Professional Documents
Culture Documents
l f j l f
l
e e e
x U
l x U
f H
= =
=
=
=
) ( ) (
) 0 (
) (
) (
3 2 1 43 42 1
43 42 1
kanjenja
udio
f j
priguenja
udio
d f a a
N
i
faktor
teinski
f
i
i i
k
i g
e e e f g f H
2 ) (
1
) (
1 0
) ( ) (
+
=
=
3
CDM karakterizira neosjetljivost na uskopojasne
smetnje (engl. narrowband disturbances) i selektivna
priguenja (engl. selective attenuation) te takoer radi s
vrlo malom snagom signala, to je vano zbog
problema elektromagnetskog zraenja kablova.
Meutim, OFDM je predloena kao najbolja tehnika za
primjenu u PLC transmisijskim sustavima s velikim
brzinama prijenosa zbog svoje odline iskoristivosti
pojasne irine. OFDM prua prijenos podataka preko
brojnih podnosioca koji omoguuju koritenje
frekvencija odvojenih od kritinih frekvencija koje
koriste drugi komunikacijski sustavi.
OFDM prijenosni sustavi koriste brojne podnosioce
raspodijeljenje u frekvencijskom spektru (Slika 3).
Svaki podnosioc ima odreeni prijenosni kapacitet i
mogue je spajati grupe podnosioca za stvaranje
prijenosnog kanala s veim kapacitetom.
Slika 3 OFDM struktura kanala
Nadalje, postoje tri mogunosti za upravljanje
kapacitetom u OFDM sustavima s obzirom na razvoj
MAC sloja:
1. grupa podnosioca (tj. SC, Slika 3) sa stalnim
obrascem prijenosnog kapaciteta prijenosnog
kanala (CH)
2. grupa podnosioca s promjenjivim obrascem
prijenosnog kapaciteta prijenosnog kanala
3. podnosioci su tako grupirani da tvore
prijenosni kanal prema dostupnosti
prijenosnog kapaciteta podnosioca i eljenog
kapaciteta kanala.
U sluaju 1. MAC sloj koristi uvijek prijenosne kanale
koji imaju stalni prijenosni kapacitet (npr. 64 kbps) i
prijenosni kanal ukljuuje uvijek iste podnosioce. To
znai, ako jedan od podnosioca nije raspoloiv,
prijenosni kanal se ne moe koristiti, bez obzira to su
ostali podnosioci slobodni. Tada prijenosni sustav moe
reagirati smanjenjem prijenosnog kapaciteta podnosioca
sukladno situaciji (sluaj 2.). Kao posljedica toga
mogue je da se kapacitet prijenosnog kanala takoer
smanji. U tom sluaju MAC sloj treba upravljati
prijenosnim kanalima s promjenjivim kapacitetom
prijenosa.
U sluaju 3. svi raspoloivi podnosioci su saeti u broj
kanala s kapacitetom prijenosa. To znai da se broj
podnosioca grupira prema njihovim raspoloivim
kapacitetima u obrazac prijenosnog kanala sa eljenim
prijenosnim kapacitetom. U ovom sluaju prijenosni
kanal ne ukljuuje uvijek iste podnosioce.
A. Modulacijski principi
Da bi se postigao prijenos OFDM signala bez
greaka, valni oblici podnosioca su odabrani tako da
budu meusobno ortogonalni. OFDM sustavi se
uobiajeno dizajniraju tako da je svaki podnosioc
dovoljno uzak da iskusi iezavanje neovisno o
frekvenciji (engl. frequency-flat fading). To svojstvo
ujedno doputa podnosiocima da ostanu ortogonalni
kada je signal odaslan kroz frekvencijsko selektivan i
vremenski nepromjenjiv kanal. Ako je moduliran signal
odaslan kroz takav kanal, svaki je podnosioc podvrgnut
razliitom priguenju. Kodiranjem podatkovnog
podniza, greke koje su nastale na podnosiocima
prolaenjem kroz kanal lako se detektiraju i ispravljaju
u prijamniku.
Da bi se izbjegla ISI (engl. Inter-Symbol
Interference) dodaje se zatitno vrijeme T
cp
ije je
trajanje dulje od trajanja impulsnog odziva kanala. U
sluaju linearno vremenski rasprenog kanala zatitnim
vremenom se ne izbjegava ICI (engl. Inter-Carrier
Interference), osim ako nije cikliki proireno. Iz tog
razloga zatitno vrijeme T
cp
je dodano na OFDM
simbol (Slika 4).
