18.10.2004.

HISTORIJA BIBLIOTEKARSTVA
od prvih biblioteka do danas neupitno dokazuje da se svaka kultura u svijetu nastojala odrati
prikupljanjem i uvanjem zapisa o svojim spoznajama i iskustvima, kao i rezultatima prijanjih
generaija. !sti taj ilj, prikupljanje i uvanje pisanih dokumenata za dobrobit generaija koje dolaze
ima i biblioteka djelatnost od najranijh vremena do danas. " tom nastojanju biblioteke ustanove su se
uvijek javljale kao posrednii u premoivanju vremena me#u istovrsnim i razliitim ivilizaijama. "
svakoj zemlji postoji niz bibliotekih ustanova i njihov broj i opremljenost zavisi od stepena
ekonomskog i kulturnog razvoja, te od broja stanovnika. $iblioteka je vrlo znaajan %aktor u
uspostavljanju komunikaije me#u ljudima. &na se javlja kada je obim ovjekovih znanja i iskustva
prerastao mogu'nosti pam'enja, odnosno kada se te spoznaje nisu vie mogle prenositi usmenim
putem. (ad danas govorimo o bibliotekarstvu, polazimo od nekoliko bitnih injenia koje su utjeale
na promjene u nainu shvatanja njegovoga mjesta i uloge u savremenom drutvu. )o je apsolutno
nesaglediva koliina dokumenata koja raste ne iz dana u dan, nego iz trena u tren. )o su nove tehnike i
novi mediji, snaan razvoj nauke i obrazovanja, speijalizaija i interdisiplinarnih istraivanja i na
kraju sve ve'a potreba ljudi da budu tano i brzo in%ormirani.
*adai koji se danas postavljaju pred bibliotekarstvo nuno zahtijevaju nauni pristup i teorijsko
osmiljavanje te problematike bibliotekog poslovanja. +ve donedavna nauka se bavila mnogo vie
praksom nego teorijskim i metodolokim prinipima te prakse. (ulturna stvarnost bila je bitan element
u osmiljavanju bibliotekarstva, odnosno biblioteka kao ustanova od posebnog znaaja odre#ivala je i
prirodu bibliotekih %ondova i naine na koji su se oni sre#ivali i vodili, te slube i usluge koje su
uspostavljale i razvijale. ,jihov primarni ilj je udovoljavanje potrebama korisnika. " takvim
okolnostima od nastanka prvih kolekija pisanog materijala do savremenih kompjuteriziranih
bibliotekih mrea stalno se postavljalo pitanje o mjestu i znaaju bibliotekarstva, odnosno biblioteka.
" razvoju ivilizaije javljale su se razliite vrste biblioteka i usluga koje su prije svega odgovarale na
aktualne potrebe. )ako se one javljaju ne samo kao neka vrsta ovjekovog vanjskog pam'enja, kao
izvor mnotva zapisa nastajalih u intelektualnim proesima doivljavanja i poimanja svijeta koji ga
okruuje.
$iblioteka je ustanova koja doprinosi razvoju ivilizaije ali i njenom opstanku.
!ako biblioteke biljee dugu tradiiju, tek s -!- stolje'em uoavamo pokuaje da se bibliotekarstvo
kao disiplina i biblioteka kao ustanova od posebnog drutvenog znaaja osmiljava teorijski i
metodoloki. " mnotvu radova s ovom temom javljale su se razliite teorije, rjeenja i problemi sve do
dileme da li je bibliotekarstvo umije'e ili znanost. .asprave o teorijskim objanjenjima bibliotekih
%enomena traju i danas ali ipak postoji kao nedvojben rezultat tih promiljanja stav da je biblioteka
znanost nauna disiplina koja ima svoj predmet bavljenja i teorijsko/metodoloke znaajke. (ao i sve
naune disipline i nauka o bibliotekarstvu ima niz disiplina.
0ojam biblioteka izvodimo iz grkog pojma biblion- knjiga , teke 1 spremite. )o je osnovno
znaenje biblioteke/ a savremeno odre#enje pojma biblioteka obuhvata ustanovu koja prikuplja,
sre#uje, uva i daje na kori'enje knjinu gra#u. &na prua usluge korisniima i to razliite usluge.
.ije biblioteka je vieznana2 tako je to zgrada ili niz prostorija u kojima su smjetene knjige i u
kojima se itaoima pruaju usluge. Biblioteka je i zbirka knjiga koja ne mora biti ureena !o
!ra"ilima bibliote#ke $truke. To je i iz%a"a#ka &jelina o%no$no e%i&ija' zbirka (Biblioteka
La$ta"i&a npr3.
.ije biblioteka susre'e se i u na$lo"ima $tari) #a$o!i$a u zna#enju bibliogra*ija.
1
" instituionalnom smislu odre#ujemo je kao kulturnu i in%ormaijsku ustanovu koja slijede'i
op'eprihva'ene iljeve drutva i naela strunoga rada ,odabire i nabavlja, obra#uje u %izikom i
in%ormaijskom smislu sre#uje, te uva i daje na kori'enje knjinu gra#u.
*adai svake biblioteke su2
/ kontinuiran i sustavan izbor knjine gra#e,
/ sre#ivanje i struna obrada knjine gra#e,
/ logian i praktian smjetaj knjine gra#e,
/ uvanje i zatita knjine gra#e,
/ davanja na kori'enje knjine gra#e,
/ pruanje in%ormaija o knjinoj gra#i u jednoj ili vie biblioteka.
&vi zadai vae za sve biblioteke, a prema njihovoj vrsti i %unkiji javljaju se i dodatni, posebni zadai.
)eorija bibliotekarstva poznaje vie vrsta biblioteka i njihove podvrste. Biblioteke $e razlikuju2
/ s obzirom na svoje osnivae odnosno s obzirom na svoju samostalnost ili podre#enost matinoj
ustanovi,
/ zatim s obzirom na otvorenost ve'oj ili manjoj zajednii korisnika npr. ja"ne, !oluot"orene,
zat"orenog ti!a i sl,
s obzirom na nain kori'enja knjine gra#e2 !o$u%bene, !riru#ne-re*erentne i mje+o"ite i sl.,
/ s obzirom na vrstu gra#e koju prikupljaju2 nau#ne, o!,e-obrazo"ne, %je#ije, o!,in$ke, gra%$ke itd.
",4+5&/va podjela koja se zasniva na dva osnovna kriterija gra#e i kriterija otvorenosti razlikuje2
/ naionalne biblioteke,
/ visokokolske biblioteke,
/ op'e naune biblioteke koje nisu ni naionalne ni visokokolske,
/ narodne biblioteke,
/ kolske biblioteke,
/ speijalne biblioteke
-A.IO-AL-E BIBLIOTEKE
)o su nosioi jelokupnog knjinog sistema odre#ene zemlje. 0rikupljaju svu knjinu gra#u objavljenu
u toj zemlji, te onu gra#u iji su autori gra#ani te zemlje odnosno pripadnii odre#enoga naroda.
,aionalne biblioteke dune su da izra#uju i objavljuju naionalne bibliogra%ije, one prikupljaju i
vrijedna djela tipogra%ske produkije, posebno temeljna djela i prirunike za sva nauna podruja.
,aionalne biblioteke uspostavljaju i vode grupne kataloge i druge baze podataka, te povezuju
biblioteke i druge in%ormaijske ustanove na doma'em i internaionalnom nivou.
" pojedinim sredinama naionalne biblioteke su ujedno i entralne take naionalnog bibliotekog
sistema i preuzimaju odgovornost za provo#enje me#unarodnog programa op'e dostupnosti
publikaija. .azlika izme#u naionalnih i drugih biblioteka op'enaunog tipa je i u tome to naionalne
biblioteke pord op'ih zadataka imaju i posebnu obavezu da pomau prouavanje svoje zemlje i naroda.
6obivaju'i obavezni primjerak svih izdanja iz svoje zemlje, one postaju sabirni entri za knjinu
produkiju zemlje. !nae naionalne biblioteke se popunjavaju kupovinom, obaveznim primjerkom,
poklonima i razmjenom. &vdje se, pored redovnih obaveza i aktivnosti, sistemski organizira sluba
in%ormaija za sve oblasti znanja o razliitim zemljama svijeta.
2
27.10.2004.
,aionalna biblioteka uestvuje u izradi raznih bibliogra%skih popisa, bibliogra%ija. &na promilja
vlastite bibliogra%ske projekte koje ostvaruje sopstvenim snagama ili u saradnji sa nekom grupom,
ustanovom, pojedinem i sl., zatim utjee na jaanje in%ormaiono/bibliogra%skog djelovanja, na
sistematsko evidentiranje objavljenih i neobjavljenih bibliiogra%ija i slino. &na zatim tampa razne
kataloge, izra#uje indekse, dakle sve to radi u ilju breg opsluivanja itaoa, odnosno omogu'avanja
itaoa da do#e do tih sekundarnih izvora. ,a taj su nain u naionalnoj bibliotei zastupljene sve vrste
in%ormaija koje su potrebne itaou i upravo su naionalne biblioteke naje'e in%ormaioni entri za
humanistike i drutvene nauke. " tradiionalnom smislu prevladavala je ideja da naionalna
biblioteka prua korisniku dokument o odre#enoj traenoj in%ormaiji. 8e#utim danas primjenom
automatizaije, mehanizaije, opreme, zatim pomo'u najnovijih elektronskih mogu'nosti ta biblioteka
omogu'uje i obradu podataka i omogu'uje i bibliotekaru da sistematski kontinuirano analizira i
obra#uje najvanije elemente za e%ikasno opsluivanje.
,aionalna biblioteka obavlja ove zadatke2
/ organizira jedinstvenu obradu bibliotekog materijala i dokumentaristiki odre#uje i obra#uje i
retrospektivno vri istraivanja o pojedinim problemima od ireg znaaja,
/ prikuplja i obra#uje podatke o doktorskim disertaijama,
/ prikuplja i na jedinstven nain obra#uje teku'u dokumentaiju o pojedinim temama,
/ %ormira re%eralnu zbirku, biljei pojedine, instituije koji su speijalizirani za ua pitanja,
/ prikuplja arhivsku gra#u,
/ prikuplja podatke o neobjavljenim prijevodima,
/ organizira izlobe sa novim materijalima,
/ sara#uje sa velikim javnim, naunim bibliotekama, prije svega sa naionalnim,
/ organizira slubu prevo#enja,
/ organizira me#ubiblioteku pozajmiu za ijelu zemlju,
/ izra#uje entralne kataloge,
/ prikuplja podatke o zaviajnim zbirkama.
,aionalna biblioteka ima ulogu op'e matine biblioteke, pa otud proistie i njena obaveza u pogledu
slube in%ormaija i bibliogra%ije.
(valitet naionalne biblioteke je barometar koji pokazuje kakvi su uslovi za razvoj nauno/
istraivakog rada u jednoj zemlji.
VISOKO/KOLSKA BIBLIOTEKA
)o je ustanova koja prikuplja i daje na koritenje dokumente i uop'e in%ormaije naunog, obrazovnog
i op'e/kulturnog znaaja, prije svega laniama "niverziteta, i drugih naunih obrazovnih ustanova.
9ond visokokolske biblioteke, njegove slube i usluge doprinose razvoju nauke i pomau u
ostvarivanju obrazovnog i nauno/istraivakog rada.
O!,e-nau#ne biblioteke tako#er prikupljaju gra#u iz svih naunih obalsti, gra#u interdisiplinarnog i
multidisiplinarnog znaaja. *avisno od osnivaa krug njihovih korisnika obuhvata naune radnike,
strunjake iz raznih podruja, studente i uenike srednjih kola.
-ARO0-E BIBLIOTEKE
,amijenjene su svim slojevima stanovnitva, idu za njihovim potrebama i interesima. 9unkija ove
biblioteke okrenuta je prije svega prosvje'ivanju, pa je ona stoga istovremeno i prosvjetna i kulturna
instituija. )o je naje'i tip biblioteke u svijetu pa i kod nas. &ne dijele svoj %ond na onaj za odrasle,
:
za djeu, i %ond periodike kao poseban %ond i esto imaju itaonie. *avisno od mogu'nosti i od
potreba one %ormiraju i pokretne biblioteke i podruna odjeljenja. &ne imaju poseban %ond koje alju na
ogranien vremenski period odre#enim punktovima opsluivanja. 0o pravilu %ond narodne biblioteke
trebao bi da raste u srazmjeri sa brojem stanovnika podruja koje pokriva.
&d vremena kad se prvi put javio termin op'edostupne javne biblioteke, a to je bilo polovinom -!-
stolje'a, otada se potpuno iskristalizirala uloga i znaaj narodne biblioteke. ,jen osnovni zadatak je da
knjigu uini pristupanom svim korisniima i da bude entar drutvenog i kulturnog prosvje'ivanja.
&na tako doprinosi samoobrazovanju i propagiranju djela klasine i savremene nauke i knjievnosti,
razvija italake navike i ukus itaoa. !z tih zadataka proizlazi i potreba vrlo ra%iniranog pristupa
strukturi raznih %ondova. &ni treba da obuhvataju sva znanja zato to se ovom bibliotekom koriste
itaoi razliite dobi, razliitoga nivoa kulture i obrazovanja, razliitih a%initeta i interesa, razliitih
soijalnih slojeva, i sve to mora da ima u vidu ova biblioteka kad %ormira svoj %ond. ,a sadraj njene
nabavne politike utie jo i sredina u kojoj djeluje, da li u njenoj blizini ima kolskih biblioteka ili
drugih ustanova te vrste. 0ostoji tzv. narodna matina biblioteka koja po zakonu ima obavezu da
razvija mreu biblioteka na podruju jedne op'ine, da pokrije potrebe svih stanovnika jedne op'ine. )o
se postie %ormiranjem i pokretnih i podrunih biblioteka.
1o%ru#ne biblioteke to su podruna odjeljenja na jednom odre#enom lokalitetu u op'ini, opsluuju
jednu grupu italaa. &ne se %ormiraju tamo gdje postoje naselja u kojima djeluju kole, domovi
kultura, i sline ustanove koje imaju kadar koji znaju ta 'e s tim knjigama koje dobiju na odre#eni
period i ko 'e se brinuti o njima.
1o%ru#na o%jeljenja se %ormiraju u naseljima koja imaju najmanje 700 stanovnika, a nisu u
mogu'nosti da koriste neku drugu biblioteku, jer je nema. 0odruna odjeljenja %ormiraju se po istom
prinipu i u ve'im naseljima, ako je udaljenost do prve biblioteke ve'a od 1,7 km. 9ond ovih podrunih
biblioteka ne bi trebalo da je manji od 2000 svezaka. ;ko ova narodna matina biblioteka nije u stanju
da %ormira podruna odjeljenja, onda ona ustanovljava pokretne biblioteke. ! %ond pokretne biblioteke
mora se struno odrediti. & tome da svaki itala na#e knjigu za sebe vodi brigu narodna biblioteka.
0ostoje odre#ena pravila po kojima se tano zna koliko vremena mogu knjige ostati na toj pozajmii i
ko odgovara za njih. .ad te pokretne biblioteke je identian radu svakog pozajmnog odjeljenja.
,arodne matine biblioteke dune su da vrsto sara#uju sa drugim bibliotekama na svom podruju i
posebno je vano da imaju saradnju i da pomau kolske biblioteke. &vo se odnosi na one kolske
biblioteke koje nemaju dovoljno bogat potrebni %ond. 8e#utim ovdje ne treba da do#e do toga da
narodna biblioteka preuzima ulogu kolske, nego one samo pomau. 0oto je u kolskim bibliotekama
vrlo bitna lektira a esto nema dovoljno knjiga jednoga autora koje se daju djei za lektiru, onda
narodne biblioteke osnivaju tzv. lektirna o%jeljenja, one nabavljaju u vie primjeraka knjige obavezne
kolske lektire, te se knjige dostavljaju kolama na odre#eni period, nastavnii rukovode njima, a onda
ih vra'aju kako su ih i dobile.
/KOLSKE BIBLIOTEKE
0o preporukama ",4+5&/a to su biblioteke u sastavu kolskih ustanova bilo koga tipa na nivou ! i !!
stepena i prije svega namijenjene su ueniima i pro%esorima tih ustanova. <ak i onda ako su otvorene
za javnost, a to se obino deava u sredinama u kojima nema drugih biblioteka, one su prvenstveno
namijenjene korisniima obrazovnih ustanova. !maju zadatak da %ormiraju svoje %ondove prema
potrebama kolskog programa, da upoznaju uenike sa novoprispjelom literaturom, da prouavaju
interes uenika, da mu pomau u kori'enju prirunika i u izboru materijala/ literature za pismene
radove, raznim sredstvima pokuava razviti a%initet za knjigu i upoznaje ga sa pravilima ponaanja sa
knjigom.
4
0rema vae'im standardima kolske biblioteke imaju do 2000 svezaka, mogu imati od 2000/2700, i
preko 7000 svezaka. ,ezamislivo je da bilo koja kola moe raditi bez biblioteke i da bi se to
obezbjedilo zakonom je postavljen uslov da kola ne moe %unkionisati ako nema biblioteku. &va
biblioteka sa svojim knjinim %ondom i svojim programom rada ukljuuje se u jelokupni vaspitno/
obrazovni proes kole.
22.11.2004.
0JE2IJA BIBLIOTEKA
)o su ustanove koje djeluju ili samostalno ili kao odjeljenja narodnih biblioteka. &ne su namjenjene
djei, ali se njihova %unkija ne isrpljuje kad daju knjige, nego je tu bibliotekar duan da djei
pomogne u samostalnom radu s knjigom, da ravije kod njih navike i za itanjem ali isto tako u odnosu
prema knjizi. 0ored toga to ona nabavlja knjinu gra#u za razliite uzraste djee, ona je duna i da
organizira pokretne biblioteke u kolama, u djeijim ustanovama kao to su vrti'i, bolnie gdje djea
borave a nemaju svoju biblioteku.
S1E.IJAL-E3STR42-E BIBLIOTEKE
)o su kolekije manje ili ve'e koje se nalaze u sklopu javnih, mjeovitih i privatnih preduze'a u
dravnoj upravi, u nauno/istraivakim ustanovama, udruenjima, drutvima i slino, a tako#er su i u
sastavu akademija nauka, muzeja, galerija, samostana. ,jihov je zadatak da zadovoljavaju potrebe za
knjinom gra#om i in%ormaijom prije svega u radu matine ustanove, ali isto tako i korisniima izvana
kojima pomau u strunom i istraivakom radu u okviru jedne odre#ene struke. .eimo, $iblioteka
*emaljskog muzeja ima zadatak sakupljanja knjige i gra#e koja govori o muzeologiji.
8ogu biti ot"orenog i zat"orenog ti!a. &ve biblioteke dobivaju sve vie na znaaju u ovom
ubrzanom razvoju nauke i tehnike, odnosno in%ormaiono/dokumentaione djelatnosti. ,jihov poseban
zadatak je u tome da prikupljaju i daju na kori'enje in%ormaije o jednoj oblasti, bilo da su objavljene
ili nisu. &va biblioteka je zapravo laboratorija istraivakog instituta jer se tu odvija istraivaki rad.
!storijski gledano, speijalizaija u odre#enim granama nije mogla biti zadovoljena %unkijama velikih
biblioteka i rastu'a di%erenijaija drutvenih aktivnosti uslovila je pojavu ovih biblioteka i daje im sve
ve'i znaaj.
