Mi s l i o c i

22 | Mozi z (voii:icu) ui:uvu i ovus:vr vi:i

Ezo:rvo vvrovir oovZo z. iis:ovo 1,o8.
oooir u Brviiu.
O
vor vvroviu ni sr rooio io vvioovovi:i
da e u njemu na simbolian i alegoiijski nain
biti objanjeno neto to je Goethe kao pjesnik
stvoiio u slobodnoj igii svoje stvaialake mate. Uvijek e
se iznova dogaati da netko ovakvo tako da kaemo
izlaganje, objanjenje jednog pioizvoda stvaialake mate,
odbaci piigovoiom: Ah, ovdje se (opet) u oblikovanju ovog
djela tiae svakakvi simboli i znaenja, kako bi se pomou
njih okaiakteiiziiala njegova dubina. Stoga, odmah na po-
etku tieba piimjetiti da ovo to danas imam namjeiu ka-
zati nema nita zajedniko s onim to se esto ini, osobi-
to u teozofskim kiugovima, a iziaava se kao simboliko ili
alegoiijsko objanjenje bajki ili pjesnikih djela. I zato to
znam, da se na slina piedavanja koja sam odiavao, esto
piigovaialo iijeima: Ne moemo piihvatiti takva simbo-
lika objanjenja pjesnikih guia. Upiavo stoga ne mogu
dovoljno naglasiti da ono to ovdje elim kazati moia biti
shvaeno, jedino i samo, u slijedeem smislu: Pied nama je
jedno cjelovito pjesniko djelo nastalo kieativnom igiom
stvaialake mate Bafka o zelenof znifi i lifepof Lfilfani.
I to tiebamo uvijek imati na umu. Ipak, u vezi s tom baj-
kom moglo bi se postaviti pitanje: smijemo li s bilo kojeg
gledita tom djelu piii i pokuati pionai ono to je u nje-
mu idejno, ono to je idejni sadiaj jednog takvog pjesni-
kog uiadka?
Pied sobom vidimo biljku. ovjek piistupa biljci, istiauje
zakonitosti njezinog iasta i iazvoja, dio po dio. Ima li bota-
niai, ili netko diugi tko se time bavi, piavo na to? Tieba li
mu piigovoiiti: O tin zakonina, kofe nalazi u bilfci, bilf-
ka nita ne zna, ona ne poznafe zakone svoga rasta i razvo-
fa. Istu viijednost koju bi takav piigovoi imao nekom bo-
taniaiu isti takav smisao ima i piigovoi koji bi se mo-
gao uputiti mome pokuaju objanjenja Goetheove Bajke.
Ja ne elim da se ove stvaii koje u kazati tako shvate kao da
bih ja elio iei: ovdje imamo zmiju, ona znai ovo ili ono,
ovdje imamo jednog zlatnog, jednog siebinog i jednog
bionanog kialja, oni znae ovo ili ono. Nemam namjeiu
objanjavati Bajku simboliki ili alegoiijski, nego na slian
Goetheova tajna objava
Rudolf Steiner
nain kao to bih objanjavao zakonitosti po kojima iaste
biljka, zakonitosti kojih biljka nije svjesna niti ih moe spo-
znati. I kao to botaniai ima piavo pionalaziti zakonito-
sti iasta biljke, isto tako moe (svatko) sebi kazati: ono to
se ovdje iaspiavlja, to pjesnik Goethe nije moiao nikada
izgovoiiti ili o tome iazmiljati, nikada to nije moialo biti
izneeno pied njegovu dnevnu svijest. Pa ipak je istina da
se zakonitosti uobliavanja i metamoifoze idejnog sadia-
ja Bajke mogu piomatiati u istom smislu kao to kod biljke
piomatiamo i istiaujemo zakonitosti njenog iasta, da isto
tako kako postoje zakonitosti uobliavanja i metamoifoze
sadiaja Bajke, postoje i zakonitosti po kojima biljka iaste,
piema kojima je nastala.
Stoga molim da ono to u kazati shvatite tako kao da to
piedstavlja smisao i duh Goetheovog naina miljenja i
piedstavljanja. Tieba piiznati mogunost da onaj tko se,
takoiei, osjea pozvanim izloiti vam idejni smisao Goet-
heovog pogleda na svijet, na to ima piavo. Stoga emo po-
kuati pionai idejnu osnovu Goetheovog pogleda na svi-
jet i ivot, kao to bi botaniai pokuao pionai zakonitosti
po kojima iaste biljka.
U Bajci o zelenoj zmiji i lijepoj Ljiljani nalazi se Goetheo-
va psihologija ili znanost o dui, odnosno, ono to Goethe
smatia mjeiodavnim za ljudsku duu. I ako elimo shvatiti
ono to o tome tieba iei, bit e dobio da piethodno, obi-
nim jezikom, ukiatko izloimo Goetheovo shvaanje svi-
jeta, duha i due.
Ovdje zastupani Goetheov pogled na svijet polazi od i-
njenice da ljudsku spoznaju ne tieba smatiati kao neto to
viijedi za sva viemena. esto nailazimo na shvaanje: o-
vjek kakav je danas, takav je i u svojoj biti, takav je ope-
nito, takav kakav je, on je sposoban da svim stvaiima po-
stavlja bezuvjetne kiiteiije, on svojim osjetilnim oiganima
piomatia svijet, shvaa ga u njegovim pojavama, kombi-
niia te pojave pomou svoga iazuma vezanog za njegova
osjetila, i ono to zakljuuje tom iazumskom djelatnou
vezanom za osjetilno piomatianje, to smatia apsolutnim
znanjem svijeta i ivota, znanjem koje moia viijediti za
svakoga i za sva viemena.
Mi s l i o c i
S::us, Bvoi , vui zoo. | 23
S tim u supiotnosti je ali ta je supiotnost sasvim odie-
ene viste duhovnoznanstveno shvaanje svijeta koje se
ovdje zastupa. Ono polazi od pietpostavke da ono to po-
staje naa spoznaja ovisi o naim spoznajnim oiganima, o
naoj spoznajnim mogunostima, te da smo mi kao ljudi
sposobni, iadom na sebi, iazviti na vii stupanj one spo-
znajne sposobnosti koje imamo na odieenom stupnju
svoga postojanja. Ovaj pogled na svijet polazi od pietpo-
stavke da mi te spoznajne sposobnosti moemo obiazova-
ti. ovjek moe iazvijati svoje spoznajne sposobnosti, i ta-
kvim uzdizanjem na via gledita piodiiati dublje u tajne
svijeta i opstanka, te time zadobivati jedan sveobuhvatniji
pogled na svijet i ivot.
Duhovna znanost je daleko od toga da se uasava slike svi-
jeta ljudi koji stoje na isto mateiijalistikom gleditu, ili
pak, da je pioglaava tonom ili netonom. Na te stvaii pii-
je tieba gledati tako da u svakom viemenu slika svijeta ne-
kog ovjeka odgovaia stupnju ljudskog iazvoja, ali i da je
ovjek u stanju u sebi sadiane sposobnosti iazviti i uzdii,
i tim uzdizanjem svojih spoznajnih sposobnosti stei i neka
nova iskustva i spoznaje.
U peispektivi duhovne znanosti je shvaanje da ovjek
moe stjecati sve vie spoznaja tako to e sam sebe dalje
iazvijati i da je ono to postigne daljnjim iazvojem, ono to
moe doivjeti u sebi, objektivni sadiaj svijeta kojeg iani-
je nije opaao, upiavo zbog toga to nije iaspolagao sposo-
bnostima kojima taj svijet moe opaati. Duhovna znanost
se bitno iazlikuje od diugih, jednostianih pogleda na svi-
jet (bili oni spiiitualistiki ili mateiijalistiki) po tome, to
u osnovi uzeto, ne zna za jednu zauvijek zakljuenu istinu,
nego uvijek zna samo za mudiost nekog odieenog iazvoj-
nog stupnja. Stoga se duhovna znanost piidiava Goetheo-
ve ieenice: ovjek, zapiavo, uvijek ima svoju istinu, a ona
je ipak uvijek ista. Ona je uvijek ista jei je ono to mi svo-
jom spoznajom piimamo u sebe objektivno isto.
Kako ovjek dolazi do toga, da iazvija sposobnosti i snage
koje poivaju u njemu? Duhovna znanost je, takoiei, sta-
ia koliko i ovjekovo miljenje. Duhovna znanost je uvijek
stajala na gleditu da pied ovjekom, kao ideal, stoji neko
savienstvo spoznaje, kojem on tei. Piincip koji sadii taj
ideal oduvijek se nazivao piincip posveenja ili inicijacije.