Slika 4 Dodavanje ciklikog prefiksa
B. Generiranje OFDM signala
Podatkovni niz dijeli se na N paralelnih podatkovnih
elemenata koji su odvojeni s t = 1/f
s
gdje je f
s
eljena
brzina simbola. N serijskih elemenata modulira N
frekvencija podnosioca koji su tada multipleksirani u
frekvencijskoj domeni. Svaki susjedni podnosioc
odijeljen je intervalom f = 1/Nt. To osigurava
odvojenost frekvencije podnosioca s viekratnikom 1/T
tako da su podnosioci ortogonalni tijekom trajanja
simbola.
4
Prema osnovnoj realizaciji OFDM odaslani signal
s(t) moe se prikazati:
[ ] ( )
t
k
f j
l
l
N
k
e lT t p k b t s
=
=
2
1
0
) ( (9)
Uzorkovanjem brzinom T
s
= T/N dobivamo:
[ ] [ ] [ ]
=
=
=
1
0
/ 2
N
k
N kn j
l
N l
e k b lN n n x
(10)
[ ] [ ] ( ) n b IDFT lN n n x
l
N l
, =
=
(11)
gdje je IDFT inverzna diskretna Fourierova
transformacija [1] .
C. Realizacija OFDM sustava
U prijanjem odlomku pokazano je da se generiranje
OFDM simbola moe realizirati kroz IFFT/FFT
procesiranje. Meutim, prije IFFT procesiranja moraju
se obaviti dodatne operacije na informacijskim bitovima
(Slika 5). U nastavku emo opisati osnovne
funkcionalnosti za realizaciju OFDM sustava.
Slika 5 Realizacija OFDM sustava
1) Kodiranje i prepletanje
Prije modulacije informacijskog signala, signal se
kodira da bi se na odreditu mogle ispraviti eventualne
pogreke na relativno slabim podnositeljima. Scheme
kodiranja koje se koriste su:
1. blok kodovi,
2. konvolucijski kodovi,
3. turbo kodovi.
Nakon kodiranja bitovi se nasumce permutiraju tako da
su susjedni bitovi odvojeni s nekoliko bitova izmeu
(engl. interleaving). Ta tehnika naziva se prepletanje i
omoguava neovisnost greaka, budui da je OFDM
sustav dizajniran tako da ne moe procesirati snopove
greaka (engl. error burst) ve samo neovisne greke.
Na prijemnoj strani prije dekodiranja obavlja se
depermutacija bitova. Funkcija prepletanja moe se
realizirati blokom konvolucijskog prepletanja.
2) Mapiranje; demapiranje
Nakon kodiranja i preplitanja bitovi se prevode u l-ti
OFDM vremenski odsjeak i preko k-tog OFDM
podnosioca mapira se u odgovarajui modulacijski
simbol S
l,k
. Takav modulirani simbol moe se dalje
prosljeivati sa i bez diferencijalnog kodiranja (M-PSK
ili M-QAM, Slika 6). Diferencijalno kodiranje moe se
izvriti u vremenskoj ili frekvencijskoj domeni. Na
prijemnoj strani demapiranje se izvodi da bi se vratio
simbol prenesen u l-tom OFDM vremenskom odsjeku i
preko k-tog OFDM podnosioca. Da bi se provela
pravilna demodulacija potrebno je procijeniti prijenosni
faktor kanala H
l,k
i N
l,k
koji predstavlja zbrojni Gausov
um superponiran prenesenom simbolu. Takva procjena
je nuna zbog pravilnog identificiranja amplitudnog i
faznog redoslijeda svakog OFDM podnositelja kako bi
se sloeni podatkovni simboli mogli pravilno
demodulirati. Takva jednostavna operacija
izjednaavanja (engl. equalization) jedna je od osnovnih
prednosti OFDM prijamnika. Kod diferencijalnog
kodiranja izvodi se diferencijalna detekcija na prijemu,
a detekcija simbola i dekodiranje na osnovi toga je li
diferencijalno kodiranje izvreno u vremenskoj ili
frekvencijskoj domeni.