" speijalnim bibliotekama materijal predstavljaju knjige, periodika i speijalni oblii biblioteke
gra#e. &vdje knjiga gubi ono bezuslovno prvenstvo jer je panja korisnika okrenuta prema najnovijoj
in%ormaiji, odnosno teku'im kontinuiranim, periodinim publikaijma koje sadre najnovije
in%ormaije i koriste se ak i onda kad jo nisu ni objavljeni. &sim toga, u izvjesnim granama nauke,
posebno primjenjenim naukama ni periodine publikaije vie nisu dovoljne da odgovore potrebama
brzog in%ormiranja, pa tako raste vanost novih %ormi naune i tehnike dokumentaije kao to su
elaborati, izvjetaji, teze, dakle i onaj neobjavljeni materijal. )o je a% )o& in%ormaija.
*a speijalnu biblioteku potrebno je da pored autorsko/imenskog, %ormira struni ili predmetni katalog.
+vaka biblioteka svoju djelatnost i usluge za korisnike planira prema unaprijed postavljenom i
prihva'enom ilju, uvaavaju'i pri tome spei%inosti.
"obiajeni redoslijed strunih i administrativnih poslova susre'e se u svim vrstama biblioteka, s tim to
u ve'im odre#eni poslovi mogu biti entralizovani, odnosno podijeljeni izme#u biblioteka uesnia. "
dananjem sistemu in%ormiranja, uz biblioteke se javljaju i druge ustanove koje direktno uestvuju u
komunikaijskim proesima to se zasniva na posu#ivanju i prijenosu pisanih dokumenata. )o su prije
svega arhivi, dokumentaioni entri, koji se bave analitikom obradom dokumenata odre#enoga
podruja radi izrade sekundarnih ili terijarnih publikaija. 6a bi se strunjaima omogu'ilo pra'enje
dostignu'a nauke u drugim sredinama, u ovim dokumentaionim entrima organizira se i prevodilaka
7
djelatnost. )aj dokumentaioni materijal se obavezno i uva, me#utim tu je primarni kriterij trenutna
vanost toga dokumenta.
RE5ERAL-I .E-TRI su in%ormaione ustanove koje upu'uju istraivae, naunike i druge
zainteresirane korisnike na odre#ene ustanove, gdje 'e dobiti potrebnu in%ormaiju, ili pak na
pojedine, strunjake za odre#ena podruja i pitanja.
,avedene i druge vrste ustanova koje se bave izradom bibliogra%skih i drugih baza podataka bitnih za
struni i nauni rad vani su inioi u proesima naune komunikaije. *ato su one u sredinama koje se
staraju o e%ikasnosti naina komuniiranja povezane sa jediniama = odjelima sistema koje direktno
uestvuju u stvaranju i prijenosu naune in%ormaije.
6E74BIBLIOTE2KA SARA0-JA se odvija putem pozajmie i putem razmjene.
6E74BIBLIOTE2KA 1O8AJ6I.A je zajedniki dogovor izme#u biblioteka, dvije ili vie koja
ima za ilj to kvalitetnije usluivanje korisnika, odnosno samog rada biblioteke. ,a tu %ormu saradnje
biblioteke je navela prije svega permanentna i uve'ana proizvodnja knjinog materijala i biblioteke
nisu bile u stanju da prate taj tempo pa se kao naje%ikasniji izlaz iz te situaije javlja me#usobna
pozajmia. ! ovdje postoje odre#ena pravila, a prva pravila donesena su 1>:7. godine u 8adridu i tada
je zakljueno da je svaka biblioteka koja ima odre#enu gra#u duna ustupiti tu gra#u, pod odre#enim
uslovima, ustanovi koja je nema. ?elika olakia u me#ubibliotekoj saradnji predstavljaju entralni
katalozi. ,"$ $i@ kao matina ustanova te vrste u zemlji donijela je 1>A2. godine uputstvo o
pozajmljivanju knjiga na prostoru ijele $i@. 0rema ovim uputstvima biblioteke su dune da se
registriraju kod naionalne biblioteke i da uzajamno sara#uju. *a biblioteki materijal koji se prema
tim uputstvima izuzima od pozajmie, a to su novine, asopisi, rariteti, unikati i sl. vrijedi pravilo da se
ponude %otokopije ili mikro%ilmovi.
;ko se radi o pozajmii izvana, onda to regulira iskljuivo naionalna biblioteka. $iblioteka koja
pozajmljuje materijal preuzima odgovornost za njegovo kori'enje i blagovremeno vra'anje. $iblioteka
moe da pozajmi za itaoa druge biblioteke odjednom najvie 7 bibliotekih jedinia, rok je utvr#en
Bmjese dana3, me#utim izuzetak mogu da budu neki opravdani razlozi kad je u pitanju i koliina
materijala i vrijeme Bperiod vra'anja3.
6E74BIBLIOTE2KA RA86JE-A
&na u pravilu obuhvata razmjenu duplikata, ali i materijala koji se speijalno kupi radi te namjene. "
praksi je uobiajeno da se viak knjiga u jednoj bibliotei ili onog materijala koji se trai vie
razmjenjuje sa nekom drugom bibliotekom. ,a taj nain dobivaju se publikaije do kojih je tee do'i
kupovinom, kao to su malotirani primjeri ili neka rijetka izdanja koja se ne prodaju. ; ako je u
pitanju me#udravna razmjena onda se sainjava ugovor ili sporazum izme#u dvije zemlje kojim se
obavezuju da 'e razmjenjivati tampana izdanja. &vaj vid djelatnosti je jedan od puteva kojim duhovna
dobra mani%estiraju svoje internaionalno jedinstvo. .azmjena je jedna transakija=radnja koja stoji
izme#u prodaje i poklona.
A
0ostoje tri proesa koji obuhvataju sam in razmjene2
1. selekija partnera
2. selekija materijala
:. stanje materijala/ gra#e.
" ovom proesu dva partnera daju i uzimaju sve dotle dok imaju zajednike interese. 0rojenjivanje
razmjenjenog materijala ne zasniva se na obimu ili komerijalnoj vrijednosti pojedinog sveska, nego na
prinipu jednake vrijednosti. ?e'e biblioteke organiziraju posebna odjeljenja za razmjenu u sklopu
odjela za prijem bibliotekog materijala. planiranje razmjene mora biti u skladu sa nabavnom politikom
odre#ene biblioteke. ?elike biblioteke praktiiraju neposredno pregledanje %onda, to se kae !rin&i!
ot"oreni) "rata, a manje nude svoje knjige putem spiskova.
K-JI9-I 5O-0
+va gra#a koju posjeduje jedna biblioteka naziva se knjini %ond. &n je promjenjiv, s obzirom na
veliinu gra#e jer se neprestano pove'ava, ali i na vrstu gra#e s obzirom na pojavu medija. (ako
biblioteke sakupljaju raznovrsnu gra#u, knjini %ond je raspore#en prema odre#enim jelinama. )a
raznovrsnost uslovljava unutranju podjelu %onda, a tu je i vana i veliina same biblioteke. " manjim
bibliotekama %ond se obino dijeli u dvije osnovne grupe2
/ zbirka knjiga
/ zbirka !erio%ike i one su odijeljene u dva %onda, a velike i ve'e biblioteke obino ovaj %ond
dijele na o!,u i niz !o$ebni) zbirki.
0odjela se provodi prema vrsti gra#e i prema sadrajima koji su zastupljeni. 0rema vrsti gra#e obino
se stvaraju zbirka rukopisa, starih tampanih knjiga s odre#enom graninom godinom, zbirka periodike,
zbirka gra%ike, zbirka kartogra%skih publikaija, muzikalije, %otogra%ije i tzv. sitni materijal.
0rema posebnom sadraju mogu se %ormirati i posebne zbirke kao to su zaviajne, spomen/zbirke i sl.
u bibliotekama sa dugom tradiijom stari %ond se odvaja od teku'eg. $iblioteke visokokolskih
ustanova u posebne zbirke svrstavaju diplomske i magistarske radove, kao i doktorske disertaije. "
posebne zbirke spadaju i re%erentni materijal/ literatura, a duplikati se uvijek izdvajaju u posebnu
grupu.
*birke u bibliotekama dijele se na statine 1 niti se dopunjavaju niti se mijenjaju, i na one koje su
stalno promjenjive.
+tatine zbirke su stari %ond Brukopisna, raritet3, poklon zbirke koje se obra#uju i vode kao posebne
zbirke ali su one statine, ili gra#a nekog drugog vlasnika koja je samo pohranjena u nekoj bibliotei.
(ad se aktivne biblioteke ure#uju BzbirkeC3 ure#uju onda one razvrstavaju gra#u u posebne zbirke i
zbirke koje nastaju prema vrsti odre#ene gra#e vrlo je jednostavno %ormirati.
&dvajanje tzv. sitne gra#e sloeniji je posao i on se u manjim bibliotekama tretira kao %ond manje
vrijednosti, ali u naionalnim i bibliotekama koje uvaju zaviajne zbirke ova gra#a ima nesumnjivu
kulturoloku vrijednost, pa joj se pridaje poseban znaaj.
8AVI2AJ-E 8BIRKE su zbirke koje se izgra#uju prema posebnim kriterijima, obuhva'aju povjest i
savremenost odre#enoga mjesta ili podruja. )ako se tu sakupljaju publikaije objavljene u zaviaju,
publikaije autora iz toga kraja koje su objavljene u drugim mjestima, sve to je objavljeno o zaviaju,
njegovom stanovnitvu ili pojedinima spada u ovu zbirku.
D
(njini %ond se u svim svojim dijelovima stalno mijenja, popunjava, a boga'enje %onda postie se
osmiljenom nabavnom politikom, aurnom obradom, adekvatnom zatitom materijala, te stalnim
prouavanjem i vrednovanjem %onda.
2>.11.2004.
8ATVORE-I 5O-0
+vaka biblioteka ima zatvoreni %ond koji zahtijeva poseban tretman u koritenju i smjetaju gra#e.
,jega obino imaju velike i znaajne biblioteke, prije svega naionalna. &n je u bibliotei izdvojen na
posebno mjesto i mogu ga koristiti samo oni koji dobiju odobrenje da im ta gra#a treba za nauno/
istraivaki rad. &dobrenje moe dati ili bibliotekar biblioteke ili organi vlasti. & sadraju tih zbirki
nema podataka u katalozima i drguim bazama podataka koje su dostupne svim korisniima. *animljivo
je da je taj %ond dostupan samo odre#enom broju bibliotekih radnika ustanove u kojoj se uva. )u se
obino stavljaju publikaije koje su ograniene upotrebe iz politikih, vjerskih, etikih, ali i poslovnih
razloga.
8BIRKA 041LIKATA ini posebnu zbirku u bibliotekama i ona nije namjenjena direktnom
kori'enju. )o je zapravo rezervni %ond jedne biblioteke. " svakom knjinom %ondu je broj svezaka
ve'i od bibliogra%skih jedinia zato to su mnoge publikaije zastupljene u vie od jednog primjerka.
$iblioteke nabavljaju duplikate iz vie razloga, ali prije svega taj %ond slui za razmjenu, kao poklon
bibliotekama u osnivanju ili onima koje su pretrpjele bilo kakve tete. ! ovaj %ond je posebno smjeten i
iz njega se nadopunjuju ote'eni ili otu#eni primjeri iz aktivnog %onda.
Knji:na graa obu)"ata; knjige' bro+ure' #a$o!i$e' no"ine' ruko!i$e' !i$ma' &rte:e' !lano"e'
karte' te A-V grau' kom!juter$ke !roiz"o%e i o$tale !roiz"o%e umno:ene me)ani#kim ili
elektron$kim !o$tu!&ima. 0ored i sve ve'e zastupljenosti nekonvenionalne gra#e u bibliotekama
ipak je najvie zastupljena u njima publikaija Bknjige3. )o je tampani ili drugom tehnikom umnoeni
duhovni proivod u jednom ili vie svezaka.
;ko se sastoji od samo jednoga sveska ta publikaija se naziva knjiga.
*a knjige s manjim brojem strania koristi se izraz broura, i ne postoji u svijetu standard koliki je broj
strania broura i ide od 70/100 strania.
(njiga je osnovni biblioteki materijal, a samo u posebnim bibliotekama periodika i drugi materijal
zauzimaju 70 i vie E materijala. (njigom smatramo svaki pisani, %iksirani jeziki dokument ve'eg
obima zabiljeen na lako prenosivom materijalu. (njiga se u istoriji javlja onda kada duhovna
djelatnost prelazi okvire usmene predaje i trai sigurnije i trajnije sredstvo da se osigura za vrijeme koje
dolazi. 0reduslov za pojavu knjige je pojava pisma, materijala i sredstava za pisanje.
6e%iniija knjige prema ",4+5&/vim preporukama je da je to publikaija, posebna bibliogra%ska
jedinia koja se sastoji od listova priivenih ili na drugi nain povezanih, sa ili bez koria.
0redoblii dananje knjige su dipisi Bploie3, svii i kodeksi. ,ajstarije znaenje rijei knjiga je
pismo u irem smislu, tj. napisani list ili komad papira ili bilo kojeg drugog materijala. <esto se pod
knjigom misli na ono to je u njoj napisano, tj. na njen sadraj.
(njiga ima svoje dijelove, elemente i osobine. 6ijelovi su "anj$ki i unutra+nji.
" vanjske dijelove spadaju2 / kori&e' i to !re%nja i za%nja'
/ lea ili )rbat i
/ i"i&e knjige.
8
(orie imaju zatitnu ulogu jer uvaju tekst od svake vrste ote'enja, a prednja koria ima uz to jo i
in%ormativnu ulogu jer upoznaje, predstavlja itaou knjigu.
Fe#a ili hrbat su kima knjige koja uvaju na okupu korie i listove, a da bi kori ei hrbat to due
titili listove obino se izra#uju od vr'eg, izdrljivijeg materijala. 0rema vrsti tog materijala
razlikujemo i vrste poveza i moemo generalno re'i da najje%tinija izdanja imaju hrbat od tanjeg
savitljivog kartona Bdepna knjiga3 i za takvu knjigu kaemo da je nepovezana, neukoriena, odnosno
bro+irana ili knjiga $a mekim !o"ezom.
,eto skuplja je kartonirana knjiga sa le#ima i koriama od tvrdog nesavitljivog kartona.
!nteresantno je da su ;rapi prvi uveli karton kao materijal za uvezivanje knjige, pa su ga donijeli u
Gpaniju, a onda i u 4vropu.
;ko su korie od tvrdog kartona, a le#a presvuena platnom, onda je to !olu!latneni !o"ez. (od
takvoga poveza i uglovi koria mogu biti presvueni platnom.
;ko su pored hrbata i korie sve presvuene platnom, onda se to naziva &ijelo !latno, ili !latneni
!o"ez.Ho je skuplja i trajnija knjiga ako su joj le#a i uglovi koria obloeni koom i to je !oluko:ni
!o"ez, a najizdrljiviji i najskuplji je ko:ni !o"ez kod koga su svi vanjski dijelovi presvueni koom.
0lastika je vrlo otporna ako se njome prave vanjske stranie knjige, odravaju se dugo, i to je je%tin
materijal, i to su njegove prednosti. 8e#utim ima jednu manu, a to je da natpis ne opstaje dugo, kao ni
eventualni ukrasi na njemu.
" posmatranju spoljanjosti knjige utvr#ujemo i njen *ormat, a to se zove visina knjige i irina knjige.
0ostoji vie %ormata i to prema visini, a to su mali, srednji i veliki %ormat.
&tkad postoji knjiga postoje i ovi %ormati,a otud i nazivi2 dvanaestina, osmina, etvrtina i %olio %ormat,
a to se ustanovljava prema prelamanju arka2 koliko puta se on presavije.
.azmjere %ormata nisu uni%iirane u svijetu, pa ak ni u jednoj zemlji ne moraju biti isti standardi u
raznim tipovima biblioteka.
,eki uobiajeni standard je da se %"anae$tina obiljeava <= i to je mali %ormat knjige kod kojeg visina
ne prelazi 17 m. )o su tzv. %:e!ni *ormati, a ona se moe ralaniti na 1A i 24, a svi ti %ormati u
bibliotekom smislu biljee se jednom oznakom a to je 12.
Hedino kod kurioziteta, neobinih i skupojenih izdanja ili kod sasvim malih rjenika zadrao se naziv
lili!utan$ki ili !atulja$ti *ormat. 12 se upotrebljava za popularnu zabavnu literaturu, za rjenike u
kolskoj upotrebi itd.
> ili okta" se biljei sa 8 ili latinskim izrazom I- O.TAVO. )o je naje'i i najpopularniji %ormat a
koristi se za beletristiku, udbenike i neke asopise.
(od 8 razlikujemo veliku, malu i srednju 8. &vdje je knjiga %ormata od 17/20 m, mala je od 17 m,
srednja od 18/20 m, i velika od 20/27 m.
2et"rtina ili k"art ? @ )aj %ormat obuhvata knjige s visinom od 27/:7 m, i to su sveanija izdanja,
spomenie, jubilarna izdanja, neka nauna djela itd.
5olio ili *oliant je najve'i %ormat i obiljeava se * ili brojem = i to su publikaije sa visinom od preko
:7 m. " tom %ormatu objavljuju se novine, mada sve vie novina ide u kvart, neki asopisi,
eniklopedije, albumi, nauna i rijetka djela, za sve ove %ormate vai da pored tradiionalnog
obiljeavanja %ormata visinom, danas je uobiajeno da se navodi i irina i tako obiljeeni %ormati
nemaju posebno ime i prilikom odre#ivanja %ormata mjeri se visina korie, a ne listova.
0ored ovih uobiajenih, knjiga moe imati neobian %ormat, ako je visina manja od irine, to su
albumi' $liko"ni&e i slino, interesantno je da se i ovdje %ormat odre#uje po visini.
*atim postoje knjige neobinog %ormata, u obliku kruga, elipse, sra, u obliku neke %igure, ali to su
speijalna izdanja koja se objavljuju u veoma malom tirau.
>
1AAI-A.IJA je teku'i niz brojeva koji u nekoj publikaiji ili rukopisu oznaavaju redoslijed
strania. 0rva paginaija javlja se 14D7. godine, sa tampanom knjigom, a u praksu potpuno ulazi tek u
drugoj polovini -?! stolje'a. " starim knjigama koje nemaju paginaiju obim knjige odre#ivao se
signaturom arka. )o su oznake koje se nalaze na dnu teksta prednje stranie jednoga arka. +tranie
knjiga obiljeavaju se na vie naina i to arapskim i rimskim brojevima i slovima latinie i 'irilie. ;ko
u nekoj knjizi ima vie vrsta tekstova, oni mogu biti i obino su razliito paginirani, i u tom sluaju
razlikujemo glavnu i sporednu paginaiju.
6ijelovi stranie u knjizi su margina i to gornja' bo#na' %onja' bo#na' unutra+nja margina.
(ad otvorimo knjigu nailazimo na unutranje dijelove i to najprije
/ kori#ne li$to"e'
- na$lo"ni li$t'
- o$tali na$lo"i'
- tek$t knjige- razni tek$to"i knjige.
(orini listovi privr'uju korini list. &n ini pole#inu korie, i on jednim svojim dijelom spaja
korie s knjigom. (orini list se naziva i *orza& i on je organski u tijesnoj vezi sa izradom poveza.
8oe biti dekorativan Boslikan3. <esto je taj %orza ilustriran motivima iz sadraja knjige. 0ostoje
ornamentalni Bsa ukrasnim rteima3, raznobojni Bkada je bezpredmetan, nevezan sadrajem3.
/agranirani kad je izgra#en od hrapavog papira. *a mnoga nauna izdanja %orza je obino od
jednobojnog papira.
0razni listovi izme#u %orzaa i naslovnog lista su dijelovi tamparskog tabaka i obino sa vrlo malo
teksta, donose tek neke podatke o knjizi, eventualno %otogra%iju autora, posvetu i slino.