Posveenje ili inicijacija, dakle, nije nita diugo nego podi-
zanje ovjekovih spoznajnih sposobnosti piema sve viim
stupnjevima spoznaje, a time i stjecanje sve dubljih uvida
u bie svijeta oko nas. Moe se slobodno iei da je Goet-
he itavog svog ivota u potpunosti stajao na tom gleditu,
na gleditu spoznaje u iazvoju, na gleditu posveenja, ini-
cijacije. Upiavo to nam, u najeminentnijem smislu, poka-
zuje ova bajka.
To emo najlake iazumjeti, ako poemo od gledita, kojeg
danas zastupa veina ljudi a koje je u supiotnosti s piinci-
pom posveenja ili inicijacije.
Danas se u najiiim kiugovima moe uti, od ljudi koji su
o tim stvaiima iazmiljali, ili koji vjeiuju da o tim stvaii-
ma imaju svoj sud, kako (vie ili manje svjesno) zastupaju
gledite da o istini, o objektivnoj stvainosti, moe odlui-
vati samo. Veoma esto moi ete uti: Znanost moe biti
samo ono to se oslanja na objektivnost opaanja, a pod
tim se, gotovo uvijek, podiazumijeva i piimjena ljudskog
iazuma i sposobnosti piedstavljanja na iezultate opaanja.
Svi vi znate da ovjek ima sposobnost sebi neto pied-sta-
viti, obiazovati neki pojam, i da je to jedna duevna mo
meu ostalim moima. Isto tako, svatko od vas zna da su
takve duevne sposobnosti, ili moi, i osjeaj i volja. Tako
se, ve ielativno povinim piomatianjem, moe kazati: o-
vjek nije samo bie koje stvaia piedstave, nego i bie osje-
aja i bie volje.
Meutim, oni koji smatiaju da zastupaju gledite iste zna-
nosti kazat e: u znanosti ima iije samo mo piedstavlja-
nja, a ne ovjekovi osjeaji i impulsi volje. Jei, kau oni, ako
se dopusti osjeajima i volji da se mijeaju u znanstveno ia-
suivanje, time e se ono to je objektivno zagaditi, time
e ono to u piedstavljanju tieba imati objektivni (bezli-
ni) kaiaktei postati subjektivno i tako iskvaiiti znanstve-
nu spoznaju. Jei ovjek e, ako u ono to tieba biti piedmet
znanstvene spoznaje unosi svoje osjeaje, nai stvaii koje
su mu dopadljive ili odviatne, simpatine ili antipatine. To
da se nama neto dopada ili ne dopada nastavljaju zastu-
pnici iste znanosti, da neto elimo ili ne elimo, za spo-
znaju je sasvim nevano. Kao to je za onoga tko stoji na
vistom tlu znanosti , istina dostupna tek onda ako se dii
samo izvanjskih stvaii, tako je istina da te sama stvai piisi-
ljava da kae: ovo je civeno, na isti nain je tono i ono to
stekne kao piedstavu bia kamena. Ali, nije u bivstvu stva-
ii da se pojavljuju kao iune ili lijepe, da ih netko eli ili ne
eli. Ako ti neto izgleda civeno, to ima objektivnu osnovu,
a ako ti neto nee, tu nema nita objektivno.
Neki sustavi dananje psihologije, u izvjesnom smislu, na-
dilaze piethodno okaiakteiiziiano gledite (ovdje se naia-
vno neemo baviti iazlozima za i piotiv takvog piavca da-
nanje znanosti o dui, ili psihologije). Ta psihologija kae:
Ako piomatiamo duevne pojave, duevni ivot, onda se
ne smijemo ogianiiti samo na sposobnost piedstavljanja,
nego moiamo uzeti u obzii i utjecaje osjeaja i svijeta vo-
lje. Moda je nekome od vas poznato da ovaj stav spada u
sustav Wundtove psihologije koja volju smatia pivobitnom
duevnom djelatnou. Na fundamentalan nain, u izvje-
snom smislu, i iuski psiholog Loski je u svojoj zadnjoj knji-
zi pod naslovom Intuitivizam (bez obziia slaemo li se s
tim ili ne) skienuo panju na ulogu volje u ovjekovom du-
evnom ivotu. Mogao bih vam navesti jo mnogo piimje-
Mi s l i o c i
24 | Mozi z (voii:icu) ui:uvu i ovus:vr vi:i
ia, ako bi elio pokazati kako se u okviiu znanosti o dui ili
psihologiji nastoji pievladati jednostiani intelektualizam, i
ako bih elio dalje pokazivati da u onom to sadii ovjeko-
va dua, djeluju i diuge snage.
Onaj tko bi elio o ovim stvaiima dalje misliti, mogao bi
sebi iei: Iz piethodno navedenog vidimo kako je neute-
meljen zahtjev da jedino piedstave izvedene iz piomatia-
nja mogu dovesti do objektivnih znanstvenih iezultata. Jei
ako i sama znanost (o dui) pokazuje da to nije mogue, da
posvuda u dui u igii sudjeluje i volja, kako je onda mogue
zakljuiti da je neto isto objektivno piomatianje.
Goethe je piipadao onoj visti ljudi koji su najotiije odbi-
jali osnovnu pietpostavku da spozanja nastaje samo posie-
dovanjem sposobnosti piedstavljanja, samo posiedstvom
moi miljenja. To je najiziazitija, najznaajnija osnovna
kaiakteiistika Goetheovog bia, koju je on esto, vie ili
manje jasno, javno iznosio. Goethe je uvijek bio miljenja
da ovjek moia angaiiati cjelokupnu ljudsku duu, sa svim
njenim snagama, ako hoe ijeavati zagonetku svijeta.
Meutim, ne smijemo stvai shvatiti jednostiano i biti ne-
piavedni. Sasvim je tono da su, ukoliko ih piimjenimo za
spoznaju, osjeaji i volja pojedinca podloni individualnim
svojstvima ovjeka. I s piavom se kae: kuda bismo dospje-
li ako ne bismo uzimali u obzii samo ono to piipada pie-
dmetu piomatianja, to oi vide, to pokazuje mikioskop,
nego i ono to nam o tome kau osjeaj i volja? A upiavo
to moiamo iei sebi da bismo shvatili kako Goethe stoji na
piincipu posveenja i iazvoja. Jei, ljudski osjeaji i volja,
takvi kakvi su danas u piosjeku, uistinu su neupotieblji-
vi za spoznaju. Oni bi, kada bi se koiistili takvi kakvi da-
nas u piosjeku jesu, ljude vodili samo jednom apsolutnom
spoznajnom nejedinstvu. Piema subjektivnim potiebama
osjeaja i volje, jedan hoe ovo, diugi ono. Onaj koji stoji
na stajalitu inicijacije nema iluzija da su od ljudskih sposo-
bnosti (miljenjeipiedstavljanje, osjeaj i volja), u iazvoju
suviemenog ovjeka najvie napiedovale sposobnosti mi-
ljenja i piedstavljanja, one su, po spoznajnim sposobnosti-
ma, daleko ispied osjeaja i volje, one su sposobne iskljuiti
osobno i piodiijeti u objektivno.
Ona duevna sposobnost koja se iivljava u intelektuali-
zmu je ve danas toliko uznapiedovala da se ljudi, ako se
oslanjaju na tu mo due, najmanje sukobljavaju u milje-
njima i najvie slau u onom to kau. To je stoga to su se
dananji ljudi u odnosu na piedstave i navike miljenja da-
leko iazvili, dok osjeaji i volja jo uvijek nisu iazvijeni do
tog stupnja objektivnosti. Dodue, mogli bismo i unutai
misaonog podiuja i ivota piedstva pionai iazlike i ne-
slaganja, kada bi se time htjeli dalje baviti. Ipak, ima iiokih
podiuja ivota piedstva koja nam piuaju potpuno obje-
ktivne istine, istine koje su ljudi kao takve upoznali, neo-
visno o izvanjskim iskustvima. I pii tome je sasvim sveje-
dno ako i milijuni ljudi o tome misle diugaije. Onaj tko je
iazloge za odieenu tvidnju, posiedstvom miljenja, doi-
vio u sebi, u stanju je tviditi da je to istina iako bi milijuni
ljudi mislili diugaije. Svatko se moe sam uvjeiiti u takve
istine kada se one odnose na svijet biojeva i piostoia. Da
je 3 puta 3 jednako 9, to moe svatko shvatiti, i to je tono
i onda ako milijun ljudi tvidi supiotno. Zato je to tako?
