 1944; 3 ricercara i t okata,
1944; fant azija 1955; sonat ina za 2 kl avir a. Tokat a-fant azija za orgul je,
1958. Opere II pozzo e U pendolo, 1958 (izved. 1967) i La Smorfia, 1959.
VOKALNA: Espressioni madrigalistiche za zbor, 1940; Liri che corali {Ungarett i),
1940; Tre canti za zbor i orkestar, 1945 ; Laudi del 1200 za glas i gudaki orkestar,
1947; Liri che di Mantale za sopran i mali orkestar, 1948; solo-pjesme. Rekvi-
jem za zbor (6-gl. do 8-gl.), 1944; 2 mise za 2 glasa i orgulje; Psalam IVza
sopran i orkestar, 1950; Psalam I, 1951; 5 moteta za glas i orgulje, 19555-
Revidirao nova izdanja djela Bonport ija, Corel l ija, Nardinija, Sammart inija - i
dr.
LIT. : G. Gavazzeni , Un Mil anese: Bruno Bet tinell i, Musicist i d'Europa,
Mil ano 1951. A. Aescklimann-Rochat, Bruno Bettinelli, Schweizerische Mu-
sikzeitung, 1956, 11.
BETTONI, Vincenzo, talijanski pjeva, bas (Melegnano, 1.
VII 1881 Milano 4. XI 1954). Na opernoj pozornici debitirao
1902 kao Silva (Verdi, Ernani) i ubrzo se uvrstio u istaknute
predstavnike svoga faha u Italiji. God. 192640 lan milanske
Scale, najvie se istakao u ulogama buffo-karaktera. Nastupao je
na festivalu u Glvdebourneu (1934), u londonskom Covent Gar-
denu i drugim uglednim evropskim opernim kazalitima. Svoje
glavne kreacije ostvario je u Rossinijevim operama: Don Basilio
(Seviljski brija), Don Magnifico (Cenerentola) i Mustafa (Ta-
lijanka u Aliru), zatim kao Don Alfonso (Mozart, Cosi fari tutte),
Collin (Puccini, La Boheme) i dr.
BETTS, Lorne M., kanadski kompozitor (Winnipeg, Mani-
toba, 2. VIII 1918 ). Studij muzike zapoet u Winnipegu na-
stavio u Torontu (J. Weinzweig). Kasnije se usavravao na ljet-
nim teajevima kod R. Kfeneka, A. Ravvsthornea i R. Harrisa.
Od 1952 djeluje u Hamiltonu, Ontario, kao direktor Konzerva-
torija i dirigent prezbiterijanske crkve sv. Pavla.
DJELA. ORKESTRALNA: dvij e simfoni je, 1954 i 1961; simfoni jet a,
1952; koncert za klavir, 1956; Concerti no za klavir i orkestar, 1957; 3 suite za
gudae, 1948, 1952 i 1954; sonata, 1949; 2 plesa, 1950; Fantasia Canadi ana, 1955;
Fi ve Portraits from Robert Burns, 1958; Diverti mento, 1959; Two Abstracts, 1961;
Elegy za engleski rog i gudae, 1949; Muica za violinu i orkestar, 1960.
KOMORNA: dva gudaka kvart et a, 1948 i 1951; gudaki t rio, 1959; kvart et
za flautu, klarinet, basklarinet i celestu, 1960; Music for the Theatre za 7 instru-
menat a, 1950; Preludij, pastorala i pl es za fl autu, engleski rog i fagot , 1949;
sonata za violinu i klavir, 1948; sonata za klarinet i klavir, 1949. KLA VIRSKA:
Mini ature suite, 1948; suit a, 1950; sonata, 1950; Short pieces for pi ano (2 sv.),
1959; Musi c for a Ballet , 1960; Music f or a Modem Dance, 1961. Za orgul je:
Three Hymn Preludes, 1960; Prelude on Rockingam, 1960. Opere Ri ders
t o the Sea, 1955 i The Woodcarver's wife, 1961. VOKALNA: David za re-
citat ora, zbor i orkestar, 1949; Joe Harri s 191342 za recit atora, muki zbor
i orkestar, 1951; Five Songs za visoki glas i gudae, 1949; Vespers za zbor i orgulje,
1968; zborovi; sol o-pjesme. Obrade narodnih napjeva.
BETZ, Franz, njemaki pjeva, bariton (Mainz, 19. III
1835 Berlin, u. VIII 1900). lan Opere u Hannoveru, Alten-
burgu, Geri, Bernburgu, Kothenu i Rostocku, a i
Berlinu. B. je bio jedan od najboljih vvagnerijanaca. (
kreirao je u Miinchenu Hansa Sachsa (Meistersinger,
u Bavreuthu Wotana (Ring des Nibelungen).
BEURON, benediktinska opatija u pokrajini Si]
(Njemaka), utemeljena u XI st. kao sijelo augustin;
su je 1862 preuzeli benediktinci, gajio se tu osobito grc
koral. U Beuronu se prvenstveno njegovala likovna
i graditeljstvo (D. Lenz, G. Wuger, L. Steiner i P. i
kasnije i crkvena muzika. Nastojanjima D. Johnera, G.
litora, A. Kienlea, W. Mevera i E. v. Werra u Beurom
vana 1907 dobro ureena kola za koralno pjevanje
muzikologiju. Od 1919 izlazi tu benediktinski asopis
nosi mnoge lanke o muzici.
LIT. : H. Laussaulx, Beuron und die Kirchenmusik (18631<
burger Caecil ia, 1913. C. Gi ndele, Die Beuroner Orgel , Musik
195051. D. Johner, Beuron, MGG, I, 1951. Fest schrift zv
jahr igen Bestehen der Erzabtei St. Mart in, Beuron 1963.
BEVERSDORF, Thomas, ameriki kompozitor
Texas, 8. VIII 1924 ). Studij zavrio na Univerziteti!
i zatim se usavravao kod B. Rogersa na Eastman Schoo
u Rochesteru. Uio je i kod A. Coplanda i A. Honeggei
shireu. Od 1950 predaje na muzikoj koli Univerziteta
DJELA. ORKESTRALNA. et iri si mfonije: I, 1946; II, l <
duhae i udaraljke, 1954 i IV, 1960; koncert za 2 klavira, 1951; koi
linu, 1959; Ode, 1952; New Fronli ers, 1953; Variations, 1963; Co za
obou i komor ni or kest ar , 1950. KOMORNA: 2 gudaka kv i
1955; sonata za rog i kl avir, 1945; sonata za t rubl ju i kl avir, 196
viol inu i klavir, 1963; sonata za flaut u i kl avir, 1964; Sui te on Bar
za kl arinet , violonelo i klavir, 1947; Cathedral Music za limene i
1950. Oratorij The Rock, 1958.
BEYDTS, Louis, francuski kompozitor (Bordeau:
1895 Canderan, Bordeaux, 19. IX 1953). Muziku uc
deauxu kod J. F. Vauborgoina do 1919 kada se nastanio
Do 1950 bio je direktor parike Opera-comique. Steka(
kao kompozitor opereta.
DJELA. Operet e: Les Canards mandari ns, 1931; Moi neau
S. A. D. M. P., 1931; Le Voyage de Tchong-Li, 1932; Vi rginie et Dt
A Vaimable Sabine, 1937. Balet Lejardinier et son Sei gneur; scenska i
zika. Instrumentalna djela. Kompozicije za glas i orkest ar; s
LIT. : J. Stevens, Louis Beydt s, Opera, 1953.
BEYLE, Henri -* Stendhal
BEZEKIRSKI, 1. Vasilij Vasiljevi, ruski violini
pozitor (Moskva, 26. I 1835 8. XI 1919). Poslije
uenja muzike, 185058 violinist Carskog orkestra i
U Bruxellesu nastavio studij kod H. Leonarda (violina) ;
ckea (kompozicija). God. 186190, s prekidima, soli
kazalita u Moskvi; 1868 poao na niz turneja po >
Austriji, panjolskoj, Engleskoj i Skandinavskim zernl
1871 vodio vlastitu violinsku kolu, 18821902 bio
na koli Moskovske filharmonije, zatim predavao violini
gradu.
DJELA. ORKESTRALNA : koncert za viol inu, 1873; Ouvertur,
Tableau symphonique; Scene lyrique; Episode fantastigue; Ballade; si
Brojne violinske kompozicije: kadence za violinske koncerte L. van
J. Brahmsa i N. Paganinija (Es-dur).. Objavio Bachove violins
predgovorom L'art musi cal du vi olon du XVII
e
jusqu'au XX
e
siecle, j
uspomena M3 3anucnou KHUOKKU apmucma, 1910.
2. Vasilij Vasiljevi ml., ameriki violinist rusko
jetla (Moskva, 15. I 1880 East Windham, N. Y., 8.
Sin i uenik Vasilija Vasiljevia, umjetniku karijeru ;
Moskvi ve u svojoj dvanaestoj godini. Nakon koncertn
po Rusiji, Njemakoj i skandinavskim zemljama (1910
1914 u SAD. God. 191628 nastavnik u Providence i
profesor na Univerzitetu u Michiganu, Ann Arbor. Od :
povueno u East Windhamu.
BEZI, Jerko, etnomuzikolog (Kranj, 10. VI i'
Studij muzike povijesti zavrio 1956 na Akademiji za
Ljubljani (D. Cvetko), a zatim doktorirao iz muziki
Ljubljanskom univerzitetu. God. 195156 nastavnik na
kolama u Ljubljani, 195764 asistent Instituta JAZl
sor muzike kole u Zadru i od 1964 suradnik Institu
rodnu umjetnost u Zagrebu. Ue podruje njegova zn
istraivanja je narodna muzika u Hrvatskoj u prolost
njosti.


J. BETETTO
'd ljudski m glasbenim i zraanjem in J. Maydnovi
_ _ _ _ __________________ _. ir.u -1 J." -. ..______ *..-l_____ _ .__________ .._

i Izu. Ljet opis JAZU za 1958, 1961; Nosioci zadarskog muzi kog i v*
na narodni preporod u Dal maci ji , Radovi Inst it uta JAZU u Zadru,
i pomorstvo u naoj narodnoj muzikoj tradiciji, Pomorski zbornik, ic
mijehom na zadarskom podruju, Rad kongresa folklorista, Ohrid 196
skom kazalitu u Zadru, Zbornik Zadar, 1964; Starinska puka pjesm
puka i njezi ni napjevi u zadarskoj okolici , Radovi Inst it uta JAZl
1965; Odnosi starije i novi je vokalne narodne muzike na zadarsko
Narodna umjetnost, 1966; Muziki folklor Si njske kraji ne, ibid., 1968
koloki rad akademika Vinka ganca, Narodno stvaralatvo, 1968

BEZI BIBER
napjeve Hektorovi priloio svom Ribanju i ribarskom prigovaranju, Arti Musices,
I, 1969; Razvoj i obli ci glagoljakog pjevanja u sjevernoj Dalmaciji (disertacija),
rkp., Ljubljana 1969; The Problem of Hi storicity i n European Folksong, Kon
gresni izvjetaj, Ljubljana 1967, 1970. K. Ko.
BEZJAK, Maja, plesaica i koreograf (Zagreb, 18. VIII 1931
). Na Muzikoj akademiji u Zagrebu studirala klavir, ali se
onda posvetila plesu. Uenica M. Jovanovia i . uran u
Zagrebu te Madame Nora, M. Resnikoff, S. Rosetti i R. Highto-
wer u Parizu. Od 1955 lanica baletnog zbora i 195864 solist
Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu, 196466 u Parizu,
od 1966 djeluje u Zagrebu kao
koreograf. Najbolje plesake
kreacije ostvarila u baletima:
Labue jezero (ajkovski), Pepeljuga
(Prokofjev), Klasina suita (Rossini),
Rapsodija (Rah-manjinov), Don
Quichote (Min-kus) i Fantastina
simfonija (Berlioz). Kao
koreograf od 1959 na sceni
Hrvatskog narodnog kazalita i
zagrebakoj televiziji postavila
niz baleta.
K. Ko.
BIALAS, Giinter, njemaki
kompozitor (Bielschovvitz, Gornja
lezija, 19. VII 1907). Studirao u
Breslauu i Berlinu (M. Trapp).
Od 1939 pre-
___________________
davao na Institutu za muziki
odgoj Univerziteta u Breslauu.
G. BIALAS
God

I945
_
47

vo
di
o
Bachovo
udruenje u Miinchenu. Bio
zatim profesor kompozicije na Muzikoj akademiji u Weimaru,
pa u Detmoldu i od 1959 u Miinchenu. U svom stvaranju B.
primjenjuje naela dodekafonije i serijelne tehnike. Ide medu
najistaknutije suvremene njemake kompozitore.
DJELA. ORKESTRALNA: Si nf oni a pi ccol a za gudae, 1960. Koncert i:
za violu, 1940; za flautu, 1947 ; za viol inu, 1948 ; za violonelo, 1961; za klarinet,
1962 i za klavir, 1966. Kleine Konzert musik ZE. klavir, 1936; Jazz-Promenade
za klavir, 1956; koncert, 1939: Concerto litico za klavir i orkestar, 1968; koncert
za 2 gudaka orkestra i timpane, 1947; Bolkenhaimer Burgmusik za 4 duhaka
inst rumenta, gudaki orkestar i t impane, 1938; Grot eske Trauermusi k za sak-
sofon i udaraljke, 1949; Rotnanzero, 1955; Quodlibet; Serenata za gudae, 1955:
Invokati onen, 1956. KOMORNA. Tr i gudaka kvart et a: I, 1936; II, 1950
i III, 1968; gudaki trio; trio za flautu (viol inu), viol u i violonelo; Ouodlibet za
7 instrumenata i udaral jke, 1956; sonata za violinu i kl avir; Sonata piccola za
viol inu i klavir; sonata za flaut u i kl avir; Parti ta za 9 duhaa i kontrabas; Pas-
toral e i Rondo za nonet; Impromptus za violone'o i kl avir, 1968; Kanonische
Etii den za 2 flaute. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Hero und
Leandar, 1966 i Die Geschi chte von Aucassin und Nicolette, 1967. Filmska muzi-
ka. VOKALNA. Kantate: Gesang von den Tieren, 1950; Indianische Kantate,
1951 i Oraculum, 1951. Di e Czekler Husaren za muki zbor, trublje i t impane,
1949; Symbolum za muki zbor i duhaki kvintet; zborovi; Prei sungen za bari-
ton i or kest ar, 1964; sol o-pjesme (Ril ke, Lorca, Herder, Li Tai Pe). lanci
u ZFM.
LIT. : E. Val ent i n, Gunt er Bial as, MGG, I, 1951. L. Jung, Gi int er
Bialas, ZFM, 1950. J. Herrmann, Gunt er Bialas, Muica, 1957, 11.
BIANCHI, Francesco, talijanski kompozitor (Cremona,
1752 Hammersmith, sada London, 27. XI 1810). Uio je u
Napulju kod Jommellija. Ve 1773 izvedena je njegova prva opera
(II gran Cidde) u Firenci, a 1775 druga (Enzione) u Paviji. Iste
je godine doao u pariku Comedie-Italienne. Tu je ostao do 1778,
kada se vratio u Italiju gdje je 177994 izvedeno gotovo 50 nje-
govih opera. God. 1783 postao drugi zborovoda stolne crkve
u Milanu, 178592 drugi orgulja crkve sv. Marka u Veneciji.
Od 1794 bio je dirigent u King's Theatru u Londonu, 17971801
operni dirigent u Dublinu. ivio zatim u Londonu. Do 1795
komponirao redovito svake godine po jednu operu. Ukupno je
od 1773 do 1808 napisao 56 talijanskih i 14 francuskih opera (za
12 francuskih opera iz razdoblja 180407 sporno je, tko im je
autor).
DJELA: est trija za dvije violine i basso cont inuo. Opere: La Reduction de
Pari, 1775; Le Mort tnari e, 1776; La Villanella rapi ta, 1783 (prigodom izvedbe
u Beu, 1785, W. A. Mozart uklopio u operu jedan tercet i jedan kvartet);
Semiramide, 1783; Disertore, 1784; Aci e Galatea, 1794; Antigona, 1796; Merope,
1797; Alira, 1801 i dr. Nekoliko oratorija i druga crkvena djela (Domine ad
adjuvandum me f estina za 4 gl asa nalazi se u King's Music Librarv u Londonu).
Teoretsko djelo DelVatt enzi one armonica (djelomino obj. u Quart erly Mu-
sical Review, 182021).
LIT. : A. Dell a Corte, L'Oper a comica it al iana nel 700, II, Bar i 1923.
BIANCHI, Lino, talijanski muzikolog (Vedano Olona, Varese,
14. V 1920 ). Studij kompozicije zavrio 1945 na Konzerva-
toriju u Pesaru (G. C. Paribeni, D. D'Ambrosi, G. F. Ghedini).
God. 194748 muziki kritiar firentinskih i milanskih dnevnika,
od 1949 djeluje u Rimu. Tamo je utemeljio Centro delV Oratorio
Musicale, gdje je do 1963 izveo sve oratorije G. Carissimija, kao i
brojna crkvena djela A. Stradelle, A. i D. Scarlattija, Palestrine
i dr.
DJELA. Objavio: Le Opere complete di G. Cari ssimi (8 svezaka oratorija,
1 kantat e, 1 mise i motet i), 1953 i kasnije Le Opere compl ete di Gi ovanni
Pi erluigi da Palestrina, 1955 (i kasnije); Gli Oratori di A. Stradella, 1967 (i kas-
nije). Za nakladu De Santis u Rimu redigirao oko 20 svezaka oratorija i oko 37
svezaka opera i dr. SPISI: Cari ssi mi , Stradella, Scarlatti e Voratorio musicale,
1968; Palestrina, 1968. Studije; lanci; prikazi.
BIANCHI, Renzo, talijanski kompozitor, dirigent i muziki
kritiar (Maggianico, Lombardija, 29. VII 1887 ). Studirao na
Konzervatoriju u Milanu. Djelovao kao operni dirigent i muziki
kritiar. Bio je lan uprave Koncertne poslovnice i umjetnikog
rukovodstva opere La Scala u Milanu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Jaufre Rudel, 1930; Tre
Tempi di Si nf oni a, 1940; Ouadrett i , 1954. DRAMSKA. Opere: In umbra,
1905; // Canto di Francesca, 1905 ; Fausta, 1908; Ghismonda, 1918; La Ghibellina,
1924; Proserpi na, 1938; Fi or di Mari a, 1943 i Gli Incat enati , 1948. Mimo-
drama II fi ume i nnamorat o, 1953. lanci i st udije.
BIANCHI, Valentine, poljska pjevaica, sopran (Wilno,
1839 Candau, Kurlandija, 28. II 1884). kolovana na Parikom
konzervatoriju, debitirala 1855 u Frankfurtu. Pjevala zatim u
Schwerinu, Stettinu, Petrogradu i Moskvi. God. 1870 povukla
se s pozornice, koncertirajui u Poljskoj i na inozemnim gostova-
njima. Imala je glas neobino velikog opsega (f-e*), kojim je svla-
davala altovske i sopranske uloge.
BIBALO, Antonio, talijanski kompozitor (Trst, 18. I 1922
). Na Konzervatoriju u Trstu studirao klavir (L. Gante) i
kompoziciju (G. Viozzi), a zatim se u klaviru usavravao kod
E. Lutvensa u Londonu. Osvojio nagrade na natjecanjima Wieni-
aivski u Varavi (195455) i Bela Bartok u Bloomingtonu, In-
diana. B. djeluje u Norvekoj.
DJELA. ORKESTRALNA: koncer t za kl avir ; Concert o da camera za
klavir i gudae; Concerto allegorico za violinu i orkestar; Pitture astratte; Fan~ tasia
za violinu i orkestar, 1955. KLAVIRSKA: sonatina; 3 Homages; Toccat a; 4
Danze bal caniche; 12 Mi ni ature. Opera Das Lachel n am Fusse der Leiter,
1965; balet Pinocchio, 1967. Elegia per un'era spaziale za sole, zbor i
instrumente.
BIBELREGAL, vrsta malih prenosivih orgulja s klavijatu-
rom od nekoliko oktava. Registri su im s jezikom. Upotreb-
ljavale su se izmeu XVI i XVII st. Dva mala mijeha, poput
dviju velikih knjiga (biblija, odatle naziv Bibelregal) tjerao je
jedan ovjek rukama, dok je drugi svirao.

BIBELREGAL (Njemaka, XVI st.)
BIBER, Heinrich Ignaz Franz von, njemaki violinist i
kompozitor ekog podrijetla (Liberec, eka, 12. VIII 1644
Salzburg, 3. V 1704). ini se, da je muziku uio u Dresdenu
ili u Pragu, a kasnije je vjerojatno bio i uenik J. H. Schmelzera
u Beu. lan biskupskog dvorskog orkestra u Olomoucu i Kro-
mefiu. God. 1670 preao u slubu salzburkog nadbiskupa.
Od 1677 bio nastavnik djeakog pjevakog instituta u Salzburgu,
a od 1684 i glavni dirigent. Po Matthesonu B. je mnogo i esto
putovao i koncertirao pred raznim evropskim vladarima. Po-
uzdano se meutim znade samo, da je gostovao na bavarskom
dvoru i da je uivao velik ugled kao violinski virtuoz. Jo sto
godina kasnije Burnev naziva Bibera najveim njemakim vio-
linistom XVII st. U Biberovu djelovanju doivljava njemaka


196 BIBER BIEHLE

violinska umjetnost svoj najvei
uspon. Njegovo se sviranje
odlikovalo izvanrednom muzi-
kalnou i velikom tehnikom
zrelou. Osobito je razvio
tehniku dvohvata i sviranja u
visokim poloajima (od sedmog
poloaja). Usavrio je uz to
upotrebu scordature koju je prvi
primijenio J. H. Schmelzer. Biberu
pripada i istaknuto mjesto kao
autoru violinskih kompozicija,
naroito sonata. Nasuprot klasinoj
formalnoj uravnoteenosti
Corellijevih djela, Biberove sonate
oituju sklonost k improvizaciji i
romantinoj patetinosti; u njima
se gdjekad osjea i prizvuk
austrijske puke muzike. Za-
nimljivi su u tim djelima i
pokuaji programnog koncipiranja. Preko L. Mozarta B. je utje-
cao i na W. A. Mozarta.
DJELA. I NSTRUMENTALNA: Ser enade mi t dem Nacht zodcht er ruf ,
J673; 15 sonata Zur Verherrlichung von 15 Mysteri en aus dem Leben Mariae za
violinu, oko 1674; Sonatae tam ari, quam auli s servi ent es, 1676; Mensa sonora
seu mui ca i nstrumentalis, 1680; 8 sonata za viol inu i b. c, 1681; 12 sonata Fidi-
ci nium sacro-profanum, 1681; 7 partita Harmonia artificiosa-ariosa za 3 instrument a,
izd. 1712; passacagl ie i sonate za viol inu. DRAMSKA. Opere: Chi la dura, la
vi nce, 1687; Alessandro in Pietra (izgubljena), 1689; L'Ossequio di Sal i sburgo
(izgubl jena), 1699. CRKVENA: mise; rekvijem; motet i; Ves-perae langiores
ac breviores za 4 glasa, 3 violine i 2 viole, 1693; litanije; ofertoriji; Stabat Mat er.
NOVA I ZD. : Ser enadu je obj. P. Net tl (Nagels Musi k-Archi v, 112); 1
sonatu obj. F. David (Hohe Schul e des Vi oli n-Spi el s, 1867; novo izd. 1903);
8 sonata iz 1681 obj. G. Adl er (DTO, 1898); sonat e Zur Verherrl ichung von
15 Mvst erien . . . obj. E. Luntz (DTO 1905); iste je obj. i R. Reitz, (1923); 1
sonatu obj. A. Schering (Geschi chte der Musi k i n Beispilien, 1931; novo izd.
1953).; Harmonia artificioza . . . obj. P. Nettl (DT), 1954); 1 misu obj. G. Adler
(DTO, 1918); rekvi jem obj. ist i (ibid., 1923) .
LIT.: E. Luntz, H. J. F. Biber, Musikbuch aus Osterreich, Wien i Leipzig,
1906. M. Schneider, Zu Bibers Violinsonaten, ZIMG, 190607. F. Moi ssl,
F. H. I. Biber, ein Wartenberger Grossmeist er des Viol inspiel s, Mitteilung der
Vereinigung fiir Heimat kunst, 1907. G. Beckmann, Das Violinspiel in Deu-
t schland vor 1800, 1918. G. Schnei der, Biber als Opernkomponist , AFMW,
1925. P. Nett l, H. P. v. Bibern, Reichenber g 1926. Isti , Der deut schboh-
mische Geiger Biber und die Quell en seiner Kunst , Sudet endeutsches Jahrbuch,
1926. E. Schmi tz, Bibers Rosenkrant zsonat en, Muica 1951. A. Li ess,
Heinrich Ignaz Franz Biber (von Bibern), MGG, I, 1951. P. Net tl, Heinrich
Franz Biber von Bibern, STMW, 1960. M. Kun.
BIBL, Rudolph, austrijski orgulja i kompozit or (Be, 6.
I 1832 2. VIII 1902). Uio kod svog oca Andreasa, orguljaa
beke katedrale sv. Stjepana, te kod S. Sechtera (kompozicija).
Od 1850 orgulja u mnogim bekim crkvama (od 1859 u kate-
drali), od 1863 dvorski orgulja i od 1897 dvorski dirigent.
DJELA: koncert za or gul je i orkest ar, 1891. Sonata za viol inu i klavir.
Kl avirske kompozicije. Kompozicije za or gul je (sonat a, 1895; prel udiji;
fuge). Mise ( jedna a cappel la i 4 uz inst rumental nu pr atnju); 2 rekvijema.
Prirunik Organ Schule, 1897.
BICINIUM (lat. bis dvaput i canere pjevati), u XVI st., oso-
bito u Njemakoj, naziv za dvoglasnu vokalnu kompoziciju. Vri-
jedne bicinije sadravaju zbirke: G. Rhaw, Bicinia Gallica, Latina et
Germanica, 1545; C. Othmavr, Bicinia sacra, 1547; E. Rotenbucher,
Diphona amoena et florida, 1549; P. Vinci, II primo libro della
muica a due vod, 1560; E. Bodenschatz, Bicina XC selectissima .
. . , 1615 i dr., kao i u djelima L. Senfla, O. Lassa i M.
Praetoriusa. S. Scheidt u svom djelu Tabulatura nova (1624)
upotrebljava naziv b. za krae dvoglasne stavke (versete) i vari-
jacije za orgulje ( Tricinium).
NOVA IZD. : M. Praet orius, Zwiegesange obj. Fr . Jode (Der Musi kant ,
1924; III proireno izd. 1927); G. Rhaw, 30 Bicinija obj. H. Reichenbach (1926),
O. di Lasso, 12 instrumental nih bicinija, obj. W. Pudel ko (1927; novo izd. 1949);
C. Othmavr, Geistliche Zwiegesange obj. W. Lipphardt (192829); J. Wanne-
macher, Bici nia obj. A. Miiller (1929); G. Otto, 9 bicinija obj. G. Heinrichs (2$
geistli che Tonsatze, 192933); 7 bicinija obj. Fr. Piersig (Vf elt li che Zzoiege-
sange, 1930); 20 bicinija obj. E. Dofl ein (1932); 12 instrumentalnih bicinija obj.
E. Gerson- Kiwi (1933); M. Praet orius, Zzvi egesange (2 sv.) obj. G. Schwar z
(1948); O. di Lasso, Bi cini a obj. G. Pinthus (1949); J. P. Svreelinck. Duet te obj.
J. Ph. Hinnenthal (1951); E. Rotenbucher, Schone und liebli che Zzvi egesange
obj. D, Degen (1951).
LIT.: L. Nozvak, Eine Bicinienhandschrift der Wiener Nat ionalbibl iothek,
ZFMW, 193132. H. Albrecht , Bicinium, MGG, I, 1951. Isti , Zur Rolle
der Kontrafaktur im Rhaus Bicinia, Spomenica M. Schneideru, Leipzig (1955).
A. L. Ai urphy, The Bicinia Var iorum Instrumentorum of J. Chr . Pezel (di
sertacija), Taliahassee 1959. W. Boetticher, Eine franzosische Bicinien-Aus-
gabe al s friihmonodisches Dokument , Spomenica K. G. Fel lereru, Regensbur g
1962. D. Kamper, Das Lehr- und Inst rumental duo um 1500 in It al ien, MF,
1965. K. Ko.
BIDOU, Henry, francuski muziki pisac (Givet, 1873
Pariz, 1943). Muziki kritiar listova L'Opinion i Le Temps. God.
192529 predavao na Universite des Annales o muzici. Ta je
predavanja kasnije izdao pod naslovom Conferencia. B. je
objavio
i vie romana, putopisa, reportaa, kronika, mnotvo
biografiju o Chopinu (1926).
BIDOVA, Kiril Vaska, pevaica, sopran (Pril<
1924 ). Pevanje uila kod Nike Cunelli, P. Hokx
Betetta. Umetniku karijeru zapoela 1949 u Skops
Tamo je do sada ostvarila niz uloga lirskog i koloraturn
meu kojima su: Karolina (Cimarosa, Tajni brak), K
(Mozart, arobna frula), Adina (Donizetti, Ljubavn
Rosina (Rossini, Seviljski brija), Gilda (Verdi, Rigolet
pia, Giulietta i Antonija (Offenbach, Hoffmannove pr
BIIN, Nevenka, plesaica i koreograf (Osijek, 7. X
Pohaala baletni studio Margarete Froman u Zagreb'
uila kod M. Jovanovia i . Fukar. Od 1946 lai
zbora i uskoro solistica Zagrebakog baleta. Muzikai
ito temperamentna plesaica, B. je ostvarila niz 1
solistikih uloga, posebno u baletima eherezada (Rim
kov), Bolero (Ravel), Trorogi eir (De Falla), Bahisa
tana (Asafjev), avo u selu (Lhotka), Ohridska legende
Kineska pria (Baranovi) i Triptihon (Konjovi). Od 195
se bavi koreografijom, pa je na sceni Hrvatskog narodne
(zajedno sa S. Kasti) postavila, izmeu ostalog, balete
0 mrtvom vojniku (Saka), Susreti (Kirigin), ovjek pr
(Kelemen), Simfonija in Re (Sorkoevi), Varijacije
Dubrovake skice (Bjelinski), Posljednja uloga (Kulji
(Auric) i dr.
BIE, Oscar, njemaki muziki pisac (Breslau, 9. I
Berlin, 21. IV 1938). Povijest umjetnosti studirao u
Leipzigu i Berlinu (promovirao 1886). Istodobno u:
kod Ph. X. Scharvvenke. Djelovao u Berlinu. Od 185
docent za povijest umjetnosti na Visokoj tehnikoj ko
asopisa Freie Biihne i Neue Rundschau i od 1921 doo
sokoj muzikoj koli. Bio je muziki kritiar lista Berlin
courier. B. je imao opseno i sigurno muziko znanje <
poznavanjem likovnih umjetnosti. Bio je izrazit feljte
svoje misli iznosio jasno, ivo, pristupano i zanimljiv
DJELA (s podruja muzike): Das Klavi er undsei ne Mei ster, 189!
na engl eski pod naslovom A Hi st ory of t he Pi anof ort e, 1899); h
1904; Tanzmusi k, 1904; Der Tanz, 1906 ( II I izd. 1925); Die moderr,
Ri chard Strauss, 1906 ( II izd. 1916); Klavier, Orgel und Harmonii izd.
1921); Die Oper, 1913 (X izd. 1923); Fritzi Massary, 1920; Ba 1921;
Das Kl avi er, 1921; Das Ratsel der Musi k, 1922; Franz Sch Das
deutsche Li ed, 1926; Richard Wagner und Bayreuth, 1931.
LIT.: O. Lessmann, Oscar Bie, Das Klavier und seine Meister
A. Wei ssmann, Oscar Bie, Die Oper, M, 1914. Isti , Oscar ]
Geburtstag, Musikbl atter des Anbruchs, 1924. H. Schnoor, Ost
deut sche Lied, M, 1927. K. Laux, Oscar Bie, MGG, I, 1951.
BIEHLE, 1. Johannes, njemaki muzikolog (Bai
VI 1870 4. I 1941). Napustivi uiteljsko zvanje, stu
ziku na Konzervatoriju u Dresdenu, a kasnije je na
Tehnikoj visokoj koli prouavao probleme prostorne
Od 1898 kantor katedrale u Bautzenu gdje je uz to o
koncerte i festivale i 1908 bio imenovan crkvenim mu;
rektorom. Od 1916 predavao prostornu akustiku na
visokoj koli u Berlinu, od 1918 i liturgijsku muziku n
zitetu, kasnije i na Akademiji. B je postavio temelje no
kampanologiji.
DJELA: Theori e der pneumatischen Orgeltraktur und di e Steli m
tisches, SBIMG, 1911; Theorie des Kirchenbaues vom Standpunkte *
musikers und des Redners mit einer Glockenkunde, 1913; Wesen, V
Gebrauch der Glocken, 1916; Vergleichende Bezvertung der Bronze- w
glocken, 1918; Beitrdge zur musikalischen Liturgik, 1919; Raumakus
technische und bau-liturgisehe Probleme. Untersuchungen am Dome z
1922; Die liturgisehe Gleichung, 1923; Die Tagung fiir Orgelbau in 1
1929; Di e Technik der Kirche als das alle christli chen Reli gionen
1940.
LIT. : Fest schr ift Johannes Biehle (red. E. H. Mull er), Leipz
H. Bi ehl e, Johannes Biehle, MGG, I, 1951.
2. Herbert, pjevaki pedagog i muziki pisac (Dri
II 1901 ). Sin Johannesa, studirao medicinu i muziku
na Univerzitetu te na Akademie der Kiinste (G. Schumar
linu. Klavir je uio kod R. Buchmavera i L. Rappoldi
a pjevanje kod G. Armina. Od 1928 pjevaki pedagog 1
193037 asistent svog oca, zatim docent na Univerzil
44 nastavnik na Visokoj muzikoj koli i zborovoda
u Berlinu. Prouavao glas i s umjetnikog i medicinskog
U svojim radovima prikazuje pjevaku umjetnost u te
storijskom razvoju.
DJELA: Musi kgeschichte von Bautzen (disertacija), 1924; Geort
1925; Ei nfiihrung zum Requi em von Ri chard Wet z, 1926; Schuber
Kritik und Literatur, 1928; Schubert s Lieder als Gesangsproblem, :
dich gesundl , 1929; Die Stimmkunst (2 sv.; I, Geschichtliche Grund,
II, Grundlegung einer Stimmasthetik, 1933); Berlin und das deutscht
teilungen des Vereins fiir die Geschichte Berlins, 1926; Franz Sehu
deutsche Li ed, 1928; Di e antike Sti mmkunst, Zeitschrift fiir Ast hei
gemeine Kunst wissenschaft, 1929; Bei trdge zur mittelalt erli chen
Die Stimme, 1929; Der liturgisehe Sprechgesang als Stimmproblem,
rapeutisehe Wirkungen durch phonotorische Stauiibungen, Deutsche r
Wochenschrift, 1937; Redetechnik, 1954; Stimmkunde fiir Beruf,
Heilzwecke, 1955. Komponirao je 6 sol o-pjesama, 1922.

H. I. F. von BI BER


BIEL BINCHOIS 197

BIEL, Michael von, njemaki kompozitor (Hamburg,
1937). Muziku uio na Univerzitetu u Torontu, Kanada, kod
M. Feldmana u New Yorku i K. Stockhausena u Darmstadtu,
gdje je 1962 dobio prvu nagradu za kompoziciju. Krae vrijeme
suradnik Elektronskog studija Radio-Kolna, od 1965 profesor
je na Univerzitetu u Buffalu, SAD.
DJELA: 2 gudaka kvart et a, 1962 i 1963; Fassung, 1964; For 2
Pi i nos I///, 1961; Book for 3, 1962; 29 Doubles, 1962; Fur Klavier,
196466.
BIERMANN, Wolf, njemaki kompozitor i pjeva chansona
(Hamburg, 1936 ). Od 1953 ivi u Istonom Berlinu (DDR).
Studirao je filozofiju. Djeluje kao asistent reije u Brechtovom
kazalitu. Komunist po uvjerenju, u svojim chansonama otro
i otvoreno razraunava sa suvremenim nesporazumima poretka.
(Napisao je i dramu o izgradnji berlinskog zida, neizvedena.)
Pjesme su mu pisane pukim jezikom, esto u obliku balade, i
izraz su beskompromisne borbe pjesnika za bolje i humanije
ureenje svijeta (Barlach-Lied, Wann ist denn endlich Frieden,
Grosses Gebet der alten Kommunistin Oma Meume in Hamburg,
Zmschenlied). Biermannova umjetnost nastala je pod utjecajem
Brechta. On je najzanimljiviji i najdarovitiji suvremeni njemaki
interpretator chansona.
BIERNACKI, Michal Marian, poljski kompozitor (Lublin,
24. IX 1855 Varava, 18. V 1936). Studij kompozicije zavrio
na Konzervatoriju u Varavi (C. Roguski, W. Zeleriski). Najprije
violonelist Varavske opere, 188097 dirigent u Stanislawowu i
zatim nastavnik teoretskih predmeta na Konzervatoriju u Varavi.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Alea jacta est; Sveana
poloneza; Tarantella; prolog Au lever du jour. KOMORNA: dvije suite za violinu
i klavir; Romanca za violinu i klavir; kompozicije za violonelo. Kla-virska suita
na temu ADCA I Ars divulgetur causa artis). VOKALNA : kantata
Kosci uszkozvska za zbor i duhae; Sobotka za zbor i orkestar; Idi la; Piesn
zbojecka za zbor a cappella; solo-pjesme. Misa u c-molu. Prirunik Zasady
muzyki , 1901 (kasnija izdanja na ruskom).
BIFARA -> Tremulant
BIG-BAND (engl. veliki orkestar), u jazzu obino naziv za
tip velikog orkestra uobiajenog u eri swinga (193545). Dok
je mali sastav (-* combo) odgovarao linearnom, polifonom na-
inu muziciranja, big-band je nastao u doba kada jazz-muzika
postaje sve vie harmonijski koncipirana. Sastavljen je od skupine
ritmikih instrumenata (bubnjevi, kontrabas, gitara, klavir) i
skupine melodijskih instrumenata (trublje, tromboni i saksofoni).
Oblikovanju i razvoju big-banda mnogo su pridonijeli neki is-
taknuti bandleaderi (B. Moten, C. Dickerson, F. Henderson,
D. Ellington, B. Pollack, P. Whiteman, asa Lama i B. Goodman).
BIGOT, Marie de Morogues (ro. Kine), francuska pi-
janistkinja (Colmar, 3. III 1786 Pariz, 16. IX 1820). God.
180409 boravila u Beu. Haydn, Beethoven i Salieri veoma su
je cijenili. ivjela je zatim u Parizu. Studirala je kompoziciju
s Cherubinijem i Auberom, druila se s Baillotom, Cramerom
i Clementijem. Njen je dom bio istaknuto sredite parikog mu-
zikog ivota. Od 1812 bavila se i poduavanjem klavira (neko
je vrijeme bio njen uenik i F. Mendelssohn). Komponirala je
djela za klavir (studije, sonate, varijacije, valceri).
LIT.: J. F. Rei chardt , Vertraute Briefe, geschrieben auf einer Reise nach
Wien 180809, 1810. E.-M. Fallet, Marie Bigot a Neuchatel, Schweizerische
Musikzeitung, 1948.
BIHARI, Janos, madarski violinist i kompozitor (Nagya-
bony, 21. X 1764 Budimpeta, 26. IV 1827). Violinski virtuoz,
najznaajniji majstor madarskog verbunkos stila u prvim dece-
nijima XIX st. Oko 1802 osnovao u Budimpeti cigansku kapelu
s kojom se proslavio irom Madarske i na gostovanjima u ino-
zemstvu. Svojim melodijski inventivnim plesnim melodijama i
parafrazama, koje proima karakteristinim patetinim zanosom,
dao je konani sjaj stilu verbunkosa. Vaan je posebno po tome
to se oslanja na madarsku narodnu muziku i na tradicije ku-
ruckih pjesama. Nije bio kolovani muziar pa su njegove melo-
dije (sauvano ih je 84) zabiljeili i obraivali drugi. Za ivota
su mu objavljene 3 zbirke: Zwei ungarische Tame oder Werbung
von Herrn Bihary, oko 180407; Sieben ungarische Tdnze fur eine
Violine, 1810 i 75 Ungarische Tanze fu'r 2 Violinen, 1811. Bihariju
se pripisuje i glasoviti Rakoczi-mar ije je podrijetlo jo uvijek
predmet rasprava. Biharijeve melodije obradili su medu ostalima:
F. Liszt, P. Sarasate i Ivan Padovec (Jntroduction und Variatio-nen
iiber ein ungarisches Thema von Bihari fur die guitarre, 1832).
(frekvencija) to ih ljudsko uho moe uti (-> Akustika); proizvodi
se posebnim generatorom, a doima poput ravnomjernog uma
slapa, jaeg potoka ili morskih valova. Iz bijeloga uma moe se
pomou elektrinog filtra izdvojiti ui frekventni pojas, pa u
tome sluaju bijeli um prelazi u tzv. obojeni um, koji poprima
odreenu zvunu boju u zavisnosti od isfiltriranoga frekventnog
podruja. Nazivi bijeli i obojeni izvedeni su iz optike, gdje se iz
bijeloga svjetla (koje pokriva itavo ovjeje vidno polje) mogu
pomou optikoga filtra izdvojiti odreene boje. B. . predstavlja
vrlo vanu sirovinu u elektronskoj muzici (-> um).
LIT.: VC'erner Kaegi, Was ist elektronische Musik, Zurich 1967. N. D.-
BILINE (rus. 6ujMHbi), ruske narodne epske pjesme o heroj-
skim pothvatima narodnih junaka i o istaknutim zbivanjima iz
narodnog ivota. Mirni, poneto jednolini napjevi bilina, vie
se puta temelje na ritmiki slobodnom ponavljanju jednog tona
ili motiva.
BILLI, Vincenzo, talijanski kompozitor i dirigent (Brisi-
ghella, Ravenna, 4. IV 1869 Firenca, 20. XII 1938). Sin i
uenik Giuseppea, direktora Konzervatorija u Pesaru, studirao
je flautu i klavir, ali se onda posvetio kompoziciji i dirigiranju.
Djelovao je u Francuskoj, Nizozemskoj, panjolskoj i Engleskoj.
Kao kompozitor najvie se istakao na podruju zabavne muzike.
DJELA. DRAMSKA. Operete: Al chi aro di Luna, 1891; Scompartimento
signore sole, 1894; Una gara in famiglia; La camera oscura, 1921; Lo sciopero dei
burattini, 1927; La bambola, 1927; La trovata d' Arlecchino, 1928; Lapietradello
scandalo, 1932 (muzika komedija u firentinskom dijalektu); I grilli del focolare,
1932; Incanto di primavera, 1933. Djeja kantata I fiori; popularne romance,
chansoni i serenade.
BILLINGTON, Elizabeth (ro. VVeichsel), engleska pje-
vaica (sopran) njemakog podrijetla (London, oko 1767 St.
Artein blizu Venecije, 28. VIII 1818). Sa 7 godina koncertirala
kao pijanist. Muziku uila kod J. Chr. Bacha, klavir kod J. S.
Schoedera, a pjevanje kod J. Billingtona (za koga se udala 1783)
i A. M. Sarchinija. God. 1783 pjevala u Dublinu, 178694 u
Covent Gardenu u Londonu, 179495 u kazalitu San Carlo
u Napulju, 17961801 u Rimu, Firenci, Livornu, Veneciji,
Trstu i Milanu. Od 1801 ponovo u Londonu u kazalitu Covent
Garden, u talijanskoj operi, na koncertima i festivalima. S po-
zornice se povukla 1811. Glas joj je bio velikog opsega (dopirao
je do/
3
, pa ak i do ^
3
). Komponirala je 3 sonate za violinu i klavir
(1792) i 2 zbirke sonata za klavir. Napisala je Anszver to the
Memoirs of Mrs. Billington (1792) u kojem porie mnoge navode
iznesene u knjizi Memoirs of Mrs. Billington from her Birth (1792)
I. Ridgwaya.
LIT. : G. Hagart h, Memoirs of t he Musical Drama, London 1834. C.
F. Pohl , Mozart und Havdn in London, Wien 1867.
BILLROTH, Theodor, njemaki kirurg i muziki amater
(Bergen, otok Riigen, 26. IV 1829 Opatija, 6. II 1894). Od
1867 ivio u Beu. Na muzikim veerima u svom domu u Beu
sudjelovao kao violinist u prvim izvedbama gotovo svih komornih
djela J. Brahmsa, s kojim je bio sprijateljen (Brahms mu je po-
svetio oba gudaka kvarteta op. 51). Napisao je raspravu Wer
ist musikalisch? (1896; IV izd. 1912).
LIT. : Bri efe von Theodor Bi llroth, obj. G. Fischer, Hannover i Leipzig
1895 (VIII izd. 1910). /. Fischer, Theodor Billroth und seine Zeit genossen,
Berlin i Wien 1929. O. G. Billroth (red.), Billroth und Brahms im Bnefwechsel,
Wien 1935. L. Wei ler, Theodor Billroth, Essen 1942.
BINAR (lat.), muzika jedinica od dva lana. U gregorijan
skom je koralu b. osnovna ritmika jedinica od dva stvarna vre
mena u odnosu arze i teze, tj. zamaha i smirivanja. Teoretici
ranog vieglasja dijelili su osnovne muzike vrijednosti najprije
na tri jednaka dijela (npr. nota longa dijelila se na tri note brevis).
Kasnije su, osobito u XVI st., renesansni majstori uveli i binarsku
razdiobu (nota longa sastojala se od dva brevisa, brevis od dva
semibrevisa, itd.). Puki elementi muzike, preteno binarskog ka
raktera, utjecali su takoer na razvoj ovoga shvaanja tako, da je
binarski sustav u muzici openito usvojen. Elementi binara, kao
osnovne ritmike jedinice, javljaju se i u dananjem evropskom
folkloru. A. Vi.
BINCHOIS, Gilles (Binchoys, Bincoys, Bynczoys, Wint-
zois, de Binche, de Bins), nizozemski kompozitor (Mons, oko
1400 Soignies, Hainaut, 20. IX 1460). Otac mu je bio dvorski
inovnik kneevine Hainaut, pa je B. odgojen na dvoru u Monsu
gdje je imao prilike da upozna francusku muziku. Prije nego to




198 BINCHOIS BINIKI

stavnik prvog, burgundskog, odnosno ranorenesansnog razdoblja
nizozemske polifonije i najznaajniji majstor burgundskog chan-
sona. Ostavio je i znatan broj crkvenih djela, najvie u jednostavnoj
tehnici faux-bourdona, komponiranih esto na liturgike melodije.
Chansoni su mu vanredno rafinirani, graciozni, redovito 3-glasni
(izuzev jednog, 4-glasnog) s dominantnom melodijskom linijom
gornjega glasa i originalnim, mjestimice vrlo smionim harmonijama,
posebice u kadencama. Stihovi dijelom potjeu od velikih pjesnika
onoga vremena (Alain Chartier, Christine de Pisan, Charles
d'Orleans), a dijelom je autor nepoznat ali se pretpostavlja da je
vei broj stihova spjevao sam B., jer ga u anonimnoj Tualjci
nazivaju retorikom i muziarom. Od oblika prevladava rondeau,
a ima chansona i u formi bailade. U oblikovanju chansona B. ne
dostie mnogostranost Dufava, ali ga premauje dubinom i usrd-
nou izraaja.
DJELA: 54 chansona na francuske st ihove. Vie misnih stavaka veinom
3-glasnih: 6 Kyri a, 7 Glori a (1 za 4 gl asa); 5 Creda; 5 Sanct usa i 5 Agnusa.
et ir i Magni fi cata za 3 glasa; 26 mot eta, himni, Te Deuma i si.
NOVA IZD.: cjelokupno izd. chansona obj. W. Rehm (Musikalische Denk-
mdler,ll, 1957);
ve
i broj crkvenih djela i chansona obj. J. Marix (Les Musidens de la
cour de Bourgogne au XV
e
stide. Messes, motets, chansons, Pari 1938).
al6chansona W. Gurl itt (Gilles Binchois, Sechzehn weltliche Lieder ZU3 Sti mmen,
Das Chorvverk, 1933).
LIT.: W. Gurli tt , Burgundische Chanson- und deutsche Liedkunst, Kon-
gress-Bericht , Basel 1924. E. Closson, L'Origine de G. Binchois, Revue de
musicologie, 192324, VIII. H. Besseler, Die Musik des Mit tel alt ers und
der Renaissance, Pot sdarrt 1928. J. Marix, Histoire de la musique et des Mu-
siciens de la cour de Bourgogne sous le regne de Philippe le Bon (14201467),
St rasbourg 1939. Ch. van den Borren, Btudes sur l e XV
e
siecle musical,
Ant werpen 1941. J. Schmi dt-Gorg, Gil les Binchois, MGG, I, 1951. W.
Frei , Weltlich und geistl ich. Ein Gedenkwort zum 500. Todest ag von G. Bin
chois, SMZ 1961. M. Picker, The Cantus firmus in Binchois Fill es a marier,
Journal of the American Musicological Societ v, 1964. A. Parris, The Sacred
Works of G. Binchois (disertacija) , Ann Arbor 1965. I. A.
BINDER, Abraham Wolfe, ameriki kompozitor i dirigent
(New York, 9. I 1895 10. X 1966). Nakon muzikog studija
na univerzitetu Columbia u New Yorku (D. G. Mason, C. Rybner)
bio je u tom gradu muziki direktor udruenja Young Men's
Hebreiv Association, od 1923 zborovoda sinagoge. God. 1928
postao nastavnik za liturgijsku muziku u Jeioish Institute of Re-
ligion (1937 profesor). Nekoliko puta boravio u Palestini proua-
vajui jevrejsku muziku. Nastupao i kao dirigent.
DJELA. ORKESTRALNA: rapsodija za kl avir; Hi bbat h Shabbat h, 1928;
Ri nnath Shabbath, 1933; Palestinian Song Suite, 1935; The Valley of Dry Bones
1935; Concertante za gudae, 1938; Kabbalath Shabbath, 1942; Concertino za
gudae, 1945; Poeni of Freedom, 1953; Sabbath f or Israel , 1954. Komorna
muzika. VOKALNA. Za zbor : Amos on Times Sguare, 1943; Israel Reborn,
1949; Heart of America, 1954; Chanukkah of the Maccabees, 1954. Djela namije-
njena jevrejskom bogosluju: Evening Service for the New Year, 1940; Morning
Servi ce f or the New Year, 1951; Aft ernoon Servi ce for Day of Atonement, 1956
i dr. Izdao zbirke; Nezv Pal estini an Folk Songs (2- sv.), 1925 i 1932; Palestine
i n Song, 1938; Pioneer Songs of Palk, 1948. Napisao History of Jemish Music,
1952 i Bi blical Chant, 1960.
LIT. : /. Heskes, Abr aham Wol fe Binder, His Life and Work, New York
1965-
BINET, Jean, vicarski kompozitor (eneva, 17. X 1893
Trelex-sur-Nyon, Vaud, 24. II 1960). Uenik O. Barblana,
191923 studirao kompoziciju u New Yorku i Clevelandu (E.
Bloch). U Clevelandu utemeljio kolu ritmike po Jaques-Dalcro-
zeovoj metodi. Po povratku u Evropu djelovao najprije u Bruxel-
lesu, a zatim ivio od 1929 u Trelexu u vicarskoj. Jedan je od
utemeljitelja udruenja Carillon za propagiranje suvremene muzike.
B. je bio muziar velikog znanja, istanane osjetljivosti, uravno-
teen i umjeren, s mnogo smisla za profinjenost zvukovnih nijansi.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klarinet i orkestar; Di vertissement za
viol inu i mali orkestar, 1934. Suite d'airs et danses populaires suisses, 1931;
Country dances: suite de danses popul aires angl aises, 1933; 4 Danses, 1936; 3
stavka za gudae, 1939; Cartes postales, suita za mali orkestar, 1942; Musique de
Mai , 1943; Prelude symphonique, 1949; Suite grisonne, 1951. KOMORNA:
gudaki kvartet , 1929; Sonat e breve za viol inu i klavir, 1946; Di alogues za flautu
i violinu, 1937; sonatina za flautu i klavir, 1942; 3 Dialogues za 2 flaut e, 1957 i
dr. Kompozicije za kl avir i orgulje. DRAMSKA. Tri bal eta: Di e Strasse,
1934; Vile enehantee, 1947 i La naissance du Printemps, 1950. Scenska muzika;
muzika za radio i fil m. VOKALNA. Kant ate: Ode a Di ane, 1932; Ode d Sestius,
1932; Cantate de Noel, 1935; Cantate pour la Pentecote et tous les temps, 1945; La
fenetre ouverte, 1947; Pe'trarque, 1958 i Ode a la musiaue, 1959. Psalmi: XIII, 1924;
CXXX, 1924; CVII, 1932 i Psaume de la deli vrance, 1952; zborovi; solo-pjesme.
Obrade narodnih napjeva.
LIT.: E. Mchr, Jean Binet, MGG, I, 1951. 40 Schweizer Komponisten
der Gegenwart , Amriswil 1956. A. Fornerod, Jean Binet, Schweizerische
Musikzeit ung, 1960. Razli iti autori , Hommage a Jean Binet, Nyon 1960.
BING, Rudolf, operni impresarij austrijskog podrijetla (Be,
9. I 1902 ). Profesionalnu karijeru zapoeo 1923 u opernom
odsjeku Koncertne direkcije u Beu, 1928 postao umjetniki
sekretar direktora kazalita u Darmstadtu i idue godine Grad-
skog kazalita u Berlinu. God. 193033 djelovao je na Dravnoj
operi u Berlinu, a onda se pred nacistikim reimom povukao u
Englesku, gdje je 193539 i 194649 bio impresarij operne
kompanije u Glvndebourneu i istodobno glavni organizator i
194749 direktor muzikog festivala u Edinburghu. God. 1946
postao je engleski dravljanin. God 1949-72 intendant Metropoli-
ian-opere u New Yorku. B. je jedan od najutjecajnijih opernih
direktora dananjice.
BINGHAM, Seth, ameriki orgulja, kompozitor
(Bloomfield, N. J., 16. IV 1882 ). Uio teoretske
kod H. Parkera, a u Parizu studirao kompoziciju kod '
i orgulje kod Ch. Widora, A. Guilmanta i H. B. Jepsc
mirao na Yale University 1908. Orgulja u njujorkin
do 1919 instruktor za orgulje na Yale University. <
postao profesor za kompoziciju i orgulje na Columl
a 1954 na Columbia University u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA: koncer t za orgul je, 1946; Wal
tasy, 1912; Tame Animal Tunes za komorni orkestar, 1918; Passt suita
Memories of France, 1920; Pi oneer America, 1922; The Br 1928;
Connecti cut Suite za gudae i orgul je, 1954. KOMOR kvart et,
1916; suita za duhaki nonet , 1915. ORGULJSKA: Harmonies of
Florence, 1929; Carillon de Chdteau-Thierry, 1936; Pc 1938; 36 Hymn
and Carol Canons, 1952. Opere La Charelzt VOKALNA:
Wi lderness Stone za sol e, recitatora, zbor i orkestar, 1 of the Sun za
zbor i orkestar, 1942; Poems of Passion za mjeovit motet i.
BINGULAC, Petar, muziki pisac (Vukovar, 5. VI
Posle zavrenog Bogoslovskog fakulteta u Sremskim I
apsolvirao u Parizu pravne nauke i 1924 Scholu Can,
trapunkt P. Le Flem, kompozicija V. d'Indv). D<
svetskog rata i kratko vreme posle toga u diplomat ;
a otada profesor muzike kole Stankovi, potom Mi
demije u Beogradu do 1967. Saradivao lancima i i
asopisima Zvuk, Misao, Savremeni akordi, Muzika,
Muzeja grada Beograda i Rad Saveza folklorista
Kao komentator Radio-Beograda i drugih radio-s
velik broj komentara o najraznovrsnijim muzikim p
DELA. SPISI: O Josifu Marinkoviu, Godinjak Muzeja gri
1954; Stevan Mokranjac i njegove Rukoveti, ibid., 1956; Si mfoni;
Slavenskog, Savremeni akordi, 1954; Josip Slavenski , ibid. 1957. ]
savremenim kompozit orima (M. Ravel, B. Martinu, B. Brit ten,
Honegger i dr.). Kompozicije za meoviti hor (Aman djevojk
Psalam).
BINIKI, pevako drutvo u Tetovu, osnovano I
vai i prvi dirigenti bili su Andra i Voja Popovi, u:
je drutvo bilo jedno od najagilnijih pevakih drutava
izmeu dva svetska rata.
Na takmienju horova upe Mokranjac u Skopju,
tvo dobija prvu nagradu. B. je dugo godina sredit
muzikog ve i celokupnog kulturnog ivota Tetoi
njegove okoline. Drutvo je prestalo delovati 1941. U
postojanja dalo je velik broj koncerata u Jugoslaviji i
granica.

'
BINIKI, 1. Stanislav, kompozitor i dirigent (
Kruevca, 27. VII 1872 Beograd, 15. II 1942). Pn
znanje i izvesnu muziku praksu (svirao na violini i fl
divao i spremao korr
aki orkestar) stek;
mnaziji koju je poha i
Beogradu. Za vre na
Filozofskom fak rodno -
matematiki Beogradu,
B. aktivn kao peva u
Obiliu skom pevakom
dru na Velikoj koli A
ka ziko drutvo, sa za
neguje instrumental Po
zavrenom fakuli 1894
predava na u
Leskovcu, gde Zbirku
pesama iz 0 kovca za
meoviti h godine
naputa sluz naziji i
odlazi u M Muziku
akademiji. dira
kompoziciju
vanj e. U Mii nchenu nastupa na vie koncerata k;
i solo-peva. Iz toga perioda potie nekoliko njego:
tih horova na stihove nemakih pesnika. Po dolasku
postaje 1899 vojni dirigent i osniva prvi veliki simfonij:
pod imenom Beogradski vojni orkestar, sa kojim rec
certira do 1903. Sa S. Mokranjcem i C. Manojlovi*
1899 Srpsku muziku kolu (dananja kola Mokranjc
radi i kao nastavnik. God. 1904 osniva Muziku Kral
u kojoj radi kao dirigent neprekidno do 1920. Kac
aktivan je u Beogradskom pevakom drutvu, Obiliu.
skom pevakom drutvu Jaki i u Pevakoj druini
Ovim poslednjim horom B. diriguje dvadeset godin
prvi put u Beogradu, u zajednici sa Muzikom Kral
niz krupnih oratorijskih dela, meu kojima Sedam 1
vih (1907) i Stvaranje (1908) od Havdna i Beethovem


S. BINIKI


BINIKI BISCHOFF 199

simfoniju (1910). Sa tim ansamblima odrava B. 1911 nekoliko
koncerata u Odesi. Iste godine postaje prvi direktor tada osnovane
Muzike kole Stankovi. Za vreme Prvoga svetskog rata, kao
dirigent orkestra Kraljeve garde, prireuje B. niz koncerata na
Krfu i u Solunu, zatim u Parizu, Lvonu, Bordeauxu, Montaubanu,
Orangeu, Marseilleu, Toulonu i Nici. Posle zavrenog rata, sa
istirp. orkestrom nastavlja veu turneju po celoj Jugoslaviji. Po
osnivanju prve stalne Opere u Beogradu, 1920, B. postaje njen
prvi direktor, radei uporedo i dalje kao horovoa Pevakog
drutva i nastavnik Muzike kole Stankovi. God. 1924 prestaje
njegova javna umetnika delatnost i on se otada iskljuivo posve-
uje komponovanju.
Odgovarajui potrebama muzike kulture u Beogradu poet-
kom XX st. i stupnju njene razvijenosti, kompozitorska delat-
nost S. Binikoga, koja dolazi upravo u vreme najjaeg uspona
graanske klase u Srbiji, kretala se u okviru tadanjih izvoa-
kih mogunosti u Beogradu. Preteno apsorbovan muziko-re-
produktivnom i organizatorskom aktivnou, B. je najpozitivnije
rezultate dao u svojoj drutvenoj delatnosti. U prve dve dece-
nije ovoga veka B. je bio ne samo veoma aktivan pokreta celo-
kupnog muzikog ivota u Srbiji, nego i nosilac mnogih pio-
nirskih poteza. Iako i njegova dela, kao i dela njegovih ranijih
prethodnika u srpskoj muzici, preteno baziraju na srpskom
folkloru, B. unosi i mnogo elemenata koji su tipini produkti
srpske graanske kulture toga vremena. Folklor u kompozicijama
Binikog veinom je prilagoen gradskom ukusu i tretiran kroz
prizmu gradskog sentimentalizma, kako u delima koja su nastala
na stihove domaih knjievnika (Nui, anti, Ili), tako i u
kompozicijama koje je napisao po pevanju graanskih pevaa
sevdalija (Mijatovke). U orkestarskim i ostalim kompozicijama,
koje nisu vezane za srpski tekst, dosta je vidan utjecaj zapadno-
evropskog neoromantizma. Izuzetnu popularnost je sticala od
1960 nadalje njegova orkestarska kompozicija Mar na Drinu
(komponovana 1914 na samom bojitu), koja je dovela i do iz-
vesne renesanse kompozitorovog imena; o tome svedoe preko
20 domaih i stranih aranmana (medu kojima i adaptacija sa
horskom partijom K. Baranovia) i 27 raznih diskografskih iz-
danja irom sveta.
DELA: uvert ira Iz moga zavi aja; vojni marevi. DRAMSKA: Opera
u jednom inu Na uranku, 1903 (na tekst B. Nuia; Beograd, 2. I 1904; prva
izvedena srpska opera); muzika za Nuievu bajku Lji ljan i omorika, 1900;
uvertira i simfoniski int ermeco za Ekvi noci o I. Vojnovia, 1903; melodramska
muzika za spev V. Il ica Peri klova smrt; muzika za Put oko sveta, 1908 i Na-
hod, 1923 B. Nuia; prerada Jenkove muzike za Di du J. Vesel inovia i D.
Brzaka, 1922; muzika za dramu Taana B. Stankovia, 1927. VOKALNA:
meoviti horovi na stihove nemakih pesnika: Komm, schliesse mich in deinen Arm;
Maienseligkeit; Schlummerlied; Ein vergessenes Grab; Blaubliimlein; Spat-herbst.
Cikl usi: Seljanice; Tri devojke; Jesen sti e; ini. ne i ni; Di vna noi; Dvoje
dragi h; Hm!; Tetovke {Si te momi nja dojdova; T'mna magla; Dremka mi se; Se
zapali odojeto; Sto mi je milo i drago) ; Pesme iz June Srbi je (Pojdo na gore;
Memete more; Puknala majko presnala; Vanka ima crne oi ) ; Mi jatovke (Poslala
me stara majka; Kad sumbil mori urdo; Razbole se belo done; Pevnula Jana;
Pol a Vanka na voda; Zato, Sike, zato; Ciganicai . Solo-pesme: Gri v-na;
Kad ja vi deh oi tvoje; Da su meni oi tvoje; Po polju je ki a pala; Spava
moma; Pod jorgovanom; Na Liparu. CRKVENA: Li turgija; Opelo;
Blagodarenje.
LIT. : B. Nui , O ivot u i radu Stanislava Binikoga, Comoedia, 1924,
5. 5. Duri -Klajn, Deset godina od smrt i S. Binikog, Knjievne novine
1952. Ista, Razvoj muzike umet nost i u Srbiji (Historijski razvoj muzike
kulture u Jugoslaviji), Zagreb 1962. R. Pejovi, Stanislav Biniki kao organi
zat or muzikog ivot a u Beogradu, Zvuk, 1966, 69, V. Peri i, Muziki
st varaoci u Srbiji, Beograd 1969. S. D. K.
2. Miroslava (rod. Frieda Blanke . koncertna pevaica i
muziki pedagog (Miinchen, 9. X 1876 Beograd, 5. VIII 1956).
Posle zavrenih studija na Muzikoj akademiji u Miinchenu, do
lazi 1899 u Beograd sa svojim suprugom Stanislavom Binikim.
Tu sudeluje u osnivanju Srpske muzike kole i kole Stanko
vi, gde je i prvi nastavnik solo-pevanja, nastupa kao pevaica
na mnogim koncertima u prvoj etvrtini ovog veka, a radi iz-
vesno vreme i kao horovoa pevakog drutva Stankovi. Pri
ostvarivanju prvih operskih predstava u Beogradu, ona, uz St.
Binikog, aktivno sarauje kao korepetitor, horovoa, pa i re-
ditelj. Po osnivanju Udruenja muzikih umetnika NR Srbije
bila je izabrana za prvog poasnog lana. S. D. K.
3. Aleksandar, operni pjeva (tenor-buffo) i redatelj (Beograd,
16. V 1885 Zagreb, 7. VIII 1963). Brat Stanislava. Najprije
dramski glumac u Beogradu, a zatim je zavrio muzike studije
u Miinchenu (M. Reger, F. Mottl). Reiju uio privatno kod
Joce Savia. Djelovao u Rigi (1908), Kolmaru (1909) i u opernoj
trupi arka Savia u Novom Sadu. Od 1911 lan Zagrebake
opere, u kojoj je bio direktor operete. Kao svestran kazalini radnik
nastupao je mnogo puta u operi i opereti, baletu i drami. Posebno
se istakao u buffo ulogama, kao to su Vaek i Cirkuski ravnatelj
(Smetana, Prodana nevjesta), Beppo (Leoncavallo, Pagliacci) i
Timoleon (Zajc, Nikola ubi Zrinjski). Ostvario je i niz karakter
nih likova, a broj njegovih nastupa u opereti penje se na tisue.
Opernom reijom poeo se baviti 1912, pa je izmeu ostalog
postavio na scenu vie opera hrvatskih kompozitora. To su Morana
(Gotovac), Dorica plee (Odak), Citara i bubanj (irola), Povratak
i Adel i Mara (Hatze). Za zagrebako kazalite preveo je 12 opera,
preko 80 opereta te mnoge drame i komedije.
LIT.: D. Mauka, Aleksandar Biniki, nekrolog, Vjesnik, 8. VIII 1963,
K. Ko.
BINIOU (bignou; franc), bretonske gajde. Svirala je konina
ili cilindrina, ima 7 rupica i dvostruku cijev. Izraena od imi-
rova drva kao i bordunska svirala s jezicem. B. je zajednikog
podrijetla s balearskim, galicijskim, kotskim i irskim gajdama,
samo je neto stariji.
BINKERD, Gordon, ameriki kompozitor (Lvnch, Nebraska,
22. V 1916 ). Klavir uio u South Dakoti, a kompoziciju na
Eastman School of Music u Rochesteru (B. Rogers) i na Harvard-
skom univerzitetu (W. Piston). Od 1949 predaje na Muzikom
fakultetu univerziteta Illinois u Urbani (od 1952 profesor).
DJELA. ORKESTRALNA. Pet si mfonij a : I , 1955; II, 1957; III, 1959;
IV, 1961 i V, 1963; Sun Si nger, 1952, Za gudaki orkestar: Andante, 1955; Can-
tilena, 1955; Arietta, 1957; Nearer than Hands and Feet, 1959. Three Canzonas za
duhaki orkestar, 1960. KOMORNA: dva gudaka kvartet a, 1958 i 1961; t rio
za klarinet , violu i viol onelo, 1955; sonata za viol onelo i kl avir, 1952;
sonatina za flaut u i kl avir, 1947. Kompozicije za klavir i orgul je. Zborovi
a cappella i uz pratnju orgul ja; solo-pjesme. Transkripcije starih majst ora (J.
Redford, M. Weckmann, D. Buxtehude, J. Pachel bel , J, S. Bach) za orkestar,
BIRCKENSTOCK, Johann Adam, njemaki violinist
(Alsfeld, 19. II 1687 Eisenach, 26. II 1733). Uenik J. B.
Volumiera u Berlinu, Fiorellija u Bavreuthu, F. Duvala u Pa-
rizu i R. Feelija u Kasselu. Koncertni majstor u Kasselu i dvor-
ski dirigent u Eisenachu. Njegove kompozicije stoje na prijelazu
u galantni stil. U sonatama esto se javljaju plesni oblici (gigue,
allemande) s efektima jeke, to upuuje na stariju suitnu formu,
dok primjena unisona podsjea na galantni stil Telemanna.
DJELA: simfonija u D-duru; 12 koncer ata za 4 viol ine, violu,
violonel o i b. c, 1732; sonate za violinu i b. c. (2 sv.), 1722; 6 trio-sonata;
nekoliko koncerat a sauvano u rkp.
NOVA IZD.: 1 sonat u obraenu za violonelo i nekoliko st avaka iz sonat a
obj. A. Moffat (1904); 1 sonatu obj. A. Schering {Alte Mei ster des Violi nspiels,
1909); 1 sonatu obj. VX\ Woehl (Nagels Musi k-Archi v, 1928).
LIT. : H. F. Redli ch, Johann Adam Birckenst ock, MGG, I, 1951.
BIRD, William -> Byrd, William
BIRO, Miroslav (pravo ime Friedrich Bittlingmaver),
violinist, kompozitor i dirigent (Budimpeta, 29. XI 1895 Zagreb,
22. VI 1960). Violinu studirao u Budimpeti i Beu. U razdoblju
izmeu dva rata djeluje kao dirigent salonskih orkestara. God.
194254 bio je lan orkestra Hrvatskog narodnog kazalita u
Zagrebu. Ostavio je preko 50 pjesama i kompozicija zabavnog
karaktera, od kojih su mnoge postigle zapaen uspjeh (Ti pjesmo
ivota mog, Zim-zum pela zuji, Tri palme, Rumbana, Kolo-foks,
Ti se smij, O, sjeti se draga, Neko su cvale rue, U svijet je patka
pola, Ja bih te dragi voljela, More, more i najuspjelija od svih
Mirno teku rijeke). M. Ke.
BIRTNER, Herbert, njemaki muzikolog (Hamburg, 16. VI
1900 Voronje [poginuo], 27. IX 1942). Muzikologiju i po-
vijest umjet nost i uio u Heidelbergu i Leipzigu (Th. Krover),
gdje je doktorirao 1924. Univerzitetski profesor u Marburgu
(192840) i Grazu. Strunjak za muziku iz doba reformacije i
kasnog protestantizma.
DJELA: Joachi m a Burek als Motettenkomponist (disertacija), 1924; Di e
Probleme der spat mi ttelalt erli chen Mensuralnot ati on, ZFMW, 1929; Studi en
zur niederlandisch-humanisti schen Musi kanschauung, 1930; Renai ssance und
Klassi k i n der Musi k, Krover-Festschrift, 1933; Grundsatzli che Bemerkungen
zur Schiitz-Pf lege, Musik und Kirche, 1935; Fragen der Ausfuhrungspraxis...
bei Schiitz, Deutsche Musikkultur, 1938; J. J. Fux und der musikalisehe Historismus,
ibid-, 1942. Pr iredio kr it ika izdanja djela J. Aul ena i H. Schiit za.
LIT.: F. Bl ume, Herbert Birtner, AFMF, 1943. Isti , Herbert Birtner,
MGG, I, 1951.
BIRTWISTLE, Harrison, engleski kompozitor (Acrington,
Lancashire, 15. VII 1934 ). Muziku studirao na Royal Manche-
ster College of Music i na Royal Academy of Music u Londonu. Sada
(1970) je direktor muzike kole u Salisburvju.
DJELA. ORKESTRALNA: Chorales, 1963; Three mouvements tvi thfanfares.
KOMORNA: Refrains and Choruses za duhaki kvintet, 1957; The World i s
Discovered za 12 instrumenata, 1960; Tragoedi a za 10 instrumenata. Za klarinet i
klavir: Verses, 1966 i Monodrama, 1967. Kompozicije za klavir. Opera Punch
and Judy, 1968. VOKALNA: Entr'actes and Sappho za sopran, fl autu, obou,
viol inu, violu, harfu i udaraljke; The Visi ons of Fr. Pet rarca za bariton i
komorni orkestar; Monody for Corpus Christi za sopran, fl autu, violinu i rog,
1959; The Mark of t he Goat za recit atora, sole, zbor i orkest ar, 1966; zborovi.
BIS (lat. dvaput), znak za opetovanje. Stavlja se ponekad
na kraju stiha, pripjeva ili odlomka u kompoziciji, koju je po-
trebno dvaput izvesti. B. se izvikuje i na muzikim priredbama,
kad sluatelji ele, da se neka kompozicija ponovi.
BISCHOFF, Hans, njemaki pijanist (Berlin, 17. II 1852
Niederschonhausen kraj Berlina, 12. VI 1889). Uenik Th.
Kullaka i R. Wuersta, 1873 doktorirao na filozofskom fakultetu
Univerziteta u Berlinu s disertacijom Bernard von Ventadorn.

200 BISCHOFF BIVA

Od 1872 nastavnik klavir a i met odi ke na Kullakovoj akademij i
i zatim na Sternovu konzervatoriju u Berlinu. Nastupao sol isti ki
i u komornim sastavima; zajedno s Hell michom vodio nedjeljne
koncerte Berli nske pjevake akademije.
DJELA: Vber di e al ter e franzosi sche Kl avi ersckul e, 1877; Uber Joh.
Kuhnaus Vorstellung einiger Biblischen Historien, 1877; Zur Erinnerung an Theodor
Kullak, 1883. Preradio II i III izd. Kullakova djel a Asthetik des Klavi erspiels,
1876 i 1890; objavio Auszvahl Hdndelscher Klaviervjerke i krit ika izdanja
kompozicija J. S. Bacha i R. Schumanna. Surai vao s Kullakom u redakciji
Chopinovih djel a.
LIT.: O. Sti eglitz, Hans Bischoff, 1889.
BISCHOFF, Hermann, njemaki kompozi tor (Duisburg, 7. I
1868 Berlin, 25. I 1936). Studij kompozici je zavrio na Konzer-
vat ori ju u Lei pzi gu ( S. Jada ssohn), a zat i m se usa vr a vao kod
R. Str aussa u Mii nchenu. Ba vi o se aut or sko-pra vnom za t i t om
u Berlinu.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, u E-duru, 1906 i II, u d-
molu, 1908; simfonijske pjesme Pan i Gewittersegen; Introdukci ja i rondo.
Sol o-pjesme. St udija Das deut sche Li ed, M, 1905.
LIT. : P. Raabe, Her mann Bischoff, ZFM, 1936.
BISCHOFF, Ludwig Friedri c h Chris tian, nj emaki mu-
ziki kritiar (Dessau, 27. XI 1794 Koln, 24. II 1867). Studij
filozofije zavri o u Berlinu. God. 192349 srednjokolski profe-
sor i direkt or gimnazije u Weselu. Iz opozicije pr ema Schuman-
novu asopisu Neue Zeitschrift fiir Musik utemeljio 1850 u Kolnu
Rheinische Musikzeitung, koji j e u njegovoj redakciji od 1853
izlazio pod nazivom Niederrheinische Musikzeit ung. B. je na nje-
maki preveo (1859) knjigu Beethoven, ses critiques et ses glossateurs
A. D. Ulibieva.
BISERNICA (arap. tanbur-sedefli), najmanja tamburica u
lamburakom zboru. Trupina j oj ima oblik gi tare il i j e kruko-
tika. Na nj oj su napete etiri metalne i ce, ugodene sve u i stom
oonu d
2
. Novij e bisernice imaju tri par a ica ugodenih u kvinti
od tona g. Svi ra dri bisernicu oslonjenu o prsa i trza tr zalicom
Dd kore, per a ili celuloida. Opseg i nstrumenta see od d
2
do V.
ta ioni ca bisernice ispisuje se u violinskom kljuu za oktavu dubl je,
a ko da je zvuk, rezak i zvonak, za oktavu vii od zapisanog. U
ttmburakom zboru bi sernici pripada uloga visokog sopranskog
i nst rumenta . U vel ikom ta mbura kom orkest ru upot r ebl ja vaj u
se po tri bisernice (I, II, III); treu bisernicu zovu ponegdje
kontraica, a takoer i ara ili argija. B. Sa.
BI SHOP, He nry Rowl e y, engl eski kompozi t or ( London,
18. XI 1786 30. IV 1855). Uio kod F. Bianchija. Komponirao
za razna londonska kazalita, od 1810 bio dirigent i kompozitor
kazalita Covent Garden, od 1813 dirigent novoosnovanog Fil -
harmonijskog drutva. God. 181921 vodi o oratori jske koncerte
u Covent Gardenu, zatim, nakon razliitih namjetenja, dirigirao
184048 tzv. Ancient Concerts. Bio je 184143 profesor muzike
na Uni ver zi tetu u Edi nbur ghu, a od 1848 u Oxfor du. Nj egove
su opere (ballad-opera, pasti ccio) romant ina sadraja, t ehniki
slabe, ali pri vlane melodi ke. Do danas su se odrale arij e What
shal l he ha ve who kill ed the deer i Lo, her e t he gent l e lark
i z pasticcija The Comet dy of Errors, te Home sweet home iz
oper e Clari, or the Maid of Milan.
DJELA: vie od 100 dramskih djela (opere, igrokazi s pjevanjem, balet i,
pasticci i preradbe starijih opera). Orator ij; kant ate. Memoari Remi ni-
scences. Objavio zbirku Melodies of Various Nations, a zajedno sa J. Steven-
sonom 3 sv. Nati onal Melodi es s tekst ovima Th. Moorea.
LIT.: F. Corder, The Works of Sir Henry Bishop, MQ, 1918. R. North-
cot t , The Life of Sir Henry R. Bishop, London 1920. G. Abraham, Sir
Henry Rowl ey Bishop, MGG, I, 1951.
BISPHAM, David Scull , ameriki pjeva, barit on (Phila-
delphia, 5. I 1857 New York, 2. X 1921). Po zanimanju trgo-
vac, muzikom se bavio kao amater . Pjevanje st udir ao u Fi renci
( L. Vannunci ni ) i Mi lanu (F. Lamperti). Debit irao u Londonu,
1891 u opereti, a 1892 u operi Tristan i Izolda (dirigirao G. Ma-
hl er) u Engli sh Opera House. Nekoliko godina angairan u Covent
Gardenu, od 1896 bi o l an opere Met ropolitan u New Yorku.
Osobito se i stakao u muzikim dramama R. Wagnera (Wol fram,
Telramund, Wotan, Alberich, Kurwenal, Beckmesser). Od 1902
pjevao samo na koncertima i bavio se poduavanjem. Njegov
repertoar obuhvaao j e pr eko 50 scenskih ul oga, velik broj or a-
torija i kantata, te oko 1500 pjesama. Napisao je autobiografiju A
Quaker Singer's Recollections (1920).
BISQUERTT PRADO, Prospe ro, i lenski kompozi tor
(Santiago, 8. VI 1881 ). Zavrio studij tehnike; u muzi ci ug-
lavnom samouk. Najprije potanski inovnik, od 1923 bavio se
iskljui vo kompozicij om. God. 194045 vodio je Istituto de ex-
tension musical u Sant iagu.
DJELA. Simfonijske pjesme: Suite Patetica; Pri mavera helenica; La Pro-
cesion del Cri sto de Mayo, 1931. Komorna i klavirska djela. Opera Sayeda,
1928; zar zuel a El ano dos mi l. Sol o-pjesme i dr.
BITENC, Janez, muziki pedagog i publicist (Ljubljana, 25. X
1925 ) . Studi ra o na odj el u za muzi ku povij est Aka demi j e
za glasbo u Ljubljani. God. 194763 muziki urednik Radi o-
-Ljubljane, 196366 vodi o muziki odjel Pionirskoga
1966 direktor je muzike kole Franc turm u Ljubljs
di tu njegova zanimanja je muziki odgoj dj ece i om
tom podruju ost vario j e ve do sada vr ij edne rezuli
je brojne seminare i na koli Franc turm utemeljio 01
predkolski muziki odgoj , to je bio poticaj za osniva
or gani zacijskih oblika u dr ugi m gradovima Slovenij
bl emima muzi kog odgoja napisao je vie studija
objavljenih u Zvuku, Grlici i u reviji Otrok in druina.
Mladinske knjige uredio dvije zbirke djej ih pjesam
dj ejih partizanskih pjesama s komentarom i snimkan
mofonskoj ploi. Od 1964 muziki je urednik Drav
Sl ovenij e. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA: zbirka djejih pjesama Naa etica koraka, 1959;
gramofonskom ploom Uspavanke in nagajivke, 1967; prirunik G,
z glasbeno belenico, 1970. Komponirao vie od 100 djejih pjesam;
BITONALNOST, istodobno zvuanje dvaju razl ii
litet a (npr . u Sarkazmima za klavir S. Pr okofjeva c
svira u fis-molu, a lijeva ist ovremeno u B-duru). B.
tek u muzici XX st .; medu naj ranije primjere i du oc
truke I. Stravinskog (1911) i Sonatina seconda F. Buo: ->
Politonalnost.
BITTER, Karl Heinrich, pruski dravnik i mu:
(Schwedt , 27. I I 1813 Berli n, 12. I X 1885) , mi ni:
ija u Bismarckovoj vladi. Muzikologij om se bavio ka
pa su kr i ti a ri ( Ph. Spit t a, Fr. Chr i sa nder) na l azi l i
u nekim nj egovim djelima. Bitterova je meutim zaslug;
io podatke na originalni m izvorima koje je esto sam pro
kupio. U tom su smislu vrijedni njegovi radovi oBachovin
DJELA: J. S. Bach (2 sv.), 1865 ( II izd. u 4 sv., 1881); Moza
und Glucks Iphigeni e, 1866; C. Ph. E. Bach und W. Fr. Bach und ,
(2 sv.), 1868; Gervinus' Hdndel und Shakespeare, 1869; Bei trage z;
des Oratoriunls, 1872; St abat Mat er, ei ne Studie; Die Reform der
Gluck und Wagner> 1884. Izdao C. Loeweovu autobiografiju (1
J. S. Bacha i duhovne pjesme C. Ph. E. Bacha. Sabrana djel a
Schriftenj obj. su 1885.
LIT. : F. Bl ume, Karl Heinr ich Bit t er, MGG, I, 1951.
BITTNER, Julius, austrijski kompozitor ( Be, 9. F
9. I 1939). Po zvanju pravnik. Muziku uio kod pijani;
ljaa J. Labora. lan uprave beke Muzike akademi
vao asopis Merkur. B. j e nast ojao obnovit i austrij :
polazei od Singspiela, pa je vie uspij evao komponira
puke sadraje, nego u tonskom oblikovanju napetih
tragine radnje.
DJELA. INSTRUMENTALNA: dvije simfonije; simfoni;
Vaterland i Das Li ed von den Bergen (sa zborom); 2 gudaka kva] za
violonelo i klavir. DRAMSKA. Opere: Die Rote Gret, 1907 der
Liebe, 1909; Der Musi kant , 1910; Der Bergsee, 1911; Der Aben, Das
hollisch Gold, 1916; Der liebe Augustin, 1917; Die unsterbliche K Di e
Todestarant ella, 1920; Die Kohl haymeri n, 1921; Das Rosengai Die
silberne Tdnzerin, 1924; Mondnacht, 1928 i Das Veilchen, 1934. solo-
pjesme. Grosse Messe mit Tedeimi za sol e, mjeoviti zboi orgul je,
1925.
LIT. : R. Specht, Julius Bitt ner, Eine Studie, Miinchen 1921. -
Jul ius Bit t ner, MGG, I, 1951.
BITU-UVU, poprena flauta s otoka Fidi. Bambv.
sa dva otvora za puhanje zatvorena je s oba kraja. ije-
rupi ca od kojih neke ]
t ene u istom redu.
nju obje krajnje rup
nepokrivene.
BIVA (biwa), ja strument
sa icama, v ili mandoline. Na
pl os venom trupu nalszi s strane
poprean uski vuen lakom, na
koje proreza, izraena 01 kost i
u obl i ku pol trei okrugli
prorez, ispod dr ka za ice. taljci
su etiri uzdigr nie u razmaku
od jedi stepena i tri polustef
kraju vrata ormari sa
svinut prema natra ice ugoene su: a,
O i ce i o lakirani se drvenim batiem
ment slui za akordil starih ljubavnih i rati
pj eva. Zvuk mu osel
zvanja, jer ice kod ti di ruju
uzdi gnute pr e
B
. se razvila od kir
BIVA

J|



BIVA BIZET 201

raju na njoj uglavnom ene. Postoji i manji oblik sa etiri prenice.
Susree se i pod nazivom
satsuma-biva ili bugaku bizva.
K. KO.
BIZANTSKA MUZIKA ->
BIZANTSKA NOTACIJA
BIZET, Georges (Alexandre-Cesar-Leopold), francuski
kompozitor (Pariz, 25. X 1838 Bougival kraj Pariza, 3. VI
1875). Otac mu je bio uitelj pevanja i osrednji kompozitor a
majka pijanistkinja, pa su ga roditelji od najranijeg detinjstva
upuivali u muziku. U devetoj godini poeo je uiti klavir kod
A. F. Marmontela, a u desetoj (1848) primljen je, zbog izvanrednog
talenta, na Pariki konzervatorij; onde su mu uitelji A. F. Mar-
montel za klavir, F. Benoist za orgulje i P. J. Zimmermann za
kontrapunkt (ovoga je esto zamenjivao Gounod). Od 1853 B.
studira kompoziciju u klasi J. F. E. Halevvja, sa ijom se kerkom
Genevieveom kasnije oenio. U toku studija dobiva niz nagrada,
a Prix de Rome stie 1857 kantatom Clovis et Clotide. Iste godine
pobedio je (zajedno sa Ch. Lecocqom), na konkursu koji je I.
Offenbach raspisao za operetu, pa se njegova opereta, Docteur
Miracle, izvodi u Thedtre des Bouffes Parisiens. U decembru
1857 B. odlazi u Rim gde ostaje do jeseni 1860. Za boravka u
Italiji komponovao je operu buffo Don Procopio u kojoj svesno
oponaa talijanski stil, i simfonijsku odu Vasco da Gama. Po
povratku u Pariz radi na simfoniji Roma, te dovrava uvertiru
La Chasse d'Ossian (1861) i kominu operu La Guzla de 1'E.mir
koju u zimi 1862 skidaju s repertoarnog plana u Thedtre Lyrique
nudei mu libreto za operu Les Pecheurs de perles. S ovom operom
B. je 1863 debitirao u Thedtre Lyrique, Uspeh je bio polovian,
kritiari se izraavaju sa rezervom ili otro, predbacuju Bizetu
da imituje R. Wagnera, F. Davida i G. Verdija i govore o harmo
nijskim bizarnostima, koje su proizale iz loe usmerene tenje
za originalnou. Jedino je Berlioz pisao (u Journal des Debats)
0 talentu koji mnogo obeava. Posle toga B. komponuje veliku
operu u pet inova Ivan le Terrible. Ona nije primljena na izvo
enje i autor je kasnije sam povlai (izvedena je istom 1946, u
Wurttembergu). Thedtre Lyrique zatim poruuje od Bizeta operu
La Johe Fille de Perth po romanu Waltera Scotta. Delo je izve
deno 1867 i to je jedina Bizetova opera koju je tadanja kritika skoro
jednoduno pohvalila. U to vreme B. pie nekoliko klavirskih
kompozicija i solo-pesama (ciklus Feuilles d'album), ali je prisiljen,
zbog loih materijalnih prilika, da se bavi i drugim poslovima:
prireivanjem klavirskih izvoda i aranmana tuih dela, orkestra
cijom bezvredne zabavne muzike i poduavanjem (uenici su mu
E. Galabert i P. Lacombe). Preterani rad podriva njegove telesne
1 duevne snage. B. proivljava period teke duevne krize koja
je ostavila trag na njegovom radu; tada zapoinje nekoliko opera
(Nicolas Flamel, Les Templiers, Vercingetorix) koje ne dovrava
ili ih kasnije naputa. Meu ovim delima karakteristini su ulomci
iz opere La Coupe du Roi de Thule. W. Dean smatra da je ovo
delo dovreno i da se u njemu jasno opaaju stilski elementi i
postupci opere Carmen. God. 1872 B. se ponovo pojavljuje na
operskoj sceni sa jednoinkom Djamileh (libreto L. Galleta prema
Mussetovoj poemi Namouna). Iako je puno duha i fine invencije
ovo delo doivljava neuspeh i kod publike i kod kritiara. Potpu
no nezapaeno prolazi i Bizetova scenska muzika za Daudetovu
dramu L'Arlesienne, dovrena iste godine. Tek u obliku orkestar-
ske svite, uskoro zatim, ona postie veliki uspeh. God. 1873 B.
poinje da radi na operi Carmen (prema istoimenoj Merimeeovoj
noveli) i do jeseni dovrava veliki deo partiture. U meuvremenu
prekida taj posao da bi komponovao operu u pet inova Don
Rodrigue (prema drami o Cidu na libreto L. Galleta i E. Blaua)
koja je ostala nedovrena, a deo njenog muzikog materijala upo-
trebio je B. za uvertiru Patria. Ovo loe i za Bizeta posve bezna
ajno delo, doivelo je zaudo na premijeri veliki uspeh. God.
1874, posle bolesti, B. u kratkom roku od 2 meseca, zavrava
instrumentaciju Carmen, a poetkom 1875 zapoinju probe. Ve
tokom proba B. je prisiljen da se bori sa orkestrom koji se pobu
nio zbog neobino teke muzike, i sa horom koji je uvreen jer
mora ne samo da peva nego i da glumi. Kompoziciji se protive
ak i libretisti H. Meilhac i L. Halevv, privikli na muziku Offen-
bacha. Treeg marta 1875 odrana je u Operi comique premijera
Carmen sa slavnom pevaicom Galli-Marie u naslovnoj ulozi.
Publika je delo primila posve hladno, a kritika je napala sve,

remek-delo 31. put davalo u
Parizu, izdahnuo je njegov
autor u Bougivalu.
B. nije bio jednostran i
ogranien zanatski majstor mu-
zikog umea, kako ga neki
pisci prikazuju. Svestrano za-
interesovan za knjievnost kao i
za likovne umetnosti, on se bavio
i pitanjima filozofske prirode i
ivim duhom pratio drutveni
razvoj svog vremena i njegove
probleme. Duhovit pisac
brojnih pisama, on je u njima
izloio svoja miljenja
0 mnogim pitanjima. O i
rini njegovog horizonta svedo-
e i njegove refleksije povodom
Francusko-pruskog rata, pro
ete humanizmom. B. je stva
rao sa retkom lakoom koja
je bila plod sjajnog vladanja svim oblastima muzikog
znanja
1 zanata. No uprkos tome, njegov stvaralaki razvoj iao je
sporo. Razlozi lee kako u stanju operske umetnosti u Fran
cuskoj u njegovo doba, tako i u njemu lino. ezdesetih go
dina XIX v. kada B. zapoinje svoju delatnost operskog kom
pozitora muzikom scenom Pariza jo uvek vladaju Meverbeer
u velikoj operi i Auber u kominoj. Jednako stran izvetaenom,
herojskom patosu Meverbeerove dramaturgije kao i povrnoj
teatralnosti Aubera, B. se u poetku prvenstveno ugledao na Gou-
noda, koji je upravo bio stvorio novi tip francuske opere lir
sku muziku dramu kao neku vrstu sredine izmeu neprestano
uzvienog jezika muzike tragedije i suvie skromnog okvira
tadanje komine opere. Dodue, mestimino se u ranim Bizetovim
operama nalaze i tragovi uticaja Meverbeera (naroito u Ivan le
Terrible), a i talijanske opere (Les Pecheurs de perles), kojih se
kasnije sasvim oslobaa. Kao spontani stvaralaki tip muziara,
B. je pravi podstrek dobivao tek onda kad bi obraivao teme koje
su odgovarale njegovom biu i talentu. Komponujui veinom
ravo odabrana libreta, koja je morao da prihvati ako je eleo
da mu se dela izvedu, on je dugo morao da trai svoj pravi put.
Tek u svojim remek-delima ispoljio je svoju pravu prirodu i
iskonski talenat muzikog dramatiara. Ali pojedini elementi
njegovog definitivno izgraenog stila iz muzike za Arleanku
i iz opere Carmen otkrivaju se mestimino ve u ranijim delima.
To je vanredna sigurnost u dramatskom oblikovanju, upotreba
motiva ili melodija koje karakteriu pojedina lica ili situacije,
sklonost za opisivanjem junjakih ili egzotinih krajeva, smisao
za specifini harmonijski kolorit i majstorska vetina instrumen
tacije. Ove odlike javljaju se u pojedinim uspelijim partijama
opere Les Pecheurs de Perles i La Jolie fille de Perth, naroito u
dramatski napetim scenama i u novim koloristikim akcentima
harmonija i orkestracije. Sledeih nekoliko nedovrenih opera
jasno potvruju Bizetova nastojanja da pronae nain kako da
izmeni anr opere comique. Znaajniji korak prema tom cilju
predstavlja jednoinka Djamileh u kojoj prvi put postie jedin
stvo izmeu dramatskog i egzotinog elementa; tu uvodi i novi
oblik kratkog instrumentalnog komada, oznaenog kao melodrames,
koji prati radnju ili govoreni dijalog. Najzad, u Arleanki se B.
prvi put suoio sa delom vee literarne vrednosti i tu je njegov
talent zablistao u punom sjaju: u 27 kratkih brojeva intermezza,
interludija, melologa i plesova koji su, izuzevi nekoliko horova,
svi namenjeni instrumentalnom sastavu, majstorski je upotpunio
i obojio junjaki, jarkim suncem obasjani, ivopisni krajolik i
duh Provanse; neuobiajenim zvunim kombinacijama (upotrebio
je ak i saksofon) i sasvim nekonvencionalnim harmonskim po
stupcima doarao je svu patetinost i napetost situacija, dramskih
kontrasta i snanih emocija oitujui vanredni oseaj za teatar.
Sie Carmen, po dramskoj zaotrenosti radnje koja se odigrava
u zemlji ivih boja, otrih kontrasta, sunca i senke, uzbudljivih
ritmova i estokih strasti, odlino je odgovarao sposobnostima,
prirodi i temperamentu kompozitora. Ovaj put pruila mu se
prilika da na opersku scenu postavi stvarna ljudska bia, da fiksira
i razvija njihove odnose i tako prikae estoki sukob ljudskih

Vizantijska muzika ->
Ekfonetska notacija

G. BIZET
202
BIZET

u operi prikazani likovi sa dna drutva, cigani i krijumari, ljudi
koji se bez skrupula suprotstavljaju moralnim pravilima drutva.
To je izazvalo sablazan kod savremenika i postalo jednom od glavnih
razloga zato je delo otklonjeno. Adaptirajui Merimeeovu novelu
libretisti su mirni tok novelistikog pripovedanja saeli i dramatski
zaotrili; no u isto vreme oni su likove pojednostavnili, oduzevi
im onaj grubi realistino iznijansirani okvir (sa itavim nizom
sitnih detalja, opisa i dogaaja), koji u noveli pojaava sirovost
njihovih karaktera i strasti. B. je nadzirui rad na libretu, sam
napisao mnoge delove, a neke je kasnije izmenio (npr. itavu , -
Habaneru). Bizetova Carmen donekle je idealizovana i kao
takva mnogo je pogodnija za ( . *
nosioca glavne tragine uloge !
nego Merimeeova. Uprkos svo- j
j im ant isoci jalnim post upcima \
i svome moralu, ona neki m
l
svojim osobinama (predanou
vlastitim oseanjima, odvano-u i
ljubavlju prema slobodi) postaje
tragina junakinja sudbinske
ljubavne drame, i kao femme
fatale ona predstavlja novi tip
operske heroine prema kojoj su
kasnije modelirane Saloma, Elektra
i Turandot. Unosei po karakteru
sasvim suprotne likove naivne
Mi-caele i samosvesnog Escamilla
(to mnogi smatraju suvinim), B. je
pojaao tragiku Joseova pada od
estitog seoskog momka do
razbojnika i ubice. Muziki portret
Josea, promene u njegovu
karakteru, razradio je B. psiholoki
vanredno upeatljivo: dok su ostala
glavna lica naznaena na poetku
opere motivima koji se kasnije
esto ponavljaju, Josea, koji
proivljava metamorfozu vlastite
linosti, ne prati takav ka-
rakteristian motiv. Struktura ove
opere ne razlikuje se bitno od
tradicionalne opere comique sa
recitativima i arijama, duetima,
ansamblima i horovi-ma; ali u taj
konvencionalni cente istinite
ljudske drame i
starsku zamisao i fakturu. Veinom su to mladenaki!
ciozni prigodni radovi.
B. je naiao na krajnje nerazumevanje svojih s
koji su mu predbacivali nedostatak melodinosti, nei
harmonija, prigovarajui mu da je sledbenik Wagnei
kad je Wagner potpuno ovladao duhovima u Francui
se gledati na Bizetovu muziku kao na neto to pripai
To je razumljivo, jer je teko nai muziku koja bi s \
preterano reitim romantizmom, pretovarenom kor
bila u otrijoj sup
_ . - . , . . . Bizetove. Njegova n
stvari prvi znaaja
Wagnerovom osvaj;
cuske, prvo upi
mediteranskog duh
topline germanskon ima
tipino galske o na je
duha, jasna i
neoptereena unapr nim
sistemima i Ona odie
zdravljen ume da oivi
strast, oboji jarkim i
ivi Ona predstavlja c
francuskog genija 1
svetlost, sva ivot, 1
nalija, kako za nju k
Rollan. Trago\
uticaja naziru se u kod
Chabriera i Rave
Debussvja i F^ures mu
duguju i Puccini
veristika opera.
DELA. DRAMSK
Maison du docteur, o\ (rano
delo, neobjavl jenog pi o, opera
buffa, 1858-carlo, 1906); La
Gusla d' comique, 186162
(nei Pecheurs de perles, 186
1863; jug. premijera, 2 1900);
Ivan le Terrible vren), 1865
(Wurtt emb Jolie fille dePerth,
1866 La Coupe du Roi de Thu
mo delovi), 1868; lan opera
comique (nedovri 71;
Griselidis, opera dovreno),
187071; DJ comique, 1871
(Pariz, if mijera, Zagreb, 13.
V it drigue (nedovreno), li
opera comique, 187374
jug. premijera, Zagreb, 18.
VI 1893). Scenska muzika
za Daud
L'Arlesienne, 1872. Operete: Le Docteur Mi racle, 1856 ili 1857 (
Malbrough s'en va-t-en guerre (samo prvi in od Bizeta, ostale ine
val i I. E. Legouix, E. Jonas, Court ois, i L. Del ibes) , 1867; Sol
1872. Dovrio i orkestrirao Halevvjevu operu Noe, 1868 69. Ol
NA: simfonija u C-duru, 1855; simfonija Roma u C-duru, 1860t
Tri uvert ir e: I, u a-molu (A-duru), oko 1855; II, La Chasse a
izgubljena) i III, Patria, 1873. Suita VArlesienne (prer. 4 stavov
scenske muzike), 1872 ( I I svit u prema VArlesi enne priredio
1876); Peti t e Sui t e d'orchest re (pr er. 5 st avova iz Jeux d' enf a
i Marche f unebre u f-mol u, 1861 (Scherzo je kasnije ukl juen
Roma); Marche funebre u b-molu za klavir i orkestar (prvobitno j
La Coupe du Roi de Thul e) , 1868. KLAVI RSKA: 4 Pri
Theme bri l lant ; Capri ce ori gi nal br . 1 i 2; Romance sam pai
Valse de concert i Nocturne (sve mladenaka dela); Chasse fanti
ciklus Chants du Rhin (prema pesmama A. Mervja), 1685; Mari
La Chanson du matel ot: Souvenir d'Ischia), 1868 ?; Variations c
concert, 1868 (orkestrirao F. Weingartner, 1939); Nocturne, 1868
d'enfants za 2 klavira, 1871. Trois Esquisses musicales, pour orgue ex;
VOKALNA. Kantate: Le Retour de Vi rgi nie, oko 185557;
Clovi s et Clotilde, 1867; Carmen saeculare, 1860 (nedovreno) i
Promethee, 1867 (izgubl jeno). Te Deum za sole, hor i orkestar ,
da Gama, simfonijska oda, 185960. Za hor i orkestar: Choe.
(rano delo); Valse u G-duru, 1855; La Mort s'avance i Ave Mari o
du rouet za solo glas, hor i klavir, oko 1857 ; Le Golfe de Bahia za so
hor i klavir, oko 1865 (ukl jueno u operu Ivan le Terri ble; posto
klavir); Saint-Jean de Palhmos za 4 glasa a cappella, 1866?; La .
duet, 1872. Preko 30 solo-pesama meu njima ciklusi Feuilles d\
hove A. de Musseta, V. Hugoa i dr.), 1866 i Chants des Pyrenee
pesama), 1867?; zbir ke Vi ngt Mel odi es i Sei ze Melodi es, obj.
post
i 1887 (sadravaju ranije, pojedinano tampane pesme). PRER
broj t ranskr ipcija i klavirskih izvoda, medu nji ma dela Ch. Gouni
I simfonije u C-duru i opera La Nonne sanglante, Philemon ct Bat
de Soba, Romeo et Juliette, itd.), G. F. Handela (Uharmoni eux fo\
air varie za klavir 4-runo), B. Marcella (psalam Signore non l
Gretrvja, Mozarta (transkripcija itave opere Don Giovanni , sa na
kest arskim i vokal nim partijama, 1866), Rossinija (Tri o pour vit
orgue sur G. Teli ), Schumanna, Chopina, (La Mort s'avance, C,
d'apris deux etudes de Chopi n), Masseneta, A. Thomasa (klavirsk
Mi gnon i Hamlet ), Saint-Saensa i dr. Pisma: Causeri e Mui ci
pod pseudonimom G. de Betzj u Revue Nationale et Etrangere,
Impressions de Rome, 18571860 i La Commune, 1871, izdao ]
1908; Lettres a un ami 18651872, izdao E. Galabert, 1909; Br
18571860, izdao 1949 W. Klerisch (s predgovor om); Unpub
by G. Bi zet, obj. M. Curt is, MQ, 1950.

,
G. BIZET. Nasl ovna strana prvog izdanja opere Carmen (Pariz, Choudens
Pere et Fil s) sa zavrnim prizorom opere prema pr aizvedbi 1875 okvir B. je uneo potresne ak-jedan psiholoki realizam dotad
nesluenih razmera. Na taj nain udal jio se od sheme svo-
jih prethodnika (Boieldieu, Auber, Adam) i, oslobodivi muziku
sentimentalizama i ljupkih scherza, obnovio je i doveo do vr-
hunca operu comigue. Sa Carmen francuska opera je nala ponovo
putove iskrenijeg dramskog izraza na osnovu pevane reci, uspo-
stavila realistike elemente opere comigue, spajajui tako najbolje
osobine dvaju osnovnih tipova francuskog muzikog pozorita:
lirske i komine opere u novo jedinstvo. Melodijska saetost,
otrina dramske karakteristike, specifinost ritmova, osobena, za
svoje vreme smela i ivo obojena harmonska podloga, prozranost
i lepota orkestarskog zvuka, nepogreivo pogoen lokalni kolorit,
odlike su ove muzike.
B. je uopte majstor slikanja pitoresknih, dalekih i egzo-
tinih pejzaa. Stoga se taj element susree skoro u svima nje-
govim delima. No pri tome on se skoro nikad ne slui folklor-
nim motivima, ve mu je glavni izvor vlastita uobrazilja, pomou
koje finom intuicijom ume da pogodi karakter nekog kraja ili
naroda. Tako je npr. u Carmen ostvario pravu atmosferu pa-
nije, mada je u itavoj operi upotrebio samo 2 panije melo-
dije (Seguidilla je originalna njegova tvorevina).
Preteno operski kompozitor, B. je na podruju orkestarske mu-
zike dao jedno blistavo delo mladosti: simfoniju u C-duru, pisanu sa
17 godina, po duhu srodnu Mozartu i Mendelssohnu. Kao duhovit
i fin minijaturista pokazao se B. sa svojim klavirskim ciklusom
jfcux d'enfants, iz kojega je 5 stavova kasnije preradio za orkestar
, Petite suite); ovo delo anticipira Debussvjevu Petite suite i
Ravelov ciklus Ma Mere l'Oye. Simfonija Roma., takoer bliza
Mendelssohnu, te uvertira Patrie vie su programskog karaktera
i ne idu medu znaajna Bizetova dela. Solo-pesme su u pretenoj
veini srodne Gounodovoj vokalnoj lirici, sem nekoliko izvornijih
pesama u kojima prevladava specifini kolorit. Mada je bio odli-
an pijanista, njegove klavirske kompozicije imaju vie orke-
X
"**.
.-#
BIZET BJELINSKI-WAISZ 205

NOVA IZD.: krit iko izdanje opere Carmen priredio F. Oeser (2 sv., 1964);
operu Ivan l e Terri ble obj. E. Hartmann, 1951.
LIT. : E. Galabert , Georges Bizet . Souvenirs et correspondance, Pari
1877. Ch. Pigot , Georges Bizet et son oeuvre, Pari 1886. L. Mastri gli,
Giorgio Bizet . La sua vit a e le sue opere, Roma 1888. C. Bellaigue, Georges
Bizet, sa vie et son oeuvre, Pari 1891. H. Imbert, Portrait s et etudes. Lettres
inedit es de Georges Bizet , Pari 1894. Isti, Georges Bizet . Pari 1899. P.
Voss, Geor ges Bizet , Leipzig 1899. C. Sai nt-Saens, Portraits et souvenir s,
Pari 1900. F. Burgess, Carmen, London 1905. A. Vffeissman, Bizet, Berlin
1907. H. Gaut hier-Villars, Bizet, Pari 1911. F. Ni etzsche, Randgl ossen
zu Bizets Carmen (red. H. Daffner), Regensburg 1912 (novo izd. 1951). G. M.
Gani, Giorgio Bizet, Torino 1914. F. Hii hne, Die Oper Carmen als ein Typus
musikalischer Poet ik, Greifswal d 1915. R. Nort hcott , Bizet and Carmen,
London 1916. D. Imsan, Carmen, Charakter-Ent wicklung fur die Buhne,
Darmst adt 1917. H. Malherbe, Georges Bizet, Pari 1921. Ch. Gaudi er,
Carmen de Bizet, Par i 1922. P. Landormy, Bizet , Pari 1924 (novo izd.
1950). J. Rabe, Geor ges Bizet, St ockhol m 1925. J, Ti ersot, Bizet and
Spanish Music, MQ, oktobar 1925. D. C. Parker, Georges Bizet, His Life
and Works, London 1926 (novo izd. 1951). E. Istel, Bizet und Carmen, Stutt-
gart 1927. M. Delmas, Georges Bizet , Pari 1930. J. Chantavoine, Quel-
ques inedit s de Georges Bizet, Le Menestrel, August -Sept ember 1933. R.
Laparra, Bizet et l 'Espagne, Pari 1935. Revue de musicologie, novembar
1938 (cijeli broj posveen Bizetu). M. Epyx, 5Kop>K EH3e, MocKBa 1938.
M, Cooper, Georges Bizet, London 1938. F. Gerver, Bizet, Charleroi 1945.
P. Lockspeiser, Bizet , London 1946. M. Cooper, Car men, London 1947.
W. Dean, Bizet and La Coupe du Roi de Thule, Music and Lett ers, 1947.
Isti , Bizet , London 1948. Isti , Carmen by Prosper Merimee wit h a Study
of the Opera of t he Same Name, with Goya Drawings, London 1949- Isti,
Introduction t o the Music of Bizet, London 1950. N. Curtiss, Georges Bizet,
MGG, I, 1951. H. Malherbe, Carmen, Pari 1951. P. Stef an, Georges
Bizet, Zurich 1952. A. XoxjiomuHa, }Kop>K BH3e, MocKBa 1954 ( II izd.
'959). M. Curti s, Bizet and his Worl d, New York 1958. A. Pr.
BJELI, Viktor Aronovi, sovjetski kompozitor (Berdiev,
14. I 1904 ). Studij kompozicije zapoet u Harkovu zavrio
1929 na Konzervatoriju u Moskvi (G. A. Konius, N. J. Mjaskovski).
Sa A. Devidenkom i B. ehterom utemeljio 1925 muziko udru-
enje Prokoll radi propagiranja suvremene sovjetske tematike
meu mladim kompozitorima. Djeluje u Moskvi kao profesor
Konzervatorija i urednik asopisa My3UKajibHan MCU3Hb. Dok nje-
gove rane kompozicije odavaju Skrjabinov i Ravelov utjecaj, u
kasnijem se stvaranju nalaze obiljeja nacionalne muzike. Osobito
su mu popularne masovne pjesme. Njegovi uenici su S. Kac, S.
Tulikov, N. Gubarkov, R. Murtazin i R. Jahin.
DJELA: tri uvertire za orkestar. Poem za violu i klavir, 1921. KLA-
VIRSKA: etiri sonate, 1923, 1926, 1942 i 1946; lirska sonat ina, 1928; 4 pre-
ludija, 1922; 16 preludija na mel odije naroda SSSR, 1947 i dr. VOKALNA:
revolucionarna kantata Pohod gladi, 1931! Pjesma 0 Tarasu, 1942; vokalni mono-
log 26, 1926; ciklus Rat , 1929; Orli, 1936; 2 fragmenta iz Poeme V. I. Lenji n
(V. Majakovski), 1938; suita na stihove V. Majakovskog, 1956. Zborna suita na
uvake teme, 1936; Pjesma o partizanskoj djevojci , 1938; Jugoslavenska
suita, 1939; Balada o kapetanu Gastellu, 1940; Pjesma 0 petori ci heroja, 1940;
U zati tu mi ra. Fil mska muzika.
LIT. : K>. Kopee, BHKTOP APOHOBIM EeJifeiH, MocKBa 1962.
BJELINSKI, Bruno, kompozitor (Trst, 1. XI 1909 ).
Diplomirani pravnik, studij kompozicije zavrio 1935 na Muzikoj
akademiji u Zagrebu (B. Bersa, F. Dugan). Neko vrijeme djelovao
kao sudski i advokatski pripravnik u Zagrebu. God. 194445
nastavnik na muzikoj koli u
Splitu, a od 1945 profesor je
kontrapunkta i fuge na Muzikoj
akademiji u Zagrebu.
Jedan od najistaknutijih su-
vremenih hrvatskih umjetnika, B.
se nadovezao na klasine tradicije.
U poetku je najveu panju
posveivao klaviru i komornim
sastavima, a zatim se podjednako
intenzivno bavio koncertnom,
simfonijskom, vokalnom i
scenskom muzikom, 0 emu
svjedoi niz reprezentativnih
ostvarenja sa svih podruja
muzikog stvaralatva kojih se
dotakao. Glavno obiljeje muzike
B. Bjelinskog iskren je i vedar
optimizam koji zrai gotovo iz
svake njegove partiture, pa i sa
stranica natopljenih dubokom tugom. Lirika proeta svjeinom
protkana je humorom koji mjestimice granii s lakom ironijom.
Kao suprotnost vedrini i ivotnoj radosti brzih stavaka, u polaganim
prevladavaju sjetna raspoloenja kojih je djelovanje potencirano
dramatskim akcentima. Posebno treba podvui njegovu sklonost za
intimno muziciranje koje se odlikuje spontanou osjeaja, to_ se
osobito ispoljuje u vokalnoj lirici. Na tim stranicama B. se otkriva
kao suptilan umjetnik rijetkih sposobnosti za uivljavanje u
kontemplativnu tematiku stihova i za oblikovanje osebujnih lirskih
ugoaja.
Djela B. Bjelinskog izgraena su na vrstim tonalnim teme-
ljima, ali im iva ritmika, izvorna melodika i bogat harmonijski
govor daju peat suvremenosti. Premda B. ne spada u kompo-
zitore nacionalnog muzikog smjera, njegovi radovi odavaju um-
jetnika nae zemlje. To se zamjeuje i u ritmici, koja se oslanja
na metrike uzore narodne muzike, i u melodici proetoj medite-
ranskim, ugoajem. U kompozicijama nastalim nakon umjetni-
kova boravka u Brazilu nerijetko se susreu prizvuci te daleke
zemlje.
Pet simfonija, 3 simfonijete i druga orkestralna djela (Diver-
timento; Sveana uvertira) koncipirani su uglavnom programno.
U Simfoniji ljeta, prvoj po redu, B. je tonovima doarao zanosno
raspoloenje dvoje sretnih ljudi, njihov rastanak i uzaludno tra-
enje utjehe u bunom vaarskom veselju. U II simfoniji s pod-
naslovom In memoriam poetae evociraju se uspomene na pjesnika
R. Tagorea, kome je djelo i posveeno. Pod skromnim naslovom
Muzika za prijatelje, kako je B. nazvao svoju III simfoniju, krije
se umjetnikova poruka svima koji su, unato suprot nostima
to ih svakodnevno okruuju, kadri da dozive muziku kao neto
nesvakidanje, neobino, kao sveani trenutak radosnog susreta.
Sinfonia iubilans, etvrta po redu, nastala je povodom 20-godi-
njice Udruenja kompozitora Hrvatske, a peta, Simfonija za
Taliju, prigodom inauguracije obnovljene zgrade Hrvatskog na-
rodnog kazalita u Zagrebu. U tom djelu, koje zavrava molitvom
za mir, B. je ocrtao nespokojstvo dananjeg ovjeka. Sadrajna
osnova Mediteranske simfonijete naznaena je u naslovu. No,
uz karakteristian humor, u muzici se ispoljava i druga, osjeajna
strana umjetnikove prirode. Nakon relativno kratke Sinfoniette
brasileire, iji je karakter odreen renesansnom karnevalskom
povorkom uvodne muzike, B. je u Koncertantnoj simfonijeti dose-
gao novi vrhunac u svom bogatom stvaralatvu. Inspirirana svje-
ina koja zrai iz toga djela, usko povezana sa zvukovnom briljant-
nou klavira i orkestra, najjae je izraena u zavrnoj gradaciji
finala.
B. je do danas (1970) napisao 13 koncertantnih djela za razli-
ite instrumente, meu kojima se njegov specifini stil oituje
najvie u razigranoj Serenadi za trublju, klavir, gudae i udaraljke,
izgraenoj na elementima iz plesnog folklora latinske Amerike.
Uz 3 sonate za violinu i sonatu za violonelo, II gudaki kvartet
i druge komorne radove B. Bjelinskog odskae njegov klavirski
trio, programno koncipirano djelo posveeno uspomeni dvojice
prijatelja stradalih u ratu. Na podruju muzikog kazalita B.
je najvii domet ostvario u baletu Peter Pan. Ostajui u domeni
prie za djecu on se nije uputao u konstrukciju nekakvih posebnih
situacija, ve je radnji dao sasvim realistian tok i na taj nain se
najvie pribliio psihi mladih. Sklon ali i duhovitim dosjetkama,
on je i ovdje ostao sam sebi vjeran, iskoritavajui svaku priliku
da se nasmije sa svojim junacima. Stvaralatvu za djecu B. je dao
i niz drugih vrijednih priloga.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, Si mfoni ja ljeta, 1955 (Radio--
Ljubl jana, 1956); II, In Memoriam poetae, 1961 (Zagreb, 12. IV 1961); III, Muzika
za prijatelje, 1964 (Zagreb, 27. X 1965); IV, Sinfonia iubilans, 1965 (Zagreb, 19.
IX 1966) i V, Simf oni ja za Tali ju, 1969 (Zagreb, 27. XI 1969). Tri simfonijete: I,
Mediteranska, 1958; II, Brasileira, 1961 i III, Concertante za klavir i orkestar,
1967 (Zagreb, 27. XI 1968). Komorni koncert za klavir i orkestar, 1948 (Zagreb,
17. III 1949); Concertino za klavir, gudae i udaral jke, 195.6 (Ni, 26. IV 1957);
koncert za violinu, 1952 (Radio-Atena, 1956); koncert za violu i komorni
orkestar, 1956 (Zagreb, 4. II 1959); 2 koncert a za violonelo: I (Zagreb 1945) i
II, 1953 (Zagreb, 21. VI 1955); koncert za flaut u i gudae, J955 (Radio-
Ljubl jana, 1956); koncert za obou i gudae, 1954 (Zagreb, 15. III 1957); koncert
za klarinet i gudae, 1952 (Zagreb, 29. I 1954); koncert za fagot, r95O (Radio-
Beograd, 1951); Mui ca tonali s za fagot , obou i gudae, 1968; Se-renada za
trublju, klavir, gudae i udaral jke, 1957 (Zagreb, 6. V 1958); Concerti no za rog i
gudae, 1967; Sui ta iz Korkyre, 1944; Di vertiment o za komorni orkest ar, 1948
(Zagreb, n. III 1950); Prelude, 1951; Sveana uverti ra, 1963; Pet i nvenci ja za
komorni orkestar, 1965. KOMORNA. Dva gudaka kvart eta: I, Li rski , r943
(Radio-Beograd, 1948) i II, 1951 (Zagreb, 19. XI 1951); klavirski trio, 1953
(Radio-Zagreb, 1954); trio za flautu, violonelo i klavir, 1960 (Radio--Beograd,
1965); 3 sonate za violinu i klavir: 1933, 1937 i 1960; sonata za violonelo i klavir,
1950; sonata za klarinet i klavir, 1966; 6 invencija za viol onelo i kl avir,
1950; 2 invencije za fagot i kl avir, 1950; Scherzi di not te za duhaki kvint et ,
1969. KLAVIRSKA. Tr i sonat e: I, 1938 (izgubl jena); II, 1944 i I I I , 1960;
4 suit e: I, 1938; II, 1938; I II , 1939 i IV, Prol jetne i gre, 1957. Toccata, 1938; 7
bagat el a, T950; Parti t a, 1954; Prel udij u C-dur u. DRAMSKA: djeja
opera Pelica Maja, 1952 (Rijeka, 9. II 1963); komorna komina opera Heraklo
za barit on, sopran, recitat ora i kl avir, 1969. Balet i: Pi nocchio (Zagreb, 15. IV
1959); Peter Pan (Zagreb, 26. XI 1966) i Karneval iluzija {Sinfonietta Brasileira,
Zagreb, 5. XI 1967); djeja pria Noni sastanak, 1968. VOKALNA : kant ata
Zore i vi hori (V. Parun), 1961^ ( Radio-Zagr eb, 29. III 1962) . Ciklusi za glas i
klavir (orkestar): Ciciban (O. upani), 1947; Pjesme za bezimenu (G. Kr klec),
1953; Bez povrat ka (Li-Tai-Po), 1953; Gitanjali (R. Tagore), 1957 i Suma spava
(G. Vitez), 1965. Dvi je pjesme Gorana Kovaia, 1952; Tri djeje pjesme, 1953;
Plavi uperak (M. Anti) za sopran, bariton, flautu i klavir, 1968. Zborovi.
Muzika za fil m.
LIT. : K. Kovaevi , Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960.
Isti , Muziko st varalat vo u Hrvat skoj 19451965, Zagreb 1966. K. Ko.
BJELINSKI-WAISZ, Aurel, violinist (Zagreb, 1865 ?). Vio-
linu uio u Zagrebu kod A. varca, zatim u Leipzigu (A. Brodskv)
i Beu (J. Griin). God. 1888 nastavnik na koli Hrvatskog glaz-
benog zavoda u Zagrebu. Idue godine otiao u Hamburg, a
iza toga u London, gdje je postao koncertni majstor simfonijskog
orkestra u Queen's Hallu. U Londonu osnovao gudaki kvartet
i esto koncertirao kao solist.


B. BJELINSKI
MM,'
!
'
:
"
>**t
, '1-t-i

204 BJELORUSKA MUZIKA BLACKWOOD

BJELORUSKA MUZIKA. Muziko nasljee Bjelorusa do
Revolucije iskljuivo je narodno stvaralatvo. Narodne pjesme
imaju izrazito lirski karakter. Starije zborno pjevanje je jedno-
glasno, s estim odstupanjima od unisona. Kasnije se njeguje
dvoglasje i troglasje, za koje je karakteristina melodija u niem
glasu sa solistikim improvizacijama u gornjem glasu (poput
diskanta).
U muzikom folkloru zastupljene su i revolucionarne i par-
tizanske pjesme. Blagim humorom odlikuju se aljive pjesme i
plesne melodije (JInaoHuxa, RDpouKa, Eyjib6a, Kpu^icaHOK). Od
muzikih instrumenata zastupljeni su: dmbal, alejka (vrsta trub-
lje), bjeloruska lira, dudka (vrsta flaute) i duda (gajde).
Do XX st. u Bjelorusiji izvodila se batlejka, narodna lutkarska
predstava uz muziku i pjesme. Prva opera izvedena 1852 u Minsku
je KpecmbHHKa poljskog kompozitora S. Moniuszka. Boljoj
teatr (opera i balet) postoji u Minsku od 1933, a od 1937 Filhar
monija; Muziki tehnikum od 1924, a Konzervatorij od 1932.
Pioniri bjeloruske operne i komorne muzike bili su N. urkin i
N. Aladov. Kompozitori nacionalnih opera: E. Tikocki, A. Boga-
tirjov, A. Turenkov, D. Lukas, G. Pukst, a baleta M. Kroner, G.
Vagner i E. Glebov. Razvitku muzikog profesionalizma mnogo
je pridonio V, Zolotarjov. Ostali vaniji kompozitori: D. Kaminski,
V. Olovnikov, P. Podkovirov, J. Semenjako, L. Abeliovi, D. Smolj-
ski, E. Tirmand i N. Sokolovski. Bi. R.
BJONER, Ingrid, norveka pjevaica, sopran (Kraakstad,
8. XI 1927 ). Zavrila studij farmacije, a zatim uila pjevanje
na Visokoj muzikoj koli u Frankfurtu na Majni i kod P. Loh-
manna u Wiesbadenu. Na opernoj pozornici debitirala 1957
u Oslu kao Donna Anna (Mozart, Don Giovanni). Operna solis-
tica u Oslu, Stockholmu, 195961 u Njemakoj operi na Rajni
i od 1961 istodobno u Miinchenu i na Metropolitanu u New
Yorku. Pjevaica meunarodne reputacije, gostovala na Drav-
noj operi u Beu, Covent Gardenu u Londonu, Scali u Milanu,
Teatru Colon u Buenos Airesu, na Sveanim igrama u Bavreuthu
i drugim svjetskim pozornicama. Podjednako se istie kao inter-
pret enskih likova u Mozartovim, Wagnerovim i R. Straussovim
operama, kao Rezia (Weber, Oberori), Leonora (Beethoven, Fi-
delio) i dr.
BjORKANDER, Nils (Frank Fredrik), vedski kompozitor
i pedagog (Stockholm, 28. VI 1893 ). Na Konzervatoriju u
Stockholmu uio klavir kod L. Lundberga i kompoziciju kod C.
Nordquista (191015). Osnovao vlastitu klavirsku kolu u
Stockholmu (1917). Njegove kompozicije nose obiljeja nacio-
nalne muzike.
DJELA: koncertna fantazija za klavir i orkestar. Klavirski kvintet;
sonate za violinu i klavir; sonate za flautu i klavir. KLAVIRSKA: sonatina;
Miniatyrer (izvodi se i u instrumentaciji E. Bengtssona); 3 Pianostycken; Fyra
Skdrgardsskisser (instrumentirao T. VCilhelmi); Ljetna no; Ples seljaka (inspi-
rirano djelom slikara Zorna). Solo pjesme.
BjORLING, Jussi, vedski pjeva, tenor (Stora Tuna, 2.
II 1911 Stockholm, 9. IX 1960). Ve kao djeak koncertirao
u vokal nom kvartetu s ocem Karlom Davidom (18731926)
i braom Olleom (1909) i Gostom (1912) i zatim uio pjevanje
kod J. Forsella na Konzervatoriju u Stockholmu i kod T. Voghierea
u Rimu. Na opernoj pozornici debitirao 1930 kao Don Ottavio
(Mozart, Don Giovanni) u Stockholmu. God. 1938 solist opere
u Chicagu i 193854 opere Metropolitan u New Yorku (s preki-
dom 194044), do kraja ivota lan stockholmskog Dvorskog
kazalita. Umjetnik visoke muzike kulture, ostvario je niz tenor -
skih kreacija, osobito u Verdijevim, Rossinijevim, Puccinijevim i
Mozartovim operama. Gostovao u mnogim zemljama, medu
ostalim i u Jugoslaviji. Objavio
je autobiografiju Med begaget i
strupen (1945).
BLACHER, Boris, nje
maki kompozitor (Newchwang,
Kina, 6. I 1903 ). Muziku uio
u Irkutsku (Sibir) i Harbinu
(Kina), zatim u Berlinu kod F.
E. Kocha (192226) i na Uni
verzitetu (muzikologija). God.
193839 nastavnik za kompo
ziciju na Konzervatoriju u Dres-
denu, od 1948 predavao kompo
ziciju na Visokoj muzikoj koli
u Berlinu (195359 direktor).
Njegovi su uenici, meu osta
lima, G. v. Einem i G. Klebe.
Blacherova muzika ivi pr
venstveno u raznovrsnosti rit
ma. On stalno izbjegava rasko
B. BLACHER zvuka, postupajui veoma eko-
nomino sredstvima, kojima se slui. B. nastoji vratiti ope:
nom tipu Mozartovih vremena s prevagom muzikih e
Njegov je cilj koncertantna opera, a ne simfonijska drar
certantni je element istaknut i u drugim njegovim djelin
ujui elemente arhitektonike i ritmike, uveo je B. tzv.
ljivu metriku (variable Metren), postupak, prema k
svaki takt odreene arhitektonske cjeline poveava za j
miku jedinicu; nakon postignutog maksimalnog broja
slijedei taktovi donose stalno po jednu jedinicu manji
dostignu poetni broj.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija op. 12, 1938; simfonij
Hamlet op. 17, 1940; 2 koncerta za klavir: I, op. 28, 1948 i II, op. 42, 1 i
jedan koncert bez numeracije i broja opusa, 1935); koncert za vio]
1948 ; koncert za violu op. 48,1954; koncert za violonelo, 1965; varija
M. Clementija za klavir i orkestar op. 61, 1961; Geigenmusik za violin
op. 8, 1938; koncert za gudaki orkestar op. 20, 1942; koncert za j;
1946; koncert za klarinet, fagot, rog, trublju, harfu i gudaki orkes
1950; Dialog za flautu, violinu, klavir i gudaki orkestar, 1950; k
za duhaki kvintet i gudae, 1963; Virtuose Musik za violinu, 10 du
i udaraljke, 1967; Capriccio za mali orkestar op. 4, 1933; Kurmusik c
Divertimento za duhaki orkestar op. 7, 1937; Estnische Tdnze za 1
instrumenata op. 9; Concertante Musik op. IO, 1937; Partita za gu<
raljke, 1945; varijacije na Paganinijevu temu op. 26, 1948; Orcheste,
op. 44, 1953. Studie im Pianissimo op. 45, 1954; Zwei Invenzionen o\
Orchesterfantasie op. 51, 1956; Hommage d Mozart op. 52, 1956;
Cleveland op. 53, 1957; Muica giocosa op. 59, 1959; Collage, 1968.
NA. etiri gudaka kvarteta: I, op. 11, 1930; II, op. 16, 1940; III, 1 i
IV, Epitaph op. 41, 1951. Oktet za klarinet, fagot, rog i gudaki kvi
sonata za violinu i klavir op. 18, 1941; sonata za violinu solo op. 40
vertimento za trublju, trombon i klavir op. 31, 1948; Divertimento za fl
klarinet i fagot op. 38, 1951; Two Poems za jazz-kvartet op. 55, 1957; <
iiber einen ivergierenden c-Moll-Dreiklang za gudaki kvartet, 1968
(mir) oder... Die 7 Plagen za violinu i klavir, 1967. KLA VIRSKA.
39, 1950; 2 sonatine op. 14, 1940; Trois pieces op. 21, 1943; Ornam
(7 studija na promjenljivu metriku), 1950. Vier Studien za em
EKSPERIMENTALNA: Multiph Raumperspektiven za klavi:
trina generatora, 1962; Studie in schtuarz za elektronske zvukove, 196
nisehe Studie na glissando trombona, 1962; Elektronische Impulse, 1966.
SKA. Opere: Fiirslin Tarakanozva, 1941; Abstrakte Oper Nr. 1 (libret
1953 (nova verzija 1957); Rosamunde Floris, 1960; Zzuischenfalle bei eh
dung, 1966 i 200000 Taler, 1969. Komorne opere: Die Flut, 1947
Julia, 1947; dramatini nokturno Die Nachtschwalbe, 1948; opera-ba
sches Mdrchen, 1952. Baleti: Fest im Suen, 1937; Harlekinade, 1940; Z
buch von Erzerum (na muziku F. Flotowa), 1942; nova verzija pod na
ersle Bali, 1950); Chiarina, 1950; Hamlet, I9SO; Lysistrata, 1951; De,
Venedig, 1955; Demeter, 1963; Tristan, 1965. Scenska i filmska 1
VOKALNA: oratorij Der Grossinquisitor, 1948. Kantate: Es tagt
Walde za sopran, bas, zbor i gudae, 1946 i Traume vom Tod und vo;
tenor, zbor i orkestar op. 49, 1955. Jazz-Coloraturen za sopran, alt
fagot op. 1, 1929; Zwei Chansons za glas, klavir, klarinet, trublj u,
i gitaru, 1947; Francesca da Rimini za sopran i violinu solo op. 47 (prerr
1954; Thirteen Ways of Looking at a Blackbird za sopran i gudaki kva
1957; Die Gesdnge des Seeraubers O'Rourke und seiner Geliebten S
za sopran, barit on, recitatora, govorni zbor i orkestar op. 56, 1958;
sopran, barit on, zbor i orkestar op. 58, 1958; Fiinf Negro Spirituai
instrumentalni ansambl, 1962. Za glas i klavir: Fiinf Sinnspruche
Zellmachers, 1931; Tri psalma, 1943; Vier Lieder nach Texten von Frie.
1947; Apreslude, 1958. Zborovi. Prirunik Einfuhrung in den stre
1953. Za kompozitora G. von Einema napisao oper na libreta: Da
Der Zerissene i (zajedno sa H. v. Cramarom) Der Prozess.
LIT.: G. F. Kosuszek, Boris Blacher, The Score, 1949. J. R
Blacher e i suoi metri variabili, II Diapason, 1951. A. Adrio, Bor
MGG, I, 1951. H. H. Stuckenschmidt, Four Contemporarv Germi
sers, MQ, 1952 (prevedeno na talijanski u RAM, 1953). W. Warth
Stil und Technik, Melos, 1953, 2. F. Burt, The Teaching and Ide
Blacher, The Score, 1954. H. H. Stuckenschmidt, Boris Blacher, Be
baden 1963. W. Oelmann, Zum Werk Boris Blachers, Muica, 1967,
BLACK-BOTTOM (engl. crno tlo), moderan ameri
vrsta ragtimea. Pojavio se 1926. To je polagani foxtro
breve mjeri (J = 72) sa sinkopom na treoj etvrtinki, dol
tjj ^ J * I J :
ima naglasak na prvoj etvrtinki. Naziv potjee od imena j.
s obale Mississippija, a korak je preuzet od tamonjih
plesova. Autor prvog black-bottoma bio je R. Hendersi
BLACKBURN, Maurice, kanadski kompozitor i
(Quebec, 22. V 1914 ). Studirao na Ecole de Musiq
verziteta u Lavalu i na New England Conservatory u 1
kasnije u kompoziciji uenik Nadije Boulanger u Par
1942 stalno je namjeten kao kompozitor kanadskog
poduzea National Film Board.

\
DJELA. ORKESTRALNA: Lespetites rues du vieux Quebec, 1938
en mocassins 1941; Suite pour cordes, 1960; Concertino za klavir i dl
kestar, 1948. Kompozicije za klavir. DRAMSKA: opereta
du roi, 1950; komorne opere za 3 glasa i klavir: Une Mesure de silen
Pirouette, 1960. Filmska muzika.
BLACKWOOD, Easley, ameriki kompozitor (.
polis, 21. IV 1933 ). Muziki studij zapoet u India
nastavio u Bekshireu i kod P. Hindemitha na univerzite
U kompoziciji se usavravao kod N. Boulanger u Par:
1958 predaje na Muzikom fakultetu Univerziteta u (
DJELA. ORKESTRALNA. Tri si mfonije: I, 1958 (nagrada
vitzkv); II, 1960 i III, 1965; komorna simfonija, 1955; koncert za
1964. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1957 i 1960; Concertino
trumenata, 1959; sonata za violinu i klavir, 1960; sonata za violu i kla
Un Voyage a Cythere za sopran i 10 instrumenata, 1966.
;



BLAHA-MIKE BLASIUS 205

BLAHA-MIKE, Zaboj, eki kompozitor (Prag, 22. XI
1887 3. IV 1957). Uenik A. Mikea (klavir), F. Spilke i V.
Novaka (kompozicija). Djelovao u Pragu kao nastavnik klavira.
Bavio se i muzikom publicistikom, kritikom i prevoenjem na
eki; bio je urednik asopisa eskd hudba (193039), Zvon
(193436), Umelec (194546) i dr. Od njegovih kompozicija
osobitu su popularnost stekli neki ciklusi solo-pjesama.
DJELA. Melodrame: Pri byvaji d Mi sic, 1921; Velky pdt ek, 1926; Balady
0 smrti , 1942; Zeleny vi tiz, 1950 i Lilie, 1953. Kantate: Tuldcke srce, 1929 (rev.
1942); Stabat Mater, 1941; Vodni k, 1949; Oratori um o lasce a miru, 1950. Ciklusi
solo-pjesama: Japanske pisni, 1914; Bi blicke pisni, 1914; Nocturna, 1914; Pisni
na slova Ud. poesie, 1915; Pisni ti cha, 1918; Milostne pisni, 1918; Vesela laska,
1918; Hovory se smrti, 1919; Na zavdt e cesti, 1921; Balada o matini srdd,
1944; Kytice, 1949; Pisni, 1949; Pisni a fikadla, 1949 i dr. Zborovi; kompozicije
za klavir i dr.
BLAHETKA, Marie Leopoldine, austrijska pijanistica i kom-
pozitor (Guntramsdorf kraj Bea, 15. XI 1811 Boulogne-sur--
Mer, 12. I 1887). Koncertirala ve kao dijete. Na Beethovenov
savjet postala uenica C. Czernvja; kasnije uila klavir kod F.
Kalkbrennera i I. Moschelesa, kompoziciju kod S. Sechtera.
Kao pijanist nastupala u domovini i na estim turnejama u ino-
zemstvu. Njezino pijanistiko umijee s priznanjem spominje R.
Schumann (Gesammelte Schriften, II, 45). Od 1840 ivjela je u
Boulogne-sur-Mer, bavei se kompozicijom.
DJELA, Za klavir i "orkestar: Variaziom brillanti ; Konzertstiizk. Kla-virski
trio: Variazioni concertanti za klavir i violinu. Kompozicije za kl avir.
Opera Die Rditber und di e Sdnger, 1830. Solo-pjesme.
BLAHO, Janko, slovaki pjeva, tenor (Skalice, 15. XI 1901
). Zavrio studij prava (Dr jur.), pjevanje uio u Pragu i Milanu;
tamo je 1926 i debitirao kao Alfredo (Verdi, La Traviata). Od 1927
bio solist opere Slovakog narodnog kazalita u Bratislavi. Njegov
operni repertoar brojio je vie od 120 prvih tenorskih uloga medu
kojima su najvee kreacije bile Don Octavio (Mozart, Don Gio-
vanni), Vojvoda (Verdi, Rigoletto), Don Jose (Bizet, Carmen),
ujski (Musorgski, Boris Godunov), Janko (Smetana, Prodana
nevjesta), Podhajsky (Smetana, Dvije udovice) i Luka (Smetana,
Cjelov). Nastupao je i kao oratorijski pjeva, a posebno se istakao
kao interpret narodnih pjesama. Osim u domovini gostovao je u
Austriji i Rumunjskoj. Sakupio je i objavio tri sveska narodnih
napjeva (1948, 1952, 1957). Bavio se i opernom reijom.
BLAINVILLE, Charles-Henri, francuski kompozitor, vi-
olonelist i muziki teoretiar (Tours ? 1711 Pariz, nakon
1777). B. je smatrao da je otkrio novi tonalitet sa znaajkama dura i
mola (mode mixte, mode hellenique). Bila je to ljestvica identina
frigijskom nainu. J. J. Rousseau prihvatio je oduevljeno
njegovu teoriju, a slikar i muziki teoretiar J. A. Serre otro ju je
napao.
DJELA. I NSTRUMENTALNA: 2 simfonij e ( 1 u t zv. mode mixt e) ,
1751: 6 simfonija za 2 viol ine, flautu, violu, fagot, violonelo i b. c, 1752; Con-
cerli grossi, oko 1755; 6 trio-sonata; sonate za viol inu i b. c. (2 knj.), 1753.
Opere (izgubl jene) These'e i Midas, 1753. VOKALNA: 7 kantata (izgubl jene),
oko 1751; kantata Les Plaintes inutiles za glas i violinu, 1757; Lecons de Te-nebres,
1759; Romances et Ariettes a voix seule, 1769; Recreations lyriques, 1771; chansoni;
motet i. SPISI: Harmoni e Theoreti co-Prat i que, 1746; Essai sur un
troisieme mode, 1751; VEsprit de VArt Musical, 1754; Prospectus d'une Histoire
generale de la Musioue, 1766; Histoire generale critique et philologique de la mu-
sique, 1767.
LIT. : E. Borrel , Charl es- Henr i Bl ainvil le, MGG, I, 1951.
BLANC, Ernest, francuski pjeva, bariton (Sanary-sur-Mer,
Toulon, 1. XI 1923 ). Studij pjevanja zavrio 1946 na Kon-
zervatoriju u Toulonu; na opernoj pozornici debitirao 1949 u
Marseilleu kao Tonio (Leoncavallo, Pagliacci). Od 1954 kada
je prvi put nastupio u Parikoj operi u ulozi Rigoletta (Verdi)
ubraja se u najuglednije svjetske operne pjevae, o emu svje-
doe njegova gostovanja u Bavreuthu, Berlinu, Milanu, Na-
pulju, Lisabonu, Londonu, New Yorku, Chicagu, Buenos Airesu
1 dr. Posebno se istie kao interpret uloga standardnog talijan
skog i francuskog romantinog opernog repertoara. Kao wagneri-
janac najvii je domet ostvario kao Telramund (Lohengrin).
BLANCAFORT DE ROSELL6, Manuel, panjolski kom-
pozitor (La Garriga-Barcelona, 12. VIII 1897). Uio muziku
kod svog oca i kod J. Lamote de Grignona u Barceloni. Putovao
po Italiji i Francuskoj i upoznao se s tenjama impresionista i
estorice te suvremenih talijanskih kompozitora. U svojim djelima
sluio se i elementima katalonskog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1950. Simfonijske pjesme: Manana
de Feta, 1929; El Rapto de las Sabinas, 1931 i La Ermi ta y el Panorama, 1946.
Dva koncerta za klavir, 1943 i 1946; preludij, arija i gigue, 1947. Dva gudaka
kvarteta, 1948 i 1949. KLAVIRSKA: sonat a, 1930; Sonatina antigua, 1929;
Notas de Antano, 1918; Cantos i ntimos, 1922; El parque de atracciones, 1924;
Camins, 1926; 3 nokturna, 1930; Romanza, i ntermedio y Marcha, 1941; Piezas
espirituales, 1942; 3 tonadille, 1942. Za zbor i orkestar: ami de Si ena, 1928 i
Mati de Feta a Pui ggracios, 1929; sol o-pjesme.
LIT. : J. Subi rd, Manuel Bl ancafort , MGG, I, 1951.
BLANCHET, mile-Robert, vicarski pijanist i kompozitor
(Lausanne, 17. VII 1877 Pully kod Lausanne, 27. III 1943).
Sin i uenik Charlesa studirao zatim na Konzervatoriju u Kol-
nu (klavir kod I. Seissa) te kod F. Busonija u Weimaru i Ber-
linu. U kompoziciji uenik E. Straessera. God. 190417 pre-
davao klavir na Konzervatoriju u Lausannei. Njegova brojna
klavirska djela zanimljiva su po svojoj harmonijskoj osebujnosti
i pokuajima poliritmije (etide).
DJELA: Konzertstii ck za kl avir i orkestar, 1912.Arija za violinu i klavir,
1901 (rev. 1941); preludij i sarabanda za viol inu i klavir, 1930. Oko 500 kla-
virskih kompozicija (sonate; 200 etida; 150 preludija; suite; poloneze; mazurke;
bal ade i dr.) . St abat Mat er za glas i klavir, 1900; 14 sol o-pjesama.
LIT.: H. Stierlin- Vallon, Emile-Robert Blanchet, Feuilles musicales, 1949.
H. Jat on, Emil e-Robert Bl anchet, ibid., 1953.
BLANCK, Hubert de, nizozemski pijanist i kompozitor
(Utrecht, 11. VI 1856 Habana, 28. XI 1932). Studij zavrio
na Konzervatoriju u Liegeu, a zatim se u kompoziciji usavravao
kod F. Hillera u Kolnu. Umjetniku karijeru zapoeo 1873 kao
pijanist, koncertirajui u vicarskoj, Njemakoj i Rusiji (Petro-
grad). Kao dirigent debitirao u Varavi. God. 188183 nastavnik
klavira na College of Music u New Yorku, od 1883 djelovao u
Habani. Tamo je osnovao Konzervatorij (1885) i pokrenuo muziki
asopis Revista Correo Musical.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma, 1894; koncert za klavir;
Capri cho cubano za klavir i orkestar; Suite si nfonica, 1881. Kl avirski trio;
gudaki kvint et. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Hiacona, 1889;
Los Hijos de los peregrinos, 1891; Patria, 1899; Actea, 1905; La Pri ncesa morisca,
1906; La Parisina. Zarzuela Dolores, 1916. ' VOKALNA: oratorij Magdal ena,
1891; kant ata; solo-pjesme; misa.
BLANCKENHEIM, Toni, njemaki pjeva, bariton (Koln,
12. XII 1922 ). Uenik O. Watrina u Kolnu i P. Lohmanna
u Frankfurtu na Majni. Tamo 1947 zapoeo umjetniku karijeru;
195068, s prekidima, lan Hamburke opere (195457 u
Stuttgartu, 196568 istodobno u Darmstadtu) i od 1968 u Stutt-
gartu. Gostovao na brojnim evropskim pozornicama i festiva-
lima, u San Franciscu, Los Angelesu, Meksiku i dr. U njegovu
opsenom repertoaru istiu se uloge u Wagnerovim operama:
Alberich (Prsten Nibelunga), Beckmesser (Majstori pjevai) i
Klingsor (Parsifal), zatim Leporello (Mozart, Don Giovanni),
Don Pasquale (Donizetti), Bartolo (Mozart, Figarov pir i Rossini,
Seviljski brija), Faninal i Baron Ochs (R. Strauss, Kavalir s
ruom), Wozzeck (Berg) i dr.
BLANGINI, Felice, talijanski kompozitor i pjevaki peda-
gog (Torino, 18. XI 1781 Pariz, 18. XII 1841). Komponirati
zapoeo u dvanaestoj godini, dok je pjevao u zboru katedrale
u Torinu. Odlino je svirao violonelo i esto je koncertirao.
Od 1799 ivio u Parizu. Bio je vrlo ugledan pjevaki pedagog,
a njegove su romance bile popularne u parikim salonima. God.
180614 u slubi na dvorovima u Nici i Kasselu, zatim u Parizu
1816 profesor pjevanja na Konzervatoriju i od 1817 nadintendant
Dvorskog orkestra.
DJELA: vi e od 30 oper a. 174 romance (najpoznat ija // f aut part i r:
le menest rel vi ent de Vapprendre)\ 170 nokt urna za dva gl asa. et ir i mise
s orkest ral nom pratnjom. Aut obiogr afija Souveni r de Blangi ni (izdao M.
de Vill emarest, 1834).
LIT.: Ph. Losch, Felice Blangini Kbnig Jeromes Generalmusikdirekt or,
Hessenland 1914. D. Zanet ti , II Romanzo di Fel ice, La Scal a, 1956.
BLANKENBURG, Walter, njemaki muzikolog (Emleben
kod Gothe, 31. VII 1903 ). Sveenik u Vaakeu (193347),
iz muzikologije promovirao 1940 kod H. Zencka u Gottingenu.
Od 1947 direktor novoosnovane kole za evangeliku crkvenu
muziku u Schliichternu; urednik asopisa Musik und Kirche (od
1941) i prirunika Leiturgia, Handbuch des evangelischen
Gottesdienstes (1954 i kasnije). Bio je suradnik novog izdanja
knjige Geschichte der evangelischen Kirchenmusik od F. Blumea
(1965)-
DJELA: Der Psal ter in vi ersti mmigen Li edsdtzen von H. Schii ts, 1936 (II
izd. 1957); Ei nfiihrung i n Bachs h-moll Messe, 1950; Ki rchenlied- und Volkslied-
loeise, 1953; Kann Singen Verkiindigung sein?, 1953; Abriss der Melodiegeschichle
des evangelischen Kirchengesangbuchs, Handbuch zum Evangelischen Kirchenge-
sangbuch, II, 1957, 2. Niz pojedinanih studija i rasprava s podruja protestantske
crkvene muzike.
BLARAMBERG, Pavel Ivanovi, ruski kompozitor (Oren-
burg, 26. IX 1841 Nica, 28. III 1907). Odgojen u Petrogradu,
djelovao najprije kao inovnik i urednik dnevnika Ruskije vjedo-
mosti. U muzici samouk; samo kratko vrijeme uio na Konzerva-
toriju u Bruxellesu i kod M. Balakireva i A. Gerkea. God. 1878
98 profesor teorije, instrumentacije i nauka o oblicima na koli
moskovskog Filharmonijskog drutva.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonij a u h- mol u, 1886; si mfoni jet a u c-
mol u; simfonijske pjesme: Jl ejnoH (prema Ljermontovu) , 1869 i yMupa-
roufii zji aduamop, 1882; scherzo. DRAMSKA. Pet opera: Mapun Eypeynd-cnan
(prema V. Hugou), 1878; CKOMOPOX, 1881 (najznaajnije njegovo djelo;
praizvedba Moskva, 27. IX 1908); TyiuuHtfbi, 1895 i dr. Scenska muzika.
VOKALNA: kant at e Skakavci , 1879 i Na Vol gi , 1880; zborovi; sol o-pjesme
i dr.
BLASIUS (Blassius), Matthieu-Frderic, francuski kla-
rinetist, kompozitor i dirigent (Lautenburg, Alzacija, 26. IV 1758
Versailles, 1829). Stekavi temelje muzike naobrazbe kod
svog oca, nastavio studij u Parizu. Ubrzo je stekao ugled kao di-


;-$.,
BLASIUS BLEYLE
rigent vojnih orkestara. Bio je profesor duhakih instrumenata na
Parikom konzervatoriju, a zatim od 1802 do 16 dirigent u Opera
comigue.
DJELA: Si nfoni a concert anle, 1795; 4 koncert a za viol inu i or kest ar;
koncert za klarinet i orkestar; uvertire. 12 gudakih kvart eta; trio-sonat e;
nekol iko duhakih tr ija; 3 sonat e za viol inu i bas; 3 sonat ine za viol inu i bas;
6 sonata za fagot i bas (violonelo). Opere: La Paysanne supposi e, 1788;
L'Amour hermite, 1789; Les trois sultanes, 1789; Pelletier de Sai nt Fargeau,
1793 i Vive Vamour et lafolie. Napisao prirunik Nouvelle Methode pour la
clarinette, 1796 i nekol iko rasprava i l anaka o har moniji.
BLASKA, Felix, suvremeni francuski plesa i koreograf.
Ve kao asistent R. Petita pokazao izvanrednu darovitost za koreo-
grafiju. Velik je uspjeh postigao baletom Les Danses Concertantei,
koji se stalno nalazi na repertoaru velike francuske baletne trupe
Ballet-Thedtre Contemporain u Amiensu.
BLATNIK, Juri), kompozitor (Kranj, 1693 ?). O njegovu
ivotu i radu jo se ne zna mnogo. God. 1718 spominju ga arhivi
u Grazu kao kompozitora koji je pisao muziku za tamonje jezuitske
kolske igre. Ostavio je: Missae concentibus adaptatae ; Miserere;
Regina Coeli i Salve Regina.
LIT.: Izvjestja Muzejskega drutva za Kranjsko, 1900,- 137. D. Cvetko,
Stol etja slovenske glasbe, Ljubl jana 1964. D. Co.
BLAUWAERT, Emil, belgijski pjeva, bas-bariton (St.
Nicolas, Flandrija, 13. VI 1845 Bruxelles, 2. II 1891). Studi-
rao na Konzervatoriju u Bruxellesu (E. Goosens, H. Warnots).
Neko vrijeme lan orkestra u Theatre Flamand. Debitirao 1866
u Benoitovu oratoriju Lucifer. Uitelj pjevanja na muzikim
kolama u Brugesu, Antwerpenu i Monsu. Koncertirao u Nizo-
zemskoj, Francuskoj, Njemakoj, Austriji, Rusiji i Engleskoj.
Osobito se istaknuo u Wagnerovim operama (Telramund u
Lohengrinu, Gurnemanz u Parsifalu). Glas mu je imao izvan-
redno velik opseg.
BLAVET, Michel, francuski flautist i kompozitor (Besan-
con, krten 17. III 1700 Pariz, 28. X 1768). U muzici samouk,
rano je svirao na nekoliko instrumenata, tako na flauti i fagotu.
God. 1723 preselio se u Pariz, gdje je 1726 prvi put nastupio
kao flautist na priredbama Concerts spirituels, a 1738 postao
lan ansambla Musique du roi u kojem je djelovao trideset godina.
Od 1740 svirao u orkestru Parike opere. B. je uivao ugled
najboljeg francuskog flautista. Njegove kompozicije za taj in-
strument postavljaju goleme zahtjeve na izvoaa. Pisao je i
komine opere u stilu talijanskih intermezza XVIII st.
DJELA: Concert o d quatre parties pour flute, 2 vi olon, basse non chi ffree;
Si x sonates pour deux flutes traversieres sans basse, 1728; (6) sonates mSlees de
pi eces pour la flut e, traversiere avec la basse, 1731; Sonates pour la flut e tra-
versi ere avec la basse, 1740; Recueil de pieces, petits airs, brunettes, menuets ...
pour les flutes traversieres, violons . . . (3 sv.). Opere: Le Jaloux corrige, 1752;
Fl oriane ou la grott e des Spect acles, 1752; La Jeux olympi ques, 1753; Fet e de
Cyt hi re, 1753.
LIT.: L. de Laurencie, Deux imit ateurs de bouffons: Blavet et Dauver gne,
L'Annee Musicale, 1912. R. Cott e, Michel Bl avet , MGG, I, 1951.
BLAE, 1. (Castil-Blaze), Francois-Henry-Joseph, fran-
cuski muziki pisac kompozitor (Cavaillon blizu Avignona, 1.
XII 1784 Pariz, 11. XII 1857). Sin biljenika. Prvo muziko
obrazovanje dobio od oca Henrija Sebastiena, koji se bavio kom-
pozicijom. Studirao u Parizu pravo i muziku (teoriju kod F.-L.
Pernea). Poslije krae advokatske karijere u provinciji, vraa se
u Pariz (1820) i ubrzo stie ugled kao muziki pisac i kritiar.
Bio muziki suradnik u Journal de Debats, a pisao i za mnoge druge
listove (Revue de Pari, Menestrel, Revue et Gazette musicale de
Pari, La France musicale). Ogledao se i kao kompozitor opera,
crkvenih djela i dr.
DJELA: DeTopera en France (2 sv.), 1820; Di ctionnaire de musiaue moderne
1821 ( II I izd. 1828 s dodatkom Bi ographie des theori ciens, compositeurs, chanteurs
et musiciens celebres qui ont illustre Vecole flamande; Chronique musicale du Journal
des debats, 1830; Ckapelle-Musi que des rois de France, 1832; La Danse et les
ballets depui s Bacchus jusqu'd Mademoiselle Taglioni, 1832; Le Piano, hi stoire de
son invention, de ses ameli orations successives et des maitres..., 183940; Physiolo-
gi e du musicien, 1844; Memorial du Grand Opera, 1847; L'Acade'mie imperiale de
Musi que (3 sv.), 184755; Moliere musicien (2 sv.), 1852; L'Opera ltali en de 1548 d
1856, 1856; Thedtres lyriques, 1857. Redigirao zbirku junofrancusk'h narodnih
pjesama Chants de Provence. Preveo na francuski l ibreta raznih opera.
LIT. : G. Veran, Le Pere de la crit ique musical e: Cast il , Comedia, 1937.
W. Kahl , Francois-Henry-Joseph Castil-Blaze, MGG, II, 1952.
2. (de Bury), Henri, muziki pisac (Avignon, 17. V 1813
Pariz, 15. III 1888). Sin Francoisa. U parikom asopisu Revue
des Deux Mondes objavio niz muziko-estetskih eseja i biografskih
skica pod pseudonimom Hans Werner i kasnije F. de Lagenevais.
DJELA: La Vi e de Rossini , 1851; Musi ciens cont emporai ns, 1855; Meyer-
beer, 1855 ; Musiciens du passi, du present et de Vavenir, 1880; Goelhe et Beethoven,
1892; brojni l anci.
BLAEK, Dragutin, muziki pedagog (Veleice kod Praga,
29. VII 1847 Sombor, 4. VI 1922). Posle zavrene Uiteljske
kole i Konzervatorijuma u Pragu dolazi u Vrac te postaje ho-
rovoa vie pevakih drutava. Pot om prelazi u Sombor, gde
je 35 godina radio kao nastavnik muzike u Uiteljskoj koli (u
kojoj su mu aci bili J. Marinkovi i P. Konjovi) i vodio diri-
gentske teajeve. Komponovao je vrlo malo, uglavn<
kompozicije za potrebe pevakih drutava. Saraivao je
i kritikama, u Javoru, Srpskom Sionu i dr.
LIT.: V. R. ordevi , Pril ozi biografskom reniku srpskih n
sebna izdanja SA"N, 1950, CLXIX.
BLAEK, Zdenk, eki kompozitor i muzikolog
1
Moravska, 24. V 1905 ). Studij muzikologije s c
zavrio 1930 na Univerzitetu u Brnu (V. Helfert) i isi
tamonjem Konzervatoriju uio kompoziciju (V. Pel
kompoziciji se usavravao kod J. Suka na Majstorsl
Pragu. God. 193341 muziki urednik ekog radija, 1
profesor Konzervatorija u Brnu (od 1947 direktor). Po 1
u svojim ranijim djelima pod utjecajem Suka, Foersten
kasnije je naao vlastiti izraz; inspirira se narodnom 1
Njegov dramski talent doao je najvie do izraaja u
chovina.
DJELA. KOMORNA. Tr i gudaka kvarteta: I, 1943; II, 194!
gudaki kvint et , 1949; klavirski trio, 1929; Domdci hudba za guda
za violinu i klavir: Tfi skladby, 1926 i tyfi skladby; Tri vzpomi nk
elo i kl avir, 1945; Mald suita za obou i kl avir, 1952; Sonati na g\
rinet i kl avir, 1949; Tfi skl adby za fagot i kl avir , 1953; tyfi roi
za rog i klavir, 1952 i dr. Kompozicije za klavir. Opera Ver,
(Brno, 3. III 1956). VOKALNA. Kant ate: Zpl v rodne zenti, 1
chudobu, 1958 i Domov, 1962; zborovi: ciklusi solo-pjesama i dr
Dvojsmirnd alt erace v harm. myll eni , 1949; Sasovdmi ve skladbi
1956.
BLAI, Ludvig, graditelj gudakih instrumen;
(Rijeka, 1827 Zagreb, 1898). Po zvanju luki kapet
teljstvo gudakih instrumenata uio kod Giuseppea ('
Dollenza u Trstu. Violine mu imaju vrlo nizak obod,
kasto-sme, a ton malo nazalan. Gradio je i violone
strumentima se potpisivao Lodovico Blasich.
BLECH, Leo, njemaki kompozitor i dirigent (Aacl
1871 Berlin, 24. VIII 1958). Uio u Berlinu kla
Rudorffa, kompoziciju kod W. Bargiela i kasnije kod E
dincka. Umjetniku karijeru zapoeo 1893 kao dirigent
kazalita u Aachenu. God. 18991906 dirigent !
kazalita u Pragu, 190623 i 192637 Dvorske (kasnij
opere u Berlinu (191323 glavni muziki direktori. Zl
meunarodnog ugleda to ga je stekao kao izvrstan d
bio progonjen prvih godina nacizma (B. potjee iz je
rodice). Budui da je njegov poloaj u Njemakoj post
izvjesniji, otiao je 1937 u Rigu, a 1941 se sklonio u !
gdje je do 1949 dirigent Kraljevske opere. God. 1949
dirigent Gradske opere u Berlinu.
Naporna dirigentska karijera nije ga sprijeila u p:
granatom kompozitorskom radu. B. je majstor noviji
komine opere. Zanimljivo tretiranje modernog ori
posebnu obojenost lakoi i profinjenosti njegova kom
stila. Veoma su mu uspjeli opera Versiegelt i est svez
pjesama.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonijske pjesme: Die .
Trosl in der Natur, 1900 i Waldwanderung, 1901; 2 vojnika mara
aka kvart eta op. 8; kompozicije za violonelo i klavir. Kompc
vir. DRAMSKA. est opera: Aglaja, 1893; Cherubi na, 1894;
1902; Alpenkonig und Menschenfeind, 1903; Aschenbrodel, 190*
(praizvedba 1908 u Hamburgu: jug. premijera Zagreb, 17. III ig
Di e Strohwi twe, 1920. Zborovi i sol o-pjesme.
LIT.: E. Rychnovsky, Leo Blech, Prag 1905. W. Jacob, I
Brevier, Leipzi g 1931. K. Laux, Leo Bl ech, MGG, I, 1951
BLESSINGER, Karl, njemaki muzikolog i kompo
21. IX 1888 ). Studij dirigiranja zavrio na Mu
demiji u Munchenu (F. Mottl); tamo je 1913 promovi:
tora muzikologije (A. Sandberger, Th. Krover). Na
gent kazalita u Koblenzu i Bonnu, 192045 nastavnik
koj akademiji u Munchenu.
DJELA: Studi en zur Ulmer Musikgeschichte im 17. Jahrhunder,
uber Leben und Werke S. A. Scherers (disertacija), 1913; Versuch
kalisehe Form, Sandberger-Festschrift, 1919; Di e musikalischen
Gegenzvart und ihre Ldsung, 1920; Di e Vbervjindung der musikalisc
1920; Grundziige der musikalischen Formenlehre, 1926; Melodi el
fii hrung in die Musiktheori e, I, 1930; pamflet Mendelssohn, Meyei
drei Kapitel Judentum in der Musik als Schliissel zur Musikgesc)
Jahrhunderts, 1938; brojne rasprave, studije i lanci. Orkestra!
djel a; kompozicije za klavir i orgulje; zborovi i solo-pjesme.
pjesama H. Berl ioza, 1920 i novo izdanje Harmoni elehre Louis-T
BLEYLE, Karl, njemaki kompozitor (Feldkin
berg, 7. V 1880 ). Muziku studirao u Stuttgartu (
S. de Lange, E. Singer) i u Munchenu (L. Thuille
1915 u Munchenu, zatim u Grazu, u Nacionalnom
Weimaru, pa u Veldesu, Cannstadtu i Stuttgartu. G.
da bude pristupaan i irim slojevima ljubitelja mu
jui i sklonost k monumentalnosti. U izvedbi Die
Christi sudjelovalo je 600 pjevaa i instrumentalisti
DJELA. ORKESTRALNA. Dvi je si mfonije: u c-molu, 190
1906; simfonijska pjesma Fl agell anUnzug, 1908; koncert za vii
za violonelo, 1950; Romanca za violinu; uvertira; suita; Der Tau<
1917; Legende; Al penmorgen. KOMORNA: 2 gudaka kv
BLEYLE BLOCH 207

1950; Deutsche Tame za gudaki kvartet; 2 sonat e za violinu i kl avir; 2 part it e
za violinu solo. Klavirske kompozicije. DRAMSKA: komina opera
Hannesle und Sannele oder Der Hochzeiter, 1923; muzika drama Der Teufelsteeg,
1924. VOKALNA. Za sol e, zbor i orkestar: Lernt lachen (Niet zsche); Di e
Hbllenfahrt Christi (Goethe), 1910; Ein Harfenklang; Lied des Lebens, 1936 i dr. An
den Mi stral (Nietzsche) za zbor i orkestar; zborovi; solo-pjesme (uz orkest ar i
uz kl avir). Rekvijem.
LIT.: Werkverzeichnis K. Blevl e, Leipzig 1937.
BLISS, Arthur, engleski kompozitor (London, 2. VIII1891).
Muziku uio na Univerzitetu u Cambridgeu (Ch. Wood), zatim
na Royal College of Music u Londonu (Ch. V. Stanford, G. Holst,
R. Vaughan Williams). God. 1921 postaje nastavnik za kom-
poziciju na Royal College of Music,
ali uskoro odlazi u Kali-forniju,
gdje je nastupao kao glumac; 1925
se vratio u London. God. 1942
44 vodio muziki odjel engleske
radio--slube. Poslije toga se
ponovo bavi iskljuivo
komponiranjem. B. je u svom
razvitku poao obratnim putem od
mnogih svojih suvremenika. U
poetku pristaa parike
estorice i Stra-vinskog, tj.
izrazito antiroman-tikih tenja, B.
se kasnije odluno priklonio
umjetnikom stavu, koji bi se u
mnogoemu mogao nazvati
romantikim. Po rijeima G.
Abrahama, uzrok je takvom
preokretu u postojanoj ljubavi za
bujnost i rasko boje i tona, koju
B. nije nikada uz-mogao u sebi
potpuno potisnuti. Karakteristino je za nj, da
se zanosio za to tjenje zdruivanje tona i boje, za postizavanje
novih i zanimljivih ulnih i psihikih uinaka, to se osobito oituje
u njegovom najzanimljivijem orkestralnom djelu Simfonija boje
(A Colour Symphony). U naslovima stavaka obiljeio je simboliko
povezivanje tonova i boja sa ivotom: prvi stavak, polagan i svean,
nosi naziv Purpur, boja ametista: rasko, kraljevanje i smrt; drugi
stavak (scherzo): Crveno, boja rubina: vino, sveano raspoloenje,
talionice, hrabrost i arolija; trei stavak: Modro, boja safira: duboka
voda, nebo, vjernost i melankolija; etvrti, fugirani stavak: Zeleno,
boja smaragda: nada, radost, mladost, proljee i pobjeda.
Medu Blissovim djelima veoma su znaajne komorne kom-
pozicije, u kojima su sadrane mnoge njegove najbolje muzike
misli. Prema sredstvima, kojima se slui, B. se ne ustruava da
granice svoje melodike i harmonije razmakne do u atonalnost.
DJELA. ORKESTRALNA: A Col our Symphony, 1922 (preraena 1932);
simfonija Morni ng Heroes za recit atora, zbor i orkestar, 1930; koncert za klavir
i orkestar, 1938; koncert za klavir, trublju, gudake instrumente i udaral jke, 1920
(preraen za 2 klavira i orkest ar); koncert za violinu i orkestar, 1954; Mel ee
fantasque, 1921; Battl e Vari ati ons, 1925; Hymn to Apollo, 1926; Introducti on
and Allegro, 1926; Musi c for Strings, 1935; uvert ira Edi nburgh; suita Kenilvjorth
za limene instrumente 1936; Varijacije na temu John Blovja, 1955; Discours, 1957.
KOMORNA: et iri gudaka kvartet a; Rhapsody za gudaki kvartet , 1922;
klavirski kvart et; kvintet Conversations, 1919; kvint et za obou i gudae, 1927;
Rhapsody za nonet, 1919; Rhapsody za sopran i tenor (bez rijei) i 7 instrumenat a,
1919; sonat a za violu i kl avir, 1932. KLAVIRSKA: sonat a; Masks; 2
int erludija; tokata; invencije; suit a. DRAMSKA. Opere The Olympi -ans, 1949 i
Tobias and the Angel, 1960. Baleti: Checkmate, 1937; Mirade in the Gorbals,
1944; Adam Zero, 1946; The Lady of Shallot , 1958. Scenska muzika za As You
li ke it, 1919 i The Tempest od Shakespearea, 1921. Fil mska muzika.
VOKALNA: Madame Noy za sopran i 6 instrumenat a, 1918; Rout za sopran
i komorni orkestar, 1919; Two Nursery Rhymes {The Ragzvort za sopran, klarinet i
klavir i The Dandelion za sopran i klarinet), 1921; The Women of Yueh za sopran
i 12 instrumenata; The Enchantress za alt i orkestar; serenada za bas i orkestar.
Solo-pjesme: Three Romantic Sonqs, 1922; ciklus The Ballads of the Four Sea'ons,
1923; Seven American Poems.
LIT. : A. Robertson, Arthur Bl iss, zbornik Brit ish Music of our Ti me A.
L. Bacharacha, London 1946. G. Abraham, Sir Art hui Bliss, MGG, I, 1951.
M. Cooper , Modem Br it ish Music, London 1951. A. Franck, Modem
Brit ish Composers, London 1953. A. Jefferson, Bliss Composer royal, Music
and Musicians, 1965. K. L. Thompson, at alogue of Bliss's Work, The Mu-
sical Times, 1966. C. Crisp, The Ballets of Arthur Bliss, London 1967. J. As.
BLITHEMAN, VVilliam, engleski orgulja i kompozitor
(? London, 1591). God. 1564 orgulja i kantor u Oxfordu, a od
1585 orgulja dvorske kapele u Londonu. B. je bio uitelj Johna
Bulla. Njegove kompozicije za virginal (od kojih se 14 nalazi u
rukopisnom zborniku The Thomas Mulliner-Book, a 1 u Virginal
Book) idu medu najstarije sauvane primjerke muzike za taj in-
strument. Pisao i crkvene kompozicije.
NOVA IZD.: The Thomas Mulliner Book obj. D. Stevens (Mui ca Britanica,
1951; koment ar, 1952); Virgi nal Book obj. J. A. Fuller Maitland i W. Barclav
Squire (1894).
BLITZSTEIN, Mare, ameriki kompozitor (Philadelphia,
2. III 1905 Fort-de-France, Martinique, 22. I 1964). Studirao
u rodnom gradu na Curtis Institute kompoziciju (R. Scalero) i
klavir (A. Siloti); kasnije kompoziciju kod N. Boulanger u Pa-
rizu i A. Schonberga u Berlinu. Predavao na nekoliko visokih kola
(Columbia University, Vassar College, New School for Social
Research). U muziko-scenskim djelima pokazuje B. smisao za
karakterizaciju, za komiku i parodiju. Njegova kazalina djela
pokuaj su stvaranja nacionalne amerike opere. Kao libretist
izabrao je suvremene teme od opeg interesa i davao im esto
propagandistiki i politiki karakter.
DJELA. ORKESTRALNA: The Ai rborne Symphony za recitat ora, tenor ,
bas i muki zbor, 1945; koncert za klavir, 1931; suita Zig-Sata, 1927; Romantic
Pi ece, 1930; varijacije, 1934; Freedom Morning, 1943. KOMORNA: gudaki
kvart et, 1930; ser enada za gudaki kvartet , 1932; 2 sonate za kl avir , 1927 i
1930; Percussion Musi c za klavir, 1923; suita za kl avir, 1933. DRAMSKA.
Opere: komina opera Tri ple Sec, 1928; Parabola and Ci rcul a, 1929; The
Condemned, 1933; The Cradl e wi ll Rock, 1937; radio-opera I've Got t he Tune,
1937; No for an Ansioer, 1941; The Harpies, 1953; Reuben,Reuben,l9S4 i Juno,
1958. Baleti Cai n, 1930 i The Guest, 1949; musical Regina, 1949; scenska mu-
zika. Fil mska muzika. VOKALNA: kant ate Ai rborne, 1946 i Thi s i s t he
Garden, 1957; Cantatina za enske glasove i udaraljke; solo-pjesme. Obj.
ameriku verziju djel a Drei groschenoper K. Weilla, 1951.
LIT. : H. Brant, Mare Bl itzstein, Modem Music, 1946. C. Kei s, Com-
poser s in America, New York 1947. K. H. Wbrner, Mare Bl itzst ein, MGG,
I, 1951. J T. Hoviard, Our Amer ican Music, New Yor k 1954. H. Brant,
Mare Bl it stein, Bol et in inter americano de muica, 1960.
BLOCH, Ernest, vicarski kompozitor (eneva, 24. VIII
1880 Portland, Oregon SAD 14. VII 1959). Studirao kompo-
ziciju (Jaques-Dalcroze, L. Rey, F. Rosse, I. Knorr, L. Thuille)
i violinu (E. Ysaye). God. 191115 predavao kompoziciju i
estetiku na Konzervatoriju u enevi. God. 1917 preselio se u SAD,
te bio 192025 direktor Institute of Music u Clevelandu, 1925
30 direktor Konzervatorija u San Franciscu. Od 1943 predavao
na ljetnim teajevima Kalif orni jskog univerziteta u Berkeleyu.
esto dirigirao vlastite kompozicije. Dobio vie nagrada (Coolid-
geovu nagradu 1919). Od 1937 postoji Ernest Bloch Society sa
svrhom, da propagira Blochovu umjetnost. B. je bio istaknuti
muziki pedagog u SAD. Njegovi su uenici kompozitori Roger
Sessions, Randall Thompson, Quincy Porter, Ernst Bacon, George
Antheil i dr.
U djelatnosti ovog veoma istaknutog suvremenog kompozi-
tora dadu se uoiti tri stvaralaka razdoblja. U prvom, koje ide
otprilike do Prvog svjetskog rata, B. komponira pod utjecajem
prvaka ondanje evropske muzike, prvenstveno Debussyja i R.
Straussa. Teite njegova rada lei u simfonijskim kompozicijama i
operi Macbeth. U drugom razdoblju, koje dopire otprilike do
Drugog svjetskog ratt, B. postaje
sasvim samostalan i st vara djela
kojima stie meunarodni ugled.
Jezgro njegova tadanjeg rada
lei u izrazitom odnosu prema
hebrejskoj prolosti i duhu
hebrejske misli i muzike. U tom
pogledu veoma su karakteristini
Trois Poemes Juifs, simfonija Israel,
rapsodija Sche-lomo (u kojoj
oivljuje lik biblijskog kralja
Salamuna), Sacred Service, pisan za
liturgijske potrebe. Po vlastitim
Blocho-vim rijeima, njegova
nastojanja nisu upuena
prvenstveno oblikovanju
hebrejske muzike uz pomo arhaizama i
citata. On tei za tim, da oivi unutranje jedinstvo miljenja i
osjeaja, koje proima starozavjetne knjige i duu hebrejskog
naroda. Dok su djela iz drugog raz'doblja umjet-nikova stvaranja
preteno rapsodina, u treem razdoblju B. oito trai za svoje
umjetnike misli vru formalnu okosnicu i naputa veze s
programnim koncipiranjem.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, u cis- molu, 1901; II Si nf oni a
breve i III, 1956. Simfonijske pjesme: Vi vre et ai mer, 1900; Hi ver-Print emps,
190405; Voi ce i n the Wi lderness, 1936. Koncert za violinu i orkestar, 1938;
Concerto symphonique za klavir i orkest ar, 1950; Schelomo, hebrejska rapsodija
za violonelo i orkestar, 1916; Concerto grosso br. 1. za gudae i klavir, 192425
i br. 2, 1952; simfonijska freska Helvetia, 1928; simfonijska suitaEvocati onst 1937;
Suite Symphonique, 1945; Trois Poemes Juifs, 1913; America, an Epic Rhapsody,
1926; 4 Bpisodes za komorni orkest ar, 1926. KOMORNA. etiri gudaka
kvart eta: I, 1916; II, 1946 i IV, 1954. Kompozicije za gudaki kvartet: In the
Mount ains; Night; Three Landscapes; Prelude. Tri nokturna za kl avirski trio;
klavirski kvintet, 1924; 2 sonat e za violinu i klavir, 1920 i 1924; suita za viol u
1 kl avir, 191819. Kompozicije za violinu i klavir: Baal Schem, 1923; Mel ody
Exoti c Ni ght; Abodah. Kompozicije za violonelo i klavir: From Jetuish
Life i Meditation hebrai que. KLAVIRSKA: sonata, 1935; Enfantines;
Fi ve Sketches i n Sepi a; In t he Ni ght ; Ni rvana; Poems of t he Sea. Opere:
Macbet h, 1910 i Jezabel , 1918. VOKALNA: Poemes d'aut omne za gl as i
orkestar, 1906; Israel , simfonija za 2 soprana, 2 kontraalta, bas i orkestar, 1912
16; Sacred Service (Avodat h Hakodesh) za bariton, zbor i orkest ar, 193234;
2 Psalma za sopran i orkestar, 191214; XXII Psal m za bariton i orkestar,
1914. l anci u muzikim asopisi ma.
LIT. : G. M. Gatti , Ernest Bloch, MQ_, 1921. R. Sessions, Ernest Bloch,
Modern Music, 1927. M. Ti baldi Chi esa, Ernest Bloch, Torino 1933. D.

A. BLISS

E. BLOCH


208 BLOCH BLOKFLAUTA

Ewen, Bloch, The Book of Modem Composers, 1943. D. Newli n, The l ater
works of Ernest Bl och, MQ, 1947. J. Hastings, E. Bloch and Modern Music,
The Music Review, 1949. P. GradenvAt z, The Music of Israel , New Yor k
1949. K. H. Worner, Ernest Bloch, MGG, I, 1951. W. M. Jones, The
Music of Ernest Bloch, Ann Arbor 1963. J. As.
BLOCH, J6zsef, madarski violinist (Budimpeta, 5. I 1862
6. V 1922). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti (A.
Gobbv, K. Huber, R. Volkmann) i na Konzervatoriju u Parizu
(Ch. Dancla). Bio je lan kvarteta Hubay-Popper i od 1889 pro
fesor violine na budimpetanskoj Muzikoj akademiji. Svojim
pedagokim radom i instruktivnim djelima (Violinska kola, Me
todika sviranja violine i dr.) dao je vaan prilog izgraivanju madar
ske violinistike kole.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za viol inu op. 64; Magyar nyi tany op.
20; Ouverture solennelle op. 57; Ma%yar rapszodia op. 31; Ket zenekari szvi t.
Gudaki kvart et; et ide za viol inu op. 4, 11 i 15; Vi olinska kola, 5 dijel ova,
1904; vie manjih inst rukt ivnih kompozicija za violinu. A hegedi i jdtek md-
szertana (Metodika viol ine).
BLOCKX, Jan, belgijski kompozitor (Antwerpen, 25. I
1851 26. V 1912). Kompoziciju uio kod P. Benoita u Antwer-
penu, L. Brassina u Bruxellesu i kasnije kod C. Reineckea na
Konzervatoriju u Leipzigu. Od 1886 predavao na Flamanskoj
muzikoj koli i vodio Cercle artistigue u Antwerpenu, a 1901
postao direktor tamonjeg Konzervatorija (naslijedio P. Benoita).
B. je bio jedan od najistaknutijih flamanskih kompozitora svoje
generacije. Medu njegovim kompozicijama najznaajnije su opere
u kojima su esti prizori iz narodnog ivota.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u D-duru; koncertna uvert ira
Rubens, 1877: Kermi sdag; Suite dans le style ancim ; Romanca za violinu i orkestar.
KOMORNA: gudaki kvar t et ; kl avirski kvint et; kl avir ski t rio. DRAM
SKA. Opere: Jet s vergeun, 1876; Mai tre Marti n, 1892; Herbergsprinses, 1898;
Thyl Uilenspi egel , 1900; De Bruid der Zee, 1901; De Kapel, 1903; Baldi e, 1908
i Liefdeli ed, 1912. Bal et Mi lenka, 1888; pantomima Sai nt-Nicolas, 1894.
VOKALNA. Kant at e: Op den Str oom, , 1875; Een droom van't paradi js; Vre-
deszang; Klokke Roeland; De Scheldezang, 1903; Feest in den Lande; Jubelgalm.
Solo-pjesme.
LIT. : L. Sol vay, Not ice sur Jan Blockx, Bruxel l es 1920. P. Gil son,
Notes de musique, Bruxel les 1942. F. Bl ockx, Jan Blockx, Bruxelles 1943.
BLODEK, Vilm, eki kompozitor i flautist (Prag, 3. X
1834 1. V 1874). Uenik J. B. Kittla (kompozicija), A. Drey-
schocka (klavir) i A. Eisera (flauta) na Konzervatoriju u Pragu.
God. 185355 djelovao u poljskom gradu Lubvczu, a zatim u
Pragu koncertni pijanist, zborovoa i 186070 profesor flaute
na Konzervatoriju. Od njegovih kompozicija najveu je popular-
nost stekla komina opera V studni koja je izvedena na mnogim
evropskim muzikim pozornicama.
DJELA. ORKESTRALNA: simfoni ja u d-mol u, 1866; koncert za fl aut u
i orkest ar u D-duru, 1862; 4 uvert ire: I, u C-duru, 1850; II, u d-molu, 1854;
III, u E-duru, 1860 i K svatojansk pouti. KOMORNA: klavirski kvartet;
kompozicije za flautu i kl avir. DRAMSKA. Opere: Clari ssa; V studni (Prag,
17. XI 1867; jug. premijera pod nazivom U zdencu Zagreb, 31. X 1885) i Zitek,
1869 (dovrio F. X. Vani). Muki zborovi; solo-pjesme. Crkvene kompo-
zicije.
LIT. : Jeri k, Vilem Bl odek, Pr aha 1906.
BLOKFLAUTA (engl. recorder, franc. flute a bec, flute douce,
njem. Blockflote, Schnabelflb'te, tal. flauto diritto, flauto dolce),
najvanija vrsta uzdune flaute; ima usnik u obliku kljuna (otuda
nazivi flute a bec i Schnabelflb'te), odnosno u gornjem dijelu
glavi svirale utaknuti drveni klin (njem. Block, otuda Block-
flote), a uz njega usku pukotinu kroz koju struji zrak prema rubu
otvora. Svirala je ranije bila iroko menzurirana i gotovo cilin-
drina, a kasnije ue menzure i konino buena. Gradi se obino
od drva (kruke, javorovine, ebanovine, palisandera); na cijevi je
redovito smjeteno 8 rupica; s prednje strane sedam i s unutarnje
(st ranje) strane jedna za prepuhivanje koja se pokriva pal-
cem. Zvuk blokflaute je njean, blag i neobino umiljat. Raspon
obuhvaa oko 2 oktave. Pretee blokflaute, raznolike uzdune
flaute, nalaze se u antiko doba kod Egipana, Sumerana i Grka.
U Evropi, najstariji likovni prikazi blokflaute potjeu iz XI (Fran-
cuska) i XII st. (Engleska), ali se prema novijim istraivanjima
zakljuuje da su razliiti praoblici postojali ve u prethistorij-
skom folklornom instrumentariju june i zapadne Evrope (Engle-
ska). U srednjem vijeku, oblik i veliina blokflaute jo nije posve
ustaljena; u XIII st. susreu se ve instrumenti sa 7 rupica, a u
drugoj polovini XV st., kada je b. ve dobila svoj konani u os-
novi ustaljeni oblik, uvedena je dvostruka najnia rupica s prednje
strane svirale kod koje se jedan otvor zaepio voskom ovisno o
ruci kojom je svira zatvarao rupice. Dvostruka rupica, namije-
njena malom prst u, zamijenjena je u XVII st. jednost rukom.
U razdoblju renesanse (posebice u XVI st.) i ranog baroka (XVII
st.) b. ide meu najrairenije instrumente, osobito u Italiji i En-
gleskoj gdje postaje gotovo puki instrument. U to doba izgra-
ena je itava obitelj blokflaute s instrumentima razliitih veliina
i udesbe. Neki autori (Virdung, 1511; Agricola, 1528) poznaju
3 razliite veliine kojih opseg odgovara po prilici opsegu ljudskih
glasova: f-d
2
, c
1
-^
2
i g
1
-/
3
; srednji od tih instrumenata mogao je
izvoditi bilo altovsku bilo tenorsku dionicu. Mersenne (1636)

navodi 5, a'
(1619) ak
velikih 1
posve malu
nino(in
2
).
-flaute (in .
(in g
1
), ten
basset (in
B) i velik
flautu dugi
po metra (
flote, in F
se otpriliki
pod imem
ta, bez pc
naka, po(
valo uvije!
blokflautu,
n? se srna
vrstom i p<
naivala (J
verso, flutt
de, Querfldi
dobiju vis
roka b. se poput drugih instrumenata prilagouje no
nim zahtjevima pa se nakon 1650 mijenja, ne samo
kienijim oblikom, nego i graom; svirala, dotada t
noj veliini izraena u jednome komadu, dijeli se sad
vu, srednji i donji dio, menzura joj se suuje, a labium
to je uvjetovalo svjetliji, umilniji i otriji zvuk. Opseg j
na neto vie od 2 oktave, ali je izvoenje dubljih tono
tee. Od veliine i udesbe koristile su se u prvoj polovi
st. uglavnom diskantova f/
1
-/
3
ili g
s
) i altova blokflau
B. se upotrebljavala kao solistiki instrument, osobiti
nom, komornom muziciranju, te kao instrument veih,
nih sastava (tzv. tutti - instrument). U XVI st. esto
cirao grupni sastav blokflauta razliitih veliina. Kao
instrument b. je bogato zastupljena u komornim sasti
rokne suite, koncerta (Vivaldi, Telemann i J. S. Bach
Brandenburkom koncertu), kvarte'ta, trio-sonate, solo
dueta (J. Ch. Pepusch, Telemann, Handel, Purcell,
B. Marcello, J. Banister, G. Sammartini i dr.). Kao tu
ment susree se u orkestralnoj suiti ali vie u crkven
(poglavito u kantatama J. S. Bacha) i u opernom orkesti
Keiser, Handel), gdje esto doarava pastoralne ugoaje
anela koji muziciraju. B. je bila i omiljeni instrumen
skog i pukog muziciranja. Koliko je taj instrument bio ]
potvruje podatak da je 1724 izdana u Londonu Handel
Tamerlano preraena za blokflautu. Oko sredine XVI
je uglavnom izala iz prakse; istisnula ju je poprena
jaeg zvuka i veeg raspona. Otprilike oko 1910 po
ponovno upotrebljavati za stilske izvedbe historijskih j
a u nekim zemljama (Njemaka, vicarska, Engleske
vanu ulogu i u muzikom odgoju omladine. Izrauje :
prema baroknim renesansnim modelima, a gdjekad i u ji
nijem, suvremenijem obliku (npr. sa tzv. modernijim ili n;
prstometom). Upotrebljava se u 4 veliine: sopran (in
alt (in/;/
1
-^
3
), tenor (in c; c
l
-d
3
) i bas (in/;/-/
2
). Notira
oktavu dublje nego to zvui.


ANEO SVIRA BLOKFLAUTE Fragment
freske nepoznatog tal ijanskog majst or a iz XIII
st , Zagreb, kapel a sv. St jepana
LIT.: S. Vi rdung, Muica getut scht , Basel 1511 (faksimil e, K2
5. Ganassi, Opera Intitulat a Fontegara, Venezia 1535 (faksimi
1934; novo izd., E. Dahuk-Baraffio i H. Pet er, Berl in 1956). M.
Svntagma Musicu.m, IIIII, Wolfenbiittel 161820 (novi ot is
1929). J. Hottet erre, Principes de la fl ute t raversiere ou flute d'All i
l a flut e a bec ou flut e dance, Pari 1707 (faksimil e i njem. prijevod,
wig, Kassel II izd. 1958). C. Sachs, Reallexikon der Musikinstrumt
1913. H. M. Fi tzgi bbon, The Story of t he Fl ute, London 1929.
ger, Uber Verwendung und Not at ion der Holzbl asinstrument en in
Kant aten J. S. Bachs, Bach-Jahrbuch, XXVIII, 1931. M. Ruet z,
flot e bei Bach, Zeit schrift fiir Hausmusik, 1935. D. Degen, Zur
der Blockflote in den ger manischen Landern, Kassel 1939. C. I
Historv of Musical Instrument s, New Yor k 1940. A. Carse, Fii
the Recorder, Music Review, 1940. C. F. Dolmetsch, The Recorder
Fl ute, Bl okfl auta Music and Letters, 1941. E. Hunt, The Recordt
Music, Proceedings of the Royal Musical Associat ion, 1949. W. Hill
Blockflote bei Handel, Musik im Unterricht 1951. H. Peter, Die Bio
ihre Spielweise in Vergangenheit und Gegenwart (disert acija), Berli
H. P. Schmitz, Flot eninstrument e, MGG, IV, 1955. C. P.
Recorder and German Flute During the I7th and i8th Cent urv, F
of t he Royal Musical Association, 195657. L. Hoff er von W
H. Kunz, Handbuch der Blockflot en-Lit erat ur, Berl in i Wiesbader
H. Alker, Blockfloten Bibliographie (2 sv.), Wien 196061. 1
Lectures on the Recorder in Relation to Litertature, London 1961.
Die Blockflote: Instrumentenkunde, Geschichte, Musizierpraxis, "\
H. M. Linde, Handbuch der Blockflbtenspiels, Mainz 1962. E
ny, Technology of a Bass Recorder, The Galpin Societ y Journal ,


BLOM BLUM
209

BLOM, Eric VValter, engleski muzikolog (Bern, 20. VIII
1888 London, 11. IV 1959). U muzici autodidakt, stekao ugled
u Engleskoj muziko-kritiarskom djelatnou, redigiranjem lek-
sikih djela i formalno-analitikim studijama. God. 192331
bio muziki kritiar tjednika Manchester Guardian, 193146
Birmingham Post, 193750 ureivao asopis Music & Letters, a
od 1949 muziki kritiar tjednika The Observer. Od 1936 ure-
ivao zbirku biografija Master Musicians. Priredio je peto izdanje
Groveova Dictionary of Music and Musicians (1954). Od njegovih
radova istiu se formalne analize klasinih djela, napose Mozartovih
opera, popularna historija engleske muzike (Music in England) i
izvrsni prijevodi austrijskih pjesnika Schubertova kruga.
DJELA: Stepchildren of Music, 1923; A General Index to Modem Musical
Literature in the English Language, 1927; Tchaikovsky's Orchestral Works, 1927;
The Limitations of Music, 1928; The Romance of the Piano, 1928; Strauss' Rosen-
kavalier, 1930; The Music Lover's Miscellany, 1935; Mozart, 1935; Beethoven's
Pianoforle Sonatas Discussed, 1938; zbirka eseja A Musical Postbag, 1941; Music
in England, 1942; Some great Composers, 1944; Everyman's Dictionary of Music,
1947 (novo izd. 1954); Classics: Major and Minor, with Other Musical Rumi-
nations, 1958. Prijevodi; studije i pojedina poglavlja u kolektivnim radovima.
LIT. : H. F. Redli ch, Eric Walt er Blom, MGG, I, 1951. G. M. Gatti ,
In memoria di Eric Blom, RAM, 1959.
BLOMDAHL, Karl-Birger, vedski kompozitor (Vaxjo,
19. X 1916 Stockholm, 14. VI 1968). Na Visokoj muzikoj
koli u Stockholmu uenik H. Rosenberga (kompozicija), P.
Carlstena (violina) i T. Manna (dirigiranje), u kompoziciji se
usavravao u Parizu i 194647 u Rimu. Do 1954 vodio je komorno
udruenje Fylkingen u Stockholmu, 195455 odrao niz pre-
davanja na univerzitetima u SAD i zatim muziki savjetnik Fil-
harmonije u Stockholmu. Od 1960 bio je dirigent orkestra na
Muzikoj akademiji. Sljedbenik P. Hindemitha i vedskog kompo-
zitora H. Rosenberga, otklanjao je muziku romantiku i nacionalni
muziki smjer. Usvajao je i principe dodekafonije.
DJELA. ORKESTRALNA. Tr i si mfonije : I, 1943; II, 1947 i III, Fa-
cetter, 1951; koncert za violu i orkestar, 1941; koncert za viol inu i orkestar,
1946; Concerto grosso, 1944; komorni koncert za klavir, drvene duhake instru-
mente i udaraljke, 1953; Sui ta za violinu, violu i orkestar, 1968; simfonijski
plesovi, 1939; koncertna uvertira, 1940; Theatermusik, 1945; koreografska suita
Sisyphos, 1954 (kao balet izvedena 1957); Fioriture, 1960; Forma ferritonans, 1961.
KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1939 i 1948; gudaki trio, 1947; suita za
violonelo i klavir, 1944; suita za fagot i klavir, 1945. Brojne klavirske
kompozicije (3 poli fona stavka). DRAMSKA. Opere: Ani ara, 1959 i Herr
von Hancken, 1965; balet Minotaurus, 1957; scenska muzika. VOKALNA.
Kantate: I speglarnas sal, 1953; Anabase, 1956 i Resan i denna nat, 1966; so-lo-
pjesme.
LIT. : 5. Broman, Karl -Bir ger Bl omdahl , Rost er i Radio, 1945, 10.
B. Wallner, I speglarnas sal, Musikrevv, 1953, 78. Isti, Karl-Birger Blom-
dahl , Melos, 1956, 12. Musik in Schweden, Musikrevv, 1959 (posebni broj).
Sweden in Music, ibid., 1960. Bo Wallner, Scandinavian Music, MQ,
1965. Karl-Birger Blomdahl, Muica, 1968, 5.
BLONDEAU, Pierre-Auguste-Louis, francuski kompozitor
i teoretiar (Pariz, 15. VIII 17841865). Studirao na Parikom
konzervatoriju (P. M. Baillot, F.-J. Gosses, E. Mehul), 1808
dobio Prix de Rome za kantatu Maria Stuart. Po povratku u
Pariz bio je do 1842 violist opernog orkestra.
DJELA: koncert za kl arinet i orkestar; koncert za fagot i orkestar; 3 uver-
tire. 21 gudaki kvartet; gudaki triji (3 sv.); dueti (12 sv.); sonate za violinu
i bas (2 sv.); nokturni za violinu i klavir (3 sv.). Klavirske kompozicije.
Opera Cosi si fa aigelosi, 1812; balet Almanzor, 1814. Kantate Marie Stuart,
1808 i La Nascita del Successore dell'Impero..., 1811. Tri mise; 3 Te Deum;
15 ofertorija. Prirunici: Revue musicale, ou nouvelle methode de chant; Trai te
de principes elementaires et constitutifs de la musiaue; Traite d
1
Harmonie i Traite
de contre-point, de Vimitation et de la fugue. Monografija Notice sur Palestrina...,
Histoi re de la musiaue moderne (2 sv.), 1847.
BLOW, John, engleski kompozitor i orgulja (Collingham,
Nottinghamshire, 10. II 1649 London, 1. X 1708). God.
1668 orgulja Westminsterske opatije, 1674 lan kraljevske ka-
pele i dvorski kompozitor. Na mjestu orguljaa zamijenio ga
1679 njegov najbolji uenik H. Purcell, nakon ije se smrti (1695)
B. ponovo vraa na tu dunost. O vrijednosti njegovih kompo-
zicija miljenja su podijeljena. Dok ih neki, osobito stariji muzi-
kolozi, smatraju nezrelima, drugi u pogrekama i odudaranju
od konvencionalnog naina obradbe vide njegovu neobinu
smjelost i originalnost koncepcije.
DJELA. I NSTRUMENTALNA: 2 sonat e za 2 viol e, viol u da gamba i
bas; Musick's Handmaid za virginal, 1689 (obj. i pod naslovom A Choice Col-
lection of Lessons, 1705); A Choice Collection of Ayres za virginal, 1700; Four
Setts of Pieces, 1740; Psalms set full for the Organ or Harpsichord. Masque Venus
and Adonis, oko 1682. VOKALNA: oko 115 anthema (8 obj. u zbirci Cathedral
Music, 176078); 14 Services (3 u Cathedral Music); 11 moteta; ode On the Death
of Oueen Mary, 1695 i On the Death of H. Purcell, 1696; brojne pjesme, ayres i dr.
u suvremenim zbirkama i u rkp.; prigodne ode. Teoretska djela (rkp.): Rul es
for Playing of a Through Bass upon Organ and Harpsichord i Dr. Blow's Rules
for Composition.
NOVA IZD.: 2 sonate obj. W. G. Whitcher (1936); djela za virginal obj. J.
A. Fuller Maitland {TheContemporari es of Purcell, 1921); masque Venus
Isti , J. Blow Theorist, The Musical Times, 1936. Isti, J. Blow, a Biographv,
ibid., 1937. Isti, J. Blow's Anthems, Music and Letters, 1938. Isti, Blovv' s
Use of the Groundbass, MQ, 1938. Isti , John Blow, Doctor of Music: Bio-
graphv, London 1943. Isti, Tradition and Convention in J. Blow's Harmonv,
Music and Letters, 1949. H. L. Clarke, John Blow: a Tercentenarv Survev,
MQ, 1949. Th. Dan, John Bl ow, MGG, I, 1951.
BLUE NOTES
BLUES, svjetovna pjesma amerikih Crnaca, nastala na
temelju elemenata afrike pjesme i evropskog muzikog izraza.
To je najstariji i najizvorniji oblik afro-amerikog folklora i ujedno
najvanija forma jazz-imrzike. Tekst bluesa je lirski i temelji se
na nekoj vrsti dijaloga (call i response). Tempo izvornog bluesa
je polagan, kasnije postaje bri. Za melodiju je znaajna primjena
treega i sedmoga stupnja dur-ljestvice snienih za interval manji
od male sekunde. To su tzv. blue notes koje, uz ostalo, daju napjevu
bluesa karakteristinu melankolinu obojenost. Instrumentalna
pratnja odvijala se u poetku u ravnomjernom slijedu etvrtinki,
kasnije je postala sinkopirana. Karakteristini i najei oblik
bluesa sastoji se od tri etverotaktne reenice. Tipina harmonijska
struktura jest: 1. reenica tonike funkcije; 2. reenica subdomi-
nantne funkcije (2 takta) tonike funkcije (2 takta) i 3. reenica
dominantne funkcije (2 takta) tonike funkcije (2 takta).
Naziv b. nastao je vjerojatno prema izrazu blue devils koji
oznauje melankolino i sjetno raspoloenje. Prvi se put susree
u naslovu Memphis Blues W. Ch. Handvja (1909; obj. 1912),
prvom tampanom bluesu. Istaknuti interpretatori bluesa bili
su G. Ma Rainey, B. Smith, B. Chippie Hill, B. Holidav i J.
Rusking, kao i pjevai B. Lemon Jefferson, B. B. Broanzv i Lead-
belly koji su se sami pratili na gitari.
LIT.: D. Scarborough, On the Trail of Negro Folk Songs, Cambridge
(Massachusetts) 1925. W. C. Handy, Blues : an Anthologv, New York 1926.
A. Lomax, List of American Folk Songs on Commercial Records, Washington
1940. W. C. Handy, Father of the Blues, New York 1941. Isti , The Birth
of the Blues, New York 1941. Isti, A Treasurv of the Blues, New York
1949. J. E. Berendt, Blues, Miinchen 1957. 5. B. Charters, The Countrv
Blues, New York 1949 (njemaki prijevod Miinchen 1962). M. Mezzrow i
B. Wolfe, Reallv the Blues, London 1961. C. Gr. Herzog von Mecklenburg i
W. Scheck, Die Theorie des Blues im modernen Jazz, Strasbourg i Baden-Baden
1963. M. Ke.
BLUM, Carl Robert, njemaki muziki pisac, kritiar i
kompozitor (Kassel, 7. III 1889 ). Uenik C. i Ph. Scharvvenke
i F. Gernsheima u Berlinu, studirao i na tamonjem Univerzitetu
(H. Kretzschmar, M. Friedlander, J. Wolf). U Berlinu osnovao 1919
Akademie fiir musikalische Vortragskunst, koja je kasnije prikljuena
starijoj koli Mohrsches Konservatorium fu'r Musik (utemeljena
1870). God. 191215 suraivao u asopisu Musik. Konstruirao
elektrini muziki kronometar. Mnogo se bavio problemima
filmske muzike.
DJELA: Das moderne Tonsystem in seiner erzveiterten und vervollkommneten
Gestaltung, 1912; Das Musik-Chronometer und seine Bedeutung fu'r Film-, Theater-
und allgemeine Musikkultur, 1926; rasprave, studije i lanci.
BLUM (Blume), Karl Ludvvig, njemaki kompozitor, di-
rigent i knjievnik (Berlin, 1786 2. VII 1844). Studij muzike
zapoet u Berlinu kod H. Grossa nastavio u Konigsbergu kod A.
Hillera i kasnije u Beu kod A. Salierija. Poduavao je, a od 1820
bio i slubeni kompozitor na pruskom dvoru. Krae vrijeme bo-
ravio u Parizu. Po povratku u Berlin (1822) postao redatelj opere.
God. 182630 putovao po Italiji, Francuskoj i Njemakoj. B.
je u Berlinu razvio veliku djelatnost kao pisac i prevodilac libreta.
DJELA: komorna muzika.DRAMSKA (oko 20). Opere: Zoraide, 1817;
Die Liebe in der Madchenschule, 1830; Bergamo, 1837 i dr. Vaudevillei; baleti.
Zborovi; solo-pjesme. Prirunik Metodo per chitarra (2 sv.).
:
Preveo na
njemaki La Musiaue mise a laportee de tout le monde F.-J. Fetia pod naslovom Die
Musik, Handbuch fiir Freunde und Liebhaber der Tonkunst, 1830 i niz libreta
razliitih francuskih vaudevillea Vaudevilles fiir deutsche Biihnen (2 sv.), 1824.
BLUM, Mat us ja, pijanistkinja (Kiinjev, SSSR, 10. I
1914 ). Studij klavira zavrila na Konzervatoriju u Kiinjevu,
a zatim 1939 diplomirala na Majstorskoj koli u Pragu kod V.
Kurza i J. Hefmana. Iste godine dola u Sarajevo i zapoela
koncertnu i pedagoku djelatnost. Nastupala kao solista i kamerni
muziar, a uestvovala i u manifestacijama Collegium artisticum.
God. 1945 postala nastavnik klavira na Srednjoj muzikoj koli
u Sarajevu; 194852 djelovala u Beogradu, a zatim ponovo u
Sarajevu, gdje je 1956 izabrana za docenta i kasnije za profesora
na Muzikoj akademiji (196367 dekan). Kao pedagog odgojila
nekoliko generacija pijanista od kojih su se neki afirmisali i u
inostranstvu. z. Ku.
BLUM, Robert, vicarski kompozitor i dirigent (Ziirich,
27. XII 1900 ). Studirao na Konzervatoriju u Ziirichu (V.
Andreae, Ph. Jarnach) i zatim u Berlinu kod F. Busonija. Zbo-

Blues
* < *
J

210 BLUM BOBEVSKI

DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1924; II (sa zborom), 1926;
I I I , 1935; IV, 1951 i V (za duhaki kvint et i gudaki orkestar), 1964. Koncerti :
Passionskonzert za orgulje i gudaki orkest ar, 1943; za klavir; za violinu, 1950;
zi violu, 1951 i za obou, 1960. Rondo, 1943) 3 uvert ire, 1944, 1949 i 1958;
suite; koncert, 1955; varijacije. Za komorni (il i gudaki) orkestar: Lammentalio
angebrum, 1943; fantazija, 1954; tokata, fantazija i fuga, 1961. KOMORNA:
gudaki kvar t et , 1933; gudaki t rio, 1937; klavirski kvar tet , 1943; kl avir ski
t rio, 1944; koncert za klar inet , trublju, viol inu, viol u i violonel o, 1926; Musik
za oktet, 1927; fantazija za septet, 1950; An Orpheus za 13 duhakih instrumenata,
1950; 2 koncerta za duhaki kvintet , 1960 i 1961; Piccolo concerto za violu i
kl arinet, 1929; Wandererszenen za 2 fl aute, 1946; sonata za fl autu i viol inu,
1963. Klavirske i orgul jske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Amarapura,
1926; Auf erst ehung, 1926 i Susanna. Scenska kantata Der Mat er, i93O; Lieder-
spiel Im Aarga'u si nd zweu Liebi, 1935 ; misterij St. Galler Spi el von der Ki ndheit
Jesu, 1936. Scenska muzika. Fil mska muzika. VOKALNA: oratorij Erzengel
Mi chael, 1962; Psalam XXIII za alt i orkest ar, 1924; 4 psalma za sopran i ko-
morni orkestar, 1932; Das XII Kapit el der Offenbahrung Johanni s za mezzo-
sopran i gudaki kvartet, 1932; Von der Erlosung durch den Gei st i n Jesu Christi za
zbor i gudaki kvartet, 1935; Rhapsodi sche Gesdnge am Meer za tenor, zbor i
orkest ar, 1938; Der Slreiter i n Christo Jesu za sopran i mali orkestar, 1941;
Lobgesang za 12 gl asova i orkestar, 1945; Serenat a za sopran, bas i 13 instru-
menat a, 1956 ; 4 psal ma za sopran i zbor, 1960; zborovi; solo-pjesme. Trans-
kripcije.
LIT. : 125 Jahre Orchest er gesel l schaft Baden . . . . Fest schrift zur 25--
jahrigen Dir igent ent atigkeit von Robert Blum, Wettingen 1950. W. Schuh,
Schweizer Musik der Gegenwart , Zi ir ich 1948. Ist i , Robert Blum, MGG,
I, 1951. 40 Schweizer Komponist en der Gegenwart , Amrisvvil 1956. A.
Brunner , Robert Blum zum 60. Geburt st ag, Schweizer ische Musikzeit ung,
1967. G. Fi erz, Robert Blum, Leben und Werk, Ziir ich 1967.
BLUME, Clemens, njemaki muzikolog (Billerbeck, West-
falen, 29. I 1862 Konigstein, 8. IV 1932). Svrivi studije u
isusovakom seminaru u Feldkirchu, Vorarlberg, stupio 1878 u
isusovaki red. Prouavao po evropskim knjinicama srednjo-
vjekovnu muziku, osobito tekstove latinskih himni i sekvenca.
Od 1929 do kraja ivota proelnik katedre za liturgijske nauke u
kolegiju St. Georgen u Frankfurtu na Majni. Njegovo izdanje
zbirke srednjovjekovnih himni, u Analecta Hymnica, vrijedan je
izvor za muziku historiju.
DJELA: Repertorium Repertorii, Kri tischer Wegweiser durch U. Chevali ers
Repertorium Hymnologi cum, 1901; Wolstan von Wi nchest er und Vital von St.
Evroult , 1903; Der Corsus Sancti Benedicti Nursi ni und di e liturgischen Hymnen
des VIIX Jahrhunderts, 1908; Brevi er und Messe, 1919; Johannis de Hovedene
*Phi lomena (John Hovedens Nachti gallied), 1930; Unsere liturgischen Lieder,
Das Hymnar der altchristlichen Kirche aus dem Urtext ins Deutsche umgedichtet,
psychologisch und geschichtlich erklart, 1932. Brojne studije (Zur Poesi e des
kirchlichen Stundengebetes im Mittelalter, Stimmen aus Maria Lach,. 1898; Die
Poesie des Hochamtes im Mi ttelalter, ibid., 1906; Gregor der Grosse ais Hymnen-
di chter, ibid., 1908; Vom Alleluja zur Sequenz, KMJB, 1911). Izdao Analecta
Hymni ca medii aevi , sv. 25, 27, 29, 31, 33, 34, 37, 39, 42, 44, 47, 49, 5355
(u suradnji sa H. M. Bannist erom), sv. 43, 51, 52 (u suradnji sa H. M. Banni-
sterom i G. M. Drevesom), sv. 48 (u suradnji sa G. M. Drevesom), 18971922;
Ei n Jahrtausend lateinischer Hymnedichtung (izbor iz Analecta Hymni ca; u suradnji
sa G. M. Dr evesom, 2 sv.) , 1910.
LIT. : B. St abl ei n, Cl emens Bl ume, MGG, I, 1951.
BLUME, Friedrich, njemaki muzikolog (Schliichtern,
Hessen, 5. I 1893 ). Muzikologiju, povijest umjetnosti i filo-
zofiju studirao u Munchenu (A. Sandberger, Th. Krover, W.
W61fflin, E. Istel), Leipzigu (H.
Riemann, A. Schering, J. Vol-kelt,
W. Wundt) i Berlinu (H.
Kretzschmar, J. Wolf, H. Gold-
schmidt). God. 1925 bio je u
Berlinu privatni docent za mu-
zikologiju, 192729 direktor
Muzikolokog instituta tamo-
njega Univerziteta, 192834
predavao muzikologiju u Span-
dauu, zatim na Univerzitetu u
Kielu (od 1938 profesor). B. je
1928 pokrenuo i do 1938 vodio
izdavanje zbirke Das Chorzverk,
X
93944 bio je tajnik kolegija koji
je objavljivao zbirku Das Erbe
deutscher Musik, a od 1943 glavni
je urednik velikoga enci-
klopedijskog djela- Die Musik in
Geschichte und Gegenmart (1949
1970 obj. 14 svezaka). B. je
jedan od najistaknutijih dananjih
njemakih i evropskih muzikologa. Ima
iroku kulturu,
golemo tehniko muzikoloko znanje, izvrstan dar zapaanja i
velike mogunosti sintetikog oblikovanja, koje se redovito udru-
uje s jasnoom i lakoom izlaganja.
DJELA. Knjige: Studien zur Vorgeschi cht e der Orchest er-Suit e i m 15. und
16. Jahrhundert (disertacija), 1925; Das monodische Prinzip in der protestantischen
Ki rchenmusi k, 1925; Di e evangeli sche Kirchenmusi k, 1931 (novo izd. 1965);
Das Rasseproblem i n der Musi k, 1938; Wesen und Vferden deutscher Musi k, 1944;
J. S. Bach i m Wandel der Geschi chte, 1947; Goethe und die Musik, 1948; Renais-
sance and Baroque Musi c: a Comprehensive Survey, 1967. Studije: Fortspinnung
und Entiai cklung, PJB, 1929; Heinrich Schutze in den geistigen Stromungenseiner
Zei t, Musik und Kirche, 1930; Joseph Haydns kii nstl eri sche Entvii chlung i n
seinen Streichquartett en, PJB, 193132; Das VCerk des Mi chael Praetorius,
ZFMW, 1935; Indi viduum und Gemeinschaft i m Chorgesang, Die Musikpflege,
1937; Das Kant atenuierk Dietri ch Buxtehudes, PJB, 1940; Die Formung der Mu-
si kgeschichte, Deutsche Musikkultur, 1940; Lasso und Palestri na
st udije u djelu Syntagma musicologicum (red. M. Ruhnke), 1963.
i predavanja H. Abert a, 1929; djela A. Scher inga, 194249; cjel
M. Praetoriusa (20 sv.), 192840; pojedinane kompozicije W.
G. Chr. Wagensel la, W. F. Bacha.
LIT. : W. Velt er, Fr iedr ich Bl ume 60 Jahre alt , Musik und
1953. A. A. Abert i W. Pfannkuch, Festschrift Friedrich Blum
Kassel 1963.
BLUMENFELJD, Feliks Mihajlovi, sovjetski p
rigent i kompozitor (Kovalevka, Hersonska gubernij
1863 Moskva, 21. I 1931). U kompoziciji uenik N
Korsakova, studij klavira zavrio 1885 na Konzervatori
gradu (T. Stein) i zapoeo blistavu koncertant nu kari
18851918 profesor Konzervatorija u Petrogradu, i<
Kijevu i od 1922 u Moskvi. Uz koncertantnu i pedaj
latnost bavio se dirigiranjem (koncerti Ruskog muzike
Ruski simfonijski koncerti M. P. Beljajeva), 1895
l
zbor Petrogradske opere, a nastupao je i kao komori
i pratilac. lan Beljajevskog kruoka, B. je uz G. Nej
meljitelj suvremene sovjetske pijanistike kole. Njeg
bio je V. Horovvitz.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija t laMamu dopoi ux ycon
l u; Allegro de concert za klavir i orkestar u A-duru: Vari atior
or kest ar ; Mazurka. KOMORNA: gudaki kvar t et u F-duru;
za viol onel o i klavir. KLAVIRSKA: sonat a fant azija; 24 Prel
gina fragmenta; 10 ukrajinskih napjeva. Romance; solo-pje
LIT.: JI. Eepeu6ayM, OejiHKC MHXaHjiOBnM EjiyMeH(beJii,A
MvabiKa, 1946, 7. Isti, <topTenHaHHO-ne/iarorHM. npHHiiHnbi '
MeHdjejibfla, MocKBa-JIeHHHrpaa 1964.
BLUMER, Theoor, njemaki kompozitor, pijan
gent (Dresden, 24. III 1882 Berlin, 21. IX 1964).
Draesekea na Dresdenskom konzervatoriju. Od 1906 zl
dirigent Dvorskog kazalita u Altenburgu. Po povratku '
(1911) aktivan na raznim muzikim podrujima: 192
stavnik kole Saskog dravnog orkestra i muziki n
radio-stanice Mirag. God. 193142 dirigent radio-,
Leipzigu. Od 1952 ivio u Berlinu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Erlosung;
klavir; komorni koncert; fantazija za klavir; kompozicije za flautu
varijacije Bauerntanz; Hei teres Spi el; Lyri sches Intermezzo za m
Legende der Tanzerin Thai s. KOMORNA: gudaki kvart et o[
gudaki trio, op. 55,1925; gudaki kvintet, 1906; klavirski trio op.
kvart et op. 50; kl avirski kvintet op. 21; t rio za violinu, viol onel
duhaki kvintet ; serenada i var ijacije za duhaki kvintet , 2 sekstei
i klavir, 1922; 2 sonat e za violinu i kl avir op. 33 i op. 43, 1920; fan
za violinu i kl avir op. 58; sonata za violonelo i klavir, 1908; son;
i klavir; 2 suite za flautu i klavir, 1919 i 1922. Klavirske kon
DRAMSKA. Opere: Der Funf-Uhr Tee, 1911; Cesari os VCi ederg
Di e Flucht aus Venedig. Komorna kantata Werbung und Vollenc
sackli eder za tenor, klavir, flaut u i saksofon; zborovi; solo-pjesm
LIT.: J. Mi iller-Blattau, Theodor Blumer, Simrock-Jahrbuc
BLUMNER, Martin Traugott \Vilhelm, njem;
pozitor i dirigent (Fiirstenberg, Mecklenburg, 21. XI
Berlin, 16. XI 1901). Studirao najprije teologiju, filoze
rodne znanosti, a od 1847 u Berlinu kontrapunkt kod S
pjevanje kod Elstera i G. W. Teschnera. Od 1853 zai
rigenta, a od 1876 dirigent berlinske Pjevake akaderr
vremena vodio i pjevako drutvo Zeltersche Liedi
predavao kompoziciju na Majstorskoj koli Akademi
nosti. Kao dirigent zastupao tradicionalni stil inte
a u kompoziciji slijedio F. Mendelssohna, J. S. Bach
Handela.
DJELA: oratoriji Abraham, 1859 i Der Fali Jerusalems, 1874;
tate za sole, zbor i orkestar In Zeit und Ewigkeit, 1885 i Festkantate
pjevake akademije, 1891; Tedeum; psal mi; moteti; pjesme; dueti
Geschi chte der Singakademie zu Berli n, 1891.
LIT. : A. Adr i o, Mar t in T. W. Bl umner , MGG, I , I 95I-
BLUTHNER, njemaka tvornica klavira. U teme
1853 u Leipzigu Julius B. (18241910). Tvornica je
ela proizvoditi prvorazredne instrumente, nagraene n
izlobama (Svjetska izloba u Parizu, 1867). God. 185
rao je Julius B. usavrenu repeticijsku mehaniku, a 1
je proizvoditi tzv. alikvotni klavir (Aliguotfliigel) sa d
redom ica (red ica, po kojima bati ne udara, ugoen
tavu vie). Poetkom XX st. tvornica B. proizvodila ji
prosjeno 3000 klavira. Zajedno sa H. Gretschelom Julius
B. prirunik Lehrbuch des Pianofortebaues (187; 1920).
Nakon smrti Juliusa tvrtku su vodili njegovi si B.
(umro 1919), zatim Robert B. i Bruno B. Za Drugog rata
radionice klavira bile su teko oteene. Nakon 1 su
obnovljene. Danas vodi tvrtku Rudolf B.-Haessler.
LIT. : R. Bl uthner-Haessl er, Jul ius Bl iithner, MGG, I, 1951
BOBEVSKI, Venedikt, bugarski dirigent i ki
(Varna, 20. XI 1895 Sofija, 12. VII 1957). Uenik
u Beu i S. Hauseggera u Munchenu; 192640 diriger
opere, 194044 urednik za narodnu muziku na Ra'
Djelovao kao zborovoa, a bavio se i muzikom publ

F. BLUME


DJELA. ORKESTRALNA: Preludi j, 1929:
uvertira Car Si meon, 1929; simfonijska skica Sveani dan, 1941; balada
Privienje kraj Careva, 1942; suite U Sumi, 1928 i Hadi Dimitar, 1942; Legenda
0 Sofiji, 1953. Gudaki kvartet, 1949; Concertino za violinu i klavir, 1951.
Klavirske kompozicije.Opere: KHA3 omiueji HuK, 1932 i JJbMcata e Mcueota,
1944. Zborovi: solo-pjesme i dr. Prirunik H3xycmeo na dupuzeuma,
1958.
BOBERI, Vladimir, horovoda i kompozitor (Vranjevo,
Banat, ? Budimpeta, 1915). Kao vjerouitelj, rektor bogoslo
vije i episkop boravio u Sarajevu, Tuzli i Kotoru. Komponovao
crkvena djela (Liturgija, Opijelo i dr.). V. Mvi.
BOBILLIER, Marie -> Brenet, Michel
BOBINO, music-hall u Parizu, osnovan 1880 na Montparnas-
seu. Ime dobiva po svom osnivau Saixu zvanom Bobino. Od po-
etka B. je sastajalite pjevaa i autora chansona i studenata. U
njemu su nastupali L. Bover, Fernandel, E. Piaf, A. Claveau,
G. Guetarv, M. Amont, Barbara, G. Brassens, Brel, Ferrat,
J. Greco, Y. Montand, A. Svlvestre i mnogi drugi.
BOBIZACIJA -* Solmizacija
BOCCHERINI, Luigi, italijanski kompozitor i violonelista
(Lucca, Italija, 19. II 1743 Madrid, 28. V 1805). Otac, peva
i kontrabasista u gradskom orkestru, bio mu je prvi nastavnik
muzike. Na nadbiskupskom seminaru u rodnom mestu uio je
pored ostalog i muziku kod opata D. Vanuccija. God. 1757 otiao
je u Rim gde je studirao violonelo i upoznao dela starih italijan-
skih majstora. Posle etvorogodinjih studija vratio se u Luccu
i bio violonelista u gradskom i operskom orkestru. U zajednici sa
violonelistom Filipinom
Manfredijem prireuje koncerte
po severnoj Italiji, a zatim u Beu;
1767 nastupaju u Parizu,
uConcerts Spiritueh. God. 1769
85 u Madridu dvorski virtuoz i
kompozitor infanta Luisa;
178797 sa istim zvanjem u
slubi pruskog kralja Friedricha
Wilhelma II. Posle kraljeve
smrti B. se vraa u paniju gde
ivi, izdravajui se preradama
svojih dela za gitaru. Jedno vre-me
(180001) njegov zatitnik bio je
Lucien Bonaparte. Od 1801 B.
je iveo veoma teko, a umro je
kao puki siromah.
B. je veoma zasluan za razvoj kamerne muzike. On je sasvim
nezavisno od Havdna, idui drugim putevima, unapredio gu-
daki kvartet, uskladivi u njemu polifoniju i homofoniju, elemente
baroka i rokokoa. Oslobodio ga je generalbasa, osamostalio je
deonicu violonela i izjednaio je sa ostalim glasovima, unevi
u nju veu melodinost, pokretljivost, dvoglase i troglase, picikata.
Uticao je na Mozarta. Kamerni sastav gudakog kvinteta (veinom
sa 2 violonela) B. je prvi uveo napisavi za nj velik broj kompozicija.
B. spaja u svojim delima stil i ukus vremena sa svojim linim uku-
som i shvatanjima. Otuda u njima istovremeno tipina galantna
metodika, briljantna virtuoznost, duboka i snana oseajnost i
romanska strastvenost. B. je jedan od prvih predstavnika drama-
tinog stila, no i jedan od prvih koji je u svojim delima uspostavio
klasiarsku uravnoteenost. Njegova dela ne pokazuju uobiajenu
razvojnu liniju, ve su sva na visokom tehnikom stepenu i u
istom stilu. U svojim delima napisao je oko 400 gotovo sve
samih instrumentalnih kompozicija B. je polagao veliku panju
na isrpno obeleenu dinamiku; svoje melodije, ljupke, jednostavne
i pevljive, ukraavao je novim, originalnim figuracijama. Zasluan
je za razvoj tehnike violonela i za stvaranje literature za taj in-
strument.
DELA. ORKESTARSKA: oko 30 simfonija; vie koncerata za violonelo
(poreklo uvenog u B-duru jo nije sigurno dokazano); suita za orkestar; uvertire.
KAMERNA: 48 trija za 2 violine i violonelo; 12 gudakih trija; 91 gudaki
kvartet; 125 gudakih kvinteta sa 2 violonela; 12 gudakih kvinteta sa 2 viole;
16 seksteta; 2 okteta; 12 sonata za violinu i embalo. Opera La Clementina,
1786. Oratorijumi: Giuseppe riconosciuto i Gioas, re dl Giuda; 3 kantate.
Misa; Stabat Mater, 1801.
LIT.: L. Pi cquol, Notice sur la vie et les ouvrages de Luigi Boccherini...,
Pari 1851 (novo izd. priredio G. de Saint-Foix, sa komentarom i novim doku-
ment ima, Pari 1930). D. A. Ceru, Cenno intorno alla vita e alle opere di
Luigi Boccherini, Lucca 1864. M. Cri stal, Boccherini et la Musique en
Espagne, Le Menestrel, 1875. A. Boccherini y Calonje, Luis Boccherini, Ma-
drid 1879. G. Malfatti, Luigi Boccherini nella vita e nell
1
arte, Lucca 1905,
G. Rosadi , Luigi Boccherini compositore, Lucca 1906. L. Parodi, Luigi
Boccherini (predavanje), Genova 1913. R. Sondheimer, Boccherini e la Sin-
fonia in do magg. op. 16, RMI, 1920. F. Torrefranca, Le origini dello stile
Mozartiano: Boccherini, ibid, 1926. A. Bonaventura, Boccherini, Milano i
211
ljestvice nazivaju slogovima bo-ce-di-ga-lo-ma-ni. Izumio ga je
Hubert Waelrant. U muzikoj praksi bio je rijetko primijenjen.
BOCHSA, Robert-Nicolas-Charles, francuski harfist i
kompozitor (Montmedv, 9. VIII 1789 Sydney, 6. I 1856).
Harfu je uio kod F. J. Nadermanna i M.-M. Marina, a kompo-
ziciju kod Ch. S. Catela i E. Mehula. U Parizu je bio dvorski
harfist do 1817 kada je otiao u London. Tu je stekao veliki
ugled te je od 1822 bio profesor harfe na Royal Academy of Music.
Uz. to je 182632 dirigirao Talijanskom operom u King's Theatru.
God. 1839 koncertirao po Evropi, Americi i Australiji s pjeva-
icom Ann Riviere-Bishop.
DJELA. Opere: Trajan, 1804; L'Heritier de Painpol, 1813; Les Heritiers
Mi ckaut, 1814: Alphonse d'Aragon, 1814; Le Roi et la Li gue, 1815; Les \
r
oces
de Gamache, 1815; La Lettre de change. 1815; Un Mari pour etrenne. Baleti:
Justi ce, 1825: Le Temple de la Concord 1825; La Nai ssance de Ve'nus, 1826;
Le Corsaire, 1837. Oratorij Le Deluge uni versel; 2 rekvijema. Prirunik
za harfu.
LIT.: A. Pougi n, Un Musicien voleur, faussaire et bigame, Le Menestrel,
1907.
BOCKSHORN, Samuel -* Capricornus, Samuel
BOCKSTRILLER (franc. chevrotement; od njem. Bock jara>
ukras u vokalnoj, ali i instrumentalnoj muzici, koji se izvodio
ponavljanjem samo jednog tona, za razliku od trilera, koji nastaje
ravnomjernim izmjenjivanjem dvaju razliitih tonova. Nai
izvoenja podsjeao je na meketanje (otuda mu i naziv). B. se
prvi put javlja u Spohrovu priruniku Violinschule in drei Abte.
lungen, 1831. Nestao je iz izvodilake prakse u XVIII st.
BOCQUILLON, Guillaume Louis -> Wilhelm Guillaume
Louis
BODANZKY, Artur, austrijski dirigent (Be, 16. XII 1877
New York, 23. XI 1939). Studij zavrio na Konzervatoriju u Beu
(J. Griin, K. Gradener, J. N. Fuchs) i tamo 1896 zapoeo umjet-
niku karijeru kao violinist Dvorske opere. Nakon to je 190009
djelovao kao operet ni dirigent u Budejovicama, Beu, Berlinu
i Pragu, postao dirigent Dvorske opere, simfonijskih koncerata
i Musikvereina u Mannheimu. Od 1915 bio je dirigent njemakih
opera na Metropolitanu u New Yorku (naslijedio A. Hertza).
Istakao se i kao izvrstan koncertni dirigent. Revidirao je opere
Don Giovanni (Mozart), Freischutz (Weber), Dido and Aeneas
(Purcell), Fidelio (Beethoven) i dr. i priredio novo izdanje opere
Oberon (Weber).
BODE, Johann Joachim Christoph, njemaki oboist i
kompozitor (Barum, Braunschweig, 16. I 1730 Weimar, 13.
XII 1793). Stekao muziku naobrazbu kao samouk. Kratko vri-
jeme uenik gradskog muziara Krolla u Braunschweigu. Oko
1755 oboist orkestra u Celleu, a 1762 postao uitelj muzike u
Hamburgu. Ureivao list Hamburger Korrespondent. Kasnije se
(zajedno s Lessingom) bavio tamparskom i nakladnikom djelat-
nou (Le'ssingova Hamburka dramaturgija).
DJELA: simfonije (2 sv.), 1754 i 1780; koncert za fagot , 1754; koncert
za violinu, 1780; koncert za violonelo; koncert za violu d'amore; 6 trija za 3
violine, 1780. Zdrtliche und scherzhafte Li eder (2 sv.), 1754 i 1757; Missa
solemnis. Knjiga Mehr Noten als Text, 1790.Preveo na njemaki Burnevevo
djelo Present Stat e of Music in Germany pod naslovom Reise in Deutschland,
1773-
LIT.: E. Hermann, Das Weimarer Lied in der zweiten Halfte des 18.
Jahrhunderts (disertacija), Leipzig 1925.
BODE, Rudolf, njemaki teoretiar ritmike gimnastike i
kompozitor (Kiel, 3. II 1881 ). Filozofiju i prirodne nauke
studirao u Kielu i Leipzigu gdje je na Konzervatoriju uio muziku
(A. Nikisch, S. Krehi). Provevi neko vrijeme kao pijanist i di-
rigent u nekoliko kazalita, studirao 191011 u Hellerauu sistem
primijenjenog ritma E. Jaques-Dalcrozea. U Miinchenu je 1911
utemeljio Institut za pokret i ritam, te je iduih godina razvio
vlastiti sistem o pokretima ovjejeg tijela kao podlozi za odgoj
(tzv. Bodeova gimnastika). B. je naglaavao vezu izmeu muzikog
ritma i pokreta i tvrdio da u sreditu nove izgradnje odgoja
omladine mora biti muziar. God. 1931 otvorio je u Berlinu
Bodeschule, 194446 djelovao je u Neustrelitzu, a zatim u Eiche-
nauu. U Jeni je 1922 osnovano udruenje Bodebund koje od 1943
izdaje mjesenik Rhythmus. Bodeov se sustav irio po Njemakoj
i u inozemstvu.
DJELA: Aufgaben und Ziele der rhythmischen Gymnastik, 1913; Der Rhyth-
mus und seine Bedeutung fiir die Erziehung, 1920; Ausdrucksgymnastik, 1922;
Musik und Bewegung, 1930; Rhythmus und Anschlag. Die Lehre des Klavierspiels
auf Grundlage der naturlichen Bezvegung, 1933; Energi e und Rhythnus. Bezve-
i!


BOBEVSKI BODEN SCHATZ

L. BOCCHERINI
212
BODENSCHATZ BOETHIUS

u Schulpfortu, 1603 pastor u Rehhausenu, a 1608 u Gross-Oster-
hausenu.
DJELA: Magnifi cat (4-gl.), 1599; Psalter Davi du (4-gl .), 1607; XC Bi-cinia,
1615; Manuale Sacrum, 1627. Izdao zbirke: Florilegium Selectissimarum
cantionum (89 motet a razliitih aut ora, medu njima i 2 vlastit a; 4-gl . do 8-gl.),
1603 (II proireno izd. sa 115 moteta, od kojih 3 vl astita, pod naslovom Flori le-
teta; 5-gl . do io-gl .)., 1621.
LIT. : O. Ri emer, Erhard Bodenschat z und sein Fl onlegmm Portense,
Leipzi g 1928. Isti , Erhar d Bodenschat z, MGG, II, 1952.
BODKY, Erwin, njemaki pijanist i kompozitor (Ragnit,
Istona Pruska, 7. III 1896 Luzern, 6. XII 1958). Uio na
Konzervatoriju u Berlinu (E. Dohnanvi, H. Barth, R. Kahn),
zatim klavir kod M. Mayer-Mahra i kod F. Busonija, a kompo-
ziciju na Visokoj muzikoj koli(R. Strauss). Od 1923 nastavnik
klavira u Berlinu, od 1926 na Visokoj muzikoj koli u Charlot-
tenburgu. God. 1933 emigrirao u Amsterdam gdje je bio profesor
klavira do 1938 kada je otiao u SAD. U Cambridgeu (Mass.)
predavao je (do 1950) na Long School of Music i utemeljio drutvo
za njegovanje stare muzike. Zastupao miljenje da djela stare
klavirske literature treba izvoditi samo na starim instrumentima.
DJELA: komorna simfonija, 1923; koncert za kl avir i orkestar, 1922.
Gudaki kvart et, 1916; klavirski kvintet, 1920; sonat e za viol inu i klavir.
Kl avirske sonate. Der Vortrag alter Klavi ermusi k, 1932; Das Charakterstiick,
1933- The Interpretation of J. S. Bach's Keyboard Works, 1958.
LIT. : K. Johnen, Erwin Bodky, MGG, II, 1952.
BODUROV, Ljubomir, bugarski pjeva, tenor (Burgas,
14. X 1925 ). Ueni k K. Kirove, umjet ni ku karij eru
zapoeo 1951 u Sofiji. Nakon usavravanja u Moskvi (195556)
prvak Sofijske opere i est gost mnogih evropskih muzikih ka-
zalita. Dobitnik vie meunarodnih nagrada, ostvario niz tenor-
skih uloga s kojima se uvrstio u najistaknutije predstavnike svoga
faha. Meu njima su Don Jose (Bizet, Carmeri), Erik (Wagner,
Ukleti Holandez), Don Carlos (Verdi), Cavaradossi (Puccini,
Tosca), Herman (ajkovski, Pikova dama), Des Grieux (Massenet,
Manon), Pjer Bezuhov (Prokofjev, Rat i mir) i dr.
BOECK, Auguste de, belgijski kompozitor (Merchtem,
9. V 1865 9. X 1937). Svrio Konzervatorij u Bruxellesu, gdje
je bio orgulja. Kasnije uio instrumentaciju kod P. Gilsona
koji ga je zainteresirao za impresionizam. God. 1893 postao
nastavnik orgulja, a 192030 bio je profesor harmonije na Kon-
zervatoriju u Bruxellesu. Uz to je bio profesor Flamanskog kon-
zervatorija u Antwerpenu i 192130 direktor Konzervatorija u
Mecklinu. Izraziti je lirik i majstor orkestra.
DJELA. ORKESTRALNA: si mfonija u g- mol u, 1896; koncert za vi olinu;
Dahomeaanse Rhapsodi e, 1896; Fantaisi e op twee Vlaamse Volksli ederen, 1923;
Inhuldingsmarsch; Sabbat dans; In de Schnur.Komorne kompozicije (sonata za
viol inu, za violinelo). Kompozicije za klavir i za orgul je. DRAMSKA. Opere:
Theroi gne de Mericourt, 1901; Wi nternachtsdroom, 1903 ; De Rynd-vi ergen, 1906;
Reinaert de Vos, 1909 i La Route d'emeraude. Baleti La Phalene, 1914 i
Cendrillon. Mimodram Jesus de Nazarener. Kantat e; zborovi; solo--pjesme;
mise.
LIT. : A. Corbet , In memoriam August de Boeck, De Vlaamse Gids, Gent
1937- P- Gilson, Notes de Musique, Bruxelles 1942. F. Rasse, A. de Boeck,
Bruxelles 1943.
BOEHE, Ernst, njemaki dirigent (Mlinchen, 27. XII 1880
Ludwigshafen, 14. XI 1938). Uenik R. Louisa i L. Thuillea u
Miinchenu. Od 1907 zajedno sa W. Courvosierom vodio puke
simfonijske koncerte u Miinchenu, 191320 dvorski dirigent
u Oldenburgu i od 1920 ef-dirigent Simfonijskog orkestra u
Ludwigshafenu. Kao kompozitora najvie ga je privlaila simfo-
nijska muzika (tetralogija Odysseus' Fahrten, simfonijske pjesme).
BOEKELMANN, Bernardus, nizozemski pijanist (Utrecht,
9. VI 1838 New York, 2. VIII 1930). Studij klavira zavrio
na Konzervatoriju u Leipzigu (I. Moscheles). Kratko pouavao
na Sternovu konzervatoriju u Berlinu, 1864 na koncertnoj tur-
neji po Meksiku i SAD, od 1866 vodio vlastitu klavirsku kolu u
New Yorku. Tamo je sa R. Richterom i E. Schenckom organizirao
veeri komorne muzike. B. je objavio vie Bachovih dvoglasnih
invencija i 16 fuga iz W'ohltemperiertes Klavier u kojima je svaka
tema bila ispisana drugom bojom. Ogledao se i kao kompozitor.
BOELLMANN, Leon, francuski orgulja i kompozitor (En-
sisheim, Alzacija, 25. IX 1862 Pariz, 11. X 1897). Studirao
na koli Niedermeyer u Parizu (E. Gigout); od 1881 bio je orgu-
lja crkve St. Vincent de Paul u Parizu.
DJELA. ORKESTRALNA: si mfonija u F-duru; Vari ati ons symphoni que za
violonelo i orkestar; Fantaisie dialoguee za orgulje i orkestar. KOMORNA:
kl avirski kvartet u f-molu; klavirski t rio u G-duru; sonat e za violonelo i klavir
u fis-molu i a-molu. Kompozicije za klavir. Kompozicije za orgul je: 12
Pi eces, 1890; Suite gothique, 1895; Deuxieme suite u C-duru, 1896; 100 Heures
mystiques, 1896; Offertoire sur deux Noels, 1897; Fantai sie u A-duru. Zajedno
sa Th. Reinachom objavio Le second Hymne Delphi que a Apol on, 1897.
LIT.: P. Locard, Leon Boellmann, Pari 1901. .V. Dufourcq, La musique
d'orgue francaise de J. Titelouze a J. Alain, Pari 1949.
BOELY, Alexandre-Pierre-Francois, francuski orgulja i
kompozitor (Pariz, 19. IV 1785 27. XII 1858). Sin i uenik
harfiste i kantora Jeana Francoisa, u klaviru se uss
I. Ladurnera. Nastavnik, 183438 orgulja u crkvi ^
i 184051 u St. Germain l'Auxerrois u Parizu. 1
meu prvima je u Francuskoj izvodio djela J. S. B;
kompozicijama za orgulje i klavir, nastalim pod utj
cuske tradicije XVIII st. i njemakih klasika i roms
lovao donekle na C. Francka i pridonio razvoju in:
muzike u Francuskoj.
DJELA. KLAVIRSKA: dvije sonat e, 1810; 30 Caprices ou 1
1812; 7 Variations; Caprice; Troisieme Uvre de Pieces d'etudes,
1846; 4 suites pour piano, composees dans le slyle des anciens maitrei
visees en deux suites; Fantaisie, 1858; sonata za klavir 4-runt
violinu i kl avir; t rija; kvarteti i dr. Oko 300 neobjavljenih ko
posmrtno Richault 185960.
LIT.: P. Fromageot, Un discipl e de Bach: Pierre-Francois
de l 'Histoire de Versaill es, 1909. M. Brenet, Pierre-Franco
oeuvres de piano, SBIMG, 1914. A. Gastoue, The Great P
Alexandre Boely, MQ, 1944. G. Favre, La musique francaise
1810 et 1830. L'oeuvre d'Herol d et de Boely, Revue de Music<
Isti , Al exandre- Pierre-Francois Boel y, MGG, II, 1952.
Autour de Boely, Recherches, 1965.
BOERRESEN, Ejnar Hakon
BOESSET (Boisset), francuska obitelj muziai
1. Antoine, Sieur de Villedieu, kompozitor
158587 Pariz, 9. XII 1643). Maitre des enfants ,
de la chambre du roi na francuskom dvoru, od i(
intendant kraljice i od 1624 nadintendant kralja i ki
je od najznaajnijih francuskih muziara u prvoj tre
Komponirao je balete za dvorske sveanosti (uglav
dio). Neki njegovi airs, kako tvrdi Lecerf de la Vie
su se jo poetkom XVIII st.
DJELA: devet knjiga Ai rs de cour a 4 et 5 parties, 161742
ama P. Bal lard: II izd. 1689); brojni airs u zbirci od 16 knjig;
rents autheurs mis en tablature de luth, 162132 (izdanje P. Bal]
moteta. Koautor muzike za balete (izbor): Ballet des di x Verds,
ballet du Roy, 1618; 2 Ballet de la Reine, 1620; Le gr and ballet de
sentant le Soleil, 1621; Ballet d'Apollon, 1621; Le grand ballet
presentant les fetes de Junon, 1623; Ballet des Volleurs, 1624; 1
gran bal de la Douairiere de Billebahaut, 1616; Ballet de Monsi e
1626; Ballet du Serieux et de Grotesque, 1627; Ballet du Roy ou le
1635; Bal let de la Feli cit e, 1639.
2. Jean-Baptiste, Sieur de Dehault, kompc
oko 1614 25. XII 1685). Sin Antoinea. Naslijedio
aju nadintendanta kraljeve komorne muzike i od I
savjetnik kraljice.
DJELA: dvije knjige airs de cour, 1669 i 1671; mise; antift
Instrumentalne kompozicije. Opera La Mort d'Adonis, 1659 (lib
neizv.); baleti (zajedno sa J. B. Lullyjem i J. de Cambefortom): .
1654; Alcidi ane et Polexandre, 1658; Le Triomphe de Bacchus,
3. Claude-Jean-Baptiste, Sieur de Launev (P;
oko 1701). Sin Jeana Baptistea. Nadintendant i maiti de
la musigue de la chambre (167396) i od 1674 muzi
kraljice.
LIT.: A. Herve, Les Boessets, Reunion des Societes des I
departements, 1888. H. Prunieres, Le Ballet de cour en France i
et Lull y, Pari 1914. M. Cauchie, La Dvnastie des Boesset,
Societe francaise de Musicologie, 1920. Th. Gerold, L'Art du <
au XVII
e
siecl e, Paris-St rassbourg 1921. A. Verchal y, Boe*
1952. Isti, Les Ballet s de cour d'apres l es recueil s de musique
43), 9
e
Cahier de l'Associat ion internat ionale des etudes frang
N. Duf ourcq, Jean-Baptist e Boesset, Un Musicien, officier du
homme campagnard, Par i 1962. M. M. McGoman, L'Art d\
en France (15811643), Pari 1963.
BOETHIUS, Anicius Manlius Torquatus
rimski filozof, matematiar i muziki pisac (Rim,
Pavia, 23. X 524). Savjetnik Teodorika, rimski kon:
predstojnik dvorskih ureda (magister officiorum)
osuen na smrt pod sumnjom veleizdaje i pogublje
radove (De consolatione philosophiae) ostavio i traktat
na latinskom jeziku De institutione muica. To najo]
iz kasne antike, u kojemu se preteno govori o akusi
monijskim problemima grke muzike, najvaniji je i
uavanje muzike umjetnosti starog vijeka. Nije opi
esto uobiajeni naziv beothijanska notacija za sic
iju u izvodilakoj praksi XXII st.
NOVA IZD. : Sveukupna djela obj. J. P. Migne (Pat rol og
pl et us, Seri es l ati na, LXIIILXIV, 174455); De i nstit uti c
G. Friedlein, (1867); njemaki prijevod toga traktata obj. je O. und
die gri echi sche Harmonik, 1872).
LIT. : G. Pi etzsch, Die Kl assifikat ion der Musik von Boet h
von Orvieto, Halle 1929. L. Schrade, Das propadeutische Etl
sikanschauung des Boethius, Zeitechrift fiir Geschichte der Erzi
Unterrichts, 1930. Isti , Die Stellung der Musik in der Phil o
thius . . . , Berl in 1932. G. Ph. Kr app, The Pari Psalter i
of Boethius, New York 1932. H. B. Patch, The Tradition of
York 1935. V. KuniCi, Quae ratio inter scriptores de music
phil osophiam schol ast icam existat (disertacija), Freiburg 1935
Die Tonartenlehre des Boethius, KMJB, 193638. M. Galdi,
Pia 1938. R. Bragard, Boet hiana- Etudes sur le De inst il
de Boece, Hommages a Charl es van den Borren, Antwerpen
Bruyne, Et udes d'esthet ique medievale de Boece a Jean Scot I
Borresen, Ej
BOETHIUS BOHM 213

1946. L. Schrade, Music in the Phil osophy of Boethius, MQ, 1947. R.
Wagner, Anicius Manlius Severinus Boethius, MGG, II, 1952. H. Potizon,
Boet hius t heoricien de la musique grecque, Par i 1961.
BOETTICHER, Wolfgang, njemaki muzikolog (Bad Ems,
19. VIII 1914 ). Uio klavir, a zatim muzikologiju (A. Schering,
G. Schiinemann, C. Sachs, H. J. Moser, Fr. Blume). Od 1948
profesor na Univerzitetu u Gottingenu.
DJELA: R. Schumann i n seinen Bezi ehungen zu J. Brahms, M, 1937; Ro-
bert Schumann, Einfii hrung in Personlichkeit und Werk (disert acija), 1941; Ro-
bert Schumann i n seinen Schriften und Briefen, 1942; Studien zur solistischen
Lautenpraxis des 16. und 17. Jahrhundert, 1943; Neue Mozartiana, Neues Mo-zart -
Jahrbuch, 1944; Lassus, ZFMW, 194446; Zur Chronologi e von O. di Lassos
Schaff en, Kongressbericht, Liineburg, 195051; Orlando di Lasso und sei ne
Zeit, 1958; Von Pal estrina zu Bach, 1959; Aus Orlando di Lassos Wir-
kungskreis, 1963. Ureuje novo izdanje sveukupnih djela O. di Lassa, od
1956 nadalje.
BOGATIRJOV, Anatolij Vasiljevi, sovjetski kompozitor
(Vitebsk, 13. VIII 1913 ). Studij kompozicije zavrio 1937
na Konzervatoriju u Minsku (V. A. Zolotarjov). God. 193437
violinist opernog orkestra u Minsku, 193849 predsjednik Udru-
enja bjeloruskih kompozitora i od 1949 profesor kompozicije i
direktor Konzervatorija u Minsku. B. je odgojio vie istaknutih
bjeloruskih kompozitora.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1946 i 1947; koncert za vio-
lonelo, 1962; koncert za kontrabas, 1964; suit a na bjeloruske teme, 1948; Sve-
ana uverti ra, 1961. KOMORNA: gudaki kvart et , 1941; kl avirski t rio,
1943; sonata za violinu i klavir, 1946; sonata za violonelo i klavir, 1951.
DRAMSKA. Dvije opere: B nyufax flojiecbH 1939 i Hadeotcda Mypoea, 1956.
Muzika za fil m. Vie kantat a; solo-pjesme; romanse. Obrade narodnih
napjeva.
BOGDANOV, Petre-Koko, kompozitor i peva, tenor
(Skopje, 13. III 1913 ). U Beogradu uio kompoziciju (M.
Milojevi, J. Slavenski) i pevanje (J. Stamatovi, R. Ertl, P. Holod-
kov, S. Nazor, S. Kuneli). Uestvovao u narodnooslobodilakoj
borbi, a nakon Osloboenja jedan od prvih organizatora muzikog
ivota u Skopju i SR Makedoniji, naroito zasluan za formi-
ranje Dravne opere pri Makedonskom narodnom teatru. God.
194647 direktor Muzike kole, 194753 nosilac glavnih te-
norskih uloga u Skopskoj operi, od 1954 glavni muziki urednik
Radio-Skopja i zatim direktor Opere (do 1962). Bio je jedan
od osnivaa i prvi predsednik Udruenja produktivnih muziara
SR Makedonije i Udruenja muzikih umetnika Makedonije i
196466 potpredsednik Kulturno-prosvetnog vea Sobranja.
Bavi se i publicistikom (suraivao u Novoj Makedoniji, Razgledima
i dr.).
B. je preteno vokalni kompozitor, a stvaranje mu je inspi-
risano oslobodilakom borbom makedonskog naroda i poslerat-
nom socijalistikom izgradnjom zemlje. Kao peva ostvario je
niz prvih tenorskih uloga, meu kojima su: Alfredo (Verdi, La
Traviala), Turiddu (Mascagni, Cavalleria rusticana), Canio
(Leoncavallo, Pagliacci), Mario (Puccini, Tosca), Rodolfo (Puc-
cini, La Boheme), Don Jose (Bizet, Carmen), Jenik (Smetana,
Prodana nevena) i dr.
DELA. KAMERNA: mini jat ure za fl aut u i kl avir; Impresi je za obou i
klavir; 6 minijatura za violinu i klavir; 6 minijatura za violonelo i klavir.
VOKALNA: kant ata za barit on, meovit i hor i orkestar . Horovi: Bri gadat a
i de; V denmi t e i dni ; Majka Ugra; Oj Mi l evo; Mani fest aci ja; Vezi lka; Tri
lirski pesni; Nepokoreni. Masovne pesme (Ovde je mladost Jugoslavije); ciklusi
solo-pesama: Mal svet; Tri pri spivni pesni; Kaval i magi ja za sopran i kamerni
ansambl; est lirski raspoloeni ja za sopran, alt, enki hor i kamerni orkestar;
Kupuva na staro za bas i kamerni sastav; Balada za bariton i kamerni sastav;
Azbuka za zimata, muzika pria za sopran, bas, recitatora i klavir. Preko 30
pojedinanih solo-pesama. T. Si.
BOGDANOV-BEREZOVSKI, Valerijan Mihajlovi, so-
vjetski kompozitor i muzikolog (Petrograd, 17. VII 1903 ).
Studij kompozicije zavrio 1927 na Konzervatoriju u Petrogradu
(V. V. erbaev). Na tom zavodu 194047 predavao povijest
muzike i 194651 vodio Operni studio.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije si mfonije, 1940 i 1953; koncert za kla-
vir, 1936; koncert za viol inu, 1943; partit a za klavir i orkest ar, 1947; 3 rapsodije
za violinu i orkestar, 1941; 3 stavka za violonelo i orkestar, 1949. KOMORNA :
klavirski kvint et, 1954; sonata za viol inu i klavir, 1951; sonata za violonelo i
klavir, 1951; sonata za 2 violonel a. Kompozicije za klavir (sonat a, 1944;
24 preludija, 1955). Dvije opere; 2 baleta. SPISI (na ruskom jeziku): Juri j
Aleksandrova Saporin i njegove simfonije, 1935; Chopin, 1935; Boris Vla-
dimirovi Asafjev, 1937; Opere i baleti ajkovskog, 1942; M. O. Stei nberg, 1948;
Vladimir Vladimi rovi erbaev, 1948; G. Ul janov, 1949; Olga Afanasjevna
Kai evarova, 1950; Tat jana Ni kol ajevna Lavrova, 1950; St ravi nski , 1951; E.
V. ErSov, 1951.
LIT.: M. TyccuH, BajiepHHH MHxaftjioBjm EorflaHOB-Eepe3OBCKHft, Mo-
ma 1967.
BOGENFLt)GEL (Streichklavier), njemaki naziv za iani
instrument s klavijaturom, iji je zvuk odgovarao gudakim in-
strumentima. Ulogu gudala vrili su kotaii (56) presvueni
pergamentom i namazani kalofonijem, koji su se okretali pomou
poluga (pedala), a bili su smjeteni u trupu slinom klavirskom.
Pomou tipaka mjedene ili eline ice bi se uzdigle i prislonile
o kotaie. Prvi B. konstruirao je Hans Haiden oko 1600 u Niirn-
bergu.
LIT.: G. Ki nskyt Hans Haiden, der Erfinder des Nurnbergischen Geigen-
werks, ZFMW, 1926. W. Kahl, Das Niirnber ger hist orische Konzert von
1643..., ibid., 1957.
Boeihiusov susret s filozofijom i sedam slobodnih umjetnosti .
Minijat ura iz francuskog r ukopisa, XV st .
BOGHEN, Felice, talijanski kompozitor, dirigent i pijanist
(Venecija, 23. I 1869 Firenca, 25. I 1945). Studij klavira i
kompozicije zavrio u Bologni, a zatim se usavravao u Rimu i
Miinchenu. Nastupao kao pijanist solistiki i u komornim sa-
stavima {Trio Fiorentino, Sestetto Fiorentino i dr.). Od 1910 bio
je profesor Konzervatorija u Firenci.
DJELA. KOMORNA: Not t urno za kl avir ski t r io; 4 t okat e za gudaki
trio; sonata za violinu i klavir, 1934; fantazija za harfu i kl avir; 2 Melodi e za
violonel o i klavir. KLAVIRSKA (izbor): Paesaggi musicali ; Aubade; Mo-
mento capriccioso; Rapsodie itali ane; Preludi o e Corale; Variations sur un theme
dej. Phi li pp; Imprompt u. Opera Alceste (neizv.). VOKALNA. Zborovi:
Maggi ol ata popolare, 1933 i Salutazione angelica; Mnemosyne za gl as i kl avir.
SPISI: Appunti ed esempi per l'uso dei pedali dei pianoforte, 1915 (zajedno sa G.
Sgambat ijem); Varte di Pasaui ni, 1931; brojni lanci s podruja metodike klavira.
Priredio izdanja zbirki Anciennes chansons de France; Fughe d'anti chi maestri
italiani ; Partite e Correnti te nova izdanja djela G. Frescobaldija, D. Cimarose i
A. Scarl att ija.
BOGIANCKINO, Massimo, talijanski pijanist i muzikolog
(Rim, 10. XI 1922 ). Uenik A. Caselle i L. Ronga u Rimu,
usavravao se kod A. Cortota i P. M. Massona u Parizu. God.
194851 predavao na Carnegie Institute u Pittsburghu, SAD,
zatim na Konzervatoriju u Pesaru i u Rimu. Umjetniki direktor
akademije Filarmonica Romana, 196367 vodio Teatro delV Ope-
ra, od 1967 umjetniki je rukovodilac Festivala dei Due Mondi
u Spoletu. Kao pijanist koncertirao u mnogim gradovima Evrope,
SAD i Srednjeg Istoka. Objavio je U Ane clavicembalistica di
D. Scarlatti (1956).
, Georg, njemaki orgulja i kompozitor (Hohenkir-
chen, Tiringija, 2. IX 1661 Liineburg, 18. V 1733). Sin or-
guljaa Balthasara B. Na gimnaziji u Gothi uio i muziku (C.
Giinther i I. H. Hess). Poslije studija na Univerzitetu u Jeni
boravio u Hamburgu (od 1693), gdje je prijateljevao sa H. Elmen-
horstom i I. W. Franckom. Od 1698 orgulja crkve sv. Ivana u
Liineburgu. U suitama B. se dri njemake sheme od 4 stavka,
ali pojedine stavke esto zamjenjuju preludij, chaconne ili sara-
bande en rondeau. Plesni tip pojedinih stavaka i bogatstvo ukrasa
ukazuje na poznavanje Couperinove muzike. Vrlo individualnom
obradbom korala za orgulje (ralanjivanje toka melodije, raspre-
danje figuracija ljestvice na motivike sastavne dijelove, slobodna
upotreba imitacije, unoenje formi iz svjetovne suite) utjecao je


BOHM BOIELDIEU
B. na j. S. Bacha. V kantatama istie se izraajnost muzike u vezi
s tekstom, to je karakteristino i za njegove pjesme.
DJELA. I NSTRUMENTALNA. Za kl a vir : pr el udi ji i f u ge : n s uit a ( I
kao uvertira;; capriccio. Za orgulje: koralne partite; koralni preludiji: koralne
obradbe; 14 Partite di verse sopra VAria Jesu, Du bi st alzu schb'ne; preludiji i fuge.
VOKALNA: kant at e; 2 mot et a (I izgubl jen); pasija ( izgubl jena); pjesme.
KOVA IZD. : sveukupna djel a (2. sv.) obj. J. VColgast (1927 i 1932; I sv.
novo izd. 1952); klavirske suite obj. R. Buchmayer (Hi storiche Klavierkonzerte,
1927); koralnu partitu obi- K. Straube {Al te Mei ster, 1904); 5 preludija i fuga
za or gul je obj. M. Seiffert (Organum Rei he, 1925); preludij i fuga za orgul je
obj. K. Straube (Al te Mei ster des Orgelspiels, 1929); kant atu Mei n Freund ist
mei fi obj. R. Buchmaver (1907); 23 pjesme obj. J. Kromol icki i W. Krabbe
\DDT, 1911); duhovne pjesme obj. A. Kreut z (J. W. Franck und Georg Bohm,
1939;.
LIT.: R. Buchmayer, Nachrichten iiber das Leben Geor g Bbhms, Bach--
Jahrbuch, 1908. U". VFolffhei m, Die Moll ersche Handschrift , ibid., 1912.
J. Wol gast , Geor g Bohm, ein Meist er der Cbergangszeit von 17. zum 18.
Jahrhundert (disertacija), Berlin 1924. E. Valentin, Die Entwicklung der
Tokkata im 17. und 18. Jahrhundert bei J. S. Bach (disertacija), Miinchen 1928
(obj. Miinst er 1930). F. Dietrich, J. S. Bachs Orgel choral und seine geschicht-
l ichen Wur zeln, Bach- Jahrbuch, 1929. E. W. Bohme, Georg Bohm, Liine-
burgs bedeutendster Barockkomponist , Seiffert-Festschrift , 1948. E. Valentin,
Georg Bohm, MGG, I I , 1952.
BOHM, Jzsef, madarski violinist i pedagog (Budimpeta,
4. III 1795 Be. 28. III 1876). Uio kod P. Rodea. Koncerti-
rao u Beu, Italiji, Njemakoj i Francuskoj. God. 181948 pro-
fesor Konzervatorija, a 182148 i lan Dvorskog orkestra u Beu.
Njegovi su uenici: L. W. Ernst, J. Joachim, E. Remenvi, G.
Hellmesberger, L. Straus, E. Rappoldi i dr. Napisao nekoliko
kraih kompozicija za violinu.
BOHM, Karl, austrijski dirigent (Graz, 28. VIII 1894 ) Uio
pravo u Grazu, a muziku na Akademiji u Beu (E. Mandv-czevvski,
K. Muck). Istiui se podjednako smislom za interpretaciju u
kazalitu i u koncertnoj dvorani, B. je ubrzo svratio na sebe panju
muzikih krugova i javnosti. God. 1921 postao je direktor Dravne
opere u Man-chenu, 1927 glavni
muziki ravnatelj u Darmstadtu, a
1931 Gradskog kazalita u
Hamburgu. Od 1934 bio je
direktor Dravne opere u
Dresdenu, gdje je kroz osam
godina bio vrlo aktivan, izvodei
osobito djela Mozarta, Wagnera,
R. Straussa te suvremenih kom-
pozitora (R. Wagner-Regeny, H.
Sutermeister, O. Schoeck). God.
194256 direktor beke Dravne
opere koju je temeljito
reorganizirao. U Beu je kon-
certirao i kao dirigent filharmo-
nije, a 1957 preuzeo je vodstvo
opere Metropolitan u New
Yorku. Poslije Drugoga svjetskog
rata gostovao veoma esto kao
kazalini i koncert ni dirigent.
Njegovi uspjesi temelje se na skladnom
zdruivanju vlastitog umjetnikog tempe-
ramenta i vjernog izvoenja autorovih zamisli.
LIT.: K. Laux, Karl Bohm, M, 1935. G. Schniedel, Karl Bohm and the
Dresden Opera, Oper a, 1960. M. Roemer, Karl Bohm, Berl in 1964.
Bt)HM, Theobald, njemaki flautist (Miinchen, 9. IV 1794
25. XI 1881). lan Dvorskog orkestra u Munchenu; pronaao
je i konstruirao poseban sistem poklopaca na flauti (Bohmov
sistem), i prilagodio taj instrument novim akustikim zahtjevima
velikih koncertnih dvorana i kazalinih zgrada. Njegovom za
slugom flauta je uz obou i klarinet zadrala svoje mjesto u or
kestru. Usavravajui mehanizam poklopca, B. je stvorio tip
metalne (ponajvie srebrne) flaute koji je do danas ostao gotovo
nepromijenjen.
DJELA: Vber den Flbtenbau und die neuesten Verbesserungen desselben,
1847; Di e Flote und das Flotenspiel in akustiscker und artistischer Beziehung, 1871.
Komponirao je djel a za flaut u (koncert i, fantazije, varijacije, et ide i dr.).
LIT.: V. Coche, Examen crit ique de la fl ute ordinair e comparee a la flut e
de Bohm, Pari 1838. V. Mahillon, Etude sur le doigte de la flut e Bohm,
Bruxelles 1882. R. S. Rockst ro, A Treatise on. t he Construction, the Hist ory
and the Practice of t he Fl ute . . . , London (II izd.) 1928. Ch. Wel ch, Hist ory
of the Bohm-Flut e, London 1896. C. Sachs, Handbuch der Musikinstrumen-
t enkunde, Leipzig 1920. Isti , The History of Musical Instrument s, New
York 1940. H. P. Schmi t z, Theobal d Bohm, MGG, II , 1952.
BOHME, Franz Magnus, njemaki muziki pedagog i
melograf (Willerstedt kraj Weimara, 11. III 1827 Dresden, 18.
X 1898). Uenik G. Topfera, a kasnije M. Hauptmanna i J.
Rietza u Leipzigu. Nastavnik i zborovoda u Dresdenu i 187885
profesor kontrapunkta i povijesti muzike na Hochovu konzerva-
toriju u Frankfurtu na Majni. Njegova zbirka od oko 16 000 na-
rodnih napjeva vaan je izvor za prouavanje starije,
muzikog folklora.
DJELA: Geschi chte des Oralonums, 1861 ( I I izd. 1887); Kurs
:882; Geschichte des Tanzes in Deutschland, 1886; Aufgabenbuc,
Jer Harmonie, 1888.Zbirke: Altdeutsches Liederbuch, 1877 (
Deutscher Liederhort (3 knjige), 189394 (II izd., 1925; proireni
L. Erka); Volkstiimliche Lieder der Deutschen, 1895 i Deutsches
Kinderspiel, 1897 ( I I izd. 1924).
LI T. ; I V. Sa l me n , Fr a nz Ma gn us Boh me , MGG, I I , 1 9$
BOHME, Kurt, njemaki pjeva, bas (Dresden, 5
Opernu karijeru zapoeo u Bautzenu kao bariton. Oc
Dresdenske opere u kojoj je ubrzo preuzeo uloge
Od 1950 lan je Dravne opere u Miinchenu, a od 1
U njegove najvee kreacije idu Pogner (Wagner, Maj:
Osmin (Mozart, Otmica iz Serajd), Morosus (R. Stre
ena) i Barun Ochs (R. Strauss, Kavalir s ruom),
festivala u Bavreuthu i Salzburgu, nastupao je u <
politan u Nevv Yorku (195457), operi Colon u Bue
na drugim svjetskim muzikim scenama.
BOHN, Emil, njemaki muzikolog (Bielau kod 1
1839 Breslau, 5. VII 1909). Studirao klasinu :
filologiju, u muzici uenik J. Schafera i E. Baumgar
orgulja i od 1887 nastavnik na Instit ut u za crkv
u Breslauu. God. 1882 osnovao Bohnscher Gesangvei
izvodio tzv. historijske koncerte. Djelovao je i kao
mu (Breslauer Zeitung). Najznaajniji je njegov rad na p<
bibliografije. Svoju veliku zbirku muzikalija (10 ooc
gradskoj biblioteci u Breslauu. Ogledao se i kao korr
DJELA: Bibliographie der Musikdruckzi'erke bis 1700, zvelche
si tdtsbibliothek, Stadtbi bliothek und der Bi bliothek des Akadem;
fiir Kirchenmusik zu Breslau aufbezvahrt zverden, 1883; Die musik
schrift en des 16. und 17. Jahrhunderts i n der Stadtbi bli othek zu
50 hi storische Konzerte in Breslau, 18811892. Nebst einer b
Beigabe; Bibliothek des gedruckten mehrstimmi gen tveltlichen Li ec
des 16. Jahrhunderts bis ca. 1640, 1893; 100 historische Konzerte in
1905, 1905; Di e Nationalhymnen der europdischen Volker, 1908.
BOHNEN, Michael, njemaki pjeva, bas-bar
2. V 1887 Berlin, 26. IV 1965). Uenik F. Stei
Schulz-Dornburga; debitirao 1910 u Diisseldorfu
(Weber, Strijelac vilenjak). Najprije angairan u ^
191321 na Dvorskoj operi u Berlinu, 192232 n;
tami u Nevv Yorku, 193345 na Njemakoj operi
194547 intendant berlinske Gradske opere. Nast
festivalima u Bavreuthu i Salzburgu, a gostovao je i
opernim pozornicama Evrope i Amerike. Pjeva velik
mogunosti i opsega, nastupao u basovskim i bariti
gama, istiui se i kao odlian glumac. Naroito su
likovi izvan standardnog opernog repertoara. Nas
mnogim filmovima.

;
BOHNKE, Emil, njemaki violist, dirigent i'
poljskoga podrijetla (Zdunska Wola, 11. X 1888
V 1928). Uenik H. Sitta i S. Krehla na Konzervatoriji
i F. Gernsheima na Majstorskoj koli u Berlinu. Nas
nova konzervatorija u Berlinu, 191519 violist
kvari i 191920 kvarteta Busch, djelovao je zatim u
Berli fesor viole na Visokoj muzikoj koli i od 1926
dirij skog simfonijskog orkestra.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za kl avir; koncert za
1
tira; tema s varijacijama. KOMORNA: gudaki kvartet;
sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir; 3 sonate z
viol u-solo i viol onelo-sol o op. 13; 3 sonate za violinu-sol o. S'
' dr.
BOHORI, Adam, nastavnik i gramatiar (tE
dina prve polovine XVI st. Njemaka, poslije 20
Studirao u Wittenbergu; 155163 vodio vlastitu koli
i sudjelovao kod katolikog crkvenog pjevanja. God
puta kolu zbog toga to je pristao uz novu vjeru i
djelovanje kod katolike slube boje; 156682
upravljao stalekom latinskom kolom u Ljubljani. E
uinio za razvoj protestantskog crkvenog pjevanja, w
tekstove i melodije. Prvi je medu Slovencima sabrao
rodnog blaga i muzikalija, koja je sadravala 2000
sa slovenskim, latinskim, njemakim i talijanskim teksi
se jo 1590 nalazila u Ljubljani, kasnije joj se izgubk
LIT. : A. Di mi tz, Geschicht e Krains, Ljubl jana 1875.
Frau Muica in Krain, Ljubl jana 1877. Fr. Rakua, Slovensk
teklih dobah, Ljubljana 1890. H. J. Moser, Die Musik im friil
Osterreich, Kassel, 1954.
BOIELDIEU, Fran9ois-Adrien, francuski kompc
en, 16. XII 1775 Jarcy kraj Pariza, 8. X 1834). Pr
u muzici dao mu je orgulja Broche, uenik Padre
Ve u osamnaestoj godini pie na libreto svog oca ma
Fille coupable i Rosalie et Myrza, obe izvedene u R01
1796 odlazi u Pariz gde ve njegova prva dela izazi
melodijskom invencijom i sveinom. Posle velikog u;
Le Calife de Bagdad (1800) mladi kompozitor, iako ve

K. BOHM
BOIELDIEU BOITO 215

klavira na Konzerva-
toriju, prestaje da pie,
da bi kroz tri godine
rada kod L. Cherubinija
usavrio svoje struno
znanje. (F. J. Feti
porie da je B. uio kod
Cherubinija.) God. 1803
B. odlazi u Petrograd,
gde u osam godina (do
1811) daje vei broj
opera na carskom
dvoru. Povratak u Pariz
donosi mu nove
uspehe. God. 1817
postaje lan Instituta i
ponovo profesor na
Konzervatoriju, sada za
kompoziciju. U to
doba B. pie itav niz
dela u zajednici sa
drugim kompozitorima
(E. N. Mehulom, R.
Kreutzerom, Ch. S.
Catelom, L. Cherubinijem, N.
Isouardom i dr.). Mada je od 1817 Rossini zavladao scenom
kominog opernog teatra u Parizu, B. u to vreme daje svoja
najbolja dela: Le Petit Chaperon rouge, Les Voitures versees
(nova prerada opere, pisane 1808 u Petrogradu) i 1825 svoje
remek-delo La Dame blanche (po kotskoj legendi na libreto E.
Scribea). Uspeh La Dame blanche bio je velik. U dve godine
delo je doivelo 300 predstava u Parizu, a u pedeset godina
1340 predstava na sceni Opera Comigne. U ovom delu B. unosi
ve romantine elemente u svoje stvaranje: pored romantinog
ambijenta ima i fantastinih elemenata. Upotreba kotske narodne
pesme pridonosi doaravanju lokalnog kolorita. B. je majstor
komine opere. Lakoa i elegancija, sveina melodije, nenost i
oseajnost daju poseban ar njegovoj muzici. Profinjena i puna
duha, njegova je umetnost tipino francuska. B. ima dar
dramatiara, a orkestar mu je pun ivih boja. Znaajne su i
njegove klavirske kompozicije, osobito sonate, jasne po formi,
i sa dobro vodenom osnovnom misli, iako pisane u mlaim
godinama, kad B. nije posedovao mnogo iskustva.
DELA. ORKESTARSKA: Premi er Concerto za klavir i orkestar , 1795;
Premi er concert o za harfu i orkest ar. KAMERNA: klavirski t rio op. 5 ; etiri
dua za harfu i klavir, 17961802. KLAVIRSKA: Trois sonates op. 1, 1795;
Trois sonates op. 2; Trois sonates op. 3; Deux grandes sonates op. 4; Grande sonate op.
6; Sonat e op. 7. Del a za harfu: Sonate, 1795; Deux sonates op. 8.
DRAMSKA. Oper e: La Fi l le coupable, 1793; Rosal i e et Myrza, 1795; La
FamilU suisse, 1797; L'Heureuse nouvelte, 1797; Le Pari, 1797; Zoraime et Zulnar,
1798; La Dot de Suzette, 1798; Les Meprises espagnoles, 1799; Emma ou la pri-
sonnUre, 1799; Beniowsky, 1800; Le Calife de Bagdad, 1800; Ma tante Aurore,
1803; Le Bai ser et la quittance, 1803; Aline, rei ne de Golconde, 1804; Abderkan,
1805; La jeune femme Colere, 1805; Un Tour de soubrette, 1806; Telemaque,
1806; Amour et myst ere, 1807; Les Voi tures versees, 1808; La Dame i nvisible,
1808; Athalie, 1808; Ri en de trop, 1810; Jean de Pari, 1812: Le nouveau seigneur
de vi llage, 1813; Bayard a Mezi eres, 1814; Le Be'arnais, 1814; Angela, 1814;
Charles de France, 1816; Le petit Chaperon Rouge, 1818; Les Arts ri vaux, 1821;
Blanche de Provence, 1821; La France et VEspagne, 1823; Les trois genres, 1824;
Pharamond, 1825; La Dame blanche, 1825; Les deux nuits, 1829; Lamarouise
de Bri nvilli ers, 1831. VOKALNA: petnaest svezaka romanca za glas i klavir,
17951803; 55 pojedinanih pesama, 17951834.
LIT. : F.-H. Casti l-Blaze, Boieldieu, Le Const it utionnel , 1834.H.Berli oz,
Boieldieu, Le Renovateur, 1834. F. Halevy, Boieldieu, Gazette Musical e de
Pari 1834. F.-J. Feti , Boieldieu, RM, 1834. G. Hequet, Boieldieu, Pari
1864. j.-E. Boutei ller, Boieldieu a Rouen, Rouen 1875. A. Pougin, Boiel-
dieu, Pari 1875. H. de Thannberg, Le Cent enaire de Boieldieu, Pari 1875.
E. Duval , Boieldieu, Geneve 1F83. J. Carlez, Notices sur quelques musiciens
rouennais, Caen 1885. P.-L. Robert, Correspondance de Boiel dieu, RMI,
1912 i 1915. Isti , Let tres inedit es d'Adrien Boieldieu, RM, 1926. G. de
Sai nt-Foi x, Les premiers pianist :s par isiens Boieldieu, ibid-, 1926. R. A.
Mooser, L'Opera-Comique frans- ais en Russie au XVIII siecle, Geneve 1932.
H. de Curzon, Les Operas-comiques de Boieldieu, RM, 1933. G. Favre,
Boieldieu, sa vie, son oeuvre (2 sv.), Pari 194445. Isti , Francois-Adrien
Boieldieu, MGG, I I , 1952. A. Pr.
BOIS, Leon du -> Du Bois, Leon
BOIS, Rob du, nizozemski kompozitor (Amsterdam, 28.
V 1934 ). Zavrio studij prava; u kompoziciji samouk. Pod
snanim utjecajem A. Schonbeiga i A. Berga, ubrzo stao u red
pristalica radikalnih avangardnih muzikih smjerova.
DJELA. ORKESTRAL\A: koncert za kl avir i orkestar, 1961; Serenades et
noct urnes, 1963; Si moult aneous, 1966. KOMORNA: sept et za gudae,
duhae i klavir, 1960; 6 Pastorales: I, za obou, klarinet i harfu, 1960: II, za blok-
flaut u, flaut u i gitaru, 1963; III, za klarinet, kontrabas i bongo, 1963; IV, za
gitaru, 1963; V, za gudaki kvartet, 1966 i VI, za kl avir, 1963. Trio za flautu,
obou i klarinet, 1961; Chants et contrepoi nts za duhaki kvintet , 1962; Rondeaux
za klavir i udaraljke, 1962; Spiel und Zzvischenspiel za blokfiautu i klavir, 1962;
Serpenti nes za flaut u i obou, 1963; kvartet s oboom, 1964; Espaces d rempli r
za 11 izvodil aca, 1965; Pour 2 vi ol ons, 1966. VOKALNA: Une Facon de
di re que les hommes de cent-vingt ans ne chantent plus za sopran, klavir i 4 uda-
raljke, 1963; Pour faire chanter la polonai se za sopran, fl autu klavir, 1966;
Les Voyages de Gulli ver za mezzosopran i kl avir, 1967.
BOISDEFFRE, Charles-Henri-Rene de, francuski kom-
pozitor (Vesoul, 3. IV 1838 Vezelise, Meurthe-et-Moselle,
25. XI 1906). Uio kod Ch. Wagnera i Barbereaua u Parizu.
Najvrednije su mu komorne kompozicije za koje je 1883 dobio
Prix Chartier.
DJELA: simfonija u a-molu, 1894; simfonijska pjesma Dans l a f oret ; Sce-
nes champetres za orkestar. Tri klavirska trija; kl avirski kvartet; 2 klavirska
kvint eta; 3 klavirska sekstet a; 2 sonat e i nekol iko suita za violinu i klavir.
Biblijski prizori Moise sauve des eaux i Latone. Oratorij Les Martyres; kantate
Cantique de Lantiques i Les Lendemains de la vie; zborovi; solo-pjesme. Messe
solennelle, 1890.
LIT. : H. Imbert , Nouveau"x profil s de musiciens, Pari 1892.
BOISMORTIER, Joseph Bodin de, francuski kompozitor
(Metz, 23. XII 1689 Roissy-en-Brie, 28. X 1755). Vrlo rano
doao u Pariz, gdje se 172447 bavio izdavakom djelatnou,
objavljivajui svoja vlastita djela. Njegove se kompozicije odli-
kuju bogatstvom muzikih ideja, elegancijom i smislom za ri-
tam, ma da im esto nedostaje jedinstvenost i dotjeranost. Nje-
govi koncerti za flautu bez basa vani su kao prvi koncerti tali-
janskog oblika u Francuskoj.
DJELA. I NSTRUMENTALNA: t r i o- sonat e; vi ol inske sonat e; sonat e
za 1, 2 i 3 flaute s basom i bez njega; 6 koncerat a za 5 poprenih flauta bez basa;
6 sonata za 2 fagota; kompozicije za musette. DRAMSKA: balet i Les Voyages
de Vamour, 1736 i Don Ouichotte, 1743; pastorala Daphnis et Chloe, I74"
7
.
VOKALNA: airs; motet i; kant ate. Napisao Quinque sur Vocl ave, ou Di cti on-
naire harmoniaue, 1734.
NOVA IZD. : Si x Genti ll esses za musett te (1920); koncert za 5 flaut i obj.
F. Raugel (Anthologie sonore, 1950); sonatu za 2 flaute obj. isti {Hortus Musicus,
1951); trio obj. P. Ruvssen.
LIT.: M. Brenet , Les Concert s en France sous l'ancien regime, Par i 1900.
F. Raugel, Joseph Bodin de Boismortier, MGG, I I , 1952. J. F. Pai llard,
Les premiers concert os francais pour inst rument s a vent , RM, 1955. H.
Tri bout de Morembert, Bodin de Boismort ier. Notes sur un musicien l orrain,
Revue de Musicol ogie, 1967.
BOITO, Arrigo (literarni pseudonim Tobia-Gorrio), talijan-
ski kompozitor, muziki kritiar i knjievnik (Padova, 24. II 1842
Milano, 10. VI 1918). Studirao 185361 na Konzervatoriju u
Milanu (A. Mazzucato). Zarana se poela oitovati njegova na
darenost za muziku i knjievnost, pa je od poetka pisao tekstove
za svoja muzika djela. Ve za vrijeme studija privukla ga je
njemaka muzika, osobito Beethoven. Kasnije je prevladavao
Wagnerov utjecaj. Njegovo oduevljenje za Wagnera i napadaji
na talijansku muziku i muziare dugo su bili zapreka da se pri
blii Verdiju, kojeg je upoznao ve 1861 u Parizu, a 1862 napisao
tekst za njegovu kompoziciju Inno delle Nazioni. Do blieg do
dira dolo je tek osamdesetih godina, a rezultat su njihovih prija
teljskih odnosa i suradnje Boitova majstorska libreta za Verdijeve
posljednje opere Otelio i Falstaff. Suraivao je i s drugim ta
lijanskim kompozitorima na
stojei da formalne sheme ta
lijanske libretistike proiri, da
libretu dade veu umjetniku
vrijednost, i u cjelini i u po-
jedinostima.
Svojom vrlo uspjelom operom
Mefistofele (prema I i II dijelu
Goetheova Fausta), na kojoj je
godinama radio, B. je izaao iz
uskih granica talijanske muzike
kulture onog vremena. Na drugoj
operi, Ne-rone, kojom se jo
vie pribliio Wagneru nego
Mefisto-feleom, radio je gotovo
cijeli svoj ivot. No vjeite
sumnje, izazvane pretjeranom
autokriti-kom, nisu mu dopustile
da je dovri (zavrni oblik dali
su joj V. Tommasini i A. Tos-
canini).
B. je sloena linost, kojoj u
razvoju talijanske muzike pripada izuzetno
mjesto. Kao kompozitor, libretist, kritiar, estet, on je utjecao
na rad svojih suvremenika u Italiji. Uviajui ustajalost,
ukalupljenost i laan sjaj talijanske opere svoga doba, B. je
rijeju i ivim primjerima pokuavao, da joj ukae pravilnije i
ozbiljnije ciljeve. Njegove ideje o strukturi libreta i znaenju
dramske radnje, o vanosti instrumentacije nisu ostale bez odjeka.
DJELA ( s muzikog podruja) : si mfonijski intermezzo La Bat tagli a (iz
prve obradbe Mefistofeled). Opere: Mefistofele, 1868 (prera. 1875) i Nerone
(nedovrena); mist erij Le sorelle d'It ali a, 1861 (zajedno sa F. Facciom).
Kantata // quattro giugno, 1860 (zajedno sa F. Facciom); barkarola za zbor i
orkestar La luna diffonde, 1875; Oda ali' arte 1880. Libreta: La Gioconda (A.
Ponchiel li), 1876; Ero e Leandro (Bottesini, 1879 i L. Mancinell i, 1896); Otelio
(G. Verdi), 1877; Falstaff (G. Verdi), 1893; Basi e botte (u venecijanskom dijalekt u:
R. Pick-Mangiagal li), 1920. Pr ijevodi: Ri enzi i Tri st ano e Isotta

F.-A. BOIELDIEU

A. BOITO
27(5 BOITO BOLTE

(R. Wagner); Frei schiitz (C. M. Weber). Eseji i krit ike (Criti che e cronache
musi cali di Arrigo Boi to, izd. R. de Rensis, 1931). Pisma Let tere di Arri go
Bol to (izd. R. de Rensis), 1932.
LIT. : R. Gi ani , II Nerone di Arr igo Boit o, Tor ino 1901 i 1924. / .
Pi zzet ti , Musicist i cont emporanei, Mil ano 1914. C. Ri cci , Arri go Boito,
Mil ano 1919. V. Gui , II Nerone di Arrigo Boito, Mil ano 1924. A. Bona-
ventura, Mefist ofel e, Mil ano 1927. F. Bali o, Arrigo Boito, Torino 1939.
R. de Rensi s, Arrigo Boito, Capitol i biograflci, Roma 1942. P. Nardi, Vita
di Arrigo Boit o, Verona 1942. V. Tommasi ni , Arr igo Boito, La sua opera e
la moderna tecnica musical e, 1948. Arrigo Boit o nel t rent ennio del la morte
(zbornik raznih autora), 1950. A. Borri ell o, Mito, poesia e muica nel Mefi
stofele di Arrigo Boito, Napoli 1950. A. del la Corte, Arr igo Boito, MGG,
II, 1952. M. Vajro, Arrigo Boit o, Brescia 1955. J. As.
BOJA TONA, obiljeje po kojemu se pojedini ton razlikuje
od tonova iste visine, ali drukijeg podrijetla. Ona ovisi o broju
i jakosti alikvotnih tonova, koji su (po Helmholtzu) na svakom
instrumentu drugaiji. Tako je npr. zvuk klarineta mekan, jer se
u nizu alikvotnih tonova, koje proizvodi, naroito istiu neparni
(kvinta, decima, itd.), koji mu daju posebnu punou. Boju tona
uvjet uju i dimenzije instrumenta, njegov oblik, graa i nain
na koji se proizvode tonovi. Kod ljudskog glasa b. t. ovisi o ob-
liku glasnica i o rezonanciji usne i nosne upljine.
LIT. : H. Hel mkol ts, Die Lehr e von den Tonempfindungen al s physio-
logische Grundlage fiir die Theor ie der Musik, Braunschweig 1863 ( VI izd.
1913). G. Engel, Ober den Begr ifT der Kl angfarbe, 1886. E. Hermann,
Uber die Kl angfarbe einiger Or chest er-Instr ument e und ihr e Anal yse, 1908.
E. Schumann, Die Physik der Klangfarbe, Berlin 1929. J. Schmi dt -Gorg,
Probl eme und Methoden musikal ischer Kl angfarbenforschung, ZFMW, 1933.
V. Rahl fs, Die Klangfarbe, Hamburg 1966. M. Kun.
BOKAVEK, Janez, violinist (Ljubljana, 17. VII 1940 ).
Studij violine zavrio 1963 na Akademiji za glasbo u Ljubljani
(L. Pfeifer). Tamo je diplomirao i na postdiplomskom studiju,
a zatim se usavravao kod P. Carmirelli na akademiji Santa Ce-
cilia u Rimu i 196567 kod R. Soboljevskog na Konzervatoriju
u Moskvi. God. 1969 na natjecanju mladih jugoslavenskih mu-
zikih umjetnika u Zagrebu osvojio je drugu nagradu. Kao kon-
certant nastupio u vie jugoslavenskih gradova, u Rimu i Moskvi.
K. Be.
BOKEMEYER, Heinrich, njemaki muziki teoretiar i
kompozitor (Immensen, Burgdorf kod Lehrte, III 1679 Wolfen-
biittel, 7. XII 1751). Kantor u Braunschvveigu, 171217 u Hu-
sumu i od 1717 u Wolfenbiittelu. Njegovi su radovi znaajni
izvor za prouavanje muzike estetike u prvoj polovini XVIII st.
U tome je vana i njegova korespondencija sa J. G. Waltherom i
J. Matthesonom. Majstor polifonog sloga, bio je izvrstan pedagog.
Sabrao je veliku zbirku kompozicija dotada gotovo nepoznatih
majstora XVII i XVIII st. (Bokemeyer-Sammlung; od 1846 u
Dravnoj biblioteci u Berlinu).
DJELA. Traktat i (rukopis): Kurtze und grundliche Anzvei sung, zuie ein
einfacher Contrapunct in lauter Consonantien zu setzen sey; Bokemeyers Elaboratio
Dissonanti arum, nach den Fundamental-Regeln des seligen Herren Theilen; Ela-
boratio Contrapuncti duplicis alla Duodedmi. Objavio (u Crit ica Muica J.
Matthesona): Die Kanonische Anatomie oder Unt ersuchung derjeni gen Kunst-
stiicke und ihres Nutzens, zvelche bey den Aiusicis Canones genennet und ihres son~
derbahres angesehen vjerden; Der melodische Vorhof, das ist Herren H. Boke-
meyers... Versuch von den Aielodica, 1723.
LIT. : L. Mi zl er, Neu eroffnet e musikal ische Bibl iot hek, (4 sv.), Leipzig
173954. J. Ch. Dommerich, Memoria H. Bokemeieri post eritati tradit a,
Braunschwei g 1752. A. Solt ys, G. Oest erreich (16641753), sein Leben
und seine Werke, AFMW, 1922. G. Schi i nemann, J. G. Wal ther und H.
Bokemeyer, Bach Jahrbuch, 1933. F. Steen, Heinrich Bokemeyer, MGG,
II, 1952. W. Jerger, Ein unbekannter Brief J. G. Wal thers an H. Bokemeyer,
MF, 1954.
BOLDEMAN, Laci, finski kompozitor (Helsinki, 24. IV
1921 ). Studirao na Royal Academy of Music u Londonu
(dirigiranje kod H. Wooda), a zatim u klaviru privatni uenik G.
de Frumeriea.
DJELA. ORKESTRALNA: s imfonija, 1961; si mf oni jet a za gudae,
1954; koncert za klavir, 1956; koncert za viol inu, 1959; uvert ira La Danza,
1949. Gudaki kvart et , 1957. Kompozicij e za kl avir. Opera Svart
dr vitt (Bijelo je crno), 1965. VOKALNA: kantat a Lieder der Verganglichkeit za
bariton i gudae, 1951; Four Epi t aphs za sopran i gudae, 1952; Not turno za
sopran i orkestar, 1958. Oko 50 solo-pjesama ( 11 Songs, 1951; Mi e i n Moon-
li ght, 1961) i dr.
BOLDEN, Buddv Charles, ameriki jazz-trublja (New
Orleans, oko 1868 Jackson, Louisiana, 4. XI 1931). Brija,
1893 osnovao je prvi poznati jazz-sastav Buddy Bolden's Ragtime
Band i po tome uao u historiju jazza. Taj je orkestar stekao veliku
popularnost interpretacijama bluesa i do 1907 gostovao u mnogim
gradovima SAD. Tada se B. razbolio, a lanovi orkestra preli su u
sastav Eagle Band.
BOL, Janez, zborovoda (Brezje, 7. III 1919 ). Zavrio
studij na Akademiji za glasbo i na Filozofskom fakultetu Uni
verziteta u Ljubljani. God. 195157 djelovao kao umjetniki
voda Slovenskog okteta, s kojim je prireivao koncerte u mnogim
evropskim i izvanevropskim zemljama; 195760 vodio je aka
demski pjevaki zbor Tone Tomi, a 196065 zbor Slovenske
filharmonije u Ljubljani. Profesor je zborskog dirigiranja na
Srednjoj muzikoj koli i na Akademiji za glasbo u Ljubljani.
Objavio je prirunik za muziki odgoj na osnovnim kolama
(1958). J. Se
BOLENDER, Todd, ameriki plesa i koreogr,
17. II 1914 ). Uenik G. Balanchina i Vilzaca, 193
u Ballet Caravane, zatim u Littlefield Ballet. God. je
vanije uloge klasinog repertoara u Ballet Thedi
meno u Ballets russes u Monte Carlu. Naroito se isti
u baletima etiri temperamenta (Hindemith), Western
Pied Piper i Symphonie concertante, koje plee kao York
City Ballet na turneji u Francuskoj (Pariz) i Njegove
poznatije koreografije su Commedia baletict Mandarin
(Bartok). B. je jedan od najnadarenijih amerikih
koreografa.
BOLERO, panjolski ples umjerena tempa u
karakteristinim ritmom:
rr

B. je oko 1780 uveo plesa iz
Cadiza Sebastian '. rezo), a plee se uz pratnju
kastanjeta i pjevanja. Jed plesaa izvode raznolike
ivopisne korake i brze pok ujui i figure iz klasinog
baleta (entreehat), te skokove zaustavljanje u
karakteristinoj poziciji s dranjem 1 glave (bien
parado). Kao narodni ples b. je gotovo : plee se jo u
Kastiliji i Andaluziji, ali se esto susree u muzici. Osim
Beethovena (Bolero a solo), Aubera de Portici, Le
Domino noir, Masaniello), Webera ( dr., kao
kompozitore bolera treba ist aknuti Chop za klavir
solo op. 19) i Ravela (Bolero za orkestar, 1928).-b. je u
2/4 mjeri.
LIT.: Don Preci so, predgovor zbirke Coleccion de las mejor
Tiranas y Polos, 1790 (2 sv.; II izd. 1816). F. Sor, Le Bolero
pittoresque de la musique, Pari 1835. E. Calderon, Escenas an
E. F. Schmi d, Bol ero, MGG, II, 1952.
BOLM, Adolf, ruski plesa i koreograf (Petrogi
New York, 16. IV 1951). Uenik Carske baletne kc
gradu. Ve u mladosti istakao se kao izvrstan pless
smisla za kazalinu igru. God. 1908 postigao je velik
turneji u inozemstvu sa A. Pavlovom, L. Jegorovor
i dr. Slijedee godine gostovao je sa A. Pavlovom 1
1910 u Londonu gdje je na nagovor Djagiljeva potp
za koreografa trupe Ballets russes. God. 1912 postavio
Carlu operu-balet Sveanosti Hebe (Rameau). Za r:
s Djagiljevom u SAD. Ondje koreografirao u operi A
(Petruka, 1919) i ujedno vodio vlastitu baletnu trupi
reiser prvoga plesnog zvunog filma (Danse macab: -
Saensa). God. 1924 postavio je u Chicagu balete
avangardnih kompozitora: Pierrot lunaire (Schonberg
a Montmarte (Satie), Mandragore (Szvmanovvski) i I
du violoncelle (Tansman). Krae vrijeme djelovao
Airesu (kazalite Colon), a zatim je u San Francisci
firao prvu verziju baleta Apollon Musagete (Stravinski)
na muziku J. S. Bacha. U Hollywoodu se posvetio ple
vima i postigao velik uspjeh s baletom Ballet mecaniq
na elementima zapaenim prilikom posjete Fordovim
automobila u Detroitu.
BOLSCHE, Franz, njemaki kompozitor i teoreti
stedt kod Magdeburga, 20. VIII 1869 Bad Oeya
X 1935). Studij zavrio na Visokoj muzikoj koli u I
Bargiel, J. Spitta, K. A. Hevmann); 18961931 profes
vatorija u Kolnu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija op. 30; 4 uvertire:
Menschen; Judith; Hero und Leander i Othello. Dva gudaka i
virski t rio. Sonate za klavir. Moteti; solo-pjesme. Udbt
und Aufgaben zum Studium der Harmonielehre, 1911 (XXVIII i
Priredio novo izdanje instrumentalnih djela M. Francka i V.
DDT, XVI.
BOLTE, Johannes, njemaki filolog i muziki
(Berlin, 11. II 1858 25. VII 1937). Studirao kh
logiju, germanistiku i arheologiju u Berlinu i Leip
moviran 1882. U Berlinu asistent muzeja i 18921923
profesor; 191821 predavao i na Visokoj muzikoj
avao njemake puke napjeve, istraivao povijest teks
pojedinih pjesama, kritiki obraivao tekstove pjesma
vio vie od 1400 znanstvenih radova.
DJELA: Der Bauer im deutschen Lied, 1890; Die Singspiele
Kotnodianten...', 1893; Das Danziger Theater im 16. und 17. Jahrl i dr.
Objavio brojne lanke o starim rukopisima pjesama, tak ama
(Liederbucher) P. Fabriciusa (Jahrbuch fiir Sprachforschuni mannia,
1889), Anne von Kol n (Zeit schrift fiir deut sche Phil ologi l ije von
Kleve (ibid., 1890) i dr. Priredio krit ika izdanja pjesma
Volksliederbuch fiir Mannerchore (2 sv.), 1907; Deutsches Volks,
gemi scht e Chbre (2 sv.), 1916 (zajedno sa M. Friedlanderom); ^
Lieder (8 sv.), 191626 (zajedno sa M. Friedlanderom, J. Meien
zerom); Hei matklange, 1918 i tekstova u Volksliederbuch fiir die J
Suraivao sa M. Runzeom na izdanju cjelokupnih djel a C.
%
.*'*--:

BOLTE BONA 217

sv.), 18991904 i sa R. Eitnerom na izdanju 60 etveroglasnih chansona iz
XVI st., 1899.
LIT.: M. Fri edlander, Zum 70. Geburtstag von Johannes Bolte, ZFMW,
192728. F. Boehtn, Johannes Bolte. Sein Leben und sein volkskundliches
Werk, Zeitschrift flir Volkskunde, 1933. H. Brbmse, Johannes Bolte, Jahr-
buch des Vereins fur niederdeutsche Sprachforschung, 1938. W. Anderson,
Ein Nachruf, Helsinki 1939. K. Raunke, Johannes Bolte, MGG, I I , 1952.
BOLZONI, Giovanni, talijanski kompozitor i dirigent (Parma,
15. V 1841 Torino, 21. II 1919). Muziki studij zavrio u
Parmi; karijeru violiniste zapoeo u Reggio Emiliji, a dirigenta
1866 na gradskom kazalitu u Cremoni. Djelovao je zatim u
Savoni, Perugi, Piacenzi i od 1884 u Torinu, gdje je 1887
1916 bio direktor Konzervatorija. Njegov uenik bio je E. Varese.
DJELA. ORKESTRALNA: Si nfonia-Ouverture sopra la tragedia Giulio
Cesare, 1868; Suite drammatica, 1873; uvertira Saul; suita za 2 orkestra i dr.
KOMORNA: gudaki kvart et u A-duru; klavirski kvintet , 1878; duhaki
sekstet i dr. DRAMSKA. 5 opera: Gi uli a da Gazzuolo, 1869 (neizv.); II
matrimonio civile, 1870; Stella delle Alpi, 1871; Jella, 1881 i Venezia in Vienna,
1899. Cantat a della Patria, del Lavoro e dell' Utnanitd, 1911.
LIT. : G. Fi no, II Maestro Giovanni Bolzoni, commemorazione (s popi-
som djela), Torino 1923.
BOLJARI, Gavrilo, crkveni pisac (Vojvodina, 1843
Moha u Baranji, 13. I 1906). Svrio bogosloviju u Sremskim
Karlovcima te sluio kao svetenik u Kekemetu, Sarajevu i
Mohau. Odlian pjeva i poznavalac pravoslavnog crkvenog
pojanja, s uiteljem Nikolom Tajanoviem izdao Srpsko pravo-
slavno pjenije po karlovakom starom nainu (Sarajevo 188793),
zbirku crkvenih napeva, u kojoj je prvi put zabiljeen modernom
notacijom najvei dio srpskog pravoslavnog crkvenog pojanja.
Opseno djelo u dvije knjige sa 15 svezaka (oko 500 str.) tampano
je u Leipzigu, a sadri i kratak historijat srpskog pravoslavnog
crkvenog pojanja.
LIT.: St. Mokranjac, Opte pojanje, Beograd 1935. M. Poz.
BOMAN, Per Conrad, vedski kompozitor i muziki kri-
tiar (Stockholm, 6. VI 1804 17. V 1861). Uenik P. Frigela.
Djelovao u Stockholmu kao muziki kritiar lista Post och in-rikes
tidningar i 185357 suradnik asopisa Ny tidning for musik. Od
1849 lan Akademije za muziku.
DJELA: Singspiel Ljungby horn och pi pa, 1858; kantata Gusta/ Vasas
Drom: zborovi; solo-pjesme. Objavio En blick pa tonkonsten i Sverij>e, 1857.
Zajedno sa J. N. Ahlstromom izdao zbirku narodnih napjeva Valda svenska
folksdnger, folkdanser och folklekar, 1845.
BOMBARDA -+ Bomhart
BOMBARDELLI, Silvije, kompozitor i dirigent (Split,
3. III 1916 ). Violinu i kompoziciju uio u Splitu i na muzikoj
koli Stankovi u Beogradu (M. ivkovi, M. Vukdragovi). Po
zavretku studija predaje na istoj koli teoretske predmete, lan
je orkestra Radio-Beograda i dirigent RKUD Abraevi. God.
19394
1
dirigent kazalita u Novom Sadu, zatim u Splitu ile-
galno surauje u NOP-u i 1942 odlazi u partizane, gdje se istie
na kulturno-prosvjetnom i propagandnom podruju. Nakon Oslo-
boenja referent Oblasnog NO-a za Dalmaciju, direktor Splitske
opere (neko vrijeme i intendant kazalita) i uz to dirigent Filhar-
monije, nastavnik i zborovoda. God. 194953 dirigent Dravnog
simfonijskog orkestra u Zagrebu, od 1953 ponovo u Splitu inten-
dant Narodnog kazalita (195358) i dirigent Opere (1953
63 i 196667 direktor). Inicijator i zasluan organizator
Splitskih ljetnih priredaba (1954), dirigent zbora RKUD Jedinstvo i
profesor Pedagoke akademije.
U poetku pristalica ekstre-
mnih muzikih strujanja, B. se pod
ideolokim utjecajem V.
Vukovia vraa jednostavnijim
izraajnim sredstvima i inspirira
antimilitaristikim tekstovima
(poema Platneni vjetar, suita Na
Kuku-jezeru). Za narodno-
oslobodilake borbe definitivno
prekida s dotadanjim lutanjem i
usvaja realizam kao stvaralaki
temelj (Majka pravoslavna). U
daljem razvoju B. pokazuje stalnu
tendenciju ka humaniziranju
sadrajnosti, pa posee za
aktualnom tematikom koja govori
o slavnim danima nedavne
prolosti ili o naoj dananjoj
udruenjima, a bavi se i muzikom publicistikom (1951 urednik
Muzikih novina).
DJELA. ORKESTRALNA: Prva simfonija (Zagreb, 3. XI 1951; kao ba
letna muzika izvedena pod naslovom Krvo-prol jee, Split, 30. IV 1959); Simfo-
nijeta, 1942; simfonijske pjesme Platneni vjetar za orkestar i govorni zbor, 1940
(neizv.) i Simfonijska poema (Zagreb, 3. IV 1950); suita Na Kuku-jezeru (Radio-
-Beograd, 18. VI 1940); koncert za orkestar Kao pred trideset i pet godina, 1940
(neizv.); uvert ira Prolog za Edi pa (Zagreb, 20. XI 1957); 8 Balkanski h kola,
194047; Mala bal kanska kola, 1950. KOMORNA: dva gudaka kvarteta;
Javna pti ca za komorni sastav i recitatora, 1939; Iz ki neske liri ke za komorni
sastav, 1940; Legenda o borcu Radoju za klavirski kvintet, 1945. KL AV IRSKA :
sonatina, 1937; suita Javna pti ca, 1938; djeje suite Mala Mi ki Maus muzi ka,
1939 i Slike iz kojih se smijei moj sini, 1940; Dalmatinsko kolo, 1947; Tuni val
ceri , 1969. DRAMSKA: opera Adami Eva, 1966 (Zagreb, 26. XII 1967).
Baleti: Grob u itu, 1945 (Spl it, 6. VI 1946); Krvo-prol jee ( I Simfoni ja);
Stranac, 1955 (Split, 25. I 1956): Poklade, 1961 (Split, 30. IV 1962).
Opereta Mi ssis Mandina, 1957. VOKALNA: kantate Seobe (Uvi mnje),
1941 (neiz v. ) ; San o l ogoru, 1959 (pr va ja vna iz vedba Spl it , 26. VII
1961) i Poema 0 Lenjinu, 1968. Mjeoviti zborovi: Oj Mosore, 1944; Majka
pravoslavna, 1944; Oj slobodo, 1945; Oj sokole, 1945; Tri dalmatinske puke
(Kad bi draga, Rui ce rumena, Curo moja), 1948; Mi seina, 1948. Solo pjes
me za gl as i kl avir : Dal mati nski akvareli , 1937; Pjesma mrt vi h prolet era,
1945; Tugovanje majke za sinom orlom, 1945; Canzonette, 1955; Tri akavske
mi ni jature; Ni gdje ne sja moja zvi jezda, 1969. Za gl as i instrumentalni sas
tav: Pisme sa ikojih, 1940; Ovo je no, 1940; Pjesme iz tmine,
1941; etiri makedonske, 1951. Masovne i borbene pjesme:
Drug Tito; SamacSarajevo; Omladi nsko kolo; Dii mo briga- lfc?
de; Pjesma mladih graditelja; Nova Jugoslavi ja; Odluka. R
Fil mska i scenska muzika. SPISI: O neki m probl emi ma nae ^
muzike estetike i kritike, Muzika revija, 1950, 46; Nacrt za
uvod u muzi ku esteti ku, Mogunost i, 1958, 9; Teze za uvod
u sociologiju muzike, ibid., 1960, 2; Idejno-estetski aspekti* su-
vremenog jugoslavenskog muzikog stvaralatva s posebnim osvr-
tom na socioloke probleme (referat na Kongresu Saveza kom-
pozitora Jugoslavije 1962), Kazalini bilten, Spl it, 196162,
9; Odgovor bez pi tanja, Mogunosti, 1965, 7. Rasprave, po-
lemike, kritike.
LIT. : K. Kovaevi , Hrvat ski kompozitori i njihova dje
la, Zagreb 1960, str. 6775. B. Bul jan, Sil vi je Bomdar-
delli, Splitska scena, 1968, 2. /. Bokovi, Popis skladaba,
lanaka i krit ika te dirigentskog repertoara Sil vija Bombar-
dellija, ibid. K. Ko.
BOMBARDON, limeni duhaki instrument,
vrsta bas-tube sa 34 ventila i cijevi iroke men-zure.
Konstruiran u prvoj polovici XIX st. i ubrzo primijenjen
u sastavima vojnikih duhakih orkestara. (H>- Tuba.)
BOMBIKS -> Pastirski rog
BOMBO (njem. Schzvarmer), stariji talijanski naziv
(XVIII st.) za tremolo na gudakim instrumentima.
BOMHART (Bommert, Pommer, Pomhart,
Pumhart: franc. bombarde, tal. bombarda). 1. stari
drveni duhaki instrument nazalnog zvuka iz porodice
Schalmei, pretea fagota. Gradio se u razliitim
veliinama: redovito kao basov instrument (b.), zatim
kao kontrabas-instrument (Grosser Bassbomhart, tal.
bombardone), tenorov instrument (Bassetbom-hart, tal.
Nicolo) i altov instrument (Bombardo BOMHART
piccolo).
2. U XIV st. Pumhart je vrlo jednostavna basova dionica koja
prati melodiju pjesme.
3. U XIV st. b. je oznaivao i duboke ice na lutnji (mali,
srednji, veliki bomhart).
LIT. : W. Frei , Schal mei und Pommer, MF, 1961. K. Ko.
BOMTEMPO, Joao Domingos, portugalski pijanist i kom-
pozitor (Lisabon, 28. XII 1755 18. VIII 1842). Uio kod
svog oca Francesca Saverija. God. 1801 nastavio studij u Parizu,
gdje je koncertirao s violinistom Felipeom Libon i objavio svoja
prva djela. God. 181014 ivio u Londonu; tu se sprijateljio
s Clementijem. Vrativi se 1820 u Lisabon osnovao je ondje
1822 Filharmonijsko drutvo koje je djelovalo do 1828. God.
1833 postao direktor Konzervatorija u Lisabonu.
DJELA. ORKESTRALNA: 7 simfonija. Za kl avir : 6 koncerata; 4 fantazije;
varijacije; capriccio; divertissement i dr. Koranice. KOMORNA: 3 gudaka
seksteta; klavirski kvintet; divertissement za sekstet; serenada za septet; 6 so-
nata za violinu i klavir. et iri sonate za kl avir; varijacije, fantazije i druga
kraa djela za klavir. Opera Alexandro in Efeso. VOKALNA: kantate Hino
lusitano i A Paz da Europa. Rekvijem; mise; Te Deum; Matinas de Defuntos.
Prirunici: Metodo de piano; Traite de composition musicale i Traite d'harmonie
et contrepoi nt .
LIT.: M. A. de Li ma, Domingos Bomtempo, Lisboa 1937.
BONA (Buona), Valerio, talijanski kompozitor i muziki
teoretiar (Brescia, oko 1560 Verona, oko 1619). Vjerojatno
uenik G. Porta. Zborovoda katedrale u Vercelliju (1591), crkve
sv. Franje u Milanu (1596), katedrale u Mondoviju (1601), crkve



t'.
:(," 'i 4:

218 BONA BONINI

no), 1601; misa i vesperae za 4 zbora, 1611; psalmi (4-gl.;, 1600; moteti (6-gl.),
r6oi; introiti (dvozborno), 1611; lamentacije, 1616; Litaniae et aliae laudes B.
M. V. (4-gl .), 1590; Otto ordi ni di Letani e delta Madonna... nella Santa asa
di Loreto (dvozborno), 1619. Regole del Contraponto..., 1595; Esempi delli
passaggi delle Consonanze et Dissonanze..., J596.
BONACCORSI, Alfredo, talijanski muzikolog (Barga, 15.
XI 1887 ). Studirao u Luci i u Hamburgu (W. Heinitz).
Muziki kritiar rimskog dnevnika La Voe Repubblicana i su-
radnik razliitih enciklopedijskih izdanja IEnciclopedia Italiana).
Profesor historije muzike i bibliotekar Konzervatorija u Pesaru,
gdje je 195560 izdavao Bollettino del Centro rossiniano di Studi
(ponovno obj. 1967) i Quaderni Rossiniani. Transkribirao i objavio
niz pjesama iz XVI st., a istakao se originalnim zakljucima o
interpretaciji muzikih djela iz doba Ars novae.
DJELA: Contributo alla St oria del Concerto grosso", 1932; Le Musi che
sacre del Puccini ; Spettacoli muskali lucchesi: Le Tasche; Alfredo Catalani,
1942; Elementi di forme musicali, 1946; Un nuovo Codice delV Ars Nova: II
Codice lucchese, 1948; Giacomo Puccini e i suoi antenati musicali, 1950; Nuovo
Dizionario Musicale urci, 1954; // Folklore musicale in Toscana, 1956; Maestri
di Lucca: i Guami e altri musicisti, 1966. Uredio: zbirku Classici italiani (4 sv.) s
djelima Vivaldija, Boccherinija i Brunettija; G. B. Platti e la Sonata moderna
(1963); Avvi amento alla stori a del quartetto italiano (1966) F. Torrefranca i
zbirku lanaka G. Rossinija, 1968.
BONADIES, Johannes 'od kraja XVIII st. spominje se i
pod imenom Goodenach i Godendach . flamanski kompozitor
i muziki pedagog iz XV st. Bio je redovnik karmelianin. God.
1473 ivio je u samostanu u Mantovi, a od 1474 u Reggio Emiliji.
B. je uitelj F. Gafuriusa i autor opsenog kompendija Codex
Bonadies (147075), poznatog i pod neispravnim naslovom Re-
gulae cantus. Sastoji se od teoretskog dijela i praktikih primjera,
meu kojima se nalazi i jedna Bonadiesova kompozicija (Kyrie).
Upotrebljavao se veoma dugo; jo ga je djelomino Padre Martini
1753 vlastoruno prepisao.
LIT.: G. Roncagli a, Intorno ad un codice di Johannes Bonadies, Att i e
Memorie dell a R. Accademia di Scienze, Lettere et Art i di Moderna, 1939.
D. Plamenac, Kevboard Music of the I4th Century in Codex Faenza 117,
Journal of the American Musicological Societv, 1951. Ch. van den Borren,
Johannes Bonadies, MGG, II, 1952.
BONANG, javanski instrument, sastavljen od 10 ili 12 gon-
gova, smjetenih na posebno ureenom okviru: o izboeno mjesto
u sredini gonga (pentju) udara se drvenim batiem (tobuh) ovi-
jenim pamukom.

BONANG
BONAVENTURA, Arnaldo, talijanski muzikolog (Livorno,
28. VII 1862 Firenca, 7. X 1952). Zavrivi pravo i historiju
knjievnosti u Pii, neko vrijeme sreivao muziki inventar u
Biblioteca Nazionale Centrale u Firenci. Bio je zatim do 1932
nastavnik historije muzike i muzike estetike i upravitelj knjinice
Konzervatorija u Firenci. esto na istaknutim poloajima u razli-
itim muzikim udruenjima. B. je svojim mnogobrojnim radovima
(900) iz muzike historije i estetike, koji obuhvaaju i krae ana-
litike studije i opsene sinteze razdoblja, likova i vrsta, dao vri-
jedan doprinos talijanskoj muzikologiji u doba, kada se ona poela
razvijati.
DJELA: Manuale di storia della muica, 1898 (XIII izd. 1947); Le Forme
della muica strumentale, 1904; Elementi di estetica musicale, 1905 (novo izd.
1927); Storia degli istrumenti musicali , 1908 (novo izd. 1926); -V. Pagani ni ,
1911; Saggio storico sul teatro musicale italiano, 1913; Boccacdo e la muica,
RMI, 1914; Le Maggiolate, ibid, 1917; Storia e letterature del pianoforte, 1918
(novo izd. 1938); La Figura e Varte di G. Verdi, 1919; Verdi (franc), 1923; B.
Pasguini, 1923; Mefistofele di A. Boi to, 1924; Manuale di cultura musicale, 1924
(novo izd. 1937); G. Puccini, 1924; Storia del violino, dei violinisti e della mui ca
per vi oli no, 1925 (novo izd. 1933)i Musi ci sti li vornesi , 1930; Nozi oni di
storia della muica in rapporto alla letteratura, 1930; Luigi Boccherini, 1931
(novo izd. 1933); Rossini, 1934. God. 1930 izdan je u Firenci popis njegovih
radova: Pubblicazioni di Arnaldo Bonaventura nel dnquantenario 18801930.
LIT.: A. Damerini, Arnaldo Bonavent ura, MGG, II, 1952. B. Becherini,
Ricordo di Arnaldo Bonaventura, RMI, 1952.
BONA VIA, Ferruccio, talijanski violinist, kompozitor i mu-
ziki kritiar (Trst, 21. II 1877 London, 5. II 1950). Zavrivi
gokim radom (nastavnik na Summer School of Ci
u Bangoru).
DJELA: koncert za viol inu i orkest ar. 2 gudaka k
oktet; djela za violinu i klavir. Opera Drama (u 1 inu), 1897; '
Solo-pjesme. SPISI: Brahms; Elgar; Verdi, 1930; Mozar,
1941; zbirke lanaka Musicians in Elysium, 1949 i Musicians c
1956.
BONCI, Alessandro, talijanski pjeva, ter
Forli, 10. II 1870 Viserba, Rimini, 9. VIII 19
uio na Konzervatoriju u Pesaru (C. Pedrotti, F. Co
noj pozornici debitirao 1896 u Regio di Parma kao F
Falstaff). Ve idue godine nastupio u milanskoj i
ga je umjetniki put preko prvih evropskih muzici
odveo u Junu Ameriku, Australiju i SAD (Metrop,
Yorku). Njegov opsean repertoar obuhvaao je te
lirskog karaktera meu kojima su bile: Artur (Bellir
Lvonel (Flotovv, Marta), Fra Diavolo (Auber), Fau
Rodolfo (Puccini, La Boheme) i Cavaradossi (Puc
Istakao se i kao oratorijski pjeva. Posljednji je put ja
1927 u Verdijevom Rekvijemu.
LIT. : D. Bannenta (Nando Bennat i), Al essandro Bon<
Ferrara 1901. G. Atonaldi, Cantanti celebri, Roma 1927. E. C
Bonci maestro cantore, La Lettura, 1940. Isti, Alessandro I:
1956.
BONDEVILLE, Emmanuel, francuski kompoz
29. X 1898 }. Studirao klavir i orgulje kod J. Ha
moniju i kontrapunkt kod H. Beaucampa, a fugu i
kod J. Derea. Od 1915 orgulja u Rouenu, 1935-
direktor Radio-stanice na Eiffelovu tornju, zatim Frar
-slube u Parizu. Vodio je simfonijske koncerte Baletr
u Monte Carlu (od 1945), bio je direktor parike O\
(195052) i zatim Opere. Suosniva drutva Triton ki
suvremenu muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphoni e choregraphigue, 191
pjesme: Le Bal des pendus, 1930; Ophelie, 1932; Lara, 1932;
Les Illuminations, 1939 i Gautier Garguille, 1952. KLAVI1
1934; Troi s pochades, 1925; Cheveux au vent, 1937. DRAi
L'Ecole des mari (prema Moliereu), 1935 i Madame Bovary (pre
1951. VOKALNA: Illustrations pour Faust za sol e, recitatora,
i orkestar, 1942; solo-pjesme na stihove Verlainea, T. Deremea,
Ronsarda i dr. Dva mot eta, 1956; crkvena djel a.
LIT. : A. Machabey, Port rait s de t rent e musiciens francai:
BONDON, Jacques, (Boulbon, Bouches-du-Rh
1927 ). Slikarstvo i violinu uio u Marseilleu, od
Parizu, gdje je studirao kompoziciju kod Ch. Ko
Milhauda i J. Riviera.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za Onde Mart enot , ' '
du printemps za trublju, gudae i udaraljke, 1957; Concerto de > 1966:
La Coupole, 1954; Le Taillis ensorcele, 1954; Suite indienne, pour un
autre monde, 1962; Concerto d' ete, 1964; Fleurs de feu, 19 hoe, 1966;
Giocoso za violinu i gudae. KOMORNA: gudaki Hymnes za
klavir i 2 skupine udaraljki, 1964. Kompozicijt DRAMSKA:
opera La Nui t foudroyee, 1964. Muzika za fil m i r;
LIT. : J. Roy, Musique francaise, Pari 1962.
BONELLI, Gino, talijanski pjeva, tenor (Piac
). Pjevanje uio u Piacenzi i Milanu. Na ope
nici debitirao 1945 u Piacenzi kao Rodolfo (Puccini, i
God. 194669, s kraim prekidima, prvak Rijeke
je ostvario 36 prvih tenorskih uloga. Njegove najbc
bile su Otelio (Verdi), Radames (Verdi, Aida), Don
Carmen) i Canio (Leoncavallo, Pagliacci). Kratko \
milanske Scale, gostovao je na mnogim jugoslavenski
pozornicama, u Austriji, Madarskoj, Rumunjskoj
Americi.
BONELLI, Richard (pravo ime Bunu), amer:
bariton (Port Byron, New York, 6. II 1894 ). Svr
nauke na Univerzitetu u Svracusi, studirao i u Par
Alexandera i I. de Reszkea. Debitirao 1915 na Brool
my of Music, a 1923 u Evropi (Modena) u ulozi Valentir
Faust). Stalan gost prvih evropskih opernih pozornii
(Scala), Monte-Carlo, Pariz, njemaki gradovi. God
angairan na operi u Chicagu, zatim u New Yorku r
litanu. Nastupao i kao koncertni pjeva. Meu njegove
kreacije idu baritonske uloge u operama Tannhauser
La Traviata i Rigoletto (Verdi), Pagliacci (Leoncav
Barbiere di Siviglia (Rossini).
BONGOS, membranofoni instrument afrikog po
iren meu Crncima June Amerike. Sastoji se od
sobno spojena bubnja koji imaju membranu samo s go
Promjer desnoga bubnja je 20 cm, a lijevoga 15 cm.
b. meu koljenima i udara po njemu prstima. Bubnj(



BONINI BONONCINI
219

i od 1609 u Firenzi gdje je bio orgulja u crkvi sv. Trojstva.
Oko 1613 postao orgulja katedrale u Forliju i tamo djelovao oko
20 godina. B. je medu prvima prenio Caccinijev monodijski stil
u crkvenu muziku. Po obliku njegova su djela bliska kantati, a
odlikuju se izvornom melodikom.
DJELA: Madri gali e Canzonette spi rituali ..., 1607; Canzone..., 1608;
Canzonette af fetuose... i n stile moderno (4-gl.), 1608; motet i (3-gl.) uz b. c.
1609; madrigali i moteti za glas i instrumentalnu pratnju, 1609; Lamento d
J
Ari anna... i n stile reci tativo, 1613; Affetti spirituali (2-gl.), 1615. Napisao
je Prima parte de* Discorsi e Regole sovra la muica e il contrappunto (rkp.; izvadak
obj. A. Solerti u djelu Le Origini del melodramma, 1903).
LIT. : C. v. Pal i sca, Don Severo Bonini, MGG, II, 1952.
BONNAL, Joseph-Ermend, francuski orgulja, pijanist i
kompozitor (Bordeaux, 1. VII 1880 1944). Muziku studirao u
Bordeauxu i na Parikom konzervatoriju (orgulje kod A. Guilmanta
i Ch. Tournemirea). Orgulja u parikim crkvama (St. Sulpice,
Ste. Clotilde) i inspektor muzike nastave. Od 1921 u gradu
Bavonne orgulja i direktor muzike kole. Mnogo koncertirao
u Francuskoj i inozemstvu.
DJELA: simfonijska pjesma Le Tombeau d'Argentina; Petite suite basque za
orkestar. Dva gudaka kvarteta; dva gudaka trija; razna druga komorna
djela. Za orgulje: simfonija; Paysages euskari ens i druge kompozicije.
Dva baleta. Oratorij Poi mes franciscains; solo-pjesme. Harmonizacije
narodnih napjeva (Chansons agnoutinesj.
BONNEFOUS, Jean-Pierre, francuski plesa (Bourg-en--
Bresse, 1945 ). Uenik baletne kole Parike opere. U esna-
estoj godini ivota primljen u corps u ballet, a ve u dvadesetoj
uivao ugled jednog od najboljih plesaa Parike opere. Plee u
baletima Daphnis et Chloe, Clairiere, Arcades, Les Ouatre Tem-
peramenls, Les Noces i Casse-noisette. B. je plesa izuzetne da-
rovitosti. Njegova se interpretacija odlikuje muzikalnou, stil-
skom istoom', elegancijom pokreta i snanim temperamentom.
BONNER, Eugene Mac Donal, ameriki kompozitor
(Washington, 1889). Muziku uio u Baltimoreu, a 191117
u Engleskoj. Nakon Prvoga svjetskog rata nastavio studij instru-
mentacije i dirigiranja kod A. Wolfa u Parizu. Muziki publicist
(The Outlook) i kritiar (Daily Eagle) u New Yorku i Brooklv-
nu.
DJELA: koncert za klavir i gudae 1945; orkestralni preludij White Nights.
Klavirski kvintet, 1925; Suite sicilienne za violinu i klavir, 1926. Opere:
Barbara Frietchie, 1921; Celui qui epouse une femme muette, 1923; The Venetian
Glass Nephew, 1927; The Gods of the Mountai n, 1936; komina opera Frankie
and Johny, 1945. Scenska muzika. Whi spers of Heavenly Death, pjesme za
gl as i orkestar, 1922; Flutes za glas i 4 instrumenta, 1923.
BONNET, Jacques -> Bourdelot, Pierre
BONNET, Joseph, francuski orgulja i kompozitor (Bor-
deaux, 17. III 1884 St. Luce-sur-Mer, Quebec, 2. VIII 1944).
Sin i uenik orguljaa Georgesa B. Ve kao 14-godinji djeak
prireivao koncerte na orguljama. Zavrivi studij na Parikom
konzervatoriju (orgulje A. Guilmant) bio je orgulja u crkvi St.
Eustache u Parizu. God. 1911 postao orgulja u Sode"U des Con-
certs du Conservatoire i predsjednik Instituta Gre'gorien. Na kon-
certnim turnejama po Francuskoj, Belgiji, Engleskoj, vicarskoj,
Njemakoj, Austriji i Sjevernoj Americi. Od 1940 krae vrijeme
djelovao u New Yorku, a zatim je bio nastavnik orgulja na Kon-
zervatoriju u Quebecu. B. je bio izvrstan interpret djela starih
majstora i novijih francuskih kompozitora (C. Franck). Na ame-
rikoj turneji 1916 priredio niz koncerata, kojima je prikazao
historijski razvoj muzike za orgulje.
DJELA: koncert za orgulje i orkestar. Za orgulje: Variations de concert;
Poemes d'automne, 1906; Douze pieces (3 sv.), 190913; Chant triste, 1925.
Zborovi; solo-pjesme. Izdao antologijsku zbirku Hi stori cal Organ Recital s
(6 sv.) i Fi ori Musicali G. Frescobaldija, 1922.
LIT. : H.B. Gaul , Bonnet , Bossi, Kar g-El ert . Three apercus, MQ, 1918
BONNET-BOURDELOT, Pierre -> Bourdelot, Pierre
BONONCINI, talijanska obitelj muziara.
1. Giovanni Maria, kompozitor i teoretiar (Montecorone,
Modena, krten 23. IX 1642 Modena, 18. XI 1678). Uio kod
M. Uccellinija (kontrapunkt) i A. Bendinellija (kompozicija).
Bio isprva u slubi modenskoga dvora, zatim maestro di cappella
crkve San Petronio u Bologni, a od 1673 maestro di cappella kate-
drale u Modeni. Jedan je od glavnih predstavnika modenske in-
strumentalne kole u doba baroka. Vjet kontrapunktiar, poznat
prvenstveno po traktatu Muico prattico koji se upotrebljavao
jo i u XVIII st. (1701 preveden je na njemaki). Imao je tri
sina muziara: Giovannija, Antonija Mariju i GiovannijaMariju
DJELA. INSTRUMENTALNA: Pri mi frutti del Gi ardi no musi cal e za dvije
viol ine i b. c, 1666; Sonate da camera e da bali o za 14 instrumenta i b. c,
Partitura de Madrigali a 5 vod sopra 12 Tuoni, 1678. Teoretsko djelo Muico
prattico . . . , 1673.
2. Giovanni (neispravno Giovanni Battista), kompozitor i
violonelist (Modena, 18. VII 1670 Be, 9. VII 1747). Uio
u Bologni kod svog oca, zatim kod G. P. Colonne i G. Buonija.
God. 168788 pjeva i violonelist u kapeli S. Petronio i istodobno
maestro di cappella crkve San Giovanni in Monte u Bologni; 1689
96 u slubi je kardinala Pamphilija u Rimu gdje stjee reputaciju
kao operni kompozitor. Potkraj 1697 pozvan je u Be za dvorskog
kompozitora, 170205 boravi u Berlinu na dvoru kraljice Sophie-
-Charlotte, zatim je ponovo na bekome dvoru do 1713. U to
doba poznat je ve i u Francu
skoj (L. de la Vieville spominje
ga u Comparaison de la musique
franfaise avec la musigue itali-enne).
Nakon kraeg boravka u Italiji,
1716 odlazi u London; ondje
komponira talijanske opere za
Kraljevsko kazalite (Ro-yal
Academy of Music) koje vodi G. F.
Handel i doskora postaje njegov
rival. G. B. se kao tienik vojvode
od Marlbo-rougha suprotstavljao
Handelu, koga titi dvor, pa je itav
sukob dobio politiki karakter.
Prila-godivi se muzikom ukusu
engleske publike G. B. je u Lon-
donu u poetku imao uspjeha (neke
njegove operne arije postale su
upravo popularne), ali poslije 1724
njegova je slava poela blijediti, a
1731, kada se otkrilo da je pod
svojim imenom
objavio jedan Lottijev madrigal (iz 1705), morao je napustiti
London; ova jo do danas mutna afera sruila mu je ugled i izvan
granica Engleske, pa se o posljednjim godinama njegova ivota
znade vrlo malo; 1733 boravio je u Parizu, zatim u Lisabonu
(1735) i Veneciji, gdje je umro u bijedi.
Kao operni kompozitor G. B. se pribliava novom tipu na-
puljske opere, iako posve ne naputa istu fakturu gornjotali-
janske kole; u londonskim operama arije su mu po karakteru
vie nalik na pjesmu to nije samo posljedica prilagoivanja ukusu
publike nego i nadovezivanje na tradiciju kakva se oko 1700
gajila u Veneciji i Bologni. Crkvene kompozicije su monumentalne,
osobito u zborskim partijama. Po oratorijima, osobito onima iz
168790, G. B. ide uz Stradellu meu najvanije majstore ove
vrste. U instrumentalnim djelima esto daje violonelu solistiku
ulogu (bio je virtuo_z na tom instrumentu).
DJELA. INSTRUMENTALNA: Tratteni menti da camera a 3 op. 1 za 2
violine, violone i b. c. (embalo), 1685; Concerti da camera a 3 op. 2, 1685;
Sinfoni e a 58 istrumenti , con alcune a una e due trombe op 3, 1685; Si nfoni e
a 3 istrumenti col basso per organo, 1686; Sinfonie da chiesa a 4 e violoncello obli-
gato op. 5 , 1687; Sinfonie a 2 istrumenti col b. c. per organo op. 6, 1687; Diver-
timenti da camera za violinu ili flautu i b. c, 1722 (II verzija za embalo, 1722);
Ayres in 3 Parts as Allemands, Corrants, Preludes. . . za 2 violine i b. c.; XIT
Sonatas for the Chamber za 2 violine i b. c., 1732; Suites de pieces pour le clavecin,
rkp. DRAMSKA. Opere (samo sauvane): // Xerse, 1694; Muzi o Scevola,
1695 (sadrava i muziku F. Cavallija; 1710 istoimena opera za Be; 1721 za Lon-
don: I in od F. Amadeija, II od G. Bononcinija, III od Handela); Gli Amori di
Poli femo, 1702; Tamo Ari ci no, 1704; Endi mi one, 1706; VEtearco, 1707;
Mario fuggitivo, 1708; L'Abdolomino, 1709; Crispo, 172:; Griselda, 1722; Erminia,
1723; Alessandro in Si done, 1736. Brojne serenade i kraa scenskomuzika djela
od kojih je sauvana: L'Arrivo della Gran Madre degli Dei in Roma, 1713.
VOKALNA. Oratoriji: La vi ttoria di Davi dde contro Goli a, 1687; // Gi osu,
1688; La Maddal ena ai pi edi di Cristo, 1690; San Nicola da Bari, 1692; La
conversione di Maddalena, 1701; La cittd di Sion festeggiante nel ritorno di Davidde
dalla valle di Raffaim, 1702; Ezechia, l'J'i'J; Cantate e duetti, 1721; vie komornih
kantata. CRKVENA: mise (Mi ssa si ne nomi ne); motet i; Funeral Anthem,
1722 (u povodu smrt i vojvode od Marlborougha); Te Deum, 1748 i dr.
3. Antonio Maria, kompozitor, violinist i dirigent (Modena,
18. VI 1677 8. VII 1726). Uio po svoj prilici kod G. P. Colonne.
God. 1689 bio takoer u slubi kardinala Pamphilija u Rimu,
zatim 1702 zajedno s bratom Giovannijem na dvoru u Berlinu,
a 1704u na dvoru u Beu gdje stjee velik ugled kao kompo
zitor opera i oratorija. God. 1714 boravi u Rimu (ondje mu je
uenik G. H. Stolzel), 1715 u Milanu i od 1716 u Modeni; tu
je isprva kazalini dirigent, a od 1721 muziki direktor Dvorske
kapele vojvoda d'Este.
Muziki opus brae B.Giovannija i Antonija Marije, ne moe
se posve razluiti, jer je njihov razvoj i rad dobrim dijelom tekao
li


G. BONONCINI
220 BONONCINI BORCK

renja tog razdoblja. Raznolino, neukalupljeno oblikovanje reci-
tativa, arije s continuom i velike arije s orkestrom, redovito u
formi da-capo (uz koju veinom upotrebljava vei orkestar), te
smisao za koritenje solistikih instrumenata, odlike su njegova
opernog stila koji je, poput bratova, bliz napuljskom tipu.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Cami l l a regi na dei Vol sci overo II Tri onf o
di Camilla, 1696; Astianatte, 1701; Teraspo overo l'Innocenza giusti ficata (sere-
nata), 1704; Laregina creduta re, 1706; Bleso e Lesba (intermezzi), 1706; Arminia,
1706; La conqui sta delle Spagne di Scipi one Afri cano U giovane, 1707; La presa
di Tebe, 1708; Ti grane, re d'Armeni a, 1710 (pripisuje se i br atu Giovanniju);
/: tiranno eroe, 1715; Sesostri, re d'Egi tto, 1716; Ludo Vero, 1716; La congui sta
del vello d'oro, 1717; Griselda, 1718 ; // trionfo deWaquila e del Giglio (pastorala),
1720; Endi mi one, 1721; Rosi cl ea i n Dani a, 1721. VOKALNA. Orat orij i:
// trionfo della grazia, 1707; La decollazione di S. Giovanni Battista, 1709; L'in-
terciso, 1711. Kantata La fortuna, U valore e la gi ustizia, 1706; vei broj komornih
kant ata (u rukopisu). CRKVENA: misa za 5 gl asova; St abat Mat er za 4
glasa (sve u rukopisu u bibl ioteci konzervatorija Cherubi ni u Firenci).
4. Giovanni Maria (nazivan Angelo), violonelist (Modena,
18. XI 1678 ?). Angairan kao violonelist u kapeli modenske
katedrale.
LIT. : L. F. Val dri ghi , I Bononcini da Modena, Musur giana, 8, Modena
1882. A. Scheri ng, Geschichte des Oratoriums, Leipzig 1911. E. Wellesz,
Die Opern und Oratorien in Wien von 16601708, STMW, 1919. F. Chry-
sander, G. F. Handel, II, Leipzig 1919. G. Roncaglia, Di insigni musicisti
modenesi : su la famigl ia Bononcini, Att i e memor ie dell a R. Deput azione di
Storia Patria per le province modenesi, serija VII, knj. VI, 1929. Isti, L. A.
Muratori, la Muica e il maggior compositore modenese del suo tempo, ibid.,
ser ija VII, knj. VIII, 1933. W. Boll ert , Bononcini, 1. Giovanni Mar ia, 2.
Giovanni Batt ist a, 3. Ant onio, MGG, II, 1952. K. Hueber, Gl i ul t imi anni
di Bononcini, Att i e memorie dell a Societ a di Lettere e Art i di Modena 1954.
A. Dameri ni, Le due Maddal ene di Giovanni Bononcini, Col lect anea Hist oriae
Musicae, II, Firenze 1956. G. Roncagl i a, La cappell a musicale del duomo
di Modena, Firenze 1957. A. Dameri ni , Giovanni Bononcini e l e sue Arie
per Basso col Violoncello, Musiche Ital iane rare e vive, Siena 1962. W. Klenz
Giovanni Maria Bononcini of Modena, Durham 1962. K. H. Holler, Giovanni
Maria Bononcinis Muico Pratt ico in seiner Bedeut ung fiir die Musikal ische
Sat zlehr e des 17. Jahrhunderts, Strasbour g i Baden-Baden, 1963. F. Bose,
Ariost i und Bononcini am Berl iner Hof, AFMW 1965. I. A.
BONPORTI (Buonporti), Francesco Antonio, talijanski
kompozitor (Trento, u. VI 1672 Padova, 19. XII 1749).
Sveenik, uio u Rimu kod A. Corellija i O. Pitonija. Djela su mu
izvodili mnogi umjetnici (F. M. Veracini) po raznim muzikim
centrima Evrope. God. 1727 imenovao ga je car Karlo VI za
familiare aulico. Poput B. Marcella i T. Albinonija B. je kom-
ponirao per diletto, slobodan od svih akademskih stega. Nje-
gova melodika i ritmika ne kreu se u okviru tradicionalnih shema.
Harmonija mu se odlikuje izvanrednom finoom i neoekivanim
obratima.
DJELA: Concerti a 4 op 11, oko 1714; Ari e, Balletti, Correnti, 1705;
t rio- sonate (3 sv.) : I, op. 1, 1696; II, op. 4, 1703 i III, op. 6, 1705;
concert ini
i serenade za viol inu i b. c. op. 12, oko 1720; sonate da camera za violinu i b. c.
(2 sv.), op. 2, 1698 i op. 7, 1707; invencije za violinu op. 10, 1712 (4 invencije
pogreno uvrtene u izdanje Bachovih djel a). Moteti za gl as i viol inu op. 3,
1702. ,
NOVA IZD. : po jednu tr io-sonat u obj. su A. Moffat i E. Schenk {Haus-
musi k, 1955); invencije obj. F. Giegl ing (Hortus Musi cus, 195354).
LIT. : Ch. Bouvet , Bonport i egal de J. S. Bach, Pari 1918. R. Lunelli ,
Da F. A. Bonport i a J. S. Bach, Trent o 1920. G. Barl an, Un Musicist a
trent ino, F. A. Bonporti, Vita e opere, Firenze 1940. Isti, Francesco Antonio
Bonporti, MGG, II 1952. O. Wessely, Zur Lebensgeschichte von Francesco
Antonio Bonporti, KMJB, 1958.
BONTEMPI, Giovanni Andrea (pravo ime Angelini),
talijanski kompozitor i muziki pisac (Perugia, oko 1624 Brufa
kod Perugie, 1. VI 1705). Uio kod V. Mazzocchija u Rimu.
God. 164350 pjeva (kastrat) zbora crkve sv. Marka u Veneciji
koji su u to doba vodili C. Monteverdi i G. Rovetta. Zatim je
165080 bio, uz J. Schiitza i V. Albricija, zborovoa na kneev-
skom dvoru u Dresdenu, gdje je 1664 imenovan i za arhitekta
i upravitelja strojeva dvorskog kazalita. Od 1680 ivio u Brufi.
Pisao je historijska djela o Saskoj i o ustanku u Madarskoj.
U XVIII st. cijenili su Bontempija kao historiara i kao teoreti-
ara muzike, koji se u mladosti bavio naukom o kontrapunktu.
B. je svojim djelom // Paride prvi uveo talijansku operu u sjevernu
Njemaku. U kasnijim operama nastojao je uskladiti talijanski
i njemaki stil.
DJELA: Oper e: / / Pari de, 1662; Dafne (zajedno sa M. G. Perandom),
1671 i Jupiter und Jo, 1673. Orat orij Vita e Martiri o di S. Emiliano; kantata
Ruscellett o cui rigido ci elo; crkvena muzika. SPISI: Nova quator vocibus
componendi methodus. . . , 1660; Tractatus in quo demonstrantur occultae conve-
ni entiae sonorum systemati s participati , 1690; Hi storia muica, nella quale si ha
pi ena cognitione della teorica e della pratica antica della muica harmonica secondo
l a dot tri na de'Greci . . . , 1695.
LIT.: M. Furst enau, Beitrage zur Geschichte der koniglichen sachsischen
Musik-Kappell e in Dresden, 1849 i 1861. G. B. Rossi-Scotti, Di G. A. Bon-
tempi di Perugia, Ricordo storio, 1878. Alcune lettere di Angelini G. Andrea
al Padre T. Macchett i ca mal dolese (redaktor U. Mor ini), Pia 1909. F.
Schmidt, G. A. Bont empi, AFMF, 1939.R. Engla'nder, II Par ide in Muica
(1662) di G. A. Bontempi, Note d'Archivio, 1940. Isti , Zur Frage der Dafne
(1671) von G. A. Bontempi und M. G. Peranda, All gemeine musikal ische
Zeitung, 1941 i separat, Kassel i Basel 1951. E. Zanetti, Giovanni Andrea
Bontempi, MGG, II, 1952. F. Bri ganti , G. A. Bont empi, musicist a lette-
rato archit etto, Firenze 1956.
BONUCCI, Arturo, talijanski violonelist (Rim, 19. IV
1894 11. I 1964). Studij violonela zavrio 1912 na Konzervato-
riju u Bologni (F. Serato) i tamo 192025 djelovao kao nas-
tavnik. God. 193443 profesor akademije Chigiana u !
1938 istodobno na teajevima za usavravanje na akadem
Cecilia u Rimu. Koncertant meunarodnog ugleda, na:
solistiki i u komornim sastavima Quartetto Bolognt
Italiano, Quartetto Poltronieri, Quartetto Carmirelli i
Boccherini.
BONVIN, Ludvvig, ameriki kompozitor vicarskog ]
(Siders, kanton Wallis, 17. II 1850 Buffalo, 18. :
U Beu studirao teologiju i medicinu, u muzici uglavnom
God. 1874 zareen za jezuitu u Nizozemskoj, od 1885
u Liverpoolu, Engleska; 18871907 bio je muziki
na Canisius Collegeu u Buffalu, SAD. Strunjak za
rane crkvene muzike, zalagao se za reformu gregorijans
van ja.
DJELA: simfonija u g-molu; Drei Tonbilder za orkestar; Twi
NighVs Dreamo za gudaki orkestar. Komorna djela. Kompozi
vir i or gul je. VOKALNA: orator ij Di e Auf erst ehung des Her n
d'Are vor dem Schei terhaufen za sopran i orkestar; Die sonni ge wonr
bariton, zbor i orkestar: Wonnig ist's in Frilhlingstagen za sopran, alt
pjesme i dr. CRKVENA: r ekvij em: 7 misa; mot et i; l it anije; 1
lanci i rasprave u asopisima Muica sacra i MQ.
LIT.: F. E. Bunse, Ludwig Bonvin, Muica sacra, 1933. 1
BOOGIE-WOOGIE, poseban nain interpretacije
na klaviru. B.-w. zadrava harmonijsku shemu blues;
ruka ponavlja pregnantnu ostinatnu figuru (zvalking ba
punktiranoga ritma, dok desna svira napjev bluesa u n
itih varijacija. Efekt blue notes postizava pijanist istodobi
enjem velike i male terce odnosno septime. B.-w. si
ameriki Crnci. Oko 1920 popularan je bio u Chicagu, a.
1930 proirio se u cijeloj SAD i Evropi. U izvornom obi
je solistiki (F. Waller, A. Tatum, C. Basie, E. Hine:
Lewis, I. Yance). Kasnije ga izvode na dva ili tri klavira
son, M. L. Lewis, G. Ammons), a preuzimaju ga i js
(C. Basie).
BOOSEY & HAWKES, Ltd., englesko muziko
poduzee, utemeljeno 1930 zdruivanjem nakladnih
Boosey & Co. (osnovano 1816) i Hazvkes & Son (osnovai
B. & H. ima svoje podrunice u SAD, Kanadi, Juni
Australiji, Francuskoj i Njemakoj. Izdaje osobito dje
menih kompozitora (R. Strauss, I. Stravinski, S. Prok
Bloch, B. Bartok, Z. Kodaly, A. Copland, S. Rahman
Britten i mnogi drugi). Izdanja se odlikuju preciznou
i uspjelom grafikom opremom. Podrunica u Bonnu
samostalnom izdavakom djelatnou (od 1952 izdaj
Musik der Zeif).
LIT. : C. G. Morti mer, Leading Music Publ ishers Nr. 3., Boosev
Lt d., Musical Opinion, 1938. D. Mit chell , Boosev & Hawkes L1
II, 1952.
BOPP, Wilhelm, njemaki dirigent i muziki 1
(Mannheim, 4. XI 1863 Buhlerhohe, Baden-Baden
1931). Muziku studirao u Mannheimu i Leipzigu. Od I
rovoda u Freiburgu im Breisgau, korepetitor Gradskog ks
Frankfurtu i asistent F. Mottla na sveanim igrama u Bi
1889 postao nastavnik Konzervatorija u Mannheimu i ta
otvorio vlastitu Visoku muziku kolu. God. 190719
Konzervatorija u Beu, koji je pod njegovim vodstvoi
pretvoren u Akademie fiir Musik und darstellende Kum
BORCH, Gaston, francuski kompozitor i dirigent n
podrijetla (Guines, Pas-de-Calais, 8. III 1871 Grai
vedska, 14. II 1926). Kompoziciju uio u Parizu (J. A
i K0benhavnu (J. Svendsen). God. 18939$ dirigent 1
Bergenu, od 1899 djelovao u SAD (Pittsburgh, St. Louis,
a nakon Prvoga svjetskog rata u Stockholmu.
DJELA. ORKESTRALNA: vie simfonija; si mfonijske pjesmi
ve de Pari, 1893; Quo vadi, 1909 i Frithjof; koncert za klavir i dr. -
zicije za klavir i or gul je. Opera Si l vi o, 1897; muzika za bajku (
og vestenf or maane, 1906. Sol o-pjesme. Pr irunik Practi cal
Instrumentation, 1918.
BORCK, Edmund von, njemaki kompozitor (Bre
II 1906 kod Nettuna, Italija, 16. II 1944). Uenik B
niaka (klavir) i E. Kirscha (kompozicija) u Breslauu, s
rigiranja zavrio na Visokoj muzikoj koli u Berlinu;
na univerzitetima u Berlinu i Breslauu studirao muzi
Kratko vrijeme operni dirigent u Frankfurtu na Majni
do 1940 nastavnik na Kittelovu konzervatoriju u Berlinu
tnik strogo subjektivnih impulsa, blizak kasnoj romantici
sionizmu. Najvrednija su mu posljednja djela u kojima sei
teki ratni dani.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert, 1936: koncert za alt-saksc
koncert za klavir, 1941; Concertino za flautu i gudaki orkestar, 1936;
chest erstiicke, 1933; preludij i fuga, 1934; Prdludium; Thema, Varic
Finale, 1936; Zwei Fantasiestii cke, 1940; simfonijska predigra, 1940
1941. KOMORNA: sekstet za l utnju i gudae, 1936; sonat a za vic
vir, 1932; mala suit a za flautu-solo, 1938. Kompozicije za klavir.
Napoleon, 1942. Ldndliche Kantate za zbor i gudaki orkestar, li -
pjesme.
' '&
Cf",'
. si*-.

BORCK BORGHI-MAMO 227

LIT. : K. Laux, Edmund von Borck, Musik und Musiker der Gegenwart ,
Essen 1949. K. H. Wdrner, E. von Borck, Muica, 1951, 10. Isti, Edmund
von Borck, Schweizerische Musikzeitung, 1952, 2. H. Hiibner, Edmund von
Borck, MGG, I I , 1952. H. Benz, Edmund v. Bor ck, Muica, 1956, 2.
BORI, Marija, pjevaica i pedagog (Zagreb, 19. X
1909 ). Studij pjevanja zavrila na Muzikoj akademiji u Za
grebu (M. Kostreni). Kao mladodramski sopran priredila
nekoliko koncerata u Zagrebu, a zatim nakon debija na sceni
Hrvatskog narodnog kazalita, 19435
1
solist Zagrebake opere
i 195162 profesor pjevanja na muzikim kolama Pavao Marko-
vac i Vatroslav Lisinski. Od 1962 profesor je Muzike akademije
u Zagrebu. Medu njenim ulogama isticale su se: Grofica (Mozart,
Figarov pir), Leonora (Verdi, Trubadur), Liza (ajkovski, Pikova
dama) i ula (Gotovac, Ero s onoga svijeta). Njezine su uenice
Vanda Cistler, Dobrila Bogoevi, Rua Pospi-Baldani, Dunja
Vejzovi i dr.
K
-
Ko
-
BORDES, Charles, francuski kompozitor (La Roche-Corbon,
Indre-et-Loire, 12. V 1863 Toulon, 8. XI 1909). Uenik A.
F. Marmontela i C. Francka. Od 1890 orgulja i zborovoa u
crkvi St. Gervais u Parizu. Organizirao izvedbe stare crkvene
muzike i osnovao zbor Les Chanteurs de St. Gervais. Radi pro-
pagiranja zborne muzike majstora XVXIX st. utemeljio 1896
sa A. Guilmantom i V. d'Indvjem i vodio Scholu cantorum. God.
1889 povjereno mu je skupljanje baskijskih narodnih napjeva,
od kojih je mnoge izdao (Archives de la Tradition Basque). Ure-
ivao je glasilo Schole cantorum La Tribune de St. Gervais i
suraivao u drugim asopisima. Od njegovih djela najznaaj-
nije su solo-pjesme u kojima je elio oivjeti Lullvjev i Rameauov
recitativ, nastojei da mu melodija tee slobodno i u skladu s
tekstom.
DJELA. ORKESTRALNA: Danses bearnaises, 1888; Rapsodie basgue za
klavir i orkestar, 1890; Auskal Herria, 1891; Di vertissement za trublju i orkest ar,
1892. Sui te basque za flautu i gudaki kvartet , 1888. Kompozicije za
klavir. VOKALNA. Zborovi: Madrigal a la musique i O mes morts, triste-ment
nombreux, 1895; mot et i; l it anije; solo-pjesme i dr .SPISI: Del 'empl oi de la
musique figure dans les Offices liturgiques, Tribune de la St. Gervais, 1895; Etude
Palestrinienne, ibid., 1896; La musique figure de ses origines d la decadence deVecole
romaine, ibid., 1896; De V i nterpretation des oeuvres de Rameau, Le Cour-rier
musical , 1908. Izdao zbir ke: Archi ves de la Tradi ti on basque...; Di x danses,
marehes et cortges du pays basque espagnol, 1908; Onze ehansons du Lan-guedoc,
1906; zbirke stare crkvene muzike Anthologi e des mattres religi eux du XV
eme
et
XVI
eme
si el e i Ant hologi e des Maitres religi eux pri miti fs.
LIT. : R. de Castera, Dix annees d'act ion musical e religieuse, Pari 1902.
O. Sere, Musiciens francais d'aujourd'-hui, Pari 1921. P. Dukas, Charles
Bordes (s bibliografijom), RM, 1924. F. P. Alibert, Charl es Bordes a Ma-
guelonne, Pari 1926. R. de Castera, La fondat ion de l a Schola Cant orum
(La Schol a Cant orum.. .en 1925), Pari 1927. F. Raugel, Charl es Bordes,
MGG, II, 1952.
BORDOGNI, Giulio Marco, talijanski pjeva (tenor) i pje-
vaki pedagog (Gazzaniga, Bergamo, 23. I 1789 Pariz, 31. VII
1856). Uio kod S. Mayra.
God. 181315 pjevao na operi u
Milanu, a 181933 u Thea-tre
Italien u Parizu. Od 1820 nastavnik
pjevanja na Konzervatoriju u
Parizu, kasnije poduavao
privatno. Odgojio vie istaknutih
pjevaa; njegova je uenica bila
Henriette Sontag. Objavio vie
vokaliza (3 sv. po 36 vokaliza i 4
sv. po 12 vokaliza), koje se i danas
upotrebljavaju u pjevakoj nastavi,
i napisao Methode de ehant.
BORDONI, Faustina, ta-
lijanska operna pjevaica, alt
(Venecija, 1700 4. XI 1781).
Uenica M. Gasparinija i B.
Marcella. Debitirala 1716 u Ve-
neciji u operi Ariodante (C. F.
Pollaroli). Nastupala u Bologni,
Napulju, Munchenu, Beu i od 1726 u Londonu u Handelovoj
operi. God. 1730 udala se za J. A. Hassea te je otada uglavnom
pjevala u njegovim operama u Dresdenu i Veneciji.
LIT. : A. St i erlin, Johann Adolf und Faust ine Hasse, Ziirich 1852. A.
Ni ggli , Faustina Bordoni-Hasse, Leipzig 1880. A. Urbani de Gheltof , La
nuova Sirena e il caro Sassone, Venezia 1890. M. Ho'gg, Die Gesangskunst
der Faustine Hasse (disertacija), Berlin 1931. A. A. Abert, Faustina Hasse
(Bordoni), MGG, V, 1956.
BORDUN, 1. naziv za dubok ton koji za vrijeme sviranja
na nekim instrumentima neprekidno zvui. Na icanim instru-
mentima srednjeg vijeka (lutnja, viella, theorba) izvodio se na
ici, napetoj pored najdublje ice. Ona se nije mogla skratiti,
pa je tako davala uvijek isti ton; i ta ica zvala se bordun. Na du-
hakim instrumentima s mijehom (gajde, musette, bagpipe) b.
proizvodi svirala koja daje najdublji ton, a zove se takoer bor-
dun. Na njima se b. esto sastoji od dva tona koji zvue istodobno
ili izmjenino, redovito u intervalu iste kvinte. U francuskoj
instrumentalnoj muzici XVII st. susreu se i kompozicije s na-
slovom b. (Couperinove suite). U njima se autor nastojao pri-
bliiti svirci na pukim duhakim instrumentima, tako da u naj-
dubljoj dionici izmjenjuje stalno ton tonike s tonom dominante.
Podrijetlo rijei b. nije razjanjeno. Prvi se put susree kod
Hieronvmusa de Moravije (XIII st.), koji tim nazivom oznaava
najdublje ugoenu icu na vielli, napetu kraj hvataljke.
2. Kod orgulja 16' ili 8', rjee 4' registar. U skupini registara
srodnih duhakim instrumentima, koji su uvedeni u XV st., b.
odgovara basu.
LIT.: H. Besseler, Bourdon und Fauxbourdon, Leipzig 1950. M. Kun.
BORENI, Martin, gradianski kult urni radnik (Coger-
tof, Gradie, 7. XI 1850 Pajngert, 22. V 1939). Uiteljsku
kolu zavrio u Sopronu, 18711916 uitelj u Rohrbachu i
Baumgartenu. Zajedno sa M. Nakoviem izdao prvu gradiansku
crkvenu pjesmaricu Kertjansko-katolianski crikveni jakar (Gyor
1901), sa 268 harmoniziranih napjeva. Osim 73 hrvatske pjesme,
pjesmarica sadrava madarske, njemake, latinske i druge na-
pjeve, kao i 37 originalnih kompozicija Borenia i Nakovia
(djelomino na vlastite tekstove).
LIT. : J. Barl i , Mart in Bor eni, Sv. C, 1928, 5 i 1939, 3. / . Esi h, Mar
tin Boreni, In memoriam nest oru hr vatskih kolnika u Gradiu, Obzor, 20,
VI 1939. K. Ko.
BORG, Kim, finski pjeva, bas (Helsinki, 7. VIII 1919 ).
Zavrio studij kemije, pjevanje uio u Helsinkiju i tamo 1947
debitirao kao koncertni pjeva. Na opernoj pozornici prvi put
nastupio 1951 u Aarchusu i ubrzo stekao meunarodnu reputa-
ciju. Stalni je gost prvih evropskih opernih pozornica, festivala
u Beu, Salzburgu, Edinburghu, Glvndenbourneu i dr., od
1959 lan je opere Metropolitan u New Yorku. U posljednje
vrijeme nastupa i u baritonskim ulogama. Njegove najvee krea-
cije su: Don Giovanni (Mozart), Sarastro (Mozart, arobna
frula), Boris Godunov (Musorgski), Filip (Verdi, Don Carlos),
Mefisto (Gounod, Faust), Scarpia (Puccini, Tosca) i dr. Istie
se i kao oratorijski i koncertni pjeva. Ogledao se kao kompozitor
(Ostkarelische Lieder za bariton i 10 instrumenta, 1953; Stim-
mungsbilder za mezzosopran, zbor i harfu, 1956). ivi u Glos-
trupu, Danska.
BORGATTI, Giuseppe, talijanski pjeva, tenor (Cento, 17.
III 1871 Reno, Lago Maggiore, 18. X 1950). Pjevanje uio u
Bologni; na opernoj pozornici debitirao 1892 u Castelfranco
Veneto kao Faust (Gounod). Uskoro se uvrstio u prve talijanske
dramske tenore i bio angairan u milanskoj Scali. Gostovao u
brojnim evropskim i junoamerikim gradovima. Osobito se
istakao kao interpret Wagnerovih opera. Objavio je autobiogra-
fiju La mia vita d'artista (1927).
BORGHI, Luigi, talijanski violinist i kompozitor (Bologna?,
1745 ?, oko 1792). Uenik G. Pugnanija. Od 1772 djelovao
u Londonu i tamo nastupao kao virtuoz na violini i violi. Na
Handelovim sveanostima 1784 vodio je druge violine, a 1790
bio je dirigent talijanskih predstava u Pantheonu. God. 1788
boravio je vjerojatno u Munchenu i Berlinu.
DJELA: est sonata za viol inu i b. c. op. 1, 1772; 6 koncerata za viol inu
op. 2, 1775; 3 koncerta za violinu op. 2; 3 koncerta za violinu op. 3; 6 diverti-
ment a za 2 viol ine op. 3; 6 sol a za viol inu i b. c. op. 4, 1783; 6 sonat a za
violinu i b. c. op. 5, 1783; 6 dueta za 2 violine i violonelo op. 5; 6 dueta za 2
viol ine i violonelo op. 6; 6 uvertira op. 6, 1787; 12 divert imenta za 13 vio-
l ine op. 7, 1790.
LIT. : F. Torrefranca, Le origini del lo st il e mozart iano, RMI, 1924.
BORGHI-MAMO, 1. Adelaide, talijanska pjevaica, mez-
zosopran (Bologna, 9. VIII 1829 10. IX 1901). Debit irala
1846 u Urbinu. Pjevala na mnogim talijanskim opernim pozor-
nicama, 1853 u Beu, 185460 u talijanskoj i francuskoj operi
u Parizu, a 1875 se povukla iz javnog muzikog ivota. Kompo-
zitori G. Pacini, S. R. Mercadante i L. Rossi pisali su za nju
mezzosopranske partije u svojim operama. Najvee trijumfe
slavila je u Rossinijevim operama Semiramida, Cenerentola,
Seviljski brija, Matilda de Shabran i Otelio, u Verdijevim Tru-
badur i La Traviata, u Donizettijevoj Favoriti i Halevvjevoj Regina
di Cipro.
2. Erminia, pjevaica, sopran (Pariz, 18. II 1855 Bologna,
29. VII 1941). Ki i uenica Adelaide, na opernoj pozornici
debitirala 1873 u Bologni kao Leonora (Verdi, Laforza del destino).
Pjevala je zatim na opernim kazalitima u Rimu (1876), Parizu
(1877), Madridu (187879), Lisabonu (1879), Buenos Airesu
(1881) i Petrogradu (1891). Od 1893 nije vie nastupala i ivjela
je u Bologni. Njene najuspjelije kreacije bile su: Margareta (Boito,
Mefistofele), Lucrezia Borgia (Donizetti), Izabela (Meverbeer,
Robert le Diable), Valentina (Meverbeer, Hugenoti), Ines (Mever-
beer, Afrikanka), Leonora (Verdi, Trubadur), Aida (Verdi) i Mar-
gareta (Gounod, Faust).

F. BORDONI


222 BORGHI-MAMO BORODIN

LIT. : t/. Rol andi , Un incontro con Er minia Bor ghi- Mamo, Rassegna Do-
rica, 1933.
BORGOVAN, Ion, rumunjski kompozitor (Bukuret, 8. IX
1889 28. V 1970). Uenik D. G. Kiriaca i I. Scarlatescua u
Bukuretu. Prouavao rumunjski muziki folklor; bavio se i
muzikom kritikom (Gazela Transilvaniei, Luceafarul).
DJELA. ORKESTRALNA: si mfonijska sl ika Acuarel a de pri mavara,
1910; 2 suite: Suit a munteneasca, 1923 i Noapte de tama, 1936; Rapsodi a So-
mesul ui, 1952. Gudaki kvart et u C-duru, 1922. Opera Pasarea mdi astra
na vlastiti libret o, 1937. Sol o-pjesme.
BORGSTR0M, Hjalmar, norveki kompozitor i muziki
kritiar (Oslo, 23. III 1864 5. VII 1925). Uenik J. Svendsena,
L. M. Lindemana i O. Olsena, 188789 studirao na Konzervato-
riju u Leipzigu. Djelovao je od 1890 u Berlinu, Londonu i Parizu,
1901 vratio se u Oslo. Uz kompoziciju bavio se muzikom kri-
tikom (Verdens Gang, Aftenposten). Kompozitor programnog
smjera (simfonijska pjesma Tankeri), u melodici se oslanjao na
narodni melos. Bujna instrumentacija podsjea na Wagnera.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1890 i 1912; simfonijske
pjesme: Hamlet, 1903; Jesus in Getsemane, 1904; John Gabriel Borckman (prema
Ibsenu), 1905; De dodes nat , 1905; Tanken, 1916 (najuspjelija). Koncert za kla-
vir, 1910; koncert za viol inu, 1914. KOMORNA: dva gudaka kvart eta;
klavirski kvintet, 1919; sonata za viol inu i klavir, 1906. Kompozicije za klavir.
Opere Thora pa Ri mol , 1894 i Fi skeren, 1900. Kantat e; sol o-pjesme i dr.
LIT. : O. Gurvi n, Hjal mar Borgst r0m, MGG, I I , 1952,
BORI, Lucrezia (Lucrezia Borja y Gonzales de Riancho),
panjolska pjevaica, sopran (Valencia, 24. XII 1887 New
York 14. V 1960). Pjevanje uila u Milanu (M. Vidal) i Rimu,
gdje je debit irala 1908 kao Micaela (Bizet, Carmen). Nakon
toga pjevala u Milanu, Napulju, Parizu i Buenos Airesu, a 1910
nastupila je sa E. Carusom u parikom Thedtre Chdtelet kao
Manon (Massenet). God. 191215 i 191936 prvakinja nju-
jorke opere Metropolitan; ubrajaju je u najvee umjetnice koje
su nastupale u tom kazalitu. Lirski sopran, uz standardni operni
repertoar posebnu je panju posveivala novijoj talijanskoj i fran-
cuskoj opernoj literaturi. U njene najvie domete idu kreacije:
Suzana (Mozart, Figarov pir), Zerlina (Mozart, Don Giovanni),
Norina _ (Donizetti, Don Pasguale), Carolina (Cimarosa, Tajni
brak), o-o-San (Puccini, Madame Butterfly), Mimi (Puccini,
La Boheme), Violetta (Verdi, La Traviata), Nanetta (Verdi,
Fahtaff), Nedda (Leoncavallo, Pagliacci), Suzana (Wolf-Ferrari,
Suzanina tajna), Rosaura (Wolf-Ferrari, Znatieljne ene), Ottavio
(R. Strauss, Kavalir s ruom) i Melisanda (Debussv, Pelleas i
Melisanda).
BORKH, Inge, njemaka pjevaica, sopran (Mannheim, 26.
V 1921 ). Pjevanje uila na opernoj koli Reinhardt u Beu,
Milanu i Firenci; na opernoj pozornici debitirala 194041 u
Luzernu kao Agatha (Weber, Strijelac vilenjak). Djelovala je u
Bernu i Baselu, a od 1950 nastupala je kao koncertna i operna
pjevaica u Austriji, Njemakoj, Francuskoj, panjolskoj, Ita-
liji, SAD i Engleskoj. Na Metropolitan operi u New Yorku gos-
tovala je prvi put 1957. Njene najvee kreacije su: Leonora (Bee-
thoven, Fidelio), Senta (Wagner, Ukleti Holandez), Saloma i
Elektra (R. Strauss) i Magda Sorel (Menotti, Konzul).
BORKOVEC, Pavel, eki kompozitor (Prag, 10. VII1894).
Uenik J. B. Foerstera i J. Kfike, studij kompozicije zavrio
1927 kod J. Suka na Majstorskoj koli Konzervatorija u Pragu.
lan eke akademije znanosti i umjetnosti (1937); 194664
profesor kompozicije na Muzikoj akademiji u Pragu. Jedan od
najistaknutijih ekih kompozitora svoje generacije, prvi je u
eku muziku unio tekovine evropskog linearnog konstruktivizma.
U djelima iz kasnijeg stvaralakog razdoblja naglaen je melodiki
element, a proieni stil odlikuje se jednostavnijim muzikim
govorom.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1927: II, 1955 i III, 1960;
si mfonijska pjesma St mi vdni , 1920; 2 simfonijet e za komorni or kest ar, 1944
1 1963; 2 koncerta za klavir, 1931 i 1950; koncert za violinu, 1933; koncert za
violonelo, 1952; Concerto grosso za 2 violine, violonelo i klavir, 1942; Start,
1930; partita, 1936. KOMORNA. Pet gudakih kvartet a: I, 1925; II, 1929;
III, 1940; IV, 1947 i V, 1961; klavirski kvartet , 1922; duhaki kvintet, 1932;
nonet, 1941; 2 sonate za viol inu i kl avir, 1934 i 1956; sonata za violu solo, 1931.
Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Dvije opere: Sat yr, 1938 (prema Goe-
theu) i Pal eek, 1947; balet Krysaf , 1939; melodram Jen jedenkrat, 1921. VO
KALNA. Solo-pjesme: St adion, 1929; Rozmarne pisni , 1932; Sedm pisni , 1933;
Pet pi sni , 1935; Rozhovor, 1937; Zvifat a, 1961 i Sny, 1961. Madri gal y 0 ae
za zbor.
BJRLIN, Jan, vedski plesa i koreograf (Haernoesand,
13. III 1893 New York, 6. XII 1930). Kao mladi solist u
baletu kraljevske opere u St ockholmu. Rolf de Mare pozvao
ga je zatim u baletnu trupu vedski balet koju je osnovao 1920.
B. se istakao u baletima La Boite au joujoux (Debussv), El Greco
(Ingelbrecht), La Creation du monde (Milhaud), L'Homme et
son destin (Milhaud), Les Maries de la Tour Eiffel (Milhaud,
Honegger, Taileferre) i Jeu (Debussy). Gostovao je u Parizu,
Londonu, u panjolskoj, Belgiji, Engleskoj, Njemakoj, Austriji,
Maarskoj, vicarskoj, Danskoj, Norvekoj i u SAD.
BORNE, Fernand -> Le Borne, Fernand
BORNEFELD, Helmut, njemaki kompozitor (Stui
XII 1906 ). Studirao na Visokoj muzikoj koli u S
Od 1937 kantor i orgulja u Heidenheim-Brenzu. Prs
na koli za crkvenu muziku u Esslingenu (od 1952
Od 1946 vodi zajedno sa S. Redom Heidenheimer Arbei,
neue Kirchenmusik. Mnogo radi na obnavljanju i pro
evangelike crkvene muzike. Pie jednostavne prigodne
zicije u kojima se nastoji pribliiti narodnom duhu, dol
pozicijama za orgulje upotrebljava modernija izraajna
DJELA: 8 koralnih partita za orgul je, 193750. Das Choraliv
51; 8 koralnih kantata; koralni moteti; Kanons nach Kinderliedern, 19
nach al ten Vol ksl i edern, 194647. SPISI : Di e Orgel , 1938; in
der Kirchenmusik, 1939; Selbstbildnisse sckaffender Kirchenmusike:
Ober den Umbau von Orgeln, 1947; Hugo Distler-Weg und Werk,
Kantorei satze des Choralzuerks, 1949; Warum neue Ki rchenmusik?, I
LIT. : R. Baum, Helmut Bornefeld, MGG, II, 1952. J. Wi a
Choral werk H. Bornefelds, Musik und Kirche, 1957.
BORNSCHEIN, Franz Carl, ameriki kompozitc
more, 10. II 1879 8. VI 1948). Violinu i kompoziciji
Peabody Conservatory of Music u Baltimoreu (A. Hamei
Boise). Na istom zavodu pouavao od 1906 violinu i vodi
orkestar. Djelovao je kao zborovoda, muziki publicist
(Evening Sun).
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: The Sea God',
1924; Old Louisiana, 1930; Leif Eri cson, 1936; Southern Nights, 1936
1
sion Road, 1937; Appalachian Legend za violonelo i orkestar, 1939;
Taos za fl autu, udaraljke i gudaki orkest ar, 1939; suite The Phan
1916 i Cape Cod Impressi ons, 1935. Gudaki kvartet; kl avirski
Opereta The Wi lloi v Plat e, 1932. Kantat a Onozva, 1916; zborovi
BORODIN, Aleksandar Porfirjevi, ruski kc
(Petrograd, 12. XI 1833 28. II 1887). Vanbrani s
Luke Stepanovia Imertinskog Gedeonova. Odgajala ga
Ve je u mladosti pokazivao naklonost ka prirodnim 1
Naroito ga interesuje hernija, no u isto vreme zanim;
muziku, ui sviranje na flauti, violonelu i klaviru. Kao p
godinjak poinje i da komponuje u stilu i tehnici klasi
stora. Studira na Medicinsko-hirurkoj akademiji (1
doktorira 1858), te se posveuje nauno-ispitivakom.
oblasti hernije. God. 185762 boravi u nekoliko navrai
makoj, Francuskoj, Italiji i vajcarskoj radi usavravanja
Od 1863 do smrti bio je profesor organske hernije na Me< -
hirurkoj akademiji u Petrogradu. Borodinovu usavri
muzici naroito su doprinela putovanja u inostranstvo, j
nova znanja i slua nova dela. B. u inostranstvu pie s\
vee kompozicije: gudaki kvintet i klavirski sekstet. Po
sa putovanja, B. upoznaje 1862 u Petrogradu M. A. B
i njegove drugove, kompozitore C. A. Cuia, M. P. Mu;
N. A. Rimski-Korsako
zikog kritiara V. V. Oni
su sainjavali sku znatu
pod imenom B ski kruok
(MoyHan Ruska petorica,
Velika Umetniko geslo
ove tako znaajne za razv
muzike, bilo je nastavi
cionalno-realistikog s jim
su se odlikovala dela M.
I. Glinke. I toga kruga B.
se, pore nog rada na
katedri poinje sve vie
bavi ponovanjem. God. 1
tu je u Weimar, gde s sa
F. Lisztom, koji j<
doprinosio popularisa ske
muzike, tada si; znate u
Evropi, i ko mnogo
zauzimati za 1 sanje
Borodinovih del;
Borodinova ivota nje dela
izvode u Nemaki cuskoj
i Americi. Gc
86 prisustvovao je u Belgiji
izvedbama svojih s i simfonijske slike B Cpedmu
A3uu.
Jedan od najnadarenijih meu Petoricom, B. u svo
lobrojnim kompozicijama oituje duboku, originalnu mi
invenciju, ukusnu smelost harmonije i smisao za kolorit,
u ispravnost nacionalnog muzikog smera, izgraivao j<
uspeno ruski nacionalni muziki stil, inspiriui se rus
klorom u koji je duboko proniknuo. Toliko, da se nik
sluio citatima iz narodne muzike, to se ne bi moglo re:
gove suborce. Najobimnije Borodinovo delo i jedno od n;


A. P. BORODIN
BORODIN BORTKJEVI 223

nijih je opera K.HH3b lizopb, remek-delo ruskog operskog stva-
ralatva. Na njoj je radio 18 godina, ali je ostala nezavrena (zavr-
ili su je N. Rimski-Korsakov i A. Glazunov). Libreto je radio
prema starom ruskom epu Cjioeo o noAKy Heopeee koji opisuje
zbivanja ruske istorije iz 1185, kada je knez Igor Svjatislavi
napao pleme Polovaca, zametnuo sa njim boj na reci Kajali i
zapao u ropstvo, otkuda mu je uspelo pobei natrag u Novgorod.
B. je u libreto uveo i dva nova lica: narodne guslare Skulu i Je-
roku, kao i neke epizode koje doprinose boljem i realistinijem
prikazivanju. ela opera ima kao osnovnu, pokretaku ideju ve-
lianje patriotskih oseanja koje je pre njega tako snano izrazio
M. I. Glinka u svojoj operi Hem Cycanuu. Knez Igor je pravi
lik i uzor ruskog ratnika, kneza zatitnika, vladaoca i borca. Igo-
rova ena kneginja Jaroslavna je olienje enske vernosti, ljubavi
i asti. Ova opera, u stvari veliki ep, odaje i irok razvoj radnje i
dramske kontraste na bazi raspevane melodije koja nosi obeleja
narodnog melosa. B. je izvrsno umeo da izrazi oprenost koja se
nuno javlja iz sukoba dvaju svetova: ruskog i istonjakog.
Na to upuuje arhainost ruskih zbornih taaka i ritmiko bogat-
stvo baleta FIo.ioeeuKue HAHCKU koji je uao i u simfonijski reper-
toar.
U svojim orkestarskim delima B., zajedno sa P. I. ajkov-
skim, stvara temelje ruskog simfonizma. Njegov smisao za sim-
fonijsku arhitekturu nazire se ve u njegovom prvom simfonij-
skom delu, u I simfoniji u Es-duru. I pored izvesnog uticaja
zapadnoevropskog romantizma koji je Borodinu bio blizak, I
simfonija je po temama ipak ruska i predstavlja znaajnu kariku
u razvoju ruske muzike od M. I. Glinke do kasnijeg, izgraeni-
jeg perioda. Od orkestarskih dela je najznaajnija i najuspelija
II simfonija u h-molu koja uz operu Kn.H3b Heopb predstavlja
najvii Borodinov kompozitorski domet i jedno od najlepih dela
ruskog simfonijskog stvaranja. Savremenik i veliki prijatelj Bo-
rodina, ruski kritiar V. V. Stasov dao je ovoj simfoniji naziv
EozamupCKan i taj naziv joj je i ostao. Prema zamisli Borodina,
I stav prikazuje skup bogatira (ruski nacionalni junaci u narodnom
predanju), Andante lirski lik bogatira, a Finale pirovanje,
gozbu uz zvuke ruskih gusala i uestvovanje narodnih masa.
Herojsko-epskom karakteru simfonije naroito doprinosi kontra-
stiranje lirskog laganog stava, po lepoti retkog u ruskoj simfonij-
skoj muzici. Simfonijska slika B Cpedueu A3uu napisana je u
skromnijim razmerama i predstavlja izvesno odstupanje od stila
opere KH.i3b Hiopb i II simfonije. Delo je napisano kao muzika
pratnja za ivu sliku izvedenu na proslavi 25-godinjice vladavine
Aleksandra II. Muzika je programskog karaktera, raena u duhu
ruskog i istonjakog melosa.
B. je zasluan i za stvaranje ruskog kamernog stila. Jo kao
student pie trio za 2 violine i violonelo na temu ruske romanse
ime sam te raalostio, delo u kome se ve ogleda vladanje tehni-
kom varijacije, kao i poznavanje gudakih instrumenata. To se
zapaa i u kvintetu u c-molu za gudaki kvartet i klavir, napisanom
1862. No najvrednija su njegova dela u toj oblasti I i II gudaki
kvartet. Prvi kvartet u A-duru odaje donekle uticaj Beethovena.
Drugi kvartet u D-duru po rasporedu stavova podsea na I Sim-
foniju (Scherzo se nalazi iza I stava). Trei stav Nokturno, s uspe-
lim kanonom, ide u najbolje Borodinove polagane stavove. U
Finalu kvarteta osea se uticaj ruskih narodnih igara. Za klavir
B. nije mnogo pisao. Pored manjih oblika iz mladosti, znaajni su
Ma.ieHbKan cwuma i Scherzo, napisani 1885. MajieubKan cmuma je
sastavljena od 7 minijatura originalnih i bogatih koloritom.
Klavirski stil je prilino jednostavan bez veih tenja za
virtuozitetom. Borodinove solo-pjesme, tematski raznovrsne,
bliske su folkloru, ponekad i narodnoj epici. Za neke od njih sam
je napisao tekstove. Medu najuspelije idu Tlecun mejuHOio neca,
KH.ioicHa i balada Mope.
DELA. ORKESTARSKA. Tr i si mfonije : I, u Es- dur u, 186267; II,
u h-molu EoeamupcKaH, 187177 i III, u a-molu, nezavrena, 188687.
Muzika sl ika B Cpedueu AJUU, 1880. KAMERNA. Dva gudaka kvart eta:
I, u A-duru, 187578 i II, u D-duru, 1880. Gudaki sekstet, 1860; trio za dve
viol ine i violonelo, 1855; kl avirski kvintet u c-molu, 1862; Serenata alla Spag-
nola u Ouatuor sur le nom de B-la-f (u zajednici sa N. Ri mski-Korsakovom,
A. Ljadovom i A. Glazunovom), 1889; Scherzo u suiti za gudaki kvartet Les
Vendredi s (u zajednici sa C. Cuiem, N. Rimski-Korsakovom i drugim); sonata
za violonelo i kl avir, 1862; koncert za fl aut u i klavir, 1847. KLAVIRSKA:
Petit e suite u cis- mol u op. I; scherzi u b- mol u, 1853 i As-duru, 1885; pol ka,
posmrtni mar, mazurka i Requiem u LIapatf>pa3u za klavir et veroruno (u
zajednici sa N. Rimski-Korsakovom, A. Ljadovom i drugima). DRAMSKA:
opera Kun3b Mzopb 186987; Fi nale za operu-balet M/i ada (nedovreno);
operet a-parodija Eot ambipu, 1867. VOKALNA: osamnaest solo-pjesama.
Pisma objavl jena su 192836 u Moskvi u 2 sv.
LIT.: B. Cmacoe, AjrencaHap IIoptpHpbeBHM EopoflHH, FIeTep6ypr 1889.
A. Habets, A. Borodine d'apres l a Biographie et l a correspondance publiees par
M. Wladimir StassofT, Pari 1893. E. Epaydo, AjieKcaHflp IIopcpHpbeBHH
EopoAHH. Ero >KH3Hb H TBOpqeCTBO, IIeTep6ypr 1922. G. Abraham, Borcdin,
t he Man and his Music, London 1927. K>. KpeMjee, A. n. Eopo^HH. K
CTOjieTHK) co AHH po>KfleHHH, JleHHHrpajj 1934. N. Berberova, Borodin,
Berlin 1938. H. EeAsa, A. IL EopogHH, MocKBa u JleHHHrpafl 1944
(srpsko-hrvatski prevod, Novi Sad 1946). T. flonoea, A. II. EOPOAHH (1833
1887), MocKBa 1947 (nemaki prevod, Leipzig 1955). F. FonoeuHCKuu ,
KHflab Hropb A. EopoflHHa, MocKBa H JleHHHrpa/j 1950. H.<X>ueypoect<uu i
J. CoAoebee, A. n. EopoflHH, MocKBa H JleHHHrpaa, 1950. M. Peti ui oe,
EopOAHH. JleKUHH, MocKBa 1952. W. Kahl, Alexander Porphirevvitch Bo-
rodin, MGG, II, 1952. M. HnbUH i E. Cetaji , A. II. EOPOAHH, MocKBa 1953.
C. JluanuH, EopoflHH, MocKBa 1955. L. Pestalozza, La Scuol a nazionale
russa, Milano 1958. M. PeMU3oe, A. II. EOPOAHH. K 125-jieTHM co flHH po>K-
aemra, MocKBa 1958. A. Coxop, AneKcaHflp nopdjHpbeBHM EopoflHH, Moc
KBa 1959. JI. COAoetjoaa, KaMepHO-HHCTpyiweHTa.HbHaH My3faiKa A. n. Eo-
poflHHa, MocKBa 1960. 5. A. Di anin, Borodin, LondonNew York 1963.
- A. C0X0p, AjleKCaHAP IIop(J)HpbeBHM EopOflHH. )Kn3Hb, aeHTeJIbHOCTb,
wy3. TBopiiecTBO, MocKBaJleHHHrpa^ 1965. D. Sn.
BOROVSKI, Aleksandar, ruski pijanist (Liepaja, Latvija,
18. III 1889 ). Studij klavira zavrio na Konzervatoriju u
Petrogradu (A. N. Esipova). God. 191520 profesor Moskovskog
konzervatorija, 1920 emigrirao. Koncertirao gotovo u svim ev-
ropskim zemljama (1927 u SSSR), Sjevernoj i Junoj Americi.
Od 1941 ivi u SAD te je 1956 postao profesor na Univerzitetu
u Bostonu. Umjetnik veoma profinjena smisla za stil i briljantne
tehnike. Repertoar mu je velik i raznolik. Snimio je brojne gramo-
fonske ploe, osobito s djelima J. S. Bacha.
BOROWSKI, Felix, anglo-ameriki kompozitor i muziki
kritiar poljskog podrijetla (Burton, Staffordshire, 10. III 1872
Chicago, 6. IX 1956). Muziki studij zapoet u Londonu zavrio
na Konzervatoriju u Kolnu. God. 1897 postao nastavnik kompo-
zicije, violine i muzike povijesti na Musical College u Chicagu
( 91625 predsjednik). Od 1925 bio je predsjednik ikakog
( ivic Music Association i 193742 profesor muzikologije na
Univerzitetu u Evastonu (Illinois). Muziki kritiar listova i
asopisa Evening Post, Record Herald (190918), Chicago Sun
(1942) i Christian Science Monitor; od 1908 pisao komentare
na programima ikakog simfonijskog orkestra.
DJELA. ORKESTRALNA. Tr i simfoni je: I, u d- mol u, 1932; I I , u e- -
mol u, 1933 i III, u G-duru, 1937; simfonijske pjesme: Le Pri ntemps passi onni,
1920; Ecce Homo, 1923; Semiramis, 1923; The Mi rror, 1956. Koncert za klavir,
1914; Allegro de Concert za orgulje i orkestar, 1915; Rhapsody za orgul je i ko-
morni orkestar, 1926. Elegi e symphonique, 1917; Peintures, 1918; fantazija-uver-
tira Youth, 1923; Overt ure to a Pantomi me za komorni orkestar, 1925; Requi em
for a Chil d, 1944. Tr i gudaka kvartet a, 193044; kompozicije za viol inu
i kl avir. Kompozicije za klavir i or gulje (3 sonate). DRAMSKA: opera
Fernando del Nonsensico, 1935; balet A Century of Dance, 1934; 2 baletne panto-
mime: Boudoi r, 1918 i Pi errot i n Arcady, 1920. Prirunik u 2 sv. The Stan-
dard Opera and Concert Gui de, 1936 (prema G. P. Upt onu).
BORREN, van den Charles -> Van den Borren, Charles
B0RRESEN, Ejnar Hakon, danski kompozitor (Kabenhavn, 2.
VI 1876 6. X 1954). Uenik J. Svendsena, usavravao se
1902 u Francuskoj i Njemakoj. Istaknuta linost danskog muzi-
kog ivota, 191939 organizirao muzike festivale u Kabenhavnu
i 192449 bio predsjednik Udruenja danskih kompozitora. Kasni
romantiar, istaknutih melodikih obiljeja, bujne harmonije i
raskone instrumentacije, B. je autor najpopularnije danske
opere Den kongelige Gaest (1949 stota izvedba).
DJELA. ORKESTRALNA. Tr i simfonij e : I, u c- mol u, 1900; II, u A-
duru, 1904 i III, u C~duru, 1926; simfonijska pjesma Thor korer ti l Jotunheim,
1897; koncert za violinu u G-duru, 1904; 2 uvertire: Normannerne, 1912 i Ham-let ,
1937; Raadhusi ntrada, 1933: Ol ympisk Hymne, 1940; Serenada za rog, gudae i
timpane, 1943; Nordi ske folketoner za gudaki orkestar, 1949 i dr. KOMORNA.
Dva gudaka kvartet a: I, u e-molu, 1913 i II, u c-molu, 1939; gudaki sekstet u
G-duru, 1901; sonata za violinu i kl avir, 1907. Kompozicije za kl avir i
orgul je. DRAMSKA. Opere: Der kongeli ge Gaest , 1919 i Kaddar a, 1921.
Balet Tycho Brahes Drem, 1924. Scenska muzika. Zborovi: sol o-pjesme.
BOHRIS, Siegfried, njemaki kompozitor (Berlin, 4. VI
1906 ). U Berlinu studirao ekonomiju i 192729 uio muziku
kod P. Hindemitha i A. Scheringa. God. 192933 docent na
Visokoj muzikoj koli u Berlinu, zatim do 1945 privatno podu-
avao muziku, a otada vodi pedagoki odjel na Visokoj muzikoj
koli u Berlinu. U sreditu njegova stvaralakoga rada je opera
1 instrumentalna muzika namijenjena muziciranju omladine.
DJELA. ORKESTRALNA: 5 simfonija; koncert za viol u; koncert za
viol onelo; koncert za embal o, fagot i gudaki orkestar; koncert za komorni
orkest ar; suit e; divert iment i; serenade za limeni duhaki orkestar. KO-
MORNA: 2 gudaka kvart eta; gudaki sekstet ; 2 gudaka t rija; part ita za 3
viol ine; duhaki kvint et, duhaki okt et; 4 part it e za fl autu i 2 blokflaut e. Sonat e:
3 za violinu i kl avir; za viol u i kl avir; za viol onelo i kl avir; za flautu i klavir te
2 za obou i klavir. KLAVIRSKA : 3 sonate; 2 sonat ine; suit e i dr. DRAM
SKA: radio-opere Hans i m Gli i ck, 1947 i Hi rot as und Gerl i ne, 1948; operna
bajka Di e Rube, 1953; melodrame; balet i Zwei Kugeln i Das l etzte Spiel , 1956;
scenska muzika. VOKALNA: Weihnachtskantate za sopran i orkestar;
Ost erkantate; Mari enkantate za sopran, kl avir i gudaki trio; Regenkant ate za
recitat ora, zbor, klar inet i gudaki kvart et; Fahrt enkant ate za zbor a cappell a;
scenska kantat a Ruf des Lebens, 1954; solo-pjesme. Misa Dona nobis pacem
za zbor a cappell a. SPISI: Kirnbergers Leben und VCerk (disert acija), 1933;
Praktische Harmonielehre, 1938 (X izd. 1950); Beitrdge zu einer neuen Musikkunde
(2 sv.) , 194748; Ei nfii hrung i n di e moderne Musi k, 1950; st udije i l anci.
LIT.: O. Ri emer, Ruf des Lebens. Zum Schaffen des Komponisten Sieg-
fried Borr is, Muica, 1955, 4.
BORTKJEVI, Sergej Eduardovi, ruski pijanist i kompo-
zitor (Harkov, 28. II 1877 Be, 25. X 1952). Studirao na Konzer-
vatorijima u Petrogradu i Leipzigu. God. 1902 debitirao kao pija-
nist u Miinchenu, zatim koncertirao u Njemakoj, Austriji,
Madarskoj, Francuskoj i Rusiji. God. 190414 boravio u Berlinu
i tamo neko vrijeme predavao na konzervatoriju Klindzvorth-
224 BORTKJEVI BOSANAC

m

-Soharmenka. Za Prvog svjetskog rata u ruskoj vojsci, 1920 emi-
grirao u Carigrad, odakle je preao u Berlin. Od 1934 ivio u
Beu. Kompozitor neoromantinog pravca, ponekad se sluio
i elementima ruskog i istonjakog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: op. 52 i 55; simfonijska pjes-
ma Othello; 2 klavirska koncerta; koncert za lijevu ruku; koncert za violinu;
koncert u jednom stavku za violonelo; 3 suite: 1001 no; Austrijska i Jugosla-
venska. Sonata za violinu i klavir. Kompozicije za klavir. Opera Akro-bati.
Knjiga: Die seltsame Liebe P. Tschaikozvskys und der Nadeschda von Meck, 1938.
BORTNJANSKI, Dmitrij Stepanovi, ruski kompozitor
(Gluhov u Ukrajini, 1751 Petrograd, 7. X 1825). Od 1759
pjevao u djeakom zboru Dvorske kapele u Petrogradu; kompo-
ziciju uio kod B. Galuppija koji je u to vrijeme boravio u Petro-
gradu. Kad se Galuppi vratio u Italiju, B. je kao stipendist otiao
1769 u Veneciju da nastavi kod
njega studij. Kasnije se usavr-
avao u Bologni, Rimu i Napulju. U
Italiji su se izvodile i neke njegove
opere. Vrativi se u domovinu (1779)
postao dvorski muziar
prijestolonasljednika, velikog kneza
Pavla Petrovia. God. 1796
imenovan voom Dvorske pjevake
kapele, koja se pod njegovim
rukovodstvom razvila u vrlo znaajno
arite ruskog zbornog pjevanja.
B. je nesumnjivo najdarovitiji
ruski kompozitor XVIII st.; pisao je
scenska djela, instrumentalne
kompozicije (on je prvi u Rusiji
uspjenije svladao sloene oblike
instrumentalne muzike, klasine
ciklike sonate i komornog
ansambla), solo-pjes-
me, ali su ova djela pod oitim utjecajem talijanskog stila. Naj-
brojnije i najvanije su njegove crkvene kompozicije; medu njima
se istiu duhovni koncerti a cappella, ponajee trodjelne struk-
ture, koji nose sva obiljeja njegova stila: izbjegavanje pretjerane
melizmatike i ispraznog virtuoziteta, suvereno vladanje vokalnom
polifonijom, iskoriivanje osobina narodne ukrajinske melodike,
usko stapanje tona i rijei, osobito u odlomcima koji izraavaju
bol, tugu, stradanja i prizvuk sentimentalne melankolije. B. je
znao postizavati i monumentalne efekte (koncerti za dva zbora)
prikladne da uzveliaju raskone dvorske sveanosti.
Priznate i gotovo slubeno prihvaene od crkvenih vlasti,
njegove crkvene kompozicije postale su ne samo uzorom ruskih
crkvenih kompozitora sve do sredine XIX st., ve su neke od
njih ule i u repertoar evangelikog crkvenog pjevanja.
DJELA. INSTRUMENTALNA: kvarteti; kvinteti; klavirske sonate.
DRAMSKA. Opere: Creont e, 1776; Alcide, 1778; Ouinto Fabio, 1778; Le Faucon,
1786; Le Fils rival, 1787 (1947 izvedena u Moskvi u koncertnoj formi).
Romance; pjesme. Preko 100 crkvenih djela; 35 duhovnih koncerata za
4-glasni zbor a cappella; 10 dvozbornih koncerat a; l iturgije i dr. Zborna
djel a Bortnjanskog izdao P. I. ajkovski u 10 sv. , Moskva 1882.
LIT.: A. B. npeo6paoKeHCKuu, KvjibTOBaH MV3t>iKa B POCCHH, JleHHHrpaa
1924. E. Aca$bea, O6 HccjieAOBaHira pvcCKOH iwy3biKH XVIII Ba B aayx
onepax EopTHHHCKOro, zbornik My3tiKa HMy3biKajibHbiH 6biT cTapoii POCCHHJ
JleHHHrpa/t 1927. H. tpuudeusen, O*iepKH nOHCTopnn My3biKHB POCCHH. II,
MoCKBa H JleHHHrpafl 1929. K). Kejiduui, HCTOPHH pyccKOH My3biKH, I,
MocKBa HJIeHHHrpa,q 1948. C. CKpeKos, EOPTHHHCKHH MacTep pyccKoro
xopoBoro KOHijepTa, E>KeroAHHK HHcxHTyTa HCTOPHHHCKyccTB AKa^eMHH
HayK CCCP, 1948. E. JI. JJo6poxotnoe, JX. C. EOPTHHHCKHH, MocKBa 1950.
W. Kahl, Dimitri Stepanowitsch Bortnjanskv, MGG, II, 1952. R. A.
BORTOLOTTI, Mauro, talijanski kompozitor (Narni, Temi,
26. XI 1926 ). Na konzervatoriju Sta Cecilia u Rimu studirao
klavir (R. Caporali), orgulje (F. Germani) i kompoziciju (G.
Petrassi). Pohaao je kurseve kompozicije u Darmstadtu i tamo
bio jedan od utemeljitelja rimske skupine za novu muziku Nuova
Consonanza. Suradnik je Talijanske radio-televizije.
DJELA. ORKESTRALNA: Concerto, 1956; Epi sodi concerlanti za ko-
morni orkestar, 1961; Mui ca za klarinet, gitaru gudae i l imene instrumente,
1966. KOMORNA: Studi per trio, 1960; Tre Movi menti za flautu i kl avir,
1961; St udi o per E. E. Cummi ngs n. 2 za 11 inst rumenat a, 1964; Si mmetri e
za flautu in g, flautu i piccolo flautu, 1965; Tre tempi za klarinet i udaraljke,
196; Frammenti za 5 skupina od 4 do 8 instrumenata, 1961 (nova verzija 1966).
VOKALNA. Za zbor i orkestar: C'est l'arbre de la li berte (Lied Nr. 1 od
P.Eluarda), 1962; Toute sa vie (Lied Nr. 2 od P. luarda), 1964. Za glas uz prat
nju: T)ue poesi e di P. Eluard, 1959; Cantata (T. S. El iot) za tenor i komorni
orkestar, 1955; Studio per E. E. Cummi ngs n. 1 za gl as i 3 instrumenta, 1963;
C^ni re za sopran i 5 instrumenata, 1965.
BORTOLOTTO, Mario, talijanski muziki kritiar (Por-
denone, Udine, 30. VIII 1927 ). Muziki studij zavrio na
Konzervatoriju u Veneciji i zatim doktorirao na medicini. Bavi
se muzikom kritikom. Posebno ga privlae avangardni smjerovi
u muzici.
DJELA: Introduzione al Li ed romantico, 1962; // Cammino di Petrassi ,
Quaderni della Rassegna Musicale, 1964, 1; Pase seconda Studi sulla Nuova
Muica, 1968. Studije; rasprave; kritike. Preveo na talijanskih
raspravu Versuch iiber Wagner i dr.
BOS, Coenraad Valentyn, nizozemski pijanist 1
7. XII 1875 Chappaqua, New York, 5. VIII 1955).
J. Rontgena na Konzervatoriju u Amsterdamu. Utem
lan Holandskog trija (18981910) i izvrstan koncertni
(E. Casals, J. Joachim, F. Kreisler, D. Popper, J. T
dr.). God. 193452 profesor na Juilliard School u Ne'
i 195355
na
Konzervatoriju u Cincinnatiju. Zajedno s;
tisom objavio The Well-Tempered Accompanist (1949).
BOSANAC, Franjo (Franciscus Bossinensis), 1
tor. Roen potkraj XV st. u Bosni, ivio je u prvoj polo
1
st. u Mlecima. Da je bio rodom iz naih krajeva pokai
mak ili prezime Bosanac (Bossinensis), kojim se potpi
svojim tiskanim djelima, a ovakvo tumaenje njegova \
(slino tumaenju podrijetla drugih naih umjetnika koj
lovali u tuini i potpisivali se kao Dalmata, Schiavone
nas je meu naim i stranim muzikolozima gotovo ope
hvaeno (A. Prosnitz, D. Plamenac, J. Andreis, D. Ree:
Nagaanja D. Plamenca, prema kojima bi B. bio jam;
sanski franjevac ili pak dvorski muziar nekog bosansk
ne mogu se niim potvrditi. Jedino na temelju podatak
govih tiskanih djela proizlazi: osim sa Franciscus Bossint
pisivao se (ispod posvetnog soneta u predgovorima) i ir
BMF, koji moda skrivaju daljnje podatke o njegovu
prezimenu; djela su mu, kako u istome posvetnom soneti
ljenom 1509 i 1511) navodi, nastala kao plod njegovih
godina to upuuje na to, da je morao biti roen u pc
decenijama XV st. (oko 1490); u doba, kada je stvarao i
vao svoja muzika djela (tj. nekoliko godina prije 1509,
i nakon 1511), ivio je u Mlecima i prijateljevao s
prote i prvakom crkve sv. Marka Gerolamom
Barbadigom, je svoja djela i posvetio.
B. je objavio dvije knjige tabulatura za lutnju. Prvi e
contrabassi intabulati col sopran in canto figurato per
sonar col lauto. Libro Primo, Francisci Bossinensis Opus je
27. III 1509 u Mlecima kod Ottavija Petruccija, a <
pod istim naslovom (kao Libro Secundo), tiskana 10. \
Fossombroneu takoer kod Petruccija. Dok je prva kn
sljednji proizvod Petruccijeve radionice u Mlecima,
danas jo u etiri primjerka (Pariz-Bibliotheque du C
toire, Be Nationalbibliothek, SevillaBibl. Capit.
bina, Firenca Biblioteca T. de Marinis), dotle je druga
:
Petruccijeve tiskare u Fossombroneu, vanredna rijeti
je sauvana samo u jednom primjerku (Milano E
Brera).
U obje knjige objavljena je na uvodnom mjestu najpri
uputa (Regula per auelli che non sanno cantare) za odgoi
sustava tabulature, k
sluio B., a onda pre jedan
sonet posveen C
Barbadigu. Glavni d
knjiga sadrava talijan:
tole obraene za jedan glas
uz pratnju lutn; ricercara
za samu lutnj 46 frottola i
26 ricei knj. 56 frottola
i 20 ri Frottole to ih je
B. svjetovne su
kompozii poznatijih
tadanjih au muzike vrste
(Marchi ra, Bartolomeo
Tromi
dr.), uzete gotovo iskljuivo iz Petruccijevih zbirki,
nih u Mlecima izmeu 1504 i 1511 (neke, bez ozi
tora, mogu se pripisati samom F. Bosancu). Svi ricercar
saneve izvorne kompozicije, zamiljene kao predigre pi
frottolama. Frottole, prvobitno etvoroglasne i uglavn
kalne, B. je transkribirao na taj nain da je ostavio naj
kalnu dionicu (zapisanu u menzuralnoj notaciji). Ter
basovu dionicu intabulirao je za lutnju, a izostavio je alt
niu, kao najmanje organski povezanu (posljednju po 1
stajanja). Kako pjevaka i instrumentalna dionica nisu t
istom kljuu, to je kod pjevake dionice prema potrebi na
za koliko je tonova treba transponirati. Koliko se god ove
po svom obliku meu sobom razlikuju, ipak se one u c
uza svoj ljubavni, veseli i satirini sadraj odvajaju O(
vokalnih muzikih vrsta onoga doba, jer su gotovo sve
kao pjesme s pripjevom, a pjesniki tekst rasporeen '
veinom od 8 ili 6 stihova u osmercu. Muzika struktura
zicije sastoji se od dva dijela, a svaki dio od dvije fraze,
se prve dvije ili tri fraze u pravilu opetuju, a posljedi

D. S. BORTNJANSKI
^enonecdtrabafliinrabij
lati col fopjan in canto fil
gurato per cantar e lb
nar col lauto iui
F. BOSANAC. Naslovna strana,zbirke
Tenori e contrabassi intabulati . . . (I),
1509


BOSANAC BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA 225

kao pripjev. Sadraj i karakter pojedine frottole istaknut je razno-
likim promjenama ritma, kontrastima u melodijskom pogledu
i povremenim imitacijama u pratnji. Svrha ricercara, da kao kratka
instrumentalna predigra i zavretak uokviri izvedbu pojedine
frottole, odredila je ujedno njegov sadraj i oblik. Otuda i ona
sloboda i bezbrinost u nizanju motiva, u prirodnom razvijanju
konvencionalnih figura putem uzlaznih ili silaznih ljestvica ukra-
enih koloriranjem i diminucijama, u rjeavanju fraza raznoli-
kim kadencama i u prolaznim pokuajima da se muzika misao
razvije polifonim voenjem dionica u spontanim
imitacijama. Impro- vizatorski karakter ricercara
oitovao se i u oblicima, koji i po unutranjem rasporedu
grae, i po opsegu (neki ri- cercari imaju samo 6, a neki i
po 20 taktova) pokazuju, da su nastali bez unaprijed
utvrenog plana, iz iste
potrebe za muziciranjem. U
tom pogledu B. oituje znat- nu darovitost i
raznolikost invencije, pa mu je djelo od vanosti ne samo
kao dokument u povijesnom razvoju te muzike vrsti, nego i kao
ostvarenje odreena umjetnikog kvaliteta.
B. je uao u svjetsku povijest muzike, jer je svojim
transkripcijama frottola
utirao put vokal-no-
instrumentalnoj soli-
stikoj praksi muziciranja i
time postao pretea
ranobarokne mono-dije,
kao i zato, to su njegovi
ricercari prve izvorne
kompozicije pisane u ovom
obliku za lutnju. Zbog toga
se neki odlomci njegovih
kompozicija esto susreu
kao primjeri u strunoj
literaturi (npr. Wassielewski, Ambros, Tappert,
Wolf, Pirro, Bruger, Apel, Schering, Magni
Dufflocq, Reese i dr.). Ricercare (iz II knjige) je
B. Disertori posebno objavio u transkripciji za klavir (Fran-ciscus
Bossinensis, 20 Ricercari da sonar nel lauto, transcritti in no-tazione
moderna e interpretati per pianoforte da B. D., Milano 1954)-
LIT.: J. W. Wassielewski, Geschichte der Instrumentalmusik im 16. Jahr-
hundert , Berl in 1878. A. W. Atnbros, Geschicht e der Musik, II, Leipzig
1882 ( I I I izd. 1891). W. Tappert, Sang und Klang aus alter Zeit, Berlin 1906.
A. Promiz, Handbuch der Klavierliteratur, Wien 1908. J. Wolf, Handbuch
dnr Notationskunde, II, Leipzig 1919. A. Pirro, Les frottole et la musique
instrumentale, Revue de musicologie, 1922. H. D. Bruger, Alte Lautenkunst
aus drei Jahrhunderten, I, Berlin 1923. Isti, Schule des Laut enspiels, Wol-
fenbuttel 192527. W. Apel, Musik aus fruher Zeit, I, Mainz 1931. A.
Schering, Geschichte der Musik in Beispielen, Leipzig 1931 (novo izd. 1954;
engl. New York 1950). D. Plamenac, Toma Cecchini kapelnik stolnih crkava
u Splitu i Hvaru u prvoj polovini XVII stoljea, Zagreb 1938. A. Pirro, Hi-
stoire de la musique de la fin du XIV
e
siecle a la fin du XVI
e
, 1940. D. Pla
menac Music of the l6
th
and I7
t]1
Centuries in Dalmat ia, Papers of the Ameri
can Musicological Societv za 1939, 1944. G. Sartori, A Little Known Petrucci
Publicat ion: The Second Book of Lute Tablatures by Francesco Bossinensis,
MQ, 1948. D. Plamenac, Music in the Adriatic Coastal Areas of the Southern
Slavs, u knjizi G. Reesea, Music in the Renaissance, New York 1954. B.
Di sert vri , Le Frottole per canto e l iuto intabulatece, da Franciscus Bossi
nensis, 1964. A. Vi.
BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA. Narodna.
Tradicionalna muzika praksa naroda Bosne i Hercegovine
i danas jo ivi prilino intenzivno na selu i u gradu. Stare
pjesme naroito one u kojima se veliaju podvizi i karakterne
osobine junaka koji odgovaraju predstavi idealnog lika drutvene
sredine i danas se na selu rado sluaju, a nastaju i nove pjesme
sa savremenim sadrajem. Posmatrau se jo prua mogunost da
iz neposredne blizine prati nastajanje novog u narodnoj tradiciji,
da sagleda uslove koji e odluivati da li e nova pjesma uspjeti
da se odri i da se moda razvije, ili e da nestane.
Drutvena funkcija narodne pjesme je mnogostrana. Oso-
bito na selu pored glavne uloge da utie na formiranje pozi-
tivnih osobina mladih narataja, da alom razonodi i odmori,
da pri zajednikom radu stvori potrebno raspoloenje za rad (ne
da ritmom napjeva odreuje ritam pokreta!) pjesmom se uspav-
ljuje dijete u beici, kroz pjesmu se tui za umrlim, izjavljuju
ljubavna osjeanja, svatovskim pjesmama jo se rado vre pojedini
dijelovi vjenanja po starinskom obiaju, a sauvani su i tragovi
uloge muzike u obredima magijskog karaktera (aroice, lazarice,
sviranje u trubu od kore uvee uoi urevdana i pred zoru
toga dana oko staja, bubnjanje pod maskom u svatovima i dr.).
Izvjesni likovi simbolinog znaenja, izrezbareni na guslama, kao
to su konjska glava, junak na konju, zmija i dr., nesumnjivo
ukazuju na neku- raniju funkciju epskog pjevanja, razliitu od
dananje.
Kada se pjesmom vri in obiaja pjevaju se odreene pjesme,
odreenim, optepoznatim napjevom. U ostalim prilikama pje-
vaju se, pored starih, i nove pjesme, u stvari novi tekstovi, nov
sadraj, jer se u sredstvima muzikog izraza maloto mijenja
(pa
i onda kada se ini da je
, , napjev sasvim neusta-
ljen). Osnovni elementi
muzikog izraza, oblici
koji odreuju odnos stiha i
napjeva, principi njihovih
struktura i-
dolipo i Siopii^oc
lavo se odupiru svakoj
promjeni. ini se da je sutina
otpora prema novim oblicima
(novim odnosima) u
nejednakoj i ogranienoj
mogunosti njihove
percepcije i reprodukcije.
Prirodno je da se sadraj
bre obnavlja, a sredstva
izraza da ne trpe nagle
promjene, jer sadraj
odraava na izvjestan nain
ivot odreene sredine koji
se neprestano mijenja, a o-blici (sredstva uoblia-
vanja i saoptavanja sadraja)
da bi mogli ispuniti svoju
funkciju moraju biti optepoznati,
to pretpostavlja njihovo trajnije postojanje.
Nema sumnje da svako nedovoljno poznavanje
sredstava izraza oteava shvatanje sadraja. Stoga se novi stihovi
improvizuju prema postojeim obrascima metra i lee u osnovi
postojeih oblika napjeva po kojima se pjevaju. Kad govori i o
najsavremenijim zbivanjima, narod se izraava na uobiajen,
tradicionalan nain.
Ali, iako narodni umjetnik ne trai nova sredstva izraza,
nove oblike niti nove principe strukture, on se ipak ne ponavlja,
u prvom redu stoga to elemente muzikog izraza, premda malo-
brojne i jednostavne, udruuje uz veoma istaknuto prisustvo
principa kontrasta po redu i nainu koji dozvoljava neizmjer-
ljivo mnotvo promjena. Taj red, princip strukture, odaje njegov
nain muzikog miljenja, stvaralaki metod po kojem se tradi-
cije pojedinih sredina meusobno razlikuju.
Sposobnost improvizovanja (nabrajanja) veoma je rasprostra-
njena i iva. Dobri guslari su veoma esto i dobri pjesnici. Daro-
vitiji pojedinci se vidnije istiu. Ali je injenica da je broj takvih
pojedinaca koji aktivno uestvuju, bilo u produktivnoj, bilo u
reproduktivnoj muzikoj djelatnosti, vei u zabaenijim i u eko-
nomskom pogledu slabije razvijenijim krajevima, nego u razvi-
jenijim, naprednijim.
U mnogim krajevima Hercegovine i Bosne uspavanke (pje-
sme uz beiku) esto se improvizuju, tubalice (kukanje, nari-
canje) gotovo uvijek, a na itavom podruju Bosne i Hercego-
vine jo uvijek improvizovanjem nastaju mnogi stihovi (dvostisi)
pri zajednikom radu, ili u kolu u vidu razgovora, nadmetanja,
ljubavnog zadirkivanja izmeu dvije grupe (momaka i djevojaka)
u kojima se odraava ivot omladine i njen pogled na svijet.
Uspjeliji stihovi koji u datoj situaciji najbolje izraavaju e
ljenu misao i pogaaju eljenu namjeru rado se pamte, pre
nose i ponavljaju. Stihovi koji ne pobuuju interesovanje ne
zadravaju se ni u sjeanju, oni nestaju gotovo istog asa kada
su nastali. Ime autora se rijetko kad pamti.
Tehniku improvizovanja olakava itav sistem gotovih obra-
zaca i pogodnih struktura napjeva. Tako npr. kada u improvi-
zovanju uestvuju dvije grupe pjevaa, primjenjuju se oblici u
kojima jedan pjeva (koji improvizuje) poinje i otpjeva cio stih
a njegova grupa zatim taj stih ponavlja, izazivajui suprotnu



giuponcelftra le Eljrco* mccofodt
r

Slo u.ido tn boftM dal j> bofchi mene
Smfbtcotlnt ir ctlui uolt'lcf.irti: E(
(imo dneto comrj i) ueiuo acne &o
ludo ui guuu lm diumu nuttr
F. BOSANAC, Tenori e conlrabassi
inlabulai i . . . (II), 1511 (faksimil)
Rio ffdo i lubra amor

U-4-
4-
B dolfi dd nuo aft-inno c dc
i i r r r r r

Sto railamento it colpo mottilr
Lm tn> conforu con uoe umoroC
Sx> moftro Ufcrtu fangumofa

3 3
0000
Ef p funo nrme .ijftn mir p*iie Q.
uilo ni u i dj mt aw au U p arte
<.
BOSANSKO-HERCEGOVACKA MUZIKA
Razlikuju se, prije svega, po
sredstvima i po nainu izlaganja
sadraja. Grad lake prima strane
uticaje, u gradu nastaju napjevi
koji se vezuju uz odreene
tekstove, dok selo ponegdje ima
prilino ogranien broj
melodijskih obrazaca koje pri-
mjenjuje na vei broj razliitih
tekstova. Ovi osnovni seoski
napjevi podeeni su prvenstveno
prema metrikom sastavu stihova
kojima su namijenjeni. U
zabaenijim planinskim krajevima
gotovo svako malo udaljenije selo
razlikuje se u tim melodijskim
obrascima, kao to se razlikuje u
dijalektalnim i fonetskim
fleksijama.
Na selu pjeva ne umije da otpjeva
napjev bez teksta, niti umije da
kae tekst bez napjeva. Ako to i
pokua, primijetiemo da e
gotovo neizbjeno poeti da
izostavlja pojedine stihove ili
dijelove stihova, da kvari metriki
sastav, da bi ubrzo zatim preao u
obino pripovijedanje sadraja.
Selo i grad znatno se razlikuju
u vokalnoj tehnici. Na selu pjeva
se na otvorenom (naroito
mukarci), ee nego u
zatvorenom prostoru. Ako hoe
daleko da se uje, seoski pjeva
mora da pjeva svom snagom (iz
glasa), otegnuto. Gortaci se
rado ponose jakim glasom.
Njihovu tradiciju posebno istiu
pojedini oblici vokalne tehnike,
ponekad vezani za odreena
podruja. Ti oblici su:
potresanje glasom (Notni primjer i) vrsta rudimentarnog
trilera (u centralnim i jugozapadnim podrujima); deleganje
(Notni primjer 2) (u gotovo itavoj planinskoj oblasti od
jugoistoka
Turaka prevladavalo islamizirano stanovnitvo bila^
srednije izloena uticaju Istoka. Ovaj je uticaj muslima
novnitvo rado primalo (iz razumljivih vjerskih razloga)
jui posebnu tradiciju koja se s vremenom sve vie udal
ranije zajednike seoske, zemljoradniko-stoarske.
Malovaroka i seoska tradicija razlikuju se i u same
emitovanja tona. Za razliku od pjevaa na selu, malovai
va ee pjeva u kui, gdje se postepeno navikavao na
vanje i doao do spoznaje ljepote tona koja se zasniva
postignutoj u povoljnijim rezonantnim uslovima. Razvija
sao za takvu ljepotu glasa, malovaroki je pjeva postepe
da obraa veu panju napjevu, da ga razvija i kiti
(kolorira) po istonjakom ukusu sve brojnijim i
sloenijim ukrasima.
Nije iskljueno da su posebni oblici vokalne
tehnike i uslovi muziciranja (na otvorenom, odnosno
u zatvorenom prostoru) pored drugih faktora (upo-
treba aerofonih instrumenata na selu, a icanih, sa
istonjakim nizom tonova odreenim perdetima
u malovarokoj. tradiciji) uticali i na njihove to-
nalne odnose. U svakom sluaju, razlike su ve u
tom pogledu veoma otre.
Glavna obiljeja tonalnih odnosa seoske tradicije jesu:
veoma uski raspon (veina napjeva kree se u granicama
te-trahorda), odsustvo veih intervala, intonativno
nestabilni odnosi, kolebanje prvog
stepena iznad zavrnog tona, labilnost
poloaja polustepena, sklonost prema
umanjenim intervalima i hromatizam.
Veina tonalnih odnosa ipak se svodi
na dijatonske. Hromatizam se javlja u
malovarokoj i u seoskoj tradiciji, ali je
na selu relativno ea pojava i javlja
se u drugom vidu. U malovarokoj
tradiciji hromatizam je obiljeen
prekoi sekundom izmeu dva
polustepena; na selu nalazimo 1 vie
uzastopnih polustepena (vidi notni
primjer 2) i 2) d stepena rastavljena
cijelim stepenom (Notni primjer .

ho,ho,ho,jesjes.
m

Po-i-grajte,
132 0 104 326 416
222 90
-.-
po-i-grajte., bi-fo 7wne.

t-Ui. bb
^ ^
C: 0 107 226 322
121 94
J \ V \ U |g
Tonalni odnosi malovaroke tradicije su odreeniji
vie pribliavaju temperovanim. Njihov ambitus dosi
tetrahorda, vezana zajednikim uporinim tonom. Ton
zovi tipa durske i molske skale ne odgovaraju ovoj tradic

Lega.legcb, dele-lega,, trke, vole, nam-gove!
Srce&je odo^o-va,
r n i i 1 1 1 1
ne boji se stovo-Lo-va, tem, dega, dele-le-ga, trke, jule, rulo moje!
prema sjeverozapadu) kojim obani s proljea podstiu
svoje bikove na borbu, a sastoji se u pjevanju uz kucanje
prstima po grlu (si. 1); pjevanje od uha (vrlo raireno) sa
dlanom okrenutim, prema ustima, a prstima prislonjenim na uho,
ili pod uho; pjevanje upramase pri emu su pjevai tako
okrenuti da im se glasovi sastaju pod otrim uglom; zavravanje
na neodreenom viem ili niem tonu; gutanje slogova; defor-
macija vokala; umetanje suvinih glasova npr. j (od soj-



226

SI. i DELEGANJE

Si. 2 uz TEPSIJU

SI. 3 BUBANJ
DuL.SOFRA
KI
da se
Odiak,Nevesirye.
LJJ
i - H go- rl


BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA 227

ritam rijei (uravan) koji se temelji na jedva menzurabilnoj
promjenljivosti osnovne jedinice vremena (dobe) ei na
selu nego u gradu; ostala se karakteristina obiljeja ritma kao npr.
otro isticanje dijereze kontrastirajuim ritmikim obrascima
lanaka stiha (Notni primjer 12) i si., zatim sklonost prema
obrazovanju sloenih mjera od nejednakih prostih i povremeno
ubacivanje kontrastirajuih mjera (Notni primjer 5), nalaze u
_ BjslosaniAt ( 8lasvwx)
0 ( QHgK *
lju,-bi -6i -ce pla- va,
W'itt,H
drui e Ti - -t o,
J J J J J J
svim krajevima Jugoslavije, kako u seoskoj tako i u malovarokoj
tradiciji. Veoma esta pojava nesimetrinih skupina ritma pokreta
(potkorak), obrazovanih od prostih dvodijelnih i trodijelnih
mjera, ne smije se poistovjetiti sa aksak-ritmom koji je kao element
turskog uticaja zastupljen samo u malovarokoj tradiciji.
Melopoetski oblici, koji odreuju odnos napjeva i stiha, dijele
se u dvije osnovne kategorije: na oblike kratkog i na oblike du-
gog napjeva. U narodu postoji pored ovih termina mnotvo lo-
kalnih: potrkua, otezalica i dr.
Osnovna funkcija kratkog napjeva sastoji se u tome da omogui
teno, jasno i ekspresivno izlaganje sadraja dugakih pjesama
(sa velikim brojem stihova), najee narativnog karaktera.
Glavna obiljeja kratkog napjeva jesu: 1) napjev je kratak,
obino ne sadri vie od jednog stiha (Notni primjer 6), ponekad
I
g- l en. 0- t uo- n- - -UL _
samo pola stiha; 2) silabikog je karaktera; 3) podreen je tekstu
(slualac prati tok izlaganja teksta vie nego napjev), usljed ega
je napjev izloen znatnim promjenama pa se pojavljuje kao neu-
staljen (a), sa vie ili manje naglaenom tendencijom da se ustali
(b), ili kao ustaljen (c); 4) poeci i zavreci duih pjesama, pa i
duih dijelova pjesme (duak), obiljeeni su posebnim, snano
kontrastirajuim poetnim (Notni primjer 7) i zavrnim (Notni
large gusle, moja, dano - ri - -jo,
6=eo

.. .t o ne ft b-Ii m pU- -mi - - 6a, Pu.- -t a- -l/ a,- -(h)a- -(h)a,.
primjer 8) obrascima napjeva. Takvi kontrastirajui obrasci mogu
spontano da se pojave i u toku pjevanja, naroito kada pjeva
osjeti da poputa panja slualaca; 5) brzina pjevanja vaan je
faktor, a agogike promjene mono sredstvo interpretacije za
potcrtavanje promjena dramskih zbivanja s obzirom na brzinu
kazivanja koja se trai, potreba predaha predstavlja poseban pro-
blem.
Oblici kratkog napjeva u mnogome ovise od sastava izvoakog
tijela, pa se uspjeno dijele prema tome da li u izvoenju ues-
tvuje: 1) jedno lice (ili vie ako pjevaju unisono), 2) jedno lice
uz pratnju instrumenta (gusle, tambura i dr.) ili 3) vie lica koja
pjevaju polifono. Prvu vrstu nalazimo npr. u pjevanju k'o iz
knjige, u nabrajanju, kukanju nad umrlim, u pjevanju improvi-
zovanih stihova uz beiku i dr.; drugu vrstu u pjevanju uz gusle
ili uz tamburu, a treu u presijecalicama, karakteristinim obli-
cima zajednikog pjevanja starije polifone prakse. Kod pjevanja
k'o iz knjige pjeva, iako nepismen, rado dri knjigu u ruci,
vjerovatno radi bolje koncentracije. Brzo pjevanje (kazivanje)

ravnomjerno prekida zbog predaha. Koliki e broj stihova pove-
zati jednim dahom zavisi samo od njegove fizioloke kondicije,
obima daha, sposobnosti brzog izgovaranja, pamenja i si., ali
ne i od sadraja pjesme: istu pjesmu prekidae razni pjevai na
raznim mjestima. Oblici napjeva kukanja i pjevanja uz beiku
su ustaljeni. Kada improvizuje tekst, pjeva odabire sloeniji
ili jednostavniji obrazac napjeva, prema tome da li mu je za im-
provizovanje potrebno
vie ili manje vremena. U
svakom sluaju
improvizovani tekst
sporije se izlae (od onog
primljenog i zadranog
u pamenju) i prekida
nakon svakog melosti-ha,
ne toliko radi predaha,
koliko zato da bi pjeva
dobio na vremenu
potrebnom za
improvizovanje
sljedeeg stiha.
Oblici kratkog na-
pjeva uz pratnju instrumenta
dozvoljavaju pjevau da uzme dah za vrijeme meuigre,
izmeu stihova, sasvim neprimjetno kad god zatreba i da
uspjeno primjenjuje agogike promjene radi oivljavanja ka-
zivanja. Zato ovaj oblik najmanje zamara pjevaa (i slu-aoce), pa
se primjenjuje na
najdue pjesme.
Ukoliko zamor ipak
nastupi, pjevanje se
cijepa na odsjeke. Kao i
kod pjevanja k'o iz
knjige, ovi odsjeci ne
odgovaraju podjeli
sadraja prema razvoju
radnje. Naprotiv, pjeva
rado prekida na
najnapetijem mjestu
izlaganja, pa i posred
reenice. Poznato je da
due pjesme obino
zapoinju i zavravaju
vi-e-manje konvencio-
nalnim tekstovima
koji nemaju direktne
veze sa sadrajem
pjesme. Manje je
poznato da se izmeu
odsjeka, nakon odmora, prije prijelaza
na sljedei odsjek, takoe ponekad umeu krai tekstovi
(diklice), koji svojim smijenim, pa i opscenim sadrajem,
sasvim odudaraju od sadraja u koji se umeu.
Presijecalice, polifoni oblici kratkog napjeva, imaju sasvim
ustaljene obrasce (nuna ovisnost partija ne ostavlja mnogo slo-
bode za variranje napjeva). Momenat predaha uticao je ovdje
na formiranje dvaju osnovnih tipova. Oni se u svojoj osnovi raz-
likuju prema tome da li pjevai uzimaju dah. istodobno ili naizmje-
nino. Osnovni elementi prvog tipa jesu: a) slobodniji poetak
(slobodniji napjev) prvog pjevaa prije nastupa
drugog pjevaa,
i = 192
tei' U J J ^ J J J J J
Ja,senajmi'u.popa,
damiLorsmikopajn,darrw,sijem'e7iLcu.
damu'nmimdjeici
Jd J JJ J J:
ZAJEDNIKI PREDAH
NAKONSVAKA4 STIHA
b) ustaljeni obrazac napjeva po kojem oba pjevaa zajedno za-
poinju i zajedno zavravaju sve ostale stihove osim posljednjeg
stiha (poseban zavretak) (Notni primjer 9). U oblicima drugog

drue Ti - -to, pLa-vcu,
J J J J J J J ^| J J J J J
plam. pla-va, drue Ti-to,
Lnn
J J J J J J J J J
_ a ra^kt-Ja

SI. 4 BUBNJI- DOBO
TALAMBAS
Supres.
OSNOVNI OBRAZAC
J d J J J J .
POSEBANZAVRETAK
J- JJJJJ.
Jca/L SB ojuloj iz-b(h haj! OSTALI STIHOVI
228
BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA

tipa prvi pjeva zapoinje, a drugi zavrava napjev, tako da se
melostihovi lanano nadovezuju (Notni primjer 10) bez ikakvog
prekida do kraja pjesme. Samo posljednji stih oba pjevaa zajedno
zavravaju i time obiljeavaju kraj pjevanja. Presijecalice ponekad
slue i za pratnju igara. U tom sluaju pjevanje se produuje po-
navljanjem melostihova.
od kojih su jedni opti, a drugi vre vezani za od
podruja.
Veoma brojne oblike te prakse dijelimo prema tri
zvuja dominirajuih intervala: 1) na kategoriju oblik
se dominirajui intervali (konsonantni i disonantni) (
i tretiraju uglavnom kao i u muzici evropskog Zap

d=66 Steosrova.

jcb-v&ro-va
J J
Dugi napjev predstavlja sloeniju konstrukciju melostrofu
koja privlai panju svojim muzikim kvalitetima. Moe da se
pamti nezavisno od teksta, a moe i da se odvoji od teksta i da ivi
neovisno od njega kao muzika fraza.
Raznovrsne strukture melostrofe dugog napjeva nastaju uglavnom
od grae jednog do dva stiha: i) dodavanjem uzvika dozi-vanja
(oj, ej), ili rijei esklamativnog znaenja (aman) na otegnutim
melizmatikim formulama, 2) raznovrsnim ponavljanjem ili
grupisanjem melostihova, 3)
raznovrsnim ponavljanjem lanaka
stihova, 4) dodavanjem pripjeva
(prostih, sloenih, konstantnih,
promjenljivih, sa elementima tajnog
sporazumijevanja, tajnog govora,
igre rijei i si.) i 5) kombinacijom
navedenih postupaka. Homologne i
aug-mentativne melostrofe su izu-
zetne.
Prvi oblik, tzv. otezalica
osnovni oblikdugognapjevatra-
dicije gortaka stoara, obuhvata
samo jedan stih, a ipak je dugaak
zato to mu je napjev
proiren otegnutim nainom pjevanja i uzvicima dodatim po sta-
novitoj shemi, na poetku, na kraju i izmeu lanaka stiha (No-
tni primjer 1). Na ovim uzvicima izvode se oporim ornamentima
obilno kolorisani poetni i zavrni dijelovi lanaka melostiha.
Uz opti naziv otezalica, za ovaj osnovni oblik nalazimo i dru-
ge nazive koji se obino odnose na nain kako se pjeva ili na
priliku kada se pjeva, npr. putniki, svatovski, sofraki i dr.,
a u sutini rije je o istom obliku, bez obzira da li se pjeva je-
dnoglasno ili vieglasno. Isti oblik, pod istim nazivima, nalazimo
i kod stoara drugih balkanskih naroda (Rumuna, Bugara).
Melostrofa nastala ponavljanjem lanaka (Notni primjer 5)
(jednog, najvie dva stiha) koju nalazimo u seoskoj i u malo-
varokoj tradiciji BiH, kao i u ostalim krajevima Jugoslavije, a
i u drugim slavenskim zemljama, npr. Bugarskoj, Slovakoj, Ru-
wrr tLLrr r
joj, ga- TO,- vt, pola roda nw-gcL, tebe volim., CL vie 1
primjer 12) i 2) na kategoriju oblika u kojima se d
intervali velike (pa i male) sekunde doivljavaju i treti
disonantna ve kao konsonantna sazvuja (Notni
primjer 3, 5), suprotno praksi evropske muzike. U
oblicima prve kategorije vii glas
ima vodeu funkciju, a nii
drugostepenu, dok se u oblicima
druge kategorije vodei glas
povremeno ukrtava sa drugim,
izjednaavajui njihove funkcije.
Osim ovih oblika nalazimo u
oblasti sjeverozapadne Bosne i
takve koji se, i pored izvjesne
srodnosti sa oblicima spomenutih
kategorija, ne mogu uvrstiti ni u
jednu od njih. To su oblici
(djevojaki) u kojima se glasovi
ukrtavaju, ali sekunda se rjee
pojavljuje i ne tretira uvijek kao
konsonaca, a posebno im je
obiljeje protupomak na kraju
napjeva (i njegovih odsjeaka) kojim se glasovi iz
umanjene ili male terce stapajv (Notni primjer 13).
Ivanjska J3os.Srupa.. IDJEVOJJIKI
Oj ns-mcj mala.
-i
Posmatrajui ove oblike sa stanovita
meusobni dionica, oblike prve kategorije dijelimo
na: a) bore primjer 14), b) paralelno kretanje u
tercama (Notni 1 ili sekstama, c) na bas (Notni
primjer 12) i d) osti: na bas, nazvan tako u
krajevima gdje se sukoblja

SI . 7 SLAVI
siji, a ne nalazimo kod ostalih naih susjeda ini se da je ostatak
stare slavenske tradicije. Struktura napjeva takve melostrofe ne
podudara se nuno sa strukturom teksta, to znai da se uporedo
sa dijelovima stiha, koji se ponavljaju, nee ponavljati odgovarajui
dijelovi napjeva. Oblici melostrofe ove vrste veoma su mnogobrojni.
Srodan im je oblik sa srijede (Notni primjer 11), koji ne poinje
prvim, ve drugim lankom stiha.

Meutim, ono po emu se obje tradicije najizrazitije razlikuju,
to najvidnije obiljeava ne samo posebne tradicije sela i grada
nego i seoske tradicije pojedinih podruja meusobno, kao i raz-
liite slojeve iz kojih se one sastoje, to su oblici poli/one prakse.
Sklonost prema polifonom muziciranju urodila je samo na podruju
seoske tradicije konkretnim, tradicijom strogo utvrenim oblicima,
di i - gujn vo- de,
J I J J J
. . J J . .
tann, TULTUL
J J J J
du,-gum vo- de
J J J .
d d d
12
J J J J J J ^ l '
tttn. ___ t
Oj gth-ra-vi, pola roda, TTi n-ga, te-bevoli m,a
Iz-uir voda
iz-vi-m-!a iz. koljena (NAKRAJU)

si. 6 BUBANJ NA DERDINU

SI. 8 ROG BEZ PI SK
PISKOM
13
ne-moj i-vo-
t a &.


^^^
ib-gium vo-de,
J J J J
J=96
jes', lome,
'-;*"<;-,

BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA 229

prve i druge kategorije, je najrasprostranjeniji. Posebno ga obilje-
ava zavravanje dionica u sazvuju prazne kvinte, usljed ega
zavrni ton napjeva poprima funkciju dominante.
U oblicima druge kategorije po pravilu uestvuju tri lica
dvoglasno. Samo jedno lice, u sredini, pjeva prvu dionicu, druga
dvojica sa strane drugu. Ovi su oblici sloeniji od oblika prve

SI. 9 SVIRALE JEDNOJKE
kategorije, pa zahtijevaju izvjesno uvjebavanje partnera, to is-
kljuuje mogunost da neko zapjeva sa nepoznatim pjevaem.
Mogu da pjevaju zajedno samo pjevai koji tu praksu dobro poz-
naju i koji su navikli da pjevaju zajedno. Otud pojava mnogobroj-
nih oblika i njihovih lokalnih varijanata, neobino vrsto vezanih
za odreena ua podruja.
U ovim oblicima glasovi se kreu: a) u istom smjeru, ali se
razlikuju u ritmu i u tekstu (Notni primjer 16); b) u istom smjeru,
, . Prozor, SAHGA SICAVICA*
J
n
Di ka. di ku
r T r
ali u razli iti m int ervalima, usl jed ega se prvi gl as povremeno
sputa na sekundu ispod drugog i obrnuto; c) u apralelni m sekun-
dama ( Not ni pri mj er 17); d) tako da drugi glas l ei kao bordun,
a prvi glas taj bordun preskae, prelazi ili obigrava u veoma raz-
J=80 Oiakjfeaesuge.
pove- di
novrsnim oblicima; e) tako da se drugi glas u stvari bordun
na odreenim mjestima die ili sputa u vidu akcenta; f) tako
da prvi glas povremeno preuzima ulogu borduna; g) tako da motiv
kretanja prvog glasa prelazi u drugi (Notni primjer 18); h) razli-
itim udruivanjem navedenih oblika.
OsrUc.FosavuuL.
brcb(j)o (?wkoiho) naa __ a,
Podjela ovih oblika na dvije osnovne
kategorije opravdana je, kako razlikama njihovih bitnih
karakteristika, tako i injenicom da ove kategorije ujedno
predstavljaju dva jasno izdiferencirana sloja razliite starosti i
porijekla. Nema sumnje da oblici druge kategorije
(starobosanski) predstavljaju stariji sloj. Neemo mnogo
pogrijeiti ako kaemo da oni sadre elemente starije od svega to
nam je u muzici poznato. Jedan od tih je svakako injenica da se
interval sekunde u sazvuju dviju dionica tretira kao konsonanca
to je istaknuto zajedniko obiljeje oblika druge
kategorije. Pojava ove izvanredno vane injenice ne moe se
objasniti elementima muzike kulture evropskih naroda, a ni
uslovima njihova razvitka, pa zakljuujemo da njeno porijeklo
treba traiti u kulturnoj tradiciji vanevropskih ili ranijih evropskih
naroda, u svakom sluaju u mraku praistorije.
Sa ovom praksom vrsto su vezani spomenuti oblici vokalne
tehnike pjevanja na otvorenom, nedovoljno ustaljeni tonalni
odnosi i upotreba polifonih pastirskih instrumenata, dvojnica i
dipli, na kojima se ostvaruju polifoni odnosi koje nalazimo i u vo-
kalnim oblicima relativnih podruja.
Oblici prve kategorije predstavljaju u BiH noviji sloj. Pojav-
ljuju se tek u novije doba, potiskujui oblike druge kategorije.
Ali oblici prve kategorije su i openito uzevi novijeg porijekla.
O tome nedvosmisleno svjedoi pojava intervala kvinte i terce
u ulozi konsonantnih sazvuja koji znatno utiu na stabilizovanje
tonalnih odnosa, kao i na pojavu harmonskih funkcija srodnih
muzikom shvatanju evropskih naroda, a dijametralno suprotnih
odnosima starobosanskih polifonih oblika druge kategorije.
U narodnoj tradiciji, naroito u djejim rukama, zadrali
su se mnogi ostaci prastarih instrumenata u njihovom primitiv-
nom, nerazvijenom obliku, ili u obliku odumiranja. Veinom
pripadaju grupi idiofonih instrumenata pomou kojih moe da se
proizvede samo ritam (ampareta, kaike sa praporiima ili bez
njih, ile), poneki zvuk neodreene visine (klepala, tahte, zvona,
guslice od kukuruzovine, drombulje), um (strug, kreja, travke)
ili modifikovani glas (list).
Od membranofonih instrumenata do nedavno nailazili smo na
bubanj (si. 3), bubnji-dobo (si. 4), talambas (si. 5) i def, ne samo u
malovarokoj ve i u seoskoj tradiciji (kod Srba i Muslimana jo i
danas na podruju Majevi-ce), a izuzetno (bubanj na erdinu) (si.
6) i u seoskoj tradiciji Hrvata (Zlosela na Kupresu).
Seosku tradiciju
planinskih oblasti ka-rakterizuje znatan
broj aerofonih instrumenata: pista, slavit
(si. 7), svirale, diple,
iruca od kore, rog (si.
8). Ove instrumente
veinom prave sami
obani prema naslije-
enoj tradiciji. Na
sviralama i diplama
rupice za prebiranje
bue se u jednakim
razmacima, prema
debljini prstiju
(prema individualnim
tjelesnim mjerama),
bez odreenog odnosa
na duinu cijevi.
Stoga rezultirajua
skala samo priblino
odgovara onome to se eli postii (to se postizava na guslama i
u pjevanju, mada su i ti odnosi za uho gradskog ovjeka labilni), pa
je svirai preinauju razliitim duvanjem i kombino-vanim
pokrivanjem rupica.
na vidiku.
16
Iju,- bi dUcOj CLLJCIL
3SE
ko-h, Bojana, ko-lo, BojartUL. po-t, pove-di
Svi svanui,
je ----- ste svi zdravo.
je i st e 18
BB

SI. 10 SVIRALE DVOJNICE

SI. 11 DIPLE
Grupa svirala tipa flaute istie se brojnim podvrstama; jed-
nojka (si. 9), urlika, dvojnice (si. 10). Cijev im je cilindrina
sa nesuenim donjim otvorom, pisak ravno ili koso oblikovan,
a rupice okomito ili koso buene.

BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA
Sl. 12 GUSLE IZDUENA JAJASTOG OBLIKA, OKRUGLE, NA TRlS-
NJEV LIST I NA SRCE
hove strukture razlikujemo diple: jednostruke, dvostruke, sa kutlom,
sa rogom i sa mjeinom.
U jednostrukih dipli pisak i cijevica mogu biti iz istog komada
materije ili je pisak utaknut u cijev sa 3 do 5 okomito buenih
rupica za prebiranje. Kod dvostrukih dipli nalazimo dvije cijevi
(dva uporedna kanala u jednom komadu drveta), u koje su utaknuta
dva piska. Na njihovim cijevima nalaze se rupice u varijantama:
6: 1, 6 : 2 i 6 : 6 . Razliiti rasporedi rupica odgovaraju potre-
bama polifone prakse i vezani su za odreena podruja. Meutim,
razliiti oblici dipala od kojih svaki predstavlja stanovitu fazu
razvitka i danas se jo susreu u ivoj praksi jedan pored drugog.
Najrasprostranjeniji i najvi-
talniji muziki instrumenat u
BiH su gusle (si. 12) u Sara-
jevu postoji udruenje guslara,
jedino te vrste na svijetu, broji
preko 150 lanova. To je kordo-
foni instrumenat sa jednom i-
com (izuzetno dvije) od struna
konjskog repa. ica se prevlaci
gudalom u obliku luka. Prema
obliku rezonatora, razlikuju se
gusle: jajastog, izduenog oblika,
okrugle, na trinjev list, u
obliku srca i dr.
Od kordofonih instrumenata
tipa dugovrate leute na podruju
ue Krajine nalazimo pivaku
tamburu (iskljuivo za pratnju
epskih pjesama), sa dva i po perdeta i
dvije metalne ice u koje se kuca
terzijanom
od trenjeve kore. Iz porodice malovarokih sazova selo je u no-
vije doba preuzelo argiju (si. 13), bugariju i karaduzen.
U najnovije doba harmonika postaje veoma popularna, pa
treba oekivati da e u narodnoj muzikoj tradiciji neizbjeno
izazvati znatne promjene tonalnih odnosa. (Sve notne primjere
snimio i transkribirao autor.) (-> Prilog).
LIT.: F. Kuha, Turski ivalj u pukoj glazbi Hrvata, Srba i Bugara, Glas-
nik Zemal jskog muzeja u Sarajevu, 1898. L. Kuba, Pjesme i napjevi Bosne
i Hercegovine, ibid., 190610. C. Sachs, Uber eine bosnische Doppelflote,
SBIMG, 190708. M. Murko, Die Volksepik der bosnischen Mohamme-
daner, Wien 1909. Isti , Bericht uber phonographische Aufnahmen epischer,
meist mohammedanischer Volkslieder im nordwestJichen Bosnien im Sommer
1912, Wien 1912. Isti , Bericht iiber eine Bereisung von Nordwestbosnien,
Wien 1915. G. Gesemann, Erlangenski rukopis, Sremski Karl
Isti , Studien zur siidslavfischen Volksepik, Reichenberg 1926. -
La Poesie populaire epique en Yougoslavie au debut du XX
6
siecl
B. Mari, Hercegovaka svirala, Sarajevo 1932. B. Sirola,
Zagreb 1932. Isti , Fukalice, sviraijke od kore svjeeg drveta,
W. Wii nsch, Die Geigentechnik der siidslawischen Guslaren, I
L. Kuba, A la recherche de la chanson slave, Praha 1935. T. Ma
muslimanske narodne epike, Zagreb 193536. B. Mari, Volks
ens und der Herzegowina (disertacija), Wien 1936. P. Bromse, I
meien und Sackpfeifen Siidslavviens, Brno 1937. G. Gesemann,
Povodom gramofonskog snimanja bosanske narodne pjesme, Priloz
narodne poezije, 1937, 2. A. Schmaus, Pjevanje uz tepsiju, ibid,
Sviraijke s udarnim jezikom, Zagreb 1937. W. Wiinsch,
in Stidosteuropa, Berlin 1937. B. Mari, Pentatonika u bosanski
koj muzici, Zagreb 1938. Isti , Naa puka gl azbal a, Kalend
J
939- ^- Si rol a, Hrvatska narodna gl azba, Zagreb 1940. B.
Lord, Serbo-Croat ian Fol k Songs, New York 1951. M. Mu
srpsko-hrvatske epike, Zagreb 1951. C. Riht man, Pol ifoni obli'
muzici Bosne i Hercegovine, Bilten Instituta za prouavanje folkloi
1951. Isti , iak Janja narodni pjeva sa Kupresa, ibid.
muzika jajakog sreza, ibid., 1953. A. Schmaus, Studije o k:
Rad JAZU, VI, 1953. V. Mi loevi, Bosanske narodne pjesme,
Luka 195464. C. Ri htman, Muzika tradicija Neuma i oke
Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1959. V. Miloevi, Krajike boi
III, Banja Luka 195961. A. B. Lord, The Singer of T
Mass. 1960. M. Braun, Das serbokroat isehe Heldenlied, Gottir
V. Miloevi, Tambura i harmonika u bosanskom varokom pjeva
Krajikog muzeja, 1962. C. Rihtman, Tradicionalna muzika Imi
Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1962. Isti, Oblici kratkog napje
1
muzici Bosne i Hercegovine, ibid., 1963 V. Miloevi, Sevdalink
1964. C. Ri htman, Narodna muzika t radicija Lepenice, Na
BiH, 1964. Isti, Narodna muzika tradicija epe, Glasnik ema
u Sarajevu, 1964. Isti , Die Haupt merkmal e der konstat ierten
der t radizionell en Musik und in den Musikinst rument en Bosni
Herzegowina, Nauno drutvo BiH, 1965.M. Fulanovi-oi, I
prve kategorije u narodnoj muzici Bosne i Hercegovine, Zvuk, 1
Svatovske pjesme zajednike Srbima, Hrvatima i Muslimanima Bi
govine, Zbornik Kongresa folkl orista, Celje 1965. C. Ri ht man,
Elemente in der tradit ionellen Musik Bosniens und der Herzego
und Munchener Balkanologische Studien, II, 1967. Isti , &
muziki instrumenti u narodnoj tradiciji Bosne i Hercegovine, Aka
i umjetnosti BiH, 1967.Isti , Diple u Bosni i Hercegovini Aei
menti tipa klarineta, ibid. D. Riht man, Arhaini elementi l
pjesmama Srba i Hrvata bosanskohercegovakog sela, Narodno
1968. M. Fulanovi-Soi, Rog u narodnoj muzikoj tradiciji
cegovine, Zbornik Kongresa folklorista, Jajce 1968. J. H
Ravna pjesma u malovarokoj tradiciji Bosne i Hercegovine,
Rihtman, Le Microton dans les aspeets les plus anciens de la musiq
nelle en Bosnie et Herzegovine, Izvestija na Institut a za muziku,
Isti , Traditional Recitat ion Forms of the Epic Chants, Kongri
Ljubl jana 1967, 1970.
Umjetnika. Razvoj muzike kulture u BiH, us
povoljnim politikim, drutveno-ekonomskim i kulti
likama, stoljeima je zaostajao. Postepeno povezivan
ropskom tradicijom poelo je u vrijeme austro-ugarske
ali tek poslije Drugoga svjetskog rata bosansko-he
muzika se intenzivno razvija i uklapa u evropske
vori za prouavanje muzike prolosti u BiH vrlo su
;
muziki spomenici rijetki. Krajem XIX st. situac
znatno povoljnija, a u prvim decenijama XX st. poin
pati i kompozicije. Razvojni put muzike kulture u Bi
podijeliti u pet razdoblja: 1. muzika u srednjovjekovi
skoj dravi, 2. za turske okupacije, 3. za austro-ugars
ije, 4. muzika izmeu dva svjetska rata, 5. savremena
1. Muziki ivot u srednjovjekovnoj bosanskoj dri
XII st. do provale Turaka 1463 odvija se na tadai
tvenim i kulturnim aritima, na dvorovima vladara
feudalaca, u vjerskim sreditima i, u kasnije vrijeme, u f
Prema podacima koji potiu uglavnom iz dubroval
saznaje se da su na dvorovima bosanskih velmoa djelo'
muziari i plesai. Oni se u izvorima nazivaju razliite
igre ili vjetine, odnosno prema instrumentima koje svi
su imena na latinskom jeziku. Kao ongleri i lakrdijai se
ioculatores, ystriones, cugularii i buffones, a njihovu nije
uvijek mogue tano razgraniiti i definisati. esto
svirai na razliitim instrumentima kao to su piffari
(frulai), lautarii ili lauteres (lautisti), tubetae ili tubicine:
pulsatores (svirai na udaraljkama), gnaehari ili gnaeharini
itd. O djelovanju artista i muziara na dvorovima
feudalaca sa sigurnou se moe govoriti tek od poei
Vjerovatno je, meutim, da se oni pojavljuju i ranije,
interesovanje za umjetnost koje je postepeno preraslo
potrebu. Koliko je do sada poznato, artisti iz Bosne sp
prvi put 1408 kada je dubrovako Malo vijee donijelo
se nagrade dvojica onglera bosanskog kralja. estorici
igraa velikog vojvode Sandalja Hrania dobili su 141
brovana 30 perpera za uee na proslavi sv. Vlaha,



Pod nazivom diple nalazimo cio niz razliito oblikovanih in-
strumenata klarinetskog tipa kojima je zajedniko obiljeje idio-
glotni pisak sa jednim udarnim jezicem i veoma usko menzuri-
rana cilindrina cijev (si. n). Prema osnovnim osobinama nji-

SI. 13 SAZ I SARGIJA

!**
BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA 231

bosanskih artista na raznim sveanostima u Dubrovniku s vreme-
nom je bivalo sve vee, vezano naroito uz proslavu sv. Vlaha.
I sastavi artistikih grupa postaju raznovrsniji i brojniji, a repertoar
bogatiji. Prilikom proslave sv. Vlaha u Dubrovniku 1457 uestvo
valo je 14, a 1459 16 artista iz Bosne. Vjerovatno je najintenzivniji
muziki i vot bio na dvoru hercega Stjepana Vukia Kosae,
koji je 1442 imao cijeli frulaki orkestar (societas pifferorum), a
posjedovao je i orgulje koje se 1446 navode u njegovom testamentu
(jedan organi sa cijevima od srebra). to se tie linosti srednjo
vjekovnih bosanskih artista nita nije mogue pouzdano zakljuiti.
Po imenu slavenskog porijekla jedino se spominje izvjesni Mrvac,
hercegov lakrdija, kome je dubrovaka vlada 1455 nabavila odjeu
u vrijednosti od 50 perpera.
Kao to su artisti bosanskih vladara i velmoa odlazili u Du-
brovnik, tako su u naroitim prilikama bosanski feudalci pozivali
umjetnike iz Dubrovnika. Katkad je dubrovaka vlada sama slala
na bosanske dvorove svoje svirae i plesae da bi i na taj nain
pridobila nakl onost kralja ili nekog monog vlasteli na. Tako je
1411 nekoliko dubrovakih sviraa boravilo osam dana na dvoru
vojvode Sandalja i pratilo ga na sveano vjenanje njegove keri
Katarine sa kral jem Tomaom. Prilikom svadbe kralja Tvrtka
II (1428) Dubrovani su, pored bogatih darova, poslali i svoja
dva frulaa. Vrlo zanimljiv podatak datira iz 1455 kada su prilikom
enidbe Vladislava Kosae na sveanosti sudjelovale i dvije du
brovake trubaice (. .. duos tubicines et tres tubicinas). To je
jedini poznati sluaj da se ene spominj u medu sviraima na
dvorovima srednjovjekovnih bosanskih feudalaca.
O kranskoj muzici zapadnog ili istonog obreda iz ovog
perioda nema podataka. Meutim, sa sigurnou se moe pretpo-
staviti da se u kapelama feudalnih dvorova, u franjevakim samo-
stanima i pravoslavnim manastirima kao i u seoskim i gradskim
crkvama, njegovala muzika koja se nije mnogo razlikovala od
duhovne muzike Zapada ili Istoka onoga vremena. Posebno je
zanimljivo pitanje karaktera muzike samostalne Crkve bosanske,
njene uloge i znaaja. No, poto nema nikakvih izvora ni podataka,
moe se samo pretpostavljati da je, s obzirom na povezanost
bogumi la s narodom, ut icaj narodne muzike bio velik.
2. Razdoblje turske vladavine u BiH trajalo je etiri stoljea,
pa i ako su u t om vremenu nastali znaajni spomenici iz razni h
umjetnikih grana, o muzikom ivotu nema mnogo podataka.
Turci, uostalom, nisu posveivali panju ni razvoju svoje umjetni
ke muzike, a kultne muzike u okviru islamskog vjerskog obreda
nije bilo. Tako je muzika u BiH u ovom periodu vezana prvenstveno
uz narodnu tradiciju u koju su stalno prodirali orijentalni elementi.
t o se t ie kranske muzi ke zapadnog i ist onog obreda
ona je postojala, ali u skromnim okvirima i sa ogranienim mo-
gunostima razvoja. O katolikoj crkvenoj muzici ima vie po-
dataka koji govore da je njeno postojanje bilo tijesno vezano uz
franjevaki red. Pored teolokog obrazovanja, koje su franjevci
sticali preteno u Italiji, oni su tamo uili i muziku te su, vrativi
se u Bosnu, razvijali djelatnost i na podruju duhovne muzi ke.
Medu poznatim imenima istiu se Mato Banjaluanin (Matheus
Bani), kojVje 1687 napisao knjigu Regulae cantus plani pro inci-
pienti bus*v Marijan Al jini, Augusti n Sol janin (Tuzlak), Vie
Vidi (17341796), kompozitor misa, Lovro Bukva, Petar Fili-
povi, Tadija Ribii, Grgo Kotromani, Stjepan Marjanovi,
autor zbirke Missae novissimae sanctorum (1846), Filip Ljubas
i dr. Ti franjevci djelovali su u samostanima u Kraljevoj Sutjesci,
Kreevu, Fojnici i u Sarajevu. I prve orgulje u BiH imali su fra-
njevci. One su postavljene 1801 u crkvi samostana u Fojnici.
Najzanimljivija linost muzike historije BiH u ovom periodu je
-> Franjo Bosanac (Franciscus Bossinensis), roen krajem XV st. u
Bosni, koji je objavio dvije knjige tabulatura za lutnju (1509, 1511).
Pretea ranobarokne monodije, Franjo iz Bosne autor je prvih
ricercara za lutnju.
3. Razdoblje austro-ugarske okupacije BiH, 18781918,
mnogo je izmijenilo postojee prilike, a relativno bogatiji izvori,
dnevna i periodina tampa i druga arhivska graa, pruaju
mogunost da se one bolje upoznaj u. U to doba BiH dolazi prvi
put u neposredan i traj niji dodi r sa evropskom muzi kom tra
dicijom, jer je austro-ugarska uprava nastojala da svojim civilnim
i vojnim slubenicima na ovom podruju stvori izvjestan kulturni
ivot, a tu se podrazumijevalo i organizovanje muzikih priredbi.
Bosansko-hercegovake novine zabiljeile su da je 31. V 1881 u
Banja Luci odran koncert pred mnogobrojnom i vrlo odabranom
publikom kao prvi u Bosni. Iz tampe se takoer saznaje da je
u ovom periodu u Sarajevu nastupilo vie stranih muzikih umjet
nika (npr. 1909 i violinist B. Huberman), a zabiljeen je i prilian
broj gostovanja operetnih ansambala iz Austrije i Madarske. Oni
su, razumljivo, izvodili predstave na njemakom jeziku, a nastu
pali su uglavnom pred ogranienim krugom publike. Austrijska
inovniko-oficirska kolonija osnovala je 1886 u Sarajevu muko
pjevako drutvo Mannergesangverein koje je djelovalo pune 43
godine. Drut vo je prireivalo i vokal no-instrument alne koncerte
uz sudjelovanje lanova vojne muzike, a uz muki hor nast upao je
i mjeoviti. Akt ivnost Mannergesangverei na bila je velika, pa je
on katkad organizovao i po sedam koncerata godinj e. Priredbe
su se odravale u Drutvenom domu, u zgradi dananjeg Narodnog
pozorita u Sarajevu. Dugogodinji horovoa bio je Josip Vanca,
ali su horom esto dirigovali i vojni kapelnici, najvie porijeklom
esi (Julius Fuik, Josip Hladek i dr.). Pored njemake i austrijske
horske literat ure na programi ma su se postepeno poel a javljat i
i djela hrvatskih, slovenakih i ekih kompozitora, a u horu su
nast upali i domai pjevai.
Pot o se muziki ivot budio, a struno obrazovanih kadrova nije
bilo, u BiH su poeli da pristiu muziari iz raznih krajeva
prostrane Habsburke monarhije, najvie iz eke. Oni postaju
nosi oci svega to se u t o vrijeme dogaalo na muzikom polj u.
Bi li su voj ni kapel nici, horovoe, dirigenti razni h amaterskih
orkestara, nastavnici muzike itd. Od doseljenih eha za razvoj
muzikog ivota u BiH, a posebno u Sarajevu, najznaajniju ulogu
je odigrao -> Franjo Maejovski (Matejovsky), diplomirani student
Prakog konzervatorija koji je 1900 doao u Banju Luku. Pet godina
kasnije Maejovski se preselio u Sarajevo i tu ostao do kraja ivota
(1938). Kompozitor, dirigent i pedagog, Maejovski je 1908
osnovao prvu muziku kolu u Sarajevu koju je odrao sve do 1915.
Prvi profesionalni muziar koji je svoj cj el okupni rad vezao uz
BiH, on se istakao kao autor horova, solo-pjesama, komada sa pje-
vanjem i drugih djela u kojima se inspirisao bosansko-hercegova-
kim narodnim melosom. Pisao je i muziko-pedagoku literaturu.
eki muzi ari zasl uni su i za razvoj si mfonij ske muzi ke u
BiH. Kao dirigenti vojnih muzika oni su sa svojim orkestrima
prireivali i simfonijske koncerte (prvi je odran u Sarajevu 1881).
U tom pogledu naroito su se istakli Julije Fuik, koji je u Sarajevu
djelovao 18971910, i Josip Hl adek, koji je od mobilisanih
muziara za vrijeme Prvoga svjetskog rata formirao u Sarajevu
kvalitetan simfonijski orkestar. U ovom su orkestru svirali i lanovi
tadanjeg Transkog kvartet a (Jankovi, Viezzol i, Dudovi ,
Baraldi). Od ekih muziara koji su krae ili due vrijeme djelovali
u BiH istiu se jo Robert Tolinger, Hugo Doubek i Bogomir
Kaerovsky. U ovom periodu dol o je u Bi H i do jae umj et-
nike djel atnosti domaeg stanovnit va: Srba, Hrvata i Mu-
slimana. Oni svoju aktivnost vezuju uz itaonice gdje su se po-
vremeno, obino u vezi sa nekim sveanim datumom, prireivali
sastanci (besede, sijela). Prva takva priredba odrana je u Sarajevu
1882. U to vrijeme, prvenst veno iz politiko-nacionalni h mo-
tiva, javlja se tenja za sistematskim njegovanjem pjesme koja bi
budila i jaala nacionalnu svijest. To je dovelo do osnivanja pje-
vakih drutava, a njihovo je djelovanje bilo preteno, ali ne i
iskljuivo, na nacionalnoj ili konfesionalnoj osnovi. Drutva su
okuplj ala irok krug l anst va i predstavljala, izmeu ostalog,
arita muzikog ivota. Na drutvenim koncerti ma, koji su re-
dovno odravani, nastupali su pored hora i pojedini solisti (npr.
tenorista i horovoa Kota Travanj), a neka drutva su imala svoje
tamburake i druge instrumen-'*"
talne ansamble. Prema tome, u
" ' " "" '
r
_^_
s
*x,,-~. djelovanju pjevakih drutava
;;:.:..; nalaze se poeci, ne samo hor-
r
^ "" ' e ' skog, nego i solistikog pjevanja
i instrumentalnog muziciranja u
BiH. Najstarije je bilo srpsko
pjevako drutvo Njegu os-
novano u Tuzli 1886, a zatim su,
1888, poela da djeluju jo dva
srpska pjevaka drutva, Sloga
u Sarajevu i Gusle u Mostaru.
Tokom sljedea dva decenijaos-
novan je u BiH itav niz pjeva-
kih drutava, i to hrvatska: Tre-
..... .,.'. . bevi (Sarajevo, 1894), Maje-
vica (Tuzla, 1896) i Nada -
(Banja Luka, 1898); muslimanska:
Jedinstvo (Derventa) i Gajret
(Sarajevo, 1903); jev-
PRVA BALETNA PREDSTAVA rejsko: Lira (Sarajevo, 1900);
NARODNOG POZORISTA U radniko: Proleter (Sarajevo,
SARAJEVU. PLAKAT igQ5) kd Horovoe ovih dru.
tava bili su meu ostalima: Ro-
bert Tolinger i Jovan Travanj (Njegu, Tuzla), Hugo Doubek,
Mi lo Dozela i Aleksa anti (Gusle, Mostar), Nikola Taja-
novi i Lj ubomir Bajac (Sl oga, Sarajevo), Bogomir Kaerov-
sky, Blagoje Bersa i Hrabroslav Otmar Vogri (Trebevi, Sa-
rajevo), Ivan Vi ncet i (Majevica, Tuzla), Franj o Maej ovski
i Matej Janka (Nada, Banjaluka) i dr.