,aslovni list je za bibliotekara najvaniji izvor podataka o knjizi, i pole#ina ovoga lista daje tako#er
vane podateke. 6ijelovi naslovnog lista su2
/ na$lo"na $trani&a i !oleina na$lo"ne $trani&e.
,a naslovnoj stranii nalaze se glavni podai o identi%ikaiji, a to su2 ime autora, naziv djela, naslov
sveska, izdanje, izdava.
,a pole#ini naslovnog lista obino se nalaze podai o prijevodu djela, naslov originala, prevodila i
drugi elemenat.
;ko imamo izdanje u kolekiji, onda se podai o tome nalaze na prednaslovnom listu, na prednjoj
korii ili na omotu.
(od zbirki i zbirnih djela esto se opti naslov nalazi ispred naslovne stranie, na tzv. $ku!noj
na$lo"noj $trani&i. ;ko se ovdje nalaze podai o izdavau i tampanju, onda se to naziva im!re$um.
0ored naslovnog lista u nekim publikaijama imamo i unutranje naslovne listove na kojima se nalazi
samo naslov bez drugih podataka, i to je obiaj kod zajedno tampanih djela. ,ekad se ti podai nalaze
na posljednjoj tamparskoj biljei, a to se zove kolo*on.
(njigu ine unutranji listovi sa tekstom. &ni su dijelovi tamparskih tabaka, a jedan tabak sadri 8
listova ili 1A strania. " pravilu poetak svakog novog tabaka obiljeava se na donjoj margini mada se
svi tampari ne pridravaju toga.
! strania ima svoje dijelove2 tekst i spaiju.
S!a&ija je sav prazan prostor oko teksta i izme#u redova. &tud naziv spaioniran, to su slova tampana
sa me#usobnim razmakom. 6odai i prilozi u knjizi su tekstualni dijelovi knjige izvan glavnog teksta
koji blie objanjavaju glavni tekst, samo izdanje, donose in%ormaiju o pisu, o linostima i
zbivanjima u djelu, tumaenje pojmova, izraza i imena iz glavnoga teksta i ti dijelovi obino imaju
svoju paginaiju.
10
0ojam paginaije dolazi od pagina/ strania.
6odai knjizi mogu biti2 predgovor, uvod, prolog, predigra, moto, posveta, pogovor, epilog, komentar,
indeks, sadraj, registar, napomena, dopuna i sl.
1RE0AOVOR je tekst koji u publikaiji prethodi tekstu djela. )u se iznosi nastanak, nain nastanka i
svrha djela, autor predgovora i autor samog djela o kome on govori moe biti a i ne mora jedna osoba.
A.12.2004
4VO0
)o je tekst koji stoji prije glavnog teksta i u njemu se govori o predmetu djela, o nainu na koji se
obra#uje ta tema i autor uvoda je naje'e i autor djela jer on najbolje zna to objasniti.
1ROLOA je vrsta predgovora, naziv potie od antike drame u kojoj je taj tekst davao upute za
razumijevanje djela.
1RE0IARA je tekst koji u knjizi stoji neposredno nakon naslovnog lista i tu autor, a moe biti i neko
drugi iznosi namjere, elje i iljeve koji treba da se postignu djelom.
1OSVETA je obino vrlo kratak tekst koji se nalazi ispred predgovora i obino govori o tome da autor
to djelo poklanja nekoj osobi.
E1ILOA moe da znai zavrno poglavlje nekog ve'eg knjievnog djela i tu se daje rasplet dramske
situaije.
I-0EKS to je popis sadraja knjige u vidu registra, abeedno sre#enih imena i predmeta. .egistar je
pomo'ni bibliogra%sko/priruni aparat za djelo. (arakteristian je za nauna djela, a u mnogome
pomae da se do#e do nekih relevantnih podataka.
0O0A.I 4 K-JI8I upotpunjuju izdanje i pove'avaju mu znaaj i vrijednsot, posebno kod kritikih
Bnaunih3 izdanja. 8e#utim, masovna izdanja ne moraju imati te elemente. !ma dijelova knjige koji
ine neophodnu dopunu knjizi u vidu %otogra%ija, karata, planova, skia, tabela, shema, statistika, rtea
gra%ikona i %aksimila i niz drugih dopuna.
)o su prilozi u knjizi. &ni su organski vezani sa tekstom tako da bi tekst bez njih bio neitljiv, odnosno
nepotpun i oni se ne mogu izostaviti ni u masovnim izdanjima, pr. "dbenik geogra%ije. ,aje'e se
nalaze u naunim i strunim djeloma, u udbeniima i dokumentaionom materijalu.
1RILO8I 4 K-JI8I mogu da imaju svoju paginaiju ili su numerisani, tj. obiljeeni su listovi, a ne
stranie. 0rilozi predstavljaju %iziki samostalne dijelove knjige, bez obzira da li su grupirani u dep
knjige Bna kraju knjige3, da li su prikupljeni u omot na korinom listu, ili su pak raspore#eni u glavnom
tekstu. ;ko su obuhva'eni paginaijom onda nisu prilozi nego su ilustraije. &d dodataka i priloga u
knjizi razlikujemo dodatke i priloge knjizi.
1RILO8I K-JI8I su %iziki posebne publikaije naknadno objavljene kao dopuna, kao nastavak
ranije izdatoj knjizi s kojom su u tematskoj vezi, reimo naknadno objavljen komentar zakona, dopuna
eniklopediji, izmjene u imeniima itd.
A4TOR K-JIAE je %izika osoba koja je duhovni vlasnik djela. &d -?! stolje'a ta rije oznaava
onoga koji je proizveo djelo. ;utor je individualni ili kolektivni.
In%i"i%ualni je osoba koja se javlja kao autor djela, a kolekti"ni autor ili kolektivno djelo u uem
smislu je izvor koji obuhvata vrsto organizovane zajednie %izikih osoba, a u irem znaenju
obuhvata jo kongrese, simpozije, savjetovanja. 0arikim naelima pod pojmom kolektivnog autora
podrazumijevaju se ustanove, organizaiona tijela, ili skup osoba poznatih pod zajednikim naslovom
B;kademija ,auka3.
11
!ndividualni autor u knjizi moe biti oznaen svojim pravim imenom i prezimenom, moe biti samo
imenom, samo prezimenom, moe samo jednim slovom imena ili ak titulom. !me autora javlja se i u
obliku dvostrukih imena i prezimena, npr. 8ehmed 8ea +elimovi', Hosip $roz )ito, ene autori
mogu da se jave sa jednim ili dva prezimena2 8arina (atni'/$akari'.
0ravo ime autora moe biti zamjenjeno i pseudonimom, to je u sluaju ako se autor javlja pod drugim
imenom, izmjenjenim i pozajmljenim. )o je ime koje neka osoba koristi jedno vrijeme ili trajno u svom
naunom, knjievnom, umjetnikom radu.
8aksim Iorki 1 ;leksej 0ekov. 8oe da ima oblik anagrama, tj. rijei koja nastaje premjetanjem
slova ili slogova pravoga imena, reimo +tarevi'/ .astei'. 0ored ovih primjera pseudonim se moe
javiti i u obliku skrivenoga imena 1 kri!tonima priavojenog imena 1 misti%ikaija, i%re raznih
znakova, brojeva, iniijala i slino. (riptonim se javlja u obliku rebusa, zagonetke, ispreturanih imena i
slova.
(ao podatak o autoru u knjizi smatramo prevodioa, prire#ivaa, sakupljaa, komentatora, ilustratora.
0rire#iva moe da bude urednik redaktor, on priprema knjigu za tampu prikupljanjem, odabiranjem i
sre#ivanjem tekstova. 0rire#iva moe biti i kolektivno tijelo. 0rire#iva tu#e djelo prire#uje tako to
ga mijenja, skra'uje, ispravlja, prevodi u drugi knjievni oblik 1 dramatizaija romana.
+akuplja i komentator tako#er imaju ulogu autora jer oni prikupljanjem ili tumaenjem materijala
sastavljaju jedno djelo.
-ASLOV-A STRA-I.A
)o je strania u kojoj je otisnut naslov knjige. )o je naje'e prednja strania ili koria. )o je strania
koja je tampana jezikom i pismom publikaije, a sporedna je ona koja tekst glavne naslovne stranie
esto zajedno sa impresumom donosi na drugom pismu ili na drugom jeziku. ;ko su dvije iste
naslovne stranie donesene i na lijevoj i na desnoj strani, obino se kao glavna uzima ona desna, a kada
su jedna za drugom, onda je glavna prva. ;ko je naslov otisnut preko dvije stranie, onda su obje
naslovna strania.
-a$lo" je $ku! !o%ataka koji oba"je+ta"aju o $a%r:aju i karakteru %jela' o *izi#kim o$obama ili
kolekti"nim tijelima koji $u $arai"ali !ri izra%i %jela.
,aslov moe sadravati stvarni naslov, jedinstveni naslov, podnaslov, podatke o saradniima i
autorima, podatak o izdavau, o broju svezaka, ilustratoru i tekstualnim prilozima. 0osebni listovi s
naslovom javljaju se krajem -? stolje'a nekih dvadesetak godina nakon pojave tampe, a kao stalna
praksa ti listovi se javljaju u drugoj polovini -?! stoje'a.
0odai o tamparu prvi put se javljaju 147D. godine, i to u kolo%onu, napomeni koja je ila na kraju
teksta, a svoj savremeni oblik naslovna strania dobila je krajem -?!!! stolje'a.
St"arni na$lo" je najkarakteristiniji elemenat naslova neke publikaije ili neke druge biblioteke
gra#e, to je naslov u pravom smislu rijei i zato se zove stvarni. +tvarni naslov koji se javlja kao
elemenat glavnog naslova naziva se gla"ni $t"arni na$lo", a $!ore%ni $t"arni na$lo" je onaj koji je
elemenat jednog od sporednih naslova, a onaj koji se javlja kao elemenat skupnoga naslova naziva se
$ku!ni $t"arni na$lo".
Ilavni naslov sadri najpotpunije podatke o publikaiji ili drugoj bibliotekoj gra#i.
" novijim publikaijama to je naslov na naslovnoj stranii. (ad je publikaija tampana bez naslovne
stranie ili kada se podai o publikaiji ne nalaze na naslovnoj strani nego u nekom drugom naslovu,
onda se taj drugi naslov uzima kao glavni. ,pr. za geogra%sku kartu kao glavni naslov uzima se kao
onaj koji je tampan u onom okviru kojim je karta ome#ena/ karta Hugoslavije. *a gramo%onsku plou
glavni naslov je na naljepnii, a sporedni je bilo koji drugi koji nije glavni.
12
JE0I-STVE-I -ASLOV je onaj pod kojim se u autorsko/imenskom katalogu okupljaju sva izdanja
jedne odre#ene literarne jeline, svi njeni prijevodi, prerade, dramatizaije.
KORI2-I -ASLOV nalazi se na prednjoj korii i na hrbatu. &n moe biti nepotpun, skra'en,
izmijenjen, jer je on samo in%ormativni, odnosno reklamni naslov.
-A1ORE0-I -ASLOV se nalazi u djelima naunoga sadraja,a sastoji se od glavnog naslova
odtampanog na vie svjetskih jezika npr. u rjeniima. )aj naslov nalazi se i na strunim i naunim
asopisima.
4-4TRA/-JI -ASLOV nalazi se na posebnom listu izme#u naslovnog lista i teksta ili izme#u
omota i teksta.
1RE0-JI -ASLOV nalazi se na stranii ispred glavne naslovne i on je obino vrlo kratak, ali moe
posluiti ako je unitena glavna strana.
6ARAI-AL-I -ASLOV koji se nalazi na marginama unutranjih listova. ,jegovo mjesto zavisi od
sadraja i namjene, reimo naslov djela se nalazi ili na gornjoj ili na donjoj margini neparne stranie,
dok je na margini parne stranie ime pisa ili naslov pasusa.
,a donjoj margini svake 1D stranie trebalo bi da se nalazi naslov djela, ponekad i u kombinaiji s
imenom autora. )e naslove imaju uglavnom skupa izdanja, sabrana i izabrana djela i slino.
-ASLOV ORIAI-ALA3 I8VOR-I -ASLOV
&dnosi se na prevedena djela, to je oblik naslova na izvornom jeziku i obino se nalazi na pole#ini
naslovne stranie, na prednjem korinom, odnosno praznom listu, a ponekad ak i u tamparskoj
biljei.
1O0-ASLOV su elementi podataka koji se javljaju ispod glavnog korinog naslova. ,jime se
obiljeava karakter publikaije, njen nain izlaenja, to je zapravo dodatak stvarnom naslovu koji
sadri poblie znaenje stvarnoga naslova, ili je podatak o knjievnom obliku. " starijim izdanjima
podnaslov se katkada navodio izrazom to je$t, ili i to se stavljalo uz stvarni naslov.
0odnaslov je vezan ovim ili / alternativni naslov. !ma sluajeva kada podnaslov objanjava temu
knjige i slui ako dopuna glavnom naslovu. )o se naziva %o!un$ki na$lo". 0odnaslov je i vrsta
naslova ispod glavnog naslova u asopisnim i novinskim lanima i on poblie objanjava sadrinu
teksta.
4OBI2AJE-I ILI KO-VE-.IO-AL-I -ASLOV je stvarni naslov po kome je neko djelo u
historiji poznato, a to nije njegov stvarni naslov. &n se upotrebljava uglavnom za djela starog i srednjeg
vijeka, a posebno za anonimna klasina djela. 4p o Iilgameu.
SK41-I -ASLOV ini zbir podataka koji su zajedniki svim publikaijama ili drugim jediniama
biblioteke gra#e u odre#enoj izdavakoj jelini. *ato to obiljeava jelinu on je nadre#en posebnim
naslovima koji su dati za pojedine tekstove. )o su odabrana djela, eniklopedije, i sl.izdanja, neke
naune publikaije2 *bornik ;kademije nauka.
1:
1:.12.2004.
I80A-JE
)o je jedan od oblika ili nain u kojem neko djelo izlazi, a mogu se razlikovati po obradi, po nainu
postanka i sl. npr imamo kriti#ko iz%anje' $kra,eno' %o!unjeno' ilu$trirano' i$!ra"ljeno i sl. !zdanje
je i ukupan broj svih primjeraka koji su tampani od istoga sloga i matrie, bez obzira da li se
tampanje obavlja odjednom ili u vie navrata. 0rimjeri koji su tampani u kontinuitetu ine nakla%u'
a primjeri iste naklade na kojima postoje neke sitnije razlike nazivaju se "arijante. ;ko se slog ili
matria uva za ponovno tampanje bilo da se neka izmjena pravi ili bez izmjene to se naziva no"i
oti$&i. " najirem znaenju pojam izdanje je istovjetno sa pojmom publikaija. !zdanje se naziva i
latinskim pojmom koji se u naem jeziku kae e%i&ija. )o je E0I.IO 1RI-.E1S 1 prvo izdanje,
odnosno najstarije izdanje nekoga pisa. ,ovo izdanje priprema se onda kada je ono prethodno prodato
i svako novo izdanje, bez obzira to je to djelo ve' tampano ima redakiju koja ga priprema. ,ovo
izdanje moe biti samo pretampano, odnosno %ototipsko kada je identino onome prijanjem izdanju, a
novo izdanje je ono ako se jedno djelo ponovo objavljuje drugim pismom, a ako je izdanje na oba
naporedna pisma
B latiniom i 'iriliom3 onda su to dva izdanja jer su to dva pisma. 0rema namjeni i prema umjetnikoj
opremi izdanja mogu biti2
/ masovna,
/ bolja izdanja,
/ ograniena,
/ biblio%ilska, a prema vlasnitvu mogu biti2 / dravna,
/ vlastita, pieva,
/ izdavakog preduze'a i
/ kolektivnog autora.
0IVOT I80A-JE je luksuzno, sveano izdanje u malom tirau. )o su ona izdanja koja imaju
ilustraije u bakrorezu ili nekoj drugoj tehnii, ako su slova kaligra%ski stilizirana i pravi koni povez.
; prema tehnikom oblikovanju izdanje je ilu$tro"ano ili *ak$imilirano. 8oe biti autorizirano, to
je izdanje sa nekim izmjenama koje je autor dopustio. )o je esto kod prijevoda, kad autor dok je iv i
ako zna jezik na koji je prevedeno se slae sa tim prijevodom.
8oe biti !o$ebno iz%anje, to je izdanje koje je ubaeno izvan redovnih izdanja.
Anonimno iz%anje je izdanje bez oznake mjesta i godine izdanja, i podatka o tampanju.
8oe biti %atirano ako je izvan knjige dodat podatak koji nije bio poznat o godini, mjestu i sl. izdanja.
Iz%a"a# je kolektivno tijelo koje pokre'e izdavanje publikaije ili druge jedinie biblioteke gra#e i ne
snosi trokove za njenu izradu. !zdava je i jedna vrsta autora, posebno na starijim izdanjima.
6je$to iz%anja je podatak o knjizi koji oznaava lokalitet gdje je tampano. (ad izdava ima vie
svojih sjedita, na knjizi je to naznaeno, pr. +vjetlost +arajevo. )uzla.
Ao%ina iz%anja je podatak o vremenu kad je knjiga objavljena, a kada nema podataka ni o mjestu
izdanja ni o vremenu izdanja naje'e imamo Js.a.KJs.l.K
1o%a&i o +tam!anju nalaze se u jednoj biljei koja se zove impresum, a oni su znaajniji za
bibliogra%ski nego za kataloki opis. " impresum ulazi2 naziv tamparije, mjesto tampanja, godina
tampanja i tira.
Tira: je broj odtampanih primjeraka jednoga izdanja. 0ostoji i tamparska biljeka koja se u ovim
novim izdanjima nalazi na zadnjem korinom listu, a moe biti na kraju glavnoga teksta, a nekad ak i
na prednjem korinom listu. &na donosi pored podataka o tampanju, i obim knjige, ime lektora,
korektora itd.
Kola&ija 1 to su podai o tirau, o broju tampanih tabaka i %ormatu.
14
S"ezak 1 u bibliotekarstvu to predstavlja svaku biblioteku jediniu, odnosno svaku publikaiju u
obliku knjige. !sto tako, taj pojam znai i samostalno izdanje dijela neke knjige, reimo knjigom
nazivamo +eobe. )akav svezak moe a i ne mora imati vlastitu naslovnu straniu i samostalnu
paginaiju. B.at i mir/ isti naslov/2.tom3. 0aginaija moe da ide od 1/:70 u prvom svesku, a u drugom
svesku ide od :71/ dalje.
0rema tome, svaka knjiga, svaki primjerak jedne knjine jedinie u bibliotekom %ondu jeste sveska.
" znaenju sveska kao samostalne sadrajne jeline upotrebljavamo i internaionalizme kao to $u
tom' "olumen i liber.
0rema ",4+5&/vim preporukama tom je materijalna jedinia tampanog ili rukopisnog djela sadrana
u jednim koriama ili ak %asiklu. 8ala eniklopedija ima dva toma, dvije %iziki odvojene jeline.
!sto znaenje ima i termin volumen, on se naje'e upotrebljava kod naunih djela. ,a naem jeziku u
istom znaenju su svezak i sveska, ili knjiga ili dio, npr. "dbenik 4ngleskog jezika ! dio, !! dio
sadrajno su povezane.
,a knjigama se ovi pojmovi oznaavaju sv., knj., lib., v.Bvolumen3.
(njini %ond biblioteke moe sadravati vie primjeraka jednog izdanja, reimo u kolskoj bibliotei.