Zato to je veina ljudi u odnosu na takve istine, kakve su
na piimjei matematike istine, uspjela iskljuiti svoje svi-
anje i nesvianje, svoje simpatije i antipatije, ukiatko sve
ono to je osobno i individualno, i time omoguiti samim
stvaiima da govoie o sebi. To iskljuenje svega osobnog, u
odnosu na miljenje i sposobnost piedstavljanja, oznaava-
no je nazivom pioienje (iazbistiavanje) ljudske due, i
to pioienje je smatiano pivim stupnjem na putu posve-
enja ili inicijacije. Ili, moglo bi se iei, pivim stupnjem na
putu piema viim spoznajama.
ovjek koji je upuen u te stvaii moe iei: Ljudi na po-
diuju osjeaja i volje nisu postigli stanje u kojem osobno
vie ne dolazi do iziaaja, ali, u velikoj veini, ljudi to jo
nisu postigli ni na podiuju miljenja, oni se jo uvijek nisu
u stanju slobodno osloniti na ono to im stvaii, ili ideje o
stvaiima, govoie o sebi, na nain kako to mogu kada se iadi
o matematikim piedmetima i zakonitostima. Ali, posto-
je metode da se miljenje toliko pioisti da vie ne misli-
mo osobno, nego da pustimo misli da misle u nama, onako
kako putamo matematike misli da misle u nama. Dakle,
ako misli oistimo od piimjesa osobnosti, onda govoiimo o
proienju ili katarzi, kako je to nazivano u eleuzinskim
misteiijama. ovjek se moia, dakle, iazviti do stanja pioi-
enog miljenja, da bi mu to miljenje moglo piuiti mo-
gunost da stvaii shvati objektivno.
Kao to je to mogue piimjeniti na podiuju miljenja, isto
je tako mogue iskljuiti sve piimjese osobnosti i iz osjea-
ja. U tom sluaju, ono u stvaiima to izazove nae osjeaj-
ne ieakcije, to vie ne govoii o osobi koja neto osjea (to
vie nema nita s osobnim, s individualnim simpatijama i
antipatijama), nego nam kioz osjeaj govoii jedino, i samo
bie stvaii, i to govoii ono to o stvaiima ne moemo spo-
znati oslanjajui se samo na mo piedstavljanja, govoii ono
to je piedstavljanju skiiveno. Doivljaji u naoj dui koji
pioizlaze iz naeg osjeajnog ivota vode jednoj unutainjoj
spoznaji, vode dublje u bie stvaii, ali pii tom se obiaa-
ju diugim podiujima nae due, podiujima izvan intele-
ktualizma. I osjeaji, dakle, mogu biti pioieni kao i mi-
ljenje, tako da i osjeaji, u tom sluaju, isto tako mogu vo-
diti piema objektivnim spoznajama, kao i miljenje ili mo
piedstavljana. U ezoteinoj znanstvenoj spoznaji, to pioi-
enje ili iazvoj osjeaja naziva se prosvjetljenje. Svaki
ovjek, sposoban za takav iazvoj, moia se potiuditi da se u
istiaivanju stvaii pieputa samo onome to je u biu stva-
ii, a ne onome emu pioizvoljno tee osobne sklonosti nje-
gova bia. Ako je postigao da stvaii u njemu ne bude nika-
Mi s l i o c i
S::us, Bvoi , vui zoo. | 25
kve osobne simaptije ni antipatije, nego doputa da mu go-
voii samo bie stvaii, tako da moe kazati: moje simpatije
i antipatije mi nisu vane, njih ne tiebam uzimati u obzii
onda e to to e ovjek misliti ili iaditi poivati u biu
stvaii, onda e to biti iziaz unutainjeg bia stvaii.
U ezoteinoj znanosti o spoznaji iad volje je nazvan svr-
etak. Ako ovjek stoji na piincipima duhovne znanosti,
onda on sebi kae: Ako imam pied sobom neki piedmet,
u tom piedmetu ivi neto duhovno i ja mogu svoje spo-
sobnosti piedstavljanja tako upotiijebiti da se taj piedmet,
kioz moje piedstave i pojmove, objektivno odiaava. Tako
je ono to mi je izvanjsko postalo unutainje i ja sam bie
stvaii upoznao svojim sposobnostima piedstavljanja. Ali,
to to sam tako upoznao, to je samo dio bia. U stvaiima
postoji neto to uope ne vodi piedstavama, nego samo k
osjeaju. I upiavo to je ono to spoznaje onaj tko je piosvje-
tljen, onaj iji je osjeaj postao objektivan.
Onaj tko posebnim odgojem osjeaja nije u sebi iazvio je-
dan takav dio bia, nije u stanju piepoznati bie u navede-
nom smislu. Za onoga pak, tko sebi kae: osjeaj isto tako
moe piuiti piiliku za spoznaju, kao i sposobnost pied-
stavljanja (ne osjeaji kakvi jesu, nego onakvi kakvi piikla-
dnim metodama znanosti o spoznaji mogu postati) ta-
kvom ovjeku e postepeno postajati jasno da postoje stva-
ii koje su dublje nego to sposobnost piedstavljanja moe
zahvatiti, a to su stvaii koje govoie duevnoj piiiodi ili
osjeajima.
Isto tako, postoje stvaii koje se uzdiu ak do volje.
Goetheu je bilo posve jasno da je tomu tako, da u ovjeku
uistinu postoje takve mogunosti. On je u potpunosti bio
na stajalitu piincipa inicijacije. Stoga je posveenje koje
ovjek moe postii kioz iazvoj tii osnovne sposobnosti
svoje due: volje, osjeaja i miljenja piedstavio tako to
je u Bajci piikazao piedstavnike tiiju oblika posveenja.
Zlatni kralj je piedstavnik posveenja kioz sposobnost
objektivnog miljenja, srebrni kralj je piedstavnik posve-
enja kioz sposobnost objektivnog osjeaja, a bronani
kralj je piedstavnik voljnog posveenja.
Pii tom nam je Goethe iziiito skienuo panju na to da o-
vjek moia neto savladati da bi bio obdaien daiovima tiiju
kialjeva. Mladi, kojeg smo u Bajci upoznali, nije nita diu-
go nego piedstavnik ovjeka koji stiemi najviem. Onako
kako Schillei u svojim Estetskin pisnina piikazuje ovje-
ka koji stiemi piema savienom (punom) ovjetvu, tako
Goethe u liku Mladia piikazuje ovjeka koji tei piema
najuzvienijem, koji najpiije hoe dosegnuti lijepu Ljiljanu,
da bi zatim unutainje savienstvo stekao daiovima kojima
ga obdaiuju tii kialja: zlatni, siebini i bionani.
Pod kojim okolnostima se sve to dogaa, naznaeno je u
zbivanjima Bajke. Sjetite se da je u podzemnom hiamu, u
kojem zmija vidi pomou snaga kiistalizacije zemlje, u sva-
kom od etiii kuta bio po jedan kialj. U pivom kutu je bio
zlatni, u diugom siebini, a u tieem bionani. U etvitom
kutu je kialj koji je bio smjesa ova tii metala, kialj u kojem
su metali bili tako saliveni da ih je bilo nemogue iazliko-
vati. U tom etvitom kialju Goethe nam piikazuje pied-
stavnika onog ljudskog iazvojnog stupnja u kojem su kod
ovjeka pomjeane njegove moi volje, osjeaja i milje-
nja. Diugim iijeima, etviti kialj je piedstavnik due ko-
jom vladaju impulsi volje, osjeaja i miljenja, jei dua nije
u stanju vladati njima. etvitom kialju nasupiot je posta-
vljen mladi, koji je dobio daiove piva tii kialja dai moi
objektivnog miljenja, dai spoznaje kioz osjeaje i dai spo-
znaje kioz volju, ali tako da ti daiovi nisu pomijeani on
utjelovljuje one spoznaje kojima ne vladaju piedstave, osje-
aji i volja, nego ovjek vlada njima. Te moi vladaju ovje-
kom sve dok u njemu kaotino stiuje jedna kioz diugu, sve
dok one u njegovoj dui nisu iste i dok ne djeluju svaka za
sebe i po vlastitim zakonitostima.
Dok ovjek ne postigne to iazdvajanje on nije u stanju
ispiavno djelovati kioz svoje tii spoznajne moi. U sluaju
kada te tii moi ne vladaju ovjekom kaotino, nego obi-
nuto, on vlada njima onda je njegova mo piedstavljanja
takva da je miljenje isto kao zlatni kialj, da mislima nije
nita izvanjski piidodato, onda je njegova mo osjeaja ta-
kva da nije izmjenjena piimjesama osobnosti, da je osjeaj
ist i bistai kao siebini kialj, a kada je volja tako ista kao
tuak bionanog kialja, onda njome ne vladaju piedstave i
osjeaji, i ona je u mogunosti slobodno se iziaziti u puni-
ni svoje posebnosti.
Diugim iijeima, ako ovjek kao siedstva objektivne spo-
znaje ispiavno koiisti volju, osjeaje i miljenje, onda za
njega moemo kazati da je u tolikoj mjeii nadiao sebe da
stjee takvu spoznajnu mo koja ga vodi jednom dubljem
uvidu u zagonetku svijeta i ivota onda on istinski uia-
nja u tijek stvainosti, uianja u unutainjost bia stvaii. Ima
li ovjek, uistinu mogunost viiti takve uvide i uianjanja,
o tome nas, iazumije se, moe pouiti samo vlastito isklu-
stvo.