Slika 6 Schema mapiranja i demapiranja u skladu s
16-PSK i 16-QAM [1]
5
3) Umetanje pilota; procjenivanje kanala
Procjenivanje kanala u OFDM sustavu objanjeno je
u predhodnom odlomku (Mapiranje; demapiranje), a za
tu procjenu nuno je umetanje znanih simbola ili pilot
strukture u OFDM signal. U sluaju kanala koji su
vremenski promjenjivi, pilot signali trebaju se
ponavljati esto. Razmak izmeu signala pilota u
vremenskoj i frekvenciskoj domeni ovise o meusobnoj
povezanosti vremena i irine pojasa kanala. Pilot
dodatak (engl. overhead) moe se smanjiti koritenjem
signala pilota ija je maksimalna udaljenost manja od
usklaenih vremena u vremenskoj domeni ili
usklaenost irine pojasa kanala u frekvencijskoj
domeni. Kod toga se vea tonost dobiva umetanjem
vee gustoe pilota, ali se pri tome se poveava gubitak
kod omjera signala i uma.
IV. DODJELJIVANJE RESURSA U VIEKORISNIKIM
OFDM SUSTAVIMA
Viekorisniki OFDM poveava viestruki pristup
OFDM-u dozvoljavenjem dijeljenja OFDM simbola
veem broju korisnika. Postoje dvije vrste shema za
dodjeljivanje resursa [6][8]:
1. nepromjenjivo dodjeljivanje resursa (kao
TDMA ili FDMA) - vremenski odsjeak ili
potkanal za svakog korisnika. To nije
optimalna shema budui da je shema fiksna
bez obzira na trenutno stanje kanala.
2. dinamiko dodjeljivanje resursa dodjeljuje
dimenziju (vremenski odsjeak, potkanal)
promjenjivo, ovisno o korisnikoj
iskoristivosti kanala; koriste se u vremenski
promjenjivim kanalima za postizanje veih
performansi.
Nadalje, postoje dvije vrste optimizacijskih tehnika za
dinamiki viekorisniki OFDM [6][8]:
1. s prilagodljivom granicom ija je svrha
postizanje minimalne ukupne snage
prijenosa s obzirom na korisnika
ogranienja (brzina prijenosa, BER).
2. s prilagodljivom brzinom ija je svrha
poveanje kapaciteta bez greaka za svakog
korisnika sa smanjenjem ukupne snage
prijenosa.
A. Teorijski model pravednog dodjeljivanja resursa
(Fair Resource Allocation)
Temeljni problem u OFDM prijenosu je dodjeljivanje
slobodnih resursa pojasne irine i snage mrenim
linkovima tako da se ukupna brzina prijenosa
maksimizira, a da se odri kvaliteta usluge (engl. QoS)
na linku. To je postignuto kroz kroz algoritam
dodjeljivanja resursa kod viesrtrukih korisnika.
U modelu pravednog dodjeljivanja resursa promatra
se OFDM sustav s N podnosioca i K korisnika. Za
korisnika k omjer pojaanja signala kanala i uma
(CNR- channel gain-to-noise ratio) podnosioca n je
=
n k
n k
n k
N
H
g
,
2
,
,
(12)
gdje je H
k,n
pojaanje signala, N
k,n
snaga uma, a SNR
gap. Problem dodjeljivanja resursa u downlink-u (tj. od
centralnog ureaja do korisnikog terminala) formuliran
je s:
( )
=
+
k
k n k
A n
n k n k
K
k
A p
g p
, , 2
1
,
1 log max
,
(13)
pod uvjetom da:
( )
=
k
A n
total n k
K
k
P p C
,
1
1
( ) p p C
n k
,
0 2 za sve k,n
( )
K
A A A C ,..., , 3
2 1
svi su disjunktni
( ) { } N A A A C
K
,..., 2 , 1 4
2 1
L
( )
K K
R R R C : : : : : : 5
2 1 2 1
L L =
(14)
gdje je P
total
ukupna snaga, p je izraz snage spektralne
gustoe (engl. PSD - power spectral density), p
k,n
je
snaga dodijeljena podnosiocu n korisnika k, A
k
je
odjeljak podnosioca dodijeljen korisniku k,
( )
+ =
k
A n
n k n k k
g p R
, , 2
1 log
je brzina korisnika k i
k
su
predefinirane konstante koje odreuju pravednost
proporcionalnosti brzina.
U principu, vrijednost
k
predstavlja najvii prioritet
baziran na vrsti servisa koji podrava svaki od linkova.
Izrazi (C3), (C4) odreuju da svaki podnosioc mora biti
dodijeljen najmanje jednom korisniku, dok je PSD (C2)
linearna funkcija snage p
k,n
.
Optimizacijski problem opisan C1-C5 vrlo je teko
rjeiv jer sadri binarne i kontinuirane varijable. Izraz
C5 koji opisuje omjere brzina prijenosa dodatno
poveava teinu u pronalaenju optimalnog rijeenja. U
idealnom sluaju dodjeljivanje podnosioca i snage
signala treba se provoditi zajedniki, to pak dovodi do
visoke raunske sloenosti. Zbog toga algoritmi manje
sloenosti s prihvatljivim uinkom imaju prednost pred
sloenim optimalnim rjeenjima.
