Od kuda starim Sumeranima prije 6000

godina poznavanje svih planeta Sunevog

sustava, znanje iz astronomije i matematike
koje u pojedinim elementima nadmauje nae?
Kako je mogue da su svoje bolesne lijeili
zraenjem, genetski oblikovali biljni okoli i
krianjem vrsta usavravali poljodjeljstvo?
Ovo je veliko udo Sina,
Koje se nije dogodilo zemlji
Od davnih dana;
Kojeg narod zemlje
Nije vidio, nije zapisao
Na glinenim ploicama, da bi se zauvijek sauvalo:
Daje Sin,
Gospodar svih bogova i boica,
Koji boravi na nebu,
Siao sa nebesa.
(Tekst sa glinene ploice starih Sumerana)
Jesu li Sumerani imali kontakte s
vanzcmaljskim civilizacijama? Tamo gdje je
stao Erich von Daniken nastavlja Zecharia
Sitchin.
Pria zapoeta tisuama godina u prolosti,
doivljava svoj rasplet u vremenu koje danas
ivimo, u vremenu otkria DVANAESTOG
PLANETA.
Biblioteka
SVJETLOST
Urednik biblioteke
DARKO IMENJAK
Copyright ZECHARIA SITCHIN
Tiskano uz dozvolu autora
Prijevod
Prof. VESNA KUERA
ISBN:
953-98034-0-3
CJP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveulina knjinica Zagreb
Naslov originala:
THE TWELFTH PLANET
Nakladnik
TELEdisk d.o.o.
CIPETI d.o.o.
Zecharia Sitchin
DVANAESTI
PLANET
PRVA KNJIGA ZEMALJSKE KRONIKE
TELEdisk 2002
UVOD
Kraj jednog vremena
Kau da se pri umiranju ovjeku ispred oiju odvrti ubrzani film njegovog
cijelog ivota. Svi vani i nevani dogaaji ukau se velikom brzinom i on ima
jedinstvenu priliku da prije odlaska u carstvo sjenki sagleda svoje postojanje iz
sasvim nove i esto puta iznenaujue perspektive. Moemo li istu pretpostavku
generalizirati na nivou itavog ovjeanstva?
Razne ezoterijske kole iznova su podsjeale na vanost ciklikog poimanja
itave kreacije. Linearno vrijeme samo je projekcija naeg uma i glavni oslonac
za odravanje iluzije u kojoj se nalazimo. Svaki kraj je ujedno i poetak neeg
novog.
Svijet u kojem ivimo kao da je doao do neke vrste praga. Pod okriljem
novog milenija na svjetlo dana izlazi, sad ve potpuno oigledna, potreba za mijen-
janjem veine postojeih vrijednosti. Povijest se oigledno ponavlja i nita vie
nije apsolutno, a naizgled neunitiva kula suvremene znanosti poela se opasno
ljuljati. Svima polako postaje jasno da je za opstanak itavog planeta potrebno
napraviti temeljitu reviziju svih znanja, vratiti se u daleku prolost i pronai raz-
loge zbog kojih smo otili u krivom smjeru.
Unutar ljudske rase postoji stalno prisutan i potiskivan strah od konanog
unitenja. Pojedinana svijest individualne smrtnosti korespondira s idejom pot-
punog dokinua vrste. Razliiti scenariji se izmjenjuju ovisno o povijesnim
razdobljima, ali osnovna tema ostaje ista. U pravilu opasnost dolazi s neba. To
mogu biti gnjevni bogovi, beutni osvajai s drugih planeta, ogromna kometa,
zalutali asteroid...
Pribliavanje treeg milenija ponovno je aktualiziralo stare prie o posljedn-
jem sudu, pojavljivanju Antikrista i povratku Mesije. U kolovozu 1999. godine
itav svijet je spektakularno doekao veliku eklipsu. Iitavala su se Nostrada-
musova proroanstva i pokuavalo dokuiti koji je to veliki kralj straha kojeg je
on najavio. Nakon eklipse zavladalo je razdoblje stalnih elementarnih nepogoda.
Veliki broj ljudi je stradao pri zemljotresima, poplavama i tajfunima. Svemu tome
su se jo pridruile i avionske nesree, potonua brodova, sudari vlakova, urua-
vanja stambenih kua i tko zna kakve jo ne nesree. Krajem listopada ove god-
ine u novinama je osvanula kratka ali ipak upeatljiva vijest. Astronomi vjeruju
da su na tragu novog planeta u Sunevom sustavu.
Dr. John Murray s engleskog Otvorenog sveuilita morao se nekoliko godi-
na boriti s astronomskim establishmentom da bi objavio svoju studiju o udnim
odstupanjima putanje udaljenih kometa. Tek kad su do slinih rezultata doli i
znanstvenici na amerikom sveuilitu Louisiana Englesko kraljevsko astronom-
sko drutvo je pustilo u javnost senzacionalne podatke.
Novi planet imao bi golemu masu (pet do deset puta veu od Jupitera) i nalazio
se unutar podruja gdje su se dosad mogli oekivati samo manji planeti. Veina
astronoma ipak je sumnjiava prema Murrayevim stavovima, jer postojanje takvog
planetarnog diva bilo bi suprotno svim dosadanjim teorijama o nastanku Sunevog
sustava.
Trenutana je pretpostavka kako se ovaj planet goleme mase najvjerojatnije
kree u suprotnom smjeru od ostalih planeta. Nalazio bi se na vrlo velikoj udal-
jenosti od Sunca (gotovo pola svjetlosne godine) i usmjeravao komete prema
unutranjosti Sunevog sustava. Prevladava miljenje kako je rije o neuspjeloj
zvijezdi, nekoj vrsti konkurenta naem Suncu koji je bio previe mali da se zapa-
li.
Svi ti podaci vrlo su plodno tlo za poetak astrolokog deifriranja karakteris-
tika eventualnog novog lana nae svemirske zajednice. Pretpostavka kako je
rije o propaloj zvijezdi koja se kree po rubu Sunevog sustava i gada ostale
planete vie je nego inspirativna. Ljubitelji psiholoke astrologije odmah e se
uhvatiti za Junga i zaroniti u podzemlje nesvjesnog, a ezoterian e napokon
dobiti konkretnu mranu suprotnost Suncu, ono to je prije bio Saturn (Satan).
ini se da je tijekom dvadesetog stoljea Saturn definitivno izgubio veliki dio
svoje karmike zlokobnosti i pretvorio se u neku vrstu vodeeg ivotnog uitelja.
Poslije pojave novootkrivenih planeta (Uran, Neptun, Pluton) prestao je i odre-
ivati granice stvarnosti i bio prinuen svoju ulogu posljednjeg predati Plutonu,
No, izgleda da Pluton nije ljudima bio dovoljno upeatljiv pa ele neto mnogo
markantnije i oiglednije, trae neto to e svojom zastraujuom prisutnou
definitivno obiljeiti zadnju toku evolucijskog niza.
Krajem sedamdesetih godina unutar Sunevog sustava je otkriveno novo tije-
lo. Radilo se o Kironu, udnom planetoidu (ili bivoj kometi?) koji je svojom
ekscentrinom putanjom povezao Saturn i Uran. Bilo je to razdoblje utemelji-
vanja Interneta i procvata razliitih metoda alternativnog lijeenja. Svijetom se
proirio punk pokret i uinio smijenim sve dotadanje lane kulturne i subkul-
turne ideale. U trend takvih temeljitih pomaka na nivou svijesti uklopila se i prva
knjiga Zecharie Sitchina, jednog od rijetkih strunjaka za sumersku i babilonsku
kulturu. Njegovo dosljedno deifriranje starih zapisa iznijelo je na svjetlo dana
zapanjujue injenice.
Izgledala je nevjerojatnom teza o postojanju ogromnog planeta (Nibiru)
na rubu naeg Sunevog sustava, planeta koji je direktno odgovoran za najvanije
i najdramatinije preokrete u zemaljskoj povijesti. Kroz povezivanje razliitih
podataka iz davne prolosti Sitchin je na fascinantan nain sastavio jednu alter-
nativnu zemaljsku povijest. Njegova knjiga poruila je glavninu tradicionalnih
predrasuda i veinu dotadanjih neprikosnovenih teorija o postanku ljudske vrste
svela na razinu neuvjerljivih fikcija.
Sad kad i znanstvenici poinju svojim istraivanjima od rijei do rijei
potvrivati sadraj Sitchinove knjige dolo je pravo vrijeme za njeno ponovno
itanje. Ono to se inilo tek zanimljivom bajkom polako poprima obiljeje zau-
ujue stvarnosti. Prolost se pretvara u budunost, a planet Nibiru postaje
metaforom kraja jedne civilizacije. Ovo je idealna knjiga za ulazak u novo tisul-
jee.
Igor Ognjenovi
Sadraj
Biljeka autora
Prolog
1. Poetak bez kraja
2. Neoekivanja civilizacija
3. Bogovi neba i zemlje
4. Sumer: zemlja bogova
5. Nefili: narod vatrenih raketa
6. Dvanaesti planet
7. Ep o stvaranju
8. Kraljevstvo nebesko
9. Sputanje na planetu Zemlju
10. Gradovi bogova
11. Pobuna Anunnakija
12. Stvaranje ovjeka
13. Kraj svih bia
14. Kada su bogovi otili sa Zemlje
15. Kraljevstvo na zemlji
O autoru
Biljeka autora
Temeljni izvor biblijskih stihova citiranih u kn-
jizi "Dvanaesti Planet" je originalni hebrejski tekst
Starog zavjeta. Treba imati na umu da su svi pr-
ijevodi koji su koriteni pri nastanku ove knjige,
od kojih su najvaniji navedeni na njenom kraju,
upravo i samo to: prijevodi i interpretacije. Pri
konanoj analizi je najmjerodavniji originalan he-
brejski tekst.
Kako bih dobio ono to smatram najispravnij im
prikazom, za konanu verziju citiranu u Dvanaes-
tom Planetu, usporedio sam dostupne prijevode
meusobno i s hebrejskim izvornikom, te
paralelnim sumerskim i akadskim tekstovima/
priama.
Mnogi istraivai bave se prikazima sumerskih,
asirskih, babilonskih i hetitskih tekstova ve vie
od stoljea. Nakon odgonetavanja rukopisa i jezi-
ka slijedila je transkripcija, transliteracija i
konano, prijevod. U mnogim sluajevima, pri oda-
biru izmeu razliitih prijevoda i interpretacija bilo
je mogue odluiti samo provjerom tj. usporedbom
s ranijim transkripcijama i transliteracijama. U
drugim sluajevima, tek kasniji uvid modernog
istraivaa bacio bi novo svjetlo na stariji prijevod.
Izvon bliskoistonih tekstova, navedeni na kra-
ju ove knjige, kreu se od najstarijih do najnovijih,
a dopunjeni su publikacijama u kojima nalazimo
vrijedne doprinose razumijevanju tekstova.
Z. Sitchin
Prolog: POSTANAK
Moj ivot je od djetinjstva ispunjen Starim zavjetom. Kad je, prije skoro pedeset
godina, posijano sjeme ove knjige, nisam ni bio svjestan rasprava koje su se u to
vrijeme vodile na temu: evolucija naspram Biblije. Ali ve kao mladi uenik, prouava-
jui Knjigu Postanka na izvornom hebrejskom, stvorio sam vlastito suoenje. Jed-
nog dana smo itali u Glavi VI kako su, kad je Bog odluio unititi ovjeanstvo
Velikim potopom, "sinovi boji", koji su se enili ljudskim kerima, bili na Zemlji.
U hebrejskom originalu oni su se zvali Nefili. Uitelj nam je objasnio da to znai
"divovi", ali ja se nisam sloio; zar to ne znai doslovno "oni koji su sili", koji su se
spustili na zemlju? Bio sam ukoren i reeno mi je da prihvatim tradicionalnu inter-
pretaciju.
Budui da sam, u godinama koje slijede, prouavao jezike, povijest i arheologiju
drevnog Bliskog istoka, postao sam opsjednut Nefilima. Arheoloka otkria i odgon-
etavanje sumerskih, babilonskih, asirskih, hetitskih, kanaaskih i ostalih drevnih tek-
stova i epskih pria sve vie i vie su potvrivali ispravnost biblijskih aluzija na
kraljevstva, gradove, vladare, mjesta, hramove, trgovake puteve, rukotvorine, alate
i obiaje drevnih vremena. Stoga, zar ne bi bilo vrijeme da se prihvati rije tih istih
drevnih zapisa koja se odnosi na Nefile kao posjetitelje zemlje s neba?
Stari zavjet na vie mjesta utvruje: "Prijestolje Jahvea je u nebesima", "s nebesa
Gospodin gleda na Zemlju". Novi zavjet kae: "Oe na, koji jesi na nebesima". Ali,
nastup i ope prihvaanje evolucije uzdrmao je vjerodostojnost Biblije. Ako je ovjek
nastao evolucijom, tada ga sigurno nije iznenada stvorio Bog koji je, unaprijed prom-
islivi, rekao: "Nainimo Adama na svoju sliku, sebi slina." Svi drevni narodi vjerov-
ali su u bogove koji su se spustili na zemlju s neba i koji su se po elji mogli vinuti u
nebo. Ali tim priama nikad nije priznata vjerodostojnost, a uenjaci su ih od samog
poetka oznaavali kao mitove.
Rukopisi drevnog Bliskog istoka, koji ukljuuju obilje tekstova o astronomiji,
jasno govore o planeti sa koje su stigli ti astronauti ili bogovi. No, kada su uenjaci,
prije pedeset ili sto godina odgonetavali i prevodili drevne popise nebeskih tijela
nai astronomi jo nisu znali da postoji Pluton, koji je otkriven 1930-te godine. Kako
se onda moglo oekivali da prihvate dokaze o postojanju jo jednog lana naeg
Sunevog sustava? Ali sada, kada smo i mi, kao i nekadanji drevni narodi, svjesni
da postoje planete iza Saturna, zato ne bismo prihvatili i njihove dokaze o postojan-
ju dvanaestog planeta?
Sada kad smo se i sami odvaili kroiti u svemir, pravo je vrijeme za novi pogled
i prihvaanje drevnih rukopisa. Danas, kada su se astronauti spustili na Mjesec, a
svemirski brodovi bez posade istrauju druge planete, vie nije nemogue povjero-
vati da je neka naprednija civilizacija s drugog planeta spustila svoje astronaute na
Zemlju u nekom trenutku u prolosti.
Doista, brojni popularni pisci nagaali su kako su drevne graevine poput pira-
mida i divovskih kamenih skulptura zasigurno oblikovali napredni posjetioci s drugog
planeta, jer je sigurno da primitivan ovjek tog doba nije posjedovao za to potrebnu
tehnologiju. Kako to, na primjer da je civilizacija Sumera prije skoro 6000 godina
procvjetala naglo, bez ikakvog prethodnika? No, budui da ovi pisci obino ne us-
pijevaju pokazati kada, kako, i iznad svega, odakle su stigli ti drevni astronauti,
njihova zagonetna pitanja ostaju tek spekulacije bez odgovora.
Bilo je potrebno trideset godina istraivanja, vraanja na drevne izvore, i doslovnog
prihvaanja istih, da bih u svojoj glavi rekonstruirao neprekinut i vjerojatan scenarij
pretpovijesnih dogaaja. "Dvanaesti Planet" stoga nudi itatelju pripovijest koja daje
odgovore na specifina pitanja: kada, kako, zato i odakle. Navedeni dokazi sastoje
se uglavnom od drevnih tekstova i slika,
U "Dvanaestom Planetu" elio sam odgonetnuti sofisticiranu kozmogoniju koja
objanjava, moda jednako dobro kao i moderne znanstvene teorije, kako je mogao
nastati Sunev sustav, kako je u njemu ostala zatoena planeta koja je u nj provalila,
kako su nastali Zemlja i ostali dijelovi Sunevog sustava.
Dokazi koje nudim ukljuuju nebeske karte svemirskih letova na Zemlju sa te
planete, dvanaeste po redu. U nastavku slijedi dramatino uspostavljanje prvih na-
selja na Zemlji od strane Nefila, imenovanje njihovih voa, opisi njihovih odnosa,
ljubavi, ljubomore, postignua i borbi, objanjenje prirode njihove "besmrtnosti".
Iznad svega, namjera "Dvanaestog Planeta" je da ue u trag znaajnim dogaaji-
ma koji su doveli do stvaranja ovjeka, i naprednih metoda pomou kojih je to bilo
postignuto, Ova knjiga govori o zamrenom odnosu ovjeka i njegovih gospodara i
baca novo svjetlo na znaenje dogaaja u Rajskom vrtu, kuli babilonskoj, Potopu.
Na kraju je ovjek, kojeg su njegovi stvoritelji obdarili bioloki i materijalno, istisn-
uo svoje bogove sa Zemlje.
Ova knjiga podsjea da nismo sami u naem Sunevom sustavu. Ipak, ta ideja
moe samo poveati a ne umanjiti nau vjeru u Boga Svemogueg. Jer, ako su Nefili
stvorili ovjeka na Zemlji, mogue je da su tako samo izvravali beskrajni Plan
Gospodnji.
New York, Veljaa 1977.
Z. Sitchin
1
POETAK BEZ KRAJA
Od dokaza koje smo prikupili da bi potkrijepili nae zakljuke na prvom mjestu
je ovjek sam. Moderan ovjek, homo sapiens, je na vie naina stranac na Zemlji.
Otkako je Charles Danvin zaprepastio uenjake i teologe svog doba dokazi-
ma o evoluciji, ivot na Zemlji pratimo preko ovjeka i primata, sisavaca i
kraljenjaka, i jo dalje preko niih oblika ivota do toke od prije nekoliko mil-
ijardi godina, koja se smatra poetkom ivota.
No, kada su doli do tih poetaka i razmislili o mogunostima postojanja ivota
u naem Sunevom sustavu i izvan njega, znanstvenici su postali nesigurni po
pitanju ivota na Zemlji; ini se kao da on ovdje ne pripada. Ako je ivot zapoeo
kao serija spontanih kemijskih reakcija, zato ivot na Zemlji ima samo jedno
izvorite, a ne mnotvo sluajnih izvora? I zato sva iva bia na Zemlji sadre
premalo kemijskih elemenata kojima Zemlja obiluje, a previe onih koji su na
naem planetu rijetki?
Je li, dakle, ivot, doveden na Zemlju sa nekog drugog mjesta?
Poloaj ovjeka u lancu evolucije stvara zagonetku. Otkria slomljene luban-
je ili eljusti na razliitim mjestima naveli su znanstvenike na pomisao da se
ovjek prvi puta pojavio u Aziji prije nekih 500.000 godina. Ali kada su naeni
jo stariji fosili postalo je jasno da se mlin evolucije okree mnogo, mnogo spor-
ije. Pojava ovjekovih predaka - majmuna danas se datira u vrijeme prije zapan-
jujuih 25.000.000 godina. Otkria u Istonoj Africi otkrivaju prijelaz u ovjeko-
like majmune (hominidi) prije 14.000.000 godina. Otprilike 11.000.000 godina
kasnije pojavio se prvi majmun-ovjek kojeg se moe uvrstiti pod nazivnik Homo.
Prvi kojeg se zaista moe smatrati ovjekolikim - napredni australopitek -
ivio je u istim dijelovima Afrike prije otprilike 2.000.000 godina. Trebalo je
proi jo milijun godina da bi se pojavio Homo erectus. Konano, 900.000 god-
ina kasnije pojavio se prvi primitivni ovjek; nazvan je Neandertalac po mjestu
gdje su prvi puta pronaeni njegovi ostaci.
Unato vremenskom razmaku od vie od 2.000.000 godina koje dijete napred-
nog australopiteka i neandertalca, orua ovih dviju skupina (otro kamenje) bila
su praktiki slina: a i njihovi pripadnici (kako vjerujemo da su izgledali) jedva
da su se razlikovali. (sl.1)
I onda, odjednom i neoekivano, prije nekih 35.000 godina pojavila se, prak-
tiki niotkuda, nova ljudska
rasa - Homo sapiens (mudri
ovjek), i zbrisala neandertal-
ca s lica Zemlje. Ovi modemi
ljudi, nazvani kromanjonci, bili
su do te mjere slini nama, da
bi se, obueni u modernu
odjeu poput nae, lako izgubili
u guvi bilo kojeg europskog ili
amerikog grada. Poradi
velianstvene piljske
umjetnosti koju su stvorili,
isprva su ih nazivali Spiljskim
ljudima. Ustvari, oni su slobodno lutali Zemljom, jer su znali graditi sklonita i
kue od kamenja i ivotinjskih koa gdje god bi se kretali.
Milijunima godina, orue ljudi bilo je jednostavno kamenje korisnih oblika.
No, kromanjonac je izraivao specijalizirano orue i oruje od drveta i kostiju.
On vie nije bio "goli majmun", ve je koristio koe kao odjeu. Njegovo drutvo
bilo je organizirano; ivio je u klanovima s patrijarhalnom prevlau. Njegovi
spiljski crtei odaju umjetnost i dubinu osjeaja; njegovi crtei i skulpture dokaz
su neke vrste "religije" koja se oituje u tovanju Boice majke, koja se ponekad
prikazuje znakom Mjeseevog srpa. On je pokapao svoje mrtve, i vjerojatno je,
prema tome imao i filozofiju ivota, smrti, a moda ak i zagrobnog ivota.
Koliko god bila tajanstvena i neobjanjiva sama pojava kromanjonca, zagon-
etka postaje jo kompliciranija. Kada su otkriveni drugi ostaci modernog ovjeka
sl.1
(na lokacijama koje ukljuuju Swanscombe, Steinheim i Montmaria) postalo je
jasno da kromanjonac potjee od jo starijeg Homo sapiensa koji je ivio u za-
padnoj Aziji i Sjevernoj Africi nekih 250.000 godina ranije.
Pojavljivanje modernog ovjeka 700.000 godina nakon Homo erectusa i nekih
200.000 godina prije neandertalca je apsolutno nevjerojatno. Takoer je jasno da
Homo sapiens predstavlja toliko odstupanje od sporog procesa evolucije da se
mnoge nae karakteristike, kao na primjer sposobnost govora, uope ne mogu
povezati s ranijim primatima.
Istaknuti autoritet na tom podruju, profesor Theodosius Dobzhansky (Man-
kind Evolving), bio je posebno zbunjen injenicom da se ovakav napredak dogo-
dio za vrijeme Ledenog doba, to je bilo najnepovoljnije vrijeme za razvoj evolu-
cije. Istaknuvi da Homo sapiensu u potpunosti nedostaju neke od osobina pre-
thodno poznatih tipova, a da posjeduje neke koje se prije nisu pojavljivale, on je
zakljuio: "Moderan ovjek ima mnogo usporednih fosilnih roaka, ali nema
predaka: stoga porijeklo Homo sapiensa predstavlja zagonetku."
Kako to da su se preci modernog ovjeka pojavili prije otprilike 300.000 godina,
umjesto 2.000.000 ili 3.000.000 godina u budunosti, kako bi trebalo biti da su
slijedili dalji evolucijski razvoj? Jesmo li naseljeni na Zemlju sa nekog drugog
mjesta, ili su nas stvorili bogovi, kao to tvrde Stari zavjet i drugi drevni izvori?
Sada znamo gdje je civilizacija zapoela i kako se razvila. Pitanje koje ostaje
bez odgovora je: Zato? Zato se civilizacija uope pojavila? Jer, kako veina
znanstvenika sada nezadovoljno priznaje, prema svim podacima ovjek bi jo
uvijek trebao biti bez civilizacije. Ne postoji oigledan razlog zbog kojeg bismo
trebali biti civiliziraniji od primitivnih naroda u dunglama Amazone ili nedos-
tupnim dijelovima Nove Gvineje,
Objanjava se da ova plemena jo uvijek ive u Kamenom dobu jer su bili
izolirani? Izolirani od ega? Ukoliko su ivjeli na istoj planeti kao i mi, zato i
oni nisu postigli ista znanja o znanosti i tehnologiji vlastitim snagama kao to mi
navodno jesmo?
Pravu zagonetku ne predstavlja zaostalost Bumana, ve na napredak: jer
sada se priznaje da bi, slijedei normalan tijek evolucije, ovjek trebao jo uvijek
biti tip Bumana, a ne modernog ovjeka. ovjeku je trebalo 2.000.000 godina
da napreduje u proizvodnji orua: od koritenja orua u obliku u kojem ga je
naao do spoznaje da moe odlomiti i oblikovati kamen kako bi to bolje posluio
svrsi. Zato nam nije trebalo jo 2.000.000 godina kako bi nauili koristiti ostale
materijale, i daljnjih 10.000.000 godina kako bi svladali matematiku, tehniku i
astronomiju? No, naprotiv: manje od 50.000 godina nakon pojave neandertalca
mi aljemo astronaute na Mjesec. Postavlja se oito pitanje: Jesmo li mi i nai
Sredozemni preci zaista sami stvorili ovako naprednu civilizaciju?
Iako kromanjonac nije gradio nebodere niti koristio metale, nema sumnje da
je uspon njegove civilizacije bio nagao i revolucionaran. Njegova pokretljivost,
sposobnost gradnje sklonita, potreba za oblaenjem, proizvodnja orua, umjet-
nost - sve to predstavlja pojavu iznenadne visoko razvijene civilizacije koja je
prekinula poetak bez kraja stvaranja kulture ovjeka, koji se protezao milijuni-
ma godina i napredovao bolno sporim korakom.
Iako nai strunjaci ne mogu objasniti pojavu Homo sapiensa i civilizaciju
kromanjonca, za sada nema sumnje po pitanju mjesta nastanka ove civilizacije:
Bliski istok. Visoravni i gorski lanci to se proteu u poiuluku od planine Zagros
na istoku (gdje se aalazi dananja granica Irana i Iraka) preko Ararata i planin-
skog lanca Taurus na sjeveru, pa dolje, prema zapadu i jugu, do breuljkastih
podruja Sirije, Libanona i Izraela, krcati su piljama gdje su sauvani dokazi o
pretpovijesnom, a ipak modemom ovjeku. (sl. 2).
Jedna od tih pilja, anidar, nalazi se u sjevernoistonom dijelu poluluka civ-
ilizacije. Danas estoki pripadnici kurdskih plemena trae sklonite u piljama
tog podruja za sebe i svoja stada tijekom hladnih zimskih mjeseci. A tako je bilo
i jedne zimske noi prije
44.000 godina kada je jedna
sedmerolana obitelj, a
medu njima i malo dijete,
potraila utoite u pilji
anidar.
Njihove ostatke, oito
zatrpane odronom stijene,
otkrio je 1957. godine
zapanjeni Raiph Solecki,
koji je krenuo u to podruje
u potrazi za ostacima prvog
ovjeka. Naao je mnogo
vie nego je oekivao. Kako
se odstranjivao sloj po sloj
ostataka, postajalo je sve jasnije da pilja predstavlja jasan dokaz o nastambama
ovjeka na tom podruju u razdoblju od oko 100.000 do 13.000 godine.
Ovi dokazi iznenauju jednako kao i samo nalazite. Kultura ovjeka ne poka-
zuje napredak ve povratak na staro. Ako uzmemo odreeni stupanj standarda
kao poetnu toku, dolaze e generacije nisu pokazivale napredniji ve unazaen
ivotni standard. U razdoblju izmeu 27.000 pr.n.e. do 11.000 pr.n.e. unazaena
populacija koja je bila u nestajanju dosegla je toku gotovo potpunog nepostojanja
nastambi. Iz razloga vjerojatno povezanih, s klimom, ovjek je gotovo potpuno
nestao iz cjelokupnog podruja za nekih 16.000 godina.
I tada, otprilike 11.000 pr.n.e. "mudar ovjek" ponovo se pojavljuje s novom
snagom i na neobjanjivo viem stupnju kulture.