-'ifiwfe\

232 BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA

Za upoznavanje evropske kulturne javnosti sa bosansko--
hercegovakom folklornom muzikom tradicijom osobito je za-
sluan u ovom periodu Ludvig Kuba, takode eh. On je u BiH
sakupio preko hiljadu narodnih pjesama i 19061909 veinu
teoretski obradio i tampao u Glasniku Zemaljskog muzeja za
BiH. U uvodnom dijelu iznio je teoriju o tonalitetima bosansko--
hercegovakih narodnih pjesama i ukazao pored dura, mola i
starocrkvenih modusa na postojanje novih, dotad nepoznatih
ljestvica.
4. Izmeu dva svjetska rata, 191841, muziki ivot u BiH
razvijao se znatno intenzivnije i bogatije. Poslije stoljetne
turske i austro-ugarske okupacije, kada BiH postaje sastavni dio
zajednike drave Junih Slavena, njen muziki razvoj poeo je
postepeno da se usklauje sa muzikim ivotom drugih, u tom
pogledu naprednijih, jugoslovenskih naroda. Glavni grad
Sarajevo sve vie se istie kao centar koji preuzima vodeu
ulogu.
U godinama neposredno iza Prvog svjetskog rata najvaniji
dogaaj u muzikom ivotu BiH bilo je osnivanje Oblasne mu-
zike kole u Sarajevu (1920), prve subvencionisane muziko--
pedagoke institucije u BiH. To je bila srednja kola, najprije
sa est, a zatim sa osam razreda, a u nastavi su bili zastupljeni kla-
vir, solo-pjevanje, gudaki i duvaki instrumenti i teoretski pred-
meti. kola je tokom vremena okupila prilian broj kvalitetnih
nastavnika koji su nastupali kao solisti i dirigenti. Oni su prire-
ivali redovne mjesene koncerte na kojima su sudjelovali i gosti
iz Jugoslavije i inostranstva. Od domaih solista isticali su se
sopran Vika ahla, bariton Vladislav Kosti, basist Laislav
Peek, pijanista Klemens Menschik i dr. Otada datiraju poeci
sistematskog razvoja koncertnog ivota u Sarajevu.
I osnivanje Sarajevske filharmonije (1923) predstavljalo je
znaajan dogaaj. Ovo muziko drutvo nije imalo samo cilj
da formira orkestar i organizuje simfonijske, kamerne i solisti-
ke koncerte, nego i da podupire postojee muzike ustanove,
da se stara o umjetnicima, njihovom poloaju i radu, da osniva
muzike biblioteke, a u programu je bilo predvieno i podizanje
muzikog doma. Predsjednik i jedan od glavnih pokretaa Sarajev-
ske filharmonije bio je Bogdan Milankovi, profesor romani-
stike, muzikolog i docnije poznati graditelj violina. U poetku
su dirigenti filharmonije bili Aleksandar Lukini i vojni kapelnik
Josip Rodjalovski, koji je drutvu stavio na raspoloenje svoj
orkestar. Ve u prvoj sezoni svog postojanja Sarajevska filharmo-
nija je organizovala deset samostalnih koncerata preteno sa
domaim snagama. Kasnije su orkestrom dirigovali Edo Kfenek,
Belu Jungi i, pred poetak Drugog svjetskog rata, Oskar Danon.
Sarajevska filharmonija je prestala da djeluje 1941. Kada je u
Sarajevu otvorena radio-stanica (1942), za potrebe programa for-
miran je manji orkestar koji je pod vodstvom Olivera Ristia
izvodio i simfonijsku muziku.
U Sarajevu je 1921 osnovano i Narodno pozorite koje je u
svom repertoaru davalo znaajno mjesto komadima sa pjevanjem,
vrsti nacionalnog Singspiela. Ovaj muziko-scenski oblik postao
je vrlo popularan i njegovao se sve do kraja Drugog svjetskog
rata. Za izvoenje muzikih taaka ve u sezoni 192122 formiran
je pozorini orkestar, pa iako skromnih mogunosti, to je bio prvi
vei instrumentalni sastav koji je djelovao u BiH na profesionalnoj
osnovi. Kada je u sezoni 192223 za dirigenta orkestra postavljen
Franjo Maejovski u repertoar su se poela uvoditi djela sa lokal-
nom tematikom. On je prvi komponovao komade sa pjevanjem iz
bosansko-hercegovakog ivota. Kasnije je muziku za ove komade
pisao Belu Jungi, dugogodinji zasluni dirigent pozorinog
orkestra, a njegova Almasa na tekst Jovana Palavestre prvi je
komad sa pjevanjem jednog bosansko-hercegovakog kompozitora.
U sezoni 192324 Sarajevsko je pozorite uvelo u svoj program i
operetu koja se, uz kratak prekid zadrala sve do 1945. Operetni
repertoar kretao se u standardnim okvirima, sa nekoliko zapa-
enih predstava. Uslijed pomanjkanja kvalifikovanih pjevakih
kadrova protagonisti operetskih predstava bili su dramski glumci.
U ovom periodu bilo je pokuaja da se na sceni sarajevskog Na-
rodnog pozorita izvodi i operski repertoar. U sezoni 192829
prikazane su Mascagnieva Cavalleria rusticana i Puccinijeva
Madame Butterflv, a umjetnika dua ovih nastojanja bio je
Alfred Pordes,
u prethodnom periodu, a i neka nova, razvijaju u razdobl
dva svjetska rata jo intenzivniju djelatnost, te povremi
komade sa pjevanjem, pa ak i operete. Njihovi dirigenti!
ostalih, Cvjetko Rihtman (Sloga, Sarajevo), Vladisi
(Jedinstvo, Banjaluka), Ivan Demeter (Trebevi, Josip
Kaplan (Nada, Banjaluka), Jaroslav Plecity Pelagi,
Banjaluka), Kota Travanj (Proleter, araj
Muziko stvaralatvo u BiH poinje se razvijati te
periodu, ali jo uvijek u skromnim okvirim?. Na pr
dolaze umjetnike obrade narodnih pjesama ime su se
formama, bavili gotovo svi kompozitori u BiH: Franjo .
(rukoveti za mjeoviti i enski hor), Bogomir Kaeroi -
pjesme), Belu Jungi (preko 700 obrada za razne voka!
ili soliste uz pratnju malog orkestra), Vlado Miloevi
orkestarske svite), Jaroslav Pledty (rukoveti), Cvjeth
(horovi, solo-pjesme), Tihomil Vidoi, Josip Kaplan,
meter (horovi) i dr. Komad sa pjevanjem njegovali su naro
zivno Franjo Maejovski i Belu Jungi. Komponovanjei i
Alfred Pordes (opereta Bosanska ljubav, balet Og;
menu, muzika za komad sa pjevanjem Nasrudin-Hodi
i dr.). U Sarajevu je od 1934 djelovao kao vojni kapt
Majer, koji je dirigovao i u pozoritu i povremeno n:
orkestrom Sarajevske filharmonije. Komponovao ji
Napoleonov dvojnik i Na Jadranu, kao i nekoliko ki
starskih kompozicija. Jaroslav Plecity je pisao, pored
pozorite i horove, solo-pjesme i manja klavirska dje
5. Poslije Osloboenja i temeljitih politikih, 1
ekonomskih i kulturnih promjena, stvoreni su novi usloi
muzike u BiH, koja se tek sada, snanim napretkom,
uklapa u evropske okvire.
U Sarajevu je 1945 otvorena Dravna srednja muz:
a kasnije su srednje muzike kole osnovane i u Mosta
luci i Tuzli. Kada je 1955 u Sarajevu zapoela sa radom
akademija sa vokalnim, teoretskim, muzikolokim i sv.
mentalnim odsjecima, rijeen je problem obrazovan):
kadrova koji su uvijek nedostajali u BiH. Muzika
okupila je uz to meu nastavnicima istaknute muzia
care i teoretiare, koji svojom cjelokupnom djelatnou
muzikom razvoju BiH. Postepeno irenje mree osnovi
kih kola u svim veim gradovima znai mnogo u dem<
muzike umjetnosti.
Osnivanjem stalne opere u Sarajevu (1946) stvoren;
voju muziko-scenske umjetnosti nova situacija. Opera
jedno od glavnih arita savremenog muzikog ivota u
Angaovani su orkestarski muziari, formiran je stal
okupljeni su i brojni vokalni solisti. Meu njima su tokoi
djelovali: Marija Podvinec, Boica Sitari, Vana Cis
ipiko, Desa Vlajkovi, Mira Bai, Jana Puleva, A
Ljiljana Molnar-Talaji, Radmila Smiljani, Stana Lo-<
mila Todorovska, Branka orevi, Dragica Koriti
Sokolovi, Blaga Videc, Mario Duranec, Leopold Polenc,
Zaratin, Ivan Hristov, Stjepan ajfar, Milivoj Baanovi
Fijala, Makso Savin, Matija Kuftinec, Mirko Janji
Duplani i dr. Dirigenti su Konstantin Bernhard (
Ivan Stajcer (od 1947), Mladen Pozaji (od 1949), Bo\
dopulo (194953), pa Teodor Romani, Radivoj Spas
Debeli i Miroslav Homen. Stalnim nastupima u um
Sarajevska opera je protegla svoju djelatnost na ije
Republike, a gostovala je i u mnogim gradovima Jugo:
inostranstvu. Njen repertoar je bogat, od klasinog do
stvaralatva, a posebna panja se posveuje jugoslovenski:
Pored repriza domaih opera Ero s onoga svijeta i
(Gotovac), Kotana (Konjovi), Ekvinocij (Kozina
plee (Odak) i Nikola ubi Zrinjski (Zajc) na sceni S
pozorita doivile su praizvedbe Simonida (Rajii) te
prva i Sablazan u dolini entflorijanskoj (Logar). C
operu je poeo da djeluje stalni baletni ansambl koji ir
kolu za odgajanje mladih kadrova. Sarajevski balet p
zapaene uspjehe na gostovanjima u inostranstvu, r
Italiji. Pored evropskog klasinog i modernog repertoar
je izveo i itav niz jugoslovenskih baleta: Licitarsko
ranovi), Ohridska legenda (Hristi), avo u selu
etva i Intermezzo (Papandopulo), Zlatna ribica

BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA
<
<
u
O
0
N
o
W H
00
O

_]
O

#.
;

.v
1
;


BOSANSKO-HERCEGOVACKA MUZIKA

Gore lijevo: SVIRA DVOJNICA; gore desno: FRULA; dolje: KOLO IZ BRKOG



BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA BOSE
233

simfonijski orkestar u Mostaru. I Radio-televizija Sarajevo osno-
vala je 1962 profesionalni simfonijski orkestar, koji nastupa i
javno. Ovdje su angaovani uglavnom mlai muziari, tako da je
to perspektivno muziko tijelo. Dirigent je Radivoj Spasi.
Tradicija horskog pjevanja ukorijenjena u muzikoj pro-
losti BiH nastavljena je i u poslijeratnom periodu. Ona se njeguje
u brojnim amaterskim kulturno-umjetnikim drutvima Pro-
leter, Vaso Miskin Crni, Slobodan Princip Seljo i Valter
Peri, Sarajevo; Abra-evi, Mostar; Vaso Pelagi, Banja Luka;
Iskra Zenica itd., a kao
dirigenti istiu se Tiho-mir
Miri (Proleter), Mladen
Stahuljak i Ivan Demeter
(Vaso Miskin Crni),
Mladen Pozaji (emo
Krvavac), Miroslav Homen
(Slobodan Princip Seljo),
Zvonimir Nevala (Valter
Peri), Bogomil Klobuar
(Ab-raevi), Radovan
Peji (Iskra) i dr. Pored
profesionalnog operskog
hora postoji i poluprofesi-
onalni mjeoviti hor Ra-
dio-televizije Sarajevo,
osnovan 1947. Njegov
osniva i dugogodinji
dirigent bio je Tihomir
Miri, koga su naslijedili
Mladen Pozaji i zatim
Julije Mari. Ovaj ansambl
je naroito mnogo
doprinijeo afirmaciji do-
maeg stvaralatva, na-
roito bosansko-herce-
govakog.
Umjetnici angaovani u
pomenutim institucijama
nastupaju i kao solisti ili lanovi
kamernih ansambla. Pored ve navedenih svojom su se
djelatnou istakli: pijanisti Matusja Bluni, Sofija Deeli,
Vlasta Debeli, Anka Humo, Marijan Feller, Zlata Feller, Tatjana
Kartel), Ruica Savi, Ranka Ceci, Jasenka Roter, Dubravko
Rukavina, Milica najder, Izolda Ambroi, Olga Vukomanovi
i Marija kerl, violinisti Aleksandar Szegedi, Milan Tarbuk,
Nikola Pecko, Karlo Senai i Miroslava Pai, violist Dragutin
Arany, violonelisti Pavle Stojkovi, Vladimir Antolek i Ivan
Poljanek, flautisti Franjo Stubian, Muamer Ku-lukija i Beir
Drnda, oboist Josip Bare, klarinetisti Aleksije Radan i Ante
Vezili, te koncertni pjevai Bruna piler, Blanka Danon i Milica
Zeevi.
Bogat razvoj muzikog ivota u poslijeratnom periodu u
BiH presudno je uticao na muziko stvaralatvo. Kao i u dru-
gim slinim prilikama gdje ne postoji tradicija umjetnike mu-
zike glavno vrelo inspiracije bio je folklor. Tako su u njemu
i bosansko-hercegovaki kompozitori traili neki konstantno
a neki povremeno oslonac za svoje stvaralatvo. Raznolikosti
stilova doprinijela je injenica da su u BiH djelovali, krae ili
due vrijeme, i umjetnici koji su kompozitorsku afirmaciju stekli
u drugim sredinama (Boris Papandopulo, Boidar Trudi, Ivan
Brkanovi, Ruben Radia), a ima i kompozitora roenih na po-
druju BiH, koji su svoju djelatnost razvili u drugim centrima
(Milo Cipra, Oskar Danon i dr.). Za BiH je uopte karakteristina
iva fluktuacija muziara. Ta se situacija izmijenila ezdesetih
godina, kada su poele da pristiu mlade snage, veim dijelom
apsolventi sarajevske Muzike akademije, koji se vre vezuju
za sredinu iz koje su nikli.
Medu kompozitorima koji svoj stvaralaki rad vrsto zasni-
vaju na elementima folklora istiu se Vlado Miloevi, plodan u
gotovo svim oblastima vokalne i instrumentalne muzike, i Cvjetko
Rihtman, autor horova i solo-pjesama. Folklornoj tradiciji je
blisko i stvaralatvo Milana Prebande, Gabriela Jakeevia i Artura
Klementija, a nacionalnom muzikom smjeru u irem smislu
pripadaju Mladen Pozaji, Avdo Smailovi i Mladen Stahuljak.
Miroslav piler,
Komadina ija orijentacija prema muzikim shvatanjima evropske
avangarde poprima sve radikalniji karakter.
Muzikologija u BiH nema vee tradicije i tek u poslijeratnom
periodu poinje da se intenzivnije razvija. Etnomuzikologijom,
prikupljanjem i prouavanjem narodne muzike u BiH, bave se
akademici Cvjetko Rihtman i Vlado Miloevi. Bogdan Milan-kovi
bavio se naroito, teoretski i praktino, problemima violine, a
Zija Kuukali, glavni urednik asopisa Zvuk, prouava historiju
jugoslovenske muzike, posebno novijeg doba. U najmlaoj ge-
neraciji muzikologa u BiH
istiu se Bojan Bu-ji, koji
se posvetio preteno
istraivanju sred-
njovjekovne i renesansne
muzike, i Slobodan pi-ri.
Na podruju lake i
zabavne muzike u BiH
dolo je u novije vrijeme do
intenzivnijeg razvoja.
Znaajnije rezultate os-
tvarili su medu ostalima:
Sran Matijevi, arko
Roje, Julije Mari i or-de
Novkovi.
Kao rezultat razvi-
jenijeg muzikog ivota u
najnovijem periodu pojavila
se i izdavaka djelatnost.
Pored Saveza amaterskih
kulturno-u-mj etnikih
drutava, pre-duzea
Svjetlost i Zavoda za
izdavanje udbenika, u tom
pogledu naroito znaajnu
ulogu igra Udruenje
kompozitora BiH, koje
tampa gotovo sva djela svojih
lanova i stara se o njihovom
plasiranju.
LIT. : B. Milankovi, Muziki ivot u Sarajevu od okupacije do danas,
1937 (rukopis u arhivu Udruenja kompozitora BiH). M. Pozaji, Poslije-
ratno muziko stvaralatvo u Bosni i Hercegovini, Zvuk, 1957, 1112. Z.
Kuukali, Likovi savremenih bosansko-hercegovakih kompozitora, Sarajevo
1961. Isti, Deset godina Sarajevskog baleta, Zvuk, 1961, 4546. A. Ba-
bi, Fragmenti iz kulturnog ivota srednjovjekovne Bosne, Radovi Filozofskog
fakulteta u Sarajevu, 1964, II. R. Besarovi, Iz kulturne i politike istorije
Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1966. Z. Kuukali, Dvadeset godina Sarajevske
opere, Sarajevo 1966. Benac, ovi, Paali, Basler, Mileti i Aneli, Kulturna
istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do poetka turske vladavine,
Sarajevo 1966. Z. Kuukali, The Development of Musical Culture in Bosnia
and Herzegowina, Sarajevo 1967. Isti, Die Tonkunst Bosniens und der
Herzegowina in Vergangenheit und Gegenwart, Zvuk, 1967, 7778. Isti,
Musikzentren: Sarajevo, ibid. R. Besarovi, Kultura i umjetnost u Bosni i
Hercegovini pod austrougarskom upravom, Sarajevo 1968. Z. Ku.
BOSCHOT, Aolphe, francuski knjievnik i muziki kritiar
(Fontenav-sous-Bois, 4. V 1871 Pariz, 1. VI 1955). Zajedno
sa Th. de Wyzewom 1901 utemeljio Societe Mozart u Parizu za
promicanje Mozartove umjetnosti u Francuskoj. God. 191038
muziki kritiar lista E,cho de Pari. Autor najpouzdanije i do
danas najvee monografije o Hectoru Berliozu; 1926 postao lan
Francuskog Instituta. Osim o muzici pisao je i djela iz povijesti
knjievnosti i estetike.
DJELA: Hector Berlioz (3 sv.), 190613 (novo proireno izd. 1946
50); Le Faust de Berlioz, 1910 (novo izd. 1945); Une vie romantiaue (H. Berlioz),
1920 (novo izd. 1945); Chez les Musiciens (3 sv.), 192226; La Lumiere de Mo-
zart, 1928; Le Mystere musical, 1929; La Musique et la vie (2 sv.), 193133;
Mozart, 1935 (novo izd. 1940); Musiciens-Poetes, 1937 (novo izd. 1952); Por-
traits de Musiciens (3 sv.), 194650; Notes Mozartiennes, 1946; Souvenirs d'un
autre siecle, 1947. Prijevodi libreta nekoliko Mozartovih opera na francuski.
LIT.: R. Dumesnil, Adolphe Boschot, MGG, II, 1952.
BOSCOVICH, Alexander Uriah, izraelski kompozitor
(Cluj, Rumunjska, 16. VIII 1907 Tel Aviv, 13. XI 1964).
Muziku naobrazbu stekao u Beu i Parizu (P. Dukas). Djelovao
u Narodnoj operi u Cluju, 1928 preselio se u Palestinu, gdje je
predavao na Konzervatoriju u Tel Avivu. U svojim kompozicijama
sluio se hebrejskim muzikim folklorom nastojei izgraditi spe-
cifini hebrejski stil.
DJELA. ORKESTRALNA. Koncert i: za viol inu, 1942; za obou, 1943;


KONCERT ZBORA I ORKESTRA
U DVORANI
RADIO-TELEVIZIJE SARAJEVO
SKENDERIJE


234 BOSE BOSTON

kasnije jo kod H. v. Biilowa. Od 1890 stalni pratilac sopranist-
kinje Alice Barbi. God. 1893 postao nastavnik klavira na Kon-
zervatoriju u Karlsruheu, 1898 na Konzervatoriju u Leipzigu.
lan komornih ansambla.
DJELA: koncert za klavir i orkestar; simfonijska fantazija za kl avir, gudaki
orkest ar, rogove i t impane; 2 orkestralne koncertne kompozicije; suita za gudaki
orkestar. Kompozicije za violonelo i kl avir. Klavirska djela (sonat ine,
etide, suite). Zborovi.
BOSENDORFER, austrijska tvornica klavira. Osnovao ju
je 1828 u Beu Ignaz B. (17961859). Nakon njegove smrti
tvrtku je vodio njegov sin Ludzvig (18351919). Za njegove
uprave tvornica se znatno proirila i klaviri B. postigli su veliki
ugled u svijetu, osvojivi mnoge nagrade na meunarodnim iz-
lobama. Koncertom H. von Biilovva otvorena je 1872 u Beu
koncertna dvorana B. (1913 pregraena) kojoj pripada istaknuto
mjesto u bekom muzikom ivotu. Nakon Prvoga svjetskog
rata tvrtka B. primjenjuje tzv. repeticijsku (englesku) mehaniku.
Danas vode tvrtku Alexander i Wolfgang Hutterstrasser.
BOSILJEVAC, andor (Aleksandar), kompozitor i orgulja
(Karlovac, 7. III 1860 Hvar, 8. VI 1918). Crkveni orgulja u
Karlovcu, studirao na orguljakoj koli u Pragu (F. Z. Sku-herskv,
F. Blaek). God. 18921900 nastavnik uiteljske kole u
Sarajevu, a zatim orgulja u Hvaru.
DJELA. Uvert ire: Sokol; Jadransko more i Domorodni zvui. Oko 20 ko-
ranica (Hrvatska poputnica; Balkanska koranica); plesne kompozicije (polke;
mazurke; valceri; Hrvatsko salonsko kolo; Gavotte sur les thimes croates) za raz-
l iite ansambl e kao i za tamburaki zbor. Za gl as i kl avir ili zbor niz zbirki,
koje su raene na narodne motive: Album bosansko-hercegovakih pjesama; Srca
jek; Pjesma i ples; Pjesma i kuna glazba; Pjesme slast i dr. Vie misa (Misa u G-
duru za zbor i orkestar): Requiem\ mot eti; ofert oriji i dr. Harmonizacije mnogih
narodnih pjesama za klavir i zborove: U ranu zoru; Ta u zdravlje; Sal onsko kolo i
dr .
LIT.: J. Barle, Sandor Bosiljevac, nekrolog, Sv. C, 1918, 5. J. Dulid,
Sandor Bosil jevac, ibid., 6. K. Ko.
BOSIO, Angiolina, talijanska pjevaica, sopran (Torino,
22. VIII 1830 Petrograd, 13. IV 1859). Uila u Milanu (V.
Cattaneo), gdje je i debitirala 1846. Pjevala u gradovima Evrope
(Pariz, London, Moskva, Petrograd i dr.) i Amerike. Odlikovala
se velikim glasovnim opsegom i osjeajnom interpretacijom.
BOSKOVSKY, Willi, austrijski violinist (Be, 16. VI 1909
}. Studij violine zavrio 1935 na Muzikoj akademiji u Beu,
na kojem zavodu sada i sam predaje. Od 1936 prvi koncertni
majstor Bekih filharmoniara i ujedno prva violina gudakog
kvarteta i okteta (Wiener Oktett), koji je utemeljio 1948. B. na-
stupa i kao dirigent, naroito kao interpret zabavnih kompo-
zicija J. Straussa i dr. S tog podruja snimio je vie gramofon-
skih ploa.
BOSSA NOVA, suvremeni drutveni ples j unoamerikog
podrijetla. Plee se u parovima, a u plesnim dvoranama pojavio
se oko 1960.
(J=cca160)
BOSSE, Gustav, njemaki nakladnik (Vienenburg, Harz, 6.
II 1884 Regensburg, 27. VIII 1943). Sin nakladnika F.
Bossea, studirao u Leipzigu muzikologiju (H. Riemann, A. Seidl,
C. Eitz). God. 1912 osnovao u Regensburgu muziko nakladno
poduzee u kojemu je posebnu panju obraao na objavljivanje
rijetkih, odnosno nedovoljno poznatih djela iz muzike literature.
U toku vremena Bosseov je izdavaki plan obuhvatio iroko po-
druje, od popularnih biografskih radova i muzikih romana do
znanstvenih rasprava. God. 192934 izdavao i ureivao asopis
Zeitschrift fiir Musik.
LI T. : K. Ze i s s , Gus t a v Bos s e , MGG, I I , 1952.
BOSSI, I. Marco Enrico, talijanski kompozitor i orgulja
(Salo, Lago di Garda, 25. IV 1861 na putovanju iz Amerike
u Italiju, 20. II 1925). Sin i uenik orguljaa Pietra Bossija, stu-
dirao je zatim na konzervatorijima u Bologni i Milanu. Uitelji
su mu bili F. Sangalli (klavir), A. Fumagalli (orgulje) te Boniporti
i A. Ponchielli (kompozicija). Muziku karijeru zapoeo 1881
kao zborovoa katedrale u Comu. Od 1890 nastavnik harmonije
i orgulja na Konzervatoriju u Napulju, 18951902 direktor i
profesor orgulja i kompozicije na Konzervatoriju u Veneciji i
190211 na istom poloaju u Bologni. God. 191623 bio je
direktor akademije Santa Cecilia u Rimu. Kao orgulja esto
koncertirao u domovini i inozemstvu.
Bossijeva najbolja djela su oratoriji i kantate; ona udruuju
elemente talijanske polifonike tradicije i njemakog simfo-
nijskog stila. Obnavljajui u smionom zahvatu talijansku muziku
crkveno-duhovnog karaktera, B. ide u one rijetke talijanske kom-

pozitore koji su potl
stoljea teili k oiv
lijanske simfonijske
muzike. U svojim dji
gulje dao je uzore ni: ka
koji su ili njegov B. se
zalagao za te formu u
gradnji or
DJELA. ORKES
Sckerzo-Itnprornptu; Su za
mali orkestar, 1896;
Intermezzi goldoniani za
t ema s varijacijama, 19c i
orkestar : koncert u a Pezzo
da concerto, 1908: fonica,
1923. KOM kl avir ska
t rija: I, u d- II, Trio
sinfonico u D-c sonate za
viol inu i klavir 4 Pezzi in
forma di suiti klavir, 1895;
Sposalizu violonelo, harfu
i orgi: MUZIKA ZA
ORGl sonate: I, u D-duru,
] F-duru, 1894; suita Res s
gaudium, 1886; Studio si tema s
varijacijama, 189 ique, 1907; Pezzo da
concerto, 1908; Tre momenti francescani, 1923 inuna cattedrale, 1922
i dr. Kompozicije za klavir.DRAMI Paauita, 1881; II Veggente,
1890; L' Angelo della notte (neizv.) i dl e delitto. VOKALNA.
Kantate: Mossa d'Averno, 1893; Canticu 1900 i Cantata a Siena,
1921; misterij Giovanna d' Arco za soli or gul je, 1914; // Cieco za
bar iton i or kestar, 1897; poema // Pat st e i orkest ar, 1902.
CRKVENA: 7 misa; 2 rekvijema; mot< chra, 1897J; himne;
responzoriji i dr. Prirunik // Metodo tet per lo studio delV organo
moderno, 1893 (zajedno sa G. Tebaldinije LIT.: E. Dagnino, Marco
Enrico Bossi, Roma 1925. L. < Enrico Bossi, Milano 192c.
Paribeni, Orsini i Bontempelli, 1 Bossi, Mil ano 1934. L. Bossi,
Marco Enrico Bossi, MGG, II Mompell io, Marco Enrico Bossi,
Milano 1952. F. Abbiati, 1 Bossi trent'anni dopo, Ricordiana,
1955. F. Mompellio, Marco
I grandi anniversari del 1960, Siena 1960.
2. Renzo, kompozitor i dirigent (Como, 9. IV 1883
2. IV 1965). Sin i uenik Marca Enrica, studij zavr
zervatoriju u Veneciji, a zatim se usavravao u Le
A. Nikischa (dirigiranje), P. Homevera (orgulje) i J.
(klavir). Dirigentsku karijeru zapoeo 1906 u Altenbt
beku. Vrativi se u domovinu bio je 191316 profe
i kompozicije na Konzervatoriju u Parmi i 191654
vatoriju u Milanu. Od 1955 predavao je kompoziciju
Uz to je esto nastupao kao operni i orkestralni dirige
i inozemstvu. U njegovim- djelima oita je sklonost k
humoru koji oivljuje tekovinama novije suvremen
muzike tehnike. Medu njegovim brojnim uenicima
Malipiero, G. Marinuzzi, V. Mortari i dr.
DJELA. ORKESTRALNA: simfoni ja u a-mol u, 1907; ko:
linu, 1906; simfonijske pjesme Le Sagre d'Italia, 193336 (II Pi
II Miracolo di S. Gennaro; La Feta del Redentore); Bianco e ner^
kont rast, 1913 (takoer i za viol inu i or kest ar); Pinocchio, 1922;
za La Figlia di Jorio, 1929; Glorificazione della madre, 1935; Tril
1939; Villotta, 1941; Vibrazioni, 1942. KOMORNA: gudaki 1
Inlermezzo nostalgico za violinu, violonelo, flautu i klavir, 1935; .
za viol inu i kl avir , 1923 i dr. DRAMSKA. Opere: NelVannc
Passa la ronda, 1919; Volpino U calderaio, 1925; La Rosa rossa, 1
di Siena, 1942; radio-opera II Principe felice. Baleti: Chiomazzur
Tri llo del diavolo, 1948; pantomima Burla valdostana, 1935.
Messa da Requiem.
LIT. : A. Ferloni, Note biografico-crit iche su Renzo Bossi, .
5. Pinlacuda, Renzo Bossi (s popisom djel a), Milano 1955.
Un Dramma musicak di Pascol i e Renzo Bossi, La Scal a, 1956.1
BOSSINENSIS, Franciscus -> Bosanac, Franjo '
BOSSLER, Heinrich Phjlipp, njemaki muzi
tiskar i teoretiar (? Leipzig-Gohlis, 9. XII 1812]
u Speveru (1781), Darmstadtu (1792) i Gohlisu (17
antologije Blumenlese i Neue Blumenlese (178287).
der Grazien (178991), Archiv der auserlesensten . U tim
su zbirkama obilno zastupljeni junonjemaki i pozitori
(D. Schubart, Rosetti, Zumsteeg, K. D. I Vogler,
Vanhal, J. Fiala, Koeluh, Haydn, Mozart, E dr.). God.
178890 izdavao u Speveru Musikalische . s
muzikim prilogom (kasnije je list promijenio naslov
lische Korrespondenz., 179092). Napisao Elemente
Tonkunst zum Unterricht beim Klavier.
BOSTON (franc. valse boston), ameriki drutven
se oko 1910 pojavio u dravi Massachusetts (SAD), i
Americi postao popularan oko 1915. Po karakteru sri
ganom valceru s istananijim ritmom i rafiniranijom
Poslije Prvoga svjetskog rata udomaio se, natrunjen e
jazza, i u Njemakoj. Mnogi suvremeni muziari up
oblik bostona u svojim kompozicijama (P. Hindemith,
hoff, C. Beck).



M. E. BOSSI


BOSWORTH & CO. BOUCOURECHLIEV 235

BOSVVORTH & CO., engleska muzika naklada osnovana
1889 u Leipzigu na inicijativu engleskog kompozitora A. S. Sulli-
vana, da objavljuje i iri njegova djela u Evropi. Poduzee je
izdavalo instruktivna djela za violinu O. evika, kao i popularne
zbirke kompozicija klasinih majstora.
BOKOVI, Nataa, baletska plesaica (Beograd, 15. XI
1905 ). Studirala u Beogradu kod Jelene Poljakove i u Parizu
kod Olge Preobraenske. Debitirala u Beogradu 1922 u ulozi
Coppelie (Delibes). God. 192830 gostuje sa Ruskom operom
u Barceloni, a 193438 je primabalerina Ruskog baleta d'Andrea
i s tom trupom gostuje u zemljama Afrike, Azije i Australije.
Do poetka rata ponovo u Beogradu. Odlian tehniar, sa lepom
skalom izraajnih moi, naroito u poetskoj stilizaciji likova.
Sada se bavi iskljuivo pedagogijom klasinog baleta (Fred Astaire
Studios u Ne\v Yorku i letnji kursevi baleta Beaupre u Lenoxu,
Massachusetts).
s
-

-
K
-
BONJAKOVI, Ljubomir, kompozitor i dirigent (Mostar,
25. XI 1891 ). Po zavrenoj Muzikoj koli u Beogradu, stu-
dirao u Beu i Berlinu, a diplomirao na Konzervatorijumu u
Napulju. Bio je nastavnik muzike u Skoplju i Aleksincu i, do
Drugoga svetskog rata, vojni dirigent. Kao kompozitor uglav-
nom crpe iz vrela narodnih motiva, koje daje u jednostavnoj
klasinoj harmonizaciji. Naroitu popularnost stekli su Bonja-
kovievi spletovi Selo moje ubavo, Oj, Moravo i Miljeno, cvee
areno, pisani u duhu srpskog romantizma.
DELA. ORKESTARSKA. Rapsodije: Ohridska; Prespanska; Bitoljska i
Vojvoanska; uvertira Cer 1914. Kompozicije za kamerne sastave. Na-
rodne igre za klavir (2 sv.), 194956. DRAMSKA: opera Robinja, 1961.
Scenska muzika za pozorine komade: Ivanka; Bunjevka; Pokondirena tikvu;
Smrt majke Jugovia. VOKALNA. Spletovi za meoviti hor i orkestar : Selo
moji ubavo; Oj, Moravo i Miljeno, cvee areno. Horovi: Pesme iz Makedonije;
Pesme iz Vojvodine; Liki splet. Napisao Istoriju muzike, 1921 (prvi prirunik te
vrste u Srbiji").
LIT.: V. Periii, Muziki st varaoci u Srbiji, Beograd 1969. S. . K.
BOTJANI, Aleksander, pjeva, tenor (Ljubl jana,
15. X 1920 ). Solo-pjevanje uio kod A. Trost u Ljubljani i
A. Mitrovi u Zagrebu. God 194961 lan Rijeke opere, od
1962 solist opere u Mariboru. U svojoj umjetnikoj karijeri ostva-
rio vie tenorskih uloga lirskog karaktera, meu kojima su: Don
Ottavio (Mozart, Don Juan), Belmonte (Mozart, Otmica iz Se-
raja), grof Almaviva (Rossini, Seviljski brija), Ernesto (Doni-
zetti, Don Pasquale), Des Grieux (Massenet, Manon) i dr. M. pe.
BOTE & BOCK, njemako nakladno muziko poduzee.
Osnovali su ga u Berlinu 1838 Eduard Bote i Gustav Bock (1813
1863). God. 1847 prela je naklada potpuno u vlasnitvo obitelji
Bock. Gustava Bocka naslijedio je sin Hugo (18481932).
Pod njegovom upravom poduzee je doivjelo svoj uspon. Iz-
davalo je operna i operetna djela te instrumentalnu muziku, a
184796 objavljivalo je i asopis Neue Berliner Musikzeitung.
God. 1904 ula je u sastav poduzea i nakladna kua Lauterbach
& Kuhn (Leipzig). Vlasnitvo Huga Bocka prelo je na njegova
sina Gustava Bocka (18821953), a od 1953 poduzee vodi
njegov neak Dieter Langheld. God. 1948 otvorena je podru-
nica u Wiesbadenu.
LIT. : Musikverl ag Bot e & Bock, Berl in, 18381938, Berl in 1938.
G. Bock, Bot e & Bock, MGG, II , 1952.
BOTSTIEBER, Hugo, austrijski muzikolog (Be, 21. IV
1879 Shrevvsburv, Engleska, 15. I 1941). Studij muzikologije
s doktoratom zavrio na Univerzitetu u Beu (H. Rietsch, G.
Adler); u muzikoj teoriji uenik R. Fuchsa i A. Zemlinskog.
Djelovao u Beu kao tajnik novoosnovanog Wiener Konzert-
vereina (1900), tajnik Drutva prijatelja muzike, upravitelj kon-
zervatorijske kancelarije (1905) i 191337 kao glavni tajnik
udruenja Konzerthausgesellschaft. God. 1938 emigrirao u Englesku.

BOTTAZZO, Luigi, talijanski orgulja (Presina kraj Padove,
9. VII 1845 Padova, 29. XII 1924). Slijep od djetinjstva, od-
gojen je u Zavodu slijepih u Padovi, u kojem je od 1864 bio nas-
tavnik orgulja. Kasnije u istom gradu orgulja u vie crkava i
nastavnik muzike kole.
DJELA: kompozicije za orgulje. Mise; ant ifone; himni i druga crkvena
djela. Memorie storiche sulla riforma della muica sacra in Italia, 1927. Izdao
antologiju starije i novije literature za orgul je, a zajedno sa O. Ravanellom kolski
prirunik za orgul je (L'Organista di ehiesaj.
LIT. : Luigi Bottazzo e il suo giubileo didattico, Padova 1914. G. Zaggia,
Luigi Bottazzo e la restaurazione della muica sacra, Font i e ricerehe di storia
ecclesiastica padovana, Padova 1967.
BOTTE DE TOULMON, Auguste, francuski muzikolog
Pariz , 15. V 1797 22. III 1850). Studirao pravo i muziku
(Desvignes, Cherubini, A. Reicha). Od 1827 suraivao u asopisu
Revue musicale, od 1831 dobrovoljni bibliotekar Parikog konzer-
vatorija. Suraivao i u asopisu Annuaire historiaue.
DJELA: L'Art musical depuis Vere chretienne jusqu' d nos jours, 1836; De la
ehanson en France au moyen-dge, 1836; Des instruments de musique en usage au
moyen-age, 1833 i 1838 (novo izd. 1844); Notice biographiaue sur les travaux
de Guido d'Arezzo, 1837; Des puys de palinods au moyen age . . . , 1838; Instruc-
tions sur la musiaue des Francais au moyen-dge, 1839; Observations sur les moyens
de restaurer la musique religieuse . . . , 1841; Notice des manuscrits autographes
de . . . Cherubini, 1843.
LIT.: A. J. H. Vincem, Not ice sur la vie et les travaux de B. de Toul mon,
Pari 1851.
BOTTESINI, Giovanni, talijanski kompozitor, dirigent i
kontrabasist (Crema, Lombardija, 22. XII 1821 Parma, 7.
VII 1889). Na Konzervatoriju u Milanu studirao kontrabas,
harmoniju i kompoziciju (F. Basili, N. Vaccai). God. 184046
koncertirao u Italiji kao virtuoz na kontrabasu. Dirigent u Americi,
Engleskoj, Parizu (Theatre Italien), Palermu i Barceloni. God.
1863 osnovao u Firenci Societa del auartetto za njegovanje nje-
make klasine muzike. B. je dirigirao prvu izvedbu Verdijeve
Aide u Kairu i na Verdijevu preporuku 1889 postao direktor Kon-
zervatorija u Parmi.
DJELA, ORKESTRALNA: Sinfonia caratteristica; Promenades desombres;
Malinconia campestre; Notti arabe; Serenada. Dva gudaka kvartet a; kvintet.
Opere: Cristoforo Colombo, 1847; UAssedio di Firenze, 1856; // Diavolo
della note, 1858; Marion Delorme, r862; Vindguerra, 1870; Ero e Leandro, 1879;
La Regina del Nepal, 1880. Oratorij The Garden 0/ Olivet, 1887; rekvijem,
1881. Metodo completo per contrabasso.
LIT.: C. Lisei, Biografia di Giovanni Bot tesini, Mil ano 1886.A. Carniti,
In memoria di Giovanni Bot tesini, Crema 1922. P. Santi, Giovanni Bott e-
sini, I grandi anniver sari del 1960, Siena 1960.
BOTTRIGARI (Bottrigaro), Ercole, talijanski muziki teo-
retiar (Bologna, 24. VIII 1531 S. Alberto kraj Bologne, 30.
IX 1612). Muziku studirao kod B. Spontanea. God. 1557 otvorio
tiskaru muzikalija; 157586 na dvoru obitelji Este u Ferrari,
zatim opet u Bologni. Dobro je poznavao matematiku, astrono-
miju i klasine nauke. Osobito su vrijedne njegove studije o me-
trici talijanskog jezika.
DJELA: // Patricio, overo de' telracordi armonici di Aristosseno, 1593; H
Disiderio, overo de' Concerti di varii strumenti musicali, 1594 (izdao pod imenom
Al emanno Benel l i; II izd. 1599 pod pravi m i menom E. Bott r igar i; III izd.
1601 izdao M. Art usi pod imenom A. Melone; novo izdanje K. Meyer,
1924); // Melone, diseorso armonico . . . , 1602. Nekol iko radova ostavio u ruko-
pisu (veinom prijevodi gr kih i r imskih muzikih t eoret iara: A. Boet hius,
De muica; Aristoksen, Elementa harmonica i dr.). Komponirao je madrigal e.
LIT.: E. Bottrigari, Not izie biografiche intorno agl i studi ed alla vita del
cavaliere Ere. Bott rigari, Bologna 1842. G. Gaspari, Dei musicist i Bol ognesi
dei secol i XVI e XVII, Att i e Memorie della R. Deput azione di Stor ia Patria
per l e provincie di Romagna, II, 1876. K. Meyer, Einleitung zur Neuausgabe
von Bottrigaris II Desiderio, Berlin 1924. D. P. Walker, Hercole Bottrigari,
MGG, II, 1952. R. Giazotto, I I Patricio di Hercole Bottrigari dimostrato
prat icamente da un anoni mo Cinquecent ista, 1953.
BOTUTO, trublja Indijanaca iz Gvajane koja se upotreb-
ljava kod pogrebnih sveanosti. Cijev je od peene gline, duga
preko 1 m, ima 23 trbuasta zadebljanja. Zvuk joj je stravian.
BOUCH (franc. zaepljen; jednako to i njem. gestopft),
uputa za sviraa roga prema kojoj treba rukom djelomino za-
epiti lijevak instrumenta. Ovako dobiveni tonovi zvue u forte
otro i praskavo, a u pianu prigueno i meko.
BOUCHER, Alexandre-Jean, francuski violinist (Pariz,
11. IV 1778 29. XII 1861). Koncertirao ve u estoj godini.
God. 17871805 violinist na dvoru Karla IV u Madridu. Studirao
zatim kod L. Boccherinija i 182044 svirao na turnejama po
Evropi. Bio je izvrstan virtuoz, ali ne i bez izvjetaenosti i ar-
latanskih crta. Usporeivali su ga s Paganinijem. Izdao je 2 vio-
linska koncerta.
LIT.: G. Vallat, Etudes d'histoire . . . (podnaslov: Boucher et son temps).
Par i 1890. M. Pincherle, Al exandre Boucher, RM, 1930.
BOUCHERON, Raimondo, talijanski muziki pisac, kom-
pozitor i zborovoa (Torino, 15. III 1800 Milano, 28. II 1876).
U muzici uglavnom samouk. Zborovoa u Vogheri, zatim u ka-
tedrali u Vigevanu (od 1829) i od 1847 do smrti u katedrali u
Milanu. Niz godina suraivao je u Gazzetta Musicale.
DJELA: brojne simfonije (Gran Sinfonia, 1828). Kompozicije za orgul je.
Dvi je opere. Nekoliko misa i rekvijema; psal mi; himni; ant ifone.
SPISI: Filosofia dslla Muica, 1843; Trattato di estetica, 1843; Sdenza del
armonia, 1856; Corso completo diletteratura musicale; Esercizidi armonia, 1871;
Corso elementare completo di lettura musicale, 1874.
BOUCOURECHLIEV (Bukorelijev), Andr, francusko--
bugarski kompozitor i muziki kritiar (Sofija, 28. VII 1925 ).
Studij zapoet na Konzervatoriju u Sofiji zavrio na cole nor-
male de musiaue u Parizu, na kojem je zavodu sada nastavnik.
Muziki kritiar asopisa Nouvelle Revue Francaise, surauje i u
Studio di Fonologia u Milanu. God. 1964 boravio je u SAD.
DJELA. KOMPOZICIJE: Musique d trois, 1958; Texte I i II za magneto-
fonsku vrpcu, 195859; sonat a za klavir, 1959; Devise, 1960; Front ispice,
1961; Signes za flautu, klavir i 2 udaraljke, 1961; Grodek za sopran i 3 skupine
udaral jki, 1963; Pieces za kl avir; Musiaues nocturnes za klavir, klarinet i harfu,
1966; Archipel I za 2 kl avira i udaral jke, 1967. SPISI: Schumann, 196c;
Chopin, 1962; Beethoren, 1963.



BOUGHTON BOULEZ
BOUGHTON, Rutland, engleski kompozitor (Aylesbury,
Engleska, 23. I 1878 London, 25. I 1960). God. 190001
ueni k Ch. Stanforda i W. Daviesa na Royal College of Musi c
u Londonu; uglavnom samouk. God. 190410 predavao kom-
poziciju i pjevanje na Midland Institute i bio dirigent New-Coral
Soci et y u Bi rmi nghamu. Po uzoru na Wagnera zami sli o ci k-
lus muzikih drama prema srednjovjekovnim legendama o kralju
Arturu. Za mjesto prikazivanja izabrao gradi Glastonbury, u
kojemu je, s poluprofesionalnim ansamblom, prireivao od 1914
festivale s izvedbama vlastitih i tuih djela. Taj pokuaj nije imao
veeg uspjeha.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, Deirdre, 1927 i II, 1937-
Simfonijske pjesme: A Summer Night, 1902; Oliver Cromzvell, 1904 i Love and
Spring, 1906. Koncerti: 2 za obou i gudaki orkestar, 1936; za gudaki orkestar,
1937; za flautu i gudaki orkestar, 1937 i za trubl ju, 1943. Kompozicije za vio-
l inu; Folk Dances za gudaki orkestar, 1912. KOMORNA: kvartet za obou
i gudae, 1930; gudaki trio, 1944; klavirski trio, 1948; sonata za violinu i klavir,
1921; sonata za violonelo i kl avir, 1948.DRAMSKA. Opere: The Immortal
Hour, 1914; Bethlehem, 1915; The Round Table, 1916; The Birth of Arthur,
1921; Alkestis, 1922; The Oueen of Cornzvall, 1924; Agincourt, 1924; The Lily
Maid, 1934; The Ever Young, 1935; Galahad, 1944 i Avalon, 1946. Baleti: Cho-
ral Dances, 1914; Snovi VChite, 1914; The Moon Maiden, 1919 i May Day, 1926.
Fil mska muzika. VOKALNA. Simfonijske pjesme za zbor i orkestar:
The Skeleton in Armour, 1898; The Invincible Armada, 1901 i Midnight, 1907.
Kompozicije za zbor i orkestar i za zbor a capella; solo-pjesme. SPISI: J. S.
Bach, 1907; The Music - Drama of the Future (sa R. Buchelevem), 1908; Parsi-
fal, a Study, 1920; The Reality of Music, 1934.
LIT. : H. Antcliffe, A Brit ish School of Music Drama: The Work of Rut-
land Boughton, MQ, 1918. Isti, Rutland Boughton as Song Writer, Musical
Opinion, 1920. H. Ould, Rutland Boughton, Music News and Herald, 1927.
F. Toye, Rutland Bought on and His Music, The List ener, 1935. E. W.
White, The Rise of Engl ish Opera, London 1951.
BOULANGER, 1. Nadia (Juliette), francuski kompozitor
dirigent i muziki pedagog (Pariz, 16. IX 1887 ). Prvu po-
duku u muzici pri mila od svoje maj ke. St udirala zati m na
Parikom konzervat oriju (G. Faure, P. Vi dal, A. Guil mant,
Ch.-M. Widor) i 1908 nagraena drugim Prix de Rome za kan-
tatu La Sirene. Koncertirala na orguljama i klaviru, dirigirala
orkestrima i zborovima, drala
predavanja (Pariz, London,
SAD, Belgija, Njemaka). Ba
vila se kompozicijom, ali je me
unarodni ugled stekla kao nas
tavnik kompozicije koju je pre
davala u Parizu (Jcole normale
de musique, 192039; Konzer
vatorij, od 1946) i u Fontaine-
bleauu (Ameriki konzervato
rij; od 1921 profesor, od 1950
direktor). Meu njezinim mno
gobrojnim uenicima istiu se:
'fSJ^B
J. Francaix, J. Chailley, R. Lou-
K Bj^mS crieur, L. Berkelev, C. Beck,
4 HH
T
- Szeligowski, B. Woytowicz, -
t* S^^^^|B A. Szalowski, G. Bacevvicz, Z.
7

fl^^^^B Mycielski, M. Spisak, W. Pis-
^^^^H^Hf
ton
; R- Harris, A. Copland, M.
^l Blitzstein, A. Haieff, V. Thomson
i dr. Komponirala simfonijsku i komornu
muziku, solo--pjesme i operu Le Ville
morte
(zajedno sa R. Pugnoom; libreto prema D'Annunziju, 1911). Dje-
lovala je i kao muziki kritiar (Monde musicale, Revue musicale).
LIT. : P. Valiry, Nadia Boul anger, Revue Int ernat ional e de Musique,
1938.
2. Lili (Marie-Juliette), francuski kompozitor (Pariz, 21. VIII
1893 Mezy kod Pariza, 15. III 1918). Sestra i uenica Nadije,
studirala 190913 na Parikom konzervatoriju (P. Vidal, G.
Caussade). God. 1913, kao prva ena, osvojila Grand Prix de Rome za
kantatu Faust et Helene.
DJELA: simfonijske pjesme D'un soir triste, 1917 i D'un matin de printemps,
1917. Gudaki kvartet; kompozicije za violinu, za flautu. Scenska muzika
za Maeterlinckovu igru La Princesse Maleine. Kantata Faust et Helene, 1913;
Pour les funerailles d'un soldat za zbor i bariton solo; 3 psalma; Pie Jesu za glas,
gudaki kvartet, harfu i orgul je, 1918; solo-pjesme.
LIT.: C. Mauclair, La Vie et l'oeuvre de Lili Boulanger, RM, 1921. P.
Landormy, Lil i Boulanger, MQ, 1930. H. E. Reeser, Lil i Boulanger, De
Muziek, 1933.
BOULEZ, Pierre, francuski kompozitor, dirigent i muziki

(Schbnbergov Kvintet* e
i Webernovu Simfo; ga
navodi da sa R. Leib proe
strogi kurs -> c nije.
Slijedee godine
Konzervatorij i na pi
kompozitora A. Honeg
staje muziki direktor i
Marigny, u kazalini Jean-
Louis Barraultai. ne
Renaud, gdje razvijs nu
muziku djelatnost;
kompozitora i dirigentE
ljujui razumijevanju 1 i
Renaudove, B. 1953 f
okviru njihova kazalita tnu
ustanovu -> Domair, sa
zadatkom propagiran
menih muzikih ostvai i
muzikih djela prolo; nih duhu
suvremene B. ostaje na elu Dom,
sical do 1967, kada vodstvo preuzima mladi francuski
zitor i dirigent Gilbert Amy. Krajem pedesetih godi:
nastanjuje u Njemakoj, u Baden-Badenu. Tu nalazi n
gunosti za svoj kompozit orski i predavaki rad (ku
novu muziku u -> Darmstadtu) kao i za dirigiranje, kom
uje sve vie i vie vremena; diri giranje postaje po
godina njegovom glavnom preokupacijom, u kojoj post
ajne umjetnike rezultate, tako da u koncertnoj sezc
71 preuzima i mjesto direktora Njujorke filharmoni
Kompozitorski put P. Bouleza poinje pod utjecajem O
aena (Troh Psalmodies za klavir, 1945), da bi se nakon
trajne dodekafonike faze Schonbergova tipa (Sonatina ;
i klavir, 1946) odvijao u serijelnoj tehnici, koja obuh\
zvukovne parametre (Polyphonie X za 18 instrumenats
Structures I za dva klavira, 1952 i dr.) i zatim u aleato:
Sonata za klavir, 1957, Pli selon pli Portrait de Mali
sopran i orkestar, 195862).
Temeljna crta Boulezova opusa, bez obzira o kojoj
kretnoj kompozicijskoj tehnici rije, oituje se u tipino
cuskom osjeaju za zvukovne boje; taj koloristiki elemi
ciran Debussyjem, B. produbljuje, podvrgava serijelnim pos
i prede rafinirano serijelno muziko tkivo od najsuptilnij
ristikih, dinamikih, intervalskih i ritmikih nijansa to
jednako rasporeuje instrumentima i ljudskom glasu 0
sans Maitre za alt i est instrumenata, 195254). B. se s 0
panjom obraa u svome stvaranju poetskim tekstovima fra
pjesnika. Njegov pristup tekstu temeljio se u poetku ni
da tekst treba ilustrirati muzikom, da bi u zrelom stvar
razdoblju bila uspostavljena potpuna ravnotea izmeu
muzike, gdje oba faktora ravnopravno grade strukturu rr
tkiva; meutim, B. na taj balans ne gleda mehaniki, ne
prizmu suvremenoga muzikog miljenja: Dobra poei
svoje vlastite zvunosti kad se ona recitira; nekorisno je
vati konkurirati na tome podruju nekim nainom savre
nopravnosti. Kad pjevam poemu ja stupam u sporazum: i
je sluiti se ovim sporazumom kao takvim, s njegovim pc
zakonima, negoli ga hotimice ignorirati ili htjeti obii i k
riti da bi ga odvrnuli od njegova pravog govora. Pjevanji
uje prijenos zvunosti poeme na intervale i ritmiku, koj
meljno udaljuju od intervala i ritmike govora; ono nije p
mo dikcije, ono je preobrazba i, priznajmo, raetvorenje
(Boulez, Son et verbe, 1958).

'
U lancima, esejima i studijama B. obrauje estetske i t
probleme suvremene muzike, osvjetljuje djelo njenih pi
iznosi vlastite umjetniko-stvaralake stavove. Njegovi se
odlikuju poniranjem u sr teme, loginim rasuivanjem, 1
nou u izvoenju zakljuaka i blistavim stilom, a ne ma:
u nunome momentu ni polemike otrine. Meu brojnii
lezovim tekstovima istiu se Uventuellement (1952), Alea
Tendance de la musique recente (1957), Son et verbe (19;
javljeni u zbirci Releves d'apprenti, kao i opsena studij ment
pense-t-on la musiaue aujourd'hui? (Musikdenken 1963)
pisana u Darmstadtu za Darmstadt. Boulezov p tiki rad


N UU.LANGER

P. BOULEZ
BOULEZ BOUZIGNAC 237

nes za klarinet i nekol iko inst rumenat a, 1969. KLAVIRSKA. Tri sonate: I,
1946; II, 1948 i III, 1957. Trois Psalmodies, 1945. Za dva klavira: sonata, 1948;
St ructures (2 serije) : 1 ( 2 knjige) , 1952, II, 1961. Konkret na muzika:
tude I i II, 1951. Scenska muzika za Eshil ovu tragediju Oresti ja, 1956.
VOKALNA: kantat e (tekst R. Char) Le Solei l des Eaux za sopran, tenor,
bas i orkestar, 1948 (nova verzija za sol iste, zbor i orkestar, 1958) i Fureur et
Mystere za zbor i orkest ar, 1957; Visage nuptial (5 pjesama R. Chara) za sopran,
alt i komorni orkest ar, 1946 (prer. za alt, enski zbor i orkestar, 1952); Ensem-
ble za zbor a cappel la; Marteau sans Maitre ( R. Char) za al t i 6 instrumena
t a, 195254; Pli selon pli Portraii de Mallarme za sopran i orkestar, 1958
62. SPISI: Poinls de repere, 1959; Musikdenken heute, 1963; Releves
d' apprenti (sabrani t ekst ovi; red. i obj. Paule Thevenin), 1966.
LIT. : A. Golea, Rencontres avec Pierre Boulez, Pari 1958. F. Lesure,
Pkrre Boul ez, Muica d'oggi, 1958. P. Ligeti , Pierr e Boulez, Die Reihe,
1958. D. Handman, Entretien avec Pierre Boulez, France Observateur, 1960.
K. Stockhausen, Texte zur elektronischen und instrument alen Musik, 1963.
Isti, Texte zu eigenen Werken, zur Kunst Anderer, Akt uelles, 1964. U.
Dibelius, Moderne Musik 19451965, 1966. P. Alain, Pierre Boulez, Les
Nouvelles Litteraires, 1966. J. Hdusler, Fruchtland der Svnthese. Der kompo-
nist Pierre Boul ez, Muica, 1970, 3. N. D.
BOULNOIS, Joseph, francuski kompozitor (Verneuil, Oise,
28. I 1884 poginuo kod Chalaines na Maasi, 20. X 1918).
Studirao na Parikom konzervatoriju orgulje (A. F. Guilmant) i
fugu (Ch. Lenepveu). Od 1905 orgulja u crkvi sv. Elizabete
u Parizu, kasnije u 5. Louis d'Antin. Od 1909 korepetitor u Opera
Comique. Mare de Ranse i B. osnovali su Schola de S. Louis d'An-
tin.
DJELA: Symphonie funebre (nedovrena); suit a za viol onel o i orkestar;
Marine i Sarabande za orkestar; suita En Bretagne za mali orkestar. Gudaki
kvart et; nekol iko klavirskih trija; sonat a za violonelo i klavir. Kompozicije
za kl avir, za or gulje, za violinu, za viol onelo. Opera U Anneau d' Isis.
Oko 20 pjesama.
BOULT, Adrian Cedric, engleski dirigent (Chester, 8. IV
1889 ). Studirao u Oxfordu, zatim u Leipzigu dirigiranje kod
A. Nikischa i kompoziciju kod M. Regera. Djelovao najprije u
Liverpoolu, 191819 dirigirao koncertima Kraljevskog filhar-
monijskog drutva, 191930 predavao kompoziciju i sviranje
partitura na Royal College of Music u Londonu. God. 1921 iz-
vodio u Miinchenu, Pragu i Beu djela modernih engleskih kom-
pozitora, 1924 bio dirigent festivalskog orkestra, a 192530 i
195760 dirigent Gradskog orkestra u Birminghamu. God. 1930
42 muziki direktor Britanskog radija (BBC), 193049 di-
rigent njegova simfonijskog orkestra. Od 1949 B. je dirigent
Londonske filharmonije (od 1965 direktor). U vie navrata di-
rigirao u SAD. B. se veoma lako umije prilagoditi zahtjevima i
temperamentu pojedinih autora pa se njegove izvedbe istiu vjer-
nou interpretacije. Najvee je uspjehe postigao kao interpret
engleske suvremene muzike.
DJELA: A Handbook on the Technique oj Conducting, 1921 (novo izd. za-
jedno sa W. Emervjem, 1949); The St. Matthezv Passion, Its Preparation and
Perfortnance, 1950; Zur Kunst des Dirigierens, 1965.
BOUNCE (engl. skok), u jazz muzici, osobito u eri swinga,
oznaka za tempo i nain interpretacije. B. upuuje na umjereno
brzi tempo s vrlo naglaenim tezama i na ivahan muziki izraz,
katkada na granici komike.
BOURDELOT, Pierre (pravo ime Pierre Michon), fran-
cuski muziki historiar (Pariz, 2. II 1610 9. II 1685). God.
1642 kraljev lini lijenik. Skupljao grau za povijest muzike
i plesa zajedno s neakom Pierreom Bonnetom (16381708), koji
se po njemu naziva Bonnet-Bourdelot. Djelo je dovrio brat P.
Bonneta, Jacques Bonnet (16441724) te izdao pod naslovom
Histoire de la musigue et de ses effets, depuis son origine jusqu'd present
(1715). Drugom izdanju (1726) dodata je rasprava L. de la Vievillea
Comparaison de la musique italienne et la musigue franfaise. U tom ju
je obliku ponovo objavio 1743.
LIT. : H. Kretzschmar, PJB, 1907. D. Vischer, Der musikgeschichtliche
Traktat des Pierre Bourdelot , Bern 1947. E. Borell, Piere Bourdelot , MGG,
II, 1952. R. Si etz, Pierre Bourdelot in Stockhol m, MF, 1957.
BOURGAULT-DUCOUDRAY, Louis-Albert, francuski
kompozitor i muzikolog (Nantes, 2. II 1840 Vernouillet,
Seine-et-Oise, 4. VII 1910). Uenik A. Thomasa na Konzerva-
toriju u Parizu, 1862 osvojio Grand Prix de Rome. God. 1878
1908 bio je"profesor povijesti muzike i estetike na Parikom konzer-
vatoriju. B.-D. je vjerojatno prvi medu francuskim kompozitorima
teoretski i praktino zagovarao upotrebu starih tonaliteta i egzo-
tinih ljestvica, smatrajui da e time obogatiti izraajna sredstva.
U tom pogledu znaajan je njegov dodir s muzikim folklorom,
francuskim i stranim (osobito grkim).
DJELA. ORKESTRALNA: Fantasta, 1874; L'Enterrement d' Ophelie, 1877
(istoimena kompozicija postoji i za klavir); Le Carnaval d'Athene, 1881; Rhapsodie
Cambodgienne, 1890. Komorne i klavirske kompozicije. DRAMSKA. Pet
opera: L' Atelier de Prague, 1859; Michel Colomb, 1887; Anne de Bretagne,
1887; Thamara, 1891 i Myrdhin, 1905. VOKALNA: oratorij Jeanne la
Patrie; kamat a Jeanne Hacheite; Stabat Mater, 1868; La Conjuration des
fleurs za sole, enski zbor i orkestar, 1883. SPISI: Souvenirs d'une mission
musicale en Grice et en Orient, 1876; Etude sur la musique eccUsiastique grecque,
1877; Conjerence sur la modalite dans la musique grecaue; Schubert, 1908. Har-
monizirao narodne napjeve za glas i klavir: 30 melodies populaires de Grece etd' Ori-
ent; 30 melodies populaires de la Basse-Bretagne, 1885: Melodies du pays de Gal-
les et d'Ecosse, 1909.
LIT. : M. Emmanuel , El oge funebre de Louis-Al bert Bour gault -Ducou-
dray, Pari 1911 (s popisom djela).
BOURGEOIS (Bourgeoys) Loys, francuski kompozitor
(Pariz, oko 1510 oko 1561). God. 154152 kantor u enevi,
1560 ivio u Parizu. Za muziku historiju vaan je prvenstveno
po tome to je medu prvima obradio hugenotske psalme za vie-
glasni sastav i to je komponirao najvei dio melodija te je na taj
nain bez dvojbe dao konani oblik Hugenotskom psaltiru; 1547
izale su u Lyonu 2 zbirke njegovih 4-glasnih obradbi psalama,
dijelom u akordikoj, dijelom u motetskoj tehnici, 1554 objavio
treu, a 1561 u Parizu etvrtu zbirku (za posljednje dvije zbirke
komponirao je, obradio i revidirao 83 melodije na psalme u fran-
cuskom prepjevu C. Marota i T. Bezea). Komponirao je i neko-
liko ehansona, koje su objavljene u skupnim zbirkama onoga vre-
mena; po njima se zakljuuje da je B. bio vjet kontrapunktiar i da
je potekao iz kole Dufava i Binchoisa (tzv. Burgundska kola).
Znaajan je njegov prirunik za poduku u pjevanju Le droict
chemin de musigue u kojemu je nastojao da premosti nedostatke
solmizacije i da odredi upotrebu vodice u kadenci.
DJELA: Chansoni u skupnim zbirkama iz 1538 i 1559. CRKVENA:
Cinquante Pseaulmes de David roy et prophite, traduictz en vers franeois par C.
Marot et mis en musique par L. Bourgeoys d 4 parties, 1547; Le premier Uvre de
Pseaulmes de David, contenant XXIV Pseaulmes compose . . . en diversite de mu-
sique. . . , 1547; Pseaulmes LXXXIII de David. . . a 4 parties, 1554; Quatre--
vingl-trois Psalmes de David en musiaue (fort convenable aux inst rumentz) a
4, 5 et 6 parties . . . 1561. Prirunik Le Droict Chemin de Musique . . . avec
la maniere de ehanter les Psaumes par usage ou ruse . . . , 1550.
NOVA IZD.: 37 psalama u 4-gl asnoj obradbi iz 1547 obj. K. Ph. Bernet
Kempers (1937); prirunik Le Droict Chemin de Musique obj. P. A. Gaillard
(Documenta musicologica. I, faksimil e, 1954).
LIT. : F. Bovet, Hist oire du Psaut ier des egl ises refor mees, Neuchat el
1872. O. Douen, Clement Marot et l e psautier huguenot (2 sv.), Pari 1878
99. W. S. Pratt, The Music of t he French Psalter of 1562, New York 1939-
P. A. Gaillard, Loys Bourgeovs: sa vie, son oeuvre comme pedagogue et compo-
sit eur, Lausanne 1948. I sti , Loys Bourgeois, MGG, I , 1952.
BOURNONVILLE, Auguste, danski plesa i koreograf (Ko-
benhavn, 21. VIII 1805 30. XI 1879). Plesati uio u Parizu
kod Vestrisa i Coulona. God. 1828 vratio se u Kobenhavn i postao
lan Kraljevske opere. Nakon kratkog boravka u Italiji ponovno
dolazi u Kebenhavn i 1842 koreografira svoj najbolji balet Napoli
koji se jo i danas nalazi na repertoaru danskog baleta. B. je prvi
u baletu dao vanost mukim ulogama. Bio je odgojen na fran-
cuskoj baletnoj tradiciji koju je uspjeno presadio na dansko tlo.
LIT. : V. Cavl ing, Un gr and mait r e de bal l et : August e Bournonvil l e,
Archives internat ionales de la danse, 1934. F. Prior, Un grand mait re de ballet
au XIX
e
siecle: Auguste Bournonville, Revue musicale, 1937-
BOURRE (franc), francuski ples iz XVII st. (iz Auvergne).
Tempo je iv, a mjera dvodobna s uzmahom. Spominje ga M.
Praetorius (Syntagma musicum, 1615), ali se u kompozicijama
ne javlja prije Lullvja (oko 1670). U baroknoj instrumentalnoj
suiti nalazi se u stiliziranom obliku na prijelazu iz XVII u XVIII
st., tako u Francuskoj suiti br. 6 J. S. Bacha:
J.S.Bach
r nt.
m

LIT. : M. Versepuy, La Bourree d'Auvergne, Revue de la Societe interna-
tionale de musique, 1910. Ist i, La Danse populaire Bourree d' Auvergne,
Muica, 1912 J. Canteloube, La Danse d'Auvergne, Auvergne l itteraire et
art ist ique, 1936. P. R. Fournier, Deux noms de danses auvergnat es, Le Fran-
cais moderne, 1948, 3. C. Marcel-Dubois, Bourree, MGG, II, 1952. M. Ca.
BOUTADE, stari francuski ples ili improvizirani mali ba-
let kapricioznog karaktera (osobito rairen u XVI i XVII st.).
U XVIII st. takoer i jednostavna instrumentalna kompozicija
(fantazija i si.).
BOUVET, Charles, francuski muzikolog (Pariz, 3. I 1858
22. V 1935). U violini uenik E. Sauzava u Parizu, osnovao i
190311 vodio ansambl Fondation J. S. Bach s kojim je izvodio
djela starih majstora. Od 1919 arhivar i od 1924 direktor biblio-
teke i muzeja Parike opere. God. 192027 generalni tajnik Societe
franfaise de musicologie, suraivao je u asopisima Monde musical,
Courrier musical, Bulletin de la Societe musical i dr.
DJELA: Une Lecon de G. Tanini et une femme violiniste au XVIII' siecle,
1915; Bonporli igal de J. S. Bach, 1918; Une Dynastie de musiciens francais:
Les Couperins, 1919; L' Opera, 1924; Cornelie Falcon, 1927; Massenet, 1929;
Spontini, 1930; Musiciens oublies, musique retrouvee, 1932; Nouveaux documents
sur les Couperin, 1933. Izdao Pieces de viole Couperina, 4 invencije F. A. Bon-
port jja i zbirku kompozicija st arih majst ora pod naslovom Collection Charles
Bouvet.
BOUZIGNAC, Guillaume, francuski kompozitor (nekada-
nja francuska pokrajina Languedoc, krajem XVI st. ?). U
slubi na raznim francuskim dvorovima (Grenoble, Angoulme,
.->(*,
255 BOUZIGNAC BOIKOVA

Carcassonne), sredinom XVII st. u katedrali u Toursu. U knji-
nici tog grada sauvano je u rukopisu njegovih 8 moteta i 2 chan-
sone kao i oko 70 anonimnih djela, od kojih se neka pripisuju
Bouzignacu (3 mise, psalmi). Te kompozicije pokazuju, da je
B. po nekim obiljejima svog stvaranja (alterniranje dvaju zborova
ili solista i zbora, recitativi i dijalozi proeti dramatinou) pre-
tea tipino francuskog vokalno-instrumentalnog velikog mo-
teta (grand motet), kojemu je prvi veliki predstavnik H. Du Mont.
NOVA IZD. : 6 kompozicija obj. H. Quitt ard (SBIMG, 190405); 5
kompozicija Bouzignaca i 23 kompozicije, za koje njegovo autorstvo nije sigurno
ut vreno, obj. su D. Launav, B. Loth, P. Nicolas i F. Raugel (Collection d' Oeu-
vres Francaises du Temps de Richelieu, 1947).
LIT. : H. Ouittard, Un Musicien oublie . . . , G^uill aume Bouzignac, SBIMG,
190405. Isti, Un Musicien francais inconnu, Guillaume Bouzignac, Revue
musical e de Combarien, 1905. B. Loth, La Regina coeli du ms. 168 de Tours,
La Musique sacree, 1948. D. Launay, Guillaume Bouzignac, Musique et
Lit urgie, 1951. I sti , Guil l aume Bouzi gnac, MGG, I I, 1952.
BOVET, Abb Joseph, vicarski kompozitor i zborovoda
(Sales, Gruvere, 7. X 1879 Clarens, 10. II 1951). Uenik A.
Hartmanna, P. Haasa i P. Wagnera. Regens chori katedrale u
Fribourgu, 190923 vodio tamo i simfonijske koncerte.
DJELA: orat orij Dismas, 1920; vie kant ata, misa i dr. Izdao zbirke
zborova Nos chansons, 1911; L'Alouette, 1930; Die Heimat singt i nekoliko kol-
skih pjesmar ica.
BOVY, Vina, belgijska pjevaica, sopran (Gent, 22. V 1900
). Studirala na Konzervatoriju u Gentu gdje je 1917 debitirala u
operi Hdnsel und Gretel (Humperdinck). God. 192023 prvakinja
u Thedtre Royal u Bruxellesu. Gostovala je u Italiji, panjolskoj
i Junoj Americi. Zajedno sa B. Giglijem i Toti dal Monte pjevala
1927 u kazalitu Colon u Buenos Airesu, a 1936 nastupala je i na
Metropolitanu u New Yorku. God. 1947. postala direktor opere
u Gent u.
BOWEN, Edwin York, engleski kompozitor i pijanist (Lon-
don, 22. II 1884 Hampstead, 23. XI 1961). Studij klavira i
kompozicije zavrio na Royal Academy of Music u Londonu (R.
Matthav, F. Corder). Jedan od najistaknutijih engleskih pijanista
svoje generacije; kao stvaralac najvii domet ostvario na podruju
klavirske muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: tr i si mfonije; si mfonijske pjes me: The La-
ment of Tasso i Eventide; 3 koncerta za klavir: I, 1904; II, 1906 i III, 1908; kon-
cert za viol inu, 1920; koncert za violu; Rapsodija za violonelo i orkestar; Sym-
phonic Fantasia, 1906; koncert na uvert ira; vie suita. KOMORNA: t ri gu-
daka kvart eta; kl avirski t rio; sonata za viol inu i klavir; 2 sonate za viol u i kl a-
vir. KLAVIRSKA : sonat a u f- mol u; 5 suit a; poloneza i dr. Solo-pjesme.
Instruktivna djela: Pedalling the Modem Pianoforte, 1936; Arpeggio Passa-ges
for the Keyboard, 1942.
LIT. : K. S. Sorabji, A Not e on York Bowen, London.
BOWLES, Paul Frederi c, ameriki kompozitor (New
York, 31. XII 1910 ). Nastavnici su mu bili A. Copland, V.
Thomson i N. Boulanger. Prouavao je folklor panjolske, sje-
verne Afrike, kao i Srednje i June Amerike. God. 194245
muziki kritiar lista New York Herald Tribune. Otada ivi u
Tangeru i bavi se preteno knjievnim radom.
DJELA: suita za orkest ar, 1933; koncert za 2 kl avira i orkestar, 1949; Ro-
mantic Suite za duhaki sekstet, gudae, klavir i udaraljke, 1939; Danza mexi-
cana za orkestar, 1941. Klavirski trio, 1936; sonata za obou i kl arinet, 1931;
sonata za flaut u i kl avir, 1932; Melodia za gudaki nonet, 1937. Dvije so-
natine za klavir; suit a za 2 klavira, 1939; sonatina za 2 klavira, 1945. Opere:
Denmark Vesey, 1937 i The Wind Remains, 1943. Balet i: Yankee Clipper, 1936;
The Ballroom Guide, 1937; Pastorella, 1941; Facsimile, 1946. Scenska i filmska
muzika. Cantata za zbor, 1933; A Picnic Cantata za 4 enska glasa, 2
klavira i udaral jke, 1954; Scenes d'Anabase za tenor, obou i klavir, 1932: Danger
de mori za glas i klavir, 1934; Canciones espanolas, 1943.
LIT. : P. Glanville Hicks, Paul Bowles, Music and Let ters, 1945.
BOYCE, William, engleski orgulja i kompozitor (London,
1710 7. II 1779). lan djeakog zbora katedrale u Londonu
pod vodst vom Ch. Kinga, bio je kasnije uenik M. Greenea i
Ch. Pepuscha. Od 1734 orgulja u raznim londonskim crkvama i
175579 Master of the King's Music. Uz to od 1737 vodio za-
jednike muzike sveanosti gloucesterskog, worcesterskog i he-
refordskog zbora ( Three Choirs). Njegova zbirka Cathedral Music
s djelima engleskih kompozitora XVIXVIII st. (prva poslije
Barnardove zbirke Church Music, 1641) utjecala je gotovo do
kraja XIX st. na repertoar katedralnih zborova u Engleskoj.
B. je suraivao u Havvkinsonovoj povijesti muzike.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 12 uvert ira, 1720; 12 sonat a za 2 vio-
line i violonelo il i embalo, 1745; 8 Symphonies in Eight Parts, 1750; 10 Volun-
taries za orgulje il i embalo, 1785; 5 concerta grossa (neobj.). DRAMSKA:
masque Peleus and Thetis, r734; The Secular Masque, 1745; pastorala The Chap-
let, 1749; The Shepherd' s Lottery, 1751. Scenska muzika za drame: The Roman
Father (W. Whitehead); The Rehearsal (C. Clive); Romeo and Juliet (Shake-
speare); Boadicia (R. Glover); The Tempest i Cymbeline (Shakespeare) i dr.
VOKALNA: orat or ij Noah; kant at a Saul and Jonathan; zborovi; ar ije; duet i
i dr. (u zbirkama Lyra Britannica, 6 sv., 174555; Thalia, 1767 i dr.). Izdao
zbirku u 3 sv. Cathedral Music (s djel ima Th. Tal lisa, Th. Morleva, W. Byrda,
J. Blowa, H. Purcel la i dr.), 1760, 1768 i 1772 (kasnija izdanja 1788 i 1849).
NOVA IZD. : 8 si mfonija op. 2 obj. C. Lamber t; Tzvo Vol untari es obi.
W. Pear son (1949).
LIT. : E. Tavl or, Wil l iam Boyce and t he t heat r e, The Music Review,
1953-
BOYER, Lucienne, suvremena francuska pjevaica
i glumica (Pariz, ? ). Prva pjevaica chansona koja j
Prix du Disque (1930). U njenoj izrazito lirskoj inti
stekle su veliku popularnost mnoge poznate chansone -
moi d'amour, Rever, Mes mains) koje su kasnije ule u
svih poznatijih francuskih pjevaa chansona.
BOYLE, George Frederick, australski pijanist i k<
(Svdnev, 29. VI 1886 Philadelphia, 20. VI 1948). I
Busonija u Berlinu, djelovao kao klavirski pedagog u S
timore, New York, Philadelphia). Koncertirao i u Ev:
DJELA. ORKESTRALNA: koncer t za kl avir u d- mol u, 19
za violonelo, 1917; Concertino za klavir i orkestar, 1936; Symphot
1915; Slumber Song and Aubade, 1915. KOMORNA: 3 klav sonat a
za viol inu i kl avir, 1918; sonata za violonelo i klavir, 1928 viol u i
klavir. KLAVIRSKA: sonat a, 1916 i oko 100 drugih za 2 klavira,
1932. Kantate The Pied Piper of Hamelin i Don Ran solo-pjesama.
BOYVIN, ]acques, francuski orgulja (?, oko 1635 -
30. VI 1706). Od 1674 orgulja u crkvi Notre Dame u
Virtuoz velikih tehnikih mogunosti, stalno je iznali
koloristike efekte.
DJELA: Premier Uvre d'orgue contenant les huits tons a l' usa
de Viglise..., 1689; Sezond Uvre d'orgue..., 1700; Traite abrege de l\
mentpour l'orgue et le clavessin, oko 1700. Sveukupna djela izdal i ^
i A. Pirro u Archives des Maitres de Vorgue, 1905.
LIT. : N. Dufourcq, La Musique d'orgue francaise, Pari 1949.-
Jacques Bovvin, MGG, I I , 1952.
BOZZA, Eugene, francuski kompozitor i dirige
4. IV 1905 ). Studirao na Konzervatoriju u Parizu i I
jio Grand Prix de Rome kantatom Legende de Boukmi
193949 dirigent parike Opera Comigue. Djeluje zatii
rektor Konzervatorija u Valenciennesu. Njegove su kc
esto inspirirane narodnom pjesmom njegovog rodno
folklorom panjolske.

i
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1948; simfonijet a
orkestar; simfonijska pjesma Pax triumphans, 1948. Koncerti: za vii
za viol onelo, 1947; za klarinet, 1952; za kl avir; za gudaki trio i dl
st ar, harfu i kont rabas. Concert ina: za fagot, 1946; za saksofon; za
aki orkest ar; za trombon. Preludij i invencija za klavir i mal i ork
Balada za trombon; Fantaisie pastorale za obou; Suite pour un vau
Voyages; prel udij i passacagl ia. KOMORNA: gudaki kvart i
kvintet; brojna djela za duhaki kvartet razliit a sastava (Luciolles,
la montagne, suit a); varijacije i suita za duhaki kvintet ; brojne st i
za razliite duhake instrumente. Klavirske kompozicije. D opere
Leonidas, 1947 i Beppo ou le Mort dont personne ne voulait; lirs Legende
de Roukmani, 1934; baleti Fites romaines, 1939 i Jeux de plc KALNA:
oratoriji La Tentation de St.-Antoine, 1948 i La Passi 1963 ; zborovi;
solo-pjesme. Messe de La Saintele Pie XII za zbor rekvijem za
zbor a cappell a.
LIT. : J. Bruyr, Eugene Bozza, Muica ( Pari), 1957, 42.
BOI, Darjan, kompozitor i dirigent (Slavonski
IV 1933 ). Na Akademiji za glasbo u Ljubljani zav:
kompozicije (1958) i dirigiranja (1961). Djelovao u Lju
dirigent-asistent Opere SNG. Od 1970 direktor je
filharmonije. U ranijim djelima povezivao je elemen
evropskom muzikom tradicijom (Koncert za alt-sak
zatim se prihvatio serijelne tehnike (Spotovanja vredna
U najnovijem razdoblju B. sintezom elemenata elek
konkretne muzike s tradicionalnim izraajnim sredstvi
ruje novu zvukovnost (Requiem).
DJELA. ORKESTRALNA: si mfonija, 1965; koncert za k
koncert za alt-saksofon, 1958; koncert za trombon, 1960; koncerl
1961; Humoreska, 1959; Improvizacije za 6 orkestralnih grupa, 191
za 4 recitatora i orkest ar, 1966; Polineikes, coll age prema drami
1966. KOMORNA: Concerto grosso za komorni ansambl, 1960
in cool: I, za flautu i klavir, 1961; II, za klarinet i klavir, 1962 i I] bas-
klarinet i harfu, 1965; esta pesem iz cikla Blaznost G. Strnie i 7
instrumenata, 1965; Collage sonore za alt-klarinet i 8 izvodil aca, za
recitatora, duhaki kvintet i magnetofonsku vrpcu, 1966; Pro za
enski gl as, klavir i magnetofonske vrpce; Polyrhytmia za duh; Pop-art-
music za gudaki kvartet, piccolo i 2 metronoma, 1969. Ei SKA:
Tri je dnevi Atme Frank za 2 recitatora i sint etske zvukovi quiem,
collages sonores za magnetofonsku vrpcu, 1969. DRAM opere :
Humoreska, 1958 i Spotovanja vredna vlauga, 1960. Baleti: M ci,
1957 i Gluha okna, 1967. Jago, happening za 8 instrumenata i ma
vrpcu; muzika za dramu Li zistrata praznih rok.
LIT. : A. Ri javec, Sint eza Dar jana Boia, Zvuk, 19S9.
BOIKOV, Georgi, peva, bas (Petri, Pirinska M
20. IV 1931 ). Studij pevanja zavrio na Dravnom
tori ju u Sofiji; tamo debitirao 1961 kao Don Basilic
Seviljski brija) i odmah angaovan. God. 196466 S(
u Skopju, zatim u Zagrebu i od 1968 ponovo u Skopju
ostvario vie od 20 basovskih uloga, medu kojima su: Fi
Don Carlos), Zaccharia (Verdi, Nabucco), Dulcamara (
Ljubavni napitak), Boris Godunov (Musorgski), Mefisto
Faust), Velko (Proev, Pajaina), Samuil (K. Makedc
Pevao je u mnogim gradovima Jugoslavije kao i na go:
u Sovjetskom Savezu, ehoslovakoj i Rumuniji.
BOIKOVA, Anastasija, pevaica, sopran (Pernik,
16. XI 1940 ). Studij pevanja zavrila na Muzikoj al
Sofiji; na opernoj sceni debitirala 1965 u Skopju ka<


BOIKOVA BRAHMS
239

(Verdi, Nabucco) i otada lanica Skopske opere. God. 196668
bila je solist opere u Zagrebu. Lirski sopran, najvie se istakla
kao Norma (Bellini), Aida (Verdi), Mirni (Puccini, La Boheme),
Margareta (Gounod, Faust), Marenka (Smetana, Prodana nevesta)
i dr. Osvojila vie meunarodnih nagrada medu kojima i nagradu
za najlepi glas na konkursu Francisco Vinas u Barceloni (1969).
Gostovala je na brojnim jugoslovenskim opernim scenama, kao
i u Rumuniji, Engleskoj, Francuskoj, Italiji i paniji. D. OV.
BRA (prema njem. Bratsche, tal. braccio), tambura srednje
veliine. Na krukolikoj trupini usaen je dug vrat, nad kojim
su napete etiri metalne ice ugodene u istom tonu d
l
. Noviji
instrumenti imaju tri para ica ugodenih u razmaku kvinte od
fona g. Opseg braca see od g do e
3
. Da bi mogao lake pomicati
lijevu ruku du vrata za vrijeme sviranja, svira podrava in
strument uzicom koju vee za njegovu glavu i donji okrajac te
je prebacuje preko lijevog ramena i svog vrata. ice trza trzaljkom
od kore, pera ili celuloida. Dionica za b. ispisuje se u violinskom
kljuu onako kako i zvui. Brau pripada u tamburakom zboru
uloga melodijskog instrumenta (soprana i alta). U velikom tam
burakom orkestru upotiebljavaju se po tri dionice za bra (I,
II, III). B. a.
BRADA, Rezsd, madarski plesa i koreograf (Budimpeta,
1906 ). Studij plesa zapoet kod oca, poznatoga pedagoga Ede
B., nastavio u SAD kod A. Rascha i Ch. Hale. Kada mu je otac
postao baletni majstor Budimpetanske opere (1921), vratio se
u domovinu. God. 1935 preuzeo je oevu dunost. Plesao je u
domovini, u SAD i na brojnim turnejama.
BRADA, Karl, kornist (Maribor, 4. VIII 1943 ). Studij
roga zavrio 1966 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (J. Fa-
lout) i idue godine dobio studentsku Preernovu nagradu. God.
196869 usavravao se kod L. Theveta i G. Barbotea na cole
Kationale u Versaillesu. God. 196068 lan Simfonijskog orke
stra i Duhakog kvinteta RTV Ljubljana, od 1969 solist je
Slovenske filharmonije. Bradaevo muziciranje odlikuje se nepo
srednou, ljepotom tona i sigurnom tehnikom. Kao solist nas
tupao je u svim veim jugoslavenskim gradovima. B. Lk.
BRADA, Zorka, klavirski pedagog (Ljubljana, 6. III
1916 ). Studij klavira zavrila 1941 na umjetnikom odjelu
Glasbene akademije u Ljubljani (A. Ravnik, M. Lipovek, Z.
Zarnikova). Kasnije se usavravala kod C. Zecchija na ljetnim
klavirskim teajevima Mozarteuma u Salzburgu (1963 asistent).
Pedagokom djelatnou zapoela 1938 na koli Glasbene matice
u Ljubljani. Od 1948 profesor Srednje glasbene kole i od 1960
profesor i naelnik klavirskog odjela na Zavodu za glasbeno in
baletno izobraevanje u Ljubljani. Sastavila 5 svezaka tehnikih
vjeba. Zajedno sa Silvom Hraovec objavila oko 110 instruk-
tivnih klavirskih zbirka koje su doivjele vie izdanja. A. Rij.
BRADE, William, engleski kompozitor i violist (oko 1560
Hamburg, 26. II 1630). O njegovoj mladosti i kolovanju
nije nita poznato. U vie navrata (159496, 15991606 i 1620
22) lan Dvorske kapele Kristijana IV u Kobenhavnu, 159699
na Brandenburkom dvoru u Berlinu, a 160609 na dvoru u
Gottorpu. God. 160810 muziki direktor u Hamburgu, 1614
naHclsteinskom dvoru u Schlesvvigu, 1618 u Halleu na Sali, 1622
25 ponovno u Gottorpu i konano od 1625 muziki diiektor u
Hamburgu. Izvrstan polifoniar ija se darovitost istie posebno
u iznalaenju zanimljivih ritmikih kombinacija i melodijskih
samostalnosti dionica.
DJELA: Nezi'e ausserlesene Paduanen, Galliarden, Cantzonen, Allemanen und
Courantm... (3 knj.): I (5-gl.), 1607; II (5-gl.), 1609 i III (6-gl.), 1614; Nezve
ausserlesene liebliche Branden..., 1617; Melodieuses Paduanes, Chansons, Galliardes...
(3-gl.), 1619; Neve lustige Volten, Couranten, Balletten, Paduanen, Galliarden,
Masqueraden... (5-gl.), 1621; pojedini plesovi u suvremenim zbirkama
(Fiillsack, 1607; Hildebrandt, 1609; Oberndorfer, 1620).
NOVA IZD. : brojne plesove obj. B. Engel ke (Musik und Musiker am
Gottorper Hofe, 1930); 7 plesova obj. Th. Dart i W. Coates {Jacobean Consort
Mune, Muica Britannica, IX).
LIT.: A. Moser, Geschichte des Violinspiels, Berlin 1923. B. Engelke,
Musik und Musiker am Gottorper Hofe, Breslau 1930. E. H. Meyer, English
Chamber Music, The Historv of a Great Art, London 1946. liti, W. Brade,
MGG, II, 1952.
BRADI, Zvonimir, kompozitor (Zagreb, 5. VII 1904 ).
Kompoziciju studirao na Muzikoj akademiji u Zagrebu (F.
Lhotka, K. Odak, B. Bersa). Djelovao u Zagrebu i to 192640
kao zborovoda i dirigent zabavnih orkestara, 194151 lan oper-
nog orkestra i 195064 muziki urednik Radio-Zagreba. U
V dobrom raspoloenju/. Obrade, aranmani, instrumentacija i redakcija djela
s podruja seriozne i popularne muzike. Prema skicama B. Berse sastavio
prirunik Naela suvremene orkestracije (neobj.) K. Ko.
BRAGA, Antonio, talijanski kompozitor (Napulj, 22. I
1929 ). Muziki studij zavrio 1953 na Konzervatoriju u Na-
pulju i stekao doktorat iz knjievnosti i filozofije. U kompoziciji
se 195459 usavravao kod J. Rivera i D. Milhauda u Parizu i
u to vrijeme kao muziki rukovodilac trupe J. Fabbrija kompo-
nirao scensku muziku i proputovao Afriku, Kanadu i SAD. God.
J
95960 predavao povijest muzike na akademiji Santa Ce-
cilia u Rimu, 196064 djelovao u San Franciscu i zatim postao
bibliotekar na Konzervatoriju u Bologni. Od 1965 zauzima isti
poloaj u Bariju.
DJELA. ORKESTRALNA: Ouverture napol ilaine, 1955; Sui te Ma-
cumba za gudae i timpane, 1962; 11 Trono di Abome, 1962; Exotic concerto za
klavir i orkestar, 1959; Concerto gitano za violonelo i orkestar, 1965. KO-
MORNA: gudaki kvartet, 1959; gudaki sekstet, 1952; Fantasia za obou,
embalo, udaral jke i kontrabas, 1958; Suite afro-uruguayana za gudaki kvar-
tet i timpane, 1962; kl avirski trio, 1960; Suite greca za flautu, klarinet i fagot,
1958; sonata za violinu i klavir, 1954: Divertimento za flautu i kl avir, 1951;
Elegia za violonelo i klavir, 1953. Kompozicije za klavir. DRAMSKA:
opera II figlio di polvere, 1961; baleti: Les abeilles a Naples, 1955; Ci un albero
a New York, 1959; Fantasia, 1960; Concerto exotique, 1961. Scenska muzika
za napuljske komedije. Revidirao opere La Secchia rapita A. Salierija (1959)
i Alira G. Verdija (196).
BRAGA, Francisco, brazilski kompozitor i dirigent (Rio de
Janeiro, 15. IV 1868 14. III 1945). Na Konzervatoriju u Rio
de Janeiru uenik L. A. de Moura (klarinet) i C. de Mesquite
(kompozicija), 1888 zapoeo dirigentsku karijeru. God. 189095
studirao na Parikom konzervatoriju (J. Massenet) i zatim bo-
ravio u Njemakoj i Italiji. Od 1900 ponovo u Rio de Janeiru.
Bio je profesor na Escola Nacional de Muica i 190833 dirigent
orkestra Sociedad de Concertos Sinfonicos. Njegove se kompozicije
temelje na narodnom melosu.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Maraba; Insonnia;
Cauchemar; Paysage i Pesadello; Variacoes brasileiras; Oracdo a Patria. Komorne
i klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Jupira, 1900; Contrac-tador de
Diamantes, 1901; Anita Garibaldi, 1901 i dr. Solo-pjesme.
LIT.: 5. Rocha, Perfil biografico do maestro Francisco Braga, Rio de Ja-
neiro 1921. T. Gomes, Francisco Braga, Rio de Janeiro 1937.
BRAGA, Gaetano, talijanski violonelist i kompozitor
(Giulianova d'Abruzzo, 9. VI 1829 Milano, 20. XI 1907).
Na Konzervatoriju u Napulju studirao violonelo (G. Ciandelli)
1kompoziciju (S. Mercadante). Virtuoz na violonelu, koncertirao
s velikim uspjehom u Evropi i Americi. Dugo godina djelovao u
Parizu i od 1902 u Milanu te se prouo i kao uitelj pjevanja. Od
njegovih opera najznaajnija je La Reginella, a od vokalnih djela
osobitu je popularnost stekla Legenda Valacca za glas i klavir
(uz obligatni violonelo ili violinu).
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: u g- mol u i F-duru, 1853;
2 koncert a za violonelo: u g- molu i a-molu. KOMORNA. Za viol onelo
i kl avir; Fantasia^ 1853; 4 Meditazioni lugubri, 1876; / Canti dell'anima; melo
dije; fantazije; romance i dr. DRAMSKA. Osam opera: Alina o la spregiu-
dicata, 1853; Estella di San Germano, 1857; // Ritratto, 1858; Margherita la
Mendicanle, 1859; Mormile, 1862; Gli Avventurieri, 1867; Reginella, 1871 i
Caligola, 1873. Misa za zbor i orkestar; Magnificat za zbor i orkestar. Ob
javio Metodo per violoncello di J. J. F. Dotzauer, interamente riformato da Gae
tano Braga, 1875.
LIT. : V. Bindi, Gaet ano Braga da' ricordi dell a sua vit a, Napol i 1927.
A. de Angelis, Gaetano Braga, RMI, 1929.
BRAGA-SANTOS, Jos Manuel Joly, portugalski kompo-
zitor i dirigent (Lisabon, 14. V 1924 ). Uenik L. de Freitaaa
Branca, 1948 pohaao u Veneciji dirigentski teaj kod H. Scher-
chena. Nastupa kao dirigent razliitih ansambla, medu ostalim
sa Simfonijskim orkestrom Konzervatorija u Oportu. Bavi se i
muzikom kritikom.
DJELA. ORKESTRALNA: et iri simfonije; simfonijeta, 1963; Trt schizzi,
1962; koncert za gudae; Elegia a Viana da Mota; Variacoes sinfonicas sobre un
tema alentejano; koncertantne varijacije za gudae i harfu, 1963. Kompozicije za
komorne sastave. Radio-opera Viver ou morter. Simfonijski triptih sa
zborom Lisboa. Solo-pjesme.
BRAHMS, Johannes, nemaki kompozitor (Hamburg, 7. V
1833 Be, 3. IV 1897). Njegov otac Johann Jakob i sam muziki
obdaren (bio je kontrabasista u gradskom orkestru) zapazio je
rano talenat svoga sina i poverio ga muzikom vaspitanju hambur-
kih pedagoga F. W. Cossela (klavir) i E. Marxsena (kompozicija).
B. je veoma brzo napredovao. Ve u desetoj godini prvi put javno
nastupa kao pijanista. Posle 14. godine, zbog tekih porodinih
materijalnih prilika, prinuen je da, pored sve eih koncertnih
nastupa, dopunjuje oevu zaradu sviranjem po lokalima i u po-
zoritima, davanjem asova i araniranjem kompozicija lakog

242 BRAHMS BRAlLOIU

DELA. ORKESTARSKA. et iri simfonije : I,u c-molu op. 68,186276 ;
I I , u D-duru op. 73, 1877; I I I , u F-duru op. 90, 1883 i IV, u e-mol u, op. 98,
188485. Dva kl avirska koncert a: I, u d-molu op. 15, 185458 i II, u B-duru
op. 83, 187881; viol inski koncert u D-duru op. 77, 1878; dvost ruki koncer t
za violinu i violonelo u a-mol u op. 102, 1887; Akademische Festouvertiire u c-
mol u op. 80, 1880; Tragische Ouvertiire u d-molu op. 81, 188081; dve se-
renade; I, u D-duru op. 11, za veliki orkest ar, 185758 i II i u A-duru op. 16,2a
mal i orkestar, 185860; Variationen uber ein Thema von J, Haydn u B-duru op.
56 a, 1873; Drei ungarische Tdnze, 1874 (prer. za orkest ar plesova br. 1, 3 i 10
iz ist oimenog del a za kl avir et vororuno). KAA1ERNA. Tri gudaka kvar -
teta : I, u c-molu op. 51 br. 1, oko 186573; I I , u a-molu op. 51 br. 2, oko 1860
73 i I I I , u B-duru op 67, 1875; dva gudaka kvintet a: I, u F-duru op. 88, 1882
i II u G-duru op ur, 1890; dva gudaka sekstet a: I, u B-duru op. i83 185960
i I I , u G-duru op. 36, 186465; tri kl avirska trija: I, u H-duru op. 8, 185354
(prer. 1889); II, u C-duru op. 87, 188082 i I I I , u c-molu op. 101, 1886; tri
klavirska kvarteta: I, u g-molu op. 25, 1861; I I , u A-duru op. 26, 1861 i III, u c-
mol u op. 60 (prvotno u cis- mol u, kasnije preraen), 185575; kLavirski
kvint et u f-molu op. 34, 186164; kvintet za gudake insrument e i kl arinet u h-
molu op. 115, 1891; trio za klavir, kl arinet i violonelo u a-mol u op. 114, 1891:
trio za klavir, viol inu i rog (ili violu) u Es-duru op. 40, 1865 ; tri sonate za
viol inu i klavir: I, u G-duru op. 78, 187879; I I , u A-duru op. 100, 1886 i I I I , u
d-molu op. 108, 188688; dve sonate za violonelo i klavir : I, u e-molu op. 38,
186265 i II, u F-duru op. 99, 1886; dve sonate za klarinet i klavir: I, u f-mol u
op. 120, br. 1 i II u Es-duru op. 120, br. 2, 1894; jedan st avak, Scherzo iz sonate
za viol inu i klavir u c-mol u (ostale stavke komponoval i A. Dietrich i R.
Schumann), bez op-, 1853. KLAVI RSKA. Tri sonate: I, u C-duru op- 1,
185253; II, u fis- mol u op. 2, 1852 i III, u f- mol u op. 5, 1853 j varijacije na
t emu R, Schumanna u fis-molu op. 9, 1854; varijacije na vl ast it u temu u D-duru
op. 21, br. r, 1857; varijacije na maarsku pesmu u D-duru op. 21, br. 2, oko
1855; varijacije i fuga na temu G. F. Handela u B-duru op. 24, 1861; var ijacije
na temu Paganinija (studije za kl avir) u a-molu, op. 35, 2 sv., 186263; tema s
varijacijama u d-molu (iz seksteta u B-duru op. 18), 1860; Scherzo u es-molu op.
4., 1851: Vier Balladen op. 10, 1854; Acht Klavierstiicke (Capricci, IntermezziS
op. 76, 2 sv., 187178; Zwei Rhapsodien op. 79, 1879; Fantasien op. 116, 2 sv.,
1892; Drei Intermezzi op. 117, 1892; Sechs Klavierstiicke op. 118, 1892; Vier
Klavierstiicke op. 119, 1892; Zzuei Sarabanden bez op., 1855; Zzvei Giguen bez op.,
1855; 5/ Vbungen, 1890; Gavotte u A-duru (obrada iz opere Paride ed Elena Ch.
W. Gl ucka) 1856; 5 Studien (obrade del a Chopina, Vt 'ebera i J. S. Bacha),
185277; Studie fiir dte linke Hand (prema Impromtu op. 90, br. 2 F. Schuberta).
Kadence: za klavirski koncert u d-molu J. S. Bacha; 2 kadence za klavirski
koncert u G-duru K. V. 453 W. A. Mozarta; za klavirski koncert u c-molu, K.
V. 491 \X\ A. Mozart a; 2 kadence za klavirski koncert u c-molu op. 37 L. v.
Beethovcna, sve skupa 1854 56. Za klavir et vororuno: varijacije na temu
Schumanna u Es-duru op. 23, 1861; 16 VTalzer op. 39 (prer. i za kl avir
dvoruno), 1865; Liebeslieder, valcer (prer. iz vokalnog kvart eta br. 52), op. 52a,
186869; Neue Liebeslieder, valcer (prer. iz vokal nog kvartet a op. 65), op.
65a, 1874; Ungarische Tdnze bez op., (4 sv.), 185269. Za dva klavira: sonata u
f-molu op. 34b (iste godine prer. kao kl avirski kvintet op. 34), 1864; varijacije na
temu J. Havdna op. 56b (prerada orkestralnih varijacija op. 56a), 1873. ZA
ORGULJE: Choralvorspiel und Fuge iiber O Traurigkeit, o Herzeleid bez op.,
1856; fuga u as-molu, bez op., 1856; Zwei Prdludien und Fugen bez op., 185657; Elf
Choralvorspiele op. 122 (2 sv.), 1896. VOKALNA: Ein deutsches Requiem za
sopran, bariton, meoviti hor i orkest ar (orgul je ad l ibit um) ep. 45, oko 1861
68; kant ata Rinaldo ( Goet he'i za t enor solo, muki hor i orkestar op. 50,
186368; Kleine Hochzei tskantate za sopran, alt, tenor, bas i kl avir bez op.,
1874; Rhapsodie (Goet he) za alt solo, mugki hor i orkestar op. 53, 1869;
Triumphlied za bariton solo, 8-gl. hor i orkestar op. 55, 187071; Schicksalslied
(F. Holderlin) za meovit i hor i orkestar op. 54, 1871; Ndnie (Schiller), za meoviti
hor i orkestar (s harfom ad l ib.) op. 82, 1880 81; Gesang der Parzen (Goethe) za
6-gl. hor i orkestar op. 89, 1&82; Begrabnis-gesang za meoviti hor i duvake
instrumente op. 13, 1858; l'ier Gesdnge za enski hor, 2 roga i harfu op. 17, 1862;
Geistliches Lied (P. Fl emming) za meovit i hor i orgulje il i klavir op. 30, oko
1860; Neue Liebeslieder, 15 valcera za klavir 4-runo i 1-4 sol o gl asa ad l ibitum
op. 56, 1874; Tafellied (Eichendorff) za meovit i 6-gl. hor i klavir op. 93 b, 1884.
Za 1, 2 il i 4 glasa i klavir: Drei Quartette op. 31, 185963: Liebeslieder, 18
valcera za klavir 4-runo i 14 solo glasa ad libitum op. 52, 1869; Drei Quartette
op. 64, 186474; Vier Quartetie op. 92, 187784; Elf Zigeunerlieder op. 103,
1887; Sechs Quartette op. 112, 188891. Za meoviti hor a cappella: Alarienlieder
op. 22, 1859: Drei Gesdnge 6-gl. op. 42, 185961; Sieben Lieder za 4-6 gl asova,
op, 62, 1874; Sechs Lieder und Romanzen 4-gl. op. 93a, 188384; Fiinf Gesdnge za
46 glasova op. 104, 1888 ; Fest und Gedenk-spriiche 8-gl. op. IOQ, 188688: Dem
dunkeln Schoss der heiFgen Erde (Schiller) bez op., prije 1864; Tone, lindernder
Klang kanon, bez op., prije 1872; Zu Rauch muss iverden bez op. Za enski hor a
cappella: Zzvolf Lieder und Roman zen sa kl avirom ad l ibitum op. 44, 185963;
Dreizehn Kanons op. 113, 186090; Mir Idchelt kein Fruhling kanon za 4 enska
glasa, bez op., prije 1881; O wie sanft!, kanon za 4 enska glasa, bez op.; Grausam
ertveiset sich Amor kanon za 4 enska glasa, bez op.; VTann ?, kanon za sopran i
alt, bez op., 1885. Za muki zbor a cappell a: Fi inf Li eder 4- glasno op. 41,
186162. Duet i sa kl avirom: Drei Duette za sopran i alt op. 20, oko 185860;
Vier Duetie za sopran i alt op. 61, 1874; Fiinf Duette za sopran i alt op. 66, 1875;
Vier Duette za alt i bariton op. 28, 186062; Vier Balladen und Romanzen op. 75.
187778: Roman zen und Lieder za 1 il i 2 gl asa op. 84, 1881. Solo-pesme sa
klavirom: Sechs Gesdnge za tenor ili sopran op. 3, 185253; Sechs Gesdnge za
sopran ili tenor op. 6, 185253; Sechs Gesdnge op 7. 185153; Acht Lieder und
Romanzen op. 14, 1858; Fiinf Gedichte (L. Holty, Uhland, Morike) op. 19, 185859;
Neun Lieder und Gesdnge op. 32, 1864; Romanzen aus L. Tiecks Magelone op. 33,
1861, 1862 i 1868; Vier Gesdnge op. 43, 185761; Vier Gesdnge op. 46, 1864;
Fiinf Lieder op. 47, 1858 i 1868; Sieben Lieder op. 48, 185568; Fiinf Lieder
op. 49, 1868; Lieder und Gesdnge op. 57, 1871; Lieder und Gesdnge op. 58, 1871;
Lieder und Gesdnge op. 59, 187073; Lieder und Gesdnge op. 63, 1873 i 1874; Neun
Gesdnge op. 69, 1877; Vier Gesdnge op. 70, 187577; Fiinf Gesdnge op. 71,
1877; Fiinf Gesdnge op. 72, 187677; Sechs Lieder op. 85, 187779; Sechs
Lieder op. 86, 187778; Fiinf Lieder op. 94, 1884; Sieben Lieder op. 95, 1844:
Vier Lieder op. 96, 1884: Sechs Lieder op. 97, 1884; Fiinf Lieder op. 105, 1886;
Fiinf Lieder op. 106. 1886; Fiinf Lieder op. 107, 1886; Vier ernste Gesdnge op. 121,
1896; Mondnacht bez op., oko 1854; Deutsche Volkslieder bez op., dovreno 1858;
Deutsche Volkslieder, 7 sv., bez op., dovreno 1894; Regenlied bez op., 1862 il i
1866; l'olkskinderlieder bez op., 185456. Zwei Gesdnge za alt, klavir i violu op,
91, 18641 1884. Spruch, kanon za gl as i viol u bez op., 185658.
CRKI' ENA: Ave Marta za enski hor i orkestar (ili orgulje) op. 12, 1858; 13.
psalam za 3- gl, enski hor i orgul je il i klavir (gudaki instrumenti ad libitum) op.
27, 1859; dva moteta za 5-gl. meoviti hor op. 29, 1860; dva moteta za 4 6-gl.
meovit i hor op. 74, 186377 ; tri moteta za 4 8-gl. meovit i hor op, 110, 1889;
Drei geistliche Chore za enski hor op. 37, 185963. OBRADE: El l ens
s zvei t e r Ges ang ( F. Schuber t ) za sopran solo, 3-gl . enski hor i duvake
inst rumente, 1861; kl avirski kvartet op. 47 i klavirski kvintet op. 44 (R.
Schumann) obrada za kl avir et vororuno, 1855; Memnon op. 6 i An Schicager
Kronos (F. Schubert) obrada za sopran i orkestar, 1862; kl avirski izvod mise u
Es-duru (F. Schubert), 1865; klavirska prat nja za est dueta za sopran i al t ( G.
Handel ), 1874: uvert ir a Demet rius i
Heinrich IV , ] . Joachim) prer. za dva kl avira, u rukopisu.
klavirska del a F. Couperina za Chrvsanderovu zbirku Denkmdler
IV; revizija Mozartova Requiema; saradivao kod celokupnog iz<
Chopina: 3 dela iz Schubertove ostavtine; Scherzo i Presto Ai
Schumanna.
Bogata Brahmsova korespondencija sa l inostima njegova vremer
i vanmuzikih krugova objavljena je u 16 svezaka, u izdanju be" -
Gesellschaft (osnov. 1906), 190720. Bibliografiju l iterature o Bra
je L. Koch u Budimpet i, 1943- Popis Brahmsovih dela izdali SL
(1897, IH 'zd. 1909), A. von Ehrmann (1933) i J- Braunstein {The
of the Collected Works of Brahms, 1956). Krit iko izdanje cei
izdao je beki Gesellschaft der Musikfreunde pod redakcijskim
Mandyczewskog, u 26 sv., 192628 (novo izd. 196465).
LIT. : A. Deiters, Johannes Brahms (2 sv.), Leipzig 1880. -
Johannes Brahms und seine Stellung in der Musikgeschichte, 18!
Hadozv, Brahms, London 1895. A. Reimann, Johannes Brahms
J. V. Widmatm, Johannes Brahms in Erinnerungen, 1898.
Johannes Brahms (4 sv.), Berl in, 190414. R. Barth, Johannes
seine Musik, Hamburg, 1904- R- von der Leyen, Johannes Brahn
und Freund, Di issel dorf i Leipzi g, 1905. F. May, The Life
Brahms (2 sv.), London 1905 (II izd. 1948). W. A. Thomas-San
nes Brahms, Eine musikpsvchol ogische Studie in 5 Variationen, M
G. Jenner, Johannes Brahms als Mensch, Lehrer und Kiinst l
1905. // . Imbert, Johannes Brahms, sa vie et son oeuvre, Pari
Pauli, Brahms, Berl in, 1907. R. v. Perger, Johannes Brahms, '.
J. A. Full er- Mait land, Johannes Brahms, London 1911. A
Johannes Brahms, Ein Fiihrer durch seine Werke, Berlin 1912.
Hist orical, Descriptive and Analvtical Account of the Ent ire Work
Brahms (4 sv. ), London 191235. L. Misch, Johannes Brah
1913. W. Nagel, Die Klaviersonaten von Johannes Brahms, St
W. Niemann, Brahms, Berlin 1920. P. Landormy, Brahms,
G. Ophuls, Erinnerungen an Johannes Brahms, Berl in 1921.
Idnder, Brahms' Lieder, Berlin-Leipzig 1922. P. Mies, Stilmome
drucksst il for men im Br ahmsschen Lied, Leipzig 1923. W. Na
Brahms, Stut tgart 1923. J. L, Erb, Johannes Br ahms, Londor
Specht, Johannes Brahms, Hellerau, 1928. G. Ernest, Johannes B
1930. P. Mies, Johannes Brahms, Leipzig 1930. G. Knepler,
den Inst rumentalwerken von Brahms (disertacija), Wien 1930.
Lee, Brahm's Orchestral Works, Oxford 1931. A. Sturke, Der Si
Werken, Wurzburg, 1932. M. Milojevi, Johannes Brahms, I
godinjice od roenja, Zvuk, 193233, 7. P. A, Brotvne, Bi
Svmphonies, Oxford 1933. H. C. Colles, The Chamber Musi
Oxford 1933. A. v. Ehrmann, Johannes Brahms Weg, Werk
s v. ; drugi sv. sadri temat ski popis dela), Leipzig, 1933. D. G
Chamber Music of Brahms, London i New Yor k 1933. J. M
Johannes Brahms, Pot sdam 1933- W. Murdoch, Brahms Wit h
Study of the Complete Pianoforte Wor k, London 1933. R. I
The Unknown Brahms, New York 1933. R. Hemri ed, Johar
Leipzig 1934. K. K. Kurzzveil, Der Klaviersatz bei Brahms
Wien 1934. K. Geiringer, Johannes Brahms, Wien 1934 (na eng
it alijanski 1952; japanski 1952). K. Huschke, Frauen um Brahm
1936- F- Brand, Das Wesen der Kammer musik von Brahms
Berl in, 1937. R. Gerber, Johannes Brahms, Pot sdam 1938. VI
Johannes Brahms, Sein Wesen und seine musikgeschichtl iche
Berlin 1939- E, Michelmann, Feuerbach und Brahms, Berl in 1
P. Rehberg, Johannes Brahms. Sein Leben und Werk, Zurich 1947. -
Brahms An Outl ine of His Life and Music, London 1948. P. Lati
London 1948. A. Orel, Johannes Brahms, Ein Meister und seir
1948. W. Gieseler, Die Harmonik bei Johannes Brahms (diserta
gen 1949. W. R. Anderson, Brahms, London 1950. 5. Dauchet
Brahms, London 1951. F. Grasberger, Johannes Brahms: Variati
Wesen, Wien 1952. L. Henning, Die Freundschaft Cl ara Se
Johannes Brahms. Aus Briefen und Tagebuchbl attern, Zurich 1952.
Johannes Brahms, MGG, II, 1952. C. Rostand, Brahms (2 sv.),
55. E. Rieger, Die Tonartencharakteristik im einst imnigen Kla^
Brahms, STMW, 1955. 5. Kross, Die Chorvver ke von J. Bra
ija), Bonn 1957- J. Muller-Blattau, Johannes Brahms, Lebe
Kb'nigst ein 1960. H. Gal, Johannes Brahms, Frankfurt 1961.;
BRAILLE, Louis, francuski uitelj slijepih (Cou
Pariza, 4. } 1806 Pariz, 6. I 1852). Slijep od svoje tr
postao orgulja i od 1828 do smrti bio uitelj na i
slijepe u Parizu. Nakon mnogih eksperimenata (1829
naao je -> sljepako notno pismo, koje se danas upotrebl|
u cijelom svijetu.

l

BRAlLOIU, Constantin, rumunjski folklorist i '.
(Bukuret, 13. VIII 1893 eneva, 20. XII 195^
uio u Lausannei i Parizu (A. Gedalge). Utemeljitelj
tajnik Udruenja rumunjskih kompozitora (192.043)
profesor muzike povijesti i folklora na Konzervatorij
retu. Od 1944 djelovao u enevi, gdje je osnovao i v<
nacionalni arhiv za muziki folklor i zatim bio direkto:
skog muzeja. Neko vrijeme bio je i direktor Centre na
Recherche Scientifique u Parizu.
DJELA: La Musigue populaire roumaine, RM, 1930; Esguis
thode de folklore musical, 1931; Despre bocetul de la Draguf, 1932; 1
tionales, Les Musiciens celebres, 1946; Pentatonismes chez Debuss>
moriae Belae Bartk sacra, 1956; Bela Bartok folkloriste, Schweize:
zeitung, 1948, 3; Le Folklore musical, Muica aeterna, 1949; Le 1
Revue de musicologie, 1951; Le Giusto syllabique. Un Systeme ry laire
roumain, Anuario Musical del Instituto Espanol de Music Le Vers
populaire roumain ehante, Revue des etudes roumaines, i< bleme de
totialite 'La Metabole pentatonigue), Melanges d'histoire que musical e
offert s a Paul-Marie Masson, I, 1955; La Rythmi Notations
liminaires, Les Col)oques de Wegimont , I, 1956; L'Eth Precis de
musicologie (Ch. Jacques), 1958; Reflexion sur la crei collective,
Diogene, 1959, 2 5; Vie musicale d'un village. Recherche: toire de
Draguf (Roumaniej, 1960. Objavio zbirke: Treizeci ein 1927;
Colinde si cintece de stea, 1931 i Cintece batrinejti din Olten Moldova
si Bucovina, 1932. Kompozicije za glas i kl avir ili ko
LIT. : S. Dragoi, Constant in Brailoiu, Revista dc Folclor, 1
Constantinescu i dr., Constant in Brailoiu, Muzika, Bucurest i, i<
Schaffner, Bibliographie des traveaux de Constant in Brailoiu, Re
cologie. 1959.
X*

BRAJLOVSKI BRANDTS-BUYS 243

BRAJLOVSKI (Brailowsky), Aleksandar, ruski pijanist
(Kijev, 16. II 1896 ). Uenik Th. Leschetizkog u Beu i F.
Busonija u Ziirichu. Od svoga prvog nastupa u Parizu (1919) na
brojnim godinjim konccrtnim turnejama obiao sve kontinente.
Ciklus koncerata na kojima je izvodio sva Chopinova djela pri-
redio prvi put 1924 u Parizu, zatim u Bruxellesu, Ziirichu, Buenos
Airesu, New Yorku i dr. B. je ustanovio nagradu Prix Brailotvskv.
Koncertne turneje nastavio 1947. ivi u SAD.
BRAJNIK, Miro, operni pjeva, tenor (Ognje polje, Koruka,
10. IX 1920 ). Pjevanje studirao na Akademiji za glasbo u
Ljubljani. Solist Ljubljanske opere. Pjeva velike glasovne kul-
ture i odline tehnike. Najbolje dosadanje kreacije su mu
uloge: Janko (Smetana, Prodana nevjesta'/, Don Ottavio (Mozart,
Don Giovanni), Alfredo (Verdi, La Traviata), Romeo (J. F.
Fischer, Romeo, Julija i tama) i Cavaradossi (Puccini, Tosca).
D. Co.
BRAJA-RAAN, Matko, folklorist i kompozitor (Pian
kraj Pazina, 11. XII 1859 Zagreb, 5. IX 1934). Zavrio gimna-
ziju u Pazinu, pravo studirao u Beu. Neko vrijeme advokatski
pripravnik, a zttim opinski inovn'k u raznim istarskim mjestima.
Muzikom se bavio uglavnom kao samouk. Sakupljao istarski
muziki folklor. U mjestima gdje je slubovao osnivao je i vodio
pjevake zborove koji su odigrali vanu kulturnu i naciorslnu
ulogu u Istri. Zalagao se za slavensku liturgiju u Istri, pa je objavio
Spomenicu, upuenu rimskom papi.
DJELA: Popijevke za etiri muka grla, 1893; Koranica Spini, Mandi
1 Laginja za mjeoviti zbor, 1896; budnice; himne; crkveni zborovi. Hrvatske
narodne popijevke iz Istre, 50 harmonizacija istarskih narodnih pjesama za muki
1 mjeoviti zbor, 1910. Josip Tartini, istarski virtuoz na guslama (neobj.).
LIT. : / . Mat eti, Mat ko Br aja- Raan, Sv. C, 1930, 3. V. Novak,
Matko Braja-Raan, Zvuk, 193334. 12. K. Ko.
BRAMBACH, i. Karl Joseph, njemaki kompozitor (Bonn,
14. VII 1833 20. VI 1902). Muziku uio na Konzervatoriju u
Kolnu i privatno kod F. Hillera. God. 185861 predavao muziku
teoriju na Konzervatoriju u Kolnu i zatim bio gradski muziki
direktor u Bonnu. Od 1869 bavio se iskljuivo kompozicijom. Kao
stvaralac najvie se istakao na podruju vokalno-instrumentalne
muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za kl avir u d- mol u; uvert ira Tas so.
KOMORNA: 3 klavirska kvart eta (Es-dur, a-mol , g- mol ); gudaki sekstet;
2 sonate za viol onel o i kl avir (d-mol, a-mol ). Tri sonat e za kl avir i dr.
VOKALNA, Za mjeovit i zbor i orkest ar: Trost in Tonen; Das eleusisehe Fest;
Friihlingshymnus; Salve Regina; Der spale Vi'inter i Der Bergkbnigin Fruhlings-
fahrt. Za muki zbor i orkest ar: Die Macht des Gesangs; Velleda; Nacht am
Meere; Alcestis; Des Sangers IViederkehr; Prometheus; Columbus; Nachtstuck;
Ciisar am Rubikon i An die Sonne. Solo-pjesme.
LI T. : H. Hi i s c he n, Ka r l J os e ph Br a mba c h, MGG, I I , 195 2 .
2. VVilhelm, filolog i muzikolog (Bonn, 17. XII 1841
Karlsruhe, 26. II 1932). Brat Karla Josepha; 186672 profesor
filologije u Freibv.rgu i 18721904 direktor zemaljske biblioteke
u Karlsruheu. Osim filolokih radova objavio vie monografija
s podruja srednjovjekovne muzike teorije.
DJELA: Das Tonsystem und die Tonarten des christlichen Abendlandes im Mit-
lslaher bis auf die Schule Guidos vonArezzo, 1881; Die Alusikliteratur des Mit-
telalters bis zur Blule der Reichenauer Sa'ngerschule (500IO}O), 1883; Hermanni
Conlracti Muica, 1884; Psalterium, bibliographischer Versuch iiber die Hturgischen
Bli:her des christlichen Abendlandes, 1887: Tkeorie und Praxis der Reichenauer
Sangerschule, 1888; Die verloren geglaubte Historia de S. Afra Marlyre und das
Salve Regina des Hermannus Contractus, 1892; Gregorianisch, bibliographische
Losung der Streitfrage iiber den Ursprung des gregorianischen Gesangs, 1895 ( J I izd.
1901).
LIT.: P. Ladezuig, Wil helm Brambach, Zent ral blatt fur Bihliothekwesen,
1932. H. Hiischen, Wilhel m Brambach, MGG, I I, 1952.
BRAMBILLA, Marietta, talijanska pjevaica (alt) i vokalni
pedagog (Cassano d'Adda, 6. VI 1807 Milano, 6. XI 1875).
Pjevanje uila na Milanskom konzervatoriju. Debitirala 1827
u Londonu kao Arsace (Rossini, Semiramide), zatim pjevala u
Engleskoj, Italiji, Austriji i Francuskoj, a 183442 redovito
nastupala u operi Scala u Milanu. God. 1856 povukla se s po-
zornice i etiri godine kasnije otvorila u Milanu kolu za pjevanje.
Izdala vjebe i vokalize za sopran, zbirku pjesama Souvenir des
Alpes. Njezine sestre Teresa (sopran; 18131895) i Giuseppina
(kontraalt; 18191903) bile su takoer poznate pjevaice. Obje
su se osobito istakle u Verdijevim operama.
BRANBERGER, Jan, eki muzikolog (Prag, 18. XI 1877
4. V 1952). Na Konzervatoriju u Pragu zavrio studij orgulja, a
na Filozofskom fakultetu doktorirao iz knjievnosti; muziko-
logiju studirao na Univerzitetu u Berlinu (H. Kretzschmar, J.
Wolf, M. Friedlander). Djelovao je u Pragu. God. 190618
profesor Konzervatorija, 191928 naelnik muzikog odjela u
ministarstvu prosvjete te 192438 administrativni direktor Kon-
zervatorija i istodobno (od 1928) profesor estetike na Majstorskoj
koli. Urednik muzikih asopisa Dalibor i Smetana i muziki
kritiar lista as (190311), istakao se i kao organizator muzikih
festivala i koncerata. Zalagao se za oivljavanje viole da gamba i
utemeljio instrumentalni ansambl Pro arte antigua.
DJELA: O hudbe Zidu, 1904; K dejinam sboroveko zpevu, 1904; Katechis-
mus v'seobecnych dejin hudby, 1905 ( I I izd. u 3 sv., 193233); Musikgeschichtliches
aus Bb'hmen, 1906; Rytmus a ton, 1909; Konservatof hudby v Praze, 1911; Jak
naslouchati hudbe, 1914; Hudebni almanach SR, 1922. Studije; rasprave; lanci;
kritike.
BRANCO FREITAS, Luis -* Freitas Branco, Luis
BRANCOUR, Rene, francuski muziki pisac (Pariz, 17. V
1862 16. XI 1948). God. 190425 konzervator zbirke instru-
menata na Parikom konzervatoriju, 190614 istodobno docent
za muziku estetiku na Sorbonnei i u Alliance Franfaise. Surai-
vao je u vie asopisa, a ogledao se i kao kompozitor.
DJELA: Felicien David, I 9 I I ; Mehul, 1912; La Vie et Voeuvre de Georges
Bizet, 1913; Histoire des instruments de musique, 1921; Massenet, 1923; O/fen-
bach (1929); La Marseillai se et le ehant du de'part {bez god.).
BRAND, Max, austrijski kompozitor (Lavov, 26. IV 1896
;. Uenik F. Schrekera, A. Habe i E. Steina. Krae vrijeme
nastavnik u Salzburgu, osnovao je i vodio baletni ansambl Mi-
moplastisches Theater u Beu. Nakon kraega boravka u Brazilu
(193839) nastanio se 1940 u Ne\v Yorku gdje je umjetniki
direktor ustanove The Music and Theatre Wing oj the Carovari
of East and West. B. je dodekafoniar, a postao je poznat operom
Maschinist Hopkins, ekspresionistikim djelom s aktualnom te-
matikom i naglaenim elementima drutvene kritike, ali i s utje-
cajima jazza i eksperimentiranjem zbornim izraajnim sredstvima
(govoreni zborski stavak).
DJELA: Eine Nachtmusik za komorni orkestar , 1923; si mfonijski rondo
The Wonderful One-Hoss Shay, 1950; Night on the Bayous of Louisiana, 1953.
Gudaki t rio, 1923. Opere: Maschinist Hopkins, 1929; Reauiem; Kleopatra
i Stormy Interlude, 1955. Baleti Die Wippe, 1925 i Tragoedietta, 1926; scenski
oratorij The Gate, 1944; scenska kantat a The Chronicle, 1938. Kyrie Eleison
za zbor, 1940; Nachtlied (Niet zsche) za sopr an i orkestar , 1922; solo-pjesme.
BRANDSCH, Gottlieb, njemaki folklorist (Medias, 21.
IV 1872 ?). Pastor i uitelj u raznim kolama, od 1900 profe-
sor u Sibiuu (Hermannstadt), do 1947 vodio rukopisni odjel
tamonjeg muzeja. Izdao vie zbirki narodnih pjesama iz Erdelja,
znaajnih i zbog toga, to sadre i veoma stare melodije koje su
tamo donijeli jo u srednjem vijeku prvi njemaki doseljenici.
DJELA: Zur Metrik der siebenbiirgisch-deutschen Volksweise, 1905; Vber
VC'erden und Vergehen der Volksweisen, 1906; Siebenburgisch-deutsche V olksballaden,
Bankelsange und verwandte Lieder in erzahlender Form, 1936; Rumdnische Volks-
musik unter dem ivestlichen Einfluss, 1940. Pjesmarice i zbirke narodnih napjeva
iz Erdel ja.
BRANDT (Brant), Jobst (Jodocus) vom, njemaki kompo-
zitor (Waldershof kod Marktredvvitza, 28. X 1517 Brand,
22. I 1570). Potomak plemike obitelji, za studija na Univerzitetu
u Heidelbergu lan kneevske kapele pod vodstvom L. Lemlina.
Do 1548 u dvorskoj slubi u Heidelbergu, 154850 Stiftshaupt-
mann u Waldsassenu (Oberpfalz) i 154865 Pfleger u Lieben-
steinu. B. ide sa G. Fosterom, C. Othmavrom, L. Lemlinom i
S. Zirlerom u grupu tzv. Heidelberger Liedmeister. Od 62 njegove nje-
make pjesme veina je objavljena u IIIV svesku Forsterove
zbirke (Nurnberg, 15491556). Nakon Brandtove smrti iziao je
Der I. Teil gei stlicher Psalmen (Eger 1572).
LI T. : F. St ein, Geschicht e des Musikwesens in Heidel ber g, Heidel berg
1921. H. J. Moser, Das deut sche Chorlied zvvischen Senfl und Hassler, PJB,
1928. C. Ph. Reinhardt, Die Heidelbcrger Liedmeister des 16. Jahrhunderts,
Heidel berger Studien zur Musikwissenschaft , Kassel 1939. H. Albrecht,
Die deut schen Psal men und Kirchengesange des Jobs vom Br andt , AFMW,
1942. Isti, Jobs vom Brandt, MGG, I I , 1952. H. Haase, Jobst vom Brandt,
Kassel 1967.
BRANDT, Marianne (pravo ime Marie Bischoff), austrij-
ska pjevaica, mezzosopran (Be, 12. IX 1842 9. VII 1922).
Studij pjevanja zavrila na Konzervatoriju u Beu i zatim se usa-
vravala kod Pauline Viardot-Garcia u Bademi. Na opernoj pozor-
nici debitirala 1867 u Olomoucu, 186886 prvakinja Berlinske
opere, zatim u New Yorku i na prvim svjetskim opernim kaza-
litima. Posebno se istakla kao interpret likova iz Wagnerovih
opera na sveanim igrama u Bevreuthu, u Weimaru (pod Liszto-
vim vodstvom), SAD i dr. Od 1890 bila je pjevaki pedagog u
Beu.
LIT.: La Mara, Musikalische Studienkopfe, Leipzig 1908.
BRANDTS-BUYS, 1. Jan, nizozemski kompozitor (Zutphen,
12. IX 1868 Salzburg, 8. XII 1933). Studirao na Raffovu
konzervatoriju u Frankfurtu na Majni (M. Schvvarz, A. Urspruch).
ivio kao slobodan umjetnik u Beu, Bolzanu (1910), Ragusi
(1920) i napokon u Salzburgu. Njegova muzika je neproblema-
tina i dopadljiva.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjes ma Meeressang. Tri koncerta
za kl avir : I, u F-duru, 1897 (Bosendorferova nagrada) ; II, u Des-duru i I I I ,
u F-duru; Tancred za viol onelo i orkest ar; Romancero i dr. KOMORNA.
etiri gudaka kvarteta? I, u c-molu; I I, Suite im alten Stil u D-duru; I I I, Ro-
mantische Serenade u d-molu i IV, Sizilianische Serenade; gudaki sekstet; kla-
virski t rio; kvint et za flaut u i gudae.Etide i druga klavirska djel a. DRAM-
SKA. Opere: Das Veilchenfest, 1909; Das Glockenspiel (Le Carillon), 1913; Die
Schneider von Schonau, 1916 (najuspjelije scensko djelo); Der Eroberer, 1918; Mi-
careme, 1919; Der Mann im Mond, 2922; Traumland, l^'j', Ulysses, 1937-Balet
Machinalitat, 1928. Solo-pjesme.

BRANDTS-BUYS BRANZELL
2. Johann Sebastian, muziki pisac (Rotterdam, 8. XII
1879 Djakarta, 1939). Rodjak Jana; uenik svoga oca Lud-
wiga, orguljaa i dirigenta u Rotterdamu. God. 191119 muziki
kritiar lista L'trechtsch Dagblad, 1919 preselio na otok Javu,
gdje je studirao javansku i indonezijsku muziku. Objavio j e:
Over de ontwikkelingsmogelijkheden der muziek op Java; Oude
Klanken; Over muziek in het Banjoeivangische; De Toonkunst
bij dem Madoereezen i dr.
BRANDUKOV, Anatolij, Andrejevi, ruski violonelist
(Moskva, 22. XII 1856 16. II 1930). Studij violonela zavrio
na Konzervatoriju u Moskvi (B. Cossmann, W. Fitzenhagen);
kao solist debitirao 1881 u Angersu pod vodstvom C. Saint--
Saensa. Koncertirao kao solist i u komornim sastavima u Fran-
cuskoj, Rusiji, Engleskoj, vicarskoj i Njemakoj. God. 1886
utemeljio u Parizu gudaki kvartet sa M. P. J. Marsickom. Od
1906 direktor i nastavnik Muziko-dramske kole Moskovske
filharmonije i od 1921 profesor Konzervatorija u Moskvi. B. je
bio prijatelj ajkovskog i propagator njegovih djela. Ogledao se
kao kompozitor za violonelo.
LIT. : L. Ginzburg, Anatolij Brandukov, Moskva i Leniingrad 1951.
BRANOLICA, Ljubomir, kompozitor (Hercegnovi, 19-
VIII 1932 ). Muziko obrazovanje dobio na Vojno-muzikoj
koli u Zagrebu i Rijeci. Muziar JNA, zatim korepetitor Make-
donskog narodnog teatra i od 1967 producent u Radio-televiziji
Skopje. Pie muziku razliitih anrova, od zabavnih i popular-
nih pesama do orkestralnih kompozicija pod uticajem jazza.
DELA. ORKESTARSKA: Savremena rapsodi ja, 1956; Vel egrad; Da
leko prolee; etiri taka obojena plavim za gudaki kvartet i orkestar. Tri
improvizacije za klavir. DRAMSKA Baleti: Velegradske varijacije, 1957;
Abolicija, 1965; Ratna pria 1965 i lepa devojka, 1968. Filmska i scenska mu
zika. VOKALNA. Popularne pesme: Meseevo nokturno; Daj mi ruku; Po-
igraj devoje; Soul Makedonijo; O, jezero moje i dr. D. Ov.
BRANKO, prvo podgoriko pjevako drutvo, osnovano 1892
u Podgorici (Titograd). Prvi horovoa bio je Franjo Vimer,
dirigent Druge crnogorske vojne muzike. U poetku je postojao
samo muki hor (na dan osnivanja imao 12 lanova; 1904 brojio
51 lana). Prvi vei umjetniki uspon drutvo je ostvarilo po-
slije 1896, kada je njegov pokrovitelj postao Knjaz Mirko. Za
dalji razvoj hora i muzikog ivota u Podgorici velike je zasluge
stekao Aleksa Ivanovi, horovoa od 1921. On je 1925
osnovao i mjeoviti hor od 80 lanova s kojim je uspjeno
izvodio djela S. Mokranjca, S. Binikog, I. Bajia, V. orevia i
drugih jugoslavenskih kompozitora, obogaujui repertoar i
ostvarenjima stranih autora. God. 1930 Ivanovi je osnovao i
salonski gudaki orkestar, pored tamburakog koji je postojao od
osnivanja drutva i u poetku djelovao pod vodstvom Karla
Heringa. Sa ovako proirenim izvoakim ansamblom Ivanovi je
esto prireivao koncerte sa cjeloveernjim programom, gostujui
i izvan granica Crne Gore. Drutvo je 1937 osnovalo muziku
kolu, koja je radila do okupacije 1941. Pohaalo ju je prosjeno
oko 200 uenika. Meu muziarima zaslunim za umjetniki
razvoj hora koji je prestao sa radom uoi okupacije istakli su se jo
Ilija Zlatianin, Radovan Peki, Savo ubranovi, Mladen
Bonjakovi, Branko Bijeli, Luka Krcunovi i Milan Vlajin.
LIT. : xx, Nae pjevako drut vo "Branko, Gl as Crnogorca, 15. IV 1892.
5. Vuleti, Istorija prvog podgorikog pjevakog drut va Branko povo
dom proslave njegove 40- godinjice, Zeta, 1932, 8. P. So, Muzika kul tura
u Crnoj Gori, St varanje, 1953. R. D. G. Kr .
BRANKO CVETKOVi, kulturno-umetniko drutvo e-
lezniara i brodara u Beogradu. Osnovano novembra 1945. Broji
oko 370 aktivnih lanova. U drutvu rade sekcije: horska, pozo-
rina, literarna, likovna, folklorna (plesna) i orkestri duvaki,
narodni i tamburaki. Od osnivanja do danas (1970) drutvo je
dalo oko 2000 priredaba u zemlji i inostranstvu. Meoviti hor
(dirigenti: do 1953 M. Bajanski, 195365 R. Petrovi, od 1965
A. Krastavevi) zauzeo je prvo mesto na takmienjima horova
1945 u Beogradu, 1950 u Zagrebu i 1958 u Beogradu. Na me-
unarodnim takmienjima hor je osvojio prvo mesto u Arezzu
(1957), drugo mesto u Llangollenu (1964) i prvo mesto ponovo
u Llangollenu (1969). Na repertoaru hora nalazila su se vrhunska
dela domae i strane literature. Znaajan domet hor je postigao
na svojim samostalnim stilskim koncertima, kao to su Moteli i
madrigali starih majstora, Nai kompozitori palim herojima i
koncertnim izvoenjem Purcellove opere Dido i Enej. Hor i
ansambl narodnih igara (koreograf B. Markovi) gostovali su,
osim u jugoslovenskim gradovima, u Francuskoj, Italiji, Velikoj
Britaniji, Belgiji, Holandiji, Danskoj, Luksemburgu, vedskoj,
Norvekoj, Finskoj, Nemakoj, Austriji i Madarskoj, D. Sn.
BRANKO KRSMANOVI, kulturno-umetniko drutvo Sa-
veza studenata Beogradskog univerziteta, osnovano 1945. Broji
oko 400 lanova, iskljuivo studenata. Drutvo razvija iroku
delatnost: Akademski hor (dirigent B. Babi , Ansambl narodnih
igara i pesama ^koreograf B. Markovi , Akademsko pozorite
reditelj M. Belovi), Kamerni orkestar (dirigent.
Ansambl baleta (koreograf V. Kosti), Narodni orkest
sekcija. Akademski hor daje i vea vokalno-instrumf
W. A. Mozart, Reauiem; G. Rossini, Stabat mater;
Stabat mater; Carl Orff, Trionfi i dr. Dobitnik bro;
na meunarodnim konkursima, Akademski hor go
mnogim evropskim i amerikim zemljama.
BRANLE (bransle; franc. branler ljuljati se,
skupina vrlo popularnih francuskih plesova u XVI
u mnogim varijantama. T. Arbeau (Jean Taboure
svojoj Orchesographie . . . (1588) 26 vrsta.
2. Grupni ples poput kola, izvodio se odreenii
tijela i ruku, slino kao farandole ili kasnije cotillon. i
pjevanje; u tom sluaju se nakon svake strofe pona\
Prema Riemannovoj hipotezi, b. je u XV st. tvorio
plesa basse danse, a kasnije se osamostalio. Bratile i
u dvodijelnoj, a branle gay u trodijelnoj mjeri. Bn
preao je u XVII st. u amener i, vjerojatno, u men
U Engleskoj b. je poznat pod imenom brangill i]
Italiji (XVII st.) kao brando.
LIT. : L'Art et inst ruct ion de bien danser, Pari oko 1495
V. Scholderer, London 1936). F. Lesure, Branl e, MGG, I'
Dolmelsch, Danccs of Engl and and France from 1450 to 1600 . . .
( I I izd. 1959).
BRANNIGAN, Owen, engleski pjeva, bas (An
Newcastlea, 10. III 1908 ). Studij pjevanja zavr
Guildhall School of Music u Londonu; debitirao 194;
leu kao Sarastro (Mozart, arobna frula) u ansam
VCells Opera. lan te kompanije bio je 194449 i 1
to je 194749 pjevao u sastavu Glyndebourne Open
194850 u londonskom Covent Gardenu, a gostovao
svim evropskim zemljama i na brojnim festivalima. Ji
boljih engleskih basso-buffo, istakao se i na orator
ruju. Bio je prvi interpret basovskih uloga u Britfr
rama: Peter Grimes (Swallow), Otmica Lukredje
Noyes Fludde (Nove) i San ljetne noi (Bottom).
BRANSCOMBE, Gena, kanadski kompozil
Ontario, 4. XI 1881 ). Na Chicago Musical College
kompoziciju (F. Borowski), 189799 nastavila stud
(kompoziciju kod E. Humperdincka i E. Fielitza, k
Ganza). Dirigiranje uila u New Yorku. Predavala
Musical College i na Whitman College u Washington
raznim pjevakim drutvima. Predsjednica udrui of
Americm Women Composers.
DJELA. ORKESTRALNA: Fest ival Prelude, 1913; Suita
Procession, 1935. Gudaki kvartet; sonata za viol inu i klavir,
Carnival za violinu i klavir, 1932. Opera The Bells, 1945; : The
Pilgrims of Destiny, 1929. VOKALNA: kant ate The Da 1926
i The Planton Caravan za muki zbor i orkestar, 1926; You za
enski zbor i orkestar, 1932; Sun and the Warm Brown Earth :
orkestar, 1934; zborovi; A Lute of Jade za sopran, klavir i kvim -
pjesme.
BRANT, Henry Dreyfus, ameriki kompoziti
(Montreal, 15. IX 1913 ). Muziku uio u Montrealu
School of Music u New Yorku (kompozicija R. Gole
J. Friskin) te privatno kod W. Rieggera, A. Coplanda,
i F. Mahlera. Kao instrumentator radio za Ame,
Paramount Pictures, radio-emisije i razne orkestre,
univerzitetu Columbia instrumentaciju, muziku za 1
scenu.
DJ ELA. ORKESTRALNA. Tr i s i mf oni j e : I , 1931; I I , r
Promised Land Symphonv, 1947; Atlantis Antiphonal Symphony, :
Angels and Devils za 11 fiauta, 1932: za kont rabas, t932; za kl s
violu, 1940; za viol inu, 1940; za saksofon, 1941; Ceremony za
i vokal ne sol iste, 1954 i The Fire Garden za inst rumentalne i
1960. Fant azija i capriceio za viol inu, 1941; Intrada, 1933; 2
komorni orkestar, 1933; Gallopjig olloquy, 1934; Whopee C
Decision, 1940; Good \Veather Overture, 1940; Dedication in Men
Man, 1945; Origins za udaraljke, 1952; Stresses, 1953; Antiphony ]
nium N. 2 za duhae i udaraijke, 1954; Conclave, 1955; Labyrint,
1955: On the Nature of Things, 1956; Conversations in an Unkn
gudae, 1958. Kompozicije za jazz orkestar (Jazz Clarinet C
KOMORNA: Music for an Imaginary Ballel za trio, 1946; varij;
1931; preludij i fuga za oktet, 1938; Five and Ten Cent Store A
i 20 instrumenata, 1932; Galaxy za duhae i udaraljke, 1954; B*
rc
za viol u d'amore i car il lon, 1960; krae komorne kompozicije
SKA : 2 sarabande, 1930; sonata za 2 klavira, 1930.EKSPERI.
Dialogue of the Jungle za gl asove, zvidaljke, sirene i udaraljk'
Concerto with Lights za viol inu i 5 elektrina prekidaa, 1961
!spatial concert piece), 1963. DRAMSKA: burleska Dis Cht
O' Grady, 1936; Entenle cordiale, 1936; Alisaunde, 1940 i The
sal Circus, 1956. Baleti The Great American Goof, 1940 i City
Scenska i fil mska muzika VOKALNA. Kant ate: Spanisl, 1947;
Sing O Heavens, 1951 i Dezember, 1955. Fire in Cities za udaraljke,
1961: Flute Symphony za sopran, udaral jke i 8 flauti, Beasts za
mezzosopran i orkest ar, 1958; Lyric Cycle za sopr; klavir,
1937; zborovi: solo-pjesme.
BRANZELL, Karin, vedska pjevaica, alt (St
IX 1891 \ Pjevanje uila u Stockholmu (Th. Ha
(L. Mantler, L. Bachner^ i New Yorku (E. Rosat:


BRANZELL BRAVNIAR 245

1912 u Stockholmu kao Princ Sarvilaka (D'Albert, Izeyl). God.
191218 lanica Stockholmske opere, 191833 na Dravnoj
operi u Berlinu i 192444 na njujorkom Metropolitanu. Od
1946 predavala pjevanje na Juilliard Schoolu u New Yorku.
Jedna od najboljih svjetskih altistica u razdoblju izmeu dva rata,
gostovala je u Beu, Parizu, Milanu, Bruxellesu, Londonu, Chi-
cagu, San Franciscu, Buenos Airesu, na festivalu u Bavreuthu
i dr. Bila je takoer izvrsna koncertna pjevaica.
BRASSENS, Georges, francuski kompozitor i pjeva chan-
sona (Sete, 1921 ;. Nakon rata suraivao u listu Le Libertaire
i poeo pisati chansone (Gorila). Od 1952 nastupa na mnogim
pozornicama i u kabaretima Pa-
riza i ve 1954 dobiva nagradu
Akademije Charles Cros. B. je prvi
autor-interpretator koji je priredio
niz recitala u Thedtre National de
Pari (30 predstava sa preko 90
000 slualaca samo u 1966). Dobio
Grand Prix de Poesie Francuske
Akademije (1967). B. je
pjesnik pun zanosa, nekonformist.
On nastavlja vjekovnu tradiciju
pjesnitva u Francuskoj (Villon,
Rabelais, du Bellav), a gradi i
na folkloru. Napada ljudske i
drutvene slabosti (Korov),
est o je del ikat an i opscen
(Pornograf) ili opsjednut mislima
na smrt (Testament). Stihovima
klasinog oblika matovito
opisuje prirodu, ljubav i sve
osnovne sadraje ljudske
egzistencije. Pjesniki izraz mu
je poneto arhaian,
pa ga nazivaju ovjekom srednjeg vijeka
zalutalim u dananjicu. Muzika faktura njegovih chansona
zaostaje za izuzetno vrijednim stihovima. Objavio je tri zbirke
pjesama i jednu knjigu u ediciji Poetes 'aujourd'hui P. Seghersa
(1963; ha mauvaise reputation, Le Parapluie, Pauvre Martin,
Les Sabots d'Helene, Le Nombril des femmes d'agents, Le Cocu,
La Ballade des ci-metieres, Dans l'eau de la claire fontaine).
Snimio je vie od 100 velikih ploa. Sudjelovao je u filmu Porte
de Lilas R. Clairea.
BRAOVANOV, Stojan, bugarski muzikolog (Ruse, 1. IX
1888 Sofija, 16. X 1956). Studij muzikologije i filozofije, zapo-
et 1908 u Berlinu, zavrio 1923 na Univerzitetu u Leipzigu
(H. Abert). Gimnazijski nastavnik i 193151 profesor Muzike
akademije u Sofiji (193740 direktor), bio je 192731 lan re-
dakcije i 193144 urednik asopisa Podna neceu, organa Saveza
bugarskih pjevakih drutava, kojemu je B. jedan od osnivaa.
DJELA: Vber die Rhythmik und Metrik des bulgarischen Volksliedes (di-
sertacija), 1923; Odnos muzike i crkve u doba Reformacije, Blgarska misi, 1931
bugarski); Socioloka razmatranja o narodnoj pjesmi, Filozofski pregl ed, 1931
'bug.) : La musiaue bulgare contemporaine, Revue internationale des Etudes Bal-
canique, Beograd 1936; Das bulgarische Volkslied als Brauchtum und Kunst,]ahi-
buch des Auslandsamtes der deutschen Dozentenschaft, Leipzig 1942; Bulga-
ische Musikgegenzvart, Deutsche Musikkultur, 1943; Historija muzike, 1946
>bug.). St udije, lanci, muzike kritike.
BRATSTVO-JEDINSTVO, zagrebako pjevako drutvo,
formirano je 1949 fuzijom Hrvatskog pjevakog drutva
Lisinski i Srpskog pjevakog drutva Obili, koje je osnovano i
djelovalo u NOB. B.-J. izvodi uglavnom kompozicije domaih
autora, povremeno madrigale, a sudjeluje i u izvedbama velikih
vokalno-instrumentalnih djela (Beethoven, Missa solemnis i IX
Simfonija; Bruckner, Te Deum; Verdi, Requiem; Mozart, Reauiem).
Na meunarodnim festivalima zbor je osvojio vie nagrada, A. TO.
BRAUDO, Evgenij Maksimovi, sovjetski muzikolog ;Riga,
20. II 1882 Moskva, 17. X 1939). Studirao prirodne znanosti i
povijest umjetnosti u Petrogradu i Moskvi, muzikolo-giju na
Univerzitetu u Leipzigu (H. Riemann, H. Kretzschmar); u muzici
uenik M. Regera. God. 191424 profesor Univerziteta u
Lenjingradu, gdje je djelovao i u Ruskom zavodu za historiju
umjetnosti i na Akademskoj kazalinoj koli; od 1924 profesor
Pedagokog inst ituta i Inst ituta za dramu i operu u Moskvi.
DJELA (sve na ruskom): E. T. A. Hoffmann, 1921; Aleksandar Povfirjevi
Borodin. Njegov ivot i djelo, 1922; Nietzsche, filozof i muziar, 1922; Opa po-
vijest muzike (3 sv.), 192227; Materijalne osnove muzikog stvaranja, 1924;
Beethoven. Socioloka studija, 192?; Schubert, 1929. Studije; lanci. Prevodio
na ruski djela iz strane muzike literature (Wagnerova pisma Serovu) i dr.
BRAUN, Carl, njemaki pjeva, bas (Meisenheim, 2. VI
1885 Hamburg, 19. IV 1960). Uio u Berlinu i Wiesbadenu
(E. Robert-MC'eiss). God. 190507 angairan u Berlinskoj operi,
a 190611 u Wiesbadenu. Nastupao na opernim pozornicama
i koncertnim podijima u Njemakoj, Austriji i Nizozemskoj.
God. 191317 pjevao glavne basovske uloge na operi Metropolitan
u New Yorku. Zatim je kao operni pjeva djelovao do 1935 u
Berlinu. God. 190631 sudjelovao i na bavreuthskim festivalima
i koncertirao u razliitim gradovima SAD i June Amerike. Po-
vukavi se s pozornice otvorio je u Berlinu kazalinu agenturu.
BRAUN, Victor Conrad, kanadski pjeva, bariton (Windsor,
Kanada, 4. VIII 1935). Pjevanje uio kod Lilliane Wilson u
Londonu (Kanada) i na Kraljevskom konzervatoriju u Torontu;
tamo je 1961 debitirao kao Escamillo (Bizet, Carmeri). Umjet-
niku karijeru zapoeo na Kanadskoj operi. Bio je zatim lan
opera u Vancouveru, Frankfurtu na Majni, Diisseldorfu i Stutt-
gartu, od 1969 na Covent Gardenu u Londonu. Nastupao je na
milanskoj Scali, u San Franciscu, Kolnu, Hamburgu, Ziirichu,
Baselu, Rimu, Munchenu i dr.
BRAUNFELS, Walter, njemaki kompozitor (Frankfurt na
Majni, 19. XII 1882 Koln, 19. III 1954). Klavir uio u Frank-
furtu (J. Koast) i Beu (Th. Leschetitzkv), studij kompozicije
zavrio kod L. Thuillea u Miinchenu. God. 192533 direktor
(uz H. Abendrotha) Visoke muzike kole u Kolnu. Za nacisti-
kog reima bez namjetenja, 194550 predsjednik Visoke mu-
zike kole u Kolnu. Blizak kasnoj romantici, B. je svoja djela
temeljio na elementima fantastike, humora i briljant nosti, oso-
bito na orkestralnom i opernom podruju. U vokalnim kompo-
zicijama duhovnog karaktera nalazio je i izvorne putove muzikog
izraavanja.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia brevis, 1948; 2 koncerta za kl avir, 1911
i 1920; koncert za orgulje, 1928; Variazioni sinfoniche su un'antica canzone infantile
francese, 1909; Phantastische Erscheinungen eines Themas von Berlioz, 1917;
varijacije na Mozartovu temu, 1923. Za klavir i orkestar: Hexensabbath, 1908;
koncertni komad, 1946; Hebridentanze, 1951. Schottische Phantasie za violu i
orkestar, 1933. KOMORNA. Tri gudaka kvartet a; gudaki kvintet .
Kompozicije za klavir i or gulje. DRAMSKA. Opere: Falada (neizv.);
Prinzessin Brambilla, 1909: Ulenspiegel, 1913; Die Vogel, 1920: Don Gil von
den griinen Hosen, 1924; Der gldserne Berg, 1929; Galathea, 1929; Der Traum
ein Leben, 1937; Der Zauberlehrling, 1954. Misteriji: Verkiindigung, 1937 i Szenen
aus detn Leben der hei ligen Johanna, 1943. VOKALNA. Za zbor i orkestar:
La Rivelazione di S. Giovanni, 1910; Te Deum, 1921; misa, 1926; DasSpielvon
der Auferstehung, 1954. Kantate; zborovi; solo-pjesme uz klavir i orkestar.
LI T. : K. Laux, Wal t er Br aunfel s, MGG, II, 1952.
BRAVNIAR, 1. Mati ja, kompozitor (Tolmi n, 24. II
1897 ). Violinu uio dok je polazio uiteljsku kolu u Gorici i
192021 kod ekih pedagoga R. Zike i F. Wirsinga. Kasnije
studirao kompoziciju kod M. Kogoja i na Ljubljanskom konzerva-
toriju kod S. Osterca (diplomirao 1932). Djelovao je u Ljubljani:
191945 lan orkestra Opere, 194549 direktor Akademije za
glasbo, 194952 ef muzikog odjela Dravne zalobe Slovenije
i od 1952 do 1968 profesor kompozicije na Akademiji za glasbo. Uz
to je ureivao Gledaliki list Narodnog gledaliia (194041) i od
1951 bio jedan od urednika Slovenske glasbene revije. Bio je
predsjednik Drutva slovenskih skladateljev (194952) i pred-
sjednik Saveza kompozitora Jugoslavije (195357).
Od Bravniarovih djela znaajne su opere i orkestralne kom-
pozicije. Operu Hlapec Jernej, koja ima karakter oratorijske opere,
nazvao je opera mnoice; u njoj je vodeu ulogu dao zboru kao
kolektivnom akteru, koji se
povezuje sa solistima, i izvrsno
izrazio duh narodnog osjeanja i
miljenja. U svoja simfonijska
djela B. unosi slovenske folklorne
elemente. Time se udaljio od
muzikog kozmopolitizma i do-
kazao da se veliko bogatstvo
muzikog folklora moe upotri-
jebiti i u slovenskoj simfonijskoj
muzici. Za Bravniara su karakte-
ristina nastojanja na polju pro-
gramne muzike. I za opere i za
simfonijske kompozicije kao i za
zborove i solo-pjesme esto uzima
tekstove iz povijesti slovenskog
naroda. U zbirci solo-pje-sama na
tekstove K. Destovnika Kajuha
posluio se tematikom iz
narodnooslobodilake borbe.
Bravniarova su djela stilski ekspresionistika, jasna i logina. Voli
se sluiti varijacijama u raznim oblicima. Tako u Belokranjskoj
rapsodiji uvodni motiv varira na razne naine, ak i u rakovoj
imitaciji, pridruujui nove motive. Allegretto moderato te kompo-
zicije poinje s kanonom, nastavlja s glavnim plesnim motivom
i zatim ritmiki varira glavni motiv. B. tei za dramatskim uspo-
nom, iako je u biti liriar.
DJ E LA. OR KES TR AL NA. T r i s i mf o n i j e : I , 1 9 4 7 ; I I , 1 9 5 1 i I I I , S i n fonia
stretta. 1958: simfonijska pjesma Kurent, 1946; Suonada, 1932; Hymmu


G. BRASSENS

M. BRAVNIAR


246 BRAVNIAR BRECHT

Slavicus, sveana predigra, 1932; Plesna burleska, 1932; Belokranjska rapsodija,
1938; Kral j Mat ja, uvert ira, 1932; Simfonina antiteza i Tol minska sakralna
i Tolminska profana), 1940; Divertissetnent, 1949; Plesne metamorfoze, 1954;
Marcia-Rondo, 1960; Simfonini plesi, 1969. Koncert za violinu i orkestar, 1961;
koncert za rog i orkest ar, 1963; Fantasia rapsodica za violinu i orkest ar, 1967.
KOMORNA: dva duhaka kvi nt et a, 1930 i 1968; t rio za fl aut u, kl ar inet
i fagot, 1930; Elegija za rogi kl avir, 1929. Za violinu i klavir: Fantazija, 1950;
Tango mouvement, 1952; Suonata in modo antico, 1953; Elegia notturna, 1955
1 Berceuse interrompue, 1955. Sonata za viol inu sol o, 1966. Tango za violonelo
1 klavir. KLAVIRSKA: Studija, 1929; Etudes Gf Caprices, 1951; Deset ko-
mornih skladb, 1952; Mladinski album, 1955. DRAMSKA. Dvije opere:
Pohujanje v dolini entflorijanski, operna farsa na tekst I. Cankara (Ljubljana,
11. V 1930) i Hlapec Jernej in njegova pravica, opera mnoice na tekst I. Cankara
(Ljubl jana, 25. I 1941); satir ina revi ja Stoji, stoji Ljubl janca.. . ( Ljubl jana, 2.
XII 1933): fil mska muzika. VOKALNA: kantat a Hlapec Jernej in njegova
pravica, 1940; est Kajuhovih za glas i klavir, 1945; solo-pjesme (alostinka;
Jesenska elegija i dr.); zborovi (Pol zja ki ica; Moj oka je rudar i dr.).
LIT. : J. Grilc, Trideset pet godina umet nikog rada Mat ije Bravniara,
Zvuk, 1960, 3940. D. Co.
2. Dejan, violinist (Ljubljana, 1. X 1937). Sin Matije;
studij violine zavrio 1957 na Akademiji za glasbo u Ljubljani
kod K. Rupela, a zatim se usavravao kod D. Ojstraha na Kon
zervatoriju u Moskvi (195758, 195960) i kod Pine Carmirelli
na akademiji Santa Cedlia u Rimu (196263;. Od 1967 profesor
je violine na Akademiji glasbe u Ljubljani. S velikim uspjehom
koncertira u zemlji i brojnim svjetskim muzikim sreditima. lan
je Slovenskog trija (zajedno sa A. Bertonceljom i C. kerjancom).
Za umjetniko djelovanje odlikovan je Preernovom nagradom
(1964) i Nagradom grada Ljubljane (1966;. A. Rij.
BRAVURA, osobita lakoa u izvoenju tehniki tekih mu-
zikih djela. Aria di bravura, briljantna, virtuozna arija. Bravour--
stu'ck, kompozicija za ije je izvoenje potrebna velika tehnika
sprema.
BRAZILSKA MUZIKA. U doba kolonizacije (XVIIXVIII
st.) jedini muziari i muziki organizatori u Brazilu bili su mi-
sionari isusovci. Oni su komponirali muziku i pjesme za svoje
misterije (autos), bili su orguljai i muziki uitelji. Osnovali su i
prvi brazilski konzervatorij Conservatorio da fazenda nacional da
Santa Cruz. Sa smirenjem i ekonomskom konsolidacijom u
prvoj polovini XIX st. dolazi do jaeg procvata muzike, osobito
kad je 1841 Francisco Manuel da Silva (1795186.5), autor bra-
zilske narodne himne, osnovao Konzervatorij u Rio de Janeiru.
Prvi vaniji brazilski kompozitor bio je Jose Mauricio Nunes
Garda (1767183), autor crkvenih kompozicija u duhu napulj-
ske kole. Prvi brazilski kompozitor poznat u Evropi bio je Carlos
Gomes (183696), autor opere II Guaranv koja se s velikim
uspjehom izvodila na milanskoj Scali. Leopoldo Miguez (1850
1902) istakao se kao autor simfonijskih pjesama, a Henrigue Oszvald
(18521931) kao kompozitor komorne muzike. Nacionalni mu-
ziki stil izgraivao se na brazilskom muzikom folkloru koji je
nastao proimanjem elemenata narodne muzike kolonizatora
Portugalaca i robova Crnaca, a u vrlo maloj mjeri i domorodaca
Indijanaca. Prvi komponiraju u tom stilu Alexandre Levy (1864
92; Suite brasileira i klavirske varijacije na brazilske teme),
Alberto Nepomueno (18641920; Serie brasileira i uvertira
O Garatuja) i Brasilio Itibere (18461923; orkestralna fan-
tazija Sertaneja). U nacionalnom stilu komponirali su djelomino i
Francisco Braga (18681945) i Francisco Mignone (1897).
Najpoznatiji je kompozitor nacionalnog stila Heitor Villa-Lobos
(18851959). Gotovo sva njegova brojna djela (orkestralna,
komorna, klavirska,
kompozicije za gita-
f' , ru, opere, baleti, zbo-
rovi, pjesme, crkvena
muzika) temelje se na folklornoj
tematici koju je unosio sa mnogo
znanja i ukusa. Naj-karakteristinije
su mu kompozicije za
razliite instrumentalne i
vokalne kombinacije
choros, za koje sam
kae da su nov oblik u
kompoziciji, u kojemu
se daje sinteza razliitih
tipova brazilske muzike
(domorodako--
indijanske i narodne) . .
.< Karakteristine su i
klavirske kompozicije
Litciana Gallela (1893
1931;
BRAZILSKA MUZIKA. Svirai dvostrukih kla-
12
ExerciC10S brasi-
rineta iz plemena Camavura, oblast Xingu leiros 1 Nho ChlCO).
Oscar Lorenzo Ferndndez (1897
T
948) unosi u vorne
folklorne teme i komponira opere u duhu r nosti.
Meu suvremenim kompozitorima istiv Gnarnieri
(1907), poznat po orkestralnim djelir viano
(1898), autor kraih klavirskih kompozic djecu
Os sonhos de Bebe), pjesnik, kompozitor i n Joao
Itebere da Cunha (1870 ), Claudio Santi Ce'sar
Guerra-Peixe (1914).
Muzike kole u Brazilu dosegle su visok stu;
produktivnih i reproduktivnih muziara. Najznaa
nacional de muica da Universidade do Brasil u R Ima
biblioteku sa vie od 22 000 primjeraka i mi
instrumenata iz cijelog svijeta. Od 1934 izdaje
brasileira de muica. Vanu ulogu u razvitku muzike
brasileira de muica (osnovana 1945) i Centro des pesgi
C'943)' Od muzikih drutava najpoznatije je Assoc
de concertos. Meu muzikolozima istiu se Renai
(1894) i Mario Andrade (1893
!
945)-
LIT. : R. de Almeida, Hist oria de muica brasil eira, Rio
M. de Andrade, Ensaio sobre muica brasileira, Sao Pau
Muica del Brasil, Buenos Aires 1944. N. Slonimsky, Music (
N'ew York 1945. V. Mariz, Figuras de muica brasil eir a
Oporto 1948. L. H. Corre'a de Azevedo, Brief Historv of
VTashington 1948. G. Chase, A Guide to the Music of Latin Ai
ton 1962.
BREAK (engl. prekid), u jazz-muzici naziv za I
viziranu virtuoznu frazu koju izvodi solist u trenut
orkestar naglo prestane muzicirati, pa se na taj nain
tinuitet ritmikog pulsiranja (beat). B. se pojavio
pjevaa bluesa koji su pojedine stihove povezivali kra
gitare. Kasnije preuzima tu maniru i instrumenti
BREAZUL, George, rumunjski muzikolog (
Jos, 14. IX 1887 Bukuret, 3. VIII 1961). Studij r
1912 na Konzervatoriju u Bukuretu (D. G. Kiriak
I. N. Otescu), poslije Prvoga svjetskog rata studii
giju na Univerzit etu u Berlinu (H. Abert, E. vor
C. Sachs, C. Stumpf, M. Friedlander). God. 1926-
teoretskih predmeta i povijesti muzike na Konzervi
kuretu. Uz to inspektor muzike nastave i kulture
meljitelj Fonogramskog arhiva (1927), urednik ai
(192025) i dr. Na njegovu inicijativu, rumun
muzika dobila je vano mjesto u nastavnom program
kola.
DJELA: Arhiva fonogramicd, 1932; Muzika rominesed U
Die Musikerziehung in Rumanien, 1936; Un capitol de educatie
Patrium Carmen, 1941; La bicentenarul nasterii lui Mozart, 1
sicescu, 1962; Pagini din Istoria Muzicii Romdnesti, 1966. Studije;
BREBAN
1
(tal. saltarello, panj. alta danz<
narodni ples, ivog ritma, lakih i irokih pokreta.
BRECHER, Gustav, njemaki dirigent i kompo
eka, 5. II 1879 Ostende, V 1940). Muziku stud
zervatoriju u Leipzigu i tamo 1898 zapoeo karij
dirigenta. Djelovao je zatim u Beu, Olomoucu i od :
burgu. God. 191116 prvi dirigent opere u Kolnu
Frankfurtu na Majni i 192433 direktor opere u L
ganjan od nacistikog reima, izvrio je samoubojs
interpret suvremene muzike, prvi je uvrstio u repertc
operu Johnny spielt auf E. Kfeneka i Weill-Brecr.
und Fali der Stadt Mahagonny.
DJELA: simfonijska pjesma Rosmersholm, 1896; simfonijsk
unserer Zeii, 1897. Vit ciklusa solo-pjesama. SPISI: E 1900;
Ober Operntexte und Operniibersetzungen, 1911. Re opernih
klavirskih izvadaka; prevodio l ibreta talijanskih i franc njemaki.
BRECHT, Bertolt, njemaki pjesnik i dramatia:
10. II 1898 Berlin, 14. VIII 1956). Studirao
Mtinchenu, ali se posvetio literarnom radu. Do 1933
kazalini dramaturg i reiser u Miinchenu i Berlinv
u jednog od najuglednijih njemakih dramatiara n
Progonjen od nacistikog reima, sklonuo se u ino
je ivio u Pragu, Beu, Parizu i skandinavskim zerr
1941 u SAD. Nakon Drugog svjetskog rata vratio s
najprije u vicarsku i 1948 definitivno u istoni Bi
1949 zajedno sa suprugom Helenom Weigel uteme
Hnsemble.
Ve od 1918 B. se priklonio ideji o potrebi rev
promjena u drutvenim odnosima te je putem ep
elio da pridonese irenju onih spoznaja koje su ]
takvoj promjeni svijeta. Pri tom je veliku vanost prid
ija uloga, po njegovu shvaanju, nije bila u tome da iz
ajnu pomutnju, ve da utjee na razum. Scensku
njegova kazalina djela komponirali su K. Weill, P.
H. Eisler, P. Dessau i K. Schwaen, a kantate, songo
1


\ ^
},. *.. # ,.-
BRECHT BREITKOPF & HARTEL 247

pjesme i zborove uz Weilla, Eislera i Dessaua jo R. Wagner--
Regenv i H. Krause-Graumnitz i dr.
DJELA. Tekst ovi s muzikom K. Weill a: Mahagony (kao igrokaz s pjeva-
njem, 1927; kao opera pod nasl ovom Aufstieg und Fali der Stadt Mahagony,
1930); Die Dreigrosckenoper, 1928 (prema The Beggar' s Opera J. Gaya, 1728);
Happy End, 1929; Der Flug der Lindberghs, 1929; Der Jasager und der Neinsager,
1930; Die sieben Todsiinden der Kleinburger, 1933. Muzika P. Hindemitha: Das
Badner Lehrstiick vom Einverstandnis, 1929 (prerada komada Der Flug der
Lindberghs). Muzika H. Eislera: Die Masmahme, 1930; Die heilige Johanna der
Schlachthb'fe, 1931; Die Mutter, 1932; Die Rundkopfe und die Spitzkop/e, 1936;
Die Gewehre der Frau Carrar, 1937; Furcht und Elend des III. Reiches, 1945;
Das Leben des Galileo Galilei 1947 ; Die Tage der Kommune, 1956 ; Die Geschichte
der Simone Machard, 1957; chweyk im 2. Weltkrieg, 1967. Muzika P. Dessaua:
Die Ausnahme und die Regel, 1930; Mutter Courage und ihre Kinder, 1946;
Der gute Mensch von Sezuan, 1947; Mann ist Mann, 1951; Der kaukasische
Kreidekreis, 1945; Das Verhbr des Lukullus, 1951 (kasnije pod naslovom Die
Verurteilung des Lukullus); Herr Puntila und sein Knecht Malti , 1959. Muzika
K. Schwaena: Die Horatier und Kuratier.
LIT.: C. Tolksdorf, J. Gavs Beggar's Opera und Brecht s Dreigroschenoper
(disertacija), Bonn 1951. H. H. Stuckenschmidt, Neue Musik, Berlin 1951.
G. Serreau, Bertol d Brecht dramatur ge, Pari 1955. P. Chiarini, Bertol t
Brecht, Bari 1959. M. Esslin, Brecht , London 1959. R. Gray, Brecht,
Edinburgh 1961. K. Ko.
BREDICEANU, Tiberiu, rumunjski kompozitor i folklorist
(Lugoj, 2. IV 1877 Bukuret, 19. XII 1968). Muziku uio u Lu-
goju i kod P. Richtera u Brasovu. Utemeljitelj Narodnog kazalita
(1919) i Konzervatorija (1920) u Cluju, Od 1920 direktor Ru-
munjske opere u Cluju i 194144 u Bukuretu. God. 192847
bio je predsjednik konzervatorija Astra u Brasovu (193440
direktor). Kompozitor nacionalnog smjera, znatno je pridonio
razvoju muzike kulture u Rumunjskoj.
DJELA: Patru dansuri simfonice za orkestar, 1951. Dvije suite za viol inu
i klavir, 195051. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: La seza-loare,
1908 i Seara mare, 1924. Balet Poemu] muzical etnografic, 1905; pantomima
Resurrezione, 1932. VOKALNA. Za glas i klavir: Colinde, 1924 i Doine, 1927.
Za vokalni kvartet i klavir: Sase doine si cintece rominesti, 1952 i Miorifa, 1956;
Pagini alese din muzica vocald, 1962. SPISI: Iacob Muresianu, Lu-ceafarul,
1911, 1 (zajedno sa G. Sorbanom): Historiaue et Hat actuel des recherches sur la
musique populaire roumaine, Art populaire, 1923; Muzica din Banat si
compozitorul Ion Vidu, Armonia, 1932, 48, Histoire de la musique roumaine
en Transylvanie, 1938; Romana. Epoca si istoricul acestui dans, Gazeta Transil-
vaniei, 1941. Izdao zbirku 170 melodii populare din Aiaramures, 1957 i dr.
LIT. : G. Sbdrcea, Tiber iu Brediceanu in slujba muzici i rominest i, Cluj
1957. G. Breazul, Pagini din muzica noast ra. Tiberiu Brediceanu sarbatorind
80 de ani de viata, Muzica, Bucurest i, 1957, 5.
BREGAR, 1. Franjo st., oboist (Rob na Dolenjskem, 10.
IX 1910 ). Zavrio 1925 vojnu muziku kol u u Vrcu;
192640 vojni muziar u ibeniku, Suaku i Celju. God. 1941 i
194345 P
rv
> oboist orkestra Radio-Ljubljane i zatim, nakon to
je nastavio studij na srednjoj koli ljubljanske Akademije za
glasbo, 194865 prvi oboist Slovenske filharmonije. 194369
takoer oboist opernog orkestra u Ljubljani, i 195668 honorarni
suradnik na Akademiji za glasbo.
2. Franjo ml., oboist (Ljubljana, 19. IX 1935 ). Sin i ue
nik Franje Bregara st., studij oboe zavrio 1962 na Akademiji
za glasbo u Ljubljani. Od 1955 prvi oboist Simfonijskog orkestra
a od 1960 i lan Duhakog kvinteta RTV Ljubljana. Stalni sura
dnik Ansambla Slavko Osterc, nastupa i solistiki. B. Lk.
BREHME, Hans, njemaki pijanist i kompozitor (Potsdam, 10.
III 1904 Stuttgart, 10. XI 1957). Studij klavira i kompozicije
zavrio 1926 na Visokoj muzikoj koli u Berlinu i zatim se jo
dvije godine usavravao u klaviru kod W. Kempffa u Stuttgartu.
Od 1928 profesor klavira i od 1936 istodobno kompozicije na
Visokoj muzikoj koli u Stuttgartu (194550 na istom poloaju
u Trossingenu). Ranija su mu djela, po uzoru na Stravinskog,
ritmiki sloena, iako stroga u formalnoj strukturi. Klavirski
koncert virtuozan je i efektan, a Concerto sinfonico bezbrino
pjenuav. Jedno od najznaajnijih njegovih djela je druga simfo-
nija.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1925 i 1950; Coticerto sin-
iomco za 5 duhakih inst rumenat a, gudae i t impane, 1930; koncert za klavir,
1936; koncert za kl arinet, 1928; koncert za klavirski tr io, gudae 1 t impane,
1946; koncert za fl autu i gudae, 1949; Triptychon na Handel ovu temu, 1937.
KOMORNA: dva gudaka kvart et a; duhaki kvint et : sekst et za gudae i
duhae, 1935; kvintet s klarinetom, 1947; sonat a za violinu i klavir, 1945: Rondo
i Carmen nuptiale za violonelo i klavir; Divertimento za 3 duhaka instrument a.
Sonate i druga djela za klavir. Dvije sonate za orgul je. DRAAiSKA. Opere:
Der Tor und der Tod, 1928; Der Uhrmacher von Strassburg, 1941; Der versie-
gelte Burgermeisier, 1944 i Liebe ist teuer, 1950. VOKALNA: pet pjesama za
5 , 6 1 8 glasova a cappella; madrigali; solo-pjesme. Aphorismen za 5 elektrons
kih instrumenata.
LIT.: K. Laux, Hans Brehme, Musik und Musiker der Gegenwart, Essen
1949. G. W. B., Hans Brehme, Melos, 1953, 5-
BREIDENSTEIN, Heinrich Carl, njemaki muzikolog
(Steinau, Hessen, 28. II 1796 Bonn, 13. VII 1876). Studirao
pravo i filologiju u Berlinu i Heidelbergu, u muzici uenik J. Ch.
H. Rincka u Darmstadtu. Uitelj muzike u Stuttgartu i Heidel-
bergu, od 1822 univerzitetski muziki direktor i od 1826 pro-
fesor muzikologije u Bonnu. Zasluan je za ureenje muzikoloke
biblioteke na Univerzitetu, kojoj je njegovom zaslugom priklju-
ena obimna muzika zbirka Ch. B. Kleina, kantora iz Schmiede-
berga. U Bonnu 1834 osnovao Musikverein der Lesegeselhchaft,
a 1843 orkestralno drutvo. U svojim je predavanjima nastojao
osvijetliti historijsko-teoretske i estetsko-psiholoke probleme u mu-
zici. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA: Ober das Schbne in der Musik (disertacija), 1821; Feslgabe zur
Inauguralion des Beethoven-Motiuments, 1845; Zur Jahresfeier der Inauguration...,
1846. Izdao Praktische Singschule, 1831. Suraivao u enciklopediji J. S.
Erscha i J. G. Gruber a. Komponirao motet e, solo-pjesme, djel a za
orgul je.
LIT. : W. Erman, Geschichte der Bonner Universit at s-Bibl iot hek (1818
1901), Hal le 1919. C. Steven, Heinrich Carl Breidenstein... (disert acija),
Bonn 1924. H. Hii schen, Heinrich Carl Breidenst ein, MGG, I I , 1952.
W. Kahl, Zur Geschicht e des Bonner Beethovendenkmals, Beethoven Jahr-
buch, 195354.
BREITHAUPT, Rudolf Maria, njemaki klavirski pedagog
(Braunschvveig, 11. VIII 1873 Ballenstedt, Harz, 2. IV 1945).
Studij klavira zavrio na Konzervatoriju u Leipzigu (R. Teichmiil-
ler); muzikologiju uio kod H. Riemanna i H. Kretzschmara.
God. 191843 profesor i proelnik klavirskog odjela na Sternovu
konzervatoriju u Berlinu. U svojem najznaajnijem djelu Die
natiirliche Klavienechnik pokuao je provesti opsenu reformu
klavirske nastave. Borio se protiv pojedinanog, izoliranog od-
gajanja prstiju i ruku te zagovarao aktiviziranje cjelokupnog orga-
nizma kod sviranja.
DJELA: Die natiirliche Klavienechnik (2 sv.), 190506 (IV izd. 1925);
Praktische Sludien zur naturlichen Klavienechnik (5 sv.), 191621; Musika-
lische Zeit- und Streitfragen (sabrani lanci i eseji), 1906 (II izd. 1927). Sa Jun-
kerom izdao Vom Singen zum Klavierspielen, 1937. Kompozicije za klavir.
LIT.: P. Stoye, Von einer neuen Klavierlehre, Leipzig 1907. b. Kiihn,
Breithaupt-Technik und Anfanger-Unt erricht ( I I izd. Leipzig 1920). K.
Johnen, Rudolf Maria Breithaupt, MGG, I I , 1952.
BREITKOPF, Bernhard Theodor, njemaki tiskar, na-
kladnik i kompozitor (Ldpzig> 20. I II 1749 Petrograd, 1820).
U muzici uenik J. A. Hillera. Drugovao sa Goetheom za studija
u Leipzigu, pa je napisao muziku na njegove pjesme i izdao ih pod
naslovom Neue Lieder in Melodien gesetzt von B. Th. Breitkopf
(1770). God. 1777 nastanio se u Petrogradu, gdje je 1781 osnovao
tiskaru i nakladno poduzee. Kasnije je postao uitelj muzike u
jednom zavodu za odgoj plemike djece. Izdao meu ostalim 3
sveska muzike revije Giornale musicale del Teatro di Pietroburgo,
179597, s djelima Mozarta, Paisiella, Cimarose i dr. Ogledao se i
kao kompozitor.
LIT.: U". Schmieder , Bre it kopf, MGG, I I , 1952.
BREITKOPF & HARTEL, njemako nakladno muziko po-
duzee sa sjeditem u Leipzigu. Osnovano ga je 1719 Bernhard
Christoph Breitkopf (16951777)) poto je doao u posjed knji-
are kojoj poetak datira iz 1542. Njegov sin Johann Gottlob Im-
manuel Breitkopf (171994) poboljao je 1756 tehniku muzikog
tiskarstva pronalaskom rastavljivih, pominih matrica i na taj
nain praktino omoguio tipografsko umnaanje akordine,
u prvom redu klavirske muzike. Otada je poduzee usmjerilo
svoju djelatnost na izdavanje muzikalija i tiskalo veinu djela
tadanjih kompozitora. Drugi Immanuelov sin, Christoph Gottlob
Breitkopf (17501800), posljednji vlasnik poduzea koji nosi
to ime, prenio je (1796) poduzee na Gottfrieda Christopha Hdrtela
(17631827). Ovaj je ne samo prebrodio financijsku krizu, nego
je poduzee i proirio, utemeljivi poznatu tvornicu klavira (1816).
Uz to je osnovao prvi vaniji muziki asopis (Allgemeine musi-
kalische Zeitung, 17981848 i 186365), uveo u tiskanje muzikalija
notni rez na kositrenim ploama i zapoeo objavljivati izdanja
cjelokupnih djela istaknutih kompozitora (Mozarta, Havdna i dr.).
Nakon smrti G. Ch. Hartela vodio je poduzee njegov neak
Florens Hartel (do 1835), a zatim njegovi sinovi Raymond (181088)
i Hermann (180375). Njima su se pridruili neaci Wilhebn
Volkmann (187396) i Oskar von Hase (18461921). Kad se
R. Hartel 1880 povukao, postala su ova dvojica jedini vlasnici.
Njima se pridruio 1895 Ludwig Volkmann (18701947), sin
Wilhelma. O. v. Hase stekao je novih zasluga za rad poduzea.
On mu je pribavio sredinji poloaj medu njemakim muzikim
nakladama. Uveo je niz novih edicija i omoguio objavljivanje
vrlo vrijednih studija i rasprava njemakih muzikologa (osobito je
vana serija Kleine Handbucher der Musikgeschichte). I sam je napisao
vie zapaenih radova s podruja povijesti knjiarstva, kao i
povijest svog poduzea (Breitkopf & Hartel. Gedenkschrift und
Arbeitsbericht, 2 sv., IV izd. 191719), dok je L. Volkmann uvelike
modernizirao tehniku tiskanja. Do 1945 tvrtku su u Leipzigu vodili
Helmuth v. Hase (1891) i Martin v. Hase (1901 ). Tada je u
Wiesbadenu osnovan ogranak firme, koji je 1947 pretvoren u
samostalno poduzee. Vode ga Helmuth i Martin v. Hase i
Joachim Volkmann (1926 ), dok je poduzee u Leipzigu
nacionalizirano (djeluje ponovno od 1951).
Poduzee B. & H. ima velike zasluge za promicanje muzike
umjetnosti i znanosti. Osim golemog broja pojedinanih djela,
koja je objavljivalo u partiturama i dionicama (preteno iz raz-
doblja baroka, klasike i romantike), iz tiskare i naklade ove tvrtke
izala su monumentalna izdanja sabranih djela velikih majstora

, > , .,>
BREITKOPF & HARTEL BRETON Y HERNANDEZ
Bacha, Beethovena, Berlioza, Brahmsa, Gretrvja, Havdna, O.
di Lassa, Liszta, Mendelssohna, Mozarta, Palestrine, Schuberta,
Schumanna, Schiitza, Wagnera), zatim neobino vrijedne kolekcije
(Denkmdler deutscher Tonkunst; Denkmaler deutscher Ton-kunst
in Bayern; Publikationen der Gesellschaft fiir Musikforschung;
Denkmaler altpolnischer Musik; Hispaniae Schola muica sacra), kao i
impozantan niz muzikolokih periodikih publikacija (Mo-natshefte
fiir Musikgeschichte, 18691905; Vierteljahrschrift fur
Musikivissenschaft, 188594; Zeilschrift der internationalen Mu-
sikgesellschaft, 18991914; Sammelbande der Internationalen Mu-
sikgesellschaft, 18991914; Archiv fur Musikivissenschaft, 1918
19; Zeitschrift fur Musikzvissenschaft, 191935; Mitteilungen
der internationalen Musikgesellschaft, 192930; Acta Musicolo-
gica, 193135; Archiv fur Musikforschung, 193642). God.
192430 tvrtka je' izdavala svoj godinjak Der Bar. Jo potkraj
XIX st. utemeljila je podrunice u Bruxellesu, Londonu, Berlinu
i New Yorku. Od posebne su vanosti stari tematski katalozi
poduzea, vana pomo u muzikolokom radu pri utvrivanju
autorstva kod anonimnih rukopisa.
LIT. : K. G. Hausius, Biogr aphie Her rn J. G. I. Breit kopfs, 1794 (novi
otisak Weimar 1939). O. Hase, Breit kopf und Hartel, Gedenkschrift und
Arbeitsbericht (2 sv., 4 izd.), 191719. H. Hase, Beitrage zur Breit kopfschen
Geschaft sgeschicht e, ZFMW, 191920. F. W. Hitzig, Katalog des Archivs
von Breitkopf & Hartel, I (Musik-Autographe), 1925 i II (Brief-Autographe),
1926. U". Schmi eder, Breit kopf & Hart el, MGG, I I , 1952. E. Schenk,
J. W. Hart el und das Haus Breit kopf, Fest schrift H. Engel , Kassel 1964.
R. A.
BREL, Jacques, francuski kompozitor i pjeva chansona
(Bruxelles, 1929 ). Poinje komponirati 1950. Napustivi po-
rodicu i posao dolazi 1953 u Pariz da bi ivio sa chansonom i u
bijedi. Tek 1957 postie uspjeh. Poetian, ozbiljan, karakteri-
stian kaos i nervoza XX stoljea vibriraju u njemu poput uda-
raca motora (Jevtuenko). Opisuje pejzae domovine (Niska
zemlja), i strah pred smru. B. je moralist koji sve vie kree prema
pesimizmu (Opsjednut sam runim i zlim stvarima o kojima nitko
ne eli govoriti. . .). Gostovao u SAD i u SSSR, glumio u filmu
Opasnosti poziva A. Cavattea. U ediciji Pohes d'aujourd'hui ob-
javljena je 1964 knjiga njegovih pjesama (La Valse a mille temps, Seul,
Les Dames patronesses, La Tendresse, Ne me quitte pas, Les Biches,
Les Vieux, Zangra).
BRELET, Gis&le, francuska estetiarka i pijanistica (Fonte-
nay-de-Comte, Vendee, 6. III 1915 ). Uitelji iz klavira bili
su joj G. Arcouet na Konzervatoriju u Nantesu i Lazare-Levy
na Konzervatoriju u Parizu. Na Sorbonni stekla doktorat i dobila
naslov agrege'e iz filozofije. Suraivala u muzikim, filozofskim
i drugim asopisima. Od 1951 urednica Bibliothegue internationale
de musicologie u Parizu. Svojim estetskim koncepcijama, u ijem
sreditu stoji ideja o muzici kao umjetnosti vremena, utjecala
na niz mladih avangardnih kompozitora, osobito francuskih.
Njezina prva knjiga o estetici i muzikom stvaranju istrauje uvjete
nastajanja muzikih djela, a temelji se na metodi inspiriranoj
Kantovom filozofijom. Vrlo opsena doktorska disertacija o
muzikom vremenu djelomino se oslanja na filozofiju Bergsona
i Lavellea. Kao pijanist izvodila suvremenu muziku, napose na
ORTF.
DJELA: Esthetique et creation musicale, 1947; Le Temps musical (2 sv.)
1949; L'Interpretation creatrice (2 sv.), 1951. Studije: Musiques exotiques et va-
leurs permanentes de Vart musical, Revue philosophique, 1946; Musique et si-
lence, RM, 1946; Chances de la musique atonale, Valeurs, 1947 (pod nazivom
Atonalna muzika, Zvuk, 1961, 4546); Temps musical et tempo, Pol vphonie,
1948; Philosophie et esthtique musicales, u J. Chaillev i sur., Precis de musico-
logie, 1958; Le Style moderne d'interpretation musicale, Feuillets suisses de pe-
dagogie musicale, 1959; Interpretation et improvisation, Revue d'esthetique, 1960;
Le Probleme du temps dans la musique nouvelle, Revue internationale de
phil osophie, 1962; Musique et sagesse, La Table ronde, 1962; Bela artk, u
Histoire de la musique Rol and-Manuel a i dr., 1963; La Musique contemporaine
en France, ibid.; Serijelna muzika, Zvuk, 1963, 61; L'Aventure spi rituelle de
la musigue concrete, La Table ronde, 1963; Musique et structure, Revue interna-
tionale de philosophie, 1965 (pod nazivom Muzika i struktura, Zvuk, 1966, 70);
Hegel und die moderne Musik, Hegel-Jahrbuch, 1965; Musicalisation de Ves-pace
dans la musique contemporaine, Festschrift Walter Wiora, 1967; L' Estheti-que
du discontinu dans la musigue nouvelle, Revue d'esthet ique, 1968.
LIT. : IV. Wiora, Musik al s Zeitkunst, MF, 1957. A. Briner, Eine Zeit-
asthetik der Musik: zu den Schrift en von Gisele Brelet, SMZ, 1958. E. Fu-
bini, Gisel e Brelet e il problema dell 'interpret azione musicale, Rivista di est e-
tica, 1960. I. Su.
BREMA, Marie (pravo ime Minny Fehrman), engleska
pjevaica, mezzosopran (Liverpool, 28. II 1856 Manchester,
22. III 1925). Pjevanje uila kod G. Henschela. Debitirala 1891 u
Londonu kao koncertna, a u Oxfordu kao operna pjevaica.
Pjevala sve Wagnerove mezzosopranske uloge u Bavreuthu (od
1894), na operi Metropolitan u New Yorku, u Bruxellesu, Berlinu,
Parizu i na festivalima u Engleskoj. U posljednjim godinama i-
vota vodila je opernu kolu na Royal College of Music u Manche-
steru.
BRENDEL, Karl Franz, njemaki muzikolog (Stolberg,
Harz, 26. XI 1811 Leipzig, 26. XI 1868). Za studija filozofije
na Univerzitetu u Leipzigu uio klavir kod F. Wieck;
predavao muzikologiju u Fribourgu, 1844 preuzeo od R
na urednitvo asopisa Neue Zeitschrift fiir Musik u '.
ga ureivao u duhu novonjemake kole. Zajedno sa
izdavao 185661 mjesenik Anregungen fiir Kunst,
Wissenschaft. Profesor muzike povijesti na Konzei
Leipzigu; 1859 utemeljio zajedno sa F. Lisztom d
Allgemeine Deutsche Musikverein, kojemu je bio prvi p
DJELA: Grundziige der Geschichte der Musik, 1848; Geschii
in Italien, Deutschland und Frankreich (2 sv.), 1852 ( I X izd. 1906
der Gegenwart und die Gesammtkunst der Zukunft, 1854; Franz Li
phoniker, 1859; Die Organisation des Musikzvesens durch den Staat
und Technik im Clavier-Unterricht, 1867; Gesammelte Aufsatze z und
Kritik der neueren Musik (odabrani spisi), 1888. Rasprave; st
kritike.
LIT. : W. Boetticher, R. Schumann, Berl in 1941 (s izvaci ma
vih pisama Schumannu). Isti, R. Schumann in seinen Schrift en
Berl in 1942. I sti , Kar l Fr anz Brendel , MGG, I I , 1952.
BRENET, Michel (pravo ime Antoinette-Chri
rie Bobillier), francuski muzikolog (Luneville, 12
Pariz, 14. XI 1918). Velik broj kvalitetnih djela
muzike rezultat je njena iscrpnog arhivskog istraivan
je nastojala da ukae na pravu vrijednost manje poznat
kih kompozitora. U svojim je studijama oitovala sig
otar dar zapaanja i smisao za objektivnost. Svojom
mnogo je pridonijela razvoju francuske muzikologij
sa L. Lalovem, L. de La Laurenciejem i J. Chantavi
meljila i 191113 izdavala godinjak L'Annee musi,
DJELA: Histoire de la svmphonie a orcheslre jusqu'd Beethoven,
sa vie et ses oeuvres, 1884; Deux pages de la vie de Berlioz, 1889; Jt
hem.. .etudes bio~bibliographique d'apres des documents inedits, 185
que dans les processions, 1896; Sebastien de Bronssard, 1896; La
les couvents de femmes, 1898; Claude Goudimel, essai bio-bibliogra
Notes sur Vhistoire du luth en France, 1899; Les Concerts en Franci
regime, 1900; Additions inedites de Dom Jumilhac a son traite, 1902
de Rameau, 1903; Palestrina, 1906; Haydn, 1909; Les Musiciens -
Chapelle du Palais, 1910; Musiaue et musiciens de la vieille France, 1
1912; La Musique militaire, 1917: Dictionnaire pratique et historik
sique, 1926 (dopunio i izdao A. Gastoue). Prilozi i lanci u asop
pondent; Guide musical; Journal Musical; Revue musicale; Tribune d
LIT. : L. de La Laurencie, Michel Brenet , RMI, 1919. /
Michel Brenet, MGG, I I , 1952.
BRESGEN, Cesar, austri jski kompozitor (Fi
X 1913 ). Na Muzikoj akademiji u Miinchenu za
studij orgulja (E. Gatscher) i kompozicije (J. Haas). G
39 orgulja i muziki urednik na radiju u Mtinchen
profesor je kompozicije na Mozaneumu u Salzburgu
svoja djela na elementima barokne muzike koju zdru;
vremenim izraajnim sredstvima. Njegova tehniki z
malno pregledna ostvarenja odlikuju se lakoom i
muziciranja. Na scenskom podruju najvii je dome
muzikim priama i omladinskim operama.
DJELA. ORKESTRALNA: Choral symphome, 1935; Frescoi
T
953i Concerto grosso, 1936; Sinfonisches Konzert, 1937; Mayenk
3 koncerta za klavir; koncert za violonelo, 1939; koncert za tro
Jagdkonzert za violinu i orkestar, 1938; Divertimento za fagot i or
Dorfmusikanten, 1935; Sinfonische Suite, 1936: Zortzico, 1955. h
gudaki kvartet, 1948; 2 klavirska trija, 1933 i 1948; komorni kori
strumenata, 1934; sonate za razl iit e instrumente i klavir, Orienu
za klavir; Totentanz za 2 klavira, 1947 (prema Holbeinu). 1 Opere:
Die Freier, 1937; Dornroschen, 1942; Das Urteil des Pari, celsus,
1943; Die schlaue Mullerin, 1943; Der Igel als Brdutigam, der
Narr, 1950; Briiderlein Hund, 1953: Nino fliegt mit Nina, 1954; (na
talijanskom); Der Mann im Mond, 1960; Christkindl-Kumedi, 1
KALNA: oratorij Vita Mariae; kant ate: Der Drischleg; Bettlerh
Zborovi a cappella i s orkestrom: Bauernhochzeit, 1937; Das Ki Der
Strom, 1942; Maihymnus; Requiem fiir Anton Webern, 1948. pjesama:
Lieder vom Mai; Eichendorff-Lieder; Lieder vom AJa'rz Berg; Trakl-
Zyklus. Drei Gesange za bariton, klarinet, kontrabas, klav 1966.
LIT. : E. Valentin, Cesar Bresgen, ZFM, 1938. K. Niesse
der Gegenwart , Kol n 1944. E. Valentin, Cesar Bresgen, MG
BRESLAUER, Emil, njemaki klavirski pedagog
29. V 1836 Berlin, 26. VII 1899). Studij klavira
Sternovu konzervatoriju u Berlinu. God. 186879 na
Kullakovoj akademiji, zatim vodio vlastiti konzervatorij
Od 1878 ureivao i izdavao asopis Der Klavierlehrer,s
meljio udruenje nastavnika klavira. Bio je i zborovoa
na reformnoj sinagogi u Berlinu. Ogledao se kao k(
a bavio se i muzikom kritikom.
DJELA: Die technischen Grundlagen des Klavierspiels, 1874; <
sehule (bez god.); Methodik des Klavierunterrichts in Einzelaufsatzen B.
L. KShlera, G. Stoewea, S. Baggea, A. Reissmanna, W. Gibe
Fiihrer durch die Klavier-Unterrichts-Literalur, 1887; Klavierscl
Melodiebildungslehre, 1895; Sind originale Synagogen- und Volks
den Juden nackzveisbar, 1898. Uredio II izdanje Musikalisches K
lexikon J. F. G. Schuberta, 1892.
BRETN Y HERNANDEZ, Tomas, panjolski
tor i dirigent (Salamanca, 29. XII 1850 Madrid, 2. '.
Violinu uio u Salamanci i ve sa 14 godina postao
majstor tamonjeg gradskog kazalita. Studij nastavio n
vatoriju u Madridu kod J. Dieza (violina) i E. Arriete
ija). Kao stipendist boravio u Rimu (1881) i zatim u ]

.$51*,

BRETON Y HERNANDEZ BRIDGE
249

rizu. Po povratku u domovinu dirigent raznih koncerata u Bar-
celoni, pa dirigent Opere i drutva Sociedad Conciertos i od 1901
profesor kompozicije i direktor Konzervatorija u Madridu. God.
1896 izabran za lana Akademije lijepih umjetnosti. B. je sa L.
Chapijem bio niz godina na elu panjolskog muzikog ivota.
Kao kompozitor najvie je uspjeha postigao na podruju opere
i zarzuele. Njegova ha Verbena de la Paloma smatra se uzorom
tzv. genero chico. Svojim publicistikim radovima borio se za
izgraivanje panjolske nacionalne opere.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Los Galeotes; Sala-manca
i Aiioranzas; koncert za violinu i orkestar (posveen uspomeni na Sa-rasatea);
suita Escenas andaluzas; serenada En la Alhambra. KOMORNA: 3
gudaka kvarteta; klavirski trio; klavirski kvintet; sekstet 2a klavir i duhae.
DRAMSKA. Opere: Guzmdn el Bueno, 1876; Los Amantes de Tjeruel, 1889;
Garin, 1891; La Dolores, 1895; Raquel, 1900; Farinelli, 1901; El Certamen de
Cremona, 1906; Tabore, 1913; Don Gil, 1914. Zarzuele: El Alma en un hilo,
1874; Los dos caminos, 1974; El Viaje de Europa, 1874; El Invalido, 1875; El
Campanero de Begona, 1878; Corona contra corona, 1879; Vis to y sentencia, 1886;
La Verbena de la Paloma, 1894; El Guardia del corps, 1897; El Clavel rojo, 1899;
Labien planta, 1899; La Carihosa, 1899; Covadonga, 1901; Botin de guerra, 1902;
Al alcance de la mano, 1911; El Bautizo de Pepin; El Domingo de Ramos; Las
Percheleras. Oratorij Apocalipsia, 1882; kantate; zborovi.
LIT. : A. S. Salzedo, Tomas Bretn, su vida y obra, Madrid 1921. J.
Subira, La Opera en los teatros de Barcellona, Barcelona 1946. J. Deleito y
Pinuela, Origen y apogeo del genero ehico, Madrid 1949. A. J. Subira, To-
mas Breton, MGG, I I , 1952. G. Hernandez Gonzales, Tomas Bretn, Sa-
lamanca 1952. J. Subira, Historia de la muica espaftola y hispanoamericana,
Barcelona 1953.
BREUNING, Moritz Gerhard, austrijski lijenik (Be, 28.
VIII 1813 6. V 1892). Sin Beethovenova prijatelja iz mladosti,
kao djeak esto zalazio u umjetnikovu kuu u Beu (Ariel i Hosen-
knopf iz Beethovenovih svezaka za razgovore). Breuningova
knjiga Aus dem Schivarzspanierhause (1874; II izd. s dopunama
A. Kalischera, 1907) vaan je izvor podataka o Beethovenovim
posljednjim godinama.
LIT.: W. Nohl, Gerhard von Breuning als Knabe, M, 1940.
BRVAL, Jean Baptiste, francuski kompozitor i violon-
elist (departman L'Aisne, 1756 Chamouille, Aisne, 1825).
Uenik J. B. Cupisa; 17811806 prvi violonelist Velike opere
i 17961802 profesor Konzervatorija u Parizu.
DJELA. ORKESTRALNA: osam koncert ant nih si mfonija; 7 koncerat a
za violonelo. KOMORNA: 24 gudaka kvarteta; 21 gudaki trio; oko 65
dua za 2 violine, 2 flaute, 2 violonela; 24 sonate za violonelo i klavir. Komina
opera Ines et Leonore ou La Soeur jalouse, 1788. Traite du violoncelle, oko
1804.
LIT.: B. S. Brook, La Symphonie francaise, Pari 1962.
BREVAL, Lucienne (pravo ime Berthe-Agnes-Lisette
Schilling), francuska pjevaica vicarskog podrijetla, sopran
(Berlin, 4. XI 1869 Neuilly-sur-Seine, 15. VIII 1935). Studij
pjevanja zavrila na Konzervatoriju u Parizu (Warot, Obin, Gi-
raudet) i tamo 1892 debitirala kao Selika (Meverbeer, Ajrikanka).
Punih 30 godina prvakinja Parike opere, posebno se istakla kao
interpret glavnih sopranskih uloga u Wagnerovim muzikim
dramama (Tannhduser, Majstori pjevai, Parsifal). Njen reper-
toar obasezao je i niz kreacija iz novije francuske operne litera-
ture. Gostovala je u Londonu i SAD.
LIT.: H. De Curzon, L'Oeuvre de Richard Wagner a Pari et ses interpretes
(18501914), Pari 1920.
BREVILLE, Pierre-Onfroy de, francuski kompozitor (Bar-
le-Duc, 21. II 1861 Pariz, 23. IX 1949). Uenik Th. Duboisa
i C. Francka. Profesor kontrapunkta na Scholi Cantorum i
191418 komorne muzike na Konzervatoriju u Parizu, bavio
se i muzikom kritikom (ha Revue internationale de Musique,
Mercure de France, Courrier Musical, ha France, Revue Blanche).
Najvie ga je privlaila komorna muzika. B. nije iao za vanjskim
efektima, ve se najvie iivljavao u istananosti tona i boje, u
poetinosti i melodinosti.
DJELA. ORKESTRALNA: uvert ire La Princesse Maleine i La Nuil de
Decembre; La Cloche Felee. KOMORNA: gudaki trio; Concert a trois za
kl avirski trio; duhaki trio; 2 sonate za vrol inu i klavir: sonata za violu i klavir;
sonata za violonelo i klavir. Kompozicije za klavir. Opera Eros vainqueur,
1910; scenska muzika za drame. VOKALNA. Kantate: La Fete de Kenzuarch;
Medeia i Hymne a Venus; solo-pjesme; zborovi. CRKVENA: Scne mysti-
que Ste. Rose de Lima za sole, zbor i orkestar; misa za zbor i duhaki orkestar
i dr. Dovrio operu C. Francka Ghiselle (zajedno sa V. d'Indyjem i drugima).
LIT.: P. Landormy, La Musique francaise apres Debussy, Pariz 1943.
BREVIS (breve), u menzuralnoj notaciji notna vrijednost
koja odgovara trajanju dananjih dviju cijelih nota. Biljeila se
i=], a u suvremenom notnom pismu pie se |o| (-> Alla breve).
BREWER, John Hyatt, ameriki orgulja i kompozitor
(Brooklvn, New York, 18. I 1856 30. XI 1931). Uenik D.
Bucka, djelovao u Brooklvnu kao orgulja u razliitim crkvama i
mundu, dirigira u nemakim gradskim pozoritima (Dortmund,
Metz, Plauen, Miihlhausen), kasnije dirigent austrijske vojne mu
zike, Narodnog gledalia u Ljubljani (191921) i opere Narod
nog pozorita u Beogradu (192142). Pored toga profesor klavira
u Muzikoj koli u Beogradu. Predstave koje je on spremao i
dirigovao, naroito one iz stilske oblasti nemake opere (W. A.
Mozart, L. van Beethoven, C. M. Weber, O. Nicolai, R. Wagner,
R. Strauss), znatno su doprinele umetnikom usponu Beograd
ske opere u doba izmeu dva rata. Dirigovao i na simfonijskim
koncertima. B. D.
BRIAN, VVilliam Havergal, engleski kompozitor (Dres-
den, Staffordshire, 29. I 1876 ). U kompoziciji samouk. Orgu-
lja i muziki kritiar u Manchesteru (The Musical World). U
sreditu njegova kompozitorskog opusa su simfonije i opsena
zborska djela. Snaan kontrapunktiar, smion u izrazu, izvoran
i zanimljiv, esto se inspirira romantikom literaturom i engles-
kim narodnim napjevima.
DJELA. ORKESTRALNA: 29 simfonija; simfonijske pjesme Hero and
Leander, 1904 i In Memoriam, 1912; koncert za violinu, 1935; 4 suite, 190421;
Fantastic Variatidns on an Old Rhyme, 1907; uvert ire i dr. DRAMSKA:
opera The Tigers, 1918. Melodrame: Prometheus Unbound, 1941; Turandoi,
1951; The Cenci, 1953; Doktor Faust, 1955. VOKALNA: kantata A Vision
of Cleopatra; 2 psal ma za sole, zbor i orkestar; solo-pjesme i dr.
LIT. : R. Nettel, Ordeal by Music: The Strange Experience of Havergal
Brian, Oxford 1945.
BRIBIRAA, jednocijevna sviraljka klarinetskog tipa. B.
je nainjena od dva komada trstike: manji je pisak, odrezan s
koljencem na jednoj strani, pa je na njemu zarezom odlupljen
udarni jeziak; dulji je b. u uem smislu, jer se na njemu prstima
prebira po rupicama kojih moe biti 2 ili 3, pa ak i 4. Slui kao
djeja igraka na Krku. Slina joj je karabljica u Bakoj (u
Bakom Brijegu i okolini). B. Sa.
BRICCIALDI, Giulio, talijanski virtuoz na flauti (Terni, 2.
III 1818 Firenca, 17. XII 1881). Studij zavrio na akademiji
Santa Cecilia u Rimu i zatim djelovao u Napulju (1836), Milanu
(1839) i Beu (1841). Koncertirao u mnogim evropskim i ameri-
kim gradovima, od 1870 bio je profesor na Konzervatoriju u Fi-
renci. Komponirao je operu heonora de' Medici, 1855, i vie djela
za harfu. Uz to je usavrio tehniku instrumenta (tzv. leva di Bric-
cialdi) i izdao kolski prirunik.
BRICKEN, Carl Ernest, ameriki pijanist i dirigent (Shel-
bvville, Kentuckv, 28. XII 1898 ). Studirao na univerzitetu
Yale i kod R. Scalera u New Yorku; u klaviru se usavravao kod
A. Cortota u Parizu i H. Weissea u Beu. God. 192528 predavao
klavir na Mannes School u New Yorku, 193138 profesor i pro-
elnik muzikog odjela na Univerzitetu u Chicagu, 193844 u
Wisconsinu i 194448 dirigent simfonijskog orkestra u Seattleu.
Sada djeluje kao profesor na Siveet Briar College. Kao pijanist
i dirigent nastupao u mnogim amerikim gradovima.
DJELA. ORKESTRALNA: t r i simfonije; prel udij, 1932; suit a, 1931.
KOMORNA: gudaki kvartet, 1925; kl avirski kvintet, 1930; sonata za vio-
lonelo i klavir, 1926; sonata za violinu i kl avir, 1944. Variations on a Old
English Theme za 2 kl avira. Fil mska muzika. Zborovi; solo-pjesme.
BRICO, Antonia, ameriki dirigent (Oakland, Kalifornija,
26 VI 1902 ). Muziki studij zavrila na Univerzitetu u Ka-
liforniji i zatim uila dirigiranje kod K. Muka na Muzikoj aka-
demiji u Berlinu. Kao dirigent debitirala 1930 s Berlinskom fil-
harmonijom. Otada poduzimala brojne turneje po Evropi i Ame-
rici. Oko 1934 utemeljila i vodila enski orkestar New York Wo-
men's Symphony Orchestra (kasnije Brico Symphony Orchestra
i s mukim lanovima). U Jugoslaviji gostovala 1946 i 1952.
BRIDGE (engl. most), u engleskoj terminologiji naziv za
prijelaz (most) izmeu prve i druge teme u sonatnom obliku.
Izraz b. uobiajen je osobito u zabavnoj muzici i to za melodiju
epizodnog znaaja (npr. u pjesmama sheme A A B A ili A B A C
b. je tematski sporedan B odlomak).
BRIDGE, Frank, engleski kompozitor i dirigent (Brighton,
Sussex, 26. II 1879 Eastbourne, 10. I 1941). Studij violine
zavrio na Royal College oj Music u Londonu; kompoziciju uio
privatno kod Ch. W. Stanforda. Najprije violinist u komornim
sastavima (Quartetto Grimson, Quartetto Joachim, English String
Quartet), zatim se posvetio dirigiranju te u Londonu vodio vie
simfonijskih i opernih orkestara. Kompozitor kasnoromantikih
stilskih obiljeja, B. je na prijelazu u XX st. pridonio obnovi
komorno-muzikih oblika u Engleskoj. Bio je sjajan tehniar, a
osobito se istakao u doaravanju tonskih impresija iz prirode.

250 BRIDGE BRITTEN

II, 1915; I I I , 1926 i IV, 1937; 2 Phanlasy Ouartet, 1905 i 1910; 2 klavirska trija,
1907 i 1929, kl avirski kvintet , 1905: gudaki sekstet , 1912, sonat a za violinu i
klavir, 1904; sonat a za violonelo i klavir, 1917; Miniatures za klavirski trio,
1907; Rhapsody za 2 viol ine i violu, 1928. Klavirske kompozicije ( sonat a,
1925; suit a A Fairy Tale, 1917); kompozicije za or gul je. Djeja opera The
Christ mas Rose, 1929; scenska muzika. Zborovi; oko 100 sol o-pjesama.
Obrade.
LIT. H. Hozvells, Frank Bridge, Music & Let ters, 1941. G. Abraham,
Frank Bridge, MGG, I I , 1952.
BRIDGETOWER, George Augustus Polgreen, engleski
violinist, mulat (Biala, Poljska, 29. II 1780 London, 29. II
1860). Sin Poljakinje i Etiopljanina, violinu uio kod I. M. Jar-
novia, F. H. Barthelemona i T. Attvvooda. Ve u najranijoj mla-
dosti komorni virtuoz princa od Walesa. Koncertirao 1789 u pa-
rikom Concert spirituel. Beethoven se oduevljavao njegovim
temperamentnim sviranjem, pa je za nj napisao prva dva stavka
violinske sonate op. 47 (kasnije posveena R. Kreutzeru).
BRIEGEL, Wolfgang Carl, njemaki kompozitor i orgulja
(Niirnberg, 21. V 1626 Darmstadt, 19. XI 1712). Uitelji
muzike bili su mu vjerojatno S. Th. Staden, J. E. Kindermann
i H. Schvvemmer u Niirnbergu. God. 164550 djelovao u
Schvveinfurtu, 1650 postao dvorski kantor u Gothi i 16711709
bio dvorski kapelnik u Darmstadtu. B. je komponirao uglavnom
crkvenu muziku. Njegova vea vokalna djela s dijalozima i zbor-
skim nastupima srodna su po obliku oratorijima H. Schutza i
A. Hammerschmidta, dok se male crkvene pjesme istiu melo-
dioznou i jednostavnom harmonijom. Njegov uenik bio je
gambist E. Ch. Hesse.
DJELA. CRK\'EXA: Geistliche Arien und Concerten, 1652; Davidischer
Hertzens-Seufftzer, 1655; Geistlich-musihalischer Rosengarten, 1658; Geislliche
Arien (2 sv,), 1660 i 1661; Evangelisches Gesprdch (3 sv. ): I, 1660; II, 1662 i
III , 1681; Danck-, Lob- und Betlieder, 1663 ; Buss- und Trostgesange, 1664; Evan-
gelischer Blumengarten . . auf Madrigalische Art (4 sv.), 166669; 12 Madri-
galische Trostgesange, 1670: 12 Geislliche Oden Andreae Gryphii, 1670; Geislliche
Gesprache und Psalmen auf Concerten-Manier, 1674; Herrn Pfarers J. S. Krieg-
manns Evangelisches Hosianna, 1677; Musicalische Trostguelle, 1679; Musicalischer
Lebens-Brunnen, 1680; Chr. Rekefelds Evangeli Psalmen-Zzveig in biblischen
Kern-Spruchen und Oden, 1684; J. G. Braunens Cilhara Davidico-Evangelica,
1685; Grosses Cantional, 1687: Davids Buss-Psalmen nebsi Buss-Gesprdchen
in Concerten, 1692; Concentus Apostolico-Musicus, 1697; Geistliche Lebensquelle,
1699: Letzter Schzvanejigesang, 1709. SVJETOVNA.' Erster Theil. Darinen
begriffen X Paduanen, X Galliarden, X Balletten, und X Couranten za 34 glasa,
1652; Intraden und Sonaten za 45 gl .. 1669; Musi cali sches Tafel-Confect za
14 glasa, 2 viol ine i continuo, 1672 ; Allemanden und Couranten, 1674; Musica
lische Erquick-Stunden, Capriccien za 4 instrument a, 1680. Devet scenskih
djela i nekol iko baleta fmuzika izgubljena). Redigirao darmstadtski Cantionale.
LIT. : E. Pasgue
1
, Geschichte der Musik und des Theaters am Hofe zu
Darmstadt, Darmstadt 1853. J. Folsing, Biographisches iiber Wolfgang Carl
Br iegel , Dar mst adt 1853. 11", Nagel , Zur Geschicht e der Musik am Hofe
zu Darmst adt, MFM, 1900. K. F. Hirschmann, Wolfgang Carl Briegel (di-
sertacija), Marburg 1934. F. Noack, W. C Briegel al s Liedkomponist, Die
Musikforschung. 1949. Isti, VColfgang Carl Briegel, MGG, I I , 1952. Isti,
Vi'olfgang Carl Briegel , Berlin 1963.
BRILLI, Gustav, muziki pisac (Dubrovnik, 2. VII 1903
Svetozarevo. 8. XI 1968;. Pravo studirao u Zagrebu; muziku
uio privatno u Dubrovniku (J. Vlach-Vruticky, L. Rogovvski)
i Zagrebu. Od 1933 ivio u Beogradu, od 1949 u Svetozarevu,
gdje je od 1952 bio direktor muzike kole. Djelovao je kao pu-
blicist i prevodilac. Suraivao u domaim i stranim asopisima
(Radio-Beograd, Jugoslovenski radio, Savremeni akordi, Dubrovaki
vjesnik, Muica d'oggi i dr.
y
. Bio je jedan od osnivaa Dubro-
vake filharmonije. U svojim brojnim lancima i studijama is-
poljio je veoma irok interes, prikazujui na nauno-popularan
nain likove velikih muziara sadanjosti i prolosti te razdoblja
i strujanja u povijesti muzike.
DJELA: Kroz koncertnu dvoranu (rkp.); Kroz opersko pozorile (rkp.);
SvetomirNastasijevi, 1966. Brojni eseji i ianci; koncertni komentari i dr.
Freveo ivotni roman Giaconia Pitccinija od G. Adamija. J. As.
BRINDISI (tal. napitnica, prastari obiaj u ivotu i u li-
teraturi, i danas iv. esti su b. u opernoj literaturi, npr. napit-
nice u operama Traviaia (Verdi) i Cavalleria rusticana (Mascagni).
BRINSON, Peter, engleski historiar baleta (Llandudno,
Galles, 6. III 1912 ,. Na Univerzitetu u Oxfordu studirao
ekonomiju, politiku i filozofiju te stekao naslov Master of Arts.
God. 194852 vodio Odjel za istraivanje i organizaciju Britan-
skog dokumentarnog filma; uz to od 1949 predavao estetiku i
povijest baleta na univerzitetima u Oxfordu, Cambridgeu i Lon-
donu. Surauje u brojnim dnevnicima i asopisima (The Times,
Observer, The Sundav Times, The Times Educational Supplement,
The Times Literarv Supplement).
DJELA: The Use of Cinema in Fundamenlal Eduzal ion, UNESCO, 1950;
The Film Induslry in Six European Countnes, ibid-, 1951 ; The Ballet in Britain,
1962; The Coreographic Art, 1963 (zajedno sa P. Van Praaghom): The Polite \ Vorld,
1965 (zajedno sa J. Vf'ildebl oodomV, Background to European Ballet, 1966.
BRIO (tal.; ivahnost, polet), pomona muzika oznaka za
odreivanje ivahnog tempa. Obino dolazi zajedno s drugim
oznakama. Con brio, brioso, oznaka za interpretaciju i tempo,
znai: ivahno, poletno, vatreno. Npr. allegro con brio = veoma iv
allegro (esto se susree i allegro molto e con brio).
BRISTOVV, George Frederick, ameriki kompo:
lvn, New York, 19. XII 1825 Ne\v York, 13. XI
i uenik Williama Richarda B., djelovao u New Yo:
linist, orgulja, dirigent i uitelj muzike. B. je jed,
amerikih kompozitora koji su se ogledali na podn
i komorne muzike. Stvarao je na temeljima evrops
DJELA. ORKESTRALNA: est simfonija (Arcadian, iS
uvertira, 1874 Dva gudaka kvarteta. Kompozicije za org Rip
Van Winkle, 1855. VOKALNA. Orat oriji: Praise to Goa 1867;
kantate The Great Republic, 1879 i Niagara, 1898; solo-p prirunik
A Nezv and I mproved Method for Reed or Cabinet C
LIT. : J. T. Howard, Our American Music, New York 1931
America's Music, New York, Toront o 1 London 1955.
BRITAIN, Radie, ameriki kompozitor (Amai
17. III 1903 ). Uila u Clarendonu (Texas) i na
konzervatoriju u Chicagu. U orguljama se usavrav;
kod M. Duprea, a u kompoziciji kod Noltea u Njt
1938 nastavnica je na Konzervatoriju u Chicagu.
DJELA. ORKESTRALNA: Southern Symphony, 1937; si.
Misi, 1962; Rhapsoy Phantasy za kl avir i orkest ar, 1931; Ph
i orkestar, 1941; uvertira Pigmalion, 1930; Heroic Poeni, 1929; ^
mezzo, 1929; Ontonagon Sketches, 1939; Cactus Rhapsody, 1945; s
1945. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1929 i 1934; Nottur
menata, 1934; Infanl suite za 11 instrumenata, 1935. Kompo:
DRAMSKA: muzika drama Ubiquity, 1937; balet Shepherd
1930; djeja opereta Happyland, 1946. VOKALNA: Drums 0
Prayer, 1934; Noontide, 1935; zborovi; sol o-pjesme.
BRITTEN, Edvvard Benjamin, engleski komf
janista (Lovvestoft, Suffolk, 22. XI 1913 ). Muzil
da se bavi vrlo rano; prvi kompozicijski pokuaji
njegove pete godine. Klavir uio kod H. Samuela,
kontrapunkt kod F. Bridgea. God. 193033 nai
klavira (A. Benjamin) i kompozicije (J. Ireland) na h
of Music u Londonu; u to vreme privukla je ve pa;
Sinfonietta op. 1 (1932) i ciklus horskih varijacija .
Born (1933). God. 1936 poinje njegova suradnja ;
W. H. Audenom, sa kojim pie muziku za nekoliki
tarnih filmova; najimpresivnija je meu njima muzil
mentarni film Night Mail. Za orkestar Boyd Neela p
na jednu temu F. Bridgea koje se prvi put izvode n;
festivalu u Salzburgu 1937 i privlae panju evropsk
krugova. Ove varijacije, napisane za veliki gudaki c
rodiraju uobiajene forme (Choral, March, Romance, A
Bourree classiaue, Wiener Walzer itd.), ali sa ukusorr
terivanja. Kompozicija Ballad of Heroes na pesme W.
i R. Svvinglera, posveena je uspomeni boraca Englesk
Internacionalne brigade, poginulih u borbi za Re
paniju. God. 193942 boravi B. u SAD gde pie
violinu i, najznaajnije delo iz tog perioda, Les i
ciklus pesama za visoki glas i gudaki orkestar, na tel
bauda. Tu nastaje
Reauiem i sedam sor i
klavir na tekst M koje
pie za engle Petera
Pearsa, kasn:
interpretatora svoj:
dela i tenorskih uli
vratku u Englesku
Serenade za tenor,
aki orkestar na 1
znih pesnika (1943) ju
prvu i do dan operu
Peter Grir,
Interesantno je delc
person's guide to t,
(1945) varijaciji na
jednu Purcellovi pisane
za dokume namenjen
omladin se vrlo
spretno i \ zuju
pojedini instrr. strumentalne
grupi
skog orkestra. B. sve vie komponuje za muziku pozoi
esto koncertira, osobito kao izvrstan pratilac tenoi
s kojim odilazi i na turneje u inostranstvo. God
snovao je sa E. Croizerom i P. Pearsom festival u /
koji se odrava svake godine. Izvode se dela starih
engleskih kompozitora, a naroito Brittenova. Ujedno s
izlobe slika i itaju literarna dela.
B. je prvi nakon Purcellovih vremena ponovo pobi
svetske muzike javnosti za englesku muziku. Njego\
se odlikuje, kako invencijom i originalnou, tako i
uravnoteenou i bletavom kompozitorskom tehnikorr
je mnogostran. On ukusno obrauje narodne pesme
dela starih majstora i pie muziku za film i radio. U

B. BRITTEN
BRITTEN BRKANOVI
251


B. BRITTEN. Prol jetna simfonija, aut ograf
linija koje predstavljaju pravi belkanto modernog stila, tako i u
prenoenju izraajno-govornog izraza i ritma. B. je majstor in-
strumentacije; on ima naroitu sposobnost da sa malo sredstava
izrazi raznovrsna, kontrastna raspoloenja. Njegove su opere
ostvarenja snanog muzikopsiholokog izraza, zanimljivog
stila i zaokruene forme. U njima je teite redovito na vokalnim
deo-nicama. Orkestar je preteno tretiran kao instrument
pratnje, koja dopunjuje sadraj vokalnih deonica. Lajtmotiva
Wagnerova tipa gotovo da i nema. Ali u odlomcima koje ispunja
sam orkestar, on postaje vrlo osebujan, nezamenjiv tuma
psihikih scenskih zbivanja. Peter Grimes, dramatina istorija o
surovom, egoistinom ribaru koji prkosi zajednici i na kraju
zavrava ivot samoubistvom u moru, obiluje dramatinim
scenama i impresivnim opisima promenjive udi mora (vrlo
uspeli intermezzi), koje toliko deluje na formiranje linosti
glavnog junaka. Kamerna opera The Rape oj Lucretia, pored
dramatskih, sadri i divnih lirskih stranica. Dok je u operi The
Turn of the Serem muziki izrazio niz morbidnih raspoloenja,
A Middsummer Nighfs Dream (prema Shakespeareu) je jedno od
najsveijih, najduhovitijih njegovih muziko-scenskih dela. Potresan
je i impresivan Brittenov Ratni rekvijem (War Reauiem), neobian
spoj liturgijskih tradicionalnih tekstova i moderne poezije.
DELA. ORKESTARSKA: Simple Symphony za gudaki orkestar ili gudaki
kvart et op. 4, 1934; Sinfonia da Requiem op. 20, 1940; Sinfonietla za kamerni
orkestar op. 1, 1932; simfonija za violonelo i orkestar op. 68, 1962; konc er t
z a kl a vi r u D- dur u op . 13 , 1938 ( pr er aen o 1 946) ; konc er t za
viol i nu op. 15, 1939 (prer aeno 1950) ; Di versi ons on a Theme za
kl avir deva ruka) i orkestar op. 21, 1940 (preraeno 1950); Scotti sh Ball ad
za 2 klavira i orkestar op. 26, 1941; An Occasional Overlure in C op. 38, 1946;
Symphonic Suite op. 53a; Variations on a Theme of Frank Bridge za gudaki
orkestar op. 10, 1937; The Young Person's Guide to the Orchestra (varijacije i fuga na
Purcellovu temu) op. 34, 1946; Mont Juic (suit a katalonskih plesova) op. 12,
1937 (sa L. Berkelevem); Canadian Carnival ( Kermesse Canadiennej op- 19.
1939; Prelude and Fugue za gudaki orkestar op. 29, 1943; Soirees musi-cales
(svita na teme Rossinija) op. 9,1936; Matinees musicales (druga svita na teme
Rossini ja) op. 24, 1941. KAMERNA: dva gudaka kvart et a: I , u D- duru
op. 25, 1941 i I I , u C-duru op. 36, 1945; Phantasv Quartet za obou, viol inu,
viol u i violonelo"op. 2, 1932; sonat a za violonel o i kl avir op. 65, 1961; svit a
za viol inu i kl avir op. 6, 1935; Lacrymae (Ref lections on a Song of Dowland)
za viol u i kl avir op. 48, 1950; Six Melamorphoses after Ovid za obou solo op.
49, 1951. KLAV1RSKA: Holiday Diary (svit a) op. 5, 1934; Introduction
and Rondo alla Burlesca za 2 klavira op. 23 br. 1, 1941; Mazurka Elegiaca za 2
klavira op. 27 br. 2, 1941. Za orgulje: Prelude and Fugue on a Theme of Vit-
toria, 1947. DRAMSKA. Oper e: Peter Grimes op. 33, 1945; The Rape of
Lucretia op. 37, 1946; Albert Herring (komina opera) op. 39, 1947; The Little
Sweep (oml adinska opera) op. 45, 1949; Billy Budd (bez enskih glasova) op.
50, 1951; Gloriana op. 53, 1953; The Turn of the Screw, 1954; deja opera No-
ye's Fludde, 1958; opera A Middsummer Night's Dream, 1960; misterij Curlezv
River, 1964. Balet i: Diverli mento (na muziku G. Rossinija), 1941 i The Prince
of Ihe Pagodas, 1957; opereta Paul Bunyan, 1941, scenska muzika za vie po-
zorinih dela savremenih engleskih i amerikih knjievnika. Muzika za vie
dokumentarnih i celoveernjih filmova. VOKALNA: Kantate Rejoice
in the Lamb op. 30, 1943, Saint Nicolas op. 42, 1948, Cantata aca-
Jemica, 1960 i Cantata misericordium, 1963; Ballad of Heroes za solo, hor i or
kest ar op. 14, 1939; Spring Symphony za sopran, alt i t enor solo, meoviti i
deji hor 1 orkest ar op. 44, 1949; Our Hunting Fathers, simfoniski ciklus za vi
soki glas i orkestar, op. 8, 1936; Les Jlluminations za visoki glas i gudaki orke
star op. 18, 1939; serenada za tenor, rog i gudae op. 31, 1943; Friday Aflernoons
za deje glasove i Uavir op. 7, 1943; A Ceremony of Carols za enske glasove i
harfu op. 28, 1942: A Boy Was Bom, var ijacije za meovit i hor a cappell a, op.
3, 1933; Five Flozver Songs za meoviti hor a cappella op. 47, 1950; Tzvo Ballads
za 2 soprana i klavir, 1937; Canticle U (Abraham and Isaac) za alt , tenor i kl a-
vir op. 51, 1952. Ciklusi sol o-pesama: On This Island op. 11, I937j Seven Son-
nets of Michelangelo op. 22, 1940; The Holy Sonnets of John Donne op. 35, 1945;
Canticle I op. 40, 1947; A Charm of Lullabies op. 41, 1947; Winter Words op.
52, 1953. CRKVENA: War Requi em op. 66, 1962; Te Deum in C, 19351
Festival Te Deum op. 32, 1945; A VC'edding Anthem op. 46, 1949; Hymn to the Virgin
(anthem), 1930; Hymn to St. Cecilia op. 27, 1942. Obradbe: t ri sveska narodnih
napeva za glas i kl avir ( I , Irska, 1042; II, Francuska, 1546; III, Irske, 1948);
obradbe Purcellovih dela (opera Dido and Aeneas); preradba The Eeggar' s Opera.
LIT. : E. Crozi er (red.), Benjamin Britt en: Peter Grimes, London 1945.
H. Keller, Rape of Lucret ia & Al bert Herr ing, London 1947. Ch. Sluarl,
Brit t en: Pet er Gr imes, London 1947. Benjamin Brit t en: The Rape of Lu
cretia: a Svmposium, London 1948. E. W. VChite, Benjamin Britt en: a Sketch
of His Life and Work, London 1948 ( I I proireno izd. 1954; nem. prevod, Zii-
rich 1948). H. Keller i /). Mitchell (urednici), Benjamin Britt en: a Commen-
tary on His Works from a Group of Special ist s, London 1952. G. Abraham,
Edvvard Benjamin Britt en, MGG, I I. 1952. P. Bingulac, St varal aki metod
B. Brittena, Savremeni akordi, Beograd 1954, 91- Benjamin Britten (zbor
nik), zbirka Musik der Zeit, 1954, 7. Benjamin Britten. Das Opernwerk,
ibid., 1955, 11. F. Abbiati, B. Brit ten, Peter Grimes, Milano 1947. A.
Gishf ord ( red. ), Tribut e t o Benjamin Br it tt n on His Fift iet h Birt hdav, Lon
don 1963. A. Taypaeuc, BeH^H<aMHH EPFJTTCH, MocKBaJleHHHrpaA 1965.
/ . Holst, Britten London 1966 (ruski prevod, Moskva 1968). P. M.
Young, Britten, London 1966. P. Hcuard, The Operas of Benjamin Brit
ten, London 1969. D. Sn. i J. As.
BRIXI, Frantiek Xaver, eki kompozitor (Prag, 2. I 1732
14. X 1771). Najprije orgulja raznih crkava i od 1759 zbo-
rovoa katedrale u Pragu. Kao kompozitor pridonio razvoju
crkvene muzike u svojoj domovini. Njegova jednostavna djela
najstariji su primjerci rane klasike u ekoj.
DJELA: simfonija, 1760, 5 koncerata za orgulje (embalo) i orkestar.
Kompozicije za or gulje. Muzika za kolske drame. VOKALNA. Oratoriji i
kantate: De passione Domini; Depositio de Cruce Salvatoris nostrij. Christi; Die
obsiegende Liebe; Filius prodiguus; Judas Ischariotes; Opus patheticum de septem
doloribus B. V. Mariae; Stabat Mater. CRKVENA: 105 misa; 5 rekvijema; 263
himna, mot eta i ofertorija; 26 l itanija i dr .
LIT. : O. Kamper, Frant iek K. Br ixi, Praha 1926.
BRJOLKA (rus. 6pejixa), ruski narodni duhaki instrument
s jezicem. Cijev od bazgovine sa est rupica (pet na gornjoj
strani, a jedna na donjoj) proiruje se na donjem kraju u lijevak,
nainjen od spiralno omotane kore. Jednostavan je jeziac od
trstike ili tankog drva.
B. s poklopcima za polustepene (konstruirao V. V. Andre-
jev) ima kromatski opseg od /' do /
2
, a biljei se za kvartu nie
(c'-c
2
).
Instrument se susree i pod imenom aljejka. Na otoku Ti-
moru u Indoneziji gotovo identian instrument zove se mots.
BRJUSOVA, Nadeda Jakovljevna, sovjetski muzikolog
(Moskva, 19. XI 1881 28. VI 1951). Uenica S. Tanjejeva i
K. Igumnova; 191943 profesor Konzervatorija u Moskvi. Ured-
nik muzikih asopisa, bavila se i folklornim istraivanjem.
DJELA (na ruskom): Muzika znanost, njeni historijski putovi i sadaSnje
stanje, 1910; Ritmiki oblici kod Skrjabina, 1913; Zadaci narodnog muzikog
prosvjeivanja, 1919; Muzika revolucije, 1925; Ruska narodna pjesma u ruskoj
klasici i sovjetskoj muzici, 1948; Vladimir Zaharov, 1949.
LIT. : V. Bjeli, Nadeda Brjusova, Sovjetskaja muzika, 1951. 9.
BRKANOVI, Ivan, kompozitor (kaljari kraj Kotora, 27.
XII 1906). Muziko kolovanje, povezano s velikim materi-
jalnim potekoama, zapoeo je dosta kasno, najprije privat no
u Kotoru, a 1928 na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Tu je kao
uenik F. Lhotke, F. Dugana i B. Berse diplomirao I935>
poslije je krae vrijeme (1937) studirao na Scholi cantorum u
Parizu.
Bio je zborovoa pjevakih drutava (HPD Maksimir, HPD
Zagreb i dr.), zatim srednjokolski nastavnik, profesor Konzer-
vatorija i 195154 dramaturg opere Hrvatskog narodnog ka-
zalita u Zagrebu. God. 195457 bio je direktor Zagrebake
filharmonije i 195761 profesor Muzike akademije u Sarajevu;
od 1961 ivi u Zagrebu. Uz to je pisao muzike kritike u dnevnim
listovima, polemizirajui osobito u pitanjima nacionalne orijen-
tacije opernog i koncertnog repertoara.
Prve uspjehe u komponiranju postigao je jo za vrijeme studija
zborovima (npr. Bokeljsko kolo, Lika suita i Konavosko pirovanje)
i solo-pjesama (Uspavanka, Bez nane) u kojima se otkrivaju sve
temeljne znaajke njegova osebujnog stila. Kasnije komponira
komorna djela (Prvi gudaki kvartet, izveden i u inozemstvu; Drugi
gudaki kvartet, Igra i pjesma za violinu i klavir), ali su najopseniji i
najvredniji dio njegova rada veliki instrumentalni i
instrumentalno-vokalni oblici. To su ponajprije simfonijske pjesme
ivo srce u mrtvom gradu i Zemljo Hrvatska u kojima je dao sliku
svoga rodnog kraja i svoje ue domovine. U pet simfonija oituju
se ne samo sve faze Brkanovieva razvojnog puta u traenju i
produbljivanju vlastitog izraza, nego su prikazana (kao u pet
autoportreta) razna psihika stanja u potresnim i pre-lomnim
godinama od 1935 do 1949. Sloene probleme oratorijske forme B.
je na osebujan nain rijeio u Triptihonu, uzimajui za podlogu
sadraja tekst narodnog obreda prigodom smrti. Ovdje je
muzika nikla iz elementarne dramatike narodne tubalice,
proeta snanim akcentima tragike i plemenite boli koja proiuje,
oslobaa i jaa tenju za novim ivotom.
kompozicijama gotovo nema oblika u kojemu se nije u veoj ili
manjoj meri ogledao. U njegovim vokalnim kompozicijama vidi
se znalako tretiranje ljudskog glasa, kako u pogledu melodijskih
252 BRKANOVI BRODSKY

U svojim scenskim
djelima B. je traio
nove izraajne
mogunosti, povezu-
jui strana iskust va s
naim izvornim sa-
drajima. Tako je na-
stala najprije njegova
realistika muzika
drama Ekvinocij (li-
breto T. Prpia pre-

ma

tliaml
' Vojno- vica),
a onda povi-jesno-
legendarno o-bojena
opera Zlato Zadra (na
libreto D. Robi).
Ekvinocij je po svome muzikom
govoru, neposrednoj
snazi izraza i dramatinoj istinitosti znatan korak naprijed, ne
samo u Brkanovievu stvaralakom radu, nego je i neto potpuno
novo i originalno, neto to otvara sasvim nove putove u naem
muziko-scenskom stvaranju (I. Kirigin). Zlato Zadra (prvotni
naslov krinja sv. imuna, po scenama izraenim na krinji Je-
lisave Kotromanike, koje su podloga sadraju radnje) daljnji je
stupanj u tome razvoju. Shvaeno kao suvremena opera-oratorij,
ono djeluje sa svoja tri ina kao tri srednjovjekovne freske, oiv-
ljene kretanjem i govorom samo najvanijih likova, dok svi ostali
imaju zadau da slue kao nuan okvir i komentar osnovnoj gradi.
Muzika izraajna sredstva logiki se nadovezuju na dotadanja
Brkanovieva traenja vlastitog izraza i odaju istou i jednostav-
nost u oblikovanju melodijskih elemenata i u tretiranju orkestra.
To isto vrijedi i za balet-oratorij Heloti.
Kao izraziti pobornik nacionalnog pravca u muzici B. je u
svojim najzrelijim djelima uspio, moda potpunije nego drugi
hrvatski kompozitori, sjediniti psiholoke karakteristike hrvat-
skog muzikog folklora s vlastitom umjetnikom individualnou.
Izvornost sadraja i osebujnost kompozitorskih postupaka esto
mu nameu potrebu da i u pogledu forme poe vlastitim puto-
vima. Izrazita melodika oivljena iskonskim ritmovima, neoeki-
vani i smioni harmonijski sklopovi stvoreni na temelju bujnog
polifonog voenja dionica i ponekad opora ali snana orkestracija
karakteriziraju muziko tkivo, protkano lirskim, a katkada i pr-
kosnim mislima, najee obojeno dramatskim akcentima duboke
ljudske boli u kojoj se odrazuju neprestana ivotna borba autora i
ljudi njegova rodnog kraja.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonij a: I, 1935 (Zagr eb, 1. X 1937);
II, 1946 (Zagreb, 5. III 1951); I II , 1947 (Zagreb, 29. I I I 1951); IV, 1948 (Ra-dio-
Saraievo, 3. III 1958) i V, Ples junaka, 1949 (Zagreb, 1950). Simfonijske pjesme
ivo srce u mrtvom gradu, 1940 i Zemljo Hrvatska lik moje puntarske domovine,
1951. Prialica za mal i orkest ar, 1933; ZurlaSi uoi praznika, 1948; Kolo iz
Dolca, 1948; Sarajevska suita, 1957 (Zagreb, 20. I 1958). KOMORNA. Dva
gudaka kvarteta: I, 1933 (Zagreb, 9. V 1934) i II, 1938; Igra i pjesma za violinu
i klavir, 1940. Tema s varijacijama za kl avir, 1937. DRAMSKA: Opere
Ekvinocij, 1945 (Zagreb, 4. X 1950) i Zlato Zadra (krinja sv. imuna), 1954
(Zagreb, 15. IV 1955); balet Heloti, 1959 (Zagreb, 17. III 1963). VOKALNA:
Triptihon, narodni obred kod smrti za sole, zbor i orkestar, 1936 (Zagreb, 22. IV
1940); Dalmatinski diptih (Trogirska katedrala i Molitva suprotiva Turkomj za sole
zbor i orkestar, 1953; kantate Bosanska sjeanja, 1961 i Zelena zmija ljubavi,
1964; Pet pjesama (Kaj vam oe Lao; Oj djevojko djevojice; Jedno jutro
rano; Falila se lepa Jana; Laku no na pono) za tenor i komorni orkest ar,
1949. Zborovi : Hrvatsko kolo; Sve djevojke; Pri kamenitih vratih; Ave Maria;
Divan je Bog; Smiluj se meni Boe; Gorska suita, 1932; Bokeljsko kolo, 1932;
Lika suita, 1933; Konavosko pirovanje, 1933; Ivanova ljuba, 1933; Koleda, 1934;
Ti jesi moj Bog, 1935; Moba, 1936; Krije planine, 1942. Pjesme za glas i klavir:
Bez nane, 1934; Uspavanka, 1934; Oj goro jelova, 1936; Bi li care pregazio
tabor, 1940; Deset pjesama za djecu kao eljko, 1941; Tri pjesme (Oj goro
jelova; Uspavanka; Soko i djevojka), 1942 (kasnije preraeno za glas i
orkestar); Budila majka sokola, 1950. Fil mska muzika. lanci i kr it ike u
dnevnim l istovi ma.
LIT. : J. Vrhovski, Kompozit or Ivan Brkanovi, 15 dana, 1935, st r. 52
55. / . Kirigin, Ekvinocij* Ivana Brkanovia, Muzika revija, 1950, str.
270284. N. Turkalj, Zl ato Zadra, Teat ar, 1955, st r. 3435. Z. Kuu-
kali , Ivan Brkanovi, povodom 25 godina umjet nikog r ada, Zvuk, 1959,
30. K. Kovaevi , Hr vatski kompozitori i njihova djel a, Zagreb 1960, str.
7690. Z. Kuukali, Likovi savremenih bosansko-hercegovakih kompo-
zitora, Sarajevo 1961, str. 57. K. Kovaevi, Muziko stvaralat vo u Hrvat-
skoj 19451965, Zagreb 1966. A. TomaSek, Samosvojna st varal aka linost.
0 60-godinjici Ivana Brkanovia, Zvuk, 1966, 70. A. Vi.
BRLI, Andro Torkvat, kompozitor (Be, 18. III 1893
Zagreb, 9. XII 1931). Studirao medicinu u Beu, bio lijenik u
Novoj Gradiki i Brinju. U muzici uenik F. Dugana. God.
192030 vodio u Novoj Gradiki pjevako drutvo Graniar.
DJELA: Simfonija u e-molu; Vrzino kolo za mal i orkest ar (obradba i za
klavir); Jugoslavenska suita za veliki orkestar. Dva gudaka kvarteta. Kla-
virske kompozicije (sonata; sherzo i dr.). Obraivao narodne napjeve za zbor
1 za glas i klavir. K. Ko.
BRMBAROV, Hristo, bugarski operni pjeva (bariton) i
pedagog (Love, 15. X 1905 ). Pjevanje uio u Sofiji (I.
Vulpe) i Milanu, na opernoj pozornici debitirao 1932 u Lago di
Como
kao Germont (Verdi, ha Traviata). Nakon to je bio
stagiona u Ravenni i Milanu, od 1937 solist Sofijske na:
i istodobno profesor na Muzikoj akademiji. Od 19
je novoosnovanog Centralnog studija za pjevae u J
njegovim umjetnikim kreacijama istiu se Figaro (F
viljski brija), Posa (Verdi, Don Carlos), Amonasro (V
Ukleti Holandez (Wagner), Wotan (Wagner, Raj
Escamillo (Bizet, Carmen), Boris Godunov (Musorgsl
Boccanegra (Verdi), Scarpia (Puccini, Tosca), kao i 1
nacionalnom opernom repertoaru. B. je postigao i z
zultate kao pjevaki pedagog. Njegovi su uenici Niko]
Dimitar Uzunov, Nikolaj Gjuzelev i Asen Selimski
LIT.: 5. Grudev, Hristo Brmbarov, Sofija 1959.
BROADVVOOD JOHN & SONS, tvornica klavira
Londonu oko 1728 osnovao vicarac Burkhard Tsc
grafija Burkar Shudi). Graditelj klavira kotskog pod
Broadivood (17321812) stupio je 1761 u poduzee k;
kasnije, oenivi se Tschudijevom kerkom, postao
a zatim vlasnik. Pod njegovim vodstvom tvornica je s
ski glas. Broadvvood je oko 1770 poeo graditi klavikc
delu J. Ch. Zumpea, a 1780 ga je rekonstruirao. God
sa svojim pomonikom R. Stodartom, pomogao je I
da razvije mehaniku s batiima (poznatu pod nazivi
mehanika) koju je 1777 patentirao Stodart. Naziv John
& Sons dobila je tvrtka 1795, kada je lan uprave posta
B., James Shudi B. (17721831). Njega je naslijedio
Henry Fotoler (181193), a zatim unuk Henry Jo,
(umro 1911). Potomci Henrija Johna Tschudi i danas
ljaju tvrtkom.
LIT.: W. Dale, Tschudi, the Harpsichord Maker, London
Neupert, Broadwood, MGG, II, 1952. F. J. Hirt, Meistervverke
baus, Ol ten 1955.
BROCKHAUS, Heinz Alfred, njemaki muzikolc
12. VIII 1930 ). Studij muzikologije zavrio na \
Humboldt u Berlinu (E. H. Meyer, W. Vetter) i 1962
disertacijom Die Sinfonik Dmitri Schostakozvitschs. Oc
luje kao asistent u muzikolokom institutu Berlin
uilita, gdje se 1966 habilitirao s temom Hermann v
zeption der musikalischen Historiographie. Kao muzikol
ga privlai muzika XX st.
DJELA. KNJIGE: Hanns Eisler, 1961; Dmitri Schostako Sergej
Prokofjezv, 1964. Studije, lanci, prikazi i dr. Izdao: M
Aufzeichnungen, Berlin 1961; Dmitri Schostakowitsch. Mit eitier
Aufsdtzen des Komponisten, Leipzig 1962.
BROCKHAUS, Max, njemaki nakladnik (Leipzi
1957). God. 1893 utemeljio u Leipzigu nakladni zavo
je tokom decenija muzika zauzimala sve vie prostora
je 1943 potpuno uniteno od bombardiranja, a od 15
mu je Lorrach u Badenu. B. je 190636 bio lan di
ivandhausa u Leipzigu (od 1920 predsjednik).
LIT. : Musikverlag Max Brockhaus 18931943, Leipzi g 19
BROD, Max, eko-izraelski knjievnik, muziki
kompozitor (Prag, 17. V 1884 Tel Aviv, 20. XII
vrio studij prava u Pragu. Najprije inovnik, zati kritiar
Prager Abendblatla i urednik Prager Tagblattc ivio u
Tel Avivu, Izrael, gdje je vodio kazalite Habimc donio
populariziranju djela L. Janaeka.
DJELA. SPISI (muziki): A. Schreiber, ein Musikerschich
Jandek, ivot a dilo, 1924. Libreta za opere: Nana (M. Gurl ii
prema Gogol ju ( W. Kaufmann); Lysist rata ( H. Kr asa) i Dan
zajedno sa S. Shalomom (M. Lavry). KOMPOZICIJE: 2 sel;
orkestar, 1947. Klavirski kvintet; klavirski trio; sonata za violin
Kompozicije za klavir. Requiem Hebraicum za bariton i orkesta
und Paradies za alt (bariton) i orkestar, 1955.
LIT. : Max Brod zum 50. Geburt st ag, Moravska-Ost rava 19
cek i A. Rektorys (urednici), Epist olario Max Brod-Lco Janaek
BRODER, Nathan, ameriki muzikolog (New Yc
1905 16. XII 1967). Muziki studij zavrio na grads
geu u New Yorku. Muziki suradnik naklade G. Sch
i od 1945 urednik asopisa Muica! Quanerly, bio j
(194652; i profesor muzikologije (195963) na u
Columbia. Od 1963 vodio je muziki odjel naklade W
ton & Co. Glavna podruja njegovih znanstvenih i
bila su Mozartova djela i muzika u SAD.
DJELA. Knjige: Samuel Barber, 1954; The Colleclor's Bach
lemporary Music in Europe, a Comprehensive Survey, 1965 (zajedno
gom). lanci. U Musical Quarterly: Wind-Instruments in Mozc
nies, 1933; Mozart and the Clavier", 1941 ; American Music and Am
stras, 1942; The Music of William Schuman, 1945 ; The Music of Si
1948; The Fi rst Guide to Mozart, 1956 i dr .
BRODERIE (franc), francuski naziv za koloratui
Susree se i u spisima starijih njemakih teoretiara
kolorirane odlomke polifonih djela XV st.
BRODSKY, Adolf, ruski violinist (Taganrog, 2. I
Manchester, 22. I 1929). Uenik J. Hellmesbergera i k

I. BRKANOVI
BRODSKY BROTT 253

njegova gudakog kvarteta u Beu, studij nastavio kod F. Lauba
u Moskvi. God. 187579 profesor Moskovskog i 188293 Leip-
zikog konzervatorija, od 1895 na Royal College oj Music u Man-
chesteru. Krae vrijeme djelovao u Beu, New Yorku i Kijevu.
U Leipzigu osnovao svoj prvi gudaki kvartet (B., H. Becker, H.
Sitt, J. Klengel), a u Manchesteru drugi (B., R. Briggs, S. Speelman,
K. Fuchs). Kao solist i komorni muziar nastupao u mnogim
zemljama. Prijateljevao sa ajkovskim, Brahmsom i Griegom.
BROJALICE -* Djeje pjesme i plesovi, 2
BROJEVI. U muzikoj praksi primjenjuju se b. u razliitim
sluajevima:
1. U tabulaturama za lutnju, gitaru i druge instrumente njima
se oznauju poloaji prstiju lijeve ruke na hvataljci, dakle poje
dine note ili akordi (-* Tabidatura).
2. U generalbasu brojevima se biljee vrste i poloaji akorda
(-> Generalbas).
3. U izvodilakoj praksi pojedinih instrumenata b. slue za
oznaivanje -> prstometa.
4. Rimskim brojevima oznauju se stupnjevi ljestvica. U
nauku 0 harmoniji uveo ih je G. Weber (Versuch einer geordneten
Theorie der Tonsetzkunst, 181721). On razlikuje velike brojeve
za dur-trozvuke i male za mol-trozvuke. Njegov sistem usavrio
je H. Riemann (Skizze einer neuen Methode der Harmonielehre,
1880; Handbuch der Harmonielehre, 1887 i dr.). U svojoj funkcional
noj teoriji on upotrebljava arapske i rimske brojeve.
5. Bilo je pokuaja, da se brojevi uvedu umjesto uobiajenog
notnog pisma, osobito u nastavi osnovne muzike teorije (->
Ciferistika metodu).
6. U suvremenoj zabavnoj i jazz muzici takoer se brojevima
oznauju akordi, ali se njima ne ifrira dionica basa ve soprana
(melodija, ~> Harmonijski simboli). K. Ko.
BROMAN, Karl Natanael, vedski pijanist i kompozitor
(Kolsva, Vastmarland, 11. XII 1887 Stockholm, 27. VIII
1966). Na Konzervatoriju u Stockholmu studirao klavir i kompo-
ziciju, a zatim se usavravao u Berlinu kod I. Friedmana i K.
Kampffa. Debitirao kao pijanist 1909 u Stockholmu. Stekao ugled
kao solist, lan komornih ansambla i pratilac uvenih pjevaa.
Od 1925 bio je proelnik muzikog odjela vedskog radija.
DJELA: simfonijska pjesma Frithjof och Ingeborg, 1912; romanca za vio-
linu i orkestar. Sonata za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. Balada
Kunglif och Droltning Dod za barit on i orkestar, 1913; pjesme. Izdao Ton-
kosten Lexicon (2 sv.), 195557 (zajedno sa J. Norbvjem i F. H. Tornblomom).
BROMAN, Sten, vedski violist, kompozitor i kritiar
(Uppsala, 25. III 1902 ). Violinu uio u Lundu i na Njemakom
konzervatoriju u Pragu (H. Marteau), teoriju i povijest muzike
na Akademiji u Stockholmu (T. Norlind), a muzikologiju kod
P. Wagnera u Fribourgu i C. Sachsa u Berlinu. Od 1923 muziki
kritiar lista Sydsvenska Dagbladet, a zatim dirigent u Danskoj
i od 1946 Filharmonijskog drutva u Malmou. Utemeljitelj i
stalni lan Skane Quarteta (192951) i drugih komornih sastava;
kao violist nastupao i solistiki. Kompozitor suvremenih tenden-
cija, pod utjecajem Stravinskog i Hindemitha.
DJELA. ORKESTRALNA. et ir i simfonije: I, Sinfoni a ri tmica, 1962:
II, 1963; III, 1964 i IV, 1965: Concerto; Academic Festival Overture. Za gudaki
orkestar: Preludio; Litania; Suite gotica; suita za violu i gudaki orkestar.
KOMORNA: 2 gudaka kvart eta; suit a za kl avir ski trio: Sonata da Mesa za
violu i orgulje: fantazija i tema za violu i klavir. Kompozicije za klavir i or-
gul je. Balet Malmo ansar; scenska muzika za Aristofanovu Lysistratu\ mu-
zika za film. Fantasta za zbor i orkestar; zborovi. SPISI: Berzvalds instru-
mental musik fore 1830, Musikvaredon, 194546; Den svenska musikforskingen
17501900, 1927; Stilbrytningar i sexton- och sjuttonhundratalets musik, 1927.
LIT. : R. Lunderavi st, Sten Broman, musiker och t exikav, Musikr evv,
1954-
BROMSE, Peter, njemaki muziki pisac (Prag, 16. III 1912
). Svrio Filozofski fakultet i Visoku muziku kolu u Pragu.
Prije Drugoga svjetskog rata nastavnik historije muzike na Vi-
sokoj koli u Pragu, a poslije rata zborovoda, kompozitor i na-
stavnik muzike. Bavio se prouavanjem muzikog folklora, po-
sebno jugoslavenskih naroda.
DJELA: Flbten, Schalmeien und Sackpfeifen Su'dslawiens, Veroffentlichungen
des Musikwissenschaftl ichen Institut s der deutschen Universitat in Prag, 1937;
Von siidslaivischer Volksmusik, Musikblatter der Sudetendeutschen, II .
LIT. : B. irol a, Hrvat ska narodna glazba, Zagreb 1940.
BRONARSKI, Ludvvig (Luis), poljski muzikolog i pijanist
(Lavov, 13. IV 1890 ). iMuzikologiju studirao u Beu (G. Adler,
M. Dietz, R. Wallaschek) i Fribourgu (P. Wagner, F. Steffens,
S. Dobrzvcki), u klaviru uenik T. Leschetizkog. God. 191923
urednik u Publications encyclopediques sur la Pologne (eneva; i
191939 u Encyklopedia 0 Polsce (Neuchatel), suraivao u
asopisima Muzyka, Revue Aiusicale, Schweizerische Musikzeitung
i La Rassegna musicale. Od 1946 bio je profesor na Konzervatoriju
u Fribourgu. U sreditu njegovih znanstvenih istraivanja su
ivot i muzika F. Chopina. Nastupao je i kao pijanist.
DJELA: Die Lieder der hl. Hildegard (disertacija), 1922; Harmonika Cho-
pina, 1935; Etudes sur Chopin (2 sv.), 194448; Chopin et VItalie, 1946; Szkict
chopinozvskie, 1961. Brojne studije i lanci. Zajedno sa J. Turczvnskim i I.
J. Paderewskim priredio izdanje Chopinovih sabranih djela pod nazivom Dziela
wszystkie, Krakow 194961.
BRONSART (von Schellendorf), Hans, njemaki pijanist i
kompozitor (Berlin, 11. II 1830 Miinchen, 3. XI 1913). U
Berlinu uio kompoziciju (S. Dehn) i klavir (Th. Kullak),
kasnije se usavravao kod F. Liszta u Weimaru. Koncertirao
u Njemakoj, Parizu, Petrogradu i Londonu. God. 186062
dirigent koncerata Euterpe u Leipzigu, 186566 vodio kao na-
sljednik H. Biillowa koncerte u Berlinu (Gesellschaft der Musik-
freunde). Od 1867 bio je intendant kazalita u Hannoveru i 1887
95 u Weimaru.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije si mfoni je: In den Alpen ( sa zborom),
1896 i In den Schicksalgezualten; si mfonijska pjesma Manfred, 1901; koncert
za klavir u fis-molu; Fruhlingsphantasie. Gudaki sekstet; klavirski trio.
Klavirske kompozicije. Opera Der Korsar. Kantata Christnacht; solo-pje-
sme. Musikal ische Pflickten, 1858.
BRONSGEEST, Cornelius, nizozemski pjeva, bariton
(Leiden, 24. VII 1878 Berlin, 22. IX 1957). Uenik R. Schulz--
Dornburga u Berlinu i J. Stockhausena u Frankfurtu na Majni.
Opernu karijeru zapoeo 1900 u Magdeburgu; 190306 u Ham-
burgu i 190635 na Dvorskoj (Dravnoj) operi u Berlinu. God.
1945 organizirao prve operne predstave u razruenom Berlinu. Sve-
stran umjetnik, 192433 bio je urednik opernih izvedaba na
Radio-stanici te utemeljio radio-orkestar i radio-zbor.
BROQUA, Alfonso, urugvajski kompozitor (Montevideo,
11. XII 1876 Pariz, 24. XI 1946). Studirao u Montevideu i
na Scholi cantorum u Parizu (V. d'Indv). God. 190822 djelovao
1; Montevideu, a zatim se nastanio u Parizu gdje je i umro.
DJELA: klavirski kvint et u g-molu. Za kl avir: tript ih Poema de las Lo-
mas, 1912; 3 Preludes Pampeens (takoer i za orkestar), 1938. Evocaciones
Criollas za gitaru, 1929. DRAMSKA: opera La Cruz del Sr, 1918; balet i:
Thelen et Nagouey, 1934 i Isabelle, 1936; 2 operet e. VOKALNA: Tabari,
ciklus za sole, enski zbor, klavir il i orkestar, 1908; 3 Cantos del Uruguay za glas,
flautu i 2 gitare, 1925; Cantos del Parana za glas i gitaru, 1929; pjesme.
BROSCHI, Carlo -> Farinelli, Carlo
BROSIG, Moritz, njemaki kompozitor (Fuchswinkel, 15.
X 1815 Breslau, 24. I 1887). Uenik F. Wolfa u Breslauu.
Tamo je 1842 postao orgulja i 1853 kapelnik katedrale te uz to
direktor Instituta za katoliku crkvenu muziku i docent na Univer-
zitetu. Bio je poasni lan akademije Santa Cecilia u Rimu.
DJELA: sedam inst r ument al nih mi sa; 7 svezaka gradual a i ofer tori ja;
20 svezaka kompozicija za orgulje; Orgelbuch (8 sv.); Choralbuch. SPISI:
Modulationslehre, 1865 (IV izd. objavio C. Thiel pod naslovom Handbuch der
Harmonielehre und Modulation, 1899); Ober die alten Kirchenkompositionen und
ihre Wiedereinfuhrung, 1880.
LIT.: A. Schirdezvahn, Domkapell meister Moritz Brosig, Zur schl esischen
Kirchengeschicht e, XVIII, Neisse 1936.
BROSSARD, Sebastien de, francuski kompozitor i muziki
pisac (Dompierre, Orne, 12. IX 1655 Meaux, Seine, 10. VIII
1730). Filozofiju i teologiju studirao u Caenu (Normandija).
Prebendar i od 1687 i maitre de chapelle u Strasbourgu, a od 1700
muziki direktor katedrale u Meauxu. Svoju vrijednu biblioteku
prodao 1724 kralju Louisu XV; ona je postala temelj muzikog
odjela dananje Parike nacionalne biblioteke. Svoje kompozicije
objavljivao je od 1678 u Mercure galant pod pseudonimom Robsard
des Fontaines.
DJELA:'est svezaka Airs serieux et d boire, 169198; Prodromus musica-
Hs, ou Elevations et Motets a voix seule avec la b. c, 1695; Elevations et Motets
a 2 et 3 voix et a voix seule, 2 dessus de violon ou 2 flutes avec la b. c, 1698;
Les Lamentations du prophete Jeremie . . .1 voix et b. c, 1721. SPISI: Dicti-
onnaire de musiaue contennant une explication des termes grecs et latins, italiens
et francois les plus usites dans la musique et un catalogue de plus de 9
00
auteurs
qui ont ecrit sur la musigue, 1703 (veoma vaan za povijest muzike prakse); Lettre
en forme de dissertation a M. Demoz sur la nouvelle methode d'ecrire le plaint--chant
et la musique, 1729. U rukopisu ostavio vie instrument alnih djela (simfonije
za 2 i 3 instrumenta uz basso continuo, sonate za 2 viol ine i b. c); Oratorio seu
dialogus animae poenitentis cum Deo; Oratorio sopra Vimmaculata concettione; 2
tal ijanske i 6 francuskih kantata; 17 mot eta; misu i dr.
LIT. : M. Brenet , Sebastien de Brossard, composit eur et bibliophil e, Me-
moires de l a Societe de l'histoire de Pari et de l 'Ile de France, 1896. J.
Ecorcheville, Cat alogue du fond de musique ancienne de la Bibliotheque Nat i-
onal e, Pari 1912. A. Goehlinger, La Musique a la cathedral e de Strasbourg
apres l a premier r etour a la mer e pat rie sous Louis XIV, St rasbourg 1920.
E. Lebeau, L'Entree de la collection musicale de Sebast ien de Brossard a la
Bibl iotheque du Roi, RMI, 1950. Isti , Sebast ien de Brossard, MGG, I I ,
1952.
BROTT, Alexander, kanadski dirigent, violinist i kompo-
zitor (Montreal, 14. III 1915 ). Violinu i kompoziciju studirao
na konzervatoriju McGill u Montrealu i na Juilliard School of
Music u New Yorku. Djeluje u Montrealu. Utemeljitelj i lan
gudakog kvarteta McGill (1939), orkestralni dirigent i muziki
direktor simfonijskog orkestra (1945) i od 1949 profesor i proelnik
gudakog odjela na Konzervatoriju. esto nastupa kao komorni
muziar. Mnogo se zalae za promicanje kanadske muzike u
domovini i inozemstvu.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Oracle, 1939; W'ar and
Peace, 1944; Concordia, 1946; Fancy and Folly, 1947 i Royal Tribute, 1953.


254 BROTT BRUCH

Koncert za viol inu, 1950: Piccola sinfonia, 1950; suite From Sea to Sea, 1947
1 Spheres in Orbit, 1961; Prelude to Oblivion za komorni orkestar, 1951: Analogy
m Angram, 1955. Za gudaki or kestar: Three Astral Visions, 1959; Triangle,
Circle, Four Squares, 1963. Arabesques za violonelo i orkestar, 1958. KO-
MORNA: gudaki kvart et , 1943; kvintet za magnetofonsku vr pcu i gudae,
1948; kvintet za udaraljke, 1950; 5 Miniatures za klarinet, rog, fagot i gudae,
1950; Three Acts for Four Sinners za 4 saksofona, 1961; Three on a Spree za harfu,
flautu i obou, 1962. Za duhaki kvintet: Salvation Orgy, 1962 i WorlJ
Sophisticate, 1962. Songs of contemplation za glas i gudaki kvintet, 1945.
BROUWENSTIJN, Gre, nizozemska pjevaica, sopran (Den
Helder, 26. VIII 1915 ). Pjevanje uila na Konzervatoriju u
Amsterdamu; tamo debitirala 1947 kao Tosca (Puccini. Najprije
lanica Nizozemske opere, od 1951 gost Covent Gardena u Lon-
donu, osobito u Verdijevim operama, 195456 u Bavreuthu,
1958 u Teatro Colon u Buenos Airesu, 1959 na festivalu u Glvn-
debourneu i u Chicagu. Jedna od muzikalno najinteligentnijih
opernih sopranistica u razdoblju poslije Drugoga svjetskog rata,
B. je najvii domet ostvarila u Wagnerovim i Verdijevim operama
i kao Leonora (Beethoven, Fidelio).
BROWN, Earle, ameriki kompozitor (Lunenburg, Mass.,
26. XII 1926 ). Zavrio studij tehnike na Univerzitetu u Bostonu;
u muzici uenik R. B. Henninga i K. McKillopa. God. 195052
predavao muziku u Denveru (Colorado), a 195260 suradnik
J. Cagea i D. Tudora u New Yorku. Sada je urednik Nove muzike
gramofonskog poduzea Time Records. Istaknuti je predstavnik ->
aleatorike.
DJELA. ORKESTRALNA: Music for Trio for 5 dancers-, 1953; Indices za 12
izvodilaca, 1954; Four SystemsJ 1954; Available Forms I za 18 izvodil aca, 1961;
Light Music za el ektrina svjetla, el ektronske inst rumente i vel iki orkestar,
1961; Available Forms II za 98 izvodil aca i 2 dirigenta, 1962; From Here za 4
zbora i 20 instrumenata, 1963. KOMORNA: Pieces za gudaki kvart et, 1950;
t rio za klarinet , fagot i kl avir, 1950; Music za klavirski t rio, 1952; Music for
"Tender Buttons za recitatora, flautu, rog i harfu, 1953; Pentathis za komorni
sastav, 1958; Hodograph I za flautu, klavir (celestu), zvona, vibrafon i marimbu,
t959j Novarra za komorni sast av, 1962; Times Five za flautu, trublju, rog, vio-
l inu, violonel o i 4 magnet ofonske vrpce, 1963; Calder Piece za 4 udaral jke,
1965; gudaki kvart et, 1965. KLAVIRSKA: Home Burial, 1949; Strata za 2
klavira, 1949; Fuga, 1950; 5 Pieces, 1950; Passacaglia, 1951; Perspectives, 1952;
Folio, 1953; 25 Pages za 1^25 klavira, 1953; Corrobborree za 3 ili 2 klavira, 1964,
Za jedan ili vie kl avira: Four Systems, 1954; Four More, 1956; More Systems,
1957; Nine Rare Bits, 1965. Dva okteta za 8 magnet ofonskih vrpca, 1953 i
1957 i dr.
BROWN, Herb Nacio, ameriki kompozitor (Deming, New
Mexico, 1896 ). U Los Angeles doao 1904, a 1928 zapoeo
komponirati filmsku muziku postigavi velik uspjeh melodijama iz
revija Hollvivood Revue i The Broadway Melody (1928). Do
1943 napisao je muziku za preko 20 filmova. Mnoge njegove
pjesme stekle su svjetsku popularnost (Singin'in the Rain i Pagan
Love Song, 1929; Temptation, You Are My Lucky Star, You
Stepped out of a Dream).
BROWN, Howard Mayer, ameriki muzikolog (Los Ange-
les, 13. IV 1930 ;. Na univerzitetu Harvard studirao kompozi-
ciju (W. Piston) i muzikologiju (O. Gombosi); doktorirao 1959.
Kao stipendist boravio u Beu i Firenci. Predavao na Wellesley
Collegeu, na Univerzitetu u Chicagu i na Harvardu; od 1966 pro-
fesor je Univerziteta u Buffalu.
DJELA: Music in the French Secular Theatre, 14001500, 1963; Theat
f h F i f h d El S i h Ci 6 I
J , 4 5 , 9 3 ; ica^
Chansons of the Fifteenth and Early Sixteenth Centuries, 1963: Instrumental
Music printed before 1600: A Bibliography, 1965. St udije; rasprave; lanci.
BROWN, James, Duff, engleski bibliograf (Edinburgh, 6.
XI 1862 London, 1. II I 1914). Najprije pomoni bibliotekar
u Glasgovvu, od 1888 bibliotekar Clerkemvell Public Library u
Londonu.
DJELA: Biographical Dictionary of Musidans, 1886; Guide to the Forma-
tion of a Music Library, 1893; British Musical Biography: a Dictionary of Mu-
sical Artists, Authors and Composers boru in Great Brilain and its Colonies, 1897
(zajedno sa S. S. Strattonom; najznaajnije Brownovo djelo): Characteristic Songs
and Dances of AH Nations, 1901 (zajedno sa A. E. Moffatom); Subject
Classification, 1908.
BROWN, Maurice (John Edwin), engleski muzikolog
(London, 3. VIII 1906 ). Po zavrenom studiju u Londonu
posvetio se pouavanju i muzikolokom istraivanju.
DJELA: Schubert: a critical biography, 1958; Chopin: an lndex of his zvorks
m chronological order, 1960: Essays on Schubert, 1966. Zajedno sa O. E. Deut-
schom suraivao na t ematskom katalogu Schubertovih djela (1951). Studije;
rasprave; lanci.
BROWNLEE, John, australski pjeva, barit on (Geelong
7. I 1900 New York, I 1969). Uenik D. Gillvja u Parizu;
debitirao 1926 u Londonu kao Marcello (Puccini La Boheme).
God. 192736 lan Parike opere, zatim na Covent Gardenu u
Londonu, 193537 solist Metropolitana u New Yorku, 193539
opere u Glvndebourneu i od 1957 predstojnik odjela za solo--
pjevanje na muzikoj koli Manhattan u New Yorku.
BRO, Frantiek, eki kompozitor (Prag, 10. IV 1896
21. VII 1962). Na Konzervatoriju u Piagu uio violinu; studij
kompozicije, zapoet kod J. B. Foerstert, zavrio 1924 na Maj-
storskoj koli kod V. Novaka; u dirigiranju uenik O. Ostrila i
V. Talicha. Violist opernog orkestra u Beu i 191518 u Istam-
bulu, zatim nastavnik muzike i lan eke filharmonif
192440 djelovao u Hranicama, gdje je osnovao vlastit
kolu i vodio simfonijski orkestar. Od 1940 ponovo u
rigent opere Studio (194045), nastavnik Konzerv
1945) i 194750 lektor na Akademiji muzikih umj<
DJELA. ORKESTRALNA: s i mf onija, 1953; uver t ir a Fai
suit a, 1937: pr el udij i fuga Bohatyrskd t ryzna, 1954; kromat ik
za akordeon i orkestar, 1956. KOMORNA: gudaki kvartet u f-
sonata za viol inu i kl avir, 1923; Jami sonata za violu i klavir, 19
t rio, 1942; duhaki kvint et, 1944; suita za viol inu solo, 1945.
za kl avir. Zborovi, sol o-pjesme. Udbenik Generalbas a cm
BRUANT, Aristi de (pravo ime Aristide Louis
Bruand . francuski pjeva chansona (Courtenav, Lo
1925), jedan od prvih velikih chansonjera Francuske,
ga naziva gospodarem ulice, a Toulouse-Lautrec ovj
njegovu karakteristinu pojavu na mnogim svojim
Njegove chansone pjevaju o ulici, predgrau, svakod
obinom ime je B. zacrtao karakteristinu liniju francv
sone koja poinje njegovim djelom (Aux Bat' d'Af, , petits
Joyeux, Les Femmes, Henri IV a de'couche, L'Ent
Istovremeno pokazuje i smisao za humor i ironiju, ga
ljubav (Ja sam posljednji vitez koji se bori za svoju da
stupao na svim parikim pozornicama i u kabaretima o
BRUCH, Max, nemaki kompozitor (Koln, 6. '.
Berlin-Friedenau, 20. X 1920). Studirao u Bonnu (H. C
stein) i Kolnu (F. Hiller, K. Reinecke, F. Breuning). 1
postaje nastavnik muzike u Kolnu. U toku sledeih god
zbog studija u Berlinu, Leipzigu, Dresdenu, Beu, A
zatim dve godine u Mannheimu, a 186465 u Parizu i I
Posle susreta sa violinistom Joachimom u Hannoveru pr:
neoklasiara i aktivno se bori protiv ideja novorom
\vagnerijanaca. God. 1865 B. je muziki direktor u O
186770 dvorski dirigent u Sonderhausenu. Zatim kra
ivi u Berlinu, pa ;
vraa (187378) u I
1878 odlazi u Liv
dirigenta Filharmonij
tva. U Engleskoj os
dine, zatim se vraa'
ku i 1883 preuzim
orkestarskog drutva
lauu. God. 1891ic
profesor kompozicije
linskoj akademiji.
B. nastavlja trad
bera i Mendelssohna
dela se odlikuju soli
hnike izrade, vr
preglednou forme.
stvom melodike. Sve,
napisao a pisao jq
svim kompozicionim
nije ga nadivelo.
certnom podijumu o se dva
njegova violii
certa (osobito onaj u g-molu), varijacije za violonel star
Kol Nidrei, oratorij Das Lied von der Glocke (na tekst) i
kotska fantazija. To su dela u kojima se sna ljuju
Bruchova melodijska invencija i njegov romantia
peramenat. Ostala dela predstavljaju veinom konve
akademske tvorevine. Treba istai jo dve karakteris
Bruchove umetnosti: njegovu sklonost ka obradi ter
antike istorije i mitologije i spretnost pri obraivanji
raznih naroda: kotlanana, veana, Rusa, Jevreja.
DELA. ORKESTARSKA. Tr i s i mfoni j e : I , u Es- dur u op
I I , u f-molu op. 36, 1870 i I I I , u E-duru op. 51, 1887. Tri viol insl
I, u g- mol u op. 26, 1868; I I , u d- mol u op. 44, 1878 i I I I , u d-rr
1891. Kol Nidrei, adagio na jevrejske melodije za violonelo, orkestar
47, 1881: Konzerstiick za violinu i orkestar op. 84, 1911; romane; op.
42; Serenade za viol inu op. 75; Lieder und Tame nach russischen
dischen Volksmelodien za violinu i orkestar (ili klavir) op. 79; Adagio
schen Melodien za violonelo i orkestar op. 56; Schottische Fantasie op.
disehe Tame op. 63. KAMERNA. Dva gudaka kvart et a: I, u c-
i I I , u E-duru op. 10; klavirski t rio op. 5; 8 Stucke za klavir, klarir
il i violonelo op. 83; Vier Stucke za violonelo i klavir op. 70. KL/.
razne kompozicije op. 2, 11, 12, 14. DRAMSKA. Opere: Schet
Rache, komina opera, 1858; Die Loreley, 1863; Hermione, 1872. V
Or at oriji : Armi nius op. 43; Moses op. 67; Gustav Adol f op. 73. (
op. 81. Za soliste, hor i orkestar: balada op. 24 Schon Ellen; Odyss Das
Lied von der Glocke op. 45, 1878; Achilleus, op. 50; Das Feuerkre ska
fantazija, op. 52; Damajanti op. 78; Frithjof auf seines Vaters koncertna
scena, op. 27. Brojne kompozicije za hor i orkestar i za hor pesme za
glas i orkestar i za glas i klavir {12 schottische Volksieder, op. 7; 10
Lieder op. 17; Lieder und Gesdnge op. 49 i dr.).
LIT. : A. Kleff el, Mas Bruch, M, 1907. W. Alt mann, J.
Br iefwechsel mit K. Reinthal er, Max Bruch... , Berl in 1908. F.
Bruch, Ziirich 1922. H. Pfilzner, Meine Beziehungen zu Ma:
Miinchen 1938. 11". Kahl, Max Bruch, MGG, I I , 1952. K.


M. BRUCH

BRUCH BRUCKNER 255

Max Bruchs Messensatze, Festschrift Schmidt -Gbrg, Bonn 1957. Isti, Max
Bruchs Br esl auer Dirigentent atigheit , AFMW, 196263. W. Lauth, Max
Bruchs Instrument almusik, Koln 1967. D. Pl .
BRUCHOLLERIE, Moniquc de la, francuska pijanistica
(Pariz, 20. IV 1915 ). U trinaestoj godini zavrila studij klavira
na Konzervatoriju u Parizu (I. Philipp). Brojne koncertne turneje
vodile su je kroz evropske zemlje, sjevernu Afriku, Junu i
Sjevernu Ameriku. Od 1947 u vie je navrata gostovala u Ju-
goslaviji. Svoje velike uspjehe temelji na strogo linom umjet-
nikom stavu, na smjelosti, ponekad i neobinosti interpretacije,
u kojoj se iivljuje njezin bujni temperament.
BRUCK, Arnold von -> Arnold von Bruck
BRUCKEN-FOCK van, 1. Emil, nizozemski kompozitor i
muziki kritiar (Koudekerke, Middelburg, 19. X 1857
Aerdenhout, Haarlem, 6. I 1944). Vojni kapelnik u Arnhemu i
muziki kritiar u Utrechtu, komponirao je muziku dramu
Seleneia, 1895, vie orkestralnih djela, zborova i dr.
2. Gerard, pijanist, kompozitor i slikar (Koudekerke, 28.
XII 1859 Heemstede, 15. VIII 1935). Brat Emila; kompoziciju
i klavir studirao u Utrechtu (R. Hol) i Berlinu (F. Kiel, W. Bar-
giel . Nastupao kao koncertni pijanist u Nizozemskoj, Belgiji,
Francuskoj i Njemakoj, zatim se povukao i posvetio komponira-
nju i slikarstvu.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije; Impressions duMidi; Suhe
bretonne; Requiem. Kompozicije za komorne sastave. KLAVIRSKA:
panjolski plesovi; Momenrs musicaus; 24 preludija dr. Oratorij De wederkomst
van Christus; kant ate; pjesme.
BRUCKL (rod. Boben), Leonija, pjevaica (sopran) i peda
gog (Karlovac, 1857 Zagreb, 17. VIII 1927). Pjevanje
studirala na Konzervatoriju u Beu (J. Gansbacher) i zatim u
Parizu (J. B. Faure). God. 18941902 prvakinja Zagrebake
opere, a zatim nakon rasputan ja opere 190320 nastavnica
pjevanja na Glazbenoj koli i Konzervatoriju Hrvatskog glazbe
nog zavoda u Zagrebu. Kao operna umjetnica osobito se istakla
u sopranskim ulogama Wagnerovih opera, koje je kreirala u Za
grebu i na gostovanjima u Pragu i dr. Njene uenice bile su M.
ugh, V. Engel, P. Trauttner, Z. Gjungjenac i dr.
K
-
Ko
-
BRUCKNER, Anton, austrijski kompozitor i orgulja (Ans-
felden, Gornja Austrija, 4 IX 1824 Be, 11. X 1896). Kao
djeak uio orgulje i generalbas te je rano poeo komponirati
crkvena djela. God. 1837 uao u djeaki zbor benediktinskog
samostana u Sv. Florianu; 1840 upisao se u 10-mjeseni uiteljski
teaj u Linzu, idue godine postao pomoni uitelj u Windhaagu
[Freistadt). U slobodno vrijeme svirao na plesnim priredbama
gornjoaustrijske narodne plesove, iji se prizvuci javljaju u nekim
njegovim znaajnim kasnijim djelima. God. 1845 dobio uiteljsko
namjetenje u Sv. Florianu, gdje je ostao deset godina. Tu je
postao i orgulja. Daljnju muziku naobrazbu stjecao je u to doba
kao samouk. God. 1855 znaajna je u Brucknerovu ivotu. On
tada preuzima mjesto orguljaa katedrale u Linzu i zapoinje
dugogodinji studij kod uvenog kontrapunktiara Simona Sechtera
u Beu. Rad kod Sechtera bio je zavren 1861 ispitom u Bekom
konzervatoriju, kojim je B. bio osposobljen za nastavnika muzike.
Bruckneru je tada 37 godina. To je doba, u kome su drugi muziari
odavna ostavili kolske klupe, zapoeli samostalan stvaralaki
rad i napisali vrijedna djela. B. je, naprotiv, vrlo polagano sa-
zrijevao. On je u meuvremenu gotovo neprekidno komponirao,
osobito zborne kompozicije svjetovnog i crkvenog karaktera, ali
bez izrazitije fizionomije. Po prvi put se njegova iskonska muzi-
kalnost i stvaralaka snaga oitovala tek u misi br. 1 u d-molu,
napisanoj 1864. Idue godine upoznaje Wagnerova Tristana.
God. 1868 otvara se novo, mnogo znaajnije razdoblje u
Brucknerovu ivotu. On odlazi u Be, gdje postaje profesor za
harmoniju, kontrapunkt i orgulje na Konzervatoriju. Tu su mu,
meu ostalima, uenici bili F. Mottl, J. Pembaur, braa
Schalk i G. Mahler. Ubrzo B. zadobiva i meunarodna priznanja
orgu-ljakim nastupima u Nancvju, Parizu i, neto kasnije, u
Londonu, istiui se i kao velik majstor u improviziranju.
Ali u Beu poinju i Brucknerove nevolje. Bilo je to vrijeme
unih prepirki izmeu uvara bekih klasinih tradicija i pri-
staa romantiko-programnog pravca, kojeg su eksponenti bili
Berlioz, Liszt i Wagner. U drugom taboru isticali su se likovi
autoritativnog kritiara E. Hanslicka i J. Brahmsa, kojega je
Hanslick smatrao uzornim nastavljaem klasinih vremena. Iz-
jasnivi se otvoreno za Wagnerovu umjetnost, pristupivi i bekom
Wagnerovu udruenju, B. je i protiv volje izazvao protiv sebe
antivvagnerijance. Hanslickove strijele okomile su se na umjetnika
i zagorile mu ivot. Njegove su simfonije bile proglaene djelima,
u kojima se Wagnerova dramatska umjetnost prenosi na sim-
fonijsko podruje. Zbog nerazumijevanja, koje je pratilo njegove
velike orkestralne radove, B. je mnogo trpio. Neobino poboan,
dobriina i naivan, B. je u Beu prolazio kroz teke duevne krize,

koje su u njemu raale nepovje-
renje, sumnju u druge i u sama
sebe, u svoje stvaralake sposobnosti
i ispravnosti umjetnikog htijenja
(oituje se to, meu o-stalim, u
brojnim preradbama vlastitih djela,
osobito simfonijskih). Ipak je
doivljavao povremene poasti i
priznanja: mjesto lektora, koje je na
Bekom univerzitetu primio 1875,
naslov dvorskog orguljaa i poasni
doktorat filozofskog fakulteta
Bekog univerziteta (1891).
Miljenja o Bruckneru kao
umjetniku dugo su bila podvojena,
ak i meu onima a tih je u
toku vremena bivalo sve
vie koji su uoili i priznavali veliinu njegove umjetnosti. Dok
su jedni otvoreno izjavljivali da Brucknerova djela ne shvaaju,
da su im strana i sadrajem i opsegom, drugi su ga bez ustruavanja
svrstavali u najsmionije novatore, koji ugroavaju historijski tok
muzike umjetnosti; nasuprot ovima, tovatelji Brucknerova stva-
ralatva gledali su u njemu as ekstatinog mistika, as nosioca
kristalne, apolinijske harmonije i sreenosti. Pravo je bilo na
strani Brucknerovih prijatelja i potovatelja, unato protivurje-
nostima, koja izbijaju iz njihovih izjava i miljenja o Bruckneru;
te su se protivurjenosti javljale u prvom redu stoga, to ih je i
sam B. u sebi nosio i donekle prenosio u svoja djela, izglaujui
te suprotnosti gotovo svugdje sigurnou oblikovanja i umjetnike
uvjerljivosti.
Kroz promjenljivost duevnih raspoloenja, uvjetovanu ivot-
nim okolnostima, B. je u svojim simfonijama a o njima je
prvenstveno rije, kad se govori o Bruckneru umjetniku rjeavao
redovito jednu te istu problematiku svog u sutini neproblema-
tinog duha, stranog sloenom knjievno-filozofsko-umjetnikom
svijetu Wagnera i Liszta. Ovaj umjetnik skromne naobrazbe
unosio je u svoje simfonije elementarnost svog doivljavanja
sadanjosti i vizije budunosti. Gorljiv vjernik, B. je kroz muziku
odraavao polaritet suprotnosti, koje je smatrao temeljnima:

A. BRUCKNER. Rad H. Kaulbacha

A. BRUCKNER. Brucknerove orgulje u opat iji Sankt Florian


BRUCKNER
suprotnosti dobra i zla, svjetla i tame, zemlje i neba, raja i pakla,
poraza, borbe i pobjede.
Jasnim, rijetko objektivnim pogledom, B. je iz svojih kompo-
zicija izdvojio one, koje je smatrao najznaajnijima (svega, to

' . . ' ' \ * f y
A. BRUCKNER. Gloria iz mise u d- mol u. aut ograf
je napisao prije prekretnice 1864 odluno se odrekao;. To su:
9 simfonija, gudaki kvintet, 3 mise, 150. psalam, Te Deum i ne-
koliko manjih zbornih djela duhovnog i svjetovnog karaktera.
Navedena Brucknerova religiozno-liturgijska djela idu svakako
meu najznaajnije radove te vrste u evropskoj muzici XIX st.
To osobito vrijedi za misu u f-molu. Ali teite Brucknerova stva-
ranja nije na tom podruju, ve na simfonijskom.
Brucknerove simfonije odaju, da potjeu s istog izvora. Njihov
je autor u njima oitovao punu umjetniku individualnost, iako
svaka od simfonija nije onako jedinstveno djelo, kakvo je, npr.,
Beethovenova Trea ili Peta simfonija. B. nije stvorio nov tip
simfonije (i to su protivnici previdjeli). On je u stvari zadrao
tip klasine simfonije, irei joj opseg do monumentalnih dimen-
zija. Bogatstvo njegovih muzikih misli navodilo ga je da u ekspo-
ziciju sonatne forme unosi vie od dvije glavne teme, a golemo
kontrapunktiko znanje osvjeivalo je epizode pojedinih stavaka,
koji se katkada (kao u finalu Pete simfonije) pretvaraju u velike
fuge. B. nije pokazivao mnogo interesa za formalne probleme,
pa su njegove simfonije s te strane uglavnom stalno rjeavanje
vrlo srodnih zadataka. Zanimljivije su druge pojedinosti: pojavlji-
vanje citata iz ranijih stavaka, tretiranje orkestra po grupama
instrumenata (tu je na Brucknera svakako utjecala izvodilaka
tehnika orgulja), kontrasti koje izaziva primjena skupine limenih
instrumenata u odlomcima himniko-koralnog karaktera (osobito
efekti
3
bogate, ponekad neoekivane modulacije,
;
limenih instrumenata (trublje u Sedmoj simfoniji).
Od Brucknerovih simfonijskih stavaka redovito su
polagani stavci i scherzi. U finalima esto nije uspije
dojam rastrganosti i pretrpanosti. Sve njegove sin
jednako popularne. Najpoznatije su i najvie se izvc
(to je Brucknerova Pastoralna simfonija, poema o ii
i prirodi; autor ju je sam nazvao romantinom), P
Osma i Deveta, koju nije dovrio; nakon treeg stav
ponekad umjesto finala Brucknerov Te Deum.
DJELA. ORKESTRALNA: jedanaest simfonija, od koj
nisu numerirane: simfonija u f-mol u, 1863; simfonija u d-rn
(autor ju je kasnije oznaio brojem O, otuda Die nulte Symphonie
186566 (prer. 1890); II, u c-molu, 187172 (prer. 18757
f
u d-molu, 1873 (prer. 187677 i 188889); IV, u Es-duru, 1
1878 i 187980); V, u B-duru, 1877 (prer. 1878, praizvedba li. -
duru, 187981; VII, u E-duru, 188183; VIII, u c-molu, 1
188990) i IX, u d-molu (188796, praizvedba 1903). Uvert
1863 (praizvedba 1923); tri stavka za orkestar, oko 1862 (pra:
Gudaki kvint et u F-duru, 1879. KLAVIRSKA. Pl esovi:
tung, an einem Herbstabend; Phantasie u G-duru, 1868: Erinnerun
zicije za or gul je (prel udiji i fuge) . VOKALNA. Kant at e: \
za sole, zbor i klavir, 1845; Entsagen za sole, zbor i orgulje, oko li
der, auf, und die Saiten zur Hand za sole, zbor i orkestar, 1855,
za muki zbor i duhaki orkestar, 1863; Helgoland za muki zl
1893; vei broj manjih radova za zborne sastave, a cappella i uz i
pratnju. CRKVENA: osam misa za razne sast ave, od kojih
3 numerirane (to su t najznaajnije: br. 1 u d-molu za sole, zbor i
prer. 1876; br. 2 u e-molu za 8-glasni zbor i duhaki orkestar, 18
br. 3 u f-molu za sole, zbor i orkestar, 186768, prer. 1876 i 1
u d-molu za sole, zbor i orkestar, 184849, prer. 1892; 150. Psi
zbor i orkestar, 1892; Te Deum za sole, zbor i orkestar, 1881i
za sole, zbor i orkestar, 1852; vei broj kraih zbornih kompozk
i uz instrumentalnu pratnju. God. 1930 zapoelo je poduzet
schaftlicher Verlag (Wien i Leipzig, danas Wiesbaden) s izdavanje
Brucknerovih djela u 22 sv., u redakciji R. Haasa. Do 1944 objavi
medu njima sve numerirane simfonije. Budui da u ranijim izdan
rovih simfonija ima vie mjesta, u kojima je tuda ruka vrila prerac
u instrumentaciji, ovo se izdanje temel ji iskl juivo na onim red
je sam B. oznaio kao definitivne. Sabrana Brucknerova pisma izc
fiinger (Regensburg 1924) i M. Auer (Regensburg 1924). Brucknt
nja na bekom Univerzitetu objavio je E. Schwanzara pod naslovoi
Harmonielehre, Kontrapunkt. Vorlesungen an der Universitdt Wie\
LIT. : F. Brunner, Dr . Ant on Bruckner, Linz 1895. H
A. Bruckner, Berlin 1898. C. Hrubys Meine Erinnerungen an
Wien 1901. R, Louis, A. Bruckner, Berlin 1904 ( I I I izd. 1921).
Bruckneriana, Leipzig 1910. F, Grdflinger, A. Bruckner, Bausl
Lebensgeschichte, Miinchen 1911 (prer. izd. Berlin 1927"). A
Bruckner, Leipzig 1912 ( I I izd. 1920). A. Westarp, A. Bruckn
et l'oeuvre, Pari 1912. A. Halm, Die Svmphonie A. Bruckn
1914 (II izd. 1923). E. Decsey, Bruckner, Versuch eines Leben
( I I I izd. 1930). A. Knapp> A. Bruckner, Zum Verstandnis s
lichkeit und seiner Werke, Diisseldorf 1921. F. Grdflinger, A. Br
und Werke, Regensburg 1921. A. Gollerich, A. Bruckner. Ein
Schaffensbild (4 sv., I objavljen u Regensburgu 1922, IIIV iz
Regensburg 192836). K. Grunsky, A. Bruckner, Stuttgart
Schzvebsch, A. Bruckner. Ein Beitrag zur Erkenntnis von Entwick
Musik, Stuttgart 1923. M. Auer, A. Bruckner, Sein Leben un<
1923 (VI izd. 1949). R. Wetz, A. Bruckner, Sein Leben und Sch
1923. O. Lang, A. Bruckner, Wesen und Bedeutung, Ml inci
izd. 1947). K, Singer, Bruckners Chormusik, Stuttgart 1924. -
Erinnerungen an A. Bruckner, Wien 1924. A. Dolinar, Anton
rojstni stol etnici), Cerkveni glasbenik, 1924, 12, 34 i 56.
ivot i djelo Antona Brucknera, Jugoslavenski muziar, 1924, 8. -
Anton Bruckner, ivot, 1925, 5. A. Orel, A. Bruckner, Das We
tler, die Zeit, Wien 1925. R. Wickenhauser, A. Bruckners S;
sv,), Leipzig 192627. E. Kurth, A. Bruckner (2 sv.), Berlin
Aurer, Bruckner als Kirchenmusiker, Regensburg 1927. F. Mi
sique rel igieuse de Bruckner, Pari 1928. H, A. Brunsky, Das
in A. Bruckners Svmphonien, Augsburg 1928. F. Griininger,
Der met aphvsische Kern seiner Personl ichkeit und Werke, Ai
(II izd. 1950). H. A. Grunsky, Formenwelt und Sinngefiige in ( -
Svmphonien (2 sv.), 1931. G. Engel, The Life of A. Brucknt
1931. R. Haas, A. Bruckner, Potsdam 1934. R. Lach, Bruc
tung im deutschen Geistesleben, Miinchen 1935. F. Klose, Me
bei Bruckner. Erinnerungen und Betrachtungen, Regensburg 193?
A. Bruckner, 18241896. Sein Leben in Bildern, Leipzig 1936.
Fragen der Bruckner-Auffassungen, Stutt gart 1936. M. Aue
i H. VC-'eisbach, A. Bruckner. Wissenschaftliche und kiinstlerische I
zu den Originalfassungen, Wien 1937. P. Ivanii, Dr. Anton BJ
1896), Hrvatska prosvjeta, 1938, 718. W. Abendroth, Die
A. Bruckners, Berlin 1940. K. Laux, A. Bruckner. Leben und ^
1940. K. Schiske, Die Dissonanzverwendung bei A. Brucknei
Wien 1940. L. van Vassenhove, A. Bruckner, Neuchatel 1942.
wdngler, J. Brahms. A. Bruckner, Leipzig 1942 (novo izd. 1952).
A. Bruckners svmphonisches Werk, Leipzig 1943. A. Machat
l 'oeuvre d'Anton Bruckner, Pari 1945. L. Nozvak, Te Deun
Gedanken zur Musik A. Bruckners, Wien 1947. W, Wolff, Ant
Genie und Einfalt, Ziirich 1948. F. Grdflinger, Liebes und
Anton Bruckner, Wien 1948. P. Raabe, Wege zu Bruckner,
1948. F. Griininger, Der Meister von Sankt Florian, Augsburg
Schenk, Um Bruckners Personlichkeit, Wien 1951. Th. Weist
God. A Portraval of the Life of Anton Bruckner, New York 1951.
A. Bruckner, MGG, II, 1952 (s bogatom bibliografijom). A. Or
-Brevier, Wien 1953. L. G. Bachmann, Bruckner, Paderborn
Reich, Anton Bruckner. Ein Bild seiner Personl ichkeit, Basel 1953,
lint Bruckner, Mahler, Schonberg, Wien 1954. /. Krohn, Ante
Sinfonien (2 sv.), Helsinki 195557. P. Benary, A. Bruckner, 1

/p CZPifi*- Jr -~ s
F#

J '/*-'

y
C^~

A. BRUCKNER. Dvostruki
aut ograf Brucknera i Wagnera
u finalima), pa detalji, koji ga povezuju uz umjetnost Richarda
Wagnera, pored Beethovena, njegova drugog velikog uzora:
oduljeno ponavljanje motiva, iroke gradacije, traeni zvukovni


Lijevo: BUBANJ u obliku pjeanog sata, Nova Gvineja; gore desno: BUBANJ s prorezom, Nova Gvineja; dolje
desno: BUBANJ s otoja Marquesas, Polinezija

BUBANJ

BUBANJ

KOLO UZ PRATNJU BUBNJA I PSALTERIJA. Zidna slika, Lesnovo, Makedonija, XIV st.
'i-if-v.

BRUCKNER BRUMEL 257

Lancelot, Anton Bruckner. L'Homme et son oeuvre, Pari 1964. L. Nowak,
Anton Bruckner, Wien i Miinchen 1964. J. Lassl, Das kleine Brucknerbuch,
Salzburg 1965. R. Simpson, The Essence of Bruckner, London 1967. J. As.
BRUCI, Rudolf, kompozitor (Zagreb, 30. III 1917 ).
Kompoziciju studirao na Muzikoj akademiji u Beogradu (P.
Bingulac), postdiplomske studije zavrio 1955 u Beu na Akaemie
ftir Musik und darstellende Kunst (A. Uhl, J. N. David). Bio je lan
Simfonijskog orkestra JNA
(194550), od 1954 do danas
(1970) direktor je Muzike kole
Isidor Baji u Novom Sadu;
196265 direktor Opere Srp-
skog narodnog pozorita u istom
gradu.
Veoma plodan i spontan
stvaralac, Bruci je za kratko
vreme komponovao velik niz
dela, izrazivi se posebno kao
autor veih oblika simfonijske,
vokalno-instrumentalne i ba-
letske literature. Dajui u sva-
kom novom delu i novija
R. BRUCI
formalna reenja kao i sve osobeniji harmonski izraz, on se
naroito istie bogatim orke-starskim koloritom i svojevrsnom
instrumentacijom. Pored mnogih nagrada u zemlji, dobio je 1965
Grand prix na meunarodnom konkursu Kraljice Elizabete u
Bruxellesu za delo Sinfonia lesta.
DELA. ORKESTARSKA: Rondo giocoso, 1947; 2 sinfoniet t e, 1949 i
1965; simfonija, 1951; koncert za viol inu, 1952; simfonijska svit a Maskal,
1954 (Beograd, 19. II 1957); dva koncerta za trombon 1958, 1961; Sinfonia
lesta, 1965 (Bruxelles, 13. I 1966; jug. premijera Beograd, 4. IV 1966); koncert
za orkestar, 1965; Miniature, 1967. DRAMSKA. Bal et i: Susreti, 1963;
Demon zlata, 1965 (Novi Sad, 14. VI 1966); Kirka, 1967; Pasion (Novi Sad,
12. XII 1969); Na pruzi (Novi Sad, VI 1970). Scenska muzika, kamerne kompo-
zicije i dr. VOKALNA. Kantate: Srbija za bariton, enski hor i kamerni
orkestar, 1959 (Beograd, 24. V 1962); ovek je vidik bez kraja za recitatore,
mezzosopran, meoviti hor i orkestar (Beograd, 21. XII 1961); Samo peva tajni
plamen za bas i kamerni ansambl , 1962; Oi Sutjeske za recitatore, meovit i
hor i orkestar (Zagreb, 25. XI 1963); Kamena poema za grad za sopran i kamerni
ansambl (Opatija, 30. X 1965). Oratorij Salut au monde (Neka bude srea) za
recitatore, soliste, meovit i hor i orkestar (Beograd, 19. XII 1967); Sunani
mostovi za sola, hor i orkestar, 1968.
LIT.: P. Bingulac, Rudol f Bruci, Zvuk, 1966, 67. V. Perii, Muziki
stvaraoci u Srbiji, Beograd, 1969. S. D. K.
BRUI, Marijan, pjeva, tenor (Zagreb, 25. I 1927 ).
Pjevanje uio u Zagrebu kod M. Majcena na muzikoj koli
Vatroslav Lisinski i privatno kod Z. ira. Na muzikoj pozornici
debitirao 1961 u Osijeku kao Mia (Gotovac, Ero s onoga svijeta)
i otada stalni lan Osjeke opere (od 1968 slobodan umjetnik).
U svojoj karijeri ostvario niz prvih tenorskih uloga dramskog
faha, medu kojima su Manrico (Verdi, Trubadur), Riccardo
(Verdi, Krabuljni ples), Cavaradossi (Puccini, Tosca), Rodolfo
(Puccini, La Boheme), Pinkerton (Puccini, Madame Butterfly),
Don Ottavio (Mozart, Don Giovanni), Hoffmann (Offenbach,
Hoffmannove prie), Herman (ajkovski, Pikova dama), Jurani
i Sokolovi (Zajc, Nikola ubi Zrinjski) i dr. Nastupa u opereti
i na koncertnom podiju. Gostovao je na jugoslavenskim opernim
scenama i u Madarskoj. K. Ko.
BRUI, Milan, pjeva, bariton (Zagreb, 13. XI 1911 ).
Pjevanje uio kod A. Griffa i A. Mitrovi u Zagrebu; na opernoj
pozornici debitirao 1943 u Osijeku kao Tonio (Leoncavallo,
Pagliacci). God. 194648 operni solist u Zagrebu, zatim u Splitu,
Osijeku i Skoplju. Sada djeluje u Baselu. Meu njegovim ostva
renjima istiu se ove uloge: Rigoletto (Verdi), Germont (Verdi,
La Traviata), Escamillo (Bizet, Carmen), Scarpia (Puccini, Tosca),
Evgenij Onjegin (ajkovski), Zrinjski (Zajc, Nikola ubi Zrinjski),
Frano (Hatze, Adel i Mara), mlinar Sima (Gotovac, Ero s onoga
svijeta) i dr. K. Ko.
BRUGER, Hans Dagobert, njemaki muzikolog (Frankfurt
na Majni, 16. XI 1894 Berlin, 16. VII 1932). Uenik Th.
Krovera, A. Sandbergera i H. Aberta, doktorirao 1922 na Uni-
verzitetu u Heidelbergu. Djelovao je u Miinchenu. Istraivao i
popularizirao staru muziku za lutnju.
DJELA: Glucks dramatische Instrumentationskunst und ikre geschichtlichen
Grundlagen (disertacija), 1922; Schule des J.autenspiels (6 sv.), 192527; Alte
Lautenmusik, 1928. Izdao vie zbirki kompozicija za lutnju: J. S. Bachs Kom-
BRUGNOLI, Attilio, talijanski pijanist i kompozitor (Rim,
7. IX 1880 Bolzano, 10. VII 1937). Na Konzervatoriju u Na-
polju zavrio studij klavira (F. Rossomandi) i kompozicije (P.
Serao). Koncertirao u Italiji i inozemstvu. Predavao klavir na
konzervatorijima u Parmi, Rimu, Napulju, Firenci i od 1923 u
Rimu. Konstruirao aparat za gimnastiku prstiju i ruke.
DJELA: koncert za kl avir i orkestar, 1905; koncert za viol inu i orkestar,
1908; sonata za violinu i klavir; klavirske kompozicije; pjesme. SPISI:
Dinamica pianistica. Trattato sulVinsegnamento razionale del pianoforte, 1926;
La Muica pianistica italiana dalle origini al '900, 1932; vie lanaka o metodici i
problemima kl avirske nastave. Revidirao nova izdanja Chopinovih i Lisztovih
kompozicija i priredio transkripcije Frescobaldijevih i Paisiellovih djela.
LIT. : A. Damerini, Att il io Brugnol i, Muica d'oggi, 1937.
BRUGNOLI, Sekundo, kompozitor (Dubrovnik, oko 1528
nakon 1600). Potjee iz obitelji koja se 1428 doselila u Dubrovnik.
U mladosti trgovac. Prema navodima historiara Serafina Crije-
via {Bibliotheca Ragusina, IV, str. 121), B. se ve od djetinjstva
bavio muzikom, pa je napisao vie pjesama na vlastite tekstove.
Kao sveenik komponirao je crkvene pjesme i himne i sastavio
pouku o koralnom pjevanju. Njegova se djela nisu sauvala.
LIT. : A. Posinkovi, Sekundo Brugnol i, dubrovaki gl azbenik u XVI.
vijeku, Sv. C, 1918, 4. K. Ko.
BRUHN, Erik, danski plesa i koreograf (Kobenhavn, 3. X
1928 ). Uenik baletne kole Opere u Kobenhavnu, zarana je
postao lan i 1949 prvi plesa toga baletnog ansambla. Gostovao
je na mnogim svjetskim pozornicama, kao na operi Metropolitan
u New Yorku, na Scali u Milanu, na Operi u Parizu i dr.
Djeluje kao majstor baleta na baletnoj koli Opere u Kebenhavnu.
B. je plesa izvanrednih tehnikih sposobnosti i velike izraaj-
nosti.
BRUHNS, Nicolaus, njemaki kompozitor i orgulja (Schvvab-
stedt, oko 1665 Husum, 29. III 1697). Uenik D. Buxtehudea
u Liibecku, orgulja u Kobenhavnu i od 1689 u Husumu. Bio je i
izvrstan violinist, osobito u tehnici dvohvata. Bruhnsova djela
odaju originalnost autora, iji je muziki jezik i danas iv i privla-
an.
DJELA. Za orgulje: koralna fantazija Nun komm der Heiden Heiland; 3
preludija i fuge. VOKALNA. 12 kantata: Die Zeit meines Abschieds ist vor-
handen; Der Herr hat seinen Stuhl im Himmel bereitet; Jauchzet dem Herrn alle
Welt; De profundis; Mein Herz ist bereit; Wohl dem, der den Herrn fiirchtet;
Paratum cor meum; Ich liege und schlafe; Muss nicht der Mensch auf dieser Erden;
O ivehrter heilger Geist; Hemmt Euere Tra'nenflut i Erstanden ist der heilige Christ:
madrigali.
LIT. : H. Kblsch, Nicolaus Bruhns, Leben und Werke (disertacija), Kiel
1938. Isti, Nicolaus Bruhns, MGG, I I , 1952. Isti, Nicolaus Bruhns, Kas-
sel 1958. G. B. Sharp, Nicol aus Bruhns, The Musical Times, 1966.
BRULL, Ignaz, austrijski kompozitor i pijanist (Prosnica,
Moravska, 7. XI 1846 Be, 17. IX 1907). Uenik J. Epsteina
(klavir), J. Rufinatsche i O. Dessoffa (kompozicija). Kao pijanist
nastupao u Beu i odlazio na brojne koncertne turneje. God.
187278 nastavnik i od 1881 sudirektor Horakove klavirske
kole u Beu. Intimni prijatelj J. Brahmsa, bio je prvi interpret
mnogih njegovih klavirskih kompozicija. Plodan kompozitor,
u svojim se operama nadovezao na Auberov i Boieldieuov muziki
stil.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u e-molu; 2 koncerta za kl avir;
koncert za violinu; 3 uvertire: Im Walde; Macbeth i Ouverture pathetique\ 3
serenade; za kl avir i orkest ar: rapsodija i Konzertstiick. KOMORNA: trio;
5 sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir. Kompozicije za kla-
vir. DRAMSKA. Opere: Die Bettler von Samarkand, 1864; Das goldene
Kreuz, 1875; Der Landfriede, 1877; Bianca, 1879; Konigin Marietta, 1883;
Gloria, 1886; Das steinerne Herz, 1888; Gringoire, 1892; Schach dem Konige,
1893; Der Husar, 1896; Rubezahl. Balet Ein Marchen aus der Champagne, 1886.
Zborovi: solo-pjesme.
LIT.: H. Schzvarz, Ignaz Briill und sein Freundeskreis, Wien 1922. H.
Wirth, Ignaz Briill, MGG, II, 1952.
BRUMEL, Antoine, nizozemski kompozitor (oko 1460
Ferrara, poslije 1520). Uenik J. Okeghema, suvremenik Josquina
de Presa. God. 1500 napustio namjetenje na dvoru Sigismunda

Isti, Briiggemann und sein Wer
um 10. Todestage, ZFM, 1954



258 BRUMEL BRUNOLD

u Liber XV missarum, 1516; jednu Joh. Ott u Missae XIII, 1539;
dvije Petreius u Liber XV missarum, 1539.
Djela u rukopisu nalaze se u arhivu Papinske kapele (etiri
4-gl. mise, dva 4-gl. Magnificata, dva 4-gl. i jedan 5-gl. motet),
u knjinicama u Miinchenu (12-gl. Et ecce terrae motus, tri 4-gl.
Creda), Beu, Bologni, Milanu, Baselu i drugdje. Nova izdanja:
misa De beata Virgine u zbirci Maitres musiciens H. Experta (sv. 9),
neke druge kompozicije u zbirci Tresor Maldeghema. Cjelokupna
Brumelova djela (predvieno je 5 sv.) izdaje A. Carapetvan (Ame-
rican Institute of Musicologv).
LIT.: E. Van dsr Straeten, La Musique aux Pays Bas, VI, Bruxelles 1882.
A. Pirro, Dokumente iiber Antoine Brumel, Louis van Pullaer und Crispin
van Stappen, ZFMW, 192829. H. Angles, La Muica en la corte de los
Reyes Catolicos, I, Madrid 1941. G. Sartori, Bibliografia delle opere musicali
tampate da Ottaviano Petrucci, Firenze 1948. J. Schmidt-Gorg, Anton Bru-
mel, MGG, II, 1952. H. C. Wolff, Die Musik der alten Niederlander, Leipzig
I956-
BRUN, Bruno, koncertni klarinetista i muziki pedagog
(Hrastnik, Slovenija, 14. VIII 1910 ). Diplomirao na Mu
zikoj akademiji u Beogradu, a usavravao se u Parizu. Dugogo
dinji lan orkestra i solista Beogradske opere i Beogradske fil
harmonije, od 1947 profesor klarineta na Muzikoj akademiji u
Beogradu. Od 1962 prorektor i od 1965 do danas (1970) rektor
Umetnike akademije. Koncertirao je kao solista i lan kamernih
ansambla u mnogim gradovima Jugoslavije i inostranstvu. Od
gojio elu generaciju istaknutih instrumentalista. Objavio kolu
za klarinet (2 sv.), 195156 i Izbor malih komada za klarinet i
klavir, 1953. S. . K.
BRUN, Fritz, vicarski kompozitor i dirigent (Luzern, 18.
VIII 1878 Grosshochstetten, Bern, 29. XI 1959). Uenik F.
J. Breitenbacha, P. Fassbaendera i W. Mengelberga u Luzernu
i F. Wiillnera na Konzervatoriju u Kolnu. Nakon kraeg boravka
u Berlinu i Londonu predavao klavir u Dortmundu i Bernu. God.
190941 dirigent simfonijskih koncerata Muzikog drutva i
zborovoda u Bernu. B. je najistaknutiji vicarski simfoniar.
Nadovezujui na Brahmsa i Brucknera, u svoje je simfonije uno-
sio i tekovine suvremenog izraavanja. B. je oivljavao barokne
simfonijske postupke i primjenjivao narodnu melodiku.
DJELA. ORKESTRALNA. Deset si mfoni j a: I , 1908; I I , 1911; I I I ,
1920; IV, 1926; V, 1930; VI, 1933; VII, 1937; VIII, 1942; IX, 1950 i X, 1952.
Simfonijska pjesma Aus dem Buche Hiob, 1903. Koncert za klavir, 1944; koncert
za violinu, 1947; koncert za violonelo; varijacije na vlastitu temu za klavir i
gudae, 1944. Simfonijski prolog u Es-duru, 1942; Ouvertiire fiir eine Jubi-
Idumsfeier, 1950; Rapsodia, 1958. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta:
I, 1898; II, 1921: III, 1943 i IV, 1949; sonata za violinu i klavir, 1906; sonata
za klarinet i klavir, 1952; sonata za violonelo i klavir, 1953. VOKALNA:
Verheissung za zbor, orkestar i orgulje, 1914; Grenzen der Menschheit za zbor;
zborovi; solo-pjesme.
LIT.: A. Gilg, Fritz Brun, Cacilienverein der Stadt Bern, 1938. Kleine
Fastgabe fiir Fritz Brun, Bern 1941. K. H. David, Ober die Achte Sinfonie
von Fritz Brun, Schweizerische Musikzeitung, 1943. W. Schuh, Fritz Brun,
Schweizer Musik der Gegenwart, Ziirich 1948. H. Ehringer, Fritz Brun,
MGG, II, 1952. F. Kienberger, Fritz Brun, Zum 80. Geburtstag, Schweize-
rische Musikzeitung, 1958. V. Andreae, Abschied von Fritz Brun, ibid.,
1960.
BRUN, Herbert, izraelski kompozitor njemakog podrijetla
(Berlin, 1918 ). Uenik S. Wolpea i S. Pellega u Jeruzalemu.
Od 1950 ivio je u Tel Avivu, zatim se bavio konkretnom muzi-
kom u Parizu i od 1965 djeluje na Univerzitetu u Illinoisu, SAD.
DJELA. ORKESTRALNA: Concertino, 1947; Dedication Overlure, 1949;
Mobile, 1958. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: 1952, 1956 i 1960; Gestures
for eleven, 1964; trio za flautu, kontrabas i udaraljke, 1965; trio za trublju, trom-
bon i udaraljke, 1966; Poem za glas i gudaki kvartet, 1948; sonata za violinu
i klavir, 1950; Non sequitur VI za flautu, violonelo, harfu, klavir, udaraljke
i magnetofon, 1965. Kompozicije za klavir: Suite variable za embalo, 1957-
Plot za udaraljke. Za elektronske instrumente: Anepigraphe, 1964; Futility
1964; Kldnge Unterwegs, 1965; Sonoriferous Loops, 1965; Stalks and Trees and
Drops and Clouds.
BRUNE, Adolf Gerhard, ameriki kompozitor i orgulja
njemakog podrijetla (Bakkum kod Lingena, 21. VI 1870
Chicago, 21. IV 1935). Pohaao uiteljsku kolu u Osnabriicku;
1880 preselio se u SAD. Najprije orgulja u Illinoisu, a nakon
studija kod E. Lieblinga (klavir) i B. Ziehna (kompozicija) pre-
davao 1898.-1917 klavir i orgulje na Muzikoj koli u Chicagu.
DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije; simfonijske pjesme Lied des
Singschtoans i Evangeline; 2 klavirska koncerta; simfonijska fantazija; 4 uvertire;
suita za gudaki orkestar. KOMORNA: pet gudakih kvarteta; gudaki kvin-
tet; klavirski trio; klavirski kvartet; sonata za violinu i klavir. Kompozicije
za klavir i orgulje. Zborovi; solo-pjesme. Crkvena djela.
BRUNEAU, Alfred, francuski kompozitor i muziki kritiar
(Pariz, 3. III 1857 15. VI 1934). Na Parikom konzervatoriju
uio violonelo (A. Franchomme) i kompoziciju (J. Massenet).
Poznanstvo sa E. Zolom (1888) pribliilo ga je muziko-scenskom
cijama Zolinih romana, dao likove i zbivanja iz irok
slojeva. Uz to je oitovao jak smisao za oblikovanja
napregnutosti koju je umio naglasiti smjelim harmonija
otro disonantnim.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: La Beli
mant, 1884 i Penthesilie, 1888; Ouverture heroiaue, 1883. DRAA
Jeanne d'Arc, 1878; Genevieve (neizv.); Kiritn, 1887. Le Reve, 1
du moulin, 1893; Messidor, 1897; L'Ouragan, 1901; L'Enfant roi
(neizv.); Nais Micoulin, 1907; La Faute de Vabbe Mouret, 1907;
1916; Les Quatre journees, 1916; Le Roi Candaule, 1920; Le Jar
1923; Angelo, tyran de Padoue, 1928 i Virginie, 1931. Baleti: L 1912 i
L'Amoureuse lecon, 1913. Scenska muzika. VOKAL 1889;
Fantaisie za zbor i orkestar, 1901; solo-pjesme. SPISI: et de
demain, 1900; La Musique francaise, 1901; Musiaue de Rus de
France, 1903; La Vie et les oeuvres de G. Faure, 1925; A VOn coeur,
1932; Massenet, 1935. Studije; lanci; kritike.
LIT.: H. Imbert, Medaillons contemporains, Pari 1903.
Alfred Bruneau, London 1907. J. Tiersot, Un Demi-siecle de
caise, Pari 1918. O. Sere, Musiciens francais d'aujourd'hi
A. Boschot, La Vie et les oeuvres d'Alfred Bruneau, Pari 19
dormy, La Musique apres Debussv, Pari 1943. S. Wallm
des oeuvres d'Alfred Bruneau, RMI, 1947. Isti, L. Ch. B. A. B:
II, 1952.
BRUNETTE, mala popularna francuska pjesrr
pastoralnog ili ljubavnog sadraja. Njegovala se u X
A
st., a izvodila uz instrumentalnu pratnju ili bez nje.
1 formi b. se oslanja na narodnu pjesmu, ali se zbo]
tretiranja sadraja razlikuje od vaudevillea i bergerette,
jenila i nadomjestila. Ime je dobila po tome, to je
Berger Tirsis s pripjevom: Ah petite brunette, ahtui
rir navela izdavaa Ballarda, da objavi tri zbirke pc
Brunettes ou Petits airs tendres (1703, 1704, 1709). \
bile su i zbirke J. Pinela (1737) i P. La Gardea (6 sv.
kao i zbirke brunetta preraenih za klavir (B. M. B
oko 1740). B. je ula i u francusku clavecinistik
(Chambonieres, d'Anglebert) i u operu.
NOVA IZD.: H. Expert, Chansons mondaines des XVI
siecle (Chants de France et d'Italie, I), 1909; Ch. Teuroc, Chanso
France (2 sv.), 1946.
LIT.: P. M. Masson, Les Brunettes, SBIMG, 1911.
Brunette, MGG, I I , 1952. G. Cammaert, Les Brunettes, R
musicologie, 1957, 12.
BRUNETTI, Gaetano, talijanski kompozitor
oko 1740 Madrid, oko 1798). Sin i uenik A. E
Arezza, violinu uio jo kod P. Nardinija u Firenci. C
dvorski muziar u Madridu. Bio je prijatelj L. Boce
je kasnije, ini se, protiv njega intrigirao na dvoru i
DJELA. ORKESTRALNA: 33 simfonije (IX, Sinfonia
2 violine; XXXIII, // Maniatico s obligatnim violonelom, 1781
plesovi. KOMORNA: gudaki kvarteti; 18 trija; 53 kvintet
40 sonata za violinu i klavir. Scenska muzika za dramu El Fa
Crkvena djela.
LIT.: J. Subird, La Muica en la asa de Alba, Madrid 19
naceorsi, Gaetano Brunetti, La Rassegna Musicale, 1960.
BRUNI-TEDESCHI, Alberto, talijanski kompo:
valieri, Torino, 27. VIII 1915 ). Zavrio studij pra
poziciji uenik G. F. Ghedinija. Od 1960 intendant 1
u Torinu.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia in un tempo, 1946; va
Concerto per U Principe Eugenio, 1951; Birkenhead, 1952; Concertt
Secondo Concerto, 1962. DRAMSKA. Opere: Villon, 1941; 1
i Diagramma circolare, 1959. VOKALNA: Messa per la missi
za sole, zbor i orkestar, 1953; Viaggio e Finale za tenor i orkesl
BRUNNER, Adolf, vicarski kompozitor (Ziirich,
). Kompoziciju i dirigiranje studirao na Visoke
koli u Berlinu i zatim se usavravao u Parizu i Italiji. C
60 urednik rubrike Politika i aktualnost na Radio-Zii
posvetio se iskljuivo kompoziciji. U Brunnerovim
vladava jednostavnost i zakonitost, naroito na podru
muzike. U njima se osjea utjecaj H. Schiitza, j. S. '.
testantskog i gregorijanskog korala, te suvremene
njemake instrumentalne muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: Concerto grosso za gudae i ti
Piccola Suite; Sinfonisches Orchesterstiick; suita; koncert; Kome
1960; Parlita za klavir i orkestar, 1939. KOMORNA: gudak
aki trio; sonata za violinu i klavir, 1949; sonata za flautu i klavir,
ije za klavir; sonata; partita; 15 lakih komada. Kompozicije za or
KALNA. Zborovi uz pratnju: Das Gleichnis von den zehn Jung
Jesus und die Samaritanerin am Brunnen; Das Weihnachtsevange
a cappella; Missa a cappella, 1935; moteti: Der Mensch; Gott i:
Spriiche nach A. Silesius; 4 Chorlieder nach alten Texten; Vier Je
rale i dr. Za glas uz pratnju: Jesus und die Ehebrecherin; Das Gesi
Nikodemus; Taufkantate; 3 Lieder. Objavio: Wesen, Funktio,
Musik im Gottesdienst, bez god.
LIT.: O. Riemer, Zuchtvolle Freiheit. Zur geistlichen Mus
Brunner, Muica, 1949. E. Mohr, Adolf Brunner, MGG, II,


BRUNOLD BUBANJ
259

Od 1915 orgulja crkve St. Gervais u Parizu, 1946 imenovan je
direktorom konzervatorijskog muzeja.
DJELA: Traite des signes et agrimenu employes par les clavecinistes fran-
(ai!,i92S;Histoire du grand orgue de Vglise St. Gervais, 1934; L' Orgue, 1956.
Izdao sa H. Expertom zbirku Anthologie des maitres francais du clavecin des XVII'
et XVIII' siicles, 1925, a sa A. Tessierom sabrana djela J. Ch. de Cham-
bonnieresa, 1925. Objavio i djel a Ch. Dieuparta (2 sv. ).
BRUNSVVICK, Mark, ameriki kompozitor (New York,
6. I 1902 ). Uenik V. Wittgensteina (klavir), R. Goldmarka,
E. Blocha i Nadije Boulanger (kompozicija), usavravao se kod
A. von Weberna u Beu. Od 1937 djeluje u New Yorku, gdje od
1946 vodi muziki odjel na College of the City. Suradnik je stru-
nih asopisa Modem Music, Musical Quarterly i dr. Propagira
suvremenu muziku amerikih i evropskih kompozitora.
DJELA. Dvije simfonije: I, za zbor i orkestar, 1937 i II, za veliki i komorni
orkestar, 1945. Gudaki kvartet, 1926; fantazija za violu solo, 1933. Balet
Lysistrata, 1936. Fragment of Sappho za zbor a cappell a, 1932.
BRUSCANTINI, esto, talijanski pjeva, bas-buffo (Porto
Civitano, Macerata, 10. XII 1919 ). Uenik L. Riccija u Rimu;
debitirao 1949 na milanskoj Scali kao Geronimo (Cimarosa,
Tajni brak). Blistavu karijeru nastavio na prvim talijanskim oper-
nim pozornicama, u Bruxellesu, Miinchenu, Ziirichu, Beu i
drugdje, od 1951 na festivalu u Glvndebourneu i od idue go-
dine u Salzburgu. Od 1961 preuzeo je i dramatski fah u Verdi-
jevim operama.
BRUSILOVSKI, Evgenij Grigorjevi, sovjetski kompozitor
(Rostov na Donu, 12. XI 1905 ). Kompoziciju studirao najprije
na Moskovskom, a zatim na Lenjingradskom konzervatoriju (M.
Steinberg). Od 1933 djeluje u Alma-Ati kao nastavnik muzike
kole, direktor opere (193438) i filharmonije (194951) i od
1944 profesor kompozicije na Konzervatoriju. B. je mnogo pri-
donio razvoju muzike kulture u sovjetskom Kazahstanu, oso-
bito na podruju opernog i simfonijskog stvaralatva. On je i
jedan od koautora kazahstanske himne.
DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija: I, 1931; II, 1932; III, 1944;
IV, 1957; V, 1961 i VI, 1965; simfonijska poema Osamljena breza, 1942; koncert
za kl avir, 1948 i dr. KOMORNA. Dva gudaka kvart eta: 1944 i 1952; vari-
jacije za viol inu i klavir, 1954. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Osam
opera: Kbi3-)Ku6eK, 1934 (II red. 1945); )KaA6bip, 1935 ( I I I red. 1946);
Ep~TapibiH 1936 (II red. 1954); AjnaHzejibdbi, 1945; JXydapau 1953 i dr. Balet
FyjiHHdoM, 1939. Fil mska i scenska muzika. VOKALNA: kant ata Coeem-
CKUU Kaiaxcman, 1947; 6 pjesama za t enor i orkestar, 1946; sol o-pjesme;
romance. Kompozicije za kazahstanske narodne instrument e. Obrade
narodnih napjeva za razliite sastave.
LIT.: B. Jerzakovi, Evgenij Brusilovski, Alma-Ata 1950. A. Keljberg,
Evgenij Brusilovski, Moskva 1959.
BRUSSELMANS, Michel, belgijski kompozitor (Pariz, 12.
II 1886 Bruxelles, 20. IX 1960). Studirao na Konzervatoriju
u Bruxellesu i na Scholi Cantorum u Parizu i zatim jo privatno
kod V. d'Indvja i P. Gilsona. God. 1911 osvojio je Prix de Rome.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri si mfonije: I, 1924; II, 1934 i III, 1958;
simfonijska pjesma Helene de Sparte, 1914; simfonijeta, 1954; koncert za orgul je,
1938; Ouverture feriale, 1908; Scenes bruegheliennes, 1911; Esquisses flamandes,
1927; Scenes provencales, 1931; Suite d'apris les caprices de Paganini, 1936;
Ouverture Heroique, 1942; Cinq danses flamandes, 1944. KOMORNA: sonata za
violinu i klavir, 1915; sonata za viol onelo i klavir, 1916; Preludio e fuga za 8
duhaa. DRAMSKA. Baleti: Les Nereides, 1911; Kermesse flamande, 1912; Les
Sylphides (na Chopinove teme). Scenska muzika za r adio-drame.
VOKALNA: orat orij Jesus, 1936; Psalam LVI za sopran, zbor i orkestar ,
!954I Rhapsodie za zbor; sol o-pjesme.
BRUSTAD, Bjarne, norveki kompozitor i violinist (Oslo>
4. III 1895 ) Violinu studirao na Konzervatoriju u Oslu (G-
Lange) i kasnije u Berlinu (E. Telmanvi, C. Flesch). God.
191343 lan filharmonijskog orkestra u Oslu (od 1928 solist
na violi) te od 1937 ujedno profesor kompozicije na Konzerva-
toriju. U njegovim djelima prepleu se elementi romantine pro-
gramnosti, impresionizma, politonalnosti i norv. muzikog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA. Tr i simfoni je: I, 1948; II, 1951 i II I, 1953;
dva koncerta za viol inu, 1924 i 1927; rapsodija za violinu i orkestar, 1933; Con-
cert ino za viol u, embalo i komorni orkest ar; suit a, 1921. KOMORNA:
Serenada za violinu, klarinet i fagot, 1947; trio za viol inu, violu i klarinet, 1939;
Capricci za violinu i violu,
1
1931; Eventyrsuite za violu solo, 1932. Kompozicije
za klavir. Opera Atlantis, 1945. Solo-pjesme.
LI T. : O. Gurvin, Bjar ne Brust ad, MGG, II, 1952.
BRUSTVVERK -> Orgulje
BRYENNIOS, Manuel, grki muziki teoretiar (druga
polovina XIII st. prva polovina XIV st.) U svom djelu Har-
monica (grki i latinski tekst tampan u 3. svesku Opera mathe-
matica Johna Wallisa, 1699), u koje je unio izvatke iz djela Ari-
stida, Aristoksena, Baheja, Euklida, Pahimeresa i dr., daje su-
marni prikaz antike muzike teorije i razvoja grke muzike do
svog vremena. Neki dijelovi Brvenniosova djela pripisivali su
se Adrastu (polovina II st.). H. Riemann smatra da je to preradba
jednog antikog muzikog traktata iz vremena, kada je predaja
bila jo iva.
LIT. : R. Westphul , Gr iechische Rhvt hmi k und Har monik, I, Leipzig
1867. H. Riemann, Zur Geschichte und Theorie der Bvzantinischen Musik,
VFMW, 1889. M. Stohr, Manuel Brvennios, MGG, II, 1952.
BRZEZINSKI, Franciszek Ksawery, poljski kompozitor
(Varava, 6. IX 1867 6. VIII 1944). U Varavi uio klavir kod
J. Kleczvnskog, kasnije nastavio studij u Parizu i na Konzerva-
toriju u Leipzigu (S. Krehl, M. Reger, R. Hofmann, A. Nikisch).
Od 1916 muziki kritiar lista Kurier Warszawski. U svojim djelima
esto se slui polifonikim oblikovanjem.
DJELA: kl avirski koncert u g-molu op. 9. Viol inska sonata op. 6.
KLAVIRSKA: tema s varijacijama op. 3; Sui te polonaise op. 4; Triptigue op.
5 (preludiji i fuge); Toccata op. 7; Obereh; Noll en Pologne; Devant le Sphinx
(nagraeno 1910 u Lavovu na nat jeaju o stogodinjici Chopinova roenja)' ,
Le Doute; Polonaise-Ballade (takoer or kestr irano) i dr .
BUBANJ, najraireniji muziki instrument iz grupe udaraljki;
najvaniji instrument za isticanje ritmike osnove. Sastoji se
od upljeg valjka, preko ijih je ot vorenih strana napeta koa,
o koju se udara rukom, drvenim batiem, tapom i si. B. ne daje
tonove odreene visine, pa se njegove dionice redovito ne zapi-
suju na notnom sistemu, ve na jednoj crti, npr.
r~n rm i

Zvuk moe biti dubok, mukao i tup, ali i
visok, svijetao i re-zak, to ovisi o materijalu od kojeg je b.
nainjen, o vrsti, debljini i napetosti membrane, o obliku, itd.
Uz brojne bubnjeve, koji se ve od davnine u naj razlici ti j im
oblicima i veliinama susreu kod svih naroda, u umjetnikoj se
muzici pod nazivom b. razumijevaju uglavnom dva oblika:
1. veliki bubanj (engl. bass drum, franc. grosse caisse, njem.
grosse Trommel, tal. gran cassa), ima valjak visok oko 40 cm, pro-
mjera 84100 cm. O membranu od telee koe udara se kratkim
drveni ni batiem koji na kraju ima glavu omotanu pustom ili

j j J J
BUBANJ. Sumerska vaza oko

BUBNJEVI "I ClNELE
260 BUBANJ BUCHMAYER

koom. Zvuk je velikog bubnja dubok i mukao, pa se njime uz
markiranje ritma vrlo dobro mogu stvarati efekti grmljavine, to-
povskih pucnjeva i si.
2. mali bubanj (engl. side drum, snare drum, franc. petite
caisse, tambour militaire, njem. kleine Trommel, Militdrtrommel,
tal. tamburo militare), ima mjedeni valjak visok 1415 cm, pro
mjera oko 40 cm. Preko jedne od dviju koa napeta je jedna ili
vie ica, omotanih nitima srebra ili bakra (engl. snare, franc.
timbre, njem. Schnarrsaite); one daju specifian, rezak zvuk. O
membranu se udara drvenim tapiima koji su na krajevima zadeb
ljani. Mali bubanj upotrebljava se prvenstveno za naglaavanje
ritma.
3. VVirbeltrommel (Ruhrtrommel, njem.; engl. tenor drum,
franc. caisse roulante, tal. tamburo rullante), njemaki naziv za
posebnu vrstu bubnja s drvenim valjkom, viim nego kod malog
bubnja. Zbog karakteristinog, tamnog i muklog zvuka primje
njuju ga u opernoj muzici, naroito Gluck i Wagner. Nema od
reene visine, najvie se biljei u basovu kljuu.
LIT.: G. Fechner, Die Pauken und Trommeln in ihren neueren und vor-
zugl icheren Konstrukt ionen, Weimar 1862. A. Deut sch, Grosse Trommel-
und Becken- Schule, Leipzig 1896. H. Knauer, Schl aginstrument e, u E.
Teuchert , Musik- Inst rument enkunde in Wort und Bil d, III, Leipzig 1911.
H. G. Farmer, Mil itary Music and Its Story, London 1912. E. M. von Horn-
bostel i C. Sachs, Syst ematik der Musikinst rumente, Zeit schrift ftir Ethnol ogie,
1914. H. Bouasse, Cordes et membranes, Pari 1926. H. Schultz, Instru-
ment enkunde, Leipzig 1931. H.Burger, Das Trommelbuch, Pl auen 1934.
J. Obata i T. Tesima, Experimental Studies on the Sound and Vibration of Drum,
Journal of t he Acoust ical Societ y of Amer ica, 1935. A. Schaeffner, Origine
des instruments de musique, Pari 1936. Ch. Bairn, The Percussion Band
from A t o Z, 1936. H. W. Schwartz, The Stor y of Musical Inst rument s,
1938. C. Sachs, The Hist ory of Musical Inst rument s, New York 1940.
F. Berger, Trommel n und Pfeifen, Muica Aeterna, II, 1948. H. Morales,
Lat in Amer ican Rhythm Inst ruments, New York 1949. E. Elsenaar, De
geschiedenis d. sl aginst rument s, Hil versum 1956. A. A. Shivas, The Art
of Tympanist and Dr ummer, London 1957. H. Kuni tz, Die Inst rument a-
t ion, X, Leipzig 1960. J. Blades, Orchestral Percussion Technique, London
1961. H. C. Hardy i J. E. Ancell, Compar ison of the Acoust ical Perfor mance
of Cal fskin and Plastic Drumheads, Journal of the Acoustical Society of America,
1961. E. B. Gangivare, The Hist ory and Use of Percussion Inst rument s in
Orchestrat ion (disert acija), Northwestern University, 1962. W. Kotnski,
Inst rumenty perkusyjne . . . , Krakow 1963(njemaki prijevod: Schl aginstrumen
t e im modernen Orchester, Mainz 1968 - Prilog). K. Ko.
BUBANJ, kao narodni instrument, 1. mali, udaraljka ra-
irena po selima nekadanje Vojne Krajine u Slavoniji, Srijemu
1 Bakoj. Slui za najavljivanje javnog oglaivanja. Pravi se pomou
3 drvena obrua: na srednji se s obje strane napne namoena koa,
pa se vrsto zapne sa dva nia drvena obrua, koji se tijesno pri
ljube uz kou, te se ona jako nategne na srednjem obruu. U
ovome je sa strane redovno isjeena rupa (za izlaz glasa). Takav b.
vee bubnjar o pojas, pa s jedne strane udara o kou sa dva malia
(vrst a drvena tapia, koji na vrhu imaju odebljali dio poput
boba). U Bosni i Hercegovini b. se sastoji od oboda (sita, oko 10 x
x 30 cm), preko kojega su zategnute dvije koe i jedna zvuna
ica (oputa). Koe se zateu obruem i uzetom u cik-cak liniji.
B. visi o vratu sviraa koji po koama udara batiem i prutom.
U b. se tue (udara, buba, bije) naroito u svatovima, o musli-
manskim vjerskim svetkovinama (o ramazanu), uz obdulju i trku.
U Bosni i Hercegovini ovaj se instrument najee upotrebljava
sam. Udruen sa zurnama, on se nalazi gotovo iskljuivo u rukama
profesionalnih sviraa malovarokih Cigana. B. se ponekad
udruuje sa sviralama (Bosanska Posavina).
2. Veliki b. -> Tupan B. Sa.
BUBNJAR, 1. seoski oglaiva, objavljuje opinske odredbe
obilazei selom, pa kad bubnjanjem na uobiajenim mjestima
sakupi dosta sluaa, javlja oglas ili odredbu itajui ili kazujui.
Jo se moe vidjeti u selima nekadanje Vojne Krajine u Srijemu,
Bakoj i istonoj Slavoniji.
2. -> Tupanar
BUBNJEVI (engl. Drums, njem. Schlagzeug, tal. Batteria),
u jazzu i u zabavnoj muzici uobiajeni skupni naziv za grupu
udaraljki na kojima svira jedan muziar. Bubnjari jazza dostigli
su u sviranju na udaraljkama visok stupanj virtuoziteta ime su
znatno utjecali i na poveanu primjenu udaraljki u suvremenoj
orkestralnoj muzici.
BUBNJI S LIMENIM PLADNJIIMA sastoji se od plitka
drvena obrua, na koji je samo s jedne strane napeta koa; o nju
se udara akom ili pojedinim prstima ruke. Pri svakom udarcu
zazvee i pladnjii od ute mjedi koji su po dvoje umetnuti u
drveni obru pomou kratka avlia na nekoliko mjesta. Upo-
trebljavaju ga pjevaice ciganskih kapela (-> Def). Slian mu je
tzv. baskijski bubnji ili tamburin.
BUCCERI, Gianni, talijanski kompozitor i dirigent (Treca-
stagni, Catania, 26. II 1873 Catania, 21. II 1953). Studij za-
vrio na Konzervatoriju u Napulju i zatim djelovao kao dirigent
u razliitim talijanskim gradovima.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske pjesme (A Ferrara); uvert ir e;
2 suit e. Kompozicije za komorne sast ave i kl avir . DRAMSKA. Opere:
Mariedda, 1895; Selvaggia, oko 1902; Miles Standish, 1908;
Marken, 1920; Graziella, 1933. Fil mska muzika. Kant ata ha 1
za sol e, zbor i orkest ar, sol o- pjesme.
BUCCHI, Valentino, talijanski kompozitor i rr
(Firenca, 29. XI 1916 ). Studirao na Konzervatori
(V. Frazzi, L. Dallapiccola) i doktorirao iz muzikol*
Torrefranca. God. 194558 predavao na konzervat
bini u Firenci (195152 i 195455 u Veneciji), od I
Muzikog liceja u Perugi. Uz to je 195860 bio direk
je Filarmonica Romana i muziki kritiar firentinskih dn
DJELA. ORKESTRALNA: Ballata del Si lenzio, 1951; fant
1963; Concerto in rondo za klavir i orkestar, 1957; Concerto lir,
gudae, 1958; Concerto grottesco za kontrabas i gudae, 1967.
gudaki kvartet, 1956; Concertino za 8 instrumenata, 1936; Ser,
strumenata, 1940. Sonat ina za klavir, 1938; sonatina za harfu, i<
SKA. Opere: /( Giuoco del barone, 1944 (nova verzija 1955); '
et de Marion, 1952; // Conlrabasso, 1954; Una Notte in paradi
Racconto Siciliano, 1955 i Mirandolina, 1957; koreografski 1
Evangeli i, 1952. Scenska i fil mska muzika. VOKALNA: Lc
glas i 9 instrumenata, 1946; Pianto delle creature za glas i orkes
delta pietd morta za zbor i orkestar, 1950. Solo-pjesme: Cinqu
Poliziano), 1946; Ouattro liriche (P. Verlaine), 1940; Tre poesie
1940. Studija Orf eo di C. Monteverdi, 1949.
BUCCI, Mare, ameriki kompozitor (New \
1924 ). Potomak muzike obitelji; prvi mu je uitelj
a zatim je studirao kod V. Gianninija i F. Jacobija
School of Music i A. Coplanda na Berkshire Music Cen
woodu. Izrazit melodiar, najvie ga privlai muzi
DJELA. DRAMSKA. Opere: The Boor, 1949; The Begg
J. Gayu), 1950; The Dress, 1953; Sweet Betsy from Pike, 1953;
Ear, 1957. Musical i: Caucasian Chalk Circle, 1948; The Tirthee
The Girl from Outside, 1959; Cheaper by the Dozen, 1961; Oi
1961 i dr. Scenska muzika za drame. Notturno za orkest ar,
for a Singing Instrument uz gudae, harfu i celestu, 1960. Kc
Zborovi.
BUCCINA (bucina; lat. bos govedo i canere pje
rimski limeni duhaki instrument. Imao je dugaku c
u obliku slova C, koja se prema kraju proirivala p
Na cije\
jeko bit
drveni t
sila o rar
likon.
LIT.
er, Bucin
Wissenscr
sehrift dc
I 'i iversit
iherg, ]
BU
Snnon
nom E
ameriki
i pijan
podrijetl
Kijev, ;
Chic
1955)- 1 ao jo
(1892). 5
zapoeo u New Yorku (P. Gallico) i zatim nast :
(J. Epstein, E. Sauer); u kompoziciji uenik R. 1
lovao je kao nastavnik u Los Angelesu i Chicagu DJELA.
ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Reflectic ter; Drunk;
Doubt i Joy Sardonic; Symphonic Overture; preludij pozicije za
razliite inst rumental ne sastave i za kl avir. DRAf A Lover's
Knot, 1916; Sakahra, 1924 (II verzija 1953); Jewel i H KALNA:
orator ij A Drama of Exi le; za zbor i orkest ar: Salute 1 i Psalm
CXLII. Sol o-pjesme. Pr irunik The Modem Pi a 1931.
LIT. : E. E. Hipsher, American Opera and It s Composei
1927.
BtJCHE (franc), vrsta primitivne citre sa .4
trzaju ili struu. Prema zemlji u kojoj se upotrebi
i basse des Flandres ili epinette des Vosges.
BUCHER, Karl, njemaki nacionalni ekonom (
Wiesbadena, 16. II 1847 Leipzig, 12. XI 193
nacionalne ekonomije na Univerzitetu u Leipzigu (:
objavio nekoliko strunih rasprava. Za muzikologiju

BUCCINA IZ POMPEJA
njegov rad Arbeit und Rhythmus (1897), u kojem je jasniti
postanak muzike iz pjesama i poklika to ih noj zajednici, kod
kolektivnog rada, izazivaju ravnom;
BUCHHOLZ, tvornica orgulja u Berlinu koju j< vao J. S.
Buchholz (17581825). Naslijedio ga je sin (17961884). Smru
njegova sina Karla Friedricha tvornica je prestala raditi.
BUCHMAYER, Richard, njemaki pijanist (Zittau, 19. IV
1856 Mauterndorf kraj Salzburga,,


BUCHMAYER BUDNICA 261

Studirao na Konzervatoriju uDresdenu. God. 187983 predavao
klavir na Muzikoj koli u Rigi, zatim na Konzervatoriju i od 1892
na Muzikoj koli u Dresdenu. Od 1891 prireivao u Dresdenu
tzv. historijske koncerte, zalaui se za oivljavanje klavirske
muzike J. S. Bacha i njegovih pretea. U gradskoj knjinici u
Liineburgu pronaao vie tabulatura iz XVII st.
DJELA: Drei irrtiimlich J. S. Bach zugeschriebene Klavierkompositionen,
SBIMG, 190001; Musikgeschichtliche Ergebnisse einer Reise nach Liineburg,
Dresdener Anzeiger, 1903; Nachrichten u'ber das Leben G. Bohms, Bach-Jahrbuch,
1908; Christian Ritter, ein vergessener deutscher Meister des 17. Jahrhunderts,
Riemann-Festschrift, 1909; autobiografski lanak Rilckblick auf mein Leben,
ZFM, 1926. Izdao solo kantatu Chr. Rittera O sanctissime sponse Jesu, 1906;
kantatu G. Bohma Mein Freundist mein, 1908 i 5 svezaka Aus RichardBuchmayers
Historischen Klavierkonzerten, 1927.
LIT. : R. Epstein, Aus hist orischen Klavierkonzert en, M, 1928. K.
Laux, Richard Buchmayer, MGG, II, 1952.
BUCHNER, Hans (Puchner, Hans von Constantz,
Maister Hans), njemaki kompozitor i orgulja (Ravensburg,
Wiirttemberg, 26. X 1483 Ziirich, oko 1538). Muziku uio
u Innsbrucku i Beu (P. Hofhaimer). Najprije lan dvorske pje-
vake kapele u Beu, 1506 postao orgulja i zatim lan kantorata
katedrale u Konstanzu, 151226 orgulja tamonjeg samostana.
Svirao i na mnogim drugim instrumentima. B. je jedan od majstora
kasne gotike. U njegovim se djelima oituju utjecaji H. Isaaca
i Josquina de Presa. Buchnerov Fundamentum . . . opsean je i
vaan muziki prirunik o improvizaciji i kompoziciji za orgulje.
DJELA. Traktat Fundamentum, sive ratio vera, quae docet quemvis cantutn
planum, sive (ut vocantj choralem redigere ad iustas diversarum vocum symphonias
(sadri 35 kompozicija za orgulje). Uz to su sauvane: 2 kompozicije za orgulje;
3 moteta; 16 pjesama i dva plesa (Dantz moss Benczenaues i Spaniol).
LIT. : C. Paesler, Das Fundamentum von Hans von Constanz, VFMW,
1889. E. von Werra, Johann Buchner, KMJB, 1895. H. Klotz, Hans
Buchner, MGG, I I, 1952. P. Leonard, Le Fundamentum de Hans Buchner,
Muica Sacra, 1963,
BUCHT, Gunnar, vedski kompozitor (Stockholm, 5. VIII
1927 ). Zavrio studij na Univerzitetu u Uppsali. Kompozi-
ciju uio kod K. B. Blomdahla i zatim se usavravao kod C.
Orffa u Njemakoj i G. Petrassija u Italiji. God. 195659 di-
rektor drutva Fylkinen za promicanje suvremene muzike.
DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija: I, 1952; U, 1953; III, 1954; IV,
1958; V, 1959 i VI, 1962; koncert za violonelo, 1954; Introduzione e allegro za
gudaki orkestar, 1950; Fantasta sinfonica, 1955; Divertimento, 1956; Meditation za
klavir i orkestar, 1950. KOMORNA. Dva gudaka kvarteta: 1951 i 1959;
gudaki kvintet, 1950. Sonata za klavir, 1951. Opera Tronkrdvarna, 1966.
La Fine della Diaspora za zbor i orkestar, 1963; zborovi; solo-pjesme.
BUCHTGER, Fritz, njemaki kompozitor (Miinchen, 14.
II 1903 ). Studij zavrio na Muzikoj akademiji u Munchenu.
Vodio je radnike zborove i amaterske orkestre u Munchenu.
Nakon Drugoga svjetskog rata utemeljio Udruenje za suvremenu
muziku i 1954 postao direktor Muzike kole za omladinu. Pred-
sjednik je njemake sekcije Muzike omladine. U sreditu njegova
stvaralatva je vokalna muzika.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za viol inu, 1965; koncert za gudaki
orkestar; Musik zu einer Feier za gudae, 1934. etiri gudaka kvarteta.
VOKALNA. Orat oriji : Das Weihnachts-Oratorium; Johannes der Tdufer;
Der u'eisse Reiter i Das gldserne Meer; kantate: Der Name des Menschen, 1934;
Flamme, 1935; Die Auferstehung nach Matthdus, 1965. Zborovi; himne; moteti;
pjesme.
LI T. : H. Hof f mann, Fr i t z Bi ic ht ge r , MGG, I I , 1952.
BUCIUM (lat. buccina), rog rumunjskih pastira; konian,
malo svinut. Poput alpskog roga sastoji se od dva komada iz-
dubljene javorine, povezana trenjevom korom. Usnik je jedno-
stavna cilindrina cjevica, na gornjem kraju zaotrena, da bi
usnice lake mogle vibrirati.
BUCK, Dudley, ameriki orgulja i kompozitor (Hartford,
Connecticut, 10. III 1839 Orange, New Jersev, 6. X 1909).
Muziku uio na Trinity College u Hartfordu, u Leipzigu (M.
Hauptmann, E. F. E. Richter, J. Rietz, I. Moscheles) i Dresdenu
(J. Schneider). Djelovao je kao orgulja u Hartfordu, Bostonu,
Chicagu (187275) i Brooklvnu (18751903).
DJELA: simfonijska uvertira Marmion, 1880; Canzonetta i Bolero za
violinu i orkestar. Kompozicije za orgulje: Gr and Sonata; Triumphal March;
Impromp-tu and Pastorale; Rondo-Caprice; At Evening; Four Tone Pictures; 18
Pedal--phrasing Studies (2 sv.) i dr. Opere Deseret, or a Saint' s Affliction,
1880 i Serapis. VOKALNA. Kantate: The Centennial Meditations oj
Columbus, 1876; The Golden Legend, 1880; Light oj Asia, 1885; mjeoviti i
muki zborovi i dr. SPISI: Illustrations in Choir Accompaniment, wilh Hints on
Registration; The Influence of the Organ in History; Dictionary of Musical
Terms.
BUCK, Percy arter, engleski orgulja i muziki pisac
(London, 25. III 1871 3. X 1947). Muziku uio na Guildhall
School of Music i na Royal College of Music u Londonu; 1897 stekao
the Organ, 1912; The Organ: A Complete Method for the Study of Techniaue and
Style; Acoustics for Musicians, 1918 (novo izd. 1914); The Scope of Music, 1924;
Psychology for Musicians, 1944. Studije; lanci i dr.
BUCKEN, Ernst, njemaki muzikolog (Aachen, 2. V 1884
Overath kod Kolna, 28. VII 1949). Studij muzikologije zavrio
1912 na Univerzitetu u Munchenu (A. Sandberger); u kompo-
ziciji uenik W. Courvoisiera. God. 192545 profesor Univerzi-
teta u Kolnu, a zatim ivio u Overathu. iroko obrazovan, B.
je uvijek temeljito poznavao gradu koju je obraivao. On je na-
stojao da nae pouzdane kriterije za odreivanje stilistikih vri-
jednosti kod pojedinaca ili u itavim razdobljima. Pronalazio
je veze izmeu muzike i ostalih kulturno-historijskih pojava,
spoznavi da je muzika samo jedna od komponenata u cjelokupnom
duhovnom zbivanju.
DJELA. Knjige: Anton Reicha, sein Leben und seine Kompositionen (diser-
tacija), 1912; Miinchen als Musikstadt, 1923; Der heroische Stil in der Oper,
1924; Fiihrer und Probleme der neuen Musik, 1924; Musikalische Charakterkopfe,
1924; Die Musik des 79. Jahrhunderts bis zur Moderne, 1928; Die Musik des
Rokokos und der Klassik, 1929; Geist und Form im musikalischen Kunstzverk,
1929; Richard Wagner, 1934; Ludivig van Beethoven, 1934; Deutsche Musikkunde,
1935 ; Musik aus deutscher Art, 1936; Die Musik der Nationen, 1937; Das deutsche
Lied. Probleme und Gestalten, 1939; Robert Schumann, 1940; Worterbuch der Mu-
sik, 1940 (II izd. 1953); Musik der Deutschen. Fine Kulturgeschichte der deutschen
Musik, 1941; Wolfgang Amadeus Mozart. Schopferische Wandlungen, 1942 i
1946; Richard Strauss, 1949; Don Juan, 1949; Musikgeschichte (II proireno izd.
red. J. Volkers), 1951. Vei broj studija i eseja, meu njima: Grundlagen,
Methoden und Aufgaben der musikalischen Stilkunde, ZFMW, 1923; Der galante
Stil. Eine Skizze seiner Entzvicklung, ibid., 1924; Grundfragen der Musikgeschichte
als Geistesmissenschaft, PJB, 1927; Frage des Stilverfalls, Krover Festschrift,
1933; Romantik und Realismus. Arnold Schering zum 60. Geburtstag, 1937.
U Buckenovoj je redakciji izalo nekoliko znaajnih, djelomino kolektivnih
radova: Handbuch der Musikzvissenschaft (10 sv.), 192734; Handbuch der Mu~
sikerziehung, 1931; Die grossen Meister der Musik (12 sv.), 193239; Richard
Wagner: Die Hauptschriften, 1937; Musikerbriefe, 1940 (novo izd. 1953).
Obj. je Sinfonia eroica: ein Beethoven-Roman, 1947.
LIT.: W. Kahl, Ernst Bucken, MGG, II, 1952. J. As.
BUAR, Tatjana, pijanistica (Ljubljana, 21. X 1928 ).
Studij klavira zavrila 1957 na Muzikoj akademiji u Zagrebu
(S. Stani), a zatim se usavravala kod P. Sancana i J. Fevriera
u Parizu (196062) i kod G. Agostija u Rimu (196869). God.
196(365 predavala klavir na Akademiji za glasbo u Ljubljani,
gdje sada djeluje kao slobodna umjetnica. A. Rij.
BUINA, trublja od dugovrate tikve, kojoj se odree vrak
na vratu i donja polovina, a sadrina se odstrani. Na vrhu vrata
je usnik u koji pastir utisne usne i snano puhne da usne zati-
traju; tada se u cijevi buine razvije opor i snaan ton kojim se
daje znak za polazak stada ili krda na pau, kao i za povratak
kui. Izrauje se u Srijemu i istonoj Slavoniji.

BUClNA
BUDASKIN, Nikolaj Pavlovi, sovjetski kompozitor (Lju-
bahovka, Kaluga, 6. VIII 1910 ). Studij kompozicije zavrio
1937 na Konzervatoriju u Moskvi (N. J. Mjaskovski). Na istom
zavodu asistent za instrumentaciju, od 1945 artistiki direktor
orkestra u Osipovu. Strunjak za ruske narodne instrumente,
spretno ih upotrebljava u simfonijskoj muzici.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1937; Praznika uvertira, 1937; 2
slavenska pl esa, 1945. Za orkestar narodnih instrumenata: dva koncerta za domru
i balalajke i simfonijski orkestar, 1945 i 1947; uvertira; 2 rapsodije na ruske na-
rodne teme; muzika slika Ha npMapKe, 1948; JlyMKa, 1950. Kompozicije
za kl avir. Solo-pjesme; romanse. Muzika za fil m.
LIT.: A. JIe6eduHCKUu, noprpeTbi KOMno3HTopoB-Kany>KaH, Kajivra 1964.
BUDBCDIKI, malen drveni bubanj, visok 715 cm, pro-
mjera 6 cm, kojim se slue indijski krotitelji zmija. Instrument
ima oblik pjeanog sata. Na oba kraja napeta je koa, o koju
udara kuglica, privezana uzicom na sredini bubnja.
BUDNICA, popularna pjesma, namijenjena buenju patriot
ske politike svijesti irokih masa. Poznate su budnice iz vremena
Ilirskog pokreta: Jo Hrvatska nij' propala; Prosto zrakom ptica
leti i dr. U Srbiji je bila neobino popularna Ustaj, ustaj Srbine
(1847), borbeni pokli u revoluciji iz 1848. Svako revolucionarno
doba ima svoje budnice. Marseljeza je u najirem smislu rijei





262 BUESST BUGARSKA MUZIKA

BUESST, i. Aylmer, australski dirigent (Melbourne, 28.
I 1883 ). Violinu uio u Bruxellesu (C. Thomson) i Londonu
(A. Wilhelmj), a dirigiranje kod A. Nikischa na Konzervatoriju
u Leipzigu- Operni dirigent u Breslauu, Aussigu i Gorlitzu,
193336 zamjenik muzikog direktora Britanskog radija i zatim
profesor na Royal College of Music i Guildhall School of Music u
Londonu. B. je jedan od utemeljitelja British National Opera
Company. Ogledao se kao kompozitor solo-pjesama. Objavio je
knjigu The Nibelung's Ring (1932), analizu Wagnerove tetralogije.
2. Victor, australski pijanist i kompozitor (Melbourne, 20. X
1885 ). Brat Avlmera. Klavir studirao u Bruxellesu (A. de Greef),
Leipzigu (R. Teichmiiller) i Berlinu (F. Busoni, E. Petri). God.
190824 koncertirao preteno u Evropi, a zatim bio profesor na
Royal Academy of Music u Londonu.
DJELA. ORKESTRALNA. Koncert i: za viol inu, 1935; za viol onelo,
1934; za 3 klavira, 1937; za 2 flaute, 1924. Serenada za klavir i gudae, 1926.
KOMORNA: nonet za klavir i gudae, 1929; sonata za violinu i kl avir, 1921.
Dvije sonat ine za klavir, 1923. Pjesme.
BUFFO (tal. smijean, lakrdijaki), izraz kojim se poblie
odreuje komian karakter muzikih djela ili uloga: opera buffa,
basso buffo.
BUFFONISTI I ANTIBUFFONISTI, pristae dvaju tabora,
koji su oko polovine XVIII st. vodili u Parizu tzv. Querelle des
Bouffons, svau oko talijanske i francuske opere. U to je vrijeme u
Parizu vladao tip opere serie u kojoj su arija i pjeva bili apsolutni
gospodari, a stalni antiko-mitoloki kalup ablonizirane ljubavi,
uzdisanja i neoekivanih sretnih zavretaka njen neizbje-ivi
sadrajni privjesak. Protiv besmislenog stanja opere, koje nije
mogao izmjeniti ni Rameau, ustajali su enciklopedisti predvoeni
Rousseauom, izvrgavajui ruglu i autore i izvodioce. Kad je 1752
prikazana u Comedie Italienne Pergolesijeva La Serva padrona,
bio je to ne samo nezapamen uspjeh i djela i Bambinijeve talijanske
operne druine, ve i povod za niz napisa enciklopedista, koji su to
djelo proglasili novim uzorom prirodnosti i iskrenosti koji treba
slijediti. Pristae francuske opere prihvatili su izazov. Bio je to
poetak velike javne diskusije koja je podijelila i grad i dvor na
buffoniste, tj. pristae talijanske buffo-opere, i na antibuffo-niste,
njene protivnike. Cijeli se Pariz podijelio na dvije stranke koje su
bile gorljivije, nego da su se prepirale oko kojeg dravnog ili
vjerskog pitanja (Rousseau). Vrhunac Querelle des Bouffons bilo
je Rousseauovo Pismo 0 francuskoj muzici, u kojem je on otro
napada (Francuzi uope nemaju muzike, niti je mogu imati, ili,
ako su je ikada imali, toliko gore za njih...). Reakcija je bila vrlo
strastvena, pa su antibuffonisti ustvrdili ak i to, da su buffo-nisti
izdajice domovine. Meutim, La Serva padrona svake je veeri
privlaila brojnu publiku, koja je odmah iza te predstave naputala
kazalite, iako su se uz nju prikazivali i neki francuski komadi.
Da bi stao na kraj opoj svai, Luj XV je protjerao Bam-
binijevu opernu druinu iz Pariza (1754). Intenzitet Querelle
neto je oslabio, ali je ona preko rasprava u razliitim brourama
i knjigama kao i u razgovorima ipak i dalje tinjala, sve dok se u
novoj formi nije opet razmahala izmeu -> gluckista i piccinista.
Querelle des Bouffons je aktualizirala pitanje francuske komine
opere (-> Opera-comique), koja je ve u to vrijeme na sajmitima
parikih predgraa pokazivala jasne znakove vitalnosti.
LIT.: A. Pougin, Mondoville et la guerre des Coins, Pari 1860. F. de
Villars, La Serva padrona, 1863. A. Jullien, La Musique et les philosophes
au XVIII
e
siecle, Pari 1873. Poulet Malassis, La Querelle des bouffons,
1876. E. Hirschberg, Die Encvclopadisten und die franzosische Oper im 18.
Jahrhundert, 1903. L. de la Laurencie, Les Bouffons, SIM, 1912. G. Cucuel,
Les Createurs de ropera-comique francaise, Pari 1914. L. E. Reichenborg,
Cont ribution a l'histoire de la Querelle des Bouffons, Pari 1937. N. Boyer,
La Guerre des bouffons et la musique francaise, Pari 1945. A. R. Oliver,
The Encvclopedists as Crit ics of Music, New York 1947. I. Me.
BUGAKU-BIVA, japanski iani instrument kojim se prati
stari kineski ples bugaku. Instrument, vrsta japanskog biva,
ima velik ormari za rezonanciju od drva sitan, vrat od vrbovine
sa 35 preica i ivije od breskvina drva. Drveni bati (batsi)
kojim se udara o ice zadebljan je na donjem kraju; on je malo
tei od batia za samisen. Zvuk je instrumenta snaan i pun, a
etiri ice ugoene su na razliite naine, najee: Fis-cis-fis-h;
Gis-cis-fis-h; H-d-fis-h; H-cis-fis-h; H-e-fis-h; A-H-e-a. B.-b.
svirao se kako se ini nekad na konjskim pleima; danas
svira sjedi na zemlji, a instrument dri medu koljenima. K. KO.
BUGARIJA (arap. tanbur bulgari), 1. tambura srednje veliine
u tamburakom zboru koja slui ponajvie za pratnju u akordima.
Ima metalne ice, a gradi se u dvije veliine: na bugariji I ice
su: c
1
-e
l
-g
l
, ali joj se dionica pie u violinskom kljuu za kvartu
dublje; bulgarija II ima ice: g-h-d
1
, pa se biljei onako, kako i
zvui. Ako su na bugariji napete 4 ice, onda su obje lijeve ugodene
na (najdublji) isti ton. Oblik bugarije slian je gitari, ali se ice
zapinju za okrajac na donjem kraju instrumenta. Svira, vjea
bugariju pomou uzice preko lijevog ramena i vrata i u
preko svih ica.
2. Ovea tambura istonjakog tipa (u Bosni i Bu
6 ica, koje su sve ugodene na isti ton. Slui ponajvie
pjevanja. Najee pjeva sam prati svoje pjevanje r
strumentu.
BUGARINOVI, Melanija, pevaica, mezzoso]
Crkva 29. VI 1905 ). Posle prvih obuka u pevan
dobila u Temiva
1930 lanica Beograi Na toj
dunosti ost: vakinja sa
prek 41, kada je bila i
avne opere u Be< do
1961. Pored niza sinog i
modernog ostvarenih na
beograi sudelovala je u dva
Wagnerovim Svear u
Bavreuthu (u ulog:
Brangene, Ortrude
gostovala u Milam Pragu,
Kairu, Aleksa celoni,
Moskvi, Le: dr.
Raspolaui gla naene i
oble zvui izvanrednog
opsegi bokog alta "do visini
soprana, B. je k: zapaenih
rola n karaktera. Meu nj
tiu: Marfa (Muso
vanina), Kabaniha
Kaca Kabanova),
Konakovna (Borodin,
Knez Igor) (Konjovi). Vie
puta uestvovala je i u oratorijum enjima.
BUGARSKA MUZIKA. Dva osnovna izvora za ]
istorije bugarske muzike jesu narodne pesme i crkvei
Slovenska plemena koja su se izmeu IV i VI v. nasel
dananje Bugarske dola su u dodir sa vie raznih kult
jih je svaka u veoj ili manjoj meri izvrila uticaj i n
narodnu pesmu. Danas je dokazano da je na nju prvo ut
nost starosedelaca, trakijskih plemena koja se u zn
sauvala i do danas, pre svega u brdovitim i zabaenirr
Trakije. Bugari, tatarsko-tursko ratniko pleme, mal
vrlo dobro organizovano, uspeli su da u VII v. pokor
venska plemena naseljena na jugu donjeg toka Dunav
od Timoka, zatim da ih ujedine pod svojom vlau i
snanu dravu. Meutim, poto su Bugari bili na zn
kulturnom nivou od porobljenih slovenskih plemena,
malobrojniji, oni su se ubrzo izmeali sa njima, pri
jezik, veru, obiaje i kulturu i sa vremenom potpuno
zaseban narod. Snaan uticaj vrila je Vizantija i to nar
hrianstva, koje je u drugoj polovini IX v. postalo <
ligija. Skoro petovekovno robovanje pod Turcima od
do toaja XIX v. odrazilo se kako na izraz i sadrin
pesama, tako i na njenu muziku strukturu, mada u m
Narodna pesma. Kao rezultat ovih uticaja i prc mirao
se u Bugarskoj kroz vekove jedan sasvim specifi nalan
tip narodne pesme. On se odlikuje pre svega u vilnim
ritmovima, meu kojima prevlauju 5-delne
:
9-delne
mere, ali koje su unutar jedne melodijske lini
rasporeene, poklapajui se logino sa metrikom tekst
rinost u formalnoj strukturi melodije bugarske naro
u vezi je sa nepravilnim, ali uvek zakonitim nainom
vanja teksta, koji se sastoji od raznih vrsta stihova, pc
terca do etrnaesterca, sastavljenih od dvoslonih i
stopa. Starinske lestvice, tetrakordalna i pentakorda
melodije dalja su obeleja bugarske narodne pesmi
prekomerne sekunde, koji se esto javlja, znak je c
uticaja. Zbir svih ovih uzroka i odnosa karakteristi
lodija kratkog daha, velike unutranje napetosti i sna
nosti. Kondenzovana i intenzivna u svom latentnom !
dobij a svoj puni izgled i izraz tek u interpretaciji nai
vaa, koji je oivljuje, ukraavajui je i obogaujui n:
zama. U nekim krajevima ouvao se redak nain pevai
tama, kvintama, pa i paralelnim sekundama. Ovaj
primer tzv. isa (grki i'ao; jednak) predstavlja najstari
mitivniji oblik pevanja u Bugarskoj. Pesma se najee
ranjem na raznim instrumentima, a razne igre se is
i pevaju. Najvaniji su duvaki instrumenti gajde, s;
od preko dve oktave, i kaval, vrsta svirale bez piska,


M. BUGARINOVI


BUGARSKA MUZIKA
263

opsegom od preko dve oktave. U novije vreme u narodnim an-
samblima mnogo se upotrebljavaju klarineti i trube. Najvaniji
gudaki instrument je gadulka sa dve ice, a od novijih violina.
Tupan je bubanj na kome dolaze do punog izraaja mnogobrojni
komplikovani ritmovi bugarske narodne muzike, koje narodni
svira izvodi sa nepogreivom tanou.
Sistematski rad na prikupljanju, prouavanju i objavljivanju
narodnih pesama poeo je tek posle 1878, tj. posle stvaranja nove
drave. Najvea zasluga pripada folkloristi i efu odseka za mu-
ziku Etnografskog muzeja u Sofiji Vasilu Stoinu (18801938),
koji je prikupio preko 10 000 narodnih pesama. On je u tri zbirke
(1928, 1930 i 1939) objavio narodne pesme od Timoka do Vite,
pesme iz srednje Severne Bugarske i trakijske narodne pesme.
Vanu dopunu ovim zbirkama predstavlja zbirka bugarskih na-
rodnih pesama iz Besarabije (1912) Dobri Hristova (18751941)
i zbirka narodnih pesama iz rodopske oblasti (1934), koje su sa-
kupili Angel Bukoretlijev, Vasil Stoin i Rajna Kacarova. Do
danas Etnografski muzej u Sofiji raspolae sa oko 30 000 napeva,
od kojih su mnogi, poev od 1939, snimljeni na gramofonske
ploe i magnetofonske trake.
Crkvena muzika. Sa hrianstvom Bugari su preuzeli i
vizantijsko crkveno pevanje. Teko je utvrditi, koliki je bio uticaj
narodne pesme na crkveno pevanje, ali na osnovu nekih podataka
opravdano je pretpostaviti da je bio trajan i znatan. God. 1897
pronaao je ruski strunjak za pravoslavnu muziku Stefan Smo-
Unski (18481909) u Zografskom manastiru u Sv. Gori jedan
starobugarski oktoih iz XII v., koji sadri zapise nekih bugarskih
crkvenih napeva. To je ujedno i najstariji pisani spomenik bugar-
ske muzike. Postojanje tzv. bugarskog crkvenog pevanja dokazuj'e
da je muzika u to vreme bila ne samo razvijena, ve da se odli-
kovala i posebnim crtama, koje mogu da se tumae samo uticajima
narodne muzike. Mnogi primeri ovog pevanja zabeleeni su u
ruskom notnom sistemu sa etiri linije u rukopisima iz XVI,
XVII i XVIII v.
Umetnika muzika. Dolazak Rusa za vreme oslobodilakih
ratova, njihove pesme i horovi povoljno su uticali na razvoj mu-
zike u Bugarskoj. Ubrzo po osloboenju od Turaka (1878) osnivaju
se mnoge pevake druine. (Na prvom konkursu za horska dela,
koji je organizovalo muziko drutvo u Sofiji, prvu nagradu do-
bio je I. Zajc za kompoziciju Imah konja hranena.) Posle oslo-
boenja u Bugarsku dolaze strani muziari, najee vojni diri-
genti, esi (kapelmajstorska epoha). eh V. Kaucki napisao je
operu Karmen i Cena, obradivi u njoj narodne motive, a K.
Mahan je napisao prve muzike udbenike na bugarskom jeziku.
Muziki prirunik pie i bugarski muziar Georgi Bajdanov, a
zbornik kolskih pesama izdaje Atanas Paunov. God. 1880 os-
novan je prvi stalni orkestar (gardijski). God. 1890 osnovana je
prva dramsko-operska trupa, koja ve sledee godine daje niz
standardnih opera. Jedan od prvih operskih pevaa bio je Srbin
Bokovi, atae austrijskog poslanstva u Sofiji. Prva muzika kola
osnovana je 1904 (1921 pretvorena u Muziku akademiju), a
stalna opera 1908. God. 1924 osnovana je filharmonija u Sofiji.
Krajem XIX i poetkom XX v. u Bugarskoj su gostovali mnogi
istaknuti solisti i ansambli, medu kojima i Beogradsko pevako
drutvo 1894 i srpska operska trupa arka Savia 1910. Javlja
se i prva generacija bugarskih kompozitora. Ivan Ekzarh napisao

je 1893 balet Sve-
tulka. Emanuel Ma-
nolov (18601902),
moskovski ak, vojni
dirigent, autor je
mnogih horova, prvog
bugarskog mu-ziko-
scenskog dela
Siromahkinja i nekada
vrlo popularne
Rodopske legende.
Angel Bukoretlijev
(18701949), praki
ak, pijanista i ho-
rovoa u Plovdivu,
napisao je za hor devet
omiljenih Kitki, tj.
rukoveti narodnih
pesama. Panajot Pip-
kov(i$7i1942), mi-
lanski ak, horovoda,
autor je operete u-rec
i mravki i Ui-telot e bolen.
Petko
Naumov (18791933), praki ak, violinista, pedagog, pisao je kom-
pozicije za violinu i klavir. Dimitrije Hadi Georgijev (18741932),
koji je kroz 20 godina ureivao My3UKamH eecmuuK, napisao je operu
Tahirbegovica. Aleksandar Krstev (18791945) autor je kantate
i raznih orkestarskih dela, Petar Bojadijev (18831961) kompo-
zitor je operete Sneanka. U prvu generaciju bugarskih kompo-
zitora idu jo Pavel Stefanov (18991961) i Dragija Tumangelov
(18861961). Najznaajnija je linost iz te grupe stvaralaca Dobri
Hristov (18751941), Dvofakov ak, izvrstan dirigent i temeljit
istraiva bugarskog folklora, autor vrlo uspelih horova, solo--
pesama i orkestarskih kompozicija. Georgi Atanasov (18811931),
zvani Maestro, Mascagnijev ak, operski i simfonijski dirigent,
autor opera i opereta, trudio se da u svojim delima sjedini folklorne
elemente i savremenu kompozicijsku tehniku., Nikola Atanasov
(1886 ), zagrebaki ak, napisao je prve bugarske simfonije.
Openito se za bugarske kompozitore ove generacije i sledeih
moe ustvrditi da pripadaju nacionalnom smeru i da izgrauju
bugarsku muziku kulturu na elementima narodne.
Kompozitori starije generacije jo su: Asen Karastojanov (1893
), Asen Dimitrov (18941960), Venedikt Bobevski (1895
1957), Petko Stajnov (1896 ; Trakijske igre, simfonije). U
srednjoj se generaciji istiu na prvom mestu Pano Vladigerov
(1899 ), najpoznatiji bugarski umetnik izvan domovine, izvrstan
tehniar, autor brojnih i uspelih dela sa skoro svih podruja (kon-
certi, simfonijske poeme, kamerne i klavirske kompozicije, opere),
i Ljubomir Pipkov (1904 ), Dukasov ak (opera Momil, in-
strumentalna dela), talentovan borac za socijalistiki realizam,
zatim Bojan Ikonomov (1900 ; 3 simfonije, 6 gudakih kvarteta),
Veselin Stojanov (1902 ), kompozitor simfonijske suite Baj
Ganjo, Filip Kutev (1903 ), rukovodilac istoimenog umet-
nikog ansambla i kompozitor kantata, horskih i masovnih pesama,
Svetoslav Obretenov (19091955; oratoriumi Partizani, Borba
za mir), Marin Goleminov (1908 ), Parakev Hadijev (1912 ),
Dimitar Pet kov (1919 ; kantate, masovne pesme), Todor Popov
(1921 ; masovne pesme), Stefan Remenkov (1923 ; koncert
za klavir).
Meu kompozitorima srednje generacije vodee mesto zau-
zima Konstantin Ilijev (1924 ), ak A. Habe. Napisao je 5 sim-
fonija, varijacije za orkestar, Divertimento i Goncerto grosso
za kamerni orkestar, 6 gudakih kvarteta, operu Bojanski maj-
stor, kantatu Septembar 1923, solo-pesme, muziku za filmove
i pozorite i dr. Njegovu muziku, iji razvojni tok karakterie
postepeno naputanje tonalnosti i prelazak na atonalni i dodeka-
fonski nain miljenja, mada sa uvek prisutnim uticajem bugar-
skog folklora, oznaava i prekretnicu u razvoju savremene bugar-
ske muzike, iji je on bio prvi i dosledni zastupnik. Njemu je
idejno blizak Lazar Nikolov (1922 ), autor dve simfonije, kon-
cerata za klavir, za violinu i za orkestar, sonata za klavir, za violinu,
za violu, flautu, klarinet itd., ija se dela odlikuju slobodnim




SVIRAC KAVALA
264 BUGARSKA MUZIKA BUGARTICA

PLES
danas svakako najpoznatiji savremeni
zapadnoj Evropi.
Muziki je ivot u Bugarskoj veoma razvijen. Pored vie or-
kestara u Sofiji, stalni orkestri deluju u Plovdivu, Rusama, Varni,
Plevenu, Vidinu, Burgasu, Razgradu, Kolarovgradu i Perniku,
a opere u Sofiji, Plovdivu, Staroj Zagori, Rusama i Varni, pored
nekoliko opereta u raznim gradovima. U Sofiji postoji Dravni
konzervatorijum, a srednje muzike kole u Varni, Plovdivu i
Rusama. Ukupno ima oko 40 muzikih kola i nekoliko stotina
raznih amaterskih ansambala. Istaknuti su bugarski dirigenti:
Konstantin Ilijev, Vladi Simeonov, Atanas Margaritov, Dobrin
Petkov, Emil Karamanov, Vasil Stefanov, Ruslan Rajev, Mes-
rumah Mehmedov i Nedjalko Nedjaljkov. Od violinista istiu se:
Vasko Abadijev, Vasil ernajev, Vladimir Avramov i Bojan
Leev; od pijanista: Tamara Jankova, Ljuba Eneva, Jurij Bukov,
Anton Dikov i Janko Jankov; od pevaa poznati su: Rajna Miha-
ilova, Pavel Elmazov, Mihail Ljuckanov, Dimitar Uzunov, Lju-
bomir Bodurov, Nikola Nikolov, Boris Hristov, Nikola Gjaurov,
Nikola Djuzelov, Rajna Kabaivanska, Margarita Lilova, Julija
Viner i dr.
LIT.: JI. Xpucmog, PuTMimHHTe OCHOBHHa HapoflHaTa HHMy3HKa, CocfciHH
1913. B. Cmoun, EtjirapcKaTa Hapo^Ha ,wy3HKa, MeipHKa HpmMHKa, CO4>HH
1927. P. Panoff, Die alt slavvische Vol ks- und Kirchenmusik, E. Bucken,
Handbuch der Musikwissenschaft , Potsdam 1930. V. Spasov, Volksmusik,
Vol ksinstrument e und Tanze der Bul garen (disertacija) , Wien 1931. St.
Djoudjef f, Rythme et mesur e dans l a musique populaire bul gare, Paris 1931.
K. Manoflovi, Muzika i njen razvoj u Bugarskoj, Sv. C, 1933. H. Obre-
kov, Das bulgarische Vol ksl ied (disertacija), Bern 1937. K. Nikolov, Beit rage
zum Studium des bul garischen Vol ksl iedes (Metrik, Rhyt hmik, Tonahtat),
Berlin 1942. Lj. Romansky, Die einfachen Koledo-Refrains der bulgarischen
Weihnachtsl ieder, Sofia 1942. 5. Braovanov, Das bul gar ische Vol ksl ied
als Brauchtum und Kunst, Jahrbuch des Ausl andsamtes der deutschen Dozen-
tenschaft, Leipzig 1942. Ili, Bulgarische Musikgegenvvart, Deutsche Musik-
kultur,i943. A. KapacmonHoe, MeJioflHMHH H xapMOHHiHH OCHOBHHa GtJi-
rapcKaTa HapOflHa neceH, I, CO4JHH1950. B. Kpbcmee, CWepKH B"bpxy pa3-
BHTHeTOHa 6TjjirapcKaTa M>'3HKa, CocbHH 1952. B. A. Kremenliev, Bulga-
rian-Macedonian Fol k Music, Berkeley 1952. S. Braovanov, Bul garische
Musik, MGG, II, 1952. A. JJ. Mot^es, PHT^M 11 TaKT B 6i>jirapcKaTa Ha-
pOflHa My3iiKa, COCJJHH1954. B. Kpicmee, OuepKH Btpxy pa3BHTHeT0 Ha
6-bjrrapcKaTa My3HKa, I, CO4>H 1954. B. Cmoun, Et JirapcKaTa Hapo^Ha
My3HKa, Co(bHH 1956. JI. Cataee, BtjirapcKOTO onepHO TBOpMecTBO, CocpHH
1958. C Ilempoe, Onepiin no HCTopna Ha Gt ^rapcKaTa My3HKaJiHa Kyji-
Typa, COCJ>HH 1959. M. Velimirovi, Byzant ine Elements in Early Slavic
Chant , III, Monument a musicae byzant inae, IV, 12, Kobenhavn 1960.
A. JI. Moifes, OpHaMeHTH B 6i>jirapcKaTa Hapo^Ha My3HKa, CO;HH1961. E.
Cmhpiuenos, B-bjirapcKaia CHM^OHHMHa My3HKa, CocpHH 1961. E. Panlscheff,
Die Ent wicklung der Oper in Bul garien von ihr en Anfangen bis 1915, Wien
1962. D. J.
BUGARTICA (bugarica, bugarina, bugarkinja),
narodna pripovjedna pjesma o junacima i znamenitim dogaa-
jima iz narodne predaje. Dugoga je stiha, najee u petnaestercu
i esnaestercu kojima se povremeno dodaje jo i krai pripjev.
Bila je osobito proirena u primorskoj Hrvatskoj i u Boki Kotor-
skoj od XV do XVIII st.
O podrijetlu rijei b. izreena su razliita miljenja. Prvo ve-
zuje bugarticu uz narodno ime Bugarin kojim se u primorskoj
Hrvatskoj nekad oznaavalo Makedonca pa i Srbina. Druga ga
vezuje uz glagol bugariti (o neem alosno pjevati), tree uz
talijanski izraz poesia volgare (puko pjesnitvo).
Tekstove bugartica objavio je V. Bogii u zbirci Narodne
pjesme iz starijih, najvie primorskih zapisa (1878). U rukopisu

su ostali tekst
prikupio za d gu
te svoje z giiev
arhiv
Imaihurukop
kama Matice
Javljaju se i p
dificirani teks
nuti u novo
Pored pril
zapisanih tel
gartica poste
dan zapisani 1
biljeio ga je
ranin Petar .
objavio u svoj
ribarskom pri,
(Venecija 15
donio i prv
tekstove dviju U
pismu
grinoviu, pri
stihove Riba.
i 37') Hektc
svom prijatel
ina, tj. dv\
melodije . . .
nain (ovdi zlolu (!) upisan) kojim je Pakoj i Nike
sebi bugaricu bugario, i tokoje nain od one pisni I
ka, koju su obadva zajedno pripivali. U istom pis
rovi istie koliko je nastojao to bolje zapisati sve on<
Pakoj i Nikola pjevali. O svojim pjevaima pie <
sane pjesme nauili od drugih, Pakoj i Nikola su i
ljudi od mora, koji brodei nigda s ovim a nigi
jatoml-iuaru na duadefit dan mifee/t octoi
gagodljcbia odfpajnya., uarbu ti/ucbia pt
dcft.

,
PETRE HECTOROV1CH ISTOMV G
NV MICHSCI PELEGR1NOVICI
J o t i Jagliu Chripoflnii naredni Goff
tbfta., oni Sarbfchi nain (oudizlolu upijan
>c Vafcboy i Nicbola. sfachi po febi bugarfd
rio,Itocboye nain odonpifni Jcblicc J-
Cboyufii obadua zayeduo pripiuali.
B V G A R S C C H I C , A.
mladim kompozitorima
najvie se istie Vasil Ka-
zandijev (1934), dak
P. Vladigerova i K. Ili-
jeva, poznat i kao diri-
gent Sofijskog kamernog
orkestra, ija se dela pre-
teno kreu u domenu
serijalne tehnike, a naj-
novija koriste i sredstva
aleatorike. Najpoznatija
su Simfonijska himna,
Divertimento za ka-
merni orkestar, koncert
za klavir, saksofon i or-
kestar, zatim sonate za
klavir, violinu solo i kla-
rinet. Od ostalih istak-
nutih mlaih kompozi-
tora treba spomenuti jo
i Simeona Pironkova
(1927 ), Ivana Spa-
sova (1934 ) i Krasi-
mira Kjurkijskog (1936
). Sasvim orijentisan
na avangardnu eksperi-
mentalnu muziku je Bo-
idar Dimov (1935 ),
bugarski kompozitor u
UZ INSTRUMENTALNU PRATNJU. Detalj zidne slike u crkvi Rilskog samostana.
Rad D. Zografa, poetak XIX st.
i

Odfuojega gradu difnoga fmerlna
Ceflmtfe radofaf nafiuerin ob^irafee,

Teretomi okacbo bellu gradu brfiyafce
Poet ak bugartice Kada mi se Radosave vojevoda oddiljae u
Hektorovieva Ribanja i ribarskog prigovaranja. Veneci
BUGARTICA BUKOFZER 265

nito su od ovoga a nito od onoga sliali, i s pomnjom slu-
ajui nauili. O nainu pjevanja imamo samo jedan podatak
. . . jer bie od volje, samo Pakoj poklie a moe najbolje.
Hektoroviev zapis napjeva bugartice (fotokopija) prikazuje
jednoglasan napjev recitativnog karaktera (u 4. retku ponavlja
se ton iste visine 11 puta). Melodijska krivulja razvija se u heksa-
kordu s velikom tercom iznad zavrnog tona (f g a b c
1
d
1
). Za-
jednika karakteristika ritmikih obrazaca u posve silabikom
1, 4. i 5. retku produeni je pretposljednji slog stiha. U oblikovanju
melodijske krivulje svi melodijski reci meusobno se potpuno
razlikuju. B. se pjevala jakim glasom (poklie a moe najbolje).
Posebnom Hektorovievom opaskom da je zapisani napjev
sarbski nain (srpski napjev) nisu se poblie bavili ugledni is-
traivai tekstova bugartica F. Mikloi, V. Bogii, V. Jagi,
kao ni muzikolog F. Kuha. Danas se pretpostavlja da sarbski
nain ukazuje na napjev koji je u srednju Dalmaciju doao iz
njezina istonog kopnenog zalea. U XVI st., kad je srpsko, hr-
vatsko a i drugo stanovnitvo iz unutranjosti bjealo pred Tur-
cima na obalu i na otoke, nastajali su uzajamni kontakti meu tra-
dicijama starosjedilaca i doseljenika. Oznaka sarbski nain uka-
zuje na jedan jo neasimiliran kopneni utjecaj na otoku Hvaru.
Polazei od Hektorovievih komentara u pismu M. Pelegri-
noviu smatralo se da su napjev za bugarticu i napjev za pisnu
najstariji sauvani notni zapisi folklorne muzike ne samo u Hr-
vatskoj nego i u Jugoslaviji, premda danas nigdje u Jugoslaviji
nema melodija koje bi bile nalik napjevima iz Ribanja.
U najnovije vrijeme iznesena su dva nova miljenja o Hek-
torovievim zapisima. Prvo, da su ti napjevi najvie dionice
jednog madrigala danas nepoznatog hvarskog muziara iz prvih
decenija XVI st. (L. upanovi), i drugo, da su to zapisi izvornih
napjeva hvarskih ribara s renesansnim elementima tadanje dalma-
tinske varoke puke pjesme, to je Hektorovi kao ovjek svojega
doba jo jae naglasio, iako je imao najbolju namjeru da napjeve
zabiljei to vjernije (J. Bezi).
LIT. : P. Hekt orovi, Ribanye i ribarscho prigovaranye i r azl iche st vari
ine sloxene po Petretv Hectorovichiv Hvaraninv, Venetia 1568. F. Miklosich,
Beitrage zur Kenntniss der slavischen Volkspoesie, I. Die Volksepik der Kroaten,
Denkschr iften der K. Akademie der Wissenschaft en, Phil .-hist . Classe, Wien
1870, XIX. Fr. . Kuha, O napjevima k narodnim pjesmama i k Prikazanju
sv. Lovrinca, Stari pisci hrvatski, JA, 1874, 6. V. Jagi, Grada za slovinsku
narodnu poeziju, Rad JA, 37, 1876. V. Bogii, Narodne pjesme iz starijih
najvie primorskih zapisa, I, Beograd 1878. Rjenik hrvat skoga il i srpskoga
jezika, JA, 1882, 1, 4. K. Krumbacher, Geschichte der bvzantinischen Lite-
ratur, Miinchen 1891. N. Petrovskij, O soinenijah Petra Gektorovia, Kazan,
1901. /. Scherzer, Bugart ice, Rad JA, 1910, 182. A. Petravi, O postanku
naih narodnih pjesama, almanah Naa narodna poezija, Subot ica, 1928. M.
Lalevi, Prilog prouavanju bugart ica, Prilozi prouavanju narodne poezije,
1935. Isti, Bugart ice i umetnika pesma, Prilozi prouavanju narodne po-
ezije, 1937. Isti, Bugar tice, Beograd 1956. M. Hraste, Ober die Heimat
der Langzeilenepik auf Grund der sprachl ichen Anal vse, Sudostfor schungen,
1958. 5. Mat i, O tr agovima st iha na st ecima, Junosl ovenski fil olog,
1958. V. ganec, Bugartice, Muzika enciklopedija, I, 1958. A. Schmaus,
Serbokroat ische Lang- und Kurzzeilenepik Epitnet a als chronologisch.es
Krit erium, Miinchener St udien zur Spr achwissenschaft, 1959. Isti, Dvo-
struki epitet u bugart ici, Zbornik za filologiju i lingvistiku, 1959. Isti, Formel
und met risch-syntakt iscb.es Model i, Die Welt der Slaven, 1960. R. Petro-
vi, The Ol dest Not ation of Folk Tunes in Yugoslafia, Studia musicologica
Academiae Scientiarum Hungaricae, Tomus VII, 14, Budapest 1965. L.
upanovi, Najstariji hrvat ski madrigali? Napjevi iz Hektorovieva Ribanja u
svjetl u suvremene muzikol oke int erpretacije. Teze izl aganja na naunom skupu
o Petru Hektoroviu Tel egram 1 XI 1968 J Bezi Kakve je napjeve Hek
L. upanovi, Napjevi iz Hektorovieva Ribanja u svjetlu suvremene muziko-
loke interpretacije, Zvuk, 1969. M. Bokovi-Stulli, Balada o Marku kralje-
viu i brat u mu Andriiau, Croatica, I / i , Zagreb 1970. J. Bezi, Et nomu-
zikoloki osvrt na napjeve u Hektorovievom Ribanju, Zvuk, 1970. J. Bez.
BtJGELHORN (engl. i franc. bugle, tal. flicorno), njemaki
skupni naziv za cijelu skupinu srodnih limenih duhakih instru
menata, vrstu rogova s veim konusom. Prvobitno obian voj
niki signalni instrument, B. je oko 1770 dobio rupice i meha
nizam s poklopcima (-> Klappenhorn), a oko polovice XIX st.
ventile koji su omoguili izvoenje cijele kromatske ljestvice.
Zvuk tih instrumenata, koji se grade u raznolikim oblicima, nema
sjaja trublje ni punoe roga. Zbog relativno malih tehnikih te
koa kod sviranja uli su u sastav vojnikih muzika. Glavni su
predstavnici: piccolo, krilnica, althorn i tenorhorn. U istu grupu
idu bariton i tuba. K. Ko.
BUINI, Giuseppe Maria, talijanski kompozitor i pjesnik
(Bologna, oko 168095 Alessandria, 13. V 1739). Osim kraeg
djelovanja u Mantovi (172930) ivio u Bologni, gdje je od
1721 bio lan i kasnije u vie navrata predsjednik Accaemia
Filarmonica. Njegova ena bila je pjevaica Cecilia Belisari.
DJELA. Opere: Armida abbandonala, 1716; UIpocondriaco, 1718; // Mago
deluso dalla magia, 1718; La Pae per amore, 1719 (zajedno sa F. Chellerijem);
La Caduta di Gelone, 1719; Armida delusa (na vlastiti libreto), 1720; Gli Inganni
fortunati, 1720; Apollo geloso, 1720; // Filindo, 1720; Cleofile, 1721; Pithonessa
sulmonte Olimpo, 1722: Amore e Maesta, 1722; Gli Inganni felici, 1722; La Fede
ne'tradimenti, 1723; // Tolomeo re d'Egitto, 1724; L'Agrippa telrarca di Gerusa-
lemme, 1724; Amor non vuol rispetti, 1724; La Nin/a riconosciuta, 1724; La Ven-
detta dall'amoret 1724; La Cleonice, 1725; L'Adelaide, 1725; Li sdegni cangiati in
amore, 1725; // Savio delirante (vl ast it i l ibret o), 1726; Albumazar (vlast,
l ibreto), 1727; // Malmocor (vlast , libreto), 1728; La Forza del sangue, 1728;
Teodorico, 1728; Chi non fa non falla (vlast, l ibreto), 1729; / diporti d'amore in
villa, 1729; Amore e gelosia, 1729; La Maschera levata al Vizio, 1730; IlPodestd
di Colognole, 1730; Fidarsi bene ma non fidarsi meglio (vlast, libreto), 1731 ;
Gli Amici, 1734; LP Zanina tnaga per amore (vlast, l ibreto), 1737. Oratorij 5.
Petronio vescovo e protettore di Bologna, 1720. Suonate per camera da embalo,
0 violino e violoncello op. r, 1720.
LIT.: E.J.Dent, Giuseppe Maria Buini, SBIMG, 1912. L.Frati, Bolognesi
musicist i e cantant i del '700, RMI, 1917. F. Vatielli, Oper ist i e l ibret ist i dei
sec. XVII e XVIII, ibid., 1939. A. del la Corte, Sat ire e grot teschi, Torino
1946.
BUIS1NE (busine, buysine, buzine, buzzane; starofranc.
prema lat. buccine), srednjovjekovni limeni duhaki instrument
arapskoga podrijetla. Gradio se u obliku dugake tanke cijevi prema
kraju proirene poput lijevka.
Bio je to vojniki instrument na
kojem su se izvodile fanfare na
turnirima i drugim vitekim
sveanostima. Prvi put se spominje
oko 1100 u Chanson de Rol and.
Kasnije se, u toku XV st., iz buisine razvio
trombon.
LIT.: E. A. Boivles, Unterscheidung der Inst rumenten
Busine, Cor, Trom-pe und Tr ompet t e, AFMW, 1961.
BUJANI, Marijan, operni pjeva, bariton (Mihovljani,
Zlatar, 24. IV 1924 ). Studij pjevanja zavrio kod F. Lunzera
na muzikoj koli Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Najprije lan
Radio-zbora (194655) i solist kazalita Komedija (195557)
u Zagrebu, 195759 operni pjeva u Klagenfurtu, od 1959 lan
Zagrebake opere. Njegov repertoar obasee vie baritonskih
uloga, preteno romantinog muzikog kazalita, kao to su Ri-
goletto (Verdi), Posa (Verdi, Don Carlos), Evgenij Onjegin (aj-
kovski), Figaro (Rossini, Seviljski brija), Silvio (Leoncavallo,
Pagliacci), Zrinjski (Zajc, Nikola ubi Zrinjski) i dr. K. KO.
BUJI, Bojan, muzikolog (Sarajevo, 6. X 1937 ). U Sa-
rajevu diplomirao 1961 na Filozofskom fakultetu (engleski jezik)
1 na Muzikoj akademiji (historija muzike); studij muzikologije
s doktoratom zavrio 1967 u Oxfordu (J. D. Bergsagel, E. Wellesz,
J. A. Westrup). Od 1967 predaje historiju muzike na Muzikoj
akademiji u Sarajevu i 196870 na Univerzitetu u Readingu
(Engleska). Glavno podruje njegovih istraivanja je hrvatska,
talijanska i engleska srednjovjekovna muzika i ranobarokna muzika
u Dalmaciji i Italiji.
DJELA: Anglo-I tal ian Interactions in I4th-century Music (disert acija),
1967; Daleki svijet muzikom dokuen, Izraz, 1963; Cecchinijeva tretja knjiga
madrigalov Amorosi concettU, Muzikoloki zbornik, 1966; Zadarski neumatski
fragmenti v Oxfordu, ibid., IV, 1968; Na tragu jednom izgubljenom djelu Tomasa
Cecchinija, Zvuk, 1969, 83; Cecchinijeve mise iz 1617 godine, Art i musices, I,
1970. lanci, prikazi, krit ike, predavanja. K. Ko.
BUKOFZER, Manfred, njemaki muzikolog (Oldenburg,
27. III 1910 Oakland, California, 7. XII 1955). Studirao na
Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni i na Univerzite-
tima u Heidelbergu (H. Besseler), Berlinu (E. Hornbostel, C.
Sachs, A. Schering, F. Blume) i Baselu (J. Handschin), gdje je
1936 doktorirao. God. 1937 postao docent na Volkshochschule
u Baselu. Od 1939 ivio u SAD (1945 primio ameriko dravljan-
stvo). God. 194041 predavao na Univerzitetu u Clevelandu i
od 1941 na University of California u Berkelevu (1946 profesor),
gdje je podigao muzikoloki odjel, koji se pod njegovim vodstvom
razvio u znaajnu znanstvenu ustanovu. B. je bio jedan od vodeih
strunjaka za probleme srednjovjekovne i barokne muzike. Nje-
gova monografija o muzikom baroku smatra se najuspjelijom i
najiscrpnijom studijom o tom razdoblju.
DJELA. Knjige: Geschichte des englischen Diskants und des Fauxbourdons
nach den theoretischen Quellen (disertacija), 1936; vSummer is icumen in: A
Revision, 1944; Music in the Barogue Era, 1947; Studies in Medieval and Re-
naissance Music, 1950; Music of the Classic Period, 17501827, 1955. Studije :
Soziologie des Jazz, Melos, 1929; The Gymel, the Earliest Form of English Po-
lyphony, Music and Letters, 1935; Zur Interpretation des Fauxbourdon-Begriffs,
Mitteilungen der Schweizerischer MusikforschenderGesell schaft, 1935; Pra-
zisionsmessungen an primitiven Musikinstrumenten, Zeitschrift fur Phvsik, 1936,
910; Leben und Werke von Dunstable, AML, 1936; Kann die Blasquinten-
theorie zur Erkldrung exotischer Tonsysteme beitragen ?, Anthropos, 1937; The
First English Chanson on the Continent, Music and Letters, 1938; Allegory in
baroque music, Journal of the Warburg Inst it ute, 1939, 12; Popular Polyphony
in the Middle Ages, MQ, 1940, 1; On the Performance of Renaissance Music,
Proceedings Music Teachers National Association, 1942; An Unknovm Chan-
sonnier of the 15^ Century, MQ, 1942, I; Speculative Thinking in Medieval Mu-
sic, Speculum, 1942; The Neo-aroque, Modern Music, 1945; The Beginnings
of Polyphonic Choral Music, Papers of the American Musicological Societv, 1946 ;
Forms and Functions of the Music Library, Music Librar v Associat ion Not es,
1948; Caput Redivivium: A Net v Source for Dufay's Mi ssa Caput , Journal of
the Amer ican Musicological Societ v, 1951; Fauxbourdon Revi sed, MQ, I95
2
>
1; Conductus and Clausula, Annales Musicologiques, 1953. Objavio izdanje
cjelokupnih djela J. Dunstabl ea, 1953 te teoret ske r adove G. Coperarija i A.
Petit Coclicoa.
LIT. : E. Hertzmann, Manfred Bukofzer, MF, 1956, 3. D. Boyden, In
Memoriam: Manfred Bukofzer, MQ, 1956, 3. J. As.

BUI SINE



266 BUKORELIJEV BULOW

BUKORELIJEV, Andrej -> Boucourechliev, Andre
BUKORETLIJEV, Angel, bugarski folklorist, dirigent,
klavirski pedagog i kompozitor (Plevna, 31. I 1870 Plovdiv,
3. I 1950). Studij orgulja i klavira zavrio 1890 na Orguljakoj
koli u Pragu. God. 189293 uitelj muzike u Kazanliku, od
1894 djelovao u Plovdivu, gdje je 1896 utemeljio i vodio pjevako
drutvo i muziku kolu. B. je prvi bugarski koncertni pijanist
(1890) i osniva (zajedno sa D. Kazakovim i I. Slavkovim) prve
bugarske operne druine s kojom je 1891 izveo scene iz Gounodova
Fausta i Verdijeva Trubadura. Zapisao je 2600 rodopskih narodnih
napjeva (461 objavila Bugarska akademija nauka). Veoma zasluan
za razvoj bugarske muzike kulture, B. se bavio i kompozicijom
te, meu ostalim, ostavio 10 rukoveti (Kitki) za zbor, vie mukih
i enskih zborova, solo-pjesama i dueta i dr.
LIT.: /. KamburoVf Angel Bukoretlijev, Plovdiv 1946. E. Stoin, Angel
Bukoretlijev, Sofija 1961.
BUKOV, Juri, bugarski pijanist (Sofija, 1. V 1923 ).
Uenik A. Stojanova u Sofiji, studij klavira zavrio na Konzer-
vatoriju u Parizu i zatim se usavravao kod Marguerite Long.
Solistiki nastupao ve kao djeak, prvi samostalni koncert u
Parizu priredio 1949 te se ubrzo uvrstio u red istaknutih pija-
nista svoje generacije, o emu svjedoe i prve nagrade na meu-
narodnim natjecanjima Marguerite Long i Jacques Thibaud u Parizu
(1949), Louis Diemer u Parizu (1951) i Eugene Ysaye u Bru-xellesu
(1952). Gostovao u svim veim evropskim muzikim sreditima,
SAD, Kanadi, Kini i dr.
BUKOVEC, Vilma, pjevaica, dramski sopran (Trebnje
na Dolenjskom, 27. II 1920 ). Pjevanje uila na srednjoj mu-
zikoj koli u Ljubljani. Solistica opere Slovenskog narodnog
gledalia u Ljubljani. Odlikuje se opsenim glasom i izrazi-
tim smislom za interpretaciju. Pjevala s velikim uspjehom i na
inozemnim pozornicama (Belgija, Italija, Austrija, Sovjetski
Savez). Najbolje su joj uloge Marinka (Smetana, Prodana nevjesta),
Luise (Charpentier), Tosca (Puccini), o-o-San (Puccini, Ma-
dame Butterfly), Desdemona (Verdi, Otelio), Aida (Verdi), Katja
Kabanova (Janaek) i Minka (Foerster, Gorenjski slavek). D. CO.
BUKEK, Ruolf, pjeva, bariton (St. Juraj kraj Celja,
7. IV 1882 Zagreb, 7. XI 1933). Kazalinu karijeru zapoeo
1901 kao dramski glumac u diletantskom kazalitu u Celju i
Narodnom gledaliu u Ljubljani, a zatim je studirao pjevanje
na Ljubljanskom konzervatoriju (M. Hubad). Bio je lan opere
u Ljubljani, Osijeku (191314, 191926) i Zagrebu (191419,
192733), a gostovao je i na drugim jugoslavenskim pozorni-
cama.
Istaknut scenski umjetnik, B. je imao vrlo dobro kolovan
bariton, izjednaen u svim poloajima. Vanije su mu uloge:
Zrinjski (Zajc, Nikola ubi Zrinjski), Mefisto (Gounod, Faust),
Figaro (Mozart, Figarov pir; Rossini, Seviljski brija), Scarpia
(Puccini, Tosca), Rigoletto (Verdi), Pfemvsl (Smetana, Libua),
Beckmesser (Wagner, Majstori pjevai), Holandez (Wagner,
Ukleti Holandez), Escamillo (Bizet, Carmen) i dr. K. KO.
BULBULE, makedonska keramika sviraljka s vodom, slina
slavieku iz Hrvatskog zagorja. Djeja igraka. Izrauju je lonari
u Titovu Velesu.
BULL, John, engleski virginalist, orgulja i kompozitor
(Somersetshire, oko 1562 Antwerpen, 12. ili 13. III 1628).
Kao lan djeakog zbora kraljevske kapele uio muziku kod W.
Blvthemana. Od 1582 orgulja, kasnije i zborovoa djeakog
zbora katedrale u Herefordu;
1585 uao u kraljevsku kapelu
u Londonu i 1591 postao tamo
orgulja. God. 1592 promovi
ran za doktora muzike Oksford-
skog univerziteta. Preporukom
kraljice Elizabete dolazi 1596
za nastavnika na novouteme-
ljenom Gresham Collegeu na
kojem poloaju ostaje do 1607.
God. 1601 koncertirao kao or
gulja i virginalist u Nizozem
skoj, Njemakoj i Francuskoj,
a 1613 iz dosad nepoznatih raz
loga naputa Englesku i postaje
orgulja bruxelleskog nadvoj
vode Albrechta. Od 1617 bio
je orgulja katedrale u Antvver-
penu. B. je do vrhunca razvio
tehniku vjetinu u svladavanju
virginala i njegovih specifi-
J. BULL nosti te je svojom tehnikom
nadmoi znatno utjecao na druge kompozitore, osobiti
Sweelincka i S. Scheidta.
DJELA: Sauvalo se oko 150 Bullovih kompozicija za virg
fantazija, varijacija) u suvremenim tiskanim i rukopisnim zbirkan
Fitzmilliam Book i dr.). Rukopisi se uvaju u Londonu, Oxfordu, i
New Yorku. God. 1930 izdao je M. H. Glyn zbirku Bullovih k
virginal (Keyboard Music of John Buli, London). Pojedinanih
ko: i u drugim zbirkama novijeg vremena (Schering,
Musikgeschichte Ostale Bullove kompozicije, muzika za ansambl
viola i vokalna d karaktera, nisu toliko znaajne.
LIT. : M. Seiffert, Geschichte der Klavier musik, Leipzig
van den Borren, Les Origines de la musique de clavecin en Anglet
1912. M. H. Glyn, About Elizabethan Virginal Music and i
(pot pun popis kompozicija za virginal), London 1924. L. Het
Buli, London 1937. H. Miller, John Bull's Organ Works, Mu:
1947. Th. Dan, John Bul i, MGG, II, 1952. W. Mellers, J
English Kevboard Music, MQ, 1954. Th. Dart, John Bull's Ci
& Letters, 1959.
BULL, Ole Bornemann, norveki violinist i .
(Bergen, 5. II 1810 Lys0, Bergen, 17. VIII 1880)
uglavnom samouk. Kao violinist debitirao 1831 u Pariz
ivot putujueg virtuoza. Na turnejama po Italiji,
Engleskoj, Rusiji, Sjevernoj Americi, Francuskoj i B(
1850 utemeljio u Bergenu kazalite Den Nationale Sce;
Konzervatorij u Christianiji. Kasnije ponovno u Ameri
nejama u Francuskoj, panjolskoj i Njemakoj. Osebi
nika pojava, B. je svojim sviranjem podsjeao na '
s nepravom su mu predbacivali arlatanstvo.
DJELA. ORKESTRALNA: Polacca guerriera, 1835; 2 konce:
i orkestar; Sidliana e Tarantella za violinu i orkestar, 1843. V.
La Preghiera di una modre; Variazioni di bravura; nokturno; ,
1849; Niagara; To the Memory of Washington; Solitude of the ,
LIT.: J. Lie, Ole Bulls breve i utdreg, Kobenhavn 1881.
Buli: a Memoir, London 1886. O. Vik, Ole Buli, Bergen 1890. '
Den unge Ole Buli, Kobenhavn 1935. A. Bjorndal, Ole Buli og>
musik, Bergen 1940. M. B. Smith, The Life of Ole Bul i, Princi
Z. Hopp, Evantvret om Ole Buli, Bergen 1945. O. Gurzvin, Oli
Buli, MGG, II, 1952. O. Linge, Ole Bul i Livshistoria, mannen,
Oslo 1953. 1. Buli, Ole Buli Returns to Pennsvl vania, New Yo
BULOW, Hans von, njemaki dirigent, pijanist i 1
(Dresden, 8. I 1830 Kairo, 12. II 1894). Klavir u
Wiecka, harmoniju kod M. Eberweina, a kontrapunl
Hauptmanna. Na Univerzitetu u Leipzigu i Berlinu
studirao pravo. God. 1850 u
demokratski orijentiranom
berlinskom listu Abendpost pie
lanke u duhu Wagnerovih ideja o
umjetnosti i njegovih politikih
koncepcija oko 1848. Prilikom pre-
mijere Wagnerova Lohengrina, pod
ravnanjem F. Liszta u Weimaru
(1850), oduevio se toliko
Wagnerovom muzikom da je
napustio studij prava i otiao k
Wagneru u Zttrich. Tu ga je
Wagner poduavao u
dirigiranju. Tada je B. poeo i
komponirati. God. 185153
nastavlja studij klavira kod F.
Liszta u Weimaru, sa ijom se
kerkom Cosimom kasnije oenio.
God. 1853 odlazi na svoju prvu
pijanistiku turneju kroz Njemaku i
Austriju; 1855 naslijedio Th. Kullakai
tavnik klavira na Sternovt konzervatoriju u Berlinu.
j
na poziv bavarskog kralja Ludviga II (Wagnerova
B. postaje dvorski pijanist, a zatim dvorski dirigent u I
Vrhunac njegove munchenske dirigentske djelatnost:
praizvedba Wagnerovih opera Tristan und Isolde (i8(
stersinger von Niirnberg (1868). Kada ga je 1869 C pustila
zbog Richarda Wagnera (za koga se 1870 pre je
zapoeo nestalan ivot klavirskog virtuoza; koncen
gleskoj, Rusiji i Americi. God. 1877 postao je prvi c
rigent u Hannoveru, 1880 dvorski muziki intendant 1
genu; od 1885 ponovo koncertira i dirigira na tur
Evropi i Americi; izmeu ostalog vodi koncerte Berlin:
monije i abonentske koncerte u Hamburgu.
Za umjetniki lik Biilowa karakteristina je sve
veliko umjetniko potenje. On je izbjegavao svaki pi
putem jeftinog, povrnog virtuoziteta izazove priznanj
Ni vlastita klavirska djela nije izvodio. On se osobitt
kad je mogao svojim posredovanjem pomoi mladin
tim kompozitorima da probiju put u javnost (zalagao
ostalima, za R. Straussa, A. Dvofaka, C. Saint-Saei
pijanist i dirigent inio je sve, da umjetniko djelo o
veoj mjeri onako, kako ga je njegov autor zamiljao ;
t
je s neobinom sigurnou pronalazio pravi tempo ]


a^

H. VON BULI
Bt)LOW BURDACH 267

veliku vanost na ispravno fraziranje. Bilo da je interpretirao
klasina djela, bilo Wagnera, Brahmsa (iju je umjetnost s ve-
likim oduevljenjem propagirao), ili kojeg drugog kompozitora,
kojega je smatrao znaajnim, on je uvijek razraivao djela do u
najsitnije pojedinosti. Kao dirigent bio je i orkestralni pedagog;
studij svake partiture osnivao je na temeljitoj analizi, i to kao
zadatak postavljao pred muziare. Svojim vjernim interpreta-
cijama ponovo je, nakon pola stoljea, oivio vanost tanog
fraziranja, to je potaklo H. Riemanna na njegove studije o fra-
ziranju.
Kao kompozitor B. je svojim orkestralnim djelima Ballade Des
Singers Fluch i Nirmana srodan Lisztu.
DJELA. ORKESTRALNA: Ballade nach Uhlands Dichtung tDes Sdngers
Fluch, 1863; Nirmana. Symphonisches Stimmungsbild, 1866 (kao orkestralna
fantazija u formi uvertire, 1881); Vier Characterstiicke, 1873; Ouverture heroigue
i Marche des Imperiaux de la tragedie Jules Cesar de Shakespeare, 1860 i 1867.
Klavirske kompozicije. Solo-pjesme. Redakcija klavirskih kompozicija:
J. S. Bacha, G. F. Handela, Ph. E. Bacha, J. Haydna, A. Scarl att ija, Ch. W.
Gl ucka, L. v. Beethovena (sonat e), C. M. Webera, J. B. Cramera, F. Chopina.
Vrl o uspjel i kl avir ski izvadak iz Wagnerove opere Tristan und Isolde.
lanke i pisma izdala Marie v. Biilow u 8 sv. (18961908; postoje i skraena
izdanja). Korespondenciju s Lisztom izdal a La Mara 1898, s Nietzscheom E.
Fbrst er-Nietzsche i P. Gast, 1905. Wagnerova pisma Biilowu objavio D. Triode,
1916, a korespondenciju sa R. Straussom izdal i W. Schuti i F. Trenner u Lon
donu 1955.
LIT. : Th. Pfeiffer, St udien bei Hans v. Bulow, Berl in 1894. E. Zabel ,
Hans v. B(ilow. Gedenkbl att er aus seinen let zten Lebensjahren, Hamburg 1894.
G. Fischer, Hans v. Biilow in Hannover, Hannover 1902. A. Steiner, Hans
v. Biilow, Ziirich 1906. H. Reimann, Hans v. Biilow. Sein Leben und Wirken,
Berlin 1909. R. Du Moulin Eckart, Hans v. Biilow, Munchen i Berlin 1921.
G. Berger, Hans v. Biilow. Seine St ellung zur Klaviermusik des 18. Jahr-
hundert s (disertacija) , Bonn 1924. M. v. Bii low, Hans v. Biil ow in Leben
und Wort, St utt gart 1925. L. Schemann, Hans v. Biilow in Licht e der Wahr-
heit , Regensburg 1925. M. v. Millenkovich-Morold, Dreigestirn Wagner ,
List und Bulow, Leipzig 1940. K. Huschke, Der deutsche Kampfer Hans von
Biil ow, 1942. I sti, Hans v. Biilow als Klavierpedagoge, Horb 1948. W.
Kaki, Hans Guido Freiherr von Biilow, MGG, II, 1952. H. Mui zenbecher,
Cecile Mut zenbecher und Hans von Bul ow, Hamburg 1963. J. As.
BULTHAUPT, Heinrich Alfred, njemaki libretist i mu-
zikolog (Bremen, 26. X 1849 21. VIII 1905). Zavrio studij
prava. Najprije kuni uitelj u Kijevu; nakon duljih putovanja
po Istoku postao advokat u Bremenu. Tamo je od 1879 bio biblio-
tekar Gradske knjinice. God. 1892 dobio naslov profesora.
DJELA: Dramaturgie der Oper (2 sv.), 1887; Carl Loezoe, Deulschlands
Balladenkomponist, 1898; Lortzings Zar und Zimmermann und Undine, 1901.
Operna l ibreta: Katchen von Heilbronn (K. M. Reinthaler, 1881); Das Sonn-
tagskind (A. Diet rich, 1885); Christus (A. Rubinst ein, 1894); Kain (E. d'Albert,
1930). Tekst ovi za zbor ove i dr .
LIT. : H. Kraeger (izd.), Briefe von und an Heinrich Bulthaupt, Oldenburg
1912. W. Bekker-Glauch, Heinrich Bulthaupt als Dramat urg, Munchen 1938.
BUMBRY, Grace (Ann), amerika pjevaica, mezzo-sopran
(St. Louis, 4. I 1937 ). Pjevanje studirala u St. Louisu, Bostonu
i Chicagu. Na Univerzitetu u IUinoisu uiteljica joj je bila L.
Lehmann, usavravala se kod A. Tokarvana. Debitirala 1959
u Londonu, a 1961 proslavila se kao Venera (Wagner, Tannhauser)
na ljetnim igrama u Bavreuthu (prvi crnaki umjet nik koji je
tamo nastupio). Gostovala je u Beu, Parizu, Bordeauxu, Berlinu,
Stuttgartu, Kolnu i Frankfurtu, 1964 pjevala u Salzburgu, a
zatim na brojnim opernim pozornicama Amerike i Azije. Umjetnica
svjetske reputacije, snimila je mnogo gramofonskih ploa.
BUNGERT, August, njemaki kompozitor (Muhlheim na
Ruhru, 14. III 1845 Leutesdorf na Rajni, 26. X 1915). Muziku
studirao u Miihlheimu, na Konzervatoriju u Kolnu i u Parizu.
Od 1869 muziki direktor u Kreuznachu, a 187381 uio kon-
trapunkt kod F. Kiela u Berlinu. Od 1882 ivio je u Italiji, a zatim
naizmjence u Berlinu i Leutesdorfu. U tetralogiji Die Homerische
Welt htio je dati helensku protuteu Wagnerovu Prstenu Nibelunga,
postavljajui teite muzikog izraza na melodiju. God. 1911
osnovano je drutvo Bungert sa ciljem da propagira izvoenje
njegovih djela. Drutvo je izdavalo asopis Der Bund (urednik
M. Chop).
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia victrix za sole, zbor i orkestar;
simfonija Genius triumphans, Zeppelins erste grosse Fahrt; simfonijska pjesma
Auf der Wartburg; varijacije i fuga; uvertira Torquato Tasso. Klavirski kvartet
u Es- duru, 1878. Kl avirske kompozicije. DRAMSKA: komina opera
Die Studenten von Salamanka, 1884 (najuspjel ija); tetralogija Die Homerische
Welt (Kirhe, 1898; Nausihaa, 1901; Odysseus' Heimhehr, 1896; Odysseus' Tod,
1903). VOKALNA: Hohes Lied der Liebe s orkest rom; misterij Warum ?
Woher} Wohin? za sole, zbor i orkestar, 1908; zborovi; solo-pjesme (osobito na
rijei r umunjske kral ji; Carmen Syl ve) i dr.
LIT. : F. A. Gei ssler, August Bungert , M, 1907. M. Chop, August
Bungert, ein deut scher Dichterkompon'st , Leipzig 1916. H. J. Moser, Das
deut sche Lied seit Mozart , I, 1937. W. Kahl, August Bungert , MGG, II,
1952.
BUONAMENTE, Giovanni Battista, talijanski kompozitor
(?Assisi, 1643). Uenik C. Monteverdija i S. Rossija. Dvorski
muziar u Mantovi, 162629 na dvoru u Beu i od 1636 maestro
di cappella franjevakog samostana u Assisiju. B. ide u najstarije
kompozitore koji su uz trio-sonate pisali i violinske sonate. Uveo
je novi talijanski instrumentalni stil u Austriju. Jedan je od prvih
koji uvodnom stavku suite nije davao plesni karakter.
DJELA. Sedam knjiga instrumentalnih kompozicija: 11 auarto libro de varie
Sonate, Sinfonie, Gagliarde, Corrente e Brandi per sonar con 2 vi. et un basso di
viola, 1626; // guinto libro de varie Sonate, Sinfonie, Gagliarde, Correnti &
Ariette, 1629; Sonate et Canzoni a 26 vocibus libro esto, 1636; // settimo libro
di Sonate, Sinfonie, Gagliarde, Corrente et Brandi a 3, 1637.
LIT.: A. Moser, Geschichte des, Viol inspiels, Berl in 1923. P. Nettl,
Giovanni Battist a Buonament e, ZFMW, 1727. Isti, Giovanni Battist a Buona-
ment e, MGG, I I, 1952.
BUONAMICI, Giuseppe, talijanski pijanist (Firenca, 12.
II 1846 17. III 1914). Uio kod G. Ceccherinija i na Miinchen-
skom konzervatoriju kod H. Biilowa (klavir) i J. G. Rheinbergera
(kompozicija). God. 1873 postao profesor Konzervatorija i diri-
gent pjevakog drutva Cherubini u Firenci. Utemeljio je Firen-
tinski trio.
DJELA: Studi preparatori alle difficoltd delle sonate di Beethoven; The Art
of Scale Study. Izdao Beet hovenove klavirske sonate, izbor od 50 et ida H.
Bert inija i dr . Ost avio nekol iko kompozicija.
BURBURE DE VVESEMBEEK, Leon-Philippe-Marie,
Cheval ier de, belgijski muzikolog i kompozitor (Termonde,
16. VIII 1812 Antvverpen, 8. XII 1889). Uenik Trocha i F.
Devignea (violonelo). Od 1846 arhivar katedrale u Antwerpenu;
1862 postao akademik. B. je jedan od najveih belgijskih muziko-
loga XIX st. Kao kompozitor bio je eklektik bez vee originalnosti.
DJELA: Apercu sur Vandenne Corporation des musiciens instrumentistes
d' Anvers, dite de St. Job et de Stz. Marie-Madeleine, 1862; Recherches sur les
facteurs de clavecins et les luthiers d'Anvers, depuis le XVI
e
jusqu'au XIX
e
stide,
1869; Notice sur Charles-Louis Hanssens, 1872; Charles Luython, (15501620),
compositeur de musigue de la Cour imperiale, 1880; Les Oeuvres des anciens mu-
siciens belges: etude sur un manuscrit du XVI
e
siecle contenant des chants a 4 et a 3
voix, 1882. Sastavio katalog historijskog muzeja u Ant werpenu. KOMPO-
ZICI JE: Deset orkest ral nih djel a; 15 kompozicija za duhaki or kest ar .
Opera La Serafina, 1837. Oratorij Amalecitae; 4 kantat e; crkvena muzika i dr.
LIT.: A. Goovaerts, Levensschet van ridder Les de Burbure, toonzetter
geschiedschrijver, Ant werpen 1871. Isti, Le Cheval ier Leon de Burbure, no-
tice biographique, Anvers 1891. F. A. Gevaert, Notice sur l e Chevalier Leon
de Burbure, Bruxelles 1893. Ch. van den Borren, Chevalier Leon-Philippe-Marie
Burbure de Wesembeek, MGG, II , 1952.
BURCK (Burgk), Joachim a (pravo ime Moller), njemaki
kompozitor (Burg kraj Magdeburga, 1546 Miihlhausen, 24.
V 1610). Od 1566 kantor na latinskoj koli i orgulja crkve sv.
Blasiusa u Muhlhausenu, gdje je gotovo pet decenija bio u sreditu
muzikih dogaaja. Komponirao je samo crkvena djela, u poetku
uglavnom motete u kojima prevladava linearna polifona struktura.
Poslije 1574 priklanja se novim strujanjima. Ugledajui se u C.
de Rorea i O. di Lassa pie crkvene pjesme i ode u homofonom
stilu, te upotrebljava disonancu i kromatiku.
DJELA: Harmoniae sacrae za 5 glasova, 1566; Cantio in honorem nuptii...
Guntheri za 5 gl., 1566; Dekades IIII. Sententiosorum versuum celebrium virorum
germaniae.. ., 1567; Die Deut sche Passion.. . nach dem Evangel ist S. Johanne
za 4 gl ., 1568; Symbolum Apostolicum Nicenum... 4 gl ., 1569; XX Odae sacrae
Ludovici Helmboldi... za 4 gl., 1572; Genethliakon Carmen ... za 5 gl ., 1572;
Sacrae cantiones za 4-6 gl ., 1573; LI 11 Cap. Esaiae, Von dem Leiden und Auf-
ferstehen Jesu Christi za 4 gl., 1573 ; Passio Jesu Christi. In 22 Psalm des Propheten
Davids beschrieben za 4 gl., 1574; IV Odae Ludovici Helmboldi za 4 gl., 1574;
Zmantzig Deutsche Liedlein za 4 gl ., 1575; Lyricorum L. Helmboldi liber I et II
za 4 gl ., 1577; Crepundia sacra za 4 gl., 1578; Odae sacrae liber II, 1578; Ein
christliches Lied und Erinnerung von bestendigem Anhalten und Bekenntnis der
Waren Religion, 1579; Officium sacrosanctae coenae Dominicae ... za 4 gl., 1580;
Hebdomandas divinitus instituta za 4 gl., 1580; 40 Liedlein von Helmboldi, liber I
za 4 gl., 1583; 30 geistliche Lieder auff die Fest durchs Jahr za 4 gl., 1594; Psalmi
graduum, Das ist die 75 Lieder im hohern Chor za 4 gl ., 1595; 41 Liedlein, vom
heiligen Ehestande, liber II, 1596; Die Historie des Leidens Jesu Christi, aus dem
Evangelist Lua za 5 gl., 1597; 40 Odae Catecheticae za 4 gl., 1599; 40 deutsche
christliche Liedlein... Helmboldi za 4 gl., 1599; Ein schon geistliches Lied za 4 gl.,
1604.
LI T. : Ph. Spit ta, Joachi m a Burek, Monat sheft e fiir Musi kgeschicht e,
1870. O. Kade, Die altere Passionskompositionen bis zum Jahre 1631, Gii-
tersl oh 1893. R. Jordan, Aus der Geschichte der St adt Muhl hausen, Muhl-
hausen 1905. H. Birtner, Joachim a Burek al s Motettenkomponist , disert acija,
Leipzig 1924. Isti, Ein Beit rag zur Geschicht e der prot est ant ischen Musik
im 16. Jahrhundert, dargestel lt an Joachim a Burek, ZFMW, 1928. W. M.
Luther, Joachim a Bure k, MGG, II, 1952.
BURCO, Ferruccio, talijanski dirigent (Milano, 5. IV 1939
Ostuni, Brindisi, 27. IV 1965). udo od djeteta, prvi put kao
dirigent nastupio u svojoj petoj godini u Milanu. Dirigirao je
u Italiji i od 1948 u SAD (New York, Philadelphia, Detroit, Bo-
ston, Chicago, Los Angeles, San Francisco). U New Yorku se
afirmirao i kao operni dirigent. Poginuo je u automobilskoj ne-
srei.
LIT. : A. de Bono, Una Bacchetta infall ibile. Vit a di Ferruccio Burco, Mi-
lano 1967.
BURDACH, Konrad, njemaki filolog (KSnigsberg, 29.
V 1859 Berlin, 18. IX 1936). Studirao u Leipzigu. Od 1887
profesor na Univerzitetu u Halleu i od 1890 u Berlinu. God.
1902 postao tajnik Pruske akademije nauka. Ostavio je vrijedne
i znaajne radove o umjetnosti Minnesangera.
DJELA: Reinmar der Alte und VCalther von der Vogelioeide, 1880; Studenten-
spraehe und Studentenlied in Halle vor 100 Jahren, 1894 (zajedno sa J. Meierom);
Zur Geschichte und Asthetik der modernen Musik (studija o C. Bernekeru), Deut-
sche Revue, 1907; Schillers Chordramen und die Geburt des tragischen Stils aus
der Musik, ibid., 1910; Ober den Ursprung des mittelalterlichvn Minnesangs,
1918; Reformation, Renaissance, Humanismus, 1918.
LIT. : A. Romain, Aus der Werkst att Konrad Burdachs, Zeit schrift fi ir
deut sche Bildung, 1927.P. Piur, Konrad Burdach zum Gedachtnis, Zeitschrift
fiir deutsche Philologie, 1937. K. Lorensen, Konrad Burdach, MGG, I I ,
1952.


268 BURETTE BURKHARD

BURETTE, Pierre-Jean, francuski lijenik i muziki pisac
(Pariz, 21. XI 1665 19. V 1747). Profesor medicine i lan In-
stituta u Parizu. Istraivao staru grku muziku i objavio vie radova
u Memoires de l'Academie des Jnscriptions (171730). Sauvano je
nekoliko njegovih kantata.
LIT. : Gro de Boze, Eloge de M. Buret te, Par i 1748.
BURGHAUSER, Jarmil Michael, eki kompozitor i mu-
zikolog (Pisek, 21. X 1921 ). Kompoziciju uio privatno (J.
Kfika, O. Jeremia), a zatim na Majstorskoj koli Konzerva-
torija zavrio studij dirigiranja (V. Talich). Uz to je na Prakom
univerzitetu studirao muzikologiju i psihologiju. God. 194649
predavao na Konzervatoriju i 19461953 istodobno bio dirigent
opernog zbora u Narodnom kazalitu u Pragu. Otada se isklju-
ivo bavi komponiranjem.
DJELA. ORKESTRALNA: dvi je si mfonije, 1936 i 1955; Jami rondo,
1937; preludij i fuga, 1937; koncert za orkestar, 1942; Romanticke scherzo, 1942;
Toccata za mali orkestar, 1947; Simfonijske varijacije, 1952; sonata, 1954; simfo-
nijska suit a, 1955; Sette rilievi, 1962. KOMORNA: pet gudakih kvart eta;
klavirski kvartet; 5 duhakih kvint eta; 2 klavirska trija; t rio za 2 oboe i fagot ,
1934; trio za fl autu, violu i gitaru, 1939; trio za fl autu, obou i klarinet , 1944;
nonet, 1939; Divertimento za 7 inst rumenat a, 1941 i dr. DRAMSKA. Opere;
Alladina a Palomid, 1944; Lakomec, 1950; Karolinka a Ihdf , 1953. Ant iopera
// Ponte, 1965. Baleti: Honza a ert, 1954 i Sluha dvou pdnu, 1958. Filmska i scenska
muzika. VOKALNA. Kant ate: Ut rpenia vzkfieni, 1946; Hymna svo-body, 1945
; ekam irovd, 1952; Sekorova abeceda, 1955 ; vie ciklusa solo-pjesama; zborovi.
SPISI: Kvantitativni rozbor hudebnich struktur, Musikologie, 1949; Janakova
tvorba komorni a symf., ibid., 1955; Orchestrace Slovanskych tancu A.
Dvofdka, 1959; A. Dvofdk. Thematicky katalog bibl iograf ie. Prehl ed ivota a
dila, 1960.
BURGMULLER, I. Johann Friedrich, njemaki kom-
pozitor (Regensburg, 4. XII 1806 Beaulieu, Seine-et-Oise,
13. II 1874). Popularni kompozitor lake klavirske muzike; od
1832 ivio u Parizu. Jo se i danas upotrebljavaju njegove vjebe
za poetnike, tampane u mnogo izdanja.
DJELA: uvertira u d-duru. Klavirske kompozicije (La Valse de Giselle).
Bal eti: La Peri, 1843 i Lady Henriette, 1844 (zajedno sa F. Flotowom i Del -
vedezom). Sol o-pjesme (La Fil le d' exile) i dr .
LIT. : H. Eckert , Johann August Fr iedrich Bur gmiil l er, MGG, I I , 1952.
2. Norbert, kompozitor (Diisseldorf, 8. II 1810 Aachen,
7. V 1836). Brat Johanna Friedricha. Uenik L. Spohra i M.
Hauptmanna u Kasselu. U pjesmama i instrumentalnim oblicima
srodan je velikim njemakim romanticima. Za njegovo znaenje
karakteristine su rijei R. Schumanna: Nakon rane smrti Franza
Schuberta niija nas smrt nije mogla bolnije pogoditi nego Burg-
miillerova.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvi je simfonije: I, u c-molu i II, u D-duru;
koncert za klavir u ns-molu; uvert ira u f-molu; Entr' Actes. et iri gudaka
kvarteta; duo za klarinet i klavir. Klavirske kompozicije (sonata; rapsodija;
Polonaise). Osterkantate; Prozessionsgesang; solo-pjesme.
LIT. : W. Miilhr von Kb' nigszointer, Erzahlungen eines rheinischen Chro-
nisten, Leipzig 1861.B. Vorzoerk, Norbert Burgmiiller, Beit rage zur Geschichte
des Niedsrrheins, 1889; W. Kahl, Norbert Burgmiil ler als Typus des Fruhvoll-
endeten, M, 192930. H. Eckert , Norbert Burgmiill er: Ein Beit rag zur
Stil- und Geist esgeschichte der deut schen Romant ik, Augsbur g 1932. Isti,
Nor bert Burgmiil ler , MGG, II, 1952.
BURGUNDSKA KOLA -> Nizozemska muzika
BURIAN, eka obitelj muziara.
1. Karei, operni pjeva, tenor (Rousinov kraj Rakovnika,
12. I 1870 Senomatv, 25. IX 1924). Uenik F. Pivoda u Pra
gu; na opernoj pozornici debitirao 1891 u Brnu kao Janko (Sme
tana, Prodana nevjesta). Pjevao je u Leipzigu, Berlinu, Kolnu,
Hamburgu, Dresdenu, Pragu, Budimpeti, Parizu i Londonu.
Uspjesi u Bavreuthu i drugim kazalitima, u kojima se istakao
kao interpret Wagnerovih opernih likova, otvorili su mu put do
Metropolitana u New Yorku (1906). U SAD je pjevao takoer
u Chicagu, Philadelphiji i Bostonu, a po povratku u Evropu bio
je 191213 lan Beke opere. Osim u Wagnerovim operama svoj
najvii domet ostvario je kao Herodes (R. Strauss, Saloma), Don
Jose (Bizet, Carmeri), Faust (Gounod), Raoul (Meverbeer, Huge-
noti), Werther (Massenet) i dr. Bio je izvrstan koncertni pjeva,
bavio se knjievnou (Z mych pameti, 1913) i prevoenjem nje
makih opernih libreta na eki.
LIT. : E. F. Burian, Pamat nik brat fi Burianu, Praha 1929. J. Barto,
Karei Burian, Rakovnik 1934. E. F. Burian, Karei Burian, Praha 1948.
A. Rektorys, Nai operni pevci, Praha 1958.
2. Emil, operni pjeva, bariton (Rakovnik, 12. XII 1876
Prag, 9. X 1926). Pjevanje uio u Pragu (F. Pivoda, K. Waller-
stein), a umjetniku karijeru zapoeo u Moravskoj Ostravi (1895
97), odakle je preko Brna i Plzena doao u Zagrebaku operu
(18991902). Djelovao zatim u Plzenu, Niirnbergu i Freiburgu
te od 1906 do smrti, s kraim prekidima, u Pragu. Izvrstan ba
riton, svoj najvii domet ostvario je u ekom nacionalnom oper
nom repertoaru, posebno u Smetaninim djelima Dalibor (Kralj
Vladislav), Poljubac (Toma), Tajna (Kalina) i Libua (Pfemvsl).
Meu ostalim njegovim kreacijama isticale su se: Figaro (Rossini,
Seviljski brija), Telramund (Wagner, Lohengriri) i Amfortas
(Wagner, Parsifal). Istakao se i kao koncertni i oratorijski pjeva.
LIT. : E. F. Burian, Pamatnik bratfi Burianu, Praha 1929. i
Burianum, Karlovi a Emilovi k pocte, Praha 1933. E. F. Burian, Er
Praha 1947.
3. Emil Frantiek, kompozitor i reiser (Plzen, 11.
Prag, 9. VIII 1959). Sin Emila; studij kompozicij(
1927 na majstorskoj k
zervatorija u Pragu
Foerster). Pisao i \
komade. Sklon ekspe
ranju, dao je inicijativ
nivanje avangardistik
lista Osvobozene Divadl
Dada (1927) i Modem
(1928), kojima je i ru
God. 1928 utemeljio Vc
zbor recitatora uz pra
strumentalnog ansamb:
jim je imao znaajnijih
osobito na festivalu. 1
rodnog drutva za su'
muziku u Sieni (192S
192930 direktor d
studija Narodnog kaz
Brnu; 1933 utemeljio
vlastito avangardistik
liste D 34 (Divadlo 1
kome je bio direktor, tiar, glumac
i pjevat
antifaistike propagande, koju je vrio s pozornice, 1
interniran u koncentracionom logoru. Poslije rata ob]
svoje kazalite (D 46).
U Burianovoj se muzici ukrtavaju elementi jazza,
estorice i suvremenih sovjetskih kompozitora.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonij a s kl avirom, 1948; 5 Sui t
I, 1925, II, za duhaki orkestar, 2 klavira i udaral jke; III, za komorn
1950; IV, 1951 i V, 1953 ; suite: Sirena, 1947 i Reminiscence; koncert za ri
i orkest ar, 1949. KOMORNA. Osam gudakih kvartet a: I, 1927,
III, 1940; IV, 1947; V, 1947; VI, 1948; VII, 1949 i V, 1951; tr io
violu i violonelo, 1924; gudaki seksteti: Z mlddi, 1924 i Z jara, 1924
kvintet , 1933; Sonata romantica za viol inu i kl avir, 1938. Komp
klavir (sonata, 1927; sonatina i dr.). DRAMSKA. Opere: Alladina i
1923; Pred slunce vychodem, 1925; Mastikdf, 1925; Bubu z Mon 1927;
Marya, 1938 (praizvedba Brno, 16. IV 1940; Burianovo najbol djelo);
Cisafovy nove aty, 1947; Opera z pouti, 1955 i Rate odpu: Baleti:
Fagot afletna, 1925; Dfevenivojdci, 1926; Mane, 1927; Autot
Melodrama Balada 0 nenarozenem diteti, 1924; operete; igrokazi s p
fil mska i scenska muzika. VOKALNA. Kantat e: Unser tdglich Brot,
(u koncentracionom l ogoru); Maj, 1946; O svazku delniku a rolnik
Mier na oceli, 1955. Muki i enski zborovi; masovne i borbene pjes -
pjesme; chansoni. Obrade narodnih napjeva. SPISI. O mod,
hudbe, 1926; Polydynamika, 1926; Jazz, 1928; ernoske tance, 1929;
bratfi Burianu, 1929; Praskd dramaturgie, 1938; Emil Burian, 19^
Burian, 1948.
BURI, Marijan, kompozitor (Podpilje na Visu
1913 ). Studij kompozicije zavrio na Muzikoj akad
Zagrebu (F. Dugan). God. 193040 zborovoda u Splitu i 2
zatim profesor u Gospiu i Splitu i nakon povratka iz
u El Shattu profesor Muzike kole i dirigent u Splitu. C
profesor je Muzike kole Vatroslav Lisinski u Zagrebu.;
publicistikom i muzikom kritikom.

'
DJELA. ORKESTRALNA: Slike sa sela, 1936; Suton, 1937; 1938.
KOMORNA: Tri gudaka kvarteta. Suit e za klavir Djeci 1946 i
Omladinska, 1946 (prer . 1963). DRAMSKA: Opera Sel jai 1941
(neizv.). Bal eti Kuca sat, 1946 i Dvanaest brae, 1947- VO1 zborovi;
sol o-pjesme: Galeotova pesan; Pipa; Zaspao je lipi Ive; borca; Noni
i nona. Masovne pjesme: Nova zora; Hajd' u boj; Posijt Zadrugarska;
Naoj Partiji; Vojniku nae Armije; Smotra rada. A^ djecu.
Obrade narodnih napjeva. lanci, st udije i krit ike. I*
BURJATSKA MUZIKA. U Burjata su tokom vjekova
raznovrsne narodne pjesme (historijske, obredne, radne,
plesne i dr.). One su jednoglasne, a t emelje se na pen
i obiluju specifinim melodijskim obratima. Popularan
rodni ples johor, a od instrumenata hur (na i ili 2 ice)
(vrsta flaute). Suvremeno burjatsko narodno pjevanje je vii
U Burjatskoj ASSR postoji kazalite, filharmonija (oc
dravni ansambl narodnih pjesama i plesova Bajkal i dru
zike ustanove. Prvu burjatsku operu 9Hxe-EyA3m 6amoj
ponirao je ruski kompozitor M. P. Frolov (18921944
nacionalnih kompozitora istiu se kao obradivai pjes;
orkestar narodnih instrumenata, zborova, simfonijskih ]
i romansi D. D. Aljuejev (1912 ), B. B. Jampilov (19
. A. Batujev (1915 ) i dr.

:
BURKHARD, Paul, vicarski kompozitor i dirigent (!
21. XII 1911 ). Studij zavrio na Konzervatoriju u
Kazalini dirigent u Bernu i Zurichu, 194457 vodio y
star radio-stanice Beromiinster. Od 1959 ivi u Zellu kraj Z
Kao kompozitor najvie se istakao na podruju vedrog mi
kazalita. U svojim operetama nastoji ukloniti ukalupljen


E. F. BURIAN
dnje i muzike te izbjei lanu sentimentalnost. Djela mu s izvode i
izvan vicarske.
BURKHARD BURNEY 269

DJELA. Opere: Casanova in der Schweizt 1944; Spiegel , das Kdtzchen,
1956. Operete i muzike komedije: Hopsa, 1935; Dreimal Georges, 1936; Der
schtuarze Hecht, 1939; Tic-Tac, 1942; Feuerwerk, 1950; Die kleine Niederdorfoper,
19^4; Die Pariserin, 1957; Die Dame mit der Brille, 1962. Scenska muzika i dr.
LIT. : H. Ehinger, Paul Burkhar d, MGG, II, 1952.
BURKHARD, Willy, vicarski kompozitor (Leubringen,
Biel, 17. IV 1900 Zurich, 18. VI 1955). Kompoziciju studirao
u Bernu (E. Graf), Leipzigu (S. Karg-Elert), Munchenu (W.
Courvoisier) i Parizu (M. d'Ollo-
ne). God. 192833 nastavnik
teorije na Konzervatoriju u Ber-
nu, 193342 ivio naizmjence
u Levsinu i Davosu i od 1942
bio profesor kompozicije na
Konzervatoriju u Zurichu.
Pod utjecajem majstora re-
nesansne zborne muzike i J. S.
Bacha, ali istodobno blizak i
suvremenim kompozitorima (I.
Stravinski, B. Bartok, A. Schon-
berg, P. Hindemith), B. je iz-
graivao vlastiti nain izraa-
vanja, prelazei razvojni put
od naglaene, esto bezobzirne
polifoninosti prema isticanju
zvukovno-akordikih vrijednosti.
Kroz njegovu muziku ne-
prekidno se provlai ljubav
prema prirodi i sklonost prema
odraavanju religioznih uvstava. U mnogim Burkhardovim
djelima teite je na etikom moment u, na borbi izmeu dobra
i zla i na pobjedi dobra u koju je vrsto vjerovao.
DJELA. ORKESTRALNA. Tr i si mfonije: I, 1927; II, u jednom st avku,
1944 i III, Piccola sinfonia giocosa za komorni orkestar, 1949. Dva koncert a
za viol inu, 1025 i 1943; koncert za violu, 1953; koncert za orgulje, gudaki orke-
st ar i l imene inst rumente, 1945; Hymne za orgul je i orkest ar, 1945; Concertino
za violonelo i gudaki orkestar, 1940; Concertino za 2 flaute, embalo i gudaki
orkestar, 1954; Toccata za 4 limena instrument a, udaral jke i gudae, 1951;
koncert za gudaki orkestar, 1937; Ulenspiegel-Variationen, 1932; Laupen-Suite,
1940; Hymnus, 1939; koncertantna suita Kaleidoskop, 1946; suita Die schwarze
Spinne, 1949; Fantasta Mattutina, 1950. Za komorni il i gudaki orkestar: fantazija,
1934; Kleine Serenade, 1935: Toccata, 1939; Sonata da camera za gudae i
udaraljke, 1952. KOMORNA: dva gudaka kvartet a, 1929 i 1943; gudaki
trio, 1926; klavirski t rio, 1936; sonata za viol inu i klavir, 1946; sonata za viol u
solo, 1939; sonata za violonelo i klavir, 1951; sonatina za violinu i klavir, 1936;
Kleine Serenade za violinu i violu, 1926; suita za 2 violine, 1937 ; Suite en miniature
za viol inu i klavir, 1944; Serenata za fl autu i git aru, 1944; Canzona za 2 flaute,
1945; Romanza za rog i klavir, 1945; Serenata za 8 instrumenata, 1945; Lyrische
Musik, in memoriam G. Trakl za flautu, violu, violonelo i klavir, 1951. Kompo-
zicije za kl avir i orgul je. DRAMSKA: opera Die schzvarze Spinne, 1949;
radio-opera Laupen, 1939; muzika za sveanu igru Cantique de notre t erre;
scenska muzika Oedipe roi . VOKALNA. Orat oriji: Das Gesicht Jesajas,
1935 i Das Jahr, 1941. Kamate: Tili Ulenspiegel, 1929; Vorfrilhling, 1930;
Herbst, 1932; Spruchkantate, 1933; Genug ist nicht genug, 1938; Lob der Musik,
1939; Heimatliche Kantate, 1940; Kreuzvolk der Schioeiz, 1941; Christi Leidens-
verkiindigung, 1942; Psalmenkantate, 1952. Zborovi a cappella i uz pratnju; solo-
pjesme.
LIT.: H. Zurl inden, Wil ly Burkhard, Der kl eine Bund, 1940. E. Mohr,
Werk und Fersonlichkeit Will y Burkhards, Schweizerische Musikzeitung, 1950.
Isti, Will y Burkhard, MGG, II, 1952. H. Zurlinden, Wil l y Bur khard,
Zurich und Stut t gart 1956. E. Mohr, Wil l y Burkhard, Leben und Werk,
Zurich 1957. F. Indermiihle, Die erzahlende Musik im Schaffen Will y Burk
hards, Schweizer ische Musikzeit ung, 1960. 5. Burkhard, Die Klavierl ieder
von Willy Burkhard, ibid. K. Gudeviill, Das Lebenswerk Willy Burkhards
Sagittarius, 1966. J. As.
BURKHARDT, Max, njemaki kompozitor i muziki kri-
tiar (Lobau, Saska, 28. IX 1871 Berlin, 12. XI 1934). Studij
muzikologije s doktoratom zavrio 1897 u Leipzigu. Tamo je
zapoeo profesionalnu karijeru kao kazalini dirigent i muziki
referent Leipziger Tagblatta. Od 1899 bio je zborovoa u
Kolnu i od 1906 docent na Lessingovoj visokoj koli i kritiar u
Berlinu.
DJELA: simfonija Aus den Bergen der Heimat. Opere Konig Drosselbart,
1904 i Das Moselgretchen, 1912. Kant ata Die Alittagsgottin; zborovi; solo--
pjesme. Izdao Lautenlieder. SPISI: Beitrdge zur Geschichte des deutschen
Liedes und seiner Anfange im 16. und 17. Jahrhunderl (disertacija), 1897; Unsere
Lieblingsopern, 1894; Fiihrer durch die Konzertmusik, 1909; Fuhrer durch R.
Wagners Musikdramen, 1909; Johannes Brahms:
Ein Fuhrer durch seine Werke, 1912.
BURLA
BURLEIGH, Cecil, ameriki violinist i kompozitor (Wyo-
ming, New York, 17. IV 1885 ). Uenik A. Witeka (violina)
i H. Leichtentritta (kompozicija) u Berlinu i E. Saureta i H. Heer-
manna (violina) i F. Borewskog (kompozicija) u Chicagu, bio
je 190919 violinski pedagog u manjim amerikim gradovima.
Nakon daljeg studija u New Yorku (L. Auer, W. Rothwell) od
1921 profesor na Univerzitetu u Madisonu (Wisconsin). Osla-
njajui se na elemente amerikog muzikog folklora, nastojao
je izgraditi specifini muziki govor.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Evangeline, 1929 i Moun-
tam Pictures, 1930; simfonijska tril ogija (Creation, Prophecy, Relevation'i, 1944.
Tri koncerta za viol inu: I, 1915; I I , 1919 i III, 1928. Suita Leaders oj Men,
1940; From the Muses za mali orkestar, 1944; The Village Dance za komorni
orkest ar , 1921. KOMORNA: dva gudaka kvart et a; 2 sonate za viol inu i
kl avir: I, The Ascension, 1914 i II, From the Li fe of St. Paul, 1921; za viol inu
i klavir: American Processional, 1945; Mountain Scenes, 1945. Kompozicije
za klavir. Solo-pjesme.
LIT. : J. T. Hoviard, Cecil Burl eigh, New York 1929.
BURLEIGH, Henry Thacker, ameriki pjeva, bariton
(Erie, Pennsvlvania, 2. XII 1866 Stamford, Connecticut, 12.
XII 1949). Studirao na Konzervatoriju u New Yorku, gdje je neko
vrijeme uio i kod A. Dvofaka. Od 1894 do 1946 solist crkve
St. George u New Yorku. Djelovao takoer kao orgulja i zbo-
rovoa, a kao koncertni pjeva gostovao po Americi i Evropi.
B. ide u prve ugledne amerike crnake kompozitore. Osobitu
popularnost stekle su njegove pjesme (Love's Garden; Memory; A
Prayer; Deep River; Saracen Songs; One Year; Little Mother oj
Mine). Svojim obradbama crnakih duhovnih pjesama (Negro
spirituals) upozorio je svjetsku javnost na osebujnost tih napjeva.
BURLESKA (burla, burletta; tal. ala), instrumentalna,
najee klavirska kompozicija veselog, poneto raspojasanog
raspoloenja, esto s elementima grube komike. B. se, kao plesni
stavak, javlja ve kod J. S. Bacha (npr. u I I I partiti). Ostale po-
znatije primjere nalazimo kod R. Schumanna (Albumblatter op.
124 za klavir), R. Straussa {Burleska za klavir i orkestar) i M.
Regera (6 Burlesken op. 58 za klavir etvororuno). B. je omiljeni
naslov za mnoge klavirske minijature u XIX i XX st. (B. Bartok,
A. Casella).
LIT. : R. Siet z, Burl esca, MGG, II, 1952. M. Ca.
BURMEISTER, Joachim, nj emaki muziki teoret iar
i kompozitor (Liineburg, oko 1566 Rostock, 5. V 1629). Na
Univerzitetu u Rostocku stekao stupanj magistra i postao Collega
classicus na tamonjoj latinskoj koli. Od 1593 bio je kantor u
crkvi sv. Marije. U svojim teoretskim radovima sistematski je
i saeto iznosio nauku o muzikoj teoriji i kompoziciji XVI st.,
od njezinih elemenata do muziko-retorikih figura.
DJELA: Geistliche Psalmen D. M. L futheri) und anderer gottseliger Manner
za 4 glasa (2 sveska), 1601. SPISI: Hypomnematum musicae poeticae . . . sy-
nopsis, 1599; Muica uToaxs8LaaT'.xou auae per aliquot accessiones in gratiam
philomusorum . . . , 1601; Musicae practicae sive artis canendi ratio, 1601; Muica
poetica, 1606.
LIT. : H.H. Unger, Die Beziehungen zwischen Musik und Rhetorik im 16.
18. Jahrhundert (disert acija), Wiirzburg 1941. F. Blume, Joachi m Bur -
meist er, MGG, II, 1952.
BURMEISTER, Richard, njemaki pijanist i kompozitor
(Hamburg, 7. XII 1860 Berlin, 19. II 1944). Uenik A. Mehr-
kensa i F. Liszta (188083 u Weimaru, Rimu i Budimpeti).
Od 1885 profesor klavira na Peabodvjevu konzervatoriju u Bal-
timoreu, 1898 postao direktor Scharwenkina konzervatorija u
New Yorku. God. 190307 bio je profesor na Konzervatoriju
u Dresdenu i 190725 na konzervatoriju Klindworth-Schar-
wenka u Berlinu. Komponirao je koncert za klavir, Romancu
za violinu i orkestar, orkestralnu fantaziju Die Jagd nach dem
Glucke i dr.
BURMEJSTER, Vladimir Pavlovi, sovjetski plesa i
koreograf (Vitebsk, 1904 ). Uenik V. Semjonova, 1930 stupio
u trupu Moskovskog hudoestvenog baleta V. Krigerove (kas-
nije u sklopu Muzikog kazalita NjemiroviDanenko). God.
194160 glavni baletni majstor tog kazalita. Postavio balete:
Badnja no (Asaf jev), Straussiana (1941), Lola (1943), kao i nove
verzije baleta Esmeralda i Labue jezero koje je postavio 1960 u
Parikoj operi. B. je jedan od najboljih koreografa svoje generacije.
BURMESTER, Willy, njemaki violinist (Hamburg, 16.
III 1869 16. I 1933). Uenik J. Joachima na Visokoj muzikoj
koli u Berlinu. Prireivao koncertne turneje po Evropi i Americi;
osobito se ist icao izvedbama Paganinijevih djela. Od 1890 bio
je koncertni majstor u Sondershausenu, a zatim je ivio u Wei-
maru, Darmstadtu i Berlinu. Autor virtuoznih kompozicija za
violinu, objavio je autobiografiju Funfzig Jahre Kunstlerleben, 1926.
BURNEY (Macburney), Charles, engleski muziki pisac,
kompozitor i orgulja (Shrewsbury, 7. IV 1726 Chelsea, 12. IV
1814). Kompoziciju uio 174446 kod T. Arnea. Istovremeno
svirao u Handelovom orkestru, a 174969 bio orgulja, uitelj
muzike i embalista u orkestru. God. 1760 priredio u Londonu
nekoliko koncerata svojih dela, a 1766 izveden je njegov komad
The Cunning Man, adaptacija J.-J. Rousseauovog Devin du village;
god. 1769 promovisan za doktora muzike u Oxfordu. Godinama
je prikupljao grau za istoriju muzike i u tom cilju putovao 1770
u Francusku i Italiju gde se sreo sa Gretryjem, Gallupijem, Mar-
tinijem, L. i W. A. Mozartom, Piccinnijem, Voltaireom i drugima.
God. 1772 boravio u Holandiji, Nemakoj i Austriji, sklopio
poznanstvo sa Hasseom, Gluckom, Metastasiom, C. Ph. E. Bachom,
posetio dvor Fridriha Velikog i sluao uveni dvorski orkestar
\X'. BURKHARD
Burleska
270 BURNEY BUSCH

u Mannheimu. Plod ovih putovanja su dve knjige (1771 i 1773)
0 muzikim prilikama i linostima u tim zemljama. God. 1784
postao orgulja u gradu Chelsea. Od 1802 saradivao muzikim
prilozima u delu A. Reesa Cyclopaedia. Poslednje godine ivota
provodi povueno, uivajui od 1806 dravnu penziju.
Burneveve su zasluge na muzikolokom polju velike i mnogo-
struke. On je jedan od prvih muzikologa u savremenom smislu
reci i, osim toga, medu prvima je shvatio i isticao vanost teren-
skog rada. B. je bio svestrano obrazovan muziar, otrouman
i pronicljiv posmatra; njegovi
sudovi su inteligentni i intere-
santni. Burnevevi izvetaji o
muzici XVIII v. od neproce-
njive su vrednosti sa istorijskog
stanovita, a njegovi opisi, npr.
manhajmskog orkestra ili na-
puljske opere, i danas su naj-
pouzdaniji izvor za posredno
upoznavanje njihovih izvedaba.
Svojim lancima o Josquinu
Des Presu i izdavanjem zbirke
starih crkvenih pesama Pale-
strininog doba iz arhive Sik-
stinske kapele skrenuo je panju
muzike javnosti na majstore
koji su ve bili zaboravljeni
(udnovato je da nije imao
mnogo razumevanja za Han-dela
i Bacha, mada je pred
kraj ivota, upoznavi se sa Bachovim instrumentalnim delima,
govorio o njima sa oduevljenjem). Treba istaknuti i njegov izvrstan
stil, i danas savremen i zanimljiv. Kao kompozitor ne privlai
mnogo, mada je za ivota bio prilino izvoen. Bavio se ta-
koe pesnitvom i astronomijom.
DELA. SPISI: The Present State of Music in France and Italy, 1771 (nem.
prevod 1772); The Present State of Music in Germany, the Netherlands, and
United Provinces (2 sv.), 1773 (nem. prevod 1773, holand. 1786, franc. 180910;
A Plan for a Music School, 1774; A General History of Music from the earliest
Ages to the Present Period (4 sv.), 1776, 1782, 1789 i 1789; An Account of the
Musical Performances in Westminster Abbey and the Pantheon, u Commemoration
of Handel, 1785; Memoirs of the Life and Writings of the Abbate Metastasio, 1796.
KOMPOZICIJE: trio- sonat e. Dela za embalo dvoruno i etveroruno.
Muzika za or gulje. Scenska muzika. Krae vokal ne kompozicije.
NOVA IZD. : Dr. Charles Burney' s Continental Travels 17701772, Com-
piled from His Journals and Other Sources obj. C. H. Gl over (1927); A General
Hi story of Music obi. F. Mercer (1935 u 2 sv. , 1958 u 4 sv.) .
LIT. : F. d' Arblay (Frances Burneyj, Memoir s of Dr. Burnev ( 3 sv.) ,
London 1832. M. Isaacs, A Friend of Dr. Johnson, MQ, 1915. C. Ricci,
Burnev, Casanova e Far inel li a Bol ogna, Mil ano 1920. P. A. Scholes, The
Great Dr. Burnev (2 sv.), London 1948. J. A. Westrup, Charl es Burnev,
MGG, II, 1952. P. A. Sholes, Dr. Burnev's Musical Tours in Europe (2 sv.),
London 1959. R. Londsdale, Dr. Charl es Burnev, London 1965. . J.
BURT, Francis, engleski kompozitor (London, 28. IV 1926
). Kompoziciju studirao na Royal Academy of Music u Londonu
(H. Ferguson) i na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (B. Blacher),
a zatim je kao stipendist boravio u Rimu. Od 1957 ivi pre-
teno u Beu.
DJELA. ORKESTRALNA: Jambics, 1955; Espressione orchestrale, 1959;
Fantasmagoria, 1963. KOMORNA: gudaki kvart et, 1953; Music for 2 pia-
nos, 1955; Duo za kl arinet i klavir, 1956. DRAMSKA. Oper e: Volpone, 1960
1 Barnstable oder Jemand auf dem Dachboden, 1969; bal et The Golem, 1962.
VOKALNA: kant at a The Skull za t enor i orkest ar, 1956; Bavari an Gentians
za vokalni kvart et i klavir, 1957.
BURTON, Frederic Russel, ameriki muzikolog (Jonesville,
Michigan, 23. II 1861 Lake Hopatcong, New Yersey, 30.
IX 1909). Studij zavrio na Harvardovu univerzitetu u Bostonu
i zatim djelovao u New Yorku kao muziki kritiar, zborovoa
i nastavnik. Izvrstan poznavalac muzike amerikih Indijanaca,
objavio raspravu Songs of the Ojibway Indians (1903), koja je u
proirenom obliku pod naslovom American Primitive Music (1909)
postala klasinim prirunikom za indijansku muziku. Od njegovih
kompozicija posebno se istie dramatska kantata Hiaviatha (1898)
na indijanske teme.
BUSBY, Thomas, engleski muzikolog i kompozitor (West-
minster, XII 1755 London, 28. V 1838). Uenik J. Battishilla,
djelovao je kao orgulja u vie londonskih crkava i pisao muzike
kritike u The European Reviezv. God. 1901 stekao doktorat muzike
Univerziteta u Cambridgeu.
DJELA: A Complete Dictionary of Music . . . , 1786 (II izd. u 2 sveska, 1806);
A Grammar of Music, 1818; A General History of Music . . (2 sv.), 1819; Concert-
Room and orchestra anecdotes . . (3 sv.), 1825; A Musical Manual, or Technical
Dictionary . . . , 1828. Scenska muzika. Dva oratorija: The Pro-phecy, 1799 i
Britannia, 1800. Izdao zbornik crkvenih kompozicija engleskih majst ora: The
Divine Harmonist, 1792; ureivao mjesenik Monthly Musical Journal of
Original Englfsh Music (4 sv.), . 1800.
BUSCH, braa, njemaki muziari.
1. Fritz, dirigent (Siegen, 13. III 1890 London, 14. IX
1951). Na Konzervatoriju u Kolnu uio klavir (K. Boettcher,
L. Uzielli) i dirigiranje (F. Steinbach). Dirigentsku ka
poeo 1909 na Njemakom kazalitu u Rigi. God. 1911
rovoda u Gothi i 191218 muziki direktor u Aachen
se izvedbama velikih oratorijskih kompozicija Bacha,
Brahmsa i Regera. Na poloaju dvorskog i opernog di
Stuttgartu (1918'22) zalagao se za izvoenje djela sv
autora (P. Hindemith), a kao direktor opere u Dresde
33) postavio je na scenu opere F. Busonija, K. Weilla,
cka, R. Straussa, P. Hindemitha i drugih suvremenih
tora. Velik je uspjeh postigao izvedbom Borisa Godun
sorgski). Tada zapoinju i njegova brojna gostovanja ]
(Internacionalni festival u Zurichu, od 1923; Bavreuth,
Salzburg; Berlin) i Americi. Njemaku naputa 1933 iz
razloga i odlazi u Buenos Aires, gdje je do 1936 dirigenl
Colon. God. 193641 djelovao je u Stockholmu i Ke
i 193439 i 1950 vodio je ljetni operni festival u Glynd
gdje se naroito istakao interpretacijom Mozartovih
1947 bio je argentinski dravljanin. Napisao je autobiog
dem Leben eines Musikers, 1949.
LIT. : F. von Schuch, Meister des Takt stocks, Dresdner
1948. K. Laux, Fritz Busch, MGG, II, 1952. G. Busch i T. i
Busch, der Dirigent , Ziirich 1961.
2. Adolf Georg VVilhelm, violinist i kompozitoi
8. VIII 1891 Guilford, Vermont, SAD, 9. VI 1952
studirao na Konzervatoriju u Kolnu (W. Hess, B. Elderi
poziciju uio kod H. Griitersa u Bonnu. God. 1912 pc
certni majstor Konzertvereina u Beu, a 1918 nastavn
na Visokoj muzikoj koli u
Berlinu. Tada zapoinje brojne
koncertne turneje po cijelom
svijetu kao solist i kao lan gu-
dakog kvarteta Busch, ute-
meljenog 1919 u sastavu: B., K.
Reitz, E. Bohnke i P. Griim-mer
(drugu violinu svirao je kasnije
G. Andreasson, a violu K.
Doktor). Od 1927 ivio je u
Baselu, a 1939 preselio se u New
York. Nastupao je takoer u duu
s pijanistom R. Ser-kinom i u
klavirskom triju s bratom
Hermannom (violonelo) i R.
Serkinom.
Iako nadaren kompozitor, B.
je stekao popularnost kao umjetnik
na violini. U poetku pod
utjecajem M. Regera, s kojim je
kao mladi i suraivao, kasnije
sve individualniji, B. je sauvao sklonost
za
komorne oblike koji sainjavaju okosnicu njegove u
ostavtine. Njegov najznaajniji uenik u violini bio j
Menuhin.
DJELA. ORKESTRALNA: si mfoni ja u e- mol u; koncert i
koncert za komorni orkest ar: koncert za kl avir u C-duru; koncer
u a-molu: fantazija za viol onelo i orkestar; 9 Variationen iiber det
marsch; varijacije i fuga na Mozartovu temu op. 19; varijacije na t emu
op. 41; Lustspielouvertiire; Capriccio za mali orkest ar. Kl gudaki
kvartet; 2 gudaka trija; 2 kl avirska trija; kl avirski kvint sekstet; 2
sonate za viol inu i klavir; sonata za violu solo; sonata z; i klavir; 2
suite za violinu i klavir; suita za violu solo; suita za violi Divertimento
za 13 instrumenata i dr. Kompozicije za klavir i VOKALNA. 7.21
zbor i orkestar : Fantasia sinfonica; Padre nost r fiir Mignon;
zborovi; solo-pjesme.
LIT.: K. Laux, Adol f Georg Wil helm Busch, MGG, II, 1952.
ger, Adol f Busch und Basel, Basler Jahrbuch, 1955. **, In Memc
Busch, Dahlburch 1966.
3. Hermann, violonelist (Siegen, 24. VII 1897
rao na Konzervatoriju u Kolnu (F. Griitzmacher) i na
akademiji u Beu (P. Griimmer). Orkestralni solist i
u Bochumu, Beu i Essenu, osobito se istakao kao komo
ar: 1926-52 u klavirskom triju s bratom Adolfom i r.
R. Serkinom i 193052 u kvartetu Busch (naslijedio s-
telja P. Griimmera). Od 1933 djeluje u SAD.
BUSCH, Carl, ameriki kompozitor i dirigent dansl
rijetla (Bjerre, Danska, 29. III 1862 Kansas Citv,
1943). Uio na Konzervatoriju u Kobenhavnu (E. K
A. W. Gade) i u Parizu (B. Godard). Od 1887 djelovao j
sas Citvju kao dirigent i nastavnik; 191218 vodio je ts
fonijski orkestar. Kao dirigent gostovao u drugim gradovi
u Danskoj i Njemakoj. Posjedovao je zbirku starih instr
DJELA. ORKESTRALNA : dvije simfonije; simfonijska pjesma
Vision; simfonijski prolog The Passing of Arthur (po Tennvsonu); 2 :
za gudaki orkestar. Gudaki kvartet; djela za violinu. Kantati
The Ameri can Flag; The Four Winds; King Olaf i dr . Zborovi; s
LIT. : H. M. Barney, Sir Car l Busch, Kansas Cit y 1942.

