EMPATIJA

Pojam empatija je relativno novijeg porijekla, iako se o slinim procesima u psihologiji

govorilo i ranije, samo ne pod tim nazivom. Termin je prvi upotrijebio Titchener 1909. g.
koristei ga u irem znaenju, tj. kao kognitivnu sposobnost razumijevanja unutarnjeg stanja
druge osobe i kao odreenu vrstu socijalno-kognitivnih veza (Raboteg-ari, 1993). Kasnije
termin empatija sve vie koriste kliniki i socijalni psiholozi. U klinikoj psihologiji empatija
se tretira kao proces koji slui komunikacijskim funkcijama u terapiji. U okviru razvojne i
socijalne psihologije, definicije empatije se razlikuju s obzirom na to to istraivai
podrazumijevaju pod tim pojmom i kako razlikuju empatiju od slinih procesa. Da bi se to_nije
definirala empatija, vano je razjasniti kakva je uloga kognicije empatiji. Kognitivni aspekt
empatije ukljuuje razumijevanje, poznavanje stanja svijesti i uvjeta druge osobe ili svijesti o
tome kako neto to se dogaa drugoj osobi moe djelovati na nju. Mnogi koji naglaavaju ovaj
aspekt smatraju da je kognitivna empatija preduvjet za afektivnu empatiju (Stephan & Finlay,
1999).
Razvoj empatije
Razvojne razine empatije odgovaraju stadijima kognitivnog razvoja (Raboteg-ari,1993).
1) Globalna empatija karakteristina je za djecu u 1. godini ivota. Djeca se esto ponaaju kao
da se ono to se dogaa drugima dogaa njima, jer nisu sposobna razlikovati sebe i druge kao
odvojene fizike entitete.
2) Egocentrina empatija javlja se nakon 1. godine ivota, na drugoj razini kognitivnog razvoja.
Dijete potpuno shvaa sebe i druge osobe kao razliite fizike objekte. U stanju je doivljavati
empatiju, a da istovremeno razumije da je druga osoba, a ne ono samo, u nevolji. No, jo uvijek
ne razlikuje dobro unutarnja stanja drugih od vlastitih.
3) Empatija za osjeaje drugih javlja se s poetkom preuzimanja uloge drugog, izmeu 2. i 3.
godine ivota. Budui da postaje svjesno da druge osobe imaju vlastite osjeaje koji su razliiti
od njegovih, dijete prikladnije odgovara na znakove koji ukazuju na osjeaje drugih. S razvojem
govora, dijete je u stanju empatizirati sa sve sloenijim emocionalnim stanjima.
4) Empatija za neije ivotne uvjete poinje se javljati u kasnom djetinjstvu. Dijete postaje
svjesno da druge osobe doivljavaju zadovoljstva i neugodu ne samo u neposrednim situacijama,
nego i u irim ivotnim okolnostima i iskustvima. Empatiki izazvani afekti kombiniraju se s
mentalnim predodbama opeg stanja drugih.
Na svim razliitim razinama razvoja empatije, doivljaj empatike nevolje ima vjerojatno
zajedniku afektivnu sr. O kogniciji ovisi kako e osoba doivjeti i nazvati emocionalno
uzbuenje. Prema Hoffmanu (1981), afektivne i kognitivne komponente empatije se kombiniraju
da bi izazvale kvalitativno razliiti doivljaj (Raboteg-ari,1993).
Hoffman (1981) takoer smatra da doivljavanje empatikog uzbuenja moe biti u osnovi i
egoistine i altruistine motivacije za pomaganjem drugima. Meutim, bez obzira na neke
egoistine elemente, empatija ima odreene osobine koje je jasno odreuju kao altruistini
motiv: izaziva je nevolja drugih, a ne vlastita, glavni cilj akcije je pomo drugima, a ne sebi,
potencijalno zadovoljstvo aktera ovisi o njegovom djelovanju u svrhu reduciranja nevolje
drugog.
Empatija je nesvjesno znanje o tome to drugi osjea. Ona pripada izvornim osobinama
ljudske due. Empatija je sposobnost uivljavanja u emocionalna stanja druge osobe i
razumijevanje njenog poloaja (npr. patnje, ugroenosti) na osnovi percipirane ili zamiljene
situacije u kojoj se ta osoba nalazi. Uivljavanje npr. u socijalne uloge drugih. Empatija je
osnovni preduvjet drutvenosti, tj. socijalizacije.
Empatija je jedini nain kako je mogue stei bilo koje miljenje o duevnom ivotu drugih.
Empatija je emocionalno saznanje, zamjenika introspekcija, po Kohutu, empatija je miljenje
sebe u drugom. Empatija je, (prvenstveno je to kognitivni proces), intelektualno shvaanje
vlastitom "jastvu" stranih doivljaja u drugima, neka vrsta intelektualne identifikacije, praena
emocijama (koje nisu istovrsne onima koje doivljava osoba sa kojom se simpatizira. Empatija je
u osnovi pojma TRANSFERA. Transfer je odjek i razumijevanje afektivnog stanja ljudi u
okolini te afektivne komunikacije s drugima. Zato je empatija fundamentalni sloj u
psihoterapijskom odnosu.
Empatija ne generira anksioznost, a transfer da. Kod empatije se ne potiskuju emocije, pa se sve
doivljava bez anksioznosti. Empatijski sadraji spoznaju se kao simboli i neloginosti u
predsvjesnom, koji ne izazivaju tjeskobu.
Koristimo sebe kao rezonirajue instrumente koji dijele i odraavaju nae emocije i potrebe u
svrhu komunikacije; potom apstrahiramo empatijsko saznanje i integriramo ga u empatijski
odgovor. To je teko ako je iskustvo drugog previe bolno, ako je u suprotnosti s naim etikim
stavom.
Samo zamiljati kako je biti drugi bez emocionalne rezonancije nije empatija.
Empatija je suivljavanje promatraa s psihikim svijetom druge osobe, zadravajui realan uvid
u stanje, bez proivljavanja. Simpatija je uivljavanje i proivljavanje.
Empatija je osjeanje S drugim, a simpatija je osjeanje ZA druge.