0jelo je zaokruena jelina, rad. &no moe biti u jednom ili vie svezaka i po tome ono moe biti
jedno, dvo ili vietomno.
Hednotomno obuhvata ijeli sastav djela jednom knjigom ili jednim tomom, a u vietomnom djelu tekst
je razdijeljen %iziki i sadrajno na vie povezanih samostalnih jelina. 0onekad se vietomno djelo iz
razliitih razloga objavljuje kao jednotomno. ?ietomno djelo u tri sveska zove se trilogija, a u etiri
tetralogija. (ineska historija ! tom, 6inastija 8ing 1 !! tom, sve se odnosi na glavni naslov.
0otpuni primjerak sadri sve sveske jednog djela. ;ko je jedan autor, sastavlja ili vlasnik vietomnog
djela onda se to djelo naziva %jelo u "i+e $"ezaka. ;li ako je svaka sveska jednog djela proizvod
drugoga autora ili vie autora, npr. eniklopedije, onda je to zbirno %jelo. (od zbirnoga djela svaki
tom ima posebnu paginaiju i poseban naslov B@istorija $osne -?/-- st.3.
6ok je zbirno djelo jedno vietomno djelo sa zajednikim naslovom B.at i 8ir, +eobe3, kolek&ija i
$erija je niz razliitih, posebnih knjiga povezanih op'im naslovom, ali taj naslov ne povezuje sveske u
jedinstveno djelo.
(olekija moe obuhvatiti mnogo svezaka i svaka od njih predstavlja samostalno djelo i moe se
objaviti samostalno. ;li, sve sveske u jednoj kolekiji imaju isti izgled i istu gra%iku opremu. ,pr. isti
povez, %ormat, amblem itd., istim slovima ispisan naslov i upravo taj naslov ima zadatak da povee
sveske kolekije u jelinu. npr. $onjaka knjievnost u sto knjiga.
&vaj naslov daje karakteristiku odabranih djela u kolekiji. ;ko me#utim knjige nisu me#usobno
tematski povezane, odnosno nisu iz iste oblasti znanja ali imaju istu gra%iku opremu, onda je to
*ormalna kolek&ija.
;ko su knjige u kolekiji srodnog sadraja iste namjene onda je to !ra"a kolek&ija Bkolska
biblioteka3
(njige u kolekiji mogu a ne moraju biti numerirane. $roj koji obiljeava knjigu u kolekiji po redu
objavljivanja naziva se kolek&ij$ki broj. &ne kolekije koje su nekad izlazile pa su ugaene zovu se
uga+ene kolek&ije.BHugoslovenski klasii3, a one koje su aktuelne zovu se teku,e ili :i"e kolek&ije.
Serija je skupina svezaka periodine publikaije, ili je to niz publikaija koje su osim zajednikim
stvarnim skupnim naslovom oznaene jo i nekim posebnim znakom koji ih razlikuje od ostalih
17
svezaka. )o obiljeje moe da bude neki naslov koji je podre#en zajednikom skupnom naslovu, ili
oznaka tematike koja se obra#uje. 8oe biti neki broj, ak neko slovo.
*a razliku od kolekije, serija sadri manji broj svezaka koji se objavljuju u znatno kra'em vremenu. "
ovom sluaju knjige ne moraju biti srodne tematike, ali ih vezuje ista gra%ika oprema.
6oma'i naziv za seriju je kolo. +erija moe izlaziti u okviru neke kolekije i u tom sluaju oznaava
niz izdanja ogranienih vremenskim rokom objavljivanja. npr. +rpska knjievna zadruga poela je da
se objavljuje 18>2., to je nastarija srpska kolekija i tu moe da se objavljuje u kolima, u serijama, po
8, po D, ili po 7 knjiga i onda one sainjavaju tu kolekiju. (njige u seriji mogu tako#er biti
numerisane.
20.12.2004.
;ko se u jednom djelu tampa vie djela od vie autora to se zove zaje%ni#ko +tam!anje. 0aginaija
moe biti zajednika ili posebna. $itno je da se na naslovnoj korii ali i na naslovnoj strani nalaze
poredani naslovi svih tih dijelova i to je pravilo.
! ovdje se moe dati jedan zajedniki naslov. 6oga#a se da svaki sastav u ovoj zajednikoj knjizi ima
svoj naslovni list. " tom sluaju svaki taj tekst je samostalna biblioteka jedinia.
,eto slino ovome2 u jednoj knjizi mogu biti povezani razliiti tekstovi raznih autora, tampanih u
razliito vrijeme od razliitih izdavaa i to se zove a%ligat. )o isto vrijedi i za rukopisnu knjigu i
mnogo su e'i ti adligati iz esto pragmatinih razloga.
Sku!ne knjige; jedan autor objavljuje vie razliitih naslova pod jednim nazivom 1 da se zatite
tekstovi. ;ko su zajedno povezana djela srodne sadrine, a manjeg obima to se zove kon"olut. )o su
npr. lei zajedno uvezani, gra%ikoni, parole, itd. i oni se uvaju u jednoj bibliotei ili u tim privremenim
koriama ili se uvaju u kutijama. (ao konvoluti u bibliotei se uvaju i separati ali i posebni otisi sa
istom signaturom.
1riru#ni&i to je neto to vam pomae, to su publikaije tipa bibliogra%ije, a one mogu da budu op'e,
naionalne, speijalne ili re%erentne, tu su eniklopedije, op'e i speijalne, eniklopedije tipa rjenika2
jeziki, strunih termina, biogra%ski, adresari, tele%onski imenii, sve one knjige u kojima se nalaze op'i
podai koji nekada zatrebaju.
" rjeniku bibliotekarskih termina iz 1>4:. godine prirunii se de%iniraju kao publikaije u kojima je
materija raspore#ena i obra#ena da svaki pojedini lanak prua kompletnu in%ormaiju. 0rirunii
predstavljaju vrlo vane instrumente i izvore in%ormaiono/dokumentaione i biblioteke djelatnosti.
Bibliogra*ija/ to je tip prirunika koji predstavlja popis publikaija ili drugih jedinia biblioteke gra#e
sre#en i sastavljen prema odre#enim pravilima i klasi%iirani za naune i strune iljeve.
Rje#ni&i ili glo$ari su prirunii u kojima se rijei jednoga jezika prevode u drugi jezik ili druge jezike.
&ni mogu biti etimoloki, struni, leksikoni stranih rijei ili izraza i sl. !ma rjenika koji prevode rijei
na vie razliitih jezika istovremeno i to su !oliglot$ki rje#ni&i. " povijesti je nastao prvi rjenik iz
1:. stolje'a, a prvi rjenik u $osni je 1A:1./ 8uhamed @evaji "sku%i je napisao rjenik tursko/
bosanski bosansko/turski 1 8akbuli ;ri%, ijenjeno kod uenih, sastavljen je u stihovima i podijeljen u
poglavlja. 0o starini ovo je etvrti rjenik na slavenskom jugu. 4vlija <elebija ga je prvi spomenuo
misle'i da ga je napisaoLLLLLLLLLLLLLLLL
Lek$ikon je prirunik u kome su protumaena znaenja rijei jednoga jezika, njihovo porijeklo i
upotreba. " njima se daju objanjenja zastarjelih i nepoznatih rijei i to se odnosi na leksikone u
nastajanju, prve generaije leksikona, a danas one obuhvataju sve rijei jednoga jezika sa svim
1A
znaenjima jedne rijei. .adi potpunijeg i svestranijeg tumaenja leksikogra% ili sastavlja rjenika
ponekad objanjene rijei prevodi i na druge jezike, imamo primjer ?ukov srpski rjenik istumaen
njemakim i latinskim rijeima. Feksikonima se nazivaju i rjenii stranih rijei, kao i rjenii
speijalnih izraza jedne struke ili naune grane, to su tzv. terminoloki, a mogu biti tehniki,
mediinski, knjievni i itd.
En&iklo!e%ija je prirunik u kome su pregledno i saeto objanjeni pojmovi, izrazi i imena iz raznih
oblasti znanja, i to su op'e eniklopedije. ;ko je samo jedna oblast onda je to speijalna eniklopedija.
,ajpoznatije antiko djelo ove vrste je 0limijeva -aturali$ Hi$toria iz DD. pne. koja je imala :D
svezaka sa 40.000 pojmova.
,aziv eniklopedija prvi put se javlja u -?! stolje'u, po nazivu djela En&i&lo!e%ia Saint Orbi$
0i$&i!linarum koju je u $azelu 177>. objavio 0avao +kali' iz *agreba, pa se on smatra prvim
eniklopedistom u modernom znaenju toga pojma.
0ostoje op'e,
univerzalne i sistematske,
speijalne eniklopedije.
O!,e ili uni"erzalne tumae pojmove iz svih oblasti znanja, bilo kod jednoga naroda i to su
naionalne, ili kod raznih naroda i onda su to internaionalne.
+vaki kulturni narod ima svoju naionalnu op'u eniklopediju, $osna je nema, pojmovi iz $osne
obuhva'eni su u 4niklopediji Hugoslavije i 4niklopediji leksikogra%skog zavoda iz *agreba, a u ;,"
se radi na izradi $osanske eniklopedije.
S!e&ijalne ili $i$temat$ke en&iklo!e%ije tumae pojmove i nazive iz jedne oblasti znanja ili jedne
struke, i zato se u njima eniklopedijske jedinie mogu tumaiti i opirnije nego u op'im.
!z sistematskih treba izdvojiti posebne ili tematske, !re%metne en&iklo!e%ije ije jedinie obra#uju
samo termine, strune izraze jedne vrste djelatnosti ili samo jedne teme. &ne su rijetke, pr.
4niklopedija mirisa.
!z sistematskih se mogu izdvojiti eniklopedije koje objanjavaju pojmove iz ivota jedne kategorije
italaa, npr. djeije, kolske, eniklopedije za mlade i sl.
En&iklo!e%ij$ki rje#nik je prirunik u kome su rijei, pojmovi, izrazi i imena objanjeni
eniklopedijski, po porijeklu i znaenju, rjeniki dopunjeni prijevodima rijei na strane jezike. ,a
prostoru eM Hugoslavije objavljena su dva eniklopedijska rjenika i to2 u punom i skra'enom izdanju i
to je 4niklopedijsko ,jemako s/h rjenik iz 1>:A. i 4niklopedijski 4nglesko s/h rjenik u dva toma
iz 1>A: godine.
1erio%i#ne !ublika&ije pod tim pojmom podrazumijevamo objavljenu gra#u koja izlazi u odre#enim
vremenskim razdobljima i ije vrijeme izlaenja nije ogranieno. &ne sadre vie priloga, saradnika u
redakiji jednog ili vie urednika. 0rema nainu izlaenja i prema vremenskim razmaima izlaenja
dijele se na2
/ periodine spise,
/ asopise i
/ novine.
1D
1r"i bo$an$ki #a$o!i$ je Bo$an$ki 1rijatelj I"ana 5ranje Juki,a <>BC.
1r"e bo$an$ke no"ine $u Bo$an$ki "je$nik <>DD.' Bo$na' Saraje"$ki ."jetnik' -eret"a
Kalen%ar ? Salname <>DD. %o kraja o$man$ke u!ra"e E <F go%ina A4 u!ra"e.
4 naj+irem zna#enju rije#i !erio%i#ne !ublika&ije $u u "i+e $"ezaka koje $e o$ni"aju $ namjerom
%a izlaze u neograni#enom broju i neograni#enom "remenu. &ne izlaze u vie ili manje redovnim
vremenskim razmaima i u pravilu su djelo vie autora. 0ovezanost vie svezaka ili brojeva obino se
ogleda ne samo u naslovu i teku'oj paginaiji, nego i u sadraju i vanjskom obliku.
2a$o!i$i su periodine publikaije koje imaju svoj naslov, izlaze u odre#enim vremenskim razmaima
pod urednitvom jednoga ili vie lia.
0rvi evropski asopis javio se 1A77. godine u 0arizu i on izlazi i danas, a prvi knjievni asopis pojavio
se tako#er u toj istoj godini. <asopis se od novine razlikuje prije svega po tome to materija koja se
obra#uje u njemu nije nuno vezana hronoloki za neki doga#aj, ve' prikuplja i objavljuje gra#u od
trajnije vrijednosti. &ni mogu biti sedmini, petnaestodnevni, mjeseni, dvo, tromjeseni, polugodinji
i godinji.
0o vanjskom obliku vie lie na brouru odnosno na knjigu, a !o namjeni mogu biti nau#ni' $tru#ni'
knji:e"ni' zaba"ni' !oliti#ki it%.
<asopisi zabavnog karaktera koji donose redovno ilustraije nazivaju se magazini ili re"ije. 0osebnu
vrstu asopisa ine bilteni koji donose in%ormaije za ui krug korisnika i tako#er se u odre#enim
vremenskim intervalima javljaju.
! asopisi bi se mogli kao i eniklopedije klasi%iirati na op'e, sistematske i speijalne. <asopis kao
periodina publikaija nema naslovnog lista nego se svi relevantni podai nalaze u zaglavlju prve
unutranje stranie ili u tamparskoj biljei. 0ored podataka o goditu, nainu izlaenja, izdavau i
glavnom uredniku, mjestu i godini izdanja, tu se jo nalaze podai o ijeni pojedinog primjerka i visini
i nainu pretplate.
" podnaslovu u asopisu oznaen je tempo izlaenja 1 mjeseni, sadraj, odnosno karakter2 djeiji,
nauni i sl. " bibliotekoj obradi za asopis je vrlo vano da se navede godite jer oznaava period od
poetka izlaenja a ne od poetka kalendarske godine. Nivot broj 8 godite -.
&tud se deava da u jednom goditu nalazimo dvije kalendarske godine. &sim godine po redu izlaenja
termin godite obiljeava i skup odnosno zbirku svih brojeva jednog lista izalih u toku jedne godine
izlaenja. (ad kaemo drugo godite onda to oznaava 2 godinu izlaenja, ali se tu podrazumijevaju i
svi brojevi koji su izali u toj godini.
2D.12.2004.
-OVI-E
&ne donose gra#u iz aktualnih, dnevnih doga#anja i prete'a dananjih novina su A.TA 0I 4R-A
1O14-I RO6A-I iz vremena Hulija 5ezara, kada su se na stubovima u .imu oglaavale vijesti iz
drutvenog, politikog, ekonomskog i kulturnog ivota. 0rve novine u dananjem znaenju rijei su
&M%ord Iazette i te novine izlaze i danas. Bgazette 1 talijani prije nego to su se pojavile novine,
poetkom tampe izdavale su tamparije za potrebe trgovaa listi'e na kojima je pisao red vonje
broda, gdje se ta moe kupiti, taj listi' je prodavan za novi' 1 gazette/ to je pranovina3
*a razliku od asopisa i novina, i spisi imaju isto tako %unkiju koju imaju in%ormativna sredstva uop'e.
,eki od periodinih publikaija, kao to su zbornii, almanasi, stenogra%ske biljeke, imenii, adresari,
plenumi, kongresi, to su sve povremene publikaije koje se javljaju po potrebi i u nepravilnim
vremenskim periodima.
18
8borni&i su publikaije knjievnih ili naunih radova jednoga kolektiva jer sadre vie samostalnih
priloga razliitih autora. 0rilozi mogu biti povezani zajednikim naslovom ali i ne moraju.
S!omeni&a je zbornik posve'en jednoj osobi, kolektivnom tijelu, ili doga#aju. B+pomenia bitke na
+utjesi3. +pomeniom se naziva i neka vrsta ordena B+pomenia prvoboru/ medalja koja je vezana za
historijski doga#aj3.
1rema !re!orukama 4-ES.O-a bibliote#ki *on% !re%$ta"lja zbir %okumenata koji $e $ta"ljaju
na ra$!olaganje #itao&ima.
Iodinji priliv je zbir dokumenata koji se ukljuuje u %ond biblioteke gra#e u toku jedne godine putem
kupovine, poklona, razmjene ili na neki drugi nain.
" biblioteki %ond ulaze knjige, asopisi, periodika, ;/? materijal i produkti novih tehnolokih
proesa. +astav bibliotekog %onda svake biblioteke zavisi od zadatka biblioteke, odnosno od njenog
pro%ila, a od bibliotekog %onda zavisi karakter rada sa korisniima.
" velikim matinim bibliotekama %ond se sastoji iz OS-OV-OA 5O-0A u koji ulazi grupa koja ima
samo prvi primjerak i od 5O-0A 041LIKATA.
9ond duplikata obuhvata arhivski primjerak koji se ne daje na kori'enje ve' slui kao rezervni
primjerak, kao %ond za razmjenu i za pokretnu biblioteku.
0osebni %ondovi su LEAATI Bzadubine ili pokloni3 koji ne pripadaju ni osnovnom, niti %ondu
duplikata, nego se uvaju odvojeno.
" posebni %ond ulazi i sitni materijal koji se zove jo i malovrijedan zato to su tu publikaije
e*emernog zna#aja Btrenutnoga znaaja2 programi, skripte, adresari, vodii kroz ustanove, a%ie3/ to
sve biblioteke vode kao malo vrijedan materijal.
Hedino naionalna biblioteka to uva kao dokumentaionu gra#u.
+av se materijal u bibliotei u pravilu grupno obra#uje jer je to raionalnije i je%tinije.
!z ovoga materijala koji je vremenski ogranienog znaenja i predstavlja interes za manji broj italaa
izdvaja se ono to ima karakter dokumenta.
1lakat je publikaija koja se sastoji od jednog jedinoga lista, a sadraj mu je samo na jednoj strani.
0lakat moe biti propagandnog ili reklamnog karaktera namjenjen istianju na javnom mjestu Boglas,
objava itd3. <esto je plakat komerijalnog karaktera i rijetko ima umjetniku vrijednost.
Letak je publikaija po obliku slina plakatu, ali je manjeg %ormata i rijetko je vezana za datum. +
druge strane letak nije namjenjen istianju na javnom mjestu nego se on distribuira na razne naine 1
tutkanje u ruku, baa se iz aviona. 0o svom obliku i znaaju letak je u upotrebi od najranijih vremena, a
kao tampana publikaija u kontinuitetu traje od -?! stolje'a.
S1E.IJAL-I 5O-0
&n obuhvata biblioteke jedinie koje nemaju oblik knjige i koje podlijeu speijalnoj bibliotekoj
obradi. )o su2 rariteti, rukopisi, gra%ike, negativi, %ototeka, %ilmoteka itd.
Knji:ne rijetko$ti su rariteti/ to su dragojenosti iz manje poznate s%ere, u malom broju sauvane
publikaije i rukopisi sa visokom biblio%ilskom i antikvarnom vrijedno'u. Bstari rukopisi/ povelje
bosanskih kraljeva i velikaa3
Sku!o&jena i rijetka iz%anja 1 to su zabranjena izdanja.
6arginalije su rukom ra#ene ilustraije. *uko 6umhur je u svojim putopisima radio svoje ilustraije.
EG Libri$ je naljepnia koja oznaava pripadnost knjige nekom vlasniku/ pojava vlasnitva.
Ruko!i$ 1 u bibliotekom smislu je spis pisan rukom ili pisa'om mainom. ,ajvie sauvanih rukopisa
je na pergamentu, vrlo malo na papirusu, a tek od -!? stolje'a, bar u zapadnoj kulturnoj s%eri, papir je
dominantan materijal, pa su i rukopisi na papiru.
1>
" irem smislu rukopis je zapis pisan rukom, a u uem smislu to je spis, odnosno knjiga pisana ili
prepisana manualno.
Atla$i
;tlas je skup geogra%skih, astronomskih, astrolokih ili drugih karata uvezanih u svezak ili skup tabela
i slika u tom kompletu.