CH. BURNEY. Crt e G. Dancea

A. BUSCH
'1
BUSCH BUSONI 271

BUSCH, William, engleski pijanist i kompozitor (London,
25. VI 1901 Woolacombe, Devon, 30. I 1945). Klavir uio
kod L. Kreutzera, W. Backhausa i E. Petrija, a kompoziciju kod
H. Leichtentritta, J. Irelanda, B. von Dierena i A. Busha. Kao
pijanist debitirao 1927 u Londonu. U njegovim djelima pretee
polifoniki nain oblikovanja.
DJELA. ORKESTRALNA- koncert za kl avir, 1939; koncert za viol on-
elo, 1941; preludij, 1936. KOMORNA: klavirski kvartet, 1939; Passacaglia
za violinu i violu, 1939; suita za violonelo i kl avir, 1943. KLAVIRSKA:
Theme; Variations and Fugue, 1928; Allegretto quasi pastorale, 1933; varijacije
Nicholas, 1942. Solo-pjesme.
BUSH, Alan Dudley, engleski kompozitor i pijanist (Lon-
don, 22. XII 1900 ). Na Royal Academy of Music u Londonu
uio kompoziciju (F. Corder) i klavir (T. Matthav), a zatim se
j. ksmpoziciji usavravao kod J. Irelanda i u klaviru kod B. Moise-
wuscha, M. Landera i A. Schnabela. God. 192931 studirao
na Univerzitetu u Berlinu filozofiju i muzikologiju. Od 1925 pre-
davao kompoziciju, 8193638 i historiju muzike na londonskoj
Academy of Music. Povremeno nastupao kao pijanist i dirigent
u Engleskoj, Njemakoj, Nizozemskoj, ekoj, Poljskoj, Bugar-
skoj, Jugoslaviji i dr. Rano se povezao s radnikim pokretom
u Engleskoj, zauzimajui istaknute poloaje u radnikim muzi-
kim udruenjima i ustanovama. Njegovo pristajanje uz marksis-
tiku ideologiju odrazilo se u tekstovima njegovih vokalnih kom-
pozicija i u nizu broura.
B. ima veliko tehniko znanje. On je jedan od najsnanijih
kontrapunktiara u suvremenoj engleskoj muzici, ali sklonost
polifonikom koncipiranju ide u njegovim radovima ponekad na
tetu emocionalnosti. U vokalnim kompozicijama, osobito u
onim u kojima je teite na isticanju klasnih borba i suprotnosti,
njegov je umjetniki govor jednostavniji i pristupaniji.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije : I, 1940 i II, Nott ingham,
1949; koncert za klavir (s baritonom i zborom u posl jednjem stavku), 1937;
koncert za violinu, 1948; Meditation on a German Song of 1848 za violinu i or-
kestar, 1941; koncertna suita za violonelo i orkestar, 1952; Symphonic Impres-
sion, 1927; uvert ire: Dance Overture, 1935; A Birthday Overture (Birthday
Greeting in Honour of Vaughan Williams), 1942 i Resolution, 1935; Homage
to William Sterndale Bennett za gudae, 1946; English Suite za gudae, 1946;
Fantasta on Soviet Themes, 1945; Piers Plozvman's Day, 1947; Defender of Peace,
1952; Pavane for the Castleton Queen za duhaki orkestar, 1953. KOMORNA:
gudaki kvartet, 1924; klavirski kvartet, 1924; 5 stavaka za klarinet, rog, vio-
linu, violu i violonelo, 7925 ; Dialectic za gudaki kvartet, 1929; Three Contrapun-
tal Studies za violinu i violu, 1930; Concerto piece za violonelo i klavir, 1936;
Lyric Interlude za violinu i klavir, 1944: 3 Concerto Studies za klavirski trio,
1947; Trent' s Broad Reaches za rog i klavir, 1951; 2 stavka za rog i klavir, 1954.
Kompozicije za kl avir i or gul je. DRAMSKA. Opere: Wat Tyler, 1953
i The Men of Blackmoor, 1956; baleti: Men and Machines, 1934; His War and
Yours, 1935; Mining, 1935; djeja opereta The Press-Gang, 1947; operete The
Spell, 1953; scenska muzika za drame, VOKALNA: Songs of the Doomed
za tenor, enski zbor i klavir, 1929; Britain's Part za recitatora, klavir i udaraljke,
1943; The Winter Journey za sole, gudaki kvintet i harfu, 1946; Song of Friend-
ship za bariton i orkestar, 1949; The Dream of Llewelyn ap Gruffydd za muki
zbor i klavir, 1950; kantata Voices of the Prophets, 1952; Ballad of Freedom's
Solier, 1956; ciklusi solo-pjesama. SPISI: Music in the Soviet Union, 1943;
Marxism and the Battle of Ideas tvith Special Reference to Music, bez god.; Strict
Counterpoint in Palestrina Style, 1948.
LIT. : Tr ibut e t o Al an Bush on his Fift iet h Birt hdav, London 1950.
H. F. Redlich, Alan Dudlev Bush, MGG, II, 1952. H. Ottaway, Alan Bush's
Wat Tyler, The Musical Times, 1956. J. As.
BUSH, Geoffrey, engleski kompozitor (London, 23. III
1920 ). Prvo muziko obrazovanje stekao u djeakom zboru
katedrale u Salisburvju, a zatim studirao na Lancing Collegeu
i Balliol Collegeu u Oxfordu. God. 194647 crkveni orgulja
u Londonu i od 1947 nastavnik muzike na Oksfordskom univer-
zitetu. U kompoziciji uglavnom samouk.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir; Sinfonietta concertante za
violonelo i orkestar, 1941; koncert za obou i gudae, 1948; Divertimento za
gudae, 1943; Notturnor za gudae; uvertire: The Rehearsal, 1943 i Yorick,
1949. KOMORNA: duhaki kvintet, 1963; Rhapsody za klarinet i gudaki
kvartet, 1940; sonata za trubl ju i kl avir, 1944; sonata za violinu i kl avir, 1945.
KLAVIRSKA: sonata za 2 klavira, 1939; 2 sonatine; 4 stavka, 1946.
Marionetska opera The Spanish Rivah, 1948. VOKALNA: A Christmas
Cantata, 1947; A Summer Serenade za zbor, gudae, klavir i timpane, 1949;
Tzvelfth Night: an Entertainment (po Shakespeareu) za tenor, zbor i orkestar,
1951; zborovi; solo-pjesme.
BUSINE -* Buisine
BUSNOIS, Antoine (pravo ime Antoine de Busnes),
nizozemski kompozitor (? Brugge, 6. XI 1492). Potpisivao
se kao uenik J. Ockeghema, ali o njegovu kolovanju nema ta-
nijih podataka. Sudei po djelima pripada nizozemskoj renesan-
snoj muzici. Poslije 1467 prati Karla Smjeloga Burgundskog na
njegovim putovanjima i vojnama (izmeu 1471 i 1475). Od 1477
u slubi je Marije Burgundske (zapisuje se kao chapelain), a zatim
vjerojatno rector cantoriae (prema jednoj povelji iz 1492) crkve
Saint Sauveur u Bruggeu.
B. razvija briljantan imitacijski stil, ali u slobodnijoj formi:
imitaciju zapoinje, prekida i ponovo preuzima, esto mijenja
Najuspjelije su njegove troglasne i etveroglasne chansone (po
formi rondeaux, bergerette), za koje je veinom sam spjevao i
stihove.
DJELA (veina sauvana u rkp. u knjinicama u Berlinu, Bologni, Dijonu,
Firenci, Rimu, Parizu, Bruxellesu i Miinchenu; nekol iko chansona obj. u zborni-
cima O. Petruccija): 63 Ckansons za 34 glasa (od toga 34rondeaux, 13 bergerette,
1 balada i 16 neodreena oblika; balada je s flamanskim tekstom, 2 chansone
su talijanske, sve ostale francuske). Tri mise za 4 glasa: Ecceandlla; L'hom-
me arme, oko 1475 i O crux lignum; 7 moteta za 34 glasa (motet In hydraulis
quondam Pythagoras, hvalospjev Ockeghemu); 2 Magnificata (I, 2
1
4 glasa;
II, 3-gl .); himna za 2 gl asa.
NOVA IZD. : dvi je chansone obj. G. Adl er i O. Kol l er (DTO, 1900);
10 chansona obj. E. Droz, J. Rokseth i G. Thibault (Trois chansonniers francais
du XVI
eme
siecle, 1927); 4 chansone obj. K. Jeppesen (Der Kopenhagener Chan-
sonnier, 1927); 2 chansone obj. H. Ringman (Das Erbe deutscher Musik, 1936);
6 chansona obj. C. L. w. Boer {Chansonvoormen op het einde van de XV de eeuiv,
1938); 4 chansone obj. H. Hewitt (Harmonice Musices Odhecaton, 1946); po 1
chansonu obj. su A. Smijers, R. Lenaerts, A. Pirro i C. V. Brooks; 2 chansone i
1 motet obj. G. Adler i O. Koller (DTO, 1900); Kvrieizmise L'homme arme i 3
moteta obj. A. Smijers {Van Ocheghem tot Smeelinch, 1939); misu L'homme
arme obj L. Feiminger {Monumenta Polyphoniae Liturgicae, 1948).
LIT.: C. L. W. Boer, Het Anthonius Motet van Anthonius Busnois, Am
sterdam 1940. Ch. van Borren, Etudes sur le XV
eme
siecle musical, Anvers
1941. G. Perle, The Chansons of Antoine Busnois, Music Review, 1950.
G. Thibault, Anthoine Busnois, MGG, II, 1952. C. V. Brooks, Antoine
Busnois, Chansons Composer (s popisom svih chansona), Journal of the Ameri
can Musicological Societv, 1953. E. H. Sparks, The Motets of Antoine Bus
nois, ibid., 1953. I. A.
BUSONI, Ferruccio Benvenuto, italijanski kompozitor i
pijanista (Empoli kod Firence, 1. IV 1866 Berlin, 27. VII
1924). Njegov je otac bio klarinetista, a majka pijanistkinja, po-
reklom Nemica. Klavir ga je privlaio u ranom detinjstvu pa ve
u etvrtoj godini veba s majkom po sluhu. Uskoro ga je uzeo
u ruke otac, nesreen ovek koji je o klaviru znao veoma malo
i bio je nesiguran u ritmici ali je ove nedostatke zamenio strogou
i neopisivom pedanterijom . . ., prekidajui poduku jedino
ispadima svoga krajnje razdraljivog temperamenta . . . a uspeo
je toliko da me je mislim ujesen 1873 predstavio javnosti (B.,
autobiografski fragmenti). To je izazvalo u Busoniju stalnu sklonost
suzdrljivosti, averziju prema bunom sentimentalizmu i nje-
govom nametljivom razotkrivanju. God. 1876 B. nastupa u Beu,
gde je E. Hanslick vrlo pohvalno pisao (u Neue Freie Presse) o
njegovim pijanistikim i stvaralakim sposobnostima. Iste go-
dine odlazi u Graz, gde ui kompoziciju kod W. Mavera (pseu-
donim W. A. Remy). Prve su Busonijeve kompozicije (187479)
klavirska i duhovna dela u polifonom stilu. God. 188183 kon-
certira u Italiji, zatim preko Bea odlazi u Leipzig, gde upoznaje
istaknute muziare svoga doba (P. I. ajkovskog, E. Griega, F.
Deliusa, Ch. Sindinga, G. Mahlera); u to vreme susree i J. Brahmsa
kome posveuje svoje klavirske etide op. 16 i 17. Od 1889 predaje
klavir na Konzervatorijumu u Helsinkiju; tu upoznaje J. Sibeliusa
i A. Jarnefelta. God. 1890 predaje na Konzervatorijumu u Mo-
skvi, a 189194 na New England Conservatory u Bostonu; uz
to odilazi na koncertne turneje, koje uvruju njegov renome
svetskog pijaniste, naslednika Liszta i Rubinsteina. God. 1894
vraa se u Evropu (Berlin), gde nastavlja koncertnu delatnost.
B. postaje naroito poznat kao tuma Mozartovih, Bachovih i
Lisztovih dela. God. 190102 predaje naprednijim pijanistima
u Weimaru; 1902 koncertira sa Berlinskim filharmonijskim or-
kestrom. B. mnogo propagira savremenu muziku. Njegovom
zaslugom javnost upoznaje dela E. Elgara, F. Deliusa, A. Schon-
berga, B. Bartoka, V. D'Indvja i drugih. U toku poslednje dve
decenije ivota komponira mnogo
za scenu. Iako je esto odi-lazio na
velike turneje, B. se intenzivno
bavio i pedagokim radom. Najpre
je bio profesor klavira na Bekom
konzervatorijumu, od 1913 direktor
Liceo musicale u Bologni, a od
1920 vodio je majstorsku klasu
kompozicije na Akademiji umet-
nosti u Berlinu. God. 1922
nastupio je poslednji put kao
solista.
B. je podjednako znaajan kao
pijanista i kompozitor. Kao
pijanista on nastavlja tradiciju
Lisztove kole. Njegova izvoaka
umetnost bila je romantiarski senzibilna, ali rastereena svega
spoljnog i dekorativno-efektnog. Medu velikim pijanistima B. se
odlikovao izuzetnim afinitetom prema svom instrumentu,
improvizatorskom neposrednou muziciranja, besprekornou
virtuoziteta, neobinim rasponom i raznolikou repertoara.
Kao stvaralac B. je tipini pretstavnik prelaznog perioda u


ts"'

F. B. BUSONI
,-lkS^V
1

272 BUSONI BUSSLER

zerstuck) B. stvara pod uticajem J. S. Bacha, ranih romantiara i,
kasnije, Brahmsa. U tim delima junjaka oseajnost je skladno
povezana sa smislom za proporcije forme. Posle Konzertstiicka
on tei za jednim novim mladim klasicizmom (der junge Klas-
sizismus), koji se, kako je sam definirao, ne sastoji u tome da
se obori ono to postoji, nego da se iznova stvori ono to postoji. . . -
>Pod novim klasicizmom smatram vlast, izbor i iskoriivanje
svih dosada postignutih iskustava i njihovo zatvaranje u vrste
i skladne forme. Ubrajam takoer u elemente novog klasicizma
definitivno oslobaanje od tematizma i obnovljenu upotrebu
melodije (ne u smislu dopadljivih motiva) koja dominira svim
glasovima, svim impulsima koja nosi ideju i raa harmoniju,

F. B. BUSONI. Autogr af
ukratko: maksimalno razvijenu (ne komplikovanu) polifoniju.
Trei elemenat, isto tako vaan, )*e negacija senzualnosti i odri-
canje od subjektivizma . . . ponovo sticanje jasnoe (serenitas) . . .
Ne dubina i oseaj i metafizika, nego samo muzika sasvim ista,
koja se nikad ne skriva iza maske, figura i zamisli koje su uzete i
posuene iz drugih polja. Okvir umetnosti . . . prije svega znai:
nemojte poveravati umetnosti zadatke koji su strani njezinoj
prirodi (npr. u muzici: opis). Programatskim tendencijama XIX
v. B. suprotstavlja vraanje ka Bachu i Mozartu kao zastupni-
cima apsolutne muzike, ali ne odbacuj e eksperimentiranj a u
muzici oko poetka XX v. ve smatra da se ona moraju upotre-
biti utelovljena u definitivni oblik koji e doi. U svojim trae-
njima originalnih stvaralakih puteva B. je pravio smele eksperi-
mente. Pokuavao je stvarati sa treinostepenskim i estinoste-
penskim intervalskim vrednostima; neobinim harmonskim sklo-
povima dospeo je u podruje atonalizma i politonalizma (6 So-
natina, 191017); traio je nova reenja unutranje organizacije
muzikih oblika, pri emu je preputao vremenu da eliminie
nebitno od bitnog, prolazno od neprolaznog. Napredak mora
obogatiti a ne izmeniti sredstva pisao je on. U svojim lan-
cima i esejima dotaknuo jt i druga pitanja muzike umetnosti,
nj ezine prolosti, sadanj osti i budunosti
3
tako problematiku
tonaliteta, harmonije i forme u muzici njegova doba. B. gleda
na muziku u celini kao na ivo, organsko bie koje se neprekidno
dalje razvija i menja. Prema E. Vuillermozu B. je teoretiar
od koga su Stravinski i njegovi imitatori preuzeli dogme svog
novog asketskog evanelja, roenog iz injenice to nije bilo
mogue dalje usavriti rafiniranu tehniku, punu arma, koju su
iscrpli majstori impresionizma (Histoire de la musique). Busoni-
jevi su lanci i eseji od posebne vanosti i stoga to on u njima
vrlo esto objanjava i komentira svoje vlastito stvaranje.
DJELA. ORKESTARSKA: Symphoni sches Tongedicht op. 32a (prvot no
koncertna fantazija za klavir i orkest ar, 188889), 1893 ; koncert za kl avir op.
39 (u finalu sudeluje i 6- gl. muki hor), 190304; koncert za viol inu u D-duru
op. 35a, 189697; Konzertstuck za kl avir i orkestar op. 31a, 1890; Indianische
Fantasie za klavir i orkest ar op. 44, 1913; Romanza e Scherzoso za kl avir i or-
kestar op. 54, 1921; Concertino za klarinet i mal i orkestar op. 48, 1919; Diverti-
mento za flautu i orkestar op. 52, 1920; Lustspialouvertiire op. 38, 1897(preraeno
1904); Symphonische Suite op. 25, 1888; Geharnischte Suite op. 34a, 1895 (pre-
raeno 1903) ; si mf oni jska suit a iz muz ike za Turandot op. 41, 1906;
simfonijska suita iz opere Die Brautuoahl op. 45, 1917; Berceuse elegiaque op. 42,
1909; Nocturne symphonique op. 43, 1912; Rondo arlecchinesco op. 46, 1915;
Indianisches Tagebuch: Zzveites Buch (Gesang vom Reigen der Geister), studija za
mali orkestar op. 47, 1915; Sarabanda e Corteggio (2 studije za Doktor Faust)
op. 51, 191819; Tanzwalzer op. 53, 1920. KAMERNA. Dva gudaka
kvar t et a: I, u C-duru op. 19, 188081 i II, u d-molu op. 26, 1889; 2 sonat e
za viol inu i klavir: I, op. 29, 1890 i I I, u -emolu op. 36a, 1898; Bagatellen za
violinu i klavir op. 28, 1888; Kleine Suite za violonelo i kl avir op. 23, 1886;
Kultaselle (varijacije na finski narodni napjev) za violonelo i klavir, oko 1891;
Albumbldtt za flautu i kl avir, 1917; Elegie za kl arinet i klavir, 1921. KLAVIR-
SKA: sonat a u f-molu, 1883: Sonatina I, 1910; Sonatina seconda, 1912; Sonatina
ad usum infaniis, 1916; Sonatina in diem Nativitatis Christi MCMVII, 1917;
Sonatina brevis, in signo Joannis Sebastiani Magni, 1919; Sonatina super Carmen,
1921; Cinq piices op. 3, 1877; 3 Alorcgux op. 46, 1877; Scherzo op. 8, 1877;
Minuetto op. 14, 1878; Gavotta op. 25, 1878; Preludio e fuga in stile l ibero i n
do minore op. 21, 1878; 25 Preludi op. 37, 187980; Minuetto capriccioso op.
61, 1879; Gavotte op. 70, oko 1880; Una Feta di villaggio op. 9,1881; Tre pezzi
nello stile antico op. 10, 1881; Danze antike op. 11, 1882; Racconti fantastici
op. 12, 1882; Danza notturna op. 13, 1882; Marcia di paesani e contadine op.
32, 1883; Macchiette meioevali, 1883; Etude op. 15, 1883; Sechs E
1883; Preludio e fuga op. 36, 1882; Etude en forme de variations c
Zzueite Ballettszene op. 20, 1885; Variationen und Fuge in freier F
Chopinsc-mollPrdludium op. 22, 1884; Finnlandische Volkszoeisen op,
runo), 1889; Kontrapunktisches Tanzstiick i Kleine Ballettszene
1890 (preraeno pod naslovom Zwei Tanzstucke op. 30a, 1914); IV
in Form eines Konzertioalzers op. 32, 1892 (preraeno 1913); Sec)
Pianoforte op. 33b, 1896; 6 Elegien, 1907; An die Jugend (5 kompo
Nuit de Noel, esquisse, 1909; Fantasta (na teme J. S. Bacha), 19
contrappuntistica, 1910 ( I I verzija za 2 kl avira, 1922); Indianisch
erstes Buch (4 studije na indijanske mot ive), 1915; improvizacije n
Bacha Wie wohl ist mir, o Freund der Seele (za 2 klavira), 1916; Zwei 1 -
Studien nach Joh. Seb. Bach, 1917; Drei Albumbldtter, 1917 i 19
concertante na Mozartove teme (za 2 klavira), 1919; Toccata, 1921;
na preludij u c-molu F . Chopina, 1922; Klavieriibung (10 sv.), 1922
Stu'cke zur Pflege des polyphonen Spiels, 1923. ZA ORGULJE fuga
op. 7, 1881. DRAMSKA; fantastina muzika komedija D (prema
E. T. A. Hoffmannu), 190810; kineska bajka Turando, Gozziju),
1917; pozorini capriccio Arlecchino oder Die Fenste\ opera
Doktor Faust (na vlast it i libreto; dovrio Ph. Jarnach, 192
VOKALNA: kantata // Sabato del villaggio (Leopardi) za sole, l i
1882; Le Ouattro Stagioni za muki hor i orkestar op. 40, 1882; A
bariton i orkestar op. 35, 1882; Zwei Gesdnge za bariton i mali ork
191718; Unter den Linden za sopran i orkestar, 1885; Zigeunen
za barit on i orkest ar, op. 55, 1923; oko 20 pesama za glas i kl avir,
Album vocale op. 39b, 1879. Transkr ipcije i krit ika izdanja t i
S. Bacha, L. v. Beet hovena, J. Brahmsa, F. Chopina, J. B. Crai
Gadea, K. Gol dmarka, F. Liszt a, W. A. Mozarta, F. Schubert a, R.
R. Wagnera, C. M. Webera. Naroito je poznato izdanje J. S. Bach
zicija u dve serije: I. Busoni-Ausgabe (saraivali E. Petri i B. Muj
sv. sadrava Bachova klavirska dela; //. Bach-Busoni gesammelte
7 sv. sadrava obradbe i preradbe Bachovih kompozicija za klav
viol inu, kao i neke Busonijeve kompozicije. Kadence za pojedint
viol inske koncerte Beethovena, Brahmsa i Mozarta te za Webero
klarinet. Teoretsko-estetska dela: Entzvurf einer neuen Aesthetik c
1907 ( I I izd. 1910; novo izd. 1954); Versuch einer organischen Kl
schrift, 1910; Von der Einheit der Aiusik, Verstreute Aufzeichungen (
i lanci), 1922 (novo dopunjeno izd. pod naslovom Wesen und Einhe
1956); Lehre von der Ubertragung von Orgelzverken auf das Klavie
delu izdanja Bachove zbirke Wohltemperiertes Klavir). Libreti
za tua scensko-muzika dela. Izbor iz Busonijevih spisa i misl i i
L. Dal lapiccol a i G. M. Gatt i pod naslovom F. Busoni: Scritt i e j
muica (novo izd. 1954). Pisma: Busoni. Briefe an seine Frau, ic
Schnapp; tal. izd. 1955); Funfundzzvanzig Busoni-Briefe, 1937 (
re
d. ]
tal . izd. 1955); Funfundzzvanzig Busoni-Briefe, 1937 (red. G. Se
Briefe Busonis an Hans Huber, 1939 (red. E. Refardt ).
LIT.: H. Leichtentritt, F. B. Busoni, Leipzig 1916. P, Bel
Neue Musik, 1919. E. J. Dent, Busoni e il pianofort e, At hen
II Pianoforte, 15 juni 1921 (broj posveen Busoniju). Mus
Anbruch, i.15. I 1921 (broj posveen Busoniju). G. Selden-Goi
Busoni, Wien 1922. J. Wassermann, In memor iam Ferruccio Bi
1925. H.Jelmoli, Ferruccio Busonis Ziircherjahre, Ztirich, 1929.
Ferruccio Busoni, RAM, 1928, 6. 5. F. Nadel , Ferruccio Bus
1931. E. J. Dent, Ferruccio Busoni, A Biographv, London 1933.
Busoni, Roma 1939. La Rassegna Musicale, januar 1940 (broj p
soniju).P. Roes, La technique fulgurant e de Busoni, Pari 1941. -
i P. Fragapane, II Dot tor Faust * di Ferruccio Busoni, Firenze
Guerrini, Ferruccio Busoni, Firenze 1944. R. Giazotto, Busoni,
opera, Milano 1947. E. Debusmann, Ferruccio Busoni, Wiesl
H. Wi rth, Ferruccio Busoni, MGG, II, 1952. R. Vlad, Dest in
RAM, 1953, 2. A. Briner, Freiheit und Bindung im Denken v<
Busoni, Schweizerische Musikzeit ung, 1956, 1. G. Busoni, Erin]
Ferruccio Busoni, Berlin 1958. M. H. BapuMoea, BocnoMunaHHH E
MaHe H cE\ EV3OHH, MocKBa 1964. /'. M. Kozau, <J>epyq^o Ey3C
1964. G. Selden-Goth, Ferruccio Busoni. Un Profilo, Firenza 19
Stuckenschmidt, Ferruccio Busoni. Zeittafel eines Europaers, Zur
1967.
BUSSER, Henri (Paul), francuski kompozitor
(Toulouse, 16. I 1872 ). Sin pijaniste i orguljaa, \
Parizu na koli Niedermeyer i na Konzervatoriju. Uitt
bili su mu C. Franck i Ch. M. Widor, a kompozicije E
i Ch. Gounod; 1893 dobio Rimsku nagradu, a mnoj
(1930) i nagradu Lasserre. Od 1900 operni dirigent
Uz to je predavao na Konzervatoriju u odsjeku za vc
samble (1904-29) i u odsjeku za kompoziciju (1930-
1938 lan je Instituta. Pristaa klasike, B. svoje stvaranj
zuje na Ch. Gounoda. Djela mu se odlikuju ravnoteo:
i forme.
D J E L A . O R KE S T R A L N A : s i mf o n i j s k a p j e s ma He r c u l e _ a u
Hesperides, 1900; suita A la villa Medicis; Petite Suite za mali ort
Suite funambolesque, 1900; Suite breve za komorni orkest ar, 1910;
los montes, 1934; uvertira Minerve, 1896; Variations sur un then
1906. KOMORNA: Diverti ssetnent za gudaki kvartet , 1949;
za violinu i klavir, za violu i klavir, za violonelo i klavir i dr. L
Opere: Le miraele des perles, 1899; Colomba, 1921; Les noces corinth
La pie borgne, 1929; La carrosse du Saint-Sacrement, 1948; Diafoir
La Venus d'Ille, 1964. Pastoral a Daphnis et Chloe, 1897. Baleti: Bi
1903; La ronde des saisons, 1905; Le vert galant, 1951; Gayarni, Scer
Dovrio Bizet ovu operu Ivan le Terrible (pod naslovom Ivan
Rameauovu Les Indes galantes} 1952 (zajedno sa P. Dukasom). \
Kantate: Amadis de Gaule, 1892 i Antigone, 1893; zborovi; solo-pjes
vene kompozicije (mise, rekvijemi, moteti). Instrumentirao 1
klavirsku kompoziciju Petite suite. SPISI: De Pelleas aux Indes ga,
Gounod, 1961; kolski udbenici; solfeggia; vokalize. God. 1933 o
preraeno izdanje Guiraudova Traite pratique d' instrumentation.
LIT. : P. Landormy, La musique francaise apres Debussv, ,
M. M. Bourla, Henri Busser, MGG, II, 1952. -t
BUSSLER, Luwig, njemaki muziki teoretiar
(Berlin, 26. XI 1838 18. I 1901). Uenik R. Hertz
A. Grella, S. W. Dehna i W. F. Wieprechta (instrmr
God. 1865 postao nastavnik na Ganzovoj muzikoj ko
linu. Od 1869 dirigent kazalinog orkestra u Memela,,


BUSSLER BUTTSTETT
273

predavao na razliitim muzikim kolama u Berlinu (od 1879
na Sternovu konzervatoriju). Od 1883 djelovao je i kao muziki
kritiar u Nationalzeitungu. Njegova se teoretska djela zbog svoje
praktinosti upotreblja
vaju jo i danas. . ^uumt
DJELA: Musikalische
Elementarlehre, 1867 (XVI izd.
1926); Praktische Harmonie-lehre
in Aufgaben, 1875 (X izd. 1929 u
redakciji H. Lei-chtentritta); Der
strenge Satz, 1877; Harmonische
Obungen am Klaviery 1877;
Kontrapunkt und Fuge im freien
Ton-satz, 1878 (II izd. 1912, red.
H. Leichtentritt); Musikalische
Formenlehre, 1878 (V izd. 1931,
red. H. Leichtentritt); Praktische
musikalische Kom-positionslehre: I,
Lehre vom Tonsatz, 1878; II, Freie
Kom-position, 1879 i III, Instru-
mentation und Orchestersatz, 1879;
Elementarmelodik, 1879;
Geschichte der Musik (6 pre-
davanja), 1882; Partituren-studium
(Modulations lehre ), 1882;
Lexikon der musikali-schen
Harmonien, 1889.
BUSSOTTI, Syl-vano,
talijanski kompozitor,
reiser i slikar
(Firenca, i. X 1931 ). Muziku
studirao u Firenci (G. Maglioni, R. Lupi) i Parizu (M. Deutsch).
Kao kompozitor meunarodnu afirmaciju stekao 196263
osvajanjem druge, odnosno prve nagrade na natjeajima
Internacionalnog drutva za novu muziku (SIMC). Istaknuti
predstavnik avangardnog muzikog stremljenja i eksperimenta, B.
svoja djela biljei posebnom notacijom. Podjednako ekstreman je i
u traenju novih scenskih rjeenja, to je pokazao sa svojim
Thedtre sonore-musical na III muzikom bien-nalu u Zagrebu
(1965), s kojim je uz vlastitu kompoziciju izveo djela J. Cagea,
F. Rzevvskog i G. Chiarija.
DJELA: 2 Vod za sopran, Mart enotove val ove i orkest ar, 1958; Breve
za Martenotove valove, 1958; Sette Fogli: I, Couple za flautu i klavir; II, Coeur
za udaraljke; III, Per tre za klavir; IV, Lettura di Braibanli za glas solo; Y, Mo-
bile-Stabile za gitaru (+ glas i klavir); VI, Manifesto per Kalinoviski za orkestar
i VII, Sensitivo za violinu solo-tutti, 1959; Five Piano Pieces for David Tudor,
1959; Geographie francaise pour 4, 1959; Torso, ciklus pjesama za glas i orke-
star (tekst A. Braibant i), 1960; Pearson Piece za bariton i klavir, 1960; Phrase
a trois za gudaki trio, 1960; Pieces de chair U za 2 glasa i instrument e, 1961;
Pour clavier, 1961; Siciliano za 12 mukih glasova, 1962; Fragmentalion pour
un joueur de harpe, 1962; Mit einem gezvissen sprechenden Ausdruck za komorni
sastav, 1964; Tableaux vivants, avant la Passion selon Sade za 2 kl avira, 1965;
Solo, 1966; Rara feco sierologico), 5 stavaka u jednom za violinu ili violu ili vio-
lonelo ili kontrabas ili gitaru, 1967; / semi di Gramsci za gudaki kvartet i or-
kestar, 1967; Ancora odono i colli, 6-gl. madrigal, 1967; Marbre za gudae, 1967;
Julio organum Julii, liturgija za orgulje, 1968; Ancora odono i colli za vokalni
sekstet, 1968; // Nudo za sopran i gudaki kvartet; Ultima rara za glas i gitaru,
1969. DRAMSKA: Geographie francaise, 1959; Reactions za jedan instrument
i publiku, 1961; Memoria, 5 scena, 1962; La Passion selon Sade, 1965. Marionetske
prie: Nottetempolunapark, 1954; Arlechinbatocieria, 1955 i Tre mascare in
gloria, 1956.
BUSTINI, Alessandro, talijanski kompozitor i pijanist (Rim,
24. XII 1876 ). Na akademiji Santa Cecilia u Rimu studirao
kompoziciju (S. Falchi), klavir (G. Sgambati) i orgulje (R. Renzi).
Na tom je zavodu do 1940 predavao klavir i kompoziciju. B. je
1947 imenovan direktorom (ad interim) akademije S. Cecilia, a
195264 bio je njen predsjednik.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1899 i 1909; simfonijska
pjesma Le tentazioni, 1914; Tema e variazioni, 1933; Marcia trionfale, 1943; Le
stagioni za violinu i komorni orkestar, 1934. KOMORNA: dva gudaka
kvarteta, 1910 i 1930; Suite scarlattiana za gudaki kvartet, 1940; sonata za
violu i klavir, 1920; sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir, 1934.
Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Maria Dulcis, 1902; La
citta ouadrata, 1911; L'incantesimo di Calandrino, 1918. Messa funebre, 1902.
Solo-pjesme. Objavio studiju La sinfonia in Italia, 1904. Revidirao izdanja:
Gradus ad Parnassum M. Clementija i Clavicembalo ben temperato J. S. Bacha.
BUTAKOV, Aleksej, pijanista i kompozitor ruskog porekla
(Petrograd, 30. V 1907 Beograd, 31. X 1953). Muziku kolu
i Filozofski fakultet zavrio u Beogradu. Pored muziko-peda-
gokog rada aktivno je koncertirao u toku celog ivota, naroito
kao kamerni saradnik i pratilac. Intenzivnije poeo komponirati
u nemakom zarobljenitvu u toku Drugoga svetskog rata.
DELA: kvartet za obou, klarinet, engleski rog i fagot; svita za fagot i kla-
vir ; svita za klarinet i klavir; Nocturno za flautu i klavir. Preludijum za klavir.
Balet Borba za zemlju. Pet pesama za glas i klavir. Muzika za film Crveni
cvet. S. D. K.
BUTORAC, Vesna, plesaica (Zagreb, 11. IX 1943 ).
Zavrila Srednju baletnu kolu u Zagrebu i zatim se 196667
usavravala na Koreografskom uilitu u Lenjingradu. Od 1959
lan baletnog zbora, od
XIVP"
l T
"' P'"** f"
Dlwi<l
Tudor ^ 1960 solist, 1967 postala
' ii^JAint primabalerina Baleta Hr-
vatskog narodnog kazalita u Zagrebu. Jedna od najistaknutijih
jugoslavenskih baletnih
umje-nica mlade
generacije, plesaica
profinjene muzikalnosti i
visoke tehnike spreme, B.
je o-stvarila vie kreacija na
podruju klasinog plesa.
Meu njima su glavne
uloge u baletima Labue
jezero i Trnoruica (Caj-
kovski), Giselle (Adam),
Simfonija in Re (Sorko-
evi), udesni mandarin
(Bartok), Soba (Auric),
ar-ptica (Stravinski),
Ozarena no(S chonberg), avo u selu (Lhotka), Susreti (Kirigin),
Naputene (Kelemen), Heloti
(Brkanovi) i dr. Osim na baletnim
pozornicama u zemlji, nastupala je u Italiji, Francuskoj, Austriji,
Holandiji, Sovjetskom Savezu, Japanu i dr. K. Ko.
BUTTERWORTH, Geor-
ge (Saiton Kaye), engleski
kompozitor (London, 12. VII
1885 poginuo u bici kod
Pozieresa, 5. VIII 1916). Klavir
uio u Etonu, a studij zavrio na
Trinity Collegeu u Oxfordu.
Kompozicije mu se temelje na
melodijama narodni h pjesama i
plesova.
DJ ELA. ORKES T RAL NA: Two
English Idylls, 1911; preludij Cherry
Tree, 1912; The Banks of Green Wi l l ows,
1913. VOKALNA: 6 Songs from A
shropshire Lad 1911; Bredon HilU and
Other Songs, 1912; II Folksongs from
Sussex, 1912; On Christmas Night za zbor,
1912; Love Blows as the Wind BIOTVS za
bariton i gudaki kvartet, 1914.
BUTTING, Max, njemaki
kompozitor (Berlin, 6. X 1888 ).
Osnovno muziko
obrazovanje stekao u Berli nu (A. Drever), a zati m u Mii n-
chenu studirao kompoziciju (F. Klose, W. Courvoisier) i di-
rigiranje (P. Prill). Djel ovao u Berli nu kao trgovac, namje-
tenik autorskoga drutva i 194851 glavni urednik muzikog
programa radio-stanice. lan je Njemake akademije umjetnosti.
DJELA. ORKESTRALNA. Deset si mfoni ja : I, 1922; II, 1924; III ,
1925; IV, 1942; V, 1943; VI, 1945; VII, 1949; VIII, Die Urlaubsreise, 1952;
IX, 1956 i X 1963. Koncert za klavir, 1964; koncert za flautu, 1950; sonat ina
za gudaki orkestar, 1949; uvertira, 1949; simfonijske varijacije, 1953; balada
1954; Funferriste Stiicke nach Diirer, 1955; simfonijeta u tri stavka, 1960; Sinfo-
nische Rhapsodie, 1962; Wochenend-Konzert, 1962; Serenada, 1963. KO-
MORNA. Devet gudakih kvart et a: V, 1947; VI, 1954; VII, 1956; VIII,
I9' i7 i IX, 1957; klavirski trio, 1947; Festschrift fiir Bach, 6 invencija za flautu,
violinu, engleski rog, violu, fagot i violonelo, 1950; La serenata gentile, oktet za
flautu, obou, fagot, klavir i gudaki kvartet, 1951, 4 stavka za duhaki kv intet,
1962. KLAV1RSKA: sonata, 1951; Sonatine fiir Gretl, 1952: Diarium (40
studija), 1956; Klavierstiicke, 1961. Opera Plautus im Nonnenkloster, 1959.
VOKALNA. Kantate: Das Memorandum za sole, zbor i orkestar, 1948; Nach
dem Krieg za mjeoviti zbor i komorni orkestar, 1948; Die Lugengeschichte vom
schuiar-zen Pferd za bariton, mjeoviti zbor i komorni orkestar, 1949 i dr.; Vier
Lieder und ein Nachuiort, 1962. Autobiografski spis Musikgeschichte, die ich
miter-lebte, 1955-
LIT.: G. Hofmeyer, Max Butting, Verband Deutscher Komponisten und
Musikwissenschaftler, Berlin 1967.
BUTTNER, Paul, njemaki kompozitor (Dresden, 10. XII
1870 15. X 1943). Uenik F. Draesekea; 1896^1907 nastavnik
i od 1924 direktor Konzervatorija u Dresdenu. Bio je i muziki
kritiar lista Dresdner Volkszeitung.
DJELA. ORKESTRALNA: et iri simfonije; simfonijske fantazije Der Krieg
i Uber ein deutsches Volkslied; Vision (preludij, fuga i epilog); burleska Das


S. BUSSOTTI. Fragment iz kl avirskih kompozicija za D. Tudora

V. BUTORAC

. " " St -
274
BUTTSTETT BUZZI-PECCIA

IV 1666 Erfurt, 1. XII 1727). Uio kod J. Pachelbela u Erfurtu.
Tamo je od 1687 bio crkveni orgulja i uitelj muzike. Njegovi
uenici bili su F. G. Kauffmann i J. G. Walther. Polazei sa sta-
novita da je muzika nauka, drao se tradicije, ali je doao u su-
kob sa J. Matthesonom, koji je muziku smatrao umjetnou afe-
kata. B. je inzistirao na tome da je osnova muzike Harmonia Ae-
terna, iz koje nastaje dalji razvoj na temeljima teolokih predo-
daba.
DJELA. Izdao: Musikalische Clavierkunst Und Vorrathskammer, 1713;
Opera Prima Sacra, bestehend in 4 neukomponierten Mi ssen, 1720; t rakt at Vt
Mi Sol Re Fa La, Tota Muica et Harmonia Aeterna, 1716 (prot iv djel a J. Mat-
thesona Das neueroffnete Orchester).J. G. Walther objavio je u Musikalisches
Lexikon 2 But tst ett ove partite: Allein Gott in der Hbh sei Ehr, 1705 i Wo Gott
zum Haus nicht gibt sein Gunst, 1706. U rukopisu su ostal e 42 koralne kompo-
zici je za or gul je, 5 fuga i misa za 6 gl asova, 1695.
LIT.: E. Ziller, Johann Heinrich Buttstett (disert acija), Hal le 1934. W.
Blankenburg, Der Tit el und das Titelbild von J. H. But tst ett s Schrift Ut , mi,
sol, re, fa, la . . . , MF, 1950. F. Blume, Johann Heinr ich But tst ett , MGG,
II, 1952.
BUTTYKAY, Akos, madarski kompozitor i pijanist (Halmi,
22. VII 1871 Debrecen, 26. X 1935). Studirao u Budimpeti
na Konzervatoriju i na Akademiji (I. Thoman, V. Herzfeld).
Kasnije nastavio studij klavira u Weimaru kod B. Stavenhagena.
Od 1896 koncertirao u Berlinu. Vrativi se 1903 u Budimpetu
bio je 190723 profesor klavira na Muzikoj akademiji. Vrlo je
esto gostovao i izvan domovine u Evropi i Americi. Kao kompo-
zitor B. je bio pod Wagnerovim utjecajem.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonij e, 1900 (prer. 1907) i 1902;
simfonijska pjesma Az unnepronlok, 1904; koncert za viol inu, 1909; fantazij a
za klavir i orkestar, 1902; rapsodija za violinu i orkestar; Szvit magyar stilben, 1900;
Magyar rapszodia, 1930; Amit egy nyari ej mesel. Dvije sonate za violinu i
klavir, 1907 i 1930; Capriccio za viol inu i klavir. Klavirske kompozicije {Sonata
appassionata; varijacije na madarski narodni napjev). DRAMSKA: komina
opera A bolygo gbrbg, 1905; muzika pria Hamupipoke, 1912; bal eti A
bubajos malom, 1895 i Hertha. Operete: A csibeszkiraly, 1907; Olivia hercegnb,
1917; A csdszdrne aprodja, 1919; Az ezustskirdly; Szerelmi mamor, l920iHappy
End, 1930. Scenska muzika. Oko 15 sol o-pjesama.
LIT. : L. Koch, But t ykay Akos, Magvar Zenei Szemle, 1941.
BUUS, Jakob (Jachet, Jacobus Bohusius, van Paus),
nizozemski kompozitor (? Be ?, VII ili VIII 1565). Vjero-
jatno uenik A. Willaerta. Od 1541 orgulja crkve sv. Marka u
Veneciji, 155164 orgulja Dvorske kapele u Beu. Vane su
njegove instrumentalne kompozicije, kod kojih se osjea sklonost
monotematici i u kojima omoguuje izvoau slobodno improvi-
ziranje i figuriranje.
DJELA: Ri cercari . . . da cantars et s onare . . . za 4 glasa (2knj. ), 1547i 1549i
Intabolatura d' Organo di Ricercari di M. J. B. . . , 1549. Canzoni francesi
(2 knj.) : I, za 6 glasova, 1543 i II, za 5 gl asova, 1550. Moteti za 4 gl asa, 1549-
7 chansona, madrigal i 4 motet a u razliitim suvremenim zbirkama; nekol iko
kompozicija u rkp.
NOVA IZD.: po jedan ricercar obj. su J. W. Wasielewski (Geschichte der
Instrumentalmusik im 16. Jahrhundert, 1878), O. Kinkel dev {Orgel und Klavier
in der Musik des 16. Jahrhunderts, 1910) i H. Riemann (Musikgeschichle in
Beispielen, 1912); 2 ricercara obj. M. S. Kastner (1957).
LIT. : H. Kraus, Jakob Buus (disertacija), Wien 1919. G. Sutherland,
The Ricercar i of Jacques Buus, MQ, 1945. J. Schmidt- Gorg, Jakob Buus,
MGG, II, 1952. H. Brown, The Chanson Spir ituelle, J. Buus and Parody
Technique, Journal of the Amer ican Musicological Societ y, 1962.
BUXTEHUDE, Dietrich, njemaki kompozitor i orgulja
(Oldesloe kraj Liibecka, vjerojatno 1637 Liibeck, 1. V 1707).
O njegovoj mladosti i kolovanju nema podataka. Orgulja u
Halsingborgu (vedska) od 1657, zatim u Helsingoru, a od 1668
do smrti u Liibecku. Nije poznato da li je, poput tolikih onda-
njih muziara, putovao u druge muzike cent re. U Liibecku
je od 1673 organizirao tzv. Abendmusiken, tj. veernje crkvene
koncerte, koji su se odravali svake nedjelje kroz pet predboinih
tjedana (-> Abendmusik). Na tim je priredbama sudjelovalo 12
14 instrumentalista, nekoliko pjevaa-solista i zbor. Potanji po-
daci o rasporedima nisu poznati, ali se zna, da je B. autor mnogih
djela (ciklusi kantata).

jama J. P. Sweelinck;
red jasnoe stila ne
tvrdoama harmonij s
trapunktikog sloga,
su i njegove toceate i
teza; one se nadovezu
ralatvo G. Frescoba
ne su i Buxtehudeoi
glie koje tee k mom sti
i poput njegov:
obradbi oituju
rijacijsku tehniku.
kantate, preteno svjetovnog karaktera, najznaajnija s' -
instrumentalna djela te vrste prije Bachovih kantata. i
sadrajno one su vrlo raznolike i bogate, s izrazitim si
umjetnika k lirskim raspoloenjima i arioznosti.
DJELA. KOMORNA: VI I Suonate a due, Viol ino e Vi ol
embalo op. I, 1696; VII Suonate a due, Violino e Violdigamba op. II,
1696; 2 sonate (u C-duru i F-duru) za 2 violine, gambu i en u D-
duru za gambu, viol one i embal o, 1692; sonat a u a-molu za vii i
embalo. KLAVIRSKA: 26 suit a (7 je izgubljeno); vie var
phonie in G. ZA ORGULJE: Passacaglia u d-molu; Ciacone 1 -
molu; preludij, fuga i ciacona u C-duru; oko 20 preludija i fuga; fu
Canzone u C-duru (2), G-duru (2), d-molu; vie tokata; obradbe
jacije; fant azije; predigre). VOKALNA: veernje muzike (Ai
oratorijskog karaktera (za neka od t ih djela poznat je jedino nasloi
samo oratorij Das Jungste Gericht, to ga je 1939 objavio W. Maxton
jat no identian s orat orijem Das Allerschroklichste und Allerfrev
1683); oko 150 kantata, arija i drugih vokalnih djela, koja je est
razgraniit i i kl asificirati zbog srodnost i strukture; ta su djela pisana
tekstove (s umecima i bez njih), na druge njemake duhovne teks
tinske t ekstove; Missa brevis; Magnificat; moteti; kanoni. Za
hudeova malo je njegovih djela tampano, a i to se veinom izgu
kompozicija sauvalo se u prijepisima suvremenika. Jai interes za
njegovih kompozicija pokazao se istom od 1876.
NOVA IZD. : Sveukupno izdanje Buxt ehudeovih djel a ni;
192537 izdano je 7 sv. {redaktori: W. Gurlitt , K. F. Riebcr, H
DDT, XI, 1903, izal a su komorna djela (redaktor C. Stiehl), a u
1903, kantat e i Abendmusike (redaktor M. Seiffert ). Sva djela 2
javio je Ph. Spit ta u 2 sv., 187677 (Breit kopf & Hartel); novo i:
dio M. Seiffert 190304, dodavi 1939 III sv.. Buxtehudeove ki
or gulje objavil i su nadal je H. Keller (2 sv., 193839, Peters
(Stockholm 1950). U novije vrijeme izdano je viSe Buxtehudeovih
djel a s raznih podruja, osobito kod njemakih nakladnika (Barem
Breit kopf & Hartel , Merseburger). Buxt ehudeova pisma izdao dom
{Mitteilungen des Vereins ftir Liibeckische Geschichte und Ali sv. 3,
188788).
LIT. : H. Ji mmerthal, Dietr ich Buxt ehude. Historische Ski
1877. C. Stiehl, Zur Geschichte des Instrument en-Museums
1885. Isti, Die Organist en an der Marienkirche und die Aben
Li ibeck, Leipzig 1886. Ist i, Musikgeschicht e der Stadt Liibe
Af. Seiffert, Buxtehude-Handel-Bach, PJB, 1902. A. Pirro, Dit
hude, Pari 1913. W. Stahl, Franz Tunder und Dietrich Buxtehi
1926. Isti, Geschicht e der Kirchenmusik in Liibeck bis zum Ai
Jahrhunderts, Kassel 1931. B. Grusnick, Dietrich Buxt ehude,
Kir che, 1935. H. Bdelhof f, Die Abendmusiken in Liibeck, ibi
W. Stahl, Diet rich Buxtehude, Kassel 1937 (novo izd. 1952).
Dietrich Buxt ehude on the Tercent enarv of this Pirth, MQ, 1937.
tillet, L'Oeuvre d'orgue de Diet rich Buxtehude, RM, 1937. /
Dietrich Buxtehude, The Musical Times, 1937- W. Stahl, E
Abendmusiken im 17. und 18. Jahrhundert, Zeit schrift des Verein
sehe Geschichte und Al tertumskunde, Liibeck 1938. W. Mt
Buxt ehudes Abendmusik nur ein Kirchenkonzert, Musik und I
1
F. Blume, Das Kantatenwerk Dietrich Buxt ehudes, PJB, 194


D. BUXTEHUDE. Poe ta k aut ografske ta bula ture
Kao kompozitor kantata i djela za orgulje i kao c
je bio uzor mnogim suvremenicima i J. S. Bachu. U s
orguljama bio je znatno napredniji od svojih prethodni]
po smionosti tehniki
ka (bogato iskoriiv
la). Zajedno s Pache
je najvei majstor mu
gulje prije J. S. Bachi
vim djelima za orgul;
i kod ostalih sjeverne
kompozitora) vie tr
porosti, nego kod nj
vremenika u srednje
Vf .. i M r- Njemakoj. B. gradi
wni> / Muficcn,
3 n >>M|x.#lr<t>r',t Mv,
PROGRAM ZA ABENDMUSI K S
POSVETOM BUXTEHUDEA
Moberg, Dietrich Buxtehude, Halsingborg, 1946. J. Hedar, Di( hudes
Orgehverke; zur Geschichte des norddeut schen Or gel st il a/M 1951. W.
Stahl, Diet rich Buxt ehudes Geburt sort , Mus Kassel i Basel 1951. F.
Blume, Dietrich Buxtehude, MGG, II K. Hutchi ns, Di et rich Buxt ehude; t he
Man, Hi s Music, Hi s ] 1955. H. J. Moser, Dietrich Buxtehude, Berl in 1957.
N. Fries hans by og hans orgel Helsingor, Set. Mahale Kirkes orgelhisto;
hundreder, Hel sing0r 1960. G. Karstddt, Die extraordinairen ken Dietrich
Buxt ehudes, Liibeck 1962. HAJ. Pauly, Die Fuge ii werken Dietrich
Buxt ehudes, Regensburg 1964. M. Geck, Die Buxt ehudes und der friihe
Pietismus, Kassel 1965.
BUZUK (tur. buzurk velik), albanska tambura si linih i ca (-*
Tanbur).
BUZZI-PECCIA, Antonio, talijanski kompozito pjevanja
(Milano, 13- X 1854 New York, 29. VIII 1 nik Milanskog
konzervatorij a (oboa, violonelo, koj usavravao se kasnije u Parizu
kod J. Masseneta i C. Sai
BUZZI-PECCIA BYRD 275

Djelovao najprije u Torinu
3
a 1898 preselio se u SAD te pouavao
pjevanje na Musical Collegeu u Chicagu i na College of Music
u Nevv Yorku. Tamo je utemeljio i vlastitu kolu pjevanja.
DJELA: simfonijska pjesma Saturnale. Kompozicije za komorne sastave
i klavir. Opere: El sogn de Milan, 1892 i Forza d'amore, 1897. Zborske
kompozicije; solo-pjesme (romance) sladunjavo-popularnog karaktera. SPISI:
The Italian Diclion, 1921; How to Succeed in Singing, 1925; The Master Speaks;
In a Futurist Cit y. Surai vao u amerikim novinama i asopisi ma.
BUZZOLA, Antonio, talijanski kompozitor (Adria, 2. III
1815 Venecija, 20. V 1871). Uio kod svog oca u Adriji i na
Napulj skom konzervatoriju (G. Donizetti, S. R. Mercadante).
Mnogo je putovao (Njemaka, Rusija, Poljska, Francuska); 1847
nastanio se u Veneciji i 1855 postao maestro di cappella crkve
sv. Marka. B. je suosniva Societd e Scuola Musicale u Veneciji,
iz kojeg se razvio dananji konzervatorij B. Marcello.
DJELA. Opere: 11 Ferramondo, 1836; Mastino I" della Scala, 1841; Gli
avventurieri, 1842; Amleto, 1847; Elisabetta di Valois, 1850; La Puta onorata
(neizvedena). Messa da Reauiem (za Rossinija); Cantata funebre dei caduti
di Solf erino e San Martino; La campana del tramonto i dr .
LIT. : A. Casel lati , Ant onio Buzzola, Muica d'oggi, 1930.
BYRD, William, engleski kompozitor (1543 Stondon
Massey, Essex, 4. VII 1623). Podaci o poreklu, porodici i kolo-
vanju nisu pouzdani. Pretpostavlja se da mu je otac bio iz Lin-
colnshirea, peva u dvorskom horu. B. je bio lan dejeg hora
kraljevske kapele u Londonu i verovatno dak T. Tallisa. God.
156372 orgulja u Lincolnu, a od 1569 i peva u kraljevskoj
kapeli. God. 1572 deli sa Tal-
lisom mesto orguljaa kraljevske
kapele; 1575 kraljica im daje
iskljuivo pravo da u periodu
od 25 godina izdaju i prodaju
note, tampaju notnu hartiju i
uvoze muzikalije. God. 1577
93 ivi u Harlingtonu i
revnosno objavljuje kako svoja
dela, tako i druge znaajne
muzike publikacije. God. 1593
seli u Stondon Massev kraj
Londona, gde ivi do smrti.
0 tim godinama ivota zna se
vrlo malo.
B. je uivao veliki ugled
1 autoritet i kao ovek i kao
muziar. Bio je neosporno
najznaajniji engleski kompo
zitor svog doba, a po razno
likosti svojih dela, po majstorskom tretiranju svih forma koje
je pisao, po svom plemenitom stilu i esto pionirskom nai
nu miljenja ide i medu najvee evropske kompozitore tog
razdoblja. Najvaniji deo njegova stvaranja predstavljaju crkve
ne kompozicije, katolike i anglikanske. U misama B. stvara
bogatu, briljantnu polifoniju. Zbirke moteta Cantiones sacrae
za 5 i 6 glasova, pisane su izvanrednim kontrapunktskim sti-
lom, koji esto dosie snagu i izraajnost srodnih Bachovih dela.
Ima u njima smelih, zvukovno efektnih modulacija i rea-
listikih momenata koji ukazuju na uticaj madrigala. Moteti iz
dve zbirke Gradualia krai su od predanjih, a po stilu teniji
i harmonski bogatiji. Bvrdovo najvee delo Great Service za 5-
glasni hor pisano je u venecijanskom dvozbornom stilu. U tom
delu B. je postigao vrhunac svoje ne samo tehnike vetine, ve
i dubine misli, lepote izraza i sadrajnosti, zbog ega ga je Feti
nazvao engleskim Palestrinom ili O. Lassom. B. je osniva
engleske madrigalske kole, mada ne i najbolji predstavnik ovog
oblika; u poredenju sa madrigalima njegovih uenika i mladih
savremenika, njegovi su madrigali poneto ukoeni i strogi u
formi i izrazu. B. je i veoma zasluan za razvoj engleske solo--
pesme. Iz polifonog madrigala izdvojio je solo-glas dodavi mu
instrumentalnu prat nju (najee kvartet viola) i izbegavajui
gustu polifoniju. Glasovi u pratnji pisani su sloeno i ingeniozno,
a melodije odaju suptilni oseaj za proporciju i ritmiku razno-
likost. Istorijski su naroito znaajne pesme ovog tipa koje je
napisao za pozorine komade. B. je komponovao etiri vrste ko-
mornih dela (sve za razliite sastave viola): fantazije, koralne
obradbe, plesove i ostinate. Najuspelije su medu njima fantazije,
osobito fantazija za sekstet (tampane u zbirci Psalmes, Songs
and Sonnets, 1611), u kojima se plesni odlomci izmenjuju sa
elementima fantazije. Takav sloeni oblik jedinstven je u tada-
njoj Evropi. U ostinatima naziru se fragmenti pukih pesama.
U svojim delima za virginal ostvario je B. izrazito klavirsku mu-
ziku homofone strukture i doprineo razvoju novog tipa klavirske
kompozicije: varijaciji, uslovljenoj prirodom i tehnikom instru-
menta, bogatoj figuracijama i ukrasima.
DELA. INSTRUMENTALNA. Kamerna muzika za razliite sastave viola
da gamba: 15 Fancies; 8 kompozicija In nomine; Prelude and Fantasy; Pavan and
Galliard', 9koralnih stavaka. Kompozicije za lautu: 7 koralnih stavaka; nekoliko
plesova u tabulaturi. Oko 140 kompozicija za instrumente sa diskama, veinom za
vir ginal; mnoge se nalaze u uvenim zbirkama onoga vremena: Parthenia; My
Ladye Nevells Sooke; Filziuilliam Virginal Book; Will Forsvr' s Book.
VOKALNA: oko 70 madr igal a za 36 gl asova; preko 30 pesama za 1, 2 i 3
glasa uz instrumental nu pratnju, veina objavl jena u vlastitim zbirkama: Psalmes,
Sonets and Songs, 1588; Songs of sundrie Natures, 1589; Psalmes, Songs and Sonnets,
1611; neke su sauvane u rukopisu. Preko 50 kanona za 37 gl asova (u
rukopisu) . CRKVENA MUZI KA. Kat ol i ka: t r i mi se ( po jedna za 3, 4 i
5 gl asova, verovatno potajno tampane 1605); zbirke moteta Cantiones sacrae
(zajedno sa T. Tallisom), 1575; Cantiones sacrae, I i II, 1589 i 1591; Gradualia
(2 knj.), 1605 i 1607; vei broj motet a pojedinano sauvanih u rukopisu.
Angl ikanska: The Short Service; The Great Service; delovi iz 2 Services (u
rukopisu); Preces and Responses (3 verzije sa odgovarajuim psalmima za poje
mentalnu pratnju (veinom u rukopisu; neki su objavljeni u spomenutim vl ast itim
izdanjima pesama). Celokupna Bvrdova dela objavio je E. H. Fellowes 193750.
LIT. : O. Becker, Die Madrigalisten Byrd, Morlev, Dowl and (disertacija),
Bonn 1901. W. H. Hadom, Will iam Byrd, Oxford 1923. E. H. Fellowes,
William Byrd, London 1923 (II izd. 1948). F. Hozves, Will iam Byrd, London
1928 (II izd. 1933). E. Dent, Byrd and the Madrigal, Johannes Wolf-Fest-
schrift , 1929. Th. Dan, Wil liam Byrd, MGG, II, 1952. W. B. Gray, A
Compar ison of the Lat in and Engl ish Sacred Choral Composit ion of William
Byrd (disert acija), Ann Arbor 1962. H. K. Andreivs, The Tehnique of Bvrd's
Vocal Polyphony, London 1966. . J.

W. BYRD




C, r. tzv. prvi c (c
l
) centralni je ton dananjeg notnog sustava.
2. Poetni ton dananje osnovne ljestvice, tj. slijeda od sedam
tonova bez povisilica i snizilica (c, d, e, f, g, a, h).
3. Kratica c. znai:
a) con, colla, col, coll': c. a. = coll'arco, c. b. - col basso,
c. d. = colla destra, c. 0. = coll' ottava i dr.;
b) cantus: c. f. cantus firmus; u vokalnim partiturama XVI
st. cantus znai sopran;
c) capo: d. c. (D. C.) da capo;
d) corda: u. c. -- una corda;
e) contralto;
f) continuo: b. c. basso continuo.
CAAMA51O, Roberto, argentinski kompozitor i pijanist
(Buenos Aires, 7. VIII 1923 ). Zavrivi Konzervatorij u Buenos
Airesu koncertirao u svim veim gradovima Latinske Amerike i
SAD. Od 1955 predaje na Institutu za crkvenu muziku u Buenos
Airesu gdje je uz to od 1956 profesor na Konzervatoriju, a od
1960 i umjetniki direktor kazalita Colon.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1957; koncert za bandoneon
1954; Preludij, adagio i fuga, 1951; Variazioni americane, 1954; suita za gudaki
orkestar, 1949; Muica za gudaki orkestar, 1957. KOMORNA: dva gudaka
kvarteta, 1945 i 1946; 5 kompozicija za gudaki kvart et, 1955; klavirski kvint et,
1962. est preludija za kl avir, 1947; Variazioni gregoriane, 1953: Dialoghi
za 2 klavira, 1965. Solo-pjesme. CRKVENA: Psalam CXIJX za solistu,
zbor i orkest ar, 1948, Psal mi CXfV, VI i XLVI za zbor a cappella; Magnif icat
za zbor i orkestar, 1954.
CABA, Eduardo, bolivijski kompozitor (Potosi, 13. X
1890 La Paz, 3. III 1953). Studij zapoet u domovini nastavio
u Buenos Airesu i Madridu (J. Turina, Perez Casas). Po povratku
u Junu Ameriku djelovao najprije u Buenos Airesu, zatim u
Montevideu, a od 1942 bio je direktor Konzervatorija u La Pazu.
Stvarao je u duhu indijanske narodne muzike.
DJELA: simf. pjesma Potosi; El poemadel Charango za klavir. Komorna
muzika. 12 Aires indies za klavir. Kompozicije za gitaru (Paslovil).
Balet i Aires Indios i Katlana. // Canciones da cdmara za glas i kl avir.
CABALETTA (tal.; franc. cavalette), u talijanskim operama
kasnog XVIII i XIX st. naziv za krau ariju kejom obino za-
vrava pojedini prizor ili vea arija. Melodija caballete je briljantna,
ali harmonijski siromana, a ritam joj je jednostavan i naglaen.
C. se esto susree u Rossinijevim djelima.
CABALL, Montserrat, panjolska pjevaica, sopran (Bar-
celona, 1928 ? ). Ve u osmoj godini pjevala Bachove kantate
i primljena na Muziku akademiju (E. Kemenv), 1948 dobila
najveu panjolsku nagradu za pjevanje. Na opernoj pozornici
debitirala u Baselu kao Mirni (Puccini, La Boheme). God. 1965
nastupila u njujorkom Metropolitanu kao Lucrezia Borgia (Do-
nizetti), londonskom Covent Gardenu i na festivalu u Glvnde-
bourneu kao Grofica (Mozart, Figarov pir), Maralica (R. Strauss,
Kavalir s ruom) i dr.
CABANILLES, (Cavanilles), Juan Bautista Jose, pa-
njolski kompozitor (Algemesi, Valencija, 6. IX 1644 Valen-
cija, 20. IV 1712). Vjerojatno pjevao u zboru katedrale u Valen-
ciji u kojoj je 1665 postao prvi orgulja. Komponirao iskljuivo za
orgulje (tientos, passacaglie, tokate i dr.). Po umjetnikoj vrijed-
nosti svoje muzike C. ide u red najvanijih panjolskih majstora
orgulja u XVII st.
NOVA IZD. : Sabrana djela Johannis Cabanil les Opera omnia, red. H.
Angles (dosad objavljena 4 sv.: 1927, 1933, 1936 i 1956); pojedinane kompozicije
M. Soriano Fuertes, H. Esl ava, B. Sal doni i F. Pedrell (u razliit im zbirkama
stare panjolske muzike).
LIT. : H. Angles, Johannis Cabanil les Oper a omnia (predgovor), Madrid
1927. J. Subira, Juan Cabanil les, MGG, II, 1952. M. J. Corry, The Key-
board Music of J. Cabanill es: A St vHstic Anal vsis of the Published Works
(disert acija), Ann Arbor 1966.
CABAZA (cabaca, casaba, chaquer, xaqu), udaraljka
brazilskog podrijetla. C. je uplji kokosov orah nataknut na drveni
drak i obavijen mreom nanizanih perli. Svira dri drak u
lijevoj ruci i kree instrument u oba smjera. Dlanom desne ruke
udara po kokosovom orahu pri emu zatitraju perle i daju toj
udaraljki osebujnu boju zvuka. C. se upotrebljava u skupini ritmi-
kih instrumenata koji prate mnoge junoamerike plesove (samba).
CABEZN (Cabe?6n), Antonio de, panjolski kompozitor
(Castrojeriz kod Burgosa, vjerojatno 3. V 1510 Madrid, 26.
III 1566). Slijep od djetinjstva, postaje 1526 muico de camard y
capilla (embalist i klavikordist) kraljice Izabele. ivei na dvoru
i putujui upoznao je najvee muziare svoga vremena. Njegove
je kompozicije (tientosi, ricercari, vjebe, obrade himni i moteta)
sabrao i objavio u panjolskim tabulaturama za orgulje njegov
sin Hernando pod naslovom Obras de muica para tecla y arpa
y vihuela . . . (Madrid 1578). Uz djela Antonija C. nalaze se u
toj zbirci i kompozicije Hernanda kao i Antonijeva brata Juana.
Poredane su progresivno od dvoglasnih do estoroglasnih, a
odlikuju se plemenitom melodikom. Karakteristino je i esto
krianje dionica.
NOVA IZD.: Cijel u zbirku obj. F. Pedrell {Hispaniae sehola muica sacra
sv. 34 i 78, 1894 i 1898). Pojedine kompozicije objavili su: G. A. Ritt er
{(ieschichte des Orgelspiels, 1884: II iz-. 1935); H. Riemann u tabulaturama i u
transkripciji ( Nolenschrifl und Notendruck, 1896); F. Pedrell {Antologia de
organisias cldssicos espanoles, 2 sv., 1908); H. Halbig (1928); O. Gauss (1928);
K. Straube (1929); A. Schering (1931); G. Tagl iapietra (1932); W. Apel (1934);
J. Bonnet (Old Spanish Masters, 1940) : Devison-Apel (1947; II izd. 1950);
M. S. Kast ner (1951).
LIT. : O. Kinkeldey, Orgel und Kl avier in der Musik des 16. Jahrhunderts,
Leipzig 1910. H. Angles, Antonio de Cabezon, MGG, I I , 1952. .S\ Kast-
mr, Antonio de Cabezon, Barcel ona 1952. Isti , Rapports entre Schl ick et
Cabezon, La musicjue inst rumentale de la Renaissance (red. J. Jacquot ), Pari
1955. Th. Dan, Cavazzoni and Cabezon, Music and Let t er s, 1955.
K. Jeppesen, Cavazzoni Cabezon, Journal of t he American Musicol ogical
Societ v, 1955. H. Carpenter, The Works of A. de Cabezon, Chicago 1957.
CABY, Robert, francuski kompozitor (Venette, Oise, 1905 ).
Uenik E. Satiea, bliz nadrealistikom pokretu. God. 192832
pisao muzike kritike za Humanite i Monde, a suraivao i u Let-tres
Franfaises.
DJELA: Ciklus klavirskih kompozicija. Baiet LAmour et la Danse prema
tekstu J. W. Goethea, F. Schillera i M. Porcheta. Filmska muzika. Ciklus
orijentalnih pjesama; pjesme (na st ihove A. S. Pukina, G. Apoll inairea, L.
Aragona, P. Eluarda, J. W. Goet hea, H. Heinea, L. Uhlanda).
CACCIA (eacea), vrsta talijanske polifone kompozicije,
koja je nastala i razvila se u XIV st. U osnovi, C. je dvoglasna
vokalna kompozicija zasnovana na kanonskoj imitaciji i na suk-
cesivnim varijacijama dvaju
osnovnih melodijskih obrazaca:
a
2
b
2
. .
b
1
a
2
. . itd.
Sredinom stoljea glasovima je dodana trea, instrumentalna
dionica u duljim notnim vrijednostima, koja ne sudjeluje u imi-
taciji. U to doba sastavni dio caccie postaje i ritornello, kratki
kontrastirajui zavrni dio, katkad u imitaciji a katkad homofon,
preuzet vjerojatno iz madrigala. Tekstovi caccia obino opisuju
lov i ribolov, prizore s trga i ivu akciju, uz estu upotrebu ono-
matopeja (lovakih poklika, lavea, uzvika), pa se obino dralo

a b a
1
b
1
a b a
1

278 CACCIA CACCINT

da tekstovnom elementu oblik duguje i ime (caccia tal. lov).
Vie je vjerojatno da ime potjee od kanonske imitacije u kojoj
jedan glas lovi drugi. Meu pjesnicima tekstova za caccie istiu
se Franco Sacchetti (roen u Dubrovniku oko 1333, umro u
Firenzi 1400) i Niccolo Soldanieri (umro 1385). Najstariji po-
znati kompozitori ovog oblika, Maestro Piero i Jacopo da Bo-
logna (aktivni oko 1340) ujedno su i najblii starijemu, formalno
preglednom obliku caccie od kojega se, osim jednog opisa iz
1332 (-> Lit., Debenedetti), nije sauvalo izvornih primjera.
Kompozitori srednje generacije Trecentista, aktivni uglavnom
u toku druge polovine XIV st. (Vicenzo da Rimini, Francesco
Landini, Giovani da Firenze, Gherardello da Firenze, Donato
da Cascia i dr.) zasluni su za standardni tip troglasne caccie
s melizmatikim poetkom, razvijenim vokalnim linijama uz
elemente hocquetusa i zavrnim ritornellom. Na prijelazu u
XV st. c. naglo gubi na popularnosti i naputa standardni oblik
(Nicol da Perugia, Magister Zacharias, Fra Andrea dei Servi)
te oko 1420 potpuno iezava. Muziki, iako ne i po metrici teksta,
caccii su srodni madrigale canonico i ballata canonica.
Najpotpunije novo izdanje caccia i srodnih oblika objavili
su W. Th. Marrocco (Fourteenth Century Italian Cacce, 1942,
sa 20 caccia) i N. Pirrotta (The Music of Fourteenth Century
Italy, u seriji Corpus Mensurabilis Musicae, 195463).
Francuska -> chasse (chaee) bitno se razlikuje od talijanske
caccie.
LIT.: G. Carducci , Cacce in r ima dei secol i XIV e XV, Bol ogna 1896.
F. Novati, Per l 'origine dell a storia dell e cacce, Studi medievali, 1906, II. 5.
Debenedetti, Un trattatello dei secolo XIV sopra la poesia musicale, Studi medie
val i, 1907, III. E. Ligotti i N. Pirrotta, II Sacchetti e la tecnica musicale dei
trecento it aliano, Firenze 1935. L. Ellinzuood, Origins of the Ital ian Ars Nova,
Bulletin of the Amer ican Musicol ogical Societv, 1937. N. Pirrotta, Per l 'ori
gine e la storia della caccia e dei madrigale trecentesco, RMI, XLVIII 1946
47, XLVIIIXLIX: F. Ghisi, Caccia, MGG, II 1952. K. von Fi scher,
Studien zur it alienischen Musik des Trecent o und friihen Quat trocento, Pu-
bl ikat ionen der Schweizerischen Musikforschenden Gesell schaft , II, Bern,
1956. Isti, On the Technique, Origin and Evolut ion of It alian Trecento Music,
MQ, 1961, XLVII. M.-L. Mart inez, Die Musik des fr iihen Trecent o, Tutzing
1963. B. Buj.
CACCINI, talijanska obitelj muziara iz XVI i XVII st. 1.
Giulio (zvan Romano), kompozitor i pjeva (Rim, oko 1550
Firenca, 10. XII 1618). Uio pjevanje, lutnju i harfu kod
Scipiona della Palle u Rimu. Oko 1564 doao na toskanski dvor u
Firencu; ondje sudjeluje kao kompozitor, pjeva i instrumentalist
na muzikim priredbama prigodom svadbenih sveanosti
Ferdinanda Medicija 1579 i 1589. U Firenci ubrzo stjee
reputaciju kao pjeva i instrumentalist i meu prvima uestvuje
na sastancima i muzikim priredbama koje su muziari, pjesnici
i filozofi poznati kao -* Camerata fiorentina odravali od sredine
70-tih godina u kui grofa Giovannija Bardi di Vernija. God.
1592 bio je tajnik grofa Bardija u Rimu, a od jeseni 1604 do pro-
ljea 1605 gostovao je, na poziv francuske kraljice Marije Medici,
na njezinu dvoru u Parizu, zajedno sa enom i dvije keri koje
su takoer postale znamenite pjevaice. Posljednjih godina ivota
angairan je na komornim koncertima nadvojvode Ferdinanda
de' Medici u Firenci,
a 1610, kada Medi-
ejski dvor boravi u
Pii, ondje vodi kon-
certe duhovne muzike.
C. pripada meu
one kompozitore, la-
nove firentinske Ca-
merate, koji su, poneseni
idejom o obnovi antike
muzike i njezina
snanog djelovanja
stvorili osnove novog
monodijskog stila. S tim
u vezi C. je vaan i kao
stvaralac i kao
teoretiar. Njegovo
najznaajnije djelo,
zbirka madrigala i arija
Le nuo-ve musiehe
(1601, ali djelomice ve
oko 1580 komponirana
i izvedena u krugu Ca-
merate), prvo je sa-
uvano djelo u kojemu
je monodija kao novi
stile recitativo ili
rapresentativo doista
oblikovana. U pred-
govoru toj zbirci C. opisuje vjetinu i nain izraajnog
pjevanja, te prvi izlae osnovna pravila pjevakog virtuoz
poznatog pod imenom -* belkanto; zanimljivo je da pi
zorava na opasnosti od zloupotrebe vokalnih bravura,
svoje ideje o novom vokalnom stilu u kojemu muzik
pjevanje, tempo, ukraavanje itd., treba da budu ovis
i afektivnom sadraju teksta: U svima svojim kor
trudio sam se da dadem smisao rijei traei najizrazit
i najprivlaniji izraz, a skrivajui to sam bolje mog
kontrapunkta . . . Priznavajui da je u drutvu humai
vie nego za trideset godina uenja kontrapunkta, 01
. . . ova su me uena gospoda uvijek poticala i veoma ja
zima uvjerila, da ne cijenim onu vrst muzike koja ne
se dobro razumiju rijei, te kvari njihov smisao, produlji
ujui slogove, da bi ih prilagodila kontrapunktu, to
poezije, ve da se pridravam naina, to su ga toliko hi
i drugi filozofi, tvrdei da muzika nije drugo nego rij
na kraju zvuk, a ne obrnuto . . . U madrigalima i arijar
musiehe, oblikovanim za solistiko pjevanje i akordi
C. je ve uspio da provede diferencijaciju monodije ns
recitativni i jedan ariozni nain. Arije su komponirane
nette a uso di arie, na plemenite stihove uvenih pje
na proste rijei, kako sam autor kae. Continuo otkriv
poznavanje harmonije; basovi su dodue vrlo jedn(
se kreu raznolino pratei melodiju i sadraj teksta.
C. je pridonio i stvaranju opere komponirajui i
tekst O. Rinuccinija) gotovo istodobno kada i drugi la:
Jacopo Peri. Ali djelo je izvedeno istom 1602, dvije go
Perijeve istoimene opere, u koju je, prema predgov
autora, takoer uvrteno nekoliko Caccinijevih arija.
DJELA: opera L'Euridice (libreto O. Rinuccinija), 1600; pa(
pimento di Cefalo (tekst G. Chiabrere; 3 arije i 2 zbora od Caccir
jelove komponirali S. Venturi dei Nibbio, P. Strozzi i L. Bat i).
zbirka Le Nuove Musiehe, sadri predgovor, 10 arija i 12 madri:
basso continuo i fragmente iz Rapimento di Cefalo, 1601; Fugg\ nel
quale si contengono Madrigali, Sonetti, Arie, Canzoni et Scheri nel
chitarrone, clavicetnbalo o altro istrumento, za 1-2 glasa, 1613; h e
nuova maniera di scriverle, sadri 29 jednoglasnih arija i madriga
nim predgovorom iz prve zbirke, 1614; vie arija i canzonetta sai
piu u Nacionalnoj biblioteci (cod. 66) u Firenci.
NOVA IZD.: operu Euridice (djelomice) obj. R. Eitner (PG.
zbirku Le Nuove Musiehe iz 1601 obj. F. Vat iell i ( faksimil e s
w i C. Perinell o (/ Classi ci della Muica Italiana, IV, 1919); K.
Jej S kompozicija iz Nuove musiehe, 1601 {La Flora, I, 1949) i 4
k Nuove musiehe, 1614 {La Flora, III, 1949).
LIT. : R. Gandolfi, Alcune considerazioni intorno alla riforrr
mat ica a proposito di G. Caccini, RMI, 1896. M. Kuhn, Die ^
kunst in der Gesangsmusik des 16.17. Jahrhundert s, Leipzig
Solert i, Un Viaggio in Francia di Giul io Caccini nel 160405,
Isti, Le Origini dei Melodramma, Torino 1903. Isti, Muica,
matica alla corte Medicea dal 1600 al 1637, Firenze 1905. A. E
Caccini, Leipzig 1908. R. Marehal, Giulio Caccini, RM, 1925.
Caccini a la cour d'Henri IV, ibid., 1926. F. Ghisi, Le Fete 1
Firenze Medicea, Firenze 1939. Isti, Alle Fonti della Monodi
lotio Musicale di G. Caccini, Milano 1940. M. G. Masera, La 1
ini alla corte di Maria de' Medici, RAM, 1940. N. Fortune, 11
Monodv from 1600 to 1635: an Introduct ion Survev, MQ, 1953. -
Temperaments and Tendencies in the Florentine Camerat a, ibid..
Maze, Tenburv MS 1018: a Kev t o Caccinis Art of Embel l ishr
of the American Musicological Societ v, 1956. C. Morricone, '.
musicale (disertacija), Cremona i Parma 1966.
2. Francesca (prozvana La Cecchina), pjevaii
mentalistkinja i kompozitor (Firenca, 18. IX 1587 -
oko 1640.) Ki i uenica Giulija Caccinija. Karijeri
na Mediejskom dvoru u Firenci, 1604 gostovala s ocen
Settimijom na dvoru u Parizu, zatim pjevala u Mani
i Ravenni. God. 1606 vjenala se sa G. B. Signorinijem.
do 1627 redovito je sudjelovala na dvorskim sveanost
certima u Firenci ne samo kao pjevaica nego i kao svira
lutnje i chitarrinetta. U kompoziciji pola je oevim
tom stilskom okviru postigla visoku umjetniku razinu.
DJELA. DRAMSKA. Balet i: Balio delle Zigane, 1615 (muziki
La Liberazione di Ruggero dall'isola di Alcina, 1625 i Rinaldo Inr,
1625 (muzika izgubl jena). // Martirio di Sant'Agata, sacre rap
1622 (zajedno sa G. B. da Gagl ianom, muzika izgubl jena) . '
II I* libro delle musiehe a I e 2 v., 1618; ariette i canzonette u razlici
onoga vremena.
LIT. : O. Chilesot ti, La Liberazione di Ruggero dal l 'isol a
Francesca Caccini, Gazzett a musicale di Milano, 1896. A.
II Ritratto della Cecchina, La Cultura musicale, 1922. M. G. M
lettere inedite di Francesca Caccini, RAM, 1940. Isti, Una Music:
dei Seicento: Francesca Caccini, ibid., 1941 i 1942. D. Silbei
Caccini call ed La Cecchina, MQ, 1946. C. Raney, Francesca (
mo libro, Music and Letters, 1967.
3. Settimia, pjevaica (Firenca, oko 1590 pos
ki Giulija; kao i njezina sestra Francesca poela je
Mediejskom dvoru u Firenci, 1604 putovala s ocem!
1609 udala se za A. Ghivizzanija, crkvenog dirigenta
Parmi. God. 1608 pjevala je ulogu Venere u operi
C. Monteverdija, a 1628 nastupala u djelu Mercuru
istog autora, izvedenom prigodom otvorenja kazalita
Parmi.
G. CACCINI. Naslovna strana opere L'Euridice.
Venecija 1615


CACCINI CAHMAN 279

LIT. : N. Pelicelli, Musicist i in Par ma, Not t e d'Archivio, 1933. F.
Ghisi, Caccini, 1. Giul io, 2. Francesca i 3. Settimia, MGG, II, 1952. I. A.
CACHUCHA, andaluzijski ples umjerena tempa u
3
/
4
mjeri,
slian boleru. U umjetnikoj obradbi prvi put ga izvela plesaica
F. Elssler u baletnom umetku opere Le diable boiteux, 1836.
CADMAN, Charles VVakef ield, ameriki kompozitor (John-
town, 24. XII 1881 Los Angeles, 30. XII 1946). Muziku
uio 18991909 u Pittsburghu (E. Pauer, L. Kunitz) gdje je
zatim djelovao kao orgulja, zborovoa, muziki pisac i kritiar
(Pittsburgh Dispatch). lan i osniva mnogih udruenja (Hol-
lywood Bozvl Concerts i dr.). Bavio se istraivanjem indijanske
narodne muzike, pa se u svojim djelima sluio i njezinim moti-
vima, a i tematika mnogih njegovih opera povezana je uz ivot
Indijanaca. S Indijankom Tsianina Redfleather (mezzosopran)
koncertirao od 1909 u Americi, Londonu i Parizu. U SAD ve-
liku su popularnost stekle njegove solo-pjesme.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1939; Pennsylvania, 1940; fantazija
Dark Dancers of the Mardi Gras za klavir, 1933; Autora Borealis za klavir, 1942; A
Mad Empress Remembers za violonelo, 1944; fantazija za klavir, 2 saksofona i
orkestar, 1932; uvertira Huckleberry Finn, 1945; Thunderbird Suite, 1914;
American Suite za gudaki orkestar, 1936; Suite on American Folktunes, 1937;
Oriental Rhapsody, 1917; To a Vanishing Race za gudaki orkestar, 1925; Prairie
Sketches. KOMORNA: gudaki kvartet, 1917; klavirski trio, 1914; klavirski
kvintet; sonata za violinu i klavir, 1937. Sonata za klavir, 1915; suita za
kl avir, 1921. DRAMSKA. Opere: Shanezvis, 1918; The Garden of Mystery,
1925; A. Witch of Salem, 1926 i radio-opera The Willow Tree, 1933. Scenska
kantat a The Sunset Trail, 1927. Sedam opereta: Belle of Havana; Golden
Trail; Lelawala i dr. VOKALNA. Kantate: The Vision of sir Launfal, 1910;
The Father of Walers, 1928; Far Horizon; Indian Love Charm; House of Joy;
The Morning of the Year. Zborovi; brojne solo-pjesme.
LIT. : J. T.Homard, Our American Music (III izd.), New York, 1946.
Isti, Our Contemporarv Composers, New York 1941. N. C. Fiedler, Catalogue
of the Complete Musical Works of Charles Wakefield Cadman, Los Angeles
1951. K. H. Wbrner, Charles Wakefield Cadman, MGG, II, 1952.
CAECILIA, muziki zbornik koji je izlazio u Ljubljani 1857
59. Ureivao ga je kompozitor K. Maek. tampan je bio
slovenskim i njemakim jezikom, donosio je latinske, njemake
i slovenske pjesme. C. je bila u prvome redu namijenjena prak-
tinim orguljakim potrebama uitelja u pokrajini. U njoj je
(1857) Maek prvi od Slovenaca upozorio na Gallusa. D. Co.
CAFARO (Caffaro), Pasquale (prozvan Caffariello), ta-
lijanski kompozitor (S. Pietro in Galatina, Lecce, 8. II 1706
ili 1716 Napulj, 23. ili 25. X 1787). Studirao na napuljskom
Conservatorio della Pietd dei Turchini (N. i L. Fago, L. Leo).
Na istoj je koli od 1759 do 1785 lan uprave i nastavnik. Uz to
1768 u slubi na napuljskom dvoru kao kraljiin maestro di canto
a embalo, 1770 drugi dirigent i 1771 prvi dirigent Kraljevske
kapele. Plodan kompozitor opera, vokalne i crkvene muzike,
stilski iste, melodijski privlane. Uenici su mu bili G. Tritto,
F. Bianchi, A. Tarchi, O. F. Langle.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Ipermest ra, 1751; La Disfatta di Dario,
1756; UIncendio di Troia, 1757; Arianna e Teseo, 1766; Creso, 1768; L'Olim-
ptade, 1769; Antigona, 1770. VOKALNA. Oratoriji: // Figlinol prodigo
ravveduto, 1745; // Trionfo di Davidde, 1746; IJInvenzione della Croce, 1747;
Oratorio per S. Antonio; La Belulia liberata. Kantate: Peleo, Giasone e Pallade,
1766; Ercole ed Acheloo, 1769; La Giustizia placata, 1769; Cantata, 1769; La
Felicitd della terra, 1770; Cantata del songue di S. Gennaro, 1775; // Natale di
Apollo, 1775. Arije; duetti; sofreggi. CRKVENA: 10 misa; 5 Stabat Mater;
moteti; litanije.
LIT. : G. De Napoli, Una Tr iade mel odrammat ica al t amurana, Roma
1925-
CAFFARELLI (pravo ime Gaetano Majorano), talijanski
pjeva, sopran, kastrat (Bari, 16. IV 1703 dvorac S. Dorato
kraj Napulja, 30. XI 1783). Nadimak stekao vjerojatno prema
svojem zatitniku Domenicu Caffarelliju (a ne kako se pretpo-
stavljalo po kompozitoru P. Cafaru). Uenik N. Porpore,
pjevao neobino okretno, osobito u kromatskim prijelazima.
Debitirao 1724 u Rimu. S velikim uspjehom nastupao po cijeloj
Italiji, panjolskoj, u Beu, Parizu, Londonu.
LIT. : G. Monaldi, Cantat i evirat i celebri del teatro it al iano, Roma 1920.
E. Faustini-Fasini, Gli astri rriaggiori del bel canto napoletano: Gaetano Ma-
jorano detto Caffarelli, Note d'Archivio, 1938.
CAFFI, Francesco, talijanski muziki pisac i kompozitor
(Venecija, 14. VI 1778 Padova, 24. I 1874). Po zanimanju
pravnik. Istraivao muziku prolost Venecije, osobito kaza-
lini ivot.
DJELA: melodrama 11 pegno di pae, 1810; farsa // solitario, 1812. Ora-
torij La caduta di Saulle. Kantate: // divieto d'Orfeo, 1804; Omaggio a Napoleone,
1809 i L'armonia richiamata, 1811. SPISI: Storia della muica sacra nella
gid Cappella Ducale di San Marco in Venezia dal 1318 al 1797 (2 sv.), 185455
(novo izd. u Bollettino Bibliografico Musicale, Milano 1932); Della vita e del
comporre di Bonavenlura Furlanetto, 1820; Della vita e del comporre di Benedelto

1
756) 1 Essai d'une histoire de la
musigue (1757) koje je otkrio F. J.
Feti u Bibliothegue Na-tionale u
Parizu i upozorio na njegovu
vrijednost.
CAGE, John, ameriki kom-
pozitor (Los Angeles, 5. IX1912
). Studirao u Parizu kompoziciju
(R. Buhlig, A. Weiss, H. Cowell,
A. Schonberg) i klavir (L. Levy).
Predavao na razliitim muzikim
ustanovama SAD, a 195660 na
New School u New Yorku, gdje
stalno ivi. Sudjeluje na svim
festivalima muzike avangarde u
SAD i Evropi. C. istrauje nove
zvukovne kombinacije i efekte.
Meu ostalim uveo je tzv.
prepariranje klavira: meu ice instrumenata
stavlja predmete od razliitog
materijala (metal, drvo, guma, bambus i dr.) i na taj nain mijenja
boju tona. Prouava i muziku egzotinih naroda. Njegove kompo-
zicije imaju znaaj eksperimenta.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za prepar irani kl avir i or kest ar ,
1951; koncert za klavir i orkestar, 1958; Music za gudae, 1936; Sixteen dances,
1951; VCinter music, 1957; Atlas eclipticalis, 196162. KOMORNA : gudaki
kvartet, 1950; Nokturno za violinu i klavir, 1947; Six melodies za violinu i klavir,
1950; sonata za klarinet, 1933; 3 kompozicije za 2 flaute, 1935; In a Landscape z a
har fu, 1948. ZA RAZLI I TE I NSTRUMENTALNE SASTAVE:
dvoglasna sonata, 1933; Six short inventions, 1933; Solo with obligato accom-
paniment (za 2 dionice u obl iku kanona) i 6 kraih invencija, 1933; Amores za
3 instrumenta, 1942; Prelude for six, 1946; 4'33" za razliite instrumente, 1952;
Music for Carillon 14, 195261; 591I2" za 1 izvodioca na gudakim in-
strumentima, 1953; 26' 1.1499 za 1 izvodioca na gudakim instrumentima, 1955;
O' O O", 1962. ZA UDARALJKE: kvart et , 1935; trio 1936; Construction
1-3 za 4 izvodioca, 193941; Imaginary Landscapes 15 za udaraljke i elek-
trine instrumente, 193952; Double music za 4 izvodioca, 1941; The City
Wears a Slouch Hat za orkestar udaraljki, 1942; Amores za udaraljke i preparirani
klavir, 1943; 57*70.554" za 1 izvodioca, 1956; Cartridgemusic, 1960. KI.AVIR-
SKA : Metamorphosis, 1938; Ophelia, 1943; A Room, 1943; Experiences, 194548;
Dream, 1948; In a Landscape, 1948; Suite for toy piano, 1948; Music of changes
(4 sv.), 1951; For M. C. and D. T., 1952; Music for piano I84, 195256;
Seven Haiku, 1952; Waiting, 1952; Winter Music (i uz orkestar), 1957; For
P. Taylor and A. Dencks, 1957; Solo, 195758; TV Koeln, 1958; Music Walh,
1958; 2 varijacije, 1958^61; Music for amplified toy piano, 1960. Za preparirani
kl avir: The Perilous Night, 1944; Prelude for meditation, 1944; A Valentine out
of Season, 1944; Sonatas and Interludes, 194648; Music for Marcel Duchamp,
1947; 2 Pastorales, 1951; 31'57.9864", 1954; 34'46.776", 1954; A Book of Music
(za 2 preparirana klavira), 1944; Three Dances (za 2 preparirana klavira), 1945.
DRAMSKA. Baleti (veinom u 1 inu za 1 plesaa uz pratnju prepariranog
klavira): Quest, 1935; Marriage at the Eiffel Tower, 1936; America was promised,
1938; Bacchanale, 1938; Spiritual, 1939; Four songs, 1939; Fads and Fancies
in the Academy 1940; Dance, 1942; Forever and Sunsmell (za glas i 2 udaraljke),
1942; Opening Dance, 1942; The Earth shall bear again, 1943; Ad lib., 1943;
Credo in Us (za klavir i 4 udaraljke), 1943; Totem Ancestor, 1943; Meditation,
1943; Our Spring shall come, 1943; Four dances, 1944; Four Walls, 1944; Root
of an Unfocus, 1944; Tripledpaces, 1944; Tossed as it is Untroubled, 1944; Un-
vailable Memory, 1944; Spontaneous Earth, 1944; Lidice, 1945; Daughters of
the Lonesome Ile, 1945; Misterious Adventure, 1945; Soliloquy, 1945; The Feast,
1944; Encounter, 1946; The Seasons (za orkestar), 1947; Experiences II (za vo-
kalnog solistu), 1948; Orestes, 1948; In a Landscape (za harfu), 1948; 16 Dances for
soloist and Company of three, 1951; Waiting, 1952; Music for piano 2, 3, 30, 1953.
Solo-pjesme. ZA MAGNETOFONSKU VRPCU: VCilliam Mix, 1952;
Fountana Mix, 1958; Music for The marrying Maidem, 1960; WBAI 1960.
ZA RADIO I TELEVIZIJU: Waler Music, 1952; Radio Music, 1956. Music
Walk, 1958; Sound of Venice, 1959; Water Walk, 1959; Theatre Piece, 1960.
SPISI: Silence, 1961; lanci u razliit im muzikim asopisima.
LIT.: P. Glainville-Hicks, John Cage, Musical America, 1948. G. Atnberg,
Ballet in America, New York 1949. H. Curjel, Cage oder das wohlpraparierte
Klavier, Melos, 1955. H. K. Metzger, John Cage o della liberazione, Incontri
musicali, 1959. John Cage, Frankfurt, London i New York 1962. U. Dibe-
lius, Moderne Musik 19451965, Miinchen 1966. J. Hausler, Musik im
20. Jahrhundert von Schonberg zu Penderecki, Bremen 1969. M. Kun.
CAHEN, Albert, francuski kompozitor (Pariz, 8. I 1846
Cap d'Ail, 23. II 1903). Uenik W. Clauss-Szarvadvjeve i C.
Francka. Meu njegovim djelima, stilski eklektinim, najvred-
niji je ciklus solo-pjesama Marines.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Le bois, 1880; Le Venetien, 1890; Le femme de
Claude, 1896; biblijska poema Jean le Precurseur, 1874; mitoloka poema Endy~
mion, 1875; balet Fleur de neige, 1888. Solo-pjesme: Chants mystiques, 1891 i
Marines.
LIT. : J. Feschotte, Al bert Cahen, MGG, II, 1952.
CAHIER, arah (roena Layton Walker), amerika pjevaica,
alt (Nashville, Tennesse, 8. I 1870 Manhattan Beach, Califor-
nia, 15. IV 1951). Zavrivi studij u Indianopolisu djelovala kao
koncertna pjevaica pod imenom Morris Black. Kasnije studirala
u Parizu (F. Konig, J. de Reszke) i Berlinu (A. Joachim, G.



J. CAGE
280 CAHMAN CALL

1640?, 5. IX 1699) uivao je veliki ugled kao vrstan graditelj
orgulja. On je oko 1680 izgradio orgulje za katedralu u Vaxjonu,
169298 velike orgulje katedrale u Uppsali i niz manjih instru-
menata u razliitim vedskim gradovima. Johan Niclas (oko 1670
1736), sin Hansa Henrica, dovrio je neke orgulje koje je zapoeo
graditi njegov otac. Njegovi se instrumenti nalaze u nekoliko
crkava u Stockholmu, u katedrali u Vasterasu i u katedrali u
Uppsali (orgulje njegova oca izgorjele su 1702).
LIT. : B. Kyhl berg, Or gel byggar efamil i en Cahman, Svensk Tidskr ift
for Musikforskning, 1945. T. Lindgren, Fran hogbarock t il i senbarock, stil-
studier i Cahmanskolan, ibid., 1956.
CAHN-SPEYER, Rudolf, austrijski dirigent i muzikolog
(Be, 1. IX 1881 Firenca, 25. XII 1940). Studirao u Beu
(H. Gradener), Leipzigu (S. Jadassohn, H. Riemann, S. Krehl),
Miinchenu (A. Sandberger) i zatim kod L. Thuillea i A. Beer--
Walbrunna. Operni dirigent u Kielu (1908), Hamburgu (1909
11) i Budimpeti (191113). Od 1913 profesor na konzervato-
riju Klindivorth-Scharzoenka u Berlinu gdje je uz to vrlo aktivno
sudjelovao u organiziranju stalekih udruenja. God. 1933 pre-
selio u Firencu.
DJELA: Franz Seydelmann als dramatischer Komponist (disertacija), I99i
Zur Opernfrage. Das Wesen der Oper und ihre Ent zvi cklung in der Gegemnart,
1913; Handbuch des Dirigierens, 1919; lanci u dnevnoj tampi.
CAl KEN, anamitska svirala na sedam ili osam rupica. Cijev
slijepljena od dvije drvene kore, ima na donjem kraju proirenje
od mjedi. Usnik je takoer mjeden.
LIT. : G. Dumotier, Le Chant et les tradit ions populaires des Annamites,
Pari 1890.
CAIN, Ursula, suvremena njemaka plesaica. Studirala u
Dresdenu na Akademiji za ples (Wigman). Plesala je solistike
uloge u suvremenim baletima u Rostocku (194647) i Dresdenu
(194751). St udirala je zatim klasini balet u Leipzigu, gdje
od 1952 djeluje kao prvakinja balet nog ansambla opere i kao
profesor baletne kole. C. ide u red najistaknutijih njemakih
balerina. Njezin izvorni plesaki stil ujedinjuje elemente mo-
dernog plesnog izraza i stroge oblike klasinoga plesa. Najpozna-
tije su joj uloge u baletima Crnac iz Venecije (Blacher), Don Juan
(Gluck) i Labud od Tounela (Sibelius).
CA IRA, francuska popularna revolucionarna pjesma na
rijei Ladrea ili Poiriera. Za melodiju je posluila jedna kontra-
danca violinista Becourta.
LIT.: G. Semmer (redakcija), Ca ira, 5oChansons . . . aus der Franzosischen
Revol ut ion 178995, Berl in 1958.
CAISSE -> Bubanj
CAIX D'HERVELOIS, Louis de, francuski kompozitor i
virtuoz na violi da gamba (Pari, oko 1680 oko 1760). Uio u
koli Sainl-Colombe. Kompozitor, dirigent i violinist na dvoru
vojvode od Orleansa.
DJELA: est knji ga kompozi cija za vi ol u da gamba i b. c, 172551;
1 knjiga duet a za viole, 1752; 3 knjige kompozicija za flaut u i b. c, 1726, 1731
i 1736. Nekoliko sonata obj. su K. Schroeder i A. Chapuis.
LIT.: L. de la Laurencie, Les de Caix et l es de Caix d'Hervelois, Le guide
Musical, 1910.
CAKE-WALK (engl.), groteskni ples sjevernoamerikih Cr-
naca; razvio se oko 1870 iz plesne zabave, kod koje je kola (cake)
bio nagrada za najljepi korak. Oko 1905 popularan je u jazz--
muzici; uao i u umjetniku muziku (C. Debussv Gollimog's
Cakemalk u klavirskoj zbirci Children's Corner).
CALABRESE, Franco, talijanski pjeva, bas (Palermo,
20. VII 1923 ). Studirao u Firenci. Od 1953 stalni je lan
opere La Scala u Milanu, a pjeva i u svim ostalim veim talijan-
skim gradovima. Istie se osobito u operama G. Rossinija i E.
Wolf-Ferrarija. Sudjelovao na praizvedbama mnogih opera su-
vremenih kompozitora (J. Chaillv, G. F. Malipiero, N. Rota).
CALAMUS (calamellus; lat. cijev), stari naziv za frulu.
Iz ovog izraza razvila se njemaka rije Schalmei i francuska eha-
lumeau.
CALAND, Elisabeth, nizozemski klavirski pedagog (Rot-
terdam, 13. I 1862 Berlin, 26. I 1929). Klavir uila u Berlinu
kod L. Deppea, a kasnije kod njegovih uenika A. Clark-Steinigera
i F. Clarka. Klavirski pedagog u Wiesbadenu (1897), Berlinu
(18981915), Gehlsdorfu (191521) i zatim u Wernigerodeu
(Harz).
DJELA: Die Deppe'schen Lehre des Klavierspieh, 1897 (V izd. 1921; pre-
vedeno na nekoliko jezika); Technische Ratschlage fiir Klavierspieler, 1897 (IV
izd. 1912; prevedeno na engleski i ruski); Die Ausniitzung der Kraftquellen beim
Klavierspiel, 1905; Das kunstlerische Klavierspiel in seinen physiologischen und
physikalischen Vorgdngen, I9IO(II izd. 1919), Anhaltspunkte zur Kontrolle zweck-
massiger Armbezvegungen beim kiinstlerischen Klavierspiel, 1919; Praktische Lehr-
gdnge fur kiinstlerisches Klavierspiel (2 sv.), 1921 (III izd. 1922). Priredila za
t ampu Zehn Kl avierstucke dlt erer Mei st er, 1916 i al bum djel a Ph. E. Bacha.
1 924.
LIT. : K. Johnen, El isabet h Cal and, MGG, II , 1952.
CALANDO (tal.), oznaka za dinamiku i tempo,
poputanje u jaini tona, uz istodobno usporavanje terr
dobno diminuendo i ritardando).
CALANDRONE (tal. calandra eva), talijanska
svirala nazalna zvuka sa dvostrukim jezicem. Na drve
smjetena su dva poklopca.
CALATA, talijanski ples slian pavani u 4/4, I2/
3/2 (3 x 2/4) mjeri. Rairen u XV i XVI st. u literaturi 2
Milanski lutnjist J. A. Dalza razlikuje Calate alla spagnola
alVitaliana (Petrucci, tura
de lauto, IV 150:
CALDARA, Anti
lijanski kompozitor (V
oko 1670 Be, 28. X
Vjerojatno uenik G. zija.
God. 170107 di dvoru
u Mantovi, od r dirigent
na carskom Beu (prvi
dirigent J. Tu komponira
velik b 171628 pie i za
1 dvor u Salzburgu. fr
ziarima kasnog vene>
baroka C. je, uz A. Lo
znatniji predstavnik vol
zike. U njegovim se dje tno
zdruuju stroga kon tika s
junjakom rasr melodikom.
Jasnom p
ijom i pojednostavnjenom harmonijom on nagovijetava ra
ku. Oratoriji, kantate, moteti i madrigali jezgro su Caldarii
Instrumentalna djela zaostaju u vrijednosti, iako C. k
vane autore sonate da ehiesa.
DJELA. I NSTRUMENTALNA: simfonije; sonat e da ehiesa;
camera; kvartet i; sonate za viol inu solo. Klavirske kompozicij
fuge; varijacije) . DRAMSKA. Opere: Ifigenia in Aulide, 1718; Dt
Don Ckisciotte, 1727; Ciro riconosciuto, 1728; II Demetrio, 1731; Adria
1732; La Clemenza di Tito, 1734 i dr. VOKALNA. Preko 30 orato
condannato, 1717; La Caduta di Gerico, 1719; Ester, 1723; 5. Giovc
muzeno, 1726; Sant' Elena al Calvario, 1731 i dr. Dramat ske kantate
arije; madrigali; stot ine kanona. CRKVENA : brojne mise; ofertor:
ficati, moteti; Crucifixus za 16 gl asova i dr.
NOVA IZD. : dvije t rio sonat e obj. W. Upmever (Nagels Mus
1927 i 1928); 28 t rogl asnih instrumentalnih kanona {Spielkanons, 19:
sonata K. Geiringer (Conlinuo, Sammlung alter Spielmusik, 1935); 3
E. Schenk (Hausmusik LIX, LXXXV i CXXI, 194952); 1 trio
Schenk (Die italianisehe Triosonate, 1955). Opera Dafne C. Si
R. John (DTO, 91, 1955). Jedanaest kant ata, 3 madrigala, 35 kanon
dyczewski {DTO, 39, 1932); madrigal i 12 kanona K. Geiringer (Das
sv. 25). Neka crkvena djela obj. Fr. Commer i R. von Hertzberg (M
III i XVI) ; Crucifixus G. W. Tescher ( 1840); 8 mot eta, Stabat Ma
dol orosa, Te Deum, Crucifixus E. Mandyczewski (DTO, 13, 1906).
LIT. : L. Post horn, Ant onio Cal dar as Inst rument al musi k (d
Wien 1920 (rkp.). A. Liess, Wiener Barockmusik, Wien 1946.
gartner, Antonio Caldara, MGG, II, 1952. U. Kirkendale, The W
Spanisch Succession Reflected in Works of Antonio Cal dara, AML
Isti, Antonio Caldara. Sein Leben und seine venezianisch-romischen
Wien 1966.
CALDICOTT, Alfred James, engleski kompozitoi
gent (Worcester, 26. XI 1842 Gloucester, 24. X 185
dirao na Konzervatoriju u Leipzigu (I. Moscheles, M. Hauj
diplomirao 1878 u Cambridgeu. God. 1864 postao or
Worcesteru, 1883 profesor na Royal College of Music u I
gdje je 188589 dirigent orkestra u Albert Hallu. God. 1
gostuje kao dirigent s Huntingdonovom opernom dru;
SAD. Po povratku u London postao 1892 direktor Roya
of Music, a 1893 dirigent u Comedy Theatru. Neki njegi
rovi postigli su veliku popularnost.
DJELA: trinaest opereta. Kantat e: The Widow of Nain, 1881;
Legend, 1883 i Queen of the May. Zborovi; sol o-pjesme.
CALEGARI, Antonio, talijanski kompozitor (Padi
II 1757 - 28. VII 1828). Studirao u Veneciji (F. Ber
Padovi 179091 direktor opere Teatro Nuovo, a zatim
sa svojim bratom Giuseppom) do 1796 kazalini im]
God. 1800 postao prvi orgulja bazilike sv. Antuna, a
zborovoda. Neko je vrijeme ivio u Parizu. Ugledan oper
pozitor bio je i njegov neak Luigi Antonio C. (Padova, oko;
Venecija, 1849).
DJELA. DRAMSKA. Oper e: Deucalione e Pi rra, 1781; Le c
ineognite, 1783; Telemacoin Sicilia, 1792; Laconversazione, 1806 iLefes,
1815. VOKALNA: oratorij Coronatio Salamonis, 1780. Kantat e: h
e le sue ninfe, 1784;// canto a Lidia; La Resurrezione di Lazzaro i La
di Gesu Crislo. Euterpe italica alla tomba delVimmortale Giuseppe Haydn
Crkvena muzika (6 psalama). SPISI: L'art de composer sans en co;
elements, 1802 (II izd. 1803; prevedeno na tal.); Trattato del sistema
1829; Modi generali del canto, 1836.
CALL, Leonhard von, njemaki kompozitor (Bavarsl
ili 1769 Be, 19. II 1815). Virtuoz na gitari, autor

A. CALDARA
CALL CALVISIUS 281

za gitaru i niza kraih djela za taj instrument sol o ili uz flautu,
odnosno koji drugi instrument. Komponirao je i brojne vokalne
duete i etveroglasne zborske kompozicije koje su se vrlo dugo
zadrale na repertoaru njemakih mukih zborova.
NOVA I ZD. : serenada za 2 git are obj. G. Meier (1926); 6 duet a za 2
git are obj. A. Just (1928).
CALLAS, Maria (pravo ime Maria Anna Kalogeropoulos),
amerika pjevaica grkog podrijetla (New York City, 3. XII 1923
). Uila pjevanje na Konzer
vatorij u u Ateni (E. de Hi-
dalgo), gdje je ve 1937 de
bitirala kao Santuzza (Mascag-
ni, Cavalleria rusticana). Nakon
rata pjeval a u Veroni , a prvi
ci ki uspjeh postigla je 1950
kao Aida (Verdi) na milanskoj
Scali na kojoj je ubrzo postala
najuglednija pjevaica. Od 1954
nast upa u Chi cagu, od 1956
i na operi Metropolitan u New
Yorku, a od 1958 i u Parizu.
Glas joj je neobi no iroka
opsega, pa pjeva koloraturne,
lirske i dramatske uloge. Istie
se naroito u operama G.
Donizettija (Luda di Lam-
mermoor), G. Verdija (Aida,
M

CALLAS

La forza del desti no, Travi ata,
Ri goletto), G. Puccinija (Tosca, Manon Lescaut) i u ostalom
klasinom opernom repert oaru.
LIT.: F. D' Amico, Ha l e carte in regol a per passare al la storia, Vie Nuove,
1954. H. Rosenthal, Mar ia Meneghini Callas, Sopranos of Today, London
1956. E. Gara i R. Hauert, Maria Cal las, Mil ano 1957. D. Brook, Singers
of Today, London 1958. R Leibomitz, Le secret de la Call as, Les t emps
modernes, 1959. F. Herzfeld, Maria Meneghini Callas, Rembrandt-Reihe,
Berl in 1959. G. Jelinek, Maria Cal las, New York 1960. E. Callas, My
daught er Maria Call as, London 1967. 5. Galatopoulos, Callas l a Divina,
London 1968. C. Cederna, Maria Call as, Milano 1968.
CALLCOTT, John Wall, engleski kompozitor i muziki
teoretiar (London, 20. XI 1766 Bristol, 15. V 1821). U muzici
uglavnom samouk, ali je ve 1780 komponirao muzi ku za neki
kol ski igrokaz. S. Arnold, B. Cooke i J. Sale uveli su ga 1882
u Academy of Ancient Music, gdje je upoznao specifine engleske
zborne oblike -v catch i -> glee. God. 1785 postigao je akademski
stupanj Bachelor of Music u Oxfordu i tamo zatim utemeljio Glee
Cl ub, a 1789 imenovan je, uz Ch. Evansa, orguljaem crkve sv.
Pavla u Covent Gardenu. Uviajui svoje nedostatke u poznavanju
instrumentalne kompozicije, iskoristio je priliku, pa je za Havdnova
boravka u Engleskoj (1791) od njega dobio pouku i savjete. God.
17931803 bio je orgulja u Asylumfor Female Orphans, a 1800
stekao je na Univerzitetu u Oxfordu i doktorski naslov. Od 1807
do 1816 bio je s kraim prekidom profesor na Royal Institutu.
Kao kompozitor najvei je domet ostvario na vokalnom podruju
(catch O Beauteous Fair, glee Dull Repining Sons of Care, kanon
Blessed is He). Od teoretskih djela najznaaj nije je A Musical
Grammar, standardni udbenik koji je doivio brojna izdanja u
Engleskoj i Americi.
DJELA: oper a The Mist akes of a Day, 1785. Ode to Fancy, 1785:
Anthem, 1802; kantata Trafalgar, 1806; scena Angel of life; Ode on the dealh of
Thomson. Brojni catch, glees, kanoni i dr. SPISI: Explanations of the Notes,
Marks, Words etc. used in Music, 1792; A Aiusical Grammar, 1806; A Plain
Statement of Earl Stanhope's Temperament, 1807; Dr. Callcott's Piano-Forle
Grammar, 1836 (redigirao njegov sin Wil liam Hutchins). C. je namjeravao
izdat i i veliki muziki leksikon, al i je zbog prevel ika opsega odustao
LIT. : R. A. Harman, John Wal l Cal lcot t, MGG, I I , 1952.
CALLEJA GMEZ, Rafael, panjolski kompozitor (Burgos,
23. XII 1874 Madri d, II 1938). St udirao na Konzervat orij u
u Madridu klavir, orgulje i kompoziciju. Djelovao kao kazalini
dirigent u razliiti m gradovi ma panjolske, Port ugala i June
Amerike.
DJELA: simfonijska pjesma Cantos de la Montafia. Oko 200 zarzuela.
Izdao Collecion de canciones popolares de la provinda de Santander, 1901 i Can-
ciones populares de Galicia y Astunas.
CALMATO (tal.)> oznaka za interpretaciju, znai smireno.
Odsjek oznaen sa c. izvodi se mirnije od prethodnoga u izraaju,
a donekle i u t empu.
CALV, Emma (pravo ime Rose Calvet), francuska pje-
vaica, sopran (Decazeville, 15. VIII 1858 Millau, 6. I 1942).
Na opernoj pozornici debitirala 1882 u Bruxellesu kao Margareta
(Gounod, Faust), a nakon daljih pjevakih studija kod Mathilde
Marchesi nastupila prvi put 1892 u londonskom Covent Gardenu
i ve idue godine na Metropolitanu u New Yorku. Operna pjevaica
veoma izraajna glasa velikog opsega, svoj najvii umjetniki domet
ostvarila je kao Carmen (Bizet) i Santuzza (Mascagni, Cavalleria
rusticana). Pjevala je u Parizu, Milanu, Madridu, Petrogradu,
Monte Carlu i na drugim vel ikim operni m pozorni cama Evrope
i Sjeverne Amerike. Od 1910 nastupala je samo na koncertima.
Objavila j e memoare: My Li fe (1922) i Sous tous les ciels j'ai
chante (1940).
LIT.: A. Wisner, Emma Calve. Hcr Art istic Life, New York 1902. D.
Shawe-Taylor, A Gall ery of Great Singers: Emma Cal ve, Opera, 1955.
CALVISIUS, Sethus (zapravo Seth Kalwi tz), njemaki
erudit, astronom, muziki teoretiar i kompozitor (Gorsleben,
Thiiri ngen, 21. II 1556 Leipzi g, 24. XI 1615). Podrij etlom
iz siromane obitelji, humanistiku naobrazbu stekao u Magde-
burgu izdravajui se kao ulini pjeva (Kurrendesdnger). Stu-
dirao zatim na Uni verzitetima u Hel mstedtu (1579) i Leipzigu
(1580). ini se da je ve tada uivao glas sposobnog muzi ara,
jer mu je 1581 povjerena dunost muzikog direktora Ieipzike
Paulinerkirche, a idue godine preuzima muziko vodstvo na
humanistikoj gimnaziji u Schulpforti kraj Naumburga na Saali.
Za 12-godinjeg djelovanja u Schulpforti podigao je na visoku
razinu kolski Kantorei i time udario temelje velikom muzikom
ugledu te ustanove; istodobno se pored nauavanja posvetio i
muziko-teoretskim, historijskim i kronologij i kim studijama.
Njegov je uenik u Schulpforti bi o E. Bodenschatz. God. 1594
postao je kantor crkve sv. Tome i muziki ravnatelj glavnih crkava
u Leipzigu. Na tom je poloaju ostao do smr ti. U Leipzigu je
dovrio svoju znamenitu Chronologiju koja mu je donijela pozive
na katedre univerziteta u Frankfurt u na Odri i Wittenbergu. Za
ivota je bio veoma cijenjen kao uenjak i muziar. Krugu njego-
vi h muziarski h i znanst veniki h veza pri padao je ast r onom
J. Kepler, muziari M. Praetorius, H. Barvphonus, J. Li ppi us i
mnogi drugi te ljetopisac J. Scaliger koji ga u spisima navodi kao
istaknutog historiara onoga vremena.
Calvisiusov znanstveni rad obuhvaa pored muzike teorije,
ast ronomiju, povijest i latinski jezik. Muzi ko-teoretska djela
pisao je za potrebe nastave oslanj ajui se ugl avnom na Zarlina.
U Compendiumu je obradio elementarnu muziku teoriju s oso-
bitim obzirom na muziku praksu. Exercitationes Duae donose u I
dijelu nauku o modusima, a u II historijski pregled muzike teorije.
U sreditu su tog kontinuiranog prikaza oni teoretiari, do Zarlina
ukljuivo, koji su po miljenju Calvisiusa pridonijeli organski
dosljednom razvoj u dijatonsko sintonikog sistema. U daljim
poglavljima obraena je povijest modusa, tonskih slova, orgulja,
voces musicales i figuralne muzike. Ovo je djelo prvi pokuaj
pragmatine muzike povijesti. U Exercitatio tertia C. izriito
zagovara novi sistem solmizacije, tzv. -> bocedizaciju. Najznaajniji
Calvisiusov traktat, Melopoeia, nauka je o kompoziciji, napisana
prema Zarli novu Isti tutioni Harmoni ne, IIV. Zarli novo je
djelo C. posve individualno preradio, saeo i dao mu oblik vrlo
preglednog instruktivnog prirunika. Mnogi problemi, kao npr.
voenje glasova, intervalski
skokovi, razlike izmeu savrenih
i nesavrenih konsonanci i dr.,
obraeni su jasnije i suvremenije.
U posebnom poglavlju C. daje
upute o oblikovanju melodije i
njenim izraajnim mogunostima
u odnosu na odreeni sadraj
teksta, a naroitu panju obraa
harmoniji, tumaei sklop i
odnos akorda i njihovu
upotrebu. Svojim je djelom C.
znatno pridonio prijelazu iz
kontrapunktskog u harmonijski
nain miljenja odnosno
preobrazbi nauke o kontrapunktu
u nauku o akordima.
Kompozicije su mu takoer
nastale preteno za pedagoke
svrhe. Muziki vee zahtjeve
imaju protestantski psalmi Tricinia,
oblikovani imitacijski, strofno, na nain
villanelle. Zbirka Kirchengesange sa 115 korala u jednostavnom
akordikom slogu doi vj ela je vie izdanja i pridoni jela
uvoenj u koralnog sl oga, s melodijom u gornj em glasu, u
Leipzig.
DJELA. SPISI: Mehonoiia sive Melodiae condendae ralio, 1592; Com-
pendium musicae pro incipientibus conscriptum, 1594 ( I I I izd. pod naslovom Mu-
sicae artis praecepta, nova et facillime, 1612); Exercitationes musicae duae, 1600;
Exercitatio muica tertia, 1609. KOMPOZICIJE: Hymni sacri tatini et ger-
mamci za 4 glasa, 1594; Harmonia cantionum ecclesiasticarum, Kirchengesange
und geistliche Lieder, 1597; Bicinia septuaginta ad sententias Evangeliorum anni-
versariorum, 1599 ( II izd. iz 1612 dodano je 90 bicinija dijelom vlastitih, djelomice
od Lassa, Gallusa i dr.); Tricinia. Ausserlesene Teutsche Lieder, 1603; Der Psalter
Davids gesangiveis, 1605; Der 150. Psalm Davids mit 12 Stimmen auf 3 Chor,
1615; Unser Leben zuahret siebnzig Jahr za 8 glasova, 1616: moteti u antologijskim
zbirkama i u rukopisu.


S. CALVISIUS
252 CALVISIUS CAMBIATA

LIT.: J. Mattheson, Grundlagen einer Ehren-Pfort e, Hamburg 1740.
K. Benndorf, Set hus Cal visius al s Musiktheoretiker, VFMW, 1894. Isti,
Cal visiana, MFM, 1901. G. Pietzsch, Seth Cal visius und Johannes Kepler,
Die Musikpflege, 1930. O. Riemer, Set h Cal visius, der Musiker und Pada-
goge, ibid., 1932. R. H. Robbius, Beitrage zur Geschicht e des Kont rapunkt s
von Zarlino bis Schiitz (disertacija), Berl in 1938. A. Adrio, Sethus Cal visius,
MGG, I I , I95
2
- C. Daklhaus, Musikt heoret isches aus dem Nachl ass des
Sethus Cal visius, Die Musikforschung, 1956. I. A.
CALVOCORESSI, Michel Dimitri, muzikolog (Marseille,
2. X 1877 London, 1. II 1944). Sin grkih roditelja, muziku
uio u Parizu (X. Leroux); studirao takoer knjievnost i filo-
zofiju. U muzikologiji je bio samouk. Od 1901 muziki kritiar i
dopisnik inozemnih asopisa. God. 190514 predavao u Parizu
na cole des Hautes tudes Sociales. Suraivao i sa S. Djagilje-
jevom u njegovoj baletnoj druini. Od 1916 u Engleskoj; dopisni
lan Ruske akademije znanost i i umjetnosti.
Njegovo je ime neizbrisivo spojeno s umjetnikim razvit-
kom, koji je utemeljio slavu Musorgskog i francuskih impresio-
nista. S druge strane bio je C. jedan od prvih, koji su uzmogli
ocijeniti znaenje djela Stravinskog, Bartoka i ostakovia. Cio
njegov ivot bio je posveen sluenju muzici, osobito suvre-
menoj. Svoje mjesto medu najznaajnijim kritiarima dana-
njice stekao je jedino snagom, sigurnou i vrijednou svojih
sudova (R. Bernard).
DJELA. Na francuskom jeziku: L' Etranger ds Vincent d'Indy, 1902;
Liszt, 1905; Musigue russe, 1907; Moussorgsky, 1908; Glinka, 1911; Musique
anglaise, 1911; Schumann, 1912; Charles Koechlin, 1923 ; Le vrui Boris Godounoff,
1928. Na engl eskom jeziku, medu ostalim: The Principles and Methods of Afu-
sical. Critici sm, 1923; Musical Taste, 1925; Musicians Gallery, 1933; Mast ers
of Russian music (suraivao G. Abraham) , 1936; Debussy, 1943; A Survey of
Russian Music, 1944; Moussorgsky, 1946 (potpuno preraeno izdanje istoimenog
francuskog djela; novo izd. 1956). Prevodio osobito l ibreta suvr emenih
opernih djel a. Autobiogr afija Musi c and Ballet, 1933.
LIT. : G. Abraham, Michel Dimitr i Calvocoressi, The Musical Times, 1944.
R. Bernard, Michel Di mit r i Cal vocoressi, MGG, II , 1952.
CALYPSO, ameriki drutveni ples podrijetlom s Trinidada s
karakteristinim ritmom 2/2 (ili 4/4) J"J3J~3 J"3 J ilij
Poetkom XX st. crnaki pjevai uveli su ga u ameriku zabavnu
muziku. U Evropi je kao plesna pjesma postao popularan 1957
(H. Belafonte, Bananaboat).
LIT.: N. R. Ortiz Oderigo, El Cal vpso, Miscel anea de est udios dedica-
dos F. Ort iz, II, Habana 1956. D. J. Crowley, Toward a Defmit ion of Ca-
lvpso, Ethnomusicologv, 1959.
CALZABIGI (Calsabigi), Ranieri, talijanski operni libre-tist
i pjesnik (Livorno, 23. XII 1714 Napulj, ? VII 1795).
Studirao vjerojatno u Livornu i Pii. Oko 1743 dvorski pjesnik
napuljskog dvora i istodobno jedan od urednika knjievnog a-
sopisa Novelle letterarie. Oko 1750 u Parizu, gdje poslije trogo-
dinjeg dopisivanja sa P. Metastasijem izdaje 1755 prvi dio nje-
govih sabranih djela, te u predgovoru izlae svoje poglede o
opernoj estetici. Njegov nemirni duh i lutalaka priroda vode ga
1761 u Be gdje se bavio bankarskim poslovima i diplomacijom.
Tamo je upoznao Ch. W. Glucka s kojim je suraivao do oko 1780.
C. je uspio sjediniti u sebi dobra svojstva literate, pjesnika i
kazalinog strunjaka, otroumnog, duhovitog i veoma obrazovanog
pisca, koji je problemu odnosa rijei i tona prilazio drukije od
njegovih suvremenika, smatrajui da kompozicija moe postii
svoj cilj samo onda, ako su je kompozitor i pjesnik iskreno do-
ivjeli. C. je veoma zasluan za Gluckovu reformu. Sam Gluck
je otvoreno priznao veliinu Calzabigijeva doprinosa i original-
nost njegovih ideja o preobrazbi opernog kazalita.
DJELA: Dissertazione su le Poesie drammaliche del signor Abate P. Me-taslasio,
1755 (predgovor izdanju prvog dijel a Metastasijevih djel a); Dissertation sur le
Ballets Pantomimes des Anciens, 1765. Libreti za Gluckove opere: Or-feo ed
Euridice, 1762; Alceste, 1767; Paride ed Elena, 1770; za opere G. Paisiella El vira i
Elfrida. Pjesme i kr it ike.
LIT. : H. VCel ti , Cal zabigi und Gl uck, VFMW, 1891. G. Lazzeri, La
Vita e l'opera letteraria di Ranieri Calzabigi, Citta di Castelo 1907. J. G.
Prod'homme, Ranieri Calzabigi, RMI, 1916, I. H. Michel, Ranier i Calzabigi
al s Dicht er von Musikdramen und al s Kr it iker, Gluck- Jahrbuch, 1918. A.
A. Abert, Ranieri Calzabigi, MGG, II, 1952. Vidi i literaturu uz lanak Ch.
W. Gluck.
CAMARGO, Marie-Anne de Cupis, francuska plesaica
(Bruxelles, 15. IV 1710 Pariz, 28. IV 1770). Javno plee ve
kao dijete od osam godina. Odlazi zatim u Pariz i ui kod Prevosta.
Po povratku u Bruxelles bila je 3 godine prvakinja baletnog an-
sambla Monnaie. Krae vrijeme u Rouenu; 1726 debitirala u
Parikoj operi i ubrzo stekla veliki ugled i popularnost. God.
1730 imenovana prvom solisticom Parike opere. Na toj je pozornici
plesala punih 20 godina, istakavi se osobito u operama-baletima
J. Ph. Rameaua. C. je veoma mnogo pridonijela razvoju baleta.
U historiji plesa njeno je ime povezano s velikim napretkom i
obogaenjem enske plesake tehnike. Korake kao entrechats,
pas battus, cabrioles i si. izvodili su dotad samo muki plesai.
Ona ih prva uvodi i u enske plesne varijacije. Ples ove tempera-

cuskom jf
radnji s p
Perrinom
rao (165
djela od
vedena i
La Pastor
prvom
muzikon
jom. Sud
pjevaa
instrumei
peri Aric
ehus, s pi
inova, si
arije, recii
i orkestri
stavci. I
ki orkest
u svom s
line, flauti
bije, trombone, lutnje, teorbe itd. God. 1669 C. i
bili su iskljuivo pravo prireivanja muzikih prt
francuskom jeziku, ali je Lully, uznemiren njihovo
rencijom, uspio 1672 ponititi tu dozvolu za rad
osigurati iskljuivo pravo izvoenja. Razoaran, C.
u London i postaje master of the King's music na dvoi
II. Tamo je 1673 osnovao Royal Academy of Musi
je poetkom 1674 svojom Arianom, no bez veeg usf
raznih intriga C. je pao u nemilost kod kralja. Ubijen
poznatim okolnostima. Glavna je Cambertova zas]
janju raznih elemenata francuskog kazalita u jednu 1
koja omoguava muziki kontinuitet predstave i znai
etapu na putu stvaranja francuske opere prije Lullyja
DJELA: opera Ariane ou le Mariage de Bacchus, 1659 (pre
sauvan samo libreto). Pastorale: La Pastorale, 1659 (sauvan 5
Pomone, 1671; Les Peines et les plaisirs de Vamour, 1671. Elegija
Muette ingrate; Triobouffe de Cariselli za komediju Le Jaloux ii
Brecourt a. Airs a boire a 2 et 3 parties. Pomone i Les Peinei
de Vamour objavljeni su u novije vreme u zbirci Chefs d'oeuvre classit,
francais.
LIT.: R. Rolland, Histoire del ' Opera en Europe avant Luli
Pari 1894. A. Tessier, Robert Cambert a Londres, RM, 19:
Graltan Flood, Quelques precisations nouvelles sur Cambert et C
dres, ibid., 1928. L. de la Laurencie, Les Createurs del' Opera
1930. D. Launay, Robert Cambert , MGG, II, 1952.
CAMBIATA (tal. cambiare mijenjati), 1. u koi
figura koja nastaje, kad nakon nenaglaene disonirajue
uvedene postepenim pomakom odozgo, umjesto dalj.
mentne umjetnice odlikovao se izvanrednim ritmon
ivahnou.
LIT.: G. Lentainturier-Fradin, La Camargo, 1908. C.
Three French Dancer s of t he i8t h Cent ur v, London 1934.
CAMBEFORT, Jean de, francuski kompozitc
(1605 Pariz, 4. V 1661). Prije 1635 pjeva u R
kapeli, a poslije njegove smrti u Mazarinovoj. God
stao je na francuskom dvoru kompozitor komorne mv
nadintendant dvorske muzike. C. je bio vrstan pjevt
djelovao u mnogim dvorskim baletima. Kao kompo
posljednje, ali i najznaajnije predstavnike specifinih
baletnih oblika.
DJELA: Ai rs de cour a quatre part ies (2 sv.), 1651 i 1655.
na balet ima Ballet Royal de la Nuit, 1653 i Ballet du Temps, 16
LIT.: H. Pruni eres, Jean de Cambefort , Sur int endant de 1;
Roi ( . . . 1661) d'apres des documents inedits, Annee Music
Th. Gerold, L'Art du Chant en France au XVI I
e
siecl e, St rasb
L. de la Laurencie, Les createurs de l 'Opera francais, Pariz 1930. -
Jean de Cambefort , MGG, II, 1952.
CAMBERT, Robert, francuski kompozitor (Pariz,
London, II ili III 1677). Uenik J. Champion de Chai
orgulja crkve St. Honore u Parizu, a od 1662 ili i(
sa G. Bat
ziki int(
ljice maji
Ane Aus
taknut pi
Rossija
bio izvod
1647, C.
za tri glas
te ingrati
pokuao c
Compofe p,if Manikor P 8 8, JS IH , Conkill Ja vani recit i
Kov cn'ki Conlcjisj iatts&utkcut dc\ Ambaila-Teta
Manfcigf U Due d'OHcasu.
p.tr At CAMBE&T., i nundam tU
Hfts^M dt /*s fsue $tytit.
',,1 j OfER A CB
POMONE
O P E R A,
ott
REP11ESENTATJOK EN MT/SIQV.
PASTORALE.
A'iifi ?n J\\

R. CAMBERT. Nasl ovna strana pastorale Pomone.
Pariz 1671
penog silaznog pomaka dolazi skok za tercu u istom zatim
postepeni pomak u protivnom smjeru, tj. navi:
CAMBIATA CAMETTI 283

naknadno, sa etvrtom etvrtinkom, dolazi rjeenje disonance
to je bila nastupila sa drugom etvrtinkom:
U strogom Palestrininom stilu (-> Rimska kola) c. je bila
iznimka od pravila da disonanca mora i nastupiti i proslijediti
postepenim pomakom.
2. C. u harmoniji -> Izmjenini ton.
CAMBINI, Giovanni Giuseppe, talijanski kompozitor, violi-
nist i muziki teoretiar (Livorno, 13. II 1746 Pariz, 29. XII
1825). Uenik Padre Martinija u Bologni. God. 1767 u Firenci
lan (viola) gudakog kvarteta (violine F. Manfredi i P. Nardini,
violonelo L. Boccherini), od 1770 u Parizu, gdje je medu osta-
lim bio muziki direktor kazalita des Beaujolais (178891) i
dirigent kazalita Louvois (179194). Suraivao u asopisima
Allgemeine musikalische Zeitung (1804) i Tablettes de Polymnie
(181011). C. je uz Boccherinija najvie pridonio samostalnom
razvitku klasine talijanske komorne muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije; 82 koncertantne simfonije. Kon-
certi: 3 za viol inu; 1 za violu; 3 za flautu; 1 za obou; 3 za embalo (klavir).
KOMORNA. Kvart eti: 149 gudakih; 18 za flautu i gudae; 1 za obou i gudae;
6 za 2 violette, violu i violonelo. Kvinteti: 111 gudakih; 3 kl avirska; 15 za
fl autu i gudae, 3 duhaka. Tr ija: 30 za 2 violine i viol u; 24 za 2 viol ine i
violonel o; 33 za viol inu, violu i violonelo; 6 za flautu, violinu i violu; 24 za
fl autu, violinu i violonelo, 12 za 2 flaute i violonelo; 6 za flautu, obou i fagot.
Dua: 42 za 2 violine; 42 za violinu i violu; 12 za 2 viol e; 6 za viol inu i
violonelo; 12 za viol inu i fl autu; 6 za flaut u i violu; 48 za 2 fl aute i dr.
Sonate: 6 za viol inu i b. c.; 12 za fl autu i b. c.; 6 za embalo (klavir) i viol inu.
DRAMSKA. Opere: Rose d'amour, 1779; La Statue, 1784; La Croisee, 1785;
Fourberies de Mathnrin, 1786; Le Tuteur avare, 1787; ora, 1787; Le bon pere,
1788; Colas et Colinette, 1788; Les deux Fr'eres ou La revanche, 1788; Adele et
Edviin, 1789; Nantilde et Dagobert, 1791 (zajedno sa P. D. Deshavesom); Les trois
garcons. Balet Les Ro-mans, 1776. VOKALNA. Orat oriji: Le Sacrifice d'Isaac,
1774 i Joad, 1775. Brojne himne (Hymne a la Victoire, 1793; Hymne a l' Egaliti;
Hymne d l'etre supreme; Ode sur nos victoires). Pet misa i dr .
INSTRUKTIVNA: Diffe- rents solfeges d'une difficulte graduelle pour Vexercice du
phrase, du style et de l'ex-pression, 1788; L'Art de moduler sur le violon, 1796;
Methode pour la flute traver-siere, 1799; Methode pour le flageolet.
LIT. : A. Bonaventura, Musicist i l ivornesi, Livorno 1930. G. Ronca-
glia, Di Giovanni Giuseppe Cambini quartettist a padre, RAM, 1933. Isti,
Ancora di Giovanni Giuseppe Cambini, ibid., 1934. Isti, Giovanni Giuseppe
Cambini quartettista romant ico, ibid. A. Bonaccorsi, Di alcuni quint ett i di
Giovanni Giuseppe Cambini, ibid., 1950. G. Barblan, Giovanni Giuseppe
Cambini, Musicist i Toscani, 1954. E. Gragnani, Cambiniana, Rivist a di
Livorno, 1954. B. S. Brook, La Svmphonie francaise dans l e seconde moitie
du XVIII
e
siecl e, Pari 1962. E. Torrefranca, Avviamento alla storia del quar-
tetto it aliano, L'Approdo Musicale, 1966, 23. L. Trimpert, Die konzertanten
Quartette von Giovanni Giuseppe Cambini, Tut zing 1967. K. Ko.
CAMERATA IZ FIRENCE (Camerata fiorentina), sku-
pina humanistiki orijentiranih umjetnika i uenjaka koja je pot-
kraj XVI st. inaugurirala novi muziki stil -> monodiju i zatim
novu muziko-scen-sku vrstu operu. U uem smislu, drutvo
firentinskih muziara, pjesnika, filozofa, uenjaka i ljubitelja
umjetnosti koje se sa-
L E N V O V E
M V S 1 C H E
D I G 1 V L I O C A C C I N I
KO cici S<ftTHifiifiO K t

I NVENETI A.
CAMERATA IZ FIRENCE. Nasl ovna strana
zbirke madrigala i arija Le Nuove Musiche G.
Caccinija. Venecija 1602
(Firenca, 1581), napisan u obliku razgovora izmeu Bar-
dija i P. Strozzija. Traktat se temelji na istraivanjima firen-
tinskog humaniste, filologa G. Meja, izloenima u korespon-
denciji s Galilejem, a zastupa ideju o oivljavanju antikoga
grkog jednoglasnog pjevanja kao preduvjeta za ono sjedi-
njenje interpretacije teksta, pjevanja i afektivnog izraaja na
kojemu se po autorovu miljenju osnivalo snano djelovanje
ant ike muzike. Uvjereni da je tu zamisao mogue ost variti
ako se, uz ostale komponente, napusti polifonija ije zamrenosti
onemoguuju razumijevanje rijei, i prihvati jednostavna mono-
dija, tj. jednoglasje uz instrumentalnu pratnju, kao to su po
njihovu miljenju muzicirali stari Grci, lanovi su Camerate doista
otvorili muzici nove horizonte. Galilejev praktiki pokuaj oivo-
tvorenja toga novog naina, Tualjka Ugolina (iz Danteova Pakla,
XXXIII) i 2 Tualjke Jeremije (sve tri izgubljene) nisu imale
jaega odjeka, a sauvane kompozicije Bardija (muzika za inter-
medije iz 1589) i Strozzija (Sveana muzika iz 1579) jedva da
odstupaju od staroga stila. Prvo sauvano djelo u kojem je monodija
doista ostvarena u smislu novog stile recitativo ili recitar cantando
je Caccinijeva zbirka madrigala i arija Le Nuove musiche (Firenca
1601), nastala i oko 1580 izvedena u krugu Camerate. Predgovor
toj zbirci takoer osvjetljava tenje lanova Camerate: Da bi se
dobro komponiralo i pjevalo mncgo je vanije shvatiti ideju i
rijei, osjetiti ih i izraziti s ukusom i emocijom, nego poznavati
kontrapunkt (G. Caccini). Nastavljajui svoju djelatnost pod
pokroviteljstvom Jacopa Corsija, lanovi Camerate doskora su
presadili recitativni stil na scensko djelo veeg opsega, u kojemu
je govor akcionih lica omoguio isticanje prozodije, dikcije i emocije.
Na taj nain nastale su prve opere: Dafne (izvedena 1598 u kui
Corsija) na tekst O. Rinuccinija s muzikom J. Perija (1598, sauvana
samo fragmentarno) i Euridice (1600), takoer na Rinuccinijev
tekst koji su uglazbili i J. Peri i G. Caccini. U stvaranju novoga
monodijskog stila i opere znaajnu je ulogu odigrao i Emilio
de Cavalieri koga se donedavno smatralo lanom Camerate, a
zapravo je, doavi 1588 na poloaj glavnog umjetnikog upravi-
telja Mediejskog dvora u Firenci, postao Bardijev suparnik.
LIT. : Commemorazione dell a riforma melodrammat ica, At ti del l'Academia
del Reale Istituto musical e di Firenze, 1895. ^- Solerti, Le Origini del melo-
dramma, Torino 1903. Isti, Gl i Al bori del melodramma, 3 sv., Milano 1905.
E. Schmitz, Fruhgeschichte der l vrischen Monodie, PJB, 1911. G. Gill i,
Una Cort e all a fine del '500, Firenze 1928. H. Martin, La Camerata du Comte
Bardi. .. , RMI, 1932, 13. F. Fano, La Camerat a Fiorent ina, Vincenzo Ga
lilei, Ist it uzioni e Monument i del l' arte musical e, IV, Milano 1934. N. Valle,
Le Origini del melodramma, Roma 1936. D. P. Walker, Musical Humanism
in the i6
th
and Early I7
th
Centuries, Music Rewiew, 1941 i 1942, 2 1 3 . A.
Buck, Camerat a, MGG, II, 1952. N. Pirrotta, Temperaments and Tendencies
in the Florentine Camerata, MQ, 1954. Isti , Tragedie et Comedie dans la
Camerata fiorentina, u Musique et poesie ou XVI
e
siecle, Pari 1954. G.
Palisca, Girol amo Mei : Ment or to t he Florent ine Camerata, MQ 1954. J.
Jacguot (izdava), Les Fetes de la Renaissance (sadri st udije L. Schradea, D.
P. Walkera i F. Glusija), Pari 1956. G. Pali sca (izdava), G. Mei : Letters
on Ancient and Modern Music t o V. Gal il ei and G. Bardi, Roma 1960.
J. Racek, St ilprobleme der it alienischen Monodie, Praha 1965. I. A.
CAMERLOHER, Placidus von, njemaki kompozitor
(Murnau, 9. VIII 1718 Freising, 21. VII 1782). Po zvanju
sveenik, usavrio svoju muziku naobrazbu u Miinchenu. Od
1744 u Freisingu dirigent na dvoru tamonjeg kneza-biskupa i
njegovih nasljednika. Uz to zauzimao i mjesto upravitelja komorne
muzike na nadbiskupskom dvoru u Liegeu. Camerloherova
umjetnost podjednako je bliza suvremenoj muzici Italije kao i
mannheimovcima... Najvei dio njegovih simfonija oslanja se
na formu talijanskog koncerta i opernih uvertira, dok se u preu-
zimanju njemakih plesnih forma moe nazrijeti utjecaj njemake
suite. Oito je djelovanje koncertantnog elementa iz starije in-
strumentalne muzike (K. G. Fellerer). Camerloherova se djela
odlikuju svjeom melodikom invencijom i neusiljenou.
DJELA (veinom u rukopisu) : osamdeset simfonija. Preko 20 trio-so-
nata. Dramatska kompozicija Comedia Fri singana. Crkvena djela, vei-
nom koncertant nog stil a (dvije mise; arije; ofertoriji), al i i strogog st il a (pasije
pro t urba po Mat eju, po Marku, po Luki, po Ivanu). Teoret ski udbenik
na latinskom jeziku. Mnoga su djela izgubljena, medu njima opera Melissa
tradita, 19 Singspiel a, kompozicije za lutnju i dr. et iri sonate za 2 violine,
kl avir i violonel o ad l ibit um izdao A. Hoffmann (Schot t).
LIT.: B. Ziegler, Pl acidus von Camerloher, des altbavrischen Komponisten
Leben und Werke (disertacija), Freising 1919. K. G. Fellerer, Beitrage zur
Musikgeschicht e Freisings, Freising 1926. A. Auda, La Musique ct les mu-
siciens de 1' ancien pays de Liege, Bruxel les 1930. K. G. Fellerer, Placidus
von Camerloher, MGG, I I , 1952. V. Duckles i M. Elmer, Thematic Cat alog
of a Manuscript Coll ect ion of Eighteent h Cent urv Ital ian Inst rument al Music,
Berkeley-Los Angeles 1963.
CAMETTI, Al berto, talijanski muzikolog i kompozitor
(Rim, 5. V 1871 1. VI 1935). Studij muzike zavrio na Konzer-
vatoriju u Rimu. Kapelnik i orgulja u vie rimskih crkava, umjet-
niki rukovodilac vokalnog kvarteta Sikstinske kapele s kojim
je 191920 gostovao u SAD i Kanadi. God. 192528 umjetniki
direktor i bibliotekar u Accademia Filarmonica Romana i dirigent u
crkvi 5. Luigi dei Francesi. Od 1905 bio je lan Commissione
Pontificia di Arte Musicale Sacra. U sreditu njegova znanstvenog

stajalo 70-ih i 8o-tih
godina XVI st. u kui
grofa Giovannija
Bardi del Vernija;
najznaajniji lanovi
toga drutva bili su:
muziar i pisac Vin-
cenzo Galilei, knji-
evnik Ottavio Rinuc-
cini, uenjak Pietro
Stiozzi te pjeva i
kompozitor Giulio
Caccini. Nakon Bar-
dijeva odlaska u Rim,
1592, sastanci su se
odravali u kui Ja-
copa Corsija gdje se
skupini prikljuuje i
Jacopo Peri, pjeva i
kompozitor. Glavno
je svjedoanstvo o
muzikim tenjama
Bardijeve Camerate
traktat V. Galileja
Dialogo della muica
antica et della moderna

>';.
i* .
284 CAMETTI CAMPO Y ZABALETA

istraivanja bila je muzika prolost Rima. Rasprave mu se od-
likuju invencioznou u pronalaenju novih dokumenata. Camet-
tijeva monografija o Palestrini ide u najznaajnije radove koji su
objavljeni o tom umjetniku. B. je od 1899 ureivao asopis Bollettino
Musicale Romano koji se 1900 fuzionirao sa asopisom Santa
Cecilia iz Torina.
DJELA: Cenni biografici di G. P. da Palestrina, 1895; Un Poeta melodram-
matico romano, J. Ferretti, 1897; Bellini a Roma, 1900; Donizetti a Roma, 1907;
Mozart a Roma, 1907; // Teatro di Tordinona poi di Apollo (2 sv.), 1918: UAcca-
demia Filarmonica Romana dal 1821 al 1860, 1924; G. B. Costanzi, 1924; /
Muici di Campidoglio dal 1524 al 1818, 1925; Palestrina, 1925. Brojne studije,
l anci, rasprave. Komponirao komorna djel a; mise, motet e; djel a za orgul je
i klavir; solo-pjesme.
LI T. : E. Zanet t i, Al ber t o Camet t i , MGG, II , 1952.
CAMMAROTA, Ernesto, pjeva, tenor (Bari delle Puglie,
23. XII 1861 Zagreb, 28. II 1934). Opernu karijeru zapoeo
1882 u Italiji kao lan mnogih opernih stagiona (Siracusa, Malta,
Bologna, Tortona, Bari, Ter-ni, Pia, Roma, Piacenza, Torino i
dr.), a zatim doao u Zagreb gdje
je 18871924 kao prvi operni
tenor ostvario niz zapaenih
kreacija, naroito u Verdijevim
operama. Od ostalih njegovih
opernih likova posebno su se
isticali Don Jose (Bizet, Carmen),
Canio (Leon-cavallo, Pagliacci),
Turiddu (Mascagni, Cavalleria
rusticand) i dr. C. je bio i prvi
Porin (1897) u istoimenoj operi
V. Lisinskog. Nastupao je kao
solist u oratorijskim djelima, a bio
je i jedan od utemeljitelja
pjevakog drutva Lisinski u
Zagrebu. God. 190114 po-
uavao je pjevanje na koli Hr-
vatskog glazbenog zavoda. Veoma
zasluan lan Zagrebake
opere, C. je znatno pridonio
razvoju hrvatske muzike kulture. Na
opernoj pozornici posljednji je put nastupio 1924. K. KO.
CAMPAGNOLI, Bartolommeo, talijanski violinist i kom-
pozitor (Cento di Ferrara, 10. IX 1751 Neustrelitz, 7. XI
1827). Uenik P. Nardinija, koncertni majstor u vie njemakih
i talijanskih gradova; gostovao po cijeloj Evropi, naroito esto
u sjevernim zemljama. Izvrstan virtuoz i autor briljantnih kom-
pozicija, C. je znaajan kao pedagog i pisac instruktivnih djela
za violinu, u kojima spaja talijanske i francuske tradicije violinske
umjetnosti. Njegov Metodo per Violino je prva violinska kola
koja se temelji na principima moderne violinske tehnike.
DJELA: koncert za violinu i orkestar op. 15; koncert za fl autu i instrumen-
t alnu pratnju op. 3. Sonate za viol inu i b. c. op. 1; 6 sol a za violinu i violon-
elo ili violu; 3 Thmes varies za viol inu; 3 koncertantna dua za 2 viol ine; 6 fuga
za viol inu solo; 30 prel udija za viol inu solo; 7 divertimenta za violinu; 41 ca-
priccio za violinu. Instruktivna djela: Nouvelle methode de la mecaniaue pro-
gressive du jeu de Violon..., 1791; Metodo per Violino, 1797.
LIT.: G. Atti , Biografia di Bartolomeo Campagnoli da Cento, cel ebre Vio-
l inista, Bologna 1852. A. Moser, Geschicht e des Viol inspiels, Berlin 1923.
W. Schtnid, Aus einer Campagnol i-Studie, Neue Musikzeit ung, 1928.
H. F. Redl ich, Bart ol ommeo Campagnol i, MGG, II, 1952.
CAMPANA -> Zvona
CAMPANELLI -> Zvonii
CAMPANINI, 1. Italo, talijanski pjeva, tenor (Parma, 30.
VI 1845 Vigato kraj Parme, 14. XI 1896). Pjevanje uio na
Konzervatoriju u Parmi i kod F. Lampertija u Milanu. Na opernoj
pozornici debitirao 1869 u Odesi kao Manrico (Verdi, Trubadur);
1871 u Bologni prvi talijanski Lohengrin (Wagner). God. 187281
solist londonskog kazalita Drury Lane, nastupao u Petrogradu,
Moskvi, Lisabonu, Barceloni, Beu, New Yorku (kazalite Academy
oj Music) i dr. Na otvorenju opere Metropolitan kreirao 1883
ulogu Fausta (Gounod). Svoj najvii umjetniki domet ostvario
kao Don Jose (Bizet, Carmen) i Radames (Verdi, Aida).
LIT.: M. Ferrarini, Cant anti cel ebri parmensi del secol o XIX (II primo
Lohengrin e il primo Vasco da Gama), Parma 1938. A. Ferrarini, Parma teatrale
ot tocent esca, Parma 1946.
2. Cleofonte, dirigent (Parma, 1. IX 1860 Chicago, 19.
XII 1919). Brat Itala. Violinu i kompoziciju studirao na Konzer-
vatoriju u Parmi (G. C. Ferrarini). Violinist gudakog kvarteta
u Parmi; tamo je 1880 zapoeo karijeru opernog dirigenta i ve
1884 postigao prvi veliki uspjeh na Svjetskoj izlobi u Torinu.
Nakon toga dirigirao na prvim svjetskim opernim pozornicama,
na njujorkom Metropolitanu, milanskoj Scali (190306), lon-
donskom Covent Gardenu (190412) i dr. God. 190609 umjetni-
ki direktor opere u Manhattanu i od 1910 u Chicagu (191819
intendant). Jedan od najveih dirigenata svojega d<
bio prvi interpret opera Adriana Lecouvreur (ilea)
Butterfly (Puccini), 1902 i 1904 u Milanu. Njegova su
je znamenita operna pjevaica -> Eva Tetrazzini.
CAMPENHOUT, Francois van, belgijski kor
pjeva, tenor (Bruxelles, 5. II 1779 24. IV 1848)
opernog orkestra kazalita La Monnai u Bruxellesu;
bitirao kao pjeva u operi Azemia (Dalavrac). Nastupao
gim belgijskim, nizozemskim i francuskim scenama,
ivio je u Bruxellesu i bavio se komponiranjem.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; koncert za kl avir; ko
l inu; 4 uvertire; 6 divertimenta; Concertino za fl autu i orkestar. J
Opere: Gratius, ou le Chdteau de Loeioenstein, 1808; Le Passe-pi
L'Heureux mensonge, 1819 i dr. Balet Diane et Endymion. Lirske sceni
vi i La Tempete, ou une Nuit en mer, 1846. VOKALNA: 9 ka
strom; pjesma La Brabanconne, 1830 (kasnije belgijska nacionaln
CRKVENA: rekvijem; 3 sveane mise i dr.

<
CAMPI, Antonia (roena Miklasietvicz), poljska
sopran (Lublin, 10. XII 1773 Miinchen, 1. X 1822). L
karijeru zapoela veoma rano i ve 1788 postala pjevaic
poljskog kralja Stanislava Augusta, a idue godine u
operi. Od 1780 lanica Prake opere, gdje je nastupala
tovom Figarovom piru, Don Giovanniju i arobnoj fruli se
udala za talijanskog basistu Gaetana Campija. Pj'
Leipzigu, Dresdenu, Frankfurtu i Stuttgartu. God.
novana je u Beu prvom dvorskom pjevaicom, a 1;
je naziv Kammersangerin. Posljednje dane ivota prc
Miinchenu. Umjetnica velikih izraajnih sposobno;
njenog glasa iao je od g do /
3
.
CAMPION, Francois, francuski gitarist i kompozit
oko 1686 Pariz, 1748 ?). God. 170319 svira 1
gitari u Parikoj operi. Velik umjetnik na gitari, C. j
zvukovne mogunosti i efekte na tom instrumentu. Pi
i fuge za gitaru. Svojim teoretskim raspravama priprei
J.-Ph. Rameauu.
DJELA: Nouvelles decouvertes sur la guitare ..., 1705; Traite a"
ment pour le theorbe, 1710; Traite d'accompagnement et de composi
Rigle des Octaves, 1716; Addition au traite de V accompagnement, 17;
ponirao je brojna kraa djela za gitaru (obj. u suvremenim zbirkama)
obj. je novo izdanje tabul ature za 20 njegovih kompozicija, 1933.
LIT. : E. Borrel, Fr ancois Campion, MGG, I I , 1952.
CAMPION, Thomas, engleski kompozitor, muzi
tiar i pjesnik (London, 12. II 1567 1. III 1620).
lijenik, komponirao je vei broj napjeva (Ayres) uz prat
koji se odlikuju njenou i osjeajnou, na punoj
izmeu teksta i muzike. Njegova rasprava o kontrapunki
izdana 1655) uivala je ugled meu kompozitorima njeg
DJELA. Ayres (4 knj.) : 1,1601; II, oko 1613 te III i IV, 1617. -
tion of a Maske, 1607; A Nezo Way of Making Foure Parts in Coun
1618. Napisao i nekoliko zbirki pjesama na engleskom i lat insko
E. H. Fell owes izdao posl ije 1920 sve et ir i knjige Ayresa.
LIT. : M. M. Kastendi eck, Engl and's Musical Poet : Thoms
New York 1938. Th. Dart , Thomas Campion, MGG, II, 1952.
CAMPORA, Giuseppe, talijanski pjeva, tenor
30. IX 1925 ). Pjevanje uio u Genovi i Milanu, r
pozornici debitirao 1949 u Bariju kao Rodolpho (Pi
Boheme). Pjevao u mnogim talijanskim kazalitima (195c
skoj Scali), u Meksiku, Rio de Janeiru, Buenos Airesv.
i 1955 na Metropolitanu u New Yorku, a gostovao i u J
Posebno se istakao u ulogama: Maurizio (ilea, Adriana L
Cavaradossi (Puccini, Tosca), Pinkerton (Puccini, Mat
terfly), Werther (Massenet) i dr.
CAMPORESE, Violante, talijanska pjevaica, sop
17851839). Plemikoga roda, udata Giustiniani, pje
rijeru zapoela tek 1815. Uenica G. Crescentinija
ubrzo se afirmirala u milanskoj Scali i odmah angairat
donu. Izvrstan interpret uloga u Mozartovim operam
Donna Anna (Don Giovanni), Dorabella (Cosi fan tutte
(Titus). Na londonskim premijerama Rossinijevih opei
za ladra i Otelio nastupila u glavnim ulogama.
CAMPOS-PARSI, Hector, portorikanski kompozit
1. X 1922 ). Uenik konzervatorija New England u
N. Boulanger u Parizu i A. Coplanda u Tanglevroodi
se na Puerto Rico razvio ivu djelatnost kao kompozito
novinar, muziki kritiar, pedagog, televizijski korr
koncertni meneder.
DJELA. ORKESTRALNA: Rapsodia elegiaca, 1960 (posveel
H. Vill a-Lobosa); Divertimento del Sur za fl autu, klarinet i gudae
Tragi co za kl avir i orkest ar, 1965. KOMORNA: gudaki kv
Music for 3 violins, 1949; sonatina za violinu i klavir; Versiculos z;
1950. Sonata za klavir. Tri baleta: Incidente, 1948; Melos, Bobo,
1957. Kantata Annunciation, 1954; Madrigales za alt i gL zborovi;
solo-pjesme.
CAMPO Y ZABALETA, Conrado del, panjolsl
zitor (Madrid, 28. X 1878 17. III 1953). Muziki


E. CAMMAROTA
* * > *
CAMPO Y ZABALETA CANDAEL 285

Konzervatoriju u Madridu (E. Serrano, R. Chapi). Mnogo je
nauio i kao samouk. Predavao na Madridskom konzervato-
riju harmoniju i kompoziciju. Izvrstan violist, C. je bio aktivan
i kao praktian muziar; svirao je u dvorskom, kazalinom i simfo-
nijskom orkestru; bio je i lan gudakog kvarteta J. Francesa.
C. je djelovao i kao kritiar te je odrao brojna predavanja, koja
svjedoe o njegovu interesu za staru panjolsku muziku. Ovom
umjetniku koji je u svojoj domovini uivao velik ugled, predbacivali
su svojedobno ugledanje na njemaku simfonijsku muziku, po-
sebno na R. Straussa. Iako se ta tvrdnja ne moe sasvim osporiti,
C. ostaje u suvremenoj panjolskoj muzici zanimljivom stvara-
lakom individualnou, kasno-romantikih tenji, ija djela
poivaju na vrstom tehnikom znanju i na uspjenim pokua-
jima oko doaravanja lokalnog panjolskog kolorita, osobito u
opernim radovima.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfoni jske pjesme: Las Cant igas del Rey
Sabio i O frenda a los caidos; koncert za violonelo i orkestar; Suite madrilena;
suit a Una Kasida, 1922; La divina comedia; La Dama del amboto (sa zborom),
1902; Boselo castellano. Nekoliko gudakih kvart eta. Klavirske kompozi-
cije. DRAMSKA. Opere: Di es irae, 1908; Los Amantes de Verona, 1909;
La Flor del Agua, 1910; El Final de Don Alvaro, 1911; Paolo e Francesca, 1911;
El Rey trovador; Lady Godiva; El Avapies (sa A. Barriosom), 1919; La Mal-
querida; La Dama desconocida; Leonor Teller; La Tragedia del Beso; La Culpa;
Fanlochines. Vokalne kompozicije. Misa.
LIT. : H. Col let, L'Essor de l a musique espagnol e au XX
e
siecl e, Pari
1929 (novo izd. 1950). J. Subird, Conrado del Campo y Zabal eta, MGG, II,
1952.
CAMPRA, Andre, francuski kompozitor (Aix-en-Provence,
krten 4. XII 1660 Versailles, 29. VI 1744). Muziku uio kao
lan u djejem zboru u Aixu. God. 1678 postao sveenik, 1681
bio orgulja u Arlesu, 1683 preuzeo vodstvo zbora u crkvi St.
Etienne u Toulouseu i zauzimao se za uvoenje gudakih instru-
menata u crkvene orkestre. Poslije sukoba sa pretpostavljenim
odlazi 1694 u Pariz i postaje upravitelj zbora i kole crkve Notre
Dame. Uz to komponira opere i balete. God. 1700 naputa slubu
u Notre Dame da bi se potpuno posvetio kazalitu i uskoro stie
glas najistaknutijeg parikog dramskog kompozitora. God. 1723
imenovan za dvorskog dirigenta; 173040 C. stoji na elu Aca-
demie Royale de Musique, a zatim se povlai iz javnog ivota,
preputajui svoje mjesto J. C. de Mondonvilleu.
C. se trudio da u svojim djelima ostvari sintezu talijanskog i
francuskog opernog stila svog vremena, stojei tako i simboliki
izmeu J.-B. Lullyja i J.-Ph. Rameaua. Za njegovo stvaranje
karakteristina je upotreba neke
vrste vodeeg motiva, primjena
velikih skokova u melodiji za
isticanje snanih osjeaja i napeta
kromatika u scenama duevnih
kriza ili patnji. Njegova melodija
je veoma izrazita, sadrajna i
specifina. Ritmika podloga
njegovih djela ovisi o toku
dramske radnje; sinkope
potcrtavaju uzbuenje, a sve se
odvija na bazi novih, esto i vrlo
smjelih harmonijskih kombina-
cija. On upotrebljava dominantni
septakord s tonikom kao ba-
sovim tonom, nizove septakorda
ili ak i nonakorda, modulira u
udaljene tonalitete, traei tako
put za razjanjenje istinitih
refleksa osjeanja, dok za
tumaenje raspoloenja esto
izabire tonalitete kao to su H-dur, b-mol,
cis-mol, fis-
-mol, Des-dur
3
itd. Njegova orkestracija takoer pokazuje te-
nju za postizanjem to uvjerljivijeg dramskog izraza. Instru-
menti esto dijalogiziraju s glasom ili medu sobom, pojedine
grupe se smjenjuju na principu kontrasta ili doaravaju odreenu
atmosferu. Konano, u njegovim se djelima susreu i narodne
melodije francuskog i stranog podrijetla.
DJELA. DRAMSKA. Opere: L' Europe gal ante, 1697; Hesione, 1700;
Arethuse, 1701; Tancrede, 1702; Les Muses, 1703; Iphige'nie en Tauride, 1704;
Alcine, 1705; Hippodamie, 1708; Les Fetes Venitiennes, 1710; Idomenez, 1712;
Telephe, 1713; Camille, reine des Volsques, 1717; Achille et Deidamie, 1735. Vie
baleta i divertismana. Vie pojedinanih kantata i zbirka Cantates francaises
melees de symphonies (3 sv.), 1708, 1724, 1728; arije na francuske i talijanske tek-
stove; Airs serieux el a boire. Mise; vei broj mot eta.
LIT.: A. Pougin, Andre Campra, Pari 1861. Marbot, Gill es, Cabassol ,
Campra, Air, 1903. L. de La Laurencie, Notes sur l a jeunesse de Andre Cam
pra, SBIMG, 1909. Isti, Andre Campra, musicien profane, L'Annee musical e,
1913. R. Girardon, Andre Campra, MGG, I I, 1952. M. Barthelemy, Andre
Campra, sa vie et son oeuvre, Pari 1957. J. R. Anthony, The Opera Ball et
of Andre Campra: A St udy of the Fir st Period French Opera-Ball et (disert a
cija), Ann Arbor 1964. Ist i, Themat ic Repet it ion in the Opera-Bal let s of
Andre Campra, MQ, 1966. R.
CAMUSSI, Ezio, talijanski kompozitor (Firenca, 16. I 1877
Milano, 11. VIII 1956). Studirao u Rimu (S. Falchi, G. Sgam-
batti), zatim u Bologni. Kasnije je uio i kod J. Masseneta u
Parizu.
DJELA: or kestr alne (uvert ira, suit e) i komorne kompozicije. Opere:
La Du Barry, 1912; / Fuochi di San Giovanni , 1920; / / Donzello; Scampal o
1925; // Volto della Vergine, 1937; La Principessa lontana; II Drappello.
CANARIE (canario), brzi panjolski ples, podrijetlom vje-
rojatno s Kanarskih otoka. Njegov se punktirani ritam J. 2 J u
3/8, 6/8 ili 3/4 mjeri malo razlikuje od ritma francuskih plesova
courante i gigue. Njegovao se i u Francuskoj od kraja XVI do
poetka XVIII st. i njime se unosio egzotini element u evropsku
muziku toga doba. Brojne canaries u suitama za embalo
pisali su Ch. de Chambonieres, L. Couperin, Lully, Purcell,
J. K. F. Fischer, G. Muffat i dr.
NOVA IZD. : G. Tagliapietra (Antologia di muica . . . per pianoforte, 1931
32); W. Apel (Musik aus friiher Zeit, 1934). K. Ko.
CANCAN (franc), u drugoj polovici XIX st. ples u dvodobnoj
ili etvorodobnoj mjeri, ivahna ritma, esto lascivnih, nepristoj-
nih kretnja. Osobitu je popularnost uivao u Parizu. Nalazi se u
Orphee aux enfers J. Offenbacha i nekim drugim francuskim ope-
retama. Izmeu 18901900 susree se i pod imenom french-cancan.
LIT. : A. Moss i E. Marvel , Cancan and Barcarol l e, New Yor k 1954.
CANCIONERO (panj. prema cancion pjesma), u panjol-
skoj openito zbirka pjesama jednoga ili vie autora. Najee
se tim izrazom nazivaju zbirke pjesnika, odnosno kompozitora
koji su pripadali istom pokoljenju i obino djelovali na istom
dvoru. Najstariji sauvani primjerci cancionera potjeu iz XIII st.
(-* cantigas). Meu kasnijim zbirkama najvanije jesu:
1. C. musical de Palacio sadri 459 svjetovnih vieglasnih
(veinom dvoglasnih) kompozicija {villancicos, cantarcillos, frot-
tole> krae instrumentalne stavke) preteno panjolskih autora.
Stilski su te pjesme srodne trubadurskoj umjetnosti. Sabrao ih je
J. del Encina, a rukopis je dovren 1530. Ta zbirka je najvaniji
izvor za upoznavanje svjetovne panjolske vokalne polifonije XV
i ranog XVI st.
NOVA IZD. : pod naslovom Canci onero musi cal de los siglos XV y XVI
obj. je tu zbirku Fr. A. Barbieri (1890; novi otisak, 1945); pod izvornim nazivom
obj. ju je H. Angles (La Muica en la corte de los Reyes Calolicos, 194751).
2. C. musical de Sevilla (Cantilenas vulgares puestas
en muica por varios espanoles) sadri 95 vieglasnih svjetov
nih pjesama (20 od njih nalaze se u C. musical de Palacio). I u
njoj su veinom zastupani panjolski muziari.
NOVA IZD. : tekst ove bez napjeva obj. je pod naslovom Cantilenas vulga-
res R. Stevenson (1958); 13 kompozicija obj. je isti (Spanisn Music in the Age of
Columbus, 1960).
3. C. musical de Elvas sadri 65 dvoglasnih i troglasnih
svjetovnih kompozicija panjolskih autora (14 od njih nalaze se
u C. musical de Palacio).
NOVO IZD.: pod naslovom C. musical e poelico da Bibl. Publia Hortensia obj.
je tu zbirku M. Joaquim (1940).
4. C. de Uppsala (Villancicos de diversos autores) sadri
48 vieglasnih svjetovnih kompozicija razliitih autora. To je
jedini tampani c. (Venecija, 1556).
NOVA IZD. : cjel okupnu zbirku obj. su R. Mitjana, J. Bal y Gay i I. Pope
(1944); tekstove je obj. R. Mitjana (1909).
5. C. musical de la asa de Medinaceli sadri 76 duhovnih
i 99 svjetovnih (veinom madrigala) kompozicija. Rukopis je
nastao u drugoj polovini XVI st.
NOVO IZD. : obj. je M. Querol Gavalda (2 sv., 194950) .
6. C. musical y poetico del siglo XVII sadri 75 vie
glasnih svjetovnih kompozicija panjolskih autora. Sabrao ih je
162425 Cl. de la Sablonara. To je najvaniji panjolski vie-
glasni zbornik ranog XVII st.
NOVO IZD. : obj. je J. Aroca (1916).
7. C. musical de Olot sadri 74 vieglasne svjetovne kom
pozicije panjolskih autora iz prve polovine XVII st.
LIT.: R. Mit jana, Nuevos notas sul Cancionero musical de los sigl os XV
y XVI, Revista de filologia espanola, 1918. Isti, Comentarios y apostillas al
Cancionero poetico y musical del siglo XVII, ibid., 1919. /.. Pfandl, Uber
einige spanische Handschrift en der Miinchener St aat sbibl iot hek, Homenaje
a Menendez Pidal, Madrid 1925. C. S. Smith, Document os referentes al
Cancionero de Cl. de la Sablonar a, Revist a de filol ogia espanol a, 1929.
H. Angles, Die spanische Liedkunst im 15. und am Anfang des 16. Jahrhunderts,
Festschrift Th. Kroyer, Regensburg, 1933. J. Romeu Figueras, La Poesia
popular en l os cancioneros musical es espanoles, Anuar io Muica', 1949.
M. Schneider, Existen el ementos de muica popul ar en el Cancionero musical
de Palacio'<?, ibid., 1953. JR. Stevenson, Spanish Music in the Age of Colum-
bus, Den Haag 1960. J. Romeu Figueras, Las Poesias catalanas del ms. musical
de Olot , Anuario Musical, 1963. M. Querol Gavalda, El Cancionero musical
de Olot , ibid., 1963. M. Kun.
CANDAEL, Karei, belgijski dirigent i kompozitor (Antwer-
pen, 4. IX 1883 Rotterdam, 27. III 1948). Studij zavrio na

A. CAMPRA
286 CANDAEL CANTELOUBE

Konzervatoriju u Antwerpenu (J. Blockx, E. Wambach, J. Til-
borghs, E. Mortelmans). Dirigent Flamanske opere u Antwerpenu,
nizozemskog kazalita Konifiklijke Nederlandse Schouiaburg, ku-
palinog orkestra u Knokkeu (193040) i pjevakog drutva
Lassalle-Kring (192539), gostovao je i u i nozemstvu. Od 1919
do smrt i bio je profesor na Konzervatorij u u Rotterdamu.
DJELA. ORKESTRALNA: Poeme en forme de Rhapsodie, 1931; Meditatie
1940; Passacaille et Bourree, 1945. Kompozicije za klavir. DRAMSKA:
lirski igrokaz L' Auveugle; plesna i mimika drama De Zeven Hoofzonden Les
sept peches capiteaux, 1933; mimika igra Het Hooglied Le Cantiaue des
cantiques, 1937; Dans-symphonie, 1941; plesna simfonijska poema L'Arcier (ne-
izvedena). - Or atorij Marialeven La Vi e de Marie, 1943. Sol o-pjesme;
zborovi.
CANDEILLE, i. Pierre-Joseph, francuski kompozit or i
pjeva (Estaires, Nord, 8. XII 1744 Chant ill v, Pariz, 24. IV
1827). lan zbora Parike opere (176771, 177481) i zbora
Concerts Spirituels (176971, 177481). Od 1784 bavi o se
isklj ui vo komponiranjem. Od njegovih scenskih djel a doi vjela
je uspjeh jedino preradba opere Castor et Pollux (1790) J. Ph.
Rameaua. Ostale su zbog izrazito loih libreta ostale veinom
neizvedene. Suvremenici su cijenili njegove motete koji su se,
meutim, svi izgubili.
DJELA. 18 opera: Les Saturnales, 1777; La Provenfale, 1778; Pi zarre,
1785; Castor et Pollux, 1790; L'Apotheose de Beaurepaire, I793- et iri sim-
fonije, 1784; divert imenti. Brojni mot eti (izgubljeni).
2. Emilie (Amelie) Julie, francuska gl umica, pjevaica,
knj ievni ca i kompozi t or (Pariz, 31. VII 1767 4. II 1834).
Ki i uenica Pierre-Josepha, ve kao trinaestogodinja djevojica
javno je nastupala kao glumica i kao pjevaica. U Parikoj operi
debitirala 1782 u operi Iphi genie en Aulide (Gluck). Koncertirala
i kao pijanistica. Isticala se i u politikom ivotu Pariza, pa je po
povratku Napoleona u Pariz morala emigrirati u London. Od 1821
ivjela je u Nimesu. Njene klavirske kompozicije (koncerti, so-
nate, fantazije i dr.) nemaju vee umjetnike vrijednosti. Uspjelije
su joj romance. Komponirala je i operu Ida ou L'Orpheline de
Berlin (1807) i muzike take za neke svoje komedi je.
LIT. : L. Fusil , Souvenirs d'une act rice, Par i 184146. A. Pougin,
Une Charmeuse, Jul ie Candeille, Menest rel , 1883. M. Rouff i Th. Casevil z,
Une Actrice femme de let tres aux dixhuit ieme siecl e, Revue hebdomadair e,
1923. /-.. Aillaud, Julie Candeille (s odlomcima iz njenih neobjavljenih me-
moara), Chronique Mondaine litt eraire et artistique, Nimes, 192324. A.
Sord-Nitzberg, Pierre Joseph i Emil ie (Amel ie) Julie Candeill e, MGG, II, 1952.
CANI, Josip, kompozitor, dirigent i kritiar (Klanjec,
4. VI 1879 Zagreb, 10. X 1933). Gimnazijski profesor u Go
spiu, Osijeku i Zagrebu, muzi ku uio u Zagrebu (V. Novak, V.
Kolander, I. Zaj c) i Beu (C. Horn, F. Schmi dt). God. 191415
di rigent kazalita i zborovoa u Osijeku. Komponiraj ui za tam
buraki zbor, C. je nastojao da jednolinost tadanjih tamburaki h
djela ukloni dotjeranijom instrumentacijom.
DJELA: vei broj djel a za tamburaki zbor . Kompozicije za viol inu.
Kompozicije za klavir Melodije I. Kantata Na Nilu za sol a, zbor, gudaki
orkestar, klavir i harmonij, 1911; kompozicije za glas i klavir; pjesme; zborovi
Proljetni zvui, 1905. K. Ko.
CANIGLIA, Maria, talijanska pjevaica, sopran (Napulj,
5. V 1906 ). Studij pjevanja zavrila 1929 na Konzervatori ju
u Napul j u (P. A. Roche); na
opernoj pozornici debitirala ..TW__- -----------
1930 u Torinu kao Chrvsothe-
mis (R. Strauss, Elektrd). Bli-
stavu umjetniku karijeru zapoela kao
lirski sopran s ulogama: Margareta
(Gounod, Faust), Desdemona (Verdi,
Ottelo), Charl otta (Massenet, Werther) i
Ali ce Ford (Verdi, Fahtaff), da bi zati m
preuzela dramski fah, naroito u
Verdijevim operama, i to s ul ogama:
Aida, Luisa Miller, Amelija (Kra-bulj ni
ples), Elizabeta (Don Carlos) i dr. Od
1937 pjeval a je na Covent Gordenu u
Londonu, od 1939 na Metropolitanu u New
Yorku, na svim veim talijanskim i
njemakim scenama i snimila veli k broj
gramo-
M
. CANIOLIA
fonskih ploa. Njene najvee kreacije bile su Tosca (Verdi),
Manon Lescaut (Pucci ni) i Adriana Lecouvreur (i lea).
Supruga kompozit ora i diri gent a Pina Donatija, 1957 povukla
se s pozornice.
CANNABICH, Johann Christian, njemaki kompozitor
(Mannheim, krten 28. XII 1731 Frankfurt na M., 20. I 1798).
Uenik J. Stamitza i N. Jommellija, 175458 boravio u Italiji.
God. 1758 naslijedio Stamitza kao koncertni majstor i direktor
komorne muzike u Mannheimu. Gost ovao u Parizu 1764, 1766 i
1772. Od 1777 direkt or dvorskog orkestra u Miinchenu.
djeli ma st ilski se nadovezuje na Stamit za. Iako su mu
sredst va bogatija (poveani orkestar, obligatni klarineti!
kim poloajima) i forma proirena, on nije dostigao svog:
nika. 1
DJELA: oko 100 simfonija; viol inski koncert i; nekol iko tr ija z
Komorna muzika. Opere: Azakia, 1778; La Croisee, 1788, Elei
Oko 40 bal et a i dr.
NOVA IZD. : H. Riemann obj. jednu si mfoniju i jednu uvert i
1907) te jedan gudaki kvartet (ibid., 1914) kao i tematski katalog Can
kompozicija (ibid., 1902, 1914 i 1915).
LIT. : H. Hofer, Die Instrumental werke von Chr ist ian Cannab
tacija), Miinchen 1921. R. Kloiber, Die dramat ischen Balette vor
Cannabich (disertacija), Miinchen 1928. A. Sandberger, Christian (
Die Propvl aen, 1932. K. M. Komma, Christ ian Cannabich, MGG
CANNON, Phili p, engleski kompozitor (Pariz, 21. >
). Ueni k I. Holsta u Dartington Hall u; na Royal C
Music u Londonu studirao kompoziciju (G. Jacob) i vi<
Tas); kasnije uio jo kod P. Hindemitha. God. 1951
nastavniku karijeru na Univerzitet u u Sydneyu, a v
postao profesor na Royal Collegeu u Londonu.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvi je si mf oni jet e: I, za komorni
1947 i II, za gudae, 1952; simfonijska st udija Spring, 1949; Concertin
i gudae. KOMORNA: 2 gudaka kvart eta, 1944 i 1964; gudaki t
Fantasta za gudaki kvartet, 1946; sekstet za flautu, obou i gudaki kva
Fanfare to Youth za 8 trubl ja, 1963; Kai-kaus (A Persian Suite) z
ansambl , 1965.KLAVIRSKA: Sonatine Champitre, 1959; 2 rapso
suita L'enfant s'amuse, 1954. Za 2 klavira: sonat a, 1960; Galop pari.
Opera Morvoren, 1964. VOKALNA: kantata Son of Science,
the Time of the Breaking of Nations za gl as i klavirski kvintet, 1945; C
sons de Femme za sopran i harfu, 1952; Song to Delight za enski zbor
I95-
CANOBBIO (Cannobbio), Carlo, talijanski kon
violi nist i diri gent (vjerojatno Venecija, 1741 Petrog
II 1822). Isprva angairan u Madridu (na izdanju njegi
Duett i per f lauto e violi no obj avl jenih u Venecij i, navi
da ih je komponirao u Madridu C. C. primo violino dei Sit
God. 177375 prvi violinist i dirigent u venecijanskom i
.S. Samuele; od 1799 u Petrogradu prvi violinist, dvorski
zitor i operni dirigent. God. 178384 boravio ponovno
zbog izvoenja vlastitih baletnih djela, a 1785 vratio se 1
grad na poloaj prvog violiniste i dirigenta Talijanski
Suraivao je sa G. Sartijem i V. Pakeviem na kompozicij
scensko-muzikog djela HauajibHoe ynpaeAeuue Omia (
od 1796 dirigirao predstavama talijanske druine koja je
izvodila opere buffo. Komponi rao preteno balet nu mu;
DJELA. DRAMSKA: komi na opera VAmore ar tigi ano, 178
La Pastorella impenitente, 1773 i Andromeda e Perseo, 1775 (oba na si
Viganoa), La Schiava fedele, 1778; Don Juan, 1781; Cupido trionfah
Arianna e Bacco, 1789; Piramo e Tisbe, 1791; Castor et Pollux, 1803 i d
za hist orijsku dramu Hanajl^noe ynpaejienue Oneza (u suradnji sa G
i V. Pakeviem, tekst Katar ine II), 1790. I NSTRUMENTALNA
fonije; 6 sonata za git aru i violinu op. 2, 1797; dua za flaut u i violinu.
LIT. : R. A. Mooser, C. Canobbio, RMI, 1950. Isti, Annales c
sique et des musiciens en Russie au XVIII
e
siecl e, Geneve 1951.
CANTABILE (tal.), oznaka za interpretaciju, pje\
raajno. Fraze i melodije s ovom oznakom izvode se iroki
nim tonom te se takva di onica svira i dinami ki jae od
CANTARCILLO, vieglasna svjetovna vokalna kon:
koja se u XVI st. njegovala u panjolskoj. Kao i druge p
vokalne forme tog vremena (romance, villancico) i c. odit
nim duhom, a est o se izvodio uz pratnju vihuele. U t
jasni m razumijevanjem teksta, melodija se, kao i u tal
frottoli, javljala u gornjem glasu, a umjerena kontrapunkti)
je jasnu akordiku pozadinu.
CANTE FLAMENCO -> Flamenco


CANTELLI, Guido, talijanski dirigent (Novara,
1920 Pariz, u avionskoj nesrei, 24. XI 1956). St ud
Konzervatoriju u Milanu. Debitirao 1942 kao operni c
Nast upao u Edinburghu, Londonu, mil anskoj Scal i, Ri m
a na poziv A. Toscaninij a, koji ga j e neobi no cijenio, d
i orkestrom National Broadcasting Corporation u New
Kratko prije smrti imenovan je prvim diri gent om milansk
LIT.: M. Mila, Ricordo di Guido Cantell i, RAM, 1956. L. S.{
Presenza di Guido Cantelli, Novara 1962./ . Cantelli, Un Mucchio"
Roma 1965.
CANTELOUBE, Marie-Joseph, francuski kon
(Annonav, Ardeche, 21. X 1879 Pariz, 4. XI 1957).
uio kod Amelije Doetzer, uenice F. Chopina, kompozk
V. d'Indvja na Schola Cantorum u Parizu. Inspirirao se lje
Francuske, njene prolosti i njenih ljudi, obilno se slui
menti ma narodne muzike. Zbog toga su ga prozvali '
Deodat de Severacom. Veliku popularnost uivale su 1
solo-pjesme, osobito Chants d'Auvergne.
DJELA. ORKESTRALNA: si mfonijska pjesma Vers la princesse.
1911; Pieces francaises za kl avir i orkestar, 1935; Poeme za violinu i
T
937: Lauriers, 1929. KOMORNA: Rustigues za obou, kl arinet i fag>



CANTELOUBE CANTILENA 287

Dans la montagne za violinu i klavir, 1904. Kompozicije za klavir. DRAM-
SKA. Opere: Le Mas (na vlastiti tekst), 1913 i Vercingetorix(u njoj jeupotrebio
elektrine aparate), 1933. VOKALNA. Za gl as i orkestar: Eglogue d'automne,
1909; Au Priniemps, 1913; Tryptique, 1914; Collogue sentimental za glas i gu-
daki kvart et , 1903; Chants de France (2 zbirke), 19394; Chansons galantes
du XVIII
e
siecle za vokalni kvartet i klavir (embalo), 1933. Zborovi: 5 Chants
paysans, 1927; Nouveaux chants paysans, 1931; Chants paysans ( III serija), 1935;
Chants des terroirs francais, 1939; Chansonnier alsacien, 1945; himna Als Cata-
lans, 1932. Za glas i klavir: Chants populaires de Haute-Auvergne et Haut-Quercy
(2 sv.), 1907; Chants religieux de Haute-Auvergne, 1929; Chants de VAngoumois,
1947; Chants du Languedoc, 1947; Chants de Touraine, 1947; Chants des Pays
Basque, 1947; Noels populaires francais, 1948. Izdao Anthologie des chants
populaires francais (4 sveska), 193944. SPISI: Les Chants des provinces
francaises, 1946; Vincent d'Indyt 1949; Vincent d' Indy, sa vie, ses oeuvres, son
action, 1949; Deodat de Severac, 1951.
LIT.: L. G. Boursiac, Marie-Joseph Cant eloube, Toulouse 1941. Y.Hu-
cher, Marie-Joseph Cant eloube, MGG, II, 1952.
CANTEMIR, Dimitrie, rumunjski muziki teoretiar (Si-
listeni-Falciu, 26. X 1673 Dimitrovka, Rusija, 21. VIII 1723).
Moldavski vojvoda. Studirao filozofiju, matematiku i muziku
(E. Cacavela). God. 168892 boravio u Carigradu, po povratku
u domovinu izabran za vojvodu, ali je poloaj ve nakon mjesec
dana napustio i vratio se .u Carigrad, gdje je ostao do 1710. Ta-
da je ponovno postao vojvoda. God. 1714 imenovan je lanom
Akademije u Berlinu. Bio je virtuoz na turskim instrumentima
tanbur i nay. Izvrstan poznavalac t urske muzike, pokuao je
rijeiti problem njene notacije pomou 33 slova arapskog alfabeta
i brojeva (za ritam).
DJELA ( muzika) : Cartea cintecelor dupa gustul muzicii turcesti (rkp.);
Chant des Derviches, u M. Perriol ovu Recueil de cent estampes, Pari 1714;
Tarifu Umi musiki ala vegni maksus (rkp.), oko 170304; Incrementa atque de-
crementa aulae othomanicae, 171416 (obj. na engleskom jeziku u 2 sveska, Lon-
don 173435; na rumunjskom pod naslovom Istoria Imperiului Otoman, Bucu-
resti 1876); Descriptio Moldaviae, 1716 (obj. na njemakom jeziku pod nasl o-
vom Bechreibung der Moldau, 176970 i na rumunjskom pod naslovom Scriso-
area Moldovei, 1825); Introducere in Muzica turceasca (rkp.); Hronicul vechimii
romino-moldovlahilor, 171723, 2 sv., 183536.
LIT.: T. T. Burada, Scrierile muzicale al e lui Dimit rie Cantemir, domni-
torul Moldovei, Anal ele Academiei Romine, 190910. G. Pascu, Viata si
operele lui Dimitrie Cantemir, Bucuresti 1926. C. I. Guilan, Dimitrie Cantemir,
un mare patriot si carturar, Lupta de clasa, 1953, 9. P. P. Panaitescu, Dimitrie
Cant emir, Viaa si opera, Bucurest i 1958. C. Maciuca, Dimitrie Cantemir,
Oameni de seama, Bucuresti 1962. H. B. Yonetken, Di mitr ie Cantemir in
istoria muzicii turce, Muzica, 1962, IO.
CANTI CARNASCIALESCHI (tal., pokladne pjesme),.ve-
sele i razuzdane pjesme koje su se pjevale u vrijeme poklada u
Firenci potkraj XV i u XVI st. Uveo ih je Lorenzo Medici. C. c.
su se spojili s pukom baladom u njenoj raznolikosti stihova i
strofa. Ismijavali su razne tipove ljudi i drutvene kategorije,
osobito obrtnike, ili su satiriki aludirali na suvremene politike
dogaaje. C. c. su komponirani za 3 glasa, a vrlo esto i za 4 glasa
u prividnom polifonom stilu frottole. Autori teksta bili su uz L.
Medicija i A. Poliziano, B. Giambullari, B. Varchi, A. F. Grazzini,
N. Macchiavelli, A. Alamanni i drugi manje poznati. Muziku za
Lorenzove pjesme komponirao je njegov dvorski kompozitor H.
Isaac, kako se vidi iz predgovora zbirke Tutti i trionfi, carri, ma-
scherate 0 canti carnascialeschi . . . dal tempo di Magnifico Lorenzo de'
Medici fino alF anno i$S9 (izgubljena). Na tekstove Lorenza i
drugih pjesnika komponirali su i A. Agricola, A. Coppinus,
Baccio Florentinus, Alexander Fiorentino, no veim dijelom su
kompozitori nepoznati. Izmeu 1492 i 1498, u Savonarolino
vrijeme, kad su procesije zamijenile pokladne povorke, na muziku
pokladnih pjesama pjevale su se laude. Najvaniji kodeksi,
koji sadravaju pokladnu muziku, nalaze se u Nacionalnoj biblioteci
u Firenci.
NOVA IZD. : P. M. Masson {Chants de carnaval florentins, 1913); K.
Jeppensen i V. Brondal (Die mehrstimmige italienische Laude um 1550, 1935);
tekstove obj. Ch. S. Singleton (1936).
LIT. : A. de la Fage, Cant i carnascialeschi, Gazzett a musical e, 1847, 12,
16, 22 i 1851, 2. F. Ghisi, I canti carnascialeschi nel le font i musical i del XV
e XVI secol o, Firenze 1937. I sti , Cant i Art igiani Carnascialeschi, Padova
1939. Isti, Canti carnascialeschi, MGG, II, 1952. V. Br.
CANTICUM (lat. pjesma, hvalospjev; engl. canticle, fran.
cantigue, tal. cantico), u zapadnoj liturgiji, biblijska pjesma, po
strukturi teksta slina psalmu, a po sadraju obino himnikog
karaktera. Dijeli se u dvije vrste: cantica minora (manje pjesme)
uzete su iz Sv. pisma Starog zavjeta, a cantica maiora (vee ili
evaneoske pjesme) iz Sv. pisma Novog zavjeta. U prvu vrstu
ubraja se npr. Cantemus Domino (canticum Moysis I), Audite
coeli quae loquor (canticum Moysis II), Audite verbum (canticum
Jeremiae) i Benedicte omnia opera Domini (canticum puerorum);
u drugu vrstu: Magnificat anima mea (canticum Mariae ili can-
ticum B. M. V.), Benedictus Dominis Deus Israel (canticum
Zachariae) i Nunc dimitis (canticum Simeonis). Evaneoske
pjesme se upotrebljavaju u asoslovu i u muzikom su pogledu
vrhunac pojedinih njegovih dijelova (Laudes, Vesparea, Com-
pletoriumj. Svi starozavjetni psalmi zovu se takoer zajednikim
imenom i Cantica (Davidi). Salomonova Pjesma nad pjesmama
(Canticum canticorum), po svojim knjievnim i umjetnikim kva-
litetama, bila je mnogim kompozitorima vrelo inspiracije za dje-
lominu obradbu u obliku moteta (npr. 29 moteta Palestri-
ne, Quam pulchra es I. Lukaia i dr.) ili za cjelovitu obradbu
u obliku kantate (npr. M. E. Bossi, Canticum canticorum za sole,
zbor, orkestar i orgulje).
LIT. : B. St ablein, Cant icum, MGG, II, 1952. A. Vi.
CANTIGAS (panj. i portug., pjesme, hvalospjevi), u gali-
cijsko-portugalskim zbirkama srednjovjekovnih pjesama (cancio-
neiros) ljubavne i satirine svjetovne pjesme (c. de amigo, c. de
amor, c. de maldizer, c. de escarnio) te duhovne pjesme. Taj se
oblik njegovao naro-
ito u XIII st. na
dvoru kastilskoga kralja
Alfonsa X el Sabio
(123084). C. su
pjevali dvorski
muziari uz instru-
mentalnu pratnju.
Od svjetovnih c.
sauvano je 1700
pjesama (bez napjeva) u
tri zbirke: Can-cioneiro
da Ajuda (nastao oko
1300), Can-cioneiro da
Vaticana (XVI st.) i
Cancio-neiro Colocci
Bran-cuti (XVI st.).
Duhovni c. sau-
vani su sa zapisanim napjevima. Po obliku su raznoliki, a vei-
nom pokazuju utjecaj francuskih pjesama. Napjevi su srodni
koralnim melodijama i trubadurskoj muzici. Od sauvanih zbirki
najvanije su:
1. Cantigas de santa Maria (Cantigas de Loores et
Milagros de Nuestra Senora), zbirka pjesama koju je, prema
predaji, sastavio kastilski kralj Alfonso X el Sabio (12301284).
Sadrava oko 420 pjesama (40 lirskih hvalospjeva, ostale epskog
karaktera). C. imaju preteno formu virelaja (izmjenjivanje soli
sta i zbora), zatim rondeaua, majskih pjesama (mayas), liturgijskih
pjesama, pjesama bez refrena. Melodije su vrlo raznolike. Neke su
sline narodnim, osobito galicijskim i katalonskim melodijama,
neke su u trubadurskom stilu ranog XIII st., neke podsjeaju na
motete, neke na gregorijanske sekvence, na hodoasnike pjesme,
na romance, plesne pjesme. Prevladava dorski i miksolidijski
tonalitet. Ritmovi su modalni. Zbirka je sauvana u 4 rukopisa.
NOVA IZD. : cjel okupnu zbirku pod naslovom La Muica de las canliga
de S. Maria del rey Alfonso el Sabio obj. je H. Angles (4 sv., 194364); tekstove
bez napjeva obj. su L. Cutt o, Marques de Val mar (2 sv. , 1889) i W. Met t mann
(2 sv., 195961).
2. Dva bogato iluminirana rukopisa na pergameni, nastala
nakon 1279, sadre preko 400 cantigasa.
3. Kodeks Marijanskih pjesama, dovren u Toledu nakon
1257, sadri 128 cantigasa.
LIT. : J. Ball era, Las Cant igas de Al fonso el Sabio, Madrid 1882. J.
Ribera, La Muica andal uza medieval en las canciones e Trovadores, troveros
y minnesinger (3 sv.), Madr id 192325. R. Menendez Pidal, Poesia jugla-
resca . . . , Madrid 1924 (VI izd. 1957). H. Angles, Les Cant igas del Rei
N'Anfos el Savi, Vida crist iana, 1927, 14. R. Menendez Pidal, Poesia arabe
y poesia europea, Madrid 1941. H. Angles, La Muica en la Espana de Fer-
nando el Santo y de Al fonso el Sabio, Madrid 1943. Isti, La Muica de l as
Cantigas del Rey Alfonso el Sabio, Arbor 1944. F. F. Lopes, A Muica das
Cant i gas de S. Maria, Broteria, 1945. H. Spanke, La Teoria arabe sobre
el origen de la lirica romanica, Anuario Musical des Instituto Espanol de Mu-
sicologia, 1946, I. J. Guerrero Lovillo, Las cant igas, Madrid 1949. H.
Angles, Cantigas de Santa Maria, MGG, II, 1952. R.
CANTILENA (lat.), pjesma, melodija pjevanje. U uem
smislu:
1. latinsko liturgijsko pjevanje (Cantilena romana, Gregori
jansko pjevanje), posebno pjevni dijelovi liturgije za razliku od
psalmodikih. Notker Balbulus naziva cantilenom melodije
sekvence, a teoretiar Ekkehard IV, trope. U nauci o organumu
IXX st. c. oznauje i organalno, pjevanje liturgijskih cantica
ili Carmina sacra.
2. Izrazom c. nazivale su se u srednjemu vijeku i svjetovne
lirske i epske jednoglasne pjesme, te pjesme putujuih sviraa
(Cantilena ioculatoris), kao npr. rugalice, a takoer i chanson de
geste. Dante {De vulgari eloauentia, II), razlikuje visoki (tragini)
stil Cantija (-> Cantio) od visoko-niskog (tragino-kominog)
stila Cantilene. Naziv c. javlja se i kao oznaka za plesnu pjesmu,
a i instrumentalnu kompoziciju. Johannes de Grocheo (oko 1300)
kao vrste cantilene opisuje pjevanu i sviranu Rotundu (-> Ron-
deau), Stantipes (-> Estampida) i Ductiju.
3. U XIIIXV st. cantilenom su se nazivale i vieglasne
svjetovne pjesme i to refrenskog oblika. Tinctoris (Dijfinitorium,


CANTIGAS. A4inijatura s prikazom sviraa orga-
nistruma iz rukopisa Cantigas de Santa Maria,
XIII st.

.,u

288 CANTILENA CANTUS FIRMUS

1473) definira cantilenu kao manju vieglasnu pjesmu prvenstveno
ljubavnog sadraja podrazumijevajui pod tim vokalnu chansonu.
U XVIXVII st. c. esto oznauje openito vieglasni vokalni
stavak (Zarlino, 1558). 4. -> Kantilena.
LIT. : A. Vi scardi, Cant ilena, Studi medievali, IX, 1936. J, Handschin,
Les Et udes sur l e XV
e
siecle musicale de Ch. van den Borren, Revue Belge de
Musicologie, I, 194647. Ili, Refl exions sur l a t erminol ogie, Revue Bel ge
de Musicologie, VI, 1952. I. A.
CANTINO (tal.; franc. chanterelle, njem. Sangsaite), u XVI st.
naziv za najviu icu na lutnji, violini i nekim drugim instrumen-
tima.
CANTIO (lat. pjesma), u srednjem vijeku esto upotreblja-
van naziv za razne vrste pjevanih melodija (tako npr. Jakob iz
Liegea u gregorijanskom pjevanju nabraja responzorije, ofer-
torije i takve cantiones); u uem smislu, pogotovu od kasnog
srednjeg vijeka, termin za pjesmu, znai priblino isto to i Carmen
ili Versus; u dananjoj muzikologiji c. oznaava jednoglasnu la-
tinsku pjesmu srednjeg vijeka, veinom duhovnog sadraja (E.
Jammers). Meutim, pojam cantija u principu ne iskljuuje pjesme
srodnog^tipa na narodnom jeziku, u vieglasnoj obradbi, katkad i
sa svjetovnim tekstom. Karakteristike su cantija jednostavna
forma (AAB, AB, AABA), strofna gradnja i dosljedna upotreba
refrena. Melodije se esto kreu u intervalima trozvuka i plesnoj
trodjelnoj mjeri; njihov je karakter podjednako odreen pukim
i crkvenim elementima. Ritam je jednostavan i pravilan, za razliku
od sloene ritmike conductusa. Tekstovi ukazuju na utjecaj tada-
njih vjerskih pokreta. A. se najvie kultivirao u krugovima klerika,
lanova bratovtina, studenata, aka latinskih kola. Pjevao se u
asoslovu, prilikom procesija i u privatnoj pobonosti. Mnoge
cantiones sauvale su se kao umeci u gregorijanske napjeve. Ta
se injenica, meutim, ne smije tumaiti kao da je c. nastao osa-
mostaljenjem nekog tropa; naprotiv, noviji (strofni) trop sve je
vie preuzimao elemente pjesme, koji su u cantiju ve bili prisutni;
posljedica toga bila je gotovo potpuna istovetnost tropa i cantija.
Preko pukog cantija katkad je i svjetovna plesna melodija ula
kao umetak u gregorijanske napjeve. C. se u XIV i XV st. najvie
njegovao u ekoj; odatle se proirio na junu i sjeverozapadnu
Njemaku, gdje ga je u toku XVI st. zamijenila duhovna pjesma
na njemakom jeziku.
LIT. : M. Spanke, Das Aloosburger Granduale, Zeitschrift fur romanische
Phil ologie, L, 1930. J. Handschin, Die Schweiz, vvel che sang, Fest schrif t
K. Nef, Zurich i Leipzig 1933. A. Schmi tz, Ein schl esisches Cantional aus
dem 15. Jahrhundert, AFMF, I, 1936. B. Stdblein, Die mitt elal terlichen
l it urgischen Weisen im Gesangbuch der Bohmischen Briider von 1531, MF,
V, 1952. E. Jammers, Cantio, MGG, II, 1952. Isti, Der mitt elalterliche
Choral, Mainz 1954. W. Irtenkauf, Das Seckauer Cant ionarium vom Jahre
1345, AFMW, XIII, 1956. R. Stephan, Lied, Tropus und Tanz im Minel -
alt er, Zeit schr ift fur deut sches Alt ert um, LXXXVII, 195657. B. A.
CANTIONES SACRAE (lat. duhovne pjesme; tal. canzoni
spirituali), naziv koji se u razdoblju izmeu XV i XVIII st. upo-
trebljavao za latinski motet. Pod tim su naslovom tiskani mo-
teti Tallisa, Byrda, G. Gabrielija, Schiitza i dr., a od hrvatskih
kompozitora Ivana Lukaia (Sacrae cantiones, 1620).
LIT.: A. A. Abert, Cantio sacra, MGG, II, 1952.
CANTUS (lat.; tal. canto), openito, melodija, pjevanje
odnosno onaj dio neke kompozicije kojemu je povjerena melodij-
ska funkcija i o kojemu je bitno ovisan izraaj. Otuda, u uem
smislu: 1. u srednjovjekovnom vieglasju naziv za postojeu ili
tek stvorenu melodiju koja se u starijem organumu nalazila u
gornjemu glasu (vox principalis), a u kasnijem organumu i diskantu
XIII st. u donjemu glasu (-> cantus firmus). U kantilenskoj kom-
poziciji XIVXV st. i u vokalnom stavku od XV st. nadalje c.
je ponovno gornji glas, tj. najvii glas nazivan i superius (otuda
kasnije sopran), suprema vox, itd. U teoretskoj sistematizaciji
melodijskih vrsta razlikovalo se: -* cantus planus i cantus mensu-
rabilis ili -> cantus figuratus.
2. C. je bez poblie oznake mogao znaiti i itavu vieglasnu
kompoziciju, npr. u zbirkama Canti B. numero cinguanta (1502)
i Canti C. numero cento cinquanta O. Petruccija.
3. U muzikom repertoaru kranske liturgije, posebno am-
brozijanske, c. je onaj melodijski oblik koji odgovara tractusu u
gregorijanskom repertoaru: melodija koja se od poetka do kraja
pjeva bez prekida ili psalam koji pjeva solist bez zbornih umetaka.
LIT.: M. Appel, Ter minologie in den mit tel alterl ichen Musiktraktat en
(disertacija), Berlin 1935. I. A.
CANTUS CORONATUS (lat. kraljevski pjev), jedan od naj-
starijih oblika instrumentalne muzike srednjeg vijeka koji se vje-
rojatno sastojao od variranja ili ornamentiranja odreene melodije.
Ovaj naziv spominje J. de Grocheo u svojem traktatu Theoria
(obj. J. Wolf, SBIMG, 18991900).
CANTUS DURUS, MOLLIS (lat. tvrdi, meki napjev), ter-
mini nastali u muzikoj teoriji XV st. analogno prema nazivima
hexachordum durum i hexachordum molle ( ~> Heksakord
-y Mollis).
CANTUS FIGURATUS (C. figuralis, lat.), n se
od XV st. oznaivala ritmiki sloena i odmjerena
rana) melodija ili openito muzika (zbog notnih fig
se biljeila). Raniji srednjovjekovni teoretiari nazival
melodiju cantus mensuratus ili c. mensurabilis za razliku c
priblino jednakih notnih vrijednosti, -> cantus planusc
i XVIII st. pod pojmovima muica figurata ili figurali
mijevala se takoer melodijska figuracija, npr. figuri:
figuriram bas.
CANTUS FIRMUS (lat. utvrena melodija), mek
nom preuzeta iz duhovne ili svjetovne muzike, da bi
neizmijenjena ili ornamentirana, kao podloga novoj k
Kao c. f. sluili su i drugi tonski nizovi: pregnant
isjeci ljestvica, heksakordi, karakteristini intervali, zo
i dr., a koristile su se i postojee vieglasne kompozici
Termin c. f. u dananjem znaenju upotrebljava
XVIII i XIX st. Ranije su bili uobiajeni nazivi cc
factus, tenor, subjectum itd., dok je pojam c. f. bio s
cantus planus, melodiju u izjednaenim notnim traj;
razliku od cantus mensuratus ili cantus figuratus, ritmii
melodije. Budui da su se melodije u jednakim notnin
stima javljale gotovo jedino u gregorijanskom koralu,
termini cantus planus i c. f. u svakodnevnom govoru
trebljavali za gregorijansko pjevanje. Precizne teoretski
ije, meutim, to ne ine. Izraz c. f. prvi put spominje H
de Moravia u traktatu Discantus positio vulgaris (XIII
Pojava cantus firmusa u dananjem znaenju vez
srednjovjekovno vieglasje. U ranom, jednostavnom
jo ne postoje stilske razlike izmeu gregorijanske r
dubljem i popratne dionice u viem glasu. Pravi srni;
c. f. tek kasnije, u organumu XII st. (St. Martial, S;
Compostella), kad se tenoru u dugo dranim not an
u viem glasu, pokretljiva, ritmiki slobodna, melizmatsl
kola Notre Dame (prva polovina XIII st.) provodi u 1
(diskantskim partijama) strogu modalnu ritmizaciju dod
(rjee dvaju glasova). Na srodan se nain u diskantskim
ritmizira i cantus firmus. Neke diskantske partije d
gornjim glasovima slobodno spjevane tekstove; tako j
srednjovjekovni motet. U razdobljima Ars antiquae (drug
XIII st.) i Ars novae (XIV st.) otilo se dalje u oblikovanji
fakture, provoenjem slobodno komponiranih gornji
iznad tenora (cantus firmusa); pri tom se tenor kretao
ritmiziranim (izoritmikim) periodama; izoritmija se n
tegnuti i na dodane dionice.
Zlatni vijek cantus firmusa poinje sa XV st. i traj'
XVI st. Epoha Nizozemaca ne samo t o je bogato i
dalje razvijala tehniku cantus firmusa nego je donijel
nove vrste i oblija: u to doba nastaje velika muzika fc
a motet, himna i pjesma (chinson i Lied) oblikuju se na
U misama koje nisu slobodno komponirane u svim :
uzima se c. f. iz gregorijanskog pjevanja (iz odgovaraju
rijanskih misnih stavaka, ali i iz drugih gregorijanski}
ili iz chansona. Bitna je novost da c. f., ukoliko ne
gregorijanskih misnih stavaka, ne zadrava svoj izvi
(kao u motetu kole Notre Dame), niti se izvodi instn
(kao to se prakticiralo u doba Ars antiauae i Ars nm
se pjeva uz tekst misnog stavka kojemu pripada. Ci
dinstvo forme postie se vraanjem istog cantus firmus;
misnim stavcima. Preuzeta melodija moe zadrati
oblik, ali se esto i ukraava (kolorira, diminuira), stav
bogato, da se linija prvotne melodije u mnotvu dod:
izgubi.
Motet XV st. nema s izoritmikim motetom Ars n
se jo kultivira u prvim decenijima XV st.) nieg zaj
osim imena. Za motet iz razdoblja Nizozemskih po
ako nije slobodno komponiran, u pravilu se uzima c. f. i
janskog pjevanja s istim tekstom koji donosi i sam me
nije nuno vezan samo za jedan glas nego se naizmjeni
pojavljivati u raznim glasovima, a polifona graa esto je
sloena kao u misama. Dok se sredinom XV st. c. f. veir
kuje od drugih glasova, u drugoj polovini stoljea ostale !
prilagouju cantus firmusu, preuzimajui njegove rr
nain imitacije.
Vieglasne himne, kao i na isti nain komponirane
antifone i dr., predstavljaju podvrstu moteta, s vlastiti
teristikama i skromnijim kompozicijsko-tehnikim za
Himne se gotovo uvijek oslanjaju na liturgiki c. f. koji se
donosi u sopranu, katkad u tenoru. Preuzeta melodija
kolorirana (izuzevi u Njemakoj, gdje se u himnama
neukraeni cantus firmusi). U drugoj polovini XV st.



CANTUS FIRMUS CANZONA 289

u fakturi pribliava motetu. Prvom cantus firmusu ponekad se
dodaje drugi, takoer iz gregorijanskih himna, ali i iz svjetovne
muzike. Najvii umjetniki domet dostiu himnike kompozicije,
u kojima se provodi jo i kanonska imitacija. Himne s tako slo-
enom tehnikom razlikuju se od moteta samo po odnosu cantus
firmusa i ostalih glasova: dok u himni prevladava c. f. kao glavna
melodija, nasuprot popratnim glasovima koji su motiviki veinom
razliiti, u motetu je c. f. utkan u polifono tkivo jednakopravnih
dionica koje preteno njegove motive donose u imitaciji.
U kompoziciji chansona rairena je praksa da se u novom
djelu citira poetak nekog ve postojeeg, poznatog chansona
(odnosno poeci vie chansona), ili se iz postojee kompozi-
cije preuzima i itava jedna dionica, njoj se dodaju novi glasovi
te tako nastaje drugi chanson, a iz ovog opet istim postupkom
trei. Na taj su nain esto itavi nizovi chansona meusobno
povezani.
Kompozitori chansona rado upotrebljavaju po nekoliko can-
tus firmusa; meu tima ima i duhovnih melodija. Polifoni
oblici koji su se u drugoj polovini XV st. izgradili u stilu a cappella
i principu skroz provedene imitacije, ne doivljuju u XVI st.
vie nikakvih znaajnijih promjena, nego se produbljuju i pro-
iuju u klasino uravnoteenom stilu, ije je olienje Palestrina.
Razvoj oblika graenih na cantus firmusu u cijelosti je zavren.
Jedinu novost donijela je parodijska misa: u njoj se ne preuzima
samo jedan glas neke postojee kompozicije kao c. f., nego itava
tua polifona kompozicija, ili bar njeni motivi koji u svakome
misnom stavku nastupaju istim redoslijedom kao u modelu, a
provode se imitativno. U svjetovnim formama gotovo se potpuno
naputa c. f.: najvei broj chansona, a naroito novi oblici, kao
frottola, madrigal, villanella i dr., posve su slobodni u melodijskoj
invenciji. Jedino se u Njemakoj upotrebljava c. f. jo i nakon
sredine stoljea (Tenorlied).
Dok je komponiranje s cantus firmusom jo u XVI st. igralo
znatnu, a u nekim vrstama ak i suverenu ulogu, oko 1600 no-
va strujanja muzikog baroka potiskuju c. f. u pozadinu; on e
u toku stoljea gotovo posve nestati. Andrea i Giovanni Gabri-
eli slue se cantus firmusom samo iznimno. L. Viadana u djelu
Conceni ecclesiastici (1602) obilnije primjenjuje c. f., premda na
slobodniji nain nego to se prakticiralo u XVI st., ali on u
Italiji gotovo da i nema sljedbenika. Na originalan nain sjedinio
je C. Monteverdi stare i nove tendencije (zbor, sole i instrumen-
talnu muziku, psalmodiju i tehniku cantus firmusa) u kompozi-
ciji Vespro della Beata Vergine (1610). U protestantskoj crk-
venoj muzici odlunu je ulogu odigrao c. f. iz crkvenih na-
pjeva s njemakim tekstom protestantskih korala. Dok je u
ostalim zemljama motet s cantus firmusom potpuno naputen, u
Njemakoj se dalje kultivira i doivljava vrhunac u XVIII st.
u Bachovim motetima i koralnim kantatama. U instrumen-
talnoj se muzici c. f. prvi put pojavljuje u tabulaturama u ko-
jima su vokalne kompozicije s cantus firmusom preraene za
instrumente. Meu originalnim instrumentalnim tvorevinama
osobito mjesto pripada njemakim baroknim djelima za orgulje
s cantus firmusom iz protestantskog korala (koralne predigre,
koralne varijacije, koralne fantazije) te baroknim varijacijskim
formama s cantus firmusom iz plesa ili pjesme (chaconne, pas-
sacaglia).
LIT.: C. VCinlerfeld, Johannes Gabrieli und sein Zeitalter, Berlin 1834.
A. W. Ambros, Geschichte der Musik, IIIII, Leipzig 188081 (II izd.).
H. Leichtentritt, Geschichte der Motette, Leipzig 1908. P. Wagner, Ge
schichte der Messe, I dio (do 1600), Leipzig 1913. F. Ludwig, Die geistliche
nichtliturgische und weltliche einstimmige und die mehrstimmige Musik des
Mitt elalters bis zum Anfang des 15. Jahrhundert s, Handbuch der Musikge-
schichte (izd. G. Adler), Frankfurt a. M. 1924. W. Vetler, Das friihdeutsche
Lied, Miinster 1928. F. Dietrich, J. S. Bachs Choral und seine geschichtlichen
Wurzeln, Bach Jahrbuch, 1929. H. Besseler, Die Musik des Mittelalters und
der Renaissance, Potsdam 1931. H. Angles, El Codex musical de Las Huel-
gas, 3 sv., Barcelona 1931. F. Blume, Die evangelische Kirchenmusik, Potsdam
1931 F Dietrich Geschichfe des deulschen Orgelchorals im 17 Jahrhundert
Husmann, Die drei- und vierstimmigen Notre-Dame-Organa, Publikat ionen
alterer Musik, n, Leipzig 1940. H. Besseler, Ars antiqua i Ars nova, MGG,
I, 1951. Isti, Bourdon und Fauxbourdon, Leipzig 1950. M. Bukofzer,
Studies in Medieval and Renaissance Music, New York 1950. H. Husmann,
Cant us firmus, MGG, II, 1952. B. Meier, Die Harmonik im cantus firmus-
haltigen Satz des 15 Jahrhunderts AFMW 1952 G Schmidt Zur Frage
CANTUS FRACTUS (lat. takoer cantus fractibilis),

CANTUS LATERALIS. Pet erogl asni Agnus Dei u zborniku iz oko 1566.
Lijevo: diskant i bas; desno: alt, vagans (lat. lutalica, naknadno dodani 5. glas)
i t enor
Oko polovice XVI st. uobiajilo se pisanje i tampanje svake
dionice u posebni svei (engl. Part books, njem. Stimmbucher; ->
Chorbuch).
CANTUS PER MEDIUM (lat. medium sredina, polovica), u
XVI st. naziv za postupak kojim se trajanje zabiljeenih notnih
vrijednosti umanjuje za polovicu. Takav nain izvoenja zvao se i
proportio dupla (-> Proporcija), a kasnije i -* alla breve.
CANTUS PLANUS (lat. ravna melodija; engl. plainsong,
franc. plain chant, tal. canto piano), odXII, odnosno XIII st. uobi-
ajeni naziv za gregorijansku melodiju koja je u vieglasnim kom-
pozicijama obino sluila kao -> cantus firmus, a kretala se rav-
nomjerno u priblino jednakim notnim vrijednostima, za razliku
od ritmiki sloenih melodija nazivanih cantus mensuratus, -> cantus
figuratus.
LIT. : P. Wagner, Einfiihrung in die gregorianischen Melodien, I II,
Leipzig 1912 (II izd.). C. Vivell, Zur Musik-Terminologie Planus, ZIMG,
191314. I. A.
CANTUS PRIUS FACTUS (lat. prije nainjena melodija),
srednjovjekovni naziv za ve postojeu, prije stvorenu melo-
diju koja je u vieglasnoj muzici sluila kao vox principalis,
tenor, odnosno -> cantus firmus.
CANTUS TRUNCATUS -> Hoquetus
CANZO (canso), jedan od oblika francuske (provansalske)
trubadurske muzike i poezije, poznate i pod nazivom canzone,
kanzone i chanson. C. je strofa od 6 do 7 stihova, s muzikom koja
odgovara shemi (brojevi oznauju stihove):
1 2 3 4 5 6 (7)
U ovom je obliku balada francuskih trouvera.
CANZONA (canzone, tal.; njem. Kanzone), 1. opi talijan-
ski naziv za razliite vokalne kompozicije:
a) u XII i XIII st. motet na melodiju izvedenu iz gregori
janskog korala.
b) Canzoni sacre XVI i XVII st. takoer su moteti, barok
nog, vokalno-instrumentalnog tipa (Sacrae cantiones quae vulgo
motecta appellantur).
c) U doba renesanse c. je jedna od mnogobrojnih vrsta frot-
tole, upravo kompozicija na tekst pjesnike c. * talijanske strofne
pjesme s kratkom posvetom (commiato) na kraju. Karakteristina
za pjesniku canzonu je nepravilnost rime, ritmika raznolikost


CANTUS LATERALIS, lat inski naziv u XV i XVI st.
za pjesmaricu veeg formata, u kojoj su dionice polifone vokalne
kompozicije bile pisane ili tampane jedna uz drugu na dvije
stranice, tako da su svi pjevai pjevali iz iste knjige.

CANZONA CAPELLA
st. pojedine pjesnike canzone (osobito Petrarkine) obino su
komponirane u obliku ciklusa madrigala, tako da je svaka strofa
posebna kompozicija (C. de Rore, Palestrina i dr.).
d) C. a balio, svjetovna pjesma uz koju se plesalo, osobito
za karnevalskih sveanosti u Firenci (XV i XVI st.).
e) C. alla napolitana i c. villanesca ili samo villanesca, forme
tipa villanelle. Nastale su u Napulju, vrlo proirene u XVI st. To
su strofne pjesme s refrenom iza svake strofe, veinom ljubavnog
sadraja; muziki su jednostavne, pisane akordiki, a pjevale su
se najee uz lutnju.
f) C. je takoe talijanski naziv za francusko-flamanski chanson
i njemaku polifonu pjesmu.
g) C. popolare, pjesma koja se pjeva u narodu. v. Br.
2. Inst rumentalna forma XVI i XVII st. u Italiji, koja se
razvila iz francusko-flamanskog chansona. Instrumentalna can-
zona ranog XVI st. (nazvana canzona alla francese ili canzona
da sonare) bila je pisana ili za instrumente s tipkama (preteno
za orgulje) ili za instrumentalne sastave, a odlikovala se pregled-
nom i uravnoteenom formom (tipine sheme bile su: A B A,
A B B, A A B C). U njoj prevladava homofonija sa slobodnim
izmjenjivanjem imitacije i dijaloga. Za razliku od suvremenog
ricercara, c. su bile pisane lakim stilom, ritam im je bio ivlji
i kretao se u etvrtinkama, a ne u polovinkama. Teme su poinjale
karakteristinim ponavljanjem poetnoga tona. Dok u poetku
nije bilo hitnijih razlika izmeu c. za orgulje i za instrumentalne
sastave, u toku XVII st. c. za orgulje dobiva saet iju formu i
vodi k fugi, a c. za instrumentalne sastave pretvara se u sonatu.
Prve canzone za orgulje objavio je G. Cavazzoni (Intavola-tura
cioe ricercari, canzoni. . . , 1542). Neke od njih (Canzone sopra Fah
d' argent) raene su prema tematskom materijalu Jos-quina des
Presa, ali se razlikuju kontrapunktskom obradbom. Osim A.
Gabrielija, koji u svojim canzonama upotrebljava mnoge ukrase iz
vokalnih chansona, originalne c. za orgulje objavili su C.
Merulo, A. Cifra i dr. U Njemakoj naziv canzone upotrebljavao se
kao sinonim za fugu (npr. Fugen, oder wie es die Italiener nennen
canzoni alla francese B. Schmida, 1607). Posebnu vrstu tvore
canzone u obliku varijacija, koje je prvi pisao G. Frescobaldi.
One su se temeljile na slobodnoj ritmikoj varijaciji iste teme sa
estim umetanjem slobodnih prolaznih pasaa. Ovakve canzone
komponirali su, medu ostalim, J. J. Froberger, J. K. Kerll, J.
S. Bach i dr.
Prve canzone za instrumentalne sastave objavio je G. Gabrieli
{Canzoni e sonate . . . , 1570), za kojim su slijedili i drugi talijanski
kompozitori, osobito u Lombardiji i Veneciji. Te canzone mogu
se podijeliti u tri skupine: a) kompozicije stilom i formom obli-
kovane poput chansona s kontrapunktski razraenim dionicama.
Canzone ove prilino konzervativne grupe, njegovane jo u po-
etku XVII st., imaju uglavnom etiri odsjeka, od kojih prvi
obino zapoinje imitacijom. Izmeu pojedinih odsjeka nema
veih stilistikih suprotnosti; b) canzone koje se nadovezuju na
ricercar. Mjestimino se mogu opaziti nastojanja koja idu za te-
matskim jedinstvom, poput onih u variranim canzonama za or-
gulje G. Frescobaldija; c) briljantne canzone za dva instrumen-
talna ansambla G. Gabrielija i njegovih sljedbenika; struktura
im je slobodna. U njima se izmjenjuju polifoni odsjeci (imitacije)
u ivahnoj 4/4 mjeri s homofonim dijelovima u trodobnoj mjeri.
Pojedini odsjeci katkad su vrlo kratki i fragmentarnog karaktera.
Slobodni, viedijelni tip canzone za instrumentalne sastave
doveo je do vrhunca G. Frescobaldi. Sistematske promjene tempa
(Allegro za imitativni odsjek, Adagio za homofoni), provedene u
kasnijim izdanjima, predstavljaju prekretnicu koja vodi do
stvaranja sonate da Mesa. Postepenim smanjivanjem broja od-
sjeka i uvoenjem veih stilistikih suprot nosti meu njima,
c. se sve vie poistovjeuje sa sonatom, pa oko polovice XVII st.
nazivi c. i sonata postaju sinonimi. Teoretiari i kompozitori jo
su dugo polifoni stil smatrali Allegro-stilom, a rije c. ili canzone
upotrebljavali kao oznaku za glavni, fugirani stavak barokne so-
nate.
U XIX st. c. je instrumentalna kompozicija sa pjevnom me-
lodijom.
LIT. : A. Schl ossberg, Die it al ienische Sonat e fiir mehrer e Inst rument e
im 17. Jahrhjndsrt (disert acija), Heidelberg 1935. E. Helm, The Earl y Ital ian
Madrigal (neobj. disertacija), New York 1939. J. M. Knapp, The Canzone
Francese and its Vocal Models (neobj. disert acija), Boston 1941. E. Crocker,
An Introductory Study of the Ital ian Canzona for Inst rumental Ensembl es (di-
sertacija), Cambridge, Mass., 1943. Isti , Canzona, Harvard Dict ionar y of
Music, 1944. A. Einstein, The Ital ian Madrigal ( 3 sv.), Princet on 1949.
K. Ko.
CANZONETTA (tal.; deminutiv od canzona pjesma),
krajem XVI st. i u XVII st. naziv za krau polifonu vokalnu
kompoziciju vedrog karaktera poput plesne pjesme. Taj su izraz
meu prvima upotrijebili O. Vecchi (1580), C. Montevei
P. Quagliati (1588), H. L. Hassler i neki engleski ms
LIT.: W. Dii rr, Die italienische Canzonette und das deutsc
Ausgang des 16. Jahrhunderts, Spomenica L. Bianchi, Bol ogna
CANJUGA, Anselmo, kompozitor (Budislavec kod ^
27. XI 1894 Stara Gradika, 19. XII 1952). Mu
najprije sam, a kasnije kao sveenik kapucinskog rec
Dugana st. Nastavnik pjevanja, dirigent i orgulja. I
cecilijanske ideje (bio aktivan lan pokreta) predavanji
cima, koncertima, a osobito obilnom literarnom i i
suradnjom u asopisu Sv. Cecilija; sudjelovao kod s;
Hrvatskog crkvenog kantuala. Komponirao preteno
muziku; izvrsno poznavao stare hrvatske crkvene puk
Kompozicije mu odaju svjeu invenciju, jednostavnost i
formu. Znao je u njima pogoditi narodni duh, pa su,
hvaene i kao puke pjesme.
DJELA: preludiji i fuge za orgul je. Zborovi. et iri mise;
Obradio (harmonizirao i rit miki rekonstruirao) i izdao vie napje
Cithara octochorda; harmonizirao napjeve gregorijanskog korala.
CAOINE, irska posmrtna tualjka (-> Coronach).
CAPDEVIELLE, Pierre, francuski kompozitor (P
1906 Bordeaux, 9. VII 1969). Uio klavir i kompi
Parikom konzervatoriju (A. Gedalge, P. Vidal) i kod V.
Osnovao komorni ansambl Dixtuor de Pari. Izmeu ic
muziki kritiar (Monde musical, Revue musicale). Od 1
emisije komorne muzike Francuskog radija. Osniva (19/
sjednik ustanove Centre de documentation de musigue intt
u Parizu. God. 1952 osnovao komorni orkestar na parisk -
stanici. esto nastupao kao dirigent. C. je izraziti lirik
padao nijednoj od suvremenih muzikih struja u Fi
naglaujui da komponirati znai birati.
DJELA. ORKESTRALNA: t ri simfonije, 195254; simfoni;
Les Evocations de VAverne, 1927 i Incantation pour la mort d'unjeu
1931; suita Moliera, 1947. KOMORNA: Sonata da camera za v
lonelo, 1941; Sonatina pastorale za flautu i violu, 1942 (nova ve
Sonata da chiesa za 10 duhaa; Trois pieces breves za viol inu i k.
Exorcisme, monodija za saksofon, 1936. KLAVIRSKA: Sarabc
Instants musicaux, 1927; Reflets, 192729; Ludes, 194246. D
opere Prince Hamlet i Les Amants captifs, 1950. Scenska muzika
niennes (Sofoklo), Le pedant joue (C. de Bergerac). Filmska muzi
KALNA: Cantate de la France retrouvee za tenor, zbor i orkest a:
Procs de Jeanne d'Arc za recitat ora, sol e, zbor i orkestar, 1941;
de Pere'grinos za recitatora, sole, zbor i orkestar, 1941; L'Ile rouge (
za sole, zbor i orkestar, 1946; Deux apologues d'Oscar Wilde za gla;
193032; 3 madrigal a Les Amours de Pierre de Ronsard za glas, g
flautu i harfu; Cinq poemes de Jean Romann za glas i gudaki kvartet;
solo-pjesme.
LIT. : R. Charpentier, Pier re Capdeviel l e, MGG, II, 1952.
CAPECCHI, Renato, talijanski pjeva, bas-barito
6. XI 1923 ). Uenik U. Carrozzija, kao koncert:
debitirao 1948 na Radio-Genovi, na opernoj pozornici
pjevao idue godine u Reggio Emilia kao Amonasro (Ver
Ve 1950 nastupio na festivalu Maggio Fiorentino i 195
tropolitanu u New Yorku, a zatim i na drugim svjetsl
nim pozornicama. Svoje najvee uspjehe ostvario je u t;
kominim operama XVIII st.: Le Cantatrici villane (Fi
// Filosofo di campagna (Galuppi), // Barbiere (Paisiello
trimonio segreto (Cimarosa), kao i u sastavu rimsko
Teatro Musicale pod vodstvom E. Fasana. Izvrstan u
vim operama (Salzburg 196162), podjednako se ist
modernom repertoaru (Prokofjev, Menotti, Berg, Lie
Henze).
CAPELL, Richard, engleski muziki pisac (Nort
23. III 1885 London, 21. VI 1954). Uenik C. J.
Northamptonu, E. von Straetena u Londonu i G. F
Lilleu, muziki kritiar londonskih listova The Daily Ma;
14 i 191933) i The Daily Telegraph (193554). G
postao vlasnik i urednik muzike revije Music and Let
je ureivao od 1950. Djela mu se odlikuju tanim za]
temeljitim poznavanjem materije i dotjeranim stilom
DJELA: Schubert' s Songs, 1928; Gustav Holst, 1928; Opera, 1
reno izd. 1948). Preveo na engl eski operu R. Straussa Der Fri eden
i t ekstove pjesama F. Schubert a, R. Schumanna, H. Wolfa i E. Gr k
LIT. : G. Wi ll ner, Richar d Capel l in Egypt , Music and Lett e
CAPELLA, Martianus Minneus Felix, latins
(Madaura, sjeverna Afrika Rim). ivio oko 400 u
Napisao enciklopedijsko djelo u 9 knjiga De nuptiis M.
Philologiae u kojemu opirno obrauje sedam slobodni:
(artes liberales), izlaui naela i pravila svake pojedine
knjiga De muica podijeljena je na 4 poglavlja: prvo
poloaju muzike u antikoj mitologiji i u enciklikim
nama, drugo o fizikom i psihikom djelovanju muzike na
tree daje definiciju i klasifikaciju muzike, a etvrto j
muzike u pravom smislu. Djelo Martiana Capelle, sa
velikom broju srednjovjekovnih rukopisa i novovjekih

CAPELLA CAPRICCIO 291

izdanja (posebno izdanje knjige De Muica obj. je Marcus Meibom
u zbirci Antiquae musicae auctores Septem, 1652), bilo je u
srednjem vijeku veoma raireno. Upotrebljavalo se kao kolska
knjiga u nastavi o emu svjedoe, medu ostalim, katalozi samo-
stana St. Gallen i Reichenau iz IX i X st. Sauvani su i mnogo-
brojni komentari enciklopedije u cjelosti, a i same knjige De
Muica (De divisione naturae Johannesa Scotusa Eriugene, Muica
Remigiusa iz Auxerrea, Harmonica institutio Regina iz Priima
i dr.). C. je u svojemu djelu pokuao da obuhvati cjelokupno znanje
kasnog antikog doba, pa se s obzirom na to moe smatrati vanim
preteom Boetija.
LIT. : F. Eyssenhardt, De Mart iano Capella (disert acija), Berl in 1861.
H. Deiters, Uber das Verhal tnis des Mart ianus Capella zu Aristides Quintilia-
nus, Programm Posen, Poznan 1881. C. Morelli, Quaest iones in Mart. Ca-
pella, Studi Ital iani di Filologia, Firenze 1909. H. Hiischen, Martianus Min-
neus Fel ix Capel la, MGG, II, 1952.
CAPELLEN, Georg, njemaki muziki teoretiar (Salzuflen,
Lippe, 1. IV 1869 Hannover, 19. I 1934). Propagirao egzo-
tinu muziku vanevropskih naroda.

sikstil, 1906; Fortschrittliche Harmonie- und Melodielehr
LIT. : B. Zi ehn, Ober neuer e und neuest e Har moniel ehren, AM, 1905.
CAPELLI (Capello, Cappelli, Capella), Giovanni Maria,
talijanski kompozitor i orgulja (Parma, 7. XII 1648 16. X
1726). Sveenik; 1699 kantor, od 1700 muziki direktor katedrale
u Parmi; istodobno od 1709 orgulja u crkvi della Steccata
(takoer u Parmi), u kojoj 171819 povremeno preuzima i funkciju
muzikog direktora. Pisao je oratorije i crkvenu muziku, operi se
posvetio tek posljednjih godina ivota (ini se od 1710).
DJELA: oko 10 opera (neke u suradnji sa F. Gasparinijem, A. Bononci-
nijem, C. Monarijem i F. A. Pistocchijem), od kojih su sauvane samo dvije:
Venceslao, 1724 i / Fratelli riconosciuti, 1726. Oratorij Maria Vergine contetn-
plaia in due de' suoi sette dolori, 1726. etvoroglasna misa (samo Kyrie i Gloria).
Dva Tantum ergo.
LIT. : .V. Pelicelli, Musicist i in Par ma nel secol o XVIII, Not e d'Archivio
per la Storia Musicale, 1934. Isti, Storia della muica in Parma dal 1500 al
1860, Roma 1936.
CAPET, Lucien, francuski violinista i kompozitor (Pariz,
8. I 1873 18. XII 1928). Violinu studirao na Konzervatoriju u
Parizu (J. P. Maurin). Koncertni majstor i solist simfonijskog
orkestra Lamoureux u Parizu (189699), profesor Konzervatorija
u Bordeauxu (18991903) i Parizu (od 1907). Velik ugled stekao
kao osniva (1903) i prvi violinist gudakog kvarteta Capet (C,
C. Giron, H. asadesus i Furet). Kvartet je uz ostalo majstorski
interpretirao svih 17 gudakih kvarteta L. van Beethovena. C.
se s koncertnog podija povukao 1921. Kao violinski pedagog
C. se osobito bavio problemima tehnike gudala i desne ruke.
Njegove brojne kompozicije svjedoe vie o solidnom tehnikom
znanju i iskustvu svestrano obrazovanog i izgraenog muziara,
nego o originalnosti ideja i snazi talenta.
DJELA: simfonijska pjesma Le Rouet; Prelude religieux za orkestar; Poeme
za viol inu i orkestar. Pet gudakih kvart eta; sonata za viol inu i klavir; Aria
za viol inu, violu i kl avir. Psaume XXIII za sole, zbor i orkestar; Devant la
mer za glas i orkestar. Instruktivna: etide za viol inu; studije La Technique
Superieure de VArchet, 1916. Les 17 quatuors de Beethoven. Zbirka filozofskih
eseja Espe'rances.
CAPLET, Andr, francuski kompozitor i dirigent (Le
Havre, 23. XI 1878 Neuilly-sur-Seine, 22. IV 1925). Ve u
12. godini violinist kazalinog orkestra u Le Havreu, a zatim
zavrio studij na Konzervatoriju u Parizu (X. Leroux, P.-A.
Vidal, Ch. Lenepveu). God. 1901 osvojio Grand Prix de Rome
za kantatu Myrrha. Dirigent orkestra Colonne i kazalita Ode'on
u Parizu, 191014 umjetniki ef Bostonskog kazalita i od 1914
dirigent Parike opere. U meuvremenu, 1911, izveo je u Parizu
prvi put misterij Le Martyre de St. Sebastien C. Debussvja s
kojim ga je vezivalo dugogodinje prijateljstvo. Zbog bolesti
povlai se 1919 iz Opere, a idue godine i s koncerata Lamoureux,
gdje je bio dirigent. Posljednji put je nastupio 1924. Iako izrasle
iz impresionistike kole, njegove kompozicije sauvale su is-
tou linija i harmonijske arhitektonike. Potkraj ivota, njegovi
religiozni osjeaji pribliili su ga stilu ranog diskanta i organuma;
u pojedinim se djelima nadovezuje na renesansni a cappella stil.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Salambo, 1902; Epiphanie
za violonelo i orkestar, 1923; Etude symphonique za harfu i orkestar, 1908; Suite
d'orchestre sur des melodies populaires persanes, 1900; simfonijska suita Legende,
1905. KOMORNA: kvint et za kl avir , flaut u, obou, klar inet i fagot , 1898;
Suite persane za duhaki ansambl, 1900; sonata za klavir, glas i violonelo, 1919;
septet za gudaki kvartet i 3 enska glasa, 1909; Sonata da chiesa za viol inu i
orgul je, 1924. Kl avirske kompozicije. VOKALNA: kant ata Myrrha,
1901; Pdques Citadines za zbor i orkestar; Ete za zbor i orkest ar, 1901; Hymne
a la Naissance du Matin za glas i orkestar, 1921; solo-pjesme. CRKVENA:
misa za 3 glasa, 1922; Le Miroir de Jesus, mysteres du Rosaire za glas, vokalni trio,
gudaki kvart et i harfu, 1923; Pie Jesu za glas i orkestar, 1919; Pater Noster za
glas i orkestar, 1919.
LIT.: Y. Mare, Andr Caplet , Pari 1924. M. Brillant, Andre Caplet ,
musicien myst ique, RM, jul i 1925. A. Hoeree, L'Oeuvr e d'Andre Capl et,
ibid. P. Landormy, La Musique francaise apres Debussv, Pari 1943. G.
Ferchault , Andre Capl et , MGG, II, 1952.
CAPOCCI, 1. Gaetano, talijanski orgulja, kompozitor i
pedagog (Rim, 16. X 1811 11. I 1898). Studirao
knjievnost i muziku (V. Fioravanti, F. Cianciarelli, S.
Pascoli). Orgulja u raznim rimskim crkvama (S. Maria in
Vallicella, S. Maria Maggiore), a od 1855 zborovoa u crkvi sv.
Ivana Lateranskoga. Bio je i vrstan pedagog. Komponirao je
oratorije // Battista (1833) i Assalonne (1842) i brojna crkvena
djela (oko 20 misa, moteti, psalmi, antifone, litanije).
LIT. : C. Zandott i, Gaetano Capocci, Roma 1898.
2. Filippo, orgulja i kompozitor (Rim, 11. V 184025.
VII 1911). Sin Gaetana. kolovanje zavrio na akademiji Santa
Cecilia u Rimu. Od 1873 orgulja, a od 1898 zborovoa (naslije-
dio oca) crkve sv. Ivana Lateranskoga. Predavao je orgulje na
akademiji 5. Cecilia. S uspjehom je koncertirao kao orgulja.
Komponirao je oratorij Sant'Antonio (1863), 6 sonata i druga
djela za orgulje te crkvene kompozicije.
LIT. : A. de Santi, Fil ippo Capocci, Roma 1888.
CAPOTASTO (capodastro, capotaster, Kapodaster),
1. kod nekih icanih instrumenata mehaniko pomagalo za svi-
ranje u tonalitetima s mnogo predznaka ili u nespretnim visokim
poloajima. To je malen komadi tvrdog drva ili metala, privren
poprijeko na hvataljci. Kad se pomakne, skrauje istodobno sve
ice za polustepen tako, da se npr. kompozicija napisana u Cis--
duru svira istim prstometom kao da je u C-duru. Olakicom
koja se postie tim pomonim sredstvom slue se uglavnom dile-
tanti, dok reproduktivni umjetnici u takvim sluajevima primje-
njuju poseban hvat (-> Barre").
2. Kod svih icanih instrumenata malen komadi ebanovine,
koji se nalazi na vrhu hvataljke ispod ica, neposredno prije
kljueva. M. Kun.
CAPOUL, Joseph-Amde-Victor, francuski pjeva, te-
nor (Toulouse, 27. II 1839 Pujaudran du Gers, 18. II 1924).
Uenik Reviala i Mockera na Parikom konzervatoriju, 1861
70 lan Opere comigue u Parizu. Pjevao u New Yorku, Londonu
i nekim drugim veim gradovima. Neko vrijeme poduavao pje-
vanje na National Conservatory u New Yorku; 18971905 bio
je operni redatelj u Parizu (Grand Opera).
CAPPELLA RORANTISTARUM, poljska vjerska i muzika
ustanova. Utemeljio ju je kralj Sigismund (1543) u dvorcu Wavel
u Krakovu radi uzdravanja pjevakog zbora, koji je imao kao naj-
vaniju dunost da pri jutarnjoj misi u Sigismundovoj kapeli
izvodi zborne kompozicije (a cappella i cantus figuratus). Naziv
rorantisti ili roratisti dobili su po uvodnim rijeima u Introitu
adventske mise zornice (Rorate coeli). Na elu zbora nalazio se
praepositus; kao prvi spominje se Mikolaj Poznanski. C. r. odrala
se gotovo do kraja XIX st.
CAPRA, Marcello, talijanski muziki nakladnik (Torino,
27. IV 1862 1. VII 1932). Studirao muziku u Regensburgu
(F. Haberl, M. Haller i J. Renner); 1896 osnovao u Torinu vlas-
titu nakladu (Edizione Marcello Capra; kasnije 5. T. E. N., tj.
Societd Tipografico-Editrice Nazionale). God. 1899 pokrenuo
asopis Santa Cecilia. Preveo na talijanski traktate T. Matthava i
napisao Psicofisiologia del pianoforte, Tobia Matthay (1920).
CAPRI, Antonio, talijanski muzikolog i kompozitor (Mi-
lano, 19. VIII 1901 ). Slijep, diplomirao 1918 klavir na Kon-
zervatoriju u Parmi (E. Schieppati). Kompoziciju studirao kod
G. Oreficea. Isprva djelovao kao koncertni pijanist, kasnije se
bavio muzikom kritikom i muzikologijom. Njegov stil briljantan
i jezino bogat, ima nesumnjive knjievne kvalitete.
DJELA: La Muica da camera dai clavicembalisti a Debussy, 1925; Muica
e musicisti d'Europa, dal 1800 al 1930, 1931 (II izd., 1939); // Seicento musicale
in Europa, 1933; // Settecento musicale in Europa, 1936; // Melodramnta dalle
origini ai nostri giorni, 1938; Verdi, 1939; Tartini, 1945 ; lanci i studije. Kom-
ponirao je djel a za violinu i kl avir (sonat a), kl avirsku i vokalnu muziku.
CAPRICCIO (tal. kir; franc. caprice), naziv koji se od
prve pojave u muzikoj terminologiji obino daje instrumental-
noj kompoziciji (rjee vokalnoj), stvorenoj prema invenciji, fan-
taziji, hiru autora, a ne prema strogo predodreenim kalupima.
Zbog tog se obiljeja c. javlja u razliitim muzikim razdobljima
i kod raznih autora u oblicima koji se ne mogu uvijek svesti na
jedinstvenu i posve odreenu shemu.
Izraz je prvi put upotrijebljen u XVI st. za vokalne kompozi-
cije u madrigalskom stilu koje imaju neku osobitost, bilo u izboru
teksta (Jachet Berchem, Primo, Secondo et Terzo Libro del
Capriccio . . . con la muica composta sopra le stanze del Eurioso,
1561), bilo u ritmikoj i metrikoj grai (G. P. Manenti, . . .
Capricci sopra a cinque tempi della Gagliarda, 1586), bilo u izrazu,
skereoznom, satirinom i imitativnom (G. Croce, Triaca musi-
cale . . . diversi capricci, 1595). Potkraj XVI i u XVII st. capriceiom


292 CAPR1CCIO CAPUZZI

se veinom nazivaju instrumentalne kompozicije (kao i one za
sviranje i pjevanje) u imitacijskoj tehnici ili u slobodnom stilu,
po formi sline ricercaru, fantaziji, toccati ili canzoni (O. Bariola,
Capricci overo Canzoni, 1594; M. Trabaci, Ricercate, Canzone
francese, Capricci, 1603 itd.)- U toku XVII st. c. je postao omi-
ljena vrsta u muzici za instrumente s tipkama, gdje poprima odre-
eniji oblik, poglavito s djelima G. Frescobaldija. Kod njega je
graen kao varijacijski ricercar, podijeljen na naizmjenini niz
odsjeka i popraen mnogobrojnim ritmikim i kontrapunktikim
majstorijama. Uz to svaki pojedini c. obraduje jedan odreeni,
veinom kompozicijsko-tehniki problem (Capriccio di durezze,
Capriccio cromatico con ligature al contrario) ili programatski
pojam (Capriccio sopra U cucho). Frescobaldijev nain obliko-
vanja prihvatili su mnogi talijanski kompozitori (B. Pasquini,
G. Strozzi), a i njemaki (J. J. Froberger, J. K. Kerll) i francuski
XVII st. (J. H. d'Anglebert). U djelima te vrste esto se susree
tonsko slikanje, zvukovno oponaanje i instrumentalni virtuozi-
tet, to e i dalje ostati bitna obiljeja capriccia. U Bachovo doba
naputa se frescobaldijevsko nasljee i capricciom se oznauje
vie slobodno oblikovana kompozicija srodna fantaziji (prema
Matthesonu) ili popraena programatskim sadrajem. Bachov
Capriccio sopra la lontananza del suo fratello dilettissimo fantazija je
od pet kraih stavaka inspirirana odreenim sadrajem; c. iz
njegove Partite u c-molu ima oblik dvodjelnog plesa, a Capriccio
in honorem Joh. Chr. Bachii graen je kao neobino opsena fuga
u kojoj se dionice kreu vrlo slobodno. Capriccia za komorne
sastave oblikovana su u XVII st. ponajvie kao canzone (J.
Vierdanck, Capricci, Canzoni und Sonaten, 1641), ali ih ima i u
formi sonate da chiesa (G. B. Vitali, Capriccio detto U Molza,
1669). Neobina zamisao istaknuta je obino ve u naslovu tih
kompozicija (C. Farina, Capriccio stravagante), a bizarni kapri-
ciozni karakter doaravaju razliiti kompozicijsko-tehniki po-
stupci (npr. skakutavi ritam).
U XVIII st. c. se osobito proirio u violinskoj muzici kao
kompozicija izrazito virtuoznog karaktera. P. Locatelli i G. Tar-
tini popratili su svoje violinske koncerte capriccima, u stvari
kadencama (XII Concerti cioe Violino solo, con XXIV
Capricci Locatellija), a W. A. Mozart pored kadenca naziva
capricciom i slobodno preludirajua djela ili djela tipa fantazije.
Nakon Pa-ganinijevih 24 Capricci per Violino solo (iz 1810),
oblikovanih na nain virtuoznih etida, nastaje itav niz takvih
etidnih capriccia sa teitem na iskoriivanju instrumentalne
tehnike vjetine gudaa (P. Rhode, 24 Caprices en forme d' Btudes;
R. Kreutzer, 40 Btudes ou Caprices pour Violon seul).
U klavirskoj muzici poslije 1700 c. je zadrao svoja glavna
obiljeja hirovite skercozne, katkad humoristiki intonirane kom-
pozicije, pune pokreta, neoekivanih ritmikih ili harmonijskih
obrata i tehnikih majstorija. Oblikuje se raznolino, na principu
sonate (M. Clementi, op. 47), ronda (L. van Beethoven, Rondo
a Capriccio) ili trodijelne pjesme, te se s djelima C. M. Webera
(Momento capricdoso), F. Mendelssohna (op. 5, 16, 23 i Capriccio
brillant za klavir i orkestar op. 22), J. Brahmsa (iz op. 76), M.
Regera (iz op. 26, 32, 44) i dr., razvija u tzv. karakternu kompo-
ziciju. Capricciom se u XIX st. esto nazivaju i operne fantazije
ili potpuriji za klavir (J. B. Cramer, F. Hiller i dr.).
Od druge polovine XIX st. c. se javlja i kao jednostavano
orkestralno djelo, osobito kod ruskih kompozitora kod kojih je,
poput rapsodije ili fantazije, veinom obojen nacionalnim kolo-
ritom ili protkan folklornim motivima (M.Glinka, Capriccio
brillant sur le Theme de la Jota aragonese; P. I. ajkovski, Capriccio
italien; N. A. Rimski-Korsakov, Capriccio espagnol).
U novije vrijeme R. Strauss dao je svojoj opernoj jednoinki
naslov Capriccio (1942), zbog udljivog literarnog sadraja djela,
a ne zbog forme. I. Stravinski nazvao je capricciom svoj trosta-
vani klavirski koncert (1929) pozivajui se na negdanji neodre-
eni smisao tog pojma: Ovaj oblik omoguio mi je da razvijem
svoju muziku na nain koji doputa da se izmjenjuju posve raz-
liite epizode, u izrazitom kontrastu, ime djelo dobiva onaj
kapriciozni karakter koji odgovara njegovu imenu.
LIT. : K. F. Weit zmann i Ai. Sei ffert, Geschicht e der Kl avier musik, I,
1899. J. W. VC' asielezvski , Inst rumental sat ze vom Ende des XVI. bis Ende
des XVII. Jahrhunderts, 1905. A. Moser, GeschichTe des Viol inspiel s, Ber
l in 1923. G. Wolf, Das Capriccio bei Max Reger (disert acija), Wien 1929.
G. Frotscher, Geschichte des Orgel -Spiels und der Orgel-Composit ionen,
Berl in 193536. H. Engel, Capr iccio, MGG, II, 1952. I. A.
CAPRICCIOSO (tal. hirovito, nestano), oznaka za inter-
pretaciju.
CAPRICORNUS (Bockshorn), Samucl Friedrich, nje-
maki kompozitor ekog podrijetla (erice, Mlada Boleslav,
21. XII 1628 Stuttgart, 10. XI 1665). Teologiju studirao u
leskoj, muziku u Beu. Od 1651 muziki direktor u Bratislavi,
gdje je kao crkveni dirigent obogatio muziki ivot izvodei djela
suvremenika (Schiitz, Schein). Na putovanju u Rim (1
znao Carissimija. God. 1657 imenovan dvorskim diri
Stuttgart u; na toj je dunosti ostao do smrti.
C. je najutjecajniji meu junonjemakim protestanti
pozitorima iz sredine XVII st. On sjedinjuje nove tali;
like s tradicionalnim motetskim stilom te znatno pri
gradivanju duhovnog koncerta i rane kantate, oitujv
za oblikovanje razvijene forme da capo, lirskih monodija
skih dijaloga. Uzor mu je prvenstveno Carissimi i to J
u tolikoj mjeri da se oratorijsko djelo Iudicium Salonu
ivalo obojici (-> Carissimi, Giacomd). Instrumental
su mu takoer stilski i formalno dotjerane. Djela Ca]
bila su veoma rairena jo dugo poslije njegove smr
DJELA. INSTRUMENTALNA: Sonaten und Canzonen za 3
1660; Continuation der neuen wohl angestimmten Taffel-LustmusU
za 34 instrumenta i b. c, 1671; Sonate a 8 (3 violine, 2 viole, 2 vio
bas i b. c); 6 prel udija za orgul je (tabulat ure). DRAMSKA: o
Proserpinae, 1662 (muzika izgubljena); Ballet der Nalur oder Fiirstlicl
lust , 1660 (muzika izgubl jena). VOKALNA: Deut sche Madrig
glasa; Flores muici voe sola cum d'iobus instr.; Neu angestimmle u%
Tafelmusik za 25 glasova i b. c, 1670. CRKVENA: 19 kraih like
mise u rkp.; Opus aureum Missarum, 1670; Opus musicum za : i
instrumente, 1655; Geistliche Concerten za 13 glasa i b. c: I, i6j
Gei stl iche Harmoni en za 23 gl asa i 2 viol ine: I. , 1659 i II. , i
1664; Jubilus Bernardi za 5 koncerlantnih glasova, 4 violine i b. c,
Lieder von dem Leyden und Tode Jesu za 2 glasa, 4 violine ad libitum i
Theatrum musicum za 3 glasa, 4 viol ine ad libitum i b. c, 1659; Cont
atri muici, 1669 (pod br. 4 Judicium Salomonis koji potjee vjeroj;
rissimija); Scelta musicale a la prima opera d'excellenti Motetti, 1669; u
rukopisu.
NOVA IZD.: duhovni koncert Dsr gerechten Seelen sind in i obj.
B. Grusnick, 1952.
LIT. : M. Brenet, Les Oratorios de Carissimi, RMI, 1897.
Samuel Capricornus contra Phil . Boddecker, SBIMG, 190102. -
Zur Geschichte der Oper in Wurt temberg, Kongress-Bericht IM(
H. Buchner, S. Fr. Capricornus (disertacija), Miinchen 1922. E.
muel Friedrich Capr icornus (Bockshorn), MGG, II, 1952.
CAPRIOLI (Caproli), Carlo (del Violino), talija
pozitor (Rim, oko 1615 oko 1673). Uenik L. Ros
otiao, na poziv kardinala Mazarina, u Pariz, gdje je i;
operu Le Nozze di Teti a Peleo (jedna od prvih talijans
u Parizu). Vrativi se u Rim, bio je u slubi kardinal
nija (16571664). Njegova se djela nalaze u bibliotekam;
Bruxellesa, Modene, Pariza, Napulja, Rima, Londona :
Napisao je oratorij Davide te oko 70 kantata i solo-p;
LIT. : H. Prunieres, L' Opera it al ien en Fr ance avant Lul l y,
A. Tessier, Giacomo Torelli a Parigi e la messa in scena delle N
leo e Teti di Carl o Capriol i, RAM, 1928. F. Liuzzi, I Musicist i
L'Opera del genio ital iano al l'estero, Roma 1946. A. Liess, Mat
romischen Musikgeschichte des Seicento, AML, 1957.
CAPSIR-TANZI, Mercedes, panjolska pievaic
(Barcelona, 20. VIII 1897 Suzzara, Mantova 13. ;
Na Konzervatoriju u Barceloni diplomirala klavir i koi
pjevanje uila kod B. Nunena i kasnije kod G. Fatuc
Debitirala 1914 u Barceloni kao Gilda (Verdi, Rigoletu
djelovanja u Madridu i Lisabonu, 191620 lanica Tei
u Buenos Airesu i od 1924 milanske Scale. Talijans
ljanka postala 1927; 1950 povukla se s pozornice i u
otvorila privatnu pjevaku kolu. S najveim uspjeht
vala u prvim evropskim opernim kazalitima. U nj
senom repertoaru istaknuto su mjesto zauzimale uloj
turnog faha: Rosina (Rossini, Seviljski brija), Lucia
mermoor (Donizetti), Adina (Donizetti, Ljubavni napi
rina (Donizetti, Don Pasguale), Angelina (Rossini, La
tola), Violetta (Verdi, La Traviata) i dr. Poslije 1927 i
uloge lirskog i mladodramskog faha: Mirni (Puccini, La
Cio-Cio-San (Puccini, Madame Butterfly), Manon (Mass
LIT. : G. Lauri Volpi, L'Equivoco, Milano 1938. Isti , A i
Milano 1953. Isti, Voci parallele, Mil ano 1955. R. Celletli, Le
Roma 1964.
CAPUANA, Franco, talijanski dirigent i kompozit
29. IX 1894 Napulj, 10. XII 1969). Na Konzen
Napulju diplomirao kompoziciju (De Nardis). Operni 1
Genovi, Torinu i 193037 na Teatro San Carlo u
Tu je vodio i simfonijski orkestar. Od 1937 gostuje u
opernim kuama (Milano, Rim, Be, Berlin, London
havn, Madrid, Kairo, Buenos Aires). Istakao se osobito
gent Verdijevih i Wagnerovih djela. Dirigirao je i prv
mnogih suvremenih opera. Komponirao je muziku
Reuccio malinconico, operetu La piccola irredenta (1915'
Attolite portas (1932) i komorna djela.
CAPUZZI (Cappuzzi), Giuseppe Antonio,
violinist i kompozitor (Breno kraj Brescie, 1. VIII 175
gamo, 28. III 1818). Violinu studirao u Veneciji kod 1
uenika A. Nazarija i kod F. Bertonija. Djelovao u Ve
violinist kazalita San Samuele (178085), dirigent u
San Benedetto, lan zbora u crkvi sv. Marka; boravio u
1796; od 1806 u Bergamu uitelj violine na Istituto

CAPUZZI CARDOSO 293

i dirigent u crkvi Santa Marta Maggiore. Uivao velik ugled kao
koncertni violinist i nastavnik; od kompozicija bili su najpozna-
tiji njegovi baleti,, pisani za venecijanska kazalita i milansku Scalu.
DJELA: Sinfonia concertante, oko 1790. Nekoliko komornih djela (6 kvar-
teta; 6 kvint eta; 3 divertiment a; Concertone za razne inst rumente).Najmanje
pet opera. Baleti: Alfonso e ora, 1783; Ino e Tetnisto, 1787; La Donna bizzarra,
1787; U Imperatore punilo^ 1787; Artaserse Mnemone re di Persia, 1787; Cres-
fonte re di Scozia, 1788; La Villgeoise enlevee ou Les Corsaires, 1796 (prikazano
u Londonu); Li Sposi contenti, 1797; Clotile duchessa di Salerno, 1799 (koreo-
grafija S. Vigano); Matilde ossia La Donna selvaggia, 1800; Gustava re di Sve-
zia, 1804; Amore ingannato, 1807; La Disfatta di Abderamo, 1809.
LIT.: A. Geddo, Bergamo e la muica, Bergtemo 1958.
CARA, Marco (Marchetto), talijanski kompozitor (Venecija,
druga polovina XV st. Mantova poslije 1525), boravio na
dvoru Gonzaga u Mantovi. Jedan od najznaajnijih majstora
frottole.
DJELA. Kompozicije Care (118) obj. su u Petruccijevim zbirkama: Frottole
Libro primo, 1504; Frottole Libro tertio, 1504; Strambotti, Ode, Frottole, Sonetti...
Libro quario, 1505?; Frottole Libro sexto Libro nono, 150508; Tenori e Con-
trabassi intabulati col sopran in canto figurato per cantar col lauto, Libro primo,
1509.
LIT.: P. Canal, Dell a muica in Mantova, Memorie del Reale Ist it uto
Veneto..., 1879. S. Davori, La Muica in Mant ova, Rivista Storica Mant o-
vana, 1885. R. Schmart z, Die Frott ole im 15. Jahrhundert , VFMW, 1886.
A. Bertolotti, La Muica in Mantova dal secolo XV al XVIII, Milano 1890.
K. Jeppesen, Marco Cara, MGG, II, 1952. B, Disertori , Le Frot tol e di
O. Petrucci, Cremona 1955.
CARABELLA, Ezio, talijanski kompozitor i muziki kri-
tiar (Rim, 3. III 1891 19. IV 1964). Studirao na konzerva-
toriju S. Cecilia u Rimu (R. Storti, S. Falchi), na Konzervatoriju
u Milanu (V. Ferroni) i diplomirao 1916 orgulje i kompoziciju
na Konzervatoriju u Pesaru. Ugled je stekao prvenstveno svojim
operetama i filmskom muzikom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; 2 prel udija, 1912 i 1916; Impres-sione
simfonica za mali orkestar, 1913; varijacije, 1921; Aprilia; Marcia apocalit-tica.
Suit a za duhaki kvintet. Kl avirske kompozicije. DRAMSKA: komina
opera // Candeliere, 1939; balet Volti la lanterna/, 1934; opera-balet Armida.
Operet e: Don Gil dalle calze verdi, 1922 (izv. 1927); Bambu, 1923 i La Linea
del cuore, 1923. Scenska i fil mska muzika. Stella del mare za sole, zbor i
orkestar, 1929; solo-pjesme. Izdao L'Oratorio musicale e La Resur-rezione di
Cristo di L. Perosi (sa E. Muccijem), 1925 i Critiche, polemike e curio-sita
musicali, 1953.
CARACCIOLO, Franco, talijanski dirigent (Bari, 29. III
1920 ). Diplomirao 1938 klavir (A. Longo, P. Denza) i 1939
kompoziciju (C. Jachino, A. Longo) na Konzervatoriju u Na-
pulju. Dirigiranje uio zatim i na akademiji 5. Cecilia u Rimu
(B. Molinari). Krae vrijeme dirigent orkestra Amici della Muica
u Bari ju, 194964 dirigent orkestra A. Scarlatti u Napulju,
zatim dirigent simfonijskoga orkestra RAI u Milanu. Izvodi naj-
ee talijansku muziku XVIII st. i djela suvremenih talijanskih
kompozitora.
LIT. : A. Gi ovine, Franco Caracciol o, Musicist i baresi, Bari 1968.
CARAFA DE COLOBRANO, Michele Enrico, talijanski
kompozitor (Napulj, 17. XI 1787 Pariz, 27. VII 1872). Predodre-
en za vojniku karijeru, uio muziku jo kao djeak (F. Fenaroli,
L. Cherubini). Za napoleonskih ratova autant J. Murata, borio
se u Italiji i Rusiji; kasnije se bavio iskljuivo muzikom. God.
1837 postao lan Instituta, a 184070 bio je profesor kompozi-
cije na Konzervatoriju u Parizu.
DJELA. DRAMSKA. Opere (izbor): / / Fantasma, 1801; La Musicomania,
1806; La Gelosia corretta, 1815; Gabriella di Vergy, 1816; Ifigenia in Tauride,
1817; / due Figaro, 1820; Jeanne d'Arc a Orleans, 1821; Le Solitaire, 1822; //
Sonnambulo, 1824; Sangarido, 1827; Une Journee de la Fronde, 1833; Therese,
1838; Les premiers pas, 1847. Balet i: L'Orgie, 1831 i Nathalie ou La Laitire
suisse, 1832. Kantat e i crkvene kompozicije.
LIT. : L. Escudier, Mes Souvenirs, 1863. F. Bazin, Not ice sur ia vie.. .
de Michel Carafa de Colobrano, Pari 1873. E. Borrel, Michel-Henry-Fran-
cois-Louis-Vincent-Paul Carafa de Col obrano, MGG, II, 1952.
CARAMILLO (lat. calamellus), panjolska pastirska svirala,
vrlo otra zvuka.
CARAPELLA (Carapelle), Tommaso, talijanski kompo-
zitor (Cerreto Sannita kraj Beneventa, oko 1654 Napulj, 20.
IX 1736). Ueni kontrapunktiar i izvrstan uitelj pjevanja,
orgulja crkve dell' Annunziata u Napulju, zatim muziki direk-
tor u mnogim napuljskim crkvama (Monteoliveto. Sant' Anna
dei Lombardi i dr.). Potkraj ivota povukao se u samostan Monteo-
liveto. Napisao mnoge prigodne kompozicije za napuljske ple-
mike obitelji.
DJELA. DRAMSKA: serenade Peleo e Teti, 1714 i 11 Genio austriaco, 1716.
Scenska muzika (zborovi) za tragediju Domiziano A. Marchesea, 1729.
VOKALNA: oratoriji Battaglia spirituale i // Trionfo della castita; II Peccato,
duhovna kantata za sopran, alt i continuo; Fortunato uccellino; Ouest' era U chiaro
fonte i Quando Vombrosa notte, kant ata za sopran i continuo; Canzoni a 2 vod
uz pratnju cont inua, 1728; Arie gravi per scuola di ben cantare (32 arije za sopran
i cont inuo) i dr. CRVENA: Miserere za et voroglasni zbor a cappella;
Confiteor Deo za sole i continuo. Prigodne kompozicije.
LIT.: U. Prota-Giurleo, Musicisti sanniti, Samnium, Benevento 1928.
CARAPETYAN, Armen, ameriki muzikolog armenskog
podrijetla (Isfahan, Iran, n. X 1908). Studirao muziku i
filozofiju u Parizu i New Yorku. Doktorirao 1945 na Harvard
University. Iste godine osnovao u Cambridgeu (Massachusetts,
SAD) American Institute of Musicology (kasnije je otvorena i
podrunica u Rimu), ustanovu koja objavljuje djela kompozitora
i muzikih teoretiara srednjeg vijeka i renesanse u velikim serijama
(Corpus mensurabilis musicae, Corpus scriptorum de muica,
Musicological Studies and Documents i Miscellanea). Od 1947 do
danas objavljena su u tim izdanjima, a u redakciji istaknutih
evropskih muzikologa, djela G. Dufava, A. Willaerta, J. Clemensa
non Pape, A. Brumela, N. Gomberta, J. Barbireaua, F. Gafo-
rija, predstavnika talijanske Ars novae i dr., teoretski radovi J.
Affligemensisa, Ariba, Jacobusa iz Liegea, Guida D'Arezza i dr.
Institut izdaje od 1947 i asopis Muica Disciplina, kojemu je C.
urednik. Jedinstveni Carapetvanov pothvat omoguuje proua-
vanje, izvoenje i propagiranje mnogih vrlo vrijednih djela mu-
zike prolosti.
DJELA: The Muica Nova of A. Willaert (disertacija; 2 sv.), 1945; The
Concept of the Imitazione della natura in the XVI th Century, Journal of Re -
naissance and Baroque Music, 194647; A Fourteent h-Century Treat ise in
the Vernacular, Muica Disciplina, 1950; Anonimi Notitia del valore delle note
del canto misurato, Corpus scriptorum de muica, 1957; An Early Fifteenth-
Century Italian Source of Keyboard Music: The Codex Faenza, Musicological
Studies and Document s, 1961; studije i l anci. Red. izdanje cjel okupnih
djela A. Brumela.
CARBONE ROSSINI, Maria, talijanska pjevaica, sopran
(Castellammare di Stabia, Napulj, 15. VI 1908). Studij kla-
vira zavrila na Konzervatoriju u Napulju, pjevanje uila kod
P. A. Rochea. Na opernoj pozornici debitirala 1929 u napuljskom
kazalitu San Carlo (Boito, Mefistofele), a na milanskoj Scali
prvi put nastupila 1932. U toku svoje karijere pjevala na mno-
gim talijanskim opernim pozornicama, istiui se osobito u su-
vremenom talijanskom repertoaru (Respighi, Pizzetti, Pick Mangia-
galli, Alfano). Od 1955 docent je na Konzervatoriju u Veneciji.
CARBONETTI, Federico, talijanski pjeva, bas-buffo
(Mome S. Giusto, Macerata, 21. VI 1854 Faenza, 21. II 1916).
Umjetniku karijeru zapoeo 1876 kao bariton; 1880 postigao
golem uspjeh u operi Donne curiose (Usiglio), u kojoj je zatim
nast upio vie od 500 puta. Pjevao je u milanskoj Scali i na
drugim talijanskim opernim pozornicama, kreirajui niz uloga
kominog basa, medu kojima osobito Don Pasqualea (Donizetti).
Na prvoj talijanskoj izvedbi Wagnerovih Majstora pjevaa 1889
u Milanu pjevao je ulogu Beckmessera. C. se bavio
pjesnitvom i publicistikom; napisao je libreta Senza cuore i En
avant, marsch, alt.'
CARDARELLI, Francesco, talijanski kompozitor (Mo-
rolo, Frosinone, 1630 Loreto, 30. XI 1700). Sveenik, muziki
direktor katedrale u Iesiju, orgulja svetita u Loretu (166070),
muziki direktor i orgulja katedrale u Tivoliju (1673), orgulja
crkve del Gesii u Rimu (1675), muziki direktor stolne crkve u
Spoletu (167677); od 1679 do 1700 ponovo u Loretu (zamjenik
muzikog direktora od 1685). Komponirao je Mottetti sacri a
25 vod op. 1, 1675; Credidi, 1683 i jo nekoliko moteta.
CARDEVV, Cornelius, engleski kompozitor (Widecombe,
Devon, 1936 ). lan djejeg zbora katedrale u Canterburvju,
studij kompozicije zavrio na Royal Academy of Music u Londonu,
a zatim, do 1960, studirao elektronsku muziku kod G. M. Koeni-
ga i K. Stockhausena u Kolnu. Od 1961 djelovao je u domovini
kao muziki kritiar, kompozitor, nastavnik i organizator kon-
cerata. Od 1964 usavravao se kod G. Petrassija na akademiji
5\ Cecilia u Rimu.
DJELA. ORKESTRALNA: Aut umn 60, 1960; Thi rd orehest ra Pi ece
1960, 1961; Movement, 1962. KOMORNA: sept et, 1957; Octet 1959; Octet '61
for Jasper Johns, 1961; Treatise za neodreeni broj izvodilaca, 196366; stavak
za gudaki kvartet. KLAV1RSKA: 3 sonate, 195557; Five Books of Study for
Pianists, 1958; February Pieces, 1960; Three Winter Potatoes, 1965. Opera
Schoohime Composi tion. The voice from Thel' s Grave za sopran i klavir.
CARDOSO, Domingos Ciriaco de, portorikanski kompo-
zitor (Oporto, 8. VIII 1846 Lisabon, 17. XI 1900). Ve kao
trinaestogodinji djeak postao violinist kazalinog orkestra
5. Jodo u Oportu. Kasnije kao dirigent raznih opernih dru-
ina proputovao cijelu junu Ameriku, a 1877 doao je u Pariz
da se usavri u kompoziciji. God. 188891 bio je direktor opernog
kazalita u Oportu, a od 1891 ivio je u Lisabonu. Kao kompo-
zitor ogledao se gotovo iskljuivo na podruju muzikog kazalita.
DJELA. DRAMSKA. Opere: O Burro do senhor, 1891; O Valete de Copas,
1892; O Solar dos Barrigas, 1892; Coc, Reineta e Facada, 1893; O Testamento
da velha, 1894. Operete: O Urso azul; Amar sem conhecer; Oracdo dos Ndufragos ;
Rilha do mar; Noites da India; Filho da noite; Trinta botoes; Viagem a roda do
Fundo; Sonhos de oiro; MU e una noite; Tornada; Lenda do rei de Granada;
Ramerrdo; Relogio mdgico; Ali a preta.
CARDOSO, Manuel, portugalski kompozitor (Front eira
do Alemtejo?, III 1571 Lisabon, 24. XI 1650). Stekao te-
meljitu muziku naobrazbu i studirao teologiju u sjemenitu u
fivori, te postao muziki direktor tamonje katedrale. Od 1588
294 CARDOSO CARILLON

ivio kao redovnik i muziki direktor u karmelianskom samo-
stanu u Lisabonu.
DJELA: Magnificat za 45 glasova, 1613; Missae 4, 5 et 6 v., liber primus,
1625; Missae 4 et 6 v., li ber secundus, 1636; Missae de Beata Virgine Maria 4,
5 et 6 v., liber tertius, 1636; Livro de varios motetes, Officio de Semana Santa e
oulras cousas, 1648. Nekoliko kompozicija uniteno u potresu god. 1755 (5 misa
za 812 gl asova, 2 Te Deuma i dr .).
LIT.: A. T. Ltiper, Port uguese Polyphony, Journal of t he American Mu-
sicological Societ v, 1950. M. de Sampayo Ribeiro, Frei Manuel Cardoso,
Lisboa 1961.
CARDUS, Neville, engleski muziki kritiar (Manchester,
2. IV 1889). Nakon teko provedene mladosti, zapoeo 1913
novi narsku karijeru u Manchesteru (Daily Citizen). Suraivao
je zatim u Manchester Guardianu (od 1927 kao muziki kritiar).
Od 1931 bio je dopisnik iz Londona, 193947 iz Australije i
od 1951 ponovo iz Londona. Njegova Autobiography doivjela
je dva izdanja (1947 i 1955)-
DJELA: Music for Pleasure, 1942; Ten Cotnposers, 1945; Talking of Music,
1957; Sir Thomas Beechatn. A Memoir, 1961; G. Mahl er, His Mind and His
Music, I, 1965; The Delights of music: a Critic's Choice, 1966. Uredio i izdao
izbor muzikih spisa S. Langforda.
CARELLI, 1. Beniamino, talijanski uitelj pjevanja i kom-
pozitor (Napulj, 9. V 1833 15. II 1921). Studij zavrio na
Konzervatoriju u Napulju. Djelovao je kao profesor pjevanja na
napuljskom R. Collegio di Muica i odgojio niz istaknutih um-
jet nika, medu kojima su: G. Arangi-Lombardi, H. Brizi, ki
Emma, G. Rapp, C. Montefusco, M. Guercia, R. di Falco, A.
Rizzo, E. Megluolo, A. Conti i dr.
DJELA. Muzika za komorne sastave; Ode cantata, 1864; solo-pjesme i dr.
Spisi : Cronaca di un respiro, 1871; L' arte del canto, 1873.
2. Emma, pjevaica, sopran (Napulj, 12. V 1877 Monte-
fiascone, 17. VIII 1928). Ki i uenica Beniamina, debitirala na
opernoj sceni 1895 u Altamuru kao Vestalka (Mercadante). U
milanskoj Scali prvi put nastupila 1900 i zatim pjevala na mno-
gim evropskim pozornicama i u Buenos Airesu (Teatro Colon).
Njezin suprug Walter Mocchi bio je zakupnik opere u Rimu i
Buenos Airesu, a i ona je 191226 vodila Teatro Costanzi u
Rimu. God. 1914 povukla se sa scene. Svoj najvii umjetniki
domet ostvarila je kao Zaza (Leoncavallo).
CARESTINI, Giovanni (II Cusanino), talijanski kastrat,
kontraalt (Filottrano kraj Ancone, 17051759). Debitirao 1721
u Rimu kao Constanza (A. Scarlatt i, Griselda), zatim pjevao
u Beu, Rimu, Pragu, Mantovi, Veneciji, Berlinu i Petrogradu;
173335 u Londonu (pod vodstvom G. F. Handela). Bio je vrlo
dobar glumac, s veoma opsenim glasom (d-g
2
). Nadimak uzeo po
obitelji Cusani u Milanu, koja ga je jo kao djeaka pomagala.
LI T. : F. Habock, Die Kast rat en und ihre Gesangskunst , Leipzig 1927.
A. Heriot , I Cast rat i nel t eatr o d'opera, Mil ano 1962.
CAREY, Francis Clive Savili, engleski bariton, operni
redatelj i pjevaki pedagog (Hedingham, Essex, 30. V 1883
London, 30. IV 1968). Studirao kompoziciju i pjevanje na Royal
Academy of Music u Londonu, u pjevanju se usavravao kod J.
de Reszkea u Parizu. Pjevao i reirao na operi u GIastonburyju
i u londonskom kazalitu Old Vic; od 1924 profesor pjevanja na
Konzervatoriju u Adelaidi, a od 1933 operni redatelj u kazalitu
Sadler's Wells u Londonu. God. 194345 djelovao u Melbourneu,
194546 direktor Sadler's Wellsa te 194653 profesor pjevanja
i operni direktor na Royal College of Music u Londonu. Bio je
izvrstan koncertni pjeva. God. 1920 osnovao vokalni ansambl
The English Singers s kojim je izvodio stare engleske madrigale.
Postavivi 1910 u Cambridgeu Mozartovu arobnu frulu inicirao
renesansu tog umjetnika na engleskim opernim pozornicama. C.
se ogledao kao kompozitor scenske muzike, operete The Red
Features (1921), solo-pjesama i dr.
CAREY, Henry, engleski pjesnik, pisac kazalinih komada i
kompozitor (Yorkshire ?, oko 1690 London, 5. X 1743). Pravi
otac bio mu je Henrv Savile Lord Eland. Muziku je uio kod
O. W. Linnerta, Th. Roseingravea i F. Geminianija. Veoma po-
pularan pisac lakrdija, farsa i libreta za londonska kazalita, svojim
tekstovima za parodije talijanskih opera (najpoznatije The Dragon
of Wantley i The Dragoness; obje zajedno sa J. F. Lampeom)
sudjelovao u otporu protiv talijanskog stila i jezika, koji je u ono
doba prevladavao na engleskim opernim scenama. Po uzoru na
The Beggar's Operu J. Gaya i J. Chr. Pepuscha komponirao za
svoja scenska djela krae muzike umetke. Njegova najpopularnija
takva pjesmica je Sally in our Ally (danas se pjeva na narodnu
melodiju The Country Lass). Umro je od vlastite ruke.
DJELA. Libreti: The Conlrivances of Aiore Ways Than One, 1715 (farsa;
kasnije preraena u ball ad-operu s njegovom muzikom); Hangingland Marriage
or The Dead Man' s Wedding, 1722; opera Amelia, 1732 (muzika: J. F. Lampe);
Teraminta, 1732; Betly, 1832; Chrononhototonthologos, 1734 (muzika: J. F.
Lampe); ball ad-opera The Honest Yorkshireman, 1735; burl esque-opera The
Dragon of Wantley, 1737 (muzika: J. F. Lampe); Margery or Worse Plague Than
the Dragon, 1738 (kasnije pod naslovom The Dragoness', muzika: J. F. Lampe);

CARILLON. Kral j David kao svira carill ona. Minijatura iz kodek
Zagreb, Nacionalna i sveuil ina bibl iot eka
interludij Nancy or The Parting Lovers, 1739. Muzika za kazal ii
Love in a Forest, 1723; Apollo and Daphne, 1733; Harleauin Dr. Fa<
Cephalus and Procris, 1733. Njemu se pr ipisuje i bal lad-opera The
ment, izvedena pod imenom Johna Randala, 1732. Vie kant ata, 1
pjesme i dr.
LIT.: F. T. Wood, Henry Carey's Bet ty, Review of Engl ish Stl
M. Sands, Henry Carey, MGG, II, 1952. Isti, The Problem of~
Music and Let ter s, 1952.
CAREZZANDO (tal.), oznaka za interpretaciju:
umiljato. Isto znaenje ima i carezzevole.
CARILLON (franc. i engl., prema lat. quatrinio, z
ziv za 4 predmeta; njem. Glockenspiel), i. niz zvona (nek
4) u crkvenom, gradskom ili u posebnom tornju (franc
sagraenom iskljuivo za c. Zvukovi nastaju udaranjei
povezanih posebnim mehanizmom uz klavijaturu. U
nekada udaralo izravno ekiima. U XIII st. ve se ja-\
kuaji oko mehaniziranja tog postupka; poetkom XVI
se klavijatura, a krajem toga stoljea i pedal. C. izvod
i druge melodije, esto napisane iskljuivo za sastav zvi
dine crkve. Neke melodije povezane su uz odreene crkv
dane. Od XV do XVIII st. c. je rairen osobito u Nii
Belgiji i sjevernoj Francuskoj. U tim je krajevima; P'
Flandriji, stekao veliku popularnost, jer su ga ukljuiva
bonosna zbivanja politikog i patriotskog karaktera (tads
varao i u signalni instrument). Budui da nije samo vanj
crkava simboliki obiljeavao pojedine gradove, ve su
i melodije carillona, gradovi su se natjecali, tko e im
bogatiji c. Tako je c. u Antvverpenu imao 47 zvona, u
49, a u Gentu 52 (opseg: g-c
5
). U pojedina zvona udar;
izmjence i do 6 batia da bi se tonovi, prema potrebi, :
bre ponavljati. Francuska revolucija i Napoleonovi r
dali su teak udarac umijeu sviranja na carillonu koji j
tim, krajem XIX st. doivio doba novog procvata u Bi
slugom J. Denijna (umro 1941). On je 1887 postao
sviraem carillona u Mechelenu, a 1922 osnovao je u t<
kolu za svirae na carillonu koju je do danas zavrilo vi:
sviraa. Od 1953 postoji takva kola i u Nizozemskoj (Am
Carillona ima jo u Engleskoj, Njemakoj, Austriji,
Danskoj, Italiji, panjolskoj i, naroito, u SAD gdje su
graditi u XX st. Dananji c. sastoji se od 30 do 50
SAD postoji ak c. sa 72 zvona), kromatiki udeenih k
oktave. Meu ljevaima carillona istakli su se u XV
Hemony i P. Hemony, a u XVIII st. obitelj Van den G)
2. Naziv za kompozicije pisane za carillon. To su
e narodne pjesme s varijacijama, stilizirani plesovi, sor
doi, pa i polifoni stavci (kanon, fuga). Meu kompozit
c. poznat je Matthias van der Gheyn (17211785).


CARILLON CARMEN
295

3. Orguljski registar koji bojom tona odgovara zvuku carillona.
LIT. : D. J. van der Ven, Die Tor ens Zingen, Amst erdam 1916. W.
Gorham Rie, Car il lon Music and Singing Tovvers of the Old Worl d and the
New, New York 1924 i London 1926. R. Griesbacher, Glockenspiel: ein Buch
fur Gl ockenexperten und Gl ockenfreunde, Regensburg 1927. J. Laenen i
C. Joossen, Toren en Beiaard te Mecheln, Bruxelles 1930. P. D. Peery, The
Carillon, Oxford 1933. J. St. Archer, On Caril lon Music, Music and Lett ers,
1937- L. Rizzardi, Les carillons de Bel gique, 1938. F. Timmermans, Luid-
klokken en Beiaarden, Amst erdam (II izd.) 1944. P. D. Perry, Chimes and
El ect ronic Carillons; Modern Tower Bel s, New York 1948. K. Lef evre,
Bells over Bel gium, New York 1949. A. Lehr, Klokken al s Muziekinst r.,
Utrecht 1950. E. Morris, Bells of al i Nations, New York 1951. A. P. Pa-
luel-Marmont, Cloches et Car il lon: l eur hist oire, leur fabricat ion, leurs l egen-
des, Pari 1953. A. Chapuis, Histoire de la boite a musique et de la musique
mechanique, Lausanne 1955. P. Visser, Glockenspiel, MGG, V, 1956-
L. Mi sch, Zur Entst ehungsgeschichte von Mozarts und Beethovens Komposi-
tionen fiir die Spieluhr, MF, 1960. J. Klein, The Art of Playing the Modern
Carillon, Glen Rock 1961. J. As.
CARIOCA (samba carioca), drutveni ples, vrsta sambe,
podrijetlom iz okolice Rio de Janeira. Brzog je tempa u 4/4 ili
2/2 mjeri. Oko 1930 pojavio se u Evropi i ubrzo postigao veliku
popularnost.
CARISCH S. A., talijansko muziko nakladno poduzee sa
sjeditem u Milanu. Osnovali su ga 1887 Giovanni Andrea C.
(Poschiavo, vicarska, 14. III 1834 Milano, 1. V 1901) i nje-
gov zet Arturo Jiinichen (Leipzig, 24. V 1861 21. XII 1920).
U poetku razvili su ivu djelatnost kao trgovci muzikalija i mu-
zikih instrumenata. God. 1894 zapoeli su uz to i izdavakom
djelatnou. Osnivae naklade C. and Janichen naslijedili su Otto
C. (? 1895) i Adolfo C. (18671936), sinovi Giovannija An-
dreja C. Nakon 1905 tvrtka se spojila s muzikim izdavakim
poduzeem Genesio Venturini iz Firenze. God. 1914 preuzeo je
vodstvo Guido C. (18921935), sin Otta C., a slijedee godine
tvrtka postaje akcionarsko drutvo pod nazivom A. e G. C. and
Compagnia (od 1936 C. S. A.). Od 1928 predsjednik je i direktor
Igino Robbiani. Izdavaka djelatnost naklade vrlo je velika i obu-
hvaa sva podruja muzike literature od simfonijske i didaktike
do zabavne muzike kako starih majstora tako i suvremenih autora.
Od 1928 bavi se i snimanjem gramofonskih ploa. U okviru na-
klade otvorena je 1936 i posudbena biblioteka muzikalija.
CARISSIMI, Giacomo, italijanski kompozitor (Marino kod
Rima, 18. IV 1605 Rim, 12. I 1674). kolovao se po svoj pri-
lici u koli za crkvene pevae u Tivoliju, gdje je kasnije bio peva,
a zatim orgulja (162527). Posle kratkog vremena, koje je kao
crkveni dirigent proveo u Assisiju, preao je 1628 (ili 1630) u
Rim, gdje je do kraja ivota bio dirigent u crkvi sv. Apolinarija
i nastavnik pevanja i kompozicije u zavodu Collegium Germanicum.
Znaajan je zbog svojih latinskih oratorijuma i svetovnih solo--
kantata. U tim delima naputa polifoniki nain koncipiranja i
stil madrigala, a prihvata homofoniju sluei se iskljuivo
dijatonikom, iako su ve tada mnogi majstori upotrebljavali
hromatiku. Ta ista dijatonika daje izvesnu monumentalnost
njegovim delima. On je vrlo spretan u koritenju horskih masa.
Recitativ mu je iv i gibak, a arija skladna, bogata ukrasima i
vokalnim virtuozitetom. Tenja za slikanjem pomou tonova,
oevidna kod nekolicine majstora pre njega, jako je izraena.
Pratnja se obino sastoji od orgulja, kojima se ponekad pri-
druuju dve violine. Meutim, i pored skromnih instrumentalnih
sredstava, postizao je veliku raznovrsnost i snagu dramatike.
Kao dugogodinji pedagog, odgojio je niz znaajnih maj-
stora, pored ostalih: J. K. Kerlla, Ch. Bernharda, J. Ph. Kriegera,
K. Forstera, A. Scarlattija, P. A. Cestija, M. A. Charpentiera.
Jedini dokument koji donekle osvetljuje njegov pedagoki rad
jeste mali traktat Ars cantandi u nemakom prevodu tampanom
kao dodatak delu Vermehrten Wegweiser, Augsburg 1689.
Od brojnih dela
9tttn GIACOMO CARISSIMI
koja je napisao samo
je mali broj tampan a vei je
sauvan u rukopisu ili
kopijama rukopisa koje se na-
laze po raznim bibliotekama
(Nacionalna bibliot eka u
Parizu, Biblioteka Parikog
konservatoriju-ma,
Vatikanska biblioteka,
Biblioteka Britanskog
muzeja, Biblioteka
koleda Christ Church
u Oxfordu, biblioteke u Berlinu,
Hamburgu, itd.).
Dosta njegovih
dela izgubljeno je pri-
likom rasprodaje inventara Collegium Germanicuma u vezi sa
ukidanjem jezuitskog reda u XVIII st.
DELA. Orat orijumi: Abramo e Isac; Balthasar; Di luvium uni versale;
Extremum Dei judicium; Ezechia; Felicitas beatorum; Historia divitis; Jephle;
Job; Jonas; Judicium Salomonis (tampan 1669 u Nemakoj kao delo Samuela
Bockshorna Capr icornusa); Lamentat io damnatorum; Lucifer; Mart yres; Vir
frugi et paterfamilias; 13 svetovnih kantat a. Mise; Sacri concerti za 2-5 gla-
sova, 1670; zbirka moteta Lib. I sacrarum cantionum za 15 glasova, 1670.
Novija izdanja Carissimijevih dela priredili su: F. Chrvsander, 1871; I. Faissat,
Leipzig 1878; H. Rieman; F. B. Prat ell a, Mil ano 1919. Ist orijski inst it ut u
Rimu zapoeo je 1951 objavl jivanje svih Carissimijevih oratorijuma (redaktor
F. Ghisi).
LIT. : F. Chrysander, Carissimi, AM, 1876 i MFM, 1897. M. Brenet,
Les Oratoires de Carissimi, RMI, 1897. H. Quittard, Giacomo Carissimi,
Tribune de St. Gervais, 1900. D. Alaleona, Studi sull a storia del l'orat orio
musicale in It alia, 1908. G. Pasquetti, L'Orat orio musicale in Ital ia, Firenze
1908. A. Schering, Geschichte des Oratoriums, Leipzig 1911. E. Schmitz,
Geschicht e der wel tl ichen Solokant ate, Leipzig 1914. A. Cametti , Pr imo
contributo per una biografia di G. Carissimi, RMI, 1917. F. BaliUa Pratella,
G. Carissi mi e i suoi orat orii, RMI, 1920. E. Vogl, Die Or ator ient echnik
G. Carissimis (disert acija), Prag 1928. J. Loschelder, Nuovi cont ributi a una
biografia di Giacomo Carissimi, AFMF, 1940. F. Ghi si, Due cantat e del
Giudizio Univer sale di G. Car issimi, RAM, 1948. I sti , Fel icit as Beatorum,
Programa Sagra Umbra, Perugia 1949. G. Massenkeil, Die oratorische Kunst
in den lateinischen Historien und Orat orien Giacomo Carissimis, Mainz 1952.
F. Ghisi, Giacomo Carissimi, MGG, II, 1952. G. Massenkeil, Die Wieder-
hol ungsnguren in den Orator ien Giacomo Carissimis, AFMF, 1956. Mi. Pa.
CARLEZ, Jules-Alexis, francuski muziki pisac i orgulja
(Caen, 10. II 1836 24. V 1922). Sin i uenik vojnog kapelnika,
studij zavrio na Konzervatoriju u Caenu. Tamo je zatim bio
orgulja i kasnije direktor Konzervatorija. Suraivao je u vie
muzikih asopisa (France musicale, Semaine musicale, Reforme
musicale i dr.). Bavio se i kompozicijom.
DJELA: La Musique et la societe caennaise au XVIIl
e
siecle; Le Pere Anfrt;
Le Concert de Caen; Etude sur quelques operas des XVII
e
et XVIIP siicles, 1860;
Las Musiciens paysagistes, 1870; Le Chant de Guillaume de Fecatnp et les moines
de Glaston, 1871; Grimm et la musique de son temps, 1872; L'Oeuvre d' Auber,
1874; Auber, apercu biographique et critique, 1875; La Musique d Caen de 1066
a 1848, 1876; Les Hotteterre, notes biographiques, 1877; Un Opera Ublique au
XVIII
e
siecle, 1879; Le grand orgue de VEglise Saint-Pierre de Caen, 1881; Pierre
et Thomas Corneille, 1881; Choron, sa vie et ses oeuvres, 1882; Malherbe et les
musiciens, 1882; Notice sur quelques musiciens rouennais, 1885; Le Puy de Musi-
que de Caen, 1886; Poini et Vopera italien, 1888; La Semiramis de Destouches,
1892; Notice sur Nicolas Le Vavasseur, 1892; Framery, 1893; Gatel, 1894; La
Societe Philharmoniaue du Calvados, 1896; Francis de Bieville et ses compositions
musicales, 1898; Les Chansonniers de Jacaues Mangeant, 1903; Rapport sur le
mouvement musical {18961902), 1903.
LIT.: A. Verchaly, Jul es-Al exis Carlez, MGG, II, 1952.
CARLONI, Arnaldo, talijanski kompozitor (Mondavio,
Pesaro, 28. V 1880 Pesaro, 20. VII 1925). Studij kompozicije
zavrio na Konzervatoriju u Pesaru (P. Mascagni, A. Cicognani),
a zatim se usavravao kod Ch. Lenepveua u Parizu i M. Brucha
u Berlinu. Djelovao je u Pesaru.
DJELA. ORKESTRALNA. Simf onijs ke pj esme : Impressi ons mont -
martroises i Aspi razione. Kompozicije za kl avir. DRAMSKA. Opere:
asa dei fiori (neizv.); Etienne, 1910; Battaglia di nidi, 1920; Francesco di Assisi,
1926; Lezione amorosa, 1930. Lirska scena Bianca, 1898; koreografska fantazija Ai
figli d'Italia, 1924. VOKALNA: Eros e Psiche za glas i orkestar, 1904; Nigella
ed Euridice za sole i orkestar; Requiem za sole, zbor i orkestar; himna Redent i,
1915. Solo- pjesme i dr.
CARLSTEDT, Jan, vedski kompozitor (Orsa, Koppar-
berg, 15. VI 1926). Uenik L.-A. Larssona u Stockholmu,
usavravao se zatim u Engleskoj (195253) i Italiji (195455).
God. 1960 utemeljio je u Stockholmu drutvo za njegovanje
suvremene muzike Samtida Musik.
DJELA: simfonija, 1954 (revidirao 1960); Sonata za gudae, 1956. KO-
MORNA: gudaki kvart et, 1952; gudaki t rio, 1955; II duhaki kvint et, 1962;
sonat a za 2 viol ine, 1956; sonata za viol inu sol o, 1959; Divertimento za obou
i gudaki t rio, 1962. Bal et Singoalla. M&nkvade za zbor, 1963 i dr.
CARMAGNOLE, francuski ples i pjesma u brzoj 6/8 mjeri.,
vrlo rairena za vrijeme Francuske revolucije. Ime joj dolazi od
mjesta Carmagnola u Pijemontu, odakle su u XVIII st. doli
mnogi stanovnici u Pariz kao obini svirai. Revolucionarci su
carmagnoleu zapoinjali rijeima Madame Veto (nadimak za
Mariju Antoinettu) avait promis, a zavravali je s Dansons
la carmagnole, vive le son du canon. C. je duhovito iskoritena
u Honeggerovu djelu La Danse des morts.
CARMEN (lat. pjesma), 1. u humanistikim latinskim teksto-
vima muzikih teoretiara XIVXVI st. c. esto oznauje pjesmu
uope; prema formulaciji J, Tinctorisa (14361511) u Termino-
rum musicae diffinitorium c. je sve, to se moe pjevati. Najee
se tako nazivaju vieglasne vokalno-instrumentalne kompozicije,
npr. troglasne kompozicije s vokalnom gornjom dionicom (J.
de Muris) i burgundsko-nizozemski chansoni (J. Tinctoris).
C. se nazivaju i troglasne ili etvoroglasne ode koje su se pjevale
izmeu inova humanistikih kolskih drama (J. Cochlaeus, B.
Bogentantz).
2. Neki kompozitori i teoretiari XIV i XV st. nazivaju c.
vokalnu gornju dionicu u vokalno-instrumentalnim kompozici
jama (tenor, c, contratenor).
3. U prvoj polovini XVI st. c. se nazivaju vieglasne instru
mentalne obradbe pjesama (Trium vocum carmina, objavio H.
Grapheus, 1538) ili originalnije vieglasne instrumentalne kom-



aaf$ toila ali tras ju t>cra rcgcriatiifcfieii JEfioral - efan<j nfortcrt w(rtv
trlcrnct loer&tn tann.
Gami <mtc
nfcttMcn anmeifung tie Orgd tejt ju
btfonbtrtf
uxi$ bcn
een P raambu l i s, I nt crambu l i s, Verf cKOt /
gugcj i, utib tt rglri chtn, boi Mufi c - i ubt ti bm
fed)tjttnma[ b 6 g c l
b intni fctl. Srbtn. 175}.
G. CARISSIMI. Ars cantandi. Nasl ovna strana
njemakog izdanja


296 CARMEN CAROLE

pozicije u kojima su preuzeti motivi pjesama (Carmen Pauli de
Broda u Glogauer Liederbuch).
4. U prvoj polovini XVI st. c. se nazivaju i polifone instru-
mentalne kompozicije u slobodnoj imitaciji
3
najee bez cantus
firmusa (97 gesammehe Tonsatze Paul Hofhaimers, objavio H.
J. Moser, 1929). Ova forma pretea je kasnijeg ricercarea, fanta-
zije i instrumentalne canzone.
LIT. : H. J. Moser i F. Piersig, predgovor izdanju Carmina, Hannover
1929. K. Gudezvill, Carmen, MGG, II, 1952. K. Ko.
CARMEN, Johannes, francuski kompozitor prve polovine
XV st. O njegovu ivotu zna se jedino da je bio kantor crkve St.
Jacques-de-la-Boucherie u Parizu. Spominje ga Martin le Franc
u pjesmi Champion des dames (1440) uz J. Tapissiera i J. Cesarisa
kao majstora koji je neposredno prethodio krugu nizozemskih
polifoniara oko G. Dufava i G. Binchoisa. Od njegovih djela
sauvana su samo 3 etvoroglasna moteta: Pontifici decori speculi
(rkp. u biblioteci Bodleiana u Oxfordu); Venite adoremus Domi-
num Salve sancta i Salve pater Felix et beata (oba u kodeksu Q
15 bolonjskog Liceo musicale). Ti su moteti graeni, prema
francuskoj tradiciji, izoritmiki, ali je C. u Pontifici decori speculi
primijenio i za ono doba novu, kanonsku tehniku koja se proi-
rila iz Italije (-> caccia).
NOVA IZD.: motet Pontifici obj., u faksimilu i transkripciji, J. F. K. Stai-ner
i C. Stainer {Dufay and his contemporaries, 1898), a motet Venite adoremus Ch.
van den Borren (Polyphonia sacra, 1932).
LIT. : A. Gastoue, Les primit ifs de la musique francaise, Pari 1922.
A. Pirro, La Musique a Pari sous le regne de Charles VI (13801422), Stras-
bourg 1930. E. Dannemann, Die spat gotische Musiktradition in Frankreich
und Burgund vor dem Auftreten Dufavs, Strasbourg 1936. H. Besseler, Bour-
don und Fauxbourdon, Leipzig 1950. Isti, Johannes Carmen, MGG, II,
1952-
CARMICHAEL, Hoagy (pravo ime Hoaglan Hovvard),
ameriki jazz-kompozitor, pijanist i pjeva (Bloomington, 11.
XI 1899). Dvadesetih godina nastupao u Chicagu s najpozna-
tijim jazz-muziarima (Louis Armstrong, braa Dorsev, Benny
Goodman, Bix Beiderbecke). Velik je uspjeh postigao i kao kom-
pozitor (Lazy River, Georgia On My Mind, Rocking Chair, Star
Dust). Sudjelovao je u nizu muzikih filmova, od kojih je najpo-
znatiji bio Mladi s trubljom. Objavio je autobiografiju The Star-dust
Road (1947).
LIT.: H. C. i 5. Longstreet, Somet imes I Wonder: the Story od Hoagv
Carmichael, New York 1965.
CARMINA BURANA (lat.), rukopisna zbirka pjesama na
kasnolatinskom, srednjovjekovnom njemakom i starofrancuskom
jeziku iz XIII st. Autori su putujui studenti i mladi klerici. Ime
joj potjee od samostana Benediktbeuren (latinski Bura s. Bene-
dicti) u jugozapadnoj Njemakoj, gdje je otkrivena 1803. C. b.
najvaniji je izvor za prouavanje svjetovne poezije XIII st. Sadr-
ava oko 200 pjesama. Opisujui ljepotu prirode, ljubavi i ivota
studenata-lutalica i klerika, u arenilu stilova, od latinskih stihova
po uzoru Ovidija ili Vergilija do jednostavnih francuskih ili nje-
makih pukih pjesama, zbirka C. b. ocrtava nalije tog historij-
skog razdoblja. Pojedine pjesme parodiraju liturgijske tekstove;
u nekima prevladavaju lirski elementi, a u drugima opet epski
ili dramski, esto uz slobodnu erotiku. Odlikuju se realizmom
koji mjestimino prelazi i u naturalizam. Uz pojedine tekstove
zapisane su i neume; one dosad jo nisu deifrirane. C. Orff je
u kantati Carmina burana upotrijebio tekstove od 25 pjesama iz
te zbirke u gotovo nepromijenjenu obliku.
NOVA IZD.: J. A. Schmeller (1847; IV izd. 1904); A. Hilka i O. Schumann
(I sv. tekstovi, od 1930 nadalje; II sv. komentari, 1930; III sv. napjevi, priredio
W. Lipphardt , u pripremi); E. Brost (1954).
LIT.: O. Schumann, Die deutschen Strophen der Carmina Burana, Ger-
manisch-romanische Monatsschrift , 1926. H. Spanke, Der Codex Buranus
als Liederbuch, ZFMW, 193031. W. Lipphardt, Car mina burana, MGG,
II, 1952. Isti, Unbekannt e Weisen zu der Carmina Burana, AFMW, 1955.
Isti, Einige unbekannt e Weisen zu der Carmina Burana aus der 2. Hal ft e
des 12. Jahrhunderts, Festschrift H. Besseler, Leipzig 1961. M. Kun.
CARMIRELLI
?
Pina, talijanska violinistkinja (Varzi, Pavia,
23. I 1914 ). Na Konzervatoriju u Milanu diplomirala 1930
violinu, a 1936 kompoziciju. Usavravala se zatim kod A. Serata
na akademiji 5. Cecilia u Rimu i 1939 diplomirala iz komorne
muzike. God. 1949 osnovala kvartet Boccherini, 1954 kvartet
Carmirelli. Od 1941 predaje violinu na Konzervatoriju, neto
kasnije i na akademiji 5. Cecilia u Rimu. Koncertira u komornim
sastavima u Italiji i nekim drugim evropskim zemljama. Redi-
girala i objavila djela violinske literature XVIII st.
Tide), dopisnik inozemnih listova (Neue Freie Presse,'
ger Tagblatt) i asopisa ( Schmeizerische Musikzeitung
DJELA: A. Dvorak, 1940; A Study of Tzventieth-Century Hi
(II izd. 1944; novo izd. New York, 1955); zbirka eseja Of Aien and
The Waltz, 1948; Puccini, 1957 (tal. prijevod 1961); studije i lanc
CARNEYRO, Claudio, portugalski kompozitor
27. I 1895 18. X 1963). Sin slikara Antonija C. S
Konzervatoriju u rodnom gradu, te u Parizu (Ch. 'N
snije G. Pierne i P. Dukas). Od 1922 nastavnik na K
riju u Oportu. Neto kasnije prekida nastavniku d
dvije godine boravi u SAD. Vrativi se 1930 u Oportc
profesor kompozicije, a 1955 i direktor Konzervatori
govim kompozicijama esto se susreu folklorni elei
DJELA. ORKESTRALNA: Catavento za klavir; Chrona za vi
romarias e procissoes; Cantarejo e dancara: Portugalesas ; Raiana; P
pin; Memento; Pavana; preludij, koral i fuga za gudaki orkestar. K
dva gudaka kvarteta; partita za gudaki trio; klavirski trio; klavi
sonata za violinu i klavir; djela za violinu i klavir, za flautu i klavir,
kompozicije. Balet Nau Catrineta. VOKALNA: Meu Dei
orkestar; Tres poemas za glas i orkestar; zborovi; solo-pjesme.
narodnih pjesama.
CARNICER (Y Batlle), Ram6n, panjolski li
(Tarrega, Lerida, 24. X 1789 Madrid, 17. III 1855
uio u Urgelu i Barceloni (F. Queralt, C.' Baguer). Gc
14 orgulja u Mahonu, od 1814 u Barceloni vodio
opernu druinu, 182830 bio dirigent opere i 18305.
kompoziciju na Konzervatoriju. Kao operni kompc
utjecajem G. Rossinija. Njegov uenik bio je F. A. B
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u d-molu; simfonija zi
uvertira; vojnike koranice. DRAMSKA. Opere: Adele di Lusi,
Elena e Costantino, 1821; Don Giovanni Tenorio ossia II Convita
1822; Elena e Malvina, 1829; Cristoforo Colombo, 1831; Eufemio
1832; Ismailia ossia Morte ed amore, 1838. Tonadilla Los Maestros <
CRKVENA: Missa solemnis za sole i orkestar, 1828; 2 rekvije
orkestar, 1829; Vigilia, 1833. Solo-pjesme.
LIT.: A. Pena y Gony, La Opera espanola, Madrid 1881. -
Cassanes, La Opera en Barcelona, Barcelona 1888. J. Subira, '.
nicer, MGG, II, 1952. Isti, Historia de la muica espanola y hi
cana, Barcelona 1953.
CAROL (engl. slavopjev, himna, osobito u ast I od
druge polovine XVI st. engleski naziv preteno ; pjesme
(engl. Christmas carol, franc. Noel, tal. cant njem.
Weihnachtslied).
2. Engleska vokalna forma u XV i XVI st. Razvila
njovjekovnog plesnog napjeva. Sadraj je bio svjetovan
religiozan, a karakteristina je konstrukcija: jednolin
pripjev, s kojim pjesma poinje i koji se ponavlja iza sv
Pripjev je samostalna formalna i metrika jedinica, ali
iezava. U XV st. (do oko 1480) c. je pjesma za 2 ili
trodobnoj mjeri; glasovi su samostalni, ali se esto krei
lelnim tercama ili sekstama. Obino je c. izvodila gru
no esto je imao dvostruki pripjev, jedan za grupu soli;
za zbornu grupu. Poslije 1480 muziko tkivo postaje ra
U prvoj polovini XVI st. c. je etvoroglasan i u dvodot
tretiranje teksta je izraajnije.
LIT. : R. L. Greene, The Earl y Engl isch Carol s, 1935. h
Old Carols, Music and Letters, XI, 1. J. E. Stevens, Carol, MGi
LI. Harrison, Benedicamus. Conductus, Carol: A Newly Discove
AML, 1965.
CAROLAN, Turlough (Terence), irski harfist i k
(Nobber, Irska, 1670 Alderford House kraj. Kilrc
III 1738). Slijep od svoje 18. godine; cijenjen kao hai
ponirao vie od 200 pjesama. Mnoge su ule u zborni
st.; one iz kasnijih godina pod utjecajem su talijanskih
tora (Corellija, Geminianija, Vivaldija). Tri zbirke njeg
objavljene su oko 1721, 1748 i oko 1780.
LIT. : D. O'Sullivan, Carolan. The Life, Times and Music
Harper, 2 sv., London 1958. ''
CAROL-BERARD (knjievni pseudonim Olivier
francuski pjesnik, kompozitor i muziki pisac (Marsei
1881 Pariz, 13. XII 1942). Muziku uio u Barcelc
Albeniza. ivio je u Parizu. Posebni vizuelno-auditi
koji nastaje spajanjem boje i tona, nazvao je chromo}
njegovom miljenju mogue je matematikim putem
podudarnost izmeu pojedinih nijansi boja i zvuka. S
izloio je 1929 u asopisu La Revue Musicale. Bio je
osnivaa i prvi sekretar Union syndicale des compositeu
sique. Bavio se i arapskom, kineskom i crnakom mu:

CAROLE CARR 297

pjesme u obliku rondeauxa, virelaja ili ballade redovito jednogla-
sno, rjee vieglasno.
LIT. : L. Jordan, Der Rei gent anz Carol e und seine Lieer, Zeit schr ift
fur romanische Philologie, 1931. P. Verrier, La pius vieille citat ion de carole,
Romania, 1932. Y. Lacroix-Novaro, La Carole Ses origines, Revue de
Musicologie, 1935. R. H. Robbins, The Earliest Carols and the Franciscans,
Modern Language Notes, 1938. M. Sahlin, Et ude sur la carol e medieval e,
Uppsala 1940. M. Kun.
CARON, Leslie, francuska plesaica i filmska glumica (Pa-
riz, 1. VII 1931). Kerka plesaice Margaret Petit C, uila
kod O. Preobraenske i od 1945 na Parikom konzervatoriju (J.
Schwarz, V. Gsovski). Debitirala 1947 kao solistica Ballets des
Champs-lysees u Parizu. Gostovala u Belgiji, Holandiji, Nje-
makoj, Engleskoj, vicarskoj, Egiptu i Grkoj. U filmu nastupila
prvi puta 1951 u An American in Pari (koreograf i glavna muka
uloga G. Kelly). C. je jedna od najboljih i najpoznatijih suvre-
menih balerina.
LIT. : An Amer ican in Pari, Life Magazine (New York), 25. IV 1951.
Th. Wood, Meet Mile Lesl ie Caron, The New York Times, 22. X 1951.
B. Wing, The Story of Lesl ie Caron, Dance Magazine (New York), 1952.
CARON, Philippe, nizozemski kompozitor (?, polovina XV
st. ?). J. Tinctoris u Liber de Ane Contrapuncti, 1477, naziva
ga Firminus i veli, da je bio uenik G. Dufava ili G. Binchoisa.
Od njegovih djela sauvano je dosta francuskih i talijanskih
chansona, koji se nalaze u rukopisima u raznim bibliotekama i
arhivima u Berlinu, Bologni, Dijonu, Firenci, Parizu, Rimu,
Washingtonu i dr. Jedan od njih, Helas que pourra devenir, tampan
je u Petruccijevu djelu Harmonice Musices Odhecaton, Venecija
1501; nekoliko misa nalazi se u raznim bibliotekama u Modeni
i Rimu. Stil mu je prozraan i jasan, melodijska linija razvijena;
izbjegava izvjetaenost i retoriku.
LIT. : J. Houdoy, Hist oir e art ist ique de la Cathedrale de Cambrai, 1880.
W. Stephan, Die bur gundisch-niederl andische Motett e zur Zeit Ockeghems,
Kassel 1937. C. L. W. Boer, Chansonvormen op het einde van de XV de
eeuw, Amsterdam i Pari 1938. M. F, Bukofzer, An Unknown Chansonnier
of t he I5th Century, MQ, 1942. W. Rubsamen, Music research in It alian Li-
braries (Notes) , Washington 1949 i 1950. G. Thibault, Caron, MGG, II,
1952.
CARON, Rose-Lucille (roena Meuniez), francuska pje-
vaica, sopran (Monerville, Seine-et-Oise, 17. XI 1857 Pariz,
9. IV 1930). Pjevanje studirala na Konzervatoriju u Parizu (Mas-
set, L. H. Obin i kod M. Sass), na opernoj pozornici debitirala
1882 u Bruxellesu kao Alice (Meverbeer, Robert avo). Tamo,
u Thedtre de la Monnaie, prva Briinnhilda (Wagner, Prsten Ni-
belunga), zatim 188587 i 190002 na Operi u Parizu prva
Francuska Elisabeth (Wagner, Tannhduser), Elsa (Wagner, Lo-
hengrin) i dr. God. 1902 povukla se s pozornice i postala profesor
pjevanja na Parikom konzervatoriju.
CAROSIO, Margherita, talijanska pjevaica, sopran (Ge-
nova, 7. VI 1908 ). Uenica svoga oca Natalea, na opernoj
pozornici debitirala ve 1924 u Novi Ligure kao Lucia (Doni-
zetti, Lucia di Lammermoor). God. 1928 prvi put nastupila u
londonskom Covent Gardenu, a 192954 bila je lanica milanske
Scale. Gostovala je na mnogim evropskim, junoamerikim i
junoafrikim opernim scenama. Lirski sopran izvanredne izra-
ajnosti, ostvarila je niz kreacija, medu kojima su najvee: Rosina
(Rossini, Seviljski brija), Adina (Donizetti, Ljubavni napitak),
Linda di Chamounix (Donizetti), Carolina (Cimarosa, Tajni
brak), Gilda (Verdi, Rigoletto), Violetta (Verdi, La Traviata) i
Mignon (Thomas).
LIT. : G. Lauri Volpi, Voci parallele, Milano 1955. R. Celletti, Le grandi
voci, Roma 1964.
CAROSO, Fabritio, talijanski plesa i lutnjist (Sermoneta,
oko 1535 ?, poslije 1605). Podaci o ivotu su nepotpuni i ne-
sigurni. Poznat je kao autor knjige // BaUarino, tampane 1581
u Veneciji. To je djelo veoma vaan izvor za prouavanje ple-
sova i baleta u XVI st. U njemu se nalaze upute, odnosno koreo-
grafije raznih plesova s muzikom, zabiljeenom tabulaturama za
lutnju. Posebnu vrijednost predstavljaju slike koje pokazuju
poloaj i dranje plesaa. U proirenom izdanju knjiga je objav-
ljena 1600 i 1605, takoer u Veneciji, pod nazivom Nobiha di
dame. God. 1630 tampana je u Rimu, vjerojatno poslije Carosove
smrti, zbirka eseja Raccolta di varij balli... nuouamente ritrouati
negli scriti del sig. Fabritio Caroso.
LIT.: P. Nettl, Story of Dance Music, New York 1947. M. Dolmetsch,
Dances of Spain and It al y from 1400 t o 1600, London 1954.
CARPANI, Giuseppe, talijanski pjesnik i muzikolog (Villal-
bese, Brianza, 28. I 1752 Be, 22. I 1825). Rano poeo pisati
u milanskom dijalektu libreta za opere i komedije, koje su se
izvodile u Milanu. Kad su Francuzi uli u Milano (1796), morao
se, zbog proturevolucionarnih lanaka u Gazzetta di Milano,
sklonuti u Be, gdje je, uz kratak prekid (1797), ostao do kraja
ivota.
DJELA: komedije; operni l ibret i, prijevodi francuskih i njemakih opera
na talijanski; muzike kritike; biografije u pismima Le Haydine ovvero Lettere sulla
vita e le opere del celebre maestro Giuseppe Haydn, 1812 (s mnogo podataka
0 Haydnu, kojega je osobno poznavao, i 0 drugi m kompozitor ima); Le Rossi-
niane ossia Lettere tnusico-teatrali, 1824. U knjizi Le Mayeriane ovvero Lettere
del Bello ideale, 1820, pol emizira sa A. Mayerom o estet sko-simbolikim pita
njima u vezi s neokl asicistikim idealom l jepote.
LIT.: Baseggio, Giuseppe Carpani, Biografia degl i it al iani ill ust ri nelle
scienze, l ettere ed arti del sec. XVIII, Venezia 1845. B. Lupo, II Carpanino,
Muica d'oggi, 1937. E. Zanet ti, Giuseppe Carpani, MGG, II, 1952. O.
E. Deutsch, Carpanis Verteidigung Sal ieris, Schweizerische Musikzeitung,
I957-
CARPENTER, John Alden, ameriki kompozitor (Park
Ridge, Illinois, 28. II 1876 Chicago, 26. IV 1951). Diplo-
miravi 1897 na Harvard University u New Yorku vratio se u
Chicago i do 1936 vodio zajedno s ocem veliko poslovno podu-
zee. Uz to je 1906 studirao kod E. Elgara u Rimu, a 190812
kod B. Ziehna u Chicagu. Dok u svojim solo-pjesmama pokazuje
profinjeni smisao za rafinirane zvune boje (utjecaj francuskog
impresionizma), u orkestralne kompozicije C. unosi sasvim sup-
rotne elemente i raspoloenja: jako podvuenu humoristiko--
satirinu notu, idiome jazz-muzike, karikaturu ili otre natu-
ralistike scene i dogaaje iz svakodnevnog ivota.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1917, II, 1940 i III, 1941.
Simfonijske pjesme Sea Drift, 1933 (preraena 1944) i The Anxious Bugler, 1943 ;
koncert za viol inu (posveen Z. Balokoviu), 1936; concertino za klavir, 1916;
Patterns za klavir, 1932; Carmel Concerto, 1948; suite Adventures in a Peram-
bulator, 1915 i The Seven Ages, 1945; A Pilgrim Vi si on, 1920; Dama, 1935.
KOMORNA: gudaki kvart et, 1928; klavirski kvint et, 1934; sonat a za
viol inu i kl avir, 1912. Klavirske kompozicije ( sonat a i dr.). DRAMSKA.
Bal eti: Birthday of the Infanta, 1919; Krazy Kat, 1921 i Skyskrapers, 1926.
VOKALNA. Kantat e za zbor i orkest ar: Song of Faith, 1932 i Song of Freedom,
1941; Water Colors za gl as i komorni orkest ar, 1918; cikl us Gitanjali za mez-
zosopran i komorni orkestar, 1932; solo-pjesme.
LIT.: C. Downes, John Al den Carpenter, MQ, 1930. F. Borozvski, John
Alden Carpenter, ibid., 1930. J. T. Hozvard, Our Cont emporary Composers,
New York 1941. K. H. Worner, John Al den Carpent er, MGG, II, 1952.
CARPI, Fiorenzo, talijanski kompozitor (Milano, 19. X
1918 ). Diplomirao na Konzervatoriju u Milanu. God. 1947
51 muziki direktor milanskoga kazalita Piccolo Teatro, od 1961
ivi u Rimu. C. je stekao veliki ugled kao kompozitor scenske
muzike. Pisao je muziku za kazaline priredbe Venecijanskoga
biennala, Maggio Musicale u Firenzi, za Teatro Greco u Sirakuzi
1 za mnoga druga kazalita.
DJELA: koncert za flautu i komorni orkestar, 1953; Sonata notturna za
fl autu, violinu i gudae, 1945; varijacije za komorni orkest ar, 1940; Inno za
orkestar, 1943. Due tempi za gudaki kvartet , 1946; trio za fl autu, violinu i
kl avir, 1945; sonata za flautu i harfu; concertino za viol inu i kl avir, 1946.
Operne jednoinke La Metamorfosi, 1957 i La Porta divisoria, 1961; scenska
muzika za mnoge drame i komedije Cal derona, Goldonija, Pirandella, Shakes-
pearea, Sofokla i dr. Filmska muzika. Inni vedici za kontraalt, zbor i orkest ar,
1952.
CARPIO VALDS, Roberto, peruanski kompozitor
(Arequipa, 23. II 1900). Obrazovanje stekao na Univerzitetu
San Augustin, gdje se razvio u izvrsnog pijanistu. U kompoziciji
uglavnom samouk. God. 193545 profesor klavira na muzikoj
koli Bach u Limi i 193746 istodobno pijanist Peruanskog
radija; 194654 sekretar i od 1954 direktor Nacionalnog mu-
zikog konzervatorija u Limi.
DJELA. KLAVIRSKA: Nocturno; Tres estampas de Arequipa; Suite del
Hospital; Suite; Triptico (nagraeno 1945) i dr. Allegro za gudaki kvartet .
Sol o-pjesme i dr.
CARPITELLA, Diego, talijanski etnomuzikolog (Reggio Ca-
labria, 12. VI 1924 ). Doktorirao na Univerzitetu u Rimu,
muziku uio privatno. Profesor na konzervatoriju 5. Cecilia u
Rimu. Ue podruje njegovih znanstvenih istraivanja je folklor
june Italije i otoka. God. 195862 odrao je niz predavanja u
vicarskoj, Njemakoj, Francuskoj, skandinavskim zemljama.
Finskoj, Tunisu i Latinskoj Americi. Stalni je suradnik Treeg
programa Talijanskog radija.
DJELA. Knjige: Muica popolare e muica di consumo, 1955; Ritmi e melodie
di dame popolari in Italia, 1956; Una Raccolta di canti tradizionali nelle cam-
pagne delV Aretino, 1965; La Muica nei rituali sardidell'argia, 1967. STUDIJE :
Le Registrazioni di canti popolari in Abruzzo, Att i del VII Congresso Na^onal e
delle Tradizioni Popolari, 1957, 1959; Considerations sur le folklor musical italien
datis ses rapports avec la structure sociale du pays, Journal of i.uternational Folk
Music Council, 1959; Rassegna bibliografica degli studi di etnomusicologia in Italia
dal 1945 a oggi, AML, 1960; Profila storico delle raccolte di muica popolare ih
Italia, Studi e ricerche del Cent ro Nazionale st udi di muica popolare dal 1948
al 1960, 1961. Uredio: tal ijansko izdanje Scritti sulla muica popolare di Bela
Bartik, 1955; Enci clopedia del jazz Logstreet-Daner a, 1961; Storia della
dama C. Sachsa, 1966.
CARR, Benjamin, ameriki muziki izdava i kompozitor
(London, 12. IX 1768 Philadelphia, 24. V 1831). Uio u Lon-
donu kod S. Arnolda i Ch. Wesleya. U SAD ivio od 1793. U
Philadelphiji otvorio trgovinu muzikalija, vjerojatno prvu na
podruju Amerike. Izdavao je obradbe kompozicija J. Havdna,
W. A. Mozarta i dr. te djela suvremenih amerikih muziara.
God. 1794 otvorio je podrunicu u New Yorku (1798 preuzeo J.
Hewitt). God. 1800 poeo izdavati Musical Journal. C. je jedan
od osnivaa Musical Fund Society u Philadelphiji (1820). Kon-


298 CARR ARTERI

certirao je kao pijanist i pjeva. Komponirao je operu The Archers,
balet The Caledonian Frolic, solo-pjesme i mnoga crkvena djela.
LIT. : W. H. Richards, Carr Genealogy, 1931. V. L. Redway, The Carrs,
Amer ican Music Pubhshers, MQ, 1932. O. G. T. Sonneck, A Bib!iography of
Earl y Secul ar American Music, Washingt on 1945.
CARRAUD, Michel-Gaston, francuski kompozitor i mu-
ziki kritiar (Pariz, 20. VII 1864 19. VI 1920). Uenik J.
Masseneta na Konzervatoriju u Parizu; osvojio 1890 Prix de
Rome. Preteno se bavio muzikom kritikom. Njegove objek-
tivne kritike u listovima La Liberte, Revue Bleue i SIM imale
kroz 20 godina velik utjecaj u parikom muzikom ivotu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfoni jska pjesma La Chevauchee de la
Chimere, 1905; uvertira Buona pasaua, 1898. VOKALNA. Kantat e: Velleda,
1888 i Cleopdtre, 1890. Simfonija za sole, zbor i orkestar Les Nuits, 1892; pjesme
Chant de noces dans les bois; Soirs mo-
roses. Misa, 1891. SPISI: La Vie,
Voeuvre et la mort d' Alberic Mag-nard,
1921; Franz Schubert (neobjavljeno).
LIT.: P. Dukas, Ecrit s sur la mu-
sique, Pari 1948. A. Gauthier,M.i-
chel-Gast on Carraud, MGG, II, 1952.
CARREStO, Teresa, vene-
zuelska pijanistkinja (Caracas,
22. XII 1853 New York, 13.
VI 1917). Uenica L. Gott-schalka
u Caracasu i G. A. Matthiasa u
Parizu, jedna od najboljih
pijanistkinja svojega vremena. U
Evropi koncertirala ve 1865
66, ali je velike uspjehe
zabiljeila tek od 1889. Njezino
sviranje odlikovalo se
temperamentom, muzikalnou i
plastinim oblikovanjem. Bila je
osim toga dobra pjevaica,
T. CARREfto
a
neko vrijeme je ak i dirigirala
operama. Komponirala je vene-
zuelsku nacionalnu himnu, niz briljantnih klavirskih kompozicija,
gudaki kvartet i dr.
LIT. : J. B.Plaa, Teresa Carrefio, Caracas 1938. M. Milinoviski, Teresa
Carreno, New Haven 1940. G. St iegl itz, Teresa Car refio, MGG, I I, 1952.
/ . Pena, Ter esa Carr eno, Caracas 1953.
CARRILLO (Carilo), Julian, meksiki kompozitor i vio-
linist (Ahualulco, Potosi, 28. I 1875 Mexico, 9. IX 1965).
Kompoziciju i violinu uio na Konzervatoriju u Mexicu (M.
Morales, O. Manzano) i kod S. Jadassohna i H. Bachera u Leipzigu.
Nastupao kao violinist i dirigent. God. 1905 osnovao simfonijski
orkestar Beethoven u Mexicu i tamo 191314 bio direktor Kon-
zervatorija. Kasnije u New Yorku utemeljio orkestar America.
Kao kompozitor eksperimentirao s vlastitom metodom, koja je
poivala na podjeli cijelog stepena na 4, 8 i 16 dijelova, pa je
izmislio i specijalnu notaciju, podijelivi oktavu na 96 intervala.
Kasnije je konstruirao i instrumente za izvoenje takve muzike.
Svoju metodu propagirao je u vlastitom asopisu El sonido 13
(192425).
DJELA. ORKESTRALNA. Tr i s imf onije: I , 1901; II, 1905 i III, 1948;
3 simfonije pod naslovom Colombia u et vrt stepenima, osminama i esnaestinama
stepena, 192526; trostruki koncert za viol inu, klavir, violonelo i orkestar, 1918;
Concertino za viol inu, gitaru, viol onel o, piccol o i har fu u et vrt stepenima i
orkestar u normalnim stepenima, 1926; Concertino za violonelo i orkest ar, 1952;
Impresiones de la Habana, 1938; Nocturnos, 1940. KOMORNA: gudaki
sekst et, 1902; gudaki kvartet , 1903; gudaki kvint et, 1918; 3 gudaka kvarteta
u et vrt stepenima, 192830; gudaki kvart et u l jest vici od 6 tonova, 1938;
4 at onalna kvartet a, 192848; sonata za viol inu i klavir, 1932; sonata za viol u
i klavir, 1931; sonata za violonelo i klavir, 1930; sonata za gitaru u et vrtstepenima,
1925; Hoja de album za 6 instrumenata, 1923; Fantasia Sonido 13 u etvrt stepe
nima, 1925; Preludio a Cristobal Colon, 1940; Horizontes za viol inu,
viol onel o
i harfu u etvrt stepenima, 1947. DRAMSKA. Opere: Ossian, 1903; Matilda,
1909; Zuli tl, 1922. Zborovi u et vrt stepeni ma: Ave Maria, 1922; Tepepdn
1923 i dr. SPISI: Teoria logica de la muica, 1938; Metodo racional de solfeo,
1941; Sonido 13, 1948; Tratado sintetico de contrapunto, 1948; Leyes de meta-
tnorfosis musicales, 1949. Objavio autobiografiju Julian Carrillo, su vida y su
obra, 1945.
CARRON, Arthur (pravo ime Cox), engleski pjeva, tenor
(Svvindon, 12. XII 1900 10. V 1967). Debitirao 1929 u lon-
donskom kazalitu Old Vic. Do 1935 lan Sadler's Wells Theatra
u Londonu, 193546 na njujorkom Metropolitanu i zatim do
1951 na Covent Gardenu u Londonu. Jedan od najistaknutijih
engleskih dramskih tenora u razdoblju izmeu dva rata, gostovao
je na mnogim svjetskim opernim pozornicama, osobito u Chicagu,
Cincinnatiju, Philadelphiji i Junoj Americi.
CARSE, Adam, engleski kompozitor i muziki pisac (New-
castle-on-Tyne, 19. V 1878 Great Missenden, Buckingamshire,
2. XI 1958). Studij zavrio na Royal Academy of Music u Londonu.
God. 190922 predavao na Winchester Collegeu i 192240
bio profesor na Royal Academy of Music u Londonu. Svoju bogatu
zbirku od 350 starih duhakih instrumenata poklonu
dravi.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1906; II, 1908 2
simfonijske pjesme The Death of Tintagiles, 1902 i In a Balcony,
vegian Fantasia za viol inu i orkestar; 2 Sketches, 1924; varijacije, 195
pozicije za komorne sast ave i kl avir. Opera Fritiof, 1915. V
kant ata The Lay of the Brozvn Rosary, 1902; bal ada Judas Iscari c
za bariton, zbor i orkest ar, 1922; zborovi; solo-pjesme. SPISI of
the Elements of Music; Practical Hints of Orchestration, 1919; Harmo (2
sv.), 1923; The History of Orchestration, 1925; The School of Orch
Orchestral Conducting, 1929; Musical Wind Inst ruments, 1939; Th
in the 18^ Century, 1940; The Orchestra from Beethoven to Berlioz,
18^ Century Symphony, 1951; The Life of Julier^ 1951; Catalogue c
Carse Collection of Musical Wind Instruments at the Horniman Mu.
LI T. : R. Doningt on, Adam Carse, MGG, II, 1952.
CARTAN, Jean, francuski kompozitor (Nancy, 1. !
Blignv, Cote d'Or, 26. III 1932). Studirao na Pari]
zervatoriju dirigiranje (M.-S. Rousseau) i kompoziciju (1
Ch.-M. Widor). Vrlo nadaren, mnogo je obeavao.
DJELA: uvertira UOurs et la lune. Dva gudaka kvartet a, 1
sonatina za flautu i klarinet, 1930; Introduction et allegro za duhake i
i klavir, 1926. Sonat ina za klavir, 1925. VOKALNA: kantata I
Hommage a Dante za zbor i orkestar, 1927; Psaume XXII za gl as i k]
solo-pjesme (Six Poemes de Tristan Klingsor, 1926).
LIT.: A. Roussel , Jean Cartan, RM, 1932. G. Gadofjre i /.
Jean Cart an, Music and Let ters, 1934. P. Landormy, La Musiqu
apr es Debussy, Par i 1943. G. Favre, Jean Car t an, MGG, I I,
CARTE, Richard D'Oyly, engleski impresario ' 3.
V 1844 3. IV 1901). Sin muzikog nakladnika, ra
vrsnog impresarija (zastupao je pjevae Adelinu Patti, G
Marija, kompozitora Charlesa Gounoda i dr.). God. :
tavio je vlastiti ansambl i u novo sagraenom kazalitu
velikim uspjehom prireivao operne i operetne pred:
je prvi u kazalite uveo elektrino osvjetljenje i ukinuo
programnih cedulja i pristojbe za garderobu.
ARTER, Alan, engleski plesa i koreograf (London,
Uio plesati kod S. Asafjeva i M. Legata. Djelovao u tr
ler's Wells, zatim do 1947 u Sadler's Welh Opera Balle
istakao interpretacijom klasinog baletnog repertoara (C
Trnoruica; Chopin, Sylfide). Kao koreograf doivio j
baletom Catch (Bartok) i filmom Crvene cipelice. Od I
daje na plesnoj koli Opere u Miinchenu. Za Munchens
koreografirao je, meu ostalim, balete Concertino (P
Kua sjena (Britten), etiri puta etiri (Ravel) i Princ 0,
(Britten).
ARTER, EUiott Cook, ameriki kompozitor (N<
11. XII 1908 ). Poto je zavrio studije na Unive
Harvardu 1930, uio muziku kod G. Holsta, W. Pis1
Hilla, zatim u Parizu kod N. Boulanger. Po povratku \
New Yorku pisao muzike kritike za razne strune!
(Modem Music). Od 1940 bavi se i poduavanjem:
na Collegeu u Annapolisu, 194448 na Konzervatoriju
moreu, 194850 na univerzitetu Columbia, od 1955 n
Collegeu u New Yorku, a 196062 na Yale University. Oi
vi u Rimu kao stalni lan Amerike akademije. Carterov;
u kojoj se ispoljuju utjecaji Coplanda, Hindemitha i
Stravinskog, ponajee je polifona; najuspjelija su i
lirskog karaktera.
DJELA. ORKESTRALNA: s imfonija, 1944; koncert za en
1937; koncert za klarinet, klavir i dvostruki komorni orkestar, 1961;
kl avir, 1966; 3 uvertire: I, 1939; II, 1944 i III, 1961; preludij, fanf:
1938; elegija za gudae, 1946; varijacije, 1955. KOMORNA: d
kvarteta, 1935 i 1937; duhaki kvintet, 1948; 8 etida i fantazija za du]
tet, 1950; Canon suite za 4 saksofona, 1939 (1956 prer. za 4 klarineta)
flautu, obou, viol onelo i embalo, 1952; sonata za violonelo i kl
pastorala za violu i klavir, 1940; el egija za viol u i kl avir, 1943.
kl avir, 1945. DRAMSKA. Bal et i: The Bali Room Guide, 1937; ,
1939 i The Minotaur, 1947; scenska muzika. VOKALNA: o
Bridge, 1937; The Defense of Corinth za muke glasove, recitatora i kla\
1941; The Harmony of Morning za enski zbor i komorni orkestar, 19
for Lilac Tine za sopran i komorni orkestar, 1946; zborovi; solo-pjesi
t alog Cart erovih djela obj. u Boletin Inter-Amer icano de Muica, ic
LIT. : A. Skulsky, Elliott arter, Bulletin of American Compose:
1953. R. F. Goldman, The Music of Ell iott arter, MQ, 1957, 2. -
gler, Begegnungen mit Ell iott arter, Melos, 1959. M. Steinb
Cart er's Second St ring Quart et , The Score, 1960.
ARTER, Ernest Trow, ameriki orgulja i kc
(Orange, 3. IX 1866 Stamford, Connecticut, 21. >
Svrivi studije u Americi i Berlinu (dirigiranje i kompo:
W. Freudenberga i O. B. Boisea, orgulje kod A. Egidija)
;
kao zborovoa. God. 1899 diplomirao na Columbia L
Predavao je muziku i bio zborovoa na Univerzitetu 1
tonu.
DJELA: simfonijska suita. Gudaki kvartet. Opere The Bloi
1914 (izv. 1931) i The White Bird, 1917 (izv. 1924); plesna pantomi]
1924. Kantate The Lord's Prayer i Out of the Depths; himne; mu
solo-pjesme. Izdao Princeton Song Book i druge kol ske pjesmari
ARTERI, Rosanna, talijanska pjevaica, sopran
14. XII 1930 ). Uenica F. Cusinati i N. Ederlea,'
vojila prvu nagradu na natjecanju Talijanskog radija. ]


ARTERI CASADESUS
299

noj sceni debitirala 1949 u Terme di Caracalla, Rim, kao Elsa
(Wagner, Lohengrin). Od 1951 lanica je milanske Scale i od
1954 opere u San Franciscu. Nastupa na prvim svjetskim oper-
nim pozornicama, istiui se osobito kreacijama Violette (Verdi,
La Traviata), Mirni (Puccini, La Boheme) i Liu (Puccini, Turandoi).
Od ostalih njezinih uloga treba spomenuti Desdemonu (Verdi,
Otelio), Margaretu (Gounod, Faust) i Natau (Prokofjev, Rat i mir).
CARTESIUS, Renatus -> Descartes, Reni CARTIER,
Jean-Baptiste, francuski violinist (Avignon, 28. V 1765
Pariz, 1841). Uenik G.-B. Viottija, muziki pratilac Marije
Antoinette. Godine 17911821 violinist Parike opere i lan
dvorske kapele.
DJELA: kompozicije za viol inu (varijacije; etide; sonat e; dueti). Dvije
opere. Izdao znaajnu zbirku starije violinske muzike pod naslovom: L' Art du
violon, ou collection choisie dans les sonates des trois ecoles italienne, francaise et
allemande, precede d'un abrege de principes pour cet instrument, 1798 i 1801. U ovoj
zbirci nal aze se sonata i capriceio hrvat skog kompozitora Stjepana N. zvanog
Spadina.
LIT.: M. Pincherle, Les viol inist es compositeurs et virtuoses, Pari 1922.
CARULLI, Ferdinando, talijanski violonelist i virt uoz
na gitari (Napulj, 10. II 1770 Pariz, 17. II 1841). Isticao se
individualnim, poneto neobinim tretiranjem tog instrumenta.
Njegov uenik bio je, medu ostalima, F. Gragnani.
DJELA: koncerti, sonate i nokturni za gitaru i klavir; kompozicije za fl a-
utu, viol inu i git aru; Les trois jours op. 331 (programna muzika na temu Julske
revolucije). kola za gitaru, op. 241, 1810 (ponovo izdao J. Zuth 1921).
Knjiga L'Harmonie appliquee a la guitarre, Pari 1825. Izbor njegovih kompo-
zicija za gitaru objavl jen s biografijom u Alte Meister der Gitarre, I, ZFMW,
1919.
CARUSO, Enrico, talijanski pjeva, tenor (Napulj, 27. II
1873 2. VIII 1921). Ve je u najranijoj mladosti pokazivao
veliki talent za crtanje i pjevanje. I kasnije, kao slavni tenor,
najradije se bavio karikaturom (objavljena je knjiga njegovih
crtea). Kao djeak pjevao alt u crkvenom zboru. Uio je naj-
prije kod G. Verginea, a zatim kod F. Lampertija i G. Conconea.
Nakon nekoliko manjih uloga, debitirao u kazalitu rodnoga grada
1894, u naslovnoj ulozi Mascagnijeve opere L'amico Fritz. God.
1901 postaje lan milanske opere
La Scala, 1902 pjeva u Covent
Gardenu u Londonu, a 1903
nastupa po prvi put na njujorkom
Metropoli-tanu u ulozi Vojvode
(Verdi, Rigoletto). Gostovao na
svim veim opernim scenama
Evrope i Amerike. Pjevao na
talijanskom, francuskom,
panjolskom i engleskom jeziku.
Njegov repertoar obuhvaao je 67
opernih uloga i oko 500 pjesama.
Najznaajnije kreacije bile su mu
Don Jose (Bizet, Carmen),
Radames (Verdi, Aida), Ro-
dolfo (Puccini, La Boheme) i
Canio (Leoncavallo, Pagli-acei).
Velike glasovne mogunosti
sjedinile su se kod Ca-
rusa sa savrenom tehnikom
pjevanja i izvanrednom interpretacijom;
glas tamna, barunasta tembra, bio je
podjednako intenzivan, ali istodobno i blag, u svim poloajima.
Njegovo ime postalo je pojam savrenog pjevaa.
LIT. : E. Ledner, Er innerungen an Caruso, Hannover i Leipzig 1922.
P. U. R. Key i B. Zirato, Enrico Caruso, London 1923. S. Fucito i B. J. Be-
yer, Caruso, Gesangskunst und- methode, Berlin 1928. D. Caruso, Enrico
Caruso, His Life and Deat h, New York 1945 (francuski prijevod Pari 1952;
srpsko-hrvatski prijevod Beograd 1956). E. Gara, Caruso ( I I izd.), Milano
1947. P. Giimmer, Enrico Caruso, MGG, II, 1952. T. R. Ybarra, Caruso.
The Man of Naples and the Voice of Gol d, New York 1953. J. Freestone
i H. J. Drummond, Enrico Caruso, his Recorded Legacv, London 1960. A.
Favia-Arlsay, Caruso on Records, Nevv York 1965. J. P. Mouchon, Enrico
Caruso, sa vie et son voix, et ude psychophysiologique, physique, phonet ique
et est het ique, Langres 1966.
CARUSO, Luigi, talijanski kompozitor (Napulj, 25. IX
1754 Perugia, 1822). Uenik N. Sala. Zborovoda u Fabrianu,
Perugi i Urbinu, bio je jedan od najplodnijih opernih kompo-
zitora svojeg vremena.
DJELA. Opere (ukupno 56) : / / Barone di Trocchia, 1773; L' Artaserse,
1780; Scipione in Cartagine, 1781; // Matrimonio in commedia, 1781; Gli Amanti
alla prova, 1783; AmUto, 1789; La Fuga, 1809. Pet oratorija; mise; motet i;
psal mi; kant ate i druga cr kvena djel a.
CARVAILLE (CARVALHO), 1. Leon, francuski pjeva,
bariton (Port-Louis, otok Mauritius, 18. I 1825 Pariz, 29.
XII 1897). Od 1848 lan parike Opera-Comique. God. 185668
direktor u Thedtre lyrique. Za vrijeme njegove uprave izvedene
su u tom parikom kazalitu mnoga operna djela mladih francus-
kih autora (Bizet, Gounod, Berlioz), te Mozarta, Glucka i Wag-
nera. Bio je zatim i direktor Parike opere, a od 1876 kazalita Opera-
Comique.
2. Carolvne (roena Flix-Miolan), francuska pjevaica,
sopran (Marseille, 31. XII 1827 Chateau-Puys, Dieppe, 10.
VII 1895). ena Leona. Studirala na Konzervatoriju u Parizu.
Od 1850 bila solist parike Opera-Comique, od 1856 Thedtre lyri-
que, od 1868 ponovno u Opera-Comique. Gostovala u Berlinu,
Londonu (Covent Garden) i Bruxellesu (Monnaie). Istakla se
u francuskim operama (Adam, Auber, Thomas, Gounod, Me-
verbeer) i u Mozartovim djelima.
LIT. : E. Accoyer-Spoll, Madame Car vaille, Pari 1885.
CARVAJAL (QUlROS), Armando, ilenski violinist i
dirigent (Santiago, 7. VI 1893 ). Na Nacionalnom muzikom
konzervatoriju u Santiagu zavrio 1912 studij violine i 1914
utemeljio Trio Penha s kojim je koncertirao u svim krajevima
ilea. Od 1917 do 1928 profesor Konzervatorija u Santiagu,
1921 zapoeo dirigentskom djelatnou. U Santiagu je 1925
postao dirigent Gradskog orkestra, a 192843 bio je direktor
Konzervatorija i 193138 istodobno rektor Fakulteta lijepih
umjetnosti ilenskog univerziteta. God. 194048 umjetniki
direktor Orquesta Sinfonica Nacional de ile. Kao operni dirigent
izveo prvi put u svojoj zemlji mnoga djela evropskih kompozitora
XVIII i XIX st. Ogledao se i kao kompozitor (Sinfonia de la
trilla i dr.).
CARVALHO, Eleazar de, brazilski dirigent i kompozitor
(Iguatu, Ceara, 28. VI 1912 ). Sluei u mornarici, studirao
i 1940 diplomirao dirigiranje i kompoziciju na muzikoj koli
Brazilskog univerziteta. lan orkestra, kasnije i dirigent, na Teatro
Municipal u Rio de Janeiru. God. 1946 postao asistent dirigenta
S. Kussevitzkog u Lenoxu (Berkshire Music Center). Od 1947
stalni gost Bostonskog simfonijskog orkestra, od 1963 dirigent
Simfonijskog orkestra u St. Louisu. Gostovao u razliitim gra-
dovima SAD i Evrope. U Brazilu je osnovao nekoliko muzikih
kola i ustanova.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia Branca, 1941. Si mfonijske pjesme: A
Traico, 1941; Batalha Navalde Riazhuelo, 1943 i Guararapes, 1945. Varijacije za
klavir, 1938; 3 uvertire. Dva gudaka kvarteta; 2 gudaka trija ; sonata i druge
krae kompozicije za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA.
Opere: A Descoberta de Brazil, 1939; Tiradentes, r94l i Iracema, Inden-
pendencia. Solo-pjesme.
CARVALHO, Joao de Sousa, portugalski kompozitor
(Estremoz, 22. II 1745 Borba, 1796). Muziku uio u Napulju.
U Lisabonu zborovoda katedrale, nastavnik kontrapunkta i zatim
uitelj muzike u kraljevskoj obitelji. Rukopisi njegovih opera
(14) nalaze se u knjinici Lisbon Ajuda. Predigre tih opera temelj
su portugalske simfonijske muzike. Pisao i psalme za zbor i or-
kestar, mise, responzorije i sonate za embalo. (M. S. Kasjner
obj. po jednu kompoziciju za klavir u Alte portugiesische Meister,
1935 i u Silva Ibirica, 1954).
CARY, Annie Louise, amerika pjevaica, alt (Wayne,
22. X 1842 Norwalk, 3. IV 1921). Uila u Bostonu i Milanu
(G. Corsi), kasnije se usavravala kod P. Viardot-Garcije u Baden--
Badenu i M. Strakoscha i Bottesinija u Parizu. Debitirala 1868
u K0benhavnu, zatim pjevala dvije sezone u skandinavskim
zemljama, 1869 u Bruxellesu i Parizu, a 187081. u SAD, gdje
je stekla ugled najbolje i najvie traene operne i koncertne alti-
stice. esto gostovala u Londonu i Petrogradu. Glas joj je bio
mekan, intenzivan i velikog opsega. Iz javnog umjetnikog ivota
povukla se 1881.
CASADESUS, francuska obitelj muziara panjolskog po-
drijetla.
1. Fransois-Louis (Francis), violinist i kompozitor (Pariz,
2. Xlf 1870 Suresnes kraj Pariza, 27. VI 1954). Najstariji
od sedmoro brae muziara, bio je uenik A. Lavignaca i C.
Francka u Parizu. Dirigent u vie parikih kazalita i violinist
orkestra Opera-Comique, 190714 muziki kritiar asopisa
L'Aurore. Poslije Prvoga svjetskog rata boravio u SAD, a 1921
postao direktor Amerikog konzervatorija u Fontainebleauu. Uz
to je do 1932 vodio orkestar radio-stanice Le Poste Parisien. Od
mladosti se zalagao za siromane muziare: osnovao i do 1942
potpredsjednik Societe des Auteurs, Compositeurs et Editeurs de
Musique.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u e- mol u: Symphonie Scandinave,
1909; Petite symphonie, 1953. Simfonijske pjesme: Quatre-vingt-treize, 1904;
Ouasimodo, 1905; Monme d'etudiunts, 1927; La Vision d'Olivier Metra, 1932;
Le Chant de Mist ral , 1934; Meeting 36, 1937; Intermezzo za klavir i orkestar.
KOMORNA: gudaki kvart et, 1950; sonata za violonel o i klavir; London
sketehes za 10 duhakih inst rumenata i dr. DRAMSKA. Opere: Cachapres,
19:4; La Chanson de Pari, 1924. Balet i: Ballet des Fleurs, 1898; Un Soir a
Mabille, 1898; Esterelle, 1900; Au beau jardin de France, 1918; Cigale et Magali,

E. CARUSO
300 CASADESUS CASAMORATA

1934; La Fite des giants, 1944. Scenska i filmska muzika. Kant ata Les sept
vitraux de Saint-Michel, 1953; zborovi; solo-pjesme. Aut obiografija Souve-
nirs sans litterature, La Chanson, 193133.
LIT.: P. Landormy, La Musique francaise apres Debussv, Pari 1943.
Hommage a Francis Cassadesus pour ses quatre-vingt ans, 18701950, Pari
1951. R. Cott e, Francis Louis Casadesus, MGG, II, 1952.
2. Henri-Gustave (pseudonim Christian Riquet), violinist
i kompozitor (Pariz, 30. IX 1880 31. V 1947). Brat Francoisa
Louisa. Uenik A. Lavignaca i Laforgea, 1901 utemeljio u Parizu
Societe des Instruments anciens Casadesus s kojim je do 1939 pri
reivao koncerte. C. je bio violinist u gudakom kvartetu Capet
(191017), direktor Opere u Liegeu i kazalita Gatte Lyrique
u Parizu.
DJELA. Oper ete: Le Rosier, 1923; Sans tambour ni trompett e; La petite
fille de Madame Angot, 1934; Cotillon III; La Tirelire; Valses de France i dr.
I NSTRUKTI VNA: Mi thode de vi ole d' amour; 24 Etudes pour viol e d' amour.
3. Marius-Robert, violinist (Pariz, 24. X 1892 ). Mladi
brat Francoisa Louisa. Studij violine zavrio na Konzervato
riju u Parizu i 1920 zapoeo koncertantnu karijeru. God. 192047
solist orkestra Societe des Instruments anciens Casadesus, utemeljio
zatim ansambl Violes et Violons s kojim je izvodio djela starih
majstora.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie imagee pour les violes et grande
orchestre, 1932; simfonija za orkest ar violina i udaral jki, 1951; koncert za
violinu i duhaki orkest ar, 1934; Fantasme za viol inu i orkest ar, 1939; La
Trompet te
du boulanger za violinu i orkestar; Trois
images, 1931. Tri gudaka kvarteta.
Balet Illusion, 1944; filmska muzika. Et
nunc et semper za sopran, zbor i orkest ar,
1931; solo-pjesme.
4. Robert-Marcel, pijanist i
kompozitor (Pariz, 7. IV 1899
). Neak Mariusa Ro-berta.
Studirao na Konzervatoriju u
Parizu (L. J. Diemer), u
kompoziciji uenik strica
Francoisa Louisa. Kao pijanist
ostvario blistavu karijeru te se
uvrstio u prve francuske umjet-
nike. Svirao je u svim veim
muzikim sreditima Evrope i
SAD te bio redovit gost festivala
u Edinburghu, Luzernu,
Salzburgu i dr. Od 1934 bio je
profesor na Amerikom kon-
zarvatoriju u Fontainebleauu (194548
direktor).
DJELA. ORKESTRALNA: et ir i si mf oni je, 193554; 2 koncert a za
kl avir, 1926 i 1945; koncert za 2 klavira, 1933; koncert za 3 kl avira i gudae
1964; koncert za violinu, 1931; koncert za violonelo, 1948; Capriccio za kl avir
i orkestar, 1953; Polonai se za viol onel o i orkestar, 1924; 3 suit e, 192842;
Trois danses, 1956. etiri gudaka kvarteta, 193057. etiri sonate za
kl avir. Solo-pjesme. Kadence za Mozart ove i Beethovenove klavirske
koncerte.
5. Jean, pijanist (Pariz, 7. VII 1927 ). Sin i uenik Roberta
Marcela i Gabv Casadesus, usavravao se na Univerzitetu u
Princetonu. Solistiku karijeru zapoeo 1946 u SAD. Od 1954
profesor na Amerikom konzervatoriju u Fontainebleauu.
CASAGRANDE, Alessandro, talijanski kompozitor (Terni,
11. IV 1922 Rim, 21. X 1964). Studij kompozicije zavrio na
Konzervatoriju u Rimu i zatim u Sieni uio dirigiranje. U Terniju
je vodio muziku kolu i bio umjetniki direktor simfonijskog
orkestra S. Falchi. Bavio se i slikarstvom. Njemu u spomen os-
novano je 1965 pijanistiko natjecanje.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Asteres; simfonijeta; Tempo sin-
fonico za klavir i orkest ar. KOMORNA: Divertimento za gudae i 8 instru-
menata, 1956; Morte di Ignazio za recitatora i 2 gitare; Frasi za flautu, klarinet,
viol inu, violu, violonelo i udaral jke. Kompozicije za kl avir. DRAA1SKA:
opera Ninfea (neizv.). Balet i: Fantaste di Pinocrhio, 1957; L'Oiseau sacre: Le
Forbid. Fil mska muzika. VOKALNA: Pianto dell a Madonna za sole, zbor
i orkest ar, 1964; Missa in honorem St. Caeciliae; zborovi; solo-pjesme.
CASALS, Pablo, panjolski violonelist, dirigent i kompo-
zit or (Vendrell, Barcelona, 29. XII 1876 ). Klavir, orgulje
i pjevanje uio najprije kod svoga oca orguljaa Carlosa. Jedan
nastup violonelista Josea Garcije toliko ga je oduevio, da je
(u jedanaestoj godini) odluio zapoeti studij violonela. On od-
lazi u Barcelonu, ui kod Garcije, neobino brzo napreduje i rano
koncertira. Prelazi 1891 u Madrid, gdje na Konzervatoriju ui
violonelo kod Monasterija, a kompoziciju kod T. Bretona. God.
1895 postaje solist u orkestru Parike opere, a 1897 nastavnik
za violonelo na Konzervatoriju u Barceloni. Tada osniva s bel-
gijskim violinistom M. Crickboomom gudaki kvartet. God.
1898 koncertira u Parizu s orkestrom Lamoureux. Gostuje u
evropskim i amerikim muzikim centrima. Na poetku Prvog
svjetskog rata C. je na vrhuncu svoje umjetnike snage. Zajedno
s francuskim umjetnicima, violinistom J. Thibaudom i pijanistom
A. Cortotom C. osniva god. 1905 klavirski trio, koji koncertira

i izvan Francuske, u
Londonu i srednjoj
Evropi. Iako zauzet
turnejama, koje ga
godinama vode od
Rusije do SAD (gdje je
191528 koncer-tirao
svake "godine), C. je
nastavnik na parikoj
cole nor-male de
musique. Uz to je 1919
utemeljio u Barceloni
Orquesta Pau Casals,
kojemu je bio i dirigent.
God. 1931, kad je, nakon
proglaenja panjolske
republike, Ka-talonija
stekla autonomiju,
postaje lan komiteta,
koji je trebao
organizirati muziki
odgoj u zemlji,
utemeljiti kata-lonsko
nacionalno kazalite i
visoku kolu za
muziku. Nakon
izbijanja graanskog rata 1936
dobrovoljno naputa vinu. Nove t urneje vode ga u
Junu Ameriku i n Istok. Kasnije st alno boravi u
francuskom mjestanc u istonim Pirenejima. Za
vrijeme Drugoga svjets mnogo koncertirao u
neokupiranom dijelu Francuske, u dobrotvorne svrhe.
No ve 1945 odluio je, da nee certirati dok panjolska
ne bude osloboena od diktature Franca. Od te odluke
odstupio je, kad je 1950, u povodu dvjestogodinjice smrti
J. S. Bacha, organizirao u mjest meunarodni festival uz
sudjelovanje istaknutih umji raznih zemalja. Nakon
toga je vie puta nastupao.
Svestran u svojoj muzikoj izobrazbi, tehniar rijetl
enstva, potujui strogo tekst svakog pojedinog kom
nije se nikad zanosio praznom virtuoznou. Svojim
proivljenim i jednostavnim sviranjem on otkriva sa
umjetnikog djela, iznosei ga u svoj njegovoj cjelovitosti
DJELA: komorne kompozicije; djela za viol onelo i klavir i za
solo; Sardana za najmanje 32 violonela. Vision de Fray Martin za
orkest ar i orgul je; Miserere i druge crkvene kompozicije.
LIT. : R. v. Tobel, Pablo Casal s, Ziirich 1943 (obj. i na portugalske
i nizozemskom). L. Littlehales, Pablo Casal s, New York 1948.
La Legende de Pablo Casals, 1950 (II izd., 1955).H. H. Drdger, Pa
MGG, II, 1952. J. M. Corredor, Conversations avec Pablo Casals
et opinions d'un musicien, Par i 1955 (obj. i na ruskom, njemako
skom). E. Christen, Pabl o Casals, rhomme et l'art iste, Geneve 1
izd. Lausanne 1962). A. J. P. Seiler i P. Moeschlin, Casals, Olt e
JI. C. FuHs6ypi, na6jio Ka3ajii>c, MoCKsa 1958 (II dop. izd. 1966).
Pablo Casal s. Cell ist for Freedom, New York 1965. J. Muller-Blal
al s Mensch und Ki inst l er , Berl in 1965. V. Volai ti s, Pabl o G
York 1966 /. Alavedra, Pabl o Casal s, Barcel ona 1966. E. Vi
bregas, Pablo Casals, Barcel ona 1966.
CASAL Y CHAPI, Enrique, panjolski kompozil
drid, 15. I 1909 ). Unuk Ruperta Chapija. Isprva
kasnije studirao kompoziciju na Konzervatoriju u Madrid
Campo), gdje je zatim djelovao kao profesor klavira i hai
zborovoa. S mukim vokalnim kvartetom izvodio osobi
sku puku muziku. God. 193337 bio muziki direk
ro Escuela de Arte. Tada je napustio panjolsku. Bora
prije u Parizu, zatim u San Domingu (orkestralni di
Urugvaju. U Montevideu je nastavnik muzike i zb
Predaje muziku i u Buenos Airesu. C. eli dati svojim i
cijama izrazito nacionalno obiljeje te povezuje suvremene
ije s tradicionalnim elementima muzike panjolskih
f
XVI do XVIII st., te s kastilskim pukim melodijama.
DJELA. ORKESTRALNA: Fantasta sinfonica; preludij Final
nnfonia imaginaria; uvertira Cuento de abril; La decantada vita y 1
General Malbru. Sonatina, Capriccio quasi sonata i dr. za klavir. -
muzika na djela Lope de Vega, G. Kaisera, Calderona, G. Lorke i dl
KALNA. Za gl as i orkest ar: Romance del mozo y de la calavera; .
Las aguas del Manzanares; Las mujeres pendencieras i dr. Solo-pjesm
CASAMORATA, Luigi Ferdinando, talijanski mu;
tiar i kompozitor (Wiirzburg, 15. V 1807 Firenca,
1881). U Firenci od 1813 studirao muziku i pravo. Sui
Gazzetta Musicale di Milano. Od 1859 suraivao sa A. B
na reorganizaciji muzikih kola u Firenci; 1862 osnoi
tuto Musicale (danas konzervatorij Luigi Cherubini) i bio
kole do 1881. Suraivao sa A. Pouginom na prvom di
svesku Fetisovoj Biographie universelle. Njegovom zasluga
naen je kodeks Squarcialupi.

i

R.M. CASADESUS

P. CASALS
CASAMORATA CASELLA 301

CASANOVA, Andr, francuski kompozitor (Pariz, 12. XII
1919 ). Doktorirao pravo na Univerzitetu u Parizu, kompoziciju
uio kod R. Leibowitza. Jedan je od prvih kompozitora u Francu-
skoj koji su prihvatili dodekafoniju.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije; Sinfonia concertante za violinu i
orkest ar, 1964; koncert za viol inu; Concertino za klavir i komorni orkestar,
1958; Ballata za klarinet i orkestar; Intermezzo et Notturno, 1960; Anamorphoses,
1962; 5 Impromptus, 1965; Suita za gudae, 1965. Trio za flautu, rog i violu,
1946. Kompozi cij e za kl avi r . VOKALNA: kant at a Le Caval ier seul
za bariton i gudaki kvartet, 1960; Divertimento za mezzosopran i 7 instrumenata;
Le Livre de la foijuree, geste lyrique za sol e, orkestar i recitatora, 1966.
LIT.: R. Leibozvitz, A New French Composer: Andre Casanova, Music
Survev, 1949.
CASAVOLA, Franco, talijanski kompozitor (Modugno, 13.
VII 1891 Bari, 7. VII 1955). Studirao u Bariju (P. La Rotella)
i na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu (O. Respighi). Pobornik
futuristikog umjetnikog pravca, objavio vie manifesta u obranu
svojih shvaanja. U tom stilu pisao pjesme i komponirao (La
Danza deU'elica za flautu, klarinet, violinu, bubnjeve, strojeve za
prasak i vjetar; balet Fantasia meccanica). U kasnijim kompozi-
cijama, osobito operama, napustio taj radikalni smjer. Od 1927
ivio u Parizu. Djelovao je kao urednik asopisa Modernitd i
muziki kritiar dnevnih novina u Rimu i Bariju.
DJELA. DRAMSKA (izbor). Opere: II Gobbo del Califfo, 1929; Astuzia
d' amore, 1936; Salammbo, 1948. Pantomima L' Al ba di Don Giovanni, 1932.
Bal eti: Mercante di cuori, 1927; Tre Momenti, 1927; Prigionieri , 1927; Hop
Frog, 1927; // Castello nel bosco, 1931; Operazioni aritmetiche, 1934; Bolle di
sapone, 1953. Filmska muzika.
LIT.: A. Giovine, Franco Casavola, Musicist i di Terra di Bari, Bar i 1968.
CASAZZA-MARI, Elvira, talijanska pjevaica, mezzoso-
pran (Ferrara, 16. II 1884 Milano, 26. I 1965). Uenica A.
Borghi u Milanu, na opernoj pozornici debitirala 1910 u San
Remu kao Azucena (Verdi, Trubadur). Od 1915 do 1940 bila je
lanica milanske Scale, ali je uz to nastupala u Rimu, Napulju,
Buenos Airesu, Barceloni, Madridu i dr. U prvom razdoblju
bila je nenadmaena kao Amneris (Verdi, Aida), Eboli (Verdi,
Don Carlos), Ulrica (Verdi, Krabuljni ples), Ortrud (Wagner,
Lohengrin), Carmen (Bizet), Mignon (Thomas) i Lotta (Massenet,
Werther), a od 1920 posvetila se kominim ulogama u Ivici i
Marici (Humperdinck), etiri grubijana (Wolf-Ferrari) i osobito
u Falstaffu (Verdi). Od 1948 bila je profesor Konzervatorija u
Pesaru i zatim na S. Ceciliji u Rimu.
CASCIOLINI, Claudio, talijanski kompozitor (Rim, 1670
?). Zborovoda u crkvi San Lorenzo in Damaso u Rimu. Pisao
mise, rekvijeme, motete. Djela su mu sauvana u rukopisima, a
neka su u novije vrijeme objavljena: moteti u zbirci K. Proskea
Muica divina, dva rekvijema (3-gl. i 4-gl.) izdao je F.-X. Haberl,
a 4-gl. misu A. Jansen. Crkvene kompozicije pisane su u tradi-
ciji Palestrinina a cappella-stila. Jednostavne su i plemenite u
liniji, rijetko se u njima javljaju koncertantna obiljeja.
CASELLA, Alfredo, talijanski kompozitor, pijanist,
dirigent i muziki pisac (Torino, 25. VII 1883 Rim, 5. III
1947). Sa 12 godina poinje u Parizu uiti harmoniju (X. Leroux),
klavir (L. Diemer) i kompoziciju (G. Faure). Zavrivi studij na
Parikom konzervatoriju ostaje na toj ustanovi jo tri godine
(191215) kao nastavnik klavira. Poslije toga koncertira kao
pijanist i embalist, a povremeno i dirigira na popularnim kon-
certima u Trocaderu. Koncertne turneje vode ga do Rusije. Vra-
tivi se 1915 u Italiju C. se nastanjuje u Rimu gdje ostaje do kraja
ivota. Predavao je klavir na Liceo musicale di S. Cecilia 191523
i od 1933 do smrti (u tom posljednjem razdoblju vodi majstorsku
klasu). U Rimu je C. vrlo aktivan u raznim smjerovima; on nije
samo ugledan nastavnik klavira, ve i dobar organizator i plodan
kompozitor, kojemu, dodue, ne uspjeva uvijek uspostaviti ui
kontakt s publikom; C. je i publicist, kojega podjednako privlae
problemi muzike prolosti i suvremenih strujanja. On se uz to
intenzivno bavi izdavanjem i revidiranjem znaajnih djela iz
talijanske i inozemne muzike literature. God. 1917 C. je utemeljio
Societa Nazionale di Muica, kasnije nazvanu Societd Italiana di
Muica Moderna; 1923 udruenje je reorganizirano u Corporazione
delle Nuove Musiche, postavi ujedno i talijanskom sekcijom Me-
unarodnog drutva za suvremenu muziku. C. sve vie stjee
ugled prvaka talijanske muzike Moderne; aktivan je i kao repro-
duktivni muziar; 1930 osnovao je Trio Italiano s violinistom
A. Poltronierijem i violonelistom A. Bonuccijem. Unato tekoj
bolesti koncertirao je jo potkraj 1946 izvodei Bachova djela.
C. je zapoeo stvarati pod utjecajem R. Straussa i G. Mahlera;
francuski impresionizam nije zaudo ostavio na njegovu djelu
vidljivih tragova. Kasnije se zanosio umjetnou Albeniza i Stra-
vinskog; povremeno ga je privlaio neoklasicizam i program
povratka Bachu, dok nije u njemu sazrela spoznaja o nunosti
da se talijanska muzika obnovi iz autohtonih elemenata. Doavi
u domovinu iz sredine u kojom je interes za obnavljanjem umjet-
nikog stvaranja ostajao uvijek budan i svje, C. je u Italiji zatekao
vrste pozicije muzikog konzervativizma, ustaljene na vjekovnim
belkantistikim tradicijama. Postepeno je Casellin odluan, bor-
beni duh uoio da treba suzbijati navike publike koja u teatru
trai sladunjavost, dok za muziku izvan kazalita gotovo i ne zna.
On je htio da talijanska muzika ponovo osvoji podruja, na kojima
su je nekada vodila velika imena G. Frescolbaldija, A. Vivaldija,
G. Tartinija, D. Scarlattija, L. Boccherinija i tolikih drugih pred-
stavnika talijanske instrumentalne muzike XVII i XVIII st.
Tu novu talijansku, prvenstveno instrumentalnu, ali i kazalinu
muziku trebalo je, po njegovu miljenju, graditi na elementima
latinske, mediteranske jasnoe i preglednosti, vraajui se batini
starih talijanskih majstora, ali usvajajui i tekovine suvremenog
muzikog jezika.
Nastojei da se priblii tim ciljevima, C. redovito oituje
izrazite antiromantine crte; slobodan u izboru harmonija, vrlo
esto politonalan, pazi na jasnou melodijske linije, instrumen-
tira ukusno i pregledno; u svojim djelima esto primjenjuje raz
novrsne formalne i ritmike
obrasce, u kojima oivljuju o-
brisi muzikih djela iz protek
lih vremena; svjeinu sadr
ajnih kontrasta postizava smi
slom za muziki humor i gro
tesknost. Ipak, njegova umjet
nost nije bez mana, meu ko-
^ "'""'" . ";* - jima treba na prvom mjestu
t spomenuti eklektinost muzi-
ke misli i stanovitu beskrvnost
metodike.
Svoje najznaajnije radove dao je C. razmjerno kasno, oko
etrdesete godine ivota, i to u instrumentalnoj muzici. Par-tita
za klavir i orkestar, Sere-nata za komorni ansambl, Trea
simfonija, poneki stavci iz ciklusa Pezzi infantili, koncert za
gudaki kvartet, Scarlat- tiana i balet La Giara djela su,
koja u pravom svjetlu prikazuju ne samo Casellin umjetniki
lik, nego i jedan znaajan odsjek u razvoju suvremene talijanske
muzike.
DJ ELA. ORKESTRALNA. Tr i s i mf onije : I,
u h- mol u op. 5, 1906; I I, u c-molu op. 12, 1809 i III,op. 63, 193940.
Koncert za viol inu i orkestar u a-molu op. 48, 1928; koncert za viol onelo i
orkest ar op. 58, 1935; koncert za klavir, viol inu, violonel o i orkestar op. 56,
1933; Concerto Rotnano za or gul je i orkestar op. 43, 1926; Partita za kl avir i
orkest ar op. 42, 1925; Scarlatt iana za klavir i orkestar op. 45, 1926; Notturno e
Tarantella za violonelo i orkestar op. 54; Concerto op. 61, 1937; Concerto za
gudae, klavir, t impane i udaral jke op. 69, 1943; suita u C op. 13, 1910; rapsodija
Italia op. 11, 1909; Elegia eroica op. 29, 1916; Marcia rustica op. 49, 1929;
Introduzione, aria e toccata op. 55, 1933; Introduzione, corale e marcia za duhaki
orkestar op. 57, 1935; Paganiniana (divertiment o na Paganinijeve teme) op. 65,
194142. KOMORNA: pet kompozicija za gudaki kvartet op. 31, 1920;
koncert za gudaki kvart et op. 40, 1924 (obraen i za gudaki orkestar); Sonata a
tre za klavir, violinu i violonelo op. 62, 1938; Serenata za 5 instrumenata op. 46,
1930 (preraena i za mali orkestar); Sinfonia za kl avir, violonelo, klarinet i
t rubl ju op. 53, 1932; 2 sonat e za violonel o i kl avir: I, op. 8, 1907 i II, op. 45,
1927; Barcarola e scherzo za fl autu i klavir op. 4, 1904; Siciliana e burlesca za
flautu i kl avir op. 23, 1914 (obraena i za klavirski t rio, 1917). KLAVIRSKA:
Pavane op. 1, 1902; Variat ions sur une chaconne op. 3, 1902; Toccata op. 6,
1904; Sarabande op. 10, 1910 (obraena i za kromat sku harfu); Berceuse triste
op. 14, 1909; Barcarola op. 15, 1910; A la maniere de . . .: I ser ija op. 17, 1911
i II ser ija (uz suradnju M. Ravela), 1913; Nove pezzi op. 24, 1914; Pagine di
guerra (4-runo) op. 25, 1916 (obraeno i za veliki orkest ar); Pupazzetti (4-
runo) op. 27, 1918 (obraeno za vel iki orkestar, kao i za 9 inst rumenata);
sonatina op. 28, 1916; A notte alta op. 30, 1917 (obraeno i za klavir i orkestar);
Deux contrastes op 31, 1918; Inezie op. 32, 1918; Undici pezzi infantili op. 35,
1920; Canzoni italiane op. 47, 1927; Due ricercari sul nome BACH op. 52, 1932;
Sinfonia, arioso e toccata op. 59, 1936; Foxtrott (4-runo), 1920; 6 etida, 1944.
Sonata za embalo, 1945. Prelude, Valse et Ragtime za pijanol u op. 33, 1918.
DRAMSKA: opera LaDonna serpente op. 50, 192832 (iz muzike za ovo djelo
nastale su dvije serije Frammenti sinfonici); komorna jednoinka .La Favola
d' Orfeo op. 51, 1932; misterii II De-serto tentato, 1937. Balet i: IlConvento
veneziano op. 18, 191112 (praizvedba 1925); La Giara op. 41, 1924; La camera
dei disegni op. 64, 1940 (muzika najveim dijelom iz klavirske zbirke Undici pezzi
infantili)' , LaRosa del sogno, 1943 ( izveden i pod naslovom Capricdo silvestre).
VOKALNA: pjesme uz kl avir il i orkestar op. 2, 7, 9, 16, 20, 21, 22, 26, 36,
37, 38 i 39. Missa solemnis Pro Paceo za sole, zbor i orkestar op. 71, 1944.
Revidirao djela Beethovena (klavirske sonate), Mozarta (kl avirska djela), D.
Scarlattija (klavirske sonate), Vi-valdija, Chopina, Frescobaldija, Clement ija i
drugih. SPISI: L'Evoluzione della muica a traverso la storia della cadenza
perfetta, 1919; Igor Stravinski, 1929 (novo izd. 1951, priredio G. Barblan); 21 -r
26 (sabrani l anci, napisani do 1930), 1931; // Pianoforte, 1937 (II izd. 1951); J.
S. Bach, 1942; La Tecnica dell'orchestra contemporanea, 1947 (zajedno sa V.
Mortarijem). Meu manjim lancima i studijama ist ie se esej Le Sinfonie di Muzio
Clementi, Muica d'oggi, 1935. Aut obiografija / Segreti della giara, 1941.

DJELA: Studio bio-bibliografico in

1
A. CASELLA
302 CASELLA CASTEL

LIT.: G. M. Gatti , Alfredo Casella, Cr itica Musicale, Firenze, juli 1918.
M. Castelnuovo-Tedesco, Casella e il suo terzo stile, II Pianoforte, 1925.
M. Labroca, A. Casella, Anbruch, septembar 1925. A. Cantarini, A. Casella,
RMI, 1931. M. Saint- Cyr, Alfredo Casella, Rassegna Dorica, Roma 1931.
H. F. Redlich, Alfredo Casella zum 50. Geburtstag, Anbruch, maj 1933.
L. Cortese, A. Casella, Genova 1936. H. F. Redlich, Alfredo Casella, MGG,
II , 1952. Alfredo Casella (zbornik red. F.d'Amico i G. M. Gatti), Milano
1958. Barilli-Savinio, Alfredo Casella (red. O. Rudge), Milano 1958.
J. As.
CASERTA, Philippus de, talijanski muziki teoretiar iz
XV st. ivio u Napulju i Parmi. Bavio se menzuralnom teori-
jom; radio je na pojednostavljenju menzuralnog oznaivanja.
Njegov traktat De diversis figuris izdao C. E. Coussemaker (Scrip-
tores de muica medii aevi, III, 1869).
LIT.: G. Pannain, Le Origini della scuola musicale napoletana, Napoli
1914.
CASIMIRI, Raffaele, talijanski dirigent, kompozitor i
muzikolog (Gualdo Tadino, 3. XI 1880 Rim, 15. IV 1943).
Muziku uio u Padovi kod L. Bottazza, a nastavio u Rimu kod
A. De Santija i G. A. Amelija. Postavi sveenik bio je dirigent
katedralnih zborova u Calviju i Teanu (1903), Capui (1904),
Perugiji (190508), Vercelliju (1909), a od 1911 u bazilici sv.
Ivana Lateranskog u Rimu. Od 1912 predavao kompoziciju na
Papinskoj visokoj koli crkvene muzike (kasnije Papinski institut
za crkvenu muziku), a od 1927 i klasinu polifoniju s muzikom
paleografijom. Kao odluan pristaa Cecilijanskog pokreta borio
se za preporod crkvene muzike u Italiji i po drugim zemljama
propagirajui ideje Pija X najprije putem estokih polemikih
napisa, zatim svojim umjetnikim i znanstvenim radom. Organi-
zirao nekoliko schola cantorum, utemeljio muziku smotru Psalte-
rium (1907) i muzikoloki asopis Note d'archivio (1924), a ure-
ivao i Rassegna gregoriana. Prouavao osobito renesansnu poli-
foniju i oteo zaboravu nepoznata djela Palestrine i drugih kompo-
zitora rimske, mletake i panjolske kole. Ta je djela najprije
popularizirao, izvodei ih s vlastitim zborom (Sodetd Polifonica
Romana, osnovana 1922), prema naelima interpretacije starih
teoretika, na koncertnim turnejama po Evropi i Americi, a onda
objavljujui ih u raznim zbirkama, od kojih su najznaajnije
Anthologia polyphonica auctorum saeculi XVI (I, 1924; II, 1934),
Societatis Polyphonicae Roma-nae
Repertorium (6. sv, 1921 34),
Opera omnia P. L. Palestrine (18
sv., 192834) i Monumenta
Polyphoniae Italiae (sa E.
Dagninom, 4 sv., 1929 41). Na
temelju arhivskih istraivanja
objavio mnogo novih podataka o
ivotu i djelovanju renesansnih
kompozitora i o radu starih
muzikih akademija i kapela, a
prouavanjem starih teoretika
otkrio zaboravljene principe
izvoake prakse renesansne
vokalne muzike. Komponirao
preteno duhovnu muziku
(oratoriji 5. Pancrazio i S. Stefano,
mise, responzoriji, mo-teti,
talijanske canzoncine i dr.)
oslanjajui se na klasine tradicije i
ideje Cecilijanskog pokreta.
Odgojio niz kompozitora i muzikologa,
koji djeluju po
svim kont inentima. Od naih muziara bili su mu uenici: M.
Ivi, A. Vidakovi, A. Milanovi, F. Ako i dr., a meu njegovim
radovima ima podataka vanih i za nau muziku prolost (npr.
0 I. Lukaiu i dr.).
DJELA: G. P. da Palestrina, nuovi documenti biografici, 1918; // Codice
59 dell'Archivio mus. later., 1920; OrlandodiLasso, 1920; Vantica congregazione
di S. Cecili a, 1924; L'antica Schola cantorum Romana, 1924; / Diarii sistini,
192440; La Polifonia vocale nelle regole dei teoretici, 1939 i drugi radovi o Pa-
lestrini, Lassu, trojici Anerija, Bernabej u, Ingegneriju, Vittoriji, Ravalu, Mi-
cheli ju, Frescobaldiju, te raznim rukopisnim zbirkama.
LIT.: A. Vidakovi, Novo izdanje svih djela P. L. Palestrine, Sv. C, 1939,
I. Isti, Raffaele Casimiri, ibid., 1943, 3. E. Dagnino, Raffaele Casimiri,
RAM, 1943. H. AngUs, Raffaele Casimiri, MGG, II, 1952. A. Vi.
CASINI, Giovanni Maria, talijanski orgulja i kompozitor
(Firenca, 16. XII 1652 25. II 1719). Uenik M. Simonellija
1 B. Pasquinija u Rimu i F. Nigettija i M. Coferatija u Firenci.
Sveenik; od 1686 orgulja katedrale u Firenci, 1699 imenovan
je kapelanom crkve S. Maria del Fiore. Radio na oivljavanju
antikih modusa. Konstruirao je klavir sa 31 tipkom u oktavi.
Bavio se i poezijom.
DJELA. Oratoriji: La Fuga in Egitto, 1697; Giacobbe in Mesopotamia,
1689; // Viaggio di Tobia, 1701. Canzonette spiri tuali za 1 glas, 1703; Moduli
za 4 glasa, 1706; Responsi dell a Settimana Santa za 4 glasa, 1706.
NOVA IZD.: 1 motet obj. K. Proske (Muica divina, II, 1854), a 2 kom-
pozicije za orgulj e L. Torchi (L'arte musicale in Italia nei sec. XIVXVII,
I II, 1897).

LIT.: M. Fabbri, Giova ria
Casini, muico dell'uman; sione,
STMW, 1962.
CASSAD, Gaspa
njolski violonelist i kom
(Barcelona, 30 IX 18
Madrid, 24. XII 1966).
uenik kompozitora i 01
Joaquina Cassadoa, vio
studirao na Konzervatc
Barceloni i kod P. Ca:
Parizu. God 1914 vrati
Barcelonu, a 1918 nasta
1
stavu koncertantnu kari
turnejama po Evropi i
Americi. ivio je u Sie
profesor na Accademia cale
Chigiana. Jedan 0
istaknutijih violonelista doba.
Njegov ton bio
evno rezak, nikad romantino rasplinut, njegova svirka
i duhovita, nikad sanjarska i improvizirajua.
DJELA: koncert za violonelo i orkestar; Rapsodia catalana za =
1928. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta; klavirski trio. Za violonelo
sonata u starom panjolskom stilu; Partita; Serenata; Lamento de
Requiebros i dr. Brojne transkripcije za violonelo.
CASSANEA -> Mondonville, jfean Joseph

1
CASSATION (cassazione) -> Kasacija
CASSIODORUS, Magnus Aurelius (Aurelianus),
muziki teoretiar (Scvllacium, Kalabrija, oko 485 Vii
oko 580). ivio kao dostojanstvenik na dvoru Teodoriha
lariha, a kasnije se povukao u samostan Vivarium, koji
sagradio. Tamo je za poduku redovnika napisao De art
disdplinis liberalium litterarum. Dio, koji govori o muz:
muica, objavio M. Gerbert u Scriptores ecclesiastici de mm
ide meu najvanije izvore za upoznavanje antike muzike
kao i za upoznavanje muzikih instrumenata njegova dobi
LIT.: A. Franz, Aurelius Cassiodorus, 1872. W. Brantbach, Di(
literatur des Mittelalters, 1883. K. Sckmitt, Quaestiones de musicis
ribus romanis imprimis Cassiodoro et Isidoro, 1899. H. Abert, Zu C;
SBIMG, 1901, 3. Isti, Die Musikanschauung des Mittelalters, 19c
Schneider, Rom und Romgedanke im Mittelalter, 1926. G. Pietz
Klassifikation der Musik, 1929. Isti, Die Musik im Bildungsideal, R.
Wagner, Flavius Magnus Cassiodorus, MGG, II, 1952.
CASTAGNA, Bruna, talijanska pjevaica, mezzc
(Milano, 15. X 1908 ). Umjetniku karijeru zapoela
Mantovi kao Marina (Musorgski, Boris Godunov) i jo iste,
nastupila u milanskoj Scali pod vodstvom A. Toscaninija.
vala je na brojnim evropskim opernim pozornicama, u
Colon u Buenos Airesu i od 1934 na njujorkom Metrop,
Istakla se i kao oratorijska pjevaica. God. 1945 povukli
scene. Njene najvee kreacije bile su: Azucena (Verdi, Tri,
Amneris (Verdi, Aida), Dalila (Saint-Saens, Samson i ,
Carmen (Bizet), Santuzza (Mascagni, Cavalleria rus
Leonora (Donizetti, La Favorita), Adalgisa (Bellini, Ne
Laura (Ponchielli, La Gioconda).
CASTALDI, Alfonso, rumunjski kompozitor i c
talijanskog podrijetla (Maddaloni kraj Caserte, 23. IV 1
Bukuret, 6. VIII 1942). Studij zavrio na Konzervat<
Napulju (P. Serrao). God 190540 profesor kompoj
teoretskih predmeta na Konzervatoriju u Bukuretu. (
velik broj uenika meu kojima su: M. G. Andricu, A. A
drescu, D. Cuclin, G. Enacovici, I. N. Otescu i dr.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, u a-molu, 1920 i I
senza gloria, 1920. Simfonijske pjesme Thalassa, 1906 i Marsyas, 1907;
1903; simfonijski triptih // Giorno poema delle ore, 1904; Tarantella zi
orkestar, 1904; simfonijska suita Impresii rominesti, 1910. Lauda de
za 8-gl. zbor, 1921.
LIT.: V. Tomescu, Alfonso Castaldi, Bucuresti 1958.
CASTEL, Louis-Bertrand, francuski muziki te(
(Montpellier, 11. XI 1688 Pariz, 9. I 1757). Isusovac, s
matematiku u Toulouseu i Parizu. Potaknut Newtonovom
0 harmoniji boja, medu prvima je nauno istraivao odm
1 zvuka. Bezuspjeno se bavio konstrukcijom tzv. clavecin 0
koji je uz zvukove imao istovremeno proizvesti i odgov
boje. C. je jedan od prvih uenjaka, koji su prihvatili Ram
teoriju, ali se zbog nje kasnije s Rameauom sukobio.
DJELA: Clavecin par les Yeux..., 1725; Lettres d'un academicien
deaux sur le fond de la musique, 1734; Remarques sur la lettre de M.Ran,
moires de Trevoux, 1736; Nouvelles experiences d'optique et d'acoustiqt
J
735! Optique des couleurs, Pari, 1740.
LIT.: F. J. Feti, Biographie universelle des musiciens (lanci
Rameau), Bruxelles 183344. A. Wellek, Farbenharmonie und Fa
vier, Archiv fiir Gesamte Psvchologie, 1935, 94. Isti, Das Doppe
deniml8. Jahrhundert, Deutsche Vierteljahresschrift fiir Literaturwis;
und Geistesgeschichte, 1936, 14. A. Wellek, Louis-Bertrand Castel
II, 1952-

R. CASIMIRI

G. CAS SAD 0
CASTELNUOVO - TEDESCO CASTRO
303

CASTELNUOVO-TEDE-
SCO, Mario, talijanski pijanist i
kompozitor (Firenca, 3. IV 1895
Los Angeles, 17. III 1968). Na
Konzervatoriju u Firenzi u
kompoziciji uenik I. Pizzettija, u
klaviru E. del Val-lea.
Diplomirao 1918. God. 1939
ostavio Italiju i preselio se u
SAD. Nakon kraeg boravka u
Larchmontu i New Yorku
nastanio se 1940 u Be-verlev
Hillsu u Kaliforniji. Od 1946
predavao na Konzervatoriju u Los
Angelesu. Isprva nastupao kao
pijanist, kasnije se bavio iskljuivo
kompozitorskim radom. U
njegovim djelima ukrtavaju se
utjecaji talijanske muzike, impresionizma, hebrejskih religioznih
melodija i elemenata amerikog muzikog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri koncerta za viol inu: I, Concerto I taliano,
1926; II, / Profeti, 1933 i III, 1939; 2 koncerta za kl avir, 1928 i 1939; koncert
za violonelo, 1935; koncert za gitaru, 1939; komorni koncert za gudae i obou,
1950; koncert za 2 gitare, 1962; simfonijske var ijacije / Nottambuli za violonelo
1 orkest ar, 1927; simfonijske varijacije za viol inu i orkest ar, 1930; Poema za
viol inu i orkestar, 1942; serenada za gitaru i komorni orkestar, 1943. Uvert ire
za Shakespeareova djela: The Taming of the Shrezv, 1931; The Merchant of
Venke, 1935; Tvielfth Night, 1935; Julius Caesar, 1935; The VCinter' s Tale, 1938;
A Midsummer Night' s Dream, 1940; King John, 1941; Anthony and Cleopatra,
1947; Coriolanus, 1947 i Much ao about nothing, 1951. Indian Songs and Dances,
1942; Five Humoresques on Foster's Themes, 1943; An American Rhapsody, 1943.
KOMORNA: dva gudaka kvart eta, 1929 i 1948; gudaki t rio, 1950; 2
klavirska t rija, 1928 i 1932; 2 klavirska kvint eta, 1932 i 1951; kvint et s git arom,
1950; Concertino za harfu, gudaki kvartet i 3 klarineta, 1937; Divertimento za
2 flaut e, 1943; Corale e variazioni za 4 roga, 1953. Sonate: Sonata qua$i una
fantasta za violinu i kl avir, 1929; za viol onelo i kl avir, 1928; za gitaru, 1934;
za viol inu i violu, 1945; za klarinet i klavir, 1945 i 2 sonate za violu i violonelo,
1950. Sonat ina za fagot i klavir, 1946. Za violinu i kl avir: Canti all'aria apzrta,
1919; Ritmi, 1920; Notlurno e tarantella, 1924; Notturno Adriatico, 1924; The
Lark, 1930; Exotica, 1934 i dr. Za violonelo i klavir : Notturno, 1935; Scherzino,
1935; Toccata, 1935. Za git aru: varijacije, 1932; Capricdo, 1935; Tarantella,
1936; Rondo, 1946; suita, 1947; 24 Capricci di Goya 1951; 24 prel udija i fuge
za 2 gitare, 1952. KLAVIRSKA: Sonata ingl ese, 1909; sonata, 1928; Cielo
di settembre, 1910 (orkest rirao 1915); Questo fu U carro della Morte, 1913; //
Raggio verde, 1916; Alghe, 1919; / Naviganti, 1919; Cantico, 1920; Vitalba e
Biancospinu, 1921; Epigrafe, 1922; rapsodija Alt Wien, 1923; rapsodija Piedi-
grotta, 1924; Le Stadioni, 1924; rapsodija Le Dame del re David, 1925; Corali
sumelodie ebraiche, 1926; Poemi campestri, 1926; fantazija i fuga, 1930; Nocturno
in Hollyzvood, 1941; Hommage a Paderewsky, 1941; Candide, 1944; Evangelion,
lastoria di Gesti narrata ai fanciulli (4 sv.), 1949; 6 kanona, 1950. DRAMSKA.
Opere: La Mandragola (prema Machiavell iju), 1926; Bacco in Toscana, 1931,
Aucassin et Nicolette (prema francuskoj srednjovjekovnoj igri), 1938 (prera.
1952); // Mercante di Vsnezia (Shakespeare), 1958 i komorna opera The Im~
portanze of being Ernest (Wil de), 1962. Baleti: Pesce turchino, 1937; Bas-relief,
1938; The Birthday of the Infanta, 1942 i The Octoroon Bali, 1947. Scenska muzika
za drame Savonarola (Al essi), 1935; / Giganti della Montagna (L. Pirandello),
1937; Morning in Iowa (R. Nathan), 1954 i Saul (Alfieri), 1960. Fil mska
muzika. VOKALNA. Orator iji: // Libro di Ruth, 1949; I I Li bro di Giona,
1951; The Book of Esther, 1962 i The Song of Songs, 1963. Kant ate: Naomi e
Ruth za enski gl as i klavir (il i orgul je), 1947; The Queen of Sheba, 1955 i The
Fiery Furnace, 1958. Za zbor i instrumental nu pratnju: Laudi, 1935; Keat s
Songs, 194251; Sacred Service for the Sabbath Eve, 1943; Liberty, 1944;
Shelley Songs, 1951. Za gl as i orkest ar: Liriche dal Giardinieret di R. Tagore,
1917; Fioretti di S. Francesco, 1919; Romances viejos, 1934; Scottish Songs.
Solo-pjesme: Stelle cadenti, 1915; Coplas, 1915. L'Infinito (Leopardi), 1921;
Sera (Dant e), 1921; Shakespeare Songs (33 pjesme u 12 sv.), 192125; Scherzi
per muica (F. Redi; 2 sv.) , 192425; Heine Lieder (9 pjesama), 192629;
Odi di Orazio, 1930; Sonetti del Petrarca, 1933; Fragments di M. Proust, 1936;
Leaves of Grass (Whit man), 1936; Shakespeare Sonnets (28) , 1945.
LIT. : G. M. Gatt i, Musicist i moderni d'It al ia e di fuori, Bol ogna 1925.
C. Valabrega, Mario Cast elnuovo-Tedesco, II Pianoforte, 1926. G. Rossi-
-Doria, Mario Castelnuovo-Tedesco, Chest erian, 1926. /. Pizzetti, La Nazione,
25. II 1929. R. von Weber, Mario Castelnuovo-Tedesco, The Book of Modern
Composers, New York 1942. C. Reis, Composers in America, New York
1947. D. Evien, American Music Today, New York 1949. Isti, The Com-
pl ete Book of 20^ Centurv Music, New Yor k 1952.
CASTERA D'AVEZAC, Ren de, francuski kompozitor
(Dax, Landes, 3. IV 1873 Angoumne, Dax, 9. X 1955).
Studij zavrio na Scholi Cantorum u Parizu (V. d'Indv, A.
Guilmant, J. Albeniz). Suradnik u Tribune de St.-Gervais, 1902
utemeljio nakladu Edition mutuelle.
DJELA. KOMORNA: koncert za flaut u, kl arinet , violonelo i kl avir;
kl avirski trio; sonata za violinu i klavir. DRAMSKA; opera Berteretche;
bal et- pantomima Nausi caa. Obrade narodnih napjeva.
CASTEREDE, Jacques, francuski kompozitor (Pari, 10.
IV 1926 ). Studirao na Konzervatoriju u Parizu (T. Aubin) i
1953 osvojio Prix de Rome. Boravio u Rimu 195458. Od 1960
predaje na Parikom konzervatoriju.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvi je simfoni je: I, za gudaki orkest ar, 1952
i II, 1959. Koncert za klavir i gudaki orkestar, 1954; Concertino za trombon,
trublju, gudae i udaraljke, 1958; Suite d danser, 1953; suita, 1957; Danses
symphoniques, 1956; La Descente de croix, 1958; Le FU d'Ariane, 1959; preludij i
fuga za gudae, 1961. Ondes (4 kompozicije) za Ondes Martenot, klavir i
udaral jke, 1962. KOMORNA: duhaki kvintet; preludij i pl es za 3 trombona,
trublju, klavir i udaraljke, 1959; Flutes en vacances za 4 flaute, 1961; Interferences
za kl avir i 2 udaral jke, 1964; sonata za obou i klavir, 1963; sonat ina za trublju
i klavir, 1962. Klavirske kompozicije. Komorna opera La Cour des miracles,
1954; bal et Basket, 1959. Muzika za radio-drame. VOKALNA: orator ij
Le Livre de Job, 1958; kantata, 1960; Musiaue pour un conte d' E. Poe za glas i
duhae (II verzija za glas i orkestar), 1965; Tenbbres za recitat ora i 3 udaraljke,
1964; solo-pjesme.
CASTIGLIONI, Niccold, talijanski kompozitor i pijanist
(Milano, 17. VII 1932). Studij zavrio na Konzervatoriju u
Milanu i zatim se usavravao na Mozarteumu u Salzburgu (F.
Gulda, C. Zecchi, B. Blacher). Umjetniku karijeru zapoeo kao
pijanist, ali je 1961 osvojio Talijansku nagradu za radio-operu
Attraverso lo specchio. Od 1967 profesor je na Univerzitetu u
Michiganu, SAD. Castiglionijeve kompozicije djeluju esto kao
preludij za neto to treba doi. U njima se naglo izmjenjuju
arabeskne figuracije i nagli kontrasti, ostavljajui dojam fragmen-
t
arnosti. Njegove tvorevine nisu stvorene da traju, to su kaleido-
kopi koji u sebi nose neto prolazno. (U. Dibelius).
DJELA. ORKESTRALNA. Tr i si mfoni je : I, za sopran i or kest ar , 1956;
II, 1957 i III, In C, za zbor i orkestar, 1970; Concertino per la notte di NataU za
gudae i duhae, 1952; Canti, 1957; Ouverture in tre tempi, 1957; Impromptus
IIV, 195758; Seguenze, 1959; Aprislude za gudae, 1959; Eine kleine Weih-
nachtsmusik za komorni orkestar, 1960; Disegni za mali orkestar, 1960; Rondele,
196061; Decors, 1962; Synchronie, 1963; Caracteres, 1964; Ode za 2 klavira,
duhaki orkestar i udaraljke, 1966; Le Chant du signe za flautu i orkestar.
KOMORNA: Movi mento continuato za klavir i 11 inst rumenat a, 1959; Tropi
za fl autu, klarinet , viol inu, violonelo, kl avir i udaraljke, 1959; Gymel za flautu
i klavir, 1960; Aleph za obou solo, 1965; Carmina za komorni ansambl, 1967;
Granulation za 2 flaute i 2 klarineta, 1967; Masques, A Book of Dances, Chorales,
Symphonies and Phantasies for 12 Instruments, 1967; The New Melusine za gu-
daki kvartet , 1969. KLAVI RSKA: Inizio di movimento, 1958; Cangianti,
1959- Za orgul je: Sinfonie Guerriere et Amorose, 1967. Elektronska: Diverti-
mento, 1962. DRAMSKA. Opere: Uomini e no, 1955; radio-opera Att raverso
lo specchio, 1961; komorna opera Jabberwocki, 19^2; Sweet, 1968; Three Miracle
Plays. VOKALNA: Cantata mondana za sopran, zbor i orkestar; Elegia za
sopran i 19 instrumenata, 1957; A Solemn Music I za sopran i 20 instrumenata,
1963 ; Gyro za zbor i 9 instrumenata, 1963 ; 6 Canzoni za sopran i instrumentalnu
pratnju (2 verzije), 1966; A Solemn Music II za sopran i orkest ar, 1966; Mobile
za sopran i orkestar, 1966; Anthem za zbor i orkestar, 1966. Objavio je //
Linguaggio musicale dal rinascimento a oggi, 1959.
LIT. : M. Bortolot to, Poesia e maniera di Niccold Cast igl ioni, II Vel tro,
1962. U. Dibel ius, Moderne Musik 19451965, Miinchen 1966. K. Ko.
CASTIL-BLAZE, Fran9ois-Henry-Joseph -+ Blae, 1.
Franfois-Henry-Joseph
CASTILLON DE SAINT-VICTOR, Marie-Alexis de,
francuski kompozitor (Chartres, 13. XII 1838 Pariz, 5. III
1873). Uio kod V. Massea, ali nezadovoljan njegovim radom,
preao, po nagovoru H. Duparca, C. Francku. Tada je unitio
svoja ranija djela. C. je znaajan zbog svojih komornih i orkestral-
nih kompozicija koje su pridonijele ponovnom oivljavanju te
vrste muzike u Francuskoj.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvi je si mfonije: I (aut or ju je sam unit io) ,
1865 i II (nedovrena); koncert za kl avir i orkestar; uvertira Torquato Tasso;
Esquisses symphoniques; Cinq airs de danse; Marche scandinave. KOMORNA:
dva gudaka kvartet a; klavirski kvintet; klavirski kvart et; 2 kl avirska trija; so-
nat a za viol inu i klavir. KLAVIRSKA: Fugues dans l e style libre; 2 suit e;
Cinq pieces dans le style ancien; Six valses humoristiaues; Pensees fugitives. Pa-
raphrase du Psaume 84 za solo, zbor i orkest ar; solo-pjesme; misa.
LIT. : P. Landormy, La Musique francaise de Franck a Debussv, Par i
1943. A. Gauthier, Marie- Al exis Cast il lon de Saint- Victor, MGG, II, 1952.
CASTRO, argentinska braa muziari, 1. Jos Maria,
kompozitor i violonelist (Avellancda, Buenos Aires, 15. XII
1892 Buenos Aires, 10. VIII 1964). Studirao u Buenos Airesu,
u Rimu na konzervatoriju 5. Cecilia i u Parizu kod V. d'Indvja.
Bio violonelist u razliitim komornim sastavima. U Buenos
Airesu osnovao 1926 (zajedno s bratom Juan Joseom) gudaki
kvartet, a 1928 komorni orkestar udruenja Asociation del Profe-
sorado Orguestal. Od 1928 ujedno je i violonelist Filharmonije
istog udruenja, a 193142 i dirigent, a uz to predaje i na Kon-
zervatoriju. God. 193253 vodio je Gradski orkestar Buenos
Airesa. C. je suosniva udruenja avangardnih argentinskih mu-
ziara Grupo Renovacion.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinf onia de Buenos Aires, 1963. Koncer t i:
za klavir, 1941 (nova verzija, 1956); za viol onelo i 17 instr umenat a, 1945 i
za violinu i 18 instrumenata, 1953. Preludij i tokata za kvart et i gudaki orkest ar,
1949; Concerto grosso za komorni orkestar, 1932; Obertura para una pera cmica,
1935; koncert, 1945; 3 pastorale, 1945; koralna tema s varijacijama, 1952; 10
improvizacija za komorni orkest ar, 1957; t ema s varijacijama i final e, 1959.
KOMORNA. Tr i gudaka kvart et a: I, 1944; II, 1947 i I II, 1956. Sonat e:
za violonelo i kl avir, 1933; za 2 violonel a, 1938 i Sonata poetica za violinu i
kl avir. Kompozicije za viol onel o i kl avir. KLAVIRSKA: Sonata de pri-
mavera, 1939; Sonata dramdtica, 1944; niz kraih kompozicija. DRAMSKA:
monodrama La otra voz, 1953. Baleti: Georgia, 1939; El Sueno de botella, 1948
i Falarka, 1951. VOKALNA: El libro de los sonetos za glas i orkest ar, 1947;
5 pjesama za glas i orkestar, 1961; Con la Patria Adentrc> za t enor i orkest ar,
1964; solo-pjesme.
2. Juan Jos, pijanist, violinist, kompozitor i dirigent (Avella-
neda, Buenos Aires, 7. III 1895 Buenos Aires, 4. IX 1968).
Kompoziciju i klavir uio je u Buenos Airesu i u Parizu (V. d'
Indy, E. Risler). God. 1929 utemeljio u Buenos Airesu (zajedno
sbratom Jose Marijom) gudaki kvartet, zatim komorni orkestar
Renacimiento, kojemu je dirigent. God. 193044 bio je dirigent
kazalita Colon u Buenos Airesu. Od 1933 direktor Asociacidn

M. CASTELNUOVO-TEDESCO
304 CASTRO CATEL

del Profesorado Orquestal i od 1955 Asociacin Simjnica. Kao
dirigent uivao je velik ugled ne samo u Argent ini, ve i u
ostalim zemljama obiju Amerika i u Evropi. U nekim njego-
vim kompozicijama preteu nacionalna argentinska muzika obi-
ljeja, dok su druge veinom kozmopolitski obojene, uz eklektiki
prizvuk.
DJELA. ORKESTRALNA: si mfonija, 1931; Sinfonia Argent ina, 1934;
Sinfonia de los Campos, 1939. Simfonijske pjesme: En el jar din de los Muertos,
1923; A una madre, 1925 i La Chellah, 1927. Koncert za kl avir, 1941; koncert
i l i 65; Suite infantil, 1928; suita Muica del Basque, 1946; El Llanto
9 KOMORNA dki k t t Pi Si
viol onel o i klavir, 1918. KLAVIRSKA: dvije sonate, 1917 i 1939; Sonatina
Espanola, 1953; Corales Criollos, 1947; Dedicatorias Humildes, 1951 i dr.
DRAMSKA. Opere: La Zapatera prodigiosa, 1943 (izv. 1949), Proserpina y
el extranjero, 1952 i Bodas de sangre (G. Lor ca), 1956. Bal et i Mekhano,
1937 i Offenbachiana, 1940. VOKALNA: oratorij Sinfonia Biblica, 1932;
kantate Martin Fierro za bariton, zbor i orkest ar, 1944 i De tierra Gallega, 1946;
Elegija za sopran i or kest ar, 1945; oko 40 solo-pjesama.
LIT. : R. Ari zaga, Juan Jose Castro, Buenos Air es 1963.
3. Washington, dirigent, violonelist i kompozitor (Buenos
Aires, 13. VII 1909). Violonelo uio kod svoga brata Jose
Marije i u Parizu (M. Marechal) gdje je studirao i kompoziciju
(H. Siccardi). Po povratku u domovinu djeluje kao dirigent.
God. 1956 postao dirigent Simfonijskoga orkestra u Santa Fe.
Uz to je 194956 profesor violonela i komorne muzike na Kon-
zervatoriju u La Plati, zatim profesor violonela i dirigiranja na
Konzervatoriju u Santa Fe.
DJELA. ORKESTRALNA: Si nf onia Pri maveral , 1956; Conderto el e-
giaco za violu, 1950; Obertura Festiva, 1941; uvert ira Belen, 1943; Obertura
trdgica, 1946; Obertura para ninos, 1951; Obertura jubilosa, 1957; suita El con-
cierto campestre, 1947; simfonijska suita, 1952; Muica za komorni orkestar,
1951. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1945 i 1950; Muica de primavera
za duhaki kvint et, 1952; Divertimento za septet , 1944; sonata za viol onelo i
kl avir, 1943. KLAVIRSKA: sonat a, 1944; var ijacije, 1947; 5 pr eludija,
1954- VOKALNA: Cantata de las Bienaventuranzas za bariton i orkestar,
1958; Comentarios sinfnicos a la Pasin de Nuestro Senor za recitatora i orkestar,
19551 solo-pjesme.
CASTRO, Jean de, francuski kompozitor (Evreux, oko 1540
Amsterdam?, poetkom XVII st.). Iz posveta i izdanja njegovih
djela moe se ustanoviti da je ivio do sedamdesetih godina XVI
st. u Antwerpenu, zatim krae vrijeme u Lyonu, a oko 158590
kao dvorski muziar u Diisseldorfu. Iza toga bio je dvorski diri-
gent u Kolnu i vjerojatno u Beu. U njegovim misama i latinskim
motetima opaaju se neka odstupanja od dotadanjih strogih uzora
(esta upotreba parlanda, sklonost tonskom slikanju i simbolici, vi-
ezborna tehnika i izmjenjivanje polifonih i homofonih odlomaka). U
franc. chansonima uspjeno je prilagoivao muziku metrici stihova.
DJELA. Nekoliko knjiga chansona: I (chansone, madrigal i i motet i; 3-gl.),
1569; II (chansone i madrigal i; 4-gl .), 157; I I I (3-gl .) , 1575; IV (chansone,
ode i soneti; 4-gl., 5-gl . i 8-gl.), 1576; V (chansone, madrigal i i motet i; 3-gl.),
1582; VI (3- gl .) , 1582; VII (5- gl . ), 1586; VIII ( 3-gl .), 1591; IX (chansone,
sonet i i epigrami; 2- gl.), 1592; X (3-gl .), 1604; XI (chansone i sonet i; 2- gl.),
1610 i XII (chansone i soneti; 2 gl.), 1634. Madrigali : I (3-gl .), 1591; II (5- gl.),
1594 i III (3-gl -), 1607. Sonet i: I (9-gl -), 1592; II (3- gl -), 1604 i III (3-gl-).
1611. Harmonie joyeuse, 1595; tricinija, 1604. Mise (3-gl.), 1599. Cantiones
sacrae: I (5- gl . i 8-gl .), 1571; II (5- gl . , 6-gl . i 8-gl .) , 1588; III (5-gl ), 1591;
IV, 1592; V (3-gl-), 1593 i VI (2-gl .), 1593. Tricinia sacra, 1574.
LIT. : M. Oebel, Beit rage zu einer Monographie iiber Jean de Castro (di-
sertacija), Bonn 1926 (obj. 1928). J. Schmidt-Gorg, Johann de Cast ro, MGG,
II. I952-
CASTRO, Ricardo, meksiki pijanist i kompozitor (Durango,
7. II 1864 Mexico City, 28. XI 1907). Studirao u Mexico Citvju
kompoziciju (M. Morales) i klavir (J. Ituarte). Izvrstan pijanist,
nastupao u Meksiku, SAD i u Evropi (1902). God. 1907 postao
direktor Konzervatorija u Mexico Citvju. Komponirao u duhu
njemake kasne romantike. Istakao se kao operni kompozitor,
a dao je meksikoj muzici i pr-
ve simfonije.
DJELA: dvije simfonije, 1883 i
1887; koncert za viol onelo, 1903;
koncert za klavir, 1904. Klavirske
kompozicije. Opere: Atzitnba, 1900; La
Leyenda de Rudel, 1906; Satdn vencido i
La Rousalka.
CATALANI, Alfredo, ta-
lijanski kompozitor (Lucca, 19. VI
1854 Milano, 7. VIII 1893).
Prvo muziko obrazovanje dobio
od oca, uglednog orguljaa. Na
Konzervatoriju u Parizu uio
kompoziciju kod F. Bazina, a
klavir kod A. Marmontela.
Muziki studij zavrio na
Konzervatoriju u Milanu pod
vodstvom A. Baz-zinija. God
1886, poslije smrti A.
Ponchiellija, postaje na istom
zavodu profesor kompozicije,
ubrzo vrlo cijenjen.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; Sinfonia romantica; s
pjesma Ero e Leandro, 1881; La Notte, 1874; // Matino, 1874. K>
za komorne ansambl e i z a klavir. Opere: La Falce (A. Boito), 1
1880; Dejanice, 1883; Edmea, 1886; Loreley, 1890 (nova verzija Elde);
1892 (najuspjelija). Cat alanijeva pisma G. Dapanisu objavio C. C
LIT.: D. L. Pardini, t.
tal ani, Lucca 1935. A.
Alfredo Cat al ani, Torino 1
Gatti, Catalani, l a vita e
Milano 1953. J. W. Kle
Catalani, Music and Letter 5.
Pagani, Alfredo Catalai 1957-
' ^- Bonaccorsi, 1 Lucca,
Firenze 1967. -7. Toscanini
and Catalani. Friendship,
Music and Let
CATALANI, Angi
lijanska pjevaica, sopr
gaglia, 10. V 1780 I VI
1849). Pjevanje u
mostanu Santa Lucia 1
ju, debitirala 1795 u
Fenice u Veneciji. Pjev:
lijanskim opernim sce
Lisabonu, Parizu, Lc u
drugim evropskim r
centrima. God. 1814 Theatre
italien u Parizu nji put javno nastupila 1828 u Hannoveru,
a zatim s pedagokim radom. Najradije pjevala
virtuozno napisar
LIT.: L. S. Sievers, Ober Mme Catal ani als Sangerin, Schauspi
mimische Darstellerin, 1816. LAM. Escudier, Vie et aventures des
cel ebres, II, 1856. G. Radiciotti, Angel ica Cat alani, II Pianofort t
P. Gummer, Angel ica Cat alani, MGG, II, 1952. H. Satter, Ang'
lani, Frankfurt 1958.
CATCH (engl. uhvatiti, uloviti), vrsta engleskog dr
kanona za tri ili vie glasova; kanonska je imitacija uvijek
ili oktavi. C. je muziki identian s -> roundom, pa su u

CATCH. Naslovna strana zbirke Catch thal Catch cara J. Hiltona. Lo
jim zbirkama (poetak XVII st.) nazivi c. i round sinoni:
nije, u toku XVII i XVIII st., c. se razlikuje od rounda p
teksta: kod catcha se rijei isprepleu tako da nastaju
dvosmislene igre rijei s kominim, a esto i razuzdanu
njem. Naziv c. dovodi se u vezu s talijanskom -> caccio,
st. koja je takoer kanonska kompozicija. Meutim,
da je c. bio proiren u XVII i XVIII st., smatra se da
odnosi na nain izvoenja, tj. da svaki pjeva mora uli
catch) svoju dionicu u pravo vrijeme. Izvoenje je bilo dos
eno i popraeno kretnjama. Od kompozitora najpoz
W. Hayes, J. Hilton (zbirka Catch that Catch can, 1652),!
(Celia's Charm), J. W. Callcott (jo danas se izvode .
Sophia i Atlas, cry'd Damon), H. Purcell. Medu sauvar
kama catcha istiu se Pammelia (1609), Deuteromelia
Melismata (1611) koje je priredio Th. Ravenscroft, i SE
mnogih catcheva. God. 1761 osnovano je u Londonu
Catch Club (djelovalo do oko 1930). Ono je objavilo n
medu kojima je najvanija Collection oj Catches, Canons c
(32 sv.; poevi od 1763); sastavio ju je Th. Warren. Izbor
objavio je E. F. Rimbault u zbirci The Rounds, Catcha nons
oj England (1864).
LIT. : V. Gladstone, The St ory of the Noblemen and Gent len
(1931). C. L. Day i E. B. Murrie, Engl ish Song-Books 16511
don 1940. Th. Dan, Cat ch, MGG, II, 1952.
CATEL, Charles-Simon, francuski kompozitor i I
(Laigle, Orne, 10. VI 1773 Pariz, 29. XI 1830). U
Goberta i F. J. Gosseca u cole Royale de chant (kasn A. CATALANI

A. CATALANI

CATEL CAVACO 305

zervatorij). Od 1795 profesor harmonije na Konzervatoriju. Naj-
znaajnije Catelovo djelo Traite d'harmonie upotrebljavalo se na
Parikom konzervatoriju kroz 20 godina kao slubeni udbenik,
a i kasnije su iz njega uili mnogi francuski kompozitori. C. je
bio jedan od urednika edicije Solfeges du Conservatoire. Kompo-
nirajui ponajee pod utjecajem bekih klasiara, gdjekad se
slobodom oblika, melodioznou i smislom za boju tona pri-
bliuje i romantici.
DJELA: Symphonie militaire; koranice za duhaki orkestar. Komorna
muzika (6 gudakih kvinteta, 1797 i dr.). est sonata za klavir, 1799. Opere:
Semiramis, 1802; Les Artistes par occasion, 1807; L'Auberge de Bagneres, 1807;
Alexandre chez Apelle, 1808; Les Bayaderes, 1810; Les Aubergistes de aualite,
1812; Premier en date, 1814; Wallace ou le Menestrel ecossais, 1817; irphile
et Fleur de Myrte, 1818 ; L'Officier enlevi. SPISI: Solfeges du Conservatoire;
Traite d'harmonie, 1802; Methode de violoncelle du Conservatoire, 1805 (zajedno s
Baillotom, Levasseurom i Baudiotom).
LIT.: J. Carlez, Catel, etude biographique et crit ique, Caen 1894. Fr.
Hellouin i J. Picard, Un Musicien oublie, Catel, Pari 1910. G. Favre, Char-les-
Simon Catel, MGG, II, 1952.
CATELANI, Angelo, talijanski muziki pisac (Guastalla,
30. III 1811 San Marino di Mugnano, Modena, 15. IX 1868).
Uio orgulje u Modeni (G. As-ioli, M. Fusco), na Konzervatoriju
u Napulju (N. A. Zingarelli), i privatno kod G. Donizettija i
G. Crescentinija. God. 183437 direktor kazalita u Messini,
1837 u Correggiu, 183859 maestro di cappella dvora i crkve
u Modeni. Suraivao u Gazzetta musicale di Milano. Ogledao
se i kao kompozitor.
DJELA: Epistolario di autori celebri in muica, Gazzetta musicale di Milano
185254; Bibliografia di due tampe ignote di Ottaviano Petrucd da Fossombrone,
1856; Della vita e delte opere di Orazio Vecchi, 1858; Delta vita e delle opere di
Claudio Merulo da Correggio, 1860; Delle opere di Alessandro Stradella..., 1866.
LIT. : A. Gandini, Cronistoria dei teatri di Modena, II, 1873. L. P.
Valdrighi, Ricordi e Documenti, Musurgiana, 1882, 11. Isti, Cataloghi della
muica di composizione e proprieta del M Ang. Catelani, 1893.
CATHEDRAL MUSIC (engl. katedralna muzika), izraz
kojim se oznauje crkvena muzika komponirana za zborove engles-
kih katedrala, a prema tome i svih anglikanskih crkava koje se
mogu sluiti takvom muzikom. U uem smislu naziv c. m. odnosi
se na kompoziciju odnosno harmonizaciju cantica za jutarnje i
veernje molitve (anthems i services). Praksa potjee iz doba re-
formacije; tada je u Engleskoj proglaena jedinstvenom molitve-
nom knjigom Common Prayer Book (1549) iji je tekst postao temelj
za stvaranje -> anglikanskog crkvenog pjevanja. U isto doba dolo je
do ukinua samostana izuzev nekolicine koji su uspostavljeni kao
katedrale tzv. New Foundation (Bristol, Canterburv, Gloucester,
Oxford, Winchester i dr). U tim je katedralama liturgijske molitve
pjevao stalni muziki sastav katedralni zbor. Tu su praksu
doskora prihvatile i crkve u kojima se bogosluje pjevalo na
katedralni nain (Westminster Abbey, St. Georg's Chapel i dr.), kao
i novoosnovane katedrale. Od mnogobrojnih engleskih kompozitora
koji su pridonijeli stvaranju repertoara katedralne muzike
najznaajniji su: Th. Tallis, R. White, J. Merbecke, Th. Morlev,
Th. Weelkes, W. Byrd, O. Gibbons, P. Humphrey, J. Blow, H.
Purcell, W. Boyce i J. Battishill u XVI i XVII st., te S.
Wesley, F. A. Walmisley, F. Ouseley, J. Stainer, C. V. Stan-ford,
C. A. Parry, E. Bairstow, R. Vaughan Williams, H. Howells
1 B. Britten od XVIII st. do naih dana. Vrijedne zbirke kate
dralne muzike objavili su: J. Barnard (The First Book of Selected
Church Music, 1641), W. Bovce i J. Kent (Cathedral Music, 3
sv., 176078), te S. Arnold (Cathedral Music, 4 sv., 1790). Th.
Tudway je sastavio opsenu zbirku u 6 sv., sauvanu u rukopisu
(Collection . . . of Services and Anthems, u British Museumu).
LIT. : J. S. Bumpus, A Hist ory of Engl ish Cathedral Music 15491889,
2 sv. , London 1908. Isti, Cathedral Music Today and Tomorrow, London
1940. E. H. Fellozves, English Cathedral Music, London 1941. G. Guest,
Cathedral Music, MGG, II, 1952. I. A.
CATINELLI-BEVILAQUA-OBRADOVI, Karlo, sakup-
lja narodnih pjesama (Valpovo, 12. X 1807 Zagreb, 11. III
1864). Sudac u Poegi i Zagrebu. Izdao u Beu: Junoslavjen-ske
puke pesme I, za piano forte prireene i svim prijateljem
narodnih napevah posvetjene po Katineliu (25 napjeva). Sakupio
veu zbirku starih muzikih rukopisa.
LIT. : B. irola, Hrvat ska narodna glazba, Zagreb 1940. K. Ko.
CATOIRE (Katnar),Georgij Ljvovi, ruski kompozitor fran-
cuskog podrijetla(Moskva,27. IV1861 21. V 1926). Muziku uio
prvo u Moskvi, a po zavretku matematikih nauka na Univerzi-
tetu, kod Ph. Riifera i K. Klindwortha u Berlinu i kod A. K.
Ljadova u Petrogradu. Od 1916 bio je profesor kompozicije na
Konzervatoriju u Moskvi. Prva njegova djela privukla su panju
ajkovskog i odavala njegov utjecaj. C. je meutim uspio da
razvije svoj osobni stil, smiljen i zreo, naroito u klavirskom kvar-
tetu, kvintetu i pjesmama. Njegovi uenici bili su D. Kabaljevski
kl avirski trio op. 14; klavirski kvartet op. 31; klavirski kvintet op. 28; 2 violin-
ske sonate op. 15 i 20. Klavirske kompozicije. Kantata Pycama (po
Ljermontovu) op. 5; enski zborovi op. 18; solo-pjesme. Prirunik za harmo-
niju (2 sv.), 192425.
LIT. : V. Bjeljajev, Gregor Catoire, Moskva 1926 (ruski i njemaki).
CATTOLICA, Gilfredo, talijanski kompozitor (Civitanova
Marche, 11. X 1882 Bologna, 6. III 1962). Studij zavrio na
muzikoj koli Rossini u Pesaru (P. Mascagni, A. Zanella). Najprije
dirigent duhakih orkestara, 191054 bio je nastavnik i direktor
muzike kole Frescobaldi u Ferrari. Utemeljio i kao pijanist
sudjelovao u Quintetto Ferrara (193252).
DJELA. ORKESTRALNA: La Vie des champs, 1904; Ouverture dram-
matica, 1911. KOMORNA: dvostruki kvint et , 1940; sonat a za viol inu i
klavir; Suite pastorale za gudaki kvartet; Corale e fuga za 4 roga. Kompo-
zicije za klavir i orgul je. Opera Primavera, 1931. VOKALNA: Cantata
a Rossini za sole, zbor i orkestar, 1904; Cantata a Frescobaldi za sole, zbor, or-
gulje i orkestar, 1920; Epicedio za zbor i orkestar, 1923; solo-pjesme. Udbenici:
Appunti per U corso d'armonia cotnplementare; Metodo teorico-pratico di teoria
e divisione i dr.
CATTOZZO, Nino, talijanski dirigent (Adria, 22. VII 1886
Rim, 2. X 1961). Studij muzike zavrio na Konzervatoriju
u Veneciji, a studij prava na Univerzitetu u Padovi. Od 1904
zborovoda u nekoliko kazalita, od 1914 u Adriji. God. 1928
postao direktor Konzervatorija u Veroni, 193038 bio artistiki
sekretar milanske Scale i 194751 intendant kazalita La Fenice
u Veneciji.
DJELA: dvije uvertire i 2 suite za orkestar. DRAMSKA. Opere: Mose,
1911; tetralogija Nel solco di Roma (L'Uomo; Roma; La Statua d'oro; L'Alba
della rinascitaj, 1934. Dva misterija: / Misteri gaudiosi, 1923 i Misteri dolorosi,
1929; koreografska igra Ludila. CRKVENA: oratorij Fiat voluntas tua;
prikazanje // Transito di S. Giuseppe i dr.
LIT. : G. Cordella, II Cicl o musical e di Nino Catt ozzo, Roma 1931.
CAUCHIE, Maurice, francuski muzikolog (Pariz, 8. XI
1882 ). inovnik dravne tehnike slube. God. 190614
suraivao u umjetnikom vodstvu udruenja Cercle musical u
Annecvju, gdje je pripremio izvedbe kompozicija starijih kompo-
zitora (Lullv), kao i brojne premijere suvremenih djela. God.
192831 ureivao asopis L' Opera-Comique.
DJELA: studije o J. Ockeghemu, C. Janequinu, P. Attaingnantu, J. de
Castrou, G. Costelevu, Cl. Le Jeuneu, o obitel ji Boesset, Fr. Couperinu, Ch.
W. Glucku, L. v. Beethovenu (obj. u Bulletin de la Societe francaise de Musico-
logie, Revue de Musicologie i Menestrel). lanci o francuskoj kominoj operi
u XIX st. (u asopisu L'Opera-Comique, 192831). Knjige: La Pratiaue de la
tnusigue, 1948 i L'Ope'ra-Comique en France. Izdao: Ouinze Chansons fran~
caises du XK/
e
siecle, 1926; Trente Chansons de Clement Janequin, 1928; Ouinze
pieces pour clavedn ou piano de Couperin, 1934; Thematic Index of the Works of
Francois Couperin, 1949. Jedan je od glavnih urednika izdanja cjelokupnih
djela Fr. Couperina (12 sv., 193233).
CAUDA (lat. rep), 1. u menzuralnoj notaciji vertikalni ta-
pi na notama (maxima, longa, minima i dr.) i na ligaturama:
hh
Kad je tapi kod nota bio okrenut prema gore, zvao se sur-
sum cauda. Kod ligatura tapi okrenut prema dolje (proprietas)
ili prema gore (opposita proprietas) oznaivao je razliitu vrijed-
nost poetne note. U poetku XIV st. izvedeni su iz semibrevis
brojni oblici nota sa tapiem i zastavicama (semibreves caudatae
ili signatae), koji su u istom stoljeu postali osnovom talijanskom
notnom pismu.
2. Kadenca na kraju kompozicije ili pojedinog samostalnog
odsjeka. Javlja se u vokalnim kompozicijama XIII st. (conductus,
organum), te XIV st. (balada) i XV st. (frottola). Kratka pasaa
koja kadencira u silaznom pomaku zvala se copula. C. je kasnije
prela i u instrumentalnu muziku, gdje je dobila naziv coda.
K. Ko.
CAUDELLA, Eduard, rumunjski violinist, kompozitor i
dirigent (Iasi, 22. V 1841 15. IV 1924). Violinu i kompoziciju
studirao u Berlinu (H. Ries, C. Bohmer) i Parizu (H. Vieuxtemps,
L. Massart, D. AUard). Djelovao je u Ias.iju kao nastavnik na
Muzikoj koli i 18641901 profesor na Konzervatoriju (od 1893
direktor). Uz to je 186175 bio dirigent Narodnog kazalita.
C. je osnovao simfonijski orkestar u Iasiju. Njegovi su uenici
A. Ciolan, L. Grossmann i I. Dimitru.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za viol inu, 1913 i 1918; Fantasia
rumena, 1878; Dor de (ara, 1896; uvertira Moldova, 1913; O idila cimpeneasca,
1914. Fantaisie brillante za violinu i klavir; klavirski kvartet, 1914. DRAM-
SKA. Opere: Olteanca, 1880; Hatmanul Baltag, 1882; Dorman sau Romanii
siDacii, 1886; Petru Rares, 1889; Adevdrul si Minciuna, 1907; Traian si Dochia,
1917. Operete: Harfa Razesul, 1872; Fata razesului, 1881; Beizadea Epaminonda,
1883. Zborovi; sol o-pjesme i dr.
LIT.: N. Georgescu-Theologu, Eduard Caudella, 60 de ani de activitate
art ist ica, Bucurest i 1916. V. Cosma, Rasfoind manuscrisel elui Caudella.

