Prikaz: Rethinking Civilizational Analysis

Zadatak mi je napraviti prikaz dijelova knjige Rethinking Civilizational Analaysis

urednika Sada Amira Arjomanda i Edwarda A. Tiryakiana. Poglavlja koje e obuhvatiti ovaj
prikaz su Civilizational forms te Civilizational analaysis.
Autor ovog poglavlja koje obuhvaa ovaj prikaz je Marcell Maduss. Prijevod i obradu
napravila je Diane Barthel-Bouchier. Odmah u uvodu u tekst urednica postavlja osnovne
pojmove i definicije. Marcell Maduss bio je poklonik perspektive drutvene razmijene kao i
Emil Durkheim. Njegovao je analitiki pristup prouavanju civilizacija. Zalagao se prije
svega za potivanje svih civilizacija, a ne samo favoriziranja europske. Zalagao se da uzimao
u obzir sve to je ovjeanstvo postiglo, a ne samo ono to je nama pojedincima blisko unutar
nae zajednice.
Sve civilizacije imaju elemente koji ih tvore. Postoji fiksni dio i suprotnosti koje ih
razlikuju. Marcell Maduss donosi definiciju civilizacije koja kae da je ona kombinacija
drutava koja su dovoljno velika i prepoznatljiva. Isto tako razlikuje razne studije i
perspektive pogleda na civilizaciju. Neke od tih su perspektiva oblika civilizacije koja
obuhvaa sve to daje poseban aspekt drutvu koje ini civilizaciju te perspektiva fizikog
podruja civilizacije koja dalje samo njezin zemljopisni opseg, odnosno prati jedan ili dva
aspekta , ali ne i itavu kulturu u cjelini. Perspektive i metode daju najkvalitetnije rezultate
kada se koriste zajedno. Tada pokazuju razne veze izmeu civilizacija. itav taj rad odvija se
u svrhu unapreenja ope povijesti. Povijest pokazuje kako su kulture u interakciji. Ljudi
posuuju stvari iz drugih kultura, no nekad postoje i blokade posuivanja obrazaca. Takvi
postupci osiguravaju drutvene promijene koje nisu rezultat djelovanja pojedinca ve rezultat
kolektivne volje.
Drugi dio teksta kojim e se baviti ovaj prikaz odnosi se na analizu civilizacije. Autor
govori o kulturnim trendovima 60tih godina 20. stoljea. O sukobima i kretanjima masa.
Vano je bilo stjecanje identiteta. Kao primjer navodi Jugoslaviju i ehoslovaku. Autor
navodi kako svi moraju biti svjesni identiteta ali ne kao prepreke ve kao bogatstva. Iako je
civilizacija zapadne Europe razvijena dogaaju se barbarstva i u moderno doba. Iscrpljivanje
kolonija, svjetski ratovi, nuklearne krize, Hladni rat. Autor e na kraju zakljuiti kako
civilizacija i njena analiza nisu mainstream moderne sociologije, ali bi trebale biti.
Oporavak socioloke tradicije podijeljen je u tri faze. Prva dolazi radom starijig autora
Webbera, Durkheima i Maussa. Autor najvie istie Maxa Webbera. Njegovo je polazite da
je zapadna civilizacija dinamian i ukupan fenomen, a ne proizvod statinosti osoba,
ekonomije, politike i kulture. Isto tako govori kako povijest civiliziranih naroda eli postaviti
zakone koji reguliraju njihov razvoj.
Druga generacija sociologa raspravlja o dinamici civilizacije. Prvi svjetski rat
poremetio je stabilnost zapadne civilizacije. Javljaju se tri razmiljanja u razdoblju od 1930.-
1980. Djeluju Iz razliitih kulturnih perspektiva. Svaki od razmiljanja naglaava civilizaciju
kao dinaminu. Autor izdvaja Benjamina Nelsona koji je sustavni analitiar, objavljuje
usporedni pregled civilizacija te naglaava da su civilizacije u interakciji.
Trea generacija obiljeena je sociolozima Eisenstadtom i Huntingtonom. Oni govore
da napetosti i borbe unutar i izmeu civilizacija nikada ne zavravaju, ali nisu nuno oruane.
Donose nam analizu svjetovnog poretka nakon Hladnoga rata.
Posljednji dio teksta bavi se civilizacijskom avangardom odnosno modernom
civilizacijom. U novije doba civilizacija postaje otvorena za neke alternativne stilove ivota.
Poinje sve vie njegovati ljudska prava. S druge strane autor navodi kako masovna
proizvodnja oruja te stalni ratovi nisu nita manje barbarstva nego prije sto, dvjesto ili tisuu
godina. Iako je civilizacija moderna barbarstvo i dalje postoji. Zadatak je zato moderne
sociologije da mnotvo ljudi razliitih kultura potakne na meusobno potivanje te miran
suivot civilizacije.

Karlo Mandi