;tlas moe biti samostalna publikaija ili dio publikaije u vie svezaka. ,aziv je dobio po mitskoj
linosti ;tlasu/ titanu i ilustraija ;tlas/titana javlja se prvi put u 1A. stolje'u na naslovnoj strani. 0rvi
ga je upotrijebio londonski kartogra% krajem 1A. stolje'a. ;tlasi se dijele prema sadraju i prema
namjeni na2 kolske/ to su zbirke karata prilago#ene nastavnim programima, geogra%ske, naionalne,
istorijske, politike, geoloke itd.
Karte ili ma!e predstavljaju umanjene i uoptene rtee *emljine povrine napravljene na listovima
papira i ti smanjeni prikazi *emljine povrine dobivaju se matematikom operaijom 1 omjer. 0rema
sadraju karte mogu biti2
/ geogra%ske i na njima su prikazani manji ili ve'i dijelovi *emljine povrine,
/ geoloke koje prikazuju geoloke %ormaije na *emljinoj povrini ili ispod nje,
/ pomorske karte,
/ hidroloke,
/ etnogra%ske i druge.
0itanje je namjene i sadraja.
Alobu$ je geogra%ska slika *emljine kugle. 0rvi globus u historiji sainio je grki geogra% .RATES iz
0ergama u !! p.n.e., a najstariji sauvani globus napravljen je u ,jemakoj na samom kraju -?
stolje'a.
Ara*ikon to su tampana izdanja kod kojih osnovni sadraj ine ilustraije, a tekst ako ga uop'e ima,
tek je u %unkiji pojanjenja slike ili rtea. Ira%ikon moe da ima oblik knjige Bto su albumi3, ili se
izdaju pojedinani plakati kao reprodukije bilo umjetnikoga djela, pa su to portreti, i potanske karte.
6uzikalije su speijalna vrsta bibliotekog materijala koje se svrstavaju u ;/? gra#u, imaju
konvenionalan naslov, oznaku za instrument za koji su pisane Bviolina, elo, klavir3, tonalitet itd. )o
je skupni naslov za tampane ili pisane notne sveske.
Au%io-Vizuelna graa(A-VH je zajedniki naziv za uila, odnosno biblioteku gra#u koja djeluje na
sluh i vid korisnika. )o su gramo%onske ploe, magneto%onske vrpe, dijapozitivi, %ilmovi,
mikro%ilmovi.
6ikro*ilm se u bibliotekama poeo upotrebljavati tek izme#u dva svjetska rata, a masovna upotreba
nastaje nakon !! s.rata Bsa razvojem %ilma3
0i$koteke u naionalnim bibliotekama imaju zadatak odre#en naionalnim karakterom same ustanove,
a to je da se sakuplja i uva sva %onogra%ska gra#a koja je bitna za naionalnu kulturu. &vaj materijal se
obino ne posu#uje izvan biblioteke i on vie slui kao gra#a za nauna istraivanja nego za drugu
vrstu koristi.
0ija!oziti"i imaju raznoliku primjenu u bibliotekama. " naunim bibliotekama snima se najvrijedniji
materijal pa se u vidu dijapozitiva alje drugim bibliotekama. 6ijapozitivne proizvode mogu biblioteke
%ormirati za razliite potrebe korisnika, zabavni materijali i sl.
5ilmo"i/ prikazivanje dokumentarnih, naunih i bilo kog anra u bibliotekama je stalna praksa u
bibliotekama u svijetu i na taj nain vrlo se zorno i e%ektno propagira knjiga.
20
)ehnika se masovno upotrebljava tek u posljednje vrijeme i u bibliotekama je posebno bitna iz dva
razloga2
/ jedan je uvanje raritetnog materijala,
/ drugo je uteda prostora u bibliotekama jer su mikro%ilmovi jedinie koje zauzimaju vrlo malo
prostora, i u velikim bibliotekama one mikro%ilmuju.
8ikro%ilm je odigrao vrlo znaajnu ulogu u !! svj. ratu. !nae mikro%ilmovi se mogu itati samo
pomo'u speijalnih aparata. +istem pohranjivanja in%ormaija mikro%ilmom je vrlo znaajan za
biblioteku razmjenu. &bino se u naionalnim bibliotekama prave najznaajnije zbirke mikro%ilmova i
onda se te kopije alju na razna mjesta. ,a mikro%ilmu ima najvie 10 snimaka, a na mikro%ishi moe
da bude i do >0.
21
10.11.2007.
-ABAVKA 6ATERIJALA
0redstavlja sistematski proes putem kupovine, razmjene, poklona, ili na neki drugi nain. (upovina je
jedan od najodgovornijih poslova u bibliotei zbog toga to tu mora biti smiljena nabavna politika.
8ora se voditi rauna o pro%ilu biblioteke, materijalnom stanju i uop'e %ondu koji se moe
razmjenjivati, od prostorija u koje moe da se smjesti, bitno je da se vodi politika utede sredstava da se
ne bi smanjivao %ond. " svijetu u velikim bibliotekama postoji saradnja biblioteka u nabavi i
irkulaiji knjinog materijala. ,jena politika danas promijenjena je u odnosu na donedavno. 6anas se
vodi velika briga o korisniima, o pro%ilu %onda biblioteke.
(njiga ima svoju vrijednost, ne samo nominalnu. &na je prije svega sredstvo prosvje'ivanja, irenja i
propagande znanja. $ez obzira na njenu vrijednost u tom edukativnom smislu, u svaku knjigu uloen je
odre#eni trud i sredstva za njeno tampanje. (njiga po svome sadraju, namjeni i po izradi predstavlja i
kulturnu vrijednost. (ulturna vrijednost knjige obuhvata i njen sadraj, njen drutveni i soijalni
znaaj, njenu potranju na tritu.
&sim toga knjiga ima i bibliogra%sku vrijednost koja zavisi od opreme i sadrine. ,a antikvarnom
tritu vrijednost knjige se obino ne podudara sa njenom nominalnom vrijedno'u. *a razliku od
nominalne, kulturne i knjiarske vrijednosti, na antikvarnom tritu svaki primjerak knjige dobiva
svoju vrijednost nezavisno od poveza, historijata te knjige i sl. &na svoju vrijednost mjeri prije svega
prema izuzetnim osobinama ili prema potranji na privatnom tritu.
(njini %ondovi/ ne smije se nabavka raditi bez plana, nego je to planska radnja. ,abavna politika se
provodi pomo'u kataloga, bibliogra%ija i strunih publikaija, ali i elje korisnika.
" raznim vrstama biblioteka %ormiraju se posebne komisije za nabavku, dok u naionalnim
bibliotekama takve komisije se %ormiraju za pojedine oblasti nauka i rade u grupama. ,a kraju svake
godine biblioteka sastavi popis knjiga koje 'e nabaviti. " pravilu se knjige nabavljaju po narudbi kod
knjiara ili izdavaa i tu lanovi nabavne komisije prate izdavaku djelatnost i biljee ta ih zanima iz
te produkije. (njiga se moe nabavljati i od pojedina. !zabrana literatura provjeri se obavezno kroz
kataloge biblioteka da se vidi da li moda biblioteka ve' posjeduje neki od tih naslova. ;ko se ustanovi
da odre#ena knjiga nije nabavljena, onda se knjiga koja se nabavlja registrira na katalokom listi'u u
dva primjerka. Hedan primjerak ulae se u abeednu kartoteku naruenih publikaija, drugi u karoteku
izdavaa ili knjiara.
(ad se narueni materijal primi onda se uporede narudba i raun i ako se podudaraju onda se na
kataloki listi' unosi broj protokola sa rauna, ijena i datum isporuke. Fisti' se ulae u kartoteku
realiziranih nabavki za knjige, a kontinuirana izdanja registriraju se kroz kartoteku za njihovo
kompletiranje. -o"ine i #a$o!i$i !oru#uju $e je%nom go%i+nje' a knjige $e mogu naba"ljati u "i+e
na"rata.
Krajem go%ine iz"r+i $e !ri!rema za obna"ljanje !re!late na o%reene na$lo"e i izabiru se
eventualno novi naslovi na koje 'e se biblioteka pretplatiti. ! ovaj posao obavlja se komisijski. ,abavka
za doma'a izdanja vri se direktno kod knjiara, izdavaa, tampara, me#utim kad se radi o inostranoj
knjizi onda se to radi preko posrednika.
22
*a svaki porueni naslov novine i asopisa ispisuje se registraiona kartia dnevne evidenije sa
elementarnim podaima2 naslov, podnaslov, godina izdanja, izdava, i tok izlaenja. )okom godine
svaki primljeni primjerak registrira se na kartii, a ako postoje reklamaije na tu nabavku onda se to
zabiljei na pole#ini. ,akon registriranja svakog primljenog broja ta kartia se odlae u magain za
kompletiranje. " ve'im i naionalnim bibliotekama postoji posebno odjeljenje gdje se te kartie ulau
po abeednom redu naslova i teku'em broju. ,a kraju godine, nakon kompletiranja godita pregleda se
svaki primjerak i ako je sve u redu onda se daje na odeljenje za obradu. " manjim bibliotekama ovaj
proes je mnogo jednostavniji.
(omisije nabavljaju knjige jer je to vrlo odgovoran posao i bibliotekar ne moe sam odluivati o tome.
(upovina od privatnih lia obavlja se na isti nain kao i kod izdavaa, a kod nabavke kod privatnika
razlikuje se proes u toliko to se unaprijed utvr#uje ijena.
RA86JE-A
)o je tako#er vaan vid nabavke bibliotekog materijala, ali istovremeno i a%irmaija me#ubiblioteke
saradnje. ,aje'e sura#uju srodne biblioteke. .azmjena se zasniva na ekvivalentu, balansu to znai
list za list, svezak za svezak i taj ekvivalent utvr#uje se sa svakim partnerom ponaosob. !zbor materijala
za razmjenu tako#er se vri komisijski i u skladu s nabavnom politikom. .azmjenjuju se obino vikovi
Bduplikati3 ali se moe desiti da neka biblioteka kupi odre#ene publikaije u ilju razmjene.
-a&ionalne biblioteke u $"akoj zemlji !rimaju o% iz%a"a#a ili +tam!arije tz". oba"ezni !rimjerak
i ne mo:e ni+ta %a $e +tam!a u je%noj zemlji a %a na&ionalna biblioteka ne %obije taj oba"ezni
!rimjerak. 0rve tragove obaveznog primjerka na prostoru eM Hugoslavije nalazimo u prvoj polovini
III $tolje,a ka%a $e u Slo"eniji' Srbiji i Hr"at$koj u$tano"ljuje kontinuirana +tam!ar$ka
%jelatno$t. 4 $i@ obavezni primjerak ustanovljen je od postanka *emaljskog muzeja 1888.
188A./ +opranova tamparija
!nae obavezni primjerak nastao je iz tzv. &enzuriranog !rimjerka iz -? stolje'a nakon rada
Iutenbergove i ostalih tamparija. 0ostojala je neka vrsta enzure i kod rukopisne knjige.
0ored enzuriranog primjerka postoji i !ri"ilegirani !rimjerak koji je za tampara znaio garaniju i
titio ga od pretampavanja. !z toga je proizaao tzv. autor$ki !rimjerak kojim se zati'uje izdavako
pravo. (od nas je taj sistem ure#en zakonom iz 1>4A. 5opOright.
)aj zakon o zabrani pretampavanja ustanovljen je 180>. godine.
1RI6A-JE I OBRA0A BIBLIOTE2KOA 6ATERIJALA
0roes prijema bibliotekog materijala uvijek ima pravne i %izike elemente za identi%ikaiju prispjelog
materijala.
0ravni aspekt te identi%ikaije je usporedba poruenoga i dospjelog,
a %iziki u pogledu broja isporuenih knjiga i njihovog kvaliteta.
0rijemom knjiga ona je promijenila vlasnika, i samo se pri posebnim situaijama moe otu#iti od nje
Bbiblioteke3. !nventari u bibliotei su stvarni dokaz da je odre#ena gra#a stigla u biblioteku i da je
ukljuena u njen %ond.
!nventari su knjige koje se vode posebno za svaku vrstu knjine gra#e. )ako postoje inventari knjiga,
periodike, neknjine gra#e, sitnog materijala i sl., ali se mogu razvrstavati i prema nainu nabavke2
knjige inventara za kupljenu, darovanu, za gra#u nabavljenu razmjenom, te kao obavezni primjerak.
2:
" novije se vrijeme umjesto klasinih inventarnih knjiga uvezuju kompjuterski ispisi inventarisane
gra#e. (njige inventara imaju odjeljke. 0rvi odjeljak je in"entarni broj i on se upisuje prema teku'em
nizu brojeva. )o je -46ER4S .4RE-S. ,eke biblioteke krajem godine zakljuuju teku'i broj i od
sljede'e godine poinju ponovo od broja 1, a neke idu u kontinuitetu.
&sim teku'eg broja u inventarnu knjigu se upisuju datum, prezime i ime autora publikaije, naslov
djela, mjesto izdanja, izdava i godina izdanja, nain nabavke, ijena, signatura i napomena 1 da se
doda neto ako treba.
!nventarni broj se upisuje i na pole#ini naslovne strane publikaije ispod ili iznad peata.
+vaka %izika jedinia je posebna inventarna jedinia, bez obzira na to radi li se o publikaiji u vie
svezaka ili o dva ili vie primjeraka jedne publikaije. 6a bi se izbjegle greke sa inventarnim
brojevima kada se gra#a inventarie u posebne knjige prema vrsti i nainu nabavke, ispred inventarnog
broja stavlja se slovna oznaka koja oznaava vrstu gra#e2 </ asopis, 0/ poklon ili 6/ dar.
(njige inventara moraju biti uvezane a njihove se stranie paginiraju ili oznaavaju %olijaijom. (roz
tu knjigu na hrbatu se provlai jem$t"enik (kona&- bijele' !la"e i &r"ene nitiH i iji se krajevi zalijepe
peatnim voskom i na jedan i na drugi kraj. ,a vosak se utiskuje peat biblioteke i tu se naznauje
koliko knjiga inventara ima strania i upisanih inventarnih brojeva.
8ogu se voditi i skupne knjige inventara u koje se upisuje svaka grupa publikaija koja stie u
biblioteku. !skazuje se ukupan broj svezaka u poilji i ukupna ijena, a svaki otpis oduzima se od
sabranih svezaka, a otpisane publikaije projenjuju se na osnovi odbitka od ukupne vrijednosti koju
sadri skupni inventar.
14.0:.07
Ireke se naznauju rvenom tintom. ,akon to se publikaija uvede u knjigu inventara onda se
naknadno u rubriku napomena unose podai i tu se upisuje i podatak o otpisu i dodaje se podatak na
koji nain je knjiga otpisana. 0oto se knjiga inventara sva ispie onda ona ini potpunu apsolutnu
evideniju jedne biblioteke. (ad se knjiga prima onda se na svakoj knjizi da peat vlasnitva
biblioteke, u zavisnosti od dogovora biblioteka. 0eat nikad ne smije pokrivati tekst na stranii na kojoj
se nalazi.
8a teku,u +tam!u "o%i $e %ne"na e"i%en&ija !rijema i ka% $e !rime no"ine on%a $e one $mje+taju
)orizontalno.
8a $itni materijal e"i%en&ija $e "r+i $amo je%an!ut mje$e#no.
(artoteka za kompletiranje kontinuiranih izdanja izra#uje se na katalokim listi'ima i to posebno za
kolekije, zbornike, godinjake, godinje izvjetaje, udbenike, zbirna djela, sabrana, odabrana i
izabrana djela.
&sim naslova i podnaslova kolekije upisuje se poetni broj sveska u punom nazivu, mjesto izdanja,
izdava i poetna godina izlaenja.
24
+veske se popisuju po teku'em broju, autoru i naslovu publikaije. *a godinje izvjetaje odrednia u
kartotei za kompletiranje je po sjeditu instituije i njenom nazivu. &ne se upisuju tako#er po
elementu kontinuiteta, a po autoru upisuju se udbenii, knjige u dijelovima, sabrana, odabrana i
izabrana djela.
Sabrana %jela su sva djela nekog autora.
O%abrana %jela su djela jednog autora odabrana po nekom odre#enom kriteriju.
Izabrana %jela su djela po kriteriju2 najbolja i najreprezentativnija djela jednog autora.
(artoteka prijema ukljuuje i kompletiranje univerzitetskih udbenika i nakon upisivanja knjini
materijal se raspore#uje u odre#ene %ondove i daje na dalju obradu.
In"entari$anje
)om proesu prethodi struna obrada bibliotekog materijala. +vaka jedinia bilioteke gra#e po
ulasku u biblioteku mora biti uvedena u knjigu inventara i tu nema nikakvih izuzetaka. (njiga
inventara predstavlja materijalnu vrijednost biblioteke.
5jelokupna evidenija biblioteke gra#e vodi se u knjigama inventara, one moraju biti vrlo paljivo
vo#ene.
!nventarisanje materijala obavlja se na osnovu prate'eg dokumenta2 dostavnie, rauni i u odre#ene
rubrike unose se karakteristini elementi2 ime i prezime autora, naslov djela, izdava, a za arhivski
primjerak unosi se podatak o jeziku, pismu i vrsti poveza.
0ri popisivanju publikaije iz kategorije kontinuiranih publikaija sa zajednikim naslovom inventarni
broj se ispisuje na kataloki listi' svakog odgovaraju'eg naslova. ;dligati Bto su u jednim koriama
uvezana 2 ili vie djela3 inventariu se kao jedna publikaija ali tu stoji napomena da je to adligat.
0rema jedinii za inventarisanje razlikujemo grupni i individualni inventar. !ako postoje i druge
klasi%ikaije invenatara Bkao prema nainu nabavke2 kupovine, zamjene, pokloni3 prema vrstama
bibliotekog materijala2 inventar periodike, rariteta itd.
Aru!ni in"entar je knjiga u koju upisujemo grupno ijelu poiljku po jednom dostavnom aktu.
In%i"i%ualni in"entar upisuje svaku knjigu, svako godite asopisa i svaku novinu pojedinano.
Irupni inventar predstavlja ustvari statistiku o kretanju knjinog %onda, odnosno evideniju o ukupnom
broju nabavljenih knjiga, asopisa i novina, to znai po vrsti materijala, po sadraju, a to je struktura
%onda, po disiplinama znanja i po vrijednosti.
Iotovo identian inventar vodi se i za rashodovane knjige, s tom razlikom to se tu unosi materijal
grupno.
!ndividualni inventar je materijalna knjiga kojom utvr#ujemo identitet svakog uvedenog primjerka bilo
koje gra#e. )ako npr. ako se inventarie 10 primjeraka jedne knjige 6ervi i smrt, oni 'e imati 10
inventarnih brojeva.
!sto tako djela koja su u vie knjiga imaju za svaku svesku Bknjigu3 poseban inventarni broj.
Je%ini&a za in"entari$anje je bibliogra*$ka je%ini&a' o%no$no knjigo"eza#ki $"ezak' a ne %jeloJ
Irupni inventar pokazuje kretanje knjinog %onda u jelini, a individualni nam omogu'ava da pratimo
sudbinu svake knjige pojedinano. 8anje biblioteke obino imaju jedinstvenu knjigu i za knjige i za
periodiku. &ne tako#er vode naje'e samo individualni inventar jelokupne gra#e.
?e'e biblioteke imaju posebnu knjigu za periodiku i za svaki vid nabavke Bkupovinu, razmjenu,
poklon, obavezni primjerak3.