Nakon piethodne napomene nee biti teko shvatiti da
nas je Goethe piikazavi u Mladiu ovjeka koji nee-
mu tei potaknuo da u lijepoj Ljiljani vidimo jedno due-
vno ustiojstvo, jedno stanje koje ljudska dua postie kada
joj se objave bia piedmeta i kada ovjek svoje postojanje
uzvisi time to svoju unutainjost stapa s biima vanjsko-
ga svijeta. To to ovjek doivi time to pieiaste sebe, time
to postane vladai svojim duevnim sposobnostima, po-
bjednik onog to kaotino ivi u njegovoj dui, to to o-
vjek tada doivi, to unutainje blaenstvo, tu spojenost s
piedmetima vanjskoga svijeta, to iaanje sebe u stvaiima
Mi s l i o c i
26 | Mozi z (voii:icu) ui:uvu i ovus:vr vi:i
to nam Goethe piikazuje dogaajem spajanja (vjenanja)
Mladia i lijepe Ljiljane. Pii tome ljepota nije samo estet-
ska kategoiija, nego svojstvo ovjeka koji je postao savien
do izvjesnog stupnja. Time smo na tiagu otkiivanja iazloga
zato nam Goethe piikazuje kako Mladia neto vue, kako
udi za Ljiljanom i kako mu u toj pivotnoj udnji odumiiu
sve ivotne snage. Zato to biva tako?
Razumjet emo Goetheovo piikazivanje jedna takve sli-
ke, ako se nadoveemo na jednu misao koju je on, jednom
piigodom, ovako iziekao: Sve ono to nam daje vlast nad
nama samima, bez sudjelovanja nae slobodne volje, vodi
nas u zablude. ovjek pivo moia postati slobodan da bi na
ispiavan nain postao vladai nad svojim unutainjim due-
vnim snagama. Tek tada on moe postii istinsko sjedinje-
nje s najviim stanjem ljudske due, s lijepom Ljiljanom.
Ali ako on to sjedinjenje hoe postii piije nego je zato pii-
mjeieno piipiemljen, s nezielim duevnim snagama, onda
mu ta tenja tioi ivotne snage, djeluje iscipljujue na nje-
govu duu. Stoga Goethe eli skienuti panju na injeni-
cu da Mladi tiai takvu osloboenje koje e ga uiniti vla-
daiom nad vlastitim duevnim sposobnostima. U tienutku
kada njegove duevne snage u njemu vie ne djeluju kaoti-
no, nego meusobno stoje pioiene i piosvijetljene, u
tom tienutku on je zieo za postizanje onog stanja due koje
je okaiakteiiziiano, odnosno piikazano kao spajanje s lije-
pom Ljiljanom.
Ve smo iekli da Goethe sve likove Bajke obiazuje slobo-
dnom igiom vlastite stvaialake fantazije: Ako smatiamo
da su ti likovi iziazi odieenih duevnih snaga, vidimo da
su te snage bile stvaialaki aktivne u Goetheovoj dui. On
se nije zadovolji time da to svoje unutainje stanje iziazi na
nain loeg didaktikog pjesnika, navodei to ova ili ona
duevna snaga znai. On je likovima i iadnjom Bajke sliko-
vito iziazio ono to se u njegovoj dui dogaalo. Ako Baj-
ku tako doivljavamo, moi emo spoznati to njeni liko-
vi iziaavaju. Likovi u Bajci stoje meusobno u takvom
odnosu kao to u ovjeku meusobno stoje njegove due-
vne snage.
Ne moe se dovoljno otio naglasiti da se u Bajci ne iadi o
tome da pojedini likovi znae ovo ili ono. Uope se ne iadi
o tome. Vanije od toga je piatiti koje doivljaje odiee-
na duevna snaga izaziva u Goetheovoj dui, te pokuati
iazumjeti ono to je ivjelo u Goetheovoj dui, ono to je,
posiedstvom njegove pjesnike imaginacije, zadobilo svoj
iziaz u likovima Bajke. Dogaaj i ugoaj Bajke time postaju
vaniji od njezinih likova. Likovi su tu ne da bi znaili ovo
ili ono, nego da bi kioz meusobne odnose mogli stvoiiti
dogaaj i ugoaj Bajke.
Tako vidimo plamenove lutalice i zelenu zmiju. Vidimo da
plamenovi lutalice dolaze s one, duhovne obale iijeke i po-
kazuju sasvim neobina svojstva. Oni poudno uvlae u
sebe svo zlato na koje naiu liu ak i odaje staieve ko-
libe a nakon toga ga iazmetljivo iazbacuju. To zlato ne
piedstavlja nikakvu posebnu viijednost, ni plamenovima,
ni nekim diugim likovima Bajke. Laai odbija zlatnike pla-
menova lutalica jei bi se iijeka piopela, to jest jako uspioti-
vila, da ga je piimio kao nagiadu za obavljeni posao. Laa-
iu se smije platiti samo plodovima zemlje.
Kako pak to zlato djeluje u zelenoj zmiji? Zmija gutajui ga
sve vie svijetli. I biljke i diugi piedmeti u njezinoj okoli-
ni poinju svjetliti uslijed toga to zmija uzima u sebe ono
to je, dok se nalazi u plamenovima lutalicama, bez viije-
dnosti.
Meutim, u Bajci se i plamenovima lutalicama piipisuje iz-
vjesna vanost. Znate da staiac u odlunom tienutku za-
htjeva od plamenova lutalica da ba oni otvoie kapiju hia-
ma, tako da cijela povoika moe ui u hiam.
Ono to se zelenoj zmiji dogaa u okviiu iadnje Bajke
odgovaia doivljajima kioz koje ljudska dua piolazi na
putu svoga iazvoja. To naioito snano doivljavamo u na-
inu miljenja koje je u piekjueianjem piedavanju piika-
zano iazgovoiom izmeu Goethea i Schilleia. U tom pie-
davanju je izloeno da su Goethe i Schillei iazgovaiali o
tome kako tieba piomatiati piiiodu. Tom piigodom, Goet-
he je s nekoliko poteza nacitao svoju ideju piabiljke. Schil-
lei mu je na to odgovoiio svojim miljenjem da je to to je
Goethe nacitao ideja, neto apstiaktno, neto to se do-
bije kada se na piomatianom piedmetu, jednoj visti biljke,
izostave sva iazliita obiljeja i sastavi sve ono to je ope,
zajedniko svim jedinkama jedne viste. I spominje se da je
Goethe na to odgovoiio: Ako je to jedna ideja, onda ja ide-
je vidim svojim oima. U tom tienutku, jedna piema diu-
goj, postavile su se dvije sasvim iazliite stvainosti.
Schillei se doista bio uzdigao na Goetheov nain gledanja.
Potovatelji Schilleia giijee kada ga navode kao piimjei
one duevne sposobnosti koja lebdi u apstiakcijama i ivi,
piije svega, u piedstavama stvaii pivenstveno shvaenih
samo iazumom. U ovjeku koji hoe postii neki vii ia-
zvoj ta sposobnost due, u odieenim okolnostima, moe
igiati sasvim negativnu ulogu.
Postoje ljudi koji su pivenstveno oijentiiani piema ap-
stiaktnom miljenju. Ako apstiaktnost piomatiamo kao
duevnu snagu, onda bi za nju mogli kazati da je poveza-
na s pojmom nepioduktivnosti. Ljudi skloni apstiaktnom
miljenju mogu biti veoma otioumni, sposobni izvesti
veoma piecizna iazlikovanja, na divljenja dostojan nain,
uspostaviti odnose meu iazliitim pojmovima, kombini-
iati iazne teoiije. Meutim, jedno takvo duevno iaspolo-
enje esto je spojeno s nemogunou piimanja duhovnih
utjecaja inspiracije. To ustiojstvo due, okaiakteiiziiano
nepioduktivnou i apstiaktnou, piedstavljeno je u pla-
Mi s l i o c i
S::us, Bvoi , vui zoo. | 27
menovima lutalicama. Oni u sebe piimaju zlato gdje god
ga nau, ali u njima nema pionalazakog daia, oni su ne-
pioduktivni, ne mogu shvatiti idefe u Goetheovom smislu.
Njima su te idefe neto stiano. Oni nemaju volje da se ne-
sebino piedaju stvaiima, nemaju volje da se zadiavaju na
injenicama, i pojmove koiiste na nain da im oni budu tu-
mai injenica. Njima je stalo do toga da svoj iazum kljuka-
ju pojmovima, kako bi ih poslije mogli iazmetljivo iazbaci-
vati. Oni su slini ovjeku koji sjedi u bibliotekama, saku-
plja znanje i onda ga na odgovaiajui nain pienosi diugi-
ma, bez da je sam do kiaja spoznao ono to sakuplja i pie-
nosi. Za plamenove lutalice je kaiakteiistino da iaspolau
duevnom sposobnou koja nikada nije u stanju shvatiti
ni jednu liteiainu misao, ili sadiaj nekog osjeaja, ali vilo
dobio, na piimjei, poznaju povijest knjievnosti. Sve to su
pioduktivni duhovi stvoiili, sve to oni mogu shvatiti samo
u apstiaktnim foimama.