- ..-, .V
306 CAVACO CAVATINA

tj. ili je trbuastog ili plosnatog ormaria za rezonancij u. Instru-
ment duljine 2269 cm, irine 815 cm, ima na hvataljci 317
prenica i etiri rijet ko est crijevnih, elinih ili ak svi-
l eni h ica, ugoeni h kao na vi oli ni ili gitari .
CAVAILL-COL, Aristie, francuski graditelj orgulja
(Mont pellier, 2. II 1811 Pariz, 12. X 1899). Podri jetl om iz
obitelji iji su lanovi u toku vie generacija bili graditelji orgulja.
U Parizu s uspjehom sudjelovao na natjeaju za izgradnju novih
orgulja u crkvi Saint-Denis (dovrene 1841, 69 registara, 4 ma-
nuala, pedali). Uz to gradio znamenite orgulje u crkvama Saint--
Sulpice, Sainte Clothilde, Madeleine i Notre Dame, kao i velik broj
drugi h u Parizu i Rouenu, te u Belgiji, Holandiji i drugi m
zemljama. Jedan od najveih graditelja orgulja svoga vremena,
usavrio je gradnju znaajnim izumima (dovod i razdioba zraka,
proirenje dispozicije pedala, Barkerova pneumatska poluga).
Njegovo poduzee prel o je u r uke ueni ka Ch. Muti na.
DJELA: Etudes experimentales sur les tuyaux d' orgue, Izvjetaji Academie
des Sciences, 1849; De Vorgue et de son architecture, Revue generale de l 'archi-
tect ure des travaux publics, 1865; Projet d'orgue monumental pour la basilique
de St . Pi erre de Rome, 1875.
LIT. : A. Peschard, Not ices sur Cavail le-Col et les orgues electriques, 1899.
A. Schvieitzer, Deutsche und franzisische Orgel baukunst und Orgelkunst,
Leipzig 1906. A. Cellier, L'Orgue moderne, 1913. E. Rupp, Die Ent wick-
lungsgeschichte der Or gelbaukunst , Einsiedel n 1925. C. i E. Cavai ll e-Col,
Ar ist ie Cavaille-Col, 1928. A. Cellier i H. Bachelin, L'Orgue, Par i 1933-
N. Dufourcq, La Musique d'orgue francaise, Pari 1949. H. Klotz, Arist ie
Cavail le-Col , MGG, II, 1952.
CAVALI ERI, Emi l i o de' , t al ij anski kompozi t or (Ri m,
oko 1550 11. III 1602). Ve u ranoj mladosti poeo se zani-
mati za muziku. God. 157884 organizirao korizmene muzike
priredbe za Oratorio del rocifisso in S. Marcello u Rimu; 1588
postao intendente generale delle Belle Arti na toskanskom dvoru u
Firenci, pa je 1589, zajedno s drugim kompozitori ma, pisao
muziku za intermedije prigodom svadbenih sveanosti Ferdinanda
de' Medici. Kasnije komponi ra u novom recitat ivnom stil u 3
scenske past orale (muzi ka izgubljena) suraujui s pj esniki -
njom Laurom Guidiccioni. Izmeu 1597 i 1600 vraa se u Rim.
Ve mnogi nj egovi suvremenici (P. Del la Val l e, G. B. oni ,
J. Peri) priznavali su mu prvenstvo u novom stilu; nesumnjivo
je, da mu pripada jedno od najznaajnijih mjesta meu
kompozitorima, kojima je ime vezano za prve poet ke o- pere.
Od osobite je vanosti
njegovo scensko-oratorijsko djelo Rappresentazione di Anima e di
Corpo (izvedeno 1600 u Rimu u Oratorio della Vallicelld), koje se
smatra prvotnim obl ikom oratorija, a i stie se origi nal nim
izrazom u odnosu stihova i muzike, u posebnom izboru intervala u
okviru stile espressivo, u tretiranju jednoglasnih i vie-glasnih
dijelova (u neke su unesene pjesme i madrigali pukog karaktera).
Znaajan je i predgovor, u kojem je C. izloio svoja zapaanja o
problemu stvaranja scenskog muzikog djela. Neki muzikolozi
istiu i vanost njegovih vieglasnih duhovnih kompozicija, u
kojima je upotrijebljen basso continuo prije L. Grossija da
Viadane (t e su kompozicij e nastal e prije 1599).
DJELA. DRAMSKA: Canzone al balio, 1589; past oral e: // Satiro i La
Disperazione di Fileno (tekst L. Guidiccioni), 1590; // Giuoco della cieca (L.
Guidiccioni), 1595; Dialogo di Giunone e Minerva (tekst G. B. Guarini), 1600;
La Rappresentazione di Anima e di Corpo (zajedno sa D. Isorell ijem, t ekst A.
Manni), 1600. CRKVENA: Lamentationes Hieremiae Prophetae; Responsi;
Lezione.
LIT.: R. Rolland, Histoire de 1'opera en Europe avant Lul l v et Scarlat ti,
Pari 1895 ( II izd. 1931) . A. Solert i, Le Ori gini del Melodramma, Tor ino
1903. Isti, Gli Albori del Melodramma (3 sv.), Milano 1904. D. Alaleona,
Su Emil io de'Cavalieri, Nuova Muica, Firenze 1905. Isti , Studii sull a st o-
ria del l'Oratorio musical e in Ital ia, Torino 1908 (novo izd. 1945). B. Beche-
rini , La Muica nel le Sacre Rappresentazioni fiorent ine, RMI, 1951. A.
Damerini, Emil io De'Caval ieri, MGG, II, 1952. N. Pirrotta, Temperament i
e tendenze nella Camerat a Fiorentina, Roma 1953.C. V. Palisca, Musical Asides
in the Diplomat ic Correspondence of Emilio de Caval ieri, MQ, 1963.
CAVALIERI, Katharina (pravo ime Franziska Cavali er),
austrijska pjevaica, sopran (Wahring, Be, 19. II 1760 Be,
30. VI 1801). Uenica A. Salierija u Beu; ve 1775 debitirala
tamo na Talijanskoj operi; 177893 l anica Njemake opere,
koj u je 1776 osnovao Josip II. Salieri je za nju napisao vie ul oga
u svojim operama, a osobito ju je cijeni o Mozart (Pjevaica s
kojom Njemaka mora biti ponosna). On je za nju komponirao
ulogu Constanze (Otmica iz Seraja) i Madame Silberklang
(Schauspieldirektor), kao i ariju Donne Elvire Mi tradi quell'alma
ingrata za beku premijeru opere Don Giovanni.
CAVALIERI, Lina, tal ijanska pjevaica, sopran (Viterbo,
25. XII 1874 Firenca, 7. II 1944). U mladosti pjevala u rim-
skim kavanama. Kasnije st udirala pjevanje u Parizu i 1900 de-
bitirala u Napulju, kao operna pjevaica (Puccini, ha Boheme).
Gostovala u Lisabonu, Varavi, Petrogradu, Palermu, Milanu,
Parizu, Londonu i mnogim talijanskim gradovi ma. God. 1906
10 solist opere Metropolitan u New Yorku, a 1914
i filmska gl umica. Objavi la autobiografsko djelo Le
(1936).
CAVALLI, Francesco (pravo i me Pietro Franc
valetti-Bruni), italijanski kompozit or (Crema, 14. 1.
Venecija, 14. I 1676). Poticao je iz porodice muzi
velike nadarenosti koju je rano pokazao, venecijans
Federigo Cavalli (po kome je C. uzeo prezime) omogi:
kol ovanj e u Veneciji. Ve 1617 C. je primljen u hor
Marka koj i j e vodi o C. Mont everdi; od 1665 bi o je
orgulja. Posle kraeg boravka u Parizu (166062) i na 1
dvoru, postao je 1668 dirigent hora sv. Marka; t u
vrio do smrti.
C. je poslije Monteverdija, a uz M. A. Cestija, m
predstavnik venecij anske opere. Za razli ku od Mo
Cavallija vie privlae dramske situacije nego crtanje 1
psihol oko produblji vanje, tako da su mu likovi e:
to se tie sadraja, on polazi od pastorale, da bi se 1
delima sve vie zadravao na drami intriga, sluei se
horovima i ansamblima. U njegovim operama, koje s
temelje na mitol okim mot ivima, recitati vi, pisani
panje za naglaske i deklamaciju teksta, nisu vie najv
menat. Nji h potiskuju arije (esto zasnovane na tone
zvuka), dua i trija, skladnog i zaokruenog oblika, tel
ljant ni i puni pl astine lepote i izraajnosti. Sa dru
kolorist kao i venecijanski slikari, on upotrebljava orkes
smelije nego firentinci, poveravaj ui mu ulogu ko
pevanoga teksta. C. pokazuje i mnogo smisla za ocrts
minih situacija (komini likovi: lakrdijai i defektne <
su karakteristine pojave u venecijanskoj operi, osobiti
menti kontrast a, koji unose sveinu i ivot u radnj u
jeva muzika, jasnih i istih linija, zasnovana je na vrstoj
osnovi; to je muzika u kojoj se esto mogu sresti i el
narodnih napeva, osobito iz barkarole, muzika razumlj
pristupana i irokim graanskim slojevima. Zbog toga
njegove opere gotovo bez izuzetka primala s ogromnin
ljenjem, tako da su se neke ponovo izvodile i u iduim st
to j e u ono doba bilo ret ko. Ugled koji je C. stekao
brzo granice njegove domovine; 1660 Mazarin ga je'
Pariz da komponuje operu za venanje Luja XIV (Ercole
Cavallijeva dela raznolika i snana, prvi su primeri c
oblikovane opere. Uostalom prvo njegovo operno dt
Nozze di Peleo e di Teti po svoj je prilici i prvo de
oznaeno kao opera (1639). C. je pisao i crkvenu mu:
bito u mladosti, i to kako u novom monodijskom stila
kontrapunktskom, ali ona znat no zaostaje iza njegovih
DELA. DRAMSKA: 42 opere od kojih je 28 sauvano; ist Le
Nozze di Peleo e di Teti, 1639; Didone, 1641; Amore innamorato, sone,
1649 (moda najznaajnija); Elena rapita da Teseo, 1653; .! Ercole
amante, 1664; Scipione Africano, 1664. Veina sauvana u Marciani u
Veneciji, a neke u bibliotekama u Parizu, Napulju i Bei VENA:
Musiche sacre (2 knj.), 1656; Reauiem; Vespri za 8 glasova,
LIT. : L. N. Galvani , I Teatr i musical i di Venezia nel secol o
lano 1878. H. Kretzschmar, Die Venezianische Oper und die We
und Cestis, VFMW, 1892. H. Goldschmidt, Cavalli als dramatis
ponist, MFM, 1893. Isti, Studien zur Geschichte der ital ienis
Leipzig 1901. Isti, Beit rage zur Geschichte der venezianischen
1907. E. Well esz, Caval l i und der St il der venezianischen Ope
1660, STMW, 1913. T. Wiel, Francesco Cavalli e la muica s
nezia 1914. H. Prunieres, Francesco Caval li et l'opera venit ier
siecle, Par i 1931. H. Ch. Wolf f, Die venezianische Oper in dt
des 17. Jh., Berl in 1937. A. A. Abert, Francesco Caval l i, MG(
Ista, Claudio Monteverdi und das musikalisehe Drama, Lipp
CAVATA (tal. cavare i zdubit i, urezati ), 1. krat i
na kraju duljeg recitativa (recitativo con cavata) u muzi
st. Prema J. Matthesonu (16811764), c. je kraa
muzika misao, neto izmeu arije i ariosa. Primjeri :
nalaze se i kod J. S. Bacha u treem recitativu korala Burg.
2. Soggetti cavati, u XV i XVI st. osnovne teme
kompozicija (misa), koje su se izvodile iz vokala imei
kojoj je djelo bilo posveeno:
Fer di nan dus

j
re mi fa ut itd.
d e f c
(iz mise Jacheta van Bere
CAVATINA (tal., deminutiv od cavat a; franc.
njem. Kavatine), 1. u operama i oratorijama XVIII i
lirski, solistiki napjev s instrumentalnom prat njom. '
grai jednostavnija od arije, oblikovana poput pjesme,
jelno ili dvodijelno bez partije Da capo. Kolorature i pc
teksta svedeni su na najmanju mjeru, a tempo je nepr
jedi nstven. U samostalni oblik razvila se c. iz -* cavc
XVIII st. Poznati su primjeri cavatine i z opera Cimaro:
CAVATINA CEBOTARI 307

brak), Rossinija (Seviljski brija), C. M. Webera (Freischutz,
Euryanthe), Bellinija (Norma, Sonnambula), Donizettija (Luda
di Lammermoor, Don Pasquale), Gounoda (Faust) i Verdija (Tru-
badur). C. iz Mozartova Figarovog pira (Se vuol ballare) po-
kazuje razvijeniji oblik te se doimlje gotovo kao arija.
2. Cavatinom se katkad nazivaju u XIX st. instrumentalne
kompozicije ili pojedini instrumentalni stavci slini vokalnoj
cavat ini (npr. c. u Beethovenovu gudakom kvartetu op. 130
ili c. za violinu i orkestar op. 85, br. 3 J. J. Raffa).
LI T. : W. Kahl , Cavat ina, MGG, II , 1952. N. Pi rrotta, Fal s irena e
la piu ant ica del le cavat ine, Col lectanea Hist oriae Musicae, II, 1957. M.Ca.
CAVAZZONI, 1. Marco Antonio, talijanski orgulja i
kompozitor (Bologna, oko 1490 Venecija, oko 1570). Poznat
pod imenom Marco Antonio da Bologna detto d'Urbino, najprije
u slubi kardinala Bemba u Urbinu i 151217 Francesca Cornara
u Veneciji. Djelovao zatim u Rimu, Padovi, Chioggiji i nekoliko
puta ponovo u Veneciji, gdje je 1569 postao kantor u crkvi sv.
Marka. Objavio je Recerchari, Motetti, Canzoni . . . libro primo
(Venezia 1523). U rukopisu su sauvani Recercada i Missa Domini
Marci Antonii.
2. Girolamo, orgulja i kompozitor (Urbino, oko 1510
Mantova, oko 1565). Sin Marca Antonija; djelovao u Mantovi.
Jedan je od najznaajnijih orguljaa iz prve polovine XVI st.
DJELA: Intavolatura, cioe Recercari, Canzoni, Himni, Magnificati. Libro
primo, 1543; Intabulatura d' organo, cioe Misse, Himni, Magnificat. Libro se-
condo, 1543?; // 1 libro de Intabolatura d' organo dove si contiene tre Messe.
NOVA IZD. : 13 kompozicija izdao L. Torchi u Arte Musicale in I talia
(sv. I I I ) ; uskrsnu himnu obj. A. Schering u Musikgeschichte in Beispielen;
cjelokupna djela u 2 sveska obj. O. Mischiat i, 195960.
LIT. : C. Sartori, Precisazioni bibl iografiche sul le oper e di Gir olamo
Cavazzoni, RMI, 1940. K. Jeppesen, Die it alienische Orgel musik am Anfang
des Cinquecento, Kabenhavn 1943 ( II izd. 1960). W. Apel, The Early De-
vel opment of Organ Ricercar, Muica Discipl ina, 1949. T. Dart, Cavazzoni
and Cabezon, Music and Letters, 1955. K. Jeppesen, Cavazzoni-Cabezon,
Journal of the American Musicological Societ v, 1955.
CAVENDISH, Michael, engleski madrigalist (?, oko 1565
London, 5. VII 1628). Premda neznatne umjetnike vrijednosti,
njegovi su ayrs historijski zanimljivi, jer ukazuju na smjer kojim
e poi kasniji engleski kompozitori. Jedini poznati, oteeni
primjerak njegovih kompozicija, izdanih 1598, koji sadrava 20
ayra uz pratnju lutnje, s alternativnom verzijom za 4 glasa, i
osam 5-gl. madrigala, uva se u Britanskom muzeju. Osam ma-
drigala izdano je u English Madrigal School, XXXVI. Neke se
kompozicije nalaze u Eastovoj zbirci The Whole Book of Psalmes,
1592.
LIT.: E. H. Fellozves, The Engl ish Madrigal Composers, 1921. J. Pulver,
A Biographical Dict ionarv of Old English Music, 1927. D. Arnold, Michael
Cavendish, MGG, II, 1952-
CAVICCHI, Adriano, talijanski muzikolog (Poggio Renatico
kraj Ferrare, 26. VI 1934 ). Na Konzervatoriju u Ferrari stu-
dirao violinu i kompoziciju (R. Nielsen). Kao muzikologa naj-
vie ga privlai muzika prolost Ferrare.
DJELA: Una Sinfonia inedita di A. CorelH nello stile del concerto grosso 25
anni prima dell' op. VI, Le Cel ebrazioni del 1963, 1963; L'Attivita ferrarese di
G. B. Bassani, Chigiana, 1966; Inediti nelV Epistolario Vivaldi-Bentivoglio, Nuova
Rivist a Musicale Italiana, 1967. Uredio izdanja djel a L. Agost inija Canzoni
alla Napolitana a 5 v., 1963 (zajedno sa R. Nielsenom); Madrigali per Cantare
e sonare a uno, due e tre soprani L. Luzzaschija, 1965; Introduzione e sinfonia per
Voratorio di S. Beatrice d'Este A. Corell ija.
CAVOS, Catterino, talijanski kompozitor (Venecija, 1776
Petrograd, 10. V 1840). Sin Alberta, plesaa i koreografa kazalita
La Fenice u Veneciji. Uenik F. Bianchija; radio krae vrijeme
kao korepetitor u Veneciji i zatim dirigent u Padovi i .Veneciji.
God. 1798 odlazi, kao dirigent talijanske operne druine, u Petro-
grad, gdje uskoro preuzima vodstvo francuske trupe Carskog
ruskog kazalita. Tu ostaje do smrti; 1803 je dirigent i kompozitor
talijanske i ruske trupe, 1821 inspektor, a 1832 direktor svih
carskih kazalita. Komponirao preko 30 muziko-scenskih djela
razliita anra (opere, baleti, vodvilji, muzika za scenska djela),
na ruska, francuska i talijanska libreta. Preko 40 godina on je
stajao na elu ruskog opernog teatra i radio s neiscrpnom energi-
jom kao kompozitor, dirigent, pedagog i kazalini organizator.
Pod neposrednim linim rukovodstvom Cavosa obrazovalo se
itavo pokoljenje ruskih opernih umjetnika (J. Keldi). Kao
kompozitor nije se uzdigao iznad prosjeka svojih suvremenika,
ali njegova je vanost u tome, to je u svoje opere unosio iz-
vorne ruske narodne melodije. Njegova opera Ivan Susanjin
prvi je pokuaj stvaranja velike ruske dramatske opere (J.
Keldi).
DJELA. Opere: Le Mariage d'Aubigny; Les trois bossus; Knnsb Hesu-
duMKa, 1805; jlw6omaR nonma, 1806; Eeejieu om ceoeu ueeecmbi, 1806; H/ibx
Eozamupb, 1807; Hsan GycauuH, 1815; )Kap-nmuifa, 1822. Bal eti: AMyp u
IJcuxeH, 1810; Jlroooeb KomeHecmey, 1812; Ayuc u Fajiamen, 1815; Ka3Ka3CKUu
njieuuuK, 1823. Vodvilj Ka3aK cmuxom80peu, 1812. Scenska muzika: OtnKynufUK
EpamuH (za komediju A. ahovskog), 1815; A.ieKcandp u Co$un (t ekst A.
ahovski), 1823; COKOJI KHH3H Hpoc/iaea (A. ahovski), 1823; KepuM Fupeu
(A. ahovski). Pasticcio Mupoc/iaaa, 1827.
LIT.: P. 3omo, BHorpa<hKH KanejibMeficTepa Kasoca, Penepivap, CanKT-
neiep6ypr 1840. F. EAOX, K. A. KaBoc ( O*iepK ero flefl TeJibiiocTH B
POCCHH), E>KeroflHHK HMnepaTOpcKax TeaxpoB, CanKxneTep6ypr 1898.
M.C. tleKejiuc, J^aBHfloB, KaBoc, BepcTOBCKHn, HCTOPHH PVCCKOH My3biKH,
1940. G. Abraham, Cat ter ino Cavos, MGG, II, 1952.
CAZDEN, Norman, ameriki kompozitor i pijanist (New
York, 23. IX 1914 ). Studirao na Institute of Musical Art u
New Yorku, na Juilliard Graduate School (E. Hutcheson, B.
Wagenaar) i na univerzitetu Harvard (W. Piston, A. Copland).
Promovirao iz muzikologije 1948. Koncertni pijanist, pratilac
vokalnih i instrumentalnih ansambla, od 1941 dirigent Radija
u New Yorku, predavao muziku u Baltimoreu, Michiganu, Illinoisu
i na New School of Music u New Yorku. U kompozicijama pri-
mjenjivao teme iz amerikih pukih balada i plesova. Bavi se i
melografijom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1948; Preamble, 1938; On the Death
of a Spanish Child, 1939; Three Dances, 1940; Three Ballads, 1950. KOMORNA:
gudaki kvart et, 1936; gudaki kvintet , 1941; kvart et za gudae i kl ar inet ,
1939; sonata za rog i kl avir , 1941; sonata za fl autu i kl avir , 1941;
3 komorne sonat e za kl arinet i viol u, 1938; koncert za 10 instrumenat a, 1937;
American Suite za violonelo i klavir, 1940; Dance Tunes za viol inu (3 sv.),
195051. KLAVIRSKA: sonata, 1938; Three Nezv Sonatas, 1950; 2 so-
natine, 193235; 3 sonatine, 1957 i dr. Knjiga Musical Consonance and
Dissonance.
CAZZATI, Maurizio, talijanski kompozitor (Guastalla,
oko 1620 Mantova, 1677). Maestro di cappella crkve S. An-
drea u Mantovi (1641), zatim na dvoru vojvode Sabbioneta u
Bozzolu (164648), na Accademia della Morte u Ferrari (do
1651), u crkvi 5. Maria u Bergamu (165356) i u crkvi 5. Pe-
tronio u Bologni (do 1673). Tu je osnovao instrumentalnu kolu
iz koje su izali znaajni umjetnici. Od 1673 do smrti maestro di
cappella na dvoru vojvotkinje Anne Isabelle Gonzaga u Mantovi.
U Bologni i Mantovi imao vlastitu tampariju nota. U svoje in-
strumentalne kompozicije, koje uglavnom pripadaju venecijan-
skom stilu, C. je unio nove izraajne elemente: sonatni su stavci
meusobno povezani, iako nemaju zajedniku motiviku grau,
forma je zaokruena, a tematika pregnantna i gipka. Ove znaajke
razvio je i usavrio njegov uenik G. B. Vitali. Svojim sonatama
za trublju, koje idu meu prve primjerke te vrste, C. je pridonio
i izgraivanju instrumentalnog koncerta.
DJELA. I NSTRUMENTALNA: I I s econdo Li bro di Sonate a 1, 2, 3 e
4 op. 8, 1648; Suonate a 2 Violini col suo Basso continuo per I'organo... tiorbe
0 Violone op. 18, 1651; Suonate a 2, 3, 4 e 5 con alcune per Tromba op. 35, 1677;
Suonate a due Instrumenti cioe Violino o Violone op. 55, 1670; Canzoni a 2 Vio
line e Violone con Basso continuo. .. op. 2, 1642; Trattenimenti per camera...
op. 22, 1660; Correnti e balletti per spinetta op. 30, 1662. VOKALNA. Ora
toriji: II Diluvio, 1664; Caino condannato, 1664; // Transito di S. Giuseppe, 1665;
Sisara, 1667; La Psiche deificata, 1668 i dr. Arie e Cantate a voe sola op. 11,
1649 i op. 41, 1666. Canzonette per camera a voe sola op. 27, 1661; op. 43,
1667 i op. 46, 1668. Compieta concertata a 2, 3 e 4 vod con Violino e ripieni op.
40, 1666. CRKVENA: Concerti sacrt; mise; psal mi; mot et i; himne; ant i-
fone i dr.
LIT. : L. Torchi, La Muica strument ale in Ital ia, Milanoi 1901. F.
Vatielli, Arte e Vita musicale a Bologna, Bologna 1927. A. Schlossberg, Die
it alienische Sonat a fiir mehrere Inst rument e im 17. Jahrhundert (disertacija),
Heidelberg 1932. A. Dameri ni, Maurizio Cazzat i, MGG, II, 1952*
CE, Josif (Cee, Josef), kompozitor (Turnovo, eka, 27.
XII 1841 Kragujevac, 12. XII 1897). Posle zavrene Orguljske
kole u Pragu jedno vreme vojni kapelnik u ekoj, potom 1869
97 horovoa u Panevu i Zemunu i nastavnik muzike u Kra-
gujevcu. Komponovao je veinom horske kompozicije, na stihove
srpskih pesnika, kao i solo-pesme. Kao i drugi eki muziari
koji su radili u Srbiji u XIX veku, i Ce se vrlo brzo prilagodio
duhu i karakteru sredine u koju je doao. Najveu popularnost
imala je njegova borbeno-patriotska horska kompozicija Orao
klike sa visine, inspirisana borbom Svetozara Miletia za poli-
tika prava Srba u Vojvodini.
LIT.: M. Tomandl, Spomenica
Panevakog srpskog crkvenog peva-
kog drutva, 1938. V. R. orevid,
Prilozi biografskom reniku srpskih
muziara, Beograd 1950.. Simovi,
Josif Ce, kompozitor kome nijeoduen
dug, Zvuk, 1968, 81. S. D. K.
CEBOTARI, Maria, pje-
vaica rumunjskog podrijetla,
sopran (Kiinev, 10. II 1910
Be, 9. VI 1949). U djetinjstvu
lanica crkvenog pjevakog
zbora; od 14. godine pjevala i
plesala u putujuoj kazalinoj
druini. Kao lanica
moskovskog Umjetni -kog
kazalita gostovala 1920 u
Parizu; uila pjevanje kod O.
Daniela na Visokoj muzikoj koli
u Berlinu. God. 1930 angairana
u Drezdenskoj dravnoj operi.
Nastupala na prvim

M. CEBOTARI


308 CEBOTARI CECILIJA

opernim pozornicama u Njemakoj, u Beu, na brojnim gosto-
vanjima i turnejama po Evropi, a 1948-49 po Sjevernoj i Junoj
Americi. Njezine su glavne uloge lirskog karaktera: Mirni (Puc-
cini, La Boheme), Madame Butterfiv (Puccini), Donna Anna
(Mozart, Don Giovanni), Grofica (Mozart, Le Nozze di Figaro),
Violetta (Verdi, Traviata). Osobito se istakla interpretacijom
enskih likova u operama suvremenih kompozitora (D'Albert,
Mister Wu; Sutermeister, Romeo und Julia; von Einem, Dantons
Tod), te na premijerama opera R. Straussa (Die schiveigsarne
Frau; Capriccio). Izvrsna kao koncert na pjevaica, nastupala
u brojnim njemakim i talijanskim filmovima.
LIT. : A. Mingotti, Maria Cebotari, Das Leben einer Sangerin, Salzburg
I95-
CECCHETTI, Enrico, talijanski plesa i plesaki pedagog
(Rim, 21. VI 1850 Milano, 12. XI 1928). kolovao se na Aka-
demiji za ples (G. Lepri) u Firenzi gdje je i debitirao. Prvi vei
uspjeh postigao 1870 u Milanu u kazalitu La Scala. Tu je dje-
lovao do 1887 kada je otiao u Petrograd. Na tamonjoj Carskoj
baletnoj koli istakao se 18921907 kao vrstan pedagog, reformi-
ravi temeljito nastavu baleta. Odgojio je niz poznatih majstora
baleta (V. Treifilova, L. Jegerova, A. Pavlova, A. Gorski, S. Le-
gat, M. Fokin). Postigao je uspjeh i kao koreograf. Zatim je do
1905 bio profesor na Carskoj baletnoj koli u Varavi. Nakon
kraega boravka u Italiji (Torino, Milano, Rim) vratio se 1906
u Petrograd i ondje otvorio vlastitu baletnu kolu. God. 1909
18 bio je profesor baletne trupe Ballets russes S. Djagiljeva.
ivio je zatim u Londonu gdje je takoer znatno unaprijedio
nastavu baleta. God. 1923 vratio se u Italiju. Najprije je u Mi-
lanu vodio vlastitu baletnu kolu, a od 1925 bio je profesor baleta
u kazalitu La Scala. C. je bio izvistan plesa, ali je za razvoj
baletne umjetnosti od izuzetnog znaenja njegov pedagoki rad.
On je postavio temelje suvremenoj baletnoj pedagogiji a time i
daljnjem razvoju baletne tehnike. Uz ve spomenute njegovi su
dai bili i Karsavina, L. Mjasin, Idzikowski, V. Nizinski, B. Ni-
zinska, Sokolova, De Valois i mnogi drugi istaknuti plesai XX
st. Naela njegova pedagokoga rada obradio je pod njegovim
nadzorom i izdao C. W. Beaumont u suradnji s Idzikowskim {A
Manual of the Theory and Practice of Classical Theatrical Dan-cing,
London, 1922; brojna nova izd.). Graziozo C, sin Enrica, ivi u
Parizu i takoer se bavio poduavanjem plesa. On je objavio djelo
Traite general, theorique et pratigue de danse academigue d'apres
la methode Enrico Cecchetti (1956).
LIT. : O. Racster, The Mast er of t he Russian Bal l et (The Memoirs of
Cav. Enrico Cecchetti; predgovor A. Pavlove), London 1922. C. W. Beau
mont, The Passing of a Great Art ist : Enrico Cecchett i, Mask, 1928. Isti,
Enrico Cecchetti, London 1929. Dance Index, 1946 (poseban broj posveen
E. Cecchettiju). C. W. Beaumont, Cecchetti's Legacv to the Dance, Ballet
Annual, 1948. O. Resnevich Signorelli, Enrico Cecchetti, La Fiera Letteraria,
1950. L. Moore, Enrico Cecchetti: 18501928 Dancer and Teacher, Dance
Magazine (New York), 1953. Th. Mara, Cecchetti isn't Evervthing! The
Dangers of Cultism, ibid., 1953. J. ip.
CECCHI, Domenico (zvan II Cortona), talijanski kastrat,
sopran (Cortona, oko 16501717). Vjerojatno zapoeo karijeru
1673 u kazalitu Formagliari u Bologni. Angairan kao pjeva
na austrijskom dvoru, zatim u Rimu (u slubi vedske kraljice
Kristine, 1682), u Modeni (1685), Veneciji, Miinchenu (1688)
i na dvoru u Milanu (1689). U Milano je iduih 10 godina esto
navraao, nastupajui uz to u Parmi, Reggio Emiliji, Mantovi,
Napulju, Rimu, Genovi i Veneciji. U Veneciji se pojavio na sceni
jo 1708. Posljednje godine proveo u Cortoni.
LIT. : F. Ravagli, II Cort ona, Cit t a di Cast el lo 1896.
CECCHINI (Cecchino), Tomaso, talijanski kompozitor
(Verona ?, oko 1580 Hvar, 31. VIII 1644). Nita nije poznato
o njegovoj mladosti i kolovanju; i o mjestu roenja zakljuuje
se jedino po oznaci Veronese koja se u naslovima njegovih tiskanih
djela pojavljuje uz njegovo ime. Oko 1603 dolazi u Split i preuzima
dunost glavnog muzikog direktora (maestro di cappella)
stolne crkve. Nema podataka o njegovu kretanju i radu izmeu
1607 i 1613, kada se ponovo pojavljuje na svojoj staroj dunosti
u Splitu. Krajem 1614 prelazi u Hvar najprije kao privremeni
muziki direktor stolne crkve, a sredinom 1615 postaje na tom
poloaju stalni namjetenik. God. 1634 preuzima manje odgovorne
dunosti orguljaa i uitelja pjevanja, koje je obavljao do smrti.
Cecchinijev opus obuhvaa, izmeu ostalog, monodijske
madrigale po stilu i estetskoj orijentaciji bliske G. Cacciniju,
troglasne canzonette uz continuo, sline odgovarajuim Monte-

gunostim
kih sastavs
i Hvaru,
veina nje]
bila prven
mijenjena.
1617 kom;
tovo isklj
hovnu mu:
majstor m
brade i u;
lativno
sredstvima
snaan 1
zborskim
velikim u:
osjeajem :
rokni h
slog, konti
listike na;
stupe cijel
Cecchinijei
spirituali (
meu najr;
ke duhovr
dija uope,
instrument
te iz 1628 n
instrument
pozicije 1
Dalmaciji,
ia, Ceccr.
znaajniji
nik ranogi
Dalmaciji,
je i meunarodni ugled. God. 1619 spominje ga kon
teoretiar Michael Praetorius u III knjizi Syntagma
Djela su mu jo za ivota dospjela u biblioteke u Njemak
ji i Portugalu, a neka su bila uvrtena u antologije crkve
tampane u to vrijeme u Njemakoj.
Primjerci Cecchinijevih djela rasuti su po raznim
kama u Evropi i Americi. D. Plamenac, autor iscrpne Ce
biografije, uspio je pored podataka o postojeim dje


TOMASO
CECCHINO
V E R O N E S E
T. CECCHINI. Nasl ovna st rana III knjige ma-
drigala Amorosi Concetti. Venecija 1616
(Civico museo bibliografico musicale, Bologna; nepot pun primjere
Museum, London). CRKVENA: Otto messe brevi, facili et arios
op. 11, 1617 (British Museum, London); II terzo libro delle messe ar
i 8 gl asova i b. c. op. 19, 1624 (izgubl jeno za Drugog svjetskoga r
3, 4, 5 et 8 vocibus in organo concinendae, IV knjiga op. 22, 1627 <
Cinque messe a 2 vod . . . zbirka od 5 misa, 22 motetta, 7 sonata z
sonata za dva solistika instrumenta i continuo op. 23, 1628 (F
Preussische Staatsbibliothek u Berl inu, izgubljen; drugi nepotpi
rak u Biblioteka uniwersytecka u Wroclawu); Psalmi, missa et alia
glasova i b. c. op. 14, 1619 (Stadt-und Universitatsbibliothek, Frank
Motetti concertati za 2 glasa i b. c. op. 4, 1613 (nepotpuno, Bayeri
bibliothek, Miinchen); Motetti a una voe sola za glas i b. c. op. 13,
van samo cont inuo, British Museum, London); Motetti a voe sola c
(Bibl iothek Berl in, izgubljeno za Drugog svjetskog rata); 2 motets
zbirci Corona Sacra connexa ex flosculis musicalibus praestantissimo
rum, 1626; 8 moteta u zbirci Deliciae Sacrae muica, 1626.
LIT.: N, Kalogjera, Povijesne crtice o glazbenim prilikama sp] crkve, Sv. C.
1924, XVIII. G. Novak, Orgulje, orguljai i uite pjevanja u Hvaru, ibid. D.
Plamenac, Toma Cecchini, kapelnik st* u Splitu i Hvaru u prvoj polovini XVII
stol jea, Rad JAZU, 19. Music of the i6th and I7th Centuries in Dalmatia, Papers
Read a1 national Congress of Musicol ogy Held at New York, 1939, New Yoi A.
Della Corte, Tomaso Cecchino, MGG, II, 1952. D. Beri, Pr fiji spl itsko-
hvarskog kapelnika Tome Cecchinija, Prilozi povijt otoka Hvara, Split, 1958.
B. Buji, Cecchinieva tretja knjiga Amorosi concetti, Muzikoloki zbornik
1966, II. Isti, Na tn izgubl jenom djelu Tomasa Cecchinija, Zvuk, 1968, 83.
Isti, C mise iz 1617. godine, Arti musices, 1969, I. D. Plamenac, Izmjent
bibl iografiji Tome Cecchinija, ibid., II, 1970. J. Hofler, D skladbi Tome
Cecchinija, Sv. Cecil ija 1970.
CECILIJA, SV., rimska patricijka (Rim, ? p< 230 kao
kranka). U poetku VI st. sastavljen je prika
CECILIJA CECILIJANSKI POKRET U JUGOSLAVIJI 309

muenitva u spisu Passio s.
Caeciliae; u njemu se navodi da
je Uz zvukove orgulja djevica
Cecilija pjevala u srcu Gospodu . .
.. Taj je odlomak u VIII st. uzet i
u kransku liturgiju, pa su je od
XV st. osobito crkveni muziari
smatrali svojom zatitnicom. In-
spirirala je mnoge muziare (G.
Handel, H. Purcell i dr.) i
slikare (Raffael). Njenim imenom
nazvana su brojna muzika
drutva i muziki asopisi. Prvo
drutvo osnovao je Palestrina u
Rimu u XVI st.
LIT. : P. Gueranger, St e Cecil e et la
societe romaine, Pari 1873 (VIII izd.
1898). A. Kirsch, Die heilige Caecilia,
Regensburg 1901. F. Cas-tellino, Sancta
Caecil ia, 193031. W. Gurlitt, Die
Musik in Raffaels Heil iger Caecil ia, PJB,
1938. F. Haberl, Cacilia, MGG, II,
1952. A. Vi.
CECILIJANSKI PO-
KRET, organizirano nastojanja,
zapoeto u posljednoj treini XIX
st., oko obnove katolike crkvene
muzike. Centar je pokreta
Cecilijansko drutvo, prozvano
tako po sv. Ceciliji, zatitnici
muzike (prema kranskoj
tradiciji). Cilj je pokreta
proiivanje i produbljivanje
crkvene muzike prakse prema
liturgijskim, ideolokim,
historijskim i estetskim vih
t endencija post ojale su ve od
XVI st. (Tridentski koncil). Uvijek su iznova razne odluke
crkvenih vlasti nastojale postaviti granice izmeu crkvene i
svjetovne muzike, imajui u vidu gregorijansko pjevanje i
klasinu vokalnu polifoniju. U XIX st. takve restauracijske
tendencije najjae su bile u Njemakoj i Francuskoj, ali su sve
pobude ostale vie ili manje lokalnog znaaja do 1868, kada je u
Bambergu F. X. Witt osnovao Allgemeiner Cacilienverein fiir Ldnder
deutscher Zunge, potvren 1870 od pape Pija IX. Zadatak je drutva
gajenje gregorijanskog pjevanja i klasine polifone muzike,
obnova crkvene pjesme na narodnom eziku; traenje visokog
umjetnikog nivoa u liturgijskoj upotrebi orgulja i drugih
instrumenata, kultiviranje suvremene crkvene muzike i
znanstveno istraivanje starije crkvene muzike. Utemeljena je i
posebna kola za crkvenu muziku u Regensburgu (1874) sa F.
X. Haberlom na elu, pokrenuti su muziki asopisi, izdanja
muzikalija, odravani su teajevi, sastanci i kongresi. Nakon
zemalja njemakog jezika poela su se osnivati cecilijanska drutva
u SAD, ekoj (gdje su nazvana irilovim drutvima), Belgiji,
Nizozemskoj, Irskoj, Poljskoj, Madarskoj, panjolskoj, Francuskoj
i Italiji. U Italiji je osim Sikstinske kapele u Rimu, samo jo ne-
koliko pjevakih zborova uvalo tradiciju iste liturgijske muzike.
Nakon Motu propria Pija IX o crkvenoj muzici (1903) i slubenih
izdanja zbornika gregorijanskih napjeva, osnovana je 1911 u
Rimu Papinska visoka kola za crkvenu muziku, odakle su dolazili
glavni poticaji za daljnje irenje cecilijanske misli. Uspjesi bene-
diktinaca iz Solesmesa (pod vodstvom P. Guerangera, J. Pothiera,
A. Mocquereaua) u rekonstrukciji gregorijanskih napjeva i nasto-
janja parike Scholae cantorum (osnivai V. d'Indv, A. Guilmant
i Ch. Bordes) bili su dobar temelj za irenje cecilijanskog pokreta.
U panjolskoj se c. p. razvio nastojanjima asopisa Muica sacra
Hispana, benediktinaca iz Montserrata i F. Pedrella, promicatelja
panjolskih klasika polifonije. Gajenje stare liturgijske vokalne
muzike i stvaranje znatnog broja novih vrijednih kompozicija
pozitivne su tekovine cecilijanskog pokreta. S druge strane, po-
nekad i pretjerano istunstvo u muzikim kriterijima (medu inim,
postavljanje stila a cappella kao ideala crkvene muzike) dovodili
su u prolom stoljeu do isticanja akademskih, pa i loih kom-
pozicija. Odvajanjem liturgijske muzike bar djelomino
od opeg muzikog razvitka nuno je na prijelazu stoljea dolo
do stagnacije. U XX st. cecilijanizam doputa znatno veu slobodu
i raznolikost u stilu i formi. Medu istaknutije kompozitore
cecilijanskog crkvenog stila idu F. X. Witt, M. Haller, P. Gries-
bacher, V. Goller, M. Springer, L. Perosi, L. Botazzo, L. Refice,
R. Casimiri, F. Peeters i A. Schroeder.
LIT.: A. D. Sckenk, Zwei wicht ige Fragen der KirchenmusikReform,
Regensbur g 1877. R. Greit h, Uber die Reform in der kat hol ischen Kir -
chenmusik, Einsiedeln 1878. O. Ursprung, Palestrina und Palest rina-Re-
naissance, ZFMW, 192425. Isti, Palestrina und Deut schl and, P. Wagner-
Festschrift, Leipzig 1926. G. B. Katschtaler, St oria della muica sacra (III
izd.), Torino 1926. K. G. Fellerer, Zur Beurteilung des Cacilianismus, Ka-
t hol isches Kirchenmusik-Jahrbuch Bamberg 1928. A. Gastoue, La Vie
musicale de l 'egl ise, Pari 1929. K. G. Fellerer, Grundziige der Geschicht e
der kat hol ischen Kir chenmusik, Paderbor n 1929. Ist i, Der Pal est rinast il
und seine Bedeutung in der vokal en Kirchenmusik, Augsburg 1929. K. G.
Fellerer i H. Lemacher, Die Kirchenmusik in ausserdeutschen Landern, Hand-
buch der kathol ischen Kirchenmusik (redakcija), Essen 1949. K. G. Fellerer,
Geschicht e der kathol ischen Kirchenmusik, Dtisseldorf 1950. Isti, Der
Cacilienverein, Neue Zeit schrift fiir Musik, 1950. Der Cacil ienverein in
Vergangenheit und Gegenwart, Cacil ienvereinsorgan, Kol n 1951. K. G.
Fel lerer, Caecil ianismus, MGG, II, 1952. I sti, Bedeut ung und Aufgabe
des All gemeinen Cacil ien - Verbands, Zeit schrift fur Kirchenmusik, 1955.
Isti, Der All gemeine Cacil ien - Ver band, Muica sacra, 1957. J. Haas,
Die Aufgabe des All gemeinen Cacil ien-Verbands. . . in der Gegemvart , ibid.,
1957. R. Quoika, Cber den Cacil ianismus- Cvr il ismus in Bohmen, KMJB,
1964. A. Vi.
CECILIJANSKI POKRET U JUGOSLAVIJI. Hrvat-
ska. Potkraj XIX stoljea javljaju se u Hrvatskoj prvi pokuaji
oko obnove crkvene muzike u duhu cecilijanskih ideja: M.
Cugvert i I. Zajc izdaju asopis za crkvenu muziku Sv. Ce-
cilija (izlazio 187778 i 1883), a objavljuju se i neke zbirke iz-
vornih hrvatskih crkvenih pjesama (Kindlein-Kolanderov Kan-
tual, 1895), ali sva ta nastojanja ,iisu dala trajnije rezultate.
Organizirani pokret za obnovu zapoinje 1907, kada je u Zagrebu
pokrenut asopis za promicanje cecilijanske reforme Sv. Cecilija
i utemeljeno Cecilijansko drutvo koje su osnovali i vodili F. Haj-
dukovi, M. Zjali, M. Novak i F. Dugan. Sv. Cecilija postaje
1907 glasilom drutva. U osnovi drutvo je prihvatilo ope ce-
cilijanske ideje, ali je teite rada postavilo na nacionalnu bazu.
Zadaci su pokreta: oivljavanje starih crkvenih pjesama, tzv.
hrvatskih crkvenih korala iz zbornika Cithara octochorda i iz
nekih drugih starijih pjesmarica (Pavlinska pjesmarica), poti-
skivanje tuinskih crkvenih pjesama (npr. pjesama uvedenih u
Hrvatsku u jozefinsko doba), sakupljanje i irenje izvornih na-
rodnih crkvenih pjesama i njihovo harmoniziranje prema litur-
gijskoj praksi, stvaranje novih crkvenih pjesama u narodnom
duhu, podizanje kvaliteta repertoara i izvedbi crkvene muzike.
Mnogi nai muziari, kompozitori, orguljai i teoretiari, koji su
se prikljuili pokretu, odrali su pod vodstvom Cecilijina drutva
irom Hrvatske niz teajeva za zborovoe i orguljae, prireivali
brojne koncerte duhovne muzike i organizirali crkvene pjevake
zborove nadzirui njihov rad. Drutvo je raspisalo vie natjeaja
za nove liturgijske kompozicije, a potaknulo je sastavljanje Hrvatske
crkvene pjesmarice (1919, II izd). i opsenog zbornika Hrvatski
crkveni kantual (1934), koji su izdani u Zagrebu. Najvie je pridonio
irenju pokreta asopis Sv. Cecilija, koji je izlazio bez prekida sve
do 1944. U njemu su se objavljivali pouno-informativni lanci
za crkvene muziare, teoretski i historijski radovi o crkveno-muzi-
kim problemima, a u muzikom prilogu tog lista objavljen je u
toku 38 godina golem broj starijih pukih crkvenih pjesama i
crkvenih kompozicija suvremenih autora. Najvee zasluge u svim
ovim nastojanjima pripadaju Franji Duganu st., koji je kao od-
lian teoretiar i orgulja mnogo pridonio razvoju pokreta; uz
njega suraivali su u cecilijanskom pokretu F. Lui, K. Kolb,
V. ganec, K. Odak, B. irola, A. Canjuga, M. Ivi, S. Preprek,
R. Taclik, Z. poljar, L. Kozinovi, T. Fosi, J. Vrhovski i A.
Vidakovi.
LIT.: M. Zjali, Crkvena muzika, Samobor 1925. B. irola, Crkvena
gl asba, Croatia sacra, 1943, 2021. A. Vidakovi, Crkvena glazba u zagre
bakoj stol noj crkvi u XIX vijeku, Zagreb 1945. A. Vi.
Slovenija. Crkvena muzika u Sloveniji opada ve u drugoj
polovini XVIII st. i u toku itavog XIX st., kad na nju snano
utjeu talijanske opere i njemaka instrumentalna muzika, ali i
slovenska narodna pjesma. Premda je na poboljanje toga stanja
djelovala ve i jozefinska reforma crkvenih prilika, jer je bilo
omogueno izdavanje slovenskih crkvenih pjesmarica, ipak ni
ona nije promijenila opu sliku. To je stanje htio popraviti i
G. Rihar, koga se smatra prvim reformatorom slovenskog crkve-
nog pjevanja u XIX st. U svojim vokalnim kompozicijama Rihar
je slijedio duh slovenske narodne pjesme te je tako znatno pri-
donio afirmaciji crkvenog pjevanja, utirui put cecilijanskom
pokretu kod Slovenaca.
Cedlijino (Cecilijansko) drutvo utemeljeno je u Ljubljani
1877. Da bi afirmiralo i proirilo svoje ideje, drutvo je 1878
osnovalo orguljsku kolu, a iste godine poelo izdavati asopis
Cerkveni glasbenik. Zbog sve veeg razvoja svjetovne muzike i
modernih stilskih pokreta koji su se odrazili i na crkvenoj muzici,
cecilijanstvo u Sloveniji nije u cjelini postiglo svoje ciljeve. Ono
je, meutim, dalo pobudu nizu kompozitora da stvaraju u duhu
toga pokreta (H. Sattner, S. Premrl, F. Kimovec, M. Tome i
drugi). Pridonijelo je i podizanju kvaliteta reprodukcije crkvene
muzike i pjevanja u posljednjim desetljeima XIX st. i u poetku
XX st. Moderni slovenski kompozitori crkvene muzike stali su

SV. CECILIJA UZ POZITIV. Pr ikaz
na vrat ima pozit iva u Pavl inskoj ka-
peli u Veternici, Hrv. Zagorje,XVIII st.
kriterijima. Pretee tak-
310 CECILIJANSKI POKRET U JUGOSLAVIJI CENTEMERI

sve vie naputati ideje cecilijanstva i u svome radu preuzimati
rezultate suvremenih zapadnoevropskih stilskih pokreta.
LIT. : J. Mantuani, Zgodovinski pregl ed delovanja Cecil ijinega drutva v
Ljubljani 19021926, Cerkveni gl asbenik, 1927, 56. 5. Premrl, K jubileju
Cecil ijinega drut va v Ljubl jani, ibid. , 12 i 56. D. Co.
CDEZ (franc.), oznaka za tempo, isto to i ritenuto. CEH (njem.
Zeche, Zunft; engl. guild, franc. me'nestrandise, tal. frataglia),
obrtniko udruenje radi zatite stalekih interesa svojih lanova.
Slina udruenja postojala su ve kod starih Egipana, a kasnije
kod Grka i Rimljana, ali je tek u srednjem vijeku, s razvitkom
gradova, omogueno obrtnicima i trgovcima da osnuju svoje
cehove. Prva udruenja muziara, po uzoru na obrtnike cehove,
nastala su u XIII st., kad su puki svirai-ongleri, koji su do tog
vremena kao lanovi putujuih druina lutali po svijetu, poeli
osnivati stalne muzike trupe. God. 1288 osnovan je u Beu
Nikolaibriiderschaft, koji je postojao do 1782, a 1330 osnovana je u
Parizu Confrerie de Saint Julien des menestriers, koja je dobila
kraljeve povlastice i postojala do 1773. Cehovi Brii-derschaft zum
heiligen Kreutz u Uznachu (vicarska) i Briider-schaft der Kronen u
Strasbourgu ubrajaju se medu najstarija udruenja te vrste.
U Engleskoj su se u XV i XVI st. obrazovale druine sviraa
tzv. wait (ulini muzikant) koje je plaao grad; bili su uniformi-
rani i svirali su u sveanim prigodama (slinu slubu obavljali su
u Njemakoj Stadtpfeiferi). Musicians' Company of the City of
London, koju je potvrdio kralj Eduard IV, evala je u razdoblju
174273., a reformirana postoji i danas. Organizacija i prava svih
tih cehova bila su uglavnom slina; na elu im je bio starjeina
koji je u razliitim zemljama imao razliit naziv: Pfeiferkonig, Konig
der Fiedler, Roi des menestriers, Marshall i si. Cehovi su imali pravo
zabraniti na svom podruju svakome, tko nije bio njihov lan,
da svira ili pjeva za novac.
I graditelji muzikih i nstrumenata imali su svoje cehove. Bili
su u mnogo nepovoljnijem poloaju od muziara, jer su se morali,
da bi ouvali svoja prava, gdjekada udruiti i s nekim drugim
obrtnicima koji s muzikom nisu imali nikakve veze. Tako su npr.
pariki graditelji trublja pristupili 1297 kotlarskom cehu. Neto
prikladnije drutvo nali su graditelji instrumenata u Rou-enu, gdje
je 1454 osnovana Corporation de joueurs, faiseurs d'in-struments de
musique et maitres de danse, ili u Belgiji, gdje su se udruili (1557) s
kiparima i slikarima u Corporation de Saint Luc. Za razliku od
graditelja glazbala, posebnu povlasticu uivali su cehovi
dvorskih i vojnih trubljaa. Tzv. Kameradschaft bila
je podreena saskom
izbornom knezu i la-
novi su imali oficirski
in.
I u nekim naim
gradovima postojali
su brojni cehovi raznih
obrtnikih struka (npr.
u Zagrebu, Varadinu,
Krievcima,
Koprivnici, Osijeku
Ljubljani i dr.), ali
nije poznato da su
postojali i cehovi mu-jr
ziara.
Cehovi i ivot
lanova vie su puta
posluili kao sadraj
muzikih djela. Cou-
perin je jednu svoju
kompoziciju za cla-
vecin nazvao Les Fa-
stes de la grande et
ancienne Menestrandise
i u njoj na satirian
nain opisao povorku
menestrela,
onglera, prosjaka (beggara) i akrobata s njihovim medvjedima i
majmunima. Obiaje cehova Meistersingera, muziara-obrtnika, o-
bradio je R. Wagner u svojoj operi Die Meistersinger von Niirnberg.
LIT. : E. Barre, Die Bruderschaft der Pfeifer im El sass, 1873. J. Si t-
tard, Jongl eurs und Menestrels, VFMW, 1885. P. Kuppers, Beitrag zur Ge-
schichte des Musikinstrument enmacher-Gewerbes (disertacija), 1886. E.
Duncan, The Story of Ministrel sv, 1907. H. J. Moser, Die Musikgenossen-
schaft en im deut schen Mit tel alt er (disert acija), 1910. E. Faral, Les Jong
leurs en France, Pari 1910. - H. Engel, Musik und Gesell schaft, Berl in i
Wunsiedel 1960. W. Salmen, Der fahrende Musiker im europaischen
Mit telalter, Kassel 1960. A. Vi.
CELESTA, vrsta klavira, instrument iz grupe udaraljki,
koji umjesto ica ima eline ploice. Konstruirao ga je 1886 A.

Mustel u Parizu. Zvuk celeste jasan je i ist, po mekoi
pribliuje harfi. U umjetnikoj ga je muzici prvi u
ajkovski 1891 u baletnoj suiti elkunik (Danse de la F<
C. se not ira c-c
l
, a zvui oktavu vie.
CELIBIDACHE, Sergiu,
dirigent i kompozitor rumunjskog
podrijetla (Roman, 26. VI 1912 ).
Studirao na Visokoj muzikoj
koli (K. Thomas, W. Gmeindl,
F. Stein, H. Tiessen) i na
Univerzitetu (A. Schering, G.
Schiinemann) u Berlinu, gdje je
stekao doktorat iz muzikologije.
Od 1945 dirigent Berlinske
filharmonije. 194950 djelovao u
Londonu i od 1950 u Meksiku.
Sada ivi u Rimu. Komponirao je 4
simfonije, koncert za klavir i or-
kestar, orkestralnu suitu i dr. Bavi
se i muzikom kritikom.
CELLETTI, Rodolfo, talijanski muziki pisac
(Rim, 13. VI 1917 ). Suradnik brojnih dnevnika (mi
Tempo) i muzikih asopisa (La Scala, L'Opera, Discotec
d'oggi, Muica e disehi), jedan od urednika velike talijar
clopedia dello Spettacolo i leksikona Le grandi vod (191
veliki strunjak za vokalne stilove i izvodilake probleme
kazalita od njegova poetka do danas.
CELLIER, Alexandre-Eugene, francuski kompoz
zikolog i orgulja (Molieres-sur-Ceze, Gard, 17. VI
Uio na Parikom konzervatoriju (L. Diemer, X. Lei
M. Widor, A. Guilmant). Oko 1910 orgulja i zborovod
reformee de 1'E.toile u Parizu, a 191239 drutva J.
Koncertirao u Parizu i u francuskoj provinciji, u
Danskoj, panjolskoj, Belgiji i Nizozemskoj, i na i:
Societe des concerts u Versaillesu.
DJELA. Simfonijske pjesme: Le Chant d'une flute, 1930 i L
1939. Suite za orkestar. KOMORNA: dva gudaka kvart eta; kl a
tet; sonata za viol inu i klavir; sonata za violonelo i klavir. Klavir
zicije. Suite i etide za orgul je. Transkripcije za orgulje. SPIt
moderne, 1913; Les Passions et VOratorio de Noel de J. S. Bach, ic
de la registration d'orgl*e; La Niusiaue a la cour de Versailles', lanci u
Le Menestrel, Monde musical, RM, RMI. Redigirao nova izc st arih
majst ora.
CELLIER, Alfred, engleski orgulja, dirigent i k(
(Hacknev, 1. XII 1844 London, 28. XII 1891). Umuz
T. Helmora. Djelovao kao orgulja u Blackheathu (186:
donu (1868), 186568 bio direktor Ulster Hali koncer
harmonijskog drutva u Belfastu, zatim dirigent u Prince
u Manchesteru (187175), a 187779 dirigent londons
Comigue i drugih manjih kazalita u Londonu. God.
boravio u Americi i Australiji.
DJELA. Operete: Charity begins at Home, 1870; The Foster Bro
The Sultan of Mocha, 1874; Nell Gwynne, 1876; Dora' s Dream,
Donna, 1878; After Ali, 1878; In the Sulks, 1880; The Masque of Par,
The Carp, 1886; Dorothy, 1886 (izvedena preko 900 puta); Doris,
Mountebanks, 1892 i dr. Komponirao je i simfonijsku suitu za 01
vir ska i zborna djel a t e solo-pjesme.
CELLO, skraeni oblik za violoncello.
EMBALO -> embalo


EMBALO D'AMORE (tal.; franc. cembal d'amo
klavikorda, konstruirao ga G. Silbermann u Dresde:
ice su dvostruke duljine od obinog klavikorda; tar
udara po sredini, t ako da obje polovine ice proiz
ton. Po tonskoj jaini i mogunosti sjenanja bolji od kl
ipak nije prodro u muziku praksu.
CENCERO (panj.; engl. cow-bell), metalna udara
kom slina kravljem zvonu. Potjee s Kube. Najee je r.
(katkada i u paru 2 instrumenta razliite veliine) na
bubnju ili kojoj drugoj veoj udaraljki jazz-sastava te se ]
svira drvenim batiima. Katkada, meutim, dri svir
dlanu lijeve ruke i udara po njemu debljim drvenim
ili clavesom. Zvuk cencera je vrlo svijetao. Ta se udara
trebljava u junoamerikim skupinama ritmikih insti
CENTEMERI, Gian Luigi, talijanski orgulja i kc
(Monza, 30. XI 1903 ). Studij orgulja zavrio 1925 na
vatoriju u Milanu, kompozicije 1927 u Bologni i klav
u Parmi. Od 1932 .nastavnik orgulja u Piacenzi, Pesan
Torinu i Milanu; od 1962 direktor je Muzike kole 1
Uz to je 192740 bio urednik asopisa Muica Sacra, a
je i kao koncertant na orguljama.
CEH. Prizor iz kol e nirnberkih Majst ora pjevaa
(Meistersingera). Suvremena grafika
CELESTA
CENTEMERI CESARI
311

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1934; koncert za orgul je, 1949;
koncert za saksofon, 1964; Concertino za klavir i orkestar; suita Piacenza? 1936.
KOMORNA: gudaki kvart et; Sonata a 4 v. strumentali, 1953; sonat a za
flautu i klavir, 1963; sonata za violonelo i kl avir, 1964; sonata za violinu i kla-
vir, 1965; sonata za klarinet i klavir, 1966; sonata za saksofon i klavir. Kom-
pozicije za klavir i orgulje. DRAMSKA. Opere: La Moglie dell' Arimanno,
1933; U Fonte degliusignoli. Muzike prie: La piu gran gemma, 1928; Sol d'Aprile,
1931; La Rivolta delle bambole, 1932; Nel paese dei mangiapoco, 1932. VO-
KALNA: oratorij La Settimana Santa, 1948; 4 Sonetti di Pastonchi za zbor a
cappella, 1963; madrigali; solo-pjesme. etiri mise; mot eti. SPISI: Trattato
d'armonia secondo Vacustica, la logica, U gusto, 1934; Didattica organistica, 1941; La
Parola cantata, 1950; Pedalazione organistica, 1953; Liber organi, 1958. Studije;
lanci i dr.
CENTO (lat., pokriva nainjen od veeg broja meusobno
spojenih krpica)., literarno ili muziko djelo sastavljeno od manjih
odlomaka razliitih djela. Tim imenom nazivaju stariji pisci
Grgurov Antifonarij (Antiphonarius cento). U XVIII st. cento
ili centone je opera koju je komponiralo vie autora (-> Pasticcio
i Pastiche). Talijanska rije centonizzare (franc. centoniser) upo-
trebljuje se najee u podrugljivom smislu (skalupiti, sklepati). (->
Quodlibet).
CERCAR DELLA (LA) NOTA (tal. traiti not u), ukras
u pjevakoj izvodilakoj praksi uobiajen u XVII st. Prije nego
to bi zapjevao odreeni ton pjeva bi tiho i kratko intonirao nje-
gov donji ili gornji susjedni ton:
do- mi- no
CEREMUGA, Josef, eki kompozitor (Ostrava-Kunice,
14. VI 1930 ). Na muzikoj koli Jandek u Vitkovcima uio
violinu, studij kompozicije zavrio na Muzikoj akademiji u Pragu
(J. Ridkv, V. Dobia). St udirao i et vrt tonsku muziku kod
A. Habe. Od 1956 asistent je Muzike akademiji u Pragu na fa-
kultetu za film. Suradnik je dnevnika Rude Pravo.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u B-duru, 1953; si mfonijska pjesma
Dtstvi, 1954; koncert za violinu, 1955; koncert za klavir, 1963; Tri simfonijske
freske, 1959; serenada za gudaki orkestar, 1957; uvertira, 1964. KOMORNA:
2 gudaka kvarteta, 1956 i 1962; klavirski trio, 1959; gudaki trio, 1952; duhaki
kvintet , 1964; sonata za violonelo i kl avir, 1957; Sonata elegiaca za violu i
kl avir, 1961. Kompozicije za klavir (sonata, 1954). Opera Juraj up, 1963.
Kantat a Pjesma o ljubavi za ivot za recit atora, zbor i orkestar, 1960.
CERHA, Friedri ch, austrijski kompozitor (Be, 17. II
1926 ). Na Muzikoj akademiji u Beu studirao violinu (V.
Prihoda) i kompoziciju (A. Uhl); na Bekom univerzitetu pohaao
predavanja iz muzikologije. Utemeljitelj (1958) i umjetniki ru-
kovodilac komornog ansambla Die Reihe. Od 1960 vodi seminar
za suvremenu muziku na Muzikoj akademiji u Beu. Kompozitor
naglaena smisla za fino sjenenje unutar jedne jedine boje, za
umjetnost najmanjih pokreta i jedva primjetljivih prijelaza, C.
zauzima istaknuto mjesto medu pobornicima avangardnih strem-
ljenja u svojoj domovini.
DJELA. ORKESTRALNA: Espressioni fondamentali, 1960; Mouventents I-
III za komorni orkest ar od 36 sviraa, 1962; Phantasma 63 za komorni orkest ar,
1963; Spiegel IVI, 1964 (II za 55 gudaa); Relazioni fragili za embalo i
komorni orkestar, 1960; Intersecazioni za viol inu i orkestar, 1961. KOMORNA:
Deux e'clats en reflexion za violinu i klavir, 1956; Enjambements za 6 izvo-dilaca,
1962; Exerdses for Nine; Verzeichnis za 16 glasova. Djela za klavir.
CERKVENI GLASBENIK, glasilo Cecilijina drutva u
Ljubljani, izlazio 18781945. Prvi je urednik bio Janez Gnjezda
(18781904); on je ureivao tekstovni dio, dok je muziki dio
ureivao Anton Foerster (18781911). Gnjezdu je naslijedio
Andrej Karlin (19041910); 191145 ureivao je tekstovni i
muziki dio Stanko Premrl. Muziki je dio objavljivao, prije
svega, crkvene kompozicije domaih autora, a i svjetovne. Naj-
znaajnij i su medu suradnicima bi li A. Foerster, F. Gerbi,
A. Nedved, J. Pavi, St. Premrl i H. Sattner. I tekstovni je
dio donosio lanke o crkvenoj i o svjetovnoj muzici. Taj je dio
asopisa vaan izvor za slovensku muziku historiju.
LIT.: S. Premrl , K jubileju Cecil ijinega drut va v Ljubl jani, Cerkveni
gl asbenik, 1927, 12. J. Mantuani, Zgodovinski pregled del ovanja Ce
cilijinega drut va v Ljubl jani od 19021927, ibid., 56. S. Premrl, K ju
bileju Cecil ijinega drutva v Ljubl jani, ibid. D. Co.
CERONE, Domenico Pietro, talijanski muziki teoretiar
(Bergamo, 1566 Napulj, 1625). Pjeva kapele panjolskih
kraljeva, zatim u crkvi Annunziata u Napulju. Na panjolskom
jeziku napisao traktat vaan za izuavanje izvodilake prakse onog
vremena El melopeo y maestro, tractado de muica the'orica y
prdtica..., 1613, a na talijanskom uvod u gregorijansko pjevanje
Regole per U cant o fermo, 1609.
LIT. : F. Pedrell, P. Antonio Eximeno, Bar celona 1920. R. Hannas,
Cerone, Phil osopher and Teacher, MQ, 1935. I sti , Cerone's Approach to
the teaching of counterpoint , Papers of t he American Musicol ogical Societ v,
1937. H. Angles, Domenico Piet ro Cerone, MGG, II, 1952.
CERQUETTI, Anita, talijanska pjevaica, dramski sopran
(Montecosaro kraj Macerate, 13. IV 1931 ). Pjevanje uila
na Konzervatoriju u Perugiji (A. Zeetti); na opernoj pozornici
debitirala 1951 u Spoletu kao Aida (Verdi) i ubrzo ostvarila bli-
stavu umjetniku karijeru. Od 1955 gostuje u Americi, 1958
nastupila prvi put u milanskoj Scali. Jedna od najboljih suvre-
menih talijanskih pjevaica, raspolae bogatim repertoarom dram-
skog sopranskog faha, meu kojima se posebno istiu kreacije:
Norma (Bellini), Abigaile (Verdi, Nabucco), Amelia (Verdi,
Krabuljni ples) i dr.
CERRETO, Scipione, talijanski muziki teoretiar, kompo-
zitor i lautist (Napulj, 1551 poslije 1631), Uenik F. Sor-
rentina. Njegova teoretska djela vana su zbog podataka o mu-
zikom ivot u u Napulju.
DJELA. Od kompozicija sauvana je III knjiga troglasnih madrigala Amaril-
lide, 1621. SPISI: Della pratica muica vocale e strumentale (4 knj.), 1601;
DelVarbore musicale, expositioni dodid, 1608; udbenik kontrapunkta i fuge Dia-
logo harmonico... (rukopis u dvije redakcije, 1626 i 1631}.
LIT. : C. V. Palisca, Scipione Cerret o, MGG, II, 1952.
CERRITO, Fanny, talijanska plesaica (Napulj, 11. V 1817
Pariz, 6. V 1909). kolovala se u Napulj u i Milanu. Plesala
u Rimu (1833), Napulju (1835) i Torinu (1836). Vrlo je brzo
postigla izvanredan ugled i slavu. God. 1836 nastupala prvi put
u Beu. Plesala je zatim u kazalitu La Scala u Milanu (1838
41, 1843), u svim veim gradovima Italije i redovito u Beu.
Od 1847 do 1860 bila je prva balerina Parike opere. Uz to je
gostovala u Petrogradu (185556), u Londonu (1855, 1856 i
1857), u Beu i razliitim talijanskim gradovima. God. 1860 na-
pustila je plesaku karijeru. Sa svojim muem Sain-Leonom
koreografirala je niz baleta. C. je jedna od najboljih i najpopular-
nijih balerina u historiji plesa. Oduevljena publika svih evropskih
gradova prihvaala ju je s tolikim entuzijazmom, da se govorilo
o posebnoj psihozi prozvanoj cerritomanija. Historijski znaajan
dogaaj bila je 1845 praizvedba baleta Pas de auatre (C. Pugni)
u Londonu u kojoj su sudjelovale etiri najvee balerine onoga
vremena: C., M. Taglioni, C. Grisi i L. Grahn.
LIT. : G. Monaldi, Le Regine del la danza nel secolo XIX, Torino 1910.
/ . Guest , The Ball et of t he Second Empire 18471858, London 1955.
CERTON, Pierre, francuski kompozitor (Melun, oko 1510
Pariz, 23. II 1572). Jedan od najboljih uenika J. Des Presa,
Magister puerorum u Sainte Chapelle. C. je predstavnik fran-
cuskog a cappella chansona i crkveni kompozitor.
DJELA: chansoni (oko 200). 10 misa meu njima: MissaetresPetroCer-ton;
Sous le pont d
>
Avignon; Adjuva me; Regnum mundi; Missa pro defunctis; Missa
ad imi tationem moduli. Moteti {Moduli za 36 glasova); psal mi.
LIT. : M. Brenet, Les Musiciens de la Saint e Chapell e du Pal ais, Par i
1910. F. Lesure, Pierre Certon, MGG, II, 1952. P. Pidoux, Les Psaumes
d'A. de Mornabl e, G. Morlave et P. Cert on, Annal es de Musicologie, 1957.
CERVETTO, 1. Giacomo, st. (pravo ime Bassevi), tali-
janski kompozitor i violonelist (?, 1682 London, 14. I 1783).
Od 1728 ivio u Londonu; 1744 sudjelovao na koncertima u
Hickford's Room. Niz godina violonelist, a neko vrijeme i di-
rektor kazalita Drury Lane.
DJELA: kompozicije za viol onel o s continuom; 6 divert iment a (lessons)
za 2 violonela; 6 trio-sonata; 6 sonata za 3 violonela; 14 sola za flautu s conti-
nuom; 18 sola za viol onelo s cont inuom.
2. Giacomo (James), engleski violonelist talijanskog pod-
rijetla (London, 1747 5. II 1837). Sin i uenik Giacoma Cervetta
st., istaknuti virtuoz na violonelu; 176370 gostovao po cijeloj
Evropi. Od 1771 lan dvorskog orkestra u Londonu.
DJELA: 12 divert iment a za 2 viol onela op, 2; 9 duet a za 2 viol onela (2
sv.) op. 5 i op. 6; 2 sveska sola za violonelo op. 3 i bez opusa; 12 sonat ina za
viol onel o i b. c. op. 4.
CES i CESES (engl. C-flat, franc. ut bemol, tal. do bemolle;
engl. C-double-flat, franc. ut double-be'mol, tal. do doppio bemolle),
jedanput, odnosno dvaput snieni ton c.
Enharmonijski je ces jednak tonu h, a ceses tonu b.
CESANA, Otto, ameriki kompozitor talijanskog podrijetla
(Brescia, 7. VII 1899). Od 1905 ivi u SAD. Uio kod J. Golda
u San Franciscu. Istakao se kao vjet orkestrator i araner muzike
(osobito vedre) za radio-orkestre u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA: First American Symphony, 1939; Symphony in
Svjing, 1939; simfonijska pjesma Negro Heaven; koncert za dva klavira;
koncert za tri klavira; Three Moods za dva klavira; Serenade in Rhythm. Balet--
opera Ali Baba and the Forty Thieves. Pjesme. Teoretska djela o modernoj
muzici, harmoniji (Course in Modern Harmony), o kont rapunkt u i o oblicima.
CESARI, Gaetano, talijanski muzikolog (Cremona, 24. VI
1870 Sale Marasino, Brescia 21. X 1934). U Milanu zavrio
studij violonela i na Univerzitetu u Miinchenu stekao doktorat iz
muzikologije (A. Sandberger, Th. Krover). Muziki kritiar i
suradnik raznih asopisa (RMI, II Secolo, Corriere della Sera),
Do - mi- no


312 CESARI CETINJSKO RADNIKO DRUTVO

od 1917 bibliotekar Milanskog konzervatorija. Mnogo je radio i
na ureenju muzeja milanskog kazalita Scala. Istraivao u Am-
brozijanskoj knjinici u Milanu rukopise o antikoj muzikoj
teoriji. Dug niz godina posvetio je C. pripremanju cjelokupnih
djela C. Monteverdija, ali je umro prije okonanja toga rada.
DJELA: L'Orfeo di Claudio Monteverdi, RMI, 1910; Cataloso ragionato,
1911 (rezultat istraivanja muziko-teoretskih rukopisa Ambrosiane); DieEntsie-
hung des Madrigah im XVI Jahrhundert ( disertacija; izd. i na tal . Le Origini
del madrigale musicale cinquentesco, RMI, 1912); Giorgio Giulini musicista, Con-
tributo alla storia della sinfonia in Milano, 1916; Sei Sonate notturne di G. R.
Samtnartini, 1917; Muica e musicisti alla corte sforzesca, 1922; Lezioni di storia
della muica, 1932; Amilcare Ponchielli nelVarte del suo tempo, 1934; Scritti ine-
diti di G. Cesari, 1936 (izdao F. Abbiat i). Redakcije: / / copialettere di Giu-
seppe Verdi, 1913 (sa A. Luziom); 32 Canzoni e sonate a piii stromenti G. Gabrie-
lija, 1932.
LIT. : /. Pizzett i, Gaetano Cesari, Milano 1935. A. Galletti, II Pensiero
umanist ico di Gaet ano Cesar i, Mil ano 1935. F. Abbiati, Gaet ano Cesar i,
MGG, II, 1952.
ESI, Beniamino, talijanski pijanist (Napulj, 6. XI 1845
19. I 1907). Uenik C. Albanesija i kasnije S. Thalberga. God.
186685 profesor na Konzervatoriju u Napulju, 188591 u
Petrogradu, i zatim, nakon boravka u Palermu, od 1895 ponovo u
Napulju. Odgojio niz prvorazrednih pijanista, meu kojima i
svoje sinove Napoleona i Sigismonda.
DJELA: kl avirske kompozicije. Lirska opera Vittor Pi sani (neizvede-
na). Metodo per pianoforte u 3 knj. Brojne t ranskripcije i aranmani za
klavir; revidirao Ricordijevo izdanje Chopinovih kompozicija.
LI T. : A. Longo, Beniamino esi, L'ar t e pianist ica, Napol i 1914.
CESTI, Pietro Marc'Antonio, talijanski kompozitor (Arezzo,
krten 5. VIII 1623 Firenca, 14. X 1669). Ime Antonio izabrao
pri ulasku u franjevaki red (1637); Marc'Antonio se susree samo
na Cestijevim opernim rukopisima. God. 164548 dirigent u
mjestu Volterra. Do 1652, kad je stupio u slubu nadvojvode
Ferdinanda Karla u Innsbrucku, provodio je nestalan ivot. Iz
tuine je esto dolazio u domovinu, u kojoj je od 1658 gotovo
iskljuivo boravio, u prvome redu u Rimu, gdje se nalazio u
papinskoj slubi (1659 primljen je kao pjeva u papinu kapelu).
ini se, da je oko 1660 napustio franjevaki red. God. 1662 nalazi
se opet u Innsbrucku, a nekoliko godina kasnije (1666) na car-
skom dvoru u Beu, gdje je bio imenovan vicedirigentom.
Uz F. Cavallija C. je glavni predstavnik talijanske opere u
drugoj polovini XVII st. On naglaava u svojim operama melo-
diku stranu te s posebnom panjom razrauje arije, ali ne za-
boravlja da ih povee s dramatskom radnjom, tako da one ne po-
staju same sebi svrhom kao u kasnijem razdoblju dekadencije
talijanske o-pere serie. U
Cestijevim opernim djelima
vana uloga pripada
ansamblima, zborovima i
instrumentalnim
odlomcima, jer je prilian
broj njegovih scenskih djela
pisan za pozornice u Inns-
brucku i Beu, koje su mu
stavljale na raspolaganje
vei broj izvoaa nego
kazalita u Italiji. C. je
neka djela komponirao i za
dvorske sveanosti, pa se
monumentalnost djelovanja
sama po sebi nametala.
Tako je II Ponio d'oro nastao
povodom vjenanja Leo-
polda I s Margaritom
panjolskom, izvrstan
primjer blistave dvorske
opere, koja nije pisana
samo za uho, ve i za oko.
Predigru ove opere, u iju je
opremu utroena golema svota, smatraju prvom programnom
uvertirom (Kretzschmar).
DJELA. DRAMSKA. Opere: L' Orontea, 1649; // Cesare Amante, 1651;
Alessandro Vindtor di se stesso, 1654; L'Argia, 1655; La Dori ovvero La Schiava
fedele, 1661; La Magnanimita di Alessandro, 1662; // Tito, 1666; Nettunno e
Flora festeggianti, 1666; La Semirami ossia La Schiava Fortunata, 1667; Le
Disgrazi e d' Amore, 1667; // Pomo d'oro, 1666 il i 1667. Komorne kant ate.
Crkvene kompozicije (moteti).
NOVA IZD.: G. Adl er je izdao operu // Pomo d'oro (DTO, III, 2 i IV, 2).
Odlomaka ima kod Scheringa (Musikgeschichte in Beispielen), Gevaert a {Les
Gloires de l'I talie), Par isot tija (Arie antiche) , L. Torchija, H. Riemanna i dr.
LIT. : H. Kret zschmar, Die Venet ianische Oper und die Werke Caval l is
und Cestis, VFMW, 1892. Isti, Beit rage zur Geschichte der venezianischen
Oper, PJB, 1907. Isti, Weitere Beit rage zur Geschichte der venezianischen
Oper, ibid., 1910. E. Wellesz, Zwei Studien zur Geschichte der Oper im 17.
Jahr hundert , SBIMG, 191314. I sti , Die Opern und Or atorien in Wien
von 16601708, STMW, 1919. F. Corradini , Pietro Antonio Cest i, RMI,
1923. A. Sandberger, Beziehungen der Konigin Christ ine von Schweden
zur ital ienischen Oper und Musik, insbesondere zu Mark' Ant onio Ce
de la Societe Union Musicologique, 1925. P. Nettl, Ein verschollene
bal let t von Marc'Ant onio Cest i, ZFMW, 192526. A. Tessier,
de Lorenzani et L'Orontea du Padre Cesti, RM, 1928. H. Prunit
valli et l'opera venetien au XVII siecle, Mait res de l a musique ancie
derne, Pari 1931. A. Loeivenberg, Annals of Opera, London 1943
lesz, Essavs on Opera, London 1950. A. A. Abert, Pietro Cest i,
1952. N. Pirrotta, Tre capitol i su Cest i, La Scuola romana, S
Isti, Le Prime opere di Antonio Cesti, L'orchest ra, Firenze 1954. -
Musik und Theater am Hof zu Innsbruck, Innsbruck 1954. F
Intorno all a Dori di Antonio Cest i, Fifenze 1957. W. Ostho^
Cest is Alessandro vincitor di se stesso, STMW, 1960. D. Bu
Cantatas of Antonio Cest i (disertacija), Waltham, Massachussetts 19
Antonio Cest i, The Wel lesley Edit ion Cantat a Index Ser ies, I, Wel l
CETINJSKA ITAONICA, drutvo osnovano 4.
Prvi njeni lanovi bili su vrhovi ondanje crnogorske
prosvjete. Za sve vrijeme svoga postojanja C. . bila je r
kulturno-prosvjetnog saveza Crne Gore. Oko nje su se
ljubitelji knjige i nauke, ona je pokretala i organizovala'
prosvjetni i nauni ivot u Crnoj Gori i za njeno su in
akcije oko osnivanja mnogih drugih itaonica, Cetinjsk
rita (1884), Muzeja i Biblioteke (1893), itd.
Zbog teke politike situacije i ratova sa Turskorr
je poslije 1872 da radi, pa je obnovljena 1873. Za vrijem
dilakih ratova 187678 ponovo je prekinuto njeno d
1879 obnovio ju je Jovan Pavlovi. U Prvom svjetskom
radila 191418, a njen inventar unitio je okupator, p;
reorganizovana pod nazivom Drutvo Svetog Vladi]
Drugom svjetskom ratu takoer je uniten njen inventa
Osloboenja 1945 ponovo je proradila pod imenom
itaonica.
C. . imala je diletantsku sekciju koja se kasnije razv
brotvorno diletantsko drutvo. Diletanti Cetinjske ita<
su prvu pozorinu predstavu 2. I 1884 i time udarili t(
tinjskom pozoritu, koje je stalno davalo ili organizoval
ne predstave. Od oktobra 1900 do aprila 1904 radila je 1
tvo Cetinjske itaonice i Gorski vijenac.
C. . ima velikih zasluga za razvijanje umjetnik
crnogorske intelektualne publike. Na inicijativu i uz
njenih lanova osnovano je na Cetinju Pjevako drutvi
a u periodu dok je radila kao Drutvo i Gorski vijeni
imala je u svojim pravilima i programu i njegovanje
LIT.: 30-t o godinjica Cet injske it aonice, Lua, 1898, 2. \
vic, Beleke o pozorit u u Crnoj Gori, Al manah Junjak, 1926.
Pregled tampe u '
Cetinje 1934. P


P. M.-A. CESTI. Pr izor iz opere 11 Pomo d' oro. Bakrorez prema scenskoj slici
L. Burnacinija
TA za kulturnu isi Gore, Beograd
193 Muzika kultura 1: ri,
Stvaranje, 195: Jovanovi,
Razvitak umjetnosti u Crnoj
1954, 78-
CETINJSK NIKO DRU
snovano 27. V vanrednoj
skup natlijskog pjevs
burakog dru je
produilo ovim imenorr
tvo je imalo 5 o opte sa
blagi pomo, pjeva
burako, dilet itaoniko
sa kn Tamburaki ko
odjeljenje c mali su svoj
kojim je rukovo sa
Ivanovi.
Drutvo je 20. X 1909 izdvojilo svoje Diletantsko ( i
pretvorilo ga u Narodno pozorite Cetinjskog radniko] koje je
fungiralo do maja 1910. Tada je osnovano Nan zorite kao dravna
ustanova. Nakon osnivanja stalnog na Cetinju akt ivnost
Cet injskog radnikog drutva c se na muzike programe.
Drutvo je ivjelo do 1914.
Poslije Prvoga svjetskog rata ponovo je organizovano 1919 C. r.
d. koje se u aprilu 1920 pretvorilo u Sekciji listike radnike
partije (komunista).
LIT. : V. Latkovi, Bel eke o pozor it u u Crnoj Gori, Al mam
1926. R. Dragi evi, Pr iprema za ot var anje Pr vog dr avnog
na Cetinju, Istoriski zapisi, 1948. T. Duki, Pregled knjievnog ra
Gori, Cet inje 1951. P. o, Muzika kult ura u Crnoj Gori, St var
12. J. Jovanovi, Razvitak pozor ine umjet nosti u Crnoj Gori,
1954, 78. N. S. Martinovi, Radniki pokret u Crnoj Gori poi
stvom Jovana Tomaevia, Beograd 1955. 1


CEZURA CHACONNE 313

CEZURA (lat. caesura), mala stanka, odnosno udah; dolazi
izmeu svretka jednog i poetka idueg motiva. Gdjekad je oz-
naena pauzom; esto se meutim njezin poloaj moe odrediti
samo po motivikoj izgradnji ili harmonijskom planu kompozi-
cije.
CHABRIER, Alexis-Emanuel, francuski kompozitor (Am-
bert, Auvergne, 18. I 1841 Pariz, 13. IX 1894). God. 1858
uio klavir kod Chopinova zemljaka i prijatelja E. Wolffa, a kasnije
harmoniju i kompoziciju kod T. Seneta i A. Hignarda, ali je u
osnovi bio -samouk, to mu je pomoglo da se odvoji od
zvanine francuske muzike tradicije. Do 38 godine ivota bio
samo muziar amater, dok je po zvanju bio pravnik. Zarana je
pokazivao velik int eres i za sl ikarst vo, pa je u Parizu uao u
krug impresionista, a druio se
i sa piscima naturalistima i pesni-
cima parnasovcima i simbo-
listima. Taj ovjek snane pri-
rode, vanredne srdanosti i
ivosti, retkog duha i humora, bio
je omiljen u drutvu zbog vedre
naravi i neobinog pi-janistikog
dara. Od muziara najjae je bio
povezan sa C. Saint-Saensom, J.
Massenetom, G. Faureom, V.
d'Indvjem i H. Duparcom, a
od pesnika sa P. Verlaineom.
Verlaine je sa-raivao u izradbi
libreta za njegove prve
kompozitorske pokuaje (1863
65), operete: Vaucochard et fils I" i
Fisch-ton-Khan. God. 1879 Ch.
naputa slubu u ministarstvu i
posveuje se potpuno muzici; 1881 postaje dirigent hora i
pratilac na koncertima Lamoureux. U to vreme putuje zajedno sa
Duparcom u Nemaku, gde se oduevljava Wagnerovom muzikom,
to je uticalo na njegovo stvaranje. Posle toga prikljuio se
parikom umetnikom krugu Le Petit Bayreuth koji je prouavao
Wagnerova dela. God. 188485 Ch. je bio dirigent hora i
korepetitor pozorita Chateau d'Ecu, pa je uestvovao u
pripremanju koncertnog izvoenja delova Wagnerove opere Tri-
stan imd Isolde. Otada Ch. objavljuje niz dela potpuno oprene
inspiracije. Dok u nekoliko klavirskih kompozicija (Bourree
fantasque), u vanredno uspeloj orkestarskoj fantaziji Espana
i u nekoliko aljivih pesama dolazi do izraaja njegov talenat za
komino, nenadmaiv smisao za raznovrsnost ritmova i ivo-
pisnost orkestarskih boja, dotle u njegovim wagnerovski obo-
jenim operama susreemo tenju za tretiranjem patetinih tema,
u kojima se suprotstavlja ljubav i rodoljublje, antiko shvatanje
i hrianstvo. Iako i ta dela sadre stranice od vrednosti, veliko
bogatstvo harmonije i muzikih novosti, okvir dramske radnje
suvie je skuavao preobilje muzikih misli, usled ega su Chabrie-
rove opere pretovarene i pregusto pisane. Ch. je ipak wagnerovsku
formulu prilagodio francuskom duhu; premda upotrebljava lajt-
motive on izbegava neprekidnu muziku deklamaciju, pribli-
avajui se vie tradicionalnim oblici maarija, ansambala i horova.
Ch. je tipini predstavnik romanskoga duha. Duhovit, gra-
ciozan, zdravog humora protkanog nenou, on je izvoran,
veseo, soan. Sav u pokretu, pun poleta, on nije samo pronaao
itav niz ritmikih novosti, ve je obnovio harmonski jezik fran-
cuske muzike i time nagovestio nove putove koji su vodili u mu-
ziki impresionizam.
DELA. ORKESTARSKA: Larghetto za rog i orkest ar, 1874; Lamento
1874; rapsodija Espana, 1883; Joyeuse Marche, 1890; Suite pastorale, 1897.
KLAVIRSKA: Marche de Cipayes, 1863; Impromptu u C-duru, 1873; Dix
pieces pittoresques, 1881; liabanera, 1885; Bourree fantasque, 1891; Cinq pUces
postkumes, 1897 i dr. Trois valses romantiques za 2 klavira, 1883; 4-rune kla-
virske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Les Muscadins (nedovreno); Gzven-
doline, 1886; Le Roi malgre lui, 1887; Briseis (nedovrena). Operete: Vaucochard
et fils I
er
(nedovrena); Fisch-ton-Khan (nedovrena); L'Etoile, 1877; Une Edu-
cation manquee, 1879. VOKALNA: La Sulamite, lirska scena za mezzoso-
pran, enski hor i orkestar, 1885; A la musique, oda za solo, enski hor i kl avir,
1891; vie solo-pesama delomino aljivog karaktera (Villanelle des petits canards;
Ballade des gro dindons; Pastorale des cochons rosesj. Chabrierova pisma ob-
javl jena su u SIM, 1909 i 1911; Lettres d Nanina, 1910.
LIT. : A. Sandberger, Emanuel Chabriers Gwendol ine, Munchen 1892.
J. Desaymard, Un Artiste auvergnat : Emanuel Chabrier, Clermont-Ferrand
1908. G. Serviires, Emanuel Chabrier, Pari 1912. R. Marteau, Chabrier,
-godinjice roenja), 1941. W. Kahl, Emanuel Chabrier, MGG, II, 1952.
F. Poulenc, Emanuel Chabrier, Geneve i Pari 1961. Y. Tienot, Chabrier
par lui mme et par ses int imes, Par i 1965. A. Pr.
CHA-CHA-CHA, drutveni ples podrijetlom s Kube. Raz-
vio se iz mamba (autor prvog cha-cha-cha je E. Jorrin, 1953), a
u Evropi je rairen od 1957. To je brzi ples u 2/4 ili 4/4 mjeri.
Naziv zvukovno prikazuje tri brza plesna koraka.
CHACONNE (franc, engl. i njem. od panj. chacona; tal.
ciacona), plesni oblik umjerena tempa, redovito u trodijelnoj
mjeri, graen od niza varijacija na ostinatni bas; njegovao se iz-
meu 1600 i 1800 u instrumentalnoj i vokalnoj muzici. Prvotno
je ch. bila dinamian ples lascivna sadraja i najvjerojatnije pa-
njolskog podrijetla (moda iz Srednje ili June Amerike). Prvi
put je spominje panjolski pjesnik Torres Naharro 1517, pod
imenom chacota. Od druge polovine XVI st. govori se o chaconni
kao instrumentalnom plesu udruenom sa sarabandom (L. Pan-
ciatichi, Cervantes, Lope de Vega i dr.). Sauvani tekstovi tih
ranih chaconna imaju oblik jednostavne refrenske pjesme tipa
rondeaua. Prvi muziki primjeri nalaze se u panjolskim tabula-
turama za gitaru s poetka XVII st. i to u trodobnom taktu sa
strogo simetrinom periodizacijom i viekratnim opetovanjem
jedne posve jednostavne formule, to e i dalje ostati bitna obi-
ljeja chaconne. Plesna ch. smatrala se u panjolskoj ve oko
1635 zastarjelom, a njezina varijacijska forma razvila se ondje
istom potkraj XVII st.
Iz panjolske se ch. proirila u Italiju gdje se po prilici od
1610 susree najprije u tabulaturama za lutnju i za gitaru u je-
dnostavnom i u varijacijskom obliku. Doskora se, formalno raz-
vijenija, njeguje i u muzici za instrumente s tipkama (Frescobaldi,
1614?) i za komorne sastave (S. Rossi, T. Merula i dr.) te u operi
(Monteverdi) i vokalnoj monodiji (F. Negri, Aria della Ciaconna
u jednoj kantati iz 1635; F. Manelli, duet i tercet u obliku i pod
imenom Ciacona iz 1636 i dr.). Poslije 1630 ch. je postala jedan
od glavnih oblika venecijanske opere (F. Cavalli, A. Stradella i
dr.), a u XVIII st. doivljava ponovni procvat u djelima A. Steffa-
nija. Po sadraju, meu opernim i vokalnim chaconnama najbroj-
nije su tualjke (lamenti) iji je alobni ugoaj potcrtavao veoma
omiljeni tip teme silazni kromatski bas. U nainu oblikovanja
isprva se u Italiji i tema chaconne varirala, ali je ubrzo prevladao,
i za talijansku chaconnu postao karakteristian, oblik sa strogo
provedenim ostinatnim basom koji se u pravilu ponavljao me-
lodijski nepromijenjen, bez obzira na izmjene tonaliteta. U Fran-
cuskoj se ch. takoer proirila poetkom XVII st. preko muzike
za lutnju i gitaru i ubrzo je presaena u muziku za instrumente
s tipkama (Chambonnieres, Louis i Francois Couperin) i u ko-
mornu muziku (M. Marais i dr.). Za razliku od Italije, u Fran-
cuskoj je zarana postalo karakteristino slobodno, varijacijsko
provoenje basovske teme, nadalje tzv. chaconne en rondeau i
bri tempo ime je sauvan prvobitni plesni karakter kompozi-
cije. Nasuprot tomu u srodnoj sporijoj passacagli francuski
su se kompozitori strogo pridravali nepromijenjenog ostinatnog
basa. Vanu je ulogu dobila ch. u okviru francuskog ballet de
coura, opere-baleta i opere gdje joj je konani, preko 100 godina
mjerodavni oblik, dao Lully. Potrebe scene izazvale su proirenje
oblika ve kod Lullvja, a zatim i kod njegovih nasljednika Ra-
meaua, Gretrvja i dr.; u njihovim opernim djelima prevladala
je velika trodijelna grada s izmjenjivanjem dura i mola (dur-mol--
dur) ili instrumentalnog i vokalnog dijela. Chaconna je kao ples
vedra karaktera esto pratila sretan rasplet operne^radnje. Meu-
tim i u opernoj chaconni zadrala se za Francusku karakteristina
slobodnija obradba ostinata. To je u toku vremena preuzela i passa-
caglia tako da su se oba oblika u XVIII st. gotovo izjednaila
(Gluck je np,r. chaconnu iz opere Paride ed Elena upotrijebio
u Iphigenie en Aulide kao passacagliu). Ch. francuskoga plesnog
tipa, esto u punktiranom ritmu (poput sarabande), ula je i u
baroknu instrumentalnu suitu kao jedan od njezinih stavaka.
U Njemakoj se ch. razvila dvojako, pod talijanskim i fran-
cuskim utjecajima; u vokalnim (H. Schiitz, D. Buxtehude) i
komornim chaconnama (J. H. Schmelzer, H. F. Biber i dr.) slijede
se vie talijanski uzori, a u chaconni unutar klavirske suite (J.
Kuhnau, J. Krieger, G. Bohm, J. J. Fux) i orkestralne suite pre-
vladava francuski tip. Ali ini se da je talijanska tradicija, sa stro-
gim ponavljanjem neizmjenjene ostinatne teme, jae zastupljena
to potvruju i teoretska tumaenja chaconne (J. G. Walther,
1732). Umjetniki visoko dotjerano oblije dali su chaconni J.


A.-E. CHABRIER. Rad E. Maneta

314 CHACONNE CHALABALA

i talijanski i francuski model. Kod H. Purcella - prevladava vo-
kalna eh., tualjka, talijanskog tipa, a kod Handela se izmjenjuju
oba oblika. iv, neprekidan razvoj chaconne zavrava prije
1800. U novije doba, sklonost oivljavanju historijskih stilova i
oblika pobudila je zanimanje i za chaconnu (M. Reger, eh. za solo
violinu; Busoni, Toccata, Preludio, Fantasta, Ciaccone za klavir;
E. Kfenek, Toccata und Chaconne za klavir i dr.). Kako je eh.
po grai veoma slina passacagli poseban je problem njihovo
diferenciranje, to vie to su sami autori u XVIII st. katkad za
jedno te isto djelo upotrijebili oba naziva; ova se pojava moe
smatrati simptomom kasnog stadija u razvoju obaju oblika (->
Passacaglia).
LIT.: J. Mat theson, Das Neu-Eroffnet e Orchest re, Hambur g 1713.
H. Riemann, Der Basso ost inato und die Anfange der Kantate, SBIMG, XIII.
R. Oppel, Das Thema der Viol in chaconne und seine Verwandten, Bach-
-Jahrbuch, XV, 1918. P. Nettl, Uber ein handschriftliches Sammelwerk
von Gesangen ital ienischer Fnihmonodie, ZFMW, II. R. Litterscheid, Zur
Geschichte des Basso ost inato (disertacija), Marburg 1928. P. Mies, Die
Chaconne (Passecaille) bei Handel , Handel-Jahrbuch, II, 1929. L. Nozvak,
Grundziige einer Geschichte des Basso ostinato in der abendlandischen Musik,
Wien 1932. L. Walther, Die Ostinato-Technik in den Chaconnen- und Arien-
Formen des 17. und 18. Jahrhunderts, Wiirzburg 1940. A. Machabey,
Les Origines de la Chaconne et de la Passacaille, Revue de musicologie, 1946.
G. Reichert, Chaconne, MGG, II, 1952. K. von Fiscker, Chaconne und
Passacagl ia, Revue Bel ge de Musicologie, XII, 1958. I. A.
CHADWICK, George Whitefield, ameriki kompozitor i
muziki pedagog (Lowell, Massachusetts, 13. XI 1854 Boston,
4. IV 1931). Muziki studij, zapoet kod S. A. Emervja na Nezo
England Conservatory of Music u Bostonu, zavrio kod S. Jadas-
sohna, E. F. Richtera i K. Reineckea na Konzervatoriju u Leip-
zigu i kod J. G. Rheinbergera u Miinchenu. Orgulja i zborovoa i
od 1882 profesor na Nezv England Conservatory of Music u Bostonu
(od 1897 direktor). Dirigirao na muzikim festivalima u
Springfieldu (188999), Worcesteru, Massachusettsu (18971901)
i dr. Odgojio niz istaknutih muziara, medu kojima su H. Parker,
F. S. Converse, D. G. Mason, E. B. Hill, J. Beach, W. G. Still.
Ch. je uz J. K. Painea najistaknutiji predstavnik tzv. boston-
ske ili novo-engleske skupine muziara (Boston classicists; Nezv
England Academics). Njegova jasno i pregledno koncipirana djela
odlikuju se ukusnom instrumentacijom i smislom za humor, u
kojem ima tipino amerikih obiljeja. Premda je svoje kompo-
zicije gradio preteno stilom romantiara XIX st., u kasnijim je
radovima pokazao, da mu ni novija muzika strujanja nisu strana,
pa su njegovi radovi vana karika u razvoju amerike muzike na
prijelazu u XX st.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1882; II, 1888 i III 1896;
simfonijeta u D-duru, 1904; simfonijske pjesme Cleopatra, 1905 i Angel of Death,
1919. Varijacije za orgulje i orkestar. Uvertire: Thalia, 1883; Melpomene, 1887;
Adonais, 1900; Euterpe, 1904; Anniversary Overture, 1922; serenada u F-duru;
suita u A-duru; A Vagrom Ballad, 1908; Suite symphoniques, 1911; fantazija
Aphrodite, 1912; Tam O'Shanter, 1915; pastorala Noel. KOMORNA: 5
gudakih kvarteta; klavirski kvintet, 1888. Kompozicije za klavir i orgulje.
DRAMSKA. Opere: The Ouiet Lodging, 1892; Tabasco, 1894; Judith 1901;
The Padrone, 1915 (neizv.). Opereta Love's Sacrifice, 1916. Scenska muzika za
drame. VOKALNA. Za zbor i orkestar: Dedication Ode, 1886; Lovely Ro-
sabelle, 1889; The Piligrims, 1891; Ode for tlie Opening of Chicago's World Fair,
1892; Phoenix Expirans, 1892; Ecce jam noctis, 1897; Noel, 1908. Svjetovni i
duhovni zborovi; vie od 100 pjesama uz pratnju orkestra, klavira il i orgul ja.
SPISI: Harmony. A Course of Study, 1897 (nova redakcija 1922); Key to
the Textbook on Harmony, 1902. Redigirao A Book of Choruses for High Schools
and Choral Sodeties, 1923.
LIT.: C. Engel, George W. Chadwick, MQ, 1924. A. L. Langley, Chad-
wick and the New England Conservatorv of Music, ibid. 1935. K. H. Wb'r-
ner, George Whit;neld Chadwick, MGG, II, 1952.
CHAILLEY, Jacques, francuski muzikolog i kompozitor
(Pariz, 24. III 1910 ). Uio knjievnost, muzikologiju (A. Pirro
i A. Smijers) i kompoziciju (H. Busser, N. Boulanger, C.
Delvincourt). U dirigiranju u-
enik P. Monteuxa, W. Men-
gelberga i B. Waltera. Od 1937
tajnik, a od 1947 zamjenik direk-
tora Parikog konzervatorija.
God. 194852 predavao zborno
pjevanje na Konzervatoriju, od
1952 muzikologiju na Sor-bonnei,
a 1962 postao je direktor Scholae
Cantorum. Radi izvoenja
srednjovjekovne muzike utemeljio
pjevaka drutva La Psalette
Notre-Dame (1934) i Alauda
(vodio ga 194658). Sa G.
Cohenom zasluan za osnivanje
kazaline grupe na Sorbornnei,
koja je izvodila djela stare
dramske literature. Ch. je preuzeo
i muziko vodstvo grupe. God.
195052 bio
je urednik asopisa La Revue In-
ternationale de Musique i mjesenog priloga La Vie .
lan komisije Centre de documentation musicale internatioru
gih muzikih institucija. Svestrano muziki obrazovan
prouavanjem muzike teorije srednjeg vijeka, posebno ra
tacije, i muzikom pedagogijom. Preradio i izdao niz koi
starih majstora. Ide meu naznaajnije suvremene franci
zikologe.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1947 i Symphor,
1966; Berceuse de la mesange za mali orkestar, 1933; Scherzetto za g
kestar, 1941; preludij za gudaki orkestar, 1960. KOMORN*
kvartet, 1939; Trois piezes contemplatives za gudaki kvartet, 1942;
za duhaki kvintet, 1941; Rhapsodie grecaue za oktet i udaraljke, 1945
violinu i klavir, 1941; sonata za violu i klavir, 1941; Albenga za violi
1938; Chant funebre za violonelo i kl avir, 1945; Trois pieces en cc
za flautu i klavir, 1948; improvizacija za violinu i violu, 1949; Suh
tention pour Monsieur Moliere za trio Martenotovih valova, 1953.
SKA: dvije male sonate, 1964 i 1965; Album pour Franzillon, 1940;
nuptial, 1947; Carnaval, 1959 i dr. DRAMSKA. Opere: Pan et 1946
(scenska izv. 1962) i Thyl de Flandre, 1957. Balet La Dame a 1953.
Scenska muzika za kazalina djela Eshila {Les Perses, 1936; / 1947),
Sofokla (Antigona, 1939), Molierea (L'Amour midecin, 1943;
imaginaire, 1944) i dr. Filmska muzika. VOKALNA: Ophelie zbor i
orkestar, 1934; simfonija La Tentation de saint Antoine za strumentalnu
pratnju ad libitum, 1936; Le Bonheur est dans le pre orkestar, 1936;
Les Grandes heures de Reims za zbor i orkestar, 19 devant Reims za
recit irajui zbor i orkestar, 1941; Le Cantiaue du i i Martenotove
valove, 1934; Laetabundus de Dorn Pinard za glas i gu tet, 1943. Za
zbor a cappella: Six ehansons de mon village, 1948; I laisse son manteau,
1949; Aux morts pour la patrie, 1953; Trois fab jardin, 1962; Demeure
le secret za dvostruki zbor, 1962. Solo-pjesn nocturnes, 1933; Trois
Poesies de Francois Villon, 1934; Ballade du j teret 1936 i dr.
CRKVENA. Pet misa: I, Missa solemnis za zbor 1947; II, Messe
breve De angelis za zbor a cappella, 1955; III, ( za zbor a cappella,
1959; IV, za orgulje, 1961 i V, Sine nomine za zbor 1961. La Charite
Saint Martin za zbor a cappella, 1961; Plainte di sole, zbor i orgul je,
1963; moteli. Za glas i klavir (il i orgul je): Prii de Nazareth, 1932;
ciklus Le Pelerin d'Assise, 1934 i dr. Harmonizacije
SPISI: La Chanson populaire francaise, 1941; Theorie de la mus
radnji sa H. Challanom; 2 sv.), I947 i 1951; Les Notations musicale
1950; Histoire musicale du Moyen-Age, 1950; La Musique medieval, I
historique d'analyse musicale, 1951; Formation et transformation du I
sical (I, Intervalles et echelles), 1955; Chronologie musicale en tablea
ques (I, De 300 a 1599), 1956; L'Ecole musicale de St. Martial de Lim
la fin du XI
e
siecle, 1960; L'Imbroglio des modes, 1960; 40.000 ans
1961; Les Passions de J. S. Bach, 1963; Expliquer Vharmonie, 1966;
stoire de la musiaue (1. sv.), 1966; La Musique et le signe, 1966; studi
Transkribirao i redigirao: Le Jeu de Robin et Marion Adama de I
suradnji sa G. Cohenom), 1935; Rondeaux A. de la Hallea, 1942; M
-Dame G. Machaulta, 1948; Messe de Besancon, 1954; Second Livr
naires de la vanite du monde P. de Lestocarta (u suradnji sa M. H01
1959; Alia Muica, 1965 i dr.
LIT.: R. Charpentier, Jacques Chaillev, MGG, II, 1952. J
Jacques Chaillev, Muica, Pari 1955, II.
CHAILLY, Luciano, talijanski kompozitor (Ferrai
1920 ). Uenik A. Boscolija, studij violine zavrio u
a kompozicije na Konzervatoriju u Milanu (R. Bossi).
diplomirao iz knjievnosti na Univerzitetu u Bologni, E
poziciji se usavravao kod P. Hindemitha u Salzburgi
Od 1953 muziki suradnik talijanske Radio-televizije, 191
je umjetniki direktor milanske Scale. Bavi se muzik<
kom i predaje kompoziciju na muzikoj koli Morlacchi u
DJELA. ORKESTRALNA: Muica di strada, 1949; Ricerc
Sequenze delVArtide, 1961; Fantasia; 2 stavka za violinu i orkestar
gudaki orkestar: Suite, 1946; Toccata, 1948 ; Piccole serenate, 1968.
tritematiehe: I, za klavir; II, za simfonijski orkestar, 1952; III, za k
kestar, 1952; IV, za zbor i orkestar, 1953; V, za violonelo i klavir; VI
VII, za gudae, 1955; VIII, za viol inu i kl avir; IX, za orkestar, 1
gudaki kvart et , 1960; XI, za 2 kl avira, 1961 i XII, za mandol in
i klavir. KOMORNA. 11 Improvisationi: I, za vibrafon, violon
orkestar; II , za klavir; III, za flautu, violonelo i klavir; IV, za hi
viol inu; VI, za orgulje; VII, za flautu; VIII, za violonelo; IX, za
(flautu), gudae i udaraljke; X, za saksofon (klarinet) i XI, za obou. Di
Opere: Ferrovia sopraelevata, 1955; Una Domanda di matrimonio,
Riva delle Sirti, 1959; Procedura penale, 1959; // Mantello, 1960; E
1963; Vassiliev, 1967; Markheim, 1967 i L'Idiota, 1970. Baleti: F
Grand-Htel, 1960; // Cappio, 1962; L'Urlo, 1967. Scenska i televiziji
VOKALNA: Lamento di morti e dei vivi za sole, zbor i orkestar, :
tua za zbor i orkestar, 1951; kantata za sole, zbor i instrumental i
1959; Che vuoi, pastore d'aria? za bas, zbor i rog; Madre!; Voe
za sopran i zbor; Tiadele-Mo za barit on, mal i zbor i inst rument;
Lamento di Danae za sopran i klavir; Tre liriche su testo cinese za :
kl avir. CRKVENA: Piccola messa za enski zbor i orgul je, i<
Papae Pauli za zbor a cappella, 1964 (II verzija uz pratnju orgul ja i zi
III verzija uz pratnju orkestra, 1966); Messa del popolo za 2 zbon
LIT. : P. Santi, Luciano Chaill v, Diapason, 1951.
CHAIX, Charles, francuski orgulja i kompozito
26. III 1885 ). Uio je na Ecole Niedermeyer u Parizu
Barblana na Konzervatoriju u enevi (diplomirao 1908).
predavao na tom zavodu teoretske predmete, a 1924
profesor Konzervatorija u Lyonu. Iz aktivnog muziki
povukao se 1961. Njegov muziki govor razvijao se pi
utjecajem C. Francka.
DJELA. ORKESTRALNA: dvi je simfonije, 1920 i 1929; Sch
Choral za obou i gudae, 1944. Gudaki kvartet, 1956; klavir;
1924. Kompozicije za klavir i orgulje. - VOKALNA: Poeme
sole, zbor i orkestar, 1923 ; 2 moteta za zbor, 1916; Les Chants du solo-
pjesme. Objavio Elments d'ecriture musicale, 1935. Red ziki
igrokaz J.-J. Rousseaua Le Devin du village, 1924.
CHALABALA, Zdenk, eki dirigent (Uherske :
18. IV 1899 Prag, 4. III 1962). Studirao pravo u Be
J. CHAILLEY
CHALABALA CHANCY 315

zofiju u Pragu; studij muzike zavrio 1923 na Konzervatoriju u
Brnu (F. Neumann). God. 1924 organizirao orkestar sastavljen
od muziara iz raznih krajeva koji je pod naslovom Slovaka
filharmonija koncertirao u domovini i inozemstvu. Djelovao je
zat im kao operni dirigent i profesor Konzervatorija u Brnu,
od 1936 dirigent i dramaturg Narodnog Divadla u Pragu, 194549
direktor opere u Moravskoj Ostravi, 194952 u Brnu i 195253
u Bratislavi. Od 1953 ponovo operni dirigent u Pragu. Poznati
dirigent eke filharmonije s kojom je nastupao u svojoj zemlji
i na gostovanjima u inozemstvu (1934 u Zagrebu). Velik dio rada
posvetio propagiranju opernih djela slavenskih kompozitora
(Borodin, Musorgski, Rimski-Korsakov, Konjovi). Ogledao se
i kao kompozitor.
CHALEURIE (franc.), stari drveni duhaki instrument na-
zalnog tona. Imao je 67 rupica, a usnik mu je bio od metala ili
drva. Ch. je pretea -* bomharta iz kojeg se kasnije razvila oboa.
CHALLIER, Ernst, njemaki muziki izdava i trgovac
muzikalija (Berlin, 9. VII 1843 Giessen, 17. IX 1914). Od
njegovih monografikih kataloga, koji su sa svojim mnogim nak-
nadnim dopunama vani za praktine trgovake potrebe i kao
bibliografsko pomagalo za naune svrhe, najpoznatiji su: Grosser
Lieder-Katalog, 1886; Komische Duetteund Terzette, 1897; Duetten--
Katalog, 1898; Mdnnergesang-Katalog, 1900; Grosser Chor--
Katalog, 1903; Frauenchor und Kinderchor-Katalog. Izdao pored
toga, Das Urheberrecht an Werken der Tonkunst, 1905 i Verlags-
nachiveis im Musikalienhandel, 1908 (oznaene su sve vanije
potpune ili djelomine promjene vlasnitva izdavakih kua
ili pojedinih rijetkih djela).
LIT. : W. Kahl , Er nst Chal l ier , MGG, II, 1952.
CHALUMEAU (franc; engl. Shazvm, njem. Schalmei, tal.
cialamello), 1. u XVII st. francuski naziv za obou, instrument s
koninom cijevi i dvostrukim jezicem.
2. Evropski narodni instrument srednjeg vijeka sa cilindrinom
cijevi i jednostavnim jezicem, iz kojeg je potkraj XVII st. nastao
klarinet (u svojoj operi Orfeo ed Euridice, 1762, Gluck za klarinet
upotrebljava naziv chalumeau). U naoj narodnoj muzici sauvao
se srednjovjekovni chalumeau pod imenom altva.
3. Mukli, duboki registar na klarinetu.
K
-
Ko
-
CHAMBERLAIN, Houston Stewart, engleski muziki pisac,
historiar i filozof (Portsmouth, 9. IX 1855 Bavreuth, 9. I 1927).
Na Univerzitetu u enevi uio prirodne nauke. God. 1885 nastanio
se u Dresdenu, a 1889 u Beu. Od 1908 ivio u Bavreuthu. Te je
godine oenio kerku Richarda Wagnera, Evu. Ch. nije imao
temeljite strune muzike naobrazbe, ali se s puno razumijevanja
i osjeanja uivljavao u umjetniki svijet Richarda Wagnera.
Jednostranim razmatranjem uloge njemake kulture i njenim
preuveliavanjem, Ch. je pridonio proizvoljnom tumaenju Wag-
nerovih umjetnikih ideja i njihovu iskoriivanju u politiko-
propagandne svrhe njemakog faizma.
DJELA: Notes sur Lohengrin, Revue Wagnerienne, 1885; Richard Wagner
( vel iko izd. 1896; malo izd. 1907; obj. i u vie kasnijih izdanja); Die Sprache
im Tristan, AM, 1888; Das Drama Richard Wagners, 1893; Die ersten Jahre
der Bayreuther Festspiele, 1896; Parsifalmdrchen, 1900. Chamberlainova
korespondencija s Cosimom Wagner obj. je 1934. Sveukupna njegova djela obje-
l odanjena su 1923 u 9 sv.
LIT. : L. v. Schroeder, Houst on St ewart Chamber l ain, Mi inchen 1918.
A. Chamberlain, Meine Erinnerungen an Houston St ewart Chamberlain,
Miinchen 1923. L. v. Schroeder, Chamberlain, der Seher des Dritten Reiches,
1936. G. Frischnuth, Houston St ewart Chamberlain als Chr ist , Giit ersl oh
1937. H. Engel , Houst on St ewar t Chamberl ain, MGG, II, 1952.
CHAMBONNIERES, Jacques Champion de, francuski
kompozitor (Pariz ili Chambonnieres, poslije 1601 izmeu
1670 i 1672). Sin Jacquesa -> Championa; prvu muziku poduku
dobio po svoj prilici od oca. Navodi, prema kojima je kasnije
bio orgulja, nisu provjereni. Ch. je bio izvrstan clavecinist, veoma
cijenjen na dvoru (joueur d'epinette de la chambre du roi) i u ari-
stokratskim krugovima. Zbog dvorskih" spletaka njegov se poloaj
na dvoru u posljednjim godinama ivota pokolebao i on je iz-
gubio stalan dohodak, koji mu je dvor isplaivao.
O izuzetnim sposobnostima Chambonnieresa kao clavecinista
svjedoe brojna miljenja njegovih istaknutih suvremenika iz
Francuske i izvan nje; njegove pedagoke sposobnosti ogledaju
se u velikom broju uenika, od kojih su mnogi postali takoer
dobri clavecinist i (J.-H. d'Anglebert st., Francois, Charles i
Louis Couperin). Od Chambonnieresovih djela mnoga su se po
svoj prilici izgubila. U sauvanim suitama za clavecin pojedini
plesni obrasci nisu meusobno jo jako izdiferencirani. Naslovi
kakve npr. Couperin redovito daje svojim suitnim stavcima, ri-
jetki su kod Chambonnieresa. Elementi iz izvodilake prakse kod
lutnje esto su primijenjeni u njegovim djelima. Nadaren me-
lodiar, u ijim kompozicijama ima mnogo svjeine i uspjelih
idilinih pastoralnih timunga, Ch. je izgradio temelje francuskog

J. CH. DE CHAMBONNIERES. Nasl ovna strana zbirke Pieces de Clavecin.
Pariz 1670
clavecinistikog stila. Objavio je Pieces de clavecin (2 sv.), I, 1670,
II, bez god. (novo izd. priredili P. Brunold i A. Tessier 1925).
LIT.: H. Ouittard, Un Clavecinist e du 17" siecle, J. Ch. de Chambonnieres,
Tribune de St. Gervais, 1901. A. Tessier, La Vie et l'oeuvre de Chambonni-
eres (predgovor za izdanje sabranih Chambonnieresovih djela). M. Reimann,
Untersuchungen zur For mgeschichte der franzosischen Kl aviersuite, Regens-
burg 1940. Is ta, Jacques Champion de Chambonnier es, MGG, I I, 1952.
M. Le Moel, Les dernieres annees de Jacques Champion de Chambonnieres
(165572), Recherches 1960, 1960.
CHAMPAGNE, Claue, kanadski kompozitor (Montreal,
27. V 189121. XII 1963). Uio kod R. O. Pelletiera i na Kon-
zervatoriju u Montrealu, kompoziciju studirao 192128 kod A.
Gedalgea i R. Laparre u Parizu. Po povratku u domovinu posvetio
se razvoju muzike kulture u pokrajini Quebec; od 1934 bio je
profesor kompozicije na Univerzitetu u Megillu.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, Symphonie Gaspesienne, 1945
i II, 1951; koncert za klavir, 1948; Paysana za mali orkestar, 1953. Za zbor i
orkestar: Suite canadienne, 1928; Images du Canada francais, 1943. Gudaki
kvartet , 1956. Kompozicije za klavir. Messe breve pour 3 v. egales.
Vise pr irunika za sol feggio.
CHAMPEIN, Stanislas, francuski kompozitor (Marseille,
19. XI 1753 Pariz, 19. IX 1830). Ve kao 13-godinji djeak
crkveni dirigent u Pignonu. Od 1776 ivio u Parizu, gdje je doao
na glas zbog crkvenih kompozicija i scenskih djela, koja su se
izvodila u Theatre de Monsieur i Grand Opera.
DJELA: preko 40 igrokaza s pjevanjem i opera, od kojih su najpoznat ije
La Melomanie, 1781 i Nouveau Don Quixotte, 1798. CRKVENA: dvije mise;
Magnificat', motet i.
LIT. : R. Gi rardon, St anisl as Champein, MGG, II, 1952.
CHAMPIGNEULLE, Bernard, francuski muziki kritiar
(Neufchateau, 9. VII 1896 ). Zavrio studij prava. Suradnik
brojnih francuskih i inozemnih publikacija (Figaro Litteraire;
France-Illustration). Glavni je urednik revije Art et Decoration.
DJELA: Histoi re de la tnusique (VIII izd.), 1957; L'Age classique de la
musique francaise, 1946; Les plus beaux ecrits des musiciens; La Peinture italienne
au XVI"' sii cle i dr.
CHAMPION, Jacques, francuski kompozitor, orgulja i
embalist (Pariz, oko 1550 nakon 1638). Izmeu 15801638
na dvoru Henrika IV, a kasnije Luja XIII kao joueur d'epinette
de la chambre du roi, a vjerojatno i kao dvorski orgulja. God.
1610 preuzeo mjesto orguljaa u crkvi Notre Dame zajedno sa
F. Bienvenuom, P. Maillardom i J. Lesecqom. M. Mersenne
istie (Harmonie universelle) njegovu kompozitorsku vjetinu i
savrenu igru. Championove kompozicije nisu sauvane. Njegov
sin je -> Chambonnieres, Jacques Champion de.
LI T. : M. Reimann, Jacques Champion, MGG, II, 1952.
CHANCY, Fran9ois de, francuski kompozitor (oko 1600
Pariz, VIII 1656). Najprije u slubi kardinala Richelieua, od 1635
upravitelj kraljevske komorne muzike i od 1644 zborovoda na
dvoru Luja XIII. Njegove kompozicije za mandoru oituju vje-
tinu u moduliranju, slobodnu i ivu tehniku i smisao za obliko-
vanje melodije.
DJELA: knjiga kompozicija za mandoru, 1629. Nekol iko bal l et s de
cour u suradnji sa A. Boessetom, Moulinieom i J. Cambefortom: Ballet de la
Felicite, 134; Ballet des Triomphes, 1635; Ballet de la vieille Cour, 1635; Ballet
des Fetes de Bacchus, 1651; Ballet du Dereglement des Passions, 1652. Dvije
knjige 4-gl. Airs de cour, 1644; Les Equivoques du sieur de Chancy za 1 i 2 glasa i
basso continuo 5 knji ga pjesama; 1640, 1647, 1649, 1651 i 1655.
LIT.: H. Prunieres, Le Ballet de cour en France avant Benserade et Lull y,
Pari 1914. Th. Gerold, L'Art du chant en France au XVII
e
siecle, Strasbourg
1921. A. Verchal y, Francois de Chancv, MGG, II, 1952.
316 CHANLER CHANSON DE GESTE

CHANLER, Theodore Ward, ameriki kompozitor i muziki
kritiar (Nevvport, Rhode Island, 29. IV 1902 Boston, 27.
VII 1961). Uio u Bostonu (A. Stepherd), zatim kod E. Blocha
i 192325 na Univerzitetu u Oxfordu te u Parizu kod N. Bou-
langer. Vratio se u SAD 1933 i od 1934 vodio muziku rubriku
u Boston Herald. Pisao kritike u Modem Music. God. 194547
predavao na Konzervatoriju u Baltimoreu, zatim na univerzitetu
Longy School u Cambridgeu (Mass.). Od njegovih djela najori-
ginalnije i najuspjelije su solo-pjesme, osobito one lirskog karak-
tera.
DJELA: sonat a za viol inu i klavir, 1927. Suit a Five Short Colloqui es
za kl avir, 1936; fuga The Second Joyful Mystery za dva klavira, 1943. Ko-
morna opera The Pot oj Fat, 1955; balet Pas de trois X3L dva plesaa i klavir, 1942.
VOKALNA: These, my Ophelia; Eight Epitaphs; ciklus solo-pjesama The
Lamb, the Child in the House. Misa za dva enska gl asa i orgul je, 1930; Agnus
Dei.
CHANSON (franc. pjesma), kraa svjetovna vokalna kompo-
zicija, ponajee s francuskog jezinog podruja, pisana uz in-
strumentalnu pratnju ili a cappella. Njezin razvojni tok, koji se
moe pratiti od XI st. do danas, protee se u karakteristinom
luku, od trubadurskog jednoglasja, preko vieglasja a cappella
XV i XVI st., do novih jednoglasnih vokalno-instrumentalnih
forma kasnijih stoljea.
U kasnom srednjem vijeku naziv eh. prilino je irok, jer
obuhvaa svu raznovrsnost trubadurskog repertoara (balada,
rondeau, virelai), ukljuujui pjesme i narodne napjeve. Tru-
baduri su eh. izvodili uz improviziranu pratnju na jednom in-
strument u. U razdoblju Ars nova jednoglasni eh. i dalje ivi,
ali je broj instrumenata u pratnji vei. Znaajni tadanji pred-
stavnik chansona je G. de Machault.
Burgundska kola XV st. uvodi vieglasni eh. a cappella,
koji je ponajee troglasan, a razrauje se sve vie na osnovi
imitacijske tehnike. Ch. tada postaje poznat u Italiji i u Njemakoj.
Njegove teme upotrebljavaju se kao cantus firmus u drugim vokal-
nim kompozicijama, ak i crkvenog karaktera (mise). Pod utje-
cajem narodne muzike ulaze u ch. svjei i vedri ritmovi. Pred-
stavnici su chansona iz tog doba: G. Dufay, G. Binchois, Lovset
Compere, Pierre de la Rue, J. Obrecht, H. Isaac, Josquin Des
Pres.
esnaesto stoljee je novo, vano razdoblje u razvitku chansona,
koji doivljuje veliku popularnost zahvaljujui ne samo preobrazbi
strukture, ve i pronalasku tampanja muzikalija. uveni izdavai
(P. Attaignant u Parizu, J. Moderne u Lyonu, T. Susato u Ant-
vverpenu) objavljuju opsene zbirke chansona u izvornom obliku,
kao i preraene za instrumente (lutnju, gitaru, spinet). I u XVI
st. ch. ostaje vieglasan, ali u nj ulaze programne crte. Tonskim
slikanjem, oponaanjem zvukova iz prirode ili drugih, prvenstveno
akustikih pojava huk vjetra, pjevanje ptica, vreva na trgu,
zgode iz lova, pucnjava i mete u bitki muziari nastoje po-
stignuti posebne, za ono vrijeme neobine i esto zanimljive efekte.
Meu zastupnicima takva chansona, koji je esto trodijelan (ABA),
prednjai Francuz Cl. Jannequin. Meutim, ve u XVI st. ulazi
ch. u Francuskoj u novu fazu obiljeenu utjecajem humanistike
poezije P. de Ronsarda i njegovih sljedbenika. Francuski pjesnici
CHANSON. Dvije dionice chansona jf'ai pris amours A. Busnoisa u zbirci Har-
monice Musices Odhecaton. Venecija 1503
pribavljaju kompozitorima knjievno vrlo vrijedne tekstove i
proiruju im vidik humanistiko-renesansnim idejama o potrebi
sve ueg, intimnijeg povezivanja tona i rijei, poezije i muzike.
Ch. postepeno postaje strofian, silabian i homofon; esto ima
i pripjev. Glavna je melodija preteno u gornjem glasuj
proizlazi iz tane deklamacije govorenog teksta (vers t
Na podruju ovog tipa chansona istakli su se G. Coste!
Le jeune i dr. Uz programni i homofoni ch. francuski:
pozitora ivi u XVI st. i dalje ch. sa vie ili manje nagi
imitacijskom tehnikom, u koju ulaze i elementi talijansk
drigala (J. Arcadelt, Clemens non Papa, O. di Lasso
Svveelinck).
Postepeno, ch. prelazi iz zborne homofonije u jedi
uz instrumentalnu pratnju (ponajvie lutnje). Javljaju
nazivi: vaudeville, voix de ville, ah, air de cour, pastoure
gerette, brunette. Polifoni ch. sve vie iezava; u poetki
st. nema mu vie traga.
Idua stoljea i dalje kultiviraju ch., redovito u obliku
stavne, popularne, najee ljubavne i erotsko-frivolne
koja u XIX st. evoluira i prema salonskoj, sladunjavoj r
da bi zavrila u kabaretu i na ulici. Visokovrijedne solo
Faurea, Duparca, Debussvja i drugih francuskih kom]
novijeg vremena ne ulaze u okvir chansona ni po svom umjei
sadraju, ni terminoloki: ekvivalent za njemaki urr
Lied u francuskoj je muzikoj terminologiji melodie.
Chansoni su mnogo izdavani. Nakon spomenutih z
vieglasnih chansona u XVI st., novi se zbornici poja\
XVII i XVIII st., osobito u izdanjima parikog poduzea ,
koje objavljuje ehansone u sveiima, u povremenim \ skim
razmaci ma {Chansons pour danser et pour boire, 16 Airs
serieux et a boire, od 1662; Airs de differents auteurs, 94;
Nouveau recueil de ehansons choisies, od 1723; Brun petits
airs tenres, 1713 i dr.). U novije vrijeme u Fra su se
mnogo izdavali polifoni chansoni u modernoj j To su
u prvom redu zbirke, to su ih objavili H. Expe Maitres
musiciens de la Renaissance franfaise, 23 sv., 1894 i Les
Monuments de la musique franfaise au temps de la Ren 10
sv., 192429), M. Cauchie (15 ehansons francaises d;
siecle a 4 et 5 voix, 1926), A. Mairy, L. de La Laurencie i
baul t {Chansons au luth et airs de cour francaise du XVI
4 sv., 193134), Fr. Lesure {Anthologie de la ehanson pc
au XVI
e
siecl e, 1952).
LIT. : L. Laloy, La Chanson au XVI
e
siecle, RM, 1901. J
Ronsard et la musique de son t emps, SBIMG, IV. P. Aubry, Les Ph
monuments de la musique francaise, Pari 1905. A. Schering, Sti
Musikgeschichte der Friihrenaissance, Leipzig 1914. W. Gurlitt, Bur;
Chansons und deut sche Liedkunst des 15. Jahr hundert s, Kongn
Basel, 1925. K. Ph. Bernet Kempers, Die wal lonische und die fr
Chanson in der er sten Halft e des 16. Jahrhundert s, Kongressberic
1930. D. Bartha, Probl eme der Chansongeschichte im 16. Jah
ZFMW, 193132. H. Besseler, Die Musik des Mittelalters und de
sance, Potsdam 1931. R. Lenaerts, Het Nederl ands pol ifonies l i
zest iende eeuw, Amst erdam 1933. J. Marix, Histoire de la musiq
musiciens de la Cour de Bourgogne sous le regne de Phill ippe le Bc
bourg 1939. A. Pirro, Histoire de l a musique de la fin du XIV
e
siec
a la fin du XVI
e
, Pari 1940. G. Reese, Music in the Middle Ages, 1
1940. Ch. van den Borren, Etudes sur le XV
e
siecl e musical, Anver
D. P. Walker, Musical Humanism in the i6
th
and Early i7
tfl
Cent Music
Review, 194142. G. Reaney, G. Thibault, F. Lesure i K. I Chanson,
MGG, II, 1952. G. Reese, Music in t he Renaissance, N 1954.
Musicme et poesie au XVI
e
siecle, Pari 1954. H.M.Br, Chanson
Rustique. Popular Elements in t he 15"
1
and 16"
1
Centurv Journal of the
American Musicological Societ v, 1959. W. Marggn litat und
Har monik in der franzosischen Chanson zvvischen Maci Dufay,
AFMW, 1966.
CHANSON DE GESTE (franc. pjesma o junakim
4at. cantus gestualis), francuska srednjovjekovna epska
u strofama nejednake duljine (tzv. laisses), isprva na istu a:
a kasnije s rimom. Obuhvaala je katkad i vie od 20 000
najee deseteraca, ili osmeraca, ili dvanaesteraca. N
se u XIXIII st., a razvila po svoj prilici iz pjevanih '.
ivotopisa svetaca (kantilena o sv. Eulaliji) na narodnom
Sauvalo se oko 100 chansons de geste na starofrancusk
tih najvei broj iz XII st. U njima su opjevani historijski d
legendarni junaci i njihovi herojski podvizi. Najpoznatiji i
niki najznaajniji je Chanson de Roland (oko 1100). U do
cvata ch. de g. su se redovito pjevali, ali u XIII st., kada di
njihove dekadanse, pretvaraju se iz pjevanih pjesama u itani
dili su ih sami autori (trouveri), a jo ee profesionaln
ari -> jongleuri, uz pratnju vielle i kasnije organistruma. Je
de Grocheo opisujui (oko 1300) ch. de g. navodi da se j>
ista melodija ponavljala u svakom stihu. Melodijski re
po svemu sudei, odgovarao gradi stiha i bio oblikovan
formule koja se, moda uz neznatne varijante, opetovala
stihove strofe. Zadnji stih strofe mogao je imati drukij:
i melodijsku formulu od prethodnih; kod strofe sa krati
vrnim stihom vjerojatno se dodavala instrumentalna I
kao sastavni dio stiha. Autentini napjevi za ch. de g. nisi
uvali pa se jedinim muzikim svjedoanstvom mogu s
indirektni primjerci iz XIII st.: melodijski redak stiha iz t
na ch. de g. Audigier koji citira Adam de la Halle u Jeu d,

g fgwswt,-OT
i!3!

CHANSON DE GESTE CHARNLEY 317

et de Marion, melodijski redak iz anonimne pjesme poznate pod
naslovom Bataille d' Annecin (rkp. u British Museum, London)
i melodija notirana uz pjevane stihove tzv. chantefable Aucassin et
Nicolette (rkp. u Bibliothe'que nationale Pariz).
LIT. : J. Beck, La Musique des chansons de geste, Comtes rendus de
l'Academie des Inscriptions et Belles-Lettres, Pari 1911. F. Gennrich, Der
musikalische Vortrag der al tfranzosischen Chansons de gest e, Hall e 1923.
Isti , Grundriss einer Formenlehre des mitt elal terl ichen Liedes, Halle 1932.
J. Chailley, Etudes musicales sur l a chanson de geste et ses or igines, Revue
de Musicol ogie, 1948. F. Gennrich, Chanson de gest e, MGG, II, 1952.
J. Chailley, Autour de l a chanson de geste, AML, 1955. R. Louis, Le Refrain
dans l es plus anciennes chansons de gest e et le sigle AOI dans le Roland d'Ox-
ford, Annales universit atis Saraviensis, VI, 1957. J. van der Veen, Les As-
pects musicales des chansons de gest e, Neophil ologus, 1958. I. A.
CHANSON DE TOILE (franc. pjesma prelja), u francuskom
pjesnitvu srednjega vijeka lirska pjesma koju su pjevale ene;
bila je donekle pandan junakoj -> chanson de geste. Muzika re-
citacija bila je vrlo jednostavna.
CHANSONNIER (franc. zbirka pjesama), 1. rukopisne zbirke
iz XIII st. s pjesmama trubadura i trouvera, zatim takoer ru-
kopisne zbirke vokalnih polifonih kompozicija iz XV st. Sauvani
chansonnieri objavljuju se najee u faksimilu s transkripcijom
u suvremeno notno pismo.
2. U Francuskoj od kraja XIX st., a neto kasnije i u ostalim
zemljama, naziv za pjevaa chansona.
CHANT (engl. pjesma, napjev, melodija), u Engleskoj ope-
niti naziv za koralnu muziku u liturgiji, koja se izvodi jednoglas-
no, bez pratnje, u slobodnom ritmu. Iako muzika tog tipa po-
stoji u razliitim orijentalnim i egzotinim kulturama, taj se naziv
odnosi na liturgijske melodije kranske crkve (takoer u Bizantu
i Rusiji), poimence na ambrozijansko (milansko), galikansko,
mozarapsko i gregorijansko (rimsko) pjevanje. U uem smislu
eh. je tradicionalan nain izvoenja psalama (H* Chanting). U
reformiranoj anglikanskoj crkvi jednoglasna recitacija gregorijan-
skog korala zamijenjena je harmoniziranim 4-glasnim stavkom.
K. Ko.
CHANTAVOINE, Jean, francuski muzikolog (Pariz, 17.
V 1877 16. VII 1952). U Parizu studirao filozofiju, a na Uni-
verzitetu u Berlinu muzikologiju (M. Friedlaender). Od 1923
glavni tajnik Parikog konzervatorija. Muziki kritiar u raznim
asopisima {Revue hebdomadaire, 190320; Excelsior, 191121;
Menestrel i dr.). Zajedno sa M. Brenetovom i drugim suradnicima
izdavao 191113 godinjak L'Annee musicale. Ch. je dao vrijednih
priloga istraivanju Beethovenova ivota i stvaralatva. Njegova
se djela istiu jednostavnou izlaganja, preglednou i pristu-
panou. Zasluan je propagator muzike umjetnosti u Fran-
cuskoj .
DJELA: Beethoven et VArchiduc Rodolphe, La Revue hebdomadaire, 1903;
Beethoven, 1906 (posljednje izd. 1948); Liszt, 1910 (posljednje izd. 1950); Mu-
siciens et poetes, 1912; De Couperin a Debussy, 1921; L'Oeuvre dramatique de
Camille Saint-Saens, 1921; Les Symphonies de Beethoven, 1932; Mozart, 1939;
Musigue symphonique et religieuse', Petit guide de l'auditeur de musigue, 1947;
Cent operas celebres. Analyse du livret et de la partition, ibid., 1948; Camille Saint--
Saens, 1948; Mozart dans Mozart, 1949; Le Poeme symphonique, 1950; Le Ro-
mantisme dans la musique europeenne (sa J. Gaudefroy-Demombynesom), 1955.
Uredio i izdao: Beethoven, correspondance, 1904; Liszt, Pages romantiques,
1912; Les Cahiers de conversation de Beethoven, RM, 1927. Od 1906 urednik zbirke
muzikih biografija Les Maitres de la musigue. Preveo na francuski nekol iko
oper nih l ibret a (Mozart , Cosi fan tutte; Wagner, Tristan und Isolde i
Parsifal; R. Strauss, Der Rosenkavalier). Nekoliko Chantavoineovih djela
posveeno je povijesti l ikovnih umjet nost i {Munich, 1908; Wermeer de Delft,
1925).
CHANTEFABLE, francuska srednjovjekovna knjievna vrsta,
pola u prozi, pola u stihovima, koja se naizmjence recitirala i
pjevala. Takva je npr. pripovijetka Aucassin et Nicolette (prva
polovina XIII st.), kasnije vie puta dramatizirana i komponirana.
Ch. je danas u Francuskoj i mala izrazito ritmika djeja pjesmica
koja se pjeva uz jednostavnu melodiju.
CHANTERELLE -> Cantino
CHANTEURS DE SAINT-GERVAIS, Societ des, fran-
cusko pjevako drutvo koje je 1892 osnovao u Parizu kompo-
zitor i dirigent Charles Bordes radi propagiranja vokalne poli-
fonije XVXVII st. Udruenje je objavilo vrijedan zbornik
Anthologie des maitres religieux primitifs. Od 1895 izdavalo je
mjesenik Tribune de St. Gervais.
CHANTING (engl. napjev), izvoenje psalama i cantica u
svakodnevnoj kranskoj (rimskoj) liturgiji, a posebno u reformi-
ranoj anglikanskoj crkvi. Ako svaki stih ima svoj poseban napjev,
nastaje single ch., a kad se po dva stiha izvode na istu melodiju,
onda je to double ch. U anglikanskoj crkvi korali su harmonizirani
(4-glasno) u strogom ritmu, ali se izvode i jednoglasni gregori-
janski korali u slobodnom ritmu.
CHAPEAU CHINOIS -> Crescent
CHAPI^ Ruperto, panjolski kompozitor (Villena, Alicante,
27. III 1851 Madrid, 25. III 1909). Studirao na Konzervatoriju
u Madridu, zatim u Rimu i Parizu. Neko vrijeme vojni dirigent.
Utemeljio vlastitu muziku nakladu i drutvo za zatitu i kontrolu
autorskih prava Sociedad de Autores, Compositores y Editores. Ch. je
jedan od najpopularnijih panjolskih kompozitora zarzuela. Vjet
tehniar, njegova se ranija djela odlikuju lakoom i ljup-kou;
kasnija su, zbog brzine stvaranja, esto ukalupljena i banalna.
DJELA: si mfonija u d-molu, 1879; dvije orkestr alne fantazije: La Corte
de Granada, 1872 i Los gnomos de la Alhambra. etiri gudaka kvarteta; kla-
virski trio. Klavirske kompozicije. Preko 160 kazalinih djel a, veinom
zarzuela {La Tempestad, 1882; La Bruja, 1887; El rey que rabio, 1891; La Re-
voltosa 1897; Curro Vargas, 1890). Oratorij Los Angeles; motet i.
LIT. : A. Salcedo, Rupert o Chapi: su vida y sus obras, Cordoba 1929.
H. Collet, L'Essor de la musique espagnole au XX
e
siecl e, Pari 1929 (novo
izd. 1950). }. Subird, Rupert o Chapi, MGG, II, 1952.
CHAPPELL & CO., engleska muzika naklada. Osnovali
su je 1810 Samuel Ch. (? London, XII 1834), J. B. Cramer
1 F. T. Latour. Izdavali su kompozicije klasinih majstora i instruk
tivna muzika djela. Poduzee se znatno proirilo pod vodstvom
Williama (London, 20. XI 1809 20. VIII 1888), sina Sa-
muela Ch. On je objavio vrijedne zbirke narodnih pjesama {Collec-
tion oj National English Airs . . . , 1838 i nadalje) i lako pristupana
djela starih engleskih majstora (Popular Music of the Olden Time,
2 sv., 185559). Osnovao je 1840 Musical Antiquarian Society
za promicanje muzike starih engleskih madrigalista. Thomas
Patey Ch. (London, 1819 1. VI 1902), brat Williama, osnovao
je uz to i koncertnu poslovnicu koja je organizirala Monday Po
pular Concerts i Saturday Popular Concerts (kasnije poznati kao
Promenade Concerts, PROMS). Dotadanji naziv poduzea Cra
mer, Addison & Beale promijenio je 1861 uCramer, Beale & Ch.,
ali ve od 1856 susree se i naziv Ch. & Co. Samuel Arthur Ch.
(London, 1834 21. XII 1904), brat Thomasa Pateva, otvorio
je i tvornicu klavira Ch. & Co. Naslijedio ga je njegov neak Stan-
ley Ch. (London, ? 26. IV 1933). Kasnije je preuzeo upravu
W. Boosev koji je izdavao operetnu i zabavnu muziku. Od 1929
tvrtku vode L. i M. Drevfus. U Kanadi, Australiji, Novom Ze
landu i u Francuskoj djeluju podrunice poduzea Ch. & Co.
LIT. : H. F. Redl ich i R. A. Harman, Chappell & Co. Lt d. , MGG, II,
1952. C. Mair, The Chappel l Story, 18111961, London 1961. M. Kun.
CHAPUIS, Auguste, francuski kompozitor i orgulja (Dam-
pierre-sur-Salon, 20. IV 1868 Pariz, 6. XII 1933). Studirao
u Parizu kod Th. Duboisa, J. Masseneta i C. Francka. Orgulja u
crkvama Notre-Dame-des Champs (188287) i St. Rock
(18881906); 18941929 na Konzervatoriju u Parizu predavao
harmoniju. Obnovivi 1899 Orpheon Municipal, pridonio razvoju
zbornog pjevanja. Suraivao na izdanju kompletnih djela J.-Ph.
Rameaua.
DJELA: fantazija za orkestar; Tableaux flamands, 1918. Komorna mu-
zika. Klavirske kompozicije. Opere: Enguerrande, 1892; Les Demoiselles de
Saint-Cyr, 1921; Yannel. VOKALNA: oratorij Les Sept Paroles; mise;
zborovi; nekol iko zbirka pjesama.
CHARAKTERSTtiCK, njemaki skupni naziv za krae
lirske kompozicija, najee klavirske, s naglaenim karakte-
ristinim opisom odreenog raspoloenja. Susreu se kod engle-
skih virginalista (Fitzzvilliam Virginal Book), francuskih cla-
vecinista (Couperin, Rameau) te Ph. E. Bacha. Romantika kla-
virska literatura XIX st. bogata je takvim kompozicijama (Bee-
thoven, Bagatelle; Schubert, Moments musicaux, Impromptus;
Mendelssohn, Lieder ohne Worte; Schumann, Kinderszenen,
Fantasiestucke; Brahms, Rapsodije, Capricci, Intermezzi). Ch. je
po formalnoj strukturi obino trodijelna ili dvodijelna pjesma.
Salonska muzika XIX st. sastoji se veinom od Charakterstlicka.
LIT.: M. Vidor, Zur Begriffsbest immung des musikal ischen Charak-
terstiick (disertacija), Leipzig 1924. E. Bodky, Das Charakt erstiick, zbirka
Musikal ische Formen in historischen Reihen H. Mart ensa, Berlin. 1933 (II izd.
1961). W. Kahl, Charakt erst iick, MGG, II, 1952. M. Kun.
CHARIVARI (franc; njem. Katzenmusik, tal. scampata),
namjerno iskrivljena i buna izvedba nekog muzikog djela na
otvorenom, pred kuama neomiljenih ljudi, esto rugalica ili
aljiva serenada mladencima.
LIT. : G. Peignot, Histoire morale, civil e, politique et litt eraire du ehar i-
vari . . ., 1833. G. Herelle, Les Charivaris nocturnos dans l e Pays basque
francaises, Revue Internat ionale des etudes basques, 1924. H. i R. Kahane,
Charivari, The Jewish Quart erl y Review, 196162.
CHARLESTON, ameriki drutveni ples, vrsta ragtimea,
nazvan po gradu Charlestonu u Junoj Karolini. Pojavio se na cr-
nakoj reviji managera Georgea Whitea u New Yorku 1922. Autori
muzike za prvi ch. bili su Crnci Cecil Mack i Jimmy Johnson. Od
1926 udomaio se u plesnim dvoranama. Osobito ga je propagirala
poznata crnaka plesaica Josefine Baker. Originalni ch. je brzi
fox-trot; kao drutveni ples razvio se kasnije u polagani fox-trot.
Obino je u alla breve, 2/4 ili 4/4 mjeri, a povremeno je bilo
pokuaja da se biljei i u 6/8 mjeri.
CHARNLEY, Michael, suvremeni engleski plesa i koreo-
graf (Manchester, ? ). Studij plesa zapoet kod K. Joosa na-
318 CHARNLEY CHARPENTIER

stavio u baletnoj koli Sadler's Welh u Londonu. Od 1947 djeluje
kao koreograf trupe Ballet Workshop i na amerikoj televiziji.
Najvei je uspjeh postigao koreografijom baleta Symphony for Fun
(Don Gillis) i Alice in Wonderland. Njegove su koreografije
izvorne i svjee, a esti su u njima humoristiki elementi. On
spaja klasinu tehniku sa suvremenim plesnim oblicima.
CHARPENTIER, Gustave, francuski kompozitor (Dieuze,
Meurthe, 24. VI 1860 Pariz, 18. II 1956). kolovao se prvo
na Konzervatorij umu u Lilleu, zatim je uio dve godine u klasi
J. Masseneta na Parikom konzervatoriju i postigao 1887 Prix de
Rome kantatom Didon. God. 1900 osnovao Oeuvre Mirni Pinson,
ustanovu za snabdevanje parikih radnica pozorinim ulaznicama,
a kasnije i Conservatoire Mirni Pinson, muziku kolu za radnice.
Bavio se i milju da osnuje puko pozorite u kome bi radnici
bili i glumci i publika. Ch. je organizovao i puke sveanosti,
od kojih je prva odrana uoi 14. VII 1898 na Montmartreu, uz
uestvovanje hora i orkestra sa ukupno 600 muziara. U ast
mlade radnice, olienja rada, ansambli su pevali i svirali himne
potovanja i zahvalnosti. Kompoziciju Le Couronnement de la
Muse, napisanu za ovu priliku i na ovoj svetkovini izvedenu, Ch.
je kasnije uvrstio u svoju operu Louise. Tim svojim delima Ch.
je nastavlja velike tradicije narodnih sveanosti i himni iz doba
Francuske revolucije. God. 1913 postao je lan Instituta.
Ch. ima odreene socijalne ideje i eli da sa svojom muzikom
postigne socijalni efekt. No iako u nekim delima vernim realizmom
slika skromni milje siromatva, njegova zamisao kako da se pre-
brodi socijalni jaz koji razdire drutvo u osnovi je romantina i
puna naivnog idealizma: on t ei za postignuem harmonije
ljudske zajednice putem umetnosti i doivljaja lepote. Ch. je
sledbenik Bruneauovog scenskog naturalizma. I on komponuje
na libreta u prozi, samo to on sam i pie svoja libreta. I on na
realistiki nain iznosi prizore iz ivota proletera na opersku
pozornicu. No njegov je realizam stalno ispremean sa romantikim
elementima. On unosi simbolizam i fantastiku u svoja dela; kod
njega je umetnik prvenstveno predstavnik ivota. Sa njim se
sreemo u svim delima umetnika i ova tipino romantina crta
podsea na Berlioza. Glavno Charpentierovo delo je njegova opera
ili, kako je sam zove, muziki roman u 4 ina Louise, na vlastite
reci. Izvedeno 1900, ovo je delo uskoro postalo jednim od najveih
uspeha francuskog muzikog pozorita. U njemu kompozitor
daje sliku boemskog miljea parikog Montmartrea. Naturalistikom
vernou prikazuje radniku i malograansku sredinu; mlada
radnica Louise predstavlja pro-
leterski element. Sjajna je muzika
slika glasova Pariza u drugom
inu i mestimino zaista pravi
ivot struji kroz ovo delo. No
pesmu Pariza kompozitor peva
sa romantikim zanosom. Delo je
prava apoteoza Pariza, njegovih
lepota i njegove slobode. Osnovna
je njegova ideja tenja za
slobodnim sa-moopredelenjem, za
radou ivota. Ch. ima bogatu
melodijsku invenciju, harmonski i
ritmiki je raznovrstan. Sreno os-
tvaruje velike masovne scene i
mestimino njegova je Louise
nadahnuta iskrenom poezijom,
uzdiui se do prave dramati-
nosti i duboko oveanskog ose-
anja. Slabosti partiture lee u
Charpentierovom usvajanju wagnerovskih formula neprekidne de-
klamacije, u komplikovanom aparatu lajtmotiva i pretrpanoj ulozi
orkestra. One ine delo pretovarenim i pomalo zamornim, odu-
zimajui mu tipino galske osobine jasnoe izraza i ravnotee
forme.
DELA: si mfonijska suit a Impressions d' Italie, 1892. Opere: Loui se,
1900 (Pariz, 2. II 1900; jug. premijera, Zagreb, 28. IV 1919) i Julien ou La Vie
du poete, 1913. Kantat a Didon, 1887. Vie solo-pesama skoro iskljuivo na
st ihove Ch. Baudelairea i P. Verlainea: Chanson d' automne; La Cloche felee;
Les Chevaux de bois; La Musique; Parfum exotique; Invitation au voyage i dr.
LIT.: A. Bruneau, Musique d'hier et de demain, Pari 1900. R. Rolland,
Louise, Revue de Musicologie, 1900. J. Drion, Louise de Gustave Charpentier.
Notes et impressions recueillies par Jul es Nordi, Bruxell es 1901. O. Sere,
Musiciens francais d'aujord'hui, Par i 1911. /. Pizzetti, Gustave Charpentier,
Musicist i contemporanei, Milano 1914. A. Boschot, Chez les musiciens, I,
Pari 1922. A. Himonet, Louise de Gustave Charpent ier Etude historique
et crit ique, Chat eauroux 1922. D. de Paoli, Luisa. Guida attraverso il ro-
manzo musicale, Milano 1922. M. Delmas, Gustave Charpentier et l e l vrisme
francais, Pari 1931. K. O' Donnell Hoover, Gust ave Charpent ier, MQ, 1939.
P. Landormy, La Musique francaise apres Debussv, Pari 1943. G. Vigolo,
Louise, un romanzo musicale, RAM, 1948. A. Boschot. Gustave Charpen
t ier, MGG, II, 1952. A. Pr.

M.-A. CHARPENTIER. Nasl ovna st rana zbirke mot et a. Pariz
CHARPENTIER, Marc-Antoine, francuski kom
(Pariz, 1634 ili 1636 24. II 1704). U Rimu je kod G. Car
uio kontrapunkt, viezbornu kompoziciju i upoznao oblik /
sacrae. Nakon trogodinjeg studija vratio se u Pariz; 167:
suraivati s Moliereom u trupi Comedie-Franfaise> iji i
nakon Moliereove smrti (do 1685). Komponirao za dvt
XIV i za razne parike crkve i samostane. Znaajan je
rad na College Loms-le-Grand, te u crkvatna Saint-Louis i -
Chapelle (nakon 1688). Stilski se u scenskim i reprezent
djelima Ch. pribliava Lullvju, ali ne dosee njegovu im
Svoj najvii domet ostvario je na podruju crkvene J
Na Carissimijevim tradicijama uspio je ostvariti osebuj;
ziki izraz koji se odlikuje rijetkim modulacijama, esto]
trebom zaostajalica, kromatizama i disonantnih akorda t
storskim voenjem dionica.
DJELA. INSTRUMENTALNA: koncert za 4 viole; uvertire; za 3
viol ine; Marches; menuet i; prel udiji; Ballets des saisons; Orphet i dr.
DRAMSKA. Opere: Les Amours d' Acis et de Galatee, 1678; 1693
(Th. Corneille); Philomele. Scenska muzika za Le Mariage force i lae
imaginaire Molierea, 1672 i 1673 ; Circe i L'Inconnu Corneillea i D. 1675;
Les Fous divertissants R. Poissona, 1680; LaPierre philosophale C -Vizea,
1681; Les Amours de Venus et d'Adonis D. de Vizea, 1685; La J.-T.
Regnarda, 1694; Endymion, 1681; Psyche, 1684. Pastorale i d: ment i.
VOKALNA: 18 oratorija (najznaajniji Le Reniement de S. mise;
Requiem; preko 30 psalama; cantici; lamentacije; motet i; himne ne; Lecons
de Tenebres; Litanies de la Vierge; Histoires sacrees; Tragea tuelles i dr.
SPISI: Rgles de la composition i Abrege des regles de l'a< nement.
LIT.: J. Bonnasies, La Musique a l a Comedie-Francaise, Pari
P. Boyesse, Le Theatre des Jesuites, Pari 1880. M. Brenet, Mare-
Charpentier, Tribune de St .-Ger vais, 1900. H. Quittard, Orphee de;
aux Enfers, RM, 1904. Isti, Note sur un ouvrage inedit de M.-A. C
t ier, ZIMG, 1905. Isti, La Couronne de fl eurs, RM, 1908. M.
Les Musiciens de la Saint e Chapelle, Pari 1910. G. de Froberville, I
de Marc-Antoine Charpentier, Revue de Musicologie, 1928. K. 1
Pet rus- Orator ium von Marc-Antoine Charpent ier und die Passion, PJ
Q. Gastoue, Notes sur l es manuscrits et sur quelques oeuvres de M.--
pentier, Melanges L. de La Laurencie, Pari 1933. C. Crussard, Mare
Charpentier, theoricien, Revue de Musicol ogie, 1945. Isti, Un 1
francais oubl ie, Marc-Antoine Charpentier, Pari 1945. Y. Rokseth, L
nificat de Marc-Ant oine Charpentier, Journal of Renaissance and Baroc
sic, 1946. D. Launay, Mare Ant oine Charpent ier, MGG, II, 1952. -
Hitchcock, The Lat in Orat orios of Marc-Ant oine Charpentier, Ann Ari
(znat no skraeno obj. u MQ, 1955). C. H. Barber, Les Orator ios d
-Ant oine Charpentier, Recherches 1963, 1963. R. W. Lome, Marc-
Charpentier, composit eur chez Mol iere, Etudes cl assiques, 1965. Ist
- Ant oine Charpent ier et l 'Oper a de Coll ege, Pari 1966. Th. Kat
Lecons des Tenebres im 17. und 18. Jahrhundert, Bern 1966.
K
CHARPENTIER, Raymond, francuski kompozitor, c
i muziki kritiar (Chartres, 14. VIII 1880 Pariz, 27. XI]
Zavrio studij prava, u kompozicij i uenik A. Gedalgea
1921,44 dirigent kazalita Comedie-Francaise u Parizu, 19
muziki urednik Radio-stanice. Od 1930 direktor asopisa C
Musical et Thedtral, bio je urednik dnevnika Comoedia i r
kritiar asopisa Muica. Ch. je utemeljio diskoteku i fc
Francuskog radija.
DJELA. ORKESTRALNA: Quat re paysages (Le Jardin du pr
La Saint-Loup; Sous bois d'automne; La Neige sur les tombes) ; 3 Esquisses
niques; Coriolan. KOMORNA' . 2 gudaka kvart eta, 1901 i 1909;
kvint et, 1923; kl avirski kvartet; Enluminures za gudaki kvart et, fl autu
1949; sonata za viol inu i klavir, 1933. Opera Gerard et Isabelle, 1912 1
sa J. Jourdanom i A. Morhangeom). Scenska muzika za oko 30 kazalin
VOKALNA: Trois Chansons d dire za 3 enska gl asa i orkestar, 1929;
zicije za gl as i orkest ar il i komorni sastav; solo-pjesme.
LIT.: H. Jourdan-Morhange, Ravmond Charpentier, MGG, I

G. CHARPENTIER
CHARRAT CHAUVIRE
319

CHARRAT, Janine, francuska plesaica i koreograf (Gre-
noble, 1924 ). U djetinjstvu uila plesati kod J. Ronsava. Stu-
dirala zatim u Parizu kod L. Jegerove, O. Preobraenske i Vo-
linine. God. 1941 nastupala na turnejama sa R. Petitom, 1945
47 plee u Monte Carlu istakavi se osobito u baletima Passion
(Honegger) i ota Rustaveli (erepnjin) koje je koreografirao
S. Lifar. Kao koreograf debitirala 1945 s baletom Jeu de Cartes
(Stravinski) za Ballets des Champs-lysees. U Berlinskoj operi
koreografirala 1951 Abraxas (Egk), a u milanskoj Scali balet Sedam
smrtnih grijeha (Weill). God. 1951 osniva Ballets de Janine Charrat.
Ta je trupa djelovala u Grenobleu i Cannesu, a 1952 prvi je puta
nastupila u Parizu. Zatim je_ gostovala u Njemakoj, vicarskoj,
Belgiji, Nizozemskoj, Irskoj, panjolskoj, Italiji, Jugoslaviji i u
Londonu. God. 1957 osnovala je novi baletni ansambl Nouveaux
Ballets de Janine Charrat koji je gostovao i u SAD. Od 1962
djeluje kao profesor, koreograf i plesa na Operi u e-nevi. Neto
kasnije osniva u Parizu u suradnji s plesaem Mi-loradom
Mikoviem novu baletnu trupu s kojom gostuje po cijeloj
Evropi.
CHARTON-DEMEUR, Anne-Arsfene, francuska pjeva-
ica, sopran (Saujon, Charente, 15. III 1827 Pariz, 30. XI
1892). Studirala u Bordeauxu, gdje je 1842 (ili 1843) debitirala
u Donizettijevoj operi Lucia di Lammermoor. God. 184547
pjevala na Thedtre de la Monnaie u Bruxellesu, 1849 na Opera--
comique u Parizu, zatim u Petrogradu, Madridu, New Yorku,
Baden-Badenu, Habani i ponovo u Parizu. God. 1879 povukla
se s pozornice. Pjevala je jo jedino na praizvedbama nekih djela
H. Berlioza koji ju je vrlo cijenio.
CHASE, Gilbert, ameriki muzikolog i muziki kritiar
(Habana, 4. IX 1906 ). Studirao u New Yorku na Columbia
University i privat no u Parizu. Diplomirao na University of
North California. God. 192935 u Parizu muziki kritiar i do-
pisnik dnevnika i asopisa Daily London i Musical Times (London)
i Musical America (New York). Nakon jednogodinjeg boravka u
panjolskoj vratio se 1936 u New York. Savjetnik za latinsko-
ameriku muziku u Kongresnoj biblioteci (194046), predavao
je historiju amerike muzike na Columbia University (194448)
i nekim drugim univerzitetima. God. 195155 bio je kulturni
atae u Limi i Buenos Airesu. Zatim do 1960 direktor i profesor
historije muzike na Muzikoj koli Univerziteta u Oklahomi, a
od 1960 predaje historiju muzike na Tulane University u New
Orleansu. Tu je 1961 osnovao Inter American Institute for Musical
Research. Od 1965 ureuje godinjak te ustanove. Suraivao
u Baker's Biographical Dictionary (IV izd.) i International Cyclo-
pedia of Music and Musicans (urednik Thompson). Prouavao
osobito panjolsku muziku.
DJELA: The Music of Spain, 1941; A Bibliography of Latin American Folk
Music, 1942; Music of the New World (5 sv.), 194244; A Guide to the Music
of Latin America, 1945; The Story of Music (2 sv.), 194546; Music in Radio
Broadcasting, 1946; America's Music, 1955 (II izd. 1966; franc. prijevod 1957);
Introducion a la muica atnericana contempordnea, 1958; studije i lanci. Re-
digirao antologiju The American Composer Speaks, 1700 to 1965, 1966.
CHASE, Lucia (udata Enring), amerika plesaica i impre-
sarij (Waterbury, Conn., oko 1910). Studirala u New Yorku
kod M. Mordkina u ijoj je baletnoj trupi debitirala 1932. Kao
solistica toga ansambla plesala je u mnogim amerikim gradovima.
Sa R. Pleasantom osnovala je 1939 Ballet Theatre koji je pod nje-
nim vodstvom ubrzo postigao ugled jednog od najboljih su-
vremenih plesnih ansambla.
CHASINS, Abram, ameriki kompozitor i pijanist (New
York, 17. VIII 1903 ). Studirao u New Yorku na Juilliard School
of Music, univerzitetu Columbia i na Curtis Institute (E. Hutcheson,
R. Goldmark, J. Hofmann). Kao pijanist debitirao 1929 u Phila-
delphiji izvodei solistiku dionicu svog Prvog koncerta za klavir
i orkestar. God. 192635 profesor na Curtis Institute u Phila-
delphiji, od 1939 muziki savjetnik radio-stanice WQXR (od
1947 direktor). Autor brojnih efektnih klavirskih djela; slui se
suvremenijim izraajnim sredstvima, ne naglaavajui posebice
nacionalne elemente amerike muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: dva koncerta za klavir, 1929, i 1933; Three
Chinese Pi eces, 1925 ( I I verzija 1931); Parade, 1930. KLAVIRSKA (oko
100 kompozicija): A Shanghai Tragedy; Flirtation in a Chinese Garden; Rush
Hour in Hongkong; 24 preludija, 1928. Transkripcije za 2 klavira. SPISI:
Speaking of Pianists, 1958; The van Cliburn Legend, 1959 (zajedno sa V. Silesom).
CHASSE (franc. lov), u Francuskoj u XIV st., vrsta polifone
muzike, oblikovane redovito u troglasnom kanonu. Notirao se
samo jedan glas, dok je ostalim glasovima katkad naznaena uputa
za nastup (Ch. de septem temporibus fugando et revertendo . . .).
Postanak mu nije rasvijetljen, ali se bez sumnje razvio istodobno
kada i talijanska -> caccia, i to iz rairene srednjovjekovne prakse
drutvenog muziciranja u kanonu. Sauvalo se malo muzikih
primjera; od 4 chassea u junofrancuskom kodeksu Ivrea zanim-
ljiv je Talent m'est pris de chanter, kraa proljetna pjesma u 3-glas-
nom kanonu s oponaanjem kukavijeg pjeva, koja se javlja jo
u 2 rukopisa iz Strasbourga, a upotrijebio ju je i Oswald von
Wolkenstein podmetnuvi joj novi tekst (oko 1420). Drugi pri-
mjer iz istog kodeksa, Se je chant mais que ne sulh, lovaka scena
s ulomcima na nain hoquetusa, javlja se i u refrenu jedne balade
Guillaummea de Machaulta. Po grai se ubraja u ch. jo jedna
Machaultova balada i kanoni iz 2 njegova laija (naznaeni kao
chace). Ch. nije dodue dosegao znaenje talijanske caccie, ali
je po svemu sudei bio ve izgraena i rairena vrsta razdoblja
Ars nova u Francuskoj, posebice zbog tada omiljenog realistinog
zvukovnog slikanja.
Kasnije se naziv ch. javlja, posve neovisno o kanonskoj teh-
nici, kao programatski naslov kompozicija o lovu (npr. La Chasse,
C. Janequina i Chasse de lievre N. Gomberta) i zatim osobito
u instrumentalnoj muzici XVIII i XIX st. u kojoj su se rado opo-
naali odnosno upotrebljavali lovaki instrumenti, trompe de
chace ili cor da chace (Haydn, simfonija u D-duru).
LIT.: H. Besseler, St udien zur Musik des Mittelalters, AFMW, VII, 1925 .
Isti, Die Musik des Mit tel alt ers und der Renaissance, Potsdam 193134.
K. Taut, Die Anfange der Jagdmusik, Leipzig 1927. L. K. J. Feininger,
Die Friihgeschicht e des Kanons bis Josquin des Prez, Emsdett en 1937. N.
Pi rrotta, Per l 'or igine e la st oria del la caccia e del madrigal e t recent eseo,
RMI, XLXVIIIXLIX, 1946 47. J. Handschin, The Summer Canon
and Its Background, Muica Disciplina, III, 1949. H. Besseler, Chasse, MGG,
II, 1952. I. A.
CHASSER (franc. loviti), oko 1400 i kasnije, uputa za strogi
kanonski nain kod kojega je ispisana samo jedna dionica, a druge
moraju svoj napjev iz nje izvoditi (loviti).
CHAUSSON, Ernest, francuski kompozitor (Pariz, 21. I
1855 Limav kod Mantesa, 10. VI 1899). Uio kod J. Masseneta
i C. Francka, pod ijim je uticajem bio ceo ivot i kojemu ima
da zahvali svoje majstorsko vladanje kompozicionom tehnikom.
Za svoga kratkog veka Ch. je napisao prilian broj kompozicija,
dotiui skoro sve oblasti muzike. U muzikoj drami Le Roi Arthus
potpuno je pod Wagne-rovim uticajem i u muzici i u sieu koji ima
mnogo dodirnih ta-aka s temom Tristana i Izolde. Pravi domen
Chaussona je kon-certantna forma, kamerna muzika i solo-pesma.
Meu najbolja i najpoznatija nj egovadela ide Poeme za violinu i
orkestar, za koji je Debussv rekao:
Sloboda forme ne suprotstavlja
se nikad skladnoj srazmeri. Nita
nas ne moe vie uzbuditi svojom
sanjarskom blagou no kraj Po-
eme, kada muzika, ostavljajui
1
po
strani svako opisivanje, svaku
anegdotu, postaje samo ose-anje
koje je nadahnulo emociju. U
solo-pesmama Ch. je pretea
Gabriela Faurea, jednog od
tvoraca novije francuske solo-
pjesme. Glavne su osobine
Chaussonove muzike: naroita
dra, veinom obavijena velom melanholije,
mirna ozbiljnost, jednostavnost i
profinjenost koje dolaze pravo od srca (G. Samazeuilh).
DELA. ORKESTARSKA: simfonija u B-duru op. 20, oko 1890. Simfo-
nijske poeme: Viviane op. 5, 1882; Solitude dans les bois op. 10, 1886 (unitena)
i Soir defete op. 32, 1898. Poeme za violinu i orkestar op. 25, 1896. KAMER-
NA: gudaki kvart et (nedovren); klavirski trio, 1882; klavirski kvart et, 1897;
koncert za kl avir, viol inu i gudaki kvart et, 188991; Piece za violonelo ili
violu i kl avir. KLAVIRSKA: sonat a u f-molu, 1880; 2 sonatine, 187879;
Cinq fantaisies, oko 1880; Paysage, 1895; Quelques danses, 1896; DRAMSKA.
Muzike drame: Helene, 1884 i Le Roi Arthus, 1903. Scenska muzika za Sha-
kespeareovu Oluju (La Tempete), 1888; za La Legende de Sainte Cecile M. Bou-
ehora, 1892; za Aristofanove Ptice, 1889 i dr. VOKALNA: Hymne vedigue
za 4 glasa i orkestar, 1886; Chant nuptial za enski hor, 1888; Deux duos za gla-
sove i orkest ar, 188386; vie zbirki sol o-pesama (Serres ehaudesj. Mot eti
i druge crkvene kompozicije.
LIT. : P. de Brevill e, E. Chausson, Mercure de Fr ance, sept embar 1899.
A. Bruneau, E. Chausson, Le Figaro, 18. VI 1899. P. Dukas, E. Chausson,
Revue hebdomandaire, jul i 1899. V. d' Indy, E. Chausson, Tribune de St .
Ger vais, septembar 1899. P- Lalo, E. Chausson, Le Temps, 20. VI 1899.
J. Ti ersot, E. Chausson, Le Guide musical, 25. VI i 2. VII 1899. Ch. Mal-
herbe, SIM, august-septembar 1910. RM je posvet il a Chaussonu broj od de
cembr a 1925. Ch. Oulmot, La Musique de l 'amour : Ernest Chausson et
la Bande a Franck, Pari 1935. P. Landormy, La Musique francaise de Franck
a Debussv, Pari 1943. G. Samazeuilh, Musiciens de mon temps, Pari 1947.
J. Bruyr, Ernest Chausson, MGG, II, 1952. J. P. Barricelli i L. Wein-
stein, Ernest Chausson; the Composer 's Life and Wor ks, 1955. J. Galloi s,
Ernest Chausson, Par i 1967. A. Pr.
CHAUVIRE, Yvette, francuska plesaica (Pariz, 22. IV
1917). Uenica baletne kole Parike opere (B. Kniassef), de-
bitirala 1931. Od 1937 do 1949 djelovala stalno na Parikoj operi.
Uz to je povremeno plesala i u Monte Carlu u baletnoj trupi
S. Lifara. God. 1949 gostovala u vicarskoj, neko vrijeme zatim

E. CHAUSSON


320 CHAUVIRfi CHERICI

plesala u kazalitu La Scala u Milanu. God. 1950 bila lanica
parikog baleta Ballets des Champs-lysees. Iste je godine gosto-
vala u SAD, 1951 u Firenci, 195152 u Londonu i Milanu,
195354 u Rimu. Vrativi se 1954 u Pariz ponovno djeluje na
Operi. Ch. se istakla osobito u baletima Labue jezero (ajkovski)
i Giselle (Adam). Ona njeguje klasini balet, ali ne tei za izvanj-
skim efektima. Njen je ples pun iskrene senzibilnosti i plasti-
nosti.
LIT.: F. Guillot de Rode, Yvet te Chauvire, Par i 1950.
CHAVARRI LOPEZ, Eduardo, panjolski kompozitor i
muziki pisac (Valencia, 31. I 1875 ). U Barceloni uio kod F.
Pedrella harmoniju i kompoziciju. Na Konzervatoriju u Valenciji
predavao muziku estetiku i historiju, a bio i dirigent konzer-
vatorijskog orkestra. God. 1903 osnovao je komorni orkestar s
kojim je izvodio djela panjolskih autora.
DJELA. ORKESTRALNA: Concerto espaiioli Rapsodia valenciana za
kl avir i orkestar; Cuentos Liricos; TierrasLevantinas; Ventalls antics; Acuarelas
valenci-anas za gudae. KOMORNA: Ouarteto hispano; kvartet za 4 viol ine;
Andaluza za violonelo i klavir. Legenda del Castillo moro za klavir; Cuentos y
Fantasias za kl avir . Sol o-pjesme (Candones para la juventud) . SPISI :
Histori ci de la muica (2 sv.), 1914 (111 izd. 1929); Muicapopular espanola, 1927;
Chopin, 1950; Folklore musical espanol, 1955; Narraciones musicales; La
Tetralogia de Wagner.
CHAVEZ, Carlos, meksiki kompozitor i dirigent (Mexico
Citv, 13. VI 1899). Klavir uio kod svoga brata, zatim kod E.
Poncea (191014) i P. L.
Ogazona (191620). Nakon
boravka u Evropi (1922) i SAD
(192324 i 192628) vratio se u
domovinu i tu postao jedan od
najistaknutijih predstavnika
muzikog ivota. God. 1923
osnovao koncertnu poslovnicu, a
1928 i simfonijski orkestar (vodio
ga do 1948). Prireivao je koncerte
za radnike izvodei prvenstveno
suvremenu muziku. Bio direktor
Konzervatorija (192834) i
upravitelj Nacionalnoga instituta
za umjetnost (194653). Uredio
sistem muzikoga kolst va u
Meksiku i potpoma-gao mlade
kompozitore. U svoji m djelima
povezao modernu harmonijsku i
instrumentalnu tehniku sa
znaajkama muzike
meksikih Indijanaca ostvarivi
individualni, ali i meksiki muziki stil.
DJELA. ORKESTRALNA. Osam simfonija: I, 1918; II, Sinfom'a de
Antimona, 1933; III, Sinfonia proletaria (Llamadas) za zbor i orkestar, 1934;
IV, Sinfonia India, 1936; V, 1951; VI, 1952; VII,za gudae, 1953 i VIII, 1964.
Koncert i: za har fu, 1938; za 4 roga, 1938; za klavir, 1940 i za viol inu, 1950.
etiri nokturna za violinu, 1939; Obertura republicana, 1935; tokata za udaraljke,
1947; Baile, 1953; Cantos de Mexico za orkestar meksikih instrumenata, 1935;
Xochipilli-Macuilxochitl za orkestar indijanskih inst rumenata, 1940. KO-
MORNA. Tri gudaka kvart eta: I, 1921; II, 1932 i III, 1944. Sol i za duhaki
kvart et, 1933; Tambuco za 6 udaraljki, 1965; Energia za nonet , 1925; sonata za
4 roga, 1930; sonat ina za violonelo i klavir, 1924; sonatina za violinu i klavir,
1924; Espiral za viol inu i klavir, 1934. Tri sonate za klavir, 191828.
DRAMSKA: opere Panf il o y Lauretta, 1957 i Love Propiti ated, 1960. Balet i:
El Fuego nuevo, 1928; Los cuatro soles, 1930; HP, 1932; Antigona, 1940 i Hija
de Colquide (Dark Meadow), 1946. Scenska muzika. VOKALNA: El Sol
za zbor i orkestar, 1934; La Palama azur za zbor i orkestar, 1940; Tierra mojada
za zbor, obou i engleski rog, 1932; Canto a la tierra za zbor i klavir, 1946; Ar-
bolucu que te sequeste za zbor a cappell a, 1942; solo-pjesme. SPISI: Toviard
a New Music, 1937; La Muica mexicana, 1949; Musical Thought, 1960.
LIT.: H. Weinsto;k, Carl os Chavez, MQ, 1936. H. Coviell, Carl os Cha-
vez, The Book of Modern Composers, New York 1942. A. Fuchs, Zwei
mexikanische Komponisten, Melos, 1952. H. Weinstock, Carlos Chavez (s
katalogom djela), Compositores de Amrica, 1957. R. Garcia-Morillo, Carlo
Chavez: vida y obra, Buenos Aires 1960.
CHLARD, Hippolyte-Andre-Jean-Baptiste, francuski
kompozitor (Pariz, 1. II 1789 Weimar, 12. II 1861). Uio
kod F.-J. Fetia i na Parikom konzervatoriju (V. Dourlen, F.
Gossec, E. Mehul, L. Cherubini). God. 1811 nagraen sa Prix
de Rome. Studirao zatim kod G. Bainija u Rimu, N. Zingarellija i
G. Paisiella u Napulju. Violinist Parike opere, zatim dvorski
dirigent u Miinchenu, vlasnik trgovine muzikalija u Parizu,
dirigent Njemake opere u Londonu, dirigent u Augsburgu, te
od 1840 (s prekidom 185254, kad je ivio u Parizu) dvorski
dirigent u Weimaru. Ch. je komponirao francuske, njemake i
talijanske opere. Izvedbe u Parizu uvijek su zavravale s neu-
spjehom, a u Njemakoj s odobravanjem.
DJELA. Opere: Macbeth, 1827; La Table etle logement, 1829; Mitternacht,
1831; Der Student, 1832; Die Hermannsschlacht, 1835 (najuspjel ija); Der Seeka-
dett, 1844; L'Aquila romana (posth.), 1864. Komine opere: La asa davendere,
1815 i Der Scheibentoni, 1842. Kompozicije za orkestar. Solo-pjesme;
zborovi. Crkvene kompozicije. Izdao Solfeges a quatre voix suivis d'un
cantique d voix seule avec accompagnement de piano.
LIT.: W. Boetticher, Hippolyt e-Andre-Jean-Baptist e Chelard.j
1952.
CHELLERI (Keller), Fortunato, talijanski kompo:
makog podrijetla (Parma, V ili VI 1690 Kassel, 11. X
Uenik F. M. Bazzanija, operni kompozitor u Veneciji,
dvorski dirigent u Wiirzburgu, 172532 u Kasselu, zatim
u Stockholmu. God. 1726 boravio u Londonu, a posljt
godina ivio u Kasselu. Ranije Chellerijeve opere pripai
venecijanske kole, dok se u kasnijim oituje i utjecaj n;
opernog stvaranja. U misama i ostalim crkvenim djelirr
spojiti strogost rimske kole s napuljskom melodioznost:
DJELA: Concerto con violoncello obligato, 1742; 12 suita za c Trio
u D-duru, 1735; Sonata da camera u D-duru za 2 violine, 2 fl; oko
1740; Rondeau za 2 fl aut e, obou i b. c. Devet suita (sonata
DRAMSKA. Opere: La Gri selda, 1708; II Gran Al essandro, 17
nobia in Palmira, 1710; L'Atalanta, 1713; Alessandro fra le Amaz.
La Caccia in Etolia, 1715; Ircano innamorato, 1715; Penelope la c
Alessandro Severo, 1718; Amalassunta regina dei Goti, 1718; La Pae
1719 (zajedno sa G. M, Buinijem); Tamerlano, 1720; Arsacide, 17,
stocle, 1721; Amor tirannico, 1721 (zajedno sa G. Portom); Zenobiae
1722; Pastorale, 1722; Serenata, 1722. VOKALNA. Oratoriji
umano, 1722; Annuntiatio Mariae, 1723; Allegorie, 1724; Oratorio pe
Santo, 1730; Dio sul Sinai, 1731; David umiliato, 1732. Kantate; ari)
1
moteti; psalmi.
LIT.: W. Ecksrt, Fortunato Chelleri (disertacija), Heidelberg u
Fortunato Chelleri, MGG, II, 1952.
CHEMIN, Nicolas du ~> Du Chemin, Nicolas
CHEMIN-PETIT, 1. Hans, njemaki kompozitor 12.
VII 1864 Potsdam, u. I 1917). Uenik Konzen
Leipzigu, zborovoa u Ulmu, 188794 dvorski dirigent
sen-Altenburgu i zatim nastavnik pjevanja na gimnaziji
damu, gdje je 1900 osnovao vlastitu muziku kolu.
DJELA. Opere: Der Goldregen, 1889; Hans Jiirge, 1893 i Oe
1915. Operete: Die Prinzessin und der Schweinehirt, 1905 i Der Heb
1906. Zborovi; prigodne kompozicije.
LIT. Fr. Welt er, Hans Chemin-Pet it , AM, 1939. ,
2. Hans Helmut, njemaki violonelist, dirigent i
zitor (Potsdam, 24. VII 1902 ). Sin Hansa; studirao n;
muzikoj koli u Berlinu (violonelo kod H. Beckera, koi
kod P. Juona). God. 192427 lan kvarteta Bruinier; kc
je i solistiki. Od 1929 predavao u Berlinu teoriju na /
za crkvenu i kolsku muziku, a od 1948 na Visokoj muzi
Dirigentskim radom zapoeo 1934. Od 1939 vodio k
zbor u Magdeburgu, od 1943 Berlinski filharmonijski.
1945 Gradski zbor u Potsdamu.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1932 i 1949; i
1932; Concertino za violonelo, 1931; Orchesterprolog, 1939; Festl
1941; Simfonische Musik (Potsdamer Musik), 1944. KOMORN.
aka kvarteta, 1925 i 1927; Blasertrio im alten Stil, 1943; duhaki k\
Kleine Suite za nonet , 1938. DRAMSKA. Komor ne opere: Dt
Vogel (za pjevae il i marionete), 1927; Lady Monika, 1929 i Konig A
Scenska muzika za drame Shakespearea i Wedekinda, te za mario:
Dr Faust, 1932. VOKALNA. Kantate: Von der Eitelkeit der Welt (A
za bar it on i mal i orkestar, 1936; An die Liebe za sopran i mal i ori
i Werkleute sind wir (Ril ke), 1944. Geistliches Konzert (Rilke) za alt im
1944; 3 himne (Hol derlin) za bariton i orkest ar, 1929; Lyrische Suit
i sekst et, 1929; madrigal i; zborovi; solo-pjesme (Triptychon za sopi
flaute i violonelo, 1945); psalmi za zbor i orkestar; moteti. Iz
pjesmaricu pukih napjeva Kommt ihr Gespielen (6 sv), 194951.
LIT. : H. Becker, Hans Hel mut Chemin- Pet it , MGG, II, ]
CHERBULIEZ, Antoine-Elise, vicarski muziko
hausen, Alzacija, 22. VII 1888 Ziirich, 15. X 1964;
tehniki fakultet; muziku uio na Konzervatoriju u Ziir:
M. Regera (teorija i kompozicija) u Meiningenu i Jeni, A. S'
(orgulje) i S. Ochsa (dirigiranje) u Berlinu. God. i"9r
gulja i nastavnik muzike u Wattwilu, 1921 vratio se u d
Suosniva i direktor muzike kole u Churu (do 1942).
istodobno lektor Univerziteta u Ziirichu i zatim uter
direktor Muzikolokog seminara i 193258 honorarni
Ue podruje njegova muzikolokog istraivanja bio je
muziki folklor. Ogledao se i kao kompozitor.

:
DJELA. Knjige: Geddnkliche Grundlagen der Musikbetrachtt
tacija), 1923; Peter Cornelius, 1924; Joseph Haydn, 1932; Die Sch
deutschen Musikgeschichte, 1932; Johannes Brahms, Wege zum Versi
Kunst, 1934; Der unbekannte Na'geli, 1938; C. Ph. E. Bach, 1939
der Musikpddagogik in der Schiveiz, 1943; O. Barblan, 1945; Joha?
Bach, 1946; Edvard Grieg, 1947; Tschaikowsky und die russische N.
F. Chopin, 1948; Giuseppe Verdi, 1949; Georg Friedrich Hdndel, 1
Pergolesi, 1954; Musikgeschichte von Spanien, Portugal und La
1957. Studije: Pestalozzis Anregungen auf dem Gebiet der Mu!
und der Volksmusik, 1933; La Cancien popular en la Suiza Retica
musikalische Erziehung, Schweizerisches Musikbuch, 1939; Die Mus
des Kindes, Die Musik im Leben des Menschen, 1942; Bibliographie
son et de la musique populaire en Sui sse, Le Foklore, 1949 i dr.
LIT.: W. Schuh, Antoine-Elisee Cherbuliez, MGG, II, 195:
CHERICI, Sebastiano, talijanski kompozitor (Pii
1704). O njegovu kolovanju nita nije poznato, a i
nikom djelovanju ima malo podataka: 1672 dirigent,
u Ferrari, poslije 1695 u Pistoji. Ch. izbjegava strogu
i daje prilino znaenje instrumentima u vokalno-instrur
djelima. G. Barblan istie melodijsku invenciju i osj(


C. CHAVEZ
komornim duetima op. 5. ,
CHERICI CHERUBINI
321

DJELA. DRAMSKA. Opere: Amor pi aga ogni ore, 1691; L' Egdi nda,
1699. VOKALNA. Oratoriji : La Conversione di S. Agostino, 1678; La Ca-
duta d'Uria, 1678; La Susanna, 1678; // Senso abbattuto, 1680; II Trionfo delld
pae, 1688; H Trionfo degli incanti amorosi, 1689; Le Vittorie di Cristo morio e
risorto, 1691; // Martirio di S. Maurelio, 1693. Inni sacri za 2-5 glasova s
viol inama i bez op. 1, 1672; Harmonia di devoti concerti za 2 i 3 glasa s viol inama
i bez op. 2, 1681; Compieta concertata e breve za 3 i 4 glasa op. 3, 1686; Mo-
tetti sacri za 2 i 3 glasa s viol inama i bez op. 4, 1686; Componimenti da camera
za 2 glasa op. 5, 1688; Motetti sacri za 2 i 3 glasa s viol inama i bez op. 6, 1695.
LIT. : G. Barblan, Sebast iano Cherici, MGG, II, 1952.
CHERKASSKY (erkaski), Shura, ameriki pijanist ru-
skoga podrijetla (Odessa, 7. X 1911 ). Prvu pouku u klaviru dobio
od majke i ve kao osmogodinji djeak koncertirao u Odessi.
God. 1923 otiao u Ameriku i tamo uio kod J. Hofmanna. Osim
koncertnih turneja po Americi nastupao: 1928 u Australiji i
Novom Zelandu, 1929 i 1931 u Junoj Africi, 193538 u Evropi
(i Sovjetskom Savezu) i dr. Od 1939 ivio u Parizu, a zatim u
Hollvvvoodu. Ch. je jedan od najveih klavirskih umjetnika da-
nanjice. On ne oduevljava samo kao virtuoz, nego i kao produ-
hovljen interpret kultiviranog udara.
CHERUBINI, Luigi, italijanski kompozitor (Firenca, 14.
IX 1760 Pariz, 13. III 1842). Osnove muzike uio kod svog
oca Bartolomea Cherubinija, embalista teatra della Pergola u Firen-
ci, harmoniju i kontrapunkt kod B. i A. Felicija; kod G. Castruccija
uio orgulje, a kod P. Bizzarija verovatno pevanje. Svoje prvo
vee delo Messa in D komponovao 1773; sledeim duhovnim
kompozicijama privlai panju javnosti i dobiva stipendiju to-
skanskog vojvode (kasnijeg cara Leopolda II), koja mu omoguuje
etvorogodinji studij (177882) kod G. Sartija u Bologni. Ana-
lizirajui dela renesansnih majstora, Ch. se tada usavrio u poli-
fonom stilu; saradivao je na delima svog uitelja i sam kompo-
novao (opera // Quinto Fabio, 1780 i dr.). Po zavretku studija
pie opere koje se izvode u raznim italijanskim pozoritima. Kako
je u to doba bio obiaj da se na gostovanja pozivaju ne samo dobri
pevai i instrumentalisti ve i kompozitori, Cherubinija pozivaju
1784 u London. Tu pie opere za King's Theatre i 1786 postaje
dvorski kompozitor. God. 1786 odlazi u Pariz, gde e se, nakon
kratkog boravka u Torinu 1788, zbog izvedbe svoje opere Ifigenia
in Aulie, stalno nastaniti i ostati do smrti. God. 178492 vodi
sa G. B. Viottijem i N. Mestrinom italijansko pozorite (Theatre
de Monsieur). God. 1795 naimenovan je za inspektora novo-
osnovanog Parikog konzervatorijuma, no kako ga je Napoleon
omrznuo, verovatno zbog jedne njegove ranije kritike primedbe,
bude zapostavljen, pa naputa taj poloaj i bavi se iskljuivo
komponovanjem. U to vreme, uz ostale kompozicije, pie za javne
republikanske sveanosti himne sa bogatim zborovima i golemim
orkestrima. God. 1805 putuje u Be gde se 1806 izvode njegove
opere Lodoiska i Faniska. U Beu upoznaje Havdna i Beethovena.
God. 1806 Napoleon je zauzeo Be i pozvao Cherubinija da or-
ganizuje sveanosti u Schonbrunnu. No po povratku u Pariz
Cherubinija ponovo zapostavljaju; on pada u novane tekoe
i depresiju te neko vreme (do 1808) prestaje komponovati. God.
1815 diriguje u Londonu dela koja je napisao za londonsko Fil-
harmonijsko drutvo (simfonija, koncertna uvertira). God. 1816
postaje profesor na parikoj cole royale de musigue (182142
direktor). God. 181620 bio je i nadintendant Kraljevske kapele.

Pored sve mnogo-
stranosti Cherubini-jeva
stvaranja, teite
njegove kompozitor-ske
delatnosti lei u operi,
kojoj je posvetio
nekoliko decenija svoje
vanredno duge
umetnike aktivnosti.
Svoje prve opere
komponovao je u stilu
napuljske kole. U
Par i zu j e uao u
krug francuskih
kompozitora pristalica
Gluckove operne
reforme. Njegova prva
parika opera De-
mophoon pisana je u stilu
Gluckovih opera, ali
zbog obilne u-potrebe
kontrapunkt -skih
elemenata nije bila
pristupana publici. Sa operom Lodoiska, punom sveih harmonskih
kombinacija, divne melodike i briljantno orkestriranom, Ch. je
priao ka novom operskom smeru izraslom iz ideja i zbivanja
Francuske revolucije. To je tzv. opera spasa kojoj su obeleja:
velianje etikih principa, romantiko isticanje kolorita, operisanje
scenskim i muzikim kontrastima, spaavanje glavnog lica po svaku
cenu. U svojim operama ovog tipa Ch. je uprostio svoj muziki
jezik; u svom remek-delu, operi Les Deux journees, izgraenoj na
humanosti saoseanja, Ch. je progovorio jednostavno i prirodno, bez
preterivanja i patetinosti. Suzdranost i preglednost ostae
karakteristine i za ostala Che-rubinijeva muziko-scenska dela
koja ipak nee dostii razinu opere Les Deux journees. Znaenje
Cherubinijevih najuspelijih opera nije ostalo bez odjeka. Njihov
heroizam (koji posebno proima Cherubinijeve operske uvertire)
uplivisao je i na Beethovena, koji ga je cenio kao najboljeg scenskog
kompozitora onog vremena. Beethovenove uvertire i opera Fidelio,
pa uvertire Egmont i Co-riolan vuku poreklo iz dodira sa
Cherubinijevom scenskom umet-nou.
Ch. je napisao veliki broj dela iz oblasti crkvene muzike. Ta
se dela odlikuju inventivnou; u njima je podvuen i dramski
momenat. Meu misama se istie naroito misa u C-duru struk-
turom, ozbiljnou i majstorstvom obrade, osobito u fugiranim
delovima uzorima kontrapunktskog stila posle velikih majstora
polifonije. Vrlo je uspeo i njegov Requiem u d-molu, nastao po-
vodom smrti A. Bo'ieldieua. Cherubinijeva instrumentalna dela
(kvarteti, sonate, simfonija) napisana su sa puno znanja kom-
pozicione tehnike. Ona su bila zanimljiva i znaajna za doba u
koje je Ch. iveo, dok se danas rede izvode. Ch. je ostavio i ne-
koliko didaktikih dela, kao rezultat svoje dugogodinje peda-
goke prakse i prouavanja pojedinih muzikih kompozicionih
disciplina. Najznaajnije je njegovo delo te vrste Cours de contre-
point et de fugue. Preveden na mnoge jezike, dugo i obilno upo-
trebljavan, ovaj se udbenik istie jasnoom, konciznou i je-
dnostavnim objanjenjima pravila.
DELA. INSTRUMENTALNA: simfonija u d-mol u za gudaki orkest ar
(kasnije preraena za gudaki kvartet sa novim adagiom), 1815; koncertna uver-
tira, 1815. est gudakih kvarteta; kvintet . est klavirskih sonata. So-
nate za orgulje i za harfu (u rukopisu). DRAMSKA: II Quinto Fabio, 1780;
Armida abbandonata, 1782; Adriano in Siria, 1782; II Messenzio re d'Etruria,
1782; Lo Sposo di tre, marilo di nessuna, 1783; VIdalide, 1784; UAlessandro
nelVIndie, 1784; La Einla principessa, 1785; // Giulio Sabino, 1786; Ifigenia in
Aulide, 1788; Demopkoon, 1788; Marguerite d'Anjou (nedovrena), 1790; Lo-
doiska, 1791; Koukourgi, 1793; Elise, ou le voyage aux glaciers du Mont Saint--
Bernard, 1794; Medee, 1797; L' Hotellerie porlugaise, 1798; La Punilion, 1799;
La Prisonniere, 1799; Les Deux journees ou Le porleur d'eau, 1800; Anacreon ou
l'amourfugitif, 1803 ; Faniska, 1806; Pygmalion, 1809; Crescendo (izgubljena), 1810;
Les Abencerages ou U etendard de Grenade, 1813; Ali-Baba ou Les quarante voleurs
(u kojoj je iskoritena muzika iz opere Koukourgi ),i833 ; Olimpiade (nedovrena).
Balet-pantomima Achille a Scyros, 1804. Opere u suradnji sa drugim kompozit o-
rima: Epicure (sa E.-N. Mehulom), 1800; Bayard a Mezieres (sa F. Boildieuom,
Ch.-S. Catelom i Nicolom), 1814; Blanche de Provence (sa H.-M. Bertonom, F .
Bolel dieuom, R. Kreutzerom i F. Paerom), 1821; La Molinarella, parodijska pre-
rada opere La bella molinara G. Paisiella; pojedini odlomci u nekim operama P. A.n-
fossija, G. Paisiel la, D. Cimarose, P. C. Gugl iel mija i dr. VOKALNA: kan-
tat a Amphion (za slobodnozidarsku Olimpijsku lou), 1787; kantata za svea-
nost generaltaba, 1814; kantat a La Primavera; Hymne d la fraternite za sol istu
i hor; Hymne pour la fete de la reconnaissance za sol istu i hor, 1799; Hymne pour
une fele de la jeunesse, 1799 ( ?) ; Hymne a la Vicloire, 1796; alobna himna Du
haut de la volite eternelle, 1797; Chant sur la mori de Joseph Haydn, 1809; vie
kompozicija za manje vokalne ansamble, dueta, romanca, kanona a cappella.
CRKVENA: et iri sveane mise; 9 misa (u bibl iot eci u Glasgowu) i 13 misa
i rekvijema (u Znanst venoj bibl iot eci u Berlinu); Messe de Reauiem u c-molu,
1816; Messe de Reauiem u d-molu, 1836; vie manjih crkvenih dela. SPISI:
Cours de conlrepoint et de fugue, 1835; Recueil de marches d'harmonie; Methode de
chant du Conservatoire (saraival i E.-N. Mehul, F.-J. Gossec i dr.); vebe iz
MUZ., E., I, 21

L. CHERUBINI. Naslovna st rana opere Medee s pr izorom iz zadnjega ina

L. CHERUBINI. Rad J. - A.- D. Ingr esa
322 CHERUBINI CHICKERING & SONS

solfeggia; Rapport a S. E. le Ministre de V Interieur sur un nouvel instrument de
musiaue, nomme orgue expressif<s (sa E.-N. Mehulom), 1811; Rapport sur l'orga-
nisation du Conservatoire (sa F.-J. Gossecom, A. Gretryjem i dr.); Memoire sur la
construction des Instruments a cordes et a archet (proitano 1819 u parikoj Aka-
demiji nauka).
LIT. : Lomenie, Cherubini, Par i 1841. E.-F. Miel, Not ice sur la vie et
les ouvrages de Cherubini, Pari 1842. Bottee de Toulmon, Notice des manu-
scrit s autographes de la musique composee par feu Cherubini, Pari 1843.
Raoul-Rochette i Halevy, Seance publ ique de l 'Academie Royale, 7 octobr e
1843, not ice sur la vie et les ouvrages de Cherubini, Pari 1843. L. Picchianti,
Not ize sulla vit a e sul le opere di Luigi Cherubini, Mil ano 1843. Sti erl in,
Luigi Cherubini, 1851.D. Denne-Baron, Cherubini, Pari 1862.B.Gamucci,
Intorno alla vit a e alle opere di Luigi Cherubini, Firenze 1869. F. Cromest,
Cherubini, L'ondon 1890. M. E. Wittmann, Cherubini, 1895. H. Kretz-
schmar, Cber di e Bedeut ung von Cherubinis Ouver t iiren und Haupt opern
il ir die Gegenwart, PJB, 1906. R. Hohenemser, Luigi Cherubini, sein Leben
und seine Werke, Leipzig 1913. M. Quat rell es-L' Epine, Cherubini, 1760
1842: not es et documents inedits, Lille 1913. L. Schemann, Cherubini,
Stuttgart 1925. A. Capri, Luigi Cherubini, Muica, I, Firenze 1942. G.
Confalonieri, Prigionia di un art ista: II Romanzo di Luigi Cherubini (2 sv.),
Milano 1948. R. Cotte, Luigi Cherubini, MGG, II, 1952. Luigi Cherubini
nel II cent enario della nascit a. Cont ributo all a conoscenza dell a vita e dell '
opere, Firenza 1962. B. Deana, Cherubini, Oxford 1965. D. Sn.
CHESLOCK, Louis, ameriki violinist, dirigent i kompozitor
engleskog podrijetla (London, 9. IX 1899 ). S roditeljima
preselio u SAD 1901. Uio muziku na Peabody Conservatory u
Baltimoreu, gdje je 191637 bio lan simfonijskog orkestra.
Na Peabody Conservatory predavao od 1917 violinu, a od 1922
i harmoniju. Bavi se i dirigiranjem.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1932. Simfonijske pjesme: Neath
Washington Monument , 1922; Cathedral at Sundown, 1922 i At the Railway
Station, 1923. Koncert za violinu, 1926; French Horn Concerto, 1936; Symphonic
Prelude, 1927; Two Dances, 1926; Biblical Dance, 1937; Legend of Sleepy Hollozv,
1936. KOMORNA: gudaki kvartet , 1930; rapsodija Shire Amy za kvintet ,
t932; t ema i varijacije za oktet , 1934; sonat a za violinu i kl avir , 1920; sonatina
za violonelo i klavir, 1939; Concertino za viol inu i klavir, 1943. Klavirske
kompozicije. Opera The Jewell Merchants, 1940; balet Cinderella, 1946.
VOKALNA: oratoriji David, 1937 i The Congo, 1942; psalmi; solo-pjesme.
Objavio prirunik Introductory Study on Viol in Vibrato, 1931.
CHESTER, englesko muziko izdavako poduzee koje su
1863 osnovala braa J. i W. Chester u Brightonu. God. 1918
preselila se tvrtka u London i otada se proirila u veliko poduzee,
poznato po itavom svijetu. Ta je kua izdala brojna vrijedna djela
suvremenih evropskih kompozitora, pokazujui mnogo smisla za
propagiranje moderne muzike. Tvrtka je utemeljila i posudbenu
biblioteku sa preko 30 000 djela. Ona izdaje i muziku reviju
The Chesterian (prva serija 191519; druga serija 191940,
1947 ). God. 1957 poduzee se fuzioniralo sa W. Hansenom iz
Kobenhavna.
CHEVALIER, Maurice, francuski pjeva i glumac (Pariz,
12. IX 1888 ). Ve u najranijoj mladosti poinje karijeru pje-
vaa zabavne muzike. Nakon Prvoga svjetskog rata uiva ve
svjetsku slavu. Nastupa u najpoznatijim parikim dvoranama
(Olympia, Folie-Bergere, Casino, Thedtre des Champs Elysees) s
najpoznatijim glumicama (Mistinguett, Yvonne Vallee), gostuje u
Londonu i New Yorku. Veliki uspjeh postie kao operetni pjeva
(Dede, 1921, La-haut, 1923). Pjesme s njegova repertoara
poznate su u cijelom svijetu (Valentine, Dites-moi, ma mire, Ma
pomme, Mon coeur, Pari je t'aime). God. 192835 boravio u
Hollywoodu i snimio niz muzikih filmova. Po povratku u Pariz
nastupa ponovno u Thedtre des Champs Elysees, te u Varietes;
prireuje samostalne koncerte chansona, pjeva u operetama i
glumi u filmovima. Gostuje u mnogim evropskim gradovima.
Ch. je jedan od najboljih i najpopularnijih suvremenih pjevaa
chansona.
LIT. : P. Cudlipp, Maurice Cheval ier's Own Story, London 1930. J.
Boyer, La Vie romanesque de Maurice Chevalier, Montreal 1934. G. Toschi,
Maurice Chevalier, Cinema, 1949. M. Pagnol i Romeo-Carles, Maurice Che-
valier, 25 ans de succes: 19251950, Pari 1950.
CHEVE, Emile-Joseph-Maurice, francuski muziki teo-
retiar i pedagog (Douarnenez, Finistere, 31. V 1804 Pariz, 26.
VIII 1864). Lijenik; usavrio ciferistiku metodu, koja se po njemu
naziva gdjekad i Cheveov sistem (> Ciferistika metoda). U zajednici
sa svojom enom Nanettom Pari i njenim bratom Aimeom Parisom
napisao Methode elementaire de musique vocale (1844) i Methode
elementaire d'harmonie (1846).
LIT. : A. Pages, La Met hode mus ical e Gal in-Par is-Cheve, Par i 1860.
A. L. Montandon, Ecole Gal in-Paris-Cheve, Probleme musical historique,
pedagogique, Pari 1861. O. Comettant, Les Musiciens, les phil osophes et
les Gait s de la musique en chiffr es, Pari 1870.
CHEVILLARD, Camille, francuski kompozitor i dirigent
(Pariz, 14.x 1859 Chatou kraj Pariza, 30. V 1923). Uio klavir
na Konzervatoriju u Parizu; u kompoziciji uglavnom samouk.
God. 1886 asistent dirigenta Ch. Lamoureuxa, kojega je 1899
naslijedio kao dirigent u Concerts Lamoureux. Iste godine osnovao
Societe de Fondation Beethoven, a 1903 trio Chevillard-Hayot-
Salmon. Od 1907 bio je nastavnik na Konzervatoriju, a od 1914
direktor Opere.
DJELA: Ballade symphonique op. 6, 1899; La Chene et le roseau za orkestar op.
7, 1890; Fantaisie symphonique op. 10, 1893. Gudaki kvart et, 1898; kla-
virski kvartet , 1883; kl avirski kvintet , 1882; klavirski trio, 1887; som
linu i kl avir; kompozicije za viol inu, za viol onel o. Klavirske ko
Scenska muzika za La Roussalka (E. Schure). Pjesme.
LIT.: R. Rolland, Musiciens d'aujourd'hui, Pari 1908. O. Se
ciens francais d'aujord'hui, Pari 1921. R. Dumesnil, Portrait des
francais, Pari 1938.

j
CHEVRETTE, francuski naziv za male gajde.
:
CHEVREUILLE, Raymond, belgijski kompozitor '
mael, Bruxelles, 17. XI 1901 ). Poslije studija na Konze:
u Bruxellesu (G. Minet, F. Rasse) nastavnik na Muziko;
St. Josse-ten-Noode. Djelovao je i na Belgijskom rad
vio se prouavanjem akustikih pojava i teoretski i p
Predavao na Konzervatoriju u Bruxellesu.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, za 14 solista, 193
Souvenirs, 1944; III, 1951; IV, Short Symphony, 1952 i V, Trintdn
Koncert i: 2 za kl avir, 1937 i 1952; 2 za viol inu, 1941 i 1935; za obo
i fagot, 1943; za viol u i kl avir, 1946; za saksofon i kl avir, 1954; za 1
1940; za rog, 1949; za trubl ju, 1954. Koncert za orkestar, 1947; Pe
1931; Mouvements symphoniques, 1938; 2 Divertissemenla, 1946 i 194^
MORNA: est gudakih kvart eta, 193045; gudaki trio; klavirski
virski kvartet, 1938; kvartet za violonela, 1942; Musique liliputienne 2
1942. Klavirske kompozicije (sonatina, 1943). DRAMSKA: r;
opere D'un diable de Briauet, 1950 i Vlixir du Reverend Pire Gauc
opera Atta TrolL, 1952; bal eti Jean et les Amgavons, 1934 i Cendril
VOKALNA. Za zbor i or kest ar : Le Fl eau, 1930; Le Cant ique
1940; L'Elephant et le Papillon, 1941; La Dispute des orgues, 1941.
orkestar: kantate Evasions, 1942 i aisons, 1943. Priere pour les condan
za recitat ora i orkestar, 1944; solo-pjesme.
LIT. : R. Wangermee, Some Cont emporary Wall on Composers
1952, 23.
CHIAMATA (tal. poziv; franc. chamade), u venei
operi oko sredine XVII st. stavak u 12/8 mjeri; njime s
znak, da je lov zavren (chiamata alla caccia).
CHIARENTANA (chiarenzana, chiarantana), u X
st. polagani ples u obliku kola, najee u 12/8 mjeri,
se u literaturi za lutnju (Marcantonio del Pifaro, Inta
de lauto, 1546).
CHIAROMONTE, Francesco, talijanski kompozito
va, tenor (Castrogiovanni, Sicilija, 26. VII 1809 B:
15. X 1886). Uenik P. Raimondija na Konzervatoriju u
i G. Donizettija u Napulju. Najprije pjeva Dvorske 1
Palermu, a zatim, nakon to se afirmirao kao kompozito:
pulju, Genovi i Milanu, od 1858 maestro di oro parikog .
Thedtre italien i talijanske opere u Londonu. Od 1862
u Bruxellesu, gdje je 1872 postao profesor pjevanja naKi
toriju.
DJELA. Opere: Fenicia, 1844; Caterina di Cleves, 1850; 11 G
1851; Giovanna di Castiglia, 1852; Le Nozze di Messina, 1853; Ines di
1855; Una Burla per corresione, 1855 i Tempete, 1859. Oratorij H,
Methode de chant.
CHIAVETTE (tal.), kljuevi, koji su u notnom sist
pet crta mijenjali uobiajeno mjesto, za razliku od norma
stavljenih, tzv. chiavi naturali. Takve ch. ili chiavi trar,
susreu se u vokalnoj muzici, osobito u razdoblju od 1550 1
Uz pomo chiavetta izbjegavala se upotreba pomonih ci
ljenja o pravoj ulozi chiavetta i danas su medu muzik
podijeljena.

(

LIT.: R. Ehrmann, Die Schl iissel kombinat ionen im 15. und. 16."
dert , STMW, 1924. Th. Kroyer, Zur Chiavett en-Frage, Adl er F'
1930. Isti, Der vollkommene Partiturspieler, 1930. H. Engel, <
MGG, II, 1952. S. Hermelink, Zur Chiavet tenfrage, Kongressberk
1956. Isti , Ein neuer Bel eg zum Ur sprung der Chiavet te, MF, 19'
CHICAGO-JAZZ (Chicago style), stilsko razdc
razvoju jazza, koje zapoinje oko 1920 nakon dixielanda,
hodi eri swinga. U to su se vrijeme poeli u Chicagu bav -
muzikom i bijelci, pa su se upravo tada elementi crnako, -
muziciranja stopili s evropskim nainom muzikoga m
Time su stvoreni temelji za daljnji razvoj jazz-muzike,
za swing. Od instrumenata po prvi put veu vanost imE
fon. Glavni predstavnici chicago-jazza bili su B. Beide
J. McPortland, B. Freeman, F. Teschemacher, D. To
Teagarden, E. Condon i kasnije B. Goodman. Izraz Chi
(kasnije chicago-jazz ili chicago style) prvi je upotrijebio H.
sie 1934.
CHICKERING & SONS, najstarija amerika tvorni
vira. Osnovao ju je 1823 u Bostonu stolar Jonas Ch. (New I
5. IV 1798 Boston, 8. XII 1853) koji se od 1818 kao
bavio izradbom klavira. Njegov je rad vaan za daljnji
tog instrumenta, jer je usavrio eljeznu konstrukciju kla
okvira. Osnivaa su naslijedila njegova tri sina; Frank C.
H. i Thomas E. (Boston, 22. X 1824 14. II 1871) 0
je osobito posljednji mnogo pridonio daljnjem razvoju po
Najvei uspjeh postigao je 1876 na Svjetskoj izlobi u
osvojivi prvu nagradu. Za njegova vodstva mijenja tvrtk
u Chickering & Sons. Do 1908 upravljaju tvornicom
obitelji Chickering. Poduzee se spojilo s American Pia
CHICKERING & SONS CHOCALHO 323

(kasnije Aeolian American Corporation) i preselilo sjedite u East
Rochester (New York). Klaviri, a osobito pijanim tvornice Ch.
& S. idu u najkvalitetnije amerike instrumente.
LIT.: R. G. Parker, A Tribute to the Life and Charact er of Jonas Chicke-
ring, Boston 1854. The Commemorat ion of the Founding of the House of
Chickering, Boston 1904.
CHILESOTTI, Oscar, talijanski muzikolog (Bassano del
Grappa, 12. VII 1848 23. VI 1916). Zavrio studij prava u
Padovi. Bio je direktor Gradskog muzeja u Bassanu. Prouavao
muziku za lutnju iz XVI i XVII st., o kojoj je pisao studije i dr-
ao predavanja s muzikim ilustracijama. Mnoge je kompozicije za
lutnju iz tih vremena objavio u modernoj notaciji.
DJELA: / nostri maestri del passato. Note biografiche sui piii grandi musicisti
italiani du Palestrina a Bellini, 1882; Di Giovanni Battista Besardo e del suo vThe-
saurus Harmonicus, 1888; ulla melodia popolare del Cinquecento> 1889; Sulle
Gamme e sui suoni, di combinazione, 1898; Le Scale arabo-persiane e indit, 1902;
Note circa alcuni liutisti italiani della prima meta del Cinquecento, 1902; L'Evolu-
zione nella muica, appunti sulla teoria di H. Spencer, 1911; Notes sur la tablature
de Luth et de Guitarre, XVI et XVII sicles, Encvclopedie de la Musique (Lavig-
nac), 1912. Studije i lanci: Musiciens francais: J. B. Besard et les luthistes du XVI
e

sidcle, Revue d'Histoire et de Critique Musicale, 1901; L'Evoluzione nella
scrittura dei suoni musicali, RMI, 1901; Francesco da Milano, liutista della prima
meta del sec. XVI, SBIMG, 1903; De Vorigine des tnodes majeur et mineur, RMI,
1904; Sull'arte greca: appunti, ibid., 1908; Le Alterazioni cromaticke nel sec.
XVI, SBIMG, 1909; Di Nicola Vicentino e dei generi greci secondo Vincenzo
Galilei, RMI, 1912. God. 18831915 izdao kod mil anskog nakladnika Ri-
cordija zbirku Biblioteca di raritd musicali (9 sv.), u kojoj je objavio djela B. Mar-
cell a, O. Vecchija, G. Frescobaldija, J. S. Besarda i dr.
LIT. : F. Ghisi , Oscar Chilesot ti, MGG, II, 1952. G. Mantese, St oria
musical e vicent ina, Vicenza 1956. G. Vecchi, La Melodia popol are nel pen-
siero e nel la ricerca filol ogica di Oscar Chil esott i, Chigiana, 1966.
CHIRESCU, Ioan D., rumunjski kompozitor i zborovoa
(Cernavoda, 5. I 1889 ). Studirao na Konzervatoriju u Buku-
retu (D. G. Kiriac, A. Castaldi) i na Scholi cantorum u Parizu
(G. de Lioncourt, V. d'Indv). God. 192762 profesor na Kon-
zervatoriju u Bukuretu (195055 direktor) i 192750 dirigent
pjevakog drutva Carmen.
DJELA: Allegro simfonic za orkest ar, 1927. Zborovi a cappella i uz prat-
nju klavira. Uredio: Opere alese D. G. Kiriaca, 1955 (zajedno sa G. Breazu-
lom) i Coruri de compozitori rominl inaintasi, 1963.
LIT. : L. Rusu, Ioan D. Chirescu in slujba muzicii corale, Bukurest i 1959.
/ . Dumitrescu, Ioan Chirescu, art ist al poporului sau, Muzica, 1959, 6.
CHIROPLAST, mehaniko pomagalo koje ne doputa ue-
niku klavira da runi zglob spusti ispod razine tastature. Kon-
struirao ga je 1814 Joh. Bernhard Logier. Kasnije su ga pojedno-
stavnili Stopel, Kalkbrenner (1830) i Herz (1835). Kalkbrenner
ga je nazivao Guie-main, a Herz Daktylion. U modernoj nastavi
klavira vie se nigdje ne upotrebljava.
CHIROULA -> Tambourin du Bearn
CHISHOLM, Erik, kotski dirigent, kompozitor, orgulja i
pijanist (Cathcart, Glasgow, 4. I 1904 Rondebosch, Capetovra,
7. VI 1965). Uio u Glasgowu, Londonu i Edinburghu (1934
doktorirao). Koncertirao u SAD i Kanadi; 1929 orgulja i muziki
nastavnik u Glasgowu, gdje je 1930 osnovao udruenje The Active
Society for the Propagation of Modem Music. Kao dirigent opere
u Glasgowu izveo prvi put u Engleskoj Berliozove opere Les
Troyens, Beatrice et Be'nedict i Benvenuto Cellini. Od 1945 bio je
dirigent Simfonijskog orkestra u Singaporeu i od 1947 profesor
muzike kole u Capetownu.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvij e si mfoni je : I, Rhe Tragic, 1938 i II,
Ossian, 1939; koncert za orkestar, 1952; 2 koncerta za klavir : I, Piobaireachd
Concerto, 1940 i II, Hindustani Conceno, 1949; koncert za viol inu, 1950; Straloch
Suite za klavir i gudae; uvertire; fantazija The Adventures of Babar za recita-
tora i orkestar, 1940; Pi ctures from Dante, 1948; Ceol Mor. Dvostruki t rio
za duhae i gudae, 1933. KLAVIRSKA: sonata; 6 sonat ina; 24 preludija;
The Edge of the Great World. DRAMSKA. Opere: The Feast of Samhain,
1941; The Inland Wbman, 1954; t riptihon Murder in Three Keys (Dark Sonnet;
Black Roses; Simoon), 1954. Baleti: The Pied Piper of Hamelin, 1937; The for-
saken Mermaid, 1940; The Earth Shapers, 1941; Piobaireachd, 1942; The Hoodie,
1947 i Polish Woman (neizv.).
CHITARRA, 1. talijanski naziv za gitaru.
2. Manja vrsta lutnje koja se nekad gradila u dva oblika:
ch. latina imala je stranice i ravnu donju dasku, a ch. spagnuola
trbuast trup.
CHITARRA BATTENTE, trzalaki instrument, vrsta sta-
rije gitare, koja se i danas zadrala u Kalabriji. Instrument, dug
80100 cm, irok 2530 cm i stranica visokih oko 15 cm, ima
vrlo ispupenu donju dasku. Od nekadanjih pet pari elinih
ica novi su tipovi zadrali samo etiri, dok je srednji par zami-
jenjen jednostrukom bordunskom icom, nazvanom scordo.
CHITARRA-SALTERIO, talijanski instrument, dug oko
90 cm, irok oko 45 cm; sastoji se od kombinacije gitare sa est
pari ica i psaltera sa dvadeset i jednim parom.
CHITARRONE (tal.), trzalaki instrument, vrsta lutnje s
malim trupom i vrlo dugim vratom (duljina instrumenata iznosila
je 160200 cm), na kojem su bila dva ormaria za ivije. Iznad
hvataljke bilo je napeto jedanaest elinih ica (duljine 6874
cm), a sa strane jo 58, na kojima se izvodila pratnja. Krae su

CHI TARRONE. Venecija 1593
ice osim najvie bile po dvije ugodene na isti ton. Instru-
ment je bio nalik na teorbu, a upotrebljavao se u XVII i XVIII
st. za izvoenje generalbasa. Ch. se, prema M. Praetoriusu, uga-
ao:
CHLADNI, Ernst Florens Frierich, njemaki akustiar
(Wittenberg, 30. XI 1756 Breslau, 3. IV 1827). Svrio pravo,
ali je kasnije iskljuivo izuavao prirodne nauke. Djelom Die
Akustik postao osnivaem eksperimentalne akustike. Na prin-
cipima teorije titraja ica i tapia konstruirao muzike instrumente
Euphon i Klavicylinder. Imenom Chladnijevi likovi nazvana je
pojava vornih crta, koje formira pijesak posut po staklenoj ili
metalnoj ploi, ako se ploa dodirom gudala stavi u titranje. Ove
zvune figure ogledni su primjer za titranje ploe. Primijenjene
na violinu, vaan su izvor za istraivanje titraja violinskog trupa.
Kad najuvaeniji akustiki strunjak svoga doba, Ch. je suraivao
kod gradnje koncertnih dvorana, izmeu ostalog dvorane Berlin-
ske pjevake akademije (1827).
DJELA: Entdeckungen iiber die Theorie des Klanges, 1787; Ober die Lon-
gitudinalschzvingungen der Saiten und Stdbe, 1796; Die Akustik, 1802; Neue
Beitrdge zur Akustik, 1817; Beitrdge zur praktischen Akustik, 1821; Kurze Vber-
sicht der Schall- und Klanglehre, 1872. lanci u asopisima Musikalische Mo-
natsschrift; Neue Schriften der Berliner Naturfoscher; Allgemeine Musikalische
Zeitung (Leipzig); autobiografija, Caecil ia, 1827, 6.
LIT.: W. Bernhardt, Ernst Friedrich" Fl orens Chladni, 1856. F. Melde,
Uber Chl adnis Leben und Wir ken, 1866. V. Kohlschutter, Ernst Florens
Friedr ich Chl adni, 1897. F. Winckel, Zum 175. Geburt stage Chladnis, Funk,
1931. Ist i, Ernst Fl orens Friedrich Chladni, MGG, II 1952.
CHLUBNA, Osvald, eki kompozitor (Brno, 22. VII 1893 ).
Kompoziciju uio kod L. Janaeka na Orguljakoj koli u Brnu
(191415) i na teajevima Majstorske kole Prakog konzerva-
torija (192324). God. 191935 nastavnik na Konzervatoriju i
zatim profesor kompozicije na Muzikoj akademiji u Brnu. Surad-
nik je vie muzikih asopisa. Pod utjecajem L. Janaeka, R.
Straussa i C. Debussvja razvio se u izvrsnog instrumentatora.
Jedan od najznaajnijih kompozitora moravske kole.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije si mfoni je: I, Symf oni e ivota a ldsky,
1927 i II, Brnnska, 1946; 2 simfonijska ciklusa: Priroda a lovSk (Z jara; Letni
serendda; Karneval podzimu), 194953 i To je ma zem (Brninske kany a fon-
tdny; Propast Macocha; Ej, hore, chlapci, hore; Hrad Perntejn; Je krasna zeme
maj, 195657; simfonijet a, 1924; koncert za klavir, 1937; koncert za viol inu,
1950; koncert za violonelo, 1938; Fant azija za violu i orkestar, 1937; andante
za viol inu i mal i or kest ar, 1951. Uvert ire: Vysnene ddlky, 1916; Do pohddky,
1916; Ne smlknu, 1918; Dve pohddky, 1920; Pisen touhy, 1922; Veseloherni
predehra, 1932 i Ze strdni, hor a lesu, 1934. Slovake tance, 1951; suita za gudaki
orkest ar, 1926; Song suit a, 1931. KOMORNA. Tr i gudaka kvart et a: I,
u g-mol u, 1925; II, u C-duru, 1928 i III, u Es-duru, 1933; kl avirski trio, 1953;
duhaki kvintet , 1936; sonat a za violinu i klavir, 1948; sonata za viol pnel o i
klavir, 1948; sonata za viol inu i violonelo, 1925; DvS vity za kl avir ski tr io,
1928; serenada za duhaki kvint et, 1948 i dr. KLAVIRSKA: Sonata-fan-
tazi ja, 1959; Nokturna, 1933; Preludium, toccata a fuga, 1933; 3 prel udija op.
42, 1935; 3 preludija op. 61, 1945. ZA ORGULJE: Allegro feroce, 1931;
Passacaglia, 1934; Adagio, 1943; Finale, 1944. DRAMSKA. Opere: Pomsta
Catullova, 1917; Alladina a Palomid, 1922; Nura, 1930; V den podtku, 1935;
Freje pdna z Heslova, 1940; Jifi z Kuntdtu a Podbrad, 1942 i Kole' bka, 1952.
Bal et Hrdtky na drdthdch, 1955. VOKALNA. Kant at e: OtendS, 1916;
umafovo ditS, 1922; Hymnus Cyrilometodijsky, 1934; Aleluja, 1943; Je krasna
zeme ma, 1955 (V stavak simfonijskog ciklusa To je ma zem) i Ve jmenu ivota,
1961. Pjesme za glas i orkestar: Tiche usmifeni, 1919; Tripisn, 1930; Dvbalady,
1925; ebrdcke pisne, 1927; Zhasnte svtla, 1943; O, moje Manonf, 1950.
Solo-pjesme; zborovi. Dovrio simfonijsku pjesmu Dunaj L. Janaeka.
lanci o L. Janaeku: Jandkova orchestrace, Hudebni rozhl edv, 192425;
Teoreticke ueniL. Jandka, ibid.; Vzpominky na L. Jandka, Divad. list v Brne,
193132; Jandek-uitel, Musikologie, 1955 i dr. K. Ko.
CHOCALHO (chocolo, xocalho, xucalho), udaraljka bra-
zilskog podrijetla. Sastoji se od metalne, drvene ili bambusove
cijevi zatvorene s obje strane, dugake oko 40 cm s promjerom
od oko 5 cm. U cijevi se nalaze perle, eline kuglice ili sjemenke.
Udaraljka se dri s obje ruke u vodoravnom poloaju. Svira
je u odreenom ritmu jednom rukom pomie naprijed i natrag.
C. se upotrebljava u sastavima koji prate junoamerike plesove.
324 CHOIR ORGAN CHOPIN

CHOIR ORGAN (engl. korske orgulje), izvorni engleski na-
ziv za manje orgulje koje su nekada sluile na koru kao instrument
za pratnju pjevanja. Zbog toga je i izbor registara bio takav da
su se upotrebljavali samo blae intonirani registri tiega zvuka.
Danas se pod imenom c. o. obino razumijeva trei manual u
velikim orguljama, koji slui ponajvie za pratnju pjevanja.
CHOMINSKI, J6zef Michal, poljski muzikolog (Ostrow
kraj Przemvla, 24. VIII 1906 ). Studij muzikologije zavrio
1931 na Univerzitetu u Lavovu (doktorirao 1936). Habilitirao
se 1949 na Univerzitetu u Poznanu,a 1951 postao docent i 1954
profesor Univerziteta u Varavi. Sekretar urednitva asopisa
Kzvartalnik Muzyczny i lan komisije za muzikologiju Poljske
akademije nauka.
DJELA: Metodyka naucznia form muzycznych, 1946; Preludia Chopina,
1950; Formy muzyczne, 2 sv., 195456; Hist oria harmonii i kontrapunktu,
2 sv., 195862; Ezvoluzija faktury fortepianozuej Chopina, 1960. Niz studija i
l anaka, posebno o K. Szymanowskom, F. Chopinu, pr obl emi ma for me i
si. Zajedno sa Z. Lissom izdao antol ogiju Aiuzyka polskiego odrodzenia,
1953. Glavni urednik l eksikona Slozvnik muzykow polskich, 2 sv., 196467.
CHOP, Max (pseudonim Monsieur Charles), njemaki
kompozitor i muziki pisac (Greussen, Thiiringen, 17. V 1862
Berlin, 20. XII 1929). Nakon studija prava posvetio se na Lisztov
savjet muzici (1885). Najprije feljtonist u Berlinu (188588)
i urednik lista Mdrkische Zeitung u Neuruppinu. Od 1902 bavio
se muzikom kritikom, pedagokim radom (od 1912) i izdavanjem
lista Signale fiir die musikalische Welt (od 1920).
DJELA: t ri koncerta za klavir i orkestar; orkestralne suite: Heimat i Italien.
Klavirski trio. Kompozicije za klavir. Die Seejungfrau za sole i enski zbor;
solo-pjesme. SPISI: Zeitgenossische Tondichter, 2 sv., 188090; Vademecum
fiir Wagnerfreunde, 1893; A. Bungert, 1899 i 1916; Vademecum fiir den Kon-
zertsaal, 1904; R. Wagner im Spiegel der Kritik seiner Zeit, 1906; F. Delius,
1907; Fiihrer durch die Musikgeschichte, 1912; Fiihrer durch die Opernmusik,
1912; Verdi, 1913; E. N". von Reznicek, 1920; 36 svezaka Erlduterungen zu Mei-
steriverken der Tonkunst (sadravaju medu ostal im analize Lisztovih simfonijskih
pjesama t e Wagnerovih i Bungertovih muzikih drama). Priredio novo iz-
danje Musikgeschichte L. Nohla; redigirao glasilo Bungertova drut va Der Bund,
191115-
CHOPIN, Frdric-Franfois, poljski kompozitor i pijanista
(elazowa Wola, 1. III 1809 ili 1810 Pariz, 17. X 1849). Njegov
otac Nikolaj Ch., francuski emigrant, bio je profesor francuskog
jezika na Liceju u Varavi, kasnije vlasnik jedne privatne kole
internata, u kome su se vaspitavali mladi poljski plemii. Majka
Justvna Krzyzanowska potie iz osiromaene poljske plemike
porodice. Roditelji malog Frederica zapazili su njegove velike
muzike sposobnosti i odabrali mu za uitelja Vojtecha iwnyja,
violinistu i uitelja klavira ekog porekla. Prema Ju-liusu
Fontani, vernom drugu Frederica, Ch. je u svojoj dvanaestoj godini
ve toliko poznavao klavir i muziku da su ga roditelji prepustili
samome sebi. God. 182426 pohaao je Ch. varavski Licej. Za
njegov muziki razvoj najvaniji je studij kompozicije kod Josefa
Elsnera, plodnog kompozitora i odlinog pedagoga, kod koga je
radio tri godine, delomino u Varavskom konzervatoriju.
Chopinova javna nastupanja na klaviru (ve od 1818) imala su
uspeha i odjeka u Varavi, ali osim Elsnera i malog kruga prijatelja,
sunarodnici nisu bili svesni ogromne vrednosti njegovog dara. Po
zavretku Liceja Ch. se iskljuivo bavio muzikom. esto je
odlazio u unutranjost Poljske da tamo slua narodnu seljaku
muziku i napaja svoj stvaralaki fond napevnim i ritmikim bo-
gatstvom poljskog folklora. God. 1828 prijatelj Fredericova oca

prof. Jarocki vodi ml;
Berlin. Tamo je Ch. slu:
berova Freischiitza. Ovi] na
ivota u velikom gn je od
znaaja za dalje mladog
umetnika, za Varava ve
postajala U julu 1829 Ch.
pi dva svoja intimna drugi
Tu je prvi put uao u koja
mu je kao umetnik varala i
stekao mnoga n znanstva.
Intendant Ki tor-pozorita
grof Galer moguio mu je
prvi kc svome pozoritu.
Po pc zaljubljuje se u
pevaio stancu
Gladkovvsku. Ne po
prirodi, nije uspeo se
izjasni. Jedini poziti' te
ljubavi je drugi sta
certa u f-molu, divan nokt urno za klavir i orkestar. C
tada u Varavi tri koncerta uzastopce. I pored ve p
miljenja: On svira suvie neno, od strane jedne
krit ike (to e ga miljenj e proganj at i kroz ceo ivi
ima uspeha, ak i materijalnog. Meutim, ideja da
Varavu sve vie u njemu sazreva. On eli da se u ii
stvu dalie usavri. Politika sit uacija se pogorava, 1
skoj vri od nezadovoljst va, spremaju se teki dani.
novembra 1830 Ch. najzad naput a rodnu zemlju, 1
jui da se u nj u nikad vie nee vratiti. Put ga vodi f
u Be, gde koncertira, ali bez naroitog uspeha. Preko Mu
gde je sa uspjehom svirao koncert u e-molu, stie u St
Tu je douo vest o padu Varave. Potresen i revoltiran, j;
revolucionarnu Etidu u c-molu, koja je ula kao br. 1:
10. Na putu za London stigao je prvih dana septembi
u Pariz, grad u kojem e ostati do kraja ivota. uveni
pijanista i pedagog Kalkbrenner ponudio je Chopinu da ko
ui tri godine, obeavajui mu sjajnu budunost. Ch., izni
uzima nekoliko asova, ali poto se uverio da od toga ne
risti, a naroito posle energinog protesta Elsnerovog, c
od daljeg rada kod Kalkbrennera. Chopinov prvi koncert u
(1832) donosi mu veliki moralni uspeh. On postaje poj
Sklapa poznanstva sa najvienijim predstavnicima knjif
umetnikog Pariza Hugoom, Heineom, Lamartineo
karom Delacroixom, muziarima Berliozom, Meverl
Lisztom, Hillerom, Mendelssohnom i drugima. Tu su i
sunarodnici Mickiewicz i Niemcewicz. U prvim godinam
boravka u francuskoj prestonici on mnogo nastupa javno, 1
u parikim salonima, u kojima njegova delikatna umetnost
dolazi do izraaja. iri se krug njegovih uenika iz imun
gova. Pedagoka delatnost postaje otada glavna materijalna
njegove egzistencije.
Od 1834 Ch. se sve manje pojavljuje na javnim konc
Postaje vrlo osetljiv prema nerazumevanju na koje pone
nailazi. God. 1835 zaljubljuje se u Dresdenu u Mariju Wod
sestru svojih drugova iz oeve kole u Varavi. Medu nj
dolazi do brane veze, jer je Wodzinska 1837 prekinula v
God. 1837 Ch. ide prvi put u Englesku, gde je ve bio po2
svojim delima. U Londonu je svirao u kui poznatog fab
klavira Jamesa Broadwooda. Sa ovog kratkog puta Ch. se
bolestan. Tada se prvi put u jaoj meri javljaju kod njega sir
tuberkuloze. Ve godinu dana ranije upoznao je Ch. fra
knjievnicu Auroru Dudevant, poznatu pod pseudonimom
Sand. Moda ni o jednom odnosu oveka i ene nije bile
napisano kao o sluaju Ch. Sand. George Sand bila
priroda, vie mukarac nego ena, negirala je sve konvencii
ponaala se nezavisno, ekstravagantno. Ch. je dosta duge
gavao ovu enu sa mrkim oima. Ali 1837 poeli su zajei
se pojavljuju u drutvu. Kad se 1838 razboleo sin George Sa
a uz to se i Chopinovo stanje pogoralo, svi su zajedno otp
na jug, na otok Mallorcu, gdje su proveli zimu 183839. (
neprilikama ovog boravka Sandova je opirno pisala u
Histoire de ma vie. Na povratku morali su zbog Chopina i
vreme da ostanu u Marseilleu. Otada je Ch. morao da se i
tedi snage, da ogranii broj asova, a samim time i svoj dc
optim rashodima. U naknadu za to on poinje da forsira izc
svojih dela. Od 1841 poeo je Ch. nakon duljeg prekida j
da javno nastupa. God. 184347 provodi zimu u Parizu
na imanju George Sandove u Nohantu, gde mnogo komt
Boleljiv, nervozan, Ch. zamara Sandovu, njen neobuzdai
perament ne moe da se pomiri sa ulogom milosrdne sestrt
Rodna kua F. Chopina u elazowoj Wol i kraj Warszawe

F. CHOPIN. Rad E. Del acr oixa
CHOPIN 325

najzad reava da tu vezu raskine, koristei beznaajnu
domau svau kao razlog. Za Chopina to je bio teak
udarac. Uvuen protiv svoje volje i ubeenja katolika,
sina patrijarhalne porodice, u ovaj ilegalni odnos, on
je sa vremenom navikao da se neko za njega brine, da
se negde osea kod kue. Tvrenje njegovih najvernijih
uenika i prijatelja da ga je time Sandova ubila, zvui
ipak suvie strogo. Decenij proveden sa Sandovom bio
je najplodniji u njegovom stvaranju i dao njegova
najzrelija dela. Posle njihova rastanka ivot Chopina se
postepeno ali nezadrivo gasio. Poslednji koncert u
Parizu dao je Ch. u februaru 1848 u dvorani Pleyel. No i
pored tekog zdravstvenog stanja od odluuje da ide na
turneju u Englesku i kotsku. Nastupao je u Londonu,
Manche-steru,' Glasgowu i Edinburghu. U novembru
1848 Ch. se vratio u Pariz. Poslednjih nekoliko meseci
proveo je u borbi sa smru. Iscrpen fiziki i bez
sredstava muio se do 17. X 1849. Umro je na rukama
svoga vernog uenika Gutmanna.
Chopinovo umetniko naslee obuhvata 74 tam-
pana dela, od kojih je 65 izdato do 1847; ostatak, od
broja 66 do 74, izdao je 1855 iz njegove zaostav-tine
J. Fontana. Osim toga izvestan je broj dela izdat bez
oznake opusa za ivota kompozitora (od njih su najpoznatije 3
etide Pour la Methode des Methodes de Moscheles et Feti), a
nekoliko dela manje vrednosti objavljeno je posle njegove smrt i
u Varavi, Poznariu i drugim mestima. Ch. je stigao u Pariz
grad uz koji je povezano nastajanje mnogih njegovih
najzrelijih dela kao formirana umetnika linost sa
ve izgraenim stva-
ralakim i pijanisti-kim
profilom. Njegov dalji
uspon bio je mnogo
manje posle-dica nove
sredine a mnogo vie
rezultat sazrevanja
njegovog uroenog
dara. I pre dolaska u
Francusku i kasnije, on
pie skoro iskljuivo za
klavir, stvarajui i dalje
usavravajui novi stil
koji iskoriuje dotad
nepoznate izraajne
mogunosti ovog
instrumenta i uklapa ih
u nove muzike oblike.
I kad uzima stare
forme on ih ispunjava
novim sadrajem.
Njegovi preludiji
nemaju vie karakter
uvoda; to su samostalne slike, zadivljujue raznovrsnosti ideja
i timunga; kao da su to stranice dnevnika, beleke doivljaja
jedne do maksimuma osetljive prirode. Svaki od njih postoji
sam za sebe i nita mu se ne moe dodat i. Svima je
zajednika jedna ritmika formula, u svakome od njih druk-
ija, koja pul sira od poet ka do kraja, t vorei od svakog
od ova 24 remek-dela izvanredno ubedljivu formalno zao-
kruenu celinu. U nokturne on unosi svu svoju pesniku matu.
I tu je emotivni raspon golem, od jednostavne pesme do potresne
tragike. O Nocturnu u cis-molu op. 27 br. 1 kae Henrich Finck,
da je u njemu na etiri stranice mnogo vie istinskog dramskog
duha nego u mnogim operama na etiri stotine. Dok u nokturnu
veliki oblik trodelne pesme ima kod Chopina obino ivlji srednji
deo, kod improptua redosled je obrnut. To su pijanistike
kompozicije u kojima se tehniki sjaj suprotstavlja lirskoj
raspevanosti. etiri balade in-spirisao je veliki poljski
bard Adam Mickiewicz. Po obimu one idu meu najvee
Chopinove kompozicije slobodnog oblika, diktiranog
vanmuzikim tekstom. U prvoj od njih (g-mol) ima
srodstva za sonatnim oblikom, u etvrtoj (f-mol) sa
rondom. Plemenitost njihovog tematskog materijala je
izvanredna i u njihovim zvunim gradacijama ima snane
dramatine napetosti. To isto vai i za etiri scherza. Od
scherza, stava sonate ili simfonije, Ch. je napravio
samostalnu kompoziciju nimalo scherzoznog
karaktera.
To su male muzike drame sa jako ubrzanim pulsom koji do-
lazi u kodi do grozniave kulminacije. Izvan ovih ciklusa stoji
Fantazija u f-molu, meditat ivno delo duboke sadrine, dir-
ljiva Berceuse, remek-delo varijacione tehnike, Barcarola,
divna pesma razigranih t alasa ozarenih suncem. Mazurke
i poloneze izviru iz kompozitorovog vrelog patriotizma. Kom-
ponovao ih je kroz ceo ivot. U njima je uvao svoju duhovnu
vezu sa domovinom, slutei, da je vie nee videti. U njima je
uobliavao utiske svoje mladosti, rodnog sela, napevnog i rit-
mikog bogatstva svoga naroda. Razume se da to nisu igre u
pravom smislu reci. Elementi folklora posluili su kao materijal
za slike iz narodne prolosti i prazninih skupova naroda. Prema
trenutnom raspoloenju tih uspomena ima u njima bolne no-
stalgije, potitenosti, tople razigranosti, bujnog veselja. Ali op-
timistiki elemenat u njima preovlauje. Ch., ponosni Poljak,
ne moe da podnese perspektivu trajnog porobljavanja svoga na-
roda i u nekim polonezama slika u irokim potezima sveane po-
vorke svojih sunarodnika koji proslavljuju svoje nacionalno va-
skrsnue. To su al fresco slike velikih razmera, slike trijumfa,
pobede (Poloneza u As-duru).
U sonatnom obliku Ch. je komponovao 2 klavirska koncerta,
3 sonate za klavir, sonatu za klavir i elo, klavirski trio. On ne
ide u majstore ovog ciklikog oblika. U ta dela on unosi bogatstvo
svog inventivnog fonda, formira ih idejama vanredne emocionalne
i isto muzike vrednosti, ali vie ih reda jednu uz drugu, nego
to ih meusobno spaja unutranjim vezama.
24 etide (op. 10 i 25) su kompendij itave virtuozne klavirske
tehnike. Pijanista koji je savladao Chopinove etide kao repertoarne
kompozicije popeo se na najvii stupanj izvoake vetine. Ali
njihova problematika nije samo tehnike prirode; kreativni element
u znatnoj meri nadmauje u njima element instrumentalne in-
struktivnosti. Ch. je prvi umeo da etidu uzdigne na stepen umet-
nikog dela. Chopinovi valceri, profanirani diletantskom zloupo-
trebom, duhovite su stilizacije ove beke igre. Ima u njima dra-
esnih i briljant nih stranica.
Ostala njegova dela zanimljiva su kao dopuna autorove raz-
vojne linije u kojoj, pored uspona, ima i stvaralakih indispozicija
i padova. Ch., genijalni improvizator, bio je vrlo samokritian u
pogledu dela pripremljenih za tampu. On ih je dugo drao u


F. Chopin svira u salonu princa A. Radziwil a u Berl inu. Suvremena gr afika

F. CHOPIN. Rad Geor ge Sand
Fragment valcera op. 69 br. i, aut ograf
326 CHOPIN

fijoci, vraao se njima,
doterivao. Zanatska
strana njegovog
stvaralatva na velikoj
je visini. Odnosi zvu-
nih komponenata
precizno su odmere-
ni, svaki ton je na
svome mestu i u re-
gistru u kome moe
najbolje da deluje.
Ch. nije polifoniar,
ali u svojoj preteno homofonoj
fakturi, on izvrsno vodi glasove.
Odvaan novator u oblasti harmonije, u bogatstvu svog mo-
dulacionog plana, on ipak ostaje uvek logian u razvoju i prime-
ni sredstava za uoblienje svojih stvaralakih namera.
Ch. je veliki melodiar. Njegova melodijska invencija je ne-
iscrpna. Kantabilnost njegovih muzikih misli, ponegde srodna
istoi Bellinijeva belkanta, neobino je bogata i tu lei jedan od
uzroka Chopinove jedinstvene popularnosti. Njegove melodijske
linije velikog su daha, njihov crte je spontan, neusiljen, prirodnog
irokog toka, duboko emotivan, uvek nov i uvek chopinovski
originalan. Po svojoj sadrajnosti Chopinova melodika obuhvata
celokupnu skalu ljudskih oseanja: toplu razdraganost, melan-
holiju, duboku uznemirenost i bol, ljupku razigranost, radost,
polet, veru u pobedu. Ima u njegovim muzikim idejama snane
dramske napetosti, ima i tragike. Ch. se u razvijanju melodijske
linije sluio oprobanim kompozitorskim sredstvima: ponavljanjem
jednog motiva, obino u raznim varijantama, njegovim proirenjem,
skraenjem, podelom na njegove elemente i drugim nainima
modifikacije. Ali svi ovi kolski recepti dobivaju peat nj'egove
linosti. Naroito je inventivna njegova sposobnost variranja.
Osnovna ideja menja u raznim navrat ima svoj lik dodatkom
novih tonova i esto postaje najzad samo potka opredena figura-
tivnim arabeskama vanredne zvune lepote. Jedan od najtipinijih
primera u tome je Berceuse. Jedan od naina u obogaenju zvunog
toka je Chopinova ornamentika. Nije tu re o ornamentici starih
majstora predudarci, mordenti, grupeta i si., koje i on upotre-
bljava, naroito u kompozicijama starijeg datuma. Ta je ornamentika
isto njegov pronalazak. esto usred melodije, na nekom naroito
izrazitom mestu, nadovezuje se na jedan zvuk itav lanac tonova,
sitnih zvunih vrednosti, koji se od njega udaljava i opet, k njemu
vraa, da bi posle toga melodija produila svoj put kroz tonove i
vreme. Ovakvim girlandama i kaskadama on ponekad povezuje dva
intervalski veoma udaljena tona ili njima produuje uobiajene
zakljune note trilera i si. Dobija se utisak kao da je autor hteo
svoje trenutno raspoloenje da produi, da se u njemu iivljava, da
jednu naroito znaajnu re podvue, uzdigne u sklopu zvune
reenice. Izvoenje ovih umetaka iziskuje vanredno dinamiki
suptilnu, preciznu tehniku prozrane jasnoe.
Chopinov harmonski doprinos muzikom stvaralatvu XIX v.
vrlo je znaajan. Obilno koristei alteraciju, Ch. je proirio pojam
tonaliteta. Njegov nain kadenciranja esto iznenauje i odskae
od kompozitorske prakse njegovog vremena. Poneki put (naroito
u mazurkama) osea se uticaj tzv. starih lestvica, ukoliko su se
ouvale u poljskom folkloru. Ch. mnogo iskoriuje hromatiku
i enharmoniku u svojim smelim modulacijama. Od njegovih
harmonskih novina mnogo su pozajmili Liszt, Schumann, Sme-
tana, Wagner i dr. Ali Ch. ne harmonizuje svoje muzike ideje,
njegova harmonija je u njima latentna, ona se rodila zajedno sa
njima, ona ih nosi, bojadie, pojaava njihovo muziko i psiho-
loko dejstvo. esto je harmonija vodei, pa ak i jedini faktor
muzikog izraavanja, i u tome smislu direktna linija vodi od
Chopina do Debussvja.
O Chopinu pijanisti ima dosta podataka od njegovih savre-
menika. Svi se slau u tome da onaj koji ga nije uo ne moe
sebi da stvori ni pri-
blinu predstavu o to-
me kako je on svirao,
o njegovom stilu iz-
voenja, nedeljivom od
stila njegovih kompozicija.
Kao pija- nita Ch. je bio
go-
toyo

samou
i
5
-_ Kfje-
gove gipke ruke sa
me su se formirale
u dodiru sa klavi
rom. U svojim im-
Odljev ruke F, Chopina
provizacijama on se
srodio sa klavirom i genijalnim instinktom pronai
njemu sve to mu je trebalo. Komponujui dolazio
vih zvunih kombinacija, a svirajui on ih je izvoda
divao i stalno se razvijao i napredovao u oba pra
njegovim rukama klavir je propevao, toplo i strasno,
dematerijalizovan. Ch. nije izvlaio iz klavira akorde
namike snage kao drugi njegovi savremenici. To je bil
zamerka kritike, ali svi su mu priznavali naroitu pesr
izvoenja po kojoj se on izdvajao od svih ostalih uvenih
Ch. nije postao virtuoz velikih dvorana sa mnogobroji
torijumom. On je to znao i izbegavao da se u njima ]
Najvie je voleo da svira pred malim brojem sluatelja
moglo pretpostaviti da e ga razumeti i pravilno ocen
njegova izvoaka osobina zasluuje specijalnu panj
tzv. tempo rubato, pojam koji je tokom vremena postai
od klavirske interpretacije, naroito interpretacije njegt
To su one male promene tempa koje nisu obeleene
njegovo usporavanje i ubrzavanje u toku izvoenja. ]
sudei, Ch. se prvi tim promenama obilno sluio; do kog
mi danas ne znamo. Ch. je do najvie mere razumeo prirc
instrumenta, u kome se zvuk dobija pomou mehaniz
na koji izvoa u toku njegovog trajanja ne moe vie
pa je pored rafinirane dinamike, kojom je vladao kao n
traio i druga izraajna sredstva. Kao jedno od njih (
menjivao ova mala odstupanja od motorinosti temps
mu omoguavala da pojaa dejstvo svojih muzikih mis
je donekle sistem deklamacije knjievnih dela u muziku,
metronomskog tempa govorili su o nekoj vrsti aritmije ui
sviranju. Genijalni muziar, Ch. sigurno nije uveoj

Posl jednji r eci F. Chopina
anarhiju, kao mnogi izvoai posle njega kod kojih rul
sterinim trzajima kida tok kompozicije. Goldschmidt i
(uenik Kalkbrennera) potvruju ovo miljenje. Oni
Chopinov tempo rubato kao nain u kome se ruka kojoj j(
vodei glas ponaa neto slobodnije, dok ostali glasovi
ritmiki puls kompozicije. Chopinova uenica Frederika
tvrdi da je Ch. zahtevao precizno odravanje ritma, mr:
ritmiku labilnost, neumesna rubata, preterana ritard
ipak se tempo rubato ukljuuje u pojam Chopinovog
njegova primena trai izgraenog muziara koji pored
znanja ima i oseanje prave mere.
Ch. nije samo obogatio stil klavirske kompozicije, '
virsku tehniku. Stari prstored nije mogao mnogo koristi
denju njegovih kompozicija. Ch. oslobaa prste svakog oj
u njihovoj tehnikoj upotrebi. Palac nije vie vezan za b
svira prema potrebi tamo gde je najzgodnije. Ch. uvodi
tehniku, konfiguracija prstiju odgovara crteu na k'
esto se ela prstoredna grupa prenosi iz pozicije u po
obzira na bele ili crne dirke, ako je crte isti ili srodan. .
ira pedalizaciju, stavlja je u slubu zvunog kolorita
njome na klaviru najbolje mogue legato, produuje zvi
janje tona-oslonca u basu uz istovremeno redanje ponel
srodnih harmonija u viim glasovima, iskoriava levi
to ne samo kao priguiva zvuka nego kao sredstvo Zi
bojadisanje. Ruka ne odrava uvek isti oblik u zglol
odnosu njenih delova, menja ga prema pravcu kretanj
zadatku koji reava. Otuda i zahtev lake pokretljivosti, g
menljivosti njenog oblika. Ovaj zahtev omoguavao je
bilan ton, ton koji nosi i ostaje mek, topao. Iako se Cl
bavio pedagogikom, nije stvorio kolu koja bi bila uvar c
ske tradicije, kao to je bila mnogo kasnije kola Lis
moda je njegov nain sviranja bio suvie individualan,
siv. Klju interpretacije Chopinovih dela pronalazi svak:
u njima samima i sugestivnost njegovog izvoenja ravna jf
pronicljivosti i umetnikog instinkta njegovog sopstvenoj

Posmrtna maska F. Chopina
CHOPIN CHORBUCH 327

DELA. ORKESTARSKA: dva koncer t a za kl avir , e- mol op. u, 1830
(izd. 1833) i f-mol op. 21, 1829 (izd. 1836); varijacije na La ci darem la mano op. 2,
1827 (izd. 1830); Grande Fantaisie sur des Airs nationaux polonais op. 13, 1828
(izd. 1834); Grand, rondeau de concert op. 14 (Krakozviak), 1828 (izd. 1834);
Grande Polonaise brillante op. 22, 1830 (izd. 1836). KAMERNA; Intro-duction
et Polonaise brillante op. 3 za violonelo i klavir, 1829 (izd. 1833); kla-virski t rio
u C-duru op. 8, 182830 (izd. 1833); sonat a za viol onelo i klavir u g-molu
op. 65, 1847; Grand duo concertant za violonelo i klavir na Meyerbee-rovu t emu
(sa A. Franchommeom) , 1833. KLAVI RSKA. Sonat e: op. 4 c- mol ,
1828; op. 35 b- mol , 1839; op. 58 h- mol , 1845 ( Marche f unebre ve
1836; izd. 1840). Etide: 12 etida op. 10, 1833; 12 etida op. 25, 1837; 3 etide Pour la
Metkode des Methodes de Moscheles et Feti, 1840. Mazurke (58): Rondeau a la
Mazur op. 5, 1828; 4 op. 6 fis- mol ; cis-mol; E-dur; es-mol; 5 op. 7 B--dur;
a-mol; f- mol ; As- dur; C-dur, oba opusa napisana u Varavi izd. 1832; 4 op.
17 B-dur; e- mol ; As-dur; a- mol , 1825 izd. 1834; 4 op. 24 g- mol ; C-dur;
As-dur; b-mol , 1835; 4 op. 30 c-mol; h-mol; Des-dur; cis-mol , 1838; 4 op.
33 gis- mol ; D-dur ; C-dur; h- mol , 1838; 4 op. 41 cis- mol ; e- mol ; H-dur;
As-dur, 1840; 3 op. 50 G-dur; As-dur; cis-mol, 1842; 3 op. 56 H-dur; C-dur; c-
mol, 1844; 3 op. 59 a-mol; As-dur; cis- mol , 1846; 3 op. 63 H-dur; f-mol; cis-
mol, 1847; 4 op. 67 posth. G-dur, 1835; g-mol , 1849; C-dur, 1835; a-mol, 1846;
4 op. 68 posth. C-dur, 1830; a-mol, 1827; F-dur, 1830; f- mol, 1849; 8 bez
opusa post h. G-dur, 1825; B-dur, 1825; D-dur, 1833; a-mol , ? ; a-mol, 1842;
B-dur, 1832; As-dur, 1834; C-dur, 1833. Poloneze (16): 2 op. 26 ci s- mol ;
es- mol , 183435 ( i zd. 1836); 2 op. 40 A-dur ; c- mol , 1840; op. 44 fis-
mol , 1841; op. 53 As- dur, 1843; Polonaise fant aisi e op. 61 As- -dur, 1846;
3 op. 71 posth. d-mol, 1827; B-dur, 1828; f-mol , 1829; a-mol , 1817; B-dur,
1817; As-dur, 1821; gis-mol (I izd. 1822); b-mol , 1826; Ges-dur (I izd. 1829).
Valceri (17): Grande Valse brillante op. 18, 1830; 3 Valses brillantes op. 34 As-
dur; a- mol ; F-dur , 1838; Grande Val se op. 42 As- dur , 1840; 3 Valses op.
64 Des-dur; cis-mol ; As-dur, 1847;
2
Valses op. 69 posth. As-dur, 1835; h-mol ,
1829; 3 Valses op. 70 post h. Ges-dur, 1835; f-mol , 1843; Des--dur , 1830;
bez opusa post h. e- mol ; E-dur, 1829; As-dur , Es- dur . Druge gre: Bolero
op. 19 C-dur, 1834; Tarantella op. 43 As-dur, 1841; Troi s Ecos-ai ses op. 72
(post h.) , 1830. Nokt urna (20) : 3 op. 9 b- mol ; Es- dur, H- dur, :82 930 ( izd.
1833); 3 op. 15 F-dur; Fis- dur; g- mol , 1834; 2 op. 27 cis-mol; Des-dur,
1836; 2 op. 32 H-dur; As-dur, 1837; 2 op. 37 g-mol; G-dur, 840; 2 op. 48 c-
mol, fis- mol, 1842; 2 op. 55 f-mol ; Es-dur, 1844; 2 op. 62 I-dur; E-dur, 1846;
op. 72 (posth.), e-mol, 1827; Lento con grande espressione is-mol. Prel udijumi
op. 28 (24), od 1831 (izd. 1839); op. 45 cis- mol , 1841. Bal ade: op. 23 g- mol
(izd. 1836); op. 38 F-dur, 1840; op. 47 As-dur , 1841; 3p. 52 f-mol, 1843.
Scherza: op. 20 h-mol , 1835; op. 3* b-mol, 1838; op. 39 ; is- mol , 1840; op.
54 E- dur , 1843. I mpr ompt us: op. 29 As- dur , 1828; 3p. 36 Fis-dur,
1840; op. 51 Ges-dur, 1843; Fant aisi e impromptu u cis-mol u op. 66
(posth.), oko 1834. Pojedine samost alne kompozicije: 3 ronda ;-mol op. 1, izd.
1825 ; C-dur, 1828, u preradi za 2 klavira izd. kao op. 73 posth.; jis-dur op. 16,
izd. 1834; Fantaisie u f-molu op. 49, 1841; Berceuse op. 57, [845; Barcarola
op. 60, 1846; Allegro de concert op. 46 A-dur, izd. 1841 (delo sigurno ranijeg
datuma); varijacije u E-duru, 1824; Variations brillantes op. 12, 1833; Marche
funebre u c-molu, 1829. Sitne kompozicije: 1 varijacija u zbirci Hexameron, 1841;
Feuille d'album u E-duru, 1843 (izdalo Drutvo za podizanje spomenika Chopinu u
Varavi); prel udijum, 1934 (izdalo 1918 Pages d'Art u enevi) i dr.
VOKALNA : 27 pol jskih pesama op. 74 (posth.; pisano od 1829).
NOVA IZD.: Celokupna Chopinova dela objavili su W. Bargiel, J. Brahms,
A. Franchomme, F. Liszt, C. Rejnecke i E. Rudorff u 14 sv. , Leipzig 187880.
E. Ganche objavio je 1936 u Londonu The Oxford Original Edition u 3 sv. Pol jsko
muziko drut vo u Varavi objavl juje takoer sva Chopinova dela. Sva Cho
pinova klavirska del a izdal o je vie nakladnih preduzea u raznim evropski m
zemljama. Chopinova pisma izdal i su M. Karlowicz (Niewydane dotychczas
Pamiatki po Chopinie, Varava 1904; franc. prevod Souvenirs inedits, Pari
1904), G. Petrucci (Epistolario, Rocca S. Casciano 1907), B. Scharlitt (Gesam-
melte Briefe, Leipzig 1911), F. Hoesick (Chopiniana, Varava 1912 i Gesammelte
Briefe, Miinchen 1928), H. Opienski (Letters, New Yor k 1931; franc. izd. Par i
1933), L. Cortese {Lettere intime, Milano 1946), B. E. Sydow (Correspondance
de F. Chopin, 3 sv., Pari 195254). Popis Chopinovih del a sast avili su
B. E. Sydow (Bibliografija F. F. Chopina, Warszava 1949; supl ement: Warszawa
1954) i M. J. Brown {Chopin. An Index of his Works in chronological order, Lon
don 1960).
LIT. : J. W. Davison, An Essav on t he Works of Fr. Chopin, 1849 (novo
izd. London, 1935)- Fr. Liszt, F. Chopin, Pari 1852 (novo izd. 1941 i 1950;
nem. izd. Leipzig 1880, IV izd. 1924 i Basel 1948). L. Enault, Frederic Chopin,
Pari 1856. H. Barbedette, Chopin, Pari 1861. M. Karasozvski, F. Chopin
(2 sv.), Varava r862 (nem. izd. Dresden 1877; engl . izd. London 1879, HI
izd. 1938). J. Kleczynski, Frederic Chopin. De l'int erpretation de ses oeuvres,
Pari 1880 (novo izd. 1906; engl . izd. London 1896; rus. izd. 1897). ^- Wod-
zinski, Les trois romans de Frederic Chopin, Pari 1886 (novo izd. 1927) .
F. Niecks, Frederick Chopin as a Man and Musician (2 sv. ), London i New
York 1888 (nem. izd. Leipzig 1890). J. Kleczynski, Chopins grossere Werke,
wie s ie verst anden werden soll en, Leipzig 1898. J. Huneker, Chopin, the
Man and His Music, New York 1900 (London 1901; nem. izd. Miinchen 1914,
II izd. 1921). J. C. Hadden, Chopin, London 1903 (New York 1903 i 1934).
M. Karlozvicz, Souvenirs inedits de F. Chopin, Leipzi g i Pari 1904. F.
Hoesick, Chopin, zycie i t worczo (3 sv.), Varava 190411. N. Salvaneschi,
II Tormento di Chopin, Milano 1904 (X izd. 1946). H. Leichtent rit t, Fre
deric Chopin, Berl in 1905 (II izd. 1920). E. Poi ree, Chopin, Pari 1908.
/. Valetta, Chopin, la vit a, le opere, Torino 1910 (VII izd. 1953). H. Opienski,
Chopin, Lavov 1910. A. Weissmann, Chopin, Berl in i Leipzig 1912. E.
Ganche, Frederic Chcpin, sa vie et ses oeuvres, Pari 1913 (novo. izd. 1949) .
E. St. Kell ey, Chopin the Composer, New Yor k i London 1913. A. Longo,
Chopiniana (anal iza svih Chopinovih kl avirskih del a), Art e pianist ica, 1917
20. B. Scharl itt , Chopin, Leipzi g 1919. J. P. Dunn, Orna ment at ion in
the Works of Frederic Chopin, London 1921. W. Chrzanotvski, Die Rondos
von Fr iedrich Chopin, Lavov 1921. La Mara, Chopin (hrv. prevod B. i-
rol a), Wien 1921. H. Leichtentritt, Anal vse der Chopinschen Klavierwerke
(2 sv.), Berl in 192122. G. Galston, Friedrich Chopin, Miinchen 1922.
H.Tjieb'oe (E. Aca$bee) , IIIoneH. OriblT xapaKTepnciHKH, MocKBa 1923. E.
Ganche, Dans le souvenir de Frederic Chopin, Pari 1925. H. Windakiewi-
czova, Wzory ludowej muzvki polskiej w mazurkach Fryderyka Chopina, Krakov
1926. Zd. Jachimecki, Chopin, Krakov 1927 (franc. pod nasl ovom Frederic
Chopin et son oeuvr e, Pari 1930) . G. de Pourtales, Chopin ou le poete,
Pari 1927 (hrv. prevod Zagreb 1944). Br. W6jcik~Keuprulian, Mel odika
Chopina, Lavov 1930. L. Binental, Chopin. Dokument e und Erinnerungen
aus seiner Hei matst adt, Leipzig 1932 (napol jskom, Varava 1930; franc. izd.,
Pari 1934). B. Maine, Chopin, London 1930 (New Yor k 1949). G. Ma-
riotti, Chopin, Firenze 1933. W. Murdoch, Chopin: His Life, London 1934
(t al. izd. Mil ano 1939). E. Ganche, Voyages avec Chopin, Par i 1934.
L. Bronarski, Harmonika Chopina, Varava 1935. E. Ganche, Souffrances de
Frederic Chopin. Essai de medecine et de psvchol ogie, Pari 1935. F. Inver-
nizzi, Chopin, Milano 1925. C. Muxaujioea-IlImepH, IIIoneH, MocKBa-JIemiH-
rpajj 1935. P. Egert , Friedrich Chopin, Pot sdam 1936. R. Koczal ski,
Frederic Chopin. Betrachtungen, Skizzen, Analvsen, Koln 1936. E. Meister,
Stil elemente und geschichtliche Grundlagen der Klavierwerke Friedrich Chopins
(disert acija), Hamburg 1936. M. Ottich, Die Bedeut ung des Ornaments im
Schaffen Friedrich Chopins (disert acija), Berl in 1937. A. Geddo, Chopin,
Brescia 1937. G. E. H. Abraham, Chopins Musical St yl e, London 1939 (III
izd. 1960). E. M. Schneider, St udien iiber Stil und Wiedergabe der Klavier-
werke Chopins (disertacija), Erl angen 1940. B. FJacxajioe, IIIoneH H nojit-
CKan Hapo^Han My3biKa, MOCKB3 i Jl eHHHrpafl 1941 (novo izd. 1949).
H. Celis, Chopin, Bruxelles 1944. L. Bronarski, Et udes sur Chopin (2 sv.),
Lausanne 194446. W. L. Landozvski, Chopin et Faur e, Pari 1946.
JI. Ma3enb, <J>. IIIoneH, MocKBa i JleHHHrpafl 1947 (II izd. 1960). L. Bronarski,
Chopin et l 'Italie, Lausanne 1947. J. A. KpeMJiee, <J>pnaepHK IIIoneH, ero
>KH3Hb 11 TBOp^ecTBO, MocKBa i UeHHHTpafl 1947 (II izd. 1960). P. Leclerg,
Chopin et son epoque, Liege 1947. K. Stromanger, Fryder yk Chopin, Var-
ava 1947- A. Hedley, Chopin, London 1947 (III izd. 1963). A. E. Cher-
buliez, Fryderyk Chopin. Leben und Werk, Zurich 1948. A. Nozcaczynsky,
Mlodo Chopina, Varava 1948. J. Stehmann, Chopin, Pari 1948. V.
Terenzio, Chopin. Saggio biografico-crit ico, Bari 1948. W. Reich, Chopin.
El egie aus Br iefen und Schr iften, Ziirich 1948. A. Panigel i M. Beaufils,
L'Oeuvre de Fr. Chopin, Pari 1949 (popis gramofonskih ploa). A. Cortot,
Aspects de Chopin, Pari 1949 (tal. izd. Mil ano 1951; engl. izd. London 1951;
nem. izd. Ziirich 1954 i 1960). Z. Lissa, Chopin. Materialy do uzvtka swietlic,
Var ava 1949. T. Mayzmr, Fr iedr ich Chopin, Berl in 1949. A. Gide, No-
tes sur Chopin, Pari 1949- St. P. Mizzva, Frederic Chopin, New York 1949.
J. Iwaszkiewicz, Chopin, Varava 1949 ( II izd. 1956; hrv. prevod Zagreb
1949, ruski prevod Moskva 1949 i 1963; nem. prevod Berl in 1958 i 1964; franc.
prevod Par i 1966) . Br. Pozniak, Chopin, Prakt ische Anweisung ft ir das
St udium der Kl avierwerke, Hal le 1949. W. i P. Rehberg, Chopin, sein Leben
und seine Wer ke, Zurich 1949. H. Weinstock, Chopin, t he Man and Hi s
Music, New York 1949 (nem. izd. Miinchen 1950). C. Wi erzynski, The
Life and Deat h of Chopin, New York 1949 ( London, 1951; franc. izd. Par i
1952). M. Lahy-Hollebecque i T. Mayzner, La Vie ardente de Frederic Chopin,
Pari 1949. R. Manuel, Chopin, Pari 1949. A. Cojioetfoe, IIIoneH. }Kii3Hb
H TBOp^ecTBO, MocKBa i JleHHHrpafl 1949. K. Stromanger, Fryderyk Chopin
w stulecie smierci, Varava 1949. L'Annee Chopin 1949 en Pologne, Warszava
1949. Chopin-Al manach. Herausgegeben vom Chopin- Komit ee in Deutsch-
l and, Potsdam 1949. L. Cortese, Fryder yk Chopin, Mil ano 1949. R- Di
Giovanni Franceschini, Chopin. II Genio che vinse l a disfatta, Roma 1949.
Douel-Bender, Chopin, biographie, son st yle, analvses, Pari 1949. A. Peuples,
Frederic Chopin, 1849i949,Taris 1949. B. E. Sydow, Ura Chopins Geburt s-
datum, MF, 1950. S. Tenand, Portrait s de Chopin, Pari 1950. O. Whee-
ler, Frederic Chopin, Son of Pol and: Lat er Years, London 1950. S. Czech,
Chopin, Erdenweg eines Genius, Hat tingen 1950. R. Bory, La Vie de Frederic
Chopin par l 'image, Geneve 1951. A. Coeuroy, Chopin, Pari 1951. F
Zagi ba, Chopin und Wien, Wien 1951. S. i D. Chainaye, De quoi vi vait
Chopin? Pari 1951. M. M. Meyer, Chopin, Pari 1951. JI. Cunsieep,
IIIoneH, MocKBa i JleHHHrpafl 1951. S. Pugliatti, Chopin e Bell ini, Messina
1952. W. Kahl, F. Chopin, MGG, I I , 1952. M. Idzikotvski i B. E. Sydow,
Les Port rait s de Fryderyk Chopin, Krakov 1953. J. Gras, L'Oeuvre de
Chopin, Toul ouse 1954. J. Hol cman, The Le gacy of Chopin, New Yor k
1954- G. Rut tkay, Chopin, Pari 1955. J. Guy, Frederic Chopin, Lyon
1956. K. Kobylanska, Chopin in His own Land. Documents and Souvenir s,
New York 1956 (izalo i na franc. i nem.). F. Zagiba (redaktor), Chopin
Jahrbuch, Zur ich, Leipzig i Wien 1956. V. Jankelevi tch, Le Nocturne, Pari
1957. C. Bourniauel, Chopin, Pari 1957 (amer. prevod New York 1960;
nem. prevod). R. Reich (red.), Frederic Chopin, Briefe und Dokumente,
Zurich 1959. H. C. Schonberg, The Collestor's Chopin and Schumann, Phila-
delphia 1959. M. E3A3a, IIIoneH, MocKBa 1960 (II izd. 1968). F. SdenbMaH,
CTaibH u HccJieAOBaHHH coBexcKHXMy3bjKOBe,o;oB, MocKBa 1960. T. Po3oea,
<3>piiflepnK IIIoneH 18101849, KpaTKHH o^epK WHSHH HTBOp^ecTBa, JleHHH-
rpafl 1960. K. Bieganski, Problem modalizmow w mazurkach Chopina, Warsza-
wa 1960. E. W. Bohme, Friedrich Chopin al s Motiv in der deutschsprachigen
schongeist igen Literatur, Bonn 1960. L. Kusche, Fryderyk Chopin, Miinchen
1960. R. Petzold i E. Crass, Fryderyk Chopin, sein Leben in Bil Hern, Leip
zig 1960 (II izd. 1963). E. Vuilhrmoz i B. Gavoty, Chopin amo-x^.ax, Par i
1960. y. Stehman, Port rait de Chopin, Bruxel les 1961. G. Guillemot-Ma-
gitot, Chopin. Musique et poesie, Par i 1962. M. Ouerl in, Chopin, explica-
t ion d'un mythe, Pari 1962. Z. Li ssa (red.), The Book of the Fir st Int erna
t ional Musicol ogical Congress. Devot ed t o t he Wor ks of Frederick Chopin,
Warszawa 1963. A. Boucourechl iev, Chopin. A Pictorial Biography, New
York 1963 (nem. prevod Miinchen 1962). M. Glinski, Chopin the Unknov^n,
Windsor 1963. F. d' Eaubonne, La Vie de Chopin, Par i 1964. L. Fabian,
Wenn Chopin ein Tagebuch gefiihrt hatt e . . ., Budapest 1964. J. M. Grenier,
Chopin, Pari 1964. V. Seroff, Frederic Chopin, New York 1964. J. Chis-
selle, Chopin, London 1965. Chopin (zbornik), London 1965. JI. Cunneep,
)KH3Hb LUoneHa, MocKBa 1966. A. Walker (redakcija), Frederic Chopin
(zbornik), London 1966. A. Gauthi^ , Chopin, 1967. J. Huneker, Chopin.
The Man and His Music, New York 1967. IO. H. TWAUH, O nporpaMMHOCTH B
npOH3Be,n;eHHHX IHoneHa, II izd., MocKBa ;_968. E. Hk.
CHORALBUCH (njem. koralna knjiga), 1. zbirka protestant-
skih koralnih melodija sa ifriranim basom koja je u Njemakoj
sluila za orguljsku pratnju kod pjevanja zajednice pri bogosluju.
Choralbucher pojavili su se potkraj XVII st. (prvi od D. Speera,
Stuttgart 1692). Jo su danas u upotrebi.
2. Zbirka gregorijanskih koralnih napjeva.
LIT. : J. Petzol d, Die gedruckt en vier st i mmigen Chor albucher fi ir die
Orgel der deutschen evangel ischen Kirche (17851933) (disertacija) , Hall e
1935. M. Blindozv, Die Choralbegl eitung des 18. Jahrhunderts in der evan-
gelischen Kirche Deutschlands, Regensburg 1957.
CHORALE (feminine, masculine, mixte), francuski naziv
za zbor (enski, muki, mjeoviti).
CHORBUCH (njem. korska knjiga)^ rukopisni ili tiskani
zbornik crkvene polifone zborne muzike koji u istom svesku sa-
drava sve vokalne dionice rasporeene tako da iz njega mogu
najednom pjevati svi pjevai. Zbornik je folio formata. Na jednoj
stranici, odnosno dvostrukoj stranici ini svaka dionica grafiki
zasebnu skupinu. Ako je npr. kompozicija etvoroglasna, onda
na gornjoj polovini lijeve strane stoji dionica cantusa (soprana),
ispod nje dionica tenora, a na desnoj strani gore altus, a dolje
bassus. Note i tekst su radi bolje vidljivosti znatno poveani.
Ch. se pojavljuje u prvoj polovini XV st., kad je u crkvenoj
vokalnoj polifoniji zborna postava zamijenila solistiku. Prvi


328 CHORBUCH CHRISTOU

takvi kodeksi nastaju u Nizozemskoj oko 1430 (rukopisi Cambrai
6 i zz). Odavle se ta praksa proirila po drugim zemljama, naro-
ito u Italiji, Engleskoj, Njemakoj i panjolskoj. U toku XV st.
preteni je sadraj Chorbucha misni ciklus. U XVI st. uz misne
stavke nalaze se u njima i druge kompozicije crkveno-obrednog
karaktera. tampaju se relativno rijetko. Tradicija Chorbucha
nastavlja se u tom stoljeu u rukopisima, uza sve jae prodiranje
rukopisnog i tampanog Stimmbucha (zasebnog sveska za svaku
dionicu). Ch. se odrao sve do dvadesetih godina XVII st.
Najznatnije zbirke nalaze se u Bruxellesu, Jeni, Rimu, Stuttgartu
i Miinchenu.
LIT. : H. Besseler i H. Al brecht , Chor buch, MGG, II, 1952. A. Vi.
CHOREA (gr. /opo:; kolo, ples), u srednjovjekovnim trak-
tatima naziv za plesni napjev. Susree se ve u Augustinovim
djelima i u radovima teoretiara kasnijega srednjeg vijeka (J.
de Grocheo, oko 1300; R. de Handlo, 1326). U XVI st. ch. je i
naziv za neke odreene plesne pjesme osobito za allemande (ch.
germanica; M. Revmann, 1598; J. B. Besardus, 1603) i za pavanu
(B. de Drusina, 1556).
CHORISTFAGOTT (njem. Chor zbor), njemaki naziv za
fagot, koji je oko 1600 glavni instrument iz porodice fagota. Imao
je dva poklopca i cijev, koja je mogla biti dolje otvorena ili zatvo-
rena. Ime dobio otuda, to se najvie upotrebljavao za pojaa-
vanje vokalnih dionica zbora. Opseg mu j e: kontra Cd
1
(g
1
).
CHORLEY, Henry Fothergill, engleski muziki pisac i
knjievnik (Blackley Hurst, Lancashire, 15. XII 1808 London,
16. II 1872). Muziki kritiar lista Athenaeum (183368), stekao
velik ugled ne samo u Engleskoj, ve i u Njemakoj. Pisao kri-
tike i eseje ponajvie o opernom stvaranju. Autor novela, libreta
i kazalinih komada.
DJELA: Music and Manners in France and Germany: a Series of Travel-
ling Sketches of Art and Society (3 sv.), 1841; Modem German Music. Recollec-
tions and Criticisms (2 sv.), 1854 (u I sv. Ch. je preuzeo mnogo materijala iz
Music and Manners i preradio ga); Handel Studies, 1859: Thirty Years Musical
Recollections (2 sv.), 1862 (u skraenom obl iku s biografskim uvodom objavio
E. Newman, 1926); National Music of the World (post humno), 1880.
LIT. : H. G. Hezvlett, H. F. Chorlev, Autobiographv, Memoirs and Letters,
London 1873. R. A. Harman, Henry Fot hergill Chorl ev, MGG, II, 1952.
CHORON, Alexandre-tienne, francuski muziki teoretiar
kompozitor (Caen, 21. X 1771 Pariz, 29. VI 1834). Uitelji u
muzici bili su mu Abbe Roe i Bonesi. elei upoznati francusku
muziku javnost s djelima istaknutih muziara prolih vremena,
izdao je kod parikog izdavaa Leduca kompozicije J. des Presa,
Goudimela, Palestrine, Carissimija i drugih, koji su svi u Fran-
cuskoj tada bili gotovo sasvim nepoznati. God. 1810 postao je
dopisnim lanom Francuskog instituta; 1816 imenovan je direk-
torom Parike opere, ali je ve idue godine ostavio to mjesto i
postao upraviteljem zavoda cole primaire de Chant. Ch. je mnogo
uinio za poboljanje muzike nastave i obnovu kolskog pjevakog
repertoara. God. 1826 Ecole primaire de Chant postala je Scole
de Musique religieuse. U toj se ustanovi gajilo samo zborno pje-
vanje, dok se odgojem pjevaa-solista bavio Konzervatorij. Sa-
gradivi 1827 dvoranu za koncertne priredbe, Ch. je u njoj do
1831 izvodio. svakog mjeseca po dva javna koncerta. Na rasporedu
su se esto nalazila znaajna djela muzike literature (Handelovi
oratoriji). I u drugim gradovima Francuske organizirao je mnoge
koncerte zborne muzike. Bavio se i kompozicijom crkvenih djela.
DJELA: Principes d'accompagnement des ecoles d'ltalie (zajedno s Fiocchijem),
1804; Collections de romances, chansons, et poesies, 1806; Principes de composition
des ecoles d'ltalie, 3 sv., 1808 (II izd. 1816 u 6 sv.); Dictionnaire historique des
musiciens, 2 sv. (zajedno sa F. Y. Favolleom), 1810n; Methode elementai re
de musique et de plain-chant, 1811; Methode de plain-chant, 1818; Methode con-
certante de plain-chant, 1819; Exposition elementaire des principes de la musique,
1819; Solfeges d plusieurs voix, 1819; Cours elementaire de musiaue, solfige et
chant, 1820; Liber choralis ad usum collegii S. Ludovici tribus vocibus, 1824;
Journal de musique religieuse, 1827; Corps complet de musique d'eglise d deux choeurs,
1829; Journal de chant et d'education musicale, 182930; Consideration sur le
Conservatoire de musique, 1833 ; Manuel complet de musique vocale et instrumentale,
ou Encyclopedie musicale (dopunio A. de la Fage), 8 sv., 183638. Priredio
francuska izdanja teoretskih djel a Albrecht sbergera, Francoeura i Azopardija.
LIT. : L. E. Gautier, Eloge de Choron, 1845. /. Rety, Not ice histor ique
sur Choron et son ecole, Pari 1873. J. Carlez, Choron, sa vie et ses oeuvres,
Caen 1880. E. Borel l, Et ienne Alexandre Choron, MGG, II, 1952. W.
Kahl , Al exandre Choron, Fest schrift J. -Schmidt -G6rg, Bonn 1957.
CHOROS (mno. od choro), prvobitno naziv za manji in-
strumentalni ansambl gitara, flauta i udaraljki, koji je na festi-
valima u Brazilu izvodio narodnu muziku (plesove samba, maxixe
i dr.), a zatim naziv i za samu muziku. Pojam choros za muziku
formu uveo je brazilski kompozitor H. Villa-Lobos, prema kojemu
je to nov oblik u kompoziciji, sinteza razliitih tipova brazilske
muzike (domorodako-indijanske i narodne).
LIT. : D. Ewen, The Complet e Book of 20th Centurv Music, New York
1952.
CHORUS, 1. U srednjem vijeku latinski naziv za gajde (->
Musette).

2. U Erjgleskoj izraz za skupinu pjevaa kao i za kom
pisanu za taj sastav.
3. U engleskoj muzikoj terminologiji naziv za refrc
4. U jazz-muzici kraa cjelina (najee od 32 takta)
stalno ponavlja. U poetku je ch. obino bio pripjev neke
pjesme ili bluesa. Ritam i harmonijska struktura ostajali b
nepromijenjeni. Napjev su svirai improvizirajui uk
i varirali. Zbog toga je u kolektivnoj improvizaciji New (
-stila dolazilo i do disonantnih suzvuja. U razdoblju C
-stila ch. virtuozno improviziraju pojedini solisti uz prat
sambla (-- background). U doba be-bopa i cool-jazza soli:
mijenjati i harmonijsku okosnicu chorusa. Otada je ch. s\
izvorna melodija, a ne preuzeta iz repertoara popularnih 1
i tako se pribliava pojmu teme. M.
CHOUDENS, ime francuske muzike naklade koju i
u Parizu utemeljio Antoine de Choudens. Poslove je 1888
njegov sin Paul i vodio pod imenom Choudens Fils (dc
Danas vode poduzee Andre Lerov i Andre Chevrier. N
larnija izdanja naklade bile su zbirke pjesama pod nas Canti
d'Italia, Archives Italiennes, Echos de la Toscane i k
kompozicije. Poduzee Choudens Fils objavilo je djela mnogi
nutih francuskih kompozitora, meu kojima su: Berlioz, C
Offenbach, Lalo, Rever, Bruneau, Audran, Coquard i dr. U2
i operetna djela na popisu izdanja je i filmska muzika.
CHOUQUET, Adolphe-Gustave, francuski muzici
(Le Havre, 16. IV 1819 Pariz, 30. I 1886). Zavrio s1
lozofije u Parizu. Od 1840 u New Yorku, gdje je kroz 16
poduavao muziku teoriju. God. 1871 postao konzervator
muzikih instrumenata Parikog konzervatorija. Suradnik i
France Musicale i Art Musical.
DJELA: Histoire de la Musique depuis le XIV
e
siecle jusqu'd la fin di
siecle (nagradila Academie des Beaux-Arts, 1864); Histoire de la mus
matique en France depuis ses origines jusqu'd nos jours, 1873; katalog i
du Conservatoire Nationale de Musique, catalogue raisonne des instru
cette collection, 1875; Rapport sur les Instruments de musique et les editeu
sique a VExposition de 1878, 1880; tekstovi za mnoge romance, zborne
zicije i kantate.
LIT. : P. Druilhe, Adol phe-Gustave Chouquet , MGG, II, 1952.
CHRISMANN, Franz Xaver -> Krizman, Franc
CHRISTENSEN, amerika obitelj plesaa, koreoj
muziara.
1. William, plesa, plesaki pedagog i koreograf (B
City, 1902 ). Uio kod M. Fokina. Neko je vrijeme
kao nastavnik plesa i koreograf u Portlandu (Oregon). G01
osnovao je i do 1951 vodio San Francisco Ballet, jedan od
ljih baletnih ansambla u SAD. Zatim predavao na Unive
Utah u Salt Lake Cityju. Njegove se koreografije temelje
diciji klasinoga baleta. Kao pedagog mnogo je pridonio
baletne umjetnosti u Kaliforniji.
2. Harold, plesa i plesaki pedagog (Brigham City, ;
1904 ). Studirao ples kod brata Williama, G. Balanchir
Fokina. Debitirao 1933. Plesao 193640 u New Yorku J
kao lan trupe American Ballet, zatim u kazalitu Metre
i konano u trupi American Ballet Caravan. Plesao i u Sat
ciseo Ballet. Djeluje kao direktor plesne kole toga ans
3. Lew, plesa, plesaki pedagog i koreograf (Brighar
9. V 1909), brat Williama i Harolda. Debitirao 1934
!953 postao prvi plesa ansambla American Ballet Car,
kojim je gostovao u kazalitu Metropolitan. Za tu trupu i
Francisco Ballet koreografirao je niz plesova, najee inspi
suvremenim amerikim ivotom.

CHRISTOFF, Boris -> Hristov, Boris CHRISTOU,
Jannis, grki kompozitor (Heliopolis, 9. I 1926
Atena, 8. I 1970). Zavrio studij filozofije i bridgeu,
muziku uio kod H. Redlicha u Letchworthu i
Lavagnina u Sieni. Od 1951 ivio je u Egiptu i od 1956 ni
Chiosu. Posljednje godine proveo je u Ateni. Jedan od :
ajnijih predstavnika avangardne muzike svoje zemlje,
se predavao snovima i vizijama, inspirirajui se mitovima,
znim predstavama, priama i bajkama svih vremena i 1
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1951; II, 1958 i II
koncert za klavir, 1962; Toccata za klavir i orkestar, 1962; Phoenix-Mus
Metatropos (Patterns and Permutations), 1960; Praxis for 12 za 11
jednog dirigenta-pijanistu, 1966; Anaparastasis, 196668; Enantiodrom
DRAMSKA. Opere: trilogija La Ruota della vita, 195557; The Br,
1964; Strychnin~Lady, 1967; Orestie (nedovrena). VOKALNA.
torija: Gilgamesh, 1958; Tongues of Fire, 1964 i Mysterion, 1966. est
T. S. Eliota za gl as i klavir, 1955; The 12 Keys za mezzosopran i kom
sambl , 1962; Mrtvaki brod za mezzosopr an i orkestar , 1953; Das 1
za mezzosopran, flaut u, kontrabas i kl avir, 1964. CRKVENA: Lat
turgija za zbor, limene instrumente i udaraljke, 1953; Davidovi psalmi
ton, zbor i orkest ar, 1953; Zaee svete Ane za mezzosopran, zbor i 1
1955-
LIT. : G. Becker, In memor iam Jannis Christou, Mel os, 1970, 5.

CHRISTY CIAMPI
329

CHRISTY, June (pravo ime Shirley Luster), amerika jazz-
pjevaica (Springfield, 111., 20. XI 1925 ). God. 194549
djelovala je u ansamblu Stana Kentona. U tom je razdoblju, pre-
ma mnogim anketama, uivala slavu najpopularnije jazz-pjevaice
u svijetu. Njezine su interpretacije balada sentimentalne i melan-
koline, a u kompozicijama brzoga tempa virtuozno i sigurno
primjenjuje tehniku fraziranja srodnu instrumentalnom muzi-
ciranju. Najveu je popularnost stekla njezina interpretacija kom-
pozicije Tempico (1945).
CHRONOS PROTOS (gr. /povo? npazo^ prvo vrijeme),
najmanja, nedjeljiva vremenska ili ritmika jedinica. Ch. p. je
osnova muzike teorije i izvodilake prakse u staroj Grkoj, u
zemljama Srednjeg i Dalekog Istoka, u interpretaciji gregorijan-
skoga korala i u muzikom folkloru mnogih naroda.
LIT.: C. F. Abdy VCilliams, The Aristoxenian Theory of Musical Rhythm,
Cambridge 191I. Th. G. Georgiades, Der griechische Rhyt hmus, Hamburg
1949. Isti , Musi k und Rhyt hmus bei den Gr iechen, Hambur g 1951.
CHRYSANDER, Friedrich, njemaki muzikolog (Liibtheen,
Mecklenburg, 8. VII 1826 Bergedorf kod Hamburga, 3. IX
1901). Doktorat muzikologije stekao 1855 na Filozofskom fakul-
tetu u Rostocku. Jo za studija intenzivno prouavao Hande-lova
djela uz koja e povezati sav svoj
ivot. Uporedo s izraivanjem i
objavljivanjem monumentalne
monografije o Hanelu tekao je i
Chrvsanderov rad u njemakom
Handelovu drutvu, to ga je
1856 osnovao njemaki knjievni
historiar G. Gervinus radi izda-
vanja cjelokupnih Handelovih
djela. Kad je to drutvo ve
nakon etiri godine prestalo s
radom, preuzeo je Ch. u svoje
ruke taj golemi pothvat. On se
u poetku koristio novanom
pomou hannover-skog kralja
Georga V, a kad je ona izostala,
naao se pred velikim tekoama.
No nije napustio svoj zadatak, ve
je preuzeo ne samo cjelokupnu
redakciju, nego i tiskanje. Stoga je
u svom domu u Bergedorfu kod Hamburga uredio i malu tiskaru
muzikalija. Da bi svladao sve vee financijske tekoe, Ch. se stao
baviti cvjearstvom; da namakne potrebna sredstva preuzeo je
186871 i !8yj82 glavno urednitvo asopisa Allgemeine
Musikalische Zeitung; konano je bio prisiljen, da i svoju vrlo
vrijednu knjinicu proda gradu Hamburgu. Ali je i svoj pothvat
1894 uspjeno doveo do cilja. Monografija o Handelu i izdanje svih
Handelovih kompozicija glavna su Chrvsanderova djela. I jedno i
drugo su prekretnica u razvoju njemake muzikologije. Dok je u
(na alost nedovrenoj) monografiji prikazao ne samo Handelov
ljudski i umjetniki lik, ve i cijelu muziku kulturu Handelova
doba, ostavljajui daleko za sobom nastojanja svojih
prethodnika, Ch. je u izdanju Handelovih djela takoer potraio
nove putove. Na temelju najrazliitijih pomagala, rukopisa, ranih
izdanja, prijepisa, preradbi, Ch. je uspostavio kritiki tekst kojemu
je pouzdanost najvea odlika. Ovim svojim glavnim radovima
kao i drugim znaajnim raspravama Ch. je plodno utjecao na
dalji razvitak ne samo njemake, ve i evropske muzike
znanosti.
DJELA: Uber die Molltonart in den Volksgesangen, 1853: Uber das Orato-
num, 1853; Georg Friedrich Handel, I/1858, II/1860, I dio IH/1867; Handels
biblische Oratorien in geschichicher Betrachtung, 1897. Od studija i lanaka brojem
i vrijednou istiu se oni, koje je objavljivao u asopisu Allgemeine Musikalische
Zeitung, meu njima: Das Oratorium auf der Biihne, 1870; Die Verwendung der
Schliissel bei der Herausgabe alterer Musikwerke . . ., 1870; Die Oratorien von
Carissimi, 1876; Zur Partitur des Don Giovanni, 1876; Mo-zarts Lieder, 1877;
Die harmonische Begleitung auf Grund des Basses, in der Musik des 16. bis 17.
Jahrhunderts, 1877; Rembrandts Farbgebung mit der Musik verglichen 1877; Die
zuieite Periode der Hamburger Oper von 168216*4. . ., 1878; Abriss einer
Geschichte des Musikdrucks vcm 15-19. Jahrhundert, 1879; Geschichte der
Hamburger Oper vom Abgange Kussers bis zum Tode Schott s (16951702),
1879; D. Buxtehude als Orgelkomponist, 1879; Die Erfindung des akkompagnierten
Rezitativs durch A. Scarlatti, 1882. Znaajni su i mnogi predgovori pojedinim
svescima njegova izdanja Handelovih djela. To je izdanje izlazilo u Leipzigu,
kod Breit kopfa & Hartel a, 185894. Obuhvaa 94 sveska, od kojih 49. nije
nikada bio objavl jen, a 45. je izdao M. Seiffert , 1902. Uz ove objavl jeno je jo
6 dopunskih svezaka. Ch. je izdao i zbirku Denkmal er der Tonkunst u 5 sv.
s djel ima Palestrine, Carissimija, Couperina, Corel lija i drugih. Objavio je i
klavirska djela J. S. Bacha u 4 sv. Zajedno sa Ph. Spittom i G. Adlerom osnovao
1885 asopis Vierteljahrsschrift fiir Musiktoissenschaft.
LIT. : W. Weber, G. F. Handel s Orator ien, iibersetzt und bearbeit et von
Fr. Chrvsander (3 sv.), Augsburg 18981902. O. Fleischer, Friedrich Chry-
sander , ZIMG, 1901, st r. 4359. E. Krause, Dr. Friedr ich Chr ysander ,
Ein Lebens- und Ktinstlerbild, Die Sangerhalle, Leipzig 1901. G. Gohler,
Chrysanders Handel-Einrichtungen, Die Zukunft, Berl in 1902, 38. H.Kretz-
schmar, Friedrich Chrysander, PJB, 1903. M. Seif fert , Handel s Or atorien
in Fr. Chrysanders Neugest altung, Caecilia, 1903, 10. E. Bernoulli, Oratorien-
-Text e Handel s. Streifzil ge im Gebiete der Chrysanderschen Handel forschung,
Zurich 1905. W. Weber, Die Grundsatze und Ziele Fr. Chrysanders bei der
Neugestaltung der Handel werke, Leipzig, 1906. G. Adler, Friedrich Chry-
sander, ZFMW, 1926. R. Schaal , Fr iedr . Chr ysander s Abhandl ungen
MF, 1951. I st i , F. Chr ysander, MGG, II, 1952. J. As.
CHUECA, Federico, panjolski kompozitor (Madrid, 5.
V 1846 20. VI 1908). Studirao medicinu, ali se posvetio muzici
i na Madridskom konzervatoriju uio klavir. Komponirao uglav-
nom zarzuele, veinom u jednom inu, koje su redovito doivljavale
velike uspjehe. Satirika zarzuela La gran via izvedena je samo u
Madridu vie od 800 puta. Veinu njegovih djela instrumentirao
je V. Valverde st.
DJELA. Zarzuele: La Cancion de la Lola, 1880; Luces y sombras, 1882;
De la noche a la manana, 1883; Hoy sale, hoy, 1884; Vivitos y coleando, 1884;
La gran via, 1886; Cddi z, 1886; De Madrid a Pari , 1889; El ano pasado por
agua, 1889; El Chaleco blanco, 1890; El Arca de Noe, 1890; La Caza del ono o
El tendero de comestibles, 1891; Los Descamisados, 1892; Las Zapatillas, 1895;
Agua, azucarillos y aguardiente, 1897; Los Arrastraos, 1899; La Alegria de la
huerta, 1900; El Bateo, 1901; Las Mocitas del barrio, 1909 i dr.
LIT. : M. Zurita, Hist oria del genero cico, Madrid 1920. J. Deleito y
Pinuela, Origen y apogeo del genero chico, Madrid 1949. J. Subird, Federico
Chueca, MGG, II, 1952. Isti, Historia de la muica espafiola e hispanoame-
ricana, Barcelona 1953.
CHCTE (franc. pad, padanje), u izvodilakoj praksi oko 1700
naziv za muziki ukras koji se uglavnom poklapa s kasnijim dugim
predudarom (njem. Vorschlag). Francuski kompozitori tog vre-
mena biljee ga kvaicom pred notom (< |). Isti ukras upotreb-
ljava i Rameau (1731), ali ga naziva coulez; G. Muffat biljei
ch. malom pomonom notom ili se umjesto kvaice slui kosom
crticom. Dok d'Anglebert jo ne razlikuje ch. i port de voix, po-
sljednji se naziv poinje uskoro upotrebljavati za dugi predudar
prema gore, dok se ch. izvodio prema dolje.
CHVALA, Emanuel, eki muziki kritiar i kompozitor
(Prag, 1. I 1851 28. X 1924). Kod J. Foerstera i Z. Fibicha
uio klavir i teoriju, u kompoziciji samouk. Po zanimanju bio
eljezniki ininjer. Jedan od najuglednijih ekih muzikih
kritiara; u svojim brojnim lancima, objavljenim 18781917 po
listovima Lumir, Dalibor, Narodni politika, Union, Die Politik i dr.
oitovao napredne tendencije. Zalaui se za izvoenje djela ekih
kompozitora, znatno je pridonio upoznavanju irokog kruga
slualaca sa ekom muzikom umjetnou.
DJELA. ORKESTRALNA: Simfonijeta Z jarnich dojmu, 1899; Sousedske
za gudaki orkestar , 1880; Koncertni ouvertura, 1881; Mazurky, 1899; O
posviceni, 1902. KOMORNA: dva gudaka kvart eta, 1897 i 1901; gudaki
kvintet; klavirski trio, 1901; klavirski kvintet, 1903. Za violinu i klavir : Romance,
1882; serenada, 1904; Mala suita, 1895. Kompozicije za klavir dvoruno i
et vororuno. Opera Zdboj, 190607 (izv. 1918). VOKALNA: zborovi;
pjesme uz or kestar Jami , 1880; solo-pjesme uz klavir. SPISI: monografi ja
Ein Vierteljahrhundert bohmischer Musik, 1886 (pod naslovom tvrtstoleti eke
hudby u asopisu Dalibor, 1887, separat 1888). Eseji i studije: Tschechiscke Musik,
Oesterreichische Rundschau, 1912; O eke zplvohre, Pamatnik eke Akademie;
Bedrich Smetana, Dalibor, 1885; Smetaniana, Hudebni Revue, 1916; Symfonicke
skladby Dvordkovy, Dvofakov zbornik, 1912. Memoari Pameti (u rukopisu).
CHYBltfSKI, Adolf Eustachy, poljski muzikolog (Krakov,
29. IV 1880 Poznaii, 31. X 1952). U Krakovu studirao germa-
nistiku; muzikologiju uio u Miinchenu (A. Sandberger, Th.
Krover) i doktorirao 1908. Od 1912 predavao na Univerzitet u
u Lavovu, gdje je 191628 nastavnik za historiju muzike, har-
moniju i kontrapunkt na Konzervatoriju. Od 1945 profesor Uni-
verziteta i direktor Muzikolokog instituta u Poznahu. Prouavao
muziku prolost Poljske i njezin muziki folklor.
DJELA (na poljskom): Materi jali za povi jest kraljevske kapele Roranti sta
na kraljevskom dvoru u Krakovu (3 sv.), 191025; Studije o poljskoj vieglasnoj
muzici XVI st., 1910; Menzuralna teorija u poljskoj muzikoj literaturi XVI st.,
1911; Prilozi za povijest muzike kulture u Krakovu uXVII i XVII I st. , 1925;
0 crkvenim koncertima Martina Mielczezvskog, 1928; Mieczyslaw Karlotvicz, I,
1939 (II izd. 1949); Leksikon starih poljskih muziara do 1800, 1949 i dr. Zur
Geschichte des Taktschlagens und des Kapellmeisteramtes in der Epoche der Men-
suralmusik, SBIMG, 1909; Polnische Musik und Musikkultur des 16. Jh. in
ihren Beziehungen zu Deutschland, ibid., 1912; Beitrdge zur Geschichte des Takt
schlagens (disertacija), 1912. Od 1928 ureivao asopis Kwartalnik Muzyczny
1 seriju publ ikacija iz pol jske muzike prolost i (Wydawnictwo Dawnej Muzyki
Polskiej). God. 193436 uredio dva muzikoloka zbornika, od 1945 ureivao
iroko zamil jene Anal ize i objanjenja Chopinovih djela (predvieno 10 sv.).
Njegovi uenici i prijat elji objavil i su dvije spomenice u njegovu ast, obje
pod naslovom: Ksiega pamiqtkowa ku czd prof esora dra Adolfa Chybinskiego,
1930 i 1950.
LIT. : J. Koffler, Adol f Chybinski, Muzyk Wojskowy, 1927. H. Opienski,
Spis prac muzykologicznych A. Chybinskiego, Przegla.d Muzyczny, 1930.
H. Feicht, Adolf Chybinski, Muzyka Polska, 1937. M. Szczepanska i J. J.
Dunicz, Bibliografia prac muzykologicznych A. Chybihskiego. . ., Warszawa
1937. A. Jarocinski, Adolf Chybinski, Przegl a.d Kulturalny, 1952. J. Cho-
minski, Adol f Chybinski, Muzyka, 1953. K. Michalowski, Bibl iografia prac
naukowych i publicystycznych Adolfa Chybinskiego, W czasach Straussa i
Tel majera, Krakow 1959.
CIACONA -> Chaconne
CIAJA, Azzolino Bernardino della -> Della Cicija,
Azzolino Bernardino.
CIAMPI, Marcel, francuski pijanist (Pariz, 29. V 1891
). Studirao na Konzervatoriju u Parizu (L. Diemer i C. Chevil-
lard). Zarana je poduzimao koncertne turneje; nastupao u Parizu,

F. CHRYSANDER. Rad L. von
Kal ckreut ha, det al j, 1901
330
CIAMPI CIFRA

Londonu, Amsterdamu, Ateni, Bruxellesu, Barceloni, Bukuretu,
Helsinkiju, Madridu, Pragu i Varavi. Kasnije se posvetio isklju-
ivo pedagokom radu, pa je u Parizu osnovao klavirsku kolu
(s ograncima po provinciji i u inozemstvu). Objavio nekoliko
klavirskih instruktivnih studija.
CIAMPI, Vincenzo Legrenzio, talijanski kompozitor (kraj
Piacenze, 1719 Venecija, 2. IV 1762). Uitelji su mu bili F.
Durante i L. Leo u Napulju. embalist u Palermu. God. 1748
pratio u London neku talijansku opernu druinu koja je izvodila
venecijanske komine opere. Od 1760 maestro u Ospedale degli
Incurabili u Veneciji. C. je istaknuti predstavnik opere buffo.
Njegovu kominu operu Bertoldo alla corte parodirao je Ch.-S.
Favart u svojoj Ninette d la cour, upotrijebivi gotovo sve Ciam-
pijeve arije; na Favartovo djelo nadovezuje Singspiel J. A. Hil-
lera Lottchen am Hofe.
DJELA. I NSTRUMENTALNA: est koncert a za 3 vi ol ine i b. c; 12
sonata za 2 viol ine i b. c. (2 sv.), 1752 i 1753; 6 sonat a za violu, embalo i vio-
lonelo, oko 1758; 6 sonata za embalo, oko 1755; 6 sonata za orgulje. DRAM-
ct
'4. Opere: La Beat rice, 1740; La Flaminia, 1743; L' Amore ingegnoso, 1745;
giorni son che Nina?, Muica d'oggi, 1925. C. Anguissola, Vincenzo Le-
grenzio Ciampi musicista piacent ino del Settecento, Piacenza 1934 i Monza
1936. F. Wal ker, Tre giorni son che Nina, Musical Ti mes, 1949. R.
Paoli , Vincenzo Legrenzio Ciampi, MGG, II, 1952.
CIBBER, Susanna, engleska pjevaica (London, II 1714
30. I 1766). Pjevanje uila vjerojatno kod svoga brata Thomasa
Arnea; debitirala 1732. esto je nastupala u operi i na koncer-
tima, tako npr. 1742 u Dublinu na praizvedbi Handelova oratorija
Messiah. Njezin glas nije bio
osobito snaan, ali ju je Han-del
veoma cijenio i ona je sve do
1746, kada se posvetila drami,
mnogo nastupala u njegovim
djelima.
CICCOLINI, Aldo, talijanski
pijanist (Napulj, 15. VIII 1925 ).
Studirao i diplomirao klavir (P.
Denza) i kompoziciju (A. Longo)
na Konzervatoriju u Napulju.
Debitirao 1942, a 1949 na
natjeaju M. Long J. Thibaud
postigao Gr and Prix International
de Pari. ivi u Parizu. C. je jedan
od najistaknutijih suvremenih
talijanskih pijanista. Koncertira u
evropskim zemljama, u SAD i u
Junoj Americi. Redovito gostuje
u Jugoslaviji.
CICOGNINI, Alessandro,
talijanski kompozitor (Pescara, 25. I 1906 ). Studirao na Konzer-
vatoriju u Milanu i u Parizu kod P. Dukasa. Od 1937 predsjednik
talijanskog Nacionalnog udruenja kompozitora filmske muzike.
DJELA: komor ne kompozici je. Opera Donna lombarda (u I inu) ,
1933- Fil mska muzika. Zborna djela.
CICONIA, Johannes, nizozemski kompozitor i muziki
teoretiar (Liege, izmeu 1335 i 1340 Padova, decembra 1411).
Prvu poduku u pjevanju, latinskom i matematici, dobio vjero-
jatno u koli crkve Saint-Jean-VEvangeliste u rodnom gradu.
God. 1350 klerik je u slubi Alienore de Comminges-Turenne,
neakinje pape Klementa VI, u Avignonu. Tu stie temeljitu
muziku naobrazbu, u doba kad je u Francuskoj evala Ars nova
(Ph. de Vitrv, G. de Machault). God. 135867 nalazi se u Ita-
liji u pratnji kardinala G. d' Albornoza, mijenjajui boravita,
te upoznaje muziku talijanskog trecenta. Poslije kardinalove smrti
(1:367) gubi mu se trag. Zna se da od 1372 opet boravi u Liegeu,
gdje je jo 1362 postao kanonik. Tridesetak godina kasnije vraa se
u Italiju: dokumentiran je njegov boravak u Padovi od aprila
1403. U funkciji kantora katedrale ostaje u tom gradu do svoje
smrti.
C. je prvi u nizu velikih Nizozemaca. Sintezom elemenata
francuske Ars novae i talijanskog trecenta, sjevernjake polifo-
nije i junjake tonalne harmonije stvorio je nov tip muzikog
djela, koji otvara put razvoja talijanskoj i nizozemskoj muzici.
C. je iz svoje domovine donio motet koji je tada u Italiji bio uglav-
nom nepoznat. Od talijanskih oblika sluio se madrigalom, ba-
ladom i elementima caccie. Teite Ciconijina stvaranja lei u
motetima i misnim stavcima. Temelj je njegovih moteta
Ars novae, ali je C. znatno mijenja i obogauje. Dok su v
Ars novae gornji glasovi morali imati razliitu melodiju,
uvodi u motet novi princip jedinstva, primjenjujui po
slobodnu imitaciju; imitacija se provodi u dvjema dis
dionicama. Taj e princip uroditi bogatim plodom u 1
XV st. Donji glas (odnosno dva glasa) njegova moteta
cantus firmus, nego slobodno koncipirana instrumentalna
odnosno dvije dionice (tenor i kontratenor) kao
-harmonijska podloga vokalnim. Ciconijinom zaslugom
postao vladajua muzika forma u Italiji u prvoj treini
znaenje njegove obnove toliko je veliko, da se tih tridese
do pojave Dufava (oko 1430) s pravom mogu nazvati '
nom epohom. U njegovim misnim stavcima javljaju se
kuaji spajanja vie stavaka u cikliku cjelinu to e kas
vesti do stvaranja nizozemskog misnog ciklusa. Tu su j
mjeri suprotstavljanja solistikog dueta zbornim odi
DJELA (sauvana): 13 moteta; 10 misnih stavaka; 2 virelaia; 4
madrigal a; 11 t al ijanskih balada; 2 kanona. Teoretsko djel o No
(III knjigu, De Proportionibus, aut or je preradio za svog prijat elj
Johannesa Gaspara de Vicenza).
NOVA IZD. Misni stavci: DTO, XXXI, X; A. T. Davison
Mistorical Anthology of Music, I, 1947; Ch. van den Borren, Polyphi
1932. Moteti: Ch. van den Borren,- Geschiedenis van de Muziek in
landen, I, 1948; S. Clercx, Musique instrumentale de la Renaissance Revue
Belge de Musicologie, VIII, 1954. Jedan virelai obj. W. Ai secular
Music of the late fourteenth Century, 1950. Madrigale obj. F. Han Ars-
nova Music, Journal of Renaissance and Baroque Music, I Balade: J.
Wolf, Geschichte der Mensuralnotation, IIIII, 1904; H. Handbuch der
Musikgeschichte, II, 1907; F. Ghisi, Italian Ars-no Journal of
Renaissance and Barogue, Musik I, 1946; DTO, VII, 19a noni: J. Wolf,
Der niederldndische Einfluss in der mehrstimmigen gemes sik bis zum
Jahre 1480, Tijdschrift der Vereeniging voor nederlandse sehiedenis,
VIVII, 190004; W. Korte, RMI, 1932, F. Ghisi, 1 nova Music
Journal of Renaissance and Baroque Music, I, 1946; M. Muica
Discipl ina, II, 1948.
LIT. : J. Wolf, Geschichte der Mensural -Notat ion von 1250-
Leipzig 1904. H. Besseler, Studien zur Musik des Mittelalters, I. Nei
des XIV. und beginnenden XV. Jahrhunderts, AFMW, 1925 i u dodat k
1926. F. Ghisi, It al ian Ars-nova Music, t he Perugia and Pistoia
of the Lucca musical codex, Journal of renaissance and baroque mus
47. A. Bonaccorsi, Un nuovo codice dell 'Ars nova: il codice
Att i Accademici dei Lincei, Roma 1948. II. Besseler, Bourdon 1
bourdon, Leipzig 1950. Isti, Johannes Ciconia, Begr iinder der Che
nie, Congresso internazionale di muica sacra, Roma 1950, Kongresn
Roma 1952. Isti, Johannes Ciconia, MGG, II, 1952. 5. Clercx
Ciconia de Leodio, Kongressbericht, Utrecht 1952. Ista, Johann
theoricien, Annales Musicologiques, 1955. D. Plamenac, Anothi
Fragment of Trecento Music, Journal of the American Musicol ogic;
VIII, 1955. 5. Clercx, Johannes Ciconia. Un musicien l iegeois et t
2 sv., Bruxelles 1960.
CIERA, Hippolito, talijanski kompozitor (Veneci
st.). Franjevac; 1546 pjeva katedrale u Trevisu, a od 1
rovoda u crkvi sv. Ivana i Pavla u Veneciji.
DJELA. Dvije zbir ke madr igal a: /, Madrigali del Laberinto (4-f
II (5-gl.), 1561. Missa sopra Ego sum (4-gl.), 1555; mot et (5-gl.), 15:
CIFERISTIKA METODA. U muzikoj nastavi,
u kojoj brojevi grafiki predouju visinu tona. Brojke kao
za oznaivanje tonova upotrebljavali su ve Grci i Ar; J.
Rousseau je u dj elu Projet concernant de nouveaux si la
musique prvi razradio brojanu notaciju u muziko svrhe.
Poetkom XIX st. usavrili su Rousseauovu metoc cuzi P.
Galin, A. Pari i E. Cheve i dali joj ime francusl stika
metoda. C. m. se upotrebljava u poetnom sta( zike
nastave; da se djeci olaka shvaanje grafikog pred tonova,
pojedini stupnjevi dur-ljestvice oznauju se od brojem:
tonika = i, dominanta = 5, vodica = 7, itd zabiljeene
tom relativnom notacijom pjevaju se solmi; slogovima. C.
m. upotrebljavala se u muzikoj nastavi sv etka XX st.
Kod nas ju je prikazao Ivan Horvat u djel zbornog
pjevanja po Cheveovoj osnovnoj metodi (1908). je
meutim bitno izmijenio francusku ciferistiku met kod
njega broj 1 ne oznauje prvi stupanj bilo koje dur ve
ton c, pa je tako iz relativne nainio apsolutnu notac
LIT.: E. Cheve i A. Pari, Methode el ementaire de musique voc
M
CIFRA, Antonio, talijanski kompozitor (Terracin
Loreto, 2. X 1629). Prvu poduku o muzici dobio kao <
akog zbora crkve S. Luigi dei Francesi u Rimu (G. B. 1
God. 160922 dirigent u crkvi Santa asa di Loreto,
crkvi sv. Ivana Lateranskog u Rimu. God. 1626 vratio s
reto, gdje je i umro. O ovom kompozitoru navode se u rr
prirunicima i leksikonima esto netane tvrdnje. Tak
C. nije bio uenik Palestrine niti je bio sveenik, a ne
dokazati niti da je stajao u slubi nadvojvode Karla Habsl
Tipian majstor ranog baroka, koji u svoja vokalna dje'
instrumentalnu pratnju (basso continuo) i elemente m
C. je povezan i uz polifonika naela XVI st. U njegovim
ogleda se veliko kontrapunktiko znanje, dok u motetir
vladava monodija.

A. CICCOLINI


CIFRA CIKKER
331

DJELA: est svezaka madrigala, 160523; Sherzi et Arie a 1, 2, 3 et 4 v.~(2
sv.), 161423; Li diversi Scherzi a 1, 2. 3 et 4 v. op. 12, 1613, op. 20, 1615 i
op. 23; Li Scherzi a I, 2 et 3 v. op. 14, 1613; Scherzi sacri a I, 2, 3 et 4 v.
op. 22, 1616 i op. 25, 1618; Ricercari et Canzonette francesi (2 sv.), 1619.
Pet svezaka misa, 161925; Motetti a 4, 5, 6 et 8 v., 1620; Antifone e Motetti
per tutto Vanno a 2, 3, 4 et 5 v., 1625; Motecta (8 sv.), 160015; Mo-tecta et
Psalmi, I, za 8 glasova, 1629 i II, za 12 glasova, 1629; Sacrae cantiones za 28
glasova, 1638; vie svezaka psalama i dr.
LIT. : A. Cametti , La Souol a dei pueri cant us di S. Luigi dei Francesi
in Roma e i suoi principali allievi, RMI, 1915. A. Adrio, Die Anfange des
geistlichen Konzerts, 1935. F. Ghisi, Alle fonti della monodia, Milano 1940.
M. F. Bukofzer, Music in the Baroque Era, 1947. K. G. Fellerer, Antonio
Cifra, MGG, II, 1952.
CIGAN (CZIGAN), France, kompozitor, muziki pisac i
melograf (Ziki, 18. IX 1908Ljubljana, 22. II 1971). Kompoziciju
studirao na Konzervatoriju u Grazu. Doktor teologije, profesor na
slovenskoj gimnaziji u Celovcu (Klagenfurt), posebno se isticao kao
zborovoa pjevakog drutva Jakob Petelin Gallus, Zvezepevskih
drutev i Koroke dijake sveze u Celovcu.
DJELA: Klasina uvertira za mal i orkestar; kantata Ustolienje za sole,
zbor i orkestar, 1964. SPISI: Kamenske pevske bukvice; Ljudska velikonona
pesem na Korokem; Koroka boina ljudska pesem; egen, konta in iegnare
pesmi; Odmevi izpod Svinje planine; Obletnica dveh velikih slovenskih glasbe-
nikov; Glasbeni vloki k Drabosnjakovi Pastirski igri; Stare in nove koroke pesmi;
Pesem z Gozdanj sve objavljeno u Letnih poroilih slovenske gimnazije u
Celovcu, 195769. Izdao zbirku sa 365 narodnih napjeva pod naslovom
Slovenske narodne pesmi, 1948. D. Co.
CIGANSKA LJESTVICA, molska ljestvica koja uz vodicu
k tonici ima i vodicu k dominanti (povien IV stupanj harmonijske
mol ljestvice): c, d, es, fis, g, as, h, c. Potjee s Istoka, a primje-
njuju je Cigani.
CIGANSKA MUZIKA ujedinjuje znaajke muzikih kul-
tura raznih zemalja kroz koje je taj nomadski narod prolazio.
Danas je nemogue utvrditi njihov izvorni muziki folklor i lu-
iti karakteristike njihove drevne muzike kulture od elemenata
koje su tokom stoljea prihvatili od mnogih azijskih, evropskih
pa i afrikih naroda i svojom osebujnom interpretacijom dali
im poseban biljeg. Najstariji podaci o Ciganima muziarima u
Evropi potjeu iz XV st. Tada su se oni proirili u Madarskoj
i panjolskoj i izvrili znatan utjecaj na stvaranje varoke popi-
jevke i raznih oblika zabavne muzike. Ciganske kapele (2 violine,
klarinet, violonelo i cimbal) postale su vremenom u Madarskoj
toliko popularne da se njihovo muziciranje u XIX st. smatralo
maarskom narodnom muzikom. Njihov je repertoar sadravao
parodirane narodne pjesme, kao i odlomke poznatih umjetnikih
djela. Interpretacija je naglaeno sentimentalna i strastvena.
Napjevi su bogato ukraeni melizmima u kojima se kao i u
estoj primjeni intervala poveane sekunde osjea orijentalni
utjecaj. Prvi violinist primas voa je ansambla. Njegova
je svirka dopadljiva i puna razliitih zvukovnih efekata (glissando,
vrlo esti vibrato). U novije vrijeme proirio se repertoar ciganskih
kapela razliitim oblicima drutvenog plesa (valcer, tango, fox-
trott). Prvi ciganski kompozitor koji je stekao vei ugled bio je
J. Bihari (17641827); on je svirao i na carskom dvoru u Beu.
U muzici panjolskih Cigana znatan je utjecaj arapske muzike
(osobito u Andaluziji). Oni muziciraju preteno vokalno, a od
instrumenata najee upotrebljavaju, kao pratnju pjesmi i plesu,
gitaru. Rairene su i kastanjete i tamburin. panjolski su Cigani
sauvali i neke magijske obiaje povezane uz pjesmu i ples. U
njima je oit utjecaj istonjakoga misticizma.
Cigansko muziciranje privuklo je panju evropskih kompo-
zitora u doba romantike. U XIX st. oni su pogreno poistovjei-
vali cigansku svirku s madarskom narodnom muzikom. Tako
se i Madarske rapsodije F. Liszta temelje na elementima cigan-
skog muziciranja. Uz Liszta melodikom ciganske muzike inspiri-
rali su se meu ostalima i P. Sarasate {Ciganski napjevi za violinu
i orkestar), B. Bartok (Rapsodija za klavir i orkestar), M. Ravel
(Tzigane za violinu i klavir), J\I. De Falla, M. Glinka (Jota ara-
gonesa), kao i neki panjolski gitaristi XIX i XX st. B. Bartk i
Z. Kodalv prvi su sistematski prouavali cigansku muziku i upo-
zorili na bitne razlike izmeu ciganske i autohtone madarske
muzike kulture.
Likovi Cigana i Ciganki uli su i u opernu i operetnu litera-
turu. Najpoznatiji primjeri su opere Carmen (Bizet) i Trubadur
(Verdi) te opereta Zigeunerbaron (J. Strauss).
LIT.: F. Liszt, De bohmiens et de leur musique en Hongrie, Pari 1859
(njem. prijevod obj. La Mara, Leipzig 1883). A. Colocci, Gli Zingari, 1889.
G. Kaldy, Historv of Hungarian Music, London 1902. A. T. Sinclair,
i u orkestru Lamoureux u Parizu (195859). God. 194849
dirigent opere u Sarajevu, 195556 direktor Gradske filharmonije
i srednje muzike kole u Subotici; djeluje kao profesor teoretskih
predmeta na Zavodu za glasbeno in baletno izobraavanje u Lju-
bljani. Kao dirigent nastupao u Ljubljani, Mariboru i Salzburgu.
C. je ekspresionist, a slui se i suvremenijim kompozicijskim
sredstvima. Njegova se muzika odlikuje snanim, elementarno
uvjetovanim izrazom koji rezultira iz naglaene izvornosti i ose-
bujnog, formalno nevezanog doivljaja.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1948; II ,1956 i III, 1956 ;
Silhuete, 1943; Nocturno, 1944; Obreje plesalk, simfonija ekstaze, 1952 (kon-
certna izvedba Ljubljana, 6. IV 1953, kao balet Maribor, 20. VI 1964); Vizija
(Ljubljana, 15. XI 1965); Concertino za harfu i gudae, 1960 (Be, 28. VI 1961).
KOMORNA: Intermezzo za violinu i klavir, 1944; Sublimacije za rog i harfu,
1967. KLAVIRSKA: Tri miniature, 1939; Nocturno, 1942; Mala suita,
Topoli v jeseni; Eros-tanatos; zboro
CIGNA, Gina, talijanska pjevaica, sopran (Pariz, 6. III
1900 ). Na Parikom konzervatoriju zavrila studij klavira;
u pjevanju uglavnom samouka, usavravala se kod Emme Calve, H.
Darclee i R. Storchio. Debitirala
1927 u milanskoj Scali kao Freia
(Wagner, Rajnino zlato) i tamo pod
Toscaninijem angairana 1929
30. Otuda ju je u-brzo odveo u
londonski Covent Garden (1933),
njujorki Metropolitan (1936), u San
Fran-cisco, Chicago i na druge
svjetske pozornice. Jedna od najve-
ih opernih umjetnica u prvoj
polovici XX st., C. je 1947 morala
prekinuti svoju blistavu karijeru
zbog teke povrede u au-
tomobilskoj nesrei. Otada djeluje kao
pjevaki pedagog u Kanadi i Italiji. Njene najvee kreacije su
Norma (Bellini), Gioconda (Ponchielli) i Turandot (Puccini).
CIGOJ, Krunoslav, pjeva, tenor (Zagreb, 30. III 1949 ).
Jo kao srednjokolac u pjevanju uenik M. Lunzera u Zagrebu
i na Konzervatoriju u Beu. Na opernoj pozornici debitirao 1967
u Splitu kao Ernesto (Donizetti, Don Pasquale) u okviru amater
ske Komorne opere i zatim 1969 na sceni beke Volksopere kao
Nemorino (Donizetti, Ljubavni napitak). Njegov repertoar oba-
see vie lirskih tenorskih uloga, meu kojima su Almaviva (Ros-
sini, Seviljski brija), Alfredo (Verdi, La Traviata), Rodolfo (Puc
cini, La Boheme), Pinkerton (Puccini, Madame Butterfly) i Ja-
quino (Beethoven, Fidelio). C. je snimio vie gramofonskih ploa
u inozemstvu, a nastupa i kao koncertni pjeva. K. Ko.
CIJELA NOTA (o) sadrava danas 2 polovinke (J), 4
etvrtinke (J), 8 osminka (J^), 16 esnaestinka (J), 32 trideset-
druginke, itd. Dvostruka cijela nota (brevis) oznauje se kao
nekada
>j , a upotrebljava se u f i
si. taktovima, preteno u vokalnoj muzici.
CIJELI STEPEN, razmak u visini izmeu dva tona, koji
sadri dva polustepena, a jednak je intervalu velike sekunde.
Izrazi c. s. i polustepen upotrebljavaju se danas sve ee umjesto
ve zastarjelih i poneto neloginih naziva cijeli ton i poluton.
CIJUKOVA-SAVI, Sultana, operska pevaica, sopran
(Vrac, 8. I 1871 Beograd, 4. V 1935). Posle zavrenih studija
pevanja u Beu koje su joj bile omoguene dobrovoljnim pri
lozima graana Vrca dobija 1895 angaman u operi u Ham
burgu, a 1897 u Mainzu, gde se naroito istie kao Agata (Weber,
Freischutz) i Elza (Wagner, Lohengrin). Potom gostuje u
Londonu
i Grazu, a esto prireuje i koncerte u domovini. Po udaji za
basistu arka Savia i osnivanju njegove privatne opere u Beo
gradu, 190910, C. kreira na toj sceni Marenku u Prodanoj
nevesti B. Smetane, a peva i ceo operetski repertoar. Od 1928
do smrti ivila u Beogradu, ne istupajui vie na pozornici. Prem;;
pisanju savremenika, C. je raspolagala lepo obojenim i izjedna
enim glasom i osobitim dramskim talentom. s. D. K.
CIKKER, Jan, slovaki kompozitor (Banska Bvstrica, 29. VII
1911 ). Na Konzervatoriju u Pragu zavrio studij kompozicije


D. Co

G. CI GNA
ili pak

CIKKER CIMAROSA
povezanost kompozitora s na-
rodnim melosom. Internacionalno
priznanje stekao svojim operama.
DJELA. ORKESTRALNA: sim-
fonija u c-molu, 1930; Proljetna simfonija,
1937. Simfonijske pjesme: Epitaf, 1931;
Leto, 1941; Vojak a matka (Boj) 1944 i
Rano, 1946. Concertino za klavir i
orkestar, 1942; Spomienky za 5 duhakih
instrumenata i gudaki orkestar, 1947.
Simfonijski prolog, 1934; Capricdo, 1936
; Slovaka suita, 1943; Dramatina
fantazija, 1958. KOMORNA: dva
gudaka kvarteta, 1935; Scherzo za gud.
kvartet, 1940; Scherzino za duhaki
kvintet, 1934; suita za violinu i violu,
1935. KLAVI RSKA: sonat a u e-
mol u, 1927; sonatina, 1933; Tema s
varijacijama, 1936; 2 Skladby, 1940; Tri
etide; Akvareli , 1958. DRAMSKA.
Opere: Juro Jdnoik, 1953 (Bratislava,
1954; nova verzija 1956); Beg Bajazid,
1956 (Bratislava, 1957); Mr. Scrooge
(Tiene), 1958 (Kassel, 1963); Vzkrie-
senie, po Tolstoju, 1960 (Prag, 1962) i
Ein Spiel von Liebe und Tod (Miin-
chen, 1969). Balet Selanka, 1944. Scenska i filmska muzi ka. VOKALNA:
kantate Cantus filiorum, 1940 i Vianona a velkonona kantata, 1931. Za visoki
glas i orkestar: Noc i Jame vody. Ciklus za sopran i klavir O mamike, 1940
i dr.
LIT.: J. Andri, Sl ovaka glasba, Zagreb 1944. E. Zavarsky, Suasna
slovenska hudba, Bratisl ava 1948. B. Haluzicky, Jan Cikker, Hudebni roz-
hledy, 1953. J. Kresdnek, Nad dielom 50-roneho Jana Cikkera, Sl ovenska
hudba, 1961, str. 295302. J. Samko, Ci kkerova cesta k opere, Kult. ivot,
1957, 5- -f- Hrukovsky, Slovenska hudba, Bratislava 1964.
CIKLIKI OBLICI, 1. svi muziki oblici, kojima se struktura
sastoji od vie stavaka. Ovamo idu u prvom redu viestavane
instrumentalne forme: simfonija, koncert, suita, sonata, gudaki
kvartet i drugi komorni oblici, kao i vokalno-instrumentalne for-
me (oratorij, kantata).
2. Posebno znaenje dobiva naziv c. o. u ovim sluajevima: a)
kad se jedna ili vie tema iz jednog stavka instrumentalnog (i
vokalno-instrurrentalnog) djela javlja i u ostalim stavcima.
Takav je postupak primjenjivao H. Berlioz (tzv. idee fixe u Fan-
tastinoj simfoniji jedan je od najkarakteristinijih primjera) i,
osobito, C. Franck (simfonija u d-
molu; violinska sonata; preludij,
koral i fuga za klavir), pa A.
Bruckner i dr. b) Kad se muziko
djelo ili vei njegov dio gradi iz
jedne karakteristine motivike
elije (Beethove-nova Peta
simfonija; gudaki kvartet C.
Debussvja).
U odreenom smislu cikliki su
graene mnoge mise iz XV i
XVI st., u kojima se ista
temeljna melodika graa provlai
kroz sve stavke, j. As. ILEA,
Francesco, talijanski kompozitor
(Palmi di Calabria, 26. VII 1866
Varazze, Savona, 20. XI 1950).
Uio na konzervatoriju S. Pi-etro
a Majella u Napulju, klavir (B.
esi) i kompoziciju (P. Serrao). Od 1890 na tom zavodu
poduavao klavir, 18961904 profesor kontrapunkta i teorije
na Konzervatoriju u Firenci. Od 1913 direktor Konzervatorija u
Palermu i 191635 direktor Konzervatorija u Napulju. ivio
zatim u Rimu i od 1947 u Varazzeu. Meu predstavnicima
veristike opere C. nije izraavao jake, elementarne strasti, ve
se isticao oblikovanjem lirskih ugoaja; njegovo ocrtavanje
dramatskih epizoda esto je proeto melankolijom i sumornou.
DJELA: 2 suit e za orkestar, 1887 i 1931. KOMORNA: klavirski trio,
1886; suita za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir, 1894; varijacije za
violinu i klavir, 1931. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Gina,
1889; Tilda, 1892; UArlesiana, 1897 (preraena 1912); Adriana Lecouvreur,
1902 (najuspjelija); Gloria, 1907 (prer. 1932); La Rosa di Pompei (neizvedena).
VOKALNA: II Canto della vita za tenor, zbor i orkestar, 1913, Lodi sinfo-
niche za solo, zbor i orkesfar, 1934; Vocalizzi da concerto za glas i klavir, 1932;
solo-pjesme.
LIT.: E. Moschino, Sulle opere di Francesco ilea, Milano 1932. Ga-
janus (C. Paglia), Francesco ilea e la sua opera, Bologna 1939. G. de Rensis,
Francesco i lea, Palmi 1950. G. Barblan, Francesco ilea, MGG, II, 1952.
T. D'Amico, Francesco ilea, Milano 1960. V. Terenzio, Ricordando
Francesco ilea, Chigiana, 1966.
CILENEK, Johann, njemaki kompozitor (Gross-Dubrau
kraj Bautzena, 4. XII 1913 ). Na Konzervatoriju u Leipzigu

7ivrio 1939 studij kompi I.
N. David) i orgulja (F. 11
:r). God. 194547 nas 11
Konzervatoriju u Erf od
1947 profesor kompi na
Visokoj muzikoj koli Liszt
u Weimaru (od 191 ktor).
lan je Njemake ; mije
umjetnosti u Berlinu pisni
lan Slovenske akac znanosti
in umetnosti u ljani.
Cilenekov muzici vor
temelji se na kontraj sko-
polifonoj tradiciji nje:
muzike. Umjetnik izrazito
sla za velike muzike i C.
u svojim simfonijama
certima proiruje tonalit
kovinama muzike XX st
glasujui pri tom svoj a
prema tematskom razra
ritmiki i melodiki prej nih
misli. U sreditu nji
simfonija najee su lirsk ivljeni
polagani stavci (] i V simfonija). Na podruju solistikog
koncerta C. se vi bliava tipu koncertantne simfonije nego
briljantno-virtu uzorima.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I , 1954; II, Sinfonie
Trauermusik, posveena rtvama Buchenwalda, 1956; III, 1957; IV, za
1958 i V, Konzertante Sinfonie, 1959. Si mfonija za veliki orkestar i zbor
simfonijeta, 1963; koncert za orkestar, 1948; koncert za orgulje, 1950;
za klavir, 1950; koncert za violonelo, 1952; koncert za violinu, 1953; K
stu'ck za klavir i orkestar; simfonijska uvertira, 1963; Capricdo. So
obou i klavir, 1960. Sonata za klavir. Pet pjesama za alt (bariton) i
1953. K.
CIMAROSA, Domenico, italijanski kompozitor (1 kod
Napulja, 17. XII 1749 Venecija, n. I 1801). Prvi muzike
bio mu je padre Polcano na koli konventualaca 1 pulju.
God. 17611772 ak napuljskog konzervatorijuma Marta
di Loreto gde su mu uitelji bili: G. Manna, I. Ga' Sacchini,
F. Fenaroli i verovatno N. Piccinni. Pored teoi predmeta
uio je violinu, embalo i orgulje i vaio kao peva. Posle
uspeha svoje prve opere Le stravaganze del 1772, C. je za
kratko vreme postao najomiljeniji operski h zitor u Italiji
pored G. Paisiella. Njegove opere se izvode Italije (Be,
Dresden, London, Pariz i dr.). Na poziv Ks II postaje
1787 dvorski kompozitor u Petrogradu, a 17c poziv
Leopolda II, maestro di cappella na dvoru u Beu. Oc bio je
dvorski kompozitor i uitelj muzike u Napulju. Povezi tamo
sa rodoljubima koji su, oekujui francusku republikans miju,
organizovali zaveru i ustanak 1799, C. je po povratku Bc na
osuen na smrt. Pomilovan odlazi u Veneciju, gde je uskoro C.
je kompozitor izvanredno lake, ali majstorski ko! i
dobrim ukusom voene ruke (E. Hanslick). On je izrazit
stor komine opere, neiscrpan u bogatstvu melodija, neobi-
no plodan (oko 70
scenskih dela), ve-tak
u oblikovanju operskih
ansambala, koji kod
njega postaju nosioci
dramske radnje.
Njegove muzike misli,
pune duha i humora,
teku skladno i
neusiljeno. Orkestar
igra vanu ulogu, kako
u karak-terizaciji
linosti tako i u crtanju
raspoloenja. Njegovo
re-mek-delo, komina
opera // matrimonio
segreto, moe se me-riti
sa Mozartovim
kominim operama.
Instrumentalna i cr-
kvena dela nisu na
visini operskih.
DELA. DRAMSKA.
Opere (izbor): La finta
parigina, 1773; II fanatico
per gli antiki Romani, D. CI MAROSA. Rad A. Longhija


J. CIKKER

F. ILEA

J. CILENEK

CIMAROSA CIORTEA 333

te disperato, 1795; Penelope, 1795; Gli Orazi e Curiazi, 1796; Achille all'assedio
di Troia, 1799 i dr. CRKVENA. Orat orijumi: Assalonne, 1779; Guiditta,
177981 i II Sacrifizio d'Abramo, 1786. Pet misa; 2 rekvijema; 8 kantat a.
Koncert za 2 flaute, 1793; simfonije i sonate (32) za embalo.
LIT. : A. Tari, Domenico Cimarosa, Napol i 1875. P. Rattoni, A pro-
posito di Domenico Cimarosa e del suo soggiorno in Cant ii, Mil ano 1885.
E. Hanslick, Die Heiml iche Ehe, Berlin 1896. P. Cambiasi, Notizie sul la vita
e sulle opere di Domenico Cimarosa, Milano 19001901. Kat alog der Wie-
ner Ausstellung anlassl ich der Cimarosa-Zentenarfeier (red. J. Mantuani), Wien
1901. Zbornik Aversa a Domenico Cimarosa, Napoli 1901. M. Storni Tre-
visan, Nel I centenario di Domenico Cimarosa, Venezia 1901. F. Polidoro,
La vita e le opere di Cimarosa, Napoli 1902. A. Bonaventura, Cimarosa, To
rino 1915. R. Vitale, Domenico Cimarosa, La vit a e l e opere, Aversa 1929.
G. Biamonti , Cimarosa, Roma 1930. M. Ti baldi Chiesa, Cimar osa e il
suo tempo, Mil ano 1934. A. della Corte, Cimarosa, nel '99 e nella fortuna
postuma, RAM, 1936. Isti, Domenico Cimarosa, Urbino 1937. E. Borrelli,
Domenico Cimarosa, Tor ino 1940. C. Engel, A note on Domenico Cimaro-
sas, MQ, 1947. Zbornik Per il bicent enario dell a nascit a di Domenico Ci
marosa, Aversa 1949. F. Schlitzer, Goethe e Cimarosa, Siena 1950. Isti,
Annali delle opere di Domenico Cimarosa, Napoli 1950. H. Wirth, Domenico
Cimarosa, MGG, II, 1952. L. Ronga, Classicita di Cimarosa, Art e e gusto
nella muica, Mil ano 1956. D. J.
CIMBAL (engl. dulcimer, franc. tympanon, njem. Hackbrett,
tal. salterio tedesco), iani instrument, vrsta psaltera perzijsko--
asirskog podrijetla. Nad drvenim trupom u obliku trapeza na-
pete su pomou ivije' eline ice, ugodene obino po tri odnosno
etiri na isti ton. Noviji, savreniji primjerci imaju i konji, po-
mou kojega je povean broj tonova na instrumentu. On dijeli
ice po duljini u razmjeru 3 : 2, to daje interval kvinte. O ice
se udara tapiima, koji su na krajevima zadebljani i esto s jedne

CIMBAL. Sel jaki rad iz Bedekovine u Hr vat skom Zagor ju
strane presvueni pustom, kojim je omoguena promjena boje
zvuka. Instrument ima prilino rezak no nejasan zvuk, zbog ne-
dostatka priguivaa. Opseg mu je najee E-e
3
.
Iz svoje pradomovine stigao je c. u poetku XII st. najprije
u panjolsku i zapadnu Evropu, a neto kasnije je preko Turske
doao u Madarsku. Na prijelazu iz XVII u XVIII st. pojavio se
pod nazivom yank k' in i u Kini, a u poet ku XVIII st. c. je
usavrio graditelj
Pantalon Hebestreit, pa
se instrument pod na-
zivom pantalon rairio
po Evropi. U Madarskoj
je c. u-ao u ciganske in-
strumentalne sastave pod
nazivom czim-bal.
Madarski Cigani su taj
instrument unijeli u neke
sjeverne krajeve Ju-
goslavije. U Hrvatskom
Zagorju seljaci su
ponekad sami izraivali
cimbal. Pod nazivom c.
kojiput se razumijeva
citra. C. je kao narodni
instrument rairen i u
Rumunjskoj. U U-
CIMBAL. Aneo svira
cimbala, Lovran, crkva sv.
mjetmcko) muzici Jurja, freska iz XV st.

upotrijebili su ga Z.
Kodaly (Hdry Ja-nos)
i I. Stravinski
(Renard).
LIT.: A. Hartmann, The
Czimbalon, MQ, 1916.
K. M. Klier, Vo-lkstiimliche
Musikinstru-mente in den
Al pen, Kas-sel 1956. C.
G. Tri-chici, Metoda de
tambal , Bukarest 1956. M.
Cri-tico, Folk Dance Instru-
ment s : The Tzimbalum,
Roumania, The Folklorist,
1957. Ch. Seeger, The
Appalachian Dul cimer,
Journal of Amer ican Fol-
klore, 1958. A.-E. Cher-
buliez, Quelques observa-
tions sur le psalterion
(tvmpanon) populaire sui-
sse: Hackbrett , Journal of
the Int ernat ional Folk Music
Council , 1960. K. Ko. i B.
a.
CINDRA, alpski
iani instrument, citra
(njem. Zither). Taj se
naziv upotrebljava
ponegdje u Sloveniji, a
u Hrvatskoj vrlo
malo.
CINK (lat. litu-
us; engl. cornett, franc. cornet d bouquin, njem. Zink, tal. cornetto),
1. stari duhaki instrument od tvrda drva ili slonove kosti, na
kojem su se tonovi proizvodili kao na dananjim limenim
instrumentima (rogu, trublji, t rombonu i dr.). Ravna ili
savijena cijev, najee sa osam bridova, imala je na gornjoj strani
est rupica (dvije skupine po tri), a na donjoj jednu. Usnik, takoer
od drva ili slonove kosti, imao je oblik kao kod dananje trublje.
Osnovni, stariji oblik cinka bio je ravan, a postojala su dva tipa:
a) cornetto diritto (tal.; njem. Gerader Zink), kod kojega se usnik
mogao lako vaditi; b) cornetto muto (njem. Stiller Zink), kod
kojega je usnik bio uvren. Opseg ovih instrumenata bio je a-
a
2
. Manji (sopranski) oblik cinka (njem. Kleiner Zink ili Quart-zink,
tal. cornettino) imao je opseg d-g
s
. Vei, svinuti cink (Grosser Zink,
cornone) bio je napravljen od dva komada, slijepljena u sredini i
prevuena koom. I tu su se razlikovala dva tipa: a) cornetto curvo
(opsega kao cornetto diritto); b) cornetto torto (opsega d-d
%
).
Posljednji je na gornjem kraju imao cijev svinutu u obliku slova S,
te se kasnije razvio u -> serpent.
Podrijetlom iz istone Evrope, c. se u XVI i XVII st. osobito
udomaio kod njemakih Stadtpfeifera (gradski muzikai), koji
su ga upotrebljavali kao obou, namjesto trublje, jer su im ce-
hovski propisi zabranjivali sluiti se tim instrumentom. U XVIII
st. trublja je potpuno potisnula cink.
2. Registar kod orgulja (-> Kornet).
LIT. : C. Sachs, Real lexikon der Musikinst rument e, Berlin 1913. <?.
Karstadt , Zur Geschicht e des Zinkes und seiner Verwendung in der Musik
des 16.18. Jahrhunderts, AFMW, 1937. K. Ko.
CINTI-DAMOREAU, Laure, francuska pjevaica (so-
pran) i kompozitorka (Pariz, 6. II 1801 25. II 1863). Pjevanje
uila na Konzervatoriju u Parizu (A. Catalani) i tamo u Thedtre
des Italiens ve 1816 poela nastupati u manjim ulogama. Njen
umjetniki uspon bio je veoma brz, pa je pod umjetnikim ime-
nom Mademoiselle Cinti stekla veliku popularnost. Nakon kraeg
djelovanja u Londonu, 182635 lanica Parike opere i 1836
42 Opere Comiaue. Uz to je 183456 bila profesorica pjevanja
na Konzervatoriju. Od 1856 ivjela je u Chantillvju. God. 1842
na koncertnim turnejama proputovala Evropu i Ameriku s violi-
nistom A. Artotom. Jedna od najveih francuskih opernih umjet-
nica svoga doba; za nju su pisali glavne enske uloge u svojim
djelima G. Rossini (Le Stege de Corinthe i Moise) i D. F. E.
Auber (Le Domino noir, V'Ambassadrice i Zanetta). Uspjeno se
ogledala i kao kompozitor.
DJELA: Album de romances; Methode de chant composee pour les classes du
Conservatoire, 1845; Nouvelle Methode de chant a Vusage des jeunes personnes,
1855 ; Desarrollo progresivo de la voz. Nuevo metodo dz canto para uso las senoritas,
Introducciott a su metodo artistico, 1864.
CIORTEA, Tudor, rumunjski kompozitor (Brasov, 28. XI
1903 ). Uio u Brasovu, na Konzervatoriju u Guju, u Bruxel-
lesu, na Ecole Normale de Musique u Parizu (P. Dukas, N. Boulan-
ger) i na Konzervatoriju u Bukuretu (N. Otescu, C. Brailou).
Od 1949 profesor je Konzervatorija u Bukuretu.
DJELA. ORKESTRALNA: Passacaglia i t occata, I95T, koncert za gu-
daki orkestar, 1958. KOMORNA: II gudaki kvart et, 1954; klavirski kvin-

SVIRA CINKA. Minijatura iz Graduala,
XIV st . Spl it , samostan Dominikanaca
334 CIORTEA CITARA

CIPCI, Jakov, dirigent (Split, 22. X 1901 ). Na konzer-
vatoriju G. Tartini u Trstu zavrio studij viol ine (Marpurg)
te 1924 kompozicije i dirigiranja (A. Illersberg). Isprva lan
razliitih talijanskih opernih i simfonijskih orkestara, 192740
vodio vlastiti komorni orkestar na prekooceanskim brodovima.
Od 1942 prvi violinist u rimskom Teatro delle Arti, u Orchestra
da camera Romana i simfonijskom orkestru Radio-Rima, gdje
povremeno dirigira operne emisije. God. 194345 prvi dirigent
Simfonijskog orkestra Radio-Trsta, a zatim s istim ansamblom
koji se prozvao Transkom filharmonijom otiao u Zagreb i
potom u Ljubljanu. God. 1947 postao je dirigent Radio-orkestra
Ljubljana, a 1948 dirigent Slovenske filharmonije; 195562
bio je direktor Opere i Filharmonije u Mariboru.
Izvanredan orkestralni pedagog, pouzdane tehnike i odlinog
pamenja, C. je bio prvi odgojitelj Slovenske filharmonije koji
ju je podigao na zamjernu umjetniku visinu. Njegova inter
pretacija odlikuje se profinjenim muziciranjem, jasnim obliko
vanjem, stilskom istoom i vjernou kompozitorovoj zamisli.
Repertoar mu obasee 45 opernih i baletnih djela, cijeli standardni
simfonijski repertoar od baroka do moderne te vie od 120 parti
tura jugoslavenskih, osobito slovenskih kompozitora, kojima je
veinom bio prvi interpret. Gostovao je u svim veim gradovi
ma Jugoslavije, a nastupao je i u Austriji, Italiji i Njemakoj. C.
je redigirao partiture Velike serenade u Es-duru L. F. Schwer-
dta i Serenade za gudaki orkestar B. Ipaveca.
B
- Lk.
CIPRA, Milo, kompozitor (Vare, 13. X 1906 ). Na fi-
lozofskom fakultetu Zagrebakog univerziteta diplomirao 1931
njemaki jezik i filozofiju. Istodobno uio kompoziciju na Za-
grebakom konzervatoriju (dipl. !933) gdje su mu nastavni ci
bil i F. Dugan, F. Lhot ka i B. Bersa. Srednjokolski profesor na
Cetinju, u Novoj Gradiki, Karlovcu i Zagrebu. Od 1941 profesor
na Muzikoj akademiji u Zagrebu
za mu- zike forme, kompoziciju i
in- strumentaciju (od 1949 redo-
viti profesor). Toj je ustanovi
196171 bio na elu kao njezin
dekan.
Preteno instrumentalni kom-
pozitor, C. je u svom stvaranju
proao nekoliko faza. Zapoeo je
kao oduevljeni pristaa
neonacionalnog muzikog pravca
uz koji su oko 1930 kad C.
pie svoje prve zrelije
kompozicije pristajali gotovo
svi istaknutiji ondanji hrvatski
kompozitori. Slavenska
rapsodija (njegova diplomska
radnja), prvi i drugi gudaki kvartet, sonatina i rondo za klavir,
simfonijeta, druga simfonija, vokalni ciklus Djevojaka ljubav,
primjeri su veoma uspjelih Ciprinih priloga nacionalnom muzikom
smjeru. Teme njegovih kompozicija, izvorne i sasvim bliske
ugoajima narodnog muzikog stvaranja, katkada su i posuene
iz folklora (neke od njih iskoristio je C. u vie svojih djela). No
postepeno trai C. druge putove. Pie kompozicije u kojima se
blizina folklora tek djelomino osjea (prva simfonija, klavirske
varijacije na narodni napjev iz Bosne, sonata za violinu i klavir),
a zatim usvaja obiljeja neobaroka, posebno naglaena u
etvrtom gudakom kvartetu, jednom od njegovih najzrelijih
djela. Barokna motorinost, toliko znaajan element u neoba-
roknim pokuajima, prisutna je i u nekim drugim Ciprinim dje-
lima (prvi stavak I simfonije). Sonata 1954 za klavir vodi ga u
nov svijet u kojemu sve vie naputa tonalnost kao okvir svojih
djela. No passacaglia iz te sonate jo odraava Ciprine simpatije
za muziki barok. Most k novoj stvaralakoj fazi je jedno od naj-
uspjelijih Ciprinih djela, velianstvena Kantata 0 ovjeku. U
etiri stavka ove kantate, na stihovima Sofokla, Goethea i Men-
etia te na tekstu 1. lana Deklaracije Ujedinjenih naroda o pra-
vima ovjeka, dao je C. kontrastnu, muziki bogatu, dinaminu
sliku ovjeka u njegovim odnosima prema prirodi, boanstvu,
ljepoti i svojim blinjima. Duboki Ciprin humanizam, njegove
sklonosti meditiranju o ovjekovu udesu na zemlji, ali i njegovo
sve slobodnije upotrebljavanje disonantnih sklopova, izbijaju na
svakoj stranici ovog djela koje bez sumnje spada u najuspjelija
ostvarenja novije hrvatske muzike. S djelom Sunev put, za duhaki
orkestar, klavir, harfu i udaraljke, u kojemu je ukusnim asocija-
cijama tonski oivio zodijake nazive, C. ulazi u novo'
svoga stvaranja u kojemu ga sve vie privlae elementi :
gradi dananja muzika avangarda. U potpunoj atona
cepciji, on se ponekad slui i principima dodekafonije (
C. je kroz itavu svoju kompozicijsku aktivnost bic
sklon rjeavanju formalnih problema, ne mirei se s na;
formalnim kalupima. On ih je prilagodavao svojim p>
unosei svjee modifikacije u drevne okvire. Njegova
to zanimljivije muzike forme nije prestala ni onda kad
da e sasvim napustiti komorno-simfonijske oblike u 1
napisana njegova djela do prijelaza u posljednje stvara
dobije (1958). Ali sada s gledita forme svako je 1
neponovljiv zadatak koji trai vlastito, jednokratno rj
tome svjedoe u prvom redu orkestralne kompozicije
perioda (Epitaf, Leda, Dijalozi, Ioannis Lucacich in mt
Bogat dar zapaanja i irinu naobrazbe koja zah
dubljen interes ne samo za muziku umjetnost ve i ;
umjetnosti, za knjievnost i filozofiju pokazao je C. 1
predavanjima, kao i u svojim lancima i studijama.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvij e si mfoni je: I ( Zagr eb, 27.
i II (Zagreb, 17. III 1952); Simfonijeta, 1934 (Zagreb, 29. I 1937
1946); Slavenska rapsodija, 1931; Concertino za gudae, 1956 (ZE
19571 to je preraeni II gudaki kvartet); Dubrovaki divertimento
orkestar, 1955-56 (Dubrovnik, 1956); Sunev put za duhaki orke;
harfu i udaraljke, 195859 (Zagreb, 27. V 1959); Tri susreta (Za
1961); Epitaf, 1961 (Zagreb, 13. XI 1963); Leda, 1965 ( Zagreb,
kao balet: Rijeka, 29. X 1966); Dijalozi (Zagreb, 24- II 1967); imi
ditacije Ioannis Lucacich de Sebenico in memoriam (Zagreb, 27. X
KOMORNA. et ir i gudaka kvart eta: I, 1930; II, 1932; III, 193
greb, 8. V 1939). Klavirski tr io, 1937; Pet intermezza za dubrovat
za duhaki kvintet , 1950; sonat a za viol inu i klavir, 1944; sonata z
i klavir, 1946; Muica sine nomine za pet duhakih instrumenata, kl;
glas (Zagreb, 13. V 1963); Aubade za duhaki kvintet (Zagreb, 18.
KLAVIRSKA: Sonata 1954, 1954; sonat ina u d-molu, 1930; 1954;
Mala suita, 1931; Druga suita, 1940; Jedanaest varijacija napjev iz
Bosne, 1942; rondo, 1943; Suita za pet prstiju desne ruke, preludija,
1966. DRAMSKA: muzika za djeji igrokaz Snjegulic, 1948;
scenska muzika za djel a Eshila (Agamemnon), Euripida (Fedi pearea
(Hamlet; Kako vam drago), Goethea (If igeni ja na Taun (Robinja),
Shawa ( Cezar i Kleopatra) i dr . VOKALNA: Kanta (Zagreb, 26.
V 1958); lirska kant ata Godinja doba za glas i komoi 1959 (Radio-
Sarajevo, 1960); ciklus solo-pjesama Djevojaka ljuba (1943
instrumentirano za komorni orkestar); Dvije momake za ba orkest ar,
1942 (izgubljeno); Dvije pjesme iz Ribanja za gl as i k Tri pjesme
(J. Kat elan) za glas i kl avir, 1951; Lettres (J. R. Jimene gl as i
komorni orkest ar, 1969. Dva motiva iz Bosne za mjeovit i Psalam za
mjeoviti zbor, 1939. Muzika za filmove: Zastava, C Opsada, Nije
bilo uzalud te za vie dokumentarnih fil mova. SP Devi: eva.
Kantata na rijei Skendera Kulenovia, Zvuk, 1963, 5 polja Blagoja
Berse, 1967; kolovanje mladog kompozitora, Zvuk, i< lanci;
predavanja.
LIT. : J. Andreis, Mil o Cipra, Sv. C, 1942, 56. K. Kova
ski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. Isti, Milo Cipra. P -
godinjice ivota, Zvuk, 1966, 69. J. Andreis, Milo Cipra. U po
dinjice ivot a, Tel egram, 21. X 1966. Ist i, Umjetniki put
Rad JAZU, knj. 351, Zagreb 1969. /. Supii, Est etski pogledi
Zvuk, 1969, 98.
CIS i CISIS (engl. C-sharp, franc. ut ili do diese, tat
engl. C-double-sharp, franc. ut ili do double diese, tal. i
diesis), jedanput, odnosno, dva put povieni ton c: '
i
______________________ , _____________
3^W

Enharmonijski je cis jednak tonu des, a cisis tonu dj
CISTRE (franc; engl. cittharn, cittern, njem. Cith
tal. cetrd), instrument s metalnim icama; tonovi su s<
dili pomou trzalice (plektrona). C, po obliku slian r
bio je vrlo popularan instrument u XVI i XVII st.
nelo i klavir, 1961; 2 sonate za viol inu.

M. CIPRA
i

ili

CISTRE. eka, 1799

.
CITARA, hrvatski naziv za panjolsku gitaru, osob
kavskom podruju. Taj su instrument unijeli u primo


CITHARA OCTOCHORDA CITRA
335

CITHARA OCTOCHORDA, najvaniji i najopseniji
tiskani zbornik latinskih i hrvatskih crkvenih napjeva. Pojavio se u
tri izdanja: prvo je tiskano 1701 u Beu kod L. Voigta na troak
zagrebakog kanonika I. Znike i nosi podnaslov Cantus sacri latino-
sclavonici, drugo je tiskano 1723 takoer u Beu, ali kod I. D.
Voigta i s podnaslovom Cantus sacri latino-croatici, na troak
zagrebake stolne crkve, dok je tree objavljeno u Zagrebu 1757
kod A. Reinera sa slinim podnaslovom i na isti troak kao i
dnfgo izdanje. Ime sastavljaa ne zna se tano, jer nije oznaeno
niti u jednom od ova tri izdanja. Na temelju pronaenog prije-
pisa prirunika za muziku i gregorijanski koral, koji je pod na-
slovom Brevis cantus gregoriani notitia sastavio i objavio u Beu
1701 (kod L. Voigta) Toma Kovaevi, zagrebaki kanonik, iznio
je V. ganec pretpostavku, da je autor Cithare Toma Kovaevi.
Istraivanjima A. Vidakovia utvren je niz injenica, koje pot-
krepljuju ovu pretpostavku: T. Kovaevi je od 29. IV 1698
do svibnja 1701 bo-
ravio u Beu na lijeenju
i stanovao u tamonjem
hrvatskom kolegiju,
kojem je 1699 (nakon A.
Vukmerovia) postao i
rektorom. Tada je
Kovaevi vjerojatno
priredio za t isak i dao
sloit i ne samo svoj pri-
runik, nego i prvo izdanje
Cithare. ini se, da je
njegov prirunik muzike
teorije trebao da poslui
pjevaima kao pomo i
uputa za to bolju
praktinu upotrebu same
Cithare. Kako je Kovaevi
umro 1724, vrlo je
vjerojatno, da je i drugo
izdanje Cithare od 1723
njegovo djelo.
Prema raznim sa-
uvanim vrelima Kovaevi je bio
odlian i ugledan pjeva i
nepokolebljivi uvar ispravnog
naina pjevanja kod bogosluja. Od
1704 do 1710 vrio je
slubu kanonika pojca
(kantora), pouavao katedralne pjevae, sagradio kantorsku kuriju
i osnovao kantorsku zakladu. Po svemu sudei Kovaevi je za to
vrijeme jedini muziki obrazovan zagrebaki kanonik, sposoban za
vrenje kantorske slube. Razlog zato se na Cithari nije potpisao
kao autor ili sastavlja kad se znade da je svoj prirunik Brevis
cantus gregoriani notitia i svoja povjesna djela redovito
potpisivao. treba traiti u karakteru same Cithare. Cithara naime
nije bila zbirka izvornih Kovaevievih kompozicija, nego zbornik
sastavljen od gregorijanskih i narodnih napjeva sabranih po raznim
tiskanim i rukopisnim prirunicima. Po miljenju F. Dugana st.
tree izdanje Cithare mogao je prirediti Mijo ilobod-Boli,
takoer pisac jednog prirunika za uenje gregorijanskog korala
(Fundamentum cantus gregoriani, Zagreb 1760). ini se da je
ilobod, slijedei primjer T. Kovaevia, elio svoje izdanje
Cithare popratiti i svojom uputom za njezinu praktinu primjenu.
C. O. razdijeljena je na osam dijelova prema crkvenoj godini
(doae, Boi, korizma, Uskrs, obine nedjelje, Marijini blag-
dani, svetaki blagdani i pokojnika sluba s dodatkom). Ova je
podjela u svim izdanjima u biti ista, a oslanja se na potrebe starog
zagrebakog obreda, kakav je bio jo u XVIII st. Svaki pojedini
dio donosi najprije latinsku misu, pa hrvatsku misu i konano
pobone pjesme na latinskom i hrvatskom jeziku. Tekstovi, a
djelomino i napjevi, uzeti su iz starijih liturgijskih knjiga za-
grebakog obreda, zatim iz Petreti-N. Krajaevievih Evan-
gelioma (1651), Pavlinske pesmarice (1644), a vjerojatno i iz nekih
stranih zbornika, koji su sadravali nacionalne verzije srednjo-
vjekovne himnologije. Ima medu njima i znatan broj izvornih
hrvatskih pjesama koje su po svojoj jednostavnoj ljepoti, izraajnosti
i zaokruenom obliku jo i danas nenadmaivi uzori ove muzike
vrste. Hrvatski tekstovi (prijevodi s latinskog kao i izvorni) pisani su

u tadanjoj klasinoj kajkavtini u stihovima, koji svojim metrima
odgovaraju ritmici
muzike. Notni tekst
pisan je na 4 crte: u prva
dva izdanja
kvadratnim, a u treem
izdanju romboidnim
notama. Preteno se
upotrebljava c-klju, ali
se susree i /-klju.
Takt-ne crte, koje se ja-
vljaju samo u III izd.,
imaju svrhu da naznae
mjesta za predah kod
pjevanja. Snizilica se
redovito stavlja iza
kljua u armaturu, ali se
javlja po potrebi i is-
pred pojedinih nota, dok
se razrjeilica susree
samo u not-nom tekstu.
Zbog jednakih notnih
vrijednosti, danas je
znatno oteana ispravna
ritmizacija (osobito
himnijskih napjeva), jer
se izometrijske relacije
mogu samo pre-
tpostavljati na temelju
deklamacije pjesnikog
teksta. U III izd.
Cithare nalazi se zapisan
jedan Sanctus u starinskoj
dijafoniji (s paralelnim
kvintama i oktavama)
kao ostatak nekadanjeg vieglasja. Hrvatske i latinske pjesme iz
Cithare harmonizirali su najprije za muki zbor J. Juratovi i F.
Kostanjevac, a onda za mjeoviti zbor V. Kolander, Vj. Novak, F.
Dugan, V. ganec i A. Canjuga. Ove harmonizacije objavljene su u
pojedinanim zbirkama, prilozima Sv. Cecilije, a najvie u
Hrvatskom crkvenom kantualu (Zagreb 1934).
LIT.: K. Konrad, Hymnologie starocharvatska, Vestnik eke Spolenosti
Nauk, 1890. V. Novak, Starohr vatske cr kvene popijevke, Zagreb 1891.
M. Gavazzi, Prilog narodnim melodijama u Cithari octochordi, Sv. C, 1919, 4.
Isti, Narodni elementi u Cit hari octochordi, ibid., 1920, 12 14. D. Kniezuald,
Himnodija zagrebake stolne crkve, Zbornik zagrebake nadbiskupije, Zagreb
1944. A. Vi.
CITRA (njem. Zithef), 1. trzalaki instrument, rairen u
planinskim predjelima Bavarske i Austrije. Sastoji se od plitkog
dugoljastog ormaria za rezonanciju (duljine oko 50 cm, irine
oko 25 cm) i 3045 ica napetih po duljini. Trup je na jednoj
od duljih stranica izboen, a na gornjoj daski ima okrugao ili
ovalni izrez. Ispod 45 melodijskih ica nalazi se hvataljka s
prenicama (obino 29); ostale se ice kod sviranja ne skrauju i
na njima se izvodi pratnja. ice se trzaju desnom rukom, i to
melodijske elinim plektronom na palcu, a druge prstima. Zvuk
je* citre jednolian, dosta prazan i bez veeg intenziteta. Budui
da su ice prat nje ugodene u kvartama i kvintama, na citri se


OCTOCHORDA,

CANTUSSACRI
LAT1NOCROATICI,
1N OCTOPARTES
PRO DIVERSIS ANNI TEMPORIBUS
<jiftrthutos> AC
CHORALI METHODO
PIA SU A MUNlFlCENTtA IN LUCEM
PRODIKE JUSST
ALMA.ET VETUSTISSIMA
CATHEDRALIS ECCLESIA
ZAGRABIENSIS.

CITHARA OCTOCHORDA. Naslovna strana
t reeg izdanja. Zagreb 1757
fars ft, Nativitath 0##A\ . ' tmf
C R O A TI V () I I ) IO M A T E
Ali iACKUM Si'ECTJ\llJ.
, tiaybu polegBotje volye:
Od t Ar
CITHARA OCTOCHORDA. Strana iz treeg
izdanja
CITRA
mogu izvoditi samo najjednostavnije harmonije. Najstarije sauvane
citre potjeu iz druge polovine XVII st., ali njena popularnost
datira iz prvih decenija XIX st., kada nastaje vei broj kom-
336
CITRA CLARK

pozi ci ja, preteno sal onskog kar akt era. Od razni h si stema uga-
anj a naj poznat iji je tzv. bavar ski:
Melodijske ice
2. Do XVI II st . nj emaki nazi v za Ci st er.
LI T. : Bennert , Il l ust riert e Ge schicht e der Zit her, Luxembur g 1887.
H. Kennedy, Die Zither in der Vergangenheit , Gegenwart und Zukunft , Tolz
1896. J. Christ, Darstellung der Zither, Trier 1897. H. Thauer, Kat echismus
des modernen Zitherspiel s, 1902. Ch. Maclean, The Zither, ZIMT, 190809.
L. Edlmann, Die Wahrheit iiber die Zit her, Wien 1923. A. V. Niki , Die
Zit her. Ihre historische Entwicklung bis zur Gegenwart, Wien 1927. K. M.
Klier, Volkstiimliche Musikinstrumente in den Alpen, Kassel 1956. J. Brandl-
meier, Handbuch der Zither, Miinchen 1963. K. Ko.
CI VI TATE, Ant oni us de -> Ant oni us de Ci vi t at e
CJELOSTEPENA ( CJELOTONSKA) LJESTVICA di j eli
okt avu u 6 cj el ost epeni h i nt erval a:
Iz temperirane kromat ske lj estvice od 12 pol ustepena dadu se
izgraditi dva ni za od cijel i h st epena. Ni j edan t on jednoga niza
ne nal azi se u dr ugom ni zu. Sedmi t on cj el ost epene ljest vi ce
treba enharmonij ski zamij eniti, da bi se posti gao poet ni t on u
vi oj oktavi. Meuti m, sama not acija pojedi ni h t onova nema
striktni h pravi la kao u kl asinoj i romantinoj muzici. Upotreba
povi si li ce i snizi li ce ovi si o kont ekst u i nij e od bi t ne vanost i.
C. lj. ne sadrava i nt ervala i ste kvarte i ist e kvint e, a nema ni
vodice. t -Prema t ome ona se suprotstavlja zakoni ma funkcionalne
harmonij e. U r ukama muziki h i mpresi oni st a na prijel azu u XX
st., tonalno neodreena, bila je simpt om obaranj a harmonijske
koncepci je XIX st . Trajnij e primjenjivanje ove l jestvice zamara.
Ona j e zbog toga, pri vukavi muzi are u pr vom deceni j u naeg
stol jea, ubrzo gotovo potpuno nestala iz
prakse. B. SC.
C-KLJU -> Kl juevi
CLAIRON, 1. francuski naziv za
signalni rog.
2. Regist ar kod orgulj a, po
boji zvuka slian trublji, ali
mal o ue menzuriran pa i ma
net o svjetl iji ton.
3. Regist ar kod harmoni ja,
koji se obi no povezuj e s flage-
olettom.
CLAI RSEACH, i rski nazi v za
harfu, koj a se u XI st. razvi la iz
engleske harfe. Irska harfa razlikuj e se
od engleske zbijenijim i umjetni ki
razra-enijim oblikom i drugom vrst om
ica. Umj esto uobiajeni h ica od
strojene koe ili konjske st rune, one
su zlat ne, srebrne ili br onane.
Karakteristi a n j e z a c. svi nut i
pr ednj i krak okvira (njem. Baronstan-
ge). Inst r ume nt j e i mao 30 33
ice, a opseg mu je bi o C-d* (P).
U XVI I st . c. se poe o
upot re bl j avat i i u Engl e skoj , al i ga
j e u XVI II st . pot i snul a pedal na har fa.
LIT. : R. B. Armst rong, The Ir ish and t he Highl and Harps, Edinburgh
1904. W. H. Granan Flood, The St ory of t he Har p, London 1905. H.
Panum, Har fe und Lyra in alt en Nordeuropa, SBIMG, 190506, 1. Ch.
M. Fox, Annal s of t he Ir ish Harpers, 1911. K. Ko.
CLAPISSON, Antoi ne-Louis, francuski kompozit or (Na-
pulj , 15. IX 1808 Pariz, 19. III 1866). Ui o violi nu i kompo-
ziciju (A. Rei cha) na Parikom konzervatori ju. Kao kompozi tor
pjesama popularnog t ipa, i osobi to, kazaline muzike, stekao velik
ugled, tako da je bio primljen za lana u Academie de B<
(1854) na mjesto F. Hal evvja. God. 1861 postao profesc
nije na Konzervatoriju, kojemu je ostavi o svoj u bogai
inst rumenata. Ona je postala jezgra Muzeja inst rumenat;
sonova djela odaj u lakou melodijske invencije, ali i m
vrnosti i banalnosti. Pomodni kompozi tor, koji ne pi
svoja izraaj na sredst va, C. je uskoro poslije smrti zabors
DJELA. Opere: Le Code noir, 1842; Gibby-la Cornemuse, 1846;
1854; La Fanchonette, 1856: Les Trois Nicolas, 1858 i dr. Brojne ji
karakterom vaudevillea. Zborovi; duet i; preko 200 pjesama.
LI T. : J. Feschott e, Louis Cl apisson, MGG, II, 1952.
CLAPP, Phil ipp Greeley, ameri ki kompozi t or :
pedagog (Boston, 4. VIII 1888 Iowa Ci ty, 9. IV 1954)
klavi r, teoriju i kompoziciju uio u Bost onu, muzikol ogiji
na uni verzitetu Harvard (promovi rao 1911 s t ezom
Tendendes in Musical Form). God. 190911 boravio
(Njemaka, Italij a, Francuska, Engl eska); neko vri jen
M. von Schi l l i ngsa u St ut t gart u. God. 190918 pi a
i kriti ke za Boston Transcrit. U SAD se bavio pedagok
u vie ustanova; 191518 muzi ki direktor u Dartmo;
geu; od 1919 pr of esor i proelni k muzikog odj ela na
tet u u Iowa Citvju. Povremeno pr edavao na Uni verziti
Angel esu i na Juil liard School of Music u New Yorku;
kao gost velikim orkest rima.
DJELA. ORKESTRALNA: dvanaest simfonija 190844;
fonija An Academie Diversion on Seven Notes za komorni orkestar, 1
fonijske pjesme; klavirski koncert; koncert za 2 klavira i orkestar, 15
on an Old Plain Chant za violonelo i orkestar, 1938; preludij In Sui
Overture to a Comedy, 1933; Prologue to a Tragedy, 1939; Fanfari 20
duhakih inst rumenata. KOMORNA: gudaki kvart et , 19c 4
trombona, 1938; preludij i final e za duhaki kvint et, 1939; suita
sekstet , 1937; sonat a za violinu i kl avir, 1929. Klavirska sonatE
The Tami ng of the Shrew, 1946 (prema Shakespeareu). Kant al
of Darkness, 1924; vie zborova; pjesme uz or kest ar i uz kl avir.
LIT. : J. T. Howard, Our Cont emporarv Composers, New Y<
D. Ezven, American Composers Today, New York 1949. J. T. h
Amer ican Music, New Yor k 1954.
CLARI, Giovanni Carlo Mari a, talijanski kompoz
27. IX 1677 16. V 1754). Sin i uenik Giovannija
di ri gent a kat edral e u Pi st oji , usavravao se kod G. P
u Bologni. Od 1712 maestro di cappella u Pistoji, od 1720
a od 1736 do smrti u Pii. Od mnogobrojnih njegovih
znaaj niji su Duetti i Terzet ti, madri gali uz prat nj u
i zdani 1720 u Bol ogni . Kompozi ci j e mu se odl i kuj u i
i harmonijskom pregl ednou, pa je uivao veliki ug
suvremenicima.
DJELA. Opere: // Savio delirante, 1695 i // Principe corsaro,
oratorija, meu kojima: Ester, 1715; Adamo, 1723; San Francesi
misa; Missa Reauiem; psal mi; himne; Stabat Mater za 4 glasa i guc
gal i. Objavio Duetti e Terzetti da camera op. 1, 1720.
LIT. : R. Paoli , Giovanni Carl o Mar ia Cl ari, Musicist i t o:
1955. E. C. Savil le, L' Abate Clari and the Cont inuo Madr igal
the American Musicol ogical Societ y, 1958. Isti, Liturgical ML
vanni Clar i, An Annot ed Index, Fontes Art is Musicae, 1968.
CLARI NBLASEN ( nj em. ), u doba bar oka (XVI!
st.) poseban nain svi ranja vi sokih harmonijskih tonova
Vj eti muziari uspjevali su tehnikom c. izvoditi i bril
sae. Pri tome su upotrebljavali specijalni pisak, uzak
iroki m rubom. Danas se pojedini svi rai specij alizi
tehnici da bi mogli stil ski t o vjernije int erpreti rati djel
maj stora, osobi to J. S. Bacha.
LIT. : H. Eichborn, Das alte Cl arinblasen auf Trompeten,
CLARI NO, 1. u XVII i XVII I st . nazi v za vi se
na trublj i, a ot uda, osobito u Italij i i Njemakoj , i zi
soku trublju. Razlikovala su se dva clarino-registra, i 1
c
3
i II,
1
g\
Te tonove mogli su i zvoditi samo vrlo vjeti mu
upot rebom posebni h, uski h i plit ki h pi saka sa i rok:
2. Srednji regi st ar na klarinet u, koji se dobi va
njem dubokog (almajskog) registra u duodecimu. 1
t onove h
1
c
3
. U Itali ji se pod cl ari nom koji put i
i kl arinet.
3. U or gul j ama si noni m za cl ai ron.
LIT. : H. Eichborn, Die Trompet e in alt er und neuer Zeit , !
Isti, Das Alt e Clarin-Blasen auf Trompeten, Leipzig 1894. J.
The Use of Brass Instruments in Early Scores, Bullet in of the A
sicological Society, IV. C. Sachs, Eine unkritische Krit ik des (
AFMW, 191920. E. Grominger, Die Naturtrompete der Bacr
im Unt er richt , 1961.
CLARK, Edward, engl eski dirigent (Newcastle-or.
V 1888 London, 29. IV 1962). Studirao u Parizu
Schonberg) i Berl inu. Di rigent t rupe S. Djagi ljeva (
zatim do 1936 suradnik BBC, organizator koncerata
1940 osnovao i do 1944 vodio North Eastern Regional
Nj egova je ena bila kompozi t or Elizabet h Lut vens.
CLARK, Frederic Horace (pseudoni m Leo St.
ameriki kl avirski pedagog (Amerika, 1860 Zur
Pratnja
CLAI RSEACH i z XIV st .
CLARK CLAY
337

1917). Muziku i klavir studirao na Konzervatoriju u Leipzigu
i kod L. Deppea u Berlinu. Razradio i propagirao Deppeovu
reformu klavirske nastave. Nastojao je uz to, putem praktinih
izdanja i pomou posebnih oznaka, olakati uenicima razumije-
vanje oblika muzikog djela i tako omoguiti njegovu pravilniju
interpretaciju.
DJELA: Die Lehre des einheitlichen Kunstmittels beim Klavierspiel. Eine
Kritik der Klaviermethoden, 1885; Music of the Future and of the Present, 1901;
Das Musizieren der Zukunft (nastavak djela Music of the Future . . .), 1907; Die
Klassizitdt des Musizierens, 1907 (pod imenom St. Damian); Pianistenharmonie,
18851910.
LIT.: K. Johnen, Neue Wege zur Energet ik des Kl avierspiels, 1927. J. E.
Bach, Das vol lkommene Kl avierspiel, 1929. K. Johnen, Frederic Hor ace
Clark, MGG, I I, 1952.
CLARK, Melville Antone, ameriki harfist, trgovac muzika-
lija i muziki pisac (Svracuze, N. Y., 12. IX 1883 ). Paten-
tirao je etrnaest postupaka u nainu izgradnje harfe. Bavio se
i organizacijskim pitanjima muzikog ivota SAD. Osnovao
je Simfonijski orkestar u Svracuzi. Objavio Instructions for Playing
the Harp, 1919 i How to Play the Harp, 1932.
CLARKE, James Hamilton Stnee, engleski orgulja, di-
rigent i kompozitor (Birmingham, 25. I 1840 Banstead, Surrev,
9. VII 1912). Najprije crkveni orgulja u Birru, 1862 u Dublinu,
1864 u Belfastu i 186671 u Oxfordu. Od 1871 djelovao u Lon-
donu kao dirigent raznih kazalita. God. 188991 vodio je u
Melbourneu orkestar Victorian, a 18931901 bio je prvi diri-
gent opere Carlo Rosa u Londonu. Vrlo plodan kompozitor,
objavio je vie od 400 djela.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1873 i 1879; koncert za kl avir ;
6 uvert ira. Scenska muzika. Kant ata Praise. Knjiga A Study of the
Orchestra, 1897.
CLARKE, 1. James Peyton, kanadski dirigent, orgulja i
kompozitor kotskog podrijetla (kotska, 1808 Toronto, 27.
VIII 1877). kolovao se u Edinburghu i tamo zapoeo muziku
karijeru kao crkveni kapelnik i orgulja. God. 1835 preselio se u
Kanadu. Najprije djelovao u Ellori, a od 1845 u Torontu kao
orgulja u crkvi St. James a i zatim u katedrali. Uz to je do 1872
vodio razna muzika drutva i bio nastavnik muzike.
DJELA: kompozicije za komorne sastave (gudaki kvarteti i trija). An-
them Arie, o Lord God, Forget not the poor, 1846; cikl us za soliste i zbor The
Lays of the Maple Leaf; 12 solo-pjesama. The Canadian Church Psalmody,
1845-
2. Hugh Archibald, kompozitor i dirigent (Toronto, 18. VIII
1839 Philadelphia, 16. XII 1927). Sin i uenik Jamesa Pevtona,
djelovao je od 1859 u Philadelphiji kao crkveni orgulja i dirigent
zbora The Abt. God. 18751925 bio je profesor muzikologije
na Univerzitetu u Pennsvlvaniji.
DJELA: kompozicije za komorne sastave. Scenska muzika za Ar ito-
fanove Aharnjane i Euripidovu Ifigeniju na Tauridi. Oratorij Jerusalem, 1891.
Solo-pjesme. SPISI: The Scratch Club, 1888; Music and the Comrade
Art s, 1900; Highways and Byways of Music, 1901.
CLARONE, 1. isto to i bas-klarinet.
2. Stariji naziv za basetni rog.
CLARUS, Max, njemaki kompozitor i dirigent (Muhlberg
na Elbi, 31. III 1852 Braunschvveig, 6. XII 1916). Studirao
na Institutu za crkvenu muziku u Berlinu (C. A. Haupt, J. J.
Schneider, A. Loschhorn). Od 1882 dirigent opere u Braun-
schvveigu, 1900 imenovan je tamo dvorskim muzikim dirigen-
tom. Od 1912 bio je dirigent Krollopere u Berlinu.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Des Konigs Rekrut, 1889 i Prinzessin Ilse 1895.
Sedam djejih igrokaza: Hans Daumling, 1910; Zzverg Nae, 1912; Der
Wanderhansel, 1914 i dr. Simfonijska pjesma Die Wacht von Samoa za bariton,
muki zbor i orkestar; vie balada, zborova i dr.
CLAUSETTI, talijanska obitelj muzikih izdavaa.
1. Pietro (? Napulj, 1892). God. 183541 djelovao u
milanskom nakladnom poduzeu Ricori. Zatim je, zajedno s
bratom Lorenzom, otvorio vlastitu tvrtku u Napulju. Izdavaka
kua C. ubrzo je stekla veliki ugled meu napuljskim muziarima.
God. 1864 spojila se s nakladom Ricordi i postala njena filijala
koju je i nadalje vodio Pietro.
2. Carlo (Napulj, 17. X 1869 Fano, 10. VIII 1943), sin
Pietra. Naslijedio je oca kao direktor napuljske filijale Ricordi.
God. 1912 preselio je u Milano i postao umjetniki direktor iz
davakog poduzea Ricordi. Zalagao se osobito za objavljivanje
suvremene vokalne lirike. U Napulju je 1909 osnovao Societa
del Quartetto, a 1910 koncertnu poslovnicu G. Martucci. Pisao
je muzike kritike, libreta i pjesme, prevodio je na talijanski li
breta nekih njemakih opera, bavio se i komponiranjem (solo-
-pjesme).
3. Pietro, kompozitor (Napulj, 2. I 1904 Rim, 8. IV 1963),
sin Carla. Kompoziciju diplomirao na Konzervatoriju u Napulju
(G. Orefice). Komponirao je muziku bajku Ali Baba (1935),
kantaru 5. Giovanni Laterano (1949), orkestralnu i filmsku mu
ziku te solo-pjesme.
4. Eugenio (Napulj, 7. I 1905 ), brat Pietra. Od 1944 lan
uprave nakladnog poduzea Ricordi.
LIT. : C. Sartori, asa Ricordi 18081958, Mil ano 1958.
CLAV, Jose Anselmo, panjolski kompozitor i zborovoda
(Barcelona, 21. IV 1824 25. II 1874). Samouk, komponirao
pjesme i zborove u narodnom duhu, a napisao i nekoliko zarzuela.
C. je 1850 prvi u panjolskoj organizirao i vodio udruenje pje-
vakih drutava pod nazivom Fraternidad, koje je 1864 priredilo
u Barceloni prvu veliku smotru 57 zborova sa preko 2000 pjevaa.
God. 1857 utemeljio je C. uz to umjetniki ansambl Euterpe,
na ijem repertoaru su se nalazila djela s raznih podruja umjet-
nosti. U svojim mukim zborovima esto se obarao na politike
prilike u zemlji, zbog ega su ga vlasti progonile.
LIT.: C. Barallat, Lo Poeta Anselmo Clave, Barcelona 1874. A. Mestres,
Clave, su vida y obras, Barcelona 1876. J. Aladern, Jose Ansel mo Clave,
Barcel ona 1917. J. Subi rd, El musico-poeta Cl ave, Madrid 1924. T. Ca-
ball t y Clos, Jose Ansel mo Clave y su tiempo, Barcelona 1949. J. Subi rd,
Jose Ansel mo Clave, MGG, II, 1952. V. Ramellini, Clave e i suoi ori, La
Scala, 1954.
CLAVECIN (clavessin) - embalo
CLAVECIN BRIS (franc), klavir dug 130 cm i irok 75
cm, koji se lako mogao rastaviti u tri dijela i zatim sloiti tako
da izgleda poput kovega. Ovaj instrument, prikladan za putova-
nje, pronaao je 1700 pariki graditelj klavira J. Marius. U XIX
st. bilo je vie konstruktora klavira za rastavljanje; najpoznatiji
su Freres Daniel u Bruxellesu, zatim J. Marsh (1855) i D. Milli-
gan (1855). Opseg klavijature bio je: kontra H-f
3
.
CLAVECIN D'AMOUR -> embalo d'amor*
CLAVES, udaraljka kubanskoga podrijetla. To su dva okru-
gla tapia iz ebanovine ili ruinoga drveta, dugaka oko 20 cm,
promjera oko 2,5 cm. Jedan je
tapi poloen na zaobljeni
dlan lijeve ruke. Po njemu
svira udara drugim tapiem
koji dri u desnoj ruci . C.
ima vrlo svijetao i prodoran
zvuk, donekle slian visokim
tonovima ksilofona. Upotrebljava
se kao ritmika pratnja u veini
junoamerikih plesova.
CLAVICEMBALO^ em-
balo
CLAVICHORD -> Kla-
vikord
CLAVICYTHERIUM
(Klaviziterium, embalo
verticale), uspravni embalo, po
obliku slian dananjem pi-
janinu. Upotrebljava se u XVI i
XVII st. Meu prvima opisali
su taj instrument P. Pau-lirinus
(oko 1460), S. Virdung (1511),
M. Praetorius (1618) i M.
Mersenne (1636).
LIT.: J. H. van der Meer, Zur
Geschicht e des Klavizit eriums, Kon-
gressbericht, Kassel 1962.
CLAVIER, 1. francuski naziv za klavijaturu. Susree se u
izrazima: Clavier a la main manual; Clavier d'amour em-
balo d'amore; Clavier de bombarde trei, odnosno drugi manual
na orguljama; Clavier de pe'dales pedalna klavijatura; Clavier
de pedales d l'allemande noviji sistem pedala s dugim tipkama,
koje olakavaju sviranje legata; Clavier de recit solo-klavir;
Clavier du grand orgue glavni manual na orguljama.
2. Stariji njemaki naziv za klavir.
CLAVIS (pl. claves; lat. klju), u srednjem vijeku odreenim
slovom oznaen stupanj ljestvice (claves je skupni naziv za sve
ljestvine tonove). Ta slova ispisivala su se i na tipkama orgulja,
a kasnije i ostalih instrumenata s tipkama, pa su po tome mnogi
od njih dobili i ime (clavicembalo, clavier, klavir, klavijatura).
U notaciji Guida Aretinskoga slova na poetku crtovlja (claves
signatae) oznauju poloaj odreenog tona. Iz njih su se razvili
dananji kljuevi.
LIT.: H. Pfrogner, Der Clavis in A. Werckmeisters Nothwendigsten
Anmerkungen und Regeln . . ., Kongressbericht , Bamberg 1953.
CLAY, Frederic, engleski kompozitor (Pariz, 3. VIII 1838
Great Marlovv, London, 24. XI 1889). Uenik B. Moliquea
u Parizu i M. Hauptmanna u Leipzigu. Od 1859 djelovao u Lon-
donu.
MUZ. E. , I., 22

CLAVI CYTHERIUM po pr ikazu u
djel u Syntagma Musicum M. Praet o-
riusa. Wolfenbiittel 1619


338 CLAY CLEMENTI

DJELA. Operete: The Pirate's Ile, 1859; Out'of Sight, 1860; Court and
Cottage, 1862; Constance, 1865; Ages Ago, 1869; The Gentleman in Black,
1870; Happy Arcadia, 1872; Cattarina, 1874; Princess Toto, 1876; Don Quixote,
1876; The Merry Duchess, 1883; The Golden Ring, 1883. Scenska muzika za
drame. Kantate: The Knights of the Cross, 1866 i Lalla Rookh, 1877.
CLEMENS NON PAPA, Jacobus (pravo i me Jacques
ili Jacobus Clement), nizozemski kompozitor (Middelburg,
Walcheren, oko 1510 Dixmuiden, oko 1556). Sveenik. Pseu-
donim Clemens non Papa javlja se prvi put na naslovnoj strani
zbirke njegovih 5-glasnih moteta, objavljene 1546. Upotrijebio
ga je po svoj prilici zato da bi se razlikovao od svog suvremenika,
pjesnika Jacobusa Pape kaji je neko vrijeme kao i C. ivio u Yper-
nu. C. je moda uio kod Lupusa Hellincka u Bruggeu i zatim
vjerojatno boravio u Parizu gdje mu je Attaingnant objavio 1539
nekoliko chansona. Prvi odreeni podatak o ivotu Clemensa
non Pape potjee iz 1544 kada je imenovan za zborovodu (Sang-
meister) crkve 5. Donatian u Bruggeu ali ve se idue godine ondje
ne nalazi. Od 1546 djela mu se tampaju u Nizozemskoj, a od
1549 i u Njemakoj i Italiji. God. 1550 u slubi je bratovtine
Onze Lieve Vrouwe u 's Hertogenboschu gdje sudjeluje na mu-
zikim priredbama. Iz posveta njegovih moteta proizlazi da je
imao veze s Karlom V, ali se ne moe utvrditi njegova pripadnost
carskoj kapeli. Mnogi rukopisi njegovih djela nalaze se u Leidenu
po emu njegov biograf, Bernet Kempers, smatra da je C. bi o
izravno povezan s tim gradom. Uenik mu je bez sumnje bio
Gherardus Mes; njegovoj koli vjerojatno pripadaju jo i G.
Dressl er, J. Vaet i J. de Kerl e.
Jedan od glavnih predstavnika generacije nizozemskih poli-
foniara aktivnih u prvoj polovini XVI st., C. je u svom opse-
nom opusu obuhvatio sve svjetovne i duhovne vrste svojega doba.
U misama i motetima dri se uglavnom stroge imitacije, a krae
homofone ulomke upotrebljava samo da bi potcrtao vanije rijei
(npr. kod Et incarnatus). Mise su mu veinom parodijske, a mo-
teti djelomice s cantus firmusom, dijelom slobodno komponirani.
U motetima je sklon silabikoj deklamaciji, laganom isticanju
gornjega glasa i mel odici s puki m prizvukom. U mot eti ma je
u punoj mjeri doao do izraaja njegov smisao za plastino obli-
kovanje i usklaenost polifonikog tkiva po emu se C. moe
smatrati preteom Orlanda di Lassa. Zanimljive su i njegove
protestantske nizozemske pjesme, Souterliedekens, komponirane
na flamanske puke napjeve s glavnom melodijom veinom u
srednjem glasu.
Djela Clemensa non Pape bila su toliko popularna da se su-
sreu u gotovo svim antologijama onoga doba, a chansoni su se
tampali jo i 1640.
DJELA: 94 chansona veinom za 4 glasa, obj. u antologijskim zbirkama.
CRKVENA: 15 misa za 46 gl asova; oko 450 moteta veinom za 45
glasova, u vlastitim zbirkama, Cantiones sacrae vulgo Moteta, 6 knj., 1559 i Quintus
liber modulorum, 1556 i u antologijama. 16 Magnificata za 4 gl asa; Te Deum
za 4 glasa; 2 Kyrie paschale za 5 glasova; 160 Souterlidekens za 3 glasa, 4 sv.,
155657.
NOVA IZD. Cjelokupna djela objavljuje K. Ph. Bernet Kempers od 1951
nadalje (izdaje American Institute of Musicologv u seriji Corpus Mensurabilis
Musicae).
LIT.: J. Schmidt-Gorg, Die Messen des Clemens non Papa (disertacija),
ZFMW, 1926. K. Ph. Bernet Kempers, Zur Biographie Cl emens non Pa-
pa's, ibid., 1927. Isti, Die Souterlidekens des Clemens non Papa, Tijdschrift
der Vereeniging voor Nederlandsche Muziekgeschiedenis, 192829. Isti,
Jacobus Clemens non Papa und seine Motetten, Augsburg 1929. Isti, Jaco-
bus Clemens non Papa, MGG, II, 1952. Isti, A Composit ion by Clemens
non Papa in a I6th Centurv Paint iag, Muica Discipl ina, 1954. Isti, Die
Messe En Espoir des Clemens non Papa, Festschrift J. Schmidt-Gorg, Bonn
1957. Isti, Bibliographv of the Sacred Works of Jacobus Clemens non Papa.
A Classified List with a Not ice on his Life, Muica Discipl ina, 1964. I. A.
CLMENT, Charles-Francois, francuski kompozitor (Pro-
vansa, oko 1720 Pariz, poslije 1782). O njegovu ivotu nije
mnogo poznato. Bio uitelj klavira u Parizu, gdje je 1762 zapoeo
izdavati periodiku publikaciju Journal de Pieces de clavecin
composees sur les Ariettes et sur les airs choisis dans les intermedes
et dans les opera-comigues qui ont eu le plus de succes. Ta zbirka, koju
je C. izdavao do 1773, zanimljiv je historijski dokument o ukusu
publike.
DJELA: Sonates en trio 1743; Pieces de clavecin (2 sv.), 1752 i 1755. Solo-
kantate (cantatilles) za glas i instrumentalnu pratnju: Le Celibat, 1762; Le De-part
des Guerriers, 1762; Le Retour des Guerriers. Napisao Essai sur l'accom-
pagnement du clavecin . . ., 1758 i Essai sur la basse fondamentale . . ., 1762.
LIT.: A. Sorel-Nitzberg, Charles-Francois Clement, MGG, II, 1952.
CLMENT, Edmond (Frederic-Edmond), francuski pje-
va, tenor (Pariz, 28. III 1867 Nica, 23. II 1928). Uio na
Konzervatoriju u Parizu (V. A. Warot), gdje je debitirao 1889
njegovih radova s podruja popularizacije muzike
najvie je uspjeha imao Dictionnaire lyrique koji se i d
trebljava, a posl ui o j e kao uzor got ovo svi ma koji
sastavljali slina djela.
DJELA: Methode complete de plain-chant, 1854; Histoire ge
musique religieuse, 1860; Des diverses reformes du chant gregorien, 18
naire lyrique ou Histoire des ope'ras, 186769 (sa P. Larousseom
(proireno izdanje priredio A. Pougin, 18991905); Les Music depuis
le XVI
e
siecle, 1868; Methode de musique vocale graduee et 1871;
Methode d'orgue d'hartnonie et d'accompagnement, 1873; Co sirable
des chants communs dans les livres de la liturgie romaine, 1873 1882;
Mozart, 1882; Histoire de la musique, 1885. Komponirac Deux
Savants, 1858 i Le Dormeur eveille; scensku muziku; zboro djela
(oratoriji, mise, moteti). Redigirao zbirke Eucologe en mus rite
parisien, 1843 i 1851; Chants de la Sainte-Chapelle, 1849 i L
romain, 1854.
LIT.: R. Cotte, Felix Clement, MGG, II, 1952.
CLEMENT, Franz, austrijski violinist (Be, 17. X
3. XI 1842). Uenik I. M. Jarnovia, koncertirao ve t
u Londonu i Amsterdamu. God. 180211 i 18182:
u Theater an der Wien, 181118 koncertni majstor
Odlian violinski virtuoz, odlazio na mnoge koncertnei
pjevaicom A. Catalani. Njemu je Beethoven posvetio
linski koncert (1806).
DJELA: est koncerata i 25 concertina za violinu i orkestar; kl;
cert i; uvert ire. Komorna muzika. Manja scenska djel a.
LIT.: A. Moser, Geschichte des Violinspiels, 1923. R. Haas,
nese Viol inist Franz Cl ement , MQ, 1948.
CLEMENTI, Alau, talijanski kompozitor (Catani
1925 ). Klavir uio u Sieni (P. Scarpini), a komp
Bolzanu (A. Sangiorgio), na konzervatoriju 5. Cecilia
(G. Petrassi) i 195562 kod B. Maderne na ljetnim kut
Darmst adt u. C. ide u istaknute predstavni ke talijar
zike avangarde.
DJELA: Tre Piccoli Pezzi za flautu, obou i klarinet, 1955 ; sonato
gitaru i klavir, 1955; Concertino in forma di variazioni za 9 instrume
3 Studi za orkestar, 1958; Ideogrammi n. 1 za 16 instrumenata i udari
Ideogrammi n. 2 za flautu i 17 instrumenata, 1959; Triplum za flai
klarinet, 1960; Informel 1 za instrumente s klavijaturom i udaraljke (12
1962; Informel 2 za 15 izvodilaca, 1962; Intavolatura za embalo, 1963;
1963; Sette scene za komorni orkestar, 1964; Variante B, 1964; Re\
11 instrumenata, 1966; Silben za enski glas, klarinet, violinu, 2 klz
monij, 1967; Reticolo IV za gudaki kvartet, 1969. Elektronske kc
azioni musicali Collage 1, 1961; Collage 2, 1962; Collage 3 (Dies i
CLEMENTI, Muzio, talijanski pijanist, kompozi
virski pedagog i muziki nakladnik (Rim, 23. I 1752 I
10. III 1832). Uenik A. Boronija, Cordicillija i G. Si
u Rimu, ve je kao devetogodinji djeak postao orgulj
1766 poveo ga je P.
g r ^ ^ ^ ^ ^ ^ N, ^ V
n a

s v o
i
e
i ma n j e Fo nt h W
/ J ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ K m \ "
:
4
u
E n g l e s k o j , g d j e s e f
^^^^^P^^^^^^^HKVS
U
sviranj u klavira, u
jui djela J. S. Bacha E.
Bacha, G. F. Han
Scarlattija, A. Corelli C.
je ubrzo postao jec glavnih
linosti u lom muzikom
ivotu. Uz listike
nastupe (1775-duavao
je klavir, a I bio je,
vjerojatno, diri lijanske
opere u King tru.
Stekavi imutak vao je u
poduzeu za
instrumenata i izdavai
z
*k
a
liJ
a
Longman & E nj0^
t e je jjcfC) osnovi
Longmanom novo p Longman,
Clementi & snije Clementi, & Cc
menti, Collard, Davies & Collard,). Od tog vremen;
inju njegova brojna poslovna putovanja u Francusku,
Austriju, Njemaku, Rusij u i dr.; on tada upoznaje J
nutije muziare svog doba (meu i ni m Havdna i Beetl
a nastupa i kao dirigent vlastitih simfonija.

i
C. zauzima vrlo istaknuto mjesto u razvoju klavirske
Njegove sonate (najvie u tri stavka), koje se nadovej
djela D. Scarlattija, P. D. Paradiesa i J. Chr. Bacha, odi:


M. CLEMENTI
CLEMENTI CLOSSON
339

Vrlo sposoban pedagog, odgojio je niz istaknutih pijanista, meu
kojima su bili: J. B. Cramer, J. Field, A. Klengel, F. Kalkbren-
ner i J. N. Hummel.
DJELA. ORKESTRALNA: etiri simfonije (najvei uspjeh postigla Great
National Symphony, 1823, s temom God Save the King); vie uvert ira; klavirski
koncert. KLAVIRSKA: preko 100 sonata, od kojih oko 50 uz pratnju drugih
instrumenata ( viol ine, viol ine i viol onela, flaut e, flaut e i viol ine); dua za 2
klavira; etvororuni dueti; sonat ine (op. 36, 37, 38); fuge; varijacije; toc-cate;
preludiji; capriccia. Introduction a Vart de toucher le pianoforte, 1801 (njem. izd.
Einleitung in die Kunst das Pianoforte zu spielen); zbirka etida Gradus ad
parnassum, 1817. The Encyclopedia of Music, 182324 (u suradnji sa H.
Bishopom, W. Horslevem i S. Wesleyem).
LIT. : G. Frojo, M. Clement i, la sua vita, l e sue opere . . ., Milano 1876.
M. Unger, M. Clementis Leben (disertacija), Leipzig 1913. G. P. Paribeni,
M. Clement i nella vita e nell 'arte, Mil ano 1919. A. Longo, Gradus ad Par-
nassum, Art e pianistica, 1922. G. de Saint-Foix, Les Svmpnonies de Clementi,
RMI, VIII. H. Engel , Pie Ent wicklung des Kl avierkonzertes, von Mozart
bis Liszt, 1927. A. Stauch, M. Clement i's Klaviersonaten im Verhal tnis zu
den Sonaten von Haydn, Mozart und Beethoven (disertacija), Koln 1930.
R. Gi raldi , M. Clement i, RMI, 1932. E. di Laura, L'Est et ica nell ' art e di
M. Clement i, Roma 1934. A. Casella, M. Clementi et ses svmphonies, RM, '
1936. H. Engel, M. Clementi, MGG, II, 1952. R. Allorto, Le Sonate per
pianoforte di Muzio Clement i, Firenze 1959. 5. A. E. Tighe, Muzio Clementi
and His Sonatas Surviving As Solo Piano Works, Ann Arbor 1964. A. Tyson,
Thematic Cat alogue of the Works of Muzio Clementi, Tutzing 1967. K. Ko.
CLRAMBAULT, Louis-Nicolas, francuski kompozitor
(Pariz, 19. XII 1676 26. X 1749). Uenik A. Raisona i njegov
nasljednik kao orgulja u jakobinskoj crkvi St. Jacques. Kasnije
muziki intendant na dvoru Madame de Maintenon te orgulja
i zborovoa u raznim crkvama. Tehnika sigurnost, istoa
stila te ukusno ocrtavanje najrazliitijih psiholokih zbivanja
osnovne su znaajke Clerambaultove muzike. Njegove kantate,
koje po intenzitetu dramatske snage nadmauju i najuspjelija
talijanska djela te vrste, melodijski i harmonijski su originalne
te idu u najbolja djela francuske muzike u prvoj polovini XVIII
st.; u njima se susreu i elementi tonskog slikanja.
DJELA. INSTRUMENTALNA: / Uvre de pieces de clavecin . . . , 1703;
I
er
Uvre de pieces d'orgue . . ., oko 1714. Opera Le Triomphe de la Vertu . . .,
1723. VOKALNA: oratorij L'Histoire de la femme adultere. Pet zbir ki kan-
tata: I, 1710 (II izd. 1725); II, 1713; III, 1716; IV, 1720 i V, 1726. Nekoliko
kantata pojedinano. Zborovi. Airs serieux et a boire; motet i; psalmi.
LIT. : R. Girardon, Louis-Nicol as Clerambault , MGG, II, 1952. D.
Tunley, The Cantatas of Louis- Nicol as Cl erambault , MQ, 1966.
CLERCX-LEJEUNE, Suzanne, belgijski muzikolog (Hou-
deng-Aimeries, 7. VI 1910 ). Muzikologiju, historiju umjet-
nosti i arheologiju studirala na Univerzitetu u Liegeu (doktorirala
iz muzikologije 1939 kod Ch. van den Borrena). God. 194149
bibliotekar Konzervatorija u Bruxellesu, od 1945 profesor Uni-
verziteta u Liegeu i lan Komisije za izdavanje djela starih bel-
gijskih kompozitora. Prireuje predavanja u Belgiji i inozemstvu
te organizira koncerte s djelima iz muzike prolosti. Urednik
je asopisa Revue Belge de Musicologie i suradnik raznih muzikih
asopisa i enciklopedija.
DJELA: Henri-Jacques de Croes, 2 sv., 1940; Gretry, 1944; Pierre van
Maldere, 1948; Le Baroque et la musique; essai d'estketique musicale, 1948; Un
Alusicien liegeois et son temps: J. Ciconia, 2 sv., 1960. Studije i lanci. Pri-
redila za tampu djela st arih bel gijskih kompozitora J. Bout mava, D. Raicka,
C. J. van Hel mont a i dr .
CLERICE, Justino, argentinski kompozitor (Buenos Aires,
16. X 1863 Toulouse, 9. IX 1908). Studirao na Parikom kon-
zervatoriju (E. Pessard, L. Delibes). Sva njegova djela odlikuju
se izrazitom melodinou. On je prvi argentinski kompozitor
koji je ivio i djelovao u Evropi.
DJELA: klavirske kompozicije. - Opere: Le Meunier d' Alcala, 1887;
Figarella, 1788; Monsieur Hushot; Le 3me Hussard, 1894; Le Roi Carnaval;
Lespetites Vestales; Le Beguin de Mopeles; Les Robinsonnes, 1904; Oeil de Gazelle,
1907; Ordre de l'Empereur, 1902. Balet i: Mimose, 1903; Vercingetorix, 1900.
Balet -opera sa zborom Au temps jadis, 1905.
CLEVE, Halfdan, norveki kompozitor i pijanist (Kongs-
berg, 5. X 1879 ?, 1951). Klavir uio kod svoga oca i kod O.
Winter-Hjelmesa u Oslu, a zatim 18991903 u Berlinu (O.
Raif, Xaver i Philip Scharvenka). Koncertirao u Berlinu i od
1910 u Oslu gdje se bavio i poduavanjem klavira.
DJELA: pet koncerata za klavir i orkestar, 19021916; komorna muzika
(kl avirski kvintet; sonat a za violinu i kl avir; balada za violonelo i kl avir); oko
100 klavirskih kompozicija. Solo-pjesme.
LIT. : K. G. Fel lerer, Hal fdan Cl eve und Eduard Grieg, Fest schr ift F.
Blume, Kassel 1963.
CLEWING, Carl, njemaki pjeva, tenor (Schvverin, 22.
IV 1884 Badenweiler, Baden, 15. V 1954). Studirao pjevanje
kod F. d'Andradea i W. Griininga. Pjevao na opernim pozorni-
cama u Strasbourgu, Berlinu (od 1922) i u Bayreuthu(i92425).
God. 1927 prestao javno nastupati i 1929 postao profesor na
Muzikoj akademiji u Beu. Uz to je 193245 djelovao kao umjet-
niki savjetnik tvornice gramofonskih ploa Telefunken. Istra-
ivao njemaku narodnu pjesmu i odrao niz predavanja o nje-
makom folkloru. Objavio Denkmaler deutscher Jagdkultur (3 sv.; I
sv. Musik und Jagerei), 193738.
CLIBURN, Van (Harvey Lavan), ameriki pijanist (Shre-
veport, Louisiana, 12. VII 1934 ). Prvu pouku u klaviru do-

bio od majke i ve u trinaestoj
godini javno izvodio klavirski
koncert u b-molu P. I. ajkov-
skog koji je do danas ostao jedan od
najblistavijih taaka njegovog
repertoara. God. 1951 studirao na
Juilliard School u New Yor-ku(R.
Lhevinne). Osvojivi 1958 prvu
nagradu na meunarodnom
pijanistikom natjecanju
ajkovski u Moskvi, poinje
sjajnu karijeru koncertnog pija-
niste. Prireuje brojne turneje po
Evropi, SSSR i SAD. Tem-
peramentom i tehniki savrenom
interpretacijom, osobito djela P.
I. ajkovskog i S. Rah-manjinova,
C. je ve odavnoste-kao ugled
jednog od najboljih suvremenih
klavirskih umjetnika.
LIT. : A. Chessins i V. Stiles, The Legend of Van Cl iburn, New York 1959
(ruski pr ijevod 1959). Six- feet-fair of music sensat ions, Music and Musi-
cians, 1959. C.XeHtnoea, BaH Knan6epH, MoCKBa 1959 (III dopunjeno izd.
1966). G. Schmeizer, Der Pianist Van Cliburn, Neue Zeitschrift fur Musik,
1962.
CLIFFE, Frederick, engleski orgulja, pijanist i kompozitor
(Bradford, Yorkshire, 2. V 1857 London, 19. XI 1931). Ve
u dvanaestoj godini orgulja upne crkve u Wykeu, uio zatim u
National Training School of Music (A. Sullivan, J. Stainer, E.
Prout, F. Tavlor). Od 1883 profesor na Royal College of Music
i od 1901 na Royal Academy of Music u Londonu. Bio uz to or-
gulja u raznim crkvama. Koncertirao kao pijanist na turnejama
u Australiji, junoj Africi i u SAD.
DJELA. Dvije simfonije: c-mol i e-mol, 1892; simfonijska pjesma Cloud
and Sunshine; koncert za viol inu i orkest ar u d-molu, 1896. The Triumph
of Alcestis za alt i orkestar, 1902; Ode to the North-East Wind za zbor i orkestar,
1905; Coronation March i druge vokal ne kompozicije.
CLIMACUS (gr. x.~kZy.aZ, ljestve), u neumatskoj notaciji
gregorijanskog pjevanja znak za tri ili vie silaznih nota. Sastoji
se od jedne virge i nekoliko romba. C. se pjeva na jedan
slog.
.b)
Lcuc da mus te
CLIMACUS RESUPINUS (gr. xXt(j,a5 ljestve i lat. re-
supinus unatrag zavrnuti), gregorijanska neuma climacus proi-
rena uzlaznim punctumom. Napjev se, prema tome, nakon ne-
koliko silaznih nota, opet penje. C. r. se kao i obini climacus
pjeva na jedan slog.
CLIPPINGER, David Alva, ameriki dirigent i muziki
pisac (Ohio, 2. IX 1860 Chicago, 20. II 1938). Uitelji su mu
bili L. Wheeler (Boston), F. W. Root (Chicago), J. Hey (Berlin),
W. Shakespeare i E. Behnke (London). Predavao dvije godine
na Konzervatoriju u Fort Wayneu; 1900 utemeljio Chicago Mad-
drigal Club. Suraivao u nekoliko asopisa, a izdavao Western
Musical Herald i Musical Monitor.
DJELA: The Development of Singing Voice; Systemati c Voice Training,
1910; The Head-voice and other Problems, 1917; The Elements of Voice Culture.
Napisao i nekol iko opernih l ibret a.
CLOITURE
CLOKEY, Joseph Waddell, ameriki orgulja i kompozitor
(New Albany, Indiana, 28. VIII 1890 ). Muziku uio na Miami
University u Oxfordu i na Konzervatoriju u Cincinnatiju. Od
1919 nastavnik teorije i orgulja u Oxfordu, Claremontu i dr.,
192639 koncertirao uz to kao orgulja. Otada do 1946 dekan
School of Fine Arts na Miami University. Kompozitor individual-
nog stila, koji karakterizira tenja za otrim kontrastima u harmo-
nijskoj i melodijskoj strukturi djela.
DJELA: dvije s imfonije. Komorne kompozici je. Symphonic
Piece i Partita za orgulje i klavir. Niz orgul jskih kompozicija (preludiji,
fantazije).
Pet opera. Dvanaest duhovnih kant ata; kompozicije za zbor i orkestar;
zborovi; solo-pjesme. Mise; Te Deum. Transkripcije za zbor (anthemi W.
Bil lingsa, pjesme S. Fost era). Napisao In Every Corner Sing; Outline of
Church Music.
CLOSSON, Ernest (pseudonim Paul Antoine), belgijski
muzikolog (St. Josse-ten-Noorde kod Bruxellesa, 10. XII 1870
St.-Gilles kod Bruxellesa, 21. XII 1950). U muzici i muziko-
logiji samouk, postao 1896 slubenik u Muzeju instrumenata
Bruxelleskog konzervatorija (od 1924 direktor). Predavao histo
riju muzike na konzervatorijima u Bruxellesu (od 1912) i Monsu

V. CLIBURN
a)
Le - L son.
Conclusion
**%- , ,
340 CLOSSON COATES

(od 1917). God. 192040 muziki kritiar u listu L'Independance
Belge.
Ch. van den Borren vidi Clossonovo znaenje prvenstveno u
stvaranju temelja za prouavanje i popularizaciju muzike: On
je prvi u Belgiji povijest muzike uinio predmetom sistematske
poduke, u doba, kad jo nije bila uvedena u akademski nastavni
plan. Zasluga je upravo Clossona da je dolo do osnivanja mu-
zikolokih katedri na belgijskim univerzitetima.
DJELA: Siegfried de Richard Wagner, 1891; Edvard Grieg, 1892; Sainte
Godelive de E. Tinel, 1897; Les Concerts populaires de Bruxelles, 1898; Les Ori-
gines legendaires de Feuersnoth de R. Strauss, 1902; Les Chansons populaires
aes provinces belges, 1905 (III izd. 1920); Les Ruckers, 1908; Les Noels zvallons
(zajedno sa A. Dout repontom), 1909 (II izd. sa M. Delbouill eom, 1938); Le
Manuscrit dit des Basses Danses de la Bibliothdque de Bourgogne, 1912; Elements
d' esthe'tique musicale, 1916; Roland de Lassus, 1919; Andre-Modeste Gretry,
1919; Esthetique musicale, 1921; Cesar Franck, 1923; L'Element flamand dans
Beethoven, 1928; Gevaert, 1929; La Facture des instruments de musique en Bel-gique,
1935; Histoire dupiano, 1944. Zajedno sa L. Solvavem izdao u 4 sveska
Reflexions d' un solitaire A.-M. Gretrvja, 191922.
LIT.: Ch. van den Borren, Ernest Closson, u zborniku Melange3 Ernest
Closson (s pot punim popisom djela), Bruxell es 1948. Isti, Ernest Closson,
MGG, I I , 1952.
CLUER, John, engleski tiskar i izdava (? London, 1728).
Djelovao od oko 1715. Izdao najljepe opremljena muzika djela
svoga vremena. Usavrio tehniku tiskanja nota i, vjerojatno, izu-
mio graviranje na cinkovim ploama. U njegova npjvrednija iz-
danja idu brojna djela G. F. Handela (opere Giulio Cesare; Ta-
merlano; Rodelinda; Scipione; Alessandro; Riccardo Primo; Ad-
metoj Siroe; Lotario i dr.).
CLUSTER (prvotno tone-clusters; od engl. hrpa, skupina,
grozd), skup tonova koji istodobno zvue, a meusobno su
unutar danoga opsega udaljeni za malu ili veliku sekundu.
Najmanji opseg clustera je mala terca.
Iako je c, morfoloki gledan, -> akord, njegovo je zvuanje
kvalitetno drukije. Zbog maksimalno gustoga rasporeda svojih
tonova, od kojih svaki raa i posebnim nizom -> alikvotnih to-
nova to jo vie pojaava gustou, c. se doima kao kompaktan
tonski amalgam u kome se gube egzaktne tonske visine, a ostaje
samo apercepcija registra: duboko srednje visoko, odnosno
nie vie. Ali zato c. donosi novu zvunu kvalitetu specifi-
nu boju koja se nalazi na granici uma. ak se i tzv. -> bijeli um
moe predoiti kao c. maksimalnoga opsega.
Ameriki kompozitor -> H. D. Cowell, prvi je poeo 1912
upotrebljavati clustere, najprije na klaviru, a zatim i na drugim
instrumentima, pa u grupama instrumenata ili u orkestru (a na-
zvao ih je tone-cluster). U muzici jugoslavenskih naroda prva se
zapaena primjena clustera nalazi u djelima J. Slavenskoga {Sla-
venska sonata za violinu i klavir, 1923 i dr.). Zbog svojih izrazitih
koloristikih svojstava c. je postao vrlo omiljenim izraajnim
sredstvom suvremene muzike, a naroito onih njenih grana koje
operiraju bojom zvuka i umovima. Suvremena kompozicijska
tehnika razvila je nove oblike clustera uvoenjem mikrointervala
(etvrttonovi i si.), kao i bogatoga unutarnjeg kretanja izmeu
tonova, to tvore cluster. Osnova je toga kretanja u tzv. mikro-
polifoniji: sastavni tonovi clustera zvue tako da svaki put drugi
instrument svira jedan te isti ton, pa se na taj nain dobiva bo-
gata mrea linija koje se jo mogu i na razne naine (dinamikom,
artikulacijom, glissandom od tona do tona, itd.) diferencirati, a
vertikalni rezultat bit e opet istodobno zvuanje svih tonova od
kojih je c. sastavljen.
Za clustere na harfi i na instrumentima s tipkama postoji ve
nekoliko uobiajenih naina notiranja. Ako se radi o clusteru
precizne apsolutne visine, onda se notira najnii i najvii ton
clustera, a te se dvije note spoje debljom vertikalnom linijom
(Primjer br. 1), a ako se radi o clusteru, koga treba proizvesti


LIT.: H. Coviell, New Musical
Resources, NewYork 1930 (napisano
1919). M. Kagel, Ton-CIus-ter,
Anschlage, Obergange, Die Reihe, V,
1959. P. Boulez, Musikdenken heute, I,
Darmst adter Beit rage zur Neuen Musik,
V, 1963. N. D.
CLUYTENS, Andr, bel-
gijski dirigent (Antwerpen, 26. III
1905 Neuillv, Pariz, 4. VI
1967). Na Konzervatoriju u
Antwerpenu studirao najprije
klavir, a zat im kont rapunkt i
fugu. God. 192732 kazalini
dirigent u Antwerpenu, 193235
u Thedtre du Ca-pitole u
Toulouseu, pa u Ly-onu (1935) i
Bordeauxu (1938). Od 1944
dirigent Opere i Opera-Comique
(194749) u Parizu, gdje je od
1949 vodio koncerte Societe du
Conserva-toire. Od 1960 bio je direktor
Belgijskog nacionalnog orkestra u Bruxellesu. Podjed
gestivan u operi kao i na koncertnom podiju, .gosto'
brojnim evropskim zemljama i u SAD (prvi put 19
kom filharmonijom). God. 195558 dirigirao je na
rovim sveanim igrama u Bavreuthu.
LIT. : B. Gavot y, Andre Cluytens, Gcneve 1955.
COATES, Albert, engleski dirigent i kompozitoi
I, 23. IV 1882 Milnerton, kraj Capetowna,.n. X
Studirao isprva kod N. Rimskog Korsakova u Petrogi
tim na Konzervatoriju u Leipzigu kod A. Nikischa. Kai
poeo kao operni dirigent u Elberfeldu (1906), Dresderi
i Mannheimu (1910); od 1910 glavni dirigent Marijinsk
u Petrogradu, gdje je postavio niz opera ruskih majstora
ski, Rimski-Korsakov, Musorgski) i Wagnera. God. 19
iran u londonskom kazalitu Covent Garden, kasnije
izvedbama British National Opera Company i vodi im
stival u Leedsu (1922 i 1925). Gostovao vie puta u SA
York Symphony Orchestra), Parizu (Opera), SSSR (192
i dr. Od 1946 dirigirao Simfonijskim orkestrom Johanr
Kao kompozitor oitovao smisao za bogati zvukovni kc
vei je ugled uivao kao dirigent posebice interpretacijar
nera, Skrjabina i ruskih opernih djela.
DJELA. ORKESTRALNA: simf. pjesma The Eagle, 1925. j
SKA: Suite Ancienne; In Memoriam; 4 st ara engl eska plesa; Idyll (s
kest ar). DRAMSKA. Opere: Assurbanipal, 1915; Samuel Pe\
Pickzvick, 1936; Gainsborough' s Duchess, 1939; The Boy David, 19.
berg se Kleed, 1952; Van Hunks and the Devil, 1952. Scenska i filmsk
Solo-pjesme.
LIT.: D. Brook, Conductor's Gallery, London 1945. R. Lay,
Coates, MGG, II, 1952. A. Hammond, A. Coates, An Appreciati<
1954- A. Buesst, A. Coates, 188253, Music and Lett ers 1954.
COATES Eric, engleski kompozitor i violist (.
Nottinghamshire, 27. VIII 1886 Chichester, 21. XI
Studirao na Royal Academy of Music u Londonu (L. Ter
i F. Corder, kompozicija). Afirmirao se isprva kao lan I
kog gudakog kvarteta (1907 na koncertnoj turneji pc
Africi) te kvarteta Cathie i Walenn. God. 191218 pr\
Queen's Hali Orchestra pod H. Woodom koji je esto
njegova djela. Poslije 1918 posvetio se iskljuivo korr
Njegova djela lakog anra, najee u obliku pitoresknih,
ljivih orkestralnih suita, stekla su veliku popularnost (
klavirskom aranmanu).
DJELA. ORKESTRALNA: Miniature Suit e, 1911; Count rysi
Summer Days Suite; Joyous Youth Suite, 1921; The Merrymakers, 192
Lagoon, 1930; London Suite, 1933; Knightsbridge; Dance Interlude; 1
turies, 1941; Three Elizabeths. VOKALNA. Ciklusi pjesama s 0
Lace and Porcelain; Four Shakespeare Songs; The Mili O'Dreams. F
kl avir. Autobiografija Suite in Four Mouvements, 1953.
LIT.: R. Layton, Eric Coates, MGG, II, 1952.
COATES, Henry, engleski muzikolog i kritiar (I
28. III 1880). Studirao matematiku u Cambridgeu.
uio privatno i 1937 stekao doktorat na Londonskom u
tetu. God. 190630 muziki kritiar novina The Daily C
191633 muziki savjetnik poduzea Gramophone Co.;
21 izdavao asopis The Musician. Od 1931 profesor
na Guildhall School of Music, od 1949 predavao na muzi]
katedri Univerziteta u Londonu (1951 ef katedre). Obji
lanaka i studija u razliitim muzikim asopisima, os
starijoj crkvenoj muzici. Priredio izdanja muzike za orgulj
balo i klavir.
DJELA. Monografije: Palestrina u seriji Master Musicians, 1938;
Bruckner. Biografije kompozit ora kasnog XVI st . u New Oxford H
Music.

'
LIT. : R. Layton, Henry Coates, MGG, II, 1952.

i
samo u odreenom registru i bez fiksiranoga opsega, onda se on
oznauje uspravljenom praznom ili punom paetvorinom,
,2


' i
koja se smjeta unutar linijskoga notnog sistema na priblinoj vi-
sini eljenoga registra (Primjer br. 2).

A. CLUYTEN!
COATES COCTEAU 341

COATES, John, engleski pjeva, tenor (Girlington, kraj
Bradforda, 29. VI 1865 Northvvood, Middlesex, 16. VIII
1941). Kao dijete lan crkvenih zborova, kasnije uio kod W.
Shakespearea. Karijeru zapoeo kao bariton, a poslije 1893 uvrstio
se u najpopularnije engleske tenore. Pjevao na festivalima i oper-
nim pozornicama u Engleskoj, Njemakoj, Americi, Junoj Af-
rici i Australiji. Svoj najvii domet ostvario je u operama Wag-
nera (Tristan und Isolde, Lohengrin), Bizeta (Don Jose, Carmen)
te u oratorijskim djelima engleskih kompozitora (Elgar, Bantock
i dr.). Istakao se i na koncertnom podiju interpretacijama stare i
suvremene engleske vokalne lirike. Od 1919 bavio se preteno
poduavanjem.
COBELLI, Giuseppina, talijanska pjevaica, sopran (Salo,
1. IX 1898 10. VIII 1948). Pjevanje uila u Bologni (G. Benve-
nuti) i zatim se usavravala u Hamburgu. Debitirala 1924 u
Amsterdamu kao Gioconda (Ponchielli); u milanskoj Scali pod
vodstvom A. Toscaninija nastupila 1926 u mezzosopranskoj
ulozi Eboli (Verdi, Don Carlos), to govori o velikom opsegu
njenoga glasa. Izmeu 1925 i 1935 bila je jedna od najveih wag-
nerijanskih soprana. Proslavila se jo kao La Fanciulla del West
(Puccini), Adriana Lecouvreur (ilea) i Fedora (Giordano),
kao i u glavnim ulogama na praizvedbama opera Notte di Zoraima
(Montemezzi), La Fiamma (Respighi) i Donata (Scuderi).
COBLA, katalonski naziv za skup inst rument alista, koji
na narodnim instrumentima sviraju pratnju plesovima. Sastav
nije tano odreen.
LIT. : H. Besseler, Kat alanische Cobla und Alta-Tanzkapell e, Kongress-
Ber icht , Basel 1949. Isti, Cobla, MGG, I I , 1952.
COBZA (cobuz), rumunjska lut nja sa 410 ica; ormari
za ivije svinut je prema dolje. Na mjestu, gdje se ice trzaju
gujim perom, prilijepljen je, kao kod japanske bive, na gornjoj
daski komadi koe. -> Kobza
COCCHI, Gioachino, talijanski kompozitor (Padova, oko
1715 Venecija, 1804). Muziku uio vjerojatno u Napulju, gdje
su 1735 izvedene neke njegove crkvene kompozicije. God. 1750
57 zborovoa na Conservatorio degli Incurabili u Veneciji. Za-
tim je do 1762 djelovao kao pjevaki pedagog i impresarij Kra-
ljevskog kazalita u Londonu (naslijedio ga je J. Chr. Bach).
Vrativi se u Veneciju bio je od 1763 ponovo zborovoa na
Konzervatoriju.
DJELA. DRAMSKA. Opere (ukupno 42): Adelaide, 1743; Bajasette, 1746;
Arminio, 1749; La Gismonda, 1750; // Tutore, 1752; Tamerlano, 1754; Zenobia,
1758; Erginda, 1760; Le Nozze di Dorina, 1762 i dr. Intermediji. VOKALNA:
oratoriji Abel occisus, 1755 i Mons Divinae charitatis, 1757. Tri zbirke arija, dueta
i dr. uz instrumentalnu pratnju, 1759, 1763 i 1765. Zbirka menueta (20) za
viol inu i embalo, 1763.
COCCIA, Carlo, talijanski kompozitor (Napulj, 14. IV 1782
Novara, 14. IV 1873). Uenik Konzervatorija u Napulju i
G. Paisiella. Neko vrijeme dirigent Talijanske opere u Londonu,
od 1828 direktor pjevake kole u Torinu i od 1840 maestro di
cappella katedrale u Novari (nasljednik S. Mercadantea).
DJELA. et rdeset oper a: // Mat rimonio per cambiale, 1807; / Solitari,
1810; II Sogno verificato, 1812; Arrighetto, 1813; Carlotta e Werter, 1814; La
Clotilde, 1815; Fayel, 1817; La Feta della rosa, 1821; Maria Stuarda, 1827;
Rosmunda, 1829; Enrico di Montfort , 1831; La Soli taria delle Asturie, 1838;
II Lago delle fate, 1841. Kantate: / / Vaticinio, 1814; La Fedeltd, 1815; / Lu~
sitani, 1821 i dr. Mise i mnogo drugih cr kvenih kompozicija.
LIT. : G. Carotl i, Biografia di Carlo Coccia, Torino 1873 (novo pr egl e-
dano i proireno izd. redigirao C. Marocco, Mil ano 1929). D. Rigotti, Ope-
rista fortunato, La Scala, 1961.
COCCON, Nicolo, talijanski kompozitor, pijanist i orgu-
lja (Venecija, 10. VIII 1826 4. VIII 1903). Uenik C. Fabija,
od 1856 prvi orgulja i 187395 prvi dirigent crkve sv. Marka
u Veneciji. God. 188297 predavao harmoniju na Konzerva-
toriju. Komponirao preko 400 djela (preteno crkvenih). lan
uglednih talijanskih muzikih akademija.
DJELA: kompozicije za vojniku muziku. Opere: Zaira (neizv.) i Manasse
in Babilonia, 1877 i opereta / Due orangotani, 1879. Oratorij Saul, 1884. Kan-
t ate. Mise (objavio preko 30); 8 rekvijema.
COCHLAEUS, Johannes (Cocleus, Coclus; pravo ime
Johann Dobnek), njemaki muziki teoretiar i kompozitor (Wen-
delstein kraj Niirnberga, 10. I 1479 Breslau, 10. I 1552). Sve-
enik, zauzimao u crkvenoj slubi vrlo istaknute poloaje. Vatreni
protivnik Martina Luthera. Cochlaeusov kompendij Muica,
namijenjen kolskoj upotrebi, bio je veoma cijenjen i rasprostra-
njen u njegovo doba, a ima i danas historijsku vrijednost. Od
njegovih kompozicija, veinom crkvenog karaktera, najpoznatije
su dvije 4-glasne Ode (1512).
DJELA. Crkvene kompozicije. Muica, 1507 (II izd. pod naslovom
Tetrachordum tnusicae pro inventutis Laurentianae eruditione, 1511).
LIT.: U. de Weldige Cremer, De J. Coclei vita et scr iptis, Miinster i. W.,
1865. M. Spahn, J. Cochlaeus, Berl in 1898. H. Huschen, Johannes Cochlae-
us, MGG, II, 1952.
COCKSHOTT, Gerald VVilfred, engleski kompozitor
(Bristol, 14. XI 1915 ). Zavrio studij anglistike na Univerzi-
tetu u Bristolu, muziku uio privatno kod R. Vaughana Williamsa.
God. 194864 nastavnik engleskog jezika na Whittingehame
Collegeu u Brightonu i od 1965 na Ifield Grammar School u Craw-
leyu, Sussex. Svoj muziki govor C. je izgradio na elementima
engleskog narodnog melosa. Unato jednostavnoj fakturi njegova
su djela profinjene prirode.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u h-mol u, 1949; Serenade za fl aut u
i gudaki orkestar, 1952; Maddermarket Suite, 1953; Divertimento, 1960.
KOMORNA: 3 Pieces on Appalachian Folk Tunes za violonelo i kl avir, 1962; duo
na Handelovu temu za klarinet i fagot, 1964. Opere Apollon and Persepho-ne,
1952 i A Faun in the Forest, 1958. Solo-pjesme; zborovi i dr.
COCLICO (Coclicow, Koklicke, Kiickelico), Adrianus
Petit, nizozemski kompozitor i teoretiar (Flandrija, oko 1500
Kebenhavn, septembar 1562). Prema vlastitim tvrdnjama uio
kod Josquin Des Presa, bio mu
ziar francuskog i engleskog
kralja, papin pouzdanik i muziki
upravitelj Papinske kapele te
biskup izmiljenog grada
Ducatuma. Ti posve neosnovani
podaci plod su njegove sklonosti
fantaziranju i nastojanja da
imponira nekim njemakim
prinevima u elji da dobije
namjetenje. Prvi pouzdani po-
datak o njegovu ivotu potjee iz
1545, kada je upisan u matinu
knjigu Univerziteta u
Wittenbergu gdje je bio privatni
nastavnik muzike, a natjecao se
bez uspjeha za muziku katedru.
Go'd. 1546 nalazi se u Frankfurtu
na Odri; ondje je (prema Grimmu)
osnovao Co-llegium musicum u
krugu humaniste Jodocusa
Willicha. God. 1547 odlazi u Stettin, zatim
postaje lan dvorske kapele vojvode Alberta Pruskog u
Konigsbergu, ali se doskora sukobio s luteranskim teolozima;
optuen zbog bigamije odselio se i55OuNiirnberg. Tu mu Johannes
vom Berg (Mon-tanus), njegov zemljak, izdaje 1552 zbirku moteta
Muica Riservata i traktat Compendium Musices ime stjee
povjerenje gradskog savjeta i subvenciju na 6 mjeseci za otvaranje
privatne kole za muziku, francuski i talijanski jezik. Ta je kola
pored postojeih gradskih bila u ono doba neto posve novo i
neobino. Ali ini se da u Niirnbergu nije uspio da se odri kao
slobodni muziar, jer se 1555 nalazi u dvorskoj slubi vojvode
Johanna Albrechta I od Mecklenburga u Wismaru te kao
kompozitor, pjeva i dirigent djeakog zbora organizira muzike
priredbe prigodom svadbenih sveanosti. Najzad, 1556, dobiva
mjesto muziara i pjevaa te kasnije Sangmestera (uz Marcellusa
Amsfortiusa) dvorske kapele u Kobenhavnu.
C. je kao teoretiar oitovao napredni, renesansni nain ra-
suivanja posebice u tumaenjima pojmova muzike i muziara.
Po njemu je muzika prvenstveno govor afekata, a pravi su muzi-
ari muici poetici (u koje je uvrstio i sebe); oni ne samo da kompo-
niraju takvu (afektivnu) muziku nego je umiju i pjevati umjetniki
skladno i s ispravnom deklamacijom teksta. C. je prvi uveo u
muziku literaturu pojam muica reservata (jo uvijek razliito
tumaen) i primijenio ga na djelo Josquin Des Presa; pod tim
pojmom podrazumijeva bilo ekspresivnu bilo sadrajnu muziku
nasuprot istom matematiki formalistikom kontrapunktu (H.
J. Moser). I poglavlje o vokalnim ukrasima iz Compendiuma svje-
doi o Coclicovu naprednom gledanju u odnosu na njegovo doba.
U kompozicijama postavlja teite na interpretaciju teksta, ali
ne dostie razinu svojih teoretskih postavki.
DJELA: zbirka Muica Reservata, consolationes piae ex psalmis Davidicis
41 mot et, 1552; 2 motet a za 5 gl asova i 1 motet za 8 glasova u rkp.; Lied za 4
gl asa u rkp. Traktat Compendium Musices . . . in quo praeter caetera tractan-
tur haec: De modo ornate canendi, De regula contrapuncti, De compositione, 1552.
NOVA IZD.: zbirku moteta obj. M. Rohnke (.Das Erbe deutscher Musik,
1958), a traktat u faksimil u M. Bukofzer (Documenta Musicologica, I, 1954).
LIT.: O. Kade, A. P. Cocl ico, MFM, 1897. M. Feldmann, Musik und
Musikpfiege zur Zeit Herzog Albrechts (disert acija), Konigsberg 1932. M.
van Crevel, Adrianus Pet it Coclico, Leben und Beziehungen eines nach Deut -
schland emigriert en Josquin-Schulers, Hag 1940. E. E. Lowinsky, Secret
chromat ic art in the Net herl ands Motet , New York 1946. E. R. Sholund,
The Compendium Musices by A. P. Cocl ico, Cambridge, Massachusett s 1951.
M. van Crevel , Adr ianus Pet it Cocl ico, MGG, I I , 1952. B. Meier, Eine
weitere Quelle der Muica Reservata, MF, 1955. Isti, The Muica Reservata
of A. P. Cocl ico and It s Relationship t o Josquin, Muica Discipl ina, 1956.
Isti , Reservata Probleme, Acta Musicol ogica, 1958. I. A.
COCTEAU, Jean, francuski knjievnik (Maisons-Laffitte
kod Pariza, 5. VII 1889 Milly-le-Foret, 11. X 1963). ivo

A. P. COCLI CO
342 COCTEAU COEUROY

zainteresovan za sve avangardne pojave u umetnosti razvio je
mnogostranu umetniku aktivnost, a saraujui s nekolicinom
istaknutih muziara svoje generacije uticao i na muziki ivot
u Francuskoj naroito u godinama posle Prvoga svetskog rata.
Bio je prijatelj C. Debussvja i M. Ravela, ali potkraj rata postaje
poklonik i propagator E. Satiea, njegove ogolele (depouille)
muzike, liene impresionistikih zvunih nijansiranja, inspirirane
atmosferom cirkusa i kabareta. Naela te antiimpresionist ike
i antiwagnerovske muzike estetike C. je izloio u knjiici Le
Coq et l'Arlequin (1918) koja se smatrala umetnikim manifes-
tom te muzike. Praktino su te ideje primenjene u baletu Parade,
zajednikom delu Cocteaua (tekst), Satiea (muzika), Picassa
(scenografija) i Mjasina (koreografija), izvedenom 1917 kao ku-
bistiki manifest. U to vreme se oko Satiea poela okupljati
skupina mladih muziara koje su prozvali Les -> Six (D. Milhaud,
A. Honegger, F. Poulenc, G. Auric, L. Durey, G. Tailleferre).
C. je organizovao koncerte njihove muzike, drao predavanja o
njihovim umetnikim gleditima i na taj je nain postao njihov
pokreta i propagator. Iako zapravo nije bio muziar, C. je postao
vodom mnogih mladih. On je izrazio glavni smisao reakcije protivu
predratne estetike. Svaki od nas shvaao ga je na razliit nain,
pisao je kasnije Honegger. U plodnoj saradnji sa estoricom
i sa avangardnim slikarima i plesaima dvadesetih godina, C. je
napisao tekstove odnosno libreta za niz scensko-muzikih dela,
a pridoneo je njihovoj realizaciji ne samo kao pisac nego i kao
nadareni dramatiar, eksperimentator i vest animator. Osim
estorice i drugi su kompozitori iskoritavali tekstove Cocteaua
(Stravinski), naroito velik broj pjesama (H. Sauguet, F. Schmitt,
P. Ferroud). God. 1955 imenovan je lanom Francuske akademije.
DJELA. Libret a za opere: Le Pauvre matelot ( D. Mil haud), 1927; Anti-
gone (A. Honegger ), 1928; opera-orat orij Oedipus Rex (I. St ravinski), 1928.
Za balete: Le Dieu bleu (muzika R. Hahn; koreografija M. Fokin) 1912; Parade
(E. Satie), 1917; Le Boeuf sur le toit (D. Mil haud, naslov prema ist oimenom
parikom nonom l okalu koji je ot vor io C. sa pijanist om Jeanom Wienerom,
l9l8X 1920; Les Maries de la Tour Eiffel (muzika G. Auric, A. Honegger, D.
Milhaud, F. Poul enc, G. Tail leferre), 1921; Les Biches (F. Poulenc), 1924; Les
Facheux (prema Mol iereu; muzika G. Aur ic i L. Laloy), 1924; Le Train bleu
(muzika D. Mil haud, koreografija B. Nizinska) , 1924; Le Jeune Homme et la
mort (na Passacagl iu J. S. Bacha; koreografija R. Petit), 1946; L'Amour et son
amour (na muziku Psyche C. Francka) 1949; Phedre (prema Racineu; muzika
G. Auric, koreografija S. Lifar), 1950; La Dame a la licorne (J. Chaillev), 1953.
SPISI O MUZICI: Le Coq et l'Arlequin, 1918; Carte blanche, 1920; Frag-
ments d'une conference sur Satie, RM, 1924; Le Rappel a Vordre, 1926; Maurice
Ravel salue par Jean Cocteau, De la musique encore et toujours, 1946; Danse, 1947-
LIT. : R. Dumesnil, La Musique cont empor aine en France (2 sv.) , Pari
1930. D. Milhaud, Notes sans musique, Pari 1949. C. Rostand, La Mu-
sique francaise contemporaine, Pari 1952. H. Jourdan-Morhange, Jean Coc
teau, MGG, II, 1952. Razni autori, J. Coct eau, Melos, 1964. P. Collaer,
II Gruppo dei Sei, L'Approdo musicale, 1965, 20. D. Sn.
CODA (tal. rep, kraj), zavrni dio kompozicije ili, u ciklikim
oblicima, pojedinog stavka. Codom se zakljuuje, npr. , fuga
(J. S. Bach, fuga u c-molu na temu G. Legrenzija), rondo (W.
A. Mozart, III stavak klavirske sonate u A-duru, K. V. 300i), va-
rijacijski ciklus, plesni (scherzo, menuett) ili sonatni stavak.
Njezina je uloga da dovede razvojnu liniju kompozicije do smi-
renja ili do kulminacije. U oba sluaja c. je tijesno povezana sa
samom kompozicijom: ona iz nje organski izrasta (npr. c. iz I
stavka Beethovenove Mondscheinsonate ili iz Bachove fuge u c-
molu u Wohltemperiertes Klavier). Ali c. moe imati i karakter
epiloga. U tom sluaju ima veu formalnu samostalnost, pa se
u njoj javljaju i novi motivi (Beethoven, klavirska sonata op. 13,
II stavak, posljednjih 8 taktova). U ciklikim oblicima (sonata,
simfonija), c. se obino nalazi na zavretku svakog stavka pa i
plesnog u kojemu se redovito nadovezuje na ponavljanje glavnoga
dijela {Scherzo da capo e poi la coda iz Beethovenove klavirske
sonate op. 2, br. 3). U varijacijskim ciklusima esto kontrastira
varijacijama kao zavrno uvrenje (Beethoven, varijacije na
Bei Mannern zvelche Liebe fiihlen za klavir i violonelo). U sonatnoj
formi slijedi nakon reprize. Zavrni uinak code postie se razli-
itim sredstvima: a) ona donosi jo jednom, obino dinamiki
jae (forte) glavnu misao (temu) kompozicije; takav se postupak
esto susree u codi fuge; b) u codi se izlae modificirani oblik
teme, a dinamiki elementi koje je tema kao poetna misao nuno
zadravala, oslabljuju se i potiskuju (I stavak Beethovenovih
klavirskih sonata op. 14, br. 1 i 2); c) coda donosi novi muziki
motiv ili tematski materijal; to je est postupak kod Mozarta,
a javlja se i kod drugih (npr. I stavak Schumannove I simfonije).
U svim sluajevima harmonijski faktor igra odlunu ulogu. U
velikim formama c. poprima i vee razmjere te se razvija kao
etvrti dio sonatnog stavka, po zavretku treega dijela, reprize
(I stavak Beethovenove V simfonije).
U fugi c. oznauje i ulomak koji povezuje, s tonalnim funkci-
jama, temu (subjekt) s odgovorom (contrasubjekt). Taj se ulomak
naziva i -> codetta.
LIT. : B. J. Kuschnir, Zur Friihgeschichte des Kodaprinzips (disert acija),
Erlangen 1947. A. Suder Die Coda bei Haydn, Mozart und Beethoven (di
sertacija), Miinchen 1951. M. Ca.
CODELLI, Peter Anton, muziki pisac i lijenik (
tlom iz Gorice, XVIII st.). Ostavio je spis De voe, vocif
cantu, tubarum injlatu, sternutatione, oscitatione, panic
risu, fletu ac suspirio, 1759.
LIT. : P. Marcus Pohlin, Bibl . Carniol iae, 1862. f. v. Ra,
Muica in Krain, 1877, str. 31. '.
CODETTA (tal. deminutiv od coda), po muzikoj gi
to i -> coda, ali manjih razmjera. U fugi je c. ulomak
motiv koji zakljuuje ekspoziciju teme i vee je s odg
U sonatnom obliku c. se esto nalazi na kraju ekspozici
je zavrila i uvrstila tonalitet druge teme. Takva se c. n
noviti na kraju stavka, neznatno izmijenjena (u glavnom u to
ili proirena u codu.
COELHO, Manuel Rorigues, portugalski komp
orgulja (Elvas, oko 1583?). Orgulja u Elvasu, a od i6<
ski orgulja u Lisabonu. Coelhove zbirka Flores de mus
0 instrumento de tecla e harpa (1620) prvo je tampano ins
talno djelo portugalske muzike. U njoj se nalazi 57 kor
(tentos) pisanih u strogom polifonom stilu, koje se uz sav
oblika odlikuju i ljepotom lirike.
LIT.: 5. Kastner, Muica Hispanica. O estilo musical do Pad
Coel ho, Lisboa 1936. J. Subird, Padre Manuel Rodri guez Coel l
11, 1952.
COELHO, Ruy, portugalski kompozitor i kritiar
do Sal, 2. III 1892 ). Muziku studirao u Lisabonu i
(E. Humperdinck). Od 1910 u Lisabonu pijanist i muz
tiar. Kompozitor snane melodijske invencije, izra
ziki nacionalist.
DJELA. ORKESTRALNA: 5 Sinfonias Camonianas; simfonija
Petite Symphonie; simfonijske pjesme: Peninsularesi Alcdcer; Nun
Promenades d' ete au Portugal; Jardin chimerique; Historia Trdgico-
2 koncerta za klavir; Noites nas ruas da Mouraria za kl avir i orkest ar;
1 orkest ar: Fantasia portuguesca i Egyptienne; suit e: Alentejo; Passeio:
i Ret dbulo portugues; 3 portugal ske suit e. KOMORNA: guda
klavirski trio; 2 sonate za violinu i klavir. Kompozicije za klavir. Dl
Oper e: Crisf al, 1919; Bel kiss, 1924; Ines de Castro, 1927; A Freir
1927; O cavaleiro das maos irresistiveis, 1927; Auto do berco; Rosas de
Soror Mariana; Entre giestas; O Rouxinol cativo; Ta mar; Don Jodo
Auto da barca do Inferno; Ines Pereira, 1952. Balet i: A princesa dos
ferro; Bai lado do encantamento; A feira; Rainha Santa; Alfama;
Ri beira i D. Sebasti do. VOKALNA. Orator iji: Fdtima i Oratori
zbirke solo-pjesama: Cancoes de saudade e amor, 1918; 6 Kacides 7
Cancioneiro Portugues. lanci i muzike krit ike.
COENEN, Johannes Meinardus, nizozemski kom
dirigent (Hag, 28. I 1824 Amsterdam, 9. I 1899)
Ch. H. Liibecka na Konzervatoriju u Hagu. Najprije
u dvorskom orkestru, od 1851 dirigent kazalita Van Lier
Felix Meritis u Amsterdamu; 186596 vodio koncerte,
voor Volkskvlijt.
DJELA. ORKESTRALNA: dvi je si mfonije : koncer t za fl aut
za kl arinet; vie uvertira; fantazija. KOMORNA: kvint et za duha
mente i klavir: sonate za fagot (ili violonelo), kl arinet i klavir. L
Bertha en Siegfried; balet Juanita; scenska muzika za nekcl iko n
drama. Orat orij Ada von Holland.
COERNE, Louis Adolphe, ameriki kompozitor :
(Newark, 27. II 1870 Boston, 11. IX 1922). Muzikt
u Stuttgartu, Parizu, Bostonu (J. K. Paine, F. Kneisel) i u
nu (J. G. Rheinberger i L. Abel). God. 189396 orgul
rovoda u Buffalu i Columbusu (Ohio). Nakon boravk
makoj (18991902) predavao na Smith Collegeu u Nortl
(Massachusetts) i na ljetnim muzikim teajevima Han
versity. Od 1915 do smrti bio je nastavnik na Connectih
for Women u New Londonu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Hiamatha, 18
ski koncert Romantic. Swedish Sonata za viol inu i klavir. D}
Opere: A Woman of Marblehead, 1897 i Zenobia, 1905. Melodrame:
1904 i The Maiden Oueen. VOKALNA. Kant ate: Unti l the Da^
Song of Victory; Skipper Ireson' s Rie. Patriot ska himna za zbor i (
Misa u d- mol u. Spis The Evolution of Modem Orchestration (
1908.
COERTSE, Mirni, junoafrika pjevaica, sopran ;
12. VI 1932 ). Pjevanje uila u Durbanu i Beu (J.'
Hittorff), na opernoj sceni debitirala 1955 u napuljs
Carlu kao Blumenmadchen (Wagner, Parsifal). Od 19;
je Dravne opere u Beu, 195658 nastupala na Coven,
u Londonu, a zatim gostovala na brojnim svjetskim
kazalitima. Izvanredna koloraturna pjevaica, ostvari
kreacija, medu kojima se istiu: Kraljica noi (Mozart
frula), Olvmpia (Offenbach, Hoffmannove prie), Gild
Rigoletto) i Zerbinetta (R. Strauss, Ariadna na Naksosi
vala je i u Jugoslaviji.
COEUROY, Andr (pravo ime Jean Belime), i
muziki pisac (Dijon, 24. II 1891 ). Studirao filc
Jcole normale superieure u Parizu. Muziku uio najprije n
vatoriju u Dijonu, zatim kod M. Regera u Leipzigu. (
utemeljio, zajedno sa H. Prunieresom, Revue muica,
ureivao do 1937. Uz to pisao muzike kritike i lan]


COEUROY COLBRAN
343

francuskih novina i asopisa: Paris-Midi (192539), Gingoire
(192739), Nouvelle Revue Francaise, Figaro, Nouvelles Litte-raires,
itd. God. 192939 vodio muziku sekciju meunarodnog Instituta
za intelektualnu suradnju; 193031 odrao niz predavanja u
SAD (Harvard University) na temu La Litterature franfaise et ses
rapports avec la musigue, a 193040 predavao o suvremenoj muzici
u enevi, Parizu i dr. Pisao najvie o roman-tikoj i suvremenoj
muzici.
DJELA. SPISI: La musique francaise moderne, 1921; La Tosca de Puccini,
1922; La Walkyrie de R. Wagner, 1922; Essais de musique et litterature comparees,
1923; Weber, 1925 (novo izd. 1954); Le Jazz (u suradnji sa A. Schaeffnerom),
1926; Appels d'Orphee, 1927; Panorama de la musique contemporaine, 1928;
Le Phonographe (zajedno sa G. Clarenceom), 1929; Panorama de la Radio (sa J.
Mercierom), 1930; Histoire de la musique avec Vaide du disque (sa R. Jardillie-
rom), 1931; Petite histoire des concerts Colonne, 1931; La Musique et le peuple
en France, 1941; Histoire generale du jazz, 1942; Les Lieder de Schubert, 1948;
R. Schumann, 1950; La Musique et ses formes, 1951; Chopin, 1952; La Musique
de chambre, 1953; Histoire de la musique, 1954; Dictionnaire critique de la musi-
que ancienne et moderne, 1956. Izdao djela C. Francka, H. Berlioza, G. Bi-
zeta, C. M. von Webera. Pokrenuo i ureivao zbir ke st udija: La Musique
moderne (6 sv.), 192529 i Les Maitres de la Musique ancienne et moderne (12 sv.),
192835. KOMPOZI CIJE: simfonija u h-molu. Komorna muzika.
Bal et Jeunesse (zajedno sa O. Ferroudom), 1930. Sol o-pjesme.
COFFEY, Charles, irski dramatiar (? 1745). Obradio
staru Jevonovu lakrdiju The Devil of a Wife, preudesivi je u
ballad-operu The Devil to Pay. Opera se sastoji od dva dijela: The
Wives Metamorphosed (1728) i The Merry Cobbler (1735). Uz
narodne pjesme ima u njoj i melodija, koje su komponirali Lord
Rochester, C. Cibber i dr. U ovoj obradbi bila je izvedena u
Berlinu {Der Teufel ist los, 1743), New Yorku (1751) i Beu (u
francuskoj verziji, 1767). Libretist Chr. F. Weisse ponovo j u
je preradio zajedno s kompozitorom Standfussom (1752) i u
tom ju je obliku u Njemakoj prikazivala Kochova putujua
druina. J. A. Hiller napisao je za nju 1766 novu muziku. U
Njemakoj je ovo djelo izazvalo niz srodnih igrokaza, pa ga oprav-
dano smatraju neposrednim preteom njemakog Singspiela.
LIT. -. W. J. Laurznce, Earl y Irish Bal lad Opera and Comic Opera, MQ,
1922.
COGNI, Giulio, talijanski knjievnik, muziki kritiar i
kompozitor (Siena, 10. I 1908 ). Zavrio studij prava, na
konzervatoriju Cherubini u Firenci predavao muziku estetiku
i psihologiju. Dramatiar i pjesnik, surauje u muzikim a-
sopisima, bavi se prevoenjem opernih libreta na talijanski kao i
kompozicijom.
DJELA (muzika): Le Forze segrete delta Muica, 1942; Che cosa e la Muica.
1956; Wagner e Beethoven, 1960. Napisao libreto Tre sogni per Marina (A. Sore-
sina). Preveo l ibreta G. F. Handera, A. Honeggera, G. von Einema, E.
Kfeneka i B. Brittena kao i Wagnerovih opera (u izvornom ritmu): Parsifal,
Rheingold, Walkure, Siegfried, Gb' tterdammerung. Izdao jedan svezak
Wagnerovih spisa pod naslovom Religione e Arte, 1964. KOMPOZICIJE.
Bal eti: Una Notte nel bosco, 1955; II Circo, 1956 i Marco Polo, 1959. Scenska
muzika za vie kazalinih komada; Aforismi za viol inu, klavir i recitat ora, 1966
i dr.
LIT. : A. Viviani, II Teatro di Giul io Cogni, Firenze 1961. A. Capasso,
I Poemi nibel ungici di Wagner, Savona 1967.
COHEN, Harriet, engleska pijanistica (London, 2. XII
189513. XI 1967). St udirala na Royal Academy of Music i
na Thobias Matthay Piano School, gdje je od 1922 i poduavala.
Na koncertnim turnejama po Evropi i Americi stekla glas inte-
ligentnog t umaa starije i moderne klavirske muzike. Osobito
se zalagala za izvedbu djela suvremenih engleskih muziara, u
prvome redu A. Baxa i R. Vaughan Williamsa, koji su joj po-
svetili vie svojih kompozicija. Poto je 1948 ozlijedila desnu
ruku, A. Bax napisao je za nju Concertino za lijevu ruku. Uz
njeno su ime vezana muzika natjecanja Harriet Cohen International
Music Azvards koja je utemeljio A. Bax. Napisala je knjigu o inter-
pretaciji djela iz svog repertoara Music's Handmaid (1936).
COHEN, Karl Hubert, njemaki kompozitor (Laurensberg
kod Aachena, 18. X 1851 K6ln, 11. XI 1938). Sveenik u
Regensburgu, Bambergu, Kolnu, uz to muziki direktor katedrale
u Bambergu i zatim u Kolnu. Od 1888 predsjednik Caecilienvereina
Kolnske nadbiskupije. Mnogo se bavio odgojem crkvenih muzi-
ara i zalagao za uvoenje i irenje gregorijanskog pjevanja. U
njegovim se djelima zamjeuje nastojanje da u duhu cecilijanskog
pokreta to vjernije imitira klasinu polifoniju Palestrinina doba.
DJELA. CRKVENA: mise; Requiem; dva Te Deuma; litanije; ant ifone;
psalmi; himne; crkvene pjesme. SPISI: Uber die einheitliche Pflege des Cho-
rals, 1910; Kurzgefasste Regeln fitr den Vortrag des gregorianischen Chorals, 1911;
Choralkursus, abgehalten 1910 zu K' ln (predavanje Cohena i drugih).
LIT. : A. Scharnagl, Karl Hubert Cohen, MGG, II, 1952.
COHN, Arthur, ameriki violinist, dirigent i kompozitor
(Philadelphia, 6. XI 1910 ). Studirao na Combs Conservatory
u Philadelphiji i na Juilliard School of Music (R. Goldmark)
u New Yorku. God. 193452 nadzornik zatim direktor tzv. Fleisher
Collection na Free Library u Philadelphiji, 194955 dirigent
Simfonijskog orkestra Germantowna i 195255 direktor muzike
kole (Settlement School of Music) u Philadelphiji. Od 1956
direktor Simfonijske i odgojne muzike u New Yorku
(Mills Music, Incorporation). Osnovao i bio lan (violinist)
Dorian Quarteta i String Art Quarteta koji su izvodili suvremenu
muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: si mfonija za dvost ruki orkest ar, 1937; kon-
cert za flaut u, 1941; Ouintuple Concerto, 1940; varijacije za klarinet , saksofon
i gudaki orkest ar, 1945; suita za violu i orkestar, 1937; Five Nature Studies,
1932; Retrospections z& gudae, 1933; 4 preludija za gudae, 1937; Four Sympho-
nic Documents, 1939; Histrionics za gudaki orkest ar, 1940. KOMORNA:
4 gudaka kvarteta, 192835; Muica za 4 trubl je i 3 trombona, 1933; Three
Impressions za gudaki kvartet, 1935; Music for Ancient Instruments, 1938; sonat a
za viol inu i klavir, 1932; Music for Bassoon, 1947. DRAMSKA. Za pl esae
i klavir: Producing Uni ts, 1934 i Trial , 1934. Scenska muzika za Too Late to
Die (Ch. Wood), 1935. Filmska muzika. SPISI: The Collector' s Twen-tieth-
Century Music in the Western Hemisphere, 1961; Twentieth-Century Music in
Western Europe, 1965; lanci.
LIT. : C. R. Reis, Composers in America, New York 1947.
COKER, Wilson, ameriki kompozitor (Pincknevville, Illinois,
26. XI 1928 ). Muziku uio u St. Louisu i na uni verzitetu
Yale u New Havenu (Q. Porter). U kompoziciji se usavravao kod
P. Hindemitha i A. Coplanda. Dvije godine proboravio je u
Philadelphiji kao stipendist Fordove fundacije, sada je admini-
strator Lincol nova centra u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA: simfoni ja, I9S8; Anal ogies, 1957; Lyri c
Statement, 1960; Declarative Essay, 1960; Overture Giocosa, 1961. Za duhaki
orkestar: koncert za tenor-trombon i bas-trombon, 1957; Poliphonic Ode, 1960;
uvertira With Bugle, Fife and Drum, 1961. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta,
1949 i 1954; duhaki kvintet , 1955; gudaki kvintet Music to a Solemn Theme,
1958; Duo concertante za trublju i embalo, 1951; Concertino za fagot i gudaki
trio, 1959. Non Songs za recit itora, klarinet i klavir, 1953. Scenska muzika.
COLASCIONE (calascione, tal.; franc. colachori), iani
instrument u obliku tambure s neobino dugim vratom. Hvataljka
je imala 1624 prenice, pa su se na c. mogli izvoditi i kromatski
polustepeni. Opseg instrumenta bio je 1 1/22 1/2 oktava. U
poetku je imao 3 ice (E, A, d), kasnije, u XVIII st. 56 ica
(D, G, c, f, a, d'). Razvio se iz orijentalnoga tan-bura. Najstariji
sauvani primjerak potjee iz 1564. Rairen je bio u XVII st., oso-
bito u junoj Italiji, neto kasnije i u junoj Njemakoj. Oko 1700
upotrebljavao se u komornoj muzici kao instrument generalbasa.
Braa Marchi koncertirali su na njemu u Francuskoj 1753, a
braa Colla u Njemakoj 1766.
Mali c, dug oko 95 cm, ugoen za
oktavu vie, upotrebljavao se u Napulju
pod imenom colasciontino ili mezzo
colascione.
LIT.: K. Geizinger, Der Inst rument enname
Quinterne und die mitt elalterliche Bezeichnung
der Gitarre, Mandola und der Col ascione, AFMW,
1924. D. Fryklund, Colascione och colascionister,
Svensk Tidskrift for Musikforskning, 1936.
K. Ko.
COLASSE (Collasse), Pascal, fran-
cuski kompozit or (Rheims, krten 22.
I 1649 Versailles, 17. VI 1709). Kao
djeak pjevao u crkvenim zborovima.
Poduavao ga je J.-B. Lully i kasnije
mu davao da izrauje pratnju u njego-
vim operama. Lullvjevim posredovanjem
dobio 1683 jedno od etiri dirigentska
mjesta u Kraljevoj kapeli, a 1696 postao
kraljevski maitre de musiaue de chambre. Od
Luja XIV stekao privilegij za otvaranje
opere u Lilleu, ali se nakon poara
kazalita vratio na prijanje mjesto.
DJELA. Deset opera: Thetis et Pelee, 1689;
Enee et Lavinie, 1690; Astree et Celadon, 1692;
Jason, 1696; LaNaissance de Venus, 1696; Polyxene
et Pyrrhus, 1706 (operu Achille et Polyxene, 1687 i
Balletde saisons napisao zajedno sa J.-B. Lullvjem).
Balet i : Ballet de Villeneuve St.-Georges, 1692 i
Les Saisons, 1695; divert issementi; pastorale.
Mnogo svjetovnih i crkvenih pjesama.
LIT. : L. de La Laurencie, La Musique francaise
de Lully a 31uck, Encvcl opedie del amusique
et dictionnaire du conservatoire. P. Melese, Repertoire annaliticjue des docu-
ment s cont emporains concernant le t heatre a Pari, sous Louis XI V, Pari
1934- D. Launays, Pascal, Collasse MGG, II, 1952.
COLBRAN, Isabella Angela, panjolska operna pjevaica,
dramski sopran (Madrid, 2. II 1785 Bologna, 7. X 1845).
Uenica F. Pareje u Madridu, G. Marinellija i G. Crescentinija
u Napulju, debitirala 1801 u Parizu. Pjevala u Milanu, Veneciji,
Rimu, Napulju i u mnogim drugim evropskim gradovima. Po-
sljednji je put javno nastupila 1823 u Londonu, ali joj glas po-
slije 1815 nije vie imao pravog sjaja. God. 1822 udala se za G.

COLASCIONE. Ital ija,
XVII st .
344 COLBRAN COLLEGIUM MUSICUM

Rossinija. Komponirala vie pjesama. Rossini je za nju kompo-
nirao operu Elisabetta, Regina d' Inghilterra.
LIT. : Jarro ( G. Piccini) , Gioacchino Rossini e la sua famigl ia, Firenze
1902. G. Radicciotti, Gioacchino Rossini, I, Tivol i 1927. A. della Corte,
L'Int erpr etazione e gl i int erpret i, Torino 1951.
COLBURN, George, ameriki dirigent i kompozitor (Colton,
New York, 25. VI 1878 Chicago, 18. IV 1921). Studirao na
American Conservatory u Chicagu kod A. Weidiga
(kompozicija i violina), H. Wellsa (klavir) i C. Hacketta (pjevanje),
God. 1903 15 predavao na tom Konzervatoriju teoriju i
violinu; od 1915 bio je dirigent Gradske muzike u Winoni
(Minnesota).
DJELA: simfonijska pjesma Spring's Conquest, 1913; simfonijska suita
Anthony and Cleopatra, 1915; Rondo za orkest ar 1910. Klavirski kvartet;
klavirski t rio u c-molu, 1909. DRAMSKA. Scenska muzika za Heroda S.
Philippsa, 1906; The Masque of Montezuma, 1913; The Masque of Demeter and
Persephone, 1913; Ceasar' s Gods, 1913; Putim Pageant, 1913.
COLE, Nat (nadimak King; pravo ime Nathaniel Coles),
ameriki jazz-kompozitor i pjeva crnakoga podrijetla (Montgo-
mery, Alabama, 17. III 1917 Hollywood, California, 15. II
1965). Karijeru zapoeo 1936 u Los Angelesu kao pijanist. God.
1939 osnovao trio (klavir, gitara i bas) koji se ubrajao medu naj-
bolje combo-sastave. Kao pijanist bio je pod utjecajem E. Hinesa;
194446 uivao ugled jednog od najboljih jazz-pijanista. Od
1943 nastupao kao pjeva pratei se sam na klaviru. God. 1946
raspustio svoj instrumentalni trio i nastavio koncertirati samo
kao pjeva. Popularnost mu je bila tolika da su se snimci s nje-
govim interpretacijama prodavali u milionima primjeraka (Szveet
Lorraine, 1940; / love you for sentimental reason, 1943; Route
66, 1945)-
LIT. : H. Panassi e, Les Rois du jazz, Geneve 1945.
COLE, Rossetter Gleason, ameriki kompozitor i pedagog
(Clyde, Michigan, 5. II 1866 Lake Bluff, Illinois, 18. V
1952). Studirao najprije na Michigan University (Ann Arbor),
zatim u Berlinu kod Maxa Brucha. Od 1892 nastavnik muzike
u Wisconsinu, Iowi i Illinoisu; 190839 vodio muzike ljetne
teajeve univerziteta Columbia u New Yorku i od 1915 teoretski
odjel na Cosmopolitan School of Music u Chicagu. U njegovim
kompozicijama nazire se utjecaj C. Francka.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonic Prilude, 1915; Ballade za violonelo
i orkestar, 1909; Heroic Piece za orgul je i orkestar, 1924; Pioneer Overture, 1919;
Variations on Folksong El-A-Noy, 1941; Variations by 12 American Com-posers,
1941; Rhapsody. Sonata za violinu i klavir. Kompozicije za klavir i za
orgul je. Opera The Maypole Lovers, 1931. VOKALNA. Kantat e: The
Passing of Summer, 1902; The Broken Troth, 1917 i The Rock of Liberty, 1920.
Hiatuatha's Wooing i King Robert of Sicily za pripovjedaa i orkestar; solo-pjesme.
LIT. : C. R. Rei s, Composer s in Amer ica, New Yor k 1947.
COLE, Ulric, ameriki kompozitor i pijanist (New York
9. IX 1905 ). Prvo muziko obrazovanje stekla od svoje majke,
kasnije uila klavir kod J. Lhevinnea, a kompoziciju kod R. Gold-
marka u New Yorku i 192729 kod Nadie Boulanger u Parizu.
Ve u jedanaestoj godini koncertirala kao pijanist. God. 1936
42 predavala klavir i kompoziciju na Masters School u Dobbs
Ferrvu (New York).
DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncert a za kl avir, 1939 i 1942; Divert i-
mento za 2 klavira i gudae, 1934; Tzvo Sketches za gudaki orkestar, 1937.
KOMORNA: gudaki kvart et, 1932; suita za gudaki t rio, 1931; suita za gu-
daki kvartet , 1936; klavirski kvintet , 1936; 2 sonate za viol inu i kl avir , 1927
i 1929. KLAVIRSKA: sonata, 1933; Purpleshadozvs i dr. Popul arna je njena
preradba Val sa iz Serenade za gudae P. I. Cajkovskog, za dva kl avira.
COLEMAN, Ornette, ameriki jazz-saksofonist i kompo-
zitor crnakoga podrijetla (Fort Yorth, Texas, 19. III 1930 ).
Svira alt-saksofon, tenor-saksofon, trublju i violinu. Od 1955
ivio u Los Angelesu, zatim je studirao na Muzikoj jazz-koli
u Lenoxu (Massachusetts), a 1959 preselio se u New York. Tu
je s velikim uspjehom nastupao i ubrzo stekao ugled kao naj-
avangardniji jazz-muziar. Zaetnik je tzv. free stila (totalna impro-
vizacija i odbacivanje harmonija i tematskog materijala). Od 1965
ivi u Evropi i prireuje koncerte u svim veim gradovima. Naj-
poznatije ploe, koje imaju revolucionarno znaenje za promjenu
stila u jazzu, jesu: Tomorroiv is the Question, The Shape of Jazz
to Come, Change of the Century, Free Jazz.
COLERIDGE-TAYLOR, Samuel, engleski kompozitor
(London, 15. VIII 1875 1. IX 1912). Kompoziciju studirao
kod Ch. Stanforda na Royal College of Music u Londonu. God.
1903 osnovao u Crovdonu amaterski gudaki orkestar, koji je
kasnije nadopunio duhakim. God. 190412 dirigent londonskog
Hdndel Society; dirigirao svoja djela na festivalima u Engleskoj
i na koncertnim turnejama u SAD (1904, 1906, 1910). Bavio se
i pedagokim radom; od 1898 predavao na Royal Academy of
Music u Londonu, a potkraj ivota na Guildhall School of Music.
U njegovoj muzici osebujno se zdruuju gracija i lakoa, no uz
stilistiku ovisnost od Dvofaka' i Mendelssohna esto upada u
nepotreban sentimentalizam i neukusnost. C. je najvie uspijevao
u kraim djelima (Petite Suite de Concert).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1896; koncert za viol in
1911; Toussaint VOuverture, 1901; Petite suite de concert; African S,
from an Everyday Romance, 1900; Ballade', ldyll; Symphonic Varic
African Ai r. KOMORNA: dva gudaka kvart et a; kl avirski kvi
za klavir, gudake i duhake instrumente; kvintet za gudaki kvarte
sonata za violinu i klavir. Vie kompozicija za klavir, violinu, Opera
Thelma; 2 operet e. VOKALNA: orat orij The Atonement, of
Hiazvatha za sol e, zbor i orkestar, 18981900 (jedno od njegov
djela); The Blind Girl of Castel Cuille za mezzosopran, zbor i ork<
Meg Blatie za mezzosopran, zbor i orkestar, 1902; Kubla-Khan, r
mezzosopran, zbor i orkestar, 1906; Endymion
>
s Dream za sole, zboi
1910; Sea Drift, rapsodija za zbor; A Tale of Old Japan za sole, zboi
1911; pjesme Children' s Songs; Songs and Part-song i dr.
LIT.: H. Antcliffe, Some Notes on Col eridge-Tavlor, MQ, l<
Berwick-Sayers, Samuel Coleridge-Tavl or Musicien. His Life and Le
H. d'Anson Fausset, Samuel Coleridge-Tavlor, London 1926. J
Taylor, Samuel Coleridge-Tavlor, London 1942. Isti , Coler i<
London 1943.
COLLAER, Paul, belgijski muzikolog, pijanist i
(Boom, 8. VI 1891 ). Studirao klavir i harmoniju na
vatoriju u Mechelenu te kemiju na Univerzitetu u Bi
God. 1922 utemeljio i do 1937 vodio koncerte Pro Ari
struktura posluila za uzor godinjim festivalima Medu:
drutva za suvremenu muziku. God. 193752 muziki
flamanskih emisija Belgijske radio-difuzije, od 1959
sjednik bruxelleskog Orchestre National Belge. Uz to
1910 i 1953 koncertirao kao pijanist i dirigent (1952 izve<
put u Belgiji Stravinskijevu operu The Rake's Progress).
r
.
poznavanje muzike XX st. i osobna povezanost s mnogin
ajnijim kompozitorima dananjice omoguili su Col
napie jedno od najzanimljivijih djela o muzikom stvarar
vremena (La Musique moderne). Bavio se i problemirm
te je 1954 utemeljio ustanovu Collogues de Wegimom
international d'e'tudes ethno-musicologigues, a 1964 izabran j
linu za predsjednika Naunog savjeta Meunarodnog
za komparativni studij muzike. Posebno zanimanje po
C. i za muziku prolosti, organizirajui izvedbe barokne
sansne muzike na izvornim instrumentima.
DJELA: Darius Milhaud, 1929 (novo izd. 1947); Igor Stravim J. S.
Bach, 1937; Signification de la musique, 1941; La Musique moc
1950, 1955 (novo proireno izd. na engleskom 1963); Atlas histor
musique (u suradnji sa A. van der Lindenom), 1960; Orientaciones 1.
la Muica, 1961; // Gruppo dei Sei, L'Approdo musicale br. 1920, 1
anien, 1965; Amerika. Eskimo und indianische Bevblkerung, 1967. Ok(
dija i lanaka u razliit im asopisima. Uredio: I sv. zbornika Les de
Wegimont, recueil d' etudes ethno-musicologigues, 1956; zbornik de
Musique africaine (UNESCO) i I sv. edicije Musikgeschichte in Bildt
urednik), 1962.
COLLAN, Karl, finski kompozitor i muzikolog 3.
I 1828 Helsinki, 12. IX 1871). Doktorirao 186c Ofversigt
af Serviens historiska folksdnger. God. 1859 davao
njemaki na Univerzitetu u Helsinkiju, a od 1 bibliotekar
Univerzitetske biblioteke. Komponirao puki zborove i
solo-pjesme na tekstove skandinavskih pjesn neberga
(Fanrih Stdls sd'gnar), Oksanena (Savolaisen Topeliusa
(Vaa marsch) i dr.; mnoge od njih postale: popularne da
ih Finci smatraju narodnim pjesmama, prvima
sakupljao i izdavao finske narodne pjesme.
COLLA PARTE (tal.). oznauje da se pratilac na
(ili orkestar) mora prilagoditi slobodnoj interpretaciji
ne drei se strogo takta i ritma. Povratak u strogi takt t
se izrazom a battuta.
COLLECTIO OPERUM MUSICORUM BATA Vi
SAECULI XV E XVI -> Spomenici muzike umjetnost,
maka i Austrija
COLLEGIUM MUSICUM, 1. naziv za razliita :
udruenja, koja su se organizirala radi redovitog zaje
muziciranja. Do oko 1650, kad su se pod nazivom c. m.
jevali i kantorati i convivia muica, njegovala se preteno
muzika. Nakon 1700 poinju u c. m. sve vie sudjelovat
sionalni muziari, to dovodi do prerastanja drutva u
tj. u isto koncertno udruenje. Stariji tip c. m. (kao i sar
javlja se gotovo iskljuivo u Njemakoj i u njemakon
vicarske, a njegovi su lanovi studenti ili pripadnici
skog stalea. Slina udruenja susreu se u Engleskoj po
vom Consorts. Francuske academies iz XVIII st. okup
svojim redovima plemie, a talijanske accademije plemie
dane, koji njeguju muziku i javno koncertiraju. C. m. su
razvili u znaajne muzike ustanove, npr. Gezvandhaus u Li
U XIX st. nema im vie traga. Panju ljubitelja muzike za
tada sve vie zborno pjevanje, jer c. m. ne mogu udovol
veim zahtjevima novog instrumentalnog stila.
Novu fazu u razvoju c. m. donosi XX st. God. 1908
H. Riemann c. m. na Univerzitetu u Leipzigu, sa zadati
izvodi stare, odnosno malo poznate, ali vrijedne komj
Nakon Prvoga svjetskog rata osnivaju se u Njemakoj
nove muzikoloke katedre koje po uzoru na Leipzig
COLLEGIUM MUSICUM COLONNA 345

i svoj Collegium musicum. Njihove priredbe obino su internog
karaktera, a popraene su kraim predavanjem o autorima i dje-
lima koja se izvode. Instrumentalni ansambli u c. m. slue se
otada i starim instrumentima (viola da gamba, blokflauta i dr.),
dok vokalni izvode preteno zbornu literaturu XV i XVI st. Do
susreta c. m. s modernom muzikom dolazi nakon 1920 zaslugom
P. Hindemitha i njegovih djela namijenjenih izvoenju u collegium
musicumu.
U XVIII st. naziv c. m. imao je i druga znaenja; tim su se
imenom nazivali kolski orkestri (Gorlitz, 173685), kao i redo-
viti sedmini sastanci nekih kneevskih orkestara, na kojima su
dirigenti govorili o muzici. Instruktivna tendencija takvih sasta-
naka navela je kasnije K. F. Zeltera da orkestralnu kolu berlinske
Singakademie pretvori u univerzitetski collegium musicum.
LIT.: K. Nef, Die Coll egia muica in der deut schen reformierten Schweiz,
St . Gal len 1897. Isti, Zur Geschichte der deutschen Instrument al musik in
der zweiten Halfte des 17. Jahrhunderts, 1902. H. Kret zschmar, Die Musik
auf den Univer sitaten, Musikal ische Zeit fragen, Leipzig 1903. P. Wagner,
Zur Musikgeschichte der Uni'/ersitat en, AFMF, 1921. J. M. Muller-Blattau,
Collegium musicum, Collegium musicum, 1932. G. Pinthus, Das Konzertleben
in Deut schl and, Leipzig 1932. A. Werner, Freie Musikgemeinschaft en al ter
Zeit im mitteldeutschen Raum, Wol fenbiittel 1940. E. Preussner, Die biirger-
l iche Musikkul tur, Kassel 1950. K. Gudemill , Collegium musicum, MGG,
II, 1952. K. Ko.
2. Kamernomuziko udruenje beogradskog univerziteta, osno
vano 1925 na inicijativu Miloja Milojevia i nekolicine univerzi
tetskih nastavnika u cilju da neguje muziku kamernog stila i da
vaspitava muziki ukus univerzitetske omladine (iz statuta
udruenja). Iako se prvobitno zadatak sastojao u negovanju
muzike pretklasine i klasine epohe pri emu je veliki broj
kompozicija starih majstora izvoen tada prvi put u Beogradu
C. m. je postepeno proirivao svoje programe i do savremenih
autora. Pored stalnih kamernih ansambla i stalnog kamernog
orkestra (pod dirigovanjem M. Milojevia) u kojima su kao iz
voai uestvovali lanovi udruenja, kao solisti su istupali i
mnogi renomirani profesionalni muziki umetnici. Desetogodi-
njicu svoga rada C. m. je obeleio 1935 sveanim koncertom
posveenim delima Mozarta. Ubrzo posle toga delatnost udru
enja se proiruje i na dodeljivanje nagrade delima jugoslovenskih
kompozitora, na pomaganje muziko-naune nastave na Univer
zitetu i na pokretanje edicije savremenih jugoslovenskih kompo
zicija.
Svojim stilskim i sistematski sastavljenim programima, po
praenim najee instruktivnim predavanjima, C. m. je odigrao
veliku ulogu u propagiranju muzike ne samo meu studentima i
profesr rima Univerziteta, nego i kod iroke publike. Delatnost
udruenja prekinuta je 1941, a celokupna notna arhiva, knji
nica, kao i primerci edicije, izgoreli su u oktobru 1944, kada su
faistiki okupatori zapalili zgradu Univerziteta u kojoj je bilo
sedite udruenja. S. . K.
3. Komorni ansambl koji je 1951 osnovao u Zagrebu Theo
Tabaka sa ciljem da njeguje muziku baroka i rokokoa te muziku
XX st. Ansambl je do danas (1970) nastupio vie od 1200 puta
u zemlji (Dubrovake ljetne igre, Splitsko ljeto, Ljubljanski
festival, Zadarske veeri), kao i na gostovanjima u Italiji, Austriji
i Njemakoj. Od 1968 lanovi su Theo Tabaka (flauta), Ivo Olup
(oboa), Marijan Kobeti (fagot) i Mira Flis (embalo i klavir).
U izvedbama ansambla gostovali su mnogi domai i strani umjet
nici, meu kojima su vokalni solisti Vera Grozaj, Zdenka abi-
-Hesky, Vladimir Rudjak, Laurence Dutoit i Rotraud Hansmann,
embalisti Li Stadelmann, Isolde Ahlgrimm, Gudrun M. Schmei-
ser i dr. K. Ko.
COLLEGIUM MUSICUM RAGUSINUM, komorni an-
sambl u Dubrovniku koji su 1968 osnovali Seka Vasiljevi (so-
pran), Klaudija Toth (violinelo), piro Veselinovi (flauta) i
Ivo Brangjolica (embalo). Ansambl stalno nast upa u staroj
apoteci franjevakog samostana, u atriju palaa Sponza i Kneeva
dvora, dvorcu Sorkoevi i dr., izvodei u prvom redu djela starih
dubrovakih kompozitora (L. i A. Sorkoevi, T. Resti, I. M.
Jarnovi i dr.). C. M. R. gostovao je i u inozemst vu, K. KO.
COL LEGNO (tal. sa drvetom), uputa iz izvodilake prakse
gudakih instrumenata. Nota, ili niz nota, oznaenih sa c. 1. izvodi
se tako da se po ici udara drvenim dijelom (tapom) gudala.
Ovako dobiveni zvuk donekle se pribliava zvuku tamnoga pizzi-
cata ili tonu ksilofona.
COLLES, Henry Cppe, engleski muziki kritiar i muzikolog
(Bridgnorth, Shropshire, 20. IV 1879 London, 4. III 1943).
Muziku teoriju, muzikologiju i orgulje uio na Royal College
oj Music u Londonu (H. Parry, W. Alcock i H. Davies); studij
je dovrio 1902 na Worcester Collegeu u Oxfordu (W. Parratt).
Od 1905 do smrti muziki kritiar Timesa; osim toga poduavao
od 1919 muziku historiju na Royal College of Music. Uivao je
velik ugled kao kritiar zbog tanih sudova i taktinosti. Od

COLLEGIUM MUSICUM. D. Chodowicki, Koncert
njegovih djela ist iu se st udije o engleskoj muzici i biografije
engleskih muziara.
DJELA: Brahms, 1909; The Grozoth of Music, a History for Schools (3 sv.),
191216; Voice and Verse, a Study on English Song, 1928; Official History of
the Royal College of Music (3 sv.), 1933; Chamber Music of Brahms, 1933; On
Learning Music, 1940; H. Wal ford Davies, 1942; Essays and Lectures, 1945.
Za kol ektivni rad Oxford History of Music napisao poglavl je Symphony and
Drama: 18591900. Uredio spomenicu u ast W. Parr vja; priredio III i
IV izd. Gr ove' s Dictionary of Music and Musidans.
LIT. : A. H. Fox Strangways, Henry ope Col l es (18791943) , Music
and Let ters, 1943. F. Hozoes, Henry ope Colles: A Tr ibut , The Musical
Times, 1943. H. F. Redlich, Henr y ope Col les, MGG, II, 1952.
COLLET, Henri, francuski muzikolog i kompozitor (Pariz,
5. XI 1885 3. XI 1951). Cijeli njegov ivot i rad odvijao se
naizmjenino u Francuskoj i panjolskoj. U Bordeauxu je uio
klavir na Konzervatoriju i diplomirao knjievnost na Filozof-
skom fakultetu. Kompoziciju studirao u Francuskoj kod D. de
Severaca i G. Faurea, a u panjolskoj kod F. Pedrella, F. Ol-
made i M. de Falle (instrumentacija). Kratko vrijeme koncerti-
rao kao pijanist, a zatim se potpuno posvetio izuavanju pa-
njolskog jezika, narodnih obiaja i muzike. God. 1933 postao
lan Akademije lijepih umjetnosti u Madridu. U Colletovim
kompozicijama osjea se panjolski kolorit, osobito u melodici i
ritmici. Meu muzikolokim radovima najznaajnije su studije
0 panjolskoj polifoniji XVI st. Kao kritiar posebno se zani
mao za skupinu francuskih kompozitora Les Six, koju je for
mirao i predstavio francuskoj publici u parikom listu Comoedia.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie de VAlhambra: simfonijska pjesma
El Escorial; violinski i klavirski koncert; Rapsodie castillane za violu ili
viol inu
1 orkest ar; Seguidilla (kast il ijanski plesovi) za klavir i orkest ar. Komorne
kompozicije. KLAVIRSKA: Chants de Castille; Danses de Castille. DRAM
SKA: komina opera La Chevre d'or, 1936; baleti Los Toreros, 1933 i Clavelitos,
1947; scenska muzika; operete. VOKALNA: sol o pjesme prema panjol skim
motivima. SPISI: Les Cantigas d' Alphonse l e Savant (sa P. Vill albom); Le
Mysticisme musical espagnol au XVI
e
siecle, 1913; Tratado de Organo, 1913;
La Renaissance espagnole musicale au XIX
e
siecle (u A. Lavignac, Encvclopedie
du Conservatoire), 1920; Victoria, 1926; L'Essor de la musiaue espagnole au
XX
e
stide, 1929; Ouatorze chants polyphoniques espagnols du XV
e
siecle, 1935;
Albeniz et Granados, 1948. lanci u francuskim i panjolskim asopisima.
LIT.: J. Pruliere, Henri Col let , Le Courrier des Arts et des Let tres, Pari
1948. R. Cott e, Henr i Col l et , MGG, II , 1952.
COLL'OTTAVA (tal.), vrsta muzike kratice, stavlja se
ponajee uz dionicu u basovskom registru, rjee u~ diskantu,
a oznauje udvostruenje dionice donjom (odnosno gornjom)
oktavom, koju kompozitor ne ispisuje, da bi izbjegao pomone
crte. Npr.
Izvodi se:
fTf

ColVott.bassa
COLNARI, Stanko, pjeva, bariton (Stare pri Pt uju,
20. I 1922). Studij muzike zavrio na Pedagokoj aka
demiji u Ljubljani; u solo-pjevanju uenik J. Foedransperg, I.
Ribi i J. Betetta. Od 1963 solist je Mariborske opere. Ostvario je
vie baritonskih uloga lirskog karaktera meu kojima se posebno
istiu: Georg Germont (Verdi, La Traviata) i Gerard (Giordano,
Andrea Chenier). M. pe.
COLONNA, Fabio, talijanski muziki teoretiar (Napulj,
oko 15671650), jedan od prvih lanova Accademije dei Lin-

Pie se:
346 COLONNA COLZANI

P

cei u Rimu, erudit, u prvom redu botaniar. Zastupao je sta-
jalite N. Vicentina da treba obnoviti tri antika tonska roda
(dijatonski, kromatski i enharmonijski). Konstruirao instrument
sa icama, tzv. pentecontachordon, koji cijeli stepen dijeli na tri
dijela, odnosno oktavu na 17. Taj je instrument opisao u La
Sambucca lincea ovvero delVistrumento perfetto, Napoli 1618.
COLONNA, Giovanni Paolo, talijanski kompozitor (Bologna,
16. VI 1637 28. XI 1695). Uenik G. Carissimija, A. M.
Abbatinija i O. Benevolija. Orgulja u Rimu, a od 1659 dirigent
crkve San Petronio u Bologni. Jedan od najznaajnijih crkvenih
kompozitora bolonjske kole potkraj XVII st., C. je bio suosniva i
u vie navrata predsjednik bolonjske Accademia dei filarmonici.
DJELA. DRAMSKA. Opere: L'Alloro trionfato, 1672 (zajedno sa G. B.
Vit alijem); Le Contese di Pallada e Venere sopra U bando d'amore, oko 1674;
Pelope e Ippodamia, 1678; Amilcare in Cipro, 1692. VOKALNA. Orator iji :
// trin/o della fede, 1672; La Morte di S. Antonio da Padova, 1676; Sansone,
1677; Sant a Teodora, 1678; Sal omone amant e, 1679; San Basi l io, 1679;
// Transi to di S. Giuseppe, 1686: Absalone, 1686; Prof ezia di El iseo nel-
l' assedi o di Samaria, 1686; La Caduta di Gerusalemme, 1688; Bettugl ia
li berala, 1690; Giuliano, 1694. Kant ata VInferno degli amanti. CRK-
VENA: Messe pi ene a 8 voci con 1 e 2 organi , 1684; Messe, Salmi e Res-
ponsori a 8 voci con 1 0 2 organi, 1685; Messa a Salmi concertati a 3 e 5 voci con
strumenti, 1691. Litanie con le quatro Antifone della B. Vergine, a 8 voci piene, 1682;
3 knj. 8-gl. psal ama uz orgulje, 1681, 1686 i 1694. Motetti a voe con 2 violini e
bassetto di viola, 1681; Motetti a 2 e 3 voci, 1681; Compieta e Seauenze a 8 voci,
1687; Lamentazioni a voe sola, 1689. Mnoge kompozicije t ampane su u
zbornicima onog vr emena il i su sauvane u rukopisu (Bologna, Be).
LIT. : L. Frati , Per l a st oria dell a muica in Bol ogna nel secol o XVI I,
RMI, 1925. R. Paol i, Giovanni Paol o Colonna, MGG, II, 1952.
COLONNE, douard (pravo ime Jules-douard Judas),
francuski dirigent i violinist (Bordeaux, 23. VII 1838 Pariz,
28. III 1910). Uenik N. Girarda i Ch. E. Sauzava (violina),
A. Ehvarta i A. Thomasa (kompozicija) na Parikom konzerva-
toriju. God. 185867 lan orkestra parike Opere i kvarteta
Lamoureux. Dirigirao na Concerts Pasdeloup i Concerts du grand
Hotel. God. 1873 osnovao u Parizu Concert national, a 1874
Concerts du Chdtelet iz kojih se kasnije razvila Association arti-
stique des Concerts Colonne. Zalagao se za izvoenje djela H. Berlioza
(Reauiem; Romeo et Juliette; La Damnation de Faust; L'Enfance
du Christ; Les Troyens). Na Svjetskoj izlobi 1878 u Parizu
dirigirao glavnim koncertima, a 1892 postao prvi dirigent Pa-
rike opere, gdje se istakao izvoenjem opera Salammbo (Rever),
Samson et Dalila (Saint-Saens) i Walkure (Wagner). Gostovao
i po drugim evropskim gradovima.
COLOR (lat. boja), 1. u menzuralnoj notaciji naziv za razli-
ito bojadisanje notnih znakova. U poetku XIV st., kad se ope-
nito upotrebljavaju crne note, to je naziv za crvene (notulae
rubrae) ili one, koje su trebale biti crvene, ali su ostale neispu-
njene, dakle bijele (notulae albae, dealbatae, capatae). Od XV
do XVIII st., kad je uvedena bijela notacija, c. je naziv za crne note
(notulae nigrae, denigratae, hemiolia).
Glavno znaenje crvenih nota bilo je kako tumai Ph. de
Vitry u svom traktatu Ars Nova u promjeni osnovnog ritma,
tako da je od perfektnog modusa i imperfektnog tempusa nastajao
imperfektni modus i perfektni tempus. Osim toga, crvena se
notacija upotrebljavala u sluajevima, kad se eljelo naznaiti:
a) da neku melodiju treba pjevati za oktavu vie; b) da se cantus
planus razlikuje od menzuralne muzike; c) da se izbjegava perfektna
menzura i d) da se izbjegava alteracija ili imperfekcija. Uz ove
sluajeve navodi J. Wolf za kraj XIV st. jo i slijedee: a) bilje-
enje perfektnih vrijednosti u imperfektnom tempusu i b) bilje-
enje diminucije.
U drugoj polovini XIV st. c. postaje sve sloeniji, jer se uz
crvene i crne not ne znakove pojavljuju i note pola crne pola
crvene, zatim pola crvene pola bijele, pa tzv. notae caudatae u
crvenoj ili bijeloj boji, kao i neispunjene crvene. Prema W.
Apelu potkraj stoljea znaenje crvenih nota je ovo:
A. a) 3 crvene breves = 2 crne breves u tempus perfectum s
prolatio minor; b) 3 crvene semibreves = 2 crne semibreves u
tempus imperfectum s prolatio major; c) obojene triole u tempus
imperfectum s prolat io minor pomou 3 crvene semibreves;
d) isto pomou 3 crvene minimae. B. Sinkopiranje i nesa-
vrene grupe crvenih nota. Crvene se note pojavljuju pojedinano
i u grupama po dvije, ali zadravaju svoju obinu vrijednost,
tek se pomie akcent. C. Bojenje s obratnim znaenjem: crvena
boja uzrokuje perfekciju imperfektnih nota. Taj se sluaj javlja
u tempus imperfectum s prolatio minor kod upotrebe crveni h
breves ili semibreves, kao i u tempus perfectum s prolatio minor
kod upotrebe crvenih semibreves. D. Umanjenje vrijednosti
na polovicu: crvena minima = semiminima. E. Prazne crvene
note oznauju grupu od dvije u prolatio perfecta.
U poetku XV st. openito se upotrebljavaju crvene minime i
semiminime, a ove posljednje biljee se razliitim oblicima.
Potkraj stoljea one dobivaju konaan oblik . Od ostalih kolori-
ranih notnih znakova iz tog vremena najvanija je crveni
njena ili prazna) i crna dragma <i> koja vrijedi 3/4 ili 4/3 1
U toku XV st., kad kompozitori umjesto crnih notnih :
poinju pisati bijele, postepeno se gubi zanimanje za kol
i ono vie ne dovodi do promjene u vrijednosti pojedinih
znakova. Iznimku predstavlja tempus perfectum s prolatii
i tempus perfectum s prolatio major, gdje tri crne brev<
avaju vrijednost dviju bijelih. Isto vrijedi u tempus ir
tum s prolatio major, odnosno, u tempus perfectum s 1
major za tri crne semibreves.
Poseban sluaj koloriranja predstavljao je u XV i ]
tzv. minor color, koji se javljao u dva oblika: (ili 1
+ i (ili i i i). Oba su oblika u poetku odgovarala p
sesquialtera (J J i j J"), ali su ubrzo poprimili imperfekti
dnosti (J . .M J7j).
Premda se c. u notaciji zadrao do poetka XVIII s1
od kraja XVI st. bio mrtvi pojam. Jednostavni ritam iz'
iz prakse upotrebu crnih nota, analogno kao to su raniji z
ritmijski obrasci djelovali da se uvedu crvene note. O
nota zadrale su se u upotrebi samo manje vrijednosti
modernoj notaciji zauzimaju istaknuto mjesto. Tome je
pridonio notni t isak, koji je olakao pisanje crnih znak
2. Ve u XIII st. muziki su teoretiari colorom
ponavljanje melodijske linije. Kad se ponavljao samo p
ligature, onda je drugi postepeno silazio do kvinte, a kad
navijalo vie tonova, onda je melodija mogla silaziti do
Ovakve su se formule sauvale sve do XVIII st. U vie
kompozicijama, kao npr. u rondeauxu ili u narodnim pje
mogao se ponavljati i cijeli melodijski odsjek. Jedna v
tog tipa bila je izmjena dionica (-> Stimmtausch). Osim
se upotrebljavao i kao naziv za ukraavanje ili florifikac
Flores), a primjenjivao se i kod nekih akorda da bi se ]
ugodnije djelovanje.
3. Crnim colorom sluili su se kompozitori u vokalni
lima kao simbolom, da bi istaknuli znaenje pojedinih
kao to su npr. no, tama, sljepoa i si. Ta je praksa bila 1
proirena u madrigalima XVI st.
* * I j cl I J J A I o II i
Ich bbi scbioarz CL- ber gcur Ue- hlik.