Kao da je neki nevidljivi trener, promatrajui malodunu ljudsku igru, poslao
na igralite svjeu i bolje uvjebanu momad kako bi preuzela igru od iscrpl-
jenih.
Profesor Solecki mi je rekao da je pronaeno devet kostura, od kojih je tek
etiri bilo zaniseno pod stijenom.
*
Milijunima godina svog poetka bez kraja, ovjek je bio dijete prirode; ivio
je od sakupljanja divljih plodova, lovei divlje ivotinje, hvatajui ptice i ribu.
Ali u vrijeme kada su se njegove nastambe prorjeivale, i kada je naputao svoja
stanita, a njegova materijalna i umjetnika postignua nestajala, upravo tada,
odjednom i bez nekog vidljivog razloga, bez da je postojalo nekakvo razdoblje
postepenih priprema, ovjek je postao ratar.
Sumirajui rad mnogih istaknutih autoriteta na tom podruju, R. J. Braid-
wood i B.Howe (Prehistoric Investigations in Iraq Kurdistan) zakljuili su da
genetika istraivanja potvruju arheoloke nalaze; nema sumnje da se poljodjel-
stvo javilo upravo tamo gdje se "ovjek koji misli" pojavio ranije sa svojom
prvom nevjestom civilizacijom: na Bliskom istoku. Danas vie nema sumnje da
se poljodjelstvo proirilo svijetom upravo iz bliskoistonog luka planinskih lana-
ca i visoravni.
Koristei sofisticirane metode radiokarbonskog datiranja i biljne genetike,
mnogi strunjaci iz razliitih podruja znanosti slau se u zakljuku da je prvi
ratarski pothvat bio obraivanje penice i jema, vjerojatno kultiviranjem divljih
sorti penice. Pretpostavljajui da je ovjek, nekako postepeno nauio kultivirati
i uzgajati divlje bilje, znanstvenici ostaju zbunjeni obiljem ostalih biljnih vrsta i
itarica koje predstavljaju osnovu u preivljavanju i razvoju ovjeka a koje su
stizale s Bliskog istoka. U brzom nizu ukljueni su proso, ra, pir, meu jestivim
itaricama; lan, kao izvor vlakana i jestivih ulja; i mnotvo plodonosnog grmlja i
drvea.
U svakom sluaj, bilje je bez sumnje bilo kultivirano na Bliskom istoku tisul-
jeima prije nego je stiglo u Europu. Kao da je Bliski istok bio neka vrsta genets-
ko-botanikog laboratorija, voenog nevidljivom rukom, kojije svako toliko proiz-
veo neku novo kultiviranu biljku.
Znanstvenici koji su prouavali porijeklo vinove loze doli su do zakljuka da
je njeno kultiviranje zapoelo u planinama oko sjeverne Mezopotamije, te u Siriji
i Palestini. Nije ni udo. Stari zavjet kae da je Noa "zasadio vinovu lozu" (i ak
se i opio toga vina) kada se njegova arka smirila na brdu Ararat, a vode Potopa se
povukle. Tako se i prema Bibliji poetak uzgoja vinove loze smjeta u planine
sjeverne Mezopotamije.
Jabuke, kruke, masline, smokve, bademi, pistacio, orasi - sve to potjee sa
Bliskog istoka i od tamo se iri u Europu i ostale dijelove svijeta. Zaista, ne
moemo ne prisjetiti se da je Stari zavjet za nekoliko tisua godina pretekao nae
uenjake opisujui upravo ovo podruje kao prvi vonjak u svijetu: "I Gospodin
Bog zasadi vonjak u Edenu, na istoku.. I Gospodin Bog uini da izraste iz zem-
lje, svakojako drvo, ugodno za vidjeti i dobro za jelo."
Opa lokacija "Edena" bila je zasigurno poznata biblijskim generacijama. On
se nalazio "na istoku" - istono od zemlje Izrealske. Bilo je to u zemlji koju su
natapale etiri glavne rijeke, a dvije od njih poznajemo kao Tigris i Eutrat. Nema
sumnje da je Knjiga Postanka smjestila prvi vonjak tamo gdje izviru ove rijeke,
u sjeveroistonoj Mezopotamiji. Biblija i znanost se u potpunosti slau.
U stvari, ukoliko itamo originalni hebrejski tekst Knjige Postanka kao znan-
stveni a ne kao teoloki tekst, nai emo da je u njemu precizno opisan proces
kultiviranja bilja. Znanost kae da je proces zapoeo s divljim travama, pa preko
divljih itarica do kultiviranih itarica, iza ega je slijedilo plodonosno grmlje i
drvee. Upravo ovaj proces je detaljno opisan u prvom poglavlju Knjige Postan-
ka:
I Bog ree:
Neka zemlja rodi travom;
itom koje cd sjemena stvara sjeme;
Voke koje nose razliito voe
Koje u sebi sadri sjeme.
I bi tako.
Zemlja je rodila travom;
Razna ita koja od sjemena stvaraju sjeme;
A stabla rode plodove, koji sadre
Unutar sebe raznoliko sjeme.
Knjiga Postanka dalje govori kako je ovjek, izgnan iz Rajskog vrta, morao
teko raditi da bi uzgojio hranu. "U znoju lica svoga jesti e kruh" - gospodin
ree Adamu. Nakon toga je "Abel postao uvar stada a Kain zemljoradnik". Bib-
lija kae da je ovjek postao pastir ubrzo nakon to je postao ratar.
Uenjaci se u potpunosti slau s ovakvim biblijskim tijekom dogaaja. Anal-
izirajui razliite teorije vezane uz pripitomljavanje ivotinja, F.E.Zeuner (Do-
mestication of Animals i Pripitomljavanje ivotinja) naglaava da ovjek nije
"mogao stei naviku da dri ivotinje u zatoenitvu ili ih pripitomljava prije
nego li je dosegao stupanj ivota u drutvenim zajednicama odreene veliine".
Takve ureene zajednice, koje su bile preduvjet za pripitomljavanje ivotinja
slijedile su prijelaz na poljodjelstvo.
Prva ivotinja koju je ovjek pripitomio bio je pas, ne nuno kao svog najbol-
jeg prijatelja ve vjerojatno takoer za hranu. To se vjerojatno dogodilo oko 9500
pr.n.e. Prvi ostaci kostura psa pronaeni su u Iranu, Iraku, i Izraelu.
Otprilike u isto vrijeme udomaena je i ovca; u pilji anidar pronaeni su
ostaci ovce koji potjeu iz otprilike 9.000 pr.n.e. i govore o tome da se veliki dio
godinjeg priroda ubijao radi hrane i koe. Koze, koje su drali radi mlijeka, bile
su sljedee, a nakon njih su slijedile svinje, rogata stoka, i stoka bez rogova.
Pripitomljavanje ivotinja zapoelo je, u svakom sluaju, na Bliskom istoku.
Nenadana promjena u tijeku ljudskih dogaanja koja se zbila oko 11.000 pr.n.e.
na Bliskom istoku (a nekih 2.000 godina kasnije u Europi) navela je uenjake da
to vrijeme opiu kao siguran kraj Starijeg kamenog doba (Paleolitik) i poetak
novog kulturnog razdoblja, Srednjeg kamenog doba (Mezolitik).
Termin odgovara samo ako uzmemo u obzir glavnu sirovinu kojom se ovjek
sluio, a to je i dalje bio kamen. Njegove nastambe u planinskim podrujima i
dalje su bile graene od kamena: zajednicu je titio kamenim zidovima; prvo
poljodjelsko orue, srp, bio je izraen od kamena. Slavio je i titio svoje mrtve
pokrivajui i ukraavajui njihove grobove kamenjem: koristio se njime pri izra-
di prikaza viih bia ili "bogova" od kojih je traio dobrostivo posredovanje.
Jedan takav prikaz naen je u sjevernom Izraelu i datira u deveto tisuljee pr.n.e.,
a prikazuje isklesanu glavu "boga" koji nosi prugastu kacigu i neku vrsni zatit-
nih naoala. (sl. 3).
Sveukupno gledajui, ovo razdoblje,
koje je zapoeio otprilike oko 11.000
pr.n.e., bilo bi prikladnije nazvati Dobom
Kultiviranje nego Srednjim Kamenim
dobom. U rasponu od samo 3.600 godina,
to je u odnosu na poetak bez kraja pre-
ko noi, ovjek je postao ratar, a divlje
bilje i ivotinje su pripitomljene. Nakon
toga jasno slijedi novo doba. Nai uen-
jaci zovu ga Novo kameno doba (neoli-
tik), ali taj termin je potpuno neprikladan,
jer je glavna promjena koja se dogodila
oko 7.500 pr.n.e. bila pojava lonarstva.
Iz razloga koji su naim uenjacima
sl. 3
jo uvijek neshvatljivi, ali koji e postati jasni kada opirno prikaemo nau priu
pretpovijesnih zbivanja - kretanje ovjeka prema civilizaciji u prvih nekoliko
tisuljea nakon 11.000 pr.n.e. bilo je ogranieno na visoravni Bliskog istoka.
Otkrivanje viestrukih naina koritenja gline dogodilo se istovremeno sa silaskom
ovjeka iz njegovih planinskih stanita u nie, blatom ispunjene doline.
Do sedmog tisuljea pr.n.e. bliskoistoni luk civilizacije vrvio je kulturama
koje su se bavile obraivanjem gline i lonarsrvom, i koje su proizvele brojno
posue, nakit i kipove. Do 5.000 pr.n.e. Bliski istok je proizvodio glinene lonar-
ske predmete vrhunske kvalitete i fantastinih uzoraka.
No proces je jo jednom usporen: arheoloki nalazi pokazuju da 4.500 pr.n.e.
dolazi do vraanja na staro. Lonarstvo postaje jednostavnije. Kameno posude,
ostatak Kamenog doba, opet prevladava. U naseljenim podrujima nalazimo manje
ostataka. Neka mjesta koja su bila sredita lonarstva i glinene industrije ostaju
naputena, a osebujna proizvodnja gline nestaje. "Dolazi do opeg osiromaivan-
ja kulture" - kae James Melaart (Earliest Civilizations of the Near East/Rane
civilizacije Bliskog Istoka); neka nalazita jasno nose obiljeja "mjesta nedavno
pogoenih siromatvom".
ovjek i njegova kultura oigledno su bili na silasku.
I tad, odjednom, neoekivano, neobjanjivo, Bliski istok je doivio procvat
najvee zamisli ve civilizacije, civilizacije u kojoj je i naa vlastita vrsto ukor-
ijenjena.
Tajanstvena ruka jo je jednom povukla ovjeka s njegove silazne putanje i
podigla ga na jo vii stupanj kulture, znanja i civilizacije.
2
NEOEKIVANA CIVILIZACIJA
Zapadnjaci su dugo vremena vjerovali da je naa civilizacija dar Rima i Grke.
No, sami grki filozofi opetovano su pisali kako su oni koristili ranije izvore.
Putnici koji su se vraali u Europu izvjetavali su o tome kako u Egiptu postoje
impozantne piramide i hramovi koji su do pola ukopani u zemlju, a uvaju ih
neobine kamene ivotinje imenom sfinge.
Kada je Napoleon stigao u Egipat 1799., poveo je sa sobom uenjake da
proue i objasne ove drevne spomenike. Jedan od njegovih oficira pronaao je
pored Rosette kamenu plou na kojoj je bio uklesan proglas iz 196. pr.n.e.
napisan, osim na drevnom egipatskom slikovnom pismu, hijeroglifima, i na dva
druga pisma.
Odgonetavanje drevnog egipatskog pisma i jezika, te ostali napori arheologa
koji su slijedili, otkrili su zapadnjacima da je u Egiptu postojala visoka civilizaci-
ja puno prije pojave grke civilizacije. Egipatski zapisi govore o kraljevskim
dinastijama koje su se pojavile oko 3.100. prije Krista, tj. dva tisuljea prije
poetka helenske civilizacije. Dosegavi svoju zrelost u petom, odnosno etvr-
tom stoljeu prije Krista, grka civilizacija nikako nije bila zaetnik, ve je stigla
kasnije.
Izvire li naa civilizacija iz Egipta?
Koliko god se ovakav zakljuak doima loginim, injenice mu ne idu u prilog.
Grki uenjaci jesu opisivali posjete Egiptu, ali drevni izvori znanja koje oni
spominju potjeu s nekog drugog mjesta. Predhelenske kulture Egejskog mora,
minojska kultura koja se nalazila na Kreti i mikenska na grkom kopnu, otkriva-
ju da su prihvatili kulturu Bliskog istoka, a ne egipatsku kulturu. Ranija civiliza-
cija postala je dostupna Grcima preko Sirije i Anatolije, a ne preko Egipta.
Uoivi da su se najezda Dorana u Grku i Izraelska najezda u Kanaan nakon
Izlaska iz Egipta dogodile otprilike u isto vrijeme, oko trinaestog stoljea prije
Krista, uenjaci su bili oduevljeni otkriem rastueg broja slinosti izmeu se-
mitske i helenske civilizacije. Profesor Cyrus H. Gordon (Forgotten Scripts; Ev-
idence for the Minoan language) otvorio je novo podruje prouavanja pokazavi
da je rano minojsko pismo, pod nazivom Linearno A, predstavljalo semitski jez-
ik. Zakljuio je da je ''uzorak, za razliku od sadraja, hebrejske i minonske civi-
lizacije u izuzetnoj mjeri slian" i istaknuo da se ime otoka Kreta, u minonskom
pie Ke-re-ta, to je podudarno s hebrejskom rijeju ke-re-et (ozidani grad), i
ima svoj pandan u semitskoj prii o kralju Kereta.
ak i helenski alfabet, od kojeg potiu i latinski i naga dananja abeceda,
dolaze sa Bliskog istoka. Drevni grki povjesniari sami su pisali kako im je
Fenianin imenom Kadmus (drevni) donio abecedu, koja je sadravala isti broj
slova poredanih istim redoslijedom kao u hebrejskom; to je bio jedini postojei
grki alfabet u vrijeme Trojanskog rata. Pjesnik Simonid od Keosa u petom stol-
jeu prije Krista je poveao broj slova na dvadeset i est.
Grko i latinsko pismo i cijeli temelji nae zapadne kulture, preuzeti su sa
Bliskog istoka i to moemo lako dokazati usporeujui red, imena, znakove pa
ak i numerike vrijednosti originalnog bliskoistonog alfabeta s mnogo kasnijim
drevnim grkim i novijim l a t i ns ki m. (sl. 4)
Uenjaci su naravno bili svjesni Grkih dodira s Bliskim istokom u prvom
tisuljeu prije Krista, iji je vrhunac bio kada je Aleksandar Makedonski po-
razio Perzijance 331. prije Krista. Grki zapisi sadre mnogo informacija o Perz-
ijancima i njihovoj zemlji, podruje koje se otprilike poklapa s dananjim Iran-
om. Sudei po imenima njihovih kraljeva; Kir, Darije, Kserkso, i imenima nji-
hovih bogova, koja po svemu sudei pripadaju indoeuropskoj jezinoj osnovi,
uenjaci su doli do zakljuka da su oni pripadali arijskim (plemenitim) narodi-
ma koji su se pojavili negdje sa Kaspijskog mora krajem drugog tisuljea prije
Krista i proirili se na zapad u Malu Aziju, na istok prema Indiji, i juno na
podruje koje Stari zavjet naziva "zemljom Medijaca i Parsa".
Ali nije sve bilo tako jednostavno. Unato pretpostavljenom stranom porijek-
lu ovih osvajaa, Stari zavjet ih je smatrao dijelom biblijskih zbivanja. Perzijski
kralj Kir, na primjer, smatrao se "pomazanikom Jahvea", to govori o prilino
1.H, obino se radi
jednostavnosti
transtiterira kao H, a
u sumerskom i
semitskim jezicima
izgovara se kao ch u
kotskom i
njemakom.
2.S, obino se radi
jednostavnosti
transliterira kao S, a
u sumerskam i
semitskim jezicima
izgovara se kao ts.
sl. 4
neobinom odnosu hebrejskog boga i ne-idova. Prema biblijskoj Knjizi Ezrinoj,
Kir je potvrdio svoju misiju da obnovi hram u Jeruzalemu, i izjavio da djeluje
prema naredbama koje mu je izdao Jahve, kojeg naziva Bog nebeski.
Kir i ostali kraljevi njegove dinastije nazivali su se Ahemenidima, prema tit-
uli koju su preuzeli od osnivaa dinastije, Hahamania, To nije bio arijski ve
semitski naslov, koji znai "mudar ovjek". Sve u svemu, uenjaci su propustili
istraiti mnoge tragove koji ukazuju na slinosti idovskog boga Jahvea i boanstva
kojeg su Ahemenidi nazivali "mudri gospodar" i prikazivali ga kako lebdi nebom
u Krilatoj kugli, kao to se vidi na Darijevom kraljevskom peatu. (sl. 5)
Danas znamo da kulturni, religiozni i povijesni korijeni drevnih Perzijanaca
seu do ranijih carstava Babilona i Asirije, a njihovo prostiranje i pad su zabiljeeni
u Starom zavjetu. Simboli koji ine pismo koje se javlja na spomenicima Me-
sl. 5
menida i na peatima u
prvo vrijeme su smat-
rani ukrasnim uzorci-
ma. Engelben Ka-
mpfer, koji je posjetio
Perspolis, staroperzijs-
ki glavni grad, opisao
je znakove kao klinove
ili klinaste otiske, Od
tada je ovo pismo
poznato kao klinasto
pismo.
Kada se poelo s odgonetavanjem Ahemenidskih natpisa, postalo je jasno da
su oni napisani istim pismom kao i natpisi pronaeni na drevnim rukotvorinama
i ploicama za pisanje u Mezopotamiji, dolinama i visoravnima koje lee izmeu
Tigrisa i Eufrala. Zbunjen tako razbacanim otkriima, Paul Emile Botta je 1843.
odluio provesti prvo vee svrsishodno iskopavanje. Odabrao je mjesto u sjever-
noj Mezopotamiji, blizu dananjeg Mosula, nazvano Khorsabad. Botta je vrlo
brzo mogao ustanoviti da se u natpisima na klinastom pismu to mjesto naziva
Dur arukin. To su bili semitski natpisi, pisani na jeziku srodnom hebrejskom, a
ime je znailo "ozidam grad ispravnog kralja". Nai prirunici tog kralja naziva-
ju Sargon II.
Sredite glavnog grada asirskog kralja inila je velianstvena kraljevska palaa
iji su zidovi bili ispunjeni isklesanim plitkim reljefima, koji bi se, kada bi ih
poredali jedan do drugog, protezali vige od milje u duljinu. Grad i kraljevski dvor
nadvisivala je stepenasta piramida zvana zigurat: ona je sluila bogovima kao
"stepenice za raj". (sl. 6)
Plan grada i kipovi ocrtavali su visoki ivotni standard. Palae, hramovi, kue,
staje, skladita, zidovi, vrata, stupovi, ukrasi, kipovi, umjetnika djela, tornjevi,
bedemi, terase, vrtovi - sve je to nastalo u samo pet godina. Kako kae Georges
Contenau (La vie Quotidienne a Babylone et en Assyrie/Svakodnevni ivot u
Babilonu i Asiriji) ''mata posustaje pred potencijalnom snagom carstva koje je
moglo postii toliko mnogo u tako kratkom vremenu" prije 3000 godina.
Kako ne bi zaostali za Francuzima, Englezi stupaju na scenu u liku Sir Aasten
Henry Layarda, koji je za odredite izabrao mjesto udaljeno od Khorsabasa nekih
deset milja uz rijeku Tigris. Domae stanovnitvo naziva to mjesto Kuyunjik: to
je bio glavni grad Asirije - Niniva.
Imena i dogaaji iz Biblije poeli su oivljavati. Niniva je bio kraljevski glav-
ni grad Asirije za vrijeme vladavine njihova zadnja tri velika vladara: Sanherib,
Esarhaddon i Asurban-
ipal, "Sada, u etrnaestoj
godini kralja Ezekije,
asirski kralj Sanherib na-
pao je utvrene gradove
Judeje." (Druga Knjiga o
kraljevima, 18.13) i kad je
Aneo Gospodnji udario
po njegovoj vojsci "San-
herib je otiao i vratio se
u Ninivu".
Breuljci na kojima su Sanherib i Asurbanipal izgradili Ninivu otkrili su nam
palae, hramove, i umjetnika djela koja su nadmai vala ona nastala za vladavine
Sargona, Podruje gdje se vjerojatno nalaze ostaci Esarhaddonovih palaa ne
moe se istraiti, jer se tamo danas nalazi muslimanska damija podignuta na
navodnom grobu proroka Jone; njega je progutao kit kada je odbio odnijeti poruku
Jahvea u Ninivu.
Layard je u drevnim grkim zapisima proitao kako je asnik Aleksandrove
vojske vidio "mjesto gdje se nalaze piramide i ostaci drevnog grada" - grada koji
je ve u Aleksandrovo vrijeme bio predan zaboravu! Layard je i tamo vrio iska-
panja, i otkrio Nimrud, asirski vojni centar. Upravo tamo je Salmanasar II podi-
gao obelisk kako bi obiljeio svoje vojne pohode i osvajanja. Danas je obelisk
izloen u Britanskom Muzeju i na njemu je, medu kraljevima kojima se odaje
poast navedeno ime "Jehu, sin Omrija, Kralj izraelski."
Jo jednom se mezopotamski natpisi i biblijski tekstovi podudaraju.
Zapanjeni sve eim potvrdama biblijskih pria od strane arheolokih ot-
kria, asirioiozi, kako su ti znanstvenici dobiii ime, su se vratili na deseto poglavlje
Knjige Postanka. Tamo je Nimrod, "moni lovac milou Jahvea" bio opisan
kao osniva svih kraljevstava Mezopotamije,
I poetak njegovog kraljevstva:
Babilon, i Erek, i Akad, svi u zemlji inear.
Iz te je zemlje stigao Aur,
Gdje je podignuta Niniva, grad irokih ulica;
I Kalah, i Resen-veliki grad
Izmeu Ninive i Kalaha
Breuljci koje domae stanovnitvo naziva Kalah doista postoje i nalaze se
izmeu Ninive i Nimruda. Kada su ekipe pod vodstvom W. Andrae vrile iskopa-
sl. 6
vanja na tom podruju u razdoblju od 1903. do 1914., otkrili su ruevine Aura,
asirskog vjerskog sredita i njegovog prvog glavnog grada, Od svih gradova Asirije
koji su spomenuti u Bibliji jo samo treba pronai Resen. Njegovo ime znai
"konjske uzde"; moda je to bilo mjesto gdje su se nalazile kraljevske tale Asi-
raca.
Otprilike u isto vrijeme kada je otkriven Aur, ekipe pod vodstvom R. Kol-
deweya dovravale su iskopavanja biblijskog Babilona, prostranog grada palaa,
hramova, viseih vrtova, i neizbjenog zigurata. Nedugo zatim rukotvorine i nat-
pisi su otkrili povijest dva suparnika carstva Mezopotamije: Babilonije i Asirije,
jedan sa sreditem na jugu, a drugi sa sreditem na sjeveru.
Uz sve uspone i padove, meusobne sukobe i koegzistenciju, ova dva carst-
va inila su visoku civilizaciju koja je potrajala otprilike 1500 godina, s najviim
usponom oko 1900 pr.n.e. Aur i Ninivu su konano osvojili i unitili Babilonci
614, odnosno 612. pr.n.e. Prema predvianjima biblijskih proroka, Kir
Ahemenidski je 539. pr.n.e. osvojio Babilon koji je tako neslavno zavrio svoje
postojanje.
Iako su kroz itavu povijest bili suparnici, bilo bi teko pronai neke znaa-
jnije razlike izmeu Asirije i Babilonije u kulturnom i materijalnom pogledu,
Iako su Asirci svoje glavno boanstvo nazivali Aur (koji sve vidi), a Babilonci
su klicali Marduku (sinu neokaljanog breuljka), njihovi panteoni bili su slini.
Mnogi svjetski muzeji ubrajaju medu svoje dragocjene izloke ceremonijalna
vrata, krilate bikove, plitke reljefe, koije, alate, posude, nakit, kipove i druge
predmete izraene od svih moguih materijala iskopanih iz breuljaka Asirije i
Babilonije. Ali istinska blaga ovih kraljevstava bili su njihovi pisani zapisi: tisue
i tisue natpisa klinastim pismom, ukljuujui kozmoloke prie, epske pjesme,
povijesti kraljeva, zabiljeke iz hramova, prodajne ugovore, zapise o vjenanji-
ma i razvodima, astronomske tablice, astroloka predvianja, matematike for-
mule, zemljopisne popise, kolske prirunike iz gramatike i vokabulara, i ne manje
vane, tekstove koji se bave imenima, genealogijama, epitetima, djelima, moi-
ma i dunostima bogova.
Zajedniki jezik koji je predstavljao kulturnu, povijesnu, i religioznu vezu
Asirije i Babilonije bio je akadski. To je bio prvi poznati semitski jezik, srodan
ali stariji od hebrejskog, aramejskog, fenikog i kanaanskog. Ali Asirci i Babil-
onci nisu tvrdili da su oni bili ti koji su izmislili jezik ili njegovo pismo: doista,
mnoge ploice sadravale su komentar kojeg su oni prepisali iz starijih originala.
Tko je onda izmislio klinasto pismo i razvio jezik, njegovu preciznu grama-
tiku i bogati vokabular? Tko je napisao "starije originale"? I zato su Asirci i
Babilonci jezik nazivali akadskim?
Panju emo opet usmjeriti na Knjigu Postanka, "I poetak njegovog kral-
jevstva: Babilon i Erck i Akad", Akad: je li zaista postojao takav kraljevski glav-
ni grad, kojije prethodio Babilonu i Ninivi?
Ruevine u Mezopotamiji priskrbile su nam uvjerljive dokaze da je nekada
tamo uistinu postojalo kraljevstvo po imenu Akad, koje je uspostavio mnogo
raniji vladar. On je sebe nazivao arukin ("pravedni vladar"), U svojim zapisima
tvrdio je da se njegovo carstvo prostiralo, milou njegovog boga Enlila, od Don-
jeg mora (Perzijski zaljev) do Gornjeg mora (vjerojatno Sredozemlje). Hvalio se
kako su se "na molu Akada, sidrili brodovi" iz brojnih udaljenih zemalja.
Uenjaci su osjetili strahopotovanje: otkrili su mezopotamsko carstvo iz
treeg tisuljea prije Krista! To je predstavljalo skok u prolost od nekih 2000
godina; od asirskog Sargona iz Dur arukina do Sargona akadskog. Pa ipak su
humci gdje su vrena iskopavanja donijeli na svjetlost dana knjievnost i umjetnost,
znanost i politiku, trgovinu i komunikaciju; potpuno razvijenu civilizaciju, koja
je postojala mnogo ranije od pojave Babilonije i Asirije. tovie, ona je oito bila
prethodnik i izvor kasnijih civilizacija Mezopotamije: Asirija i Babilonijabile su
tek grane na akadskom deblu.
Tajnovitost takve rane Mezopotamske civilizacije samo se jo produbila ot-
kriem natpisa koji biljee postignua i rodoslovlje Sargona Akadskog. U njima
se kae da je njegov puni naslov bio "Kralj Akadski, kralj Kia"; objanjava se da
je, prije nego je prisvojio prijestolje, bio savjetnik "vladarima Kia". Uenjaci se
pitaju nije li onda postojalo u Kuu jo starije kraljevstvo, koje je prethodilo
Akadskom?
Jo jednom, biblijski stihovi dobivaju na vanosti.
I Ku zae Nimroda;
On je bio prvi od junaka zemlje
I poetak njegovog kraljevstva:
Babilon, Erek i Akad.