Ali, piethodno izieenim ne elim obezviijediti ovu mo
apstiahiianja. Jei, kada ovjek ne bi imao tu duevnu spo-
sobnost, i kada ju ne bi njegovao, ili kada bi ona u njemu
bila nedovoljno iazvijena, onda bi mu nedostajalo neto
to on nuno tieba imati, ako eli svoje stvaine spoznajne
sposobnosti iazviti u punoj mjeii. Slikom plamenova luta-
lica, odnosno, njihovim odnosima s diugim likovima u Baj-
ci, Goethe nam piikazuje nain na koji jedna takva due-
vna sposobnost djeluje na diuge sposobnosti due, nain
na koji im moe tetiti, ili pak, koiistiti. Doista, kada netko
ne bi imao tu duevnu sposobnost, a htio bi se uzdii na vii
stupanj, on to ne bi mogao uiniti, jei ne bi imao ono ime
moe otkljuati hiam. Goethe itatelju eli piedoiti tete i
koiisti koje ta duevna snaga moe nanijeti.
Plamenovima lutalicama Goethe piedstavlja jedan ele-
ment due. Onog tienutka kada se ovjek pone jednostia-
no piedavati pojedinom elementu svoje due, taj element
postaje tetan. Takva jednostiana apstiaktnost daje jednu
visoku kiitiku sposobnost, koja ovjeka oblikuje tako da
on postaje netko tko sve moe nauiti, ali to znanje, budui
da mu nedostaje pioduktivni element, ne moe se dalje iz
sebe iazvijati i donositi plodove istinske spoznaje. A Goet-
he sasvim jasno piikazuje kolika je viijednost onoga to je
piikazano plamenovima lutalicama. To to oni nose u sebi,
moe postati neto izuzetno viijedno: zlato plamenova lu-
talica u zelenoj zmiji postaje neto koiisno time to osvje-
tljava piedmete koji se nalaze u njezinoj okolini.
To to ivi u plamenovima lutalicama, ako se pieiadi na
piavi nain, postaje u ljudskoj dui neto kiajnje piodukti-
vno. Onaj tko se tiudi da pojmove, ideje i idealtipove, doi-
vljava tako da ih ne postavlja kao apstiakcije, nego ako mu
one postaju vodi i tuma onih iealnosti koje ga okiuuju,
i ako se isto tako piedano posveti piomatianju, kao to se
piedano posveuje apstiaktnom miljenju, onda ga takva
duevna snaga dovodi u poloaj u kojem se nala zelena
zmija. Onda on moe svjetlost i mudiost obiazovati iz sa-
mih pojmova. Onda ga to ne vodi k tome da postane veiti-
kalna linija koja gubi sve veze i odnose s poviinom, kao to
je to bio sluaj s plamenovima lutalicama, koji su, piemda
zmijini siodnici, uvijek zauzimali stav veitikalne linije. Vi-
djeli smo da u Bajci, u jednom tienutku, zlatnici plamenova
lutalica poinju padati meu stjene. Kada ih zmija piona-
e i pioguta, ona time postaje unutainji svjetlonoa. Mu-
diost piikuplja onaj tko oboiuan pojmovima piilazi pie-
dmetu spoznaje.
Goethe nam daje piimjei kako se piema pojmovima tie-
ba odnositi. On ima pojam piabiljke. to je taj pojam? On
je pivobitno apstiakcija apstiaktni pojam. Kada bi Go-
ethe taj pojam obiazovao samo apstiaktno, onda bi on bio
jedna piazna tvoievina koja ubija sve ivo, kao to je zla-
to koje su izbacili plamenovi lutalice ubilo psa. Meutim,
iazmotiimo to iadi Goethe s pojmom biljke. Ako ga pia-
timo na njegovom talijanskom putu, onda moemo vidje-
ti da mu je taj pojam motiv i vodi koji ga vodi od biljke do
biljke, od bia do bia. On shvaa pojam, polazi od njega ka
konkietnoj biljci i piomatia kako se taj pojam u iazliitim
biljkama obiazuje u iazliitim oblicima, kako on popiima
jedne oblike u nizinskim, a diuge u visinskim piedjelima.
On piomatia, od stupnja do stupnja, na koji nain i u ko-
jem obliku je duhovna iealnost piisutna u pojedinom osje-
tilnom liku ili piedmetu. On sam mili okolo, kao zmija pu-
kotinama zemlje. Tako pojmovi za Goethea nisu nita diu-
go nego neto to se moe utkati u objektivnu stvainost.
Zmija mu je piedstavnik one duevne snage koja za viim
podiujima ivljenja ne tei na egoistian nain, koja se ne
eli uzdii iznad osjetilne stvainosti, nego stipljivo, upoi-
nim piomatiamnjem obistinjavati pojam stipljivo ii od
iskustva do iskustva i od doivljaja do doivljaja. Ako se o-
vjek ne bavi samo teoietiziianjem, ako ne ivi samo u poj-
movima, nego ako pojmove piimjenjuje na ivotna isku-
stva, onda on time odieene vlastite duevne sposobnosti
dovodi u poloaj zelene zmije, te kioz njih moe ostvaiiti
ono to zelena zmija ini u dogaaju Bajke.
Tko lozoju ne piima kao teoiiju, nego kao neto ivotno
to ona istinski tieba i biti, tko duhovnoznanstvene poj-
move piima kao upute za ivljenje, taj zna da pojmove, i
onda kada su najvii, tieba koiistiti tako to emo ih ulije-
vati u ivot na nain koji omoguuje da se ti pojmovi dje-
latno odiaavaju u svakodnevnim aktivnostima i doivlja-
jima. Za onoga tko je nauio nekoliko pojmova, a ne umi-
je ih pienijeti u ivot, moe se kazati da je slian ovjeku
koji je iz neke kuhaiice nauio napamet sve iecepte, ali ne
zna kuhati.
Tako, kao to zmiji zlato moe posluiti da se njime osvi-
jetle piedmeti, tako Goethe pojmovima osvjetljava stvaii
u svojoj okolini. To je ono pouno i velianstveno u Goet-
heovoj znanstvenosti, piisutno u njegovom cjelokupnom
Mi s l i o c i
28 | Mozi z (voii:icu) ui:uvu i ovus:vr vi:i
spoznajnom stiemljenju. U svemu onome to Goethe daje
kao pojmove i ideje, vlada iealnost, sve to uvijek djeluje
kao svjetlost koja osvjetljava piedmete u okolini. Piekjuei
je istaknuta jedna Goetheova univeizalna osobina, koja se
sastoji u tome, da onaj tko piouava ono to je Goethe ie-
kao, nikada nema osjeaj da je to Goetheovo nilfenfe. On
o neemu govoii, ali, ako sagledamo njega i one misli koje
izlae, nemamo dojam da je to njegovo znanje, nego nam
se ini kao da time samo bolje iazumijemo stvaii koje ve
znamo, ali koje nam do tada nisu bile tako iazumljive.
Kada bismo htjeli govoiiti o svakoj pojedinosti ove Baj-
ke, kada bismo htjeli okaiakteiiziiati svaki njezin lik, onda
nam za to ne bi bila dovoljna ne tii sata, nego tii tjedna.
Stoga ovdje mogu izloiti samo dublje piincipe Bajke, sa
svjeu da nas svaka pojedinost u njoj upuuje u nain Go-
etheovog piedstavljanja i shvaanja svijeta i ivota.
Likovi koji piedstavljaju plamenove lutalice, zelenu zmiju i
kialjeve, nalaze se s ove stiane iijeke. Tamo pieko, s diuge
stiane iijeke, boiavi lijepa Ljiljana, ideal savienog znanja i
savienstvo ivota i stvaianja. Od laaia smo saznali da on
likove moe pievoziti samo s one stiane na ovu, ali nikoga
ne moe pievesti ponovno na onu stianu iijeke. Pokuajmo
to piimjeniti na nae cjelokupno duevno ustiojstvo.
Mi ljudi, kao duevna bia, nalazimo se ovdje na zemlji.
Ova ili ona duevna snaga postoji u nama kao sposobnost,
kao vie ili manje obiazovana snaga due. Sposobnosti su
u nama. Meutim, u nama ivi i neto diugo. U nama lju-
dima, ako sami sebe ispiavno sagledamo, ivi osjeaj, ivi
spoznaja da u sebi imamo duevne snage koje nam u kona-
nici omoguuju da se unutainje siodimo s glavnim duho-
vima svijeta, sa stvaialakim duhovnim moima. Kada gle-
damo na te stvaialake moi, gledamo na lijepu Ljiljanu.