J

LIT. : H. Ri emann, St udien zur Geschichte der Not enschr ift ,
1878. Ist i, Ueber die verschiedene Bedeutung des Col or, MFM
1
J. Wolft Geschichte der Mensural-Not ation von 1250 bis 1460 (3 sv
zig 1904. A. Einstein, Augenmusik im Madrigal, ZIMG, 1912.
Handbuch der Notationskunde (2 sv.), 1913 i 1919. R. Ficker, Formj
der mit tel alt erl ichen Musik, ZFMW, 1925. H. Besseler, Studien zi
des Mittelalters, AFMW, 1927. J. Handschin, Zur Frage der mel
Paraphrasierung im Mittelalter, ZFMW, 1928. M. Schneider, Die /
des XIV. Jahrhundert in Frankreich und Ital ien, Berl in 1930. H,
Die Musik des Mit telalt ers und der Renaissance, Potsdam 19313?
Korte, Studien zur Geschichte der Musik in It alien im ersten Vierte
Jahrhunderts, Kassel 1933. H. Schmidt, Die drei- und vierstimmigen
Kassel 1933. S. M. Cserba, Der Musiktraktat des Hieronvmus de
O. P., 1935. B. Dannemann, Die spat gotische Musiktradit ion in Fi
und Burgund vor dem Auftreten Dufavs, St rassburg 1936. L. K. 1
Die Friihgeschicht e des Kanons bis Josquin des Prez (um 1500), E:
1937- G- Reese, Music in the Middle Ages, New York 1940. G. I
tegrat ive Devices in t he Music of Machaut , MQ, 1948. W. Apel, T.
tion of Polvphonic Music (IV izd.)> Cambridge (Mass.) 1950. Isti
Secul ar Music of t he Lat e Fourteent h Cent ury, Cambridge (Mass.)
H. Besseler, Bourdon und Fauxbourdon, Leipzig 1950. M. Bukofzer
in Medieval and Renaissance Music, New York 1950. G. Reaney
MGG, II, 1952. G. Reichert, Das Verhaltnis zwischen musikalisc
textl icher Struktur ..., AFMW, 1956. Isti, Wechselbeziehungen :
musikalischer und text licher Struktur. .. , In memoriam J. Handschii
bourg 1962. C. Parrish, A Curious Use of Coloration..., Essays or
Festschrift A. Th. Davison, Cambridge, Mass., 1957. M. B. Goli
Performance of Coloration, Sesquialtera, and Hemiol a (disertacija), 5
California, 1963.

K
COLTRANE, John William, ameriki jazz-saksofi
kompozitor crnakoga podrijetla (Hamlet, New Carolii
IX 1926 Huntington, New York
3
17. VII 1967). S
na Ornstein School of Music u Philadelphiji. Karijeru jazz-m
zapoeo 1945 svirajui s najpoznatijim muziarima ta<
modernog jazza. Nastavlja i transponira na originalan na>
Charlija Parkera. Njegov umjetniki izvanredno dotjeran
sviranja, pun osebujne sonornosti, postao je uzor svim -
saksofonistima modernog jazza. Njegova je muzika goto
straktna, liena melodike i lirizma. Upotrebljavao je mnogo
talne motive (uglavnom indijski folklor). C. je uz O. Colemj
najznaajniji novator u jazz-muzici oko 1960.
COLZANI, Anselmo, talijanski pjeva, bariton (
kraj Bologne, 28. III 1918 ). Pjevanje uio kod Zam
na opernoj pozornici debitirao 1947 u Bologni kao Kralje
nik (Wagner
3
Lohengrin). Od 1953 lan je milanske Sce
COLZANI CONCENTUS 347

1956 opere u San Franciscu i od 1960 njujorkog Metropolitana.
Ostvario je niz velikih kreacija, a istakao se i u modernom oper-
nom repertoaru.
COMBARIEU, Jules-Lon-Jean, francuski muzikolog
(Cahors, 3. II 1859 Pariz, 7. VII 1916). Muziku uio u Cahorsu,
Parizu i u Berlinu (Ph. Spitta). God. 1894 promovirao na Parikom
univerzitetu kao jedan od prvih doktora muzikologije u Francu-
skoj. God. 190410 predavao historiju muzike na College de
France. God. 1901 osnovao Revue d'histoire et de critique musicales,
prvu te vrste u Francuskoj (taj je asopis 1904-12 nosio naziv
Revue musicale). C. je suraivao i u drugim asopisima {Revue
philosophique, Revue critigue, Revue de Pari i dr.).
U razvoju francuske muzikologije C. zauzima istaknuto mjesto.
U danima, kad je muzika nauka u toj zemlji, zahvaljujui nasto-
janjima Combarieua, R. Rollarida, Ch. Laloa, M. Emmanuela i
nekolicine drugih, zadobila potrebnu irinu koncepcije i ozbiljnost
metodolokog rada, C. je stalno ukazivao na to da je prouavanje
muzikih izvora osnovni preduvjet za rjeavanje muzikolokih
problema bilo koje vrste. Meu njegovim radovima najpopular-
nija je Histoire de la musigue, ali je jo vrednija rasprava o odno-
sima muzike i magije u kojoj je dao vrle znaajan prilog za obja-
njenje postanka muzike. Povezujui muziku i magiju C. je na nov
nain osvijetlio ulogu muzike umjetnosti u ivotu primitivnih
naroda.
DJELA: Les Rapports de la musigue et de la poesie considerees au point de
vue de Vexpression (disertacija), 1894; VInfluence de la musigue allemande sur la
musigue francaise, PJB, 1895; Etude de philologie musicale: I, Theorie du rythme
dans la composition musicale moderne d'apres la doctrine antigue ..., 1897; II,
L'Eneide en musigue d'apres un manuscrit inedit, 1898 i III, La Musigue et la ma-
gie, 1909; Elements de grammaire musicale historigue, 1906; La Musigue, ses lois,
son evolution, 1907 (engl. 1910); Histoire de la musigue (3 sv.), 191319 (najno-
vije izdanje: I, 1953; II, 1959; III - priredio i dopunio - R. Dumesnil- 1955).
LIT. : II. Al brecht, Jul es Leon Jean Combar ieu, MGG, II, 1952.
COMBO (skraeno od combination), u jazz-muzici uobi-
ajeni naziv za manji sastav solista (najvie 8 sviraa). Naziv se,
kao suprotnost izrazu big band, upotrebljava tek u novije vri-
jeme. Katkada se takav sastav zove i small band.
COMBS, Gilbert Ravnolds, ameriki kompozitor, orgulja
i dirigent (Philadelphia, 5. I 1863 - 14. VI 1934). Studirao orgu-
lje, klavir i violonelo na Muzikom instit utu u Philadelphiji,
pa u New Yorku, Parizu i Berlinu. Istovremeno poduavao klavir
i violonelo i dirigirao raznim orkestrima i zborovima. Orgulja
u Philadelphiji, gdje je osnovao National Association of Schools of
Music i 1885 Combs Broad Street Conservatory of Music.
DJELA: Dramat ic Symphony; suit a Scheherezade za orkest ar. Reveri e
za viol inu i kl avir. KLAVIRSKA: Erato; Romance; Norwegian Dance;
Autumn; Wind of Memory. VOKALNA: Musi c for 32d Degree A. S. S. R.
za muke glasove i orkestar, 1917; Ritualistic. SPISI: The Science of Piano--
Playing; Introductory Steps to the Science of Piano-Playing.
COMEDIE-BALLET, francusko muziko-scensko djelo koje
se u drugoj polovini XVII st. njegovalo na francuskom dvoru,
osobito zaslugom Lullvja i Molierea. Vrhunac njihova zajedni-
kog stvaralatva predstavlja c.-b. Le Bourgeois gentilhomme (1670; ->
Ballet de cour).
LIT. : M. Pel li sson, Les Comedies-bal l et de Mol iere, Par i 1914.
Fr. Bot tger, Die Comedie- ball et von Mol iert -Lull y (disert acija), Berl in
1941.
COME PRIMA (come sopra; tal.), kao prije, u prijanjem
tempu. Moe znaiti i opetovanje nekog dijela stavka.
COMES (lat. pratilac), u fugi imitacija teme, tj. odgovor. Izraz
c. uveo je njemaki teoretiar Calvisius (Melopoeia, 1592) kao
latinizirani oblik naziva -> Conseguente. Ponekad c. oznauje
i imitirajuu dionicu u kanonu (-> Fuga).
COME STA (tal.), oznaka, koja upozoruje solista, da nave-
deno mjesto ne smije ukraivati dodacima (pasaama, figurama
itd.).
COMETTANT, Jean-Pierre-Oscar, francuski muziki pi-
sac (Bordeaux, 18. IV 1819 Montivilliers kraj Le Havrea,
24. I 1898). Uenik A. Ehvarta i M. E. Carafe na Parikom kon-
zervatoriju. Suraivao u mnogim asopisima, osobito muzikim.
Kroz* 30 godina muziki referent dnevnika Le Siecle. God. 1871
osnovao u Parizu sa svojom enom, nastavnicom pjevanja, muziku
kolu. Protivnik Wagnera, dao u svojim spisima, pisanim ivo i
interesant no, vane podatke o muzici svog vremena.
DJELA: klavirske fantazije, et ide. Muki zborovi; ciklusi solo-pjesma.
Crkvene kompozicije. SPISI: Histoire d'un invenieur au XIX
e
siicle: Adolphe
Sax, 1860; Musigue et musiciens, 1862; La Musique, les musidens et les instru-
ments de musigue chez les differents peuples du monde, 1869; Les Musiciens; les
philosophes et les gaietes de la musigue en chiffres, 1870; Francis Plante 1874;
Un Nid d'autographes, 1885; Pleyel, VColff & Cie, Histoire de cent mille pianos
et d'une salle de concert, 1890; La Musigue de ehambre, annees 189398. Seances
musicales donnies dans le salons de la Maison Pleyd, Wolff et Cie (7 sv.), 189399.
LIT. : E. Borrel, Jean- Pierr e-Oscar Comet t ant , MGG, II, 1952.
COMMER, Franz, njemaki muzikolog (Kom, 23. I 1813
Berlin, 17. VIII 1887). Uenik C. Leibla i J. Kleina u Kolnu, a
zatim K. F. Rungenhagena, A. B. Marxa i A. W. Bacha u Berlinu;
bibliotekar Instituta za crkvenu muziku u Berlinu, uz to zboro-
voa u crkvi sv. Hedvige i nastavnik pjevanja u razliitim ko-
lama. Zajedno sa H. Kiisterom i Th. Kullakom osnovao 1844
berlinski Tonkiinstlerverein, a sa R. Eitnerom 1878 Gesellschaft
fiir Musikforschung. U svojim zbirkama djela iz muzike literature
XVI, XVII i XVIII st. izdao i mnoge manje poznate kompozicije
starih majstora.
DJELA: muzika za Aristofanove abe i Sofoklovu Elektru. Mise; kan-tate;
zborovi; pjesme i dr. Izdao: Collectio operum musicorum Bataborum sae-culi
XVI (12 sv.) 184458; Collection de compositions pour Vorgue des XVI
e
, XVII',
XVII I
e
siicles (6 sv.); Muica sacra XVI, XVII saeculorum (26 sv.) , 1839
87; Canti ca sacra aus dem XVIXVII I Jahrhundert (2 sv. ). God. 1888
objavl jen katalog njegove privatne knjinice.
LIT. : K. G. Fel lerer, Franz Commer , MGG, II, 1952.
COMMON TIME (engl.), naziv za 4/4 mjeru.
COMODO (tal.), oznaka za interpretaciju, znai udobno,
te zahtijeva po karakteru i tempu mirnu izvedbu. A suo comodo
po volji.
COMPANY, Alvaro, talijanski gitarist i kompozitor (Fi-
renca, 25. VI 1931 ). Studij kompozicije zavrio 1956 na Kon-
zervatoriju u Firenci (P. Fragapane, V. Frazzi, C. Prosperi), u
gitari uenik A. Segovije. Od 1960 profesor je gitare na Kon-
zervatoriju u Firenci, a 1967 drao je predavanja i na S. Ceciliji
u Rimu. God. 1960 utemeljio je duo s violinistom S. Deijem, a
1966 s gitaristom P. Paolinijem. esto koncertira solistiki.
DJELA. KOMORNA: Suite za viol inu, trublju, fagot , kontrabas i udaral jke,
1957- 2a violinu i klavir: Preludio e Sarabanda, 1953 i Ninna nana, 1955. Pre-
ludio, cadenza e fuga za git aru i klavir, 1949. Fantasia za klavir; 1946. Las
Seis Cuerdas za gitaru, 1963. Dne canti di Baudelaire za bas i orkestar, 1959;
Canto Beduino za zbor a cappel la, 1954. Niz kr aih studija i kompozicija
kao i transkripcija za jednu i dvije git ar e.
COMPENIUS, 1. Heinrich, st. njemaki graditelj orgulja,
orgulja i kompozitor (oko 1525 Nordhausen, 2. V 1611).
God. 15461572 orgulja u Eislebenu, od 1580 orgulja i gradi-
telj orgulja u Nordhausenu. C. je glava obitelji znamenitih gradi-
telja orgulja, od kojih potjee tip tzv. Compenius-orgulja.
DJELA: Muica Teutsch in kurze Regulas und Schriftstiicke verfasst, 1567
(izgubljeno); Christliche Harmonia, zu Ehren des new erzvehlten Raths d. 1572.
Jahrs in Erffurdt mit 5 Stimmen componirt. *
2. Heinrich, ml., graditelj orgulja (Eisleben, 1565 Halle,
22. IX 1631). Sin Heinricha st. Sagradio je mnogo orgulja, od ko-
jih su najuvenije bogato izrezbarene orgulje u katedrali u Magde-
burgu (1604), vjerojatno najsnanije orgulje Compeniusova tipa.
LIT.: Praetorius, Svntagma Musicum, Wolfenbiittel 1619. Th. Schnei-
der, Die Orgelbauerfamilie Compenius, AFMF, 1937. H. Klotz, Compenius,
MGG, II, 1952.
COMPERE, Loyset, flamanski 'kompozitor (oko 1450
St. Quentin, 16. VIII 1518). O njegovu ivotu ima malo tanih
podataka. Utvreno je da je 147475 bio pjeva u milanskoj
dvorskoj kapeli; 1476 on je ehantre ordinaire francuskog kralja.
Hipoteza da je bio dak J. Ockeghema nalazi oslonac jedino u G.
Cretinovoj pjesmi Deploration, gdje je spomenut meu Ockeghe-
movim uenicima. S obzirom na stil moglo bi se prije rei da
stoji pod utjecajem G. Dufava. Ma da je komponirao i crkvenu
muziku, njegovi su ga suvremenici vie cijenili zbog svjetovnih
kompozicija koje otvaraju nove izraajne mogunosti na podruju
kominoga i burlesknog.
DJELA: ehansoni; frottol e; mise; mot et i. Neka djela Comper ea izdal i
su A. Smijers, H. Bessel er, A. Schering, G. Adl er, H. Rieman, F. Blume, D.
Plamenac, A. W. Ambros i dr.
LIT. : P. Droz i G. Thibault, Bibl iographie des recueils de ehansons fran-
caises du XV siecl e, Pari 1925. J. Delporte, L'Ecol e pol yphonique franco-
flamande: Lovset Compere, Revue l it urgique et musicale, 1932. A. Pirro,
Hi st oire de l a musique de l a fin du XIV
e
siecl e a l a fin du XVI
e
, Pari 1940
L. Finscher, Lovset Compere, MGG, II, 1952. Isti, Loyset Compere and
his Works, Muica Discipl ina, 195860. Ist i, Loyset Compere, l ife and
wor ks, Roma 1964.
COMPLAINTE (franc), u francuskoj narodnoj muzici
jednoglasna strofna pjesma alobnog ili religioznoga sadraja.
Sve kitice pjevaju se na isti napjev. Najstariji sauvani zabiljeen
primjer nastao je povodom smrti Karla Velikoga. Medu najpozna-
tije ubrajaju se i La Complainte du Juif errant i Complainte de
Jean Renaud (obje vjerojatno iz XVII st.) te Complainte de Faualdes
(XVIII st.).
CON ALCUNA LICENZA (tal.), oznaka za interpreta-
ciju, znai: slobodnije u agogici. Takoer i Canone con alcune
licenze, kanon s nekim slobodama (odstupanjima od strogih
pravila).
CON BRIO (bri oso) -> Brio
CONCENTUS (lat.), skupno pjevanje sloenijih gregorijan-
skih napjeva. Odnosi se u prvom redu na pjevanje tzv. promjen-
ljivih dijelova (Introit, Alleluja, Gradual i dr.) i nepromjenljivih
dijelova mise (Kyrie, Gloria, Credo i dr.), zatim responzorija i
drugih melodija melizmatinog karaktera. C. redovno izvodi


348 CONCENTUS CONCERTO GROSSO

pjevaki zbor (schola cantorum). U doba Hucbalda (840930)
zvalo se c. harmonijsko vieglasje.
CONCERTATO (di concerto; tal. ; franc. concertant), u
doba baroka naziv za vei ansambl solista kao i za djela nami-
jenjena ansamblu od nekoliko ravnopravno tretiranih instru-
menata. U vokalnoj muzici izraz c. oznaivao je veu vokalno--
instrumentalnu kompoziciju (messa c, moneto c.) nasuprot a
cappella muziciranju koje je iskljuivalo instrumentalnu pratnju.
oro concertato uz to je bio i naziv za skupinu solista koja alter-nira
sa cijelim zborom (oro ripieno ili cappella; -> Sinfonia con-
certante).
CONCERTINA, vrsta velike rune harmonike. Sagradio
ju je Englez Ch. Wheastone 1829. Danas ima potpunu kromatsku
ljestvicu, a izrauje se i u 4 veliine: sopranska, tenorska, basova
i kontrabasovska. Uz neke engleske kompozitore concertinu je
upotrijebio u simfonijskom orkestru P. I. ajkovski (Suita op.
35)-
CONCERTINO (tal. mali koncert), 1. mali ansambl od 23
solista koji se u concertu grossu suprotstavlja veem ansamblu,
nazvanom ripieno ili ak i concerto grosso (u uem smislu rijei).
2. Koncert za jedan solistiki instrument i orkestar manjeg
opsega i manjih tehnikih zahtjeva, ponekad i u jednome stavku.
Prve se kompozicije tog naziva javljaju u prvoj polovini XIX
st. (C. M. Weber, Concertino za klarinet op. 26), ali ih mnogo
vie i ee piu kompozitori XX st., koji u manjim formama
oituju tenje k saetosti, kratkoi, lapidarnosti, karakteristine
za muziku naeg vremena. Jedan je od najpoznatijih Honeggerov
c. za klavir i orkestar (kod nas c. I. Kirigina za klavir i orkestar).
Neki kompozitori piu c. i za sam orkestar bez solista (M. Cipra).
J. As.
CONCERTO, izraz koji se izvodi, prema nekim autorima
(H. Engel, F. Giegling), od lat. conserere, consertus, slagati se,
uskladiti se, a prema drugima (poevi od M. Praetoriusa) od lat.
concertare, natjecati se, sukobiti se.
U muzici se isprva (od poetka XVI st.) rijeju c. oznai-
valo openito ansambl, skupinu pjevaa, sviraa ili vokalno--
instrumentalnih izvoaa koji zajedno muziciraju, dakle uskla-
uju se (opis u Tratado de glosas D. Ortiza iz 1553). Otuda
se izraz c. prenio i na samu muziku koju izvodi ansambl (bez
obzira na njezin oblik), slino kao to su se izrazima sonata i
cantata razluivale kompozicije za sviranje od onih za pjevanje.
Doskora je c. oznaivao i samu praksu zajednikog muziciranja
unutar koje se razvio i princip suprotstavljanja razliitih zvunih
sastava; u XVII st. (oko 166190) poprima ue znaenje kompo-
zicije, odnosno muzikog oblika koji izvodi ansambl, a temelji
se na zajednikom djelovanju heterogenih elemenata, dakle na
suprotstavljanju solista i tuttija. U tom smislu pojam c. odnosi
se na dva osnovna oblika barokne muzike: na viezbornost i
solistiki mali (duhovni) koncert. Viezbornost je nastala u motet-
skoj kompoziciji (-> ori spezzati), a posve su je izgradili A. i G.
Gabrieli (zbirka Concerti, 1587) u obliku zajednikog djelovanja
glasova i instrumenata, zborova i solista. U viezbornom concertu
ve se javlja element kontrastiranja, a i solistikog isticanja glasova;
taj je element, kasnije naznaivan izrazima > concertato, vod
concertate, -> concertino i si., karakteristian za c. u uem smislu;
postoji ve i pojaani zvuni temelj bas koji e kao generalbas
ostati zajedniko obiljeje sviju vrsta baroknog concerta.
Drugi temeljni oblik concerta, vokalni duhovni koncert,
dovodi se u vezu s monodijom, koja je izazvala redukciju vie-
glasne i viezborne motetske kompozicije na solistiko pjevanje
(doskora i instrumentalno sviranje) uz pratnju generalbasa. Pre-
sudnu je ulogu u razvoju tog oblika imao L. Viadana iji su solo--
moteti za 14 glasa i continuo (Cento concerti ecclesiastici, 1602)
potakli stvaranje takvih duhovnih vokalnih koncerata u Italiji (B.
Agazzari, A. Cifra, G. F. Anerio, A. Grandi, A. Banchieri i dr.), a
jo su iri odjek imali u Njemakoj (G. Aichinger, J. Staden, S.
Scheidt, J. H. Schein, D. Buxtehude). H. Schiitz je osim zbirke
solistikih Kleine geistliche Konzerte (2 sv., 163639) ostavio i 3
zbirke vokalnih koncerata pod naslovom Symphoniae sacrae, u
kojima su solistikom sastavu koncerta s generalbasom dodani i
obligatni instrumenti (III dio, 162947) i dopunjujui
zborovi (III dio, 1650); taj su postupak prihvatili mnogi
Schiitzovi sljedbenici i nasljednici u Njemakoj. Tipino je ta-
lijanska tvorevina malog vokalnog koncerta, madrigalski concerto
(C. Monteverdi, Concerto, Settimo libro de madrigali, za 16
glasova i continuo, 1619), a izrazito njemaka, koralni koncert
(M. Praetorius, Polyhymnia iz 1619 i 1620 te Puericinium, 1621; J.
H. Schein, Opella nova, geistliche Concerten, III, 161826).
Izmeu ovih dvaju temeljnih oblika concerta, solistikog
1
viezbornog, nastale su u toku XVII st. mnogobrojne meduvrste,
dijelom zasnovane samo na varijantama u poretku i rasporedu;
tako su se, npr. kompozicije s concertato-glasovima pr<
s pomou dopunjujuih zborova i ripieno-ulomaka na k
ranje per choros, a zborni ili viezborni slog reducira
solistiko izvoenje ili dopunjavao solistikim partijama,
okvirima oblikovana je, ukljuivanjem muziki zaokrue
i zbora, -> kantata. Jo je J. S. Bach mnoge svoje kantate
concerto.
Presaivanje kompozicijskog i izvodilakog principa (
(sastav) na instrumentalne oblike canzone, sonate i s:
dovelo je do postanka baroknog solistikog instrumenta
koncerta i ~> concerta grossa.
Pojam i bit concerta i principa koncertiranja imaju tako p:
ulogu u itavoj baroknoj muzici, da su noviji historiari (.
schin) baroknu epohu prozvali razdobljem koncertantno,
LIT. : H. Engel , Das Inst rument al konzert , Leipzig 1932. (
Zur Nedden, Der konzertierende Stil (disertacija), Tiibingen 1933. .
Die Anfange des geistl ichen Konzerts, Berl in 1935. F. Giegling, :
Wesen der concertare, Kongress-Bericht , Basel 1949. Isti, Concert
II, 1952. D. D. Boyden, When is a Concert o not a Concerto?, J*
R. A. Hali, It alian concerto (conserto) and concert are, Ital ia.
1958. A. Forchert, Das Spatwerk des M. Praetorius, Berliner Sti
Musikwissenschaft, 1959. E. Gessner, S. Scheids geistliche Konze
liner St udien zur Musikwissenschaft , ibid. , 1961. H. Hutchings,
roque Concerto, London 1961. S. Kunze, Die Entstehung des Con<
zips im Spat werk G. Gabriel is, AFMW, 1964.
CONCERTO DA CAMERA (tal. komorni koncert,
to ga kompozitori naeg doba ponekad daju preteno insi
talnim djelima za vee ili manje komorne ansamble. Fal
prozrana, dionice su uglavnom solistiki tretirane. U m
tije primjere ide Honeggerov C. da c. za flautu, englesl
gudae, a kod nas C. da c. B. Papandopula.
CONCERTO GROSSO (tal. veliki, jaki koncert), vie
instrumentalni koncert oblikovan na principu suprots!
i izmjenjivanja dvaju instrumentalnih skupina: vee,
nazvane c. g. (otuda ime itavoj vrsti), i manje solistike,
-> concertino. C. g. je jedan od glavnih baroknih instrumi
oblika, pretea klasinog koncerta za solistiki instrument
star. Od solistikog koncerta razlikuje se po vieglasnon


CONCERTO GROSSO. Poetak autografne dionice embala iz
burkog koncerta br. 5 J. S. Bacha
3-glasnom) concertinu, sastavljenom bilo od jednakih 1
raznovrsnih instrumenata; isprva se za concertino ui
sastav trio-sonate: 2 violine, violonelo i basso continuo (ei
CONCERTO GROSSO CONDUCTUS 349

kasnije ulaze u sastav concertina i duhaki instrumenti. U veoj
skupini (nazvanoj jo i tutti, ripieni), nalaze se u poetku samo
gudaki instrumenti, kasnije i duhaki. C. g. se razvio u drugoj
polovini XVII st. u gornjoj Italiji; potekao je iz izvodilake prakse
koncertiranja, odnosno suprotstavljanja dvaju sastava, koja se javlja
ve u XVI st. u viezbornim kanconama, sonatama i sinfoni-
jama. ini se da je izrazom c. g. prvi naslovio svoje kompozicije
L. Gregori, 1698 (Concerti grossi a piu stromenti) ali se ve ranije
nalaze posve razvijena djela tog oblika kod A. Stradelle (sinfonije
iz 1676) koga slijede kompozitori bolonjske i modenske kole.
U oblikovanju concerta grossa isprva se preuzima arhitektonska
osnova 4-stavane sonate da chiesa ili sonate da camera sa veim
brojem plesnih stavaka. U izgraivanju oblika vanu su ulogu
odigrali A. Corelli, G. Torelli i A. Vivaldi. Corellijevi Concerti
grossi op. 6 (oko 1680) dijelom su concerti da chiesa sa 47 sta-
vaka, a djelomice concerti da camera s veim brojem plesnih
stavaka suite (Preludio, AUemanda, Corrente, Gavotta, Minuetto,
Sarabanda, Giga). Kod Torellija {Concerti musicali a 4 op. 6,
1698; Concerti grossi op. 8, 1709) prevladava trostavani oblik
i izrazito solistika obrada concertina (u sastavu od 2 violine)
tako da njegovi concerti grossi poprimaju karakter solo-koncerata.
Vivaldi je konano uvrstio trostavani tip sa stavcima brzi-po-
lagani-brzi i usavrio strukturu i karakter pojedinih stavaka;
on je izgradio karakteristini oblik brzog stavka u kojemu se izmje-
njuju, na nain ronda, ritornelli tuttija sa modulirajuim epizodama
concertina. Povodei se za ukusom vremena Vivaldi je unio u c.
g. i deskriptivne elemente (koncerti op. 8 Le Quattro stagioni
i dr.), pojaao je dramatske i dinamike kontraste te je razno-
linou oblika i sastava (osim gudakih, niz concerta grossa
sa solistiki tretiranim duhaima) postao gotovo openito prihva-
enim uzorom u toj vrsti.
U XVIII st. c. g. se proirio i u drugim zemljama, izuzev
Francuske, gdje se javlja u manjoj mjeri. U Italiji ga uz
Vivaldija i poslije njega komponiraju: A. Caldara, braa
Marcello, G. Valentini, F. Manfredini, T. Albinoni, F.
Geminiani, P. A. Locatelli i mnogi drugi.
U Njemaku je c. g. presadio G. Muffat {Armonico tributo, 1682;
Auserlesene... Instrumental Music, 1701) koji usvaja Corelli-jevu
tehniku; zatim ga njeguju J. D. Heinichen, Ch. Graupner, J. F.
Fasch, H. Albicastro, Schickhardt, C. F. Hurlebusch, J. M.
Molter, G. F. Telemann i nadasve J. S. Bach koji je c. g.
stilski i sadrajno produbio i doveo u Njemakoj do vrhunca
(6 tzv. Brandenburkih koncerata, 1721).
G. F. Handel, koji oblikuje c. g. po uzoru na Corellija, Vival-
dija i Albinonija, utjecao je na stvaranje te vrste u Engleskoj (J.
George, J. Hebden, Ch. Avison, J. Humphries) i Nizozemskoj
(W. de Fesch, P. Hellendaal).
Poslije 1750 c. g. ustupa mjesto novim oblicima: simfoniji i
simfoniji concertante u kojima se elementi concerta grossa, po-
sebice kontrastiranje tuttija i solista, i sastav, dalje razvijaju i
prilagouju novim okvirima.
Neobarokne tenje u muzici XX st. oivjele su interes i za
formu concerta grossa. U duhu te obnove dali su vrijedne do-
prinose M. Reger, P. Hindemith, I. Stravinski, H. Kaminski,
E. Kfenek, W. Piston, E. Bloch, C. Beck, B. Blacher, G. F. Ma-
lipiero, F. Ghedini, B. Martinu i drugi.
LIT.: A. Schering, Geschicht e des Inst rumentalkonzerts bis auf die Ge-
genwart, Leipzig 1927 (II izd.). H. Engel, Das Instrumental konzert, Leipzig
1932. W. Kriiger, Das Concert o grosso in Deutschland, Wolfenbiitt el 1932.
A. Bonaccorsi, Contributo alle storia del Concert o grosso, RMI, 1932. F.
Giegling, G. Torell i, ein Beitrag zur Entwicklungsgeschicht e des ital ienischen
Konzerts, Kassel i Basel 1949. H. Engel, Concert o grosso, MGG, II, 1952.
H. Besseler, Kritischer Bericht zu: J. S. Bach, Sechs Brandenburgische Kon-
zerte, Neue Ausgabe Samtlicher Werke, VII, Kassel i Leipzig 1956. E. Schenk,
Bet rachtungen iiber die modenesische Instrumental schul e des 17. Jahrhunderts,
STMW, 1964. M. Ca.
CONCERTS DES AMATEURS, francuska ustanova za
prireivanje javnih instrumentalnih koncerata. Osnovao ju je
1770 kompozitor Francois-Joseph Gossec. Kad je operna muzika
otvaranjem javnih opernih kazalita oko polovine XVII st. pro
bila okvire feudalnih teatara, rezerviranih samo za aristokratske
gledaoce, bio je to poticaj graanskom staleu da i instrumentalnu
muziku uini sebi pristupanom. U istom je stoljeu Engleska
ve realizirala prve javne koncerte i oni dobivaju uskoro svoje
pristae u Francuskoj. C. d. a., uz raniji Concerts spirituels, druga
je ustanova te vrste u Francuskoj koja je njegovala instrumentalnu
muziku. 1. MC.
CONCERTS DU CONSERVATOIRE, Socites des,
francusko koncertno (filharmonijsko) drutvo. Osnovano u Pa-
rizu 1828 odlukom Luigija Cherubinija (tadanjeg direktora
cole royale de musique), na poticaj violinista i dirigenta F.-A.
Habenecka. Habeneck je ubrzo okupio 78 instrumentalist a i
87 pjevaa, aktivnih i bivih uenika Konzervatorija (odatle
drutveno ime) i iste godine dao prvi koncert (na programu je
bila Eroica L. v. Beethovena). Otada drutvo, bez zastoja, izvodi
(esto po prvi put) najznaajnija djela francuskih i stranih kompo
zitora, ponekad uz gostovanje velikih solista. Na elu drutva je
uvijek neki istaknuti francuski dirigent. 1. Mc.
CONCERTS OF ANCIENT MUSIC, udruenje za izvo-
enje muzikih djela historijskog znaenja, osnovano u Londonu
1776. U okviru koncerata tog udruenja izvodila su se samo ona
djela, iji su autori bili mrtvi vie od 20 godina. Od 1785 nazivale
su se te muzike priredbe i The King's Concerts, jer su ih otada
redovito posjeivali i lanovi kraljevske porodice. C. of A. M.
odrali su se do 1848. Na priredbama ovog udruenja esto su se
izvodila Handelova djela.
CONCERTS SPIRITUELS, koncerti koji su se u prvoj
polovini XVIII st. odravali u Parizu za vrijeme crkvenih svet-
kovina, kad su kazalita bila zatvorena (najee 14 dana prije
uskrsnih blagdana i 8 dana poslije njih). Osnovao ih je 1725
Anne Danican Philidor; oni su jedan od najranijih tipova jav-
nih instrumentalnih koncerata. Prve priredbe davane su u vicar-
skoj dvorani Tuilerieja. Usprkos svom imenu, ti koncerti nisu
sadravali samo crkvenu muziku, ve i instrumentalna i svje-
tovna vokalna djela. Iz njihova programa bila je sve do 1728
posve iskljuena muzika francuskih kompozitora, ali je kasnije
i ona uvedena na koncerte ove ustanove, ija je popularnost
sve vie rasla. Nakon Philidora, koncerte su vodili Mouret, Thuret,
Rover, Mondonville, d'Auvergne, Gavinies i Le Gross. Tu
djelatnost prekida 1791 Revolucija, a nastavlja se opet 1805. C.
s. dali su poticaj za osnivanje slinih ustanova, od kojih je bez
sumnje najznaajnija Concerts des amateurs, koju je 1770 osnovao
Gossec. Ova ustanova postala je jakim konkurentom za C. s.,
tovie, ve 1773 provodi njihovu reorganizaciju i dirigira nji-
hovim koncertima. U svoje su vrijeme C. s. imali znaajnu ulogu
muzikog propagatora, i arbitra, donekle slinu onoj, koju su
kasnije igrali Concerts du Conservatoire. Od ostalih koncertnih
ustanova ije se osnivanje moe smatrati indirektnom poslje-
dicom postojanja C. s. treba spomenuti Concerts Feydeau (1794),
Concerts de la rue Clery (1800) i Concerts de la rue Grenelle (1803).
I. Mc.
CONCITATO (tal.), oznaka za interpretaciju, znai uzbueno,
dramatski, uznemireno, strastveno. Izraz se susree kod Monte-
verdija (// Combattimento di Tancredi e Clorinda, 1624).
LIT. : W. Kreidl er, H. Schiit z und der St il e concit ato von Mont everdi,
Bern 1933.
CONCLUSION (franc.; prema lat. coneludere zakljuiti,
zavriti), u XVIII st., katkada naziv za zavrni stavak viestavane
orkestralne kompozicije. Upotrebljavao ga je npr. G. Ph. Te-
lemann, dok je J. J. Fux zavrne stavke svojih suita nazivao Fi-
nale, a K. Stamitz zavrne stavke svojih koncerata Cloiture. U
novijoj literaturi naziv c. susree se u nekim djelima francuskih
autora (D. Milhaud, Choephores).
CONCONE, Paolo Giuseppe Gioacchino, talijanski pje-
vaki pedagog, orgulja i kompozitor (Torino, 12. IX 1801
6. VI 1861). God. 183748 uitelj pjevanja i klavira u Parizu,
zatim orgulja i nastavnik pjevanja na dvoru u Torinu. Kompo-
nirao je dvije opere, kraa klavirska,djela (etide) te arije i romance.
Njegove vokalize i studije za pjevanje upotrebljavaju se u nastavi
pjevanja jo i danas.
LIT. : P. Gi i mmer, Giuseppe Concone, MGG, II, 1952.
CONCORDANT (franc. coneorder sloiti, sjediniti), u vo-
kalnoj polifoniji XVII st., francuski naziv za -> quintus. Po op-
segu ta se dionica nalazila izmeu tenora i basa. Kasnije se ta
vrst pjevakoga glasa nazivala basse-taille, a u opernoj literaturi
XVIII st. basse ehantante. Danas se i u Francuskoj uobiajio iz-
raz baryton.
CONDUCTEUR (franc), naziv uobiajen u Francuskoj
za malu, nepotpunu partituru, za razliku od velike potpune
partiture (grande partition).
CONDUCTUS (lat.; franc. conduit), srednjovjekovna jedno-
glasna ili vieglasna lat inska pjesma, redovito na strofni tekst
u ritmiki sloenim stihovima. Naziv c. susree se u odnosu na
muziki oblik od XIII st. nadalje, isprva u liturgikim knjigama
za stavke koji prethode liturgikim lekcijama (oficij Sancti Ja-
cobi u rukopisu iz Compostelle; iskrivljeni izraz Conductum upu-
uje na raniju ispravnu upotrebu naziva). Po tome se zakljuuje
da se c. vjerojatno razvio iz ritmiziranih tropa koji su se pjevali
kad je celebrant pristupao itanju lekcije (otuda i naziv pristupna
pjesma). Izrazom c. nazvane su i pjesme to su se pjevale pri
ulasku i izlasku predstavljaa u lit urgijskim dramama (Jeu de
Daniel iz XII st.). Poetkom XIII st., u doba procvata, c. nije
vie vezan na liturgiju nego postaje duhovna pjesma nabo-
350 CONDUCTUS CONSORT

F

nog, moralizatorskog, politikog i satirikog sadraja ili prigodna
pjesma koja je pratila razliite slubene ine i sveanosti (usto-
lienje, pogreb odlinika i si.), a po svom osnovnom ugoaju
bila je sveana i ozbiljna (izuzev parodistikih primjeraka). Glavna
su arita gajenja conductusa tzv. kola Saint Martial u Limo-
gesu i kola Notre Dame u Parizu; iz tih sredita potjeu i najzna-
ajniji rukopisni izvori. U St. Martialu se pored jednoglasnih
conductusa komponiraju ve i vieglasni (XII st.), a u koli No-tre-
Dame (XIII st.) prevladava vieglasni oblik. Karakteristino je
za muziku grau conductusa da melodija temeljnog glasa
(cantus firmus) nije preuzeta iz gregorijanskog korala nego re-
dovito ad hoc stvorena i oblikovana prema tekstu te slijedi nje-
govu tendenciju simetrine periodizacije to daje peat itavoj
kompoziciji.
Conductus Feta ianuariad modus)
mi
J J i
Fe- st o, VL-TUL- cu- rt -cu Fe- st t- v&sunfe- st o-
i Jj i
Iznad glavne melodije dodavao se jo po jedan, dva ili rjee
tri glasa, komponirana veinom u tehnici jednostavnog kontra-
punkta nota-protiv-note. Pojedine strofe teksta pjevale su se
katkad na jednu te istu muziku, a katkad su bile prokomponirane.
Pri tom se prigodice mijenjao i broj glasova od strofe do strofe.
Za razliku od ritmiki raznolikog stila organuma, clausule i mo-
teta, c. je graen homofono: svi glasovi pjevaju simultano isti
tekst. Ali pored strogo silabikih kompozicija ima conductusa,
redovito sveanijeg karaktera, u kojima se silabike partije (s
tekstom") izmjenjuju s melizmatikima (bez teksta). Te melizma-
tike partije imaju obino zadatak da istaknu poetak i kraj kom-
pozicije odnosno strofe. Umjetnost conductusa dostigla je svoj
naj vii stupanj u djelima kole Notre Dame. Potkraj XIII st.
s razvojem moteta opada interes za conductus, a poslije 1300
nasljeuju ga latinski -> Cantio i srodne pjesme na narodnim
jezicima (meu ostalim CaroV).
LIT. : J. Handschin, Not izen iiber die Notre-Dame-Conduct us, Kongress-
-Bericht, Leipzig 1925. H. Spanke, Beziehungen zwischen romanischer und
mit t el alt erl icher Lyrik, Abhandl ungen der Gesel l schaft der Wissenschaft en
zu Gottingen, 1936. E. Groninger, Repertoire-Untersuchungen zum mehr-
stimmigen Notre-Dame-Conductus, Regensburg 1939. L. Ellinzvood, The
Conductus, MQ, 1941. M. F. Bukofzer, Rhythm and Met re in t he Notr e
Dame Conductus, Bul let in of the American Musicological Societ v XIXIII,
194648. J. Handschi n, Conductus, MGG, II, 1952. Isti , Zur Fr age
der Conductus-Rhythmik, AML, 1952. Isti, Conductus Spicilegien, AFMW,
IX, 1952. A. Geering, Die Organa und mehrstimmige Conductus in den
Handschriften des deut schen Sprachgebietes vom 1316 Jahrhundert, Bern
1952. M. F. Bukofzer, Int errelations Bet ween Conductus and Clausul a,
Kongress-Bericht, Annales Musicologiques, 1953. E. Thurston, The Con
ductus Composit ions in Ms. Wol fenbiit tel 1206, 2 sv. (disertacija), New York
1954. F. Gennrich, Lateinische Lied-Kontrafaktur. Eine Auswahl lat. Con
ductus mit ihren volkssprachlichen Vorbil dern, Darmst adt 1956. G. Reaney,
A Note on Conduct us Rhvt hm, Kongress-Ber icht , Koln 1958. J. E. Knapp,
The Pol yphonic Conductus in the Not re Dame Epoch: A St udy of t he Sixt h
and Sevent h Fascicul es of t he MS Fl orence Bibl. Laurenziana Plut eus 29, 4
sv. (disertacija), Yale University 1961. F. L. Harrison, Benedicamus, Con
ductus, Carol: A Newl y-Discoverd Source, AML, 1965. I. A.
CONE, Edward Toner, ameriki kompozitor (Greensboro,
Sjeverna Karolina, 4. V 1917). Studirao kod R. Sessionsa na
Princeton University (diplomirao 1939). Poslije 1947 postao pro-
fesor na istom Univerzitetu. U svojim kompozicijama nastoji
ostvariti specifian ameriki nacionalno obojeni izraz; slui se
suvremenim kompozicijskim sredstvima, ali ne slijedi neki od-
reeni suvremeni muziki smjer.
DJELA. ORKESTRALNA: An Overture for the War, 1942; Orchestral
Work, 1942; Diverti mento za duhae, 1946. KOMORNA: 2 gudaka kvar-
tet a; kvint et za klarinet i gudae; viol inske sonate; Nocturne za viol onel o i
klavir; Rhapsody za violu i klavir. KLAVIRSKA: sonata, 1947; Preludes;
Prelude and Variati ons za klavir 4-runo, 1946. VOKALNA: kantata The
Lotos Eaters (po Tennysonu), 1947; Dover Beach za bariton i orkest ar; Anthem
za t enor, zbor i or gul je; suit a Excursions za zbor a cappell a; 2 psal ma za zbor
i orkestar, 1948.
LIT. : C. Reis, Composers in America, New York 1947. D. Ewen, Ame-
rican Composers Today, New York 1949.
CONFALONIERI, Giulio, talijanski kompozitor, muziki
pisac i kritiar (Milano, 23. V 1896). Muziku studirao u Mi-
lanu (E. Pozzoli) i na Konzervatoriju u Bologni (F. Alfano), gdje
je 1920 diplomirao kompoziciju; uz to na milanskom Univer-
zitetu zavrio studij knjievnosti. U Parizu se usavravao u kom-
poziciji kod P. Dukasa. Djelovao u Londonu 192326 kao pi-
janist i nastavnik. God. 1926 stalno se nastanio u Milanu; otada
sve manje komponira u korist kritiarske i muzikoloke djelat-
nosti. Komentator je radio-stanice, muziki kritiar lista II Tempo
di Milano, asopisa L'Illustrazione Italiana i dr. Od 19
je direktor pjevake kole na milanskoj Scali. Nastojao j
jeti interes za kompozicije iz starijih razdoblja, naroito z
L. Cherubinija o kome je napisao i opirnu studiju. Pro-
viziju nekoliko starijih talijanskih opera (JJ Italiana a
D. Cimarose; 77 Maestro di Muica G. B. Pergolesija;
e Perricca A. Scarlattija; L'Hatellerie Portuguaise, Lodoisk
Crescendo L. Cherubinija).
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Una Notte su
Imetto, 1919 i Introduzione alla vita d' un eroe giocondo, 1925. Kc
kl avir i gudaki orkestar. Suita Hilaria. Salmo processuale. KOM
sonata za viol inu i klavir; 10 Bozzetti su temi popolari delV Alta Italia z
i klavir 1926; Peasant's Dance za violinu i klavir, 1926. Sonata za kla
ludiji za klavir. DRAMSKA: opera Rosaspina, 191418; muzika
L'Habit neuf du Regent, 1930; balet Une Nuit d Versailles, 1923. Scensk
za past oralnu dramu Beaumonta i Fl etchera The faithfull Shepherde
Ciklusi pjesama za glas i klavir (Quattro melodie per Clori, 1920; C
volta i // Mago Merlino, 1922). SPISI (muziki): L' Opera di A. Lual
Bruciar le ali alla muica, 1945; La Cenerentola di Rossini, 1946; Pri
un artista. II Romanzo di L. Cherubini (2 sv.), 1948; L' Umana avvent
muica, 1950; Guida alla Muica (2 sv.), 1950 i 1953 (novo izdanje pod 1
Storia delta Muica, 1958); Come ascoltare la muica, 1966.
LIT.: C. Sartori , Giul io Confalonieri, MGG, II, 1952.

1
CONFINALIS (lat.), drugi naziv za dominantan ton v
crkvenim ljestvicama. To je sekundaran zavrni ton, kod
tinih naina obino za kvintu vii, a kod plagalnih za tei
od izvorne note finalis (npr. u dorskom je nainu nota fi
a nota confinalis a).
CONFREY, Edward E. (Zez), ameriki kompozito
janist (Peru, Illinois, 3. IV 1895). Studirao muziku na '
Musical College (J. Dunn). Kao pijanist izvodio svoje kc
ije. Osnovao orkestar za zabavnu muziku s kojim je n;
po nonim klubovima, revijskim kazalitima i na radiju. I
pozicijama, meu kojima su najbrojnije klavirske, oit je
jazza. esto je obraivao shimmy. Uz djela za klavir (Stu
Concert tude; Buffoon; Oriental Fantasy; Rhythm V
Champagne) komponirao je minijaturnu operu Tkani i
pjesme (Sittin'on a Log; In the South of France; Forgv
Silent Soldier).
CONGA (u panjolsko-amerikom dijalektu krug), 1
ples s Kube. C. je u 2/4, 4/4 ili 2/2 mjeri, vrlo brzog ter
vih pokreta sa estim sinkopama. Poetkom XX st. po
drutveni ples u SAD, a oko 1930 proirio se i u Evropi,
je taj ples dobio prema instrumentu conga-drum.
CONGA-DRUM (conga, tambora, tumba, tumba
udaraljka kubanskoga podrijetla. Bavastog je oblika, vise
70 cm s promjerom oko 30 cm, a izrauje se ojd meka
Na gornjoj strani napeta je konata membrana, a s donje je
otvorena. Svira je dri meu koljenima tako da ne dotie
Po membrani, po rubu ili sredini, udara prstima obiju ruki
postie razliite boje zvuka. Katkada se upotrebljavaju i di
go-druma razliite veliine postavljena na stalcima. C.-d
mnoge juno-amerike plesove.

:
CONIUS, Georgij Eduardovi -> Konius, Georgij
dovi
CON MOTO (tal.), oznaka za tempo, znai pokretne
allegro con moto ivahni, pokretni allegro. U interpreta
smislu c. m. oznauje oivljavanje tempa.
CONRADI, August, njemaki kompozitor (Berlin,
1821 26. V 1873). Uenik K. F. Rungenhagena, od 184:
lja u Berlinu, a od 1849 kazalini dirigent u Stettinu, Diiss<
Kolnu i Berlinu. Liszt je obradio njegovu Zigeunerpolke za
DJELA: pet simfonija; uvert ire. Gudaki kvartet . DRA
Opere: Riibezahl, 1847; Musa Haireddin, 1852; Die Braut des Flussgot
i Das sehonste Mddchen im Stddtchen, 1868. Balet Das Blumenmddch&K i
1847. Operete: Madonna Sixtina, 1864; Kadettsn-Launen, 1866; A
Paradies. Pjesme. Transkripcije i operne fantazije razl iit ih kor
(i danas se izvode na popul arni m koncert ima).

1
LIT. : G. Kruse, August Conradi, Die Musik, 1919. '
CONSEGUENTE (tal. idui, slijedei), u kanonu,
koja imitira odnosno preuzima temu; takoer i odgovor'
(> comes). Izraz c. upotrebljava se od Zarlina (Instituzio;
moniche, 1588).
CONSOLE -> Konsola
CONSOLO, Ernesto, talijanski pijanist (London, :
1864 Firenca, 21. III 1931). Uio u Rimu na akademiji
cilia (G. Sgambatti) i u Leipzigu (C. Reinecke). God. 19
profesor klavira na Musical College u Chicagu, zatim m
zervatoriju u enevi i konano na Istituto musicale u I
esto je koncertirao s violinistom A. Seratom i s violon
E. Mainardijem. Komponirao je kraa djela za klavir.
CON SORDINO -> Sordine
CONSORT (engl.), u XVI, XVII i prvoj etvrtini
1
st. engleski naziv za mali ansambl muziara ili instrunt
r
4 J d-
J
CONSORT CONTI
351

za kompozicije pisane za takav sastav (consort music ili consort).
Grupa instrumenata iste porodice (viole, blokflaute) nazivala se
whole c. (cijeli, potpun c), a sastav instrumenata raznih porodica
brokeri c. {razbijen, razdi jel jen, mjeoviti consort, kojemu se mogl o
pridruiti i pjevanje). Kao mhole c. najei je bio sastav viola
raznih veliina. Broken c. mogao se kombinirati na vie naina.
U First Booke of Consort Lessons Th. Morleva (1599) c. je sastav-
ljen od lutnje, citre, pandore, diskantne viole, basove viole i ba-
sove flaute. Morlevev izbor instrumenata imitirali su i drugi
muziari, npr,. Ph. Rosseter, W. Leighton. Cvat muzike za
c. trajao je od kraja XVI do kraja XVII st. Zna se, meutim, da
se muzika za whole c. i broken c. prakticirala ve ranije, premda
ima vrlo malo preciznih podataka o tome kakva je bila instrumen-
talna postava. Prema dokumentima iz doba Henrika VIII (1509
47) moe se openito zakljuiti da su se ozbiljnije i umjetniki do-
tjeranije kompozicije pisale
za consorte gamba, dok je
broken c. bio est sastav u
izvoenju plesne muzike te
scenske muzike i scenskih
inter-ludija. God. 1597
objavljuju se prve zbirke u
kojima je izvoaki sastav
tanije oznaen, npr. First
Booke of Ayres J. Dowlanda
za glas, lutnju, violu da
gamba i dodatne glasove ad
libi-t um. Spomenuti zbor-
nik Th. Morleya The First
Booke of Consort Lessons
Made by Divers Exquisit e
Authors (1599) sadrava
neke kompozicije, koje su
se vjerojatno izvodile kao
meuigre u dramama; ne-
ke druge idu u najljepa
komorna djela eli-
zabetinskog doba. Medu
najranije objavljene zbirke
s muzikom za
broken c. idu i Cittharn
Scoole A. Holbornea
(1597) i Pre-mier Uvre de chansons
Ch. Tessiera (1597). Znaajni
kompozitori muzike za c. iz prve
polovine XVII st. su J. Dowland, T. Hume, A. Ferrabosco, J.
Adson, W. Brade, Th. Simpson. U to doba osobito je bio
omiljen sastav viola da gamba i spineta. U kasnijem XVII st.
glavni su sastavi, osim consorta viola, jo ansambli viola
kombinirani s instrumentima s tipkama ili teorbama, te duhaki
ansambli. U muzici za c. viola vrhunac predstavljaju fantazije H.
Purcella (1680). Prodorom violinskog virtuozi-teta kao i
orkestralnog stila Lullvjeva tipa uinjen je kraj blagom i
intimnom zvuku consorta. U prvoj polovini XVIII st. izraz c.
esto je sinonim za koncert (concerto).
LIT.: R. North, Memoires of Musick, London 1846. Isti, The Musical
Gramarian, London 1925. G. H. Hayes, Musical Inst ruments and t heir mu-
sic 15001750 (2 sv.), London 192830. E. II. Meyer, Die mehrst immige
Spiel musik des 17. Jahrhundert s in Nord- und Mit t el europa, Kassel 1934.
Th. Dan, Morky's Consort Lessons of 1599, Proceedings of the Royal Mu-
sical Associat ion, London 1947. E. H. Meyer, Engl ish Chamber Music, Lon-
don 1946, 2/1951. Th. Dart, Consort , MGG, II, 1952. Isti, Jacobean Con-
sort Music, Proceedings of the Royal Musical Association, 1954^55. B. A.
CONSTANT, Marius, francuski kompozitor i dirigent
(Bukuret, 7. II 1925 ). Studirao u Parizu kod G. Enescua;
od 1946 na Konzervatoriju ak je T. Aubina i O. Messiana; di-
rigiranje uio na cole normale de musique (J. Fournet). God.
1949 dobio prvu nagradu za kompoziciju na Parikom konzer-
vatoriju; od 1950 surauje u grupi Recherches Musicales na Fran-
cuskom radiju; 1953 imenovan muzikim direktorom UKV mree
francuske radio-televizije. Od 1957 do 1963 muziki direktor
baletne trupe R. Petit a. God. 1963 osniva ansambl Ars Nova
i dirigira tim sastavom kad se izvodi suvremena muzika.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za kl avir, 1957; koncert za viol inu,
1949; koncert za trublju i gudae, 1959; 24 Preludes, 1959; Turner, 1961; La
Muse legere. KOMORNA: trio za obou, kl arinet i fagot , 1949; Trois comple-
xes za klavir i kontrabas, 1951; Musique de concert za saksofon i l i instrumenata,
1960. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Pygmalion, 1954 i
Imagerie St.-Michel, 1955. Baleti: Le Joueur de flute, radio-balet, 1952; Haut--
voltage, konkretna muzika za baletnu trupu M. Bejarta (u suradnji sa P. Hen-
ryjem), 1956; La Peur, 1956; Contrepointe, 1959; Cyrano de Bergerac, 1959;
Ponant 19, koreografski stavak za klavir i 19 instrumenata, 1960; Rain, 1960; Le
Violon, 1962; Eloge de la folie, 1966; Paradis perdu, 1967. Scenska muzika za
drame No A. Obeya, 1951 i L' Ecole des bouffons M. Ghelderodea, 1954.
VOKALNA: Petite cantate de la Pentecdte za zbor i orkestar, 1953; Cantate
profane, ou La Metamorphose de la jeune fille za solo, zbor i orkestar, 1957; Les
Chants de Maldoror za recit atora, koreografa-dirigenta, 23 muziara improvi-
zatora i 10 obl igat nih violonela (tekst od Lautr eamont a), 1962; dnq Chants
et une vocalise za sopran i or kestar, 1968.
CONSTANTINESCU, Paul, rumunjski kompozitor (Ploiesti,
30. VI 1909 Bukuret, 20. XII 1963). Studirao na Konzer-
vatoriju u Bukuretu (M. Jora, D. Cuclin) i kod J. Marxa u Beu.
Djelovao je u Bukuretu: 193541 profesor na Akademiji za
crkvenu muziku i 194163 profesor kompozicije na Konzerva-
toriju. Bio je dopisni lan Rumunjske akademije umjetnosti.
Njegove kompozicije napisane su veinom u duhu rumunjskog
folklora.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvi je simfonije: I, 1945 (r ev. 1955) i H.
Simfonia ploiesteand, 1961; simfonijeta, 1937; koncert za klavir, 1952; koncert
za violinu, 1957; koncert za
harfu, 1960; trostruki koncert
m za violinu, violonelo, klavir i
orkestar, 1961; Burlesca za klavir i orkestar,
1937; Balada haiduceascd za violonelo i or-
kestar, 1950; Suita in stil ro-minesc, 1930; 2
rapsodije, 1949 i 1956. Simfonijski
plesovi: Olteneasca, 1949;
Ciobdnasul 1949; Joc din Oas,
1950; Briul, 1951 i Sirbd, 1953.
KOMORNA: Douai studi i n stil
bizantin za gudaki trio, 1929; Din
cdtdnie za rogove, trublje, udaraljke
i klavir,1933 ; sonatina za violinu i
klavir; Sonatina in stil bizantin za
violonelo solo, 1940. Kompo-
zicije za klavir. DRAMSKA.
Opere: O noapte fur- tunoasa, 1934
(rev. 1950) i yf , ; " *'s Pand
Lesnea Rusal i m, 1955. Balet i:
Nunta in Carpa\i, 1938 i Infr&iore,
1959. Scenska i fil mska muzika.
VOKALNA. Dva oratorija:
Oratoriul de Craciun, 1936 i Patimile Domnului,
1943. Tirg pe mun-tele Gdina za
tenor, zbor i orkestar, 1953; Patru
madrigale za vokalni kvart et i kla-
vir, 1954. Pjesme za glas i klavir:
Cintece, 192955; Doi voinici,
1954; Sapte cintece din UHta
noastra, 1960 i dr. LIT. : Z.
Vancea, Con-cert ul pentru pian si
orchestra de Paul Constantinescu,
Mu-zica, 1953, 3. A. Vieru,
Insemnari la O -noapte fur-
t unoasa de Paul Constant inescu,
ibid., 1956, 3. V. Tomescu,
Profilur i de
creator i: Paul Constant inescu, ibid., 1964,
2. Ist i, Paul. Constant inescu,
Bucurest i 1967.
CONTANO (tal. oni broje; skraeno cont.), oznaka u parti-
turi zbog utede prostora; stavlja se u dionice pojedinih instru-
menata, koji u to vrijeme ne sviraju ili nastupaju tek kasnije i
broje pauze.
CONTI, Carlo, talijanski kompozitor (Arpino, 9. X 1796
Napulj, 10. VII 1868). Studirao na Collegio San Sebastiano u
Napulju (G. Tritto, F. Fenaroli, N. Zingarelli). God. 184658
profesor i od 1862 do smrti sudirektor (zajedno s Mercadanteom)
Napuljskog konzervatorija. Njegovi su uenici bili F. Florimo,
F. Marchetti, P. Serrao i dr. Kao kompozitor istakao se na oper-
nom podruju.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Le Truppe in Franconia, 1819; La Pae
desiderata, 1820; II Trionfo delta giustizia, 1823; Misantropia e pentimento,
1823; L'Audacia fortunata, 1827; I finti sposi, 1827; Gli Aragonesi a Napali,
1827; Alexi, 1828 (sa N. Vacajem); Olimpia, 1829 (najuspjelija) i Giovanna
Shore, 1829. CRKVENA: 2 rekvi jema; 6 misa i dr.
LI T. : A. Peti no, Car l o Cont i, RMI, 1942.
CONTI, 1. Francesco Bartolomeo, talijanski kompozitor i
teorbist (Firenca, 20. I 1681 ili 1682 Be, 20. VII 1732). Po-
tomak muzike obitelji, 170105 dvorski teorbist i od 1713 do
smrti dvorski kompozitor u Beu. U Contijevim kompozicijama,
koje su po stilu pretee klasike, esto se ispoljuje njegova sklonost
humoru.
DJELA. DRAMSKA (opere, pastorale, intermezzi, tragikomedije, sveane
igre): Alba Cornelia, 1704; Clotilde, 1706; // Trionfo delV Amicizia e delVAmore, 1711;
L Ammalato immaginario, 1713 ; Circe fatta saggia, 1713 ; / Satiri in Arcadia, 1714;
L'Atenaide, 1714; Alessandro in Sidone, 1715; Ciro, 1715; Teseo in Creta, 1715; //
Finto Policare, 1716; Sesostri re d' Egitto, 1717; L Istro, 1717; Astarto, 1718;
Amore in Tessaglia, 1718; Don Chisciotte in Sierra Morena, 1719 (najuspjel ija);
Galatea vendicata, 1719; Cloris und Thirsis, 1719; Cantata allegorica, 1720; La Via
del Saggio, 1721; Archelao, re di Cappadocia, 1722; Pallade trion-fante, 1722;
Creso, 1723; II Trionfo della Fama, 1723; Penelope, 1724; Meleagro, 1724;
Griselda, 1725; // Contrasto della Bellezza e del Tempo, 1726; Issicratea, 1726 i
L' Issipile, 1732. VOKALNA. Orat oriji: / / Gioseffo, 1706; // Martirio di San
Lorenzo, 1710; La Colpa originale, 1718; Dio sul Sinai, 1719; Mosi preservato,
1720; Naaman, 1721; // Davidde perseguitato da Saul, 1723; David, 1724;
L'Osservanza della divina legge nel martirio de' Maccabei, 1732 i Gioseffo che
interpreta i sogni, 1736 (op. posth.). CRKVENA: misa; Te Deum; 4
magnifikat a; 10 himni; kantat e; arije i dr .
CONSORT VIOLA uz or gan- cum- vir gi nal na pokl opcu spinet e iz
1619. Rad F. von Falckenber ga
352 CONTI CONVERSE

2. Ignazi o Maria, kompozitor i teorbist (Firenca, 1699
Be, 28. III 1759). Sin Francesca Bartolomea. Od 1720 u Beu
kaiserlicher Hofscholar, 1739 dobio naslov compositore di ca-mera,
ali je uskoro pao u nemilost i umro u bijedi.
DJELA. Opere: Dafne in alloro; Dialogo tra VAutora e U sole, 1727; Pieria,
1728; Clel ia, 1733; Pastorale, 1734; La Liberalita di Numa Pompilio, 1735 i
ha Fortuna annichilata dalla Prudenza, 1735. Oratoriji: La Distruzione d' Hai,
1728; Mose nelVEgitto, 1729; Ezechia, 1733; La Debora, 1735; II Figliol prodigo,
1735; // Giusto affitto nella persona di Giobbe, 1736 i La Colpa originale, 1739.
LIT.: 5
1
. Molitor, Francesco Bartolomeo Conti, AM, 1838. J. Schneider,
Francesco Cont i al s dramat ischer Componist (disertacija), Be 1902. B.
Paumgartner, Cont i, MGG, I I , 1952. W. Arl t, Zur Deutung der Barockoper
II Trionfo deU'Amicizia e dell 'Amore, Wien 1711, Musik und Geschichte.
Music and Hist ory, 1963.
CONTI, Gioacchino -> Gizziello
CONTILLI, Gino, talijanski kompozitor (Rim, 19. IV 1907).
Studirao na akademiji 5. Cecilia (C. Dobici), diplomirao 1933
i nastavio studij kod O. Respighija i I. Pizzettija. Od 1942 do
1966 direktor i nastavnik kompozicije na Liceo Musicale u Messini,
zatim vodi konzervatorij Nicol Paganini u Genovi. Od 1946
usvaja dodekafoniku metodu komponiranja.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia italiana, 1939; dva koncert a 1937 i
1942; suita za gudae, udaral jke i kl avir, 1952; Introduzione e tema variato,
1946; Espressioni sinfoni che, 1959; Preludi, 1966. KOMORNA: sonat ina
za viol inu i klavir; Adagio e allegro za 9 instrumenata, 1937. 5 Studietti do-
decafonici za klavir, 1950. Dramsko djelo Saul, 1941. VOKALNA: I n
lunam za sopran, zbor, 2 klavira i instrumente (tekst G. Leopardi), 195357;
Variazioni sulla notte za gl as i orkest ar; Divertimento za glas i 4 instrumenta,
1947; Canti di morte za gl as i 3 inst rumenta, 1949; Offerta musicale za sopran
i 4 inst rumenta (na Michelangel ov t ekst), 1961; Immagini sonore za sopr an i
11 instrumenata (tekst L. Calogero), 1964. olo-pjesme: Amara Terra; Ninna
Nanna; Due liriche, 194041; Due liriche di Ouasimodo, 1948; Dne canti (tekst
W. Cuney), 1950; Due canti di poeta negro, 1950. Trecorisacriacappella,i95I',
Tre mottetti za zbor a cappel la, 1963.
CONTRA (lat. protiv), i. kratica za contratenor.
2. U sloenicama c. znai protiv (npr. contrapunctus, con
tratenor, contralto, haute-contre, basse-contre).
3. Donja oktava. Takvo znaenje vjerojatno potjee iz prakse
XVI st., prema kojoj su se tonovi dublji od velike oktave bilje
ili crticom ispod naziva tona (C, D
itd.), dakle suprotno (contra) od postupka
kod tonova viih oktava, gdje se takva
crtica biljeila nad njihovim nazivom (c,
d itd.). To je dovelo i do naziva kontra-
oktava, to oznauje oktavu ispod velike;
otuda su izvedeni i nazivi kontrabas,
kontrafagot i dr. za instrumente najdubljeg
registra, K. KO.
CONTRAALTO, gudaki ins-
trument slian viol i, vrlo vel ikog i
punog t ona. Konst ruirao ga je J.-B.
Vuillaume 1885. Kasnije se nije
upotrebljavao zbog velikog obujma.
LIT. : C. Sachs, Kat alog der staatlichen
Musikinstrument ensamml ung, Berl in 1922.
CONTRABASSO DA VIOLA
(franc. contrebasse de viole), 1. gudaki
instrument, koji je u porodici viola igrao
ulogu dananjeg kontrabasa. Imao je est
ica D, G, C, E, A, d. U Praetoriusovu
djelu Svntagma musicum naslikan je
gigantski kontrabas (Gross-Contra-Bas-
Geig) sa pet ica, visok 225 cm. Katkad su
ti golemi kontrabasi imali dno izraeno u
formi vrata, pa se u nj mogao zatvoriti
manji djeak, koji je pjevao, a pratio ga je
muziar na instrumentu.
2. (basso di viola, violone, Grossbassgeige), manji in-
strument, forme viole da gamba, visok oko 120 cm, sa 56 ica
ugoenih D, G, c, e, a, d
1
ili (po Praetoriusu) F-,, C, G, d, a. Su-
sree se katkad jo i danas pod raznim imenima (Kammerbass,
Halbbass, itd.), ali ga je openito zamijenio normalni kontrabas.
LIT. : M. Praet orius, Svnt agma musicum, Wol fenbiitt el 161820.P.
M. Mersenne, Har monie universell e, Pari 1636. A. Vidal, Les Instrument s
a archet, Pari 1876. F. Farga, Geigen und Geiger, Ziirich 1940. C. Sachs,
The Hist orv of Musical Inst ruments, London 1942. M. .
CONTRAINTE -> Ostinato
CONTRAPAS, katalonski ples uz pjevanje (tekst opisuje
muku Isusovu); traje vrlo dugo, s mnogo neposrednosti i dra-
matskih obrata.
LIT. : A. Campany, El Contrapas, 1922. F. Pujol, L'Oeuvre du chan-
sonnier popul air e de l a Cat al ogne, Wien 1927.
CONTRAPUNCTUS EX MENTE (Contrappunto Alla
Mente), latinski (odn. talijanski) naziv za improvizirani kontra-
punkt na postojeu temu u polifonim oblicima (-> Alla
CONTRATENOR (lat.; skraeno contra), u polifo
motetskim i tzv. kantilenskim kompozicijama XIV do X
naziv za glas (dionicu) koji je kontrapunktirao s dionicom
odnosno harmonijski je upotpunjavao (-* Kantilena). r
se u istome kljuu i imao isti opseg kao tenor, a izvodio
sredine XV st. redovito instrumentalno. U troglasnom
lenskom stavku c. se nalazio izmeu tenora i diskanta, i
se kretao u skokovima i kriao s tenorom. U motetskom
!
roglasnom slogu razvijao se vie linearno i nalazio se p
ispod tenora te je u tom sluaju gotovo redovito skupa s U
imao funkciju temeljnog glasa. Taj zvuni temelj to su g
mjence sainjavali tenor i c. notirao se vie puta kao p
dionica (Solus tenor) te je etvoroglasni slog mogao zvuj
glasno.
Oko sredine XV st. c. se sve vie razvija u vokalnu (
i sve ee razdvaja na contratenor bassus (kasniji bas) koji
izmeu tenora i superiusa suprotstavlja contratenor altus (
alt); na taj je nain nastajalo izrazito etvoroglasje. Izraz c
se prvi put u djelima Philippa de Vitrvja a iezava iz pi
XVI st.; odrao se jedino u engleskoj terminologiji, gdje je c
tenor oznaivao muki altovski glas rairen osobito u en
crkvenoj muzici XVI i XVII st.
LIT. : A. Schering, Studien zur Musikgeschicht e der Fruhren;
Leipzig 1914. H. Besseler, Bourdon und Fauxbourdon, Leipzig 1
E. Apf el, Der klangl iche Sat z und der freie Diskantsat z im 15. Jahr
AFMW, XII, 1955. Ist i, Die klangl iche St rukt ur der spat mittelalt
Musik al s Grundlage des Dur-Moll- Tonal itat , MF, XV, 1962.

I
CONTRATTEMPO (tal.; franc. contre-temps), talijan:
ziv za ritam kod kojega se naglasci ne poklapaju s tezom \
daju na arzu, kao npr. kod sinkope.
CONTREDANSE (franc, krivom etimologijom od
countrv dance seoski narodni ples; njem. Contretanz i Kont
tal. contradanza), drutveni ples engleskog podrijetla, vi
iren u XVIII st. u Francuskoj medu aristokracijom i g
stvom. Plee se tako da se parovi pomiu jedni prema drugi]
odgovara znaenju francuskog naziva (contre nasuprot). O
se bogatstvom koraka i pokreta. Muzika je ivahna, obli
u periodama od osam 2/4 ili 6/8 taktova koji se poni
C. je uao i u scensko-muzika djela XVIII st. (balet, -
balet, komedija-balet, lirska komedija, pastorala i dr.), <
u zavrni divertissement. Javlja se ve 1710 u Fetes ven
A. Campre, zatim u mnogim djelima J.-Ph. Rameaua i di
1735 izdao je A.-P. Chedeville zbirku Contredances ajuste*
les musettes et les vielles. Za orkestar komponirao je L. v. I
ven 12 Contretdnze od kojih je br. 7 upotrijebio u finah
tree simfonije (Eroica), i W. A. Mozart Contretdnze (E
267, 462, 535, 587, 603, 609, 610). U XVIII st. i u poetki
st. nicale su u Francuskoj mnoge popubrne pjesme u forn
tredansea. Neke od njih postale su sastavni dijelovi novoj
quadrille, koji se prvotno nazivao quadrille de contredans
LIT. : C. Marcel-Dubois, Cont redanse, MGG, II, 1952. H.
Einfl usse der Contratanzmusik auf J. Haydn, Kongressbericht, Budape
J. M. Guilcher, La contredanse francaise (disertacija), Pari 1963. V
CONTRERAS, Salvador, meksiki kompozitor i v
(Cueramaro, Guanajuato, 10. XI 1912 ). Uenik C. Chavt
Revueltasa; 193342 profesor u Centro de Iniciacion A i
194653 na Conservatorio Nacional de Muica u Mexii to je
193455 bio lan gradskog i dravnog Simfonijsk kestra.
Sada djeluje kao pomonik direktora Opere i d orkestra na
Escuela Superior Nocturna de Muica. C. je zajedno sa D.
Avdom, B. Galindo-Dimasom i P. Mom utemeljio Grupo
de los Cuatro za propagiranje suvremene sike muzike.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1944; II, 1945 i II
Muica para Orquesta Sinfonica, 1940; Obertura en tiempo de Danzc
vie suita; Tres moviementos sinfonicos za komorni orkestar. Gudaki kv
DRAMSKA. Baleti: Provincianas, 1950; Titeresca, 1953. Scenska i
muzika. Tres Poemas za sopran i orkestar, 1936; Corridos za zbor i 1
i dr.
CONVERSE, Charles Crozat (pseudonim Karl 1
ameriki kompozitor (Warren, Massachusetts, 7. X 18
Englewood, New Yersey, 18. X 1918). Zavrio pravo, a
studirao muziku na Konzervatoriju u Leipzigu (E. F. K
M. Hauptmann, L. Plaidy). Bio je sudac u Highwoodu,
DJELA: dvije simfonije; vie uvert ira: American Concert Ovet
temu Hail Golumbia i Fest-Ouvertiire. Gudaki kvartet i i kvintet i.
oratorija; kantata na 126. psalam; zborovi; pjesme. Himne: God for U: a
Friend we have in Jesus.
CONVERSE, Frederick Shepherd, ameriki kom]
(Newton,' Massachusetts, 5. I 1871 Westwood, 8. VI
Studirao na univerzitetu Harvard (J. K. Paine), u Cambi
SAD, te kod C. Baermanna i G. W. Chadwicka u Bostoi



CONTRABASSO DA
VIOLA po prikazu u djelu
Syntagma Musicum M. Prae-
toriusa. Wolfenbiittel 1619


CONVERSE COOPER 553

Rheinbergera u Miinchenu. God. 190104 poduavao na Neiv
England Conservatory u Bostonu, 190407 na univerzitetu Har-
vard, a od 1931 ponovo na Konzervatoriju. Kompozitor velike
tehnike vjetine, elio je ostvariti specifino ameriki stil, ali
se u djelima, nastalim poslije 1932, zadrao u granicama umjerene
primjene suvremenih izraajnih sredstava. Velik je uspjeh postigla
njegova simfonijska pjesma FKvver Ten Million (stvorena pod
utjecajem Pacific 231 A. Honeggera), u kojoj je prikazao sudbinu
jednog automobila iz Fordove tvornice.
DJELA. ORKESTRALNA: sedam simfonija, 18981940. Simfonijske
pjesme: The Festival of Pan, 1900; Endymion's Narrative, 1901; Euphrosyne,
1903: The Mystic Trumpeter, 1905; Ormazd, 1912; Ave atque vale, 1917; Son
of the Sea, 1924; Flivver Ten Million, 1927; California, 1928. Koncert za violinu,
1902. Za klavir i orkestar: Concertino, 1932; poeme Night i Day, 1905 i fant a-
zija, 1922. Rhapsody za klarinet i orkestar. Uvertira Youth, 1897; Festival March,
1900; Elegiac Poem, 1926. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta; klavirski trio,
1931: sept et za gudae, rog i klavir; sonata za violinu i klavir; sonata za violon-
elo i violinu, 1911. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: The Pipe of
Desire, 1906; The Sacrifice, 1911; Sindbad the Sailor, 1913; The Immi-grants, 1914.
Scenska i fil mska muzika. VOKALNA: oratorij jfob, 1907; kantate: Masque of
St. Louis, 1914; The Peace Pipe, 1914; The Answer of the Stars, 1919 i The
Flight of the Eagle, 1930. Za glas i orkestar: La Belle Dame, 1903; Hagar in der
Wiiste, 1908; Prophecy, 1932. Balade; solo-pjesme.
LIT. : J. T. Hoivard, Our Contemporarv Composers, New York 1941.
K. H. Wbrner, Frederick Shepherd Converse, MGG, II, 1952. H. Leichten-
tritt, Serge Koussevit zkv, The Boston Symphony Orchestra and the New
American Music, Cambridge, Mass. 1947. D. Ezven, American Composers
Today, New York 1949. T. Hozvard, Our American Music, New York 1954.
CONZE, Johannes, njemaki kompozitor (Lippstadt, 29.
V 1875 Berlin, 9. I 1946). Studirao u Aachenu, Ruthenu i u
Berlinu (na Visokoj muzikoj koli i poslije na Majstorskoj koli
F. Gernsheima). Poduavao na konzervatoriju Grunetvald u
Berlinu i suraivao u Allgemeine Musikzeitung.
DJELA: simfonijska fantazija Sappho. Tri gudaka kvarteta; klavirski
kvartet; sonata za violonelo i klavir; sonata za violinu solo. Basso ostinato i 4-
struka fuga na Beethovenovu temu za klavir. Za orgulje: sonata na temu B-A-
C-H; predigra i koralna fuga Christ ist erstanden. Klage der Ceres za alt i
orkestar; Kolumbus za muki zbor i bariton; muki zborovi. Mise; Sanctus
i Benedictus sa solima; manje duhovne pjesme. Die Kunst der Passa-caglia
(rkp.) i Erinnerungen an Busoni, Signale, 1936.
COOKE, Arnold, engleski kompozitor (Gomersal, 4. XI
1906). Muziku uio u Cambridgeu i na Hochschule ftir Musik
u Berlinu (P. Hindemith). God. 193233 muziki direktor Fes-
tival Theatra u Cambridgeu i 193338 profesor harmonije i
kontrapunkta na Royal College of Music u Manchesteru. Od 1947
profesor harmonije i kontrapunkta na Trinity College of Music
u Londonu. Dobio naslov doktora muzike u Cambridgeu (1948).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u B-duru, 194647; koncert za
klavir, 193940; koncert za klarinet i gudaki orkestar, 1957; koncert za guda-
ki orkest ar, 1948: 2 koncertne uvert ire: I, 1934 i II, The Processional,
1946; Passacaglia, Scherzo i Finale za gudaki orkestar (preradba okteta za
duhae i gudae), 1937. KOMORNA: gudaki trio u B-duru, 1950; tri gu-
daka kvarteta: u cis-molu, 192728; br. 1, 1933 i br. 2 u F-duru, 1947. Vari-
jacije za gudaki kvartet, 1945: klavirski trio u C-duru, 1944; kl avirski kvartet
u A-duru, 1949: kvartet za flautu i gudae, 1936; kvartet za obou i gudae, 1948;
kvintet za harfu, flautu, klarinet, violinu i violonelo, 1932; suita, sekstet za
limene duhake instrumente, 1931; Passacaglia, Scherzo i Finale, oktet za du-
hae i gudae, 1931; 2 sonate za violinu i klavir, 1939 i 1951; sonata za violu i
klavir, 1937; 2 sonate za violonelo i kl avir, 192526 i 1941; Alla Marcia za
klarinet i kl avir, 1946: Rondo u B-duru za rog i klavir, 1951. KLAVIRSKA:
sonata, 1938; sonata za dva klavira, 1937; suit a, 1943; Capriccio, Intermezzo
i Scherzo, 1930; Ostinato, Intermezzo i Capriccio, 1935. DRAMSKA: opera
Mary Barton, 1949. Muzika za radio-igru The Death of Gunnar and Burnt Njall,
1947, za Ibsenov Peer Gynt i za Shakespeareov The Merchant of Venice. Pratnja
za udaraljke uz jednu grku dramu, 193233. Filmska muzika. VOKALNA:
kantata Hoderneth za bariton, zbor i orkestar, 193334; 4 Shakespeare Sonnets
za glas i gudaki orkestar, 1941; Da ich ein Knabe mar (Holderlin) za tenor i
mali orkestar, 1945; Nocturnes, 5 solo-pjesama za sopran, rog i klavir; solo--
pjesme uz klavir.
LIT. : J. Clapham, Arnold Cooke, The Achievement of Twent y Years,
Music Survey, 1951, III, 4. Isti, Arnol d Cooke, MGG, II, 1952.
COOKE, Benjamin, engleski kompozitor i orgulja (Lon-
don, 1734 14. IX 1793). Uenik Joh. Ch. Pepuscha i njegov
nasljednik na Academy of Ancient Music (1752). God. 1757 po-
stao zborovoda, a 1762 orgulja Westminsterske opatije. Od 1775
muziki direktor u Cambridgeu, od 1782 i u Oxfordu. Izvrstan
orgulja, ostavio niz originalnih i vrijednih duhovnih kompozi-
cija. Njegovi glees idu medu najuspjelije primjerke te svjetovne
vokalne vrste u rano doba njena razvoja.
DJELA. Kompozicije za orgulje, za embalo i za orkestar. VOKALNA:
brojni gl ees, catches, kanoni, madrigal i, ode, himne; Service in G; uvert ira,
zborovi i pratnja za kompoziciju Morning Hymn J. E. Galliarda (tekst iz poeme
Paradise Lost J. Miltona).
LIT.: R. Domington, Benjamin Cooke, MGG, II, 1952.
COOKE, Deryck, engleski muzikolog (Leicester, 14. IX
1919 ). Klavir uio privatno, kompoziciju studirao na Univer-
COOKE, James Francis, ameriki pisac, kompozitor i pe-
dagog (Bav Citv, Michigan, 14. XI 1875 Philadelphia, 3.
III 1960). Muziku studirao u Brooklvnu i na Konzervatoriju
u Wiirzburgu (M. Mever-Obersleben i H. Ritter). Suraivao u
asopisima Neue Zeitschrift ftir Musik i Musikalisches Wochen-
blatt. Orgulja, zborovoda i uitelj pjevanja i klavira u Brook-
lvnu. Izdavao asopis The Etude (190849). Predsjednik mu-
zikih izdavakih kua Theodore Presser Co. (192536), John
Church Co. (193036), Oliver Ditson Co. (193136). Nosilac
nekoliko akademskih titula (Nezv York State University, 1906;
Ohio Northern University, 1919 i 1925; Ursinus College, 1927;
University of Pennsylvania, 1930; Bethany College, 1931 i dr.).
Predavao o muzikoj estetici i pedagogiji. Sa svojom enom,
pjevaicom B. E. Beckivith, prireivao koncerte povezane s pre-
davanjima o muzikoj historiji i interpretaciji.
DJELA: A St andard Hi st ory of Musi c, 1910; Mastering t he Scal es
and Arpeggios, 1913; Great Pianists on Piano Playing, 4/1914; Musical Playlets
for Children, 1917; Great Singers on the Art of Singing, 1921; Great Men and
Famous Musicians, 1925; Young Folks' Picture-History of Music, 1925; Light,
More Light, 1925; Johannes Brahms, 1928; Claude Debussy, 1928; Musical Tra-
velogues, 1934; How to Memorize Music, 1947. Klavirske i vokalne kompozi-
cije.
LIT.: J. McNamara, The Ascap, New York 1952.
COOKE, Thomas Simpson, irski dirigent, pjeva (tenor) i
kompozitor (Dublin, 1782 London, 26. II 1848). Muziku uio
najprije kod svoga oca, oboista B. Cookea, te je ve u sedmoj
godini javno nastupio kao violinist. Kompoziciju studirao kod
T. Giordanija. U petnaestoj godini dirigent kazalinog orkestra
u Dublinu, gdje se 180612 bavio i trgovinom muzikalija. Na-
kon uspjenog nastupa u operi The Siege of Belgrade (S. Storace)
preao u London, tamo je u kazalitu Drury Lane ostao dvadeset
godina, pjevajui ili dirigirajui svoja i tuda djela. God. 1828
30 jedan od muzikih direktora Vauxhall Gardens, neto kas-
nije direktor kazalita Drury Lane, te muziki direktor i dirigent
kazalita Covent Garden. Od 1846 vodio Concerts of Ancient Mu-
sic, a dirigirao takoer ponekad s filharmonijskim orkestrom.
Svirao gotovo sve instrumente, a bio je poznat i kao uitelj pje-
vanja; njegov je uenik S. Reeves.
DJELA. Baladne opere: Frederick the Great- The King's Proxy; David
Rizzio; Malvina; The Dragon' s Gift; Hyder Ali; King Arthur and the Knights
of the Round Table i dr. Scenska muzika za razne drame: A Midsummer Night's
Dream; The Tempest; Coriolanus i The Taming of the Shrem (W. Shakespeare).
Pjesme; dueti; glees; catches. INSTRUKTIVNA: Singing Exempli-
ied in a Series of Solfeggi and Exercises; Singing in Parts, containing Progressive
Instructions, Extracts, Exercises and Original Compositions. Adaptacije tuih
opera: C. M. Weber, Abu Hassan i Oberon;A. Boieldieu, La Dame Blanche i dr.
LIT.: J. D. Brozon i 5. 5. Stratton, British Musical Biography, Birmingham
1897. F. Walker, Thomas Simpson Cooke, MGG, I I , 1952.
COOL JAZZ (engl. hladan jazz), stilsko razdoblje u histo-
riji jazza, koje se oko 1950 razvilo iz be-bop naina muziciranja,
a prethodilo je modernome jazzu. Za razliku od ranijega -> hot
jazza c. j. zabacuje ekspresivnost, dinamike kontraste, tehniku
vibrata i ostale zvukovne efekte te njeguje mirno, ritmiki urav-
noteeno muziciranje u manjim sastavima. Temelji se na linear-
noj polifoniji, to esto dovodi do politonalnih i atonalnih har-
monijskih kombinacija. U toj stilskoj orijentaciji jazza vidljiv
je utjecaj suvremenog naina muzikoga miljenja. Glavni pred-
stavnici bili su L. Young, Y. Lewis, M. Davi, L. Tristano, L.
Konitz, S. Getz, G. Mulligan i J. La Porta.
COOLS, Eugne, francuski kompozitor (Pari, 27. III 1877
5. VIII 1936). Uio na Parikom konzervatoriju (A. Gedalge,
G. Faure, Ch. Widor), gdje je 190723 predavao harmoniju.
Od 1919 nastavnik i na cole Normale de Musique. God. 1907
25 kritiar lista Le Monde Musical, a od 1928 odgovorni direktor
izdavakog poduzea Max Eschig.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u c-molu; simfonijske pjesme La
Mort de Chenier i Hop-Frog; Poeme za violu i orkestar; Poeme za flautu i orkestar;
uvert ira. KOMORNA: gudaki kvart et; kl avirski kvintet; sonata za violinu
i klavir; sonata za flautu i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA.
Muzike komedije: Le Jugement de Midas, 1922; La Mandragora; Souper de
Noel, 1923; Musette, 1925. Pastorala Narcisse, 1925; scenska i baletna muzika;
operete. Traite de contrepoint.
LIT. : P. Barthelemy, Eugene Cool s, MGG, II, 1952.
COOPER, Emil, ruski dirigent engleskog podrijetla (Her-
son, 13. XII 1877 New York, 16. XI 1960). Studij violine
i kompozicije zavrio na Konzervatoriju u Odessi, a zatim se usa-
vravao kod J. Hellmesbergera i R. Fuchsa u Beu i S. Tanjejeva i
A. Nikischa u Moskvi. Od 1898 operni dirigent u Kijevu, Moskvi
i Petrogradu, na poziv S. Djagiljeva 190911 dirigirao na tzv.
Ruskim sezonama u Parizu. Od 1919 lan direkcije Marijinskog

354 COOPER COQUARD

COOPER, Martin, engleski muzikolog i kritiar (Winchester,
17. I 1910 ). Studirao na Winchester Collegeu i u Oxfordu i
zatim kod E. Wellesza u Beu. Muziki kritiar dnevnika The
London Mercury (193538), The Daily Herald (1946) i The Daily
Telegraph i suradnik asopisa The Spectator. God. 195356
bio je direktor The Musical Timesa.
DJELA: Gluck, 1935; Bizet, 1938; Bizet's Carmen, 1947; Opera-Comique,
1949; French Music from the Death of Berlioz to the Death of Faure, 1951; Rus-
sian Opera, 1952; Les Musiciens anglais d'aujourd'hui, 1952; The Concise Ency-
clopedia of Music and Musicians, 1958; Ideas and Music, 1965.
COPERARIO (Cooper), John, engleski kompozitor, umjet-
nik na violi da gamba i lutnji (?, oko 1575 London, 1626).
Prema ne sasvim pouzdanim podacima bio je Englez, koji je stu-
dirao u Italiji, a po povratku u Englesku (vjerojatno 1605) itali-
janizirao je svoje prezime. God. 1625 spominje se kao jedan od
The King's Musicians. Njegovi su uenici bili W. Lawes i kralj
Charles I, po svoj prilici i H. Lavves.
C. ide u red kompozitora koji su unijeli suvremena talijanska
stilska obiljeja u englesku muziku. Po snanoj me'lodijskoj liniji,
dinaminoj kontrapunktici, razvijenim harmonijskim elementima
i formalnoj zrelosti njegove su suite za gudake instrumente i
continuo od odlune vanosti u historiji engleske suite i trio--
sonate. Continuo je svugdje ispisan, pa je vrijedno vrelo za studij
izvodilake prakse. Znaajna je Coperarijeva uloga i u razvitku
fantazije za violu. Kontrapunktski majstorski pisane, katkad su
vie vokalnog karaktera, ali neke su ve izrazita instrumentalna
muzika. Neka djela u naslovu izriito namjenjuje violinama (moda
po prvi put u Engleskoj).
DJELA. INSTRUMENTALNA: 14 suit a za viol inu, viol u da gamba i
continuo (svaka u 3 st avka, Fantasy, Alman i Ayre il i Gall iard); 8 suita za 2
viol ine, violu da gamba i continuo (s ist im nasl ovima stavaka); 12 jednostava-
nih fantazija za 2 viol e da gamba i cont inuo (neke od njih su pavane, ma da
nemaju t aj naslov); 3 fant azije za 3 viol e da gamba; 10 t rogl asnih fantazija;
9 et vorogl asnih fantazija; 57 petorogl asnih fantazija (mnoge s cont inuom);
5 estoroglasnih fantazija. Muzika za The Masgue of Flozvers (l ibreto Th.
Campiona; samo dio muzike je Coperarijev), 1614. VOKALNA: Funeral
Tears, For the death of the Earl of Devonshire, 7 elegija za glas, odnosno 2 gl asa,
lutnju i violu da gamba, 1606; Songs of Mourning, bezvailing the untimely death of
Prince Henry, 7 elegija na t ekst Th. Campiona za glas i lutnju ili viol u da
gamba, 1613; 21 villanell a; peterogl asni madrigal; 2 anthema, 1614. Traktat
Rules how to compose, oko 1610 (faksimil s uvodom obj. M. Bukofzer 1955).
LIT. : E. H. Meyer, Die mehr st i mmi ge Spiel musik des XVI I J ahrhun-
derts in Nord- und Mit tel europa, Kassel i Basel 1934. W. M. Evans, Henry
Lawes, New York 1941. Th. Dart , John Coperario, MGG, I I , 1952.
COPERTO (tal. pokriven), u izrazu timpana c. znai da
treba kou timpana pokriti komadom sukna i tek zatim po njoj
udarati; tada nastaje mukao priguen zvuk, vrlo podesan za po-
sebne efekte.
COPLAND, Aaron, ameriki kompozitor i muziki pisac
(Brooklvn, New York, 14. XI 1900 ). Klavir uio kod V. Wittgen-
steina i Clarence Adler, harmoniju i kompoziciju kod R. Gold-
marka. Studije nastavio na Muzikoj koli u Fontainebleauu i
192124 kod Nadije Boulanger u Parizu. Po povratku u SAD
bavio se u prvo vreme najvie kompozicijom. U svrhu propago-
vanja savremene amerike muzike organizuje sa Roger Ses-sionsom
koncerte Copland-Ses-sions (1928
31) na kojima se naroito izvode
dela nepozna-tijih amerikih
kompozitora. C. vrlo aktivno
uestvuje u muzikom ivotu SAD
kao lan i rukovodilac raznih
udruenja (A-merican Composers'
Alliance; American Festival of
Contempo-rary Music in Yaddo;
League of Composers), koncertu) e
kao pijanista, diriguje i pie u ame-
rikim asopisima. Predaje muziku
na New School for Social Research
u New Yorku (1927 37) i na
Harvardskom univerzitetu. U
njegovim ranijim kompozicijama
osea se prilian uticaj deza,
naroito u primeni igrakih i
sinkopiranih ritmova (The Second
Hurricane i Dance
Symphony). Kasnije, pored oslanjanja na
dez, obilato koristi arolikost muzikog
jezika Amerike, a naroito se inspirie muzikom Latinske
Amerike. Kompozicije su mu u formalnom pogledu vrlo jasne, a
orkestracija izrazito sonorna. Ovo se naroito vidi u njegovom El
Salon Mexico i III simfoniji. Vrlo su mu us-pele i muzike
ilustracije za filmove koje su inteligentna reenja problema
funkcionalne muzike. God. 1945 nagraen je Pulitze-rovom
nagradom za balet Appalachian Spring.
DELA. ORKESTARSKA. Tr i simfoni je: I, 1928 (prva verzi j:
i orkestar, 1925); II, Short Symphony, 1933 i III, 1946. Koncert za
kest ar, 1926; Quiet City za trublju, engleski rog i gudae, 1942; kon
rinet, harfu, klavir i gudaki orkestar, 1948. Cortege Macabre, 1923; 1
Phony, 1925; svita Music for theTheater, 1925; Symphonic Ode, 1929 (
1959); Statements, 1934: El Salon Mexico, 1936; Music for Radio
the Prairiej, 1937; An Outdoor Overture, 1938; Quiet City, 1940; j
1940 (rev. 1952); Music for the Movies, 1942; Letter from Home, 11
variation (tema E. Goossensa), 1945; varijacije, 1957; suita The Ti
J
957; Connotations, 1962; Music for a Great City, 1964. KAMI
stava za gudaki kvartet , 1928; gudaki nonet , 1960; Vitebsk za kl
1929; klavirski kvartet, 1950; sonata za viol inu i klavir, 1942; Noctui
Serenade za violinu i klavir, 1926; Elegies za viol inu i violu, 1932.
SKA: sonata, 1941; The Cat and the Mouse, 1920; passacagl ia, 1922
1930; Four Piano Blues, 1948; 2 fant azije, 1957 i 1965. Koncert Zi
1926: Danzon Cubano za 2 klavira, 1942 (orkestrirao 1944). Del a
DRAMSKA. Opere: The Second Hurricane, 1937 i The Tender 1
Baleti: Grogh, 1925; Hear Ye> Hear Ye!, 1934; Billy the Kid, 15
1942; Appalachian Spring, 1944; Ballet, 1959 i Dance Panels, 196
i fil mska muzika. VOKALNA: Stomp Your Fost za zbor i orke
Canticle of Freedom za zbor i orkestar, 1955: Old American Song*
1950 i 1952; As li Fell upon a Day za glas, flaut u i kl arinet , 1923; L
trait za recit atora i orkestar, 1942; Preamble za recitatora i orkestar, :
-pesme: Old Poem, 1920; Pastorale, 1921: Vocalise, 1928; 12 Poeni
Dickinson, 1950 i dr. SPISI: What to Listen for in Music, 1938
1957; tal. prevod 1950 i 1959); Our New Music, 1941; Music and I
1952; Copland on Music, 1960. Katalog Copl andovih del a obj.
LIT. : M. Bauer, Aaron Copl and, The Book of Modern Comp
York 1942. A. V. Berger, The Music of Aaron Copland, MQ, ]
W. Sternfeld, Copland as a Film Composer, ibid., 1951. K. H. Wo
Copland, MGG, I I , 1952. A. V. Berger, Aaron Copland, New
F. J. Smith, Aaron Copl and, New York 1955. A. Dobrin, Aaroi
His Life and Times, New York 1967.
COPPOLA, Piero, talijanski dirigent i kompozitor
1
11. X 1888 ). Studij klavira i kompozicije zavrio 1909
zervatoriju u Milanu. Dirigent milanske Scale i drugih t;
opernih kazalita, 191213 u Thetre de la Monnaie u Bi
zatim u Londonu, skandinavskim zemljama i u Parizu.
1919 postao umjetniki direktor tvornice gramofonsk
His Master's Voice. Osim u operi istakao se kao dirigent :
fonijskom podruju.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u a-molu, 1924; Dm
Interlude dramatique, 1928; 2 Danses symphoniques, 1929; Poeme
orkest ar; Scherzo fantastico, 1910; La Ronde sous la cloche, 1913;
giaco, 1915; Suite intima, 1921. KOMORNA. Za violinu i kl avi
1906; Poema triste, 1914; Poema appassionato, 1915. Studio in
kl a vir i dr. DRAMSKA. Opere: Si rmi one, 1910 i Niki ta, 1914
Jardin des caresses, 1936. Solo-pjesme.
COPPOLA, Pietro Antonio, talijanski kompozito
11. XII 1793 Catania, 13. XI 1877). Studirao na Realt
di Muica u Napulju. God. 181032 korepetitor opere
niji, zatim dirigent San Carla u Napulju, od 1836 u Beu
43 nastavnik Konzervatorija i dirigent kazalita San
Lisabonu. Od 1843 nastavnik na akademiji S. Cedlia
185071 ponovo u Lisabonu i otada stalno u domovini,
kao kapelnik katedrale u Novarri i od 1873 u Cataniji. U
njegova stvaralatva bila je operna muzika (na talijanski
galske i francuske tekstove).
DJELA. Opere: // Destino, 1825: / / Figlio bandita, 1825; Achih
1828; Artale d'Aragona, 1830; La Pazza per amore, 1835 (najuspj
Illinesi, 1835; La Feta della rosa, 1836; La Bella Celcste degli Spat
II Postiglione di Longjumeau, 1838; Giovanna I regina di Napoli ,
de Castro, 1841; // Folletto, 1843; L'Orfana guelfa, 1846: Fingal, 1847;
liero, 1850; L'Anello di Salomone, 1853. Crkvena djela: Messa fune
solenni; Salve regina.
LIT.: R. Cavellaro, Elogio storico-biografico di Pietro Antonic
Palermo 1857. O. Chilesotti, I nostri maestri del passato, Mil anc
U. P. Coppola, Biografia di Pietro Antonio Coppola, Cat ania 1898.
COPULA (lat. spona), kratka pasaa kadencijalnog
ra u polifonoj muzici XII i XIII st. (organum, conductus)
se od niza nota kraih vrijednosti koje se kreu u obliki
ljestvice ili u obliku neke ukrasne melodijske formule. (
vodi iznad zavrne note cantus firmusa.
COPYRIGHT (engl. pravo umnoavanja), anglo-;
oznaka za autorsko pravo; na publikacijama se stavlja uz im
nakladnika i godinu izdanja zbog zatite autorskih prava,
COQUARD, Arthur, francuski kompozitor i muz
tiar (Pariz, 26. V 1846 Noirmoutier, 20. VIII 1910).
kod C. Francka. Profesor muzike na Institut National dt
Aveugles (od 1892 direktor muzikog odjela), muziki
novina Le Monde, Echo de Pari i dr. te suradnik asopis
Internationale de Musiaue, Monde Musical i Revue Musicale
DJELA. ORKESTRALNA: dvije suit e za orkest ar; Legende za
orkestar; Serenade za violonelo i orkestar; Impressions pyreneennes.
zicije za klavir, harmonij ili orgulje. DRAMSKA. Opere: Cassan
L'Epe du roi , 1884; Le Mari d'unjour, 1886; Pompee, 1888; L' Oi
1894; La Reine de Beance, 1898; Jahel, 1900; La Troupe Jolicoeur, 19c
VOKALNA: oratorij Jeanne d Are; Chant del'Epees za bariton i orkes
veliki zborovi; pjesme. SPISI: De la musiaue en France depuis 1891;
biografije: Cesar Franck, 1890 (preraena 1904) i Berlioz, 19c u
raznim asopisima.
LIT. : J. Combarieu, Promenades et visites musicales: Arthur
RM, 1902. H. Imbert, Medaillons contemporains, ibid., 1903. A.
Arthur Coquard, MGG, II, 1952. N. Dufourcq, Autour de A. Co
Franck et V. d' Indy d'apres une correspondance inedite, RM, 19

A. COPLAND


CORAULA CORELLI 355

CORAULA (franc. carole), vicarski narodni ples, kod kojeg
se plesai dre za ruke kao kod naeg kola (vrsta farandole).
CORBET, August L. M., belgijski muzikolog (Antwerpen,
7. III 1907 ). Zavrio studij historije umjetnosti i arheologije
u Gentu i zatim na Univerzitetu u Cambridgeu studirao historiju
muzike (E. Dent), posebno muzikog kazalita XVI st. u Engle-
skoj. Bavio se najprije muzikom kritikom, 193547 bio je ad-
ministrator Flamanskog konzervatorija u Antwerpenu i 194951
bibliotekar Konzervatorija u Bruxellesu. Od 1952 radi u Mini-
starstvu prosvjete. C. je 1938, zajedno sa J. Alpaertsom, osnovao
u Antvverpenu Collegium musicum za izvoenje i prouavanje stare
muzike, a 1939 asopis Vlaams Jaarboek voor Muziekgeschie-denis.
DJELA: Het Muziekdrama in de XVI' en XVII" eeuwen in Italie..., 1936;
De hervorming van het muziehonderivijs, 1940; Flor Alpaerts, 1941; Het Koning-
klijk Vlaams Conservatorium, 1941; Geschriften van Peter Benoit, 1942; Peter
Benoit Leven, Werk en Betekenis, 1944; De Vlaamse Muziek, Vlaaderen door de
eeuwen heen 1952. Studije i lanci.
CORBETT, William, engleski violinist i kompozitor (oko
1670 London, 7. III 1748). Koncertni majstor prilikom stva-
ranja opere u Havmarketu 1705; kazalitem Lincoln's Inn Field
upravljao 170511. Nakon dvogodinjeg boravka u Italiji (1711
13) vratio se u London, gdje je 171647 lan Royal Band of
Music. Svirao je u to vrijeme i na koncertima u Italiji. Na svojim
putovanjima skupio veliku muziku knjinicu i zbirku instrumenata,
osobito talijanskih violina.
DJELA: Concertos, or Universal Bizzaries Composed on ali the nezu Gustos in
his Traveh through Italy (2 knj.), 1729; sonate za violinu, flautu, obou.
Scenska muzika za dramska djela: Henrik IV, 1700 (Betterton-Shakespeare);
As You Find It, 1703 (Earl of Orrerv); Love Betray'd 1703 (Burnaby). Kan-tata
Lost Ist My Love.
CORBIN, Solange, francuski muzikolog (Vorlvm Cher,
5. IV 1903 ). God. 1957 habilitirala se na parikoj Sorbonnei s
tezom La Notation musicale neumatigue au Moyen age dans les
provinces de Lyon, Rouen, Tours et Sens, a idue godine imenovana
je direktorom na Ecole Pratigue des Hautes Etudes u Parizu. Od 1961
profesor je Univerziteta u Poitiersu. Suradnik je brojnih asopisa,
enciklopedija i leksikona.
DJELA: Essai sur la musique religieuse portugaise au moyen dge 1100
^3^5, 1952; VEglise d la eonnuete de sa musique, 1960; L'Office de la Conception
de la Vierge, Gaude mater ecclesia, son histoire et sa musigue, 1967. Studije (iz-
bor): Le Manuscript 201 d'Orleans, Romania, 1953; Le Chant chretien: plain--
chant et gre'gorien, Histoire de la Musique, Encyclopedie de la Pleiade, I, 1959;
La Cantillation, notes et definition, RMI, 1961. Uredila i izdala: Repertoire
de manuscripts medievaux contenant des notations musicales, 3 SV-, 196567.
CORDA -> ice
CORDANS, Bartolomeo, talijanski kompozitor (Venecija,
1700 Udine, 14. V 1757). Najprije redovnik-franjevac, a zatim
napustio red i 1735 postao dirigent katedrale u Udinama. Vrlo
plodan kompozitor, ali je mnogo svojih rukopisa spalio.
DJELA. Opere: Ormisda, 1728; La Generositd di Tiberio, 1729; Silvia,
1730; Rodelinda, 1731; Romilda, 1731. Oratorij S. Romualdo, 1727; mise
(sauvano preko 60); psal mi (sauvano preko 100); brojni motet i.
LIT. : G. Vale, La Cappell a musical e del Duomo di Udine, Not e d'Ar-
chivio per la Storia Musicale, 1930.
CORDER, Frederick, engleski kompozitor i muziki pisac
(London, 26. I 1852 21. VIII 1932). Studirao na Royal Academy
of Music u Londonu (G. MacFarren, W. G. Cusins) i na Konzer-
vatoriju u Kolnu (F. Hiller). Po povratku u domovinu postaje 1879
dirigent orkestra Aquarinm u Brightonu i 1888 profesor kompo-
zicije na Royal Academy of Music u Londonu. Njegovi uenici
bili su: G. Bantock, A. Bax i J. Holbrooke.
DJELA: Evening on the Seashore za orkest ar, 1876; 2 suit e za orkest ar;
2 uvert ire Osrian, 1882 i Prospero, 1885. Blegy for 24 Violin and Organ,
1908. DRAMSKA. Opere: Morte d'Arthur, 1878; Nordissa, 1887; Ossian,
1905. Scenska muzika. Operete: Philomel, 1880; A Storm in a Teacup, 1880;
TheNabob s Picule, 1883; The Noble Savage , 1885. VOKALNA. Kantate:
The Bridal of Triermain, 1886 i The Sword of Argantyr, 1889. SPISI: The
Orchestra and How to Write for It, 1895; Modem Musical Compositton, 1909.
Zajedno sa B. C. St ephensonom napisao l ibreto za operu The Golden Webb
A. G. Thomasa, a sa suprugom Henriettom Louisom Walford prevodio na
engleski operna l ibreta R. Wagnera i H. Berl ioza.
LIT. : W. G. McNaught, Frederick Corder, The Musical Times, 1913.
H. Farjeon, Frederick Corder, Music Teacher, 1932.
CORDERO, Roque, panamski kompozitor i dirigent (Pa-
nama, 16. VIII 1917 ). Muziku uio u Panami i na Univerzitetu
u Minneapolisu, Minnesota. U dirigiranju se usavravao kod D.
Mitropoulosa, S. Chapplea i L. Barzina, a u kompoziciji kod
E. Kfeneka na Univerzitetu u Hamlinu, St. Paul, i tamo diplo-
mirao 1949. Djeluje kao profesor kompozicije na Konzervatoriju
za violonelo i kl avir, 1962; Danza en forma de fuga za gudaki kvartet, 1943;
Mensaje breve za flautu, obou, kl arinet i fagot, 1957; Dos piezas cortas za
violinu i kl avir, 1945; Mensaje breve za klarinet i fagot. Kompozicije za jedan i
dva klavira. Baleti Sensemaya, 1950 i Setetule, 1955. Udbenici: Tratado de
armonia, 1953; Curso de Solfeo, 1956.
CORDIER, Baude, francuski kompozitor (roen u Reimsu,
ivio u prvoj polovini XV st.). Vjerojatno je neko vrijeme ivio
u Italiji. Smatra se jednim od prvih predstavnika francuske umje-
tnike pjesme koja je proizala iz Ars novae u XIV st. Cordierov
stil ima ve izrazite karakteristike francuske elegancije i lakoe.
Od njegovih djela sauvano je 10 svjetovnih kompozicija na fran-
cuski tekst i troglasna Gloria.
LIT.: J. Wolf, Geschichte der Mensuralnot ation von 12501460, Leipzig
1904. A. Pirro, Histoire de la musique de la fin du XIV
e
a la fin du XVI
e
siecle, Pari 1940. A. T. Davison i W. Apel, Historical Anthologv of Music,
Cambr idge 1946. H. Besseler, Baude Cordier, MGG, II, 1952.
CORDON, Norman, ameriki pjeva, bas (Washington, 20. I
1904 Chapel Hillj 1. III 1964). Uitelji su mu bili G. de Lua
u Nashvilleu i H. Outland u Chicagu. Debitirao 1933 na Gradskoj
operi u Chicagu kao Kralj (Verdi, Aida) i tamo angairan do
1936. God. 193646 bio je lan njujorkog Metropolitana. Osim
toga gostovao je u San Franciscu i na ljetnim opernim stagionama
u Cincinnatiju.
CORELLI, Arcangelo, italijanski kompozitor i violinista
(Fusignano, 17. IX 1653 Rim, 8. I. 1713). Prva znanja iz mu-
zike dobio verovatno u Faenzi. God. 1666 prelazi u Bolognu gde
ui violinu. Uitelji su mu G. Benvenuti, E. Gaibara i L.
Brugnoli. Ve 1670 postaje lanom
bolonjske Filharmonijske
akademije. Otada mu se gubi trag
sve do 1675, kad se pojavljuje kao
trei od etiri violinista u rimskoj
crkvi San Lu-igi dei Francesi
prilikom velikih sveanosti u slavu
zatitnika crkve. (U toj crkvi,
prilikom istih sveanosti, C. je
1685 prvi od 14 violinista.)
Prema nekim nedokumentovanim
tvrdnjama, putuje 1679 u Nema-
ku. God. 1681 nalazi se u Rimu,
gdje izdaje 12 Sonate (da chiesa) a
tre. God. 1687 postaje Maestro di
muica kardinala Benedetta
Panfilija kome posveuje svoj op.
2, 12 Sonate da camera a tre.
Kasnije stupa
u slubu velikog mecena, kardinala
Pietra Ottobonija, kao prvi violinista i direktor koncerata to ih
je kardinal prireivao svake nedelje u Gancelleriji (sa kardinalom
povezuje ga i prijateljstvo). Ti su koncerti bili veliki muziki
dogaaji, pa su okupljali mnoge umetnike, amatere, crkvene
dostojanstvenike, aristokrate i mecene. God. 1700 C. postaje ef
instrumentalista poznate Akademije Sv. Cecilije (Guardiano delle
sezione strumentisti della Congregazione ed Accademie di Santa
Cecilia). Iste godine objavljuje svoje najznamenitije delo, 12
Sonate a Violino e Violone o embalo, kao op. 5, u kome se na
kraju nalazi La Follia. U to vreme C. je postigao slavu vodeeg
instrumentalnog kompozitora ele Italije. God. 1706 njega
primaju za lana akademije degli Arcadi pod imenom Arcomelo
Erimanteo. U tom drutvu iivljavala se bukolika barokna
fantazija u rafiniranim sveanostima, punim poezije i muzike.
Materijalno obezbeden, C. nije poznavao brige i krize kao veina
ostalih muziara. Njegov privilegovan poloaj u kui kardinala
Ottobonija, velik gudaki orkestar (do preko 100 lanova)
omoguavali su mu da svaku svoju kompoziciju praktiki isproba.
Oko 1710 povlai se postepeno iz javnog ivota. Izgleda da je
bolovao od neke dugotrajne bolesti. Sahranjen je u rimskom
Pantheonu. C. je bio ovjek blage udi, ispravan i skroman,
svestan svojih granica i svojih sposobnosti.
Velik violinist, C. je osniva znamenite rimske violinske kole.
Dao je vrste temelje stilu i tehnici svog instrumenta. Kao kom-
pozitor C. je majstor baroknih oblika trio-sonate, violinske solo--
sonate sa continuom i concerta grossa. Nije ostavio ni jednoga
takta vokalne muzike. injenica iznenauje s obzirom na vreme
u kome je skoro svaki kompozitor teio za muzikim univerzali-


A. CORELLI


556
CORELLI ORI SPEZZATI


A. CORELLI. Naslovna strana izdanja 12 Sonate a Violino e Violone o embalo . ..
op. 5, Rim 1700
mogunosti, nikad ne pie tehniki preterano teko, ni bravurozno,
ni zvukovno oporo. Primenjuje dohvate i arpeggia, ponekad i
dvoglase u imitaciji. Uvek vlada uzviena jednostavnost u melo-
dijsko; liniji i harmonskom slogu. Elegina i patetina kantilena
polaganih stavaka izrasla je iz dubokog poznavanja specifine
violinske sonornosti. Izrazita oseajnost zdruuje se sa jasnom i
zaokruenom formom. Posvuda je vidljiva izvesna klasicistika
tendencija ka obuzdavanju baroknog obilja misli i fantazije. C.
primenjuje oblik sonate da chiesa i da camera, no kao to se zapaa
u muzikoj praksi druge polovine XVII v. i u njegovim delima
utie jedan oblik na drugi. Op. 1 sainjavaju 12 trio-sonata da
chiesa; op. 2, 12 trio-sonata da camera; op. 5, 12 solo-sonata, od
kojih su 6 da chiesa, 5 da camera; u dvanaestoj poslednji stavak ima
varijacioni oblik (La Follia). Od 12 concerata grossa 8 su u ob-
liku da chiesa, a. 4 da camera. U sonatama koje su raene po
uzoru na crkvene sonate C. postie osveenje uvoenjem igrakih
oblika i ritmova (bitnih za sonatu da camera) u homofonom stilu,
dok u sonatama da camera primenjuje kontrapunktski rad, ka-
rakteristian za crkvenu sonatu. itav Corellijev opus karakterie
izuzetna samokritinost. Nita nije moglo da ude u tampu, to
nije bilo do kraja izraeno i uravnoteeno.
Corellijeva umetnost potekla je iz mnogih izvora: na nju je uticala
venecijanska crkvena kancona, madrigal XVI v., venecijanska operna
simfonija XVII v., bolonjska violinistika kola, melodika napuljske
opere (A. Stradella, A. Scarlatti), pa i muzika njegovog uenika
Lullvja. Pretopivi sve te elemente u svoj upeatljivi lini stil,
C. je dao genijalnu sintezu italijanskog instrumentalnog seicenta. L.
A. Villanis ukazuje na to da se o Corelliievoj istorijskoj i
umetnikoj vanosti ne srne suditi samo po njegovom delu,
iako je ona ak i u tom sluaju veoma velika zbog razraivanja
umetnikog materijala, to ga je nasledio od pretea: tako se
forma sve vie usavrava, jedinstvo postaje oigledno, a nestal-
nost prevelikog broja epizodnih tema nestaje pred nadmonosti
glavnih ideja . . . Mislei meutim na epohu u kojoj je iveo C,
on odmah postaje zanimljivim na nov nain . . . Italijanska in-
strumentalna umetnost. . . bila je poela da nosi obilate plodove.
Takmienje i konkurencija nagonili su na traenje uspeha . . .
a od virtuoziteta . . . pretila je opasnost da vanjski elementi pre-
vladaju nad intimnim sadrajem dela. Tada je u historiji italijanske
umetnosti bio dragocen istinski umetnik, tehniki dovoljno snaan
da se nametne violinistima, dovoljno jak u umetnosti kompozicije
da bi intuirao lepotu razvijenu od njegovih prethodnika, a i do-
voljno jak da nastavi njihovu tradiciju (A. Lavignac i L. de la
Laurencie, Encyclope'die de la musique . , .). Njegovo delo, njegov
stil znaio je vrst oslonac, osnovnu vrednotu u uzburkanom-
baroknom zbivanju, sve do preko polovine XVIII v. uven na
daleko kao violinski pedagog, imao je velikih uenika koji su
nastavili njegovu tradiciju. Meu njima su bili: F. Geminiani,
P. Locatelli, B. Anet, G. B. Somis i dr. Stil Corellijevih kompo-
zicija odraava se kod J. S. Bacha (naroito moda u delima za
orgulje), G. F. Handela (sonate, 12 concerata grossa iz 1739) i
brojnih Italijana koji su stvarali oko 1725 (F. M. Veracini, G.
Tartini i dr.).
DELA: Concerti grossi con 2 Violini e Violoncello di concsrtino obligati e 2
altri Violini, Viola e Basso di Concerto Grosso ad arbitrio (che si potranno radop-
piare) . . . op. 6, 1714. 12 Sonate da chiesa a tre, 2 Violini, e Violone o Arci-
leuto . . . col Basso per l'Organo . . . op. 1, 1681; 12 Sonate da camera a tre, 2
Violini e Violone, o embalo . . . op. 2; 1685; 12 Sonate da chiesa a tre, 2 Violini
0 Violone, 0 Arcileuto col Basso per l' Organo . . . op. 3, 1689; 12 Sonate (da
camera) a tre, 2 Violini e Violone, e embalo . . . op. 4, 1694; 2 Sonate
s oboom (rukopis); 12 Sonate a Violino e Violone o embalo . . . op. 2
sonate za violinu i bas, oko 1700. Pod Corellijevim imenom post
pane ili u rukopisu, jo druge kompozicije: za neke nije dokazano jest
t ine, za neke je ut vreno da nisu njegove.
NOVA IZD. : Corell ijeva del a objavil i su: J. Joachi m i F. Cl
London 188891 (sveukupna dela op. 16); W. Woehl, Kassel i ] t rio-
sonat e op. 1, 2, 3 i 4); G. Jensen, Mainz i London: G. Pi got t ,
E. Pinel li, Mil ano; B. Paumgartner, Mainz, 1952; W. Woehl , Kass
(sve solo-sonat e op. 5); W. Woehl, Leipzig (svi concerti grossi op. 6)
LIT.: P. Maroncelli, Vita di A. Corell i, Vit e e rit rat ti d'ill usti
Milano 1819. F. J. Feti, Corel li, Gal erie des Musiciens celebre
raision, Pari 1827. P. Farini,. Biografia di A. Corell i, Biografie
di XXIV il lust ri Romagnoli, Forli 1835. H. Berlioz, Corelli, Rev
zette musicale, Pari 25. VI 1837. W. H. Riehl, A. Corell i im Wer
zweier musikgeschichtlicher Epochen, Sitzungsbericht der koniglich t
Akademie der Wissenschaften, Miinchen 1882. H. J. Conrat,
AM, 1903. C. Piancastelli, In Onore di A. Corell i, Fusignano ad
ncl secondo cent enario della morte 1913, Bologna 1914. L. Orsini,i
Torino 1915. N. Diem, Der Geiger A. Corel li, Neue Musikzeit ung
A. Moser, Zur Genesis der Folies d'Espagne, AFMW, 191819.
Frage der Ornamentik in ihrer Anwendung auf Corelli's op. 5, ZFM"S
19. Isti, A. Corelli und A. Lolli, ibid., 1921. F. T. Arnold, A C<
gery, Proceedings of the Musical Association, 1921. M. Pincherle, I
nistes, Pari 1922. Isti, A propos de la Foll ia, RM, 1923. J. 1
Corell i, l'homme et l'oeuvre, Monde musical, 1926. M. Pincherle
nament ation des sonates de Corell i, Feuill ets d'histoire du violon, Pari
F. Vatielli, II Corelli e i maest ri bol ognesi del suo t empo, Arte e vita
a Bologna, I, Bologna 1927. A. Schering, Geschicht e des Inst
konzert s, Leipzig (II izd.) 1927. A. Toni, A. Corelli, cenni biograf
t ino bibl iografico musical e, Milano 1927. H. Engel, Das Inst run
zert, Leipzig 1932. M. Pincherle, Corelli, Pari 1933 (novo pro
1954; ameriki prevod 1956). M. Rinaldi, II Problema degli ab
nel l' op. 5 di Corel li, Siena 1947. Ph. Radcliffe, A. Corelli and A
The Heritage of Music III, Oxford 1951. B. Paumgartner, A. ore
II, 1952. Nel III cent enario del la nascita di A. Corelli, Ravenna
M. Rinaldi, A. Corelli, Milano 1953. 5. Deas, A. Corelli. Music an
1953. G. Pannain, A. Corelli, RAM, 1953. Catal ogo della Mos
l iana, Roma 1953. L. Montalto, Arcangelo Corell i nell 'ambientt
r omano fra il 1671 e il 1713, RMI, 56, 1954. W. S. Newmqn, R
and Corelli, Music and Let ters, 38, 1957. F. S. Stillings, Arcange
Ann Arbor 1957. D. Sn. i
CORELLI, Franco, talijanski pjeva, tenor (Ancon.
1921 ). Pjevanje uio u Pesaru i nakon to je pobjedi
tjecanju Maggio Fiorentino (1950), na opernoj pozornici 1
1951 u Spoletu kao Don Jose (Bizet, Carmen). U kratko
ostvario blistavu karijeru; od 1954 lan je milanske 5
1961 redoviti gost njujorkog Metropolitana, a uz to nast
drugim velikim svjetskim opernim scenama. Snimio j<
gramofonske ploe. Medu njegovim kreacijama posebno
likovi u operama G. Verdija: Manrico (Trubadur), D01
(Mo sudbine), Radames (Aida), Otelio i G. Puccinija: Cai
(Tosca), Kalaf (Turandot) i dr.
CORENA, Fernando, vicarsko-talijanski pjeva, 1
neva, 22. XII 1916 ). Studirao teologiju u Fribourgu, i
to je pobjedio na natjecanju pjevaa-amatera u enevi
se pjevanju i uio kod E. Romana u Milanu. Na opernoj {
debitirao 1947 u Trstu kao Varlaam (Musorgski, Boris G
God. 1949 nastupio u milanskoj Scali, 1953 u njujork
tropolitanu, 1955 na festivalu u Edinburghu, 1956 u Sa
1960 na londonskom Covent Gardenu i na brojnim drugi
skim opernim kazalitima. Osobito se istie izvanredni
cijama ulogama bas-buffa, kao Falstaff (Verdi), Don
(Donizetti), Bartolo (Rossini, Seviljski brija) i dr. Ne 7
ljajui klasini operni repertoar, C. je pridonio afirmai
suvremenih talijanskih kompozitora, nastupima u ope
Cordovano (Petrassi), L'allegra brigata, II Figliuol prodigo
incatenata (Malipiero) i dr.

'
CORGHI, Azio, talijanski kompozitor (Cirie kraj
9. III 1937 ). Na Konzervatoriju u Torinu zavrio stud
(M. Zanfi), a na Konzervatoriju u Milanu studij kor
(B. Bettinelli) i vokalne muzike (A. Bortone). Od 1967
itanje partitura na Konzervatoriju u Torinu. C. je s
ansambla Griippo Musicale Torinesi (1966) i lan Gruppo
Contemporanei u Milanu.
DJELA: Adagio za gudae, 1964; Intavolature za orkestar, 196'
AlORNA : Due movimenti za violinu i klavir, 1964; Divertimento za
menata, 1964; Mutazioni za 7 duhakih instrumenata, 1964; Jeux ZE
kl avir, 1965; Muica 3 za viol inu, klar inet i kl avir, 1967. KLA
7 Preludi e Ricercare, 1962; Continuall y, 1967. VOKALNA: A
za mezzosopran i klavir, 1964; Gli Uomini vuoti za 6 gl asova i in:
1966; Roba iyydt za muki zbor .
CORIGLIANO, John, ameriki kompozitor (New ^
II 1938 ). Studij muzike zavrio na univerzitet u 1
(O. Luening, D. Moore), a zatim se u kompoziciji usavr;
P. Crestona i V. Gianninija.
DJELA: Journey za orkestar, 1960. etiri fuge za gudaki kva
sonat a za violinu i kl avir, 1963. Tri st avka za kl avir, 1958; Kale
2 klavira, 1959. Fern Hill za mezzosopran, zbor i orkestar, 196'
Expected Was za zbor, l imene inst rumente i udaraljke, 1961; ciklus J
za gl as i klavir, 1958.
ORI SPEZZATI (tal.; njem. Apsidenchore), p(
zborovi, karakteristini u viezbornoj praksi Venecijansl
Izmjeninim i zajednikim nastupima dvaju vokalnih



ORI SPEZZATI CORREA DE AZEVEDO 357

postizavali su kompozitori te kole (A. Willaert, Gabrieli i dr.)
znatne efekte, osobito u dinamici (jeka). Dvozborni stil utjecao
je na proiivanje zamrenih kontrapunktikih spletova i pri
donio razvoju homofonog tretiranja vokalnih sklopova. Pobudu
za nastajanje dvozbornog stila dala je sama crkva sv. Marka, u
kojoj se nalaze dvoje orgulja. Polovina zbora se okupljala oko
jednih, a polovina oko drugih orgulja. K. Ko.
CORNELIUS, Peter, njemaki kompozitor (Mainz, 24. XII
1824 26. X 1874). U poetku glumac, pa violinist u kazalinom
orkestru u Mainzu, preselio se kasnije u Berlin k stricu, tada ve
poznatom slikaru P. Corneliusu. U Berlinu je 184446 uio
kompoziciju kod S. W. Dehna. God. 1851 pisao je zapaene
muzike kritike u berlinskim asopisima Echo i Modespiegel.
Strievim posredovanjem upoznao je i F. Liszta te se pridruio
njegovu krugu u Weimaru, gdje je ivio 185358. Te godine
izveo je Liszt Corne-liusovo
remek-djelo, kominu operu Der
Barbier von Bagdad. Zbog
zakulisnih spletaka izvedba se
pretvorila u skandal, radi kojega je
Liszt dao ostavku na svoje
dunosti u Weimaru i neto
kasnije napustio taj grad. God.
185964 ivio je C. u Beu, a
zatim se preselio u Mtin-chen. Tu
je predavao retoriku i
kompoziciju na Visokoj muzikoj
koli.
Izrazito vokalni kompozitor,
C. je svoje najbolje dao u
djelima za muziko kazalite i u
solo-pjesmama. Njegov Der
Barbier von Bagdad, duhovit i
lirski izvoran, svakako je jedna
od najuspjelijih njemakih kominih opera prije Wagnerovih
Majstora pjevaa. U minijaturama za glas i klavir . je naao
osobni izraz intimne ljupkosti i pomalo naivne vedrine. Njegovo
je najpopularnije djelo te vrste zbirka Weihnachtslieder, Tekstove
za svoje kompozicije esto je sam pisao oitujui mnogo
pjesnike darovitosti.
DJELA. Opere: Der Barbier von Bagdad, 1858 (1877 ponovno su ovo djelo
instrumentirali F. Mottl i H.Levi); Der Cid, 1865 (1891 ponovno instrumentirao
H. Levi); Gunlb'd (nedovrena; 1905 dovrio ju je W. v. Baussnern na temelju
kompozitorovih skica). Zborne kompozicije. Brojne solo-pjesme, meu njima
ciklusi: Vater unser, 1854; Trauer und Trost, 1854; Brautlieder, 1856;
Weihnachtslieder, 1856; An Bertha, 1865. Stabat mater; misa. Sveukupna
Corneliusova djela objavilo poduzee Breitkopf & Hartel u 5 sv. (190506).
Isto poduzee izdalo i umjetnikove knjievne radove, ukl juujui i prepjeve
(u svemu 4 sv.). God. 1874 objavl jena kratka Corneliusova autobiografija.
LIT.: A. Sandberger, Leben und Werke des Dichtermusikers Peter Cor-
nelius (disertacija), Wurzburg 1887. M. Hasse, Peter Cornel ius und sein
Barbier von Bagdad, Leipzig 1904. E. Istel, Peter Cornelius, Leipzig 1904.
E. Sulger-Gebing, Peter Cornelius als Mensch und Dichter, Miinchen 1908.
K. G. Roger, Peter Cornelius als Liederkomponist, Wien 1921. E. Janowitzer,
Die Opern von Pet er Cornel ius, Wien 1921. H. Paulig, Peter Cornel ius
und sein Barbier (disertacija), Koln 1923. C. M. Cornelius, Peter Cornelius,
der Wort- und Tondichter, 2 sv., Regensburg 1925. H: Miiller-Eschborn,
Das Verhaltnis Cornelius-Wagner, Rostock 1933. P. Egert, Peter Cornelius,
Berlin 1940. H. Engel, Peter Cornelius, MGG, I I , 1952. J. As.
CORNELIUS, Peter C, danski pjeva, tenor (Lobjerggaard
kraj Fredensborga, 4. I 1865 Kobenhavn, 25. XII 1934).
Pjevanje uio u Kobenhavnu i Parizu. Debitirao na opernoj
pozornici 1892 u Kabenhavnu kao bariton u ulozi Escamilla
(Bizet, Carmen), a nakon daljeg studija nastupio prvi put kao
tenor 189.9
u
ulozi Dalandova kormilara (Wagner, Ukleti Holandez)
i uskoro se uvrstio u najuglednije interprete Wagnerovih tenorskih
opernih likova. Od 1906 nastupao redovito na Sveanim igrama
u Bavreuthu, 190714 na Covent Gardenu u Londonu i u mnogim
drugim muzikim kazalitima u Evropi. Bio je suosniva Wagne-
rova drutva u Kabenhavnu.
CORNEMUSE (cornamusa), stariji i jednostavniji tip fran-
cuskih gajda iz kojih se u XVII st. razvila H musette. Instrument
je imao usnu cijev i jednostavne glasnjae s nepromjenljivom
visinom tona.
LIT.: H. Lapaire, Vielles et Cornemuses, Moulins 1902.
CORNER, David Gregor (Hirschberg, lezija, 1585
Gottvveig, Donja Austrija, 9. I 1648). Prior samostana u G6ttweigu,
CORNO -> Rog; -> Registri kod orgulja
CORNO INGLESE -> Engleski rog
CORNONE (lat.; tal. cornetto torto, corno torto), veliki cink,
svinut u obliku slova S. Imao je 6 otvora, a po boji tona bio je
slian dananjem rogu. C. je bio rairen u XVI st.
CORNYSHE, William, engleski kompozitor i glumac (East
Greenwich, oko 1468 Hvlden, Kent, VIII 1523). God. 148091
Master of the Singing Boys samostana u Westminsteru, od 1493
na dvoru Henrika VII. Neko vrijeme u zatvoru zbog satirikih
pamfleta, a kad je osloboen, vratio se ponovo na dvor, gdje
je mnogo godina vodio kazaline predstave i muzike zabave za
vlade Henrika VIII. Od 1509 bio je Master of the Children. U
njegovim svjetovnim kompozicijama ima mnogo humora i inven-
cioznosti. Ostavio je svjetovnih pjesama za vie glasova, Magnificat,
Ave Maria, motete i dr.
LIT. : W. H. Grattan-Flood, Earl y Tudor Composers, London 1925.
Th. Dart, William Cornyshe, MGG, II, 1952.
CORONACH, kotska posmrtna tualjka; pjevali su je bardi
prilikom smrti poglavice i u drugim zbivanjima narodne boli i
alosti. Stihovi opisuju kreposti i djela preminulih; pjevanje je
divlje i oporo, esto prekinuto plaem ucviljenih ena. Sline
pjesme i obiaji poznati su i u Irskoj. (-> Caoine)
CORONARO, talijanska obitelj muziara.
1. Antonio, kompozitor (Vicenza, 29. VI 1851 24. III
1933). Uenik F. Cannetija. Orgulja katedrale i crkve St. Corona
u Vicenzi; pouavao orgulje.
DJELA. Opere: Seila, 1880; Falco di Calabria, 1901; Olinta e Simone;
La Maliarda; Edivard. Messa da requiem, 1861; Te Deum; romance i dr.
2. Gaetano, kompozitor (Vicenza, 18. XII 1852 Milano,
5. IV 1908). Brat Antonija; studirao na Konzervatoriju u Milanu
(F. Faccio) i krae vrijeme u Njemakoj. Od 1879 profesor har
monije i kontrapunkta na Milanskom konzervatoriju; 1893 preuzeo
katedru za kompoziciju od A. Catalanija. Uz to je 187990
dirigent opere Scala. Njegovi su uenici bili A. Pedrollo, T.
Serafin i C. Pedron.
DJELA: simfonija, 1872. Kompozicije za komorne sastave.DRAM-
SKA. Opere (izvedene): La Creola, 1878; // Malacarne, 1894 i Un curioso
accidente, 1903; neizvedene: La Signora di Challant i Enoch Arden. Dramatina
ekloga Un Tramonto, 1873.
LIT. : E. Oddone, Gaet ano Coronaro, Roma 1921.
3. Gellio Benvenuto, kompozitor i dirigent (Vicenza, 30. XI
1863 Milano, 26. VII 1916). Brat Antonija i Gaetana; klavir
i kompoziciju uio na Liceo Musicale u Bologni (L. Mancinelli,
A. Busi, F. Parisini). Najprije koncertni pijanist, kasnije se po
svetio dirigiranju. Zvali su ga Mago della muica.
DJELA: gudaki kvartet . Kompozicije za kl avir. Opere: Jolanda,
1883; Feta a Marina, 1893; Claudia, 1895; Bertoldo, 1910. Opereta Minestrone
Napoletano, 1895. Dvije mise. Trattato di contrappunto.
4. Arrigo, kompozitor (Vicenza, 6. VIII 1880 7. X 1906).
Sin Antonija. Komponirao muziko-scensku skicu Turiddu, 1905
i crkvena djela.
LIT.: G. Mantese, Storia musicale vicentina, Vicenza 1956.
CORONELLI, Pietro (Petar), plesa i koreograf talijanskog
podrijetla (Venecija, 1825 Zagreb, 28. III 1902). Djelovao
kao baletni plesa i solist na mnogim evropskim muzikim po
zornicama, a zatim se posvetio salonskoj plesnoj umjetnosti.
Bio je uitelj plesa na Operi u Trstu, a onda je vodio privatnu
plesnu kolu u Rijeci i Zagrebu. U Hrvatskom narodnom kaza
litu bio je neko vrijeme baletni majstor i koreograf. Objavio
je brouru Hrvatsko kolo (Osijek 1898). K. Ko.
CORRADINI, Francesco, talijanski kompozitor (Napulj,
oko 1700 Madrid, oko 1749). U rodnom gradu stekao veliku
popularnost kominom operom u napuljskom dijalektu Lo 'Ngiegno
de le femmine (1724). Djelovao zatim u panjolskoj od 1728 kao
zborovoda na kneevom dvoru u Valenciji, od 1731 u Madridu
kao operni kompozitor, a od 1747 i kao dirigent na Teatro del
Buen Retiro. Komponirao je 15 opera, 4 zarzuele, 11 muzikih
komedija, 6 autos sacramentales (Calderon) i dr.
CORREA DE AZEVEDO, Luiz Heitor, brazilski muzikolog
(Rio de Janeiro, 13. XII 1905 ). Studirao na Instituto Nacional
de Muica u Rio de Janeiru (P. Silva); na istom je zavodu najprije
bibliotekar i od 1939 profesor etnomuzikologije. Osim toga od
1937 predavao je muziku historiju na Konzervatoriju u Rio de
Janeiru. God. 1943 osnovao Centro de Pesquisas folkloricas na



P. CORNELIUS


358 CORREA DE OLIVEIRA CORTOT

CORRA DE OLIVEIRA, Fernando, portugalski kompo-
zitor i muziki teoretiar (Oporto, 2. XI 1921 ). Na Konzerva-
toriju u Oportu studirao klavir (M. A. Freitas Goncalvaes) i
kompoziciju (C. Carnevro), dirigiranje uio kod H. Scherchena
u Veneciji. Vrativi se u domovinu osnovao u Oportu muziku
kolu Parnaso, na kojoj poduava vlastiti sistem harmonije. C. je
konstruirao polyphonium, instrument sa 4 klavijature.
DJELA. ORKESTRALNA. Si mfonijske pjesme : Lugar do f eit ifo za viol u
i orkestar i Discursko de Platdo za violonelo i orkestar, Trovadores za gudae.
KLAVIRSKA: O principe do cavalo branco; Varioacoes cldssicas incompletas;
20 Peca em contraponto simetrico i dr. Zborovi (3 Cantigas de amigo; Pater
Noster; Ave Maria); solo-pjesme. Inst ruktivna djel a za razne instrument e i
sastave.
CORREIA, Lourenca Nunes, panjolska pjevaica (Ma-
laga, 1773 ?, poslije 1831). Ve sa 13 godina pjevala u Barce-
loni u tonadillama i talijanskim operama. God. 1803 studirala
pjevanje u Italiji kod C. Marinellija. S velikim je uspjehom na-
stupala u Bresciji, Torinu, Genovi, Veneciji i Napulju. Krae
vrijeme pjevala u Parizu, zatim ponovno u Italiji i konano u
Madridu.
CORRENTE -> Courante
CORRETTE, Michel, francuski orgulja, kompozitor i
muziki pedagog (Rouen, 1709 Pariz ?, 22. I 1795). Malo
se zna o njegovu ivotu. Po ocu potjee iz Delfta. God. 1737
orgulja velikog priora Francuske, zatim isusovaca, pa kneza
Condea (1759) i vojvode od Angoulemea (1780). Njegovi kolski
udbenici vani su zbog upoznavanja metoda muzikog odgoja u
drugoj polovini XVIII st. u Francuskoj.
DJELA: koncer t i; fant azije; djel a za kl aviembal o, or gul je, viol inu
fl autu, vielle i musett e; n,otet i; 15 kol skih pr irunika. Sabrao zbir ku
kompozicija, za viol inu starijih autora Ecole d' Orphee.
LIT. : L. de la Laurencie, L'Ecol e francaise du viol on, Pari 1924. E.
Borrel, Michel Corrett e, MGG, II, 1952. F. Lesure i G. Thi bault, La Methode
de mandol ine de Michel Corret te, Fontes Art is Musicae, 1966.
CORRIDO, vrsta meksike narodne balade, nastala vjerojatno
od panjolske romance. Pjeva se uz pratnju gitara, harfe i si.
LIT. : V. T. Mendoza, Romance y Corrido, 1939. E. M. Sdnchez,
Romances y corr idos nicaraguer as, Mexico 1946.
CORSI, Jacopo, talijanski humanist (oko 1560 Firenca,
1604), firentinski plemi u ijoj su se kui sakupljali pjesnici,
muziari i uenjaci, lanovi firentinske -> Camerate (G. Galilei,
T. Tasso, G. Marino, J. Peri, G. R. Caccini). Prireivao sveanosti,
koncerte, plesove i predstave s muzikom, pa se njegova kua
smatra i prvom opernom pozornicom. Sudjelovao u izradbi in-
scenacije za Perijevu Dafne ; vjerojatno je na praizvedbi te prve
opere (1594) svirao embalo.
DJELA: dva napjeva za Rinuccinijevu Dafne (objavio A. Solert i u Al bori del
Mel odramma, 1905; F. Ghisi u Al le Fonti dell a Monodia 1940 i dr. ). LIT. :
F. Ghi si, J acopo Corsi , MGG, II, 1952. CORTE, Andrea della ->
Della Corte, Andrea
CORTECCIA, Francesco, talijanski kompozitor i orgulja
(Firenca, 27. VII 1502 7. VI 1571). lan djeakog zbora crkve
S. Giovanni Battista u Firenci, u muzici uenik Bernarda Pisana,
M. Rampollinija i Bartolomea degli Organi. Od 1527 kapelan
crkve S. Giovanni Battista i od 1531 bazilike San Lorenzo u Fi-
renci. Umro je kao kanonik i maestro di cappella na mediejskom
dvoru.
DJELA. Dvije knjige 4-gl. madrigala, 1544 i 1547; knjiga madrigala za 5 i 6
glasova, 1547; 2 knjige Responsoria omnia, 1570; Residiutn cantice Zachariae,
1570; Canticorum liber primus a 5 v., 1571; Canticorum liber primus a 6 v., 1571.
Passio secundum Joannem, 1527 i Passio secundum Matthaeum, 1532; 32 4-- gl asne
himne. Int ermediji i scenska muzika za kazal ine komade.
LIT.: F. Ghisi, Fete musicali della Firenza Medicea (14801589), Firenze
1939- B. Becherini, La Muica nelle sacre rappresentazioni fiorent ine, RMI,
1951. H. Bngel, Francesco Corteccia, MGG, II, 1952. G. Haydon, The
Dedication of Francesco Corteccia's Hinnario, Journal ofthe American Musi-
cological Societ v, 1960. M. Fabbri, La Vit a e l'ignota opera-prima di Fran-
cesco Cort eccia musicist a it al iano del Rinasci mento, Chigiana, 1965.
CORTES, Ramiro, ameriki kompozitor meksikog podri-
jetla (Dallas, Texas, 25. XI 1933 ). Uio kod H. Cowella u
New Yorku i H. Stevensa i I. Dahla na University of Southern
California. God. 195658 usavravao se kod G. Petrassija u
Rimu. Od 1959 profesor je na Univerzitetu u Princetonu, SAD.
DJELA. ORKESTRALNA: si mfonija, 195358; Sinfonia sacra, 1954
(nova verzija 1959); Sinfonia breve, 195559; Yerma, si mfonijski portrait
prema G. Lorki, 1955; Xochitl, 1955; Night Music za komorni orkestar, 1954;
komorni koncert za violonel o i 12 duhaa, 1958. KOMORNA: gudaki
kvart et, 1958; klavirski kvint et, 1953; kl avirski t rio, 1959; Elegy za flautu i kl a-
vir, 1952; Divertimento za flautu, klarinet i fagot. Sonata za klavir, 1954.
Opera Prometheus, 1960.
CORTESE, Luigi, talijanski kompozitor, pijanist i muziki
kritiar (Genova, 19. XI 1899) St udirao muziku u Genovi
(E. Perotti i M. Ferrari), klavir zavrio na Liceo Musicale u Bo-
logni, a kasnije u kompoziciji uenik A. Caselle u Rimu i A. Ge-
dalgea u Parizu. Uz to studirao i klasine nauke i matematiku.
Djelovao kao pijanist, kompozitor, muziki kritiar i predava.
Od 1939 u Genovi konzervator u Archivio Musicale i
umjetniki direktor Filharmonijskog drutva. Profesor r.
na Liceo musicale u Genovi (1951 direktor). Kao muzi
suraivao u mnogim dnevnim listovima, asopisima i ei
dijama.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 195356; koncert 2 1961;
Suite d'Entreves (za fil m Monte Bianco), 1947; serenada, 193 i
fuga, 1940; Canto notturno, 1940; fant azija, 1962. KOMORJ\ za
violonelo i kl avir, 1960; sonata za rog i kl avir , 1955; sonat ina i
klavir, 1935; 2 canti persiani za viol inu, flautu i klavir, 1932; Salm
viol inu, violonelo i klavir, 1943; Introduzione e allegro za flautu i kl
Melodia za flautu i kl avir, 1961; Capriccio za violinu i kl avir, 1964;
za violu i kl avir , 1966. KLAVIRSKA: Suite francai se, 1951; pel
ija, 1965 i dr. DRAMSKA: opere Prometeo (vl ast iti l ibreto prer
1951 i La Notte veneziana (libret o G. Pacuvio prema A. de Muss
Scenska muzika. Muzika za cijeloveernje i kratkometrane filmove.
NA: oratorij David, U re pastore, 1941; Symphonia sacra za zbor 1966
67. 4 Ode de Ronsard za glas i orkestar (ili klavir), 194857 sme: 5
Poemes d'Apollinaire, 192830; 5 Momenti Musicali (na tekst Rilkea),
1942; 3 Poemi di Rilke, 1949; 5 Apollinaireovih pjesama i dr. popolari
della Liguria, obradba za gl as i kl avir, 1967. SPISI: j 1935; II
Bolero di Ravel, 1944; Chopin, 1949: brojni lanci i eseji. Pre lijanski: //
Signor Croche antidilettante (C. Debussv), 1945; Confess musicista
romantico (F. Liszt), 1945; Lettere intime (F. Chopin), i<
LIT. : R. Bernard, Luigi Cort ese, RM, 1937. L. Rognoni, I
Luigi Cortese, Milano 1941. J. Stehman, Luigi Cortese, La Lant i
xelles 1948. G. Gavazzeni, Musicist i d'Europa, Milano 1951. M
Musiciens italiens a Genes et a Pari, Les Nouvell es litteraires, 1
CORTESI, 1. Francesco, talijanski kompozitor, d
uitelj pjevanja (Firenca, n. IX 1826 3. I 1904). Sin
umjet nika Antonija i Giuseppine C, uenik G. Ross
Liceo Musicale u Bologni. Dirigent razliitih talijanskih
kazalita, od 1880 pouavao pjevanje na Liceo Musicale u
DJELA. Opere: Corrado U corsaro, 1849; // Trovatore, 185:
pod nasl ovom La Schiava); II Maestro di scuola, 1854; Mi caela, 1
Vastrologa, 1857; Almina, 1859; La Dama a servire, 1859; La Colpa
1870; Dlana di Meridor, 1873; Mariuli zza, 1874; L' Amico di saa,
2. Adelaide, pjevaica, sopran (Milano, 18281889
Francesca. Debitirala veoma mlada u Firenci, 1848
tupala na milanskoj Scali u operama Norma (Bellini)
(Verdi) i / Capuleti ed i Montecchi (Bellini). Osim na
skim opernim pozornicama pjevala u Petrogradu (185
sterdamu, New Yorku i Habani. God. 185060 jedna
veih talijanskih opernih umjetnica, posebno se isti
interpret Verdijevih dramskih sopranskih uloga.
CORTIS, Antonio, panjolski pjeva, tenor (Altea, .
12. VIII 1891 2. IV 1952). Opernu karijeru zapo
sporednim tenorskim ulogama u Madridu, ali ve 1920
u Rimu kao nosilac glavnih uloga. God. 192432 bio
opere u Chicagu i zatim drugih amerikih kazalita. Na
slave, oko 1937, povukao se i nastanio u Deniji kraj A
Svoj najvii domet ostvario je kao Canio (Leoncavallo, P
Hagenbach (Catalini, La Wally), Kalaf (Puccini, Ti
Carevi Dimitrij (Musorgski, Boris Godunov) i osobi
Johnson (Puccini, La Fanciulla del West).
CORTOLEZIS, Fritz, njemaki dirigent i kompozil
sau, 21. II 1878 Bad Aibling, 13. III 1934). U Miinch
dirao klavir (H. Bussmever) i kompoziciju (L. Thuille).
dirigent u Regensburgu (1905), Niirnbergu (1906), M
(1907, dvorsko kazalite), Berlinu {Kurfiirstenoper, 1912)
ruheu (191324 generalni muziki direktor) i Breslav.
28).
DJELA: komina opera Das verfemte Lachen, 1924; opera Der
Gulden, 1928; opereta Rosemarie, 1919. Spis Gedanken uber eine
Auffiihrung des Fidelio, Neues Beethoven-Jahrbuch, III, 1926.
CORTOT, Alfred-Denis, francuski pijanist, pedagi
rigent (Nyon, vicarska, 25. IX 1877 Lausanne, 15. \
Kao uenik L. Diemer
1896 prvu nagradu iz
na Parikom konzervat
Bavreuthu, kao korepeti
spiela, zavolio je dirig
oduevio se Wagnerov
zikom. Usprkos izvai
uspjehu svojih pijanisti
stupa, osnovao 1902
des Festivals Lyriques i
u Parizu prvu franci
vedbu Wagnerove op
Gotterdammerung. Go<
utemeljio Societe des
Cortot; za to drutvo
vao je pod naslovom
publigues predavanja, u
i auditorij s nizom z
novih djela, dotada r
A.-D. CORTOT tih u Parizu. God. 1


CORTOT COSTA 359

vodio u Lilleu Concerts populaires; 1905 utemeljio, zajedno
sa J. Thibaudom i P. Casalsom, klavirski trio, koji je ubr-
zo stekao svjetski glas. S Thibaudom prireivao je i mnoge
sonatne veeri. Osnovao u Parizu Orchestre Symphonique sa E.
Ansermetom i L. Fourestierom, zatim (takoer u Parizu) Orche-
stre Philharmonique sa P. Monteuxom i Ch. Munchom. God.
190717, naslijedivi R. Pugnoa i A.-F. Marmontela, vodi klasu
klavira na Parikom konzervatoriju; 1918 utemeljio sa A. Mangeo-
tom znaajnu muziko-odgojnu ustanovu cole normale de musique
i bio joj direktor dugi niz godina. uveni su bili njegovi ljetni
teajevi za interpretaciju klavirskih djela, koje je prireivao u okviru
te kole. Osnovao Socie'te de Musique de chambre de la So-ciete
des Concerts du Conservatoire (1943).
Svjetsku slavu C. je stekao sa svojih vie tisua koncertnih
pijanistikih priredaba, koje je odravao po svim kontinentima.
Njegova golema tehnika uvijek je bila u slubi stila i poetske ideje.
Izvanredna mekoa, snaga i izdiferenciranost Cortotova udara
predodredili su ga za kongenijalnog tumaa romantikih kompo-
zitora kao i novije francuske muzike, u prvom redu Chopina i
Schumanna, Debussvja i Ravela. C. je bio ne samo muziar naj-
vieg ranga nego i neobino bogat duh. Njegov utjecaj na genera-
cije umjetnika, na muziare i na sav muziki ivot ovoga stoljea
neprocjenjiv je. U toku svoje umjetnike karijere odrao je brojna
predavanja o muzici i muziarima, koja je sam ilustrirao. Uz to
je objavio vei broj eseja, napisanih izvrsnim stilom i dubokim
poznavanjem predmeta. U svojim Sditions de travail C. ukazuje
na specifinu klavirsko-tehniku i interpretativnu problematiku
svakog djela i navodi vjebe za racionalno svladavanje tehnikih
problema. C. je posjedovao golemu biblioteku s mnogim rijetkim
i veoma vrijednim djelima.
DJELA: Principes rationnels de la Technique pianistique, 1928 (klavirske
vjebe): Editions de travail (instruktivna izdanja Schumannovih, Chopinovih,
Liszt ovih, Weherovih, Mendelssohnovih, Schubertovih, Franckovih i Brahmso-
vih klavirskih djel a); La Musique francaise de piano (3 sv.), 193043; Aspects
de Chopin, 1949. Cours d'interpretation, prema biljekama s majstorovih teajeva
izdal a Jeanne Thieffrv, 2 sv. , 1934. Neka predavanja tampana u Journal de
VUniversite des Annales i dr. Djelomian katalog Cortotove bibl iot eke izdali
F. Goldbeck i A. Fehr : Bibli othique Alf red Cortot. Premi ire parti e: Theorie
de la musique. Traites et autres ouvrages theoriques des XV
e
, XVII
e
etXVIIJ
e
siecles, 1936 (predgovor napisao H. Prunieres).
LIT. : / . Feschot te, Al fred Denis Cortot, MGG, II, 1952. B. Gavoty,
Alfred Cortot, Monaco i Geneve 1953. M. Miserocchi, Cortot nella sua scuola,
La Scala, 1957. J. As.
COSMA, Viorel, rumunjski muzikolog (Timis,oara, 30. III
1923 ). Studij zavrio na Konzervatoriju u Bukuretu (I. Du-
mitrescu, M. Jora, Th. Rogalski, Z. Vancea). Nastavnik na Mu-
zikoj koli i od 1964 profesor za historiju muzike na Konzer-
vatoriju u Bukuretu.
DJELA: Bartok Bela Levelei, 1955; Ciprian Porumbescu, 1956; Ion Vidu
(18631931), 1956; George Fotino (18581946), 1958; Maiorul I. Ivanovici
(18451902), 1958; Figuri de Idutari, 1960; Cintareata Elena Teodorini, 1962;
Un Maest ru al muzidi corale: Ion Vidu, 1965; Nicolae Filimon, critic muzical
si foldorist , 1966; l eksikon Muzici eni Romani , 1970. Studije, l anci i ra-
sprave u asopisima: Muzica, Contemporanul, Revue Roumaine, La Roumaine
d'auiourd'hui, CoBercKaH My3fciKa, Ruch Muzyczny, Uj zenei szemle, Musik
und Gesel l schaft i dr. Uredio izdanje djel a C. Por umbescua, I. Vidua i
Gh. Dime i leksikon Compozitori si muzicologi romani, 1965.
COSME, Luiz, brazilski kompozitor i muziki pisac (Porto
Alegre, 9. III 1908 ). Studirao na Konzervatoriju u Cincin-
natiju i u Parizu. Djeluje u Rio de Janeiru. Od 1945 lan je Bra-
zilske muzike akademije.
DJELA: preludij za orkestar, 1936; Ideia fixa za orkestar, 1937. KO-
MORNA: gudaki kvart et, 1933: Pequena Sui te za 2 viol ine, viol u i klavir,
1932. Za violinu i klavir : Danca do Fogareiro, 1930 (takoer za klavir i za gu-
daki kvart et); Mae d' Agua Canta, 1931 (t akoer za gud. kvartet ); Oracdo a
Teiniagud, 1932 (takoer za gud. kvartet i za orkestar); Brincado de pegar, 1933.
Za viol onelo i klavir : Falacdo de Anhangd Pita, 1933 (t akoer za violinu i
kl avir i za orkest ar). Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Bal eti : Sala-
manca do jardu, 1935 i O Lambe-Lambe, 1946. Marionetska igra O Menino
atrasado, 1946. Novena d Senhora da Graca za balerinu, recit atora, gudaki
kvartet i klavir, 1950. Scenska i fil mska muzika. Bombo za bariton i instrumen-
talni sastav; solo-pjesme. SPISI: Horizontes de muica, 1953; Introducdo a
muica, 1954; Muica e tempo, 1955. Studije i l anci.
COSMO, Nicola, talijanski kompozitor (Acquaviva delle
Fonti kraj Barija, 30. IV 1918 ). Studirao na konzervatorijima
u Pesaru (A. Zanella) i Napulju (G. Napoli), u kompoziciji i
dirigiranju usavravao se na akademiji Ghigiana. Profesor je
Konzervatorija u Bariju.
DJELA. DRAMSKA, Opere: La Redenzione di Davide, 1964; Jaufri Rude l,
1967: Reine Clair e (neizvedena). Balet Pigmalio ne. Objavio j e : Scale semplici e
scale doppie legate a schema fisso per pianoforte.
LIT. : A. Giovine, Nicol a Cosmo, Musicist i di Terra di Bari, Bari 1968.
COSSETTO, Emil, dirigent i kompozitor (Trst, 12. X
1918 ). Studij dirigiranja zavrio 1947 na Muzikoj akademiji
u Zagrebu. Od 1945 dirigent OKUD Joa Vlahovi u Zagrebu.
Bio je dirigent Radio-zbora i Ansambla narodnih pjesama i plesova
Lao u Zagrebu i Simfonijskog orkestra JNA u Beogradu. Sada
vodi i KUD Moa Pijade u Zagrebu. Kompozitor preteno vo-
kalnih djela, C. posee najvie za stihovima koji govore o naoj

stvarnosti, ne zanemarujui pri
tom ni tematiku iz narodnog
ivota, to je znatno pridonijelo
popularnosti njegovih ostvarenja.
U harmonijskom se pogledu
Cossettova muzika oslanja na
tradicionalne uzore, premda
slobodno voenje dionica dovodi
i do otrih sukoba (Konjanik,
Partita sefardica, Atomska kia).
Kao zborski dirigent C. je svojim
uzornim izvedbama pridonio
afirmaciji jugoslavenskog
muzikog stvaralatva i pred
meunarodnim forumima.
DJELA. ORKESTRALNA:kon-
cert za klarinet (Zagreb, 28. X 1970),
Folklorni scherzo, 1962 (RTZ, 25. XI
1963); Uvertira in Do, 1963; Adagio
E. COSSETTO itarantella, 1964 (Zagreb,23.
Dva plesa iz kantate Zeleni Juro, 1965; Capriccio, 1968. Za solo instrument i
gudaki orkestar : Concertino za 2 fl aute piccolo, 1956; etiri alkenaske teme za
obou i embalo, 1966; Aria e minuetto za rog, 1966; Praeludium, Past orale i
Scherzo za viol onel o, 1966. KOMORNA: duhaki kvint et Muzika za
renesansnu tragediju, 1953; t rio za obou, engleski rog i harfu, 1955; akavska
suita za obou, engl eski rog i fagot , 1958; Pet karaktera za kl arinet i klavir,
1964; Obrati u schersu za klarinet solo i klavir ad lib., 1966. Za viol inu i kl avir :
Andant e, 1947 i Igre, 1967. KLAVIRSKA: Pastoral na suita, 1950;
Sonatina, 1962. VOKALNA. Kantate: Borbena, 1947; Zagrebu, 1950
( Za greb, 7. V 1951); Konjanik ( Kaval kada) , 1956 ( Zagreb, 9. XII 1957);
Zeleni Juro, 1965; Pjesme o mojoj zemlji, 1968; Pjesma jutra, 1968; Drug drugu,
1969. Komit ske igre za muki zbor i komorni ansambl , 1955. Za djeji zbor i
komorni ansambl : Goranove pjesmice, 1955 i Tri pjesme o proljeu, 1960. Za
mjeovit i zbor, t amburaki orkest ar i klarinete: Ladarke, 1950 i Zapisi
0 Titu, 1961. Za mjeovit i zbor i kl avir : Parti ta sefardica, 1959 ( RTZ, 19. IX
1963); Atomska kia, 1962 (RTZ, 24. X 1963); Two yidish choirs, 1963; Kheven-
hiller, 1965; Yidish nigun, 1968. Svatovski tropjevi za enski zbor i kl avir, 1967;
Tri pjesme borbe i obnove za djeji zbor i klavir, 1954; Tri kanona za djeji zbor
1 harfu, 1966. Za glas i orkestar: Ljubavna lirika, 194550; Pjesme 0 majkama
i herojima, 1945; Tri popijevke, 1950; Meimurska, 1954; Sutonske pjesme, 1956;
Dvije kancone, 1962; Jama, 1967. Solo-pjesme. Mjeovit i zborovi: Majevica,
1946; eta, 1948; U tunelu, 1949; Ivanjska koleda, 1950; Z mojih bregov, 1953;
Pjesma o mojoj zemlji, 1954; Tzvo mixed choirs, 1958; Doel je doel, 1961; Gum-
belijum roa, 1965; Gavran, 1965; Galge, 1965; Republiki, 1965; Pjesma ra
dosti, 1966; One su hodile, 1967; Veseli kanon, 1968; Naricaljka, 1968; Jabuka,
1970; Ruke domovine, 1970; Plavo nebo, 1970. Muki zborovi: Hammering, 1951;
Bogeka, 1955; Galenjalka, 1955; Hajduka, 1955; Three yidish songs, 1969;
Qui rapere hane nuptam gaudes, 1970. Djeji zborovi: Alaj volim; Zlatna grana;
Kraljiki kanoni; Sat iriki kanoni; Pet pjesama na tekstove G. Viteza; Koja
je zvjezdica i dr. Masovne pjesme (za zbor i orkestar): Na zavjet; Heroji mladi;
Zavjet; Gle sva, u suncu; Sveana pjesma; Republiko nam; Pjesma radnog naroda;
Pjesma republici; Mi emo mladi; Leti pjesmo; Tu je mladost; Maj; Naa mla
dost; Napjevi o zemlji (Dostojanstven; Poletan; Svean; Borben; Pokretan;
Lirian; Usrdan; Izraajan; Spokojan; Zanosan). Obrade borbenih pjesama
uz instrumental nu pratnju: Bileanka; Proleterska posmrtna koranica; Konjuh
planinom; Pjesma 0 komandantu Savi; Omladinka Mara; Petrova mi Gora mati;
Oj narode Like i Korduna i dr. Obrade narodnih napjeva za vokal no-instrumen-
t al ne sast ave. LAKA ORKESTRALNA: Kanon; Prol jetna habanera; Ra
dost; Tanac; Maurka; Parada; Popevka i polka; Intrada; Pononi plesai i dr.
LIT. : K. Kovaevi, Hrvat ski kompozitor i i njihova djel a, Zagreb 1960 .
Isti, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. K. Ko.
COSSMANN, Bernhard, njemaki violonelist (Dessau,
17. V 1822 Frankfurt na Majni, 7. V 1910). Uenik K. Drechslera
u Dessauu, Th. Miillera u Braunschweigu i F. A. Kummera u
Dresdenu, lan opernih orkestara u Parizu i Londonu, Gezvand-
/zas-orkestra u Leipzigu, i prvi elist u Weimaru. God. 186670
profesor Konzervatorija u Moskvi, a od 1878 na Hochovu kon-
zervatoriju u Frankfurtu. Nastupao i solistiki i u komornim
sastavima. Komponirao je nekoliko djela za violonelo.
COSSOTTO, Fiorenza, talijanska pjevaica, mezzosopran
(Crescentino kraj Vercellija, 22. IV 1935 ). Studij pjevanja
zavrila na Konzervatoriju u Torinu (P. Della Torre). Pobijedila
na mnogim pjevakim natjecanjima i veoma rano postala lanica
milanske Scale, gdje je 1957 nastupila na praizvedbi Poulencove
opere Dialoghi delle Carmelitane. God. 1959 pjevala ulogu, Neris
(Cherubini, Medea) u londonskom Covent Gardenu, a 1960 usko-
ila, umjesto naglo oboljele G. Simionato, u ulogu Amneris
(Verdi, Aida) na predstavi u veronskoj Areni. U njene najbolje
kreacije idu: Laura Adorno (Ponchielli, Gioconda), Favorita
(Donizetti), Carmen (Bizet), Adriana Lecouvreur (ilea), Adalgisa
(Bellini, Norma), Azucena (Verdi, Trubadur), Lola (Mascagni,
Cavalleria rusticana) i dr.
COSTA, Alessandro, talijanski kompozitor i muziki pisac
(Rim, 19. III 1857 Mompeo, 12. XII 1953). Studirao u Rimu na
Istituto tecnico i na Liceo di S. Cecilia, gdje mu je uitelj bio E.
Terziani. Tu je kasnije vie godina poduavao kontrapunkt i
harmoniju. God. 1880 izveo u Rimu Bachov Magnificat i misu u
h-molu. Odigrao u muzikom ivotu Italije vanu ulogu kao
suosniva Bachova drutva (1903), koje je izvodilo muziku starih
majstora. Kasnije se povukao u Mompeo i posvetio budistikim
studijama.

360
COSTA COULTHARD

DJELA: dvije simfonije; fant azija za orkestar . Dva klavirska kvint eta.
Opera Sumitri; predigra za Shakespeareova Richarda III. Oratorij La
Leggenda dell'Anima za sopran, enski zbor i orkestar; kantata Visione za sole, zbor
i orkestar; Danza degli scheletri za tenor i orkestar; Presso una fontana i Ondine
za glas i klavir. SPISI: Una curiosa polemica: Brevi cenni sul prezente stato
delta critica e dell' arte musicale in Italia, 1881; Coscienza e progresso, 1885;
Pensieri sulla storia delta muica, 1900; Schopenhauer e Wagner, 1932. Studije
o budistikoj doktrini.
COSTA, Michele Andrea Agniello, engleski kompozitor i
dirigent, po roenju Talijan (Napulj, 4. II 1808 Hove, Engleska,
21. IV 1884). ak Konzervatorija u Napulju, uio kod svojeg
oca Pasqualea Coste, svog djeda G. Tritta, te kod G. Furna i
N. A. Zingarellija. U pjevanju ga pouavao G. Crescentini. i-
vio u Engleskoj od 1829 (promijenio ime u Michael Andrezv Ag-
nus). Operni dirigent u Londonu, 184654 dirigent Filharmo-
nijskog drutva i orkestra Sacred Harmonic Society (1848). Uz
to vodio muzike festivale u Birminghamu, Bradfordu i Leedsu,
a od 1857 i Handelove festivale u Londonu, na kojima je nastu-
palo i do 3500 pjevaa. Koncertirao u Njemakoj, Nizozemskoj
i Italiji.
DJELA; tri simfonije. DRAMSKA. Opere: // Delilto punito, 1826; //
Sospetto funesto, 1827; // Carcere d' Ildegonda, 1828; Malvina, 1829; Malek Adel
(ukljueni neki odlomci opere Malvina), 1837; Don Carlos, 1844 (postigla najvei
uspjeh). Balet i: Kenilivorth, 1831; Une Heure d Naples, 1832; Sir Huon, 1833;
Alma, 1842; Faust, 1848. VOKALNA. Or atoriji : La Passione; Eli, 1855 i
Naaman, 1864. Kantat a L'lmmagine, 1823. Prat nja za Handelove oratorije
Solomon i Judas Maccabbaeus. Misa za 4 glasa i druga crkvena djela.
LIT.: K. Laux, Michele (Andreas Agnus) Costa, MGG, II, 1952.
COSTA, Pasquale Mario, talijanski kompozitor (Taranlo,
26. VII 1858 Monte Carlo, 27. IX 1933). Uio na Napuljskom
konzervatoriju. ivio 188185 u Londonu, zatim u Parizu (do
1890) i Rimu. Jedan od najpopularnijih kompozitora napuljskih
romanca, koje je veinom komponirao na tekstove S. Di Giacoma.
i i j DRAMS KA
puljske romance.
LI T. : N. Port acci, Mario Cost a, Not e di vit a e d'art e, Tar ant o 1934.
K. Laux, Pasquale Mar io Costa, MGG, II, 1952. S. di Massa, Stor ia dell a
caazone napoletana, Napoli 1961.
COSTE, Napolon, francuski virtuoz na gitari (Departement
Doubs, 28. VI 1806 Pariz, 17. II 1883). Nastupao na koncertima
do 1863, kad je zbog ozljede na desnoj ruci morao napustiti svi-
ranje. Uveo je sedmu icu (D) na gitari.
DJELA. 53 kompozicije za gitaru: Rondeau de concert; Reverie; fantazije i dr.
Transkr ipcije za git aru. Ponovo izdao kol u za gitaru F. ora. LIT. : J.
Zuth, Handbuch der Laut e und Git ar r e, 1926. COSTELEY,
Guillaume, francuski orgulja i kompozitor (Pont-Audemer,
Normandija, oko 1531 Evreux, 1. II 1606).
Orgulja Henrika II i Karla
IX. Vjerojatno je na njegov na-
govor osnovano drutvo Puy de
musique en Vhonneur de Ste Cecile
u Evreuxu (1570), koje je svake
godine prireivalo natjeaj i
nagraivalo dva najbolja latinska
moteta i pet najboljih francuskih
chansona. Humanist, srodan Baifu,
C. u vokalnim djelima nastoji
postii to veu razumljivost
teksta; stoga su njegovi chansoni
uvijek homofoni. Melodijska li-
nija u njima obino je iroka
daha; esto primjenjuje i kro-
matsku alteraciju.
DJELA: fantazija za orgulje ili
spinet. Chansoni za 46 glasova
(izdano u Musique de Guillaume Cos-
teley, 1570 i u razni m zbir kama onog
G. COSTELEY vremena).
LIT. : M. Brenet, Guillaume Costel ev et
son essai de musique enhar-
monique, Guide Musical, 1892. M. Cauchie, Documents pour servir a une
biographie de Guillaume Costelev, Revue de Musicologie, 1926. N. Bridgman,
Guill aume Costelev, MGG, II, 1952. J. Levy, Cost elev's chromat ic chanson,
Annales Musicologiques, 1955.
COTARELO Y MORI, Eduardo, panjolski uenjak. Istra-
ivao, uz ostalo, i povijest panjolske opere.
DJELA: Origenes y esiableciemento de la opera en Espana hasta 1800; Iriarte
y su epoca; Don Ramon de la Cruz y sus obras; Estudios sobre la historia del arte
escenico en Espana (3 sv.: I, Maria Ladvenant y Quirante; II, Maria del Rosario
Ferndndez (La Triana i III, Isidoro Maiauez y el Teatro de su Tiempo); ko-
ment ar za Colecdon de Entremeses, Loas, Bailes, Jdcaras y Magigangas desde
f ines des s iglo XVI a mediados del XVI I I .
COTILLON (franc), popularan drutveni ples u XIX st.;
najee se izvodio na zavretku plesnih zabava. Plesai u parovima
imitiraju razliite korake i figure vodeeg para. C. nema posebne
muzike, ve se plee na muziku valcera, polke, mazurl
(-* Farandole).
LIT. : G. Desrat, Le Cot il lon avec t outes ses figures, Par i 18;
Paul, Le Cot illon et les quadrill es, Pari 1877.
COTOGNI, Antonio, talijanski pjeva, bariton (1
VIII 1831 15. X 1918). Muziku uio u Ospizio di San
u Rimu i zatim kod A. Faldija. Na opernoj pozornici c
1852 u rimskom Teatro Metastasio kao Belcore (Donizei
bavni napitak); 1860 prvi put nastupio na milanskoj Sa
vao u Italiji, Engleskoj, panjolskoj i Rusiji. Povukavi se
bio je 189498 profesor na Konzervatoriju u Petrogra'
1899 do smrti na konzervatoriju Santa Cedlia u Rimu.
velik broj pjevaa medu kojima su G. Lauri-Volpi, Jean de
B. Gigli, M. Battistini i M. Stabile. Cotognijev repertoa:
zao je vie od 150 uloga. Najvii domet ostvario je kac
(Rossini, Seviljski brija), Rodrigo (Verdi, Don Carlos), F
(Verdi), Valentin (Gounod, Faust), Wolfram (Wagner, J
ser), Telramund (Wagner, Lohengrin) i dr.
LIT. : N. Angelucci , Ricordi d'un art ista: Ant onio Cotogni, Rc
G. Monaldi, Cantant i cel ebri, Roma 1929.
COTTA'SCHE BUCHHANDLUNG, njemako iz
poduzee. Osnovao ga je 1659 u Tiibingenu Johaim Geo
(163192). Od 1811 sjedite naklade je u Stuttgartu. U
C. B. objavljena su djela najpoznatijih njemakih knji
Kad je 1889 preuzeo vodstvo Adolf Kro'ner poveao se br
nih, pa i muzikolokih publikacija. Naklada je objavila i
struktivnih izdanja klavirskih kompozicija Bacha, Hi
Clementija, Haydna, Mozarta, Beethovena, Schuberta
delssohna, Chopina, Liszta i dr., kao i veliku klavirsku i
Leberta i L. Starka (4 sv., 1858; IIII sv. preradio kas
Pauer). Od 1956 nakladu vode H. J. Storig i H. Mater.
LIT. : A. Schaffle, Cotta'sche Buchhandlung, Stuttgart 1895. !
COTTLOVV, Augusta, amerika pijanistkinja (She
Illinois, 2. IV 1878 White Plains, New York, 11. 4 195
dirala u Chicagu klavir kod C. Wolfsona, a teoriju i korr
kod F. Gleasona. God. 188995 koncertirala u veim gr
SAD, a 1896 usavravala se u Berlinu kod F. Busonija.
se u Ameriku 1917. Na koncertnim turnejama po Nj
Nizozemskoj, Engleskoj, Rusiji i SAD nastupala s vode
kestrima i dirigentima. Napisala My Years with Buo;
Musician, 1925).
COTTO (Cotton, Cottonius), Johannes (John):
hannes Affligemensis
COTTRAU, talijanska obitelj muziara francuskog pc
1. Guillaume-Louis, kompozitor i izdava (Pariz,
1797 Napulj, 31. X 1847). Uenik G. Crescentinija u 1
autor je vie pjesama u napuljskom dijalektu (neke od n
trebio je F. Liszt u svojoj klavirskoj kompoziciji Venezia e
Bio je direktor napuljskog izdavakog poduzea B. Gira
DJELA: Fenesta vascia; La Monacella; Serenata di Pulcinella; Lc
La Scarpetta; UAmante scurnuso. Izdao zbirke: Passatempi music
Napolitane, 1824; Eco del Vesuvio, 1840.
2. Teodoro, kompozitor i publicist (Napulj, 27. XI
30. III 1879). Sin Guillaume-Louisa; uitelji su mu bili
i S. Pappalardo. Naslijedio oca na vodstvu izdavakog r. i
reorganizirao ga u Stabilimento Musicale Partenopeo T.
(djelovalo do 1900). Od njegovih popularnih canzona c
su se odrale Santa Luda i Addio mia bella Napoli.
3. Giulio, kompozitor (Napulj, 29. X 1831 Rirr
1916). Brat Teodora. Muziku uio u Napulju (L. Cord
Parizu (S. David). ivio je u Parizu i tamo vodio pjevai
DJELA. Opere: Griselda, 1878: La Lega lombarda, 1907; Cord
Operete. Solo-pjesme; dueti i dr. Lettres d'un melomane Pow
document a fhistoi re musi cale de Naples de 1829 d 1847, 1885.
LIT. : E. Piero, La Canzone napolet ana, Roma 1952. V. Palit
dell a canzone napoletana, Mil ano 1958.
COULlS, u francuskoj klavirskoj muzici XVIII st. :
muziki ukras, dugi silazni predudar, koji se biljeio ispre
note kvaicom ili kosom crticom:

i
Coule sur une tierce ili Tierce coulee, ukras kod interva
izvodio se odozdo prema gore:
-P-J
COULTHARD, Jean, kanadski pijanist i kompozitc
couver, 10. II 1908 ). Klavir studirala na Konzervatorij
, j j p
DJELA: val ceri, marevi i druge kl avirske kompozicije. DRAMSKA
it F komina opera 1909 Operete: II Re di Chez Maxim 1919
Pantomime: LHistoire d un Pierrot, 1893 (post igla velik uspjeh); Modele Rene; Une
Nuit de noe; La Dame de Pique. Marionetska igra Le Disilluse, 1889. N l j k



COULTHARD COUPERIN 361

rontu, kompoziciju kod R. Vaughana Williamsa u
Londonu te A. Benjamina i B. Wagenaara u Vanco-
uveru. Uz to je uila jo kod A. Schonberga, D.
Milhauda i A. Coplanda. Od 1947 djelovala je na
novoosnovanom muzikom odjelu univerziteta British
Columbia.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1950; koncert za
violinu, 1959; Fantasy za klavir, violinu i komorni orkestar, 1960;
Canadian Fantasy, 1939; Excursion, 1940; uvertira Sea Chanty, 1942;
A Prayer for Elizabeth za gudae, 1953; Music for Saint Cedlia,
1954; Music ofaQuiet Song za flautu i gudae, 1946. KOMORNA:
2 gudaka kvarteta, 1948 i 1953; klavirski kvartet, 1957; sonata za
violonelo i klavir, 1947; sonata za obou i klavir, 1947; Sonata-
Rhapsody za violu i klavir; The Bird of Dazvning Singeth Ali Night
Long za viol inu, 9 gudaa i harfu, 1960. Za violinu i klavir:
sonata, 1948; 2 sonatine, 1945; Poem, 1947; Six Bizarre Dances,
195860. KLAVIRSKA: sonata, 1948; Sonata to Jane, 1954; 4
studije, 1945; Theme and Variations, 1951; Four Pieces to Jane,
1952; Six Preludes, 1954; Early Piece, 1960. VOKALNA. Za
glas i orkestar: Two Songs for the Haidas, 1942; Nightzvind, 1951;
Three Songs, 1954. Zborovi a cappella; solo-pjesme.
COUNTRY DANCE, vrsta engleskih plesova
narodnog podrijetla u XVII i XVIII st., s velikom
raznolikou koraka i pokreta kao i osebujnom
postavom izvodilaca. Plesai i plesaice su obino bili smjeteni u
etvorokutu, okrenuti jedni prema drugima, primicali su se i
odmicali u plesnim koracima, koji su se svakih osam taktova
mijenjali. Melodije ovih plesova, oblikovane u simetrinim
periodama od osam taktova, vrlo su jednostavne; osobita
panja posveena je ritmikom naglaavanju. Glavni izvor
za c. d. predstavlja zbirka J. Plavforda The English Dancing
Master (1651, novo izd. 1933), koja sadrava preko stotinu melodija
countrv dancea s koreografskim uputama. Osim proirenih
izdanja tog djela objavljene su u toku XVIII i u poetku XIX st.
mnoge druge zbirke, esto u depnom formatu, prikladnom za
upotrebu kod samog plesa. C. d., koji su u novije vrijeme ponovo
pokuali oivjeti u Engleskoj i SAD, ima neke slinosti s francuskim
branleom iz XVI st. (-> Contredanse i Anglaise).
LIT.: F. Kidson, Old Engl ish Country Dances . . ., 1890. C. F. Sharp,
The Countrv Dance Book, 6 sv., London 190922. M. Karpeles, Countrv
Dance, MGG, II, 1952. K. Ko.
COUPERIN, porodica muziara koji su odigrali vanu ulogu
u razvoju francuske muzike u XVII i XVIII v. Medu njima su
se najvie istakli Louis C. i Franfois C. (Le Grand), zatim Mar-
guerite-Louise C. (Pariz, 1676 ili 1679 30. V 1728), pevaica
(sopran), kroz 30 godina u slubi na dvoru kao ordinaire de la
musique de Chambre du Roy, odlina interpretkinja vokalnih kom-
pozicija Francoisa le Granda; Marguerite-Antoinette C. (Pariz,
19. IX 1705 oko 1778), erka Francoisa le Granda, prva ena
koja je vrila dunost dvorskog embaliste, a posle oeve smrti i
dvorskog uitelja muzike (Maitre des Enfants de France); Ar-
mand-Louis C. (Pariz, 25. II 1725 2. II 1789), organista u crkvi
St. Gervais (od 1748 do smrti) i u drugim parikim crkvama (od
1782 premier organiste na dvoru), na glasu kao izvanredan virtuoz,
komponovao kamernu muziku i dela za clavecin (po uzoru na
Francoisa Couperina); Gervais-Franfois C. (Pariz, 22. V 1759
11. IV 1826), sin Armand-Louisa, kojega je nasledio u nekim
slubama (organista u crkvi'St. Gervais i St. Francois i na dvoru
Luja XVI), komponovao klavirska i kamerna dela. Njegova erka
Celeste-Therese C. (Pariz, 1793 14. II 1860), pevaica, pijanist-
kinja i organistkinja, poslednji je lan ove porodice.
1. Louis (Chaumes, oko 1626 Pariz, izmeu 10. i 22. XI
1661). ini se da je ve u rodnom gradu stekao solidnu muziku
naobrazbu, jer je zajedno sa svoja dva brata (Francoisom i Char-
lesom) sudelovao na sveanostima u okolici kao violista i kompo-
zitor. Takvom jednom prilikom oduevio je J. Chambonnieresa,
dvorskog embalistu, koji mu je utro put u Pariz. Tu je Louis
postavljen 1653 za organistu crkve St. Gervais. Ovaj poloaj
zauzimali su lanove porodice C. neprekidno sve do poetka XIX
v. Na dvoru je Louis oko 1656 postao Ordinaire pour le dessus
de viole (redovan lan, prvi violista). Usavravajui se kod Cham-
bonnieresa on je u to doba dostigao veliku vetinu u sviranju
orgulja i embala; prema izvetaju savremenika J.-L. le Galloisa
njegovo sviranje na embalu cenile su uene linosti zbog punine
zvuka i bogatstva disonanca, ukrasa i imitacija. U Louisovim
kompozicijama za clavecin i za orgulje opaa se tenja da se ita-
lijanska manira trio-sonate i orguljaki stil Frescobaldija priblii
francuskim tradicijama; izbegava se povezana kontrapunktska
GENEALOKO STABLO MUZIARA IZ PORODICE COUPERIN
Charles I, orgulja, rodonaelnik
Louis (oko
16261661)
Francois (1630
poslije 1708)
Elizabeth
(1636 ?)
Charles II
(16381679)

Margueri teLoui s e
(oko 16761728)
Nicolas
(16801748)
MareRogerNormand
(oko 16621734)
Francois le Grand
(16681733)

ArmandLouis
(17271789)
MarieMadeleine MargueriteAntoinette
(16901742) (1705 oko 1778)

"BnUtr
COUNTRY DANCE. Naslovna strana 14. izdanja zbirke The Dancing Master, London 1709
362 COUPERIN

graa, tematika nije vie tako temeljna, rado se upotrebljavaju
periode kratka daha sa estim kadenciranjem. U svitama dostie
Louis veu zaokruenost i vie jedinstvo izraza od svojih pret-
hodnika; posve je utvren tip pojedinog plesa, a esto su uz sam
naslov dodane i poblie oznake kao gay i grave. Gigues su razno-
vrsno graene, sa poecima u imitacionim nastupima, sa punim
akordima itd. U chaconnama se redaju kontrastne varijacije sa-
svim razliitog karaktera i kolorita. Naroito je bogata i smiona
harmonska graa njegovih kompozicija; Louis uvodi tonalitet fis-
mola u muziku za clavecin, slui se hromatikom, ukrtavanjem
partova i promenama tonaliteta (naroito u passacaglima i cha-
connama, koje su mu najbolja dela). Ritmika mu je izvanredno
izdiferencirana. Njegove Fantaisies pour les violes (za diskant--
gambu sa basso continuom) i Simphonies (za diskant-instrument i
tenor-instrument sa basso continuom) od prvih su priloga fran-
cuskoj solo-sonati i trio-sonati. Louisovo delo Tombeau, u kojemu
je opisana sahrana Blanchrochera, prva je francuska anr-kom-
pozicija za clavecin, a njegovi Preludes prve su francuske kompo-
zicije sa tim naslovom za instrumente sa dirkama.
DELA (ukupno 136 kompozic ija, sauvanih u r ukopisu) . KAMERNA:
Tri Simphonies za sol o-instrumente i basso cont inuo; 2 Fantaisies pour les violes
za viol u da gamba i basso cont inuo. Za clavecin i za orgulje: 14 Preludes;
Tombeau; Duo; Fantaisie; razl iiti stavovi svita.
NOVA IZD. Sva del a objavio je 1936 P. Brunold. Pojedine kompozicije
izdal i su: A. Farrenc {Le Tre'sor des pianistes, 186172); F. Raugel (Les Alaitres
francai s de Vorgue aux l6
e
, iy
e
et l8
e
sieclesj; G. Grovl ez (Les plus belles pieces
de clavecin de Vecole francaise) i dr.
2. Fran^ois le Grand (Pariz, 10. XI 1668 12. IX 1733).
Prvu poduku dobio od oca Charlesa i strica Francoisa. Posle
oeve smrti (1678) verovatno mu je bio uitelj njegov zatitnik
J. Thomelin, dvorski organista. Ve 1685 Francois preuzima du-
nost organiste u crkvi St. Gervais, koju je zadrao do smrti. God.
1690 poinje da izdaje svoje kompozicije uzevi tamparsko pravo
na est godina. Postepeno on dolazi na glas i stie samopouzdanje,
koje oituje i u borbi protiv Menestrandise, udruenja koje je
ponovo htelo da naturi organistima svoja dotrajala cehovska pravila.
U delu Les Fastes de la grande et ancienne menestrandise (II knjiga
Pieces de clavecin) on ismejava ovu zastarelu ustanovu. God.
1693, posle Thomelinove smrti, poto je na javnom takmienju
pobedio konkurente, Francois dobija jedno od 4 mesta organiste
Kraljeve kapele u Versaillesu. Idue godine postaje uitelj (maitre
de clavecin des Enfants de France) prestolonaslednika, prineva,
princeza i lanova drugih aristokratskih porodica. Uz to obavlja
i dunosti dvorskog embaliste (claveciniste de la cham-bre), koje
slubeno pripadaju bolesnom J. -H. d'Anglebertu. U to
vreme Francois je postao centralna linost u muzikom ivotu
Pariza: on druguje sa tadanjim najvienijim muziarima (A.
Philidor, L. Hotteterre, gambista M. Marais, lautista R. de Visee,
violinista F. Duval i dr.), kompozitori mu posveuju svoja dela,
njegove se kompozicije za clavecin izvode irom zemlje, a javljaju
se i brojne prerade njegovih dela za druge instrumente (to je on
sam odobravao); pored ueg kruga uenika (L.-A. Dor-nel, F.
Dagincourt, G.-A. Calviere), mnogi mladi muziari iz
unutranjosti dolaze kod njega da ue sous 1' orgue de St. Ger-
PIECES DORGUE

/
/ Vrte a i '^fijft ordtmurc
Pour'let Fe/tes Safcr I, Alifre
pmpre -penir /AS Ccmi,. R
Mf
COMPOSJEZS PAJi F.COVPBJX.S i. ,_*,.> .
ORGAMISTM IX s: GERVAIS Le Pnx
de cliacane Mcffe ffl Lrvres .
JI PARI . cbe-z,
LAutlnHir prack*- U GrandPcrtail
de. i'Egkjs S'. Geruals ..4VEC
PR1VILEGE DV JRo.
F. COUPERIN. Naslovna st rana zbirke Pieces d'orgue, Pariz 1690
vais. God. 1713 Francois dobija kraljevsko tamparsko pravo
na 20 godina i izdaje delo za delom. Poslednjih godina iveo je
povueno.

Golemi uticaj koji j<
cois za svog ivota kac
nije izvrio u svim pi u
domovini i izvan nj se
moe pravilno proce tome
svedoe u prvor posvete i
predgovori njegovih
uenika. Svoja pedagoka
iskustva iz Francois u
L'Art de le clavecin, delu
koje nova za poznavanje
frar muzikog stila uopte,
1 itavu izvodilaku praki
doba, a posebno za clav
tehniku i nain ukraavi je
delo i jedino merods
izvoenje njegovih kc
ija. Znaajno je da jt
Bach upotrebljavao U
toucher to se vidi iz
ukrasa u njegovom del
vierbilchlein iz 1720; medu Bachovim rukopisima i delii
lae se prepisi i prerade nekih Francoisovih kompozici
jedan trio iz Les Nations preradio je Bach za orgul Aria, a Les
Moissonneurs iz Pieces de clavecin kao Rondi Od Francoisove
klavirske tehnike Bach je preuzeo i ukr ruku pri sviranju
na dva manuala, zatim mnoge ukrase, vatno i primenu trio-
stava od embala. Francois je izgrac naroitu vrstu
programne kompozicije za clavecin, koja j< postala
karakteristina i dominantna u francuskoj clave muzici
(Rameau i dr.), a njezini tragovi naziru se sve do im nizma.
Istovremeno Francois je na poetku mnogo od
Italijana: svoje prve trio-sonate pie u stilu italijanske t
sonate i doskoro ta vrsta postaje u Francuskoj modom; 1
duhovne vokalne kompozicije unosi italijanski monodij;
prilagodivi ga time francuskim potrebama. Ali kasnije s
tei za usklaivanjem oba stila francuskog i italijanskog
i naziv njegovog dela Les Gouts reunis). On preuzima el
homofonije, koja ne iskljuuje povremenu primenu kontra
skog tkiva, zatim pune, kiene harmonije, izraajnu mi
ivlja tenija tempa i sklonost za ciklikim redom. Sa druge
vodi rauna o francuskoj praksi lautista, naroito precizi
mii, melodici kratkoga daha, koja je racionalistiki pei
rana, a ipak zamagljena ukrasima, 0 raznolinom razvoju
: i o programnoj osnovi. U svojim delima Francois je usj
stopi sve te razne elemente u novi stil kroz koji zrai njego
stvaralaka linost.
Francois je pisao duhovnu muziku (motete), kompozi
orgulje, trio-sonate, koncerte za manje sastave. Ali on ivi
stveno kao autor 27 svita za clavecin koje zajedno sadre
200 stavova. Francoisove svite neobine su i nove, kako po
tako i po sadrini. Ta dela (on ih zove Ordres, redovi, tj.
stavova) imaju ponekad i do 73 stava, mnogo vie nego i
bogatijim baroknim svitama. Uz to mnogi od tih stav<
oituju vie vezu sa ustaljenim ritmikim obrascima na
su redovito izgraene svite baroknih majstora. To se
zato to Francois svojim stavovima (kao i itavim svitam
programne naslove. Oni postaju muziki portreti koji izne
raznovrsnou, draeu i poetinou. U nevelikim Frai
vim stavovima za clavecin ive osobe sa francuskog dvora,
nikovi poznanici, likovi iz njegove porodice; javljaju se j
timunzi iz prirode, iz ivotinjskog sveta. Kao jedan od
instrumentalnih programnih kompozitora, C. je na svoj
prikazao raznolinost ovekove naravi i lepotu prirode,
podigao dotadanju francusku muziku za clavecin na veo:
soki stepen; nainio je od clavecina instrument profinje:
lorita i novih tehnikih tekovina, izgraujui svoja dela n;
nim i raznovrsnim ukrasima, toliko karakteristinima za fra
claveciniste, na lakoi i neusiljenosti, dalekoj od dramat
i grubosti realizma. No ipak Francois nije iskljuivo izrazit
stavnik ljupkog, nestanog rokokoa. U njegovim delima
monumentalnosti baroka (La Lugubre YL I knjige Pieces 1
vecin), setne tuge (Plainte pour les violes iz Les Gouts r
tamnih senki (Lefons de Tenebres), bogate zvunosti sli
instrumentalnog ansambla (Concerts royaux).
Sa pravom kae Pirro da je njegovo ivotno delo la ;
de la musique francaise.
DELA. KAMERNA: Concerts royaux (4 kamernc sonate) za
instrumente i continuo, 1722; Les Gouts reunis ou Nouveaux Concerts (14
nih sonat a za razl iit e instrumentalne sastave i cont inuo; poslednje d
viol e unisono), 1724; La Sultane: sonade en auatour za 2 violine, 2 ba;
continuo, oko 1695. Trio-sonate za 2 viol ine i cont inuo: La Steinguerc

F. COUPERIN
COUPERIN COUSSEMAKER 363

1692; La Superbe, oko 1693; Le Parnasse ou VApotheose de Corelli, 1724; Le
Parnasse ou V Apotheose de Lully, 1725. Les Nations: sonades et suites de symphonies
en trio, 4 trio-sonat e sa odgovarajuim svitama, za 2 violine i cont inuo, 1726;
Pieces de violes, dve svit e za 2 viole i cont inuo, 1728. Za klavir i za orgul je:
Pieces de clavecin, 4 knj. (u prvoj knjizi dodano 8 preludija kao prilog traktatu U
Art de toucher le clavecin), 1713, 1717, 1722 i 1730; Pieces d' orgues, consistantes en
deux messes..., 1690. VOKALNA: 8 Airs serieux za jedan ili dva gl asa i
cont inuo, 1697, 1701 i 171112; Airs d boire za dva glasa i cont inuo, 1706;
Trois Vestales champitres et trois policom.., za 2 soprana i alt, oko 1710; 2 kanona za
3 glasa. CRKVENA: dva mot eta za razliit e gl asove i instrumente, 1697 98;
Qui dat nivem: verset du motel... za sopran, 2 flaute, gudae i cont inuo, 1702;
5 motet a za glasove i cont inuo; Ouatre versets du motet de Psaume CXIX za
glasove, zbor i inst rumente, 1703; Sept versets de Psaume LXXXV za glasove,
zbor i instrumente, 1704; Sept versets du motet de Psaume LXXX za glasove i
instrumente, 1705; Lecons des Tenebres za 1 ili 2 gl asa i continuo, 171415;
Dialogus inter Deum et hominum... za 2 glasa i continuo; Elevations (6 delova) za
1 do 3 gl asa i continuo. Teoret ska dela: Regles pour Vaccompagnement, oko
1698 (u rukopisu) i U Art de toucher le clavecin, 1716.
NOVA IZD. : P. Brunol d, M. Cauchie, A. Gast oue i A. Tessier objavil i
su 193233 u Parizu sva Couperinova dela u 12 sv. Dela za clavecin izdali su,
pojedinano ili u celosti, A Farrenc (Le tresor des pianistes), L. Diemer (Les
clavecinistes), F. Chrvsander (potpuno izd. u 4 sv. Denkmdler der Tonkunst, 1869),
W. Niemann, M. Pauer, E. Sauer i dr. U Art de toucher le clavecin objavio je
P. Brunold u Echo musical 1912, u nemakom prevodu izdao ga je A. Linde 1933,
a u engleskom M. Roberts 1933. M. Cauchie izdao je Thematic Index oj the Works
of Francois Couperin, Monaco 1949.
LIT. : H, J. Taskin, Not ice sur l a famil l e Couper in, Pari 1850. H.
Quittard, Louis Couperin, RM, 190203. Ch. Bouvet, Une Dvnastie de
musiciens francais : l es Couperins, Pari 1919. A. Pirro, Louis Couperin,
RM, 192021. F. Raugel, Les Organist es, Pari 1923. A. Pirro, Les
Clavecinist es, Pari 1925. J. Tiersot, Les Couperins, Pari 1926. A. Tessier,
Les Couperins, Par i 1926. Ch. Bouvet, Nouveaux document s sur les Cou
perins, Pari 1933. N. Dufourcq, L'Orgue de la chapelle de Versaill es, RM,
april 1934. E. Harich-Schneider, Zart liche Welt : Couperin in seiner Zeit,
Berlin 1939. M. Reimann, Unt ersuchungen zur Formgeschicht e der fran-
zosischen Kl aviersuite mit besonderer Beriicksicht igung von Couperins Ordres,
Regensburg 1940. P. Hardoui n, Le grand orgue de St. Gervais, L'Orgue,
1949, 5254. P. Brunold, Francois Couperin, Monaco 1949. W. Mellers,
Francois Couperin and t he French Classical Tradit ion, London 1950. M.
Rei mann, Couper in, MGG, II, 1952. P. Hardouin, Quel ques document s
relat ifs aux Couperin, Par i 1955. P. Citron, Couperin, Pari 1956. G.
Oldham, Louis Couper in: A New Source of French Kevboard Music t o t he
Mid-i7
th
Century, Recherches 1960, Pari 1960. 5. Hofman, L'Oeuvre de
clavecin de Francois Couperin Le Grand, Pari 1961. H. Charlier, Couperin,
Lyon 1965. M. T. Bouquet, De quelques relations musical es franco-piemon-
taises (16481775) (disertacija), Pari 1967. Melanges Francois Couperin
(povodom 300-godinjice roenja), Pari 1968. E. Hk.
COUPPEY, Felix -+ Le Couppey, Felix
COURANTE (franc.; engl. corranto^ corant; tal. corrente,
coranta), prvotno, francuski drutveni ples rairen od druge po-
lovine XVI st. do kraja XVII st. u aristokratskim salonima i
na dvoru (prvi opis Th. Arbeaua odnosi se na c. oko 1540).
Oko 1600 uao je u stiliziranom obliku u umjet niku muziku
gdje se njegovao do sredine XVIII st. kao jedan od stavaka ko-
morne suite, partite i sonate da camera. U poetku je c. ivahan
ples, poskok, trodijelne mjere i simetrina dvodijelnog oblika.
Meutim, u procesu stilizacije u toku XVII st. razluila su se
dva tipa koji su se sredinom stoljea poeli razlikovati kao
francuski i talijanski c. Francuski c. ima umjereniji tempo i ka-
rakteristinu ritmiku nestabilnost sa estim izmjenjivanjem 3/2
> > >
i 6/4 mjere i odgovarajuim premjetanjem akcenata: 1 2 3 4 5
> >
6 i 1 2 3 4 5 6. Grada je protkana polifonim elementima. Za ta-
lijanski c. karakteristian je ivahniji, bri tempo (allegro ili vivace)
i jednakomjerni ritmiki tok u 3/4 ili 3/8 mjeri. Zajedniko je
obiljeje obaju tipova: neparni takt, redoviti poetak s uzmahom,
esta upotreba punktiranih ritmova i preteno dvodijelni ob-
lik. Najstariji poznati muziki primjer naslovljen kao c. je salta-
J. Champion de Chambonnidres
-LJT1 LL
J.S.Baoh
m^

S.R Handel

de clavecin, 171330), kod koga se u komornim Concerts Royaux
(1722) javlja pored francuskog tipa i talijanski (suita u e molu).
Talijanski c. njegovali su: G. Frescobaldi (Toccate e Partite d'in-
tavolatura di cimbalo, 161415), M. Cazzati (zbirke Correnti
e balletti za razliite sastave: op. 4, 1659; op. 15, 1654 koja sa-
dri i C. alla Francese; op. 22, 1660; op. 30, 1662), G. B. Bassani
{Sonate per camera op. 1, 1677; op. 2, 1685 i op. 4, 1696), A. Corelli
{Sonate da camera a tre op. 2, 1685; Concerti grossi op. 6, 1714)
i dr.
Oko 1600 javlja se c. i u Engleskoj {Fitzzvilliam Virginal Book;
zbirke W. Bradea iz 1607, 1609 i 1621 te Th. Simpsona od 1610
nadalje) i u Njemakoj (I. Staden, 1606; V. Otto, 1611), gdje se
prihvaaju oba tipa, francuski i talijanski. Zbirka Terpsichore
M. Praetoriusa (1612) sadri 162 courantea starijeg francuskog
oblika. J. J. Froberger u klavirskim suitama (nastalim poslije
1656) daje prednost novijem francuskom tipu, a J. S. Bach kom-
ponira i francuske (u svim tzv. Engleskim suitama i u Partiti br.
2 za klavir) i talijanske courante (u tzv. Francuskim suitama br.
2, 4, 5 i 6 te u Partitama br. 3 i 5).
Poloaj courantea u odnosu na druge suitne plesove vrlo je
razliit. Ponekad se javlja u redoslijedu Pavane Galliarde
Courante Triple, a esto iza Allemande s kojim se u paru upot-
punjuje.
LIT. : Th. Arbeau, Or chesographie, Langres 1588 (novo izd. , Pari 1888
i New York 1948). W. J. Wasielezvski, Instrument alsatze vom Ende des 16.
bis zum Ende der 17. Jahrhunderts, Bonn 1874. K. Nef, Geschichte der
Sinfonie und Suite, Leipzig 1921. F. Blume, Studien zur Vorgeschicht e der
Orchestersuite im 15. und 16. Jahrhundert, Leipzig 1925. C. Sachs, Eine
Wel t geschicht e des Tanzes, Berl in 1933 (engl ., New York 1937; franc, Pari
1938). M. Reimann, Untersuchungen zur Formgeschichte der franzosischen
Klavier-Suite, Regensbur g 1940. P. Nettl, The Story of Dance Music, New
York 1947. K. Gudeivill, Courante, MGG, II, 1952. F. Feldmann, Unter
suchungen zur Courante al s Tanz, Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft ,
VI, 1961. M. Ca.
COURAUD, Marcel, francuski dirigent (Limoges, 20. X
1912 ). Studirao na Ecole Normale de Musigue u Parizu. Nakon
Drugoga svjetskog rata osnovao Ensemble Vocal Marcel Couraud
koji je nastupao do 1954. Neko vrijeme djelovao u Stuttgartu,
a zatim kao dirigent Francuskog radija u Parizu, gdje se istakao
nizom emisija pod naslovom Operas oublies. Od 1967 umjetniki
je direktor zbora Francuske radio-televizije, u ijem je sklopu
utemeljio ansambl od 12 lanova Solistes des choeurs de la O. R. T. s
kojim izvodi iskljuivo suvremenu muziku.
COURTAUD (franc; njem. Konholt, Kortinstrument, Kurz-
Pf
e
tff)> duhaki instrument iz XVI st., dug oko 60 cm, cilindrian,
sa dvostrukim jezicem, opsega: B-b. Ovaj instrument tipa fa-
gota sa dvije cijevi i mnogim rupicama nije nikad bio osobito
rairen.
COURVOISIER, Walter, vicarski kompozitor (Riehen kod
Basela, 7. II 1875 Locarno, 27. XII 1931). Nakon dovrenih
medicinst 'h studija posvetio se sasvim muzici tek 1902. Otada
je u Miinchenu pet godina studirao kod L. Thuillea i A. Sand-
bergera. Preuzeo je 1907 uz E. Boehea vodstvo pukih simfonijskih
koncerata orkestra Kaim, a od 1910 bio je profesor kompozicije
na Muzikoj akademiji u Miinchenu. C. je pripadao munchenskoj
kompozitorskoj koli. U njegovim se kompozicijama zdruuje
izraajna monumentalnost s jednostavnou puke melodije i
osjeajnosti. Finim shvaanjem odnosa izmeu rijei i zvuka, kao
i istananim sjenanjem on je najuvjerljiviji u pjesmama, u kojima
se slui i impresionistikim, kao i arhaikim elementima. Njegovi
uenici bili su: H. Reutter, P. Burkhard i H. Sutermeister.
DJELA. INSTRUMENTALNA: simfonij ska pjesma Die Muse op. 4;
simfonijski prolog za K. Spittelerov Olympischer Fruhling op. 10, 1906. Pas-
sacaglia i fuga u d-mol u za klavir op. 20. DRAMSKA. Opere: Lanzelot und
Elaine, 1917; Die Krahen, 1921, Der Siinde Zauberei (prema Calderonu).
VOKALNA: Totenfeier ( Auferstehung) za sole, zbor i orkestar op. 26, 1917;
mjeovit i zborovi s orkestrom: Gruppe aus dem Tartarus op. 5, 1904 i Der Di-
nurstrom op. I I, 1906; Das Schlachtschiff Temeraire za muki zbor i orkestar op. 12,
1906; pjesme op. 13, 4, 69, 1319, 23, 27 (od t oga 52 duhovne); Kleine
Lieder zu Kinderreimen op. 28.
LIT.: T. Kroyer, Waltt.r Courvoisier, Miinchen 1928. R. Schaal, Walter
Courvoisier, MGG, II, 1952.
COUSSEMAKER, Charles-Edmond-Henri de, francuski
muzikolog (Bailleul, 19. IV 1805 Lille, 10. I 1876). Zavrivi
pravne nauke bio advokat i sudac. Zarana se poeo baviti muzikom;
uio je violinu, violonelo i pjevanje, a zatim i harmoniju (A.
Reicha) i kontrapunkt (V. Lefebvre).
Nezanimljiv kao kompozitor, C. je naprotiv prvi poeo te-
meljito izuavati muziku srednjeg vijeka. Bilo da se radi o gre-
gorijanskom pjevanju i neumatskoj notaciji, o polifoniji i menzu-
ralnoj notaciji, o muzikoj teoriji i folkloru, ili ak o formama koje
dodiruju povijesti knjievnosti, posvuda se C. pokazuje kao ot-
kriva, kojega duh visoka dometa i sposobnost za profinjenu
analizu osposobljuju da se uhvati u kotac i s najteim problemima
i pokua ih rijeiti (Ch. van den Borren).
m&
rellu slian corante du roy, u tabulaturi za orgulje B. Schmida
starijeg (iz 1577). Francuski tip izgradili su osobito kompozitori
muzike za lutnju i clavecin: D. Gaultier (oko 1660), J. Champion
de Chambonnieres {Pieces de clavessin, I, 1670), H. d'Angelbert
{Pieces de clavessin, 1689) i nadasve F. Couperin (zbirke Pieces
*# .
COUSSEMAKER CRAFT
DJELA: Hucbald, Moine de Saint-Amand et ses traites de musique, separat
iz Memoires de la Societe des Sciences . . . de Douai, 1841; Notice sur les col-
lections musicales de la Bibliotheque de Cambrai et des autres villes du Departement
du Mord, 1843; Histoire de l'harmonie au moyen-dge, 1852; Chants populaires
des Flamands de France . . ., 1856; Les Harmonistes du XIV
e
siecle, 1859; Drames
liturgiques du moyen-dge, 1860; Les Harmonistes du XIJ
e
et du XIII
e
siecle, 1864;
Scriptorum de muica medii aevi nova series . . . (4 sv.), 186476 (vrlo znaajan
nastavak zbirke Scriptores . . . M. Gerbert a); Vart harmonique aux XII
e
et XIIl
e
siecles, 1865; Oeuvres completes du trouvere Adam de la Halle (poesie et musiaue),
1872; Joannis Tinctori s Tractatus de Muica . . . , 1875.
LIT. : A. Desplanque, Et ude sur l es t ravaux d'hist oire et d'archeol ogie de
M. E. de Coussemaker, Lil le 1870. C. Dehaisnes, Not ice sur la vie et l es t ra-
vaux de M. E. de Coussemaker, Bruges 1876. R. Schlecht, Edmund de Cous-
semaker, Caecil ienkalender za godinu 1877. Ch. van den Borren, Charles
Edmond Henr i de Coussemaker, MGG, II , 1952.
COUTURE, Guillaume, kanadski dirigent i kompozitor
(Montreal, 23. X 1851 15. I 1915). Studij kompozicije i pje-
vanja zavrio 1878 na Konzervatoriju u Parizu (Th. Dubois, R.
Bussine). Najprije zborovoda crkve Ste-Clotilde u Parizu (u to
vrijeme orgulja je C. Franck), zatim djeluje u Montrealu kao
dirigent Filharmonijskog drutva (188199) i od 1S93 kao kapelnik
katedrale 5t. James. Poduavao je harmoniju i pjevanje.
DJELA: Reverie za orkestar, 1875. Gudaki kvartet , 1875. VOKALNA:
Oratorij Jean le Precurseur, 1914; kantate; Memorare (Priereala tres sainte
Vierge) za sole i zbor, oko 1875. Zborovi a cappell a: Messa da Reauiem, 1875;
Troi s Chorales; Salut de la Fete-Dieu; O Salutaris i dr.
LIT. : A. Laurendeau, Guill aume Couture, L' Act ion Nat ional e, 1950.
R. Gour, Guil laume Cout ure, Compositeur, Montreal 1951.
COWARD, Henry, engleski dirigent i kompozitor (Liverpool,
26. XI 1849 Sheffield, 10. VI 1944). Gotovo posve samouk.
Izuio noarski zanat. Posjeivao u Scheffieldu Tonic sol-fa pje-
vake teajeve i ve sa 17 godina sam vodio takav teaj. God. 1876
osnovao zbor, koji se kasnije razvio u Sheffield Musical Union.
Muzike studije dovrio na Oxfordskom univerzitetu (1894 doktor
muzike). Od 1904 predavao na Univerzitetu u Sheffieldu. Sa
zborovima iz Leedsa i Sheffielda na koncertnim turnejama po
Njemakoj, Engleskoj, Kanadi, SAD i britanskim dominionima.
Dirigirao i brojnim drugim zborovima. Suraivao u sheffieldskim
lokalnim novinama.
DJELA. Kantate za sole, zbor i orkestar: Magna Charta, 1882; The Story of
Bethany, 1891; The King's Error, 1894; Oueen Victoria, 1895; Heroes of Faith,
1895. Kant ata za enski zbor i orkest ar The Fairy Mirror i za zbor i orkestar
Tubal-Cain: himne; pjesme. SPISI: Choral Technique and Inter-prstation,
1914; Reminiscences, 1919. Izdao Methodist Hymn Book, 1901.
LIT. : J. A. Rodgers, Dr . Henry Coward, The Pioneer Chorus-Master,
London 1911.
COVV-BELL -> Cencero
COWELL, Henry Dixon, ameriki kompozitor, pijanist i
muzikolog (Menlo Park, Kalifornija, 11. III 1897 Shady,
New York, 10. XII 1965). Kao petogodinji djeak poeo uiti
klavir, a u jedanaestoj je ve komponirao. Studirao je na
Univerzitetu u Kaliforniji (Ch.
Seeger), na Institute of Applied
Music u New Yorku (R. H.
Woodman) i 193132 kompa-
rativnu muzikologiju na Uni-
verzitetu u Berlinu (E. Horn-
bostel) i klavir privatno kod R.
Buhliga. Izmeu 1923 i 1933
putovao Evropom i Amerikom
izvodei vlastite kompozicije.
Predavao na raznim amerikim
univerzitetima, pokrenuo i ure-
ivao (192736) izdanje New
Music Quarterly, u kojem je ob-
javljivao partiture modernih a-
merikih i evropskih kompozitora, i
utemeljio Pan-ameriko udruenje kompozitora. God. 1956
57 boravio u Aziji i odrao niz predavanja na Muzikoj
akademiji u Madrasu i na Univerzitetu u Teheranu. God. 1951
izabran je za lana Nacionalne akademije znanosti i umjetnosti.
Eksperimentirajui zvukovnim efektima, izvodio je na klaviru
akom, dlanom ili podlakticom skupine tonova koje je nazvao
Tone cluster (-> Cluster), to je esto izazivalo otre proteste. Sa
L. Thereminom konstruirao je rhytmicon, elektrini instrument,
na kome se istodobno moe izvoditi do 16 razliitih ritmova.
Komponirao je gotovo u svim tradicionalnim muzikim oblicima,
a neke i sam stvorio (Hymn and Fuging Tune za razne orkestralne
ansamble i glasove). Instrumentacija mu je briljantna, stil melo-
dian, esto veoma slobodan. U mnogim djelima zamjeuju se
utjecaji amerikog folklora. Svojim ritmikim kompozicijama i
eksperimentima s udaraljkama osobito je utjecao na mlae amerike
kompozitore.
DJELA. ORKESTRALNA. 19 simfonija, 191865: II, Anthropos, 1939;
III, Gaelic, 1942; IV, Short Symphony, 1946; XI, Seven Rituals of Music, 1953;
XIII, Madras Symphony, 1958; XVI, Icelandic Symphony, 1963. Concerto piccolo
za klavir i orkestar, 1940; Tales Of Our Countryside za klavir i orkestar, 1941;
Fiddler's Jig za viol inu i gudae, 1952; koncert za udaral jke, 1959; C
brevis za usnu harmoniku, 1960; koncert za koto, 1964. Vsstiges, 1920
munication, 1920; Some Music, 1927; 2 Reel, 1930 i 1932; Synchrony
Rhythmicana, 1931 (s rhvthmiconom); Havana Hornpipe, 1931; Jig,
Scherzo, 1933; Old American Country Set, 1937; Shipshape Overture
Symphonic Set, 1939; American Melting Pot, 1939; Celtic Set, 1939; 1
and Fiddler' s Delight, 1940; Vox humana, 1940; Ancient Desert Drone
American Pipers, 1943; Improvisation on a Persian Mode, 1943; 10 Hy,
Fuging Tune za razl iit e sastave, 194455; United Music, 1944; Ph
Return, 1945; Big Sing, 1945; Saturday Night, 1948; Rondo, 1953; Bai
gudae, 1955; Persian Set, 1957; Ongaku, 1957; Music, 1957; Antiphony
Mela Fair, 1959; Chiaroscura, 1961. Za komorni orkestar: Sinfonietta
Irish Suite, 1929; Polyphonica za 12 instrumenata, 1930; Exultation za 10 ;
1930; Competitive Sport, 1931; Steel and Stone, 1931; Heroic Dance
Four Continuations, 1933; Six Casual Developments, 1935. Kompozicije
haki or kest ar. KOMORNA. et ir i gudaka kvart et a: I, 1933; II
III, 1948 i IV, 1956; kvart et za saksofone, 1946; kvart et za fl autu, obc
lonelo i harfu, 1962; suita za duhaki kvintet, 1930; This is America za 4
trombon i t ubu, 1943; Toli Tale za 2 t rubl je, rog i 2 t rombona, 1948; st
vokalne i instrumentalne soliste, 1956; klavirski t rio, 1965 i dr. Kom]
za kl avir i orgul je. DRAMSKA: opera O' Higgins of Chile, 1949. The
Building of Banba, 1922; Atlantis, 1926; Cozuell Programm, 192
Banshee, 1931; Dance of Work and Dance of Sport, 1932; Three assorted
ments, 1933; Four Casual Developments, 1933: Immediate Tragedy i Deep
1937; Trickster Coyote, 1941; Dance of Introduction, 1941; Deirdre, Madam's
Wife, 1950; Moon in March, 1951. Scenska i fil mska muzika. -KALNA. Za
zbor i orkestar: If He Please, 1954; A Thanksgiving Psah i Edson Hymns
and Fuging Tunes, 1960. Zborovi; solo-pjesme. ^ New Musical
Resources, 1930; American Composers on American Musi* (II izd. 1962);
Charles Ives and his Music, 1955 (zajedno sa suprugom Craft).
LIT. : K. H. Worner, Henry Dixon Cowell , MGG, II, 1952. J.
ward, Our American Music, New York 1954. H. Weisgall , The M
Henr y Cowell, MQ, 1959.
COWEN, Frederic Hvmen, engleski pijanist, dirig
kompozitor (Kingston, Jamaica, 29. I 1852 London, 6. X
U estoj godini objavio klavirsku kompoziciju Minna-VC-
u osmoj komponirao operu Garibaldi, a od jedanaeste nas
kao pijanist. U Engleskoj uio kod J. Benedicta i J. Gossa
Konzervatoriju u Leipzigu kod I. Moschelesa, V. Reir
i E. F. Richtera. Poslije kraeg studija u Berlinu vraa se
u London. Djeluje kao dirigent najveih engleskih orkes
festivala (1888 i 1900 Philharmonic Society; 1896 orkestara u
chesteru, Liverpoolu i Bradfordu; 1907 Scottish Orchestra)
stvaralac najvii domet ostvario u treoj simfoniji (The S
navian) i kantatama The Rose Maiden, St. John's Eve i The
ter Lily. C. je esto stajao pod utjecajem R. Wagnera.
DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija: I, 1869, I I , 1872; III
dinavian, 1880; IV, Welsh, 1884; V, 1887 i VI, Idyllic, 1897. Simfonijeta
koncert za kl avir, 1869; Reverie za violinu i orkestar; uvert ira u d-molu
Festival overture, 1872; 2 suite The Language of Flozuers, 1880 i 1914 In the
Olden Time za gudaki orkestar, 1883; Niagara, 1881; A Phan Life and
Love, 1901; Indian Rhapsody, 1903; Four Old English Dances
KOMORNA: 2 gudaka kvart eta; 2 kl avirska tr ija. Sonat a za
razne klavirske kompozicije ( fant azije). DRAMSKA. Opere: Pauline
Thorgrim, 1890; Signa, 1894; Harold, 1895; Enchanted Cottage, 1922
Cupid' s Conspiracy, 1918; pantomima Monica's Blue Boy, 1917. Scenska 1
VOKALNA. Oratoriji: The Deluge, 1878; St. Ursula, 1881; Ruth,
Song of Thanksgiving, 1888; Transfiguration, 1895; The Veil, 1910. K
The Rose Maiden, 1870; The Corsair, 1876; The Sleeping Beauty, 18:
John's Eve, 1889; The Water Lily, 1893; John Gilpin, 1904 i dr. Ode to the F
1898. Brojne solo-pjesme uz kl avir. SPISI: aut obiografija My Art t
Friends, 1913; Music as she is wrote, 1915.
LIT. : R. Layton, Hymen Frederick Cowen, MGG, II, 1952.
Potts, Sir Frederic H. Cowen (18521952), Musical Times, 1953.
COX, Harry, nizozemski kompozitor i pijanist (Amste
16. IV 1923 ). Na Konzervatoriju u Antvverpenu studira
vir (M. de Jong) i kontrapunkt i fugu (K. Candael), a za
enevi klavir (D. Lipatti) i kompoziciju (P. Wismer). Bi
uenik Nadije Boulanger u Parizu. Djeluje kao koncer
pijanist u Francuskoj, Belgiji i Nizozemskoj.

.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija: koncert za fl autu; Muica
tante za limene instrumente i orkest ar; Toccata; Fughetta; Sarabanda e
letto, 1948; Suite op Ztveedse volksl iedern, 1949. KOMORNA: i
kvart et, 1951; gudaki trio, 1953; 2 suite za 2 flaute, 1952; kvintet za '
violu, violonelo, fl autu i harfu, 1952; sept et za gudae i duhae. Kom]
za kl avir . Orat orij Job, 1956; zborovi; sol o-pjesme.
CRABBE, Armand, belgijski pjeva, bariton (Bru
23. IV 1884 24. VII 1947). Uenik D. Demesta na Kon
toriju u Bruxellesu, gdje je debitirao 1904 na Thedtre de la Me
Pjevao na svima veim opernim pozornicama Evrope, Sj(
i June Amerike. Njegove najbolje uloge bile su: Figaro
sini, Seviljski brija), Pelleas (Debussv, Pelleas i Melis
Marouf (Rabaud) i Gianni Schicchi (Puccini). Objavio jt seils
sur Vart du ehant, 1931 i L'Art d'Orphee, 1933.
CRAFT, Robert, ameriki dirigent (Kingston, New
20. X 1923 ). U kompoziciji uenik I. Stravinskog, u i
ranju P. Monteuxa, studij zavrio na Juilliard School of
u New Yorku i zatim se usavravao na Berkshire Music (
Kao dirigent vodio je, medu ostalim, Chamber Art Society
50), Netv York Brass and Woodwind Ensemble (1947) i An
Symphony Orchestra. Od 1954 vodio je Monday Evening C< u
Los Angelesu. Od 1948 usko povezan sa I. Stravinskim, k
upozorio na djela A. von Weberna i tako pridonio da se un
ogleda u dodekafonskoj tehnici komponiranja. Kao diriger


H. D. COWELL


CRAFT CREDO
365

mio je vie gramofonskih ploa, osobito s djelima A. tserga, E.
Varesea, A. Schonberga, P. Bouleza i K. Stockhausena.
DJELA. Plod intimne suradnje i dugih razgovora sa I. Stravinskim su
knjige: Memories and Commentaries, 1958; Conversations zvith I. Stravinsky,
1959; Expositions and Developrnents, 1962; Dialogues and a Diary, 1963; Table
Talk, 1965.
CRAMER, Karl Friedrich, njemaki muziki pisac (Qued-
linburg, 7. III 1752 Pariz, 8. XII 1807). Kao pristaa Francuske
revolucije morao je napustiti mjesto profesora filozofije u Kielu
te 1794 postao izdava i knjiar u Parizu. Od 1783 ureivao a-
sopis Magazin der Musik (izlazio u Hamburgu do 1787, a 1789
pod naslovom Musik u Kobenhavnu), u kojemu je, izmeu ostalog,
Ch. G. Neefe prvi put upozorio na Beethovena.
DJELA: Kurze Obersicht der Geschichte der Franzosischen Musik, 1786;
Anecdotes sur Alosart, 1801. Objavio vie kritikih izdanja djela razliitih
kompozitora, tako u zbirci Flora (1787) pjesme i klavirske kompozicije Ph. E.
Bacha, Ch. W. Glucka, A. Kunzena, Fr. L. Ama, J. F. Reichardta i J. G. Schwa-
nenbergera; u zbirciPolyhymnia (1783) Armidu A. Salieria, zatim Marta und
Johannes, Athalia i Aline J. A. P. Schulza, Orpheus og Euridice J. G.
Naumanna i Holger Danske V. L. A. Kunzena.
CRAMER, 1. Wilhelm, njemaki violinist i kompozitor
(Mannheim, 1745 London, 5. X 1799). Uenik J. Stamitza i
Ch. Cannabicha, 175772 violinist orkestra u Mannheimu. Od
1772 u Londonu dvorski dirigent i prvi violinist opernog orkestra.
God. 1784 i 1787 organizirao Handelov festival u Westminsterskoj
opatiji.
DJELA: 3 koncerta za violinu i orkestar; koncert za embalo i orkestar.
est gudakih kvarteta; 12 gudakih trija; 12 sonata za viol inu i violonelo.
2. Johann Baptist, pijanist i kompozitor (Mannheim, 24. II
1771 Kensington kraj Londona, 16. IV 1858). Sin Wilhelma,
od djetinstva ivio u Londonu. U muzici uenik J. S. Schrotera,
M. lementija i K. F. Abela. Kao pijanist nastupio ve u svojoj
desetoj godini. Poduzimao este i duge koncertne turneje, koje
je redovito spajao sa studijem i upoznavanjem muzikog ivota
pojedinih zemalja, njegovih predstavnika i znaajnih djela. Na
prvom putovanju (178891) zadrao se u Parizu i Berlinu; kasnije
bio u Nizozemskoj, Njemakoj i Austriji. Izmeu 1835 i 1845
niz godina boravio u Parizu. God. 1824 osnovao u Londonu sa
R. Aldisonom i Fr. Bealeom muziku nakladu, iz koje je istupio
1845-
Uz lementija i Dusseka ubrajao se meu vodee pijaniste i
klavirske pedagoge svoga vremena. Njegovo je tehniko znanje
bilo zaista briljantno, ali se u interpretaciji nije mogao mjeriti
s predstavnicima mlade pijanistike generacije. Najtrajniji je
uspjeh postigao kao pedagog i autor instruktivnih djela za klavir,
u prvom redu brojnih etida, koje se istiu ne samo uspjenim rje-
avanjem tehnikih problema, ve i velikom muzikalnou i razno-
vrsnou muzikog sadraja. Beethoven ih je veoma cijenio.
DJELA. Devet koncerata za klavir i orkestar: I, 1796; II, 1802; III, 1807;
IV, 1807; V, 1813; VI, 1815; VII, 1817; VIII, 1825 i IX, Concerto da camera,
1812. KOMORNA: septet; 2 klavirska kvinteta; klavirski kvartet; vie
kl avirskih trija; sonate za viol inu (flautu) i kl avir; 3 sonate za harfu i flautu.
KLAVIRSKA: 105 sonata; brojni Divertissements, Caprices, Rondeaux,
tokate, varijacije i dr. Instruktivna: Etude pour te pianoforte en 42 exercices dans
les differents tons, 1804; Suite de VEtude en 42 exercices, 1810; Dulce et utile,
6 petites etudes, 1818; 25 Etudes characteristiques op. 70, 1825; 16 Etudes op.
81; 16 Nouvelles Etudes preparatoires op. 96; 12 Nouvelles Etudes en forme de
Nocturnes d 4 mains op. 96; 24 Neue Spezial-Etiiden op. 99; 100 Progressive
Etiiden op. 100; 12 Grandes Etudes melodiques op. 107; 12 Pieces caracteristiques
en forme d'etudes op. 111; Grosse praktische Pianoforte-Schule, 1815 (sadri
et ide op. 100 i znamenite et ide op. 84, objavl jene takoer posebno kao op. 50
i u kasnijim, veinom nepotpunim, izdanjima H. von Biilowa, H. Riemanna,
Gumera, Bischofa i dr.).
LIT.: J'. Pembaur, Die 84 Etiiden von J. B. Cramer. Anleitung zu griind-
lichem Studieren und Analvsieren derselben, Leipzig 1901. H. Engel, Die
Entwicklung des deutschen Klavier-Konzertes von Mozart bis Liszt, Leipzig
1927. Th. Schlesinger, Johann Baptist Cramer und seine Klaviersonaten,
Mlinchen 1928. P. Egert, Die Klavier-Sonate im Zeitalter der Romantik,
Berlin i Leipzig 1934. W. Georgii, Klaviermusik, Ziirich i Freiburg 1950.
W. Kahl, Johann Bapt ist Cramer, MGG, II, 1952.
CRANKO, John, junoafriki plesa i koreograf (Rusten-
burg, Transvaal, 15. VIII 1927 ). U Johannesburgu studirao
ples i postigao prve uspjehe kao plesa i koreograf. God. 1946
preselio u London i upisao se na baletnu kolu Sadler's Wells.
Plesao zatim u londonskom kazalitu Covent Garden i u Sadler's
Wells' Theatre Ballet. Uz to se bavio i koreografijom postigavi
veliki ugled baletima Mardis Gras (Schumann) i Tritsch-Tratsch.
Kao koreograf gostovao u Parizu i u razliitim njemakim gra-
dovima. Od 1961 koreograf je Opere u Stuttgartu.
LIT. : M. Piper, Port rait of a Choreographer, Tempo (London), 1954.
poduzea je sada u Wiesbadenu (direktor Oskar Stolzel) i u Bru-
xellesu (direktori Albert Cranz i Jacques Maus).
CRAS, Jean, francuski kompozitor (Brest, 22. V 1879
14. IX 1932). Pomorski oficir; u muzici samouk. Od 1900 uio
kod H. Duparca.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1931; Legende za violonelo i
orkestar, 1929; suite Amesd'enfants, 1918 i Journal de bord, 1927. KOMORNA:
gudaki trio, 1926; gudaki kvartet, 1909; klavirski trio, 1907; kvartet sa
saksofonom, 1924; kl avirski kvintet, 1922; kvintet za harfu, flautu i gudaki
trio, 1928; sonata za viol inu i klavir; sonata za violonelo i kl avir, 1901; Suite
en duo za harfu i flautu (ili za klavir i violinu), 1927. KLAVIRSKA: Poemes
intimes, 190211; Da'nze, 1917; Paysages, 1917; Improptu pastoral, 1901.
DRAMSKA. Opere: Echo, 1896 i Polypheme, 1922; scenska muzika. VO-
KALNA: Elegies za gl as i or kest ar, 1910; L' Off rande lyrique ( R. Tagore)
za glas i orkestar, 1920; La Flute de Pan za glas, flautu i gudaki trio, 1928. Zborovi.
Solo-pjesme: Itnage; Fontaines; Sur la mer; Trois chansons bretonnes i dr. Dvije
mise, 1894 i 1908; druge crkvene kompozicije. Autobiografija (neobjavljena).
LIT.: E. Schneider, Jean Cras, Nos Musieiens, Pari 1925. A. Himonet,
Jean Cras. Musicien de mer, Revue de la Societe internationale de la musique
francaise, decembar 1932. R. Dumesnil, Jean Cras, Portraits de musieiens
francais, Pari 1938. A. Thomaszi, Trois marins compositeurs, III. Jean
Cras, Revue maritime, septembar 1948. M. Cras, Jean Cras, MGG, I I , 1952.
CRAWFORD-SEEGER, Ruth, ameriki kompozitor (East
Liverpool, Ohio, 3. VII 1901 Chevy Chase, 18. XI 1953).
Klavir uila na School of Musical Art u Jacksonvilleu, gdje je
191821 i poduavala. Nakon studija na American Conservatory
u Chicagu predavala je ondje 192529, a 192627 i na Elmhurst
College of Music. God. 193031 nastavila studij u Parizu i Ber-
linu. ivjela u Washingtonu; bavila se prouavanjem narodnih
pjesama Amerike.
DJELA: Rissolty Rossolty za duhake i gudake instrumente i t impane,
1941; 2 stavka za komorni orkestar, 1926. KOMORNA: gudaki kvartet ,
1931; suita za gudaki kvartet i kl avir, 1927; 3 stavka za duhake instrumente
i kl avir, 1928; 4 dijafonijske suite za flautu, obou, 2 klarineta i 2 violonela,
1931; sonata za violinu i klavir, 1927. Devet preludija za klavir. Pjesme za
enski zbor a cappella, 1930; 3 pjesme za alt i 17 instrumenata, 1932. Izdala:
American Folksongs for Children 1948; Animal Folksongs for hildren, 1950;
Let's Build a Railroad, 1954. Ureivala Our Singing Country, gdje je transkri-
birala nekoliko stotina pjesama fonografskih ploa (sakupili John i Alan Lomax),
a sa svojim muem Ch. Seegerom uredila Folksong: USA (sakupili J. i A. Lo-
max).
LIT.: C. Reis, Composers in America, New York 1947.
CRECQUILLON, Thomas (Crequillon, Crechillon, Crec-
quillon, itd.), nizozemski kompozitor (? Bethune, vjerojatno
1557). Sveenik. Ime mu se javlja prvi put u dokumentima iz
1540. God. 1544 navode ga s naslovom maistre de la chapelle
de l'Empereur, ali je po svoj prilici vodio djeaki zbor kapele
Karla V u Bruxellesu, jer je u to vrijeme glavni muziki direk-
tor carske kapele bio Cornelius Canis. Kasnije je dobio kano-
nikat u Namuru, 1552 u Termodeu i 1555 u Bethuneu.
C. ide u najznaajnije polifoniare razdoblja izmeu Josquin
Des Presa i O. di Lassa. Podjednako cijenjen kao kompozitor
crkvene muzike i francuskog renesansnog ehansona, sistematski
je provodio imitacijsku tehniku, karakteristinu za kasne nizo-
zemske majstore, ali nije pri tom zanemarivao tekst pa je, posebice
u motetima, postizavao neuobiajenu irinu izraaja. Djela mu
se javljaju esto u preradbama za lutnju, a njegov ehanson Un
gay bergier bila je jedna od najpopularnijih pjesama XVI st.
DJELA: 192 ehansona, tampanih veinom u antologijskim izdanjima, od
toga 36 u posebnoj zbirci, Le Tiers Uvre de chansons a 4 parties composees par
Maistre Thomas Crecguillon, 1544. CRKVENA: 16 misa; 116 "mot et a,
od toga 58 za 46 i 8 glasova u Opus sacrarum cantionum Thomae Creguillon,
1576 i 14 moteta u Liber septimus cantionum sacrarum 4vocum, 1559; 5 francuskih
psalama i lamentacija.
NOVA IZD. : 6 ehansona i 6 mot et a obj. R. van Mal deghem (u zbirci
Tresor musical, I, 1865; VIII, 1872; XII, 1876; XIV, 1878 i XXIV, 1888), a I
misu E. E. Stein (Tzvelve Franco-Flemish Masses of the Early 16 th Century, 1941).
LIT. : W. Lueger, Die Messen des Thomas Crecquil l on (disert acija),
1948. Ch v. d. Borren i E. Closson, La Musique en Belgique, 1950. N.
Bridgman, Thomas Crequillon, MGG, II, 1952. W. Lueger, Ein vergessener
Meister des 16. Jahrhunderts: Th. Crecquillon, Zeit schrift fiir Kirchenmusik,
1954-
CREDO (lat. vjerujem), trei dio ordinarija latinske mise
koji se pjeva na rijei usvojene na Nicejskom (325) i Carigradskom
koncilu (381). U misu je uvrten kao posljednji po redu od pet
stalnih dijelova ordinarija. Poetne rijei creda intonira celebrant
(Credo in unum Deum), a zbor ili narod nastavlja s pjevanjem
ostalog teksta, izmjenino, u dvije skupine. Za c. postoji nekoliko
raznih melodijskih varijanata u gregorijanskom koralu. Danas
se upotrebljavaju etiri varijante kao stalne (od tih I i IV potjee
iz XI st.) i dvije ad libitum. U polifonim misama c. se komponira
kao velianstven himan u ast glavnih vjerskih istina. Ima, meutim,
i nekih elemenata, koji svojim kontrast nim ugoajem (npr.




366 CREMONINI CRIST

CREMONINI, Eligio, talijanski violonelist (San Giovanni
Persiceto, 1854 Pesaro, 27. II 1926). Uenik F. Serata na Kon-
zervatoriju u Bologni i M. Mancinellija u Firenci. Uitelj vio-
lonela u Modeni (16 godina), Torinu (1895) i Pesaru (od 1896).
Odgojio mnogo vrsnih violonelista. lan poznatog Trio Pesa-
rese (violina R. Frontali, klavir M. Vitali) i mnogih velikih evrop-
skih orkestara.
CREPAX, Gilberto, talijanski violonelist (Dolo, Venecija,
3. VIII 1890). Uenik E. Dinija i P. Montecchija u Veneciji.
Istaknuti nastavnik violonela, od 1910 do 1924 djelovao na Kon-
zervatoriju u Parmi, a 19241960 na Konzervatoriju u Milanu.
Bio je lan trija Vidusso Abbado C. i solo violonelist u
orkestru milanske Scale. Odgojio niz izvrsnih violonelista, meu
ostalim A. Janigra. Izdao djela muzike prolosti za violonelo.
CRESCENDO (krat. cresc; tal. rastui), postepeno pove-
avanje jaine tona. Suprotno je decrescendo ili iminuendo. Umje-
sto navedenih izraza mogu stajati grafiki znakovi: za c. <, za
decrescendo^-. Postepeno poveavanje i smanjivanje jaine tona
postojalo je oduvijek u muzici, u smislu dinamiko-agogike funk-
cije, kao element muzike interpretacije. Svaki melodijski uspon
ili harmonijsko zaotravanje izaziva istodobno i dinamiki porast
jaine tona i obratno. No oznake za takvo dinamiko nijansiranje
ekspresivnosti javljaju se u muzikoj historiji razmjerno kasno.
Kao dinamiki prijelaz c. se upotrebljavao ve oko 1600 u pje-
vakim kolama, ali je njegova uloga u kompozicijama u sadrajnom
i izraajnom pogledu neznatna. Stil se temelji na otrim kontra-
stima izmeu jakog i tihog, pod utjecajem orgulja i klaviembala
i njihovih manuala. U to doba tek se javljaju oznake / i p (// i pp).
Istom u prvoj polovini XVIII st. javljaju se c. i decrescendo kao
izraajna sredstva veeg znaenja u kompoziciji, te se utvruju
oznake i grafiki znakovi, koji su se zadrali do danas. (Iz toga
vremena potjeu i znakovi ' \ koje F. Geminiani obrazlae u djelu
Treatise of good taste, 1749, a upotrebljava ih u djelu Prime sonate,
1739 i u Concertu grossu op. 2 i op. 3, ali ti se znakovi odnose
samo na pojedine tonove). Na Geminianija i njegove suvremenike
nadovezuje J. Stamitz, koji oznake cresc. i dim. primjenjuje na
dulje muzike odsjeke i tako zapoinje novu, suvremenu epohu
muzike u pogledu dinamike i dinamikog izraavanja. Na Stamitza
i njegovu Mannheimsku kolu nastavljaju beki klasici i, u po-
sebnom smislu, romantiari. Danas je c. jedno od najjaih izra-
ajnih sredstava muzike, premda se suvremena muzika u dinamici
orijentirala drugaije nego romantika, te pokazuje dodirne crte s
muzikom baroka u otrijem, objektivistikom kontrastiranju i
tedljivijoj upotrebi elemenata dinamikog nijansiranja.
LIT. : A. Heuss, Uber die Dynamik er Mannheimer Schulc, Riemann-
Fest schrift , 1909. Ai. Srenet , Sur l 'origine du crescendo, Rcvue musical e
S. I. M. 1910. R. E. M. Harding, Origins of Musical Time and Expression,
London 1938. B. S.
CRESCENT (engl. polumjesec; franc. chapeau chinois, njem.
Schellenbaum, Halbmond), instrument iz grupe udaraljki. Sastoji
se od vie malih zvonia, objeenih o okvir slian polumjesecu,
koji je privren o motku, radi lakeg noenja. Instrument je
na vrhu obino ukraen repom od konjske strune. C. je orijentalnog
podrijetla; poput zastave bio je simbol dostojanstva i vojnike asti.
Za turskih osvajakih ratova donijele su ga u Evropu janjiarske
muzike, pa se ubrzo udomaio u vojnikim orkestrima raznih
naroda.
CRESCENTINI, Girolamo, talijanski kompozitor i pjeva,
mezzosopran, kastrat (Urbania kraj Urbina, 2. II 1762 Napulj,
24. IV 1846). Debitirao 1783 u Rimu, a zatim pjevao u talijanskim
i drugim evropskim gradovima. Od 1816, kada se povukao sa
scene, uitelj pjevanja na Real Collegio di muica u Napulju. C.
je jedan od posljednjih slavnih mezzosopranist a. Najvee
uspjehe postizao je u Rossinijevim operama Semiramide i Giulietta
e Romeo, a mnogi kompozitori pisali su za nj uloge u svojim ope-
rama (npr. Cimarosa, Gli Orazi e i Curiazi).
DJELA: 6 Cantate e 18 Ariette; 3 Cavatine op. 50; 12 Ariette i dr. Zbirke
vokaliza Raccolta di esercizi per U canto, 1811; solfeggia i dr. s raspravom o umje-
tnost i pjevanja na t al ijanskom i francuskom jeziku.
LIT. : G. Monaldi, Cant anti evirat i cel ebri del t eatro ital iano, Roma, 1920.
CRESER, William, engleski orgulja i kompozitor (York,
9. IX 1844 London, 13. III 1933). Uio kompoziciju i orgulje
kod W. C. MacFarrena; orgulja u Yorku, Grindonu, Scar-
boroughu, Leedsu i 18911902 u Chapel Royal u Londonu,
gdje je bio dirigent Western Madrigal Society. Od 1902 ispitiva na
Trinity College of Music u Londonu.
DJELA: Old English Suite za orkest ar. Gudaki kvart et u a-mol u; kla-
virski trio u A-duru; sonata za violinu i klavir. Kompozicije za orgulje.
Orator ij Mi caiah. Kant ate: Eudora, 1882; The Golden Legend; The Sacrif ice
of Freia, 1889; Tegner' s Drapa. Misa; 2 psal ma.
CRESPIN, Regine, francuska pjevaica, sopran (Marseille,
23. III 1927 ). Pjevanje uila na Konzervatoriju u Parizu;
debitirala 1950 u Miihlhausenu kao Elsa (Wagner, Lohengn
ubrzo se razvila u jednu od najveih francuskih opernih un
nica dananjice. God. 1955 postigla velik uspjeh u Parikoj c
kao Desdemona (Verdi, Otelio) i 1958 u Bavreuthu kao Ku:
(Wagner, Parsifal). Svoj najvii domet ostvarila je u ulozi Mi
lice (R. Strauss, Kavalir s ruom) u kojoj je nastupala u Glv
bourneu (195961), Berlinu (1960), Londonu (1960),
Yorku (1963) i dr. Od 1962 lanica njujorkog Metropoli,
a od 1967 redovito sudjeluje na Uskrnjem festivalu u Salzbi
Od ostalih njenih ostvarenja treba spomenuti jo uloge Lee
(Beethoven, Fidelio), Tosce (Puccini) i Fedre (Pizzetti).
CRESTON, Paul (pravo ime Giuseppe Guttoveggio),
riki kompozitor, orgulja i muziki pedagog italijanskog po
(New York, 10. X 1906). Klavir uio kod G. A. Randegg
G. Dethiera, orgulje kod P. Yona. No najvie uio sam, nar
teoriju, harmoniju, kontrapunkt i kompoziciju. Svirao 01
u kinu, 1934 postao orgulja crkve St. Malachy u New Yi
God. 1956 predsednik National Association for American
posers and Conductors; od 1961 lan vea u upravi AS
(American Society of Composers, Authors and Publishers). \
deluje kao nastavnik kompozicije, muziki pisac, estetiar,
ziki terapeut i muziki savetnik njujorke radio-stanice. ,
DELA. ORKESTARSKA. Pet si mfonija: I,op. 23, 1940; II, op. 35,
III,op. 48, 1950; IV, Three Mysteries, 1951 i V, 1955. Koncert za klavir <
1949; koncert za dva klavira, 1951; dva koncerta za violinu, 1956 i 1960; 1 za
saksofon, 1941; koncert za harmoniku, 1958; Concertino za marimbu
1940; fant azija za klavir i orkestar op. 32,1942; Fantazija za t rombon i o
op. 42, 1947; Poeni za harfu i orkest ar op. 39, 1945; Partita za flautu, vi
gudaki orkestar op. 12, 1937; Dance overture, 1954; Pre-Classic Suite
Out of the Cradle za kamerni orkest ar, 1934; Two Choric Dances za k
orkestar, 1938; Tzoo Choric Dances za orkestar, 1938; Threnody, 1938; A. .
1941; Pastorale and Tarantella, 1941; Prelude and Dance, 1941; Prelude ana
br, 1 i 2, 1942; Legend za duhaki orkestar op. 31, 1942; Chant of 1942
Frontiers, 1943; Dawn Mood, 1944; Zanoni za duhaki orkestar, 1946
Whitman, 1952; Invocation and Dance, 1954; Lydian Ode, 1956; 1
1957; Janu.:, 1959. KAMERNA: gudaki kvart et, 1936;. sonata i
sofon i klavir, 1939; Three Poems from Walt Whitman za violonelo r
1934; suit a za saksofon i klavir, 1935; suita za viol u i klavir op. 13
suita za viol inu i kl avir, 1939; Homage za violu i klavir (takoer za i
or kest ar), 1947; suit a za fl aut u, viol u i klavir, 1953. KLAVIRSKA:
1936; Five Dances, 1932; Seven Theses, 193233; pet dvogl asnih ir
1937; Five little Dances, 1940; Six Preludes, 1949. Orguljska djeli
njima suit a, 1957. Bal et A Tale about the Land, 1940. VOKALN*
torijum Isaiah's Prophecy za sole, zbor i orkestar, 1962; Dance Variations za i
orkest ar, 1942; Three Chorales from Tagore za zbor, 1936; Dirge za eti i
kl avir, 1940; The Lambs to the Lamb za tri gl asa i klavir, 1950. Solo-The
Bird of the Wilderness, 1933; Four Songs to Death, 1935; Three i 1936;
Three Songs, 1950. CRKVENA: Missa pro Defunct is za tenor, i
orgulje, 1938; Missa solemnis za et voroglasni hor i orgulje, 1949
Adorate sa orgul jama, 1952; XXIII psalm za glas i kl avir, 1945; Twc za
et voroglasni hor i orgul je, 1950. Spis Prindples of Rhythm, 19
LIT. : G. Reis, Composers in America, New Yor k 1947. H.
Paul Creston, MQ, 1948. M. Goss, Modern Music Makers, New Yoi
K. Worner, Paul Creston, MGG, I I, 1952. G. Chase, America's
New York 1955. D.
CRICKBOOM, Mathieu, belgijski violinist, violinski
gog i kompozitor (Hodimont, Belgija, 2. III 1871 Brt
30. X 1947). Uenik E. Ysayea na Konzervatoriju u Bru>
God. 188894 lan Ysaye-kvarteta, 189496 svira prvu
u kvartetu Societe Nationale u Parizu. God. 18961905 ko:
majstor Filharmonijskog drutva u Barceloni, gdje sa P.
som osniva gudaki kvartet, a od 1910 predavao violinu na f
vatoriju u Liegeu i zatim (19191944) u Bruxellesu.,
DJELA. Razne kompozicije (meu njima et ide) za violinu; Chant'
za violonelo i kl avir; solo-pjesme. Inst rukt ivna: Le Violon theoriqu
tique, 5 sv-, 190811 i ha Technique du violon, 3 sv., bez god. Obradio
viol insku muziku ( Bach, Haydn, Mozart, Rode, Spohr).
CRIMI, Giulio, talijanski pjeva, tenor (Paterno ki
tanije, 10. V 1885 Rim, 28. X 1939). Pjevanje uio 1
niji, na opernoj pozornici debitirao 1912 u Trevisu k;
genbach (Catalani, ha Wally). Pjevao zatim u Veroni i P
1914 u londonskom Covent Gardenu, 1916 u milanskoj
1918 na Metropolitanu u New Yorku, iji je lan do 192.
191618 i 192224 prvak Opere u Chicagu. Vrativi S'
movinu nastupao u Milanu i Rimu do 1928, a potom se ]
pjevakoj pedagogiji. Njegov je uenik bio Tito Gobt
najvii domet ostvario je kao Radames (Verdi, Aida), D<
los (Verdi), Alfredo (Verdi, La Traviata), Raoul (Me;
Hugenoti) i Edgardo (Donizetti, Luda di Lammermoor)
CRIST, Bainbridge, ameriki kompozitor i pedagof
renceburg, Ind., 13. II 1883). Klavir uio kod svoje
a flautu kod Th. Hahna. Poslije zavrenog studija prava i
godina kao pravnik, a zatim odlazi u Evropu gdje studir;
i instrumentaciju kod P. Juona u Berlinu i kod C. Landija
donu. Uz to ui i pjevanje (W. Shakespeare, F. Emerich
Clark). Od 1915 do 1923 bavi se pedagokim radom u i
Washingtonu. Proboravivi zatim 4 godine u Firenci,
Luzernu i Berlinu, vraa se 1928 definitivno u SAD. (
djeluje u South Yarmouthu (Mass.) kao kompozitor i {

CRIST CRKVENA MUZIKA 367

Njegove mel odijski senzibilne i harmonijski bogate pjesme esto
se izvode na koncerti ma i radij u.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: La Nuit revecue, 1933;
Hymn to Nefertiti, 1936 i American Epic 1920, 1943. Abisharika za viol inu i
orkest ar, 1921; suit a Egyptian Impressions, 1915; Intermezzo, 1921; Chinese
Dance, 1922; Arabian Dance, 1922; Nautch Dance, 1922; Dreams, 1924; Yearning,
1924; Nocturne, 1924; An old Portrai t, 1924; Vienna 1913, 1933; Fri voli te,
1934; Fit e espagnole, 1937. DRAMSKA: kor eografske dr ame Le Pied de
la Momie, 1925 i The Sorceress, 1926; balet Pregizva's Marriage, 1920. - VO-
KALNA. Za gl as i orkestar: A Bag of Whistles, 1915; The Parting, 1916; Rhymes,
1917: O Come Hither!, 1918; Drolleries, 1920; Colored Stars, 1921; Remember,
1930; The Way that Lovers U se, 1931; Noon Time, 1931; Evening, 1931; By a
Silent Shore, 1932. Zborovi a cappella; kl avir ske kompozicije; sol o-pjesme.
Spis The Ari of setting Words to Music, 1944.
LIT.: J. T. Hoioard, Bainbridge Crist, New York 1929. W. T. Upton,
Art -Song in America, New York 1930.
CRISTOFORI, Bartolomeo, talijanski graditelj embala,
izumitel j klavira (Padova, 4. V 1655 Firenca, 27. I 1732).
Stekavi u rodnom gradu glas vrsnog graditelja embala, otiao
oko 1690 u Firencu na mediejski dvor. Nastojei da konstruira
embal o s promjenljivom jainom tona, C. je prije 1709 nainio
klavir s mehanikom batia (njem. Hammerklavier). Cristoforijev
pronalazak objavio je S. Maffei u Giornale
(isti lanak u njema- r.v.uV vH /snf*W
L
i iMtl & jtf_
kom prijevodu) u
o
, y {/ . . ^-\
Critica muica, 1725. Maffei
taj instrument naziva
gravecembalo col piano e forte i
spominje da instrument nije
imao uspjeha kod strunjaka zbog neobina zvuka i drukije tehnike
udaranja po tipkama.
Historija dugo nije
davala Cris-toforiju primat u izumu mehanike s batiem, ve
Francuzu J. Ma-riusu ili Nijemcu Ch. G. Schroteru. L. Puliti je
sedamdesetih godina prolog stoljea dokazao da zasluga za gradnju
prvog klavira pri pada Cristoforiju. Sauvala su se dva klavira
od Cristofori-jeve ruke: jedan, iz 1720, jako restauriran, nalazi se u
Metropolitan Museum of Art u New Yorku; drugi, iz 1726, u
prvobitnom stanju, dobro sauvan, u Musikzvissenschaftliches
Instrumenten-Museum uni verziteta u Leipzigu.
LIT.: L. Puliti , Cenni storici della vita del serenissimo Ferdinande De'Me-
dici e Del la origine del pianoforte, Firenze 1874. F. Casaglia, Per le onoranze
a Bartolomeo Cristofori, Firenze 1876. C. Ponsicchi, II Pianoforte, sua origine
e sviluppo e rassegna dell 'Esposizione storica fatta nello stabilimento musical e
Brizzi e Nicolai nella oceasione delle onoranze a Bartolomeo Cristofori inventore
del pianoforte, Firenze 1876. L. Torri, Bart olomeo Cristofori, II Pianoforte,
1920. G. Schunernann, Ein Bil dnis Bart olomeo Crist oforis, ZFMW, 1934.
H. Neupert, Bartolomeo Cristofori, MGG, II ,1952. Bart olomeo Cristo
for i invent ore del pianoforte nel t erzo centenario del la nascita, Padova 1957.
R. Russel, The Harpsichord and Clavichord, London 1959. M. Fabbri,
Nuova l ue sulFattivita di G. A. Pert i, B. Cristofori e G. F. Haendel, Chigiana,
1964.
CRIVELLI, talijanska obitelj muziara.
1. Gaetano, pjeva, tenor (Brescia, 20. X 1768 16. VII
1836). Pjevaku karijeru zapoeo u Bresciji i zati m se usavr
avao u Napulj u (Nozzari, A. Aprile). God. 181117 pjevao u
parikom Theatre-Italien, 181718 u Londonu i zatim na mi
lanskoj Scali i drugim talijanskim opernim pozornicama. Glas
mu je bio neobino snaan, a predavanje vrl o muzi kal no. Sa
scene se povukao 1831, premda je bio j o u punoj snazi.
2. Domenico, kompozi tor i uitelj pjevanja (Brescia, 7. VI
1793 London, 11. XI 1857). Si n Gaetana, uio kod F. Fena-
rolija u Napulju i N. A. Zi ngarellija u Ri mu. Krae vrijeme
profesor pjevanja na Real Collegio u Napulju, djelovao je u Lon
donu. Bavio se kompozicijom i objavio Art of Singing and Neu>
Solfeggios for t he Cultivati on of t he Bass Voice (II izd. 1844).
3. Enri co, pjeva, barit on (Brescia, 20. VII 1820 Milano,
oko 1870). Brat Domenica, pjevanje uio kod E. Bianchija, Lom
bardija i Ronzanij a. Debitirao 1841 u Veroni i zati m pjevao na
raznim talijanskim i stranim opernim pozornicama. Bavio se
kompozicijom i objavio prirunike Metodo di canto i Grammatica
musicale.
CRKVENA MUZIKA (lat. muica sacra i m. divina; engl.
Church music, franc. musique religi euse, njem. Kirchenmusik,
tal. muica da ehiesa, muica sacra), muzika koja se upotrebljava
u kranskom bogosluju.
Katolika crkvena muzika. U motu proprio Pija X Inter
pastoralis officii (od 22. XI 1903) koji se smatra pravni m ko-
deksom crkvene muzike, pod imenom c. m. imaju se razumjeti
kompozi ci je koj e su tekst om, sadraj em i obli kom pri kl adne
za upotrebu u sveanim liturgijskim obredima. Pod imenom du-
hovna muzika i maju se razumjeti ostale kompozicije inspirirane
slobodnom religi oznom tematikom. Do mijeanja naziva duhovna
i c. m. dolo je u doba rane polifonije, kad su se uvoenjem vie-
gl asja i upotrebom i nstrumental ne pratnje st varali novi oblici ,
od koji h su se jedni prirodno razvijali i nadovezi val i na dota-
danje oblike i duh gregorijanskih napjeva, dok su se drugi, u
traenju novoga izraza, sve vi e udaljivali od svoga prvot nog
izvora i namjene, te pri hvatali neke elemente karakteristine za
razne grane svjetovne muzike.
Crkvena muzika ranog kranstva temelji se na jedno-
glasnom pj evanju koje se u svojim naj starij im spomenicima
(psalmi , cantica) nadovezuj e na hebrejsku predaju, a u napje-
vima himni kog i melizmatikog karaktera na element e grke
muzike. Tragom ovih elemenata nikao je u toku iduih stoljea
obilan repert oar novi h napjeva. Oko 600 papa Grgur Veli ki sa-
kupi o ih je i sredio (-> Gregorijanski koral), da bi na taj nain
sauvao i za lit urgi jsku upot rebu osi gurao naj vrednija ostvare-
nja, koja su postala temelj kasnijem razvoju evropske muzike.
Izraajna sredstva gregorijanskog korala (razvijena melodika,
raznol ikost slobodnog rit ma i starocrkveni h ljestvica, i zmje-
njivanje solistikih i zbornih stavaka) otvarala su iroke mogu-
nost i pri rodni m umj et niki m skl onosti ma naj pri j e medi -
teranskih, a onda i ostalih evropskih naroda, koji su u dal jnji
razvoj unosili vlastite elemente i na taj nai n poticali stvaranje
novi h, raznolikijih obli ka.
Dok se do VIII st. repertoar crkvene muzike kree uglavnom
oko misa i psalmodije, u kasnijem razvoju proiruje se novim
tekstovima i napjevima (tropi, sekvence, liturgijske drame), a pojava
vieglasja (organum, diskant, faux-bourdon) dodavanjem i pratnjom
drugoga glasa ukrauje izvorni gregorijanski napjev. Takvi
pokuaji, u st vari prvi koraci prema kasnijoj po-lifoniji, jo su
nedozreli i optereeni traenjima i eksperi menti ma koji su ih esto
udaljivali od cilja; neki rezultati (npr. mijeanje poprenih
elemenata u dijafoniji, gdje je na gregorijanski cant us firmus u
tenoru bio komponiran u gornjoj di onici svjet ovni napjev i isto
takav tekst u stranom ivom jeziku) bili su zabranjeni u crkvenoj
upot rebi (papa Ivan XXII u svome Extravagante od 1324).
Premda je bilo sluajeva, da su se kompozicije u ovome novom
polifonom stilu izvodi le i uz prat nju instrumenata (u osobito
sveanim zgodama, obino pod vedrim nebom, uz sudjelovanje
gudaa, trubljaa i prenosnih orgulja), ova je muzika zadrala
svoj izraziti vokalni karakter. Obraujui novi m izraajnim
sredstvi ma sve dijelove Ordinari ja mise i Proprija de tempore
(moteti), ona je u djelima J. Dunstablea (? oko 1453), G. Dufava
(14001474) i niza nizozemskih majstora sa J. Ocke-ghemom
(14301495) i J. Obrechtom (14501505) na el u pripravila put
do vrhunca i zlatnog doba renesansne klasine polifonije; uz djela
O. di Lassa (15321594), panjolca C. Mo-ralesa (oko 1500
1535) i T. L. da Vittorie (15401611), te Talijana A. Gabrielija
(poslije 15101586) i M. A. Ingegnerija (poslije 15471592) ona
je doivjela svoju konanu i naj potpuniju sintezu u ostvarenjima
kneza muzike (princeps musicae) Palestrine (15251594).
Stojei na elu rimske kole Palestrina je izgradio, na temelju
tehnikih i formalnih iskustava flamansko--francuske, nizozemske,
panjolske i ostali h kola, zavrni stupanj polifonog vokalnog
izraza. Dubljinom osjeaja, savrenstvom kontrapunktike razradbe i
zaokruenou oblika on predstavlja poslj ednju granicu jednoga
sti la te se dal je nije mogao razvi jati i nadmaiti. Uporedo s
procvatom vokalne polifoni je zapoinje oko 1500 i razvoj
orguljske muzike. Pjevanje pojedinih dijel ova asoslova (npr.
himne, psalmski verseti , Magni-ficat, antifone BDM) i Ordi narija
mise (-> Orgelmesse) zamjenj uje se est o i samom svirkom
orgulja u stil u poli foni h mot eta i slobodnih varijacija na teme
liturgijskih napjeva. Tim je ujedno prestala do onda podreena
uloga orgulja kao instrumenta koji je ispunjavao praznine izmeu
pjevanja pojedinih vokalnih kompozi cija; zvukovne i tehni ke
mogunosti orgul ja ot vorile su irok put razvoju sloenijih i u
muzikom pogledu vrednijih ostvarenja. Od kompozitora
renesansne orguljske muzi ke istiu se A. Schlick (oko 1460 ?),
J. Redford (?1547). G. Cavazzoni (oko 1490 poslije 1559), A.
Cabezon (15001566) i C. Merulo (15331604).
Crkvena muzika u doba muzikog baroka. Pokuaj da se nakon
Palestrine u XVII st. nastavi s tradicijama rimske kole pokazao
se u umjetnikom pogledu besplodnim, jer je nestalo psihikih,
kulturno-hist orijski h i ivotnih preduvjeta na kojima je umjetnost
te kole iznikla. Nastojanje da se sadraj nadomjesti pretjerano
glomazni m tehniki m i izvoaki m muzi ki m aparatom (npr.
misa za 53 gl asa) samo j e ubrzalo raspadanj e jednog stil a, koji
je u stvari koi o prirodni razvitak crkvene muzike. Iako se ne
moe ni jekati darovitost O. Benevol ija (16051672), G. F.
Anerija (1567 oko 1621), a osobito G. Carissimija (16051674),
put koji m su oni poli ni je i h odveo do novi h, neoeki vani h i
B. CRISTOFORI. Aut ograf na inventaru instru-
menata kneza Ferdinanda de Medici, 23. IX 1716
368 CRKVENA MUZIKA

sadrajno izvornih ostvarenja na polju crkvene muzike, nego
su ih elementi novog muzikog izraza (tenje prema dramat-
skoj individualizaciji, pojava instrumentalne pratnje basso
continuo) odveli od liturgijske crkvene muzike k duhovnoj mu-
zici sa irom i slobodnijom tematikom. I premda je ovo nasto-
janje urodilo novim oblicima u duhovnoj muzici oratorijem i
duhovnom operom humanistike tendencije i svjetovni duh,
koji je zavladao na mnogim podrujima crkvenog ivota, bili
su u isto vrijeme i zaprekom daljnjem produbljivanju prvotne
i jedine svrhe crkvene muzike: umjet nikom oivljavanju li-
turgije i njezinih sakralnih tekstova. Dra i privlaljivost novoga
zasjenila je velika ostvarenja klasine polifonije; nove tendencije
zasjenile su i temeljno vrelo svoje inspiracije: gregorijanski koral.
Nepomuena dubljina, istoa i jednostavnost melodijskih obrisa
ove muzike i povrne izvedbe prilagoene tadanjim shvaa-
njima nisu vie zadovoljavali barokni ukus vian vanjskome sjaju
i raskoi, pa je sve to i dovelo do naputanja ive tradicije, koja
je trebala biti u idejnom i estetskom pogledu stalan primjer i uzor
za daljnje stvaranje. Prekid s tradicijom znaio je u isto doba i
konani stupanj dekadencije gregorijanskog korala. Morala su
proi jo dva puna stoljea da zapone druga renesansa crkvene
muzike, ovaj put na temeljima ne samo gregorijanike i klasine
polifonije, nego i na nekim elementima baroka i kasnijih stilova,
koji su se mogli uklopiti i organski povezati u zaokruenu i logiku
cjelinu. Uz ve spomenute velike vokalno-instrumentalne oblike
muzikog baroka porasla je tenja i za stvaranjem manjih instru-
mentalnih vrsta, i to u prvom redu kompozicija za orgulje, a
zatim za razne komorne sastave (sonata da chiesa). J. Titelouze
(15631633), G. Frescobaldi (15831643), G. Legrenzi (1626
1690), A. Corelli (16531713), M. de Lalande (16571726) i niz
drugih majstora obogatili su razne oblike ovoga stila i pripravili put
J. S. Bachu, koji je duhovnu muziku baroka, kako protestantsku
(kantate, pasije, koralne predigre za orgulje), tako isto i katoliku
(Misa u h-molu, Magnificat), doveo do najveeg savrenstva.
Razdoblje od druge polovine XVIII do kraja XIX st. ne pred-
stavlja napredak za crkvenu muziku liturgijskog smjera. Kom-
pozicije duhovnog karaktera dre se uglavnom velikih orato-
rijskih oblika, a djela G. F. H anela slue kao stalan uzor. Isto
se tako i namjena ovih kompozicija postepeno mijenja, prela-
zei iz liturgijske upotrebe u koncertne dvorane, kamo ta djela
po svome karakteru i idu. Iako su veliki majstori nastojali da se
izraze i u liturgijskim oblicima, tu svoju tenju nisu pokuavali
realizirati vraanjem na prvotne idejne temelje, nego su samo
produbljivanjem muzikog sadraja i razraivanjem suvremenih
izraajnih sredstava davali maha bujnosti osjeaja koja je nala-
zila odraz u epskim muzikim freskama dramatske snage i ve-
lianstvenih razmjera. Takva su djela npr. Stabat mater G. B.
Pergolesija (oko 1735), Requiem W. A. Mozarta (1791), Missa
solemnis L. van Beethovena (1823), Stabat mater G. Rossinija (1832),
Ein deutsches Reguiem J. Brahmsa (1868), Reguiem G. Verdija
(1874), mise (186468) i Te Deum (1881) A. Brucknera, Messe de
Requiem G. Faurea (1888) i jo mnoga druga.
Ako se ima na umu da je razvojni put crkvene muzike poeo
u skromnim ranokranskim bazilikama i postepeno preao u
raskone koncertne dvorane, bit e razumljiva reakcija slubene
crkve na takvo stanje i shvatljivo njezino nastojanje oko obnove
i vraanja prvotnim izvorima (revertimini ad fontes) liturgijske
crkvene muzike. Istraivanjem i kritikim izdanjima gregori-
janskih napjeva (J. Pothier, A. Mocquereau), klasine polifonije
(Ch. Bordes, R. Casimiri) i izbora iz repertoara kasnijih muzikih
stilova, osnivanjem udruenja za promicanje liturgije i liturgij-
skog pjevanja (-> Cecilijanski pokret), otvaranjem crkveno-mu-
zikih kola, teajevima, kongresima i dr. poeo je potkraj XIX
st. u Njemakoj pokret koji se ubrzo proirio i po drugim zem-
ljama. Ako razvojni put crkvene muzike i nije za tako kratko
vrijeme konano krenuo drugim pravcem, ipak je oivjelo zani-
manje za svrhu i duh crkvene muzike; jasnim principima razgra-
nieni su pojmovi crkvenog i liturgijskog od openito duhovnog
u muzici. Kompozitori su takoer nali svoj put: jedni prihvaa-
jui ove ideje uspijevaju stvarati djela koja svojom ozbiljnou i
umjetnikim kvalitetima opravdavaju ciljeve ovog pokreta (L.
Perosi, R. Casimiri, L. Refice, D. Bartolucci, E. Tinel, J. van
Nuffel, F. Peeters, M. Haller, P. Griesbacher, J. Haas, J. Ahrens,
H. Schroeder, J. Vranken, M. Dupre, O. Messiaen, L. Bardos),
dok drugi, potivajui rezultate obnove, nalaze svoj razlog i za
djela u kojima nastoje ostvariti u prvom redu vlastiti doivljaj
religioznosti {Glagolska nie L. Janaeka, 1926; Messe des pauv-
res E. Satiea, 1895; misa u G F. Poulenca, 1937; misa A. Jo-
liveta, 1940; Messa di Reguiem I. Pizzetija, 1922; Missa pro Mortuis
G. Malipiera, 1938; Missa solemnis pro pae A. Caselle, 1944;
misa I. Stravinskog, 1951; Messa dei dispersi G. F. Ghedinija,
1951)-
Drugi Vatikanski koncil (196265) utvrdio je 4. >>
dokumentom Constitutio de sacra liturgia naela obnov
noga bogosluja. uvajui i nadalje jedinstvenost sredi
reda, ta konstitucija prua veu mogunost razvoja
lokalnih varijanata liturgije, a te se najvie oituju u\
narodnoga jezika u crkveni obrednik. Na taj se nain
sudjelovanje vjernika u obredima, pa se tako i crkvene
popjevci daje znatnija uloga u liturgiji. lan 116 sp
konstitucije naglaava da gregorijanski koral ostaje i
najprikladniji oblik crkvenog pjevanja. Meutim, u l
izriito se navodi da crkva prihvaa sve oblike istinsk
nosti, pa tako i muzike, koja posjeduje potrebne umjetni
litete.
Protestantska crkvena muzika nastala je u vriji
therove reformacije i njegova otejepa od Rimske crkve,
se ispoetka nije razlikovala od katolike crkvene mu;
trebe novog pokreta (osobito u Engleskoj i Njemakoj)
peno mijenjanje liturgije nametnule su i nove oblike u
Engleskoj na prvo mjesto dolaze anthem i service (TI
oko 15051585; W. Bvrd, 15431623; H. Purcell,
1695; G. F. Handel, 16851759), a u Njemakoj pu
kao osnovne muzike vrste i vrela nadahnua za ostale
Iz korala su proizale mnogobrojne koralne predigre z;
(S. Scheidt, 15871654; D. Buxtehude, 16371707; J
bel, 16531706; J. S. Bach, 16851750), a od vei
kantata, kao najvanija vrsta njemake barokne muzils
oratorij i pasija koje su razvijali i doveli do velianstvi
mjera mnogi kompozitori poev od H. Schiitza (158J
do J. S. Bacha. Nastojanja suvremene protestantske
muzike pokazuju takoer izvjesne tenje za vraanjem
iji. Premda i njezini predstavnici smatraju da su velii
oratorija i pasija prikladnije za izvedbu u koncertnim dv
za ostale manje muzike vrste nastoji se nai nov sadraj
tradicionalnih oblika.
LIT.: C. v. Winterfeld, Ober Herstellung des Gemeinde- und Ch
in der evangelischen Kirche, Leipzig, 1848. R. v. Liliencron, Ober
gesang in der evangelischen Kirche, Berlin, 1880. J. Pothier, Le:
gregoriennes d'apres la t radition, Tournai 1880. L. Schoeberlein,
im Cul tus der evangelischen Kirche, Heidel berg 1881. L. Duches:
du cult e chrtien, Pari 1889. F. A. Gevaert, Les Origines du ehani
de l'eglise lat ine, Gent 1890. Isti, La Melopee antique dans le ehan
latine, Pari 1895. P. Wagner, Einfuhrung in die gr egorianischen
(3 sv.), Leipzig 18951921. A. Dechevrens, Etudes de science r
sv. ), Pari 1898. G. Houdard, Le Rhvt hme du ehant dit grego
189899. J. Smend, Der evangelisehe Gottesdienst, Gott ingen 1
Gastoue, Cours t heorique et prat ique de Pl ain-chant romain grego
1904 i 1929. K. Weinmann, Geschichte der Kirchenmusik, 190
1925). A. Gastoue, Les Origines du ehant romain, Pari 1907. /
reau, Le Nombre musicale gregorien (2 sv.), Tournai 1908 i 1927. J
Einfuhrung in die gregorianischen Melodien (3 sv.), Leipzig 1911
Wolfrum, Die evangel isehe Kirchenmusik, Bremen 1914. P. Wc
ft ihrung in die kathol ische Kirchenmusik, Dussel dorf 1919. G.
5. Nicholson, Manual of English Church Music, London 1923.
Etudes sur le rvt hme gregorien, Lyon 1925. A. Mohler, Astheti]
lischen Kirchenmusik (II izd.), Augsburg 1925. M. Zjali, Crkve
1925. G. B. Katschthaler, St oria della muica sacra (3 sv.), Milai
G. Leone, Grammatica di canto gregoriano, Badia di Cava 1926. j
La Musique rel igieuse, 1929. K. G. Fellerer, Der Palestrinastil
Bedeutung in der vokalen Kirchenmusik des 18. Jahrhunderts, Augs
J. Quasten, Musik und Gesang in den Kult en der heidnischen i
christ lichen Friihzeit, Munster 1930. L. Duchesne, Christ ian W
Ori gin and Evolut ion (VI izd.), London 1931. Th. Ge' rold, Le;
l 'Egl ise et la musique, Strassburg 1931. J. Jeanin, Rapport de l'g
et du rvt hme musical au moyen age, Par i 1931. F. Blume, Die e
1
Kirchenmusik, Potsdam 1931 (II izd. 1965). O. Ursprung, Die
Kirchenmusik, Potsdam 1931. K. Schdtzler, Das Problem der
Kirchenmusik, 1933. U. Sessini, Decadenza e restaurazione del cant
Milano 1933. P. Ferretti, Estet ica gregoriana, Roma 1934. P. V
Untersuchungen zum vorgregorianischen Gesang, Regensburg 19
Suhol, Introduct ion a la Paleogr aphie musical e grgorienne, Pari
izd. 1958). H. Dist ler, Vom Geiste der neuen evangelischen Kir<
ZFM, 1935. K. G. Fellerer, Der gregorianisehe Choral im Wande
hunderte, Regensburg 1936. A. Robertson, The Int crpretat ion of
London 1937. F. Jammers, Der gregorianisehe Rhvthmus, St rasb
P. Forretti, Est hetique grgor ienne, Pari i Roma 1938. J. W
gregoriano, Roma 1938. M. Kat, De gesehiedenis der kerkmuzi<
sum 1939. K. G. Fellerer, Geschichte der kat holischen Kirchenn
seldorf 1939 (II izd. 1949). U. Sesini, La romana cant il ena, Ron
J. Gajard, Not ions sur l a r ythmique grgorienne, Tours 1944. A
Forme musical i gregoriane, Torino 1947. P. Thomas, Studio sull
gregoriana, Roma 1947. F. Wellesz, Eastern El ements in West j
Oxford 1947. E. Grif fe, La Gaule chret ienne a l 'epoque romaine,
F. Romita, Jus musicae l it urgicae, Roma 1947. A. D. Miiller,
Problem l utherischer Gott esdienst gestal tung, Berl in 1947. H.
K. G. Fellerer, Handbuch der kathol ischen Kirchenmusik, Essen 194
Nemmens, 20 Cent uries of Cathol ic Church Musik, 1949. E. Ri .
Church and Music, London 1950. Ch. Schneider, L'Evol ut ion n
l 'Egl ise reformee de 1900 a nos jours, Neuchatel i Pari 1952.
Metodo completo di canto gregor iano, Roma 1952. At ti del Cor
t ernazionale di Muica sacra Roma 1950, Tournai 1952. S. J. I-
Medieval Terminologv and Methods of Psal m Singing, Muica
1952. D. Johner. Wort und Ton im Chor al , Leipzig 1952. J
E. Tinel, Kathol ische Kirchenmusik, St. Gallen 1954- H. J. .
evangel isehe Kirchenmusik in Deut schl and, Berl in i Darmst adt 19;
Mahrenholz, Die Kirchenmusik in der neuen Luther ischen Agen
und Kirche, 1955. J. Quasten, Imitat ion aux Per e de l 'Egl ise (2
195557- B. Stablein, Gregorianik, MGG, V 1956. W. Fortner,
Musik heut e, Musik und Kirche, 1957. A. Col ling, Histoire de 1
N
PSALTERIUM CHORI M iz XV st. Zadar, Franjevaki samostan

xl
b

CRKVENA MUZIKA U JUGOSLAVIJI 369
chretienne, Par i 1956. P. Hume, Cat holic Church Music, New York 1957,
P. Huot-Pleuroux, Histoire de la musique religieuse, des origines a nos jours,
Pari 1957. J. Samson, Musique et chant sacres, Pari 1957- W. Apel,
Gregorian Chant, Bloomington 1958. A. Pons, Droit ecclesiast ique et Musique
sacree (5 sv.) , St . Maurice (Schweiz) , 195864. P. M. Ernett i, II Canto
1960. 5. Corbin, LEglise a l a conquett e de sa musique, Pari 1960. Chr.
Mahrenholz, Musicologica et Liturgica, Leipzig 1960. P. Rado, Enchiridion
Liturgicum (2 sv.), Roma, Freiburg i. Br. i Barcel ona 1961. E. Paccaguella,
II Canto gregoriano, Roma 1961. J. Gelineau, Chant et musique dans le culte
chretien, Pari 1962 (njemaki prijevod Regensburg 1965). R. Hammerstein,
Die Musik der Engel , Untersuchungen zur Musikanschauung des Mit telalters,
Miinchen 1962. Chr. Mahrenholz, Richtl inien fur die Tat igkeit des Chores
im Gottesdienst, Kassel 1963. K. G. Pellerer, Soziologie der Kirchenmusik,
Koln i Opl aden 1963. G. Murray, Gregor ian Chant According to the Ma-
nuscripts London 1963 J de Valois Le Chant gregorien Pari 1963
Kantor, Gt itersloh 1964. H. Hucke, Die Kirchenmusik in der Liturgiekon-
stit ution des 2. Vat ikanischen Konzil s, Musik und Alt ar, 1964. Isti, Die
Instruktion vom 26. 9. 1964 iiber die . . . . Liturgiekonstitut ion, ibid., 1965.
A. Vi.
CRKVENA MUZIKA U JUGOSLAVIJI, Srbija. Sauvani
rukopisni dokumenti stare srpske crkvene muzike. Oni se mogu
podeliti u dve vrste: sa neumskom notacijom i bez nje. U
grupu rukopisa bez neumske notacije idu svi rukopisi sa tek-
stovima propisanim za pojanje na bogosluenjima. U ovoj grupi
se nalaze i takvi rukopisi u kojima je nedvosmisleno istaknuto
da su sluili za pojanje: bilo da sadre odgovarajue rubrike koje
se odnose na pojanje, bilo da ponavljanjem samoglasnika svedoe
0 razvijenoj, melizmatinoj melodiji. Ovde e, meutim, biti
govora o rukopisima sa notacijom. Izuzev rukopisa pod br. 7,
svi ostali su zabeleeni kasnovizantijskom notacijom.
1. Zbornik grkog manastira Ivirona (Atos, Sveta Gora)
br. $44, iz 1431, najstariji je datirani rukopis koji sadri i srpske
muzike tekstove. Pisao ga je poznati svetogorski monah David
Redestions. Na folijama signature I3ir132V nalazi se Opelo
sa dvojezinim tekstom (grki i crkvenoslovenski tekst srpske re
dakcije). Autor muzike je J. Kukuzel (sa kraja XIV v.). Na fo
lijama signature 263r264.V zabeleena je, samo na srpskoslo-
venskom, stihira Divljae se Irod koja se peva na devetom asu
uoi praznika Kristovog roenja. Rukopis je (1968) otkrio u ma
nastiru Ivironu A. Jakovljevi.
2. Rukopis Atinske narodne biblioteke br. 2406, datiran 1453.
To je zbornik koji je pisan u manastiru svetog Jovana Pretee,
u blizini grkog grada Sereza. Na folijama 254r i 264r nalaze se
dve priasne pesme, a na foliji 42ir Theotokion (pesma u ast
Bogorodici). Sve tri pesme su na grkom, ali im prethodi natpis:
Joakim monah i domestik (upravitelj hora) Srbije.
LIT. M. Velimirovi, Joakim monah i domestik Srbije (sa transkripcijom
Theotokiona), Zvuk, 1964 (engl. prevod obj. u Zborniku radova Vizantolokog
inst itut a, 1964, kn). VIII.
3. Tri manuskripta (MS) sa signaturama: a) MS Sinai 1321,
f. lv, (XV v.); b) MS Egerton 2393, folija 81 v (XVII v.) British Mu-
seum, London i c) MS No. j, folija 3r (XVII v.) manastir Kikou,
Kipar. U sva ta tri rukopisa, razliitih provenijencija i datuma,
spominje se uveni grki muziar M. Hrizafis, verovatno iz sre
dine XV v.j kao autor jedne melizmatine pesme (kratima)
koju je ispevao u Srbiji.
LIT. : M. Velimirovi, Joakim monah i domestik Srbije, Zvuk, 1964 (engl.
prevod obj. u Zborniku radova Vizantolokog inst it uta, 1964, knj. VIII, 2.)
4. Dvanaest sauvanih fotografija izgorelog rukopisa br. 93,
XV v.j Beogradska narodna biblioteka. Sauvane fotografije se
nalaze u Arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu
pod br. VIIJ433. Naroito su vane folije sa signaturom 287V
1 288r. Na foliji 287V je dvojezini (grki i srpskoslovenski) tekst
pesme Ninja sili, koja se u vreme velikog posta peva umesto he-
ruvimske pesme na Liturgiji predjeosveenih darova. Iznad
teksta je natpis: tvorenije domestika kir Stefana Srbina Utvr
eno je da je domestik Stefan Srbin boravio na dvoru Bran-
kovia u Smederevu oko 1458. Na foliji 288r je zavretak ove
pesme, dok se u desnoj margini pred iduom, takoe dvojezinom,
priasnom pesmom Vakusite i vidite nalazi grki zapis da je pes-
mu sastavio isti autor. Ova se pesma, sa zapisom da je njen autor
kir Stefan, nalazi i u rukopisu Atinske narodne biblioteke br.
928, XV V., na foliji 140V, ali samo sa grkim tekstom. Nedavno
je ustanovljeno da se prva dva reda na foliji ir, pisana sitnijim
pismom, odnose na prosodijske znakove (jedna od dvanaest sa
uvanih fotografija).
LIT. : 5. Durid-Klajn, Razvoj muzike umet nosti u Srbiji, Historijski razvoj
muzike kulture u Jugoslaviji, Zagreb 1962. D. Stefanovi, Izgorel i neumski
rukopis br. 93 Beogradske narodne biblioteke, Bibliotekar, 1961, 5. Isti,
Ekfonetska notacija u starim slovenskim rukopisima, Simpozijum povodom 1100--
godinjice smrt i Kirila Solunskog, Skopje 1970.
5. Rukopis Atinske narodne biblioteke br. 928, XV v. Taj
je dokument od posebnog znaaja, jer se u njemu, pored ve spo
menutog kir Stefana, nalazi vie tvorenija jeromonaha Isaije


*&* T* -
1
- ' ~ ""
n
- 't Trt * *" -fV^t i l i * ^ " '-i rx

>"'
Tvorenije domestika kir Stefana Srbina NINJA SILI, l it urgijska pesma, XV st.
Iz unit enog rukopisa MS 93, f. 287V Nar odne bibl ioteke u Beogr adu
Srbina na srpskoslovenskom, meu kojima se naroito istie
srpski polijelej, folija 36r i sledee. zatim heruvimska pesma
Nikole Srbina, folija 93r. Izmeu ostalih pesama na srpsko-
slovenskome treba istai pohvalnu pesmu, folija 8ov, u spomen
tri junoslovenska svetitelja Jovana Rilskog, Joakima Osogovskog
i Prohora Pinjskog. Rukopis je pronaao M. Velimirovi, a po-
hvalnu pesmu trima junoslovenskim svetiteljima otkrila je posle
detaljne analize teksta A. E. Pennington.
LIT. :D. St efanovi , Crkvena muzika od XV do XVIII veka, Spomenica
0 750-godinjici autokefalnost i Srpske pravosl avne crkve, Beograd 1969.
A. E. Pennington, A Polvchronion to John Alexander of Moldavia in t he Bodleian
Librarv, Oxford, Muica Slavica, I, Vienna 1970.
6. Stihira u ast praznika Vavedenja Bogorodice zabeleena
je crvenim tuem na poslednjoj stranici rukopisa E. D. Clarke
14, folija 409V, iz 1553. Rukopis se nalazi u Bodleiani, biblioteci
Univerziteta u Oxfordu. U gornjoj margini je grki natpis ija je
poslednja re Servikon. Srpskoslovenski tekst stihire Po ro-
destvje tvojem zabeleen je grkim slovima.
LIT.: D. Stefanovi, Tane Earliest Dated and Not ated Document of Serbian
Chant , Zbornik radova Vizant ol okog inst ituta, 1961, knj. VII.
7. Priasna pesma Hvalite Gospoda so nebes, sa natpisom
Serbskij kinonik, sauvana je u ruskom rukopisu sa kvadratnom
notacijom, Epark. No. 890, folija I3r, iz 1652. Rukopis se nalazi
u Lenjinovoj biblioteci u Moskvi.
8. Rukopis br. 421, iz XVII v., u Arhivu Srpske
akademije
nauka i umetnosti u Beogradu, sadri, izmeu ostalog, i dve pri
asne pesme na grkom, iji su autori J. Laskaris i Manuil Hriza
fis (iz XV v.). Meutim, ispod grkog teksta umetnut je srpsko
slovenski tekst drugih priasnih pesama koje su pevane po gr
kim neumama.
LIT.: D. Stefanovi, Nekoliko podataka o grkom ut icaju na srpsko crkveno
pojanje, Bogoslovl je, Beograd, 1961, 12.
9. Izmeu niza slovenskih muzikih rukopisa srpskog sve-
togorskog manastira Hilandara, naroito su znaajni tzv. sti-
hirari, poev od god. 1774 (MS br. 581), pa sa kraja XVIII v.
(MSS br. 311, 312)., kao i vie rukopisa iz XIX v. {MSS br.
55&> 559i 56o, 581, $9j, 668 i dr.) koji, izmeu ostalog, sadre
pesme u ast srpskim svetiteljima Simeonu (Stefanu Nemanji),
Savi, Arseniju, Milutinu, Stefanu Deanskom i Lazaru. Tek
stovi ovih pesma pisani su u XIV i XV v.
LIT. : D. St efanovi, Pojanje stare srpske cr kvene poezije, Srbl jak, 1970.
MUZ. E. , I, 24





370 CRKVENA MUZIKA U JUGOSLAVIJI

10. Yaleski fragment, rukopis koji je M. Velimirovi pro
naao u biblioteci univerziteta Yale u Americi, pisan je izmeu
1766 i 1777. Sauvano je samo trinaest stihira prvog glasa Osmo-
%lasnika zabeleenih ruskoslovenskim tekstom, ali grkim slo
vima. Rukopis je pisan na zahtev Njegove Svetosti Mitropolita
Bosne Kir Serafima, za upotrebu od strane Slovena.
LIT. : (Af. Velimirovi red.) , Peter Lampadarios and Metropolitan Serafini
od Bosnia, Studies in East ern hant , I, London 1966.
11. Rukopis novosadske Matice srpske br. 352 C 34, datiran
1780, pisan verovatno u Hilandaru. Izmeu ostalog, u rukopisu
je na crkvenoslovenskom zabeleena heruvimska pesma jeromo-
naha Dionisija, folija lv.
LIT. : D. Stefanovi, Crkvena muzika od XV do XVIII veka, Spomenica
0 750-godinjici autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve, Beograd 1969. Di. S.
Srpska crkvena muzika obuhvata, uz crkvene kompozicije
srpskih kompozitora, narodno crkveno pevanje. Srpsko narodno
crkveno pevanje (pojanje) predstavlja po svojim osobinama, ste-
enim u toku istorijskog razvoja, originalnu tvorevinu, nastalu
ukrtanjima uticaja crkve i naroda. Dugotrajni uticaj narodnih
pojaca u dugim etapama istorije mnogo je jai od dejstva povre-
menih crkvenih mera u regulisanju crkvenog pevanja. I dananje
srpsko narodno crkveno pevanje, koje je prilino utvreno, nije
nastalo, kao vatikansko izdanje gregorijanskog pevanja, dugo-
trajnim studijama notacije, nego zapisivanjem postojeeg ivog
pevanja u narodu. Tako je folklorna crta glavna osobina toga
pevanja. Druga je njegova osobina velika samostalnost dananjeg
pevanja prema svom nekadanjem vizantijskom uzoru. Srpsko
crkveno narodno pevanje postavlja mnoge probleme, jer nije do-
sada bilo dovoljno nauno istraivano.
0 nastanku i razvoju srpskog crkvenog narodnog pevanja
nema dovoljno sigurnih podataka, jer je samo mali broj spomenika
izbegao unitavanju za vreme estih ratovanja na srpskom na
cionalnom prostoru. Na osnovu tih retkih, a ne uvek jasnih po
dataka, mogu se zasad postavljati samo hipbteze.
1 pre primanja hrianst va postojala je kod slovenskih na
roda religozna narodna muzika, vezana sa drevnim verskim i
madijskim obredima. U novu veru preneli su nai preci i neke
stare paganske obrede, a sa njima i njihovu muziku. Takvi su tra
govi vidljivi u nekim narodnim obredima, dodolskim i krstono-
kim pesmama. Primajui hrianstvo od Vizanta, krajem IX v.,
Srbi su sa obredom, crkvenim knjigama i ureenjem primili i
vizantijsku muziku, to dokazuju velika slinost nekih pesama
1 lestvice, potpuno strane naem folkloru, kod drugih pesama.
Kada i kako je bilo izvreno primanje vizantijskog pevan
je utvrditi, zbog odsustva podataka. Ono je moglo doi 1
slovenskih prevoda crkvenih knjiga i uporedo sa organi2
crkve. Pevanje je moralo doi sa prvim slovenskim svest
jer je pojanje kao sutinski deo obreda a obred je n
oduvek jedan od najvanijih elemenata vere bilo nei
za vrenje ma koje crkvene radnje. Slovenski apostoli ii
todije preveli su samo manje, za prvi poetak neophodni
A meu tim prevedenim knjigama (po Jagievom spisku) 1
se Osmoglasnik, koji je osnova za crkveno pevanje, 1
knjige sa praznikim pesmama. One su mogle biti pi
tek docnije. Od X v. Rusi su u Svetoj Gori prevodili crkven
a ceo posao prevoenja svih za pevanje potrebnih knjig
zavren u vreme sv. Save. To se vidi i iz Savinog Hilai
tipika, u kome se govori o crkvenim pesmama i pravil
0 poznatim i svakodnevno susretanim pojavama., Iako j'
pravo samo preudeen i dopunjen tipik Evergetidskog m
sv. Sava ga sigurno nije pisao samo za svetogorske kali
Kojom se brzinom razvijalo srpsko crkveno narodno
ka samostalnosti, od primanja hrianstva do polovine
1 koliko je ono moglo da se za to kratko vreme odvoji
uzora, ne moe se tano odrediti, jer ni o tome nema p
ni neumskih zapisa. Ali obzirom na to da se srpska crl
vijala u susedstvu grke, po njenim savetima i primeril
poznato mesto iz ivota sv. Simeuna sv. Save: da su pos
Nemanje, tada monaha Simeuna, njegovom odru prili
narodi, prvo Grci, zatim
T
veri, potom Rusi, po Rusima
a zatim mi, njegovo stado sakupljeno, treba svakako 1
da je pevanje tada bilo razliito samo po jeziku. Tumaer
mesta, a naroito onog iz Teodosijeve biografije sv. Sa
se navode izriite reci Savine o vrenju obreda na svom
u tom smislu da je obred bio samostalan ne samo po jezik
i po nekom ve razliitom srpskom crkvenom pevanju, o
su nepouzdana i preterano smela.
U autokefalnoj Srpskoj arhiepiskopij i (od 1219) i
Pekoj patrijariji (od 1346), brigom srpskih vladara za
koja se ogleda i u brojnim zadubinama, nastale su povol
like za puni razmah celokupnoga crkvenog ivota. Uz ne
crkvene knjievnosti, slikarstva i arhitekture, crkva je r
i oko vaspitanja mladih svetenika u crkvenom pevanju.
menicima iz tog vremena sve ee se pominje pevanje i s
u slikarstvu se vidi uticaj muzike, ali se ipak nita odrec
zna o nastavi i izvoenju, o razvoju i stanju crkvenog {
Budui da, izgleda, nije postojao centar koji bi stalno kon
nastavu i izvoenje pevanja, ve je tada rastao uticaj sar
jaca i pevanje je dobijalo nove varijante, udaljujui se od \
skog uzora. A posle propasti srpske drave i ukidanja Pe
trijarije, kad su oslabile veze naroda i svetenika sa epi:
(koji je najee bio Grk), srpsko crkveno narodno pevanje
je krenuti svojim samostalnim putem. Sudbina crkvenog na
pevanja bila je najtenje vezana sa sudbinom crkve i n?rO'
nova Peke patrijarije 1557, ukidanje obnovljene pat:
1766, Velika seoba krajem XVII i poetkom XVIII v.).
Prelaskom naroda i narodnih voda u Austriju, crkv
pevanje, u povoljnijim prilikama civilizovane drave, r;
slobodno, ali sve samostalnije od udaljenog uzora. Crkven
preduzimale su mere da se pevanje sauva, obnovi i utvrd:
pie, 1793, da je mitropolit Mojsije Petrovi doveo iz Svet
Antolija, iskusna psalta i osnovao u Beogradu grku k<
drugim podacima zna se da je 30-ih godina postojalo n
kola, i grkih i slovenskih. U izvetaju Maksima Rajko
1733 o stanju pevanja u Srbiji kae se za neke svetenike d:
srpski pojati, za druge da znaju prostaki pojati, dok ti
znaju nita pojati. Nepoznato je kakvo je bilo srpsko po
kakvo prostako, ni da li je izraz prostako pogrda ili mod
ni termi n za neke obinije pesme malog pojanja.
Osnivanjem Bogoslovije u Sremskim Karlovcima 1794
stavljanjem prvog nastavnika za pojanje 1797 bio je stvor
an centar za odravanje izvesnog jedinstva u dotada sasvi
bodnom crkvenom pevanju. Napredak je bio u tome to E
suprot stalnom variranju kod pojaca, kao protutea, bili st
u bogosloviji i u uiteljskim kolama, centri za unifikaci
vanja. Za nastavnika pojanja dolazio je samo pojac koji je
ve ugled kao najbolji i on je iz kole irio svoju verziju i
varijante kao zvanine. Izmeu svetovnog i ovog crkvene
klora stvorena je vana razlika: nasuprot stalnom variran)
je pravilno u oba folklora, u crkvenom folkloru javlja se i su;
tendencija za irenjem nauenog unificiranog pevanja.
Tri istaknuta pojca pominju se kao osnivai dananjeg sr
narodnog crkvenog pevanja. Najstariji je od njih Dionizije
(roen oko 1762), koji je uio pevanje prvo u Kruedolu i
;
kod nekog grkog daskala; Dionizije upi (17751845)^
Jeromonah Isaija Srbin: Polieleos Servikos XV st., At ena, Narodna biblioteka,
MS 928, f. 36r
CRKVENA MUZIKA U JUGOSLAVIJI 371

vatno je ak Krstiev, postao je prvi nastavnik pojanja; Jerotej
Mutibari (17991858) skratio je, po elji mitropolita, upievo
pevanje, kao suvie otegnuto. Sa izvesnim, ne uvek malim izme-
nama, srpsko narodno crkveno pevanje ostalo je onako kako su
ga irili upievi i Mutibarievi dai. Kornelije Stankovi (1831
1865), pod uticajem Vuka i ruskog prote u Beu Rajevskog,
zainteresovao se za narodno pevanje, svetovno i crkveno, te je
prvi zapisao celokupno crkveno pevanje (za meoviti hor). Od
toga ogromnog rada Stankovi je tampao samo tri knjige (Li-
turgiju i poznatije pesme veih praznika), dok su ostali zapisi,
u 17 sv., dosad neobjavljeni. Od 80-ih godina niu se izdanja za
praktine potrebe aka (G. Boljari i N. Tajanovi, 18871891;
T. Ostoji, 1887 i 1896; P. Kosti i J. Petrovi, 1899; Pripravnika
omladina u Somboru, 1895; J. ivkovi, 1908 i dr.). 5. Mokranjac
zapisao je takode veliki deo crkvenog pevanja, a objavio je za
ivota samo Osmoglasnik, 1908 (drugo izd. 1922), dok je Strano
pjenije objavljeno 1920, a Opte pojanje 1935, u redakciji i
dopuni K. Manojlovia. S. Lastavica izdao je 1955 Osmoglasnik.
Postoje jo i rukopisni zbornici B. Cvejia i L. Lere. Kad se upo-
rede pesme koje je zabeleio Stankovi 50-ih godina sa pesmama
koje je zapisao Mokranjac 90-ih godina, konstatuju se velike raz-
like (npr. u shvatanju tonskog roda nekih pesama 2-og i 6-og
glasa). Rukopisa sa neumskim znacima nije mnogo sauvano,
a u prilikama kroz koje su prolazili narod i crkva, nije ih, verovatno,
mnogo ni bilo. Jednu stihiru 5-og glasa, zabeleenu Hagiopoli-
tanskim neumama, objavio je jo N. Dui u svojim radovima,
a K. Manojlovi jedan grki neumski rukopis iz Deana. Najopse-
niji, tzv. Skopski rukopis iz XVIII v. je izgoreo za vreme rata;
Manojlovi u svom opisu pominje i 288. stranu, a sauvano je
svega 12 fotografisanih strana. Rukopis je sadravao Kukuzeljske
neume sa teoriskim objanjenjima, crkvene pesme, skoro samo
grke, a ponegde, uz grki, i sa srpskim tekstom, a zatim i pesmu
Ninje sili koja je >>tvorenie Domestika kir Stefana Srbina (to
je najstariji zapis o jednom Srbinu kompozitoru). Na marginama
nalazile su se razne beleke na srpskom, iz ega se zakljuuje da
je knjiga imala da poslui srpskim pevaima kao runa knjiga.
God. 1952 jedna grupa naunih radnika SAN otkrila je i sni-
mila u Hilandaru ceo niz muzikih rukopisa. To su ponajvie
crkvene pesme sa neumama, posveene sv. Savi i drugim srpskim
svecima. Naen je, dalje, i zanimljiv teoretski spis koji pokazuje
potpunu zavisnost srpskih zapisa od grkih neuma. Ispod na-
slova koji naznauju uzlazne i silazne znake, dolaze imena znakova,
sami znaci i njihovo intervalsko znaenje. Tu se vidi da su ne
samo oblik znakova i njihovo znaenje isti kao u grkim neumama,
nego su i slovenska imena neuma doslovan prevod smisla grkih
naziva (npr. Aiy_oe po grkom I)vacpp6v elafron, nuckiu po
^OCUIAT] hamile, i jednina i mnoina aoSeele i floSem za
S'io y_svrr
l
!j.aT(x duo kentemata i -/evTY)[i.a kentema).
Ali osim ovih zvaninih neuma, grkih i po izgledu i
znaenju, postojale su kod pojaca i trile, izvestan rudimentaran
i naivan nain vizuelnog predstavljanja kretanja glasa, kojima je
pojac beleio, za sebe, svojim znacima, gde poinju i kako se raz-
vijaju melizmi u kadencama ili akcenti u deklamaciji. Namena
ovih znakova je mnemotehnika, samo da pevae bolje podsete
na neki detalj pevanja, koje on inae odlino poznaje, jer ga je
odavno napamet nauio. Bilo je i tampanih knjiga sa ovakvim
trilama.
Kad se iz onoga to se na crkvenim obredima slua odbace
tenija, jer ne idu u pevanje, i neke popularne, u osnovi deije
pesmice, jer-nisu crkvene, elo ostalo srpsko narodno crkveno
pevanje obuhvaeno je sistemom Osam glasova. To je pevanje
vekovima raslo i bujalo bez ikakve kontrole. U pojedinim glaso-
vima postoji pet naina pevanja: veliko, samoglasno, podobno,
troparsko i antifonsko (ili na stihovnje). Podobno je pevanje po
svojim karakteristikama negde u sredini izmeu samoglasnog
i troparskog, a nalazi se samo u etiri glasa (2, 4, 5 i 6). Podelu
na troparsko i antifonsko pevanje imaju samo 2, 4. i 8. glas. I
veliko pojanje, kqje zbog svojih velikih tekoa i nije dostupno
prosenom pevau, isto tako ne postoji u svim glasovima. Bar
ne u obinoj praksi nego su ga dobri pojci sami doterivali i do-
punjavali. U Osmoglasniku, toj klasinoj knjizi crkvenog pe-
vanja, nalaze se samo: samoglasne, troparske i antifonske pesme.
Veliko pevanje puno je melizama, krupnijih i sitnijih (do
20, pa i vie tonova na jedan slog). Suprotno je od velikog tro-
parsko i antifonsko pevanje, uglavnom prosto silabino ravno-
merno pevanje, gde, samo poneki slog ima dva do tri tona, ili je
otegnut. Meu njima nema naelne razlike (ipak je troparski
u izvoenju neto sveaniji), ali je napev esto veoma razliit.
Samoglasno (reci samoglasan i podoban u pevakoj praksi ne-
rrjaju nita od'onog znaenja koje su imale grke reci, iji su one
prevod; u naoj pevakoj praksi to su postali samo isto struni
termini kojima se bez obzira na etimoloko znaenje ozna-.

tri,* V r* .#

*(
' 4 ** At
[v J i ,1 V- ,'
Nepoznat i autor: Hvalite Gospoda so nebes, Serbskij Kinonik (priasna pesma),
1652. Lenjinova bibl iot eka, Moskva, zbirka D. V. Razumovskog, MS Epark.
890, f. I3r
avaju odreeni naini pevanja) pevanje najlepe je od svih: ono
ima u kadencama izvesnu irinu melizama, ne gubei se u njima
kao veliko, a ire je i napevnije od troparskog ili antifonskog.
Najvanija knjiga za crkveno pevanje je Oktoih (Osmoglas-
nik), sa pesmama za nedeljnu slubu. Niz od 8 nedelja, za koje
se vreme ispeva ceo Osmoglasnik, zove se stolp. Nizanje stol-
pova poinje prve nedelje posle Duhova, a prestaje na Cveti;
tako se u jednoj godini izreda est stolpova. Praznine pesme na-
laze se, za nepokretne praznike, u 12 mesenih Mineja, dok po-
kretne sadrava Triod (Uskrnji post) i Pentikostar (od Us-
krsa do Duhova). Postoje jo knjige opteg pevanja (pjenija) sa
pesmama koje su stalni sastavni deo pojedinih obreda i bogoslu-
enja.
Najtee i najbitnije pitanje, koje kod nas nije ni naeto, ak
ni posle zapisivanja, pitanje je strukture i sutine srpskog narodnog
crkvenog pevanja. Kod nas je postojala dosad samo pevaka praksa
i njoj su imali da slue i zapisi. Nai glasovi nisu lestvice (sve
vie se uvia da to nisu ni gregorijanski, nego su i za njih vani
pojedini karakteristini motivi); ali nai glasovi nisu ni stalno
variranje nekog prethodnog istog napeva, makami (ni u jednom
od tri smisla koji toj reci daje G. Adler). Strana nauka, u pokuaju
da nae pesme tumai kao makame, vadila je iz pesama, po Mo-
kranjevom zapisu, pojedine grupe tonova kao motive, obeleila
ih je slovima, a zatim ih je traila u daljem toku i, naravno, zbog
slinosti u deklamovanju i kadencama, nalazila ih je, ali bez jas-
nog i prostog plana. A na taj komplikovan nain sigurno nisu
mogle nastati i sauvati se u narodnom pevanju crkvene pesme.
Nae pevanje nije skroz napevno i nije nizanje melodijskih
motiva koji bi se posle mogli varirati. Crkvene pesme podeljene
su, u pevanju, na odseke (esto, u tekstu, reenice odvojene in-
terpunkcijom), a svaki odsek na dva sasvim razliita elementa;
jedan je ista deklamacija (najvie na jednom tonu, ali u dekla-
movanju dohvataju se i drugi susedni tonovi oko njega), a drugi
je napevna kadenciona formula. Svaki glas ima izvestan broj
razliitih odseka (koji nije jednak u svim glasovima ni u svim na-
inima) i odseci se redaju, uvek sa drukijom formulom kadence,
uvek po istom redu, sve do poslednjeg, koji se, da bi se znalo da
je stihira gotova, zavrava zasebnom formulom. Kadenciona
formula poinje, najee, 6-im slogom od kraja.
372 CRKVENA MUZIKA U JUGOSLAVIJI

Kao to je u odseku vana razlika izmeu slobodne dekla-
macije i napevne formule, tako je i vana podela pesama na utvr-
ene i koje se kroje. Pravi pojac samo je onaj koji ume da kroji,
tj. da peva neku stihiru koju ne poznaje (a to mu se deava skoro
redovno, kad uz osmoglasne pesme nastojaega glasa, tj. koji
je po redu, ima da peva i pesme nekog malog praznika dana iz
Mineja). A utvrene stihire peva ili zna napamet, ili ih, sada,
posle zapisivanja, peva iz nota; a za to je dovoljno poznavanje nota.
U krojenju pojac brzo sebi odreuje mesto gde e kod koje
interpunkcije zavriti odsek, nalazi i bez brojanja, po navici
slog gde treba da pone kadenciona formula i reda, bez ikakve
mogunosti greke (u tome se sastoji osnovni zahtev poznavanja
pevanja) odseke sa formulama po ut vrenom redu. Pojac i ne
zna koliko i gde ima odseka, ali on se u praksi pevanja navikao
da ih peva odreenim redom i ne bi ni mogao da ih peva druki-
jim. U utvrenim stihirama, estim sveanim pevanjem i naro-
ito pouavanjem aka, deava se da ela pesma, dakle i onaj
njen slobodno, improvizovano deklamovani deo dobije u za-
pisu odreen, napevan, melodijski izgled. Ranije je utvrivao
stihire samo dobar pojac, koji je imao toliko autoriteta da njegovo
pevanje., tj. njegove varijante krojenja, deklamacije i melizama,
budu opte primljene kao uzor. Za takve utvrene stihire sluile
su i trile. Mokranjcu su, osim utvrenih stihira, njegovi neki
pevai pevali i manje poznate stihire koje nisu dotad u praksi
bile dovoljno glaane i doterivane i koje su oni, tada, pri pevanju
utvrivali; one su tako, bez prethodnog opteg primanja, postale
utvrene samim aktom zapisivanja i tampanja. Kako osim toga
postoje i izvesne opte, ako ne i naelne razlike izmeu
karlovakog i beogradskog pojanja, dalje izmeu onih koji se dre
tradicionalnog naina i onih koji hoe da pevanje dovedu u
saglasnost sa akcentima (srpskim, a ne crkvenoslovenskim), sve vie
se problema pojavljuje, ne samo u teoriji, nego i u samoj praksi
crkvenog pevanja.
LIT.: L. Bogdanovid, Srpsko pravoslavno pjenije karlovako, Srpski Sion,
1893. K. Manojlovi, Spomenica St.Mokranjcu, 1923.J.Milojkovi-uri,
Neka miljenja o poreklu narodnog crkvenog pojanja, Zvuk, 1962. C. Rihtman,
Reforma obrednega pet ja srbske pravosl avne crkve na zaetku XIII. stoletja,
Muzikol oki zbornik, II, 1966. D. Stefanovi, Prispevek k preuavanju slo-
vanske pravoslavne gl asbene kult ure, ibid. , IV, 1968. P. B.
Hrvatska. Razvojni put crkvene muzike u Hrvatskoj za-
poeo je od pokrtenja Hrvata. Dodir s kranstvom znaio je i
Jmtui laiulon nnplfr* J>ftui
i l^Jto* f/ r*t *~ J""* M*% J r ~ trt*
1WIJC* 8-5f SMKimuf Crnino de nro*.
*f / * r / r - ^V. r
Ttitte f%Uiim<|! cuif unigcnmiin
ft

crcrito y.rtri " .vsij
. j . ' ' ' r ' ' ' ' " ' ' ' '
a
"' /
fril 7(Vntr <tii'ii fciVi j'aiJU.1 >n^iuln>(* i'rruf
i-rsiiTui^Tl -nijv dV nu|iu yrmmm yatrl*nrii>f'
, filuif <rP tiitijtifVi ili ivi^tip-^i^'f >"<Ht-a nuun ni
- ' - j'iiv fcci)>),I >n<rvc(+
ntnjaumlln- ru?f efir<]tw H^Je
mrniiiu ntiwwt crt ^Asmf ititcuf fccutj" '
J* !
Sakr ament ar sv. Mar garet e, MR 126 iz XI st , f. 16. Zagreb, Nacionalna
i sveuil ina biblioteka
dodir s bogoslujem kojemu je kod sveanog vrenja -
bila integralni dio. Uloga prisutnog naroda u sveane
sluju svodila se u prvom redu na aklamacije i odgo
tim na pjevanje nepromjenljivih dijelova mise i drug
stavnih napjeva.
Promjenljive dijelove liturgije i tee napjeve izvod
seban skup pjevaa, tzv. sehola cantorutn. Repertoar i
drugih bio je zapisan u raznim liturgijskim knjigama
su najvaniji sakramentari, misali, evangelistari, gradu
fonari i psaltiri.
U Hrvatskoj se bogosluje vrilo u sjevernim kraj
latinskom, a u primorju na staroslavenskom i latinskoj
pa su tim jezicima bile pisane i liturgijske knjige. Bud
zapadni utjecaj bio snaniji, to je i broj latinskih li
knjiga i muzikih prirunika, koji su se upotrebljavali 1
terenu i sluili kao predloci domaim prijepisima i
cijama, bio znatno vei od staroslavenskih koje je tr<
stvarati. Stoga su od sauvanih rukopisnih zbornika
muzike brojniji i stariji zbornici pisani latinskim jezikor
djeveni neumatskim zapisima gregorijanskih napjeva, o>
skih rukopisa i rijetkih muzikih zapisa u njima.
Muziki neumatski zbornici, sauvani na podruju 1
svjedoe o razvijenoj muzikoj kulturi kroz itav sred
Sijela biskupija i benediktinski samostani, kao rasa
danjeg vjerskog i kulturnog ivota u Hrvatskoj, bili s
vrijeme i sredita u kojima se njegovala muzika ui
Muzika se irila prepisivanjem i preraivanjem predio
nesenih iz drugih zemalja, odnosno sastavljanjem dom;
runika prilagoenih potrebama i stvarnim izvodilakim
nostima. Da su u Hrvatskoj postojali takvi skriptoriji,
itav niz rukopisnih zbornika, od kojih je npr. Sakrame,
126 (zagrebake Metropolitanske knjinice) bio potkra
u poetku XII st. nadopunjen u Zagrebu, a Missale plei
166 (prema miljenju V. Novaka) djelomino napisan
XII st. u Dalmaciji. Od dosada poznatih muzikih iz
XI st. u Zagrebu se uvaju (u Sveuilinoj knjinici
naturom MR, tj. manuscripta raria) MR 126, MR 164,
MR 165, u ibeniku Liber sequentiarum, a u Trogiru i 2
jedan Evangelistar. Iz XII st. u Zagrebu je MR 166, 4
antifonara i odlomak evangelistara, u ibeniku Liber se
Liber Demantii de Lasco, Ordo breviarii, u Splitu Evan^
Misal, a u Dubrovniku i Lastovu odlomci Graduala. Iz u
Zagrebu je MR 70 i MR 72, u Zadru 5 knjiga antifon;
lomci brevijara-antifonara, u Hvaru odlomci graduala, a
giru odlomci lekcionara. Iz XIV st. u Zagrebu se uva i
MR 37, MR 13, MR 168, MR 73, MR 33 i MR 118, u !
antifonar, u Zadru i Trogiru po 2 graduala, u Trogir
Missale canonicorum i Liber pontificalis. Iz XV st. su u
MR 62, R 3005, MR 10, MR 170, MR 21 i N 354 (i
katedrale), u Osoru gradual i antifonar, u Zadru 2 psalti
sal, a u Rabu misal. Iz XVI st. zagrebaki su zbornici
MR 8 i Gotiki antifonar, splitska su 4 antifonara i ps;
benski su gradual, hvarski gradual i psaltir, te dubrovaki
antifonari i psaltiri. Od rukopisnih muzikih zbornika i
st., uz zagrebake R 3006, AIR 108, MR 4, R 401)8 i Mh
vaniji su tzv. Korali Splianina Bone Razmilovia. Sasto
dvije knjige (I, 1670 i II, 1675), a sadravaju psalme, .
antifone iz asoslova. Razmilovievi Korali su bogato ul
uvaju se u splitskom franjevakom samostanu na Pol
u XVIII st. jo su se ponegdje pisali zbornici jednoglasne
muzike, ali su oni znaajni samo utoliko, to su obino sa>
izvjesne partikularne varijante gregorijanskih napjeva
mente posebnih dijecezanskih obreda.
Svi spomenuti zbornici crkvene muzike sadravaju j
janske napjeve zabiljeene neumatskim notnim pismom,
kovima koji su u prvo vrijeme (u XI i XII st.) bili is
iznad teksta bez upotrebe crtovlja, da bi posluili ne ka
oznaka za intervalske razmake i notne vrijednosti neg
kao mnemotehniki znaci za podsjeanje na ve otprije
napjev. U XII i XIII st. neume su rasporeene dijast e
tj. ve s jasnom profilacijom melodijske linije i rasporec
jednoj, dvije ili vie crta oznaenih kljuevima za ton c i
U kasnijim stoljeima notni se sistem ustaljuje na 4 crte s
nim kljuevima, a mjesto nacionalnih i regionalnih notacij
santgalske, beneventanske i dr.) prevladava etverouglast:
ija, nastab iz njemake gotike.
Od staroslavenskih muzikih rukopisa sauvan je arm
(u Arhivu JA u Zagrebu), nastao 1556 na podruju Kn
skupije kao prijepis starijeg predloka iz XV st. Sadrava
anje Od muke Spasitelja naega (za Cvjetnicu i Veliki p
Misterij vele lip i slavan od Isusa, kako je s kria snet, zatim
postavljen s napjevima, koji upuuju djelomino na gregor
CRKVENA MUZIKA U JUGOSLAVIJI 373

melodiku, a djel omino na narodnu pjesmu. Openi tu pojavu,
da se u glagolskim zbornicima liturgijskih tekstova ne susreu
neumatski zapisi, treba tumaiti s jedna strane time, to domai
pisari glagoljice nisu dovoljno poznavali muziko pismo, a s

"TT ----- =5 ------ __ ^ _ y __


| '/



---- T~~\

/ ' - /v
r
r


plPiii-fiini rt- 1/.

Dvogl asni Sanctus iz Zadarskog kodeksa sv. Marije, XII/ XIII st .
druge strane objektivnim tekoama u biljeenju domaih napjeva
gregorijanskim neumatskim znakovi ma. Tako je i najstarija
zapi sana crkvena pjesma na hrvatskom j eziku iz 1320 Bog se
rodi v' Vitliomi (zapravo parafraza na Puer natus in Bethlehem)
sauvana bez nota, koje se susreu istom 1644 u tzv. Pavlinskoj
pjesmarici.
Srednjovjekovno jednoglasno pjevanje na latinskom ili sta-
roslavenskom jeziku postepeno uzmie, potisnuto pjevanjem na
ivom hrvatskom jeziku, emu pridonosi i protestantizam, koji
izaziva i na katolikoj strani sve jae prodiranje pjevanja na na-
rodnom jeziku. Od sauvani h pjesmarica na prvom je mjest u
Molitvena knyisicza Nikole Krajaevia (I izgubljeno izd., 1628;
II izd. Bratislava, 1640) koji je, uz ve otprije poznate pjesme,
uzete iz srednjovjekovne hi mnologije, uvrsti o i neke svoje i od-
redio da se pjevaju na narodne napjeve svjetovnog sadraja, kako
bi isti snul e pogane, l ot rene i neiste t ekst ove. Tako je npr.
za tekst Zdrava budi Marijo propisao napjev puke pjesme Poszeal
sem bazulek i si. Veinu ovih Krajaevievih pjesama dao je za-
grebaki biskup P. Petreti ponovo tiskati u knjizi Szveti Evan-
geliomi 1651 u Grazu. Splianin Atanazije Jurjevi (Georgiceo)
objavi o je 1635 u Beu zbirku od 12 crkveni h pjesama za jedan
glas uz pratnju orguljskog basso continua pod naslovom Pisni za
nypoglavitiye... dni svega godischia sloxene, i kako se u organe
s'yednim glasom mogu spivati napravgliene. Znaajno je da je Jurjevi
prvi od hrvatskih kompozit ora pri mij eni o za pratnju puki h
pjesama basso continuo kao suvremenu tekovinu mono-dij ske
muzike. Pod imenom Pavlinska pjesmarica poznata je rukopisna
zbirka iz 1644 (Sveuilina knjinica R 3629) koja uz ostalo
sadrava i 62 pjesme s napjevima dijelom na latinskom, a dijelom
na hrvatskom jeziku. Neke od njih poznate su iz srednjovjekovne
zapadne hi mnologije, a ima ih, koje su nastale u Hrvatskoj, kako
svjedoe narodni motivi u njima. Sastavio ju je dosada nepoznati
redovnik jednog pavlinskog samostana u Hrvatskoj (vjerojatno
Lepoglave). Najvanija zbirka hrvatskih pukih pjesama je ->
Cit hara octochorda. Tiskana je u tri izdanja (1701 i 1723 u Beu,
a 1757 u Zagrebu) i razdijeljena u 8 dijelova (os-mostruna), a
sadrava uz gregorijanske napjeve za misu veli k broj puki h
pjesama na latinskom i hrvatskom jeziku, od kojih hrvat ske odaj u
sve znaaj ke narodne muzi ke. Sastavlja pr vog i drugog izdanja
Cit hare bio je, vjerojatno, zagrebaki kanonik Toma Kovaevi,
koji je 1701 izdao u Beu prirunik osnovne muzike teorije i
gregorijanskog pjevanja pod naslovom Brevius cantus gregoriani
notitia, a treeg izdanja moda Mijo ilobod--Boli, koji je takoer
sastavio i u Zagrebu izdao 1760 prirunik gregorijanskog pjevanja
Fundamentum cantus gregoriani. Od hrvatskih tiskanih zbirki
vrijedne su jo spomena Muka i szmert Kristusseva Tome Zakarije
Pervizovia (Zagreb, 1764), po sa-
draju srodna rukopisnom Passionah croaticutn Krste Peria (1683),
zatim Popevke pod szv. Massum y pred prodechtvom nepoznat og
aut ora, ti skane u Zagrebu 1785, 1787 i 1789. Sve zbirke iz
kasnijih vremena oslanjaj u se na ove zbirke.
Uporedo s razvojem jednoglasnog liturgijskog i pukog
crkvenog pjevanja na narodnom jeziku raalo se i vieglasje.
0 tome svjedoe sauvani tragovi, medu ostalim, u zadarskom
kodeksu sv. Marije, gdje je zabiljeen dvoglasni Sanctus-Bene-
dictus iz XII/XIII st., i u prijepisu nekoliko misnih fal so bordona
iz XIII/XIV st., koji se uvaju u Velom Loinj u. Serafin Razzi
pot vruj e (1588) da su se u XVI st . u Dubrovni ku (kao i u dru
gim dalmati nskim gradovi ma) neke crkvene kompozicije izvodile
u stil u Pal estrine i da su uz orgulje sluili kao prat nja razni
instrumenti. Od kompozitora koji su gajili renesansnu polifoniju
istiu se Anton Tudorovi (umro 1570), Gavro Temparii
(15101600), Sekund Brugnoli (15281600), Benedikt Babi
(umro 1591) i Julije Skjaveti, koji je 1564 tiskao u Mlecima svoje
motete. Monodijska nastojanja ranog baroka oituj u se u djelima
dvoj ice majstora sol isti kog duhovnog koncerta. Jedan od njih,
Ivan Lukai ^ibenik, 1584 Split, 1648), dirigent stolne crkve
u Splitu, objavio je u Mlecima 1620 zbirku od 27 moteta i orguljski
basso continuo pod naslovom Sacrae cantiones, a drugi, Vinko
Jeli (Rijeka, 1596 Zabern, 1636 ?), dvorski instrumentalist
nadvojvode Leopol da u Zabernu (Alzacija), objavio je u Strass-
burgu tri svoja djela: zbirku duhovnih koncerata i ricercara
Parnassia militia (1622), zbirku duhovnih koncerata Arion primus
(1628) i zbirku etvoroglasnih psal ama s dodat kom od 8 tonova
za razne instrumentalne sastave pod naslovom Arion seoundus
(1628). I Lukai i Jeli obj avi li su nadalje svoje pojedinane
kompozicije u zbornicima J. Donfri da Promptuarium (1627), a
Jeli i u Viridariumu (1627). Od stranaca koji su djelovali u naoj
sredini najvaniji je Toma Cecchini (15601633), dirigent split
ske, a zatim hvarske stolne crkve, koji je objavio meu ostalim
1 djela s podruj a crkvene muzike. Da se u to doba uz vokal nu
njegovala i instrumentalna muzika, postoji znatan broj dokume
nata. Od i nstrumenata su naj vani je orgul je, koj e se spomi nj u
ve 1363 u Zagrebu, 1384 u Dubrovni ku, 1392 u Zadru, a kas
nije i po drugim gradovi ma. Iz Varadi na potjee najstarija naa
rukopisna Tabulatura za orgulje, pisana 1615 s kompozicijama
suvremenih poznatih, ali i nepoznatih autora. Kao graditelj

, - ' . I .
4
Minijatura iz Trogirskog evanelistara, 12301240, f. 9
374 CRKVENA MUZIKA U JUGOSLAVIJI

I
iiocniio jmrtmui fliimtrmi na hnintth pms
J i
tnrjrfn fr mOtniim
rrmffinj
irr &2 f
dimna a tr ifahd fufjrabt r
atnfi m
nr.
li .it nt r fili sirlpi n ni *Q\ ""
t 6n co, i ftlmr
. f # . r * *f
n
f . * f .
* nrirontffOBiminr nrr fH{mfj.*itHorrrf.wtr.isnii8

Ant iphonar ium, f. 2, 1491, Ljubl jana, kofijski arhiv

orgulja bio je poznat u Italiji i kod nas Petar Naki (Knin, 1694
Conegliano, 1770).
U toku idua dva stoljea djelovalo je mnogo kompozitora
crkvene muzike po svim veim gradovima. U XVIII st. istakli
su se Petar Kneevi iz Knina (17021768) brojnim pjesmama i
misama, medu kojima je i Missa u harvatski jezik te Mnotvo za
Cvitnicu i Mnotvo za Veliki petak, zatim Splianin Julije Ba-
jamonti (17441800), koji je napisao preko 120 crkvenih kompo-
zicija svake vrste, veinom uz pratnju orkestra, i jedan oratorij,
Ivan Jelii (umro 1811), takoer Splianin, mnogim misama,
responzorijima i pasijama, i kao najdarovitiji od njih Josip Raf-
faeli iz Hvara (17671843), koji je ostavio za sobom vokalnih i
vokalna-instrumentalnih djela tadanjeg suvremenog crkvenog
stila. U XIX st. gotovo su se svi hrvatski kompozitori bavili i
crkvenom muzikom koja se, potiskujui puku pjesmu, osobito
u gornjim krajevima, razvijala gotovo iskljuivo u okvirima vie-
glasja. Stoga su i kompozitori kao Ferdo Livadi (17981878),
Vatroslav Lisinski (18191854) i Ivan Zajc (18321914) znatan
dio svoga stvaralatva posvetili ovoj vrsti muzike. Ipak su glavni
propagatori bili ponajprije Marijan Jai (17951858), autor
zbirke Napivi bogoljubnih pisama (Budim, 1850), Fortunat Pin-
tari (17981867), sastavlja rukopisnog kantuala Crkvena lira,
i Pavao Stoos (18061862), kompozitor Kitice cerkvenih pjesamah
s napjevi (1858), a zatim Josip Juratovi (17961879), harmoni-
zator starih pukih pjesama i kompozitor Requiema (za zbor i
orkestar), Vatroslav Kolander (18481912), orguljski virtuoz i
autor ozbiljnijih djela za orgulje, i Vjenceslav Novak (18591905).
Oni su svojim djelima pripremili put obnovi liturgijske crkvene
muzike u smislu -> cecilijanskog pokreta. Na elu tog novog po-
kreta u Hrvatskoj stajao je od njegova poetka Franjo Dugan st.
(18741948), orgulja, kompozitor, muziki pisac i pedagog.
U njegovu radu pomagala ga je smotra za crkvenu muziku Sv.
Cecilija (izlazila je 190744 i ponovo od 1969), a slijedio znatan
broj kompozitora, medu kojima osobito Franjo Lui, Kamilo
Kolb, Vinko ganec, Krsto Odak, Boidar irola, Anzelmo
Canjuga, Matija Ivi, Albe Vidakovi, Anelko
Milanovi i Anelko Klobuar.
I mmir omr fmimms ir fifbm
ta im
LIT.: M. Zjalii, Crkvena muzika, Zagreb 1925. D. Plamenac mot eti Ivana
Lukaia, Zagreb 1935. Isti, O muzici u vrijeme Hrvatska revija, 1936. B.
irola, Crkvena gl asba u Hrvat skoj, Cn 1943, 2021. D. Kniewald,
Iluminacija i notacija zagrebakih rukopisa, Rad JA, 1944, 279. Isti,
Himnodija zagrebake stolne cr nik zagrebake nadbiskupije, 1944. A.
Vidakovi, Crkvena gl asb bakoj stolnoj crkvi u 19. st., Zagreb 1945. Isti,
Sakramentar MI t ropol it anske knjinice u Zagrebu, Rad JA, 1952, 287. Isti,
Vii njegova zbirka duhovnih koncerata i.ricercara Parnassia militia*, Za I sti ,
Vincent ius Jel ich, ausgewahlt e Mott eten aus Ar ion prin 1957-
Slovenija. Duhovne pjesme nalaze se kod Slovenac XI st. U
XV st. javljaju se prvi kompozitori crkvene slovenskog podrijetla.
Otada je crkvena muzika dost; zastupana u toku nekoliko
stoljea, dominirajui u s rriuzici, kao to je dominirala i u
muzici zapadne Evrope st. javlja se Jakob Gallus, majstor moteta,
misa i drugih ( djela; u XVII st. znaajni su D. Lagkhner, G.
Plavec, J. 1 I. Po i dr. U prvoj polovini XVIII st. javljaju se kor
baroknih oratorija i drugih duhovnih kompozicija, mec J. B.
Hoffer(n), M. Omerza, V. K. A. Siberau, A. Iva:
Razvoju slovenske umjetnike crkvene muzike pridi rad
slovenskih reformatora. P. Trubar izdao je prvu s (crkvenu)
pjesmaricu 1567; ona je do 1595 doivjela 4 djelomino proirena
izdanja. Protestantske su pjesma] pobudu T. Hrenu, koji je u
poetku XVII st. htio izdati pjesmaricu po njihovu uzoru. Ali do
toga nije dolo; nj namjeru, u ogranienom smislu, ostvario tek M.
Katele pjesmaricom (1628). Otada su se katolike (crkvene) pj
ee javljale: priredili su ih medu ostalima: A. Sterina P.
Lavreni (1752), J. Repe (1757, 1764, 1770) i M. P (17753 1776).
Od sredine XVIII st. i u Sloveniji se sve vie razvija s muzika,
koja crkvenu u sve veoj mjeri potiskuje, iako c zbog toga
izgubila svoju aktualnost. Njeno je znaenje i s jozefinskom
reformom; tada se prireuju crkvene pj na domaem jeziku.
Pronalaze se novi ili preuzimaju tui Rezultat tih nastojanja, koja
su doprla duboko u XIX S' niz novih crkvenih pjesmarica.
Osobito ozbiljni, a i znaajni bili su u poetku XIX st. pokuaji
G. Rihara, L. i B. Potonika.
Snaan uspon dostigla je slovenska crkvena pjesm: Riharom,
koji se u izrazu pribliio narodnom osjeaju.
'\ m m i

nontvjccbuntl;

Antiphonarium ms. 6771, f. 79v, XVI st. Ljubljana, Franjevaki
CRKVENA MUZIKA U JUGOSLAVIJI 375

muzikom smanji o j e ut jecaj gudaa i svi raa, koji su u
XVIII st. dominirali crkveno-muzikim korovima. On znai
prekid s dotadanjim stanjem i pripremanje puta daljnjim
nastojanjima, to su ih u okviru reformiranja preuzeli cecilijanci.
Cecilijanski pokret, koji je kod Slovenaca zapoeo s osnut-
kom Cecilijanskog drutva u Ljubljani (1877), htio je reformirati
slovensku crkvenu muziku u duhu ideja K. Proskea i F. Witta,
tj. u smislu vokalne muzike XVI st. Pokret je otro ustao osobito
protiv G. Rihara. No Rihar se i usprkos protivljenju cecilijanaca
odrao. Idejno ih je vodio A. Foerster. Da bi lake ostvarili svoje
ideje, poeli su 1878 izdavati asopis Cerkveni glasbenik; te su
godine osnovali i orguljaku kolu u Ljubljani. Foersterovim
tenjama prikljuio se niz tadanjih znaajnih slovenskih kompo-
zitora, medu njima A. Nedved i H. Sattner. Foersterov nastavlja
je St. Premrl, koji se od cecilijanskih ideja znatno udaljio, unijevi
u slovensku crkvenu muziku XX st. moderna stilska naziranja.
I u XX st. crkvenom se muzikom u Sloveniji bavila do naj-
novijeg vremena veina kompozitora.
LIT. : J. Cerin, Pesmi slovenskih prot estantskih pesmar ic, Trubarjev sbor-
nik, 1908:J. Mantuani, Zgodovinski razvoj sl ovenske cerkvene pesmi, Cer-
kveni glasbenik, 1913. Isti, Zgodovinski pregled delovanja Cecilijinega dru-
t va v Ljubl jani, ibid- , 1927. Isti, Razvoj slovenske gl asbe, ibid-, 1934.
D. Co.
Bosna i Hercegovina. Katolika obredna muzika u BiH
vezana je stoljeima gotovo iskljuivo uz djelovanje franjevakog
reda. Studirajui veinom na talijanskim bogoslovijama, franjevci
su trjno stjecali i muziku naobrazbu, te su vlastoruno kopirali
misale i ostale knjige, potrebne za koralno pjevanje. Meu tako
osposobljenim uiteljima pjevanja (moderator chori, u narodu
prozvan korita) istiu se do 1878: Matheus Bartl (Mato Banja-
luanin), koji je 1687 napisao Regulae cantus plani pro incipientibus,
gotskim pismenima na talijanskom jeziku (dodatak djelu sadra-
vao je nekoliko pjesama na narodnom jeziku); Marijan Aljini,
koji je 1694 napisao slino djelce manjeg opsega (Bartlov i Alji-
niev rukopis ukradeni su izmeu Prvog i Drugog svjetskog rata
iz samostana u Kraljevoj Sutjesci); Augustin Soljanin (Tuzlak),
1729 u Kraljevoj Sutjesci; Vie Vici (17341796), autor misa,
te pjesnik i kompozitor jednostavnih pjesama za puk; Lovro
Bukva, 1801 u Kraljevoj Sutjesci; Petar Filipovi, 1820 u Kreevu;
Tadija Ribii, 1822 u Kreevu; nepoznati (neitljivo ime) autor
knjiice iz 1827 Unesosce u kuciczu Boxiu sklad i nafin Czarkovnoga
pripivagna kako ga pako josc ... izitri veliki Gargur (autor pokuava
prevesti pojedine strune muzike izraze na narodni jezik; rukopis
u Kraljevoj Sutjesci); Grgo Kotromani, 1836 u Fojnici, a 1864
u Gua Gori; Stjepan Marjanovi, koji je 1846 ispisao zbirku
Missae novissimae sanctorum (rukopis u Kraljevoj Sutjesci); Mijo
Pavlovi 1857 u Kraljevoj Sutjesci i Filip Ljubas, koji je izmeu
1853 i 1872 ispisao zbirku Varia Kyrie, Gloria, Gredo etc. (rukopis
u Sarajevu).
Franjevci su poduavali u crkvenom pjevanju klerike u sa-
mostanima, kao i mlade iz puka u upama kojima su upravljali.
U narodnim kolama potkraj turske vladavine pouavali su uz
to i u pjevanju patriotskih i narodnih pjesama.
Kod pjevanja korala sluili su se franjevci medicejskim iz-
danjem, a tek od poetka XX st. vatikanskim. Njihova interpre-
tacija korala ima meutim regionalnih osobitosti, kao naroita
kadenciranja i dr. Pjevanje crkvenih pjesama na narodnom jeziku
uniformirano je u odreenoj mjeri ve od davnine u cijeloj BiH.
Specijalni obred u BiH je Gospin pla, na tekst pukog pjesnika
Matije Divkovia iz 1631, koji je prepjevao Petar Kneevi 1753.
Gospin pla pjeva se na Veliki petak, a djelomice i ranom zorom
na Veliku subotu, na narodne melodije, koje su stoljeima nasta-
jale u raznim krajevima BiH. Gospin pla poznat je i u nekim
krajevima Dalmacije, u kojima su djelovali bosanski franjevci.
Nakon 1878 njeguje se vieglasna crkvena muzika po franje-
vakim samostanima i kolama, u travnikom nadbiskupskom
djeakom sjemenitu, te u sarajevskoj bogosloviji i katedrali.
Na velike blagdane pjevala su u crkvama i svjetovna pjevaka
drutva. God. 1902 prelazi franjevaka bogoslovija iz Livna u
Sarajevo. Tu su djelovali kao nastavnici muzike i crkveni zbo-
rovoe: Franjo Maejovski, Nenad Duji i Miron Kozinovi, a
povremeno i pojedini bogoslovi. God. 1911 izdaje sarajevski
kanonik Stjepan Hadrovi veliku crkvenu pjesmaricu Hosanna,
kojoj je dodao i podulju uputu za organiste. Izmeu 1918 i 1941,
u jeku cecilijanskog pokreta, osnivaju se crkveni zborovi u Bo-
sanskom Brodu, Bosanskoj Gradiki, Konjicu, Mostaru, Sarajevu,
Stolcu, irokom Brijegu, Travniku, Tuzli i dr. Kao crkveni
kompozitori istiu se osim Hadrovia: andor Bosiljevac, Franjo
Maejovski, o. Flodin, s. Lujza Kozinovi i fra Nenad Duji.
Prve orgulje u BiH dobila je Fojnica (1801). Dananje orgulje
u Fojnici izradila je tvrtka Gebriider Rieger iz Jaegendorfa u
istonoj leziji (op. 424). Orgulje postoje jo u ovim mjestima:
Bosanska Gradika (Holub), Busovaa (Holub), Dolac (stare
orgulje iz crkve ss. milosrdnica u Zagrebu), Kraljeva Sutjeska
(Heferer), Livno (upan), Petrievac kod. Banjaluke (Brandl),
katedrala i crkva sv. Ante u Sarajevu (obje Rieger), Tolisa kod
Oraja (orgulje iz stare akovake katedrale, sa crnim donjim
tipkama) i Zenica (Heferer). Kao orguljai istakli su se u Sara-
jevu Stjepan Hadrovi, Josipa Crnobrat i Lujza Kozinovi.
LIT. : S. Hadrovi, Crkvena pjesmar ica Hosanna, Zagreb 1911. J. Je-
lenii, Kultura i bosanski franjevci, III, Sarajevo, 191215. P. Kneevi,
Muka G. N. Isusa Krista i pla Majke Njegove (XXXI izdanje), Sarajevo 1955.
M. Poz.
Makedonija. Razvoj crkvene muzike u Makedoniji najte-
nje je povezan sa razvojem vizantinske crkvene muzike. Vizan-
tija postaje od prvih dana hrianstva sredite crkvene muzike
kulture uopte. Meutim, u ovoj se zemlji c. m. sasvim drugaije
> ' . * . , * , > V > 4
. . - - ' ' . .
St ihira iz XI st . u Coisl in not aciji. Ohr id, Narodni muzej
razvijala od rimske (zapadne) crkvene muzike. U ovoj dravi
raznih nacionalnosti i jezika, gde se prevlast pojedinih provincija
stalno menjala, crkva nije uspela da stvori onaj jaz izmeu duhovne
i svetovne muzike kao to je to bilo na Zapadu, gde crkva postaje
diktator muzikog razvoja uopte.
U okviru Vizantijskog Carstva razvijaju se razne kulture.
Predstavnici muzikog ivota u pojedinim kult urnim krugo-
vima tee da stvore svoj lokalni izraz, unosei u crkvenu
muziku i elemente svetovnog karaktera.
Makedonija, koja se je nalazila u sreditu svih politiko-eko-
nomskih dogaaja toga doba, odigrala je osobitu ulogu u razvoju
pravoslavne crkvene muzike. Makedonski Sloveni primili su
hrianstvo od vizatijskih svetenika, te je Makedonija uskoro
postala arite srednjovekovne crkvenoslovenske pismenosti, umet-
nosti i kulture uopte. Kiril i Metodije, koji su preveli neke delove
Svetoga pisma sa grkog na makedonsko-slovenski jezik, oito
su se bavili i metrikom stranom prevedenog teksta, jer su metar
prevoda morali prilagoditi ritmu melodija istonog crkvenog
obreda.
Osobite zasluge za organizovanje crkvenog ivota u Makedo-
niji imaju Kliment i Naum, uenici Kirila i Metodija.
Kliment je doao u Makedoniju 886 te je postao veliki epi-
skop. U Ohridu, koji postaje znaajno kulturno sredite, osniva
kolu u kojoj je velik broj uenika pored ostalog uio i crkveno
pevanje. Oni su svoje znanje prenosili po raznim krajevima Make-
donije i drugim pokrajinama tadanje Vizantije. Naum je takoe
niz godina radio u Makedoniji. ini se da je on sa Klimentom
doprineo da se po Makedoniji rasprostrani Damaskinov Oktoih.
Time je utvrena liturgija u Makedoniji.
Jedna od najznaajnijih figura u razvitku makedonske crkvene
muzike, a ujedno i celokupne muzike istonopravoslavne crkve,
jest Jovan Kukuzel, rodom iz Debra. On sakuplja crkvene pesme
napisane pre njega, prerauje ih i popunjava. U svoje kompo-
zicije unosi i elemente makedonske narodne muzike. Od njego-
> , ; > <, . . *" \ ' ' , , , .-

376 CRKVENA MUZIKA U JUGOSLAVIJI CRNOGORSKA MUZIKA

vih radova istiu se Aniksantor, zatim Polielena bugarkata, Heru-
vimska pesma, Hvalite, Svjee proroci, Vladiku i Svjatenonaal-
naika naego. Kukuzel je beleio svoja muzika dela neovizan-
tijskom ili Kukuzelovom notacijom, koja se u istonoj pravo-
slavnoj crkvenoj muzici pojavila tek posle XIII v. Iz toga se
moe zakljuiti da je Kukuzel iveo negde izmeu XII i XIII v.
Turskom okupacijom Makedonije prekinut je svaki iole in-
tenzivniji razvoj na svim kulturnim podrujima, pa i na podruju
crkvene muzike. Iz Carigrada, glavnog sedita istonopravoslavne
crkve, nisu takode dolazile nikakve razvojne pobude, jer se isto-
nopravoslavna crkvena muzika nije pokrenula sa one take (jed-
noglasnost) do koje je doprla jo za Jovana Kukuzela.
Prvi makedonski kompozitor novijeg vremena koji se bavio
crkvenom muzikom bio je Atanas Badev (18601908). Od nje-
govih mnogobrojnih kompozicija sauvana je samo liturgija za
meoviti hor. Celokupno njegovo stvaranje bilo je pod uticajem
ruske crkvene muzike, sa malim izuzecima u odnosu na slobodnije
kretanje melodija, u koje pokuava da unese elemente istono-
pravoslavne crkvene melodike sa prekomernim sekundama, me-
lodikim ukrasima i melizmima. Badev je prvi makedonski crkveni
kompozitor koji pie vieglasnu muziku, a istovremeno je i po-
slednji predstavnik makedonske crkvene muzike.
Daljnji razvoj crkvene muzike u Makedoniji u vezi je sa na
glim razvojem pevakih drutava koja pevaju po raznim crkva
ma, a iji rad poinje prvih godina XX v. Pevaka drutva u
Skopju: Vardar (osnovano 1907), Mokranjac (1922) i Obili (1934),
u Bitoli Kajmakalan (1924) i Mokranjac (1927), u Tetovu Bini-
ki (1922) i Kiril Pejinovi (1930), u tipu Jedinstvo (1922),
u Prilepu Gradsko crkveno pevako drutvo (1923), u Kumanovu
Gradsko crkveno pevako drutvo (1924) itd. glavni su izvodioci
vieglasne istonopravoslavne crkvene muzike srpskih kompo
zitora (K. Stankovi, S. Mokranjac, K. Manojlovi i dr.), a naro
ito ruskih (P. I. ajkovski, D. S. Bortnjanski, A. Arhangelski,
M. Ipolitov-Ivanov i dr.).
T
-
Sl
-
CRKVENI NAINI (tonaliteti) -> Stari naini (tonaliteti)
CRNOGORSKA MUZIKA. Narodna. Geografski smjetaj i
kulturno-historijski razvoj Crne Gore bili su vani faktori u
oblikovanju narodne pjesme i svirke. Zato se i danas u narodnoj
muzici Crne Gore razlikuju etiri muziko-folklorna podruja:
1. centralno (Stara Crna Gora i djelomino Brda), 2. jedan dio
nekadanjeg Sandaka (Pljevlja, Bijelo Polje, Ivangrad i djelo-
mino Brda), 3. primorsko (Boka Kotorska, Patrovii do Bara,
djelomino do Ulcinja), 4. Plavsko-gusinjska kotlina (nekad
Albanija) i dananja albanska naselja (jugozapadna obala Ska-
darskog jezera od njegove sjeveroistone obale prema Titogradu,
kao i u iroj okolini Ulcinja). Navedena podruja, dakako, nisu
zatvorene cjeline; karakteristike iz jednog prelaze esto u drugo.
1. Centralno podruje uglavnom pripada irem muzikom
folklornom podruju Dinarskoga gorja. Karakteristike su ove:
a) jednoglasne melodije malog opsega: trikord f
1
g
1
as
1
(za-
vrni ton napjeva tampan je polumasno); tetrakordi f
1
g
1
a
1
b
1
i
f
l
g
1
as
1
b
1
(pojavljuje se i tetrakord s promjenljivim tonom iznad
zavrnog tona a'as
1
); pentakord/
1
g
1
a
1
b
1
c
2
(ponekad, osobito u
gradskoj, malovarokoj, narodnoj pjesmi i pentakord s poveanom
sekundom f
1
g
1
as
1
h
1
c
2
); heksakord s poveanom sekundom
s
1
h
1
c
2
d
z
; medu melizmatikim gradskim pjesmama ima
i melodija u opsegu oktave; posebno je zanimljiv pentakord
sastavljen od intervala manjih od polustepena (u starijoj svirci na
gusle i starijim napjevima epskih pjesama uz gusle) koji, prema
istraivanjima W. Wiinscha, glasi + g
l
a
1
~b
r
~ces* deses
2
;
b) dvoglasje je rijetko; u zavrnim velikim sekundama vodei
glas ne silazi ispod prateega glasa:
Zapis: D. Radovi
d) od melopoetskih oblika najee dolazi melostrofi
vijena od dva simetrina osmeraka stiha.

,
2. Na podruju dijela nekadanjeg Sandaka obanskd
ske (malovaroke) pjesme su jednoglasne. Prema opsegu r
i njihovim tonalnim osnovama one prilino nalikuju pj'
iz centralnoga folklornog podruja, samo to se ovdje v
ljaju tonski nizovi s poveanom sekundom; karakteristini i
Zapis: M.Vasijjevi.okol. Ivang
u

'j go-rom, te- - voj - ka,, j
Je - ajri, je- dam inje- - UL za,, ha,, go - -
-rom te, - le- le, voj- - ka, . -
katkada i prilino dugi melizmi, a meu rit mikim ob
istiu se primjeri u aksak-ritmu.
3. Za primorsko podruje, posebno za Boku Kotorsl
rakteristino je da se u istom mjestu i u isto vrijeme susr<
svema razliite melodije: jedne pripadaju centralnom,
irem jadransko-mediteranskom podruju. Melodije iz dru;
pine mogu se u Boki uti u dvoglasju i troglasju, veom
na vieglasno pjevanje u dalmatinskim obalnim i otoki]
diima.

i
Zapis:L.Kuba,Muokraj Koti
Lr u
Uz tr-
si- -vi so- -ko- -le, si- -vi so- - ko- -h
Zapis: L.Kuba, Muo kraj Kotor
f
ili - li
'Bo -'ie,
Q E . E F

ml - I L Bo -
4. Melodije Plavsko-gusinjske kotline posjeduju osobii
vedene za sandako podruje, no one se uz to istiu jo c
posebnim pojavama: umetanjem pojedinih konsonanata i
su slogotvorni i sekundnim dvoglasjem na zavretku pjesm
Zapis: M. Vasijjevi, Gusin I JI
[1 ' 1 1"
Ko - li - ka,, ko - li
3n
U po-lje se, w po-
y y V V ' * - *
a,-(l) a,- (r)~ dcu-(k) vi-
-s*

c) pored stalnih prostih, sloenih i raznolikih mjeovitih mjera
ritmiki obrasci melodija pojavljuju se
ponekad i u mjerama gdje sve jedinice mjere ne traju
f
1
g
1

Moderato
J = 64
l i .. *H^
Moderato
4a i
t r- -pe- -2
Anante
TOJ - -rcu,
i
7TIW - TUb TTU) - - TQj. -

I ' I V. ) OP
jednako dugo (- aksak-ritam):
Zapis: M. Vai ljevi,okol.Kolaina,195i
J=92
=tPP=
Sinjaj-vh-nom ov-ce poj-si b, &-ni mi se moje da, sw.

' 3 * 7 9 V -
nastaje tako da prvi, vodei glas silazi za veliku sekundu
drugog, prateega glasa. Takvo dvoglasje na zavretku na
dobro je poznato u centralnim predjelima Dinarskoga gorj
Albanska muzika. Muzika Albanaca u SFRJ).

1

j
M .
a - ha,,ka--6 _ a,-(i)iar(T)- vi- -ja,-S

CRNOGORSKA MUZIKA 377

J=60
Zapis: M.Vasi[jevio,Gusinje,1954 movima i daruju ga za zdravlje i rodno ito i vinograde: vunom,
sirom, skorupom, jajima itd. etva povlai za sobom pesmu svuda
na Balkanskom poluostrvu pa i u Crnoj Gori.
Aj! KajTaj-fb- le, e- riu(l') ie a- voj-he, _
Zapis-, M.Vasi[ievi,Risan, 1951
Pr-po- rio-e ho-L-le, ho-cLu-le, hx>-db-le,
Vokalna muzika. Oblici crnogorske vokalne narodne muzike
mogu se podijeliti u tri skupine: i. prema narodnim nazivima
za odreene vrste napjeva i nainu kojim pjevai izvode stihove
razliita sadraja ali istih metrikih osobina; 2. prema razliitim
vrstama pjesama to se posebno istiu sadrajem svoga teksta
i funkcijom koju imaju u narodnom ivotu i obiajima; 3. ostale
pjesme.
I. Starijim slojevima pripadaju napjevi zvani iza glasa, iz-
glasa i izvika. U kaljarima kraj Kotora iza glasa oznaka je
za jednoglasni napjev malog opsega (mala terca, ista kvarta ili
ista kvinta) s veoma produenim posljednjim i pretposljednjim
slogom stiha u melodijskom retku. Izvode ga jakim glasom i po-
jaganim tempom. U centralnom crnogorskom muziko-fol-
Zapis: M.Vasiljevi.kaljari, 1951, Iza glasa
Svadba je obred uz koji se najvie peva u Crnoj Gori. Od V.
Karadia naovamo opisivali su crnogorsku svadbu mnogi pisci,
ali sa malo podataka o pevanju. U Boki Kotorskoj, osobito u Pa-
troviima, svadbeni su obiaji ukraeni funkcionalnim pesmama
od poetka do kraja ceremonijala. Pevane zdravice este su u Boki
Kotorskoj, ali se u pokrajinama Stare Crne Gore i crnogorske
Hercegovine samo izgovaraju. U krstonokim obiajima i kod
kumstva peva funkcionalne pesme (verskoga karaktera) samo
svetenik. Pesme za makare nisu zabeleene.
Narodna alost za mrtvima najbolje je muziki izraena u
posmrtnim pesmama. One su enske (tubalice) i muke (lele-
kanje). Najbolje im je podruje Crna Gora, oblast u kojoj se u
prolosti mnogo stradalo. Taj ivot je od Crnogorca stvorio izu-
zetnu prirodu: epskog pesnika u mukarcu-guslaru i lirskog pes-
nika tubalica u linosti ene tubalice. I jedan i drugi pesnici
po prevashodstvu, i jedan i drugi improvizatori. Za umrlim se
tui nad odrom u domu, putem do groba, na
grobu i u svakoj drugoj prilici posle sahrane kada
se oaloene ene sete dragoga pokojnika. Ranije
se u Grblju (Ljubanovii) igrala tubalica na gumnu (alobno
oro ili naopako oro). Crnogorske tubalice su u osmercu sa
etveroslonim pripevkom koji sadri ili elemente iz stiha ili
subjektivne izraze tuilice. Muko lelekanje puno je
M-
~J
e

vi -ne w-hmi e-,
e-
-no,
Andante Zapis: ll.Miloevi.Katunskanahija
*K2? r*
sw-f\ pcu - re ku,-po- VCL- , -w- -TLO.
klornom podruju naziv izglasa oznauje opore gortake na-
pjeve, takoer u opsegu od tri ili etiri tona, koji su se razvili
na principu onih pjesama uz ples gdje je najprije jedan pjeva
sam otpjevao stih, a zatim su taj stih ponovili ostali pjevai.
U kolu, ponajvie u varijantama glasovitog Zetskog kola, pjevaju
Bokelji protezavice i poskonice. Protezavice su polakog tempa, u
prostoj trodijelnoj mjeri; poskonice su breg tempa, u prostoj
dvodijelnoj mjeri i otrijeg ritma. Tekst pjesme je u sva tri
priloena primjera u simetrikim osmercima.
Zapis: S.Lazarevi.Skajjari 1951;Protezavica
e-ta, rrumuL po- dno po- -Ijcu, e-ta, rnoma, po-dno po-lja, __
Moderatorustioo Zapis :.Radovi; Zetskokolo
J J u J J u
Kjre-fii,,ko-lo, da, hre- rie-mo, hre-Tw, ho-lo, da, hren.

10:
Za ne- ujer- nada, e te-
3
bog ili Tde- o, ses-
trt, ICTL- TCUJ,
oratorske dramatinosti i scenskih lepota. Lelee pojedinac, obino
stariji ovek koji je vian govornitvu, a ostali u sveanoj na
rodnoj nonji prate ga samo pri zavretku. M. v.
3. Od preostalih pjesama valja posebno istaknuti obanske,
ljubavne i pjesme iz Narodnooslobodilake borbe (194145).
obanske su katkada izvanredne u ljepoti i jednostavnosti svog
poetskog sadraja, katkada su baladno pripovjedne. Ljubavne
pjesme, osobito malovaroke sevdalinke, irokih su melodijskih
linija. Naglaenu osjeajnost izraavaju bogati melizmatiki ukrasi,
nastali prema orijentalnim uzorima. Pored partizanskih pjesama
sa starijim tradicionalnim melodijama, nastajale su za Narodno-
oslobodilake berbe i nove melodije koje su se uspjeno nadove-
zivale na raniju tradiciju.
Zapis:M.Vasiyevio, Pitomine kraj ab[jaka, 1948
Pod,DWTTTW- tor na, Je- ze- ra,, na> Je- ze- raj,
m

Je- ze-

2. U ovu skupinu idu pjesme uz ciklus godinjih obiaja i
obiaja vezanih za ovjekov ivot, od roenja do smrti. j. Bez.
Koleda se spominje u etnografskim analima, ali nije jasno
opisana niti su poznate koledarske pesme. Lazarice su opisane
neto podrobnije. Taj se obiaj odravao do Prvoga svetskog
rata na Lazarevu subotu. Izvodila ga je grupa momaka s jednim
momkom u enskoj odei i maskiranim (A. Jovievi), a po dru-
gim podacima, grupa devojaka u sveanim narodnim nonjama.
Vokalno-instrumentalna muzika. Osnovni i najei oblik
crnogorske vokalno-instrumentalne muzike jest pjevanje uz gu-
sle. W. Wiinsch potanje je prouavao guslare i njihovu tehniku
svirke i pjevanja u Crnoj Gori, Hercegovini, Bosni i Srbiji
i utvrdio da se crnogorski guslari istiu kao najbolji, kako u
pjevanju tako i u sviranju.
Tonski niz instrumentalne i vokalne guslarske melodije sa-
dri pet tonova u opsegu od kvarte koja je tjenja od temperirane.
te e-voj-ke? A-vaj!Ka,raj-fi- le, __ (haj!)
ho-di-le.
J=48(J=96)
-dno?
4
d A I
Sporo
ma- na po- dno po-JJco,
TTW - -ma po-dno po- tiu.
Zapis: S.Lazarevi, kaljari 1951; Poskonica

7L6 ZTUL TlLT- fce,_
pre- VOJ- rt- to
oj, oj ___ hej, hoj.
J = 60
na, Je- ze- rcu, pod, Bwr~ml- tor
575 CRNOGORSKA MUZIKA

Tekstovi pjesama uz gusle nerimovani su deseterci
(stariji) i rimovani deseteraki dvostihovi (noviji). U junakoj
pjesmi (- Ep, Epske pjesme naroda Jugoslavije) Crnogorci na
poseban nain izraavaju samosvijest, ponos i pouzdanje u sebe i
svoju zajednicu. Kao u prolosti u vrijeme borbi s Turcima, tako
su guslari i u Narodnooslobodilakoj borbi podizali borbenost i
viteki duh svoga naroda. Oni i danas (1970) u svojim novim
pjesmama prate suvremeni razvitak zajednice u kojoj ive.
Kao poseban oblik crnogorske vokalno-instrumentalne na-
rodne muzike . Radovi navodi obanske pjesme uz pratnju
dipala, u predjelima oko Durmitora. Kad obanice planinke pje-
vaju bez dipala, jedna od njih grlenim tonom vjeto imitira me-
lodiju instrumentalne pratnje na diplama.
Instrumentalna muzika. (Prema M. S. Vlahoviu). U
najstarijim narodnim pjesmama spominju se gusle kao narodni
muziki instrument. Narod uvijek kae da se u gusle udara, gudi,
gusla, gundi; uz gusle se uvijek pjeva, a svira se na sviralu, na
duduk, u diple, nikad u gusle. Gusle su u Crnogoraca u velikoj
cijeni, a susreu se u svakoj kui. Gusle ne prave zanatlije, nego
ih svaki dobar guslar .pravi za sebe.
U crnogorskim se narodnim pjesmama spominju i drugi mu-
ziki instrumenti koji su se upotrebljavali jo u davna vremena. To
su bubnji i svirale, talambasi, dabulhana, ile i borije. Od njih se jo
danas upotrebljava bubanj, svirala i talambas; ostali nisu poznati.
Bubnji i svirale uvijek se navode zajedno; njima vjerojatno i
poinje instrumentalna muzika u Crnoj Gori. Danas je najvie
rasprostranjena svirala. Taj je instrument omiljen na prost oru
od Skadarskog jezera do Kosova. U upotrebi su jo i duduk manji,
sviraljka duga 15 do 20 cm, duduk vei, dug 5060 cm sa 5 do
6 rupica, diple sa dvije cijevi, sa 4, 5 i 6 rupa izbuenih jednako
na objema cijevima. Diple su bez mijeha; u takve diple pue sam
svira. Ima ih i s mijehom. Piskovi su od slamke ili od trske. Di-
ple su pratile kolo i pjesmu. Oko Cetinja diple su se ouvale do
danas. Spominju se i u Crmnici, u Zeti (diple s rogom) i oko Ro-
aja. U Crnoj Gori se, kao i u Bosni, pjevalo i uz tepsiju. Jedna
pjevaica okree tepsiju, a ostale dvije ili tri pjevaju uz zvuk tep-
sije. Postoje i djeji muziki instrumenti. Od raene slamke ili
od trske izrauju piskove. Pisak od vrbe ili od jasena u okolini
Cetinja zovu svika. Djeca-pastiri piste i na list mladog ita ili
mladi bukovi list.
U junom dijelu Crnogorskoga primorja kod Albanaca, koji
su izdvojeni po manjim geografskim predjelima, postoje, kako
navodi J. Vukmanovi, uglavnom isti narodni muziki instrumenti
kao i kod susjednog, crnogorskog stanovnitva. To svjedoi o
meusobnim utjecajima etnikih grupa i istodobno potvruje da
izmeu njih postoje tijesne veze na podruju folklora. U pogledu
narodne muzike ovo podruje predstavlja arolik kompleks u
kojemu su isprepleteni slavenski i orijentalni elementi. Preteno
su u upotrebi tri muzika instrumenta: duga, zumare i kaval, a
ima i daira, tambura i obino obanskih svirala.
Gusle se ovdje zovu gude, a istog su oblika kao i u susjednim
oblastima; izraene su od drva razlinih vrsta, ali su jednostav-
nije od crnogorskih; na njima nema ni likova historijskih linosti
niti natpisa. Dobri su guslari rijetki.
Zumare (diple) su dvocijevne. Sastavljene su od dviju me-
talnih cijevi, dugake oko 15 cm, a iroke 5 mm. Na zumarama
je pet pari rupa, u razmaku od po 2 cm, a pue se u dvije pipe
(dva piska) nainjene od trske.
Kaval (duduk) od jedne cijevi dugaak je ponajee oko
40 cm a irok 2 cm. Ima est rupa u razmaku od po 3 cm, a udara
se sa est prstiju (sa tri prsta desne i tri prsta lijeve ruke). Na
njemu i na zumarama najvie sviraju obani i mladii.
Muzika pratnja narodnih plesova. U Crnoj Gori plesove
najee prate pjesme (npr. pjesme uz Zetsko kolo). Instrumentalna
pratnja javlja se uz Kolo bokeljske mornarice (Kolo sv. Tripuna) u
Kotoru, gdje je izvodi gradska duhaka glazba. U centralnom
crnogorskom muziko-folklornom podruju pratila je kolo svirka
na diplama.
Ostale primjere instrumentalne muzike pratnje plesova na-
lazimo u etvrtom muziko-folklornom podruju. Uz pratnju
tambure i pljeskanja rukom plee se Gusinjska igra s pukom.
Mjeoviti instrumentalni sastav prati ples nazvan Dibranka (Diber
je albansko ime za Debar); izvodi se u iroj okolini Bara i Ulcinja.
Rad na objavljivanju i prouavanju narodne muzike.
Prve danas poznate zapise narodne muzike iz Crne Gore
prikupio je u sedmom deceniju XIX st. F. Kuha i objavio ih u
svojim zbirkama Junoslovjenskih narodnih popievaka. Prvu
zbirku od 70 crnogorskih narodnih melodija izdao je 1890, prema
vlastitim zapisima, eh L. Kuba.
U vremenu izmeu dva rata bavili su se crnogorskom na-
rodnom muzikom V. Dorevi i M. Milojevi. Pjevanje crnogor-
skih guslara, osobito muziko oblikovanje epskog desete
stiha, potanje su prouavali G. Becking i W. Wiinsch.
Poslije Osloboenja, 1945, posveeno je vie brige bil;
narodnih melodija u Crnoj Gori. Sakupljakim radom i p
vanjem vokalne narodne muzike posebno se istaknuo M.
ljevi, radei na terenu u nekoliko navrata (194859). R
je bila opsena zbirka sa 568 melodija, objavljena 1965 1
Vasiljevieve smrti).
Premda u Crnoj Gori ne djeluje ustanova koja bi se i
bavila prouavanjem narodnih napjeva, ipak su crnogorsl
ziari sakupili dosta grae. U tom prikupljanju istie sej.
evi. Kao melografi rade i N. ui, C. Ivanovi, V. N.
. Radovi i D. Raki. Narodnim muzikim inst rumi
bavi se J. Vukmanovi.
LIT. : L. Kuba, Al bum er nohorske 70 narodnich pisni, Pral
Isti, Slovanstvo ve svych zpevech, VIII, ernohorske, Praha 1890. -
Dorevi, Nekoliko rei o igranju i pevanju u Herceg-Novome, Glasni
grafskog muzeja u Beogradu, 1929. V. Vujovi, Crnogorsko oro u (
Beograd 1933. G. Becking, Der musikalische Bau des mont enegr
Volksepos, Archives Neerlandaises de Phonet ique, Amst erdam 1933
Wiinsch, Die Geigentechnik der sudslawischen Guslaren, Brno 1934J
Muziki i jeziki oblik guslarske epske recitacije, Prilozi za prouavanje
poezije, 1938. Isti, Fiziko-tehnika merenja jednog govorenog i pevs
skog deseterca, ibid. M. Milojevi, O crnogorskim narodnim me!
Zet ski vjesnik, 1938. P. Butorac, Tripunjdansko kolo, Kotor 1941.
jin, Narodne igre u Boki Kotorskoj, Beograd 1953. 5. V. Lazarevi,
folkl or Boke Kotorske, ibid. J. Vukmanovi, Opt i pogled na crnogo
klor, Rad Kongresa folklorista Jugoslavije 1956, Cetinje, 1958. M. S. I
O najstarijim muzikim inst rumentima u Crnoj Gori, Rad kongresa fo
Jugoslavije na Bledu 1959, Ljubl jana 1960. J. Vukmanovi, Narodni
instrumenti Arbanasa u Crnogorskom primorju, Rad kongresa folkloris!
slavije u Ohridu 1960, Ohrid 1964. N. Kneevi, Stvaranje tubalica,
odravanje i mel odijske osobenosti, ibid. M. Vasil jevi, Narodne 1
Crne Gore, Beograd 1965. Z. Vasiljevi, Struktura deset erca u crno
narodnim pesmama (lirskima), Rad kongresa jugosl ovanskih folkl oriste
1965, Ljubljana 1968. J.
Umjetnika. Prvi zabiljeeni podaci o muzici u Crno
nalaze se u djelu jednoga stranca. Francuski pukovnik Vi
Somier, koji je za francuske okupacije bio komandant i gu
Boke Kotorske, proputovao'je krajem 1810 Crnu Goru i
godina kasnije u Parizu objavio dvije knjige o kulturi na
0 onome to je u vezi sa njegovom pjesmom i muzikom. N
nom mjestu (II, str. 136137) on je donio i prijevod jedne
gorske pjesme koju je uo u narodu. Pjesma je objavljena i
tama.
Opte prilike u Crnoj Gori, u toku njene historije, nis
godovale razvoju intenzivnijeg muzikog ivota. Narodi
se snage vjekovima skoro potpuno troile na ouvanju v<
manje nezavisnosti, katkad ak na spaavanju narodne bi
supstancije. ivlje kulturno kretanje uopte pa prema
1 poeci muzikih manifestacija javlja se u drugoj pc
XIX v., a naroito poslije crnogorsko-turskog rata 187
(Velji rat), koji je donio znatno proirenje crnogorske dl
teritorije i definitivno priznanje njene potpune nezavisnosti
linski kongres). Tako su stvoreni politiki i drutveni t
za bri razvoj Crne Gore na svim poljima, a naroito na kultur
Pravi poeci muzikog ivota u Crnoj Gori vezuju se ;
nivanje itaonica i amaterskih drutava koja u drugoj pc
XIX v. niu gotovo u svim veim mjestima. Meu prvi
srpsko pjevako drutvo Jedinstvo u Kotoru (osnovano
koje je, uz prekid za Prvoga svjetskog rata, djelovalo prek
tinu godina. U tako dugom vremenskom periodu ono je bi]
silac kulturno-prosvjetnih ideja, tuma umjet nikih nast
i duhovni podstrek narodu u tekim danima borbe i neriji
politikih pitanja. Njegovo ime sretalo se na crkvenim sve
stima, na drutvenim zabavama i priredbama i u mjestim
Kotora. U toku jednovjekovnog postojanja ovog drutva,
je u poetku imalo samo hor, a od 1866 i orkestar, u nje
upravi i na kapelnikom mjestu smijenio se veliki broj mu;
Meu njima su bili: Niko uak, kompozitor nekoliko ti
i irmosa, to su s velikim uspjehom pjevani na crkvenim s
nostima; piro Jovovi, koji je za sobom ostavio kompon
pjesme Ljube Nenadovia i Tunu liturgiju, prvi put izvi
1861 prilikom smrti patrijarha Josifa Rajaia; Spiro Ognje
autor rodoljubivih pjesama na stihove Jovana Sundeia.
njenovi je prvi pokuao da komponuje stihove Njegoeva
skog vijenca; Lazar Berber; Risto Mili; Niko Stefanovi:
Kadija i drugi koji su drutvu poklonili svoj dugogodinji
znanje sposobnih upravnika, horovoda i muzikom zane
entuzijasta.
Od velikog znaaja za muziku kulturu Crne Gore je os
nje Cetinjske itaonice (1868) u ijem je sastavu tri godine
nije utemeljeno pjevako drutvo. Njenom otvaranju znati
doprineo knez Nikola I. Drutvo je u poetku imalo 20 laj -
osnivaa. God. 1885, ba kada se slavila 400-godinjica C
kao crnogorske prijestolnice, otvoren je Zetski dom u kc
CRNOGORSKA MUZIKA CRNOGORSKA VOJNA MUZIKA
379

smjeteni itaonica, pozorite, biblioteka i muzej. U njemu su
se godinama organizovale predstave, zabave, besjede i knjievne
sjednice. Krajem 1897 itaonica se ujedinila sa drutvom Gorski
vijenac (osnovanim 1894), nastavljajui ranijom aktivnou.
Na ovom mjestu treba spomenuti i Djevojaki institut, otvo-
ren 1869 na Cetinju koji je radio do 1913. On dodue nije dao
kadrove koji bi kasnije obogatili muziki ivot svoje sredine, ali
je dosta panje poklanjao muzikom obrazovanju svojih vaspi-
tanica. U nastavu su bili ukljueni predmeti horskog pjevanja,
muzike teorije, violine i klavira. Meu profesorima su se istakli
eki aci: Ida Hofman, Anton ulc i, naroito, Robert Tolinger.
Pored pedagoke djelatnosti oni su se afirmisali stvaralakim
radom te su za sobom ostavili itav niz kompozicija. Anton ulc
je izmeu ostaloga napisao jednu operetu iz crnogorskog ivota
koja se prikazivala na Cetinju i u Kotoru; njena partitura se kas-
nije izgubila. Osobito aktivan bio je eh Robert Tolinger koji
je na Cetinju djelovao od 1890 do 1897. Vrlo vjet pijanista i vio-
lonelista, Tolinger je bio veoma aktivan i kao kompozitor. Od
njegovih djela istiu se: Crnogorskom vojniku i Tri patriotske
pesme za muki hor, Rusananke (6 pjesama) za mjeoviti
hor, Dve srpske igre za klavir 4-runo, Kosovska kantata
u tri dijela za horove i sola uz pratnju dva klavira, aki rasta-
nak (odlomak) za tenor-solo i mjeoviti hor uz pratnju klavira,
Fantazija na srpske narodne pjesme za sole, hor i klavir 4-runo,
klavirski ciklus Sa Lovena i dr. Porijeklom stranac bio je i
Dionisije de Samo San Giorgio, Italijan oenjen Bokeljkom, 1885
93 dirigent Graanske muzike u Kotoru koji je zatim djelovao
u Beogradu. Njegovo je najznaajnije djelo opera Balkanska
carica na libreto kneza Nikole, tampana 1891 u klavirskom
izvodu. Partiture njegovih opera Gorde (libreto Savo Raeta)
i Dana (libreto Stevan Jevti) izgubljene su. De Sarno je kom-
ponovao jo Solunsko kolo, himnu srpskog pjevakog drutva
Jedinstvo u Kotoru, Uspomenu iz Perasta za glas i klavir i
dr. Osim toga pisao je i teoretska djela, a prouavao je i nau mu-
ziku historiju.
Punu panju muzikom vaspitanju poklanjali su crnogorski
vladari. Meu njima se naroito istakao knez Mirko Petrovi
koji je i sam komponovao romantiarska djela, to je odgovaralo
optem duhu i raspoloenju onoga vremena (Izgubljena srea
za glas i klavir, marevi, kneevska himna, muzika za Balkan-
sku caricu, dramu njegova oca kneza Nikole. U Rimu su tampani
klavirski izvodi njegovih orkestarskih djela: Ferdinand-mar
i Mali proleni cvijetak). Na ovom mjestu treba pomenuti raspis
kneza Nikole plemenskim kapetanima iz 1868 o biranju i obuci
vojnih trubaa.
Posebno mjesto meu izvoakim tijelima pripada Prvoj
crnogorskoj vojnoj muzici. Osnovana 1871, ona je u prvom redu
imala da slui potrebama vojske i kneevskog dvora. No time
nije bila iscrpena njena uloga. Dok je ona, s jedne strane, javnim
koncertima upoznavala cetinjsku publiku sa mnogim djelima
tadanje evropske muzike i nizom kompozicija jugoslovenskih
autora, sa druge su strane njeni dirigenti ponajvie iz praktinih
razloga, za potrebe same Vojne muzike komponovali razna
djela, vrlo esto na motive iz crnogorskog muzikog folklora.
U tadanjoj konzervativnoj crnogorskoj javnosti osnivanje Vojne
muzike nije u poetku nailo na dovoljno razumijevanje. Pomisao
da bi muziciranje moglo a bude nekome iskljuivo zanimanje, bila
je teko shvatljiva u sredini u kojoj se ratniki zanat smatrao naj-
vanijim poslom. Da bi se to vie mladih ljudi privuklo u Vojnu
muziku, vlasti su propisale za lanove neku vrstu odore, i to je
bilo u stvari prvo uniformisanje u Crnoj Gori.
Pod vodstvom svoga prvog dirigenta Antona ulca Vojna
muzika je poela sa intenzivnim radom 1872, a na ratite je izi-
la prvi put 1875. ulc je uz ostalo komponovao jednu operetu
iz crnogorskog ivota koja se prikazivala u Cetinju i Kotoru, ali
se njezina partitura izgubila.
Neobino popularan bio je Franjo Vimer, dirigent Druge
crnogorske vojne muzike, osnovane 1889 u Cetinju. Njegovo
je ime u narodnim ustima postalo sinonim za profesionalnog
muziara (ui za Vimera). Vimer je komponovao Danilov mar,
Lajhtenberg mar, Paradni mar, Jeleninu polku, umske
vile, Potpuri na motive crnogorskih narodnih pjesama i dr.
On je doprineo i tome da se 20 mladih talentovanih Crnogoraca
poalje na kolovanje u eku, meu njima i Jovan Miloevi,
kasnije nastavnik muzike na Cetinju.
U Pragu se kolovao i najvei crnogorski muziki umjetnik
Jovan Ivanievi (18601889), tvorac crnogorske himne Ubavoj
nam Crnoj Gori, odlian muziki publicist i autor mnogih ho-
rova, dueta, solo-pjesama, klavirskih i orkestarskih kompozicija.
Meu njima se naroito istiu tri pjesme za glas i klavir: Kai
mi kai, Seanje i Ala je lep koje je izdao pod zajednikim
naslovom Slovenskim sejama ljubiice srpskih gora. Veoma
uspjeli su mu horovi: Devojin i slavujev svatovac, Laku no,
Opelo i Plamen, rodoljubivi dueti: Teakova pjesma u pro-
ljee, Kovau i U proljee kao i Radniko kolo za klavir.
Crnogorci su u Ivanievia ulagali velike nade, ali ga je smrt po-
kosila upravo poslije poloenog zavrnog ispita na Prakom kon-
zervatorijumu.
God. 1892 osnovano je u Podgorici pjevako drutvo Branko
koje je nastavilo aktivnost Podgorikog pjevakog drutva,
osnovanog 1880, iji je horovoda bio Franjo Vimer. Od 1921
dirigent je bio Aleksa Ivanovi (18881940); on je 1925 formirao
mjeoviti hor, 1930 salonski gudaki orkestar, a 1937 i muziku
kolu. Praki ak, Ivanovi je znatno doprineo podizanju zaostale
muzike kulture Cetinja i Podgorice ne samo kao nastavnik
Cetinjske gimnazije i dirigent Branka ve i kao organizator
Radnikog tamburakog drutva (drutvo osnovano 1904 pod
nazivom Zanatlijsko tamburako i radniko drutvo pretvorilo
se 1907 u Cetinjsko radniko drutvo; iz njegove diletantske sekcije
razvilo se 1909 Narodno pozorite). Ivanovi je bio i horovoda
Njegoa koji se poslije Osloboenja reorganizovao i proirio u
mjeoviti hor (Pjevako drutvo Njego nastalo je 1908 iz Crkve-
nog pjevakog drutva, osnovanog godinu dana ranije). Od ostalih
pjevakih drutava treba spomenuti Zahumlje u Nikiu (osno-
vano 1898 na inicijativu Nika Ivankovia), i Prvu podgoriku
zanatlijsku bleh muziku, osnovanu 1907, iji je kapelnik bio
Karlo Hering. Iz nje je proizila 1921 Gradska bleh muzika koju
je vodio Aleksa Ivanovi, a 1936 Omladinska sokolska bleh mu-
zika, na ijem je elu stajao Petar Jovanovi. God. 1918 utemeljeno
je u Podgorici Radniko pjevako drutvo iju je tradiciju nastavilo
1926 kult urno-prosvjet no drutvo Abraevi. Muslimansko
drutvo Napredak bilo je aktivno u razdoblju 192127, kada
je promijenilo naziv u kulturno-prosvjetno drutvo Gajret koje
je djelovalo sve do 1941.
Poslije Drugog svjetskog rata broj kulturno-umj etnikih
drutava koja njeguju muziku stalno se poveava, tako da ih
danas (1970) ima ve preko etrdeset. Meu njima se istiu Nje-
go! na Cetinju, Nikola Durkovi u Kotoru i, naroito, Stanko
Dragojevi u Titogradu koje nastavlja daleke crnogorske muzike
tradicije, sudjelujui na festivalima i takmienjima amaterskih
horova u zemlji i inostranstvu. Na elu hora je dirigent i kompo-
zitor Cvjetko Ivanovi (1929), glavni muziki urednik Radio--
Titograda i utemeljitelj Radio-orkestra, koji se bavi i muzikom
publicistikom.
Od posebne je vanosti u muzikom ivotu Crne Gore Radio--
Titograd. On je dao svoju prvu emisiju 30. IV 1949. Ima or-
kestar osnovan 1945 u okviru Radio-stanice Cetinje, koja je radila
194449, i radio-hor osnovan 1949. Prvi dirigent orkestra bio
je Mirko Gavrilovi, a horovoda Marko Rivijer. God. 1959 reor-
ganizovan je orkestar i njegovo je vodstvo preuzeo Cvjetko Iva-
novi. Uz standardni simfonijski repertoar orkestar njeguje naro-
ito djela jugoslovenskih kompozitora.
Prije Drugoga svjetskog rata bile su u Crnoj Gori dvije mu-
zike kole: na Cetinju od 1929 pri pjevakom drutvu Njego
(vodio ju je Bogoslav ula) i od 1937 u Podgorici pri pjevakom
drutvu Branko (direktor Aleksa Ivanovi). God. 1946 osnovana
je muzika kola na Cetinju koja je 1949 prerasla u Srednju mu-
ziku kolu (195158 djelovala je u Kotoru, od 1958 u Tito-
gradu). Nie muzike kole osnovane su 1947 u Titogradu, 1948
u Kotoru, zatim u Hercegnovom, Nikiu, pa Tivtu, Ivangradu,
Plevlju, Budvi, Baru, Bijelom Polju, Danilovgradu i Golubovcima.
Katedra za muziku pri Vioj pedagokoj koli u Titogradu dje-
lovala je 196264.
LIT. : Kul tur ne bil jeke, Nova Zet a, 1889. Umjetnost , ibid. Sve-
ana besjeda, Gl as Crnogorca, 22. XII 1890. Besjeda Dura Popovia pri-
likom prosl ave 30- godinjice itaonice, ibid. , 14. II 1898. Smrt Alekse
Ivanovia, Zet a, 17. III 1940. Smrt Alekse Ivanovia, Sl obodna misao, 7.
IV 1940. A. Pogaar, Muziki ivot u Crnoj Gori, St varanje, 1947. De-
vojaki instit ut na Cetinju, Istorijski zapisi, 1949. P. o, Prvi crnogorski
muziari (Jovan Ivanievi, Al eksa Ivanovi, piro Ognjenovi, knjaz Mirko
N. Petrovi-Njego), St varanje, 1952, u12 i 1953, 12. Isti, Muzika
kul tura u Crnoj Gori, ibid., 1952. Isti, U kul turno bl ago Crne Gore utkana je
i muzika, al manah Deset godina Srednje muzike kol e Njego 194647
195657, 1957. Isti, Prvi kompozitori iz Crne Gore, ibid. A. Pogaar,
Muzika nast ojanja u Crnoj Gor i krajem XIX i poetkom XX vijeka, ibid.
Isti, Opti pregled muzikog razvoja Crne Gore, ibid. M. I. Miloevi, Dioni-
zije de Sarno San Dordo, ibid. A. Kvalernik, Crnogorska vojna muzika, Zvuk,
1962, 53. C. Ivanovi, Muzika u Crnoj Gori nekad i sad, ibid. , 1969, 98.
G, Kr .
CRNOGORSKA VOJNA MUZIKA. God. 1870 osnovana
je Prva crnogorska vojna muzika. Njen instruktor i dirigent bio
je Anton ulc, porijeklom eh. Sa regrutovanjem kadra ilo je
vrlo teko, te je crnogorska vlast morala da prinudno okuplja
uenike, veinom mladie iz Cetinja i okoline. Kapela je u poetku
imala dvadesetak lanova. kolovanje je trajalo tri godine. Po
njegovu zavretku pitomci nisu postali profesionalni muziari,
jer su poslije odreenog staa, koliko im je vlast odredila da pro-
vedu u kapeli, odlazili u zanatlije i inovnike. Da bi se pridala vea
380 CRNOGORSKA VOJNA MUZIKA CROTALUM

vanost pozivu vojnog muziara, lanovi kapele dobili su neku
vrstu uniforme koja se sastojala od bluze sa crveno-bijelom kragnom,
dok je ostalo odijelo bilo narodno. Ovo je bio prvi pokuaj uni-
formisanja u Crnoj Gori.
U ratu 1875 orkestar vojne muzike stekao je veliku popu-
larnost, svirajui na bojnom polju, bodrei muzikom ratnike,
a u asu kada bi se borba zaotrila, muziari se jedan za drugim
bacali instrumente i prihvatali se oruja. Kada ih je idue godine
ponovo prikupio kapelnik ulc, trebalo je nabaviti nove instru-
mente za cijelu kapelu.
Druga crnogorska vojna muzika osnovana je na Cetinju 1. XII
1889. Kasnije je prela u Podgoricu. Njen organizator, instruktor i
kapelnik bio je Franjo Vimer, takoer eh. Za uenike je uzeo
oko 40 djeaka od 12 do 14 godina. God. 1896 Vimer je od
njih obrazovao orkestar koji je brzo napredovao te svojim
repertoarom i izvodilakom vjetinom uskoro dosegao standardni
nivo. Pored toga to je muzika sluila potrebama vojske i dvora,
ona je prireivala i javne koncerte, upoznavajui publiku sa dje-
lima evropske i jugoslovenske muzike. Ova kapela uestvovala je
u Balkanskom ratu, 1912. Zabiljeeno je da je za crnogorskog ju-
ria na tursku tvravu Dei nedaleko mjesta Tuzi (na frontu
ispred Skadra) muzika pod vodstvom Vimera svirala Zajev
U boj, u boj. I u Prvome svjetskom ratu vojna muzika bila je
sa borbenim jedinicama na ratitu. Prestala je sa radom 1916,
kada je Crna Gora kapitulirala.
LIT.: J. Holeek, Za slobodu, III, Novi Sad 1881. Nai muziari,
Glas Crnogorca, 1890, 4041. P. So, Muzika kultura u Crnoj Gori, Stva
ranje, 1953, 11. A. Pogaar, Muzika nastojanja u Crnoj Gori krajem XIX i
poetkom XX vijeka, al manah Deset godina Srednje muzike kole Njego,
1957. A. Kvaternik, Crnogorska vojna muzika, Zvuk, 1962, 53. R. .
CROCE, Giovanni (nazvan Chiozzotto), talijanski kom-
pozitor (Chioggia kraj Venecije, 1557 Venecija, 15. V. 1609).
Sveenik; uenik G. Zarlina. Pjeva i 1603 nasljednik B. Donata
kao dirigent u crkvi San Marco u Veneciji. C. je uz G. Gabrielija
jedan od vodeih kompozitora Venecijanske kole. Njegovi se
madrigali odlikuju originalnom melodikom, u kojoj je rijetka
kromatika, te snanim ritmikim impulsom. Vane su Croceove
madrigalske komedije, koje idu meu najznaajnija djela te vrste.
U crkvenim kompozicijama ispoljuje se gdjekad utjecaj Palestrine.
Suvremenici su ga veoma cijenili, a znatno je utjecao na razvoj
engleskog madrigala (Morlev, Dowland).
DJELA. SVJETOVNA. Pet knjiga madrigala za 56 glasova: I, 1585;
II, 1590; III, 1592; IV, 1594 i V, 1607; Novi pensieri musicali a 5 v., 1594;
Canzonette, 1588 i 1601. Madrigalske komedije: Mascherate piacevoli et ridicolo-
se per U Carnevale a 4, 5, 6 e 8 v., 1590 i Triaca musicale nella quale vi sono di~
versi Capricci a 4 v., 1595. CRKVENA. etiri knjige misa za 5 i 8 glasova:
IIII, 1596 i IV, 1599; 3 knjige moteta za 4 i 8 glasova: I, 1594; II, 1595 i
III, 1597; Compieta a 8 v., 1591; Salmi che si cantano a terza a 8 v., 1596; Li
setle sonetti peniienziali, 1596; Vespertina omnium solemnitatum psalmodia a 8
v., 1597; Sacre cantiones a 5 v., 1601; Cantiones sacrae, 1605; Devotissime La-
mentationi et Improperii a 4 v., 1603; Magnificat omnium tenorum cutn 6 v.,
1605; Sacre cantilene concertate a 3, 5 e 6 v., 1610; Nove Lamentationi, 1610.
LIT.: F. X. Haberl, Giovanni Croce, KMJB, 1888. H. Leichtentritt ,
Geschichte der Motette, Leipzig 1908. L. Torri, Nel 3
0
centenario della
morte di Giovanni Croce, RMI, 1909. P. Wagner, Geschichte der Messe,
Leipzig 1913. A. Einstein, The Italian Madrigal, Princeton 1949. D. Ar-
nold, Giovanni Croce, MGG, II, 1952. Isti, Giovanni Croce and the Con-
certato Style, MQ, 1953. Isti, Croce and the English Madrigal, Music and
Letters, 1954.
CROFT, VVilliam, engleski kompozitor i orgulja (Nether
Ettington, Warwickshire, krten 30. XII 1678 Bath, 14. VIII
1727). Pjevao u djeakom zboru Chapel Royal, 1700 postao
orgulja u crkvi sv. Ane u Londonu, a zatim u Chapel Royal.
Kad je umro J. Blow (1708), dobio je orguljako mjesto u west-
minsterskoj opatiji. Ujedno dirigent djejeg zbora i kompozitor
Chapel Royal. Doktorat muzike stekao 1713 napisavi dvije
ode u povodu mira u Utrechtu. Najbolja Croftova kompozicija
je Burial Service koja se u Engleskoj kod pogrebnih sveanosti
izvodi jo i danas; nastala pod utjecajem Purcella, ona se odlikuje
rijetkom snagom izraaja.
DJELA: 3 sonate za violinu i basso continuo i 3 za flautu i basso continuo,
1700; 6 sonata za 2 flaute, 1710. Kompozicije za'embalo. DRAA1SKA.
Intermezzi: Courtship a la mode, 1700; The Funeral, 1701; The Tzvin Rivals,
1702 i The Lying Lover, 1703. VOKALNA. Ode za zbor: I will give thanks,
1704; Blessed be the Lord, 1705; Sing unto the Lord, 1708; The souls of the righ-
teous, 1714; The Lord is a sun and shield, 1714; O give thanks, 1715; Musicus
apparatus academicus . . . being a composition of 2 ode, With vocal and instrumental
musick, 1715; We will rejoyce, 1718; Give the King thy judgements, 172.7.
CRKVENA: Muica Sacra, or Select Anthems in Score, consisting of 28 parts,
to zvich is addes the Burial Service as it is now occasionally performed in West-
minster Abbey, 2 sv., 1724; korali; Te Deumi; jubilacije; anthemi i dr.
LIT.: F. Chrysander, Dr. Crofts Gesange fur das Theater, VFMW, 1893.
J. E. Bumpus, A Historv of English Cathedral Music, London 1908. E.
Walker, A Hist orv of Music in England, London 1924. E. H. Felloives, En-
glish Cathedral Music, London 1941. H. W. Shaw, Eighteenth Centurv
Cathedral Music, London 1952. Isti , William Croft, MGG, II, 1952.
CROME, Fritz, danski pijanist, kompozitor, pedagog i
pisac (Kobenhavn, 6. V 1879'1948). Dovrivi tehniki fakultet,
studirao u Kobenhavnu klavir (L. Glass) i kompozicij
Mailing, H. Panum), a od 1902 u Berlinu na Sternovu kon
toriju kod E. Jedliczke (klavir), M. J. Loewengarda i H. P:
ra (kompozicije), te u Parizu kod M. Moszkowskog (klav
Berlinu nastavnik klavira na Sternovu konzervatoriju i m
kritiar listova Reichsanzeiger i Signale. Od 1917 komp
pedagog i muziki kritiar i od 1925 nastavnik klavira na K<
vatoriju u Kobenhavnu.
DJELA: klavirski trio; sonata za violinu i klavir. Kompozicije z\
Historijski melodram Tordenskjold. Helene za enski zbor op. 27; nna-
Sange za alt i orkestar; pjesme. Knjiga Ibsens Fest auf Solhc seine
sieben Komponisten; studije o islandskoj muzici, H. Wolfu
i C. Nielse
CROMORNE
CRONER DE VASCONCELOS, Jorge, portugalski
nist i kompozitor (Lisabon, 11. IV 1910 ). Na Konzerv;
u Lisabonu studirao klavir (A. Silva) i kompoziciju (L. de 1
Branco) i zatim se usavravao u Parizu (P. Dukas, N. B
ger, I. Stfavinski, Roger-Ducasse). Djeluje kao profesor
pozicije na Konzervatoriju u Lisabonu.
DJELA: Poemetto Sinfonico; Suite concertante za klavir i orkestar.
aki kvartet. Kompozicije za klavir (3 Tocatas a Carlos Seixas). A
faina do mar i A lenda das amendoeiras. Aielodias sobre antigos tex\
tugueses za glas, flautu i gudaki kvartet; 3 Redondilhas za glas i klavir dr.
CROOKS, Richard, ameriki pjeva, tenor (Tr
26. VI 1900 ). lan djeakih crkvenih zborova u New ~)
pjevanje uio kod S. H. Bournea i F. La Forgea, kao kor
tenor debitirao 1922 sa njujorkim Simfonijskim orkestror
vodstvom W. J. Damroscha. Na opernoj pozornici prvi pu
tupio 1927 u Hamburgu kao Cavaradossi (Puccini, Tosca
1930 bio je lan opere u Philadelphiji, zatim 193343 1
politana u New Yorku, pa u San Franciscu, Cincinattiju
Njegove najvee kreacije bile su: Des Grieux (Massenet, M
Faust (Gounod), Romeo (Gounod, Romeo i Julija), Ottavio
zart, Don Giovanni) i Wilhelm Meister (Thomas, Mignon)
CROSBY, Harry (Bing), ameriki jazz-pjeva i komp
(Tacoma, Washington, 3. V 1903 ). Muziku karijeru za
kao bubnjar i pjeva. Nastupao u vodviljima u raznim amei
gradovima, zatim 192629 u Los Angelesu kao lan vol
trija Rhythms Boys, i konano u jednom od najpopularnijih
stara tih godina koji je vodio P. Whiteman. Svjetsku populi
stekao 1930 filmom Kralj jazza (sa P. Whitemanom). Otf
sudjelovao u brojnim filmovima, televizijskim serijama i i
-emisijama. Bio je najpopularniji pjeva zabavnih melodij
do 1945. Nadaren i kao glumac (nagrada Oscar). Objavio j ej
biografiju Call Me Lucky (1953).

'
LIT.: T. Crosby, The Story of Bing Crosbv, New York 1937. B. I
The Incredible Crosbv, New York 1947.
CROSS, Joan, engleska pjevaica, sopran (London,
1900 ). Na Trinity College of Music studirala violinu (E. Sa
u pjevanju uenica D. Freera. Umjetniku karijeru zaj
kao lan zbora kazalita Old Vic, gdje je kao solist deb
1927 u Mozartovom Figarovom piru. Prvi put u Covent Gc
nastupila 1931 kao Mirni (Puccini, La Boheme). God. 1945
vala je, zajedno sa A. Woodom, opernu pjevaku kolu. S E
Opera Group gostovala u vicarskoj, Nizozemskoj, Dan;
Norvekoj; s tim ansamblom pjevala na praizvedbama Britte
opera The Rape of Lucretia (1946), Albert Herring (1947) i Gh
(1953). U njenom opsenom repertoaru posebno mjesto ;
maju opere W. A. Mozarta (Cosi fan tutte, Don Giovann,
garov pir) i G. Verdija (Aida, Balio in maschera, Otelio,
letto). Od 1947 bavi se i opernom reijom.

\
CROSSLEY, Ada Jessica, australska pjevaica, alt (Tarri
3. II 1874 London, 17. X 1929). Studirala u Melboi
(F. Simonsen), Londonu (Ch. Santlev) i Parizu (M. Mare
Stekavi ugled u Australiji, nastupala je 1895 u Londonu; 1
toga pjevala na mnogim festivalima i koncertnim turnejan
Australiji, SAD i Junoj Africi.
CROSSLEY-HOLLAND, Peter (Charles), engleski
pozitor i muziki pisac (London, 26. I 1916 ). Uenik H. P
i H. K. Andrewsa u Oxfordu, usavravao se u Londonu k
Irelanda i A. Morrisona. Od 1950 glavni muziki urednik Er
kog radija (BBC).
DJELA. ORKESTRALNA: The Feary Rite, 1939; 2 suite za g 1938 i
1944. KOMORNA: klavirski kvintet, 1934; trio za 2 violine i 1939; trio
za flautu, obou i violu, 1940; sonata za violinu i klavir, 1938; Rc za
violonelo i klavir, 1937. Kompozicije za klavir. Scenska muz drame.
VOKALNA: kantata The Sacred Dance, 1952; A Song of S lumba za
bariton, zbor i orkestar, 1943; Six Carols for Sundry Seasons zi a
cappella, 1952; 2 Mistical Songs za bariton i orkestar, 1945; solo-pjesrj
Secular Medieval Music in Wales, 1942. Izdao Music in Wales, 1948.
CROTALUM (gr. X,OOT<X>.OV egrtaljka, klepetalo), 1.
:
foni instrument, vrsta kastanjeta od drva i kovine, kojim s
Krummhorn
CROTALUM CRUZ 381

u antikno doba sluili
plesai i plesaice.
2. U srednjem
vijeku, metalni zvoni.
CROTCH, Wil-
liam, engleski kom-
pozitor i orgulja
(Norvvich, 5. VII
1775 Taunton, 29.
XII 1847). Poeo svirati
orgulje u najranijoj
mladosti i ve 1779
javno nastupao. God.
1786 asistent J.
Randalla u Cambrid-
geuiod 1790 orgulja u
Oxfordu (Christ
Church), gdje je od
1797 predavao muziku i
na Univerzitetu. God.
1799 stekao je
doktorat muzike, a oko 1807 preselio se u London i tamo 1822
32 bio direktor novoosnovane Royal Academy od Music. Ui-
vao je velik ugled kao orgulja, nastavnik i teoretiar. U kom-
poziciji se oslanjao na Handela i donekle na Havdna.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfoni je; koncert za or gul j e; 2 uvert ire.
KLAVJRSKA: 3 sonat e, 1794; 30 Rounds, 1813. Kompozicije a or gul je.
VOKALNA. Dva orator ija: The Captivity of Judah, 1789 (II verzija 1828)
i Palestine, 1812; 2 anthema za glas i orkest ar: Funeral Anthem for the Duhe of
York. 1827 i The Lord is King, 1843; anthemi; gl ees; motet i. SPISI: Elementi
of Musical Composition; comprehending the rules of Thorough-bass, & the Theory
of tuning, 1812 i The substance of Several Courses of Lectures on Music read in
the University of Oxford, & in the Metropolis, 1831. Izdao zbornike: Specimens
of various styles of music, referred to in a course of lectures on Music read at Ox-
ford & London, 3 sv., 180718; Psalm tunes selected for the use of Cathedral &
Parish Churches, 1836 i A collection of National Englisk Airs . . . harmonized
by Wil liam Crotch, 2 sv. , 183840.
LIT. : Ch. Burney, Paper on Crot ch, 1799. D. Barrington, Miscell anies,
1781. J. R. Bumpus, The Composit ions of Wil l iam Crotch, Musical News,
1897. II'
7
. Emery, Will iam Crotch, MGG, II, 1952.
CROTCHET, engleski naziv za etvrtinku. Postoji protivu-
rjeje izmeu engleskog naziva c. za etvrtinku i francuskog croche
za osminku. To dolazi otud, to je crocheta bio stariji latinski naziv
za semiminimu, dok se ona jo biljeila neispunjenom notom i
malom kukicom (franc. croc, crochet) ili zastavicom. Kad se kasnije
semiminima poela openito pisati ispunjenom, crnom notom,
Englezi su zadrali naziv za vrijednost, a Francuzi za oblik.
CRTOVLJE, niz paralelnih horizontalnih linija (danas je
njihov broj beziznimno pet), na kojima i izmeu kojih se upi-
suju note. Poloaj note u crtovlju odreuje visinu tona, ali ona
ovisi i o kljuu i o predznacima. Za tonove izvan linijskog sistema
vuku se pomone crte ispod i iznad crtovlja; pomona crta po
duini ne prekorauje veliinu note, iju visinu odreuje. Da bi
se izbjegao prevelik broj pomonih crta, upotrebljavaju se esto
oznake za viu ili niu oktavu zapisane note (S
va
ili S
va
bassa)
ili se mijenja klju.
Horizontalne linije za oznaku tonske visine javljaju se krajem
IX st. (Muica enchiriadis). Meutim, tamo se koriste samo praznine
(spaciji) izmeu crta, da bi se upisali slogovi teksta na mjestima,
koja odgovaraju odreenoj visini tona. Sistem se prema potrebi
proiruje i do 18 linija. Prvi zapis neuma na crtama i u spacijama
potjee iz samostana Corbije (986). Usavravanje crtovlja u
dananjoj primjeni pripisuje se Guidu d'Arezzo (oko 1000), koji u
spisu Regulae de ignotu cantu preporua upotrebu tri ili etiri crte
za note f-a-c
1
, odnosno d-f-a-c
1
(sistem od jedne ili dvije crte,
crvene za /, ute za c
1
, javio se ve ranije). Guidova metoda proirila
se u XI i XII st. u Italiji, Francuskoj, panjolskoj i Engleskoj; u
junoj Francuskoj potisnula je jednostavniju, preteno na jednoj crti
pisanu dijastematiku akvitanskog neu-matskog pisma (kojim su
zapisane i vieglasne kompozicije iz St. Martiala). U Njemakoj
se notacija Guida d'Arezza definitivno uvela tek oko 1300, a u St.
Gallenu i nekim o njemu ovisnim samostanima neumatsko notno
pismo bez crta odralo se sve do XV st. U notiranju
gregorijanskog pjevanja etvorolinijski sistem uobiajen je jo i
danas. Petorolinijski sistem slui ve od 1200 za zapisivanje
polifone muzike, premda se u talijanskoj muzici trecenta esto
susree sistem od 6 linija, a povremeno se jo u XV st.
upotrebljava crtovlje sa 6 i 8 crta. U XVI i XVII st. . kompozicije za
instrumente s tipkama piu se esto na sistemima od preko pet
crta. C. se upotrebljavalo i u tabulaturama za lutnju, ali tamo
obiljeuje ice instrumenta.
Dananje je c. efikasna muzika konvencija, iako ne daje
grafiki potpuno preciznu sliku tonske visine. Ono ne pokazuje
razliku izmeu polustepena i cijelog stepena, izmeu male i
velike terce (u g - kljuu, npr., razmaci izmeu h i c
1
ili g i a,
odnosno izmeu a i c
1
ili / i a, vizuelno su identini). Kod upo
trebe predznaka deava se i to, da je realno vii ton na crtovlju
nie smjeten (cisis je npr. na crtovlju nie smjeten od des, a
tonski je vii). B. A.
CRUCE, Petrus e -> Petrus de Cruce
CRUCIFIXUS (lat.), dio Creda u latinskoj misi. U polifo-
nim misnim kompozicijama, osobito u razdoblju baroka i beke
klasike, javlja se kao zaseban stavak alobnog i traginog karak-
tera (npr. J. S. Bach, Hohe Messe).
CRUGER (Kriiger), Johannes, njemaki kompozitor i
muziki teoretiar (Gross-Breesen kraj Gubena, 9. IV 1598
Berlin, 23. II 1663). ivei godinama kao putujui student,
stekao temeljito muziko znanje, naroito kod P. Hombergera,
uenika G. Gabrielija, u Regensburgu. Studirao teologiju u
Wittenbergu. Od 1622 kantor Nicolaikirche u Berlinu. Za 40
godina svoga rada doveo je berlinsko crkveno i kolsko pjevanje
na veliku visinu.
Prema C. Winterfeldu, C. je najvei stvaralac protestantskih
crkvenih melodija poslije Luthera. On priprema put subjektiv-
noj pobonoj pjesmi. Priredio je nekoliko edicija Praxis pietatis
melica, najvie izdavane protestantske pjesmarice. U kompoziciji
Meditationum musicarum Paradisus secundus rani je pretea H.
Schiitza, stvarajui veliku muziku formu naizmjeninim primje-
njivanjem tehnike ori spezzati i monodikog principa. U obrad-
bama korala veinom dodaje instrumente homofonom vokalnom
stavku (katkad ad libitum). U teoretskim djelima spojio je
razliite suvremene tendencije u jedinstvenu nauku. Njegova
Synopsis muica smatra se prvom potpunom naukom o kompozi-
ciji XVII st.
DJELA. KOMPOZICIJE: Concentus musicus zu hochzeitlichen Ehren . . . .
1619; Achtstimmig Hochzeitsgesang . . ., 1620; Meditationum musicarum Paradisus
primus, 1622; Meditationum musicarum Paradisus secundus, 1626; Laudes dei
vespertinae, 1645; Geistliche Kirchenmelodien . . ., 1649; Recreationes musicae,
1651; D. M. Luthers wie auch anderer . . . Leute geistliche Lieder und Psalmen, 1657;
Psalmodia sacra, 1658; Hymni selecti . . . (posthumno izd.) 1680. Izdanja
nekih pjesmarica, koja je C. priredio, odnosno, u kojima je sudjelovao, ili koja
sadravaju njegove melodije: Nezves vollkdmmliches Gesangbuch Auspurgischer
Konfession . . . Vonjohan Criiger . . ., 1640 (II izd. pod naslovom Praxis pietatis
melica . . . verfertiget fon Johann Crugern . . ., 1647); Psalmodia sacra . . . von
J. Criiger, 1658, s dodanim drugim dijel om, D. M. Luthers, wie auch anderer .. .
Leute geistliche Lieder und Psalmen, 1657; Evangelisches Kirchengesangbuch,
1649 (sadrava 18 Crtigerovih melodija). SPISI: Praecepta musicae practicae
figuralis, 1625; Kurzer und verstandlicher Unterricht, recht und leichtlich singen
zu lernen, 1625; Synopsis muica, 1630 (II promijenjeno izd. 1654); Quaestiones
musicae practicae . . ., 1650; Musicae practicae praecepta brevia . . ., 1660.
LIT.: E. Ch. G. Langbecker, Johann Criigers Choralmelodien, Berl in 1835.
J. Zahn, Die Kirchenmelodien j. Criigers, MFM, 1880. E. Fischer-Krucke-
berg, Johann Criiger (disertacija), Berlin 1919. Isti, Johann Criiger und das
Kirchenlied des 17. Jks. , Monatsschrift fiir Gott esdienst und kirchliche Kunst,
1929. Isti, Johann Criiger als Musiktheoretiker, ZFMW, 1929. Isti, Zur
Geschicht e der Reformierten Gesangbucher des Berliner Kant ors Johann Criiger,
Jahrbuch fiir Brandenburgische Kirchengeschichte, 1930. Isti, Johann Crii
gers Praxis piet atis mel ica, ibid., 1931. Isti, Johann Criigers Choralbearbeit-
ung, ZFMW, 1931. O. Brodde, Johan Criiger . Sein Weg und sein Werk,
Leipzig i Hambur g 1936. W. Blankenburg, Johannes Crt i ger, MGG, II,
1952. K. Ko.
CRUSELL, Bernhard Henrik, finski klarinetist i kompo-
zitor (Uusikaupunki, 15. X 1775 Stockholm, 28. VII 1838).
Klarinetist u vojnikim orkestrima, 1793 postao lan dvorske
kapele u Stockholmu. Velik uspjeh postigao na koncertnim turne-
jama. Kasnije studirao kod F. Tauscha u Berlinu te F.-J. Gosseca
i J.-X. Lefevrea u Parizu.
DJELA: dva koncert a za klarinet i orkestar; Concertante za klarinet, rog,
fagot i orkestar. Kvintet za obou; gudaki kvartet; kvarteti za klarinet i gudake
instrument e; duet i za kl arinete. Opereta Lilla Slafvinnan, 1824; scenska
muzika. Pjesme.
LIT.: F. Cronhamm, En tonsklad: Nagra srna ant eeknigar om B. Crusel l,
Svensk Musikt idning, 1887. D. Fryklund, Brev fran B. Crusell (autobiogra-
fija), Sundsvall, 1918. H. VCinter, Bernhard Henrik Crusell, 150-vuotismuisto,
Helsinki 1925. O. Anderson, Bernhard Henrik Crusell, Finsk Tidskrift, 1926.
CRUVELLI, Sofia (pravo ime Johanne Sophie Char-lotte
Criivvell), njemaka pjevaica, sopran (Bielefeld, 12. III 1826
Miinchen, 6. XI 1907). Pjevanje uila u Parizu (G. M. Bordogni);
debitirala 1847 u Veneciji kao Elvira (Verdi, Ernani). Pjevala u
Londonu i od 1851 u Parizu. Osobito se istakla kao interpret
enskih likova u Verdijevim operama, zatim kao Rosina (Rossini,
Seviljski brija), Semiramida (Rossini), Norma (Bellini), Linda di
Chamounix (Donizetti), Leonore (Beethoven, Fidelio) i dr.
Bavila se i kompozicijom.
LIT.: P. Scudo, Sofia Cruvell i, Critique et litterature, 1854. M. J. Matz,
Fir st Ladies of the Verdi Premieres, Opera News, 1954.
CRUZ, Agostinho da, portugalski kompozitor (Braga, oko
1590 Coimbra?, 19. VI 1633). Sveenik u Coimbri, kasnije
zborovoa u samostanu sv. Vincenta de Fora u Lisabonu.
DJELA. Kompozicije za orgulje: Liuro de obras de orgdo juntas pella corio-
si dade de P. P. Fr. Roque de Concei cao, 1695. SPISI: Prado musical pa-
ra orgdo i Duas artes, huma de cantochao por estylo novo, outra de orgdo com
figuras muito curiosas, compostas no anno 1632; Lira de arco, ou arte de tanger rebeca
(jedna od prvih viol inskih kola).
LI T. : J. Subi rd, Agost inho da Cr uz, MGG, I I , 1952.