Mnogi uenjaci su pretpostavljali kako je Sargon Akadski ustvari bio biblijs-
ki Nimrod. Ako u gornjim biblijskim stihovima Ki itamo kao Ku, ini se kao
da je Nimrodu zaista prethodio Ki, kako tvrdi Sargon. Znanstvenici su tada poeli
prihvaati doslovno ostatak natpisa: "On je porazio Uruk i sruio njegove zi-
dove... pobijedio je u bici sa stanovnicima Ura.. porazio je itavo podruje od
Lagaa pa sve do mora."
Je li biblijski Erek identian s Urukom iz Sargonovih natpisa? To je potvreno
otkrivanjem mjesta koje se danas naziva Warka. Ur na kojeg upuuje Sargon nije
nita drugo ve biblijski Ur, rodni grad Abrahama u Mezopotamiji.
Ne samo da su arheoloka otkria potvrdila biblijske zapise; takoer je posta-
lo sigurno da su postojala kraljevstva i gradovi i civilizacije u Mezopotamiji ak
i prije treeg tisuljea prije Krista. Jedino je preostalo pitanje: Koliko daleko u
prolost treba otii da bi se pronalo prvo civilizirano kraljevstvo?
Klju ove zagonetke bio je jo jedan jezik.
*
Znanstvenici su ubrzo shvatili da su imena nosila znaenje ne samo u hebre-
jskom i u Starom zavjeru ve i na drevnom Bliskom istoku. Sva akadska, babilon-
ska i asirska imena ljudi i gradova imala su znaenje. Ali imena vladara koji su
prethodili Sargonu Akadskom nisu imala nikakvog smisla: kralj na ijem je dvo-
ra Sargon bio savjetnik zvao se Urzababa; kralj koji je vladao u Ereku zvao se
Lugalzagesi, i tako dalje.
U svom predavanju pred Royal Asiatic Society 1853, Sir Henry Rawlison je
istaknuo da takva imena nisu bila niti semitska niti indoeuropska; uistinu "inilo
se da ne pripadaju niti jednoj poznatoj grupi jezika ni naroda". Ali ako su imena
imala znaenje, u kojem bi to jeziku bilo?
Uenjaci su jo jednom pregledali akadske natpise. Akadsko klinasto pismo
je u osnovi bilo slogovno; jedan znak je predstavljao puni slog (ab, ba, bat, itd.).
Ali u rukopisu su se znatno koristili znakovi koji nisu bili fonetski slogovi ve su
imali znaenje "bog", "grad", "drava" ili "ivot", "uzvien" i slino. Jedino mo-
gue objanjenje ove pojave bilo je da su ovi znakovi bili ostatak starijeg naina
pisanja koje se koristilo slikovnim pismom. Akadskom je dakle, prethodio neki
drugi jezik koji se sluio metodom pisanja srodnom egipatskim hijeroglifima.
Ubrzo je postalo oito da se ovdje radi o starijem jeziku, a ne samo starijem
obliku pisanja. Uenjaci su uoili da su se na akadskim natpisima i tekstovima
obilno koristile posuenice - rijei preuzete iz drugog jezika u nepromijenjenom
obliku (kao to dananji Francuz preuzima englesku rije weekend). To je poseb-
no vrijedilo u znanstvenoj i tehnikoj terminologiji, te u pitanjima u vezi bogova
i neba.
Jedno od najveih otkria akadskih tekstova bile su ruevine knjinice koju je
u Ninivi sakupio Asurbanipal; Layard i njegovi kolege prenijeli su sa nalazita
25.000 ploica, a mnoge od njih su drevni pisari opisati kao kopije "starih tek-
stova." Grupa od 23 ploice zavravala je izjavom: "dvadeset i trea ploica:
jezik umera nije izmijenjen". Drugi tekst sadravao je tajnovitu izjavu samog
Asurbanipala:
Bog rukopisa podario mi je dar poznavanja njegovog umijea.
Bio sam iniciran u tajne pisanja.
Mogu ak itati zamrene ploe na umerskom:
Razumijem tajanstvene rijei uklesane u kamenu u danima prije Potopa.
Tvrdnja Asurbanipal da moe proitati zamrene ploe na umerskom i
razumjeti rijei napisane na ploama u danima prije Potopa samo je poveala
tajnovitost. Ali u sijenju 1869. Jules Oppert je predloio Francuskom numiz-
matikom i arheolokom drutvu (French Society of Numismatics and Arche-
ology) da prizna postojanje preakadskog jezika i naroda. Istaknuvi da su rani
vladari Mezopotamije proglaavali svoj legitimitet uzimajui kao naslov "Kralj
Sumera i Akada", on je predloio da se narod nazove Sumerani, a zemlja Sumer.
Osim to je krivo izgovorio ime (umer, a ne Sumer) Oppert je bio u pravu.
Sumer nije bio tajnovita, daleka zemlja, ve raniji naziv za junu Mezopotamiju,
ba kako je jasno objavljeno u Knjizi Postanka: kraljevski gradovi Babilon i Akad
i Erech nalazili su se u "zemlji inear" (inear je bio biblijski naziv za Sumer).
Jednom kad su uenjaci prihvatili ove zakljuke, brane su bile otvorene. Akad-
ska upuivanja na "starije tekstove" dobila su znaenje, i uenjaci su ubrzo shva-
tili da su ploe s dugini stupcima rijei bili u stvari akadsko-sumerski leksikoni
i rjenici, nastali u Asiriji i Babiloniji kako bi omoguavali prouavanje prvog
pisanog jezika, sumerskog.
Bez ovih rjenika iz davnih vremena, jo bi bili daleko od mogunosti da
itamo sumerske tekstove. Uz njihovu pomo, otvoreno je ogromno knjievno i
kulturno bogatstvo. Isto tako je postalo jasno da je sumersko pismo, koje je iz-
vorno bilo slikovno i uklesano u kamen u okomitim stupcima, bilo pretvoreno u
vodoravno. Kasnije je stilizirano u klinasto pismo na mekim glinenim ploicama
da bi postalo klinasto pismo koje su prihvatili Akaani, Babiloncu Asirci, i ostali
narodi drevnog Bliskog i s t o k a . (sl. 7)
Odgonetavanje sumerskog jezika i pisma, te spoznaja da su Sumerani i njihova
kultura bili izvor akadsko-babibnsko-asirskih postignua, potaknuli su arheo-
loka istraivanja u junoj Mezopotamiji. Svi su dokazi ukazivali da je upravo
tamo bio poetak.
Prva znaajnija iskopavanja sumerskih nalazita zapoeli su 1877 francuski
arheolozi: i otkria na samo tom jednom mjestu bila su toliko mnogobrojna da
se s iskopavanjima na istom mjestu nastavilo do 1933, a da nisu zavrili s poslom.
Pokazalo se da je nalazite, kojeg domae stanovnitvo naziva Telloh
(breuljak), ustvari rani sumerski grad, i to upravo Laga osvajanjem kojeg se
hvalio Sargon akadski. To je zaista bio kraljevski grad iji su vladari nosili isti
naslov kojeg je prihvatio Sargon, osim to je bio na sumerskom jeziku: EN.SI
(pravedan vladar). Njihova dinastija je zapoela vladavinu 2.900 pr.n.e. i trajala
je skoro 650 godina. Za to vrijeme, etrdeset i tri ensi-ja vladala su nesmetano u
LagaSu: njihova imena, rodoslovlja, i duljina vladanja bili su uredno zabiljeeni,
Natpisi nose mnogo informacija. Molbe bogovima "da uine da klice ita
rastu za etvu... da uine da zalijevane biljke rode ito" svjedoe o postojanju
sl.7
poljodjelstva i navodnjavanja. alica koju je u ast boginje uklesao "nadglednik
itnice" pokazuje da se ito skladitilo, mjerilo i prodavalo. (sl.8)
Ensi pod imenom Eanatum ostavio je natpis na glinenoj cigli koji pojanjava
da su sumerski vladari mogli zauzeti prijestolje samo uz pristanak bogova. On je
isto tako zabiljeio osvajanje drugog grada, to nam govori da su u Sumeru na
poetku treeg tisuljea prije
Krista postojali i drugi gradovi-
rave.
Eanatumov nasljednik Ente-
mena opisao je kako su gradili
hram i ukraavali ga zlatom i sre-
brom, sadnju vrtova, poveavan-
je ciglom obrubljenih bunara.
Hvalio se izgradnjom tvrave s
tornjevima za promatranje i mo-
gunostima za smjetaj brodova.
Jedan od poznatijih vladara
Lagaa bio je Gudea. On je dao
izraditi vei broj kipova koji su ga
prikazivali u zavjetnom poloaju,
kako se moli svojim bogovima.
Takav poloaj nije bio pozerstvo;
Gudca je zaista predano tovao
boga Ningirsu, svoje glavno
boanstvo, i posvetio se izgradnji
i obnavljanju hramova.
Njegovi brojni natpisi otkriva-
ju da je, u potrazi za izvanrednim
graevnim materijalima, nabavl-
jao zlato iz Afrike i Anatolije, sre-
bro iz planina Taurus, cedrovinu iz Libanona, druge rijetke drvne materijale s
Ararata, bakar iz podruja Zagros, diorit iz Egipta, karaeol iz Etiopije, te ostale
materijale iz zemalja koje uenjaci jo nisu uspjeli identificirati.
Kada je Mojsije gradio za Gospodina Boga "prijestolnicu" u pustinji, sluio
se vrlo detaljnim uputama koje mu je dao Gospodin. Kada je kralj Salomon gra-
dio prvi hram u Jeruzalemu, uinio je to nakon to mu je Gospodin "dao mudrost".
Proroku Ezekielu su prikazani detaljni planovi za Drugi hram "u boanskoj viz-
iji" od strane "osobe koja je izgledala kao od bronce i koja je u rukama drala
laneno ue i tap za mjerenje". Ur-Nammu, vladar Ura, opisao je tisuu godina
ranije kako mu je njegov bog naredio da izgradi za njega hram i dao mu primjerene
upute, te mu predao tap za mjerenje i smotano ue. (sl. 9)
Tisuu dvjesto godina prije Mojsija, Gudea je tvrdio isto. U jednom dug-
akom natpisu je zabiljeio kako je upute dobio u viziji, "ovjek koji je sjajio
poput neba", pored kojega je stajala "boanska ptica" "naredio mi je da izgradim
sl.8
sl.10
sl. 11
sl. 9
hram". Taj "ovjek" koji je "sudei po kruni na njegovoj glavi oito bio bog"
kasnije je identificiran kao bog Ningirsu. S njim je bila boica koja je "drala
plou svoje omiljene zvijezde na nebu", a u drugoj ruci "drala je sveti tap"
kojim je Gudei pokazala "pogodan planet". Trei ovjek, koji je takoer bio bog
drao je u ruci plou od dragog kamena: "plan hrama nalazio se na njemu".
Jedan od Gudeinih kipova prikazuje ga kako sjedi i na koljenima dri tu plou na
kojoj se jasno vidi nebeski crte. (sl.10)
Gudea je bio zbunjen ovim arhitektonskim uputama, i mudar kakav je ve
bio, zamolio je za savjet boginju koja je mogla protumaiti boanske poruke.
Ona mu je objasnila znaenje uputa, mjera na planu, te veliinu i oblik cigli koje
treba koristiti. Gudea je zatim zatraio mukarca, "boanskog donositelja odlu-
ka" i enu "traiteljicu tajni" da odrede mjesto na rubu grada gdje bi bog elio da
se izgradi hram. Zatim je angairao 216.000 ljudi na poslovima gradnje.
Gueina zbunjenost potpuno je razumljiva, jer je, na vodno, jednostavni tlocrt
sadravao dovoljno informacija za gradnju kompleksnog zigurata, koji se uzdizao
na sedam katova. Svojim tekstom u "Der alte Orient" iz 1900. A. Billerbeck je
uspio odgonetnuti barem dio boanskih arhitektonskih uputa. Stari crte, ak i na
djelomino oteenom kipu, pri vrhu je dopunjen vertikalnim linijama iji se broj
smanjuje kako se razmak medu njima poveava. Boanski arhitekti, kako se ini,
mogli su jednostavnim tlocrtom popraenim sa sedam promjenjivih skala, dati
potrebne upute za izgradnju sedmerokatnog hrama. (sl. 11)
Ve je reeno da rat potie ovjeka na znanstveni i materijalni napredak. U
drevnom Sumeru, kako se ini, narod i njegove vladare na vea tehnoloka
postignua je poticala izgradnja hramova. Sposobnost da se izvedu veliki radovi
prema ve postojeim arhitektonskim planovima, da se organizira i nahrani broj-
na radna snaga, da se zemlja izravna i podignu breuljci, oblikuju cigle i dopremi
kamenje, rijetki metali i ostali materijali iz daleka, da se lijevaju kovine i obliku-
ju posue i nakit - sve to jasno govori o visokom stupnju civilizacije, koja je ve
bila u punom procvatu u treem tisuljeu prije Krista.
*
Ma koliko vjeto napravljeni, najraniji Sumerski hramovi predstavljaju tek
vrh ledenog brijega dometa i bogatstva materijalnih postignua prvih velikih
civilizacija poznatih ovjeku.
Kao dodatak otkriu i razvitku pisma bez kojeg visoko razvijena civilizacija
ne bi mogla nastati, Sumeranima treba pripisati zaslugu izuma tiskanja. Tisul-
jeima prije nego je Johann Gutenberg "izumio" tiskanje koristei pomina slova,
sumerski prepisivai su upotrebljavali gotove uzorke razliitih slikovnih znakova
koje su koristili kao to danas koristimo gumene igove, kako bi utisnuli eljeni
niz znakova u mokru glinu.
sl.13
sl.12
Oni su takoer izumili i prethodnika naeg krunog tiska - cilindrini peat.
To je bio mali valjak izraen od izuzetno tvrdog kamena, u kojeg je poruka ili
crte bio uklesan naopako. Kad bi peatom preli preko mokre gline, pozitiv
otiska ostao bi utisnut u glinu. Peat je isto tako jamio autentinost dokumenata;
novi otisak je bilo mogue odmah otisnuti i usporediti ga sa starim otiskom na
dokumentu. (sl. 12).
Mnogi sumerski i mezopotamski zapisi nisu se bavili nuno boanskim ili
duhovnim, ve i svakodnevnim zadacima kao to su biljeenje usjeva, mjerenje
polja, raunanje cijena. Uistinu, niti jedna visoko razvijena civilizacija ne bi mogla
postojati bez naprednog matematikog sustava.
Sumerski seksagezimalan brojani sustav kombinirao je zemaljski broj 10 s
nebeskim 6 da bi za osnovu dobio broj 60. Ovaj sustav je na neki nain nad-
moniji od naeg dananjeg: u svakom sluaju, bez sumnje je superiorniji od
kasnijeg grkog i latinskog sustava. On je omoguio Sumeranima da dijele
razlomke i mnoe s milijunima, da izraunavaju korijen i potencije. Ne samo da
je to bio prvi poznati matematiki sustav nego je on uveo i pojam "pozicije": kao
to u decimalnom sustavu, 2 moe biti 2 ili 20 ili 200, ovisno o mjestu na kojem
se nalazi znamenka, tako i sumerski 2 moe znaiti 2 ili 120 (2 x 60) itd, ovisno
o poziciji. (sl. 13)
Krug od 360 stupnjeva, stopa sa svojih 12 ina, i tucet kao jedinica mjere
samo su neki primjeri koji pokazuju da je sumerska matematika i danas prisutna
u naem svakodnevnom ivotu. Njihova popratna postignua u astronomiji, us-
postavljanje kalendara i sline matematiko-nebeske pothvate prouit emo
poblie u sljedeim poglavljima. Ba kao to na ekonomski i drutveni sustav,
nae knjige, pravne i porezne biljeke, trgovinski ugovori, potvrde 0 braku i sl.,
ovise o papiru, ivot Sumerana i Mezopotamaca ovisio je o glini. Hramovi,
sudovi i trgovine imali su svoje pisare koji su spremno ekali s ploicama mokre
gline na koje su ispisivali odluke, sporazume, pisma ili raunali cijene, nadnice,
povrinu polja. Ili broj cigli potreban za gradnju.
Glina je takoer bila vana sirovina pri proizvodnji posuda za svakodnevnu
upotrebu i posuda za skladitenje i prijevoz robe. Koristila se za izradu cigle - jo"
jedno prvenstvo Sumerana - koja je omoguavala izgradnju kua za narod,
palaa za kraljeve, i velianstvenih hramova za bogove.
Sumerani su zasluni za dva tehnoloka poboljanja koja su omoguila da u
svim proizvodima od gline spoje lakou i otpornost, a to su pojaavanje i peen-
je. Modemi arhitekti su otkrili da armirani beton, izuzetno jak graevni materijal,
nastaje izlijevanjem cementa u kalupe u kojima se nalaze eljezne ipke: nekad
davno, Sumerani su poveavali snagu cigle mijeanjem mokre gline i nasjeckane
trske ili slame. Osim toga, znali su da se glinenim proizvodima moe pojaati
otpornost na tvlak i trajnost peenjem u pei. Izgradnju prvih viekatnica i slavolu-
ka na svijetu, ba kao i izradu trajne keramike robe, omoguile su upravo ove
tehnoloke inovacije.
Otkrie pei za peenje - visoke pei u kojoj se mogu postii kontrolirane
visoke temperature, bez opasnosti da se proizvod okalja prainom ili pepelom -
omoguio je jo znaajniji tehnoloki napredak: Metalno doba.
Pretpostavlja se da je ovjek otkrio da moe kovati "meko kamenje" - gru-
menje prirodnog zlata, te spojeve bakra i srebra - u korisne i lijepe oblike, otpri-
like oko 6.000 pr.n.e. Prvi predmeti iskovani od metala pronaeni su na visoravni
Zagros i planini Taurus. No, kako istie R.J. Forbes (The Birthplace of Old
World Metallurgy) "na drevnom Bliskom istoku, zalihe bakra bez primjesa brzo
su bile iscrpljene, i rudar se morao okrenuti rudaama." To je zahtijevalo znanje
i sposobnost da se pronae i izvadi rudaa, zdrobi, zatim rastali i proisti -
proces koji se nije mogao izvesti bez talionica i napredne tehnologije.
Umjetnost metalurgije ubrzo je donijela mogunost pravljenja legura bakra i
ostalih metala, to je rezultiralo lijevanim, tvrdim i savitljivim metalom kojeg
zovemo bronca. Bronano doba, nae prvo metalurko doba, je isto tako doprinos
Mezopotamije modernoj civilizaciji. Veliki dio trgovine tog doba bio je posveen
trgovini metalima. To je stvorilo osnovu za razvoj bankarstva i pojavu prvog
novca, srebrnog ekela (teki ingot). Razliite vrste metala i legura iji su sumer-
ski i akadski nazivi i opsena tehnoloka terminologija pronaeni, svjedoe o
visokom nivou metalurgije u drevnoj Mezopotamiji. Neko vrijeme ovo je zbun-
jivalo uenjake jer podruje Sumera, kao takvo, nema metalnih rudaa, a ipak je
sigurno da je metalurgija nastala upravo tamo.
Odgovor lei u energiji. Taljenje, proiavanje, stvaranje legura i lijevanje
nije se moglo sprovesti bez obilnih zaliha goriva kojim bi se palile pei za peen-
je gline, lonii za taljenje i talionice, Mezopotamija je moda bila liena rudaa,
ali je imala goriva u izobilju. I tako su rudae dovedene gorivu, to objanjava
brojne ranije natpise koji opisuju do voenje metalnih rudaa izdaleka.
Goriva koja su uinila Sumer tehnoloki nadmonim bila su bitumen i asfalt,
naftni proizvodi koji su prirodno istjecali na povrinu na mnogim mjestima u
Mezopotamiji. R. J. Forbes (Bitumen and Petroleum in Antiquity) pokazao je da
su povrinska nalazita u Mezopotamiji bila primarni izvor goriva u drevnom
svijetu jo od najranijih vremena pa sve do vremena Rima. On je zakljuio da je
tehnoloka upotreba ovih naftnih proizvoda zapoela u Sumeru oko 3500 pr.n.e.:
zaista, pokazalo se da je koritenje i znanje o ovom gorivu i njegovim svojstvima
bilo vee u doba Sumera nego u kasnijim civilizacijama.
Sumerani su toliko obilno koristili naftne proizvode, ne samo kao gorivo ve
i kao materijal za izgradnju cesta, impregniranje, zatvaranje pukotina, slikanje,
cementiranje i modeliranje, da je drevni Ur pronaen zakopan u breuljku kojeg
su lokalni Arapi nazivali "breuljak bitumena". Forbes je pokazao da su u sumer-
skom jeziku postojali izrazi za svaku vrstu i varijantu bitumenskih supstanci koja
se mogla nai u Mezopotamiji. Zaista, imena bitumenskih i naftnih materijala u
drugim jezicima - akadskom, hebrejskom, egipatskom, koptskom, grkom,
latinskom i sanskrtu - vode do sumerskog izvornika: na primjer, najuobiajenija
rije za naftu - naphta - dolazi od sumerskog napatu (kamenje koje bukti).
Sumersko koritenje naftnih proizvoda predstavlja osnovu napredne kemije.
Visoki stupanj znanja koje su posjedovali Sumerani moemo procijeniti ne samo
po raznolikosti boja i pigmenata koje su upotrebljavali ili postupcima koje su
koristili (kao to je emajliranje), ve i po izuzetnoj umjetnoj proizvodnji poludragog
kamenja, ukljuujui i zamjenu za lapis lazuli.
Zemne smole su se takoer koristite i u sumerskoj medicini, jo jednom po-
druju gdje su standardi bili dojmljivo visoki. Stotine akadskih tekstova obilno
koriste sumerske medicinske izraze i fraze, ukazujui na sumersko porijeklo cjelok-
upne mezopotamske medicine.
U knjinici Asurbanipal u Ninivi nalazio se i odjel medicine. Tekstovi su bili
podijeljeni u tri grupe - bultitu (terapija), ipir bel imti (kirurgija) i urti mamae
(naredbe i arolije). Neki dijelovi ranih zakonika bavili su se pristojbama koje se
plaalo kirurzima za uspjene operacije, te kazne koje su im odreene u sluaju
neuspjeha. Kirurga koji se sluio lancetom da bi pacijentu otvorio sljepoonicu,
i pritom sluajno pacijentu povrijedio oko, izgubio bi ruku.
Neki kosturi pronaeni u grobovima u Mezopotamiji nosili su nepogreive
znakove kirurkih zahvata na mozgu. Djelomino oteen medicinski tekst go-
vori o kirurkom odstranjivanju "sjene koja je prekrivala ovjekovo oko" - vjero-
jatno katarakta, drugi tekst spominje upotrebu instrumenata za rezanje, izjavlju-
jui: "ako je bolest zahvatila unutranjost kosti, tada ju treba sastrugati i odstran-
iti".
Bolesnici u sumersko doba mogli su birati izmeu A.ZU (vodeni lijenik) i
IA.ZU (uljni lijenik). Ploa iskopana u Uru, stara oko 5.000 godina, naziva
osobu koja lijei "Lulu, lijenik". Postojali su i veterinari - poznati kao "lijenici
za volove" ili "lijenici za magarce".
Par lijenikih klijeta opisan je na vrlo starom cilindrinom peatu, pronaen-
om u Lagau, a pripadao je "lijeniku imenem Urlugaledina". Peat prikazuje
zmiju na drvetu - simbol medicine do dananjih dana (sl. 14). Instrument koji su
koristile primalje da bi prerezale pupanu vrpcu je takoer vrlo esto opisivan.
Sumerski medicinski tekstovi bave se dijagnozama i receptima. Sumerski
lijenik nije se sluio magijom ili aranjem, u to ne sumnjamo. On je preporuivao
ienje i pranje, namakanje u toplim kupkama i rudnim otopinama, primjenu
biljnih preparata, trljanje naftnim spojevima.
Lijekovi su bili spravljam od biljaka i rudnih smjesa, pomijeanih sa tekuina-
ma i otopinama koje su odgovarale nainu primjene. Ako se lijek uzimao na
usta, praci su se mijeali s vinom, pivom ili medom, ako bi se "ulijevali u
rektum" primjenom klistira - bili su mijeani s biljem ili biljnim uljima. Alkohol,
koji ima tako vanu ulogu pri dezinfekciji u kirurgiji, te kao osnova mnogih
lijekova, stigao je u nae jezike preko arapskog "kohr, iz akadskog "kuhlu".
Modeli jetre pokazuju da se medicina uila u medicinskim kolama uz pomo
glinenih modela ljudskih organa. Anatomija je vjerojatno bila napredna znanost,
jer su hramski rituali zahtijevali detaljno razraeno seciranje rtvenih ivotinja
to predstavlja samo korak od komparativneg poznavanja ljudske anatomije.
Nekoliko prikaza na cilindrinim peatima ili ginenim ploama prikazuju
ljude kako lee na nekoj vrsti kirurkog stola, okrueni ekipama bogova i ljudi.
Iz epova i drugih junakih tekstova saznajemo da su Sumerani i njihovi potomci
u Mezopotamiji bili zaokupljeni pitanjima ivota, bolesti i smrti. Ljudi poput
Gilgamea, kralja Ereka, traili su "Drvo ivota" ili neku rudu ("kamen") koji bi
im donio vjenu mladost. Postoje takoer i aluzije o pokuajima uskrsnua mrtvih,
pogotovo ukoliko se radilo o bogovima:
sl.14
Visei sa motke, na le
usmjerili su bilo i sjaj;
ezdeset puta vodu ivota.
ezdeset puta hranu ivota,
Poprskali su po njemu;
I Inanna ustade.
Jesu li oni poznavali i koristili pri takvim pokuajima oivljavanja neke ultra-
moderne metode, o kojima mi moemo samo raspravljati? Prikaz medicinskog
lijeenja na cilindrinom peatu koji se datira na sam poetak sumerske civiliza-
cije, svakako sugerira poznavanje i koritenje radioaktivnih materijala pri lijeenju
odreenih lakih bolesti. Nema sumnje da crte prikazuje ovjeka kako lei na
posebnom krevetu; lice mu je zatieno maskom, i izloen je nekoj vrsti zraenja.
(sl.15)
Jedan od najstarijih sumerskih materijalnih
postignua je razvoj industrije tekstila i odjee.
Smatra se da je naa industrijska revolucija
zapoela s uvoenjem strojeva za predenje i
tkanje u Engleskoj 1760-tih. Najrazvijeniji narodi
oduvijek su teili razviti tekstilnu industriju kao
prvi korak prema industrij alizaciji. Dokazi poka-
zuju da taj proces traje ne samo od osamna-
estog stoljea, ve od prve ovjekove velike
civilizacije. ovjek nije mogao proizvesti
tkaninu prije nego je razvio poljodjelstvo koje
ga je opskrbilo lanom, i prije negoli je pripitomio ivotinje, stvorivi tako izvor za
vunu. Grace M. Crowfoot (Textiles, Basketry and Mats in Antiquity) izrazila je
ope miljenje uenjaka izjavivi da se tkanje prvi puta pojavilo u Mezopotamiji,
oko 3.800 pr.n.e.
U to vrijeme Sumer nije bio na glasu samo po tkaninama, ve i po svojoj
odjei. Knjiga Joue (7.21) govori da za vrijeme osvajanja Jerihona neki ovjek
nije mogao odoljeti iskuenju da zadri "jedan dobar kaput iz ineara" kojeg je
pronaao u gradu, iako je kazna za tako neto bila smrt. Odjea iz ineara (Sum-
er) bila je toliko cijenjena da su ljudi bili voljni izloiti ivot ne bi li je dobili.
Ve u sumersko doba postojala je bogata terminologija koja je opisivala i
pojedine komade odjee i njihove proizvoae. Osnovnu odjeu inio je TUG -
bez sumnje, i stilom i imenom prethodnik rimske toge. Ta odjea zvala se
TUG.TU.SHE, to je znailo "odjea koja se nosi omotana" (sl. 16).
