SVEUILITE U ZADRU

ODJEL ZA ARHEOLOGIJU

PRIMJERI I PROBLEMI ZATITE POJEDINIH SPOMENIKA

KULTURE
(OUVANJE I ZATITA SPOMENIKA KULTURE )

Mentor: Silvija Bekavac

Student:
Zadar,sijeanj 2012.

UVOD
U ovom seminarskom radu pisati u o primjerima i problemima u zatiti kulturnih spomenika
u Hrvatskoj. Pisati u o spomenicima koji su bili razoreni u ratu te njihovoj neadekvatnoj
konzervaciji. U ovom radu opisati u neke loe primjere obnove kao to su Naa Gospa
voinska u Voinu, kao i lo primjer obnove zgrade Ani holdinga na glavnom zagrebakom
trgu. Takoer pisati u o problemima obnove Velikog Tabora, crkve u Gori i ostalim
problemima to se tie obnove spomenika.

SADRAJ
Hrvatska je tijekom ratnih stradanja izgubila mnoge kulturne znamenitosti, neki spomenici su
izgubljeni u nepovrat. Takoer daljne odgaanje sanacije spomenika jo vie teti njihovu
dananjem izgledu. Za sanaciju nekih od najvanijih spomenika kulture koji su strasali
tijekom ratnih razaranja nema nikakvih programa za njihovu obnovu, takoer nisu rijeeni
neki teoretski problemi njihove obnove,takoer nema nikakvih financijskih sredstava za
njihovu obnovu. Rezultati pokazuju na pomanjkanje sredstava za obnovu koja je trebala biti
nakon akcija Bljeska i Oluje kada su osloboeni svi okupirani djelovi Hrvatske.

VOIN
Najbolji primjer za problem obnove

tijekom ratnih razaranja je najmonumentalnija

kasnogotika crkva u Slavoniji u Voinu, crkva Naa Gospa voinska. Okivalo se da e za

obnovu te crkve biti veliko zanimanje. Crkva Nae Gospe voinske stradala je tako to su
neprijatlji aktivirali uskladiteni eksploziv prije povlaenja. Od zidova je ostalo malo ili
gotovo nita. Nakon osloboenja ruvine su obili konzervatori i Komisija za procjenu ratnih
teta, nakon ega je sve stalo, vjerojatno zbog nedostatka financijskih sredstava. Crkva u
Voinu imala je posebnu pogodnost to to su imali odlinu arhitektosku dokumentaciju stanja
crkve prije razaranja, ali to ih neji potaklo da obnove crkvu, sve do 1995. godine kada su
nekolicina strunjaka dobili nalog za obnovu. Kad su strunjaci doli ruvine su ve bile
oiene. Kasnije nije bilo uvjeta za nastavaka pa su ininjerci razminiravali prostor oko
crkve, a lanovi ekipe su se vratili kui. itav posao oko konzerviranja se povjerio jednom
ovjeku koji nema nikakvog konzervatorskog iskustva. Tako da su brojni elementi
arhitektonske plastike popisani ali nisu odgovarajue obraeni. Tako je crkva Naa Gospa
voinska neprikladno

obnovljena zbog pomanjakanja strunjaka, financija te nedostatka

zanimanja za nju kao hrvatsko kulturno blago.

GORA
Crkva Blaene Djevice Marije u Gori je jedan od najsloenijih konzervatorskih problema u
obnovi. Bilo je potrebno od poetka pristupiti s najveom panjom, kako se ne ponovila
situacija kao pri obnovi crkve u Voinu. Za obnovu crkve bilo je potrebno paljivo pristupiti
istarivanju ruevina crkve koje su otkrivene prilikom razaranja crkve, tada su otkriveni itavi
polustupovi s bazama i kapitelima, susvodne gotike profilacije, prozore starije
srednjovjekovne crkve. Ti otkriveni djelovi pripadaju starijoj crkvi koja je prva na popisu
upa najvee hrvatske dijaceze iz 1344. godine. Ako bi se pristupilo obnovi kao u Voinu to
bi znailo gubitak jednog od najveih spomenika crkvenog srednjovjekovnog graditeljstva.