CROTALUM. Ples uz dvost ruki aul os i crot alum.
Detalj osl ikane grke vaze. Rad Epikt eta, * V st.
382 CRUZ CUGVERT

CRUZ, Ivo, portugalski kompozitor i dirigent (Corumba,
Brazil, 19. V 1901). Na Univerzitetu u Lisabonu studirao pravo,
istodobno uio klavir i harmoniju. God. 1923 utemeljio asopis
Renascimento musical u kojemu je poveo borbu za ostvarenje
nacionalnog portugalskog muzikog smjera. Od 1924 do 1929
studira u Miinchenu kompoziciju (R. Mors) i muzikologiju (A.
Lorenz, H. L. von der Pfordten). Vrativi se u Lisabon, 1931
osnovao pjevako drutvo Duarte Lobo, a 1935 komorni orkestar koji
je uskoro prerastao u Orguestra Filarmonica de Lisboa. Od 1938 C.
je na elu Narodnog konzervatorija u Lisabonu. God. 1951
osnovao koncerte Pro Arte. Mnogo se bavio muzikom kritikom.
Pored veze s portugalskim folklorom, njegove kompozicije
oituju i utjecaje impresionizma. Kao dirigent I. Cruz je poznat
daleko izvan granica svoje domovine.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonietta bucolica; simfonijska pjesma
Motivos lusitanos; Lisboa za klavir i orkestar; Coimbra za kla%
r
ir i orkest ar.
Sonat a za viol inu i klavir. Solo-pjesme uz kl avir i uz orkestar i dr.
LI T. : J. Subi rd, Ivo Cruz, MGG, I I, 1952.
CRVANIN, Milivoje, kompozitor (Kraljevo, 7. II 1892 ).
Uio u Beogradu Bogosloviju sv. Save (190414) i u Pragu Kon-
zervatorijum (192022). U Pragu je do 1940 vrio crkvene du-
nosti (svetenouvar ratnikih grobova i, zatim, delegat Sv.
Sinoda) i predavao na Konzervatorij umu pravoslavnu crkvenu
muziku. U njegovom opusu duhovne i svetovne muzike preteu
vokalne kompozicije. Duhovne, za meoviti hor, mahom su ra-
ene po narodnom napevu, osim nekoliko originalno kompono-
vanih sa istaknutom polifonijom (Oe na; O tebje radujetsja i,
naroito, duhovni koncert Molitvu prolija ko Gospodu). Svetovne
su, osim nekoliko horova, pisane za solo-glas i klavir (neke su
preraene za glas i orkestar). Meu instrumentalnim i orkestar-
skim delima istiu se Simfonijske varijacije.
DJELA: si mfonija u a- mol u; simfonijske var i jaci je. VOKALNA: Za
solo, 8-glasni hor i orkestar Molitvu prolija ko Gospodu. Za meoviti hor: Oe na;
O tebje radujetsja; Opelo; Liturgija. Za muki hor : Beogradu 1944 i Lovaki
hor. Za solo- glas i klavir: Tuna pesma; Puci me; Buji... paji... ; Dve rumene
rue; Kad nebom zvezda sja; U gaju; Borac pao; K'o ruin cvet. P . B.
CRWTH (engl. crozvd, crouts; irski crot, cruit), iani instru-
ment starih Kelta, upotrebljavao se u Walesu jo u poetku XIX
st. Podsjea na starogrku kitaru; ima oblik okvira, na donjem
kraju proirena u ormari za
rezonanciju. Gornja daska je
ravna, donja malo izbeena; konji
je postavljen koso s desnim krajem
blie donjem rubu instrumenta i
stoji na dvije noice, od kojih
lijeva prolazi kroz jedan od dva
okrugla otvora na gornjoj daski i
oslanja se na donju dasku, pa slui
ujedno kao dua (njem.
Stimmstock), dok je desna kraa i
poiva na gornjoj daski. C. ima
est ica, od kojih su samo etiri
napete iznad hvataljke. Ugoaj
ica nije bio tano odreen,
najei je: g-gi-c'-^-dt-dK
Kao i starogrka kitara, c. je
podrijetlom iz Azije. Na crteima
iz XI st. instrument nije imao
vrata, to znai, da je prvobitno bio
harfa. Kasnije, kad je dobio vrat,
postao je rani lan obitelji
violina; nekako u isto vrijeme on
je od trzala-kog instrumenta
postao gudaki.
Od XI do XIV st. bio je
njegov srednjovjekovni latinski
naziv ehorus, dok je rotta ili rotte u to doba bio naziv za oblik
bez vrata (naziv chrotta, koji u VI st. spominje Venantius Fortu-
natus, odnosi se vjerojatno na harfu).
LIT. : E. Heron-Allen, The Viol in Making as it was and is, London 1885.
C. Sachs, Reall exikon der Musikinstrument e, Berl in 1913. Isti, Historv
of Musical Instrument s, 1940. N. Bessaraboff, Ancient European Musical
Instrument s, 1941. K. Ko.
CSARDAS ~> Carda
CSERMAK, Antal Gvorgu (Anton), madarski violinist i
kompozitor vjerojatno ekog podrijetla (eka, 1771 ili 1774
Veszprem, 25. X 1822). Prvi put zapaen u Beu kao izvrstan
interpret violinskih djela Havdna, Mozarta i talijanskih maj-
stora. God. i795uBudimu violinist madarske operne druine za
koju je komponirao i scensku muziku. Pod utjecajem svojih
suvremenika J. Biharija i J. Lavotte, violinskih virtuoza i kompo-
zitora, obrauje madarske narodne melodije. S njima :
izgrauju posebni stil madarske instrumentalne muzike vei
popularan potkraj XVIII i u prvoj polovini XIX st. Mei
makovim kompozicijama nalazi se i jedan gudaki kvartet
smatraju i osnivaem madarske klasine komorne muzike,
njegova djela objavljena su u zbirkama: Magyar Nemzeti
182324; Romances hongroises pour piano-forte; Hat
Magyar Tdncok; Regi magyar ene gyb'ngyei; A regi magy
kincseibol, 1890 i dr.
LIT.: F. Liszt, Des Bohemiens et de l eur musique en Hongrie, Pa:
J. Sz iklay, Veszpr em varo az ir odal omban es muveszet ben, 1
F. Bonis, Csermak Antal kamarazeneje, Uj Zenei Szemle, 1952.
CUCLIN, Dimitrie, rumunjski kompozitor (Galafi,,
1885 ). Studirao na Konzervatoriju u Bukuretu i na
cantorum u Parizu (V. d'Indv, Ch. Widor). God. 1920:
fesor Konzervatorija u Bukuretu, 192230 profesor n
Conservatory of Music i na Brooklyn College of Music ' Yorku i
193048 ponovo na Konzervatoriju u Bukuretu se i
muzikom kritikom.
DJELA. ORKESTRALNA: 16 si mfoni ja, 191359 ( XI I, za s<
i orkestar; XVI, Triumful pacii, 1959"); Scherzo, 1910. KOMOR
gudaka kvart eta, 191449; kl avirski trio, 1926; sonata za viol inu
1923. Opere Traian si Dochia, 1921 i Agamemnon, 1922. SPISI:
du ehant gre'gorien dans le passe jusgu'd nos jours et du ehant byzantin dans
1936; Introducere in sistemul sfert de ton, Muzica, 1957, 2; Despre arm
modald, ibid-, 1957, 4- Instruktivna: Tratat de esteticd muzicald, 193:
de forme muzicale, 1934; Tratat elementar de muzica, 1946.
LIT. : V. Tomescu, Drumul creat or al l ui Di mitr ie Cucl in, Bucur e
CUCU, Gheorghe, rumunjski kompozitor i dirigent (I -
Tirg, 23. II 1882 Bukuret, 24. VIII 1932). Studi
Konzervatoriju u Bukuretu i na Scholi cantorum u Pari
d'Indv). Dirigent rumunjske crkve u Parizu (190712) i
Mitropolije u Bukuretu (192032), bio je ujedno od 191
fesor Konzervatorija i od 1932 Akademije za crkvenu 1
u Bukuretu. Prouavao bizantsku i narodnu rumunjsku n
Komponirao preteno zborna djela duhovnog karaktera,
klornom stilu (2 liturgije i dr.).
LIT.: E. Reigler-Dinu, Contribu^ii la cunoasterea artei lui Gheorgt
Muzica, 1957, 10.
CUCUEL, Georges, francuski muzikolog (Dijon, l<
1884 Grenoble, 28. X 1918). Studij zavrio i doktor
Parizu 1913 kao uenik R. Rollanda. Dobio dravnu stip
za usavravanje u Italiji. Podrobno istraivao muziku XVI
osobito razvoj orkestralne muzike i opere u Francuskoj.
DJELA: La Poupeliniere et la musiaue de ehambre au XVIII
e
siecle
ija), 1913; Etude sur un orehestre au XVIII
e
siecle, 1913 ; Les Creatures de
comigue, 1914. Studije: Le Baron de Bagge et son temps, Annee musical
La Critigue musicale dans les revues du XVIII
e
siecle, ibid., 1912; Quel
cuments sur la librairie musicale au XVIII
e
siecle, SBIMG, 1912; Le
Montbeliard vu par les voyageurs du XVIII
e
siecle, Memoires de la Societ
bel iard, 1912; Sources et documents pour servir d Vhistoire de Vopera-
Annee musicale, 1913; Notes sur la comedie italienne de 1717 d 1789,
1913 ; La Musique et les musiciens dans les memoires de Casanova, Revue dl
siecl e, 1913; Le Moyen-Age dans les operas comioues du XVIII
e
siecl
1914; Les Operas de Gluck dans les parodies du XVIII
e
siecle, Revue n 1922
(posth.).
LIT.: L. de la Laurencie, Geor ges Cucuel, Bull etin de la Societe i
de Musicologie, april 1919. E. Lebeau, Georges Cucuel , MGG, I
CUDERMAN, Mirko, dirigent (Tupalie, 18. VII 193
Nakon zavrenog Teolokog fakulteta u Ljubljani studii
Akademiji za muziku i kazalinu umjetnost i na Filozc
fakultetu Univerziteta u Beu, gdje je 1960 promovirao,
meljitelj i umjetniki voa ansambla Consortium musicum u
ljani (1968), do 1970 bio je regens ehori ljubljanske katedi
CUECA (zamacueca), najpopularniji i lenski n
ples. Dvoje plesaa predstavljaju pijetla i koko, pa ih :
kretnjama oponaaju. U plesu sudjeluju i gledaoci odobra\
i animiranjem, koje je takoer u skladu s pokretima p
Muzika pratnja (gitara, tamburin, vrsta harfe) odvija se 1
nom dinamikom porastu.
LIT. : P. Garrido, Biografia de l a Cueca, Sant iago 1943.
CUIiNOD, Hugues, vicarski pjeva, tenor (Coiseau -
Vevey, 26. VI 1902 ). Studirao na Institut Ribaupit
Lausannei, na Konzervatoriju u Baselu i u Beu. Najprije
certni pjeva i profesor Konzervatorija u enevi, kasnije si
kao i na opernom podruju, pa je meu ostalim nastupio
na milanskoj Scali, od 1954 u londonskom Covent Gardem
festivalu u Glvndebourneu i dr. C. se specijalizirao za
broj opernih uloga, medu kojima su Sellem (Stravinski Rake's
Progress), Don Basilio (Rossini, Seviljski brija) i . log
(Rimski-Korsakov, Zlatni pjetli).
CUGVERT, Miroslav, uitelj i kompozitor (Veseli,
ravska, 6. II 1844 Zagreb, 8. I 1894). Doao u Hrvat
ranoj mladosti; kole zavrio u Zagrebu. Puki uitelj po r
mjestima, najzad direktor osnovne kole i vjebaonice u Za

CRWTH iz Gal ije
CUGVERT URCI
383

do 1892. Osnovao i ureivao prvi hrvatski muziki asopis Sv.
Cecilija koji je izlazio 18771883. To je bio list za puku crkvenu
glazbu i pjevanje, a donosio je pored teksta (krai lanci pouno-
-informativnog karaktera, feljton) i muziki prilog koji je ure
ivao I. Zajc. C. je komponirao kraa svjetovna djela (polke za
klavir i dr.) i crkvenu muziku. I. A.
CUI (Kjuj), Cezar Antonovi, ruski kompozitor (Vilna,
18. I 1835 Petrograd, 26. III 1918). Njegov otac, francuski
oficir, ostao je u Rusiji nakon Napoleonova pohoda 1812. Mati
mu je bila Litvanka. C. je rano poeo uiti klavir i komponirati, u
poetku sasvim u Cho-pinovu
duhu. Neko vrijeme uio je kod
St. Moniuszka harmoniju i
kontrapunkt, ali je taj studij
prekinuo, kad se 1851 upisao na
Petrogradsku inenjersku kolu,
otkuda je kasnije preao na Vojnu
inenjersku akademiju. Zavrivi
studij 1857 ostao je na tom
zavodu kao nastavnik; bio je dobar
strunjak za fortifikaciju. God. 1856
upoznao je M. Balakireva i
oduevio se za ruski nacionalni
pravac u muzici. Usporedo s
njegovim kompozitor-skim
djelovanjem tekao je i njegov
kritiarski rad (od 1864 do kraja
stoljea). U poetku privren
idejama Petorice on se kasnije
sve vie od njih udaljivao,
osobito nakon to
je u svojim kritikim osvrtima na remek-djela
Musorgskog i Rim-ski-Korsakova pokazao
oito nerazumijevanje i ravnodunost.
U krugu Petorice C. je bio razmjerno najmanje darovit.
On bi danas bio gotovo zaboravljen, da svoje ime nije zauvijek
povezao s imenima Musorgskog, Borodina, Rimski-Korsakova i
Balakireva. Njegovo stvaranje nema izrazitijih linih obiljeja,
niti je onako markantno povezano sa znaajkama ruskog foklora
kao kod ostalih njegovih suboraca. Najvie je uspio u malim
formama: u solo-pjesmama i klavirskim minijaturama, koje
esto nisu daleko od salonske elegancije i mekoe. U njegovim
brojnim operama zamjeuje se pomanjkanje snage za dramatsko
oblikovanje.
DJELA. ORKESTRALNA: Suite concertante za violinu i orkestar op. 25,
1884; Deux morceaux za violonelo i or kest ar op. 36, 1886. Tr i suit e: op. 20,
1882; op. 38, 1887 i op. 43, 1890. Tri scherEa op. 82. KOMORNA. Tri
gudaka kvartet a: op. 45, 1890; op. 68, 1907 i op. 91, 1913. Sonata za viol inu i
klavir op. 84, 1912; Pet ite sui te za viol inu i klavir op. 14, 1879; Kal eidoskop
(24 kompozicije) za viol inu i klavir op. 50, 1893; 6 bagat ela za viol inu i klavir
op. 51; Barcarolle za violonelo i klavir op. 81. KLAVIRSKA. Vei broj
klavirskih ciklusa, meu njima: suita op. 21, 1883. Trois impromptus op. 35,
1886; A Argenteau op. 40, 1887; tema s var ijacijama op. 61, 1901; 25 prel udija
op. 64; vie plesnih kompozicija (valceri; mazurke; pol oneze). DRAMSKA.
Opere: Kama3CKUU n/ieHHuK, 185758 (preraeno 1881); CbiH Mandapuna,
1859 (izvedena 1878); BujibHM PamKjiucfi, 186168; Andotcejio, 187175;
<pAu6ycmbep (VMOPH), 1888-89; Capauun, 189698; IJup eo epeMn vyMbi,
1900; MaMya3e/ib <Pu(f>u, 1900; Mameo <PajibKone, 1901; KanumaucKan douna,
190709. Komorne djeje opere: CneotcubiU 6ozamupb, 1904; Kom e canoeax;
Kpacuan uianoHKa, 1911. VOKALNA: zborne kompozicije a cappell a i uz
inst rument alnu pratnju; preko 300 solo-pjesama. SPISI: OuepK pa33umun
pyccKozo poManca, 1896; La Musique en Russie, 1881. Jedan svezak njegovih
kritika i eseja objavl jeno 1918. C. je dovrio operu CoponuHcnaH HpMapna
Musorgskog (izvedena 1917), ali se u njegovoj redakciji vie ne izvodi, ve u
obradi ~ N. erepnjina i V. ebal jina. Popis svih Cuievih djela do 1894
izdao N. Findezen.
LIT.: Mercy-Argenteau, Cesar Cui, Pari 1888. B. Cmacoe, LTe3api>
AHTOHOBHH KBII, APTHCT, 1894, 34. A. n. Konmee, LTe3api> A. KK>H KaK
(J)opTenHaHHbiH KOMno3HTop, FIeTep6ypr 1895. G. Abraham, Cezar An-
t onowit sch Cui, MGG, II, 1952. J. As.
CUIVR (njem. gestopft zaepljen), nain izvoenja tona
na rogu (takoer na trublji i trombonu), kod ega svira stavlja
ruku u lijevak instrumenta. Tako dobiveni ton ima izrazito reski
i nazalni timbar. Oznauje se i znakom + iznad note, a izvodi se
sforzato.
CULBERTSON, aa, ameriki violinist (Besarabija, 10.
VIII 1894 New York, 16. IV 1944). Majka mu je bila Ruskinja.
Studirao na Konzervatoriju u Rostovu, a zatim kod O.' evika
u Pragu (190508). Nastupao na koncertnim turnejama po i-
tavoj Evropi i Americi. God. 192737 djelovao u Parizu, a za-
tim u New Yorku kao koncertant i nastavnik.
CULLBERG, Birgit Ragnhild, vedska plesaica i koreo-
graf (Nvkoping, 3. VIII 1908). Na Univerzitetu u Stockholmu
studirala knjievnost. Ples je zapoela uiti 1931 kod V. Aleksan-
drove, J. Falk i T. Engelhardt. God. 193539 boravi u Londonu
kao uenica kole fooss-Leeder. Vrativi se u Stockholm prireuje
samostalne plesne veeri i bavi se koreografijom. God. 1944
osniva ansambl Cullberg Ballet, a 1946 sa svojim muem, plesaem
Ivom Cramerom, trupu Svenska Dansteatern s kojom gostuje
u mnogim evropskim zemljama. Na meunarodnom natjecanju
u Stockholmu postigla je 1945 drugu nagradu za koreografiju
baleta Livsrytmen. God. 1949 osniva novi baletni ansambl i go-
stuje u mnogim vedskim gradovima. Neko vrijeme djeluje na
Operi u Stockholmu, a potom ponovno vodi vlastit u balet nu
trupu. God. 1969 na meunarodnom natjecanju u Parizu njen
ansambl Cullberg Ballet osvaja prvu nagradu. C. je najpoznatiji
suvremeni vedski koreograf i ide u red najistaknutijih koreografa
dananjice. Pokazuje izvanredan smisao za komiku i karikaturu.
Privlae je teme meuljudskih odnosa i socijalni problemi. Na-
pisala je knjigu Balleten och Vi.
CULWICK, James C, engleski kompozitor i muziki pisac
(West Bromwich, 28. IV 1845 Dublin, 5. X 1907). Uenik T.
Bedsmorea. Od 1881 orgulja dvorske kapele, nastavnik na Ale-
xandra Collegeu te dirigent Harmonic Society i Orpheus Choral
Society u Dublinu.
DJELA: koncert na uvertira. Kl avirski kvart et. Vie kl avirskih kom-
pozicija. Sonata za orgul je. - Dramat ska kant ata The Legend of Staufenberg,
1890. SPISI: Rudimenti of Music, 1880; The Study of Music and I ts Place
in General Education, 1882; The Work of Sir R. Steivart, 1902; Distinctive Cha-
racteristics of Ancient Irish Melody: the Scales, 1897; broura o prvoj izvedbi
Hand^elova Mesije.
CUMBERLAND, Gerald (pravo ime C. F. Kenyon),
engleski kritiar i pisac (Eccles, 7. V 1881 Southsea, 14. VI
1926), muziki kritiar lista Manchester Courier (190912) i
Daily Citizen (192125); suradnik raznih amerikih listova.
DJELA: HOVJ to Memorise Music; Set dovm in Malice, 1918; Written in
Friendship, 1923; Imaginary Conversations zoith Great Composers, 1924. Ure-
ivao Musician' s Handbook Series.
CUMMINGS, VVilliam Havman, engleski pjeva (tenor)
i muzikolog (Sidburv, Devonshire, 22. VIII 1831 London,
6. VI 1915). Karijeru zapoeo kao zborski pjeva u kat edrali
sv. Pavla i u drugim londonskim crkvama. Postepeno, zahvalju-
jui ugodnom i lijepom glasu, kao i velikoj muzikalnosti, postao
izvanredan oratorijski pjeva, nastupajui u Engleskoj i SAD.
God. 187996 profesor pjevanja na Royal Academy of Music,
a 18961910 direktor Guidhall School of Music u Londonu.
Nakon osnivanja Purcell Society (1876), kojemu je bila zadaa
da izdaje i izvodi djela H. Purcella, poeo se baviti muzikolo-
gijom, pa je od 1887 bio glavni urednik tog drutva.
DJELA: kant ata The Fai ry Ring, 1873; zborske i druge pjesme (anthemi;
glees); Te Deum in F; Service in D. Biografije: Purcell, 1881 (znaajna zbog
objelodanjenih dokumenata, ma da nije posve pouzdana); Arne and Rule Bri-
tannia, 1912 (osvjetl juje odnos Th. Arnea s vodeim l judima njegova vremena);
Hdndel, 1904. Prirunici: Primer of Rudiments of Music, 1877 i Biographical
Dictionary of Music, 1892; studija God save the King. The Origin and History
of the music and zvords of the National Anthem, 1902.
LIT.: R. A. Harman, William Havman Cummings, MGG, II, 1952.
CUNDELL, Edric, engleski dirigent i kompozitor (London,
29. I 1893 ) Studirao u Londonu na Trinity College of Music,
gdje je kasnije (od 1919) sam poduavao. Zapoeo kao hornist
u orkestru kazalita Covent Garden pod ravnanjem A. Nikischa.
Od 1920 dirigent Westminster Orchestral Society, a od 1924 Stock
Exchange Orchestral Society. God. 1934 osnovao Edric Cundell
Chamber Orchestra s kojim je esto nastupao u radio-emisijama.
God. 1937 pozvan u Glvndebourne; 1938 postao direktor Guild-,
hali School of Music u Londonu. Od 1945 dirigirao mnogim
velikim engleskim orkestrima.
DJELA: simfonija u c-molu; simfonijske pjesme Serbia, 1919 i The Tragedy
of Deirdre, 1922; koncert za kl avir; suita za orkest ar For a Comedy; suita za gu-
dae. Dva gudaka kvart eta; gudaki sekst et; kl avirski kvart et; rapsodija za
viol u i klavir. The Water Babies, djeje kompozicije za kl avir; varijacije na
Bachovu temu za kl avir; Valse fantastique za klavir, 1922. Hymn to Providence
za zbor i orkest ar; Sonnet, Our Dead za t enor i orkestar; sekst et za t ri vokal na i
tri inst rumental na gl asa; sol o pjesme. Misa za zbor a cappell a.
CUNELLI-MONASTRI, Nika, pevaica i muziki pedagog
(Kijev, Ukrajina, 23. VIII 1898 31. XII 1969). Posle zavrenih
muzikih studija na Konzervatorijumu u Kijevu, prelazi u Rim,
gde se usavrava u pevanju kod Cunellija. Svoju umetniku de-
latnost poinje 1915 pevajui partije lirskog i koloraturnog soprana
u operama u Rimu, Veneciji, Genovi i milanskoj Scali. God.
1925 naputa opersku scenu i posveuje se potpuno koncertnom
pevanju, dajui koncerte u Francuskoj, Engleskoj, SSSR, Belgiji,
Danskoj, Nizozemskoj, Nemakoj i Grkoj i istupajui sa naj
poznatijim dirigentima i orkestrima sveta. U Jugoslaviju dolazi
1939 i otada deluje kao pedagog pevanja na Muzikoj akademiji
u Beogradu do 1944, od 1945 do 1950 u Skopju, potom u Panevu.
Kao pevaica isticala se izvanrednom stilskom kulturom, naroito
u tumaenjima italijanskih starih majstora. s. . K.
URCI, talijanska obitelj muzikih nakladnika i muziara.
1. Francesco (Avelino, 1823 Napulj, 1911) otvorio je u
Napulju 1860 trgovinu muzikih instrumenata. Njegovi unuci Giu-

C. A. CUI
384
URCI CURZON

seppe (Napulj, 18841953), Arturo i Alfredo (Napulj, 18911952)
osnovali su izdavako poduzee asa Musicale Fratelli C. koja
je objavljivala operete, vaudeville i zabavnu muziku. God. 1932
otvorili su podrunice u Rimu i Milanu. Od 1936 podrunica
u Milanu djeluje samostalno pod nazivom Edizione C. U njenoj
nakladi izdana su mnoga djela starih majstora, kompozitora klasike
i romantike kao i suvremenih autora.
2. Alberto (Napulj, 5. XII 1886 ) istakao se kao violinist
i kompozitor. Studirao je na Konzervatoriju u Napulju (diplomirao
violinu 1904) i kod J. Joachima u Njemakoj. Nakon koncertne
t urneje po Evropi, Indiji i Bliskom Ist oku vratio se u Napulj
i ondje 1919 osnovao s bratom Alfredom i O. de Rubertisom
diutvo Amici della Muica. C. je 40 godina djelovao kao profesor
na Konzervatoriju u Napulju. Bio je vrstan pedagog, a u nastojanju
da pomogne darovitim mladim muziarima utemeljio je 1966 Fon-
dazione C. Nakon smrti brae vodi nadalje izdavako poduzee C.
DJELA. Za viol inu i orkest ar: tri koncert a, 1944, 1963 i 1966; concert ino,
1935; Suite italiana in stileantico. Kompozicije za violinu i klavir. Operete.
Prirunici : L' Arco e le basi delta sua tecnica; La Tecnica elementare delle
scale e degli arpeggi, 1949; Tecnica fondamentale del violino (5 sv.), 195258.
Redigirao: tal . izd. U Arte del violino C. Fl escha (2 sv.), 192453 i prirunik
Alta scuola di ditteggiatura violinistica, 1960. Preveo neke studije A. Cortot a
(Alcuni aspetti di Chopin, 1950; Corso d'interpretazione, 1959).
LIT. : I cent o anni del l a asa urci, 18601960, Mil ano 1960.
CURMI (Curmy), Alessandro, malteki kompozitor (La
Valletta, 1801 Napulj, 1857). Kompoziciju studirao u Malti
(P. P. Bugeja) i Napulju (N. Zingarelli). ivio je u Malti, koju
je povremeno naputao zbog izvoenja svojih djela u Italiji,
Parizu i Londonu.
DJELA. Opere: Gustavo d'Orxa, 1827; Aristodemo, 1830; Rob Roy, 1832;
Elodia d'Herstall, 1842; II Proscritto di Messina, 1843; La Regina delle Fate,
1844; La Rosiere, 1844; Lodoiska, 1845. Oratorij Abele; simfonijska pjesma
Sancte Pauk za zbor i or kestar , 1843 i dr.
LIT. : U. Rol andi, Muica e musicist i in Malt a, Li vorno 1932.
CURRY, Arthur Mansfield, ameriki kompozitor i pedagog
(Chelsea, Massachusetts, 27. I 1866 At lanta, Georgia, 30.
XII 1953). Uio violinu kod F. Kneisela, a kompoziciju i orke-
straciju kod E. Mac Dowella. Nekoliko godina zborni i orkestralni
dirigent; poduavao violinu u Berlinu (1914), pa violinu i kom-
poziciju u Bostonu.
DJELA: simfonijska pjesma Alala, 1911; uvertire Blomidon, 1902 i Elegie.
Klavirske kompozicije. Kel tska legenda The Winning of Amarac za reci
tat ora, enski zbor i orkestar; razne zborske kompozicije; pjesme Before Night;
The Fiddler of Dooney i dr.
CURSCHMANN, Karl Friedrich, njemaki kompozitor (Ber-
lin, 21. VI 1806 Langfuhr, 24. VIII 1841). Muziku studirao
u Kasselu (M. Hauptmann, L. Spohr). Od 1828 ivio u-Berlinu,
gdje se uglavnom bavio komponiranjem.
DJELA: klavirske kompozicije. Komina opera Abdul und Erinnieh,
1828. Vei broj veoma popul arnih pjesama (cjel okupno izdanje 1871).
LIT. : G. Meissner, Kar l Friedrich Curschmann ( diser t aci ja), 1899.
D. Curschmann-Undenheim, Das Geschlecht Curschmann, Oppenheim 1937.
W. Kahl , Kar l Fr iedr i ch Cur schmann, MGG, II , 1952.
CURSUS (lat.)j u srednjovjekovnoj latinskoj prozi, a osobito
u gregorijanskom koralu, metriki ili ritmiki princip rasporeda
posljednjih slogova reenice ili dijela reenice. Metriki c. teme-
ljio se na duini i kratkoi slogova, a toniki c. (ili ritmiki c.)
na njihovu naglasku i broju. Toniki c. ima tri glavna oblika:
Cursus planus
--. 4 3

<z ni Tn&m. me cun. le txz v i .
c. planus sa 5 slogova i cezurom iza drugog sloga (meamjlevavi),
c. tardus sa 6 slogova (mentis\et corporis) i c. velox sa 7 slogova
{sdnguinejdedicasti).
LIT.: D. Johner, Neue Schule des gregorianischen Choralgesanges, Regens-
burg 1906. H. Bezverunge, ZIMG, 191011. A. Vi.
CURTALL (curtal, curtail, cortoll; engl.), u Engleskoj od
XVI do polovine XVIII st. vrsta tenor-fagota (-> Quintfagott).
Double curtail iz istoga doba imao je dublji opseg.
CURTI, Franz, vicarski kompozitor talijanskog podrijetla
(Kassel, 16. XI 1854 Dresden, 6. II 1898). Muziku studirao
u Dresdenu (E. Kretschmer, H. Schultz-Beuthen) i tamo djelovao
kao kompozitor.
DJELA: orkest ral ne kompozicije. Opere: Hert ha, 1887; Reinhardt vo
Ufenau, 1888; Erlost, 1894; Schneefried, 1895; Lili Tsee, 1896; Rb'sli von Santis,
1898. Muzika za scensku bajku Die Letzt en Menschen, 1891. Kant ata Di e
Gletscherjungfrau, 1882. Muki zborovi: Die Schlacht; Im Sturm; Hoch empor
i dr. Pjesme.
LIT.: H. Jelmoli, Franz Curt i, All gemeine Musikgeschichte, Zurich 1909-
CURTIN, Phyllis, amerika pjevaica, sopran (Clarksburg,
West Virginia, 3. XII 1922 ). Uenica Alge Avierino i B. Gol-
dovskog u Bostonu, umjetniku karijeru zapoela 1946 u a
New England Opera. Od 1953 lanica opere City Center
Yorku, zatim 1959 Teatra Colon u Buenos Airesu, Dravi
u Beu i od 1961 njujorkog Metropolitana. Svoj najvi
ostvarila je kao Saloma (R. Strauss), Alice Ford (Verdi,
, i u Mozartovim operama.
CURTIS, Ernesto de -> De Curtis, Ernesto i
CURTIS, Natalie, ameriki folklorist (New York,
1875 Pariz, 23. X 1921). Studirala klavir u New Yc
Friedheim), Berlinu (F. Busoni), Parizu (A. Giraudet),
(Wolff) i Bavreuthu (J. Kniese). Putujui po Arizoni zaint
se za indijansku muziku i sabrala oko 200 pjesama 17 r
plemena. Studirala i crnake napjeve. Bavila se i kompo
DJELA: Songs of Ancient America, 1905; The Indian
1
Book, 19c
Folk Song, 191920; Songs and Tales from the Dark Continent, 192
CURVVEN, 1. John, engleski muziki teoretiar (Heckn
ke, Yorkshire, 14. XI 1816 Manchester, 26. V 1880;
komformistiki propovjednik i uitelj, C. je jedan od
pobornika i organizatora poduke pjevanja po metodi Toni
God. 1853 osnovao drutvo Tonic-Solfa, 1879 Tonic Solfa
a 1864 i vlastito izdavako poduzee Tonic-Solfa Agency ((
J. Curwen & Sons) u Londonu. Od 1851 izdavao m;
Tonic-Solfa Reporter.
DJELA: Singing for Schools and Congregations, 1842; Grammar
Music, 1843; The Standard Course of Lessons, and Exercises on the Te
Method, 1861; Hozv to Observe Harmony, 1861; Musical Statics, 1
Teacher's Manual . . ., 1875; Tonic-Solfa-Primer, 1877; Musical The i dr.
Objavio vie klasinih djel a (oratorija, simfonija i dr.) u notac: Solfa.
2. John Spencer, muziki izdava (London, 20. IX i
6. VIII 1916), sin i nasljednik Johna. Od 1866 izdavao
Musical Herald. Objavio biografiju svog oca, te pisao o -
Solfa-metodi. God. 1882 osnovao festival u Stratfordu. i
LIT. : 5. A. Glover, Manual of t he Nor wich Sol -Fa Svst em,
1845.Isti, Manual containing a devel opment of the Tetrachorda!
London 1850. J. R. Curuien, Memor ial s of John Curvven, London
W. R. Phillips, Dict ionary of t he Tonic-Fa-Sol Svst em, 1909. K. A
Uber die Musikerziehung bei Ann Glover und John Cur wen (dii
Konigsberg 1933. H. W. Shazv, The musical Teaching of John Curi
ceedings of the Musical Associat ion, 195051. H. F. Redlich, John
MGG, II, 1952.

j
CURWEN, J. & SONS LTD., engleska muzika 1
koju je osnovao John Curwen 1864 u Londonu, sa zada
popularizira principe Tonic-Solfa metode. Poduzee se
zvalo Tonic-Solfa Agency, a od 1900 djeluje pod gornjim ii
Vanija izdanja: kritiko izdanje rukopisa Mye Ladye
Booke W. Bvrda, praktino izdanje fantazija za gudae H. I i
kompozicije za virginal J. Dowlanda. Poduzee je izd
asopis Musical News & Herald, i mjesenik The Sackbm
LIT. : H. F. Redl ich, Curwen, J. & Sons Ltd. , MGG, II, 1952.
CURZON, Clifford, engleski pijanist (London, ;
1907). Prvi puta javno nastupio sa 16 godina. Stud:
Royal Academy of Music (Ch. Reddie), zatim kod A. Se
u Berlinu te W. Landowske i N. Boulanger u Parizu. Go
naputa mjesto profesora na londonskoj Muzikoj aks
da bi se posvetio iskljuivo koncertiranju. esto na kom
turnejama po Evropi i SAD. Od 1952 lan sastava Ea
Festival Piano Quartet (C, J. Szigeti, W. Primrose i P. Fo;
CURZON, Emmanuel-Henri-Parent de, francuski 1
pisac i kritiar (Le Havre, 6. VII 1861 Pariz, 25. II
Doktorirao iz knjievnosti; arhivar u Archives Nationales u
18821926, zatim bibliotekar u Opera-Comigue. Muziki
Gazette de France 18891918, suraivao u brojnim
novinama i asopisima (Le Guide musical; Le Thedtre >
Menestrel; Le Journal des debats; La Revue Internationale
sigue). Bio je jedan od utemeljitelja Sodete francaise de mu<
1 potpredsjednik Association de la critique dramatigue et m
Njegov spisateljski rad, vie kritiarski nego muzi]
prostirao se na vrlo raznovrsne muzike oblasti. Ljubitelj
profinjena i sigurna ukusa, pisao ie o koncertima i operama 1
nako temeljito, otroumno i elegantno. Njegovi lanci ]
uvid u gotovo pola stoljea francuskog muzikog i kazalinog
DJELA (izbor): La Legende de Sigurd dans l'Edda. VOpera d' 1
1890; Les derniires annees de Piccinni a Pari, 1890; Musiciens du tem
1893; Croauis d'artistes, 1898; Les Lieder de Schubert, 1899; Etat som
pices et documents concernant le thedtre et la musiaue, conserves aux
Nationales, 1899; Hoffmann, 1901; Guide de Vamateur d'ouvrages sur la
2 sv., 190109; Felipe Pedrell et Les Pyrenees''t suivi du catalogue de
musicales de D. F. Pedrell, 1902; Les Lieder et airs detaches de Beethove
Essai de bibliographie mozartienne, 1906; Gretry, 1908; Meyerbeer, 191
ments inedits sur le Faust de Gounod (u suradnji sa A. Soubiesom), 1912
sique: textes ehoisis et comnientes, 1914; Mozart, 1914; Rossini, 1920; L'C
Wagner d Pari et ses interpretes, 1920; A. Thomas, 1921; G. Faure,
Reyer, 1924; L. Delibes, 1926; J. Elleviou, 1930; Mozart , 1938. P
francuski pisma W. A. Mozarta i Schumannove spise o muzici. Clai
t ike u raznim asopisima i novinama.
CRKVENA MUZIKA

KYRIE IZ MISE A VE MARI STELLA J. DES PRESA, 15041506
CRNOGORSKA MUZIKA

Gore lijevo: GUSLAR; gore desno: GUSLE
Dolje: UDVOJE PO CRNOGORSKI
CURZON CVEK 385

LIT.: J. G. Prod' homme, L'Oeuvre de Henri de Curzon, Not es biblio-
graphiques, Societe francaise de musicologie, 1942. A. Dieudonne, Emmanuel--
Henr i Parent de Curzon, MGG, II, 1952.
CUSCINA, Alfredo, talijanski kompozitor (Messina, 30.
XI 1881 Rim, 30. III 1955). Zavrio studij kompozicije kod
G. Zuellija na Konzervatoriju u Palermu. Poznat u prvom redu
po operetama koje se odlikuju briljantnom i ugodnom melodikom.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Regina (izgubljena), 1908; Radda, 1911 i V
hpettore generale (nedovrena). Petnaest opereta: Venere, 1915; II Ventaglio
(prema C. Goldoniju), 1923; Stenterello, 1927; U Trillo del diavolo, 1928; Calan-
drino, 1929; La piccola Salambb, 1931. Scenska muzika; kompozicije za klavir; solo-
pjesme.
CUSHING, Charles, ameriki kompozitor i muziki pisac
(Oakland, Kalifornija, 8. XII 1905 ). Diplomirao na Vniversity
of California (Berkelev). God. 1929 nastavio studij na Ecole Nor-
male de Musigue u Parizu, istodobno uio kod N. Boulanger
(kompozicija). Nastavnik muzike na University of California u
Berkelevu (od 1948 profesor). Dirigent University of California
Concert" Band 193452. Komponirao najvie komornu muziku.
Suradnik strunih publikacija (brojni lanci u asopisu Modem
Music).
DJELA: divert imento za gudae; Angel Camp za duhaki orkest ar, 1952.
KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1929 i 1936; 2 sonate za viol inu i klavir,
1929 i 1932; Three Eclogues za 2 klarineta i fagot , 1938; fantazija za flautu, kla-
rinet i fagot .Klavirska suita, 1930.Scenska muzika za Aristofanovu komediju
Thesmophoriazuse, 15 brojeva za orkestar i enske glasove, 1933. VOKALNA:
oda Carmen Saeculare (Horacije) za zbor i orkestar, 1935; Psalam XCVII za
zbor i duhae, 1939; Wine from China, 6 pjesama za muki zbor i kl avirski duo,
1945; Lyric Set za sopran, fl autu i viol u, 1946; sol o-piesme.
LIT. : C. Reis, Composers in America, New York 1947.
CUSTOS (lat. uvar, engl. direct ili guide; tal. guida; franc.
guide ili guidori), znak koji se u rukopisnim zbornicima liturgijske
muzike upotrebljavao kao pomagalo za itanje nota. Najprije
se nalazio na kraju niza neuma, a kada je usavreno notno pismo
i uvedeno crtovlje, nalazio se na kraju crtovlja u onoj visini na
kojoj e u iduem retku ili stranici stajati slijedea nota. C. je
Cithara octoohorda,1701
A rodjL Szejehralt/Mbezki.odMcb-
-rie chirzbe De-vL-ze
prvi put uveden u rukopisima XI st., a prihvaen je i kasnije u
tiskanim knjigama. Izvoran mu je oblik bio slian nekim jedno
stavnim neumama (punctum, pes, guilisma), dananjem mordentu
ili se oznaivao slovima (g, eq). A. Vi.
CUZZONI, Francesca, talijanska pjevaica, sopran (Parma,
1700 Bologna, 1770). Uenica P. Lanzija, debitirala 1718 u
Veneciji kao Dalinda (Pollaro, Ariodante). Pjevala na glavnim
opernim scenama u Italiji, a 172226 u Londonu (osobito u
Handelovim operama); ondje se izmeu nje i pjevaice Faustine
Bordoni razvilo otro suparnitvo. Nastupala je u Beu i Veneciji
i ponovo u nekoliko navrata u Londonu; posljednji put 1750,
bez uspjeha. ivjela je neko vrijeme u Holandiji, gdje je zbog
dugova dospjela u zatvor. Umrla je u siromatvu.
LIT. : P. Gi immer, Francesca Cuzzoni, MGG, II, 1952.
CVEJI, Biserka, pevaica, mezzosopran (Jesenice kod
Splita, 5. XI 1923 ). Osnovnu i srednju trgovaku kolu zavrila
1946 u Liegeu, potom studirala pevanje na Muzikoj akademiji
u Beogradu (J. Rijavec), gde je
diplomirala 1953. Jo kao stu
dent stupila u Beogradsku operu
gde je dosada pevala skoro sve
mezzosopranske uloge u reper
toaru tog pozorita. Od 1960 je
stalni lan Beke dravne opere,
a 1961 postala stalni gost Metro
politan opere u New Yorku sa
kojom je gostovala u nizu gra
dova SAD..Meu najistaknuti
jim njenim rolama nalaze se
arlota i Dulsineja (Massenet,
Werther i Don Quichotte), Am-
neris i Princeza Eboli (Verdi,
Aida i Don Carlos), Carmen
(Bizet) i Vera Boronel (Menotti,
Consul). U oratorijumskim deli-
ma pevala u Reguiemu W. A.
Mozarta, Stabat mater A. Dvo- B. CVEJI
raka, Carmina burana i Trionfo di Afrodita C. Orffa, Les Tentan-
tions de St. Antoine W. Egka i dr. Gostovala u inostranstvu sa
operskim ulogama i koncertnim recitalima u Parizu, Wiesbadenu,
Baselu, Zurichu, enevi, Beu, Bruxellesu, Bavreuthu, Nttrn-
bergu, Stockholmu, Tokiju, Moskvi i dr., a nastupala i na mnogim
svetskim festivalima. Njene operske i koncertne interpretacije istiu
se finom stilskom kulturom, savesnom studijom muzikog teksta i
glasovnim kvalitetima preteno lirskog karaktera, s. . K.
CVEJI, 1. Nikola, peva, dramski bariton (Dobanovci,
Srem 23. XII 1896). Pevanjem se poeo baviti jo kao student
Gospodarsko-umarskog fakulteta u Zagrebu, isprva kao lan i
solista Akademskog hora Bal-kan, zatim kao lan operskog hora
Hrvatskog narodnog kazalita.
Prve strune pouke u pe-vanju
dobio je od prvaka opere u
Zagrebu Jana Oufednika, zatim od
Mateja Hubada i najzad u Milanu
u koli umetnikog pe-vanja
Sammarco. Bio stalni lan
Ljubljanske opere 19211925,
zatim gostuje u Beogradu, Zagrebu
i u ehoslovakoj, gdje je dobio
stalni angaman kao lan Opere u
Brnu (19301940) i odakle je
odlazio na gostovanja u Be,
Varavu, Stockholm i Kobenhavn.
Posle okupacije SR naputa
1941 Brno i dolazi u Beograd, gde
postaje stalni lan i prvak Opere
i na toj dunosti ostaje do 1962.
God. 19461970 profesor solo-
peva-nja u Muzikoj akademiji u
Beogradu, gde je odnegovao velik broj danas
istaknutih operskih solista. U Cvejievom
repertoaru koji obuhvata 87 uloga istiu se kreacije Borisa
Godunova (Musorgski), Scarpije (Puccini, Tosca), Mefista (Gounod,
Faust), Holananina (Wagner, Holandanin lutalica), Hansa Sachsa
(Wagner, Majstori pevai), Hovanskog (Musorgski, Ho* vanina) i
Mitka (Konjovi, Kotana). C. je bio veoma aktivan i kao koncertni
peva, a naroito kao tuma solo-pesama jugoslo-venskih
kompozitora. Raspolagao je glasom izrazito dramskog baritona
izjednaenog zvuka; njegove operske kreacije odlikovale su se
scenskom sugestivnou i dramskom snagom, s. . K.
2. Vladan, peva, tenor (Ruma 24. IX 1935). Sinovac
Nikole. Studije solo pevanja zavrio 1951 na Srednjoj muzikoj
koli pri Muzikoj akademiji u Beogradu (N. Cveji) i odmah
angaovan za solistu opere u
Novom Sadu. Mladodramski
tenor zdravog i zvunog glasov
nog materijala i velike izdrlji
vosti, pevao je skoro sve velike
partije tenorskog faha u stan
dardnom operskom repertoaru,
od Jenjika (Smetana, Prodana
nevesta) do Radamesa (Verdi,
Aida). B. D.
CVEJI, arko, peva, bas
(Banotar, 5. III 1907). Uz
studije na beogradskom Filo-
zofskom fakultetu peva u Aka-
demskom horu Obili, gde se
ubrzo istie kao peva i potom ui
pevanje kod Pisarevia i Rua.
Od 1930 do 1969 stalni lan i
prvak Beogradske opere, u kojoj
je tumaio oko 60 glavnih
basovskih rola, meu kojima se
istiu Kecal (Smetana, Prodana nevesta),
Don
Basilio (Rossini, Seviljski berberin), Varlaam (Musorgski, Boris
Godunov), Galicki i Konak (Borodin, Knez Igor), Filip (Verdi,
Don Carlos) kao i itav niz uspelih kreacija u domaim ope
rama Kotana i Seljaci (Konjovi), Ero s onoga svijeta (Goto
vac), Analfabeta (Lhotka-Kalinski), Pokondirena tikva (Logar) i dr.
Gostovao kao operski i koncertni peva u Nemakoj, vajcar-
skoj, ehoslovakoj, Grkoj, Bugarskoj i dr. Sudelovao i u mnogim
oratorijumskim izvoenjima. C. je sa dramatskom uverljivou
i velikim smislom za karakterizaciju kreirao mnoge likove kako
buffo stila tako i ozbiljnog anra. S. . K.
CVEK, Leopold, kompozitor i uitelj (Idrija, 9. XI 1814
Ljubljana, 2. IX 1896), u muzici samouk. Kompozicije su mu
MUZ. E. , I. 25


N. CVEJI

. CVEJI
386 CVEK CYMBALUM

tehniki jednostavne, melodika bliska slovenskoj narodnoj pjesmi.
Neka su mu djela ostala u rukopisu.
DJELA: tri latinske mise (Missa in C, F, G); 10 Tantum ergo u dvije zbirke;
Gradual in ofertorij; Mapevi k pesmam za cerkev, solo in kratek as; Napevi za
svete pesmi; 12 cr kvenih pjesama; 5 boinih pjesama. D. Co.
CVETKO, 1. Dragotin, muzikolog (Vuja vas, Ljuto-mer,
19. IX 1911 ). Studirao na Konzervatoriju i Filozofskom
fakultetu univerziteta u Ljubljani, gdje je 1938 promovirao.
Studij kompozicije nastavio na Majstorskoj koli Konzervatorija u
Pragu, na odjelu za etvrtstepenu muziku, i na Institutu za muziki
odgoj. God. 193843 honorarni
predava i zatim docent na
Akademiji za glasbo u Ljubljani,
194445 lan kolegija
Znanstvenog instituta, 194552
izvanredni i od 1962 redovni
profesor za muziku historiju na
Akademiji za glasbo. Od 1962
redovni je profesor za slovensku i
noviju opu historiju muzike i
pred- stojnik odjela za
muzikologiju Filozofskog
fakulteta u Ljub- Jjani. lan je i
potpredsjednik Meunarodnog
muzikolokog drutva (Basel) i
lan znanstve- nog savjeta.
Meunarodnog in- stituta za
komparativne muzike studije i
dokumentaciju (Berlin). Redovni je
lan Slovenske akademije znanosti
in umetnosti i
dopisni lan Srpske akademije nauka.
Sudjelovao je na mnogobrojnim meunarodnim muzikolokim
kongresima i simpozijima, predavao na nizu univerziteta i radija u
Evropi i drugim kontinentima.
C. se najprije bavio teorijom i historijom muzikog odgoja,
ali se zatim posvetio muzikoj historiji, osobito slovenskoj. Na
tom je podruju postigao znaajne rezultate, izloene u nizu
veoma zapaenih monografija i rasprava. Slui se modernim
komparativnim metodama i drugim tekovinama suvremenog mu-
zikolokog znanstvenog tumaenja. Prije Drugog svjetskog rata
bavio se i komponiranjem, pa je napisao vie komornih i klavir-
skih djela, solo-pjesama i zborova.
DJELA. KNJIGE: Problem obega muzikalnega vzgajanja ter i zobrae-
vanja (disert acija), 1938; Risto Savin. Osebnost in delo, 1949; Davorin Jenko i
njegovo doba, 1952; Odmevi glasbene klasike na Slovenskem, 1955; ivot i rad
kompozitora Rista Savina, 1958; Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem,
3 sv.j 195860; Academia Philharmonicorum Labacensis, 1962; Muzika kultura u
Sloveniji, u knjizi Historijski razvoj muzike kulture u Jugoslaviji, 1962; Stoletja
slovenske glasbe, 1964; Jacobus Gallus Carniolus, 1965; Histoire de la musiaue
slovene, 1967. Uredio: Skladatelji Gallus-Plautzius-Dolar in njihovo delo, 1963,
Gallus, Harmoniae morales, 1966; Gallus Moralia, 1968; IMS Re-port of the X^
Congress Ljubljana 1967, Kassel Ljubl jana 1970; Muzikoloki sborni k, I
VI, 19651970. RASPRAVE ( izbor ): Sodobna eka in slovaka glasba,
Ljubl janski zvon, 1938; Problem popularizacije muzikog vaspi-tanja, Muziki
glasnik, 1939; Problemi umetnostne kritike, Ljubl janski zvon, 1940; Petar
Konjovi. Njegovo delo in pomen, Slovenska glasbena revija, 1953; Janez B. Novak
in njegov Figaro, Gledaliki l ist Drama, 1953; Jacobus Gallus and His Music,
Sl avonic Review, 1953; Operna tvorba Petra Konjovia, Naa scena, Novi Sad
1953; F. S. Vilharjevi stiki s Slovenci, Naa sodobnost, 1954; The problem of
National Style in South Slavonic Music, Slavonic Review, 1955; Le Rdle de la
musiaue a la portee de tous, La Musique dans Peducation, Faris 1955; Mozart in
Slovenci, Naa sodobnost, 1956 i Zvuk, 1956; Mozarts Einfluss auf dieslowenische
Tonkunst zur Zeit der Klassik, Mozart Jahrbuch, Salzburg 1957; The Renaissance in
Slovene Music, Sl avonic Review, 1957; J. B. Novak, ein shzvenischer Anhdnger
Mozarts, Kongress-Bericht , Graz i Koln 1958; Ein unbe-kanntes inventarium
librorum musicalium aus dem Jahre 1620, Kongressbericht, Kassel, 1959; Les
Formes et les resultats des efforts musicologiauesyougoslaves, AKi,
X
959; Instruction
in Music as Part of General Education, Music East and West, 1961; National
Sources, Their Functions and Interpretations in Musicology Research, Papers Read
at the Joint Congress Cambridge 1959, 1961; Testimonianza diPaolo Santonino
sulle condizioni della muica in Slovenia verso la fine del secolo XV, publ. Ettore
Desderi, 1963; Lajunzione della muica della formazione estetica delVuomo,
Rassegna di pedagogia, XXXI; Le Motif de Figaro dans la musique slovene, Le
Livre slovene, I/ i, 1962; Le Nationalisme musical etlamusique uni-verselle,
Colloque International pour la sociologie de la musique contemporaine, 1963;
Chopin chez les Slovenes au XIX
e
siecle, The Book of the First Internat ional
Musicological Congress Devoted to the Works of F. Chopin, 1963; The Problem
of the Process of Listening to and of Making Western and Indian Music, Music East
and West , 1966; Jacobus Gallus a Olomouc et a Prague, Sbornik praci Filosoficke
fakultv brnnske universit v, 1965; Joannes Baptista Dolar, Hudebni veda, 1966;
La Musiaue slovene du XVI
e
au XVIII
e
sUcle, Muica antiqua Europae oriental is,
1966; // Tamerlano de Giuseppe Clemente Bonomi, Essavs presented to E. Wellesz,
196I6; Le Probleme du rythme dans les oeuvres de Jacobus Gallus, Festschrift B.
Stabl ein, 1967; Znailnosti in rezultati sloven-skega glasbenega dela v letu 1948,
Zgodovinski asopis, 1967; Leges Academiae Phil-Harmonicorum Labaci metropoli
Carnioliae adunatorum, Acta musicolo-gica, XXXIX, 1967; Zaetek slovenske
odrske glasbe, Dokumenti Slovenskega gledalikega muzeja, III, 1967; Contribution
a la auestion sur Vannee de la fon-dation de VAcademia Philharmonicorum
Labacensis, Festschrift W. Wiora, 1967; Die Quellen zur Biographie von J. B.
Dolar, Acta congressus historiae slavicae Sal isburgensis, 1968; Die Musik der
sloivenischen Protestanten, Geschichte, Kultur und Geisteswelt der Slowenen, I,
1968; Das erste slozvenische Gesangbuch, Jahrbuch ft ir Lit urgik und
Hvmnologie, 1968 i search into the Folk Music
of Yugoslavia, Creating a wider interest in Traditional Music, 196
vanska glasba v zgodovini evropske glasbe, Muzikoloki zbornik, 19
Opern im Theater von Ljubljana, Acta Janakiana, I, 1968; Contr
ouestion de la technigue d'execution des cotnpositions de jacobus Ga,
ant iqua-Colloquium Brno, 1968; Gustav Mahler Saison 1881J1882
Musik des Ostens, 1969, 5; Le opere di Verdi al Teatro Nobile di L del
I
mo
Congresso internazionale di studi verdiani, 1969; South in the
History of European Music, IMS Report of the X
th
Congre; Ljubljana
1970. Biografski prilozi u: MGG, VIXIV; Encicl. muica
Ricordi IIV; Encvclopedie de l a musique Fasquel le, I] venski
biografski l eksikon, IXX; Muzika enciklopedija, III
Enciklopedija Jugosl avije; Enciklopedija Leksikografskog zavoda,
l anci u: Slovenska glasbena revija; Nai razgl edi; Zvuk; Slavonic F
los; Musical America; Acta musicol ogica; Font es art is musicae.
2. Ciril, dirigent i kompozit or (Vuja vas, Ljui
I 1920 ). Brat Dragotina. Uz pravo studirao dir
kompoziciju na Akademiji za glasbo u Ljubljani; u c
se zatim usavravao na Konzervatoriju u Pragu (P. E
u Parizu. God. 194547 dirigent komornog zbora i ef
odjela Radio-Ljubljane, 194751 ef muzikog odjela -
filma (194951 umjetniki direktor), 195155 dirigen
tor Opere i Filharmonije u Mariboru. Od 1956 ponov
ljani dirigent Opere i 196569 direktor Slovenske filr
God. 194667 vodio na Akademiji za glasbo Operni
od 1956 predaje osnove dirigiranja.
Dirigent s opsenim opernim i koncertnim reperto
posveuje osobitu panju tehniki preciznoj izradi i sti
noj interpretaciji djela. Osim u zemlji s uspjehom je n
u inozemstvu. Kao kompozitor odaje tenju za suvi
muzikim izraavanjem. C. djeluje i kao muziki publ
je glavni urednik Koncertnog lista Slovenske filharmor
je muziki urednik asopisa Nai razgledi.
DJELA. ORKESTRALNA: Andante patetico za gudaki orks
Kurent za gudaki or kest ar, 1947; Otroka suita, 1948; Tri miniatm
i komorni orkestar, 1951. Tri miniature za klavir. VOKALN^
rdee za recitatora, zbor i orkestar, 1951; Deset upanievih ugan
klavir, 1954; Tri pesmi za duboki glas i klavir, 1958; zborovi. F;
zika. SPISI. Knjige: Opera in njeni mojstri, 19631 Pogled v glasbej
1964. lanci i kr it ike.
CVIJANOVI, Joco, dramski glumac i operni pjev
(Gornji Miholjac, 17. VIII 1888 Zagreb, 1945). P;
io kod Andre Mitrovia u Zagrebu (1909) i odmah i
u operni zbor. God. 191011 lan operne trupe ai
a s kojom je nastupao u gotovo svim veim gradovirr
191114 pjevao i glumio u sastavu Novosadskog pozo
1915 ponovno lan opernog zbora i 191829 solist Zj
opere. Uz brojne dramske i operetne uloge ostvario vie
likova. Istakao se kao Mehmed Sokolovi (Zajc, Nike
Zrinjski), Nikola (Albini, Barun Trenk), Nando (D'Albei
Uni), Ovlur (Borodin, Knez Igor) i Beppo (Leoncavallo,
ci). Nastupao je i na koncertnom podiju.
CVJETIANIN, Rua, operetna pjevaica (Zagre
1916 ). Pjevanje uila kod M. Majcena, I. Arnold i M
na muzikoj sceni debitirala 1933 u Zagrebu kao Angelt
Grof Luksemburg). God. 193355 solist Hrvatskog J
kazalita, 195569 kazalita Komedija u Zagrebu. U te
dugogodinje umjetnike karijere ostvarila niz prvih c
uloga u kojima se istakla kao dobro kolovana pjevaica
glumica. Njene glavne kreacije bile su u operetama imi (
ak prosjak (Millocker), Ptiar (Zeller), Grofica Marica Q
Udovica iz Melonezije i eva (Lehar), Mam'zelle Nitouche
Havajski cvijet (Abraham), Na zelenoj livadi (Bene) i
domaem repertoaru Barun Trenk (Albini), Mala ,
(Tijardovi), Napred nai i Kaj nam pak moreju (H:
Reci tko si (imaek) i dr. Nastupala je u manjim opernim 1
a s uspjehom je gostovala i na operetnim pozornicama /
Njemake.
CYMBALUM (gr. xufA<3aAov kvmbalon), 1. koc
Grka i Rimljana udaraljka, vrsta inele sa svinutim rubor

D. CVETKO



CYMBALUM
CYMBALUM CZY 387

trebljavali su je najvie tako da je isti svira jednom rukom uda-
rao o objeen c, a u drugoj drao neki duhaki instrument.
2. Od IX st. zvoni, osobito u samostanima, gdje slui za
pozivanje redovnika k stolu.
CZAKAN (csakan; e. akan; mad. csdkdny), duhaki in-
strument, vrsta uzdune flaute. Sastoji se od frule sa est rupica,
ugraene u dugu palicu, tako da nalii tapu za etnju. Gradi se
obino u (visokom) As, rjee u B. Biljei se c
1
/
3
, a zvui malu
sektu vie: as
1
des
1
. Podrijetlo je neizvjesno. _U poetku XIX st.
javlja se u ekoj. Oko 1830 vrlo
popularan u Austriji (prvi put se
spominje 1808) i u Madarskoj.
Kao pronalaza navodi se Anton
Heberle (na kon-certnom
programu u Veszpre-mu, 28. V
1816). Kompozicije za c. pisao je
Janos Keresztelv Hunvadi, a kolu
zacz.E. Krah-mer (poznat i kao
virtuoz na czakanu), koji razlikuje
beki i bratislavski tip
instrumenta.
CZERNY, Carl, austrijski
pijanist (Be, 20. II 1791 15.
VII 1857). Sin i uenik pijaniste i
pedagoga Wenzela Czernvja i ak
Beethovenov (180003). Cz. je
ve kao petnaestogodinji mladi
bio ugledan uitelj klavira u
Beu, pa je u toku vremena
odgojio mnoge odline pijaniste
(F. Liszt, S. Thalberg, Th. Dohler, Th. Kullak, A. Jaell).
Czernvjeva saopenja o Beetho-venu upotrebio je A. W. Thaver u
Beethovenovoj biografiji. Pisao je veinom instruktivna djela za
klavir. Czernvjeve su etide vrlo pogodne za usavravanje
klavirske tehnike kod uenika, pa se i danas mnogo
upotrebljavaju.
DJELA (preko iooo opusa): simfonija; uvertire; koncerti. Komorne
kompozicije. Scenska djela. Kompozicije za klavir. Zborovi; pjesme.
INSTRUKTIVNA (za kl avir) : Die Schul e der Gelduf igkei t op. 299; Die
Schule des Legata und Staccato op. 335; 40 tdgliche Studien op. 337; Die Schule
der Verzierungen op. 355; Die Schuledes Virtuosen op. 365; Die Schule der linken
Hand op. 399; Die Schule des Fugenspiels und des Vortrags mehrstimmiger Sdtze
op. 400; Vollstdndige theoretisch-praktische Pianoforte-Schule op. 500; Kleine
iheoretisch-praktische Pianoforte-Schule fur Anfdnger op. 584; Die Vorschule zur
Fingerfertigkeit op. 636; Die Kunst der Fingerfertigkeit op. 740; 100 leichte VJbungs-
stiicke op. 729; 160 achttaktige Ubungen op. 821 i dr. SPISI: Vollstdndiges
Lehrbuch der musikalischen Composition, 4 sv., 1834 i Umriss der ganzen Musik-
geschichte op. 815, 1851.
LIT. : H. Steger, Beit rage zu C. Czernvs Leben und Schaffen (disertacija;
s popisom svih djela), Miinchen 1925. A. Hasenohrl, Czernvs sol ist ische
Klavierwerke (disertacija), Wien 1927. D. Giocondo Fino, Carlo Czernv un
gr ande pedagogo del pianoforte, II Monumento, 1927. G. Schunemann,
Czernvs Erinnerungen an Beethoven, Neues Beet hoven Jahrbuch, 1939.
W. Kahl, Karl Czernv, MGG, II, 1952. R. Haas, Carl Czernv, Muica, 1957.
CZERVVENKA, Oskar, austrijski pjeva, bas (Linz, 5. VII
1924 ). Na opernoj pozornici debitirao 1947 u Grazu kao Eremit
(Weber, Strijelac vilenjak). Od 1951 lan Dravne opere u Beu,
1953 nastupio na festivalu u Salzburgu i 1959 u Glvndebourneu.
Od 1959 pjeva na njujorkom Metropolitanu i od 1966 na Dravnoj
operi u Hamburgu, gdje je nastupio u glavnoj ulozi na praizvedbi
opere Jacobowsky und der Oberst (Klebe).
CZIBULKA, Alphons, madarski kompozitor (Szepes-Varal-
lya, 14. V 1842 Be, 27. X 1894). Najprije pijanist, posvetio
se kasnije dirigiranju, pa je djelovao na raznim bekim kazalitima,
u Innsbrucku i Trstu. Niz godina bio je vojniki kapelnik u Pragu
i Beu.
DJELA. Vie od 300 orkestralnih kompozicija, najvie pl esova, medu kojima
su: Stefanie-Gavotte; Ldndliches Hochzeitsfest; Danse de lutinsi Liebestraum nach
dem Bali. Operete: Pfingsten in Florenz, 1884; Der Jagdjunker, 1885; Der
Gliicksritter, 1887; Gil Blas von Santilanna, 1889; Der Bajazzo, 1892;
Monsieur Hannibal, 1893.
CZONKA, Paul, kubanski kompozitor austrijskog podrijetla
(Be, 24. X 1905). Muziki studij zavrio u Beu, 1936 osnovao
i vodio vlastitu opernu druinu u Salzburgu. Od 1938 djeluje
u Habani kao nastavnik i muziki kritiar. Kubanski je dravljanin
od 1948.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1943 i 1949; Concierto cubano No.
1 za kl avir i orkest ar, 1946; Concierto cubano No. 2 za violinu i orkestar, 1950;
Concierto cubano No. 3 za orkestar, 1953; preludij i fuga, 1943; Variaciones
fantasticas, 1945; Estudios sinfonicos, 1953; Nocturno espanol za klarinet i orke-
star; Danza di Salame za 2 kl arineta i orkestar; Concertino za obou i fagot .
Muzika za komorne sastave (gudaki kvartet) i klavir. Scenska muzika.
Zborovi; solo-pjesme. Dvije mise i dr.
CZY, Henryk, poljski dirigent i kompozitor (Grudziadz,
16. VI 1923 ). Na Visokoj muzikoj koli u Poznanu zavrio
1952 studij kompozicije (T. Szeligowski) i dirigiranja (W. Bier-
diajew). Dirigentsku karijeru zapoeo na radio-stanici u Byd-
goszczu, a zatim je djelovao u Poznanu i Katowicama. God.
195761 dirigent Filharmonije u Lodu i opere u Varavi te
od 1961 dirigent i umjetniki direktor Krakowske filharmonije
i ujedno profesor na Visokoj muzikoj koli. C. se istie kao po-
bornik suvremene muzike; posebno je zasluan kao interpret
djela poljskih kompozitora.
DJELA. ORKESTRALNA: Uvertira, 1954; Triptih, 1948; Simfoni jske
varijacije na poljsku temu, 1950; Rondo za klavir i mali orkestar, 1952. Kvartet
za duhake inst rument e, 1950. Opera-moral it et Bialowlosa, 1962; opera
Der Kynologe am Scheidezueg, 1969. VOKALNA: kantata Wesele, 1962;
zborovi; solo-pjesme. Scenska i filmska muzika. Obrade narodnih napjeva.
C. CZERNY



AKOVI-VRHOVINSKI, Franjo Ksaver, kompozitor i
flautist (Zagreb, 18. I 1789 21. II 1865). Muziku uio u Zagrebu.
Kao flautist sudjelovao na muzikim priredbama u Zagrebu,
Njemakoj i Austriji. Jedan od utemeljitelja muzikog drutva
Musikverein (kasnije Hrvatski glazbeni zavod), mnogo je pridonio
razvitku muzikog ivota u Zagrebu.
DJELA. ORKESTRALNA: Poloneza; etiri hrvatska kola; Dvoranke
(hrvatski val ceri); nekol iko varijacija na narodne napjeve za fl autu i orkest ar.
Kompozicije za flaut u.
LIT. : /. Kukul jevi Sakcinski, Sl ovnik umjet nikah jugoslavenskih, Zagreb
1858. A. Goglia, Franjo Ksaver akovi-Vrhovinski, mjesenik Zagreb,
1941. K. Ko.
ADE, Marijan, muziar i kapel an (? Stina, 18. XI
1718). Studirao kod isusovaca u Ljubljani; kapelan u Trebnju,
kasnije odlazi u samostan Stina. Uz ostalo napisao muzike take za
dramu Amazon christiana seu s. Rasalia (1709), koja je bila izvedena
u isusovakom kazalitu u Ljubljani. adeeve kompozicije se
ni^u sauvale.
LIT. : V. St eska, Nai gl azbeniki v l jubl janskih jezuit skih dramah, Cer-
kveni gl asbenik, 1935. Isti, Jezuit ske ol ske drame v Ljubl jani, Ml adika,
1935. D. Co.
AJKOVSKI, Boris Aleksandrovi, sovjetski kompozitor
(Moskva, 10. IX 1925 ). Studij klavira i kompozicije zapoet
na muzikoj koli Gnjesin nastavio 1948 na Konzervatoriju u Moskvi
(Mjaskovski, ostakovi, ebalin). Diplomirao 1949.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1947 i 1962; si mfonijet a za
gudae, 1953; Concertino za klarinet, 1957; fantazija na ruske narodne napjeve,
1950; Slavenska rapsodija, 1951; Capriccio na engl eske narodne pjesme, 1954;
uvert ira, 1957. KOMORNA: dva gudaka kvart et a, 1954 i 1961; gudaki
trio, 1955; kl avirski trio, 1952; klavirski kvintet, 1962; 2 sonate za violinu i kl a-
vir, 1952 i 1959; sonata za violonelo i klavir, 1957; sonata za viol onelo sol o,
1946. Sonata za klavir, 1952; 2 sonatine za klavir, 1944 i 1947. Opera Zvi-
jezda (neizv.), 1949. Filmska muzika.
AJKOVSKI (ajkovskij), Pjotr Ilji, ruski kompozitor
(Kamsko-Votkinsk, 7. V 1840 Petrograd, 6. XI 1893). U ro-
diteljskom domu dolazi u prvi dodir s muzikom. Ve u djetinjstvu

oituje se uz to njegova osobita i vana osj etljivost; ona e ga
pratiti kroz itav ivot. Tako je i odlazak na kolovanje u Petrograd
izazvao kod deset ogodinj eg djeaka ozbilj ne duevne pot rese
zbog rastanka s majkom. Ondje je pohaao pravnu kolu, a 1859
stupio je u slubu u ministarstvo
pravosua. God. 1862 upisao se
na Konzervatorij u Petro-gradu, a
idue je godi ne napusti o
namj etenje i pot puno se
posvetio muzici. Na razvoj mladog
ajkovskog osobito mnogo utjee
A. Rubinstein, njegov nastavnik
kompozicije. Uz njega bili su mu
profesori N. I. Zaremba
(t eori ja) i A. A. Gherke
(klavir). U doba studija na
Konzervatoriju . upoznaje i
muzikog kritiara H. A.
Larochea, koji je kasnije nesebino
propagirao njegova djela. Po
zavretku muzikog kolovanja
(1865) prima mjesto nastavnika na
Konzervatoriju u Moskvi (1866
77). God. 1872 76 C. je kritiar
novina Pycc-Kue eedoMoemu, zalaui se za
napredne muzike ideje. U to vrijeme dolazi u doticaj sa lanovi ma
Petorice. Premda ne odobrava potpuno njihov stav i ne postaje
lanom skupine, . neke od njih mnogo cijeni. Tako upravo na
nagovor M. Balakireva i V. V. Stasova pie u tim godinama
nekoliko programnih orkestralnih djela (PoMeo u fl,wcyjibemma,
Eypn). U to doba mnogo komponira ^brojne orkestralne i klavirske
kompozicije, 3 gudaka kvarteta, 4 opere, balet, zborovi, pjesme,
zbornik Pedeset ruski h narodnih pjesama za klavir etvo-
roruno). /, r-j, j sr J
Na por a n r a d i os a ml j e nos t , ' ' ^ s / l i
(
^
A
^ koju je u
Moskvi usprkos brojnim znancima stalno
osjeao, a posebno nesretan brak (1877),
dovode njegov osjetljivi ivani sustav
do potpune iscrpenosti. On neodoljivo
tei za samostalnou u linom i umjetnikom ivotu.
Stoga odlazi u inozemstvo; kasnije naputa i slubu na
Konzervatoriju. Otada provodi zimske mjesece redovito u Italiji,
Francuskoj, Njemakoj ili Austriji, a ljeto najee u Rusiji kod
svoje sestre. Takav materijalno neovisan ivot omoguila je
ajkov-skom izdana i stalna novana pomo imune ljubiteljice
muzike Nadede von Meck koja se oduevila njegovom umjetnou.
Izmeu njih razvilo se neobino prijateljstvo; nisu se nikada po
njenoj izriitoj elji lino upoznali; saobraali su jedinoputem
pisama (3 sv. pisama, Moskva 193436). God. 1885 . se
nastanio nedaleko od Klina u dvorcu Majdanovu (1892 u samom
Klinu). Posljednjih godina ivota (od 1887) . je svladavi plahost
esto javno nastupao kao dirigent vlastitih djela. God. 188889
poduzeo je turneju po Evropi (Prag, Berlin, Leipzig, eneva, Pariz,
London), a 1891 gostovao je u Sjevernoj Americi. Ujesen 1893, na
vrhuncu slave, poznat i cijenjen u Evropi i u Americi, nenadano umire
od kolere.

Kua u Klinu gdje je kompozit or proveo posl jednje godine ivot a. Danas muzej
ajkovskoga

P. I. AJKOVSKI

390 AJKOVSKI


Kompozit orova radna soba u Kl inu
Nestalan i nemiran, bolesno osjetljiv, . je samo u rijetkim
asovima svog ivota bio sretan. esta razoaranja dovela su ga
do uvjerenja, da ljudskim ivotom upravlja sudbina, nemilosrdni
fatum, koji prijei pojedincu da postigne zadovoljstvo i sreu.
Neispunjena enja da stekne unutranji mir osnovna je tragika
njegova ivota i, kao najznaajnija psiholoka karakteristika, oi-
tuje se i u njegovu stvaralakom opusu.
Svojom muzikom . je izrazio najrazliitije ljudske osjeaje,
od patetine dramatike do njene lirike, nastojei uvijek postii
ivu neposrednost muzikog govora. esto je gotovo genijalnom
snagom i uvjerljivou, i u operama i u orkestralnim kompozici-
jama, doarao duboke, skrivene psiholoke procese. U njegovim
najzrelijim djelima ne susreu se izvanji efekti; u njima formal-
nim razvojem kompozicije upravlja organska povezanost muzikih
misli. Bogatstvo harmonija svjedoi o utjecaju kasnog romantizma,
a iroka raspjevanost melodijske linije esto ima izvor u melodici
narodne pjesme. Na oblikovanje muzikih misli ajkovskog dje-
lovali su veinom romantini autori od R. Schumanna i F. Cho-
pina do francuskih opernih kompozitora (G. Bizet, J. Massenet,
Ch. Gounod). Ali on je uspio asimilirati sve te utjecaje i stvoriti
djela originalnog sadraja i individualnog muzikog jezika. Od
svih kompozitora najvie je cijenio W. A. Mozarta, osobito zbog
izvanredne dramatinosti njegovih opera.
Odreujui poloaj ajkovskoga u razvoju ruske muzike pot-
kraj prolog stoljea, jedni su tvrdili da je njegov rad u suprot-
nosti s idejama ruske nacionalne kole, odnosno Petorice. Pro-
glaivali su ga Evropljaninom koji se oslanja iskljuivo na elemente
zapadnoevropske kulture. Drugi su naprotiv dokazivali da se i
., kao i pripadnici Balakirevljeva kruga, u svome kompozitor-
skom radu nastoji to vie pribliiti duhu ruske narodne pjesme.
Sam . nedvojbeno je izrazio svoju pripadnost nacionalnom smjeru
u ruskoj muzici, kad je zapisao: Ruski elementi u mcjoj muzici,
tj. harmonijski i melodijski postupci srodni postupcima iz na-
rodnih pjesama, posljedica su okolnosti, to sam odrastao u za-
bitnu kraju i ve se od najranijeg djetinjstva napajao neobjanji-
vom krasotom karakteristinih osobina ruske narodne muzike,
evropske klasine i romantine muzike, iako njegov
govor i u tim kompozicijama gotovo uvijek odie duho
umjetnosti. Stvaranje ajkovskog i Petorice ne stoji u sup
Naprotiv, oni se meusobno dopunjuju: dok su pripadnici
gomilice najjai u djelima programnog karaktera i n
kazalita, . je prvi veliki ruski majstor simfonije, kc
komorne muzike.
. je oitovao rijetku mnogostranost; gotovo u svim
muzike literature ostavio je djela znatne umjetnike vri
ali veliina njegova talenta manifestira se najjasnije u simf
osobito u tri posljednje: IV, V i VI. Po intenzitetu di
napetosti, istoi lirike, cjelovitosti i neposrednosti n
izraza idu te tri velike simfonije meu najvrednija muzi
u drugoj polovici XIX st. U svakoj od njih . na posebi
opisuje traginu borbu ovjeka sa sudbinom, pred kojo;
spasa. Poetna muzika misao IV i V simfonije mogla b
zvati motiv udesa; u obje se ta fatalna tema pojavljuje
koliko mjesta te pridonosi cjelovitosti kompozicije, upo
sluaoca da neumoljiva sila fatuma poput Damoklova rr
nad glavom i stalno, postojano truje duu (iz pisma '
von Meck). Lajtmotiv fatuma . je osobito uspjeno ra
V simfoniji; ondje se on mijenja, postepeno postaje sve
da u zavrnom stavku zablista u pobjednikom ritmu kc
Meutim, dok osnovna ideja IV i V simfonije zavrava u u
da na svijetu ima jednostavnih ali snanih radosti i da s
ipak moe (iz pisma Nadedi von Meck), VI simfonija ne ;
svjetlijim raspoloenjem; u finalu te svoje najpoznatije ki
ije . se preputa bolnom razmiljanju o beznadnosti
borbe sa sudbinom. U VI simfoniji, patetinoj, ocrtao je
nik tragiku svoga nesretnog ivota. Moda se obiljeja
naravi nigdje tako jasno ne oituju kao ovdje: neodoljivi
za smirenjem i sreom, dramatski sukob sa ivotnom ;
topao lirski osjeaj i sklonost k matanju. Osebujni sa<
simfonijske drame zahtijevao je i posebnu formalnu izg
nakon dramatske napetosti I stavka originalni Allegro con
u 5/4 mjeri, donosi olakanje. Opsenim treim stavkom i
ritam koranice, a patetini finale s oznakom Adagio la
nagovjetava okrutnost sudbine.
Uz simfonije . je za orkestar napisao i nekoliko prog
uvertira, formalno uravnoteenu i uspjelu serenadu za j
popularni Hma/ihaHCKoe Kanpuuuuo te 4 suite, od kojih
nosi naslov Monaprnuana; u njoj je veoma ukusno obradio
kestar neke krae Mozartove klavirske i zborne komp
' . je prvi veliki ruski majstor koncerta. Najpoznatiji, i
vredniji su Koncert za klavir i orkestar u b-molu op. 23 te I
za violinu i orkestar u D-duru op. 35. Koncert za klavir 1
je romantina kompozicija, monumentalno koncipirana, i
poletna. U I i III stavku nalazi se u njoj po jedan citat iz
folklora. Violinski koncert, u kojemu je - majstorski isJ
sve tehnike i muzike mogunosti instrumenta, zahvaljuje
popularnost prvenstveno melodijskoj ljepoti tema; ritarr
podsjea na ritam ruskog narodnog plesa.
U svojim operama . je teio za realnim prikazivanjem lj
osjeaja; elio je ocrtati psiholoke sukobe i opisati tragedi
u intimnom ivotu pojedinca uzrokuje nesmiljenost udes;
volio monumentalnost i teatralnost velike opere, a i sutinj
nerove ideologije bila mu je strana, premda je paljivo pro
i njegov orkestar i sistem lajtmotiva. Naravi ajkovskoga n
crn


Kl avir ski izvadak iz balet a Labue jezero, autograf
to strastveno ljubim ruska obiljeja ma gdje se pojavila, to sam
jednom rijeju Rus u najpotpunijem smislu te rijei. O tome svje-
doe i citati ruskog folklora u njegovim djelima. Ali za razliku
od Petorice, . se ee i uspjenije slui oblicima zapadno-
je odgovarao tip lirske opere. Od deset njegovih opera o
su se na svjetskim pozornicama dvije: Esienuu OHMUH i IJu
dana, obje na libreta raena po Pukinu. Operu Eeieuuit C
nazvao je . nizom lirskih slika, to potpuno odgovara kari

AJKOVSKI AKAREVI 391

djela. Radnja te poetine opere poiva na sukobu osjeaja glavnih
junaka sa ivotnom zbiljom, koja im prijei da postignu sreu.
Glavni likovi, osobito Tatjana, muziki su uspjeno ocrtani, a
cijelo se djelo odlikuje jedinstvom lirskog raspoloenja. Nepo-
srednost melodike i duboka osjeajnost glavne su karakteristike
i ovog djela. Psiholoki sukobi kao i bezizgledna borba s udesom
osnova su i libretu opere FIuKoean daMa, u kojoj se muzika graa
temelji na principu lajtmotiva. Dramatska napetost muzike raste
od prve do posljednje slike ocrtavajui osnovni sukob i slikajui
ujedno ivot petrogradskih velikaa, sredinu u kojoj se odvija
radnja opere. IluKoean daMa istie se medu ostalim operama
ajkovskog posebno paljivo izraenom instrumentacijom, na
koju je utjecao orkestar R. Wagnera. . je napisao i tri baleta:
JlededuHoe O3epo3 Cnnufan Kpacaeuua i Jl\ejiKyuHUK. Ta je plesna
muzika, puna ljupkosti i drai, lagane melodike, gibljiva ritma
i ukusne instrumentacije, postigla veliku popularnost.
U komornom opusu ajkovskog istie se Klavirski trio u a-
molu posveen uspomeni na N. Rubinsteina. U gudakom
sekstetu Souvenir de Florence istie se polifono voenje dionica.
. je ostavio i velik broj klavirskih djela. Veinom su to krae
kompozicije programnih naslova, najee plesna oblika (valceri).
U njima se gdjekad osjea i utjecaj salonske muzike.
Solo-pjesme ajkovskog raznovrsne su i bogate po sadraju.
Sve karakteristike njegove muzike oituju se i u tim kratkim kom-
pozicijama, medu kojima se nalaze lirske slike, slobodna matanja,
male drame, kao i pjesme izgraene na izrazito plesnom ritmikom
obrascu (valcer). U njima nadovezuje . na stvaranje Glinke i
Dargomiskog.
ajkovskom pripada istaknuto mjesto u povijesti ruske muzike.
On je uz Petoricu najvei ruski kompozitor XIX st., prvi koji
je uspio sretno stopiti tekovine zapadno-evropske kulture s du-
hom i znaajkama ruske muzike umjetnosti, kao i prvi ruski
kompozitor, ija su djela i izvan domovine postigla popularnost
u veem dijelu kulturnog svijeta. Mnoge kompozicije ajkovskog
idu meu najvrednija, a i najpopularnija djela kasne romantike.
DJELA. ORKESTRALNA. e st si mf onija : I , u g- mol u (3UMHUE e pe su)
op. 13, 1868; II, u c-molu (Ukrajinska) op. 17, 1873 (druga reda kcija 1879
80); II I, u D-dur u (Poljsk a) op. 29, 1875; IV, u f-molu op. 36, 1877; V, u e-
molu op. 64,1888 i VI, u h-molu (Flamemunecnaji), 1893. Simfonija Mawpped
(Byron) op. 58, 1885; simfonijska pjesma <>amyM op. posth. 77, 1868. Tri kon-
cer ta za klavir : I, u b- molu op. 23, 187475; I I , u G-dur u op. 44, 187980 i
III, u Es-duru op. posth. 75, 1893. Koncer t za violinu u D-dur u op. 35, 1878;
M.eA. auxoAUHecKancepeHada za violinu i orkestar ub-molu op. 26, 1875; Bapuatfuu
na meMy POKORO za violonelo i orkestar u A- duru op. 33, 1876; Valse-Scherzo
za violinu i orkestar u C-duru op. 34, 1877; koncertna fantazija za klavir i or-
kestar u G-duru op. 56, 1884; Pezzo capriccioso za violonelo i orkestar u h-molu
op. 62, 1887. Uvertire: PUMAHHB e Koamee bez op., 1864; uvertira u F-dur u
bez op. 1865; koncertna uvertira u c-molu bez op., 1866; sveana uver tira na
dansku nacionalnu himnu op. 15, 1866; uver tira Fpo3a za dramu N. Ostrovskog
op. posth. 76, 1866; uvertira 1812 zob op. 49, 1880. etiri suite: I, u D-duru op.
43, 187879. II, u C-duru op. 53, 1883; III, u G-duru op. 55, 1884 i IV,
Mouapmuana op. 61,1887. Allegro vivo 1864; Andantema non troppo, 186364;
Agitato 186364. Fantazije-uvertire: PoAteo u JljtcyAbemma; Eypn, 1873 i
FaMAetn 1888, Serenada posveena N. Rubinsteinu, 1872; CnaenHCKuu Mapiu 1876;
fantazija <Ppa/mecKa da PUMUHU, 1876; MmaAbnHCKoe Kanpunuuo, 1880; serenada za
gudaki orkestar u C-duru, 1880; TopMcectneeHHbiu KopoHauuoHHbiu, Mapiu
i%%3,\3AeiUH, u G-duru, 1884; simfonijska balada Boeeoda 1891-KOMORNA.
etiri gudaka kvarteta: I , u D- duru op. 11, 1871; II, u F-dur u op. 22, 1874;
III, u es- molu op. 30, 1876 i IV, u B-duru (u jednom stavku) bez op., 1862.
Andante molto za gudaki kvartet, 186364; Allegretto u E-duru za gudaki
kvartet bez op., 1864; Souvenir de Florence za gudaki sekstet op. 70, 188790;
Allegro ma non tanto za gudaki kvintet, 1864; preludij za gudaki kvintet, 1863
64; Allegretto za gudaki trio, 186364; Allegro za klavirski sekstet, 1864;
kla virski trio u a- molu (posveen N. Rubinsteinu) op. 50, 188182; Adagio
molto za harfu i gudaki kvartet, 186364; Adagio za duhaki oktet, 186364;
Allegro z a septet, 186364; Adagio za 4 roga, 1864. KLAVIRSKA: sonata
u cis-molu op. posth. 80, 1865; sonata u G- duru op. 37a, 1878; Valse, 1854;
Scherzo a la russe i Impromptu, 1867; Souvenir de Hapsal, 1868; Valse caprice,
1868; Romance, 1868; Valse-Scherzo, 1870; Capriccto, 1870; Reuerie, Polka,
Mazurka, 1870; Nocturne i Humoresgue, 1871; 6 kompozicija (Reverie, Humo-
ristiki scherzo, Albumblatt, Notturno, Capriccioso, Tema s varijacijama), 1873; est
kompozicija na jednu temu (preludij, fuga, impromptu, pogrebna koranica,
mazurka, scherzo), 1873; BpeMena zoda, 1876; JJemcnuu a/ib6oM, 1878; Reverie
interrompue, 1878; Valse sentimentale, 1882; JJyMxa, 1886; Invitation au trepak,
1893. DRAMSKA. Opere: Boee oda, 186768; y nduna, 1869; OnpunuuK,
187072; Ky3Hetf Baxy/ia, 1874 (preraena pod naslovom ^iepeeunKu, 1885);
Eezenuu Onezun, 187778 (Moskva, 1879, jug. premijera, Zagreb, 30. X 1897);
OpjieaHCKandeea, 187879; Ma3ena, 188183; ^lapodeuua, 188587; LIuKoean
ajna, 1890 (Petrograd, 1890; jug. premijera, Zagreb, 27. XII 1898); HoAanma,
1891. Baleti: JIe6edume O3epo, 187576 (Moskva, 1877; jug. premijera Za-
greb, 19. V 1921) ; CnnufaH upacae uua, 188889 (Petrograd, 1890; jug.
premijera, Beograd, 16. VI 1927) i UJlenKyHHUK, 189192 (Petrograd, 1892;
jug. premijera, Zagreb, 2. XII 1931). Scenska muzika: Eopuc Fody>Hoe (Pukin),
1864; Jljnumpuu CaM03eamtf (Ostrovski), 1870; Le Barbier de Seville (Beaumar-
chais), 1872; CuezypoHxa (Ostrovski), 1873; Boeeoda (Ostrovski), 1886; FamAem
(Shake speare), 1891. VOKALNA: oratorij za soliste, mjeoviti zbor i or-
kestar, 1864. Kantate: K padocmu, 1865 i Mocma, 1883; kompozicije z a zbor
a cappella; 106 solo-pjesama. CRKVENA: Liturgija sv. Jovana Krizostoma
za mjeoviti zbor a cappella, 1878; BcenoHuoe denue za mjeoviti zbor a cap-
pella, 1883; himna u ast sv. irila i Metoda za mjeoviti zbor a cappella, 1885.
Obradbe: 50 ruskih narodnih pjesama za klavir etvororuno, 1869. SPI SI:
PyKoeodcmso K npaKmuH.CKOMy u3yneHuw zapMOuuu, 1872 (II izd. 1875); My-
3biKajibHbie (fieAbemoHbi u 3aMemnu, 1898; JJneeHUKu (187391), 1923 (engleski
prijevod 1945); 77. H. ^lauKoscnu 06 onepe (r edakcija I. Kunin), 1952. Objavljena
su pisma ajkovskog: N. Rubinsteinu, 1924; N. v. Meck (redakcija V. A. danov i
N. T. egin; 3 sv.), 193436; P. J. Jurgensonu (redakcija V. A. danov i N. T.
egin; 2 sv.), 193852; M. A. Balakirevu (redakcija S. Ljapunov). Tematski
katalog ajkovskijevih djela obj. B. Jurgenson, 1897 (posljednje izd. 1940). Izdanje
sveukupnih njegovih djela (predvieno oko 70 sv.) izlazi u Moskvi od 1940 nadalje.
LIT.: M. Charles, P. I. von Tschaikowsky und die russische Musik, Zeit-
genossische Tondichter, Neue Folge, Leipzig 1890. F. A. Jlapoiu, H3 MOHX
BOcnoMHHaHHH o II. H. MaiiKOBCKOM, CeBepHbtii BecTHHK, rteTep6ypr 1894.
F. Weingartner, Tschaikovskij' s Svmphonie Pathetique, AM, 1806. M,
KatuKUHy BocnoMHHaHHH o n. H. MaHKOBCKOM, MocKBa 1896. Ch. Malherbe,
Not ice sur la Svmphonie Pa the tique de Peter Tschaikowsky, Pari 1900.
/. Knorr, Peter Iljitsch Tschaykowsky, Ber lin 1900. R. Nezvmarch, Tscha i-
kovsky, His Life and Works, London 1900. M. ^lauKoecKuu, )Kii3Ht IleTpa
HjrbiiHa MafiKOBCKoro (3 sv.), MocKBa 190002 (njem. prijevod Leipzig 1901
04; engl. prijevod London i New York 1906). K. Hrubi, Peter Tschaikowsky,
Leipzig 1902. Vj. Klai, Petar Ilji ajkovski, ruski glazbotvorac, Vijenac,
1902, 15. E. Markham Lee, Tchaikowski, London 1904. /. Lipaev , Peter
Iljitsch Tschaikovskij, Moskva i Leipzig 1905. H. Evans, Tsc haikowski,
London 1906 (II izd. 1935). H. Rost, Die Klavierkompositionen Tschaikov
skij's, PyccKaH My3b(KajibHaH ra3eTa, Petrograd 1909. H. H. MMCKOBCKUU,
MaiiKOBCKHH H EeTxoBeH, MocKBa 1912. O. Keller, Tschaikowsky, Leipzig
1914. W. Krug, Tschaikowsky, Die neue Musik., Er lebach kod Ziiricha 1920.
E. Acafibee (M. FAe6oe), flpoiujioe pyccKoii My3b(Kii, JleHHHrpafl 1920.
Isti, Ti. Ji. MaitKOBCKHH, MocKBa 1921 i Berlin 1923. Isti, HHCTpyweH-
TajrbHoe TBOp^ecTBO HaHKOBCKoro, JleHHHrpafl 1922. Isti, XI. H. HaiiKOBCKHH.
Ero >KH3Hb u TBOpMecTBO, JleHHHrpafl 1922. B. KapamueuH, HafiKOBCKHH
H PaxMaHHHOB, )KH3HB HCKyccTBa, 1923, i. K. P. Manojlovi, ajkovski, Mi
sao, 1923, 95. M. Steinitzer, Tschaikowsky, Leipzig 1925, C. M. Flonoe,
}Kn3Hb H TBOpnecTBO II. H. MaiiKOBCKoro, MocKBa 1927. E. Blom, Tschai-
kowsky's Orchestra l Works, London 1927. R. H. Stein, Tschaikowsky, Ber
lin 1927. C. ^- leModanoe, HaHKOBCKHH H MBI, H3BCCTHH B. U,. H. K., 1928.
H. 0, <Pundeu3eu, KaMepHaa My3b*Ka U. H. MafiKOBCKoro, MocKBa 1930.
B. Dragutinovi, ajkovski kao operski kompozitor, Glasnik muzikog drutva
Stankovi, 1930, 8.E,Aca<f>bee (M. Fne6oe), JleSeflHHoe O3epo, JleHHHrpafl
1934. G. Abraham, Eugene Onegin and Tchaikovsky's Marriage, London
1935-A. E.EydnKoecKuu, Ti. H. HaiiKOBCKoro cHMtpoHHHecKan My3tiKa, Jle
HHHrpaf l 1935. E. Evans, Tchaikovsky, London 1935. H. H. EepBeposa,
MaHKOBCKHii, HCTOpHH OflHHOKofi >KH3HH, Berlin 1936 (franc. prijevod Pariz 1948).
JJ. )KumoMupcKuu, CHMdDOHHiecKan MV3b*Ka ManKOBCKoro, MocKBa 1936.
N. Slonimsky, Further Light on Tchaikovsky, MQ, 1938. G, Abraham, Tschai-
kowsky, A Short Biography, London 1939 (novo izd. 1944). V. Beljski, Osnov
ne crte stvaralatva ajkovskog, Muziki glasnik, 1940, 56. K. Dokman,
Petar Ilji ajkovski, Sv. C, 1940, 12 5. uri-Klajn, P. I. ajkovski,
Napred, 1940, 53. E. Acafibes (H. FACSOS), ITauHTH I leTpa HjibH^a ^a ii-
KOBCKoro, JleHHHrpafl 1940. P. Markovac, Prilog uz problem nacionalnog
u muzici. O stogodinjici roe nja Petra I. ajkovskog, Izraz, 1940, 3. N.
van der Pals, Tschaikowsky, Potsdam 1940. A. Solovev, Znaa j ajkovskog
za njegovo doba i sa danjost, Muziki glasnik, 1940, 56. N. Berberova,
Tschaikovvski, Berlin 1940. L. kerjanc, Ob stoletnici P. I. ajkovskega, So-
dobnost, 1940,6. M.BAadbiKuua i H. PauKan, n.H.MaHKOBCKHH, MocKBa i Jle
HHHrpafl 1940.- JJHH H rOflbi FT. H. HaiiKOBCKoro, MocKBa HJleHHHrpafl 1940.
V. Vukovi, ta su Musorgski i ajkovski nali kod Pukina?, Mlada kultura,
1940, 8. Isti, Realizam romantine opere, nad operama Dame pik, ivot
i rad, 1940, 3239. B. E. IJroKePMau, Bbipa3HTejiHbIe cpefldBa JIHPHKH
MafiKOBCKoro, CoBeTcnaH My3bfKa, 1940, 4. D. Cvetko, Osebnost in delo
Petra Iljia ajkovskega, Modra ptica, 194041, 2. V. Ukmar, Umetnost
ajkovske ga, Gledalini list Narodnega gledalia v Ljubljani, Opera, 1941
42, IO. - JJ. yKumOMUpCKUU, 3aMeTKH 06 HHCTpyMeHTOBKe MaHKOBCKOrO,
CoBeTCKan My3b(Ka, 194245, 4. M. Tibaldi Chiesa, Ciaicovski, Milano
1943 (IV izd. 1945)- H* Weinstock, Tchaikovsky, New York 1943 (franc.
prijevod Par iz 1947; njem. prijevod Miinchen 1948). L. Drummond, Czaj-
kowski, London 1944. B. Aca$bee, EBreHHH OHerHH, MocKBa 1944.
H. Ce lli s i W. P. Ri ght, Tsc ha i kowsky, Bruxe l les 1945. & PMMCKUH,
VI CHMcboHHH MafiKOBCKoro, CoseTCKaH My3b(Ka, 1946, 12. A. Gronozvicz,
Tchaikovsky, New York 1946. Zbornik Tchaikovsky (red. G. Abraham),
London 1946. R. Hofmann, Tschaikovsky, Pari 1947. K. v. Wol furt ,
Die symphonischen Werke von Peter Tschaikowski. Einfiihrungen, Berlin 1947.
A. E. Cherbul iez, Tschaikowsky und die russische Musik, Zurich 1948.
E. Hpycmo8CKuu, OnepHan ApaMaTypraH ^aftnoBCKoro, MocKBa i JleHHHrpafl
1948. E. OpAoea, PoMaHCbj HaHKOBCKoro, MocKBa i JleHHHrpafl 1948. A.
HuKOAaee, OopTeriHaHHoe HacjieflHe ManKOBCKoro, MocKBa i JleHHHrpafl 1949
(novo izd. 1957).M.IIIexoHUHa> EBreHiiii OHerHH n. Vi. ManKOBCKoro, MocKBa
i JleHHHrpafl 1949. JI. JlanuAeeuu, TI, H. ^aftKOBCKHM, MocKsa u JleHHHrpafl
1950. JI. ^CumoMupcKuu, EajieTbf LI. H. HaHKOBCKOro, MocKBa i JleHHHrpafl
1950. E. W. Schallenberg, Tschaikovskv, London 1950. A, AAbiueauz,
Onbfr aHajiH3a TBop^ecTBa II. H. HaflKOBCKoro (18641878), MocKBa 1952
(nje m. pr ijevod, Berlin 1954). K. v. Wolfurt, Peter I. Tschaikowsky, Bildnis
des Mensche n und Musikers, Zur ich 1952. F. Zagiba, Tschaikovskij, Wie n
i Zurich 1953. R. Petzoldt, P. Tschaikowsky, Sein Leben in Bildern, Leipzig
1953. C. <>pOAOGa, OopTeriHaHHbte coHaxb( II. H. ^aftKOBCKOro. FIoacHeHHe,
MocKBa 1954. A. AAbmaee, ^aHKOBCKHii, MocKBa 1954. F.H. Tornblom,
Tjajkovskij, Stockholm 1955. FD. KpeMAee, CHMchoHHH n. H. ManKOBCKoro,
MocKBa 1955. IO. CAOHUMCKUU, Ti. II. HaHKOBCKHH H SajieTHbiH Tearp ero
BpeMeHH, MocKBa 1956. J. Vigh, Wenn Tschaikowsky einTagebuch gefuhrt
hatte, Budapest 1957. H. EaKuucKan, Ti. M. Ha^KOBCKn^, MocKBa 1957.
)K. MoM6aee, TBOP^CCTBO ^la^KOBCKoro no BbicKa3ttBaHHHM KOMno3H-ropoB,
MocKBa 1957. A. AAbiueam, Ti. Vi. HaHKOBCKHii;, MocKBa, 1957 (II izd. 1967).
JI. Paadeu, CKpHnn^Hbile HBHOJiOHMeJibHbls npoH3BefleHHH n. H. HaHKOB-
CKoro, MocKBa 1957. A. v. Andreevsky> Tschaikowsky. Roman seines Lebens,
Berlin 1957. H. J.M. Muller, Tchaikovsky, Haarlem 1958. My3biKa jibHoe
HacueflHe ManKOBCKoro, MocKBa 1958. H. HunoAaeea, CHM4)OHHH LI. H. MaH-
KOBCKOI-O, MocKBa 1958. K. Paklen, Tschaikowsky, Stuttgart 1959. J. Gee
i E. Se lby, The Triumph of Tcha ikovsky, London 1959. A. AAbiueam, Ti.
H. HanKOBCKHH, MocKBa 1959.R. Hofmann, Tchaikowsky, Pari 1959. A.
JJoAHaycHuu7 CHMdpoHH^ecKoe TBOpiecTBO II. li.MaHKOBCKoro, JleHHHrpafl 1960.
G. /]!6ra/*am,Tchaikovsky's First Opera, Festschrift K. G. Fellerer, Regensburg
1962. G. Ersmann, P. Tchaikowsky, Pari 1964. B. HuoeAee, Pl36paHHbte
Tpyflbt o My3blKe, I, II. II. HaiiKOBCKHH, MocKBa 1964. A. JloAjtcancKUU,
CHMtboHH^ecKaH My3biKa ManKOBCKoro, MocKBa i JleHHHrpafl 1965. L. i E.
Hanson, Tschaikovsky. A New Study of the Man and His Music, London 1965.
H. BAadbiKUHa-EauuHCKan, Ti. M. H3HKOBCKHH, MocKBa 1965. D. Lloyd-
Jones, Pjotr Iljitsc h Tschaikowsky, MGG, XIII, 1966. II. TyMauuna, Ti. Vi.
HaHKOBCKHti, BeJiHKHH MacTep, 18781893, MocKBa 1968. JI. M. KOHUC-
cKan, MaiiKOBCKHH B IleTep6ypre, JleHHHrpafl 1969. M. Kun.
AKAN -> Czakan
AKAREVI, urevka, pevaica, mezzosopran (Gaj kod
Kovina, 8. IV 1923 ). Studije solo-pevanja zavrila 1957 na
Muzikoj akademiji u Beogradu (J. Stamatovi-Nikoli). God.
----- -1:__-------- =-^_
T
^ ----- J::_ J 7957 prvakinja Opere
o-pevanja zavrna 195/ na
Muzikoj akademiji u Beogradu (J. Stamatovi-Nikoli). God.
195257 lanica pozorita Komedija, a od ------------- 1-:-:- r\ -----
392 AKAREVI AVDAR

u Beogradu. Pored uloga u stan-
dardnom Verdijevom repertoaru,
medu kojima su: Azucena
(Trubadur), Amneris (Aia),
Princeza Eboli (Don Carlos),
Ulrika (Bal pod maskama), tu-
maila niz likova iz ruskih i
drugih opera: Marfu (Musor-gski,
Hovanina), Babuku (Prokofjev,
Kockar), Ljubov (ajkovski,
Mazepa), Jokastu (Stravinski,
Oedipus rex), Adal-gisu (Bellini,
Norma), Dahlu (Saint-Saens,
Samson i Dalila) i dr. Gostovala
sa Beogradskom operom ili
samostalno u Italiji, vajcarskoj,
Holandiji, Belgiji, SR Nemakoj,
UAR, Poljskoj, DR Nemakoj,
Engleskoj, Austriji, SSR,
Francuskoj, Kubi, Madarskoj, SSSR,
Norvekoj i Junoj Americi, a uestvovala je i na mnogim meu
narodnim festivalima (Bergen, Wiesbaden, Dubrovnik itd.). esto
nastupa kao izvanredan tuma solo-pesama P. Konjovia, K. Ba-
ranovia, M. Logara i klasinih inostranih kompozitora. Na in
ternacionalnom konkursu pevaa u Verviersu (1961) osvojila tri
prve nagrade. Umetnica prefinjene muzikalnosti, . poseduje glas
barunaste mekoe, velikog raspona do visina koloraturnog sopra
na i sposobnost ostvarenja operskih partija kako lirskog tako i
dramskog karaktera. S. . K.
ALGIJA, turski naziv za instrumentalni muziki ansambl
sastavljen od tri profesionalna sviraa, Ciganina. U algiji uestvuju
instrumenti: 1. za melodiju, 2. za iso i 3. udaraki instrument (def
ili tarabuka) za izvoenje ritma. . svira po kafanama i po kuama
za vreme svadba, proevina i drugih veselja. Dve zurle sa
tupanom ne obrazuju algiju, poto silan i prodoran zvuk tog
ansambla nema diskretan tembar i ne odgovara zatvorenom prostoru.
Na jug i u Srbiju . je dospela sa Turcima, ako ne i ranije, sa
dolaskom Cigana u Evropu. Iz Srbije (Ni i Leskovac) . odlazi
odmah iza Turaka, ali se na Kosovu zadrala i danas, poto su je
usvojili i Albanci kao svoj muslimanski karakteristikum. U iz-
vesnim gradovima juga harmonika se ubacila u algiju pa je svojim
akordima dala ovom ansamblu drugi smisao i tembar. U Vranju
i okolini moe se lako naii na algiju, poto ovaj grad ima svoju
specijalnu muziku tradiciju i vrlo jako orijentalno zalee sa gradom
Gnjilanom i okolinom, koji je nedavno preuzeo ulogu nekadanjeg
Vranja. M. V.
AMPA, Boris, flautist (Ljubljana, 24. X 1926 ). Studij
flaute zavrio 1952 na Akademiji za glasbo u Ljubljani i zatim se
usavravao na ficole Normal de Musigue u Parizu (diplomirao 1962).
Solist orkestra Slovenske filharmonije, djeluje i kao profesor na
Akademiji za glasbo u Ljubljani. Nastupa kao koncertant s veoma
opsenim repertoarom, a uz to se bavi i dirigiranjem. A. Rij.
ANGALOVI, Miroslav, peva, bas (Glamo, 3. IV
1921 ). Uestvujui odmah po Osloboenju u radu OKUD
Ivo Lola Ribar u Beogradu poeo uporedo da studira solo-pevanje
kod Zdenke Zikove i 1947 postao lan Beogradske opere. Posle
manjih baritonskih i basovskih uloga, on postaje nosilac glavnih
basovskih partija u operama Boris Godunov i Hovanina M. P.
Musorgskog, Knez Igor (Konak i Galicki) A. P. Borodina, Don
Carlos (Filip II) G. Verdija, Don Quichotte J. Masseneta, Julije
Cezar G. F. Handela, Pskovi-
anka (Ivan Grozni) N. Rimskog
Korsakova i dr., a kreira i niz uloga
u operama jugosloven-skih
kompozitora P. Konjovia
(Kotana, Knez od Zete, Seljaci),
K. Baranovia (Nevjesta od
Cetingrada), M. Logara (etrdeset
prva), D. Radia (Ljubav, to je
glavna stvar), E. Josifa (Smrt
Stefana Dean-
skog) i dr. Njegov bogat kon-
certni repertoar obuhvata kako
solo-pesme domaih i stranih
kompozitora tako i solistike
partije u delima oratorijumskog
tipa (Oedipus rex I. Stravinskog,
Reauiem G. Verdija, Mesija
G. F. Handela i dr.). Svoju u-
M. ANGALOVI metnost interpretacije Liedaio-
perskih uloga prikazao je . u svim zemljama Evrope (izuzei
nije), u gradovima Severne i June Amerike, Japana i UAR. 1
ljiv je broj njegovih nastupanja u Jugoslaviji: poevi od kola
ka, seoskih domova kulture, omladinskih kruoka, radnih ak
operskih pozornica, koncertnih dvorana i meunarodnih f
(Dubrovake ljetne igre i dr.). Dobitnik je brojnih nagrada
kovanja.
. je jedan od najveih vokalnih umetnika u istoriji
muzike kulture. Njegovi glasovni kvaliteti sonoran
bas plemenitog tembra stavljeni su uvek u slubu jedins
celovitog tumaenja umetnikog dela. Bilo da je u pitanju 1
uloga, bilo solo-pesma, . podjednako sugestivno izraava
i psiholoke nijanse teksta kao i muziku frazu, jer su koi
re i ton nerazdeljivi. Osobita glumaka obdarenost i proi
studija svake uloge doprinele su tome da je . ostvario vie o]
kreacija ravnih najveim dramskim dostignuima. s.
ANGHANA (changhana), perzijski gudaki insti
malog okruglog i trbuastog ormaria za rezonanciju,
daska ima dva proreza, donja jedan; ivije su smjetene s
strane ormaria za ivije. Instrument, koji se upotreblja
Afganistanu i na Kavkazu, ima tri ice; po njima se svira jedi
nim i jako svinutim gudalom.
ANK (chang), 1. harfa starih Perzijanaca i Indijac 2.
Perzijski psalter trouglasta oblika sa e.st ica; rji
susree etvorouglasti . s veim brojem ica. ice s: 1
svinutim tapiima ili trzaju trzalicom.
APEY-THOM (chapey thom), kmbodanski
instrument dug oko 150 cm, nalik na veliku gitaru. Ormi
rezonanciju je krunog oblika, a na dugom i irokom (7 cm)
smjeteno je 11 prenica. Dva para crijevnih ica, ugode
kvinti b-j, trzaju se posebno konstruiranim prstenima, smje;
na prstima desne ruke.
ARDA (mad. csdrdas, od csarda gostionica, k
madarski nacionalni ples, prvotno seoski ples u parovima. ]
se u okviru muzike verbunkos, osamostalio se izmeu 1835
doskora postao veoma popularan. U doba procvata, oko 184
proirio se i u plesne dvorane. Sastoji se od polaganoga me
lino-patetinog uvodnog plesa mukarca (lassu), i brzog, ti
ramentnog plesa parova (friss) u 2/4 ili 4/4 mjeri s karakteris
ritmom. Pored tog dvodijelnog oblika javlja se u pojedini]
krajinama i u trodijelnom, npr.: polagano (lassu), brzo f,
i ivo (friss). ardae su komponirali mnogi madarski mi
(M. Rozsavolgvi, K. Abranvi, F. Sarkozi, I. Danko i dr.), a t
u stiliziranoj formi i u umjetniku muziku (F. Schubert, Di;
sement d la Hongroise za klavir 4-runo; F. Liszt, Csdrdas ma
iz 1882 te Allegro i Csdrdas obstine iz 1884 za klavir).
LIT. : M. Ret hei-Pri kkel , A magyarsag t ancai, Budapest 1924.
Visky, Hungarian Dances, Budapest 1937. E. C. Rearich, Dances of th
garians, New York 1939. /. Tdlasi, A magyar tancokrol, Budapest l
G. Buday, Dances of Hungary, New York 1950. M. Debel jak i M.
Maarske narodne igre iz Vojvodine, Novi Sad 1953. E. Kaposi i L. .
Magyar nepi tancok, tancos nepszokasok, Budapest 1958. I.
ASOSLOV (lat. officium divinum), u katolikoj lit
skup molitava koje se pjevaju ili mole u toku dana u odr<
vrijeme. . se sastoji od psalama s antifonom i responzori
od himana i verzeta s itanjima odlomaka iz Biblije ili spisa c
nih uitelja, a dijeli se na jutarnji dio (Laudes matutinae), d
(Prima, Tertia, Sexta i Nona) i veernji (Vesperae i Compi
um). Muzika obradba asoslova gotovo je iskljuivo grego
ska. Jedino se pojedini dijelovi mogu u sveanijim zgodama :
jeniti vieglasnim stavcima (npr. himni, pojedini stihovi psa
Gloria patri i si.) u obliku falsobordona ili polifonih motet
uvijek tako da se sauva stil antifonalnog pjevanja.
LIT. : P. Wagner, Ursprung und Ent wickl ung der l it urgischen G
formen bis zum Ausgange des Mittelalters, Frciburg (Schweiz) 1891 ( I-
Leipzig 1911; franc. 1904; engl. 1907; tal . 1910). P. Ferretti, Est etic
goriana, Roma 1934. G. Sangiorgio, Liturgia dell'organist a, 1939. A.
ASTUKI, ruske narodne pjesme plesnog karaktera,
vaju se obino uz pratnju harmonike-rastegae, banja, bala
instrumentalnog ansambla ili zbora. Sadraj im je razliit;
mistikom lakoom, vedrinom, humorom ili zajedljivou 1
uju tematiku koja ide od lirike do aluzija na drutveno-poli
zbivanja. Muzika osnova su kratke jednodijelne ili, rjee,
dijelne melodije, koje se katkad recitiraju u visokom regi
Pjeva esto improvizira melodiju. Muzika mnogo puta potc:
smisao teksta.
AVDAR, Jelizaveta Ivanovna, ukrajinska pjevaica, ]
raturni sopran (Odesa, 23. II 1925 ). Studirala na Konzi
toriju u Odesi (O. N. Aslanova). Od 1948 solist opernog i bak
kazalita evenko u Kijevu. Kreirala niz lirskih kolorati
partija u operama ukrajinskih i ruskih kompozitora: Mai
(Lisenko, Taras Buljba), Marfu i Carevnu (Rimski-Kors;

D. AKAREVI

n
>
r o
MLADI I DJEVOJKA UZ EMBALO. Djelo nepoznatog slikara


AVDAR EMBALO
393

Carska nevjesta i Bajka o caru Saltami), Antonidu (Glinka, Ivan
Susanjin), zatim Luciju di Lammermoor (Donizetti), Violettu
(Verdi, La Traviata), Mirni (Puccini, La Boheme), Lakme (Delibes)
i dr. Koncertirala i kao komorna pjevaica. Gostovala u SSSR,
u Austriji, Madarskoj, ehoslovakoj, Indiji, Kini i dr. Glas
joj je veoma gibak, ujednaen u svim registrima, kantilena iroka,
timbar pun i plemenit.
LIT.: T. O. KupuuenKo, EjinaaBeTa HBaHOBHa ^l aBflap, KHCB 1958.
JI. C. Kay$MdH, Ejin3afieTa HBaHOBHa MaB^ap, KHCB 1960.
AVDARSKI, Vano, dirigent (Vladimirovo, 3. III 1930).
Studij dirigovanja zavrio na Muzikoj akademiji u Beogradu
(. Zdravkovi), a zatim se usavravao kod H. Schmidta Isser-
stedta u Hamburgu. Dirigent i od 1965 direktor Makedonske
filharmonije u Skopju. Nakon osvajanja druge nagrade na meu-
narodnom konkursu mladih dirigenata u Liverpoolu (1962), na-
stupao gotovo u svim veim gradovima Jugoslavije kao i u Fran-
cuskoj, Italiji, Sovjetskom Savezu, Bugarskoj, Engleskoj, paniji,
Nemakoj i drugim evropskim zemljama. . ide u red najtalcn-
tovanijih jugoslovenskih dirigenata mlae generacije. D. OV.
EENSKA I INGUKA MUZIKA. eenci i Ingueji
nastavaju eensko-Inguku ASSR i imaju kako u jeziku tako i
u muzici mnogo zajednikih obiljeja. Zborne pjesme, a i instru-
mentalne kompozicije, karakterizira dvoglasje i osobito troglasje.
Tipino je suprotstavljanje harmonija susjednih stupnjeva (pomaci
trozvuka za sekundu); esto se susreu promjene mjere i izmje-
njivanje triola s parnom mjerom. Najpoznatiji je ples lezginka.
Od instrumenata najvie se upotrebljava harmonika, zatim trza-
laki sa tri ice dek-pondur, gudaki atuh-pondur i kobiz, duhaki
urna te bubanj i baraban. Ti instrumenti uli su u sastav eensko--
ingukog orkestra narodnih instrumenata, koji je osnovan u
sovjetsko vrijeme. God. 1925 sovjetski kompozitor A. Davidenko
zabiljeio je eenske melodije i obradio ih za klavir i zbor.
Mnoge eenske i inguke napjeve obradio je N. Remenski.
Skupljanjem narodnoga foklora bavili su se i U. Dimajev, A.
Halebski, A. I. Aleksandrov i dr. Novije pjesme stvorili su pjevai
augi i kompozitori, tzv. melodisti. U Groznom postoji filhar-
monija i muzika kola.
LIT.: H:HD-nHryuicKHH My3br(ajii>Hbiii <Jio.JiK.nop, I, TpcraHblH 1963.
H. C. PenMiHCKui, My3fer<aJibHaH KyjibTypa
t
IeMeHO-HHryincKOH ACCP,
MocKBa 1965. Bi. R.
EGRTALJKA (engl. rattle, njem. Ratsche), drvena uda-
raljka na kojoj se tanke, elastine daice vrte oko nazubljene
osovine i udaraju o njezine
istaknute zupce, to proizvodi egrtav
tropot. Susree se u muzikoj
kulturi starih naroda (Egipat,
Grka, Rim). U hrvatskom folkloru
. je djeja igraka. Rairena je
posvuda, te je poznata i po drugim
nazivima kao agrtaljka,
krebetaljka, kle-parnica.
ELANSK^, Ludvik Vi-
tezslav, eki dirigent i kompozitor (Be, 17. VII 1870
Prag, 27. X 1931). Muziku studirao na Konzervatoriju u
Pragu (K. Stecker). Simfonijski i operni dirigent u
Plzenu, Zagrebu (189899) i Pragu. Jedan od osnivaa
i prvi dirigent eke filharmonije. God. 1900 napustio
Prag i radio u Lavovu, Kijevu, Varavi i Parizu;
191821 bio je direktor eke filharmonije i zatim
dirigent u Brnu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; simfonijska t rilogija Duchovni vyvoj
lovika dle Stareho zakona (Adam, Noe, Moji), 191518; simfonijska pjesma
Hymnus slunci, 1919; uvert ire Premiefe na vsi, 1900 i Vzkfieni Polsky, 1904.
Kl avirske kompozicije. DRAMSKA: opera Kandila, 1897 (na vlast it i tekst ).
Mel odrame: ebrak, 1894; Zem, 1894; Balada 0 dui j. Nerudy, 1895; Ceskd
piseh, 1902; Brat fi, 1903; Zvony, 1903; Tryzna naim padlym, 1919. Filmska
muzika. VOKALNA: solo-pjesme uz kl avir. Te Deum, 1916; 5 duchovnich
pisni, 1916. SPISI: Nekolik uvah 0 moderni opere i Opera mst. divadla
vinohradskeho, Hudebni revue, 1908.
LIT. : V. Helfert, Ludvik Vit ezsl av el ansky a eka Filharmonie, Praha
1919. Zbornik K padesat ym narozeninam L. V. elanskeho, Praha 1920
(priredio V. Balthasar).
ELO (prema tal. violoncelld), velika tambura kojoj u tam-
burakom zboru pripada donekle uloga violonela iz gudakog
orkestra. . ponajvie izvodi basovu dionicu. Na elu su dva
para ica ugoenih u kvinti: G-d, pa opseg instrument a see
od G do e
1
. Dionica ela ispisuje se u violinskom kljuu, za oktavu
vie od realnog zvuka.
ELOVI (prema tal. violoncello), ovea tambura. Pod tru-
pinom instrumenta, koji ima oblik gitare, napeta su dva para
metalnih ica, ugoenih u kvintama, poevi od tona c, pa je
opseg instrumenata od c do c
2
. Dionica elovia ispisuje se u vi-
olinskom kljuu, ali za kvintu vie, tako da tonovi na instrumentu
zvue za kvintu dublje od zapisanih. U tamburakom zboru .
ima ulogu tenorske dionice, a upotrebljava se viestruko kao .
I, II, III. Obino je u velikom t amburakom zboru .
III neto vei od elovia I i II; njegova se dionica ispisuje u
violinskom kljuu, ali za oktavu vie od realnog zvuka. B. a.
EMBALO (skraenica od ital. clavicembalo; srednjovekovno
lat. clavicymbalum od lat. clavis klju, tipka i cymbalum psaltir; engl.
harpsichord, franc. clavecin, ital. clavicembalo, gravicembalo,
embalo; nem. Kielfliigel, Klavizymbel), najznaajniji iani in-
PRIGUIVA \
PLOSNATI TAPI t
C DOCKE)
' ICA
MEHANIZAM EMBALA
strument sa dirkama u muzici XVI, XVII i XVIII v. . je
bio stalni sastavni deo orkestra i kamernih sastava, koncertni
solistiki instrument; na njemu se izvodio basso continuo. U
njegove pretee idu instrument i sa icama, pre svih psaltiri
i nemaki Hackbrett (IX v.). Time to se psalt ir, nazvan i
cymbalum, spojio sa tipkama {clavis), nastao je naziv clavicym-
balum. Instrument te vrste spominje 1323 J. de Muris u delu
Muica speculativa; S. Virdung u knjizi Muica getutscht, 1511, daje
opis njegovog razvitka. Pod imenom eschequier, exaquier,
eschaaueil d' Angleterre, ovi instrumenti bili su u upotrebi od
druge polovine XIV v. u zemljama zapadne Evrope. U pravilima
za Minnesangere iz 1404 javljaju se imena clavicordium i clavi-
cymbalum. U daljem razvitku izdvajaju se dve glavne vrste:
klavikord i embalo.
. je duguljasta oblika, nalik na krilo, odnosno na kasnije
klavire, u kojima ice stoje okomito prema klavijaturi. Drugi
tipovi srodnih instrumenata (engl. virginal, franc. epinette, ital.
spinetta, nem. Schachbrett) irokog su oblika, a ice im teku skoro
paralelno ili sasvim paralelno sa klavijaturom. Tzv. clavicytherium
{embalo verticale) imao je uspravne (stojee) ice, a mehanizam
okidaa iza klavijature. Nain na koji nastaje zvuk, kod svih na-
vedenih instrumenata sasvim je isti. . proizvodi tonove pomou
tankog plosnatog tapia (engl. jack, franc. sauterau, ital. salterello,
nem. Docke ili Springer). U gornjem delu tapia smeten je,
na poprenoj osovini, pomian jeziac, u koji je pri vrhu, tik ispod
ice, utaknut plectrum okida od ptijeg pera (kasnije od koe);
u donji deo tapia ugraeno je pare olova radi poveanja teine.
Poteran pritiskom dirke uvis, tapi svojim okidaem trgne icu
koja zatitra i proizvede ton; kad se dirka ispusti, tapi se povuen
olovom vraa u prvotni poloaj a zanjihani jeziac izmakne okida,
JH_
f OKIDA 00 PERA

Najstariji prikaz embala u obliku krila. VC'eimarer Vi'underbuch, oko 1440
394 EMBALO EREPNJIN


EMBALO. Flandrija, 1612
da ne bi ponovo trgnuo icu. Zvuk embala je jasan, srebrnast,
mnogo vee prodornosti nego, na primer, kod klavikorda, ali je
u okviru jednog registra dinamiki nepromenljiv i zavisi iskljuivo
od mehanizma, a ne od volje sviraa (crescendo i decrescendo
neizvodivi su na embalu). Dinamike promene vre se po principu
orgulja dodavanjem posebnih skupina ica za svaki registar, akor-
diranih za oktavu vie ili nie. Postoje i registri za promenu boje
zvuka, registar laute i harfe. U istu svrhu grade se i dopunski
manuali (klavijature), po jedan ili dva kod veih modela (ponekad
se dodavala i klavijatura svirana nogama, dakle pedal, otuda
Clavicymbelpedal i claviorganum). Prelaenjem sa jednog manua'a
na drugi postie se promena dinamike i boje i vea plastinost u
isticanju vodeeg glasa. Manuali mogu i meusobno da se spajaju.
Registri se ukljuuju i iskljuuju pomou dralja za izvlaenje,
nametenih pored klavijature, ili pedalima. Obim klavijature
stalno se poveavao. Oko 1500 bio je ve od F do g", u XVI v.
proiren je u dubinu do C, kasnije do
X
G, a u visinu do c
3
i /
3
.
Oko 1700 obim iznosi ve 5 oktava. . je u XVII v. bio akordiran
po kamernom tonu a = 415 - 426 treptaja, dakle znatno nie
nego danas. Oblik krila kod embala prouzrokovan je smjetajem
ica razliite duine, od najduih za duboke do najkraih za najvie
tonove u pravcu s leva na desno. Kao i srodni instrumenti sa
perom, . je snabdeven sistemom priguivaa, posebno za svaku
dirku i za nju vezanu grupu ica. ice su pravljene od ovijeg
creva, bakra, mesinga, ak i od plemenitih metala, kasnije od
elika. U muzejima i zbirkama instrumenata nalaze se raskono
umetniki opremljeni primerci embala sa drvorezom, inkrusta-
cijama, ili sa slikama uvenih umetnika. Najstariji sauvani pri-
merak embala datira iz 1521. Sagraen je u Rimu, a uva se u
Londonu {South Kensington Museum). Poznati graditelji embala
bili su u Italiji Giovanni Antonio Baffo, Dominicus Pisaurensis,
Johannes Baptista Giusti, Bartolomeo Cristofori (pronalaza
mehanizma sa ekiima), u Francuskoj Etienne Blanchet, Pascal
Taskin, Jean Marius; porodica Ruckers u Antwerpenu gradila
je instrumente nenadmaene po zvuku i opremi; njenu tradiciju
produava Jean Couchet u Antwerpenu i Tabel u Engleskoj. Nje-
govi uenici Nemac Jakob Kirchmann (Kirkman) i vajcarac
Burkhard Tschudi (Shudi) gradili su embala jaeg i sjajnijeg
zvuka i uvodili nove tekovine i pronalaske registre laute i
harfe, tzv. venetian szvell (posebni poklopac sa letvicama koje se
diu i sputaju pomou pedala) i dr. U Nemakoj su se istakli
Albert i Hieronvmus Hass, J. H. Brabner, Gottfried i
Heinrich Silbermann. Krajem XVIII v. . gubi svoj domi
poloaj. Njega potiskuje klavir sa ekiima koji bolje oc
promeni muzikog stila i novim zahtevima u suptilnijir
monijim izraajnim sredstvima u izvoenju. Na moc
klaviru izvodi se otada i sva golema literatura koja je nas
embalo. Meutim, pokret oko oivljavanja muzike barok
kokoa na instrumentima za koje je pisana stekao je od kraj
v. naovamo mnoge pristalice, pa je to dalo podstreka z:
graenje embala (i klavikorda) po starim uzorima. Pre
Plevel i Gaveau u Parizu, Chickering u Bostonu, Dolme
Engleskoj, Neupert, Maendler, Hirt, Rehbock, Sevffart i
Nemakoj grade kvalitetne instrumente i podmiruju potreb
nih savremenih embalista.
LIT. : S. Virdung, Muica get utscht, Basel 1511. G.Dirula, II Ti
no . . ., I, 1593. M. Praetorius, Synt agma musicum, II (Organog
Wol fenbiittel 1619. F. Couperin, L'art de t oucher le clavecin, Par
C. PJi. E. Bach, Versuch iiber die wahre Art das Kl avier zu spielen, :
E. F. Rimbault, The Pianoforte, its Origin, Progress and Construction,
1860. O. Vaul, Geschichte des Cl aviers, Leipzig 1868. H. Kr
besaitet en Klavierinstrument e bis zum Anfang des 17. Jahrhundert,
1892. A. J. Hrpkins, A Descript ion and History of the Pianoforte
Ol der Kevboard St ringed Inst ruments, London 1896. K. Nef, Cla\
und Clavichord, PJB, 1903. W. Landowska, La musique ancienn
1908. O. Bie, Klavier, Orgel und Har monium, Leipzig 1910. O.
dey, Or gel und Klavier in der Musik des 16. Jahrhundert s, Leipzig ]
C. Sachs, Das Klavier, Berl in 1923. H. Neupert, Vom Musikstab zum
nen Klavier, Bamberg 1926 Ph. James, Early Keyboard Inst rumem
don 1930. A. Ehlers, Vonv embal o, Wol fenbiit t el 1933. ti- '
Das embalo. Eine geschichtl iche und t echniche Betracht ung dcr Kii
mente, Kassel 1933 (III izd. 1956). E. Harich-Schneider, Die Kunst d'
balospiel s, Kassel 1939. T. Norlind, Systemat ik der Saiteninstrurr
sv.), Hannover i Stockholm 193639. C. Sachs, The Hist ory of
Inst ruments, New York 1940. E. Closson, Histoire du piano, Bruxell
Ernst, Vom embalo, Zurich 1946. J. W6rsching, Die historischen !
klaviere und der moderne Klavichord-Cembalobau, Mainz 1946. N. B
Le Clavecin, Pari 1949. H. Neupert, embalo, MGG, II, 1952. E.
Schneider, Kleine Schul e des Cembal ospiels, Kassel 1952.I sta, The
chord, An Introduction t o Technique, St yle and the Histor ical Sources
1954- F. J. Hirt, Meisterwerke des Klavierbaus, Olten 1955. D. H.
Maker s of the Harpichord and Clavichord 1440 t o 1840, London 1
R. Russell , The Harpsichord and Cl avichord, London 1959. j
Modern Composers and t he Harpsichord, The Consort , 1962. F. h
Harpsichord Regulat ing and Repairing, Boston 1963. E.
EMBERDI, Nikolaj Karpovi, armenski komj
(Carsko Selo, 24. VIII 1903 Moskva, 22. IV 1948). St
kod svog ujaka A. A. Spendiarova te 192429 na Konzervi
u Moskvi (A. N. Aleksandrov, S. Vasilenko, G. Konius). A
u mnogim strunim sovjetskim udruenjima. Bavio se proua\
muzikoga foklora Armenije.
DJELA. ORKESTRALNA: si mfonijet a, 1947; simfonijska pjesi
menija, 1944; koncert za violinu; 6 suita, 193245; Ruska uvertira, 19:
rojska poema, 1942. Koranice za duhaki orkestar. KOMORNA: tri i
kvart eta, 1944; concertino za gudaki ansambl , 1935; duhaki kvint et
suita za trubl ju i klavir, 1927. Opera Lastavica, 1942; balet , 1943. .
ske pjesme za gl as i gudaki kvart et, 1945; suita (t ekst S. Kirsanova) z
klavir, 1930; 5 vojnikih pjesama, 1933; solo-pjesme. Napisao studij
menskoj muzici, 1944.
LIT.: F. nojiHHoacKuu, HHKoJiaii KapnoBHM MeroSep^MH, MocKBa
HHHTpafl 1947.
ENG (cheng), kineski iani instrument, vrsta k' ii
1016 (najee 15) ica, napetih preko pominih pre
Instrument se upotrebljavao u sveanim zgodama, osobi
carskom dvoru. Nazivom . kojiput se pogreno naziva d\
instrument eng.



ENG '
EREPNJIN, 1. Nikolaj Nikolajevi, ruski kompoz
dirigent (Petrograd, 15. V 1873 Yssy-les-Moulineaux
Pariza, 26. VI 1945). U Petrogradu studirao na Univer:
pravo, a na Konzervatoriju klavir (Van d'Arka) i kompo
(N. Rimski-Korsakov). Bio je zatim dirigent Ruskih simfon
koncerata, profesor Konzervatorija i od 1907 istodobno dii
Manjinskog kazalita. God. 190914 dirigent baletne tru]
Djagiljeva u Parizu, a po povratku u Petrograd bavio se {
avanjem i 1918 postao direktor Opere i Konzervatorija u T:
Od 1921 ivio stalno u Parizu, gdje je 192529 i 19384
direktor Ruskog konzervatorija. . je bio majstor instrument
EREPNJIN ERVENY 395

Njegova su djela nastala pod utjecajem Rimski-Korsakova, a u
kasnijima se zamjeuju i znaajke francuskog impresionizma. DJEL\.
ORKESTRALNA: simfonijske pjesme 3anapO8aHHoe uapcmeo 1904 i Le
Rissignol; koncert za klavir, 1907; preludij La Princesse lointaine (Ros-t and), 1897;
fantazija, 1903. Gudaki kvart et, 1901; oko 30 kompozicija za razliit e
duhaike inst rumente i klavir. Oko 70 kl avirskih djela. DRAMSKA. Opere
Csam i BamKa-KAtomuK 1928 (praizvedba Beograd, 1933). Baleti: rlamjibOH
ApMudu 1903; Narcisse et Echo, 1911; Macua Hpacnou CMepmu 1916; Dionysos,
1922; Russian Fairy Tale, 1923; The Romance of a Mummy, 1924 i The Goldfish,
1937. Scenska i fil mska muzika. VOKALNA: kant ata; zborovi; oko 100 sol o-
pjesama. Dvije mise; 3 ruske l iturgije.
2. Aleksandr Nikolajevi, kompozitor i pijanist (Petrograd,
20. I 1899). Sin i uenik Nikolaja Nikolajevia. Studirao na
Konzervatoriju (N. Sokolov)
i Univerzitetu u Petrogradu,
191819 u Tiflisu, gdje nastupa
kao koncertni pijanist. God. 1921
preselio u Pariz i studirao kod I.
Philippa, A. Gedalgea i Ch.
Viala. Koncertirao 1925 33 na
turnejama po Engleskoj,
Njemakoj, Austriji i SAD. God.
193437 ivio u Kini i Japanu. U
Tokiju je osnovao izdavako
poduzee koje je objavljivalo djela
japanskih i kineskih kompozitora.
Bio je zatim 193845 profesor na
Ruskom konzervatoriju u Parizu i
194964 profesor kompozicije i
klavira na De Paul University u
Chicagu. Otada ivi u New
Yorku.
Prve erepnjinove kompozicije
nastale su u duhu impresionizma,
ali se ve u njima zamjeuje
njegova sklonost za
politonalno i ritmiki otro oblikovanje muzikih misli. Kasnije uz to
esto primjenjuje posebno konstruirane tonske nizove (ljestvica od
devet tonova, razni oblici pehtatonike) kao i istonjake ljestvice.
DJELA.ORKESTRALNA. et ir i si mfoni je : I, 1927; II, 1952; II I, 1955
i IV, 1958. est koncerat a za kl avir : I, 1923; II, 1924; III, 1933; IV, 1960;
V, 1963 i VI, 1966. Koncert za harmoniku, 1922; komorni koncert za fl autu,
violinu i komorni orkestar, 1924; Concertino za viol inu, violonelo, klavir i gu-
daki orkest ar, 1931; Rhapsodie georgienne za violonelo i orkest ar, 1924; Mys-
tere za violonelo i orkestar, 1926; fantazija za klavir i orkestar, 194649; Magna
Mater, 1930; Russian Dances, 1934; Suite georgienne, 1940; Evocation, 1948; suita,
1954; capriccio, 1957; Symphony-Prayer, 1960. KOMORNA: 2 gudaka
kvartet a, 1925 i 1926; kl avirski trio, 1925; kl avirski kvintet, 1927; t rio s
flautom, T939; kvartet s flautom, 1939; sonata za viol inu i klavir; 3 sonate za
violonelo i kl avir; Sonata da chiesa za viol u da gamba, 1965; sonatina za uda-
ral jke i klavir, 1939; Sonatine sportive za fagot i klavir, 1939; 12 preludija Le
violoncelle bien tempere za violonelo i klavir, 1927; suita za violonelo solo, 1946.
KLAVIRSKA (oko 200 kompozicija) : 2 sonate; Sonatine romantique, 1918;
tokata, 1921; Etudes sur la gamme pentatoniaue, 1935; Le Monde en vitrine, 1947.
DRAMSKA. Opere: OlOl, 1928; Die Hochzeit der Sobeide (H. von Hof-
mannsthal), 1933 i The Farmer and the Fairy, 1952. Balet i: Ajania Frescos, 1923;
Training, 1935; Der Fahrende Schiiler ~mit dem Teufehbanner, 1938; Trepak,
1938; La Legende de Rasin, 1941; Dejeuner sur Vherbe, 1945; La Colline des fan-
tomes, 1946; Jar din persan, 1946; Nuit kurde, 1946; La femme et son ombre (P.
Chaudel), 1948 i Aux temps des Tartares, 1949. Scenska muzika za drame O.
Wil dea, H. von Hofmannsthala, R. Rol landa. VOKALNA. Kant ate: Vi vre
d'amour, 1942; Pan Keon, 1945 i Le Jeu de la Nativite, 1945. Solo-pjesme na
kineske, ruske i francuske st ihove uz klavir (orkest ar). Objavio Anthology of
Russian Niusic, 1966.
LIT. : M. Montagu-Nathan, Cont emporar v Russi an Composer s, Lon-
don 1917. W. Reich, Alexander Tscherepnin, Bonn 191 ( i Ziir ich 1964).
3. Sergej Aleksandrovi, kompozitor (Pariz, 2. II 1941 ),
sin Aleksandra Nikolajevia. Studirao najprije kod svog oca,
zatim kod N. Boulanger, P. Bouleza, W. Lutoslavvskog, Daniel-
-Lesurea, L. Nona i K. Stockhausena. Od 1950 ivi u SAD.
. pripada krugu ekstremno avangardnih muziara.
DJELA: gudaki kvart et; gudaki trio; klavirske kompozicije. Scenska
muzika za kazalino djelo Bum ne to Ashes. Kaddish za recitatora, klavir i
udaraljke.
4. Ivan Aleksandrovi, kompozitor (Pariz, 5. II 1943 ),
brat Sergeja Aleksandrovia. Uio zajedno s bratom najprije kod
oca, zatim s nizom istaknutih pedagoga u Parizu. Od 1950 ivi
u SAD.
DJELA: Entourages za harfu (ili Martenotove valove), klavir i udaral jke;
suit a za fl autu, violonelo i t impane; Cadenze za flautu, kl arinet i klavir; kla-
virske kompozicije.
LIT. : H. Tischler, Tscherepnin, 1. Nikol ai Nikolajewit sch, 2. Al eksan-
der Nikol ajewit sch, 3. Sergei, 4. Ivan, MGG, XIII, 1966.
ERIN, Josip, muzikolog, kompozitor i dirigent (Komenda
kod Kamnika, 29. III 1867 Ljubljana, 1. XI 1951). Studirao
filozofiju i muziku u Beu. God. 18981902 dirigent beke
Volksopere, 190518 vojni kapelnik u Beu, Budimpeti j Pragu.
Od 1919 dirigent Ljubljanske opere, zatim osnovao vojni orkestar
s kojim je izvodio simfonijske i oratorijske koncerte (Matthauspas-
sion J. S. Bacha, IX simfonija L. van Beethovena).
DJELA: kompozicije za vel iki i mal i orkest ar, za duhake instrument e.
Nekol iko zbirki narodnih pjesama. Izdao Pesmarica Glasbene Mat ice
1897 (niz slovenskih pjesama, s uvodom, koji sadrava biografije aut ora).
Studija Pesmi slovenskih protestantskih pesmaric, Zbornik Slovenske Matice,
1908; niz muzikih eseja i lanaka.
LIT. : V. Pf eifer, Slava del u, Zbori, 1931, 12. S. Premrl, Dr Josip
erin, Pevec, 1925, 12, 910. L. M. CL. M. kerjanc), Spominu dr Jo
sipa erina, Slovenska glasbena revija, 1952, 4647. D. Co.
ERKAS, Konstantin, ruski plesa i koreograf (Petrograd,
1908 ). Na Carskoj baletnoj koli u Petrogradu uenik E. Cecchet-
tija i M. Legata. Bio je zatim u Parizu lan ansambla Balleu
russes (1923-29), baleta Velike opere i Opere comique (193436).
U Parizu je djelovao i kao koreograf (Ma Mere l'oye M. Ravela,
1940).
ERKASKI, Sura -> Cherkassky, Shura
ERNIEVA, Ljubov, ruska plesaica (Petrograd, 1890).
Na Carskoj baletnoj koli u Petrogradu uenica M. Fokina. God.
1908 plesala u kazalitu u Kirovu. Slijedee godine postala solist
Djagiljevljevog baletnog ansambla s kojim je otila u Pariz. Istakla
se osobito kao interpret karakternih uloga (Apollon Musagete
I. Stravinskoga, Les Biches F. Poulenca). Nakon smrti Djagiljeva
(1929) plesala u Monte Carlu, a od 1938 gostovala u Milanu
(La Scala) i u Londonu (Sadler's Wells). Djelovala je zatim kao
pedagog londonskog Sadler's Wells Ballet School.
ERNOHORSKY, Bohuslav (Padre Boemo), eki
kompozitor i orgulja (Nvmburk, eka, 16. II 1684 Graz,
1. VII 1742). Od 1703 lan Minoritskog reda u samostanu sv.
Jakuba u Pragu. Studirao teologiju i prirodne nauke. Muziku
uio u Italiji, gdje je postao magister musicae i regens chori u crkvi
sv. Ane u Padovi; 1715 boravio u Assisiju, gdje je navodno Tartini
bio njegov uenik. God. 1728 vratio se u domovinu i postao sre-
dinja linost prakog muzikog ivota. Bio je veoma cijenjen
muziki pedagog i znaajan predstavnik ekog muzikog baroka,
osobito u svojim polifonim kompozicijama. Gluck u svojoj auto-
biografiji pie, da je 173436 sudjelovao u izvoenju crkvene
muzike pod upravom ernohorskog. Moda je i on bio njegov
uenik. . je odgojio niz odlinih muziara Prake kole, medu
kojima su bili_: J. Zach, F. Tuma, J. Seger, F. X. Brixi i dr. Pri
kraju ivota . je ponovo, po etvrti put, posjetio Italiju i na
povratku umro u Grazu.
Poarom samostana sv. Jakuba 1754 unitena je, po svoj
prilici, veina njegovih kompozicija. Samo je mali broj sau-
van u tampanim izdanjima i u prijepisima.
DJELA (sauvana): motet Laudetur Jems Christus (t ampan u Pragu oko
1728, ponovo obj. u asopisu eka hudba, XXXVI); Vesperae minus solemnes
(samost an minorita u Mostu); Litaniae lauretanae (Narodni muzej u Pragu);
Regina coeli (eka hudba, XXIII); Curare Domine vias acris (samost an el iv);
Quem lapidaverunt (fragment , samostan Strahov); 3 fuge za orgulje (Dravna
biblioteka u Berl ijiu) i 2 fuge za orgul je (arhiv Prakog konzervatorija).
NOVA IZD.: djela za orgulje izdao K. F. Piet sch, 1832; neka druga djela
nalaze se u zbirkama: Ausgewdhlte Orgelzverke altbbkmischer Meister; Ecole
classique d'orgue; Muica antigua bohemica (red. F. Michal ek).
LIT. : O. Schtnid, Die bohmische Alt meist erschule Czernohorskvs, Leip-
zig 1901. A. Hnil ika, Portret v st arych eskych mist ru hudebnich, Praha
1922. J. Raceh, eka hudba, Praha 1949. J. Nemeek, Nast in eke hudby
XVIII st olet i, Praha 1955.
ERNUAK, Gracian, eki muziki pisac (Pteni, Moravska,
19. XII 1882 Brno, 13. X 1961). Zavrio Filozofski fakultet
u Pragu i Krakovu. Muziku studirao kod F. Vacha u Kromeriu,
O. Hostinskoga i K. Steckera u Pragu. God. 190518 profesor
historije muzike na Konzervatoriju u Hradecu Kralove, 1918-38 i
194546 na Konzervatoriju i 194648 na Muzikoj akademiji
u Brnu. Muziki kritiar listova Listy Hudebny matice, Tempo,
Lidovych novin i dr. Djelovao je i kao zborovoda.
DJELA: Dejepi s hudby (2 sv.) , 192325 (II izd. 193031); Pfehledny
dejepis hudby (2 sv.), 194647. Studije; lanci; krit ike. Zajedno sa V. Hel-
fertom ureivao l eksikon Pazdirkuv hudebni slovnik nauny, od kojega su objav-
ljena samo 2 sv. Suraivao i u enciklopediji Ottuv slovnik nove doby.
ERNJUL, Zlatko, dirigent i kompozitor (Zagreb, 8. I
1924). Trublja i dirigent plesnih orkestara; od 1943 u NOB.
Nakon Osloboenja rukovodilac umjetnike ekipe Propagandnog
odjela X zagrebakog korpusa, zatim dirigent Plesnog i Zabavnog
orkestra i urednik zagrebake Radio-stanice. Gostovao 195458
u mnogim gradovima Prednjeg Istoka. Sada je dirigent Zabavnog
orkestra RTV Zagreb. Komponirao je djela za zabavni orkestar
(Serenada; Bolero na temu N. Grevia), filmsku i scensku muziku,
pjesme (Pjesmom u ti rei, Veer, Jo samo jednom) i dj ela na
mijenjena djeci. M. Ke.
ERVENV, Vaclav Frantiek, eki graditelj limenih du-
hakih instrumenata (Dube, 27. IX 1819 Hradec Kralove,
19. I 1896). God. 1842 osnovao radionicu u mjestu Hradec Kralove.
Proizvodio pored ve poznatih, i nove tipove limenih instrumenata,
osobito za vojnike orkestre. Konstruirao duhake instrumente;
A. N. EREPNJIN
396 CERVENY EKA MUZIKA

baroxyton (1848), tritonikon(i856), althorn (1859), subkontrafagot
(1873), subkontrabas (1876) i dr. . je usavrio ventilski sistem
(mehanizam valjaka vlastite konstrukcije). Napisao nekoliko stru-
nih radova o gradnji instrumenata (Hubedni ndzvoslovi).
LIT.: J. erveny, Ehrenkranz fiir V. F. er venj-, Praha 1883. Not ice sur
l es progres dans la fabrication des instruments de cuivre par l a maison V. F.
Cer veny et fil s, Pari 1880.
ESKV HUDEBNf FOND, eka ustanova sa sjeditem u
Pragu osnovana 1953 s ciljem da podupire irenje i podizanje
eke muzike kulture. Bavi se i nakladnikom djelatnou. Na-
darenim mladim umjetnicima dodjeljuje stipendije, prireuje
razliite natjeaje, pomae ostarjelim i nemonim muziarima,
brine se za zatitu autorskih prava i za promicanje eke muzike
u inozemstvu.
EIHIN, Vsevolod Jevgrafovi, ruski muziki pisac (Riga,
18. IX 1865 Lenjingrad, 1934). Sudac u Rigi, od 1888 muziki
kritiar listova Rigaer Bote i npu6aAmuiicKuu McmoK. Utemeljio
Rusko muziko drutvo u Rigi. Kasnije ivio u Petrogradu.
DJELA: n. H. ^aunoecKuu, 1893; KpaniKue ji udpemmo ( sadraji 132
opere), 1894 (II izd. 1915); OmionocKu onepu u KOHijepma 1896; Mcmopun pyc-
CKOU onepu, 1902 (II proireno izd. 1905); Mcmopun pyccKou My3UKu c dpesneuiuux
epeAten no 1903 zod u no3nee. . , I sv. Preveo na ruski libreta Wagnero-vih
opera Tristan und Isolde i Parsifal .
EKA MUZIKA. Narodna. Za eku narodnu muziku
znaajno je vrlo intenzivno njegovanje instrumentalne muzike.
Podaci o instrumentariju seu do najstarijih historijskih razdoblja.
Instrumentalna praksa utjecala je i na oblike vokalnog muziciranja.
Melodika ekih napjeva kree se obino u durskim tonalitetima.
U pjesmama se povremeno susreu i stari naini, osobito mikso-
lidijski i lidijski. Dosta su esti motivi sazdani od tonova tro-
zvuka. Instrumentalni plesovi izgraeni su na harmonijskim
funkcijama tonike i dominante, rjee subdominante. U pjesmama
su este nagle modulacije. Instrumentalni su oblici strogo perio-
diki, a vokalni su veinom rapsodini. I ritmiki su pjesme slo-
bodnije i raznovrsnije od instrumentalnih stavaka. Plesovi su
preteno brzi i pokretni. Od plesova u parnoj mjeri najraireniji su
obrodk, vrtdk, skond i tfasdk, a u trodobnoj mjeri sousedskd, do
koleka, rejdovdk i furijant. Mateniky je zanimljiv primjer plesa s
promjenljivom mjerom. U Moravskoj su uz to popularni sedldckd i
starosvetskd. eka narodna pjesma rijetko je epska. ee nego u
folkloru drugih naroda ona je humoristina ili satirina. Meu
najstarije pjesme idu obredne novogodinje pjesme koledy, koje
su se razvile jo iz poganskih obiaja.
U ekom narodnom instrumentariju istaknuto mjesto imaju
duhaki instrumenti. Neki signalni pastirski instrumenti zadrali
su se u upotrebi od pradavnih vremena do danas. Od XIII st.
najraireniji narodni instrument su gajde (gajdy, kozlik, puki,
puklik) sa jednom bordunskom sviralom. U XIII st. udomaila
se i fidula. Neke oblike tog starog gudakog instrumenta izrauju
ponegdje jo i danas. Istodobno s viellom prodrla je u eku i
mandolina, koja se vremenom razvila u instrument srodan citri i
bila u upotrebi do kraja XIX st., a u Moravskoj i neto dulje. U
srednjem su vijeku putujui pjesnici pratili svoje pjevanje svirkom
na organist rumu (ninera). Oni su svirali i na t rombi marini
(ozembouch). Oba ova instrumenta preuzeli su kasnije ulini
pjevai i prosjaci. Kao djeji instrumenti dugo su bili raireni
varijanta siringe (varhdnky, molddriky) i drumlica (grumle, brumle,
brumajzl, drumle). Od XVI st. susree se u svim krajevima i cimbal
(cymbal). Danas se jo zadrao u Moravskoj. U XVIII i XIX

st. narodnu je pjesmu pratila i mala prenosiva harfa. U
vrlo raireni i gudaki instrumenti, posebno violina i kc
Violinu rijetko izrauje narod sam, dok je kontrabas (
neto manji od orkestralnog) gotovo uvijek proizvod -
amatera. Pod utjecajem instrumentalnih ansambla p
dvorova ulaze u XVIII i XIX st. u narodni instrumentar
oboa, klarinet, fagot, trublja i trombon. Od sredine XE
stoje u svim krajevima ansambli duhakih instrumenata kc
muziku naroito za njih komponiranu u duhu narodnog r
izraza.
Umetnika. Prvi sauvani muziki spomenik, pesmaj
dine, pomiluj ny, ide verovatno u XI v. U njoj se jo n
zantinski uplivi, ostaci liturgije na staroslovenskom jeziku
ugasila rasturanjem kaluera manastira na Sazavi u XI v. I
crkva sistematski organizuje crkvenu muziku. Od c
Prake biskupije (973) poinju da deluju specijalne kol
(seholares ili bonifanti boni infantes) sa stareinom 1
seholarum). Kanonik Vit (umro 1271) nabavlja za katec
Vita orgulje, stara se o izradi novih i reviziji starih lit
knjiga. Biskup Tobids iz Bechine upotpunjuje arhivu
evangelijarijem i ritualom (129394). kola pri hramu
postaje sve ozbiljnija ustanova sa proirenim nastavnim
!
Kralj Vdclav II, sam Minnesanger, aktivno sudeluje u m
ivotu. Na sveanost njegovog krunisanja (1297) doli su
Minnesangeri, medu kojima i Frauenlob. Spominju se i ins ti
tympanon, nabel, tuba, rotta, figella, lira i dr. Svetovna
naroito na vrhovima drutva, bila je pod nemakim upli
crkvenoj muzici iri se tada gregorijanski horal koji su izvc
tenici i kolovani pevai. Narod, eljan aktivnog uea
stvara u to vreme i svoje duhovne pesme. Tako je nikl
zemlje pevana i do danas sauvana pesma Svaty Vaclav
v.). Po formi i melodiji veoma lepa i izraajna, ona je mr
prinela glorifikaciji ovog inae miroljubivog vladara, kao za;
i uvara ekog ivlja. Sekvenca Notkera Balbulusa Me
in morte sumus verovatno je bila podloga njezinim nep
autorima. Sa Janom Luksemburkim (131047) dolaze
muzici do izraaja francuski uplivi. Pored tradicije Mi
gera, koju zastupaju Heinrich von Mugeln i Mtilich von Prc
nu ulogu odigrao je Francuz Guillaume de Machault (oko
1377), kraljev sekretar i pratilac. On je pomogao prodoru r
elemenata u muziku. Karlo IV (134678), francuski ak, p
francuski uticaj. Osniva Univerzitet po uzoru na Sor
uvodi ponovo staroslovensku lit urgiju, podie Praku b
u rang nadbiskupije. U svetovnu muziku uvodi titulu Kral
Na njegovom dvoru deluju majstori duvai Svach, Mafii
Velek. Veliki ljubitelj muzike bio je nadbiskup Jan z J
(oko 13501400), takoe francuski ak, sam kompozitor
teoretiar. Majstor Zdvi ze Zap (oko 135c posle 1411) s]
se kao uspean autor ljubavnih pesama. Sauvale su se i
crkvene kompozicije. U raznim rukopisnim zbirkama n
niz lepih primeraka muzikog stvaralatva poznatih i nep
autora iz oblasti crkvene i svetovne muzike, koji svedoe 1
jenom muzikom ivotu XIV v. Instrumentalni virtuozite
na visokom stepenu isto tako i graditeljstvo muzikih
menata. Narodno muziko stvaralatvo ograniavalo se na
glasnu crkvenu i svetovnu pesmu. Pojavljuju se zaeci po:
predstava praenih muzikom, prvo u samoj crkvi, a d(
van nje. Recitativni karakter gregorijanskog horala pri
dosta elemenata za dramsku obradu, a scene iz jevanelja
dramsku grau. Najlepe primerke dramskog oblikovan
aju Plankti Marie, koji imaju ve dosta iskristalisan un
obl ik. Izvoai su bili svetenici, al i u unut ranjost i
i kolska omladina. Time je omoguen i prodor svetovnih
nata i scena proetih narodnim humorom. Iz prve polovii
v. sauvao se Mastikaf (arlatan), veoma drastinog s;
Zastupljena je i muzika teorija. Na Prakom univerzitetu p
je katedra za muzike nauke. Hieronymus de Moravia, na
u Parizu, pie traktat De Muica, a Jeronym Praki >
mendatio liberalium artium (1410), u kome se slui post;
Johannesa de Murisa. Jan z Holeova posveuje elu jednu
(1397) pesmi Hospodine, pomiluj ny.
Husitsko doba, sa svojom ideologijom otpora prema :
crkvi i svemu tuem, nenarodnom, nije delovalo povol
razvoj eke vokalne polifonije i instrumentalne muzike,
dalo jakog podstreka razvoju masovne narodne pesme
oznog, borbenog, satirikog pa i polemikog karaktera,
narodno stvaralatvo imalo svoje tradicije iz prethusitsko,
(adventske pesme Navetv nas Kriste aduci, Vita
Jesu Kriste, Vstalt jest buoh i dr. iz prve polovice X
Najslavnija husitska pesma Kto jsu Bozi bojovnici
snana; ona je dizala samopouzdanje boraca i irila pa
redovima neprijatelja. Mnogo kasnije, kad je ve izgubili
egrtal jka iz Moravske. Prag, Nacionalni muzej
EKA MUZIKA 397

religiozno obeleje, postala je simbolom nacionalnog ponosa,
neka vrsta borbene zastave u doba buenja nacionalne svesti
u XIX v. Njen su tematski materijal iskoristili B. Smetana (Ma
vlast), A. Dvorak (Husitska), J. Suk (Praga) i dr. Prvi put
uvedena je u husitskom Jistebnickom kancionalu (oko 1420),
najbogatijem izvoru za upoznavanje husitskih pesama. Zanimljive
su brojne pesme satirikog sadraja, ije su aoke veinom uperene
protiv katolikog svetenstva. Istorijske pesme opevaju dogaaje
na bojnom polju i pribliavaju se formom i sadrajem narodnoj
baladi. Husitske pesme komponovali su Jan apek, Vdclav Mi-
finsky (umro 1492), Kliment Bosdk i naroito daroviti Slovak
Jan Silvdn (umro 1573), no veini tih pesama ne zna se autor.
Jan Hus pisao je i ureivao verovatno samo tekstove pesama.
Vanu ulogu u organizovanom negovanju crkvene muzike odigrali
su horovi ili bratstva literata, dobro organizovane druine muzikih
amatera iz redova graanstva. Svoja materijalna sredstva ova
bratstva upotrebljavala su za izradu rukopisnih kancionala, bogato
i umetniki opremljenih, koji ne samo da su svedoci visoko razvi-
jenog horskog pevanja toga doba, nego su i dragoceni spomenici
ekog slikarstva minijatura. uvena su 2 kancionala iz Hradeca
Kralove (1585'1604) sa slikama Matoue Radoue i kompozici-
jama Jifi Rychnovskog (15401616), Kutnohorsky kancional
(1490) i dr. Franusuv kancional (1505) prvi put primenjuje belu
menzuralnu notaciju. Da je negovano i vieglasno pevanje dokazuje,
pored drugih, Husitski kancional iz 1573 sa kompozicijama za
35 glasova Jana Trajana Turnovskog. Mnogi kancionali su tam-
pani. Za njihovo izdavanje naroito je zasluna Jednota bratrskd,
crkvena zajednica izgraena na verskim i moralnim naelima
strogog i beskompromisnog pravca eke reformacije. Pesme ovih
zbornika, briljivo odabirane i redigovane, odigrale su veliku ulogu
u formiranju crkvenog pevanja ne samo u zemljama naseljenim
ekim ivljem (eka, Moravska), nego i u Slovakoj, Poljskoj i
Nemakoj, gde su prevoene i prilagoavane potrebama verskih
jednomiljenika tih zemalja. Klasian amotulski zbornik (1561)
sadri 744 pesme. Njegovi redaktori bili su Jan erny, Sturma, a
naroito veoma obrazovan i kritiki usmeren Jan Blahoslav, koji
je ovaj zbornik u novim izdanjima stalno doterivao i upotpunjavao.
Poslednji bratski kancional izdao je Jan Amos Komenskji 1656 u
Amsterdamu sa predgovorom u ekoj prozodiji i pevanju. Pored
znaajnog stvaralatva po obimu i kvalitetu na polju crkvene
pesme, u ovo je doba nastalo mnogo narodnih svetovnih pesama
raznolikog sadraja. Sauvala su se i imena brojnih orguljaa i
kantora (orgulje su ponovo vraene u crkve): Pavel Kalous,
Vdclav Rychnovsky, Matya Kozmanda, Jan Kopriva i dr. uven
je bio virtuoz na lauti Jan Vencdlek. Od kompozitora znaajniji su
Jifi Kropd (u Veneciji tampana je sveska njegovih misa za 5
glasova), Jan Knefelius (misa za 8 glasova), Krytof Harant z
Polic (15641621; motet Qui confidunt Domine za 6 glasova
u nizozemskom stilu) i dr. Svetovna instrumentalna muzika u
husitsko doba bila je zanemarena. Jedino su se istakli zborovi
trubaa i trombonista.
eka reformacija bazirana na husitizmu sa dubokim kore-
nima u narodu digla je muziko stvaralatvo na visoki stepen.
Iako se ono jednostrano ogledalo u stvaranju pesme duhovne
i svetovne ono je bilo izvorno narodno i u muzikoj istoriji
eha znai po svojoj organizovanosti i snazi jedan od najboga-
tijih perioda. Razumljivo je da trenutno pobeeni katolicizam
nije odustao od borbe i da je prvo oprezno, a kasnije agresivno
poeo da vraa izgubljene pozicije. I tako paralelno sa reformisti-
kim kancionalima niu i katoliki, koji pozajmljuju popularne
melodije, podmeu im nove tekstove, vraaju u crkvu instrumen-
talnu muziku, otvaraju irom vrata uplivima iz inostranstva. Od
kraja XV v. prodire sa izvesnim zakanjenjem muzika kultura
sa zapada i juga na eko tle. Vokalna polifonija ulazi nezadrivo
u praksu i literatskih bratstava, pa i sami kompozitori-reformisti
komponuju polifpno. Na dvoru prvih Habsburgovaca organizuje
se dvorska kapela. Za vladavine Rudolfa II (15761612) Prag
je jedan od centara evropskog muzikog ivota, u kome povremeno
ili trajno deluju istaknuti inostrani muziari. Jacobus Gallus--
Petelin izdaje u Pragu Opus Musicum i Harmoniae variae.
Philippe de Monte, Lambertus de Sayve, Jacobus Regnart, Charles
Luython i dr. bili su dvorski muziari.
Napeta politika situacija u srednjoj Evropi dolazi do kul-
minacije poetkom XVII v. Bitka na Beloj Gori kod Praga (1620),
u kojoj su eki pukovi potueni od carsko-bavarske armije, kraj
je eke samostalnosti i eke reformacije. eko plemstvo je
pogubljeno ili prognano, pristalice Jednotv bratrske naputaju
zemlju, kontrareformacija pobeduje. Tridesetogodinji rat pustoi
zemlju, njen kulturni razvoj nasilno je prekinut. Desetkovani
eki ivalj tavori u bedi i ekonomskom ropstvu. Carski apsolu-
tizam uvodi nemaki jezik kao ravnopravni u ekim zemljama,
a to u praksi znai sistematsku germanizaciju ekog naroda. Oprezni

Husit ski koral Kto jsu Bozi bojovnici. Kancional iz Jistebnice, oko 1420
isusovci bili su svesni znaaja pesme za narodne mase. Iz starih
zbornika biraju pogodne melodije, uvode nove pesme, naroito
marijanske i pesme o Janu z Pomuka, katolikom svecu, lansiranom
da bi se iskorenilo seanje na Jana Husa. Pojavljuje se veliki broj
novih katolikih kancionala. Poto je sam narod pevao vieglasno,
ureivana su izdanja harmonizovanih pesama ak i sa pratnjom
instrumenata. Uopte, instrumentalna muzika uveliko ulazi u
crkvenu i svetovnu praksu, krei put muzikom baroku. Po
prirodi muzikalni, esi se prilagoavaju novim okolnostima, lako
prihvataju i osvajaju nove oblike i novu kompozicionu i izvoaku
tehniku. U muzici iivljava se inae u pozadinu nasilno potisnuta
snaga narodnog stvaralatva, muzika postaje omiljena profesija
ili bar uporedno zanimanje itavih porodica. eki muziari rado
su primani u drugim zemljama i tamo sudeluju u izgradnji novog
stila, koji u bekom klasicizmu dolazi do svog konanog stadijuma.
U samoj ekoj znaajni centri muzikog ivota u XVII i XVIII
v. bili su pojedini feudalni dvorci, tako naroito Kromefi, gde
je delovao violinista H. Biber (16441704), pa niz dvorova u
Moravskoj (Tovaov, Holeov, Vvkov i, naroito, Jaromefice,
gde se istakao pretklasik Frantiek Vdclav Mia, 16941744).
Jan Dismas Zelenka (16791745), sin organiste, uenik J. J.
Fuxa u Beu i A. Lottija u Veneciji, bio je plodan kompozitor
misa, oratorijuma, kantata, moteta, sonata, simfonija i dr. Njegove
Lamentacije bile su vrlo popularne. Bach ga je cenio vie od
mnogih drugih majstora ovog doba. Minorita Bohuslav ernohorsky
(16841742), takoe sin organiste, studirao je u Padovi, gde je
na Univerzitetu postigao stepen magistra i dulje vreme bio regens
chori u crkvi sv. Ane. God. 1728 vraa se u domovinu, osniva
itavu jednu kolu kompozitora i organista, i postaje centralna
linost prakog muzikog ivota. Bio je izvrstan kontrapunktiar.
Veina njegovih dela unitena je poarom crkve sv. Jakuba u
Pragu. To to je sluajno sauvano svedoi o jezgrovitoj invenciji
i majstorskoj ruci ovog Prakog Bacha. Njegovi istaknuti sa-
vremenici bili su: Jozef Anton Seling (17101750), autor opera,
oratorijuma, misa i dr.; Frantiek Habermann (17061783), koji
je vei deo ivota proveo u inostranstvu (paniji, Parizu, Firenci)
i ostavio bogato nasledstvo misa, oratorijuma, sonata i simfonija.
Handel je od njega pozajmio vie tema za svoj oratorijum Jephta.
Vrlo plodan kompozitor bio je Frantiek Xaver Brixi (17321771).
Napisao je vie od 100 misa, brojne motete, psalme, oratorijume.
Znaajni kompozitor toga doba je Frantiek Tiima (17041774),
autor brojnih crkvenih dela plemenite invencije i majstorske fak-
ture. Pored orgulja uvodi u svojim misama gudaki orkestar i
trombone. Vei deo ivota proveo je u Beu. Od uenika erno-
horskog istie se Jan Zach (16991773), bogato obdaren, sklon
fantastinom, sa jasno izraenim ekim obelejem muzikih misli,
autor dela za orgulje i embalo, brojnih misa i dr. Delovao je
preteni deo svoga ivota u Nemakoj. Veliki virtuoz na orguljama
Joseph Ferdinand Norbert Seger (17161782) produava tradiciju
ernohorskog u Pragu kao organista, kompozitor i uitelj. Njegov
uenik Jan Antonin Koeluh (17381814) pisao je opere i orato-
rijume po uticajem Glucka, kod koga je izvesno vreme uio u
Beu; Vdclav Josef Raupner (17451807) istaknuti je violinista
i kompozitor simfonija, koncerata i dr.; Vdclav Vincenc Machek
(Maek, 17551831) autor je simfonija, sonata i varijacija za klavir,
izmeu ostalog sonate Le siege de Belgrade. Josef Mysliveek
(
J
7371781) iveo je dugo u Italiji (prozvan Venatorini i //
divino Boemo), gde se izvodio velik broj njegovih opera. Jan Vdclav
Stamitz (17171757), virtuoz na violini i violi 'amour, najzna-
398 EKA MUZIKA

ajniji je medu ekim muziarima koji su delovali van svoje
domovine. On je zasluan za razvoj klasine sonatne forme, za
obogaenje simfonijskog orkestra i korisno primenjivanje dinam-
skih gradacija. Tvorac, organizator i rukovodilac mannheimske
kole kompozitora i izvoaa, Stamitz je odgojio itavu pledaju
odlinih muziara, svojih sledbenika, sinove Karla i Antonina,
Frantieka Xavera Richtera, Antona Filtza i dr.
eki muziari zasluni su i za razvoj tzv. berlinske kole.
Frantiek Benda (17091786), violinski virtuoz i kompozitor za
svoj instrument, kao i njegova braa, violiniste Jan i Josef, bili
su muziari na pruskom dvoru i uivali veliki ugled u berlinskim
umetnikim krugovima. Jifi Antonin Benda (17221795) prvi
put je ostvario na umetniki ubedljiv nain istovremeno odvijanje
deklamovanog teksta na sceni i njegovog muzikog komentara u
orkestru. Mnogi eki muziari nastanili su se u Beu, tako dvorski
dirigent Leopold Koeluh (17521818), vrlo popularni kompozitor
opera, baleta, simfonija i dr., Jan Vanhal (17391813), odlian
klavirski pedagog i plodan kompozitor, Pavel i Antonin Vranicki,
Vojtech Jirovec, Vdclav Pichl, violinisti i kompozitori. Klavirski
virtuoz svetskog ranga bio je Jan Ladislav Duik (17601812),
ije klavirske kompozicije po formalnom i zvunom sadraju
nagovetavaju dolazak romantizma. Mali lirski oblici za klavir,
tako tipini za razdoblje romantike,^ karakteriziraju i stvaralatvo
Jana Huga Vofieka (17911825). ekog porekla bio je Antonin
Reicha (17701836), direktor i profesor Parikog konzervatorijuma,
autor brojnih teoretskih dela i istaknuti nastavnik kompozicije.
Kult klasicizma, a naroito kult Mozarta, ije su posete Pragu
ostavile dubok trag u muzikom ivotu zemlje, prenet je i u XIX
v. Njegov glavni predstavnik bio je Vdclav Jan Tomdek (1774
1850), daroviti kompozitor, pijanista, pedagog, centralna linost
prakog muzikog ivota. I kao to to esto biva sa ivotvornim
tekovinama velikih epoha, i kult klasicizma izrodio se u nepomir-
ljivi konzervativizam kod jednog dela ekih muziara.
Najjai bedem muzikog konzervativizma bio je Pr,
zervatorijum, osnovan 1811 po primeru Konzervatoi
Parizu. Njega je izdravalo Drutvo za unapreenje
umetnosti u ekoj, osnovano 1808, dok je Drutvo za 1
crkvene muzike, osnovano 1835, izdravalo Orguljsl
Ove dve institucije postale su baza strunog kolovanja 1
Prvi direktor Konzervatorijuma bio je Dionys Weber (1761
odlian organizator, pisac vie teoretskih dela i korisnih
tivnih dela za duvake instrumente. Agilan i vredan,
podie nivo Konzervatorijuma, stvara njegov orkestai
koncertnog ivota Praga kroz decenije. Jan Avgust Vitdsel
1839), direktor Orguljske kole, odlian pijanista i orgai
je vrlo plodan kompozitor crkvene muzike, dela za kan
stave, koncerata za razne instrumente i pesama na eke
Pedagog i organista Karei Frantiek Pitsch (17861858), 1
Vitasekov u Orguljskoj koli, izdao je Museum fur Orge
u koji je ukljuio i dela starih ekih kontrapunktiara,
Konzervatorijum davao kadrove muzikih izvoaa, (
kola ozbiljno je negovala discipline muzikog stvaralat
janjem ovih ustanova 1890 oba smera nala su se ujedin
istim krovom. Ogromne su zasluge Prakog konzervatc
Orguljske kole za razvoj muzike umetnosti u ekim 2
a i van njih. Dolaskom mladih snaga popustila je reak
stega, a u njima je zagospodario duh umetnikog naprefk
U XIX v. probuena nacionalna svest sve se vie i ne2
ispoljava na politikom i kulturnom polju. Narodna pesm
glavni oslonac inspiracije ekih muziara. Niu brojni
ekih i moravskih narodnih pesama. Pesnik Josef Krasoslo
lensky izdaje (1835) u vie svezaka Venec, zbirku pa
pesama ekih pesnika i kompozitora. Venec je dozive
popularnost. Horsku pesmu neguju Alois Jelen (1801
osniva i dirigent ofinske akademie, Josef Vorel (1801
Josef Vadk (18081875), J<*" Pavel Martinovsky (180! i dr.
Kompozitor horskih pesama. nacionalnih po duhu i 1 kih
po majstorskom horskom stavu, bio je naroito Pavel Kf
(18201885). God. 1831 osnovan je praki Hlahol, hoi
odigrao veliku ulogu u razvoju eke horske produkcije
se uskoro osposobio i za izvoenje horsko-instrumental
velikog obima. Pored njega, horske druine pojavljuju se
delovima eke zemlje. Mnogo sporijim tempom prodirao
jezik u pozorite. Opera u Pragu imala je staru tradiciju,
bila opera italijanskih pozorinih trupa koje su od XVII v.
vale Prag. Na repertoaru bili su A. Lotti, J. A. Hasse,
Gluck, B. Galuppi, F. L. Gassmann, D. Cimarosa, A.
G. Paisiello i dr. Mozart je za praku Operu napisao opei
Giovanni. U drugoj polovini XVIII v. igraju se i nemaki Sii
Prva opera koja se pevala na ekom jeziku (1823) bila je pr
s nemakog (J. Weigl, Die Schweizerfamilie). God. 1821
se prva eka opera ekog autora: Dratenik Frantieka
(18011862) na tekst Chmelenskog, skromno delo u korr
moe ni naslutiti kasniji nagli procvat eke opere.
Sveina, polet i upornost sa kojima je eki narod
izgraivao takorei iz temelja svoju duhovnu kulturu, os
su ga da lako prihvata nova strujanja koja su prodirala i
eke zemlje. Romantizam kao pravac jaanja samobitnih
nih osobina, kao protivtea kozmopolitskom klasicizmu, J
je odgovarao novim uslovima ivota u ekoj i nailazio j(
odjek. Jan Bedfich Kittl (18091868), uenik V. T01
dugogodinji direktor Konzervatorijuma i plodan kom
moe se smatrati prvim muziarom-romantiarom na eki
iako je nemaki orijentisan. eke i panslavistike ter
zastupa Vdclav Jindfih Veit (18061864). Antonin Apt I
1887), osniva i dirigent Cecilske jednoty, propaguje Mendel
Schumanna, Wagnera, August Vile'm Ambros (1816-Leopold
Mehura, Josef Proksch (17941864) i dr. u svojir pozicijama i
u svojoj javnoj delatnosti nisu bili van uticaja tizma. Na
razvoj eke muzike povoljno je uticao boravak I i Liszta u
Pragu, koncerti Wagnera (1863) i premijere n opera
Tannhauser i Lohengrin.
God. 1862 vraa se u Prag, posle pet godina odsustva
movine, Bedfich Smetana (18241884), ve izgraen ui
kompozitor, pijanista i dirigent. On je, snagom borca, ta
preko noi uzdigao eku opersku i orkestarsku muziku
ropski nivo. U svojoj operi Prodana nevesta i drugirr.
skim delima te u simfonijskom ciklusu Ma vlast i kla'
kompozicijama izvanrednom sveinom muzike invencije
topline i zdravog humora, progovorio je istinskim ekim
kim jezikom i postao primer za sve nove generacije ekih
cara. Smetanizam je pojam muzike ekog nacionalnog ko
njegovo blagotvorno dejstvo moe se pratiti u ekom mu:
stvaranju sve do najnovijih vremena.
p f
: y>tuh mnobetlowk ff*;0Tf/ i
flttintu a
Naslovna st rana zbornika Pisne Duhovni iz 1561
EKA MUZIKA 399

Stvaranje Antonina Dvofdka (18411904) sretno se dopunjuje
sa Smetaninim. Dok je Smetana romantiar programnih koncep-
cija, Dvorak stvara svoja najbolja dela u tradicionalnim simfo-
nijskim i kamernim formama. On je prvi veliki eki simfoniar,
utemeljitelj nove eke kamerne, koncertantne i oratorijumske muzi-
ke. I Dvorak gradi na folkloru, ali njegov umetniki interes ide dalje,
do folklora svih slovenskih naroda. Spontan i sve u melodijskoj
inspiraciji, on je tip neobino nadarenog muziara, koji se
iivljuje u lakoi i vedrini muziciranja, nigde ;ne naruujui ravno-
teu izmeu sadrine i forme.
Uz Smetanu i Dvofaka, trea znaajna linost ovog razdoblja
je Zdenek Fibich (18501900), umetnik intelektualac, veoma ob-
razovan i muziki najdue i najvie kolovan. Isprva pod upli-
vom Schumanna, u svome scensko-dramskom stvaranju on se
oslanja na Wagnerovu ideju muzike drame. Roen dramatiar,
dao je veliki prilog ekoj operi i scenskoj muzici uopte, koja se
posle otvaranja velike scene Narodnog divadla brojno i kvalitativno
naglo razvijala.
U stvaralakom elanu druge polovine XIX v. pored vodee
trojice: Smetane, Dvofaka, Fibicha sudelovao je niz kompozi-
tora manje izraene individualnosti ali znatne lokalne vrednosti.
Karei Bendl (18381897), svestrano plodan kompozitor, majstor
horskog stava, preteno lirska priroda; konzervativac Karei Sebor
(1843^1903), kompozitor meverbeerovski usmerenih opera;
Vilem Blodek (18341874), izvrstan flautista, doiveo je najvei
uspeh kominom jednoinkom V studni, koja je mnogo izvoena
i u inostranstvu, a naroito u jugoslovenskim zemljama u XIX v.
Eklektik elegantne fakture bio je Josef Richard Rozkonj) (1833
1913), dok se vie kao teoretiar i uitelj mnogih generacija nego
kao kompozitor istakao Frantiek Zdenek Skuherskji (18301892).
Eduard Ndpravnik (18391916), zasluni i mnogo cenjeni prvi
dirigent Manjinskog pozorita u Petrogradu, komponovao je pod
ruskim uticajem. Opera Dubrovski (po Pukinu) njegovo je
najuspelije delo. Hanu Trneek, Vojtech Hfimaly, Josef Klika,
Anton Forster, koji je dugogodinjim boravkom u Ljubljani znatno
doprineo razvoju muzike kulture u Sloveniji (on je autor prve
slovenake opere Gorenjski slavek), Jan Maldt i mnogi drugi u
zemlji i van nje upotpunjavaju sliku bujnog rascvata eke muzike
produkcije XIX v.
Paralelno sa naglim razvitkom i usponom muzikog stvarala-
tva ide rad ekih muzikih pisaca i teoretiara. U bitkama za
Smetanu pozitivno su delovali J. L. Prochdzka (183788) redak-
tor muzikog asopisa Dalibor i pokreta izdavakog preduzea
Hudebni matice, i naroito Otakar Hostinsky (18471910), pro-
fesor estetike na Prakom univerzitetu, vrlo uticajna linost u
kulturnom ivotu eke. Emanuel Chvdla (18511924), muziki
kritiar naprednih tendencija, dao je u knjizi tvrtstoleti hudby
esk (1897) vaan izvor podataka o ovom bogatom razdoblju ekog
muzikog ivota.
Od kompozitora koji povezuju vreme ekih klasika XIX v.
sa savremenim tendencijama XX v. na prvom je mestu Josef
Bohuslav Forster (18591951). Liriar po prirodi, on u svojim
delima ispoljava svoj filozofski stav prema ivotu, ija zbivanja
belei bez revolta, shvatajui ih sudbinski predodreenim. Posle
povratka iz inostranstva (Hamburg, Be, 18931919), postaje
jednom od najvidenijih linosti kulturnog ivota Praga. Dotakao
je gotovo sva muzika podruja, istakavi se naroito solo-pesmama,
simfonijama i oratorijumima. Karei Kovafovic (18621920),
eklektik ivog temperamenta, vrlo je zasluan za razvoj operske
reprodukcije. Opera Narodnog divadla pod njegovom upravom
postala je scena svetskog ranga. Autokrata, Kovafovic je 1901
izazvao trajk orkestra, iz koga se rodila eka filharmonija kao
samostalni koncertni orkestar, pod vodstvom vrlo obdarenog
dirigenta L. V. elanskoga (18701931).
Paralelno nova generacija kompozitora izbija snagom svoga
talenta u prve redove. Vitezslav Novak (18701949), Dvofakov
uenik, strasna, eruptivna priroda, uvodi nova, smela izraajna
sredstva. Crpi iz ritmike i melosa istonomoravskog i slovakog
folklora, sa njima esto latentnom harmonskom podlogom starih
crkvenih lestvica, ali se ne zatvara ni pred uticajem spolja. On
je prvi medu ekim kompozitorima koga privlae harmonska ot-
kria Debussvja. Njega nadahnjuju velianstveni divlji prizori
visokih planina, mora, ljubav. Njegov pedagoki rad okupio je
oko njegove markantne linosti vie generacija mladih kompo-
zitora iz ehoslovake i inostranstva. Iz Novakove kole izaao
je i niz jugoslovenskih kompozitora. Josef Suk (18741935),
takoe Dvofakov ak, vie nego Novak vezan je na razvojnu
liniju svog uitelja. Samokritian, briljivo procenjuje i odabire
svoje muzike misli i oblike, cizelira sredstva obrade. Teite
njegovog stvaralatva je instrumentalna muzika (simfonijska,
kamerna, klavirska). Meditativne prirode, on u stvari pie svoju

Zgrada ekog nacionalnog kazal ita u Pragu, ot vorena 1783
autobiografiju muzikim jezikom. Iskreno slika svoj lini ivot,
svoj oseajni odnos prema prirodi, prema oveku. I kroz njegovu
klasu prolo je vie jugoslovenskih kompozitora. Mnogo stariji
od ove dvojice Leo Jandek (18541928), prvo pod uticajem
Dvofaka, uporno je traio svoj lini put muzikog miljenja. U
prouavanju svoga rodnog moravskog folklora otiao je dalje od
svojih prethodnika, pronaavi u ivom govoru naroda izvor svoje
muzike inspiracije. U njemu je uoio elemente novog jo ne-
iskorienog motivskog materijala. U tenji da se oslobodi ukalup-
ljenog naina muzikog miljenja on i u svojoj nauci o harmoniji
nalazi nova objanjenja harmonskih odnosa i njihovog emo-
cionalnog delovanja. Janaek je tvorac i dosledni predstavnik
ekog muzikog realizma. Njega privlai ivot malog oveka,
ponekad sirov, tvrd, ali istinit. Janaekov je najvei uspeh im-
presivna opera Jeji pastorkvna (Jenufa).
Dvofakovi uenici bili su Oskar Nedbal (18741930), dirigent
i violinista (Gesky kvartet), autor baleta-pantomima, i Rudolf
Karei (18801945), izvrsni tehniar, plodni kompozitor, naroito
simfonijskih i kamernih kompozicija. Medu brojnim uenicima
Vitzslava Novaka istiu se Jaroslav Kfika (1882 ), inventivan,
duhovit koji je najvie uspeha postigao sa dirljivim minijaturama
iz dejeg ivota; Ladislav Vycpdlek (1882 1969), majstor polifonog
stava (duboko ovena kantata O poslednich vecech lovka);
preteno vokalni kompozitor Jindfich Jindfich (1876 ); Jaroslav
(18891919) i Otakar Jeremia (18921962), autor veoma uspele
opere Bratfi Karamazovi; Boleslav Vomdka (18871965), dirigent,
muziki pisac i kritiar, kao kompozitor prvo ekstremni modernista,
kasnije sledbenik ekih tradicija uz primenu savremenih tehnikih
sredstava; vrlo plodni Emil Axman (18871949); Vdclav tepdn
(18891944), kompozitor, pijanista, lektor estetike na Prakom
konzervatorijumu, esejista.
Osnivaem eke savremene muzike mnogi smatraju Otakara
Ostrila (18791935). Njegov razvojni put ide od kasne romantike
i Mahlerovih uticaja do negacije romantizma, na bazi objekti-
vistike konstruktivnosti. Najvie je uspeo u opernim delima.
Otakar Zich (18791934), esteta, folklorista, kao kompozitor
takoer je najvii domet ostvario u svojim operama. Do emigracije
u Ameriku Karei Boleslav Jirdk (1891 ) vrlo je aktivno sudelovao
u ekom muzikom ivotu. Profesor kompozicije Prakog kon-
zervatorijuma, dirigent i teoretiar, lan Meunarodnog drutva
za savremenu muziku, irokog vidika i retke inteligencije, on sve
svoje konstruktivne osobine uspeno ispoljava i u brojnim delima
(simfonije, kamerne kompozicije, ciklusi pesama). Alois Haba
(1893 ), uenik V. Novaka i F. Schrekera, pisao je prvo atonalno,
zatim je postao fanatian pobornik ideje, da se podelom celog
stepena na manje delove
1
I
3
,
1
I
1
,
1
U,
1
l
li
, obogati navodno ve
iscrpljen tonski materijal polustepenog sistema, te je teorijski
i praktino ostvario etvrtstepeni sistem. Haba stie pristalice,
uenike (meu njima i nekoliko Jugoslovena) i izvoae, osniva
katedru za etvrtstepenu kompoziciju na Prakom konzervato-
rijumu, prireuje koncerte etvrtstepene muzike, snima je na
ploe. Osim toga, propaguje nov nain muzikog oformljenja po
principu uvek napred bez ponavljanja. No danas interes za
njegova nastojanja opada. Bohuslav Martinii (18901959) po
bogatoj invenciji i lakoi stvaranja lii na Dvofaka. Nije se branio
od raznih uticaja (jazz), ali ih je koristio samo za bogaenje svoga
muzikog jezika. Iako do sri savremeni kompozitor, izvanredni
virtuoz kompozicione tehnike, Martinu je u svojim mnogobrojnim
i raznovrsnim delima spontano ispoljavao svoje eko poreklo.
400 EKA MUZIKA


Svirai harfe i rogova. Sl ika na ai
eki r ad iz XVI II st .
U istu generaciju kompozitora idu Miroslav Kreji (1891 ),
Pavel Bofkovec (1894) i Jaroslav Ridky (18971956).
Od moravskih kompozitora, posle Janaeka istaknuli su se
Vdcl av Kaprdl (18891947), liriar izrazitog linog profila,
i Vilem Petrelka (1889), vie intelekt ualno usmeren. Jan
Kune (1883 ), direktor Konzervatorijuma u Brnu, pret eno
je vokalni kompozitor, dok je Jaroslav Kvapil (18921958),
kompozitor simfonijskih, kamernih i vokalnih dela. Impresionist
Osval Chlubna (1893 ), majstor je blistave orkestralne palete.
Od savremenih ekih i moravskih kompozitora istiu se Josef
Bartol (1902 ), Miroslav Ponc (1902 ), Emil Frantiek Burian
(19041959), osniva vlastitog avangardnog pozorita u Pragu,
Ia Kreji (1904 ), Frantiek Barto (1905 ), Miloslav Kabeld
(1908 ), Jan Zdenek Barto (1908 ), Vdclav Dobid (1909 ),
koji obrauje teme iz savremenog ivota u umerenom modernom
stilu, Jaroslav Doubrava (19091960), Karei Reiner (1910 ),
Klement Slavicky (1910 ), Vit Nejedly (19121945), Jan Kapr
(1914 ), tepan Lucky (1919 ) i Miroslav Barvik (1919).
Pripadnici najmlae generacije delom prihvaaju tradicionalne
forme izraavanja, dok drugi eksperimentiraju i nastoje da pro-
nau nove zvukovne mogunosti. U prvu grupu idu Vdclav Kalik
(1917 ), Jifi Pauer (1919 ), Jarmil Burghauser (1921 ),
Viktor Kalabis (1923 ), Ivan Rezd (1924 ), Jindfich Feld
(1925 ), Svatopluk Havelka (1925 ), Lubor Bdrta (1928 ),
Vdclav Felix (1928 ), Petr Eben (1929 ) i Miroslav Raichl
(1930 ). U traenju novih kvaliteta zvuka istakli su se Zbynek
Vostfdk (1920 ), Jan Rychlik (19161964), Jan Novak (1921 ),
Josef Berg (1927 ), Miloslav Itvdn (1928 ), Pavel Blatny
(1931), Marek Kopelent (1932) i Jan Klusdk (1934)
Ovakav bogat razvoj eke muzike produkcije od Smetane
do danas ne bi bio mogu da nije bilo izvoakih kolektiva
operskih, simfonijskih, kamernih i solista pojedinaca koji su
rado prihvatali i propagirali dela ekih kompozitora. Renomi-
rane muzike kole Konzervatorijum u Pragu (sada Akademija
muzikih umetnosti), Konzervatorijum u Brnu, a i druge kole
odgajale su i odgajaju ne samo kompozitore nego i izvoae vi-
sokih kvaliteta. Ogroman je broj reproduktivnih umetnika koji
su se istakli u domovini i u inostranstvu: dirigenti Vdclav Talich,
Rafael Kubelik, Jaroslav Krombholc, Zdenek Chalabala, ef opere
Narodnog divadla, dirigenti eke filharmonije Karei Anerl i
Karei ejna, Bretislav Bakala, Frantiek Stupka; pevai: Josef
Lev, Emma Destinovd, Karei Burian, Otakar Mafdk, Vilem He,
Adolf Krosing; violinisti: eki Paganini Josef Slavik, Otakar
evik, Ferdinand Laub, Jan Hfimaly, Frantiek Ondfiek, Florian
Zajic, Karei Hoffmann, Josef Suk, Jifi Herold, Jan Kubelik, Jaroslav
Kocian, Vdclav Huml, Bohuslav Lhotskji, Vaa Prihoda
Sika, Aleksandar Plocek i dr.; violista Ladislav erny; vio]
Teobald Kremann, Hanu Wihan, Otto Berger, Bedfich Vd.
slav Zelenka, Milo Sddlo i dr.; pijanisti: Bedfich Smete
Jiranek (pisac brojnih instruktivnih dela za klavir), Jan
Frantiek Rauch, Rudolf Firkunji, Josef Pdleniek i c je broj
izvrsnih ekih umetnika na duvakim instru solista i
kamernih sviraa. Od izvoakih kolektiva zna Opera
Narodnog divadla u Pragu, opere u Brnu, Olomouc i
drugim veim mestima; eka filharmonija, Dravna fil u
Brnu, Moravska filharmonija u Olomoucu, orkestri e
kog radija, Umetniki armijski kolektiv Vita Nejedlji
propaguje savremena dela), Centi alni orkestar eh
armije, Praki kamerni orkestar (nastupa uglavnom bez d
Kamerno udruenje profesora Prakog konzervatorijum;
flauta, oboa, klarinet, fagot, horna, violina, violonelo, k
embalo, viola d'amour), eki nonet (kamerni kolekt
filharmonije, istaknuti ansambl koji uspeno nastupa u
stvu), Duvaki kvintet eke filharmonije. Ovi ansambli
eke kompozitore na stvaranje zanimljivih dela u raznil
mentalnim kombinacijama. Kvartet Smetana u Pragu
Jandek u Brnu dostojni su naslednici ranijih slinih
(ekog kvarteta, Kvarteta evik-Lhotsky,- Kvarteta 2.
Nakon prestanka delatnosti uvenog klavirskog trija 1 -
Plocek-Sddlo, njegove je zadatke preuzeo Sukov trio:
Suk (unuk Josefa Suka) Chuchra. Impozantni hoj
koji je bio tako zasluan u ekom muzikom ivotu, Z
esky pevecky sbor pod vodstvom Jana Huhna; Hor >
uitelja jo postoji.
Muzika nauka imala je svog glavnog predstavnika 1:
Nejedlyju (18781962). Osniva katedre muzikologije na
univerzitetu, Nejedly je stvorio itavu kolu muziki'
Najvei deo njegova rada zauzima prouavanje Sn
ivotnog dela. U bici oko Dvofaka, za koju je Nejedly c
i koja je dosta zatrovala atmosferu ekog muzikog i\
dalje je u negativnom stavu otiao Josef Barto (188;
autor vie studija iz oblasti muzike estetike i kritike. K
Nejedlvja pripadaju Hubert Doleil (18761945),
ideje posebnog znaaja moravske muzike, kao i Vladimi
(1886'1945), istraiva ekog muzikog baroka, redakti
rekovog muzikog leksikona. U opoziciji prema krugu !
i asopisu Smetana stajali su muziari oko asopisa
revue. Ovu grupu predvodili su profesori Prakog konzerv
K. Hoffmeister i K. Stecker. Grupi branitelja Dvofaki
Otakar ourek (18831956), ije ivotno delo je opsen
kova biografija. Danas su sve nesuglasice oko ovog velike
majstora likvidirane, oba pravca razvoja eke muzike
Nejedly vetaki trasirao Smetana, Fibich, Forster.
sa jedne strane, a Dvorak, Novak, Suk sa druge slila su s
zajedniki tok eke Moderne. Od ostalih ekih muziki]
cara, istoriara i estetiara istiu se Dobroslav Orel (187c
istraiva crkvene muzike, Alois Hnilika (18581949)
Sin (1881'1943), Mirko Oadlik (19041964), Jose
(18941959), Jan Racek (1905 ) i Antonin Sychra (
LIT. : K. Konrdd, Dejini posvatneho zpevu st aroeskeho, I-II, 18
G. M. Dreves, Cant iones Bohemiae, Leiche, Liederund Rufe des 13.,
Jahrhundert s, Leipzig 1886. E. Chvdla, Ein Vierteljahrhundert 1
Musik, Praha 1897. A. Soubies, Hist oire de la musique en Boheme,
O. Hostinsky, Hudba v echach, Praha 1900. Z. Fibich, Hudba
Praha 1900. O. Schmidt, Die musikgeschicht liche Bedeutung dei
schen Schule Czernohorskvs, SBIMG, 190001. R. Batka, S
Geschicht e der Musi k in Bohmen, Praha 1902. Z. Nejedly, D
hudby, Praha 1902. Isti, Dejini prhusitskeho zpevu v echach, I
Isti, Magist er Zavi und seine Schul e, SBIMG, 190506. A. (
de, The Bohemian School of Music, ibid., 190506. O. Hostin
lidova pisen, Praha 1906. R. Batka, Geschichte der Musik in B6]
lin 1906. J. Branberger, Musikgeschichtlicb.es aus Bohmen, Prah
H. Hantich, La Musique tcheque, Pari 1907. Z. Nejedly, Poatkv
zpevu, Praha 1907. O. Hostinsky, eka hudba 18641904, P
' D. Orel, Surgit in hac die. Liturgisch-musikalische Studie zur Aufi
feier in Bohmen, KMJB, 1910. J. Branberger, Das Konservatoriu
sik in Prag, Praha 1911. Z. Nejedly, eka moderni zpevohra po
Praha 1911. Isti, Djinv husitskeho zpevu za val ek husit sk^ch, :
(II izd. 195456). V. Hel/ert, Hudeboi barok na eskych zamci
1916. O. Zich, eke l idove tance s promenlivvm taktem, Narodo
nik eskosl ovansky, 1916. E. Axman, Morava v eke hudb X
Praha 1920. D. Orel, Kancional Franusiiv, Praha 1921. P. Netti
Musik des St ift es Ossegg in Bohmen im r 7. Jahrhundert , ZFMW,
A. Hnil ika, Portrt v star ych eskych mistru hudebnich, Brat i!
D. Orel, Poat kv umel eho vicehl asu v echach, Praha 1922.
O pisne slovanske, Praha 192223. A. Hnilika, Profily eke hu
polovice 19. stolet i, Praha 1924. V. Helfert, Hudba na Jaromefic
ku, Praha 1924. E. Steinhard, Junge Musik in der Tschechoslovva
und Kirche, 1925. A. Podlaha, Catal ogus coll ectionis operum art
quae in bibl iotheca capitul i met ropol it ani pragensis asser vantur , P
J. Hutter, eka notace (2 sv.), 1926 i 1930. V. Nosek, The Sp
hemia, London 1927. P.Nettl, Beitrag zur bohmischen und mahri
sikgeschichte, Brno 1927. Isti, Musikbarock in Bohmen und Ma!
1927. J. Borecky, Struny pregl ed djin eke hudby, 1928. J. 1
Stilart en der Mehrst immigkeit des 15./ 16. Jahrhundert s in Bohmen,
G. Adleru, 1930. G. Jungbauer, Vol ksl ied aus dem B6hmerwalde
EKA MUZIKA

SVIRAI. Biblija iz Olomouca, minijatura, 1417

EKA MUZIKA HIKVADZE 401

'. Hutter, Notat iones bohemiae ant iquae specimina selecta, Praha 1931.F.
(ammerer, Die Musikstiicke des Prager Kodex XI E 9 (disertacija), Brno 1931.
J. Racek, Nast rojova hudba na Morave a ve Slesku v 18. st olet i.
Praha 1934.
E. Trolda, eka cirkveni hudba v obdobi general basu, Cyril , 193435.
P. Nettl , Poat ky oper y v echach, Praha 1935. A. Hnilika, Kontury
ryvoje hudby poklasicke v echach, Praha 1935. Z. Nejedly, Opera Na-
odniho divadla od roku 1900 do prevratu, Praha 1936. V. Helfert i E. Stein-
lard, Geschichte der Musik in der Tschechoslowakischen Republ ik, Praha 1936
II izd. 1938; francuski i nemaki prevod 1936). Isti, eka moderni hudba,
?raha 1937. D. Orel, Hudebni pr vky svatovaclavske, Praha 1937. J. Bar-
'o, Prozatimni divadl o a jeho opera, Praha 1938. V. Helfert , eka moderni
vudba, Ol omouc 1938. K. M. Komma, Johann Zach und die t schechische
Musiker im deut schen Umbruch des 18. Jahrhundert s, Kassel 1938. H. J.
Moser, Bohmen und Mahren in der deutschen Musikgeschichte, All gemeine
musikalische Zeitung, 1939. M. Oadlik, Zpev eskeho obrozeni, 1940.
J. Racek, Duch eskeho hudebniho baroku, Brno 1940. Ist i, Leo Janaek
a souasni moravski skladatele, Brno 1940. ~- A. Skarka, Nove kapitoly ze stare
*eske hymnologie, Sbornik fil ologicky, 1942. R. Nezvmarck, The Music of
Czechoslovakia, London 1942. J. Racek, Ital ska monodie z doby raneho
baroku v echach, Olomouc 1945. Zbornik HexocjioBaiiKaH My3biKa, Praha
1946. J. Branberger, Hudebni uvahy o eke humanistike poesii, Vestnik
kralovske eke spol enost i nauk, 1946. R. Quoika, Deutsche Orgel bau-
kunst der Spat got ik in Bohmen, MF, 1948. A. Sychra, Hudba a slovo v l i
dove pisni, Praha 1948. J. Racek, eka hudba, Praha 1949 (II izd. 1958).
B. Vdclavek, eke pisne kramadfske, Praha 1949. Ist i, O eke pisni
lidove a zl idovele, Praha 1950. P. Nettl, Der kleine Prophete von Boemisch-
-Broda, Esslingen 1951 (II izd. 1953). M. Eema, OiepKH pa3BHTHH -raucKoH
MV3biKa-ibH0H KJiaccHKH, MocKBa i JleHHHrpaA 1951 (eki 1961). K.
Stangl, Bohmen und Mahren, MGG, II, 1952. V. Karbusicky, Nae del-
nicka pisen, Praha 1953. J. Nemeek, Lidove zpevohry a pisne z doby ro-
boty, Praha 1954. Z. Nejedly, Husitsky zpev, Praha 195456. J. Neme
ek, Nastin eke hudby 18. stol eti, Praha 1955. Ist i, Zpivy XVII a XVIII
stol et i, Pr aha 1956. E. H. Meyer, Die Bedeutung der Instrumental musik
am furstbischonicher Hofe zu Ol omouc und Kromefi, MF, 1956. J. Racek,
Zur Frage des MozartStils in der t schechischen vorklassischen Musik, Wien
1956. J. Matejcek, Tschechische Komponisten von Heut e, Praha 1957.
Muica, 1957, 910 (broj posveen muzici u ehoslovakoj). J. Racek, Grund-
linien tschechischer Musikent wicklung, ibid. , 1957. T. Volek, tyri st udie
k dejinam eke hudby 18. stoleti, Miscellanea Musicologica, 1958. J. Pohanka,
Dejinv cske hudby v pfikladech, Praha 1958. J. Snikovd, eka pol yfo-
nni tvorba, Praha 1958. J. Buga, Zur musikal ischen Problematik der alttsche-
chischen Kant ional ien, MF, 1959. J. Hutter, Poatky eke hudebni kul-
tury, Not it iae musicologicae, 1959. J. Vanicky, Frat er Domaslav, der alteste
bekannte Sequenzdicht er Bohmens, Jahrbuch fiir Litur gik und Hvmnologie,
1960. K. M. Komma, Das bohmische Musikant entum, Kassel 1960. V.
Plocek, Nejst ari dvohlasy v rukopisech universitni knihovny, Roenka univer-
sit ni knihovny v Praze, 196061. M. PoHolka, J. Haydn a nae hudba 18.
stoleti, Praha 1961. C. Gordavshy, Skladatele dneka, Praha 1961. J. Smol-
ka, eka hudba naeho stoleti, Praha 1961. J. Marki, eka dudacka hudba,
Praha 1962. C. Schoenbaum, Die t schechische musikwissenschaftliche Lite-
ratur 19451960 zur alt eren bohmischen Musikgeschichte, Praha 1962. F.
Pal a, Opera Narodniho divadl a v odobi Ot akara Ostril a, Pr aha 1962. J.
Buga, Die soziale Lage des Musikers in Zeital ter des Barocks . . . , Kongress-
bericiit, Kassel 1962. D. Idaszak, Z probl ematyki czeskiej emigracji muzycz-
nej w Pol sce w XVIII wieku, Bydgoszcz 1963. V. Karbusicky, Stfedoveka epika
a poat ky eke hudby, Hudebni veda, 1964. E. Vogl, Lout nova hudba v
echach, asopis narodniho musea, 1964 (obj. i u MF, 1961 i 1964). J. Ko
zak, eskosl ovenski koncertni uml ci a komorni soubor y, Praha 1964. J.
Jiranek i B. Kardsek, Tradice a souasnost v eke hudbe, Praha 1964. J.
Racek i J. Vyslouzil , Probl ems of St yl e in 20
th
Cent ury Czech Music, MQ,
1965. F. Muik, Trnavsky rukopis, Acta Univer sit atis Carol inae, 1965.
R. Muikovd, Paul i Paul irini de Praga muica mensural is, ibid. , 1965. J.
Kouba, Nejst ar i eskv t inny kancional z roku 1501 jako hudebni pramen,
ibid., 1965. J. Buga, T. Volek, R. Smetana, V. Lebl i J. Marek, Tschechoslo-
wakei, Die Musik in den bohmischen Landern, MGG, XIII, 1966. E. Hk.
ETVORKA (franc. quadrille), francuski drutveni ples
rairen u XVIII i prvoj polovini XIX st. U Englesku je prodro
1816, a u Njemaku oko 1820. etvorku pleu 4 para plesaa
postavljena u dva suprotna niza, po 2 para u svakom; sastoji se
od pet raznih kratkih figura, izmjenino u
3
/
4
(ili
6
/
8
) i
2
/
4
mjeri.
ETVOROGLASJE, vokalna ili instrumentalna postava u
etiri dionice. Vokalno etvoroglasje pie se za solistike i zborne
sastave, i to enske (katkad djeake), muke i mjeovite. Tipine
forme instrumentalnog etvoroglasja su neke komorne kompozicije,
osobito gudaki kvartet, zatim neke polifone kompozicije za in-
strumente s tipkama (fuge). etvoroglasni stavak (u neku ruku
idealne vrste, jer esto nije specijalno namijenjen nikakvu sastavu)
smatra se, po broju dionica i njihovu poloaju (koji u ovom sluaju
odgovara dionicama mjeovitog vokalnog kvarteta), najpodesnijim
za studij harmonije i kontrapunkta. Vokalno . proirilo se u
muzikoj praksi oko 1450 kod Nizozemaca. Veina djela XV i
XVI st. pisana je etvoroglasno (nizozemske mise i moteti, njemake
Lieder, francuske chansons, talijanske villanelle i canzonet-te);
jedino je madrigal obino petoroglasan. Dalji karakteristini oblici
vokalnog etvoroglasja su njemaki protestantski koral, te
njemaki Lied XIX st. za zbor a cappella. Instrumentalno .
afirmira se na instrumentima s tipkama u fugi XVII i XVIII st.,
a u gudakom kvartetu poslije polovine XVIII st. B. A.
ETVORORUNO SVIRANJE nastaje, kad dva izvodioca
sviraju istodobno na jednom klaviru, jedan na gornjoj polovini
klavijature, a drugi na donjoj. Ono je namijenjeno najee ku-
nom muziciranju. Najstarija klavirska muzika za etvororuno
izvoenje susree se u XVII st. meu kompozicijama engleskih
virginalista. Prva umjetniki doista vrijedna djela s tog podruja
stvorio je W. A. Mozart. Vrhunac dostie ta grana klavirske
literature u stvaranju F. Schuberta. Djela za etvororuno sviranje
pisali su i mnogi drugi autori XIX st. (C. M. Weber, R. Schumann,
G. Bizet, P. I. ajkovski, E. Grieg). Posebno su uspjeli poznati
Madarski plesovi J. Brahmsa i Slavenski plesovi op. 46 i 72 A.
Dvofaka. I suvremeni kompozitori stvaraju povremeno etvoro-
runu klavirsku muziku (C. Debussv, M. Ravel, A. Greaninov,
I. Stravinski, P. Hindemith, E. Kfenek). Mnoga djela iz simfonijske
literature prerauju se za . s., to znatno pridonosi njihovu upo-
znavanju.
LIT. : A. Rowley, Four Hands- One Piano: a List of Wor ks for Duet Pl a-
yers, 1940. J. Miiller-Blattau, Zur Geschichte des vierhandigen Kl avier-
spiel s, PJB, 1941. H. P. Mill er, The Earl iest Keyboard Duet s, MQ, 1943.
W. Georgii, Klaviermusik, Ziirich 1956. M. Kun.
ETVOROZVUK -> Septakord
ETVRTINKA (J), etvrti dio cijele note. Sadrava 2 os-
minke, 4 esnaestinke, 8 tridesetdruginki, itd. . je prva u nizu
tzv. crnih nota (tj. nota s ispunjenom, crno obojenom glavom).
ETVRTTONSKA MUZIKA (engl. quarter tone, franc.
quart de ton, njem. Viertelton, tal. quarto di tono), tonski sustav
u kojem je, u okviru temperiranog sistema, cijeli stepen (velika
sekunda) podijeljen na etiri jednaka intervala, odnosno oktava
na 24 etvrtstepena.
Interval manji od male sekunde poznavala je ve ant ika
grka muzika i primjenjivala ga u enharmonijskom rodu. Susree
se i u muzici primitivnih naroda, zatim kod Perzijanaca, Hindusa

ETVRTSTEPENI KLAVIR MARKE GROTRIAN--
STEINWEG
i Arapa te u nekim evropskim folklornim podrujima (Slovaka).
Podjela polustepena javlja se povremeno i kod nekih srednjovje-
kovnih teoretiara (Guido Aretinski). U suvremenoj muzici prvi
je primijenio etvrtstepene J. H. Foulds u svom gudakom
kvartetu (1898). Poetkom XX st. komponiraju u etvrttonskom
sustavu i teoretski ga obrazlau njemaki muziari R. H. Stein,
W. von Moellendorff i J. Mager. Oni dijele oktavu na 24 inter-
vala elei poveati zvukovno bogatstvo temperiranog sustava. F.
Busoni i A. Haba, meutim, trae podjelu na intervale manje od
male sekunde da bi omoguili stvaranje novih, raznovrsnijih
ljestvinih nizova. Haba je najpoznatiji i najdosljedniji pobornik
etvrttonske muzike (komorna i zborna djela od 1919 nadalje;
opera Matka, 1929). Uz njega se istakao Rus I. Vinjegradski
(Ditiramb, 1926; Preludij i fuga, 1929) koji je djelovao u Parizu.
Problemima etvrttonske muzike bavili su se i u tom sustavu
komponirali i Rusi G. N. Rimski-Korsakov i A. Lourie te Ame-
rikanci H. Barth {Koncert za klavir i gudae, 1930) i J. Carillo.
U najnovije vrijeme primijenio je podjelu velike sekunde na etvr-
tine L. Nono u djelu Sul Ponte di Hiroskima (1962).
Prvi etvrttonski klavir izradio je G. A. Behrens-Senegalder
1892. Najpoznatiji je, meutim, konstruirala 1924 praka tvrtka
Foerster prema sugestijama A. Habe. Taj klavir ima dvije tasta-
ture: gornja je ugoena za etvrtinu stupnja vie od donje. God.
1928 izraen je i prvi etvrttonski klavir u SAD (G. L. Weitz).
LIT. : F. Busoni, Ent wurf einer neuen Ast het ik der Tonkunst , Tr st 1907
(II izd. Leipzig 1916; novi otisak Wiesbaden 1954). J. Mager, Viertel ton-
musik, Aschaffenburg 1916. W. v. Moellendorff, Musik mit Vierteltonen,
Leipzig 1917. A. Haba, Harmonische Grundlagen des Viertel tonsystems,
Praha 1922. L. Kallenbach-Greller, Die hist orischen Grundlagen der Vier-
t eltone, AFMW, 1926. A. Haba, Neue Har moniel ehr e, Leipzig 1927.
/ . Vinjegradski, Manuel d' harmonie en quart s de t on, Pari 1933. 5. Waller,
Die Grundt heorie des Viert eltonsystems, Budapest 1936. M. Kun.
HIKVADZE, 1. Zaharij Ivanovi, gruzijski folklorist,
zborovoa i muziki pedagog (Telavi, 5. XII 1862 Tiflis,
27. IV 1930). Potaknuo osnivanje Gruzijskog filharmonijskog
drutva (1905) i muzikih kola u Signahi i Telavi (1919) kojima
je bio direktor. Od 1925 kustos Muzeja drevne gruzijske umjetnosti
u Tifiisu. Autor je crkvenih koncerata. Izdao zbornik gruzijskih
narodnih pjesama CajiaMypu, 1906.
2. Grigorij Zaharovi, gruzijski muzikolog (Tiflis, 27. IV
1900), sin Zaharija Ivanovia. Profesor Konzervatorija u Tbi-
lisiju.
MUZ, E., 1, 26
402 HIKVADZE INELI

DJELA (na gruzijskom): Elementarna teorija muzike, 1925 (III izd. 1965);
Najstarija muzika kultura gruzijskih naroda, 1948; Tema patriotizma u gruzij-
skim narodnim pjesmama, 1958; O specifinostima etvoroglasnih adarskih radnih
(arteljnih) pjesama, 1960; Suvremeni gruzijski muziki folklor, 1961; Gruzijska
narodna muzika, 1965; Ocnoenue munbi zpy3. Hap. MHOZOZOJIOCUH, 1964.
'IH (ch'ih), stara kineska poprena frula. Bambusova cijev,
otvorena s oba kraja, ima otvor za puhanje u sredini, a sa svake
strane 35 rupica. Na ovoj fruli, koja je vjerojatno sluila kao
instrument za ugaanje, mogli su se izvoditi svi kromatski tonovi
ljestvice. Dananji . ima est rupica.
IKARA, mali bengalsko-hindustanski narodni gudaki
instrument, nalik na rebab. Ima tri ice od crijeva ili konjske
strune, najee i pet simpatetikih ica. Gudalo se zove sargi.
ILEANSKA MUZIKA se stvarala i razvijala pod uticajem
dvaju glavnih inilaca: importovane muzike panjolskih koloni-
zatora, koji su doli u ile 1536, i muzike domorodaca Indijanaca
iz plemena Araucana, koji su za razliku od visokokulturnih Azteka
i Maja bili na veoma primitivnom stupnju. Njihova muzika svodila
se na jednostavne obredne i ratnike pesme, praene igrom. Ispi-
tivanjima se utvrdilo da osnovu njihove muzike ini jedna vrsta
pentatonske lestvice. Od instrumenata upotrebljavali su primitivne
svirale (najrairenija je bila trutruca, bambusova trska duga oko
50 cm sa 46 rupica) i vei broj raznih udaraljki (najpoznatiji
mali bubanj kultrum ispunjen kameniima ili semenkama).
Proces hibridizacije ovih kultura je ve odavno stvar prolosti i
danas postoji autohtona ileanska narodna muzika, sa razno-
vrsnim oblicima muzikog folklora, od kojih je najpoznatija popu-
larna igra cueca koja se plee uz pratnju dveju gitara i harfe. Me-
utim, u visokim brdima junih Kordiljera, gde ive ostaci ple-
mena Araucana, moe se jo uvek uti njihova originalna muzika.
Prvi nosioci muzike kulture bili su katoliki svetenici. Njihova
se akt ivnost ograniavala uglavnom na duhovnu muziku koja
se izvodila samo po crkvama. Posle sticanja nezavisnosti 1818
i konsolidovanja prilika, u novoj republici poeo se da razvija
dosta bujan muziki ivot. Prvi kompozitor roen u ileu bio
je Manuel Robles (1780-1837), autor prve ileanske himne.
Jedan od najpoznatijih kompozitora i muzikih radnika iz tog
vremena je Josi Zapiola (18021855), horovoda katedrale i od
1851 direktor Konzervatorijuma osnovanog 1849 u Santiagu.
God. 1830 prvi puta gostuje u ileu jedna italijanska operna
trupa. Do 1850 takva su se gostovanja ponavljala redovito svake
godine. Ubrzo prodire u ile i uticaj nemake muzike. Autor prve
ileanske opere Telesfora bio je Aquilles Ried, poreklom iz
Bavarske. Pijanista Federico Guzmdn (18371885) delovao je
uspeno kao pedagog i napisao vei broj kompozicija za klavir.
Znatno mlai od ovih kompozitora Enrigues Soro-Barriga (1884
1954) studirao je muziku na Verdijevom konzervatorijumu u
Milanu. U ileu je najvie delovao kao pedagog. Napisao je
nekoliko simfonijskih dela, koncert za klavir, kompozicije za klavir,
za violinu i klavir. Dirigovao je u Evropi i SAD. Pokreta i voa
nacionalnog muzikog smera bio je Pedro Humberto Allende--
Saron (18851959). Studirao je u Santiagu i u vie mahova
boravio u Evropi radi prouavanja sistema muzikog vaspitanja,
0 emu je napisao vie studija. Napisao je dve simfonijske poeme
Escenas Campestres i La Voz de las Calles, koncert za violonelo
(1915)3 gudaki kvartet, klavirske kompozicije Tonadas de carater
popular chileno, solo-pesme i horove. On je pokuao da folklorne
elemente spoji sa kolorizmom impresionista. Bio je i odlian
pedagog. Njegov brat Adolfo (1890) istakao se orkestralnim
delom De la Infancia, kvintetom, solo-pesmama. Carlos Lavin
(1883 ) jedan je od najboljih poznavalaca araukanske muzike
pa i u svojim delima esto citira njihove napeve. Vana linost je
kompozitor i slikar Carlos Isamitt (1885), takoer Allendeov
ak, profesor muzike i slikarstva na raznim kolama. I on je ispi
tivao umetnost Araukanaca (orkestralna kompozicija Friso
Araucano). Tri gudaka kvarteta, Cantiones Errantes za glas
1 orkestar i klavirska dela za decu idu meu poznatije kompozicije,
esto nadahnute araukanskim folklorom. Prospero Bisquerrt (1881)
autor je opere Saveda (1925). Pored drugih dela, veoma popularne
su njegove horske kompozicije za razna univerzitetska drutva.
Alfonso Leng (1884), poreklom Nemac, autor je simfonijske
poeme La muerte de Alsino i Fantasije za klavir i orkestar, koje
su vrlo popularne u ileu. Napisao je vie uspelih solo-pesama
na nemake tekstove. Armando Carvajal (1893 ), odlian dirigent,
sa uspehom je propagovao dela ileanskih kompozitora. Jorge
Urrutia (1905 ) je uio muziku kod Ch. Koechlina, N. Boulan-
gerove i P. Dukasa u Parizu i kod P. Hindemitha i H. Mersmanna
u Berlinu. Poznat je njegov balet La guitarra del diablo. Alfonso
Letelier (1912 ) je jedan od osnivaa Escuela Moderna de Muica
i dirigent hora, s kojim je izveo mnogo ileanskih dela. Napisao
je simfonijsku poemu La vida del campo za klavir i orkestar,
varijacije za klavir, izvedene na festivalu Meunarodnog drutva
za savremenu muziku u Salzburgu 1952, operu Mar:
lena, pesme za enski glas i orkestar. Rene Amengual-/.
(19111954), direktor Konzervatorijuma, preveo je H:
Unterweisung im Tonsatz. Napisao je koncert za klav
kvartet, sonatu za violinu, svitu za flautu i klavir i d
Rosita Renard (1898) studirala je klavir kod A
u Berlinu. Koncertirala u Junoj Americi i SAD; ist
virski pedagog. Domingo Santa Cruz (1899 ) reorgi
Sociedad Bach koje je pokrenuo jo 1918, osnovao P
pih umetnosti pri univerzitetu u Santiagu, Asociatio, de
Conciertos Sinfonicos i uestvovao u stvaranju 1
Extension Musical (1940), ustanove iji je zadatak d
celokupnim muzikim ivotom u ileu. Ta ustanova im
orkestar, kvartet, hor, briljantan balet poznat i van
odel za muzikoloka istraivanja, biblioteku i arhiv S:
Ureuje Revista de Arte i Revista Musical Chilena. Kl
je simfoniju, Preludios dramaticos za orkestar, vi
klavir i orkestar, Sinfonia concertante za flautu
Cinco piezas za gudaki orkestar, dva gudaka kva
U Santiagu postoji Conservatorio Nacional de Mu.
van 1849) i kola igre, koju vode neki Joossovi uenic
ivot je raznovrstan i bogat koncertnim priredbama.
Vina del Mar postoji Srednja muzika kola, a u neki
mestima muzike kole. Izvan domovine najpoznatij
umetnik je pijanista Claudio Arrau.
LIT. : J. Urrutia Blondel, Apuntes sobre los albores de la his
chilena, Boletin lat ino-americano de muica, 1937. C. Isamitt, Lc
tos araucanos, ibid., 1938. E. Pereira Salos, Las origines del ar
Chil e, Santiago 1941. M. Abascal Brunet, Apuntes para la histc
en Chile. La zarzuela grande, Sant iago 1941. G. Chase, Bibl iogn
Amer ican Folk Music, Washington 1942. V. Salos Vin, Music
de Chil e, Washingt on 1944. N. Slonimsky, Music of Lat in /
York 1945. E. Pereira Salos, La cancion nacional de Chile, Si
C. Vega, La for ma en l a cueca chil ena, Sant iago 1947. V.
La cancion chilena en Mejico, Santiago 1948. E. M. v. Hornbosl
sic of the Fuegians, Ethnos, 1948. G. Duran i G. Chase, Recordi
Amer ican Songs and Dances, Washington 1950. V. Salos Vin,
musical en Chile (190051), Santiago 1952. E. Pereira Salos, G'
para el Estudio del fol klore chileno, Santiago 1952. Isti i M. Ab
Pepe Vil a, La zar zuela chica en Chil e, Sant iago 1952. J. Sub
de l a muica espanola e hispano - americana, Barcelona 1953.
musical de la America latina, Chile, Washington 1954. L. H. Ci
vedo, Muica cont emporanea nel F America latina, Ricordiana, 195
rei ra Salos, Hist oria de l a muica en Chil e (18501900), Sant i;
C. Isamitt, El folklore en la creacion artistica de los compositores <
vista musical chilena, 1957. E. Gayuan, La educacion musical en
1958. L. Lekis, Fol k Dances of Lat in America, New York 1958.
A Guide t o t he Music of Lat in America, Washington 1962. K.l
amerika, MGG, XII, 1965.
ILMANDI, turkestanski -> tamburin na kojem
kozja koa. Gradi se u raznim veliinama, a slui kao p
vanju i plesu. Instrument se dri objema rukama, tak
prstima. Svirai, odnosno plesai, posveuju posebi
pravilnom ugaanju instrumenta, pa ga zato zimi z
kako bi na vioj temperaturi dobio odreenu visinu
IMAKADZE, Aril Ivanovi, gruzijski kompo;
tura, 5. III 1919 ). Zavrio 1940 Matematiki faki
Konzervatorij u Tbilisiju (kompoziciju kod A. Balai
Od 1951 predaje teoretske predmete, od 1954 profesor k<
i direktor Muzike kole u Tbilisiju.
DJELA: simfonijska pjesma JJeejiemu, 1946; Kjinmsa Mupy za or
1954. Suit a za kvartet drvenih duhaa, 1944; XopyMU za klar
1942; kompozicije ?a flaut u, za obou, za kl arinet. VOKALNA:
due, KapmAu 1952; balada ropuucKan Kpenocmb za bariton
1950; zborovi, pjesme i romanse HaenaHa; 3y6osua i dr.)-
IN (engl. act, franc. acte, njem. Akt, tal. atto),
i cjelovit dio scenskog (drama, komedija, igrokaz) ili
-scenskog <
ra, balet,
Broj inov;
baletu ili o
strogo odre
cuska veli
sastojala st
od pet ino
comique,

opera, X muzika dr: po
tri ina. opera obuh i
etiri in INEL
cymbals, fr; bales, njem
tal. piatti. udaraljke k
stoje od d
SVIRAI INELA. Minijatura iz rukopisa
u

sre
dini Cantigas de Santa
Maria, panjolska, XIII st. bronana ta
INELI UKOV
403

mjera oko 40 cm (-> crte). Svira dri u svakoj ruci po jedan
inel i udara jednim o drugi. Radi posebnih efekata moe se o
inel udarati batiima timpana ili malog bubnja.
. potjeu iz Azije, gdje su od davnine poznati majstorski
primjerci raznih oblika i veliina. U klasinoj Grkoj smatrali
su ih izvrsnim sredstvom prot iv demona, pa su o njih udarali
za pogrebnih sveanosti, kako bi oslabili utjecaj zlih duhova.
Odanle su se proirili u Evropu, ali se u XV st. gube iz muzike
prakse, te se ponovo javljaju tek za turskih najezdi, u XVII st.
Do danas su se zadrali osobito u vojnim muzikama, jazz-orkes-
trima i si. U umjetniku muziku prvi ih je uveo Gluck (Jphigenie
en Tauride, 1779).
K
-
Ko
-
ISTA UGODBA -> Prirodna ugodba
IKO, Aleksandar-Oles Semjonovi, ukrajinski pjeva
(tenor), dirigent i kompozitor (Harkovska gubernija, 2. VII 1895
). Muziko obrazovanje dobio u roditeljskoj kui i na Harkov-
skom konzervatoriju. Ubrzo stekao velik ugled kao operni pjeva
(Harkov, Kijev, Odessa, Lenjingrad). God. 193133 studirao
kompoziciju kod P. B. Rjazanova na Konzervatoriju u Lenjin-
gradu na kojemu je od 1948 profesor. Njegova je muzika nadahnuta
ukrajinskim folklorom.

Obradbe ukrajinskih narodnih pjesama.
LIT.: M. nycmuAHUK> EpoHeHocen.IToTeMKHH, CoBeTCKaa My3MKa, 1956,
3. H. Fyccun, O. C. MHUIKO, JleHHHrpa^ 1960.
ITALNICE -> itaonice, slovenske
ITANJE MUZIKE, 1. sposobnost unutarnjeg sluanja
muzike itajui note, tj. sposobnost stvaranja muzike predodbe
iz notne slike bez pomoi realnog zvuka.
2. Vjetina brzog i tanog pretvaranja notnog teksta u realan
zvuk.
Za postizanje takvih vjetina potrebno je sistematsko, pri-
lino dugo vjebanje sluha, intelekta i memorije uz praktino
izvoenje i sluanje. U muzikim kolama slui u tu svrhu niz
disciplina, od kojih su najvanije: solfeggio, muziki diktat,
pjevanje i sviranje s lista, sviranje zapamenih (memoriranih)
kompozicija, praktino realiziranje ifriranog basa, korepetira-
nje i si.
. m. olakava jasna dispozicija nota u linijskim sistemima,
gramatiki pravilna i logina grupacija ritamskih figura, kore
ktna metrika podjela muzike grade (koja ponekad nedostaje ak
i djelima istaknutih kompozitora), a naroito muzikalno frazi-
ranje, koje omoguuje oku da brzo pregleda i usvoji manje i
vee odsjeke kompozicije.
z
-
Gi
.
ITAONICE (italnice), slovenske. . su u Sloveniji os-
nivane poslije 1860. One su odigrale znaajnu ulogu pri bue-
nju slovenske nacionalne svijesti. Prve . utemeljene su 1861 u
Trstu, Ljubljani i Mariboru, kasnije su se brzo irile po ita-
voj zemlji. Njihove prethodnice bile su bukvarnice, koje su osni-
vane ve nakon 1848. Jedna takva bukvarnica bila je ve 1849 u
nekom selu kraj Slovenjgradca, a vodio ju je seljak Jurij Lenik.
. su prireivale besede s predavanjima, deklamacijama, igrama,
muzikom i pjevanjem i tako su vie ili manje neposredno aktivi-
zirale dotada razmjerno skromnu slovensku kompozitorsku
djelatnost, jer je sve vie rasla potreba za originalnim domaim
kompozicijama (u prvom redu zbornim, zatim za solo-pjesmama
i muzikom k raznim igrama), koje bi se izvodile na besedama.
. su stvorile tradiciju, na kojoj se kasnije osnivao razvoj mu
zikog ivota u okviru Dramatinoga drutva i Glasbene Matice.
Od osobitog je znaenja bio rad ljubljanske Narodne itaonice,
koja je imala svoj pjevaki zbor sa pjevakom kolom te je prire
ivala kazaline predstave s muzikim takama. Za nju je B.
Ipavec napisao operetu Tinik, koja je prvi put izvedena 1866.
Za nju su komponirali i L. Belar, A. Nedved, A. Hajdrih i A.
Foerster. D. Co.
IURLIONIS (jurlenis, urljanis, urlionis), Mika-
lojus Konstantinas, litavski kompozitor i slikar (Varena,
Vilna, 10. IX 1875 Varava, 28. III 1911). Sin orguljaa,
primljen u muziku kolu orkestra kneza Oginskog, koji mu
omoguuje studij na Konzervatoriju u Varavi i Leipzigu (S.
Jadassohn, K. Reinecke). Jedan od osnivaa Litavskog umjetnikog
drutva. U svojim muzikim i slikarskim djelima . je povezan
s prirodom, ljudima, legendama i melosom svoga kraja. Njegove
kompozicije odlikuju se bogatstvom tonskih boja. Pisao je i pro-
gramnu muziku, a komponirao je i prvo litavsko simfonijsko djelo
(simfonijska pjesma U umi). . je jedan od najistaknutijih litavskih
muziara.
DJELA: simfonijske pjesme U Sumi, 1900 i More, 1907; uvertira Kejstutis;
fuga za orkest ar. Gudaki kvart et. Kl avirske kompozicije (sonat e, prel u-
diji, masurke, fuge). Kant ata De profundis za mjeovit i zbor; zborovi.
Obradbe narodnih pjesama za mjeovit i i za djeji zbor, 1909 i 1925.
LIT.: H. tJiopjiuOHume, My3blKajibHoe TBop^ecTBO M. HiopjiKOHHca,
CoBeTCftaa My3bma, 1956- M. Goldslein, Mikalojus Konstant inas Tschjurlio-
nis, MGG, XIII, 1966.
IEK, Dragutin, kompozitor ekog porekla (Dolni Bef-
kovice, 3. II 1831 Beograd, 30. VI 1913). Muziku uio u
mestu roenja i u vojnom orkestru u Pragu. Doavi u Zemun
1864 on tu obrazuje vojni orkestar, a 1868 prelazi u Beograd,
gde postaje vojni dirigent, nastavnik muzike u gimnaziji i povre-
meno dirigent Narodnog pozorita. Njegov muziki rad u Srbiji
znaajan je utoliko to je vaspitno-umetniki delovao, naro-
ito u okviru vojnih orkestara, koje je podigao na znatnu umet-
niku visinu. Komponovao je veoma mnogo, naroito za potrebe
vojnih orkestara, prigodne kompozicije oficijelnog karaktera
mareve, paradne kompozicije, potpurije narodnih melodija itd.
Uvek je teio da se priblii srpskom narodnom duhu.
LIT. : V. R. orevi , Pril ozi biogr afskom reniku srpskih muziara,
Posebna izdanja SAN, 1950, CLXIX. S. . K.
IEK, Ivo, dirigent i kompozitor (Novy Bvdov, ehoslova-
ka, 22. I 1867 Split, 5. XII 1953). Na Konzervatoriju u Pragu
studirao klavir i violinu (A. Bennewitz). God. 1889 preselio se
u Hrvatsku, gdje je kao dirigent i zborovoa djelovao u Makar-
skoj, Dubrovniku (18951925) i Splitu. Tu je bio i dirigent
opere. Umirovljen je 1937. Kao reprodukt ivni umjetnik . se
ivo zalagao za izvoenje djela slavenskih kompozitora. Kompo-
nirao je u duhu jugoslavenske narodne muzike.
DJELA: Kompozicije za duhaki i simfonijski orkestar (Srpska rapsodija).
Nekol iko djejih opereta.
LIT. : Robert dlek, Ivo iek, Hudebni spravodaj, 1934, III. K. Ko.
OLAK-ANTI, Antonije, kompozitor (Kragujevac, 24. XII
1890 Beograd, 9. IV 1908). Violinu i flautu poeo uiti u
devetoj godini. U gimnaziji mu je uitelj muzike Josif Marin-
kovi, koji zapaa njegov izuzetni muziki talent. Potom se .
upisuje u Srpsku muziku kolu, gde, pored flaute i klavira,
teorijske predmete ui kod St. Mokranjca. Komponuje, za svoje
godine, veoma mnogo, ali, sputavan neimatinom, koja mu je
onemoguavala dalje usavravanje u muzici, s druge strane go-
njen oseanjem da nije shvaen u svojoj sredini, on okonava
svoj mladi ivot samoubistvom. Njegove kompozicije, mada se
ne odlikuju originalnou, jer su najee pod jakim uticajem
bekih klasiara i Mendelssohna, ipak odaju veliku muziku
obdarenost kao i preranu zrelost njihova autora.
DELA. ORKESTARSKA: Labudova pesma za gudaki orkest ar; Pesma
bez rei u a-molu za simfonijski orkest ar. KAMERNA: Duettino za 2 violine;
Pesma bez reci za violu i klavir; duo u F-duru za 2 flaute; Pesma bez reci za gu
daki kvartet; sonata za viol inu i klavir u f-molu; Pesma bez rei u a-molu za
violinu, klarinet i violu; Moderato, Barkarola i Menuetto za flautu i klavir.
KLAVIRSKA: dve sonate; dve sonat ine; tri Pesme bez reci; Rapsodija; Marcia
funebre; Fantazija; Allegro; Mazurka. VOKALNA: Da V mislim na te za
gl as i kl avir; Psalam 117 za muki hor. S. . K.
OLI, Dragutin, kompozitor (Poega kod Titovog Uzica,
8. II 1907 ). Muziku uio isprva u Muzikoj koli u Beogradu,
a potom na Konzervatorijumu u Pragu (kompoziciju kod K. B.
Jiraka i A. Habe). Po zavrenim studijama dolazi u Beograd,
gde postaje profesor muzike kole Stankovi, potom Srednje
muzike kole i najzad vanredni profesor Muzike akademije.
Izvesno vreme bio horovoa Abraevia, a bavio se i muzikom
publicistikom i kritikom. Dok se u predratnom stvaranju oslanjao
na stremljenja A. Habe, P. Hindemitha i, u izvesnoj meri, A.
Schonberga, u posleratnim kompozicijama . ponekad trai
oslonac u elementima folklora, ali obogauje svoj lini peat i
sveijim harmonskim jezikom.
DELA. ORKESTARSKA: Concert ino za et vrt stepeni kl avir i gudaki
sekstet , 1932 (Prag, 1937); Uskrsna zvona (st ihovi V. Nazor), simfonijska poema
za tenor i orkestar, 1947 (Beograd, 16. III 1954); simfonijska poema Nikoletina
Bursa, 1959 (Beograd, 29. II 1960); Preludium, fuga i postludium, 1961 (Beo
grad, 5. X 1962); simfonija in Sol (Beogr ad, 13. XII 1968). Kamerna del a.
Kl avirske kompozicije. Fil mska muzika (Pionir i dvojka; Crvenkapa;
Ciganka) . VOKALNA: kantat a Pat roldije (st ihovi B. opi) za enski il i
deji hor i kamerni orkestar, 1948. Ciklusi solo-pesama: Krug neznosti i Kamena
uspavanka; horovi: Oj sokole; Tri madrigala i dr.; masovne pesme. Obrade
narodnih mel odija. S. . K.
ONGURI, gruzijski narodni instrument nalik donekle na
bisernicu. Zvukovi se proizvode trzanjem. Obino prati pjevanje.
UKOV, 1. Hristov Mane, etnograf (tip, 14. XI 1901
Skopje, 1. IX 1967). Dugogodinji srednjokolski profesor u
Srbiji i Makedoniji. Nakon osloboenja profesor Univerziteta u
Skopju. Jo zarana poeo se baviti etnografijom i ekonomikom
Makedonije, a od 1945 prouavao makedonski muziki folklor.
. je bio jedan od organizatora i viegodinji direktor Ansambla
narodnih igara i pesama Tanec u Skopju. T. Si.
404 UKOV URLIK

2. Vlado, muziki pisac i kritiar (Svilajnac, 6. VI 1929 ).
Sin Mane. Studirao na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Muziki
urednik Radio-televizije Skopje i od 1961 istovremeno muziki
kritiar Nove Makedonije. Kao publicista sarauje u asopisima
Razgledi, Kulturen ivot i dr.
DELA: O stanju makedonske savremene muzike, referat na IV kongr esu
Saveza kompozit ora Jugoslavije, 1962; studija o sl ovenakom kompozitoru
ver dt u, Razgl edi , 1961; Preporoditel i na f rancuskata muzika, ibid., 1958,
24. Komentari za muzike emisije; krit ike. D. Ov.
UGAJEV, Aleksandr Georgijevi, sovjetski kompozitor
(Ejsk, 27. I 1924-). God. 1951 zavrio studij kompozicije (J.
aporin, V. ebaljin, D. otakovi) na Konzervatoriju u Moskvi
gdje od 1947 predaje na muzikoj koli Gnjesin.
guaaKa Kvartet a, 194b 1 1953. usam preludija za Klavir, 1947; ronaj
et vororuno, 1938. Balet HepnonuKue, 1965. Filmska muzika. Vijet-
namska partizanska pjesma Moe ceno za zbor i orkestar, 1954; solo-pjesme.
LIT. : JI . Jlapazau, A. T. Hvr aeB, MoCKBa 1958.
UHADJAN, Tigran Gevorkovi, armenski kompozitor
(Carigrad, 1837 Smirna, 23. III 1898). Muziku studirao u
Carigradu i 186164 u Milanu. ivio u Carigradu. . je mnogo
pridonio razvoju armenske muzike kulture kao i organizaciji
armenskoga muzikog ivota. Suraivao je u mnogim armenskim
asopisima, a svojim operama i operetama postavio je temelje
armenskoj muziko-scenskoj umjetnosti.
DJELA: or kestr alne, komorne i kl avir ske kompozicije. Opere: Arak
II, 1868; Zemi ra, 1891 i dr. Muzike komedije i oper ete. Solo-pjesme.
LIT.: M. Tep-CuMOHRH i H. TaKMU3nn, THrpaH Hyxa/j>KHH, CoBe-rCKaH
MV3biKa, 1956, 6. F. Tmpauoe, APMHHCKHH MvstiKajibHbiH TeaTp, EpeBaH
1956.
ULAKI, Mihail Ivanovi, sovjetski kompozitor (Simfero-
polj, 19. XI 1908 ). Na Konzervatoriju u Lenjingradu diplomirao
1931 (V. erbaev). Od 1933 predavao na toj ustani
193739 bio dirigent Lenjingradske filharmonije,
profesor kompozicije i instrumentacije na Konzer
Moskvi, a od 1955 direktor moskovskog kazalita EoAbu
ulakijevi baleti zauzimaju istaknuto mjesto u razvoji
baletne umjetnosti. U njima zanimljivo i slikovito op<
ruskih narodnih instrumenata, a odlikuju se i vrlo
originalnim satirikim efektima.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1934; II, 194:
Koncert, 1936; suita, 1956; 4 kompozicije, 1963; djela za duhak
JIupuuecKuu (ftpazMenm za klavirski trio; PyccKuu $ecmwajib violina,
1962. Klavirska sonata, 1950; suita B iocmnx y nuout 1950; suit a
MaucKue KapmuHKU. DRAMSKA. Baleti: C/<a3 padomHUKe ezo
Eaiide (prema A. Pukinu), 1939; MHUMUU OK komediji Sluga dvaju
gospodara C. Goldonija), 1946 i fOtioctnb (p N. Ost rovskoga),
1949. Fil mska muzika. VOKALNA. Kantat e BoAxom 1943 i
IIpasdHUHHaa Kaumama 1945; masovne pjesme;
Meu brojnim t eoretskim djel ima ist ie se IlHcmpyMeHmu cu
opKecmpa, 1950 (II izd. 1956).
LIT.: B. M. EozdanoeEepe308CKuu, COBCTCKIIH 6ajieT u
t
IyjiaKw, CoBeTCKan My3btKa 1947. H. II. CojuiepmuHCKu\
none u paSoTHHKe ero Baji^e, KpHTn*iecKHe CTaTbH, JlemiHrpaA
Goldstein, Michail Iwanowit sch Tschulaki, MGG, XIII, 1966.
URKIN, Nikolaj Nikolajevi, bjeloruski kompo
klorist (Delal-Oglji, Tifliska gubernija, 21. V 1869
27. XII 1964). God. 1892 zavrio Muziku kolu u
Ipolitov-Ivanov). Do 1935 profesor muzike u Bakuu,
Viljnjusu i Mogilnu. . je sabirao gruzijske, armer
baidanske i bjeloruske narodne napjeve. On je jedar
bjeloruskih opernih i simfonijskih kompozitora.
DJELA: t ri si mfonijete, 1950; 5 suit a Bjeloruske slike za or
est gudakih kvarteta. Opera Osloboeni rad, 1923 ; djeja op<
1940; 2 muzike komedije. Solo-pjesme. Oko 3000 zapisa 1
pjeva objavio u razliit im zbirkama.
LIT. : JI. ) Kypaene, EojlunaH aopora. H. H. HVPKHH, 1

EMANE (prema perz. kemdn), kordofoni gudaki instru
ment. Nema veze s instrumentima srodnog imena Turske i Per
zije. U narodu se pod tim nazivom razumijeva violina u rukama
Cigana, koji na njoj primjenjuju posebnu tehniku (Bockstriller
i dr.), dre je na prsima, gudalom izvode mnoge vjetine, a ugaaju
je na razne naine (pa i poput -> argije) prema lokalnoj muzikoj
praksi. C. R.
ORTOEV, Petrov Vasil, peva (tenor) i operski reiser
(Bogdanci, Gevgelija, 7. I 1920 ). Solo-pevanje uio kod H.
Brmbarova u Sofiji. Jedan je od osnivaa Skopske opere, u kojoj
je pevao tenorske uloge: Alfredo (Verdi, La Traviata), Pedrillo
(Mozart, Otmica iz Serajd), Turiddu (Mascagni, Cavalleria
rusticana), Vaek (Smetana, Prodana nevjesta), Lenski (ajkovskij
Evgenij Onjegin) i dr. God. 194657 bio je direktor Koncertne
direkcije NR Makedonije. Kasnije se posvetio operskoj reiji,
pa je na skopskoj sceni postavio ove opere: Medium 1
Nabucco (Verdi), Plah (Puccini), Pajaina (Proev) i dr.
URKOVI, Mijo, kompozitor (Arbanasi kraj Za
1852 23. IX 1936). Kao sveenik slubovao po ra?
stima. Muziku uio u zadarskom sjemenitu kod org
Ravasija, a dalje se sam usavravao. Isticao se kao vrst:
Komponirao preteno crkvenu muziku na nain talijar
kanta s mjestiminim natruhama hrvatske narodne
invencija mu je neobino svjea.
DJELA: Tri staroslavenske mise; motet i; oko 30 litanija za 3 glas
popjevaka uz pratnju glasovira ( mar ijanske pjesme) za sol e, duet
URLIK, izraz kojim je F. Ks. Kuha preveo -
* Triller (u prijevodu djela J. Ch. Lobea Katekiza
1875)-

;


D, i. drugi ton dananje ljestvice, tj. slijeda od sedam tonova bez
povisilica i snizilica (c, d, e, f, g, a, h). 2. Kratica d. znai:
a) da, dal: d. c. = da capo, d. s. = dal segno;
b) droite, dextra, destra: d. m. = dextra manu; m. d. = main
droite;
c) discantus, dessus;
d) dominanta.
DA CAPO (tal. od poetka; skraeno D. C, d. c), oznaka za
ponavljanje odreenog odsjeka ili stavka kompozicije od poetka
sve do oznake Fine (kraj) ili do korone (m). Da Capo al Segno
e poi Coda upuuje da stavak treba ponoviti od poetka do znaka
(najee i) i zatim izvesti codu.
DA CAPO ARIA -> Arija
DADDI, Joao Guilherme Bell, portugalski kompozitor,
pijanist i dirigent (S. Pedro de Miragaia, Oporto, 12. XI 1813
Lisabon, 16. V 1887). Uenik G. Marinellija u Oportu, ve je
1825 nastupio kao dirigent vlastite kan tate. Od 1833 koncertirao
kao pijanist u panjolskoj, Francuskoj i Engleskoj, od 1841 vodio
je opernu stagionu u Teatro da Rua dos Condes i 184853 di-
rigirao koncertima u Academia Melpomenense. Kasnije se vie
bavio komornom muzikom, pa je 1874 utemeljio Sodedade de
Concertos Cldssicos, te se posvetio pouavanju.
DJELA: Elegia za orkestar. Klavirske kompozicije (fantazije na operne
t eme) . DRAMSKA. Opere: O salteador, 1845; Um passeio pella Europa,
1851 i A fecticeira de Gissoi (neizv). Opereta L' Organiste, 1861. Scenske kantate:
Lysia Exultante, 1825; Gloria dos Lusos, 1835; O despedida, 1845; // Trionfo
della Vinu (neizv.). Solo-pjesme i romance. Crkvena muzika. Prirunik
Metodo teorico e prdtico de conhecer os tons de que se compoe a muica e a maneira
de os formar por meio de cadencia.
DADELSEN, Georg von, njemaki muzikolog (Dresden,
17. XI 1918 ). Muzikologiju studirao u Kielu (F. Blume) i
Berlinu (W. Vetter, W. Gerstenberg). God. 1952 postao asistent
i 1958 docent na Muzikolokom institutu Univerziteta u Tiibin-
genu, zatim profesor muzikologije na Univerzitetu u Hamburgu
i od 1971 u Tiibingenu.
DJELA: Alter Stil und alte Technik in der Musik des 19. Jahrhunderts
(disertacija), 1951; Bemerkungen sur Handschrift J. S. Bachs, seiner Familie
und seines Kreises, 19571 Beitrdge zur Chronologie der Werhe J. S. Bachs, 1958.
Studije; lanci. Izdao Klavierbiichlein fiir Anna Magdalena Bach J. S. Bacha
u Neue Bach Ausgabe.
DAGESTANSKA MUZIKA. Dagestansku ASSR nasta-
vaju razliite etnike skupine: Avarci, Darginci, Kumici, Lezginci,
Lakski. Muzika svakog od tih naroda nosi svoje posebne, posve
samosvojne znaajke, a istodobno ima i obiljeja zajednika za
cjelokupni dagestanski muziki izraz. D. m. se temelji na prirodnoj
ljestvici dura i mola. Napjevi se sastoje od dva dijela koji se obino
ponavljaju. Avarske muke pjesme imaju trodijelni oblik sa prvim
dijelom kao uvodom i treim kao zavretkom. Posebnu grupu
ine kumikske pjesme ir, vrsta junakih epskih pjesama impro-
vizacijskog tipa, koje na recitativni nain izvode narodni pjevai,
tri. Za pjesme i plesove karakteristina je trodobna, 6/8 mjera.
Narodni su instrumenti: trzalaki aga-kumuz, duhaki balaman,
duduk, urna i tjutak, vrsta timpana nagara, a kod Kumika jo i
harmonika.
Poslije Oktobarske revolucije razvija se intenzivnije i umjetnika
muzika. God. 1926 osnovani su u Mahakali Muziko uilite i
Muzika kola. God. 1935 organiziran je Dravni nacionalni
ansambl pjesama i plesova. U okviru Komiteta radija i televizije
djeluju Simfonijski orkestar, Zbor i Orkestar narodnih instru-
menata.
Od kompozitora znaajniji su: 5. Agababov (simfonijska
suita, kantate, zborovi, pjesme), G. Gasanov (klavirski koncerti,
Dagestanska kantata i dr.), M. Kalajev (simfonijska i komorna
djela, solo-pjesme, filmska i zabavna muzika) i N. Dagirov (scenska
muzika), zatim 5. Kerimov i . alajev. Istaknute su pjevaice:
M. Gasanova, R. Hadi jeva, B. lbrahimova, I. Batalbekova i
U. Ububakarova. Muzikolokim radom bavi se M. Jakubov.
U Dagestanu je 1954 osnovan odjdjak Saveza kompozitora RSFSR.
LIT.: F. Facanoe, MarecTaHCKan My3fctKa, JJarecTaHCKHH ajibManax, IIHTH-
ropcK 1937. X. XanyKaee i M. H. FljioniKun, JJarecTaHCKan My3bIKa,
Maxa^- Kajia 1948. C. A. KepuMoe, MvabiKanbuan Kym.Typa J^arecTaH-
CKOH ACCP, u knjizi My3biKajibHaH KyjibTypa aBTOHOMHbix pecny6jiHK
PC<J>CP, MocKBa 1957. C. Aea6a6oe, J^eaTejiH My3b{KajibHOro ncKyccTBa
JlareCTaHa, Maxa^KaJia 1960. M. HKy6oe, TBOp^ecTBO KOMn03HTopoB,
MaxaiKana 1961, I. A.
DAHL, Ingolf, ameriki kompozitor (Hamburg, 9. VI 1912 ).
Sin vedskih roditelja, studirao na Visokoj muzikoj koli u Kolnu
i na Konzervatoriju i Univerzitetu (muzikologija) u Ziirichu,
a zatim se usavravao kod I. Stravinskog. Najprije korepet itor
i dirigent Gradske opere u Ziirichu, 1935 preselio u SAD, gdje
od 1938 djeluje u Kaliforniji kao kompozitor, pijanist i dirigent.
God. 195255 predavao na ljetnim teajevima Berkshire Music
Centera u Tanglewoodu.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za saksofon i duhaki orkestar, 1949;
Sinfonia concertante za 2 klarineta i orkestar, 1953; The Tozver of Santa Barbara,
I
955I simfonijeta za duhaki orkest ar, 1961; Ariasinfonica 1965. KOMORNA:
gudaki kvintet, 1944; klavirski kvartet, 1957; Andante e Arioso za duhaki kvint et,
1942; Variation on a Szuedish Folktune za flautu solo, 1944; Concerto a tre za
kl arinet, violinu i violonelo, 1946; klavirski trio, 1962; duo za violonelo i
klavir, 1946; Divertimento za violu i klavir, 1948; Serenada za 4 flaute, 1960.
Kompozicije za klavir (Sonata seria, 1953; Sonata pastorale, 1960).
DAHLHAUS, Carl, njemaki muzikolog (Hannover, 10.
VI 1928 ). Muzikologiju studirao u Freiburgu im Breisgau i
Gottingenu (doktorirao 1953). Od 1950 dramaturg Njemakog
kazalita u Gottingenu, 1967 preuzeo katedru za muzikologiju na
Tehnikom fakultetu u Berlin-Charlottenburgu. God. 1968 bio
je profesor-gost Univerziteta u Princetonu, SAD. D. je od 1968
ujedno glavni urednik Gesamtausgabe der musikalischen Werke
R. Wagners.
DJELA: Studien zu den Messen Josquins des Pres (disertacija), 1953; Zu
Kants Musika'sthetik, AFMW, 1953; Die Termini Dur und Moli, ibid., 1955;
.tastnetlR, n.ri viw, 1953; uie l ermini uur una iviou, IOIU., 1955, Bachs
konzertante Fugen, Bach-Jahrbuch, 1955; War Zarlino Dualist? MF, Zajedno
sa W. Wiorom izdao Musikerziehung im Schleswig-Holstein.
1957 i dr. Zajeuno sa w. wiorom izuao iviusuterzienung im ot
Dokumente der Vergangenheit, Aspekte der Gegenwart, 1965.
DAHMS, Walter, njemaki muziki kritiar (Berlin, 9. VI
1887 ) Najprije orkestralni violinist, 190710 uio u Berlinu
kod A. Schultzea kompoziciju i klavir, kasnije jo i kod O. Vries-
landera. Neko vrijeme zborni dirigent, a 1912 muziki kritiar
lista Kleines Journal. God. 1922 nastanio se u Rimu, zatim u
Parizu i od 1935 u Lisabonu. Ogledao se kao kompozitor zborova
i solo-pjesama.
DJELA: F. Schubert, 1912 (prer. izd. 1918); R. Sckumann, 1916; F. Men~
delssohn, 1919. Die Offenbarung der Musik, Eine Apotheose Fr. Nietzsches,'
1922; Musik des Sudens, 1923 i dr .
DAIKO (taiko), japanski veliki bubanj u obliku bave.
Orkestralni instrument; gradi se u raznim veliinama (gakku--
daiko, kagura-daiko, hokke-daiko, tsuri-daiko, nazvan i samo
taiko, i dr.). O-daiko i njegova manja varijanta ko-daiko upotre-
bljavaju se u hramovima, gdje su smjeteni na posebnim, ukrae-
nim postoljima; eljezni prsteni na sredini trupa omoguuju


406 DAIKO DALLAPICCOLA

lake prenoenje prigodom procesija. Ratnike prati jamagairu--gin-
daiko, a kod najveih sveanosti udara se o da-daiko, golemih
razmjera (promjer membrane do 2 m), kod kojega i svira stoji
na uzvienom postolju, kako bi imao to veu snagu udarca.
DAIRE, perzijski, arapski, turski i albanski naziv za tamburin
s okvirom u obliku krunice i zvoniima smjetenim s unutranje
strane. Instrument se javlja i s osmorokutnim okvirom (tzv.
dampha), a u Perziji osim zvonia ima i vie malih prstena pri-
vrenih s vanjske i unutranje strane okvira. D. je rasprostranjen i
kod nas, u Makedoniji, Srbiji i Bosni (-> Def).
DAJNKO, Peter, filolog i pisac (Sv. Petar kod Radgone,
23. IV 1787 Velika Nedelja, 22. II 1873). Prireivao tekstove
i komponirao za njih muziku, a jedno i drugo uzimao iz narodnog
blaga; neke su njegove pjesme sasvim narodne. Prema F. Rakui
D. nije vladao notama, svoje je vize kazivao uitelju u Svetinja-
ma, A. efu, a ovaj ih je na note postavljalo.
DJELA. Izdao: Sto cirkvenih ino drugih pobonih pesmi med katolikimi
kristjani slovenskega naroda na tajerskem, 1826; Sto in pedeset posvetnih pesmi;
Posvetne pesmi med slovenskim narodom na tajerskem r dijelom narodne).
LIT. : F. Rakua, Sl ovensko pet je v pr et ekl ih dobah, Ljubl jana 1890.
F. Kidri, Peter Dajnko, Sl ovenski biografski leksikon, I, 1925. D. Co.
DAKTIL (gr. 8XTUXO<; prst), metrika stopa. U starogrkoj
poeziji dva kratka sloga (arze) slijede jedan dugaki (tezu): w^;
u dananjoj poetskoj metrici dva nenaglaena sloga slijede jedan
naglaeni. Po analogiji upotrebljava se taj termin i u muzikoj
metrici. U XIII st. jedan od ritmikih modusa bio je daktilski.
U dananjoj muzikoj metrici d. je etvorodijelna mjera u podjeli
2_+J_+JI
4
DALAYRAC (d'Alavrac), Nicolas, francuski kompozitor
(Muret, 8. VI 1753 Pariz, 26. XI 1809). Uio violinu i sol-
feggio u Muretu, a dok je bio lan garde grofa od Artoisa, kon-
trapunkt i harmoniju
kod F. Langlea u
Parizu. Ubrzo je postao
popularan kao operni
kompozitor, a za
vrijeme Revolucije i po
svojim patriotskim i
revolucionarnim
pjesmama.
DJELA: 12 gudakih
kvart eta; 6 gudakih trija.
D
R
A
M
S
K
A
.

6
1

o
p
e

r
a: L' Eclipse totale, 1782;
Nina oula Folle pour amour
1786 (njegovo najbolje
djelo); Sargines, ou VEleve
de Vamour, 1788; Les deux
petits savoyards, 1789; Ca-
mille oule Sjuterrain, 1791;
Adolphe et Clara, 1799;
Maison a vendre, 1800.
Patriotske pjesme Les
Hymnes et chansons de la
Revolution francaise i dr.
LIT. -.R.Ch.G. Pixe- recourt, Vie de
Dalavrac, Pari 1810. A. Fouge-aud, Les
Violons de Dalavrac, Pari 1856. L.
Escudier, Mes Souvenirs, Par i, 1863. G. Cucuel, Les Createurs de l 'opera-
comique, Pari 1914. R. Girardon, Nicolas-Marie Dalavrac, MGG, II,
1952.
DALBERG, Johann Friedrich, njemaki kompozitor i
muziki pisac (Herrnsheim kraj Wormsa, 17. V 1760 Aschaf-
fenburg, 26. VII 1812). Kompoziciju i teoriju muzike uio kod
I. Holzbauera. Sveenik u Trieru, Wormsu i Speieru. Uz ostale
nauke (meteorologija i kazneno pravo) bavio se i muzikom hi-
storijom i estetikom.
DJELA: komorne kompozicije. Klavirske sonate. Oratorij Jesus auf
Golgatha; monodrama Evas Klagen, 1784; oda Der sterbende Christ an seine Seele,
1785. Kantata Beatrice, 1798. Solo-pjesme. SPISI: Blickeeines Tonkiin-stlers in
die Mus\k der Geister, 1787; Vom Erfinden undBilden, 1791; Versuche, den
Dreyklang und die harmonischen Mitlaute vermittelst Glasstdben an Metallsaiten
hervorzubringen, AM, 1799; Untersuchungen uber den Ursprung der Harmonie
. . ., 1800; Die Aolsharfe, ein allegorischer Traum, 1801; Ober griechische Instru-
mentalmusik und ikre Wirkung, Phantasien aus dem Reich der Time, 1806.
Preveo s engl eskoga studiju Wil l iama Jonesa On the Musical Modes of the
Hindus (Uber die Musik der Inder, 1802).
LIT. : Nekrolog, AM, 1812. R. Schafke, Geschichte der Musikast hetik,
Berl in 1934. K. M. Komma, Johann Friedrich Hugo Dal berg, MGG, I I,
1952.
D'ALBERGATTI, Pirro Capacelli -> Albergatti
Capacelli, Pirro

N. DALAYRAC
D'ALBERT, Eugen -
DALCROZE, Emile
Albert , Eugen d'
> Jaques-Dalcroze,
DALE, Benjamin James, engleski kompozitor i (London,
17. VII 1885 30. VII 1943). Studirao 1 Academy of Music u
Londonu. Orgulja u crkvi sv. . Prvoga svjetskog rata interniran
u Njemakoj. Izvrstan nastavnik na Royal College of Music i
Royal College of ( od 1936 lan senata i rektor na Royal Academy
of Music. kompozicije pripadaju po stilu kasnoj romantici; najbol
komorna djela, osobito za violu.
DJELA. ORKESTRALNA. Uvert ire: Horatius, 1900; Temi koncertna
uvertira, 1904; Prunella, 1924; The Flowing Tide, 1943 MORNA: Introduction
and Andants za 6 viola, 1911; sonat a za violii 192122; suit a za violu i klavir,
1906; Phantasy za viol u i klavir, 19 nata za kl avir, 1905. Fantazija za
orgulje, 1902. Scenska muz Knight of the Burming Pestle, 1917.
VOKALNA. Kant ate: Before of the Stars, 1912; A Song of Praise, 1923; Cradle
Song, 1925; Ra 1925; In the Bleak Mid-Wint er, 1938 i dr. Solo-pjesme
(Shakespea
LIT. : H. Farjeon, The Music of Benjamin James Dal e, Royal of Music
Magazine, 1944. H. F. Redlich, Benjamin James Dale, 1952.
D'ALEMBERT, Jean Le Rond -> Alembert, Jean 1 DAL
FABBRO, Beniamino, talijanski knjievnik i kritiar (Belluno,
4. VIII 1910 ). Zavrio studij prava i Od 1940 ivi u Milanu,
gdje je do 1966 bio muziki kriti nika // Giorno. Uz knjievni rad
suraivao u mnogim n asopisima i tjednicima.
DJELA (muzika): II Crepuscolo del pianoforte, 1951; / Bidelli del 1955;
Mozart, 1955; La Dannazione di Faust di Berlioz (zajedno ss pierom);
Esperienze musicali di J. Dubuffet, 1962; Muica e verita, 15
DALIS, Irene, amerika pjevaica, mezzosopran (S
California, 8. X 1929 ). Uenica E. Walker i P. Al usavravala
se kod O. Miillera u Milanu. Na opernoj s bitirala 1953 u
Oldenburgu kao Eboli (Verdi, Don Carl 1954 lanica Gradske
opere u Berlinu, na njujorkom M tanu pjeva od 1956, a u
londonskom Covent Gardenu c God. 1961 nastupila je prvi
put u Bavreuthu.
DALL'ABACO, 1. Evaristo Felice, talijanski kor i violinist
(Verona, 12. VII 1675 Munchen, 12. VI Uio u Veroni
vjerojatno kod G. Torellija, a za boravka u (16961701) moda
kod T. A. Vitalija. Od 1704 anga: bavarskom dvoru u Miinchenu
kao violonelista, zatim sa u egzilu u Belgiji i Francuskoj, a od
1715 ponovno u Mi kao koncertni majstor. Komponirao
iskljuivo instrun djela solo-sonate, trio-sonate, koncerte,
Concerta grosss po raznolinosti formalne grae i dotjeranosti
zvune f izraza pripadaju meu najznaajnija ostvarenja talijanske
barokne instrumentalne muzike.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 12 Sonate da camera a violino cello overo
clavicembalo solo op. I, oko 170506; Concerti a auattro da op. 2, oko 171214;
12 Sonate da chiesa e da camera a tre . . . op. 3, ol 15; Sonate da camera a violino e
violoncello op. 4, oko 171416; Con inst rumenti op. 5, oko 1717, op. 6, oko
1730.
NOVA IZD. : 24 violinske sonat e, op. 1 i op. 4 obj. A. Sand biografijom i
popisom djel a u DTB, I, 1900 i IX, 1908); 4 sonat e iz 1 H. Riemann
(Col legium musicum XLI i XLII); Concerto da chiesa op. 2 obj. Rhene-
Bat on; 6 sonata iz op. 1 obj. W. Kol neder (1956).
LIT. : F. Manara, Un musicist a poco not o, Trieste 1908. R. Un grande
musicista veronese, Ev. Fel. Dal i' Abaco, Not e d' Archi\ str- 154. A.
Bonaccorsi, Dal i' Abaco e la sonat a duot ematica, RA
2. Giuseppe Clemente Ferdinando (Joseph Cl
Ferdinand), kompozitor i violonelist (Bruxelles, 1709 zano di
Valpolicella, Verona, 31. VIII 1805). Sin i uenik '. Felicea. Od
1729 violonelist kneevske dvorske kapele u a od 1738 direktor
komorne muzike u Kolnu. Koncerti Londonu i Beu.
DJELA: 29 sonata za viol onelo i basso continuo (sve rkp. u Bri seumu u
Londonu). Dramatska kantata.
LIT.: K. G. Fellerer, Abaco, 1. Evaristo Felice dal i', 2. Joseph Ferdinand
Jal l ', MGG, I, 1951.
DALLA LIBERA, Sandro, talijanski orgulja i mu
(Zovencedo, Vicenza, 28. III 1912 ). Predavao na Liceo A
u Padovi, od 1939 profesor je orgulja i orguljske kompozi
Konzervatoriju u Veneciji. Tamo je 1961 reorganizirao i j
vodstvo historijskog arhiva u kazalitu La Fenice. Nastup;
koncertni orgulja. ,
DJELA: L' Organo, 1956; L' Arte degli organi a Venezia, 1962' degli
organi nel Veneto: la diocesi di Ceneda 1956. Izdao: Antologia 01 italiana, 1957
i antologiju Li ber Organi (10 sv. ), 194666. Tr an i objavio djela A.
Gabrielija (Tre messe per organo, 1959; Toccate pei 1961), C. Merula (Toccate per
organo, 3 sv., 195759), G. Frescobaldi toccate inedite, 1962) i dr.
KOMPOZICIJE: Messa Sancta Maria muki zbor i orgulje, 1-958; Magnificat
za zbor i orgul je, 1954; mot et
DALLAPICCOLA, Luigi, talijanski kompozitor i ]
(Pazin, Istra, 3. II 1904 ). Na Konzervatoriju u Firenci s^
klavir (E. Consolo) i kompoziciju (V. Frazzi). God. 1931 pos
u tome zavodu za Consolova zamjenika (profesor); 1934 p
vlastitu klavirsku klasu, a kasnije i klasu kompozicije. Goc
osnovao duo s violinistom S. Materassijem, s kojim je po
izvodio djela suvremenih kompozitora. i
DALLAPICCOLA DALMORES 407

Za razliku od velike veine suvremenih talijanskih kompo-
zitora, D. preteno komponira vokalnu, odnosno vokalno-in-
strumentalnu muziku. On prilazi izboru teksta s naroitom pa-
njom. Do 1936 njegovi tekstovi nose uglavnom arhaiki karakter.
S libretom, to ga je napisao za svoju operu Noni let (Volo di
notte), nastaje prekretnica. D. se obraa ivotu i zbivanjima svoga
vremena. Njega posebno privlai problem tiranije, suanjstva i
slobode. Nesnoljive politike prilike u njegovoj zemlji prije
Drugoga svjetskog rata i za njegovo vrijeme, kao i poratni doga-
aji, nagonili su ga na razmiljanje o odnosima meu ljudima i
pobuivali na koncipiranje niza osebujnih djela. Stilistiki, D.
je ve oko 1936 poeo primje-
njivati naela dodekafonije, kojima
se otada stalno slui, iako uz
slobode i ograde.
DJELA. ORKESTRALNA: Pi c-colo
concerto per Muriel Couvreux za klavir i
komorni orkestar, 193941; Tartiniana za
violinu i orkest ar, 1951; Dialoghi za
violonelo i orkestar; Concerto per la Notte
di Natale delV anno 1956 za sopran i 17
instrumenata; Partita (sa sopranom solo),
193032; Ouattro frammenti sinfonid (iz
baleta Marsia), 194243; Due peszi per
orchestra, 1947; Variazioni, 1954.
KOMORNA: Ciaconna, Intermezzo e
Adagio za violonelo solo, 1945; Due studi
za violinu i klavir, 194647; Tartiniana
seconda za violinu i klavir, 1955.
KLAVI RSKA: Sonat ina canonica sopra
Capricci di N. Paga-nini, 194243; Tre
episodi dal bal-letto Marsia; Quaderno
musicale di Annalibera, 1953; Inni za 3
kl avira, 1953. DRAMSKA. Opere:
Volo di notte, 1937 39; // prigioniero,
194448 i Ulisse, 1969. Balet Marsia,
194243 ( izveden 1948); mist er ij Job, sacra
rappresentazi one, 1950. VOKALNA:
kant at e Parole di San Paolo, 1964 i An Mat hilde (Heine) za sopran i
komorni or kest ar, 1955; Dalla mia terra (na mot ive ist arskih narodnih
pjesama) za soliste, zbor i or kest ar, 1928; Due laudi di Fra Jacopone da Todi
za sol iste, zbor i orkestar , 1929; La camone del Ouarnaro (D'Annunzio) za
tenor, zbor i orkestar, 1930; ori di Michelangelo Buonarotti U Giovane, 193336
(I serija za zbor a cappela, II serija za4 solo-glasa i mal i orkestar; III serija za
zbor i orkestar); Canti di prigionia za zbor i instrumentalni sast av, 193841;
Canti di liberazione za mjeovit i zbor i orkest ar, 1955; Due liriche dal
Kalewala za sol ist e, komorni zbor i 4 udaraljke, 1930; Tre studi za sopran i
orkestar, 1932; Rapsodia sulla morte d' Orlando za glas i komorni orkestar,
193233; Divertimento in auattro eserdzi za sopran i 5 inst rumenata, 1934; Tre
laudi za gl as i 13 instrumenat a, 1936 37; Liriche greche za sopran i komorni
sastav, 194245; Tre poemi za gl as i komorni orkestar, 1949; Tre poemi za
sopran i komorni orkestar, 1954; Pregkiere za bas i komorni orkestar, 1963:
Roncesvals, t ri fragmenta iz epa Chanson de Rol and za glas i klavir, 1946;
Ouattro liriche di Antonio Machado za sopran i kl avir, 1948; Goethe-Lieder za
sopran i 3 klar inet a. Tr anskribirao i obradio za suvremenu pozornicu operu
C. Mont everdia // Ritorno di Ulisse in Patria, 1942. Brojni lanci, osobito
uz izvedbu vl ast it ih djela.
LIT. : G. M. Gatti, Nota bio-bibl iografica, RAM, 1936 i 1950. I sti ,
Modern It al ian Composers; II. L. Dal l apiccola, Monthl v Musical Record,
februar 1937. F. Balio, Le musiche coral i di Dall apiccola, RAM, 1937.
A. Mantelli, Rit ratto di Dall apiccola, Meridiano di Roma, 27. II 1938. A.
Skul sky, L'oeuvre de L. Dal lapiccola, Les Cahiers de la Musique, Bruxell es
1939- R- Leibowitz, L. Dallapiccoia, L' Arche, 23. I 1947. A. Skulsky,
Dall apiccola, Musical America, maj 1949. M. Mila, Lui gi Dal lapiccol a,
MGG, II, 1952. F. d' Amico, Luigi Dallapiccol a, Mel os, mart 1953, 74.
R. Vlad, Luigi Dal lapiccol a, Milano 1957. G. H. Gould, A st vl ist ic Anal vsis
of Selected Twel vet one Works by Luigi Dall apiccola, Ann Arbor 1964. J. As.
DALLA RIZZA, Gilda, talijanska pjevaica, sopran (Verona,
12. X 1892 ). Pjevanje uila u Bologni (V. Ricci, V. Orefice)
i tamo debitirala 1912 kao Charlotte (Massenet, Werther). Pjevala
u Novari, Bergamu i Firenci. Oduevljen njezinom umjetnou
Puccini je za nju napisao operu La Rondine (Montecarlo 1917).
Nastupala u londonskom Covent Gardenu, milanskoj Scali i
drugim evropskim muzikim kazalitima. S operne pozornice
povukla se 1939, a posljednji put javno nastupila na Puccinijevim
sveanostima 1942. Djelovala je zatim kao profesor Konzervatorija
u Veneciji. Njezina uenica je Elena Rizzieri. Meu njezinim
kreacijama posebno su se isticale naslovne uloge u Puccinijevim
operama Manon Lescaut, Tosca i Madame Butterfly, zatim Louise
(Charpentier), Manon (Massenet), Alice (Verdi, Falstaff) i dr.
LIT. : Rizzi, Gil da Dall a Rizza. Verismo e bel canto, Venezja 1964.
DALLA VECCHIA, Wolfango, talijanski kompozitor (Rim,
5. II 1923 ). Studij orgulja zavrio na Konzervatoriju u Padovi
(F. Germani), a kompozicije na Akademiji 5. Cecilia u Rimu
(G. Petrassi). Uz to je na Univerzitetu u Padovi diplomirao i
filozofiju. Od 1951 predavao orgulje u Padovi, Bolzanu i Bologni;
od 1961 profesor je kompozicije na Konzervatoriju u Veneciji.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 suite, 1950 i 1951 (izvedena i kao balet pod
nasl ovom Le Stelle vere, 1955); Concertino alVitaliana za gudae; Ouver-ture za
kontrabas i gudae, 1962; Ouatro momenti musicali za flautu i gudae, 1965.
KLAVIRSKA: Preludio, adagio e fuga, 1954; Variazioni sulla Perse-phone, 1956;
Miaovariationen, 1961; Sarabanda e giga za 2 klavira, 1942; Piccola muica za
klavir 4-runo, 1954. Fantasia za orgul je, 1952. Scenska muzika.
VOKALNA: Tre studi za enski zbor i or kest ar, 1942; Messa Bassa, za
bariton, djeije glasove, komorni orkest ar i posebne efekte, 1962; Canti
d'inverno za sopran, tenor i 12 izvodilaca, 1967 i dr.

L. DALLAPICCOLA, // pri gioniero ( Firenca 1950) , inscenacija E. Rossija
DALLIER, Henri, francuski orgulja i kompozitor (Reims,
20. III 1849 Pariz, 23. XII 1934). Od 1865 orgulja u Reimsu,
1872 natjecao se u Parizu za Prix de Rome, ali zbog nesistematskog
kolovanja nije uspio. Upisao se zato na Pariki konzervatorij,
gdje su mu uitelji bili F. Bazin (kompozicija) i C. Franck (orgulje).
God. 18791905 orgulja u crkvi S. Eustache i od 1905, kao na-
sljednik G. Faurea, u crkvi La Madeleine. Od 1908 do smrti
bio je profesor harmonije na Konzervatoriju.
DJELA: s i mfonij a u F- dur u op. 50. KOMORNA: gudaki kvart et
u f-molu; klavirski kvintet; klavirski t rio u c- mol u, 1898; sonata u B-duru za
violu i klavir, 1903; Fantasie-Caprice za obou i klavir, 1903; duo za kontrabas i
klavir, 1904. Kompozicije za orgul je: Messe nuptiale; 6 Preludes pour la
Toussaint; 5 Of fertoi res a la Vierge. Zborovi.
LIT. : P. Locard, Les Mait res cont empor ains de l 'orgue, Par i 1901.
DALMATIN, Jurij, protestantski pisac (Krko, oko 1547
Ljubljana, 31. VIII 1589). Znaajan zbog svog stajalita da bi
slovenske protestantske crkvene pjesme trebale da istisnu nepo-
trebne i sablanjive svjetovne ljubavne pjesme. Suraivao u
III, IV i V izdanju pjesmarice P. Trubara.
LIT. : F. Kidri, Zgodovina slovenskoga sl ovst va, Ljubl jana 192938.
P. Radics, l anak u asopisu Kres, 1885 i u Archiv fiir Heimatskunde, II.
D. Co.
DAL MONTE, Toti (pravo ime Antonietta Meneghelli),
talijanska pjevaica, sopran (Mogliano Veneto, Treviso, 27. VI
1893 ). Na Konzervatoriju u Veneciji uila klavir, u pjevanju
uenica B. Marchisio. Debitirala 1916 na milanskoj Scali kao
Biancafiore (Zandonai, Francesca da Rimini) i zatim se usavravala
kod Mini-Corsi. Nakon to je pod vodstvom A. Toscaninija u
Torinu nastupila u Beethovenovoj IX simfoniji, angairana je
1922 u Scali kao koloraturni sopran. Pjevala je naizmjence u
Milanu, Rimu i Napulju, 1924 25 na Metropolitanu u New
Yorku i od 1925 u londonskom
Covent Gardenu, gostujui na
najveim svjetskim opernim po-
zornicama. Pjevaku karijeru
zavrila je 1948, ali je i dalje
nastupala kao dramska glumica.
Meu njene uenice idu G.
d'Angelo i D. Wilson. Jedna od
posljednjih talijanskih diva,
oduevljavala je publiku u ka-
zalitu i na koncertnom podiju.
Njen glas nije bio osobito snaan,
ali kristalno ist i veoma pokretljiv,
o emu jo i danas svjedoe brojni
gramofonski snimci. U vrhunske
domete njezina umijea idu uloge:
Ro-sina (Rossini, Seviljski brija),
Lucia di Lammermoor (Doni-
zetti), La figlia del reggimento
(Donizetti), Linda di Chamou-nix
(Donizetti), Gilda (Verdi, Rigoletto) i
Mignon (Thomas). Objavil a j e Una voe del mondo, 1962.
LIT. : G. Lauri Volpi, L'Equivoco, Milano 1938. E. W. Gai sberg, Tot i
Dal Monte, Muica e Dischi, 1949. R. Cellett i, Prigioniera di se stessa, La
Scala, 1951.
DALMORES, Charles (pravo ime Henry-Alphonse Boin),
francuski pjeva, tenor (Nancy, 31. XII 1871 Hollywood, 6.

L. DALLAPICCOLA

T. DAL MONTE
408 DALMORES DAMROSCH

XII. 1939). Na Parikom konzervatoriju zavrio studij kontrabasa
i zapoeo nastavniku karijeru na Konzervatoriju u Lyonu. Pje-
vanje uio zatim u Rouenu i tamo debitirao u operi 1899 kao
Raoul (Meverbeer, Hugenoti). Tamo je bio i prvi francuski Sieg-
fried (Wagner). God. 190006 lan kazalita La Monnaie u Bruxel-
lesu, 190610 na Manhattan Operi u New Yorku, 191018 u
Cliicagu i dr. Nastupao je na najveim svjetskim opernim scenama
(190411 uzastopce na londonskom Covent Gardenu). Njegove
najvee kreacije iz ranijeg razdoblja bile su: Faust (Gounod),
Jean (Massenet, Le Jongleur de Notre-Dame), Julien (Charpentier),
Pelleas (Debussv, Pelleas i Melisanda) i dr., a zatim se proslavio
u Wagnerovim operama. Na ikakoj premijeri Parsifala pjevao
naslovnu ulogu.
DAL SEGNO (tal. od znaka; skraeno D. S., d. s.; biljei
se i posebnim znakovima), oznaka da neki odsjek unutar stavka
treba ponoviti od navedenog znaka najee do kraja kompozicije
(Dal Segno al Fine od znaka do kraja, tj. do oznake Fine).
D'ALVAREZ, Marguerite, engleska pjevaica peruanskog
podrijetla, alt (Liverpool, oko 1886 Alassio, 18. X 1953). Ve
u sedamnaestoj .godini nastupila na koncertnom podiju u Lon-
donu. Uila zatim pjevanje u Bruxellesu i debitirala na opernoj
pozornici u Rouenu kao Dalila (Saint-Saens, Samson i Dalila).
U New Yorku je gostovala 1909 najprije kao Fides (Meverbeer,
Prorok), a u Londonu 1911 u Lyceum Theatru kao Kraljica (Mas-
senet, Herodiade). Pjevala takoer u londonskom Covent Gardenu,
u Chicagu, Bostonu i dr. Izrazitih sklonosti za dramsko obliko-
vanje, esto je nastupala i na koncertima. God. 1954 objavljena je
njena knjiga uspomena.
DALVIMARE (d'Alvimare), Martin-Pierre, francuski
virtuoz na harfi i kompozitor (Dreux, 18. IX 1772 Pariz, 13.
VI 1839). Plemi i oficir kraljeve garde, promijenio je grafiju
imena za Revolucije. Od 1800 harfist u operi, 180612 dvorski
harfist carice Josephine. Nastupao i na koncertima. Od njegovih
djela najuspjelije su romance.
DJELA: dva koncerta za harfu i orkestar; Symphonie concertante za harfu
i rog, 1798; 10 sonata za harfu i viol inu; dueti za dvije harfe; varijacije i fant a-
zije za harfu. Opera La Mariage par imprudence, 1809. Oko 50 romanca.
LIT. : D. Megevand, Mart in Pierre Dal vimare, MGG, II, 1952.
DAMARU (damaru), 1. vrlo star indijski bubanj nalik na
pjeani sat (visok 1018 cm, promjera 914 cm). Prema pre-
daji instrument boga Sive; danas se njime slue krotitelji zmija
i majmuna.
2. Tibetanski mali bubanj napravljen od dvije ljudske lu-
banje sastavljene tjemenima, na ijim je krajevima napeta zmijska
koa. Na mjestu, gdje su lubanje vezane, omotana je vrpca, na
kojoj su privrene dvije male kuglice. Svira dri bubanj u
sredmi palcem i kaiprstom i tako ga okree, da kuglice udaraju
0 kou.
DAMASE, Jean-Michel, francuski kompozitor, pijanist i
dirigent (Bordeaux, 27. I 1928 ). Studij zavrio na Konzerva-
toriju u Parizu (A. Ferte, H. Busser, M. Dupre); 1943 osvojio
prvu nagradu za klavir, a 1947 Prix de Rome. God. 1956 dirigent
u baletnoj trupi markiza de Cuevasa; 196164 profesor klavira
na Ecole Normale u Parizu. Nastupa kao solist s istaknutim
francuskim orkestrima (Concerts Colonne, Concerts du Conserva-
toire, Orchestre National i dr.).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1954; dva koncert a za kl avir , 1949
1 1962; koncert za violinu, 1955; koncert za embalo i komorni orkestar, 1966;
Concertino za harfu i gudae, 1951; rapsodija za obou, klavir i gudae, 1948;
Conzertstiick, za saksofon i kl avir (komorni orkestar), 1950; serenada za fl autu
i gudae, 1956; Rapsodie de prinlemps za orkestar i kl avir, 1957; Variations. sur
un theme de Rameau za embalo i'komorni orkestar, 1966; Trois inlerludes, 1948;
Trois Chorah za gudae, 1953; divertimento, 1954; Silk Rhapsody, 1966.
KOMORNA: t rio za gudae, 1965; kl avir ski kvart et, 1967; 17 vari jaci ja za
duhaki kvint et, 1951; t rio za fl autu, obou i kl avir, 1961; sonat ina za harfu i
klavir (odnosno 2 harfe i 2 klavira), 1965; sonata za fl autu i harfu, 1965; arija
za violonelo i kl avir, 1948; Sarabande za violinu i klavir, 1950; scherzo za fla
utu i klavir, 1952; Rigaudon za obou i klavir, 1955; Pavane variee. za rog (ili vio
lonel o) i klavir, 1955; Hymne za t rublju i klavir, 1955; trio za flautu, harfu i
viol onelo, 1946, Sonate en concert za flautu, kl avir i violonelo, 1950, kvintet
za fl aut u, viol inu, viol u,. viol onel o i harfu, 1947. KLAVIRSKA: sonat a,
1952, Mouvement perpetuel, 1949, tema s varijacijama, 1955; etiri kompozicije,
1956; Feeries, 1957; passacaglia (takoer za embalo), 1958; intermezzo, 1959.
Sarabande 12. harfu, 1948; Etude de concert za harfu, 1949. DRAMSKA.
Opere: La Tendre Eleonore (t ekst L. Masson), radiofonska verzija 1958, scenska
verzija 1962; Colombe (J. Anouil h), 1961, Eugene le mysterieux, muziki felj
ton* (M. Achard), 1964. Baleti: La Groaueuse de diamants, 1950; Piege de lumiere,
1952; Lady in ihe Ice, 1953; Le Prince du desert, 1955; Balance d trois, 1955;
La Boucle, 1957; Othello, 1957; Le Noe foraine, 1961; Suite monegasque, 1964;
Le Matin de Faust, dr amat ska legenda, 1966. Scenska muzika: La Petite Mo-
Here (J. Anouilh), 1959; La Double inconstance (Marivaux), 1962; Comme U vous
plaira (A. de Musset), 1963. VOKALNA: kantat a Et la belle se reveille, 1947;
Hymne pour la jeunesse za zbor i orkestar, 1965; dnq rondels de Charles d'Or-
leans za zbor a cappell a, 1958. Sol o-pjesme: Mon dme, 1942; La Perle egaree
1948; Trois chansons de Charles d'Orlans, 1951; No exit, 1952; Jeux de l'amour,
1964; L'Arche de Noe'L 1965. Misa uz pratnju or gul ja, 1966.
D'AMBROSI, Dante, talijanski kompozitor (Zagarolo, Rim,
22. II 1902 Pavia, 8. VI 1965). Kompoziciju studirao na Aka-
demiji 5. Cecilia u Rimu (A. Bustini) i kod A. Cas
dirigiranju uenik B. Molinarija. Djelovao u Grossetu, 1
i Pescari, zatim na Konzervatoriju u Milanu i na Instit
crkvenu muziku u Rimu (195255). Od 1955 bio je p
kompozicije na Konzervatoriju u Napulju.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu, 1939; Introdi
Allegro za klavir i gudae, 1933; Ciaccona za violonelo i 17 instrumenat
Due impressioni della notte di Natale; Tema con variazioni, 1928; C
jestiva, 1933; Trittico sinfonico, 1942; Cinaue danze italiane, 1950.
kvartet , 1935; duhaki kvint et, 1933. Kompozicije za kl avir . O
Carillon di Haarlem, 1933 i La Deposizione, 1952. Balet Clizia riazioni,
Zborovi. SPISI: II Silenzio di Rossini; Monografia starica sul Liceo
*G. Braga di Teramo.
DAMENIZACIJA, nain itanja nota koji je u prvoj pc
XVIII st. uveo u nastavu pjevanja njemaki kompozitor,
gent i pjevaki pedagog -^ C. H. Graun; on je muziku at
zamijenio nazivima da, me, ni, po, tu, la, be. Ti slogovi, koji
svih pet vokala, osobito su prikladni za vjebanje vokali
suvremenoj muzikoj pedagogiji upotrebljava se d. u nastai
feggia kao zamjena za tekst. Damenizacijom pjevaju se po
vjebe tako da se tih sedam slogova stalno redaju, bez obzi
koji ton pada pojedini slog.
DAMERINI, Adelmo, talijanski muzikolog i kritiar
mignano kraj Firence, n. XII 1880). Uz knjievnost i fik
uio muziku; kompoziciju diplomirao na konzervatoriju 1
Martini u Bologni. Neko se vrijeme bavio publicistikom,
avao pjevanje na American Methodist Institut u Rimu,
nastavnik Konzervatorija u Palermu i od 1926 profesor mi
historije i estetike na konzervatoriju A. Hoito u Parmi, gi
do 1932 vodio i muziki odjel tamonje knjinice Biblu
Palatina. God. 193362 bio je profesor i direktor knj
na Konzervatoriju u Firenci. Suradnik vie talijanskih i si
muzikih asopisa, djelovao je i kao muziki kritiar u dn(
listovima.
DJELA. KNJIGE: Origine e svolgimento della sinfonia, 1919, Le di
Beethoven, 1921; Lorenzo Perosi, 1924; II Conservatorio L. Cherubini
renze, 1941; Classidsmo e Romantidsmo nella muica, 1942; L' Istituto G.
di Lucca, 1942; Lorenzo Perosi, 1953; Profilo delle graniti epoche musicah
Vodii kroz opere: Boris di Mussorgsky, 1922; Norma di Bellini, 1923; Khov
di Mussorgsky, 1944; L' Oro del Reno di Wagner, 1944; Salome di R. '
1948. Objavio izbor Pensieri di Boezio sulla muica, 1949 (II izd. 19
KOMPOZICIJE: Humoresaue sinfonica za or kest ar 1912; sonata za i
kl avir. Orat orij La Samaritana. Sol o-pjesme; zborovi; crkvena dje
LIT.: F. Ghisi, Adel mo Damer ini nel suo ott antesimo compl eanno
1961.
D'AMICO, Fedele, talijanski muziki kritiar (Rim, 27
1912 ). Zavrio studij prava, klavir i kompoziciju uk
A. Caselle. Muziki kritiar, suradnik u asopisima II 7 Italia
Letteraria, Voe operaia, Vie Nuove (194854), 77 Co
poraneo, Italia domani i dr. Od 1963 profesor muzike po
1
na Univerzitetu u Rimu. Uz to muziki redaktor Encicli dello
Spettacolo, tajnik u Istituto Italiano per la Storia della M lan
redakcije asopisa Nuova Rivista Musicale Italiana
DJELA: G. Rossini, 1939; Modest P. Musorgski j, 1942; G. Petrassi ,
L' Europa musicale da Gluck a Wagner, izbor spisa H. Berlioza, 1950;
della muica, 1962; La Sinfonia e i classici viennesi, 1966. Izdao (zaje G.
M. Gat tijem) simpozij A. Casel la, 1958. Napisao t ekst za kantatu/ J J.
Meyerowitza, 1965 ; preveo na talijanski stihove i operna libreta raznih k
pozitora (Mozart , Menott i, Boccherini, Henze, Janaek, Weill , Hind
St ravinski, ostakovi). Komponirao scensku muziku za drame.
DAMILANO, Piero, talijanski muzikolog (Salmour, Ci
16. IX 1919 ). Sveenik. Studij orgulja zavrio na Konz
toriju u Torinu (U. Matthev, A. Surbone), kompoziciju
kod L. Perrachija. Uz to je diplomirao zborsko dirigirar
Bologni i muziku paleografiju u Cremoni. Suradnik je r;
enciklopedija i muzikolokih asopisa.

DAMOREAU, Laure Cvnthie (umjetniko ime Madei
selle Cinti), francuska pjevaica, sopran (Pariz, 6. II 18c
25. II 1863). Uenica Parikog konzervatorija (Angelica (
lani), debitirala 1819 na parikom Thedtre Italien kao Cl
bino (Mozart, Le Nozze di Figaro). Pjevala na operama u Lonc
Parizu (182642) i Bruxellesu, nastupala na koncertima u S
Hagu, Gandu, Petrogradu i Bruxellesu. G. Rossini pisao j
nju glavne enske uloge u svojim operama Mose in Egitto Siege
de Corinthe, a F. Auber u Domino noir, VAmbassa i Zanetta.
God. 183456 nastavnica pjevanja na Parikom zervatoriju.
DJELA: Album de romances za glas i klavir; Vocalises i Points d
za Rossinijeve opere. Methode de chant, 1849.
LI T. : F. Raugel , Laur e Damoreau, MGG, I I, 1952.

;
DAMROSCH, amerika obitelj muziara njemakog j
drijetla.

4
EMBALO

TALIJANSKI EMBALO IZ XVIII st.
DUHAKI INSTRUMENTI

ANEO S BUSINOM. Zidna slika u crkvi sv. Urha, Krina Gora nad kofi

jom Lokom, Slovenija; 1502
DAMROSCH DANDO 409

i. Leopold, dirigent, violinist, kompozitor i muziki organi-
zator (Poznah, 22. X 1832 New York, 15. II 1885). Svrio
medicinu u Berlinu, zatim se posvetio muzici. Uitelji su mu bili
H. Ries, S. Dehn i K. Bohmer. Koncertirao u Njemakoj, 1855
postao koncertni majstor u Magdeburgu, a 1857 violinist Dvorske
kapele u Weimaru. Od 1858 u Breslauu dirigent Filharmonijskog
drutva, koncertirao 1860 na turneji sa H. Biilowom i K. Tausigom,
prireivao komorne veeri, osnovao Orchesterverein (1862) i pje-
vako drutvo, vodio Drutvo za klasinu muziku i neko vri-
jeme dirigirao u Gradskom kazalitu. Od 1871 ivio u New Yorku,
gdje je razvio iroku djelatnost kao organizator muzikog ivota.
Osnovao 1873 Oratorio Society, 1878 Njujorko simfonijsko dru-
tvo. S orkestrom od 250 sviraa i zborom od 1200 lanova 1881
priredio prvi veliki muziki festival u New Yorku. Poslije zatvaranja
Talijanske opere na Metropolitanu 188485 organizirao i vodio
prvu .sezonu Njemake opere. Prijatelj F. Liszta, R. Wagnera,
P. Corneliusa i drugih predstavnika novonjemake kole, iz-
vodio je njihova djela, kao i djela drugih suvremenih kompo-
zitora.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert u d- mol u za viol inu i orkestar; Kon-
zertstiick im Chat akter einer Serenade za violinu i orkestar op. 9; romanca za
viol inu i orkestar op. 12; Nachtgesang za violinu i orkestar; Festouvertiire za
veliki orkest ar op. 15. Kompozicije za viol inu i klavir. VOKALNA: Ruth
und Naomi za sole, zbor i orkestar, 1875; Sulamith za sole, zbor i orkestar, 1882;
Thoa za barit on solo, zbor i orkest ar; Brautgesang za muki zbor i orkestar;
Siegfrieds Schtvert za tenor solo i orkest ar; Funf Lieder za muki zbor op. 18;
Lexington Batt le, hi mna za mjeovit i zbor. Sol o-pjesme.
LIT. : E. Rie, Per sonal Recoll ect ions of Leopol d Damrosch, MQ, 1942.
W. Kahl, Leopol d Damrosch, MGG, II , 1952.
2. Frank Heino, dirigent (Breslau, 22. VI 1859 New York,
22. X 1937). Leopoldov sin; klavir uio kod D. Prucknera, J.
Vogta, F. Intena i R. Joseffvja, a kompoziciju kod svog oca i
M. Moszkowskog. Crkveni orgulja u Denveru (Colorado),
zborni dirigent i uitelj muzike. God. 1885, nakon oeve smrti,
dirigent opernog zbora na Metropolitanu u New Yorku (do 1891).
God. 1892 organizirao puka pjevaka drutva, iz kojih se razvio
People's Choral Union od 1200 pjevaa; 18931920 vodio pro
fesionalni komorni zbor Musical Art Society. Uz to 18971905
inspektor nastave pjevanja na njujorkim javnim kolama, 1898
1912 dirigent Oratorio Society, i 18981918 simfonijskih kon
cerata za omladinu. Od 1905 bio je direktor konzervatorija In
stitute of Musical Art u New Yorku. Bavio se kompozicijom i
objavio A Popular Method of Sight-Singing, 1894 i Some Essentiah
in the Teaching of Music, I9i'6.
LIT.: E. Rie, A Tribute to F. Damrosch, MQ, 1939. W. Kahl, Frank
Heino Damrosch, MGG, II, 1952.
3. Walter Johannes, dirigent i kompozitor (Breslau, 30.
I 1862 New York 22. XII 1950). Leopoldov sin; uio kod
W. A. Rischbietera i F. Draese-
kea u Dresdenu, A. Ursprucha
i H. Biilowa u Frankfurtu na Majni te
kod F. Intena, B. Boekelmana i M.
Pinnera u New Yorku. Dirigentsku
karijeru zapoeo kao asistent svog oca u
Njemakoj operi na Metropolitanu.
Vodio Oratorio So-ciety (188598,
191721) i Simfonijsko drutvo u
New Yorku (1885r94), S kojim je
gostovao 1920 i u Evropi. Nastavljajui
djelo svog oca, bio je veoma aktivan
organizator amerikog opernog ivota i
osnovao 1895 Damrosch Opera
Company, s kojom je kroz etiri godine
izvodio njemake o-pere po mnogim
gradovima SAD. U toj trupi glavne
sopran-
ske uloge pjevala je Hrvatica Milka
Trnina. God. .190002 organizirao
izvedbe Wagnerovih djela na operi Metropolitan. Za Prvoga
svjetskog rata osnovao muzike kole za ameriku vojsku u
Francuskoj (Chaumont, Fontainableau). God. 192842 bio je
dirigent Simfonijskog orkestra Njujorkog radija.
DJELA: sonata za viol inu i klavir 1899. DRAMSKA. Opere: Das
Brandmal, izmeu 1892 i 1897; The Scarlet Letter, 1896; The Dove of Peace,
komina opera 1912; Cyrano de Bergerac, 1913 (rev. 1939); The Man zvithout
a Country, 1937; The Opera Cloak, 1942. Scenska muzika za Euripidove i So-
fokl ove drame. VOKALNA: Manila Te Deum za zbor i orkest ar 1898;
An Abraham Lincoln' s Song za bariton, zbor i orkestar, 1935; Dunkirk za sol e,
muki zbor i orkestar, 1943; moteti The Virgin Mary to the Child Jesus, 1899; solo-
pjesme (najpopularnija Danny Deever). Autobiografija My Musical Life, 1923.
LIT. : W. J. Henderson, Walt er Damrosch, MQ, 1932. W. Kahl , Wal-
ter .JoTiannes Damrosch, MGG, II, 1952.
DAN, Ikuma, japanski kompozitor (Tokio, 7. III 1924 ).
Studij zavrio na Visokoj muzikoj koli u Tokiju (Kan'ichi
Shimofusa, Saburo Moroi). Zajedno s kompozitorima Y. Akutaga-
wom i T. Mavuzumijem tvori tzv. Grupu trojice. Japanska aka-
demija umjetnosti nagradila ga je 1966 za njegovo poslijeratno
stvaralatvo.
DJELA: 5 simfonija; suita Svil eni put za orkestar. Oper e: Yuzuru
(dralovi), 1952; Kikimimizukin, 1955; Yohiki, 1958.
DANCKERT, Werner, njemaki muzikolog (Erfurt, 22. VI
1900 -
j
-). Muzikologiju studirao na Univerzitetima u Leipzigu
i Erlangenu (H. Riemann, A. Schering, H. Abert, G. Becking);
klavir i kompoziciju uio na Konzervatoriju u Leipzigu. Dokto-
rirao 1924 i iste godine postao privatni asistent G. Beckinga
u Erlangenu. Od 1926 privatni docent Univerziteta u Jeni, od
1929 predavao historiju muzike i embalo na Visokoj muzikoj
koli u Weimaru, a 1933 osnovao u Jeni zbirku starih muzikih
instrumenata i organizirao niz historijskih koncerata. God. 1937
postao lektor i 1939 profesor Berlinskog univerziteta, 194345
ordinarius na muzikolokoj katedri u Grazu i od 1950 muziki
savjetnik i profesor na Landeskirchenmusikschule Kaiserivenh u
Krefeldu.
DJELA: Geschichte der Gigue (disertacija), 1924; Ursymbole melodischer
Gestaltung, 1932; Personale Typen des Melodiestils (habilitacija), 1933; Beitrdge
zur Bachkritik, 1934; Grundriss der Volksliedkunde, 1939; Das europdische Volks-
lied, 1939; Claude Debussy, 1950; Goethe. Der mythische Urgrund seiner Welt-
schau, 1951; Das Volkslied im Abendland, 1966; Tonreihe und Symbolzahl in
Hochkulturen und in der Primitivenwelt, 1966. Brojne studije i lanci.
Instruktivno djelo za klavir Vorschule der Polyphonie, 1949. Izdao manje
poznata klavirska djela Handela, Telemanna, Ph. E. Bacha, B. Pasquinija, M.
Gazzat ija, G. Legrenzi ja, G. Gabriel ija i dr.
DANCLA, Jean-Baptiste-Charles, francuski violinist i kom-
pozitor (Bagneres-de-Bigorre, 19. XII 1817 Tunis, 10. XI
1907). Uenik P.-M.-F. Baillota (violina), J.-F.-E. Halevvja i
H.-M. Bertona na Parikom konzervatoriju; 1835 lan orkestra
Ope'ra-Comique, a 184163 koncertni majstor konzervatorijskih
koncerata. God. 186092 profesor violine na Konzervatoriju u
Parizu. God. 1861 dobio zajedno sa L. Farrencom nagradu za
komornu muziku Prix Chartier. Vanredan uspjeh postigle su
Danclove komorne veeri na kojima su sudjelovala i njegova
braa, violonelist Arnaud-Phillipe i violinist Jean-Pierre-Leo-
pold.
DJELA. ORKESTRALNA: 6 Symphonies concertantes za 2 violine i
orkest ar, op. 6, 10, 29, 98, 109 i 190; Symphonie concertante za 2 violine, vi-
olonel o i gud. kvart et; uvertira Charles-Quint, 1836; dramat ska scena Chris-
tophe Colomb\ suita. KOMORNA: 14 gudakih kvart eta; 4 kl avirska t rija;
viol inske sonate; kompozicije za viol inu i kl avir; kompozicije za violonelo i
kl avir; etide za violinu. Zborovi; sol o-pjesme. INSTRUKTI VNA: Methode
elementaire et Progressive; Uticale des 5 positions; L'Ecole du mecanisme; Le
Semainier du jeune violiniste. SPISI: Les Compositeurs chefs-d' orchestre, 1873;
Miscellannees musicales, 1876; Notes et souvenirs, 1893 (II izd. s popisom djela
1898).
LI T. : J.- R. Bl anc, Jean-Bapt ist e-Charl es Dancl a, MGG, II, 1952.
DANCO, Suzanne, belgijska pjevaica, sopran (Bruxelles,
22. I 1911 ). Pjevanje uila na Konzervatoriju u Bruxellesu i
kod F. Carpija u Pragu. Na opernoj pozornici debitirala 1941
u Genovi kao Fiordiligi (Mozart, Cosi fan tutte). Nastupa u mi-
lanskoj Scali, napuljskom San Carlu i drugim talijanskim opernim
kazalitima, na Covent Gardenu u Londonu, u Edinburghu, na
festivalu u Glindebourneu i dr. U poetku mezzosopran, kasnije
preuzela sopranski fah. Izvrsna interpretkinja Mozartovih opernih
likova kao i uloga novijeg repertoara, kao to su Melisande (De-
bussy, Pelle'as i Melisanda), Marie (Berg, Wozzeck) i dr. Kao
koncertna pjevaica istie se profinjenim stilskim tumaenjem
vokalne lirike, osobito pjesama H. Berlioza, M. Ravela, C. De-
bussvja te djela suvremenih kompozitora.
DANDELOT, Georges, francuski kompozitor (Pariz, 2.
XII 1895). Uenik Parikog konzervatorija, zatim A. Roussela,
V. d'Indvja, Ch.-M. Widora i P. Dukasa. U Parizu od 1919
nastavnik na Scole Normale de musique i od 1942 na Konzervatoriju
(profesor harmonije). God. 192439 muziki kritiar lista Le
Monde musical. U njegovim se djelima, iza oporog suvremenog
muzikog jezika, osjea lirska narav.
DJELA. ORKESTRALNA: si mfoni ja u D-duru, 1941; simfonija za gu-
dae, 1962; dva koncerta za klavir, 1932 i 1951; Concerto romantique za viol inu,
1945; Bazar, 1955; 6 Danses za komorni orkestar, 1965. KOMORNA: 3
gudaka kvarteta; klavirski trio; klavirski kvartet; Trio en forme de suite, 1930;
sonatina za violinu i kl avir; sonat ina za flautu i klavir. Klavirske kompozicije
(18 Variations sur deux themes, 1965 i dr.) . DRAMSKA. Opere: LEnnemi ,
1948 i Midas, 1955. Baleti: Le Souper de famine, 1943; La Creation du monde,
I944; Le Jar din merveilleux, 1944; Pierrot et.la rose, 1948. Oratorij Pax, 1937;
zborovi a cappell a i solo-pjesme. Revidirao djel a A. Campre, Clerambaulta,
A. C. Destouchesa, J. J. Moureta, A. Vivaldija. Harmonizirao bretonske narodne
pjesme. Napisao udbenike harmonije i solfeggia.
DANDO, Joseph Havdon Bourne, engleski violinist (Somers
Town, London 11. V 1806 Godalming Surrev kod Londona,
9. V 1894). Uio kod svoga ujaka G. Brandisa i kasnije 7 godina
kod N. Morija. God. 1831 lan orkestra Filharmonijskog drutva.
God. 1835 priredio je prvi pravi koncert komorne muzike u
Londonu (na programu su bili kvarteti i trija za gudake instru-
mente), s kojim je postigao tolik uspjeh, da je od 1836 stalno

w. j. DAMROSCH

410
DANDO DANILOVA

organizirao sline koncertne veeri. God. 1842 osnovao vlastiti
gudaki kvartet, koji je djelovao do 1853. Do 1875 sudjelovao u
vodeim londonskim orkestrima, a zatim predavao na Charter House
School.
D'ANDRIEU (Dandrieu), Jean-Fran9ois, francuski kompo-
zitor (Pariz, 1682 17. I 1738). Od 1704 crkveni orgulja u Pa-
rizu, a od 1721 orgulja Kraljevske kapele. U D'Andrieuovim dje-
lima za clavecin ispoljuje se jak utjecaj F. Couperina. Polagani stavci
njegovih suita i sonata istiu se pjevnou melodijske linije, koja
se gdjekad pribliuje kantileni talijanskih kompozitora, dok je
za njegove brze stavke karakteristina duhovitost i elegancija.
DJELA: Les Caracteres de la Guerre ou Suite de Symphonies . . ., 1718;
Livre de Sonates en Trio. . ., 1705; Livres de Sonates za viol inu solo, 1710; 3
knj. Pieces de clavecin: I, 1724; II, 1728 i III, 1734; Livre de Pieces d'Orgue,
1793. Zbirke Airs d boire, 1718 i Airs serieux, 1719. Principes de Vaccom-
pagnement du clavecin, 1718. Neke zbirke ili pojedina djela J.-F. D'Andrieua
izdal i su H. Expert , A. Pirro i F.- A. Guil mant .
LIT. : K. F. Weitzmann i M. Seiffert, Geschichte der Klaviermusik, Leip-
zig 1899. A. Pirro, Les clavecinistes, Pari 1929. F. Raugel, Jean-Francois
Dandrieu, MGG, II, 1952. P. Brunold, Les d'Andrieus, L'Orgue, 195556.
J. Bonfils, Les No'l s de Pierre et Jean-Francois d'Andrieu, ibid., 1957.
DANEAU, Nicolas Adolphe Gustave, francuski kompozitor
i dirigent (Binche, 17. VI 1866 Bruxelles, 12. XII 1944). Uio
na akademiji u Charleroi i na Konzervatoriju u Gentu; 1895 osvo-
jio drugu Rimsku nagradu. God. 18961918 direktor Muzike
akademije u Tournaiu, i 191931 Konzervatorija u Monsu.

9 ;
pjesme.
LIT.: L.-J. Beatrice, Histoire d'une famille d'art istes, Bruxelles 1944.
DANEL, Louis-Albert-Joseph, francuski knjiar i tiskar
(Lille, 2. III 1787 12. IV 1875). Posljednjih dvadeset godina
svog ivota posvetio je irenju notnog pisma, koje je sam pronaao
za upotrebu u nastavi elementarne muzike teorije. U Danelovu
sistemu svakom tonu odgovara jedan slog, u kojemu je sadrano
ime tona, njegovo trajanje, te eventualno povienje ili snienje.
D. je na vlastiti troak odravao u raznim gradovima i selima tea-
jeve svoje metode te je za svoj rad odlikovan ordenom Legije asti.
DJELA: Langue des Sons, notno pismo; Methode simplifee pour l'enseigne-
ment populaire de la musique vocale (IV izd.), 1854.
DANEV, Danilo, kompozitor i dirigent (Trst, 29. IV 1915 ).
Muziku studirao na Ateneo musicale Giuseppe Tanini u Trstu.
U poetku Drugoga svjetskog rata uhapen radi antifaistikog
stava i interniran u Italiji. Otuda bjei i pristupa narodnooslo-
bodilakom pokretu u ijim je redovima sudjelovao do svretka
rata. God. 194445 dirigent Kazalita Narodnog osloboenja
Dalmacije, 194549 dirigent KUD Kolo i direktor kazalita u
ibeniku, od 1949 zborovoa i srednjokolski nastavnik u Za-
grebu. Dirigent zborova Vladimir Nazor, Pavao Markovac,
Slovenski dom i dr.
DJELA: Opera Alkar po D. imunoviu, 1957 (neizv). Fil mska i scenska
muzika. VOKALNA: Zborovi Aoj goro, 1944; Oj sokole, 1945; Partizansko
kolo; umo, naa slobodo za muki zbor i soliste. Masovne pjesme Zdravo Re~
publiko; umo, naa slobodo i dr.
D'ANGELI, Andrea, talijanski muziki kritiar i kompozitor
(Padova, 9. XI 1868 S. Michelle di Verona, 28. X 1940).
Studirao na Konzervatoriju i Univerzitetu u Padovi (doktorirao
1894). God. 190715 urednik asopisa Cronaca Musicale i 1908
21 profesor muzike historije na Liceo Musicale u
Pesaru, od 1921 privatni docent na Univerzitetu
u Padovi.
Djela: La Muica nel dramma greco (disertacija), Ri-vista
di filologia classica, 1894; La Muica ai tempi di Dante,
1903; Giuseppe Verdi, 1924 (II izd.); Benedetto Marcello,
1930; La Muica a Roma nel secolo XIX, 1935. Izdao
Teatro alla moda B. Marcella, 1927. KOMPOZICIJE. Opere:
L'Innocente, 1896; Fiori e Colombi, 1929 i Maurizio e
Lazzavo, 1930. Stabat Mater; mise; solo-pjesme.
DANGUBICA (rjee naziv samica), vrsta
tambure srednje veliine. Gradi se od dva komada:
kopanjice i tuka. Kopanjica (od javoro-vine,
topolovine, jablana ili jalevine) istee se krukoliko
iz prikladne kladice i izdube dlijetom. Na donjem
se kraju ostavi okrajac, o koji se zapinju etiri
metalne ice, ugodene u istom tonu. Tuk (od
bukovine, trenjevine ili javoro-vine) trobridan je
trupac zaobljenih bridova; usauje se izdankom u
prireenu udubinu kopanjice. Kopanjicu treba
odozgo, zatvoriti i na nju nalijepiti tanku jelovu
nie (toni), tako da daju samo dijatonsku ljestvicu. Poslije :
moe bojadisati pa i ulatiti. D. se naziva i samicom, jer na
kuca ili u nju udara sam tambura pratei svoje pjevanje (za
liku od tambure, koje skupno sviraju u tamburakom orkes
LIT.: B. Mari, Naa puka glazbala, kalendar Napredak, 1932.
Sirola, Kako se grade dangubice i druge tamburice, Zbornik za narodni
i obiaje JA, 1933. B. !
DANICAN, Fran9ois-Andre -> Philidor-Danican, Frar, -
Andre
DANIEL, Oliver, ameriki muziki kritiar (De Pere,
consin, 24. XI 1911 ). Klavir studirao u Amsterdamu i Ber
God. 193638 profesor na Konzervatoriju u Bostonu i
42 na Marot Collegeu u Thompsonu, Connecticut, od '
djeluje kao muziki urednik na Columbia Broadcasting Sy i
na American Broadcasting Co. Na Radio-stanici WNYC oc
195558 niz predavanja o modernoj muzici, a 1952 osn
sa L. Stokowskim Drutvo za suvremenu muziku (Contempc
Music Society). Dugogodinji suradnik asopisa Saturday Rt i
drugih periodinih publikacija, 195465 bio je direktor u
cert Music Administration of Broadcast Aiusic. Izdao je antolo
The Harmony of Maine, Dozvn East Spirituals i The Mus,
William Billings.
DANIEL-LESUR -> Lesur, Daniel Jean
DANILOU, Alain, francuski muzikolog (Pariz, 4. X 1907
Strunjak za afriku, kinesku i indonezijsku muziku, 1949-
profesor Univerziteta u Benaresu, Indija, 195456 dire
Centra za istraivanje u Madrasu i biblioteke u Advaru te 1956-
suradnik Instituta za indologiju u Pondichervju. Od 1959 proi
je na Ecole Franfaise d'Extreme Orient u Parizu i od 1960
Muzikog savjeta UNESCO.
DJELA: Introduction to the Study of Musical scales, 1942; Northern]
Music, 2 sv., 194953; La Musiaue du Cambodge et du Laos, 1957; Te
comparatif des intervalUs musicaux, 1958; Traite de musicologie compare,
Musiaue de Puranas, 1959; Le Gitalamkara, Vouvrage original de Bharata
musigue, 1960; Inde du Nord, 1966; Semantigue musicale, 1967; The R
of northern Indian Music, 1968. Izdao album gramofonskih ploa s naroi
muzikom Indije, Kambode, Afganist ana, Laosa i Irana.
DANIELS, Mabel VVheeler, ameriki kompozitor i pedi
(Swampscott, Mass., 27. XI 1878 ). Diplomirala 1900 na Radi
College (Cambridge, Mass.), nastavila studij u Bostonu kod
W. Chadwicka, u Miinchenu kod L. Thuillea. God. 1911-
vodila Radcliffe Glee Club; 191318 muziki direktor na Sinu
College (Boston); lan savjetodavnog odbora za muziki o<
na bostonskim osnovnim kolama. Kao kompozitor eklekt
DJELA. ORKESTRALNA: Pastora! Ode za flautu i gudaki ork.
1940; Overture for Orchestra, 1951; Deep Forest, 1931; Pirate's Island, ]
In Memoriam, 1945. KOMORNA: Three Observations for Three Wood;
(za obou, klarinet i fagot), 1943; Four Observations for Four Strings, 1945;
linska sonata; kompozicije za violinu i klavir. Klavirska djela. DRAMS
balet Digressions za gudaki orkestar, 1947; operete {The Court of Hearts, 1
VOKALNA. Kant ate: The Song of jael, 1940; The Desolate City, ]
Peace with a Sviord, 1917; Songs of Elfland, 1924; The Holy Star, 1928; Exi
Deo, 1929; A Psalm of Praise, 1954. Zborovi; duet i; solo-pjesme. K
An American Girl in Munich (Impressions of a Music Student), 1905.
LIT.: C. Reis, Composers in America, New York 1947. D. Ewen, /
Tican Composers Today, New York 1949. M. Goss, Modern Music Ma
New York 1952. J. T. Hozvard, Our American Music, New York 1954.
DANILEVI, Lev Vasiljevi, sovjetski muzikolog (
Ivanovska gubernija, 25. VI 1912). Studirao na Moskovsl
konzervatoriju (diplomirao 1936). God. 193756 djelovao
pedagog. Obrauje rusku klasinu i sovjetsku muziku.
DJELA: II. O. JJyHae8CKuHi 1947; Aly3UKa na <fipoHmax BeJiUKOu (
necme. eouHbi, 1948; 77. II. HaiiKoecKuu, 1950; JJ. KaSaneecKuu, 1954; J
UlocmaKoeuH, 1958; Llocjiednue onepu H. A. PuMCKoio-Kopcanosa, 1961; i\
0 cosemcKou My3bwe, 1962; Teopnecmeo JI. Ka6a.ieecK0!0, 1963; Ham a
MeHHUK. Teopnecmeo JJ. IIIocmaKoeuua, 1965.
DANILOVA, Aleksandra Dionizevna, ruska plesa (kraj
Petrograda, 1904). Uenica Carske baletne kole u trogradu,
gdje je 1924 debitirala kao solistica. Iste godine go vala s
ansamblom Mojiodou 6aAem u Njemakoj, Londonu Parizu,
gdje je zajedno s Balanchinom i ostala. Plesala je u Bat russes
(do 1929), zatim u Operi Monte Carla, u Londonu (193 32 i
1934) te u trupi Ballet russe de Monte Carlo (1933 i 1938; s
kojom je gostovala u Londonu (Covent Garden), SAD (>
York, Los Angeles), Junoj Americi i u Quebecu. Kao gost ple:
je i u ansamblu Sadler's Wells Ballet, a 1955 u Japanu. Glur
je i u nekoliko filmova. Nakon to je prestala javno nastup
nastanila se u SAD i zapoela se baviti pedagogijom. Njezin
ples odlikovao rijetkom elegancijom.
DANILOVA, Marija, ruska plesaica (Petrograd, 1795
1 1812). Na Carskoj baletnoj koli u Petrogradu bila je uen
francuskoga koreografa Ch. Didelota, koji joj je, uoivi nj

DANISE DANSKA MUZIKA 411

DANISE, Giuseppe, talijanski pjeva, bariton (Napulj, n.
II 1883 New York, 4. I 1963). Pjevanje uio na Konzervatoriju
u Napulju (A. Petillo), na opernoj pozornici debitirao 1906 u
Cataniji kao Alfio (Mascagni, Cavalleria rusticand). Pjevao u
Rusiji, zatim na talijanskim scenama, u Buenos Airesu i Sao
Paolu, afirmirao se 191516 na milanskoj Scali kao Knez Igor
(Borodin) i u Verdijevoj operi La Battaglia di Legnano. God.
192032 bio je lan Metropolitana u New Yorku, a onda se po-
svetio vokalnoj pedagogiji. Njegove najpoznatije kreacije bile su
Rigoletto (Verdi), Renato (Verdi, Krabuljni ples), Carlos (Verdi,
Mo sudbine), Telramund (Wagner, Lohengrin), etiri glavne
uloge u Hoffmannovim priama (Offenbach).
DANJOU, Jean-Louis-Flix, francuski orgulja, graditelj
orgulja i muzikolog (Pariz, 21. VI 1812 Montpellier, 4. III
1866). Crkveni orgulja u Parizu (183440 u St. Eustache i
184047 u Notre-Dame). Prvi je u Francuskoj radio na obnav-
ljanju gregorijanskog pjevanja; osnovao i 184549 izdavao, uz
suradnju F. J. Fetia, S. Molreata i J. B. Laurensa, asopis Revue de
la musique religieuse, populaire et classiaue. Suraivao u Gazette
musicale i Encydopedie du XIX siecl e i bio bibliotekar u Bibli othe-que
de VArsenal. God. 1847 pronaao u Montpellieru veoma vane
srednjovjekovne muzike rukopise, meu njima znameniti Anti-
fonar iz Montpelliera. Prouavao i tehniku graenja orgulja u
Njemakoj, Nizozemskoj i Belgiji, te 183844 vodio poduzee
za gradnju orgulja Dublaine et Cie, gdje je izgubio cijeli svoj imu-
tak. God. 1849 odrekao se muzikog rada, ivio najprije u Mar-
seilleu, a zatim u Montpellieru kao urednik Le Messager du Midi.
DJELA: dvije 4-gl. mise uz pratnju orgul ja; Messe breve za troglasni zbor a
capella; Motets et pieces 'orgue. De I'Stat et de Vavenir du Chant ecdesiastique,
1844. Izdao zbirku crkvene muzike Repertoire de Musique religieuse (3 sv.),
Pari 1835.
LIT. : Comte de Fleury, Dict ionnaire biographique des fact eurs d'or gue,
1926. F. Raugel , Jean- Louis Fel ix Danjou, MGG, II, 1952.
DANNING, Sophus Christian, danski dirigent i kompozitor
(Kebenhavn, 16. VI 1867 Odense, 7. XI 1925). Uio violinu
kod W. Toftea u Kobenhavnu, zatim na Konzervatoriju u Son-
dershausenu i Leipzigu. Poslije puta po Italiji, Francuskoj i
Njemakoj i nakon boravka u Finskoj poduavao u Kobenhavnu,
a 1899 postao dirigent kazalita i muzikog drutva Harmonie
u Bergenu. God. 190711 dirigent kazalita u Oslu, od 1914
u Odenseu.
DJELA: t ri simfonije; viol inski koncert; uvertire. Klavirske kompozicije.
Opere: Gustav Adolf; EHeskudt i Kynthia. Operet a Columbine; scenska
muzika za Svanehvide i Alladin. Solo-pjesme.
DANNREUTHER, Edward George, engleski pijanist i
muziki pisac njemakog podrijetla (Strasbourg, 4. XI 1844
London, 12. II 1905). Odrastao u Cincinnatiju (SAD), gdje je
bio uenik F. L. Rittera. God. 185963 studirao na Konzerva-
toriju u Leipzigu (E. F. Richter, I. Moscheles, M. Hauptmann) i
zatim se stalno nastanio u Londonu, gdje je bio uitelj muzike
(njegov uenik izmeu ostalih bio je i H. Parry) i nastupao kao
pijanist. Od 1895 nastavnik Royal Academy of Music. Suraivao
u engleskim muzikim asopisima i Groveovu Dictionary of
Music and Musicians. D. je bio prijatelj R. Wagnera i njegov pro-
pagator u Engleskoj. Osnovao je u Londonu Wagnerovo drutvo
(1872), a nastupao je i kao dirigent njegovih djela (187374,
1877).
DJELA: Richard VPagner, His Tendencies and Theories, 1873; Richard Wag-
ner and the Reform of the Opera, 1873; Musical Ornamentation (2 knj.), 189395 i
The Romantie Period, Oxford Hist orv of Music, VI, 1905. Preveo na en-
gl eski R. Wagnerove spise Das Kunstzverk dev Zukunft; Beethoven; Uber das
Dirigieren. Izdao et ide F. Liszt a.
LIT.: R. A. Harman, Edvvard George Dannreuthcr, MGG, II, 195; .
DANNSTROM, Isidor, vedski pjeva (bariton) i kompozitor
(Stockholm, 15. XII 1812 17. X 1897). Uenik E. Drakea i
I. Berga u Stockholmu, S. V. Dehna u Berlinu te G. B. Rubinija
i M. Garcije u Parizu. God. 184044 pjevao na operi u Stockholmu,
gdje je zatim bio vrlo traeni uitelj pjevanja, dirigent i muziki
kritiar. Tamo je 1856 osnovao trgovinu muzikim instrumentima.
DJELA: nekol iko opereta (najpoznat ija Doktor Tarbaglid). Vie pje-
sama. kol a pjevanja. Autobiografija, 1895 (sa zaniml jivim podacima o
Jenny Lind i Krist ini Nil sson) .
DANON, Oskar, dirigent i kompozitor (Sarajevo, 7. II 1913
). Na Konzervatorijumu u Pragu studirao kompoziciju (J.
Kfika) i dirigovanje (P. Dedeek), a na Karlovom univerzitetu
1938 poloio doktorat muzikologije. Do 1941 elovao u Sara-
jevu kao dirigent pevakih drutava. Narodnog pozorita i Fil-
harmonije, a otada pa do kraja rata aktivno uestvovao kao borac
u NOB. God. 194563 direktor i dirigent Opere i 196370
profesor u klasi operskog studija na Muzikoj akademiji u Beo-
gradu, od 1970 dirigent Slovenske filharmonije u Ljubljani. Kao
simfonijski dirigent D. se istie naroito kao tuma impresionista
i savremenih kompozitora. Za njegovo ime kao operskog dirigenta
i direktora Beogradske opere vezani su njeni veliki umetniki

usponi i nova estetska shvata-nja
operske dramaturgije. Nastupao je
u mnogim zemljama Evrope
3
u
SAD, Japanu i UAR. U njegovom
kompozitorskom stvaranju
izdvajaju se ciklus Neznanka za
glas i orkestar, kao i ciklus
meovitih horova a cappella Pjesme
borbe i pobjede meu kojima je
Kozara ostala do danas jedna od
najupeatljivijih umetnikih
kompozicija stvorenih za vreme
NOB. Bavio se i muzikom
publicistikom. D. je bio prvi
generalni sekretar Saveza
kompozitora Jugoslavije (1950
53)-
DELA. I NSTRUMENTALNA:
Simfonijski scherzo; Improvizacije za
flautu, obou i fagot; Tri stava za gudaki
kvartet; Scherzo i 12 malih skica za kl avir.
DRAMSKA: deji bal et
Zato plae mala Ema. Scenska muzika za Mnogo buke ni oko ega i Bogojavljen-
ska no (Shakespeare); Fuente Ovejuna (Lope de Vega); Volpone (Ben Jonson);
Cyrano de Bergerac (Rostand); Don Juan (S. Lilar); Ekvinodo (Vojnovi).
VOKALNA: cikl us horova a cappell a Pjesme borbe i pobjede ( Kozara, Lika
balada, Konjuh planina), 194348. Ciklusi pesama za glas i orkestar: Neznanka
(O. Davio), Beograd, 26. IV 1955; Serenada (G. Lorca). Masovne pesme: Pe-
sma udarnih bosanskih bataljona; Pesma Prve proleterske brigade; Romanijo, viso
koga visa; Drug Tito; Uz marala Tita; Pesma pilota; Pesma radosti; Pesma
udarnika; Steg Partije; Republici. S. . K.
DANSKA MUZIKA. Prvi pouzdani podaci o danskoj muzici
potiu iz bronzanog doba i odnose se na muzike instrumente.
est duvakih instrumenata od bronze, izraenih vrlo briljivo,
pronaeno je 1797 u okolini Kobenhavna. Utvreno je da su ovi
instrumenti nazvani lur nainjeni oko godine 1000 i da su
se upotrebljavali prilikom religioznih obreda. Iz mlaeg gvozdenog
doba, oko <- 400 do <- 500, pronaena su dva zlatna roga. Dosada
nije naen ni jedan od instrumenata koji se spominju u najstarijim
nordijskim sagama (9001000), za koje se zna da su bile pevane.
Hronika Gesta Danorum iz 1200 prua dosta podataka o srednjo-
vekovnoj danskoj muzikoj kulturi. Iz nje se saznaje da su pevai
i svirai dolazili u Dansku s juga, iz Nemake, i izvodili strane pesme
i igre podeene na danski nain te da su se za vreme bogoslu-
enja pevale crkvene pesme. Svetovna pesma doivela je svoj
vrhunac 12501350. Bila je slina francuskoj chanson de toile
i chanson d'histoire, koje su iz Pariza doneli danski studenti.
Danske pesme bile su preteno epskog karaktera; njihov sadraj
se odnosio na dogaaje iz vitekog sveta, natprirodne pojave ili
doivljaje slavnih ljudi; u njima su se meala paganska verovanja
sa hrianskim idejama. Kasnije pesme, naroito iz XV v., pokazuju
tonalni i melodijski uticaj gregorijanskog pevanja, a puka pesma
u XVI i XVII v. snani uticaj nemake muzike Meistergesanga.
Igre, esto stranog porekla, bile su praene pevanjem. Naroito
popularne bile su pevane igre tipa carole (proirene u veem delu
Evrope) i polskdans (poljska igra). Instrumentalnu muziku u ranom
Srednjem veku irili su put ujui muzikanti (g0glere, legere).
Oni su obino bili prezirani, nailazili su osobito na otpor pevaa
skalda. Sa vremenom su do povlaenog i uglednog poloaja
doli duvai, bilo kao dvorski i vojni muziari, bilo kao gradski
trubai, noni uvari, svirai na sveani m priredbama itd.
Od XV v. nalaze se u dvorskoj slubi trubai koji postepeno obra-
zuju posebni ansambl od 12 muziara. Njihov repertoar sauvan
je u 2 'Trompeterbiicher H. Lubecka iz 1598 i M. Thomsena
oko 1605. Od kraja XVI v. postojao je i dvorski instrumentalni
ansambl od organista, duvaa i gudaa koji je negovao domau i
stranu orkestarsku muziku. Rad ovog orkestra znai poetak tra-




Nar odna mel odija s t ekst om pisanim runama, 1350
dicije, koja se nastavlja preko operskog orkestra osnovanog 1770
i vodi do dananjeg Kraljevskog simfonijskog orkestra u Koben-
havnu. Od XVI v. znaajan je i hor dvorske kapele. Poetkom XVII


412 DANSKA MUZIKA

v. on br oj i preko 30 pevaa od koj i h su mnogi bi l i st ranci , dok
su se Danci kol ovali u Nemakoj, Engl eskoj i Italiji. U slubi
danskog dvora bi li su medu ost al i m engl eski kompozi t or
John Doml and (15981606) i nemaki kompozi t or H. Scht it z
(1633, 163738, 164244). God. 15501650 deluj e na dvoru
ni z danski h kompozi t ora. Naj vanij i su M. Borchgrevinck, H.
Nielsen i M. Pedersen, sva trojica kompozitori moteta i madrigala,
ueni ci G. Gabri eli ja, zati m H. Brachrogge i J. Om. Iz XVII v.
poti e nekoliko vani h teoret ski h dela: Heptachordum Dani cum
seu Nova Sol mi satio (1646) H. M. Ravna i Musicus Dani cus
(1687) M. H. Schact sa, koj i sa dri naj st ari j i sauvani l eksi kon
o evropskim muziarima kao i kolu za generalbas. U prvoj polovini
XVII v. prirei vane su pozori ne predstave sa muzikom i igrani
bal eti po francuskom uzoru. Oni su pri premili tlo za operu koja
posle prvih pokuaja izmeu 1655 i 1689 poinje rad 1703 u
novosagraenoj pozorinoj zgradi. U po-
nonemaka operska kola
preko susedne hambur-ke
pozorine trupe koja je
gostovala u K0ben-havnu i
njenog voe R. Keisera. No italijanski
operski stil vie je odgovarao ukusu
publike i duhu vremena, tako da je
sve do 1756 operska trupa P.
Mingottija bila stoer
muzikog ivota u
Kebenhavnu. Meu
kompozitorima i dirigentima
trupe bili su Ch. W. Gluck
(1748) i G. Sarti
(175357 i 177075).
Nakon prvih neuspelih
pokuaja da se stvori
danska opera (G. Sarti i
N, K. Bredal) na razume
vanje i povoljan prijem
kod publike nailaze igre
sa pevanjem
(Singspiel) Nemca J. A. P. Schulza na originalni danski tekst Th.
Thaarupa. Prilagoene danskom ukusu i koloritu sa najboljim
osebinama severnonemake kole pesama i pod uticajem francus-
ke komine opere, njihove igre sa pevanjem Hostgildet (1790)
i Peters Brvllup (1793) znaile su ne samo poetak danske na-
cionalne opere, ve i putokaz za sledee generacije. Schulza je
na poloaju dvorskog dirigenta nasledio F. L. Kunzen, takoer
Nemac, autor brojnih igrokaza u kojima se osea uticaj bekih
klasiara.
Poetkom XIX v. javio se u Danskoj snaan drutveni pokret
za kulturnu samostalnost i nov nacionalni izraz danske umet-
nosti. U sutini romantiarski, on je naao odjek, prvenstveno
medu knjievnicima, dok su muziari u nedostatku jaih linosti,
i dalje ili putem svojih prethodnika, kao npr. C. E. F. Weyse
(17741842), koji je nastavio pravac svog uitelja J. A. P. Schulza.
Njegova nadarenost za strofnu pesmu dola je do izraaja u nje-
govim igrokazima i solo-pesmama. Sem toga, prvih 30 god.
XIX v. danska muzika je pod uticajem Havdna i Mozarta.
Tek J. P. E. Hartmann (18051900) i N. W. Gade (1817
1890) unose u dansku muziku duh rane romantike i prizvuke
folklora, stvarajui jedan novi stil. Ime prvog tesno je pove-
zano sa postankom i istorijom danskog baleta. Na poziv ko-
reografa A. Bournonvillea (18051879), zaslunog za stvaranje
i razvoj izvrsnog danskog baleta izraslog na najboljim tradicijama
francuskog baleta, napisao je Hartmann muziku za njegove balete
Et Folkesagn (II in), Thrvmskivden, Valkvrien, koji idu
u klasina dela ove vrste u danskoj muzici. N. W. Gade, Mendels-
sohnov ak i saradnik u Geivandhausu, umeo je u svojim delima
da spoji tekovine rane romantike kole sa obelejima danskog
muzikog folklora, inspiriui se esto legendarnim i fantastinim
svetom nordijskih saga. On je veoma znaajan kao organizator
muzikog ivota i pedagog. Meu njegovim savremenicima istiu
se u duhu leipzike romantiarske kole te Berlioza, Liszta i'
ra. P. Lange-Muller (18501926), nazvan najdanskijim ]
zitorom, obilato koristi u svojim delima (opere, svite,
narodne napeve. A. Enna (18601939) pie opere pod u
Verdija i verista, postiui uspeh i van Danske (Heksen.
Osim njih poznatiji su C. E. Horneman (18401906), 1
riques (1867
J
94i) i ameriko-danski kompozitor A. Hat
(18431923). Najznaajniji je C. Nielsen (18651931), 1
retke invencije i znanja. Polazei od romantizma, on je o
svoj jezik novim melodijskim i harmonskim izraajnim srei
i ostvario svoj osobeni stil na svim podrujima muzikog
latva.
Romantiki pravac nastavili su V. Bendix (1851-
H. Borresen (1876) i R. Lenggaard (18931952). U
J. L. Emborga (18791957) opaaju se uticaji neobaroka i f
P. Gram (18811956) nastoji da se oslobodi uticaja kasne
tike i da tehniki precizno obradi pomno izabrani tematski m;
U delima P. A. v. Klenaua (18831946), koji je bio p
kao odlian dirigent, istie se snaga lirskih oseanja. Savi
dansku muziku karakterie odluan antiromantiarski sta\
hvatanje novih pravaca i struja zapadnoevropske muzi
Riisager (1897) pokazuje u svojim delima (opera Su
baleti, simfonije, kamerna muzika) koja se dosta izvode i u '.
osim uticaja A. Roussela, iji je ak, rafinirani oseaj za
boju i smisao za modernu polifoniju. J. Bentzon (1897-
je u osnovi predstavnik ekspresionizma, kome posebn
daje izvesna lirska nordijska crta. Muziku E. Hamerika (
1951) karakterie polifonija, esto atonalna. V. Holmboe Q
pokazuje u svojim delima (10 simfonija) uticaj Bartoka i S
skog. Jedan od najznaajnijih predstavnika mlade genen
N. V. Bentzon (1919), pijanista i kompozitor (simfonije, kt
kamerna dela). Uzimajui za uzore P. Hindemitha i A. :
berga Bentzon uspeno stvara svoj originalni stil. Od savrc
kompozitora znaajni su H. D. Koppel (1908), O. Me
(1907), F. Weis (1898), 5. E. Tarp (1909) i S. S. .
(1913). Od brojnih savremenih danskih reproduktivnih
cara najpoznatiji su: dirigenti T. Jensen, E. Tuxen, M. W
violinisti E. Telmanyi, L. Hansen, A. Gade; pijanisti G. Jo
0. Christensen, A. Adler,J. Stockmarr; pevaice E. Dors,J.
1. Moller; pevai N. J. Simonsen, V. Herold, L. Melchio
Rosvaenge. Meu muzikolozima istiu se K. Jeppesen, E. Ah
sen i J. P. Larsen.
LIT. : A. Hammerich, Musiken ved Christ ian den Fjerdes Hof,'
havn 1892. H. Panum, Musiken og musiklivet i Danmark for ani
K0benhavn 1904. ista, Musiken og musiklivet i Danmark efter ani
Kebenhavn 1906. W. Niemann, Die Musik Skandinaviens, Leipzi
Hj. L. Thuren, Das danisehe Volkslied, ZIMG, 190708. Isti, T
Tanzgesang im Nordischen Mittelalter nach den danischen Balladeni
gen, ibid., 190708. C. Thrane, Fra Hofviolonernes Tid, Kobenhav
A. Hammerich, Medieval Musical Relics, Leipzig 1912. G. Lynge,
komponister i det 20. aarhundredes begvndelse, Aarhus 1916. E. A
sen, Liturgisk musik i den danske kirke efter Reformat ionen, Kobenhai
H. Panum, Langel egen son dansk folkeinstrumente, Kobenhavn ]
T. Laub, Musik og kirke, Kobenhavn 1920. A. Hammerich, Dansk
historie indtil ca. 1700, Kobenhaven 1921. E. Abrahamsen, Elements
et all emands dans l e ehant gregorien et l a ehanson popul aire en Da
Frieburg i Kobenhavn 1923. T. Krogh, Zur Geschichte des danischt
spiel s im 18. Jahrhundert , Kobenhavn 1924. O. E. Thuner, Dans
Leksikon, K0benhavn 1930. J. Balzer, Bibliografi over danske ki
ster, Kabenhavn 1932. 5. Widding, Dansk messe-, tide-og sal mesan^
Kobenhavn 1933. C. F. Balslev, Den lutherske kirkgesang i Danmi
benhavn 1934. H. Griiner-Nielsen, Folkemusik i Danmark, Kobenha*
J. Handschin, Das alteste Dokument fiir die Pfl ege der Mehrst in
in Danemark, AML, 1935. N. Schiarring, Melodistof t il danske vis
1630, Musikhist. Arkiv, 1939. H. Griiner-Nielsen, Danemark, !
musicale, 1940. E. Winkel, Danske svmfonier i det 18. aarhundrede
Musiktidsskrift, 194041. N. Schiarring, Musik og musikl iv, D;
Kultur ved 1940, Kobenhaven 1943. E. Jacobsen i V. Kappel, Mu
nestre, danske komponister (2 sv.), Kebenhavn 194447. /. C Aaberi
nus and Hymnswriters of Denmark, Des Moines 1945. H. Griiner-Nu
faereske kvadmelodiers tonalitet i middelalderen, Kabenhavn 1945. .
kel, Nodemanuskripterna paa Statsbibl ioteket i Aarhus, Dans Musikt i
X
945- V- Kappel, Contemporarv Danish Composers, K0benhavn I
H. Chr. Broholm, W. P. Larsen i G. Skjerne, The Lures of t he Bron
Kabenhavn 1949. V. Kappel, Danish Composers, Kobenhavn 195c
Lorenzen, Dances of Denmark, The National Dances of Europa, Londc
N. Schiarring, Det 16. og 17. aarhundredes verdslige danske visesang
Kobenhavn 1950. Isti, Danemark, MGG, II, 1952. N. Friis, 0
in Danemark, Musik und Kirche, 1952. L. Hansen, Spillemanden
bet vdning i dansk fol kel iv, Kobenhavn 1953. H. Glahn, Melodist i
den lutherske sal mesangs historie fra 1524 til ca. 1600, Kebenhavn 1
G. Hahne, Die Bachtradition in Schl eswig-Holstein und Danemark,
1954. E. Dal, Nordisk folkeviseforskning siden 1800, Kebenhavn 1
N. Schi0rring, Musical Folklore and Ethnomusicologv in Denmark, Les
ques de Wegi mont, 1956. K. Clausen, Dansk folkesang gennem 1

uouaoft*
kjet/
font (Bntntpt / fcm
mpal
IWT f*Stffu Jaffil/ aff ftrttM
(ll)(nbf(( tetmt iwuct<
rtnbii S
ANNO
D. tXC.
CumGratia&Priuilegio.'
Pjesmarica It Hundrede vduaalde Viser A. S.
Vedela (1591), naslovna strana
DANTZIG DARCLfiE 413

DANTZIG, Rudi van, suvremeni nizozemski plesa i koreo-
graf. Kao umjetniki direktor Nizozemskoga narodnog baleta
velik je uspjeh postigao koreografijom baleta Spomenik umrlom
djeaku (Boermann; 1967) i Epitaf (Ligeti; 1969). Za ameriku
baletnu trupu Harkness Ballet koreografirao je 1968 Webernov
balet Moments. U prvim baletima D. se priklanja ekspresionizmu,
kasnije preuzima i neke znaajke romantinog plesa. Tehniki se
njegovi baleti temelje na tradiciji klasinoga baleta, ali su u izrazu
moderni, mjestimino s elementima pop-umjetnosti.
DANZI, Franz, njemaki kompozitor talijanskog podrijetla
(Mannheim, 15. V 1763 Karlsruhe, 3. IV 1826). Uio pje-
vanje, violonelo i klavir kod svog oca violonelista Innocenza
Danzija, a kompoziciju kod G. J. Voglera. Ve 1778 lan mannheim-
skog orkestra i iste godine, kad se dvor preselio u Miinchen,
korepetitor opere u Mannheimu. God. 1783 naslijedio oca kao
violonelist, a 1798 postao zamjenik dirigenta dvorskog orkestra
u Miinchenu. God. 180712 dvorski dirigent u Stuttgartu gdje
se sprijateljio sa C. M. Weberom, a zatim u Karlsruheu, gdje je
poveao i reorganizirao orkestar. Suraivao u asopisima Allgemeine
Musikalische Zeitung i Aurora. Kao operni kompozitor D. je
pretea Webera i romantine opere. Njegov utjecaj na Webera
oituje se i u ivahnoj ritmikoj formi, pjevnoj liniji glasova i
instrumenata i istaknutoj ulozi violonela.
DJELA. ORKESTRALNA: 8 simfonija. Koncert i: 2 za klavir; 3 za vio-
lonelo; 4 za flautu; 2 za fagot; za flautu i kl arinet; za flautu i fagot. KOMOR-
NA: 21 gudaki kvartet; klavirski kvartet; 3 kvartet a s fagot om; 3 kvart eta sa
flautom; 3 trija za fl autu, violinu i violonelo; trio za viol inu, rog i fagot; 3 gu-
daka kvintet a; 3 kvintet a za klavir i duhae: 9 duhakih kvint eta; 3 kvinteta
za flautu i gudae; sekstet za 2 roga i gudae; 3 sonate za violinu i klavir; 2 sonate
za rog i kl avir; 3 dua za flaut u i viol onel o. KLAVIRSKA: 3 sonate; 2 so-
nate za klavir 4-runo. DRAMSKA. Opere; Azachia, 1780; Cleopatra, 1780;
Der Sylphe, 1781; Die Mitternachtsstunde, 1788; Triumph der Treue, 1789;
Der Quasimann, 1789; El Bondocani (Der Calif von Bagdad), 1802; Iphi-genie in
Aulis, 1807; Dido, 1811; Camilla und Eugen, 1812; Rubezahl, 1813; Malvina,
1814; L' Abbe de VAttaignant, 1821. Singspieli: Laura Rosetti, 1781; Der Kuss,
1799 i Turandot, 1817. VOKALNA: Abraham auf Moria, 1808; 3 kant at e;
solo-pjesme. Oko 10 misa; mot et i.
LIT. : M. M. von Weber, Carl Maria von Weber : Ein Lebensbild, I, Leip-
zig 1864. H. Giehne, Franz Danzi, Badische Bibliographie, 1875. E. Reisp-
schlager, Schubaur, Danzi und Poissl al s Opernkomponist en (disertacija), Ro-
stock 1911. M. Herre, Franz Danzi, Ein Beitrag zur Geschichte des Streich-
quartetts (disert acija), Miinchen 1924. W. Vi rneisel, Franz Danzi, MGG,
11,1952.
DANJKEVI, Konstantin Fjodorovi, sovjetski kompozitor
(Odessa, 24. XII 1905). Studij kompozicije zavrio na Konzer-
toriju u Odessi (V. Zolotarev, P. Molanov). Od 1929 nastavnik
teoretskih predmeta, zatim docent i od 1948 profesor kompozicije
na Konzervatoriju u Odessi (194451 direktor), a od 1953 na
Konzervatoriju u Kijevu. God. 1954 imenovan narodnim arti-
stom SSSR.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1937 i 1945. Si mfonijske
pjesme: Omejiao, 1938; Tapac UleaneuKo, 1939; 1917 eo, 1955. y&eprmopa,
1928. Suite: Ukrajinska narodna suita, 1929; flebpo, 1935; Eozdan XMenbHuuKuu,
1940; suita iz baleta Jlunen, 1941. Sveana koranica, 1929; Andant e, 1929.
KOMORNA: gudaki kvartet , 1929; kl avir ski trio, 1930; kompozicije za
violinu i klavir. Kl avirske kompozicije (sonata, 1928 i dr.). DRAMSKA.
Opere: TpazeduuHan HOHb, 1935; Bogdan XMejibnuuKuu, 1951 (rev. 1953); Ha-
3ap CmodojiH, 1960. Muzika komedija 3aAomue KJIJOHU, 1947. Balet Jlujien, 1940.
Scenska muzika. Fil mska muzika. VOKALNA: oratorij OKrnudpb, 1957;
kantata IOHOIUBCKUU npueem MocKee, 1954; Ha wze Omnusnu, zde Mope iuy.Hum za
soliste, zbor i orkestar, 1955; oda TlecHH 06 VKpaune. Hecnn mpy-doebix
pe3epeoe za zbor i orkestar, 1955. Zborovi; solo-pjesme.
DA PONTE, Lorenzo (pravo ime Emanuele Conegliano),
talijanski pjesnik i libretist (Ceneda, danas Vittorio Veneto, 10. III
1749 New York, 17. VIII 1838). Podrijetlom Jevrej, preao
u mladosti na kranstvo i postao katoliki sveenik. Profesor re-
torike na Katolikom seminaru u Trevisu 177476, otputen
zbog napada na visoko drutvo. God. 1783 posredstvom cara
Josipa II postao libretist ta
lijanske opere u Beu, gdje se
upoznao sa W. A. Mozartom
i napisao libreta za opere Le
nozze di Figaro (1786), Don
Giovanni (1787) i Cosi fan tutte
(1790). Izgubivi mjesto po
slije smrti Josipa II, putovao
po zemljama Evrope mijenja
jui profesije, zatim u Lon
donu proveo osam godina kao
libretist, uitelj talijanskog je
zika i prodava knjiga. Od
1805 djelovao u SAD. Bavio
se knjiarstvom i organizirao
prve operne trupe. Njegova
libret a odlikuju se dot jera
nom formom, muzikalnom fra
zom, tenim i uglaenim sti-
L. DA PONTE lom.
DJELA: oko 60 l ibreta za opere A. Sal ier ija, V. Mart in y Solera, G. Gaz-
zanige, W. A. Mozarta, V. Righinija, St . St oracea, G. Paisiella, J. Wdgha,
G. Sart ija, F. Bronchija, P. Wintera. Prerade i adaptacije l ibret a. Memoari
Memorie di Lorenzo Da Ponte da Ceneda scritte da esso (4 sv.), 182327.
Drame.
LIT. : H. v. Lohner, Lorenzo da Ponte, Deut sche Zeitung, Wien 1882.
H. E. Krehbiel, Music and Manners in t he Cl assical Period, New Yor k 1898.
A. Marchesan, Del la vita e del le opere di Lorenzo da Ponte, Treviso 1900.
H. Boas, Lorenzo da Ponte al s
Wiener Theat erdichter, SBIMG, 1913.
14, 15. H. Abert, Mozart (2 sv.),
Leipzig 192021. / . L. Russo,
Lorenzo da Ponte Poet and Adventu-
rer, New York 1922. G. Gugitz,
Denkwiirdigkeiten des Venezianers
Lorenzo da Ponte, 3 sv., Dresden
192425. A. Loezvenberg, Lorenzo
da Pont e in London, The Music Re-
view, 1943. A. A. Abert , Lorenzo
da Pont e, MGG, II, 1952. A.
Fitzlyon, The Libertine Librettist ,
London 1955. W. Freitag, Lorenzo
da Ponte in America, Muica, 1960.
DAQUIN (d'Aquin), Lo-
uis-Claude, francuski orgulja i
kompozitor (Pariz, 4. VII 1694
J
5- VII 1772). Uenik L.
Marchanda, N. Bernera i M.
de la Guerrea, postao je ve u
dvanaestoj godini orgulja
samostana Petit Saint-Anto-ine,
1727 crkve Saint-Paul, a 1732
samostana Cordeliers. God. 1739
imenovan je dvorskim orguljaem i 1755 orguljaem u crkvi
Notre Dame. D. je jedan od znaajnijih starih francuskih
kompozitora za clavecin.
DJELA: J
er
Li vr e de Pie ces de c l aveci n, 1735 ( Le Coucou; V Hir ondel l e ;
Les Vents en courr oux i dr. ); Li vr e de Noel s pour Vor gue on le clavecin dont la
pl upar t peuvent s' executer sur les Violons , f lutes , hautb ois . . . Kantata La Rose.
LIT. : F. Raugel , Les Organist es, Pari 1923. A. Pi rro, Les Clavecini-
stes, Pari 1924. F. Raugel, Louis-Claude Daquin, MGG, III, 1954.
DARABUKKA, arapski bubanj od gline ili drva, visok 1345
cm, promjera 832 cm. Korpus ukraen crteima ima oblik vaze,
a dri se donjim krajem pod miicom. O napetu ovju kou udara
se naizmjenino obim rukama, i to
desnom po sredini, a lijevom uz
rub. Instrumentom se uglavnom
slue putnici u karavanama.
LIT. : H. Hickmann, La Dara-
bukka, Bulletin de l 'Institut d'Egvpte,
195051. D. Drost, Tonerne Tro-
mmel n in Afr ika, Jahrbuch des Muse-ums
fiir Volkerkunde zu Leipzig, 1955.
H. Hickmann, Die Gefasstrommeln
der Agvpter , Mit teilungen des Deut-
schen Archaologischen Institut , Ka
iro 1956.
D'ARCAIS, Francesco,
Marchese di Valverde, tali-
janski muziki kritiar i kom-
pozitor (Cagliari, 15. XII 1830
Castelgandolfo, 14. VIII
1890). Svrio pravne nauke.
God. 1853 preuzeo muziku
rubriku asopisa VOpinione i
vodio je do smrti. Suraivao
u brojnim drugim asopisima
(Italia; Gazzetta Musicale Ri-
cordi; Carro di Tespi; La
Nuova Antologia i dr.). Jedan
od najut jecajnijih muzikih kritiara svoga vremena. Zalagao
se za obnovu instrumentalne muzike u Italiji, ali je svojim
ponekad konzervativnim pogledima izazivao i otre polemike.
DJELA. Opere: I due precettori, 1858; Sganarello, 1861 i LaGuerra d'amore,
1870. Kantat e i dr.
LIT. : A. De Angelis, II Marchese d'Arcais, Muica d'oggi, 1925. Isti,
La Muica a Roma nel secolo XIX, Roma 1935. Cl. Sartori, Francesco Mar-
chese di Val verde D'Arcais, MGG, III, 1954. A. della Corte, La crit ica e i
critici, Torino 1961.
DARCLEE, Hariclea (pravo ime Hariclea Hariclv), ru-
munjska pjevaica, sopran (Bukuret, 1860 12. I 1939). Pje-
vanje uila u Bukuretu i Parizu (J.-B. Faure) i tamo 1888 de-
bitirala kao Margareta (Gounod, Faust). Blistavu karijeru zapo-
ela idue godine, kada je u Parikoj operi iznenada, umjesto
naglo oboljele A. Patti, uskoila u ulogu Julije (Gounod, Romeo i
Julija). Pjevala je u milanskoj Scali, u Moskvi, Petrogradu, Li-
sabonu, Bukuretu, Buenos Airesu, New Yorku i na drugim svjet-
skim opernim pozornicama. Posljednji put je nastupila 1918.


L. -C. DAQUIN. Gravi r a Ch.
Descombesa

DARABUKKA
414 DARCLE DARMSTADT

D. je bila prva Iris (Mascagni; Rim 1898) i Tosca (Puccini;Rim
1900), a svoj najvii domet ostvarila je kao Elisabeth (Wagner,
Tannhauser), Manon Lescaut (Puccini) i u operama Bellinija i
Donizettija. Umrla je u bijedi.
LIT.: G. Sbircea /. Hartulari-Dardee, Darclee, Bucuresti 1962.
DARDO, Gianluigi, talijanski muzikolog (Riva del Garda,
Trento, 3. XII 1931 ). Na Konzervatoriju u Bolzanu zavrio
studij vokalne muzike (R. Dionisi) i klaviri (Montanari), a na
Muzikom institutu u Cremoni studij paleografije (F. Mompellio).
Srednjokolski profesor i muziki kritiar lista L'Adige u Trentu,
od 1963 bibliotekar Konzervatorija u Bolzanu.
DJELA: D. Dragonetti II patriarca dei contrabassi, Le celebrazioni del
1963..., 1963; F. Anerio e la Congregazione dell Oratoriot, Chigiana, 1964;
Contributo alla storia del liuto in Italia Johannes Maria Alema lus e Gio-vanni
Maria da Crema, Quaderni della Rassegna Musicale, 1965, 3; Consi-derazioni
sulV opera di Giovan Maria da Crema Hutista del Cinquecento, Col-lect anea
Hist oriae Musicae, 1966; La Passionet di A. Ariosti, Chigiana, 1966.
DARGOMISKI, Aleksandar Sergejevi, ruski kompo-
zitor (Dargomi u Tulskoj guberniji, 14. II 1813 Petrograd,
17. I 1869). D. je detinjstvo proveo delom na imanju svoga oca
u Smolenskoj guberniji, a delom (od 1817) u Petrogradu. Klavir
uio kod A. G. Danjilevskog i J. Schoberlechnera. Uio takoe
violinu i pevanje. Sa u godina poeo komponovati (ponajvie
pesme). Iako nije imao nikakvog teoretskog znanja, njegova
su dela bila vrlo popularna te su se mnogo izvodila. God.
183135 bio je u dravnoj slubi. Za njegov razvoj kao
muziara odluno je poznanstvo
sa Glinkom (1834). Zabeleke
iz muzike teorije, koje je
Glinka uinio za vreme svoga
studija kompozicije kod S.
Dehna u Berlinu, D. je prepisao i
prouavao.
Operski prvenac Dargomi-
skog je ScMepadbda prema romanu
Notre Dame de Pari V. Hugoa
(zavrena 1839, izv. 1847 bez
mnogo uspeha). Nastala pod
uticajem Meverbeera, Halevvja,
Aubera i Boildieua, ta je opera
karakteristina za tadanju
naklonost mladog kompozitora
prema francuskoj kult uri.
Shvatajui, kao i Glinka, da mu je za sazrevanje stvaralake
linosti potreban kontakt sa kulturnom tradicijom Zapada, D.
odlazi 1844 na put. Posetio je Be, Pariz i Bruxelles; na tome se
putu poblie upoznao sa de-lima Aubera, Meverbeera i
Halevja, a sa Fetiom se sprijateljio. Bliski dodir sa francuskom
operskom umetnou uverio ga je da nije korisno nekrit ino
usvajat i te tradicije i uvrstio ga u ubedenju da treba da sauva
prisni odnos prema narodnoj umetnosti. Po povratku u
otadbinu pie na tekst Pukina kan-tatu (kasnije pretvorenu u
operu-balet) Topzicecmeo Eanxa. U njoj, a naroito u nizu
svojih najuspjelijih solo-pesama nasta-lih 184852 D. sve
vie ostvaruje individualni muziki jezik, koji uz nacionalizam
karakterizuje i antiromantini realizam.
Koncert njegovih dela, odran 1853, dao mu je novog pod-
streka. On se gorljivo baca na posao: pie svoju treu operu Py-
cajiKa na Pukinov tekst, delo u kome se jasno ispoljio njegov dram-
ski talenat. Uspeh te opere utvrdio je reputaciju Dargomiskog
kao prvog tadanjeg ruskog operskog kompozitora. Osim toga, u
toj operi, kao i u nizu solo-pesama, D. je izrazio svoja napredna
politika ubeenja i svoj stav prema drutvenoj stvarnosti svoga
doba. Po tome on je pretea Musorgskog. U to doba pie i niz
orkestarskih dela u duhu Glinkine tradicije. Kao napredan in-
telektualac uestvuje i u radu asopisa Hcnpa, odnosno u Ruskom
muzikom drutvu; nakon Glinkine smrti (1867) postaje D.
direktor ovog udruenja. God. 1864 ponovo odlazi u inostranstvo
(Varava, Leipzig, Bruxelles, Pariz i London) i, meu ostalima,
upoznaje F. Liszta i obnavlja prijateljske odnose sa J. Fetiom.
Zbog izraenih naprednih politikih principa D. je bio izlo-
en progonima intriganata i carskih ulizica. No prijateljst vo
sa krugom mladih kompozitora oko Balakireva daje mu podstreka
za rad na poslednjoj operi KaMeHHail locntb (prema Pukinu),
koju nije dovrio. U njoj D. najdoslednije sprovodi ve u Rusalki
postavljen osnovni princip svoje muzike deklamacije i drama-
turgije, izraen sopstvenim recima: Hou da se zvukom ne-
posredno izrazi re, hou istinitost. Karakteristino je da D.,
sluei se ve postojeim pozorinim delima za svoja operna li-
breta, nije u njima provodio kraenja niti ih je preraivao.
D. je direktni nastavlja Glinkine tradicije, a po sve
stikom stavu on je spona izmeu tvorca Ivana Susanjinc
Petorice koji su njegovu operu KaMeHHuu zocmb smati
rom novog, nacionalno svesnog operskog st varanja,
iti znaaj imaju njegova scenska, a pogotovo vokalna
njima se ispoljava kompozitorova sposobnost da muzike
dom podvue smisao teksta, da muziki izraz podredi dr.
odnosno poetskom. Zbog toga su za njegove opere karak
raspevani recitativi velike dramske izrazitosti, u kojim;
muzike elemente sadrane u intonacijama samoga govo
je D. direktno uticao na oblikovanje muzikog realizm
Musorgskog. U solo-pesmama je D. prefinjeni lirik,
satiriar i pronicljivi psiholog, dostojan savremenik veliki
knjievnika XIX v.
DJELA. ORKESTARSKA: Ma/iopoccuucKuu KasauoK, 1858; ,
1859;
x
iyxoHCKan <jyaHma3Uji, 1859. Razne klavirske kompozicije. -
SKA: opera ScMepajitda, 1839 (r izv. 1847); l irska opera-balet 7
EaKxa, 1848; Pycajma, 1855; KaMeunuu tocnib (dovrili C. Cui i N -
Korsakov), 1872. Vei broj t erceta, duet a i solo-pesama. Daj
jevu autobiografiju, objavl jenu 1875, ponovo je izdao N. Findeisen,
kompozitorovim pismima i uspomenama savremenika (Lenjingrad I
LIT.: C. EacyHoe, A. C. ,H,aproMi4>KCKHH, MocKBa 1894.
deusen, A. C. ,UaprOMbi>KCKnij, MocKBa 1904 (novo izd. 1921). C.
A. C. Aaproivibi>KCKHH, MocKBa 1913. O. v. Riesemann, Mor
zur russischen Musik, I, Miinchen 1923. A. H. JJpo3o&, A. C
Mti>KCKHH, MocKBa 1929. I. Lapin, Siluete ruskih kompozitora, R
1929. Z. Grickat, Al eksandar Dargomiki, Muziki gl asnik, i<
M. MapmbiHoe, A. JJaprOMfai>KCKHH, MocKBa i JleHHHrpa^ 1944 (
prevod Novi Sad 1946). M. C. Tlenejiuc, ,H,aprOMbi>KCKHK u
necHH. K npo6JieMe Hapo^HOCTH B pvccKOH KjiaccHMecKOH MV3btKe,
JleHHHrpaA 1951. F. Baake, Alexander Dargomvshski, MGG, III T.
Xonpoe a i I I . F. KpacHOeopodif esa, A. C. JI . aprOMbt>KcKHH, J]
1959- M. C. FleKe jiuc, A. C. JJapr oMfal>KCKHii , Moc KBa 1966.
DARIAN, Ado, pjeva (lirski tenor) i pedagog 1
ob Sotli, 18. V 1895 Ljubljana 3. I 1966). Pjevanje
na Novom bekom konzervatoriju. Nastupao na evropsk^
nim pozornicama (Konigsberg, Kassel, Hamburg, Graz,'
Duisburg, Stuttgart, Prag, Berlin, Breslau, Basel, Kobi
God. 194045 generalni tajnik Narodnog gledalia u L
od 1945 profesor solo-pjevanja na Akademiji za glasbo
pretirao uloge standardnog opernog repertoara (Verdi,
Mozart i dr.), a istakao se i kao koncertni pjeva u oral
Odgojio niz slovenskih pjevaa. Napisao prirunik s te<
i praktinim uputama ola lepega petja (1950).

i
D'ARIENZO, Nicola, talijanski kompozitor i muzi
(Napulj, 23. XII 1842 ili 24. XII 1843 25. IV 1915).
V. Fioravantija i S. Mercadantea. God. 1877 profesor ]
vatorija u Napulju, gdje je predavao kompoziciju i konti
a kasnije i povijest muzike. Njegovi uenici bili su izmev.
R. Leoncavallo, C. de Nardis, N. van Westerhout, L. '.
La Rotella.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije; 2 koncert a za viol
kestar; 2 koncerta za klavir i orkestar. Dva gudaka kvarteta; kvint<
Klavirske kompozicije. Opere: Monzii Gnazio ili La fidanzata <
rucehiere, 1860; / due mariti, 1866; Le rose, 1866; II cacciatore delte At
II cuoco, 1873; / viaggi, 1875; La figlia del diavolo, 1879; / tre eoseri,
La fiera, 1887. Oratorij // Cristo sulla croce; 5- glasni Miserere;
Stabat Mater. SPISI: II sistema tetracordale nella muica moderr
Metodo di canto corale i Scuola di composizione musicale, 1899; DelVope
dalle origini a G. B. Pergolesi, 1887; Un predecessore (G. da Venosa) di A
Scarlatti e lo stile madrigaleseo, 1891; Origini dell'opera comica, ibi<
II melodramma dalle origini al secolo XVIII, 1900; Die moderne Op,
LIT.: A. della Corte, Un maestro: N. D'Arienzo, RMI, 1915. G.
Ottocento musicale ital iano, Milano 1952.
DARKE, Harold Edwin, engleski orgulja, dirigent i i
zitor (Highburv kraj Londona, 29. X 1888 ). Diplom
Royal College of Music u Londonu (orgulje kod W. 1
:
kompoziciju kod Ch. Stanforda, klavir kod H. Sharpc
1906 crkveni orgulja u Londonu (dugogodinji asisti
Daviesa u Temple Church); od 1916 u crkvi sv. Mihajla u 1
skoj etvrti Cornhill. Koncertirao na orguljama, a s tan
mjeovitim zborom St. Michael's Singers prireivao festivale
muzike (izvedbe su se odravale do poetka Drugoga s\
rata). God. 194145 orgulja na King's Collegeu u Camb
a od 1945 profesor na Royal College of Music. Prvorazreda:
lja, izvodio je sva Bachova orguljska djela, a u preosta
rokom repertoaru vano mjesto zauzimali su stari i novi
majstori. Bio je jedan od utemeljitelja drutva The City < don
Choral Union.
DJELA: simfonija Switzerland\ uvert ire; suite. Tri sonate z
i kl avir. Klavirske kompozicije (Five Miniatures). ORGULJSKs
sody; 3 Chorale Preludes; A Fantasy; Andantino. VOKALNA.
The Beatitudes i The Sozver, 1929; The Kingdom of God za glas, zbor i
Ring out ye Crystal Spheres za zbor i orkest ar (orgul je); O Lord Thon
God, 1931; An Hymn of Heavenly Beauty za zbor i orkestar , 1938; A
David zet zbor i orkest ar, 1956. Zborovi; solo-pjesme. CRKVENA. i
orkestar: Te Deum, Benedictus and Jubilate; Magnificat and Nunc .
Communion Service i dr.
DARMSTADT, grad u Hessenu u Njemakoj, gdje j
zikolog W. Steinecke osnovao 1946 Meunarodne ferija'

A. S. DARGOMISKI
DARMSTADT DAUPRAT
415

ajeve za novu muziku (Internationale Ferienkurse fiir Neue Mu-sik),
koji su se najprije odravali u nedalekom dvorcu Kranich-stein,
da bi se kasnije preselili u sam Darmstadt. U vezi s teajevima
pokree W. Steinecke 1958 i stalnu godinju publikaciju
Darmstadter Beitrage zur Neuen Musik, u kojoj se objavljuju tekstovi
iz programa odranih teajeva, a 1961 osniva i Meunarodni
Darmstadtski komorni ansambl (Internationales Kammerensemble
Darmstadt), kojim rukovodi istaknuti suvremeni muziar B. Ma-
derna. Poslije Steineckeove smrti (1961) vodstvo teajeva preu-
zima Ernst Thomas. On organizira od 1964 u okviru teajeva i
Meunarodni kongres, gdje se svake godine obrauje po jedna
tema iz podruja suvremene muzike. Od 1970 teajevi se odr-
avaju svake druge godine.
Ubrzo nakon osnutka, Internationale Ferienkurse fiir neue Mu-
sik postaju stjecitem pripadnika muzike avangarde iz mnogih
zemalja i mjestom gdje njezini najistaknutiji predstavnici dre
predavanja i seminare iz suvremene kompozicije (K. Stockhausen,
P. Boulez, L. Berio, H. Pousseur, G. Ligeti i drugi) i interpreta-
cije suvremene muzike (B. Maderna, dirigiranje; Alfons i Aloys
Kontarskv, klavir; H. Holliger, oboa; S. Palm, violoncello; V.
Globokar, skupna improvizacija, itd.). Suvremena muzika zahva-
ljuje velikim dijelom upravo darmstadtskim teajevima svoj di-
namian razvoj i afirmaciju. Tamo su se odvijale najplodnije
stvaralake diskusije i zbili neki od najznaajnijih dogaaja iz
njezine povijesti: 1950 izvedena je Messiaenova kompozicija Mode
de valeurs et d'intensites, koja je dala snaan poticaj nastanku ->
serijelne muzike; 1953 prireen je spomen-koncert uz 70. godi-
njicu Weberna i inaugurirana nova valorizacija Webernova opusa;
1957 bila je praizvedba prve aleatorike kompozicije K. Stock-
hausena Klavierstiick XI, a P. Boulez je odrao predavanje pod
naslovom Alea (-> Aleatorika); 1963 Boulez je u Darmstadtu
napisao opsenu i znaajnu raspravu Comment pense-t-on la musique
ajourd'hui?, a 1965 Amerikanci H. Briin i L. Hiller informirali su
0 komponiranju pomou kompjutera (-> Kompjuter u muzici).
Zlatno doba Internationale Ferienkurse fiir Neue Musik je raz-
doblje od priblino 1950 do 1960 godine. I premda je njihova
djelatnost danas veoma razgranata, oni vie nisu neko iznimno
arite suvremenih muzikih kretanja. Suvremena se muzika ve
posvuda afirmirala, teajevi i sredita za njeno izuavanje postoje
na mnogim mjestima, a ona ulazi postepeno i u nastavne planove
1 programe muzikih kola i konzervatorija. Sve to u stanovitoj
mjeri reducira aktuelno znaenje darmstadtskih teajeva, ali im
ne umanjuje njihovu historijsku zaslugu i ulogu, to su je imali
kao najznaajnija meunarodna tribina i faktor u razvijanju su
vremene muzike misli i suvremenoga muzikog stvaranju u
svijetu.
LIT.: U. Dibelius, Moderne Musik 19451965, Miinchen 1966. N. D.
DARNTON, Christian, engleski kompozitor i muziki kri-
tiar (Leeds 30. X 1905 ). Studij zavrio 1927 na Royal College
of Music u Londonu (J. Gordon) i zatim se usavravao kod M.
Buttinga u Berlinu. God. 193034 pomonik direktora asopisa
The Music Lover. Ugledan je predava.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije; koncert za kl avir , 1933; Concer-
tino za klavir i gudaki orkestar; koncert za viol u, 1935; Suite concertante za
viol inu i mal i orkestar, 1936; Five Pieces, 1939; uvertira Stalingrad; Cantilena
za gudae; simfonijeta za gudaki or kestar. KOMORNA: gudaki kvartet,
1934; oktet, 1926; Epic Suite za violonelo i klavir; Suite za flautu, violu i harfu.
1935. Duo concertante za 2 klavira. Opera Fantasy Fair, 1951; scenska mu-
zika za drame. Szvansong za sopran i orkestar; Je Pilot za bariton, zbor i or-
kest ar; sol o-pjesme. Knji ga You and Music, 1940.
LIT. : A. Razvsthorne, Christ ian Dart on, The Mont hl v Musical Recor d,
1939.
DART, Thurston, engleski muzikolog i embalist (London,
3. IX 1921 ). Zavrio studij matematike na Univerzitetu u
Londonu, muziku uio na Hampton Grammar School i na Royal
College of Music u Londonu. Od 1947 profesor Univerziteta u
Cambridgeu, tajnik zbirke Muica Britannica i urednik asopisa
Galpin Society Journal za prouavanje historijskog razvoja mu-
zikih instrumenata. Osim toga surauje u brojnim muzikolokim
publikacijama.
DJELA: The Interpretation of Music, 1954 (IV izd. 1967); brojne studije
i l anci. Uredio IV izdanje Old English Instruments of Music: Their History
and Character od F. W. Galpina, 1965 i izdao Invitation to Medieval Music, I, 1967.
DASER, Ludvvig, njemaki kompozitor (Miinchen oko 1525
Stuttgart, 27. III 1589). Muziku izobrazbu stekao u Bavar-
skoj dvorskoj kapeli, gdje je od 1552 bio dirigent; 1563 prepustio
to mjesto O. di Lassu. ivio u Miinchenu do 1572, kada je postao
dirigent kapele na wiirttemberkom dvoru u Stuttgartu. Daserova
djela nastala u Miinchenu oituju jak utjecaj L. Senfla koji mu je
vjerojatno neko vrijeme bio i uitelj. U kasnijim kompozicijama
pribliuje se gdjekad i talijanskoj muzici.
DJELA: Passionis Damini Nostri Jesu Christi Historia, 1578; 22 mise; 2
magnifikat a; 24 mot et a na lat inskom jeziku; psal mi; duhovne pjesme.
LIT. : E. Schmid, Der Vorganger Orlando di Lassos in der Leitung der
Miinchener Hofkapel le, Spomenica 75 Jahre Stell a Mat ut ina, 1931. K.
Kellogg, Die Messen von Ludvvig Daser (disertacija), Miinchen 1935. G.
Reichert, Ludvvi g Daser, MGG, III, 1954. E. Boetticher, Orlando di Lasso
und seine Ze it , Kassel 1957.
DASIA-NOTACIJA, notni sustav u IX i X st., u kojemu su
znakovi za biljeenje tonova vjerojatno izvedeni od starogrkog
akcenta (gr. TrpoacoStoc Saasia; lat. spiritus asper). Tonski
materijal izveden je iz osnovnog niza D E F G, kojemu su prema
gore i dolje dodani tetrakordi s jednakim razmjetajem stepena
i polustepena; za uzor je oito posluila grka instrumentalna
notacija, u kojoj se tonovi d e f g biljee znakovima: I- r /" F
-

etiri osnovna znaka ove notacije? Smogla su mije-
njati poloaje, pa je d.- n. dobivala ovakav izgled:
e' fis' g' a'
b 1 k
Ova notacija, kojom su u raspravama IX i X st. (osobito u
Muica enchiriadis, ijem se autoru pripisuje pronalazak dasia--
notacije) biljeene jednoglasne melodije, bila je vrlo prikladna
1 za kvintni Organum, jer se od svakog tona mogu prema gore i
prema dolje izvesti iste kvinte.
LI T. : Ph. Spi t ta, Die Mui ca Enchir iadi s und ihr Zeit al t er, VFMW,
1889. J. Wolf, Handbuch der Notat ionskunde, I, Leipzig 1913. E. J. Grutch-
fi eld, Hucbal d: A Mil l enar y Commemorat ion, The Musical Times, 1930.
T. G. Georgiades, Sprache, Musik, schrift l iche Musikdar stel lung, AFMW,
1957- K. Ko.
DASSOUCY (pravo ime Charles Coypeau ili Coipeau),
francuski pisac i kompozitor (Pariz, 16. X 1605 1674?). Ve
u 17. godini virtuoz na lutnji. ivio nemirnim ivotom, putujui
po Francuskoj i Italiji. U Lyonu se prikljuio na neko vrijeme
kazalinoj drubi Molierea. Njegova su djela veinom izgubljena
ili tek djelomino sauvana. Ide meu pretee francuske opere i
opera-comique.
DJELA: muzika komedija Les Amours d' Apollon et de Daphn; scenska
muzika za Andromedu P. Corneillea; bal eti: Les Biberons i Les Enseignes des
cabarets de Pari. Pjesme, esto prigodnog, al jivog karaktera; Airs a quatrt
parties, 1963.
LIT. : H. Prunieres, Les Singul ieres avent ures de Monsieur Dassoucv,
RM, 193738. R. Cotte, Un Art ist e maudit : Dassoucv, Le Courr ier des
Ar t s et des Lettr es, 1948. Isti , Dassoucv, MGG, III, 1954.
DAUBE, Johann Friedrich, njemaki kompozitor i muziki
teoretiar (?, 1733 Be, 19. IX 1797). Dvorski muziar u Ber-
linu i Stuttgartu i kasnije (od 1770) tajnik franjevake Akademije
znanosti i umjetnosti u Beu. U spisu General-Bass in drey Ac-
corden . . . svodi harmonijske funkcije na toniki trozvuk, sub-
dominantni trozvuk sa sekstom i dominant ni trozvuk sa septi-
mom. Prema tome, on ve zastupa Rameauovo shvaanje harmonije.
DJELA: simfonije. Trio-sonate. Dua za razne instrument e. Arije i solo--
pjesme. SPISI: General-Bass in drey Accorden, nebst. . . Unterricht: wie
man . .. Tonart , nur mit zzvei Mi ttel s-Accorden, in eine von den 23 Tonarten
. . . gelangen kann, und der hierauf gegrundeten Kunst zu prdludieren . . . das also
. . . zugleich zur Composition . . . der zveg gebahnet zvird, 1756; Der musikalische
Dilettant (t jednik u tri godita), 1770,
5
1771 i 1773; Anleitung zum Selbstunterricht
in der musikalischen Composition, sozuohl fiir die Instrumental- als Vocalmusik,
2 dijela, 179798.
LIT. : G. Rei chert , Johann Fr iedrich Daube, MGG, III , 1954.
DAUBERVAL (DAuberval, D'Oberval), Jean (zvan Jean
Bercher), francuski plesa i koreograf (Montpellier, 19. VIII
1742 Tours, 14. II 1806). Uenik J. G. Noverra, debitirao
1761 u Parizu u operi Zais J. Ph. Rameaua. Plesao zatim u Stutt-
gartu (176264) i Londonu. Vrativi se u Pariz postao je prvak
baleta Opere. Velik je uspjeh postigao 1766 u baletu Sylvie P.-
- M. Bertona. Gostovao u Torinu i u Rusiji (1774), 178591 dje-
lovao u Bordeauxu, gdje je osnovao baletnu kolu, 179196 u
Londonu i zatim ponovno u Parizu. D. je bio plesa briljantne
tehnike. Njegove su se koreografije odlikovale dinamikom i ivim
tempom. Bio je i vrstan pedagog.
DAUPRAT, Louis-Fran^ois, francuski virtuoz na rogu i
kompozitor (Pariz 24. V 1781 16. VII 1868). Uenik P. Kenna,
Ch.-S. Catela, F.-J. Gosseca i A. Reiche. God. 180608 prvi
hornist kazalita u Bordeauxu, zatim lan orkestra Parike opere
(180811), a uz to i lan kraljevskih kapela za vrijeme restauracije.
God. 181742 profesor za rog na Parikom konzervatoriju. Jedan od
osnivaa Societe des Concerts du Conservatoire de Pari i solist 1828
38.
DJELA: simfonije. Za rog i orkestar : 5 koncerata; Concertino i dr. Kom-
pozicije za komorne sastave s rogom. Opera Nous allons le voir; uvertira i
plesovi za balet Cythere asiegee, 1808. Udbenici: Method? pour cor alto et
cor basse (3 sv.), 1817; Traite d"karmonie ; Theorie analytique de la tnusioue;
Du cor a pistons extrait d'un traite the'orioue et pratique de cet instrument, 1829;
Le Professeur de musique, ou L'enseignement de cet art mis a la portee de chacun,
1857; Nouveau traite theorique et pratique des accords . . ., 1856.
LIT.: R. Cotte, Louis-Francois Dauprat, MGG, III, 1954.
G A
B f 7
a h c' d'
d J M J
d e
f P P
h'cis
2

416 DAURIAC DAVID

DAURIAC, Lionel-Alexandre, francuski filozof i muziki
pisac (Brest, 19. XI 1847 Pariz, 26. V 1923). Docent Univer-
ziteta u Lyonu, predavao na Univerzitetu u Montpellieru i na
Sorbonnei u Parizu (18961903), gdje je drao kolegije iz estetike
i muzike psihologije. Jedan od osnivaa Societe Internationale
de Musique, od 1907 proelnik francuske sekcije tog udruenja.
Izvrstan stil i originalnost osobito na podruju muzike psiho-
logije stavljaju Dauriaca u red najboljih francuskih muzikologa.
DJELA: De Voreille musicale, essai sur la psychologie du musicien, 1892;
La psychologie du musicien, 1895; La psychologie dans l'opera francais, 1897;
Essai sur VEsprit musical, 1904; Rossini, 1905; Le musicien-poete Richard Wagner,
1908; Enquete sur la memoire tonale, 1910; Meyerbeer, 1913; La naissance de la
psychologie musicale; Culture musicale et culture generale; Psychologie musicale
et psychologii generale; Le langage musical; Le probUme de la Pensee musicale.
LIT. : R. Cott e, Li onel Daur iac, MGG, I II, 1954.
D'AUVERGNE, Antoine -> Auvergne, Antoine d' DAVAUX
(D'Avaux), Jean-Baptiste, francuski kompozitor (Cote-Saint-
Andre, Isere, 19. VII 1742 Pariz, 2. II 1822). ivio u Parizu od
1767, etekavi glas odlinog violiniste. Premda nije bio muziar po
profesiji, pa se i sam nazivao ljubiteljem muzike i amaterom,
mnoga njegova instrumentalna djela bila su vrlo popularna i
esto su se izvodila na priredbama Concerts spirituels. D. je
prihvatio tekovine mannheimskog stila i mnogo pridonio da
koncertantna simfonija poslije 1770 naie u Parizu na irok
odjek. Hotei da tanom oznakom tempa omogui to precizniju
izvedbu muzikih djela, izmislio je posebnu spravu (chronometre);
to je jedan od prethodnika Malzelova metronoma.
DJELA: tri simfonije, 1784; brojne koncertantne simfonije za 2 violine
orkestar; Ouverture et entractes de Theodore formant une symphonie concertante . . . ,
1785; Symphonie concertante melee d'airs patriotiquest oko 1794; 4 koncerta za
viol inu, 1771; koncertantni kvartet i; koncertantna trija; 6 kvarteta za gudae, 1773;
6' Ouatuors d'airs connus mis en variations et en diogue, 1780; 6 Duos d'airs connus
za 2 violine, 1788. Opere: Theodore ou le Bonheur inattendu, 1785 i Cecilia ou
Les trois tuteurs, 1786. Arijete Les Charmes de la Liberte i Le Por-trait de
Climene, 1768. Spis Lettre sur un instrument ou pendule nouveau, 1784.
LIT. : A. Sorel- Ni tzberg, Jean-Bapt ist e Davaux, MGG, III, 1954. B.
S. Brook, La Svmphonie francaise, Pari 1962.
DA VENOSA, GESUALDO -> Gesualdo, Carlo da Venosa
DAVEY, Henry, engleski muzikolog (Brighton, 29. XI 1853
Hove, Sussex, 28. VIII 1929). Muziku poeo uiti razmjerno kasno.
Od 1874 polazio Konzervatorij u Leipzigu (K. Reinecke, A.
Richter, S. Jadassohn). Zatim je niz godina bio uitelj muzike i
bibliotekar u Brighton and Sussex Historical Society u Brightonu.
Svojim istraivanjima mnogo je pridonio poznavanju rane en-
gleske muzike; tako je pronaao i originalan rukopis Purcellove
Fairy Queen. Najznaajnije Davevevo djelo je History of English
Music. To je prva potpuna historija engleske muzike, u kojoj se
iznose mnogi dotad nepoznati podaci. D. je suraivao u brojnim
engleskim i inozemnim asopisima i leksikalnim izdanjima.
DJELA: Students' Musical Hi story, 1891 (do 1920 8 izd.); History of En-
glish Music, 1895 (II izd. 1922); Die Katholischen Komponisten des 16. und 17.
Jahrhunderts in England, 1899; Handel and His Music, 1913; Handel, 1922 (bio-
grafija); mnogo lanaka u Dictionary of National Biography; redigirao Eitnerov
Quellenlexikon, priredio katalog R. A. M. Library, 1901; objavio William Sha-
kespeare: Memoir, 1907.
LIT. : i?. A. Her man, Henr y Davey, MGG, II I, 1954.
DAVICO, Vincenzo, talijanski kompozitor (Monaco, 14. I
1889 Rim, 8. XII 1969). Studirao u Torinu i na Kon-
zervatoriju u Leipzigu (M. Reger), gdje je diplomirao 1911.
ivio u Parizu 191840, prikljuivi se Debussvjevim sljedbe-
nicima, zatim se nastanjuje u Rimu. Bio je inovnik Talijanskog
radija; suraivao je u mnogim talijanskim i inozemnim revijama.
DJELA. ORKESTRALNA: suita La Principessa lontana, 1911; Polifemo
1910; Impressioni pagane, 1912; Poema erotico, 1913: Impressioni romane, 1913;
Impressioni antike, 1916; Poemetti pastorali, 1926 i dr. KOMORNA: kla-
virski trio u f-molu, 1911; sonata za violonelo i klavir u d-molu, 1909: Sona-
tina rustica za viol inu i kl avir, 1926; 10 variazioni senza temu za violonelo i
klavir. 12 Impressioni za kl avir, 191518. DRAMSKA. Opere: La Do-
garessa, 1920; Berlingaccio, 1931; La Principessa prigioniera, 1940. L'agonia della
rosa, mimika radnja, 1927. Komorni balet NardsoJ 1935. VOKALNA: La
tentazione di S. Antonio, koncertna opera za sole, zbor i or kestar (vl ast it i
libreto prema G. Flaubertu), 1921; Cantata breve za bariton, zbor i orkestar,
1945; Reauiem per la morte di un povero za sole, recitatora, zbor i orkestar, 1952. Za
glas i orkestar: Offrande lyrique, 1921; Sera pagana, 1929; Come un cipresso
notturno, 1929; Invocation de Sapho, 1932; Euridice, 1932 i dr. Pjesme za gl as
i klavir.
LIT.: M. Gaglione, Vincenzo Davico, s. a. G. Franchi, Vincenzo Da-
vico, 1924. M. Zanotti Bianco, Le liriche di Vincenzo Davico, Muica d'oggi,
1924. R. Petit, Les melodies de Vincenzo Davico, Nizza 1925. G. C. Gedda,
Vincenzo Davico e il suo impressionismo, RMI, 1931. L. Rocca, Vincenzo
Davico, Bolletino bibl iografico musicale, 1932. E. Marino, Profilo di Vin-
cenzo Davico, Muica e Dischi, Mil ano 1952. C. Valabrega, La l irica da ca-
mera di Vincenzo Davico, Roma 1953.
DAVICO, Lujo, baletski igra, pedagog i koreograf (Beograd,
4. VI 1908 Niki, krajem juna 1943). Uenik kole ritmike
gimnastike Mage Magazinovi u Beogradu, studije zavrio u In-
stitutu Jaques-Dalcroze u enevi (1930). Kao baletski pedagog
i koreograf radio u muzikoj koli Stankovi i Srednjoj muzikoj
koli pri Muzikoj akademiji u Beogradu. Iskljuivo primenjujui
principe euritmije Jaques-Dalcrozea, D. je davao mnoge veoma
uspele moderne koreografije u kojima se koristio i f
motivima jugoslovenskih naroda. Poslednjih godina
formirao je plesne grupe od napredne studentske 01
Omladinske sekcije enskog pokreta i aktivno uestvov
raeviu, postavljajui plesne komade sa naprednom ter
{Kineski kuli i dr.). Uestvovao u NOB; prilikom na
je izvrio na grupu okupatorskih oficira u Nikiu uhap
tom streljan.

s
DAVID, Flicien-Csar, francuski kompozitor
Vaucluse, 13. V 1810 Saint-Germain-en-Laye, 29. VI
Siroe od detinjstva, primljen kao deak u pevaku k
drale Saint Sauveur u Aix-en-Provenceu, te dobiva ta
znanja o muzici. Ka
staje muziki direktt
crkvi. God. 1830 dol; riz,
gde polazi kurs punkta i
fuge na Ko rijumu
(Millaud), a h ui
privatno (N. H. zatim
studira kontrap F.-J.
Fetia, orgulje Benoista.
Znaajan d> njegovom
ivotu je pri sledbenicima
utopisti! jalista Saint-
Simona. ljeno stupa u
krug prist; Enfantina i ivi
u don simonista u Parizu,
Menilmontantu. Kada
stale sudski goniti lai
sekte, polazi D. (1833
pom saintsimonista n
zemlje Bliskog Istoka,
njima irio nauku ',
mona. Na tom pust
putu boravio je u Carigradu, Smirni, Jafi, Jeruzalem'
sandriji, Kairu i Bejrutu. D. je beleio narodne napeve
malja (taj je materijal vrlo eto primenjivao u svojim
zicijama); vratio se u Francusku 1835 zbog epidemije k
je izbila u Egiptu. D. je do kraja ivota ostao veran
Saint-Simona. Po povratku u domovinu objavio je zbi
lodies orientales za klavir, u kojoj je razradio svoje
utiske iz Orijenta. Prvu slavu donosi mu tek izvedbi
nijske ode Le Desert (1844). Posle velikog put ov:
Evropi (Bonn, Frankfurt, Berlin, Budimpeta, Be, Trst,
Marseille) uspinje se na vrhunac svoje muziarske karij
mina opera Lallah-Roukh, 1862). Nasledio je 1869 H.
kao bibliotekar Parikog konzervatorijuma i kao lan
:
de France.

I
Inspirisan sunanim krajolikom rodne Provanse i
Orijenta koju je stekao na putovanjima, on je u muziku
poseban nain uneo kolorit egzotinih krajeva, po emu j
glas osnivaa egzotinosti u muzici. Finim nijansama
umeo je da oivi dotada neuvene boje u orkestru, sjaj,
nost i rasko Orijenta koji mu je kao junjaku bio blizak
mu je karakteristika neka upravo detinja prostoduno:
deo njegova opusa danas je zastareo; meutim, Le Desert
Roukh te neke pesme i klavirske kompozicije zadrale su
nas ar i sveinu.
DELA. et ir i simfonije: I, u Es-dur u; II, u F- dur u, III , u E-c
u c-mol u. KAMERNA. etiri gudaka kvartet a: I, u f- mol u; II, 1
III, u d-mol u i IV, u e- mol u. Les quatre sai sons, 24 gudaka kvintet i
trija, 1857; 2 duvaka noneta; 12 Melodies z& violonelo i klavir (prer.
linu i klavir). KLAVIRSKA: Melodies orientales, 1836; Brises d'Ori
sadre i zbirku Melodies orientales), 1845; 6 Esquisses symphoniques,
Minarets, 3 fantazije. DRAMSKA. Opere: Herculanum, 1859 i Lc
Komine opere: La Perle du Bresil , 1851; Lallah-Roukh, 1862 i L.
1865. VOKALNA. Oratoriji: Moise au Sinai, 1846 i Le jugement c je
prva verzija opere Herculanum), 1858. Simfonijske ode: Le Desei
Chnstophe Colomb ou La Decouverte du nouveau monde, 1847. Misteri
1848. Horovi. Solo-pesme: Menilmontant, duhovna pesma, oko 1832: -
d'Orient, 6 pesama, 1845; Sous les palmiers, oko 1845; Album de lo
et 5 valses expressives pour le piano, 1846; Recueil de 50 melodies, 1866
pesama iz t e zbirke t ampano i u drugim zbirkama).
LIT. : 5. Saint -Eti enne, Biographie de Fel icien David, Marsei
A. Azevedo, Felicien David, sa vie et ses oeuvres, Pari 1863. J.
homme, Fel icien David d'apres sa corresponadance inedite et celle de
18321864, Mercure musical S. I. M., 1907. R. Brancour, Fel icie
Pari 1911. P. Lebeau, Fel icien-Cesar David, MGG, III, 1954.
DAVID, Ferdinand, njemaki violinist i muziki 1
(Hamburg, 19. I 1810 Klosters, vicarska, 14. VII
U Kasselu uenik L. Spohra i M. Hauptmanna. Koncerti
kao petnaestogodinjak u Geviandhausu u Leipzigu i u I
tamo upoznaje F. Mendelssohna s kojim e ga povezat:
prijateljstvo. lan kazalinog orkestra u Berlinu (182
zatim privatnog kvarteta ljubitelja muzike Liphardta u E
God. 1835 postao koncertni majstor orkestra Gezvandhaus^

F.- C. DAVID
DAVID DAVIDENKO 417

profesor violine na novoosnovanom Konzervatoriju u Leipzigu.
Koncertirao u Njemakoj; gostovao u Petrogradu, Moskvi, Rigi
i Engleskoj. Mendelssohn je za njega napisao svoj koncert za vio-
linu i orkestar. D. ide u red najveih violinskih virtuoza svoga vre-
mena, premda je njegova interpretacija esto bila samovoljna.
Kao pedagog teio je za povezivanjem njemakog klasinog na-
ina sviranja s Paganinijevim tehnikim dostignuima. Njegovi
su uenici bili: A. Wilhelmj, J. W. Wasielewski, E. Rontgen,
Fr. Hegar, H. Schradieck i (kratko vrijeme) J. Joachim. Davi-
dova kola za violinu doivjela je nova izdanja i preradbe sve do
u XX st. U muzikom ivotu Leipziga aktivno je sudjelovao,
podupirui svaku Mendelssohnovu inicijativu, zalaui se za Schu-
manna, pa i za djela kompozitora kojih su gledanja bila posve
razliita od njegovih, Liszta i Wagnera. Davidove kompozicije
veinom su pale u zaborav poslije njegove smrti.
DJELA. ORKESTRALNA: pet koncerat a za viol inu; po jedan concer-
t ino za viol inu, za trombon, za fagot (violu). Kompozicije za violinu i orkestar:
Introduction et Variations sur un theme de Aiozart; Introduction et Variations sur
un theme original; Introduction et Variations sur un theme de Schubert; Concert--
Polonaise i dr. Introduction et Variations sur un theme de F. Schubert za klarinet i
orkest ar; Festmarsch za vel iki orkest ar. KOMORNA: gudaki kvart et; gudaki
sekstet; kompozicije za violinu i klavir {Bunte Reihe, 24 kompozicije; Nach-klange i
dr.); sedam kompozicija za violonelo i klavir. et iri koranice za klavir
etvororuno. Za viol inu solo: suit a; Six Caprices; kadence za Beetho-venov
viol inski koncert. Solo-pjesme. Psal m Mein Aug'erheb' ich za 2 soprana i
klavir. INSTRUKTIVNA: Violinschule; Dur und Moli, 25 Etuden, Capricen
und Chat-akterstucke in allen Tonarten; Zur Violinschule, 24 etide op. 44; Zur
Violinschule, 18 etida op. 45. PRERADBE I OBRADBE: Die hohe Schule des
Violinspiels. Werke beriihmter Meister des 17. und lH.Jahrhunderts; Vor-studien zur
hohen Schule des Violinspiels. Leichte Stucke aus Werken beriihmter Meister des 17.
und 18. Jahrhunderts; Die Kunst des Violinspiels (etide Kreutzera, Fio-rilla, Rodea,
Gaviniesa, Paganinija); Concert-Studien fiir die Violine; Unsere Lieb-linge. Die
beliebtesten Melodien alter und neuer Zeit in leichter Bearbeitung; violinski koncerti
Viottija, Rodea, Kreutzera, Beethovena, Mendelssohna, Paganinija i dr. Djela J.
S. Bacha, Beethovena, Chopina, Handela, Havdna, Leclaira, Mendelssohna,
Moschelesa, Mozarta, Paganinija, Plevela, Raffa, Rodea, Rusta, Schubert a,
Spohra, Viot tiia i Webera.
LIT. : J. Eckardt , Ferdinand David und die Famil ie Mendel ssohn-Bart-
hol dy, Leipzig 1888. A. Moser, Ferdinand David, Bach-Jahrbuch, 1920.
Isti, Geschichte des Violinspiels, Berl in 1923. U. Lehmann, Ferdinand
David, MGG, II I, 1954.
DAVID, Johann Nepomuk, austrijski kompozitor (Eferding
kraj Linza, 30. XI 1895 ). lan djeakog crkvenog zbora u St.
Florianu i u Kremsmunsteru, zavrio uiteljsku kolu u Linzu
i zatim studij kompozicije na Muzikoj akademiji u Beu (J.
Mara). Od 1924 zborovoa i orgulja u Welsu (Austrija), 1934
postao docent i zatim profesor na
Konzervatoriju u Leipzigu (1939
45 direktor), 194548 direktor
Mozarteuma u Salzburgu i od 1948
profesor kompozicije na Visokoj
muzikoj koli u Stuttgartu.
U svojim djelima D. je ostvario
sretnu sintezu barokne polifonije i
romantine izraaj-nosti.
Postavljajui sebi kao uzor
Bachovu umjetnost, D. se
nadovezao na A. Brucknera i A.
Regera. Izraziti polifoniar, koji
misli u linearnim sklopovima, on
se ne oslanja niti na jedan poznati
sistem, ve slijedi samo imperativ
vlastitog stvaralakog impulsa. Kao
orgulja i zborovoda u Gornjoj Aus-
triji, D. se u prvo vrijeme bavio
samo crkvenom muzikom i na
tom podruju stekao zamjerne uspjehe. Kasnije, u drugom
razdoblju, on se oduevljeno obraa svjetovnoj muzici, a njegov
novi uzor je Mozart. Ipak, sva njegova djela su produkt uenosti i
fantazije, reda i osjeaja, to ukazuje da je njegova temeljna
inspiracija ostala umjetnost J. S. Bacha.
Fuge u g-molu, 1928; toccata i fuga u f-molu, 1928; Fantasta super L'homme
arme), 1929; Preambel und Fuge u d-molu, 1930; 2 mal a preludija i fuge u a- -
mol u i g- molu, 1931; 2 fantazije i fuge u e-mol u i C-duru, 1935; Ricercar i n
A, 1937; Introitus, Choral und Fuge na temu A. Brucknera za orgulje i 9 duhakih
instrumenata, 1938; Innsbruck, ich muss dich lassen, partita, 1955; toccata i fuga,
1962; Partita iiber B-A-C-H, 1964, Zmolf Fugen u svim tonalitet ima. VO-
KALNA: or atorij Fzzoli ed, 1957; kant at a Frohl ich wi r nun alV f angen an za
3 soliste, obou i orgulje, 1941. Zborovi a cappella: Stabat Mater, 1927; Mensch
werde wesentlich, 1937; Drei Tierlieder, 194547; Deutsche Messe, 1952; Missa
choralis, 1953; Adventsmotette, 1960; Psalam 139, 1961; Maria durch den Dorn-
zvald ging, 1962; 10 motet a; 20 Volksliedsdtze; Ich stiirbe gern aus Minne i dr.
SPISI: Die Jupiter-Symphonie. Eine Studie iiber die thematisch-melodischen
Zusammenhdnge, 1953; Die zzveistimmigen Inventionen von J. S. Bach, 19571
Die dreistimmigen Inventionen vonj. S. Bach, 1959; Das zvohltemperierte Klavier.
Versuch einer Svnopsis. 1962.
LIT. : H. Buttner, J. N. David, ZFM, 1938. F. Oeser, Johann Nepomuk
David, Jahrbuch der deut schen Musik, 1943. K. H. Wbrner, J. N. David,
Musik der Gegenwart , 1949. H. Rutz, J. N. David, Muica, 1951. H.
Hubner, Johann Nepomuk David, MGG, III, 1954. W. Kolneder, J. N. David,
Neue Zeit schr ift fiir Musik, 1958. G. Sievers, Magische Quadrate, Muica,
1960. R. Klein, Johann Nepomuk David, Wien 1964. H. H. Stuckenschmit,
Johann Nepomuk David, Wiesbaden 1965. H. G. Bert ram, Material, Struk-
tur, Form: St udien zur musi kal ischen Ordnung bei Johann Nepomuk David,
2 sv., Wiesbaden 196365. Isti, Von der Einheit in der Vielfalt der Stilepo-
chen bei Johann Nepomuk David, Neue Zeit schrift fiir Musik, 1966. K. Ko.
DAVID, Karl Heinrich, vicarski kompozitor i muziki
pisac (St. Gallen, 30. XII 1884 Nervi, Italija, 17. V 1951).
Studirao na Konzervatoriju u Kolnu i kasnije kod L. Thuillea
u Miinchenu. God. 191014 nastavnik teorije i solfeggia na
Konzervatoriju u Baselu, zatim tri godine proboravio u Berlinu
i Kolnu. Od 1918 ivio u Ziirichu povezan s krugom oko O. Schoe-
cka. God. 1928 preuzeo i do 1941 vodio redakciju asopisa Schzoei-
zerische Musikzeitung. Bavio se i muzikom kritikom (asopis
Die Tat, Ziirich). Kompozitor velikog tehnikog znanja, koje
poprima najzanimljivije oblike u komornim djelima. D. je teio
za tim da premosti jaz izmeu kasnoromantine i suvremene
muzike, pronalazei s mnogo invencije veoma lina i fino izdi-
ferencirana sredstva.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonie de la Cote d' argent, 1948; Sinfonietta,
1941; Pezzo sinfonico, 1945; koncert za klavir, 1942; koncert za violinu, 1941;
koncert za violonelo, 1938; koncert za violu, 1944; koncert za saksofon i gudae,
1947; Concertino za fagot i gudae, 1941; Andante und Rondo za viol inu i orke-
star, 1926; uvertira Mascarade, 1950; Romische Suite, 1914; partita za gudaki
orkestar i t impane, 1935; suita za duhaki orkestar, 1950; dvije serenade 1910
i 1911; Ballett, 1930; Concert drolatique za komorni orkestar, 1936; Prelude et
Scherzo, 1940. KOMORNA. Pet gudakih kvart eta: I, 1911; II, 1917, III,
1921, IV, 1933 i V 1947; gudaki kvintet, 1940; 2 gudaka seksteta, 1915 i 1922;
klavirski trio; 2 kvarteta za violinu, alt-saksofon, violonelo i klavir, 1934 i 1946;
kvartet za flautu i gudaki trio; sonata za viol inu i klavir 1939; Capriccio za vio-
linu i violu; Duo concertant za flautu i gitaru, 1943; duo za rog i klavir, 1951; Zzuei
Stucke fiir 2 Klaviere und 9 Bldser, 1926. Klavirska sonata; Six pieces pour piano.
Kompozicije za orgul je. DRAMSKA: l irska opera Traum-zvandel (prema
Turgenjevu), 1928; muzika komedija Der Sizilianer, 1924; muzika bajka
Aschenputtel, 1921; sveana igra Die Bundesburg, 1914; Jugendfest-spiel, 1927.
VOKALNA: Kantate nach Minneliedern za sola, zbor i orkestar; Das hohe Lied
Salomonis za sola, enski zbor i orkestar; Sechs Gesdnge za enski zbor i orkest ar;
Bundeslied za muki zbor i orkestar; Spanisches Standchen za muki zbor a
cappella, 1951. Solo-pjesme: Ouatre Chants (na stihove Verlainea), 1944; Chansons
d'amour (na tekstove iz XVI st.), 1949. Requiem za sola, zbor, orkestar i or gul je.
LIT. : Schweizer Musikbuch, Zurich 1939. Aut obiogr afska skica u
SMZ 1945, 16. W. Schuh, Karl Heinrich David zum Gedachtnis, ibid., 1951.
F. Gi egling, Karl Heinr ich David, MGG, III, 1954.
DAVID, Samucl, francuski kompozitor (Pariz, 12. XI 1836
30. X 1895). Uenik J. F. Bazina i J. Halevvja na Parikom
konzervatoriju; 1858 nagraen sa Prix de Rome za kantatu Jephtha.
Od 1872 muziki direktor parikih izraelitskih hramova.
DJELA: et iri simfonije. Komine opere i operete: La peau de Vours,
1858; Mademoiselle Sylvia, 1868; Tu l'as voulu, 1869; Le bi en d' autrui, 1869;
La Fee des bruyeres, 1878; Le Triomphe de la Paix, 1878; Les Chevaliers du poi-
gnard; Un caprice de Ninon; La Gageure; I Maccabei; Une Dragonnade; L'Edu-
cation d'un prince; Absalon; Les Chargeurs. Le Ge'nie de la terre za muki zbor i
orkestar, 1859 (izvedeno 1859 sa 6000 pjevaa); zborovi; pjesme. Knjiga L'art
de jouer en mesure, 1862.
DAVIDE, Giovanni, talijanski pjeva, tenor (Napulj, 15.
IX 1790 Petrograd, 1864). Sin i uenik Giacoma Davidea, na
opernoj pozornici debitirao 1810 u Bresciji. Od 1814 bio je lan
milanske Scale. Oduevljen njegovim pjevanjem Rossini je za
njega napisao tenorske uloge u operama // Turco in Italia, Otelio,
La Donna del lago i dr. Osobit potovalac Davideove umjetnosti
bio je Stendhal.
DAVIDENKO, Aleksandar Aleksandrovi, sovjetski kom-
pozitor (Odessa, 13. IV 1899 Moskva, 1. V 1934). Muziku
studirao u Odessi, Harkovu i na Zbornoj akademiji (A. Kastaljski)
i Konzervatoriju (R. Gliere) u Moskvi (diplomirao 1929). Za
studija u Moskvi borio se za nove oblike proleterske muzike i
sudjelovao u osnivanju tzv. PROKOLL-a (Proizvodstveni kolektiv
studenata kompozitora Moskovskog konzervatorija). lanovi
tog drutva bili su uz njega: V. Beli, N. emberdi, M. Kovalj,
B. ehter i Z. Levina. Od 1928 lan RAPM-a (PoccuucKan. acco-
ifiiaifun npoAemapcKux My3biKaHmos) sve do prestanka rada tog
drutva (1932).
DJELA: sonata ^enencK. Opere 1919 eod, 1929 i 1905 :o<3, 192933
(zajedno sa B. ehterom). Zborovi: Mope Rpocmno cmonano 1925; EypAa/<u,
MUZ. , E. I, 27

j. N. DAVI D

op. 33, 194548; trio za flaut u, violinu i violu, 1942; Duo concertante za vio-
linu i viol onelo, 1937; duo za violu d'amore i viol u da gamba, 1942; varijacije

iyD2. UJEL^SI Z./1 ^JI\*~JUI^JH: K^noraiivern, 14 sv., 193002, mcercar c-
molu, 1927; Chaconne u a-molu, 1927; 2 himne, 1928; Passamezzo un
418 DAVIDENKO DAVI

1926; KoHHan BydenHOzo; Yjtuua 6oAHyemcn. Pjesme: TIpo Jleuuna. Balade:
KoMMVmicm; Mamt; FTucbMo.
LIT.: B. Eenuu, TBOp^eCTBO AjieKcaHflpa .UaBMjieHKO, CoBeTCKan MV-
3blKa, 1952, 9.
DAVIDOV, Karl Juljevi, ruski violonelist i kompozitor
(Goldingen, Kurlandija, 15. III 1838 Moskva, 26. II 1889).
Uenik H. Schmidta u Moskvi i K. Schuberta u Petrogradu;
186062 solist orkestra Geioandhaus i profesor Konzervatorija
u Leipzigu (tamo je uio kompoziciju kod M. Hauptmanna).
Po povratku u domovinu, 186287 profesor Konzervatorija u
Petrogradu (od 1876 direktor), dirigent Ruskog muzikog drutva
i prvi violonelist dvorskog orkestra. Kao solist gostovao u Londonu,
Parizu, Bruxellesu, Beu i drugim evropskim muzikim sredi-
tima. Lijep izraajan ton, apsolutna sigurnost i ukusno predavanje
bile su glavne odlike njegove igre. D. je utemeljitelj ruske vio-
lonelistike kole; njegovi su uenici A. Veribilovi, A. Verbov,
A. Vorobjov, A. Glen, N. Loganovski, S. Morozov, V. Milert i dr.
DJ ELA. ORKESTRALNA: si mfoni js ka pj es ma Hapu Tepena, 1872;
4 koncerta za viol onelo i orkest ar (op. 5, 14, 18 i 31); ruska fant azija za violon-
elo i orkestar; suit a. KOMORNA: gudaki kvartet; gudaki sekst et; kla-
virski kvint et; solistike kompozicije za violonelo. kola za violonelo, 1888.
LIT. : JI. fuH36ype, Kapji lOjibeBHH Xl aBbijiOB, JleHHHrpa^ 1950. B.
Fymop, Kapji lOnbeBHH JlaBbl/iOB, MocKBa 1950. JI. Tun36ypi, Hc-ropuH
BHOJIOHHeJIbHOrO HCKVCCTBa. PvCCKaH KJiaCCH^ieCKaH BHOJlOMejlbHaH IUKOJia,
MocKBa 1965.
DAVIDOV, Stepan Ivanovi, ruski kompozitor (Moskva,
'777
22
' V 1825). Muziko obrazovanje stekao u dvorskom
djeakom zboru kao uenik G. Sartija. God. 180004 i 180610
dirigent Dvorskog kazalita u Petrogradu, od 1810 profesor pje-
vanja na koli Dvorskog kazalita u Moskvi. Pisao je crkvene
kompozicije koje su svojedobno bile veoma popularne.
DJELA: koncertna uvert ira. 10 balet nih divertiment a. 13 duhovnih
koncerata; liturgija. Sa C. Cavosom priredio rusku obradu jedne opere R.
Kauera pod naslovom Jlecma, dnenpoBCHan pyca/iKa.
LIT. : A. PauHoeuH, PvccKaH onepa flo FJIMHKH, MocKBa 1948. 77.
fpauea, CTenaH HBaHOBH*i ^laBbi^oB, JleHHnrpafl 1956,
DAVIDOVSKI, Kiro, oboist (Kumanovo, 24. XII 1932).
Obou uio u Skopju (F. Gaburo) i ubrzo se razvio u prvog solistu
Makedonske filharmonije. Pored solistikih nastupa u zemlji,
koncertirao u Poljskoj, Madarskoj, Bugarskoj i dr.
D
-
Ov
-
DAVIDOVSKY, Mario, argentinski kompozitor (Buenos
Aires, 4. III 1934 ). Muziku studirao u Buenos Airesu (E.
Epstein); od 1958 u SAD, gdje je bio stipendist fondacije Gug-
genheim (196062) i Rockefeller (1965). Djelovao u elektronskim
muzikim centrima Univerziteta Columbia i Princeton. Od 1964
predaje na muzikoj koli Univerziteta Michigan.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za gudae i udaraljke, 1957; Suite
Sinfnica para el Payaso, 1958; Serie Sinfonica, 1959; Planos, 1961. KOMORNA:
2 gudaka kvartet a, 1954 i 1958; kvintet s klarinetom, 1956; nonet , 1957;
Infections za 14 izvodilaca, 1967. ELEKTRONSKA: 2 studije za
magnetofonsku vrpcu, 1961 i 1962; Contrasts za gudae i magnetofonsku vrpcu,
1962; Synchronismus: I, za flautu i magnetofonsku vrpcu, 1963; II, za klarinet,
violinu, violonelo i magnet ofonsku vrpcu, 1964 i III, za viol onelo i magneto-
fonsku vrpcu, 1965; Electroni c Study 3, 1967.
DAVIDSSON, Ake, vedski muzikolog (Orebro, 4. III 1913
). Studij zavrio na Univerzitetu u Uppsali (doktorirao 1957).
Od 1946 bibliotekar Univerzitetske biblioteke u Uppsali (od
1957 direktor) i od 1965 ujedno upravitelj rukopisnog odjela,
do 1962 docent za pomone muzikoloke nauke (bibliotekarstvo).
Djelovao i kao orgulja.
DJELA: Bibliografi bver svensk musiklitteratur 18001945, 1948; Catalogue
critigue et descriptif des imprimes de musique des l6
e
et I7
e
siecles conserve d la
Bibliotheque de VUniversite Royale d' Upsala, IIIII, 1951; Catalogue critiaue
et descriptif des imprimes des l6
e
et iy
e
siecles conserves dans les bibliotheques suedoises
(excepte la Bibliotheaue de VUniversite Royal d'Upsala), 1952; Catalogue critique
et descriptif des ouvrages theoriques suf la musique imprimes au /6
e
et I7
e
siecles
et conserves dans les bibliotheques suedoises, 1953; Musikbibliograpische Beitrage,
1954; Studier rorande svenskt musiktrych fore dr 1750, 1957; Danskt musiktryck
intill ijoo-talets mitt, 1962; Musical treasures in the University Li brary of Up-
psala. Exhibition . . ., 1962; Bibliographie der musiktheoretischen Drucke des 16.
Jahrhunderts, 1962; Catalogue of the Gimo Collection of Italian manuscript music
in the University Library of Uppsala, 1963; Bibliographie zur Geschichte des
Musikdrucks, 1965.
DAVIES, Cecilia, engleska pjevaica, sopran (London, oko
1750 3. VII 1836). Ve kao dijete pjevala u Dublinu; u Londonu
prvi put nastupila 1767 na koncertu s arijama iz opera Artaxerxes
(Arne) i Caractatus. Gostovala u Beu i tamo sa sestrom Marian-
nom pouavala kerke Marije Terezije u pjevanju i sviranju.
Osobit uspjeh doivjela je 1771 u Rimu, gdje su je prozvali
L'Inglesina i slavili vie od svih talijanskih pjevaica, osim Ca-
terine Gabrielli. God. 177378 primadona Talijanske opere u
Londonu i zatim do 1784 u Firenci. Nakon toga ivjela u Londonu,
nastupajui, do 1791, kao koncertna i oratorijska pjevaica. Ob-
javila je zbirku od 6 pjesama, 1817*
DAVIES, Fanny, engleska pijanistica (Guernsev, 27. VII
1861 London, 1. IX 1934). Uila u Birminghamu, Leipzigu i
kod Clare Schumann u Frankfurtu na Majni; debitirala 1885 u
Londonu s Beethovenovim koncertom u G-duru. Gostovala u
svim evropskim muzikim sreditima. Izvrstan interpret Beetho-
venovih, Schumannovih i Brahmsovih djela, podjednaki
lagala za stare engleske majstore i noviju klavirsku muzik
prva u Engleskoj izvodila Debussvjeve Preludije.
DAVIES, Henry Walford, engleski orgulja, kom
muziki pisac (Oswestry, 6. IX 1869 Wrington, Som
III 1941). lan djeakog zbora u Windsoru i tamo>
uenik W. Parrata, studij zavrio na Royal College of
Londonu (Ch. V. Stanford, Ch. H. Parry, W. S. Rocl
kojoj je ustanovi 18951903 predavao kontrapunkt,
orgulja i zborovoa u Londonu (Bach Choir), predavao j
u Walesu i na Univerzitetu u Glasgowu. God. 1927 p
gulja u St. George's Chapel, Windsor, 1934 dobio nalo
of the King's Music. Odrao seriju predavanja na Radiji
BBC). Od njegovih kompozicija najveu je popularne
Solemn Melody u kojoj je izvrsno pogodio engleski muzi
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1911. Za klavir i 01
Children' s Symphony. 1927; Conversations, 1914 i Memorial Suite.
orgul je i orkestar : Solemn Melody, 1908 i Memorial Melody, 193
Overture, 1910; Parthenia-Suite, 1911; suit a, 1912; suita London
Schools, 1932; Holiday Tunes, 1907; fantazija Big Ben Looks On, rc
MORNA: suit a Pet er Pan za gudaki kvart et , 1909; kl avir ski kvii
2 sonate za violinu i klavir, 1894 i 1896. Djeja opera What Luck
VOKALNA: oratorij The Temple, 1902. Kantate: Herve Riel, 1895;
Jovial Huntsmen, 1902; Everyman, 1904; Heaven' s Gate, 1917; Hig
King, 1926. Za sole, zbor i orkestar: duhovna simfonija Lift up Yt 1906;
Ode on Time, 1908 (rev. 1936); Songs of Nature, 1909; Noblt Five
Sayings of Jesus, 1911; Song of St. Franci s, 1912; Fantasy on of the
Divina Commedia, 1914; Men and Angels, 1925; Christ in th 1929.
Zborovi; solo-pjesme uz klavir i orkestar. et iri Te Deuma motet i.
SPISI: Music and Christian Worship, 1913; Musi cal Wales,
1926: The Pursuit of Music, 1935.
LIT. : H. C. Colles, Walford Davies, London 1942. H. F. Redi
Wal ford Davies, MGG, III, 1954.
DAVIES, Peter Maxwell, engleski kompozitor (Mai
8. X 1934 ). Studirao kompoziciju na Royal Mancheste
of Music i muzikologiju naManchesterskom univerzitetu. ]
nastavio studij kompozicije kod G. Petrassija u Rimu,
1962 kod R. Sessionsa u SAD. 19591962 nastavnik u
Cirencester Gramtnar School, gdje je razvio svoj origin stup
muzikoj pedagogiji. God. 1967 osnovao u Londonu
Pierrot Players s kojim je gostovao na zagrebakom M
biennalu, 1969. Od 1966 radi na Univerzitetu u Adelaidi
za svoja djela Davies najee nalazi u engleskoj srednjov
i renesansnoj muzici, prilagoavajui formalne i konsti
principe tog vremena zahtjevima serijelne tehnike.
DJELA. INSTRUMENTALNA: St. Michael, sonata za 13 i
inst rumenat a, 1957; Prolation za orkestar, 1958; Eantasia on John
*In nomine za orkestar, III, 196264; sinfonia za komorni orkes
Shakespeare Music, zbirka pl esova za 11 instrumenat a, 1963; guda
1961; Antechrist, uvertira za komorni sastav, 1967; L'Homme arme za
menata, 1967; Eram quasi agnus inst rumental ni mot et, 1969. VG
pet mot eta za zbor a cappell a, 1959; O Magnum Mysterium, ciklus
zbor, instrumente i orgulje, 1960; Veni Sancte Spiritus za sol e, zbor
kestar, 1963; 5 moteta za sole, zbor i instrument e, 1964; Ecce manu
za zbor i instrumente, 1965; Frammenti di Leopardi za sopran, alt i kc
stav, 1962; Revelat ion and Fali ( G. Trakl) za sopran i instrument e,
LIT. : R. Henderson, P. M. Davies, The Musical Ti mes, 1961J
DAVI, Colin, engleski klarinetist i dirigent (We
Surrev, 25. IX 1927 ). Studij klarineta zavrio na Royai
of Music u Londonu (F. Thurston). Orkestralni muziar,
nast upa kao dirigent. Od 1952 vodi Mozart Opera C
1959 postao dirigent orkestra Sadler's Wells u I ondonu (1
direktor), a 1966 dirigent opere Covent Garden (od 1971 c
i uz to od 1967 dirigent Simfonijskog orkestra BBC. Ka<
i koncertni dirigent gostovao na svim kontinentima. Nj'
supruga sopranistica April Cantelo.
DAVI, John David, engleski kompozitor (Birm
22. X 1867 Estoril, Portugal, 20. XI 1942). Uio na
vatoriju Raff u Frankfurtu na Majni i u Bruxellesu. Dje
kao nastavnik muzike i kompozitor u Birminghamu.
muzika odaje obiljeja kasnoromantikog stila i esto je p
skog karaktera.
DJELA. ORKESTRALNA: simfoni jska pjesma The Mai d oj
1910; balada The Genci (prema P. B. Shel levu); uvert ira Germania
za L'instruse M. Maeterlincka; Miniatures i Elegy za mal i orkestar;
Evening za gudaki orkest ar. KOMORNA: dva gudaka kvart eta;
za violinu i klavir; 6 stavaka za violinu i klavir. Klavirske kompc Opera
The Zaporoges, 1903.
DAVI, Miles (Dewey Jr.)> ameriki jazz-trublja i
zitor (Alton, 25. V 1926 ). Kao kompozitor najprije pi
ajem Ch. Parkera, od 1946 njegovao moderni jazz i 15
mio prve ploe cool-jazza. Osnovao je niz manjih jazz-ai
koji su svojim kvalitetnim muziciranjem ubrzo stekli velik
Oko 1960 D. je uivao slavu kao najbolji jazz-trublja. f
je sviranje naglaeno lirsko, pa je osobito popularna njeg
terpretacija pjevnih polaganih stavaka.
DAVI, Sammv, ameriki revijski pjeva, glumac i
(New York, 8. XII 1925 ). Nastupa u najpoznatijim rc
DAVI DE BEGNIS 419

kazalitima na Broadwayu. Izvanredno je nadaren, osobito kao
duhoviti imitator likova s kazaline i filmske scene.
DAVISON, Archibald Thompson, ameriki muzikolog
(Boston, u. X 1883 Brant Rock, Cape Cod, 6. II 1961). Studij
zavrio na Univerzitetu u Harvardu (doktorirao 1908) i zatim
uio orgulje kod Ch.-M. Widora u Parizu. God. 190954 pro-
fesor na muzikom fakultetu Univerziteta u Harvardu.
Djelovao i kao orgulja (190938) i zborovoa (Harvard Glee
Club, 1912 34; Radcliffe Choral Society, 191328) te 194155
kao rukovodilac Isham Memorial Library. Bavio se i
kompozicijom. Njemu
\ poast objavljen je 1957 zbornik Essays in music in Honor of
Archibald Thompson Davison by His Associates.
DJELA: Protestant Church Music in America, 1920 (II proireno izd. 1933);
Music Education in America, 1926; Choral Conducting, 1940; The Technique of
Zhoral Composition, 1946; Bach and Handel: The Consummation of the Baroque
in Music, 1951; Church Music: Iliusion and Reality, 1952. Izdao (zajedno sa
W. Apelom) Historical Anthology of Music, 2 sv., 194750. KOMPOZICIJE.
Uvertire: Herc and Leander, 1908 i Tragic Overture, 1918. Muzika kome-
dija The Girl and the Chauffeur, 1906.
DAVISON, James William, engleski muziki kritiar (Lon-
don, 5. X 1813 Margate, Kent, 24. III 1885). Uenik W. H.
Holmesa (klavir) i G. A. Macfarrena (teorija); urednik asopisa
Musical Examiner (184244) i Musical World (184485); su-
raivao u asopisima Saturday Revieto, Pali Mali Gazette i Graphic.
Kao muziki kritiar londonskog Timesa (184679) veoma je
utjecao na muzike krugove. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA: An Essay on the Works of Fr. Chopin, 1849; From Mendelssohn to
Wagner (memoari); popul arni analit iki programi za koncerte (Monday Popular
Conccrts i Halleovi Pianoforte Recitalsj.
DAVISSON, Walther, njemaki violinist i pedagog (Frank-
furt na Majni 15. XII 1885 ). Studirao na Hochovu konzerva-
toriju u Frankfurtu (J. Knorr i A. Rebner). God. 190613 drugi
violinist kvarteta Rebner. Za to vrijeme koncertirao po mnogim
evropskim gradovima. God. 190818 predavao violinu na Hocho-
vu konzervatoriju i zatim na Konzervatoriju u Leipzigu (1932
42 direktor). God. 194748 profesor na Visokoj muzikoj
koli u Halleu i 195055 umjetniki direktor Visoke muzike
kole ti Frankfurtu na Majni. Kao koncertni violinist isticao se
tumaenjem njemake klasine i barokne muzike, naroito djela
J. S. Bacha, ije je violinske koncerte revidirao. Napisao brojne
etide za violinu.
DAVORIJA, kraa vokalna, ponajvie zborna kompozicija,
esto u ritmu koranice. Javlja se redovito u doba buenja na-
cionalne svijesti te nosi izrazito rodoljubni karakter, politiki
aktualan i borben. Davorije, nazvane i budnicama, u velikom su
broju nastajale u Hrvatskoj u doba Ilirskog preporoda. Jedan od
najpoznat ijih primjera je Prosto zrakom ptica leti D. Demetra
s muzikom V. Lisinskog. Po karakteru i djelovanju, davorije su
bliske masovnim pjesmama. Mnoge od njih je narod prihvatio
kao svoje.
Naziv d. moe se upotrebiti i za razne muzike instrumente,
kojima se die buka, a prema izrazu davul za turski bubanj, moe
znaiti i tursku muziku. J. As.
DAVY, Gloria, amerika pjevaica, sopran (Brooklvn, New
York, 29. III 1931 ). Studij pjevanja zavrila 1953 na Juilliard
School of Music u New Yorku (B. J. Soudant) i osvojila nagradu
Marian Anderson. God. 1954 na svjetskoj turneji s ansamblom
Porgy and Bess Opera Company; na njujorkom Metropolitanu prvi
put nastupila 1956 kao Aida (Verdi). Pjevala u Milanu, Beu,
Londonu, Parizu, Bruxellesu, Salzburgu, Edinburghu, Luzernu i
dr. u operi i na koncertnom podiju. Na festivalu u
Donaueschingenu 1957 bila je prvi interpret Henzeova ciklusa
Nachtstucke und Arien. Na opernoj sceni posebno se istakla
kao Anna Bolena (Donizetti).
DAVY (Davey), John, engleski kompozitor i violinist (Creedv
Bridge, Exeter, 23. XII 1763 London, 22. II 1824). Uenik
W. Jacksona u Exeteru, djelovao je tamo kao orgulja. Od 1790
violinist orkestra kazalita Covent Garden. Od njegovih pjesama
osobitu je popularnost stekla The Bay of Biscay, Of iz scenske
muzike za igrokaz Spanish Dollars.
DJELA. DRAMSKA: komina opera What a Blunder!, 1800. Bal eti: Alfred
the Great or The Danish Invasion, 1789; The Brazen Mask or Alberto and Rosabella,
1802 i Red Roa or Oswyn and Helen, 1803. Scenska muzika za igrokaze (izbor); A
Pennyworth of Wit, 1796; Family Ouarrels, 1802; Harlequin' s Habeas, 1802:
Harleouin Ouicksilver, 1804; The Miller's Maid, 1804; Harlequin-s Magnet, 1805;
Spanish Dollars or The Priest of the Parish, 1805; The Blind Boy, 1807.
DAVVSON, VVilliam Levi, ameriki kompozitor (Annis-
ton, Alabama, 26. IX 1898 ). Muziku studirao na Tuskegee
Institute (Alabama), zatim kod C. Buscha na Homer Institute
u Kansas Citvju te na American Conservatory u Chicagu. Nastav-
nik na raznim muzikim kolama, od 1931 direktor je Srednje
muzike kole u Tuskegeeu i zborovoa. D. je prvi medu crnakim
kompozitorima napisao simfoniju.
DJELA: Negro Folk Symphony, 1931; scherzo za or kest ar, 1930. Kla-
virski t rio; sonata za viol inu i klavir. Zborovi a cappell a (Ain'-a That Good
News) i s orkestrom (Break, Break, BreakJ.
DAYAN, Leonzio, armenski muzikolog (Bardizak, 30. VII
1884 ). Benediktinac-mehitarista; studij gregorijanskog korala
zavrio na Papinskom institutu za crkvenu muziku u Rimu.
Djeluje u Veneciji kao zborovoa samostana S. Lazzaro na isto-
imenom otoku i profesor pjevanja i klasinog armenskog jezika
na viem seminaru Kongregacije armenskih mehitarista, iji je
generalni vikar. Uz to je urednik kongregacijskog glasila Pazmaveb.
DJELA: / quattro capitoli della storia della guerra dei Vartan in un codice
antico, 1911; L'archivio centrale dei Mechitaristi di Venezia in S. Lazzaro 1707
I
773> 1930- Od 1952 izdaje zbornik Innario della Chiesa Armena u 12 svezaka.
DAZA, Esteban, panjolski lutnjist iz XVI st. Vjerojatno
roen u Valladolidu. Ostali biografski podaci nisu poznati. God.
1576 objavljen je u Valladolidu njegov zbornik tabulatura za lutnju
Libro de Muica en cifra, intitulado el Parnasso, en el rual se
hallard toda diversidad de Muica, assi Motetes, Sonetos, Vil-
lanescas, en lengua Castellana, y otras cosas, como Fantasias dei Autor,
u kojemu se uz njegove kompozicije nalaze i djela drugih autora
(R. Ceballosa, F. Guerrera, J. Navarra, J. Vasqueza i Villalara).
To je posljednji zbornik tabulatura za lutnju.
LI T. : R. Mit jana, Espagne, A. Lavignac, Encvcl opedie de l a musique.
H. Angles, La Muica en Espafia, Barcelona 1934. J. Subird, Esteban Daza,
MGG, III, 1954.
DE AHNA, Heinrich Karl Hermann ~> Ahna, Heinrich Karl
Hermann de
DE AMICIS BUONSOLLAZZI, Anna Lucia, talijanska
pjevaica, sopran (Napulj, oko 17331816). Uila kod svog oca,
buffo tenora, Antonija Domenica De Amicisa. Debitirala 1755
u Bologni u Galuppijevoj operi La Calamita dei cuori; 1758 in-
terpretirala naslovnu ulogu opere La Serva padrona (Pergolesi)
u Parizu, zatim pjevala u Bruxellesu (kazalite La Monnaie), Lon-
donu (Haymarket), Beu, Innsbrucku te na glavnim talijanskim
opernim pozornicama (Milano, Venecija, Napulj i dr.). Povukla
se sa scene 1788. Proslavila se ljepotom glasa i bravuroznom vo-
kalnom tehnikom. Burnev navodi da je prva pjevala brze uzlazne
pasae u koloraturnom staccatu dostigavi s lakoom visinu od
e
a
. J. Ch. Bach joj je povjerio glavne sopranske uloge na praizvedbi
svojih opera Orione i Zanaide u Londonu (1763), a Mozart je za
nju napisao veoma teku koloraturnu ulogu Giunije u Ludo Silla
(1772).
LIT. : Ch. Burney, A General Hi st or v of Music, IV, London 1789.
L. Schiedermair (urednik), Die Briefe Mozart s und seiner Famil ie, Miinchen
i Leipzig 1914.
DE ANGELIS, Alberto, talijanski muziki kritiar i publi-
cist (Rim, 4. IX 1885 2. II 1965). Redaktor rimskih novina
La Tribuna (190638) i Giornale d'Italia (193951) i suradnik
stranih muzikih asopisa {Musical Digest u New Yorku, La
Nacion i Revista de Muica u Buenos Airesu). Na njegov poticaj
osnovani su Museo Belliniano u Cataniji (1926) i Museo dell'Opera
di Roma (1933).
DJELA. VItalia musicale di oggi. Dizionario dei musidsti, 1918; Domenico
Mustafd: la Cappella Sistina, la Societd musicale romana, 1926; La Muica a
Roma nel sec. XIX, 1935; Scenografi italiani di ieri e di oggi, 1938; // T. Aliberto
0 delle Dame, 1951. Studije i lanci.
DE ANGELIS, Nazzareno, talijanski pjeva, bas (Rim, 17.
XI 1881 14. XII 1962). Kao djeak pjevao u Sikstinskoj kapeli
u Rimu, uitelji su mu bili G. Fabbri, Reali i Ricci. Na opernoj
pozornici debitirao 1903 u Aquili kao Podesta (Donizetti, Linda
di Chamounix) i ubrzo se uvrst io u red najveih talijanskih
basova svoga vremena. U dva navrata lan Opere u Chicagu (1910
11 i 191520), pjevao je do 1939 na prvim talijanskim kaza-
litima. Njegove najvee kreacije bile su: Mojsije (Rossini, Mojsije
u Egiptu), Oroveso (Bellini, Norma), Filip (Verdi, Don Carlos),
uloge u Wagnerovim operama i osobito Mefistof ele (Boito). Bavio
se slikarstvom, kompozicijom i pjesnitvom. Objavio je knjigu
soneta i El Teatro de la vita e la vita dei teatro.
DE ANGELIS, Ruggero, talijanski kompozitor (Rim, 14. II
1896 ). Zavrio studij tehnike, u muzici su mu uitelji bili G.
Setaccioli i F. Bajardi (klavir) i D. Alaleona (kompozicija). Po-
haao i teaj instrumentacije na akademiji 5. Cedlia u Rimu.
Djelovao kao kritiar u raznim listovima i asopisima.
DJELA. Za gudaki orkestar : Mascherata i Concerto dei tulipani. Za kl avir
1 gudae: suit a tampe i Concerto della primavera. Brividi nella notte za gu
daki kvart et. Kompozicije za klavir (Sonata cromatica; preludiji). Opere:
11 Testamento di Arlecchino; II Cuore di legno; Madonna Belcolore, 1928; Una
Notte con Venturella; Ultima confessione, 1932; Mandragola. Mistica gemma
za sole, zbor i orkestar; Santa Maria degli Angeli za enske gl asove i orkestar;
Vecchio quartiere za zbor; solo-pjesme.
DE BEGNIS, Giuseppe, talijanski pjeva, bas (Lugo, Ro-
magna, 1793 New York, 1849). Debitirao 1813 u Modeni kao
Ser Marcantonio (Pavesi) i ubrzo se razvio u jednog od najugled-
nijih basova buffo svoga doba. Pjevao na talijanskim opernim
420 DE BEGNIS DEBUSSY

pozornicama, 182127 u Londonu i dr. God. 182334 vodio je
opernu stagionu u Bathu, a 183437 u Dublinu. Rossini je za
njega napisao ulogu Magnifica u svojoj operi La Cenerentola.
DEBELI, Nikola, dirigent (Zagreb, 24. XI 1934).
Diplomirao na Muzikoj akademiji u Sarajevu i 1967 postigao
stupanj magistra za opersko dirigovanje (I. tajcer). Usavravao
se na Mozarteumu u Salzburgu (L. Matai) i na Manhattan
School of Music u New Yorku (J. Parlea). Na Meunarodnom
takmienju mladih dirigenata u Besanconu 1961 osvojio drugo
mjesto. Od 1956 korepetitor i od 1959 dirigent Opere u Sarajevu;
od 1971 direktor je Gradskog orkestra u Dubrovniku. Kao sim
fonijski dirigent gostovao u Njemakoj, Poljskoj, SAD i dr. z. Ku.
DEBEVEC, Ciril, operni reiser i glumac (Ljubljana, 2. IV
1903 ). Studirao na filozofskom fakultetu u Ljubljani i Pragu
i na Konzervatoriju u Pragu, a usavravao se u dramaturgiji u
raznim gradovima zapadne Evrope. Bio je glumac i dramski
reiser; sada je operni reiser u Ljubljani, a gostuje i u drugim
naim gradovima. Neko je vrijeme predavao opernu dramaturgiju
na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Objavio vie lanaka, eseja
i rasprava s podruja kazaline umjetnosti. D. CO.
DE BOECK, Auguste -> Boeck, Auguste de DEBUSSY, Claude-
Achille, francuski kompozitor (St. Ger-main-en-Laye, 22. VIII
1862 Pariz, 25. III 1918). Potie iz graanske porodice; otac
mu je bio mali trgovac porculana u St. Germainu, kasnije
elezniarski nametenik u Parizu. Osnove obrazovanja dala mu je
mati, tako da D. nije nikad polazio neku
javnu kolu osim Konzervatorija. Njegov muziki talent otkriva
pijanistkinja Antoinette Maute de
Fleurville, Chopinova uenica,
koja ga 1871 poinje poduavati
klavir. U jedanaestoj godini D. je
primljen na Pariki konzervatorij.
Nastavnik solfeggia A. Lavignac
posveivao mu je mnogo panje,
upuivao ga posle asova u
dobru muziku, dok se njegov
nastavnik klavira A. F. Mar-
montel protivio njegovom sviranju
etida i dela klasiara, govorei:
On ne voli klavir ali voli
muziku (L. Vallas). D. ipak
dobiva pohvale i nagrade. U klasi
harmonije profesora E. Duranda,
D. esto izaziva negodovanje i
nastavnika i kolega zbog
nepotivanja ustaljenih harmonskih
zakona i principa i korienja paralelnih kvinti, oktava i nonskih
akord-skih konstrukcija. Nastavnik kompozicije E. Guiraud
pokazivao je mnogo vie smisla za Debussvjeve improvizacije
ostavljajui mu punu slobodu u oblikovanju harmonija u prvim
kompozicijama za glas i klavir.
God. 188081 D. putuje kao kuni pijanista Nadede von
Meck (pokroviteljice P. I. ajkovskog) po vajcarskoj, Italiji,
potom i u Moskvu, gde upoznaje pesme Borodina i Rimskog--
Korsakova. Ruska narodna muzika i improvizacije ciganskih
orkestara ostavljaju na njega dubok utisak. Po povratku iz Moskve
D. postaje stalan korepetitor pevakog kursa drutva Concordia,
iji je predsednik bio h. Gounod. Vreme od 1881 do 1884 vrlo
je znaajno u Debussvjevu ivotu. Tada je napustio roditeljsku
kuu i preao porodici inenjera Vasniera. Gospoa Marie--
Blanche Vasnier, muzikalna i kulturna pevaica, uvodi ga u
drutvo umet nika i intelekt ualaca. U to vreme D. komponuje
prva znaajnija dela, niz pesama za glas i klavir, i intenzivno se
priprema za Prix de Rome, koji dobija 1884 kantatom L'Enfant
prodigue. Ova kantata je koncipovana potpuno u duhu ukusa
toga vremena; oslanja se na laku melodiku massenetovskog tipa
sa izvesnim nagovetajima novina u harmonskom tretmanu. Kao
dobitnik Rimske nagrade D. je trebao da provede u Rimu tri
godine. Njegov boravak u rimskoj Villa Medici ispunjenje mnogim
unutranjim borbama. Otcepljen od blagotvornog uticaja gospoe
Vasnier, oseajui se osamljen, D. proivljava duevnu krizu i
smatra da se latio posla za koji nije dorastao.
Radi retko i teko. Pokuava da radi na muzici za Salambo,
no ovu ideju brzo naputa posveujui se ozbiljnom studiranju
Wagnerovih opera. Tristan postaje njegovom pasijom, ali on
mata o novim formama muzike drame u kojoj e glavni akcenat
biti u lirici teksta, u pevanoj melodici, a ne u razbuktalom or-
kestru. Napaja se muzikom J. S. Bacha, Beethovena, slua mise
Palestrine i Lassa, upoznaje se sa Verdijem, Lisztom, Boitom, ita

Shakespearea. Dela koja je D.
prema obavezi slao Francuskoj
akademiji (simfonijska oda
Zuleima, simfonijska svita za hor
i orkestar Printemps, kantata za
sola i hor La Da-moiselle elue,
dovrena u Parizu) nisu naila na
dobar prijem i D. je ocenjen kao
muziar koji stvara bizarnu, ne-
razumljivu i neizvodljivu muziku.
Poslednja iz serije obaveznih
kompozicija, Fantaisie za klavir i
orkestar, nastala je 1889 u Parizu.
Ove kompozicije jasno pokazuju
postupnost u formiranju
Debussvjeva muzikog jezika i
stila i nastojanja da se u
kompozicionoj tehnici izvue iz
kliea. U njima se, dodue, osea
jak uticaj wagnerijanske melodijske
koncepcije, opaaju se harmonije
Tristana, Parsifala i Sumraka
bogova, pa stilski uticaj Mas-
seneta, Gounoda, Bizeta i dr., ali
se istovremeno javlja elja
za novim, zvune kombinacije odaju
prefinjen ukus '. boje, rafinovane i delikatne.
God. 1887 D. prekida boravak u Rimu i definitivno s
u Pariz. Raskida sa Akademijom ( Academie des Beaux-
vezuje se ponovno, ali kratkotrajno, sa porodicom Vasnier.
dva puta u Bavreuth (1888 i 1889) i upoznaje gotovo sva
rova dela, zanosi se do ekstaze, da bi se ubrzo razoarao. E
i utisci iz iduih godina (oko 188992) snano utiu na Deb
stvaralaki razvoj. On dolazi u blii dodir sa itavim niz
prednijih francuskih umetnika (H. de Regnier, A. Gide, P.
E. Satie, E. Chausson). Obilazei 1889 Svetsku izlobu
ljone, gde su Kinezi, Indoneani i muziari drugih orije
zemalja svirali na starim i egzotinim narodnim instrurr
D. se oduevljava nepravilnostima forme i ritmike pojedi]
rodnih pesama, a naroito ga impresionira zvuk indonei
gamelana; raznovrsnost tonaliteta, bogatstvo boja, oporo
monije i melizmatina, nostalgina melodika muzike i
naroda otkrivaju mu nove izraajne mogunosti i navode
diskutuje sa svojim kolegama (P. Dukasom, R. Bonheun
Godetom) o problemima savremene muzike. Na koncertii
vodom Svetske izlobe D. upoznaje dela Borodina, Rii
-Korsakova, Glazunova, Balakireva, Musorgskog i dr. Ovi k
potakli su ga da proui partituru opere Boris Godunov. U
vanje tog dela doprinelo je Debussvjevom definitivnom oce
od Wagnera. Muzika Borisa Godunova, liena formalizma i
patosa, neposredna, snana u izrazu, smiono slobodna u 1
nijama, uplivisala je na Debussvjevu muziku, naroito na
Pelleas et Melisande.