Drevni prikazi otkrivaju ne samo zapanjujuu raznolikost i obilje odjee, ve
sl.15
i eleganciju, u kojoj je prevladavao dobar ukus i usklaenost odjee, frizura,
nakita za glavu i kosu, te dragocjenosti. (sl. 17, 18)
Jo jedno od znaajnijih postignua Sumera bilo je poljodjeljstvo. U zemlji
sezonskih kia, rijeke su natapale usjeve tijekom cijele godine preko razgranatog
sustava kanala za navodnjavanje.
sl.17
sl. 16
sl.18
Mezopotamija - zemlja izmeu rijeka - bila je u drevna vremena prava koara
hrane. Voke marelica, koje se u panjolskom nazivaju damasco ("Damascus
drvo") nois i latinsko ime armeniaca; izraz koji je posuenica iz akadskog - ar-
manu. Trenja, u grkom kerasos, u njemakom Kirsche dolazi od akadskog
karshu. Sve to dokazuje da je ovo i drugo voe i povre stiglo u Europu iz
Mezopotamije. To se zbilo i s brojnim posebnim sjemenkama i zainima: naa
rije afran dolazi od akadskog azupiranu, crocus od kurkanu (preko krokos u
grkom) kumin od kamanu, hyssop od zupu, myrrh od murru. Primjera je
mnogo: u mnogim sluajevima Grka je fiziki i etimoloki predstavljala most
preko kojeg su ovi plodovi zemlje stigli u Europu. Luk, lea, grah, krastavci,
kupus i salata bili su uobiajeni sastojci sumerske prehrane.
Jednako je dojmljiv raspon i raznolikost drevnih naina pripremanja hrane u
Mezopotamiji, njihova kuhinja. Tekstovi i slike potvruju sumeransko poznavanje
pretvaranja uzgojenih itarica u brano od kojeg su pravili razne vrste kruha, sa
i bez kvasca, kae, tjestenine, kolate i kekse. Fermentirali su jeam kako bi
dobili pivo: medu tekstovima nalazimo "tehnike prirunike" za proizvodnju
piva. Vino su dobivali od groa i palmi datulja. Mlijeko koje su dobivali od
ovaca, koza i krava koristili su za pie, kuhanje, pravljenje jogurta, maslaca,
vrhnja i sireva. Uobiajeni dio prehrane bila je riba. Ovetina je bila lako dostupna,
a meso svinja koje su Sumerani uzgajali u velikom broju, drali su pravom
poslasticom. Guske i patke vjerojatno su bile rezervirane za stolove bogova.
Drevni tekstovi jasno pokazuju da se visoka kuhinja drevne Mezopotamije
razvila u hramovima u slubi bogovima. Jedan je tekst propisivao kao rtvu
bogovima: "truce jemenog kruha... truce peninog kruha, patetu od meda
i vrhnja, datulje, kolae...pivo, vino, mlijeko...sok cedra, vrhnje". Peeno meso
nudilo se uz rtve ljevanice "prvorazrednog piva, vina i mlijeka". Poseban komad
bikovog mesa pripremao se strogo prema receptu, zahtijevajui "fino
brano...izmijeano u tijesto s vodom, prvorazrednim pivom i vinom" i
pomijeano sa ivotinjskim masnoama, "aromatinim sastojcima nastalim iz
samog srca biljke", orasima, sladom i zainima. Upute za "svakodnevnu rtvu
bogovima grada Uruka" zahtijevali su da se poslui pet razliitih pia uz obroke,
i tono odreivala to trebaju initi "mlinari u kuhinji" i "glavni kuhar u krunom
koritu"
Nae divljenje sumerskom kulinarskom umijeu svakako se poveava kako
nailazimo na pjesme koje pjevaju hvalospjeve izvrsnoj hrani. Zaista, to rei dok
itamo tisuljeima star recept za pripremu "kokota u vinu"?
U vinu za pie
U mirisnoj vodi
U ulju pomazanja
Ovu sam pticu skuhao
I pojeo.
Uspjena ekonomija i drutvo s tako znaajnim materijalnim postignuima,
nije moglo nastati bez djelotvornog sustava transporta. Sumerani su koristili
svoje dvije velike rijeke i umjetnu mreu kanala za prijevoz vodom ljudi, dobara
i stoke. Neki od najranijih crtea prikazuju ono to su bez sumnje bili prvi amci
na svijetu.
Iz mnogih ranih tekstova saznajemo da su se Sumerani bavili i plovidbama
otvorenim morem, koristei razne vrste brodova kako bi stigli do udaljenih zem-
alja u potrazi za metalima, rijetkim drvom, kamenjem i drugim materijalima koje
se nije moglo nai u uem Sumeru. Akadski rjenik sumerskog jezika sadri dio
o brodarstvu, koji popisuje 105 sumerskih izraza za razliite brodove, prema
veliini, odreditu, ili namjeni (teretni, putniki ili za posebne namjene izvjesnih
bogova.). Daljnjih 69 sumerskih izraza vezanih uz ukrcavanje i izgradnju brodova
bili su prevedeni na akadski.
Samo duga tradicija plovidbe
morem mogla je proizvesti
tolike specijalizirane brodice i
tehniku terminologiju.
Za prijevoz po kopnu po prvi
puta je u Sumeru upotrijebljen
kota. Izum kotaa i njegovo
uvoenje u svakodnevni ivot omoguilo je nastanak razliitih vrsta vozila, od kola
na dva kotaa do bojnih kola, i svakako je Sumeru dodijelio znaajku prvih koji su
koristili "snagu volova" kao i "snagu konja" za putovanje. (sl. 19)
Profesor Samuel N. Kramer, jedan od najveih sumerologa naeg doba, pono-
vo je 1956. g. pregledao knjievnu batinu pronaenu ispod breuljaka Sumera.
Ploica sa sadrajem djela "Iz sumerskih ploa" je sama po sebi dragulj, jer sva-
ko od dvadeset i pet poglavlja opisuje neto po emu su Sumerani bili prvi,
ukljuujui prve kole, prvi dvodomni sabor, prvi povjesniar, prvi popis lijekova,
prvi "almanah za ratare", prva kozmogonija i kozmologija, prvi "Job," prve
poslovice i izreke, prve knjievne rasprave, prvi "Noa", prvi katalog knjinice,
kao i ovjekovo prvo herojsko doba, njegovi prvi zakonici i drutvene reforme,
prva medicina, poljodjelstvo i tenja za mirom i slogom u svijetu.
Ovo nije pretjerivanje.
Prve kole bile su utemeljene u Sumeru kao izravna posljedica otkria i uvoen-
ja pisma. Arheoloki dokazi; istinske kolske zgrade i pisani dokazi; ploica za
vjebanje ukazuju na postojanje formalnog sustava obrazovanja ve poetkom
treeg tisuljea prije Krista. U Sumeru je postojalo doslovno na tisue pisara;
mladih, visokih, kraljevskih, pisara u hramu, i onih koji su pisali u visokim
dravnim uredima. Neki su djelovali kao uitelji u koli i jo uvijek moemo itati
njihove eseje o koli, njihovim ciljevima, te njihov nastavni plan i metode podua-
vanja.
U koli se poduavalo ne samo jeziku i pisanju ve takoer i istaknutim znanos-
tima: botanici, zoologiji, geografiji, matematici i teologiji. Knjievna djela iz
prolosti prouavala su se i prepisivala i ujedno stvarala se nova.
kolama je upravljao "ummia" (struni profesor) i ta je ovlast redovito ukl-
juivala ne samo zaduenje "za crtanje, sumerski jezik" ve isto tako i "za bi".
Disciplina je oito bila stroga: tako jedan uenik opisuje na glinenoj ploi kako je
bio iiban, jer nije bio u koli, nije bio dovoljno uredan, jer je gubio vrijeme, nije
bio tiho, nedolino se ponaao i nije imao uredan rukopis. Epska pjesma o pov-
ijesti Ereka bavi se suparnitvom Ereka i grada-drave Ki. Epski tekst kazuje
kako su izaslanici Kia krenuli za Erek, nudei mirno rjeenje njihovog spora.
Ali Gilgame, vladar Ereka u to vrijeme, radije se borio nego da pregovara.
Zanimljivo da je to pitanje dao na glasanje pred Vijee Staraca, lokalni "Senat":
Gospodar Gilgame
Pred starce svoga grada iznio je pitanje
I trai odluku:
Nemojmo se pokoriti kui Kia,
Ve ga unitimo orujem.
Vijee staraca, meutim, bilo je za pregovore. Ne obazirui se na to, Gil-
game je iznio pitanje mlaima, Vijeu ratnika koje je glasalo za rat. Znaaj ove
prie je u otkrivanju injenice da je sumerski vladar morao iznijeti pitanje rata ili
mira pred prvi dvodomni sabor, prije nekih 5 000 godina.
Naslov prvog povjesniara pripada Kramer Entemeni, kralju Lagaa, koji je
na glinenim valjcima zabiljeio svoje ratovanje sa susjednom Ummom. Dok su
ostali tekstovi bili knjievna djela ili epske pjesme ija tema su bili povijesni
dogaaji, Entemenini natpisi bili su ista proza, pisani jedino kao injenina pov-
ijesna biljeka.
Poto su natpisi Asirije i Babilona bili odgonetnuti puno prije sumerskih zapisa,
dugo se smatralo da je prve zakonike sastavio i odredio babilonski kralj Hamura-
bi, oko 1900 prije Krista. Ali kada je otkrivena sumerska civilizacija, postalo je
jasno da prvi zakonski sustavi, prvi koncept drutvenog poretka i poteno pro-
voenje pravde pripada Sumeru.
Puno prije Hamurabija, sumerski vladar grada-drave Enuna, koji se nalazi
sjeveroistono od Babilona, ozakonio je pravila koja su odreivala maksimalne
cijene prehrambenih proizvoda i iznajmljivanja teretnih kola i amaca kako siro-
masi ne bi bili ugnjetavani. Postojali su takoer zakoni koji su se bavili povre-
dama osoba i imovine, i propisi koji su se odnosili na obiteljska pitanja i odnose
izmeu gospodara i sluge.
Lipit-Itar, vladar Isina je javno obznanio zakonik prije ve spomenutog.
Trideset i osam zakona koji su ostali itljivi na djelomino sauvanoj ploici
(kopija izvornika koji je uklesan na kamenoj steli) bavi se pitanjima nekretnina,
robova i sluga, brakova i nasljeivanja, iznajmljivanja brodova, posudbe volova,
neplaanja poreza. Kao i Hamurabi nakon njega, Lipit-ltar je u prologu svog
zakonika objasnio da je djelovao prema uputama "velikih bogova" koji su mu
naredili "da donese blagostanje Sumeranima i Akaanima".
No, ni Lipit-Itar nije bio prvi sumerski zakonodavac. Pronaeni dijelovi
glinenih ploica sadre kopije zakona koje je donio Ur-Nammu, vladar Ura oko
2350 pr.n.e., dakle vie od pola tisuljea prije Hamurabija. Zakoni, doneeni na
zapovijed boga Nannara, imali su za cilj da sprijee i kazne "kradljivce gradskih
volova, ovaca i magaraca," kako ne bi "siroe palo rtvom bogatome, udovica
rtvom moniku, a ovjek koji ima jedan ekel onome tko ih ima ezdeset". Ur-
Nammu je takoer odredio "valjane i nepromjenljive utege i mjere."
Ali sumerski pravni sustav i provoenje pravde seu jo dalje u prolost.
Do 2.600 pr.n.e. toliko tog se ve zbilo u Sumeru da je "ensi" Urukagina
smatrao nunim da uvede reforme. Njegov dugaak zapis uenjaci smatraju
dragocjenom ispravom koja govori o prvoj drutvenoj reformi kojoj je osnova
sloboda, jednakost i pravda - "francuska revolucija" koju je izveo kralj 4.400
godina prije 14. srpnja 1789.
Dekret o reformi kralja Urukagina najprije nabraja sva zla njegovog doba, a
zatim reforme. Zlo se u prvom redu sastojalo od nepotenog iskoritavanja moi
od strane nadglednika kako bi najbolje uzeli za sebe, te od zloupotrebe slubenog
poloaja i iznuivanja visokih cijena od strane monopolistikih grupa.
Sve takve nepravde i jo mnoge druge bile su zabranjene Dekretom o re-
formi. Slubenik nije vie mogao sam odrediti cijenu "za dobrog magarca ili
kuu." "Veliki ovjek" vie nije mogao sputavati obinog graanina. Prava slijepih
i siromanih, udovica i siroadi bila su preformulirana. Rastavljena ena - prije
gotovo 5000 godina - bila je pod zatitom zakona.
Koliko dugo je postojala sumerska civilizacija da su joj bile potrebne velike
reforme? Oito, dugo vremena Jer je Urukagina tvrdio da je njegov bog Ningirsu
zahtijevao od njega "da obnovi dekrete prijanjih dana." Jasna je poruka da se
zahtijeva povratak na jo stariji sustav i ranije zakone.
Sumerske zakone potvrivao je sud u kojem su postupci i presude ba kao i
ugovori bili paljivo biljeeni i uvani. Suci su djelovali vie kao porota nego
kao suci: sud se obino sastojao od tri ili etiri suca. Jedan od njih je bio profe-
sionalni "kraljevski sudac", a ostali su bili izabrani sa popisa od trideset i est
mukaraca.
Dok su Babilonci postavljali pravila i propise, Sumerani su se bavili pravdom,
jer su vjerovali da su bogovi postavljali kraljeve prvenstveno kako bi osigurali
pravednost na Zemlji.
Moemo povui brojne usporedbe s pojmom pravde i moralnosti u Starom
zavjetu. Prije nego su idovi imali kraljeve, njima su upravljali suci; kraljeve se
prosuivalo, ne po njihovim osvajanjima i bogatstvu ve po opsegu "pravinog
djelovanja". U idovskoj vjeri Nova godina oznaava desetodnevno razdoblje
tijekom kojeg se djela ovjeka mjere i ocjenjuju kako bi se odredila njegova
sudbina u nadolazeoj godini. Vjerojatno nije sluajnost da su Sumerani vjerovali
kako boginja pravde Nan-e svake godine prosuuje ovjeanstvo na slian nain;
konano, praotac izraelskog naroda Abraham doao je iz sumerskog grada Ura,
Grada Ur-Nammua i njegovog zakonika.
Sumerska briga za pravdu ili njeno neprovoenje izraeno je u onome to
Kramer naziva "prvim Jobom". Dok je slagao dijelove glinenih ploica u Istam-
bulskom muzeju antike, Kramer je uspio proitati velik dio sumerske pjesme
koja je, poput biblijske Knjige o Jobu, bila tualjka pravinog ovjeka koji, umjesto
da bude blagoslovljen od bogova, mora trpjeti gubitak i omalovaavanje. "Moja
pravina rije pretvorena je u l a"- vikao je u bolu.
U drugom dijelu pjesme, neznani patnik moli se svom bogu na nain koji
podsjea na neke stihove iz idovskog psalma:
Boe moj, ti koji si otac moj
Koji si me zaeo-podignt mi lice.
Koliko e me jo zanemarivati
Ostaviti me nezatienog...
Ostaviti me bez vodstva?
Slijedi sretan zavretak. "Pravine rijei, iste rijei koje je on izrekao, bog je
prihvatio; ...njegov bog je povukao ruku njegovu od zle rijei".
Otprilike dvije tisue godina prije biblijske Knjige Propovjednika sumerske
poslovice sadravale su mnoge sline pristupe i dosjetke.
Ako nam je umrijeti - troimo,
Ako nam je ivjeti dugo - tedtmo.
Kada umre siromah, ne pokuavaj ga oivjeti.
Tko ima mnogo srebra, neka je sretan.
Tko ima mnogo jema, neka je sretan;
Tko nema ba nita, neka spava!
Mukarac; njemu za uitak; brak;
A kada promisli: razvod.
Do neprijateljstva ne vodi srce;
Do neprijateljstva vodi jezik.
U gradu bez psa uvara
Nadglednik je lisica.
Materijalna i duhovna postignua sumerske civilizacije pratio je opsean raz-
voj reproduktivne umjetnosti. Ekipa strunjaka sa Sveuilita Califomia u Berkleyu
objavila je u oujku 1974. da su odgonetnuti najstariju pjesmu na svijetu. Profesor
L. Crocker, Anne D. Kilmer i Robert R. Brown uspjeli su proitati i odsvirati
glazbene note zapisane na klinastoj ploici iz 1.800 pr.n.e. pronaenoj u Ugaritu
na obali Sredozemlja (dananja Sirija).
"Oduvijek smo znali" - objanjava ekipa sa Berkleva - " d a je u ranijoj asirsko
- babilonskoj civilizaciji postojala glazba, ali dok nismo odgonetnuli note nismo
znali da se radilo o istoj ljestvici od sedam dijatonskih tonova koja je karakteris-
tina za suvremenu zapadnu glazbu, i grku glazbu prvog tisuljea pr.n.e." Do
sada se smatralo da je zapadna glazba porijeklom iz Grke: sada je ustanovljeno
da naa glazba, kao i glazba zapadne civilizacije, potjee iz Mezopotamije. To
nas ne bi trebalo uditi, jer je ve grki uenjak Filon izjavio kako su Mezopotamci
bili poznati po tome to "trae svjetski sklad i slogu preko glazbenih tonova".
Nema sumnje da Sumeranima moemo pripisati prvenstvo u pitanjima glazbe
i pjesme. Profesor Crocke je konstruirao liru poput one pronaene u ruevinama
Ura i na njoj uspio odsvirati drevnu melodiju. Tekstovi koji potjeu iz drugog
tisuljea prije Krista ukazuju na postojanje glazbenih "kljueva" i pripadajue
glazbene teorije: a sama profesorica Kilmer ranije je napisala u svom djelu (The
Strings of Musical Instruments: Their names, Numbers and Significance) da
su mnoge sumerske zbirke crkvenih tekstova sadravale neto to "izgleda poput
glazbenih biljeenja na mar-
ginama." "Sumerani i njihovi
nasljednici imali su bogat
glazbeni ivot" -zakljuuje
ona. Nije stoga udno da
nalazimo raznolike glazbene
instrumente, pjevae i ple-
sae prikazane na cilin-
drinim peatima i glinenim
ploicama. (sl. 20)
Kao i mnoga druga sum-
erska postignua, glazba i
pjesma imaju porijeklo u hra-
movima. Ali, iako su poele
kao sluba bogovima, ove
reproduktivne umjetnosti
uskoro su prevladale izvan
hramova. Koristei omiljene
sumerske igre rijeima, popularna izreka komentira napojnice koje su dobivali
pjevai: "Pjeva koji nema ugodan glas, zaista je siromaan."
Pronaene su mnoge sumerske ljubavne pjesme; one su sigurno pjevane uz
glazbenu pratnju. Najdirljivija je uspavanka koju je skladala i pjevala majka svom
bolesnom djetetu:
San neka doe, san neka doe, doe mome sinu
San nek' pouri mome sinu;
Neka se spusti san na njegove nemirne oi...
Bolan si, sine moj:
nemirna sam i zapanjena,
gledam u zvijezde. Mladi mjesec sija na tvoje lice;
tvoja sjena e suze proliti za tebe.
Miruj usnu...
Neka ti boica rasta bude saveznicom;
neka bi imao rjeitog zatitnika na nebu,
neka ti bude kraljevstvo sretnih dana...
neka ti ena bude podrka;
neka ti je sin sudba za budunost.
Ono to nas se doimlje u ovoj glazbi i pjesmama nije samo zakljuak da je
Sumer bio izvor zapadne glazbe u strukturi i harmonijskoj kompoziciji. Ne man-
je vana je injenica da, dok sluamo glazbu ili itamo pjesme, one ne zvue
udno niti strano, ni u dubini osjeaja niti u raspoloenju. Zaista, kada razmis-
limo o velikoj sumerskoj civilizaciji, nalazimo da ne samo na moral, smisao za
pravdu, zakoni i arhitektura, umjetnost i tehnologija vuku korijenje iz Sumera,
ve su nam i njihove institucije toliko poznate i bliske. U srcu, reklo bi se, svi
smo mi Sumerani.

Nakon iskopavanja u Lagau, arheolozi su otkrili Nippur, neko vjersko sre-

dite Sumera i Akada. Od 30.000 tekstova koliko ih je tamo pronaeno, mnogi
jo do danas nisu proueni. U uruppaku su pronaene kolske zgrade iz treeg
tisuljea prije Krista. U Uru su istraivai pronali velianstvene vaze,
dragocjenosti, oruje, bojna kola, kacige od zlata, srebra, bakra, i bronze, ostatke
tkaonica, sudske biljeke i visoko uzdignuti zigurat ije ruevine jo uvijek do-
miniraju krajolikom. U Enunni i Adabu arheolozi su pronali hramove i umjet-
nike kipove iz vremena prije Sargona. Natpisi iz Umme govore o ranim kral-
jevstvima. U Kiu su otkrivene monumentalne zgrade i zigurat koji potjeu bar-
em iz 3.000 pr.n.e.
Uruk (Erek) je vratio arheologe natrag u etvrto tisuljee prije Krista. Tamo
je pronaena prva bojana lonarija peena u pei, to dokazuje prvo koritenje
lonarskog kola. Plonik od blokova vapnenca predstavlja najstariju pronaenu
kamenu konstrukciju. U Uruku su arheolozi takoer pronali i prvi ziguiat - go-
lemi breuljak kojeg je nainio ovjek, a na njegovom su se vrhu nalazili bijeli i
crveni hram. Tamo je takoer pronaen prvi pisani tekst na svijetu, kao i prvi
cilindrini peati, O njima govori Jack Finegan (Light from the Ancient Past):
"Izvrsnost peata ve pri prvom njihovom pojavljivanju u razdoblju Uruka je
zaudna". Druga nalazita iz razdoblja Uruk sadre dokaze o pojavi Metalnog
doba.
Godine 1.919. H. R. Hall naiao je na drevne ruevine u selu pod dananjim
nazivom El-Ubaid. To nalazite je imenovalo ono to danas uenjaci smatraju
prvom fazom velike sumerske civilizacije. Sumerski gradovi tog razdoblja, na
podruju od sjeverne Mezopotamije do junih obronaka Zagrosa, po prvi puta
su upotrebljavali glinene cigle, gipsane zidove, ukrasne mozaike; javljaju se groblja
s grobovima uokvirenim ciglama, oslikani i ukraeni keramiki predmeti s
geometrijskim uzorcima, bakrena ogledala, zrnca uvezenog tirkiza, boja za one
kapke, sjekirice s bakrenim glavama, odjea, kue i, iznad svega, monumen-
talni hramovi.
Nie na jugu, arheolozi su otkrili Eridu, prema drevnim tekstovima prvi sum-
erski grad. Kako su iskopavanja ila dublje, naili su na hram posveen sumer-
skom bogu Znanja imenom Enki. Izgleda da je taj hram bio vie puta graen i
obnavljan. Slojevi su vodili uenjake sve dalje do poetaka sumerske civilizacije:
2.500 pr.n.e., 2.800 pr.n.e., 3.000 pr.n.e., 3.500 pr.n.e.
Zatim su lopate naile na temelje prvog hrama posveenog bogu Enki. Ispod
njih se nalazila netaknuta zemlja. Prije toga nita nije bilo izgraeno. Starost je
iznosila otprilike 3.800 pr.n.e. Tada je zapoela civilizacija.
To, u pravom smislu rijei, nije bila samo prva civilizacija. To je bila civiliza-
cija najveeg opsega, sveobuhvatna, mnogo naprednija od ostalih starih kultura
koje su slijedile nakon nje. Nema sumnje da se na njenim osnovama temelji naa
vlastita civilizacija.
Poevi koristiti kamenje kao orue nekih 2.000.000 godina ranije, ovjek je
ovakav stupanj civilizacije bez presedana postigao u Surneru oko 3.800 pr.n.e.
injenica koja zbunjuje do danas jest da uenjaci ni ne slute, tko su zaista bili
Sumerani, odakle su doli, te kako i zato se pojavila njihova civilizacija.
Jer, oni su se pojavili naglo, neoekivano i niotkuda.
H. Frankfort (Tell Uqair) ju je nazvao "zapanjujuom". Pierre Amiet (Elam)
"izvanrednom". A. Parrot (Sumer) opisuje ju kao "plamen koji je tako naglo bukn-
uo", Leo Oppenheirn (Ancient Mesopotamia) naglaava "zapanjujue kratak pe-
riod" unutar kojeg se uzdigla ova civilizacija. Joseph Campbell (The Masks of
Gods) saeo je to ovako: "s arobnom nenadanou ... pojavljuje se u ovom
malom sumerskom blatnjavom vrtu... itav jedan kulturni sindrom koji je tako
rairio klicu svih velikih civilizacija svijeta."
3
BOGOVI NEBA I ZEMLJE
to se to dogodilo da se nakon stotina tisua, ak milijuna godina bolno sporog
ljudskog razvoja naglo sve potpuno izmijenilo? Dok nabroji do tri, otprilike oko
11 000 - 7 400 - 3 800 pr.n.e, primitivni nomadski lovci i sakupljai hrane pretvorili
su se u ratare i lonare, a zatim u graditelje, inenjere, matematiare, astronome,
metalurge, trgovce, glazbenike, suce, lijenike, autore, knjiniare, sveenike?
Moemo ii i dalje i postaviti jo temeljnije pitanje koje je tako dobro izrazio
profesor Robert J. Braidwood (Prehistoric Men): "Zato se to uope dogodilo?
Zato sva ljudska bia jo uvijek ne ive na stupnju ivota kao u mezolitiku?"
Sumerani, narod kroz koji je ova visoka civilizacija tako naglo oivjela, imali
su spreman odgovor. On je bio saet u jednom od desetaka tisua drevnih sumerskih
natpisa koji su otkriveni:
"to god je lijepo, stvorili smo milou bogova."
Bogovi Sumera. Tko su oni bili?
Jesu li sumerski bogovi bili poput grkih koje su opisivali kako ive u ve-
likom dvoru, gozbujui u Velikoj dvorani Zeusovoj na nebu, na Olimpu, kojemu
je pandan na Zemlji najvii vrh u Grkoj, planina Olimp?
Grci su svoje bogove opisivali kao antropomorfha bia, fiziki slina smrt-
nicima, ljudskog karaktera: mogli su biti i sretni i ljutiti i ljubomorni; vodili su
ljubav, svaali se
t
borili i raali kao i ljudi, raajui potomstvo, spolno opei,
meusobno ili s ljudima.
Bili su nedostupni, a ipak su se stalno mijeali u poslove ljudi. Mogli su puto-
vati velikim brzinama, pojavljivati se i nestajati: posjedovali su oruje neizmjerne
i neobine snage. Svaki je bog imao odreenu ulogu, to je za posljedicu imalo da
su odreena ljudska djelovanja trpjela ili se okoristite stavom kojeg bi bog, zaduen
za to djelovanje, zauzeo. Zbog toga su postojali obredi tovanja i rtve bogovima
kojima je trebalo stei njihovu naklonost.
Glavno boanstvo Grka u doba helenske civilizacije bio je Zeus. "Otac bogo-
va i ljudi", "Gospodar nebeske vatre". Njegovo glavno oruje i simbol bila je
munja. On je bio "kralj" na zemlji koji se spustio sa nebesa. Donosio je odluke i
dijelio smrtnicima dobro i zlo, ali njegovo izvorno polje djelovanja bilo je nebo.
On nije bio niti prvi bog na Zemlji niti prvo boanstvo koje je bilo na nebesi-
ma. Pomijeavi teologiju s kozmologijom da bi dobili ono to uenjaci smatraju
mitologijom, Grci su vjerovali da je najprije postojao Kaos; zatim su se pojavili
Gea (Zemlja) i njen brani drug Uran (nebo). Gea i Uran su izrodili dvanaest
Titana, est mukih i est enskih. Iako su se njihova legendama djela odvijala na
Zemlji, smatra se da su postojali njihovi astralni pandani.