27
Irupni inventar prua ove podatke2 ukupan broj primljenih knjiga, ukupan broj periodike, vrijednost
bibliotekog %onda u jelini, odakle i na koji nain su stigle knjige, te sastav knjinog %onda po
granama znanjaB"6(3
*a razliku od individualnog, u grupnom inventaru redni broj svake godine poinje od broja 1, pod
rednim brojem 1 svakog 1. januara upisujemo stanje knjinoga %onda na :1.deembar prethodne
godine, a pod brojem 2 i dalje upisujemo poiljke kako stiu u biblioteku.
" posebnu rubriku upisujemo nain nabavke i broj akta kojim se to dostavilo. *atim se rubrika dijeli na
etiri dijela gdje se upisuje ukupan broj i vrijednost knjiga, asopisa i novina, a onda u podrubrikama
vrijednost.
;ko se radi o razmjeni ili poklonu onda se mora posebno odrediti vrijednost, a to radi komisija 1 koliko
je knjiga vrijedna.
"koliko su knjige kupljene uz rabat a tako kupuju uglavnom narodne biblioteke, onda se u knjigu
inventara unosi stvarna vrijednost, a u rubriku napomena utroena sredstva.
,a takav nain biblioteka na kraju godine ima i podatak koliko je utedjela prilikom kupovine knjiga.
" rubriku u kojoj se upisuje broj knjiga po granama znanja upisujemo publikaije prema shemi
sistematskog kataloga, a to je uglavnom "6(.
6a bi grupni inventar primljenih knjiga to bolje odgovorio svojoj namjeni, tj. evideniji o stanju
knjinog %onda, potrebno je na dnu svake stranie ovog inventara sabirati ukupan broj nabavljenih
knjiga, asopisa i novina i taj broj prenijeti na sljede'u straniu.
(od narodnih matinih biblioteka koje u pravilu imaju stalna podruna odjeljenja i pokretne biblioteke
i gdje je nabavka entralizirana, a entralizirana je i obrada knjiga za sve te punktove onda 'e
inventarna knjiga imati jednu rubriku u kojoj se naznaava broj knjiga koje odlaze u te punktove. ,a taj
nain ta biblioteka prati kretanje knjinog %onda u pojedinim punktovima, ali nema podatak o sastavu
knjinog %onda i to se radi na drugi nain.
6a bismo imali kompletnu evideniju o stvarnom stanju knjinog %onda neophodno je uz grupni
inventar primljenih voditi i grupni inventar rashodovanih knjiga. " tom inventaru donose se podai o
knjigama koje se otpisuju, i to na osnovu dokumenta koji donosi organ upravljanja na prijedlog
komisije Bupravni odbor3.
)a odluka treba da sadri spisak knjiga pojedinano koje se otpisuju, a one se otpisuju iz tri razloga2
1. razmjena
2. ote'enje koje je toliko jako da knjigu ini neupotrebljivom
:. ako itala izgubi ili ne vrati knjigu 1 ako je knjiga izgubljena.
(ad se dobije to odobrenje, knjige se grupno unose u inventar rashodovanih knjiga, a pojedinano se
razduuju u individualnom katalogu. (ada su u pitanju knjige koje rashodujemo zato to su ih itaoi
unitili ili ih nisu vratili, postupak je potpuno isti kao kod razmjene, ali u tom sluaju u inventarnu
knjigu unosimo broj knjige, naslov, pismo na kojem je pisana i vrijednost koju je itala dao kao
nadoknadu. "mjesto materijalne nadoknade u novu itala moe dati neku drugu knjigu i u tom
sluaju se knjige upisuju u knjigu zamjene. ,a kraju svakog tromjesjeja iz te sveske sastavljaju se dva
akta2
/ jedan o rashodovanju izgubljenih knjiga i
/ drugi o prijemu knjiga dobijenih u zamjenu za izgubljene
2A
(njige iz prvog akta unosimo u grupni inventar rashodovanih knjiga, a knjige iz drugog akta u grupni
inventar primljenih knjiga. *atim se u individualni inventar u napomeni unose ti podai o
rashodovanim= zamjenjenim knjigama.
;ko se u zamjenu za izgubljenu knjigu daje druga knjiga, onda ona u individualnom inventaru ima svoj
inventarni broj.
,a katalokim listi'ima brie se inventarni broj rashodovane knjige, a u sluaju da se rahoduje
posljednji primjerak jednog izdanja, iz svih kataloga se povlae odgovaraju'i listi'i rashodovanih
knjiga.
.azlika izme#u zbira primljenih knjiga u grupnom inventaru i zbira rashodovanih knjiga u grupnom
invenatru predstavlja stvarno stanje knjinog %onda. )ako dobivamo i stvarni broj knjiga iz odre#ene
grane znanja, te stvarnu materijalnu vrijednost %onda. ;ko neke biblioteka nije odmah ustanovila
grupne inventare onda 'e to najjednostavnije uiniti prilikom revizije knjinog %onda.
8atini karton je podijeljen na rubrike od kojih svaka nosi ime mjesea i u svaku rubriku unosimo
asopis ili novinu i to od 1/12, 1/A, 1/4, zavisno od ritma izlaenja.
"z ime autora dolaze i drugi inioi2
!me sakupljaa, prire#ivaa Bantologije, zbornii, spomenie, bibliogra%ije3 i u tom sluaju unosimo
prezime i ime a u zagradi naznaujemo da li je to prire#iva, sakuplja...itd.
0arikom kon%erenijom odre#en je kao autor i prire#iva i sastavlja/ on pravi izbor, selekiju, po
nekom kriteriju priprema to, stara se o lekturi, korekturi, tampi i razumljivo je da je on i autor.
;utor je duhovni vlasnik nekoga djela. 0rire#iva, sastavlja i sakuplja je tako#er autor.
21.0:.2007.
;ko podatke o knjizi nismo nali na naslovnoj stranii onda ih unosimo u etvrtastu zagradu.
0ostoji grupni i individualni na#in $mje+taja grae. ,a njega utie veliina, namjena i sadraj knjige.
0ri ovim poslovima vodi se rauna o ekonominosti prostora i to e%ikasnijem usluivanju korisnika. "
praksi postoji nekoliko sistema smjetaja biblioteke gra#e i sve ih dijelimo na2
1. SISTE6ATSKI S6JE/TAJ gdje se publikaije raspore#uju prema granama znanja,
2. -ESISTE6ATSKI' 6EHA-I2KI S6JE/TAJ 1 smjetaj prema vanjskom izgledu knjige.
" mehaniki sistem spada al*abet$ki gdje je gra#a smjetena po al%abetskom redu imena autora ili
naslova djela. )aj se sistem rijetko upotrebljava samostalno i naje'e se kombinira sa sistematskim
smjetajem. ,ejve'e preimu'stvo po abeednom smjetaju jeste to se sva djela jednog autora nalaze
na jednom mjestu. 0ublikaije se mogu lako prona'i ako znamo autore. ,edostatak ovakvog sistema je
u tome to je neekonomian u prostoru jer je nemogu'e predvidjeti koliko treba ostaviti prostora za
prirataj knjinog prostora. $iblioteke koje se odlue za ovaj sistem signiraju publikaije pomo'u
autorskih tablia. )u se za svako ime daje poseban, tzv. autor$ki znak ili .uttero" znak, a on se
sastoji od prvog slova prezimena i odgovaraju'eg broja naznaenog na tabliama. " slobodnom
pristupu poliama stavljaju se obino dva do tri slova prezimena pisa ili naslova sa brojem u tablii.
&rijentalne biblioteke nisu imale kataloge u dananjem smislu rijei, nego su se knjige svrstavale
prema predmetu, a unutar toga po knjizi. )ek u -!- st. ustanovljena je neka vrsta inventara a onda i
kataloga.
2D
!mamo HRO-OLO/KI SISTE6 S6JE/TAJA gdje se knjige smjetaju po godinama objavljivanja,
me#utim ovo nije samostalan sistem, nego pomo'ni. 0rednost ovog sistema je u tome to se najnovija
izdanja stavljaju naprijed. &vaj sistem primjenjuje se sa uspjehom samo kod rijetkih knjiga kod kojih je
vrlo bitan element godina izdanja. 0o ovom sistemu jedan autor razbaan je na vie mjesta jer su to
razliita godita izlaenja.
!mamo AEOARA5SKI SISTE6 koji je tako#er jedan od pomo'nih sistema i primjenjuje se samo
kod dijela %onda, a sastoji se u tome to se gra#a smjeta po mjestu izlaenja i nezavisno od sadraja.
0ostoji i JE8I2KI SISTE6 i tu se knjige smjetaju po jeziima na kojima su napisane.
I-VE-TAR-I S6JE/TAJ knjiga je sistem u kome je gra#a smjetena na poliama po redu dolaska
u biblioteku, odnosno po redu upisa u inventarnu knjigu. 6obra strana ovog sistema je u tome to je
invetarni broj istovremeno i signatura knjige, pa je tako jenostavno na'i. Fako se vri revizija knjinog
%onda na ovaj nain. ,eekonomian je u pogledu prostora zato to se tu redaju knjige jedna do druge
razliitog %ormata. Foa strana naina ovog smjetaja je i to to se primjeri vietomnih djela nalaze na
razliitim mjestima. &n se koristi u malim bibliotekama.
5OR6AT-I SISTE6 je nain smjetaja po visini hrbata knjige. (njige iste veliine redaju se
zajedno i ine jedinstvenu grupu. $roj grupa odre#uje sam bibliotekar, a to zavisi od veliine %onda.
+ignatura se satoji od oznake grupe prema visini hrbata i broja mjesta knjige na polii. " naoj praksi
grupa se oznaava rimskim brojevima ili slovima abeede, a mjesto knjige na poliama arapskim
brojem.
0ri signiranju asopisa i novina moe se postupiti na dva naina2
1. po visini hrbata i tu se pored oznake grupe stavlja veliko slovo 0
2. odrede se posebne grupe za periodiku.
<esto iz ovog %ormatnog sistema izuzimamo prirunu literaturu2 rjenike, leksikone, eniklopedije i sl.,
da bi bila to dostupnija korisniku.
(njiga signature vodi se da bi se ustanovio koji je posljednji broj upotrijebljen u svakoj grupi.
$ibliotekar ima jednu svesku u kojoj je odre#eni broj listova predvi#en za svaki od mogu'ih %ormata.
(ako upotrebljavamo neku signaturu upisujemo u teku na prostoru odre#enom za tu grupu.
0onekad se ovaj sistem imenuje kao 5OR6ATIV-O-I-VE-TAR-I smjetaj i tu se rezervira
odre#eni broj inventarnih BbrojevaC3. +ignatura i inventarni broj istovremeno pokazuje %ormat knjige.
0rednost ovog sistema je u tome to se maksimalno iskoristi prostor, a na poliama se podeava prema
visini hrbata. &vaj sistem se uveliko primjenjuje pri sre#ivanju osnovnog %onda velikih biblioteka zbog
utede magainskog prostora i uz sistematski nain smjetaja predstavlja najraireniji nain smjetaja.
8e#utim, ovdje je nemogu'e sagledati strukturu knjinog %onda.
0ored ovih navedenih grupa publikaije za arhivski smjetaj dobivaju oznaku velikog slova ;, a
publikaije za odvojeni dio %onda dobivaju oznaku velikog slova &.
+ve knjige koje ine jednu jelinu bilo da je rije o djelu u vie svezaka dobivaju istu signaturu, i svaka
sveska te grupe osim broja za grupu dobiva jo i vlastite elemente, a to su arapski, odnosno rimski broj
za tom, za svesku, za godite itd.
;ko je neko sabrano djelo, onda inventar zbirke ide tako da se biljei oznaka zbirke, pa tek onda
oznaka sabranog djela. ,a kataloki listi' zbirke unose se podai2 odrednia, signatura, ispod odrednie
naziv zbirke, podnaslov sveske, mjesto izdanja, izdava i vrijeme od izlaska od prve do posljednje
godine. " ilju e%ikasnije evidenije ovakvih vrsta publikaija naionalne i velike biblioteke obavezno
%ormiraju kartoteke i to abeednu kartoteku zbirki i zbirnih djela, zatim abeednu kartoteka knjiga u
dijelovima, te abeednu kartoteku kontinuiranih izdanja. )ako se omogu'ava e%ikasno povezivanje ve'
izalih svezaka unutar pojedinih kolekija.
28
<asopisi i novine se kompletiraju i uvezuju i tako signiraju. Hedan isti asopis ili novina imaju za svaku
godinu istu signaturu, samo za svako novo godite uzima se nova godina. 0ri VE8A-O6
S6JE/TAJ4 knjige imaju strogo odre#eno mjesto na poliama i tu se signatura sastoji iz broja polie,
broja reda na polii i mjesta koje knjiga zauzima na toj polii.
SISTE6SKI -A2I- S6JE/TAJA knjiga je najloginiji i najstariji. +usre'emo ga u bibliotekama
+tarog vijeka. &vaj sistem je posebno podesan za narodne biblioteke i predstavlja jedan od
najrasprostranjenijih naina. ,jegove prednosti su u tome to omogu'ava brzo pronalaenje gra#e,
prilikom preporuke bibliotekar ima uvid u sadraj odre#ene oblasti poto je primjenjen sadrajni nain
smjetaja. $ibliotekar moe da prati kompletiranje literature iz odre#enih grana znanja, zastupljenost
aktuelne gra#e.
" in%ormaionom smislu on ima veliku prednost u radu sa korisniima. ,edostatak ovom sistemu je
prije svega neekonominost prostora.
(od ovog sistema najbitnije je odrediti sistem klasi%ikaije. ,ajzastupljeniji je sistem "6( i pri
svakom nainu smjetaja knjige one se smjetaju po shemi "6(.
0rilikom izbora naina smjetaja biblioteke gra#e a to se ini prema razliitosti %onda vie je sistema.
0raksa je pokazala da dio %onda koji se obra#uje sre#uje se sistematski, a onaj dio koji se daje u
itaonii sre#uje se po %ormatu.
" ve'im bibliotekama, posebno u naunim, posebno se izdvajaju publikaije koje se odnose na
odre#enu naunu oblast. +vako novo izdanje iz tog naslova dobija novu signaturu. 6uplikati tako#er
imaju svoje signature, ali 'e drugi primjerak imati oznaku $, tre'i 5 itd. 0o pravilu smatramo novom
bibliogra%skom jediniom i dajemo novi signaturu u sluajevima svakog novog izdanja, serije, kod
periodinih publikaija.
)u se kod sabranih djela razlikuju izdava, pismo, itd. (od sabranih i izabranih djela jednog pisa koja
imaju oznaen broj kolekije imaju jednu signaturu unutar koje se okupljaju i to na nain to se pored
zajednike signature biljee i brojevi pojedinih svezaka.
04.04.2007.
" velikim i speijalnim bibliotekama posao oko opsluivanja korisnika je koordiniran rad niza
odjeljenja koja su ukljuena u taj posao i to2 izdavanje knjiga u itaoniama, van biblioteke, kori'enje
kataloga i drugih sekundarnih i terijarnih izvora, i u nastojanjima da se ovaj posao to vie
pojednostavi i to u korist itaoa uvodi se sistem slobodnoga pristupa koji 'e vjerovatno u ijelome
svijetu biti jedan od primarnih sistema u komunikaiji sa korisnikom.
(ad se gradi zgrada za biblioteku onda je to sloen posao u kome uestvuju pored arhitekata i
bibliotekari koji najbolje znaju ta je najbolje za %unkionisanje biblioteke.
&snovni prinipi koji su postavljeni pred savremenu biblioteku zgradu su da svojim smjetajem,
rasporedom prostorija, posebnim ure#ajima i na kraju namjetajem slui najraionalnijem kori'enju
knjinoga %onda. +toga je prilikom gradnje bibliotekih zgrada potrebna saradnja vie vrsta strunjaka,
a najvie bibliotekara i graditelja/ neimara. .jeenje osnovnoga vora jedne biblioteke zgrade je
nesumnjivo glavni arhitektonski problem. )aj problem bi'e dobro rijeen ako pored stroge primjene
op'ih prinipa savremene javne biblioteke budu uzete u obzir i spei%inosti tipa biblioteke, njena
namjena i primarna %unkija.
2>
8noge su se grandiozne i veleljepne zgrade namjenjene bibliotekama pokazale kao potpun promaaj.
&d -!- stolje'a primjenjuju se pravila za gradnju biblioteke jer tad se desilo da je u $ostonu
napravljena jedna veoma lijepa zgrada ali je to bio potpuni promaaj to se tie %unkije biblioteke i
onda je ;F; B;merian FibrarO ;ssoiation3 odluila da ustanovi prinipe kojih 'e se morati
pridravati svi prilikom gradnje biblioteka2
1. prvi prinip je da zgradu treba projektovati vode'i prije svega rauna o tome kakvo 'e biti
poslovanje
2. svaka zgrada se projektuje prema posebnim zadaima i %unkiji biblioteke B a ne jedna ista za
sve tipove biblioteka3
:. unutranji prostor treba oblikovati i projektovati prije vanjskoga izgleda zgrade. 0ri tome treba
voditi rauna da se unutranja organizaija prostora ne smije ni u kom sluaju podrediti
vanjskom izgledu.
4. plan izgradnje biblioteke treba da predvidi mogu'nost rasta i razvoja biblioteke, njenih %ondova
i zadataka.
7. mora se voditi rauna o maksimalnoj ekonominosti prostora.
0ostoje pravila gdje se zgrada moe graditi2
/ 8jesto na kojem se ona podie treba da je u najve'oj mogu'oj mjeri dostupno
saobra'ajniama, lokalnim.
/ ;ko je mogu'e ona treba da se nalazi to blie kolama, naunim i poslovnim
ustanovama.
/ 0laniranje prostora vri se na osnovu projene rasta broja stanovnika Bpotenijalnih
korisnika te biblioteke3 i to najmanje za 20 godina.
! unutranje ure#enje prostorija vri se prema odre#enim zahtjevima2
/ u itaoniama odnosno magazinima mora se voditi rauna o osvjetljenju, grijanju, o
mogu'nosti provjetravanja, mogu'nosti transporta knjiga itd.
" velikim bibliotekama aktuelna je podjela na tri skupine prostorija2
/ magaini gdje stoji gro knjiga,
/ itaonie,
/ prostorije za rad bibliotekog osoblja.
.aspored ovih prostorija zavisi od veliine i zadataka biblioteke. .eimo prostorije koje su namjenjene
za itanje, za izdavanje knjiga mogu jo da imaju prostore gdje se odravaju izlobe, predavanja i sl. u
ilju propagande knjige, promoije, predstavljanje sadraja i znaaja, a to su moderni tipovi a%irmaije
knjige.
"z prostorije za rad bibliotekog osoblja je knjigoveznia, %otolaboratorija, kopirnia i slino. )u je i
prostorija za kori'enje ;/? materijala, to podrazumijeva odre#ene aparate, prostorija za pokretne
%ondove, za podruna odjeljenja i slino.
6obro osvjetljenje, dobra ventilaija i izolaija od vanjske buke tako#er su vani elementi i zahtjevi
koji se postavljaju.
,ajbolje osvjetljenje je ono bez sjena a postie se postavljanjem izvora svjetlosti na vie mjesta.
8againi treba da su svijetli, suhi i sa tano odre#enom temperaturom zraka. ,ajbolje je da bude
okrenut prema sjeveru. ;ko je ipak magain okrenut prema jugu onda se obavezno na prozore stavljaju
tamne zavjese ili se stakla prozora boje zelenom ili plavom bojom koje odbijaju tu svjetlost.
:0
O1RE6A BIBLIOTEKE
Hedan od bitnih uslova za pravilno %unkionisanje biblioteke jeste njena oprema.