(

Drugovanje sa umetnicima oko S. Mallarmea i esto'
tovanje o problemima umetnosti u prostorijama knjiare
Independant odigralo je takoe znaajnu ulogu u forn
Debussvjeva umetnikog izraza. U krugu ovih umetnika av
dista on je naao potvrdu za svoja shvatanja umetnosti, defii
oblikovao svoj estetski stav i svoj osobeni muziki izra;
uticajem pesnika simbolista D. pie ak i stihove Proses Li
Taj upliv i taj krug opisao je, kasnije, P. Dukas (u Revue Mm
Verlaine, Mallarme, Laforgue doneli su nam nove tonove
zvunosti . . . shvatali su stih ili prozu kao muziari; nego
ih kao muziari i poput njih povezivali su slike sa zvukovin
tim slikama odgovaraju. Na Debussvja su najjae uticali knjii
Ne muziari . . .. U to vreme D. se naroito sprijateljio
Louysom, veoma obrazovanim knjievnikom; sa njim snuj
nove o saradnji u nekoliko dela od kojih je jedno ostvareno:
pesama Chansons de Bilitis (1897). D. se upoznaje i sa P. "\
neom, ije pesme naroito voli i komponuje (Trois mi
Fetes galantes). U periodu sazrevanja novih estetskih pri
dakle u godinama izmeu 1887 i 1892, D. stvara nekoliko z;
nih klavirskih dela (Arabesques, Reverie ...) i pesama (Cinqi
de Baudelaire, Ariettes oubliees). Poto se oduevio pesr delom
M. Maeterlincka, Pelleas et Melisande, D. je 1892 o< da
komponuje operu. U ovom tekstu naao je sve to mu j
potrebno da ostvari svoje shvatanje muzike drame; on 1
omoguio da realizuje svoje ideje o operi, u kojoj e muzika
tamo gde reci nisu dovoljno snane da sve izraze (jer je n
za ono to je neizrecivo), u kojoj e muzika izlaziti iz sen


C. -A. DEBUSSY. Djel o M.
Bascheta

Debussyjeva rodna ki
DEBUSSY 421

bi se opet u senku potpuno uvukla i u kojoj e ona uopte biti
diskretna osoba. Iako mu je ovaj tekst omoguio da svoje snove
vee za snove pesnika, rad na ovom delu napredovao je vrlo sporo
praen stalnim kolebanjima. U pismu svom prijatelju Chaussonu
tui se D. na tekoe u radu oko Pelleasa, govorei da je proveo
dva dana u traganju nizaim, jer je Melisanda sazdana
niodega, i da je u tom traganju izgubio snagu. Arkel ga
uznemiruje, jer je to linost-grob koja je neno staloena i
proroanska kao one koje e skoro nestati, a sve to treba da se
izrazi sa: do, re, mi, fa, sol, la, si, do! D. uzvikuje: Kakav
zanat! Komponujui muziku za Pelleasa, D. je stalno izbegavao
uticaj Wagnera i polemisao sa wagnerijanskim muziko-
dramskim tretmanom. Na tom delu radio je itavih 10 godina.
God. 1893 pojavljuje se gudaki kvartet, jedna od najznaaj-
nijih Debussvjevih kompozicija; to je prvo njegovo delo koje je
izazvalo optu panju i priznanja. Sve je tu novo: i forma koja
je veoma slobodna, a ipak jasna, ista u obrisima, i harmonije
koje su smione ali niti otre niti tvrde, i melodika koncentrisana,
a istovremeno tena. elo delo je izgraeno tako rei u jednom
dahu. Mallarmeova poema L' Apres-midi d'un faune posluila je
1892 Debussvju kao podloga za simfonijski preludium. Ovo je
delo najtipiniji primer muzikog impresionizma; sam D. nagla-
ava da to nije sinteza Mallarmeove poeme nego slobodna ilu-
stracija . . . niz dekora u kojima se kreu elje i snovi fauna. Tu
se javljaju bitne karakteristike Debussvjeve muzike: fragmentacija
do najsitnijih delova i pokret; melodijska linija se lomi, skrauje,
deli, prekida je drugi motiv ili prelazi na drugi instrument; klasina
simetrija je naputena; orkestracija je prozrana, akordi kolo-
ristiki rafinirani, iste vrste instrumenata nastupaju u unisonu,
zvune boje se slau jedna do druge, rede se meaju. U toku od dve
godine (189799) zavrava D. divna impresionistika zvuna platna
Nocturnes.
Pored tekog i ozbiljnog rada na kompoziciji D. se sve ee
javlja kao muziki kritiar i pisac (u Le Figaro, Muica, Mercure
de France i dr.). Njegova zapaanja su tana, sudovi otri, a for-
mulacije esto usmerene da izazovu polemiku.
U aprilu 1902 odrana je premijera opere Pelleas et Melisande;
pojava Debussvjeve lirske drame podelila je pariku muziku
kritiku i publiku u dva tabora. Jedni proglauju delo genijalnim,
a drugi mu osporavaju svaku vrednost. Daljnje izvoenje Pelleasa
izaziva otre polemike i dovodi do formiranja dveju suprotnih
grupa muziara, jedne oko Schole Cantorum sa V. d'Indvjem
(iako je pisao o Pelleasu pozitivno, d'Indv se ne slae sa Debussvje-
vim estetskim principima) i druge oko Konzervatorija. Vei broj
mladih naprednih kompozitora (meu njima F. Schmitt i Ravel)
je uz Debussvja. Njima je Pelleas bio konani povod da se suprot-
stave muziarima koji odravaju klasine tradicije. Pristalice
Debussvja smatraju ga vodom nove kole, a mnogi meu njima
podraavaju mu gotovo do apsurda, tako da sam D., koji nije sude-
lovao u tim polemikama, esto govori o elji da bei u nepoznato
kako bi se oslobodio debussista. Prepirke se nastavljaju oko
simfonijske poeme La Mer (1905) i traju gotovo desetak godina.
God. 1911 za dva meseca intenzivnog rada D. komponuje Le
Martyre de St. Sebastien na tekst G. D'Annunzija. Neki kritiari
svrstavaju taj misterij meu najlepa Debussvjeva dela, a E.
Vuillermoz ga naziva francuskim Parsifalom. Idue godine, na
traenje S. Djagiljeva, umetnikog efa Ruskog baleta, nastaje
balet Jeux za V. F. Nizinskog. Izveden prvi put 15. V 1913 (dve
nedelje pre Stravinskijevog Sacre du Printemps), Jeux nije izazvao
naroitu panju ma da se radi o delu u kojem skoro pola veka
kasnije P. Boulez pozdravlja jedan novi oblik miljenja i smatra
ga kapitalnim u istoriji savremene estetike. Novost tog baleta
osniva se na formalnom znaenju primarnih elemenata muzike:
ritma (asimetrinog) i timbra. To je sasvim slobodna i nestabilna
muzika u kojoj je vanredna raznolikost motiva organizirana u
strogom jedinstvu tempa.
Izmeu 1908 i 1914 D. mnogo koncertuje kao pijanista ili diri-
gent vlastitih dela: najpre u Parizu, 1908 i 1909 u Londonu,
1910 u Budimpeti i Beu, 1911 u Torinu, 191314 u Moskvi i
Petrogradu, gde doivljava goleme uspehe, potom u Nizozemskoj
i Rimu (1914). U to vreme njegova muzika osvaja sve iri krug;
prema beleci povodom njegovog koncerta u Amsterdamu on je
danas autoritet ne samo u Francuskoj, nego u itavom muzikom
svetu. Tih godina D. pie niz klavirskih kompozicija (12 Preludes;
12 Etudes) i dve sonate: za violonelo i klavir i za flautu, harfu i
violu. God. 1916 komponuje poslednje svoje delo, sonatu za klavir
i violinu. elja da napie est sonata za razne instrumente i da
etvrta bude za obou, hornu i clavecin ostala je neostvarena.
God. 1918, u toku poslednje neprijateljske ofanzive, D. je sahranjen
na groblju u Passvju.
D. se ubraja meu najmarkantnije linosti kako francuske
tako i celokupne evropske muzike novijeg vremena. On je otvo-
rio nove puteve razvoja, izgradivi novi muziki stil, ~> impresio-
nizam, i definitivno oslobodio francusku muziku Wagnerovog
uticaja, suprotstavljajui mu sasvim drugaiju umetnost, proetu
izrazito francuskim obelejima. D. je majstor diferencijacije
zvuka, nijansiranja, senzibiliteta koji je izraen suzdrano bez pa-
tosa; njemu je strano sve to je retoriko-spekulativno ili mo-
numentalno, on trai punu slobodu lienu svih intelektualnih
shema, smatra da muzika nije vie ili manje tana reprodukcija
prirode nego se zasniva na tajanstvenom saglasju izmeu pri-
rode i mate. Debussvjevo shvatanje muzike najjasnije ilustri-
raju njegove vlastite reci: Ja sam sebi stvorio religiju od tajan-
stvene prirode . . . Tko e znati tajnu muzikog stvaranja? um
mora, krivulja nekog horizonta, vetar u liu, zov neke ptice
ostavlja u nama mnogobrojne impresije. I odjednom, bez ikakvog
naeg sudelovanja, jedno se od tih seanja proiri izvan nas i
izrazi se muzikim jezikom. To seanje nosi u sebi svoju har-
moniju. Ma koliko mi nastojali, neemo vie nai ni tanije, ni
iskrenije harmonije . . . Mrzim doktrine i njihove drskosti . . .
Ja elim da pevam o svom unutranjem pejzau naivnom bezazle-
nou deteta . . . (D. oko 1910). D. se skoro nadovezuje na stare
francuske klavseniste i njihove minijature, ali se od njih razli-
kuje novom, prefinjenom osetljivou za pojave iz ivota i umet-
nosti. Pribliivi svoje stvaralake napore ciljevima slikara impre-
sionista i pesnika simbolista, on je dao nove, jedinstvene primere
sintetikog stapanja elemenata sa razliitih umetnikih oblasti.
Njegova osebujna umetnost izvrila je golem uticaj na sa-
vremenike u Fran-
cuskoj i van nje.
U izgraivanju
svoje harmonske os-
nove D. polazi u po-
etku od Rameauo-
vog omilelog akorda
sa dodatnom sekstom,
i njegove obrtaje, se-
ptakorde, ne razre-
ava, nego vezuje sa novim
etvorozvu-cima i
petozvuci-
ma, a docnije stvara nova sazvuja (osobito sa prekomernim interva-
lima) koje gradi iz celostepene ili hromatske skale. Pored toga, nje-
gov akord je esto proizvod prethodnog melodijskog toka ili obrnu-
to, melodijski pokret izvuen je iz akordskog sklopa. Slobodnim
postupanjem u vezivanju akorda, nizovima paralelnih etvorozvuka
i petozvuka, D. u stvari raskida funkcionalne odnose, obogauje
harmoniju i daje iroke mogunosti za daljnji razvoj, kojem je
delimino pola savremena muzika. D. rado upotrebljava staro-
crkvene tonalitete i pentatoniku. U delima iz kasne faze javlja
se i politonalnost, melodijske linije se kreu u paralelnim malim
sekundama, konture su odreenije, linearni element jae istaknut.
U Debussvjevoj muzici skoro da nema velikih melodijskih
raspona. Njegova melodika je uska, valovita, ponekad deluje
nedovreno, jer je jedva naznaena, isprekidana, ali intenzivna,
puna atmosfere i oseanja. Ako je vezana uz literarni tekst, ona
obino nastaje iz fleksije jezika i muzikog transponovanja psiho-
lokog tumaenja toga teksta. Ako nije direktno vezana uz pes-
niki tekst, ona je skoro uvek plod asocijacije i matanja na osno-
vama slikarskog ili poetskog dela. Njegova muzika nije nikad
vulgarno deskriptivna, a zvune onomatopeje javljaju se vrlo
retko. Bilo je kritiara koji su Debussvju osporavali melodinost.
Na jednu takvu beku kritiku D. je besno odgovorio da njegova
muzika i nije nita drugo nego melodija. Ritmika kod Debussvja
izvire iz prirodne metrike govora i iz plesa, to ukazuje delom na
uticaje gregorijanskog korala te ruske i orijentalne muzike; otuda
su njegovi ritmovi tako fluidni, lagani, promenljivi, iznijansirani.
U njegovoj muzici stalno se susree proimanje duole i triole, a
esto korienje sinkopa daje njegovoj ritmici posebnu dra.
U nekim delima nailazimo na ritmove jazza, a u nekim figure
panskog plesnog folklora.
D. ima naroito razvijen smisao za boje. Njegove klavirske
kompozicije odiu u prvom redu majstorskim korienjem pija-
nistike tehnike, ali iznad svega obiluju prefinjenim zvunim
bojama koje proizlaze iz specijalnog tretiranja instrumenta. Ovo
inzisliranje i uivanje u zvunim bojama opaamo i u gudakom
kvartetu, naroito u drugom i treem stavu. Svakako, da o De-
bussvju kao majstoru boja najreitije govore orkestarske kompo-
zicije koje su uvek u prvom redu bogata muzika platna. D. je
flikar tonovima. Svi njegovi stvaralaki postupci i sve novine na
koje nailazimo u njegovim delima imaju korena i duboko su vezani
sa njegovim shvatanjem umetnikog dela uopte i sa njegovim
Debussyjeva posveta II. Malherheu
422 DEBUSSY DECHANT SUR LE LIVRE


Pelleas et Melisande (Pari 1902), inscenacija Jusseaumea
pogledom na ivot i svet. On polazi uvek od realnost i, njemu
je uvek pred oima stvaran svet, ali on njega transponuje u svet
fantazije, slobodne mate i halucinacije. Svoje objekte vidi u
magliastom osvetljenju, pod velom, podvrgava ih kaprisu, pa
kad pria o vodi, kii, vetru, oblacima, moru, sirenama, plavia-
stoj kosi ili katedrali, on peva o jednoj spontanoj viziji odreenog
momenta i daje snovienje jednog raspoloenja. Zahvaljujui
novinama u nainu oblikovanja muzike materije (umesto sonat-
nog principa, naelo nizanja i monotematskog oblikovanja), u
harmonskoj gradi i u slaganju zvunih boja, celokupan opus
ebussvja oznauje zavretak novoromantiarskog muzikog
perioda i poetak novog puta, puta traenja na kojem su docnije
izrastala i sazrevala velika imena savremene muzike.
DELA. ORKESTARSKA: Prelude a V apres-midi d'un faune, simf. poema,
prema eklogi S. Mal larmea, 189294; Priniemps, simf. suit a (orkest rirao H.
Biisser na osnovu redukcije za kl avir 4-runo), 188687; Nocturnes: Nuages,
Fetes, Sirenes (sa enskim horom), 189799; La Mer, 3 simfonijske skice: De Vaube
a midi sur la mer, Jeux de vagues, Dialogue du vent et de la mer, 190305; Itnages:
Iberia, Rondes de printemps, Gigues (ork. dovrio A. Caplet), 190612; Fantaisie za
klavir i orkestar, 188990; Danses: Danse sacre, Danse profane za hromat sku harfu i
gudaki orkest ar, 1904; Intermezzo, 1882. KAMERNA: gudaki kvartet u g-
molu op. 10, 1893; klavirski t rio. 1880; sonata za violonelo i klavir, 1915;
sonat a za flautu, viol u i har fu, 1915; sonata za viol inu i kl avir, 191617;
Rhapsodie za saksofon i klavir, 190305 (za saksofon i orkestar trans-kribirao
Roger-Ducasse, 1919); Premiere rhapsodie za klarinet i klavir, 190910 (docnije
orkestr irao D.); Petite piece za klarinet i kl avir ( I I verzija za kl arinet i
orkestar), 1910; Syrinx za fl autu solo, 1912. KLAVIRSKA: Danse bohe-
mienne, 1888; Deux arabesques, 1888; Reverie, 1890; Ballade slave (kasniji naslov
Ballade), 1890; Tarentelle styrienne (kasnije nazvana Danse; orkestrirao M. Ravel
1923), 1890; Valse romantique, 1890; Nocturne, 1890; Suite bergamasque: Pre-
lude, Menuet, Clair de lune, Passepied, 18901905; Mazurka, 1891; Pour le piano,
svita, 18961901 ( II stavak Sarabande, kasnije orkestrirao M. Ravel); Estampes:
Pagodes, Soirees dans Grenade, Jardins sous la pluie, 1903; Esquisse (kasnije D
y
un
cahier d'esquisses), 1903; Masques, 1904; L'Isle joyeuse, 1904 (orkestrirao B. Molinari,
1923); Images, 2 serije: I, Refiets dans l'eau, Hommage d Rameau, Mouvement, 1905;
I I, Cloches d travers les feuilles, Et la lune descend sur le temple qui fut, Poissons
d'or, 1907; Children's corner, 6 kraih kompozicija (orkestrirao A. Capl et, 1911),
190608; Hommage a Haydn, 1909; La Plus que lente, 1910 (D. orkestrirao
1912); Douzepreludes, 2 knjige: I, Danseuses de Delphes, Voiles, Le Vent dans la
plaine, Les Sons et les parfums tournent dans Vair du soir, Les Collines d"
Anacapri, Des pas sur la neige, Ce gu'a vu U vent d'ouest, La Fille aux cheveux de
lin,La Serenade interrompue,La Cathedrale englou-tie (orkestrirao H. Biisser), La
Danse de Puck, Minstrels, 1910; II, Brouillards, Feuilles mortes, La Puerta del vino,
Les Fees sont 'exquises danseuses, Bruyeres, General Lavine-eccentric, La Terrasse
des audiences du clair de lune, Ondine, Hommage a S. Pickzoick Esq. P. P. M. P. C,
Canope, Les Tierces alternees, Feux d'artifice, 191013; Berceuse heroique . . .,
1914 (D. orkestrirao 1915); Douze e' tudes, 2 sv., 1915. Za kl avir etvororuno:
Petite suite, 1889 (orkest rirao H. Btisser); Marche des anciens comtes de Ross,
1S91 (docnije podnaslov Marche ecossaise sur un theme populaire 1908 u
orkestarskoj verziji); Six epigraphes anti-ques, 1914 (druga verzija za klavir 2-
runo). Za 2 klavira: Lindaraja habanera, 1901; En blanc et noir, 3 capriccia,
1915. DRAMSKA. Opere: Pel leas et Melisande, drame lyrique (prama tekstu
M.. Maeterlincka), 18921902 (Pari 1902; jug. premijera, Zagreb, 12. XII
1923); Rodrigue et Chimene (nedovrena), 189192. Balet i: Jeux, poeme danse
(scenarij i koreografija V. F. Nizinski), 1912; Khamma, legende dansee, 1912
(orkestrirao Ch. Koechlin; koncertna izvedba 1924) i La Boite a joujoux, deji
balet (scenarij A. Helle), 1913 (prvotno klavirski part, or kestr irao A. Caplet , oko
1923). Scenska muzika: Le Mart yre de Saint-Sebastien, misterij za sola, hor i
orkestar (t ekst G. D'Annunzio), 1911; Le Roi Lear (Shakespeare; nedovreno);
Fanfare (instrumentirao Roger-Ducasse); Sommeil de Lear, 190406.
VOKALNA. Kant ate: Daniel, 188084; Le Gladiateur, 1883; L'Enfant prodigue,
1884 (scenska izvedba; 1913); La Damoiselle ilue (poeme Iyrique prema st ihovima
D. G. Rossettija), 188788 (scenska izvedba 1919); Ode a la France (prema
skicama dovrio M. F. Gailard), 191617. Printemps za enski hor i orkestar
(sauvana samo vokal na partitura), 1882; Invocation za muki hor i orkest ar,
1883; Trois chansons de Charles d'Orleans za meoviti hor, 1908. Solo-pesme:
Nuit d'e'toiles (Th. de Banville), oko 1876; Beau soir (P. Bourget), oko 1878;
Fleurs des bles (A. Girod), oko 1878; Madrid, Princesse des Espagnes (A. de
Musset), 187879; Balade a la lune (A. de Musset), 187879; Fleur des eaux
(Bouchor), 1880; La Belle au bois dormant (V. Hypse), 188083; Voici que le
printemps (P. Bourget), 188083; Mandoline (P. Verlaine), X88o83 (orkestrirao L.
Bevdts 1929); Paysage sentimental (P. Bourget), 1880 83; Romance (P. Bourget),
1884; O floraison divine des lilas (Th. de Banville), 1880 84; Souhait (Th. de
Banville), 188084; Serenade (Th. de Banvill e), !88o84; Jane (Leconte de
Lisle), 188084; Flots, palmes, sables (A. Renaud), 1882; Zephir (Th. de
Banville), 1881; Rondeau (A. de Musset), 1882 (orkestrirao D.); Quatre melodies
pour Madame Vasnier (Verlaine, Th. Banville, Mallarme), T88284; Cinq poemes
de Baudelaire, 188789 (III, Lejet d'eau,orkestrirao D.); Ariettes oubliees (P.
Verlaine), 1888; Les Frissons: Dans le jar din (P. Gravollet), 1891; Deux romances
(P. Bourget), 1891; Les Angelus (G. Le Roy), 1891; Trois melodies (P. Verl aine),
1891; Fetes galantes (V. Verl aine), I sv. 3 pesme, 1892;
Proses lyriques (4 pesme na vlastiti tekst), 189293 (orkestrirao Roger ^
192c); Chansons de Bilitis (3 pesme; P. Louys), 1897* (orkestrirao M,
1926); Fetes galantes (P. Verlaine), II sv. 3 pesme, 1904 (delomino or
R. Manuel i L. Beydt s, 1924 i 1929): Trois chansons de France (Ch. d'
T. Lherrnite), 1904; Le Promenoir des deux amants (T. Lhermite), ]
(orkestrirao L. Bevdts, 1927); Trois ballades de Francois Villon, 1910 (.
st rir ao 1910); Troi s poemes de St ephane Mallarme, 1913; Noel de.
qui n' ont plus de maisons, 1915 fra vlastiti tekst; II verzija za dvogl asni
i klavir). PRERADE: obrade za kl avir kompozicija Ch. W. Glucka, ]
manna, C. Saint -Saensa, R. Wagnera (uvertira Ukletog Holandanind),
P. I. ajkovskog (3 igre iz Labueg jezera); instrument irao 1. i 3, stav
Gymnopedies E. Sat iea. Revizija Chopinovih kl avirskih del a sa pred
1 belekama (izdao Durand, 1914) i sonata za violinu i embalo J. S. Ba<
rand, 1915). Literarna dela: La Chute de la maison Usher, operni ' .
2 verzije (prema E. A. Poeu), 190818; scenarij za balet Masques et b
ques, 1910. lanci i kritike, obj. prema Debussvjevom izboru iz 1917 pod r
Monsieur Croche, antidilettante, 1921 (na engleskom 1931; na talijanskoi
Novo, celokupno izd. pod naslovom Monsieur Croche et autres ecri
- PISMA (u zbirkama) : Lett res d Emest Chausson, RM, 1925; Lettrei
Vasnier, ibid., 1926; Lettres de Debussy d son editeur (obj. J. Durand
Correspondance de Claude Debussy et P J. Toulet, 1929; L'Enfance de
lettres de Claude Debussy a Andre Messager (obj. J. A. Messager), 1938
a deux amis R. Godet et G. Jean-Aubry, 1942; Correspondance de Claude
et Pierre Louys (obj. H. Borgeand), 1945; Debussy et D'Annunzio. Corresj
inedite (obj. G. Tosi), 1948; Nezvs Letters (obj. E. Lockspeiser), The
Times, 1956; Lettres de Claude Debussy a sa femme Emma, 1957; Claude
Lettres inedites a Andre Caplet, 1957; Segalen et Debussy, Correspondanc
LIT. : W. H. Dal y, Debussv: a Study in Modern Music, Edinburj
L. Liebich, Claude A. Debussy, London 1908. L. Laloy, Claude I
Pari 1909 (II izd. 1944). F. Santoliquido, II dopo-Wagner: Claude :
e Richard Strauss, Roma 1909. C. F. Cail lard i J. De Berys, Le cas I
Pari 1910. G. Setaccioli, Debussy e un innovatore?, Roma 1910. L
neviere, Claude Debussy et son oeuvre, Pari 1913. RM (broj posve
bussyju), decembar 1920. G. M. Gatti, L'opera pianistica di Debuss
1920.L. Laloy, Le Theatr e de Claude Debussy, RM, 1920. R. J,
Cl aude Debussy, Int roduct ion. I, La format ion musicale et poet ique de
Debussv (18621894); II, Aux temps de Pelleas (18941902); III, D<
aux dernieres Sonates, Revue de Bour gogne, mart-april, maj 1922.
land, Pellas et Mel isande de Cl aude Debussy, u knj. Musiciens d'aujo
Pari 1922. A. Suares, Debussy, Pari 1922 (novo izd. 1951). L,
Les idees de Claude Debussy, Pari 1922. L, Fabian, Claude Debu
sein Wer k mit besonderer Riicksicht auf den musikal ischen Impressic
Miinchen 1923. E. Gianturco, Cl aude Debussv, Napol i 1923. J.
Quelques souvenirs d'un editeur de musique, Pari 1924. L. Pei
L'opera pianist ica di Claude Debussy, Milano 1924. F. H. Shera, I
and Ravel, Oxford 1925. F. Gysi, Claude Debussy, Ziirich 1926. G
Souvenirs d'Achille Debussy, RM, 1926. O. Sere, Musiciens
d'aujord'hui, Pari 1926.La jeunesse de Debussy, RM, maj 1926. M,
nuel, Pelleas et Melisande, Pari 1926 (novo izd. 1950). R. van Santen, E
's Gravenhage 1926. L. Vallas, Cl aude Debussy, Pari 1927.R. J<
Pelleas, Pari 1927. Ch. Koechlin, Debussy, Par i 1927 (novo izd. i<
/ . F. Cokke, Debussy, Phil adel phia 1928. L. Laloy, La musique r et
Pari 1928. J. Lepine, La vie de Claude Debussy, Pari 1930. A.
La musique pour piano de Claude Debussy, La musique francaise de ]
serija, Par i 1930. A. Coeuroy, Claude Debussy, Pari 1930. R
Cl aude Debussy: vues prises de l 'intimite, Pari 1931 (VIII proire
1944). A. Liess, L'harmonie dans les oeuvres de Claude Debussy, RA-
i l i . L. Vallas, Claude Debussy et son temps, Pari 1932 (na engl eskon
M, Boucher, Claude Debussy, Pari 1933. R. Dumesnil, Port raits
siciens francais, Pari 1936. F. Lockspeiser, Debussy, London 1936 (re\
izd. 1951)- A. Liess, Claude Debussy, Das Wer k i m Zeit bil d, 2 sv. ,
burg 1936. E. Decsey, Claude Debussy, 2 sv., Graz-Wien 1936I
1

0. Thompson, Debussy, Man and Art ist, New York 1937. F. Kol sc
Impressionismus bei Debussy (disertacija), Diisseldorf 1937. G.
Zur Phanomenologie des musikalischen Impressionismus insbesonde
fmpressionistischen Kl avierst il s, Wiirzburg 1938. A. Liess, Claude E
und das deutsche Musikschaffen, Wiirzburg 1939. A. Jakobik, Die assi
Harmonik in den Klavierwerken Debussvs, Wiirzburg 1940. R. Paoli, D
Firenze 1940 (II izd. 1952). M. Dumesnil, Claude Debussy: Mast er <
ams, New York 1940. H. Strobel, Claude Debussy, Berl in i Ziiric
(proireno izd. 1952). G. Schaeffner, Claude Debussy und das P01
Bern 1943. P. Landormv, La musique francaise de C. Franck a D
Pari 1943. L. Vallas, Achille Claude Debussy, Pari 1944 (na nen
1950; na t alijanskom 1952). G. i D. E. Inghelbrecht, Claude Debussj
1946 (rcv. 1953). L. Oleggini, Au coeur de Claude Debussy, Pari i(
U". H. Myers, Debussv, London 1948. R. Malipiero, Debussy, Bresci;
G. Ferchault, Claude Debussy musicien francais'-, Pari 1948. P.
Les Ecr its de P. Dukas sur la musique, Par i 1948. E, Lebeau, Debi
l e Theatre, Pari 1948. V. Jankelevith, Debussy et le mystere, Nei
1949. E. R. Schmitz, The Piano Works of Cl aude Debussy, New Yorl
J. d'Almendra, Les modes gregoriens dans l'oeuvre de Claude Dt
Pari 1950. W. Danckert, Claude Debussy, Berlin 1950. H. B, I
Claude of France: the Story of Debussy, New York 1950. ' G. Pesenti, D
musicista arist ocrat ico, Borgo S. Dal mazzo 1951. A. Golea, Pelleas et
sande: anal yse post ique et musical e, Pari 1952. J.van Ackerle, Pel
Melisande ou la rencont re miracul euse d'une posie et d'une musique
1952. A. Gauthier, Debussy; documents iconographiques, Geneve 15
A. Schaeffner, Debussy et ses rapport s avec l a musique russe, Musique
1, Par i 1953. H. Rutz, Claude Debussy. Dokument e seines Leber
Schaffens, Miinchen 1954. A. Liess, Claude-Achil le Debussv, MGC
1954. V. I. Seroff, Debussy: Musician of France, New York 1956 (fra
prevod, Pari 1957). E. Vuillermoz, Claude Debussy, Pari 1957.
Schaeffner, Claude Debussy ct Victor Segal en, RAM, 1959. F. Lesure, <
Debussy, cat alogue de Pexposit ion a l a Bibliotheque Nationale, Pari 19
Y, Tienot i O. d' Estrade, Debussy, l 'homme, son oeuvre, son milieu, Pari;
La Revue musical e, poseban broj posveen Debussyju (sa dosad neot
nim dokument ima), 1962. M. Dietschy, La passion de Cl aude Debussj
gages 1962. E. Lockspei ser, Debussy: His Life and Mind, 2 sv., L
196265. Kolektiv autora, Debussy et V evolution de la musique au X}
cle, Pari 1965. O.
DBUT (franc. prvi udarac u nekim igrama; poetak)^
nastup nekog umjetnika u javnosti, poetak karijere. Koc
se najvie upotrebljava kad je rije o muzikom, dramsko
baletnom umjetniku.
DECHANT -> Diskant \
DECHANT SUR LE LIVRE
Diskant 1
DECHEVRENS DEEGE 423

DECHEVRENS, Antoine, vicarski muzikolog (Chenes
kraj eneve, 3. XI 1840 eneva, 17. I 1912). Isusovac, dirigent
kolegija svoga reda u Parizu, zatim profesor teologije i filozofije
na Katolikom univerzitetu u Angersu. Prouavao gregorijanski
koral i neumatsku notaciju. Zastupao je miljenje da su stare
crkvene pjesme imale bujnu i raznovrsnu ritmiku.
DJELA: Du rylhme dans l'hymnographie tatine, 1895; Etudes de science
musicale (3 sv.), 1898; De la musique Arabe, 1899; Les vraies melodies gregorien-
nes, 1902; Composition musicale et composition litterale, 1911; Les ornements dans le
chant gregorien, 1913; studija o kineskom tonskom sistemu, SBIMG, 1901
02 i dr.
LIT.: H. Riemann, Das Problem des Choralrhyt mus, PJB, 1905.
DECIMA (lat. decimus deseti), i. deseti dijatonski stupanj.
2. Interval izmeu prvog i desetog stupnja dijatonske ljest
vice, odnosno oktavno proirenje terce (ce
l
). D. je nesavrena
konsonanca; u osnovnom obliku je velika ili mala.
3. (decem, decupla), pomoni orguljski registar koji po
jaava peti alikvotni ton (terca).
DECIMET (lat. decem deset), sastav od deset izvoaa; ta-
koer naziv za muziko djelo namijenjeno takvu sastavu.
DECIMOLA (lat. decem deset), grupa od 10 nota jednakih
vrijednosti; njezino trajanje odgovara trajanju skupine od 8 ili
9 isto takvih nota, uz koju se d. javlja unutar muzikog odlomka
ili stavka:
J.Haudn:Sonata za klavir 6

DECISO (tal. odluno, odreeno), oznaka za interpretaciju
kojom se trai odluno i ritmiki precizno izvoenje. U agogikom
smislu d. oznauje strogo pridravanje tempa, notnih trajanja, itd.
(suprotno od -> rubato). Slino ecisamente.
DECKEN (njem. pokriti, pokrivanje, rastrti, rastiranje; franc.
voix fermee, voix sombree), u tehnici pjevanja, potamnjivanje vo-
kala poevi od prelaznih tonova (tj. od viih tonova srednjega
glasovnog poloaja) pa na vie. To se pokrivanje (zastiranje) po-
stizava dubljim poloajem grkljana i smanjenjem pritiska zraka,
pri emu se glasnice utanjuju, pa vibriraju smanjenom masom.
Ovakvim oblikovanjem vokala izbjegava se reskost viih tonova,
postizava se izjednaenje u zvukovnoj boji izmeu niih i viih
registara. Promjena boje vokala na prelaznim tonovima ne smije
biti upadljiva.
Pretjerano pokrivanje (potamnjivanje) tonova uzrok je pro-
padanja mnogih glasova. Treba ve u srednjem poloaju glasa
usklaivati elastian pritisak zraka s radom glasnica (appoggio),
a istodobno ispravno oblikovati rezonantni prostor (vokalizacija),
da bi se izbjegle nagle fizioloke i zvukovne promjene na prelaznim
tonovima.
LIT.: J. i V. Forchhammer, Theor ie und Technik des Singens und Spre-
chens, Leipzig 1921. O. Iro, Diagnostik der Stimme, 1923. J. Forchhammer,
Stimmbildung, 1933. Isti, St immbildung auf st imm- und sprachphysiolo-
gischer Grundlage, III, Miinchen 1937. R. Luchsinger, St immphysiologie
und Stimmhildung, 1951. L. Vr.
DECRESCENDO (tal. umanjujui; skraeno decresc. ili
decr.), oznaka za smanjivanje jaine tona. Srodan je izraz di-
minuendo. Oba se izraza zamjenjuju grafikim znakom >.
DECSEY, Ernst (Heinrich Franz), austrijski muziki pisac i
kritiar (Hamburg, 13. IV 1870 Be, 12. III 1941). U Beu
zavrio studij prava (1894), muziku uio kod W.
v
Schennera (kla-
vir) i A. Brucknera (kompozicija) na Konzervatoriju. God. 1899
1920 muziki i kazalini kritiar dnevnika Tagespost u Grazu i
zatim do 1938, kada se zbog dolaska nacista morao povui iz
javnog ivota, dnevnika Neues Wiener Tagblatt. Na Bekom kon-
zervatoriju povremeno predavao historiju muzike. Izvrstan felj-
tonist, bavio se i knjievnim radom. Njegova monografija o H.
Wolfu i danas se smatra temeljnim djelom o ivotu i radu toga
umjetnika.
DJELA: Hugo Wolf, 4 sv., 190316 (u jednom sv. 1919); Anton Bruckner,
1919; Johann Strauss, 1924 (II izd. 1947); Franz Lehdr, 1924; Marta Jeritza,
1931; Claude Debussy, 2 sv., 193649. Zbirka muzikih anegdota Die Spiel-
dose, 1928 (veoma popularna). Operna libreta: Dame im Traum (muzika F.
Sal mhofer) i Kathrin (E. W. Korngol d). Igrokazi.
LIT. : A. Liess, Ernst Heinr ich Franz Decsey, MGG, I I I , 1954.
DE CURTIS, Ernesto, talijanski kompozitor (Napulj, 4.
X 1785 31. XII 1937). U muzici samouk. Napisao vei broj
romanca i pjesama, esto u napuljskom dijalektu i u duhu na-
puljskog muzikog folklora. Neke su postale veoma popularne
i izvan Italije (Toma a Surriento; Sona chitarra; Canta pe me;
Serenata gelosa; Sentinella i dr.).
DEI, Josip, kompozitor (Stari Sivac kraj Sombora, 1. VII
1904 ). Zavrio studij prava, muziku uio privatno u Zagrebu
i na Scholi cantorum u Parizu. God. 193257 inovnik u Direkciji
PTT u Zagrebu. Bio je suradnik holandske muzike enciklopedije
De Algemene Muziekencydopedie (6 sv.), 195763. Kao kompozi-
tora najvie ga privlai vedro muziko kazalite.
DJELA. DRAMSKA. Operete, muzike komedije, revije i igre: Don
Juanova zarunica, 1930; Moj dragi je potar, 1932; Uskrsna pisanica, 1933;
udo od djeteta (Zagreb, 21. XII 1935); enidba Mickey Mausa, 1937; Negda
je bilo, 1939; Do vienja u Trstu, 1945; Hrvatski slavuj, 1950; Izlet, 1952; Pjesma
automata, 1956; Kava, lutri ja i momak, 1959; Iznad oblaka, 1960; Zar je ba
tako, 1961; / bijeli su ljudi dobri, 1962; Ljubav, ljubomora i nevjera, 1964.
Sol o-pjesme; kompozicije za djecu. ansone, plesne mel odije i dr. Fil mska
muzika. K. Ko.
DEJI HOR -> Djeji zbor
DEDEKIND, Constantin Christian (pjesniki pseudonim
Con Cor D i Con Cor Den), njemaki pjesnik i kompozitor
(Reinsdorf, 2. IV 1628 Dresden, pokopan 2. IX 1715). Uio
kod Ch. Bernharda u Dresdenu, gdje je od 1654 kontrabasist
Saske dvorske kapele, a kasnije koncertni majstor. Neko vrijeme
i muziki nakladnik. Kao kompozitor i pjesnik D. je poznat
po svojoj zbirci Aelbianische Musen-Lust, koja sadrava 174 jedno-
glasne duhovne i svjetovne pjesme; stihovi su vlastiti ili nekih
saskih i drugih njemakih pjesnika. Uzor mu je bio H. Albert
od koga je (uz neke izmjene) preuzimao motive, melodije, pa i
itave pjesme.
DJELA. Svjet ovne i duhovne zbirke pjesama s instrument alnom pratnjom:
Siisser Mandelkarnen Erstes Pfund von Salomonisch (15 pjesama s violinskim
preludijima, interludijima i postludijima) 1664; Musicalischer Jahrgang, 1673
74: Kbnig Davids gbldenes Kleined oder j79. Psalm . . ., 1674. Svjetovne i duhovne
zbirke pjesama bez pratnje: A et O. Jesus!, 1655; Doppelte Sangzalle . . ., 1662;
Geistliche Erstlinge i Musikalische Spatlinge, 1662; Davidische geheime Musik--
Kammer, 1663; Gottes state Liebe, 1664; Davidische Herz-Lust, 1670; Aelbia-
nische Musen-Lust, 1675; Singende Sonn- und Festtages unterl. Ahndachen, 1683.
LIT. : M. Fi i rst enau, Zur Ge schicht e der Musik und des Theat ers am
Hofe des Kurftirst en von Sachsen, Dresden 186162. F. Stege, Constant in
Christian Dedekind, ein Dicht er und Musiker des 17 Jahrhundertt. (disertacija),
Berlin 1922. Isti, C. Chr. Dedekind, ZFMW, 192526. W. Vetter, Con-
stant in Christ ian Dedekind, MGG, III, 1954.
DEDEKIND, i. Euricius, njemaki kompozitor (Neustadt
am Riibenberge, Hannover, 1554 Liineburg, XI 1619). Neak
humaniste Euriciusa Cordusa. Kantor i od 1594 propovjednik u
Liineburgu. Objavio je zbirku 3-glasnih njemakih pjesama Neue
teutsche Liedlein (1585), ciklus 4-glasnih moteta Antidota adver-
sus octo hominum passiones (1589) u istom polifonom, motetskom
stilu, i zbirku Periochas breves Evangeliorum Dominicalium za 4 i 5
glasova (1592).
LIT. : / . St are, Ett unikt verk a v Eur icius Dedekind, Svensk Tidskr i ft
for Musikforskning, 1949. / . Stare i H. Albrecht, Euricius Dedekind, MGG,
III, 1954.
2. Henning, kompozitor (Neustadt, 30. XII 1562 Gebesee,
Erfurt, 28. VII 1626). Euriciusov brat. kolovao se najprije u
Hannoveru, Hildesheimu i Liineburgu, a od 1582 studirao na
Univerzitetu u Erfurtu. Od 1586 djelovao u Langesalzi (Thurin-
gen) kao kantor (1586), akon (1592) i zatim do 1615 propovjednik
crkve St. Bonifazius. Komponirao svjetovne i duhovne tricinije;
napisao muziku poetnicu u formi pitanja i odgovora, Eine Kin-
dermusik, namijenjenu kolskoj nastavi, i prirunik Praecursor
metricus musicae artis, posveen viim muziko-teoretskim studi-
jama.
Ranije su Henningu Dedekindu pripisivali i djela koja je ob-
javio i vjerojatno komponirao njegov sin Friedrich Melchior, na-
kladnik u Erfurtu: Studentenleben, darin allerlei akademische Stu-
dentenhandel mit deutschen poetischen Parben enttvorjen za 5 glasova,
1627; Dodecas musicarum delieiarum Jagerleben . . . za 5 glasova,
1628; Dodekas musicarum delieiarum Soldatenleben . . . za 5 gla-
sova, 1628.
DJELA: Dodekatonon Alusicum Triciniorum . . . Neue auserlesene Tricinia, 1588
(sadri 50 kompozicija, Dedekindovih vlastitih i tuih, oznaenih inicijalima) ;
Oregorii Langii Havelbergensis . . . Neugezierete Tricinia lieblich su singen und auf
allerlei Instrumenten zu gebrauchen, 1615. Prirunici: Eine Kindermu-sik fiir
die jetzt allererst anfangenden Knaben, 1589; Praecursor metricus musicae artis,
1590.
LIT. : A. Adrio, He nning Dedekind, MGG, I II, 1954.
DEDI, Arsen, pjeva i kompozitor ehansona i popularnih
pjesama (ibenik, 28.VII 1938). Zavrio studij flaute na Mu-
zikoj akademiji u Zagrebu. Njegove su ehansone lirske, a tema
im je najee ljubav i prijateljstvo. Najuspjelija meu njima je
Moderato cantabile (1964). D. postie redovito zapaen uspjeh
i nagrade na razliitim jugoslavenskim festivalima zabavne muzike
{Kua pored mora, ovjek i pas).
DEEGE, Gisela, njemaka plesaica (Berlin, 24. XI 1928 ).
U Berlinu uila kod T. Gsovskog. Debitirala 1943 u Berlinu.
Plesala zatim na Operi u Leipzigu, gdje se istakla u baletima Ro-
424 DEEGE DE FALLA

meo und Julia (Spies) i Joan von Zarissa (Egk). God. 194750
prvakinja baletnog ansambla Berlinske opere i 194950 kazalita
u Gottingenu. S trupom Internationale Ballett-Theaterkompagnie,
osnovanom u Hamburgu, gostovala u mnogim evropskim gra-
dovima. Djelovala zatim na Operi u Hamburgu, a od 1952 po-
novno je u Berlinu. Istakla se u baletima Abraxas (Egk), Der
Idiot (Henze), kao i u ulogama klasinog baletnog repertoara.
DEF, 1. perzijski, arapski, turski, albanski i bosanski naziv
za tamburin. Za razliku od daira, kod kojih su zvonii male plo-
ice, ovdje oni imaju oblik prstenova.
2. U Aliru, posebna vrst malog bubnja etvorouglastog ok-
vira; ispod koe, smjetene na oba kraja, napete su crijevne ice.
DE FALLA, Manuel, panjolski kompozitor i pijanist (Cadiz,
23. XI 1876 Alta Gracia, Argentina, 14. XI 1946). Prvu poduku
u klaviru dobio od majke. Kad se obitelj preselila u Madrid, upisao
se De F. na Konzer-
vatorij, gdje mu je
nastavnik iz klavira bio J.
Trago. Na tom je zavodu
1889 postigao prvu na-
gradu iz klavira. Ali vie od
pijanistike karijere
privlaila ga je
kompozicija. Okuao se je
tada u tradicionalnoj
panjolskoj zarzueli, no
nije bio sretne ruke. Me-
utim, poznanstvo s
Felipeom Pedrellom
otvorilo mu je sasvim
drukije vidike. Iako pod
znatnim utjecajem
Wagnera, Pedrell je
nastojao osloboditi
tadanju panjolsku
muziku od vjekovnog
talijanskog '- utjecaja i
obnoviti je na istom i
bogatom izvoru
panjolskog muzikog
folklora.
Pod vodstvom Pedrella, kod
kojega je do 1904 uio kompoziciju, De F. je postao zaneseni
pristaa panjolskog nacionalnog muzikog smjera. Pedrell mu je
ukazao ne samo na ljepote narodnih napjeva i ritmova njihove
domovine, ve i na zrele umjetnike plodove stare panjolske
muzike XVI st., a upoznao ga je i s mnogim znaajnim djelima
velikih evropskih majstora XIX st.
Rad s Pedrellom dao je ve 1905 krupne plodove: prvo znaajno
scensko djelo De Falli no, lirsku dramu ha vida breve, za koju
je dobio prvu nagradu na natjecanju madridske Akademije li-
jepih umjetnosti (do izvedbe ovog djela dolo je znatno kasnije).
Iste godine dobio je i prvu nagradu na jednom klavirskom na-
tjecanju, te je stao intenzivnije nastupati kao pijanist. Te su ga
koncertne turneje dovele 1907 u Pariz, gdje je imao ostati ne-
koliko sedmica. Taj se boravak, meutim, produljio na sedam
godina. U godini svoje smrti pisao je De F. o tom nadasve znaaj-
nom odsjeku svog ivota: . . . s eda m nezaboravnih godina;
Debyssy, Ravel, Schmitt i Dukas bijahu moji najbolji prijatelji,
osobito Dukas. On me je nagovarao da komponiram, on je Pariz
upoznao s mojim djelima*. Sredite francuskog muzikog im-
presionizma presudno je utjecalo na dalji razvoj De Fallina umjet-
nikog lika. Tu se njegov ukus jo vie profinio, tu je on jo vie
razvio smisao za cizeliranje, za apartnost zvuka. U Parizu su
nastala njegova popularna djela, Noches en los jardines de Espana i
Siete canciones populares espanolas. De Fallin meunarodni
ugled raste sve vie, osobito, otkako je nakon njegova povratka
u domovinu (1914) izveden njegov vrlo uspjeli balet El amor
brujo, a nekoliko godina kasnije i balet El sombrero de tres picos.
Veza s Parizom izazvala je posljednje majstorovo scensko djelo,
marionetsku igru El Retablo de Alaese Pedro, koju je napisao na
pobudu vojvotkinje Polignac, u ijoj je palai 1923 i izvedena.
U posljednjem razdoblju svog ivota De F. sve manje pie,
ali i tada daje visoko vrijedna djela, kakva su koncert za em-
balo i 5 solistikih instrumenata i orkestralne Homenajes. Na
epskom oratoriju La Atlantida, koji je imao prikazati posta-
nak i razvoj Pirenejskog poluotoka, dugo je radio, ali ga nije
sasvim dovrio.
Zavretak graanskog rata u panjolskoj s diktaturom
1
rala Franca razoarao je de Fallu i on je 1939 otiao u Arge
gdje je ostao do smrti.
U povijesti panjolske muzike De F. e ostati zapisa
kompozitor, koji je svojoj zemlji pribavio ponovo svjetski
to ga je panjolska nakon vremena Filipa II bila izgubila,
dodue, De F. prvi muziar, koji je svoje stvaralake snag
io u obnavljanje panjolske muzike, da bi je oslobodio vjei
epigonstva i dao joj samostalnu fizionomiju. Taj su dalek
pothvat prije njega zapoeli Pedrell, Albeniz i Granado
De F. ih svu trojicu nadilazi. Od Pedrella je znatno invenc
a od ostale dvojice mnogostraniji. I Albeniz i Grandos c
svoje najbolje u klavirskoj muzici, dok vrhunce De Fallina
ralatva treba traiti na vie podruja.
De F. je, poput Albeniza, Andaluzijac. On, dakle, f
iz muziki najbogatije panjolske pokrajine, u kojoj je c
muzikog folklora, tzv. cante hondo, vrlo osebujna mje
arapskih i staropanjolskih elemenata. Andaluzijski nap
plesovi duboko su se upili u kompozitorovu duu. I kad
ponesen Pedrellovim razlaganjima i nagovaranjima, osjet:
i u svom stvaranju mora govoriti jezikom svoje zemlje,
nije bilo potrebno posuivati iz naroda gotove melodije i (
ih u svojim djelima. De F. se, dodue, tim postupkom po:
ali vrlo rijetko: gotovo uvijek on slobodno stvara, a duboka
nost s anonimnom narodnom umjetnou plod je tem
poznavanja andaluzijskog folklora (ali i folklora drugih p
skih pokrajina), ljubavi prema njemu i topline patriotskih
aja. Proet duhom prvenstveno andaluzijske muzike, I
ga je prenio u svoja djela, u melodije, koje obino nemaju
opseg, ali unutar njegova okvira oituju irok raspon emoc
nosti, od gorljive mistike do ulno raskone melizmatik
nisu samo elementi panjolskog folklora iskljuiva osnova
Fallinu stvaralatvu. Ono je postojano kruilo i oko svog d
pola, francuskog muzikog impresionizma. Jedino dodir s 1
nou impresionista omoguio je De Falli da izgradi instri
taciju jedinstvenih efekata, prozranog kolorita, blistavu i 1
ali i ekonominu; i pored nesumnjive povezanosti s instri
tacijom parikih muziara iz vremena prije Prvoga svjetskoj
ona ipak u sutini ostaje De Fallina, lina i samo njemu svojsi
U svome posljednjem stvaralakom razdoblju postaje I
sve krtiji u izrazu. Koncert za embalo i pet solistikih ii
menata ukazuje na preokret, koji se u umjetniku bio poec
vati. Manje naglaujui folklorne osobine, u ovom je vrlo
kom djelu kompozitor oitovao dotad neobinu suzdrlj
veliku koncentriranost, mjestimino gotovo arhaino-lin
apstraktnost i oporost tonskih sukoba.
De F. je razmjerno malo komponirao. Vjerojatno tre
tome gledati posljedice pretjerane autokritike, zbog koje ji
jedina djela beskonano dotjerivao.
De F. je komponirao djela najrazliitijih vrsta. Ali i ]
krupnog znaenja njegovih orkestralnih, klavirskih i vol
radova, teite njegova stvaranja ipak ostaje na muzikoj p
nici. Tu je on dao svega sebe, u itavoj mnogoznaajnosti s
stvaralakih mogunosti. U njima ivi panjolska sa svim s-
obiljejima mistikog fanatizma, raspojasane ritmike, legei
stvarnosti; tu oivljuju stoljetni obredi, naivno herojstvo

M. DE FALLA. Cr t e P. Pi cassa

i- _ J
El sombrero de tres picos M. de Falle, inscenacija P. Picassa
DE FALLA DEGLI ANTONI 425

Kihotovo, nostalginost Cigana i vrela uvstva ovjeka iz naroda,
koji se ne ustruava izvrgnuti ruglu visoke dostojanstvenike.
De F. je svakako najznaajniji predstavnik novije panjolske
muzike. Bez njegova osebujnog umjetnikog lika evropska mu-
zika XX st. bila bi znatno siromanija.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske impresije za klavir i orkestar
Noches en los jardines de Espana (izvedene 1916); suita Homenajes, 1938. Koncert
za embalo (ili kl avir), flautu, obou, klarinet , violinu i violonelo, 1926.
KLAVIRSKA: Serenata andaluza, Val s Capricho i Nocturno; Allegro de
concierto, 1903; Cuatro piezas espanolas: Andaluza, Cubana, Aragonesa y Mon-
tanesa, 1909; Fantasta baetica, 1919; Homenaje a Dukas (obj. u parikoj Revue
Musical e, 1936; kasnije orkestrirano). Homenaje a Debussy za gitaru (obj.
u Revue Musical e, 1920; obraeno i za klavir). DRAMSKA: l ir ska drama
La vida breve (izvedena 1913); komina opera El fuego fatuo na teme Chopina,
191819 (neizvedena). Bal eti: El amor brujo: Gitaneria, 1915; El sombrero de
tres picos, 1919 (za bal etni ansambl S. Djagil jeva; to je djelo proirena panto-
nima El corregidor y la molinera, 1917); marionetska igra El retablo de Maese
Pedro, 1923 (prema jednoj epizodi iz er vantesova Don Quijotea). Zarzuele:
Limosna de amor (neizvedena); La asa de Tocame Roaue (neizvedena); Los
amores de la Ines 1902; El corneta de ordenes i La Cruz de Malta (obje posljed
nje zar zuele u suradnji sa A. Vivesom; neizvedene). VOKALNA: orator ij
La Atlantida (dovrio E. Hal ffter 1958, izveden 1962); Balada de Mallorca
na Chopinovu temu za mjeoviti zbor a cappella; Psyche za glas i 5 instrumenat a.
Za glas i klavir : Tus ojillos negros; Trois melodies; Siete canciones populares es
panolas, 1914; Oracion de las madres que tienen a sus hijos en brazos, 1915. Soneto
a Cordoba za gl as i harfu, 1932. SPISI: Claude Debussy et I Espagne, RM,
decembar 1920; Felipe Pedrell, ibid., februar 1923, Napomene o Ravelu, Ila,
1939; Biljeke 0 Richardu Wagneru, Cruz y Raya, septembar 1933 i dr. Sve,
to je De F. napisao o muzici, sabrao je i izdao 1950 F. Sopefta, s komentarom.
LIT. : M. Castelnuovo-Tedesco, Manuel de Falla, II Pianoforte, januar 1923.
Roland-Manuel, Manuel de Falla, Pari 1930 (panjol. prijevod: Buenos
Aires, 1945). G. Pannain, Musicist i dei t empi nuovi, Torino 1932. J. B.
Trend, Manuel de Falla and Spanish Music, New York 1940. A. Sagardia,
Manuel de Falla, Madrid 1946. J. Pahissa, Vida y obra de Manuel de Falla,
Buenos Aires 1947 (tal . prijevod, Mil ano 1961). J. M. Thomas, Manuel de
Fall a, Palma de Mallorca 1947. J. Jaenisch, Manuel de Falla und die spani-
sche Musik, Zur ich i Freibur g 1952. K. Pahlen, Manuel de Fal la und die
Musik in Spanien, Olt en i Freiburg 1953. H. Wirth, Manuel de Falla, MGG,
III 1954. L. Compodonico, M. de Falla, Pari 1959. IO. Kpeun, M. ae <t>aJiH,
MocKBa 1960. R. Arizaga, M. de Fal la, Buenos Aires 1961. M. Mila, M.
de Fal la, Mil ano 1962. F. Sopena, Atlant ida. Introduccion a Manuel de
Fall a, Madrid 1962. S. Demarquez, M. de Fal la, Pari 1963. A. Gauthier,
Manuel de Falla, Pari 1966. J. As.
DEFAUW, Desire, belgijski violinist i dirigent (Gent, 5. IX
1885 Garv, Indiana, 25. VII 1960). Violinu uio kod J. Smita
u Gentu. Koncertirao u mnogim evropskim zemljama, 191418
vodio u Londonu Allied Quartet (D., C. Woodhouse, L. Tertis,
E. Doehaerd) i zatim bio profesor na Konzervatoriju u Antwer-
penu. God. 192640 i 194950 profesor dirigiranja na Konzer-
vatoriju u Bruxellesu, 194043 direktor Konzervatorija u Que-
becu, 194347 dirigent Filharmonijskog drutva u Chicagu i
195058 dirigent Simfonijskog orkestra u Garvju, Indiana.
LIT. : M. Herzberg, Desire Defauw, Bruxel les 1937.
DEFICIENDO (tal.), oznaka za dinamiku i tempo, kojom
se istodobno trai poputanje jaine tona i usporavanje tempa (->
Calando).
DEFOSSEZ, Rene, belgijski kompozitor i dirigent (Spa,
4. X 1905). Studij kompozicije zavrio na Konzervatoriju u
Liegeu (C. Smulders, F. Rasse) i 1935 osvojio belgijski Prix
de Rome. Na Konzervatoriju u Liegeu predavao harmoniju, a u
Bruxellesu dirigiranje. Uz to je dirigent u Theatre de la Monnaie.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije ( I, Symphonie Wallonne); koncert za
klavir, 1951; koncert za violinu, 1951; koncert za trublju; varijacije za klavir i
orkestar; Fantaisie; Aguarium, 1927; Le Culte sans paroles; Trois farces; Images
sous-marines, 1930. KOMORNA: gudaki kvartet; duhaki kvintet; t rio za
obou, klarinet i fagot; duo za klarinet i fagot . Kompozicije za kl avir (sonata).
DRAMSKA. Opere: La Conversion de Saint-Hubert; Le vieux Soudard; Le
Subterfuge. Bal eti: Suite de danses; Le Reve de Vastronome; Lilian.
Zborovi; solo-pjesme.
DEGEN, Helmut, njemaki kompozitor (Aglasterhausen
kod Heidelberga, 14. I 1911 ). Muziku uio u Kolnu (W.
Maler, E. G. Klussmann, Ph. Jarnach), a zatim studirao muzi-
kologiju u Bonnu (L. Schiedermaii, L. Schrade). Orgulja i
nastavnik muzike u Altenkirchenu; od 1938 predavao kompoziciju
na Konzervatoriju u Duisburgu i u Buchenau-Hersfeldu, a od
1947 bio je docent na Visokoj muzikoj koli u Trossingenu.
Sada ivi u Rochnu kraj Frankfurta. D. vidi u polifoniji jezik
svoga vremena. Umjesto simfonijske arhitekture vie ga privlai
statiki princip muzike izgradnje, te se najradije slui oblicima
u kojima je jae naglaeno nizanje nego provedbeno razvijanje
muzikih misli (suita, varijacija, rondo). Od 1947 poeo se sluiti
serijelnom tehnikom.
DJELA. ORKESTRALNA: t r i simfonije, 194548; koncert za kl avir ,
1940; koncert za violonelo, 1943; koncert za orgul je, 1943; koncert za elektro-
nium i orkestar, 1954; Reihe kleiner Konzerte, 6 koncerata za razne solistike
instrumente, 194245; Concertino za 2 klavira, 1943; Heitere Suite, 1942; par-
tita za komorni orkestar; Variationen uber ein Geusenlied, 1937; serenada za gudae,
1938; Symphonisches Konzert, 1938; Capricdo, 1939; Hymnische Feier-musik, 1940;
koncert za gudae, 1946; divertimento za gudae, 1949; Triptychon 1952.
KOMORNA. Dva gudaka kvart eta: I, 1941 i II, 1950; klavirski t rio, 1943; trio
za flautu, violu i klavir, 1950; nonet za duhake i gudake instrumente, 1951;
Concertante Musik za flaut u i kl avir, 1951. KLAVIRSKA: etiri sonate, 1938
48; Capricdo sherzando, 1938; Konzertmusik in 2 Teilen, 1938; 30 koncertnih etida,
1943; tri klavirske kompozicije, 1949. ORGVLJSKA: koncert za orgul je i
trombone; preludij i fuga; boina fantazija na napjev Kom-
met , ihr Hi rten; koralne predigre. DRAMSKA: komorna opera Die Konf e-
renz der Tiere, 1951; balet Der flandrische Narr, 1941; scenski oratorij uto, 1952.
VOKALNA: Oster-Oratorium za zbor a cappell a. Kantat e: Wenn der Bauer
Hochzeit macht, 1939 i Befiehl du deine Wege za sol e, zbor, gudae i orgulje.
INSTRUKTIVNA: Spi elmusik za gudae, 3 sv.; 7 kompozic ija za gudae
unisono; Spielmusik za klavir i dr.
LIT.: K. Laux, Musik und Musiker der Gegenwart, Essen 1949. Isti ,
Hel mut Degen, MGG, III, 1954.
DEGENHARDT, Franz-Josef, njemaki pjeva i kompozitor
chansona (Schwelm, Westfalija, 1932 ). Zavrio studij prava i
djeluje na Univerzitetu u Saarbriickenu. Njegove su chan-sone
angairane i jasne. On ironizira i otro kritizira njemako
malograansko drutvo (Spiel nicht mit den Schmudelkinder).
Svoje pjesme naziva ulinim, a po obliku one djeluju poneto
arhaino zbog naglaene jednostavnosti i pristupanosti.
DEGEYTER, Pierre, belgijski kompozitor (Gent, 8. X 1848
Saint Denis, 27. IX 1932). Stolarski radnik; zborovoa rad
nikih zborova u Lilleu i St. Denisu. God. 1888 napisao mu
ziku za -> Internacionalu na stihove E. Pothiera. Komponirao
jo nekoliko borbenih pjesama: Naprijed radnika klaso, Komu-
nar, Trijumf ruske revolucije, Srp i eki itd. Zbirka njegovih pje
sama objavljena je 1962 u obradbi V. Belogi.
LIT.: A. Py6axuH, l lt ep Jt ereiiTep aBTOp HHTepHamioHana, CoBei-
CKafl My3B<Ka, 1956. A. Coxop, HHTepHaiiHOHaji H ero aBToptj, MocKBa
1960.
DE GIOSA, Nicola, talijanski kompozitor i dirigent (Bari,
3. V 1819 7. VII 1885). Na Konzervatoriju u Napulju uio
flautu (P. Bongiorno) i kompoziciju (N. A. Zingarelli, G. Do-
nizett i). Kazalini dirigent u Napulju, Veneciji (186768),
Kairu (1870), Buenos Airesu (1873) i od 1876 ponovo u Napulju.
Komponirao je opere buffe u duhu tradicije napuljske kole.
Popularne su bile njegove romance, poneto sladunjave i mekane,
ali ne bez linih crta.
DJELA. Opere (izvedene): La asa di tre artisti, 1842; Elvina, 1845; L'Ar-rivo
del signor zio, 1846; Ascanio il gioielliere, 1847; Le due guide, 1848; Don Checco,
1850; Folco d'Arles, 1851; Guido Colmar, 1852; Ettore Fieramosca, 1855; Un geloso
e la sua vedova, 1857; Isella la modista, 1857; // Bosco di Dafne, 1864; Silvia, 1864;
II Pipistrello, 1875; Napoli di carnevale, 1877; U Conte di S. Ro-mano, 1878 i
Rabagas, 1882. Oko 400 vokalnih i crkvenih djela (Messa da Requiem
posveena Donizett iju).
LIT.: A. Acuto, Nicola De Giosa con l'elenco del le opere redatt o da G.
Salvioli, Gazzetta Musicale di Milano, 1885. O. Spagnoletti, Nicolo De Giosa,
Rassegna Pugliese, 1888. M. I. Incagliati, Nicol a De Giosa e il genio musical e
di Pugl ia, Bari 1920. C. Sartori, Nicol a de Giosa, MGG, III, 1954. A.
Giovine, Nicol a De Giosa, Musicist i baresi, 1968.
DEGLI ANTONI, talijanska obitelj muziara, i. Pietro,
kompozitor (Bologna, oko 1648 oko 1720). Prema podacima
Padre Martinija, u mladosti se proslavio i izvan ue domovine
kao svira korneta. Od 1680 muziki upravitelj razliitih crkava
u Bologni (S. Maria Maggiore, S. Stefano, S. Giovanni in Monte).
Jedan od utemeljitelja bolonjske Accademia Filarmonica i u nekoliko
navrata njezin predsjednik. God. 1703 vjenao se sa pjevaicom
Marijom Maddalenom Musi. Odigrao je znaajnu ulogu u mu-
zikom ivotu rodnoga grada. Komponirao je djela sviju instru-
mentalnih i vokalnih vrsta svojega doba, ukljuivi oratorij i
operu od kojih su, meutim, sauvana samo tiskana libreta.
Medu njegovim instrumentalnim kompozicijama posebno se
istiu violinske solo-sonate koje predstavljaju vaan prilog raz-
voju sonatnog oblika. Njegov motiviki rad ima ve komorni
karakter, melodika mu je poletna, plemenita, a bogato ureena
dionica violine obuhvaa sve zvune registre instrumenta.
DJELA. I NSTRUMENTALNA: Ari e Gighe Ballet ti Corrent i Al l emande
e Sarabande a Violino e Violone o Spinetta con il 2 Violino a beneplacito op. I,
1670; Balletti Correnti e Arie diverse a Violino e Violone per Camera e anco per
suonare nella Spinetta e altri stromenti op. 3, 1671; Sonate a Violino solo con il
Bc per Vorgano op. 4, 1676; Suonate a Violino solo col Bc. per Vorgano op. 5, 1686;
Sonate e Versetti per tuni li tuoni tanto naturali come trasportati per Vorgano da
rispondere al oro op. 9, 1712; 1 sonata za 2 viol ine i cont inuo obj. u zbirci M.
Silvanija, Scielta delle suonate, 1680; nekol iko sonata za violinu i violonelo uz
orguljski continuo (rkp.). Opera Atide, 1679 (samo II in Degl i Antonijev);
prolog i intermediji za L'inganno fortunato B. G. Balbija, 1671. VOKALNA.
Oratoriji: L'Innocenza depressa, 1696 (partitura u rkp.); // San Rocco, 1666 (samo
tekst) i dr.; Cantate da camera a voe sola op. 6, 1690. CRKVENA: Messa
e salmi concertati a 3 vod, 2 canti e Basso op. 2, 1670; Motetti sacri a voe sola
con Violini, Viole e Violoncello obbl. op. 7, 1696; Messe (3) concertate a 3 vod,
2 canti'e Basso op. 8, 1697.
2. Giovanni Battista, orgulja i kompozitor (Bologna, oko
16601698). Brat Pietra. Uenik Giacoma Predierija st. Od 1684
lan bolonjske Accademia Filarmonica i od 1687 orgulja crkve
5. Giacomo Maggiore. Istaknuti majstor bolonjske instrumentalne
muzike kasnog XVII st., pridonio razvoju sonate za 1 ili 2 in
strumenta i continuo.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Ricercate sopra il violoncello o clavicem-
balo op. 1, 1687; Versetti per tutti li tuoni tanto naturali come transportati per
Vorgano op. 2, 1687; Balletti Correnti Gighe e Sarabande da camera a violino e
clavicembalo o violoncello op. 3, 1677; Balleti Corenti Gighe e Sarabande a 3 op.
4 (bez god.); Ricercate a violino e violoncello o clavicembalo op. 5, 1690; Versetti da
organo op. 7, 1696.
3. Maria Maddalena, roena Musi (prozvana La Mignatta),
pjevaica (Bologna, 18. VI 1669 2. V 1751). ena Pietra.
426 DEGLI ANTONI DEKLAMACIJA

God. 1689 u slubi vojvode od Mantove, zatim pjevala u
Bologni i Napulju; bila je na glasu kao interpret muzike A.
Scarlattija. God. 1726 povukla se s pozornice.
LIT. : C. Ricci , Pietro Degl i Ant oni, Gazzet ta Musicale di Milano, 1889.
L. Torchi, La muica istrument ale in It al ia, Tor ino 1901. F. Vatiell i, II
Corelli e i maest ri bolognesi del suo tempo, RMI, 1916. Isti, Art e e vita mu
sical e a Bologna, Bol ogna 1927. G. Cosent ino, La Mignatta: Maria Madda-
lena Musi, Bologna 1930. A. Schlossberg, Die it alienische Sonata fiir mehrere
Instrument e im 17. Jahrhundert (disertacija), Heidel berg 1932. C. Sartori ,
Degl i Antoni, 1. Pietro, 2. Giovanni Batt ist a, MGG, III, 1954.
DEGNER, Erich Wolf, njemaki kompozitor (Hohenstein--
Ernstthal, 8. IV 1858 Berka kraj Weimara, 18. XI 1908).
Studirao u Weimaru i Wiirzburgu. Nastavnik muzikih kola u
Regensburgu, Gothi i Weimaru, 1885 postao direktor muzike
kole u Ptuju i 1891 u Grazu, zatim u Weimaru, gdje je vodio i
crkvene zborove.
DJELA: simfonija; uvert ira za orgulje i orkest ar; serenada za mali orkest ar.
Klavirske kompozicije. Tema s varijacijama i koralne varijacije za orgulje.
Maria unddie Mutter za sole, zbor i orkestar; zborovi; pjesme. Instruktivno
djelo Anleitung und Beispiele zum Bilden von Kadenzen, 1902.
LIT.: R. Mojsisozvics, Erich Wol f Degner, 1909.
DE GRANDIS, Renato, talijanski kompozitor (Venecija,
24. X 1927 ). Potomak stare muzike obitelji, studij kompo-
zicije zavrio na Konzervatoriju u Veneciji (G. F. Malipiero),
a zatim se usavravao kod B. Maderne na ljetnim kursevima u
Darmstadtu, gdje sada i stalno ivi. D. G. ide u istaknute pred-
stavnike talijanske muzike avangarde koji poticaj za svoje kom-
pozicije nalazi u bojama to se mijenjaju, arolikoj ivosti i plas-
tici. Surauje u raznim muzikim asopisima.
DJELA. ORKESTRALNA: Canzone, 1960; Scolter, Sud Est za 4 grupe,
1961; simfonijski ciklus Cadore, 1964; Rondd, 1964; Balli, canzoni e ritornelli,
divert imento na stare venecijanske napjeve, 1967; simfonijska scena Der Jager
von Soest, 1968; Tre canzoni da battello za obou, rog, harfu, celestu, preparirani
kl avir i gudae, 1967. KOMORNA: Expansion za komorni sastav, 1959;
Improvvisazione sopra 5 strumenti, 1960; Canti sulle pause za 7 izvodilaca, 1961;
Mdrden za komorni sastav, 1962; Virelai za 8 izvodilaca, 1962; Muica di acrobali
za 2 izvodioca na udaral jkama i Recitativo za harfu sol o (iz opere Es lebe der
Konig); Studi za flautu i klavir, 1960. Tre toccate za 2 klavira, 1967. DRAM-
SKA. Opere: // Cieco di Hyuga, 1964; Es lebe der Konig, 1967; Bil bra, 1967;
La Fanciulla del lago; 11 Pastore; II Gave. Balet La Rossiniana, 1970. VO-
KALNA; El Canzoniere veneziano: I, za 2 sol ista, zbor i 7 inst rumenata, 1962
i II, za sol e, zbor i orkest ar, 1965; Cantata ciosota per Kristof Bitter za gl as,
fl autu in G, mandolinu i harfu, 1967; kant ata Songs of Nonsense za zbor i orke-
star, 1969; Serenata za sopran i 5 sviraa, 1970. Za glas i klavir: Due poesie not-
turne, 1956; Primo libro di musiche (7 narodnih napjeva i 2 kant ate), 1966; Se-
condo libro di musiche (9 narodnih napjeva i prvi dio El Kalendario del popolo),
1967; Terzo libro di musi che (drugi dio El Kalendario del popolo i 2 himne),
1967; Composizione za 32-gl. zbor a cappel a, 1967.
DE GREFF, Arthur -> Greef, Arthur de
DE GROOTE, Maurice, belgijski pjeva, bas (Schaarbeek
kod Bruxellesa, 14. VII 1910 ). U roditeljsku kuu (mati je bila
profesor na Konzervatoriju u Ghentu) zalazili su I. Stravinski,
A. Honegger, D. Milhaud i F. Poulenc. Studirao pjevanje na Kon-
zervatoriju u Bruxellesu. Do 1937 pjevao iskljuivo na koncer-
tima i oratorijima, u gotovo svim evropskim zemljama. Zatim
postaje lan Thedtre Royal de la Monnaie u Bruxellesu. Od broj-
nih njegovih uloga najpoznatije su: Osmin (Mozart, Otmica iz
Seraja), Don Basilio (Rossini, Seviljski brija), Don Quixote
(Kienzl), Boris Godunov (Musorgski), Golaud (Debussv, Pelleas
et Milisande), Cezar (Handel, Giulio Cesare).
DEGTJARJOV (Dehterjov), Stjepan Anikievi, ruski kom-
pozitor (Borisovka, 1766 kraj Kurska, 23. IV [5. V] 1813).
Kao djeak pjevao u zboru grofa eremetjeva, koji mu je omoguio,
da ui kod G. Sartija u Petrogradu i u Italiji. Dirigent zbora i
kunog kazalita eremetjeva u Kuskovu i Ostankinu. Poslije
smrti N. P. eremetjeva (1809) nastanio se u Moskvi. Cijenjen
zbog svojih crkvenih kompozicija i oratorija herojsko-historijskog
sadraja MUHUH U TloMcapcKuu, koji je odgovarao patriotskom
duhu tadanje ruske publike. Pod utjecajem svog uitelja G.
Sartija D. je pompozni stil modificirao jednostavnijim formama
i jasnijim linijama.
DJELA: oratorij MUHUH U IlootcapcKuu UAU OceoojicdeHue MOCKSU za sol e, 3
zbora i 2 orkestra, 1811; solo-pjesme; oko 60 duhovnih koncerata. Preveo
na ruski Regole Armoniche e Melodiche V. Manfredinija.
DEGUIDE (de Guide), Richard, belgijski kompozitor (Ba-
secles, Hainaut, 1. III 1909 ). Studirao kompoziciju kod P.
Gilsona, K. Candaela i J. Absila. God. 193845 suradnik bel-
gijskog Institut National de Radiodiffusion (s prekidom za vrijeme
Drugoga svjetskog rata, kada je neko vrijeme u politikom zaro-
bljenitvu); od 1946 vodi Muziku akademiju u Woluwe Saint
Lambert (Bruxelles) na kojoj predaje povijest muzike. Uz to je
muziki referent lista Nouvelle Gazette i suradnik asopisa Schzvei-
zerische Mnsikzeitung, Disque (Pariz) i dr.
DJELA. ORKESTRALNA. Tr i simfonije: I op. 17, 1943; II (s or gul jama)
op. 24, 1950 i III, op. 31 1957; Mouvements Symphoniques op. 8a, 1938 (prer.
za duhaki orkestar 1947); simfonijska pjesma Vincti non devicti, Frontispice
pour un Camp op. 22, 1948 (izv. kao balet 1950); koncert za klavir Le Temeraire
op. 26, 1952: koncert za violinu op. 27. KOMORNA: koncert za 11 inst ru-
menata op. 12, 1940; suita Spedosa miracula za klavir i 5 duhaa op. 19, 1948;
dua za 2 violine op. 21; dua za 2 trublje op. 20: Trois nomes za flautu s
Klavirske kompozicije (Humoresque; 4 Preludes brefs]. VOKALN
trations pour un Jeu de VOie za glas ili 2-gl. zbor i klavir (prer. i s ork
solo-pjesme Dimanches.
DE HAAN, Willem -> Haan, Willem de DEHN, Siegfried
Wilhelm, njemaki muziki tet (Altona, 25. II 1799
Berlin, 12. IV 1858). Uio violono P. Winebergera i zatim
kod J. A. Drobsa u Leipzigu; sti vrio u Berlinu (B. Klein).
Tamo je 1842 postao bibliotekar n zbirke kraljevske
biblioteke, koju je katalogizirao i dopur jednim djelima iz
ostalih pruskih biblioteka. Urednik mi asopisa Cdcilia
(184248), istakao se kao nastavnik ko ije. Njegovi su
uenici bili medu ostalima: M. I. Glir Cornelius, A.
Rubinstein, Th. Kullak.
DJELA: Theoretisch-praktische Harmonielehre, 1840; Analysen dr
gen aus J. S. Bachs zvohltemperiertem Klavier und einer Vokaldoppelfug*
Buononcinis, 1858; Lehre vom Contrapunkt, dem Canon und der Fuge,
ostavtine i^dao B. Scholz). Izdao zbirku starih majstora u 12 sv.: Si
dlterer Musik aus dem 16. und 17. Jahrhundert, 1837; preveo na njen
Del motteovo djelo Notice biographique sur Roland Delattre, 1837.
LIT.: W. Krabbe, Siegfried Wil helm Dehn, MGG, III, 1954.
DEHNERT, Max, njemaki kompozitor (Freiberg,"
u. II 1893 ). Zavrio Uiteljsku kolu, kompoziciju i
ranje studirao u Dresdenu (J. G. Mraczek). Uitelj muzi
rigent i muziki pisac u Freibergu, od 1936 u Leipzigu, :
1948 imenovan profesorom na Visokoj muzikoj koli.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije si mfonije: I, in D, 1959 i II,
tantna, 1962; Sinfonietta serena, 1962; 2 koncerta za klavir, 1953 i 1955;
za violinu, 1957; koncert za violonelo, 1961; koncert za flautu, 1953; Cc
za trublju, udaraljke i klavir, 1960; koncert za gudae i limene instrument
Passacaglia, 1945; Heitsres Vorspiel, 1949; Heitere Musik in drei Satze*,
Divertimento za komorni orkestar, 1957; Walzer-Capricens 1961. KOM
Sedam gudakih kvartet a, 194564; sonat ina za viol inu i kl avir; Klei
za violu i klavir; Festliche Musik za 5 duhaa; Sonata giocosa za flautu
Kompozicije za klavir. Opere Meier Helmbrecht, 1932 i Der Rebe,
Oko 150 solo-pjesama. SPISI: Das Weltbild J. S. Bachs, 1948; R
gefiir Musikgruppenleiter, 1950; Vom musikalischen Horen, 1955; Anton B
Versuch einer Deutung, 1959.
DEHORS -> En dehors
J

DEHTERJOV (Degtarjov), Vasilij Aleksandrovi,
ski kompozitor (Orenburg, 4. IX 1910 ). Kompoziciju di
rao 1929 u Moskvi (B. Javorski). Koncertni majstor opernoj
letnog orkestra u kazalitu EoAbuiou meamp. God. 193638 1
nik muzike u Magnitogorsku, zatim ondje dirigent operno-
skog studija A'. CmauncAaecKuu i 194142 muziki rukoi
Ansambla narodnih plesova i pjesama uralskog vojnog ok
Magnitogorsku.
DJELA: sonata za violinu i klavir. Sonata ''.a klavir. DRAi
Opere: Kunotcna Mepu, 1940; Tann, 1942; Fopum 3BMAR, 1947; <Pei
Aauoe, 1955 i Ilean Uledpuu, 1963. Muzika komedija MenmanuH,
scenska muzika. Kantata PyccuaH 3eM.in, 1949; zborovi; solo-pjesm<
DEITERS, Hermann, njemaki muziki pisac (Bon
VI 1833 Koblenz, u. V 1907). Poslije svrenog studija
i klasine filologije gimnazijski profesor pa direktor gimm
vie njemakih gradova; od 1885 kolski nadzornik u Cob
Suraivao u asopisima Deutsche Musikzeitung; Allgemeim
sikalische Zeitung; Vierteljahrschrift fur Musikzvissenschaft
DJELA: Beethovens dramatische Kompositionen, AMZ, 1865; R. Se
als Schriftsteller, ibid., 1865; Max Bruchs Odysseus, ibid. 1873; stud.
Brahmsu i skica o L. van Beethovenu u Walderseeovoj Sammlung musi,
Vortrdge, 1898. Preveo, preradio i izdao rukopis Beet hovenove bi
A. N. Thavera (5 sv.), 1866, 1872, 1879, 1907 i 1908 (gl avno Dei
djelo; 4. i 5. sv. ost ao nedovren; uredio H. Riemann); uredio I I I i
biograf ije W. A. Mozart O. Johna.
LIT.: J. Asbach, Nekrolog s popisom Deitersovih djela, Jahresberi
Al tertumswissenschaft, CXLI.
DEKLAMACIJA (lat. deelamare glasno govoriti), izra:
oznauje najee nain na koji pjeva interpretira tekst s oh
na jasnou izgovora. U tom sluaju pojam d. pripada po<
pjevake tehnike. U vokalnoj kompoziciji d. je i odnos la
govorne melodije teksta i melodijske linije njegova mu:
oblika. U najirem smislu d. je i ukupnost svih znaajki ut
nih u odnos rije-ton. Taj se odnos kroz historiju muzike
mijenjao, pa se i estetska naela deklamacije u pojedinim st:
razdobljima meusobno bitno razlikuju.
LIT.: W. Kienzl, Die musikalisehe Dekl amation, Leipzig 1880.
Riemann, Kat echismus der Gesangskomposit ion, Leipzig 1891 (III izd.
A. Schdnberg, Das Verhal tnis zum Text, Der Blaue Reit er, Miinche
(engl . Style and Idea, New York 1950). A. Heuss, Der geist ige Zusamm
zwischen Text und Musik im St rophenl ied, Kongressbericht Berl in i<
K. G. Fellerer, Die Dekl amationsrhvt hmik in der vokalen Polvphonie
Jahrhunderts, Diisseldorf 1928. R. Gerber, Wort und Ton in den Ca
Sacrae von H. Scht it z, Spomenica H. Abertu, Hal le 1928. A. Scherin
sikal ischer Or ganismus und Deklamationsrhvthmik, ZFMW, 192829.
Abert, Wort und Ton in der Musik des 18. Jahrhunderts, Gesammelt e Se
und Vortr iige (obj. F. Bl ume) , Hal l e 1929. Ch. K. Scott , Word am
(2 sv.), London 1933. E. Lowinski, Zur Frage der Dekiamationsrh
in der a cappella-Musik des 16. Jahrhunderts, AML, 1935. 5. Goslu
kl amat ion und instrument ale Svmbolik im begl eit eten Kunstgesang, Ko
bericht Frankfurt a, M. 1938. D. Johner, Wort und Ton im Choral, ' .
1940 (II izd. 1952). J. Muller-Blattau, Das Verhal tnis von Wort ur
in der Geschichte der Musik, Stuttgart 1952. Thr. G. Georgiades^
DEKLAMACIJA DELCROIX
427

und Sprache, Berlin, Gott ingen i Heidelberg 1954. W. Diirr, Zum Verhaltnis
von Wort und Ton im Rhyt hmus des Cinquecento-Madrigal s, AFMW, 1958.
K. Stockhausen, Musik und Sprache, Reihe, Wien 1960. K. G. Fellerer,
Zum Wort-Ton-Probl em in der Kirchenmusik des 16./ 17. Jahrhunderts, STMW,
1962. P. F. Kraziritc, The Influence of Theatralic Declamat ion upon Compo-
sers of the Late Romantic Lied, AML, 1962. H. Husmann, Dekl amation und
Akzent in der Vertonung mit tel al terischer Dicht ung, AFM\X', 196263.
P. Boulez, Poesie-Centre et Absence-Musique, Mel os, 1963. M. Kun.
DEKLEVA, Igor, pijanist (Ljubljana, 30. XII 1933 ).
Klavir diplomirao 1959 na Akademiji za glasbo u Ljubljani,
postdiplomatski studij zavrio 1961 kod Hilde Horak. Usavravao
se na Academia Chigiana u klaviru (A. Cortot) i komornom svi-
ranju (Quinteto Chigiano), zatim kod E. Then-Berga u Miinchenu
i C. Zecchija na Mozarteumu u Salzburgu. God. 196264 bio
je asistent za komornu muziku na meunarodnim ljetnim te-
ajevima u Weikersheimu, od 1968 predaje klavir na Akademiji
za glasbo u Ljubljani. Koncertant izrazitog smisla za stilski pro-
filiranu interpretaciju, naroito suvremene muzike, istie se kao
propagator djela slovenskih kompozitora. Osim u zemlji, nastu-
pao u Belgiji, Njemakoj, Austriji, Italiji, Turskoj i dr. Bavi
se takoer kompozicijom i muzikom publicistikom (Delo, Nai
razgledi, Pro muica).
DJELA: kompozicije za klavir 2-runo i 4-runo. Tri pesmi na tekst
Janeza Menarta za mezzosopran, violu i flautu, 1966; zborovi. kola za kla
vir Dober dan Ciciban, 1970 (rkp.)- A. Rij.
DE KOVEN, Henry Louis Reginald, ameriki kompozitor
(Middletown, Connecticut, 3. IV 1859 Chicago, 16. I 1920).
Studirao klavir i harmoniju u Stuttgartu (W. Speidel, D. Pruckner),
pjevanje u Firenci (L. Vannuccini), kompoziciju u Beu (F. R.
Genee) i Parizu (L. Delibes). Muziki kritiar novina Chicago
Evening Post (188990) i Harper's Weekly (189597) u Chicagu,
te Nezv York World(i%')i971190712), Journal (18981900)
i New York Herald. God. 190205 vodio filharmonijski orke-
star u Washingtonu, koji je on i osnovao. Uz V. Herberta i J.
Edwardsa mnogo je pridonio razvoju vedrcg muzikog kazalita
u SAD. Njegove operete, u kojima esto prevladava pokret plesa,
odlikuju se bogatom melodikom.
DJELA: krae orkest ralne i kl avirske kompozicije. Opere: The Canter-
bury Pilgrims, 1917 i Rip van VVinhle, 1919; preko 20 opereta (najvie su uspjeha
imal e Robin Hood, 1890 [u Londonu pod naslovom Maid Marion, 1891] i Rob
Roy, 1894). Preko 400 pjesama.
LIT. : A. de Koven, A Musician and His Wife, New Yor k 1926. C.
Smith, Musical Comedv in America, New York 1950.K. H. Worner, Henrv
Louis Reginald de Koven, MGG, III, 1954.
DELA, Maurice, kanadski kompozitor i orgulja (Montreal,
9. IX 1919 ). Orgulje i kompoziciju studirao na Konzerva-
toriju u Montrealu i zatim kod C. Chapagnea. Djeluje kao orgu-
lja crkve Notre Dame des Sept Douleurs u Verdenu, Quebec, a
bavi se i muzikom kritikom.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za kl avir, 1946; Concertino za kl avir ,
1962: Ballade za klavir i orkestar, 1945; Lullaby za komorni orkestar, 1949; Dans les
Cantons za gudae, 1950; Scherzo, 1952; Adagio, 1961; Deux Esquisses, 1962.
KOMORNA; 2 gudaka kvart eta, 1960 i 1963; Peti te Suite Maritime za
duhaki kvint et, 1946; Divertissement za 2 trubl je, rog, t rombon i tubu, 1963;
suita za duhae, 1963; suita za flautu, viol onelo i klavir, 1954; Sonate roman-
tique za violinu i klavir, 1944. KLAVIRSKA: Hommage, 1948; La Vieille
Capitale, 1952: Two Impromptus, 1961. Pastorale, 1944 i suita, 1964 za or-
gul je. VOKALNA. Za glas i orkestar: Xami, 1945; Ballade, 1946; Berceuse
Bearnaise, 1947; Spleen, 1949; Ronde, 1949; Les Saisons, 1954; La Letlre, 1958.
Za recitatora i orkestar: Les Fleurs de Glais, 1951; Le Chat, la belette et le petit lapin,
1960. Obrade narodnih napjeva.
DE LABORDE, Jean-Benjamin
min de
DE LAFAGE, Adrien -1- Lafage, Adrien de DELAGE, Charles
Maurice, francuski kompozitor (Pariz, 13. XI 1879 19. IX
1961). Uenik M. Ravela. Mnogo putovao po zemljama Istoka,
boravei najvie u Japanu. Poslije 1920 ivio u Parizu. Istok je
utjecao na sadraje i melodiku njegovih kompozicija.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Conte par la Mer; baletna
uvertira Les Bdtisseurs de ponts; Nuit de Noel; Hommage a Manuel de Falla; Dame.
Gudaki kvartet, 1948. Klavirska kompozicija Schumann. VOKALNA. Za
glas i orkestar: Ragamalika; Quatre Poimes Hindous, 1921; Ballade ; Rose
d'octobre, 1922; Alouette; Sept Hai-Kais, 1923; Trois Chants de la jungle, 1935:
Deux Fables de La Fontaine, 1949; In morle, 1951. Solo-pjesme.
DE LAJARTE, The'odore -> Lajarte, Theodore de DE
LALANDE, Michael-Richard ~> Lalande, Michel--Richard
de
DE LA LAURENCIE, Lionel -> La Laurencie, Lionel de DE
LAMARTER, Eric, ameriki kompozitor i dirigent (Lansing,
Michigan, 18. 1880 Orlando, Florida, 17. V 1953). Uio u St.
Paulu, Chicagu i Parizu (A. Guilmant, Ch. Widor). Djelovao u
Chicagu kao crkveni orgulja, drugi dirigent Simfonijskog orkestra
(191636) i nastavnik (Chicago Musical College, Olivet College i
dr.). Vodio je takoer Chicago Civic Orchestra i bavio se
muzikom kritikom (Record-Herald, Tribune, Inter--Ocean).
DJELA. ORKESTRALNA. et ir i simfonije: I, 1914; II, 1926; III, 1931
i IV, 1932; 2 koncerta za orgulje, 1919 i 1922; Weaver of Tales za orgulje i komorni
orkestar, 1926; Serenade, 1915; Fable of the Hapless Folk-Tune, 1917; suita
The dance of Lif e, 1931. Uvert ire: The Faun, 1914; Masguerade, 1915 i The
Giddy Puritan. Kompozicije za orgul je. Bal et i The Bet rothal, 1918 i
The Black Orchid, 1931. Psalam 144; solo-pjesme.
DELANEY, Robert Mills, ameriki kompozitor (Balti-
more, 24. VII 1903 S. Barbara, Kalifornija, 21. IX 1956).
Zapoeo studij na University of Southern California; 192227 u
Parizu uenik N. Boulanger na E-cole normale de musique i L.-
L. Capeta i A. Honeggera. Predavao na Santa Barbara School u
Kaliforni ji, na Muzikoj koli u Concordu (Massachusetts) i
na Northivestern University u Evanstonu (Illinois).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1942; Don Quixote Symphony, 1927;
simfonijska pjesma Pastoral Movement, 1930; Adagio za violinu i gudae, 1935;
uvertira Work 22, 1939; suite: The Constant Couple, 1926 i Going to Town, 1941;
Symphonic Piece No. I , 1935 i No. II, 1937. Dva gudaka kvartet a, 1930;
sonata za viol inu i kl avir, 1927. VOKALNA: John Broum's Song, zbor-ska
simfonija, 1931; Blake Cycle za zbor i orkestar; Night (tekst W. Blake) za zbor,
gudae i klavir, 1934; My Soul, there is a Country za zbor i orkestar, 1937; Western
Star za zbor i orkestar, 1944 i dr.
DE LANGE ~> Lange
DELANNOY, Marcel, francuski kompozitor (La Ferte--
Alais, 9. VII 1898 Nantes, 16. IX 1962). Bio tehniki crta; u
muzici uglavnom samouk. Neko vrijeme studirao kod A. Ge-
dalgea. Teite njegova rada je na podruju muzikog kazalita,
gdje je nizom raznovrsnih radova znatno osvjeio francusku
muziku scenu. Posebno je zanimljiv njegov nain rjeavanja
problema recitativa. Ostajui ovjek naega vremena, D. nikada
ne prekida vezu s tradicijama francuske muzike, inspirirajui se
esto na polifonim djelima francuske renesanse.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, 1933 i II, 1955 (za gudaki
orkest ar); simfonijska pjesma Ballade 39 (u prvoj verziji pod naslovom Inter-
m.zzo), 193940; Concerto de mai za kl avir i orkestar, 1950; La Romani za
klavir i orkestar, 1928; Ballade concertante za klavir, saksofoni 11 instrumenata,
195556; Serenade nocturne za violinu i orkest ar, 1936; Serenade concertante
za viol inu i orkest ar, 193637; Concert leger, 1955; Ouverture et Sarabande,
1928; suita Figures sonores za komorni orkestar, 1930; vie suita prema vlastitim
scenskim djel ima; Troi s esquisses symphoniques, 1931. KOMORNA:
gudaki kvart et, 192731; rapsodija za klavir, saksofon, t rubl ju i violonelo,
1933. KLAVIRSKA: Quatre mouvements pour piano: Faubourien, Sylvestre,
Triste, Enjoue, 1921; Le Cahier de Sylvine\ suita def des songes, 1930; Rigaudon,
1929; Diner sur Veau, 1937; Prelude, 1942; La Prise de Guingamp, 1948.
DRAMSKA. Komine opere: Le Poirier de Misire, 192325 i Ginevra (po
Boccacciu), 193842 (preraena 1944); operna pria Puck (prema Shakespeareu),
194345 (izv. 1949). Baleti: La danse de la vie, 1927; Le Foue la Dame (balet--
kantata), 1927 28 (izv. 1930); Cendrillon ou La pantoufle de vair (po Ch. Per-
raultu; prva verzija pod naslovom Cinderella, 1934); Epsom, 1936; Les Noces
fantastiques (S. Lifar), 194244; Travesti, 1952; plesna drama Abraham, 1951.
Scenska muzika za niz kazalinih djela. Opereta Philippine, 192835. Filmska
muzika. VOKALNA: Arlequin radiophi le za sol ist e i mal i orkest ar, 1946;
Deus Abraham za 2 glasa, mjeovit i zbor i orgul je, 1934; O salutaris za 2 glasa
i orgulje, 192427; vie ciklusa solo-pjesama (Deux Poemes d' A. Germain uz
flautu, klavir i gudaki kvartet , 1926; Ouatre Regrets de J. du Bellay, 192829
i dr.). Monografi ja Art
h
ur Honegger, 1953; aut obiogr afija (u rukopisu);
brojni lanci i krit ike
LIT.: J. Bruyr, Marcel Del annov, Ecran des musiciens, I serie, Pari 1930,
Cahiers de France. A. Coeuroy, Marcel Del annov et la jeune musique, Au-
jourd' hui, 6. VIII 1941. P. Landormy, La Musique francaise apres Debussv,
Pari 1943. A. Boli, Marcel Delannov, musicien de theatre, RM, 1949, 209.
A. Machabey, Marcel Delannov, Port raits de trente musiciens francais, Pari
1949. G. Ferchault, Delannov, I. Diapason, I, 1950. Marcel Del annov,
Mel os, august 1951. V. Fedorov, Marcel Del annov, MGG, III, 1954.
A. Boli, Marcel Delannov, Pari 1958. J. As.
DE LA POUPLINIERE, Alexandre Le Riche -> La Poup-
liniere, Alexandre le Riche Sieur de
DE LARA, Isidore (pravo ime Cohen), engleski kompozitor
(London, 9. VIII 1858 Pariz, 2. IX 1935). Studirao na Konzer-
vatoriju u Milanu, gdje su mu uitelji bili F. Lamperti (pjevanje)
i A. Mazzucato (kompozicija), a u Parizu kod E. Laloa. Nastupao
kao pjeva i dirigent u Londonu i Monte-Carlu. Za Prvoga svjet-
skog rata organizirao brojne dobrotvorne komorne koncerte. U
njegovim operama osjea se utjecaj C. Saint-Saensa i J. Masseneta.
DJELA. Opere: The Royal Word, 1883; Minna or The Fali from the Cliff,
1886; The Light of Asia, 1892; Amy Robsart , 1893; Moina, 1897; Messaline,
1899; Le reveil de Boudha, 1904; Sanga, 1906; Solea, 1907; Nail , 1912; Les
trois masoues, 1912; Les trois mousauetaires, 1921; Prince Marcocana, 1927;
A feher vitorlds, 1933.
DE LA RUE, Pierre -> La Rue, Pierre de DELAUNAY,
Charles, francuski jazz-muziar i pisac (Pariz, 18. I 1911 ).
kolovao se u Parizu, gdje je sa A. Hodeirom i H. Panassieom
osnovao Hot Club de France. God. 1969 postao potpredsjednik
Evropske jazz-federacije (sjedite u Veneciji). Ve niz godina
glavni je urednik mjesenika za jazz-muziku Le Jazz Hot. D. je
istaknuta linost suvremenog evropskog jazza i jedan od prvih
evropskih jazz-diskografa.
DJELA: Hot Discographie, 1936 (nova izd. 1938 i 1943); De la Vie et du
Jazz, 1939 (novo izd. 1946); Hot Discography, 1940 (nova izd. 1943 i 1948); Hot
Discographie Encyclopedie (3 sv.), 195153; Django Reinchardt, 1954 (nova izd.
1961 i 1963); Histoire de Sidney Bechet, 1959; l anci i krit ike.
DEL CAMPO, Conrado -> Campo y Zabaleta, Conrado del
DELCROIX, Leon-Charles, belgijski kompozitor (Bruxelles,
15. IX 1880 14. XI 1938). Uitelji su mu bili J. Wieniawski
Laborde, Jean-Benja-
428 DELCROIX DELIUS

(klavir), A. Maillv (orgulje) i Th. Ysaye (kompozicija) u Bruxellesu
i V. d'Indv u Parizu. God. 190927 kazalini dirigent u razliitim
belgijskim gradovima.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; simfonijske pjesme: Le roi Harald;
Rhapsodie languedocienne i dr. Serenade za klarinet , klavir i orkest ar; fantazija
na bretonsku t emu za klavir i or kestar; E,legie et poeme za viol inu i orkest ar;
suita. KOMORNA: gudaki i kl avirski kvartet i; kvintet i; kvart et za violinu,
klarinet, viol onel o i klavir; t rija. Kompozicije za kl avir i orgul je. Balet
La Bacchante, 1912. Scenska muzika za Le Petit poucet, J. F. Elsl andera; 1913.
Pjesme. Crkvena djela. Biogr afija J. Wieniawskog, 1908.
DELDEVEZ, douard-Marie-Ernest, francuski dirigent^
kompozitor i muziki pisac (Pariz, 31. V 1817 5. XI 1897).
Uio na Parikom konzervatoriju violinu (F. A. Habeneck),
harmoniju (H. M. Berton) i kompoziciju (J. Halevv). Najprije
violinist opernih orkestara i Societe des Concerts du Conservatoire,
zatim dirigent Parike opere 185271 te orkestra Societe de
Concerts du Conservatoire 186172. God. 187385 predavao
dirigiranje na Konzervatoriju. Uz uspjele kompozicije, po kojima
pripada kasnoj romantici, ostavio i niz vrijednih teoretskih i mu-
zikolokih radova.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1840; II, 1854 i III, 1878;
koncertna uvertira, 1839; uvertira Robert Bruce; Suite de ptices caractertstiques,
1887. KOMORNA: 3 gudaka kvar t et a, 185859; 2 t rija: I, 1858 i II,
1863; Duo sur Mazarina za violinu i klavir, 1858; Six etudes caprices za viol inu
solo, 1852. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Le violon enchante,
1848 i UEventail, 1854. Balet i: Lady Henriette, 1844; Eucharis, 1844; Paquita,
1846; Mazarina, 1847; Vert-Vert, 1858 i Yanko le Bandit, 1858. Lirska scena
Velleda, 1854. VOKALNA: kantara La Vendetta, 1853; solo-pjesme. Messe
de Reguiem, 1858 i druga crkvena djela. SPISI: Catalogue general des
cotnpositions de L. van Beethoven, 1862; Des principes de la formation des inter-
valles et des accords d'apres le systeme de la tonalite moderne, 1868; Curiosites
musicales, 1872; L'art du chef d'orchestre, 1878 (gl avno t eoret sko djel o); La
Societe des Concerts de 1860 d 1885, 1887; De Vexecution d'ensembley 1888; Mes
memoires, 1889 (s popisom kompozicija) i Le passe d propos du present, 1893.
Izdao violinske kompozicije starih majst ora u 4 sv.: Pieces diverses choisies dans
les- oeuvres des celebres violinistes-compositeurs des XVII
6
et XVIII
e
siecles.
LIT. : Ch. Malherbe, Not ices sur Del devez, Par i 1899 ( s popisom djela) .
R. Lauf er, Edouard Marie Ernest Del devez, MGG, II I, 1954.
DE LEONE, Francesco Bartolomeo, ameriki pijanist,
dirigent i kompozitor talijanskog podrijetla (Ravenna, Ohio, 28.
VI 1887 Akron, Ohio, 10. XII 1948). Studirao na muzikoj
koli u Warrenu, Ohio, i na Konzervatoriju u Napulju; debitirao
kao dirigent 1910. U Akronu osnovao vlastit u muziku kolu;
na tamonjem Univerzitetu organizirao i vodio muziki odjel.
Dirigirao u operi u Clevelandu i Akronu i akronskom simfonij-
skom orkestru. Od 1939 vodio klavirsku klasu na Rudick School of
Music.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; Six Italian Dances; Italian Rhap-
sody; 3 suit e. Klavirske kompozicije. DRAMSKA: dvije opere: Alglala,
1924 i Nezv York. Muzika drama Death Ray\ muzika fant azija The Spinner.
etiri duhovne muzike drame: Ruth; The Prodigal Son; The Golden Calf i David.
Tri operet e. VOKALNA: orat or ij i; vie od 400 sol o-pjesama; anthemi.
DELERUE, Georges, francuski kompozitor i dirigent
(Roubaix, 12. III 1925). Uenik Parikog konzervatorija (H.
Busser, D. Milhaud). Od 1952 dirigent orkestra Francuske radio--
televizije. Mnogo se bavio filmskom muzikom osobito za do-
kumentarne i propagandne filmove.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 si mfonije; 2 koncerta za or gul je; Concertino
za klavir, 1954; Concertino za trublju, 1951; serenada, 1951; vie uvert ira i
suita. Gudaki kvartet, 1948. DRAMSKA: opera Le Cheval ier de neige,
1956: komorne opere: Ariane, 1954 i Une Regre' table hi stoi re, 1961. Balet i:
La Lecon, 1963; Le jeune homme d marier, 1965. Scenska muzika za drame:
La Mort de Danton (Biichner) i La Dame ne brulera pas (C.Fry). Oko 40 cjelo-
veernjih filmova i oko 30 kratkometranih fil mova.
DELGADILLO, Luis Abraham, nikaragvanski kompozitor
(Managua, 25. VIII 1887 ). Zavrio Konzervatorij u Milanu.
Predavao muziku teoriju na Konzervatoriju u Mexicu i kompo-
ziciju i muziku estetiku na Konzervatoriju u Panami (1943
45). Od 1945 direktor muzike kole i dirigent Simfonijskog
orkestra u Managui. Izvrstan poznavalac muzikog folklora zemalja
srednje Amerike, esto ga unosi i u svoje kompozicije. U posljed-
njem razdoblju okuao se i u modernim muzikim stilovima (12
kratkih simfonija, Schoenbergkiane en los 12 Tonos). Bavio se i
muzikom publicistikom.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia indigena, 1921; Sinfonia mexicana,
1924; Sinfonia incaica, 1926; Sin/oma serrena, 1938; 12kratkih simfonija, 1953
55; simfonijeta Un.Chino en Pari, 1952; koncert u G-duru za git aru; Fantasta
tropical panemena za klavir i orkestar, 1943; Obertura Debussyana, 1908; Obertura
indiana, 1915; suita Teotihuacdn, 1935; 7 simfonijskih preludija, 192530; Las Siete
palabras de Cristo, 1937; Tramonto en la cumbre, 1942; jesus del Pren-dimiento,
1945; Rapsodia Nicaraguense, 1952; Schoenberghiana en los 12 Tonos, simfonijski
capriccio, 1954; 2 posmrtna marsa 1917 i 1937; sveani mar Simon Bolivar,
1952. KOMORNA. Sedam gudakih kvart et a: I, 1909; II, 1920; III, 1921;
IV, 1954; V, 1954; VI, 1955 i VII, 1955; gudaki trio, 1909; 2 kl a-virska t rija,
1915 i 1953; sonata za viol inu i klavir, 1943; 6 Melodias indigenas za violinu i
klavir, 1945. KLAVIRSKA: sonata u d-mol u, 1908; sonat ina u a-mol u, 1943;
4 valses de salon, 1903; 12 nokturna, 1907; 4 Valses bailables, 1912; 5 studija,
1915; 24 preludija, 1924. DRAMSKA. Opere: Final de Norma, 191430;
Mabaltaydn, 1942; La Rosa del Paraiso, 1942; Tertulia de Correost 1945;
Panchito y la rana, 1946. Baleti: La Cabeza de Razvi, 1918; El Dorado, 1930; El
Gato Felix, 1945. VOKALNA. Solo-pjesme: 7 Canciones populares, 1914; 21
Romanzas, 1917; oko 150 djejih pjesama. SPISI: El Caso Nietzsche; Mi odiesea
musical en America Hispdnica; Consideraciones ge-nerales sobre la muica en
Nicaragua; Teoria sintetica y moderna de la muica.

DELIBES, L<o-C
-Philibert, francuski
zitor (Saint-Germair
Sarthe, 21. II 1836 -16.
I 1891). Na Pari!
zervatoriju studirao k Le
Coupev), orgulje (F i
kompoziciju (F. B
Adam). Djelovao je vi
185371 crkveni 01
kazalini korepetitor, i 72
drugi dirigent opern Od
1881 bio je profesoi zicije
na Konzervatori
Francuske akademije D.
je izraziti melodia
vijenim smislom za 01
zvuk i ritam. Imao ji
bistar duh, iroku i: iju, fin,
radoznao ukus i tananu
osjeajni
gov stil je nezavisan i nov (H. Curzon). D. je pisao
laku muziku, no ne trivijalnu. Njegova balet na muz
kuje se simfonijskom razradom.
DJELA: pol ke, mazurke i dr. za kl avir. DRAMSKA. Oper
Va dit', 1873; Jean de Nivelle, 1880; Laktne, 1883 (najuspjelija i najpo]
Kassya, 1893 (dovrio J. Massenet). Baleti: La Source, 1866 (zajec
Minkusom); Valse ou pas des fieurs, 1867; Coppelia ou la Fille aux yei
1870; Sylvia ou la Nymphe de Diane, 1876. Operete: Deux sous de char
Deux vieilles gardes, 1856; Six demoiselles a marier, 1856; Maitre Griff,
L'omelette a la Follembuche, 1859; Monsieur de Bonne-Etoile, 1860;
ciens de l'orchestre, l86r; Mon atni Pierrot, 1862; Les eaux d'Ems, 186
dinier et son seigneur, 1863; La tradition, 1864; Le serpent a plumes,
boeuf Apis, 1865; Malbrough s' en va-t-en guerre, 1867; L' ecossais a
1869; La cour du roi Petaud, 1869. Dramska scena La mort d'Orphee.
solo-pjesme. Crkvene kompozcije.
LIT.: E. Hanslick, Ball ett e von Leo Delibes, Berl in 1885. E
Notice sur la vie et l es oeuvres de Leo Del ibes, Pari 1892. J. Lois
de Leo Del ibes, Pari 1924. H. de Curzon, Leo Delibes, sa vie et se
Par i 1926. H. K'irth, Clement Phil ibert Leo Del ibes, MGG, III
A. Coauis, Leo Del ibes, Pari 1958.
DELIUS, Frederick, engleski kompozitor njemal
drijetla (Bradford, Yorkshire, 29. I 1862 Grez-su: Seine-
et-Marne, 10. VI 1934). Muziku studirao na Ki toriju u
Leipzigu (S. Jadassohn, C. H. C. Reinecke) i u gdje
boravi od 1888. Nakon 1899 ivio uglavnom u G -
Loingu, posvetivi se potpuno komponiranju. Posljedi
dina ivota, uzet i slijep, ali duevno svje, diktirao je svi
djela E. Fenbvju.
Vremenski, a i po nekim karakteristikama, D. pripac
raciji poslijewagnerovskih kasnih romantiara: poput R.
upotrebljava velik ko]
orkestar; uz G. Mahle nje
formalno irokom
vokalnih i instrumenta
stava; pristalica je filoz je
F. Nietzsche pro u djelu
Also sprach stra.
Meutim, D. je izvorna
linost, izvan tradicija.
Njegova izv razvijena
harmonija, pi dulacija,
zaostajalica, tih boja i
finih prijela2 se redovito s
jednosta navijanim
temama ni narodne
pjesme. Takvi: mama
sluio i E. Grie jim je D.
bio prijatel vezan od
svojih studijsl u Leipzigu
sve do smrti. Najvii
domet , je D. u rapsodinom,'
nom izrazu, dok su mu koncertantna i komorna djel;
uspjela. Deliusov se stil protivi klasinim formalnim
cima i tematskom radu. Pored skandinavske muzike, na
su melodiku povremeno utjecali i napjevi sjevernoameriki
ca. D. je zaudo ee posezao za skandinavskom i njei
poezijom, nego za engleskom.
DJELA. ORKESTRALNA. et iri simfonijske pjesme: Hiaioat
Sur les cimes (prema H. Ibsenu), 1892; Over the Hills and Far Awc
Life's Dance, 1911. Koncert za klavir, 1897 (preraen 1906); koncert :
1916; koncert za violonelo, 1921; dvost ruki koncert za viol inu i \
191516; Pastorales za violinu i orkestar, 1888; Legendes za klavir
(fragment), 1890; Sutnmer Evening, 1890; Legend za viol inu i orkesi
Caprice and Elegy za violonelo i orkestar, 1932: predigra operi Irme
suita Florida, 1886; suita, 1889; Norwegische Suite, 1897; dvije koi
1888; Rhapsodie Variations .(fragment), 1888; nokturno Pari, the J
Great City, 1899; Brig Fair: an English Rhapsody\ 1907; A Dance

L.-C.-PH. DELIBES

F. DELIUS
DELIUS DELLO JOIO 429

br. i i 2, 1908 i 1916; fantazija In a Summer Garden, 1908; Summer-night on
the River za mali orkestar, 1911; On Hearing the First Cuckoo in Spring za mal i
orkestar, 1912; North Country Sketches, 191314; Short Piece, 1915; balada
Bventyr, 1917; A Song before Sunrise za mal i orkest ar, 1918; A Poem of Life
and Love, 191819; A Song of Summer, 1930; Fantastic Dance, 1932; Air and
Dance za gudae, 1952. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1893 i 191617;
4 sonate za violinu i kl avir: 1,1892; 11,1915; III, 1924 (preradio za violu i klavir
L. Tert is) i IV 1930; sonat a za violonelo i klavir, 1917; romanca za violonelo
i klavir, 1896. KLAVIRSKA: Zwei Klavierstiicke, 188990; pet kompozi-
cija, 1921; tri preludija, 1923. Dance za embalo, 1919. DRAMSKA. Opere:
Irmel in, 189092; Der Wunderborn, 1893; Koanga, 189597; Romeo und
Julia auf dem Dorfe (prema G. Kel leru), 190001; Margot la Rouge, 1902;
Fennimore and Gerda (prema J. P. Jacobsenu), 190810. Scenska muzika.
VOKALNA. Za zbor i orkestar, odnosno za sol e (solo), zbor i orkestar: Appa-
lachia, 1902 (samo za orkest ar, 1896); Sea-Drift (prema W. Whit manu), 1903;
A Mass of Life (iz djela Also sprach Zarathustra F. Nietzschea), 190405; Songs of
Sunset , 190607; Arabesk (t ekst J. P. Jacobsen) , 1911; A Song of the High
Hills, 191112; Reauiem (po F. Nietzscheu), 191416; Songs of Farezoell (W.
Whitman), 193032. Za glas i orkestar: Paa Viderne (H. Ibsen), 1888; Sakuntala,
1889; Zarathustras Nachtlied (F. Nietzsche), 1898; Cynara, 190607; A Late
Lark, 1925; Idyll (W. Whit man), 1930. Zborovi a cappella. Sol o-pjesme na
tekstove B. Bjarnsona, A. Tennvsona, P. B. Shellvja, P. Verlai-nea, J. P.
Jacobsena, F. Niet zschea, H. Drachmanna i dr. Svi dosadanji popisi
Deliusovih djela nepotpuni su, jer su brojne ml adenake kompozicije, deponirane
u Delius-Trustu, ostale nepristupane.
LIT. : M. Chop, Frederick Del ius, Leipzig 1907- Ph. Heseltine, Fre-
derick Delius, London 1923. C. Gray, Frederick Delius, A Survev of Con-
temporarv Music, Oxford 1924. R. H. Huli, Del ius, London 1928. G.
Abraham, Del ius and His Lit erar v Sources, Music and Let t ers, 1929.
H. C. Colles, The Del ius Fest ival , The Times, 2. XI 1929. C. Delius, Fre
der ick Del ius: Memor ies of my Brother , London 1935. E. Fenby, Del ius
As I Knew Him, London 1936. A. Hutchings, Nietzsche, Wagner and De
l ius, Musi c and Let t er s , 1941. T. Beecham, A Mingl ed Chime, 1944.
.V. Cardus, Del ius, Ten Composers, London 1945. A. Hutchings, Del ius:
a Crit ical Biographv, London 1948. R. Lyle, Delius and the Philosophv of
Ro mant i c i s m, Mus ic and Let t er s , 1948. A. K. Hol l and, The Son gs
of Delius, London 1951. P. VCarlock, Frederick Del ius, London 1952.
Tempo, London 195253, 26 (broj posveen F. Del iusu) H. F. Redlich,
Frederick Del ius, MGG, III, 1954. T. Beecham, Freder ick Delius, London
1959. K. Ks. i B. A.
DELLA ASA, Lisa, vicarska pjevaica, sopran (Burgdorf,
2. II 1919 ). Pjevanje uila u Ziirichu (M. Haeser), na oper-
noj pozornici debitirala 1941 u Solothurnu kao o-o-San (Puc-
cini, Madame Butterfly). Od 1943 lanica opere u Ziirichu, 1947
prvi put nastupala na festivalu u
Salzburgu. Pjevala u Beu,
Parizu, Milanu, New Yorku i dr.
Najznaajnije su joj uloge:
Grofica (Mozart, Figarov pir),
Donna Anna (Mozart, Don
Giovanni), Mirni (Puccini, La
Boheme), Sofija, Oktavijan i
Maralica (R. Stra-uss, Kavalir s
ruom), Ara-bella (R. Strauss),
Ariadna (R. Strauss, Ariadna na
Nak-sosu) i dr. Uz to istie se i kao
interpret suvremenog opernog
repertoara: Der Prozess (von
Einem), Die schzvarze Spinne
(Burkhard) i dr. Nastupa i kao
koncertna pjevaica. Njenoj po-
pularnosti pridonijele su i snimke na brojnim gramofonskim ploama.
LIT. : H. D. Rosenthal, Sopranos of Today, London 1956.
DELLA CIAJA, Azzolino
Bernardino, talijanski kompozitor i
orgulja (Siena, 21. III 1671 Pia, 15. I 1755). Vrlo obra-
zovan muziki diletant, kome Pia duguje svoje orgulje sa 4 ma-
nuala i vie od 100 registara (posveene 1738). Njegove su sonate
vrlo znaajne za razvitak tog muzikog oblika; G. Buonamici
izdao je tri, koje se sastoje od toccate, canzone i dvije dvodijelne
plesne kompozicije.
DJELA: Sonate per embalo, con alcuni Saggi ed altri contrapunti di largo
e grave stile ecclesiastico per grandi organi, 1127; Salmi concertati uz instrumentalnu
pratnju, 1700; Cantate da camera a voe sola, 1701 i 1702; motet i; mise; druge
crkvene kompozicije (u rukopisu).
LIT.: F. Torref ranca, L'Impressionismo rit mico e le sonat e del Caval ier
della Ciaja, Vita musicale, 1913. G. Bastianelli, Musicisti d'oggi e di ieri, Mi-
lano 1914. A. Sandberger, Zur alt eren it al ienischen Klavier musik, PJB,
1918. F. Vatielli, Una Let tera biografica di Azzol ino Della Ciaja, Cr it ica
musicale, 1921. G. Chigi-Saradni, Un Organista del secol o XVIII: Azzo-
lino Della Ciaja, La Diana, Siena 1928. A. Puccianti, Di un opuscol o cont e-
nent e l a descrizione dell 'organo di Azollino del la Ciaia nel la 'Chiesa dei Ca-
val ieri in Pia, RMI, 1950. G. Ckigi Saracini, Un Organist a del secolo XVIII:
Azzol ino Del la Ciaja, Boll etino deH'Accademia Chigiana, 1950 i 1951.
DELLA CORTE, Andrea, talijanski muziki pisac i kritiar
(Napulj, 5. IV 1883 Tori no, 12. III 1968). Studirao pravo;
u muzici samouk. God. 1906 poeo suraivati kao muziki kriti-
ar u raznim napuljskim listovima. Kasnije se preselio u To-
rino i tamo 192653 bio profesor na Konzervatoriju i 193953
docent za historiju muzike na Univerzitetu. Uz to je 191967
bio kritiar tampe. Suraivao u raznim talijanskim i stranim
muzikim asopisima i enciklopedijama. Posebno se bavio prou-
avanjem talijanskog muzikog kazalita u XVII i XVIII st.
DJELA: Paisiello e Vestetica musicale del Metastasio, 1922; Saggi di critica
musicale. 1922; L' Opera comica ilaliana del '700, 2 sv., 1923; Disegno storico
dell'arte musicale, 1924 (V izd. 1949); Dizionario di muica (u suradnji sa G. M.
Gatt ijem), 1925 (VI izd. 1959); Niccolo Piccinni , 1928; La Vi ta musicale di
Goethe, 1932; Canto e bel canto, 1934; Vincenzo Bellini (sa G. Pannainom), 1936;
Ritratto di Franco Alfano, 1936; Pergolesi, 1936; Storia della muica (zajedno sa
G. Pannainom), 2 sv. , 1936 (IV izd. u 3 sv., 1964); Un Italiano alVestero: An-
tonio Salieri, 1937; Tre secoli di opera italiana, 1938: Verdi, 1939; Toscanini,
1946; Satire e grotteschi di musiche e di musicisti d'ogni tempo, 1947; Gluck, 1948;
Baldassare Galuppi, 1949; Arrigo Serato, 1949; Le sei piu belle opere di Verdi,
1947 (III izd. 1958); L'Interpretazione musicale e gli interpreti, 1951; Gli Stru-
menti musicali nei dipinti della Galleria degli Uffici, 1953; Mozart in Italia. Le
lettere (sa G. Barbl anom); 1956; Tutto U teat ra di Mozart , 1957; Toscanini
visto da un critico, 1958; Drammi pe
r
muica dal Rinuccini allo eno, 2 sv., 1958;
La Critica musicale e i critici, 1961. Studije; l anci. Antologije (izbor):
Scelta di musiche per lo studio della storia della muica (IV izd.), 1962; Piccola
antologia settecentesca, XXIV pezzi inediti o rari, 1925; Antologia della storia
della muica, 2 sv., 192729 (IV izd. u jednom svesku, 1945).
DELLA GUARDIA, Ernesto -> Guardia, Ernesto de la
DELLA MARIA, Pierre Antoine Dominique, francuski
kompozitor talijanskog podrijetla (Marseille, 14. VI 1769 Pariz,
9. III 1800). Uio kod G. Paisiella u Napulju. Komponirao opere
za talijanske pozornice do 1796, a zatim, uglavnom na libret a
A. Duvala, za parika kazalita. Gracioznost njegovih djela bila
je u doba Revolucije osvjeenje za repertoar koji se uglavnom
sastojao od opera L. Cherubinija, J. F. Lesueura i E. N. Mehula.
DJELA: sonat e za razne instrumente. est t alijanskih opera. Francuske
opere: Le prisonnier ou la ressemblance, 1798; Le vieux chdteau ou la rencontre,
1798; Jacauet ou VEcole des mres, 1798: Uoncle Valet, 1798; La maison du Marais,
1799; La fausse duegne (dovrio G. Blangini) , 1802. Komedija u prozi s
arijetama L'opera-comique, 1798. Kant ate; duet i; arije.
LIT. : Framery, Not ice sur l e musicien Dell a Maria, Pari 1800. A.
Pougin, Del la Maria, Menestrel , 1860. M. Briquet, Pierre- Ant oine- Domi-
nique Del l a Mar ia, MGG, I II, 1954.
DELLER (Teller, Doller), Florian Johann, austrijski
kompozitor (Drosendorf, krten 2. V 1729 Miinchen, 19. IV
1773). God. 175171 lan dvorske kapele, koncertni majstor i
dvorski kompozitor u Stuttgartu (1757 poduavao ga je u kom-
poziciji N. Jommelli). Tu je komponirao balete suraujui s
baletnim majstorom J. F. Noverreom, koji je balet digao do
plesne drame.
DJELA. : etiri simfonije. est gudakih trija. Komine opere: Le contese
per amore oder Was sich liebt, das neckt sich, oko 1770 i // maestro di cappella,
1771. Balet i: Orfeo ed Euridice, 1763; Der Sieg des Neptun, 1763; Balio polonais;
La Constance; La schiava liberata.
LIT.: H. Abert , Die dramat ische Musik am Hofe Herzog Karl Eugens,
Esslingen 1905. Isti, J. G. Noverre und sein Einfluss auf die dramat ische
Ball ett komposit ion, PJB, 1908. G. Reichert, Fl orian Johann Deller, MGG,
III, 1954-
DELLE SEDIE, Enrico, talijanski pjeva, bariton (Livorno,
17. VI 1822 Garenne-Colombes kraj Pariza, 29. XI 1907).
U pjevanju su mu uitelji bili C. Galeffi i Persanola, u dekla-
maciji glumac Domeniconi. Debitirao 1851 u Firenci (Verdi,
Nabucco). Pjevao u Beu, Londonu, Petrogradu i Parizu. Njegov
je repertoar meu ostalim obuhvaao uloge iz opera Don Giovanni
(Mozart), Traviata i Rigoletto (Verdi), II barbiere di Siviglia
(Rossini), Don Pasquale (Donizetti). Neko vrijeme predavao na
Parikom konzervatoriju; 1871 osnovao vlastitu pjevaku kolu.
D. S. nije imao glas velika opsega i specijalnog timbra; svoje
uspjehe temeljio je na idealnom stapanju svih bitnih osobina
pravog opernog pjevaa.
DJELA: Arte e fisiologia del canto, 1876; Vestetica del canto e dell'arte
melodrammatica, 1886 (oba ova djela u engl eskom pr ijevodu Complete Method
of Singing; posljednje djelo u francuskom prijevodu L'art lyrique); Rijiessioni sulle
causa della decadenza della scuola di canto in Italia, 1881.
LIT. : E. Gara, L'impresario in angust ie, Mil ano 1940. C. Sartori ,
Enrico del le Sedie, MGG, III, 1954.
DELLINGER, Rudolf, njemaki dirigent i kompozitor
(Kraslice, eka, 8. VII 1857 Dresden, 24. IX 1910). Uio
na muzikoj koli u Kraslicama i na Parikom konzervatoriju.
Najprije klarinetist u Gradskom orkestru u Brnu, gdje je 1880
postao drugi dirigent, zatim dirigent na raznim manjim kazali-
tima, 188393 na Karl-Schultze-Theater u Hamburgu, a o'd
1893 na Residenztheater u/ Dresdenu.
DJELA. Operete: Don Cdsar, 1885 (najuspjenija); Lorraine, 1886; Ka-pitdn
Fracassa, 1889; Saint~Cyr, 1891; Die Chansonette, 1894; Jadwiga, 1901; Der
letzte Jonas, 1910.
LIT.: R. C. Dellinger, Rudolf Dell inger der let zte klassische Operetten-
komponist, Sudetendeutsche Monatshefte, 1936.
DELLO JOIO, Norman, ameriki kompozitor i pijanist
(New York, 24. I 1913 ). Orgulje uio kod P. Yona. Studirao
zatim u New Yorku na Juilliard School (P. Wagenaar) i na Yale
University (P. Hindemith). Djeluje u New Yorku najprije kao
orgulja u raznim crkvama i krae vrijeme kao dirigent vlastitog
jazz-orkestra. God. 194143 muziki direktor baletnog ansambla
Dance Players, zatim je predavao kompoziciju na arah Lazurence
College i od 1961 na Mannes College of Music. Njegova djela, u
kojima se gdjekad osjea Hindemithov utjecaj, pripadaju neo-

L. DELLA ASA
430
DELLO JOIO DE LUCIA

klasici. esto upotrebljava napjeve
gregorijanskog korala. Kao pijanist
koncertirao s filharmonijskim
orkestrima New Yorka i
Clevelanda, a 1947 na turneji u
Poljskoj.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija
The Triumph of St. Joan, 1951; Sinfonietta,
1940; koncert za 2 klavira 1941; koncert za
harfu, 1942; koncert za klarinet , 1949;
Concertino z& klavir i komorni orkestar,
1938; Concertino za flaut u i gudaki
orkest ar, 1939; Concertino za harmoniku i
komorni orkestar, 1944. Za klavir i orkest ar :
Ricercari, 1945; A Bal lad of the Seven
Lively Arts, 1958 i fant azija s varijacijama,
1961. Suita Air Poiver, 1957; Magnificat,
1942; To a Lone Sentry, 1943; American
Landscape, 1944; Concert Music, 1945;
varijacije, chaconna i finale, 1947; Serenada,
1948; Nezu York Profiles, 1949; Epi-graph,
1951; Meditations on Ecclesiastes za gudae,
1956; Antony and Cleopa-t ra, 1960.
KOMORNA: sekst et za 3 blokflaut e i 3
gudaka inst rumenta, 1941; duhaki kvartet,
1940; duhaki trio, 1942; trio za
flautu,
violonelo i klavir, 1944. Za violinu i klavir: sonata,
1938; fantazija na gregorijanski napjev, 1942; var ijacije i final e, 1948. Za
viol onelo i klavir; sonata, 1937; sonat ina, 1943 i Duo concert ato, 1945.
KLAVIRSKA. Tr i sonat e: I, 1942; II, 1944 i HI, 1947; suita 1941; Music for a
Young Pianist, 1964; preludiji; nokt urni i dr. Djela za klavir et vororuno.
Or gul jske kompozicije. DRAMSKA. Opere: The Ruby, 1955; The Tri al at
Rouen, 1956 i Bl ood Moon, 1961. Balet i: Prairie, 1942; The Duke of
Sacramento, 1942; On Stage, 1946; Diversion of Angels (Wilderness Stair), 1948 i
There is a Time, 1956. Scenska i fil mska muzi ka. VOKALNA: kant at a To
St. Ceci lia, 1958. Za zbor uz inst rumental nu prat nju: Vigil Strange (W.
Whit man), 1941; The Mystic Trumpeter (W. Whitman), 1943; A Jubilant Song,
1946; Madrigal (Ch. Rossetti), 1947; A Psalm of David, ig$o;Song of the Open
Road, 1952; Song of Aff ir-mation (S. V. Benet ), 1952; Psalm XCVIII, 1958;
The Songs of Chopin, 1963; The Song of Silence, 1967 i dr. Solo-pjesme.
LIT.: -R. Sabin, Norman Dell o Joio, Musical America, 1950. AT. Bro-
der, Norman dello Joio, MGG, VII, 1958. E. Dozunes, The Music of Norman
Del lo Joio (s popisom djela), MQ, 1962, 2.
DEL MAR, Norman, engleski dirigent (London, 31. VII
1919 ). Studij zavrio na Royal College of Music u Londonu
(R. O. Morris, R. Vaughan Williams) i zatim se u dirigiranju
usavravao kod C. Lamberta. God. 1944 utemeljio Chelsea Phil-
harmonic Orchestra, 194751 zamjenik Th. Beechama u Royal
Philharmonic Orchestra i dirigent Croydon Symphonic Orchestra. Od
1949 prvi dirigent opernog ansambla English Opera Group. Kao
dirigent esto nastupa i sa drugim engleskim orkestrima kao i
u inozemstvu. Objavio je knjigu R. Straus. A Criiical Commentary
of His Life and Works, 2 sv., 196368.
DELMAS, Jean-Fran9ois, francuski pjeva, bas (Lyon,
14. IV 1861 Saint-Alban de Monthel, 29. IX 1933). Pjevanje
studirao na Konzervatoriju u Parizu (R. Bussine, L. Obin) i
tamo, u Operi, debitirao 1886 kao Saint-Bris (Meverbeer, Huge-
noti). lan Parike opere do 1911, ostvario vie od 50 uloga,
medu kojima su se posebno isticale: Hans Sachs (Wagner, Majstori
pjevai), Wotan (Wagner, Prsten Nibelunga) i Gurnemanz
(Wagner, Parsifal). Delmasovo se stilsko pjevanje smatralo uzorom
muzikalne deklamacije.
LIT. : H. de Curzon, Croquis d'ar t ist es, 1898.
DELMAS, Mare, francuski kompozitor i muziki pisac (St.-
Quentin, 28. III 1885 Pariz, 30. XI 1931). Kompoziciju
studirao na Konzervatoriju u Parizu (Ch. Lenepveu, P. Vidal) i
tamo osvojio vie nagrada (1919 Prix de Rome). Djelovao u Parizu
kao dirigent amaterskih vokalnih i instrumentalnih ansambla i
kao muziki kritiar suraivao u asopisu Echo des concours.
DJELA. ORKESTRALNA: Les deux rout es; Au pays Wal l on, 1919;
Du reve au souvenir, 1919; Le Poete et lafee, 1920; Le Bateau ivre, 1923: Stellus;
Rhapsodie sur des themes ariegeois za violonelo i orkestar, 1927. KOMORNA:
klavirski t rio; sonata za klavir i viol inu; Legende et danse za gudaki kvart et i
dr. KLAVIRSKA: Jmpressions d'Ariege; Suit e f rancaise; A Bruges; Petite
suite florentine; Aguarelles. DRAMSKA. Opere: Jean de Calais, 1907; Lais,
1908; Stefano, 1911; Camille, 1911; Anne-Marie, 1911; Iriam, 1923; Le Masque,
1926; La Giaour, 1928. Balet Cyrca, 1921. Opereta Sylvette, 1932. Rekvijem
za zbor i orgulje. Zborovi; solo-pjesme. SPISI: Bizet, 1930; Charpentier et le
lyrisme francais, 1931; Massenet.
LIT. : J. Feschot te, Mare Del mas, MGG, III, 1954.
DEL MONACO, Mario, talijanski pjeva, tenor (Firenca,
27. VII 1915). Pjevanje studirao na Konzervatoriju u Pesaru
(L. Melai-Palazzini, A. Melocchi) i tamo 1939 debitirao kao
Turiddu (Mascagni, Cavalleria rusticana), a zatim 1941 na-
stupio u milanskom Teatro Puccini kao Pinkerton (Puccini, Ma-
dame Butterfly). Pjevao na milanskoj Scali, u Rimu, Napulju,
Barceloni, Lisabonu i Stockholmu. God. 1946 gostovao u Junoj
Americi, a 1950 nastupio prvi put na Metropolitanu u New
Yorku. U vie navrata gostovao i u Jugoslaviji (Beograd, Zagreb).
Po ljepoti glasa i izvrsnoj glumi ubraja se meu najbolje suvre-
mene operne pjevae. U njegove najvee kreacije idu Don Jose

(Bizet, Carmen), Kalaf (Puc-
cini, Turandoi), Vojvoda (Ver-di, Rigoletto),
Radames (Verdi, Aida), Canio (Leoncavallo,
Pa-gliacci), Andrea Chenier (Gior-dano),
Cavaradossi (Puccini, Tosca) i dr. Pjevao je
u nekoliko filmova i snimao vie gra-
mofonskih ploa.
LIT. : F. Nuzso, Mar io Del Monaco, Opera,
1962.
DELNA, Marie (pravo ime
Ledan), francuska pjevaica,
(Pariz, 3. IV 1875 24. VII
1932). Uenica Rozine Laborde i
Madame Savarv. Debitirala 1892
u parikoj Opera-Comi-que kao
Didone (Berlioz, Les Troyens).
Velik uspjeh postigla u naslovnim
ulogama opera La Vivandiere
(Godard), Carmen (Bizet) i Orfej
(Gluck).
lan parike Opera-Comique 189298 i opere Metrof.
New Yorku 190910. Poslije Prvoga svjetskog rata
se pedagokom radu.
DELORKO, Ratimir, pjeva, tenor (Zemunik kra;
1916 ). U Zagrebu zavrio studij ekonomije; pjevai
privatno. God. 194651 operni solist Zagrebake oper<
pjevao na Operi u Innsbrucku, 195365 na Dravnoj
Hamburgu i od 1965 lan je Opere u Dusseldorfu. Osi
niz tenorskih uloga lirskoga karaktera, meu kojima se iz si
nog repertoara istiu: Vojvoda (Verdi, Rigoletto), Don
(Mozart, Don Giovanni), Rodolfo (Puccini, La Bohem
Gostovao na mnogim evropskim i amerikim opernim
i snimio brojne gramofonske ploe. Posebno se istie ka
pret narodnih popjevaka jugoslavenskih naroda.

s
DEL PUENTE, Giuseppe, talijanski pjeva, bariton 1
30. I 1841 Philadelphia, 25. V 1900). Uglavnom sam
1870 nastupao na svim velikim evropskim muzikim pozoi
osobito u Londonu (Escamillo na prvoj engleskoj izvedbi 1
Carmen, 1878), i od 1873 u SAD, gdje je u njujorkom
politanu pjevao na amerikim premijerama opera L
(Wagner), Faust (Gounod), Gioconda (Ponchielli), Manon
net) i dr. Svoj najvii umjetniki domet ostvario je kao Don C
(Mozart), Grof (Mozart, Figarov pir), Papageno (MOE
robna frula) i Figaro (Rossini, Seviljski brija).
DELSARTE, Fran9ois-Alexandre-Nicolas-Cheri
cuski pjeva (tenor) i vokalni pedagog (Solesmes, 19. XII
Pariz, 20. VII 1871). Pjevanje uio kod A. E. Chorona i n
kom konzervatoriju (A. Garuade, L. A. Ponchard), d
1830 u Opera-Comique (Dalavrac, Maison a vendre). Us
povukao s operne scene i bio zborovoa u crkvi Abbe
gdje je osnovao pjevaku kolu. Njegova metoda i teoriji
raaj lica treba da odraava sadraj teksta bili su veoma pc
u Americi oko 1890. Izdao je zbirku Les Archives du chant:
de musique historiaue du VF au XVIF siecle i objavio ,
de Franpois Delsarte.

'
LIT.: A. Arnaud, Delsarte, ses cours, sa methode, Pari 1859. '
bins, Delsarte. Svstem of Expression, New York 1885. E.B. WarmanJ
and At titudes: An Exposit ion of t he Delsart e Philosophv of Expressi
York 1892.
DE LUA, Giuseppe, talijanski pjeva, bariton (R
XII 1876 New York, 28. VIII 1950). Pjevanje uio 1
Bartolinija i na akademiji Santa Cecilia u Rimu (V. Pers
Debitirao 1897
u
Piacenzi kao Valentin (Gounod, Faust)
nastupao na mnogim talijanskim i svjetskim opernim p
ama (London, Pariz, Budimpeta, Madrid, Barcelona, L
Rusija, Argentina; opera Metropolitan u New Yorku 191
19394)- Za Drugoga svjetskog rata se povukao, a 1947
vio rad na Juilliard School u New Yorku kao pjevaki pi
Pjevao sve znatnije baritonske uloge standardnog opernog
toara. Odlikovao se vrlo profinjenom muzikalnou, a
glas, dobro kolovan, bio je ujednaen i u kasnim god
Vrlo je dobro interpretirao i komine i tragine uloge.
LI T. : C. S ar t or i , Gius e ppe De Lua , MGG, I I I , 1954-
DE LUCIA, Fernando, talijanski pjeva, tenor (]
11. X 1860 21. II 1925). Pjevanje uio kod V. Lorr
debitirao 1885 u Napulju kao Faust (Gounod). Pjevao u M;
Londonu, New Yorku, u latinsko-amerikim gradovima
iroko obrazovan umjetnik, majstor belkanta, posebno se
kao interpret uloga u Rossinijevim, Bellinijevim i Vere

N. DELLO JOIO


M. DEL MONAC
DE LUCIA DEMUNCK
431

operama. Mascagni je za njega
napisao tenorske uloge u operama
L'Amico Fritz, I Rantzau i Iris, a
Giordano u Marcelli. D. L. je u
Londonu bio prvi Canio
(Leoncavallo, Pagliacci), Turiddu
(Mascagni, Cavalle-ria rusticana)
i Cavaradossi (Puccini, Tosca).
Pjevaku karijeru zakljuio je
1917 u Napulju.
DELVINCOURT, Claude
francuski kompozitor (Pariz, 12.
I 1888 Obertello kod Grosseta,
5. IV 1954). Uenik L.
Boellmanna i H. Bus-sera, studij
zavrio na Parikom
konzervatoriju (Ch. Wi-dor). Prvi
vei uspjeh postigao kantatom
Helene et Faust, kojom je osvojio
Prix de Rome (1913). Od 1931
direktor Konzervatorija u Versaillesu, a od 1941 direktor
Parikog konzervatorija. Za faistike okupacije aktivno
sudjelovao u Pokretu otpora, zbog ega je medu francuskom
omladinom postao veoma popularan. Na njegovu inicijativu
stvoren je tada na Konzervatoriju tzv. Orchestre des Cadets du
Conservatoire koji je, uz umjetniko znaenje imao i zadatak da
okuplja progresivne francuske muziare u jedinstven patriotski
front. Kao kompozitor D. je najprije bio pod utjecajem E.
Chabriera, a zatim je ostvario suvremeniji harmonijski i melodijski
izraz. Najee je pisao u oblicima naslijeenim iz klasike i
romantizma, odavajui poseban smisao za komiku u kazalitu.
DJELA. ORKESTRALNA: simf. pjesma Typhaon, 1914; Radio-Serinade,
1914; koreografska poema Offrande a Siva, 1921; Boccaries, 1924 (u izvornom
obliku za klavir); Onchets, 1929; Poeme choreographigue, 1931; suita Pamir, 1935.
KOMORNA: gudaki kvart et, 1954; kl avirski trio, 1909; klavirski kvintet,
1907. Za violinu i klavir: sonata, 1919; duo, 1908; Danseries, 1934;
Contemplations, 1935. KLAVIRSKA: 5 stavaka, 1923; suit a, 1924; Cro-
quembouches, 1926; Heures juveniles, 1928. Images pour les contes du temps passe za
kl avir 4-runo, 1934. Za orgul je: Marche d' eglise, 1910; Meditation i Sortie de
Fite, 1913. DRAMSKA: komina opera La femme a barbe, 1938. Misterij
Lucifer ou Le Mystere de Cain, 1948. Balet Le Bal Venitien, 1941 (u izvornom
obliku suita za 6 instrumenata, 1927). Scenska muzika za Oedipe-roi (Sofoklo),
1939 i Le Bourgeoi s gent ilhomme ( Mol iere), 1948. VOKALNA. Kantate:
Acis et Galathee, 1910; Yanitza, 1911 i Fulvia, 1912. Za zbor, soliste i orkestar:
Hodie Christus natus est, 1909; Aurore, 1919; Nuit tombante, 1911; La source,
1912; Ave, verum corpus, 1918; Automne, 1937; Salut solennel, 1948. Za glas
i orkestar: Thestylis, 1908 i Ce monde de rosee, 1934. Zborovi a cappella. Solo--
pjesme: Sommeil d'enfant, 1912; Six poemes de Maurice d' Assier, 1918; Chan-
sons de la ville et des champs, 1934; Ouatre chansons de Clement Marot, 1935;
Un eventail, en sourire, 1948, Rapport sur une reorganisation administrative
de la musique et de V' enseignement musical en France, 1944.
LIT. : W.-L. Landowski, L'Oeuvr e de Cl aude Del vincourt , Pari 1947.
A. Machabey. Portrait s de trente musiciens francais, Pari 1949. C. Ro-
stand, La musique francaise contemporaine, Pari 1952. R. Dumesnil, Claude
Del vincourt, MGG, III, 1954.
DE MALEINGREAU, Paul ~> Maleingreau, Paul de
DMANCHER (franc. rastresti, pomutiti), kod sviranja na
gudakim instrumentima prijelaz iz jednoga poloaja u drugi.
Pri tom se lijeva ruka pomie gore-dolje po hvataljci instrumenta.
DEMANTIUS (Demant), Christoph (Johannes), njemaki
kompozitor (Liberec, eka, 15. XII 1567 Freiberg, 20. IV
1643). Studirao na Univerzitetu u Wittenbergu, oko 1595 bo-
ravio u Leipzigu i vjerojatno bio u vezi sa kolom sv. Tome.
Kantor od 1597 u Zittauu, od 1604 u stolnoj crkvi u Freibergu.
Neposredno prije H. Schutza, J. H. Scheina i S. Scheidta D. je
jedna od najsamostalnijih i najoriginalnijih linosti u njemakom
muzikom zbivanju. Svjetovna i crkvena muzika podjednako je
vana u njegovu opusu. Stilski i formalno vrsto ukorijenjen u
tradiciji, on je nov po tendenciji da individualizira muziki govor,
po nastojanju da zvukom interpretira tekst (na tom e putu tek
oko 20 godina mladi H. Schtitz ii do krajnjih konzekvencija).
Zbirka vokalnih i instrumentalnih plesova, s naglaenom narod-
nom jednostavnou u akordikoj postavi, osobito su historijski
vane, jer su se u njima sauvali tadanji poljski plesovi. U teoret-
skom djelu Isagoge artis musicae nalazi se (po postanku vjerojatno
prvi iz toga vremena) alfabetski muziki rjenik (180 termina,
grkih, latinskih i talijanskih).
DJ ELA. SVJETOVNA: Ne ue de ut sc he mel t l iche Li e der . . . za 5 gl a sova ,
1595' . Tympanum mi lit are . . . za 6 glasova, 1600: 77 neue auser lesene polni scher
und deutscher Art Tdnze . . . za 45 glasova, 1601; Conviviorum deliciae . . ., intrade,
gagl iarde, poljski pl esovi za 6 glasova, 1608; Convivalium concentuum farrago . .
., madrigali, canzonette, villanelle za 6 glasova, jedan eho i dva dijaloga za 8
glas ova, 1609; Fasc icul us chor odi arum neue polni scher und deutscher Art Tdnze
und Galliarden . . . za 45 glasova, 1613; Neue deutsche Lieder . . ., 1. i 2. dio
(obradbe Tricinimna Gregora Langea) za 5 glasova, 1614 i 1615; Tympanum
militare . . . za 56, 8 i 10 glasova, 1615. DUHOVNA: Der Spruch Joel. . . za 5
glasova, 1596; Trias precum Vespertinarum . . . za 46
glasova, 1602; Corona harmonica . . . (moteti po evanel ju, za 6 glasova), 1610;
Triades Sioniae (introitusi, proze, mise) za 58 glasova i continuo, 1619; Thre-
nodiae . . . za 46 dionica, 1620; Deutsche Passion nach dem Evangelislen S. Johanne
. . . za 6 gl a sova , 1631; Laude s nupt ial es . . . za 8 glas ova i cont i nuo, 1641;
Laudes Sioniae . . . za 68, 10 i 16 glasova, 1642. Nekoliko prigodnih djela.
SPISI: Forma musices. Griindlicher und kurzer Bericht der Singekunst . . ., 1592;
Isagoge artis musicae . . . Kurze Anleilung singen zu lernen . . ., 102 (do 1671
doivjelo 10 izdanja),
NOVA IZD.: L. Schoeberlein obj. 18 korala (Schatz des liturgischen Chor-
gesangs, IIII, 186572); A. Schering 1 int radu s t ekstom ( Musikgeschicht e
in Beispielen, 1931); F. Blume Pasiju po Ivanu (Das Chorwerk, sv. 27) .
LIT. : R. Kade, Chr ist oph Demant , 15671643, VFMW, 1890. F.
Moissl, Chr ist oph Demant ius, Gvmnasial -Progr amm, Reichenberg 1906.
K. Stangl, Christ oph Demant s Lieder 1595 und Farrago 1609 (disertacija u
r ukopisu), Pr ag 1940. A. Adri o, Chr ist oph Demant ius, MGG, III, 1954.
K. Ko.
DEMARQUEZ, Suzanne, francuski kompozitor i muziki
pisac (Pariz, 5. VII 189923. X 1965). Studirala na Parikom
konzervatoriju (G. Caussade). Bila je profesorica harmonije na
cole Normale de Musique; suraivala u raznim muzikim aso-
pisima (Musical Courrier, Revue Musicale, U Art Musical, Let-
tres francaises).
DJELA: Suite de valses, 1931 i Sonatine, 1932 za orkestar. KOMORNA:
gudaki kvartet, 1927; sonata za violonelo i klavir, 1923; sonatina za flautu i klavir,
1953; Rapsodie lyrique za violinu i klavir, 1928 (takoer za orkestar); Variations,
interlude et tarentelle3 sur un theme corse za grupu instrumenata, 1938; Ouatre
Ptices breves za fl autu, violonelo i udaral jke, 1946. Deux Pieces za harfu,
192930; Bosphore za violonelo solo, 1957; Variations sur un theme oriental za
flaut u sol o, 1957. KLAVIRSKA: dvi je sonat ine, 1927 i 1948; Barcarolle za
2 klavira, 1933. Opera-balet Thesee a Marseille. -^' VOKALNA: Trois Choeurs
d
l
enfants, 1947; etiri kvarteta za enske glasove
1
, 1938. Solo-pjesme; Ouatre
Poemes sur des textes de Denise Cools, 1930; Ouatre Contrerimes, 1932 34;
Deux Sonnets de Gerard de Nerval, 1942; Deux Posies d'Alfred de Musset, 1948 i
dr. SPISI: Purcell, 1951; A. Jolivet, 1957; M. de Falla, 1963.
DEMENYI, Deszo, madarski kompozitor (Budimpeta, 29.
I 1871 9. XI 1937). Sveenik. Studirao kod V. Herzfelda i I.
Bachoa. God. 1902 pokrenuo i do 1925 ureivao muziki a-
sopis Zenekozl6ny koji je igrao vanu ulogu u tadanjem muzikom
ivotu Madarske. Od 1913 vodio zbor bazilike sv. Stjepana u
Budimpeti; 192628 profesor Muzike akademije.
DJELA. ORKESTRALNA: Magyar Tdncszvi t; Unnepi Nyitdny; Ma-gyar
Rapszodia; Serenata sinfonica i dr. Orgul jske kompozicije (25 preludija).
Opereta; mel odrame. Zborovi; sol o-pjesme na njemake i madarske
tekstove. Rekvijem; 10 misa; motet i; graduali; litanije. Obradbe narodnih
pjesama. Napisao Hangversenykalauz ( Koncert ni vodi) , 1937.
DEMESSIEUX, Jeanne, francuski orgulja (Montpellier,
14. II 1921 Pariz, 11 XI 1968). Na Parikom konzervatoriju uila
klavir (M. Tagliafero) i orgulje (M. Dupre). Ve sa 12 godina
orgulja u crkvi Saint-sprit u Parizu. Koncertirala na brojnim
turnejama u Evropi. Od 1952 profesor orgulja na Konzervatoriju
u Liegeu. Vrsna improvizatorka. Komponirala je djela za orgulje
{Poeme za orgulje i orkestar, 1952; etide; preludiji i dr.) i Cantate
pour le Jeudi Saint (1937).
LIT. : F. Raugel , Jeanne Demessieux, MGG, III, 1954.
DEMETER, Ivan, horovoa i kompozitor (Zvornik, 17.
XII 1906 ). Muziku uio u Sarajevu i Zagrebu. God. 1925
42 horovoa pjevakih drutava u Zagrebu (Oratorijski zbor sv.
Marka), Mostaru (Hrvoje) i Sarajevu (Trebevi, Sv. Cecilija,
Lira i Uzdanica). Od 1945 nastavnik muzike i horovoa u Sa
rajevu, 195562 generalni direktor Zavoda za zatitu autor
skih prava (ZAMP) u Beogradu i zatim ponovo u Sarajevu, gdje
vodi hor KUD Vaso Miskin Crni. Kompozitor preteno vokal
nih djela u narodnom duhu, bavi se i horskim obradama narodnog
melosa. S. Sp.
DEMEUR, Anne Arsene (rod. Larsa), francuska pjevaica,
sopran (Saujon, Charente, 5. III 1824 Pariz, 30. XI 1892).
Uenica Bizota u Bordeauxu, gdje je debitirala 1842 kao Lu-
cia (Donizetti, LuciadiLammermoor),a zatim pjevala u Toulouseu,
Bruxellesu, Londonu, Parizu, Petrogradu, Beu, Sjevernoj i
Junoj Americi. Istakla se u Berliozovim operama Beatrice et
Benedict (1862) i Les Troyens a Carthage (1863). Kasnije nastupala
samo na koncertima, posljednji put 1879 u Parizu na koncertnoj
izvedbi Berliozove La prise de Troie.
DEMAR, Bla, graditelj gudakih instrumenata (Selca nad
kofjom Lokom, 1903). Uio najprije stolarski zanat. Poeo
graditi violine 1928. Dosad sagradio oko 120 violina, 15 viola i
20 violonela. Radi po modelu Stradivarija, a katkada i N. Amatija.
Boja laka je prozirna, zlatnouta ili smea. D. CO.
DEMUNCK (de Munck), 1. Francois, belgijski violonelist
(Bruxelles, 7. X 1815 28. II 1854). Uenik N. J. Platela na
Konzervatoriju u Bruxellesu, gdje je nakon svrenog studija
radio kao asistent svoga uitelja, a poslije njegove smrti (1835)
postao profesor. God. 1844 i 1845 na koncertnim turnejama po
Njemakoj i Engleskoj, 184853 violonelist Kraljevskog kaza-
lita u Londonu.
2. Ernest, belgijski violonelist (Bruxelles, 21. XII 1840 Lon-
don 19. I 1915). Uio kod svog oca Francoisa i kod A. F. Servaisa.
Nakon koncertnih turneja po Engleskoj, Irskoj i kotskoj (1855)

C. DELVINCOURT
432 DEMUNCK DENKMALER

poduavao na Guildhall School of Music u Londonu. Od 1868
lan kvarteta Maurin u Parizu, a od 1870 prvi violonelist Dvorske
kapele u Weimaru. God. 1893 imenovan profesorom na Royal
Academy of Musi c u Londonu.
DEMUS, Jorg, austrijski pijanist (St. Polten, 2. XII 1928 ).
Studij zavrio na Muzikoj akademiji u Beu, a zatim se usavra-
vao kod W. Giesekinga i A. Benedetti-Michelangelija. Umjetniku
karijeru zapoeo 1943. Na brojnim turnejama svirao u evropskim
1 azijskim zemljama, u SAD i dr.; 1956 osvojio prvu nagradu na
meunarodnom klavirskom natjecanju F. Busoni u Bolzanu.
Profesor je Muzike akademije u Beu. Uz vrijedna umjetnika
ostvarenja na podruju solistike klavirske muzike, o emu svje
doi velik broj snimljenih gramofonskih ploa, posebno se istie
kao klavirski pratilac. Objavio je monografiju Dietrich Fischer-
-Dieskau (kolektivni rad), 1966 i Abenteur der Interpretation, 1967.
DEMUTH, Norman, engleski kompozitor i muziki pisac
(South Crovdon kraj Londona, 15. VII 1898 Chichester, 21. IV
1968). Muziki studij zapoet u zboru St. George's Chapel u Win-
dsoru nastavio i za vrio na Royal College of Music u Londonu
(W. Parrat, Th. Dunhill). Vie godina orgulja i zborovoda u
raznim mjestima june Engleske, 1930 postao profesor kompozicije
na Royal Collegeu u Londonu; jedan od utemeljitelja Nezv Music
Society i u nekoliko navrata njegov sekretar. U njegovim djelima
osjea se utjecaj francuskih kompozitora (Cesar Franck, V. d'Indv,
A. Roussel).
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1949; II, 1950 i III, 1957;
simfonija za gudae, 1952; koncert za viol inu, 1937; koncert za saksofon, 1938;
2 koncerta za klavir, 1943 i 1947; koncert za violonelo, 1956; Concertino za
fl autu, 1941; Concertino za kl avir, 1947; Two War Poems za kl avir i orkest ar,
1940; Legend za klavir i orkestar, 1949; Sinfonietta za klavir i orkest ar, 1958;
Elegiac Rhapsody za violu i orkestar, 1942; Mouvement symphonique za onde
Martenot i orkestar, 1952; Ballade za violu i orkestar, 1953; Cortege, 1931;
Introduction and Allegro, 1936, 2 partite, 1939 i 1958; Vahes graves et gaies,
1940; Fantasy and Fuguz, 1941; 2 divertiment a za gudae, 194211943; Threnody
za gudae, 1942; Suite champetre, 1945; Prelude and Fugue za gudae, 1948;
suita, 1948; Symphonic study, 1949; Variations symphoniques, 1954; Francois
Villon, 1956; Partita, 1958. Uvert ire: Overture for a victory, 1943; Overture
fov a Joyful Occasion, 1946; Ouverture a la francaise, 1952 i Concert overture,
1958. KOMORNA: gudaki kvartet , 1950; kvartet za fl autu, viol inu, viol on
el o i kl avir, 1955; Pastoral Fantasy za klavirski kvart et, 1957; t rio za fl autu,
obou i fagot , 1949; gudaki trio, 1950; Lyric Trio za flautu, obou i klavir, 1953;
trio za flaut u, obou i embal o, 1954: Le Souper du roi za duhae, udaral jke i
embal o, 1956; Divertissement za flautu, violinu, violonelo i klavir, 1957; Pri-
mavera za flautu, viol inu, viol onelo i klavir, 1958; sonat ina za flaut u, obou i
kl avir, 1946. Za viol inu i kl avir : 4 sonat e: I, 1937; I I , 1938; III, 1948 i IV,
Sonate de printemps, 1955; Serenada, 1938 i Capriccio, 1948. Sonata za violon
el o i kl avir , 1939; sonata za fl autu i kl avir, 1938. Sonata za klavir, 1946;
Overture za 2 klavira, 1938. ZA ORGULJE: Suite pour la Trinite, 1952;
Livre d'orgue, 1953; Pastorale, 1956; simfonija, 1957; 7 Cantiones sacrae, 1957
58; 2 preludija i fuge, 1957; 3 korala, 1957; Fanfare and Procession za 3 trublje
i orgul je, 1958. DRAMSKA. Opere: Conte venetien, 1947; Le Flambeau,
1948; Volpone, 1949; The Oresteia, 1950; Rogue Scapin, 1954. Baleti: The Temp-
tation of St. Anthony, 1937; Planetomania, 1941; Complainte, 1946; Bal des
fantomes, 1949; La Debutante, 1951. Scenska i filmska muzika. Zborovi;
solo-pjesme. SPISI: The gramophone and how to use it, 1945; Albert Roussel,
1947; Ravel, 1947; An Anthology of Musical Cntidsm, 1948; Cesar Franck,
1949; Paul Dukas, 1949; The Symphony; its History and Development, 1950;
Gounod, 1951; A Course in Musical Composition, 195058; Some Trends of
20
t
h-Century Music, 1952; Musical Forms and Textures, 1953; French Piano Mu
sic: A Survey with notes on it s performance, 1959.
DE NARDIS, Camillo, talijanski kompozit or (Orsogna,
Chieti, 26. V 1857 Napulj, 5. VIII 1951). Uenik N. D'Arienza
u Napulju; 1882 postao tamo profesor Konzervatorija. God.
189297 predaje na Konzervatoriju u Palermu, a zatim ponovo
u Napulju, gdje je 190729 profesor i zamjenik direktora Konzer-
vatorija.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u A-dur u; Scene abruzzesi; uver-
tire i dr. Dva gudaka kvart eta. Opere: Bi, Ba, Bu, 1880; Un Baccio alla
regina, 1890; Stella, 1898. Opereta Un agno freddo, 1879. Oratorij / Turchi
in Ortona, 1884. Crkvene kompozicije. Prirunici: Corso teorico pratico di
armonia, ad uso delle scuole complementari; Raccolta di Partimenli; Libro di
canto corale i dr.
DENDRINO, Gherase, rumunjski kompozitor i dirigent
(Turnu-Magurele, 3. IX 1901 ). Studij zavrio na Konzerva-
toriju u Bukuretu. Kao dirigent djeluje od 1932 u raznim buku-
retanskim vedrim muzikim kazalitima, od 1950 u Dravnoj
opereti. Komponirao je operete: Lasati-ma sa cint, 1954 i Lysistrata,
1960, muziku za filmove i solo-pjesme.
DE NEGRI, Giovan Battista, talijanski pjeva, tenor
(Alessandria, 30. VII 1851 Torino, 3. IV 1923). Uitelji
su mu bili C. Guasco i L. Abbadia; na opernoj pozornici debitirao
1878 u Sangiorgiju. Nakon to je 187982 bio lan Zagrebake
opere, pjevao u Budimpeti i Madridu. God. 1887 afirmirao se
u Torinu kao Otelio (Verdi), pa je zatim nastupao u Genovi,
Milanu, Buenos Airesu (1889) i dr. Zbog bolesti grla povukao
se 1898. Posebno se istakao u Wagnerovim operama Tannhduser
i Walkura.
LIT.: G. Monaldi, Cantati celebri, Roma 1929.
DENIREAZ, Alexanre, vicarski kompozitor, i muziko-
log (Lausanne, 31. VII 1875 25. VII 1947). U Dresdenu stu-
dirao klavir (H. Doring), orgulje (Jannsen) i kompo;
Draeseke); 1896 naslijedio orguljaa E. Blancheta u I
i postao profesor kompozicije na Konzervatoriju. Od ]
davao je istodobno i estetiku muzike na Univerzitetu. 1
rigent pjevakog drutva Santa Cecilia i jedan od ute
Drutva vicarskih muziara (1899).
DJELA. ORKESTRALNA. Tr i si mfonije: I, 1896; II, 1899 i
Simfonijske pjesme: Les Saisons, 1914: Scenes de la vie de drque, 15
du monde, 1918; La Guerre, 1923; Au Tombeau de Tut-Ank-Amon, 192
1934. Rhapsodie sur un air vaudois, 1930; Voici Noel, 1944. Koncert
1904; koncert za violonelo; koncert za orgulje, 1908; Concerto gro,
moire de J. S. Bach; koncert Sur la Kalenda Maya za 2 violine, 1931.
NA: 3 gudaka kvart eta; gudaki t rio Le Corbeau et le renard; kl
Le Chene et le roseau; sonata za viol inu i orgulje (klavir), 1914; suita ;
ela, 1942; Allegretto za ansambl violonela, 1942. Kompoziciji
ORGULJSKA: Sonate t ragigue, 1904; Pet ite sui te, 1942; Sur ; du
XVI
e
siecl e; 101 Priludes dans tous les tons. VOKALNA. Ka tate
pour le Centenaire de VIndependance vaudoise 1803, 1903; Canh
lointaines; Siances ala Liberte; La Ronde des feuilles. est kantata za zbo
i uz pratnju orgulja. SPISI: L' Evolution de l'art musical depuis
jusqu'd l'epogue moderne, 1919; La Musique ci la vie interieure; histo
logique de l'art musical, 1920; Arbre genealogique de la musique; Ryth.
et rythmes cosmiques, 1931; La Gamme, ce probleme cosmique (zajedno s
guesom); Cours d'harmonie, 1937.
DENIJS, Thomas, nizozemski pjeva (bariton) i
(Schagen, 3. I 1877 Hag, 14. XI 1935). Muziku studira
99 kod D. Langea, V. Zweersa, C. van Zantena na Konzt
u Amsterdamu. Kasnije se usavravao u Berlinu i Pari
1901 solist Opere u Amsterdamu, 190308 profesor na
koli u Rotterdamu, zatim solist Opere u Berlinu. Nako
svjetskog rata stalno ivio u Hagu. esto je nastupao kao
1 oratorijski pjeva.
DE NINNO, Alfredo, talijanski kompozitor (ora, F
19. VI 1894 ). Umjetniku karijeru zapoeo kao op<
gent u Rimu i Tunisu, a zatim se posvetio pedagoke
Od 1934 profesor Konzervatorija u Napulju i zatim, u
Rimu.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za viol u; Toccata; Oual
sioni; Novelletta; Serenata. Gudaki kvartet. Kompozicije za ]
natina alVantica). Opera Monna Lisa. Madrigali; solo-pjesme.
Storia delta muica, I, 1931; Trattato di cuntrappunto, 1937; Trattato <
2 sv., 195160; Organologia degli strumenti musicali, 3 sv.; Storia
armoniche e del contrappunto; Manuale di cultura ntusicale generale; I
ai soggetti di fuga; Dodici partimenli di L. Cherubini reali zzati per t
a otto vod; Fondamenti fisici della muica; Educazione musicale, 1967.
DENIS, francuska obitelj graditelja muzikih instr
iz XVI i XVII st. Najistaknutiji lanovi obitelji bili su:
1. Claude (Pariz, 27. V 1544 1587), sin Roberta.-
velik broj spineta (kad je umro u njegovoj radionici na
oko 400 instrumenata) i lutnji. Trgovao je uz to instru
uvezenim iz Italije i Nizozemske.
2. Jean (? Pariz, 1672), najpoznatiji lan obitel;
Claudea i Jehana. Orgulja u crkvi St. Barthlemy i od
crkvi St. Severin u Parizu, izgradio niz spineta. Objavio je
Traite de l'accord de l'espinette avec l a comparai son de so,
avec la musigue vocale (sauvano II izd. iz 1650) koja sadri
podatke o izvodilakoj praksi onoga vremena.
3. Jehan (Pariz, 23. III 1549 poslije 1589), brat (
uenik orguljam G. Dargillieresa.
4. Robert (? Pariz, 1588 ili 1589). Od 1544 ivio v.
Bio je izvrstan orgulja. Bavio se i izradbom spineta.
LI T. : F. Le sure, Denis, MGG, I II, 1954. !
DENISOV, Edison Vasiljevi, sovjetski kompozitor (
6. IV 1929 ). Zavrio studij matematike. Na Konzei
u Moskvi, gdje je sada profesor, uitelji su mu bili V.
(kompozicija), N. Rakov (instrumentacija) i V. Belov ]
Istaknuti predstavnik sovjetske muzike avangarde, u
djelima ide za sintezom tradicionalnih izraajnih sr
serijelne tehnike komponiranja, aleatorike i drugih suv:
postupaka.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru, 1955; simfonij:
aka orkestra i udaraljke, 1962; koncert za flautu, obou, klavir i
Crescendo e diminuendo za 12 gudaa i embalo, 1965. KOMORNA
trio, 1954; trio za viol inu, kl arinet i fagot , 1957; duhaki kvintet , se
viol ine, 1958; Trois pieces za violonelo i klavir, 1967; oda za klarine
udaraljke, 1968; Musique romantique za obou, viol inu, violu, violonel
1968; D-S-C-H za klarinet, trombon, viol onelo i klavir, 1969. Kc
za klavir. VOKALNA: Zemlja sibirska za bas, zbor i orkestar, 196
Cojiui^e IIHKOB, 1964; Catullove pjesme za glas i 3 trombona, 1962; kancone
za sopran, flautu, rog i embalo, 1964; Prelurs za sopran, 3 u i kl avir.
DENKM.SLER DER TONKUNST IN BAYERN
opsena nacionalna zbirka novih izdanja muzikih spe
Bavarske, objavljena 190031 u 36 svezaka, pod ured:
A. Sandbergera. Izlazila je kao II serija (II Folge) zbirki
tnaler deutscher Tonkunst. Znaajnija djela (navode se abe
redom autora):
LIT. : G. Aichinger, Ausgewahl te Werke, 10/1 (1909). F.Beck,
op. 4, 8/2 (1907). Ch. Cannabich, simfonija u B-duru; uvertira U;
DENKMALER DENSMORE
433

Kvartet za nautu i guaace u u-auru op. 4/lv, 15 ^1914;. isu, 2 KtavirsKa trija
(c-mol i A-dur), 16 (1915). Isti, simfonija, 8/2 (1907). Chr. Erbach, Aus-
gevvahlte Werke fiir Tasteninstrumente, 4/2 (1903). A. Filtz, simfonija u D-
duru, 7/2 (1906). Isti, 3 simfonije (A-dur, D-dur i Es-dur), 2/1 (1901).
Uli, gudaki trio u A-duru op. 3/ II : klavirski trio u C-duru op. 4/III, 16 (1915).
Ch. W. Gluck, opera Le Nozze d'Ercole e d'Ebe, 14/2 (1914). A. Gumpelz-
haimer, Ausgewahlte Werke, 10/2 (1909). H. L. Hassler, Werke fiir Orgel
und Klavier, 4/2 (1903). Isti, Canzonette (1590) i Neue Teut sche Gesang
(1596), 5/2 (1904). Isti, Madrigal i 58 voeum (1596), 11/1 (1910). /.
Bolzbauer, Sinfonia a 10, Es-dur, 7/2 (1906). Isti, gudaki kvintet u Es-
-duru, 15 (t9i4). J. de Kerle, Preces speciales (1562), 26 (1562). J. K.
Kerll, Ausgevvahlte Werke, 2/2 (1901). J. E. Kindermann, Ausgevvahlte
Werke (vokalna djela), 13 (1913). Isti, Instrumentalmusik und Gesange
mit Instrumentalbegleitung, 2124 (1924). J. Krieger, 2 kantate, 6/1 (1905).
Isti, Gesammelte Werke fiir Klavier und Orgel, 18 (1917). 3- Ph. Krieger,
kantate, 6/1 (1905). Isti, Gesammelte Werke fiir Klavier und Orgel, 18 (1917).
L. Mozart, Ausgevvahlte Werke (komorna i orkestralna djela), 9/2 (1908).
J. Pachelbel, Klaviervverke, 2/1 (1901). Isti, Orgelkompositionen, 4/1 (1903).
F. X. Richter, 3 simfonije (G-dur, F-dur, A-dur), 3/1 (1902). Isti, 6 gu
dakih kvarteta op. 5, 16 (1915). Isti, Sinfonia a 8, u C-duru op. 4, 7/2
(1906). Isti, kl avirski trio Nr. 6 u g-molu, 16 (1915). L. Senfl, Motetten
und Magnificats, 3/2 (1903). J, Staden, Motetten und geistliche Lieder,
7/1 (1906). Isti, Ausgevvahlte Werke, 8/1 (1907). A. Stamitz, 2 gudaka
kvarteta (E-dur, D-dur), 15 (1914). Isti, gudaki trio u Es-duru op. 4/1, 16
(1915). J. Stamitz, 4 simfonije (D-dur, G-dur, D-dur, B-dur), 3/1 (1902).
Isti, 3 simfonije (Es-dur, Es-dur, D-dur), 7/2 (1907). Isti, Trio-sonata
u Es-duru; Sonat a da camera u A-duru, 16 (1916). K. Stamitz, duhaki
kvartet u Es-duru op. 8 / I I (1914). Isti, orkestralni kvartet u C-duru op.
4/ I, 16 (1915). Isti, 2 simfonije (Es-dur, G-dur), 8/2 (1907). Isti, gudaki
DENKMALER DER TONKUNST IN OSTERREICH
(DTO), opsena zbirka znanstveno obraenih izdanja kompozi-
cija nastalih u Austriji od kasnog srednjeg vijeka do XIX st.
Utemeljio ju je 1894 i do 1941 ureivao G. Aler. Od 1947 glavni
je urednik E. Schenk. Zbirku objavljuje Drutvo za izdavanje
DTO u Beu; od 96. sv. nadalje (1960) tampa se i u Grazu. Od
1894 do 1938 izilo je 83 sv. u 45 godita, koji su ponovno tampani
195960. Od 1913 izlaze kao dodatni svesci ovoj zbirci Studien
zur Musikivissenschaft (STMW). Od 1947 (85. sv.) zbirka se vie
ne broji po goditima nego po svescima. Znaajnija djela objavljena
u toj zbirci (navode se abecednim redom autora):
J. G. Albrechtsberger, Instrumentalwerke, XVI, 2 (1909). Arnold von
Bruck, 19 Lieder, XXXVII, 2 (1930).Isti, Samtl iche l ateinisehe Motetten
und andere unedierte Werke, 99 (1961). O. Benevoli, Festmesse und Hvmnus,
X, I (1903). H. I. F. Biber, 8 violinskih sonata iz 1681, V, 2 (1898). Isti,
16 viol inskih sonata iz 1674, XII, 2 (1905). Isti, misa St . Henrici, XXV,
1 (1918). Isti, Passacaglia za lut nju, XXV, 2 (1918). Isti, Requiem, XXX,
1 (1923). Isti, Harmonia artificiosa-ariosa, 93 (1958). Isti, Mensa sonora
seu Muica inst rumental is, 9697 (1960). Isti, Sonat ae, tam ari quam
aul is ser vient es, 106107 (1963). A. Caldara, 12 Kirchenwer ke, XIII,
1 C1906). Isti, Kammermusik fiir Gesang, XXXIX (1932). Isti, Dafne.
Dramma pastorak per muica, 91 (1955). M. A. Cesti, II Pomo d'oro, prolog
1 I. in, III, 2; 25. in, IV, 2 (189697). K. Ditters von Dittersdorf, In-
strument alwerke (3 simfonije, 1 serenata), XLIII, 2 (1936). A. Draghi, 5
Kirchenvverke, XXIII, 1 (1916). H. Finch, 4 Lieder und 2 Instrumental-
satze, XXXVII, 2 (1930). E. A. Forster, Kammermusik (2 kvarteta, 3 kvin-
teta), XXXV, 1 (1928). Frauenlob Gesange (sadri i pjesme Reinmara von
Zwetera i Alexandera) XX, 2 (1913). J. 3- Froberger, Orgel- und Klavier-
werke, 3 sv.: IV, 1; VI, 2; X, 2 (18971903). 3-3- Pux, 4 Messen, I, 1 (1894).
Isti, 27 Motetten, II, 1 (1895). Isti, Instrumentalvverke (2 sonate da ehiesa
1 2 uvert ire), IX, 2 (1902). Isti, Costanza e Fortezza, XVII (1910). Isti,
Concentus musico-instrumentalis, XXIII, 2 (1916). Isti, Werke fiir Tasten
instrumente, 85 (1947). A. Gabrieli, 3 weltliche Vokalsatze, XLI (1934).
J. Gattus, Opus musicum, 6 dijelova: VI, 1; XII, 1; XV, 1; XX, 1; XXIV i
XXVI (18991919). Isti, Sechs Messen, XLII, 1 (1935). Isti, Fiinf Mes
sen, 9495 (1959). F. L. Gassmann, La Contessina, XXI, 1 (1914). Isti,
Kirchenwerke (izbor), XLV (1938). Chr. W. Gluck, Orfeo ed Euridice, XXI,
2 (1914). Isti, Don Juan, XXX, 2 (1923). Isti, L'Innocenza giust ificata,
XLIV (1937). Greff, Bakfark, Lautenbiicher, XVIII, 2 (1911). A. Ham-
merschmidt, Dialoghi oder Gesprache einer glaubigen Seele mit Gott, I dio,
VIII, 1 (1901). M. Haydn, Instrumentahverke, XIV, 2 (1907). Isti, Messen,
XXII (1915). Isti, Kirchenvverke, XXXII, 1 (1925). P- Hofhaymer, 35
Lieder, XXXVII, 2 (1930). H. Isaac, Choral is Constantinus, V, 1 i XVI, 1
(18981909). Isti, Weltliche Werke, XIV i XVI, 1 (190709). Isti,
Der Hund (Tricinium), XXXVII, 2 (1930). H. Judenhiinig, Laut enbuch,
XVIII, 2 (1911). 3. K. Kerll, 2 Messen, XXV, 1 (1918). Isti, Requiem,
XXX, I (1923). L. Kozeluch, 6 Lieder, XXVII, 2 (1920). 3. Lanner, Lan-
dl er und Wal zer, XXXIII, 2 (1926). G. M. Monn, 3 simfonije i 7 sonata,
XV, 2 (1908). Isti, Sinfonien und Konzerte, XIX, 2 (1912). F. di Mome,
3 vveltliche Vokalsatze, XLI (1934). Georg Muffat, Suavioris harmoniae
instrument alis... Florilegium primum, I, 2 (1894). Isti, Florilegium se-
cundum, II, 2 (1895). Isti, Armonico tributo i Auserlesene mit Ernst und
Lust Gemengte Instrumental-Musik (izbor), XI, 2 (1904). Isti, Passacagl ia
fiir Laute, XXV, 2 (1918). Isti, Armonico Tributo (u cijelost i); Concert i
grossi, II dio, 89 (1953). Gottlieb Muffat, Componiment i musical i per il
embalo, III , (1896). Isti, 72 Ver.setl sammt 12 Toccaten, XXIX, 2 (1922).
H. Nervsidler, Lautenbiicher, XVIII, 2 (1911). J. Pachelbel, 94 Composi-
tionen, VIII, 2 (1905). A. Poglietti, Klaviervverke, XIII 2 (1906). Isti,
Balletto a 6, XXVIII, 2 (1921). P. Peuerl i I. Posch, Instrumental- und Vo-
kal vverks, XXXVI, 2 (1929). G. Reutter, Klavier- und Orgel vverke, XIII,
2 (1906). G. Rhau, 7 stavaka iz Bicinien, XXXVII (1930). F. T. Richter,
(1927). J. II. Schmelzer, Missa nupt ialisj XXV, 1 (1918). Isti, 2 deutsche
Lieder, XXVIII, 2 (1921). Isti, Tanzmusik, XXVIII, 2 (1921). Isti, Violin-
sonaten, 93 (1958). J. Starzer, 2 divertimenta, XV, 2 (1908). Th. Stoltzer,
15 Lieder , XXXVII, 2 (1930) . J. St rauss (ot ac) , Acht Wal zer , XXXV,
2 (1928). J. Strauss (sin), Drei Walzer XXXII, 2 (1925). Josef Strauss,
Drei Walzer, XXXVIII, 2 (1931). /- Umlauf, Singspiel Die Bergknappen,
XVIII, 1 (1911). J. Vaet, Samt l iche Werke, I dio (Mot et i, I), 98 (1961);
11 dio (Motet i II), 100 (1962); I I I dio (Motet i III), 103104 (1963); IV dio
(Mise I), 108109 (1964). G. Chr. Wagenseil, 2 simfonije, XV, 2 (1908).
N. Zangius, Geistl iche und weltliche Gesange, 87 (1951).
Pojedina od navedenih djela objavljena su u antologijskim, svescima koji
sadravaju kompozicije raznih autora, kao npr.: Trienter Codices, u 6 dijelova
(VII; XI, 1; XIX, 1; XXVI, 1; XXXI; XL, 190033); Wiener Klavier- und
Orgeltverke aus der 2. Hdlfte des 17. 3ahrhunderts (XIII, 2, 1906); Wiener In-
strumentalmusik vor und um 1750, 2 dijela, XV, 2 i XIX, 2, 1908; Osterreichische
Lautenmusik zwischen 1650 und 1720 (XXV, 2, 1918); Wiener Tanzmusik in
der 2, Halfte des 17. 3ahrhunderts (XXVIII, 2, 1921); Das deutsche Gesellschafts-
lied in Osterreich von 1480 bis 1550 (XXXVII, 2, 1930); Das Wiener Lied von
1792 bis 1815, XLII, 1935; Salzburger Kirchenkomponisten (XLIII, i, 1936);
Tiroler Instrumentabnusik im 18. Jahrhundert, 86, 1949. J. As.
DENKMALER DEUTSCHER TONKUNST (DDT>, sre-
dinja njemaka nacionalna zbirka znanstveno obraenih novih
izdanja stare muzike. Zbirka je objavljena 1892193I5 a obuhvaa
6$ svezaka i 2 serije (II serija Denkmaler der Tonkunst in Bayerri).
Utemeljili su je Ph. Sputa, F. Chrysander i O. v. Hase. Od 1900
zbirku je izdavala Pruska muziko-historijska komisija. Glavni
urednici bili su R. v. Liliencron, H. Kretzschmar, H. Abert i A.
Schering. Znaajnija djela (navode se abecednim redom autora):
3- R- Ahle, Ausgewahlte Gesangswerke, 5 (1901). H. Albert, Arien,
12 i 13 (190304). C. Ph. E. Bach, koncert za klavir u d-molu, 29
i 30 (1907). 3- C. F. Bach, Die Kindheit Jesu; Die Auferweckung Lazarus,
56 (1917). G. Benda, komina opera Der Jahrmarkt, 64 (1930). Chr. Bern-
hard, Solokantaten und Chorwerke (s instrumentalnom pratnjom), 6 (1901).
D. Buxtehude, Instrumentalwerke (tri-sonate), 11 (1903). Isti, Abend-
musiken und Kirchenkantaten, 14 (1903). Ph. Dulichius, Prima (i Secunda)
pars Centuriae, octonum et septenum voeum, 31, 41 (1907 i 1922). Ph. Er-
lebach, Harmonische Freude musical ischer Freunde, III, 46 i 47 (1914).
3- C. F. Fischer, Le Journal du printemps, 10 (1902). J. W- Franck, M.
Heinrich Elmenhorsts Geistliche Lieder (sadri i pjesme G. Bohma i P. L.
Wockenfussa), 45 (1911). M. Franck, Ausgewahlte Instrumentalwerke (sadri
i djel a V. Haussmanna), 16 (1904). K. H. Graun, opera Mont ezuma, 15
(1904). Ch. Graupner, koncert za 2 flaute, 2 oboe i gudaki orkestar, 29 i
30 (T907). Isti, Ausgewahlte Kantaten, 51 i 52 ( 1926). A. Hammerschmidt,
Ausgewahlte Werke (vokalna djela), 40 (1910). 3- A. Hasse, oratorij La con-
versione di Sant 'Agost ino, 20 ^1905). Isti, koncert za flautu i gudaki or
kestar, 29 i 30 (1907). H. L. Hassler, Werke, I sv. (sadri Cantiones sacrae
za 412 glasova), 2 (1894). Isti, Missae 48 voeum, 7 (1902). Isti, Sacri
concentus (7a 412 gl asova), 24 i 25 (1906). /. Holzbauer, opera Giinther
von Schwarzburg, 8 i 9 (1902). N. 3ommelli, opera Fetonte, 32 i 33 (1907).
R. Keiser, opera Groesus i izbor iz opere L'Inganno fedele, 37 i 38 (1912).
A. Krieger, Neue Arien, 19 (1905). 3- Ph- Krieger, 21 ausgewahlte Kirchen-
komposit ionen, 53 i 54 (1916). J. Kuhnau, Klavierwerke, 4 (1901). Isti,
Ausgewahlte Kirchenkantaten, 58 i 59 (1918). A. Lotti, Messen, 60 (1930).
C. Pallavicini, opera La Gerusalemme liberata, 55 (1916). H. Praetorius st.,
Ausgewahlte Werke (duhovna vokalna djela), 23 (1905). 3- Rosenmuller,
Sonate da camera, 18 (1904). 5". Scheidt, Tabulatura nova, 1 (1892). 3-
Schobert, Ausgewahlte Instrument alwerke, 39 (1909). 3- Sebastiani, Passions-
musik, 17 (1904). Sperontes, Singende Muse an der Pleisse, 35 i 36 (1909)-
Th. Stoltzer, Samtliche lateinisehe Hvmnen und Psalmen, 65 (1931).
G. Ph. Telemann, Der Tag des Gerichts; Ino, 28 (1907). Isti, koncert za vio
linu u F-duru, 29 i 30 (1907). Isti, 24 Oden, 57 (1917)- Isti, Musique de
table, 61 i 62 (1927). 3- Theile, Passionsmusik, 17 (1904). F. Tunder, Solo
kantaten und Gesangswerke (uz to Sinfonia za 7 viola), 3 (1900). 3- O. Walther,
Orgelwerke, 26 i 27 (1906). F. W. Zachozv, Gesammelte Werke, 21 i 22 (1905).
Pojedina djela objavljena su u antologijskim svescima: Instrumentalkonzerte
deutscher Meister (2930, 1907); Ausgezvahlte Ballette Stuttgarter Meister (4344
1913); Thuringische Motetten der ersten Hdlfte des 18. 3
a
^rhunderts (4950,
1915) i Ausgezvahlte Kirchenkantaten (5859, 1918).
Novo izdanje svih 65 svezaka, objavl jeno 195761, krit iki je revidirao
H. J, Moser (dodaci i ispravci tom izdanju obj. u MF, XVI, 1963). J. As.
DENNER, Johann Christoph, njemaki graditelj duhakih
instrumenata (Leipzig, 13. VIII 1655 Niirnberg, 26. IV 1707).
lan razgranate obitelji graditelja instrumenata. U elji da po-
pravi konstrukciju starog francuskog ehalumeaua (s cilindrino
izbuenom cijevi i jednostavnim jezicem) pronaao je, doda-
vanjem rupice za prepuhivanje, klarinet, koji se od druge po-
lovice XVIII st. razvio u jedan od glavnih orkestralnih instrume-
nata. Dennerovu tvornicu instrumenata u Niirnbergu- razvili su
njegovi sinovi Jacob i Matthaus do nesluenih visina.
LIT. : J. G. Doppelmayr, Nachricht von den Niirnberger Mat hemat icis
und Kiinstlern, Niirnberg 1730. H. Neuberger, Johann Christoph Denner,
der Schopfer der Klarinett e, Zeit schrift fiir Inst rumentenbau, 19313
2
-
K. Reinhard, Johann Christoph Denner, MGG, I I I , 1954.
DENSMORE, Frances, ameriki etnomuzikolog (Red Wing,
Minnesota, 21. V 1867 5. VI 1957). Studirala na Konzerva-
toriju u Oberlinu i kod J. Painea, K. Baermanna i L. Godovvskog.
Kao suradnica amerikog Bureau of Ethnology sakupljala pjesme
amerikih Indijanaca i prouavala njihovu muziku kulturu.
DJELA: Chippewa Music (2 sv.), 191013; Poems from Sioux and Chippezva
Songs, 1917; Tetom Sioux Music, 1918; Indian Action Songs, 1921; Northern
Ute Music, 1922; Mandan and Hidatfa Music, 1923; The American Indians
and Their Music, 1926 (II izd. 1936); The Music of the Tule Indians of Panama
1926; Some Results of the Study of American Indian Music, 1928; Pavmee Music,
1929; Papago Music, 1929; What Intervals do Indians Sing?, 1929; 3<mian an
3aqui Music, 1932; Menominee Music, 1932; Cheyenne and Arapaho Music, 1936;
The Alabama Indians and Their Music, 1937; Music of Santo Domingo Pueblo,
New Mexico, 1938; Seminole Music, 1956. (Bibl iografija njenih radova obj. je
u 3ournal of Musicology, IV).
LIT. : Frances Densmore, Ethno-Musicology, 1956.
S/ 2 (1907). Isti, gudaki kvartet u c-molu op. 5/II, 15 (1914). E. F. Dali'
4baco, Ausgewahlte Instrumentalwerke, 1 (1900) i 9/1 (1908). E. Eichier,
:vartet za flautu i gudae u D-duru op. 4/IV, 15 (1914). Isti, 2 klavirska trija
r* m >-\T i A i4,,i'l T^C f Tt-\ t c\ T1*t T rti *-w*^V"v ^ * *n V/ "^ 'Tf^^i^l __ (^*J v t-7t- fr\ *-ws*li\ Ane
Aba
k

a flautom u F-duru, 15 (1914). Isti, kl avirski
T. Traetta, Ausgewahlte Werke I (scene iz opera).


434 DENT DEPPE

I


DENT, Edward Joseph,
engleski muzikolog i muziki
pedagog (Ribston, Yorkshire, 16.
VII 1876 London, 22. VIII
1957). Ueni k G. H. Ll ovda u
Etonu te Ch. Wooda i Ch. W.
Stanforda u Cambri d-geu. Od
1902 predavao muziku historiju,
harmoniju, kontrapunkt i
kompoziciju na King's College u
Cambridgeu, gdje je &o redoviti
profesor (1926 41) reformirao
sistem muzike nastave i ispita.
Muziki kritiar asopisa
Athenaeum (1919 24), zauzimao
se za osnivanje internacionalnog
drutva za suvremenu muziku
(International Societv for
Contemporary Music) i reorganizaciju britan-
skog muzikog drutva ( Bri-tisch Musical
Society) kao sekcije tog internacionalnog drutva, koj e g j e bi o
predsj edni k od os nut ka do 1938. Pre dsj edni k (193149)
internacionalnog drutva za muzikologiju ( Societe Internationale de
musicologie), lan redakcije djela New Oxford Hi-story of Music,
uprave kraljevske opere Covent Garden i narodne opere Sadler's
Wells te predsjednik Society for Theatre Research u Londonu.
Osobi t o j e prouavao t ali j ansku operu XVII i XVIII st. i
zalagao se za izvoenje starih engleskih opera. Ogledao se i kao
kompozitor (muzika za The Beggar's Opera; mot et).
DJELA: Alessandro Scarlatti, 1905; Mozart' s Operas, 1913 (novo izd. 1947);
Terpander or Music and the Future, 1926; Foundations of English Opera, 1928;
Ferruccio Busoni, 1933; Musique of the Renaissance in Italy, 1934; Life of Handel,
1934; Opera, 1940; A Theatre for Everybody, 1945; Notes on Fugue for Beginners,
1948. lanci i poglavl ja u djel ima: Encyclopaedia Britannica; G. Grove, Dictionary
of Music and Musicians (II izd.); G. Adler, Handbuch der Musikgeschichte, 1924
(o modernoj engl eskoj muzici); Oxford History of Musi c, 1929 (Social Aspects
of Medieval Music); W. W. obbet, Cydopaedia of Chamber Music (Italian
Chamber Music of the nth Centuryj i Riemann-Festschrift , 1909 04 Jesuit at he
Opera, 1680). Studije u asopisima: The Musicial Antiquary; The Musical Quar-
terly; Acta musicologica. Komentari programa Royal Philharmonic Society.
Prevodio tekstove opera (oko 30), osobito Mozartovih. Izdavao djel a st arije
engl eske muzike. Preradio The Beggar' s Opera.
LIT. : J. A. Vf' estrup, Dent as Transl at or, Music Rewiew, 1946. L.
Hazvard, Edvfard J. Dent . A Bibliographv, Cambridge 1956. G. M. Gatti,
Ricordo di Edward Joseph Dent, RAM, 1957. J. B. Trend, Dent, The Score,
1958. H. F. Redlich, In memoriam Edward Joseph Dent , MF, 1958.
DENTE, Joseph Gottlieb, vedski vi olinist i kompozitor
(Stockholm, 23. I 1838 24. V 1905). Muziku studirao kod E.
D'Auberta, P. Wingea i F. Berwalda u St ockholmu i H. Leonarda
u Bruxellesu. U dvorskom orkestru u St ockholmu od 1861 kon-
certni majstor i 187995 dirigent; 189091 vodio i simfonijske
koncerte. Uz to 18821903 predavao kompoziciju na Konzerva-
toriju.
DJELA: simfonija u d-molu, 1887; koncert za violinu i orkestar; nekoliko
uvert ira. Niz manjih djel a za violinu i klavir. Operet a / Marocco, 1866.
LIT. : A. Li ndgren, J. G. Dent e, Svenske hofkapel l mast ar e, St ockhol m
1882.
DENTICE, talijanska obitelj kompozi tora.
1. Fabrizio (Napulj, druga polovina XVI st.), i zvrstan l ut-
njist kojega je V. Galilei vrlo cijenio. Boravio je neko vrijeme
u Rimu, zati m j e djel ovao na dvoru u Parmi. Objavio knji gu
lamentacija (5-gl., 1593). U suvremenim zbirkama nalaze se
mnogi nj egovi madri gali i moteti kao i kompozicij e za l ut nj u.
2. Scipione (Napulj, 19. I 1560 IV 1635), neak Fabri zija,
redovnik. Od 1593 i vio u Rimu, oko 1610 preselio u Napulj.
DJELA. Pet knj iga madr i gal a (5-gl . ) : I, 1591; II 1596; III, 1598; IV,
1602 i V, 1607. Dvije knjige duhovnih madrigala (5-gl .), 1629 i 1640; mot eti
(5- gl .), 1594; 6 lauda i druga vokalna djela u suvremenim zbornicima.
3. Luigi (? prije 1601), vjerojat no brat Sci pionea. Ostavio
crkvene kompozicije i madrigale, ali je poznatiji po raspravi
Duo dialoghi della muica . , . delli quali Vuno tratta della theorica
e l'altro della pratica: raccolti da diversi autori greci e lati ni (1522;
II izd. 1553).
LIT. : A. Del la Cort e, Dent ice, 1. Fabr izio, 2. Scipione, 3. Luigi. MGG,
I I I , 1954.
DENZA, Lui gi , tali janski kompozitor (Castell ammare di
Stabia, 24. II 1846 London, 13. II 1922). Uitelji su mu bil i
S. Mercadante i P. Serrao na Napuljskom konzervatoriju. God.
1879 preselio se u London, gdje je bio jedan od direktora London
Academy of Music, a od 1898 profesor pjevanja na Royal Academy
of Music. D. je uz F. P. Tostija i A. Rotolija glavni predstavnik
napuljski h pjesama popularnog ti pa. Naj poznatiju od njih, Fu-
niculi Funicold, upotrebio je R. Strauss u zadnjem stavku svoje
suite Aus Italien, smatrajui je pukom pjesmom.
DJELA: opera Wallenstein. Vie od 600 kancona i romanca n;
francuski i engleski tekst (Uocchie nire; Se torni ancora; Se un tuo piet
0 begli occhi di fata i dr.).
DENZLER, Robert F., vicarski dirigent i kompoz
ri ch, 19. III 1892). St udirao na Konzervat ori j u u
(V. Andreae) i Kolnu. God. 1911 pomoni diri gent n
nim igrama u Bavreut hu, 191112 korepetitor Opere
1913a 5 gradski muziki direktor u Luzernu. Di rigei
u Ziirichu (191517), zatim Opere u Berlinu (1927
novno u Ziirichu (193448); vodio je uz to 192628
igre u Bavreuthu, a 192531 festival Wagnerove muzike
God. 1935 osnovao je u Lausannei Radio-orkestar. Gc
raznim vicarskim gradovima i u inozemstvu. D. ide rr
znaajnije vicarske dirigente. Istakao se osobito kao
Wagnerovih muzikih drama, a dirigirao je i praizvedb(
suvremenih opera u Ziirichu {Lulu A. Berga, Schzveigsc
R. Straussa, Mat his der Mahl er P. Hindemi tha, Lady
D. ostakovia i dr.). Njegova je ena pjevaica Idalice
DJELA. ORKESTRALNA: Romant ische Sinfoni e, 1957; koncei
1 orkestar; fantazije Der Totentanz i Die Richmodis; suit a. Dva gud
t eta; suita za 2 viol ine; kompozicije za viol inu solo. VOKALNA:
za sol iste, muki zbor i orkest ar; pjesme za sopran i komorni orkest a:
solo-pjesme.
DE PABLO, Lui s - > Pabl o, Lui s de DEPANIS, 1.
Giovanni, talijanski kazalini in (Bilbao, 22. VII
1823 Torino, 11. XI 1889). God. 1: 188485 i 1889
zakupnik torinskog Teatro Regio, smjel< za obnavljanjem
tadanjeg standardnog opernog re pa je 1876 izveo
Wagnerova Lohengrina, koji je tri godii propao u
milanskoj Scali, 1881 Bizet ovu Carmen i dr. zalini
impresari o u Carignanu (1886) predstavi o je puh put
mladog Toscaninija. Prireivao je i popularne 1
2. Giuseppe, likovni, knjievni i muziki kritiar 2.
IV 1853 30. XI 1942). Sin Giovannija. Zavrio
bavio se advokaturom. God. 188396 urednik umjetni.
rike lista Gazzetta piemontese (kasnije La tampa) i
asopisa Gazzett a let teraria u Tori nu. Od 1896 gradski
bio je veoma akt ivan u muzikim drutvima i u upravi '
vatorija Giuseppe Verdi.
DJELA: Per la Walkiriat di R. VPagner, 1891; / Maestri C
R. Wagner, 1892; L' Anello del Nibelungo, 1896; / Concerti Popolari
Regio di Torino: 15 anni di vita musicale, 18721886, 2 sv., 1914i;
LIT, : Let t ere di A. Cat al ani a Depanis (s uvodom C. Gat t ija)
A. Della Corte, Martucci e Depanis (da un carteggio inedito), R/
DE PAOLI, Domenico, talijanski muziki kritiar i
zitor (Valdagno, Vicenza, 8. VI 1894). Studirao kon
kod G. Malipiera i A. Caselle. Suradni k struni h asopii
ziki kritiar dnevnih listova, 192931 urednik asopisa
d'oggi . God. 193140 boravio u Parizu, gdje je odrao
davanja o suvremenoj talijanskoj muzici. Otada ivi u
pie muzike kritike i surauje na Radio-stanici. ,
DJELA: Luise di Charpentier, 1922; Stravinskij (II izd.), 1935
musicale italiana, 1939; C. Monteverdi, 1945; La muica contemporar,
L'opera italiana dalle origini fino alVopera verista, 1954. Studije, lanci
Objavio zbirku Sonate italiane del secolo XVIII per embalo o \
T
939- Komponirao kraa djela za klavir, za violinu i solo-pjesme.
DE PICOLELLIS, i. Giovanni, talijanski muzi
(Napulj, 25. I 1839 S. Nicola la Strada, Caserta, 28. u
Strunjak za l utnju i njezinu historiju; 187492 ivio u
esto boravio u Cremoni radi arhivskog istraivanja.
DJELA: Liutai antichi e moderni, 1885; Genealogia degli Amati e
nieri, 1886; Della autentidtd e pregio di taluni strumenti ad acro oppui
Real Istituto Musi cale di Firenza, 1889.
2. Ottavio, viol oneli st (Napulj , 21. III 1861 '.
12. V 1928). Sin Gi ovannij a; viol onelo uio u Firenc
F. Seraisa u Bruxellesu. God. 1896 utemeljio u Firenci i
Societd Orchestrale Cherubini, koji m je di rigirao do 1908. < se
i kao kompozi tor dj el a za viol onelo.
LIT.: L. Forino, II Violoncell o e i violoncellist i, Milano 1905.
DEPOLO, Ozren, jazz-klarinetist, saksofonist i korr
(Zagreb, 13. III 1930 ). Na Univerzitetu u Zagrebu dip
medicinu, a na Muzikoj koli klarinet. lan je plesnog (
RTV Zagreb (od 1952) i Zagrebakog jazz-kvi nteta. G
i u inozemstvu (SSSR, evropske drave) i neko vrijeme t
jazz-sastava G. Mulli gana i C. Terryja. Istakao se i ka>
pret ozbiljne muzike (A. Glazunov, Koncert za alt-sal
orkestar; P. Depalj, Koncert za alt-saksofon i orkestar).
ponirao instrumentalnu jazz-muziku (Refleksije, Mala igra
Blues), filmsku i scensku muziku. iv
DEPPE, Ludvvig, njemaki dirigent i klavirski ]
(Alverdissen, 7. XI 1828 Bad Pvrmont, 5. IX 1890).
E. Marxena u Altoni. God. 186168 dirigirao u Ha:
orkestralnim koncertima i oratorijskim izvedbama Pjevai
demije, koju je i osnovao. Od 1874 operni i koncertni di


E. J. DENT


DEPPE DE SABATA 435

klavirski pedagog u Berlinu. Deppeovi uenici E. Caland, H.
Clark, A. Clark-Steininger i H. Klose razvili su njegove pedagoke
iftetode. Novost se sastojala u tome to je D., uz vjebe za prste,
uveo i vjebe za jaanje miia ruku i ramena.
DJELA: simfonija u F-duru; 2 uvertire. Pjesme op. 8 i op. 9. Rasprave:
Arml eiden der Klavi erspieler, Kl avierlehrer, 1885 i Zwei Jahre Kapellmei ster
on der Koniglichen Oper in Berlin, 1890.
LIT. : H. Klose, Die Deppesche Lehre des Kl avierspiels, 1886. B. Caland,
Die Deppesche Lehre des Kl avier spiel s, Stut t gart 1897. A. Fay, Music
St udy in Ger manv, 1897. A. Kullak-Niemann, Asthet ik des Kl avier spiels,
V izd., 191c. K. Johnen, Ludvvi g Deppe, MGG, III, 1954.
DE RENSIS, Raffaello, talijanski muzikolog i kritiar (Ca-
sacalenda, Campobasso, 17. II 1880 Rim, 3. XI 1970). God.
1908 suosniva i tajnik Drutva talijanskih muzikologa; iste go-
dine utemeljio u Rimu izdavako poduzee Muica i istoimeni
tjednik. Od 1915 do 1935 pisao muzike kritike u rimskim novi-
nama (Messaggero, 191525; Giornale d'Italia, 192635). Od 1938
glavni tajnik Talijanskog instituta za muziku povijest i 195054
predsjednik Centra muzikog Oratorio del Crociftsso u Rimu.
God. 1939 pokrenuo i vodio izdanje cjelokupnih djela Palestrine:
G. P. da Palestrina. Le Opere Complete (izalo 29 svezaka).
DJELA: Anime musicali, 1910 (II izd. 1915); Muica italiana in Francia,
1916; Rivendicazioni musicali, 1917; Ercole Bernabei, 1920; L'Amleto di Arrigo
Boito, 1927; Critiche e cronache di Arrigo Boito, 1931; Lettere inedite di A.
Boito, 1932; // cantore del popolo: B. Gigli, 1934; F. Faccio e Verdi, 1934; O,
Respighi, 1935; Cento anni della asa Anelli, 1936; E. Wolf-Ferrari, 1937; A.
Boito, 1942; Aneddoti e bizzarrie di A. Boito, 1943; La cantante dell'imperatore:
la Grassini, 1946; U. Giordano R. Leoncavallo, 1949; F. ilea, 1950; Muica
vista, 1960.
DE RESZKE -> Reszke, de
DERING (Deering), Richard, engleski kompozitor (oko
1580 London, pokopan 22. III 1630). Studij zavrio u Oxfordu
(1610 Bachelor of Music). Vjerojatno je preao na katolicizam,
napustio Englesku, pa je oko 1612 u slubi sir Johna Harringtona
u Italiji. Oko 1617 orgulja u engleskom enskom samostanu u
Bruxellesu. Od 1625 dvorski muziar i orgulja kralja Karla I
i kraljice Henrijete Marije. Od njegovih kompozicija u engleskom
stilu onoga vremena najznaajnije su instrumentalne fantazije i
plesovi, te vokalno-instrumentalni guodlibeti, u koje je unio izvi-
kivanja ulinih trgovaca (London Cries; Country Cries). Od kasni-
j ih djela, u kojima se opaa talijanski utjecaj (basso continuo,
kontrapunkt podreen tenji za harmonijskim efektima, opreke
pojedinih stavaka u tempu i karakteru), najizraajnije su Can~
tiones sacrae za 5 glasova s continuom iz 1617.
DJELA: pl esovi i fant azije za viole. VOKALNA: Ouodlibets za gl as i
viole; Canzonette a 3, 1618; Canzonette a 4, 1620; madrigal i; glees. Cantiones
sacrae a 5, 1617; Cantiones sacrae a 6, 1618; Cantica Sacra a 6, 1618; motet i;
ant hemi. Neka Der ingova djel a izdal i su u novi je vr ij eme R. R. Terr y,
F. Bridge i dr .
LIT. : F. Bridge, Twelve Good Musicians, London 1920. Isti, Dering's
Countrv Cries, Proceedings of the Musical Association, 1924. Ch. W. Hughes,
Richard Deering's Fancies for Viol s, MQ, 1941. P. Platt, Dering's Life and
Tr aining, Music and Let ters, 1952, 33. Isti , Richard Der ing, MGG, I II,
1954-
DRIVIS, 1. Henri-tienne, francuski pjeva, bas (Alby,
Tarn, 2. VIII 1780 Livry, Seine-et-Oise, 1. II 1856). Pje-
vanje uio na Konzervatoriju u Parizu i tamo u Operi debitirao
1803 kao Sarastro (Mozart, arobna frula). Najprije u Napoleo-
novoj dvorskoj kapeli, 180827 lan Parike opere, u kojoj je
uz standardni repertoar po prvi put kreirao niz likova u operama
Spontinija, Mehula, Cherubinija i dr. Osobito se istakao u Sac-
chinijevoj operi Oedipe a Colonne.
2. Prosper, pjeva, bas (Pariz, 28. X 1808 11. II 1880).
Sin Henri-Etiennea; studirao na Konzervatoriju u Parizu (F.
Pellegrini, A. Nourrit). U Parikoj operi debitirao 1831 kao
Mojsije (Rossini, Mojsije u Egiptu) i tamo kroz 10 godina pjevao
na praizvedbama opera: La Tentation (Halevv i C. Gide), Ali
Baba (Cherubini), La Juive (Halevv), Benvenuto Cellini (Berlioz),
Les Martyrs (Donizetti) i dr. Pjevao je na mnogim evropskim
muzikim scenama. God. 1857 povukao se s pozornice.
D'ERLANGER, Frdric -> Erlanger, Frederic d'
DERMELJ, Albert, violinist (Ljubljana, 21. VI 1912 ).
Violinu uio na Dravnom konzervatoriju u Ljubljani (J. lajs) i
kod V. Humla na Muzikoj akademiji u Zagrebu (diplomirao
1941). God. 194146 koncertni majstor u orkestru Ljubljanske
opere, 194648 u orkestru Radio-Ljubljane i od 1948 koncertni
majstor Slovenske filharmonije i uz to od 1962 profesor na Aka
demiji za glasbo. Nastupao je solistiki, a 194164 bio je lan
Ljubljanskog godalnog kvarteta i 194152 Ljubljanskog komor
nog trija. j. Sc
DERMOTA, 1. Anton pjeva, tenor (Kropa, 4. VI 1910 ).
Pjevanje, klavir, orgulje i kompoziciju studirao na Konzervatoriju
u Ljubljani. Djelovao najprije kao orgulja i zborovoa, a onda
uio pjevanje privatno u Beu. Od 1934 tenor Beke dravne
opere (od 1970 poasni lan). Pjeva na evropskim i amerikim
pozornicama, bio je stalni gost Sveanih igara u Salzburgu. Uz

to se istie kao koncertni i ora-
torijski pjeva. D. je izrazit
lirski tenor s velikom pjevakom
kulturom, izvrsnom tehnikom i
smislom za interpretaciju. Njegove
su najbolje uloge u Mozartovim
operama, zatim Florestan
(Beethoven, Fi-delio), Stolzing
(Wagner, Majstori pjevai), Herod
(R. Stra-uss, Saloma) i dr. D. je
sada profesor pjevanja na Visokoj
koli za muziku i kazalinu
umjetnost u Beu. D. Co.
2. Gaper, pjeva, tenor
(Kropa, 4. I 1917 Medno
kraj Ljubljane, 3. VIII 1969).
Brat Antona. Pjevanje uio kod
K. Kuej-Novakov u Ljubljani.
Od 1952 lan Ljubljanske opere
i 195168 istodobno lan Slo
venskog okteta. D. je bio iz
razit lirski tenor visokog re
gistra. Na opernoj sceni debtirao je kao Alfredo (Verdi, La
Traviata), a u njegove najistaknutije uloge ubrajale su se:
Pilard (Gluck, Ifigenija na Tauridi), Janko (Smetana, Pro
dana nevjesta), Werther (Massenet), Lenski (ajkovski, Evgenij
Onjegin), Nemorino (Donizetti, Ljubavni napitak) i Vojvoda
(Verdi, Rigoletto). K. Be.
DE ROGATIS, Pascual, argentinski kompozitor, violinist
i pedagog talijanskog podrijetla (Teora, Avellino, 17. V 1881).
Od djetinjstva boravi u Buenos Airesu. Ondje je na Konzervatoriju
studirao kompoziciju (A. Williams), violinu (P. Melani, R. Alber-
tini) i dirigiranje. Profesor violine i dirigent orkestra na Konzerva-
toriju u Buenos Airesu.
DJELA. ORKESTRALNA. Si mfoni jske pjesme: At ipac; La Fi esta del
Chiqui; Marco y el hada; Belkiss en la selva i Zupay. Dva koncerta za viol inu;
Suite americana; Suite arabe; Danza de las Driadas i dr. Komorna muzika.
Kl avirske kompozicije. Opere: Anfion y Zeto, 1915; Hue'mac, 1916 i La
novia del Hereje, 1935. Solo-pjesme: cikl us Canciones argentinas.
DE ROSE, Peter, ameriki kompozitor (New York, 10.
III 1900 24. IV 1953). Istakao se na podruju zabavne muzike
svojim ansamblom The Siveethearts of the Air, s kojim je nastu-
pao na radiju. Afirmirao se kao kompozitor klavirskim stavkom
Deep Purple, izvedenim 1934 u instrumentaciji P. Whitemana.
Najveu popularnost stekle su njegove melodije The Lamp is
Lom (prema Ravelovoj Pavani) i As Years Go By (prema Brahmso-
vom Madarskom plesu br. 4).
DES, DESES (engl. D-flat, franc. re bemol, tal. re be-molle;
engl. D-double-flat, franc. re double-bemol, tal. re doppio bemolle),
jedanput, odnosno dva put a snieni ton d:
I

Enharmonijski je des jednak tonu cis, a deses tonu c. DE
SABATA, Victor, talijanski kompozitor i dirigent (Trst, 10. IV
1892 Santa Margherita Ligure, 11. XII 1967). Studirao na
Milanskom konzervatoriju (M. Saladino, G. Orefice). God.
191829 prvi dirigent Opere
u Monte Carlu, iji je orkestar
podigao na visoku razinu. Za
tim dirigirao redovito od 1929
na milanskoj Scali (195357
umjetniki nadsavjetnik) te na
Rimskoj operi (1939 i 1946),
Maggio Musicale Fiorentino
(193342) i drugim talijan
skim opernim pozornicama. Uz
to gostovao u Berlinu (Staats-
oper), Beu, Miinchenu, Lon
donu i na festivalima u Bay-
reuthu, Edinburghu, Salzburgu.
Kao koncertni dirigent nastu
pao s orkestrom akademije S.
Cecilia u Rimu, Concertge-
boow u Amsterdamu te s
filharmonijama Berlina, Bea,
Londona, Cincinnatija, Chi-
caga, New Yorka, Philadel-
v. DE SABATA phije, Bostona i dr. Na njegovu


A. DERMOTA

436 DE SABATA DESETERAC

opsenom repertoaru nalazila su se djela Wagnera, Verdija,
Glucka, Ponchiellija, Saint-Saensa, Debussyja, Ravela i dr., a
najvie se proslavio izvedbama Verdijevih i Puccinijevih opera,
lienih posve lane sentimentalnosti. Interpretacije su mu bile
poletne, proete izrazito romanskim temperamentom a pri tom
krajnje precizne. Manje je znaajan kao kompozitor, iako je na
poetku karijere postigao zapaene uspjehe operom 77 Macigno
i simfonijskim pjesmama. Stilski se pribliava impresionistima i
R. Straussu.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Juvent us, 1918; La Nott e
di Platone, 1923 i Gethsemani, 1925; 2 uvertire; suita. Komorne i klavirske
kompozicije. DRAMSKA: opera / / Maci gno, 1917. Balet Mill e e una not te,
1931. Scenska muzika (Lisist rata).
LIT. : R. Muci , Vi ct or De Sabat a, Lanciano 1937. M. Sai nt-Cyr,
Victor De Sabat a, Rassegna dor ica, 1931. K. Laux, Victor de Sabat a, MGG,
II, 1952. G. M. Gani, Victor de Sabata, Mil ano 1958. Isti, Ricordo di
Victor de Sabata, Nuova Rivista Musical e It aliana, 1968.
DE SANCTIS, Cesare, italijanski dirigent i muziki pisac
(Albano Laziale, 15. VI 1824 Rim, 27. I 1916). Djelovao u
Rimu kao ispitiva za orgulje na konzervatoriju 5\ Cecilia, crkveni
zborovoa i kazalini dirigent (Argentina, Apollo). Od 1876 pre-
davao je na novoosnovanom Liceo Musicale. Ogledao se i kao
kompozitor.
DJELA: La Polifonia nelVarte moderna, spiegata secondo i principi classici. 3
sv.; Cento fughe. Uvertira. Kompozicije za klavir. Solo-pjesme. Rekvijem,
1872.
DE SANTI, Angelo, talijanski muzikolog (Trst, 12. VII
1847 Rim, 28. I 1922). Isusovac; 1887 osnovao u vatikanskom
seminaru Scholu Cantorum, ali je uskoro mogao napustiti Rim
zbog opozicije konzervativnih krugova koji se nisu slagali s nje-
govim tezama. Motu proprio pape Pija X (1903) potvrdio je va-
ljanost De Santijeva nauavanja. God. 1909 postao je predsjed-
nik talijanskog drutva Santa Cecilia, a 1910 utemeljio je u Rimu
Scuola Superiore di Muica Sacra. Bio je jedan od osnivaa a-
sopisa Rassegna Gregoriana (1902) i suraivao je u La Civiltd
Cattolica.
DJELA: // Maestro F. Capocci, 1888; A Solesmes tra i monaci esiliati alV
isola di Wight; L' Origine delte fete natalizie, 1907; // primo decennio della Pon-
tifica Scuola superiore di muica sacra di Roma, 1920. Preveo na tal ijanski
Magister Choralis: Manuale teorico-pralico per l'istrusione del canto fermo ........
F. Haberl a.
DE SANTIS, talijansko muziko izdavako poduzee. Osno-
vao ga Pietro Giovanni De S. 1852 u Rimu. Od 1916 vodio ga je
njegov sin Alberto, a neto kasnije preuzeo je vodstvo Pietrov
neak Renato De S. (Rim, 1901). Naklada objavljuje prvenstveno
djela starije muzike literature (Musiche vocali e strumentali sacre e
profane dal XVII al XIX secolo; Polifonia vocale . . . del secolo
XVI; Capolavori polifonici. . .; Gli oratori di A. Scarlatti; Gli oratori
di A. Stradella) u redakciji istaknutih strunjaka (B. Somma, A.
Schinelli, L. Bianchf). Izdaje i djela suvremenih autora i
muzikoloke radove.
DE SARNO-SAN GIORGIO, Dionisio, kompozitor (Na-
pulj, 1856 Perast, 15. X 1937). Studije na Univerzitetu i Kon-
zervatorijumu zavrio u Padovi, instrumentaciju uio u Firenci.
Urednik lista Piccolo i profesor Muzike kole u Trstu (1882).
God. 188593 bio je dirigent Graanske muzike u Kotoru, a
od 1893 djelovao u Beogradu kao profesor muzike i sekretar Ita-
lijanskog poslanstva.
DJELA: Sveana koranica 17. maj za or kest ar. Za kl avir : Solunsko
kolo i Milene kolo. Opere: Gorde; Dana i Balkanska carica (tekst : Nikol a I
knez Crnogorski; klavirski izvod tampan 1891). Himna srpskog pjevakog
drutva Jedinstvo u Kotoru za muki hor i klavir; Uspomena iz Perasta, narodne
pjesme za pjevanje i kl avir (nagr adil a SAN) .
LIT.: Balkanska carica, opera, Nova Zet a, 1891, 104. V. R. ordevi,
Prilozi biografskom reniku srpskih muziara, Posebna izdanja, SAN, 1950.
M. 1. Miloevi, Dionizije de Sarno-San Dordo, Al manah Deset godina Sre
dnje muzike kole fNjego, Cetinje 1957. R. . i J. Mvi .
DESARZENS, Victor, vicarski violinist i dirigent (Cha-
teau d'Oex, 27. X 1908). Ve u djetinjstvu uio violinu.Kasnije
studirao na Konzervatoriju u Lausannei (A. Denereaz, H. Gagne-
bin, A. Fornerod). Violinist u Orchestre de la Suisse
Romande i radio-dirigent. S komornim ansamblom, koji je osnovao,
izvodio manje poznata djela. God. 1943 utemeljio Orchestre de
chambre de Lausanne, koji je ubrzo stekao meunarodni ugled
te su za nj komponirali mnogi suvremeni kompozitori. God.
1946 postao zamjenik H. Scherchena, a 1950 stalni dirigent
orkestra u Winterthuru. Obradio djela iz starijih muzikih
razdoblja (kompozicije J.-Ph. Rameaua, M. A. Charpentiera,
Clerambaulta, Gabrielija, G. de Machaulta, Dufava i dr.).
LIT. : E. Ansermet , Victor Desarzens, Genove 1950. P.-A. Gaillard,
Vict or Desarzens, MGG, II , 1954.
DSAUGIERS, Marc-Antoine, francuski kompozitor (Fre-
jus, 1742 Pariz, 10. IX 1793). U muzici samouk, djelovao od
1774 u Parizu. Prijatelj Glucka i Sacchinija. D. je kompozitor
svjee melodijske invencije, na kojoj se u prvom redu temeljio
uspjeh njegovih kazalinih djela.
DJELA. Opere: Le petit Oedipe, 1779; Florine, 1780; Erixene
enfant, 1780; Les deux sylphes, 1781; Les Jumeaux de Bergame, 17}
et Lucas, 1788; La Jeune Veuve curieuse, 1788 ; L'Amant travesti ou L
1790; Le Mededn malgre lui, 1792 i dr. Kantat e: Buffon i La Prii
stille; manja vokal na djel a (ariette i romance). Requiem, 1786.
LIT. : J. Vigu, Marc- Ant oine Dsaugiers, MGG, III, 1954
DESCARTES, Rene (Renatus Cartesius), francu
i matematiar (La Have, Touraine, 31. III 1596 S
11. II 1650). O muzici pisao u traktatu Compendim
(1618) i u pojedinim odlomcima svojih pisama (Corr, 0}
Descartes and Constantyn Huygens, izd. L. Roko, 1926 ga
je dvojako interesirala: kao matematiko-fiziki i kai ko-
fizioloki fenomen. Uoio je alikvotne tonove, prihv; tercu
kao izrazitu konsonancu, u sinkopi vidio afirmai
prikrivanje disonance. D., osniva racionalistike teori;
da je muzika jedno od sredstava za pobuivanje uvstava
:
njen efekt dualistiki: psiholoki i fizioloki u isti mah
LIT.: A. Pirro, Descart es et la musique, Pari 1907. J. Ra<
but ion au probleme de l 'esthetique musicale chez R. Descart es, Rj
R. St ephan, Rene Descart es, MGG, II I, 1954.
DESCOMBEY, Michel, francuski plesa i koreogi -
Colombe, 1930 ). God. 1959 postao solist baletnog
Parike opere. Od 1963 djeluje na toj ustanovi i kao
I kao plesa i kao koreograf istie se lirskom interprt
svjeim izrazom. Njegove su koreografije liene sitniai
terije, a stilski pripadaju modernom balet u.
DESCORT (starofranc. nesklad), varijanta starofranc
tovne lirske pjesme -> lai (XII i XIII st.); sastoji se c
strofa, a svaka strofa je posebna melodijska jedinica,
corta se, po teoriji F. Gennricha, mogu aplicirati ritmici
unutar jedne melodijske jedinice.
LIT. : C. Appel, Vom Descort , Zeit schrift fur romanische Phil c
P. Aubry, A. Jeanroy i L. Brandin, Lais et descort s francais du
(s t ekst ovima i mel odijama), Par i 1901. F. Gennrich, Grundriss
menl ehre des mitt elalterlichen Liedes, Halle 1932. .7- Maillard,
musicales et l it teraires du descort Melanges . . . a l a memoire
Saarbriicken 1957. i
DESDERI, Ettore, talijanski kompozitor (Asti,
1892). Muziku uio najprije u Torinu (L. Perrachii
mirao 1921 na Konzervatoriju u Bologni (F. Alfano)
zatim u Firenci kod I. Pizzettija. God. 1920 zavrio i stud:
ture. Bio je direktor Liceo musicale u Alessandriji (i<
krae vrijeme predavao na Konzervatoriju u Bolzan
(194151) na Konzervatoriju u Milanu, a 195163 bic
Konzervatorija u Bologni. Pisao je muzike kritike z;
Pianoforte (192127) i za RMI (192842), D. je pr\
kompozitor crkvene muzike.
DJELA: Fantasia za orkestar, 1927; Architetture di Cattedrali :
orkest ar, 1937. KOMORNA: gudaki kvart et, 1940; Adagio i
gudaki kvart et, 1927; 2 klavirska trija, 1920 i 1942; divert imento ;
1947; Miti silvani za duhaki kvartet i klavir, 1922. Za violinu i kla'
1923; 2 elegije, 1922; Jazz-suita, 1933 i dr. Sonata za violonelo i kl
rapsodija za violonelo i klavir, 1929; Sonata Fantasia za violini
1932; sonata za violinu solo, 1948; Sonatina georgica za flautu, 1955
gitaru. KLAVIRSKA: sonata, 1926; Sonatina in modo sincop tokata,
intermezzo i studija, 1921; Fantasia, 1927; 5 humoreski, 193c koral i
fuga (in modo sincopato), 1934; 7 mazurki, 1948. DRA* mito di
Edipo, 1940; balet La barriera del sonno, 1949; scenska muzik di ju
Anti gona, 1926. VOKALNA: kant at a Job, 1927; Sinfoni, za
sopran, bariton, zbor i orkest ar, 1941; 2 laude za sopran, bariton,
kestar, 1943; Invocazione a Maria za sopran i komorni orkestar, 195
solo-pjesme. CRKVENA. Uz pratnju orgul ja: Missa monodica ai
jednogl asni zbor, 1952; Proprium Missae Resurrectionis (3-gl.), 1957
za sopran, 1930; Psalmus Nuptialis za sopran i zbor, 1930; Parabolae
Christi za bariton i djeji zbor, 1931; Tria cantica propitiatoria za bar
Motetula Paschalia, 1957; In Nativitate Domini za solo i zbor, 1957
Bez instrumentalne pratnje: Missa Donapacem (4-gL), 1932; Missa Sin
za enski zbor (3-gl)., 1936; Missa Tempore belli za muki zbor (3-
Proprium Missae B. M. V. SS. Rosarii (4- gl .); 3 mot eta Christus
introiti; antifone; responzoriji. Napisao La muica contempora
st udije; l anci.
LIT.: A. Bonaccorsi, Un compositore inedit o: Ettore Desderi, II
1926. M. Bruschettini, Ett ore Desderi, Bollettino Bibl iografico
1931. E. Ferlini, Ettore Desderi, Al essandria 1934. M. Panatero,
di Ett ore Desderi, RMI, 1941. M. Rinaldi, Ett ore Desderi, Rassej
1942. H. O. Boehm, Et tore Desderi, Zeitschrift fur Kirchenmusik
A. Della Corte, Ett ore Desderi, MGG, III, 1954. Zbornik A. Ett o:
nel suo 70
0
compleanno, Bologna 1963.
DESETERAC, u prvom redu pjesniki stih od dt
gova, koji ima uglavnom dva oblika, prema grupaciji
4 + 6 je junaki ili epski d., a 5 -j- 5 je enski ili lirski c
Desetercem se naziva i ritmika fraza ili melodijski reda]
nih napjeva kojima je tekst u desetercu. Deseteraki
tipovi melodijskih redaka mogu biti veoma razliiti. '
oblik, na koji guslari pjevaju epske pjesme, jest ovaj: .
. J J I . j po ovom tipu pjevaju se i neke pjesme
i balada. Kod lirskih pjesama, kod kojih se tekstovi fc
u strofe, rijetki su napjevi izoritmiki i izometriki. Tak\
biti samo dvodijelni napjevi, a trodijelni i etvorodijelni
nimno. U njima je samo prvi melodijski redak d., a osi
pripadaju drugim ritmikim tipovima.


DESETERAC DESSAU 437

Pravilo je da se d. teksta poklapa s ritmikim desetercem.
Samo xx iznimnim sluajevima deseteraki ritmiki tip nastaje od
esterca: Kaj se dogodilo dogodilo ili od sedmerca: Lepi ti je
zelen bor zelen bor, ponavljanjem posljednjega lanka u stihu.
Obratno, ima mnogo sluajeva, gdje od deseterakog stiha u tekstu
raznolikim premjetanjem prvog etvoroslonog lanka nastaju
razni, naroito osmeraki ili drugi ritmiki tipovi. Hrvatske i
srpske narodne pjesme, naroito epske i balade, uglavnom su
sastavljene u desetercima. Pa ipak, u strofnom pjevanju deseteraca
ima razmjerno malen broj ritmikih tipova. Metriki tip kojemu
pripada najvie tekstova narodnih pjesama i najvie njihovih
stihova, d. se kao rit miki tip mnogo rjee susree; na njemu
se temelji malen broj narodnih napjeva. V. c.
DESHAYES, Prosper-Didier, francuski kompozitor, ko-
reograf i plesa (oko 1760 Pariz, 1815). lan baletnog ansambla
kazalita Come'die Franfaise u Parizu, djelovao je tamo 176390
kao maltre de ballet i kompozitor. Od 1780 bio je i uitelj na Scole
de danse de V Opera. Kao kompozitor svoj je najvii domet ostva-
rio na opernom podruju (Zelia i La Suite de Zelia) ; dva njegova
moteta i dva oratorija izvedena na Concerts spirituels nisu postigli
uspjeha. U vrijeme Francuske revolucije D. je pisao muziku za
javne sveanosti i proslave. Od 1804 do smrti ne zna se nita o
njemu.
DJELA: Premiire suite d'harmonie pour deux clarinettes, deux cors et deux
bassons. DRAMSKA. Opere: Le Faux serment ou La Matronne de Gonesse,
1785; L'Auteur d la mode ou Le Mari complaisant, 1786; Le Paysan a preten-
tion, 1786; Berthe et Pepin, 1787; Zelia ou Le Mari d deux femmes, 1791; La
Suite de Zelia, 1792; Le Petit Orphee, 1793; Le Mariage patriotique, 1793; Bella
ou La femme d deux mari, 1795; Don Carlos, 1799; Henri de Baviere, 1804.
Oratoriji: Les Machabies, 1780 i La Sacrifice de Jephte 1786; Difaite du serpent
Pylhon par Apol lon; La Chute de Pheton. Himne; mot et i i dr.
LI T. : M. Bri auet, Prosper Didier Deshayes , MGG, III, 1954.
DESKAEV, Stevan, pjeva, tenor (Arad, 3. X 1855
Vrape kraj Zagreba, 13. I 1921). Uenik D. Jenka u Beogradu,
gdje je prvi put u Narodnom pozoritu nastupio 1875. S kraim
prekidom, kada je bio lan putujue druine orda Pelea, u
Beogradu je ostao do 1881. God. 188189 i 189499 bio je
lan Hrvatskoga narodnog kazalita u Zagrebu, u kojem je nastu-
pao kao pjeva u operi i opereti i glumac u drami. U meuvre-
menu je 1889 i 1892 gostovao u Rusiji, 189394 bio lan Po-
zorita u Novom Sadu i 189095 gostovao u Beogradu. Jedan
od najistaknutijih lirskih tenora srpskog kazalita krajem XIX
st., D. je u Zagrebu ostvario vie zapaenih opernih uloga.
K. Ko.
DES MARAIS, Paul, ameriki kompozitor (Menominee,
Michigan. 23. VI 1920 ). Muziku uio u Chicagu (L. Sowerby),
Cambridgeu, Massachusetts (N. Boulanger) i na univerzitetu
Harvard u New Yorku (W. Piston). Dobitnik vie nagrada za
kompoziciju, od 1960 profesor na univerzitetu California u Los
Angelesu. U poetku neoklasik, dovrio 1959 vlastiti kompozi-
cijski sistem koji se temelji na seriji od 10 tonova.
DJELA: Capri ccio za 2 kl avira, udaral jke i celestu, 1962. Dvije sonate
za klavir, 1947 i 1952. Theme and Changes za embal o, 1953. Misa za
zbor a cappella, 1949; mot et za gl as, violonelo i kontrabas, 1959; Psalam 121
za mjeoviti zbor, 1959.
DESMARETS (Desmaretz, Desmarais), Henri, francuski
kompozitor (Pariz, 1661 Luneville, 7. IX 1741). Odgojen na
dvoru Luja XIV kod paeva kraljevske muzike. Njegove prve
kompozicije (moteti) izvodile su se u kraljevskoj kapeli pod ime-
nom Abbea Goupilleta, jednoga od dvorskih muziara (sous--
maitre de la musigue). Vjerojatno je oko 1692 bio dirigent kod
isusovaca i komponirao za njih kolske opere. Zbog potajnog
braka sa kerkom nekog visokog inovnika osuen na smrt, ali
je pobjegao u panjolsku, gdje je bio dvorski dirigent Filipa V.
Odatle je preao kao muziki intendant u slubu vojvode od Lo-
taringije u Lunevilleu. U njegovim operama prevladava utjecaj
J.-B. Lullvja.
DJELA: Marche de VOrenne pour les hautbois; Trio de Mr. Desmarets.
DRAMSKA. Opere: Idylle sur la naissance du duc des Bourgogne, 1682 (izgubljena);
Didon, 1693; Circe, 1694; The'agene et Chariclee, 1695; Ve'nus et Adonis, 1697;
Iphigenie en Tauride, 1704; Thelemaque, 1704; Renaud, 1722. Baleti: Les Amours
de Momus 1695 i Les fites galantes, 1698. Vie divertissementa. Pjesme: Recueil
d'airs se'rieux et a boire; Nouveau recueil de chansons. Crkvena djela (moteti, Te
Deum i dr.).
LIT.: M. Brenet, Desmaret s, un composit eur oublie du 17 siecl e, Le
Menestrel, 1883. R. Girardon, Henr i Desmarets, MGG, III, 1954. M.
Antoine Henri Desmaret s (16611741), Pari 1965.
DESORMIERE, Rogor, francuski dirigent (Vichy, 13. IX
1898 Pariz, 25. X 1963). Studirao na Parikom konzervatoriju
i kod Ch. Koechlina. God. 192425 dirigent vedskog baleta,
192530 trupe Ballets russes S. Djagiljeva, 1930 drutva Societe
de Musigue d' autrefois, a zatim razliitih parikih orkestara.
Nakon brojnih gostovanja u inozemstvu djelovao u Parizu kao
dirigent na Opera-comigue (193744) i na Operi (od 1945). Su-
osniva drutva Association francai se des Musieiens Progressistes
(1948). Bio je pristaa E. Satiea i pripadnik skupine L'cole
d'Arcueil (orkestrirao Satieovu dramsku kantatu Genevilve de
Brabant, 1930 i Morceau en forme de poire). Istaknuti dirigent,
mnogo je pridonio afirmaciji suvremene francuske muzike. Kom-
ponirao je filmsku muziku i nekoliko komornih djela.
LIT. : D. Mayer i P. Souvtchinsky, Roger Dasormiere et son temps; t extes
en hommage, Monaco 1966.
DESPI, Dejan, kompozitor i muziki teoretiar (Beograd,
11. V 1930 ). Na Muzikoj akademiji u Beogradu zavrio 1955
studije kompozicije (M. Tajevi) i dirigovanja (M. Vukdrago-
vi). Od 1956 profesor muzike kole Mokranjac i od 1965 do-
cent za harmoniju i kontrapunkt na Muzikoj akademiji u Beo-
gradu. Kompozitor umereno savremenog muzikog jezika, pre-
teno je orijentisan ka novoklasicistikim strujanjima. Njegove
kompozicije, mahom sa instrumentalnog podruja, odlikuju se
tehnikom usavrenou. Autor zapaenih teorijskih udbenika,
D. je saradnik asopisa Zvuk.
DELA. ORKESTARSKA: simfonij a 1955 ( Beogr ad 30. IX 1955);
koncert za klavir/1960 (Beograd, 6. VI 1967); Concertino za 2 flaut e i kamerni
orkestar, 1958 (Beograd 17. XI 1959); Concertino za klarinet i fagot, 1963; Con-
certo grosso, 1964 (Radio-Beograd, 22. VI 1965); Koncert za orkestar, 1966;
Uvertira, 1954; Dubrovaki divertimento, 1957 (u I. verziji za klavir); Divertimen-
to concertante in F, 1967. KAAiERNA: gudaki kvartet, 1953; Diverti mento
za duvaki kvintet , 1954; Dubrovaki di vertimento za gudaki kvartet , 1959 (u
1. verziji za klavir); Vinjete za duvaki kvint et, 1965 (u 1. verziji za kl avir). Za
violinu i klavir: Proledna pastorala, 1961 i Vinjete, 1966; Balada za violu i klavir,
1964; Sidliana i menuet za viol onel o i kl avir, 1957; Pastorala i igra za flautu
i klavir, 1951; Nokturno za 2 flaute i klavir, 1953; svita za harfu, 1953. KLA-
VIRSKA: dve sonat e, 1952 i 1962; 4 sonat ine, 195159; Tri preludijuma
1950; Raspoloenja, 1950; Nokturno, 1950; Toccata, 1950; Minijature, 1950
Dva intermezza, 1951; Varijacije na medumursku temu, 1951; Dubrovaki di
vertimento, 1952 (takoer obrade za 2 klavira, za gudaki kvartet i za orkestar);
Humoristine etide, 1957; Vinjete, 1963 (t akoer obrade za 2 klavira, za violinu
i klavir, za duvaki kvint et). Muzika za deije radio-igre. VOKALNA.
Horovi: Leptirova uspavanka; Tri pesme ustanka; Dan svih ivih. Solo-pesme:
Tri pesme (J. Dui), 1951; Jadranski soneti (J. Dui), 1954); Krug (stara ja
panska l irika), 1964. Deje pesme. SPISI: Nauka 0 instrumentima (neobj.);
Harmonska analiza, 1970; Sistematika dijatonskih modulacija (neobj.); Teorija
tonaliteta, 1971. R. Pej.
LIT.: V. Perii, Muziki st varaoci u Srbiji, Beograd 1969.
DESPORTES, Yvonne-Berthe-Melitta, francuska kompo-
zitorka (Cobourg, 18. VII 1907 ). Na Parikom konzervatoriju
uitelji su joj bili J. i N. Gallon, M. Dupr i P. Dukas. God.
1932 osvojila Prix de Rome; 1943 postala profesor Konzerva-
torija u Parizu.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonij ske pjesme, 193643; simfo-
nijske varijacije za klavir i orkest ar, 1942; koncert za trublju, 1947; 2 koncerta
za udaraljke i orkest ar (11, Le Tambourineur, 1965); Caprice champetre za viol inu
i orkestar, 1955; 3 suite, 193438. KOMORNA: gudaki kvintet; duhaki
kvintet; Voyage au-deld d'un miroir za 3 udaraljke, 1963; Vision cosmique za bronte
(instrument konstruirao Vicente Gemignani), 1964. Kompozicije za klavir.
DRAMSKA. Opere: Les sept peches, 1939; Maitre Cornelius, 1943 i dr. Tri bal et a,
193342. VOKALNA: koncert za 10 instrumenat a, udaral jke i vokal ni
kvartet , 1965; Requiem za sole, zbor i orkestar, 1951; Ambiances za sopran i 2
udaral jkaa, 1963; sol o-pjesme. Udbenik za harmoniju.
DES PRES, Josquin -> Josguin des Pres DESSAU, Paul,
njemaki kompozitor i dirigent (Hamburg, 19. XII 1894 ).
Na konzervatoriju Klinzoorth-Schartvenka u Berlinu studirao
violinu (F. Zajic), kompoziciju i klavir (E. Behm).
God. 191314 korepetitor Grad-
ske opere u Hamburgu. Tu je
studirao kompoziciju kod M. U.
Loewengarda i upoznao dirigente
A. Nikischa i F. Wein-gartnera.
Bio je zatim dirigent operetnog
kazalita u Bremenu (1914),
dirigent opere u Kolnu (1919
23), u Mainzu (1924) i u Berlinu
(192533). Napus-tivi Njemaku
1933 ivio u Parizu, zatim u
Palestini, a od 1939 u SAD,
najprije u New Yorku, zatim u
Holly-woodu. God. 1942
upoznao B. Brechta, s kojim je
suraivao sve do njegove smrti.
Od 1948 ivi u Berlinu.
Jedan od najistaknutijih
kompozitora Njemake Demo
kratske Republike, D. je svoju
umjetnost uvijek usko pove
zivao sa ivotom radnog naroda.
P. DESSAU Tvorac antifaistike pjesme
panjolskih boraca Die Thalman
Kolonne, melodrame Lilo Herrmann, die Studentin von Stuttgart i
muzike za vie angairanih filmova (Du und manscher Kamedar;
Das russische Wunder), D. je u suradnji sa dramatiarom B. Brech-
tom stvorio niz izvanrednih djela, medu kojima najuglednije mje-
sto zauzima opera Die Verurteilung des Lukullus (prvobitno Das
verhor des Lukullus).



438 DESSAU DEPALJ

DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije 1926 i 1962; Die Wunderuhr,
1929; Orchestermusik, 1955; In memorian Bertold Brecht, 1957; Trauermusik, 1960;
var ijacije na Bachovu temu, 1964; Divertimento, 1964; suit e. KOMORNA.
et iri gudaka kvart eta: I, 1942; II,1943; III,1946 i IV, 1948. Gudaki
quartettino, 1955; Concertino za violinu, flautu, klarinet i rog, 1924; varijacije
Hab'mein Wagen vollgeladen za klarinet , fagot i embalo, 1928 (nova verzija s
kl avirom, 1953); Ouattrodramma za 4 violonel a, 2 klavira i 2 udaraljke, 1966;
sonatina za violu i embalo (il i klavir), 1929; Burleska za violonelo i klavir, 1932;
Jewish Dance za violinu i klavir, 1940; 3 plesa za viol inu i klavir, 1942.
KLAVIRSKA: sonat a, 1914; sonatina, 1955; Guernica, 1938; Elf jiidische
Volkstanze, 1946; Zur Abzvechslung, 1961; Intermezzo breve fiir Otto Grotezvohl,
1964. DRAMSKA, Opere: Giuditta, 1912; Das Verhor des Lukullus (Brecht),
1951; Puntila (Brecht), 1959 i Lanzelot, 1969. Balet Zukunftsballett za 13 instru-
menata i zbor, 1950. Scenska muzika za Brecht ove drame: Furcht und Elend
des 3. Reiches, 1938; Mutter Courage und ihre Kinder, 1946; Der gute Mensch
von Sezuan, 1948; Herr Puntila und sein Knecht Mat i, 1949; Mann ist Mann,
1951; Don Juan, 1953 i Der kaukasische Kreidekreis, 1954. Scenska muzika za
kazalina djela namijenjena omladini. Fil mska muzika. VOKALNA. Kantat e:
Haggada, 1936; Internationale Kriegsfibel, 1945; Deutsches Miserere (Brecht),
1947; An die Mutter und an die Lehrer, 1950; Appell, 1952; Die Erziehung der
Hirse, 1952; Hymne auf den Beginn einer neuen Geschichte der Aienschheit, 1959;
Jiidische Chronik (sa B. Blacherom i drugima), 1960; Marburger Bericht, 1961;
Appell der Arbeiterklasse, 1962 i Requiem fiir Lumumba, 1964. Lilo Herrmann, die
Studentin von Stuttgart, melodrama za recitatora, zbor i 7 instrumenata,
I
953- Za
zbor i orkestar: Grabschrift fiir Rosa Luxemburg, 1949 i Grabschrift fiir Lenin, 1951.
Masovne pjesme; sol o-pjesme ( mnoge na t ekst B. Brecht a).
LIT. : F. Hennenberg, Paul Dessau. Eine Biogr aphie, Leipzig 1965.
K. Ko.
DESSOFF, Felix Otto, njemaki dirigent (Leipzig, 14. I
1835 Frankfurt na Majni, 28. X 1892). Studij zavrio na Kon-
zervatoriju u Leipzigu (I. Moscheles, M. Hauptmann, J. Rietz).
Dirigirao 185460 u Chemnitzu, Altenburgu, Diisseldorfu,
Aachenu i Magdeburgu; 186075 dirigent opere, nastavnik
konzervatorija Drutva prijatelja muzike i dirigent filharmonij-
skih koncerata u Beu. Od 1875 bio je dvorski dirigent u Karls-
ruheu, a od 1881 prvi dirigent Gradskog kazalita u Frankfurtu na
Majni. Brahmsov prijatelj, ogledao se kao kompozitor komornih
djela.
LIT. : C. Krebs (redakcija), Briefwechsel mit Brahms, Ausgabe der deu-
tschen Brahmsgesel lschaft , XVI. H. vonKralik, Die Wiener Philharmoniker,
Wien 1938.
DESSUS (franc. gore, ozgo), u XVII st. francuski naziv za
sopranski instrument unutar odreene instrumentalne obitelji
(npr. d. de viole, d. de flute). D. je u staroj vokalnoj polifoniji bio
i naziv za najviu dionicu, dakle za sopran. Par-dessus imao je
isto znaenje, a upotrebljavao se za diskant.
DESTINN, Emmy (Ema Destinnova; pravo ime Ema
Kittlova), eka pjevaica, sopran (Prag, 26. II 1878 eke
Budejovice, 28. I 1930). U Pragu uila najprije violinu, a zatim
pjevanje kod Marije Loevve-Destinn (njoj u ast uzela je prezime
Destinn). Debitirala 1898 u Berlinu kao Santuzza (Mascagni,
Cavalleria rus ticana) i tamo angairana do 1908. U tom razdoblju
gostuje vi prvim evropskim muzikim kazalitima, pa je tako
1901 prva Senta (Wagner, Ukleti Holandez) u Bavreuthu, 1905
prva o-o-San (Puccini,
Madame Bntterfly) u Londonu,
1907 Saloma (R. Strauss) u
Parizu, itd. U njene najvee
berlinske uspjehe ubrajaju se
Saloma i Aida (Verdi), a u
domovini Milada (Smetana,
Dalibor). God. 190816 lanica
Metropolitima u New Yorku,
gdje je ostvarila niz nezaboravnih
kreacija, osobito sa E. Carusom
kao partnerom (za njih je Puccini
komponirao operu edo Zapada).
U SAD pjevala je jo u Chicagu,
Bal-timoreu, Bostonu, Washing-
tonu, San Franciscu i dr. Njezin
repertoar obuhvaao je preko 80
mladodramskih i visoko dramskih
sopranskih uloga u francuskim, njemakim, talijanskim, ruskim i
ekim operama. Glas joj je bio mekana, metalna zvuka, tehnika
pjevanja savrena. Bila je i vrlo dobra glumica. Povukla se s
pozornice 1921, ali je prigodice do 1927 jo koji put nastupala na
koncertnom podiju. Komponirala je solo-pjesme, pisala operna
libreta, a bavila se i knjievnim radom. Njezin autobiografski
roman Dr. Casanova ostao je u rukopisu.
LIT. : A. Rektorys, Ema Destinnova, ivot opis, Praha 1936. M. Martin-
kova, ivot Emy Destinnove, Pl zen 1946.
DESTOUCHES, Andr-Cardinal, francuski kompozitor
(Pariz, krten 6. IV 1672 3. II 1749). kolovan u isusovakom
koledu u Parizu; nakon puta u Sijam (168688), kamo ga je
poveo njegov uitelj Pater Tachard, stupio u vojsku i tu poeo kom-
ponirati napitnice i ozbiljne arije koje je, na zabavama visokog
drutva, pjevao uz pratnju svog druga Dumenija na gitari. God.
1696 iziao iz vojske i postao uenik A. Campre i za njeg
L'Europe galante napisao 3 arije. Komponirao je zatin
(pastorale, lirske tragedije), koje su se izvodile i na dvoru
uspjeha Callirhoe postavljenje 1713 za generalnog inspektor
(Academie Royale de Musique); 1726 postao je, uz C. de BI
nadintendant kraljevske kapele, 172830 bio je i direktor
U Destouchesovim operama istie se jasna i otmjena n te
stroga konstrukcija arija, dramatska vrijednost recit
kojima dolazi do izraaja muzikalnost francuskog jezika,
elegantna instrumentacija i ritmika raznolikost. D. je i:
guran ukus i osjeaj za harmonijske i instrumentalne efekl
suprot muziarima prije njega, osobito Campri, koji na ha:
gleda samo sa strogo tonalnog stajalita, D. voli akord radi
zbog njegove prave vrijednosti, zbog njegove posebne moj
izraaja . . . (L. de la Laurencie).
DJELA. DRAMSKA: herojska past oral a Jsse, 1697. Opere: de
Grece, 1699; Marthesie, reine des Amazones, 1699; OmphaU, 1701; (
1712; Telemaque, 1714; Semiramis, 1718; komina opera Le mariage de
et de Folie, 1703. Opera-balet Les Stratagemes de VAmour, 1726. VOh
kantate Oenone, 1719 i Semele, 1719; napitnice i ozbil jne arije. GR.
(izgubl jena) : Carillon d' Orl eans; motet i; Te Deum i dr .
LIT.: V. d'Indy, Destouches et l a musique dramatique, Renaissan
cale, 1883. K. Dulle, Andre Cardinal Destouches, Leipzig 1910.
Laurencie, Les Createurs de l'opera francais, Pari 1921. R. Girardo,
Cardinal Destouches, MGG, III, 1954.
DESTOUCHES, Franz Seraph von, njemaki kom
(Miinchen, 21. I 1772 9. XII 1844). Poslije zavrenih
(178791 bio mu je uitelj kompozicije J. Haydn) koncerti
pijanist u vicarskoj i Austriji, zatim je bio muziki dirt
Erlangenu, 17991808 koncertni majstor u Weimaru, pa p
muzike teorije na Univerzitetu u Landshutu i 182041
dirigent u Hamburgu. Do danas je ostala popularna njegova
Frisch auf, Kameraden, auf's Pferd iz drame Wallensteins L
DJELA: koncerti za kl avir i orkestar, za klarinet i orkestar; uve
Klavirske kompozicije (3 sonate). Opere: Die Thomasnacht, 1791 i Dt
und der Schneider, 1843. Operete: Das Missverstdndnis, 1805 i Die
Aloe, 1805. Muzika za Schill erove drame: Wallensteins Lager, 1798, 1
1800, Turandot, 1802, Die Braut von Messina, 1803, Die Jungfrau von
1803 i Wilhelm Teli, 1804. Za Kotzebueove: Die Hussiten vor Naumbu,
i Kb'nigin der Sarmaten, 1808. Oratorij Die Anbetung am Grabe Jesu, ol
mise.
LIT. : E. Destouches, Franz Dest ouches, All gemeine Zeitung, i<
R. Schaal, Franz Seraph Dest ouches, MGG, I II, 1954.
DESTRANGES, Louis-Augustin-Rouill, francusi
ziki pisac (Nantes, 29. III 1863 31. V 1915). Djelovao 1
teu kao urednik asopisa L'Ouest-Artiste (od 1890) i sv.
mnogih francuskih muzikih asopisa (Guide Musical,
Artiste). Vatreni zagovornik Wagnera.
DJELA: Collot d'Herbois a Nantes d'apres un document de'couvert
Archives de la Ville, 1888; Souvenirs de Bayreuth, 1888; Dix jours a li
1889; VOeuvre thedtrale de Meyerbeer, 1893; Lvolution musicale che.
1895> L'Oeuvre lyrique de Cesar Franck, 1896; Les Femmes dans Voeuvre de
Wagner, 1899; Le Theatre a Nantes epuis ses origines jusqu'a nos jours
1901, II izd. 1902; Consonances et dissonances (dio Destrangeovih sabra
t ika), 1906; niz t ematskih vodia za djela H. Berlioza, A. Bruneaua, V. d
E. Jaques-Dal crozea, E. Chabr iera, R. Wagnera i E. Humperdincka.
LIT.: Etienne Rouille Destranges, Le Phare de la Loire, de Bretagn
Vendee, 1915. E. Haratzti, Louis August in Rouille Destranges, MG
1954-
DESVVERT (de Swert), Jules, belgijski violonelist (Lc
15. VIII 1843 Ostende, 24. II 1891). Uenik A. F. S(
u Bruxellesu, od 1865 solist orkestra u Diisseldorfu, 186
elist dvorskog orkestra u Weimaru, 186973 koncertni n
i profesor Konzervatorija u Berlinu. Od 1888 direktor m
kole u Ostendeu, profesor Konzervatorija u Gen tu i Bri
Nastupao je i na koncertima i prireivao turneje, osobito 187;
DJELA: simfonija Nordseefahrt; 3 koncerta za violonelo i orkes
Romance, fantazije, dua i ostale kompozicije za violonelo s klavirom il
strom. Opere: Die Albigenser, 1878 i Graf Hammerstein, 1884.
DEEVOV, Vladimir Mihajlovi, sovjetski komj
(Petrograd, 11. II 1889 Lenjingrad, 27. X 1955). Sti
kompoziciju kod A. Ljadova i M. Steinberga na Petrograi
konzervatoriju. Suosniva i 192023 profesor Konzervato
Sevastopolju. Vrativi se u Lenjingrad bavio se do 1933 pt
vanjem, a zatim je bio muziki direktor u kazalitu. Njej
melodijski izraz oslanja na folklor. U muziko-scenskim d
obrauje teme iz revolucije i obnove.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonij ske pjesme PyccKan cnamc
i Jlenumpad, 1953; Pyccxan ynepmropa, 1950; suit e. -Komorna
(menuet za gudaki kvart et; klavirska sonata, 1922). DRAMSKA: Jled
u cma/ib, 1930. Baleti: Kpacnbiu euxph, 1924; JXoKe6eA/ia, 1925; 1941 i
Cna3Ka 0 Aiepnteou uapesne uceMU 6oiamwpnx (na muziku A. L) 1949.
Opereta; scenska i fil mska muzika. Romance.
LIT.: JJ. IIIeH, BJiajiHMHp MHxaftJioBHi JJeiueBoB, JleHHHrpa i<
DEPALJ, Pavle, dirigent i kompozitor (Blato, Ko
18. VI 1934 ). Klavir i violinu uio kod oca, studij komp(
zavrio 1960 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (S. ulek).
vrijeme violinist u orkestru Zagrebake filharmonije, odi
do 1967 ef dirigent Simfonijskog orkestra Radio-televizij'


E. DESTINN
DEPALJ DEV 439

greb (od 1963 istodobno dirigent Komornog orkestra RTZ) i gost-
dirigent Zagrebake opere. Asistent S. uleka na Muzikoj
akademiji u Zagrebu, D. je osniva (1961) zadarskih Muzikih
veeri i Beogradskog kamernog ansambla (1966) koji vodi jo
i danas. Od 1967 djeluje u SAD, gdje je 1970 postao muziki
direktor i dirigent Simfonijskog orkestra u Floridi. Umjet nik
iroka obrazovanja, izvrstan violinist i pijanist, temperamentni
dirigent i nadasve profinjen stvaralac s izrazitim afinitetom prema
muzici baroka, D. se podjednako dobro kree i u drugim muzikim
stilovima; za radikalna strujanja u suvremenoj muzici ne pokazuje
smisao. God. 1964 dobio Nagradu grada Zagreba za dirigiranje.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za viol inu, 1959 ( Zagreb, 17. I 1960);
koncert za alt -saksofon i gudae, 1963 (kao muzika za bal et Igre: Rijeka, 25.
I 1964; u koncertnom obliku: Zagreb, 24. II 1964); Passacaglia i fuga za gudae,
1956; Tri koralne predigre na Bachov koral, 1957 (Zagreb, 10. II 1958); Varija
cije za komorni orkestar, 1957 (Zagreb, 25. XI 1957). K. Ko.
DTACH (franc. odvojeno), vrsta poteza gudala na guda-
kim instrument ima; svaka se nota izvodi zasebnim potezom, a
sve su meusobno povezane (zvuk se izmeu dvije note ne pre-
kida). Za d. upotrebljava se vei ili manji dio gudala, a i itavo
gudalo, ve prema trajanju nota. Obiljeava se horizontalnom crti-
com iznad svake note ili ispod nje. U Francuskoj se ova vrsta
poteza gudala zove grand detache, u Italiji sciolto. Rije d. bez
atributa grand znai u francuskoj violinskoj terminologiji potez,
koji se u srednjoj Evropi i Italiji zove staccato.
DETIEK, Prerad, kornist (Zagreb, 13. X 1931 ). Studij
roga zavrio 1959 na Muzikoj akadefniji u Zagrebu (D.
Giirtl) i zatim se 196162 usavravao na Konzervatoriju u
Parizu (J. Devemv, L. Thevet). God. 195357 lan Zagrebake
filharmonije, 195768 solist Simfonijskog orkestra RTZ i od
1968 docent na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Osim u zemlji,
koncertirao u SSSR i Austriji. Istie se i kao komorni muziar.
K. KO.
DETONI, Dubravko, kompozitor i pijanist (Krievci, 22. II
1937 ). Na Muzikoj akademiji u Zagrebu zavrio 1960 studij
klavira (S. Stani) i 1965 studij kompozicije (S. ulek). Usavravao
se u klaviru kod G. Agostija na Accadetnia Musicale Chigiana u
Sieni, a u kompoziciji u Varavi kod W. Lutoslavskog, kod Gravne
Bacewicz na Visokoj muzikoj koli i u Eksperimentalnom centru
Poljskog radija. Usavravao se i kod K. Stockhausena i G. Lige-
tija u Darmstadtu. Dobitnik brojnih nagrada u zemlji i inozem-
stvu. Istie se svojim lancima o problemima suvremene muzike.
D. se kree putovima avangardne muzike. Iako u nekim dje-
lima blizak tzv. Poljskoj koli, on se u biti ipak znatno razlikuje
od nje, najvie zbog drukijeg stava prema formalnom oblikova-
nju. Iz ideje koja je uvijek isto zvukovna raa se djelo po logici
uzajamnih zvukovnih odnosa, a oblik biva posljedicom misaono
dosljedno izvedenog ina. On je uvijek nov, jer je i ideja svaki
put jedan novi aspekt miljenja o muzici. U posljednje vrijeme
Detonija privlai mogunost odgovora na pitanje, mogu li se
zvukom oblikovati neke analogije koje se tiu svijeta predodbi.
To se u prvom redu odnosi na Likove i plohe i na Grafike. U dis-
harmonikom zvukovnom svijetu tih kompozicija svaki zvuk
dobiva svoj vlastiti individualni ivot, svoj vlastiti poetak i kraj.
Time se stvara drukija vertikala zvuka koja predstavlja simbol
nove zvukovne prostornosti.
DJELA. ORKESTRALNA: Passacaglia za 2 klavira i gudae, 1962; Mu
ica a cinque, 1962; Preobrazbe, 1963 (Zagreb, 7. VI 1965); Dramatski prolog,
1965; Likovi i plohe, 1967 (Graz, 26. IX 1968); Elucubrations za klavir i orkestar,
1969 (Zagr eb, 7. I 1970) . KOMORNA: Stravaganze za duhaki kvint et,
1966; Grafika II za komorni ansambl, 1968; Assonanze za viol onel o i kl avir,
1969; Forte-Piano, Arpa, Crescendo za 2 kl avira i udaral jke, 1969; Ornamenti
za harfu solo, 1970; scena za sviraa, embal o i el ekt ronske instrument e,
1970. KLAVIRSKA: Tri koralne predigre, 1963; Quatorze moments doe-
cafonigues, 1966; Slalico-Dinamico, 1966; Orfejeva pratnja, 1967; ifre za klavir
i 4 zvunika, 1967; Phonomorphia 2 za klavir i magnetofonsku vrpcu, 1968.
Grafika /za orgulje, 1968. EKSPERIMENTALNA: Phonomorphia 1, 1967;
Phonomorphia 3 za glasove, instrumentalni ansambl i magnetofonsku vrpcu, 1969;
Grafika III, 1969; Notturni za 4 vokal ne grupe, 4 inst rumentalna sast ava, or gu
l je i magnetofonsku vrpcu, 1970. Fil mska i scenska muzika. Esej Panop-
ticum musicum, 1971. E. Kr.
DETT, Robert Nathaniel, ameriki crnaki pijanist i kom-
pozitor kanadskog podrijetla (Drummondville, Kanada, n. X
1882 Baltle Creeck, Michigan, 2. X 1943). Muziku studirao na
Harvardskom univerzitetu i kod N. Boulanger u Parizu.God.1908
31 djelovao na raznim amerikim institutima. Kao pijanist
priredio 1925 turneju po SAD i Kanadi, a sa zborom Hampton
Instituta gostovao 1929 u Evropi izvodei preteno crnake na-
rodne pjesme. Istaknuti muziki umjetnik i pedagog meu ame-
rikim Crncima; djela mu se temelje na crnakom folkloru.
DJELA: simfonija u e-molu; simfonija An American Sampler. KLAVIR-
SKA. Suite: Magnolia, 1911; In ihe Boltoms, 1913; Enchantment, 1922; Cinnamon
Grot e, 1927; Tropi c Winter, 1938. VOKALNA. Orator ij i: The Chariot
Jubilee, 1921 i The Ordering of Moses, 1937. Oko 30 zborova {Listen to the Lambs;
Follozv Me i dr.)- Solo-pjesme. Obradbe narodnih pjesama amerikih Crnaca:
Religious Folk Songs of the Negro, 1926 i Dett College of Negro Spirituals (4 sv.),
1936.
DEUTERUS (deuteros; gr. SsuTepo; drugi), u srednjo-
vjekovnom modalnom sistemu (VIIIXII st.) rani naziv za
tadanji drugi crkveni nain, autentini i plagalni. Authentus deu-
terus je druga autentina ljestvica, dakle autentina frigijska,
odnosno frigijska, a plagius deuteri ili lateralis subjugalis deuteri druga
plagalna, dakle plagalna frigijska, odnosno hipofrigijska.
DEUTSCH, Moritz, njemaki kompozitor (Nikolsburg,
Moravska, 16. XII 1818 Breslau, 27. II 1892). Uio na Bekom
konzervatoriju te kod E. F. Baumgarta, J. Th. Mosewiusa i J. J.
Seidela u Breslauu. Kantor u Beu, od 1844 u Breslauu, gdje je
nastupao i kao oratorijski pjeva (tenor), i od 1855 nastavnik
muzike Izraelitskog teolokog seminara. God. 1859 osnovao je
Muziku kolu za jevrejske kantore i uitelje.
DJELA. Objavio zbirke: Deutsche Synagogen- und Schullieder, 1867; pot-
punu zbirku starih sinagogalnih intonacija Vorbeterschule, 1872; Breslauer
Synagogengesa'nge, 1880 (sa 2 dodatka); Anhang zur Vorbeterschule (u dodat ku
rasprava Der Ritualgesang der Synagoge), 1890. Komponirao 12 orguljskih pre-
l udija prema starim sinagogal nim intonacijama t e Col Nidre za gl as i or gul je
(il i klavir).
DEUTSCH, Otto Erich, austrijski muzikolog (Be, 5. IX
1883 23. XI 1967). Zavrio studij historije umjetnosti i knji-
evnosti u Beu i Grazu. Djelovao u Beu, najprije kao kritiar
dnevnika Die Zeit (190809) i asistent Instituta za historiju
umjetnosti na Univerzitetu (191011), a zatim se posvetio znan-
stvenom i izdavalakom radu; 192635 bio je bibliotekar mu-
zike zbirke Anthony van Hoboken; 1928 dobio je naslov profe-
sora. God. 1939 emigrirao u Englesku i 194549 radio u Cam-
bridgeu na British Union Cataloge of Mus-ic Published Before 1800.
Iako je 1947 dobio englesko dravljanstvo, od 1953 ponovo ivio u
Beu. Njemu u poast objavljen je 1963 Festschrift Otto Erich
Deutsch zum 80. Geburtstag (urednici W. Gerstenberg, J. La Rue,
W. Rehm). D. je rasvijetlio mnoge pojedinosti iz ivota i rada F.
Schuberta, a pridonio je i prouavanju W. A. Mozarta.
DJELA: Schubert-Breviar, 1905; Beethovens Beziehungen zu Graz, 1907;
Franz Schubert: Die Dokumente seines Lebens und Schaffens ( izil o j e : II, 1,
Die Dokumente seines Lebens, 1914, proireno izd. 1964; II, 2, Die Erinnerungen
seiner Freunde, 1957: III, Sein Leben in Bildern, 1913. Proireno englesko iz-
danje u redakciji E. Bloma Schubert, A Documentary Biography, 1947 i ameriko
izdanje The Schubert Reader, 1947); Die historischen Bildnisse Franz Schuberts,
1922; Franz Schuberts Briefe und Schriften, 1922 (novo izd. 1954);. Die Origi-
nalausgabe von Schuberts Goethe-Liedern, 1926; Franz Schubert Tagebuch, 1928;
Mozart und die Wiener Logen, 1932; Leopold Mozarts Briefe an seine Tochter
(zajedno sa B. Paumgartnerom), 1936; Das Wiener Freihaustheater, 1937; Music
Publishers Numbers 17001900, 1946; Schubert, Thematic Catalogue (sa D. R.
Wakel lingom), 1951; Neue Schubert-Dokumente, 1954; Schubert-Museum der
Stadt Wien, 1954; Ha' ndel. A Documentary Biography, 1955; Mozart. Die Do-
kumente seines Lebens, 1960; Mozart und seine Welt in zeitgenossischen Bildern,
1961; Mozart: Briefe und Aufzeichnungen (zajedno sa W. A. Bauerom), 4 sv.,
196263. Od 1921 izdavao zbirku Musikalische Seltenheiten i od 1943 The
Harroiv Replicas. Brojne st udije i l anci.
LIT.: H. F. Redlich, Ot to Erich Deutsch, MGG, I I I , 1954. D. Lindner
Ott o Erich Deut sch zum 75. Geburt stag, Wien 1958.
DEV, Feliks (p. Johannes Damascenus a nomine Ma-
riae), pjesnik (Tri, 15. I 1732 Ljubljana, 7. XI 1786), u do-
ticaju s ljubljanskim svjetovnim prosvjetiteljima Zoisom i Poh-
linom, lan obnovljene Edling-Kumerdejeve Academiae Opero-
sorum. Nastojao da stvori slovensku svjetovnu poeziju. Napi-
sao, po ugledu na P. Metastasija, tekst za prvu slovensku
operu Belin, vjerojatno 1780; tampan je u drugom svesku Pi-sanic,
a kasnije u Slovenskoj Taliji.
LIT. : J. lebinger, etrti zvezek
Devovih Pisanic, Izvestje II dr.
gimnazije v Ljubl jani, 190405,
Isti, Pisanice, prvi slovenski almanah,
ibid., 190506. J. Mantuani, O
sl ovenski operi, Zbori, 1929, 1930. F.
Kidri, Zgodovina slovenskega sl ovst va,
Ljubl jana, ibid. , 1929-38. D. Co.
DEV, Oskar, kompozitor
(Planina na Notranjskem, 2. XII
1868 Maribor, 3. VIII 1932).
Muziku uio na koli Glasbene
Matice u Ljubljani (188588) i u
crkvenoj muzikoj koli
Ambrosiusvereina u Beu, gdje je
bio i zborovoa Slovenije i
Slovenskega pev-skega drutva.
God. 1919 osnovao u Mariboru
Glasbenu Maticu i neko vrijeme
bio njen predsjednik i zborovoa.
Romantik, duboko doivljenog os-
jeaja, prirodnog i neusiljenog tona, sa
smislom za humor;
melodika mu je svjea, kompozicija tee lako. Zbog ovih odlika
njegova su djela bila popularna.
DJELA. Solo-pjesme uz klavir; muki i mjeoviti zborovi. Zbirke i harmo
nizacije narodnih pjesama, osobit o korukih. D. Co.

O. DEV
440 DEVI DEVREESE

DEVI, Natko, kompozitor (Glina, 30. VI 1914 ).
God. 1937 zavrio studij klavira (A. Geiger-Eichhorn), a 1939
diplomirao kompoziciju (F. Dugan) na Muzikoj akademiji u
Zagrebu. U klaviru se usavravao kod S. Stania u Zagrebu,
a u kompoziciji kod J. Marxa u Beu; 196768 studirao elek-
tronsku muziku i metode nastave suvremene kompozicije u SAD.
God. 193942 profesor Srednje kole Muzike akademije u
Zagrebu. Od 1943 u NOB-i. Nakon Osloboenja tajnik, zatim
pomonik rektora i od 1947 profesor Muzike akademije u Za-
grebu. God. 196466 predsjednik Udruenja kompozitora Hrvat-
ske; od 1966 tajnik je jugoslavenske sekcije Internacionalnog
muzikog drutva za suvremenu muziku (SIMC).
Nadovezujui na nacionalne smjernice, D. je postepeno u
svoja djela unosio suvremenija izraajna sredstva, pa je njegov
muziki govor sve vie poprimao znaajke avangardnih stremljenja.
Kod toga upada u oi njegov
afinitet prema istarskom folkloru.
Od njegove tradicionalne primjene
u orkestralnoj Istarskoj suiti
(1948), preko opere Labinska
vjetica (1957) i Concertina za
violinu (1958), u kojima su
karakteristina obiljeja tog
folklornog podruja pridonijela
oblikovanju muzikoga govora
vlastite fizionomije, D. je sve
sistematinije ulazio u tajne
novoga zvuka, pa je svoju
Fibulu za dva orkestra (1967)
izgradio na 12tonskom
materijalu koji se temelji na
intervalskim i ritmikim
strukturama svirke na misnicama,
narodnom instrumentu tipinom
za itav hrvatski primorski
pojas. Nakon toga, Devia
privlae najvie
kompozicije za komorne sastave {Koncert za komorni sastav) i
elektronska muzika {Columbia 68, nastala u Elektronskom stu-
diju univerziteta Columbia u New Yorku).
Znaajan je Deviev pedagoki rad na Muzikoj akademiji
u Zagrebu, gdje 1947 predaje analitiku harmoniju, a od 1968
aspekte suvremene muzike. D. se bavi muzikom publicistikom;
povremeno nastupa i kao pijanist, izvodei vlastita djela.
DJELA. ORKESTRALNA: si mfonij a, 1953 ( Zagr eb, n. XII 1953);
Balada za kl avir i orkestar, 1953 (Zagreb, 27. X 1954); Concertino za violinu i
komorni orkestar, 1958 (Zagreb, 17. IV 1961); Nocturne, 1940 (prer. 1956);
Istarska suita, 1948 (Zagreb, 8. XII 1948); Uvertira mladosti, 1950; Rondo 0
prazniku, 1959 (RTZ, 4. I 1961); Fibula za 2 orkestra, 1967 (Zagreb, 12. V
197) . KOMORNA: Zgode i nezgode malog aka od jutra do mraka,
komorna suita za 15 izvoaa, 1964; 8 minuta za trinaestoricu za klavir i komorni
ansambl, 1965 (Zagreb, 14. V 1965); Prolog za duhae i udaraljke, 1965 (Zagreb,
12. V 1965); Odrazi za komorni ansambl, 1965 (Slatina Radenci, 26. IX 1965),
Koncert za komorni ansambl, 1969 (Zagreb, 22. X 1969); Micro-tune za violu i
kl avir , 1971. KLAVI RSKA: Intermezzo u As- duru, 1936; Intermezzo u D-
duru, 1940; Sonata-fantazi ja u e-molu, 1940; Robl je ide (Slika i z logora},
1944 (Topusko, 1944); Koraci pet pokreta za klavir, 1962; Mikro-suita, 1965.
Za harfu: Structures transparentes, 1966 i Structures volantes, 1971. Co-
lumbia 68, el ektronska muzika (stereo), 1968. DRAMSKA: opera Labinska
vjet ica, 1957 (Zagr eb, 25. XII 1957); bal et Di a .. ., 1971 (Zagr eb, 20. V
1971). Scenska muzika za drame. VOKALNA: poema Pjesma s groba (Od-
brambena) za zbor i orkestar (stihovi S. Kul enovi), 1951; Kantata o bezimenima
za komorni zbor i 12 instrumenata (stihovi M. Baievi, . Pando i J. Katelan)
I
959 (RTZ, 3. X 1959); kant ata eva za recitat ora, bariton, zbor i orkestar, 1960
(Zagreb, 30. III 1960); Mali svet za enski zbor i kl avir, 1962 (st ihovi I. Goran--
Kovai); Igra ri jei za 2 recit arora, zbor, instrument alni ansambl i magneto-
fonsku vrpcu, 1969 (Zagreb, 9. V 1969). Mjeoviti zborovi: Mitraljeza, 1944
(takoer za glas i klavir); Ognjeni vlak, 1944; Epitaf vojniku koji je pao u asu
Potpisivanja primirja, 1964. Mornarski razgovori za muki zbor; dvoglasni zborovi:
Crvena zvijezda i Petokraka; Ti i ti i ja za muki kvartet. Za glas i klavir
(orkestar): Sjeanja (Jezero na Zelengori i San u kamenu), 1949; Rujnaje zora
svanula (Pjesma t rakt oriste), 1949; Doi u iari ji, 1950; Stopping by Woods
on a Snowy Evening (U snjeno vee), 1953; Stope u bijelu snijegu, ciklus za bar it on
i komorni orkest ar, 196T; Balada o Tinu, 1965; Vokali (Vowel s) za sopran i
klavir, 1968; Vokali II za bar it on i klavir, 1969. Za 2 gl asa i kl avir : Ciciban
slua oev sat i Ciciban i pelica. Masovne pjesme s klavirom (orkestrom): Nek se
uje (Omladinska); Dizimo brigade; Prvomajska; Partijo slavna; Vedre magistrale;
Himna armiji; U goru plavu; Nai dani.
LIT. : K. Kovaevi, Labinska vjet ica Nat ka Devia, Zvuk, 1958.
Isti , Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. M. Cipra, Natko
Devi: eva, kantat a na rijei Skendera Kul enovia, Zvuk, 1963. K. Ko-
vaevi, Muziko st varal at vo u Hr vatskoj 19451965, Zagr eb 1966. / .
Supii, Est etski pogledi u novijoj hrvat skoj muzici. Pregled temel jnih gle
danja etrnaestorice kompozitora, Arti musices, I, 1969. K. Ko.
DEVI, Dragoslav, etnomuzikolog (Poarevac, 15. VIII
1925 ). Na Muzikoj akademiji u Beogradu zavrio nastavniki
odsek 1951, a na Istorijsko-filozofskom fakultetu odsek za etno-
logiju 1958. Nastavnik u Muzikoj koli Stankovi 195162,
od 1962 asistent, potom docent za muziki folklor u Muzikoj
akademiji u Beogradu.
DELA: Sakupljai narodnih melodija u Srbiji i njihove zbiri
etnografskog muzeja, 1960; Narodne melodije iz perioda oslobodili Rad
VIII kongresa fol klorist a, Titovo Uzice 1961; Dijakritiki znako
DEVIENNE, Francois, francuski kompozitor i vi
flauti i fagotu (Joinville, 31. I 1759 Charenton, 6. I
Kao djeak pjevao u crkvenom zboru, a prema nekim 1
bio je i flautist vojnikog orkestra Royal Cravate. Neko j(
bio Musicien de la chambre kardinala Rohana, od 1784
Loge Olympique, zatim lan vicarske garde, od 1789
prvi fagotist u Thedtre de Monsieur, od 1791 lan muzik
nacionalne garde, zatim uitelj flaute na Institut nationa
sique. Od 1782 nastupao u Concerts spirituels.
Komponirao je mnogo, a najbolje su njegove kompc
flautu te komorna djela, u kojima uz invenciju, lakou i ;
dolazi do izraaja i poznavanje instrumenata. Pojedine Dev
kompozicije, nejednake vrijednosti, duguju svoj ponek;
uspjeh okolnostima, koje su ih izazvale (revolucionarna
ogledaju se u simfoniji La Bataille de Jemmappes). Njege
za flautu napisana je za poprenu flautu bez poklopaca, al
prilagoena potrebama moderne flaute te se i danas upot
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija La Batai lle de Jemmapt
pobjede Ch.-F. Dumourieza, 1792); 8 koncert antnih simfonija za razri
instrumente i orkestar; 13 koncerata za flautu; 5 koncerata za rog; fagot;
Harmonie a gr and orehestre et en huit parties; 7 uvertira za di st rumente.
KOMORNA: 24 koncert antnih kvart eta za duhake int esto s
viol inom il i violonelom; trija za duhake instrumente, esto s
viol onelom ili embalom; dua za flautu, klarinet , fagot, fl ageol et i
nekol iko dua za flautu i embalo; nekol iko dua za glas i instrument.
kompozicije. Sonate, koncerti i druge kompozicije za flautu, fag
klarinet. Vie opera (najuspjenije komine opere: Les Visitandi Les
Comediens ambulants, 1798; Le Valet de deux maitres, 1799). I narne
himne i pjesme: A Viala; Hymne a l' Eternel; La Chute des "1 kola za
fl autu Methode de flute theorique et pratiaue . . ., 1795; razn za flaut u.
LIT. : A. Pougin, De vienne, Revue et Gazet t e musical e de P;
E. Humbolt, Un musicien Joinvillois de l'epoque de la Revolution
Devienne, 17591803, Saint-Dizier 1909. M. Briguet i 5. Wallon
Devienne, MGG, III, 1954. B. S. Brook, La svmphonie francaise,
ris 1962.
DE VITO, Gioconda, talijanska violinistkinja (
Franca, Taranto, 26. VII 1907). Studirala u Pesaru. Kc
karijeru zapoela 1921 i doskora stekla meunarodnu re
nastupajui irom svijeta (1932 dobila prvu nagradu na
cionalnom natjecanju u Beu). Uz to predavala isprva 1
musicale u Bariju, a od 1948 na Konzervatoriju u Rimu. Gi
povukla se s koncertnog podija i otada ivi u Londonu. P:
se osobito interpretacijom klasinih violinskih koncerata.
DEVIZNA ARIJA (njem. Devisenarie), naziv kojim
Riemann oznaio posebnu vrstu arije da capo s dvostrul
etkom: embalo (ili orkestar) zapoinje glavnu temu,
je prihvaa, ali otpjevavi njezin poetni dio prekida; posi
ponovo nastupa embalo (isto ili slino kao na poetku), i
ga slijedi izvodei ovaj put glavnu temu do kraja (prvi c
da capo; -> Arija). D. a. javlja se oko 1650 u operama (
verdi, L'incoronazione di Poppea, I, 4) i kantatama tal
kompozitora (A. Stradella), a u XVII st. postaje maniron
trebljavaju je i Handel (u operama i oratorijima) i J. S. I
kantatama). Oko sredine XVIII st. iezava.
LIT.: R. Gerber, Arie, MGG, I, 1951. K
DE VOCHT, Lodewijk (Louis), belgijski kompozitc
rigent (Antwerpen, 21. IX 1887 ). Od 1912 djelovao u /
penu. Bio je praeceptor u katedrali, osniva (1916) i dirige
vakog drutva Caecilia, s kojim je poduzeo brojne turi
Belgiji, Francuskoj i Njemakoj, te profesor i direktor (
52) Konzervatorija. Uz to je od 1935 bio dirigent Simfc
orkestra.
DJELA: t ri simfonije (od kojih jedna sa zborom): deset simfonij
sama; koncert za kl avir; koncert za violinu. Dvije klavirske sonate;
i fuge za orgul je. Tri kantate; Fables za glas i orkest ar; zborovi; solo
osam misa.

i
DEVOTO, Daniel, argentinski muzikolog (Buenos*
25. XII 1916 ). Zavrio studij filozofije. U muzici;
J. C. Paza i J. Percevala u Buenos Airesu te J. Bathorijeve
i R. Leibowitza (kompozicija) u Parizu. Profesor Univi
u Cuvou, Mendoza, lan je i utemeljitelj ansambla Agn
Nueva Muica. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA: Dos clases publicas de historia de la Muica, 1945; Las
parallelas, 1945; Bibliografia razonada de historia de la Muica, 1947;
grafia inedita di A. Eximeno, 1949; Las Hojas, 1950; Sobre paramiologu
portena, 1950; La Fama europea de Josquin des Pres y un romance de 1
1954. Diferencias del primer tono za flautu solo, 1946; Libro de cante
DEVREESE, 1. Godefroid, belgijski violinist i kom
(Courtrai, 22. I 1893) Na Konzervatoriju u Bruxellesu si

N. DEVI
DEVREESE DIAZ
441

violinu (C. Thompson, E. Ysaye) i kompoziciju (P. Gilson, F.
Rasse). Karijeru zapoeo u Antvverpenu kao dirigent tamonje
Francuske opere (191920). Bio je zatim kazalini dirigent u
Bruxellesu, od 1925 lan orkestra Concertgebouio u Amsterdamu,
od 1930 direktor Konzervatorija u Mechelenu i od 1944 profesor
na Konzervatoriju u Bruxellesu. Kao kompozitor stoji pod utje-
cajem I. Stravinskog i P. Hindemitha.
DJELA. ORKESTRALNA: Gotische Symphonie, 1948; Goethe-Symphonie
(sa zborom), 1952; Poeme heroiaue, 1925; koncert za viol inu, 1936; koncert
za klavir, 1939; koncert za violonelo; Rapsoie Flamande. KOMORNA:
gudaki kvart et; klavirski t rio, 1950; sonata za violinu i kl avir; sonata za violon-
elo i klavir. Balet Tombelene. Brojne kantate {Beatrijs, 1922); zborovi; salo-
pjesme.
2. Frederik, belgijski kompozitor (Amsterdam, 2. VI 1929).
Sin Godefroida; studirao na Konzervatoriju u Mechelenu i Bruxel-
lesu, a zatim u Rimu kod I. Pizzettija i na Muzikoj akademiji
u Beu.
DJELA: simfonija, 1953; 3 koncerta za klavir i orkestar, 1949, 1952 i 1956;
koncert za violinu i orkestar, 1951. Komorna muzika. Balet Mascarade,
1956. Solo-pjesme.
DEVRIENT, Wilhelmine -> Schroder-Devrient, Wilhelmine
DEZEDE (de Zede, Desaide, Desaides, des Aides), Nicolas,
francuski kompozitor i harfist (oko 1745 Pariz, 11. IX 1792).
Prema vlastitim zapisima podrijetlom iz Slavonije; djelovao u
Parizu. Od 1772 komponirao opere, veim dijelom za pariku
Comedie-Italienne, suraujui sa svojim libretistom, glumcem na
Comedie-Frarifaise Boutet de Monvelom; od 1789 komponirao
na vlastita libreta. U njegovim operama istie se psiholoki
tano i duhovito crtanje likova, jednostavna i neposredna
melodika i izvorna instrumentacija. Originalne su uvertire, koje su
uglavnom dvodijelne, a njihov se tematski materijal razvija u
sekvencama na susjednim stupnjevima, to izaziva stalne
modulacije te neoekivane i raznovrsne harmonije. Mozart je
napisao varijacije (K. V. 264) na vrlo popularnu ariju Lison dormoit
dans un bocage iz Deze-deove prve opere Julie.
DJELA. Six Sonates pour la harpe. DRAMSKA. et ir i opere: Fatme,
1777; Peronne sauvee, 1783; Alcindor, 1787 i LaFete de la cinquantaine, 1796.
Dvanaest kominih opera (opera-comique), najuspjel ije; Julie, 1772; L'Erreur
d'un moment, 1773; Les Trois fermiers, 1777. Nekol iko arija i romanca.
LIT. : A. Pougin, Musiciens fr ancais du XVI II
e
siecl e: Dezede, Par i
1862. M. Briquet , Nicolas Dezede, MGG, III, 1954-
DEELI, Sofija, pijanistica (Lovran, 22. IV 1911 ).
Kerka uiteljice pjevanja Nade Erder-Berti, svrila Srednju
muziku kolu u Zagrebu, nastavila studij kod svoga strica M.
Pauera na Konzervatoriju ii Leipzigu, a dovrila ga na Muzikoj
akademiji u Zagrebu (S. Stani). Nastavnica klavira u Zagrebu
i 194965 profesorica na Srednjoj muzikoj koli u Sarajevu
(194952 direktorica). U nizu koncerata afirmirala se velikim i
raznolikim repertoarom. Nastupala
esto kao komorni muziar i
koncertni pratilac, M. Poz.
DEMAN, Bianca, pjevaica,
sopran (Split , 23. XI 1915 ).
Uenica M. Ko-streni na
Muzikoj akademiji u Zagrebu,
debitirala 1935 kao Fiametta
(Suppe, Boccaccio) u Splitskom
kazalitu. Od 1937 lanica je
Zagrebake opere. Ostvarila niz
uloga lirskog i koloraturnog
soprana, pri emu se istakla i kao
izvrsna glumica. Meu njima su
Violetta (Verdi, La Traviata),
Gilda (Verdi, Rigoletto), Oskar
(Verdi, Krabuljni ples), Carolina
(Cimarosa, Tajni brak), Adina
(Donizetti, Ljubavni napitak),
Norina (Donizetti, Don Pasguale), Susanne (Mozart, Figarov pir),
Zerline (Mozart, Don Giovanni) i dr. Svoj vrhunski domet do-
segla je kao Mimi (Puccini, La Boheme) i Rosina (Rossini, Se-
viljski brija) u kojoj je ulozi nastupala gotovo 200 puta.
LIT.: V. Turkalj, ivotni put jedne Fiamet te. U povodu 30-goinjice
umjet nikog rada Bianke Deman, Tel egram, 12. IV 1968. K. Ko.
D'HARCOURT, Eugfene - Harcourt, Eugene de
D'HARDELOT, Guy -> Hardelot, Guy d'
DIABELLI, Anton, austrijski kompozitor i nakladnik (Mattsee
kraj Salzburga, 6. IX 1781 Be, 7. IV 1858). lan djeakog
zbora u Salzburgu, gdje ga je u kompoziciji poduavao M. Havdn.
Praktike i teoretske muzike studije nastavio u gimnaziji u Miin-
chenu. Od 1803 uitelj klavira i gitare u Beu, zatim korektor
naklade Steiner. Odi8i8 suvlasnik muzike izdavake kue Cappi&.
Diabelli, a od 1824 vodi je samostalna, dok je 1854 ne preuzima nje-
gov suradnik C. A. Spina. Njegova su djela danas zaboravljena,
osim klavirskih kompozicija, osobito etvororunih, koje su pri-
kladne za muziku poduku. Beethoven je na jednu njegovu temu
valcera napisao klavirske varijacije op. 120 (Diabelli-Variationen).
D. je bio Schubertov nakladnik, 1851 izdao je prvi vei tematski
katalog njegovih djela.
DJELA: sonate i sonat ine za kl avir dvoruno i et vororuno; 100 kadenca
za klavir. Oko 200 kompozicija za gitaru, violinu i druge instrumente. Plesna
muzika. Operete; igre s pjevanjem (Singspiel ). Vokal ni kvartet i i pje-
sme. Crkvene kompozicije.
LIT. : W. Kahl , Ant on Diabel l i, MGG, III, 1954.
DIABOLUS IN MUICA (lat. avo u muzici), srednjovje-
kovni izraz za -> tritonus.
DIAGHILEV, Sergei -> Djagiljev, Sergej
DIAMOND, David Lee, ameriki kompozitor (Rochester,
New York, 9. VII 1915 ). Muziku studirao na Cleveland In-
stitute of Music (A. de Ribaupierre) i na Eastman School of Music
(B. Rogers), zatim kod R. Sessionsa i P. Boepplea u New Yorku
i kod N. Boulanger u Fontainebleauu (1937). Od 1938 boravi
naizmjenino u Firenci i New Yorku. D. nastavlja tradiciju aka-
demizma Bostonske kole. Njegov harmonijski izraz gotovo je
uvijek tonalan, melodija se esto oslanja na starocrkvene ljestvice.
Sigurnost i jasnoa odlike su Diamondove muzike, ekspresivne
u polaganim stavcima, svjee i energino ritmike u brzim.
DJELA. ORKESTRALNA: osam si mfonija: I , 1941; II, 1944; III, 1945;
IV, 1948; V, 1957; VI, 1957; VII, 1961 i VIII, 1962; koncertant na simfonija,
J
957; simfonijeta, 1936; simfonijska pjesma Timon of Athens (prema Shakespea-
reu), 1949; koncert za klavir, 1950; 2 koncerta za viol inu: I, 1937 i II, 1948;
koncert za violonelo, 1938; uvertira, 1937; suita The World of Paul Klee, 1957;
Hommage d Sati e za komorni or kest ar, 1934; Threnody, 1935; Psalm, 1936;
Aria and Hymn, 1937; varijacije na vlastitu t emu, 1937; Heroic Piece, 1938;
Elegy in Memory of M. Ravel za l imene duhae, harfu i udaral jke, il i za
gudae, i udaraljke, 1938; Music za dvostruki orkestar gudaa, limene duhae i
udaraljke, 1938; Concert Piece, 1940; koncert za komorni orkestar, 1940; Rounds za
gudae, 1944; The Enormous Rootn, 1949; Diaphony za l imene duhae, 2 klavira,
timpane i orgul je, 1956; Ceremonial Fanfare za limene duhae i udaral jke.
KOMORNA: gudaka t rija, 1937; 6 gudakih kvart et a; koncert za gudaki kvartet,
1936; nonet za 3 violine, 3 viol e i 3 viol onel a, 1962; kl avirski trio, 1951;
klavirski kvart et, 1938; duhaki kvintet; partita za obou, fagot i kl avir, 1935;
kvintet za flautu, violinu, violu, violonelo i klavir, 1937; kvintet za kl arinet, 2
viole i 2 violonela, 1951; sonat a za violinu i kl avir, 1947; sonat a za violonelo i
klavir, 1938; ciaccona za violinu i kl avir, 1947; sonata za violinu solo; sonata za
violonel o sol o. KLAVI RSKA: sonat a, 1947; sonat ina, 1935; koncert za 2
klavira, 1941; osam kompozicija, 1935; Album for the Young, 1946; A private
World. DRAMSKA: muzika komedija Mi randoline (pr ema Gol doniju).
Balet i: Tom, 1936 i The Dream of Audubon, 1941. Scenska muzika. Fil mska
muzika. Zborovi; solo-pjesme.
LIT. : C. R. Reis, Composers in Amer ica, New York 1947. P. Sant i,
David Diamond, II Diapason, 1952. K. H. VCorner, David Diamond, MGG,
III, 1954.
Dl AND A, Hilda, argentinska kompozitorka (Cordoba, 13.
IV 1925 ). Muziki studij zapoet kod H. Siccardija dovrila
u Evropi kod H. Scherchena i G. F. Malipiera. Do 1962 proua-
vala avangardne tekovine u Studiju za konkretnu muziku Fran-
cuske radio-televizije kod P. Schaeffera, 196061 na Ljetnim
kursevima u Darmstadtu, u Rimu i na Muzikom institutu u
Kranichsteinu. Djeluje u domovini kao kompozitor, odra-
vajui teajeve i predavanja o suvremenoj muzici.
DJELA. ORKESTRALNA: Obenura para t iteres, 1948; Obertura con-
certante, 1957; Scherzo, Adagio, Final, 1950; Muica za gudae, 1952; Con-
certante za viol onelo, duhake instrumente, kont rabas i udaral jke, 1952; Re-
sonancias 3 za violonelo i orkestar; Diptico, 1962; Niicleos za gudae sa 2 kla-
vira i 10 udaral jki, 1963; Ludus I, 1968. KOMORNA. Tri gudaka kvar-
teta: I, 1947; II, 1960 i III, 1962; koncert za violinu i gudaki kvintet, 1955;
Andante-Allegro-Scherzo za duhaki kvint et i gudaki kvart et , 1947; kvint et
za flautu, obou, klarinet, fagot i trubl ju, 1957; Muica za flautu, klarinet, trublju,
kont rabas i kl avir, 1947; Rimas za klarinet , trublju, kontrabas, vibrafon, ksilofon
i udaral jke, 1963; Percussion 11 za 11 udaral jki, 1963; t rio za flaut u, obou i
fagot, 1953. Za violonel o i klavir: Adagio-Allegro, 1952 i Est ructuras I-III,
1960; Toccata za violinu solo, 1953; Diedros za flautu solo, 1962; Figuras sonoras
3 za harmoniku, 1962. Kompozicije za klavir (3 sonate, 1956). EKSPE-
RIMENTALNA: Dos estudios en oposicin za el ektronske inst rumente, 1959;
a-4 za viol onelo i magnetofonsku vrpcu, 1962; a-j za el ektronske instrument e,
1970. Baleti: Muica para ninos, 1955 i Dos brumas y luces za zbor i udaraljke,
1950. Solo-pjesme.
DIAULIA (gr. 8iauXioc), kod starih Grka meustavak koji
se izvodio na aulosu, a prekidao je pjevanje uz pratnju aulosa
(aulodija).
DIAULOS, u mnogim prirunicima naziv za dvostruki -*
aulos, duhaki instrument starih Grka. Novija istraivanja dokazala
su da Grci nisu poznavali instrument pod tim imenom, ve samo
kao au\oi 7rapoivtoi koji se upotrebljavao kod gozba, a bio
je sastavljen od dva djeaka aulosa (au^oT TraiStxoi) jednake
duljine u altovom registru.
DIAZ, Rafaelo, ameriki pjeva, tenor (San Antonio, Texas,
1884 New York, 12. XII 1943). Pjevanje uio kod Sabatinija
u Italiji; na opernoj pozornici debitirao 1911 u Bostonu. God.
191836 lan opere Metropolitan; istakao se i kao koncertni
pjeva.
- .11
B. DEMAN
442 DIBDIN DIEMER

DIBDIN, Charles, engleski kompozitor i muziki pisac
(Southampton, krten 4. III 1745 London, 25. VII 1814).
God. 175659 lan zbora katedrale u Winchesteru i uenik orgu-
ljaa P. Fussella. Poslije se sam usavravao studirajui koncerte A.
orellija i teoretska djela J.-Ph. Rameaua. Kratko vrijeme uga-
da embala u Londonu, gdje je od 1762 nastupao kao operni
pjeva te komponirao i pisao za razna kazalita. God. 17891805
(od 1796 u vlastitom kazalitu) izvodio je, sa sve veim uspjehom,
svoje table entertainments, u kojima je i sam nastupao kao pjeva,
pratilac i recitator. Neko je vrijeme vodio vlastitu trgovinu mu-
zikalijama.
DJELA: nekol iko sonata za embalo. Oko 70 scenskih djela s muzikom
ili bez nje; 33 table entertainments. Oko 900 pjesama, od kojih su bile naj-
popularnije sea-songs (Tom Botvling se odrala do najnovijeg vremena). SPISI:
The Musical Tour of Mr. Dibdin, 1788; A Complete History of the English Stage,
1800; Observations on a Tour through almost the zvhole of England, 1802; The
Professional Life of Mr. Dibdin, 1803; The Musical Mentor, 1807; Music Epito-
mised, 1808.
LIT. : E. R. Dibdin, A Charles Dibdin Bibl iographv, Liver pool 1937.
J. A. K' est rup, Char l es Dibdin, MGG, III, 1954.
DICKIE, Murray, kotski pjeva, tenor (Bishopton, 2. IV
1924 ). Pjevanje uio u Beu (D. Borgioli) i Milanu (G. Fa-
rinelli); na opernoj pozornici debitirao 1947 u Cambridgeu.
God. 194852 lan Covent Gardena u Londonu i od 1952 Dravne
opere u Beu. Meu njegovim kreacijama posebno se istiu
tenorske uloge buffo-karaktera kao to su: David (Wagner,
Majstori pjevai), Pedrillo (Mozart, Otmica iz Saraja), Jacquino
(Beethoven, Fidelio) i dr.
DICKINSON, Clarence, ameriki orgulja i kompozitor
(Lafavette, Indiana, 7. Vi873 New Vork, 2. VIII 1969). Studirao
na Miami University i na Northtvestern University (Evanston, 111.),
zatim u Chicagu, Berlinu i Parizu. Djelovao u Chicagu kao di-
rektor Cosmopolitan School of Music i dirigent Music Art Society;
vodio je English Opera Company u Chicagu i Bach Choir u Dubu-
queu i bio orgulja u crkvi St. James. Od 1909 u New Yorku crkveni
orgulja i 191245 profesor muzike na Union Theological Se-
minar}'. Suosniva American Guild of Organists.
DJELA: Storm King Symphony za orkest ar, 1920; kompozicije za orgul je.
Opere: The Medicine Man, 1895 i Priscilla. Solo-pjesme. SPISI: Excur-
sions in Musical History, 1917 (u suradnji sa svojom enom Helen D-); Trou-
badour Songs, 1920 (u suradnji sa Helen D.); Technique and Art of Organ Pla-
ying, 1921. Izdao niz zbirka zborne i orguljske muzike: Sacred Choruses, Ancient
and Modern; Historical Recital Series for Organ; Book of Eighty Anthsms; Book of
Fort y Ant iphons ( u suradnji sa Hel en D.) , 1919; Ninet y Interludes za
orgulje, 1945.
DICKINSON, Edvvard, ameriki muzikolog i muziki pe-
dagog (West Springfield Massachusetts, 10. X 1853 Oberlin,
Ohio, 25. I 1946). Muziku studirao u Bostonu na New England
Conservatory, zatim kod E. Thavera i u Berlinu kod K. Klind-
vrortha i W. Langhansa. Orgulja u Springfleldu (187279) i
u Elmiri (187985), gdje je 188392 muziki direktor Elmira
Collegea. God. 18931922 predavao na Collegeu i Konzervatoriju
u Oberlinu; tamo je razvio nov sistem nastave muzike teorije i
kritike.
DJELA: Musi c in the History of the West ern Church, 1902; The Study of
the History of Music, 1905; The Education of the Music Lozver, 1911; Music and
the Higher Education, 1915; The pirit of Music, 1925.
DICKINSON, Peter, engleski kompozitor (Lytham St.
Annes, Lancashire, 15. XI 1934 ). Muziki studij zavrio na
Univerzitetu u Cambridgeu i zatim se 195860 usavravao kod
B. Wagenaara na Juilliard School of Music u New Yorku. Pro-
fesor je na Collegeu of St. Mark and St. John u Londonu.
DJELA: Monologue za gudae, 1959. KOMORNA: gudaki kvart et ,
1958; t rio za fl aut u, obou i embalo, 1962; sonat ina za flaut u i kl avir, 1955;
4 Duos za flautu i violonelo, 1962; sonata za viol inu, 1961; arija za flautu solo,
1958; fant azija za viol inu sol o, 1959. KLAVIRSKA: varijacije, 1957; 5
Forgeries za 2 kl avira, 1963; 5 Diversions za inst rumente s klavijaturom, 1963.
ZA ORGULJE: Postlude on Adeste fideles, 1954; Study in Pianissimo, 1959;
Carillon, 1964. Muzika drama The jfudas Tree za recitatore, soliste, zbor i
komorni or kestar, 1965; balet i Vi talitas, 1960. VOKALNA: 4 W. H. Auden
Songs za glas i klavir, 1956; 5 Blake Songs za tenor, rog, klarinet i fagot, 1957; A
Dylan Thomas Song Cycle za bariton i klavir, 1959; Jesus Christ is risen today za
zbor, 1955.
LIT. : R. Norrington, Pet er Dickinson, The Musical Times, 1965.
DIDELOT, Charles-Louis, francuski plesa i koreograf
(Stockholm, 1769 Kijev, 7. XI 1837). Kao dijete uio plesati
u Kraljevskom kazalitu u Stockholmu. Kasnije nastavio studij
u Parizu (A. Vestris, P. D. Deshaves, J. G. Noverre) i konano
u Bordeauxu kod J. Daubervala. Debitirao 1790 u Parizu. Od
1801 do smrti, s prekidom od nekoliko godina, plesa, koreograf
i uitelj plesa u Petrogradu. D. je veoma mnogo pridonio razvoju
ruske balet ne umjetnosti, osobito kao vrstan pedagog.
DIDEROT, Denis, francuski filozof i knjievnik (Langres,
5. X 1713 Pariz, 30. ili 31. VII 1784). Uz lanke i studije iz
podruja drutvenih i prirodnih nauka pisao i eseje i studije o
muzici. Vlastita opaanja o problemima muzikog ivota i stva-
ralatva svoje epohe izloio je u polemikim spisima i u posebnim
publikacijama. Ali on nije samo teoretski rasvjetljavao j
tonske umjetnosti. Aktivno je sudjelovao i u otrom idt
sukobu izmeu > buffonista i antibuffonista, stupivi n
prvih. Zbog toga se zamjerio J. Ph. Rameauu, koji je zati
suradnju u Enciklopediji (glavni suradnik bio je Didero
su muziki lanci u Enciklopediji povjereni dijelom Rous
dijelom Diderotu. Vrlo su znaajne Diderotove analize c
muzikog i dramskog momenta u opernoj umjetnosti. D. je
da svi elementi operne umjetnosti, pa prema tome i muzi
da slue pojaavanju dramskog izraza, ime je navijestio C
i Wagnerovu muziko-scensku reformu. Osim toga, zalaj
takvu umjetnost koja e na realistiki nain tretirati f
ideolokog i etikog uzdizanja ovjeka u duhu ideja frs
materijalizma.
DJELA (o muzici): Memoires sur differents sujets de mathemaiu
Lettre sur les aveugles, 1749; Lettre sur les sourds et les muets, 1751: A
a . . . VOpera, 1753; Au petit Prophete de Boehmisch-Broda, 1753;
chapitres ou La vision de la nuit mardi-gras ou mercredi des cendres, 1753
de Rameau, oko 175762 (obj. 1821); Le Fils naturel, ou les Epreuves a
1757; Lecons de clavecin et prindpes d' harmonie par M. Bemetzriec
Sur les Lecon de clavecin et prindpes d'hartnonie, 1771.
LIT.: L. Garcin, Traite du melodrame, ou Refl exion sur la mu;
matique, Pari 1777. J--E. Charlez, Grimm et la musique de son tei
1872. A. Jullien, La musique et les philosophes au XVIII siecl e, P
E. Hirschberg, Die Encvcl opadisten und die franzosische Oper im
hundert (disertacija), Leipzig 1903. J.-G. Prod'homme, Diderot et la
SBIMG, 1914. L. Werner, Diderot al s Kunst phil osoph, Konigsb
D. Mornet, La verit able signification du Neveu de Rameau", Revue
mondes, 1927. D. Petrini, Diderot e la muica, RAM, 1929. R.
Diderot et l a musique (disert acija), Birmingham 1932. H. Gillol, ]
derot. L'Homme, ses idees phil osophiques, artistiques et litt eraires, P
A. Billy, Vie de Diderot , Pari 1943. A. R. Oliver, The Encvcl o
Crit ics of Music, New York 1947. A. Cresson, Diderot, sa vie, so
avec un expose de sa philosophie, Pari 1949. J. Thomas;Diderot , les
pedist es et le grand Rameau, Pari 1951. D. Launay, Denis Diden
III, 1954. R. Crevel, Le clavecin de Diderot , novo izd., Pari 1966
DIDIM (zvan XaX^EVTspo;)
3
grki uenjak i gr:
(Aleksandrija, <- 6310). Autor je vi e od 3000 :
iz podruja historije lit erature, gramatike, muzike
itd. Njegovi radovi o harmoniji poznat i su samo iz e
u djelima Porfirija i iz citata u raspravi Klaudija Ptoli
harmoniji. Prema Ptolemeju, D. je dokazao i rastumaio al
razliku izmeu enharmonijskih tonova, koja nosi naziv L ili
sintonina koma (> Koma).
LIT.: R. VCestphal, Die Musik des griechischen Alt ert ums, Leip
W. Dupont, Geschichte der musikalischen Temperatur, Kassel 193
Vetter, Didvmos, MGG, III, 1954-
DIDIMOVA KOMA -> Koma
Dl DONATO, Vincenzo, talijanski kompozitor (R
VIII 1887 Sassoferrato, Ancona, 17. XI 1967). Na 1
vatoriju u Rimu studirao violonelo (L. Forino) i kom
(G. Setaciolli, O. Respighi, S. Falchi). Direktor muzici
u Ciechiju i profesor Rimskog konzervatorija (harmonij
trapunkt i fuga). Bio je poasni predsjednik Accademia I
nica Romana s kojom je nastupao i kao dirigent. Osnovao;
Rassegna Dorica i ediciju Collezione Dorica. '
DJELA. ORKESTRALNA: Matt ino; Concerto grosso, 1923; K
gudae, 1923; sonat a za violinu i orkestar. KOMORNA; gudaki
gudaki trio; Andante variato za gudaki kvintet i klavir; za violonek
sonata i vari jacije na Schumannovu t emu. VOKALNA: Vita e
aurora di neve za soliste i orkestar; Carme Amoebeum za sopran, tenor i
5. Francesco za zbor i orkestar; Psalam za zbor i orgulje; solo-pjesme.
DIDUR, Adam, poljski pjeva, bas (Lavov, 24. XII i
Katowice, 7. I 1946). Pjevanje uio u Lavovu (W. Wys
Milanu, gdje je prvi put kao solist nastupio u Beetho
1

IX simfoniji. Na opernoj pozornici debitirao 1894 u Rio
neiru. Pjevao je zatim na milanskoj Scali, londonskom
Gardenu, 18991903 u Varavi i zatim na drugim sv
opernim scenama, 190832 bio je prvi basist na Metrof
u New Yorku. God. 1939 postao direktor opere u Lav
nakon Drugog svjetskog rata bio je profesor Konzervat
Katowicama. Njegovi su uenici M. Nowakowski i E. Z
Njegov repertoar obasezao je niz standardnih basovskih
meu kojima su istaknuto mjesto zauzimali likovi iz opera r.
kompozitora. Podjednako se isticao na koncertnom i o
skom podruju.
LIT.: J. Reiss, Pol scv spiewacy i pol skie piewaczki, Warszawa
DIMER, Louis-Joseph, francuski pijanist i kom
(Pariz, 14. II 184321. XII 1919). Uenik Parikog koi
torija (A.-F. Marmontel, F. Benoist, E. Bazin, A. Tr
postao kao vrlo mlad glavni pijanist u komornim veer
Alarda, a zatim koncertirao na turnejama (po Francuskoj
Sarasateom). Od 1888 profesor Konzervatorija. Za S
izlobe 1889 u Parizu organizirao koncerte radi upozr
muzike za embalo. Prouavao stariju klavirsku literaturu i o
drutvo za stare instrumente (Societe des instrumenti at
Veliku je ulogu D. odigrao u razvoju francuske pijanistike i


DIEMER DIETR1CH
443

putem neposrednog kontakta s uenicima, kao i putem svojih
didaktikih radova. Da bi odrao tradiciju klavirske interpretacije
osnovao je nagradna takmienja.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za kl avir u c- mol u; Konzert sti ick
za klavir i orkestar; Konzertstiick za violinu i orkestar. KOMORNA : klavirski
trio; Legende,, morceau de concours pour hautbois et piano i vie drugih komornih
djela. Klavirske kompozicije (sonata i dr.). Dueti; solo-pjesme. In-
struktivno djelo Methode superieure de piano, 1907 (zajedno sa L. Levvjem i V.
Staubom). Izdao Les clavednistes francais du XVIII
e
siecle (Couperin, Daquin,
Rameau), 1877 i brojne revizije i transkripcije.
LIT. : R. Cotte i B. Haultier, Louis Joseph Diemer, MGG, III, 1954.
DIEPENBROCK, Alphons, nizozemski kompozitor (Am-
sterdam, 2. IX 1862 5. IV 1921). God. 188895 gimnazijski
profesor u 'S Hertogenboschu, a zatim u Amsterdamu poduava
klasine jezike i pie u novinama i asopisu De Nieuioe Gids lanke
0 umjetnosti i kulturnoj historiji. U muzici samouk, studirao
djela Beethovena i Berlioza te nizozemskih i talijanskih kompozitora
XVI st. Uz Wagnera i Debussvja osobito je na njega utjecao G.
Mahler. Po stilu, djela mu pripadaju kasnoj romantici; sluei
se gdjekad i citatima starih
nizozemskih narodnih pjesama, D.
je medu prvima nastojao pisati
muziku u nacionalnom duhu.
DJELA: Academische Feestmarsch za
duhaki orkestar, 1882; Zegeklanken za
zvona (Glockenspiel), 1916. Hymn za
violinu i klavir. DRAMSKA . Scenska
muzika za drame: Mar-syas of de
Betoverde (B. Verhagen), 1910;
Gijsbreght van Aemstel (J. van den
Vondel), 1912; De Vogels (Aris-tofan),
1917; Faust I (Goethe), 1918; Elektra
(Sofoklo), 1920. VOKALNA.
Kant at e: Les El f es, 1887 i Hymne
aan Rembrandt, 1906. Za glas i orkest ar:
2 Hymne an die Nacht, 1899; Vondels
vaart naar Agrippine, 1903; Im grossen
Schtveigen, 1906; Die Nacht, 1911;
Lydische Nacht, 1913. Zborovi; 45
pjesama za glas i klavir (orgul je).
CRKVENA: Te Deum za soliste, zbor i
orkestar, 1897. Za muki zbor i orgulje:
Missa in die
Feto, 1891; Tantum ergo, 1901; Hymnus de piritu Sancto, 1906. Za zbor a
cappella: Stabat Mater, 1896; Stabat Mater speciosa, 1896; Caelestis urbs Jeru-
zalem, 1897; Veni creator spiritus, 1906 i dr.
LIT.: B. Verhagen, Leven en vverken von Alphons Diepenbrock,'S-Herto-
genbosch 1921. 5. Dresden, Het Muziekl even in Nederland sinds 1880,
Amsterdam 1923. P. Sanders, Moderne Niederlandsche Componisten, Den
Haag 1930. E. Reeser, De muzikale handschriften van Alphons Diepenbrock,
Amsterdam 1934. Isti, Alphons Diepenbrock, Amsterdam 1936. J. Daniskas,
Nederlnadse componisten van de XIX en XX eeuw, Amsterdam 1941. E.
Reeser, Alphons Diepenbrock, MGG, III, 1954.
DIEREN, Bernard van, nizozemski kompozitor i muziki
kritiar (Rotterdam, 27. XII 1884 London, 24. IV 1936). Od
djetinjstva uio violinu, u kompoziciji preteno samouk. Od
1909 stalno u Londonu, dopisnik raznih evropskih asopisa i novina
(Nieuzue Rotterdamsche Courant). Poeo komponirati tek oko 1912.
On nije, kao Schonberg ili Debussv, razvio strogi izraajni
sistem, da bi zatim postao njegov rob. Svoj stil upravlja prema
svojem nadahnuu, ili, bolje reeno, svako njegovo nadahnue
stvara vlastiti stil. Preteno je kontrapunktiar iji putovi idu
suprotnim pravcem od impresionizma . . . Sva njegova djela po-
kazuju nastojanje za organskim razvojem i jedinstvom (A.
Einstein).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija (nedovrena) : uvert ira Anjou; uver-
tira za gudaki orkestar Beatrice Cenci (orkestralni epilog za Shellevevu tra-
gediju The Cenci). KOMORNA: 6 gudakih kvarteta; Sonata Tyroica za klavir
i viol inu; 6 Sketches za klavir i violinu; sonata i 3 etide za violinu solo.
KLAVIRSKA: 12 nizozemskih melodija; varijacije na originalnu temu; toccata;3
studije; preludij. DRAMSKA: Lyric Scene i The Tailor. VOKALNA:
Chinese symphony za orkestar, 5 sol ista i mjeoviti zbor (na tekstove kineskih
pjesnika); Diafonia za gudaki orkestar i bariton (na Shakespeareove sonete);
Elegy za zbor, orkestar i violonelo; Belsazar i Kes Propous des Beuveurs za zbor i
orkestar; solo-pjesme. SPISI: Trealise on Fugue viith 3 Fughette; Sketch for a
Treatise on Harmony on a Polyphonic Basis; Down among the Dead Men.
LIT.: E. Davi, Bernard van Dieren, MQ, 1938. E. Lockspeiser, Bernard
van Dieren, MGG, III, 1954.
DIES IRAE (lat. dan srdbe), sekvenca iz mise za mrtve (missa
pro defunctis ili requiem). Spjevao ju je vjerojatno franjevac Thom-
maso da Celano (umro oko 1250), a u XIV st. uvrtena je u za-
padnu liturgiju kao drugi odlomak mise za mrtve. D. i. je veoma vri-
jedno djelo srednjovjekovnog pjesnitva i muzike. Koralni se
napjev temelji na kombiniranoj autentinoj i plagalnoj dorskoj
ljestvici (dorius mixtus), a konstruiran je u obliku aa bb cc, koji
se tri puta ponavlja (kod treeg ponavljanja posljednji je c zami-
janski napjev (Palestrina, T. L. Victoria) ili se stihovi (odnosno
kitice) s koralnom melodijom izmjenjuju sa stihovima u polifonoj
obradbi. Kasniji kompozitori veinom su se posluili samo teks-
tom Dies irae za svoja vokalna djela (Requiemi W. A. Mozarta,
L. Cherubinija, G. Verdija). Poetak gregorijanske melodije e-
Dies irae
J> J
Dl es i ra$ cU'~ es U Uz,
li dan. o vaj, ti dan, g/y'e-va_,
in fauil-la: Te-ste Da-oix cum St/-bii - la.
sav dtz s/e-va: &x Si bi- lom Da- utd pje - uz.
sto su citirali razni kompozitori XIX i XX st. (H. Berlioz, Requiem
i Symphonie fantastique; F. Liszt, Symphonie zu Dantes Divina
Commedia; C. Saint-Saens, Danse macabre i dr.).
LIT. : A. Chiappini, La sequenza Dies irae, dies il la di Fra Tommaso
de Celano, Collectanea Franciscana, 1962. F. VC'anninger, Dies Irae, Its Use
in Nonliturgical Music (disertacija), Illinois 1962. A. Vi,
DIESIS (gr. Sisat?; franc. diese, disze; tal. diesis).
1. Talijanski termin za povisilicu (tt).
2. U starijoj grkoj teoriji (Pitagora), dijatonski polustepen
pitagorejske ljestvice, nazvan i limma. U kasnijoj grkoj teoriji
(Aristotel), etvrtstepen u enharmonijskoj ljestvici, nazvan i pik-
non. U tom se znaenju termin ponovno javlja u spisima N. Vi-
centina (151172).
3. U modernoj nauci o akustici naziv se katkad upotrebljava
za oznaku nekih teoretskih intervala, velikih otprilike etvrt ste-
pena (veliki d. = 63 centa; mali ili enharmonijski d. = 41 cent).
DIESSENER, Gerhard (nazivan i Diesener, Diesner,
Disineer, Desznier), kompozitor nepoznata podrijetla i narod-
nosti (XVII st.). U Kasselu lan dvorske kapele Landgrafa Wil-
helma Pravednog, vjerojatno oko 166073. Otuda je, vjerojatno,
otiao u London. Sauvani rukopisi sadravaju instrumentalna
djela (sonate, suite za razne sastave), u kojima je subjektivni,
strastveni moment snano naglaen, esto na osnovi neuobia-
jenih harmonija. D. je jedan od prvih autora uvertira.
LIT. : E. H. Meyer, Gerhard Diessener, ZFM, 1934. Isti, Gerhard
Diessener, MGG, III, 1954.
DIET, Edmond-Marie, francuski kompozitor (Pariz, 25.
IX 1854 X 1924). Uenik C. Francka i E. Guirauda, najvie
se istakao na podruju vedroga muzikog kazalita.
DJELA. DRAMSKA. Komine opere: Stratonice, 1887; Le Cousin Pla-
cide, 1887; La Revanche d'Isis, 1906. Baleti i pantomime: Scientia, 1889; La
Grive, 1893; Monsieur Ruy Blas, 1894; La Belle et la bete, 1895; L'Araignee
d'or, 1896; Reve de Noel, 1896; Watteau, 1900. Operete: Fleur de vertu, 1894;
Madame Putiphar, 1897; Gentil Crampon, 1897; Madame le Prisidente, 1902;
Le Voyage de la mariee, 1904. Solo-pjesme. Crkvena muzika.
LIT. : Brindejont-Offembach, L'Operette, Cinquant e ans de musique
francaise, Pari 1925.
DIETER, Christian Ludvvig, njemaki kompozitor (Ludwigs-
burg, 13. VI 1757 Stuttgart, 15. V 1822). Odgojen u vojnikoj
akademiji (Hohe Karlsschule) u Stuttgartu; uio violinu, violu,
fagot i kompoziciju (R. Zumsteeg, A. Boroni, Poli). Od 1781
prvi violinist orkestra opere u Stuttgartu za koju je komponirao
igrokaze s pjevanjem (ingspiele); iako je u njima bilo i tali-
janskih elemenata (koloratura), oni su u Stuttgartu otvorili put
njemakoj operi.
DJELA: koncert i za viol inu, rog, flautu, obou, fagot i druge instrumente.
Razna komorna djela. Singspieli: Der Schulz im Dorf, 1779; Der Irzvisch,
1799; Laura Rosetti, 1781; Belmonte und Konstanze, 1784; Der Rekrutenaushub,
1785; Die Dorfdeputierten, 1786; Das Freyschiessen, 1787; Gliicklich zusammen-
gelogen, 1788; Der Luftballon, 1789; Der Eremit auf Formentara, 1791; Elisinde,
1794; Des Teufels Luftschloss, 1802. Baleti. Crkvene kompozicije.
LIT.: H. Abert, Die dramatische Musik, Zbornik Herzog Karl Eugen von
Wurttemberg und Seine Zeit, Esslingen 1905. K. Haering, Fiinf schwabische
Liederkomponist en des XVIII. Jahrhundert s: Abeille, Dieter, Eidenbenz,
Schwegler und Christmann (s popisom svih Dieterovih djela) (disertacija), Tii-
bingen 1925. Isti, Christ ian Ludwig Dieter, Hofmusiker und Singspiel--
Komponist 17571822, Schwabische Lebensbilder, 1940. G. Reichert,
Christ ian Ludwig Diet er, MGG, III, 1954.
DIETRICH, Albert Hermann, njemaki dirigent i kompo-
zitor (Golk kraj Meissena, 28. VIII 1829 Berlin, 20. XI 1908).


A. DIEPENBROCK
Sol-vet
Og-ryen%
sae cLum
svij'et e
444
DIETRICH DIJALOG

zika za Cymbeline W. Shakespearea. Zborovi s orkestrom: Morgenhymne;
Rkeinmorgen i Al tchristlicher Bittgesang. Pjesme. Memoari Erinnerungen
an J. Brahms, 1898.
DIETRICH, Marlene, njemaka filmska glumica i pjeva-
ica (Berlin, 27. XII 1902 ). U mladosti uila violinu i pjevala.
Od 1922 djelovala kao glumica u manjim kazalitima i nastupala
u nekoliko nijemih filmova. Svjetsku slavu postigla svojim prvim
zvunim filmom Plavi aneo (1930). Otada ivi preteno u SAD,
gdje je glumila u nizu filmova, interpretirajui esto likove fa-
talnih i demonskih ena (Marocco, 1931; Song of Songs, 1933; The
Scarlett Empress, 1934; A Foreign Affair, 1948; Montecarlo, 1956;
Touch of Evil, 1957; Jndgment at Nuremberg, 1961 i dr.). Istakla se
svojim naprednim stavom u borbi protiv nacizma, pa su i
njezine chansone veinom bile antinacistikoga sadraja (Sag'
mir wo die Blumen sind). D. ide u red najpoznatijih njemakih
filmskih glumica i pjevaica chansona. Napisala autobiografsko
djelo Marlene Dietrich's ABC (1962; njemaki prijevod 1963).
LIT.: M. George, Marlene Diet rich, Wien 1931. F. Hessel, Marl ene
Diet rich, Berl in 1931. J. Laserre, La Vie brul ant e de Marl ene Diet richj
Pari 1931. E. Hughes, Famous St ars of Filudom (Women), Boston 1931.
Aros (A. Rosenthal), Marlene Diet rich, 1932. M. Alberini, Addio, Marlene,
Cinema, 1943. A. Jameson, Marlene, angel ique demon, L'Ecran francais,
1947. F. Di Giammatteo, Gall eria: Marl ene Dietrich, Cinema 1949. R.
Gri f/ith, Marl ene Dietrich, Image and Legend, New York 1951. H. Erman,
Eine gr osse Dame, Marl ene Diet rich, 1955. L. Frewi n, Bl ond Wenus. A
Life of Marlene Diet rich, London 1955. R.Droz, Marlene Diet rich und die
Psychologie des Vamps, 1961. W. Noa, Marlene Diet rich, 1962.
DIETRICH, Sixt (Syxtus Dietrichus, Xystus Theodori-
cus), njemaki kompozitor (Augsburg, izmeu 1492 i 1494
St. Gallen, 21. X 1548). Oko 1500 do 1504 vjerojatno lan dje-
akog zbora u Konstanzu, a zatim studirao na Univerzitetu u
Freiburgu. God. 1517 postao prefekt zbora katedralne kole
u Konstanzu. U borbama izmeu katolika i protestanata pristao
uz reformaciju i izgubio slubu. Boravio u nekoliko navrata
radi tiskanja svojih djela u Wittenbergu, gdje je bio u vezi s Luthe-
rovim krugom. D. je uz J. Waltera najznaajniji crkveni kompo-
zitor ranog protestantizma (H. J. Moser).
DJELA: Epicedion Thomae Sporeri, 1534; Magnificat octotonorum, I i II,
1535 i 1537; Novum ac insigne opus musicum 36 antiphonarum, 1541; Novum opus
musicum tres totnos sacrorum Hymnorum, 1545; Laudate Dominum, 1547. Svjetovne
pjesme u mnogim zbornicima onog vremena i u rukopisu u raznim bibliotekama;
duhovne pjesme u zbornicima i rukopisu. Neka Diet richova djela izdal i su
u novije vr ijeme H. Zenck, J. Wol f, K. Gudewil l i R. Eit ner.
LIT. : H. Zenck, Sixt us Dietrich. EinBeit rag zurMusik und Musikanschauung
im Zeit alter der Reformation, Leipzig 1928. H. Albrecht, Sixt Dietrich, MGG,
I I I , 1954.
DIETSCH, Pierre-Louis-Philippe, francuski orgulja, di-
rigent i kompozitor (Dijon, 17. III 1808 Pariz, 20. II 1865). Uio
na Choronovu Institution Royale de Musigue Classigt et
Religieuse i kod A. Reiche na Parikom konzervatoriju; n ,itre
de chapelle parikih crkava St. Eustache i kasnije St. Ma 'Ane.
Od 1842 predavao na Elcole Niedermayer (harmonija i kontrapunkt);
186063 dirigent Parike opere. Prema tvrdnji K. F. Glasenappa
i R. Wagnera, D. je komponirao operu Le vaisseau fantome (1842)
na prevedeni Wagnerov libreto Der Fliegende Hollander, ali je
ustanovljeno da je libreto prevodilaca P. Fouchera i H. Revoila
originalan. D. je doao u sukob s Wagnerom i prilikom premijere
njegove opere Tannhauser (Pariz 1861), kad mu nije htio prepu-
stiti da dirigira izvedbom, a sam nije bio dorastao tom zadatku.
DJELA: opera Le Vaisseau fantome ou Le maudit des mers, 1842. Baletne
scene za par iku izvedbu Weberove opere Frei schiitz. Pjesme za jedan, dva
i vie gl asova. Crkvene kompozicije: mise; rekvi jemi; Te Deum; mot et i.
Izdao kompozicije za orgulje i crkvene pjesme staril T francuskih, t alijanskih
injemakih majstora (Repertoire complet de Vorganiste ..., 1840, 15 sv.; Re'pertoire
de musique religieuse de Ve'glise de la Madeleine de Pari, 185457, 3 sv.; Re'per
toire des maitrises et des chapelles . . ., 184165, 3 sv.).
LIT. : G. Servieres, Tannhauser a l 'Opera en 1861, Pari 1865. I sti ,
Episodes d'hist oire musicale, Par i 1914. G. Faure, Souvenirs, RM, 1922.
E. Haraszti , Pierre Louis Phil ippe Dietsch, MGG, I I I , 1954. Isti , P. L.
Ph. Diet sch und seine Oper, Music and Let t ers, 1955-
DIEUPART, Charles, francuski embalist i kompozitor
(Francuska, oko 1670 London, oko 1740). O njegovoj mla-
dosti nije nita poznato. Oko 1700 doao u Englesku, gdje je sa
T. Clavtonom pokuao, bez uspjeha, organizirati engleske izvedbe
talijanskih opera u Drury Lane Theatre u Londonu. Nastupao
na koncertima i bio cijenjen kao kompozitor, pedagog i virtuoz.
Dieupartove kompozicije esto podsjeaju na F. Couperina, premda
on prema talijanskom uzoru jae naglauje pjevnost u gornjem
glasu i akordinost u pratnji. Sam J. S. Bach vrlo je cijenio Dieu-
partovu muziku i prepisao dvije njegove suite, kao i tabelu ukrasa,
koja slui kao vaan tuma za izvoenje francuske clavecinistike
literature.
DJELA: Selecl Lessons for the Harpsichord or the Spinet; Six Suittes de
clavessin divisees en ouveriures, allemandes, courantes, sarabandes, gavottes, tnenuets,
rondeaux et gigues composees et mises en concert pour un violon et flute avec une
basse de viole et un archilut.
LI T. : I V. Me l le r s , Char le s Di eupar t , MGG, I I I , 1954-
DIFERENCIAS (panj. razlike), u XVI st. panjoli
za varijacije u kompozicijama za lutnju i orgulje. D., ko
javio Luis de Narvaez u svom zborniku Delphin de musi,
idu medu najstarije sauvane primjerke varijacija. Istaki
pozitor te muzike vrste bio je Antonio de Cabezon (-*
DIFFERENTIAE (differentiae tonorum; lat. razlici
zne formule), zavretak psalamskih tonova. Svaki je toi
imao, osim svoga glavnog zavretka, jo po nekoliko
varijanata, tj. melodijskih formula kadencijalnog karakt
su se mogle upotrijebiti prema slobodnom izboru pjeva
nije je pojedini zavretak tono odreen i usklaen sa zi
blagdana. D. su i zavreci u tzv. maloj doksologiji, koja
vezuje na introitus u misi: Gloria Patri et Filio et piritu
sicut erat in principio et nunc et semper et in saecula sat
Amen (EVOVAE).
LIT. : Z. Falvy, Zur Frage der Differ enzen der Psal modie, STf
DIJAFONIJA (gr. 8ioccp<uvia neslaganje u glasu
monija), 1. u grkoj teoriji naziv za disonancu (suprotno
vfa konsonanca). Ovi su nazivi sauvani i u srednjei
u traktatima Marchettusa iz Padove, Tinctorisa i dr.
2. U muzikoj teoriji IXXII st. sinonim za organi
porednom pomaku ili protupomaku (Muica enchiriadi
3. Diaphonia basilica je jedan od srednjovjekovnih r
pedalni ton (npr. dugo izdrani tonovi iz organa XIII s
basilica ovdje nije izvedena od grkog flaaUeu? (kralj)
i krivi prijevod kraljevski kontrapunkt, ve od grkog (3d
nova, temelj, baza).
DIJALOG (od gr. 8iaXoYoc razgovor izmeu dva
lica, dijalog), kompozicija u kojoj se isprepleu dva ili vi
ili instrumenta pjevajui ili svirajui naizmjence. D. ka<
oduvijek se u muzici prakticirao; u gregorijanskom pje
njemakom ranobaroknom Liedu, u francuskom i englesi
u baroknoj (osobito francuskoj) orguljskoj muzici, u son
klasike (suprotstavljanje tema). Kao samostalna muzika
se razvijao u XVI i XVII st.; najvie se kultivirao u Ital
makoj. Dijalogom su se nazivala djela, koja su ili i
napisana u tom obliku, ili su imala samo pojedine dijele
pirane takvom tehnikom. esto su se tako zvali i dvozb
teti i madrigali s alternativnim zbornim nastupima, zatin
beti, komorni dueti, instrumentalna dua. Prema tet
sadraju, konstrukciji, namjeni, postavi, stilu, zemlji i
d. se javlja u nekoliko varijanta.
Duhovni dijalog. U Italiji nastaje u XVI st. vulga
narodnom jeziku, s religioznim sadrajem. Razvio se iz d
lauda XIIXVI st., tj. zbornih pjesama pobonog sac
talijanskom jeziku, to su se naizmjence pjevale. Vulgarn
pjevali su se u samostanima, oratorijima i privatnim kl
sveanih zgoda. Isprva su komponirani u troglasnom i
glasnom homofonom slogu; u drugoj polovini XVI st. p
obiljeja motetske polifonije (G. Animuccia). U XVII s
vulgarni d. sve s.e vie gubi; monodija i ovdje prevlada
janski poboni dijalog odrao se do XVIII st. Njegovi
stavnici G. Animuccia, A. Manni, G. F. Anerio i dr. Iz
vjekovne liturgijske drame, a pod utjecajem dijalognog
nastaje poetkom XVII st. u Italiji mali duhovni d. na 1
jeziku, koji se izvodi u crkvi za vrijeme obreda. Pisan je rr
uz pratnju continua; zavrava zborom, sastavljenim u s
certantnog moteta. Ovakve dijaloge piu meu ostalima (
imi, L. Viadana, A. Banchieri, B. Tomasi. U ranon
gaji se u Italiji i Njemakoj motetni dijalog. Biblijski 1
ili drugi biblijski sadraji, esto se muziki reproduc:
protstavljanjem dvaju zborova; pri tom se primjenjuju ek:
deklamacija i bogat kolorizam, svojstveni madrigalu,
tehnika susree se u mnogim motetima Palestrine, O. <
J. Gallusa, H. L. Hasslera, L. Lechnera i dr. U XVII st
se motetni d. pored solistikih forma dijaloga. Preobr;
lifonog zbornog dijaloga u dijalog na nain duhovnog
dogaa se od poetka XVII st. (A. Banchieri, C. Mo
J. H. Schein, i, iznad sviju, H. Schiitz). Osobito bog
doivio je d. u protestantskoj Njemakoj XVII st. Izvoc
likom bogosluja. Kao za motetni d., biraju se biblijski
esto upravo razgovori, ovaj put na njemakom jeziku
se uzimaju i poboni slobodni prozni tekstovi, ili stiho-
tinski tekst). Pojam dijaloga se proiruje, bilo sudjelovar
od dva subesjednika, bilo suprotstavljanjem solista zt
formi, protestantski je d. najee specifina vrsta d
koncerta. Bez obzira na pojedinane razlike u konstrukt
dijalog zavrava zborom. U stilskom pogledu mijeaju :
matorni elementi s koncertantnima, motetni s monoi
ekspresivni s pjevnima. Novo je u protestantskom dijak
DIJALOG DIKCIJA 445

gama upotreba instrumenata, koji slue za karakterizaciju kao i
za izvedbu uvoda (sinfonie) i ritornella (u drugoj polovini XVII st.
uloga instrumenata gubi na vanosti). Prema duini, planu i
tretmanu, d. se protee od kratkog oblika s jednim pitanjem i
odgovorom do oratorijskih dijaloga i dijalognih kantata. Protes-
tantski d. je autohtona njemaka vrsta, ali su u njemu oiti mnogi
talijanski utjecaji. Glavna linost u razvitku protestantskog di-
jaloga XVII st. je H. Schiitz. Osim njega, znaajni su jo J. H.
Schein, E. Kindermann, J. Rosenmiiller, D. Buxtehude, S. Scheidt,
A. Hammerschmidt, R. Ahle i W. C. Briegel. Kasnije dijalozi
nastaju jo samo sporadino (G. Ph. Telemann, L. Mozart, W. A.
Mozart).
Svjetovni dijalog. U Italiji iskrsava u XVII st. monodijski
d.. nazvan dialogo fuor di scena, sa sadrajem iz pastoralne poezije
(ranije su, kao svjetovni dijalozi, postojali puki zborni dijalozi
i madrigalni dijalozi). Ova forma srodna je komornom duetu.
Varijanta te vrste je jednoglasni d.: jedan pjeva interpretira
razliita lica. Odatle nastaje dramatska solo-kantata. Meu kom-
pozitore dijaloga fuor di scena spadaju M. da Gagliano fDialogo
di Ninfa e Pastore), D. Visconti, G. F. Anerio, F. Rasi (Dialoghi
rappresentativi). Francuska u XVII st. kult ivira dijalog u
formi pjesme. Takvi se nalaze u zbirkama airs de cour A. Boesseta,
E. Mouliniea, F. Richarda. U Engleskoj nastaju, u vezi s ma-
skama (masques scenska forma), a i samostalno, dijalozi s na-
rodnim obiljejima, koji su naroito omiljeli u XVII st. (J. Dow-
land, H. Lawes, J. Hilton). Pretee svjetovnog dijaloga u
Njemakoj su madrigali, te biciniumi i triciniumi. Najbrojniji su
u XVII st. monodijski dijalozi, koji se izvode kod drutvenih
sastanaka, osobito kao Tafelmusik. Sadraj im je esto aljiv:
prizori iz vojnikog ivota, studentske vragolije. Pratnja je re-
dovito povjerena continuu. Takve su dijaloge medu ostalima
u XVII st. pisali M. Franck, E. Kindermann, W. C. Briegel.
Veliku su popularnost uivali dijalozi iz zbornika XVIII st. Da;
ohrenvergnugende und gemiitsergdtzende Tafelkonfect J. V. Rath-
gebera, J, C. Sevferta. Ponekad se u XVIII st. svjetovni d.
javlja i kod drugih autora (Chr. Wagenseil, Ph. E. Bach).
LIT.: Th. Kroyer, Dialog und Echo in der al ten Chormusik, PJB, 1909.
A. Schering, Geschichte des Orator iums, Leipzig 1911. E. Schmi tz, Zur
Ftuhgeschichtc der lyrischen Monodie It al iens im 17. Jahrhundert, PJB, 1911.
F. Blume, Das monodische Prinzip in der prot est ant ischen Kirchenmusik,
Leipzig 1925. H. O. Hudemann, Die protestant ische Dial ogkomposit ion im
17. Jahrhundert (disert acija), Kiel 1941. M. Bukofzer, Music in t he Baroque
Era, New York 1941. E. Noack, Dialog, MGG, III, 1954. /. Spink, English
Seventeent h-Cent ury Dialogues, Music and Lett ers, 1957. B. A.
DIJAPAZON (gr. 8i<x Ttoca&v x?^
:
~
)v
k
roz

sve
ice), i. u
antikoj grkoj i srednjovjekovnoj muzikoj teoriji, interval
oktave.
2. Kod Francuza, izraz za menzuru instrumenata; npr. kod
flauta, oboa itd. tano odreivanje meusobne udaljenosti rupica.
3. Francuski naziv za akustinu viljuku (potpuniji naziv dia-
pason a branches).
4. Francuski termin diapason normal obiljeava komorni ton,
koji ima u Evropi 435 (dvostrukih) titraja u sekundi.
5. Opseg glasa.
6. U Engleskoj, ime dvaju orguljskih registara: open diapason
oznaava principal; stopped diapason poklopljenice (njem. gedackt,
gedeckt).
DIJAPENTE (gr. ia kroz i TTSVTE pet), starogrki i sred-
njovjekovni naziv za interval kvinte. Epidiapente gornja kvinta;
subdiapente ili hypodiapente donja kvinta. Otuda canon in epidia-
pente, kanon u gornjoj kvinti (-*- Dijatesaron).
DIJASTEMATSKA NOTACIJA (gr. Sidar^^a vremenski
razmak, interval), posebna vrsta neumatskog notnog pisma koje
dizanje i padanje melodijske linije prikazuje odgovarajuim vi-
im ili niim smjetajem pisanih simbola. Prvi se put susree u
talijanskim rukopisima iz XI st. (langobardske ili beneventanske
neume). Takve intervalske neume pisale su se na jednoj imagi-
narnoj ili realnoj crti, kasnije na dvije i konano na etiri crte.
Premda je d. n. tek priblino oznaivala intervale, ona je mnogo
olakavala pamenje melodije.
DIJASTOLIKA (gr. SIOCOTOAT) rastavljanje), naziv starijih
teoretiara (Zarlino, pa i L. Mozart) za nauku o fraziranju, tj. o
loginom ralanjivanju muzikih misli unutar neke kompozicije.
DIJATESARON (gr. Sia-reaaicpfciv od 81a kroz i Tscoapst;
etiri), starogrki i srednjovjekovni naziv za interval kvarte. Gornja
kvarta nazivala se epidijatesaron, donja kvarta hipodijatesaron
ili subdijatesaron (-> Dijapente).
DIJATONIKA (gr. 8iaTOvtxov vvo; dijatonski rod od
'.aTEivEiv pruiti se ili 81a TOVOU^ kroz cijele tonove), tonski
sustav od sedam stupnjeva unutar oktave, svrstanih u cjelostepe-
nim i polustepenim intervalima. Mogua su najvie tri uzastopna
cielostepena pomaka. Dijatonske su ljestvice sve ljestvice na bi-
jelim klavirskim tipkama (poetni ton c, dur ljestvica; poetni
ton d, dorska ljestvica; poetni ton e, frigijska ljestvica, itd.) i
sve ljestvice sastavljene od tih istih intervala, sa bilo kojim dru-
gim poetnim tonom (npr. dorska ljestvica na cis, ljestvica As--
dura). U dijatonskoj muzici, melodija (i harmonija, ako je
muzika vieglasna) upotrebljava prvenstveno tonove dijatonskih
nizova. Takva je melodija vrsta i jednostavna. Nasuprot dijatonici,
kromatika obilato upotrebljava alterirane, tj. kromatski izmi-
jenjene dijatonske stupnjeve. Sva evropska muzika je princi-
pijelno dijatonska sve do sredine XIX st. Od toga vremena neka
djela romantinih kompozitora, poevi od Wagnerova Tristana
(1859), kromatski zasienom harmonijom dovode dijatonski su-
stav u pitanje; meutim, stvaralatvo J. Brahmsa ne odstupa od
dijatonskog principa. D. je posve odsutna u muzici beke atonalne
kole (A. Schonberg, A. Berg, A. Webern). D. odluno prevla-
dava u velikom dijelu zapadnjake narodne muzike, u crkvenoj
muzici, u muzici klasine epohe. Dijatonskim polustepenom
naziva se svaki polustepeni interval, koji nastaje izmeu dva
stupnja dijatonske ljestvice bez obzira je li jedan od ta dva stupnja
alteriran ili nije. Kromatski polustepen naprotiv, polustepenski
je interval izmeu jednog (nealteriranog) dijatonskog stupnja
i njegove vlastite kromatske promjene, tj. njegova povienja ili
snienja, c-cis-d-dis-e-f-fis-g-gis-a, itd. (gornji lukovi oznauju
dijatonski polustepen, a donji kromatski). Dijatonska modula-
cija vri se pomou akorda, iji su tonovi dijatonski u oba tona-
liteta (-> Modulacija). U starogrkoj muzikoj teoriji bio je
dijatonski rod, uz kromatski i enharmoniki, jedan od tri tonska
roda (vsvv)). Dijatonski tetrakord sadravao je unutar kvarte ove
(silazne) intervale: 1-1-1/2, ili 5/4-3/4-1/2.
LIT. : H. J. Moser i H. Engel , Diat onik-Chromat ik-Enharmonik, MGG,
III, 1954. B. A.
DIJATONSKA LJESTVICA -> Ljestvice
DIJATONSKA MODULACIJA -> Modulacija
DIJAZEUKSIS (gr. Siai^e'j^ic rastavljanje), u muzikoj
teoriji starih Grka interval velike sekunde koji razdvaja dva su-
sjedna tetrakorda u ljestvici, npr. u (starogrkoj) dorskoj ljestvici:
I tetrakord

(-> Sinaja). D. razdvaja i najdublji tetrakord (tetrachordon hypa-
ton) od najnieg tona (proslambanomenos) starogrkoga tonskog
sustava.
DIJK, Peter van, njemaki plesa i koreograf (Bremen,
1929 ). Ples uio kod T. Gsovske. Debitirao 1946 u Berlinu,
gdje je zatim kao solist baletnog ansambla Opere plesao u bale-
tima La Boutiquefantasque (Rossini O. Respighi) i ar ptica (Stra-
vinski). Nakon kraega pedagokog rada (1951) u Wiesbadenu,
postao je 1952 lan baletne trupe Janine Charrat. Gostovao u
Evropi i Africi i postao zatim prvi plesa Parike opere. Uz to
kao koreograf redovito gostuje u Njemakoj (Hamburg) gdje je,
meu ostalima, koreografirao balete Pelleas et Melisande (Schon-
berg,), Invocatio d'Apollon (Henze), Esguisse (Berlioz) i Pas de trois
(Klebe). God. 1969 D. je za sveano otvorenje zgrade Hrvatskoga
narodnog kazalita u Zagrebu koreografirao baletno vee s
djelima D. ostakovia, A. Schonberga i P. Detonija.
DIKCIJA, jasan i pravilan izgovor, koji se temelji na elasti-
nim (negrevitim) artikulacijskim pokretima, a vaan je za in-
terpretaciju vokalne kompozicije (i one stila belcanto i koloratur-
nog stila), jer tek pravilna d. omoguuje potpun pjevaki izraaj.
Premalim pokretima ili fiksacijama organa za artikulaciju (jezik,
eljust, zubi, usne, usna upljina, nepce) ostaju vokali i konsonanti
nedoreeni, a prekomjernim i neelastinim pokretima i fiksa-
cijama nastaje izoblien izgovor. U oba sluaja d. je nejasna. Te
pogreke su najoitije u recitativnom stilu (Sprechgesang) i u vo-
kalnim kompozicijama (pjesme i opere) XX st., u kojima je sila-
biko pjevanje zapravo vrsta uzvienog potenciranoga govora.
Stupanj otvorenosti ili zatvorenosti vokala, meusobna asi-
milacija vokala i konsonanata, duina trajanja konsonanata (zvu-
nih i bezvunih) itd., sve su to sredstva, kojima raspolae pje-
va da bi raznim varijantama artikulacijskih pokreta, logikim i
muzikim akcentima odredio smisao i znaenje pojedinih rijei
u sklopu reenice.
Pojedini jezici imaju svoje specifine zakone dikcije: karak-
teristini legato u pjevanom francuskom jeziku, vezivanje vokala
i rijei u talijanskom (Amarilli e U mio amore), odijeljeno izgova-
ranje rijei sa vokalnim poetkom u njemakom jeziku (zu Enie,
446
DIKCIJA DIMITRIJEVI-STOI

ent-arten). U naem jeziku pjevai esto grijee dodavajui zavis-
nom konsonantu rijei muklo e, pa tako poveavaju broj slogova,
a tekst postaje nerazumljiv. Npr.:
Nad glavun tvojun san pet sve
e e e e e e
DIKENMANN-BALMER, Lucie, vicarski muzikolog (Bern,
21. X 1902 ). Klavir uila u Churu i Hamburgu; na Univerzi-
tetu u Bernu studirala muzikologiju (E. Kurth), povijest i nje-
maku knjievnost. Tu je 1933 doktorirala. Od 1936 privatni
docent i od 1947 profesor muzikologije na Univerzitetu u Bernu.
DJELA: Tonsystem und Kirchentom bei Johannes Tinctoris, 1935; Orlando
di Lassos Motetten, 1938; J. S. Bachs Bedeutung in Geschichte und Gegenviart,
Kleiner Bund 1950; Beelhovens Missa Solemnis und ihre geistigen Grundlagen,
1952-
DIKLI, Nikola, muziki pedagog, kompozitor i harmonika
(Hrvatska Kostajnica, 28. XI 1890 Zadar, 21. III 1964)- Osli-
jepio sa 13 godina. Muziku uio na Muzikoj koli u Zagrebu.
God. 191132 kao harmonika bio je solist i lan raznih vojnih
orkestara u mnogim zemljama Evrope, Srednjeg Istoka, Afrike
i June Amerike. U NOB stekao veliku popularnost kao harmo-
nika, zborovoda i organizator djejeg kazalita. Nakon Osloboenja
bio direktor Muzike kole u Karlovcu. Komponirao je djela za
duhaki orkestar (koranice), za harmoniku, masovne pjesme
(Kolo druga Tita, Crvena zvijezda) i djeje zborove (ablji kon-
cert, Mlin).
LIT.: Nikol a Dikli, Socijalna misao, 1959. 12. M. Ke.
DILETANT (tal. dilettante), osoba bez strunog obrazovanja,
koja se povrno i povremeno bavi nekom granom umjetnosti ili
nauke. U muzici su ranije diletantima nazivali one koji su se ba-
vili muzikom iz ljubavi, a nije im to bilo glavno zanimanje. L. Boc-
cherini posvetio je 1768 svoje prve gudake kvartete >>ai veri di-
lettanti e cognoscitori di muica. Danas ovo znaenje ima izraz
amater, a d. se upotrebljava najee za nedouenog i slabog mu-
ziara, neprofinjenog ukusa.
LI T. : J. W. v. Goet he, Uber den sogenannt en Dil ett ant ismus . . . 1799.
H. J. Moser, Amat eur und Professional, M, 192728. A. Schering, Kiinst-
ler, Kenner und Liebhaber der Musik im Zeitalt er Haydns und Goethes, PJB,
1931. H. Chr. Worbs, Komponist , Publikum und Auftraggeber, Kongress-
bericht Wien 1956.
DILETSKI (Dylecki), Nikolaj Pavlovi (MikoJaj Pawlo-
wicz), ukrajinski muziki teoretiar i pedagog (Kijev, 1630
Moskva, 1681). Muziku studirao 165159 u Varavi (Mielczew-
ski, Rovcki) i zatim u Vilnu gdje je na poljskom jeziku objavio
prvo izdanje svog traktata o muzici. Od 1678 ivio je kao zboro-
voda te nastavnik kompozicije i pjevanja u Moskvi. Diletskijevo djelo
EyKeapb-zpaMMamuKa neuun MycuKiicKoio, UAU u3eecmua.H npa-eu.ia e
cjiose MycuKuucKou (1677; I izd. podnaslovom Gramatyka muzyczna,
1675; prer. pod naslovom Mdea zpaM.uamuKiu juycu-KUUCKOU
. . . , 1679; posljednju rukopisnu redakciju iz 1681 izd. V.
Smolenski pod naslovom MycuKUucKaa ipaMMamuKa . . ., 1910)
bilo je krajem XVII i poetkom XVIII st. jedini udbenik za
kompoziciju na ruskom jeziku. U njemu se D. oslanja na
radove suvremenih talijanskih i poljskih autora, dok rusku mu-
ziku terminologiju stvara samostalno. Tim je djelom znatno pri-
donio prodoru polifonije u crkveno rusko pjevanje i stvaranj u
tzv. partesnog pjevanja. D. je prvi rusku muziku kulturu doveo
u blii dodir sa zapadnoevropskom muzikom praksom.
LIT. : A. B. npeoSpaMceHCKUii, PyccKa My3biKaji6HaH a3SyKa XVII BeKa,
De muica (JleHHHrpan), 1927. D. Lekmann, Dilezkij und die grosse Wand-
lung der russischen Musik, Studia Musicologica, 1967.
DILLIGER (Dillinger), Johann, njemaki kompozitor (Eis-
feld, 30. XI 1593 Coburg, 28. VIII 1647)- U Magdeburgu
vjerojatno uenik M. Praetoriusa; po zavretku studija teologije
kantor u Wittenbergu. Od 1625 do smrti, s kraim prekidom,
djelovao u Coburgu.
DJELA: Decas I, prodromi triciniorum sacrorum sive neue geistliche Liedlein
mit 3 Stimmen, 1621; Decas triciniorum sacrorum altera, 3 Stimmen, 1622; Mu-
ica votiva ... mit 2-5 Stimmen, 1622; Triciniorum sacrorum decas tertia cui
aliquot Villanellae & Canzoneuae . . . adieaae sunt, 1623; D. O. M. A. Exerci -
tatio muica I . . . una cum Bc, 1624; Neues geistliches Lustgartlein , . 2-4
Stimmen samt d. Bc. ad Org. et Instrum. muica, 1626; Muica christiana cordialis
domestica 2-4 Stimmen, 1629 i 1630; Muica poenitentiaria et consolatoria oder
Bus- und Trost musik 3-5, 7-3 St ., 1630; Muica oratoria et laudattoria oder
Bet- und Lobmusica 3-5 St., 1630; Muica Thanatobuleutica et exercitatoria . .
3-6 und 8 Stimmen, 1631; Flores musicales, 3-6 St., 1631; Muica christiana
castrensi s . . . , 4-gl . , 1632; Muica concer( ta]t iva . . . 1-1$ Stimmen samt d.
Bc. ad Org. . . , 1632 il i 1629; Muica invitatoria . 2-6 St., 1633; Prodromus
musicae christianae scholasticae & academicae . . . 4-5 St., 1633; Jeremias poeni-
tentiarius, 1640; Muica christiana valedictoria . . . 3-gl., 1842. Oko 50 kompo-
zicija objavljenih pojedinano.
LIT. : J. W. Krauss, Beitrage zur Erlaut erung der hochfurstlichen Sachsen--
Hil dburghausenschen Kirchen-, Schul - und Landes Hi st or ie. , Hil dbur g-
hausen 1753. W. Gurlit t, Michael Praetorius (disert acija), Leipzig 1915.
A. Adrio, Die Anfange des geistl ichen Konzert s, Berl in 1935. O. Riemer,
Trostspriichl ein, ein unbekannter Kasual gesang von Johann Dil liger, MF, 1955.
DILUENDO (tal. nestajui, gasei se), oznaka za inte
kojom se trai krajnji pianissimo (> Morendo).
DIMA, Gheorghe, rumunjski kompozitor (Braso
1847 Cluj, 4. VI 1926). Muziku uio u Badenu, Bei
i na Konzervatoriju u Leipzigu (C. Reinecke, S. J
Djelovao kao zborovoda i nastavnik muzike u Brasovu
191925 bio je direktor Konzervatorija u Cluju.
DJELA: Cantata za t enor, mjeoviti zbor i orkestar, 1900; 2 bi
lui Stefan cei Mare za sol iste, zbor i orkestar, 1884 i $tefan Vodi
glas i orkestar, 1906. Zborovi; sol o-pjesme; obrade narodnih nap
LIT. : A. P. Bnut, Gheor ghe Di ma. Contribu^ii la cunoast
operei sal e, Muzica, 1955, 912. A. Voielanu-Nicoara, G. I
Opera, Bucuresti 1957. C. Zamfir, Att itudinea lui G. Dima fat
populara, Revista de folclor, 1958, 1.
DIMINUCIJA (lat. diminuere umanjiti), 1. ponavlj,
subjekta, melodije, figure u skraenim notnim vrij<
Trajanje nota skrauje se za polovinu (cijele note pos
vinke, polovinke etvrtinke, itd.), pa i vie.
fe;
D. se najvie primjenjuje u kontrapunktskim oblii
kalnim i instrumentalnim: u kanonu, fugi, invenciji,
motet u i dr. Susree se i u provedbama simfonijskii
(J. Brahms, A. Bruckner), katkad i u operi (R. Wagner
operi Die Meistersinger; C. Saint-Saens, zavrna sci
Satnson et Dalila).
D. se prvi put pojavila u doba Ars antiquae (XIII st.;
dvoglasnim dausulama. U XIV st. tumae je teoretiari
de Muris, Prosdocimus de Beldemandis, a G. de M
esto upotrebljava u motetima. Od XV st. biljei se c
posebnim oznakama. Znakovi za tempus (perfectum ;
fectum) i prolatio (maior ili minor), precrtani vertikalne
ili s dodanom brojkom (odnosno jedno i drugo), ozn:
skraenje originalne notne vrijednosti na polovinu, trei]
tinu itd.: $ fy C
2
, $ 3/'
2
i
dr
- ("*" Proporcije). D. se ol i
rijeima, npr. per diminutionem, ili zagonetnim verbah
tama (-> Kanon).
2. Ukraivanje melodije figurama u sitnijim notnii
nostima; ralanjivanje, usitnjivanje nekog tona na slije'
dakle figuriranje, -> ornamentiranje. U tom znaenju u;
vao se termin d. od XIV do XIX st. Tehnika diminuir:
se primjenjuje u varijacijama.
LI T. : H. Goldschmi dt, Verzier ungen, Ver anderungen und
i m 16. und 17. Jahrhundert , MFM, 1891. A. Beyschlag, Die (
der Musik, Leipzig 1908 (novo izd. Wiesbaden 1961). R. Ide, Dien
Formel n der Diminutionspraxis (disertacija), Marburg 1951. H.
minut ion, MGG, III, 1954. E. T. Feraud, Die Improvisation, Ko
Isti, A Hist ory of Music een in t he Light of Ornamentat ion, Kongr
New York 1961. H. Federhofer, Die Diminut ion in der Kl av
von Chopin und Liszt, St udia musicol ogica 1963. F. L.
DIMINUENDO (tal. umanjujui; skraeno dimin. i
dinamika oznaka za postepeno smanjivanje jaine tona
je izrazu -> decrescendo. Obe se oznake mogu biljeiti i s
fikim znakom >. Suprotna im je oznaka -> crescena
DIMITRIADI, Odisej Ahilesovi, gruzijski dirij
tum, 7. VII 1908 ). Studirao na Konzervatorijima u
i Lenjingradu (I. Musin). Od 1937 angairan u kazali
i baleta Paliavili u Tbilisiju (od 1952 glavni dirigent
194752 vodio Dravni simfonijski orkestar Gruzije, je
dirigent Boljog teatra u Moskvi. Pored standardne
toara (Puccini, ajkovski) postavio vie opera i baleta
autora (Paliavili, Danjkevi, Balanivadze).
DIMITRIJEVI, Milan, violinista (Subotica, 26. VI
Muziku poeo uiti u Subotici, diplomirao na Muzikoj a
u Budimpeti kod Maibrinvija i na Prakom konzerva
u majstorskoj klasi J. Kociana (1929). Posle 1930 kor
stor simfonijskih orkestara Radio-Beograda i Filharmoni
linski pedagog. Kao solista koncertirao u Pragu, Vara
xellesu, Budimpeti, Milanu i dr. Sada je profesor Muzi
demije u Beogradu.
DIMITRIJEVI-STOI, Zorica, pijanistkinja
revo, 3. II 1934 ). Na Muzi,koj akademiji u Beograd
mirala 1959 (V. karka) i 1963 zavrila postdiplomske
Tamo deluje kao vii umetniki saradnik. U klaviru se USE
kod G. Gorinija na letnjem kursu u Veneciji (1962). Pi
nja sigurne tehnike, zrele muzikalnosti, preciznog udari
L. Vr.
DIMITRIJEVI-STOI DIONIZ
447

finjenog oseanja za stil, D. nastupa s uspehom u zemlji i ino-
stranstvu (Venecija, Pariz, Hannover, Varava, Krakov, Be,
Moskva i dr.)- R. Pej.
DIMITROV, Asen, bugarski dirigent i kompozitor (Plovdiv,
6. I 1894 Sofija, 6. VII 1960). Studij kompozicije zavrio
na Konzervatoriju u Pragu (V. Novak, F. Spilka). Dirigent So-
fijske opere (192359), umjetniki rukovodilac narodnog zbora
Gusla (193060) i od 1949 profesor orkestralnog i zborskog
dirigiranja na Konzervatoriju u Sofiji, D. je pridonio razvoju
bugarske muzike kulture. Istakao se i kao dirigent simfonijskih
koncerata, komorni muziar i klavirski pratilac. Od njegovih
uenika istiu se pjevai Cvetana Tabakova, Konstanca Kirova,
Marija Milkova-Zolotovi, Stefan Makedonski, Ljuben Minev
i Ljubomir Bodurov, a meu dirigentima Ruslan Rajev i Emil
Glavanakov.
DJELA: dvije simfonijske pjesme: Xadotcu JJuMutmp \Uuiyjiap Ktuta ne
xpanu; gudaki kvart et; minijature za klavir. Zborovi; sol o-pjesme.
DIMLER (Dimmler, Diimmler), Franz Anton, njemaki
kompozitor (Mannheim, 14. X 1753 Munchen, oko 1819).
Uenik J. Ziwnyja (rog) i G. J. Voglera (kompozicija), od 1767
hornist dvorskog orkestra u Mannheimu, preao zatim (vjerojatno
izmeu 1778 i 1782) u Munchen (kamo se preselio i dvor) i postao
kontrabasist.
DJELA: dva koncert a za viol inu; koncert i za fl autu, kl arinet, obou i rog;
Sechs angenehme und leichte Terzette za 2 violine i bas, 2 sv.; 6 trija sa 2 stavka za
gudaki kvartet. Opere i Singspieli: Der Guckkasten, 1797; Die Schatzgra'ber,
1798; Die Zobeljager. Mnogo baleta (spominje se da ih ima 185)^ meu njima: Der
erste Tod; Der erste Schafer; Medea; Di e Grazien; Ritter Amadis.
LIT. : K. M. Komma, Franz Anton Dimler, MGG, III, 1954-DIMOV,
Boidar (Bojidar), bugarski kompozitor (Lom, 31. I 1935
). Na Konzervatoriju u Sofiji zavrio studij kompozicije (V.
Stojanov) i klavira (M. Petkova), a zatim se usavravao na
Muzikoj akademiji u Beu (K. Schiske, E. Ratz, H. Jelinek).
Djeluje u Kolnu. Istaknuti pobornik avangardnih muzikih
stremljenja, u svoja djela unosi osebujnu emocionalnost kao
rezultat traenja novih doivljaja.
DJELA: Komposition III za orkestar; Komposition II za gudaki kvartet;
Incantationes I za sopran, flautu, trublju, viol u i harfu, 1962; 5 Haikus za so-
pran, alt i kl avir; Komposition I za klavir, 1963; Incantationes II, 1967; Conti-
nuum II za komorni sast av, 1969; Raumspiel za komorni ansambl , 1969.
DINAMIKE OZNAKE -^Dinamika
DINAMIKA (gr. 8i>\ia[j.'.? sila), stupnjevanje jaine zvuka
i tona; nauka o takvu stupnjevanju. Dinamiku omoguava fizi-
kalno svojstvo tona, da moe biti izveden u razliitim stupnjevima
jakosti. Dinamiko stupnjevanje jedno je od najmonijih sredstava
kojima se ostvaruje ekspresivnost u muzici. Ono se oituje u
naglom ili postepenom prijelazu iz jednog stupnja jaine u drugi.
Kao oznake za dinamike stupnjeve uobiajeni su talijanski izrazi,
ito: piano (p) iforte (f) za dva osnovna stupnja: tiho i jako. Ostale
su oznake: pianissimo (pp) i pianissimo possibile (ppp) za veoma tiho i
to je mogue tie; mezzopiano (mp) za srednje tiho; mezzo-forte
(mfj za srednje jako; meno forte za manje jako: poco forte i
quasi forte za umjereno jako; forstissimo (ff) i forstissimo possibile
(fff) za veoma jako i to je mogue jae. Piti piano za tie nego prije,
piti forte za jae nego prije; con tutta forza (ili tutta /orza) za: sa
svom snagom: sforzato (sfz ili sf) i forzato (fz) za naglaeno,
pojaano (odnosi se samo na jedan ton ili jedan akord). Postepeni
prijelazi iz jednog dinamikog stupnja u drugi nazivaju se: crescendo
(cresc.) za prijelaz od slabijeg na jai i decrescendo (decresc.) ili
diminuendo (dim.) za prijelaz od jaega na slabiji. Pojedini
dinamiki stupnjevi u vezi su s afektivnim stanjima. U muzikom
pogledu odreeni stupanj dinamike daje (uz ostala sredstva mu-
zike interpretacije) odreeni karakter frazi, odsjeku ili cijelom
djelu.
Izraz d. uveo je u muziku terminologiju vicarski kompo-
zitor, pedagog i izdava H. G. Nageli (1810). U toku XIX st.
termin se sporo prihvaao, mijenjajui esto znaenje, sve dok
nije bio openito usvojen pod utjecajem nauavanja H. Riemanna
(18491919). Do poetka baroka, a velikim dijelom i u samom
baroku, oznake za dinamiku su rijetke. D. je djelomino rezultat
same strukture muzikog stavka (alternacije sola i zbora, npr.
u gregorijanskom pjevanju; promjene broja, grupacije i registra
glasova u solistikim polifonim stavcima)' a djelomino je prepu-
tena linoj volji i improvizaciji. U baroknoj muzici postoje dvije
vrste dinamike: terasna (registarska) i nijansirana. Terasnu di-
namiku obiljeuju nagli prijelazi iz jedne dinamike plohe na drugu
(iz piana u forte i obratno), to je djelomino bilo uvjetovano izmje-
ninim nastupima veih i manjih instrumentalnih grupa (npr.
concerto grosso, alternacija concertina i ripiena). Nijansirana
dinamika postepenih prijelaza kultivirala se osobito u solistikoj
pjevakoj umjetnosti. Za barok je svakako tipinija terasna di-
namika.
U XVIII st., u vrijeme krize barokne estetike, sve jae indi-
vidualizacije muzikog govora i sve odlunijeg oitovanja homo-
fonije, kad se raa klasina sonatna forma, javlja se i nov osjeaj
za dinamiku, za postepene prijelaze instrumentalnih grupa iz
piana u forte i obratno, za nenadane dinamike akcente (Mann-
heimska kola, Ph. E. Bach). Sa L. van Beethovenom d. kao
konstruktivni princip, ravnopravan sudionik u izgradnji forme,
prodire u prvi plan. D. nije vie neto sluajno i sporedno, niti
samo rezultat broja izvodilaca, vrste instrumenata i si.; ona je
element koji determinira sam oblik muzike misli. Od Beethovena
datiraju i precizne dinamike oznake. Romantika je dinamici
dala jo vei raspon, a sve jaa harmonika napetost odraavala
se u sve brojnijim dinamikim fluktuacijama. Muzika XX st.
openito, a naroito neobarokna (I. Stravinski, P. Hindemith),
sadri znatno manje dinamikih finesa od kasnoromantike i
impresionistike. Izuzetak ini Beka atonalna kola (A. Schon-
berg, A. Webern, A. Berg) koja kult dinamikih nijansa tjera do
krajnjih granica. U suvremenih kompozitora serijelne muzike
tonski niz, koji je obavezan za odreeno djelo, fiksiran je i dinamiki
(P. Boulez, K. H. Stockhausen).
LIT.: H. Riemann, Musikal ische Dvnamik und Agogik, Hamburg i Petro-
grad 1884. Isti, Die Lehre vom musikalischen Vortrag in der neuest en Li-
t eratur, Praludien und Studien, II, Leipzig 1900. A. Heuss, t)ber die Dvnamik
der Mannheimer Schul e, I, Riemann-Festschrift, Leipzig 1909; ZFMW, 1920.
Isti, Das Orchest er-Crescendo bei Beethoven, ibid., 1927. R. Haas, Auf-
ft ihr ungspraxi s der Musik, Pot sdam 1931. R. E. M. Harding, Ori gins of
Musical Time and Expression, London 1938. A. G. Huber, J. S. Bach, Beitrage
zur Ent wickl ungsgeschichte der musikalischen Dvnamik, Zurich 1949. H. H.
Drdger i W. Gerstenberg, Dvnamik, MGG, III, 1954. A. Bonacorsi, La Dina-
mica nel la stor ia, RAM, 1957, 4. K. H. Stockhausen, Musik im Raum, Die
Reihe, 1959. / . Fel linger, Studien zur Dvnamik in Br ahms ' Musik, Berl in
1961. P. Boulez, Musikdenken heut e, Darmstadt er Beitrage zur Neuen
Musik, 1963. B. S. i B. A.
D'INDY, Vincent -> Indy, Vincem d'
DINICU, Grigoraf, rumunjski violinist i kompozitor
(Bukuret, 3. IV 1889 28. III 1949). Studij violine zavrio
na Konzervatoriju u Bukuretu (C. Flesch) i zatim se usavravao
kod Cecilije Nitzulescu-Lupu. U mladosti nastupao solistiki,
kasnije vodio vlastiti narodni orkestar s kojim je gostovao u SAD,
Engleskoj, Francuskoj i dr.
DJELA. Za violinu i orkestar (klavir): Hora staccato, 1906; Hora spiccato;
Hora de concert u ns-molu; Hora mdrtisorului; Improvi zali e si Hora de la
Chiporani; Sirba expozi[iei de la Pari; Improvisation a la Dinicu.
LIT. : V. Cosma, Figuri de l aut ari, Bucurest i 1960.
DIONICA (engl. part, franc. partie, njem. Stimme, tal. parte),
1. glas ili instrument koji sudjeluje u izvedbi djela za instrumen-
talni ili vokalni sastav (npr. dionica soprana u zboru, violine I u
orkestru, klavira u klavirskom koncertu).
2. D. je i naziv za svezak (ili arak) u kojemu je za razliku
od partiture zabiljeen notni tekst samo jednog instrumenta
ili glasa.
3. Pojedinana melodijska linija u polifonoj kompoziciji. U
tom sluaju mogu se dvije dionice, ili vie njih, izvoditi na istom
instrumentu (npr. fuga za klavir ili orgulje). Moderni nazivi za
te dionice (ili glasove) jesu: sopran, alt, tenor, bas. Stara imena:
vox principalis, vox organalis (IXXI st.); tenor duplum (motetus),
triplum, auadruplum (XIII st.); discantus, tenor, contratenor (1300
1450); cantus, altus, tenor, bassus, auinta vox, sexta vox, vagan s
(14501600).
4. U homofonom stavku ne pripada svim dionicama jednako
znaenje: glavnoj dionici je povjereno voenje melodije, dok
se ostale, sporedne, ograniuju na realiziranje akordike pratnje.
Meu njima se ipak posebno istie basova dionica. B. S.
DIONISI, Renato, talijanski kompozitor (Rovinj, 2. I 1910).
Kompoziciju studirao na Liceo Musicale u Bolzanu (C. Eccher,
M. Mascagni) i zatim se usavravao u Sieni. Bio je nastavnik u
Bolzanu i Firenci, sada je profesor Konzervatorija i Papinskog
instituta za crkvenu muziku u Milanu.
DJELA. ORKESTRALNA: Introduziom, Adagio e Finale; simfonijska
st udija, 1958; 8 Contrappunti za gudae, 1961; koncert za 2 klavira i gudae,
1958; Invenzione za flautu i gudae, 1958; Tre Movimenti za viol u i duhae,
1958. KOMORNA: duhaki kvartet, 1958; sonat ina za violonel o i klavir,
1956; divert imento za 6 inst rumenat a, 1966. Za kl avir : 15 mal ih kompozi-
cija, 1959; Movimenti, 1966. Tre contrappunti za orgulje, 1966. Le Stagioni
za sole i orkestar. Crkvene kompozicije i dr. SPISI: Appunti di analisi
formale, 1951; Lezioni di armonia complementare, 1954; Ouaderno di esercita-
zioni (zajedno sa M. Toffolettijem), 1962; Aspetti tecnici e sviluppo storico del
sistema esacordale da Debussy in poi, Rivista Ital iana di Musicologia, 1966.
DIONIZ (Bakho; gr. AIOVUCTOO BaK^oc), u grkoj mi-
tologiji bog plodnosti, uitaka i vina, sin Zeusa i Senele; odgojile
su ga nimfe. D. je simbol boanske sile koja obnavlja prirodu i
njemu u ast odravale su se brojne sveanosti iz kojih su se kas-
nije razvili -> ditiramb i -> tragedija.
LIT.: J. R. Harris, The Origin of the Cult of Dionvsos, Manchester 1915.
M. Wegner, Das Musikl eben der Gr iechen, Berl in 1949. H. Jeanmaire,
Dionvsos, Histoire du culte de Bacchus, Pari, 1951. M. Wegner, Dionvsos,
MGG, I I I , 1954.
448 DIONIZIJSKI I APOLINIJSKI DIRIGENT

DIONIZIJSKI I APOLINIJSKI, pojmovi kojima su njemaki
filozofi F. Nietzsche i F. W. Schelling u prolom stoljeu oznaili
suprotnosti ljudskoga ivota i umjetnikog stvaranja. Dok obiljeja
apolinijskog (prema Apolonu, boanstvu koje u sebi utjelovljuje
razboritost i red) pripadaju umjetnosti koja se temelji na punoj
uravnoteenosti sadraja i forme, na jasnoi, preglednosti i ve-
drini skladne ljepote, dionizijsko (prema Dionizu, boanstvu na-
gona, strasti i razuzdanosti) se ispoljava u odraavanju uzbue-
nosti i strastvenog zanosa. U umjetnosti dionizij skih obiljeja
pojaana ekspresivnost redovito rui sklad sadraja i forme, koja
pred bujicom osjeajne snage ne moe vie sauvati granice svoje
smirene preglednosti. Nietzsche je plastinu umjetnost smatrao
apolinijskom, a muziku dionizijskom. Meutim, kod starih Grka
i Apolonov i Dionizijev kult bili su podjednako povezani s mu-
zikom. Od grkih instrumenata aulos je bio osobito pogodan za
Dionizijev kult, putem kojega je i uao u starogrku tragediju,
a kitara za Apolonov.
LIT. : F. Niet zsche, Die Geburt der Tragodie aus dem Geist e der Musik,
1871. M. Wagner, Dionysos, MGG, III, 1954. J. As.
DIPLAR (dipla; u Hercegovini podrugljivo i diplea), svi-
ra na diplama bez mijeha, ali i na diplama s mijehom. Ponajvie
improvizira u dokolici, dok stado pase u osamljenim brdima.
Uz diple s mijehom d. moe i zapjevati dok mu je mjeina dobro
napunjena zrakom, a da i ne prekida svirke. Ako d. svira na diple
bez mijeha, stavi usta u gornji iri kraj kutla, malim prstom li-
jeve ruke vrsto pritisne kutao uz obraze, koji se snano nadmu,
pa tlai uzduh iz kutla na piskove. Da bi odrao svirku nepreki-
nutom d. mora znati preduivati (tj. udisati kroz nos, a uzduh
iz plua neprestance duhati kroz naduta usta). D. postavlja srednja
tri prsta lijeve ruke
na donji, a srednja tri
prsta desne ruke na
gornji kraj pre-biralice.
Dipli se i u selu za
zabavu i na dernecima.
U Livanjskom kraju
dipli se i uz plesanje
kola.
B. Sa.
DIPLE (gr. 81-
TT~k6oq dvostruk), na
rodni duhaki instru
ment, dvostruka svi
rala s idioglotnim
udarnim jezikom,
rasprostranjena u hr
vatskim, bosanskim,
hercegovakim i crno
gorskim krajevima.D.
se sastoje od dvije
cijevi, duge 3040
cm, koje su provrtane
ili vruim eljezom
proeene u jednom
komadu drva (obi
no javorovina). Na svaku je cijev utaknut po jedan pisak od
trstike ili bazgovine, na kome je zasjeen, odlupljen i tesanjem
ili struganjem stanjen elastian udarni jeziak. On se u Dalma
ciji naziva zaklop, a u Slavoniji pero. Katkad se odie podmeta
njem vlasi ili niti. Da bi se ton piska okrupnio, prilijepi se na
jeziak gvalica voska, sitniji
se ton dobiva skraivanjem je
zika namotom konca. Pisci
su usaeni u gornji, zadeb
ljani dio dipala, koji se naziva
glava. Na nju se katkada na-
sauje kutao, ljevkasta cijev
duga 56 cm, u promjeru
34 cm, a na donjem dijelu,
koji se natie na glavu, ne
t o ua. Slui kao spremit e
za stlaeni zrak. Katkad je
bogato rezbaren, na prednjoj
mu je strani esto izraena
glava ili prilika, stilizirano
l judsko lice. F. Kuha dri
da je to lik poluboanstva, te
bi se iz toga moglo zakljuiti
da d. potjeu jo iz poganskih
vremena. Stariji primjerci di
pala, na kojima se sviralo
jednoglasno, imaju dvije cijevi
sa po est rupica (u Crnoj Gori DIPLE
katkad sedam), a noviji, na kojima se svira dvoglasno
:
cijev sa est (odnosno sedam), a drugu sa dvije rupice
ma sa po est rupica na svakoj cijevi, dipla gornje
na jednoj cijevi esto zaepi voskom. U Crnoj
gdjegdje upotrebljavaju d. nainjene od dvije odijeljer
trstike (ara), koje se vezanjem spoje i usade u rot
dvocijevni argul u Egipana). Medu dalmatinskim dip
kuju se tri tipa: egarski, otiiki i zelovski, prema c
koji se nasaduje na glavu.
Dipli se duvanjem u pisak i prebiranjem (otvaranji
ranjem rupica na cijevima). Na diplama se u starije \
ralo jednoglasno, a dvije su cijevi bile samo radi poja'
nog intenziteta. Danas je jednoglasno sviranje goto^
naputeno, pa se na diplama svira dvoglasno. Budui da
vrlo naporno, obino se d. veu na mjeinu (H* Diple
LIT. : B. i rola, Sviral jke s udarnim jezikom, Zagreb 19^
DIPLE S MIJEHOM (mjenice, minjice, m
dvojni narodni duhaki instrument od drva s piscima
su urezani idioglotni jezici; vezan je na ivotinjsku n
reu ili janjeu). Za desni noni otvor na mjeini
privezan je dulac (dudinac, duvaljka, puha-lica, puvaljica,
civ, civica, ka-nela), valjkasta drvena ili kotana cijev,
esto izvana lijepo rezbarena; kroz nju dipla
(minjiar) puni mjeinu zrakom, koji otuda pritiskom
lakta tjera u prebiralicu. Da zrak ne bi iziao iz
naduvene mjeine, na njoj je s unutranje strane vrsto
vezan zaklopac (zalis-tavac), komad mekane koe.
Pod tlakom uzduha u mjeini zaklopac se odmah stisne,
im svira prestane duvati u mjeinu; time se spreava
izlazak zraka iz nje. Rijetko (npr. u
Novalj i na otoku Pagu i u Crnoj
Gori) dipla zatvara dulac jezikom.
Na dalmatinskim i hercegovakim
diplama s mijehom dulac se utie u
totaljku (rotaku), drvenu okruglu
plou, o koju je mjeina vezana. Kod
mjenica s rotaljkom otvor za dulac
nalazi se na mjeini otprilike u sredini
prstiju. Tada se noni
otvori zatvaraju tzv. zubima
(rogovima), koji se prave nerasta ili
divokoze, a esto i od drva. Na
vratni otv vee se glavina ili kutao
(u Kastavtini, Hrvatskom i Istri
abri, kabli), a u njegovu upljinu
utie se ] dipala (na akavskom
podruju vidulica, preberanica).
Mjeinu dri dipla ispod lijevog
pazuha te je priti o prsa, da uzduh iz nje jednolino
struji kroz kutao u pis na mjenicama uvijek je
dvoglasna, jasna je i puna zvu nie su pravi pastirski
instrument.
LIT. : B. irola, Sviral jke s udarnim jezikom, Zagreb 1937
DIPLICE, 1. manje jednocijevne diple s jednim r.
kome je odlupljen i tesanjem stanjen elastian jeziak.
u Dalmaciji izrauju ih majstori diplari, ali samo kao
raku. Na diplicama su kutao i probiraljka izraeni
komada drva. Na prebiralici je izdubeno ili proeeno 5-
(mista za prste). I d. mogu biti na donjem svom krajt
olovom. Na njihovu je kutlu takoer glava ili prilik:
2. Naziv za prebiraljku na -> dudama.
DIPPEL, Andreas, njemaki pjeva, tenor (Kass<
1866 Hollywood, 12. V 1932). Debitirao 1887 u
Od 1890 pjevao na Metropolitanu u New Yorku i oc
Covent Gardenu u Londonu. God. 190810 zajedno sa
-Gasazzom impresario kazalita Metropolitan i 1910:
cagu. Umjetnik izvrsna pamenja, znao je vie od 150
je u svakom asu mogao pjevati, pa je esto uskakao u
umjesto naglo oboljelih tenora.
DIRIGENT (engl. conductor, franc. chef d'orchesi
Dirigent, ital. direttore d'orchestra), reproduktivni um
ostvaruje izvedbu neke kompozicije upravljajui veii
mentalnim, vokalnim ili meovitim ansamblom, tum
to potpunije tekst partiture, prenosei vlastitu intei
Funkcija i uloga dirigenta prolazile su u toku istorije mi

I
i
ni
1
t <

t
!


r

11


Presje
k s
lica
Presjek
sa strane
s kutlom
Presjek
s lica bez
kutla
Presjek
sa strane
DIPLE OD TRSTI KE
( ARA) I ROGA
iz Mojanovia u Crnoj
Gori
JAVOROVE DIPLE
IZ ZELOVA


DIPLE s MIJE]


DIRIGENT 449

razliite faze razvoja, uslovljene pre svega idejama muzikog
miljenja i vaspitanja, vrstom izvoene muzike i ansamblom, kao
i stvaralakom koncepcijom pojedinih dirigenata. Ako se funkcije
dirigenta kroz vekove svedu na najosnovnije elemente njegove
delatnosti, vidi se da je dugo vremena njegov glavni zadatak,
pored uvebavanja ansambla, bio voenje hora u smislu pretpe-
vaa, glasno udaranje takta i davanje heironomskih znakova. D.
je, naime, sve do kraja XVIII v. najee bio u isto vreme peva
ili svira. U vreme menzuralne muzike d. se starao o ritmikoj
ravnomernosti izvoenja i pravilnom akcentu. Barokni embalis-ta-
dirigent, kao i d. sa palicom, odravaju ritmiki sklad, ali unose u
svoje izvoenje i jednu subjektivnu notu, koja se ogleda u di-
namikim senanjima, izvesnoj slobodi tempa i tumaenju raspo-
loenja. U XVIII v. rairena je praksa dvostrukog dirigenta:
pored dirigenta-embaliste koji je izvodio generalbas i naglaa-
vao pomou akorda nastupe, dirigirao je i prvi violinista, tzv.
koncertni majstor, koji se prvenstveno starao da deonice sviraju
zajedno; d. tada reava mnoge probleme tehnike taktiranja, zvu-
nih odnosa i kontrasta, tempa i dinamike, produbljujui primenu
tzv. nauke o afektima na kompozicije koje diriguje. To se ogleda
u tenji da se poetska misao i sadrina dela adekvatno odraze
muzikim sredstvima izraavanja, na nain koji su propisivale
mnoge studije, rasprave i veliki broj opte usvojenih postupaka
iz toga vremena. Poetkom XIX v. d. se oslobaa dunosti instru-
mentaliste i definitivno zauzima svoje mesto ispred orkestra,
odnosno dirigentskog pulta; njegova je uloga jasno odreena, a
njegovi manuelno-tehniki problemi uglavnom reeni. Disciplina
sviranja (jednaki potezi gudaa, timovanje duvakih instrumenata,
potivanje notnog teksta i raznih oznaka itd.) i tehnika zrelost
izvoaa omoguavaju korektnu reprodukciju dela. To je pe-
riod u kome deluju veliki pioniri dirigovanja J. F. Reichardt,
L. Spohr, G. Spontini i naroito C. M. Weber; oni su, pored os-
talog, zasluni i za definitivno uvoenje dirigentske palice. O.
Nicolai, F. Mendelssohn i F. A. Habeneck (jedan od prvih inter-
pretatora i propagatora Beethovenove muzike) takode su mnogo
doprineli razvoju dirigentske umetnosti. Za uvoenje moderne
tehnike dirigovanja sa karakteristinim preciznim, kratkim i mu-
ziki jasnim kretnjama naroito su zasluni H. Berlioz i R. Wag-
ner. Na Wagnerovu dirigentsku aktivnost nadovezuju se H. Bu-low,
H. Richter, F. Steinbach, H. Levi, F. Mottl i F. Weingartner. Na
prelazu u XX v., pored kompozitora-dirigenta (G. Mahler, R.
Strauss) sve vei je broj umetnika kojima je dirigovanje iskljuivi
poziv (JE. Colonne, A. Nikisch, F. Schalk i mnogi drugi). Od
dirigenata aktivnih u XX v. istiu se, u ehoslovakoj: V.
Talich i K. Anerl; u Engleskoj: H. Wood, A. Boult, Th. Beecham,
M. Sargent i J. Barbirolli; u Francuskoj: Ch. Miinch, P. Monteux
i A. Cluytens; u Italiji: A. Toscanini, B. Molinari, T. Serafin,
V. Gui, V. de Sabata i G. Cantelli; u Nemakoj i Austriji: W.
Furtivangler, C. Krauss, O. Kabasta, H. Abendroth, B. Waher,
E. Kleiber, O. Klemperer, H. Knappertsbusch, E. Jochum, H. Ros-
baud, H. Scherchen, K. Bo'hm, F. Konwitschny, R. Kempe i H.
von Karajan; u Madarskoj: E. Szenkar, G. Sohi, F. Fricsay i
J. Ferencsik; u Nizozemskoj: W. Mengelberg i E. van Beinum;
u Poljskoj: G. Fitelberg, Z. Gorzynski i A. Panufnik; u SAD:
L. Stokozvski, S. Kussezoitzki, D. Mitropoulos i E. Ormandy; u SSSR,
tradiciju velikih dirigenata XIX st. (P. I. ajkovski, N. Rimski
Korsakov, A. Rubinstein, V. Safonov) nastavljaju: E. A. Mra-vinski,
K. K. Ivanov i K. Kondrain; u vajcarskoj; E. Ansermet, P.
Sacher, P. Kletzki i /. Markewitsch; u Jugoslaviji: K. Bara-
novi, L. Matai, O. Danon, S. Hubad, . Zdravkovi i M. Horvat.
Savremeni d. treb^ da ima tri osnovne komponente: uroene
uslove, tehniku spremu i imaginativno-stvaralaki duh. Meu
uroene uslove idu, pre svega, odlian sluh i oseaj ritma, si-
gurna memorija, sloboda pokreta, talenat za interpretaciju, smisao
za organizaciju, oseanje discipline, izvesna komunikativna spo-
sobnost u odnosu prema pojedincima i kolektivu, dobra fizika
kondicija i zdravi nervi. Pod tehnikom spremom razumeva se
jasna i precizna manuelna tehnika, detaljno i potpuno poznavanje
svih teoretskih disciplina muzike, sviranje klavira i bar jednog
orkestarskog instrumenta (prvenstveno gudakog), izvebanost u
itanju s lista i sviranju partitura, to detaljnije poznavanje muzike
literature, istorije muzike, stilskih epoha i odlika, poznavanje i
drugih kulturnih oblasti. Imaginativno-stvaralaki duh opisao
je R. Vaughan Williams kao sposobnost dirigenta da shvati kom-
pozitorovo miljenje, da dokui njegove stvarne namere, da sebe
i svoja shvatanja nametne lanovima orkestra, a sluaocima do-
ara delo na nain koji im tada postaje jedino prihvatljiv i mogu.
Fenomen trojstva umetniki produktivnog, reproduktivnog
i receptivnog neophodno mora da bude- ostvaren u linosti
mogu da vinu do vrha izvoake umetnosti. Ima dirigenata kod
kojih dominiraju uroeni uslovi; takvi obino ostaju u granicama
solidnog muzikantstva.
Savremena umetnost interpretacije pokazuje dve glavne li-
nije : dirigente kojima je cilj da kroz izvedeno delo izraze to mogu
vernije kompozitorove ideje i intencije, i dirigente koji kroz delo ko-
je diriguju nastoje da prikau i sebe i svoja shvatanja. Uporedba
izmeu velikih
dirigenata jednog i
drugog pravca (Bti-
low i Nikisch,We-
ingartner i Rich-ter,
Furtvvangler i
Mengelberg, To-
scanini i Stokow-ski)
pokazuje da nije
umesno postavljati
pitanje vee
ispravnosti jednog ili
drugog stava.
Tehnika dirigovanja
je danas uglavnom is-
kristalizovana i
pored izvesnih
razlika u metodi i
primeni. Osnovni
pokreti su standardizovani i predstavljaju irom celog sveta
usvojenu i razumljivu shemu sporazumevanja. Efikasna
manuelna tehnika mora da bude ekonomina do maksimuma,
pokreti skladni i osloboeni svake ukoenosti i grevitosti, a
istovremeno izraajni, precizni i laki. Jedno od osnovnih pravila
manuelne tehnike je apsolutna nezavisnost obeju ruku.
Prevashodni zadatak desne ruke je vrsto i sigurno odravanje
ritma i zajednikog muziciranja. Leva ruka ne srne biti ogledalo
desne. Njen glavni zadatak je vajanje melodijskih linija,
uestvovanje u opisivanju karaktera dela, dinamika senenja i
gradacije, davanje vanih znakova i akcenata. Ostvarivanju
celokupnog izraza dela doprinose jo i pokreti tela i nijanse u
izrazu lica. Svaki pokret treba da ima samo muziko opravdanje, jer
je namenjen oima sviraa a ne slualaca. Jedna od najvanijih
dirigentovih odlika je' sposobnost za odreivanje i odravanje
egzaktnog ritma, to nikako ne znai da se on uvek mora da
pridrava poetnog tempa. Naprotiv, orkes-tarski tempo rubato,
skoro neprimetne modifikacije tempa u skladu sa emotivnim
impulsima dirigenta, odaju izvanredno profinjen smisao za
predavanje muzike i oivljavaju tok muzikih misli. Meutim,


C. M. Weber dirigira u Londonu 1826. Crte
J. Hayt era

i najmanje preterivanje neukusno je i
MUZ. , E. I, 29
450 DIRIGENT DIRIGOVANJE

vulgarno. Slino je i sa dinamikim efektima i gradacijama, koji
lako mogu da postanu prazni artizam. Dirigentski rad se
sastoji iz tri faze: a) prethodne individualne pripreme; b) rada
sa ansamblom; c) same izvedbe. U prvoj fazi d. se upoznaje
sa ivotom i stvaranjem kompozitora, studira stilske odlike nje-
govog vremena i njegovih dela; analizira delo, upoznaje njegovu
osnovnu strukturu, emocionalne sekvence, formu, harmonski
plan, orkestraciju, dinamiku itd. Posle toga on stvara svoju pred-
stavu zvune slike, interpretacije dela i tek tada poinje sa pro-
bama. Postepeno prenosi na ansambl svoja shvatanja i elje u po-
gledu interpretacije, savlaujui prvo tehnike probleme i reavajui
osnovne zvune odnose pojedinih grupa i instrumenata. U pro-
cesu stvaranja-pripremanja interpretacije jednog dela, d. postupa
slino vajaru, koji strpljivo i paljivo skida svojim dletom suvine
slojeve mramora, imajui neprestano pred oima idealnu sliku
zamiljene kompozicije. Od dirigentove sposobnosti i iskustva
najvie zavisi da se taj posao obavi na vreme, kako bi se na kon-
certu, po recima A. Boulta, postigla jo konana vitalnost izvoe-
nja. U tom smislu od dirigenta se oekuje maksimalna ekonomi-
nost i efikasnost u koritenju vremena na probama. U poslednje
vreme mnogi dirigenti diriguju na koncertima bez partiture. Di-
rigovanje napamet ima opravdanja samo onda, ako d. zna parti-
turu tako da je moe napisati po seanju. U svakom drugom slu-
aju to je samo neumetnika ekshibicija, namenjena izazivanju
efekta kod nedovoljno obavetene publike.
LIT. : H. Riemann, Das Dirigenten- Virt uosent um, Geschichte der Musik
seit Beethoven, Berlin i Stuttgart 1901. A. Weissmann, Der Dirigent im 20.
Jahrhundert , Berl in 1925. M. Hii rlimann, Die grossen Dir igent en, Atl antis-
buch der Musik, Zur ich 1947. K. Laux i G. Feder, Diri genten, MGG, III,
1954. . J.
DIRIGENTSKI TAPI (engl. baton, franc. bdton, njem.
Taktstock, tal. bacchetta), tanak prut od drva, aluminija, celuloida
ili nekog drugog lakog materijala, dugaak 38 do 71 ili ak i 76
cm; pomou njega dirigenti ravnaju orkestrom, dajui takt i
druge potrebne znakove. D. . treba da bude to svjetlije obojen,
kako bi bio vidljiv. Neujno dirigiranje tapiem uobiajilo
se u toku XIX st.; medu prvima upotrebljavali su d. . C. M.
Weber, L. Spohr i F. Mendelssohn (-> Dirigovanje).
DIRIGOVANJE (dirigiranje; lat. dirigere upravljati; engl.
conducting, franc. conduire, nem. dirigieren, tal. dirigere), vetina
upravljanja veim izvodilakim ansamblom pomou odreenih
kretnja koje predouju metriki tok i naznauju dinamiku i ar-
tikulaciju izvoene kompozicije. Dirigent upravlja sloenim mu-
ziciranjem izvoaa tako da ono odgovara sadraju kompozicije
i njegovoj sopstvenoj koncepciji. Kao zasebna grana muzike
reprodukcije d. se potpuno izgradilo tek u drugoj polovini XIX
v., proavi prethodno razne faze razvoja, poev od glasnog uda-
ranja takta, ili pretpevaa kod primitivnih naroda. Egipatski re-
ljefi oko <- 2825 i sumerske slikarije otprilike iz istog vremena
prikazuju muziare koji vode pevae i svirae dajui im heiro-
nomske znakove (-> Heironomija), za visinu melodijske linije,
a verovatno i za meru. I u muzici vedikog kulta tonski akcenti
(teki i laki) tumaili su se pokretima prstiju. U antikoj muzikoj
praksi voa hora (/_op7)v6; ili )ropo8i,aaxaAo[;) davao je takt
udarajui o pod cipelom potkovanom drvetom ili metalom
(xpo'J7r^iov). I svirai su taktirali na slian nain. Kako su muzika
i poezija starih Grka i Rimljana bile nerazluno povezane, takti-
ranje je proizilazilo iz ritmike strukture pesnike stope, sastav-
ljene iz raznih kombinacija kratkih i dugih slogova, pri emu je
svaka stopa imala samo dva dirigentska znaka, arsis (dizanje noge)
i thesis (sputanje noge). U srednjem veku kod gregorijanskog
pevanja dirigovao je pretpeva pomou heironomskih znakova
koji su pevaima pokazivali duinu nota, podizanje ili sputanje
glasa, pa ak i izvesne grupe ukrasa. Kada se u praksu uvela sol-
mizacija, -> guidonska ruka i kljuevi (* Guido d'Arezzo), crkveno
pevanje postaje od XI v. dalje preciznije, a time su i dunosti
dirigenta (cantor choralis) odreenije. Pojavom menzuralne muzike
menja se iz osnova i nain dirigovanja. Uvoenje dvodelnih i trodel-
nih mera, veih i manjih grupa nota u pravila menzuralnog pevanja,
nezavisnost ritmike strukture kompozicije od pevanog teksta i
intenzivni razvoj vieglasja, zahtevali su novu tehniku horskog
pevanja i upravljanja horom. Pevai pevaju iz nota, a dirigent (can-
tor figuralis) daje ton (intonator) i oznauje ili udara takt rukom,
prstom, nogom ili ponekad tapom; tap je tada u prvom redu
sluio kao znak kantorova dostojanstva. Kasnije (krajem XV v.)
dirigovalo se pokretima ruke: kod dvodelnih mera prema dole na
prvu dobu, prema gore na drugu dobu; kod trodelnih mera na prve
dve dobe prema dole, a na treu prema gore. Tokom XVI v. sve
ee se diriguje sa palicom, svitkom papira ili svitkom nota, to se
vidi iz mnogih slika i opisa u muzikim spisima tog vremena.
U XVII v. pojava opere i generalbasa stvorila je novi nain
dirigovanja: embalista-irigent (maestro al embalo) upravljao
je ansamblom svirajui na embalu (ili orguljama);)
uloga uglavnom bila da za vreme izvoenja odrava p<
rae u tempu, ritmu i zajednikom muziciranju i da
tative. On je povremeno davao znakove rukom ili i
samo kad je to bilo neophodno potrebno. Dirigovanje
prakticiralo se kod izvoenja orkestarske muzike i it:
nemakih opera (u nekim zemljama zadralo se u oper
do u kasni XVIII v.). Meutim, u Parizu se u XVII
jilo da operne predstave vodi poseban battenr de mest
udarao takt tapom, dok je embalista bio njegov pomoi
se pri dirigovanju takvim tapom ozledio i od posledii
umro). Kod izvoenja vokalnih dela i crkvene muzike u
doba baroka obino stajao ispred ansambla. Dirigovac
tapiem ili svitkom u ruci, a pri veim sastavima sa \
imao je i pomone dirigente koji preuzimaju njegovi
Ali osnovni pokreti ostaju jo uvek nadole i nagore, :
se u izvesnim sluajevima po duini trajanja. Upore
irom primenom agogikih sredstava (tempo rubato, :
tardandi itd.) i dinamikih gradacija (koje su jo prilii
Stavne, tako forte znai tutti, piano sami gudai, a
samo prvi pultovi) poinje da se razvija u XVII v -
stvaralac, koji se vie ne stara samo da udara taan ri
se trudi da protumai sadrinu i smisao dela date u
tekstu. On se upravlja prema afektima sadranim u di
fikuje tempa, profilira dinamike linije i kontraste. XV
neo je pre svega promenu tehnike taktiranja obziron
shvatanje i tumaenje podele taktova. Postepeno se,
Francuskoj (M. Saint-Lambert, M. Monteclair), is
nova forma taktiranja koja se odlikovala uvoenjem pok
nu; ta se forma, uz neznatne izmene, zadrala do dan;
ustranu doveli su uskoro i do primene deljenih pokreta i j
bitnih za tehniku taktiranja. Osnovni oblici nove te
3
su sledei: za dvodelni takt za
trodelni
3 i za estodelni
skom smislu, d. XVIII v. tesno je
povezano s nauke tima. Kako je izvoenje continua
prilino skuavalo rr embaliste-dirigenta, a i zbog sve jae
tenje za precizn naenom izvedbom, razvilo se u XVIII
v. dvostruko di pored embaliste-dirigenta (koji je veinom
bio sam k izvoenog dela), diriguje i prvi violinista (po
tome na: zertmeister), koji kao pomoni dirigent pomae
glavnom u voenju izvedbe davanjem znakova glavom,
gudalorr enjem melodije, dranjem tempa i Paktiranjem
vio dizanjem i sputanjem vrata instrumenta. Dvostruko
d uzelo je toliko maha da je prvi violinista vremenom steki
ulogu od dirigenta-embaliste. Haydn i Mozart diri
koncertne izvedbe s violinom, a operne sa embala. Is
epohe generalbasa iezava i dvostruko dirigovanje. Sv
razvoj orkestarske muzike tokom XVIII v. zahtevEO je ko-
izvoakom pogledu veu preciznost, tanost i jed
izvoenja. Primer je davao uveni Mannheimski orkest
certmajstor kao svira i dirigent nije vie mogao da sa
sloenije i krupnije zadatke voenja orkestra. Zato on ]
naputa instrument i poinje iskljuivo da diriguje, st(
ansamblom, sluei se prvo gudalom, a potom sve ee
skom palicom (Rdchardt 1775, Weber i Spohr 1817,
1820, Mendelssohn 1835). Praksa violiniste-dirigent
se dalje kod plesnih ansambala preko Johanna Straussa d
doba. Poetak XIX v. daje prve dirigente u savremenoi
tj. muziare koji su d. shvatili i tumaili kao izvoaku 1
koja predstavlja stvaralaku aktivnost; takvi dirigent
realizaciju svojih ciljeva posebnom formom i metodi
inei od orkestra jedinstveni i mnogoizrazni instrume
koga ostvaruju svoje intencije. Od tog vremena istorija di
postaje istorija umetnosti interpretacije iju polaznu ti
umetnost klasiara (G. Schiinemann). Izvanredne ZE
to imali su u prvom redu C. M. Weber i F. Mendelss
se d. odlikovalo ne samo tanim i tehniki savrenim izv
ve i dubokim poniranjem u sutinu dela. Mendelssohni
objektivnog dirigovanja, tj. principu da dirigent u prv
treba da se stara da kompozitorovu misao izrazi tan
kako je zabeleena u notama i prenese je to vernije sh
suprotstavila se u drugoj polovini XIX v. Wagnerova tez
dela kroz izraena raspoloenja. Cilj dirigenta je da pravili
tanjem smisla i sadraja melodije odredi odgovarajui tei
ije e se razliite modifikacije odraziti karakter inter
delni 2-.

i\
. U muz:
DIRIGOVANJE DISKANT 451

Liszt je propovedao slobodno, subjektivno tumaenje, koje se
rukovodi i ide samo za pesnikom idejom dela. Sinteza ovih na-
ela sa veim ili manjim isticanjem pojedinih elemenata ini os-
novu na kojoj se razvijalo i razvija savremeno d. u znaku mnogih
specifinosti u pogledu stava, shvatanja, tumaenja, odnosa po-
jedinih vrhunskih dirigenata prema jednoj epohi, stilu, pravcu
i linosti. Medu prve i najznaajnije teorije modernog diri-
govanja ubraja se Wagnerovo delo Uber das Dirigieren (1859)
i Berliozova studija L'Art du chef d'orchestre (dodatak proirenom
izdanju njegovog Traite d'instrumentation, 1856).
LIT.: A. Pia, Battuta della muica dichiarata, Roma 1611. M. Saint--
Lambert, Les Principes du clavecin, Pari 1702. J. Mattheson, Der vollkom-
mene Kapellmeister, Hamburg 1739- 3- F. Reichardt, Uber die Pflichten der
Ripien-Violinisten, Berlin i Le ipzig 1776. C. L. Junher, Einige der vornehm-
sten Pflichten eines Kapellmeis ters, Winterthur 1782. E. Deldevez, L'Art
du chef d'orchestre, Pari 1878. M. Kufferath, L'Art de diriger l'orchestre,
Bruxelles 1891. P. Weingartner, Uber das Dirigieren, Leipzig 1895 (VI izd.
1913; ruski prevod 1927). P. Vogel, Zur Geschichte des Taktschlagens, PJB,
1898. A. Dubois, Etude sur la direction de l' orchestre, Pari 1898. A. Laser,
Der moderne Dirigent, Leipzig 1904. R. Schmartz, Zur Geschichte des
Taktschlage ns, PJB, 1907. A. Chybinski, Zur Geschichte des Taktschlagens
und des Kapellmeisteramts in der Epoche der Mensuralmusik, SBIMG, 1908
09. R. Cahn-Speyer, Handbuch des Dirigiere ns, Leipzig 1909. H.
Liibmann, Zur Geschichte des Ta ktierens und Dirigierens, Diisse ldorf 1912.
G. Schiinemann, Geschichte des Dirigierens, Leipzig 1913. F. Mikorey,
Gmndzuge einer Dirigentenlehre, Leipzig 1917. C. Krebs, Meister des Takt-
stocks, Berlin 1919. A. F. Stoessel, The Tehnic of the Baton, New York 1920
(novo izd. 1934) . A. Boult, A Handbook on the Technique of Conducting,
London 1921 (II izd. 1949). A. We issmann, Der Dirigent im 20. Jahrhundert,
Ber lin 1925. K. Wiist, Uber das Chor dir igieren, 1928. J. W. Allen, The
Or chestra Direc tors Manual, New York 1928. G. Scaglia, Guida allo studio
della direzione d'orchestra, Mila no 1929. F. Recktenwald, Uber da s Dir i
giere n, Wien 1929. A. Carse, Orchestral Conducting, London 1929. H.
Scherchen, Lehrbuch des Dirigierens, Leipzig 1929 (II izd., Mainz 1956, engl.
prevod, London 1933) . H. W. v. Wahershausen, Dirigentenerziehung, Leip
zig 1929. H. Dieslel, Ein Orchestermusiker uber das Dirigieren, Berlin 1931.
F. Lhotka, Dir igiranje, Zagreb 1931. A. Szendrei, Dir igierkunde, Leipzig
1932 ( I I I prer. izd. 1956). K. Thomas, Lehrbuc h der Chorleitung (3 sv.),
Le ipzig 1935, 1937 i 1948. A. Lualdi, L'Arte di dirigere l'orchestra, Milano
1940 (III izd. 1957). A. T. Davison, Choral Conducting, Cambridge 1940.
R. Dolmetc h, The Art of Or chestr al Conducting, London 1942. //. W.
v. Vi'altershausen, Die Kunst des Dirigierens, Berlin 1943 ( I I izd. 1954). D.
Ezven, Dictators of the Baton, New York 1943. H. K'ood, About Conducting,
London 1945. J. Finn, The Conductor Ra ises His Baton, London 1946.
M. EaipuHoecKuu, JIupioKepcKan TexHHKa pyK, MocKBa 1947. P. A.
JjMumpeecKuu, XopoBejieHne H vnpaBjieHne xopoM, MocKBa i JleHHjrrpafl 1948.
A". E. [Imuna, CWepKH no TexHnKe nnpn>KHpoBaHHH xopoiw, MocKBa i
HeHHHrpaa 1948. W. Ehmann, Die Chorf iihrung (2 sv.), Ka ssel 1949.
D. E. Inghelbrecht, Le Chef d'orchestre et son equipe, Par i 1949. L. Wood-
gate, The Choral Conductor, London 1949. /. Holodenko, La Chorale po-
pulaire, son mecanisme et sa technique, Pari 1950. /. N. Malko, The Con
ductor and his Baton: Fundamentals of the Technic of Conduc ting, Kobenhavn
i London 1950. M. Rudolf, The Gra mmar of Conducting, New Yor k 1950.
F. Goldbeck, The Perfe ct Conductor, New Yor k 1951 (franc. prevod, Pari
1952). A. Esopoe, TeopHH H npaKTHKa paoo-rbi c xopow, MocKBa i Jle-
HHHrpaji 1951. D.Brook, International Gallerv of Conductors,London 1951.
F. Previtali, Guida allo studio della direzione d'orchestra, Roma 1951.
H. W. Braithztiaite, The Conductor's Art, London 1952. W. Klink, Der
Chormeister. Ein praktisches Handbuch fiir Chordirigenten, Ma inz 1953.
K. Blaukopf, Grosse Dirigenten, Wien 1953 (engl. prevod, London 1953).
F. Herzfeld, Magie des Takstocks, 1953. H. J. Moser i H. W. v. VCalters-
hausen, Dirigieren, MGG, I I I , 1954. Ch. Miinch, Je suis chef d'orchestre,
Pari 1954 (engl. prevod, London 1955; nem. prevod, Ziirich 1956). W.
Schneider, Handbuch der Blasmusik. Ein Wegweiser fiir Blaser und Diri
genten, Mainz 1954. P. Kae lin, Le Livre du chef de choeur, Geneve
1954. B. Grosbayne, Techniques of Modern Or chestral Conduc ting, London
1956. M. Botules, The Art of Conducting, New York 1959 (engl. izd. pod
naslovom The Conductor, London 1961). M. M. KcmepiumeuH, Bonpoc bi
flHpH>KHpOBaHHH, MoCKBa I966. . J.
DIRTY TONES (engl. neisti tonovi), u jazz-muzici, naziv
za neprecizno, neisto intonirane tonove, karakteristine za em-
fatini izraz -> hot-jazza. Pjevai izvode d. t. tako da, stisnuvi
grlo, snanim strujanjem zraka iz plua izazivaju vibraciju u stra-
njem dijelu nosne i usne upljine. Na taj nain postiu i osebujnu
nazalnu boju tona. Primjenu d. t. preuzela je jazz-muzika iz crna-
koga folklora.
DIRUTA, 1. Girolamo, talijanski orgulja, teoretiar i
kompozitor (Deruta, pokrajina Perugia, oko 1550 ?). Franjevac.
Uio isprva kod B. Capuanija u Correggiu, zatim u Veneciji kod
C. Merula, C. Porte i G. Zarlina. God. 1593 vjerojatno orgulja
crkve Santa Maria dei Frari u Veneciji, od 1597 katedrale u
Chioggi, a 160912 na ist oj dunosti u Gubbiju. Glavno mu
je djelo traktat // Transilvano posveen Zsigmundu Bathorvju,
vladaru Erdelja i nastao vjerojatno na njegov zahtjev. To je
kola za orgulje i embalo u dva dijela, napisana u tada omilje-
nom obliku dijaloga. Prvi dio donosi vrijedne upute o prstometu,
tehnikim problemima, izvoenju ukrasa, tremola i si. i, to je
najznaajnije, govori o bitnim razlikama izmeu sviranja na or-
guljama i sviranja na embalu i klavikordu. Traktat je popraen
mnogobrojnim muzikim primjerima, kompozicijama Dirute i
njegovih najpoznatijih suvremenika (A. i G. Gabrieli, L. Luzzaschi,
A. Banchieri, G. Fattorini, P. Quagliati, J. Guami, V. Bell'Ha-
ver). Drugi dio sadrava nauku o kontrapunktu, upute za inta-
voliranje i diminuciju i na kraju niz Inni intavolati sopra tutti li
dodici modi raznih kompozitora. Svoju temeljnu misao, razlu-
ivanje embalistike tehnike od orguljake, D. je izloio sistemat-
ski, obuhvativi sve bitne probleme instrumenata, pridravajui
se tradicija venecijanske kole i, osobito, naela svoga uitelja
C. Merula. Iako su Dirutinu traktatu prethodila slina djela pa-
njolskih pisaca (Diego d'Ortiz, J. Bermudo) njega ipak smatraju
autorom prve kole za orgulje i embalo.
DJELA: II primo libro dei Contrapunti (20 moteta), 1580. // Transilvano.
Dialogo sopra U vero modo di sonar organi et istromenti da penna, 1, 1593; Seconda
Parte dei Transilvano, Dialogo diviso in quattro libri, 160910.
LIT. : K. Krebs, Girolamo Diruta s Transilvano, VFMW, 1892. O.
Kinkeldey, Orgel und Klavier in der Musik des 16. Jahrhunderts, Leipzig 1910.
E. Hardszti, Sigismond Bathor v Princ e de Transvlvanie et la musique
italienne d'apres un manuscr ipt de 1595 de la Bibliothe que Nationale de Pari,
RM 1931. Isti, Les rapports italo-transylvains de II Transilvano de Girolamo
Di ruta , Me la nge s de music ol ogie offert s a M. Li one l de La urenc ie, Pa r i
1933- F. Briganti, II Primo libro de i Contrappunti di Girolamo Diruta igno-
rato dagli storici della Muica, Perugia, 1951.E. Hardszti, Girolamo Diruta,
MGG, I I I , 1954.
2. Agostino, kompozitor (Perugia, potkraj XVI st. ?).
Neak i uenik Girolama. Redovnik augustinac. Od 1617 orgulja
crkve S. Stefano u Veneciji, 162022 crkveni dirigent i orgulja
u Asoli, a 163047 u S. Agostino u Rimu.
DJELA. CRKVENA: Sacrae cantiones za i4 glasa i orgulje, 1617; Davidis
exultanlis cantica, .za 13 glasa op. 2, 1618; Messe concertate a 5 v. con U basso
per sonare, 1622; Compieta Concertata op. 5, 1623; Sacri motetti a 1 et 2 v. libro
l op. 6, 1630; Sacri motetti a gloria di Giesu et ad honore di Maria a 13 v.
con U b. c. op. 7 libro 2", 1630; Sacrae modulationes za 28 glasova op. 10, 1630;
Salmi intieri a 4 v. op. 12, 1630; Messe concertate a 5 v. con b. c. libro 2 op. 13,
1631; Viridiarium Marianum 4, 5 et 6 vocibus Una cunl basso ad org. op. 15, 1631;
Psalmi vespertini ternis vocibus Uber secundus op. 16, 1633; Davidicae modulationes 3
vocibus cum b. c. op. 18, 1641; Poesie heroiche morali e sacre a 15 v. op. 20,
1646; II secondo libro de Salmi concertati a 4 v. op. 21, 1647.
LIT.: G. Te baldini, L'Archivio della cappella Antoniana in Padova, Pa-
dova 1895. S. L. Astengo, Monaci agostiniani, Firenze 1929. I. A.
DIS, DISIS (engl. D sharp, franc. re diese, tal. re diesis; engl. D
double sharp, franc. re doublediese, tal. re doppio diesis), jedanput,
odnosno dva puta povieni ton d:
J ' t i J ' t ni J
Enharmonijski je dis jednak tonu es, a disis tonu e.
DI SALVO, Bartolomeo (Vito), talijanski muzikolog (Piana
degli Albanesi, Palermo, 1. VIII 1916 ). Jeromonah samostana
Badia greca di Grottaferrata u Rimu, studij bizantske muziko-
logije zavrio u tom samostanu i pohaao Papinski institut za
crkvenu muziku i Papinski orijentalni institut. Direktor je Centra
za studij bizantske muzike i od 1952 profesor bizantske i orijen-
talne crkvene muzike na Papinskom orijentalnom institutu u
Rimu. Od 1940 dirigent samostanskog zbora, koji uz stariju i
noviju bizantsku muziku njeguje tradicionalnu italo-albansku
liturgijsku muziku sa Sicilije. Sa svojim zborom D. S. gostovao
je 1969 i u Zagrebu.
DJELA. Brojne studije i lanc i u muzikim asopisima, medu kojima u
Bollettino della Badia greca di Grottaferrata: La Trascrizione della notazione
paleobizantina, 1951; La Tradizione musicale bizantina delle Colonie italo-alba-
nesi di Sidlia e auella manoscritta dei codici antiki, 1952; Gli ASMATA nella
muica bizantina, 1959 i 1960; Stichera antiphona, 1963.
DISC JOCKEY (engl.), internacionalni naziv za voditelja
emisija zabavnih gramofonskih ploa na radiju i televiziji. Dok
je ranije njegova zadaa bila da sluaocima struno prikae nove
gramofonske ploe, danas mu je uloga preteno komercijalno--
propagandnog karaktera.
DISDIJAPAZON (gr. 81; dvostruk i SiocTtiauv raspori),
u staroj grkoj i srednjovjekovnoj muzikoj teoriji, naziv za inter-
val od dvije oktave.
DISERTORI, Benvenuto, t alijanski muzikolog (Trento,
16. II 1887 Milano, 22. I 1969). Muziki studij zavrio u
Trentu, a zatim se specijalizirao u rezbarstvu, koje je od 1931
predavao na akademiji Brera u Milanu. Strunjak za instrumente
i za transkripciju stare talijanske muzike, od 1950 predavao na
koli za muziku paleografiju u Cremoni muziku paleografiju
renesanse i historiju muzikih instrumenata.
DJELA: Sei canzoni da sonar a 4 di G. Memlo, 1950; 20 Ricercari di Fran-
ciscus Bossinensis, 1954; La Frottola nella storia della muica, Le Froitole di O.
Petrucci, 1954; Inlavolatura di Kuto di M. Carrara (II izd.), 1956; Le Frottole
per canto e liuto intabulatae da Franciscus Bossinensis, 1964.
LIT.: R. Lunelli (urednik), Benvenuto Disertori, Trento 1954. Benve-
nuto Disertori, disegnatore e musicologo, Trento 1960.
DISKANT (lat. discantus od dis odvojeno i cantare pjevati;
engl. discant, descant; franc. dechant; tal. discanto), 1. od XII st.,
via dionica (veinom vokalna), koja kontrapunktira nioj, glavnoj
dionici. U troglasnom i etvoroglasnom stavku d. je redovno bio
najvii glas; katkad se, meutim, nalazio i ispod najvie dionice,
npr. izmeu tenora i tripluma u troglasnom stavku. Dionicu dis-
kanta pjevali su djeaki glasovi, muki glasovi u falsetu, kastrat-
i

452 DISKANT DISTEL

ski i enski glasovi. Od sredine XV st. rije discantus postepeno
se zamjenjuje nazivima cantus, supremum, soprano i dr. Od XVII
do XIX st. termin se jo upotrebljava u obinom govoru muzike
prakse za najviu, vokalno izvedenu dionicu. Na klaviru d.
se zove gornja polovica klavijature, dakle vii tonovi. Na orgu-
ljama rije d. uz ime registra znai da zvui samo gornja polovina
tonova tog registra (gornja polovina klavijature).
2. Vrsta srednjovjekovnog vieglasja; pojavila se u XII st.,
a osobito se afirmirala u XIII st. Glavno je stilsko obiljeje dis-
kanta tehnika note protiv note (punctus contra punctum) ,tj. suprot-
stavljanje jedne note u vioj dionici jednoj noti u cantus firmusu;
time se d. odvaja od organuma kasnog XII i XIII st., koji donosi
bogate melizme kao kontrapunkt dugo izdranim notama cantus
firmusa. Dalje su stilske karakteristike diskanta jaa upotreba
protupomaka, a za umjetniki razvijene forme diskanta i precizna
modalna ritmizacija. Najvanije su ove vrste diskanta: a) im-
provizirani d. (homoritmiki kontrapunkt), improvizirano do-
davanje jedne ili dvije gornje dionice liturgikom cantus firmusu;
nazivali su ga discantus supra librum (lat. diskont nad knjigom;
franc. dechant sur le Uvre, tal. contrappunto alla mente), jer su pjevai
iz koralne knjige itali zapisanu gregorijansku melodiju i nad
knjigom ekstemporirali. U samoj je prirodi takva muziciranja da
nije moglo ostvariti umjet niki naroito razvijene forme. Ta je
praksa nastavila tradiciju starog organuma (tj. organuma prije
njegove melizmatike faze). Poznata je iz rijetkih notnih zapisa,
a uglavnom iz traktata toga vremena. Cant us firmus se odvija
u jednakomjernim notnim vrijednostima (cantus planus), a du-
plum (i triplum) sudjeluje u odnosu note protiv note, uz povre-
meno ukraivanje prohodnom ili izmjeninom notom. Za melo-
dijske korake dodanih dionica, kao i za intervalske odnose gla-
sova, za konsonance i disonance, paralelizme i protupomake,
postojala su odreena pravila, koja su se mijenjala u toku vremena.
U doba renesanse (XVI st.) improvizirani d. se ukljuuje kao
podreena disciplina u opu nauku o kontrapunktu. Ta vrsta
diskanta bila je rairena u Njemakoj, Italiji, panjolskoj, Fran-
cuskoj, b) Znaajan kompozitorsko-tehniki domet dostignut je
otprilike 11801240 u koli Notre-Dame u klauzulama, dvoglas-
nim ili (rjee) troglasnim diskantskim partijama, koje su se ume-
tale u organume (Leoninus, Perotinus). Klauzule ostvaruju si-
multano kretanje glasova time to jednoj noti tenora odgovara
u duplumu (i triplumu) odreeno ritmizirana notna grupa. Bo-
gatstvo modalnih ritmova, pokuaj izgradnje muzike forme
putem ritmikih ostinata i ponavljanja melodije tenora (dvostruki,
trostruki cursus) znae racionalizaciju elemenata, poetak muzi-ko-
konstruktivne logike. Ostali su razvijeni tipovi diskanta u
Francuskoj conductus i rani motet. c) Engleski d., specijalna vrsta
improviziranog diskanta (- Fauxbourdori).
LIT.: F. Liidzvig, Die l iturgischen Organa Leonins und Perot ins, Riemann-
-Festschrift , Leipzig 1909. J. Handschin, Was brachte die Notre Dame-Schule
Neues? ZFMW, 1924. Isti , Eine weni g beacht et e St il richtung inner halb
der mit tel alterlichen Mehrstimmigkeit , Schweizerisches Jahrbuch fiir Musik-
wissenschaft , 1924. I sti , Zur Notre Damme-Rhyt hmik, ZFMW, 1925.
F. Ludwig, Die geistl iche nichtliturgische, weltliche einst immige und die mehr-
st immi ge Musik des Mit tel alt ers bis zum Anfang des 15. Jahrhundert s, G.
Adler, Handbuch der Musikgeschichte ( II izd.), 1930. H. Besseler, Die Musik
des Mittelalters und der Renaissance, Pot sdam 193134. E. Ferand, Die
Improvisation in der Musik, Ziirich 1939. Y. Rokseth, Pol yphonies du XIII
e
siecl e, IV, Par i 1939. G. Reese, Music in t he Middl e Ages, New York 1940.
M. F. Bukofzer, Studies in Medieval and Renaissance Music, New Yor k
1950. Ist i, Discantus, MGG, III, 1954. K. Gudeivi ll, Diskant , ibid.
L. . Spiess, Discant, Descant , Diaphony, and Organum, a Problem in Defi-
nit ions, Journal of the American Musicological Society, 1955. B. A.
DISKANTOVA KLAUZULA (lat. clausula cantisans), u sta-
rijoj muzikoj teoriji naziv za stereotipni melodijski pomak dis-
kanta u kadenci s male donje sekunde, subsemitoniuma (osim u
frigijskim kadencama) na zavrni ton (notu finalis). Kod takvih
su se kadenca upotrebljavale zaostajalice, sinkope i melodijski
ukrasi. Tenorska klauzula je meiodijski pomak na notu finalis s
velike gornje sekunde (izuzev u frigijskim kadencama), basova
klauzula skok na notu finalis s donje kvarte ili gornje kvinte, a
altova klauzula ostajanje na kvinti note finalis (kasnije silaenje
na veliku tercu note finalis). Poleine su dionice mogle izmijeniti
uloge: tenor je npr. mogao izvesti diskantovu klauzulu i si.
K. Ko.
DISKANTSKA MISA, noviji muzikoloki naziv za misne
kompozicije XV st., u kojima se cantus firmus ne javlja kao obino
u tenoru, nego u najvioj dionici (discantus), esto iskienoj fi-
guracijama melodijskog i ritmikog karaktera. Ovaj su nain kom-
poniranja gajili, osobito u poetku XV st., J. Dunstable, G. Du-
fay i G. Binchois.
DISKORDANCIJA
DISKOTEKA (gr. Siaxo; kolut, disk i &r;X7) krinja, spre-
mite), zbirka gramofonskih ploa. Diskoteke posjeduju javne
ustanove (radio-stanice, muzike i druge kole, akademije) ili
privatnici. Osobito su vane diskoteke radio-stanica, jer
1
bogatijim i raznovrsnijim diskotekama temelji razno
zanimljivost programa radio-stanice, budui da emisije
pokrivaju mnogo vei dio muzikih programa, nego
emisije. Osim diskoteka javnih ustanova i privatne i
postaju danas sve vanijim faktorima za upoznavanje
novije muzike literature i za pravilno razvijanje muzik
Ulozi diskoteke u javnom i privatnom ivotu osobito je p
pronalazak ploa duga trajanja (tzv. mikroploe), koje &
kvalitet tona i znatno olakale problem spremanja ploa.
Katalog u kojemu su sistematski prema odreenom
(pojedina podruja kao npr. operna, simfonijska, kla
vokalna muzika; stilska razdoblja; pojedinani kompoz
terpretatori) popisane snimljene ploe naziva se diskogrc
SISOJCO; kolut, disk i vpat pv; pismo).
Pitanjima s podruja diskografije bave se u nekim i
posebni struni asopisi, od kojih su najpoznatiji: x
Phono (od 1953); u Belgiji La Revue de disques (od 1952);
koj The Gramophone (od 1924); u Francuskoj Disques
62) i Diapason (od 1955);
u
Njemakoj Phonoprisma ( i
Hi-Fi-Stereophonie (od 1962); u Italiji Microsolco (l<
Discoteca (od 1960) i Disclub (od 1963); u SAD The
Record Guide (od 1935) i Cash Box (od 1941).
LIT.: F. F. Clough i G. J. Cuming, The World's Encyclopedia o
Music 192551, London 1952 (dopune za 195152, London 1953;
55, London 1957)- B. Lebozv i 5. Fassett , The American Rec<
New York 1952 i dalje. C. Marinelli,1 mezzi di registrazione meccanii
tura musical e, Roma 1954. /. Kolodin, Ph. L. Miller i H. C. Scho
Guide to Long Playing Records, New York 1955. E. Sackville-
Shawe-Tayl or, The Record Guide, London 1955 (dopune Lond
R. De Cande, Ouvert ure pour une discotheque, Par i 1956.
Das Schallplatenbuch, 1956. P. Wilson, The Gramophone Handboc
1957. R. Simpson i O. Prenn, Guide to Modern Music on Record:
ham 1958. O. Read i W. L. Welch, Form Tinfoil t o St ereo: The
of t he Phonograph, Indianapolis 1960. /. March, E. Greenfield i 1
The Stereo Records Guide, London 1960 i dal je.
DISONANCA -> Konsonanca i disonanca i
DISPOZICIJA ORGULJA (lat. disponere raspora
novni nacrt i raspored svih sastavnih dijelova, na tem
se grade orgulje. Dispoziciju orgulja sastavlja obino
prema eljama naruitelja, a u dogovoru s kojim iskusr
guljaem, odnosno strunjakom u pitanjima gradnje org
tome se osobita panja posveuje dimenzijama instn
openitoj snazi zvuka, rasporedu grae te broju i izbor
registara, imajui pred oima kubaturu i akustiku pro:
kojoj e orgulje biti smjetene. D. o. sadrava taan opis
instrumenta i nabraja poimenino sve sastavne dijelo'
broj i opseg manuala, pedala, spojeva klavijatura, staln:
voljnih kombinacija, itd.), nain izradbe, vrste materijala,
karakter i menzuru registara. Od osobite je vanosti da d.
tako razraena da se iz nje moe jasno razabrati sve to ;
uoj vezi s prvotnom svrhom instrumenta. Neke su nairm
namijenjene iskljuivo koncertnoj upotrebi, a druge op>
gijskoj, pa se te specifine razlike moraju odraziti ne samo
i izboru karakteristinih registara, nego i u rasporedu t<
spojeva i kombinacija.
LIT. : G. Frotscher, Deutsche Orgel dispositionen aus 5 Jahrh
Wolfenbiitt el 1939. F. Dugan, Nauk o gl asbal ima, Zagreb 1944.
Dl STEFANO, Giuseppe, talijanski pjeva, tenor (
24. VII 1921 ). Pjevanje uio u Milanu (A. Torchio, I
tesano); na opernoj pozornici debitirao 1946 u Reggio
kao Des Grieux (Massenet, Manon). Pjevao na milanske
napuljskom San Carlu, u Rimu i Veroni, u Berlinu, Be
donu, Edinburghu, na Metropolitanu u New Yorku, u (
San Franciscu, Mexicu, Rio de Janeiru, Johannesburgu i
svjetskim opernim pozornicama i festivalima. Jedan 01
taknutijih talijanskih opernih umjetnika svoga vremeni
dardni tenorski repertoar lirskog karaktera proirio je i
ulogama dramskog obiljeja. Njegove glavne kreacije su:
rino (Donizetti, Ljubavni napitak), Arthur (Bellini, Pu
Alfredo (Verdi, La Traviata), Werther (Massenet),
(Puccini, La Boheme), Pinkerton (Puccini, Madame Bi,
Don Jose (Bizet, Carmen), Alvaro (Verdi, Mo sudbin
Grieux (Puccini, Manon Lescaut), Canio (Leoncavallo, 1
i Turiddu (Mascagni, Cavalleria rusticana). Istie se i k;
certni pjeva.
LIT. : G. Lauri Volpi, Voci Parallele, Milano 1955. H. Eggers,*
Di Stefano, Berl in 1967.
DISTEL, Sacha, francuski kompozitor i pjeva cl
(Pari, 29. I 1933 ). Zapoeo kao gitarist u razliitim j
samblima, a od 1958 bavi se kompozicijom. Vrlo brzo
veliku popularnost osobito ehansonom Scoubidou koji mu j
mnogo priznanja i izvan Francuske. U njegovim pjesma
glaena je ritmika komponenta, a i po nekim drugim zna
oituje se u njima utjecaj jazza.

1
Konkordancija
DISTINCTIO DITTERSDORF 453

DISTINCTIO (lat. stanka), u teoriji gregorijanskog korala,
oznaka za melodijske dijelove (fraze), koji nastaju u vezi s loginim
rasporedom rijei i reenica, a u skladu sa zakonima pjevakog
umijea (odah, fraziranje i si.). Guido d'Arezzo (XI st.) i njegovi
uenici polagali su veliku vanost na distinkciju, a Aribo Schola-
sticus (XI st.) razvio je itavu teoriju, pomou koje je ralanjivao
svaku melodiju na njezine manje i vee dijelove (syllaba, neuma,
istinctio), primjenjujui okomite crte za oznaku distinkcije. U
slubenom vatikanskom izdanju gregorijanskih napjeva usvojeni
su znakovi, to su ih predloili solesmeski benediktinci; i. okomita
crta preko cijelog crtovlja (istinctio maior); 2. kraa okomita crta,
koja obuhvaa samo dvije sred
nje crte (pausa minor ili subdi-
stinctio) ;3. crtica na gornjoj liniji
kao znak za odah (pausa mi-
nima) i 4. dvostruka okomita
crta na kraju kompozicije ili
kod promjene zbora (pausa
finalis). A. Vi.
DISTLER, Hugo, njemaki
kompozitor i dirigent (Niirn-berg, 24.
VI 1908 Berlin, I. XI 1942). Na
Konzervatoriju u Leipzigu studirao
kompoziciju (H. Graber), klavir (C.
A. Martienssen) i orgulje (G. Ramin).
God. 193133 orgul ja u crkvi sv.
Jakova u Liibecku, do 1940 orgulja i
zborovoa na Visokoj muzikoj koli u
Stuttgartu, zatim u Berlinu dirigent
mnogih uglednih ^<. zborova i
profesor kompozicije i orgulja na
Visokoj muzikoj koli. Svoja djela
temeljio na formalnoj logici starih
vokalnih i
instrumentalnih kompozitora; njihov
melodijski, harmonijski i ritmiki izraz bio je blizak
savremenim tenjama.
DJELA: koncert za embal o i gudaki orkest ar, 1936. KOMORNA:
Alusik fiir vier Streichinstrumente, 1939 j Kammermusik za flautu, obou, violinu,
violu, violonelo i klavir, 1927; sonata za violinu i klavir, 1938. KLAVIR-SKA:
Kleine Sonate, 1927; Elf kleine Klavierstiicke, 1942; Sonata concertante za 2
klavira, 1931. Za orgulje: sonata, 1939; 2 partite, 1933 i 1935; Kleine
Orgelchoralbearbeitungen, 1938. VOKALNA. Kantat e: An die Natur, 1933;
Wo Gon zum Haus nit, gibt sein Gunst, 1935: Nun danket ali und bringet Ehr,
1941 i dr. Choral-Passion, 1933. Zborovi: Der Jahrkreis, 1933; Die Weinachts-
geschichle, 1933; Morike-Chorliederbuch, 1939. i dr. CRKVENA: Deutsche
Choralmesse, 1932; duhovni koncerti za glas i orgulje, 1938; moteti. Udbenik
Funktionelle Klavierlehre, 1940.
LIT. : B. Grusnick, Hugo Distl er, ZM, 1935.W. Mudde, De componist
Hugo Distler, Mens en Melodie, 1950. W. Bieske, Die Orgel werke Hugo
Distlers, Musik und Kirche, 1952. H. Bornefeld, Hugo Distl er, MGG, III,
1954. U. von Rauchhaupt, Die vokale Kirchenmusik Hugo Distlers, Giitersloh
1963. L. Palmer, Hugo Distler and His Church Music, St. Louis 1967.
DISTONIRANJE, netana i pogrena intonacija kod koje su
tonovi ili neto previsoki ili preniski. Do takvih intonativnih
neistoa moe doi kod pjevaa, gudakih i duhakih instrumenata.
Uzrok su im nemuzikalnost ili nepanja izvodioca, kao i njegova
tehnika nespremnost, pa je d. ea pojava u diletantskom i
amaterskom muziciranju. Kod instrumenata s tipkama, trzalakih
instrumenata i nekih udaraljki nastaje d. zbog loe ugodbe samog
instrumenta.
DITFURTH, Franz Wilhelm, njemaki etnomuzikolog i
knjievnik (imanje Dankersen kod Rintelna, 7. X 1801 Niirn-
berg, 25. V 1880). U Marburgu studirao pravo, muziku naobrazbu
stekao u Leipzigu kod M. Hauptmanna. Prikupljao i prouavao
njemake narodne napjeve, istraivao muziku XVI i XVII st.
Kao izvrstan poznavalac muzike prolosti pozvan 1858 u Niirn-
berg da rukovodi odjelom za staru muziku u tamonjem Ger-
manskom muzeju. D. je meu prvima prouio muziku strukturu
njemake narodne pjesme. Njegova dugogodinja nastojanja ogle-
daju se prvenstveno u velikom broju zbirki (vie od 20), koje
je objavljivao od 1855, esto uz velike materijalne rtve.
LI T. : W. Salmen, Franz Wil hel m Dit furt h, MGG, III, 1954.
DITIRAMB (gr. Si&upa^oc), starogrka zborna pjesma uz
pratnju aulosa, posveena Dionizu, bogu vinove loze i opojnosti.
U svojoj prvobitnoj formi d. se sastojao od pjevanja zbora, u ko-
jem je sudjelovalo najprije 50, a kasnije (od <- 465) 60 pjevaa i
plesaa, podijeljenih u etiri skupine po dvanaest, odnosno pet-
naest. Preobueni u satire, oni su u proljee, predvoeni solistom
(korifejem) pjevali i kruili oko Dionizova oltara. Dok se kasnije
solistova uloga proirila, poprimivi neka epska obiljeja, uloga
zbora razvijala se preteno na lirskoj osnovi. Kad je Tespis <- 536
uveo i glumca, razvila se u Ateni iz ditiramba tragedija. Proireni
i obogaeni d., koji je sad udruivao staru dorsku umjetnost zbornog
pjevanja s jonskim trohejskim tetrametrom i jambskim trimetrom,
poeo se izvoditi na pozornici (sceni) amfiteatra.
Na prijelazu iz <- V u <- IV st. d. je jednoglasna zborna kan-
tata s virtuoznim solistikim dijelovima. Najznaajniji pjesnik
toga tzv. mlaeg ditiramba bio je Filoksen (<- 435 do <- 380).
Moderni kompozitori upotrebljavaju ponekad naziv d. za
kompozicije vrlo slobodna i uzbudljiva karaktera.
DITONUS (gr. Sic, dvostruk i TOVO; glas), u grkoj i srednjo-
vjekovnoj muzikoj teoriji, velika terca, interval sastavljen od dva
cijela stepena.
DITSON, Oliver, ameriki muziki nakladnik (Boston, 20.
X 1811 21. XII 1888). Utemeljitelj jedne od najstarijih i naj-
uglednijih amerikih izdavakih kua (1836). Izdavako poduzee,
koje je organizirao u saradnji sa S. H. Parkerom, izdalo je nekoliko
desetina tisua muzikih djela i publikacija. Sjedite naklade
je u Bostonu, a podrunice postoje u New Yorku i Philadelphiji.
Od 1857 suvlasnik je bio John C. Havnes. Sadanji naziv poduzea
je Oliver Ditson & Co. Poduzee je izdavalo asopise Journal of Music
(185878), Musical Record (18781903) i The Musician (190318).
LIT. : K. H. VPorner, Ol iver Dit son, MGG, III, 1954.
DITTBERNER, Johannes, njemaki kompozitor, pedagog
i dirigent (Linde, 23. XI 1869 Sorau, 19. II 1920). Studirao
na Sternovu konzervatoriju u Beu (L. Bussler, O. Dienel, H. B.
Irrgang). Od 1897 orgulja i zborovoa u Sprottauu, 1906 kantor
i orgulja u Sorauu, gdje je organizirao Volkskirchenkonzerte.
Izdao pjesme Ph. E. Bacha i J. W. Francka te zbornike manje
poznatih djela starih majstora: Chore von Heinrich Schiitz (2 knj.),
1902 i Klassische Meister des Choralsatzes (2 knj.), 1911.
DITTERSDORF, Karl Ditters von, austrijski violinist i
kompozitor (Be, 2. XI 1739 dvorac Rothlhotta, Neuhof,
eka, 24. X 1799). Ve u ranim djeakim godinama nauio
temeljito svirati violinu, kasnije kroz 10 godina lan privatne
kapele princa Sachsen-Hildburghausena u Beu. Tu je stekao
i iru opu naobrazbu. Kad je princ 1761 raspustio kapelu, dobio
je D. namjetenje u orkestru beke dvorske opere. God. 1762
postao je kompozitor na dvoru biskupa Adama Pataia u Ve-
likom Varadinu, gdje je zamijenio Michaela Havdna. Nakon
rasputanja biskupove kapele (1769), naao je D. novu slubu
kod breslavskog kneza-biskupa grofa Schaffgotscha, iju je
kapelu i privatno kazalite vodio, uz prekide, kroz 26 godina.
U meuvremenu njegova je slava neprekidno rasla; njegov igro-
kaz Doktor und Apotheker doivio je tolik uspjeh, da je zasjenio i
Mozartovu operu Le nozze di Figaro. D. je bio dobar prijatelj J.
Havdna i Mozarta; s njima i s kompozitorom Vanhalom esto
je u Beu izvodio gudake kvartete. Potkraj ivota, prikovan
boleu uz krevet, diktirao je svoju autobiografiju, punu za-
nimljivih i korisnih podataka.
D. je bio vrlo plodan kom-
pozitor. Invencija mu je svjea,
tehni ko znanje veliko. On je
mnogo i brzo pisao; otuda i
neujednaenost njegovih djela koja
su odgovarala potrebama
drutvene sredine, u kojoj se
kretao. esto pisane po narudbi,
za konkretne prigode, te su
kompozicije privlaile lakoom,
neproblematinou i
duhovitou. Od Dittersdor-
fovih instrumentalnih radova
najdulje su se odrali gudaki
kvarteti (posebno kvartet u Es-
duru, koji se i danas izvodi), sa
svjeim menuetima, koji su i inae
najuspjeliji umjetnikovi stavci.
Sretne je ruke bio u brojnim
svojim kazalinim djelima (preko 40).
Njima je dao krupan
prilog razvoju Singspiela i komine opere. Ali i tu se, uz vanredno
uspjele odlomke, u kojima je oitovao otar dar zapaanja i vrlo
razvijen smisao za humor, susreu odlomci, koji se ne izdiu iz-
nad prilino beznaajne prosjenosti. Jedna je od zasluga Ditters-
dorfovih, to je obogatio Singspiel uvoenjem razraenih finala
iz opere buffe.

H. DISTLER

LIT.: W. Schmid, Zur Geschichte des griech;
K. D. VON DI TTERSDORF
Gravira K. G. Riedel a
454 DITTERSDORF DIVERTISSEMENT

DJELA. ORKESTRALNA: oko 120 s imf onija, meu koji ma s kupi na
od 12 programnih simfonija napisanih prema fragment ima iz Ovidijevih Me-
tamorfoza: Les quatre dges du monde; La Chute de Phaeton; Acteon changd en
cerf; Andromede sauvee par Persee; Les Paysans changes en grenouilles, itd. etrnaest
koncerat a za viol inu; 3 koncert a za viol u; 2 koncerta za kontrabas; 3 koncert a
za obou; Grosses Concert za 11 inst rumenata; 3 koncertant na kvart eta s
orkestrom; 3 serenade za manje sastave; 3 divertimenta za manje sastave.
KOMORNA: est kvint eta za 2 violine, viol u, viol onel o i kont rabas; 6 kvinteta
za 2 viol ine, violu i 2 violonela; 6 gudakih kvarteta; 18 tri ja za 2 viol ine i bas;
Sonata da camera a 5 stromenti; sol istike kompozicije za violinu i bas; 1 vio-
l inska sonat a i dr . KLAVI RSKA: sonat a; 12 sonat a 4-runo; ser enat a.
Vei broj plesnih kompozicija: menuet i, 20 englische Tanze i dr. DRAMSKA:
preko 40 kazalinih djel a, opera, opereta, igrokaza, meu njima Doktor und
Apotheker, 1786 (najuspjel iji i najpoznatiji); Betrug durch Aberglauben, 1786;
Hieronymus Knicker, 1787; Schach von Schiras, 1795; Die lustigen Weiber von
Windsor, 1796; Vgoli no 1796. VOKALNA. et iri oratorija: hacco figura
del Redentore, 1766; Davidde penitente, 1770; Esther, 1773; Giobbe, 1786. Solo-
pjesme. CRKVENA: mise; mot et i i dr . U novi je vrijeme objavl jen je vei
broj Dittersdorfovih djela. Njegova autobiografija <Lebensbeschreibung) ponovo
je 1940 izdana u Leipzigu, 1950 u Regensburgu, a 1967 u Miinchenu.
LIT. : C. Krebs, Dit t er sdorfiana, Berl in 1900 (sadrava popis djel a).
B. Wei gl, Dit t ersdor f al s Sinfoniker , Musikal isches Wochenbl at t , 1908.
H. Kret zschmar, Vom al t en Dit t er sdorf, Gesammel t e Aufsat ze, I, Leipzi g
1911. K. Holl, C. von Dittersorfs Opern fiir das wiederhergestellte Johannis-
berger Theater (disertacija), Heidelberg 1913. L. Riedinger, Dittersdorf al s
Opernkomponist, St udien zur Musikvvissenschaft , Leipzig 1914. G. Rigler,
Die Kammer musik Dit t er sdorfs, Wien 1927. A. Carse, St amit z, Toeschi
and Ditt ersdorf, Mont hlv Musical Record, London 1936. A. Orel, Ditt ers-
dorf, M, 1939. H. Jancik, M. Haydn, Wien 1952. E. Istel, Dittersdorfiana,
ZIMG, IV. H. Wirt h, Kar l Dit t ers von Dit t er sdorf, MGG, III 1954.
J. As.
Dl VEROLI, Manlio, talijanski kompozitor i pijanist (Rim,
12. IV 1888 London, 21. IX 1960). Studij zavrio na aka-
demiji S. Cecilia u Rimu (R. Renzi, G. Sgambati, S. Falchi).
Umjetniku karijeru zapoeo kao zborovoa i dirigent u Ita-
liji, od 1911 vodio u Londonu opernu pjevaku kolu.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za viol onelo; Impressioni di paesag-
gio, 1910; Ouverture romantica, 1911; 3 Impressioni . Gudaki kvart et; 3
sonate za violonelo i klavir. Klavirske kompozicije. Opereta Ali bianche,
1925. VOKALNA: Scena drammat ica za sopr an i orkestar; Cani te tube in
St on za sol e i orkest ar; sol o-pjesme i dr.
DIVERTIMENTO (tal. zabava, razonoda; katkad i diver-
tissement), 1. vrsta instrumentalne muzike nestalna, neodreena
oblika i sastava. Njegovala se u XVIII st. u okviru drutvenog
muziciranja za razonodu. Slini oblici muzike za razonodu ozna-
ivali su se nazivima -> serenada, -> kasacija, nokturno, Tafel-tnusik,
trattenimento i si. Izraz d. javlja se od kraja XVII st., prvi put kod
C. Grossija koji 1681 izdaje zbirku // Divertimento di grandi,
musiche da camera 0 per servizio di tavola; J. Fischer na-slovljava
svoje zbirke suita i uvertira iz 1700 Musicalisches Divertissement, a
G. Buoni zbirku komornih sonata iz 1717 Divertimenti per camera.
U toku XVIII st. d. je redovito ciklika viestavana kompozicija
(iznimno jednostavana) suitnog ili sonatnog oblika; najee ima 4
do 10 stavaka, a nerijetko 3 ili katkad do 12; pojedini stavci
graeni su u obliku suitnih plesova (npr. menuet, bourree, itd.) ili
sonatnog stavka, ronda, varijacije, pjesme; veina stavaka kree se u
glavnom tonalitetu, samo su polagani u paralelnom ili
dominantnom tonalitetu. Sastav je vrlo raznolian te varira od
solistikog (npr. klavirski divertimenti J. Havdna i Wagenseila) do
orkestralnog {Divertimento a 13 stromenti J. Riepela), ali najvei je
broj divertimenata namijenjen duhakom, mjeovitom ili gudakom
sastavu od 3 do 10 instrumenata, rjee instrumentalnom duu ili
solisti (embalo, klavir, pa i violina). Po fakturi d. se nalazi
izmeu komorne i koncertantne muzike, a po sadraju je, osobito u
poetku, uglavnom muzika jednostavnijeg, leernijeg karaktera, dok
kasnije poprima gdjekad i dublje, dramatske akcente (polagani
stavci J. Havdna).
D. se njegovao na vladarskim i aristokratskim dvorovima,
osobito po Austriji i ekoj, a u drugoj polovini XVIII st. i u
domovima imunijih graana koji su drali vlastite kapele. Gra-
ansko je drutvo u divertimentu nalazilo izraz jednostavnosti i
neusiljenosti, koji je znaio negaciju barokne pompoznosti i
ukruene polifonije. Znaajni su kompozitori divertimenata tog
vremena: G. Ch. Wagenseil, G. M. Monn, J. Starzer (njegovi
su divertimenti zapravo kvarteti ili simfonije), M. Haydn, C.
Ditters von Dittersdorf (jedan od njegovih divertimenata ima
deskriptivni naslov Combattimento dell'umane passioni i u po-
jedinim stavcima slika ljudske osjeaje), zatim pripadnici Mann-
heimske kole (I. Holzbauer, F. Beck, F. X. Richter, J. Stamitz),
a u Italiji F. Durante, N. Jommelli i L. Boccherini. J. Havdn
nazvao je divertimentom itav niz razliitih kompozicija, meu
njima gudake kvartete, trija za bariton, violu i violonelo, trija
za flautu i gudae, klavirske sonate, krae klavirske kompozicije.
Kod Havdna se broj stavaka smanjuje (u kasnijim djelima na 34),
to je openita pojava u drugoj polovini XVIII st., kada je d. po
gradi blii sonati ili simfoniji nego suiti. Najvii domet dosegao
je d., i stilski i sadrajno, s djelima W. A. Mozarta; njegovi sastavi
variraju izmeu orkestralnog, koncertant nog i komornog stila,
a tematika esto ima narodni prizvuk. Potkraj XVIII st. d. gubi
svoje dotadanje znaenje i namjenu; promjenama u socijalnom
ustrojstvu i drutvenom ivotu, a napose emancipacijom J
od dotadanjih naruilaca (plemstvo) nestaje poticaja i pc
stvaranjem muzike ove vrste. Divertimenti se dodue
komponiraju, ali se preobraavaju u slobodnije sonatno ob
komornu muziku salonskog karaktera ili u sastavak tipa ja.
Iznimke su Schubertovi Divertissement en forme d'um
brillante i osobito Divertissement a l'Hongroise, oba za klavir
U klavirskoj muzici XIX st. esto se izrazima d. (ili
sement) naslovljavalo zabavne kompozicije lakeg anr;
su djela ostavili J. B. Cramer (mnogobrojni divertiment
gramnim podnaslovima), H. Bertini, M. Clementi, I. .
les i mnogi drugi.
U XX st., usporedo sa sve veim zanimanjem za stai
ziku i njezine oblike, nastoji se oivjeti i klasini d.; takc
soni komponira d. za flautu i orkestar, A. Roussel d. za 5
i klavir, B. Bartok d. za gudae, R. Strauss d. na Cou]
teme za orkestar, a L. Dallapiccola Divertimento in quattrc
za sopran i 5 instrumenata. Kod nas je B. Bjelinski na
za orkestar. Istodobno, neki autori novijega doba nazivaji
timentom baletne suite, kao npr. I. Stravinski, iji je d. :
star iz 1939 (rev. 1950) zapravo suitna obradba muzike i Le
Baiser de la fee.
2. U fugi ili kompoziciji na nain fugata izrazom d.
vertissement, andamento, epizoda, Ztvischenspiel) naziva
duigra koja ima dvostruku arhitektonsku funkciju: sk
razgradivanja tematike izloene u ekspoziciji i modulativi
vezivanja ponovnih nastupa teme, a ponekad i odgovor
LIT. : A. Sandberger, Zur Geschichte des Havdnschen Streichq
Ausgewahlte Aufsatze zur Musikgeschichte, I, Miinchen 1921. H. 1
Uber die Mozartschen Serenaden und Divert iment i, Mozart Jahr b
1929. V. Vukovi, Jozef Hajdn i njegovo delo, Muziki port ret i,
1939- G. Hausszvald, Mozarts Serenaden, Leipzig 1951. Isti, D
timent o-Begriff bei G. Ch. Wagenseil, AFMW, 1952. W. Jambi, 1
der Fuge und des Choralvorspiels, Regensburg 1952. H. Engel, Dive
Cassat ion, Serenade, MGG, III, 1954. R. Hess, Serenade, Cassation,
und Diver t iment o bei M. Havdn ( diser t acija), Mainz 1963.
DIVERTISSEMENT (franc. zabava), 1. u Francusk
nolike plesne i pjevane meuigre koje su se od XVII st
ivale u comedie-ballet, francusku operu i u scenska d
comedie-ballet se d. javlja izmeu _ inova i na zavretku,
ga je J. B. Lully komponirajui muziku za Moliereove k'
(George Dandin; Le Mariage force; Le Bourgeois gentilhomn,
D. je imao znaajnu ulogu i u kazalinim djelima (komed
rodije i si.) s repertoara parikih Thedtre de la Foire i Thed
lien, gdje se izvodio kao zavrnica. Niz komedija Mai
Regnarda, Boissvja i drugih bilo je popraeno takvim div
mentima; najpoznatiji su im autori: J. C. Gillier, J. J. .
i A. Blaise. Operni d. izgradio je J. B. Lully ukljuujui,
epizodni sastavni dio dramske radnje, u inove (obino
vretku). Kod Lullyjevih nasljednika operni d. javlja se i
irenom, osamostaljenom obliku, tzv. baletne opere (opera
npr. Rameauov Les Indes galantes, 1735). Istodobno se p<
mom d. podrazumijeva i vrsta krae prigodne opere s I
koja se u XVII i XVIII st. njegovala u Francuskoj (Lu
Grotte de Versailles, 1688; Gossec, Le Triomphe de la Rep,
1793)- Svi ovi tipovi imaju zajedniki korijen u starijem
de cour, pa se ponekad prema starijoj terminologiji naz
ballets.
U klasinoj francuskoj operi d. su obino sainjavali:
jednostavni recitativi, manji pjevani ili istodobno pjevani i
airs (veinom u obliku ronda), zborovi koji se takoer ]
i pleu (ili samo pjevaju) i instrumentalni plesni airs koji se
i mimiki; poredak pojedinih dijelova nije bio ustaljen n
prilagoivao dramskom razvoju. Najvaniji element divertis:
ta, ples, javlja se u klasinim operama od Lullyja do Ram
dva tipa: kao instrumentalni ili vokalni danse simple (mare
vorke, gavotte i si.) i kao danse d'action koji je pantomimii
mijenjen dramskim zapletima, i prema tome pokree dalje di
radnju, a izvodi ga grupa ili solist. Plesnu pantomimu, obir
dijelna ili trodijelna oblika, uveo je Lully (pogrebna sv<
Alceste), a dramatski uvrstio i proirio J. Ph. Rameau. Oj
divertissementima postizavalo se, u prvom redu, poputanj
matske napetosti; istodobno oni su slikovitou opreme, i
nih kostima, plesnih pokreta, boja i velikih koreografskih ;
bla, obogaivali scenu i smjetali radnju u prostor i vrijeme.
D., kakav se razvio u francuskoj klasinoj operi, preu
Ch.W. Gluck i jo vre ga povezao s dramskim razvojem: u
podzemlju iz Orfeo ed Euridice).
Na tradiciju divertissementa nadovezuju se i velike t
scene u francuskoj operi i operi comique iz XIX i XX st.;
su npr. baletne scene iz Gounodova Fausta (1869), balet
ina opere Samson et Dalila C. Saint-Saensa (1877), finale
Pddmavati A. Roussela (1923).

j
DIVERTISSEMENT DJAGILJEV 455

2. U fugi, meuigra, slobodna epizoda. - Divertimento, 2.
3. Potpourri ili aranman opernih arija za orkestar ili klavir.
4. -> Divertimento, 1.
LIT.: J.-A. Ecorcheville, De Lully a Rameau, L'est het ique musicale, Pari
1906. G. Carraud, La Danse dans l'Opera de Rameau, Courrier musical, maj
1908. P.-M. Masson, Lull istes et Ramistes, L'Annee musicale, 1911. Isti,
Le Bal let heroique, RM, juni 1928. Isti, L'opera de Rameau, Pari 1931.
R. Girardon, Divertissement , MGG, III, 1954. I. A.
DIVISI (tal. podijeljeni), oznaka koja se u orkestralnoj par-
tituri stavlja uz jednu skupinu, obino gudaa, koja iz normalnoga,
jednoglasnog (unisonog) sviranja prelazi u dvoglasno ili vieglasno,
pa se zbog toga dijeli u odgovarajui broj podskupina. Note tako
podijeljenih sviraa mogu se pisati na jednom notnom sistemu
ili na vie notnih sistema. Vraanje u jednoglasno sviranje ozna-
ava se izrazom unisono, ili njegovom kraticom unis.
DIVISIO (lat. dioba), 1. u gregorijanskom koralu, isto to i ->
distinctio.
2. U notaciji XIII st., divisio modi je mala vertikalna crtica
neodreene duljine, koja se stavljala na kraju orda, tj. modalno
ritmizirane fraze. D. je bio ekvivalent za pauzu.
3. U talijanskoj notaciji XIV st. divisiones su metrike sheme
koje nastaju dijeljenjem note brevis u note kraih vrijednosti;
one su nalik na dananju */
8
,
e
/
8
,
9
/
8
,
12
/
8
i slinu mjeru.
DIVISION (engl. dioba, razdioba, podjela), u engleskoj in-
strumentalnoj izvodilakoj praksi i kompozicijskoj tehnici XVI
XVIII st., vie ili manje improvizirano figuriranje neke melo-
dije; takoer neimprovizirana, zapisana kompozicija koja figurira
pozajmljenu ili slobodno izmiljenu temu. Potpun je naziv za i-
tavu takvu kompoziciju, tj. za slijed raznih figuracija teme a set
of divisions. U uem smislu, d. je ona vrsta figuracije koja donosi
svaki ton teme (to je istodobno svira druga dionica; meutim,
tema i d. ne moraju uvijek nastupati simultano), pa te tonove
ukraava, za razliku od descanta, figuraciju koja ne udvostruava
tonove teme. Tema moe biti vieglasna, kao to se i divisioni
mogu javljati u nekoliko dionica, uzastopno i istodobno. U irem
smislu, d. je kombinacija strogog divisiona i descanta. Termin
se upotrebljavao i openito kao sinonim za figuraciju. . D. je
odigrao vanu ulogu u historiji varijacijske forme. Meii zna-
ajne kompozitore divisiona idu virginalisti (s djelima za harp-
sichord, virginal, orgulje), zatim J. Dowland (za lutnju), J. Jenkins,
Ch. Simpson (obojica za violu). Karakteristina forma muzicira-
nja bila je izvedba ostinatnog basa (ground) na harpsichordu,
uz sviranje divisiona na flauti ili violi (divisions upon a ground).
Znaajna je zbirka primjera The Division Violist Ch. Simpsona
(1659)-
LIT. : A. Beyschlag, Die Ornament ik der Musik, Leipzi g 1907. R.
Lach, Studien zur Entwicklungsgeschicht e der ornament al en Melopoie, Leipzig
1913. A. Dolmetsch, The Interpretation of the Music of the I7th and i8th
Cent uries, London 1915. R. Donington, Division, MGG, III, 1954. B. A.
DIVITIS (Divititz, De Rycke, De Ryke, Le Riche), An-
tonius, flamanski kompozitor (Louvain, oko 1475 poslije
1526). Oko 1501 pjeva zbora katedrale u Bruggeu, 150405
magister cantus crkve St. Rombaut u Mechelenu, 150506 lan
kapele burgundskog vojvode Filipa Lijepog, kojeg je pratio u
panjolsku; 1515 na listi lanova kapele francuskog kralja Luja
XII. Vjerojatno su Antonius Richardus, pjeva papinske kapele
oko 1526, i D. identini. U Divitisovim djelima nazire se prijelaz
od gusto sloenog polifonog sloga prema lakem i preglednijem.
DJELA (sauvana u vanijim zbirkama onog vr emena il i u rukopisu) :
Chanson Fors seulement za 5 glasova. CRKVENA. Mise: Quem dicunt homines za
4 glasa; Gaude Barbara za 4 gl asa; Missa super Si dedero. Dijelovi misa (2
Patrem; Crucifixu$; 2 Pleni i Agnus); 4 Magnificata; dijelovi Magnificata (Fecit
potentiam; Sicut locutus). Moteti: Desolator consolator; -Gloria laus; Ista est
speciosa; Salve Regina; Da pacem Domine; Per lignum crucis; Semper eris pauper.
LIT. : P. Bergmans, Ryke ( Ant oine de), Biographie Nat ionale (Bel ge) ,
190810. G. van Dorrdder, Ant onius Divit is, Tijdschrift des Vereeniging
voor Nederlandsche Muziek-geschiedenis, 1929. Ch. van den Borren, Antonius
Divit is, MGG, II I, 1954.
DIVKOVI, Matija, filozof, govornik i pjesnik (Jelaska,
1563 Olovo, 21. VIII 1631). Franjevac. Orgulja u Kraljevoj
Sutjeski, Fojnici i Kreevu. Prikupljao narodne pjesme, od kojih
su se dvije sauvale u biblioteci samostana Fojnica.
LIT. : J. Jeleni, Kultura i bosanski fr anjevci, III, Sarajevo 191215.
, G. ; .
DIVNIC, Frane (Franciscus Diphnicus), muziki pisar i
dirigent (ibenik, XII 1612 - Krapanj, 4. XI 1693). Potekao
iz stare hrvatske obitelji, koja je dala nekoliko umjetnika, uenjaka
i politiara. Roen od oca Nikole na krtenju je dobio ime Ivan
Krstitelj. Stupivi u franjevaki red, bio je na naukama u Italiji,
gdje je osim teologije uio i muziku. Kad se vratio u domovinu, obav-
ljao je u Zadru i Piranu, uz slubu ravnatelja kora, i druge redov-
nike dunosti (uitelj novaka, definitor, provincijal). Istakao se kao
pisar liturgijsko-muzikih zbornika. U svemu ih je (izmeu 1645
i 1664) ispisao 11, veinom u Zadru, a neke u Piranu. Od toga su
sauvana 3 sveska graduala, 2 antifonara, 2 kantuala, te niz od-
lomaka, nadopuna i raznih ispravaka drugih muzikih zbornika.
Od osobite su mu vanosti dva kant uala (iz 1645 i 1654), koji
uz gregorijanske napjeve sadravaju i znatan broj primjera dvo-
glasja, poznatog pod imenom cantus fractus. Pisan menzural-
nom notacijom, cant us fractus se sastoji od koralne melodije,
kojoj je dodan drugi (ponekad i bogatije razvijen) glas. Ove je
kantuale D. sastavio za vlastitu upotrebu, sabravi kompozicije
iz raznih stranih i domaih zbornika. Premda se po itavom pi-
sarskom radu vidi, da je D. bio spreman muziar, nije se moglo
utvrditi, da bi kojoj od ovih dvoglasnih ili drugih kompozicija
on bio autor.
LIT. : K. Stoi , Muziki ivot u ibenskoj prol ost i, ibenik 1937 (ru
kopis). A. Matijevi, Gl azbenik Frane Divni i njegovi koral i, Radovi Insti
tut a JA u Zadru, 1957, I I I , str. 205234. A. Vi.
DIXIELAND (Dixieland Style, Dixie), razdoblje u povijesti
jazz-muzike, nastalo oko 1915 u junim dravama SAD (tzv.
Dixie). U to su vrijeme po prvi puta u jazz-muziku uli
instrumentalni sastavi bijelaca. Najprije u New Orleansu, zatim
u Chicagu i konano u New Yorku ansambli od 7 do 8 sviraa
izvodili su jazz-muziku oponaajui crnake sastave New Orleansa.
Tako je nastao novi stilski izraz u kojem su se znaajke tradicio-
nalnoga crnakog jazza (najee ragtimea) spojile s nekim ele-
mentima evropske muzike prakse (naroito s koranicama).
Muziciranje dixieland-sastava ritmiki se temeljilo na odree-
nim metrikim obrascima sa estom primjenom sinkope, a ne
na naelu beata kao u izvornome crnakom jazzu, od kojega je i
harmonijski jednostavnije. Melodijski je d. srodan bluesu. Od
starije jazz-muzike preuzeo je uz to i improvizaciju, kao i oblik
chorusa, a od evropske prakse razliite instrumentalne efekte,
strane tradicionalnom jazzu.
Prvi poznatiji dixieland-sastav osnovao je u Chicagu oko 1915
Nick La Rocca. Bio je to Original Dixieland Jass Band, koji je 1917
snimljen i na prvoj gramofonskoj ploi s nazivom jass, kasnije
jazz). Uz njega bio je najpoznatiji ansambl New Orleans Rhythm
Kings, osnovan 1921.
Oko 1920 Chicago stile potisnuo je d. Nakon Drugoga svjet
skog rata d. doivljava renesansu, osobito u krugu amat:ra. Pod
utjecajem swinga, taj tzv. Revival Dixieland znatno se lazlikuje
od izvornoga i umjetniki je vredniji. M. Ke.
DIXON, Dean, ameriki dirigent (New York, 10. I 1915 ).
Studirao violinu i dirigiranje (A. Stoessel) na Juilliard School
of Music u New Yorku. Osnovao u New Yorku muziku kolu,
simfonijski i komorni orkestar, te orkestar sastavljen od omladine
i amatera, najzad u Parizu internacionalni omladinski orkestar.
Dirigirao kao gost vodeim amerikim orkestrima, od 1949 i ev-
ropskim. Osobito propagira ameriku suvremenu muziku. Odrava
teajeve dirigiranja i predaje na mnogim amerikim i vedskim
univerzitetima i muzikim kolama.
DJAGILEV (Diaghilev), Sergej Pavlovi, ruski impresa-rij
(Gruzino, Novgorod, 19. III 1872 Venecija, 19. VIII 1929). Na
Univerzitetu u Petrogradu studirao pravo. Od 1897 bavio se
novinarstvom i uz to je bio inicijator i organizator razliitih
umjetnikih akcija. asopis Mup
ucKyccmea, koji je objavljivao u
Petrogradu, svojim je smjelim i
naprednim idejama pobudio
panju umjetnike javnosti. D.
ubrzo postaje poznat i kao vrstan
organizator. God. 1906 priredio
je u Parizu izlobu
srednjovjekovne ruske likovne
umjetnosti i ikona Lika-eva, a
1907 ciklus historijskih koncerata
ruske muzike (dirigent N. Rimski-
Korsakov). Slijedee godine Pariz
je njegovom zaslugom upoznao
Borisa Godunova M. P.
Musorgskog. Meutim, najvei
uspjeh i svjetski ugled stekao je
osnovavi 1909 baletni ansambl
Ballets russes (sa sjeditem u Parizu).
Ta baletna trupa revolucionirala je baletnu umjetnost i postigla
izuzetan uspjeh u cijelome svijetu. Njezini su lanovi bili naj-
poznatiji suvremeni plesai i koreografi. D. je suraivao s naj-
istaknutijim muziarima svoga vremena (Ravel, Debussv, Satie,
Stravinski, Lambert, Prokofjev, De Falla) i likovnim umjetnicima
(Bakst, Picasso, Derain, Braque, Miro). Zajednikim djelova-
njem oni su modernizirali balet i pribliili ga idejnim naelima
suvremene estetike. Tako je uz ime S. Djagiljeva povezan svjetski
uspjeh mnogih poznatih baleta I. Stravinskoga (ar ptica, Pe-
truka, Posveenje proljea), C. Debussvja (UApres-midi d'un

S. p. DJAGILEV
456 DJAGILEV DOBBER

faune), M. deFalle (El Sombrero de tres picos), E. Satiea
(Parade) i dr., premda je on kod toga sudjelovao samo kao
inicijator. Nakon njegove smrti ansambl Ballets russes se
rasformirao i podijelio u nekoliko skupina.
LIT.: A. Applin, The Stories of the Russian Ballet, New York 1911.
W. A. Propert, The Russian Ballet in Western Europe, London 1921. V.
Svellov, The Diaghilev Ballet in Pari, Dancing Times, 192930. T.-Karsa-
vina, Ballets Russes, Pari 1931. W. A. Propert, The Russian Ballet 1921
1929, New York 1932. C. W. Beaumont, Serge Diaghilev, London 1933.
A. L. Haskell i W. Nouvel, Diaghilev, His Artistic and Private Life, London
1935. C. W. Beaumont, The Diaghilev Ballet in London, London 1940.
A. Benois, Reminiscences of the Russian Ballet, London 1941. i". Grigoriev,
The Diaghilev Ballet, 19091929, London 1953. S. Lifar, Serge di Diaghilew,
Monte Carlo 1954. R. Buckle, In Search of Diaghilev, London 1955. J. ip.
DJEJE PJESME I PLESOVI. Pjevaju ih i pleu djeca
prigodom svojih igara i zabava i u onim obredima koji su se sa-
uvali samo kao djeje igre. U djejim pjesmama odrali su se
mnogi ostaci pjesama iz mitolokog doba. Mnoge od njih imaju
danas aljiv oblik i sadraj (pitalice, pogadalice, rugalice), esto
su vezane uz magijske brojeve, sadravaju demonoloke ostatke,
obrauju motive iz ivotinjskog svijeta (pjesme iz djejih bajki
o zecu, medvjedu, lisici, vuku, itd.), a mnogo puta su im tekstovi
potpuno nerazumljivi i zagonetni. Karakteristino je da djeje
pjesme raznih naroda pokazuju mnoge zajednike muzike zna-
ajke. To vrijedi osobito za one narode koji su proli slian hi-
storijski razvojni put te imaju srodne legendarne i mitoloke tra-
dicije.
U tome smislu moe se o djejim pjesmama govoriti kao
0 pojavi meunarodnog znaenja, jer one govore muzikim je
zikom razumljivim djeci svih naroda. Zajednike se znaajke
naroito oituju u prirodnim intervalima, lako shvatljivoj ritmici
1 ambitusu napjeva koji se kreu obino u tetrakordu ili heksa-
kordu.
Na ovim karakteristikama temelje svoja djela i kompozitori
pjesama za djecu, meu koje u prvom redu idu uspavanke.
Mnoge su djeje pjesme povezane s plesovima ili bar s ritmi-
ziranim pokretima.
Djeje pjesme i plesovi u Jugoslaviji javljaju se u svim
krajevima. Medu ostatke starih obreda, koji su danas izgubili
svoj prvotni oblik i namjenu, ubrajaju se: kalendari, koledunjaki,
fainski svatovi, betlehemari, vanjkuac, paune, biberja-igre, irvonja,
itd.
Od brojalica najvei se dio ubraja medu djeje pjesme. To
su pjesme u kojima vanu ulogu ima broj ili im je sadraj pove-
zan uz brojenje ili nizanje; esto su inae bez smisla ili s iskriv-
ljenim rijeima nekih stranih jezika (npr. latinski, njemaki, ta-
lijanski). Posebna su vrsta brojalica pjesme o svetim brojevima,
obino od 12 strofa; u svakoj se strofi obrauje jedan broj te se
njegovo znaenje povezuje s nekim biblijskim dogaajem. Mno-
gima je korijen u magiji brojeva. Djeje brojalice se pjevaju ili
recitiraju uz strog deklamatorni ritam. Njima se odreuje mjesto
u igri ili se neki igrai pomou njih izluuju iz igre.
Vrijedne su spomena bosanske pesekalice ili sanatalice, od
kojih se neke pjevaju djeci kao uspavanke, a druge pjevaju ili
recitiraju sama djeca.
LIT.: E. Bai, Brojalica melografski problem djejeg poetskog stva
ralatva, III kongres folklorista Jugoslavije 1956, 1958. Ista, Broenicite na
jugoslovenskite deca, so poseben osvrt na makedonskite broenici, Makedonski
folklor, 1968. V. c.
DJEJI ZBOR, pjevaki zbor sastavljen od djece, esto samo
od djeaka, izmeu 6 i 16 godina iji glasovni registri, sopranski
i altovski, odgovaraju rasponu enskog zbora; kod djeakog
zbora je raspon u visinu po prilici za tercu nii od enskog. Pod-
rijetlo vue d. z. iz prakse tzv. zborskih djeaka (lat. pueri cantores;
engl. choir boys, ranije childern of the Chapel; franc. enfants de
choeur; njem. Kapellknaben, Chorknaben; tal. vod bianche), koji su u
srednjovjekovnim crkvenim kapelama u pravilu pjevali koral, a u
doba procvata vieglasja, najviu dionicu cantus (umjesto
enskih glasova). U doba muzike renesanse pjevake kapele su
redovito imale desetak (rjee i vie) takvih zborskih djeaka;
0 njihovoj muzikoj i opoj naobrazbi vodio je brigu jedan od
lanova kapele, tzv. magister puerorum. Mnogi kompozitori XV
1 XVI st., a i kasnijih vremena, zapoeli su svoju muziku dje
latnost kao zborski djeaci (Josquin Des Pres, Palestrina, Orlando
di Lasso, J. S. Bach, J. Havdn, na Vinko Jeli, itd.). U XIX st.
kada je zborno pjevanje openito dobilo velik zamah, javlja se
pokret, najprije u vicarskoj i Njemakoj (J. H. Pestalozzi, H.
G. Nageli, B. Ch. Natorp), zatim i drugdje, za uvoenjem zbornog
pjevanja kao odgojnog sredstva, u opeobrazovne kole. U novije
doba najjae su rasprostranjeni djeji zborovi u SAD, gdje je
zborno pjevanje uvedeno u sve vrste kola (prema podacima iz
1939 u zborno pjevanje je ukljueno oko 4 milijuna djece i omla-
dinaca). U Junoj Americi izdvaja se djelatnost H. Ville Lobosa
koji je organizirao periodike omladinske zborne fest
sudjelovanje 40 000 djece.
Od koncertnih djejih zborova novijeg doba, najpozrj
Wiener Sdngerknaben (nekad u sastavu Beke dvorske Les
petits chanteurs a la croix de bois u Francuskoj; Kn von
Unser Lieben Frauen u Bremenu, Kuhnuzo detsky sbor 1 a u
Jugoslaviji prije Drugog svjetskog rata, Trbovljanski
Poslije Osloboenja istakli su se djeiji zborovi pojedin:
radio-stanica, zatim Zbor muzike kole u Varadinu i u p<
vrijeme Bijeli aneli iz Janjeva.
Zbog glasovne istoe i svjeine timbra mnogi su k
tori koristili d. z. posebice u oratorijskim i opernim djelii
npr. J. S. Bach (Matthduspassion), G. Bizet (Carmen), 1
rak (oratorij Sv. Ludmila), Z. Kodalv (Psalmus Hungari
Honegger (Jeanne d'Arc au bucher), B. Britten (Spring Syi
i dr. U nas su za d. z. komponirali: R. Matz, Z. Grgot
Magdaleni, I. Lhotka-Kalinski, E. Adami, P. ivic, D. C
L. upanovi, N. Njiri, S. Bari, A. Kora i dr.
LIT.: H. G. Nageli, Gesangbildungslehre nach Pestalozzischei
satzen, Zurich 1809. E. Chaillier, Frauen- und Kinderchor-Katalog
1904. G. Schunemann, Geschichte der Schulmusik, Leipzig 192
F. Hanke, Die Schulchore des 16. und 17. Jahrhunderts, Musikerziehi
P. Epstein, Die Schulchore vom 16. Jahrhundert bis zur Gegenwar
1929. A. Schering, Schulmusik und Chorgesang, Vortrage der VI
schulmusikwoche in Hannover, 1930. E. Valentin, Handbuch der C
(2 sv.), Regensburg 195558. A. Zecchi, II oro nella storia, Bolo
DLABA, Bohumir Jan (Dlabcz, Gottfried Jt
eki muziki pisac (Cerhenice, 17. VII 1758 Prag, 4. I
Studirao filozofiju, matematiku i fiziku u Pragu; 1778
premonstratski red samostana na Strahovu i uzeo ime B
Zareen 1783, uskoro postao samostanski arhivar, bit
i Ijetopisac; vodio je i crkveni zbor.
DJELA: Ettuas uber die musikalischen Instrumente . . . , besonders
men, 1788; Versuch eines Verzeichnisses der vorziiglicheren Tonkiinslle
aus Bohmen, 6 sv., 178894; Allgemeines historisches Kunstlerlexikon fii
und zum Theil auch Mdhren und Schlesien, 3 sv., 181518 (glavno di
LIT.: J. V. Vacek, Bohumir Jan Dlaba, eka hudba, 1916.
Straka, Dlaba jako regenschori, Hudebni revue, 1920. R. R. Perl
mir Jan Dlaba, Dalibor, 1921.
DLUGORAJ, Albert (Woyciech), poljski kompozitc
tist (oko 15501619). Na dvoru poljskog kralja Stjepana Bi
158385 dvorski lautist. I pored jasnog mediteranskog c
njegovih kompozicija oigledan je u njima i utjecaj poljske 1
muzike.
DJELA. Kompozicije za lutnju: 6 villanella, finale, fantazija (u Bes
!
zborniku Thesaurus harmonicus . . ., 1603); nekoliko kompozicija u ru
gradskoj biblioteci u Leipzigu (signirano A. D.)-
LIT.: Z. Jachimecki, Do historii polskiego tanca w XVI i XVI
Krakow 1910. Isti, Lutnisci, Wojciech Dlugoraj, Diomedes Cat
Polak Wplywy w ioskie w muzvce polskiej, I, 15401650, Krakow
W. Boetticher, Albert (Wojciech) Dlugoraj, MGG, III, 1954.
DLUSKI, Erazm, poljski kompozitor i pijanist (Szczu
oko 1857 Otwock, 26. II 1923). Na Konzervatoriju u
gradu studirao klavir (A. Rubinstein) i kompoziciju (N ski-
Korsakov, N. F. Solovjev). Djelovao kao klavirski i
privatni uitelj muzike, 1920 postao profesor operne k
Konzervatoriju u Varavi.
DJELA: Rapsodia slowianska za orkestar. Gudaki kvartet;;
trio. Dvije sonate za klavir. Opere: Romano, 1895; Urzvasi, 1902;*
Sans Gene, 1903; Narzeczona s Koryntu, 1904; Kobieta z kindalem,
Kantata Wiea Goryjska, 1891; vie od 60 solo-pjesama.
DO, 1. u nizu solmizacijskih slogova oznaka za prvi to:
do prvi spominju O. Gibelius (Seminarium modulatoriae
1645) i G. M. Bononcini {Muico prattico, 1673).
2. U Italiji, Rusiji, a donekle i u Francuskoj, oznaka ZE
3. Poetni ton funkcionalne solmizacije po metodi J
wena (Tonic Sol-fa ili Tonika-Do metoda). U toj met(
(doh) je premjestiv ton, tj. poetni ton svake dur-ljestvi(
nosno trei ton svake mol-ljestvice.
DOBA (engl. beat, franc. temps, njem. Zahlzeit, Ta
vremenska jedinica odreena trajanja i intenziteta koja 2
s jo jednom ili vie jedinica tvori -> mjeru (takt). Dobe
biti razliita trajanja (polovinke, etvrtinke, osminke, itd.). J
nomskom oznakom (H>- metronom) potanje se odreuje t
jedne dobe, odnosno tempo izvoenja. Na jednu dobu m
izvesti vie ritmikih jedinica kraeg trajanja (npr. ako je
tvrtinka, dvije osminke i si.). Ritmike jedinice mogu ti
dulje od jedne dobe, a mogu obuhvatiti i vie doba. Dobe 1
mogu biti potpuno jednakog ili razliitog trajanja (-> J
J.
Dt)BBER, Johannes, njemaki dirigent i kompozitor
lin, 28. III 1866 26. I 1921). Uenik Sternova konzerv
u Berlinu, najprije pijanist, zatim dirigent u Berlinu (opera
Darmstadtu, Coburgu i Hannoveru, od 1908 u Berlinu
pjevanja i muziki referent u novinama.

<
DOBBER DOBRONI 457

DJELA: simfonija op. 34. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere:
Die Strassensdngerin, 1890; Der Schmied von Gretna Green, 1893; Dolcetta, 1894;
Die Rose von Genzano, 1895; Die Grille, 1897; Die drei Rosen, 1902; Der
Zauberlehrling, 1907; Die Franzosenzeit, 1913. Baletna pria Der verlorene
Groschen, 1904; Singspiel Fahrende Musikanten, 1917; 2 operet e. Vokal ni
duet i i kvart et i; mnogo solo-pjesama.
DOBBS, Mattivvilda, amerika pjevaica crnakog pod-
rijetla, sopran (Atlanta, Georgia, 11. VII 1925 ). Pjevanje
uila na Spelman Collegeu u Atlanti (N. Maise, W. James) i za-
tim kod L. Leonarda u New Yorku. God. 1951 osvojila prvo
mjesto na Internacionalnom natjecanju U
w
enevi i zapoela umjet-
niku karijeru turnejom po Francuskoj, vicarskoj, Nizozemskoj i
Luksemburgu, debitirajui 1952 na Holandskom festivalu kao
Slavuj (Stravinski, Le Rossignol). D. je bila prva crnaka pjeva-
ica koja se pojavila na pozornici milanske Scale 1953 u ulozi
Elvire (Rossini, Talijanka u Aliru). Jo iste godine nastupila
je u Genovi kao Kraljica noi (Mozart, arobna frula) i u Glinde-
bourneu kao Zerbinetta (R. Strauss, Ariadna na Naksosu). U
londonskom Covent Gardenu pjevala je Gildu (Verdi, Rigoletto),
Olimpiju (Offenbach, Hoffmannove prie), Konstanzu (Mozart,
Otmica iz Seraja) i dr., a na Metropolitanu u New Yorku prvi
put nastupila je 1956 u Verdijevom Rigolettu.
DOBEREINER, Christian, njemaki virtuoz na violi da
gamba i dirigent (Wunsiedel, 2. IV 1874 Miinchen, 14. I 1961).
U dvanaestoj godini violinist gradske muzike kapele i trublja
u gradskom duhakom ansamblu (Turmmusik). Na Mtinchenskoj
muzikoj akademiji uio violonelo, kompoziciju kod J. Rhein-
bergera i zborno pjevanje. God. 1896 angairan je u Bavarskom
dvorskom orkestru, a 1897 je pozvan na Konzervatorij u Atenu
za profesora violonela, komorne muzike i zbornog pjevanja.
God. 1899 imenovan kraljevskim dvorskim muziarom u Miin-
chenu. Tamo zajedno sa E. Bodensteinom osnovao Udruenje
za staru muziku i posvetio se violi da gamba, koju je nastojao
ponovo uvesti u izvodilaku praksu. Osobito propagirao muziku
J. S. Bacha: 1922 prva izvedba Bachova koncerta za 4 embala;
1923 izvedba Bachovih Brandenburkih koncerata na izvornim
instrument ima; 1925 vodi prvi munchenski Bachov fest ival;
193445 dirigent Bachova drutva. Sa_ Triom za staru muziku
koncertirao po Njemakoj, panj olskoj i vicarskoj. Na njegovu po-
budu, Muzika akademija u Mlinchenu prva je medu visokim ko-
lama uvela 1921, kao predmet, stare instrumente i staru komornu
muziku. Velika je zasluga Dobereinerova to je rezultate muziko-
lokih istraivanja pretvorio u realnu muziku izvedbu.
DJELA: Schule fiir Viola da Gamba; Uber die Viola da Gamba und ikre
Vermendung beij. S. Bach, 1911; Uber die verschiedenen Stimmungen, ZFM,
1938; Uber die Viola da Gamba und die VPiederbelebung alter Musik auf alten
Instrumenten, 1940; Uber Verzierungsfragen und Auffuhrungspraxis in dlterer
Musik; Zur Renaissance alter Musik, 1950. Izdao brojna djela starih majst o-
ra: K. Fr. Abela, F. X. Hammera, K. Stamit za, J. S. Bacha, D. Buxtehudea,
J. -M. Lecl air a, J. Havdna, G. Ph. Tel emanna i dr .
DOBlA, Vaclav, eki kompozitor (Radice, 22. IX 1909 ).
Kompoziciju uio u Pragu na Konzervatoriju (F. B.
Foerster)
i na Majstorskoj koli (V. No-
vak), gdje je kod A. Habe studirao i
etvrtstepenu muziku. Aktivan
organizator muzikog ivota,
djelovao je u udruenju za
suvremenu muziku Pritom-nost i
bio predsjednik Saveza ekih
kompozitora. Od 1950 profesor je
kompozicije na Muzikoj
akademiji u Pragu. Dok je teite
njegovih ranih kompozitorskih
radova bilo na harmonijskom
podruju (etvrtstepena muzika),
kasnije ga privlae teme iz
suvremenog ivota njegove zemlje.
Dobi-aove kompozicije iz tog raz-
doblja esto su programskog
karaktera. Povezane uz zbivanja iz
Drugog svjetskog rata i uz ideje
socijalne i politike obnove,
inspirirane su ekim pukim
V. DOBl A
napjevima, a
tradicijom.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, 1943 i II, 1957; komorna
simfonija, 1939; simfonijeta, 1946; koncert za viol inu, et vrtstepeni, 1941;
Jami valik, 1946; Mladym pionyrum, 1947; sonata za klavir, duhaki kvintet,
timpane i gudaki orkestar, 1947; Mladi symfonikove, 1948; Slavnostni prtivod,
1948. KOMORNA. et iri gudaka kvart eta: I, 1931; II, 1936; III, 1938 i
IV, 1942; Ouartettino, 1944; pastoralni duhaki kvintet , 1943. Noneti: tiikadla,
1938; Taneni fantasie, 1948; Mosteckd polka, 1949 i O rodne zemi, 1952. Sonata za
viol inu i klavir, 1936; balada za viol u i klavir, 1944. Za violonelo i kl avir :
sonata, 1939; suita, 1942; Dobrou noc, 1944; tyfi nocturna, 1944; Mala suita,
1944 i Tanec, 1946. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1931 i 1940; 3 sonat ine, 1945
4f>; 3 Toccate, 1941; Tri poetike polky, 1950. Scenska i filmska mu-
zika. VOKALNA. Kant ate: Stalingrad, 1945; Stalinuv rozkaz k osvobozeni
Prahy Sovtskou armddou, 1946; esko'lovenskd polka, 1947 (II verzija pod
naslovom Buduj vlast, posili mir, 1950). Zborovi; sol o-pjesme; masovne pjesme
i dr.
LIT.: M. EapeuK, CTPOHUIL PO^IHHV vKpenjiHeiiib MHP, CoBeTcKan
My3bma, 1951, 4. J. Mateji ek, Heut ige Komponisten im Portr at , Muica,
1957, 9IO- Isti, Tschechische Komponist en von heut e, Praha 1957.
B. Eeopoe, BaiiJiaB JXo6itam, MocKBa 1966.
DOBICI, Cesare, talijanski kompozitor i pedagog (Viterbo,
u. XII 1873 Rim, 25. IV 1944). Uenik A. Medorija i S. Me-
luzzija, studirao zatim na akademiji Santa Cecilia (E. Vitale, R.
Renzi, C. De Sanctis). Po povratku u Viterbo bavio se dirigira-
njem i nastavom zbornog pjevanja. God 1910 odlazi u Rim i predaje
na Scuola Superiore di Muica Sacra; 191140 bio je profesor
kontrapunkta na akademiji Santa Cecilia.
DJELA: kompozicije za gudaki kvartet . Djel a za klavir i orgulje.
Opra Cola di Rienzo. Sol o-pjesme. CRKVENA: dvije mise za zbor i
orkestar; pet misa za zbor i orgul je; tri mise a.cappella; rekvijem za 4ili8glasova;
psal mi (Laudate pueri za 8 glasova, 2 orgul je i gudae); Tota pulchra za 12 gla-
sova i 3 orgulje; himne. INSTRUKTIVNA : Partimenti per lo studio del con-
trappunto imitato e fugato; Trenta lezioni per lo studio delV armonia superiore;
Trattato della fuga; Corso completo di fughe e canoni d'ogni genere.
DOBLINGER LUDWIG (BERNHARD HERZMANS-
KY) K. G., austrijsko muziko izdavako poduzee. Osnovao
ga je u Beu 1817 Friedrich Mainzer, 1857 preuzeo Ludwig Dob-
linger (181676), a 1876 kupio Bernhard Herzmansky (1852
1921); njega je naslijedio sin Bernhard Herzmansky ml. (1888
1954). Od 1954 nakladu vodi njegov neak Christian Wolff
(1913 ). U poetku poduzee je izdavalo operetna djela C.
Ziehrera, F. Lehara, L. Falla, O. Strausa i drugih bekih operet-
nih kompozitora. Kasnije je proirilo svoju djelatnost i na ostala
muzika podruja.
LIT. : S. Weyr, 100 Jahr Dobl inger, Wien 1957.
DOBRONI, Antun, kompozitor (Jelsa, Hvar, 2. IV 1878
Zagreb, 12. XII 1955). Nakon dovrene uiteljske kole u Arba-
nasima kraj Zadra (1896) uitelj na Hvaru (Gdinja, Vrisnik), u
Visu i 190610 u Drniu. U meuvremenu (1905) poloio ispit za
neobavezno poduavanje
klavira, a u Zagrebu stekao
diplomu uitelja muzike. God.
191012 studirao kompoziciju na
Konzervatoriju u Pragu (V.
Novak, K. Stecker), a zatim bio
srednjokolski nastavnik u Splitu
i Arbanasima i 191822 na
Uiteljskoj koli u Zagrebu. God.
192240 profesor Muzike
akademije u Zagrebu.
Odlazei na studije u Prag, D.
je imao jasnu predodbu o onom
to je ondje htio postii. Upoznavi
na izvorima bogatstvo hrvatskog
muzikog folklora, on je elio da
nastavi prekinute nae muziko-
nacionalne smjernice. U tome su
Prag i njegov uitelj V. Novak
odluno utjecali na nj. Kad se D.
vratio u domovinu, bio je
svjestan zadatka koje je trebalo rijeiti prije nego pristupi
oblikovanju umjetnikih djela, koja e odraavati specifian na
izraaj. On zapoinje sakupljati, prouavati i obraivati narodne
pjesme. Rezultat tih pripremnih radova je zbirka naih zborova
Jugoslavenske puke popijevke, kojih se obradba znatno razlikovala
od uobiajenih dotadanjih postupaka u harmoniziranju
hrvatskih narodnih napjeva
D. je sam formulirao svoj umjetniki credo: Moramo na
muziki sadraj, duh nae muzike, zaodjenuti visoko-kulturnom
formom, suvremenim artizmom zapadno-evropskih naroda... Do-
vesti u sklad ova dva naoko suprotna elementa, evropski muziki
artizam s naom muzikom primitivom, evropski muziki inte-
lektualizam s naom senzibilnou... to je jedini put, koji e nae
muziko stvaralatvo ouvati od sasvim izlinog basanja bez
cilja... Tih se naela drao D. i kao kompozitor. U svojim ra-
dovima on je esto izvoran umjetnik, vlastite kompozitorske
tehnike i osebujna stila, ali bez dovoljno autokritike, to je ponekad
nepovoljno utjecalo na kvalitet njegovih ostvarenja. Dobroniev
muziki govor temeljio se prije svega na melodiji. Provodei pjev-
nost kroz sve dionice, postizavao je zanimljivu orkestralnu i
koloristiku polifoniju koja se vie puta oslanja na smjele har-
monije. Premda je u simfonijama i komornim djelima pojedine
stavke izgraivao u klasinom sonatnom obliku sa dvije kontrastne
teme, najradije se sluio monotematikom, na kojoj je gradio i
muziko-scenska djela. Specifian Dobroniev kompozicijski

umjetnikom

A. DOBRONI
458 DOBRONI DOBRZYtfSKI

elemenat bili su ostinati i zadrani tonovi, najvie figuriram,
i to u visokim poloajima; oni se gotovo redovito susreu u nje-
govim djelima. Poseban stav zauzimao je prema operi. Smatrajui
je preivjelom, on je u svakom svom djelu iz te oblasti tragao za
novim mogunostima muziko-scenskog izraavanja. Zbog toga
je i izbjegavao rije opera, i sluio se nazivima kao to su scen-
ska simfonija, muziko-scenski misterij i si. Kao rezultat eks-
perimentiranja u toj muzikoj vrsti nastala je i njegova mono-
opera u tri ina Pokladna no, napisana samo za jedno lice.
Znaajan je i Dobroniev muziko-publicistiki rad. On je
objavio golem broj lanaka, studija i kritika najrazliitijeg ka-
raktera.
Nekoliko rasprava iz oblasti hrvatskog muzikog folklora, kao
to su Ojkanje (1915), Psihologija nae puke muzike (1934) i dr.,
plodovi su Dobronievih folkloristikih studija. U njima nije
samo upozorio na pojedine probleme, nego ih je pokuao i
nauno razraditi i rijeiti.
D. zauzima istaknuto mjesto u razvoju hrvatske muzike
kulture, prvenstveno kao uporan i dosljedan inicijator i ideolog,
iji je stav esto izazivao otre polemike. No i njegove su najus-
pjelije kompozicije vaan prilog naoj suvremenoj muzici, pa je
Dobronievo djelovanje imalo ne samo teoretsko, nego i praktino
znaenje, osobito u razdoblju kada je hrvatska muzika prekinula
s poneto diletantskom pseudoromant ikom prethodnoga raz-
doblja i krenula novim putovima.
DJELA. ORKESTRALNA. Osam si mfonija: I, Vigorosa, 1937; II, Can-
tabile, 1941; III, Dolorosa, 194244; IV, Vittoriosa, 1945; V, Enfatica, 1949;
VI, Maestosa, 1952; VII, Pria, 1953 i VIII, Funebre e trionfale, 1954. Sinfo-
nietta giocosa, 1938; koncert za violinu i orkestar, 1953; Concertino za viol inu i
orkestar, 1926; Karneval, 1913 (Zagreb, 5. II 1916); Pjesme mjeseca maja, 1915;
Jugoslovenski simfonijski plesovi, 1932; Hrvatski kraljevi, 1944; Danteov put,
194655; Legenda, 1948; Iz vojnikog ivota. Osam suit a: Dalmatinska sere-
nada; Jugoslavenska suita; Dubravka; Svatovi; Vjenaja pamjat; Komedija od
Raskola; Dalmatinska suita i Medumurska suita. Pet Hrvatskih rapsodija: Uz
Jadran; rez Zagorje zelene; Lepo nae Aieumurje; Slavonijo, zeml jo pleme-
nita i S onu stranu Drave. Moja pjesma; S naeg juga. Za gudaki orkestar: Jelonski
tonci, 1938 (Zagreb, 8. III 1939; jedno od najpopul arnijih i najuspjel ijih
Dobronievih djela) i Ugoaji, 1941. KOMORNA: pet gudakih kvarteta: I,
Pjesma srodnih dua, 1917; II,Pjesma snage i bola, 1924; III, Pjesmarado-vanja i
milote, 1925; IV, Pjesma moje mladosti, 1947 i V, Pjesma bezbrinosti, 1947.
Dvije kompozicije za kvartet viola: Ugoaji i Prie iz mog zaviaja; dvije
kompozicije za dvije violine: Impresije iz Jugoslavije i Razbibriga; dva klavirska
t rija (I, En famille); klavirski kvintet Bosanska rapsodija; duhaki kvintet So-
natina pastorala; Pastirska igra za obou i engleski rog; dvije kompozicije za
duhaki kvint et i kl avir: Dubravka i Moja pjesma. Za klavir i violinu: Sonata
rustica e giocosa, 1935; Sonatina, 1948; Skice iz Hrvatskog primorja; Divertisse-
tnent i Divertimento. Za violonelo i klavir: sonata; suita; Jugoslavenska ba-
lada i Iz jugoslavenske puke melodike. Sonata za fagot i kl avir; Skice s otoka
Hvara za obou i klavir; Sonata cantabile e giocosa za harfu i gudaki orkestar,
1940. U dokonici za viol inu solo; sonatina za violonelo solo. KLAVIRSKA,
Tri suit e: Naa Lelja; Naa Rajka i Nas Drako. Intermezzo; Uspomene iz dje-
tinjstva; Serenada mog ivota; Iz Hercegovine; Iz Medumurja; Jugoslavenski
puki plesovi; Jugoslavenske puke popijevke; Seljake popijevke iz Jugoslavije
za djecu; Seljake boine popijevke iz Medumurja; Scherzoso; Iz puka; Zamah;
Capriccioso; Iz djejeg kolskog ivota; Iz vojnikog ivota. DRAMSKA.
Tr inaest opera: Dubrovaki diptihon, scenska simfonija, 1917 (prema Vojno-
vievu Sutonu i Drievoj Noveli od Stanca); Mara, muziko-scenski misterij,
1928 (prema Begovievu Bojem ovjeku); Udovica Rolinka, 1931 (Zagreb, 23.
V 1934; prema ist oimenoj drami C. Golara); Poar strast i, muziko-scen-ska
dramatika, 1933 (prema ist oimenoj drami J. Kosora); Goran (pod nazivom Rka,
Zagreb, 1. XII 1938; pr ema drami P. Pet rovia); Ekvinocij, scenska simfonija,
1938 (prema istoimenoj drami I. Vojnovia); Badnje vee, muziko--scenski
mister ij (po vlast it oj osnovi, l ibreto V. Rabadan); Ognjite, mist erij 1942
(prema istoimenom romanu M. Budaka); Pokladna no, monoopera za barit on,
1945 (Rijeka, 19. II 1955; prema drami Njegova kraljica Z. Veljaia); Sluga
Jernej, scenski orat orij, 1946 (prema I. Cankaru); Vjenaja pamjat, komina
opera, 1947 (prema aktovci Medvjed A. Cehova i pripovijesti Vij N. Gogol ja);
Mati , muziko-scenska epika, 1948 (prema pripovijest i M. Gor kog) i Mali
kadija, muziko-scenska pria (navlast it i l ibreto). Pet bal eta: Divkonjic, 1925;
Pobuna limunove ete; Pobratimski darovi, 1930; Dubrovaka pastorala, 1951 i
Kosi treni vojnik, 1952. Scenska muzika: za Gundul ievu Dubravku, 1922; za
Betlehemsku zvijezdu, 1929 (crkveno prikazanje nepoznatoga dubrovakog
aut ora iz XVI st .); za puku dramu Z. Kolar i-Kiur Neeljeni zet, 1946; za
Komediju od Raskota, 1950 (jel anska sel jaka komedija nepoznatoga autora iz
XVI st .l . VOKALNA. Dvanaest kant at a: Suit a pastorala, 1915; Lijepa naa
domovina, 1919; Boe pravde, 1921; Motet, 1922; Kraljevi Marko, 1927; Od
poroda Jezusova, 1933; Slike iz Poara strasti, 1934; Iz ivota moga naroda,
1936; Stabat Mater, 1937; Beg Ivan-beg i vjerna ljuba; Na Kordunu, 1949 i
Napr'jed, 1951. Dvije komorne kantate za solo, muki zbor i klavir: a se ono beli i
U ropstvu. Snatrenja za tenor i orkestar; est jugoslavenskih narodnih pjesama za tenor
i orkestar; ciklus Hajduk za glas i orkestar. Mjeovit i zborovi: Pjesme neostvarene
ljubavi; Pjesme ostvarene ljubavi; Pjesme dodolske; Gospoda svatovi; Iz Slavonije;
oban i Sojica; Stekoh mua kolik pua; Drue Tito; Svatovanje; I kl ie
divojka i Mi smo doli kol endati . Dvije vokalne rapsodije za mjeovit i zbor :
Dalmatinska i Crnogorska. Muki zborovi: I z naih strana; Viline pjesme; Glas
grobova; Jogunica; Mantinjada; Na rad!; Crnogorac Crno-gorki; Gupca muka
eta i Pod ponistrom. enski zborovi: Ptii poju i Pridragi ' jubi moj. Djeji
zborovi : udna druba i Majka i dijete. Partizanska suita za dva gl asa i kl avir;
Primorica za djeji gl as, kl avir i viol inu; Seljake popijevke iz hrvatskih krajeva
i Bosne i Hercegovine za glas i komorni orkestar. Solo-pjesme uz kl avir (cikl usi) :
Sumorni akordi; Primavera; Rua a motyl; Snoviaji djevojaki; Dilberke; Sa
sela; Od sv. Petra; Meumurske djeje popijevke i igre; Divojake pisme s otoka
Hvara; Momake pisme s otoka Hvara i Lune popevke. CRKVENA:
Staroslavenska misa za muki zbor i orgul je, 1933; Misa za mrtve na osnovu
korala iz Kraljevice, 1936; alobna pjesma za enski zbor i orgul je; Boine
popijevke za djeji i enski zbor. Obradbe: Jugoslavenske puke popijevke za
mjeoviti zbor, za glas i klavir, za enski glas i klavir, za 2-gl asni djeji zbor.
Obradbe za orkest ar i tamburaki zbor: Dalmatinski plesovi; Stari plesovi u
novom ruhu; Slavonsko-vojvoanski plesovi. Uredio zbirku Pjesmarica
(Jugoslavenske narodne popijevke), 1922. SPISI: Nae glazbene prilike i
neprilike, 1908; Predavanja iz povijesti i estetike muzike, 1908; Muzii
1922; Ojkanje, Zbornik za narodni ivot i obiaje JA, 1915, 20/ I; Ps
nae puke muzike, Vjesnik Etnografskog muzeja u Zagrebu, 1934;
ibid., 1936; Doprinos Istre hrvatskoj glazbi; l anci; eseji; krit ike; biljes
lemike i dr.
LIT. : M. ukovi, O jednom naem glazbeniku, Hrvatska sl obod
B. Ivaki, Jubilej Antuna Dobronia, Obzor, 1938, 105. P. Mi
Proslava 60-godinjice Antuna Dobronia, Knjievnik, 1938. /. 1
-Ronjgov, Linost i djel o Antuna Dobronia, Novost i, 1938, 330. i
Duh i bilo zemlje, Vjesnik, 8. X 1953- K. Kovaevi, Antun Dobron
turni radnik, 1956, 12. Isti, Antun Dobroni, Uiteljska kola Zadai
1956, Zadar 1956. J. Jurai-Turk, Antun Dobroni kao muziki
krit iar (diplomska radnja u arhivu Muzike akademije u Zagrebu) , :
K. Kovaevi, Hrvat ski kompozit ori i njihova djela, Zagreb 1966. L
ziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. K
DOBRONI-MAZZONI, Rajka, harfistica (Zagreb, 2
1922 ). Ki kompozitora Antuna Dobronia. Zavrila
farmacije. Na srednjoj koli Muzike akademije u Zagrebi
nica L. Holubove, studij harfe zavrila 1966 na Akaden
glasbo u Ljubljani (J. Portograndi). Od 1941 lan opernog
stra Hrvatskoga narodnog kazalita i od 1962 istodobno pi
na muzikoj koli Blagoje Bersa u Zagrebu. Kao koncerta
stupa solistiki i uz orkestralnu pratnju, a istie se i svoji
mornim nastupima. K.
DOBRONJI, Ljudevit, violinist (Vjatka, SSSR, 5. IX 19
Studij violine zavrio na Muzikoj akademiji u Zagret
Huml). God. 193843 i 194750 koncertni majstor Zagn
opere, 194347 i od 1950 na istom poloaju u bekoj Dr
operi. Violinist visokih umjetnikih kvaliteta, izrazite vi
nosti i iskonskog temperamenta koncertirao je solistiki
pratnju orkestra te se posebno za^gao za djela hrvatskih
pozitora. K.
DOBROVEN, Yssaye Aleksandrovi, ruski diriger
janist i kompozitor (Ninij Novgorod, 27. II 1894
9. XII 1953). Na Konzervatoriju u Moskvi zavrio studij ]
(K. N. Igumnov) i kompozicije (I. Tanjejev); u klaviru s
vravao kod L. Godovvskog u Beu. Od 1913 djelovao u A
kao koncertant, muziki pedagog i dirigent Boljog teatra; n
24 na Dresdenskoj operi (tamo dirigira njemaku prei
Borisa Godunova M. P. Musorgskog), od 1924 dirigent
opere u Berlinu i umjetniki rukovodilac Filharmonijskih
cerata u Dresdenu. God. 192728 prvi dirigent Narodne
u Sofiji, 1930 vodi Muzejske koncerte u Frankfurtu na
J93
0
35 koncerte Simfonijskog orkestra u San Francis
zatim gostuje u Milanu, Rimu, Veneciji i Budimpeti. Od
vodio je Orkestralno drutvo u Goteborgu i od 1940 bi>
lan gost opere u Stockholmu. Kao operni i simfonijski di
nastupao u Evropi i Americi. Nadovezujui na J. Brahm;
se u svojim kompozicijama inspirirao muzikom ruskih 1
XIX st.
DJELA: koncert za klavir i orkestar u cis-molu. Dvije sonat e
l inu i kl avir; kompozicije za viol inu. Tri sonat e za klavir. Opei
no, 1922. Solo-pjesme i dr.
LIT.: M. Gorki, Isaj Aleksandrovi Dobroven, Muzikalnaja iznj, i
1964, 24.
DOBROWOLSKI, Andrzej, poljski kompozitor (Lav
IX 1921 ). Muziku uio u Varavi na Visokoj muzikoj
i u Krakovvu (S. Lobaczevvska, A. Malavvski). Od 1954 nas
na Visokoj muzikoj koli u Varavi. Kao dugogodinji gen
sekretar Saveza poljskih kompozitora pridonio razvoju n
u svojoj zemlji. Uz tradicionalna izraajna sredstva u s
djelima slui se i suvremenim tekovinama, osobito s pot
tzv. konkretne muzike.