Kron, najmlai muki Titan, javlja se kao glavni lik Olimpske mitologije.
Prisvojio je prevlast medu Titanima kastrirajui svog oca Urana. U strahu od
ostalih Titana, zatvorio ih je i prognao. Radi toga, majka ga je proklela: doivjet
e istu sudbinu kao i njegov otac, sa prijestolja e ga svrgnuti jedan od njegovih
sinova.
Kron je oenio svoju sestru Reu, koja mu je rodila tri sina i tri keri, poi-
mence; Had, Posejdon i Zeus te Hestija, Demetra i Hera. Jo jednom, sudbina je
htjela da najmlai sin bude taj koji e svrg-
nuti svog oca. Klada je Zeus svrgnuo svog
oca Krona, ostvarila se Geina kletva.
Prevrat, kako se ini, nije iao glatko.
Bitke bogova i mnotva udovinih bia
trajale su mnoge godine. Odluujua bit-
ka zbila se izmeu Zeusa i Tifona, zmijo-
likog boanstva. Borba se odvijala na ve-
likim prostranstvima Zemlje i neba. Zavr-
na bitka se odvijala na planini Casius,
blizu granice Egipta i Arabije, negdje na
Sinajskom poluotoku (sl. 21).
sl.21
Pobijedivi u bitci, Zeus je priznat kao vrhovno boanstvo. Unato tome, morao
je dijeliti vlast sa svojom braom. Vlastitim izborom, ili prema drugoj verziji -
drijebom, Zeus je dobio vlast na nebu, najstarijem bratu Hadu bio je dodijeljen
Donji svijet, a srednji brat Posejdon je dobio vlast nad morima.
Iako je vremenom Had i njegovo podruje postalo sinonim za Pakao, njegovo
izvorno podruje djelovanja bio je teritorij koji se nalazio negdje "daleko dolje",
obuhvaajui pogranina podruja, opustoena podruja i zemlje koje su natapale
mone rijeke. Had je opisan kao "nevidljiv" - uzdran, odbojan mrk: nepokoleban
molitvom ili rtvom. Posejdona se s druge strane esto moglo vidjeti kako dri
svoj simbol, trozub. Iako vladar mora, bio je takoer vjet u metalurkom zanatu
i kiparstvu, usto i prepreden arobnjak. Dok Zeusa u grkoj predaji i legendi
opisuju kao strogog u odnosu na ovjeanstvo (ak je u jednom trenutku snovao
kako bi ga unitio), Posejdona su smatrali prijateljem ljudi i bogom koji je prelazio
velike udaljenosti kako bi stekao pohvale smrtnika.
Tri brata i njihove tri sestre, sve djeca Krona i njegove sestre Ree, sainjavali
su stariji dio Olimpskog kruga, skupinu od Dvanaest Viih Bogova. Preostalih
est su potomci Zeusa i grke prie su se uglavnom bavile njihovim rodoslovlji-
ma i odnosima.
Bogovi i boginje kojima je otac bio Zeus imali su za majke razliite boginje.
Zdruivi se najprije s boginjom Metis, Zeus je s njom dobio ker, veliku boginju
Atenu. Ona je bila zaduena za zdrav razum i runi rad, te je tako postala boica
mudrosti. Ali, kao jedina od bogova koja je ostala uz Zeusa za vrijeme njegove
borbe sa Typhonom (svi ostali bogovi su pobjegli), Atena je poprimila kvalitete
ratnika te tako postala boica rata. Ona je bila "savrena djeva", i nikome nije
postala enom. No, neke ju prie esto povezuju s njenim ujakom Posejdonom,
te, iako je njegova slubena druica bila Gospa od Labirinta sa Krete, njegova
neakinja Atena bila mu je ljubavnicom.
Zeus je opio i s drugim boicama, ali njihova djeca nisu zadovoljavala kri-
terije za Olimpski krug. Kada je Zeus ozbiljno odluio dobiti mukog nasljedni-
ka, obratio se jednoj od svojih sestara. Najstarija je bila Hestija. Ona je, po svemu
sudei, bila samotnica i vjerojatno prestara ili previe bolesna za brane aktivnosti.
Tako Zeus nije dugo traio izgovor da svoju panju posveti Demetri, srednjoj
sestri, boici plodnosti. Ali, umjesto sina, ona mu je rodila ker, Prozerpinu, koja
je postala enom svom ujaku Hadu i dijelila s njim vlast nad Donjim svijetom.
Razoaran to nije dobio sina, Zeus se okrenuo drugim boicama za utjehu i
ljubav. Sa Harmoniom je imao devet keri. Zatim mu je Leta rodila i ker i sina
Artemidu i Apolona, koji su odmah prihvaeni u skupinu glavnih boanstava.
Apolon, prvoroeni Zeusov sin, bio je jedan od najveih bogova helenskog
panteona, kojeg su se jednako bojali i ljudi i bogovi. On je smrtnicima tumaio
elje svog oca Zeusa, i time je bio autoritet za pitanja vjerskog zakona i tovanja
u hramu. Predstavljajui moralne i boje zakone, on je predstavljao (pro)isenje
i savrenost, kako duhovnu tako i fiziku,
Zeusov drugi sin, kojemu je majka bila boica Maja, bio je Hermes, zatitnik
pastira, uvar stada. Manje vaan i manje moan od svog brata Apolona, bio je
blii ljudskim zbivanjima; njemu se pripisuju dodiri Sree. Kao onaj koji daruje
dobre stvari, on je bio zaduen za trgovinu, a bio je i zatitnik trgovaca i putnika.
Ali u mitovima i epovima on je bio glasnik Zeusa, glasnik Bogova.
Tjeran nekom dinastijskom tradicijom, Zeus je i dalje elio sina s nekom od
svojih sestara. I obratio se najmlaoj, Heri. Oenivi ju obredom svetog braka,
Zeus ju je proglasio Kraljicom bogova, Boicom majkom. Njihov brak bio je
blagoslovljen roenjem sina Aresa i dviju keri, ali poljuljan stalnim nevjerstvi-
ma Zeusa, kao i govorkanjima o nevjerama Here, koja su bacila sumnju na oin-
stvo drugog sina, Hefesa.
Ares je odmah pripojen Olimpskom krugu dvanaest glavnih bogova i bio je
postavljen za Zeusovog glavnog pomonika, boga rata. Njega su prikazivali kao
duha krvoprolia, ali je bio daleko od nepobjedivog - ratujui u bici kod Troje na
strani Trojanaca, zadobio je ranu koju je samo Zeus mogao izlijeiti.
Hefes se, s druge strane, morao boriti za svoje mjesto na Olimpskom vrhu. On
je bio bog stvaralatva; njemu se pripisuje vatra kovanice i umijee metalurgije.
On je bio boanski obrtnik, stvaratelj i praktinih i maginih predmeta namijen-
jih ljudima i bogovima. Legende kau da je bio roen epav te ga je stoga njego-
va majka Hera odbacila u ljutnji. Druga, vjerojatnija verzija prie kae da je Hefesa
odbacio Zeus zbog sumnji u njegovo oinstvo, ali se Hefes posluio svojim ar-
obnim stvaralakim moima kako bi natjerao Zeusa da mu osigura mjesto medu
velikim bogovima.
Legende takoer izvjeuju kako je Hefes jednom nainio nevidljivu mreu
koja bi se spustila preko kreveta njegove ene ako bi ga grijao nezvani ljubavnik.
Mogue da mu je trebala takva zatita, jer mu je ena bila Afrodita, boica ljubavi
i ljepote. Prirodno je da su se oko nje gradile mnoge prie o ljubavnim aferama; u
mnogima je zavodnik bio Ares, Hefesov brat (jedan od plodova ove zabranjene
ljubavi bio je Eros, bog ljubavi).
Afrodita je takoer bila ukljuena u Olimpski krug dvanaestorice, a okolnosti
njenog ukljuivanja bacaju svjetlo na nau temu. Ona nije bila niti Zeusova sestra
niti ki, a ipak ju nisu mogli zanemariti. Ona je dola sa azijskih obala Meditera-
na koje gledaju prema Grkoj (prema grkom pjesniku Hesiodu, stigla je preko
Cipra), i, kako bi potvrdila svoju drevnost, pripisala je svoje porijeklo Uranu.
Prema takvom rodoslovlju ona je bila generaciju ispred Zeusa, kao sestra njego-
vog oca, i utjelovljenje kastriranog praoca bogova. (sl. 22)
Tako je Afrodita morala biti ukljuena meu Olimpske bogove. Ali, dvan-
aest, njihov ukupni broj nije se mogao poveavati. Rjeenje je bilo domiljato;
dodati jednog oduzimanjem drugog. Poto je Had dobio prevlast nad Donjim
svijetom i nije ostao medu velikim bogovima Olimpa, bilo je osloboeno jedno
mjesto, savreno prikladno kako bi se Afroditu smjestilo u Krug dvanaestorice.
ini se takoer da je broj dvanaest djelovao u oba pravca: na Olimpu nije
moglo biti niti vie niti manje od dvanaest bogova. To se vidi pri ukljuivanju
Dioniza u Olimpski krug. On je bio Zeusov sin kojeg je ovaj zaeo sa svojom
kerkom, Semele. Dioniz se morao skrivati od Herinog bijesa, pa su ga poslali u
daleke zemlje (stigao je ak do Indije). On je uvodio uzgoj vinove loze i proiz-
vodnju vina gdje god je proao. U meuvremenu se na Olimpu pojavilo upranjeno
mjesto. Hestia, najstarija Zeusova sestra, ostarjela i onemoala, bila je potpuno
izbaena iz Kruga dvanaestorice. Dioniz se tada vratio u Grku i bilo mu je doz-
voljeno da zauzme slobodno mjesto. Tako je opet bilo dvanaest bogova na Olim-
pu.
Iako grka mitologija nije jasna u pogledu porijekla ovjeanstva, legende i
predaja govore o boanskom porijeklu junaka i kraljeva. Ovi polubogovi tvore
vezu izmeu sudbine ljudi: svakodnevni naporan posao, ovisnost o elementima,
kuga, bolesti, smrt i zlatne prolosti, kada su samo bogovi lutali zemljom. Iako su
mnogi bogovi roeni na Zemlji, izabrana dvanaestorica Olimpskog kruga pred-
stavljaju nebeski aspekt bogova. Odiseja opisuje izvorni Olimp koji se nalazi u
"neokaljanom viem zraku". Izvorno, dvanaest velikih bogova bili su bogovi neba
koji su sili na Zemlju i predstavljali su dvanaest nebeskih tijela na "nebeskom
svodu".
Latinski nazivi grkih bogova, koje su dobili kada su Rimljani prihvatili grki
panteon, pojanjavaju njihove astralne asocijacije: Gea je Zemlja; Hermes Merkur;
Afrodita Venera; Ares Mars; Kron Saturn; te Zeus Jupiter. Nastavljajui grku
tradiciju, Rimljani su zamiljali Jupitera kao gromovitog boga ije je oruje bila
munja. Poput Grka i Rimljani su ga povezivali s Bikom. (sl. 23)
Openito se smatra da su temelji daleke grke civilizacije bili postavljeni na
Kreti, gdje je minonska kultura cvjetala u razdoblju od 2.700 pr.n.e. do 1.400
pr.n.e. U minonskim mitovima i legendama istie se pria o Minotauru. Poluovjek,
polubik, Minotaur je potomak Pasipe, ene kralja Minosa, i bika. Arheoloki
nalazi su potvrditi znatna minoanska tovanja bika, a neki cilindrini peati ocr-
tavaju bika kao boansko bie uz koje stoji simbol kria, koji oznaava neku
neidentificiranu zvijezdu ili planet. Stoga se nagaa da bik kojeg su tovali mi-
noanci nije bio obian zemaljski stvor ve nebeski bik (zvijee Bika), a tovali
su ga u spomen nekih dogaaja iz vremena kada se Sunev proljetni ekvinocij
pojavio u tom zvijeu, oko 4.000 pr.n.e. (sl. 24)
sl.22
sl.24
sl.23
Prema grkoj predaji, Zeus je stigao na grko kopno preko Krete, odakle je
pobjegao preplivavi Mediteran nakon to je oteo Europu, prelijepu ker kralja
fcnikog grada Tira. Zaista, kad je Cyrus H. Gordon konano uspio odgonetnuti
najraniji minoanski natpis, pokazalo se da se radi o "semitskom dijalektu sa obala
istonog Mediterana."
Grci, ustvari, nikada nisu tvrdili da su njihovi Olimpski bogovi doli u Grku
izravno sa neba. Zeus je stigao preko Mediterana, tj. Krete. Afrodita je, kau,
stigla morem sa Bliskog istoka, preko Cipra, Posejdon (Neptun za Rimljane) je
sa sobom doveo konja iz Male Azije. Atena je u Grku donijela "maslinu, rodnu
i samoniklu" iz biblijskih zemalja.
Nema sumnje da je Grka predaja i religija stigla na grko kopno sa Bliskog
istoka, preko Male Azije i mediteranskih otoka. Tamo su korijeni njihovog pan-
teona; tamo treba traiti porijeklo grkih bogova i njihov astralni odnos s brojem
dvanaest.
Hinduizam, drevna indijska religija smatre Vede, zbirku himni, rtvenih for-
mula i drugih izreka koje se odnose na bogove, svetim spisima, koji "nisu ljud-
skog porijekla". Sami su ih bogovi skupili, kako kae indijska predaja, u doba
koje prethodi dananjem. Ali kako je vrijeme prolazilo, sve vie od izvornih
100.000 stihova, koji su se prenosili usmenim putem iz generacije u generaciju,
bilo je izgubljeno ili zametnuto. Na kraju, mudrac je zapisao preostale stihove,
podijelivi ih u etiri knjige i povjerivi ih etvorici svojih glavnih uenika da
svaki sauva po jednu.
Kada su u devetnaestom stoljeu uenjaci poeli odgonetavati i razumijevati
zaboravljene jezike i otkrivati njihovu povezanost, shvatili su da su Vede bile
napisane na vrlo starom indoeuropskom jeziku, prethodniku indijskog korijen-
skog jezika sanskrta, te grkog, latinskog i ostalih europskih jezika. Kada su
konano uspjeli proitati i analizirati Vede bili su iznenaeni uoivi nevjerojat-
nu slinost izmeu vedskih i grkih pria o bogovima.
Vede kau da su svi bogovi bili lanovi jedne velike, ali ne nuno mirne obitelji.
U priama o uzlascima na nebo i silascima na zemlju, zranim bitkama, udesnim
orujima, prijateljstvima i suparnitvima, brakovima i nevjerama, izgleda da se
vodilo rauna o biljeenju rodoslovlja; tko je kome bio otac, a tko prvoroeni sin.
Bogovi na Zemlji potjeu sa neba, a glavna boanstva, ak i na Zemlji i dalje
predstavljaju nebeska tijela.
U pretpovijesna vremena, Riji (koji teku) kretali su se nebom, posjedujui
nesavladive moi. Njih sedmorica bili su Veliki praoci Bogovi Ranu (demon) i
Ketu (nevezan) bili su neko jedno nebesko tijelo koje se, bez dozvole, htjelo
pridruiti bogovima, ali Bog oluje zavitlao je svoje plamtee oruje na nj, rasporivi
ga na dva dijela: Rahu - Zmajeva glava, koja neprestano prelazi nebom u potrazi
za osvetom i Ketu, Zmajev rep. Marici, praotac Sunane dinastije, rodio je Kashy-
apu "onaj koji je prijestolje", Vede kau da je bio prilino plodan, ali dinastiju je
od njegovo desetero djece nastavila tek Prthivi (nebeska majka).
Kao glava dinastije, Kashyapa je bio i voa devasa (oni koji sjaje) i nosio je
ime DyauhPitr (sjajni otac). Zajedno sa enom i njihovo desetero djece, boanska
obitelj tvorila je dvanaest aditva, bogova kojima je svakom dodijeljen zodijaki
znak i nebesko tijelo. Nebesko tijelo Kashyape bila je "sjajna zvijezda", a Prthivi
je predstavljala Zemlju. Osim njih postojali su bogovi kojima su nebeski pandan
bili Sunce, Mjesec, Mars, Merkur, Jupiter, Venera i Saturn.
Vremenom vodstvo panteona dvanaestorice preuzima Varuna, bog nebeskog
prostranstva. On je sveprisutan i sve vidi Jedna od himni njemu posveenih zvui
gotovo poput biblijskog psalma:
On ini da sunce sja na nebesima
Vjetrovi koji puu njegov su dah
Izdubio je korita rijeka
Po njegovoj zapovijedi one teku
On je sainio dubine mora.
I njegovoj vladavini prije ih kasnije doao je kraj. Indra, bog koji je ubio
nebeskog "Zmaja" osvojio je prijestolje ubivi svog oca. On je postao novi Gos-
podar neba i Bog oluja. Munja i grom bili su njegovo oruje, a epitet mu je bio
gospodar vojske. Ipak, vlast je morao dijeliti sa svoja dva brata. Jedan od njih je
Vivasvat, praotac Manua, prvog ovjeka. Drugi je bio Agni (koji pali) koji je sa
neba na Zemlju donio vatru, da bi se njome ovjek mogao sluiti.
Slinosti vedskog i grkog panteona su oite. Prie koje govore o glavnim
boanstvima ba kao i stihovi koji se bave brojnim drugim niim bogovima: si-
novima, enama, kerima, ljubavnicama, oito su kopije (ili originali) grkih pria.
Nema sumnje da Dyaus znai Zeus, Dyaus Pitr je Jupiter, Varuna Uran, itd. U
oba sluaja Krug velikih bogova staje na broju dvanaest, bez obzira na promjene
koje su se dogodile u boanskom slijedu.
Kako su mogle nastati takve slinosti na dva podruja toliko geografski i
vremenski udaljena?
Uenjaci smatraju da je negdje u drugom tisuljeu prije Krista narod koji je
govorio indoeuropskim jezikom, i ivio na podruju Sjevernog Irana ili na podruju
Kavkaza, krenuo u veliku seobu. Jedan dio je krenuo na jugoistok, prema Indiji.
Indijci ih zovu Arijci - "plemeniti". Oni su sa sobom donijeli usmenu predaju
Veda, oko 1.500 pr.n.e. Drugi val ove seobe indoeuropljana krenuo je prema
zapadu, u Europu. Neki su zaobili Crno more i stigli u Europu preko ruskih
stepa. Ali glavni put kojim su ovi narodi i njihove predaje i religija stigli u Grku
bio je ujedno i najkrai: Mala Azija. Neki od najstarijih grkih gradova u stvari
ne lee na grkom kopnu ve na zapadnom kraju Male Azije
Ali tko su bili ti Indoeuropljani koji su izabrali Anatoliju za svoje boravite?
Zapadno znanje baca slabo svjetlo na to pitanje.
Jo jednom se Stari zavjet pokazao jedinim lako dostupnim i pouzdanim iz-
vorom. Tamo su uenjaci pronali nekoliko aluzija na "Hetite", narod koji je
nastanjivao planine Anatolije. Za razliku od neprijateljstva koje se u Starom zavjetu
odraavalo prema Kanaancima i ostalim susjedima ije su obiaje smatrati
mrskima, Hetite su smatrali prijateljima i saveznicima Izraela. Bateba, za ko-
jom je kralj David eznuo, bila je ena Uriaha Hetitskog, asnika vojske kralja
Davida. Kralj Salomon je jaao saveznitvo enei se kerima stranih kraljeva;
za ene je uzimao keri i egipatskog faraona i hetitskog kralja. U drugom navratu,
vojska Sirijaca u napadu pobjegla je uvi glasine da je "Kralj Izraelski unajmio
protiv nas kraljeve hetitske i egipatske". Ovi kratki osvrti na Hetite otkrivaju
visoko miljenje koje su ostali narodi drevnog Bliskog istoka imali o njihovim
vojnim sposobnostima.
Odgonetavanjem egipatskih hijeroglifa, te kasnije mezopotamskih natpisa,
uenjaci su naili na brojne aluzije na "zemlju Hatti", velikom i monom kral-
jevstvu u Anatoliji. Je li mogue da tako vana sila nije ostavila traga?
Naoruani tumaenjima koja su im omoguili egipatski i mezopotamskt tek-
stovi, uenjaci su se uputili u iskopavanja drevnih mjesta u brdovitim krajevima
Anatolije. Trud se isplatio. Pronaeni su hetitski gradovi, palae, kraljevska bla-
ga, grobnice, hramovi, vjerski predmeti, alati, oruja, umjetniki predmeti. Osim
toga, pronaeno je mnotvo natpisa pisanih slikovnim i klinastim pismom. Bib-
lijski Hetiti su oivjeli.
Jedinstveni spomenik kojeg nam je drevni Bliski istok ostavio u nasljee je
isklesana stijena koja se nalazi izvan hetitskog glavnog grada (mjesto se danas
zove Yazilikaya, to na turskom znai ispisana stijena). Nakon to bi proli kroz
vrata svetita, drevni tovatelji bi stigli u otvorenu galeriju, istinu okruenu poluk-
rugom stijena, na kojima su svi hetitski bogovi bili prikazani u povorci.
Duga povorka uglavnom mukih boanstava koja dolazi slijeva, jasno je
podijeljena u skupine po dvanaest. Posljednji koji stupaju u ovoj izvanrednoj
paradi s krajnje lijeve strane, jest skupina od dvanaest istovjetnih boanstava, i
svi oni nose isto oruje. (sl. 25)
U skupini dvanaestorice koja stoji u sredini nalaze se i neki bogovi koji iz-
gledaju starije od ostalih, neki koji nose raznoliko oruje i dvojica koji su istak-
miti boanskim simbolom. (sl. 26)
Trea (prednja) skupina dvanaestorice je oigledno sastavljena od vanijih
bogova i boginja. Njihova oruja i simboli su raznoliki: iznad etvorice se nalazi
boanski nebeski simbol, a dvojica imaju krila. U ovoj se skupini nalaze i
neboanski sudionici povorke: dva bika koji dre kuglu, te hetitski kralj, koji
nosi okruglu kapicu kakvu nose vi Si sveenici i stoji ispod simbola Krilatog dis-
ka. (sl. 27)
S desne strane dolaze dvije skupine enskih boanstava: no rezbarije na stije-
nama su previe okrnjene da bi saznali njihov pravi broj. Vjerojatno neemo biti
u krivu ako pretpostavimo da i one ine dvije skupine od po dvanaest. Dvije
povorke sa lijeve i sa desne strane sastaju se na sredinjoj ploi koja jasno prika-
zuje Velike bogove. Svi su prikazani kako stoje na vrhu planina, ivotinja, ptica
ili ak na ramenima boanskih pratitelja. (sl. 28). Uenjaci su uloili mnogo truda
(na primjer E. Laroche, Le Pantheon de Yazilikaya) da bi iz crtea, hijeroglifa i
djelomino itljivih tekstova i bojih imena uklesanih u stijenama odredili ime-
na, naslove i uloge boanstava ukljuenih u povorku. Oito je da je i hetitskim
panteonom takoer upravljala olimpska dvanaestorica. Nii bogovi bili su podijel-
jeni u grupe od po dvanaest, a vii bogovi na Zemlji bili su povezani s dvanaest
nebeskih tijela.
Jo jedan hetitski spomenik, zidani hram pronaen u blizini dananjeg Beit-
Zehira, prua nam dodatne dokaze da je panteonom upravljao sveti broj dvan-
aest. Tamo je jasno prikazan boanski par, okruen s deset drugih bogova, to
ini ukupan zbroj dvanaest. (sl. 29)
Arheoloka otkria uvjerljivo pokazuju da su Hetiti tovali bogove koji su
bili "od neba i od Zemlje", svi u meusobno isprepletenim odnosima i ureeni u
rodoslovnoj hijerarhiji. Neki od njih bili su veliki i stari bogovi koji su izvorno
poticali sa nebesa. Njihov simbol, koji je u hetitskom slikovnom pismu znaio
"boanski" ili "nebeski bog" izgleda kao par naoala (sl. 30). esto se javljao na
okruglim peatima kao dio predmeta koji nalikuje na raketu. (sl. 31)
Ostali bogovi bili su prisutni ne samo na Zemlji ve i medu Hetitima, djelu-
jui kao vrhovni vladari, postavljajui ljude za kraljeve i upuujui ih u pitanjima
rata, rasprava i ostalih meunarodnih poslova.
Fiziki prisutne hetitske bogove predvodio je bog imenom Teub, to je znailo
"koji pue vjetrove''. On je bio Olujni bog, koji se povezuje s vjetrovima, grml-
javinom i munjama. Nadimak mu je bio Taru, "bik". Poput Grka i Hetiti su prika-
zivali oboavanje bika. Kao i kasniji Jupiter, Teub je bio prikazivan kao bog
groma i munje, kako sjedi na biku. (sl. 32)
Hetitski tekstovi, poput kasnijih grkih legendi govore o tome kako se njihov
glavni bog morao boriti s udovitem da bi ojaao svoju vlast. Tekst koji su
sl.26
sl.28
sl.27
znanstvenici nazvali "Mit o ubijanju Zmaja" prepoznaje Teabovog neprijatelja
kao boga Yanku. Kad ga nije uspio pobijediti u borbi, Teub je zamolio ostale
bogove za pomo, ali odazvala mu se samo jedna boica i uklonila Yanka napojivi
ga piem na zabavi.
Prepoznajui u ovakvim priama porijeklo legendi o svetom Jurju i zmaju,
uenjaci odreuju neprijatelja kojeg je ubio "dobri" bog kao "Zmaja". Ali u stvari
Yanka znai zmija, pa su drevni narodi prikazivali zlog boga upravo tako kao to
vidimo na reljefi iz hetitskog nalazita. (sl.33) Kao to smo rekli, ni Zeus se nije
borio sa "zmajem" ve s bogom - zmijom. Kao to emo vidjeti kasnije, ove
drevne predaje o borbi izmeu boga vjetrova i zmijolikog boga imaju dublje
znaenje. Za sada moemo samo naglasiti da drevni tekstovi izvjeuju o bor-
bama meu bogovima za boansko kraljevsko dostojanstvo koje su se nedvojbeno
zbile.
Dugaka i dobro sauvana hetitska epska pria pod naslovom "Kraljevstvo na
nebu" bavi se upravo ovom temom: nebeskim porijeklom bogova. Pripovjeda
ovih dogaaja najprije zaziva dvanaest monih drevnih bogova da posluaju nje-
govu priu i budu svjedoci njene tonosti:
sl.29
sl.30
sl.31
Neka posluaju bogovi koji su na nebesima,
I koji su na mranoj zemlji
Neka posluaju, moni drevni bogovi.
Utvrdivi tako da su bogovi od starina bili i od neba i na zemlji, ep nabraja
dvanaest monih staraca, predaka bogova, te osiguravi njihovu panju, pripov-
jeda nastavlja priati kako je bog koji je bio "kralj na nebesima" stigao na "mranu
zemlju":
Ranije, davnih dana, Alalu je bio kralj na nebesima;
On je sjedio na prijestolju.
Moni Anu, prvi meu bogovima, stao je pred njega,
Poklonio mu se pred nogama, postavio mu pehar u ruku.
Devet doba, Alalu je bio kralj nebeski.
U devetom dobu, Anu je zaratio protiv Alalua.
Alalu bi poraen i po bjee pred Anuom
Siao je na mranu zemlju.
Dolje na mranu zemlju on je otiao:
Na prijestolje je sjeo Anu.
Ep pripisuje dolazak "kralja
nebeskog" na Zemlju otimanju prijes-
tolja: bog imenom Alalu bio je silom
maknut sa svog prijestolja koje se
nalazilo negdje na nebu i, bjeei da
bi sauvao ivot, "spustio se na
mranu Zemlju", Ali to nije sve. Tekst
nastavlja s priom kako je Anua, zauz-
vrat takoer maknuo sa prijestolja bog
imenom Kumarbi (prema nekim inter-
pretacijama, njegov vlastiti brat).