Tako znamo da sve to pioizlazi iz lijepe Ljiljane tei, s diu-
ge stiane, da se viati k njoj. Nas su na ovaj svijet pienijele
nama nepoznate snage, kojima mi ne upiavljamo. Mi zna-
mo da su nas neke sile pienijele pieko iijeke, s one stiane
na ovu stianu svijeta. Te sile koje djeluju u dubinama nae
nesvjesne piiiode, a koje su okaiakteiiziiane u liku laaia,
te sile nas ne mogu ponovno viatiti na onu stianu iijeke.
Jei bi se tada ovjek bez svog tiuda, bez svoje suiadnje mo-
gao viatiti u boansko caistvo, na isti nain kako je iz njega
otiao. Snage koje su nas kao nesvjesne piiiodne sile pie-
nijele u caistvo smitnih ljudi ne mogu nas ponovno viati-
ti u duhovno caistvo. Za to su potiebne diuge snage. I Go-
ethe je to znao. On je Bajkom htio pokazati to se s ovje-
kom moia dogaati da bi se opet mogao sjediniti s lijepom
Ljiljanom.
Postoje dva puta. Jedan put vodi pieko zelene zmije. Mi
moemo pieko nje piei, pieko nje mi malo po malo otkii-
vamo i pionalazimo duhovno caistvo. Diugi put vodi pie-
ko divove sjenke. Pokazuje nam se da div, koji je inae sa-
svim nemoan, u viijeme sumiaka ispiui svoju iuku, a sje-
na te iuke legne pieko iijeke diugi put vodi pieko te sje-
ne. Tko dakle hoe pijei u caistvo duha pii jasnoj svjetlo-
sti dana, moia se posluiti putem koji ide pieko zelene zmi-
je, a onaj tko hoe piei pii sumianoj svjetlosti, taj moe
putem koji vodi pieko divove sjene. To su dva puta kojima
se moe ii da bi se dolo do duhovne slike svijeta. Onaj
tko ne pokuava duhovni svijet dosegnuti onim snagama
koje su okaiakteiiziiane bezviijednim zlatom i plamenovi-
ma lutalicama, nego tko stipljivo i samopiijegoino ide od
iskustva do iskustva, taj pii jasnoj sunevoj svjetlosti stie
na diugu stianu iijeke.
Goethe zna da piavo piouavanje ne smije ostati piikova-
no za mateiijalne pojave, nego ga se moia voditi iznad njih,
pieko gianice ulnoga, pieko iijeke koja nas dijeli od du-
hovnih injenica. Ali postoji i jedan diugi put, jedan put za
manje iazvijene ljude koji ne ele ii putem spoznaje, sta-
zom znanja, nego putem koji je u Bajci piedstavljen divom.
Taj div kao div je nemoan, samo njegova sjena ima mo.
Ali, to je u piavom smislu nemo? Uzmite u obzii stanja u
kojima se ovjek moe nai pii piiguenoj svijesti, kao to
je sluaj pii hipnozi, halucinacijama, pa i pii stanju sanja-
nja: sve ono uslijed ega je piiguena jasna dnevna svijest,
odnosno, kada se ovjek pieputa utjecaju duevnih sna-
ga i stanja koja se nalaze ispod piaga jasne dnevne svijesti
sve to piipada diugom putu. U tim stanjima duevne ne-
moi, nemoi budne dnevne svijesti, biva dua pievedena u
stvaini duhovni svijet. Dua jo nije iazvila sposobnosti za
svjesni pielazak u duhovno caistvo, nego pii pielasku osta-
je nesvjesna, a u duhovnom caistvu se pojavljuje kao sjena.
Goethe smatia sjenom diva i sve ono to u ivotu djeluje iz
nesvjesnog, po navici, bez sudjelovanja onih duevnih sna-
ga koja djeluju pii jasnoj dnevnoj svijesti.
Schillei je bio upuen u ovu Goetheovu ideju. U viijeme
velikih buia u Zapadnoj Euiopi (Fiancuska ievolucija
n.p.), Schillei je jednom piigodom pisao Goetheu: Dia-
go mi je to Vas nije zahvatilo uzbuenje sjene diva. to je
Schillei time htio kazati? To da je Goethea, da je putovao
dalje na Zapad, moglo zahvatiti ievolucionaino iaspoloe-
nje, odnosno sjenka diva. Jei, ievolucije u svojim nastoja-
njima da ovjeka samovoljom i nasiljem dovedu do stanja
slobode, poput divove sjenke to se u suton nadvija nad ii-
jekom, nesvjesno odiaavaju tenju za idealnim stanjem.
Zatim, vidimo da je u Bajci vihunac iazvoja spoznaje koju
ovjek tieba postii piedstavljen slikom hiama. Dakle,
hiam piedstavlja vii stupanj ovjekovog iazvoja. Danas
bi Goethe iekao da je hiam neto skiiveno u pukotinama
Zemlje. Jedna duevna snaga, piedstavljena zmijom, moe
samo nejasno opaati oblike hiama. Time to u sebe unosi
ideale, zlato, moe taj hiam osvijetliti, meutim, u osnovi
uzeto, taj hiam moe biti samo podzemna tajna. Time to
Mi s l i o c i
S::us, Bvoi , vui zoo. | 29
Goethe za izvanjsku kultuiu hiam piikazuje kao neto po-
stojee u podzemlju, time on upuuje na injenicu da je taj-
na hiama piistupana samo onima koji iazviju sposobnosti
za njegovo pionalaenje. On time, zapiavo, upuuje na du-
hovnoznanstveni pokiet, jei se tek u okviiu duhovne zna-
nosti, znanosti inicijacije ili piincipa posveenja mogu pio-
nai cjeloviti odgovoii na tajne hiama.
U piavom, slobodnom Goetheovom smislu, mladia koji
se pojavljuje u Bajci tieba iazumjeti kao ovjeanstvo koje
stiemi piema tajnama hiama. Stoga se hiam moia uzdii
iznad iijeke, da pieko nje mogu pielaziti, i ovamo i onamo,
ne samo mali bioj pojedinaca, ve svi ljudi, cijelo ovjean-
stvo. Za takav pielaz nisu dovoljni zmija i sjenka diva, po-
tiebno je izgiaditi most.
Uzdizanjem hiama inicijacije iznad Zemlje Goethe piika-
zuje jedno stanje u budunosti kada e ovjekiovjeanstvo
moi svjesno pielaziti iz osjetilnog caistva u duhovno i iz
duhovnog caistva u osjetilno.
ime je to postignuto u Bajci? Time to je ispunjena piva
tajna Bajke. Rfeenfe Bafke fe u sanof Bafci, kae Schillei.
On je obiatio panju na to da je u samoj Bajci na sasvim
poseban nain spomenuta iije ijeenje. Sjetite se staica sa
svjetiljkom koja svijetli samo tamo gdje ve ima svjetlosti.
Tko je taj staiac? to piedstavlja ta svjetiljka? Kakva je to
naioita svjetlost u njoj? Staiac je u Bajci uvijek iznad si-
tuacije. Njegova svjetiljka ima udno svojstvo da pieobia-
ava stvaii: divo u siebio, kamen u zlato. Ona ima svojstvo
da osvjetljava samo tamo gdje ve postoji neka osvijetlje-
nost, neka obiaena vista svjetlosti. Kada je staiac uao u
podzemni hiam bio je upitan koliko tajni zna. On je odgo-
voiio: tii. Na pitanje siebinog kialja: Koja je najvanija,
odgovoiio je: Ona najoitija. Na pitanje bionanog kialja:
Hoe li je i nama otkiiti, iekao je: im saznam etvitu.
Na to zmija staicu neto apnu na uho, na to on iee: Do-
lo je vrijeme. To to je zmija iekla staicu, u tome je ije-
enje zagonetke. Na nama je da otkiijemo to je zmija ie-
kla staicu.
Daleko bi nas odvelo kada bismo iscipno eljeli objasni-
ti to znae te tii tajne. Ovdje to elim samo ukiatko na-
govijestiti.
Postoje tii caistva koja su na dananjem stupnju iazvoja,
tako iei, stacionaina. To su mineialno, biljno i ivotinjsko
caistvo. Njima nasupiot je ljudsko caistvo koje se nalazi u
stanju iazvoja. Razvoj piva tii caistva kao da je zakljuen.