&d bibliotekog namjetaja i druge opreme oekuje se estetski izgled, trajnost i %unkionalnost,
%unkionalnost je i najznaajniji elemenat.
" svijetu postoje standardi dimenzija, standardi materijala od kojih se izra#uje namjetaj i standardi
oblika. 0ostoje tri grupe opreme za biblioteke2
1. oprema za skladitenje i izlaganje knjienog %onda,
2. oprema za koritenje biblioteke gra#e,
:. operativna i administrativna oprema.
&snovni namjetaj biblioteke su polie, jer pokazalo se da su puno praktinije od zatvorenih ormara. !
koliina polia uzima se za oko 20 godina unaprijed. +tandardi veliina polia su2
/ od 210/217 m. / visoke polie
/ oko 170 m 1 srednje polie
/ do 107 m 1 male ili niske polie
Girina polia je standardizovana na 100 m, a dubina ima : veliine2 20 m, 27 m, i :0 m.
0ole#ina polie moe i ne mora biti zatvorena. 0uno su praktinije otvorene, ali ih ima i zatvorenih.
0olia moe biti jednostrana i dvostrana. Hednostrane se stavljaju uza zid, a dvostrane po sredini
prostorije. Hedna metalna polia moe da primi :00/:70 knjiga. 0olie se prave od metala ili od drveta.
" velikim bibliotekama koje oskudjevaju sa prostorom primjenjuju se kompaktne polie, koje se
pokre'u pomo'u elektromotora. &ne stoje jedan uz drugu da bi se koristio prostor i razmiu se samo
onda kad se treba neto uzeti iz njih.
*a smjetaj periodike potrebne su posebne polie. &ne obino imaju samo 7 redova i razmak izme#u
njih je otprilike oko :4 m, a dubina negdje oko :1 m. &vaj razmjer omogu'ava da se na polie
smjeste povezana godita asopisa i to uspravno, a nepovezana horizontalno.
0ovezane novine smjetene su na polie tako to one imaju 10 redova, irine oko 170 m i na sredini su
podijeljene vertikalno. .azmak izme#u redova je otprilike 1: m, a visina je isto kao i kod knjiga.
" magainima polie stoje okomito u odnosu na prozore radi to boljeg kori'enja svjetlosti.
6imenzije i oblik stolova i ostale opreme tako#er su standardizirane. &bino se koriste stolovi za vie
italakih mjesta, a ima ih i za samo jednog itaoa.
Takoer je "a:no izra%iti *unk&ionalne bibliote#ke kataloge za $mje+taj katalo+ki) karti&a. *bog
toga to se stalno upotrebljavaju kod njih je vrlo bitna izdrljivost pa zato spadaju me#u najskuplje
dijelove biblioteke opreme. !ma ih standardiziranih, u vie oblika s 7, 10 i 17 ladia u jednom redu.
0ostoje i speijalni automatski kataloki ormari u koje se smjeta manji broj kartia, ali su oni zato
%unkionalniji.
" bibliotekama su u upotrebi razni tipovi opreme za ulaganje speijalnih vrsta bibliotekog materijala2
separati, broure, mikro%ilmovi, %otokopije i sl.
" velikim bibliotekama sve se vie primjenjuju razna mehanogra%ska i automatska sredstva u ilju
raionalizaije poslova odnosno ukupne djelatnosti biblioteka.
KAKO SE 8A/TIK4JE K-JI9-O-ARHIVSKI 6ATERIJAL
*a to postoje slube zatite koje su zaduene za to da pronalaze i primjenjuju metode za uvanje i
odravanje publikaija kako bi to due trajale.
*atita je dvojaka2
:1
&na je !ra"na i te)ni#ka.
1ra"na za+tita obezbje#uje se zakonom o biliotekama, i nizom drugih propisa izvan tog zakona za
briljivo uvanje bibliotekih %ondova i preduzimanje zatitnih mjera za njihovo to trajnije postojanje.
" oblasti zatite postoje dvije radnje a to su2 konzer"a&ija i re$taura&ija knjinog materijala.
0od konzervaijom podrazumijevaju se sve preventivne mjere i svi zahvati koji sprjeavaju pojavu
raznih bolesti i ote'enja.
0od restauraijom misli se na razliite postupke i naune metode kojima se ve' ote'eni knjini
materijal vra'a u prvobitno stanje.
! konzervaija i restauraija stari su koliko i sam knjini materijal. ?lasnii knjiga oduvijek su nastojali
da produe vijek svojoj knjizi, me#utim razumljivo je da su te drevne metode bile nedjelotvorne jer
ljudi tada nisu imali bioloke, hemijske i %izike uzroke, odnosno znanje o njima.
0rve tragove restauraije susre'emo na egipatskim papirusima i na vrlo starom pergamentu.
.estauratorska vjetina dobiva na zamahu u dobu humanizma i renesanse kada se pokuavaju spasiti
anti#ki ruko!i$i. +ve do polovine -?!!! stolje'a tehnika restauriranja zasnivala se iskljuivo na
iskustvu pojedina, dakle ne na standardiziranim naunim metodama. + napretkom nauke i tehnikih
sredstava usavrava se i restauratorska vjetina, niu instituti i laboratorije koji se bave iskljuivo ovom
djelatno'u. )ako je 1>:8. godine osnovan poznati !nstitut za patologiju knjige ;l%onso Ialo u .imu
koji ima me#unarodni znaaj.
8.4.2007. v.
.imelija - rariteti, rijetka izdanja, rijetke knjige.
Biblio*ob je neko ko mrzi knjige.
Bibliota* je osoba koja skriva svoje knjige, ne posu#uje svoje knjige.
Legat zaostavtina, vaku%i, testamentom zaveten poklon bibliotei.
Legator je osoba koja daje legat.
Lili!utno iz%anje %ormat knjige do 10 m, to su rjenii, klasina djela.
Tran$kri!&ija je !reno+enje tek$ta iz je%nog !ra"o!i$a u %rugi' n!r. iz etimolo+kog u *onet$ki (ili
obratnoH.
Tran$litera&ija je !reno+enje tek$ta $lo"o !o $lo"o iz jen%og !i$ma u %rugo' n!r. iz ,irili&e u
latini&u.
E*emerni materijal je $itni bibliote#ki materijal o% !rolaznog intere$a i "rije%no$ti' kao +to $u
!lakati' le&i' !ro$!ekti i $l. <uva se u privremenim koriama, kao konvulat a tako#er se i obra#uje.
Kon"ult podrazumijeva dvije ili vie povezanih, po tematii srodnih publikaija. (ataloki se obra#uju
pod zajednikim naslovom.
6uzej$ki !rimjerak je jedan od obaveznih primjeraka, pohranjuje se i ne daje na koritenje.
0e!ozitna biblioteka koja prikuplja obavezni primjerak, a ne mora uvijek biti naionalna.
6e%iniije biblioteke2
1. +4..;!2 $iblioteke se koriste kao jedna vrsta ovjekovog izvanjskog pam'enja, kao izvor
mnotva zabiljeaka koje su izrastale u proesima umna djelovanja i doivljavanja svijeta koji
nas okruuje. $iblioteke stoga ne pridonose samo razvoju ivilizaije ve' i njezinu postojanju.
2. 6;,)&2 *a 6antona biblioteka je tako#er ivotna, stvaralaka i odgojno/obrazovna snaga koja
ubrzava razvoj ivilizaije.
:2
:. 8I;..P2 (ao to je razumno tumaenje da je biblioteka stvorena kao posljedia nastojanja
da se ovjekove umne djelatnosti i doivljavanja svijeta to ga okruuje oblikuju, priop'uju,
prenose i uvaju, tako je i njezina opstojnost posljedia ovjekovih nastojanja da s drugim
ljudima komuniira u vremenu i prostoru.
4. +@4.;2 $iblioteka je bila drutveni izum koji s epojavio u trenutku kad je akumulirani korpus
ovjekovih znanja i iskustava prerastao granie ljudskog pam'enja te se vie nije moga
prenositi samo usmenom predajom.
!n%ormatika se bavi hardverskim i so%tverskim problemima obrade in%ormaija.
!n%ormaijska znanost spominje se prvi put 1>7>. kao pojam.
6e%2 !n%ormaijska znanost je znanost koja istrauje svojstva i ponaanja in%ormaija, snage koje
upravljaju njihovim tokom i naine obrade in%ormaija kojima se postie najbolja mogu'a dostupnost i
koritenje.
!n%ormatologija i ona se prouava kao dio in%ormaijskih znanosti. +provo#enje 4);k+; modela. 0ro%
$oo )eak/ osmislio 4);k+; model.
8artin +hrettinger je 1808. prvi put uveo termin biblioteka znanost.
1848., ,jemaka/ prvi biblioteki asopis/ +4.;04",.
11.04.2007.
!+& me#unarodna organizaija za standard 1 %ederaija naionalnih organizaija za standard.
&va organizaija izdaje kontinuirano in%ormaije laniama organizaije i obavjetava ih o najnovijim
dostignu'ima u ovoj oblasti. $iblioteke kao posjednii in%ormaija ne treba da se pouzdaju samo u te
in%ormaije, nego kad imaju neki spei%ian problem onda trae i miljenje strunjaka iz te oblasti.
" tim dokumentima su sadrana sva znanja iz tih oblasti.
6okumenti se uvaju kako bi bili dostupni itaou.
0isani materijal uva se preko 4000 godina, ;/? nekih 100 godina, a nanoviji oblii dokumenata stari
su neto manje od 20 godina. .azliiti uzronii na razliite naine djeluju na dokument, npr. na
pisanom tekstu moe postojati neki %eler, da se izgubi neka rije to ne'e biti tako tragino za ukupnost
dokumenta. 8e#utim, kad je u pitanju ;/? materijal svaki dio toga materijala je in%ormaija, pa se i
neznatno ote'enje smatra ozbiljnim gubitkom.
.eimo, estia plijesni na knjizi ne'e poremetiti in%ormaiju, ali na %otogra%iji ve' ho'e, jer 'e pokriti
dio koji nam govori o neemu, a pogotovo 'e loe utiati na magnetnoj trai, uiniti da ona zbog toga
bude neitljiva.
*ato ;/? materijal zahtijeva ve'i stepen zatite.
! postupi i konzervaije i restauraije su stari koliko i sama knjiga.
Te)ni#ka za+tita knjige obuhvata pravilan smjetaj, obezbje#enje od nepovoljnih utjeaja, preventivu
protiv raznih bolesti, protiv gamadi, ali isto tako i obuku itaoa od najranijih dana kako treba da se
ophodi prema knjizi.
6ananja knjiga pravljena je od dosta loeg papira to nepovoljno utjee na njezin vijek trajanja.
$olesti knjige mogu biti2
/ kon$titu&ionalne Bzavisno od kakvo'e knjige3,
::
/ bole$ti $tarenja'
/ in*ekti"ne bole$ti'
/ bole$ti na$tale u%e$om.
(onstituionalne bolesti su mrlje raznih boja koje nastaju u proesu proizvodnje papira ili poveza.
.azmnoavanje mikroorganizama u knjizi 1 a to zavisi od uslova u kojima se ona uva. )o su "laga'
to!lota i $"jetlo$t, tri primarna elementa koja utjeu na vijek knjige.
$olesti i razaranje knjinog %onda od udesa su brojni, pr. vatra, voda, oksidaija, ratna pustoenja odnos
prema knjizi.
.atna razaranja najnepovoljnije utjeu na knjige.
Knji:na *lora su gljivie, plijesan i razni mikroorganizmi koji se hrane bjelanevinama u papiru pa
tako prouzrokuju njegovo propadanje.
Bole$ti $tarenja knjige u mnogome zavise i od uslova u kojima je pohranjena knjiga.
In*ekti"ne bole$ti/ prelazne, djeluju dvojako2
/ sa knjige na knjigu i
/ sa knjige na ovjeka.
+ve te bolesti nastaju uslijed razaranja knjine %lore i %aune.
9auna obuhvata ivi svijet nastanjen u knjigama, glodare, termite, insekte, svi oni koji se hrane
organskim tvarima u knjizi.
0ostoji preko A0 vrsta knjinih insekata.
+avremena muzeologija dokumenata propisuje nain pravilnog smjetaja, poloaj i arhitekturu
biblioteke zgrade, a posebno magaina kao prostora gdje je smjeten gro knjinog materijala.
?rste materijala koji se zati'uju su2
/ papir i drugi tradiionalni materijal,
/ %otogra%ije i mikrogra%iki materijal,
/ mehaniki nosai,
/ magnetni materijali i
/ optiki materijali.
" prvu grupu/ !a!ir i tra%i&ionalni materijal spadaju2
/ papir,
/ pergament,
/ palmino li'e,
/ tu su svrstani i peati i pigmenti.
5otogra*ije i mikro*izi#ki materijal ine svi tipovi %otogra%skih slika, to su rno/bijele i u koloru,
negativi i pozitivi, transparenti i otisi na svim vrstama materijala2 na papiru, staklu, elulozi,
ukljuuju'i i mikrogra%ike materijale svih tipova.
6e)ani#ki no$a#i su zvuni zapisi na ilindrima i diskovima.
6agnetni materijali su trake, hard i %lopi diskovi.
:4
O!ti#ke materijale ine laserski itljivi i zapisani materijali, ukljuuju'i 56/;udio i 56/.om,
magnetne optike diskove i optike trake.
8nogi nosioi podataka, naroito moderni po svojoj prirodi su vrlo osjetljivi.
0ostoje i rizii od iznenadne tete zbog nepropisnog rukovanja, ne%unkionalne opreme i raznih
nepogoda.
*a dugotrajno uskladitenje mnogih tipova dokumenata potrebno je imati strategiju uvanja.
,ajrasprostranjenija metoda u svim bibliotekama svijeta je stvaranje kori$ni#ke ko!ije %okumenta.
8anje kvalitetna kopija moe sluiti kao dodatak reimo katalogu koji bi mogao pomo'i istraivaima
da odlue koji dokumenat ele prouiti.
0ostoje jasni propisi o tome koja grupa istraivaa ima pristup originalnim dokumentima, posebno
onim najosjetljivijim, i taj se korisnik uz pomo' bibliotekara upozorava kako 'e se ophoditi prema
dokumentima.
Hasno je da je nemogu'e potpuno sprijeiti pristup originalima, ali se ve'ina korisnika ipak upu'uje na
kopije. " pravilu bi kad su u pitanju tako osjetiljivi dokumenti trebalo imati 2 kopije2
jednu koja se daje na upotrebu,
i drugu koja se uva u rezervi ako se ova oteti.
;rhivski kvalitetni mikro%ilmovi koji se u mnogim instituijama koriste ujedno i kao uvar i kao visoko
kvalitetni korisniki medij oboga'eni su digitalnim sistemom koji koristi optike diskove i magnetne
trake kao nosioe in%ormaija.
6aljnja prednost je samokontroliranje i samoorganiziranje digitalnog sistema masovnog pohranjivanja
podataka.
" novije vrijeme ovaj sistem se testira kao medij za samoouvanje nekih kolekija ;/? dokumenata.
)akav konept moe osigurati rjeenje za najve'i problem samoouvanja elektronskih dokumenata.
)akav sistem masovnog pohranjivanja in%ormaija je istovremeno i prijeko potreban preduslov za
%unkionisanje svih vrsta usluga u sadanjoj in%ormaionoj eri, npr. digitalne biblioteke, video na
zahtjev i slino.
)aj sistem bi'e posebno podesan za ouvanje dokumenata u zemljama sa loim klimatskim uvjetima.
;ko se prostor tako iskoristi sa klimatizaijom2 ormar tipinog sistema koji zauzima 1m2 moe drati
in%ormaije ekvivalentne jednom milionu strania %ormata ;4.
?eoma je bitno da se oprema za snimanje i reproduiranje ouva u najboljem mogu'em stanju. *ato
mnogi ;/? arhivi i kompjuterski entri imaju svoje posebno odjeljenje sa dobro obuenim kadrom koji
manipuliraju time.
" vrijeme pove'anja osjetljivosti opreme pove'ava se i obim poslova koje treba obaviti uz pomo'
speijalista.
6a bi se osigurao dug ivot polimerima ili nosaima in%ormaija neophodno je kontinuirano pratiti
klimatske uslove. O$no"ni za%atak je $tabilno$t tem!erature i "la:no$ti zraka.
?e'e promjene tih parametara ubrzat 'e proes propadanja. (limatizaija mora biti stalno ukljuena u
magainu, bez ikakvih prekida. ;ko se klimatizaija u nekim magainima koristi samo u vremenu u
kome je osoblje prisutno u tom sluaju se kompletna zatita ponitava.
*rak u skladitima %iltrira se kroz kartonske %iltere, zatim se puta da slobodno irkulira kroz ijelo
skladite A puta u jednome satu, sa 10E svjeega Bnovoga3 zraka. )o je bitno da se sprijei postojanje
tzv. %:e!o"a zraka to je taj ustajali zrak.
Vi$oke tem!erature ubrza"aju !ro&e$ !ro!a%anja'a ni$ke ga u$!ora"aju. !stovremeno se mora
provjeravati i "la:no$t zraka koja ne treba %a !relazi DBL jer u"e,ana "laga u$lo"lja"a ra$t
glji"i&a i !lije$ni.
:7
.ast ovih gljivia i plijesni ne'e unititi samo papir i prirodne polimere ve' 'e mehaniki itljive
nosae, magnetne trake, optike diskove i drugo uiniti neitljivima i ak otetiti opremu.
;ko relativnu vlanost nije mogu'e odrati ispod A7E kada se skladite hladi, bilo bi bolje odrati viu
ali stabilnu temperaturu koja 'e omogu'iti tu optimalnu vlagu. " protivnom smanjuje se vijek trajanja
in%ormaija.
Gto se tie papira i tradiionalnih materijala postoji niz mjera za odravanje koje mogu biti korisne za
produenje vijeka trajanja. )e mjere su prije svega2
1/ &siguranje stabilnih klimatskih uslova.
2/ 0ravilno pakovanje i spremanje u kutije.
:/ (opiranje na neki drugi medij.
4/ ;ktivni, tj. stalni konzervatorski tretman.
&vaj posljednji, konzervatorski tretman je istovremeno i najskuplji i on se kontinuirano primjenjuje
samo na mali broj primjeraka od izuzetnog znaaja. 6a bi se zadovoljile narasle potrebe za papirom, u
-!- stolje'u je poela njegova prozvodnja od drveta to je dovelo do pogoranja kvaliteta. 6odai koji
su ubrzali izradu papira ponitili su neutralizaiju prirodne kiselosti papira i taj nedostatak unitava
njegova vlakna.
"pravo zbog saznanja o tome, pogoranja kvaliteta papira, neophodno se strogo pridravati standarda
za ouvanje dokumenata.
0eriodika, a naroito novine uglavnom su tampani na papiru slabijeg kvaliteta. "z to veliki %ormati
koji sve vie u svijetu gube na znaaju ide se na manji %ormat, jer se njime teko rukuje, esto
kori'enje zahtijeva posebne konzervatorske tretmane.
0ergament nastaje obradom koe sitne stoke, on je u !!! stolje'u preuzeo primat u odnosu na papirus i
veoma je bio %rekventan u upotrebi u srednjem vijeku, pa se tek s pojavom tampe u drugoj polovini
-? stolje'a javlja sve ve'a potreba za papirom to potiskuje pergament i manji je interes jer je bio
skuplji i rje#i.
0ergament je vrlo osjetljiv materijal, posebno na klimatske promjene. .eagira i na temperaturu i na
vlagu. ;ko je relativna vlanost pove'ana iznad A7E ugroen je od plijesni, a ako je previe vru'e/
via temperatura/ tinta na pergamentu se ljuti, otpada.