Nema sumnje da je ovaj ep, nastao
tisuu godina prije nastanka grkih leg-
endi, bio pretea prie o svrgavanju
Urana od strane Krona, te Zeusovog
svrgavanja Krona. U hetitskom tekstu
moemo nai ak i detalj koji se pove-
zuje sa Zeusovim kastriranjem Krona,
jer upravo to je Kumarbi uitio Anuu: sl.32
Devet doba Anu je bio kralj nebeski:
U devetom dobu, Anu se morao boriti s Kumarbijem,
Anu je izmakao Kumarbiju i pobjegao
Pobjegao je Anu, uzdignuvi se na nebo
Za njim je pourio Kumarbi, zgrabivi ga za noge.
Povukao ga je dolje sa nebesa.
Ugrizao ga je za slabine, i mukost Anuova
S nutrinom Kumarbijevom se sloi, stopivi se poput bronce.
Prema ovoj drevnoj prii, borba nije zavrila potpunom pobjedom, lako uko-
pljen, Anu je uspio pobjei natrag u svoje Nebesko boravite, ostavivi Kumarbi-
ja da upravlja Zemljom. U meuvremenu, Anuova mukost stvorila je u nutrini
Kumarbijevoj nekoliko boanstava, koje je on, ba poput Krona u grkim legen-
dama bio prisiljen osloboditi. Jedan od njih bio je Teub, glavno hetitsko boanstvo.
Ipak, trebala se dogoditi jo jedna epska bitka prije negoli je Teub mogao
vladati u miru.
Saznavi za pojavljivanje Anuovog nasljednika u Kummiva (nebesko bo-
ravite), Kumarbi se domislio kako da "dozove suparnika Olujnom bogu" U ruku
je uzeo tap, na noge je stavio cipele brze poput vjetra i otiao iz svog grada Ur-
Kia do boravita Gospe od Velike planine. Stigavi do nje:
elja mu je narasla
Spavao je s Gospom od planine;
Njegova je mukost potekla u nju.
Pet puta ju je uzeo...
Deset puta ju je uzeo.
sl.33
Je li Kumarbi bio jednostavno poudan? Imamo razloga vjerovati da je tu bilo
ukljueno mnogo vie toga. Moemo rei ovako: pravila nasljeivanja kod bogova
bila su takva da bi sin Kumarbija i Gospe od Velike planine mogao zahtijevati
pravo da bude zakoniti nasljednik Nebeskog prijestolja; te je Kumarbi "uzeo"
boicu pet i deset puta kako bi bio siguran da e zaeti, to se doista i dogodilo.
Rodila je sina, kojeg je Kumarbi simbolino nazvao Ulli - Kummi ("koji je sv-
ladao Kummivu"- Teubovo boravite).
Borba za nasljedstvo, kako je predvidio Kumarbi, imat e za posljedicu borbe
na nebu. Namijenivi svom sinu zadatak da savlada nositelje dunosti u K.um-
miyi, Kumarbi je dalje navijestio:
Neka se uzdigne na nebo zaradi kraljevanja!
Neka svlada Kutnmiyu, prekrasni grad! Neka napadne Boga oluje
I razdere ga na komadie, kao smrtnika!
Neka obori sve bogove sa neba.
Jesu li se pojedine bitke koje je vodio Teub na Zemlji i na nebu odvijale na
poetku doba Bika, oko 4.000 pr.n.e.? Jesu li iz tog razloga pobjednika poveziva-
li s bikom? I jesu li ti dogaaji na bilo koji nain bili povezani s istovremenom
naglom pojavom civilizacije Sumera?
Nema sumnje da hetitski panteon i prie o bogovima zaista imaju svoje kor-
ijenje u Sumeni, njegovoj civilizaciji i njegovim bogovima.
Pria o prkoenju Uli - Kummija Boanskom prijestolju nastavlja kazivati o
bitkama junakim ali neodlunim. U jednom trenutku, neuspjeh Teuba da porazi
svog neprijatelja naveo je njegovu enu Hebat na pokuaj samoubojstva. Konano,
postavljenje zahtjev pred bogove da posredovanjem izmire raspravu, te je sazva-
na Skuptina bogova. Predvodio ju je stari bog imenom Enlil i drugi stari bog
imenom Ea, od kojeg se zahtijevalo da stvori "stare ploe s rijeima sudbine" -
neke drevne zapise koji bi oito mogli pomoi da se smiri rasprava u vezi
boanskog nasljedstva.
Kako ovi zapisi nisu uspjeli smiriti raspravu, Enlil je predloio jo jednu bit-
ku sa izazivaem, ali pomou nekih vrlo starih oruja. "Sluajte, vi stari bogovi,
vi koji poznajete stare rijei" Enlil je rekao svojim sljedbenicima;
Otvorite stara spremita
Oeva i praotaca! Iznesite stara bakrena koplja
Pomou kojih je nebo odvojeno od zemlje;
I neka odrube stopala Uili - Kummi
Tko su bili ti stari bogovi? Odgovor je oigledan: svaki od njih (Anu, Antu,
Enlil, Ninlil, Ea, Ikur) nosi sumersko ime. Ime Teuba i ostalih hetitskih bogova
esto su bila napisana sumerskim pismom kako bi se oznaio njihov identitet.
Isto tako, neka mjesta koja se navode u radnji jesu drevne sumerske lokacije.
Uenjacima je postalo jasno da su Hetiti ustvari oboavali panteon sumer-
skog porijekla i da je pozornica pria o starim bogovima bio Sumer. To je naravno
bio samo dio mnogo opsenijeg otkria. Pronaeno je ne samo da se hetitski jezik
temelji na nekoliko indoeuropskih dijalekata, ve i da je bio predmetom stalnog
akadskog utjecaja, u govoru, a jo vie u pismu. Budui da je akadski u drugom
tisuljeu prije Krista bio internacionalni jezik starog svijeta, njegov utjecaj na
Hetite moe se nekako racionalno objasniti.
Tijekom odgonetavanja hetitskog jezika, uenjaci su otkrili da su u njemu
obilno upotrebljavali sumerske slikovne znakove, slogove pa ak i cijele rijei.
tovie, postalo je oito da je sumerski bio njihov jezik vieg uenja. Sumerski
jezik, prema rijeima O. R. Gurneya (The Hittites) "se intenzivno prouavao u
Hattuau (glavni grad) gdje su pronaeni sumersko-hetitski rjenici...Mnogi
slogovi povezani s klinastim znakovima u hetitskom razdoblju su ustvari sumer-
ske rijei znaenje kojih su Hetiti zaboravili. U hetitskim tekstovima pisci su
esto zamjenjivali uobiajene hetitske rijei odgovarajuim sumerskim ili babilon-
skim rijeima."
Kada su Hetiti dospjeli do Babilona negdje iza 1.600 pr.n.e. Sumerani su ve
davno napustili bliskoistonu scenu. Kako to onda da su njihov jezik, knjievnost
i religija dominirali drugim carstvom, u nekom drugom tisuljeu i u drugom
dijelu Azije?
Nedavno je otkriveno da su most predstavljali Huriti.
U Starom zavjetu poznatiji kao Horiti (slobodan narod), oni su vladali pros-
tranim podrujem izmeu Sumera i Akada u Mezopotamiji i hetitskog kraljevst-
va u Anatoliji. Na sjeveru njihove zemlje bile su drevne "zemlje cedra" odakle su
oblinje i udaljenije zemlje dobivale najbolje drvo. Njihova sredita na istoku
obuhvaala su dananja naftna polja u Iraku: u samo jednom gradu, Nuzi, ar-
heolozi su pronali ne samo uobiajene graevine i rukotvorine, ve isto tako i
tisue pravnih i drutvenih dokumenata velike vrijednosti. Na zapadu, vladavina
i utjecaj Hurita proirio se na mediteransku obalu i obuhvaao velika drevna sre-
dita trgovine, industrije i znanja kao to su Karkemi i Alalah.
Ali sjedita njihove moi, glavna sredita drevnih trgovakih putova i mjesta
najvie tovanih hramova nalazili su se u srcu zemlje, izmeu dvije rijeke, u
biblijskom Naharayimu. Najstariji glavni grad (do sada jo neotkriven) nalazio
im se negdje na rijeci Khabur, dok je njihov najvei trgovaki centar, na rijeci
Belih, bio biblijski Haran; grad gdje je obitelj Abrahamova kratko boravila na
svome putu od Ura u junoj Mezopotamiji do zemlje Kanaanske.
Egipatski i mezopotamski kraljevski dokumenti kraljevstvo Hunta nazivaju
Mitani i smatraju ga ravnopravnom Jakom silom iji se utjecaj irio izvan njenih
neposrednih granica. Hetiti su svoje huritske susjede nazivali Huri. Neki uenja-
ci su istaknuli da se ta rije moe itati i "Har", na primjer G. Contenau u svom
djelu "La civilisation des Hittites et des Hurrites du Mitanni" istie mogunost da
ime "Harri" moda ovaj narod oznaava imenom "ary" ili arijci.
Nema sumnje da su Hunti bili arijskog ili indoeuropskog porijekla. Njihovi
natpisi zazivali su boanstva njihovim vedskim, arijskim imenima, a njihova voj-
na i konjanika terminologija potjee iz indoeuropske. B.Hrozny, koji se 1920-
tih godina trudio odgonetnuti hetitske i huritske tekstove, otiao je tako daleko da
je Hurite nazvao "najstarijim Indijcima".
Huriti su dominirali Hetitima kulturno i vjerski. Pronaeno je da hetitski mi-
toloki tekstovi, pa ak i epske prie o pretpovijesnim, poluboanskim junacima
potjeu od Hurita. Vie nema sumnje da su Hetiti prihvatili kozmologiju, mitove,
bogove i panteon dvanaestorice od Hurita.
Trostruka povezanost ovih vjerovanja: njihovog arijskog porijekla, hetitskog
tovanja i hurskih izvora, izvanredno je dobro dokumentirana u hetitskoj molitvi
ene za ivot njenog bolesnog mua. Uputivi svoju molitvu boici Hebat, Teub-
ovoj eni, ena govori:
O boice uzlazeeg diska Arynne,
Moja gospo, gospo Hatti zemlje.
Kraljice neba i zemlje...
Uzemlji Hatti, tvoje je ime
"boica uzlazeeg diska Arynne"
ali u zemlji koju si ti stvorila
u zemlji cedra,
Ti nosi ime Hebat
Usto, kultura i religija koju su Huriti prihvatili i prenosili nije bila indoeurop-
ska. ak ni jezik im nije bio uistinu indoeuropski. U huritskom jeziku, kulturi i
predaji nedvojbeno su postojali akadski elementi. Ime njihovog glavnog grada,
Vaukani, bila je varijanta semitskog resh-eni (gdje poinju vode). Rijeku Tigris
zvali su Aranzakh, to, pretpostavljamo dolazi od akadske rijei koja znai rijeka
istog cedra. Bogovi ama i Tametum postali su huritski Shimiki i Tahimme-
tish, itd.
Ali budui su se akadska kultura i religija i same razvile iz izvorne sumerske
predaje i vjerovanja, Huriti su u stvari preuzeli i prenosili religiju Sumera. Da je
bilo tako jasno se vidi iz este upotrebe izvornih sumerskih imena i epiteta bogo-
va i znakova u pisanju.
Postalo je jasno da su epske prie Hurita bile sumerske; boravita starih bogo-
va nalazila su se u sumerskim gradovima; stari jezik bio je jezik Sumera. ak je
i umjetnost Hurita oponaala sumersku umjetnost, njenu formu, teme, simbole.
Kada i kako su se Huriti promijenili pod utjecajem Sumerana?
Dokazi sugeriraju da su se Huriti, sjeverni susjedi Sumera i Akada u drugom
tisuljeu prije Krista, ustvari mijeali sa Sumeranima u prethodnom tisuljeu.
Utvreno je da su Huriti bili prisutni i da su djelovali u Sumeru u treem tisuljeu
prije Krista, da su tamo drali vane pozicije tijekom njegovog posljednjeg slavnog
razdoblja, u vrijeme tree dinastije Ura. Dokazi pokazuju da su Huri upravljali i
osiguravali ljudima konfekcijsku industriju po kojoj je Sumer bio poznat u dav-
nini (a posebno Ur). Priznati trgovci Ura bili su vjerojatno uglavnom Huriti.
U trinaestom stoljeu pr.n.e. pod pritiskom velikih seoba i najezda (ukljuu-
jui i izraelski prodor iz Egipta u Kanaan), Huriti su se povukli na sjeveroistok
svog kraljevstva. Uspostavivi svoj novi glavni grad blizu jezera Van, postaju
kraljevstvo Urartu (Ararat). Tamo su tovali panteon kojeg je predvodio Tesheba,
(Teub), kojeg su prikazivali kao snanog boga koji nosi kapu ukraenu rogovi-
ma i stoji iznad svog kultnog simbola, bika. (sl.34). Svoj glavni hram nazvali su
Bitanu (Dom Anua) i posvetili se tome da svoje kraljevstvo uine "tvravom
doline Anua".
A Anu je, kao to emo vidjeti, bio sumerski Otac bogova.
to je s drugim putevima kojima su prie o tovanju bogova stigle u Grku sa
istonih obala Mediterana, preko Krete i Cipra?
Dananji Izrael, Libanon i juna Sirija - koji su tvorili jugoistoni pojas drevnog
plodnog polumjeseca - bili su tada postojbina naroda koji se mogu povezati u
skupinu Kanaanaca. Jo jednom, sve to srno do nedavno znali o njima javljalo se
u aluzijama iz Starog zavjeta i razbacanih fenikih natpisa. Arheolozi su tek poeli
razumijevati Kanaance kada su na svjetlo dana izala dva otkria: jedan egipatski
tekst u Luxoru i Sakari, i, mnogo vaniji, povijesni, knjievni i vjerski tekstovi
iskopani u glavnom kanaanskom sreditu. Mjesto na sirijskoj obali koje danas
nazivamo Ras amra, bio je drevni grad Ugarit.
Jezik ugaritskih natpisa, kanaanski, uenjaci nazivaju zapadno-semitskim,
granom jezine skupine koji ukljuuje najraniji akadski i dananji hebrejski. Zaista,
tko dobro poznaje hebrejski moe relativno lako itati kanaanske natpise. Jezik,
knjievni stil i terminologija podsjeaju na Stari zavjet.
Panteon koji se otkriva iz kanaanskih tekstova nosi mnoge slinosti s kas-
nijim grkim. Na vrhu kanaanskog panteona takoer se nalazi vrhovno boanstvo
po imenu El, rije koja istovremeno oznaava osobno ime boga i generiki izraz
u znaenju "uzvieno boanstvo". On predstavlja konani autoritet u svim
dogaanjima, ljudskim ili boanskim. Njegov naslov je bio Ab Adam (otac
ovjeka), a njegovi epiteti: ljubazan i milosrdan. On je bio "stvoritelj svih stvari,
i onaj koji je sam mogao podariti kraljevsko dostojanstvo."
sl.34
sl.35
Kanaanski tekstovi (za mnoge uen-
jake tek mitovi) prikazuju Ela kao mudrog,
starog boga koji se dri podalje od dnevnih
dogaanja. Njegovo je boravite bilo udal-
jeno i nalazilo se kod "gornjeg toka dviju
rijeka" - Tigrisa i Eufrata. Tamo je sjedio
na svom prijestolju, primao emisare, i
razmiljao o problemima i sporovima koje
su ostali bogovi iznosili pred njega.
Stela pronaena u Palestini prikazuje
starijeg boga kako sjedi na prijestolju i
mlade bogove kako ga posluuju piem.
Bog koji sjedi ima unjastu frizuru okienu
rogovima - znakom bogova, kao to smo
vidjeli jo iz pradavnih vremena, a cije-
lim prizorom dominira krilata zvijezda,
rasprostranjen simbol kojeg emo sretati sve ee. Uenjaci se openito slau da
ovaj uklesani reljef prikazuje Ela, vie kanaansko boanstvo. (sl. 35.)
No nije El oduvijek bio stari bog. Jedan od njegovih epiteta je Tor (u znaenju
Bik) i uenjaci smatraju da oznaava njegove seksualne podvige i njegovu ulogu
Oca bogova. U kanaanskoj pjesmi pod naslovom "Roenje milostivih bogova"
El se nalazi na morskoj obali, vjerojatno gol, gdje su dvije ene potpuno oarane
veliinom njegovog penisa. Dok se na obali pekla ptica, El je vodio ljubav s
dvjema enama. Tako su roena dva boga: Shahar (zora) i Shalem (dovrenje ili
sumrak).
To nisu bili jedini njegovi potomci niti njegovi glavni sinovi (kojih je oi-
gledno imao sedam). Njegov glavni sin zvao se Baal, to je jo jedno osobno ime
boanstva koje je ujedno generiki izraz za "gospodara". Ba kao i Grci, i Kanaanci
govore o tome kako su sinovi prkosili autoriretu i vladavini svojeg oca. Kao i
otac mu El, i Baai je bio ono Sto bi uenjaci nazvali Olujni bog, Bog groma i
munje. Nadimak Baalov bio je Hadad (otar). Njegovo oruje bila je borbena
sjekira, i koplje-rnunja, njegova kultna ivotinja, kao i Elova bio je bik. Kao i
Ela, prikazivali su ga kako nosi unjastu frizuru okienu parom rogova.
Baala su jo nazivali i Alijan "vrhovni", to jest priznati vladar, zakoniti nasl-
jednik. Ali do ovog naslova nije doao bez borbe, najprije sa svojim bratom Ya-
mom, vladarom mora, a zatim s drugim bratom Mothom. Dugaka i dirljiva pjesma,
sloena sa brojnih komadia ploica, zapoinje s pozivanjem Gospodara Obrta u
boravite Elovo "na izvore voda, u sredite gornjeg toka dviju rijeka":
Preko polja Elovih on dolazi
Ulazi u ator Oca vremena.
Klanja se pred Elovim nogama,
Pada niice, iskazujui poast.
Gospodaru obrta je nareeno da podigne palau u ast Yama kao simbol nje-
govog uspona ka moi. Ohrabren ovim potezom, Yam alje svoje glasnike u zbor
bogova i trai da mu predaju Baala. Yam upuuje svoje glasnike da budu drski i
okupljeni bogovi poputaju. ak i El prihvaa novi raspored medu svojim si-
novima i izjavljuje: "Baal je tvoj rob, o Yam".
No, prevlast Yama bila je kratkog vijeka. Naoruan s dva boanska oruja,
Baal se borio protiv Yama i porazio ga. Samog Baala kasnije je izazvao njegov
brat Moth (njegovo ime znai "koji udara"). U toj bitci, Baal je ubrzo bio po-
bijeen. Ali njegova sestra Anat odbila je prihvatiti konanost njegovog odlaska.
"Ona je zgrabila Motha, Sina Elovog, i otricom ga raskolila".
Zatiranje Motha dovelo je, prema kanaanskoj prii, do udesnog uskrsnua
Baala. Uenjaci su pokuali racionalno objasniti ovakav ishod izrazivi miljenje
da je itava pria tek alegorija: pria o godinjoj bitci na Bliskom istoku izmeu
vruih, sunih ljeta koja isuuju vegetaciju i dolaska kinog razdoblja u jesen,
koje oivljava ih "uskrsuje" vegetaciju. Ali nema sumnje da kanaanska pria nije
alegorija, ve se odnosi na dogaaje koji su se, prema tadanjem vjerovanju,
uistinu dogodili; kako su se sinovi glavnog boanstva meusobno borili i kako je
jedan od njih prkosio porazu da bi se ponovo pojavio i postao prihvaeni nasljed-
nik, na radost Elovu:
El, blag, milostiv, se raduje.
On stavlja noge na podnonik
Smije se iz sveg glasa;
Podie glas i uzvikuje:
"sjest u i odmarati
dua e mirovati u mojim grudima,
jer, moni Baal je iv,
jer vladar zemlje postoji!"
Prema kanaanskoj predaji, Anat je tako stala uz svog brata Gospodina (Baal)
u njegovoj borbi na ivot i smrt sa zlim Motom. Paralela izmeu ove i grke
predaje u kojoj boica Atena staje uz vrhovnog boga Zeusa u njegovoj borbi na
ivot i smrt s Tifonom je vie nego oigledna. Atenu su, kao to smo vidjeli, zvali
"savrena djeva" a opet je imala brojne zabranjene ljubavne avanture. Na isti
nain kanaanska predaja, koja prethodi grkoj, slui se epitetom "djeva Anat" i
unato tome nastavlja biljeiti njene razliite ljubavne avanture, posebno s njenim
vlastitim bratom Baalom. Jedan tekst govori o dolasku Anat u Baatovo boravite
na planini Zaphon, kojom prilikom je Baal urno raspustio svoje ene. Zatim se
spustio do njenih nogu, gledali su jedan drugome u oi i pomazili jedan drugome
"rogove":
On ju je uhvatio i drao ju za krilo,
Ona je uhvatila i drala njegove "kamenie"
I bi uinjeno, te Djeva Anat zane i rodi.
Nije stoga ni udno da su Anat esto prikazivali potpuno golu, ne bi li nagla-
sili njene spolne karakteristike, kao na ovom otisku na peatu koji prikazuje Baa-
la s kacigom kako se bori protiv drugog boga. (sl. 36)
Poput grke religije i njenih izravnih prethodnika, i kanaanski panteon ukl-
juuje Boicu Majku, slubenu druicu glavnog boga. Zvali su ju Ashera, to
odgovara grkoj Heri. Atarta (biblijska Atarot) odgovara Afroditi. Njen esti
pratilac bio je Athtar kojeg povezuju sa sjajnim planetom i koji vjerojatno odgo-
vara Aresu, Afroditinom bratu. Postojali su i drugi mladi bogovi, muki i enski
ije astralne ili grke paralele moemo lako naslutiti.
No, osim ovih mladih boanstava postojali su i stari bogovi, udaljeni od svje-
tovnih dogaanja ali dostupni kada bi sami bogovi upali u ozbiljne nevolje. Iako
djelomino oteeni, neki njihovi kipovi prikazuju ih sa zapovjednim crtama lica,
bogove prepoznatljive po svojem rogatom pokrivalu za glavu. (sl.37)
Odakle su Kanaanci crpili svoju kulturu i religiju?
Stari zavjet smatrao ih je dijelom hamttske obitelji naroda koji su vukli kor-
ijenje iz vruih (jer "ham" upravo to i znai) zemalja Afrike, braom Egipana.
Arheolozi su pronali rukotvorine i pisane zapise koji potvruju njihovu meu-
sobnu srodnost, kao i mnoge slinosti meu kanaanskim i egipatskim boanstvima.
Mnogi nacionalni i lokalni bogovi, njihova brojna imena i epiteti, razliitost
njihovih uloga, simboli i ivotinjske maskote najprije smjetaju bogove Egipta,
poput neizmjernog mnotva glumaca, na neobinu pozornicu. No, ako bolje po-
gledamo otkrit emo da se oni nisu bitno razlikovati od bogova ostalih zemalja
drevnog svijeta.
Egipani su vjerovali u bogove neba i zemlje, Vie bogove koje su jasno razlik-
ovali od mnotva niih bogova. G. A. Wainwright (The Sky-Religion in Egypt)
sakupio je dokaze koji pokazuju da je egipatsko vjerovanje u Bogove neba koji su se
spustili na Zemlju bilo "iznimno staro". Neki od epiteta ovih Velikih bogova - Na-
jvei bog, Bik nebeski, Gospodar/Gospa Planine -zvue poznato.
Iako su Egipani koristili decimalni sustav, njihova religiozna dogaanja vodila
sl.36
sl.37
su se sumerskim seksagezimalnom osnovom ezdeset, a nebeska pitanja bila su
predmetom broja dvanaest. Nebo je bilo podijeljeno u tri dijela od kojih je svaki
sadravao dvanaest nebeskih tijela. I zagrobni ivot je bio podijeljen u dvanaest
dijelova. Dan i no su bili podijeljeni svaki na dvanaest sati. Te podjela imale su
paralelu u "druinama" bogova koje su se sastojale od po dvanaest bogova sva-
ka.
Glava egipatskog panteona bio je Ra (stvoritelj) koji je predsjedao Zborom
bogova iji broj je bio dvanaest. On je izveo svoje udesno djelo stvaranja u
pretpovijesno doba, izrodivi Geb (Zemlju) i Nut (nebo). Tada je uinio da na
Zemlji rastu biljke, zatim stvorenja koja puu i, konano, ovjek. Ra je bio nev-
idljivi nebeski bog koji se manifestirao samo povremeno. Njegova manifestacija
bio je Aten - Nebeski disk, prikazan kao Krilata kugla. (sl. 38)
Pojavljivanje i djelovanja boga Ra na Zemlji bila su, prema egipatskoj predaji
izravno povezana s kraljevskim dostojanstvom u Egiptu. Prema toj predaju prvi
vladari Egipta nisu bili ljudi ve bogovi, a prvi bog koji je vladao Egiptom bio je
Ra. On je zatim podijelio kraljevstvo, poklonivi Donji Egipat svom sinu Ozirisu,
a Gornji Egipat svom sinu Sethu. Ali Seth je snovao da zbaci Ozirisa i na kraju
dao Ozirisa utopiti. Izida, sestra i ena Ozirisova, pronala je njegovo osakaeno
tijelo i uskrsnula ga. Nakon toga, on je proao kroz "sveta vrata" i pridruio se
bogu Ra na njegovom nebeskom putu. Ozirisovo mjesto na prijestolju Egipta
preuzeo je njegov sin Horus kojeg su ponekad prikazivali kao boanstvo s krili-
ma i rogovima. (sl. 39)
Iako je Ra bio najuzvieniji na nebu, na Zemlji on je bio sin boga Ptah (onaj
koji razvija, koji oblikuje stvari), Egipani su vjerovali da je ustvari Ptah izdigao
egipatsku zemlju ispod voda poplave, izgradivi nasipe na mjestu gdje izvire Nil.
Kau da je ovaj veliki bog doao u Egipat odnekuda i ne samo da je udario temel-
je Egipta ve i "planinske zemlje i daleke strane zemlje", Egipani priznaju kako
su svi njihovi stari bogovi stigli laom sa juga, a mnogi pronaeni pretpovijesni
crtei na stijenama pokazuju te davne bogove - razabiru se po svojim rogatim
ukrasima za glavu - kako laom stiu u Eg i p a t . (sl. 40)
Jedini morski put koji vodi u Egipat sa juga je preko Crvenog mora, a znaa-
jno je da je njegov egipatski naziv More Ura. Oznaka za Ur u hijeroglifima
znaila je "daleka strana zemlja na istoku". Doista, ne moemo iskljuiti mo-
gunost da se to zapravo moglo odnositi na sumerski Ur koji se nalazio ba u
tom smjeru.
Egipatska rije za boansko bie, odnosno boga bila je NTR, to je znailo
"onaj koji promatra". Znaajno je da i rije Sumer znai to isto: zemlja "onih koji
promatraju".
Ranija pomisao da je civilizacija moda zapoela u Egiptu sada je odbaena.
Brojni dokazi pokazuju da je egipatsko organizirano drutvo i civilizacija, koja je
nastala i vie od pola tisuljea nakon sumerske, preuzela kulturu, arhitekturu,
tehnologiju, umjetnost pisanja i mnoge druge aspekte visoke civilizacije od
Sumera. Dokazi takoer pokazuju da su bogovi Egipta porijeklom iz Sumera,
Kao kulturni i krvni srodnici Egipana, Kanaanci su s njima dijelili iste bogove.