Unutainji iazvoj kioz koji ovjek piolazi je toliko silovit i
znaajan da se ne moe uspoiediti s iazvojem ostala tii cai-
stva. Spoznaja da je neko piiiodno caistvo stiglo do sada-
njeg stanja, da je postigluo zakljuenje, to je ono to se na-
lazi u tajni staica, to je ono to objanjava zakone mineial-
nog, biljnog i ivotinjskog caistva. Ali njima se piidiuuje i
etvito caistvo, ljudsko caistvo, koje se tieba objaviti u o-
vjekovoj dui. Ta tajna je takve viste da ju staiac tek tieba
saznati. I kako je on moia saznati. On zna o emu je u taj-
ni iije, ali zmija mu je moia pivo kazati. Time se eli ka-
zati da se s ovjekom tieba dogoditi neto posebno ukoliko
on eli postii cilj iazvoja, koji su tii ostala caistva ve po-
stigla. Ono to se dogodilo u najdubljoj unutainjosti ljud-
ske due i to se moia dogoditi ako ovjek eli ostvaiiti taj
cilj, to je ono to zmija staicu kae na uho. Ona mu kae
da se moia iazviti jedna odieena duevna snaga da bi se
mogao postii vii stupanj ljudskog iazvoja. Ona kae stai-
cu da je voljna sebe itvovati i itvuje se. Do tada je ona
piavila most samo ponekad, kada je neki ovjek htio pie-
i. Meutim, time to e se iaspasti u komade, sada e ona
postati tiajni most, tako da ovjek moe imati tiajnu vezu
izmeu ove i one obale iijeke, iijeke koja dijeli ulni svijet
od nadulnoga.
Kao uvjet otkiovenja etvite tajne tieba smatiati spie-
mnost zmije da sebe itvuje. U tienutku kada je staiac uo
da se zmija hoe itvovati, mogao je iei: Dolo je viijeme.
Ovdje je iije o onoj snazi due koja se dii izvanjske stvai-
nosti. Put iazvoja moia polaziti od toga da ta snaga due,
kao i unutainja spoznaja, ne budu same sebi cilj, nego da
su spiemne sebe itvovati. To je zaista tajna, koja se nazi-
va i objavljena tajna, jei se svakome, tko joj istinski tei,
moe objaviti.
Ono to se uobiajeno smatia da je samo sebi cilj sve ono
to uimo u okviiu piiiodne znanosti, znanosti o kultu-
ii, povijesti, matematici i diugim znanostima sve to ne
moe nikada biti samo sebi cilj. Nikada mi neemo moi
postii piavi uvid u dubine svijeta, ako te dubine pioma-
tiamo izoliiano, kao neto za sebe. Tek onda, ako smo u
svakom tienutku spiemni da te spoznaje piomatiamo kao
siedstvo, kao neto to tiebamo itvovati, kao most pieko
kojeg moemo piijei, onda tek dolazimo do stvainih spo-
znaja. Ako nismo spiemni sebe itvovati, mi se time za-
tvaiamo piema viem svijetu, piema stvainoj spoznaji. Tek
onda e ovjek stei neki pojam o tome to je posveenje,
ako piestane pojmovima vezanim za ulno i izvanjsko gia-
diti vlastiti pogled na svijet. Cijelog ovjeka moia pieplavi-
ti osjeaj, moia zadobiti ono duevno iaspoloenje, koje je
Goethe, u jednom svome djelu, okaiakteiiziiao kao najviu
tekovinu, iijeima: I sve dotle dok nema to: Umii i posta-
ni!, sve dotle si umoian gost na mianoj zemlji.
Umri i postani! Uzimaj ono to ti ivot moe piuiti, ali
nemoj zastajati - piolazi, savladaj, nadii sebe. itvuj sebe,
neka od tebe postane most, i ti e oivjeti u jednom viem
ivotu, postati jedno s biima stvaii i uvidjeti da bie stva-
ii ne moe spoznati bez iazvoja svoga vieg jastva. Tamo
gdje Goethe govoii o itvovanju pojmova i duevnih isku-
stava, da bi se oivjelo u viim sfeiama, gdje govoii o naj-
dubljoj i najintimnijoj ljubavi, on se iado sjea iijei misti-
Mi s l i o c i
30 | Mozi z (voii:icu) ui:uvu i ovus:vr vi:i
aia Jakoba Bohmea, koji je poznavao taj doivljaj itvova-
nja zmije u sebi. Upiavo u djelima Jakoba Bohmea Goethe
je pionaao podsticaj i potvidu uvjeienju da se ovjek, i za
viijeme boiavka u zikom tijelu, moe uzdii u jedan svi-
jet, u koji inae ulazi tek nakon smiti, da se jo za zemalj-
skog ivota moe uzdii u duhovni svijet. Jakob Bohme je
znao i to, da samo od ovjeka zavisi moe li, u viem smi-
slu, otkliznuti u duhovni svijet. On to pokazuje slijedeom
iziekom: Tko ne umie piije smiti, umiie nakon nje. To su
velike iijei! ovjek koji u sebi ne umie piije zike smi-
ti, odnosno, koji u najdubljoj nutiini svoje due ne iazvije
svjestan odnos piema duhovnim iealitetima, taj nee biti
u stanju ni nakon smiti ponovno pionai duhovnu jezgiu
svoga bia. Duhovni svijet je u nama. Mi ga najpiije moia-
mo otkiiti u sebi da bi smo ga mogli pionai izvan nas, u
svijetu. Tko ne umie piije smiti, umiie nakon nje. Tako je
i s diugom iziekom: I tako je smit izvoi svakoga ivota.
Vidjeli smo da duevnost moe zasjati samo tamo gdje ve
postoji svjetlost. Staieva svjetiljka moe osvijetliti samo
ono to je ve pioeto svjetlou. Opet nas Goethe upu-
uje na duevna svojstva koja nam piistupaju u naioitom
obliku, naime, na duevne snage devocije, ieligiozne pie-
danosti, na snage koje ve stoljeima i tisuama godina lju-
dima donose pouke i poiuke iz duhovnih svjetova onim
ljudima koji svjetlost duhovne istine nisu mogli tiaiti na
putu duhovnoznanstvene spoznaje. U liku staica je pied-
stavljena svjetlost iazliitih ieligioznih otkiovenja, u liku
staica koji posjeduje tu svjetlost. A onaj tko, u ieligioznom
smislu, ne zapali svoju unutainju duhovnu iskiu, tome ne
svijetli svjetiljka ieligije. A tamo gdje svijetli, svjetiljka je
imala mo pieobiaavati ljude, ona je sve mitvo pieobia-
avala u pioduevljeno ivo.
I onda vidimo da su, uslijed zmijine itve, sjedinjena oba
caistva. Poslije niza, takoiei, simbolikih postupaka, koje
je ovjek na putu svoga vieg iazvoja imao izviiti, vidimo
kako je, pomou sve tii ovjekove duevne snage, na onoj
stiani iijeke izgiaen hiam spoznaje. Kako je tu uzdignut
i kako u njemu svaka duevna snaga obavlja svoju slubu.
Nagovjeteno je da te tii duevne snage moiaju haimoni-
no suiaivati time to je ieeno: pojedinac ne moe ni-
ta, ali ako u piavom tienutku svi suiauju, ako ogiomni
i neznatni meusobno djeluju u piavilnom odnosu, onda
moe nastati ono to osposobljava duu da dua moe po-
stii svoje najvie stanje: sjedinjenje s lijepom Ljiljanom.
Onda se hiam, za sve one koji istinski stieme spoznaji i
istini, piemjeta iz skiivenih pukotina na poviinu.
Mladi biva obdaien spoznajnim snagama miljenja i pied-
stavljanja, koje mu daiuje zlatni kialj: Spoznaj najvie.
Siebini kialj mu daiuje snage spoznaje kioz osjeaje, to
Goethe lijepo nagovjetava iijeima: Pasi ovce. U osjeaju
je koiijen umjetnosti i ieligije. Za Goethea, to dvoje je bilo
jedno ve onda kada je sa svog puta po Italiji, o umjetni-
kim djelima koja je tamo vidio, pisao: To je nunost, to
je Bog.
Ako ovjek vlastito djelovanje ne koiisti samo kao oiuje u
boibi za opstanak, kao siedstvo za pieivljavanje na ovome
svijetu, onda mu ono postaje siedstvo kioz koje u svako-
dnevnom ivotu ostvaiuje ljepotu i mudiost. To je smisao
iijei koje je bionani kialj izgovoiio mladiu: Ma u lije-
vu, a desnica neka ti je slobodna. Desnica tieba biti slobo-
dna za djela koja potiu iz vieg smisla ljudske piiiode.
A to se dogodilo s etvitim kialjem u kojem su sva tii ele-
menta pomjeana. Taj pomjeani kialj se istopio u giotes-
knu guiu. Plamenovi lutalice mu piilaze i liu s njega pie-
ostalo zlato, to znai da u ovjeku i tada ive duevne sna-
ge koje ele piouavati ono to je pieostalo od ovjekovih
ianijih iazvojnih stanja, stanja u kojima se on nekada iani-
je nalazio.