ZAGREB
U Zagrebu u obnovi kulturnih spomenika djeluju tri nekadanja Zavoda za zatitu spomenika
kulture, dva velika restauratorska zavoda, uz njih jo djeluje Sveuilite sa svojim fakultetima
posebno Filozofki, Arhitektonski i Graevinski, zatim brojni Instituti za povijest, arheologiju,
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i ostali brjni strunjaci. Usprkos najveem broju
strunjaka na jednom mjestu u Hrvatskoj dogaaju se loe i nestrune obnove spomenika
kulture. Primjer su donjogradske kue koje su izvorno bile jednobojne, da bi nakon obvnove
one postale trobojne. Pa prilikom tih bojanja Silvije Novak se kritiki osvre na pristup
obnovi obojanih proelja: Osamdesetih godina dogodilo se u nas upravo ono protiv ega su
se borili europski konzervatori sedamdesetih godina. Pod utjecajem aktualnih usmjerenja
suvremene arhitekture nastala je eksplozija konzervatorske palete. Stara proelja postala su
arena, bez obzira na povijesne tragove na koje nitko nije obraao pozornost. Jednobojnih
obnovljenih proelja osamdesetih godina gotovo da i nije bilo. Upotrebljavale su se dvije-tri,
etiri, pa ak i osam razliitih boja, sve u elji da proelja postanu ljepa i uoljivija nego su
bila prije. Brojni su primjeri nasilja nad izvornim proelnim bojama usprkos konzervatorskim
nalazima i mimo njih.1
Za obnovu zgrade gdje je smjeten Muzej grada Zagreba potovana su sva parvila to se tie
izvedbe radova na spomeniku kulture, angairani su projektanti, izvedena su arheoloka
istraivanja, imenovana je komisija za praenje radova, ali opet je situacija izmakla kontroli,
opet nisu radovi izvedeni kako treba. U primjeru obnove zapadnog proelja Samostana
karmeliana u Remetama nita od zahtijevanog nije provedeno. Samostan i crkvu su u 12.
stoljeu utemeljili pavlini, na brino odabranom mjestu, no to oito nije bilo dovoljno da se
obnovi jedino preostalo gotiko krilo samostana koje je jedan od malobrojnih ostataka
srednjovjekovne arhitekture u kontinentalnoj Hrvatskoj.
Zgrada Ani holdinga na glavnom trgu u Zagrebu najistaknutija je kua u Zagrebu i uvijek je
u oitu prolaznika, ali promjene nakon obnove dogodile su se velike promjene koje bi morale
izazvati reakciju ljudi, ali nitko nije mario za lou realizaciju te zgrade.

Silvije Novak Marija Mirkovi, Dvorac Miljana, Biblioteka

Godinjaka zatite spomenika kulture Hrvatske, 1992. str. 57

VELIKI TABOR
Veliki Tabor sagraen je u poetku 16. stoljea, taj dvorac bio je presudan u obrani Hrvatske
od turskih napadaa. Dvorac je najbolje ouvana srednjovjekovna zgrada u kojoj su ivjeli
plemii Ratkaji koji su bili jedni od najuglednijih i najmonijih plemikih obitelji u tom
razdoblju. Veliki Tabor je jo u dobrom stanju, te mu nije potrebna hitna sanacija, ali Veliki
Tabor bi mogao biti atraktivan muzej u kojem bi se posjetitelj educirao, pri emu bi na
najbolji mogui nain upoznao vano razdoblje hrvatske povijesti. Veliki Tabor ima
mogunosti prihvatiti razne turistie aktivnosti koje bi pomogle njegovu ouvanju, kad bi
Veliki Tabor bio turistika atrakcija onda bi se i drava pobrinula za njegovu zatitu. Ali kad
bi se Veliki Tabor izdvojio za potrebe dravnog protokola, drava bi dovela svoje arhitekte,
graevinsku operativu, a oni ne razumiju niti uvaavaju osjetljivost struktura spomenika niti
njegove znaajke, takoer oni uspostavljaju svoje standarde koji mogu dovesti do unitenja
spomenika. Takoer takav sadraj iskljuuje koritenje ostalih sadraja u vrijeme dok je on
aktivan i zahtijeva razraen sustav osiguranja, nadziranja i funkcioniranja objekta.
Ipak Veliki Tabor zahvaljujui svom zadovoljavajuem graevinskom stanju funkcionira,
iako ne na nain na koji bi bio primjeren njegovoj izuzetno visoko spomenikoj vrijednosti.

PROBLEMI
Problemi i izvori opasnosti za hrvatsku spomeniku batinu su veliki i ima ih jako puno, pa na
primjer zbog toga to ranije spomenici nisu dovoljno odravani, zbog nedostatka financijskih
sredstava, danas ti spomenici su dovedeni u stanje koje zahtijeva hitne intervencije. Najvei
problem je nedostatak financijskih sredstava za zatitne radove na spomenicima pogotovo kad
su posrijedi spomenici niih kategorija. Takoer pomanjkanje inicijative vlasnika ili
konzervatora da se pokrene zatita spomenika. Problem u zatiti je i privatizacija u kojoj
vlasnici s mnogo novca i nedovoljno razvijenom svijesti za kulturne spomenike dolaze u
posjed spomenika kulture i nvdovoljno se brinu o njima.Jedan od najveih problema je
pomanjkanje autoriteta Slube za zatitu spomenika koja je birokratizirana u kljunom
trenutku za obnovu hrvatske kulturne batine.

ZAKLJUAK
Tema ovog seminara su primjeri i problemi ouvanja i zatite spomenika u Hrvatskoj. Iz ovog
seminarskog rada vidimo koji su problemi zatite spomenika, takoer vidimo kako se
konzervacija spomenika kulture obavljala neadekvatno i bez strunih ljudi. Problemi su
daleko vei jer danas mnogi spomenici propadaju zbog nepanje i nebrige za spomenicima.
Takoer

iz ovog seminara vidimo da se uglavnom angairaju nestruni ljudi za

konzervatorske radove i obnovu spomenika, takoer vidimo da drava ne mari za neke od

najveih spomenika hrvatske kulturne batine kao i to da nema financijskih sredstava za
njihovu obnovu i ouvanje. Iz ovog seminarskog rada moemo zakljuiti kako e neki od
najvanijih spomenika propasti a da nitko za to nee mariti. Zbog toga nove generacije koje
dolaze moraju se obrazovati i vie potruditi oko ouvanja hrvatskog kulturnog blaga.

LITERATURA:
1) Mileti D., Neki primjeri i problemi zatite spomenika kulture u posljednje doba,
Radovi Instituta za povijest umjetnosti,1996., Zagreb