Ali smjeteni rta pojasu zemlje koji je od pamtivijeka bio most izmeu Azije i
Afrike, i oni su potpali pod snaan semitski ili mezopotamski utjecaj. Poput Heti-
ta na sjeveru, Hurita na sjeveroistoku, Egipana na jugu, ni Kanaanci se nisu
mogli pohvaliti izvornim panteonom. I oni su takoer poprimili svoju kozmog-
oniju, boanstva i legendarne prie od drugih. Izravni kontakt Kanaanaca sa
sumerskim izvorima bili su Amoriani.
Zemlja Amoriana lei izmeu Mezopotamije i mediteranskih zemalja Za-
padne Azije. Njihovo ime potjee od akadskog amurru i sumerskog martu (za-
padnjaci). Nije ih se smatralo strancima, ve srodnim narodom koji je ivio u
zapadnim pokrajinama Sumera i Akada.
Osobe koje su nosile amorianska imena bili su navedem kao dostojanstveni-
ci hrama u Sumeru. Kada su Ur porazili elamitski osvajai oko 2000 pr.n.e. Mar-
tu imenom Ibi Irra ponovo je uspostavio sumersko kraljevsko dostojanstvo u
Larsi i postavio kao svoj prvi zadatak da ponovo osvoji Ur i obnovi veliki hram
boga Sin. Amorianski "poglavice" utemeljili su prvu nezavisnu dinastiju u Asir-
iji oko 1.900 pr.n.e. A Hamurabi, koji je u Babilon donio uzvienost oko 1.800
pr.n.e. bio je esti nasljednik prve dinastije Babilona koja je pripadala Amorian-
ima.
Tridesetih godina naeg stoljea arheolozi su naili na srediste i glavni grad
Amoriana poznat pod imenom Mari. Na zavoju Eufrata, gdje dananja sirijska
granica presjeca rijeku, kopai su otkrili veliki grad ije zgrade su bile izgraene
i neprekidno nanovo podizane, u razdoblju izmeu 3.000 - 2.000 pr.n.e., na te-
meljima koji su nastali stoljeima ranije. Ovi najraniji ostaci ukljuuju stepenas-
tu piramidu i hramove posveene sumerskim bogovima Inanni, Nin - hursagu i
Enlilu.
Sama palaa Mana zauzimala je nekih pet rali zemlje i u njoj se nalazila soba
s prijestoljem, oslikana izvanrednim zidnim slikama, te jo tri stotine razliitih
soba, pisarnica, i, za povjesniare najznaajnije, preko dvadeset tisua ploica za
pisanje napisanih klinastim pismom koje se bave ekonomijom, trgovinom, poli-
tikom i drutvenim ivotom toga vremena, dravnim i vojnim pitanjima i, naravno
religijom zemlje i njenog naroda. Jedna od slika na zidu velike palae Mana
prikazuje sveano ustolienje kralja Zimri - Lima kojim je ravnala boica Inanna
(koju su Amoriani zvali Itar). (sl. 41)
Kao i u ostalim panteonima, glavno boanstvo koje je bilo fiziki prisutno
medu Amurruima bio je bog vremena ili oluje. Zvali su ga Adad, ekvivalent
kanaanskom Baal (gospodar), a nadimak mu je bio Hadad. Njegov simbol, kao
to je i za oekivati, bila je viliasta munja.
U kanaanskim tekstovima Baal se esto naziva i "sinom Dagona". Marijski
tekstovi takoer govore o starijem boanstvu kojeg nazivaju Dagan, "gospodar
obilja" koji je, poput Ela opisan kao umirovljeni bog: jednom prilikom se alio
kako se vise ne savjetuju s njim pri voenju nekog rata.
Ostali lanovi panteona ukljuuju Boga Mjeseca, kojeg Kanaanci nazivaju
Yerah, Akaani Sin, a Sumerani Nannar, zatim Boga Sunca kojeg obino zovu
ama; te ostala boanstva iji identitet brie svaku sumnju da je Mari bio most
(zemljopisno i kronoloki) koji je povezivao zemlje i narode istonog Meditera-
na s mezopotamskim izvorima.
Medu otkriima u Mari-
ju, kao i drugdje u Sumeru,
bili su brojni kipovi koji
prikazuju sam narod, kral-
jeve, plemstvo, sveenike,
pjevae. Bili su redovito
prikazivani ruku sklopljenih
u molitvu i pogleda zauvijek
okrenutih prema njihovim
bogovima. (sl. 42)
Tko su bili ti Bogovi
neba i Zemlje, boanski a
ipak ljudi, uvijek predvoe-
ni panteonom ili skrovitim
sl.41
sl.42
krugom dvanaest boanstava?
Uli smo u hramove Grka i Arijaca, Hetita i Hunta, Kanaaraca, Egipana i
Amoriana. Slijedili smo puteve koji su nas vodili preko kontinenata i mora, i
rjeenja su nas pronijela kroz nekoliko tisuljea.
A svi hodnici svih hramova doveli su nas do jednog izvora, a to je Sumer.
4
SUMER: ZEMLJA BOGOVA
Nema sumnje da su "stare rijei", koje su tisuama godina inile jezik vieg
znanja i vjerskih tekstova, bile iz jezika Sumera. Isto tako je sigurno da su "stari
bogovi" bili sumerski bogovi. Zapisi i prie i genealogije i povijesti bogova star-
iji od onih koje pripadaju bogovima Sumera nisu nigdje pronaeni.
Kada su ovi bogovi (u njihovom izvornom sumerskom obliku ili u kasnijem
akadskom, babilonskom ili asirskom) dobili imena i bili pobrojani, popis je dose-
gao nekoliko stotina. No, jednom kada su klasificirani, postalo je jasno da oni
nisu bili kaotina zbirka boanstava. Predvodio ih je panteon Viih Bogova i
Zbor bogova i meusobno su bili povezani. Ako iskljuimo brojne manje vane
neakinje, neake, unuad i slino, izdvaja se mnogo manja, suvisla skupina
bogova, a svaki od njih ima svoju ulogu, moi ili odgovornosti.
Postojali su, prema sumerskom vjerovanju, bogovi koji su bili "sa nebesa".
Tekstovi koji se bave vremenom "prije negoli su stvari bile stvorene", govore o
takvim nebeskim bogovima kao to su Apsu, Tiamat, Ansar, Kisar, Nigdje se ne
tvrdi da su se bogovi od ove vrste ikad pojavili na Zemlji. Ako poblie pogleda-
mo te "bogove", koji su postojali prije nego je stvorena Zemlja, shvatit emo da
su oni nebeska tijela koja ine na Sunev sustav: i, kao to emo pokazati, takoz-
vani sumerski mitovi koji se bave ovim nebeskim biima ustvari su precizne i
znanstveno vjerojatne kozmoloke koncepcije stvaranja naeg Sunevog susta-
va.
Postojali su takoer i nii bogovi koji su bili "od Zemlje". Sredita njihovog
kulta bila su uglavnom pokrajinski gradovi, a oni su bili lokalna boanstva. U
najboljem sluaju, bili su zadueni za neku ogranienu operaciju; na primjer,
boica NIN.KAI (gospa - pivo) koja je nadgledala pripremanje napitaka. 0
njima nisu ispriane junake prie. Oni nisu posjedovali strano oruje; na njiho-
vu zapovijed ostali bogovi ne bi protrnuli. Jako podsjeaju na skupinu mladih
bogova sa kraja povorke prikazane na stijenama hetitske Yazilikaye.
Izmeu ove dvije skupine bili su Bogovi neba i Zemlje, nazvani "drevni
bogovi". To su bili stari bogovi iz epskih pria, koji su, prema sumerskom vjero-
vanju, sili na Zemlju sa neba.
To nisu bili obini lokalni bogovi. Bili su to bogovi naroda, ustvari, meunar-
odni bogovi. Neki od njih bili su prisutni i djelovali su na Zemlji ak i prije
pojave ovjeka. Doista, samo postojanje ovjeka smatra se rezultatom namjernog
stvaralakog poduhvata tih bogova. Bili su moni, sposobni za pothvate izvan
mogunosti i razumijevanja smrtnika. Ipak, oni ne samo da su izgledali kao ljudi,
ve su i jeli i pili poput njih i iskazivali praktino svaku ljudsku emociju: ljubav
i mrnju, vjernost i nevjeru.
Iako su se uloge i hijerarhijski poloaji nekih glavnih boanstava mijenjali
kroz tisuljea, dio njih nikada nije izgubio svoj poloaj na vrhu i tovanje u
narodu. Ako poblie pogledamo ovu sredinju grupu bogova, izranja slika dinas-
tije, boanske obitelji, koja je vrsto povezana i istovremeno gorko podijeljena.
Glava ove obitelji Bogova neba i Zemlje bio je AN (ili Anu u babilonskim/
asirskim tekstovima). On je bio Veliki otac bogova, Kralj bogova. Njegovo kral-
jevstvo bilo je prostranstvo nebesa, a simbol mu je bila zvijezda. U sumerskom
slikovnom pismu, znak zvijezde je takoer stajao u znaenju Ana, "neba" i
"boanskog bia" ili "boga" (koji potjee od Ana). Ovo etverostruko znaenje
tog simbola nije se mijenjalo cijelo to vrijeme kako se pismo mijenjalo od sumer-
skog slikovnog do klinastog akadskog, sve do stiliziranog babilonskog i asirskog
(sl. 43). Od najranijih vremena pa sve dok klinasto pismo nije nestalo, znai od
sl.43
AN = Zvijezda = Nebo = "Bog"
etvrtog tisuljea prije Krista pa skoro sve do Kristovog doba, taj simbol se
nalazio ispred imena bogova, pokazujui tako da ime napisano u tekstu ne pripa-
da smrtniku, ve boanstvu nebeskog porijekla.
Boravite Anua i sjedite njegovog kraljevanja bilo je na Nebu. Ostali Bogovi
neba i Zemlje odlazili bi tamo ukoliko su trebali individualni savjet ili uslugu, ili
kada su se odravale skuptine kako bi se rijeili meusobni sporovi ili donijele
velike odluke. Brojni tekstovi opisuju Anuovu palau (ije portale su uvali Bogovi
Drva Istine i Bog Drva ivota), njegovo prijestolje, nain na koji su mu pristupali
ostali bogovi te kako su sjedili u njegovoj prisutnosti.
Sumerski tekstovi spominju se sluajeva kada je pristup u Anuovo boravite
bio dozvoljen ne samo ostalim bogovima, ve ak i nekim odabranim smrtnicima,
uglavnom s ciljem bijega od smrtnosti. Jedna takva pria odnosi se na Adapu
(model ovjeka). On je bio tako savren i tako odan bogu Ei, koji ga je stvorio, da
je Ea uspio postii da ga odvedu do Anua. Ea je zatim opisao Adapi to moe
oekivati.
Adapa
Ti ide pred Anua, kralja;
Krenut e putem za nebo.
Kada uzaes na nebo,
I pristupi vratima Anuovim,
''onaj koji nosi ivot" i "onaj koji uzgaja istinu
stajat e na vratima Anuovim.
Pod vodstvom svog stvoritelja Adapa "je krenuo gore u nebo", "uzaao na
nebesa i pristupio vratima Anuovim", ali kad mu se pruila prilika da postane
besmrtan, Adapa je odbio jesti Kruh ivota, mislei da mu razljueni Anu nudi
otrovanu hranu. Tako je bio vraen na Zemlju kao pomazani sveenik, ali jo
uvijek smrtnik.
Tvrdnja Sumerana da su se osim bogova u Boansko boravite na nebu mogli
uzdii i izabrani smrtnici, ima odjeka u starozavjetnim priama o uzaacima na
nebo Henoka i proroka Ilije. Iako je Anu ivio u Nebeskom stanu, sumerski tek-
stovi izvjetavaju o prilikama kada je on doao na Zemlju, bilo u vrijeme velikih
kriza ili u ceremonijalne posjete (pritom ga je pratila druica Antu) ili (barem
jednom) da bi svoju pra praunuku Inannu uinio svojom enom na Zemlji.
Kako nije stalno boravio na Zemlji, oigledno nije bilo potrebe dodijeliti mu
iskljuivo njegov vlastiti grad ili sredite kulta, a boravite ili "visoka kua" koju
su podigli za njega bila je smjetena u Uruku (biblijski Erek), na podruju vlasti
boice Inanne. U ruevinama Uruka nalazi se do dananjeg dana; veliki umjetno
podignut breuljak, gdje su arheolozi pronali dokaze o gradnji i obnovi visokog
hrama posveenog Anuu. Otkriveno je nita manje nego osamnaest slojeva ili
odvojenih faza, koje pokazuju da su postojali neobino zanimljivi razlozi to se
hram uvao na upravo tom svetom mjestu.
Anuov hram zvao se E.ANNA (kua Anuova), Ovo jednostavno ime odnosi-
lo se na strukturu koja je, barem u nekim svojim fazama, prizor vrijedan vienja.
To je, prema sumerskim tekstovima, bila "posveena E-Anna, neokaljano sve-
tite." Predaje tvrde da su sami Vii bogovi "oblikovali njegove dijelove" "nje-
govi zidni vijenci bili su poput bakra, njegov veliki zid dodirivao je oblake: uz-
vieno boravite; arm te kue bio je neodoljiv, njena dra beskrajna". Tekst je
takoer razjasnio svrhu hrama, jer su ga nazivali "kua za silazak sa nebesa".
Ploica koja se nalazila u Uruku prikazuje nam raskoi i ceremonije koje su
pratile dolazak Anua i njegove pratilje u "dravni posjet", Zbog oteenosti ploice,
moemo o ceremoniji itati tek negdje od sredine, kada Anu i Antu ve sjede u
dvoritu hrama, Bogovi, poredani tono kao i prije, stoje u povorci ispred i iza
onoga koji nosi ezlo. Protokol dalje upuuje:
Oni e se tada spustiti do povienog dvora
I okrenuti se prema Anuu
Sveenik ienja posvetit e ezlo rtvom ljevanicom
I nosilac ezla e ui i sjesti
Bogovi Papsukal, Nusku i Shala
Sjest e zatim u dvor Anuov.
U meuvremenu su boice, "boanske keri Anuove, Urukove boanske keri",
unijele drugi predmet, iji naziv i svrha su nejasni, u E.NIR "kuu zlatnog kreve-
ta boice Antu". Zatim su se u povorci vratile u dvorite, na mjesto gdje je sjedila
Antu. Dok se pripremao veernji obrok prema strogo odreenom ritualu, pose-
ban sveenik je namazao mjeavinom "dobrog ulja " i vina arke na vratima
svetita u kojem su Anu i Antu kasnije trebali prenoiti. Zaista paljiva gesta
kako bi se uklonilo kripanje vratiju dok boanstva spavaju.
Dok se sluio veernji obrok, tj. razliita pia koja otvaraju tek, sveenik -
astronom je otiao na najvii toranj hrama kako bi promatrao nebo. On je na
odreenom dijelu neba trebao promatrati uzdizanje planeta kojeg su zvali Veliki
Anu sa Neba; zatim je trebao izgovarati djela pod imenom "Onom koji postaje
sjajniji, nebeskom planetu Gospodina Anua " i "Slika Stvoritelja se uzdigla".
Nakon to se planet pojavio i stihovi bili izgovoreni, Anu i Antu su oprali
ruke vodom iz zlatnog umivaonika i zapoeo bi prvi dio gozbe. Zatim je sedam
Viih bogova takoer opralo ruke iz sedam velikih zlatnih plitica, i zapoeo bi
drugi dio gozbe. Zatim je proveden obred ispiranja usta, a svenik bi nakon toga
govorio himnu "Planet Anuov je Nebeski junak". Upaljene su baklje, a bogovi,
sveenici, pjevai i oni koji su nosili hranu stali su u povorku i otpratili svoje
posjetitelje u njihovo svetite da prenoe.
etiri glavna boanstva bila su odreena da ostanu u dvoritu i uvaju strau
do zore. Ostali su smjeteni na razliito oznaena vrata. U meuvremenu cijela
zemlja trebala je biti osvijetljena i slaviti prisutnost dvoje boanskih posjetitelja.
Na znak iz glavnog hrama, sveenici ostalih hramova u Uruku trebali su "uzeti
baklje i upaliti krijesove", a sveenici iz ostalih gradova, trebali su uiniti to isto
kada vide krijesove Uruka: A onda:
Ljudi zemlje upalit e vatre u svojim domovima,
i ponuditi gozbe svim bogovima...
uvari gradova upalit e vatre
na ulicama i trgovima.
Odlazak Viih bogova bio je takoer brino planiran, ne samo u dan, ve u
minutu.
Sedamnaestog dana,
etrdeset minuta nakon izlaska sunca,
Vrata e se otvoriti ispred bogova Anua i Antu,
Privevi kraju njihov boravak preko noi.
Iako je kraj ove ploice odlomljen, drugi tekst vrlo vjerojatno opisuje od-
lazak: jutarnji obrok, arolije, rukovanje (hvatanje za ruke) s ostalim bogovima.
Velike bogove su zatim prenijeli do mjesta odlaska, u nosiljkama koje su izgledale
sl.44
poput prijestolja, na ramenima hramskih dostojanstvenika. Asirski prikaz pov-
orke bogova (iako je nastao mnogo kasnije) vjerojatno prilino dobro prikazuje
nain na koji su Anu i Antu bili noeni u povorci u Uruku. (sl. 44)
Posebne arolije bile su izgovarane kada je povorka prolazila "ulicama
bogova". Drugi psalmi i himne pjevali su se kako se povorka pribliavala "svetom
pristanitu", a kada su stigli do "nasipa gdje je bio Anuov brod" pozdravili su se
na odlasku, izgovorili jo nekoliko arolija i pjevati "pokretima podizanja ruku".
Zatim su svi sveenici i dostojanstvenici hrama, nosai bogova, predvoeni
velikim sveenikom, ponudili posebnu "molitvu za odlazak". "Veliki Anu neka
te blagoslove Nebo i Zemlja!"- izgovorili bi sedam puta. Molili su za blagoslov
sedam nebeskih bogova i zazivali bogove na nebu i bogove na Zemlji. Na kraju
su se oprostili s Anuom i Antuom ovako:
Neka bi bogovi dubina,
I bogovi Boanskog boravita,
Blagoslovili vas!
Neka bi vas blagoslovili svakodnevno
Svakog dana, svakog mjeseca, svake godine!
Medu tisuama i tisuama pronaenih prikaza drevnih bogova, niti jedan ne
prikazuje Anua. A ipak, on proviruje sa svakog kipa i svakog portreta svakog
kralja koji je ikada postojao, od davnina do dananjih dana. Jer Anu nije bio samo
Veliki kralj, Kralj bogova, ve isto tako onaj ijom milou su drugi mogli biti
okrunjeni za kraljeve. Prema sumerskoj predaji, vladavina je tekla iz Anua: i sam
izraz za kraljevstvo dostojanstva bio je Anutu, Anuovo kraljevstvo dostojastva.
Znakovi asti Anuove bili su tijara (boanski ukras za kosu), ezlo (simbol moi)
i tap (koji predstavlja vodstvo pastira). tap pastira danas ee nalazimo u rukama
biskupa nego kraljeva. Ali krunu i ezlo su nosili svi kraljevi koje je ovjeanstvo
ikada postavilo na neko prijestolje.
Drugo po redu mono boanstvo sumerskog panteona bio je EN.LIL. Njegovo
ime znai "gospodar zranog prostora", prototip i otac kasnijeg Boga oluje koji
je predvodio panteone drevnog svijeta.
On je bio najstariji Anuov sin, roen u Nebeskom stanu svog oca. Ali u jedn-
om trenutku u najranijim vremenima on je siao na Zemlju i tako postao glavni
bog neba i Zemlje. Kada su se bogovi sastali na skuptini u nebeskom stanu, Enlil
je predsjedao sastancima uz svog oca, Kada su se bogovi sastajali u Zboru na
Zemlji, sastajali bi se u Enlilovom dvoru u boanskom podruju Nippura, grada
posveenog Enlilu i mjestu gdje se nalazi njegov glavni hram E.KUR (kua koja
je poput planine).
Enlila je vrhovnikom smatrao ne samo sumerski narod ve i sami bogovi Sum-
era. Zvali su ga Vladarom svih zemalja, i bilo je jasno da: "na nebu - on je vladar;
na Zemlji - on je glavni". Njegova "rije (zapovijed) visoko gore inila je da
nebesa podrhtavaju, a dolje da se Zemlja trese":
Enlil
ija je zapovijed dalekosena;
ija rije je uzviena i sveta
iji je proglas nepromjenjiv;
Koji odreuje sudbine do u daleku budunost..
Bogovi zemlje klanjaju se spremno pred njim;
Nebeski bogovi koji su na Zemlji
Pred njim postaju ponizni;
Vjerno stoje pripremni, kako su upueni.
Enlil je, prema sumerskom vjerovanju, stigao na Zemlju prije nego je bila
naseljena i civilizirana. "Himna Enlilu, blagotvornom" potanko izvjetava o
brojnim aspektima drutva i civilizacije koji ne bi postojali da nije bilo Enlilovih
uputa kako da se "izvre njegova nareenja, nadaleko i nairoko":
Gradovi ne bi bili izgraeni, naselja utemeljena;
Staje ne bi bile izgraene, torovi za ovce podignuti;
Kraljevi se ne bi uzdigli, visoki sveenici ne bi bili roeni.
Sumerski tekstovi takoer su tvrdili da je Enlil stigao na Zemlju prije nego su
"crnoglavi ljudi" (sumerski nadimak za ljudsku vrstu) stvoreni. U tom razdoblju
prije pojave ljudske vrste, Enlil je podigao Nippur kao svoje sredite, "komandno
mjesto" u kojem su nebo i Zemlja bili povezani nekom "vezom". Sumerski tek-
stovi nazivaju tu vezu DUR.AN.KI (veza nebo - Zemlja) i koriste poetski jezik
kako bi opisali Enlilova prva djelovanja na Zemlji:
Enlil
Kada si obiljeio boanska naselja na Zemlji
Nippur si izabrao kao svoj grad.
Grad Zemlje, uzvien,
Svoje neokaljano mjesto gdje je voda slatka
utemeljio si DUR-AN-KI
u sreditu etiri ugla svijeta.
U tim ranim danima, kada su samo bogovi nastanjivali Nippur, a ovjek jo
nije bio stvoren, Enlil je sreo boicu koja e mu postati enom. Prema jednoj
varijanti, Enlil je vidio svoju buduu nevjestu dok se kupala gola u rjeici Nippura.
Bila je to ljubav na prvi pogled, ali brak nije bio nuno u planu.
Pastir Enlil koji odreuje sudbine,
Koji je sjajnih oiju, vidio ju je.
Gospodar joj pria o ljubavi.
Ona nije voljna.
Enlil joj pria o ljubavi:
Ona nije voljna;
"Moja rodnica je premalena (kae ona),
i ne zna za spajanje
usne su mi premalene
ne poznaju poljubac."
Ali Enlil nije prihvaao odbijanje. On je objelodanio svom komorniku Nush-
ku svoju goruu elju za "mladom djevom" pod imenom SUD (bolniarka) koja
je ivjela s majkom u E.RESHU (mirisna kua). Nushku je predloio vonju
amcem i nabavio amac. Enlil je nagovorio Sud da ode s njim jedriti. Kada su
bili u amcu, silovao ju je.
Drevna pria kae da su se bogovi, premda je Enlil bio njihov poglavar, tako
razbjesnili da su ga zgrabili i protjerali u nii svijet. "Enlil, nemoralni" - vikali su
za njim - "odlazi iz grada." Prema ovoj verziji, Sud, koja je nosila Enlilovo di-
jete, slijedila ga je i on ju je oenio. Prema drugoj verziji pokajnik Enlil je potraio
djevojku i poslao svog komornika njenoj majci da isprosi ruku djevojke. Bilo
kako bilo, Sud je postala enom Enlila, i on joj je darovao ime NIN.LIL (Gospa
zranog prostora).
No, niti on niti bogovi koji su ga prognali nisu znali da nije Enlil bio taj koji
je zaveo Ninlil, ve obrnuto. Ustvari se Ninlil kupala gola u rjeici na nagovor
svoje majke, koja se nadala da e Enlil, koji je po navici etao uz rijeku, primijeti-
ti Ninlil i poeljeti ju "smjesta zagrliti i poljubiti".
Unato nainu na koji su se ovo dvoje zavoljeli, Ninlil je uivala najvie po-
tovanje kada joj je jednom Enlil ponudio "odjeu gospoe". Uz samo jednu izn-
imku za koju vjerujemo da ima veze s dinastijskim nasljeivanjem, ne zna se da
je Enlil imao nekih drugih nepromiljenosti. Zavjetna ploa pronaena u Nippu-
ru prikazuje Enlila i Ninlil dok ih posluuju hranom i piem u njihovom hramu.
Plou je naruio Ur - Enlil, "sluga Enlilov". (sl. 45)
Osim to je bio poglavar bogova, Eniila su takoer smatrali vrhovnim Gospo-
darom Sumera (ponekad jednostavno nazivanog "zemlja") i njegovog "crnoglavog
naroda". Sumerski psalam govori o tovanju ovog boga:
Gospodar koji poznaje sudbinu zemlje,
Pouzdan u svom zvanju,
Enlil koji poznaje sudbinu Sumera,
Pouzdan u svom pozivu
Otac Enlil,
Gospodar svih zemalja
Otac Enlil
Gospodar ispravnih naredbi
Otac Enlil,
Pastir crnoglavih...
Od planine izlaska sunca,
Do planine zalaska
Nema drugog gospodara na Zemlji,
Samo ti si kralj.
Sumerani su tovali Eniila kako iz straha tako i iz zahvalnosti. On je bio taj
koji je vodio rauna da se odluke skuptine bogova protiv ovjeanstva provode,
njegov "vjetar" je donosio oluje koje su zatirale tragove ranjenih gradova. On je
bio taj, koji je u vrijeme Potopa, traio unitenje ljudske vrste. Ali pomiren s
ovjeanstvom, bio je prijateljski bog koji je pruao usluge. Prema sumerskim
tekstovima Enlil je podario ovjeanstvu znanje ratarstva, te plug i trnokop.
Enlil je takoer birao kraljeve koji e vladati ovjeanstvom, ne kao vladari,
ve kao Boje sluge kojima je povjereno provoenje boanskih zakona i pravde.
Prema tome, sumerski, akadski i babilons-
ki kraljevi zapoinjali su svoje natpise
samo - oboavanja opisujui kako ih je
Enlil pozvao na kraljevanje. Ovi "pozivi"
koje je objavljivao Enlil u svoje ime i u
ime svoga oca Anua potvrivali su legiti-
mitet vladara i iznosili njegove funkcije.
ak je i Hamurabi, koji je priznavao boga
imenom Marduk kao nacionalnog boga
Babilona, u uvodu u svoj zakonik izjavio:
"Anu i Enlil imenovali su me da potiem
blagostanje naroda... da inim da pravda
prevladava zemljom".
sl.45
Bog Neba i Zemlje, prvoroeni Anuov sin, Onaj koji dodjeljuje kraljevanje,
Vrhovni rukovoditelj skuptine bogova, Otac bogova i ljudi, Onaj koji je podario
poljoprivredu, Gospodar zranog prostora - to su tek neki od Enlilovih atributa
koji zagovaraju njegovu veliinu i moi. Njegova zapovijed bila je dalekosena,
njegovi proglasi nepromjenjivi, on je odluivao o sudbinama. Posjedovao je vezu
nebo - Zemlja i iz svog stranog grada Nippura mogao je podii zrake koje istrauju
srce svih zemalja, oi koje su mogle pregledati sve zemlje.