;

DJELA. ORKESTRALNA: si mfonija, 1955; koncert za fagot J
simfonijske varijacije, 1949; Sielanka, 1950; Burleska, 1951; Fantazja
1951; Mazurek, 1951; 3 minijature Na zvsi, 1951; uvertira, 1951; Marss Nad
strumykiem, 1953; Suita dziecieca, 1953; Suita polska, 1953; U;
popularna, 1954; Passacaille de 40 d 5, 1959; Musique za gudae i 4 s
duhaa, 1964; Musique za gudae, 2 skupine duhaa i 2 zvunika, 1967; I
za orkest ar, 1969. KOMORNA: t rio za obou, klarinet ili fagot, 1956;
za obou, trublju, fagot i kontrabas, 1959. Za kl avir : sonata, 1944;
dziecieca 4-runo, 1953. KONKRETNA: Musique pour bande ma%
n. i, 1962; Musique pour bande magnetique et hautbois solo, 1965. I muzika.
VOKALNA: Kantata za mezzosopran, zbor i orkest ar, 19 zbor i
orkestar: Suita luozva, 1950; 3 pieni' ludome, 1952 i 2 pieni 1 1954.
Solo-pjesme; masovne pjesme. Rasprava Forma sonatozva w si J. Haydna.
DOBRZYNSKI, Ignacy Feliks, poljski kompozitor
manowo, Volinija, 15. II 1807 Varava, 10. X 1867).
uenik Ignaca Dobrzvhskog, autora poznatih poloneza; k
studirao na Konzervatoriju u Varavi kod J. Elsnera. Djt
u Berlinu i do 1852 kao dirigent Varavske opere.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvi je si mf oni je : I, u B- dur u, 1830
u c-molu, 1831; koncert za klavir, 1824; koncert za klarinet. Za klavir i ori
Rondo alta Polacca, 1827 i Introdukcija i Wariacje na temat mazurka. Za ^
i orkestar : Elegija, 1834 i Fantazija, 1840; Andante i Rondo alla Polacca za
1 orkest ar, 1851; Fantazja na temat wlasny za fagot i orkestar, 1834; Fa
za trubl ju i orkestar, 1839; Introdukcija i Wariacje za trombon i orkest ar,
2 uvertire, 1824 i 1834; 2 poloneze, 1835; 2 posmrtna mara, 1840 i 185^
priccio, 1847; Scherzo, 1849. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, u e-
II, 1828 i III, 1830; 2 gudaka kvintet a, 1831 i 1841; gudaki sekst et^
458 DOBRONI DOBRZYftSKI

elemenat bili su ostinati i zadrani tonovi, najvie figuriram,
i to u visokim poloajima; oni se gotovo redovito susreu u nje-
govim djelima. Poseban stav zauzimao je prema operi. Smatrajui
je preivjelom, on je u svakom svom djelu iz te oblasti tragao za
novim mogunostima muziko-scenskog izraavanja. Zbog toga
je i izbjegavao rije opera, i sluio se nazivima kao to su scen-
ska simfonija, muziko-scenski misterij i si. Kao rezultat eks-
perimentiranja u toj muzikoj vrsti nastala je i njegova mono-
opera u tri ina Pokladna no, napisana samo za jedno lice.
Znaajan je i Dobroniev muziko-publicistiki rad. On je
objavio golem broj lanaka, studija i kritika najrazliitijeg ka-
raktera.
Nekoliko rasprava iz oblasti hrvatskog muzikog folklora, kao
to su Ojkanje (1915), Psihologija nae puke muzike (1934) i dr.,
plodovi su Dobronievih folkloristikih studija. U njima nije
samo upozorio na pojedine probleme, nego ih je pokuao i
nauno razraditi i rijeiti.
D. zauzima istaknuto mjesto u razvoju hrvatske muzike
kulture, prvenstveno kao uporan i dosljedan inicijator i ideolog,
iji je stav esto izazivao otre polemike. No i njegove su najus-
pjelije kompozicije vaan prilog naoj suvremenoj muzici, pa je
Dobronievo djelovanje imalo ne samo teoretsko, nego i praktino
znaenje, osobito u razdoblju kada je hrvatska muzika piekinula
s poneto diletantskom pseudoromantikom prethodnoga raz-
doblja i krenula novim putovima.
DJELA. ORKESTRALNA. Osam si mfonija: I, Vigorosa, 1937; II, Can-
tabile, 1941; III, Dolorosa, 194244; IV, Vittoriosa, 1945; V, Enfatica, 1949;
VI, Maestosa, 1952; VII, Pria, 1953 i VIII, Funebre e trionfale, 1954. Sinfo-
nietta giocosa, 1938; koncert za violinu i orkestar, 1953; Concertino za viol inu i
orkestar, 1926; Karneval, 1913 (Zagreb, 5. II 1916); Pjesme mjeseca maja, 1915;
Jugoslovenski simfonijski plesovi, 1932; Hrvatski kraljevi, 1944; Danteov put,
194655; Legenda, 1948; Iz vojnikog ivota. Osam suit a: Dalmatinska sere-
nada; Jugoslavenska suita; Dubravka; Svatovi; Vjenaja pamjat; Komedija od
Raskota; Dalmatinska suita i Medumurska suita. Pet Hrvatskih rapsodija: Uz
Jadran; rez Zagorje zelene; Lepo nae Meumurje; Slavonijo, zemljo pleme~
nita i S onu stranu Drave. Moja pjesma; S naeg juga. Za gudaki orkestar: Jelonski
tonci, 1938 (Zagreb, 8. III 1939; jedno od najpopul arnijih i najuspjel ijih
Dobronievih djela) i Ugoaji, 1941. KOMORNA: pet gudakih kvarteta: I,
Pjesma srodnih ula, 1917; II,Pjesma snage i bola, 1924; III, Pjesmarado-vanja i
milote, 1925; IV, Pjesma moje mladosti, 1947 i V, Pjesma bezbrinosti, 1947.
Dvije kompozicije za kvartet viola: Ugoaji i Prie iz mog zaviaja', dvije
kompozicije za dvije violine: Impresije iz Jugoslavije i Razbibriga; dva klavirska
t rija (I, En famille); klavirski kvintet Bosanska rapsodija; duhaki kvintet So-
natina pastorala; Pastirska igra za obou i engleski rog; dvije kompozicije za
duhaki kvint et i kl avir: Dubravka i Moja pjesma. Za klavir i violinu: Sonata
rustica e giocosa, 1935; Sonatina, 1948; Skice iz Hrvatskog primorja; Divertisse-
ment i Divert imento. Za violonelo i kl avir: sonata; suita; Jugoslavenska ba-
lada i Iz jugoslavenske puke melodike. Sonata za fagot i kl avir; Skice s otoka
Hvara za obou i klavir; Sonata cantabile e giocosa za harfu i gudaki orkestar,
1940. U dokonici za viol inu solo; sonatina za violonelo solo. KLAVIRSKA.
Tri suit e: Naa Lelja; Naa Rajka i Na Drako. Intermezzo; Uspomene iz dje-
tinjstva; Serenada mog ivota; Iz Hercegovine; Iz Medumurja; Jugoslavenski
puki plesovi; Jugoslavenske puke popijevke; Seljake popijevke iz Jugoslavije
za djecu; Seljake boine popijevke iz Medumurja; Scherzoso; Iz puka; Zamah;
Capriccioso; Iz djejeg kolskog ivota; Iz vojnikog ivota. DRAMSKA.
Tr inaest opera: Dubrovaki diptihon, scenska simfonija, 1917 (prema Vojno-
vievu Sutonu i Drievoj Noveli od Slanca); Mara, muziko-scenski misterij,
1928 (prema Begovievu Bojem ovjeku); Udovica Rolinka, 1931 (Zagreb, 23.
V 1934; prema ist oimenoj drami C. Golara); Poar strast i, muziko-scen-ska
dramatika, 1933 (prema ist oimenoj drami J. Kosora); Goran (pod nazivom Rka,
Zagreb, 1. XII 1938; prema drami P. Pet rovia); Ekvinocij, scenska simfonija,
1938 (prema istoimenoj drami I. Vojnovia); Badnje vee, muziko--scenski
mister ij (po vlast it oj osnovi, l ibreto V. Rabadan); Ognjite, mist erij 1942
(prema istoimenom romanu M. Budaka); Pokladna no, monoopera za bariton,
1945 (Rijeka, 19. II 1955; prema drami Njegova kraljica Z. Veljaia); Sluga
Jernej, scenski orat orij, 1946 (prema I. Cankaru); Vjenaja pamjat, komina
opera, 1947 (prema aktovci Medvjed A. Cehova i pripovijesti Vij N. Gogol ja);
Mati , muziko-scenska epika, 1948 (prema pripovijest i M. Gor kog) i Mali
kadija, muziko-scenska pria (navlast it i l ibreto). Pet bal eta: Divkonjic, 1925;
Pobuna limunove ete; Pobratimski darovi, 1930; Dubrovaka pastorala, 1951 i
Kosi treni vojnik, 1952. Scenska muzika: za Gundul ievu Dubravku, 1922; za
Betlehemsku zvijezdu, 1929 (crkveno prikazanje nepoznatoga dubrovakog
aut ora iz XVI st .); za puku dramu Z. Kolar i-Kiur Neeljeni zet, 1946; za
Komediju od Raskota, 1950 (jel anska sel jaka komedija nepoznatoga autora iz
XVI st .l . VOKALNA. Dvanaest kant at a: Suit a pastorala, 1915; Lijepa naa
domovina, 1919; Boe pravde, 1921; Motet, 1922; Kraljevi Marko, 1927; Od
poroda Jezusova, 1933; Slike iz Poara strasti, 1934; Iz ivota moga naroda,
1936; Stabat Mater, 1937; Beg Ivan-beg i vjerna ljuba; Na Kordunu, 1949 i
Napr'jed, 1951. Dvije komorne kantate za solo, muki zbor i klavir: a se ono beli i
U ropstvu. Snatrenja za tenor i orkestar; est jugoslavenskih narodnih pjesama za tenor
i orkestar; ciklus Hajduk za glas i orkestar. Mjeovit i zborovi: Pjesme neostvarene
ljubavi; Pjesme ostvarene ljubavi; Pjesme dodolske; Gospoa svatovi; Iz Slavonije;
oban i Sojica; Stekoh mua kolik pua; Drue Tito; Svatovanje; I kl ie
divojka i Mi smo doli kol endati . Dvije vokalne rapsodije za mjeoviti zbor :
Dalmatinska i Crnogorska. Muki zborovi: I z naih strana; Viline pjesme; Glas
grobova; Jogunica; Mantinjaa; Na rad!; Crnogorac Crno-gorki; Gupca muka
eta i Pod ponistrom. enski zborovi: Ptii poju i Pridragi ' jubi moj. Djeji
zborovi : udna druba i Majka i dijete. Partizanska suita za dva gl asa i kl avir;
Primorica za djeji gl as, kl avir i viol inu; Seljake popijevke iz hrvatskih krajeva
i Bosne i Hercegovine za glas i komorni orkestar. Solo-pjesme uz kl avir (cikl usi) :
Sumorni akordi; Primavera; Rua a motyl; Snovidaji djevojaki; Dilberke; Sa
sela; Od sv. Petra; Meumurske djeje popijevke i igre; Divojake pisme s otoka
Hvara; Momake pisme s otoka Hvara i Lune popevke. CRKVENA:
Staroslavenska misa za muki zbor i orgul je, 1933; Misa za mrtve na osnovu
korala iz Kraljevice, 1936; alobna pjesma za enski zbor i orgul je; Boine
popijevke za djeji i enski zbor. Obradbe: Jugoslavenske puke popijevke za
mjeoviti zbor, za glas i klavir, za enski glas i klavir, za 2-gl asni djeji zbor.
Obradbe za orkest ar i tamburaki zbor: Dalmatinski plesovi; Stari plesovi u
novom ruhu; Slavonsko-vojvoanski plesovi. Uredio zbirku Pjesmarica
(Jugoslavenske narodne popijevke), 1922. SPISI: Nae glazbene prilike i
neprilike, 1908; Predavanja iz povijesti i estetike muzike, 1908; Muzii
1922; Ojkanje, Zbornik za narodni ivot i obiaje JA, 1915, 20/ I; Ps
nae puke muzike, Vjesnik Et nografskog muzeja u Zagrebu, 1934;
ibid., 1936; Doprinos Istre hrvatskoj glazbi; l anci; eseji; krit ike; bilje
lemike i dr.
LIT. : M. ukovi, O jednom naem glazbeniku, Hrvatska sl obod
B. Ivaki, Jubilej Antuna Dobronia, Obzor, 1938, 105. P. Mi
Proslava 60-godinjice Antuna Dobronia, Knjievnik, 1938. /. 1
-Ronjgov, Linost i djelo Ant una Dobronia, Novost i, 1938, 330. 1
Duh i bilo zemlje, Vjesnik, 8. X 1953- K. Kovaevi, Antun Dobron
turni radnik, 1956, 12. Isti, Antun Dobroni, Uitel jska kola Zadat
1956, Zadar 1956. J. Jurai-Turk, Antun Dobroni kao muziki
krit iar (diplomska r adnja u arhivu Muzike akademije u Zagrebu) , :
K. Kovaevi, Hrvat ski kompozit ori i njihova djela, Zagreb 1966. h
ziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. K
DOBRONI-MAZZONI, Rajka, harfistica (Zagreb, 2
1922 ). Ki kompozitora Antuna Dobronia. Zavrila
farmacije. Na srednjoj koli Muzike akademije u Zagrebi
nica L. Holubove, studij harfe zavrila 1966 na Akaden
glasbo u Ljubljani (J. Portograndi). Od 1941 lan opernog
stra Hrvatskoga narodnog kazalita i od 1962 istodobno pi
na muzikoj koli Blagoje Bersa u Zagrebu. Kao koncerta
stupa solistiki i uz orkestralnu pratnju, a istie se i svoji
mornim nastupima. K.
DOBRONJI, Ljudevit, violinist (Vjatka, SSSR, 5. IX 19
Studij violine zavrio na Muzikoj akademiji u Zagret
Huml). God. 193843 i 194750 koncertni majstor Zagr<
opere, 194347 i od 1950 na istom poloaju u bekoj Dr
operi. Violinist visokih umjetnikih kvaliteta, izrazite vi
nosti i iskonskog temperamenta koncertirao je solistiki
pratnju orkestra te se posebno za^gao za djela hrvatskih
pozitora. K.
DOBROVEN, Yssaye Aleksandrovi, ruski diriger
janist i kompozitor (Ninij Novgorod, 27. II 1894
9. XII 1953). Na Konzervatoriju u Moskvi zavrio studij ]
(K. N. Igumnov) i kompozicije (I. Tanjejev); u klaviru s
vravao kod L. Godowskog u Beu. Od 1913 djelovao u A
kao koncertant, muziki pedagog i dirigent Boljog teatra; ]
24 na Dresdenskoj operi (tamo dirigira njemaku prei
Borisa Godunova M. P. Musorgskog), od 1924 dirigent
opere u Berlinu i umjetniki rukovodilac Filharmonijskih
cerata u Dresdenu. God. 192728 prvi dirigent Narodne
u Sofiji, 1930 vodi Muzejske koncerte u Frankfurtu na
J93
0
35 koncerte Simfonijskog orkestra u San Francis
zatim gostuje u Milanu, Rimu, Veneciji i Budimpeti. Od
vodio je Orkestralno drutvo u Goteborgu i od 1940 bi>
lan gost opere u Stockholmu. Kao operni i simfonijski di
nastupao u Evropi i Americi. Nadovezujui na J. Brahm;
se u svojim kompozicijama inspirirao muzikom ruskih 1
XIX st.
DJELA: koncert za klavir i orkestar u cis-mol u. Dvije sonat e
l inu i klavir; kompozicije za viol inu, Tr i sonate za klavir. Opei
no, 1922. Solo-pjesme i dr.
LIT.: M. Gorki, Isaj Al eksandrovi Dobroven, Muzikalnaja iznj, J
1964, 24.
DOBROWOLSKI, Andrzej, poljski kompozitor (Lav
IX 1921 ). Muziku uio u Varavi na Visokoj muzikoj
i u Krakowu (S. Lobaczevvska, A. Malawski). Od 1954 nas
na Visokoj muzikoj koli u Varavi. Kao dugogodinji gen
sekretar Saveza poljskih kompozitora pridonio razvoju n
u svojoj zemlji. Uz tradicionalna izraajna sredstva u s
djelima slui se i suvremenim tekovinama, osobito s pot
tzv. konkretne muzike.

;
DJELA. ORKESTRALNA: si mfonija, 1955; koncert za fagot ,
1
simfonijske varijacije, 1949; Sielanka, 1950; Burleska, 1951; Fantazja
1951; Mazurek, 1951; 3 minijature Na wsi, 1951; uvertira, 1951; Marsz Nad
strumykiem, 1953; Suita dztecieca, 1953; Suita polska, 1953; U;
popularna, 1954; Passacaille de 40 d 5, 1959; Musique za gudae i 4 s
duhaa, 1964; Musique za gudae, 2 skupine duhaa i 2 zvunika, 1967; I
za orkest ar, 1969. KOMORNA: t rio za obou, klarinet ili fagot, 1956;
za obou, trublju, fagot i kontrabas, 1959. Za kl avir : sonata, 1944;
dzieci eca 4-runo, 1953. KONKRETNA: Musique pour bande ma
n. i, 1962; Musique pour bande magnetique et hautbois solo, 1965. I muzika.
VOKALNA: Kantata za mezzosopran, zbor i orkest ar, 19 zbor i
orkestar: Suita luozva, 1950; 3 pieni' ludome, 1952 i 2 pieni 1 1954.
Solo-pjesme; masovne pjesme. Rasprava Forma sonatozva w se J.
Haydna.
DOBRZYNSKI, Ignacy Feliks, poljski kompozitor
manowo, Volinija, 15. II 1807 Varava, 10. X 1867).
uenik Ignaca Dobrzvriskog, autora poznatih poloneza; k
studirao na Konzervatoriju u Varavi kod J. Elsnera. Djt
u Berlinu i do 1852 kao dirigent Varavske opere.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvi je si mf oni je : I, u B- dur u, 1830
u c-molu, 1831; koncert za klavir, 1824; koncert za klarinet. Za klavir i ori
Rondo alla Polacca, 1827 1 Introdukcija i Wariacje na temat mazurka. Za \
i orkestar : Elegija, 1834 i Fantazija, 1840; Andante i Rondo alla Polacca za
1 orkest ar, 1851; Fantazja na temat wlasny za fagot i orkestar, 1834; Fa
za trubl ju i orkestar, 1839; Introdukcija i Wariacje za trombon i orkest ar,
2 uvertire, 1824 i 1834; 2 poloneze, 1835; 2 posmrtna mara, 1840 i 185^
priceio, 1847; Scherzo, 1849. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, u e-
II, 1828 i III, 1830; 2 gudaka kvintet a, 1831 i 1841; gudaki sekst et^
i

458 DOBRONI DOBRZYftSKI

elemenat bili su ostinati i zadrani tonovi, najvie figuriram,
i to u visokim poloajima; oni se gotovo redovito susreu u nje-
govim djelima. Poseban stav zauzimao je prema operi. Smatrajui
je preivjelom, on je u svakom svom djelu iz te oblasti tragao za
novim mogunostima muziko-scenskog izraavanja. Zbog toga
je i izbjegavao rije opera, i sluio se nazivima kao to su scen-
ska simfonija, muziko-scenski misterij i si. Kao rezultat eks-
perimentiranja u toj muzikoj vrsti nastala je i njegova mono-
opera u tri ina Pokladna no, napisana samo za jedno lice.
Znaajan je i Dobroniev muziko-publicistiki rad. On je
objavio golem broj lanaka, studija i kritika najrazliitijeg ka-
raktera.
Nekoliko rasprava iz oblasti hrvatskog muzikog folklora, kao
to su Ojkanje (1915), Psihologija nae puke muzike (1934) i dr.,
plodovi su Dobronievih folkloristikih studija. U njima nije
samo upozorio na pojedine probleme, nego ih je pokuao i
nauno razraditi i rijeiti.
D. zauzima istaknuto mjesto u razvoju hrvatske muzike
kulture, prvenstveno kao uporan i dosljedan inicijator i ideolog,
iji je stav esto izazivao otre polemike. No i njegove su najus-
pjelije kompozicije vaan prilog naoj suvremenoj muzici, pa je
Dobronievo djelovanje imalo ne samo teoretsko, nego i praktino
znaenje, osobito u razdoblju kada je hrvatska muzika prekinula
s poneto diletantskom pseudoromantikom prethodnoga raz-
doblja i krenula novim putovima.
DJELA. ORKESTRALNA. Osam si mfonija: I, Vigorosa, 1937; II, Can-
tabile, 1941; III, Dolorosa, 194244; IV, Vittoriosa, 1945; V, Enfatica, 1949;
VI, Maestosa, 1952; VII, Pria, 1953 i VIII, Funebre e trionfale, 1954. Sinfo-
nietta giocosa, 1938; koncert za violinu i orkestar, 1953; Concertino za viol inu i
orkestar, 1926; Karneval, 1913 (Zagreb, 5. II 1916); Pjesme mjeseca maja, 1915;
Jugoslovenski simfonijski plesovi, 1932; Hrvatski kraljevi, 1944; Danteov put,
194655; Legenda, 1948; Iz vojnikog ivota. Osam suit a: Dalmatinska sere-
nada; Jugoslavenska suita; Dubravka; Svatovi; Vjenaja pamjat; Komedija od
Raskola; Dalmatinska suita i Medumurska suita. Pet Hrvatskih rapsodija: Uz
Jadran; rez Zagorje zelene; Lepo nae Aieumurje; Slavonijo, zemljo plemenita
i S onu stranu Drave. Moja pjesma; S naeg juga. Za gudaki orkestar: Jel onski tonci,
1938 (Zagreb, 8. III 1939; jedno od najpopularnijih i najuspjel ijih Dobronievih
djela) i Ugoaji, 1941. KOMORNA: pet gudakih kvarteta: I, Pjesma srodnih
dua, 1917; II,Pjesma snage i bola, 1924; III, Pjesmarado-vanja i milote, 1925; IV,
Pjesma moje mladosti, 1947 i V, Pjesma bezbrinosti, 1947. Dvije kompozicije za
kvartet viola: Ugoaji i Prie iz mog zaviaja', dvije kompozicije za dvije violine:
Impresije iz Jugoslavije i Razbibriga; dva kl avirska trija (I, En famille); klavirski
kvintet Bosanska rapsodija', duhaki kvint et So-natina pastorala; Pastirska igra
za obou i engleski rog; dvije kompozicije za duhaki kvintet i klavir: Dubravka i
Moja pjesma. Za klavir i viol inu: Sonata rustica e giocosa, 1935; Sonatina, 1948;
Skice iz Hrvatskog primorja; Divertisse* tnent i Divertimento. Za viol onel o i
kl avir: sonata; suita; Jugoslavenska balada i Iz jugoslavenske puke melodike.
Sonata za fagot i klavir; Skice s otoka Hvara za obou i klavir; Sonata cantabile e
giocosa za harfu i gudaki orkestar, 1940. U dokonici za violinu sol o; sonat ina za
violonelo solo. KLAVIRSKA. Tri suite: Naa Lelja; Naa Rajka i Na Drako.
Intermezzo; Uspomene iz djetinjstva; Serenada mog ivota; Iz Hercegovine; Iz
Medumurja; Jugoslavenski puki plesovi; Jugoslavenske puke popijevke;
Seljake popijevke iz Jugoslavije za djecu; Seljake boine popijevke iz
Medumurja; Scherzoso; Iz puka; Zamah; Capriccioso; Iz djejeg kolskog ivota;
Iz vojnikog ivota. DRAMSKA. Trinaest opera: Dubrovaki diptihon, scenska
simfonija, 1917 (prema Vojno- vievu Sutonu i Drievoj Noveli od Stanca);
Mara, muziko-scenski misterij., 1928 (prema Begovievu Bojem ovjeku);
Udovica Rolinka, 1931 (Zagreb, 23. V 1934; prema istoimenoj drami C.
Gol ara); Poar strasti, muziko- scen-ska dramat ika, 1933 (prema istoimenoj
drami J. Kosora); Goran (pod nazivom Rka, Zagreb, 1. XII 1938; pr ema drami
P. Petrovia); Ekvi nocij, scenska simfonija, 1938 (prema istoimenoj drami I.
Vojnovia); Badnje vee, muziko--scenski misterij (po vlast itoj osnovi, l ibret o
V. Rabadan); Ognjite, misterij 1942 (prema istoimenom romanu M. Budaka);
Pokladna no, monoopera za bariton, 1945 (Rijeka, 19. II 1955; prema drami
Njegova kraljica Z. Veljaia); Sluga Jernej, scenski oratorij, 1946 (prema I.
Cankaru); Vjenaja pamjat, komina opera, 1947 (prema akt ovci Medvjed A.
Cehova i pripovijest i Vij N. Gogol ja); Mati , muziko-scenska epika, 1948
(prema pr ipovijest i M. Gor kog) i Mali kadija, muziko-scenska pria (navl ast it i
l ibreto). Pet baleta: Divkonjic, 1925; Pobuna limunove ete; Pobratimski darovi, 1930;
Dubrovaka pastorala, 1951 i Kosit reni vojnik, 1952. Scenska muzika: za
Gundul ievu Dubravku, 1922; za Betlehemsku zvijezdu, 1929 (crkveno
prikazanje nepoznat oga dubrovakog autora iz XVI st .); za puku dramu Z.
Kolari- Kiur Neel jeni zet , 1946; za Komediju od Raskota, 1950 (jelanska
seljaka komedija nepoznatoga aut ora iz XVI st .l . VOKALNA. Dvanaest
kantat a: Sui ta pastorala, 1915; Lijepa naa domovina, 1919; Boe pravde, 1921:
Motet, 1922; Kraljevi Marko, 1927; Od poroda Jezusova, 1933; Slike iz Poara
strasti, 1934; Iz ivota moga naroda, 1936; Stabat Mater, 1937; Beg Ivan-beg i
vjerna ljuba; Na Kordunu, 1949 i Naprijed, 1951. Dvije komorne kantate za sol o,
muki zbor i klavir: a se ono beli i U ropstvu. Snatrenja za tenor i orkestar; est
jugoslavenskih narodnih pjesama za tenor i orkestar; ciklus Hajduk za glas i orkestar.
Mjeoviti zborovi: Pjesme neostvarene ljubavi; Pjesme ostvarene ljubavi; Pjesme
dodolske; Gospoda svatovi; Iz Slavonije; oban i Sojica; Stekoh mua kolik
pua; Drue Tito; Svatovanje; I klie divojka i Mi smo doli kol endati . Dvije
vokalne rapsodije za mjeoviti zbor: Dalmatinska i Crnogorska. Muki zborovi :
Iz naih strana; Viline pjesme; Glas grobova; Jogunica; Mantinjaa; Na rad!;
Crnogorac Crno-gorki; Gupca muka eta i Pod ponistrom. enski zborovi: Ptii
poju i Pridragi ' jubi moj. Djeji zborovi: udna druba i Majka i dijet e.
Partizanska suita za dva gl asa i klavir; Primorica za djeji glas, kl avir i
viol inu; Seljake popijevke iz hrvatskih krajeva i Bosne i Hercegovine za glas i
komorni orkestar. Solo-pjesme uz klavir (ciklusi): Sumorni akordi; Primavera;
Rua a motyl; Snovidaji djevojaki; Dilberke; Sa sela; Od sv. Petra; Meumurske
djeje popijevke i igre; Divojake piame s otoka Hvara; Momake pisme s otoka Hvara
i Lune popevke. CRKVENA: Staroslavenska mi sa za muki zbor i or gul je,
1933; Misa za mrtve na osnovu korala iz Kraljevice, 1936; alobna pjesma za
enski zbor i orgulje; Boine popijevke za djeji i enski zbor. Obradbe:
Jugoslavenske puke popijevke za mjeoviti zbor, za glas i klavir, za enski glas i
klavir, za 2-glasni djeji zbor. Obradbe za orkestar i tamburaki zbor : Dalmatinski
plesovi; Stari plesovi u novom ruhu; Slavonsko-vojvoanski plesovi. Uredio
zbirku Pjesmarica (Jugoslavenske narodne popijevke), 1922. SPISI: Nae
glazbene prilike i
neprilike, 1908; Predavanja iz povijesti i estetike muzike, 1908; Muzic
1922; Ojkanje, Zbornik za narodni ivot i obiaje JA, 1915, 20/ I; Ps
nae puke muzike, Vjesnik Et nografskog muzeja u Zagrebu, 1934;
ibid., I93^> Doprinos Istre hrvatskoj glazbi; l anci; eseji; kritike; bilje
lemike i dr.
LIT. : M. ukovi, O jednom naem glazbeniku, Hrvatska sl obod
B. Ivaki, Jubilej Antuna Dobronia, Obzor, 1938, 105. P. Mi
Proslava 60-godinjice Antuna Dobronia, Knjievnik, 1938. /. 1
-Ronjgov, Linost i djel o Antuna Dobronia, Novost i, 1938, 330. i
Duh i bilo zemlje, Vjesnik, 8. X 1953- K. Kovaevi, Antun Dobron
turni radnik, 1956, 12. Isti, Antun Dobroni, Uiteljska kola Zadai
1956, Zadar 1956. J. Jurai-Turk, Antun Dobroni kao muziki
krit iar (diplomska r adnja u arhivu Muzike akademije u Zagrebu) , :
K. Kovaevi, Hrvat ski kompozit ori i njihova djela, Zagreb 1966. h
ziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. K
DOBRONI-MAZZONI, Rajka, harfistica (Zagreb, 2
1922 ). Ki kompozitora Antuna Dobronia. Zavrila
farmacije. Na srednjoj koli Muzike akademije u Zagrebi
nica L. Holubove, studij harfe zavrila 1966 na Akaden
glasbo u Ljubljani (J. Portograndi). Od 1941 lan opernog
stra Hrvatskoga narodnog kazalita i od 1962 istodobno pi
na muzikoj koli Blagoje Bersa u Zagrebu. Kao koncerta
stupa solistiki i uz orkestralnu pratnju, a istie se i svoji
mornim nastupima. K.
DOBRONJI, Ljudevit, violinist (Vjatka, SSSR, 5. IX 19
Studij violine zavrio na Muzikoj akademiji u Zagret
Huml). God. 193843 i 194750 koncertni majstor Zagr<
opere, 194347 i od 1950 na istom poloaju u bekoj Dr
operi. Violinist visokih umjetnikih kvaliteta, izrazite vi
nosti i iskonskog temperamenta koncertirao je solistiki
pratnju orkestra te se posebno za^gao za djela hrvatskih
pozitora. K.
DOBROVEN, Yssaye Aleksandrovi, ruski diriger
janist i kompozitor (Ninij Novgorod, 27. II 1894
9. XII 1953). Na Konzervatoriju u Moskvi zavrio studij i
(K. N. Igumnov) i kompozicije (I. Tanjejev); u klaviru s
vravao kod L. Godowskog u Beu. Od 1913 djelovao u A
kao koncertant, muziki pedagog i dirigent Boljog teatra; n
24 na Dresdenskoj operi (tamo dirigira njemaku prei
Borisa Godunova M. P. Musorgskog), od 1924 dirigent
opere u Berlinu i umjetniki rukovodilac Filharmonijskih
cerata u Dresdenu. God. 192728 prvi dirigent Narodne
u Sofiji, 1930 vodi Muzejske koncerte u Frankfurtu na
!9335 koncerte Simfonijskog orkestra u San Francis
zatim gostuje u Milanu, Rimu, Veneciji i Budimpeti. Od
vodio je Orkestralno drutvo u Goteborgu i od 1940 bi>
lan gost opere u Stockholmu. Kao operni i simfonijski di
nastupao u Evropi i Americi. Nadovezujui na J. Brahm;
se u svojim kompozicijama inspirirao muzikom ruskih 1
XIX st.
DJELA: koncert za klavir i orkestar u cis-mol u. Dvije sonat e
l inu i kl avir; kompozicije za viol inu, Tri sonat e za klavir. Opei
no, 1922. Solo-pjesme i dr.
LIT.: M. Gorki, Isaj Al eksandrovi Dobroven, Muzikalnaja iznj, J
1964, 24.
DOBROWOLSKI, Andrzej, poljski kompozitor (Lav
IX 1921 ). Muziku uio u Varavi na Visokoj muzikoj
i u Krakovvu (S. Lobaczevvska, A. Malavvski). Od 1954 nas
na Visokoj muzikoj koli u Varavi. Kao dugogodinji gen
sekretar Saveza poljskih kompozitora pridonio razvoju rr
u svojoj zemlji. Uz tradicionalna izraajna sredstva u s
djelima slui se i suvremenim tekovinama, osobito s pot
tzv. konkretne muzike.

;

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1955; koncert za fagot;
simfonijske varijacije, 1949; Sielanka, 1950; Burleska, 1951; Fantazja
1951; Mazurek, 1951; 3 minijature Na zvsi, 1951; uvertira, 1951; Marsz Nad
strumykiem, 1953; Suita dziecieca, 1953; Suita polska, 1953; U;
popularna, 1954; Passacaille de 40 d 5, 1959; Musique za gudae i 4 s
duhaa, 1964; Musique za gudae, 2 skupine duhaa i 2 zvunika, 1967; I
za orkest ar, 1969. KOMORNA: t rio za obou, klarinet ili fagot, 1956;
za obou, trublju, fagot i kontrabas, 1959. Za kl avir : sonata, 1944;
dzieci eca 4-runo, 1953. KONKRETNA: Musique pour bande ma
n. i, 1962; Musique pour bande magnetique et hautbois solo, 1965. I muzika.
VOKALNA: Kantata za mezzosopran, zbor i orkest ar, 19 zbor i
orkestar: Suita ludozva, 1950; 3 pieni' ludome, 1952 i 2 pieni i 1954.
Solo-pjesme; masovne pjesme. Rasprava Forma sonatozva w si J. Haydna.
DOBRZYNSKI, Ignacy Fcliks, poljski kompozitor
manovvo, Volinija, 15. II 1807 Varava, 10. X 1867).
uenik Ignaca Dobrzvnskog, autora poznatih poloneza; k
studirao na Konzervatoriju u Varavi kod J. Elsnera. Djt
u Berlinu i do 1852 kao dirigent Varavske opere.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvi je si mf oni je : I, u B- dur u, 1830
u c-molu, 1831; koncert za klavir, 1824; koncert za klarinet. Za klavir i ori
Rondo alla Polacca, 1827 1 Introdukcija i Wariacje na temat mazurka. Za
1 i orkestar: Elegija, 1834 i Fantazija, 1840; Andante i Rondo alla Polacca
za
1 orkest ar, 1851; Fantazja na temat wlasny za fagot i orkestar, 1834; Fa
za trubl ju i orkestar, 1839; Introdukcija i Wariacje za trombon i orkest ar,
2 uvertire, 1824 i 1834; 2 poloneze, 1835; 2 posmrtna mara, 1840 i 185^
priccio, 1847; Scherzo, 1849. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, u e-
II, 1828 i III, 1830; 2 gudaka kvintet a, 1831 i 1841; gudaki sekst et^
458 DOBRONI DOBRZY&SKI

elemenat bili su ostinati i zadrani tonovi, najvie
figuriram, i to u visokim poloajima; oni se gotovo redovito
susreu u njegovim djelima. Poseban stav zauzimao je prema
operi. Smatrajui je preivjelom, on je u svakom svom djelu iz te
oblasti tragao za novim mogunostima muziko-scenskog
izraavanja. Zbog toga je i izbjegavao rije opera, i sluio se
nazivima kao to su scenska simfonija, muziko-scenski misterij
i si. Kao rezultat eksperimentiranja u toj muzikoj vrsti nastala je
i njegova mono-opera u tri ina Pokladna no, napisana samo
za jedno lice.
Znaajan je i Dobroniev muziko-publicistiki rad. On je
objavio golem broj lanaka, studija i kritika najrazliitijeg ka-
raktera.
Nekoliko rasprava iz oblasti hrvatskog muzikog folklora, kao
to su Ojkanje (1915), Psihologija nae puke muzike (1934) i dr.,
plodovi su Dobronievih folkloristikih studija. U njima nije
samo upozorio na pojedine probleme, nego ih je pokuao i
nauno razraditi i rijeiti.
D. zauzima istaknuto mjesto u razvoju hrvatske muzike
kulture, prvenstveno kao uporan i dosljedan inicijator i ideolog,
iji je stav esto izazivao otre polemike. No i njegove su najus-
pjelije kompozicije vaan prilog naoj suvremenoj muzici, pa je
Dobronievo djelovanje imalo ne samo teoretsko, nego i praktino
znaenje, osobito u razdoblju kada je hrvatska muzika prekinula
s poneto diletantskom pseudoromantikom prethodnoga raz-
doblja i krenula novim putovima.
DJELA. ORKESTRALNA. Osam si mfonija: I, Vigorosa, 1937; II, Can-
tabile, 1941; III, Dolorosa, 194244; IV, Vittoriosa, 1945; V, Enfatica, 1949;
VI, Maestosa, 1952; VII, Pria, 1953 i VIII, Funebre e trionfale, 1954. Sinfo-
nietta giocosa, 1938; koncert za violinu i orkestar, 1953; Concertino 7,& violinu i
orkestar, 1926; Karneval, 1913 (Zagreb, 5. II 1916); Pjesme mjeseca maja, 1915;
Jugoslovenski simfonijski plesovi, 1932; Hrvatski kraljevi, 1944; Danteov put,
194655; Legenda, 1948; Iz vojnikog ivota. Osam suit a: Dalmatinska sere-
nada; Jugoslavenska suita; Dubravka; Svatovi; Vjenaja pamjat; Komedija od
Raskola; Dalmatinska suita i Medumurska suita. Pet Hrvatskih rapsodija: Uz
Jadran; rez Zagorje zelene; Lepo nae Medumurje; Slavoni jo, zeml jo pleme-
nita i S onu stranu Drave. Moja pjesma; S naeg juga. Za gudaki orkestar: Jelonski
tonci, 1938 (Zagreb, 8. III 1939; jedno od najpopul arnijih i najuspjel ijih
Dobronievih djela) i Ugoaji, 1941. KOMORNA: pet gudakih kvarteta: I,
Pjesma srodnih ula, 1917; II,Pjesma snage i bola, 1924; III, Pjesmarado-vanja i
milote, 1925; IV, Pjesma moje mladosti, 1947 i V, Pjesma bezbrinosti, 1947.
Dvije kompozicije za kvartet viola: Ugoaji i Prie iz mog zaviaja', dvije
kompozicije za dvije violine: Impresije iz Jugoslavije i Razbibriga; dva klavirska
trija (I, En famille); klavirski kvintet Bosanska rapsodija; duhaki kvintet So-
natina pastorala; Pastirska igra za obou i engleski rog; dvije kompozicije za
duhaki kvint et i kl avir: Dubravka i Moja pjesma. Za klavir i violinu: Sonata
rustica e giocosa, 1935; Sonatina, 1948; Skice iz Hrvatskog primorja; Divertisse*
ment i Divert imento. Za violonelo i kl avir: sonata; suita; Jugoslavenska ba-
lada i Iz jugoslavenske puke melodike. Sonata za fagot i kl avir; Skice s otoka
Hvara za obou i klavir; Sonata cantabile e giocosa za harfu i gudaki orkestar,
1940. U dokonici za viol inu sol o; sonatina za violonelo solo. KLAVIRSKA.
Tri suite: Naa Lelja; Naa Rajka i Nas Drako. Intermezzo; Uspomene iz dje-
tinjstva; Serenada mog ivota; Iz Hercegovine; Iz Medumurja; Jugoslavenski
puki plesovi; Jugoslavenske puke popijevke; Seljake popijevke iz Jugoslavije
za djecu; Seljake boine popijevke iz Medumurja; Scherzoso; Iz puka; Zamah;
Capriccioso; Iz djejeg kolskog ivota; Iz vojnikog ivota. DRAMSKA.
Tr inaest opera: Dubrovaki diptihon, scenska simfonija, 1917 (prema Vojno-
vievu Sutonu i Drievoj Noveli od Stanca); Mara, muziko-scenski misterij,
1928 (prema Begovievu Bojem ovjeku); Udovica Rolinka, 1931 (Zagreb, 23.
V 1934; prema ist oimenoj drami C. Golara); Poar strast i, muziko-scen-ska
dramatika, 1933 (prema ist oimenoj drami J. Kosora); Goran (pod nazivom Rka,
Zagreb, 1. XII 1938; pr ema drami P. Pet rovia); Ekvinocij, scenska simfonija,
1938 (prema istoimenoj drami I. Vojnovia); Badnje vee, muziko--scenski
mister ij (po vlast it oj osnovi, l ibreto V. Rabadan); Ognjite, mist erij 1942
(prema istoimenom romanu M. Budaka); Pokladna no, monoopera za bariton,
1945 (Rijeka, 19. II 1955; prema drami Njegova kraljica Z. Veljaia); Sluga
Jernej, scenski orat orij, 1946 (prema I. Cankaru); Vjenaja pamjat, komina
opera, 1947 (prema aktovci Medvjed A. Cehova i pripovijesti Vij N. Gogol ja);
Mati , muziko-scenska epika, 1948 (prema pripovijest i M. Gor kog) i Mali
kadija, muziko-scenska pria (navlast it i l ibreto). Pet bal eta: Divkonjic, 1925;
Pobuna limunove ete; Pobratimski darovi, 1930; Dubrovaka pastorala, 1951 i
Kosi treni vojnik, 1952. Scenska muzika: za Gundul ievu Dubravku, 1922; za
Betlehemsku zvijezdu, 1929 (crkveno prikazanje nepoznatoga dubrovakog
aut ora iz XVI st .); za puku dramu Z. Kolar i-Kiur Neeljeni zet, 1946; za
Komediju od Raskola, 1950 (jel anska sel jaka komedija nepoznatoga autora iz
XVI st .l . VOKALNA. Dvanaest kant at a: Suit a pastorala, 1915; Lijepa naa
domovina, 1919; Boe pravde, 1921: Motet, 1922; Kraljevi Marko, 1927; Od
poroda Jezusova, 1933; Slike iz Poara strasti, 1934; Iz ivota moga naroda,
1936; Stabat Mater, 1937; Beg Ivan-beg i vjerna ljuba; Na Kordunu, 1949 i
Naprijed, 1951. Dvije komorne kantate za solo, muki zbor i klavir : a se ono beli i
U ropstvu. Snatrenja za tenor i orkestar; est jugoslavenskih narodnih pjesama za tenor
i orkestar; ciklus Hajduk za glas i orkestar. Mjeovit i zborovi: Pjesme neostvarene
ljubavi; Pjesme ostvarene ljubavi; Pjesme dodolske; Gospoda svatovi; Iz Slavonije;
oban i Sojica; Stekoh mua kolik pua; Drue Tito; Svatovanje; I kl ie
divojka i Mi smo doli kol endati . Dvije vokalne rapsodije za mjeoviti zbor :
Dalmatinska i Crnogorska. Muki zborovi: I z naih strana; Viline pjesme; Glas
grobova; Jogunica; Mantinjada; Na rad!; Crnogorac Crno-gorki; Gupca muka
eta i Pod ponistrom. enski zborovi: Ptii poju i Pridragi ' jubi moj. Djeji
zborovi : udna druba i Majka i dijete. Partizanska suita za dva gl asa i kl avir;
Primorica za djeji gl as, kl avir i viol inu; Seljake popijevke iz hrvatskih krajeva
i Bosne i Hercegovine za glas i komorni orkestar. Solo-pjesme uz kl avir (cikl usi) :
Sumorni akordi; Primavera; Rua a motyl; Snoviaji djevojaki; Dilberke; Sa
sela; Od sv. Petra; Meumurske djeje popijevke i igre; Divojake piame s otoka
Hvara; Momake pisme s otoka Hvara i Lune popevke. CRKVENA:
Staroslavenska misa za muki zbor i orgul je, 1933; Misa za mrtve na osnovu
korala iz Kraljevice, 1936; alobna pjesma za enski zbor i orgul je; Boine
popijevke za djeji i enski zbor. Obradbe: Jugoslavenske puke popijevke za
mjeoviti zbor, za glas i klavir, za enski glas i klavir, za 2-gl asni djeji zbor.
Obradbe za orkest ar i tamburaki zbor: Dalmatinski plesovi; Stari plesovi u
novom ruhu; Slavonsko-vojvoanski plesovi. Uredio zbirku Pjesmarica
(Jugoslavenske narodne popijevke), 1922. SPISI: Nae glazbene prilike i
neprilike, 1908; Predavanja iz povijesti i estetike muzike, 1908; Muzic
1922; Ojkanje, Zbornik za narodni ivot i obiaje JA, 1915, 20/ I; Ps
nae puke muzike, Vjesnik Etnografskog muzeja u Zagrebu, 1934; .
ibid., I93^> Doprinos Istre hrvatskoj glazbi; lanci; eseji; kritike; bil je
lemike i dr.
LIT. : M. ukovi, O jednom naem glazbeniku, Hrvatska sl obod
B. Ivaki, Jubilej Antuna Dobronia, Obzor, 1938, 105. P. Mi
Proslava 60-godinjice Antuna Dobronia, Knjievnik, 1938. /. t
-Ronjgov, Linost i djel o Antuna Dobronia, Novost i, 1938, 330. i
Duh i bilo zemlje, Vjesnik, 8. X 1953. K. Kovaevi, Ant un Dobron
turni radnik, 1956, 12. Isti, Antun Dobroni, Uiteljska kola Zadai
1956, Zadar 1956. J. Jurai-Turk, Antun Dobroni kao muziki
krit iar (diplomska r adnja u arhivu Muzike akademije u Zagrebu) ,
K. Kovaevi, Hrvat ski kompozitori i njihova djel a, Zagreb 1966. I:
ziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. K
DOBRONI-MAZZONI, Rajka, harfistica (Zagreb, 2
1922 ). Ki kompozitora Antuna Dobronia. Zavrila
farmacije. Na srednjoj koli Muzike akademije u Zagrebi
nica L. Holubove, studij harfe zavrila 1966 na Akaden
glasbo u Ljubljani (J. Portograndi). Od 1941 lan opernog
stra Hrvatskoga narodnog kazalita i od 1962 istodobno pi
na muzikoj koli Blagoje Bersa u Zagrebu. Kao koncerta
stupa solistiki i uz orkestralnu pratnju, a istie se i svoji
mornim nastupima. K.
DOBRONJI, Ljudevit, violinist (Vjatka, SSSR, 5. IX 19
Studij violine zavrio na Muzikoj akademiji u Zagret
Huml). God. 193843 i 194750 koncertni majstor Zagr<
opere, 194347 i od 1950 na istom poloaju u bekoj Dr
operi. Violinist visokih umjetnikih kvaliteta, izrazite vi
nosti i iskonskog temperamenta koncertirao je solistiki
pratnju orkestra te se posebno zalagao za djela hrvatskih
pozitora. K.
DOBROVEN, Yssaye Aleksandrovi, ruski diriger
janist i kompozitor (Ninij Novgorod, 27. II 1894
9. XII 1953). Na Konzervatoriju u Moskvi zavrio studij 1
(K. N. Igumnov) i kompozicije (I. Tanjejev); u klaviru s
vravao kod L. Godowskog u Beu. Od 1913 djelovao u A
kao koncertant, muziki pedagog i dirigent Boljog teatra; J
24 na Dresdenskoj operi (tamo dirigira njemaku prei
Borisa Godunova M. P. Musorgskog), od 1924 dirigent
opere u Berlinu i umjetniki rukovodilac Filharmonijskih
cerata u Dresdenu. God. 192728 prvi dirigent Narodne
u Sofiji, 1930 vodi Muzejske koncerte u Frankfurtu na
!9335 koncerte Simfonijskog orkestra u San Francis
zatim gostuje u Milanu, Rimu, Veneciji i Budimpeti. Od
vodio je Orkestralno drutvo u Goteborgu i od 1940 bi'
lan gost opere u Stockholmu. Kao operni i simfonijski di
nastupao u Evropi i Americi. Nadovezujui na J. Brahm;
se u svojim kompozicijama inspirirao muzikom ruskih \
XIX st.
DJELA: koncert za klavir i orkestar u cis-mol u. Dvije sonat e
l inu i kl avir; kompozicije za viol inu. Tri sonat e za klavir. Opei
no, 1922. Solo-pjesme i dr.
LIT.: M. Gorki, Isaj Al eksandrovi Dobroven, Muzikalnaja iznj, J
1964, 24.
DOBROWOLSKI, Andrzej, poljski kompozitor (Lav
IX 1921 ). Muziku uio u Varavi na Visokoj muzikoj
i u Krakowu (S. Lobaczevvska, A. Malawski). Od 1954 nas
na Visokoj muzikoj koli u Varavi. Kao dugogodinji gen
sekretar Saveza poljskih kompozitora pridonio razvoju n
u svojoj zemlji. Uz tradicionalna izraajna sredstva u s
djelima slui se i suvremenim tekovinama, osobito s pot
tzv. konkretne muzike.

;

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1955; koncert za fagot ,
simfonijske varijacije, 1949; Sielanka, 1950; Burleska, 1951; Fantazja
1951; Mazurek, 1951; 3 minijature Na zvsi, 1951; uvertira, 1951; Marsz Nad
strumykiem, 1953; Suita dziecieca, 1953; Suita polska, 1953; U;
popularna, 1954; Passacaille de 40 d 5, 1959; Musique za gudae i 4 s
duhaa, 1964; Musique za gudae, 2 skupine duhaa i 2 zvunika, 1967; I
za orkest ar, 1969. KOMORNA: t rio za obou, klarinet ili fagot, 1956;
za obou, trublju, fagot i kontrabas, 1959. Za kl avir : sonata, 1944;
dzieci eca 4-runo, 1953. KONKRETNA: Musique pour bande ma
n. 1, 1962; Musique pour bande magnetique et hautbois solo, 1965. I muzika.
VOKALNA: Kantata za mezzosopran, zbor i orkest ar, 19 zbor i
orkestar: Suita ludozva, 1950; 3 pieniludome, 1952 i 2 pieni < 1954.
Solo-pjesme; masovne pjesme. Rasprava Forma sonatozva tv se J. Haydna.
DOBRZYNSKI, Ignacy Feliks, poljski kompozitor
manowo, Volinija, 15. II 1807 Varava, 10. X 1867).
uenik Ignaca Dobrzvnskog, autora poznatih poloneza; k
studirao na Konzervatoriju u Varavi kod J. Elsnera. Dje
u Berlinu i do 1852 kao dirigent Varavske opere.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvi je si mf oni je : I, u B- dur u, 1830
u c-molu, 1831; koncert za klavir, 1824; koncert za klarinet. Za klavir i ori
Rondo alla Polacca, 1827 1 Introdukcija i Wariacje na temat mazurka. Z,& \
i orkestar : Elegija, 1834 i Fantazija, 1840; Andante i Rondo alla Polacca za
1 orkest ar, 1851; Fantazja na temat wlasny za fagot i orkestar, 1834; Fa
za trubl ju i orkestar, 1839; Introdukcija i Wariacje za trombon i orkest ar,
2 uvertire, 1824 i 1834; 2 poloneze, 1835; 2 posmrtna mara, 1840 i 185^
priceio, 1847; Scherzo, 1849. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, u e-
II, 1828 i III, 1830; 2 gudaka kvintet a, 1831 i 1841; gudaki sekst et^
458 DOBRONI DOBRZY&SKI

elemenat bili su ostinati i zadrani tonovi, najvie
figuriram, i to u visokim poloajima; oni se gotovo redovito
susreu u njegovim djelima. Poseban stav zauzimao je prema
operi. Smatrajui je preivjelom, on je u svakom svom djelu iz te
oblasti tragao za novim mogunostima muziko-scenskog
izraavanja. Zbog toga je i izbjegavao rije opera, i sluio se
nazivima kao to su scenska simfonija, muziko-scenski misterij
i si. Kao rezultat eksperimentiranja u toj muzikoj vrsti nastala je
i njegova mono-opera u tri ina Pokladna no, napisana samo
za jedno lice.
Znaajan je i Dobroniev muziko-publicistiki rad. On je
objavio golem broj lanaka, studija i kritika najrazliitijeg ka-
raktera.
Nekoliko rasprava iz oblasti hrvatskog muzikog folklora, kao
to su Ojkanje (1915), Psihologija nae puke muzike (1934) i dr.,
plodovi su Dobronievih folkloristikih studija. U njima nije
samo upozorio na pojedine probleme, nego ih je pokuao i
nauno razraditi i rijeiti.
D. zauzima istaknuto mjesto u razvoju hrvatske muzike
kulture, prvenstveno kao uporan i dosljedan inicijator i ideolog,
iji je stav esto izazivao otre polemike. No i njegove su najus-
pjelije kompozicije vaan prilog naoj suvremenoj muzici, pa je
Dobronievo djelovanje imalo ne samo teoretsko, nego i praktino
znaenje, osobito u razdoblju kada je hrvatska muzika prekinula
s poneto diletantskom pseudoromantikom prethodnoga raz-
doblja i krenula novim putovima.
DJELA. ORKESTRALNA. Osam simfonija: I, Vigorosa, 1937; II, Can~
tabile, 1941; III, Dolorosa, 194244; IV, Vittoriosa, 1945; V, Enfatica, 1949;
VI, Maestosa, 1952; VII, Pria, 1953 i VIII, Funebre e trionfale, 1954. Sinfo-
nietta giocosa, 1938; koncert za violinu i orkestar, 1953; Concertino za viol inu i
orkestar, 1926; Karneval, 1913 (Zagreb, 5. II 191c); Pjesme mjeseca maja, 1915;
Jugoslovenski simfonijski plesovi, 1932; Hrvatski kraljevi, 1944; Danteov put,
194655; Legenda, 1948; Iz vojnikog ivota. Osam suit a: Dalmatinska sere-
nada; Jugoslavenska suita; Dubravka; Svatovi; Vjenaja pamjat; Komedija od
Raskola; Dalmatinska suita i Medumurska suita. Pet Hrvatskih rapsodija: Uz
Jadran; rez Zagorje zelene; Lepo nae Medumurje; Slavoni jo, zeml jo pleme-
nita i S onu stranu Drave. Moja pjesma; S naeg juga. Za gudaki orkestar: Jelonski
tonci, 1938 (Zagreb, 8. III 1939; jedno od najpopul arnijih i najuspjel ijih
Dobronievih djela) i Ugoaji, 1941- KOMORNA: pet gudakih kvarteta: I,
Pjesma srodnih ula, 1917; H,Pjesma snage i bola, 1924; III, Pjesmarado-vanja i
milote, 1925; IV, Pjesma moje mladosti, 1947 i V, Pjesma bezbrinosti, 1947.
Dvije kompozicije za kvartet viola: Ugoaji i Prie iz mog zaviaja', dvije
kompozicije za dvije violine: Impresije iz Jugoslavije i Razbibriga; dva klavirska
trija (I, En famille); klavirski kvintet Bosanska rapsodija; duhaki kvintet So-
natina pastorala; Pastirska igra za obou i engleski rog; dvije kompozicije za
duhaki kvint et i kl avir: Dubravka i Moja pjesma. Za klavir i violinu: Sonata
rustica e giocosa, 1935; Sonatina, 1948; Skice iz Hrvatskog primorja; Divertisse*
ment i Divert imento. Za violonelo i kl avir: sonata; suita; Jugoslavenska ba-
lada i Iz jugoslavenske puke melodike. Sonata za fagot i kl avir; Skice s otoka
Hvara za obou i klavir; Sonata cantabile e giocosa za harfu i gudaki orkestar,
1940. U dokonici za viol inu solo; sonatina za violonelo solo. KLAVIRSKA.
Tri suite: Naa Lelja; Naa Rajka i Nas Drako. Intermezzo; Uspomene iz dje-
tinjstva; Serenada mog ivota; Iz Hercegovine; Iz Medumurja; Jugoslavenski
puki plesovi; Jugoslavenske puke popijevke; Seljake popijevke iz Jugoslavije
za djecu; Seljake boine popijevke iz Medumurja; Scherzoso; Iz puka; Zamah;
Capriccioso; Iz djejeg kolskog ivota; Iz vojnikog ivota. DRAMSKA.
Tr inaest opera: Dubrovaki diptihon, scenska simfonija, 1917 (prema Vojno-
vievu Sutonu i Dr ievoj Novel i od Slanca); Mara, muziko-scenski mist erij.,
1928 (prema Begovievu Bojem ovjeku); Udovica Rolinka, 1931 (Zagreb, 23.
V 1934; prema ist oimenoj drami C. Golara); Poar strast i, muziko-scen-ska
dramatika, 1933 (prema ist oimenoj drami J. Kosora); Goran (pod nazivom Rka,
Zagreb, 1. XII 1938; prema drami P. Pet rovia); Ekvinocij, scenska simfonija,
1938 (prema istoimenoj drami I. Vojnovia); Badnje vee, muziko--scenski
mister ij (po vlast it oj osnovi, l ibreto V. Rabadan); Ognjite, mist erij 1942
(prema istoimenom romanu M. Budaka); Pokladna no, monoopera za bariton,
1945 (Rijeka, 19. II 1955; prema drami Njegova kraljica Z. Veljaia); Sluga
Jernej, scenski orat orij, 1946 (prema I. Cankaru); Vjenaja pamjat, komina
opera, 1947 (prema aktovci Medvjed A. Cehova i pripovijesti Vij N. Gogol ja);
Mati , muziko-scenska epika, 1948 (prema pripovijest i M. Gor kog) i Mali
kadija, muziko-scenska pria (navlast it i l ibreto). Pet bal eta: Divkonjic, 1925;
Pobuna limunove ete; Pobratimski darovi, 1930; Dubrovaka pastorala, 1951 i
Kosi treni vojnik, 1952. Scenska muzika: za Gundul ievu Dubravku, 1922; za
Betlehemsku zvijezdu, 1929 (crkveno prikazanje nepoznatoga dubrovakog
aut ora iz XVI st .); za puku dramu Z. Kolari- Kiur Neeljeni zet, 1946; za
Komediju od Raskola, 1950 (jel anska sel jaka komedija nepoznatoga autora iz
XVI st .l . VOKALNA. Dvanaest kant at a: Suit a pastorala, 1915; Lijepa naa
domovina, 1919; Boe pravde, 1921: Motet, 1922; Kraljevi Marko, 1927; Od
poroda Jezusova, 1933; Slike iz Poara strasti, 1934; Iz ivota moga naroda,
1936; Stabat Mater, 1937; Beg Ivan-beg i vjerna ljuba; Na Kordunu, 1949 i
Naprijed, 1951. Dvije komorne kantate za solo, muki zbor i klavir : a se ono beli i
U ropstvu. Snatrenja za tenor i orkestar; est jugoslavenskih narodnih pjesama za tenor
i orkestar; ciklus Hajduk za glas i orkestar. Mjeovit i zborovi: Pjesme neostvarene
ljubavi; Pjesme ostvarene ljubavi; Pjesme dodolske; Gospoda svatovi; Iz Slavonije;
oban i Sojica; Stekoh mua kolik pua; Drue Tito; Svatovanje; I kl ie
divojka i Mi smo doli kol endati . Dvije vokalne rapsodije za mjeoviti zbor :
Dalmatinska i Crnogorska. Muki zborovi: I z naih strana; Viline pjesme; Glas
grobova; Jogunica; Mantinjada; Na rad!; Crnogorac Crno-gorki; Gupca muka
eta i Pod ponistrom. enski zborovi: Ptii poju i Pridragi ' jubi moj. Djeji
zborovi : udna druba i Majka i dijete. Partizanska suita za dva gl asa i kl avir;
Primorica za djeji gl as, kl avir i viol inu; Seljake popijevke iz hrvatskih krajeva
i Bosne i Hercegovine za glas i komorni orkestar. Solo-pjesme uz kl avir (cikl usi) :
Sumorni akordi; Primavera; Rua a motyl; Snovidaji djevojaki; Dilberke; Sa
sela; Od sv. Petra; Meumurske djeje popijevke i igre; Divojake piame s otoka
Hvara; Momake pisme s otoka Hvara i Lune popevke. CRKVENA:
Staroslavenska misa za muki zbor i orgul je, 1933; Misa za mrtve na osnovu
korala iz Kraljevice, 1936; alobna pjesma za enski zbor i orgul je; Boine
popijevke za djeji i enski zbor. Obradbe: Jugoslavenske puke popijevke za
mjeoviti zbor, za glas i klavir, za enski glas i klavir, za 2-gl asni djeji zbor.
Obradbe za orkest ar i tamburaki zbor: Dalmatinski plesovi; Stari plesovi u
novom ruku; Slavonsko-vojvoanski plesovi. Uredio zbirku Pjesmarica
(Jugoslavenske narodne popijevke), 1922. SPISI: Nae glazbene prilike i
neprilike, 1908; Predavanja iz povijesti i estetike muzike, 1908; Muzic
1922; Ojkanje, Zbornik za narodni ivot i obiaje JA, 1915, 20/ I; Ps
nae puke muzike, Vjesnik Etnografskog muzeja u Zagrebu, 1934; .
ibid., I93^> Doprinos Istre hrvatskoj glazbi; lanci; eseji; kritike; bil je
lemike i dr.
LIT. : M. ukovi, O jednom naem glazbeniku, Hrvatska sl obod
B. Ivaki, Jubilej Antuna Dobronia, Obzor, 1938, 105. P. Mi
Proslava 60-godinjice Antuna Dobronia, Knjievnik, 1938. /. 1
-Ronjgov, Linost i djel o Antuna Dobronia, Novost i, 1938, 330. i
Duh i bilo zemlje, Vjesnik, 8. X 1953- K. Kovaevi, Antun Dobron
turni radnik, 1956, 12. Isti, Antun Dobroni, Uiteljska kola Zadai
1956, Zadar 1956. J. Jurai-Turk, Antun Dobroni kao muziki
krit iar (diplomska r adnja u arhivu Muzike akademije u Zagrebu) ,
K. Kovaevi, Hrvat ski kompozitori i njihova djel a, Zagreb 1966. I:
ziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. K
DOBRONI-MAZZONI, Rajka, hariistica (Zagreb, 2
1922 ). Ki kompozitora Antuna Dobronia. Zavrila
farmacije. Na srednjoj koli Muzike akademije u Zagrebi
nica L. Holubove, studij harfe zavrila 1966 na Akaden
glasbo u Ljubljani (J. Portograndi). Od 1941 lan opernog
stra Hrvatskoga narodnog kazalita i od 1962 istodobno pi
na muzikoj koli Blagoje Bersa u Zagrebu. Kao koncerta
stupa solistiki i uz orkestralnu pratnju, a istie se i svoji
mornim nastupima. K.
DOBRONJI, Ljudevit, violinist (Vjatka, SSSR, 5. IX 19
Studij violine zavrio na Muzikoj akademiji u Zagreb
Huml). God. 193843 i 194750 koncertni majstor Zagr<
opere, 194347 i od 1950 na istom poloaju u bekoj Dr
operi. Violinist visokih umjetnikih kvaliteta, izrazite vi
nosti i iskonskog temperamenta koncertirao je solistiki
pratnju orkestra te se posebno za^gao za djela hrvatskih
pozitora. K.
DOBROVEN, Yssaye Aleksandrovi, ruski diriger
janist i kompozitor (Ninij Novgorod, 27. II 1894
9. XII 1953). Na Konzervatoriju u Moskvi zavrio studij 1
(K. N. Igumnov) i kompozicije (I. Tanjejev); u klaviru s
vravao kod L. Godovvskog u Beu. Od 1913 djelovao u A
kao koncertant, muziki pedagog i dirigent Boljog teatra; J
24 na Dresdenskoj operi (tamo dirigira njemaku prei
Borisa Godunova M. P. Musorgskog), od 1924 dirigent
opere u Berlinu i umjetniki rukovodilac Filharmonijskih
cerata u Dresdenu. God. 192728 prvi dirigent Narodne
u Sofiji, 1930 vodi Muzejske koncerte u Frankfurtu na
193035 koncerte Simfonijskog orkestra u San Francis
zatim gostuje u Milanu, Rimu, Venec'ji i Budimpeti. Od
vodio je Orkestralno drut vo u Goteborgu i od 1940 bi
lan gost opere u Stockholmu. Kao operni i simfonijski di
nastupao u Evropi i Americi. Nadovezujui na J. Brahm;
se u svojim kompozicijama inspirirao muzikom ruskih 1
XIX st.
DJELA: koncert za klavir i orkestar u cis-mol u. Dvije sonat e
l inu i kl avir; kompozicije za viol inu. Tri sonat e za klavir. Opei
no, 1922. Solo-pjesme i dr.
LIT.: M. Gorki, Isaj Al eksandrovi Dobroven, Muzikalnaja iznj, J
1964, 24.
DOBROWQLSKI, Andrzej, poljski kompozitor (Lav
IX 1921 ). Muziku uio u Varavi na Visokoj muzikoj
i u Krakowu (S. Lobaczevvska, A. Malawski). Od 1954 nas
na Visokoj muzikoj koli u Varavi. Kao dugogodinji gen
sekretar Saveza poljskih kompozitora pridonio razvoju n
u svojoj zemlji. Uz tradicionalna izraajna sredstva u s
djelima slui se i suvremenim tekovinama, osobito s pot
tzv. konkretne muzike.

.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1955; koncert za fagot;
simfonijske varijacije, 1949; Sielanka, 1950; Burleska, 1951; Fantazja
1951; Mazurek, 1951; 3 minijature Na wsi, 1951; uvertira, 1951; Marsz Nad
strumykiem, 1953; Suita dziecieca, 1953; Suita polska, 1953; U;
popularna, 1954; Passacaille de 40 d 5, 1959; Musique za gudae i 4 s
duhaa, 1964; Musique za gudae, 2 skupine duhaa i 2 zvunika, 1967; I
za orkest ar, 1969. KOMORNA: t rio za obou, klarinet ili fagot, 1956;
za obou, trublju, fagot i kontrabas, 1959. Za kl avir : sonata, 1944;
dzieci eca 4-runo, 1953. KONKRETNA: Musique pour bande ma
n. 1, 1962; Musique pour bande magnetique et hautbois solo, 1965. I muzika.
VOKALNA: Kantata za mezzosopran, zbor i orkest ar, 19 zbor i
orkestar: Suita ludozva, 1950; 3 pieni' ludome, 1952 i 2 pieni 1 1954.
Solo-pjesme; masovne pjesme. Rasprava Forma sonatozva zv se J. Haydna.
DOBRZYNSKI, Ignacy Feliks, poljski kompozitor
manowo, Volinija, 15. II 1807 Varava, 10. X 1867).
uenik Ignaca Dobrzyriskog
3
autora poznatih poloneza; k
studirao na Konzervatoriju u Varavi kod J. Elsnera. Djt
u Berlinu i do 1852 kao dirigent Varavske opere.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvi je si mf oni je : I, u B- dur u, 1830
u c-molu, 1831; koncert za klavir, 1824; koncert za klarinet. Za klavir i ori
Rondo alla Polacca, 1827 i Introdukcija i Wariacje na temat mazurka. Za \
i orkestar : Elegija, 1834 i Fantazija, 1840; Andante i Rondo alla Polacca za
1 orkest ar, 1851; Fantazja na temat wlasny za fagot i orkestar, 1834; Fa
za trubl ju i orkestar, 1839; Introdukcija i Wariacje za trombon i orkest ar,
2 uvertire, 1824 i 1834; 2 poloneze, 1835; 2 posmrtna mara, 1840 i 185^
priccio, 1847; Scherzo, 1849- KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, u e-
II, 1828 i III, 1830; 2 gudaka kvintet a, 1831 i 1841; gudaki sekst et^

458 DOBRONI DOBRZYftSKI

elemenat bili su ostinati i zadrani tonovi, najvie
figuriram, i to u visokim poloajima; oni se gotovo redovito
susreu u njegovim djelima. Poseban stav zauzimao je prema
operi. Smatrajui je preivjelom, on je u svakom svom djelu iz te
oblasti tragao za novim mogunostima muziko-scenskog
izraavanja. Zbog toga je i izbjegavao rije opera, i sluio se
nazivima kao to su scenska simfonija, muziko-scenski misterij
i si. Kao rezultat eksperimentiranja u toj muzikoj vrsti nastala je
i njegova mono-opera u tri ina Pokladna no, napisana samo
za jedno lice.
Znaajan je i Dobroniev muziko-publicistiki rad. On je
objavio golem broj lanaka, studija i kritika najrazliitijeg ka-
raktera.
Nekoliko rasprava iz oblasti hrvatskog muzikog folklora, kao
to su Ojkanje (1915), Psihologija nae puke muzike (1934) i dr.,
plodovi su Dobronievih folkloristikih studija. U njima nije
samo upozorio na pojedine probleme, nego ih je pokuao i
nauno razraditi i rijeiti.
D. zauzima istaknuto mjesto u razvoju hrvatske muzike
kulture, prvenstveno kao uporan i dosljedan inicijator i ideolog,
iji je stav esto izazivao otre polemike. No i njegove su najus-
pjelije kompozicije vaan prilog naoj suvremenoj muzici, pa je
Dobronievo djelovanje imalo ne samo teoretsko, nego i praktino
znaenje, osobito u razdoblju kada je hrvatska muzika prekinula
s poneto diletantskom pseudoromantikom prethodnoga raz-
doblja i krenula novim putovima.
DJELA. ORKESTRALNA. Osam simfonija: I, Vigorosa, 1937; II, Can-
tabile, 1941; III, Dolorosa, 194244; IV, Vittoriosa, 1945; V, Enfatica, 1949;
VI, Maestosa, 1952; VII, Pria, 1953 i VIII, Funebre e trionfale, 1954. Sinfo-
nietta giocosa, 1938; koncert za violinu i orkestar, 1953; Concertino za viol inu i
orkestar, 1926; Karneval, 1913 (Zagreb, 5. II 1916); Pjesme mjeseca maja, 1915;
Jugoslovenski simfonijski plesovi, 1932; Hrvatski kral jevi , 1944; Danteov put,
194655; Legenda, 1948; Iz vojnikog ivota. Osam suit a: Dalmatinska sere-
nada; Jugoslavenska suita; Dubravka; Svatovi; Vjenaja pamjat; Komedija od
Raskola; Dalmatinska suita i Medumurska suita. Pet Hrvatskih rapsodija: Uz
Jadran; rez Zagorje zelene; Lepo nae Meumurje; Slavonijo, zeml jo pleme-
nita i S onu stranu Drave. Moja pjesma; S naeg juga. Za gudaki orkestar: Jelonski
tonci, 1938 (Zagreb, 8. III 1939; jedno od najpopul arnijih i najuspjel ijih
Dobronievih djela) i Ugoaji, 1941. KOMORNA: pet gudakih kvarteta: I,
Pjesma srodnih ula, 1917; II,Pjesma snage i bola, 1924; III, Pjesmarado-vanja i
milote, 1925; IV, Pjesma moje mladosti, 1947 i V, Pjesma bezbrinosti, 1947.
Dvije kompozicije za kvartet viola: Ugoaji i Prie iz mog zaviaja', dvije
kompozicije za dvije violine: Impresije iz Jugoslavije i Razbibriga; dva kl avirska
trija (I, En famille); klavirski kvintet Bosanska rapsodija; duhaki kvintet So-
nutina pastorala; Pastirska igra za obou i engleski rog; dvije kompozicije za
duhaki kvint et i kl avir: Dubravka i Moja pjesma. Za klavir i violinu: Sonata
rustica e giocosa, 1935; Sonatina, 1948; Skice iz Hrvatskog primorja; Divertisse*
ment i Divertimento. Za violonelo i kl avir : sonata; suita; Jugosl avenska ba-
lada i Iz jugoslavenske puke melodike. Sonata za fagot i klavir; Skice s otoka
Hvara za obou i klavir; Sonata cantabile e giocosa za harfu i gudaki orkestar,
1940. U dokonici za viol inu solo; sonatina za violonel o solo. KLAVIRSKA.
Tri suit e: Naa Lelja; Naa Rajka i Nas Drako. Intermezzo; Uspomene iz dje-
tinjstva; Serenada mog i vota; Iz Hercegovine; Iz Medumurja; Jugoslavenski
puki plesovi; Jugoslavenske puke popijevke; Seljake popijevke iz Jugoslavije
za djecu; Seljake boine popijevke iz Medumurja; Scherzoso; Iz puka; Zamah;
Capriccioso; Iz djejeg kolskog ivota; Iz vojnikog ivota. DRAMSKA.
Tr inaest opera: Dubrovaki diptihon, scenska simfonija, 1917 (prema Vojno-
vievu Sutonu i Dr ievoj Noveli od Stanca); Mara, muziko-scenski mist erij.,
1928 (prema Begovievu Bojem ovjeku); Udovica Rolinka, 1931 (Zagreb, 23.
V 1934; prema ist oimenoj drami C. Golara); Poar strasti, muziko-scen-ska
dramatika, 1933 (prema ist oimenoj drami J. Kosora); Goran (pod nazivom Rka,
Zagreb, 1. XII 1938; prema drami P. Pet rovia); Ekvinocij, scenska simfonija,
1938 (prema istoimenoj drami I. Vojnovia); Badnje vee, muziko--scenski
mister ij (po vlast it oj osnovi, l ibreto V. Rabadan); Ognjite, mist erij 1942
(prema istoimenom romanu M. Budaka); Pokladna no, monoopera za bariton,
1945 (Rijeka, 19. II 1955; prema drami Njegova kraljica Z. Veljaia); Sluga
Jernej, scenski orat orij, 1946 (prema I. Cankaru); Vjenaja pamjat, komina
opera, 1947 (prema aktovci Medvjed A. Cehova i pripovijest i Vi j N. Gogol ja);
Mati , muziko-scenska epika, 1948 (prema pripovijest i M. Gor kog) i Mali
kadija, muziko-scenska pria (navlast it i l ibreto). Pet baleta: Divkonjic, 1925;
Pobuna limunove ete; Pobratimski darovi, 1930; Dubrovaka pastorala, 1951 i
Kosi treni vojnik, 1952. Scenska muzika: za Gundul ievu Dubravku, 1922; za
Betlehemsku zvijezdu, 1929 (crkveno prikazanje nepoznatoga dubrovakog
aut ora iz XVI st .); za puku dramu Z. Kolari- Kiur Neeljeni zet, 1946; za
Komediju od Raskota, 1950 (jel anska sel jaka komedija nepoznatoga autora iz
XVI s t . ) . VOKALNA. Dvanaest kantat a: Suita pastorala, 1915; Lijepa naa
domovina, 1919; Boze pravde, 1921: Motet, 1922; Kraljevi Marko, 1927: Od
poroda Jezusova, 1933; Slike iz Poara strasti, 1934; Iz ivota moga naroda,
1936; Stabat Mater, 1937; Beg Ivan-beg i vjerna ljuba; Na Kordunu, 1949 i
Naprijed, 1951. Dvi je komorne kant ate za solo, muki zbor i klavir : a se ono
beli i U ropstvu. Snatrenja za tenor i orkestar; est jugoslavenskih narodnih pjesama za
tenor i orkestar; ciklus Hajduk za glas i orkestar. Mjeoviti zborovi: Pjesme
neostvarene ljubavi; Pjesme ostvarene ljubavi; Pjesme dodolske; Gospoda svatovi; Iz
Slavonije; oban i Sojica; Stekoh mua kolik pua; Drue Tito; Svatovanje; I
klie divojka i Mi smo doli kolendati. Dvije vokalne rapsodije za mjeovit i
zbor: Dalmatinska i Crnogorska. Muki zborovi: Iz naih strana; Viline pjesme;
Glas grobova; Jogunica; Mantinjada; Na rad!; Crnogorac Crno-gorki; Gupca
muka eta i Pod ponistrom. enski zborovi: Ptii poju i Pridragi 'jubi moj.
Djeji zborovi: udna druba i Majka i dijete. Partizanska suita za dva glasa i
kl avir; Primorica za djeji glas, kl avir i viol inu; Seljake popijevke iz hrvatskih
krajeva i Bosne i Hercegovine za gl as i komorni orkestar. Solo-pjesme uz klavir
(cikl usi): Sumorni akordi; Primavera; Rua a motyl; Snovidaji djevojaki;
Dilberke; Sa sela; Od sv. Petra; Medumurske djeje popijevke i igre; Divojake
pisme s otoka Hvara; Momake pisme s otoka Hvara i Lune popevke. CRKVENA:
Staroslavenska misa za muki zbor i orgul je, 1933; Misa za mrt ve na osnovu
korala iz Kraljevice, 1936; alobna pjesma za enski zbor i orgul je; Boine
popijevke za djeji i enski zbor. Obradbe: Jugoslavenske puke popijevke za
mjeoviti zbor, za glas i klavir, za enski glas i klavir, za 2-glasni djeji zbor.
Obradbe za orkest ar i tamburaki zbor: Dalmatinski plesovi; Stari plesovi u
novom ruhu; Slavonsko-vojvoanski plesovi. Uredio zbirku Pjesmarica
(Jugoslavenske narodne popijevke), 1922. SPISI: Nae glazbene prilike i
neprilike, 1908; Predavanja iz povijesti i estetike muzike, 1908; Muzic
1922; Ojkanje, Zbornik za narodni ivot i obiaje JA, 1915, 20/ I; Ps
nae puke muzike, Vjesnik Etnografskog muzeja u Zagrebu, 1934; .
ibid., 1936; Doprinos Istre hrvatskoj glazbi; l anci; eseji; kritike; bil je
lemike i dr.
LIT. : M. ukovi, O jednom naem glazbeniku, Hrvatska sl obod
B. Ivaki, Jubilej Antuna Dobronia, Obzor, 1938, 105. P. Mi
Proslava 60-godinjice Antuna Dobronia, Knjievnik, 1938. /. 1
-Ronjgov, Linost i djel o Antuna Dobronia, Novost i, 1938, 330. i
Duh i bilo zemlje, Vjesnik, 8. X 1953. K. Kovaevi, Ant un Dobron
turni radnik, 1956, 12. Isti, Antun Dobroni, Uiteljska kola Zadai
1956, Zadar 1956. J. Jurai-Turk, Antun Dobroni kao muziki
krit iar (diplomska r adnja u arhivu Muzike akademije u Zagrebu) ,
K. Kovaevi, Hrvat ski kompozit ori i njihova djela, Zagreb 1966. L
ziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. K
DOBRONI-MAZZONI, Rajka, hariistica (Zagreb, 2
1922 ). Ki kompozitora Antuna Dobronia. Zavrila
farmacije. Na srednjoj koli Muzike akademije u Zagrebi
nica L. Holubove, studij harfe zavrila 1966 na Akaden
glasbo u Ljubljani (J. Portograndi). Od 1941 lan opernog
stra Hrvatskoga narodnog kazalita i od 1962 istodobno pi
na muzikoj koli Blagoje Bersa u Zagrebu. Kao koncerta
stupa solistiki i uz orkestralnu pratnju, a istie se i svoji
mornim nastupima. K.
DOBRONJI, Ljudevit, violinist (Vjatka, SSSR, 5. IX 19
Studij violine zavrio na Muzikoj akademiji u Zagret
Huml). God. 193843 i 194750 koncertni majstor Zagr<
opere, 194347 i od 1950 na istom poloaju u bekoj Dr
operi. Violinist visokih umjetnikih kvaliteta, izrazite vi
nosti i iskonskog temperamenta koncertirao je solistiki
pratnju orkestra te se posebno zalagao za djela hrvatskih
pozitora. K.
DOBROVEN, Yssaye Aleksandrovi, ruski diriger
janist i kompozitor (Ninij Novgorod, 27. II 1894
9. XII 1953). Na Konzervatoriju u Moskvi zavrio studij 1
(K. N. Igumnov) i kompozicije (I. Tanjejev); u klaviru s
vravao kod L. Godowskog u Beu. Od 1913 djelovao u A
kao koncertant, muziki pedagog i dirigent Boljog teatra; J
24 na Dresdenskoj operi (tamo dirigira njemaku prei
Borisa Godunova M. P. Musorgskog), od 1924 dirigent
opere u Berlinu i umjetniki rukovodilac Filharmonijskih
cerata u Dresdenu. God. 192728 prvi dirigent Narodne
u Sofiji, 1930 vodi Muzejske koncerte u Frankfurtu na
193035 koncerte Simfonijskog orkestra u San Francis
zatim gostuje u Milanu, Rimu, Venec'ji i Budimpeti. Od
vodio je Orkestralno drut vo u Goteborgu i od 1940 bi
lan gost opere u Stockholmu. Kao operni i simfonijski di
nastupao u Evropi i Americi. Nadovezujui na J. Brahm*
se u svojim kompozicijama inspirirao muzikom ruskih \
XIX st.
DJELA: koncert za klavir i orkestar u cis-mol u. Dvije sonat e
l inu i kl avir; kompozicije za viol inu. Tri sonat e za klavir. Opei
no, 1922. Solo-pjesme 1 dr.
LIT.: M. Gorki, Isaj Al eksandrovi Dobroven, Muzikalnaja iznj, J
1964, 24.
DOBROWOLSKI, Andrzej, poljski kompozitor (Lav
IX 1921 ). Muziku uio u Varavi na Visokoj muzikoj
i u Krakowu (S. Lobaczevvska, A. Malavvski). Od 1954 nas
na Visokoj muzikoj koli u Varavi. Kao dugogodinji gen
sekretar Saveza poljskih kompozitora pridonio razvoju n
u svojoj zemlji. Uz tradicionalna izraajna sredstva u s
djelima slui se i suvremenim tekovinama, osobito s pot
tzv. konkretne muzike.

;

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1955; koncert za fagot;
simfonijske varijacije, 1949; Sielanka, 1950; Burleska, 1951; Fantazja
1951; Mazurek, 1951; 3 minijature Na wsi, 1951; uvertira, 1951; Marsz Nad
strumykiem, 1953; Suita dziecieca, 1953; Suita polska, 1953; U;
popularna, 1954; Passacaille de 40 d 5, 1959; Musique za gudae i 4 s
duhaa, 1964; Musique za gudae, 2 skupine duhaa i 2 zvunika, 1967; I
za orkest ar, 1969. KOMORNA: t rio za obou, klarinet ili fagot, 1956;
za obou, trublju, fagot i kontrabas, 1959. Za kl avir : sonata, 1944;
dzieci eca 4-runo, 1953. KONKRETNA: Musique pour bande mag
n. 1, 1962; Musique pour bande magnetique et hautbois solo, 1965. I muzika.
VOKALNA: Kantata za mezzosopran, zbor i orkest ar, 19 zbor i
orkestar: Suita ludozva, 1950; 3 pieni' ludome, 1952 i 2 pieni < 1954.
Solo-pjesme; masovne pjesme. Rasprava Forma sonatozva zv se J. Haydna.
DOBRZYNSKI, Ignacy Feliks, poljski kompozitor
manovvo, Volinija, 15. II 1807 Varava, 10. X 1867).
uenik Ignaca Dobrzyriskog
3
autora poznatih poloneza; k
studirao na Konzervatoriju u Varavi kod J. Elsnera. Djt
u Berlinu i do 1852 kao dirigent Varavske opere.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvi je si mf oni je : I, u B- dur u, 1830
u c-molu, 1831; koncert za klavir, 1824; koncert za klarinet. Za klavir i ori
Rondo alla Polacca, 1827 i Introdukcija i Wariacje na temat mazurka. Za 1
i orkestar : Elegija, 1834 i Fantazija, 1840; Andante i Rondo alla Polacca za
1 orkest ar, 1851; Fantazja na temat wlasny za fagot i orkestar, 1834; Fa
za trubl ju i orkestar, 1839; Introdukcija i Wariacje za trombon i orkest ar,
2 uvertire, 1824 i 1834; 2 poloneze, 1835; 2 posmrtna mara, 1840 i I85
1
/
priccio, 1847; Scherzo, 1849- KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, u e-
II, 1828 i III, 1830; 2 gudaka kvintet a, 1831 i 1841; gudaki sekst et^
458 DOBRONI DOBRZYftSKI

elemenat bili su ostinati i zadrani tonovi, najvie figurirani^
i to u visokim poloajima; oni se gotovo redovito susreu u nje-
govim djelima. Poseban stav zauzimao je prema operi. Smatrajui
je preivjelom, on je u svakom svom djelu iz te oblasti tragao za
novim mogunostima muziko-scenskog izraavanja. Zbog toga
je i izbjegavao rije opera, i sluio se nazivima kao to su scen-
ska simfonija, muziko-scenski misterij i si. Kao rezultat eks-
perimentiranja u toj muzikoj vrsti nastala je i njegova mono-
opera u tri ina Pokladna no, napisana samo za jedno lice.
Znaajan je i Dobroniev muziko-publicistiki rad. On je
objavio golem broj lanaka, studija i kritika najrazliitijeg ka-
raktera.
Nekoliko rasprava iz oblasti hrvatskog muzikog folklora, kao
to su Ojkanje (1915)3 Psihologija nae puke muzike (1934) i dr.,
plodovi su Dobronievih folkloristikih studija. U njima nije
samo upozorio na pojedine probleme, nego ih je pokuao i nauno
razraditi i rijeiti.
D. zauzima istaknuto mjesto u razvoju hrvatske muzike
kulture, prvenstveno kao uporan i dosljedan inicijator i ideolog,
iji je stav esto izazivao otre polemike. No i njegove su najus-
pjelije kompozicije vaan prilog naoj suvremenoj muzici, pa je
Dobronievo djelovanje imalo ne samo teoretsko, nego i praktino
znaenje, osobito u razdoblju kada je hrvatska muzika piekinula
s poneto diletantskom pseudoromant ikom prethodnoga raz-
doblja i krenula novim putovima.
DJELA. ORKESTRALNA. Osam simfonija: I, Vigorosa, 1937; II, Can-
tabile, 1941; III, Dolorosa, 194244; IV, Vittoriosa, 1945; V, Enfatica, 1949;
VI, Maestosa, 1952; VII, Pria, 1953 i VIII, Funebre e trionfale, 1954. Sinfo-
nietta giocosa, 1938; koncert za violinu i orkestar, 1953; Concertino za violinu i
orkestar, 1926; Karneval, 1913 (Zagreb, 5. II 1916); Pjesme mjeseca maja, 1915;
Jugoslovenski simfonijski plesovi, 1932; Hrvatski kraljevi, 1944; Danteov put,
194655; Legenda, 1948; Iz vojnikog ivota. Osam suit a: Dalmatinska sere-
nada; Jugoslavenska suita; Dubravka; Svatovi; Vjenaja pamjat; Komedija od
Raskota; Dalmatinska suita i Meumurska suita. Pet Hrvatskih rapsodija: Uz
Jadran; rez Zagorje zelene; Lepo nae Meumurje; Slavonijo, zeml jo pleme-
nita i S onu st ranu Drave. Moja pjesma; S naeg juga. Za gudaki or kestar:
Jelonski tonci, 1938 (Zagreb, 8. III 1939; jedno od najpopularnijih i najuspje-
lijih Dobronievih djela) i Ugoaji, 1941. KOMORNA: pet gudakih kvar-
teta: I, Pjesma srodnih dua, 1917; II,Pjesma snage i bola, 1924; III, Pjesmarado-
vanja i milote, 1925; IV, Pjesma moje mladosti, 1947 i V, Pjesma bezbrinosti,
1947. Dvije kompozicije za kvartet viola: Ugoaji i Prie iz mog zaviaja; dvije
kompozicije za dvije violine: Impresije iz Jugoslavije i Razbibriga; dva kl avirska
trija (I, En famille); klavirski kvint et Bosanska rapsodija' , duhaki kvintet So-
natina pastorala; Pastirska igra za obou i engl eski rog; dvije kompozicije za
duhaki kvintet i klavir: Dubravka i Aioja pjesma. Za klavir i violinu: Sonata rustica e
giocosa, 1935; Sonatina, 1948; Skice iz Hrvatskog primorja; Divertisse-ment i
Divert imento. Za violonelo i kl avir : sonata; suita; Jugoslavenska balada i Iz
jugoslavenske puke melodike. Sonat a za fagot i kl avir; Skice s otoka Hvara za
obou i klavir; Sonata cantabile e giocosa za harfu i gudaki orkestar, 1940. U
dokonici za violinu sol o; sonat ina za viol onelo sol o. KLAVIRSKA. Tri suit e:
Naa Lelja; Naa Rajka i Na Drako- Intermezzo; Uspomene iz djetinjstva;
Serenada mog ivota; Iz Hercegovine; Iz Medumurja; Jugoslavenski puki
plesovi; Jugoslavenske puke popijevke; Seljake popijevke iz Jugoslavije za
djecu; Seljake boine popijevke iz Medumurja; Scherzoso; Iz puka; Zamah;
Capriccioso; Iz djejeg kol skog ivota; Iz vojnikog ivota. DRAMSKA.
Trinaest opera: Dubrovaki diptihon, scenska simfonija, 1917 (prema Vojno-
vievu Sutonu i Drievoj Noveli od Stanca)' . Mara, muziko-scenski mist e-
rij., 1928 (prema Begovievu Bojem ovjeku); Udovica Rotinka, 1931 (Zagreb,
23. V 1934; prema istoimenoj drami C. Golara); Poar strasti , muziko-scen-
ska dramatika, 1933 (prema istoimenoj drami J. Kosora); Goran (pod nazivom
Rka, Zagreb, 1. XII 1938; prema drami P. Petrovia); Ekvinoci j, scenska
simfonija, 1938 (prema istoimenoj drami I. Vojno vica); Badnje vee, muziko--
scenski mist eri j (po vlast it oj osnovi, l ibret o V. Rabadan); Ognjite, misterij
1942 (prema ist oimenom romanu M. Budaka); Pokladna no, monoopera za
bariton, 1945 (Rijeka, 19. II 1955; prema drami Njegova kraljica Z. Vel jaia);
Sluga Jernej, scenski oratorij, 1946 (prema I. Cankaru); Vjenaja pamjat, ko-
mina opera, 1947 (prema aktovci Medvjed A. Cehova i pr ipovi jest i Vi j N.
Gogol ja); Mati, muziko- scenska epika, 1948 (prema pr ipovi jest i M. Gorkog) i
Mali kadija, muziko-scenska pria (navlastiti libreto). Pet bal eta: Divkonjic,
1925; Pobuna limunove tete; Pobratimski darovi, 1930; Dubrovaka pastorala, 1951 i
Kositreni vojnik, 1952. Scenska muzika: za Gundul ievu Dubravku, 1922; za
Betlehemsku zvi jezdu, 1929 (crkveno prikazanje nepoznatoga dubrovakog
autora iz XVI st . ); za puku dramu Z. Kol ari-Kiur Neeljeni zet, 1946; za
Komediju od Raskota, 1950 (jel anska sel jaka komedija nepoznatoga autora iz
XVI st.l. VOKALNA. Dvanaest kant ata: Suita pastorala, 1915; Lijepa naa
domovina, 1919; Boe pravde, 1921; Motet, 1922; Kraljevi Marko, 1927; Od
poroda Jezusova, 1933; Slike iz Poara strasti, 1934; Iz ivota moga naroda, 1936;
Stabat Mater, 1937; Beg Ivan-beg i vjerna ljuba; Na Kordunu, 1949 i Napr' jed, 1951.
Dvije komorne kantat e za solo, muki zbor i klavir: a se ono beli i U ropstvu.
Snatrenja za tenor i orkestar; est jugoslavenskih narodnih pjesama za tenor i orkestar;
ciklus Hajduk za glas i orkestar. Mjeovit i zborovi: Pjesme neostvarene ljubavi;
Pjesme ostvarene ljubavi; Pjesme dodolske; Gospoda svatovi; Iz Slavonije; oban i
Sojica; Stekoh mua kolik pua; Drue Tito; Svatovanje; I klie divojka i Mi
smo doli kolendati. Dvi je vokalne rapsodije za mjeovit i zbor: Dalmatinska i
Crnogorska. Muki zborovi: Iz naih strana; Viline pjesme; Glas grobova;
Jogunica; Mantinjada; Na rad!; Crnogorac Cmo-gorki; Gupca muka eta i Pod
ponistrom. enski zborovi: Ptii poju i Pridragi ' jubi moj. Djeji zborovi: udna
druba i Majka i dijete. Partizanska suita za dva gl asa i kl avir; Primorica za
djeji glas, klavir i violinu; Seljake popijevke iz hrvatskih krajeva i Bosne i
Hercegovine za glas i komorni orkestar. Solo-pjesme uz klavir (ciklusi): Sumorni
akordi; Primavera; Rua a motyl; Snovidaji djevojaki; Dilberke; Sa sela; Od sv.
Petra; Medumurske djeje popijevke i igre; Divojake pisme s otoka Hvata;
Momake pisme s otoka Hvara i Lune popevke. CRKVENA: Staroslavenska
misa za muki zbor i orgul je, 1933; Misa za mrtve na osnovu korala iz
Kraljevice, 1936; alobna pjesma za enski zbor i orgul je; Boine popijevke za
djeji i enski zbor, Obradbe: Jugoslavenske puke popijevke za mjeoviti zbor,
za glas i klavir, za enski glas i klavir, za 2-glasni djeji zbor. Obradbe za orkestar i
tamburaki zbor: Dal matinski pl esovi; Stari plesovi u novom ruhu; Slavonsko-
vojvodanski plesovi. Uredio zbirku Pjesmarica (Jugoslavenske narodne
popijevke), 1922. SPISI: Nae glazbene prilike i
neprilike, 1908; Predavanja iz povijesti i estetike muzike, 1908; Muzi
1922; Ojkanje, Zbornik za narodni ivot i obiaje JA, 1915, 20/I; P<
nae puke muzike, Vjesnik Etnografskog muzeja u Zagrebu, 1934;
ibid-, 1936; Doprinos Istre hrvatskoj glazbi; lanci; eseji; kr it ike; bilje;
l emike i dr.
LIT.: M. ukovi, O jednom naem gl azbeniku, Hr vatska sl obod
B. Ivaki, Jubilej Antuna Dobronia, Obzor, 1938, 105. P. Mi
Proslava 60-godinjice Antuna Dobronia, Knjievnik, 1938. Li
-Ronjgov, Linost i djel o Ant una Dobronia, Novost i, 1938, 330. !
Duh i bilo zemlje, Vjesnik, 8. X 1953. K. Kovaevi, Antun Dobrom
turni radnik, 1956, 12. Isti, Antun Dobroni, Uiteljska kola Zadar
1956, Zadar 1956. J. Jurai-Turk, Antun Dobroni kao muziki
krit iar (dipl omska r adnja u ar hivu Muzike akademije u Zagrebu), ]
K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djel a, Zagreb 1966. Is
ziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. K.
DOBRONI-MAZZONI, Rajka, harfistica (Zagreb, 2
1922 ). Ki kompozitora Antuna Dobronia. Zavrila :
farmacije. Na srednjoj koli Muzike akademije u Zagrebu
nica L. Holubove, studij harfe zavrila 1966 na Akadem
glasbo u Ljubljani (J. Portograndi). Od 1941 lan opernog
stra Hrvatskoga narodnog kazalita i od 1962 istodobno pri
na muzikoj koli Blagoje Bersa u Zagrebu. Kao koncertar
stupa solistiki i uz orkestralnu pratnju, a istie se i svojir
mornim nastupima. K. I
DOBRONJI, Ljudevit, violinist (Vjatka, SSSR, 5. IX 191
Studij violine zavrio na Muzikoj akademiji u Zagrebi
Huml). God. 193843 i 194750 koncertni majstor Zagre
opere, 194347 i od 1950 na istom poloaju u bekoj Dr
operi. Violinist visokih umjetnikih kvaliteta, izrazite vir
nosti i iskonskog temperamenta koncertirao je solistiki
pratnju orkestra te se posebno zalagao za djela hrvatskih
pozitora. K. :
DOBROVEN, Yssaye Aleksandrovi, ruski dirigent
janist i kompozit or (Ninij Novgorod, 27. II 1894 '
9. XII 1953). Na Konzervatoriju u Moskvi zavrio studij kl
(K. N. Igumnov) i kompozicije (I. Tanjejev); u klaviru se
vravao kod L. Godowskog u Beu. Od 1913 djelovao u M
kao koncertant, muziki pedagog i dirigent Boljog teatra; 15
24 na Dresdenskoj operi (tamo dirigira njemaku prem
Borisa Godunova M. P. Musorgskog), od 1924 dirigent V
opere u Berlinu i umjetniki rukovodilac Filharmonijskih
cerata u Dresdenu. God. 192728 prvi dirigent Narodne c
u Sofiji, 1930 vodi Muzejske koncerte u Frankfurtu na 1
193035 koncerte Simfonijskog orkestra u San Francisc
zatim gostuje u Milanu, Rimu, Venec'ji i Budimpeti. Od
vodio je Orkestralno drut vo u Goteborgu i od 1940 bio
lan gost opere u Stockholmu. Kao operni i simfonijski diri
nastupao u Evropi i Americi. Nadovezujui na J. Brahmsa
se u svojim kompozicijama inspirirao muzikom ruskih kh
XIX st.
DJELA: koncert za klavir i orkest ar u cis-molu. Dvije sonate za
l inu i klavir; kompozicije za viol inu. Tri sonat e za kl avir. Opera
no, 1922. Solo-pjesme i dr.
LIT.: M. Gorki, Isaj Al eksandrovi Dobroven, Muzikalnaja iznj, Me
1964, 24.
DOBROVVOLSKI, Andrzej, poljski kompozitor (Lavov
IX 1921 ). Muziku uio u Varavi na Visokoj muzikoj
i u Krakowu (S. Lobaczevvska, A. Malawski). Od 1954 nasta
1
na Visokoj muzikoj koli u Varavi. Kao dugogodinji gener
sekretar Saveza poljskih kompozitora pridonio razvoju mu:
u svojoj zemlji. Uz tradicionalna izraajna sredstva u svo
djelima slui se i suvremenim tekovinama, osobito s podn
tzv. konkretne muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: si mfonija, 1955 i koncert za fagot , 1
1
simfonijske var ijacije, 1949; Sielanka, 1950; Burleska, 1951; Fantazja po.
1951; Mazurek, 1951; 3 minijature Na wsi, 1951; uvertira, 1951; Marsz, 1 Nad
strumykiem, 1953; Suita dziecieca, 1953; Suita polska, 1953: Uiuer
popularna, 1954; Passacaille de 40 d 5, 1959; Musique za gudae i 4 sku; duhaa,
1964; Musique za gudae, 2 skupine duhaa i 2 zvunika, 1967; Mm za
orkestar, 1969. KOMORNA: trio za obou, kl arinet il i fagot, 1956; Et za
obou, t rubl ju, fagot i kontrabas, 1959. Za kl avir: sonata, 1944; $"
dziecieca 4-runo, 1953. KONKRETNA: Musigue pour bande magnet
n. 1, 1962; Musique pour bande magnetique et hautbois solo, 1965. Filn muzika.
VOKALNA: Kantata za mezzosopran, zbor i orkestar, 1951. zbor i
orkestar: Suita ludozva, 1950; 3 pieni ludome, 1952 i 2 pieni lude 1954.
Solo-pjesme; masovne pjesme. Rasprava Forma sonatotva w sonai J. Haydna.
DOBRZYtfSKI, Ignacy Feliks, poljski kompozitor (J
manowo, Volinija, 15. II 1807 Varava, 10. X 1867). Sii
uenik Ignaca Dobrzvriskog, autora poznatih poloneza; kasn
studirao na Konzervatoriju u Varavi kod J. Elsnera. Djelo\
u Berlinu i do 1852 kao dirigent Varavske opere.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvi je s i mf oni je : I, u B- dur u, 1830 i :
u c-molu, 1831; koncert za klavir, 1824; koncert za klarinet. Za klavir i orkest;
Rondo alla Polacca, 1827 i Introdukcija i Wariacje na temat mazurka. Za violi
i orkestar: Elegija, 1834 i Fantazija, 1840; Andante i Rondo alla Polacca za flau
1 orkest ar, 1851; Fantazja na temat zvlasny za fagot i orkest ar, 1834; Fantaz
za trublju i orkestar, 1839; Introdukcija i Wariacje za trombon i orkest ar, 184
2 uvert ire, 1824 i 1834; 2 poloneze, 1835; 2 posmrtna mara, 1840 i 1857; C
priceio, 1847; Scherzo, 1849. KOMORNA. Tri gudaka kvart eta: I, u e-moli
II, 1828 i III, 1830; 2 gudaka kvint eta, 1831 i 1841; gudaki sekst et, 1841
DOBRZYNSKI DODEKAFONIJA 459

klavirski trio, 1831. Za viol inu i kl avir: duo, 1828; Les Larmes, 1843; Theme
vari, 1843 i Nokturn, 1845. Introdukcja i Wariacje na temat mazurka iTrzeci
Maj za flautu i klavir, 1831; duo za rog i klavir, 1846; Sen chrzeicijanina, fan-
t azija za 10 instrumenata, 1850. KLAVIRSKA: varijacije op. 4 i 14; mazurke
op. 16, 25, 27, 33 i 37; nokturni op. 21, 24 i 52; fantazije, marevi, romance,
impromptus i dr. DRAMSKA. Opere Monbar czyli Flibustierowie, 1838 i
Konrad \Wallenrod, 1860. Scenska muzika za dramu Les Burgraves (V. Hugo).
VOKALNA. Kant at e: Na i mi eniny H. Lubi enski ego, 1831; Na uroszysto w
Resursie, 1839; Na zakonczenie porankow muzycznych zv Palau Paa na rzecz
ubogich, 1843; Ave Marta, 1850; wiety Boe, 1851; Veni Creator, 1858. Solo -
pjesme.
LIT.: Z. Jachimecki, Muzvka polska w rozwoju hist orycznym, II, Krakow
1951.
DOCHE, Joseph-Denis, francuski kompozitor (Pariz, 22.
VIII 1766. Soissons, 20. VII 1825). Muziku izobrazbu stekao
kao lan djeakog zbora katedrale u Meauxu. God. 1785 dirigent
katedrale grada Coutance, 1791 preselio se u Pariz, gdje je od
1794 lan orkestra i od 1810 dirigentu Thedtre des Vaudeville. Za
to je kazalite napisao velik broj igrokaza, mnogo scenske muzike
za razna kazalina djela i nekoliko kominih opera. U tim rado-
vima ima mnogo ukusa i svjeine. On je postigao tolik ugled,
da je njegovo ime nerazdvojivo povezano uz povijest stare opera--
comique (R. Cotte). U istom kazalitu s istim dunostima i
gotovo istim uspjesima djelovao je i njegov sin Alexandre-Pierre--
Joseph D. (Pariz, 1799 Petrograd, 1849).
DJELA: Pieces de piano. Tri komine opere: Le Poete tragique, 1803;
Les Deux sentinelles, 1803 i Les trois Dorville, 1818. Scenska muzika za razna kaza-
lina djela; vaudevillei; opereta Point de bruit, 1804. Zbirke romanca. Messe a
grand orchestre . . .; mise.
LIT.: R. Cotte, Joseph-Denis Doche, MGG, III, 1954.
DODDS, Johny, ameriki jazz-klarinet ist (New Orleans,
12. IV 1892 Chicago, 8. VIII 1940). God. 191828 svirao
u razliitim jazz-ansamblima, meu ostalima i u sastavima L.
Armstronga (Hot Five, Hot Seven). Bio ie izvanredan klarine-
tist, jedan od najboljih u historiji jazza. Ploe snimljene uz njegovo
sudjelovanje idu u red vrhunskih ostvarenja tradicionalnoga jazza.
DODDS, VVarren (Baby), ameriki jazz-bubnjar (New Or-
leans, 24. XII 1898 Chicago, 14. II 1959). Prvi veliki bubnjar
jazza, veoma je mnogo utjecao na razvoj new-orleanskog stila.
Najpoznatije mu snimke potjeu iz 1927, kada je nastupao sa
L. Armstrongom.
DODEKAFONIJA (gr. oYoo"exa dvanaest i cpcovT) glas), dva-
naesttonska kompozicijska metoda (njem. Zioolftonmethode) koja
se prije svega sastoji u stalnoj i iskljuivoj primjeni niza od dva-
naest razliitih tonova (A. Schonberg). Osnovna pretpostavka
dodekafonije, tj. nepostojanje bilo kakvog sredinjeg tona i ravno-
pravnost svih dvanaest kromatskih polustepena, afirmirala se
ve u razdoblju tzv. slobodne -> atonalnosti (19081923), koje
je neposredno prethodilo dodekafoniji. Ali u tom razdoblju nije
bilo tako izgraenih postupaka, koji bi omoguavali sistematsko
kompozicijsko svladavanje atonalnosti; jedina je generalna tehni-
ko-kompozicijska znaajka atonalnih kompozicija toga vremena
svjesno izbjegavanje svakog harmonijskog i melodijskog zahvata,
koji bi mogao imati prizvuk tonalne muzike, a takva znaajka,
koja se iscrpljuje u negativnome, tj. u odbijanju, ne donosei
pri tom nita pozitivnoga, nije mogla biti elementom sistematike.
Temu od svih dvanaest tonova kromatske ljestvice napisao
je, dodue, ve 1896 R. Strauss u simfonijskoj pjesmi Also sprach
Zarathustra, a A. Casella je 1915 u pjesmi Mort, ta servante est a ma
porte upotrijebio i akord od dvanaest razliitih tonova, no to su
izolirane pojave, iza kojih jo ne stoje novi konstruktivni principi.
Prvi koji svoju kompozicijsku metodu izvodi iz dvanaest-tonskoga
niza bio je J. M. Hauer. On je ve 1908 pisao dvanaest-tonske
kompozicije, a zakon svoje muzike postavio je 1919; njegov je
zakon (nomos) atonalne muzike u stalnom ponavljanju svih
dvanaest tonova temperirane ljestvice, no formulacija pravila i
njihova primjena je kod Hauera u usporedbi sa Schon-bergom
tek u zaetku. Neovisno o Haueru i Schonbergu nastala je
muzika dvanaesttonskog trajanja (Zmb'lftondauermusik) Rusa J.
Golieva, koji je dvadesetih godina ivio u Berlinu. U njegovu
triju za gudae (1925) niu se grupe od dvanaest tonova jedna do
druge, bez oite organske veze, sad linearno, sad akor-diki. Jo
jedan pionir dodekafonije, H. Eimert, navodi pak da se poeo
baviti teorijom dodekafonije 1923, na poticaj Golieva, a
neovisno o Schonbergu.
Iako kronoloki gledano Schonberg nema primat u
dodekafoniji, ona ipak kao konzekventna, suvisla, logina i u
tanine razraena kompozicijska metoda zahvaljuje svoj po-
stanak i razvitak u prvome redu njemu. U svom pismu N. Slo-
nimskome, Schonberg sam referira o svojim prvim koracima u
podruje dodekafonije: Metoda komponiranja sa dvanaest to-
nova imala je brojne prethodne pokuaje (Vorversuche). Prvi
pokuaj bio je otprilike u decembru 1914, ili poetkom 1915 go-
dine, kad sam skicirao jednu simfoniju, od koje je zadnji dio po-
stao (nedovreni oratorij, op. a.) Jakobove ljestve (Die Jakobs-
leiter), ali taj nije bio nikada nastavljen. Scherzo ove simfonije
bazirao se na temi, koja se sastojala od dvanaest tonova. Ali to
je bila samo jedna od tema. Meni je jo bila daleka ideja o upotrebi
takve osnovne teme kao ujedinjujueg sredstva za itavo djelo.
Meutim, Schonbergu je bilo potrebno od toga prvog pokuaja
jo est godina da razvije dodekafoniku metodu komponiranja,
koju je primijenio prvi put u djelima, dovrenim 1923 i 1924,
tj. u posljednjem stavku (Valcer) od Pet kompozicija za klavir
op. 23 (1923), u etvrtom stavku (Petrarkin sonet br. 2iy) Sere-
nade za komorni sastav op. 24 (1923) i u Suiti za klavir op. 25
(1924) u cijelosti.
Osnovni je princip dodekafonike metode komponiranja svo-
enje itavog melodijskog i harmonijskog zbivanja unutar cijele
kompozicije na jedan jedini osnovni oblik (njem. Grundgestalt),
na jedan niz ili seriju (njem. Reihe). Serija je slijed svih dvanaest
tonova kromatske ljestvice, njihov poredak odreuje kompozi-
tor, a taj je poredak obavezan za cijelu kompoziciju. No osim oba-
veznog poretka tonova serije, postoji jo jedna, nadreena, obavez-
nost: nakon to se serija pojavi prvi put, na poetku, ona se mora
stalno ponavljati sve do kraja djela. Ponavljanje serije rezultira,
prema tome, ciklikim kretanjem tonskoga materijala. Iz obavez-
nog poretka tonova u seriji i iz obaveznog ponavljanja serije au-
tomatski proizlazi osnovni zakon dodekafonije: nijedan ton (se-
rije) ne smije se ponovno pojaviti prije nego to se ne izreda svih
dvanaest tonova. No neposredno jednokratno ili viekratno po-
navljanje pojedinog tona (repeticija tona) je mogue, jer ono ne
naruava obavezni poredak tonova, jednako kao to ga ne naru-
avaju dua ili kraa trajanja tonova u seriji. I, konano, svaki
ton serije moe se pojaviti u bilo kojoj oktavi, a sama serija moe
se upotrebljavati horizontalno (melodijski) i vertikalno (akordiki).
Osim prvotnog, odnosno originalnog ili izvornog oblika se-
rije (O), postoje jo tri izvedena oblika, i to: 1. inverzija ili obrat
serije (J), 2. retrogradni oblik originalne serije (R) i 3. retrogradni
oblik obrata serije (RJ). Kod obrata serije (J) prvi je ton isti kao
i kod originalne serije, a svaki interval je obrnut, tj. uzlazni
interval iz originalne serije postaje silazni, a silazni postaje uzlazni;
retrogradni oblik originalne serije (R), jednako kao i retrogradni
oblik obrata serije (RJ) nastaje pak, kad tonovi originalne se-
rije, odnosno njene inverzije, slijede obratnim redom, tj. od dva-
naestog tona do prvog. Budui da se svaki od ova etiri oblika se-
rije moe transponirati na bilo koji od tonova kromatske skale,
to se od jedne izvorne serije dobiva ukupno 48 verzija. Oz-
nake O, J, R i RJ podudaraju se s oznakama u engleskoj termino-
logiji, osim to ameriki teoretiari upotrebljavaju za originalni
oblik jo i oznaku P (engl. prime prvi, temeljan), dok su njemake
oznake potpuno drukije: originalni oblik oznauje se tamo sa
R (od Reihe niz), inverzija sa U (od Umkehrung obrat), retro-
gradni oblik sa K (od Krebs rak, po analogiji na rakov kanon,
gdje imitacija ide od posljednjega do prvog tona; > kanon), a
retrogradni oblik inverzije sa UK. Transpozicijama pojedinih
oblika serije dodaju se obino brojke od I do XII, koje oznauju
stupanj (uzlazne) polustepene, odnosno kromatske ljestvice,
na koji je serija transponirana.
U suiti za klavir op. 25 Schonberg je primijenio osam ver-
zija serije: originalni oblik (Oi), njegovu transpoziciju na interval
smanjene kvinte (Ovu), inverziju originalnog oblika (Ji), njenu
transpoziciju na interval smanjene kvinte (Jvu), kao i njihove
retrogradne oblike (.RT, RVII, RJI, RJviii primjer br. 1). Schon-
8 9
"Evu
1 2 3 4 B 6 7 8
bo -----------------------
RIi
- Rivi
Ovn
i

2 | 3 4 5 6^ 7 ^8 9 10 12
Ivir
1 2 3 4 5 6 7
9 10 11 12
berg upotrebljava ovih osam verzija na dva naina, tipina za
dodekafoniku tehniku, tj. donoenjem serije u cjelini, gdje se niu
svi njeni tonovi od 112, ili donoenjem serije u fragmentima,
460
DODEKAFONIJA

razdijelivi u tom sluaju seriju na tri fragmenta od po etiri tona
(i234; 5678; 9101112). U poetnim tak-
tovima prvoga stavka (Preludij), u desnoj ruci nastupa izvorna
serija, a u lijevoj se javlja serija Oyn na taj nain da se najprije
pojavljuje njezin prvi fragment (tonovi 14), a zatim drugi (5
8) i trei (912) istodobno (primjer br. 2). U Gavoti donosi

desna ruka prvih osam tonova izvorne serije, dok lijeva ruka iz-
vodi trei fragment (912) najprije u izvornom slijedu, a zatim
retrogradno, s time da je 12. ton istodobno posljednji ton izvor-
noga i prvi ton retrogradnog oblika toga fragmenta; cijeli ovaj
postupak ponavlja se zatim sa serijom /vn (primjer br. 3).
Naroito majstorstvo dodekafonike manipulacije ostv
Schonberg u Varijacijama za orkestar op. 31 (1928). Ovaj
simfonijski opus predstavlja pravi kompendij dodekafonike 1
gdje se principi komponiranja sa dvanaest tonova nevjf
domiljato primjenjuju u najrazliitijim vrstama muziko;
od homofonije do najsloenijih kontrapunktikih koml
Tako se i u ekspoziciji teme, koja po svojoj fakturi nije
nego harmonizirana melodija (R. Leibowitz), ogleda a
vjetina u iskoritavanju dodekafonikih mogunosti. Prvi c
(violonela) sadri svih dvanaest tonova izvorne serije
akordiku podlogu (duhaki instrumenti i harfa) ine
obrata izvorne serije, transponiranog na veliku sekstu (J-
tako da se za vrijeme nizanja prvih est tonova serije O
prvih est tonova serije Jx, a ista se stvar dogaa kad slijec
polovica serija Oj, jer nju prati drugih est tonova serije
budui da su tonovi 16 serije 7x isti kao tonovi 712 s
(samo u drugom redoslijedu), a tonovi 712 serije 7x
tonovi 16 serije Oi (samo takoer u drugom poretku]
kao rezultat suprotstavljanja dviju verzija serije (Oj i Jx),
javlja cijeli dvanaesttonski kompleks (primjer br. 5). ,
,0, 1
^E


U usporedbi s poetkom prvog stavka suite, gdje se istodobno
odvijaju dvije razliite verzije, izgledat e poetni taktovi treeg
stavka Schonbergovoga Duhakog kvinteta op. 26 (1924) jedno-
stavni, jer se tamo tri puta za redom ponavlja samo izvorna se-
rija s nepromijenjenim poretkom svojih tonova od 112 (primjer
br. 4a). Meutim, ako se paljivije pogleda dionica roga, koja


donosi temu, odmah e se uoiti da se u toj temi prigodom
svakog od tri nastupa serije javljaju druga etiri tona, tako
Redoslijed tonova u temi .
/_
6
_ /_ ^ |\'_
5
_V- U |3 - 4 -"9 - 10

da tema sadri opet svih dvanaest tonova, ali u redoslijedu, koji
je rafinirana -> psrmutacija izvorne serije (primjer br. 4b).

U stvari, kombiniranje razliitih verzija jedne serije
primjena razliitih verzija uope, odstupa u izvjesnom
od osnovnog zakona dodekafonije, po kome se ni jedan te
ne smije ponovno pojaviti prije nego to odzvui svih c
tonova. Ako razmotrimo s tog stanovita poetak Suite
(primjer br. 2), gdje se istodobno odvijaju dvije razne
serije, onda vidimo da se, npr. ton
des, koji se pojavljuje na osminku
prvog takta u desnoj ruci (kao 4.
ton serije Oi), j javlja ve na prvu
osminku idueg takta u lijevoj ruci
(ka< serije Ovu), a ton g, koji
nastupa u prvom taktu na etvrtu c
u desnoj ruci (kao 3. ton serije Oi), zazvui takoer pono
u slijedeem taktu u lijevoj ruci (kao 4. ton serije Ovu), d
leko prije nego to se izredalo svih dvanaest tonova. Sto
ovom primjeru moe govoriti o dodekafoniji samo u hor
nom smislu: ona je potivana u svakom od oba glasa p
ali njihovo istodobno odvijanje ne rezultira zvuanjem
se svaki od dvanaest tonova pojavio ponovno tek nakon
1
zvui svih ostalih jedanaest. Ali ovo mjesto, usprkos tor
tonalno, a oita je autorova intencija da suprotstavljanjei
verzija serije istakne poetni motiv to ga donosi desna
ruka (izvorna serija), jer se u lijevoj ruci (serija Ovu) javlja
kanonska imitacija toga istog motiva u augmentaciji
(primjer br. 6). Motivika i tematska komponenta
kompozicije, iako usko vezana s to-
nalnom, nije nestala u istom asu kad se pojavila atoi
moe se ak rei da je suprotnost izmeu tematike (koja
njem na vie ili manje pravilnu metriku uvijek pretendira
miniranje nekih tonova, akorda) i atonalnosti (koja ustai
ravnopravnost svih tonova) karakteristina za itavo Sci
govo atonalno stvaranje. Tek u -> serijelnoj muzici, koja
kao daljnja konsekvenca dodekafonije, dolazi do konan
tvaranja tematike i do likvidacije protuslovlja to ga stv:
sutnost tematskoga u atonalnim okvirima (-> Atematina
mjena etiriju osnovnih oblika serije i njihovih transpozic
ila je prvenstveno motivikim kompozicijskim postupe:
su se zadrali u prvoj fazi atonalno organizirane muzike,
kom tematike gubi se i potreba za raznim verzijama: jedr
=5
=

1 2 3 4 S 6 , 7 ^ 8 9 10 11

DODEKAFONIJA DOHNANYI
461

ostaje dovoljnom da bi se iz toga izveo poredak intervala i, da-
lje, itava kompozicijska gradnja (L. Nono).
Dodekafonika kompozicijska metoda esto se nastoji identi-
ficirati s odreenom vrstom muzike. To je pogreno, jer prisu-
stvo dodekafonije u nekom muzikom djelu jo nita ne kazuje
o tome koji je stupanj kompozitorskoga u njemu miljen . . .
dvanaesttonska muzika nije nikakova kategorija (H.-K. Metz-
ger). To se moe izvrsno ilustrirati mnogim primjerima iz Vio-
linskog koncerta A. Berga (1935) to ga je autor dodue radio na
osnovi dvanaesttonske serije (primjer br. 7a), ali ju je tako kons-
& a I

Pf
truirao i njene tonove rasporeivao u takve vertikalne sklopove,
koji ne samo da esto izazivaju tonalne asocijacije, nego mjesti-
mino poprimaju i oblik tradicionalnih trozvuka (primjer br.
7b prvi stavak, takt 1114).
Andante
7b ?
fefel

p
Dodekafoniku metodu preuzeli su od Schonberga najprije nje-
govi uenici A. Berg i A. Webern, a zatim i mnogi drugi muzi-
ari kasnijih generacija (E. Kfenek, H. Jelinek, L. Dallapiccola,
R. Leibowitz, W. Fortner, K. Stockhausen, L. Nono, P.
Boulez j dr.)- Meu teoretiarima dodekafonije istaknuto mjesto
zauzimaju R. Leibowitz, E. Kfenek, J. Rufer, H. Eimert i H.
Je-linek. Estetiku dodekafonije osvijetlio je Th. W. Adorno, a
W. Reich izdao povijest dvanaesttonskog principa i dvanaesttonske
kompozicije.
LIT. : J. M. Hauer, Atonak Musik, M, 1923. I sti , Offener Br ief an
Herbert Eimert, ibid., 1924. H. Eimert, At onale Musikl ehre, Leipzig 1924.
E. Stein, Neue Formprinzipien, Anbruch, 1924 (broj posveen A. Schon-
bergu; obj. i u zborniku Von neuer Musik, Kol n 1925). M, Hauer, Zwol fton-
technik, Wien 1926. L. Deutsch, Das Probl em der Atonal it at und die Zwbl f-
tonprinzipien, Melos, 1927. Th. W. Adorno, Zur Zw61ftontechnik, Anbruch,
1929. Z. Lissa, Geschichtl iche Vorform der Zwblft ontechnik, AML, 1935-
R. S. HM, Schoenberg's Tone Rows and the Tonal Syst em of the Future,
MQ, 1936. G. Perl e, Evolution of t he Tone- Row. The Twel vetone Modal
Syst em, Chicago 1940. I sti , Funct ional Har mony in a Twel vet one Sound
World, Peabodv-Bulletin, Baltimore 1940. E. Kfenek, Studies in Counterpoint ,
New York 1940 (tal ijanski Mil ano 1948; njemaki Mainz 1952). Isti, New
Developments of t he Twel ve-t one Technique, The Music Review, 1943.
R. Leibozvitz, Schonberg et son ecole, Pari 1947. Isti, Qu'est-ce que la musique
de douze sons ?, Liege 1.948. H. Searle, Eine neue Bewegung in der Musik,
Neue Auslese, 1948. C. Jachino, Tecnica dodecafonica. Trattato pratico, Milano
1949. R. Lei bozvit z, Introduct ion a la musique de douze sons, Pari 1949.
Th. W. Adorno, Phil osophie der neuen Musik, Tiibingen 1949 (II izd. Frank
furt a. M. 1958; tal ijanski Torino 1959; srpskohrvat ski Beograd 1968). II.
Eimert, Kleiner Zwolft onkursus fur Anfanger, Das Musikl eben, 1949. Po-
lyphonie, Pari 1949 (broj posveen dodekafoniji pod nasl ovom Le svsteme
dodecaphonique). A. Schonberg^ Style and Idea (sadri i predavanje Compo-
sit ion with Twel ve Tones iz 1941), New York 1950 (t al ijanski Mil ano 1960).
H. Wessling, Die Gesetze der Musik: warum Zw6lftonmusik, Dort mund 1950.
H. Eimert, Lehrbuch der Zwol ftontechnik, Wiesbaden 1950 (novo izd.
1952; tal ijanski Milano 1954). L. Dallapiccola, Sul la strada dell a dodeca-
fonia, Aut -Aut, 1951, 1. E. Kfenek, Die Zw61ft onmusik als Lehre, Mel os,
1951) 5- H. Jelinek, Versuch iiber den Sinn der Verwendung von Zwblfton-
reihen, ibid., 9. H. Ei mert, Ist Zwol ftonmusik lehrbar?, ibid. R. Vlad,
L'Ult imo Schoenberg, RAM, 1951. R. Leibozvitz, L'Evolution de l a musique,
Pari 1951. Isti, Sens et raison de la musique dodecaphonique, Ulisse, Venezia
1951, 4. Diapason, Mil ano 1952, 78 (dvobroj posveen dodekafoniji).
H. Jelinek, Anleitung zur Zwolft onkomposition (2 sv.), Wien 1952 i 1958.
W. Reich, Versuch einer Geschichte der Zwolft onmusik, Alt e und neue Musik,
Zur ich 1952 (proireno u Fest schrift A. Orel , Wien i Wiesbaden 1960).
J. Rufer. Die Komposition mit zwol f Tonen, Berl in i Wunsiedel 1952 (novo izd.
1966; talijanski Milano 1962; prevedeno i na engleski). M. Seiber, The Compo-
sit ion wit h Twelve Tones, Music Surwey, 1952. R. Vlad, Poetica e t echnica
dell a dodecafonia, RAM, 1952, 1. Isti , Elementi metafisici nel la poet ica
dodecafonica, Diapason, 1952. H. Pfrogner, Die Zwol fordnung der Tone,
Zur ich, Leipzig i Wien 1953. E. Kfenek, Is t he Twel ve- Tone Technique
in the Decl ine?, MQ, 1953. N. V. Bentzon, Tol vtoneteknik, Kobenhavn
1953. E. St ein, Orpheus in Ne w Guises, London 1953. R. Malipiero,
La Dodecafonia come tecnica, RMI, 1953, 3. G. Perle, The Harmonic Problem
in Twel ve-Tone Music, The Music Review, 1954. W. Burkhard, Versuch
einer kr it ischen Auseinandersetzung mit der Zwol ftont echnik, Schweizerische
Musikzeitung, 1954, 3. L. Rognoni, Espressionismo e dodecafonia, Torino
1954. R. Vlad, Demonicita e dodecafonia, Archivio di Fil ozofia, 1954.
Isti, Modernit a e tradizione nella muica contemporanea, Torino 1955.
R. Semmler, Vom Eigenklang der Reihen, Zurich 1955. G. Rochberg, The
Hexachord and Its Relat ion to the 12-Tone Row, Br yn Mayr (Pennsyl vania)
1955. E. Eimert, Die not wendige Korr ektur, Die Reihe, 1955, 2. H.-K.
Metzger, Webern und Schonberg, ibid. Th. W. Adorno, Dissonanzen, Gottin-
gen 1956 (talijanski Milano 1959). H. Simbriger, Die heutige Situat ion der
Zwol ftonmusik, Bericht iiber den international en musikwissenschaftlichen
Kongress WienMozart jahr 1956, Graz 1958. R. Kel ly, Theme and Va-
riat ions. A St udy of Linear Twel ve- Tone Compos it ion, Dubuique (Iowa)
1958. J. C. Pazza, Schoenberg e el fin dell a era tonal , Buenos Aires 1958.
L. Nono, Die Ent wicklung der Reihent echnik, Dar mst adter Beit rage zur
Neuen Musik, 1958. H. Pousseur, Webern und die Theor ie, ibid. , 1958.
R. Vlad, St oria dell a dodecafonia, Mil ano 1958. H. L. Clarke, The Al rise
of the Semitone in Twel ve-Tone Music, MQ, 1959, 3. L. Spinner, A Short
Int roduct ion t o t he Technique of Twel ve- Tone Composit ion, London 1960.
M. Babbitt, Twelve-Tone Invariant s as Compositional Det erminants,
MQ, 1960, 2 . A. Webern, Der Weg zur Neuen Musik (red. W. Reich), Wien
1960. A. Kf enek, Extent s and Limit s of the Serial Techniques, MQ, 1960.
R. St ephan, Uber J. M. Hauer , AFMW, 1961. B. Schaffer, Klasycy dode-
kafonii (2 sv.), Krakow 1961 ( I I izd. 1964). A. Th. Basart, Serial Music, A
Classified Bibliographv of Writ ings on Twel ve- Tone and Electronic Music,
Berkel ey i Los Angel es 1961. H. Curjel, Dodekaphonie eine Welt sprache,
Melos, 1961. H. Jelinek, Die krebsgleichen Allinterwallreihen, AFMW,
1961, 2. R. Malipiero, Guida al la dodecafonia, Mil ano 1961. RAM, 1961
(broj posveen dodekafoniji). G. Perle, Ser ial Composit ion and At onality,
Berkel ey i Los Angel es 1962. A. Plebe, La dodecafonia, Bari 1962. H.
Eimert, Grundlagen der musikalischen Reihentechnik, Wien 1964. M. Lichten-
feld, Untersuchungen zur Theorie der Zwol ftont echnik bei J. M. Hauer, Kolner
Beit rag zur Musikforschung, Regensburg 1964. U. Di belius. Moderne Musik
19451965, Miinchen 1966. R. S. Brindle, Serial Composit ion, London
1967. K. Boehmer, Mater ial -Struktur-Gestalt, MF, 1967. N. D.
DOEBLER, Kurt, njemaki orgulja i kompozitor (Cottbus,
15. I 1896 ). Uio orgulje kod A. Drevera i R. Kurtha, a zatim
studirao na Akademiji za crkvenu i kolsku muziku u Berlin--
Charlottenburgu, God. 191932 orgulja i regens chori u kato-
likoj crkvi Herz Jesu u Charlottenburgu; istovremeno (192140)
i nastavnik muzike na Liebfrauen-Oberlyzeumu; 193145 do-
cent za teoriju i kompoziciju na Akademiji za crkvenu i kolsku
muziku; od 1950 orgulja i zborni dirigent u crkvi Heiliger Geist
u Berlin-Charlottenburgu. Kao kompozitor nadovezao se na stil
renesansnih vokalnih polifoniara, usvajajui u daljem razvoju
tekovine kromatske koloristike harmonije.
DJELA. KOMORNA: Dreikoni gs-Trio za viol inu, viol u i viol onel o;
klavirski trio; 2 sonate za violinu i klavir. Das Charlottenburger Klavierbiichlein;
Kl eine Bei trage zur Hausmusi k za kl avir. ORGULJSKA: koralna part it a
na napjev Was Gott tutt das ist zuohlgetan; est koralnih preludija i korala.
Dvi je Marien-Kantate. CRKVENA: sedam misa za zbor a cappel la; Stabat
mat er; dva Tantum ergo; 60 l at inskih i njemakih motet a za zbor a cappell a;
30 duhovnih zborova a cappella; dvije duhovne arije za gl as i orgulje. Zbirke:
Chorklang, duhovni i svjet ovni napjevi s pratnjom i bez pratnje; Orgelbuch fur die
deutschen Gesdnge des katholischen Kirchenjahres.
LIT.: H. J. Moser, Ober Kurt Doebl er und die Moglichkeit eines heutigen
Palest rina-St il s, KMJB, 1930 i Cacil ienvereinsor gan 1951. F. Stein, Kurt
Doebl er, MGG, I II, 1954.
DOFLEIN, Erich, njemaki muzikolog (Munchen, 7. VIII
1900 ). Studij muzikologije i historije umjetnosti s doktoratom
zavrio na Univerzitetu u Breslauu (M. Schneider, W. Pinder).
Usavravao se kod W. Gurlitta i H. Erpfa u Freiburgu im Breisgau
i tamo 193037 bio direktor Muzikog seminara. God. 1941
postao docent za historiju muzike na Zemaljskoj muzikoj koli
u Breslauu; od 1947 profesor je Visoke muzike kole u Frei-
burgu. Suradnik mnogih strunih asopisa, D. se u svojim spi-
sima zauzima za suvremeno muziko stvaranje. Suosniva je (1948)
i od 1956 predsjednik Instituta fiir Neue Musik und Mu-sikerziehung
(sjedite u Bavreuthu i Darmstadtu). Kao pedagog osobito se
bavi metodikom poduavanja instrumenat a. Da bi u
uenicima zarana probudio radost muziciranja, D. za svoja op-
sena izdanja instruktivnih djela bira poznate kompozicije.
DJELA: Uber Gestalt und Stil in der Musik, ein Beitrag zur Relationspsycho-
logie der Produktion (disertacija), 1924; Das Musikseminar, 1931; Idee eines
Schulzverks, Die Musikpflege, 1932; Zur Lage der Musiklehre, Melos, 1932;
Urtextausgaben im Unterricht und Hausmusik, Artikulat ion und Phrasierung,
Deutsche Tonkiinstlerzeitung, 1934; Johann Pachelbel, ein deutscher Meister,
Zeit schrift fiir Hausmusik, 1938; Erinnerungen an H. Kaminski, Muica, 1947;
Ober P. Hindemith, Die Gegenwart , 1947; Klassizismus in der Musik, Melos,
1947; Bela Bartk, ibid., 1949; DasMusiktheater C. Orffs, Der Musikal manach
1948; Neue Musik im Unterricht, Musik im Unterricht, 1949; Bach und toir,
ibid., 1950; Musikerziehung und neue Alusik, ibid., 1951; Musikpddagogische
Gegenivart sf ragen, ibid., 1951. INSTRUKTIVNA: Das Geigenschul zverk,
ein Lehrgang der Violintechnik, verbunden mit Musiklehre und Vbung des Zusammen-
spiel s (u suradnji sa svojom enom El mom Axenfeld-Dofl ein) , 5 sv. , 1932 i
dalje; Spielmusik fur zwzi Violinen, 11 sv. (obje zbirke sadravaju primjere iz
viol inske literature XVIIXX st .); izdanja raznih djel a iz st arije literature za
klavir, naroito onih kompozitora koji su se i sami bavili problemima muzikog
odgoja ( C. Ph. E. Bach, D. G. Tiir k).
LIT. : E. Laaff , Er i ch Dofl ein, MGG, III, 1954-
DOHNANYI, Erno (Ernst) von, madarski kompozitor,
pijanist i dirigent (Bratislava, 27. VII 1877 New York
3
9. II
1960). Prvu poduku dobio u Bratislavi od svog oca Frederica
Dohnanvija (violina i klavir) i K. Forstnera (orgulje, teorija).
God. 18 9497 studira na Muzikoj akademij i u Budimpeti
kod I. Thomana (klavir) i H. Koesslera (kompozicija), a ljeti
1897 usavrava se kod E. d'Alberta. Iste godine nastupa u Berlinu,
zatim u Budimpeti, gdje postie velik uspjeh izvedbom Beetho-
venova klavirskog koncerta u G-duru pod dirigentskim vodstvom
H. Richtera. Time zapoinje njegova blistava meunarodna kon-
certna karijera. God. 1898 Richter ga vodi sa sobom u Englesku;
ondje je za dva mjeseca odrao 30 koncerata. Zatim odlazi na
turneje po SAD (190001), skandinavskim zemljama, Rusiji,
7a
8 9
IU>e^
i

462 DOHNANYI DOLIN

Italiji i Francuskoj. God. 190515 predaje klavir na Visokoj mu-
zikoj koli u Berlinu (od 1908 profesor), 1916 postaje profesor
na Muzikoj akademiji u Budimpeti (191920 direktor), a 1920
imenovan je predsjednikom Budimpetanskog filharmonijskog dru-
tva. Filharmoniju vodi do 1944 dirigirajui mnogobrojnim nje-
zinim koncertima u domovini i na turnejama irom Evrope. U
razdoblju od 1925 do 1927 angairan je preteno u SAD kao pi-
janist, dirigent, kompozitor i pedagog. Vrativi se u Madarsku,
1928 postaje profesor kompozicije i klavira na reorganiziranoj
Muzikoj akademiji (Muzika kola Franz Liszt), a 1934 direktor.
Uz to je 193144 generalni
muziki direktor Budimpetanskog
radija. Poslije Drugoga svjetskog
rata odlazi u SAD i od 1949
predaje klavir i kompoziciju na
Florida State--University
(Tallahassee).
Uz Bartka i Kodalya, D. je
najpoznatiji suvremeni madarski
kompozitor starije generacije.
Stilski neoromantiar, formirao se
pod izrazitim utjecajem Brahmsa,
ali kasnije prihvaa mjestimice i
stilske elemente Lisztova
herojskog romantizma (melodika
verbun-kosa u Ruralia Hungarica) i
Wagnerove muzike drame
(opera A Vajda tornva). U
oblikovanju se dri klasine tradicije. U svom opusu obuhva-
tio je gotovo sve muzike vrste, ali je prvenstveno sklon komor-
nom izrazu, pa su mu komorna djela najuspjelija.
Kao reproduktivni umjetnik mnogo je pridonio obnovi ma-
darske muzike na poetku XX st., propagirajui nova djela svojih
sunarodnjaka Bartoka i Kodalva te Stravinskog, Debussvja i dr.
Kao pijanist proslavio se nadasve interpretacijama Brahmsa, Schu-
manna i Schuberta.
DJELA. ORKESTRALNA. Tr i simfoni je: I, u F-dur u, 1897; II, u d-mol u
op. 9, 1902 i III, u E-duru op. 40, 1948. Dva kl avir ska koncert a: I, c-molu op.
5, 1899 i II, u b-molu op. 42, 1946; 2 violinska koncert a: I, u d-molu op. 27,
1915 i II, u c-molu op. 43, 1949; Konzertstiick za violonelo i orkestar op. 12, 1904;
Variationen ilber ein Kinderlied za klavir i orkestar op. 25, 1914; Concertino za harfu
i orkestar op. 45, 1952; 2 uvertire: Zrinyi, 1896 i Unnepi nyitany op. 31, 1923;
Zenekari szvit op. 19, 1909; suita Ruralia Hungarica op. 32 b, 1924; Szimfonikus
percek op. 36, 1933; American Rhapsodv op. 47, 1954. KOMORNA: 3 gudaka
kvartet a, op. 7, 15 i 33; 2 kl avirska kvinteta, op. 1 i 26; sekstet op. 37; serenada
za gudaki t rio op. 10; sonata za violinu i kl avir op. 21; sonat a za viol onelo i
klavir op. 8; suita Ruralia Hungarica za viol inu i klavir op. 32 c; Aria za flautu i
klavir; Passacaglia za flautu sol o. KLAVIRSKA: Variaciok es fuga op. 4;
Passacaglia op. 6; Negy rapszddia op. 11; Winterreigen op. 13; Humoreskenin Form
einer Suite op. 17; Drei Stiicke op. 23; Suite in altem Stil op. 24; Hat koncertetud
op. 28; Varidcik magyar t emdra op. 29; suit a Ruralia Hungarica op. 32 a; Six
Piano Pieces op. 41; 3 Singular Pieces for Piano op. 44; Valcer op. 3 za klavir 4-
runo. DRAMSKA. Opere: Tante Simone, 1912; A vajda tornya, 1922; A Tenor,
1929. Pantomima Der Schleier der Pierette, 1910. Balet Szent Fdklya (na muziku
Ruralia Hungarica i Szimfonikus Percek), 1936. VOKALNA: Cantus vitae,
oratorij (na t ekst I. Madacha), 1941; Hitval-Ids za tenor, zbor i orkestar, 1920;
Magyar jb' vd za zbor; solo-pjesme uz orkest ar i uz klavir. CRKVENA: Szegedi
Templomszent. Mise, 1930; Stabat mater, 1954; VI psalam za 8- gl. zbor; himni.
INSTRUKTI VNA: 12 Shorl Studies for the Advanced Pianist, 1951; Daily Finger
Exercises for the Advanced Pianist (3 sv.), 1962. Obradbe maarskih narodnih
pjesama.
LIT. : V. Papp, Dohnanvi Ernfi, Budapest 1927. asopis Zenei Szemle,
910 (broj posveen Dohnanviju), 1927. W. R. Anderson, Dohnanvi : a
Good Companion, Musical Mirror and Fanfare, 1931, 11. E. Haraszti, Ernst
von Dohnanvi, MGG, III, 1954. M. U. Ruet h, The Tal l ahassee Years of
E. von Dohnanvi, Tallahassee 1962. /. Podhradszhy, The Works of E. Doh
nanvi, Studia musicologica, 1964. I. A.
DOINA, moldavsko-rumunjska pastirska narodna pjesma. Obi-
no ima dva dijela: prvi je polagan i tugaljiv, a drugi veseo, ples-
nog karaktera. U najnovije vrijeme u sadraj doine ula je i drukija
tematika, povezana uz krupna drutvena zbivanja nakon Drugoga
svjetskog rata.
DOIRA, srednjoazijski narodni instrument tipa bubnja, koji
je samo s jedne strane pokriven napetom koom. Ispod koe,
uz rub oboda, smjeteno je na vie mjesta po nekoliko metalnih
prstena. D. se upotrebljava za pratnju pjevanja i plesa. Naziv
daire oito je istog jezinog podrijetla.
DOKSOLOGIJA (gr. 86i;a slava), liturgijski tekstovi u ko-
jima se izriu hvalospjevi u ast trojedinoga Boga. Postoji tzv.
mala d. (Gloria Patri et Filio et Spiritui Sancto, sicut erat in prin-
cipio et nunc et semper et in saecula saeculorum Amen.J i velika d.
{Gloria in excelsis Deo, et in terra pax hominibus bonae voluntatis
itd.). Mala d. nadovezuje se obino nakon Introita (prema shemi
Antiphona Versiculum D. Antiphona), zatim kao za-
vrni stih na kraju psalma i kantika i u nekim drugim sluajevima
(npr. u vezi s Deus in adjutoriuni). Posljednje rijei (. . . saecu-
lorum. Amen) zamjenjuju se u liturgijskim knjigama kraticom -
Euouae. Velika d. je od najranjih vremena kranstva
u ordinarij mise kao njegov drugi dio (-> Gloria).
DOKTOR, Paul, austrijski violist (Be, 28. Ili
Studij violine zavrio na Muzikoj akademiji u Bei
Umjetniku karijeru zapoeo kao violinist, ali je ubi
na violu; 1942 osvojio prvu nagradu na Meunarodno]
nju u enevi. God. 194046 solist Simfonijskog orke;
zernu i 194647 u Ziirichu te istodobno 194047 lar
Collegium Musicum u Ziirichu. Od 1947 djeluje u SAD
i profesor u Ann Arboru, u New Yorku i od 1963 na
tetu u Bloomingtonu, Indiana. God. 195257 odravi
mjenice predavanja iz viole na ljet nim teajevima u
i Colorado Springsu. U SAD osnovao je Rococo 1
New York String Sextet. Objavio je Solos for the viol
djelima Mozarta, Schuberta, Brahmsa i dr.
DOLAR, Joannes Baptista (Janez Krstnik), k
(Kamnik, oko 1620 Be, 13. II 1673). Jezuit, i<
165658 pouavao muziku na Jezuitskoj gimnaziji u
odakle je otiao u Passau, a zatim u Be, gdje je vo
ku kapelu u crkvi Am Hof. Niz njegovih kompozk
je u prijepisu u Lichtenstein-Castelkornovoj zbirci
riu u ekoj, iako sam vjerojatno nije tamo bio, jer
moe nai u arhivima eke jezuitske provincije. Medi
lima ima takoer baleta i sonata, napisanih u stilu visoki
Dolarove kompozicije odaju izvrsno poznavanje kon
tehnike i snanu invenciju. Njihova je melodika svjea
mie podsjea na narodnu tematiku, harmonije su bog
ajne zbog razmjerno este primjene kromatike, a u
je pogledu njihov stavak veoma razliit.
LIT.: J. Gr. Thalnitscher, Bibl iotheca Labacensis publica Coll
Nobilium, rukopis, Semenika knjinica u Ljubljani. P. Nettl,
Tanzkompositionen in der zweiten Halft e des 17. Jahrhunderts, SI
163. j. Pohanka, Jan Kft it el Tol ar, Ball ett i e Sonate, Praha
Cvetko, Die Quellen zur Biographie von J. B. Dolar, Geschicht e c
Westkirche in ihren wechselseit igen Beziehungen, Wiesbaden 196-;
J. Hofler, Slovenski "skl adat el j J. K. Dolar, Delo, 1970.
DOLCE (tal. slatko, njeno), oznaka za interpretac
se trai njeno i ljupko izvoenje. Susree se i u obliku
cezza (tal. s njenou). Superlativom dolcissimo trai
mogue njenija i osjeajnija interpretacija.
DOLENTE (tal. bolno, tuno, alosno), oznaka za^
taciju. Sline su oznake dolendo, con dolore.
DOLES, Johann Friedrich, njemaki kompozitor (S
-Hallenberg, 23. IV 1715 Leipzig, 8. II 1797). U6
Bacha. Kantor u Salzwedelu, 174455 na gimnaziji u 1
a 175589 u crkvi sv. Tome u Leipzigu. Njegovi u<
su J. E. Altenburg, J. F. Doring i J. F. Rochlitz. Na
iz baroka u klasicizam, D. je u crkvenu muziku uveo j
niji stil i jednostavnu, prijemljivu melodiku. Osloba
baroka osjea se i u njegovim pjesmama, od kojih je pi
(Neue Lieder) bliska Sperontesovoj Singende Muse, a dri
lerts Oden) Ph. E. Bachu i Berlinskoj koli.
DJELA. Kompozicije za klavir i orgulje: Singbare und leichte Ch
fu'r Lehrer und Organisten (4 sv.), 179497; Vierstimmiges Choralbui
Pjesme: Neue Lieder nebst ihren Melodien, 1750; Melodien zu Gellen
Oden und Liedern, 1758. CRKVENA: oratoriji i pasije; kantat e vor
dein Angesicht, 1790); psalmi (Gott ist unsre Zuversicht, 1758); koral:
mise; moteti.
LIT.: R. Si etz, Die Orgel -Komposit ionen des Scht ilerkreises
Bach (disertacija), Gott ingen 1930. H. Banning, J. F. Dol es,
Werke, Leipzig 1939. A. Schering, J. S. Bach und das Musiklebc
Leipzig 1941. F. Blume, Johann Fr iedrich Dol es (sen.), MGG,
DOLIDZE, Viktor Isidorovi, gruzijski kompoziti
geti, 30. VII 1890 Tiflis, 24. V 1933). Violinu i koi
uio u Kijevu. U svojim djelima sluio se gdjekad ci
gruzijskog folklora.
DJELA: simfonija A3ep6audo*caH, 1932; koncert za klavir, 1932
ska fant azija Heepuada, 1925. Opere: Kemo u Komj, 1919; Jle
Hucana, 1929 i 3aMupa (nedovrena); solo-pjesme. Sabirao i
osetinske narodne napjeve.
DOLIN, Anton (pravo ime Patrick Healy-Kay),
plesa i koreograf (Slinfold, Sussex, 27. VII 1904 ).
u Brightonu (L. i G. Cone) i Londonu. Na poziv Djagileva
trupi Ballets russes i s uspjehom plesao u baletima D
Chloe (Ravel), Le Train bleu (Milhaud), Le Spectre de la \
ber) i dr. God. 1924 vratio se u London i sa V. Nen
osnovao vlastiti baletni ansambl za koji je, meu ostalir
grafirao i Rhapsody in Blue (Gershwin). God. 1929 po
lan Ballets russes. Zatim je krae vrijeme djelovao u Ne
1
a po povratku u London postao prvak trupe Vic-Wel
Do 1937 esto prireivao turneje sa A. Markovom. G
47 umjetniki direktor amerikog ansambla Ballet
u kojem je stekao velik ugled kao plesa klasinoga bal
tivi se u Englesku vodi Festival Ballet. D. je veoma
osobito kao teoretiar i pisac.

\
E. DOHNANYI


DOLIN DOMINANTA DOMINANTE
463

DJELA: Solange Schtvarts, an Appreciation, Dancing Times, 1938; A
Critic Criticized: A. Dolin on A. Haskell, ibid., 1939; For Peace in the Ballet,
1940; Pas de deux, The Art of Partnering, 1949; AHcia Markova, 1953.
Autobiografska djela Divertissement, 1931 i Ballet-Go-Round, 1938.
DOLINAR, Luka, kompozitor (kofja Loka, 14. X 1794
martno, 27. VIII 1863). Muziku uio u Ljubljani, ali njegova
harmonija, koja bazira na trozvuju, odaje samouka. Napjevi
pisani u narodnom duhu vjerojatno su djelomino preuzeti od
drugih; neki su postali tako popularni da se smatraju narodnim.
DJELA: Napevi za pesme v Nedele celiga leta, 1829; Napevi za pesme v
Godove in Praznike celiga leta, 1833 i 1862; Napevi (vishe) za pesme od Farnih
Pomonikov ali Patronov v Ljubljanski kojiji, 1839; Vishe za pesme od Svetnikov
in Svetnic v Ljubljanski kofiji samo v podrunicah esenih, 1841,
LIT. : V. Sleska, Luka Dol inar, pesnik in skladatel j, Crkveni gl asbenik,
1931. F. Rakua, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana 1890. D. Co.
D'OLLONE, Max -> Ollone, Max d'
DOLMETSCH, Arnold, engleski graditelj instrumenata i
muziki pisac vicarsko-francuskog podrijetla (Le Mans, 24. II
1858 Haslemere, Engleska, 28. II 1940). Studirao u Bruxel-
lesu (H. Vieuxtemps) i na Royal College of Music u Londonu. Od
1885 uitelj violine na Collegeu u Duhvichu. Zanimanje za stare
instrumente navelo ga je da ih skuplja i popravlja, a kasnije i da
ih gradi. God. 190209 radio u Bostonu u tvornici instrumenata
Chickering & Sons; 191114 u tvornici embala Gaveau u Pa-
rizu, a 1914 osnovao u Haslemereu vlastitu radionicu za izradu
starih instrumenata. Tu je 192533 organizirao ljetne festivale
stare muzike na kojima su izvoai bili uglavnom lanovi nje-
gove mnogobrojne obitelji i njegovi uenici. Od 1928 izdavao
asopis The Consort. D. je prvi u novije vrijeme gradio blokflaute,
a njegovi embali i klavikordi idu u najbolje suvremene primjerke
tih instrumenata. Svojim temeljitim poznavanjem stare muzike
literature, osobito djela J. S. Bacha, F. Couperina, A. Vivaldija,
H. Purcella i dr., i nastojanjem oko njezina upoznavanja D. je
mnogo pridonio oivljavanju instrumentalne muzike XVII i
XVIII st. Ogledao se kao kompozitor djela za klavir, violinu i
violonelo.
DJELA: studija The Interpretation of the Music of the 17^ and 18^ Cen-
turies, 1915. IZDANJA : Select English Songs and Dialogues of the l6
tlt
and I7
tfl
Centuries (2 sv.), 1898 i 1912; Select French Songs from the I2
th
to the l8
th
Century,
1938; kompozicije A. Corellija, G. F. Handela i H. Purcella.
LIT. : R. Donington, The Work and Ideas of Arnold Dol met sch, Hasle-
mere 1932. Isti, On Interpreting Early Music, Music and Letters, 1947.
Isti, Arnold Dolmetsch, MGG, III, 1954. R. Hezvett, Haslemere, Das
Lebenswerk von Arnold Dol metsch, Muica, 1956. M. Dolmetsch, Personal
Recollections of Arnold Dolmetsch, London 1958. Isti, The Life Work of
Arnold Dol met sch, The Consort , 1962.
DOLPHY, Eric Allan, ameriki jazz-muziar, alt saksofo-
nist, klarinetist i flautist (Los Angeles, 20. VI 1928 Berlin, 29.
VI 1964). U poetku surauje sa Ch. Mingusom. Kasnije razvija
izvoran muziki izraz i nain interpretacije koji oko 1960 postaje
uzorom ostalim jazz-mstrumentalistima. D. razbija melodiju
na serije tonova i kombinira ih naizgled kaotino, upotrebljavajui
pri tom esto tonove u ekstremnim poloajima.
DOLUHANOVA, ara (Zarui Agasjevna), armenska
pjevaica, mezzosopran (Moskva, 5. III 1918). Uila kod V.
Beljajeve-Tarasevi. Od 1944 solistica Svesaveznog radija. 1966
dobitnica Lenjinske nagrade. Istakla se kao koncertna pjevaica.
Gostovala i u Jugoslaviji.
DOMAINE MUSICAL, ustanova to ju je 1953 utemeljio
kompozitor, muziki pisac i dirigent P. Boulez u Parizu, u okviru
Thedtre Marigny, sa zadatkom da propagira suvremenu muziku.
Osnivanje D. m. pada u vrijeme kada su u muzikom ivotu u
Parizu dominirala tradicionalna i konzervativna shvaanja i kada
je parika muzika klima bila vrlo nepovoljna za suvremenu mu-
ziku. Da bi u takvim uvjetima efikasno izvravao zadatak koji
je sebi postavio, Boulez je akciju promicanja suvremene muzike
preko D. m. razvio na irem planu, ukljuivi u nju, osim suvre-
menih muzikih ostvarenja, djela iz prolih epoha, srodna duhu
suvremene muzike (kompozicije Dufava, Monteverdija, Gesualda,
Bacha i drugih), i onakva djela, nastala u prvoj polovici XX st.,
koja direktno prethode suvremenim muzikim kretanjima, kao
to su kompozicije Bartoka, Debussvja, Ravela, Stravinskoga,
Varesea i prvenstveno djela predstavnika Beke kole (Schonberg,
Berg, Webern). Unutar D. m., Boulez osniva i poseban komorni
ansambl, kojim sam dirigira, podie ga na visoki stupanj reproduk-
tivne muzike umjetnosti i pribavlja mu meunarodni ugled. God.
1967 Boulez naputa D. m., a nasljeuje ga mladi francuski di-
u Petrogradu (N. F. Solovjov, A. Ljadov, A. Bernhard, L. A.
Sacchetti). God. 18901900 profesor Konzervatorija u Krakovu,
a zatim u Varavi. Uz klavirske kompozicije napisao i nekoliko
instruktivnih djela za klavir, meu kojima se osobito istie Va-
demecum (2 sv.).
DOMBRA, narodni instrument rairen u Kazahstanu i ne-
kim drugim zemljama Sovjetskog Saveza. Ima dvije ice ugoene
u intervalu kvarte (rjee kvinte) i na njima se zvuk proizvodi trza-
njem. Gradi se u nekoliko veliina. Ton dombre je tih i mekan.
Instrumentom se prati pjevanje ili recitiranje. Srodna je -> domri.
DOMGRAF-FASSBANDER, Willi, njemaki pjeva, ba-
riton (Aachen, 19. II 1897 ). Zavrio studij crkvene muzike
u Aachenu, u pjevanju se usavravao u Milanu i Berlinu. Na oper-
noj pozornici debitirao 1922 i zatim pjevao u Berlinu (Deutsches
Opernhaus), Diisseldorfu i Stuttgartu. Od 1930 lan Dravne
opere u Berlinu, a od 1945 u Hannoveru, Beu i Miinchenu te
glavni redatelj opere u Niirnbergu. Na otvorenju festivala u
Glvndebourneu (1934) nastupio u ulozi Figara (Mozart, Figarov
pir), a zatim kao Guglielmo (Mozart, Cosi fari tutte) i Papageno
(Mozart, arobna frula). Osim u Mozartovim operama osobito je
svratio pozornost kao Figaro (Rossini, Seviljski brija), Don
Giovanni (Mozart), Rigoletto (Verdi) i Peer Gynt (Egk).
DOMINANTA (lat. dominans vladajui, gospodujui), 1. peti
stupanj dur-ljestvice ili mol-ljestvice (gornja dominanta). Ona
zauzima pored tonike, tj. prvoga stupnja, najvanije mjesto kako
u melodici, tako i u harmonici svake muzike zasnovane na har-
minijskim funkcijama. D. u irem smislu rijei znai i trozvuk
na petome stupnju ljestvice, pa tavie i svaki akord koji ima do
minantnu funkciju (-> Harmonijske funkcije, -> Dominantne
harmonije, -> Sekundarne dominante). N. D.
2. U starocrkvenim nainima, koji su temelj gregorijanskog
korala i muzike uope (od ranog srednjeg vijeka sve do uvrenja
tonaliteta dura i mola poslije 1600) d. je iza -> zavrnog tona,
ili note finalis, najvaniji ton, jer se oko njega kree preteni dio
melodije. U autentinim nainima d. je peti ton ljestvice (npr.
u dorskom, koji ima opseg od dd
1
, dominanta je a), osim u fri-
gijskom, gdje bi d. morala biti na tonu h, ali je zbog nestalnosti
toga tona u ljestvici i njegove tenje prema viem stupnju, d.
ton c
1
. U plagalnim nainima d. je za tercu nia nego u auten-
tinima (npr. u hipodorskom, koji ima opseg od Aa, d. je ton
/), osim u hipomiksolidijskom, gdje je, kao i kod frigijskog, d.
ton c umjesto h, i hipofrigijskom, kojemu je d. ton a umjesto g.
Naziv naina Opseg Dominanta
Autentini naini
Dorski d d> a
1

Frigijski e e
1
c
1

Lidijski
f - f
l

c
1

Miksolidijski g - g
1
d
1

Eolski a a
1
e
1

Jonski c
1
^ g
1

Plagalni naini
Hipodorski A a
f
Hipofrigijski Hh a
Hipolidijski c c
l
a
Hipomiksolidijski d d} c
1

Hipoeolski e e
1
c
1

Hipojonski
g P
1

6 &
e
1

U gregorijanskoj psalmodiji preteni dio recitacije kree se na
tonu dominante koji se u raznim- teoretskim djelima naziva i
tenor, repercussa, tuba, nota recitata i si.
LIT. : 5. de Caus, Inst itut ion harmonique, Frankfurt 1615. D.Johner,
Neue Schule des Gregorianischen Choralgesanges, Regensburg 1906 (VIII izd.
u redakciji M. Pfaffa kao Choralschule, ibid., 1956). A. Vi.
DOMINANTA DOMINANTE (njem. Doppeldominante),
harmonija koja se odnosi prema dominanti, kao to se dominanta
odnosi prema tonici. To je u prvome redu trozvuk na drugom stup-
nju ljestvice, s povienom tercom. Ova je terca (koja je ujedno i
povieni etvrti stupanj ljestvice) > vodica za peti stupanj, dakle
za dominantu (-> Alterirani akordi, -> Subdominantne harmonije).

464 DOMINANTA DOMINANTE DOMMER

ima funkciju dominante dominante (primjer). Neki teoretiari
smatraju i nealterirani trozvuk drugoga stupnja dominantom
domi nant e, premda to prot ivurjei karakteru same funkci je.
D. d. moe u pot puno istom obliku nastupiti u duru, kao i u isto-
imenom molu, to je potpuno logino, jer -> istoimeni tonaliteti
imaj u i istu domi nantu. Oznaka za domi nant u domi nant e j est
DD ili DjV, a moe biti i VjV, odnosno VjD (-> Sekundarne do-
minante). Pogreni su nazivi za dominantu dominante izmjenina
ili zamjenina dominanta (njem. pogreno Wechseldominante). N. D.
DOMINANTNA FUNKCIJA -> Harmonijske funkcije
DOMINANTNE HARMONIJE, sve one harmonije, odnosno
akordi , koji u odreenom t onalitet u imaj u dominantnu funkcij u
(-> Harmonijske funkcije, -> Dominanta). To je u prvome redu
domi nant ni trozvuk ili trozvuk pet oga stupnj a koji se oznauj e
sa D ili V, a zati m i ostali akordi koj ima je dominanta, tj. peti
stupanj, njihov temelj ni ton, kao to su dominantni septakord ili
septakord petoga stupnja koji se oznauje sa >, ili V7 i dominantni
nonakord il i nonakord pet oga stupnja koji se oznauj e sa D' ili
V% (primjer br. i). Ovamo nadalje idu trozvuk i septakord sedmoga
stupnja, tj. akordi kojima je vodica
nj i hov temel j ni t on (-> Vodica).
Mnogi muziki teoretiari tumae
trozvuk sedmoga stupnja kao domi
nantni septakord kojemu nedostaje
temelj ni t on, a septakord sedmoga
st upnja kao domi nant ni nonakord
bez njegova temeljnog tona (primjer
br. 2). Trozvuk treega stupnja ubraja
se takoer u d. h., budui da je nje
gova terca identina s temeljnim to
nom, a njegova kvinta s tercom do
minantnoga trozvuka (primjer br. 3).
Terca dominantnoga trozvuka kao
vodi ca t ei prema t oni ci , a budui
da ta tenja djeluje i na akord kao
" I I I V cjelinu to dominant ni trozvuk tei
uope ka tonikoj harmoniji, tj. har-
moniji prvoga stupnja. to u nekoj dominantnoj harmoniji ima vie
tonova koji, poput vodice, tee za pomakom u neki ton tonikoga
trozvuka, to e biti i odreenija tenja takve harmonije za rjeenjem
u toniku harmoniju. Ovo se odnosi prvenstveno na septimu u do-
minantnom septakordu, koja tei prema terci tonikoga trozvuka
(-> Sept akord), a zatim i na nonu u dominant nom nonakordu,
koja tei takoer nanie, u kvintu tonikoga trozvuka (^Nonakord;
primjer br. 4). I alteriranjem pojedinih tonova neke dominantne
C-dur (o-mol)
VI V7 I V? I
harmonije moe se tenja za rjeenjem u toniku harmoniju poja-
ati, i to onda, kad alteracijom nastaje neka umjetna vodica za koji
ton tonikoga trozvuka (-> Alterirani akordi). Ako se pak pojedini
tonovi neke dominantne har-
monije
alteriraju u smjeru koji ih odvodi od
tonova tonikoga trozvuka, tada slabi
opa tenja za rjeenjem u toniku
har moni j u, a moe ak doi i do
nestanka dominantne funkcije,
odnosno do promjene funkcije (-
Modulacija). Tako
u primjeru br. 5a alteracija kvinte d na dis pojaava tenju domi -
nantnog trozvuka za rjeenjem u toniki, a u pri mjeru br. 5b
alteracija terce h na b (koja time uope prestaje biti vodicom u C-
duru) usmjeruje tenju akorda u sasvim drugome pravcu.
N. D.
DOMINANTNI NONAKORD -> Nonakord
DOMINANTNI PEDAL -> Pedal ni t on
DOMINANTNI SEPTAKORD (dominantni etvoro-
zvuk; engl. dominant seventh chord, franc. accord de septieme de
dominante, njem. Dominantseptimenakkord ili Dominantseptakkord,
tal. accordo di settima di dominante), septakord, koji se nalazi na
petom stupnju dur-ljestvice i harmonijske mol-ljestvice (->
Septakord, -> Ljestvice). Kao predstavnik dominantne funkcije
zauzima najvanije mjest o meu septakordima (-^ Harmonijske
funkcije, -> Dominantne harmonije, -> Sporedni septako>
malno se rjeava u trozvuk prvog stupnja, kao, npr., u
noj > kadenci, ili u trozvuk estog stupnja, kao, npr., 1
kadenci (Primj er br. 1). D. s. je
enharmonijski identia
a) C-dur (c-mol)
a.
V? I Vr I
rt -

bo

b
a 1

tx

fi b< n I

a
1 -- 0------ Uj-l --- U
V7 VI
anim kvintsekstakordom, pa je stoga i vrlo pogodan kao
za enharmonijsku modulaciju (Primjer br. 2). -> Germi -
> Modulacija.
b)

A A
Ci I Y7
hi m%
DOMINEN, Klimentij Jakovljevi, ukrajinski)
zitor (Studenoe, Vi nicka gubernija, 8. XII 1907 ).
Muziku kolu u Kijevu (A. Orlov, V. Zolotarev, B. Lja
Operni dirigent u Odessi (193234), Voroilovgradu (19
Habarovsku (193637) i Novosibirsku (193738) te
Nikolajevske filhar monije (193841) i Osetinske radii
(194244). Od 1945 je dirigent Radio-stanice u Kijevi
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1940 i 1953; 3 s
pjesme, 1946, 1953 i 1955; suita; uvertira. Kompozicije za orkestai
instrumenata (koncert za domru, 1955). Kl avirske kompozicije. -
muzika. Djel a za zbor i orkestar , za zbor i kl avir ; sol o-pjesme
DOMINGO, Placido, panj ol ski pjeva, tenor (Mat
I 1941 ). Pjevanje uio u Mexicu i tamo debitirao I
Alfred Germont (Verdi, La Travi atd). lan opera u Ha
Metropolitana u New Yorku, i u Chicagu, pjevao u
Beu, New Orleansu, Houstonu, Vancouveru, na sveanin
u Saratogi, Llangollenu i dr. Meu njegovim kreacijams
se istiu ovi likovi: Manrico (Verdi, Trubadur), Rodolfo (
La Boheme), Cavaradossi (Puccini, Tosca), Pinkerton (
Madame Butterfly) i Canio (Leoncavallo, Pagliacci).
DOMINGUEZ, Oralia, meksika pj evaica, mez;
(San Luis Potosi, 15. X 1928 ). Pjevanje uila na Konzei
u Mexicu i tamo zapoela umjetniku karijeru. God. 1953
na milanskoj Scali Adrianu Lecouvreur (ilea) i otada
gost najveih evropskih i amerikih opernih pozornica. U
vrhunske domete idu uloge Mag Page (Verdi, Falstaff) i 1
u Aliru (Rossini). Istie se takoer kao koncertna i or;
pjevaica.
DOMINICETI, Cesare, t alijanski kompozit or (De
del Garda, 12. VII 1821 est o S. Giovanni, 20. VI
Studirao na Konzervatoriju u Milanu. Preselio se u B(
prekinuo muziku aktivnost kroz 18 godina. Vrati vi se
lano, predavao kompoziciju na Konzervatoriju (1881i
DJELA. Opere: / belli usi di cilta, 1841; Due mogli in una, 1853; La
1854; Morovi co, 1873 (najznaajnija); II lago delle fate, 1878; L'eredi tii
Romance.
DOMMER, Arrey, njemaki muzikolog (Danzig, 9.
!

Trevsa, 18. II 1905). Na Konzervatori ju u Leipzigu s
kompozi ciju (F. Richter, J. Chr. Lobe) i orgulje (Schell
te na Univerzi tetu pohaao predavanja iz l iterat ure i t
umjet nosti. Muziki uitelj u Lei pzi gu; 1863 nastanio se \
burgu, gdje je bio muziki referent l ista Hamburger Km
dent. God. 187389 tajnik Gradske biblioteke. ivio j<
u M?rburgu i Trevsi. Ogledao se i kao kompozitor. ^
C-dur (o-mol)
V7
C-dur(c-mol)
VII7
C-dur (o-mol)
=8=
(bis
b)
b) C-dur
Vr I V7 VI V7 VI
v
7

V7
DOMMER DONATUS DE FLORENTIA 465

DJELA: El emente der Musi k, 1862; Handbuch der Musi kgeschi chte, 1868
(III izd. dopunio A. Schering, 1914); Lutherdrucke auf der Hamburger Stadt-
bibliothek 15161566, 1888; Die altesten Drucke Marburgs in Hessen, 1892.
Dopunio i preradio Musi kalisches Lexikon H. Ch. Kocha, 1865. Suraivao u
Allgemeine Deutsche Biographie. Obradio za 4 glasa 12 geistliche Gesdnge J. W.
Francka.
LIT. : G. Zedler, Arrey von Dommer. Lebensbilder aus Kurhessen und
Waldeck 18301930, I, Marburg 1939. R. Schaal , Arr ey Dommer, MGG,
III, 1954.
DOMNICH, Heinrich, njemaki virtuoz na rogu (Wiirzburg,
13. V 1767 Pariz, 19. VI 1844). Najprije u slubi kneza Olsa
u Mainzu, od 1780 u Parizu uio kod G. Punta. Od 1785 nastupao
na Concerts Spirituels, 178791 lan opernog orkestra, od 1793
u Garde Nationale i zatim od 1799 kornist na Thedtre Lyrique de
Feydeau. God. 17951817 bio je profesor na Parikom konzer-
vatoriju. Njegovi su uenici bili E. C. Lewy i J. P. Mengal.
DJELA: 3 koncert a za rog i or kest ar; Symphoni e concertant e za 2 r oga
i orkestar. Romance za rog i klavir. kola za rog Methode de premier et de
second cor, a Vusage du Conservatoi re, oko 1808 (najznaajnije djel o).
DOMRA, ruski narodni iani instrument s okruglim orma-
riem za rezonanciju i dugim vratom; tri eline ice ugodene
u kvartama trzaju se trzalicom. Iako ruski izvori spominju domru
tek u XVI st., ona je nastala mnogo ranije, i to od slinog arapsko--
perzijskog ~> tanbura, instrumenta poznatog ve u X st. U XVII
st. d. se svirala i na carskom dvoru, ali ju je sveenstvo oko 1700
istisnulo iz umjetnike muzike. Krajem XIX st. V. Andrejev je
rekonstruirao domru, koja je, u nekoliko veliina, ula u orkestar
ruskih narodnih instrumenata. Trostruna d. gradi se u 6 veliina:
mala d. (opseg e
1
a
3
), d. piccolo (opseg h
1
e
l
), altova d. (opseg
ea
2
), tenorova d. (opseg He
2
), basova d. (opseg Ea
1
) i kontra
basova d. (opseg kontra Eg). Poetkom XX st. sagraene su
i domre sa 4 ice, takoer u 6 veliina.
LI T.: A. C. <>aMunitbw, XIoMpa H c
MeH-rbi pyccKOro Hapojia, IleTep6ypr 18
U efl My3Bf>cajibHBis HHCTpy-
K. Ko.
DONA, Mariangela, talijanski muzikolog (Piove di Sacco,
Padova, 23. V 1916 ). Zavrila studij filozofije s doktoratom.
Bibliotekar u Biblioteca Nazionale Braidense u Milanu; od 1965
suraivala sa C. Sartorijem na prona
1
aenju i katalogiziranju starih
talijanskih muzikih rukopisa i tampanih djela.
DJELA: La tampa musi cale a Mil ano fino alVanno 1700, 1961; La Mu-
ica nelle bibliotene milanesi, 1963. Studije i lanci: Bibliografia critica Cheru-
biniana, L. Cherubini nel II centenario della nascita, 1962; Affetti musicali nel
Seicento, Studi Seicenteschi, 1967 i dr. Prevel a na talijanski: // Bello musi cale
E. Hansl icka, Di aloghi di un musi dst a E. T. A. Hoffmanna, Talent o e genio G.
Revesza, Manuale di tecnica dodecafonica, La Muica modema H. H.
St uckenschmidta, Espressioni smo e dodecaf onia L. Rognonija i dr.
DONATH, Helen, amerika pjevaica, sopran (Corpus Christi,
Texas, 10. VII 1940 ). Pjevanje uila na Del Mar College (C.
Duckwall) i kod P. Novikove; debitirala 1962 u Kolnu kao Inez
(Verdi, Trubadur). God. 196263 pjevala u Kolnu, 196368
u Hannoveru (196567 istodobno u Frankfurtu na Majni) i
196770 u Miinchenu. Gostovala na mnogim njemakim opernim
pozornicama, u Beu, Salzburgu (1967), Edinbourghu i dr. Nje-
zine glavne kreacije su: Pamina (Mozart, arobna frula), Marzellina
(Beethoven, Fidelio), Marica (Smetana, Prodana nevjesta), Micaela
(Bizet, Carmen), Mirni (Puccini, La Boheme), Liu (Puccini, Turan-
dot), Sofija (R. Strauss, Kavalir s ruom) i dr. Pjeva i suvremeni
repertoar: Luise (Henze, Der junge Lord), Jeanne (Egk, Verlobung
in San Domingo) i dr., a nastupa i na televiziji.
DONATI, Ignazio, talijanski kompozitor (Casalmaggiore,
Cremona, oko 1570 Milano, 21. I 1638). Orgulja katedrale u
Pesaru, 15961605 maestro di cappella u Urbinu, Pesaru i Fanu,
od 1612 ponovo u Urbinu i 161519 u Ferrari. Od 1620 u Casal-
maggioreu, od 1623 u Novari, 162930 vodio zbor katedrale u
Lodiju, a od 1631 do smrti u Milanu.
DJELA: Sacri concentus I5 v.s una cum parl e organi ca, 1612; Motet ti
a s
v
- in concerto cm due sorti di letani e della Beata Vergi ne & nel fine alcuni
canoni, 1616; Concerti ecclesi astid a 25 v. con U b. per sonar nelVorgano, Op.
4, 1618; Motetti concertati a 5 & 6 v. con dialoghi , salmi e let anie della B. V. e
con U b. c. per Vorg., op. 6, 1618; Messe a 46 v.} parte da cappella e da concerto
con U b. per Vorg., 1622; // pri mo libro dei motetti a v. sola . . . op. 7, 1623; Sal-
mi boscarecci concertati a 6 v. con aggiunta, se piace, di altre 6 v. che servono per
concerto, e per ripieno doppio, per cantare a piu chori; con una messa similmente
concertata e con U ripieno, d'un'altra simile a 6, gia stampata; & con U b. principale
per sonar nell'org., Op. 9, 1623; Modre de auatorded figli. Ni hil diffidle volenti. II
secondo li bro de motetti a 5 v. i n concerto . . . Falti sopra U Basso Generale di
Perfecta sunt i n te, 1629; Le Fanfalughe a 25 v., 1630; // secondo libro delle
messe da cappella a 4 et 5 v., Op. 12, 1633; Li vecchiarelli et peregrini concerti
a 24 v., con una messa a 3 e a 4 concertata Op. 13, 1636: // secondo libro de'mo-
tetti a voe sola . . . op. 14, 1636. Niz pojedinanih moteta u zbornicima onoga
vremena.
LIT. : H. Lei cht entri tt, Geschichte der Motette, Leipzig 1908. B. Li gi ,
La Cappella musical e del Duomo di Urbino, Note d'Archivio per l a Storia
Musicale, 1925. X'. Fedeli, Le cappelle musicali di Novara dal secolo XVI ai
primordi dell 'Ot tocent o, Ist it uzioni e Monumenti del l'Arte Musicale It aliana,
I I I , 1923. A. Dell a Corte, Ignazio Donat i, MGG, III, 1954.
DONATI, Pino, talijanski kompozitor i dirigent (Verona, 9.
V 1907 ). Violinist u raznim talijanskim opernim orkestrima,
kompoziciju uio kod G. C. Paribenija u Milanu i R. Zandonaija.
Od 1927 dirigent orkestra kazalita Argentina u Rimu, 193643
intendant Arene u Veroni, 194650 kazalita San Carlos u Lisa-
bonu i 195056 Teatra Comunale u Bologni. Od 1960 bio je
umjetniki direktor Opere u Chicagu, a 1968 preuzeo je isti po-
loaj na Teatru Comunale u Firenci. Njegova supruga je pjevaica -
> Maria Caniglia.
DJELA. Za orkest ar: Pastorale i Acauarel li paesani . Gudaki kvartet;
sonata za viol onelo i klavir. Sonata za kl avir. DRAMSKA. Opere: Cor-
radino lo Svevo, 1931 i Lancillotto del Lago, 1938. Scenska muzika za poemu
Fi orenza (S. Benell i), za bajku La Tane e U ni do (G. Fanciulli) i komediju Sere-
nata al vento (C. Veneziani). Hungaria za recitat ora, zbor i orkestar; Chi mere
za gl as i klavir, 1935. Dovrio bal et Bi ancaneve R. Zandonaiia.
DONATO, Anthony, ameriki violinist i kompozitor (Prague,
Nebraska, 8. III 1909 ). Studirao na Eastman School of Music
u Rochesteru (H. Hanson, B. Rogers, E. Royce); doktorirao 1947.
God. 193137 nastavnik violine na Drake University u Des Moi-
nesu (Jowa); 193739 docent na Iozva State Teachers College
u Cedar Fallsu; 193946 na University of Texas. Od 1947 do
1958 profesor kompozicije na Northzvestern University u Evans-
tonu (Illinois).
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1944 i 1945; uvert ira Prai rie
Schooner, 1947; The Plains, 1953. KOMORNA: t ri gudaka kvart eta, 1941,
1947 i 1951; sonat ina za 3 trublje, 1949; Pastorale and Dance za 4 kl arinet a,
1947; dvije sonate za viol inu i klavir, 1938 i 1949; sonata za rog i klavir, 1950.
Kl avir ske kompozicije. VOKALNA: March of the Hungr y Mountai ns
za zbor i or kest ar, 1949; Solit ude i n the Ci ty za recitat ora i inst rumente, 1954;
zborovi, meu njima The Sycophantic Fox and ths Gullible Raven, 1955.
Napisao Preparing Music Manuscri pts, 1963.
DONATO (Donati), Balassare (Baldissera), talijanski
kompozitor i orgulja (?, oko 1530 Venecija, 1603). Od 1550
muico e cantore u crkvi sv. Marka u Veneciji; 1562 magister male
kapele koja odgaja pjevae za veliki zbor, 1580 postao maestro
di canto u Gregorijanskom seminaru, a 1590 (poslije smrti G.
Zarlina) prvi dirigent velikog zbora Sv. Marka.
Kao kompozitor D. pripada venecijanskoj koli. Njegova
najpopularnija djela su villanelle (jo za njegova ivota izdane
su vie puta) koje odraavaju sklonost prema sinkopiranim rit-
movima i ivopisnom realizmu. U nekim madrigalima i mote-
tima D. primjenjuje istu dvozbornu tehniku, a posee i za dru-
gim koloristikim efektima (jeka). Kao i neki drugi talijanski
kompozitori onoga doba, D. takoer u pojedinim madrigalima
iz kasnijih zbirki upotrebljava gotovo monodijsku tehniku: orna-
mentirani gornji glas prate tri donja glasa (katkad instrumentalno).
DJELA: Le Napolitane et alcuni madrigali a 4 vod, 1550; // pri mo li bro di
canzon villanesche alla napolitana a 4 vod... con la canzon della Gallina (veim
dijelom kompozicije iz prethodnog sveska), 1550; // primo li bro, di madrigali a s
e a 6 vod con tre Di aloghi a 7, 1553; // secondo libro di madri gali a 4 vod 1568;
// primo libro de motetti , a 5, 6 et 8 vod, 1599. Dva psalma za 12 glasova (sauvano
nepotpuno u rukopisu); vei broj madrigala, vill anella i moteta objavl jen je u
r azl iit im zbirkama onoga vremena.
NOVA IZD. : pojedine kompozicije obj. L. Torchi (L' Art e musicale i n Iialia
nei sec. XIVXVII, I), F. Jode (Al te Madri gal e, 1929), A. Einstein i dr.
LIT. : A. Ei nstei n, The Ital ian madr igal , Princet on 1949. H. Engel ,
Bal dissera Donat o, MGG, II I, 1954.
DONATONI, Franco, talijanski kompozitor (Verona, 9.
VI 1927 ). Studij muzike zapoeo 1946 na Konzervatoriju u
Milanu (E. Desderi), a zavrio ga na Konzervatoriju u Bologni
1951 (L. Liviabella). Usavravao se kod I. Pizzettija na akade-
miji Santa Cecilia u Rimu. Od 1955 predavao harmoniju, kontra-
punkt i fugu na Konzervatoriju u Milanu; od 1967 profesor je
na Konzervatoriju u Torinu.
DJELA. ORKESTRALNA : simfonija za gudae, 1953; Souvenir (Kammer-
symphonie op. 18) za 15 instrumenata, 1967: koncert za fagot i gudae, 1952;
Di verti mento za violinu i komorni orkestar, 1954; Puppenspiel n. 2 za fl autu,
l imene duhae i orkestar, 1966 (nagr ada Marzot to); uvert ira, 1954; koncert ,
1951; Concertino za gudae, limene duhae i t impane, 1952; Mui ca za komorni
orkest ar, 1956; Strophes, 1959; Sezioni , 1960; Puppenspiel (Studi per una mui ca
di scena), 1961; Per orchestra, 1962;, Black and White za 37 gudaa, 1964; Di ver-
ti mento II za gudae, 1965. KOMORNA. et iri gudaka kvart eta: I, 1950;
II, 1958; IV, Zrcadlo, 1963. Movi ment o za embalo, kl avir i 9 inst rumenata,
1959 (verzija za orkest ar, 1962); For Gri ll y, improvizacija za 3 duhaka, 3 gu
daka instrumenta i udaral jke, 1960; Asar za 10 gudakih instrumenata, 1964;
Et was ruhiger i m Ausdruck za flautu, violinu, klarinet , violonelo i klavir, 1967.
KLAVIRSKA: Composizi one u 4 stavka, 1956; tri improvizacije, 1957;
pet kompozicija za 2 klavira, 1955. Sonat a za violu, 1952: sonata za harfu,
1953; Doubl es za embalo, 1961; abai za embalo, 1964. ELEKTRONSKA
MUZI KA: Ouartetto III za magnetofonsku vrpcu, 1961. Balet La lampara,
1957. VOKALNA : bibl ijska kantat a II Li bro dei setu si gilli za sol e, zbor i
orkest ar, 1951; Serenata za sopran i 16 instrumenata (tekst D. Thomas), 1959.
DONATUS DE FLORENTIA (Donato da Cascia), ta-
lijanski kompozitor XIV st. Podaci o njegovom ivotu vrlo su
oskudni. Porijeklom je iz Toskane, a bio je redovnik u benedik-
tinskom samostanu u Casciji kod Firenze. Mlai suvremenik
Maestra Piera i Giovannija da Cascije, djelovao je izmeu 1355
1 1375. esto i rado primjenjuje tehniku kanonske imitacije u
madrigalima. U usporedbi s djelima prve generacije trecentista,
Donatusova muzika pokazuje vee osamostaljivanje .dionica.
DJELA: Facci a chi de' se'I po, madr igal -caccia za 3 gl asa; 14 madrigala za
2 glasa; ballat a za 2 glasa; Je port amyablement , virelai za 2 glasa. Rukopisi se.
nal aze u bibl iotekama u Firenzi, Parizu, Rimu, Londonu i Pragu.
MT;Z. E.. I, 30
466 DONATUS DE FLORENTIA DONIZETTI

NOVA IZD. : Ukupna sauvana djela izdao N. Pirrotta u djel u The Musi c of
Fourteenth Gentury Italy, sv. III (Corpus Alensurabi lis Musicae, VIII, 1962);
I madrigal izdao J. Wol f ( Geschi chte der Mensural-Not ati on, IIIII, 1904).
LIT. : A. Mori ni, Giovanni da Cascia e Donato da Cascia, musicisti umbri,
Spolet o 1937. L. W. Elli ni vood, Ori gins of the Ital ian Ars nova, Papers of
the American Musicological Societv, 1937. A. v. Konigslotv, Die italienische
Madr i gal ist en des Tre cent o, Wii rzbur g 1940. E. Li Got t i , L'Ar s nova e
il madrigale, Att i della Reale Accademia di Scienze, Lett ere e Art i, Palermo,
serija IV, s v. IV/ 2, 1944. AT. Pi rrott a, Donat us de Florent ia, MGG, III ,
1954- 5. Clercx, Propos sur I'ars nova, Revue bel ge de musicologie, 1956.
L. W. El li mvood, The Fourteent h Centurv in It al y, New Oxford Hist orv of
Music, III , London 1960.
DONAUDY, Stefano, talijanski kompozitor (Palermo, 21.
II 1879 Napulj, 3Q. V 1925). Uenik G. Zuellija na Konzer
vatoriju u Palermu.
DJELA: simfonijska pjesma Le Reve de Poli sende; kvartet; kompozicije za
violinu i klavir; klavirske kompozicije. Opere: Folchetto, 1892; Scampagnata,
1899; Teodoro Korner, 1902; Sperduti nel bui o, 1907; Ramuntcho, 1921; La
Fi ammi nga, 1922. Lirska scena Idillii esti vi. Obj. dvije serije Ari e di stile
anti co, I, 191618 i II, 1923.
DONAUESCHINGEN, gradi u Baden-Wurtt embergu,
SR Njemaka, poznat ve u XVIII st. kao muziko sredite s
vlastitom Dvorskom kapelom i operom. God. 1913 osnovano je
ovdje Drutvo prijatelja muzike (Gesellschaft der Musikfreunde),
koje je najprije prireivalo koncerte starije muzike iz literature
sauvane u tadanjoj Dvorskoj biblioteci, a od 1921 organizira
koncerte suvremene muzike; u poetku su na repertoaru komorna
djela, a kasnije i kompozicije za vee sastave. Izvodei esto po
prvi put tada jo nepoznate i nepriznate autore (E. Kfenek, A.
Haba, P. Hindemith, A. Berg, A. Webern, B. Bartok, A. Honegger,
F. Busoni, A. Schonberg i dr.), Drutvo prijatelja muzike prido-
nijelo je afirmaciji mnogih mladih muziara. Tako je, npr., u
Donaueschingenu pobudio panju svjetske muzike javnosti J.
Slavenski svojim Prvim gudakim kvartetom, izvedenim 1924.
God. 1946 obnovljeno je Drutvo prijat elja muzike, koje
od 1950, u suradnji s Jugozapadnim radiom (Stidioestfunk) iz Baden-
Badena, prireuje svake godine tzv. Donaueschingenske muzike
dane (Donaueschinger Musiktage), na kojima su doivjela
praizvedbu mnoga znaajna suvremena muzika ostvarenja,
meu ostalim II simfonija K. A. Hartmanna, fantazija na B-A-C-H
W. Fortnera i Polyphonie X P. Bouleza.
LIT. : Donaueschinger Kammermusikauffuhrungen zur Forderung zeit-
genossis cher Tonkunst , Sonder he ft e der Neuen Musikzeit ung, St ut t gart
192126. E. F. Schmi dt , Donaueschingen, MGG, III, 1954. H. Benn-
wi t z, Donaueschingen und die Neue Musi k, 192155, Donaueschi ngen
1956. Isti, Die Donaueschinger Musiktage von 1921 bis 1926 (disertacija),
Freiburg i. Br. 1962. U. Di bellius, Moderne Musik 19451965, Miinchen
1966. T. Br.
DONEMUS (kratica od Dokumentation in Nederland voor
Muziek), nizozemska zaklada, utemeljena 1947 sa zadaom da
unapreuje muziko stvaralatvo, osobito suvremeno. Zaklada
ima veliku biblioteku muzikih djela snimljenih na mikrofilmove,
proizvodi gramofonske ploe i izdaje svoj vlastiti muziki asopis.
DONFRID (Donfried), Johann, njemaki muziar (Verin-
genstadt, 1585 Rottenburg na Neckaru, 1654). Oko 1610
postao kantor i 1622 rektor Latinske kole u Rottenburgu. Od
1627 bio je uz to muziki direktor u crkvi sv. Martina. Bavio
se kompozicijom, ali se sauvao samo jedan 3-glasni motet uz
b. c. Njegova se glavna djelatnost sastojala u izdavanju vrlo op-
senih i znaajnih zbornika polifonih crkvenih kompozicija raznih
autora, za manji broj glasova uz b. c. U njima prevladavaju djela
talijanskih kompozitora. Zbornik Promptuarium musicum sadrava
u treem dijelu i nekoliko moteta hrvatskih kompozitora Ivana
Lukaia i Vinka Jelia.
DJELA. Zbornici (svi objavljeni u Strassburgu): Promptuari um musicum . . .
(I, 1622; II, 1623 i III, 1627); Vi ridarium Musi co-Mari anum . . ., 1627 (sadrava
vie od 200 kompozicija, od 2-gl. do 8-gl.); Corolla muica (37 misa), 1628; Jubilus
Bethlehemicus (Cantiones sacrae . . .), 1628.
LIT. : A. Adri o, Johann(es) Donfri(e)d, MGG, III, 1954.
ONI, Antonio Francesco, talijanski pisac i muziki dile-
tant (Firenca, 16. V 1513 Monselice kraj Padove, 1574). Neko
vrijeme redovnik; iziavi 1540 iz samostana provodi nemiran,
nesreen ivot, mnogo putuje, prihvaa se razliitih pothvata,
u Piacenzi osniva udruenje knjievnika, slikara i muziara Acca-
demia Ortolana, koju crkvene vlasti ukidaju zbog sablanjivih
publikacija. U Firenci otvara tiskaru i izdaje knjige, koje nisu
imale uspjeha, te se najzad povlai u samou i boravi u nekom
zamku u Monselicu.
Ne zna se poblie o Donijevoj vjetini u sviranju viole i or-
gulja, niti o njegovim kompozicijama. Meu brojnim literarnim
djelima za muziku historiju su vani njegovi spisi Dialogo della
muica i Libraria. Dialogo je pisan po uzoru na Boccacciov Decame-
rone, samo se drutvo ne sastaje da pripovijeda prie, nego da
pjeva vieglasne madrigale tadanjih poznatih kompozitora (meu
njima su J. Arcadelt, G. Parabosco, J. de Berchem, A. VCillaert,
C. de Rore). U prvom dijelu su etveroglasni, a u drugom dijelu
osmoglasni madrigali (ukupno ih ima 28); tekst je tampan samo
uz dionicu discanta. Izmeu pojedinih madrigala iznos
obliku pria i lakrdija, svoje veoma zanimljive sudove o s
nom muzikom ivotu. Njegova Libraria sadrava taan p<
u ono doba poznatih tampanih i rukopisnih talijanski
o muzici, a uz to i imenik i historijat muzikih akademija
tada postojale.
DJELA: Lettere, 1543; Dialogo della mui ca (sadri i 2 Donije'
kompozicije: Di tre rare eccell enze i Chi aro leggi adrd), 1544; La L
oni fiorentino, 155; La seconda libraria, 1551.
LIT. : E. Chi orboli , Ant onio Francesco oni, Nuova Ant ologia
A. Bi nst ein, II Dialogo della muica di Messer Ant on Francesco D(
1934 i Music and Lett ers, 1934. G. F. Mali piero, Ant onio Dol
Venezia 1946. C. Sart ori , Ant onio Francesco oni, MGG, III
ONI, Giovanni Battista, talijanski muziki t
(Firenca, 1594 1. XII 1647). U Bologni i Rimu studirac
knjievnost, filozofiju i matematiku, a na Univerzitetu u I
(161318) pravo. Vrativi se u domovinu doktorirao je
verzitetu u Pii. God. 1621 boravio je s kardinalom C
Corsinijem u Parizu, no idue godine pozvao ga je u Rim
Barberini, veliki ljubitelj muzike. Po njegovoj elji D.,
ranije prouavao antiku muziku, nastavio je te studije i
0 njoj nekoliko rasprava. Instrument koji je konstruirao 1
na grku liru prozvao je u ast svome protektoru lyra b
Da bi i u praksi iskuao antiku modalnu intonaciju konstr
druge instrumente; meu njima su: violini diarmonici
u tri razliita modusa), violone panarmonico, tiorba trio
chitarra spagnola con tre manichi i dr. God. 1640 vratio se u
gdje je na Univerzitetu predavao elokvenciju i bio lan A
della Crusca. D. je ostavio vane pojedinosti o poecin
(u traktatu Della muica scenica); ti su podaci vredniji od
rasprava o antikoj muzici. Rana smrt ga je omela da izd
djela na kojima je radio.
DJELA (s podruja muzike): Compendio del Trattato de' Generi j
della Muica . . . , 1635! Annotazi oni sopra il Compendi o de' Generi,
della Mui ca . . . , 1640. God. 1763 izdali su G. B. Passer i i A. F
sveska Donijevih spisa, dijel om objavljenih jo za njegova ivota: I, Je
D. Patrici Florentini Lyra Barberina Amphi chordos. Accedunt eius
pleraque nondum edi ta, ad veterem musicam illustrandam pertinentia
De' Tratt ati Di Muica Di Giovanni Bat ti sta oni Pat ri zio fi orenti m
Me' quali si esamina e dimostra la forza e l'ordi ne della mui ca antica
vi a ridar si possa alla pristina efficacia la moderna . . . F. J. Feti iz
sveska Donijevih rasprava iz Nacional ne bibl ioteke u Parizu na f
jeziku pod naslovom Deux Trai ct ez de Musi gue.
LIT. : A. M. Bandi ni , Commentar ium de vita et script is J. B.
renze 1755. H. Goldschmidt , St udien zur Geschichte der it alienis
im 17. Jahrhundert , I, Leipzig 1901. A. Solerti , Origini del me
Torino 1903. F. Vat i elli . La Lyra Barberina di G. B.Doni, Pesa;
A. A. Aber t , Giovanni Bat t ist a oni, MGG, III, 1954.
DONINGTON, Robert, engleski muzikolog (Leed
1907 ). Studij zavrio na Queen's Collegeu u Oxfordu
uio violu i violinu kod A. Dolmetscha i kompoziciju
Wellesza te se posvetio prouavanju engleske komorne
XVI i XVII st. God. 193438 sekretar fundacije D
193539 lan ansambla English Consort of Viols i ] London
Consort of Viols. Od 1955 vodi vlastiti Donington Uz to je
djelovao kao muziki kritiar i ureivao je ao Consort
(193538) i Peace Aims (194047), organ Nac savjeta za
mir. Bavi se i kompozicijom.
DJELA: The Work and Ideas of Arnold Dolmetsch, 1932; A Practi,
for the Recorder (zajedno sa E. Huntom), 2 sv., 1935; The Citizen F,
Doningt onom), 1936; The Instruments of Musi c, 1949; The Int erp,
Early Music, 1963; Wagner's Ring and Its Symbols, 1963. Izdao zbit
Fantasies for Vi ols, 1949 i sonate H. Purcel la, 1949.
DONIZETTI, Alfredo (pravo ime Alfredo Cin
argentinski kompozitor talijanskog podrijetla (Smirne, 2.
Rosario, Argentina, 4. II 1921). Studij kompozicije z;
Konzervatoriju u Milanu (1889). Nakon to se afirmirao ka
kompozitor preselio se u Argentinu i u Rosariju osnovao
vatorij Martinoli-Donizetti koji je vodio do smrti.
DJELA. DRAMSKA. Opere : Nama, 1890; Dopo VAve Ma
Wanda, 1905; Le Nozze dell e Ti ndari di , 1909; La Locandi era; La I
1 Sonnambuli . Baleti: La pi ca della Vergi ne; Heli os; L' Errore di Ere
II Tri onfo di Diana. Plesna fantazija Sogno d'artista. Simfonijska ;
Batt agli a di Sedan, 1895. Stabat Mater za zbor i orgul je, 1889.
-pjesme.
DONIZETTI, Gaetano Domenico Maria, italijans
pozitor (Bergamo, 29. XI 1797 8. IV 1848). Osnovna
znanja stie u muzikoj koli u Bergamu (Scuola carita
muica), gde ui pevanje (Salari), klavir (Gonzales) i hi
(G. S. Mayr). U koli se istie lepim glasom i manjim k
cijama, tako da ga Mayr 1815 alje u Bolognu da ui kon
kod Padre Matteija. Tu jo vie ispoljuje kompozitore!
piui kvartete i manja orkestarska dela. U kompono
1
vrlo brz (jedna njegova simfonija iz 1816 komponovana j
i etvrt). Vrativi se u Bergamo 1817, pie kvartete u stili
klasiara, misu, psalme, simfonije i arije; sva se ta dela i
njegovom rodnom gradu. God. 1818 komponuje operi
di Borgogna za jednu opersku trupu. To je njegovo prvo i
DONIZETTI DONNER 467

opersko delo (3 ranije opere
ostaju neizvedene). D. e otada,
kroz 25 godina, napisati 71
operu, a to je velik broj ak i
za ono doba kada su operski
kompozitori mnogo stvarali.
Meutim, prve Do-nizettijeve
opere, izvedene u Veneciji, ne
postiu velik u-speh, jer je u to
vreme bilo teko zaseniti tada
najistaknutijeg i najvie cenjenog
operskog kompozitora G.
Rossinija, tim pre to i D., kao i
veina njegovih savremenika, pie
pod njegovim uticajem i kopira
njegov operski stil. God. 1822
izvodi se u Rimu opera Zo-
raide di Granata, najznaajnije Donizettijevo delo iz tog pe-
rioda. Naslovi ostalih njegovih opera iz toga doba odaju tipinog
kompozitora romantine opere, modnog oblika u vreme u kojem
je iveo. Prema ondanjem obiaju, on je i reditelj, dirigent i
korepetitor svojih dela. Ve spomenutu brzinu Donizettijevog
stvaranja ilustruje injenica to je od 1827 do 1830, da bi ispunio
ugovor sa napuljskim impresarijem D. Barbajom, komponovao
12 opera, medu kojima nekoliko veoma uspelih, dobro primljenih
i u Italiji, a i van njenih granica. No, iznad opteg nivoa prosenih
operskih radova ovog vremena uzdie se tek Anna Bolena, napisana
1830 za milansku Scalu, delo puno dramskih akcenata i vetog scen-
sko-traginog razvoja. Iste godine D. postaje direktor Kraljevske
opere u Napulju. God. 1832 nastaje komina opera L'elisir 'amore,
jedno od najznaajnijih Donizettijevih dela. U ovoj operi punoj
buffbnistikog humora D. pokazuje sve odlike svog talenta kako
u reljefno izvajanim linostima, tako i u melodijsko) invenciji.
Ova opera i danas ima mnogo uspeha. Romanca Una furtiva la-
crima i cavatina Quant'e bella quant'e cara su najuspeliji njeni
odlomci. God. 1834 postaje nastavnik kontrapunkta i kompozi-
cije na Real Collegio di muica u Napulju. Donizettijeva slava
raste po itavoj Evropi; po Rossinijevoj preporuci on odlazi,
poput tolikih italijanskih operskih kompozitora onog vremena,
i u Pariz, gde mu se 1835 u Theatre-Italien prikazuje opera Ma-
riti Faliero. Iste godine nastaje i Luda di Lammermoor, za koju
mu je libreto napisao S. Cammarano po romanu W. Scotta. Ovo
Donizettijevo remek-delo imalo je velikog uspeha i zadralo se
do danas na repertoaru mnogih pozorita. U vreme trijumfa ove
opere umro je u blizini Pariza V. Bellini. Duboko oaloen, D.
pie tada Lamento, Messa da Reguiem i simfoniju na Bellinijeve
teme. God. 1839, povreen pri izboru direktora Napuljskog kon-
zervatorijuma, kao i zbog neugodne cenzure njegove opere 77
Poliuto, D. naputa Napulj i odlazi ponovo u Pariz, gde se uskoro,
1840, izvode dve njegove opere: Les Martyrs i La Favorita, kao i
komina opera La Fille du regiment.
God. 1842 diriguje Rossinijev Stabat Mater u Bologni (prvo
izvoenje u Italiji) i u Beu iste godine doivljuje velik uspeh
svojom novom operom Linda di Chamounix. Posle toga opet od-
lazi u Pariz i tamo za 10 dana komponuje svoje poslednje veliko
delo, Don Pasquale, vrlo uspelu kominu operu koja ni danas
ne silazi sa operskih scena. God. 1845 primeuju se kod Doni-
zettija prvi znaci poremeenja uma, a zatim i progresivne para-
lize, od ega je nekoliko godina docnije i umro.
Donizettijeva dela, naroito najuspelija (L'elisir d'amore; Luda
di Lammermoor; Linda di Chamounix; Don Pasguale) odaju pre
svega bogatu melodijsku invenciju, jasan i nepretenciozan
harmonski stil, velik smisao za scenu i njene zakone, kao i veliku
snagu muziko-dramatskog izraza. D. je prilinim darom za-
paanja i asimiliranja znao da usvoji obeleja svih ondanjih mu-
ziko-scenskih vrsta (jedino ga herojska opera nije privukla).
Ali njegovo stvaranje nije bez nedostataka. Brzina pisanja posta-
jala je ovom umetniku najjaom preprekom u ostvarivanju visokih
stvaralakih rezultata. Premalo autokritian, nije mogao da spasi
skoro najvei broj svojih operskih radova od povrnosti i shema-
tiziranja. Ali po desecima zaboravljenih opera ne treba Donizet-
tija prosuivati. Po onom to od njega i danas ivi, nije teko us-
tvrditi da ovaj osobeni umetnik, zajedno sa svojim savremenicima
Rossinijem i Bellinijem, predstavlja znaajnu fazu u razvoju ita-
lijanske opere, pre no to se u njoj pojavio gigantski lik G. Verdija.
DELA: I NSTRUMENTALNA: 13 si mf oni j a; 18 gudakih kvar t et a;
3 kvint et a; kompozicije za kl avir i dr uge inst rumente. DRAMSKA: II
Pigmali one, 1816 (neizv.); Olimpiade, 1817 (neizv.); Vi ra di Achille, 1817 (neizv.);
Enrico di Borgogna, 1818; Una Folli a, 1818; Le Nozze in vitla, 1819; Pi ccioli
virtuosi ambulanti, 1819; // Falegname di Livonia 0 Pietro U Grande, Czar delte
Russie, komina opera, 1819; Zoraide di Granata, 1822: La Zingara, komina opera,
1822; La Let tera anoni ma, l akrdija, 1822; Chi ara e Serafi na 0 I Pi rati , 1822;
Ai fredo U Grande, 1823; II fortunato inganno, komina opera, 1823; L'Aio nelV
i mbarazzo, komina opera, 1824; Emiiia 0 L'eremi taggio di Liverpool, 1824;
Alahor di Granata, 1826; // casteilo degli i nvalidi , lakrdija, 1826; Elvida, 1826;
Gabriella de Vergy, 1826 (neizv.); La Bella pri gioniera, lakrdija, 1826 (neizv.);
Olivo e Pasquale, komina opera, 1827; Otto mesi in due ore 0 Gli esiliari in Siberia,
1827; // Borgomastro di Saardam, komina opera, 1827; Le Convenienze ed
i ncovenienze tealrali, lakrdija, 1827; L'Esule di Roma o II Proscritto, 1828; Alina
regina di Gol conda, komina opera, 1828; Gi anni di Cal ais, 1828; 11 Giovedi
grasso 0 II nuovo Pourceaugnac, l akrdija, 1828; // Paria, 1829; Eli sabetta al
casteilo di Kenilviorth, 1829; / Pazzi per progetto, l akrdija, 1830; Imelda de'
Lamertazzi , 1830; Anna Bolena, 1830; Gi anni di Parigi , komina opera, 1831
(izv. 1839); Francesca di Foix, 1831; La Romanziera e Vuomo nero, komina opera,
1831; Fausta, 1832; Ugo conte di Parigi, 1832; L'Elisir d'amore, komina opera
(Milano, 12. V 1832; jug. premijera Zagreb, 19. II 1887); Sancia di Castiglia,
1832; // Furioso alt' isola di S. Domingo, 1833; Parisina, 1833; Torauato Tasso o
Sordello, 1833; Lucrezia Borgia (Milano, 26. XII 1833; jug. premijera Zagreb,
10. X 1874); Rosmonda d'Inghilterra o Eleonora di Gujenna, 1834; Maria Stuarda
(kasnije pod naslovom Buondelmont e), 1834; Gemma di Vergy, 1834; Marin
Faliero, 1835; Luda di Lammermoor (Napulj, 26. IX 1835; jug. premijera Zagreb,
16. II 1878); Belisario, 1836; // campanello, lakrdija, 1836; Betly o La capanna
svizzera, komina opera, 1836; L'Assedio di Calaris, 1836; Pi a de'Tolomei, 1837;
Roberto Devereux o II conte di Essex, 1837; Maria di Runez, 1838; Poliuto (pre-
inaen u Les Mart yrs), 1840; Le Duc d'Albe (dovrio Donizett ijev uenik M.
Salvi; izv. 1882); La Fille du regiment, komina opera (Pariz, 11. II 1840; jug.
premijera Zagreb, 11. XII 1901); La Favori te, 1840; Adelia 0 La fi gli a del-
l'arci ere, 1841; Rita ou Le mari batlu, komina opera, 1841 (izv. 1860); Maria
Padilla, 1841; Linda di Chamounix, 1842; Caterina Cornaro, 1843; Don Pasauale,
komina opera (Pariz, 3. I 1843; jug. premijera Zagreb, 19. X 1921); Maria di
Rohan o II conte di Calais, 1843; Dom Sebastien de Portugal, 1843. VOKALNA.
Oratoriji: // diluvio universale, 1830 i Oratorio sacro, 1841. Dvadeset osam
kantat a: / Vot i de'suddi ti ; II Ri torno desi derato; La partenza d'Ugo vi ceri di
Sicilia; Teresa e Gi anfaldoni; Aci e Galatea; Nio e Violetta i dr. Prigodne himne.
Vie cikl usa solo-pesama (pojedini ciklusi sadre i duete): Doni zetti per camera
0 Raccolta di arielte e duettini; Nuits d'ete d Pausilipe; Soirees d'automne a l'Infra-
scata; Un Hiver a Pari 18381839; Marinees musicales; Inspirations viennoises;
Derni eres glanes. Oko 15 pojedinanih solo-pesama. CRKVENA: oko 115,
meu njima: 2 mise; Messa da Reguiem na uspomenu V. Bell inija, 1835; Messa
da Requiem na uspomenu N. Zingarellija, 1837; Offertorium-Miserere, 1843 i dr.
Pisma (objavljivana u vie navrata) : Lettere i nedite di G. Rossi ni e G. Doni zetti ,
1889; Lettere i nedite di Gaetano Doni zetti obj. F. Cecchi, 1892; Lettere di Gaetano
Doni zetti obj. A. De Eisner Eisenhof, 1897; Lettere obj. G. Robert i, RMI, II;
Lettere inedite di Gaetano Donizetti, Bollletino Bibliografico Musicale, septembar
1930. Pisma su tampana i u monografiji G. Zavadinija, 1948.
LIT.: A. Stierli n, Biographie von Gaetano Donizetti, Zt irich 1852.
F. Ci cconetti , Vita di Gaet ano Donizett i, Roma 1864. F. Alborghetti i Af.
Gal li , Gaet ano Donizett i e Simon Mayr, Bergamo 1875. G. Robert i , Do-
nizettiana, RMI, 1895. E. C. Verzino, Contributo ad una biografia di Gaetano
Donizett i, 1896. G. Albi nati , Prospetto cronologico dell e opere donizettiane,
RMI, 1897. Ch. Mal herbe, Le centenaire de Donizett i a l 'Exposit ion de
Ber gamo, RMI, 1897. P. Bett oli , Numero unico commemorat ivo (o 100-
- godinjici roenja), Bergamo 1897. E. C. Verzi no, Le opere di Gaetano
Donizett i, Bergamo 1897. F. Pougi n, Donizet t i en France, Le Menest rel ,
1897, 3436. A. Gabrielli , Gaetano Donizetti, Torino 1904. A. Cametti,
Donizett i a Roma, RMT, 190407. G. Donat i -Pet teni , Donizet t i, Mil ano
1930 (novo izd. 1940). G. Sarrazeni, Appunt i sul la muica di Gaetano Doni
zett i, Mil ano 1932. G. Monaldi , Gaet ano Donizett i, Bergamo 1936. G.
Roncagli a, II centenario di Lucia, RMI, 1936. G. Gavazzeni , Gaetano
Donizett i. Vit a e musiche, Mil ano 1937. V. Vukovi , Gaetano Donicet i,
Muziki port ret i, Beograd
1939 (obj. i u zbirci V. Vukovi,Izbor eseja,Beo-grad 1955). G. Zava-
dini , Gaetano Donizett i, vicende della sua vit a ar-t ist ica e catalogo delle
musiche su documenti ine-diti, Bergamo 1941. A. Fraccaroli, Gaetano
Donizetti, Milano 1945.
G. Zavadini , Doni
zett i. Vit a, musiche, epi-
stolario, Bergamo 1948.
G. Barblan, L'opera di
Donizetti nell' eta roman-
tica, Bergamo 1948. O.
Tiby, Una stagione Urica
di 125 anni fa. Gaetano
Donizet ti a Paler mo, Ro
ma 1951. F. Schlitzer,
L'ultima pagina dell a vita
di Gaet ano Donizett i da
un carteggio inedito nell '
Accademia chigiana, Siena
1953. Isti , L'eredita
di Gaet ano Donizett i; da
cart eggi e documenti del-
l'archivio dell 'Accademia
chigiana, Siena 1954.G.
Barblan, Gaetano Doni
zett i, MGG, III, 1954.
L. Bossi , Donizetti,
Brescia 1956. A. Geddo,
Donizett i (L'uomo Le
musiche), Bergamo 1956.
M. P. Boye, Donizett i
et l 'opera ital ien, Revue de
l a Mediterranee, 1959. H.
VPei nst ock, Donizetti and
the World of Opera in Italy, Pari and Vienna in the First Hal f of the 19"
1
Cent urv, New York 1963 i London 1964. W. Ashbrook, Donizett i, London
1 Kassel 1965. D. Sn.
DONNER, Henrik Otto, finski kompozitor (Tampere, 16. XI
1939 ). Muziku studirao u Helsinkiju i Miinchenu. Za boravka
u SAD upoznao tekovine happeninga. Predstavnik radikalnog
muzikog avangardizma. Djeluje kao pijanist u jazz-orkestru.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije; Idi ogramme III, 1963; For Emy 2
za komorni orkestar, glas i recit atore, 1963; Cinetiaue, 1965; IKC, 1969.
Cantata profana za zbor, magnetofonsku vrpcu i jazz- instrument e. Jazz-
- muzika. Muzika za happeninge i dr.

G. DONIZETTI
ili

Donizettijev Ljubavni napitak, karakteristian
prizor s prvih izvedaba
468 DONOSTIA DOPUNJUJUI GLASOVI

DONOSTIA, Jos Antonio de (prvotno Jos Gonzalo
Zulaica y Arregni), panjolski kompozit or i etnomuzikolog
baskijskog podrijetla (San Sebastian, 10. I 1886 Lecaroz, Na-
varra, 30. VIII 1956). Stupio u franjevaki red 1902. Uio violinu,
klavir i orgulje uglavnom kao samouk. Od mladosti orgulja, kasnije
nastavnik na kolegij u svog reda. ivio i u Parizu, Madridu i
Barceloni i drao mnoga predavanja, ponajee o baskijskoj
muzici. Suosniva Instituta Espanol de Musicologia. lan brojnih
meunarodnih muziki h drutava, vodi o muzi ki odjel u Con-
seil de la Societe d'tudes Basques. Svoj bogati muzi kol oki rad
D. je posveti o uglavnom sakupljanju i istraivanju baskijskog
folklora i puke muzike. Njegove brojne kompozicije temelje se
najee na baskijskim motivima.
DJELA. KOMORNA: gudaki kvartet; Pdgi na romdntica i 12 Romanzas za
violinu i klavir; Invocadon i El mendigo moribundo (elegija) za violonelo i kl avir i
dr. KLAVIRSKA: Andant e para una Sonat a Vasca sobre un tema popular;
Preludes basqnes (4 sv.), 191223; Dama Vasca (4-runo) i dr. ORGULJSKA:
It i nerari um Alysti cum na gregorijanske t eme (3 sv.); Coral Vasco; Ofici o de
Mi sa i dr. DRAMSKA. Scenska djela za zbor i orkestar: La vi e profonde de Sai nt
Francois d'Assise; Le Noel de Greeci o; Les trois miracles de Sainte Cedle; La
qute heroique du Graal; Sokorri. VOKALNA. Zborovi: Tri ptico Franciscano;
Oyar~Otsak, baskijske narodne pjesme (2 sv.); Argiya, baskijska zborna scena;
Venerabilis barba Capucdnorum, scherzo; vokalni kvarteti; vokalni sekstet.
CRKVENA: Poema de la pasion za zbor, 2 soprana i engleski rog; Mi ssa de
requi em za 4 glasa i orgulje; Cantique du Sol eil de St . Francoi s d'Assise za 6
glasova i orgul je; motet i; Zeruko Argia i XL Elei z-Abestiak, zbirke duhovnih
pjesama na baskijskom jeziku s orguljama i dr. SPISI: De mui ca popular vasca,
1918; Essai d'une bibliographi e musi cale populaire basque, 1932; Le mode de mi
dans la chanson populaire espagnole; Instruments de musique populaire espagnol e;
Notes sur l es chansons de travai l dans les pays basques; Notes sur Vaccent dans la
chanson populaire espagnole; Instruments dans les danses po-pulaires espagnoles;
Muica y musicos en el pais vasco, 1951; El Motu propri o y la cancion popular
religiosa, 1954; Euskel-Erriko otoitzak, 1956 i dr. Izdao pjesmaricu Euskel Eres-
Sorta sa 493 baskijska napjeva, 1922 i Mui ca de tecla en el pais vasco (Muzika
za tipke u baskijskoj zemlji), 1953. Vie dokumenata o baskijskoj pukoj muzici
objavio u asopisu Gure Herria.
LIT. : J. A. de Donost i a, P. Jose Ant onio de Donost ia, MGG, III, 1954.
P. J. de Ri ezu, Vida, obra y sembl anza espiritual del P. J. A. de Donostia
Capuchino, Pampl ona 1956.
DONOVAN, Richard (Frank), ameriki orgulj a, dirigent i
kompozitor (New Haven, Connecticut, 29. XI 1891 ). Studirao
na muzikoj koli univerzit eta Yale u New Havenu, na Institute
of Musical Art u New Yorku i u Parizu (Ch. Widor). Crkveni
orgulja u New Yorku; od 1923 predavao na Smith College u
Northamptonu (Massachusetts) i od 1928 na muzikoj koli
univerziteta Yale (od 1947 profesor). Dirigent si mfonijskog or-
kestra u New Havenu 193651; orgulja i zborni dirigent u
Christ Church u istom gradu. Organizator muzikih festivala,
lan redakcije asopisa New Music. Poeo je komponirati u im-
presionistikom stilu, ali je istodobno kultivirao i moderan nain
polifonog izraavanja (madri gali i druga zborna djela). Poslij e
1950 st il mu se zaot rava i granii s at onal nou.
DJELA. ORKESTRALNA: si mfonija u D-dur u, 1956; si mf oni ja za
komorni orkest ar, 1937; simfonijska pjesma Smoke and St eel , 1932; Wood--
Notes za flautu, gudae i harfu, 1925; za obou i gudaki orkestar: Ri cercare, 1938 i
suita, 1945. Uvert ira Nezv Engl and Chroni cle, 1947; Desi gn for Radi o, 1945;
Passacagli a on Vermont Folk Tunes, 1949. KOMORNA: klavirski tr io, 1937;
duhaki kvartet , 1953; serenada za obou i gudaki t rio, 1939; tercet za 2 viol ine
i violu, 1950; Soundi ngs za trublju, fagot i 16 udaraljki, 1953. KLAVI RSKA:
dvij e suit e, 1932 i 1953; Advent ure, 1956. ORGULJSKA: Tzvo Choral
Preludes on American Folk Hymns, 1947; Paignion, 1947; Antiphon and
Chor al e, 1955. VOKALNA: To Ali You Ladi es Now at Hand za zbor i
orkestar, 1932; Fantasy on American Ballads za muki zbor i klavir ili orkestar,
1940; How far is it to Bethl ehem? za enski zbor i orgul je, 1927; Chanson of
the Bells of Oseney za enski zbor i klavir, 1930; Good Ale za muki zbor i klavir,
1947; How Should I Love? za enski zbor i klavir, 1947; / Wi ll Si ng Unto the
Lord za muki zbor i orgul je, 1954; deset zborova a cappell a; etiri pjesme za
sopran i gudaki kvartet, 1933; Five Elisabethan Lyri co za sopran i gudaki kvartet,
1957; A Fable i Four Songs on English Texts za glas i klavir, 1948 i 1950. Misa
za zbor i or gul je, 1955.
LIT. : J. T. Hozoard, Our Contemporar v Composers, New York 1946.
C. R. Rei s, Composers in America, New York 1947. J. T. Howard, Our
American Music, New York 1954. A. Frankenstei n, Richard Donovan,
Bulletin of American Composers Al liance, 1956.
DONZELLI, Domenico, talij anski pjeva, tenor (Bergamo,
2. II 1790 Bologna, 31. III 1873). Pjevanje uio u Bergamu (A.
Bianchi) i tamo debitirao 1808. Pjevao zatim u Napulju, Rimu,
Veneciji, od 1822 u Beu, 182431 u Parizu, Londonu i ponovo
u Italij i, gdje je 1844 zaklj ui o pj evaku karijeru. Umjet ni k
golemih glasovnih mogunosti, osobito se istakao kao interpret
Rossi nijevih tenorskih likova, posebno kao Otelio. Bellini je za
njega napisao glavnu muku ulogu u operi Norma, a Mercadante u
Elisa e Claudio. Objavio je knjigu Esercizi gi ornalieri basati
sulVesperienza di molti anni, oko 1845.
DONJA DOMINANTA -> Subdomi nanta
DOOR, Anton, austrijski pijanist (Be, 20. VI 1833 7. XI
1919). Uenik C. Czernvja i S. Sechtera u Beu, zapoeo kon-
certirati 1850. Proputovao Italiju s vi olinistom Strausom, 1856
57 skandinavske zemlje, 1877 sa P. Sarasateom Austriju i Ma-
darsku, a sam je koncertirao u Lei pzi gu, Berlinu, Amsterdamu
i dr. Deset godi na profesor Konzervatorija u Moskvi , a 1869
1901 na Konzervatoriju Drutva prijatelja muzike u Beu. Mnoga
Brahmsova dj ela izveo je prvi put u Beu. Redigirac
klavirske kompozicije.
DOORSLAER, Georges van, belgijski muzikolog
27. IX 1864 16. I 1940). Po zvanju lijenik. Vei.
muzikolokih radova posvetio je istraivanju muzike
Mali nesa, meu koji ma su vani spisi o ljevaima zvo
ivao sa J. van Nuffelom i Ch. van den Borrenom u
djela Ph. de Montea (31 sv.), kojega je podrijetlo iz
dokazao jo 1894; studiju o tome majstoru (1921) na;
Belgijska akademija.
DJELA: Le Carillon et les cari ll onneurs de la Tour Saint -.
Mali nes, 1893; Philippe de Mont e, celebre musi cien du XVJ
e
si ecle
Carillon et les carillonneurs de l'eglise Notre-Dame au deld de la Dyle, I
aanteekeningen rakende de Mechelsche klokgi eters, 1897; Johannes a
van den Eynde, fondeurs a Malines, 1907; Les Waghevens, f ondeurs
1908; Les Van den Ghein, fondeurs de cloches, canons, sonnettes et mor
lines, 1910; Le Carillon, son origine et son developpement, 1911; L'Ancier,
du cuivre d Malines, II I : La fonderi e de cloches, 1913; La Vie et les
Phi li ppe de Monte, 1921; Medecins musidens et musi cographes, 1921
Mel, compositeur du XVI
e
si ecle (ca. 15541598), 1922; Samenm
klokgieters en uurzoerkmakers, 1922; Le Carillon de la tour de St-Romi
lines, 1926; Li vre de choeur contenant huit messes inedites de Philippe
1927; Di e Musi kkapelle Kaiser Rudolfs II. imjahr 1582 unter der Lei ti
de Mont e, 1931; La Mai tri se de St-Rombaut a Mali nes jusqu'en 1
Peter Jacobus Clarens, S. J., Mechelsch klokkenkundige, 1640 bis 1694,
LI T. : A. van der Li nden, Geor g van Doorsl aer , MGG, I II,
DOPPELSCHLAG -> Gruppetto .
DOPPER, Cornelis, nizozemski kompozitor i
(Stadskanaal, 7. II 1870 Amsterdam, 18. IX 1939).
na Konzervat oriju u Leipzigu (S. Jadassohn, K. Rein
Wendli ng) te kod O. Paula i W. Rusta. Dulje vremena z i
operni diri gent u Nizozemskoj; nastupao 190608 kao
jedne amerike operne drui ne u Meksiku, SAD i Kana
190832 drugi dirigent orkestra Concertgebouio u Ams U
svojim simfonijama slui se nacionalnom melodikom; 1
smisao za humor izbija osobito u scherzima, a majstorski
stracijom doarava slikovito prizore iz prirode.
DJELA. ORKESTRALNA: Rembrandt-Symf oni e, 1892; II si b-
molu, 1903; Amsterdamse~Symfonie, 1912; Symfonia epica za orkes sole,
1916; Zuiderzee-Symfonie, 1919; baletna simfonija Diana, 1896; s 1906;
koncert za violonelo; koncert za 3 t impana i trublju; 2 uvertir Padns,
1918; Ciaconna gotica, 1921. KOMORNA: gudaki kvai sekst et za
kl avir i 5 duhaa; sonata za violinu i klavir; sonata za violor vir.
Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: De blinde van Cuille,
1894; Frithjof, 1895; Het Eerekruis, 1903; VPilliam Ratchiff, Quichote.
Balet Meidevorn. Scenska muzika za dramu Lucifer (J. van de
Zborovi; pjesme.
LIT.: S. Dresden, Het Muziekleven in Nederl and sinds 1880, /
1923. W. Kahl , Cornelius Dopper, MGG, III, 1954.
DOPPIO MOVIMENTO (tal. dvostruki pokret), ozi
j om se trai dvost ruko bri tempo izvoenja (npr. Tei
= 60, a doppio movimento J = 120). Doppio meno (tal. c
manje) upuuje na dvostruko polaganiji tempo. Te se
obino nalaze na poetku odsjeka koji se mora izvesti d
bre ili polaganije od preanjeg.
DOPPLER, 1. Al bert Franz (Franciszek Wo
poljski flautist i komp_ozitor (Lavov, 16. X 1821 Bac
Bea, 27. VII 1883). lan opernog orkestra u Lavovu i:
opere u Budimpeti, 1858 postao prvi flautist i zamjenik'
dirigenta u Bekoj operi. Od 1865 bio je profesor ta
Konzervatorija. Kao virtuoz na flauti koncertirao sa svojirr
Karlom u Parizu, Bruxellesu, Londonu i dr.
DJELA. ORKESTRALNA: koncerti, varijacije i fantazije
uvert ire. DRAMSKA. Opere: Guzmann Johanna (neizv.); Grof Bi
1847; li ka, es a huszdrtoborzo, 1849; Vanda, 1851; Vadon fia, 185
i s Rurik, 1854; Salvator Rosa, 1855; A Ket Juszar, 1858 i Judith, 187
naest balet a. Scenska muzika za drame. Kant ata; zborovi; sol o-
2. Karl (Karol), flauti st i kompozi t or (Lavov, 12.
St uttgart, 10. III 1900). Brat Alberta Franza. lan
orkestra u Lavovu i drugi dirigent Budimpetanske ope
186598 dirigent opere u St uttgart u. Nastupao i kao
1
tant n
r
a flauti.
i
DJELA: kompozicije za flautu i klavir. Opere: Grdndtos tat
Honfi dal, 1857; Syn puszczy. Scenska muzika za drame. Zboro\
DOPUA, Jelena, folklorist (Romanija, srez Sokolac
1904 ). Svrila uiteljsku kolu u Sarajevu, slubovala 1
kao uiteljica osnovne kole, do 1946 kao srednjokolski a
fiskulture; iza t oga postaje referent za fiziku kulturu 1
starstvu prosvjete NR BiH, a od 1949 je ef odsjeka za
igre na Institutu za prouavanje folklora u Sarajevu,
danila oko 200 broura i lanaka iz oblasti fizike kulture
fizike kulture i folklora, a u njima i brojne zapise narodni
te vlastite postave igara i gimnastikih vjebi. iv:
DOPUNJUJUI GLASOVI (njem. Fullstimmen),
glasnom stavku oni glasovi koji nemaju nikakve mel odi
mostalnosti, ve samo po potrebi upot punj uju harmonij u
nasuprot stoji melodijski glas (njem. Melodiestimme) koj
DOPUNJUJUI GLASOVI DORSKI NAIN
469

povjerena melodijska linija i temeljni glas ili naprosto bas (njem.
Grundstimme) koji je najnii, odnosno najdublji u stavku. Ukoliko
je melodijska linija povjerena najniem glasu, melodijski glas
postaje identian s temeljnim glasom (-> Homofonija, -> Unutarnji
glasovi).
DORATI, Antal, ameriki dirigent i kompozitor madar-
skoga podrijetla (Budimpeta, 9. IV 1906 ). Studirao kompo-
ziciju, dirigiranje i klavir na budimpetanskoj Muzikoj akade-
miji (B. Bartok, Z. Kodalv, Z. Szekely i L. Weiner). Zapoeo
dirigentsku karijeru 1924 u budimpetanskoj Operi. Kasnije di-
rigirao u inozemstvu, najprije u Dresdenu (zamjenik F. Buscha),
zatim kao muziki direktor Gradske opere u Mii nsteru (1929
32); nakon toga dirigent trupe Ballet russe de Monte Carlo.
God. 1938 preko Australije (dirigent radio-orkestra u Sydneyu)
prelazi u Sjevernu Ameriku. Do 1945 operni i baletni dirigent
u New Yorku, zatim postaje dirigent Simfonijskog orkestra u
Dallasu (Texas), a 1949 nasljeduje D. Mitropoulusa na poloaju
dirigenta Simfonijskog orkestra u Minneapolisu. Mnogo koncer-
tirao u SAD, u raznim zemljama Evrope i June Amerike. God.
196366 dirigent Simfonijskog orkestra BBC.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1958; koncert za kl avir , 1963;
koncert za viol onelo; divertiment o; sedam kompozicija (iz baleta Maddalena),
1961. Komorna muzika. Balet Graduation Bali (na valcere J. Straussa),
1939; kantat a Le Chemin de la croix (P. Claudel), 1957; Madrigal Sui te za zbor
i komorni orkest ar s brojnim udar al jkama, 1963; The Two Enchantments of
Li Tai Pe, lirska scena za bariton i instrumente, 1958; soio-pjesme.
DORET, Gustave, vicarski dirigent i kompozitor (Aigle,
20. IX 1866 Lausanne, 19. IV 1943). Muziku studirao u Lau-
sannei, Berlinu (J. Joachim) i Parizu (M. Marsick, Th. Dubois,
J. Massenet, C. Saint-Saens). God. 1892 dirigirao koncertima
suvremene francuske muzike u enevi i Zurichu, 189395
utemeljitelj i drugi dirigent Concerts d'Harcourt, zatim dirigent
Nacionalnog muzikog drutva u Parizu, gdje je sa Ch. Bordesom
organizirao historijske koncerle; 1896 dirigirao simfonijskim kon-
certima na Nacionalnoj izlobi u enevi, 190709 u Opera--
Comique u Parizu, 1913 na Saint-Saensovom festivalu u Vevevu.
Gostovao u Rimu, Londonu i Amsterdamu. Kao muziki kritiar
suraivao u mnogim asopisima. U njegovim djelima (najbolja
su s podruja vokalno-instrumentalne muzike) osjea se utjecaj
novije francuske muzike i osobito vicarskog muzikog folklora.
DJELA: Suit e tessi noise za orkestar; Ai r za violinu i orkestar. Gudaki
kvart et u D-duru; klavirski kvint et u c-mol u. DRAMSKA. Opere; En pri son,
1892; Maedeli, 1901; Les Armaillis, 1906 (najpopularnija); Looys, 1907; LeNai n du
Hasli, 1912; La Tisseuse d'orties, 1926. Scenska muzika za Julius Caesar W.
Shakespearea i za drame R. Moraxa: Henri ett e, 1908; Ali enor, 1910; La Nuit
des quatre-Temps, 1913; Teli , 1914; Davel, 1923; La Terre et V Eau, 1933 i La
Servante d'Evolene, 1937. Muzika za vicarske sveane igre; La Peuple Vaudois,
1903 i La Fete des Vi gnerons, 1905. VOKALNA: oratorij Les Sept paroles
du Christ, 1895; Cantate du Centenaire za zbor i limene duhake instrumente.
Zborovi: Legende; Choeur nuptial; Chant de Jubi le. Vie od 300 solo-pjesama:
Chansons couleur du Temps; Ailleurs et Jadis; Chante, Jeunesse. Crkvene kom-
pozicije: Liturgie a l'usage du culte protestant; mot eti. SPISI: Musi que et
musiciens, 1915; Lettres d ma nice sur la musique en Suisse, 1919; Pour notre
independance musi cale, 1920; La musi que en Suisse romande, trois precurseurs:
Hugo de Senger, G. A. Koella, Henri Plumhof, 1930; Temps et contretemps. Souve-
nirs d'un musiden, 1942.
LIT- :J. Duperi er, Gustave Doret, Lausanne 1932; V. Vincent, Le Theatre
du Joret , 1933. W. Tappolet , Gust ave Doret, Schweizerische Musikzeitung,
1943. H. Jaton, La musique de chambre dans l 'oeuvre de Gustave Doret ,
Gazette musicale du Conservatoire de Lausanne, 1951. W. Tappolet, Gustave
Doret, MGG, I I I , 1954. P. Meylan, Gustave Doret, musicien de theatre,
Schweizerische Musikzeitung, 1966.
DORFFEL, Alfred, njemaki muzikolog (Waldenburg,
Saska, 24. I 1821 Leipzig, 22. I 1905). Uenik G. W. Finka,
F. Mendelssohna i R. Schumanna; djelovao u Leipzigu kao
uitelj klavira i muziki kritiar. Od 1846 suraivao u Neue Zeit-
schrift ftir Musik (Schumann) i 186581 u Leipziger Nachrichten.
God. 1860 postao kustos muzikog odjela Gradske knjinice, a
1861 otvorio vlastitu posudbenu biblioteku, iz koje je izrasla
znamenita Muzika biblioteka Peters (1894).
DJELA: Katalog der Dbrffelschen Musikbibliotheh, 1861 (dodatak 1890);
Thematisches Verzeichnis der Instrumental werke von Johann Sebastian Bach,
1867 (II izd. 1882); Fuhrer durch die musikalische Welt, 1868; F. Rochli tz, sein
Leben und Wirken, 1868; Literarisches Verzei chnis der im Druck erschienenen
Werke von Robert Schumann, 1871; Geschichte der Gezoandhauskonzerte zu
Lei pzig, 1884. Preveo Traite d' Instrumentation H. Berl ioza, 1864 i izdao 8
svezaka Bachovih sveukupnih djela.
LIT. : E. Schmi tz, Al fred Dorffel , MGG, II I, 1954.
DORN, Heinrich Ludvvig Egmont, njemaki dirigent i
kompozitor (Konigsberg, 14. XI 1840 Berlin, 10. I 1892).
Uio u Konigsbergu klavir (K. Kloss), pjevanje (C. Samann) i
teoriju (J. Miller), zatim u Berlinu klavir (L. Berger) i kompo-
ziciju (K. F. Zelter, B. Klein). Kratko vrijeme uitelj muzike
u Frankfurtu na Majni. God. 1828 kazalini dirigent u Konigs-
bergu, 182932 u Leipzigu, gdje je uitelj kontrapunkta R. Schu-
mannu, i zatim kratko u Hamburgu. Od 1832 bio je crkveni mu-
ziki direktor i uitelj muzike u Rigi; tamo je osnovao drutvo
Liedertafel. Od 1843 djeluje u Kolnu kao kazalini dirigent. Ondje
je 1845 osnovao muziku kolu, koja je 1850 pretvorena u Konzer-
vatorij. God. 184969 dvorski operni dirigent u Berlinu, zatim
privatni uitelj i muziki kritiar (Die Post). Bio je Wagnerov
protivnik.
DJELA: tri uvertire; Bagatell e za gudae. Sonata za viol onelo i kl avir
P- 5- Kl avirske kompozicije (sonata 4-runo). DRAMSKA. Opere-
laufer von Pi rna, 1865; Geioi tter bei Sonnenschein, 1865. Balet Amors Macht ,
1830. Mnogo zbornih kompozicija (.Festkantate, 1851) i pjesama (vrlo popu-
larne humorist ike pjesme). Crkvena djel a (Te Deum). SPISI: Spontini in
Deutschland, 1830; Aus mei nem Leben (7 knj)., 187087; Das provi sorische
Statut der koniglichen Ahademi e der Tonkunst in Berli n, 1875. lanci u
novinama i asopisima Berliner Musikalische Zeitung; Minerva (Frankfurt);
Leipziger Musikalische Zeitung; ZFM; Kolnische Zeitung; Berliner Bingerzeitung Die
Post (Berlin).
LIT.: W. Neumann, Heinrich Dorn, Komponist en der neuren Zeit , Kassel
1856. A. Rauh, H. Dorn al s Opernkomponist, 18401892 (disertacija),
Miinchen 1939. P. Mi es, Heinrich Dorn und die Rheinische Musikschul e,
Spomenica za prosl avu obljetnice osnutka Konzervat orija u Kolnu, Koln 1950.
W. Kahl i D. Sasse, Heinrich Ludwig Egmont Dorn, MGG, I II, 1954
R. Si etz, Heinr ich Dorn in Kol n, Jahrbuch der Kolnischen Geschichte, 1954
DORNEL, Antoine, francuski orgulja i kompozitor (oko
1686 Pariz, 1765). O njegovu ivotu nema mnogo podataka.
God. 1705 orgulja u crkvi Sainte-Madeleine-en-la-Cite, a 1719 u
opatiji sv. Genoveve u Parizu; 172542 maitre de musique u
Academie Franfaise. U svojim djelima esto je sklon pro-
gramnom koncipiranju.
DJELA: Li vre de Symphoni es en trio pour les flutes, violons, hautbois . . .,
1709; Sonates a violon seul et suites pour la flute traversiere avec la basse op. 2,
1711; Sonates en tri o pour les flutes allemandes, violon, hautbois op. 3, 1713; Pi eces
de clavedn, 1731; Pieces d'orgue (rukopis); Le tour du clavi er sur tous les tons
majeurs et mineurs pour conduire plus faci lement les etudians a connnai tre les tons
l es plus diffi ciles, 1745; kantata Les Caractires de la Musique i dr.
LIT.: L. de La Laurende, L'Ecol e francaise d,e violon, I, Pari 1922. _
A. Pirro, Les Clavecinistes, Pari 1924. N. Du)ourcq, La Musique d'orgue
francaise, Par i 1949. F. Raugel, Antoine Dornel, MGG, III, 1954.
DORNER, Mirko, violonelista (Budimpeta, 7. III 1921 ).
Studij violonela zapoeo u Beogradu a dovrio na konzervato-
rijumu i akademiji Santa Cecilia u Rimu (E. Mainardi). Izvesno
vreme docent Muzike akademije u Beogradu, a od 1954 solista
Berlinske filharmonije. Istakao se 1949 na meunarodnom kon
kursu violonelista u enevi i 1952 na konkursu G. B. Viott i
u Vercelliju, gde je dobio prve nagrade. Veliki broj koncerata
odrao je u svim veim gradovima Jugoslavije, kao i u Italiji,
Svajcarskoj, Francuskoj, Nemakoj, Poljskoj, Grkoj, ehoslo-
vakoj, Rumuniji, Austriji i dr. Njegove interpretacije odlikuju
se studioznom tehnikom pripremom, naroitom muzikalnou
i ivim temperamentom. s K
DOROGHY, Liga, pjevaica, sopran (Zagreb, 15. VIII
1911 ). Studij pjevanja zavrila na Muzikoj akademiji u Za
grebu, a zatim uila kod V. Bevillaque u Trstu i A. Bahr-Milden-
burgove u Salzburgu. Osniva i solist Zagrebakih madriga
lista (193041) i lan Komornog radio-zbora (194152) u
Zagrebu, sudjelovala u izvoenju brojnih oratorijskih djela. Na
stupala i u inozemstvu (Italija, Madarska, Austrija, Njemaka).
Bavi se i pedagokim radom. K. KO.
DORSEY, 1. Jimmy (James), ameriki klarinetist i saksofo-
nist (Shenandoah, Pennsvlvania, 29. II 1904 New York, 12.
VI 1957)- Od 1919 nastupao s bratom Tommvjem. Bio zatim lan
jazz-sastava California Ramblers, Cotton Pickers, ansambla J.
Goldkettea (1928) i P. Whitemana (1929). God. 193335
vodio zajedno s bratom jazz-orkestar Dorsey Brothers, osnovao
zatim vlastiti orkestar, a od 1953 ponovno s bratom svirao
po razliitim lokalima u New Yorku. Snimao je i muzike filmove.
2. Tommy (Thomas), trombonist i trublja (Shenandoah;
Pennsvlvania, 19. II 1905 Greenwich, Connecticut, 26. II
1956). Brat Jimmyja. lan razliitih jazz-sastava, 1930 osnovao
vlastiti jazz-orkestar. S bratom vodio 193335 orkestar Dorsey
Brothers, a od 1953 plesni orkestar. S jazz-orkestrima Cotton Pickers,
Dorsey Brothers i Travellers snimio 192735 velik broj
gramofonskih ploa. Nastupao i u mnogim muzikim filmovima.
DORSKI NAIN (lat. tonus ili modus doricus), u srednjo-
vjekovnoj muzikoj teoriji dijatonski niz, koji se sastoji od tonova
d-e-f-g-a-h-c
1
-d
1
, s finalisom d i dominantom a. Ovaj se tonski
niz, kao podloga za napjeve gregorijanskog korala, najee upo-
trebljavao, pa se smatra najvanijim starocrkvenim nainom (mo-
X stoljee
Ky-ri- e
dus primus, primus tonus). D. n. razlikuje se od starogrke dorske
ljestvice, meu ostalim po tome to je starogrka dorska ljestvica
470 DORSKI NAIN DOUBRAVA

silazna i to je opseg e
1
-e. Kad se danas govori o dorskom nainu
misli se redovno na srednjovjekovnu, starocrkvenu ljestvicu.
Iako se d. n. bitno razlikuje od moderne d-mol ljestvice po svo-
joj velikoj seksti (d-h), ipak se u mnogim gregorijanskim napje-
vima osjea tenja za preoblikovanjem dorskog naina upotrebom
male sekste (d-b), osobito u silaznom melodijskom pomaku.
Zapis: V. ganec.Prelog
Le-po 7UL-e Me-i-7niw-je, pto-no i-ta> hahti ntor-Je,
^ferflE
zlatni Masi se ni-ha^-ju, l/iLdstou, hramu,
slatku, dcuju,.
Karakteristike dorskog naina javljaju se i u muzikom folkloru
mnogih naroda. U Hrvatskoj, npr., najvei broj pukih pjesama
izgraenih na starocrkvenom dorskom nainu potjee iz kajkav
skih podruja, osobito Meimurja i gornje Podravine. Na dor
skom nainu temelje se oba navedena primjera: Kyrie iz X st.
i narodna pjesma iz Meimurja. A. Vi.
D'ORTIGUE, Joseph Louis -> Ortigue, Joseph Louis d' DORUS-
GRAS, Julie (pravo ime Steenkiste), belgijska pjevaica, sopran
(Valenciennes, 7. IX 1805 Pariz, 7. II 1896). Studij pjevanja
zavrila na Konzervatoriju u Parizu (F. Blangini, F. Paer, G. M.
Bordogni); debitirala 1825 u Bruxellesu. God. 1830 naslijedila u
Parizu znamenitu L. Cinthie-Damoreau, 1839 koncertirala u
Londonu i zatim tamo lanica opera Drury Lane i Covent
Garden. Njene najbolje kreacije bile su: Lucia (Donizetti, Luda di
Lammermoor), Alice (Meverbeer, Robert avo) i Margue-rite de
Valois (Meverbeer, Hugenoti). Osobito se isticala kao Elvira
(Auber, Nijema iz Porticija). Tu je ulogu pjevala i 25. VIII 1830
u Bruxellesu, na predstavi koja je bila povod belgijskom ustanku
za osloboenje od Nizozemaca.
DOSTAL, Nico, austrijski kompozitor (Korneuburg, Donja
Austrija, 27. XI 1895 ) Muziku uio u Klosterneuburgu na
tamonjem Odjelu za crkvenu muziku beke Muzike akademije.
Kazalini dirigent u Innsbrucku, Salzburgu i Berlinu. Bavei
se u Berlinu instrumentiranjem i obraivanjem zabavne muzike,
poeo u 38. godini sam pisati operetnu i filmsku muziku i na tom
se polju najvie istakao. God. 1946 se nastanio u Beu.
DJELA: Spanische Ski zzen; Blues-Fant asie; In mei nen Bergen.DRAM-
SKA. Operete: Clivia, 1933: Die Vi elgeli ebte, 1934; Prinzessin Nofretete, 1935;
Ext rablat ter, 1937; Moni ka, 1931; Di e ungarische Hochzei t, 1938; Di e Flucht
i m Glii ck, 1940; Die grosse Tanzerin, 1941; Eva im Abendkleid, 1941; Manina,
1942; Der Kuri er der Koni gin, 1950; Zirkusblut, 1951; Dr. Eisenbart, 1952. Mu-
zika za brojne fil move.
DOSTALIK, Frano, slovaki kompozitor (Hamry, 27. II
1896 Bratislava, 14. X 1944). Kompoziciju i dirigiranje stu-
dirao na Konzervatoriju u Brnu. Orgulja i crkveni zborovoa
u raznim mjestima, od 1930 profesor uiteljske kole u Bratislavi.
DJELA: simfonija; bagatela za orkestar, 1931. et iri gudaka kvart eta,
192327. Sonata za kl avir 4-runo. Opera Raduz a Mahuelina, 1926.
Melodrame: Zuzanka Hrakovi c, Prekli at a dcera, 1927 i Na Bradl e, 1928;
scenska muzika za drame. Zborovi; sol o-pjesme. Izdao na madarskom
jeziku prirunik muzike teorije za uit eljske kol e (4 sv.).
DOEK, Fred, pijanist (Zagreb, 25. II 1925 ). Studij
klavira zavrio 1947 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (E. Vaulin),
kojom je prilikom dobio nagradu Lisinski. Nagraivan je i na
saveznim natjecanjima muzikih umjetnika u Zagrebu (1948),
Ljubljani (1949) i Beogradu (1951). God. 195169 profesor
Muzike kole Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Koncertirao je u
zemlji i inozemstvu solistiki i kao pratilac. Istie se kao pobornik
radikalnih muzikih stremljenja. K. KO.
DOTZAUER, Justus Johann Friedrich, njemaki violon-
elist i kompozitor (Haselrieth kraj Hildburghausena, 20. I 1783
Dresden, 6. III 1860). Uenik J. J. Kriegecka u Meiningenu
i B. Romberga u Berlinu, lan dvorskog orkestra u Meiningenu
i Dresdenu (182152). Koncertirao po Njemakoj i Holandiji.
U Dresdenu osnovao gudaki kvartet (D. Limberg, Schmiedel
Peschke) i odgojio vie darovitih violonelista (J. Kummer C.
Drechsler, C. Schuberth). Njegovi su sinovi: pijanist Justus
Bernhard Friedrich (Leipzig, 12. V 1808 Hamburg, 30. XI
1874) i violonelist Karl Ludmig (Louis) (Dresden, 7. XII 1811
Kassel, 1. VII 1897).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonije; uvert ire. Za viol onelo i or kest ar:
9 koncerata; 3 concertina; dvostruki koncert za 2 violonela i dr. Koncert za flautu.
KOMORNA: 9 gudakih kvart eta; gudaki kvinteti i t rija; duet i za 2 viol ine
ili 2 violonela (violina i violonelo); sonata za violinu i viol onelo; divertimenti
i varijacije za violonelo. Klavirska muzika. Opera Grazi osa, 1841.
Mise. I NSTRUKTIVNA: Vi oloncel hchul e f tir den ersten Unterri cht nebst
Obungsstucken op. 126, 1836; Violoncelhchule op. 165, 1832; Schule des Flageolett-
spiels op. 147, 1837; Prakti sche Schul e des Violoncellspi els op. 155.
LIT.: M. Fii rstenau, Beitrage der koniglichen sachsischen musil
Kapell e, Dr esden 1849. Isti , Zur Geschicht e der Musik und des '
am Hofe zu Dresden, Dresden 186162. J. W. von Wasielewski , Das
cell und seine Geschichte, Leipzig 1889. C. Muhlfeld, Die herzoglic
kapelle in Meiningen, 1910. K. Stephenson, Justus Johann Friedrich E
MGG, I II, 1954.
DOUAI, Jacques (pravo ime Gaston Tanchon), fr;
pjeva i kompozitor chansona (Douai, 1920 ). Sam s
na gitari. D. je stvorio osebujan stil, esto oslonjen na fo
batinu. Sudjelovao je u svim vanijim pokuajima oko ob
nja artistike chansone nakon 1947. Dobio nagrade Prix
Cros (1954) i Prix international du Disque (1962). Medu
je uglazbio stihove L. Aragona, R. Desnosa i M. Jacoba.
DOUBEK, Hugo, kompozitor i horovoda (Strenice,
3. V 1852 Mostar, 20. II 1897). Posle zavrenih muzik
dija u Pragu, uitelj muzike u apcu, potom horovoda i c
Srpskog narodnog pozorita u Novom Sadu i najzad ho
Srpskog pevakog drutva Gusle u Mostaru. Od njegovih i
zicija veliku popularnost imali su u pevakim drutvima
urev-dan i Vidovdanska himna, koji su, kao i ostale 1
kompozicije, pisani na bazi srpskih narodnih motiva.
DELA. Muzika za dramske komade: Bal kanska cari ca (N. Petre
go); Zadubi na (M. Popovi-Sapanin); Jabuka (V. Mil jkovi); Ki
(P. Krstonoi); Pop Dobroslav (Anzengruber-Aamov). Horovi: un
Vidovdanska himna; Nek med' nama ljubav vlada (za meoviti hor i veli
st ar) i dr.
LIT.: V. R. Dordevi, Pril ozi biografskom reniku srpskih muzis
grad 1950. M. Tomandl, Srpsko pozorite u Vojvodini, Novi Sad
S. Duri -Klajn, Razvoj muzike umetnosti u Srbiji, u knjizi Hist orijs]
muzike kult ure u Jugosl aviji, Zagreb 1962. S. 1
DOUBLE (franc. dvostruk), 1. naziv za francusku insti
talnu i vokalnu varijaciju; u upotrebi od sredine XVI st.
dine XVIII st.; po znaenju identian s diminutio, vario
ferencia, partita, division. Neukraeni obrazac zvao se
Varijacijska tehnika francuskog doublea bilo da se rai
teno o diminuiranju ili o augmentiranju strogo sliji
novnu melodijsku liniju; varira se redovno najgornji glas
glasovi ne mijenjaju se bitno; harmonija ostaje ista. Taj se
provodi od prvih doublea (Livres de tabulature de guiterre
A. Le Roy i R. Ballard, Pariz 155154), pa do djela bi
majstora (L. i F. Couperin, M. Marais, J. -Ph. Rameau
se kod ovih autora povremeno melodija slobodnije varira i
mijenja. D. se najvie javljao kao solistika instrumentalna
varijacija: za lutnju, za violu da gamba, za clavecin. Vok
prakticirao se u jednoglasnom i vieglasnom airu. Voki
i instrumentalni d. su se ispisivali ili improvizirali. U Fran
gdje je varijacija zahvatila samo melodiju, rijetka je hat sko-
melodijska varijacijska tehnika, kakvom su se sluili v listi,
a kontrapunktskih varijacija na nain uobiajen koc iana i
panjolaca uope nema. Naziv d. prenio se i u neke zemlje,
naroito u Njemaku i Italiju. Ako kompozitori zemalja
svjesno ne imitiraju Francuze, provodi se motivi a srednji
glasovi sudjeluju u variranju (J. J. Froberger, J. S. variranje
moe ii tako daleko da se prvotna melodija pos puta
(talijanska muzika za lutnju).
2. Sinonim za (improvizirane ili ispisane) ukrase svi!
(diminucije i fioriture); isto to i agrement, broderie, kolo
Manier, grace, glosa.
3. U engleskom, u sloenicama uz naziv nekog instru
moe oznaavati: a) instrument, kojeg je opseg za oktavu
od osnovnog instrumenta (npr. double bass = kontrabas;
bassoon = kontrafagot); b) kombinaciju dvaju instrumena
obitelji (npr. double horn = dvostruki rog; double trum
dvostruka trublja).
4- Engleski naziv za pjevae, koji nastupaju kao zai
glavnih interpreta.
LIT. : M. Rei mann, Zur Ent wicklungsgeschichte des Double, M!
54- Is t a, Doubl e, MGG, III, 1954. B.
DOUBLE SIX, francuski vokalni sastav. Osnovala ga j
pjevaica Mirni Perrin. Inspiriran amerikim vokalnim -
ansamblom trijom Lambert-Hendricks-Ross, ansambl
instrumentalne dionice poznatih jazz-kompozicija postiz;
pri tom izvanredne glasovne efekte (pjevanje slogovima),
koristi katkad tehniku dvostrukog snimanja. Najuspjenije s
su Early Autumn (1962) i The Champ (1964).
DOUBRAVA, Jaroslav, eki kompozitor (Chrudim, :
1909 Prag, 2. X 1960). U kompoziciji uenik O. Jere
Od 1945 muziki suradnik Radio-Praga. Svoj najvii domet
rio na podruju baletne muzike.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, Chordlni, 1938; II,
gradska, 1944 i III, 1958; Partyzdnsky poehod, 1945; Slavnostni poehod,
Sonata za violinu i klavir, 1942; sonata za viol inu solo, 1942. KLAVI.
sonata, 1949; sonatina, 1938; suita, 1937; Mali kosti, 1953. DRA1
Opere: Sen noi svatojanske 1948; Li nv Honza, 1952 i Bal ada 0 lasa
r i
DOUBRAVA DOYEN 471

Balet i: Pohddka o hrdsku, 1935; Krdl Ldvra, 1951 i Don Quijote, 1955. Fil mska
muzika. VOKALNA: orat orij Posel st vi , 1940; kant at a Bal ada o krasne
smrti , 1941; zborovi; solo-pjesme; djeje pjesme.
LIT. : B. Stedron, eka hudba za nesvobody, Musikol ogie, 1949.
DOUGHERTHY, Celius, ameriki pijanist i kompozitor
(Glenvvood, Minnesota, 27. V 1902 ). Muziku studirao na Uni-
verzitetu Minnesota (D. Ferguson) i zatim se na Juilliard School
of Music u New Yorku usavravao u kompoziciji (R. Goldmark) i
klaviru (J. Lhevinne). Istakao se kao klavirski pratilac brojnih
pjevaa u SAD i inozemstvu i u klavirskom duu D.-Ruzicka.
DJELA: koncert za klavir i orkest ar , 1922. Gudaki kvar t et , 1932;
sonata za viol inu i klavir, 1929. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1926 i 1934. Za 2
klavira: Sonata on Nautical Themes; Music from Seas and Ships, 1943 i dr.
Opere Danri a, 1931 i Many Moons, 1962. Pjesme uz klavir i orkestar.
Obrade za 2 klavira.
DOUGLAS, Robert, engleski (kotski) kompozitor (oko
15001550). O ivotu ovog umjetnika gotovo nita nije poznato.
Zna se da je bio sveenik i uvaeni predreformistiki kompozitor
(uz R. Carvera i R. Johnsona st.), vjerojatno zaposlen u kate-
drali u Dunkeldu. Sauvane kompozicije nalaze se u jednom
rukopisnom zborniku, pohranjenom u univerzitetskoj biblioteci
u Edinburghu (mise, moteti, anthemi). Mnoge od njih su u novije
vrijeme izvedene i izdane. U njima se D. oituje kao majstor
kompozicijske tehnike i autor velike invencije.
LIT. : H. G. Farmer, A Hist ory of Music in Scotl and, London 1947.
Isti, Early Scott ish Church Composers, 1948. Isti, Robert Douglas, MGG, III,
1954-
DOUNIAS, Minos, rumunjski muziki kritiar grkog po-
drijetla (Cetate, Rumunjska, 26. IX 1900 Atena, 20. X 1962).
Na Visokoj muzikoj koli u Berlinu studirao violinu, a na Uni-
verzitetu historiju muzike (H. Abert, A. Schering). Od 1936
profesor na Athens Collegeu u Ateni; 193740 suraivao u a-
sopisu Neohettenika Grammata i od 1949 u dnevniku Kathimerini.
Objavio Die Violinkonzerte Giuseppe Tartinis, 1953.
DOURLEN, Victor, francuski kompozitor (Dunkerque, 3.
XI 1780 Pariz, 8. I 1864). Muziku uio na Parikom konzer-
vatoriju (Ch.-S. Catel, H.-L. Boieldieu, F.-J. Gossec), gdje je
1805 dobio Rimsku nagradu za kantatu Cupidon pleurant Psyche.
God. 181242 predavao na tom zavodu harmoniju. Uz vrijedne
teoretske prirunike ostavio vie opera u stilu Mehula i Boieldieua.
DJELA: kl avirski koncert. ---- Kl avirski trio; 3 viol inske sonat e; sonat a
za flautu i klavir. Klavirske sonate. DRAMSKA. Opere (operas-comi-ques):
Philoes, 1806; Linnee, 1808; La Dupe de son art, 1809; Cagli ostro, 1810; Plus
heureux que sage, 1816; Frere Philippe, 1816; Marini , ou Le Muet de Venise, 1819;
La Vente apres deces, 1821; Le Peti t souper, 1822. Romance za glas i kl avir.
SPISI: Pri nci pes d'harmoni e.. .; Tr ai te d'harmoni e. .. , 1834; Trai t e
d'accompagnement..., 1840.
LIT.: J. Carli er, Vict or Dourlen, Dunkerque 1864. C. Pi erre, Le Con-
ser vatoire Nat ional de Musique et de Declamat ion, Pari 1900. G. Favre,
Victor Dourlen, MGG, III, 1954.
DOW, Dorothy, amerika pjevaica, sopran (Houston,
Texas, 8. X 1920 ). Pjevanje, klavir i ples studirala na Juilliard
School of Music u New Yorku. Na opernoj pozornici debitirala
1946 u Buffalu kao Santuzza (Mascagni, Cavalleria rusticana)
i ubrzo stekla veliki ugled kao koncertna i operna pjevaica na-
stupajui u SAD, vicarskoj, Engleskoj, Italiji i dr. God. 194850
lanica opere u Ziirichu, 1952 prvi put gostovala na festivalu u
Glvndebourneu. Posebno se istakla u operama Wozzeck (Berg) i
Erivartung (Schonberg).
DOWELL, Edvvard Alexander -> MacDomell, Edtvard
Alexander
DOVVLAND, John,
engleski kompozitor,
lautista i peva (Du-blin,
XII 1562 London, 21.
I 1625 ili 1626). O
njegovoj ranoj mladosti
malo se zna. Bio je
157984 u slubi
engleskog ambasadora u
Parizu na putovanjima po
Francuskoj. God. 1588
pro-movisan na stepen
Baccalereus Musicus u
Oxfordu. Poto nije
uspeo da dobije mesto
dvorskog muziara u
Engleskoj, vratio se na
kontinent i radio na
raznim dvorovima Ne- ' " )
make (Braunschvveig,
Hessen) i Italije (Ve
necija, Rim, Firenca). j. DOWLAND. Autograf
U Rimu je neko vreme studirao sa L. Marenziom. God. 1597 promo-
visan za doktora muzike na Univerzitetu u Cambridgeu. Zatim je od
15981606 lautista danskog kralja Christiana IV. Po povratku u do-
movinu zauzimao razne poloaje (lautista lorda Waldena), a 1612
postao lautista na kraljevom dvoru. God. 182223 boravio na
dvoru kneza Wolgasta u Pomorju.
Dowlandova umetnost bila je u njegovo vreme uvena i vrlo
cenjena u celoj Evropi. Sam je ostavio podatke da su dela bila
izdavana u Parizu, Antwerpenu, Kolnu, Niirnbergu, Frankfurtu,
Leipzigu, Amsterdamu i Hamburgu.
D. je jedan od najsuptilnijih kompozitora engleske renesanse
i uz Th. Morleva najvei engleski lautista. Njegova dela za taj
instrument karakteriu formalna zaokruenost uz finu izradu
detalja, izraajna melodika i ukusna primena kromatike. D. je
veoma mnogo doprineo unapreenju oblika pesme uz pratnju
laute. U madrigalima je uspeo da se oslobodi italijanskog uticaja
i da kroz elemente narodne melodike dade sveza dela puna novina
i u melodijskom i u harmonskom pogledu.
DELA: Lachrymae or seven Teares figured in Seven passionate Pavans za lautu,
viol e i viol ine, 1604; kompozicije za l autu u raznim savremenim zbirkama.
Tri knjige madrigala i drugih vokalnih kompozicija (4-gl .): The First Booke of
Songes or Ayres. . . . wit h Tableture for the Lute, 1597; The Second Booke of
Songes, 1600 i The Third and last Booke of Songes or Ayres, 1603. A Pi lgri ms solace
(4-gl .) uz pratnju l aute i viol a, 1612; 5 psal ama (4-gl.) u The Whole Booke of
Psalms, 1592; 2 anthemsa i dr. u savremenim zbirkama. Napisao Necessarie
Observations on Lute~Playing (obj. u delu Varietie of Lute Lessons njegova sina
Roberta Dowlanda, 1610). Preveo na engleski Musicae acti vae mi crologus A.
Ornithoparcusa, 1609.
NOVA IZD. : Lachrymae... obj. P. Warlock (1927) i F. J. Giesbert (Nagels
Musi k-Archi v, CLXXII I); pojedine kompozicije za l aut u obj. D. Bruger
(1923) i M. H. Glyn (Thirty Virginal Pieces, 1927); 5 stavova za gudae obj. W.
Pundel ko. The Fi rst Booke of Longes obj. H. D. Bruger (Altengli sche Madrigale
zur Laute, 1923) i Ch. K. Scott (The Ayres, 1939); pojedine pesme obj. E. H.
Fello\yes (English School of Lutinist Song VCriters, 192024), P. Warlock i G.
Wilson (.Engli sh Ayres, 192731), Ch. K. Scott (Enterge, 1929), A. Th.
Davison i W. Agel (Hystorical Anthology of Music, I, 1946) te Th. Dart i N. For-
tune (Mui ca Bri tanka, 1953); 7 himni obj. E. H. Fell owes (1934) .
LIT. : W. Nagel , John Dowl and's Necessar ie Observat ions to Lut e-pl a-
ying, MFM, 1891 i 1901. W. Barclay Squi re, John Dowland, Musical Times,
189697. O. Becher, Die engl ische Madrigal ist en W. Byrd, Th. Morl ey
und John Dowland, Leipzig 1901. E. H. Fellowes, The Engl ish Madrigal
Composers, London 1921 (II izd. 1948). W. H. Gratt an Flood, Lua Marenzio
e John Dowland di Dubl ino, Not e d'Archivio, 1924. E. H. Fel lozues, The
Songs of John Dowland, Proceedings of the Musical Associat ion, 192930.
D. Poulton, The Lute Music of John Dowl and, The Consort , 1936. R.
J. Manni ng, Lachrymae; a Study of John Dowl and, Music & Letters, 1944.
O. H. Mi es, Dowland's Lachrymae Tune, Muica Discipl ina, 1950. D. Poul
ton, Dowland's Songs and Their Inst rumental For ms, The Mont hly Musical
Record, 1951. The Dart, John Dowland, MGG, III, 1954. Klessmann,
Die Deut schl andreisen John Dowl ands, Muica, 1957. D. Lumsden, The
Sources of Engl ish Lute Music (disertacija), Cambridge 1957. C. Hill, John
Dowl and, Musical Times, 1963. Mi. Pa.
DOWN BEAT, muziki asopis koji se bavi iskljuivo pita-
njima s podruja jazza. Izlazi svakih 15 dana u Chicagu. Poeo
ga je 19*34 izdavati A. J. Lipschultz; danas (1970) je glavni ured-
nik D. Morgenstern. D. B. je najpoznatija i najstarija periodika
publikacija s tog podruja. U njoj surauju kritiari, muzikolozi
i pisci iz cijeloga svijeta.
DOWNES, 1. Edwin Olin, ameriki muziki kritiar (Evan-
ston, Illinois, 27. I 1886 New York, 22. VIII 1955). Studirao
na Nacionalnom konzervatoriju u New Yorku i u Bostonu. God.
190724 muziki kritiar The Boston Posta i od 1924 New York
Titnesa; suraivao u asopisima Musical Quarterly, Music Review
i dr. i vodio radio-program Metropolitan Opera Quiz. Uz to odr-
avao muzike teajeve na univerzitetima u Bostonu i Harvardu,
na Institutu of Arts and Sciences u Brooklvnu, na institutu Curtis
u Philadelphiji i dr. i bio koncert ni komentator.
DJELA: The Lure of Music, 1918; Symphoni c Broadcasts, 1931; Symphonic
Masterpieces, 1935. Izdao: Select Songs of Russi an Composers, 1922; 10 Ope-
rati c Masterpi eces f rom Mozart to Prokofi ev, 1952 i A Treasury of Ameri can
Song (s El ie Siegmeister). God. 1957 objavila je njegova udovica I. Downes
izbor studija i lanaka pod naslovom Olin Dozvnes on Music.
2. Edvvard, muzikolog (Boston, 12. VIII 1911 ). Sin Edwina
Olina. Studirao na univerzitetu Columbia i zatim u Parizu i
Miinchenu; 1958 stekao doktorat na univerzitetu Harvard. Od
1960 urednik je programa Njujorke filharmonije i radio-prijenosa
opere Metropolitan. Djeluje i' kao muziki kritiar. Objavio je
Adventures in Symphonic Music, 1943.
DOYEN, Albert, francuski kompozitor (Vendresse, Ardeni,
3. IV 1882 Pariz, 22. X 1935). Studirao u Parizu na koli Nie-
dermever i na Konzervatoriju (Ch.-M. Widor). God. 1917 ute-
meljio pjevaki zbor Fetes du Peuple s kojim je priredio vie od
200 koncerata.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, oko 1909; Les Houl es, 1903; Ode
funebre et tri omphale a la memoire d'Emi le Zola, 1903; Interieurs, 1914; Chant
des hdleurs de la Volga, 1921; Suite russe za orkestar s obligatnim klavirom.
KOMORNA: gudaki kvart et, oko 1909; klavirski t rio, 1910; sonat a za viol inu
i klavir, 1907; Pocrne za violinu i klavir, 1906; Poemes grecs za flaut u i kl avir,
1904. KLAVIRSKA: sonat a, 1910; I nt eri eurs, 1914; Pays age, 1905.
Que la lumiere soit za orgulje. Misterij Ahasverus, le juif errant, 1933. VO-
KALNA. Kant at e: Chant tri omphal , 1913; Le Tri omphe de la l i bert e, 1917;
Le Chant de midi , 1919; Le Chant d'Esai e l e prophet e. Cikl us zborova Les Voi x

472 DOYEN DRAKSLER

du vieux monde, 1925. Solo-pjesme: Quatre pomes, 1904; Melodie, 1905; Poeme
lyrique, 1914; Sur des poemes d' Andri Spire, 1926; Tentations, 1930.
LIT.: R. Dumesnil, Portraits de musiciens francais, Pari 1938. G. Sama-
zeuil h, Musiciens de mon temps, Pari 1947.
DOYEN, Jean, francuski pijanist i kompozitor (Pariz, 9. III
1907 ). Studirao na Parikom konzervatoriju kod M. Long,
sa kojom kasnije surauje kao pedagog. Uz muziku francuskih
majstora, D. odlino interpretira i djela klasiara i romantiara,
osobito Chopina i Liszta. Komponirao je koncert za klavir i
orkestar, suitu za klavir i nekoliko vokalnih djela.
DRABER, Hermann, njemaki muziki kritiar i flautist
(Niederleppersdorf, 20. IX 1878 Winterthur, 1942). Studirao
na Konzervatoriju u Wroclawu. God. 1909 sudjelovao kod osni-
vanja Bluthnerovog orkestra u Berlinu; od 1910 kritiar lista
Signale ftir die musikalische Welt, a od 1911 listova Allgemeine
Zeitung, Berliner Morgenpost i Berliner Zeitung am Mittag. God.
1920 jedan od organizatora meunarodnog muzikog festivala u
Zurichu koji je vodio do 1925. Izdao zbirku sonata za flautu,
preveo na njemaki kolu za flautu C. P. Taffanela i Ph. Gau-
berta (1928).
DRAESEKE, Felix, njemaki kompozitor i muziki pisac
(Koburg, 7. X 1835 Dresden, 26. II 1913). Uenik J. Rietza
(kompozicija) na Konzervatoriju u Leipzigu i kasnije F. Liszta
u Weimaru. God. 186474 nastavnik Konzervatorija u Lau-
sannei. Nakon kraeg boravka u Miinchenu i Zenevi, nastanio
se 1876 u Dresdenu, gdje je 1884 naslijedio F. Wullnera kao pro-
fesor kompozicije na Konzervatoriju. U poetku vatreni pobornik
Liszta i novonjemake kole, svoj je stav zastupao u muzikim
asopisima (Neue Zeitschrift ftir Musik; Anregungen). Kasnije,
osobito u Dresdenu, napust io dotadanje umjetnike smjernice,
i postao mnogo konzervativniji. Tada je objavio svoj polemiki
spis protiv R. Straussa: Die Konfusion in der Musik {Neue Mu-
sikzeitung, 1906). D. je bio majstor oratorijskih oblika i simfonije.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1856 (izgubljena); II, 1872;
III, 1876: IV, Symphonia Tragica, 1886 i V, Symphonia Comica, 1912. Simfonij-
ske pjesme: Julius Cdsar, 1860; Frithjof, 1865 i Thunersee, 1903. Koncert za
violinu, 1881; koncert za klavir, 1886; Symphonisches Andante za violonelo i
orkestar, 1876. Uvertire: Festouvertiire, 1862; Das Leben ein Traum, 1888;
Penthesilea, 1888; Akademische Festouvertiire, 1889; Jubelouvertiire, 1898 i Der
Traum ein Leben, 1904. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1880; II,
1886 i III, 1895. Dva gudaka kvinteta: 1,1897 i II, 1901; kvintet za gudaki trio,
klavir i harfu, 1888; klavirski trio, 1888; 2 sonate za violu i klavir, 1892 i 1902;
sonata za klarinet i klavir, 1887. KLAVIRSKA: sonata, 1863; 6 fuga, 1877
i dr. Djela za orgulje. DRAMSKA. Opere: Kb'nig Sigurd, 1857; Wald-
schatzhauser, 1882; Gudrun, 1884; Herrat, 1892; Bertram de Born, 1894; komina
opera Fischer und Kalif, 1895; muzika drama Merlin, 1905.VOKALNA:
misterij Christus (predigra i 3 oratorija), 1899; kantata Columbus, 1889: za so-
pran, muki zbor i orkestar: Germania-Ode, 1851 i Der Schzvur im Riitli, 1868;
Sachsenhymne za muki zbor i orkestar, 1893: zborovi a cappella; balade i solo--
pjesme. Dva rekvijema; 2 mise; 3 psalma i ostala crkvena muzika. SPISI:
Anzveisung zum kunstgerechlen Aiodulieren, 1875; Die eseitigung des Tritonus,
1880; Die Lehre von der Harmonia in lustige Reimlein gebracht, 1885; Die Ton-
leiter im Musikunterricht, 1887; Der Gebundene Stil, Lehrbuch fiir Kontrapunkt
und Fuge (2 sv.), 1902. Biografska i historijska djela: Richard Wagner, der Kom-
ponist, ZFM, 1856; Liszts neun symphonische Dichtungen, 1856; Musikbriefe aus
Berlin, ZFM, 1857; Die sogenannte Zukunftsmusik und ihre Gegner, ibid., 1861;
Lausanner Musikbriefe, ibid., 1865; Peter Cornelius und seine hinterlassene Werke,
ibid., 187677; VCagner, RMI, 1892; Rubinstein, ibid., 1895; Hans von Bulom,
Dresdner Nachrichten, 1900; Hector Berlioz, M, 1902; Franz Liszt, AM, 1911;
Autobiographische Skizze, Neue Musikzeitung, 1886; Lebenserinnerungen, 1906
11.
LIT.: H. Platzbecker, Feli x Draeseke, Monographien moderner Musiker,
1909, III. O. zur Nedden, Felix Draeseke, seine Opern und Oratorien (di-
sertacija), Marburg 1925. E. Roeder, Felix Draeseke als Programmusiker
(disertacija), Heidelberg 1926. Isti , Felix Draeseke I, Dresden 1930 i II,
Berlin 1935. H. Stephani, Felix Draeseke, MGG, III, 1954.
DRAGER, Hans-Heinz, njemaki muzikolog (Stralsund, 6.
XII 1909 California, SAD, 9. XI 1968). Muzikologiju studirao
na Univerzitetu u Berlinu (F. Blume, E. Hornbostel, C. Sachs,
A. Schering, G. Schiinemann) i tamo doktorirao 1937. Iste godine
asistent Muzikolokog instituta i Muzeja muzikih instrumenata
u Berlinu; 1946 habilitirao se u Kielu i 1947 postao profesor
Univerziteta u Greifswaldu, zatim u Rostocku. Od 1949 u Berlinu
na Humboldtovom univerzitetu i od 1953 na Slobodnom uni-
verzitetu.
DJELA: Die Entivicklung des Streichbogen und seine Anwendung in Europa
(disertacija), 1937; Fiihrer durch das Berliner Musikinstrumentenmuseum (sura-
ivali A. Ganse i K. Reinhard), 1939; Prinzip einer Systematik der Musikinstru-
mente, 1948. Studije; lanci.
DRAGHI, Antonio, talijanski kompozitor (Rimini, 1635
Be, 16. I 1700). Basist opere u Veneciji i zatim lan orkestra
na dvoru u Mantovi, od 1658 u raznim slubama na bekom dvoru
(1668 dirigent carice Eleonore, 1682 dvorski dirigent). God. 1673
intendant dvorskih kazalita. D. je jedan od najplodnijih kompo-
zitora svog vremena. Ne samo to je stvarao velikom lakoom,
ve je postigao i brzinu notiranja samo naznaivanjem. Tako
je npr. 1678 komponirao 4 opere (ramme per muica), 3 sve-
ane igre, 2 Applausi musicali, 1 serenatu, 1 oratorij i 1 prikazanje
(rappresentazione sacra). Po stilu pripada venecijanskoj koli.
U operni orkestar redovito je unosio drvene i limene instrumente.
Uvertira opere L'albero del ramo d'oro pripada ve pro
muzici.
DJELA: oko 175 opera. 43 oratorija; kantate; serenate. ]
(rappresentazioni sacre; sepolcri), Stabat Mater; 2 mise; 3 himne.
libreta.
LIT.: M. Neuhaus, Antonio Draghi, SMW, 1913. A. Orel
Draghi, MGG, III, 1954.
DRAGOI, Sabin V., rumunjski kompozitor i melog:
liste, Banat, 6. VI 1894 Bukuret, 31. XII 1968). Stv
Cluju i na Konzervatoriju u Pragu (V. Novak, O. Ostril
192450 profesor na Konzervatoriju u Temivaru (192
194950 direktor), 195052 profesor folklora na Konzei
u Bukuretu i 195064 direktor Instituta za etnografij
klor Rumunjske akademije nauka. God. 194044 bio je
Rumunjske opere u Temivaru. U svom stvaralatvu os
na rumunjski transilvanski i banatski muziki folklor. M
bavio prouavanjem rumunjskog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1941; Trei tabl
fonice, 1922; Divertisment rustic, 1928; dva plesa, 1942. Gudaki kvar
sonata za violinu i klavir, 1949. Kompozicije za klavir. Opere:
1927 (rev. 1958) ; Kir Ianuelea, 1937; Horia, 1945 (rev. 1959) i Pact
VOKALNA: oratorij Povestea bradului, 1952; kantata Mai mult
1951; Doine (2 sv.) za glas i klavir, 1925 i 1946; solo-pjesme; zborovi. -
narodnih na pjeva. SPISI: 303 colinde, 1931; 122 melodii din judet
1937; Monografia muzicald a comunei Belint, 1942.
LIT.: G. Breazul, Sabin Dragoi la implinirea a 60 de ani, Muzi
10. N. Rddulescu, Profiluri de creatori. Sabin Dragoi, ibid., 1964, 3.
DRAGONETTI, Domenico, talijanski virtuoz na basu
i kompozitor (Venecija, 7. IV 1763 London, 16. Y\
Uenik M. Berinija, veoma mlad postao lan kazalinog 1
u Teatro S. Benedetto, a 1787 naslijedio svog uitelja u c
Marka u Veneciji; od 1794 lan Kraljevskog kazalinog u
Londonu, gdje je s violonelistom R. Lindlevem sui
vie od 50 godina na svima znaajnijim opernim, konce
komornim izvedbama. Koncertirao solistiki u Italiji :
Prijatelj Havdna, 1799 upoznao Beethovena, koji je tv:
ga je D. temeljito upoznao s kontrabasom. Gcd. 1845 D.
prvi kontrabasist sudjelovao na otkrivanju Beethovenoi
menika u Bonnu. Tehniku instrumenta svladavao je tolik
u komornim sastavima esto na kontrabasu svirao dioni
lonela. Njegove kompozicije obiluju tehnikim tekoan
je samo on mogao svladavati.
DJELA: gudaki kvarteti i kvinteti; kompozicije za kontrabas s
pratnju klavira; 3 canzonett e; preradbe J. S. Bachovih orgulj skih koi
za kontrabas i klavir.
LIT.: F. Caffi, Biografia di Domenico Dragonetti, Venezia 184
Wamecke, Der Kontrabass, The Musical Times, 1846 i The Muica!
1846, 1. H. F. Redlich, Domenico Dragonetti, MGG, III, 1954.
Libera, Cronologia musicale della Basilica di S. Marco in Venezia, Musi
1961. G. Dardo, Domenico Dragonetti, II partriarca dei contrabass
lebrazioni del 1963 . . . , Firenze 1963.
DRAGONI, Giovanni Anrea, talijanski kompozitor
dola, oko 1540 Rim, 1598). Uenik Palestrine; od 1
rigent crkve sv. Ivana u Lateranu. Najznaajnija su m
madrigali, u kojima se oituju konzervativne crte rimske
DJELA. VOKALNA: etiri sv. 5-gl. madrigala, 157594; 1
madrigala, 1581; 1 sv. 6-gl. madrigala, 1584: 1 knj. 5-gl . villanella, 15J
5-gl. moteta, 1600 (posthumno). Kanonska misa; 4-gl. misa za m
Pojedinane kompozicije objavljene su i u mnogim zbirkama njego\
LIT.: H. Engel, Giovanni Andrea Dragoni, MGG, III, 1954.
DRAGUTINOVI, 1. Branko, muziki kritiar (B
31. III 1903 ). Muzike studije zavrio u Beogradu 1
predavanja M. Milojevia na Filozofskom fakultetu. Di
sa prekidom 193840, kada je bio na dunosti sekretai
gradske opere profesor muzike u gimnaziji, pa sekreta
cent Muzike akademije. Od 1950 pomonik direktora i
dramaturg Beogradske opere. Pisao muzike kritike u di
listovima Novosti, Pravda i asopisu Zvuk, od 1945 stalni
Politike. U muzikim i knjievnim asopisima objavio niz 1
iz raznih muzikih oblasti. Od 1925 do 1938 bio i horovod
demskog pevakog drutva Obili.
DEL A: Prolegomena za isloriju Opere i Baleta Narodnog pozoriu
vek Narodnog po.z orita u Beogra du 18681968, Beograd 1968; Bel
o operi ( sa G. Milet ie m i R. Jova noviem), Beogr ad 1970 i dr.
2. Merima, muziki pedagog (Beograd, 31. X 1902
VIII 1969). Supruga Branka. Posle zavrene Muzike
Beogradu, diplomirala violinu na Konzervatorij umu u Beu
hard). U Beogradu bila nastavnik u Uiteljskoj koli, M
koli Stankovi, Srednjoj muzikoj koli i najzad redovni p
violine na Muzikoj akademiji. Povremeno se veoma u
bavila horskim dirigovanjem.
DELA: muzika za pozorite s lutkama Vuk i sedam jaria i Pinok io
liki broj horova za decu, meu kojima tampane zbirke Mojim pionirin
r eno kolo. S.

DRAKSLER, onja, pjevaica, mezzosopran (Dol pri
niku, 5. I 1927 ). Studirala na srednjoj muzikoj koli u
ljani. Najprije lanica Ljubljanske opere, od 1955 na Vol
DRAKSLER DRESDEN 473

u Beu. Glas joj je opsean i plemenite boje. Najbolje uloge:
Maddalena (Verdi, Rigoletto), Suzuki (Puccini, Madame Butter-
fly), Magdalena (Kienzl, Evangelimann).
D
-
Co
-
DRAME LYRIQUE (franc. lirska drama), u drugoj polovini
XIX st. u Francuskoj tip opere koji je nastao stapanjem stilskih
elemenata velike opere i opera-comique. D. 1. je redovito senti-
mentalnoga sadraja, ali katkada prevladava u njoj i dramatski
karakter. este su baletne take, a u poetku i govoreni dijalozi.
Karakteristini primjeri tog francuskog opernog oblika su Mignon
(Thomas) te Manon i Werther (Massenet). I Debussv nazvao je
svoju operu Pelleas et Melisande drame lirique.
DRAMMA PER MUICA (tal. drama za muziku), u XVII
i XVIII st. talijanski naziv za operu. U XVIII st. to je i naziv
za operni libreto.
DRAMSKA MUZIKA, muzika povezana uz dramsku rad-
nju. Sredinji oblik dramske muzike je opera, ali ona obuhvaa
i operetu, balet, melodram i scensku muziku (engl. Incidental--
Music, njem. Buhnenmusik) koja se u XX st. vie ne ograniuje
na pozornicu ve zahvaa film, radio i televiziju, pojavljujui se
kao zvuna kulisa ili kao ravnopravan umjetniki faktor.
Povezanost muzike s rijeju, pokretom ili zbivanjima na po-
zornici javlja se ve kod najprimitivnijih naroda. Muzika poja-
ava dojam rijei, pokreta ili cjelokupnog scenskog zbivanja.
Zvuk koji izvire iz ljudskog grla ili instrumenta potencira djelo-
vanje prikazivane radnje; ritam i tempo u svojoj jednolinosti
ili raznovrsnosti poveavaju zanos u plesu, koranici, radnoj
pjesmi; elementi muzike koji se prvenstveno temelje na
melodici i harmoniji naglaavaju lirinost akcije; kontrastnost
tematskog materijala pojaava dramatinost izraza, a dinamiko i
agogiko talasanje muzikog tkiva daje mu uvstvenost;
instrumentalne boje produbljuju slikovitost; muzika najzad
pojaava idejnu komponentu spjeva, dramske i plesne radnje.
Ples uz muziku najstarija je vrsta dramske umjetnosti. Nalazi
se u obredima primitivnih zajednica, s odijeljenim solistikim
i zbornim element ima i instrumentalnom pratnjom. Poznaju je
i istonoazijske kulture. U sredozemnoj antici razvila se iz dio-
nizijskog kulta grka tragedija. U sredovjenim narodnim ple
sovima Evrope muzika ve pojaava govorenu rije i efekte s po
zornice, pjevanjem i svirkom na instrumentima (flaute, trzalaki
instrumenti). Ali sve se to odvija u okviru improviziranja. Tek
u doba kasne renesanse javlja se najizgradeniji oblik. dramske mu
zike opera. Otada se jasno razdvajaju pojmovi opera i scenska
muzika. U to je doba i pojam baleta fiksiran pojavom -> ballets
de cour (-> Balet; Filmska muzika; Melodram; Opera; Opereta;
Scenska muzika). p. i.
DRANGOSCH, Ernesto, argentinski pijanist i kompozitor
(Buenos Aires, 22. I 1882 26. VII 1925). Studirao na Muzikoj
koli u Berlinu (K. Barth, K. Ansorge, M. Bruch, E. Humper-
dinck). Vrativi se 1905 u Buenos Aires predavao klavir na Kon-
zervatoriju i na Muzikoj koli koju je sam osnovao. Uivao je
ugled najboljeg argentinskog pijanista, a djelovao je i kao dirigent.
DJELA: Si nfoni a Argentina; koncert za klavir i orkestar; Obertura Criolla
za orkestar. Nekoliko sonata za klavir; fantazije i razne manje klavirske kom-
pozicije. Opereta; scenska muzika. Zborovi; solo-pjes me. Udbenik
za klavir (3 sv.).
DRANINIKOV, Vladimir Aleksejevi, sovjetski dirigent
(Petrograd, 29. V 1893 Kijev, 6. II 1939). Odgojen u Carskom
pjevakom zboru, uio je u Petrogradu klavir na Konzervatoriju
(A. N. Esipova), a zatim je studirao na Univerzitetu matematiku
te na Konzervatoriju kompoziciju (Ljadov, Steinberg) i dirigiranje
(erepnjin). Djelovao je od 1914 u Marijanskom kazalitu (kasnije
kazalite 5. M. Kirova) u Petrogradu. D. je dirigirao prve ruske
izvedbe opere Salome R. Straussa kao i nekih djela A. Berga,
D. Milhauda i drugih suvremenih evropskih kompozitora. God.
1936 postao je umjetniki direktor i glavni dirigent kazalita T. G.
evenko u Kijevu. Komponirao je dvije simfonijske pjesme,
klavirska djela, zborove i solo-pjesme. Pisao je lanke i muzike
kritike.
DRAUD (Draudius), Georg, njemaki bibliograf (Davern-
heim, Hessen, 9. I 1573 Butzbach, oko 1636). Njegova biblio-
grafska djela, u kojima je sve naslove knjiga prevodio na latinski,
sadravaju, uz opu, i specijalnu muziku bibliografiju.
DJELA: Bibliotheca exotica . . ., 1610 (II izd. 1625); Bibliotheca librorum
germanicorum classi ca . . ., 1611 (II izd. 1625); Bibliotheca classi ca . . ., 1611 (II
izd. 1625).
DRAUSALJ, Sofija, pevaica, sopran (Aleksandrovsk, Ru-
sija, 25. IX 1894 ). Po zavretku Konzervatorijuma u Odessi
(Deljorino-Menoti) lanica tamonjeg pozorita Intermedia (1919).
Nastupala u Rostovu, Harkovu i Sevastopolju, 192026 i 1927
28 angaovana u Beogradskoj operi. Gostovala u Francuskoj,
paniji, Aliru i Maroku, 1931 lanica Ruske opere u Parizu sa
kojom je bila na turnejama po Francuskoj i paniji. Jedna od prvih
solistkinja Radio-Beograda (194852 stalno angaovana). So-
pran nevelike nosivosti, D. je bila pevaica kristalno istog zvuka,
solidne tehnike, izrazite muzikalnosti i scenskog arma. R. p
e
j.
DRDLA, Frantiek (Franz), eki kompozitor i violinist
(dar, Moravska, 28. XI 1868 Bad Gastein, 3. IX 1944).
Studirao u Pragu i na Konzervatoriju u Beu (J. Hellmesberger
ml., F. Krenn, A. Bruckner). Umjetniku karijeru zapoeo 1890
kao lan orkestra Beke opere. Koncertirao po Evropi (18991905)
i Americi (192325); 1927 dobio naslov profesora. Ostavio je
oko 250 opusa, veinom salonskog tipa s dopadljivom, eklekti-
nom melodikom.
DJELA: koncert za violinu i orkestar, 1931. Klavirski trio, 1931; kom-
pozicije za violinu i kl avir (najpopul arnije: Serenada u A-duru; Souvenir u D--
duru; Vision; Intermezzo). Kompozicije za klavir. Operete: Das goldene Netz,
1916; Die Ladenkomtesse, 1917; Gottin der Li ebe, 1941. Zborovi; solo--pjesme.
DRECHSLER, Joseph, austrijski kompozitor (Wallischbir-
ken, eka, 26. V 1782 Be, 27. II 1852). U Passauu, gdje je
pohaao gimnaziju, pjevao u crkvenom zboru: teologiju i dirigi-
ranje studirao u Pragu. Djelovao kao kazalini dirigent, crkveni
zborovoa i orgulja u Beu: 1807 dirigent Leopoldstddter Theatra,
1810 korepetitor Dvorske opere, 1815 orgulja u Servitenkirche,
1816 kapelnik u crkvi sv. Ane, 1821 u Univerzitetskoj crkvi i
182328 dirigent kazalita u Leopoldstadtu. Od 1844 dirigent
i prvi orgulja u crkvi sv. Stjepana. Njegov uenik bio je J. Strauss.
DJELA. DRAMSKA. Pet oper a: Der Zauber korb, 1815; Der verlorene
Sohn, 1819; Pauline, 1821; Der Feuerkogel, 1824 i Mahiro, 1830. Vie od 45 igro-
kaza s pjevanjem i vaudevillea, meu kojima na tekstove F. Raimunda: Der Diamant
des Geisterkonigs, 1824; Das Madchen aus der Feemvelt, 1826 i Die un-hei l bri ngende
Zauber krone, 1829. Dvije operet e. CRKVENA: 10 vel ikih i 6 mal ih misa;
2 Tedeuma; 2 Veni Sancte; 3 kantat e. INSTRUKTIVNA: Harmonie- und
Generalbasslehre, 1816; Theoretisch-praktischer Lei tfaden, ohne Kenntnis des
Kontrapunkts, phantasieren oder praeludieren zu konen; Kleine Orgel-schule.
LIT.: C. Preiss, Joseph Drechsler, Graz 1910. 5". Golisch, Beitrage zur
Geschicht e der deutschen romant ischen Oper, Leipzig 1937. A. Orel, Joseph
Drechsl er, MGG, III, 1954.
DREHER (njem. drehen vrtjeti, okretati), austrijski narodni
ples, varijanta - Landlera.
DREMLJUGA, Nikolaj Vasiljevi, sovjetski kompozitor
(Kijev, 22. VII 1917 ). God. 1946 zavrio studij kompozicije na
Konzervatoriju u Kijevu, gdje je postao nastavnik teoretskih
predmeta.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: rioeMa-npeModun, 1946;
EoMapcKue naneeu, 1953 i JIupuuecKan nooMa, 1955. Koncert za klavir, 1953.
Kl avirske kompozicije. VOKALNA. Za zbor i orkest ar : Vanna, 1951;
Mu 3a Mup y csbOMy ceumu, 1953 i I IUCHH npo I7epeHCj iaebCKy pady, 1954.
Kompozicije za zbor i klavir; djeji zborovi; oko 40 romanca; 30 sol o-pjesama.
Obradbe napjeva r aznih naroda SSSR-a (oko 70).
DRESDEN, Sem, nizozemski kompozitor (Amsterdam, 20.
IV 1881 Hag, 31. VII 1957). Kompoziciju studirao na Kon-
zervatoriju u Amsterdamu i zatim se usavravao kod H. Pfitznera
u Berlinu. Najprije zborovoa u Larenu, Amsterdamu i Tielu.
God. 191937 profesor Kon-
zervatorija u Amsterdamu (od
1924 direktor) i 193749 direktor
Konzervatorija u Hagu (s
prekidom za 4 ratne godine). God
1914 osnovao i dugo vodio
pjevako drutvo Madrigaal-
vereniging u Amsterdamu (kasnije
Haarlemsche Motet- en
Madrigaalvereniging). Bio je i
predsjednik nizozemske sekcije
Meunarodnog drutva za novu
muziku (SIMC). Kao kompozitor
pod utjecajem francuskih
impresionista, ali je prihvaao i
tekovine atonalne i poli-tonalne
muzike. Svoj najvii domet
ostvario je na podruju komorne
muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: Te
ma con variazioni , 1914; Spunti di
danza, 1951; simfonijeta za kl arinet
i orkestar , 1938. Koncert i: 2 za vio-
S. DRESDEN Unu, 1936 i 1941; za obou, 1939; za
klavir, 1942; za flautu, 1950 i za orgul je, 1953. KOMORNA: gudaki
kvartet , 1924; kl avirski trio, 1943; 3 sekst eta za duhae i klavir, 191020;
sonat a za fl aut u i har fu, 1918; sonat a za viol onel o i kl avir , 1942; suit a
za viol onel o sol o. Kompozici je za kl avir. Opera Fr ancoi s Vi ll on,
1958; operet a Tot o, 1945. VOKALNA: Chorus t ragi cus za zbor, l ime-
ne inst rumente i udaral jke, 1929; Chorus si nfonicus za sole, zbor i orkest ar,
1944; Psalam 99 za zbor, 4 trublje i orgulje, 1950; Psalam 84 za zbor i orkestar,
1954; Saiil en David za sopran i orkestar, 1956; Catena musi cale za sopran i or-
kest ar, 1956; St. Jori s za sopran, zbor i orkest ar, 1956; Carnaval s Cantat e,

474 DRESDEN DRME

1956. SPISI: Het muzi ehleven i n Nederland si ns 1800, 1923; Algemeene
muzi ekl eer (zajedno s Worpom i Mil ligenom), 1931; Stromingen en tegenstro-
mi ngen in de muziek, 1953.
LIT. : 5. van Ameri ngen, Sem Dresden, Muica 1957. J. Wout ers,
Sonorum Speculum, 1965.
DRESSEL, Erwin, njemaki kompozitor (Berlin, 10. VI
1909 ). Studirao u Berlinu na konzervatoriju Klindioorth--
Scharzvenka i na Visokoj muzikoj koli (W. Klatte, P. Juon).
God. 1927.28 kazalini dirigent u Hannoveru, zatim muziki
rukovodilac Junge Biihne u Hamburgu, od 1948 u Berlinu korepe-
titor Dravne opere i zatim stalni suradnik Radio-stanice.
DJELA. ORKESTRALNA. et ir i s i mfon i je : I , 1927; I I, 1929; I II '
1932 i IV, 1948; koncert za alt-saksofon, 1934; koncert za obou, klarinet, fagot,
1951; Preludi o Antico za klarinet i orkestar, 1950; 2 uvertire; Toccat a pat etica,
1937; partita za mal i orkestar, 1946; serenada za gudaki orkestar, 1947; diver-
t imento za komorni or kest ar, 1952. KOMORNA: dva gudaka kvart et a,
gudaki sekstet ; klavirski trio; kvartet za klarinet , violinu, viol onel o i klavir,
1933. Sonate: za violu i klavir; za violinu i kl avir; za flautu i kl avir; za saksofon
i klavir; za klarinet i klavir. Sonata i dr. za kl avir; Suite classique za 2 klavira.
DRAMSKA. Opere: Armer Columbus, 1928; Der Kuchentanz, 1929; Der
Rosenbusch der Mari a, 1930; Di e Mutt er, 1930; Di e Zwi llingsesel, 1932; Jery
und Bdtely, 1932; Zweimal Karamazow, 1936; Karriere, 1937; Das Urtei l von
Salamea, 1941 i Di e Laune des Verliebten, 1949. Scenska muzika za Shakespeareova,
Schil lerova i Brecht ova djela. VOKALNA: Kantat e von Tagezverk; Gesang
der Menschheit za sol e, zbor i orkestar; sol o-pjesme uz orkestar i uz kl avir.
LIT. : K. Laux, Er win Dr essel , MGG, III , 1954.
DRESSLER, Ernst Christoph, njemaki pjesnik, kompo-
zitor i muziki pisac (Greussen, Schwarzburg-Sondershausen,
Tiringija, 1734 Kassel, 6. IV 1779). U Halleu studirao teologiju,
zatim na Univerzitetu u Leipzigu pravo i knjievnost. Pjevanje
uio u Bavreuthu gdje je bio tajnik grofa Friedricha. God. 176367
djelovao kao tajnik i muziar na kneevskom dvoru u Gothi,
a 1767'-71 kao dvorski dirigent u Wetzlaru. ivio krae vrijeme
u Beu, od 1774 u Kasselu. D. je napisao nekoliko radova o nje-
makoj operi. Oni su vaan izvor podataka o opernoj praksi onoga
vremena. U njima D. donosi vie zanimljivih prijedloga o opernoj
reformi i o stvaranju njemake opere. Objavio je i niz pjesama od
kojih je mnoge sam uglazbio.
DJELA. Zbir ke pjesama: Mei ne Lieder, 1755; Mel odische Li edzr fi ir das
schone Geschlecht, 1771 i Freundschaft und Liebe, \fi^ (nastavak 1777). Pojedinane
pjesme u suvremenim zbirkama. SPISI: Fragmente ei niger Gedanken des
musi kalischen Zuschauers, 1767; Angemerkte bescheidene Klei nigkeiten, di e wahre
Art, das Theater zu bessern betreffend, 1770; Gedanken, die Vorstellung Alceste . . .
betreffend, 1774; Theaterschule fiir die Deutschen, 1777.
LIT. : H. Ch. Wol ff , Ernst Christ oph Dressl er , MGG, II I, 1954.
DRESSLER, Gallus, njemaki kompozitor i muziki teore-
t iar (Nebra na Unstrutu, 16. X 1533 Zerbst, izmeu 1580
i 1589). Studirao na Univerzitetu u Jeni. God. 1558 naslijedio
M. Agricolu na Latinskoj koli u Magdeburgu (nastavnik i kan-
tor); od 1575 bio je diakonus crkve sv. Nikole i uitelj muzike
u Zerbstu.
U Dressleru susreu se kransko-reformatorska i renesan-sno-
humanistika ideologija. Svijest o etikom, reformatorskom
znaenju njegova poziva ivi usporedo s prihvaanjem renesansne
estetike u muzikoj teoriji i u kompoziciji. Komponirao je vei-
nom latinske i njemake duhovne tekstove. Brojni su njegovi
moteti bez cantus firmusa u kojima muzika slijedi tekst i izra-
ava afekte. Kompozicije s njemakim tekstom pokazuju homo-
fone tendencije. Dresslerov stil podsjea na O. Lassa i Clemensa
non Papu.
DJELA. CRKVENA: Ali auot Psal mi t ati ni et germani ci za 4, 5 i 6 gla-
sova, 1560; Zehen deutscher Psalmen za 4 i vie gl asova, 1562; XVII cantiones
sacrae za 4 i 5 glasova, 1565; Epi taphium . . . Magdalenae coni ugis . . . Christo-
phori Petzelii za 4 gl asa, 1566; XVIIIcantiones za 4 i vie gl asova, 1567; XVII
canti ones sacrae za 4 i 5 gl asova, 1568; XIX canti ones za 4 i 5 gl asova, 1569;
Das schone Gebet Herr Jesu Christ za 4 glasa, 1569; XC canti ones za 4 i vie gla-
sova, 1570; XVI Geseng za 4 i vie glasova, 1570; Magni ficat octo tonorum za
4 glasa, 1571; Opus seleclissimum sacrarum cantionum za 4, 5 i vie glasova, 1574;
Ausserlesene teutsche Lieder za 4 i 5 gl asova, 1575; Opus sacrarum cantionum za
4, 5 i vie gl asova, 1577; Opus sacrarum canti onum, 1585. TEORETSKA:
Practica modorum explicatio, 1561; Praecepta musi cae poeticae, 1563 (rkp.); Mu-
sicae practicae elementa, 1571.
LIT.: B. Engelke, Einige Bemerkungen zu Dresslers Praecept a musicae
poet icae, Geschicht sbl att er fiir St adt und Land Magdeburg, 191415.
W. M. Luther, Gallus Dressler, Ein Beitrag zur Geschicht e des protestant ischen
Schul kant orat s im 16. Jahrhundert, Kassel 1941. Isti , Gallus Dressler, MGG,
III, 1954-
DREVES, Guido Maria (pseudonim Ulrich von der
Uhlenhorst), njemaki himnolog, pjesnik i literarni historiar
(Hamburg, 27. X 1854 Mitwitz kraj Kronacha, 1. VI 1909).
Isusovac, 1884 poeo prouavati himnologiju. Dvadeset godina
putovao po Njemakoj, Austriji, Italiji, Francuskoj, Belgiji,
Nizozemskoj, skandinavskim zemljama i panjolskoj prouavajui
u bibliotekama materijal za historiju latinske himnologije, koju
je trebalo da napie na zahtjev svog reda. Da bi sakupljenu grau
objavio, pokrenuo je publikaciju Analecta Hymnica medii aevi.
Od 1907 bio je kapelan barona Wiirtzburga u Mitwitzu.
DJELA: Ein Worl zur Gesangbuchfrage, 1885; O Chri st, Me merk! Ein
Gesangbiichlei n gei stli cher Li eder, 1885; Anal ecta Hymni ca, 18861911 (sv.
124, 26, 28, 30, 32, 3536, 41a b, 43, 45 a b, 46, 48, 50, 52); Canti ones Bo-
hemicae, 1886; Die Hymnen des Johannes von Jenstein, 1886; Beitrage zur Geschichte
des deutschen Kirchenli edes, KMJB, 1887, 1888, 1889, 1891 i Grei
1890, 1891, 1892, 1894, 1896; Kirchenmusikalische Streiflichter. 1. Voli
Prag, ibid., 1888; Beitrdge zur Geschi chte des altesten mehrstimmigen
ibid., 1888 i 1890; Aurelius Ambrosius, der Vater Kirchengesanges, 1893
rhythmica, 1901; Die Kirche der Lateiner in ihren Liedern, 1908. LIT. : B.
St abl ei n, Guido Mar ia Dr eves, MGG, I II, 1954.
DREYER, Johann Melchior, njemaki kompozitor
lja (Rottingen, Wiirttenberg, 24. VI 1746 Ellwangen, ^
berg, 22. III 1824). Orgulja i od 1790 dirigent u Elh
Pisao preteno crkvena djela, koja su u njegovo doba bi]
popularna.
DJELA: 12 simfonija. Sonate za orgulje (4 sv.), 1793- CR
mise, rekvijemi; psal mi; Te Deum; 20 Tantum ergo; ofertoriji; himne
i dr .
LIT. : G. Rei chert , Johann Mel chior Dr ever, MGG, III, 1954.
DREYSCHOCK, Alexander, eki pijanist i koi
(aky,l5. X 1818 Venecija, 1. IV 1869). uenik V. J
eka u Pragu. Od 1838 koncertirao u Njemakoj, Rusiji,
lesu, Parizu i Londonu, a zatim u Nizozemskoj i Austriji,
skoj, Danskoj i vedskoj. God. 186268 profesor na ni
vanom Konzervatoriju i direktor Operne kole u Pet
D. je bio izvrstan klavirski virtuoz; mnogi su ga usp
s Lisztom. Zapanjujuom lakoom izvodio je oktave,
terce; osobito je bila razvijena tehnika njegove lijeve r
ponekad je njegovoj svirci nedostajalo topline.
DJELA: uvert ira. Za kl avir i or kest ar : koncert u d-molu; A
Concert; Gruss an Wi en; Rondo. Gudaki kvartet . Sonata i man
zicije za klavir (takoer samo za l ijevu ruku). Opera Fleurelte ode:
Li ebe Heinrichs IV.
LI T. : W. Kahl , Ale xa nde r Dr e vs c hoc k, MGG, I I I , 1 954 .
DRIEBERG, Friedrich, njemaki kompozitor i mu:
sac (Berlin, 10. XII 1780 21. V 1856). Uenik G. S]
i vjerojatno L. Cherubinija u Parizu. Istraivao muzik
Grka, ali su sve njegove postavke diletantske i ve za vrij(
gova ivota pobijali su ih E. Chladni. i F. Perne.
DJELA. KOMPOZICIJE: igrokazi s pjevanjem (Singspiel e): D,
no, 1812 Der Hechelkrdmer, 1813; Der Sdnger und der Schneider, li
Russkachel, 1816 i dr. Si e sollen i hn nicht haben den freien deutsch
eine Kanonade von 100 Kompositionen fiir vier Singstimmen. SPISI: L
matische Intervallenlehre der Griechen, 1818; Aufschliisse u'ber die I
Griechen, 1819; Die musi kalischen Wissenschaften der Griechen, 1821
buch der griechischen Musik . . . . , 1821; Die pneumatischen Erfindungen
chen, 1822; Die griechi sche Musik auf i kre Grundsatze zuruckgefuhrt,
Kunst der musikalischen Komposition nach griechischen Grundsdtzen
1858.
LIT. : W. Vet ter, Friedrich Dr ieber g, MGG, III, 1954.
DRIESSLER, Johannes, njemaki orgulja i kor
(Friedrichsthal kod Saarbriickena, 26. I 1921 ). Stui
Visokoj muzikoj koli u Kolnu (W. Maler). God. 1946'
fesor na Muzikoj akademiji u Detmoldu. D. ide u najist
njemake kompozitore mlade generacije. Najvanija su n
za zbor u kojima obilato primjenjuje polifoniju, kao i biti
i politonalnost.
DJELA. ORKESTRALNA: Si nf onia breve, 1947; koncert za kl a-
koncert za rog, 1950; koncert za gudaki t rio i komorni orkestar, 195;
MORNA: dva gudaka t rija, 1947; Aphori smen za duhaki septet ,
Sonate: za violinu, za violu, za violonelo, za flautu, 194648; fantazija '
i klavir, 1952; fantazija za viol onelo i kl avir, 1952; pet kompozicija zs
i klavir, 1952. Kl avirske kompozicije. Orgelsonaten i m Kirchenja
DRAMSKA: opere Cl audi a Amat a, 1951 i Pri nzessi n Hochmut ,
VOKALNA. Oratoriji Dei n Reich komme, 1950; Gaudi a Mundana,
profundis, 1953; Darum seid getrost, 1954 i Marcus-Passion, 1955. Boin
Denn dei n Li cht kommt, 1947; Tri pt ychon za zbor i orkestar op. 15,
zvundersame Liebe, 1951; Balduin Brummsel, 1952; Sinfonia sacra z,
cappella, 1948; Canti ca Nova za zbor a cappella, 1949; solo-pjesme.
kompozicije (Altenberger Messe, 1955).
LIT. : K. H. Schvi ei nsberg, J. Driessl er, Musik und Kirche, 19
Valentin, J. Driessler, ZFM, 1950. L. Jung, J. Driessler, Schwt
Musikzeit ung, 1951. E. Stol z, J. Dr iessler , Die Kulturgemeinde,
E. Val enti n, Johannes Driessl er, MGG, III, 1954.
DRIGO, Riccardo, italijanski kompozitor i dirigent (
30. VI 1845 1. X 1930). Studirao u Padovi i Venecij
godina (18791920) dirigent Carske opere u Petrogradu i
nik klavira na dvoru. God. 1920 vratio se u domovinu.
Rusiji propagirao talijansku operu. Suraivao je s mnogim
baletnim majstorima (Petipa, Fokin) i dirigirao brojne
praizvedbe. Komponirao je 4 opere i nekoliko baleta te
mentalne kompozicije salonskoga karaktera.
LIT. : 5. Travaglia, Riccardo Drigo (s popisom djela), Padova 192
DRIVE (engl. tjeranje, zanos, polet), u interpretaci -
muzike metriko-ritmika napetost koju jazz-ansambli na
taj nain da melodijski instrumenti intoniraju pojedir takta
ranije od skupine ritmikih instrumenata. Tako se k aoca
stvara dojam stalnog postepenog ubrzavanja i p< posebni
intenzitet interpretacije, potreban za stvaranje ek:
atmosfere -> hot-jazza.
DRME, hrvatski narodni ples uz pratnju napjeva
mjeri u frazama od po 4 takta. Muziku pratnju izvode tam
nekad su je izvodili gudci u sastavu: 2 violine i bajsica (ms
DRME DRYSDALE 475

trabas). Plee se ili u obliku kola ili u parovima. Svaki kraj ima
svoju varijantu drmea. Vrlo je popularan pokupski d., u kojem
zastavnik svojim solo-plesom animira plesae i svirae. Uz ples
pjevaju naizmjence pjeva i pjevaica pjesmu samicu; ona je obino
u paralelnoj molskoj ljestvici s onom, u kojoj svirai sviraju ple-
snu pratnju, to izvedbi daje melankolian timung.
Za vrijeme NOB-e nastao je u Pokuplju partizanski drme
oplajdiri, koji je sastavljen od osnovnih koraka drmea.
LIT.: V. krebli n, Koreografija t uropol jskih narodnih pl esova. Kult urni
radnik, 1950. / . Ivanan i / . Gai ti n, Pokupski dr me opajdir i, ibid.,
1951. Isti , Pokupski svatovski drme, ibid., 1952. A. Mal eti , Posavski
pl esovi, r ukopis u Inst itutu za narodnu umjet nost , Zagreb. V. c.
DROBISCH, Moritz \Vilhelm, njemaki matematiar i
filozof (Leipzig, 16. VIII 1802 30 IX 1896). Od 1826 profesor
matematike, a od 1842 profesor filozofije na Univerzitetu u
Leipzigu. Matematski izraunavao odnose visina tonova. Uveo
izraunavanje visine tonova u logaritmima na bazi 2.
DJELA: Uber die mathematische Bestimmung der musi kalischen Intervali ?,
1846; Uber musikalische Tonbestimmung und Temperatur, 1852; Nachtrage zur
Theorie der musikalischen Tonverhaltnisse, 1855; Uber ei n zwi schen Altem und
Neuem vermi tt elndes Tonsystem, 1871; Uber rei ne Sti mmung und Temperatur
der Tone, 1877. St udije i l anci.
LIT. : R. Benecke, Famil ie Drobisch, MGG, I II, 1954-
DROMBULJA (lat. crembalum; engl. jeiv's harp, franc. guim-
barde, njem. Maultrommel, tal. scacciapensieri), primitivan mali
instrument od eljeza, oblikom nalik na produljenu usku potko-
vicu, u koju je s jedne strane privrena elina opruga. Instru-
ment se dri zubima, a slobodan kraj opruge, koji je zavinut prema
van, trza se prstom;
visina tona odreuje
se poloajem usnica.
Nazalan i osebujan zvuk
djeluje melankolino.
Javlja se u razliitim
oblicima u Aziji, koja je
vjerojatno i njena
pradomovina (C. Sachs),
Polineziji, Melaneziji,
Sibiru i sjevernoj
Evropi; pripada i
srpskom i bosanskom
narodnom instru-
mentariju. Poetkom XIX
st. drombulja
je u Evropi bila instrument virtuoza, ali je ubrzo zbog skromnih
akustinih mogunosti zabaena. Danas je to veinom narod-
ni, upravo djeji instrument.
LIT. : C. Sachs, Die Mault rommel , Zeit schrift fur Ethnol ogie, 1917.
M. Heyman, La Guimbarde, RM, 1923. E. Emsheimer, Uber den Vorkommen
und der Anwendung der Maul trommel in Sibir ien und Zent ral asien, Et hnos
1941 (i u Studia ethnomusicologica eurasiatica, 1964). L. Htvei , A Compara-
tive Study of the Jew's Harp Among the Aborigines of Formosa and East Asia,
Bull et in of the Inst itute of Ethnol ogv of t he Academia Linica I, 1956. W.
D. Scheegers, De mondharp, Mens en mel odie, 1957. E. Leipp, Etude acou-
st ique de la guimbarde, Acust ica, 1963. K. Ko.
DROSDOV, Anatolij Nikolajevl, sovjetski pijanist i kom-
pozitor (Saratov, 1889 ). U Petrogradu studirao pravo i na
Konzervatoriju muziku. Istakao se kao organizator muzikog
ivota u unutranjosti Rusije, najprije Ekaterinodaru (191116),
gdje je bio direktor Konzervatorija, zatim u Saratovu (191820).
Poslije Oktobarske revolucije neko vrijeme profesor Moskovskog
konzervatorija. Komponirao je komornu (klavirski kvintet, trio,
sonata za violonelo) i klavirsku (2 sonate) muziku.
DROUET, Louis, nizozemski virtuoz na flauti i kompozitor
francuskog podrijetla (Amsterdam, 1792 Bern, 8. IX 1873).
Uio harmoniju i kompoziciju kod E.-N. Mehula i A. Reiche u
Parizu, inae samouk. Solo-flautist nizozemskog kralja Louisa
Bonapartea, preao zatim na Napoleonov dvor u Parizu; 1815
u slubi Luja XVIII. Od 1817 u Londonu, gdje je 1818 osnovao
tvornicu flauta, ali nije imao trgovakog uspjeha. God. 1819 od-
lazi na turneju po Evropi, zatim je 3 godine direktor opere u Na-
pulju; 184054 dvorski je kapelnik vojvode od Sachsen - Coburg--
Gotha, a 1854 koncertira u New Yorku. Posljednji je put javno
nastupio 1860 u Frankfurtu na Majni. Svirao je izvanredno
briljantno, osobito su sjajne bile njegove brze pasae; imao je
izvanrednu tehniku jezika. U njegovim kompozicijama teite
je na virtuoznosti.
DJELA: 10 koncerata za flautu i orkest ar; Vi ve Henri IV et charante Ga-
bri ell e za fl autu i orkestar (kl avir il i harfa). Kompozicije za flaut u i kl avir;
dua za flautu; kompozicije za flautu solo (etide i varijacije). Methode pour l e
fl ute.
LIT.: D. C. Mi iller, The Fl ute, Cl eveland, 1935. J. P. Rampal , Louis
Drouet MGG. I I I, 1954.

DRMES
DROZ, Eugnie, vicarski muzikolog (La Chaux-de-Fonds,
21. III 1893 ). Studirala u Neuchatelu i u Parizu. Djelovala u
Francuskoj kao nastavnik, a zatim u enevi vodila nakladno po-
duzee koje je izdavalo vrijedne filoloke i literarno historijske
radove. U Revue de musicologie objavila je niz studija o srednjo-
vjekovnim francuskim muzikim dokumentima.
DJELA: Poetes et musici ens du XV siecle (zajedno sa G. Thibaultom), 1924;
Troi s Chansonniers Francai s du XV
me
siecle (zajedno sa A. Pirroom, G. Thibaul-
tom i Y. Rokseth), 1927; rasprave; st udije; lanci.
DROZDOVVSKI, Jan (pseudonim J. D. Jordan), poljski
pijanist (Krakov, 2. II 1857 21. I 1918). Uenik A. Placheckog
i K. Hcfmanna u Krakovu, A. Michaiowskog u Varavi i J. Dachsa
na Konzervatoriju u Beu, od 1889 profesor na Konzervatoriju
u Krakovu. Tamo je 1884 s bratom utemeljio tvornicu klavira.
DJELA: Uwagi nad mechanizmem gry na fortepianie, 1893; Cvjiczenia
przygotowawcze na fort epi an, Zasadv muzyki, 1898; Systematyczna szkol a t ech-
ni ki fortepianozvej, 1897; Szkola na fortepian na motyvach polskich; Zarys historh
muzyki , 1901.
DRUZOVI, Erika, pjevaica, sopran (Maribor, 1. VI 1911
). Studij pjevanja zavrila na Muzikoj akademiji u Zagrebu
(M.. Kostreni). Na opernoj pozornici debitirala 1930 u Zagrebu
kao Susanne (Mozart, Figarov pir). U svojoj bogatoj umjetni-
koj karijeri, koja ju je iz Zagrebake opere odvela u brojna ev-
ropska muzika kazalita (Berlin, Hamburg, Miinchen, Milano,
Rim, Napulj, Venecija, Genova, Antwerpen, Hag, Amsterdam,
Be, Bern i dr.), ostvarila niz sopranskih kreacija iz standardnoga
opernog i operetnog repertoara. Od njezinih uloga u jugosla-
venskim operama treba spomenuti Kotanu (Konjovi), ulu
(Gotovac, Ero s onoga svijeta) i Doricu (Odak, Dorica plee). Za
ratnih godina nije nastupala, a zatim je djelovala kao pjevaki
pedagog i reiser u Sarajevu. Istakla se i kao koncertna pjevaica.
J. As.
DRUZOVI, Hinko, muziki pisac (Sv. Jurij ob Pesnici, 10.
VII 1873 Maribor, 26. XII 1959). Studirao na Konzervato-
riju u Grazu. Profesor muzike na uiteljskoj koli u Mariboru.
Bavio se metodikim problemima muzike nastave i utjecao na
unapreenje muzike nastave u Sloveniji.
DJELA: viol inski trio; fuga za orgulje. Obradbe narodnih napjeva.
SPISI: Posebno ukoslovje olskega petja v ljudski soli, 1906; Methodik des
Gesangunterrichtes in der Volksschule, 1909; Crtice k glasbeni zgodovini, 1921;
Zgodovi na slovenskega pet ja v Mari boru, asopis za zgodovino in narodopisje,
1924, 2 i 1925, 1; Posebno ukoslovje olskega petja, 1928; Deset let slovenske glasbe
v Mari boru, asopis za zgodovino in narodopisje, 1928, 5; Vi ktor Parma, Pro-
svet ni glasnik, 11,3; lanci o muzikoj pedagogiji u raznim revijama i asopi
sima. Izdao pjesmaricu za osnovne kole (4 sv.; 1909, 1920, 192324 i 1925)
i pjesmaricu za srednje kole Lira (2 sv.), 191112. D. Co.
DRYSDALE, Learmont, kotski kompozitor (Edinburgh,
3. X 1866 18. VI 1909). Bio orgulja u razliitim crkvama u

DROMBULJA OD SREBRA, XIX st.
476 DRYSDALE DU BOIS

Edinburghu i Londonu, gdje je 188892 na Royal Academy of
Music studirao kompoziciju (F. Corder) i klavir (W. Kuhe).
Neko je vrijeme putovao kao dirigent manjih opera i opereta,
190405 profesor harmonije na Athenaeum School of Music
u Glasgowu, a zatim se potpuno posvetio komponiranju. Drys-
daleova je muzika po karakteru kotska, iako su pojedine teme
originalne. Novost na britanskim pozornicama bio je njegov
misterij The Plague (1896), u kojem su dijalozi govoreni, ali su,
kao i cijela radnja, podvueni muzikom. Mnoga su njegova djela
izgubljena.
DJELA. ORKESTRALNA: simf. pjesma Borer Romance. Uvertire: Tam 0'
Shanter, 1890; Thomas the Rymer, 1890; Overture to a Comedy: Herondean, 1894.
Komorne i klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Fi onn and Terra
(neizv. ); Red Spi der, 1899 i dr.; komina opera The Oracle. Misterij The
Plague, 1896. Opereta In Offi ce Hours. VOKALNA. Kantat e: Thomas the
Rymer; The Lay of Thora', 1892 i The Kelpi e, 1894. Balade: Taml ane za zbor i
orkestar 1905; The Proud Damoz el i Barbara All en za zbor a cappella. Ode:
To Edinburgh za bariton, zbor i orkestar i The Scotti sch Tri bute to France za zbor
a cappella. Solo-pjesme. Crkvena muzika. Obradbe starih engleskih i kot-
skih pjesama.
LIT. : H. G. Farmer, Lcar mont Dr vsdal e, MGG, I II, 1954.
DRZEWIECKI, Zbigniew, poljski pijanist i klavirski pe-
dagog (Varava, 8. IV 1890 ). Klavir je studirao u Varavi
(R. Becker), na Konzervatoriju u Beu (K. Prohaska, M. Prentner)
i kasnije kod I. Paderewskog. Od 1916 profesor Konzervatorija
u Varavi (1930 rektor), predavao u Lavovu i Helsinkiju i 1945
organizirao Visoku muziku kolu u Krakovu, gdje je od 1951
bio rektor. Kao najistaknutiji poljski klavirski pedagog, D. je
predsjednik Chopinovog klavirskog natjeaja u Varavi i lan
brojnih meunarodnih irija. Njegovi su uenici H. Czernv-
Stefanska i A. Harasiewicz. D. je upoznao poljske sluatelje s
djelima modernih poljskih i stranih kompozitora, posebno K.
Szymanowskog. Objavio je niz studija i lanaka s podruja kla-
virske pedagogike.
DRAVNA (JAVNA) GLAZBENA KOLA U LJUBLJANI
bila je osnovana 1815. Ve je 1804 ljubljanski stolni kaptol namje-
ravao osnovati muziku kolu, kojoj bi bio zadatak unapreivanje
crkvene muzike, no zbog francuske okupacije Ljubljane taj plan
nije tada ostvaren. Dana 11. XII 1815 prihvaen je od strane vlasti
prijedlog Filharmonine drube o organizaciji javne muzike na-
stave. Javna muzika kola bila je prikljuena ljubljanskoj Uitelj-
skoj koli kao samostalan odjel, a imala je muziki odgajati bu-
due uitelje i orguljae. Na natjeaju za uitelja biran je Franc
Sokol (1), tadanji uitelj muzike u Celovcu. Na toj koli su dje-
lovali uz ostale i kompozitori Gapar Maek i njegov sin
Kamilo. kola je ukinuta 1875.
LIT.: F. Keesbacker, Die philharmonische Gesel lschaft in Laibach, Ljub
ljana 1862. E. Boeck, Die philharmonische Gesellschaft in Laibach, Ljubljana
1902. V. Steska, Javna gl asbena ola v Ljubl jani od leta 18161875, Cerkveni
glasbenik, 1929, 12, 3-4 i 56. D. Co.
D. S. -> Dal segno
DUALISTIKA TEORIJA
DUBEN, vedska obitelj muziara njemakog podrijetla.
1. Andreas, orgulja (Liitzen, Saska, 27. V 1558 Leipzig,
19. V 1625). Potomak obitelji iji su lanovi spominju kao muzi
ari ve u XV st. Djelovao je u Wurzenu i, od 1595, kao orgulja
crkve sv. Tome u Leipzigu.
2. Anders, orgulja (?, oko 1590 Stockholm, 7. VII 1662)3
Andreasov sin; 161420 uio kod J. P. Sweelincka u Amster
damu i oko 1621 preselio se u Stockholm, gdje je postao dvorski or
gulja. Od 1625 istodobno orgulja u njemakoj crkvi, 1640 ime
novan dvorskim kapelnikom. Od njegovih kompozicija sauvale su
se: Pugna triumphalis za 8 glasova, Miserere za 5 glasova i basso
continuo i oko 20 plesova za 45 instrumenata.
3. Gustaf (stariji), kompozitor i orgulja (Stockholm, 1624
19. XII 1690), Andersov sin i uenik; muziko obrazovanje
proirio kod C. Zengela i na studijskim putovanjima po evropskim
zemljama. Najprije kantor njemake crkve u Stockholmu, od 1648
lan, od 1663 dvorski kapelnik i orgulja u njemakoj crkvi,
na kojim je poloajima naslijedio oca. Najznaajniji lan obitelji.
Vaan doprinos prouavanju muzike onoga doba je njegova
zbirka tampanih i rukopisnih djela koju je skupio za boravka
u Hamburgu i drugim evropskim gradovima. Vei dio te opsene
zbirke (sam je ispisao 5 velikih folio-svezaka) nalazi se danas
u Univerzitetskoj biblioteci u Uppsali; u njoj se nalaze kompozicije
D. Buxtehudea, G. Carissimija, H. Schiitza, F. Tundera, G.
Rovette i dr. G. je objavio Ode Sveticae za 1 glas i continuo,
1674, a u rukopisu je sauvano 6 kompozicija za 34 glasa i
35 instrumenata uz continuo, 10 Hochzeitsarien za 1 ili vie
glasova i dr.
4. Gustaf (mlai), dirigent (Stockholm, 6. VIII 1659 5.
XII 1726), sin Gustafa st. i njegov nasljednik na poloaju dvor-
skog dirigenta (169099). God. 1698 dobio je vedsko ]
1 zatim se posvetio inovnikom zvanju.
5. Anders, kompozitor i dirigent (Stockholm, 28. V
23. II 1738), brat Gustafa ml. God. 1689 postao lan.
kapele i 16991726 bio, kao bratov nasljednik, dvorski;
Napustivi muziku djelatnost bio je maral dvora. S nj:
staje udio obitelji Diiben u muzikom ivotu vedske,
se kao kompozitor baleta i djela za embalo.
LIT. : C. St ehl, Die Famil ie Diiben, MFM, 1889. T. Norling, E
geschichte Schwedens, in den Jahren 46301730, SBIMG, 18999
Familjen Diiben, Svensk Tidskrift for musikforskning, 1942. B.
Tre brev fran Gust av Diiben, ibid-, 1945. F. Lindberg, Diiben, W
1954-
DUBENSKY, Arcadv, ameriki violinist, dirigent i
zitor ruskog podrijetla (Vjatka, 3. X 1890 Tenaflv, Ne
14. X 1966). Svrio 1909 Konzervatorij u Moskvi i 1910-
prvi violinist tamonje opere. Od 1921 u New Yorku la:
nijskog orkestra, zatim Filharmonije. Kao kompozito:
proao razvojni put od ruske romantike do umjerenog suv
izraza.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija 1916; simfoni jska pjesm
Belh, 1928; koncert za trombon, 1953; 3 uvertire; suite; preludij i fi
serenada, 1947; Concerto grosso, 1950. KOMORNA: gudaki kvar
gudaki sekstet, 1933; preludij i fuga za 4 fagota, 1934 i dr. DR.
Opere: Roman s kontrabasom, 1916; Dozvn Tozvn, 1930; The Raven, 193
Hi ghi vay, 1936 i Tt vo Yankees in ltaly, 1944- Fil mska muzika.
DUBJANSKI (Dubjanskij), Fjodor Mihajlovit
kompozitor (17601796). Violinist diletant bez potpuni
zikog obrazovanja. Komponirao romanse, koje su zae
cifino ruskog stila u
zikoj vrsti. Njegove sv
pisane prema ukusu
(sentimentalna lirika
piste i I. Dimitrijeva^
DUBOIS, Fran?
ment-Theodore, f
kompozitor i orgulja (
24. VIII 1837 Pariz
1924). Studirao na I-
konzervatoriju: klavir k<
Marmontela, harmoni
F.-E. Bazina, orgulje
Benoista, a fugu i kom
kod A. Thomasa. Go
nagraen sa Prix de
Nakon povratka iz Italij
lja i zborovoa u ]
crkvama (Sainte-Clotilc
deleine), 18711896
harmonije i kompoz
18961905 direktor vatorija.
God. 1874 P
os

Instituta. Kao kompozitor D. je eklektik i neoklasicist. U
skim djelima istiu se njegove pedagoke sposobnosti; n;
vim traktatima o harmoniji, fugi i kontrapunktu tehn
izgradio niz muziara, meu kojima X. Leroux, L.-G.
M. Emmanuel, P. Dukas, A. Magnard i dr.

I
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, Symphonie Franca II,
1913 i III, 1924; Concerto-Capriccio, 1876; simf. pjesma Ador
2 koncerta za klavir, 1876 i 1897; koncert za viol inu; 1898; Ouverture d
1865; Ouverture symphonique, 1879; Ouverture de Frithioff, 1881;
tri omphale za orgul je i orkestar, 1889. KOMORNA: dva gudaka
1908 i 1924; Dixtuor za gudae i duhaki kvint et, 1909; nonet za flautu
fagot i gudaki kvintet , 1926; 2 kvint eta za gudae, klavir i obou, 190
klavirski trio, 1904; sonata za viol inu i klavir, 1900; sonata za violonel
1906. KLAVI RSKA: sonat a, 1908; koncert antne et ide. Komp
orgul je. DRAMSKA: opera Aben-Hamet, 1884. Komine open
-comique): La Guzla de I'Emir, 1873; Le Pain, 1879 i Xavi ere (idvlle dra
1895. Balet Le Farandole, 1883. VOKALNA. Orat orij i: Les Set
du Chri st, 1867, Le Paradis perdu, 1878; Notre-Dame de la Mer, 1897 i
ti me de Cl ovis, 1899. Lirske scene i kantat e: Atala, 1861; Choeur e
orientale, 1872; L'EnUvement de Proserpine, 1879; Deli vrance, 1887; I
1890; Hylas, 1893; Les Vivants et les mori, 1893; Kyble, 1906 i dr. Sok
Recueil de 20 Mi lodi es, 1883; Recueil de 40 Milodies, 1887; Musique
1887; Chansons de Marjorie, 1887; Odelettes antiaues, 1887; Vaines l
1887. CRKVENA : 9 misa; Credo; 61 motet. INSTRUKTIVNA
pagnement pratiaue du plain-chant, 1844; Notes et etudes d'harmonie, 185
d
l
harmonie theori aue et pratiaue, 1891; Trai te de contrepoi nt et de fug
Lecons de solfege, 1905.
LIT. : H. Imbert, Nouveaux profil s de musiciens, Pari 1892. J
Un demi-siecl e de musicjue francaise, Pari 1918. M. Wi dor, Noti
vie et les traveaux de Theodore Dubois, Pari 1924. P. Landormy, La
francaise de Franck a Debussv, Pari 1943. F. Raugel, Francois--
Theodor e Dubois, MGG, III, 1954.
DU BOIS (Dubois), Leon, belgijski kompozitor i
(Bruxelles, 9. I 1859 Boitsfort kraj Bruxellesa, 19. XI
Na Konzervatoriju u Bruxellesu studirao orgulje (A. M
kompoziciju (A. Dupont, F. Kufferath, F. A. GevaertJ
1885 osvojio belgijski Prix de Rome. Operni dirigent u I
(188990), Vauxhallu (189091), Liegeu (189192) i :
I

Harmonijski dualizam

F.-C.-TH. DUBOIS
DU BOIS DUBROVNIK 477

lesu (189297), zatim direktor Muzike kole u Louvainu (1899
1912) te Konzervatorija u Bruxellesu (191226).
DJELA: simfonijska pjesma Atala. DRAMSKA. Opere: Mazeppa
(neizv.); Son Excellence ma femme (neizv.); La Revancke de Sganarelle, 1886 i
tdenie, 1912. Baleti: L'enlevement de Pi errot, 1887 i Smylis. Muzika za raimo-
dramu Le Mort, 1894. Dramatska oda Vers l a gloire, 1919. Oratorij L'Aveug-
l ene, 1922; vie mukih zborova i solo-pjesama. Nauka o harmoniji.
LIT. : L. Sol vay, Not ice sur Leon Du Bois, Bruxel l es 1938.
DUBOS, Jean Baptiste, francuski historiar i estetiar
(Beauvais, XII 1670 Pariz, 23. III 1742). Opat. Studirao teo-
logiju i arheologiju, diplomirao na parikoj Sorbonnei. God. 1695
stupio u diplomatsku slubu i u razliitim misijama proputovao
Njemaku, Italiju, Nizozemsku i Englesku. lan Francuske aka-
demije, od 1790, a od 1722 njezin secretaire perpetuel. Glavno mu je
djelo: Reflexions critiques sur la poesie, la peinture et la mu-sique (3
sv., 1719), koje je imalo dalekoseno djelovanje. Iako je jo ovisan
o francuskom racionalizmu, kao filozof pribliava se senzualizmu i
pozitivizmu. Svojim refleksijama o konanoj svrsi umjetnosti, koja
se po njemu ne osniva na pobuivanju afekata nego na uivanju u
duhovnoj angairanosti uope, udaljuje se od objektivne
racionalistike estetike i pripravlja prosvjetiteljsko gledanje na
umjetnost. Potrebu za uzbuenjem smatra opeljudskom, a upravo
je umjetnost ta koja svjesno izaziva duevna uzbuenja i time
omoguuje estetski uitak. Temeljnim naelom sviju umjetnosti (pa
i muzike) D. smatra oponaanje prirode te u razmatranju muzike
razlikuje dva pojma oponaanja: nii (simple imita-tion) i vii.
Taj vii nain oponaanja karakterizira naelom izbora ovisnim
o zahtjevu da e nas oponaanje moi uzbuditi jedino onda ako bi
nas uzorak uspio dirnuti. Duboisove ideje razvili su dalje, uz
stanovite modifikacije, engleski estetiar J. Harris i J. J.
Rousseau.
LIT.: A. Morel, tude sur l'abbe Dubos, Pari 1849. Lombard, L'Abbe
Dubos, un initiateur de la pensee moderne, Pari 1913. H. Goldschmidt, Die
Musikasthet ik des 18. Jahrhundert s, Ziirich 1915. W. Serauky, Die musika :
lische Nachahmungsasthet ik im Zeitraum von 1700 bis 1850, Miinst er 1929.
Ist i , Jean Bapt ist e Dubos, MGG, III, 1954.
DUBROVNIK. Teko je sa sigurnou utvrditi kada je u
Dubrovniku zapoeo redovit muziki ivot, no moe se uzeti
da je to bilo u XVI st., kada se tamo uz crkvena prikazanja izvode
pastirske igre, komedije i tragedije svjetovnog karaktera koje
su prema izriitim napomenama uz tekstove bile popraene
muzikom. Tako dokumenti iz 1546 spominju Posvetilite Abra-
hamovo Mavra Vetranovia (14821576), dvije godine kasnije
Tirenu Marina Dria (15081567), a 1550 njegovu komediju
Dundo Maroje. Takvih predstava bilo je vie, a kao autor se po-
javljuje i Nikola Naljekovi (15101587).
Vie podataka o muzikom ivotu starog Dubrovnika odnosi
se na svetkovinu sv. Vlaha, zatitnika grada, koja se oduvijek
slavila uz znatno sudjelovanje muzike i muziara. Historiari is-
tiu da se muziciralo u crkvi i izvan nje. Psalmi i antifone pjevali
su se koralno, a posebno himna sv. Vlaha izvodila se figuralno,
vieglasno. Osobito sveano izvodile su se laues (acclamationes).
Instrumentalni ansambli, sastavljeni od domaih i stranih mu-
ziara (Pifferi, Gnacharini, Tubetae, Tubicines, Lautarii, Cimbas,
Tympanistae), pratili su plesove i igre mladih plemia koje sue
pretvarale u neku vrst vitekih turnira.
Na crkvenom podruju najvie se muziciralo u franjevakom
samostanu Male brae, gdje se uz vokalnu muziku njegovala i
instrumentalna. Medu hrvatskim muziarima koji su u XVI st.
djelovali u Dubrovniku istiu se imena Gavro Temparii (Tem-


Dubrovake l jetne igre. Koncert Zagrebake filharmonije na Bokovievoj pol jani
parricius), Sekundo Brugnoli, Emanuel Zlatari, Ante Tudrovi,
Nikola Gaudencije Radoii i dr., a u XVII st. Fran Gueti--
Paprica.
Pojava opere u susjednoj Italiji brzo je odjeknula u Dubrov-
niku, pa ve poetkom XVII st. dubrovaki pjesnici prevode
talijanska operna libreta i piu nova u njihovu duhu. Tako Pa-
ko Primojevi objavljuje u Veneciji svoj prepjev Euridice O. Ri-
nuccinija, jedne od prvih opera uope (izvedene 1600 u Firenci
s muzikom J. Perija), koji su dubrovaki amateri prikazali svega
deset ak godina poslije talijanske premijere. Treba spomenuti
i pjesnika Ivana Gundulia (15891638), prevodioca Rinucci-
niieve Ariadne, ija je pastirsko-alegorijska igra Dubravka (1628)
izvedena s muzikom, a posebno Junija Palmotia (16071657),
autora Atalante (1629), prokomponirane melodrame, koju neki
smatraju prvom slavenskom operom uope. Da li je ta tvrdnja
opravdana ili nije, ne moe se dokazati, jer su svi dokumenti stra-
dali za velikog potresa 1667.
Povoljne ekonomske i politike prilike u slobodnoj Dubrova-
koj Republici omoguile su da se grad nakon potresa relativno
brzo podigne. Dodue, Dubrovnik tada vie nije na nivou svoga
najveeg uspona kao u XV i XVI st., ali u drugoj polovici XVIII
st. dolazi postepeno do ekonomske obnove i nove konjunkture,
osobito na podruju pomorstva i trgovine. Ta injenica omoguila
je da se i umjetniki ivot jae razvije. O tome svjedoi i pojava
amatera-kompozitora Luke Sorkoevia (17341789), dubrova-
kog patricija, koji je u svojoj kui redovito prireivao muzike
koncerte i akademije. Njegove simfonije i druga djela svjedoe
da su u to doba u Dubrovniku postojali vrsni muziari koji su
te kompozicije mogli izvoditi. Muzikim stvaralatvom bavio se
i Lukin sin Antun Sorkoevi (17751841), a iz njihove obitelji
potjee Elena Puci-Sorkoevi, prva ena-kompozitor u Hr-
vatskoj. U vodama Dubrovnika rodio se znameniti violinist i
kompozitor Ivan Mane Jarnovi (17451804), autor brojnih
violinskih koncerata, tri gudaka kvarteta, violinskih sonata,
dueta i dr.
Padom Dubrovake Republike (1808) zamire gotovo sav kul-
turni ivot, pa se od muzikih dogaaja u XIX st. biljee samo
talijanske operne stagione, od kojih je jedna 1864 otvorila novo
kazalite to ga je sagradio dubrovaki vlastelin Luko Bundi--
Bonde. Vaniji datumi u prvoj polovini XX st. u Dubrovniku
su prvo gostovanje Zagrebake opere (1910) i osnivanje Dubro-
vake filharmonije (1925) koja je, unato svom amaterskom sa-
stavu, gajila i ozbiljnije umjetnike ambicije.
Muzicirajui putt i na dovrat niku port ala Kneeva dvora, XV st .
478 DUBROVNIK DUDINSKAJA

Nakon osloboenja Dubrovnika (1944) sazreli su, meutim,
uvjeti za nesmetan razvoj svih umjetnikih grana, pa je ve 1946
utemeljen profesionalni Gradski orkestar sa zadaom da njeguje
kult urnu bat inu Dubrovnika i da publiku upozna s jugoslaven-
skim muzikim stvaralatvom i izvodilakim dometom. S obzirom
na meunarodni karakter grada kao ljetovalita, u koje godinje
nagrne stotine tisua turista nametnula se ideja o pokretanju umjet-
nikog festivala, pa su 1950 osnovane Dubrovake ljetne igre, koje
su se ubrzo uvrst ile u naj poznati je svjet ske festi val e.
Muziki program Dubrovakih ljetnih igara, koje se odravaju
svake godine, sastoji se od oratorijskih, opernih i baletnih izvedbi
te simfonijskih, komornih i solistikih koncerata u realizaciji
najprominentnijih jugoslavenskih i stranih umjetnika. Osim toga,
posjetioci iz zemlje i inozemst va imaju prili ku da u autentinoj
izvedbi profesionalnih ansambla upoznaju muziki folklor jugo-
slavenskih naroda. Posebnu dra muzikim priredbama Dubro-
vakog festi vala daje 26 prirodnih pozornica, svaka kao zaokru-
ena arhitektonska ljepota, koja se uz svoju poetinost odlikuje
izvrsnom akustikom. Stare kule Lovrjenac i Revelin, trgovi pred
Kneevi m dvorom i palaom Sponza, dvori ta Domi nikanskog
i Franjevakog samostana, crkve, palae i parkovi, Bokovieva
poljana, atriji Sponze i Kneeva dvora i svi drugi prostori odzva-
njaj u u ljet ni m festivalskim danima zvucima koji se i zbog u-
desnih ambi jenata duboko usjecaju u pamenje.
Nakon Osl oboenja osnovana je u Dubrovniku Srednja mu-
zika kola, a od 1968 djeluje tamo podruno violinsko odjeljenje
Muzike akademij e u Zagrebu.
LIT. : V. Berdovi , 30 godina od prvog koncert a Dubrovake filhar mo
nije, Dubrovaki vjesnik, 22. IV 1955- G. Brili, Trideset godina Dubrovake
fil harmonije, Savremeni akordi, 1957, izvanredan broj. K. Kovaevi, Dubro
vnik (na engleskom jeziku), Zvuk, 1967, 7778. K. Ko.
DUCASSE, Roger Jean Jules Aimable -> Roger-Ducasse
DUCHAMBGE (Duchange), Pauline (roena du Montet),
francuski kompozitor (Martini que, oko 1778 Pariz, 23. IV
1858). Muziku uila u Parizu i kasni je kod Cher ubi nija, J. L.
Dusseka i F. Aubera. Komponirala oko 400 romanca za gl as i
klavir, od kojih mnoge na stihove francuskih romantiara (Cha-
teaubriand, V. Hugo, De Vi gny, Delavigne). Osjeaj ne i pune
i skrenost i, one su bile neko vrijeme vrl o popul arne.
LIT. : R. Gi rardon, Paul ine Duchambge, MGG, III, 1954.
DU CHEMIN, Nicolas, pariki tampar i izdava muzikalija
(Sens, oko 151020 Pariz, VII 1576). Dosad je poznato oko
st otinu njegovih izdanja objavljenih izmeu 1549 i 1576) iz njih
se vi di da nij e tampao samo djel a ugl edni h kompozit ora, ve
i radove gotovo nepoznatih francuskih muziara, pa su se tako
sauvala mnoga karakteristina djela francuske muzike XVI st.
Kako nije bio muziki obrazovan, Du Ch. je za suradni ke i sa
vjetnike uzi mao poznate parike kompozitore svoga doba, meu
koji ma je jedno vrijeme bio i Claude Goudimel. Izdao je 40 misa,
73 moteta, 178 psala-
ma, 176 instrumen- J<^/% I I
t al ni h kompozi cij a i
-*^^ ----------------------------------------------- - ---- ------- 1
gotovo 700 francuski h
chansona. Uz niz
danas nepoznatih
imena u njegovim se
zbirkama nalaze i djela
istaknutih renesansnih
majstora (C.
Goudimel, C. Jan-
nequin, N. Gombert,
F. Guerrera i dr.).
Du Ch. je, uz P.
Attai gnanta te Le
Rova i Ballarda, jedan
od najznaajnijih
francuskih muzikih
izdavaa XVI st.
LIT. : F. Lesure i C.
77ii6aMi/,Bibliographie des
editions musicales publiees
par Nicolas Du Chemin,
Annales musicologiques,
1953 i 1956. F. Lesure,
Nicolas Du Chemin, MGG,
III, 1954.
DUCIS (Duch,
lati ni zirano Dux; po
kasnijoj predaji Her-
zog, Hertoghs), Be
nedictus, kompozi- B DUCIS. Motet Summae Laudis O Mar,
tor i orgulja, vjero- Antwerpen, 1515
jatno Nijemac (u bl izini Konstanza, oko 1485 Scha
kod Ulma, 1544). Iz oskudnih dokumenata saznaje se da
1532 boravio u Austriji i tajerskoj, da je 1532 traio :
slubu u Ulmu, ali bio odbijen, da je poslije kraeg bora\
selu bio 153335 upnik u Stubersheimu, a od 1535 ;
Schalckstettenu. Bio je usko povezan s humanistikim i re]
skim krugovima (Grvnaus, Vadian). Budui da su u izvor
st. mnogobrojne kompozicije signirane samo sa Benedict
se smatralo da su D. i njegovi suvremenici Benedictus A\
i Benedictus de Opitiis identini. Danas je dokazano da si
zeller i D. razli ite osobe, dok je pitanje i dent iteta Du
de Opitiisa ostalo otvoreno, i ako se njihova povezanost
samo na osnovi hipoteza. Post oje dokumenti o de Or
slubama izmeu 1514 i 1522 (orgulj a katedrale u An
i Pri nce bratstva sv. Luke; orgulj a Henrika VIII u L
dok o Ducisu postoje dokumenti tek od 1532. Budu
poznate Ducisove veze s protest antskim krugovima, pr
lja se da se de Opitiis, otiavi iz Londona 1522,
protestantizmu i zat o promijenio i me u Ducis. Identii
dvaju muziara izvodi se takoer iz pretpostavke da ime E
od mjesta Dux (eka), a de Opitiis od susjednog manji
Kopitz. Meutim, ovu hipotezu pobija podatak iz pism
Ducisova suvremeni ka (propovjedni k Marti n Frecht i
da je D. roen u okolici Konstanza. Ducisova djela blisk
lima H. Isaaca i S. Dietricha. U nj egovim koralnim ol
javlja se figurativna koordinacija glasova, koja dovodi
vi dno mot et nih stavaka (Blume). No postoji i skl or
pjesme s glavnom melodij om u tenoru (Tenorlied).
DJELA. Svjetovna, sauvana u zbirkama onog vremena: 1 pj
glasa; 6 l atinskih oda za 34 glasa. Izgubl jene: Harmoni ae in oda
Flacci . . ., 1539; 2 epitafa, 1541 i 1542. Duhovna, u zbirkama ono;
4 l at inska moteta za 4 glasa; 6 l at inskih motet a za 3 gl asa; l at inski
glasova; 2 l at inska psalma za 4 glasa; 4 koralne obradbe za 3 glasa: :
obradbi. Izgubl jena: Graduale mai orum festorum sine prosa 4 v.; G
Sanctis 4 v.; Antiphonarium per annum 4 v.; Antiphonari um de Sanctis
ni per anuum 4 v.; 6 misa; 8 Magnificat a; ant ifone; psal mi.
NOVA IZD. : 10 koralnih st avaka iz 1544 obj. J. Wol f (DDT,
1 st avak obj. F. Jode (Chorbuch, V), 1930.
LIT. : F. Spi tt a, Benedictus Ducis, Monatschrift fur Gottes
kirchliche Kunst, 1912. W. Barclay Sgui re, Who was Eenedictusi
1912. Ch. van den Borren, Benedict us de Opit iis, Muica Sacra
D. Bartha, Benedict us Ducis und Appenzeller, Wolfenbiitt el 1930
brecht , Benedictus Ducis, MGG, III, 1954.
DUCKLES, Vincent Harris, ameriki muzi kolog!
21. IX 1913 ). Studij zavrio na univerzitetu California
leyu (doktorirao 1953); na toj ustanovi od 1947 bibliote
1960 profesor. Uz to je boravio na studijskim istraivi
Cambri dgeu, Gottingenu i Firenci. U sreditu njegoi
stvenog rada je engleska vokalna muzika XVII st., muzici
grafija i historija muzikog kolst va. Suradnik j e enci
MGG i drugi h st runi h publi kacij a.
DJELA: Themati c Catalog oj a Manuscript Collection of Eighteen
Italian Instrumental Music (sa M. El merom i P. L. Petrobell ijem), 11
Ref erence and Research Materials: an Annotated Bibli ogr aphy) 1964 ( I I
Words t o Musi c (sa F. B. Zimmer mannom) , 1967.
DUCTIA, jedna od ranih plesnih forma samostalni
mentalne muzike u XIII st., koju spominje teoretiar Joh
Grocheo. Za razliku od srodne i opsegom neto vee -> e.
d. je bila sastavljena od 34 manja odsjeka, nazvanih
koji su se ponavljali. Takva je tipa Dansse Real iz zbirke
nier du roy (obj. P. Aubry u Estampies et danses royale
LIT. : H. J. Moser, Stant ipes und Duct ia, ZFMW, 191420. -
nri ch, Grundr iss einer Formenlehre des mit tel alt erl ichen Liedes, Y
DUEC (od kajkavske rijei dukati skakati), naro
iz hrvatske Posavine. Osnovni plesni koraci su skokovi uv
ga grupno mukarci i ene. Od veeg broja vari janata
tri: sitan d., obian d. i kriani duec. Sve varijante pleu
mjeri, uz tamburaku pratnju.
LIT. : /. Ivanan i /. Gattin, Posavski ples duec, Kult urni radni
DUDE, narodni duhaki instrument s mijehom. 1
ljava se na podruju nekadanje bjelovarsko-krievake
u Hrvatskoj i u zapadnoj Slavoniji. Naziv d. esto slui
noni m za gajde. Izmeu gajda i duda bit na je razlika u
d. redovito imaju trocijevnu prebiral jku; i nae su to sr
strumenti.
DUDINSKAJA, Na tali ja Mi hajlovna, sovjetska
(Harkov, 21. VIII 1912 ). Prvu poduku dobila od svoj
direktorice Baletne kole u Harkovu. God. 192331 uila
za plesnu umjetnost (A. Vaganova) u Lenjingradu, gdje je
solist kazalinoga baletnog ansambla. Prvi vei uspjeh
je 1936 u baletu Izgubljene iluzije (Asafjev). Ubrzo je zati
ugled jedne od najbolji h sovjetskih balerina. Posebno s
u baletima Giselle (Adam), Gajane (Haaturjan),
Laurencijc i u djelima P. I. ajkovskog. Prireivala je
samostal ne veeri i sudjelovala u baletnim filmovima.
LIT. : A. F. Moeiuencou, H. M. .UvflHHCKan, JleHHHrpa^ 1951..
DUDUK DUFOURCQ 479

DUDUK (duda, dudaljka; u Srijemu se naziva i karabica),
jednocijevna sviraljka s udarnim jezikom na idioglotnom pisku
od trske ili bazgovine. Na iroj cijevi su dvije rupice za prebiranje.
U nju se utie tanja cijev (pisak). Slui kao djeja igraka. Slina
mu je bribiraa. U Crnoj Gori d. ima i po 56 rupica; upotreb-
ljavaju ga najvie pastiri, ali slui i za pratnju pjesme i plesa (oso-
bito kola).
DUE CORDE (tal. dvije ice), 1. (franc. unison a deux cor-
des), izraz u violinskoj literaturi koji oznauje da jedan te isti ton
treba svirati na dvije ice, kako bi se poveao volumen zvuka.
2. U klavirskoj literaturi Beethovenova doba oznaka za upo-
trebu lijevog pedala (Beethoven, klavirski koncert u G-duru: ima
corda, due e poi tre corde; klavirska sonata op. 101: poco a poco
due corde). -> Una corda.
DUET -> Dvopjev
DUFAY (du Fay, du Fayt), Guillaume (Guillermus,
Guillelmus, Willermus), nizozemski kompozitor (vjerojatno
pokrajina Hainaut, oko 1400 Cambrai, 27. XI 1474). Vezan
cijelog ivota za Cambrai, crkveni centar u kome se ve prije XV
st. obraala panja njegovanju crkvene muzike, to je privuklo
velik broj najobdarenijih muziara i iz susjednih krajeva. God.
140910 lan djejeg crkvenog kora katedrale u Cambraiju, gdje
je dobio osnovna muzika znanja. Od njegovih uitelja najzna-
ajniji je magister puerorum Richard Loqueville. Prvi period Du-
favevog samostalnog rada (142026) odvijao se na dvoru obitelji
Malatesta u Riminiju i Pesaru. Izmeu 1426 i 1428 nalazi se u
Cambraiju kao kapelan crkve Saint-Gery, 142833 lan je Pa-
pinske kapele u Rimu, 143435 u slubi vojvode Luja Savojskog
u Savoji, posjeujui povremeno Cambrai, 143537 lan Pa-
pinske kapele u Fi-
... renzi i Bologni, 1436
imenovan za kanonika katedrale u Cambraiju, ali mu je dozvoljeno
da i dalje ostane u Italiji, 1438 54 ponovo na Sa-vojskom, a
povremeno i na Burgundskom dvoru, te nakon 1454 do smrti u
Cambraiju. Veoma
obrazovan magistar
kanonskog prava D.
je bio ovjek koga je
poznavala cijela muzika
Evropa. Polazna taka u
njegovom stvaranju je
sjevero-francuska
tradicija, bogata i na
svjetovnom i na
crkvenom podruju.
Kasnije se razvijao u
dodiru s tradicijom
talijanskog trecenta, a i s
engleskom muzikom,
koju je upoznao putem
djela Dunstablea, Beneta
i dr. Od francuske Ars
novae D. je naslijedio formu tzv. izoritmikog moteta i esto je
iskoriivao u ranom periodu svoga stvaranja. U Dufavevim
motetima ove vrste dolazi do izraaja njegova vjetina melodij-
skog variranja, a iznad svega osjeaj za vrstu i loginu kon-
strukciju. Kod Dufava, kao ni kod njegovih prethodnika, motet nije
iskljuivo duhovna, nego moe biti i svjetovna kompozicija (npr.:
Vasilissa ergo gaude, nastao u povodu vjenanja Cleofe Malatesta
i morejskog despota Teodora Paleologa, 1420, i Salve flos
Tuscae gentis, u slavu firentinskih ena, 1435). D. je zasluan za
razvoj ciklike, tzv. cantus firmus-mise, koja e postati osnovnom
formom nizozemske polifonije XV i XVI st. Cantus firmusi koje
D. uzima potjeu bilo iz gregorijanskog, bilo iz sarumskog li-
turgijskog repertoara (npr. motiv na rije caput iz sarumske an-
tifone Venite ad Petrum) ili iz anonimnih svjetovnih pjesama onoga
doba (L'homme arme). Ponekad D. preuzima fragmente vlastitih
chansona (Se la face ay pale).
Za svjetovne chansone (po formi veinom rondeaui,
ballade i nekoliko virelaija) uzimao je najee francuske, a rjee
talijanske tekstove. U skladu sa izvodilakom praksom svoga
doba, D. u ovim kompozicijama kombinira glasove i
instrumente.
Po podacima Adama iz Fulde (1490) D. je unio mnoge novine
i u notno pismo. ini se da njemu pripada zasluga za definitivni
prelazak na upotrebu bijelih (praznih) nota umjesto crnih,
upotrebljavanih do polovice XV st. Pripisuje mu se i autorstvo
tehnike fauxbourdona.

DUDUK
Promatrano u cjelini, Dufavevo stvaralatvo se odlikuje iz-
vanrednom jedinstvenou stila, tenjom za postizanjem potpune
ravnopravnosti glasova i finim osjeajem za ravnoteu oblika.
Posljednja odlika dolazi podjednako do izraaja i u racionalno
koncipiranim misama i motetima, kao i u svjetovnim pjesmama
od kojih svaka predstavlja suptilnu vokalnu minijaturu.
Kao i veina velikih majstora muzike historije, D. je isto
toliko znaajan kao pronalaza novog, koliko kao majstor koji
daje u svome djelu sintezu onoga to je u muzici stvoreno prije
njega, umjetnik koji majstorski vlada cjelokupnim tim materi-
jalom i prilagodavajui ga duhu svog vremena otvara nove putove
razvoja.
DJELA: 80 svjetovnih pjesama (chansona) na francuske tekst ove i 7 pje-
sama (uglavnom ball ata) na tal ijanske tekstove, veina za 3 glasa, nekol iko za
4 gl asa. Devet ciklikih misa: Mi ssa Sine nomine za 3 glasa; Mi ssa Sancti
jacobi za 34 glasa; Mi ssa Sancti Ant onii Vi ennensis za 3 gl asa; Mi ssa Caput
za 4 glasa; Missa La Mort de Sai nt Gothard za 4 glasa (autorst vo nije ut vreno);
Missa Se la face ay pale za 4 glasa; Missa L'homme arme za 4 glasa; Mi ssa Ecce
ancilla Domini za 4 glasa i Missa Ave regina coelorum za 4 glasa. Oko 40 misnih
st avaka; 32 moteta za 35 glasova; 50 manjih l iturgijskih djel a (himni, ant i-
fone). Najvei broj rukopisa uva se u bibl iot ekama u Oxfordu, Bologni, Tr i-
dentu, Rimu, Fir enci, Modeni, Madridu, Par izu, Cambraiju i Bruxel lesu.
NOVA I ZD. : pojedina Dufaveva djel a izdal i su, izmeu ost al ih: J. F. R.
i C. Stainer 19 troglasnih i etveroglasnih chansona u zbirci Dufay and his Con-
temporari es, 1898 (fotokopijsko izdanje F. A. M. Knuf, 1963); H. Besseler, Zwolf
geistliche und zveltliche Werke zu 3 St . (Das Chorzverk, 1932, 19); R. Gerber,
Sdmtliche Hymnen zu 3 und 4 St. {Das Chorzverk 1937, 49); djela iz Tridentskih
kodeksa obj. su G. Adl er, O. Kol ler, R. Ficker i A. Orel (DTO, VII, XI, XIX,
XXVII, XXXI i XL). Najpotpunije i najautor itat ivnije izdanje, Opera omni a
(6 sv.), uredili su G. de Van i H. Besseler {Corpus mensurabi lis musi cae I, 1947
64).
LIT. : J. Hodoy, Hi st oire art ist ique de l a cat hedral e de Cambrai, Pari
1880. P. Wagner, Geschichte der Messe, I, Leipzig 1913. A. Orel, Einige
Gr undformen der Motet t komposit ion im 15. Jahrhundert , STMW, 1920, 7.
5. Cordero di Pamparat o, Gugl iel mo Dufay al la cort e di Savoia, Sant a Ce-
cil ia 1925, 17. Ch. van den Borren, Guil laume Dufay son import ance dans
Pevolution de l a musique au XV
e
siecle, Bruxelles 1925. - F. Baix, La carriere
beneficiale de Guill aume Dufay, Bulletin de i' Inst it ut hist orique bel ge de
Rome, 1928.8. E. Dannemann, Die spat gotische Musikt radition in Frankreich
und Burgund von dem Auft retten Dufays, St rassburg, 1936. A. Pi rro, Hi-
st oire de la musique de l a fin du XIV
e
a l a fin du XVI
e
siecle, Pari 1940.
H. Besseler Dufay, Schopfer des Fauxbourdons, AML, 1948, 20. M. Bu-
kofzer, St udies in Medieval and Renaissance Music, New York 1950. H.
Besseler, Bourdon und Fauxbourdon, Leipzig 1950- M. Bukofzer, Caput redivi-
vum: aNew Source for Dufay's Missa Caput , Journal of the American Musicolo-
gical Society, 1951, 4. R. von Ficker, Zur Schopfungsgeschichte des Fauxbour-
don, AML, 1951, 23. H. Besseler, Neue Dokumente zum Leben und SchafTen
Dufays, AFMW, 1952, 9. Isti , Guill aume Dufay, MGG, 111,1954. D. Pla
menac, An Unknown Composit ion by Dufay?, MQ, 1954, 40. G. Reese, Mu
sic in the Renaissance, New York 1954 (II izd. 1959). H. Besseler, Dufay
in Rom, Miscelanea en homenaje a Mons. H. Angl es, Barcel ona 195861.
R. ockholdt , Die friihen Messen-Komposition von G. Dufay, Tut zing 1960.
Ch. E. Hamm, A Chronology of the Works of Guil laume Dufay Based on a
Study of Mensural Pract ice, Princeton 1964. L. MacCli nt ock, Once More
on t he Pronunciat ion of Dufay, AML, 1965, 37. B. Buj.
DUFOURCQ, Norbert, francuski muzikolog (Sant-Jean de
Brave, 21. IX 1904 ). Na Sorbonnei studirao knjievnost, na
cole Nationale de Chartres 192428 paleografiju i uz to muzi-
kologiju (A. Gastoue) i orgulje (A. Marchal). Od 1923 orgulja
u parikoj crkvi St.-Merry. Predavao u Parizu na College Stanislas
(!93546), na Conservatoire National Superieur de Musique (od
1941), na Siaeet Briar College (od 1949) i na cole Normale de
Musique (195763). Od 1967 profesor je muzike kole univer-
ziteta Laval u Quebecu. Uz to je glavni urednik strunih asopisa
L'Orgue (od 1927), Orgue et Liturgie (od 1948), Recherches (od
1960) i Les Grands Heures de V'Orgue, kao i zbirki La Vie musicale
en France sous les Rois Bourbons, Arts, styles et techniques, Que
sais-je?, Enterge, Formes, Ecoles et oeuvres musicales. Uz historiju
orgulja i orguljake umjetnosti, kojima je posvetio veliki broj
radova, prouava i instrumentalnu muziku baroka, osobito djela
J. S. Bacha. D. je izraziti analitiki istraiva i kritiar. Na temelju
vlastitih otkria donosi otroumne i smjele zakljuke,

G. DUFAY i G. BINCHOIS. Mini jat ur a iz r u-
kopisa Champion des Dames Martina Lefranca,
XV st .
480 DUFOURCQ DUHAI, GRADSKI

koji esto pokazuju nove puteve za rjeavanje muziko-historij-
skih pitanja. Brojnim lancima i predavanjima D. je mnogo
pridonio osnivanju organizacije Jeunesses musicales de France.
DJELA: Essai d'une bibliographie de Vhistoire de Vorgue en France (suraivao
R. Fallou), 1929 (dodatak 1934); Le grand orgue de la collegiale St. Jean de Peze-
nas, 1932; Documents i nedits rel ati fs a Vorgue francais (XIV
e
XVIII
e
si ecl e;
Z sv.) , 193435; Esqui sse d'une histoi re de Vorgue en France du XIII
e
a l a fin
du XVIII
6
stide, 1935; Orgues comtadines et orgues provencal es, 1935 (dodatak
1955); Trois si ecles de musi que d'orgue, 1936; Les grandes formes de la musique
d'orgue, 1937; La Musique d'orgue francaise de J. Titelouze a J. Alai n, 1941 (II
izd. 1949); Petite hi stoire de la musique en Europe, 1941 (V izd. 1954); Les Cli-
quot , fact eurs d'orgues du Roy, 1942; Du Prelude et Fugue au Theme libre, 1944;
J. S. Bach: genie latin, genie allemand, 1947 (II izd. 1949); Le grand orgue et les
organistes de Saint-Merry de Pari, 1947; J. S. Bach, le tnditre de Vorgue, 1948;
La Messe en si mi neur de J. S. Bach, 1948; L'Orgue, 1948 (II izd. 1959); Pour
servir a l a connaissance de Vhi stoi re de l a musi aue, 1948; Cesar Franck, 1949;
La Musique francai se, 1949; Le Clavedn, 1949 (II izd. 1967); Autour de Coquard,
C. Franck, d'Indy, 1952; Autour des orgues du Conservatoire National et de l a
Chapelle des Tuileri es, 1952; La Vi e musicale en France au siecle de Louis XIV.
Nicolas Lebegue (16311702), 1954; Notes et references pour servir a une hi stoire
de Mi chel-Ri chard Del alande (sa M. Benoit om, M. Bert om, S. Spvcket om i
O. Vivierom), 1957; Jean de Joyeuse . . . , 1958; J.-B. Boesset, 1963. Urednik
enciklopedijskih djela La Musi que des origi nes a nos jours, 1946 (V izd. 1959);
La Musique, les hommes, les instruments, les oeuvres (2 sv.), 1965 i sa F. Rangelom
i A. Machabeyem Larousse de la Musique (2 sv.), 1957. Prir edio za tampu
djela J. Tit elouzea, 1950 (novo izd. 196566), N. Lebeguea, 1951 (nova izd.
1956 i 1957), N. De Gr ignvja, 1935, L. N. Clerambualt a, 1954, M. D'Aquina,
1955, G. G. Niversa (3 sv.), 195663, A. P. F. Boel vja (2 sv.), 1958, F. Cou-
perina, 1963 i 1964, A. Raisona, 196364, A. Dorsela, 196566; Dix annees
a l a Chapelle Royale de Musi que (171828; sa M. Benoit om) , 1957.
LIT. : A. Machabey, Portrait s de t rent e musiciens francais, Par i 1949.
F. Les ure, Nor bert Dufourcq, MGG, I II, 1954.
DUGAN, 1. Franjo st., kompozitor, orgulja i muziki pisac
(Krapinica kod Zlatara, 11. IX 1874 Zagreb, 12. XII 1948).
Muziku je poeo uiti kod V. Kolandera u Zagrebu, a onda stu-
dirao matematiku i fiziku, da bi se konano potpuno posvetio
muzici, nastavljajui 1907 uenje kod R. Kahna (kompozicija),
M. Brucha (instrumentacija i dirigiranje) i H. Beckera (orgulje)
na Visokoj koli za muziku u Berlinu, gdje je 1908 diplomirao.
Iste godine imenovan je direktorom kole Hrvatskog glazbenog
zavoda u Zagrebu, a 1910 orguljaem Katedrale. Od 1921 direktor
je Konzervatorija HGZ, gdje uvodi nov nastavni plan, a od 1922,
kada je Konzervatorij postao Muzika akademija, pa sve do umi-
rovljenja (1941), predaje teoretske predmete, kompoziciju i orgulje.
God. 194041 bio je i rektor Muzike akademije. Uporedo s
pedagokim radom D. je bio dirigent pjevakih drutava Kolo,
Sloga, Oratorijski zbor sv. Marka, orgulja u crkvama sv. Marka i
sv. Marije, aktivni lan mnogih umjetnikih drutava; neko
vrijeme pisao je muzike kritike u Obzoru (189597) i Narodnim
novinama (192223), ureivao glazbeni prilog Sv. Cecilije (1907
42), a suraivao je i u drugim asopisima. God. 1919 postao je
dopisni, a 1921 pravi lan Jugoslavenske
akademije znanost i i umjet nosti u
Zagrebu.
Obiman stvaralaki opus Dugana
obuhvata u prvom redu kompozicije
za orgulje; medu njima se
istiu dramatskom snagom,
bujnom polifo-nijom i
monumentalnom arhi-tektonikom
Toccata u g-molu, Kromatska fuga
u c-molu i Preludij i fuga u h-
molu. U zborskim kompozicijama
svjetovnog sadraja (npr. Troje
proljee, Carmen saeculare, kan-tata
Morska vrba) D. je, sluei se
izraajnim sredstvima naih
romantiara, upotrebio elemente
klasine polifonije kao okosnicu
pri stvaranju vrsto
zaokruenih oblika. U duhovnim zborovima (Tebe mi hvalimo
Boe; Molitva) nastojao je da zadri istou crkvenomuzikog stila.
Medu njegovim komornim djelima znaajna je violinska sonata
(1908), prvo djelo te vrste kod nas. U orkestralnim kompozicijama
D. katkada upotrebljava narodnu melodiku, koju modificira i razra
uje ili ostavlja u izvornom obliku. Prema vlastitom kritikom sudu,
on je nastojao podati vanjskoj formi (harmoniji, kontrapunktu, ar
hitekturi) preglednost i jasnou, a mislima izraaj zadravajui
klasian smjer i ne zabacujui sredstva, to ih je dala romantika
19. stoljea. Veoma je vaan Duganov pedagoki rad; teoretiar ve
likog znanja, osobito na polju kontrapunkta i fuge, on je odgojio i
tavu generaciju naih muziara, a napisao je i nekoliko vrijednih pri
runika i teoretskih radova. D. je bio jedan od osnivaa i glavnih
pobornika Cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj; propagirao je i
harmonizirao velik broj hrvatskih crkvenih pjesama iz Cithare
octochorde i drugih starijih zbornika, a gregorijanskim napjevima
Kvriala i Graduala dodao orguljsku pratnju. Kao orgul;
redivao je koncerte po mnogim naim mjestima; tehnikor
lakim registriranjem i stilskom interpretacijom afirmirao
jedan od veih evropskih majstora.
DJELA. ORKESTRALNA: Uvertira, 1895; Simfonijski andan
KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: u h-molu, 1898; u F-duru, Es-
duru, 1908. Gudaki kvartet na boi ne napjeve, 1892; sonat a za kl avir
u g-molu, 1908 (Zagreb, 2. V 1916); duo za viol inu i klavir L 1908;
duo za violine u G-duru. Dvije dvogl asne invencije (u a-molu i za
kl avir, 1895. Kompozicije za orgulje: Prelude et Fugue u G-du
preludij i fuga u H-duru, 190809; 2 fuge, u c-molu i f-mol u, 1894; k
fuga u c- mol u, 1895; toccat a u g-molu, 1895; 6 fughetta, 1893: 2 ]
1893; fant azija, 1895; Boi na predi gra, 1942. VOKALNA: V
za zbor i orkestar, 1896; uj der duo za zbor i orkestar, 1896; Pjesme
zbor, bariton i orkestar, 1897; Na vodi za zbor, mezzosopran i orkest Kad
te ljudi zlobom more za djeji zbor i klavir, 1901; Troje proljee zbor i klavir,
1903; Marku Krievani nu zz muki zbor i bariton, 1904 saeculare za
osmoroglasni zbor, 1913; Morska vrba za enski zbor i kla' Veer na selu
za djeji zbor, 1940; Pri godom vjenanja za zbor, 1944; bom za muki
zbor, 1944; 6 sol o-pjesama. CRKVENA: Hrvatski dvoglasni zbor i
orgulje, 1904; vie zborova (Molit va; Se dan i e stvc ex disdpulis i dr.);
6 pjesama za glas i orgulje. SPISI: Elemenlar\ muzike, 1922; Vjebe za
zborno pjevanje (solfeggi), 1923; Nauka o formama, 1932; Nauka o
i nstrumenti ma, 1936; Akusti ka (rukopis), 19.
0 glazbalima, 1944; Nauka 0 f ormama (rukopis); niz lanaka o tehnic
1 mehanizmu orgul ja, biografije, krit ike i dr. u asopisima i novin;
Ceci li ja, Glazbeni vjesnik, Muziki glasnik, Savremeni k, Narodne no\
LIT.: A. Goglia, Hrvatski gl azbeni zavod, Zagreb 1927. B. Bi r
Dugan i gl azbeno pjevako drut vo Vijenac, Sv. C, 1934, 3. V
0 estdesetgodinjici Franje Dugana st., Zvuk, 1934, 10. J.^Barle
Dugan st., Sv. C, 1935, 5 i 6. A. Klobuar, Franjo Dugan, ivot :
plomska radnja u Arhivu Muzike akademije u Zagrebu), 1955. K. h
Hrvat ski kompozit ori i njihova djela, Zagreb 1960, st r. 144149.
2. Franjo, ml., kompozitor (Zagreb, 10. I 1901 1
1934). Muziku uio kod oca Franje Dugana st. Inenjer
gradnje, najprije profesor na Pomorskoj akademiji u Bakru
konstruktor Direkcije eljeznica u Zagrebu.
Premda nije bio muziar po zvanju, D. ide medu veo
rovite hrvatske kompozitore svoje generacije. Posebno rr
njegovu radu zauzimaju obradbe narodnih napjeva (medirr
gradianskih, srijemskih i dr., kao i crnakih), kod ega
uspjelo sluio starocrkvenim tonalitetima. Veina tih harmo
kratke su i zbijene, karakteristine po strofnoj obradi. Od n
zborskih minijatura najuspjelije su Jurjevske pjesme. Neke c
pisao je i za instrumentalne sastave odavajui u njima
za orkestralne boje i pregledno grupiranje instrumenata,
njegovim izvornim radovima istiu se Gudaki kvartet,
temelji dijelom na narodnim motivima, a od vokalnih ko ija
veih razmjera Zahvalnica i Staroslavenska misa.
LIT. : F. Dugan st ., Franjo Dugan, Sv. C, 1934, 5. D. Danu
Dugan, Muziki gl asnik, 1934, 67. B. Papandopul o, Franjo Du
Zvuk, 193334, 1011.

K
3. edomil, orgulja i pijanist (Zagreb, 24. I 19
Najm'ai sin Franje Dugana st. Na Muzikoj akademiji
grebu zavrio kod oca 1934 studij orgulja i tri godine
kao uenik S. Stania diplomirao klavir (Klaieva naj.
uz to zavrio i medicinske studije. God. 193845 profesi
zike akademije u Zagrebu, a onda se posvetio lijenikom
Na orguljama koncertirao ve 1924. Kasnije je nastup
pijanist solistiki, u komornim sastavima i kao pratilac,
dirigent pjevakih drutava Jablan, Oratorijskog zbora sv. .
RKUD Boidar Adija i dr. K
DUGGAN, John Francis, irski kompozitor, muziki
1 uitelj pjevanja (Dublin, 10. VII 1817 London, 19
mladosti otiao u Ameriku. Bio je operni korepetitor i (
te uitelj muzike u New Yorku, Baltimoreu, Washing
Philadelphiji. Od 1844 ivio u Parizu, a zatim u Edinbi;
Londonu. Bavio se pedagogijom pjevanja.
DJELA: dvije simfonije. est gudakih kvartet a. Klavirske
zicije. Nekoliko opera (najpoznatije Pierre i Leonie, 1853); muzika za
peareovu komediju Tmelfth Night. Zbirke solo-pjesama i vokaliza (1
Tentatives; The Singing Master's Assistant). Preveo na engleski G;
Anzoeisung zur Komposition J. G. Albrechtsbergera i Traite de la fugue e\
t repoi nt F. J. Fet ia.
DUHAI, GRADSKI, bili su u slubi ljubljanskoga
ve 1537 kao dio gradske strae te ih je grad i plaao. L
je tih trubljaa (Stadtthurner, Stadtthurmer) bila da ljeti
dana, a zimi nekoliko puta u tjednu trube u trombone i 1
s ljubljanskog grada. Zbor je imao etiri lana. Sudjelovi
na svadbama i drugim sveanim prilikama.
Uz njih su postojali i zemaljski trubljai i bubnjari, ]
takoer bili muziari po pozivu u Ljubljani te su vjerojat
tjecali ve iz XV st., kad je za obranu Kranjske osnovana zei
obrana (milicija), koja je imala svoju muziku. Ti su zemaljs
ziari takoer sudjelovali kod raznih crkvenih i ostalih p
ba. Ukinuti su 1769. Posljednji zemaljski trublja bio je Wc
Schmitt, posljednji dravni bubnjar Franc Scharnizl, koji ji
u Ljubljani 1806. Ve od 1571 dalje nastupali su u Ljul
gradski gudai (Stadtgeiger). Borei se protiv njihove kon


F. DUGAN
DUHAI, GRADSKI DUKAS 481

ije, g. d. su postigli, da se donese pravilnik po kome gudai bez
njihova doputenja nisu smjeli nastupati. Pored toga uvedene su
na priredbe guslaa velike pristojbe. Ipak su trubljai, s obzirom
na muziki i drutveni razvitak u XVIII st., malo pomalo nestajali.
Njihova je uloga bila znaajna za formiranje muzikog ivota u
Ljubljani kroz dva stoljea, u kojima su mnogo pridonijeli razvitku
instrumentalne, naroito svjetovne muzike.
LIT.: A. Di mit z, Geschichte Krains, IIIIV, 1875. V. Steska, Dol in-
arjeva l jubl janska kronika od 1. 1660 do 1. 1718, Izvestja Muzejskega drutva,
1901. J. Mantuani, O jugoslovanski glasbi, Zbori, 1927. J. eri n, Zgodo-
vinski razvoj vojakih ozir. turskih godb, Pevec, 1927. A. Svetina, Ljubl janski
mest ni piskai in ljubljanski rnestni godbeniki, Slovenska glasbena revija, 1955
i 1956. A. Ri javec, Gl asbeno delo na Slovenskem v obdobju protest ant iz
ma, Ljubl jana 1967. D. Co.
DUHAKI INSTRUMENTI -> Duvaki instrumenti
DUHAKI KVINTET, 1. komorni ansambl, koji se sastoji
od 5 duhakih instrumenata, najee od flaute, oboe, klarineta,
fagota i roga.
2. Komorna kompozicija pisana za ansambl od 5 duhakih
instrumenata. Sauvan je jedan Beethovenov fragment kvinteta
za obou, 3 roga i fagot. Na prijelazu iz klasicizma u romantizam
javljaju se mnoge kompozicije za flautu, obou, klarinet, fagot i
rog; rog i fagot izvode tenorovu i basovu dionicu, oni su harmo-
nijska podloga, na kojoj se razvijaju solistike partije ostalih dr-
venih duhaa. Istiu se kvinteti A. Reiche i F. Danzija. U novije
vrijeme poznatije su kompozicije za takav sastav: Kleine Kammer-
musik P. Hindemitha; Trois pieces breves J. Iberta i kvintet op.
43 C. Nielsena.
LIT.: G. Karlstddt, Blasmusik, MGG, I, 1951. R.
DUHAKI ORKESTAR -> Duvaki orkestar DUHAMEL,
Antoine, francuski kompozitor (Pariz, 30. VII 1925 ). Sin
knjievnika Georgesa Duhamela. Zarana poeo komponirati.
Od 1954 uenik R. Leibowitza. Pie dodekafonsku muziku.
DJELA: kvintet za duhae i klavir; Mune for a film za flaut u, viol onel o,
kl avir, harmonij i udaraljke. Varijacije na Schonbergovu temu za kl avir.
Opera Ri tal, 1968. etiri pjesme za bariton i orkestar; solo-pjesme. Napisao
L'Opera depuis Wagner, 1950.
DUHAN, Hans, austrijski pjeva, bariton (Be, 27. I 1890 ).
Nakon zavrenog studija u Beu pjevao na Njemakoj operi u
Opavi, 191114 u Teplitz-Schonauu, a od 1914 na Dvorskoj
operi u Beu. Gostovao u mnogim evropskim gradovima, na
opernim pozornicama i u koncertnim dvoranama. Od 1933 pre-
davao na Muzikoj akademiji u Beu. Bavio se i opernom reijom,
a povremeno je nastupao i kao dirigent. Komponirao je Singspiel
Mozart (1923), komorna djela, misu i solo-pjesme.
DUJI, Nenad, nastavnik muzike (Busovaa, 11. I 1911
Fojnica, 22. III 1966). Apsolvirao 1942 nastavniki odjel Kon
zervatorija u Zagrebu. Djelovao je kao nastavnik u Visokom,
Sarajevu, Sutjesci i Fojnici. Agilan horovoda, komponovao je
kamernu i duhovnu muziku. M. Poz-
DUKAS, Paul, francuski kompozitor (Pariz, 1. X 1865
1. V 1935). Na Konzervatorijumu u Parizu ak G. Mathiasa (klavir),
Th. Duboisa (harmonija) i E. Guirauda (kompozicija). Dobitnik
druge Prix de Rome (1888). Prvo njegovo javno izvedeno delo je
uvertira Polyeucte (1892 na koncertu Lamoureux). No u sledeih
dvadesetak godina aktivnog kompozitorskog rada, zbog krajnje
kritinosti prema sebi i svojim delima, D. je dao svega dvanaestak
partitura. U Dukasu su jedan uz drugog iveli profesor i erudit,
umetnik-filozof i znalaki kritiar. God. 191013 D. vodi klasu
orkestra na Parikom konzervatorijumu, kasnije kroz pet godina
vri dunost inspektora nastave na konzervatorijumima u unu-
tranjosti. Od 1928 bio je na Konzervatorijumu profesor kompozi-
cije. Njegovi uenici, izmeu ostalih, bili su: J. Cartan, O. Messiaen,
G. Hugou, G. Favre. Krajem 1934, nekoliko meseci pred smrt,
postaje lan Instituta. Poslednjih dvadeset godina ivota D. je
stalno radio, ali nije objavio ni jednog dela. Kao muziki pisac i
kritiar (Revue Hebdomandaire, 18921902; Chronique des Arts,
1894!95; kasnije u Quotidien, Minerva, Courrier musical,
Revue musicale i dr.) D. je napisao vie lanaka i studija, obuhvata-
jui autore i stilove od Palestrine do M. Ravela i A. Rousella i
dajui niz sudova i formulacija trajne vrednosti.
Iako savremenik pojave muzikog impresionizma, D. je kao
i C. Franck i V. d'Indv nadovezao na veliku klasinu tradiciju
nemakih majstora. Smele i mone zvune arhitekture njegovih
dela srodne su delima Beethovena, kao to i njegovi postupci
tematskog razvijanja i varijacije podseaju na poslednji nain
stvaranja bonnskog majstora. Vidljivi su u Dukasovim delima
vragnerovski uticaji, ali on uspeva da sauva klasinu galsku
disciplinu duha, da odri ravnoteu izmeu stvaralake neposred-
nosti i budnog nadzora intelekta, izmeu emocije i inteligencije.
I Debussvjev impresionizam takode je uticao na Dukasa. Izvesni

harmonski i orkestarski postupci
impresionista posluili su mu da
bolje izrazi ulno-oseajne
elemente svoje muzike.
Sa svoja tri orkestarska dela D.
je dao znaajne priloge velikim
muzikim oblicima orke-starske
muzike. Uvertirom Po-lyeucte, jo
pod izvesnim utica-jem Wagnera,
on pie dramski snano delo po
uzoru klasinih uvertira. Simfonija
u C-duru u tri stava, nastala
desetak godina posle Franckove
simfonije, istie se vrstinom
strukture i plemenitou jezika. Po
Du-fourcqu, tridesetogodinji D.
ovom simfonijom povezuje od-
vana traenja Saint-Saensa,
Francka, Laloa, d'Indvja i
Magnarda sa velikim zvunim
konstrukcijama RopartzaiRous-
sela. Programski seherzo Apprenti sorcier, po Goetheovoj baladi
Der Zauberlehrling, proneo je slavu kompozitora u najkrae vreme
celim svetom. To remek-delo francuske simfonijske poeme, blista-
vom ironijom i humorom slika sadraj balade, izgraujui istovre-
meno strogu formu muzikog seherza. Svojim izrazitim ritmom,
poletnim arom i sjajnim orkestarskim stavom ovo je delo pravi
uzor svoje vrste. Dva priloga P. Dukasa klavirskoj muzici zauzimaju
istaknuto mesto u savremenoj klavirskoj literaturi. Veoma opsena
sonata u es-molu, u etiri stava, predstavlja nesumnjivo jedan od
najznaajnijih napora da se francuskom pijanistikom izrazu prilago-
de karakteristike beethovenskog stila (Cortot). U klavirskom delu
Variations, Interlude et Finale sur un theme de Rameau D. je oitovao
monu fantaziju za oblikovanje raznovrsnosti u ritmikim, har-
monskim i kontrapunktskim preobraajima te je ostvario prozra-
niji, bogatiji i izvorniji instrumentalni stil i veu prefinjenost
klavirskog stava. Za njegovo muziko-scensko delo Ariane et
Barbe-Bleue, muziku priu u 3 ina, tekst je napisao M. Maeter-
linck. Ovo delo sadri mnogo simbolike, niz tajanstvenih nago-
vetaja. Mnogo je toga ostalo nedoreeno. Glavna misao pred-
stavljena je u junakinji dela Ariani, otelovljenju duha, slobode i
samilosti, tenje za jasnoom i svetlou koja se bori protiv svih
pojava porobljivanja i mraka. Vanost teksta ovog pozorinog
dela lei u osobini simbolike poezije da stvara neodreena raspo-
loenja i prui mogunost muzici da izrazi ono to je nemogue
da se kae recima. D. je na ovaj tekst napisao majstorsku parti-
turu. On se slui izvesnim wagnerovskim elementima: nekolikim
lajtmotivima, stavljajui teite muzike u orkestar. Vokalna je
strana uglavnom iscrpena psiholoki produbljenom deklamacijom.
Po sudu V. d'Indvja Ariane et Barbe-Bleu je najmonija manifesta-
cija dramske muzike posle Wagnera, a po jednodunom miljenju
francuske kritike jedno od remek-dela novijeg francuskog muzi-
kog pozorita. U koreografskoj poemi La Peri D. je uspeo da da
sintezu simfonije i igre.
Slobodan duh, D. je u svojim delima, zasnovanim na strogosti
klasine tradicije, iroko otvorio vrata obogaenju muzikog
MUZ. E., I. 31


P. DUKAS
P. DUKAS. Autograf
izraza. Nepogreiv graditelj muzike forme, on je po jasnoi,
vrstini i logici svojih dela predstavnik kartezijanskog duha u-
svojoj umetnosti. Izvornost ideja, mona oseajnost, besprekorna
482 DUKAS DUMESNIL

istota muzikog rukopisa, blistav sjaj njegove orkestarske palete
kao i snana intelekt ualna komponenta njegove umetnosti ine
ga znaajnim majstorom novije francuske muzike.
DELA. ORKESTARSKA: si mf onija u C-dur u, 189596; simfonij ski
skerco L'Apprenti sorci er (po Goetheu), 1897; 3 uvert ire: Le Roi Lear, 1883; Gbtz
von Berlichingen, 1884 i Polyeucte, 1892; Fanfare pour la Peri, 1911. Vi llanelle za
rog i klavir, 1906. KLAVIRSKA: sonat a u es-molu, 1899 1900; Variations,
Interlude et Finale sur un theme de Rameau, 1903; Prelude ele-gi aque sur le nom de
Haydn, 1909; La Plainte, au loin, du Faune, 1920 (u spomen Debussvja) .
DRAMSKA: opera Ari ane et Barbe-Bl eue (M. Maet erl inck), 1907;
koreografska poema La Peri , 1912. VOKALNA: kantata Vel le'da, 1888;
Hymne au soleil za hor i orkestar; Sonnet de Ronsard za glas i klavir, 1924; Vocalise-
etide za glas i klavir, 1909. Eseji i lanci objavl jeni 1948 pod nazivom Ecrits sur
la musique. Zajedno sa C. Saint-Saensom dovrio operu Fredegonde svoga
uitel ja E. Guirauda. Uestvovao i u redigovanju izdanja celokupnih dela J.-Ph.
Rameaua, Beethovenovih sonat a za klavir, za klavir i viol inu, kl avirskih varijacija,
violinskog koncerta i trija.
LIT. : R. Roll and, Musiciens d'aujourd'hui, Pari 1909. B. Sel va, La
Sonate, Pari 1913. G. Samazeuilh, Paul Dukas, Pari 1913 (novo izd. 1936).
V. d'Indy, Emmanuel Chabrier et Paul Dukas, Pari 1920. O. Sere, Mu
siciens francais d'aujourd'hui, Pari 1921. A. Cort ot, La musique francaise
de piano, I, Pari 1930. A. Coeuroy, Panorama de la musique contemporaine,
Pari 1930. G. Lebl anc, Souvenirs, Pari 1931. M. Emmanuel , Conference
a l a memoire de Paul Dukas, Le Monde musical , 31. VII 1935. La Revue
Musical e, maj 1936 (broj posveen P. Dukasu). M. Pi ncherle, Musiciens
peints par eux-memes, Pari 1939. A. Boschot, Portraits de musiciens, Pari
1947. G. Favre, Paul Dukas, Pari 1948. G. Faure, Let tres int imes, Pari
1951. G. Favre, Paul Dukas, MGG, III, 1954. P. Col laer, La Musique
moderne, Bruxell es 1955 (nem. izd. pod nasl ovom Geschichte der modernen
Musik, 1963). A. Pr.
DUKE, John Woods, ameriki pijanist i kompozitor (Cum-
berland, Marvland, 30. VII 1899 ). Diplomirao 1918 na Pea-
body Conservatory u Baltimoreu (klavir, kompozicija). U Parizu
studirao kod A. Schnabela i N. Boulangerove. Od 1923 bio pro-
fesor muzikog odjela Stnith College. Koncertirao kao pijanist
u Bostonu i New Yorku. Bavi se i izdavakim radom.
DJELA: koncert za klavir i gudae, 1938; 2 uvert ire, 1928 i 1941. Dva
gudaka kvart eta: gudaki trio, 1937: klavirski t rio, 1943; fantazija za viol inu
i klavir, 1937; suita za violonelo sol o, 1934. Opera Captai n Lavelock, 1956.
VOKALNA: Pol e St ar f or thi s Year za mjeovit i zbor a cappell a, 1939;
Three Songs in Praise of Deat h za glas i gudaki kvart et, 1935; solo-pjesme.
DUKE, Richard, engleski graditelj gudakih instrumenata
(London, ? 1780). Radio po vlastitom modelu koji je slian
onome J. Stainera. Rad je precizan, lak slabiji, ut. Ton mekan,
ali velik. Pripisivali su mu i radove njegova istoimenog sina, slabog
majstora.
LIT. : A. Vi dal, Les instrument a archet, Pari 1876. W. L. Lutgendorff,
Die Gei gen- und Laut enmacher vom Mit tel alt er bis zur Gegenwart, Frankfurt
a. M. 1922. J. H. Fai rfi eld, Known violin makers, New York 1942.
DUKE, Vernon (pravo ime Vladimir Dukelski), ameriki
kompozitor ruskog podrijetla (Parfianovka, 10. X 1905 Los
Angeles, 17. I 1969). Kompoziciju i klavir studirao kod R. M.
Glierea, Dombrovskog i Javorskog. Od 1920 boravio u Turskoj,
Parizu i Londonu, 1929 preselio u SAD. ivi u Los Angelesu.
Bio je prijatelj G. Gershwina. Najvei uspjeh postigao je na
podruju zabavne muzike (April in Pari; Autumn in New York).
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1928; II, 1929 i III, 1946.
Koncert za klavir, 1923; koncert za viol inu, 1942; koncert za violonelo, 1943;
balada za klavir i komorni orkestar, 1931; uvertira Gondla, 1922. KOMORNA:
gudaki kvartet , 1956; t rio za flautu, fagot i klavir, 1930; sonata za violinu i
klavir, 1949; etide za fagot i klavir, 1932; Capricdo Mexicano za violinu i kl avir,
1933. Klavirske kompozicije (sonat a, 1927; suite i dr.). DRAMSKA. Opere:
Demoi selle Paysanne, 1928 i Mistress into Maid, 1958. Bal eti: Zephire et
Flore, 1925; Publi c Gardens, 1935; Fi el d Day, 1936 i dr. Opereta Yvonne,
1926. Fil mska muzika. VOKALNA: orat or ij The End oj St . Pet ersburg,
1937; Epitaph za sopran, zbor i orkestar, 1932; Dedi cates za sopran, kl avir i
orkest ar, 1935; popul arne pjesme. Obradio za 2 kl avira Rhapsody i n Blue
G. Gershwina. Napisao autobiografiju Passport to Pari, 1955 i Listen Here! A
Critical Essay on Musi c Depreci ation, 1963.
LIT. : N. Sl onimsky, Vladimir Dukelskv, Modern Music, 1927. /. Stra-
wi nsky, A Cure for Vladimir Dukel skv, List en, 1964.
DULCIAN (dolcian) -> Dulzian
DULICHIUS, Philipp, njemaki kompozitor (Chemnitz,
18. XII 1562 Stettin, 24. III 1631). Studirao na Univerzitetu
u Leipzigu. Prema R. Schwartzu uio i kod A. Gabrielija u Italiji.
Od 1587 do smrti kantor i uitelj muzike u Stettinu. D. je kompo-
nirao iskljuivo vokalna djela, medu kojima oko 250 moteta,
veinom na latinski tekst (najvie vlastiti prijevodi Lutherova
njemakog teksta). Kao i njegovi suvremenici H. Praetorius i
H. L. Hassler, pisao je zborske motete u duhu O. di Lassa; esto
se sluio i dvozbornom tehnikom, ujedinjujui obiljeja nizozem-
sko-njemakog i venecijanskog polifonog stila. Najznaajnije
zbirke njegovih moteta su: Novum opus musicum i Centuriae.
DJELA: Cantiones za 5 i 6 glasova, 1589; Philomusi cis omnibus . . . hasce
quatour 8 v. canciones sacrae, 1590; Harmoniae aliquot 7 et8v., 1593; Sex candones
sacrae 5 v., 1593; Fasciculus novus continens dicta insigniora 5 v., 1598 (II izd. 1609);
Novum opus musicum 5 v., 1599 (kasnija izd. 1609, 1610 1611); Centuriae oct onum
et septenum vocum, 4 dijel a: I, 1607; II, 1608; III, 1610 i IV, 1613 (veina t ih
mot eta nast alo je prije 1604); Pri mus Tomus Centuriae 6 v. , 1630.
NOVA IZD.: Centuriae octonum et septenum vocum, I i II dio obj. R. Schwartz
(DDT, XXXI, 1907 i XLI, 1911); etiri 8-gl. zborova iz C<Mwryaobj.R. Schvvartz,
1897; Weihnachtsgesang Also hat Gott die Welt geliebet iz Primus Tomus Centuriae
obj. R. Schwart z, 1899; 5 duhovnih zborova za 58 gl asova obj. R. Schwartz,
1926.
LIT.: R. Schzvartz, Ein pommerscher Lassus, Monat sschrift
dienst und kirchliche Musik, 1896. Isti, Zum tand der Dul ichius.
ibid-, 1901. H. Engel, Spielleute und Hofmusiker im Alten Stetti
Pommern, I, 1932. G. Kit tl er, Die pommerschen Notendrucke
IV, 1935- Isti , Phil ipp Dulichius, Monatsblatt der Gesellschaft fiir f
Geschichte und Alt ert umskunde, 1937. A. Adri o Philipp Dulich
III, 1954-
DULON, Friedrich Ludvvig, njemaki virtuoz
(Oranienburg, 14. III 1769 Wurzburg, 7. VII 1826).
dosti slijep; 17961800 flautist na dvoru u Petrograi
ivio u Stendalu i od 1823 u Wiirzburgu.
DJELA. Kompozici je za fl autu: koncert i; duet i; capr iccia. I
i varijacije za flautu i violinu. Autobiografija Diilons, des blinden I
Leben und Meinungen, vom ihm selbst bearbeitet, 2 sv. 180708 (d M.
Wielandu).
LI T. : L. de Lorenzo, My compl et e St or y of t he Fl ut e, New
R. Si etz , Der Flot envirtuose Friedrich Ludwig Dul on, MF, 1
DULZIAN (dulzaina, dolzaina, dulcian, dolcia
strument slian krummhornu. U staroj francuskoj lite
oko 1500) javlja se i naziv donfaine. Tinctoris (1486)
instrument, koji je po boji tona blii flauti nego oboi
Oko 1500 d. je rairen i u sjevernoj Italiji, a oko 1600 <
u Njemakoj naziv za fagot. Tim se imenom naziva
najnoviji instrument obitelji fagota (franc. basson ottavi
Diskontfagott, tal. fagotto piccolo) opsega g c
2
. Srednj d.
upotrebljava se u narodnoj muzici sjeverne panjo:
danas, i to u sastavu s malim bubnjem, gitarom i kast
Prema istraivanju G. Kinskoga dulzaina (ili dolz
je naziv za gajde sa dvostrukim jezicem.
2. Dulcian (dolcian, dolcan), orguljski registar,,
od 16 ili 8 stopa.


LIT. : C. Sachs, Doppione und Dul zaina, SBIMG, 190910.
sky, Doppelrohrblatt -Instrumente mit Windkapsel , AFMW, 1925
Donostia i J. Tomds, Instrument i de muica popul ar espaftol a. A;
DUMA, ukrajinski narodni herojski ep, oblikovan
medu ukrajinskim Kozacima od XV do XVII st. Pod
periode, a ne na strofe, sa stihovima nejednake duljine :
s glagolskom rimom. Izvodili su ga narodni putujui
slijepci kobzari (ili banduristi) uz pratnju kobze, lire ili
doba bandure, na nain recitativnog pjevanja. Oblik c
uvod (3anAam<a, naricaljka), pravu dumu, tj. kazivanje o
protkano lirskim partijama i zakljunicu. Muzika grs
(spjev i protuspjev) posve je podreena sintaktikom si
mu. Melodije imaju dijelom velik raspon i bogate su m
poglavito u kadencama. Izvoai se ne dre strogih kali
vila nego melodijski model improvizacijski mijenjaju i
njuju.
U novije doba d. se nadovezuje na tradiciju negda!
nakog epa.
LIT.: ep. Ko.lecca, YKpaiHCbKi Hapo^Hi flvMH, JlbPHB 1920.-
cdKuii, Fepoi^HHH enoc VKpa'iHCbKoro Hapo^v, KHIB 1955. M
uenKO, yKpaiHCbKi Hapofl Hi AVMH, U knjizi BHflpaHe, KHIB 1959.
DUMANOIR, Guillaume, francuski violinist i k(
(Pariz, 6. XI 1615 oko 1690). Sin dvorskog muzi
imenovan za violon ordinaire de la ehambre du roi. Nal L.
Constantina (oko 1659) postao roi et maitre des i (taj
naziv D. je kasnije promijenio u roi des violons).
166163 u okviru bratovtine muziara St.-Julien VI
dolo do spora izmeu tzv. muzike aristokracije (koi
orguljai, violisti i dr.) i ostalih lanova (ulini svirai 1
i violini, baletni plesai), D. je odigrao ulogu posrednik;
prilikom objavio (1664) znameniti spis Le Mariage de U
et de Dance s vanim podacima o ivotu i radu muziara on
U razdoblju od 1655 i 1671 komponirao je vie baleta 1
ji ma Ballet des Plaisirs, des Bienvenus, de Psyche (1656; obj.
J. Gallav, 1870). U rukopisu je sauvana suita (3
arije) i oko 25 instrumentalnih kompozicija. Dum na
poloaju roi des violons naslijedio 1668 njegov sin 1
Michel (umro 1697).
LI T. : A. Vi dal , La Chapell e St .-Jul ien des Menestr iers, Par
E. Dauriac, La Corporat ion des menetriers, Pari 1880. J. Ecorche
suites d'orchestre du XVII
e
siecle, Berlin i Pari 1906. E. Borrel,
Dumanoir, MGG, III, 1954.
DUMAS, Louis, francuski kompozitor (Pariz, 24. '.
Dijon, 9. V 1952). Studirao na Parikom konzerva!
Leroux, G. Caussade) i za svoju kantatu Ismail nagra
sa Grand prix de Rome. Od 1919 do smrti bio direktor
vatorija i od 1920 dirigent konzervatorijskog orkestra v.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvi je simfonije: I, Symphoni e rom
II, 1947; rapsodija za violonelo i orkestar; fantazija za klavir i orkesti
i fuga za orkestar, 1946. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; kla
klavirski kvartet, 1928; klavirski kvintet, 1928; 3 sonate za violinu i kh
za violonelo 1 klavir. Lirska legenda La Vision de Mone, 1931; scens
Kant ata Ismai l, 1906; zborovi; sol o-pjesme. Misa.
DUMESNIL, Rene, francuski knjievni historiar i
pisac (Rouen, 19. VI 1879 Pariz, 25. XII 1967). Na
DUMESNIL DUNAJEVSKI
483

zitetu u Parizu studirao medicinu i knjievnost. Bio je stalni
muziki kritiar listova Mercure de France (od 1930) i Le monde
(od 1944). Suraivao i u Monde franfais i u asopisu Revue de Pari.
DJELA (muzikoloka i muziko-publicistika): Le rhyt me musical , 1921
(novo izd. 1949); Le monde des musici ens, 1924; Donjuan de Mozart, 1927 (novo
izd. 1955); Richard Wagner, 1929 (novo izd. 1954); La musique contemporai ne
en France (2 sv.), 1931 (II izd. 1949); Histoire illustree de la musique, 1934; Portraits
de musici ens franfais, 1936; La musique francaise dans la civilisati on, 1944; La
musique rotnantique francaise, 1945; Musi que et musi ciens, 1945; La musique
francai s entre le deux guerres, 1946; L'envers de la musique, 1949; Histoi re du
The'dtre lyrique, 1953; L'Opera et l'Opera Comique, 1947 (novo izd. 1961); Mozart
present dans ses oeuvres lyriques, 1965; L'Opera, 1966. Libreta za muziko--
scenska djela: Les Santons (balet H. Tomasija), 1938; Lucifer (mist erija C.
Delvincourta), 1948. Obradio III sv. djela Hi stoire de la musiaue J. Combarieua
I9S5-
DUMII, Petar, pijanist i kompozitor (Pfibram, eho-
slovaka, 20. XII 1901 ). Prvu poduku u muzici dobio u Zag-
rebu, a zatim uio u Linzu (A. Gollerich); studij zavrio 1920
na Konzervatoriju Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu (E.
Krauth). Nakon jednogodinjeg usavravanja kod R. Roberta
u Beu primio 1921 mjesto nastavnika na muzikoj koli u Sa-
rajevu. God. 192326 studirao u Parizu klavir na cole Normale
de Musique i privatno (Gheraldv, L. Levy, A. Cortot), a kontra-
punkt u Scholi cantorum (V. d'Indv). Dirigent muzikog drutva
Kolo u ibeniku, 1927 doao u Zagreb, gdje je zajedno sa S.
Kumarom, S. Stranickim, M. Tajeviem i Z. Grgoeviem
osnovao muziku kolu Lisinski u kojoj je djelovao do njezina
rasputanja 1945 (193943 direktor). God. 1951 izabran za
docenta i 1960 za profesora Muzike akademije u Zagrebu.
Od svoga prvog samostalnog koncerta 1921 u Sarajevu D.
je nastupio preko 300 puta gotovo u svim gradovima Jugosla-
vije, a koncertirao je u Parizu, Salzburgu, Beu, Bratislavi i dr.
Istakao se osobito kao interpret Chopinovih i Lisztovih djela.
esto se pojavljivao na koncertnom podiju kao pratilac. Kao
kompozitor svoj najvii domet ostvario je na podruju klavirske
muzike. Svoja homofono i tonalno koncipirana djela oblikuje
najvie prema klasinim uzorima. D. se bavi i popularizacijom
muzike umjetnosti predavanjima uz vlastite ilustracije.

VOKALNA: Osloboenje Cvi jet e Andri za enski zbor i klavir, 1951. Za glas i
klavir: Pogreb palog druga, 1945; Pet narodnih, 1954 i dr. Instrukt ivna izdanja
za klavir.
LIT. : K. Kovaevi , Hrvat ski kompozit ori i njihova djela, Zagreb 1960,
str. 150155. K. Ko.
DUMITRESCU, 1. Ion, rumunjski kompozitor (Otesani,
Arges, 20. V 1913 ). Studij zavrio 1941 na Konzervatoriju u
Bukuretu. Najprije profesor na Akademiji za crkvenu muziku
i od 1943 profesor teorije i solfeggia i od 1948 harmonije na Kon-
zervatoriju u Bukuretu (195153 dekan kompozicijskog fa-
kulteta) i uz to 194047 dirigent Narodnog kazalita. Od 1954
sekretar i od 1963 predsjednik Saveza rumunjskih kompozitora.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfoni je, 1948 i 1967; simfoni jet a u D--
duru, 1957; 3 suite: 1938, 1940 i 1944; Preludi u si mfoni c, 1952. Gudaki
kvartet, 1949- Scenska i filmska_ muzika. SPISI: Contri butii la problema
armonisarii cintecului popular romi nesc, Muzica, 1954; Muzi ca i n Bucurestiul
de i eri si de azi, 1959; Arta muzici i si element ele ei , Muzica, 1961; 720 solf egi
de grad superi or, 2 sv., 196064.
2. Gheorghe, kompozitor (Otesani, Arges, 15. XII 1914 ).
Brat Iona; studij zavrio 1941 na Konzervatoriju u Bukuretu.
God. 194757 kompozitor Armijskog ansambla pjesme i plesa i
od 1951 profesor na Konzervatoriju u Bukuretu. Dobitnik je
vie dravnih nagrada za kompoziciju.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1945 i 1962; koncert za violonelo
1947; Poeni rustic, 1939; Poeni vesel, 1941; Poem trist, 1941; Poemul amurgului, 1941;
Uvertura eroica za zbor i orkestar, 1943; suita Ogoare i nfrdtite, 1963. Klavirski
kvint et, 1940. DRAMSKA. Opere: Ion Voda cei Cumplit, 1955; Decebal,
1957; Rdscoala, 1959; Pala cu garoafe, 1961. Scenska i filmska muzika.
VOKALNA. Oratoriji: Tudor Vladimirescu, 1950; Grivi ta noastr, 1963; Zoril e de
aur, 1963. Zborovi i dr.
LIT. : Gh. Ciobanu, Ion Dumitrescu, Muzica, 1964, 56. P. Codreanu.
Gheor ghe Dumit rescu, ibid.
DUMKA, narodna lirska pjesma iz zapadnih oblasti Ukra-
jine, elegikog, nostalginog karaktera, oblikovana esto poput bala-
de. Po pripovjedakim crtama, improvizaciji i tonalnim osobinama
(npr. poveana sekunda u melodiji) bliza je -> dumi. Naziv d.
uveli su u XIX st. folkloristi iz zapadne Ukrajine, a obuhvaa
i neke ukrajinske gradske pjesme romanse. U umjetnikoj
muzici javlja se kao naslov instrumentalnih i vokalnih kompozi-
cija slavenskih autora: A. Dvorak (klavirske kompozicije Dumka
op. 35 i Dumka a Furiant op. 12 te klavirski trio Dumky op.
90), P. I. ajkovski {Dumka za klavir op. 59), M. Balakirev
(Complainte [Dumka]), N. V. Lisenko (Druga ukrajinska rapsodi-
ja), S. Moniuszko (opera Halka).
DUMONCHAU (Dumoncheau), Charles-Francois, fran-
cuski pijanist i kompozitor (Strasbourg, 11. IV 1775 Lyon,
21. XII 1820). Studirao klavir, violonelo i kompoziciju. Jedan
od utemeljitelja francuske pijanistike kole. ivio je u Stras-
bourgu i od 1809 u Lvonu kao pedagog.
DJELA: dva koncerta za kl avir i orkestar; koncert za rog i orkestar; Sympho-
ni e concert ante za flautu, obou, fagot i orkestar. Dva kl avirska trija; 24 so-
nate za viol inu (fl autu) i kl avir. 33 sonat e za kl avir. Opera L'Offi der co-
saque, 1803 (jednoinka). Fables de La Fontai ne za glas i klavir.
LIT. : R. Cot te, Charl es- Francois Dumonchau, MGG, III, 1954.
DU MONT, Henry (pravo ime de Thier), belgijski kompo-
zitor (Villers l'Eveque kraj Liegea, 1610 Pariz, 8. V 1684).
Odgojen u djeakom zboru u Maestrichtu, usavrio se vjerojatno
u Liegeu (L. Hodemont i L. Pietkin). Orgulja i zborovoa crkve
Notre Dame u Maestrichtu, a od 1640 do smrti orgulja crkve
sv. Pavla u Parizu. Od 1652 uz to orgulja vojvode od Anjoua
i od 1663 muziki upravitelj dvorske kapele Luja XIV. D. je
vaan kao obnovitelj moteta. Njegovi tzv. veliki moteti, kojih
je napisao dvadeset izmeu 1678 i 1684, komponirani su na latin-
ske tekstove, za dvostruki zbor, soliste i instrumente (istie se
kvintet viola razliite veliine). U njima D. primjenjuje sve vokalne
forme svog vremena, polifone i homofone (arija, recitativ), stva-
rajui u instrumentalnim odlomcima prikladne timunge za pro-
dubljenije tumaenje i doivljavanje teksta.
DJELA: Cantica sacra II, III, IV cum vocibus tuni instrumentis modulata . . .,
1652 (II izd. 1662); zbirka chansona, moteta, Magnifikat a, prel udija,
serenada i dr. Meslanges . . . (3 sv. ) 2- gl . do 5- gl ., 165761; Ai rs 4- gl . uz
b. a, 1663; 5 misa, 1669 (V izd. 1711); moteti (3 sv.), 166881; 6 moteta za sole,
zbor, instrumentalni ansambl i b. c. (rkp.); oratorij Di alogus de Ani ma (rkp.);
kompozicije za embalo (rkp.).
NOVA IZD.: 5 misa obj. A. Guil mant (1896); 1 misu obj. isti (1897); ne-
koliko vokalnih kompozicija obj. H. Quittard (JJn musicien en France . . . , 1906);
3 mise obj. A. Gastoue (1912); Credo obj. C. Saint-Saens (1939); 1 motet obj.
Ch. Bordes (Concerts spi rituels); nekol iko mot eta obj. H. Expert i Ch. Pineau
( Musi que d Egli se des XVII
e
et XVIII
e
si ecles) ; nekoliko orgul jskih djel a obj.
F. Raugel (Les Mai tres f rancai s de l'orgue aux XVII
e
et XVIII
1
si ecles, 1933,
II izd. 1949).
LIT. : H. Oui tt ard, Henry Du Mont, 1900. Isti , Un musicien en France
au XVII
e
siecle: Henry Du Mont , Pari 1906. A. Gast oue, Les Messes Ro-
yales de Henry Dumont , 1912. P. Brunold, Les Messes en plain-chant
d'Henry Du Mont, Le courrier de Saint-Gervais, 1931. M. Garros, Henry Du
Mont , MGG, II I, 1954.
DUMP (domp), engleska i irska alobna, melankolina me-
lodija ili pjesma. Vjerojatno istog karaktera kao francuski deplo-
ration ili tombeau. D. je obino pisan za solo-instrument, u dvo-
dijelnoj mjeri. esto ima formu varijacije na stalni bas (basso
ostinato). Najstariji poznat i d. je My Lady Darey' s Dompe iz
XVI st. Dumpi su se sauvali u engleskim zbirkama instrumentalne
muzike XVII i XVIII st. (Fitzzvilliam Virginal Book; Ballett
Lute Book) i u rukopisu. Beethoven je obradio jedan irski d. (Irische
Gesange, br. 171) iz Holdenove zbirke Collection of Old Established
Irish Slozv and Quick Tunes (1806).
LIT.: J. Ward, The Dol full Domps, Journal of American Musicological
Societ y, 1951. Th. Dart , Dump, MGG, III, 1954.
DUNAJEVSKI (Dunaevskij), Isaak Osipovi, sovjetski
kompozitor (Lohvica, 30. I 1900 Moskva, 25. VII 1955).
Na Konzervatoriju u Harkovu studirao violinu (J. Achron) i
kompoziciju (S. Bogatirjov).
"kompozitor na Dramskom ka-
alitu u Harkovu, bavi se i
lublicistikom, predaje na Na-
odnom sveuilitu, organizira
nuzike studije. Od 1924 do 929
dirigent i kompozitor moskovskih
kazalita (Boljoj, Ermitage, Kor i
Satiriki teatar). God. 192934
radio u Lenjingradu kao dirigent i
araner za jazz-orkestar u Music--
hallu; 1937 dirigent Ansambla
pjesama i plesova A. A. danov.
God. 193848 rukovodilac An-
sambla pjesama i plesova Cen-
tralnog doma kulture eljezniara u
Moskvi. Svjea i originalna
melodika Dunajevskog zasnovana je na
elementima ruske i ukrajinske gradske narodne pjesme, koje on
povezuje s tradicijama ruske romanse, kao i sa stilskim
osobinama operetske muzike. On je medu prvima uveo jazz u
SSSR. Jedan je od zaetnika sovjetske operete. Muzika
Dunajevskog odlikuje se, povrh svog melodinog bogatstva,
ritmikom raznovrnou i izvrsnom orkestracijom.
DJELA. DRAMSKA. Oper et e: H naui UM, u saui uM, 1927; JKCHUXU,
1927; FIOOKU, 1928; Kapbepa npeMbepa, 1928; FIojiHpHbie cmpacmu, 1929;

I. O. DUNAJEVSKI
484 DUNAJEVSKI DUNIECKI

MUJAUOH mepmuuu, 1932; 3oJioman dojiuna, 1937 (prer. 1955); ConoMeunan
utn^nKa, 1938; JIopozu K cnacnibw, 1941; BOAHUU eemep 1947; CUH KJi oyna,
1950; Eejian aKauun, 1955. Baleti: Omdbtx ijjayna, 1924; Myp3UAKa, 1924; i 'opod,
1924; Ecui emnan cwuma, 1929. Scenska muzika. Muzika za fil move: BeceAue
pe6nma, 1934; IIupK, 1936; Bozaman neeecma, 1937; Boma-Boma, 1938;
Becua, 1947; Ky6ancKue KO3dKu, 1949 i dr. Masovne i omladinske pjesme i
popul arne koranice (popularna, osobito za Drugoga svjetskog rat a, [JecuH 0
PoduHe, pozivni znak Sovjet skog cent ralnog radija).
DUNCAN, Isadora, amerika plesaica (San Francisco,
27, V 1878 Nica, 14. IX 1927). U djetinjstvu uila balet kod
svoje majke i u mladosti nastupala u Chicagu. Ubrzo je, meutim,
odbacila sva tradicionalna baletna naela i poela slobodno im-
provizirati. U New Yorku njezin tzv. plastini ples, koji se temeljio
na skladnosti pokreta i izuzetnoj senzibilnosti izraza, nije postigao
uspjeh i ona odlazi u London i zat im u Pariz. Tu je 1902 u
kazalitu arah Bern-hardt plesala
bosa zaogrnuta tunikom i izazvala
veliko oduevljenje. Potom je
gostovala u gotovo svim evropskim
zemljama i u nekoliko navrata u
SAD. Najvee slavlje doivjela je na
turnejama u Rusiji (1905, 1907,
1921), gdje su joj se divili
majstori klasinog baleta, kao
Fokin i Karsavina. U mnogim
gradovima osnovala je, zajedno sa
svojom sestrom Elisabeth, kole za
ples (Berlin, Bellevue kraj Pariza,
dvorac Klessheim kraj Salzburga,
Atena, Petro-grad, Moskva). D.
je bila osebujna i izuzetno darovita plesaica. eljela je plesu vratiti
neposrednost, jednostavnost i
istou izraza antike umjetnosti. Njezin je ples bio improviza-
cija liena svih normi i zakona, slijed pokreta koji se nikada ne
ponavljaj u i koji se st apaju u skladnu cjelinu. Tako je D.
stvorila slobodan ples koji je
presudno utjecao na razvoj su-
vremene plesne umjetnosti, ali i na tradicionalni klasini balet.
Napisala je nekoliko lanaka i rasprava o plesu (The Dance, 1909;
Dancing in Relation to Religion and Love, Theatre Arts, 1927;
The Dance in Relation to Tragedy, ibid., posthumno 1927; zbirka
crits sur la danse, posthumno 1927; Der Tanz der Zukunft,
posthumno 1930) i autobiografiju My Life (1927; prevedeno na
francuski 1928; na njemaki 1928; na ruski 1930; na latvijski
1934 i na talijanski 1948).
LIT.: F. Di vioi re, Isadora Duncan, fill e de Promethee, Par i 1919. 5.
Stokes, Isadora Duncan; An Int imate Portrait, London 1928. 7. Cheney (red.),
Isadora Duncan, The Art of the Dance, New York 1928. Irma Duncan i A.
R. Macdougall , Isadora Duncan's Russian Days and Her Last Years in France,
New York 1929. M. Desti , Isadora Duncan's End, London 1929 (panj. Bu-
enos Aires 1945).Isti, The Untold Story, The Life of Isadora Duncan, 1921
1927, New York 1929. F. Di voire, La Revolution d'Isadora Duncan, Les
Spect acl es a travers les ages, Pari 1932. Irma Duncan, The Technique of
Isadora Duncan, New York 1937. L. Kinel, This Is My Affair ( autobiogra-
fija sekretar ice I. Duncan), Bost on 1937. E. M. Aguil era, Pasion y tragedia
de I. Duncan, Barcellona 1947.
DUNCAN, \Villiam Kdmonstoune, engleski muziki pisac i
kompozitor (Sale, Cheshire, 22. IV 1866 26. VI 1920). Stu-
dirao na Royal College of Music u Londonu (H. Parry, Ch. Stanford)
i kod G. A. Macfarrena. Muziki kritiar u Londonu, a zatim
profesor muzike kole u Saleu i Oldhamu. Suraivao u asopisima:
Musical Standard; Musical Times; Musical Opinion; Choir and
Organist; Musical Record; The Musician (Boston); Nezv Aiusic
Record (New York) i dr.
DJELA: uvert ira, 1888. Klavirski trio, 1895; kvintet za flautu, kl arinet,
rog, fagot i klavir. Sonate i druge kompozicije za klavir. Opera Perseus,
1892. Oda The Mari ners of England za zbor i orkest ar, 1890; Ode t o Musi c
za sola, zbor i orkestar, 1893; To a Nighti ngale za sopran i mali orkestar, 1895;
pjesme. Misa, 1892. SPISI: Schubert, 1905; The Story Mi nstrelsy, 1907;
A History of Musi c, 1908; The Story of the Carol, 1911; Encyclopedia of Musi cal
Terms, 1913; Ultra-Modernism in Music, 1917.
DUNHAM, Katherine, amerika plesaica i koreograf
(Joliet, nedaleko od Chicaga, 1. II 1914). U Chicagu uila klavir
1 ples (L. Speranza, M. Turbyfill) i na Univerzitetu diplomirala
antropologiju. Na studijskom putovanju po Haitima, Jamaici,
Martiniqueu i Antilima prouavala pjesme i plesove tamonjih
naroda. Po povratku u Chicago osnovala 1933 ansambl crnakih
plesaa za koji je koreogranrala niz plesova nadahnutih folklorom
crnakih plemena. Uz to je vodila i plesnu kolu. Djelovala zatim
u New Yorku i na Broadwayu izvela sa svojom trupom niz plesnih
revija. Ondje je 1945 otvorila Dunhatn School of Dance and Theatre.
Gostovala u SAD, Junoj Americi, Evropi i Australiji postiui
svagdje izvanredan uspjeh. U njenim kasnijim koreografijama
javljaju se elementi crnakog folklora i jazza. D. je prva
crnaki folklor u njegovom izvornom obliku odbacivi sve :
stvorene i uobiajene banalnosti. Njezine koreografije i
najvrednija ostvarenja u plesnoj umjetnosti. Najpoznat
njima su Tropical Revue (1943), Plantation Dances, Ca
Bal Negre (1945), Caribbean Rhapsody (1948) i Rituals. ]
je i u nekoliko filmova. Napisala je Journey to Accompot
Las Danzas de Haiti (Acta Anthropologica, 1947) i Afro-i
Songs and Rhythms.
DUNHILL, Thomas Frederick, engleski kompozi!
don, 1. II 1877 Scunthorpe, Lincolnshire, 13. I]
Studirao na Royal College of Aiusic u Londonu (F. Taylo
Stanford). God. 18991908 asistent C. H. Llovda na i
legeu, od 1905 predavao i na Royal College of Music i na
skom Univerzitetu. God. 1907 pokrenuo u Londonu
komorne muzike suvremenih engleskih kompozitora n
neracije. Kao kompozitor najvii domet ostvario kominon
Tantivy Tozvers.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u a-raol u, 1923; 2 suite: i
Di ck Whi ttington\ uvertira The Ki ng's Threshold; Elegiac Vari at
Original Theme, 1922; Capricious Variations za violonelo i orkest -
Fantasi a za flautu i orkestar. KOA4ORNA: gudaki kvartet; klavir:
kvintet za klavir, violinu, violonelo, klarinet i rog; 2 Phantasy Trios :
t rio; sonata za violinu i klavir; varijacije za violonelo i klavir. K
za klavir. DRAMSKA. Opere: The Enckanted Garden, 1925; Tanti
1931 i Happy Fami li es, 1933. Bal et Galli maufry, 1937. VOKA
djeje kant ate: John Gilpin; Sea Fai ries i The Masaue of the Shoe.
among the Reeds za tenor i orkestar, 1912. Zborovi, solo-pjesme. -
Chamber Music, 1913; Sulli van's Comic Operas, 1928; Si r Edzvard E,
DUNI, Egidio Romoaldo, talijanski kompozitor
9. II 1709 Pariz, 11. VI 1775). Uio u Napulju na li
torijima Madonna di Loreto (F. Durante) i Pieta dei
Kompozitorsku karijeru zapoeo 1735 u Napulju operorr
God. 1737 izveo je u Londonu svoju operu Demofoonte.
je godine studirao na Univerzitetu u Leidenu. Od 1735
u Italiji na raznim dunostima: 174346 kapelnik c
Nikole u Bariju i 174856 na dvoru Filipa Burbonskog
Od 1756 djelovao u Parizu, gdje je 176170 bio direk
atre-Italien. Tu je komponirao brojne igrokaze s pjevan
medies a ariettes i operas-comiques) koji su imali velik
Njegova kasnija djela pribliavaju se vie muzikoj d:
DJELA. DRAMSKA. Opere (veinom na libret a P. Met ast asija
1735; Adri ano i n Si ria, 1735; La Tiranni de debellata, 1736; Alessc
Indie, 1736; Demofoonte, 1737; Didone abbandonata, 1739; Catone
1740; Bajazette, 1743; Artaserse, 1744; Demetrio, 1747; Ciro riconosci
Ipermnestra, 1748; La Semplice curiosa, 1751; VOlimpiade, 1755; J
atnoureux ou Ninette a la cour, 1756; La Cascina, 1756 (zajedno sa G. Si
La Buona figliola, 1756; Le Peintre amoureux de son modele, 1757; i
Sangrado, 1758 (zajedno sa J.-L. Laruetteom); La Ei lle mal gardee ou
atnoureux, 1758; Nina et Lindor ou Les Caprices du coeur, 1758; La Veu
1759; La Bouti gue du poet e, 1759; Mazet, 1761; Le Ret our au vi li
La Plaideuse ou Le Proces, 1762; La Nouvelle Italie, 1762 (zajedno sa
gadeom); Le Milicien, Ij6z', Les Deux chasseurs et la latiere, 1763 ; Le Re
1763; L'col e de la jeunesse ou Le Barnevelt francais, 1765; La Fee
Ce qui plait aux dames, 1765; La Fete du Chdteau, 1766; La Cloche Les
Sabots, 1766; Themire, I77oidr. Parodije; pastorale; pasticci. VO
Oratoriji: Athali e; Le Sacri fi ce d'Isaac; Gi useppe ri conosduto. Misa;
Sei sonate a tre op. 1; Minuetti & contri danze, 1738.
LIT.: J. A. Desboulmiers, Histoire Anecdot ique et raisonne du -
Ital ien, Pari 1769. Isti, Eloge de Duni, Necroioge des hommes c
France, Pari 1776. A. Pougi n, Duni, Gazet te musicale de Pari, 31
A. D'Angel i , G. Gol doni e E. R. Duni, La cronaca musicale, Pe;
G. Cucuel , Les Createurs de l 'opera-comique francais, Pari 19]
Bedarida, Parme et la France de 1748 a 1789, Pari 1927. T. Guel e
et souvenirs du t heatre ital ien . . ., Pari 1938. R.-A. Mooser, Anr
musique et des musiciens en Russie au XVIII
e
siecle, Geneve 194
M. Briauet, Egidio Romoal do Duni, MGG, III, 1954. M. Perruc<
Tr abaci e E. R. Duni nell a st oria del la muica it al iana, Al atera-Naj
I
DUNICZ, Jan Jozef, poljski muzikolog (Lavov, 3. V
koncentrac. logor Dora, 3. IV 1945). Studij muzikolo
vrio na Univerzitetu u Lavovu i tamo 193437 asis
Chvbinskog i 193839 referent ministarstva prosvjete,
radovi o muzikoj prolosti Poljske odlikuju se metodik
laganjem i originalnim zakljucima.
DJELA: Muzyke w poezjy pol ski ej XVIXVIII zvi eku; Pyrszyn
Premiery oper Belliniego zve Lzvoivi e; Vincenzo Bellini , 1935; Kasper 1
Polski Rocznik Muzykologiczny, 1935; Jacek Szczurozvski, ibid.,
biografii Mikolaja Zielenskiego (ok. 1611), 1936; Bibliografia prac muzyko.
prof. A. Chybi hskiego, Muzvka Polska, 1937; Adam Jarzebski i jego e
concerti, 1627 (disertacija), 1938 i dr.
LIT. : A. Chybi nski , Dr. Jan Jozef Dunicz (19101945), Ruch iV
1948, 8.
DUNIECKI, Stanislavv, poljski kompozitor (Lavov,
1839 Venecija, 16. XII 1870). Muziku uio u Leipzigi
Bruxellesu (F. J. Feti) i Parizu (H. Berlioz). Od 1863 1
u domovini kao kazalini dirigent u Czerniowicama, L
186567 Krakowu, a zatim se povukao zbog bolesti i
nastanio u Veneciji.
DJELA: simfonija, 1857. DRAMSKA. Opere: Doynki czyh
wraenia, 1865: Pokusa, 1866 i Igor, 1870 (nedovrena). Melodrami z
przedmieci a Pragi , 1864; Nedznicy, 1864; Zemsta Stasi, 1867 i Loc:

I. DUNCAN. Crte L. N. Bakst a
DUNIECKI DUO 485

>wej Marysienki, 1864;
l. ~
n
A -~ Solo-
Proci, 1867. Operete: Korylla, 1859; Paziozuie Krol ozvej Marysi e
Odaliski , 1866 i Dokt or Pandolfo, 1866. Scenska muzika za drame
pjesme.
LIT. : 5. Wasyl ewski , Sprawa Stanisl awa Dunieckiego, Wiadomoci Lite-
rackie, 1937. J. W. Rei ss, Stanislaw Duniecki, Poradnik Muzyczny, 1951.
DUNN, James Philip, ameriki kompozitor (New York,
10. I 1884 Jersey City, 24. VII 1936). Studirao muziku na
univerzitetu Columbia (E, MacDovvell, C. Rybner). Bio je uitelj
muzike i orgulja u New Yorku i drugim gradovima SAD.
DJELA. ORKESTRALNA: simf. pjesme Annabel l e Li e i We, 1927 (opi-
suje Lindberghov let preko Atlantika); Overture on Negro themes, 1922 (najpozna-
tije djelo); passacagl ia i varijacije. Komorne i klavirske kompozicije (Enchanted
Dancer). Opera The Gall eon, 1918. VOKALNA: kant ate; zborovi; solo--
pjesme (najpopul arnije: The Bi tterness of Love; Come Unto Hi m; Weary i dr.).
DUNN, John, engleski violinist (Huli, 10. II 1866 Harrogate,
18. XII 1940). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (H. Schra-
dieck). Od 1882 koncertirao na turnejama po Engleskoj i Nje-
makoj. Prvi je izveo u Londonu koncerte za violinu N. W. Gadea
(1887), P. I. ajkovskog (1900) i E. Elgara (1911). Bio je jedan
od najuglednijih engleskih violinista svoga doba.
DJELA: koncert za violinu i orkestar; kadenca za violinski koncert L. van
Beethovena. Manje kompozicije za viol inu i kl avir: Soli loaui ; Berceuse i dr.
Sonatina za klavir. Udbenik Manual of Violin Playi ng.
DUNSTABLE, John, engleski kompozitor (vjerojatno izmeu
1380 i 1390 London, 24. XII 1453). O njegovu ivotu ima vrlo
malo sigurnih podataka. Jedan od Dunstableovih epitafa hvali
ga ne samo kao muziara nego i kao astronoma i matematiara.
Prema jednoj zabiljeci iz XV st. D. je bio canonicus i musicus
u slubi vojvode Johna od Bedforda, brata engleskog kralja Hen-
rika V. Pretpostavlja se da je D. proboravio vie godina u Fran-
cuskoj, gdje je vojvoda od Bedforda preteno ivio dok je bio
regent (142235), odravajui vlastitu muziku kapelu. Da je
D. boravio u inozemstvu vidi se po njegovu stilu, i po tome to
je veina njegovih kompozicija sauvana u rukopisima koji nisu
engleskog podrijetla.
Rijei epitafa: O muziko, ovaj mu je bio tvoja slava, tvoja
svjetlost, tvoj knez..., svjedoe da je D. jo za ivota bio veoma
cijenjen. O njegovu izravnom utjecaju na francusku muziku
govori pjesnik onoga doba Martin le Franc, koji smatra da su
Binchois i Dufay zato nadmoni starijim francuskim kompozito-
rima, to su po uzoru na Dunstablea usvojili nov, engleski nain
komponiranja. To pjesnikovo miljenje sa strune strane potvruje
J. Tinctoris (14351511), navodei Dunstablea, Binchoisa i
Dufaya kao uzore kompozitorima njegove vlastite generacije;
on smatra da su duboke stilske promjene u ranom XV st. zapoele
u engleskoj koli, ija je glava Dunstable, a Binchois i Dufay su
te tekovine preuzeli od Engleza. Tinctorisova je napomena neobino
vana, jer su kasniji muziki pisci esto pripisivali samo Dunsta-
bleu zasluge koje pripadaju i L. Poweru, J. Benetu i dr. Ipak,
Dunstableova je zasluga to je on engleski nacionalni muziki
stil, stopivi ga s utjecajima evropske muzike, uzdigao do klasine
visine; time je engleska muzika postala' ravnopravan sudionik
u velikim muzikim tokovima na kontinentu. Njegov nain izra-
avanja zadivljuje svjeinom, jasnoom i novinom. A temeljno novo
kod njega je, prije svega, potpuno izvorno tretiranje disonance :
disonantna sinkopa,
karakteristina za Ars
novu (disonanca nije
morala biti
pripremljena),
postepeno nestaje; na
njeno mjesto stupa
pripremljena zaosta-
jalica kao jedina od
strukturnih disonanca.
Doputene su, osim
toga, melodij-ske,
ukrasne disonance, kao
npr. cambiata. Jednom
rijeju: u muzici
Dunstablea moe se
pratiti sistematsko
proiavanje
kontrapunkt-skog stila
od disonanca. Taj je
princip imao historijsko
znaenje, jer je poslije
Dunstablea kroz 2OO
J. DUNSTABLE.
Chanson O rosa bella
godina bilo obavezno da svaka strukturna disonanca bude priprem-
ljena. Po mnogim karakteristikama svoga stila, a prvenstveno po
odnosu prema disonanci, D. se nalazi na pragu renesanse.
Dunstableova je melodija pjevna, tee mirno i ravnomjerno
i esto donosi u uzlaznom pokretu intervale kvintakorda, pa veliku
sekstu (to je tipino za englesku muziku openito). Kao i drugi
engleski kompozitori, D. rado upotrebljava vokalni solistiki duet.
Djela su mu veinom crkvena, mise i moteti, premda je chanson
O rosa bella kompozicija kojoj se po melodijskoj izraajnosti i
harmonijskoj matovitosti malo koje drugo djelo moe staviti uz
bok (M. Bukofzer). U prilinom broju moteta, tj. u onima re-
prezentativnog znaaja, jo upotrebljava izoritmiju; u njima maj-
storski povezuje engleski stil s francuskom tehnikom. Ostali mo-
teti rijetko imaju cantus firmus; komponirani su u nevezanom,
intimnom stilu chansona. Tu se najjae ispoljava Dunstableov
dar za njenu, gotovo lirsku melodinost. Unutar te skupine
istaknuto mjesto zauzimaju moteti s naglaenom deklamacijom;
elja da se rijei prida posebna vanost i da se slobodno ritmiziran
kontrapunkt podredi zahtjevima teksta, anticipacija su kasnijih
humanistikih nastojanja. Nema sumnje da je u tome D. bio pod
utjecajem talijanske muzike, mada nema nikakvih dokumenata
koji bi potvrdili da je boravio u Italiji, izuzev injenice da je vei
broj njegovih djela sauvan u talijanskim zbirkama. Kao to je
u takvu deklamacijskom motetu stvorio tip kompozicije koji e
se na kontinentu esto oponaati, D. je pridonio i razvoju mise.
Povezujui po dva misna stavka u kompozicijsko-formalnu cjelinu,
D. i drugi Englezi njegova vremena sudjelovali su u stvaranju
mise kao ciklike forme. Kasnije je D. preao na potpun misni
ciklus. Veliku je ulogu odigrala metoda povezivanja misnih sta-
vaka zajednikim cant us firmusom koji je uzet iz liturgije, ali
ne pripada misnom repertoaru. Najraniji primjeri misnih ciklusa
sa zajednikim tenorom potjeu od L. Powera, J. Beneta i Duns-
tablea. Nizozemski muziari s Dufayem na elu preuzeli su
engleske poticaje i izgradili misu kao reprezentativnu veliku formu
renesansne muzike
Od Dunst ableovih djela sauvalo se otprilike njih 58. Taan broj ne moe
se sigurno ut vrdit i, jer se neke kompozicije kat kad pripisuju Leonelu Poweru,
J. Benetu, Bedinghamu i G. Binchoisu. U navedeni broj nisu uraunata ni djela
engleske kole koja se u rukopisima nalaze anonimno, il i s oznakom Angli canus,
a medu njima sigurno ima i Dunst ableovih djela. Osim triju chansona, sva os-
t al a djel a komponir ana su na l at inski t ekst .
DJELA: 3 chansona, Puisaue m'amour, O rosa bella (jedan od najpoznatijih
chansona XV st .; od 14 izvora, samo u jednom pripisano Dunstableu) i Durer ne
puis. CRKVENA : misa, Rex seculorum; I Kyrie; 3 Glori je; I Credo; I Sanctus;
3 Glori je i Creda; 1 Credo i Agnus; I Sanct us i Agnus. 31 motet , meu kojima:
Ouam pulchra es; Sancta Maria nonest; Veni sanct e spiritus; Salve scema smicti-
tati s; Crux f i deli s. Temat ski popis djel a sast avil i su St ainer (SBIMG, II ,
8) i M. F. Bukofzer ( AML, VIII, 111). Rukopisni izvori: sedam t ridentskih
kodeksa, kodeks Aosta, kodeks Old Hali , nadalje rukopisi u bibliotekama u Mo-
deni, Bologni, Firenci, Rimu, Portu, Miinchenu, Londonu, Oxfordu, Cambrid-
geu, Escorial u; Buxheimer Orgel buch sadrava pet transkripcija za or gulje. _
NOVA IZD. Ukupna djel a obj. M. Bukofzer ( Mui ca Bri t anka, VI II) .
Prije t oga, veina djel a izdana u DTO, sv. 1415, 53, 61 i 76 ( godita VII,
XXVII, 1, XXXI i XL; transkripcije u sv. 1415 djel omino pogrene). Po-
jedinana djela obj. A. Schering (Studi en zur Musi kgeschichte der Fruhrenaissan-
ce) ; G. Reese (Music in the Mi ddle Ages) ; J. Wolf (Geschichte der Mensuralno-
tation) ; L. Feininger (Docutnenta Polyphoniae Liturgicae) ; W. Apel i A. T.
Davison (Hi storical Anthology of Music) i drugi.
LIT. : R. von Fi cker, Die Kol orierungstechnik der Trienter Messen, STMW,
VII. I sti , Die friihen Messkomposit ionen der Trient er Codices, ibid., XI.
Ch. van den Borren, The Genius of Dunstabl e, Proceedings of the Musical
Association, 1921. J. Pulver, A biographical Dict ionar v of Old Engl ish Mu
sic, London 1927. H. Besseler, Von Dufay bis Josquin, ZFMW, 192829.
A. Pi rro, La Musique a Pari sous le regne de Charles VI, St rasbour g 1930.
M. F. Bukofzer, Uber Leben und Werke von Dunst able, AML, 1936. A.
Hughes, John Dunstabl e, Laudat e, 1936. M. F. Bukof zer, John Dunst able
and t he Music of his Time, Proceedings of the Musical Associat ion, 1938.
Ch. van den Borren, Et udes sur le XV
e
siecl e musical, Ant werpen 1941. H.
Besseler, Bourdon und Fauxbourdon, Leipzig 1950. M. I-. Bukofzer, Studies
inMedieval and Renaissance Music, New York 1950. R. von Ficker, Zur Schop-
fungsgeschichte des Fauxbourdon, AML, 1951. M. F. Bukofzer, Fauxbourdon
Revisit ed, MQ, 1952. F. Walker, A History of Music in England (rev. J. A.
West rup), Oxford 1952. M. F. Bukofzer, Engl ish Music of the Mid-Fifteenth
Century, Oxford History of Music, 1954. Isti , J. Dunst abl e, MGG, III,
1954- R. L. Greene, John Dunstable, A Quincentenary Repert, MQ, 1954.
S. E. Bromn, The Motet s of Ciconia, Dunst able and Dufay (disertacija),
Ann Ar bor 1962. E. Kovari k, A Newl y-Discovered Dunst abl e Fragment ,
Journal of t he American Musicol ogical Society, 1968. B. A.
DUO (tal.)j kompozicija za dva jednaka ili razliita instrumenta,
kod koje su dionice obaju instrumenata ravnopravne. D. je i
naziv za sastav koji izvodi takve kompozicije.
Muziciranje na dva instrumenta (2 viole, 2 lutnje, 2 orgulje)
poznato je od XV st. Pretee dua su biciniumi, dvoglasne kompo-
zicije XV i XVI st., koje su se esto mogle izvoditi na instru-
mentima i kad to autor nije izriito oznaio. Veinom su graene
na principu motetske imitacije, a po obliku odgovaraju instrumental-
noj canzoni.
U drugoj polovini XVI st. violina postaje omiljen instrument:
itav niz talijanskih kompozitora XVII st. do oko polovine XVIII
st. pie, uz ostalo, kompozicije za jednu i dvije violine. U Fran-
cuskoj su najomiljeniji sastavi sa flautom. Od druge polovine

486
DUO DUPLANI

XVIII st. sastavi dua su vrlo raznoliki. Do prve polovine XIX
st. prevladava duo za 2 violine, koji njeguju osobito kompozitori
francuske violinske kole (R. Kreutzer, I. Plevel, P. Rode, J.
Mazas). To su sonatne kompozicije instruktivnog i virtuoznog
karaktera, s dopadljivom melodikom, pretrpane epizodama etidnog
karaktera.
Osim kompozicija za 2 violine najbrojnije su kompozicije
za 2 flaute. Od dua za ostale sastave (2 violonela, 2 klarineta, 2
roga, 2 gitare, 2 harfe, 2 klavira; violina i violonelo, violina i viola,
viola i violonelo, flauta i violina, flauta i viola itd.) znaajnije su
kompozicije velikih majstora klasinog razdoblja Havdna, Mozarta
i Beethovena. U razdoblju romantizma, osim violinskih dua
L. Spohra, koji je iskoristio sve mogunosti ove vrste, istiu se
dua za 2 klavira (kompozicije za klavir etvororuno nazivaju
se dueti), tako Andante i varijacije R. Schumanna, Rondo F. Cho-
pjna, Varijacije na Haydnovu temu i sonata J. Brahmsa. U to
doba nastaje i niz dua za klavir i violinu (ili koji drugi instrument).
Muzika XX st., koja tei k linearnom oblikovanju i vraanju
k starim formama oivljava raznolike sastave: 2 violine (M. Reger;
P. Hindemith; B. Bartok, 44 dua); 2 flaute (P. Hindemith), 2
klarineta (F. Poulenc); violina i viola (C. Beck); violina i violonelo
(J. N. David, M. Ravel, Z. Kodalv); flauta i viola (J. N. David);
klarinet i fagot (F. Poulenc) itd. Bogata je literatura za 2 klavira
(S. Rahmanjinov, C. Debussv, M. Reger, M. Ravel, D. Milhaud,
B. Bartok itd.).
LIT. : A. Ei nst ei n, Zur deut schen Lit er atur fiir Viol a da Gamba i m 16.
und 17. Jahrhundert , SBIMG, 1905. H. Ri emann, Mannheimer Kammer-
musik des 18. Jahrhunderts (II sv., Trios und Duos), Leipzig 1915. L. de La
Laurenci e, L'Ecole francaise de violon de Lull y a Viotti (3 sv.), Pari 192224.
E. H. Meyer, Die mehrst immi ge Spiel musik des 17. Jahrhundert in Nord-
und Mitteleuropa, Kassel 1934. O. Gombosi , Violinduette im 15. Jahrhundert,
AML, 1937. W. Alt mann, Verzeichnis von Werken fur Kl avier vier- und
sechshandig, sowie fiir zwei und mehr Klaviere, Leipzig 1943. Isti, Kammer-
musik-Kat alog, Ein Verzeichnis von zeit 1841 veroffent lichten Kammer musik-
werken, Leipzig (VI izd.) 1945. H. Moldenhauer, Duo-Pianism, Chicago 1950.
D. Kamper, Das Lehr- und Instrument alduo um 1500 in Ital ien, MF, 1965.
R.
DUODECIMA (lat. duodecimus dvanaesti), 1. dvanaesti
dijatonski stupanj.
2. Konsonantni interval izmeu prvoga i dvanaestog stupnja
dijatonske ljestvice, odnosno oktavno proirenje kvinte (c-g
1
).
D. je u osnovnom obliku ist i int erval.
DUOLA (lat. duo dva), grupa od dvije note jednakih vrijed-
nosti; njihovo zajedniko trajanje odgovara trajanju skupine
od tri note istih vrijednosti, uz koju se duola javlja unutar muzikog
odlomka ili stavka. Oznaava se brojem 2.
Rl.ojkovski: V simfoni ja
*- A _Jr ---- -J_

7 r
DUPARC, Henri (pravo ime Marie-Eugfene-Henri Fou-
ques-Duparc), francuski kompozitor (Pariz, 21. I 1848 Mont--
de-Marsan, 13. II 1933). Uporedo je studirao pravo i muziku.
Uticaj njegova uitelja C. Fran-cka
bio je presudan u njegovom
formiranju. Jedan od osnivaa i
dugogodinji tajnik Societe
Nationale de Musique (1871). God.
1885, kada je teko obolio,
napustio je potpuno svaki rad i
iveo usamljen, prvo u
vajcarskoj, kasnije u Pirene-jima.
Bio je vrlo samokritian,
tako da je neka od svojih prvih
dela i pored toga to su sa
uspehom bila izvedena, unitio
(sonata za violonelo i klavir
1867; Suite de valses, 1872;
Poeme nocturne, 1873). Nje
govih 15 solo-pesama kompo-
novanih na tekstove velikih
knjievnika (J. W. Goethe,
Ch. Boudelaire, L. de Lisle,
F. Coppee, Th. Gautier i dr.),
u kojima hromatika slui da H. DUPARC
muziki ilustruje gradaciju reci, predstavljaju remek-d
originalnosti, istananog oseanja, poezije i dramske si
gatstva melodijske invencije i lepote oblika. One i<
najlepa dela francuske muzike na ovom podruju.
DELA. ORKESTARSKA: simf. poema Lenore, 1875; Sui te,
e'toi les, 1873 (rev. 1912); Dance lente (Valse lente), 1874. Sonata z;
i klavir, 1868 (unit ena). KLAVIRSKA: Feui ll es volantes, 186
dances de fantaisie za 2 klavira, 1873 (takode pod nazivima Suite de vc
de Laendler). VOKALNA. Solo-pesme uz klavir (orkestar): Se'ren
G. Mare), 1868; Romance de Mignon (V. Wilder prema Goetheu), 18
(Sul ly-Prudhomme), 1868; Soupi r (Sul l y-Prudhomme), 1868; Ch
(J. Lahor), 1868; Absence (Th. Gautier), 1869 (u orkestarskoj verziji p
Au pays ou se fait la guerre); L'Invi tation au voyage (Ch. Baudelaire)
La vague et la cloche (F. Coppee), 187071 (original uz pratnju orkestr
duet za sopran i tenor (Th. Gautier) , 1872; El egie (Th. Moore), 1!
(J. Lahor), 1878; Le manoir de Rosemonde (R. de Bonnieres), 1879
florentine (J. Lahor), 1880; Phydile (Leconte de Lisle), 1882 (original
orkestr a); Lamento (Th. Gaut ier) , 1882; Le test ament ( A. Sil vest
La vie ante'rieure (Ch. Baudelaire), 1884 (original uz pratnju orkestri!
divao za 2 kl avir a et vororuno del a J. S. Bacha i C. Fr ancka.
LIT. : Ch. Mal herbe, Henri Duparc, SIM, 1910. G. Jean-
musique francaise d'aujourd'hui, Pari 1916. O. Sere, Musiciens fr
jourd'hui, Pari 1921. Let tres de Duparc sur Cesar Franck pend;
de Pari, RM, 1922. F. Merle, Psvchologie et pathologie d'un art
Duparc, Bordeaux 1933. Ch. Oulmont, Un Duparc inconnu, R^
Isti, Henri Duparc, ou de L'invitation au voyagec a l a Vie eternell e,
Isti , Musique de l'amour, Pari 1935. P. Landormy, La musiqi
de Frank a Debussy, Pari 1943. S. Northcot e, The Songs of Her
London 1949. F. Nos ke, La melodie francaise de Berl ioz a Du
1954. G. Ferchaul t, Henri Duparc, MGG, II I, 1954. h
DUPRIER, Jean, vicarski kompozitor i knjievnik
17. VI 1886). Studirao na Konzervatoriju u enevi
191328 predavao harmoniju. Od 1929 ivi u Parizu
muzikom kritikom. U njegovim djelima osjea se utje
cuske kole.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: La Terasse, 1953
beau d'Arlette, 1961; simfonijska pjesma Histoire de la Flute, 1950;
nates pour Helene za viol inu i komorni orkestar (klavir); Violonie, 3 1
concertants za violinu i orkestar, 1946; Musique a deux sous za ma
1921; Concert pour Ninette ou Ninon, 1922; Images d'Epi nal, 1930
1934; Voyage en Suisse, 1950; Trois Jours de Printemps, 194653:
sans paroles. Gudaki kvartet. Serenade za klavir. Opere Za
Voltaireu), 1938 i Le Mal ade i magi naire, 1943. VOKALNA: Ali
riton, zbor i orkestar: 12 zborova a cappella; tri muka zbora; solo-
SPISI (muziki): Lettres a un sourd sur la musique et les musi ciens;
du vieux monde, lettres d'un musicien ambulant a son confrere sedentairi
d'une flute, entretiens nocturnes avec un esprit musicien; Musique? . . .
losophiaue.
DUPHLY (du Phly, Duflitz), Jacques, francuski 1
i kompozitor (Rouen, 12. I 1715 Pariz, 15. VII 178
vrijeme orgulja u Rouenu. U poetku etrdesetih godin;
se u Pariz, gdje je ubrzo stekao glas jednog od najsp
francuskih embalista i muzikih pedagoga. Njegova je
uvana i poznata djela jesu 4 sv. Pieces de Clavecin, obj.
1744, 1748, 1756 i 1768. Te kompozicije, tehniki izvrsno :
ogledalo su stilskog razvoja u Parizu izmeu 1740 i 1
od klavirske suite vodi k sonati (A. Sorel-Nitzberg). Mm
Duphlvjevih djela imaju programne naslove. U zbit
novijeg vremena izdano je nekoliko umjetnikovih kor
za embalo (tako A. Farrenc u Le Tresor des pianistt
1871 i u Grovlezovoj zbirci Les Plus belles pieces du cl
l'Ecole franfaise, II, 1918).
LIT. : A. Pirro, Les Clavecinistes, Pari, 1924. A. Sorel-Nitzbei
Duphl y, MGG, III , 1954.
DUPIN, Paul, francuski kompozitor (Roubaix, ]
1865 Pariz, 6. III 1949). U muzici samouk; od 188'
Parizu, gdje mu je uitelj bio J. Durand. eljezniki 1
muzici se posvetio poslije lanka to ga je o njemu 190S
R. Rolland. Dupinov nain izraavanja bio je jednostav
posredan, s izraenim smislom za jasnu i istu arhiti
DJELA. KOMORNA: Poemes za gudaki kvart et, 1909; kl a'
1914; Le Jardi n de VEveche-Bloi s za klavirski trio, 1930; klavirski k\
bine, No. 1: Dans le jardinet za klavirski kvintet, 1910; Pieces dialogue'e,
violonel o i harfu, 1923. Za viol inu i kl avir: sonat a, 1912 i sonatina.
elo i klavir: sonatina, 1922; Gilliot et le flol; Rythmes berceurs. .
SKA: sonata, 1912; Ai r de ballet, style ancien, 1891; Complaint e do
Dans les Monts d'Annam, 1927; 2 Trois Esquisses fuguees, 1913 i 1914;
Chri stophe, 1908; kompozicije za klavir et vororuno. DRAMSl
drama Lyszelle, 1904; Symphonie populaire a la gloire de la Belgique,
raeno 1921 u Hymne des Allies). Scenska muzika za dramu Helge'E.
VOKALNA: oko 350 kanona za 312 gl asova. Ciklusi solo-pjesj
ehansons dans la caractere populaire, 1913; Six legendes francaises a,
rnodernes, 1893 i dr.
LIT. : R. Rol land, Paul Dupin, SIM, 1908. Ch. Koechli n, Ps
RM, 1923. P. Ladmi rault, Les ehoeurs en canon de Paul Dupin, I
P. Landormy, La musique francaise apres Debussy, Pari 1943. (
li n, Paul Dupin, Informat ion Musicale, 1944, 140. G. Ferchault,
pin, MGG, I II, 1954-
DUPLA (lat. duplus dvostruk), u menzuralnoj teor
za dvostruko ubrzanje tempa, koji se u oznaci za vrstu
ljeio brojkom 2 (2/:). -> Proporcija i Diminucija.
DUPLANI, Pako, pjeva, bas (Split, 3. IX 1
Pjevanje uio kod P. Markovia u Splitu i L. Vri
Zagrebu. Za narodnooslobodilakog rata lan Kazalini
DUPLANI DUPREZ 487

Narodnog osloboenja Dalmacije; 194547 solist opere u Splitu,
194750 u Zagrebu i od 1950 prvak Sarajevske opere. U svojoj
umjetnikoj karijeri ostvario niz basovskih kreacija, meu kojima
se posebno istiu: Leporello (Mozart, Don Giovanni), Zaharija
(Verdi, Nabucco), Filip (Verdi, Don Carlos), Orovist (Bellini,
Norma), Mefisto (Gounod, Faust), Kardinal (Halevv, La Juive),
Kralj Heinrich (Wagner, Lohengriri), Boris Godunov (Musorgski),
Ivan Grozni (Rimski-Korsakov, Pskovianka), Sulejman (Zajc,
Nikola ubi Zrinjski) i Gazda Marko (Gotovac, Ero s onoga
svijeta). Nastupao je na mnogim jugoslavenskim opernim pozor-
nicama, a gostovao je i u Italiji, vajcarskoj i Bugarskoj, s. p.
DUPLEX INSTRUMENTI, naziv za instrumente koji
nastaju stapanjem dvaju instrumenata, obino duhakih. Konstruk-
tori takvih instrumenata kombiniraju: a) dva instrumenta iste boje,
ali razliita opsega; b) dva instrumenta razliite boje, ali istog
opsega. Glavni je predstavnik prve, starije, vrste dvostruki rog,
nastao spajanjem roga in F i roga in B, a druge double euphonium,
kombinacija eufonija i roga.
LIT. : C. Sachs, Dupl ex-Instrument e, Real-Lexikon der Musikinstrumen-
te, Berlin 1913.
DUPLUM, u organumu i clausulama parike kole Notre
Dame (-> Ars antiqua) naziv za dionicu iznad tenora, tj. za dru-
gi glas u vieglasnom stavku. U motetima XIII st. ta se dionica
zvala i motetus. Trei i etvrti glas iznad tenora, esto istog opsega
kao i d., zvali su se triplum i auadruplum. D. ili medius cantus izvodio
je svjetovnu melodiju (trubadursku, narodnu ili slobodno
sastavljenu) s posebnim tekstom i u posebnom metriko-ritmi-
kom modusu, u manjim notnim vrijednostima od tenora.
DUPONT, Auguste, belgijski kompozitor i pijanist (Ensival
kraj Liegea, 9. II 1828 Bruxelles, 17. XII 1890). Studirao
na Konzervatoriju u Liegeu (M. Jalheau). Od 1850 profesor na
Konzervatoriju u Bruxellesu. Ugledni koncertant, nastupao na
brojnim turnejama po Njemakoj, Engleskoj i Nizozemskoj.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 koncert a za klavir; fant azija za klavir i or-
kestar; Concert Symphoni que za kl avir i orkestar, 1857. KOAI ORNA: gu-
daki kvartet; 2 Grands Tri os za klavirski trio. Za violinu i klavir : sonata; Trois
impromptus de concert. Kompozicije za klavir (Contes du foyer; Roman en 10
pages) i dr.
DUPONT, Gabriel, francuski kompozitor (Caen, 1. III
1878 Le Vesinet, 2. VIII 1914). Uenik J. Masseneta i