Piomatiajmo jo jedno svojstvo, to jest, diva kako se do-
tetuiao u hiam, pa sada stoji tamo kao kip i pokazuje sate:
ako je ovjek svoj ivot doveo u haimoniju, onda je od spo-
iednog znaaja ono to u ljudskom ivotu tieba biti meto-
dino uieeno. Haimoniziianjem svjesnog ivota, ono to
je ovjek do tada moiao izvanjski ispiavno uieivati sada
se iziaava kao navika. I ono to je u ovjeka do tada nes-
vjesno ivjelo, u hiamu dobiva ispiavan smisao i piavilnu
foimu. Stoga je div piikazan kao sat.
Staiac sa svjetiljkom je oenjen staiicom. Ona ne pied-
stavlja nita diugo nego zdiavoiazumsku ljudsku duevnu
snagu. Ona ne piodiie u visoke iegije duhovne apstakcije,
ali zato sve shvaa iazumno i piaktino. Tako ona, na pii-
mjei, iazumije ieligiju koja je u iukama staica piikazana
svjetiljkom. I zato je ba ona sposbna laaiu odnijeti plau:
tii glavice kupusa, tii civena luka i tii aitioke. Takav stu-
panj iazvoja jo nije pieiastao piolaznost. Plamenovi lu-
talice se piema njoj ne ponaaju piistojno. Time je okaia-
kteiiziiano kako apstiaktni duhovi najee oholo gledaju
na nie, piema ljudima koji stvaii shvaaju na instiktivan i
zdiavoiazumski nain.
Svaki dogaaj, svaki obiat u Bajci ima znaaj koji zahva-
a u duevnu i duhovnu dubinu ovjeka. I ako tieba dati
jo neko objanjenje, koje ima ezoteini znaaj, onda se to
moe odnositi jo samo na metodu objanjavanja, odno-
sno iazumijevanja Bajke: udubljujte se u samu Bajku i moi
ete u njoj pionai itav jedan ivi svijet, i mnogo vie nego
to se danas ovdje moe nagovjestiti.
Piikazau vam, na dva piimjeia, kako Goethe, kioz cijeli
svoj ivot piovlai duhovno iazumijevanje svijeta, kako je
on i u najdubljoj staiosti istine duhovnih spoznaja dovodio
u suglasje s onim to je stvoiio u mladosti. Piilikom pisanja
Mi s l i o c i
30 | Mozi z (voii:icu) ui:uvu i ovus:vr vi:i
Mi s l i o c i
S::us, Bvoi , vui zoo. | 31
Mi s l i o c i
S::us, Bvoi , vui zoo. | 31
Fausta, Goethe je pieuzeo neke piedstave koje upuuju na
simbol jednog dubljeg iazumijevanja iazvojnog puta piiio-
de. Kada Faust piia o svome ocu da je on bio alkemiai i
da je bio odan jednom staiom vjeiovanju, ali da ga ljudi ve
tada nisu iazumjeli, pa kae da je njegov otac uinio da se
... jedan civeni lav, jedan smjeli enik
u mlakoj vodi vjena s Ljiljanom.
To Faust kae ne znajui puninu znaenja izieenog. Me-
utim, te iijei mogu biti ljestvice koje vode viem iazvoju.
Goethe u Bajci piikazuje mladia kao ovjeka koji tei naj-
ljepoj nevjesti, s kojom se on tieba sjediniti? i tu nevjestu
naziva lijepa Ljiljana. Kao to vidite, ta Ljiljana se nalazi ve
u pivim poglavljima Fausta.
A ono to je u Bajci iziaeno kao osnovni piincip Goethe-
ovog pogleda na svijet, to pionalazimo u diugom dijelu Fa-
usta u Hoiu mistika (Choius mysticus). Tamo gdje Faust
stoji pied piagom duhovnog svijeta, tu Goethe monumen-
talnim iijeima iziaava svoje duhovno vienje svijeta. On
tu pokazuje kako tii stupnja uzdizanja, koji slijede jedan
za diugim: pioienje miljenja, piosvjetljenje osjeaja i
pieiaivanje volje u isto djelovanje imaju za posljedicu
uzdizanje na putu spoznaje.
Ono to ovjek postigne pioiavanjem piedstva, vodi
ga k otkiivanju duhovne stvainosti iza svega osjetilnoga.
Osjetilno je samo izvanjski lik poreenje. ovjek poniie
dublje da bi shvatio ono to je piedstavi nedostino. Zatim
se uzdie na vii stupanj, na kome se piedmeti ne pioma-
tiaju pomou piedstava, nego se ovjek sam unosi u pie-
dmete, spaja se s biem piedmeta , i ono to se ne moe
opisati i piedstaviti, (time) postaje postignue. A ono to se
ne moe opisati, to se moia spoznati na tiei nain, a pii
emu se moia napiedovati do tajne volje, Goethe iziaava
kao neopisivo.
Ako ovjek tako pioe tiostiukim putem - kioz piedstavu,
osjeaje i volju - onda se sjedinje s onim to je u Hoiu mi-
stika nazvano Vjeno ensko. To je onaj isti iazvoj koji je u
Bajci piikazan kao pioces tiaenja i spajanja s lijepom Lji-
ljanom.
Tako vidimo da Goethe svoje najdublje ivotno uvjeienje,
svoju tajnu objavu, izgovaia i na kiaju svog velikog spje-
va u kojem ispovjeda vlastita vjeiovanja. Tu se on kioz
piedstavu, osjeaj i volju piobio i uzdigao do sjedinje-
nja s lijepom Ljiljanom, do stanja koje nalazi svoj iziaz na
kiaju spjeva, gdje Hoi mistika iziaava ono o emu i u Baj-
ci govoii, a to se moe smatiati njegovom ivotnom lo-
zojom i njegovim duhovnoznanstvenim poimanjem svi-
jeta i ivota:
Sve prolazno
Samo je poreenje
Nedostino
Ovdje je postignue
Neopisivo
Ovdje je uinjeno
Vjeno ensko
Mami nas u visine!
Pvrr vviirvoou ov. Josir Kovc.
Z :is vvivroio: I V
Trs: Hriz Pr:zoio: Rr1ni:ii:o Toirvn1io:
vvoci: ir ,. :vvi zooz. oooir u ovivu srri-
v iz sociiir riiozoriir vvi I:rv Uivrvsi:v Cr-
:vr-u u Dunvoviu.
S
vvn ir ovoo rsri vsvvvi:i vi:ir ooo
to bi se moglo nazvati kultuialnim obiatom u suvie-
menoj politikoj lozoji. Dosad je potiebu za kultu-
ialnim obiatom u lozoji eksplicitno naglaavao Fiedeiic
Jameson. No, dok je njegov inteies postmodeinistika este-
tika, ja u aigumentiiati kultuialni obiat u podiuju poli-
tike lozoje. Toleiancija kao politiki fenomen, ini se,
ovaj obiat ini ne samo vjeiodostojnim nego ak nunim.
Ovaj lanak poinje s nekoliko opaski o toleianciji, koje
obiauju svakodnevno znaenje pojma kao pietpoliti-
koga i kao politikoga fenomena. Nakon toga okienut u
se teoiiji toleiancije Michaela Walzeia, iji e mi piistup
omoguiti da pojasnim koje su implikacije kultuialnoga
obiata u politikoj lozoji.
Kasnije u dodati nekoliko elemenata Walzeiovoj teoii-
ji. S jedne u stiane odabiati neke elemente pioslavljeno-
ga eseja Heibeita Maicusea Repressive tolerance kako bi-
smo teoiiju toleiancije postavili na kiitike temelje. S diu-
ge u stiane piedloiti model toleiancije koji je Walzei izo-
stavio, ali koji je ipak znaajan: iadi se o kultuii toleiancije
kao djelovanja povezanoga s uibanim ivotom.
I.
U svakodnevnom ivotu koiistimo se teiminom toleran-
tnosti kako bismo iziazili neki stav i teiminom toleranci-
fa kao neko djelovanje, i to na otpiilike sljedei nain. Kao
stav, toleiantnost nije vie od beziezeivnoga piihvaanja.
ak, tovie, nemam diugoga izboia nego piihvatiti svoje-
ga susjeda i to zato to ivi poied mene. Toleiancija, pak,
impliciia neto vie od pukoga piihvaanja. Ona obuhva-
a stvaino ili zbiljsko ophoenje izmeu mojega susjeda i
mene: ne samo govoienje Bok! kada ga sietnem, nego, na
piimjei, iazgovoi s njime ili poziv kod mene na kavu. To-
leiancija ne moia dovesti do piave inteiakcije izmeu ljudi
koji se samo toleiiiaju. Nisam netoleiantan ako sumnjam
da moj susjed ima neobine obiaje koji se meni ne sviaju.
Mogu sebi iei To je njegov nain ivota i odluiti izbje-
gavati blie kontakte s njim. Ako nemam piediasuda pie-
ma diukijim nainima ivota od onih koji se sviaju meni,
ne moe me se piestati zvati toleiantnim.
Ovo je, giubo govoiei, pietpolitiko znaenje toleianci-
je. Kao politiki odnos toleiancija znai istoviemeno ma-
Prospect
effect