! uslovi za uvanje pergamenta vrlo su slini onima koji se osiguravaju za papir.
8a+tita !e#ata je tako#er vaan zadatak pri uvanju dokumenata. 0eat osigurava autentinost
materijala i zato se treba brinuti o tome da se on sauva.
0ostoje tzv. "i$e,i !e#ati koji se naje'e nalaze na dokumentima od pergamenta koji su svilenom niti
privr'eni ili se nalaze na jeziku pergamenta. &ni se naje'e zati'uju tako to se stavljaju u
platnene vre'ie ili speijalne kutije sa izrezom kroz koji je peat povezan sa dokumentom.
1e#ati $e !ra"e naj#e+,e o% "o$ka, a o% IVII $tolje,a %o%aje mu $e i $mola +to ga #ini gi!kijim.
&bino su rvene boje, me#utim ima nekih dokumenata sa peatima drugih boja, koje imaju svoje
znaenje.
Tako $e olo"o kori$tilo za !a!in$ke !e#ate %a bi bili +to trajniji. ,jih tako#er treba uvati u
posebnim uslovima.
4ti$nuti !e#ati zati'uju se naje'e tako to se komadi' elulozne vate stavi preko peata i na
dokumenat.
:A
18.04.2007.
(njige i arhivski materijal koji se ukoriavaju su razliiti, ali su naje'e zajedno uskladiteni i tu
nastaje problem. )o zatitu ini vrlo sloenom, i po prioritetima najve'i problem ine knjige koje su
uvezane u tkaninu. ; to se tie koe najotpornija je tele,a i janje,a ko:a, a naj$labija je o"#ija i
njome se uvezuju neki spisi koji nisu posebno vani Bnije vaan vijek trajanja poveza3. 0ovezi od
$"inj$ke ko:e upotrebljavaju se za "e,e i te:e !rimjerke jer je ona %o$ta jaka. " poetku upotrebe
koe, pa ak i do 1>. stolje'a ona se bojala bojama koje su se dobijale od biljaka i ona je bila dosta
otporna jer je u tim biljnim bojama bilo dosta zatitne soli. 8e#utim, kako su porasle potrebe za vie
koe tako su se i proesi bojanja mijenjali pa se pronalaskom kiselina koje su se mijeale sa bojama
ustvari ote'ivala koa. ! taj sastav boje u kombinaiji sa opasnostima i ote'enjima iz zraka i samom
prirodnom bole'u koe dolazi do tzv. &r"enog truljenja i u toj %azi povez se jednostavno mrvi i tu
nema nikakvog spasa.
"pravo zbog osjetljivosti materijala i podlonosti raznim bolestima uvezivanje u pravilu vre obueni,
kvali%iirani knjigovesi i konzervatori.
5otogra*$ki materijal se zati'uje na razliite naine. 9otogra%ija se moe de%inirati kao bilo koja
metoda koja proizvodi vidljivu sliku pomo'u interakije svjetla i sloja hemikalija. &d svoga izuma
B18:>.g.3 %otogra%ija je ra#ena raznim metodama, to je ustvari sistem za snimanje i gledanje pokretnih
slika, proizvod koji su u dosta dugom vremenu radile ekipe strunjaka sve do kraja -!- stolje'a.
0rvu uspjenu javnu demonstraiju tih pokretnih slika priredila se bra,a Limijer u 0arizu 18>7.
godine.6o danas se promijenilo mnogo oblika i veliina, dok se nije dolo do standarda koji vae i
danas.
Gto se tie uvanja Bdokumentaije3 tu se nalaze %ilmovi razliitih %ormata koji svjedoe o evoluiji
%ilma uop'e.
6ikro*ilmo"i su se pojavili kao mogu'nost i kao potreba da se sauvaju originali i slikovni materijal s
posebnom historijskom, naunom i komerijalnom vrijedno'u.
(ori'enjem mikro%ilmova poboljava se pristup in%ormaijama koje uva originalni dokument.
(ori'enjem kompjuterske tehnike razvijeni su novi naini dobivanja kopija, digitalnih slika. 8e#utim,
to je ve' tehnika tampanja i to nije %otogra%ski materijal.
"sljed kratkog vijeka trajanja, zbog osjetljivosti na svjetlo i toplotu, ove tehnike tampanja ne mogu se
smatrati zamjenom za %otomaterijal.
,ajbolji nain uvanja %otogra%ija je posjedovanje vie setova tog materijala. ! %otogra%ija se uva u
propisanim uslovima i daje se to manje na koritenje upravo zbog svoje tronosti.
&riginal i prva kopija koja se zove i gla"na ko!ija uvaju se na razliitim mjestima.
)ako#er se %otogra%ije prave u raznim veliinama od mikro%ilmova do velikih plakata i tu se
primjenjuju razliite metode zatite. ; zatita zavisi od hemijskih proesa kojim su dobivene, a ne od
veliine i svrhe slike.
,eke %otogra%ije su napravljene od vrlo osjetljivih komponenti, neke su osjetljive na %iziki dodir, na
temperaturu, na relativnu vlanost, na razne opasnosti iz zraka, na oksidiraju'e supstane pojedinih
materijalaQ od boje sa zidova, od drvenog materijala i sl.
(arton i papir u kutijama u kojima se %otomaterijal uva tako#er mogu izazvati tetne supstane.
BposljedieC3
:D
O+te,enja *otomaterijala mogu biti "anj$ka i unutra+nja. 9aktori unutranjeg ote'enja zavise od
komponenti od kojih je %otogra%ija napravljena. ! prerano propadanje vezano je za temperaturu, vlagu i
oksidiraju'e supstane.
5elulozni %ilm emitira supstane koje ubrzavaju proes starenja. &n zapravo emitira nitrogasove koji su
otrovni i eksplozivni.
5elulozni nitratni %ilmovi su zapaljivi i na niskim temperaturama.
;etilni %ilmovi donedavno su smatrani veoma stabilnim, ali se kod njih javlja isparavanje sir'etne
kiseline kao nusprodukta to ubrzava propadanje.
(ao zamjena za lako zapaljive elulozne nitratne %ilmove javljaju se savreniji i otporniji aetilni koji
su zati'eni u kovertama od kartona i tako se uvaju od utiaja iz zraka.
Vrlo $u zna#ajni u"jeti $kla%i+tenja jer re&imo "la:no$t zraka ne $mije %a bu%e i$!o% =BL niti
izna% DCL.
,aje%ikasniji nain za odravanje %otomaterijala jeste preventiva/ nain skladitenja, i ako je mogu'e
%otokolekije se uvaju odvojeno i nisu nikad uskladitene kao dva seta jedan do drugoga. Boriginal je
o%"ojen o% ko!ije3
" takvim uslovima onda se i klimatski uvjeti mijenjaju, pa u nekim sluajevima imamo, zavisno od
materijala i temperaturu i iznad i ispod 0.5.
-aj"i+u tem!eraturu za)tije"aju negati"i' a najni:u kolor *ilmo"i.
0odrumi i tavani nisu podesni za skladitenje %otomaterija, podrumi zato to su obino vlani,a tavani
jer imaju promjenjivu temperaturu, pod utiajem vanjskih uslova. ?isoke temperature i visoka vlanost
zraka i u ovom sluaju ubrzavaju proese kvarenja pa je neophodno te elemente stalno kontrolirati.
0revelika vlaga izaziva pojavu plijesni i gljivia, tako %otogra%ije sa metalnom podlogom mogu
korodirati, staklene ploe se poinju kvariti, a preniska vlanost izaziva suenje i ljutenje emulzija a te
suhe emulzije mogu otpasti sa podloge i %ilmska podloga moe izgubiti na %leksibilnosti.
Gto se tie zatite od tetnih supstani iz zraka dosta se koriste hemijski %ilteri.
9otomaterijal je vrlo osjetljiva kategorija kulturnoga naslje#a i zbog toga zahtijeva posebne mjere
zatite.
8ehaniki nosai in%ormaija tako#er spadaju u grupu ;/? dokumenata. *a njih, poto je to jo uvijek
novi materijal nema utvr#enih standarda pa se i kod njih primjenjuju metode kao i za ostale materijale.
8A/TITA BIBLIOTE2KE ARA7E S1O6E-I2KE VRIJE0-OSTI
&dre#eni primjeri biblioteke gra#e, a katkad i ijele biblioteke su sastavni dijelovi kulturnoga
naslje#a odre#ene zemlje. + tom gra#om postupa se kao sa spomenikom batinom pa ona podlijee
zakonskim odredbama o zatiti spomenika kulture.
",4+5& je na me#unarodnom planu ustanovio osnovna naela na kojima se zasniva zatita
kulturnoga naslje#a. -a#elo !re!ozna"anja na&ionalnog i%entiteta !oma:e otkri"anju na&ionalne
kulturne ba+tine' ut"ri"anju na#ina njene za+tite i meto%e njego"oga "re%no"anja' a na#elo
kozmo!olitizma o$igura"a na#ine ut"ri"anja' #u"anja i za+tite $"jet$ke kulturne ba+tine.
" zatiti biblioteke gra#e koja ulazi u sklop spomenika kulture, odnosno naionalne kulturne batine
primjenjuju se me#unarodni standardi i propisi, u zavisnosti od ekonomske mo'i i razvoja drutvenih
odnosa svake zemlje. *atita ove biblioteke gra#e zasnovana je na nizu me#unarodnih konvenija i
ugovora. Tako imamo Kon"en&iju o za+titi kulturni) %obara u $lu#aju rata' 6jere za ne%o!u+ten
u"oz' iz"oz i !rijeno$ %obara i $li#no.
" biblioteku gra#u u odre#enoj sredini, pa ak i na me#unarodnom nivou spadaju2
/ rukopisi Bizvornii3,
:8
/ stare rukopisne knjige koje mogu biti i prepisi,
/ stare i rijetke tampane knjige Bprvi otisi3,
/ sve rijetke knjige sauvane u malom broju primjeraka Brariteti3,
/ sva gra#a kojom se svjedoi duhovno stvaralatvo jednoga naroda,
/ ijele biblioteke kao svjedoanstva rada pojedinih ustanova ili sredina BIazi @usre% 1
begova, $iblioteka *emaljskog muzeja, ,"$ $i@3
*atitom ove gra#e brine se naionalna biblioteka svake zemlje tako to2
/ registrira gra#u koja ima obiljeje spomenika kulture,
/ ona kontinuirano prikuplja takvu gra#u ako je mogu'e izvornike, a ako nije, onda bar
kopije,
/ registrira biblioteke koje se kao jelinu mogu smatrati spomenikom kulture,
/ upisuje takvu gra#u u regionalne zavode za zatitu spomenika kulture,
/ osigurava odgovaraju'e uslove za smjetaj te gra#e,
/ obezbje#uje je od kra#e, elementarnih nepogoda, ratnih razaranja,
/ osigurava restauraiju ote'enih dijelova takve gra#e.
22.04.2007. Bv3
AL6A-AH je godinja ili povremena publikaija koja prvobitno sadri kalendar i astronomske
podatke. &d -?!!! stolje'a javljaju se in%ormativni, politiki i drugi podai. 6anas je almanah po svom
sadraju godinja smotra jedne odre#ene kulturne djelatnosti.
A-ALI je periodina publikaija koja govori o doga#ajima tokom godine, radove znanstvenih
drutava, ili prikaze razvoja odre#enog podruja. 0rvobitno anali su zapisi o najvanijim historijskim
doga#ajima sre#eni po hronolokom redu.
A-OTA.IJA je kratak komentar, biljeka, primjedba. )o je objanjenje sadraja, obino u vidu
primjedbe poslije bibliogra%skog opisa dokumenta. "vijek je opisnog karaktera.
A-TOLOAIJA je zbornik naslova koji su najprije objavljeni kao primarni dokumenti.
BILTE- su obino periodine publikaije koje izdaju korporativna tijela.
SEK4-0AR-A BIBLIOARA5IJA je bibliogra%ija koja daje popis bibliogra%ija odre#enog predmeta
ili struke. $ibliogra%ija za koju su podai o bibliogra%skim jedinia preuzeti iz druge ruke, tj. uvidom u
druge bibliogra%ije i izvore Bkatalog, katalog izdavaa3
KOLO5O- je metapodatak o knjizi. )o je podatak na kraju publikaije koji danas naje'e
obavjetava o objavljivanju ili tampi, a u nekim sluajevima i u prolosti daje i druge obavijesti
Bprepisiva, mjesto, vrijeme3 to je ukratko metapodatak o knjizi.
ETI6OLO/KI RJE2-IK je rjenik koji osim znaenja rijei donosi i objanjenja o porijeklu rijei,
o historiji pojma, o korijenu rijei, te o %onetskim vezama sa drugim rjeniima.
:>
IL4STRA.IJE je rte ili slika koja tumai, dopunjuje ili ukraava neki tekst. " katalonom opisu
zajedniki natpis za rtee, note, slike i za sve druge prikaze reproduirane na jedinii bibliogra%ske
gra#e. " katalonom opisu termin ne ukljuuje tabele ve' samo %igurativne gra%ike prikaze.
1RE1AKIRA-JE I-5OR6A.IJA je prepakiranje iz %ormata u %ormat, iz sekundarne u terijarnu
in%ormaiju.
+ve kopije nekog dokumenta otisnute prema istom slogu ili prema istoj matrii su I80A-JE.
.azlikuju se prema nainu obrade, namjeni, opremi, nainu postanka.
LETAK je publikaija koja spada u sitni materijal. &n se satoji obino od jednog lista koji je otisnut
samo sa jedne strane.
5AKSI6IL je reprodukija koja je po obliku, boji, dimenzijama i svim drugim pojedinostima slina
originalu." tom vidu reprodukije su stare knjige i sl.
0>.07.2007.
BIBLIOTE2KI SISTE6I
,a odre#enom stupnju svoga razvoja bibliotekarstvo je postalo nezaobilazna djelatnost u s%eri
komunikaije me#u ljudima. " njegovom okrilju razvijali su se razliiti naini prikupljanja,
organizaije i kori'enja zabiljeenih ideja, spoznaja, osje'anja.
" svom dugovjekom razvoju bibliotekarstvo je uspjelo na'i naine pomo'u kojih su se prevazilazila
ogranienja kao to su prostor, vrijeme, ideologije i sl. 8ato ga mo:emo i %e*inirati kao %jelatno$t
koja $!aja !ro+lo$t' $a"remeno$t i bu%u,no$t.
Tako je bibliotekar$t"o !o$talo je%an o% bitni) elemenata :i"ota jo+ o% "remena !ronala$ka
!i$ma. )e bitne odlike nisu se mijenjale od pojave prvih zbirki do danas, samo su se mijenjali i bili
drugaiji organizaioni oblii, usluge i metode pristupa izuavanju njegovih pojavnosti. 0risustvo
bibliotekarstva u svakoj ljudskoj djelatnosti daje mu univerzalna svojstva, jer pored toga to prikuplja i
uva postignu'a ljudskoga uma, ono i omogu'ava proese koji potiu na stvaranje novih ideja i novih
znanja. To zna#i %a je $"akom !oje%in&u u %ru+t"u !ozna"anje %o$tignu,a raniji) $!oznaja je%no
o% temeljni) !olazi+ta za ra% na $"im !o%ru#jima lju%$kog %jelo"anja' nauka' kultura'
obrazo"anje i $l. To je temelj nau#no ? i$tra:i"a#kog ra%a.
$iblioteka uva nositelje pisane rijei, slike i tona omogu'avaju'i sadanjim a i budu'im generaijama
upotrebu zabiljeenih ideja, spoznaja, osje'anja, bibliotekarstvo pomae razvoj miljenja. *ato je
miljenje jedna od osnovnih tehnologija onih zajednia koje se razvijaju polaze'i od miljenja kao
ishodita ukupnog znanja bez ega se ne bi mogao usvojiti dostignuti nivo znanja, niti otkrivati nove
spoznaje. 8e#utim, taj protok ideja od samog na$tanka knjige' o$no"ne ,elije biblioteke bio je
sputavan na razliite naine. O%u"ijek $u "la%aju,i $loje"i' i $"jeto"ni i "jer$ki' na$tojali
kontrolirati grau koju $u #u"ale biblioteke.
;ko analiziramo raznovrsne metode enzure ustanovit 'emo da nije postojao i da ne postoji drutveni
sistem koji nije nastojao i uspijevao uspostaviti kontrolu nad slobodnim protokom misli koje su se
40
smatrale opasnim po sistem. $ez obzira to se danas' !o$ebno u nekim zemljama koje $e zaklinju na
%emokratiju' !oku+a"a $t"oriti $lika be$krajne $lobo%e' !o$toje "rlo raz"ijeni $i$temi &enzure.
8oda je naju$!jeliji "i% &enzure meto%a koja $e ko% $ami) autora u$!o$ta"lja ? auto&enzura.
(ontrola protoka ideja danas zahvata mnogo ire podruje nego to su izdavatvo i bibliotekarstvo, a to
su drugi mediji2 )?, tampa, radio i sl.
"pravo stoga u dananjem vremenu uloga biblioteke je mnogo sloenija jer ona svojim strunim
odnosom prema gra#i i prema korisniima direktno uestvuje u stvaranju javnoga znanja jer na mnogo
naina moe omogu'iti, odnosno onemogu'iti da odre#eni tekst postane dio javnoga znanja. !zvjesno je
da se strunost bibliotekara i njegova odgovornost sve vie okre'e prema korisniku, s aspekta aurnosti
i ekonominosti slubi i osoblja, ali i iz aspekta nepristrasnosti. 0ove'anjem mase materijala koji se
pohranjuju u bibliotekama ili u baze jelovitih tekstova izravno dostupnih korisniima preko vlastitih
kompjutera, pove'anjem ukupnog broja proizvedenih naslova i slino pove'ava se i potreba za ve'im
stepenom speijalizaije bibliotekog osoblja. Ho od kraja -!- stolje'a bibliotekarstvo zaokuplja
panju istaivaa koji se bave ovom obla'u kao naukom.
!ako su razmatrani razliiti biblioteki sistemi i iako postoji potreba da se ti sistemi de%iniraju do kraja,
i dan danas istraivai pod odre#enim sistemima podrazumijevaju razliite stvari i nude razliite
de%iniije. ,ajjednostavnije reeno, utvr#ivanje sistema i %unkija koje ih povezuju jedan je od
najvanijih zadataka koje odre#uju i pretpostavke za njihovu uspjenost zapravo !re%met
bibliotekar$t"a je u!ra"o !rou#a"anje $trukture i *unk&ioni$anje bibliote#ki) $i$tema koji imaju
za%atak %a $ta"e u $uo%no$ intelektualne i in*orma&ij$ke !otrebe o%reeni) lju%i $a
intelektualnim !otrebama %rugi) lju%i' ugla"nom "remen$ki i !ro$torno u%aljenim.
O$no"ni elemenat biblioteke je knjiga. 4 u:em $mi$lu !o% tim !o%razumije"amo $ku! li$to"a
!a!ira ili %rugog materijala !o"ezani) i e"entualno ukori#eni). Knjiga je materijalni no$ila&
intelektualnog ra%a je%noga #o"jeka' bez obzira na "r$tu materijala i bez obzira na $a%r:aj.
2itala& !reno$i u $"oj mi$aoni $"ijet !re!i$ toga %jela' !a tako knjiga !o$taje no$ila& o%reeni)
!oruka koje je obliko"ao autor a !reuzeo i reinter!retirao $"aki akti"an #itala&.
zastita, kopije, inventar, kako se pise inventarna knjiga, smjestaj bibliotekog materijala, revizija.
41