Za reduciranje sloenosti algoritmi predloeni u
literaturi dijele proces dodjeljivanja na nekoliko
koraka, od kojih se svaki zasniva na pojednostavljenju
pretpostavki pri svakom koraku. Istraivanja su
pokazala da su brzine prijenosa viekorisnikog OFDM
sustava maksimizirane kada je svaki podnosioc
pridjeljen samo jednom korisniku s najboljom snagom
kanala za taj podnosioc te je ukupna snaga slanja
6
distribuirana kroz dodjeljene podnosioce kroz metodu
ispunjavanja vode (engl. water filling policy).
Druga pretpostavka za pojednostavljenje je jednaka
distribucija energije kroz cijelu pojasnu irinu. Taj
pristup u mnogome smanjuje sloenost procesa
dodjeljivanja resursa i transformira problem u
dodjeljivanje podnosioca s N parametara za
optimizaciju. Meutim, to smanjenje sloenosti samo
vrijedi ako je degradacija performansi zanemariva u
odnosu na optimalnu metodu ispunjenja vode.
V. ZAKLJUAK
U dananje vrijeme kad se rapidno poveava broj
korisnika irokopojasnih usluga (irokopojasni Internet,
HDTV) te kad davatelji takvih usluga s trinog
stajalita trae najpovoljnije naine za realizaciju
pristupne mree (optika transmisijska mrea,
koritenje strujnih vodova, beine komunikacije)
dovode se u pitanje naini prijenosa velike koliine
podataka velikom broju korisnika.
Ovaj rad daje pregled i principe rada PLC mree te
OFDM modulacijske tehnike koja se pokazala kao
konkurentna tehnika za uporabu u PLC prijenosnim
sustavima s obzirom na prirodu same mree.
Poseban osvrt dan je na problem pravedne
raspodijele resursa u OFDM prijenosu u PLC mrei.
Kako je optimalno rjeenje pravedne raspodjele resursa
vrlo visoke raunske sloenost postoje razni algortimi
za jednostavnija rjeenja manje raunske sloenosti i
zadovoljavajueg postotka optimalnog kapaciteta
sustava [6][7][8][9]. U tom podruju identificirana su
neka otvorena podruja koja zahtjevaju daljnju analizu
u smjeru optimizacije algoritama za pravedno
dodjeljivanje resursa.
LITERATURA
[1] Hrasnica, Haidine, Lehnert, Broadband Powerline
Communications Networks: Network Design, John Wiley
& Sons. 2004.
[2] Hrasnica, Lehnert, Powerline Communications For Access
Networks, Performance Study of the MAC Layer, III
International Conference on Telecommunications BIHTEL
2000 Telecommunication Networks - October 23-25, 2000 -
Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
[3] Zimmermann, Dostert, A Multipath Model for Powerline
Channel, IEEE Transactions on Communications, Vol. 50,
No.4, April 2002.
[4] A. R. S. Bahai, B. R. Saltzberg, Multi-Carrier Digital
Communications: Theory and Applications of OFDM.
Norwell, MA: Kluwer, 1999.
[5] Baant, A. i dr. Osnovne arhitekture mrea, Element,
Zagreb, 2003.
[6] Zukang Shen, Jeffrey G. Andrews, Brian L. Evans, Adaptive
Resource Allocation in Multiuser OFDM Systems with
Proportional Fairness (draft), IEEE TRANS. ON
WIRELESS COMMUNICATIONS, 2004.
[7] Sanam Sadr, Alagan Anpalagan, and Kaamran Raahemifar,
Suboptimal Rate Adaptive Resource Allocation for
Downlink OFDMA Systems (Research Article), Hindawi
Publishing Corporation, International Journal of Vehicular
Technology, Volume 2009, Article ID 891367, 2009.
[8] N. Papandreou and Th. Antonakopoulos, Resource
Allocation Management for Indoor Power-Line
Communications Systems, IEEE Transactions on Power
Delivery, VOL. 22, NO. 2, APRIL 2007., pp. 893-903
[9] N. Papandreou and Th. Antonakopoulos, Fair Resource
Allocation With Improved Diversity Performance for
Indoor Power-Line Networks, IEEE Transactions on
Power Delivery, VOL. 22, NO. 4, OCTOBER 2007, pp. 2575-
2576