A ipak, on je bio ljudsko bie, poput bilo kojeg drugog mladia namamljen
ljepotom golog tijela, podloan moralnim zakonima koje namee zajednica bogo-
va, prekrajima koji se kanjavaju progonstvom, i nije bio imun na albe smrtni-
ka. Znamo za barem jedan sluaj kada se sumerski kralj Ura poalio direktno
skuptini bogova da se seriji nevolja koje su zadesile Ur i njegov narod moe
pratiti trag do zlosretne injenice da je Enlil podario kraljevanje bezvrijednom
ovjeku, koji nije od sumeranskog sjemena.
Kako idemo dalje vidjet emo da je sredinja uloga koju je Enlil odigrao u
boanskim skandalima i skandalima smrtnika na Zemlji i injenica da se nje-
govih nekoliko sinova borilo meusobno i s drugima za boansko naslijee, bez
sumnje potakla nastanak kasnijih pria o borbama bogova.
Trei veliki sumerski bog bio je drugi sin Anua; imao je dva imena: E.A i
EN.KL Poput svog brata Enlila, i on je bio Bog nebesa i zemlje, boanstvo koje
izvorno potjee sa neba i koje je silo na Zemlju.
Njegov dolazak na Zemlju povezuje se u sumerskim tekstovima s vremenom
kada su vode Perzijskog zaljeva sezale u unutranjost zemlje mnogo dalje nego
danas, pretvarajui juni dio zemlje u movarno tlo. Ea (ime je doslovno znailo
kua - voda) koji je bio glavni inenjer, planirao je i nadgledao izgradnju kanala
i nasipa na rijekama i isuivanje movara. Rado je plovio tim vodenim putevima,
pogotovo u movarama. Vode su zaista, kako mu i ime oznaava, bile njegov
dom. Izgradio je svoju veliku kuu u gradu kojeg je utemeljio na rubu movare,
te ga odgovarajue nazvao HA.A.KI (mjesto vodenih riba), a bio je poznat i kao
E.RI.DU (dom dalekih odlazaka).
Ea je bio "Gospodar slanih voda", mora i oceana. Sumerski tekstovi opeto-
vano govore o ranom dobu kada su tri velika boga medu sobom podijelila kral-
jevstvo. "Mora su dodijelili Enkiju, vladaru Zemlje" time mu podarivi i "vla-
davinu nad Apsuom" (dubina). Kao gospodar mora, Ea je gradio brodove koji su
plovili u daleke zemlje, a posebno u mjesta odakle su dovozili u Sumer dragocjene
metale i poludrago kamenje.
Najraniji sumerski cilindrini peati prikazuju Ea kao boanstvo okrueno
potocima koji teku i u kojima se ponekad naziru i ribe. Kao to je prikazano,
peati povezuju Ea s Mjesecom (na to ukazuje polumjesec), asocijacija koja
potjee moda od injenice da Mjesec uzrokuje podizanje mora, plimu. Nema
sumnje da je povezano s takvim astralnim prikazom Ea dobio epitet NIN.IGI.KU
(gospodin sjajnog oka). (sl. 46.)
Prema sumerskim tekstovima, ukljuujui uistinu izvanrednu autobiografiju
samog Ea, on se rodio na nebu i siao na Zemlju prije negoli je postojalo bilo
kakvo naselje ili civilizacija. "Kada sam se pribliio Zemlji, bilo je dosta popla-
va" - izjavio je. Zatim je nastavio opisivati niz radnji koje je poduzeo da bi Zem-
lju uinio nastanjivom. Napunio je rijeku Tigris svjeom, "ivotvornom vodom",
postavio je boga koji je nadgledao izgradnju kanala kako bi se Tigrisom i Eufra-
tom moglo ploviti, raskrio movare, napunivi ih ribom i uinivi ih sklonitem
za ptice svih vrsta, posadio trsku koja je bik koristan graevni materijal.
Okrenuvi se sa mora i rijeka ka suhoj zemlji, Ea je tvrdio da je upravo on
"upravljao plugom i jarmom ... zaorao svete brazde.., izgradio staje... podigao
obore za ovce." U nastavku teksta kojeg su uenjaci nazvali "Enki i svjetski pore-
dak" u laskajuem tonu on pripisuje bogu, tj. sebi donoenje na Zemlju umijea
pravljenja cigli, izgradnje nastambi i gradova, metalurgije i tako dalje.
Predstavljajui ga kao najveeg dobroinitelja ljudske vrste, boga koji je donio
civilizaciju, mnogi tekstovi ga opisuju kao glavnog pobornika ovjeanstva na
savjetima bogova. Sumerski i akadski tekstovi o Potopu, iz kojih su vjerojatno
preuzeti bibilijski navodi, prikazuju Eu kao boga koji je, usprkos odluci Zbora
bogova, omoguio vjernom sljedbeniku (mezopotamski "Noah") da izbjegne
katastrofu.
Zaista, sumerski i akadski tekstovi koji (poput Starog zavjeta) ustraju u vjeri
da je Bog ili bogovi, stvorio ovjeka svjesnim i namjernim djelovanjem, pripisu-
ju Eai kljunu ulogu: kao glavni uenjak bogova, on je izloio nain i postupak
sl.46
kojim treba stvoriti ovjeka. S takvom sklonou ka stvaranju ili nastanku ovje-
ka, nije ni udo da je upravo Ea poveo Adapu - "uzorak ovjeka" stvoren Einom
mudrou - u boravite Anua u nebesima, unato odluci bogova da tajnu "vjenog
ivota" ne odaju ljudskoj vrsti.
Je li Ea bio na strani ovjeka jednostavno zato jer je u njegovim rukama bilo
njegovo stvaranje ili je imao neki drugi, subjektivniji motiv? Kada bolje istraimo
zapis, nalazimo da je stalan prkos Eae, kako u boanskim tako i u pitanjima sm-
rtnika, bio usmjeren uglavnom prema frustrirajuim odlukama ili planovima koji
su potjecali od Enlila.
Zapis je krcat indicijama o goruoj ljubomori boga Ea prema svom bratu Enlilu.
Doista, njegovo drugo (a moda je to bilo prvo) ime bilo je EN.KI (gospodar
Zemlje), a tekstovi koji se bave podjelom svijeta izmeu tri boga daju naslutiti da
je Ea moda tek drijebom izgubio prevlast nad Zemljom u korist svog brata
Enlila.
Bogovi su sklopiti ruke
drjebali i podijelili.
Anu je zatim otiao na nebo;
Enlilu je Zemlja pripala u dunost
Mora, kao da ih zavoj omeuje,
Dodijelili su Enkiju, vladaru Zemlje.
Koliko god bio ogoren rezultatima ovog drijeba, ini se da je Ea/Enki gajio
mnogo dublju ogorenost. Razlog tomu sam Enki iskazuje u svojoj autobiografiji:
On, a ne Enlil, je bio prvoroeni, tvrdio je Enki: stoga je on, a ne Enlil, trebao biti
zakonitim nasljednikom Anua:
Moj otac, kralj svemira,
Rodio me u svemiru...
Ja sam plodno sjeme,
Koje je stvorio Veliki divlji bik;
Ja sam prvoroeni sin Anuov,
Ja sam veliki brat bogova...
Ja sam onaj koji je roen
Kao prvi sin boanskog Anua.
Budui da su zakonike prema kojima su ljudi ivjeli na Bliskom istoku
donijeli bogovi, logino je da su drutveni i obiteljski zakoni koji su se primjen-
jivali meu ljudima bili kopije onih koji su se primjenjivali meu bogovima.
Sudski i obiteljski zapisi pronaeni na mjestima kao to su Mari i Nuzi potvru-
ju da su biblijski obiaji i zakoni po kojima su ivjeli idovski rodozaetnici bili
zakoni koji su meusobno povezivali kraljeve i plemstvo na drevnom Bliskom
istoku. Problemi oko nasljeivanja s kojima su se susretali patrijarsi stoga su
pouni.
Abraham, lien potomstva zbog oigledne neplodnosti svoje ene Sare, dobio
je prvorodenog sina s njenom slukinjom. Pa ipak, taj sin Jimael bio je iskljuen
iz patrijarhalnog nasljeivanja im je Sara rodila Abrahamu sina Izaka.
Izakova ena Rebeka nosila je blizance. Prvi je bio roen Ezav - crvenkast,
rutav i vrst djeai. Ezavovu petu je drao profinjeniji Jakov, kojeg je Rebeka
vie voljela. Kada je ostarjeli i poluslijepi Izak trebao proglasiti svoju oporuku,
Rebeka se posluila lukavtinom kako bi blagoslov nasljedstva bio dodijeljen
Jakovu, a ne Ezavu.
Konano, Jakovovi problemi s nasljeivanjem bili su rezultat injenice da,
iako je sluio Labana dvadeset godina kako bi mogao oeniti Rahelu, Laban ga je
natjerao da najprije oeni njenu stanju sestru Leu. Lea je Jakobu rodila njegovog
prvog sina (Ruben), a potom je s njom i jo dvije konkubine imao mnogo sinova
i keri. No, kad mu je Rahela rodila njenog prvorodenog sina Josipa, Jakov je
volio njega vie od njegove brae.
Prema porijeklu takvih obiaja i zakona nasljeivanja, moemo razumjeti
proturjena potraivanja izmeu Enlila i Ea/Enkija. Enlil, prema svim zapisima,
sin Anua i njegove slubene druice Antu, bio je zakoniti prvoroeni. Ali tjeskobni
povik Enkijev: "ja sam plodno sjeme, Ja sam prvoroeni sin Anuov" morao je
biti istinit. Je li on bio Anuov sin, roen od neke druge boice koja mu je bila tek
prilenica? Pria o Izaku i Jimaelu ili pria o blizancima Ezavu i Jakovu, moda
je imala raniju uporedbu u Nebeskom prebivalitu.
Iako je izgledalo da je Enki prihvatio Enlilovo pravo na naslijeivanje, neki
uenjaci nalaze dovoljno dokaza da bi pokazali neprekidnu borbu za mo izmeu
ta dva boga, Samuel N. Kramer je jedan drevni tekst naslovio "Enki i njegov
kompleks manje vrijednosti". Kao to emo kasnije vidjeti, nekoliko biblijskih
pria o Evi i zmiji u vrtu edenskorn, ili pria o Potopu, ukljuuju u svojim iz-
vornim sumerskim verzijama trenutke Enkijevog neposluha prema proglasima
njegovog brata,
ini se da je u jednom trenutku Enki shvatio da je njegova borba za boansko
prijestolje besmislena. I sav svoj trud usmjerio na to da njegov sin, a ne Enlilov,
postane nasljednikom tree generacije. To je pokuavao postii, barem u poet-
ku, uz pomo svoje sestre NIN.HUR.SAG (Gospodarice kozmotvorne planine).
Ona je takoer bila kerka Anuova, ali oito ne s boicom Antu, i tu vidimo
joS jedno pravilo nasljeivanja. Znanstvenici su se pitali dugo vremena zato su i
Abraham i Izak upozoravali na injenicu da su njihove ene bile ujedno i njihove
sestre, to je zbunjujue obzirom na biblijsku zabranu seksualnih odnosa sa
sestrom. Ali pravni dokumenti iskopani u Mariu i Nuziu pojasnili su da mukarac
moe oeniti polusestru. tovie, kada bi se uzeli u obzir svi sinovi svih ena, sin
te ene - budui pedeset posto "istokrvnog sjemena", za razliku od sinova ena
koje nisu u srodstvu - bio je zakoniti nasljednik, bio on prvoroeni ili ne. To je
ponekad dovelo (u Mariu i Nuziu) do prakse posvajanja odabranih ena kao "se-
stara" kako bi njen sin postao neosporan zakoniti nasljednik.
Tako je i Enki htio imati sina s polusestrom, Nin - hursag. Ona je takoer bila
sa neba, doavi na Zemlju u najranijim vremenima. Nekoliko tekstova izjavljuje
kako je, kada su bogovi meu sobom dijelili prevlast nad Zemljom, njoj dodijel-
jena Zemlja Dilmun - "neokaljano mjesto...ista zemlja...mjesto najsjajnije".
Tekst kojeg su uenjaci nazvali "Enki i Nin-hursag - mit o raju" bavi se Enkijevim
izletom u Dilmun sa svrhom enidbe. Ninhursag, tekst opetovano naglaava, bila
je sama, slobodna, neudata djevojka, lako je kasnije prikazivana kao stara matrona,
mora da je bila vrlo privlana dok je bila mlada Jer nas tekst otvoreno obavjetava
kako je, kada joj se Enki pribliio, pogled na nju "uinio da njegov penis natopi
jarke".
Naredivi da ostanu sami, Enki je "ulio sjeme u utrobu Ninhursag. Ona je
uzela sjeme u utrobu, sjeme Enkija"; i tada "nakon devet mjeseci trudnoe.., ona
rodi na obali vode". Ali je rodila djevojicu.
Ne uspjevi dobiti mukog nasljednika, Enki je zaveo svoju vlastitu ker.
"Zagrlio ju je, poljubio ju je; Enki je izlio sjeme u maternicu." Ali i ona mu je
rodila ker Enki je tada obljubio svoju unuku i ona je takoer ostala trudna; ali
opet je potomstvo bilo ensko. Odluna da ga zaustavi u tim pokuajima, Ninhur-
sag je bacila kletvu na njega ime je Enki, pojevi neku biljku, obolio na smrt.
No, ostali bogovi su prisilili Ninhursag da povue kletvu.
Dok ovi dogaaji imaju veze s boanskim djelovanjem, ostale prie koje se
odnose na Enkija i Ninhursag imaju veze s ljudskim djelovanjem: jer, prema
sumerskim tekstovima, Nin-hursag je bila ta koja je, slijedei postupke i for-
mule koje je pronaao Enki, stvorila ovjeka. Ona je bila glavna sestra, zaduena
za medicinsku opremu: u toj ulozi boica je dobila ime NIN.TI (Gospodarica
ivota) (sl. 47).
Neki znanstvenici Adapa (Enkijev uzorak ovjeka) poistovjeuju s biblijskim
Adama ili Adam. Dvostruko znaenje sumerskog TI takoer nalazi uporedbu u
Bibliji. Jer TI moe znaiti i "ivot" i "rebro" pa je ime Ninti znailo i "gospodar-
ica ivota" i "gospodarica rebra". Biblijska Eva, ije ime znai "ivot"- bila je
stvorena iz Adamovog rebra, pa i Eva takoer znai i "gospodarica ivota" i
"gospodarica rebra".
Budui da je ona ta koja je podarila ivot i bogovima i ljudima, o Ninhursag
se govori kao o Boici Majci. Nadimak joj je bio "Mammu" - prethodnik naeg
mama - a simbol joj je bio reza, orue koje su u davno doba koristile primalje da
bi prerezale pupanu vrpcu nakon roenja. (sl.48)
sl.48
sl.49
sl.47
Enlil, Enkijev brat i suparnik, imao je sreu da dobije "zakonitog nasljed-
nika" od svoje sestre Ninhursag. On je bio najmlai medu bogovima na Zemlji
koji su bili roeni na nebu, a ime mu je biio NIN.UR.TA, "gospodar koji
zavrava temelje". On je bio "junaki sin Enlila koji je krenuo u bitku s
mreom i zrakama svjetla" da bi se borio uz svog oca "osvetniki sin...koji
je izbacivao svjetlosne munje". (sl. 49) Njegova ena BA.U takoer je bila
medicinska sestra ili lijenica, a njen epitet je bio "gospa koja mrtve vraa u
ivot".
Drevni portreti Ninurte prikazuju ga kako dri jedinstveno oruje; bez sum-
nje ono koje je moglo izbacivati "svjetlosne munje". Drevni tekstovi pozdravl-
jali su ga kao monog lovca, boga borbenog duha na glasu po svojim ratnikim
sposobnostima. Ali njegova najhrabrija bitka nije bila u korist njegovog oca ve
za njegovu vlastitu korist. Bila je to sveobuhvatna bitka protiv zlog boga pod
imenom ZU (mudar), i ukljuivala je kao nagradu ni manje ni vie nego prevlast
nad bogovima na Zemlji, jer je Zu nezakonito oteo znakove asti i predmete koji
su pripadali glavnom bogu Eniilu.
Ploice s poetnim tekstovima koji opisuju ove dogaaje su slomljene i pria
postaje itljiva tek od toke kada Zu stie u E.Kur, Enlilov hram. On je oigledno
poznat, i na nekom poloaju, jer mu Enlil zaeli dobrodolicu, povjerivi mu na
uvanje ulaz u njegovo svetite. Ali zli Zu povjerenje vraa izdajom, jer je "zaeo
u svom srcu namjeru da ukloni Enlilovo kraljevsko dostojanstvo" otimanjem
boanskih moi.
Da bi to postigao, Zu je morao doi u posjed odreenih predmeta, ukljuujui
i arobnu Tablicu sudbina. Prepredeni Zu ugrabio je priliku kada se Enlil skinuo
i otiao u bazen na svakodnevno plivanje, ostavljajui svoju imovinu bez nadzo-
ra.
Na ulazu u svetite,
Koje je bio nadgledao,
Zu iekuje poetak dana.
Kada se Enlil prao istom vodom -
Odstranivi krunu
I ostavivi ju na prijestolju -
Zu je ugrabio Tablicu sudbina u svoje ruke,
I odnio Enlilovo kraljevsko dostojanstvo.
Kada je Zu pobjegao u svojem MU (prevodi se kao ime, ali u stvari oznaava
letei stroj) u udaljeno sklonite, posljedice njegovog odvanog ina poele su
djelovati:
Boanske formule bile su oduzete
Mrtvilo se rasprostrto posvuda: prevladavala je tiina
Nestao je sjaj svetita.
"Otac Enlil ostao je bez rijei". "Bogovi Zemlje skupili su se jedan po jedan
uvi novosti". Stvar je bila tako ozbiljna da je ak i Anu bio obavijeten u svom
Nebeskom stanu. On je razmotrio situaciju i zakljuio da treba uhvatili Zua kako
bi se vratile "formule". Okrenuvi se "bogovima, svojoj djeci", Anu je upitao
"Koji od bogova e ubiti Zua? Njegovo e ime biti najvee od svih!"
Bilo je pozvano nekoliko bogova poznatih po svojoj odvanosti. Ali su svi
oni istaknuli kako, budui da je uzeo Tablicu sudbina, Zu sada ima jednake moi
kao Enlil, pa tako "onaj koji mu se suprotstavi postat e poput gline". U tom
trenutku, Ea je pomislio: "Zato ne bismo pozvali Ninurtu da krene u beznadnu
borbu?"
Okupljeni bogovi nisu mogli propustiti Eainu i skrenu nepriliku. Dakako, uko-
liko bi Zu bio poraen poveale bi se anse da nasljedstvo dobije njegov vlastiti
sin. Isto tako, ukoliko bi Ninurta bio ubijen u postupku, Ea bi mogao imati koris-
ti. Na uenje bogova, Ninhursag (u ovom tekstu nazvana NIN.MAH - Velika
Gospa) je pristala. Okrenuvi se svom sinu Ninurti, objasnila mu je da Zu nije
oteo kraljevsko dostojanstvo samo Enlilu, ve i njemu, Ninurti. "U krikovima
bola ja sam raala", povikala je. Upravo ona je bila ta koja je "osigurala svom
bratu i Anuu" trajno kraljevsko dostojanstvo neba. Kako njena bol ne bi bila
uzaludna, ona je uputila Ninurtu da izae, bori se i pobijedi:
Napadni ... uhvati bjegunca Zua
Iskali svoj zastraujui napadaki bijes na njega
Raspori mu grlo! Pobijedi Zua!
Neka mu se usprotivi tvojih sedam bolesnih vjetrova
Uini da ga napadne zrani vrtlog
Neka mu se usprotivi tvoj sjaj
Neka tvoji vjetrovi odnesu njegova krila na tajno mjesto
Neka se vrhovna vlast vrati u Ekur;
Neka se boanske formule vrate
Ocu koji te je zaeo.
Razliite verzije epa zatim donose uzbudljive opise borbe koja je uslijedila,
Ninurta je izbacivao strijele na Zua, ali "strijele se nisu mogle pribliiti Zuovom
tijelu... dok je u rukama nosio boanske Tablice sudbina". Izbaena "oruja
zaustavljala bi se usred leta". I dok se nerijeena bitka nastavljala, Ea je posavje-
tovao Ninurtu da doda svojem oruju "til - lum", i puca u pero, ili malene zupan-
ike Zuovih krila. Slijedei ovaj savjet, Ninurta je pogodio til - lumom Zuovo
perje. Tako pogoeno perje se poelo rasipati, a krila Zuova su pala u vrtlog. Zu
je bio pobijeen, a Ploe sudbina vraene Enlilu.
Tko je bio Zu? Je li on bio, kako dre neki uenjaci, mitoloka ptica?
Oigledno je mogao letjeti. Ali danas svatko moe letjeti zrakoplovom, a as-
tronauti lete svemirskim brodovima. Ninurta je takoer mogao letjeti, jednako
vjeto kao i Zu, a moda i boije. Ali on nije bio ptica, kao to jasno pokazuju
brojni prikazi njega samog ili s njegovom druicom BA.U (jo zvanom GU.LA).
Bolje reeno, on je letio pomou "ptice" koju je drao na svom svetom podruju
(GIR.SU) u gradu Laga.
Ni Zu nije bio ptica, ve je oito na raspolaganju imao "pticu" u kojoj je
mogao odletjeti i sakriti se. U takvim pticama se odvijala bitka na nebu izmeu
dva boga. Priroda oruja koje je konano unitilo Zuovu "pticu" takoer nije
upitna. U sumerskom nazvana TIL, a u asirskom til - lum, slikovno se prikazivala
ovako i mora da je znailo ono to til danas znai u
hebrejskom: projektil.
Prema tome, Zu je bio bog, jedan od onih koji je imao razloga prisvojiti En-
lilovo kraljevsko dostojanstvo i bog protiv kojeg se Ninurta, kao zakoniti nasl-
jednik, imao razloga boriti.
Je li on moda bio MAR.DUK (sin is-
tog breuljka), Enkijev prvoroeni od ene
mu DAM.KI.NE, nestrpljiv da ugrabi
lukavtinom ono to mu zakonom nije pri-
padalo?
Ima razloga vjerovati kako se, ne uspjevi
dobiti sina sa svojom sestrom i tako stvoriti
zakonitog takmaca za Enliiovo kraljevsko
dostojanstvo, Enki oslonio na svog sina Mar-
duka. Zaista, kada su se poetkom drugog
tisuljea prije Krista na drevnom Bliskom
istoku dogaali veliki drutveni i vojni pre-
vrati, Marduk je u Babilonu uzdignut na
poloaj nacionalnog boga Suroera i Akada.
Marduk je proglaen Kraljem bogova, zam-
ijenivi Enlila, a od ostalih se bogova
zahtijevalo da mu se zakunu na vjernost i da
dou boraviti u Babilon, kako bi se njihova
djelovanja mogla lake nadgledati. (sl. 50) sl.50
Ovo prisvajanje Enlilovog kraljevskog dostojanstva, koje se dogodilo dugo
nakon incidenta sa Zuom bilo je popraeno opsenim babilonskim naporima da
krivotvore drevne tekstove. Najznaajniji tekstovi bili su nanovo pisani i mijen-
jani kako bi izgledalo da je upravo Marduk Gospodar neba, Stvoritelj, Do-
broinitelj, Junak, a ne Anu , Enlil, ili ak Ninurta. Meu izmijenjenim tekstovi-
ma bita je i "pria o Zuu". Prema babilonskoj verziji Marduk se borio sa Zuom, a
ne Ninurta. U ovoj verziji, Marduk se hvalio: "Mahasti moh il zu" (razbio sam
lubanju boga Zu). Stoga je jasno da Zu nije mogao biti Marduk.
Isto tako ne bi bilo logino da je Enki, "bog znanosti", savjetovao Nimirtu to
se tie izbora i upotrebe uspjenog oruja protiv vlastitog sina Marduka. Enki je,
ako je suditi prema njegovom ponaanju i po poticanju Ninurte da "raskoli grlo
Zuu", oekivao dobitak od bitke, bez obzira tko izgubi. Jedini logini zakljuak
jest da je Zu, takoer na neki nain bio zakoniti takmac za Enlilovo kraljevsko
dostojanstvo.
To vodi do samo jednog boga; Nanna, Enlilov prvoroeni sin njegove slubene
druice Ninlil. Jer, kada bi Ninurta bio eliminiran, Nanna bi se bez prepreka na-
ao na liniji nasljeivanja.
Nanna (krae za NAN.NAR - sjajni) nam je kroz povijest bolje poznat pod
svojim akadskim, semitskim imenom Sin.
Kao Enlilov prvoroeni sin dobio je vrhovnu vlast nad najpoznatijim sumer-
skim gradom - dravom, Urom (u znaenju - grad). Njegov tamonji hram zvao
se E.GISH.NU.GAL (kua sjemena prijestolja). Iz tog boravita, Nanna i njego-
va druica NIN.GAL (Velika Gospa) vodili su poslove grada i njegovog naroda s
velikom milostivou. Narod Ura uzvraao je jednako velikom privrenou
svojim boanskim vladarima, s ljubavlju nazivajui svog boga "otac Nanna" i
drugim nadimcima punim ljubavi.
Narod Ura je pripisivao blagostanje Ura izravno bogu Nanna. ulgi, bojom
milou vladar Ura krajem treeg tisuljea prije Krista, opisao je kuu Nanninu
kao "veliku palau ispunjenu obiljem, mjesto obilnih rtvi kruha", gdje su se
mnoile ovce i ubijali se volovi, mjesto slatke glazbe gdje su se uli bubanj i def.
Pod upravom njegovog boga - zatitnika Nannae, Ur je postao itnica Sum-
era, opskrbljiva ostalih gradova itom, ovcama i stokom, "Jadikovka zbog uni-
tenja Ura" obavjetava nas, na negativan nain, kako je izgledao Ur prije njego-
vog unitenja:
U itnicama Nanne nije bilo ita
Veernji obroci bogova bili su obustavljeni
U njihovim velikim blagovaonicama, nestalo je vina i meda
U uzvienoj penici njegovog hrama, ne pripremaju se volovi ni ovce
amor je stao u Nannainoj velikoj dvorani okova
Ta kua gdje su volovima bile uzvikvane zapovijedi
Tiina je nju preplavila
Njen nemilosrdan muar i tuak lee nepomino
rtveni amci ne prinose rtve
Nisu donijeti rtveni kruh Enlilu u Nippur.
Vrka rijeka je prazna, u njoj se ne mie barka
Stope ne gaze njene obale; tamo raste dugaka trava.
Jadikovka koja oplakuje "obore ovaca koje su izrueni vjetru, naputene sta-
je, pastire koji su nestali", je neuobiajena: nju nije napisao narod Ura, ve sami
bogovi Nanna i njegova ena Ningal. Ove i druge tualjke zbog pada Ura opisuju
neki neobino bolan dogaaj. Sumerski tekstovi obavjetavaju nas da su Nanna i
Ningal napustili grad prije njegovog potpunog unitenja. Taj urni odlazak je
dirljivo opisan.
Nanna, koji je volio svoj grad,
Otiao je iz grada.
Sin. koji je volio Ur,
Nije vie ostao u svom domu.
Ningal..
Pobjegavi iz svog grada kroz neprijateljsko podruje
urno se odjenula,
I otila iz kue
Pad Ura i progonstvo njegovih bogova prikazani su u jadikovkama kao rezu-
ltat namjerne odluke Anua i Enlila. Njima dvojici se Nanna obratio s molbom da
opozovu kaznu:
Neka bi Anu, kralj bogova,
Rekao: Dovoljno je;
Neka bi Enlil, kralj zemalja,
Presudio povoljnu sudbinu!
Obraajui se izravno Enlilu, "Sin je donio svoje patniko srce pred oca, pok-
lonio se pred Enlilom, ocem koji ga je zaeo" i zamolio ga:
O, oe moj, koji si me zaeo,
Do kada e gledati neprijateljski
Na moje okajanje?
Dokada?
Na porobljeno srce, koje si uinio
Da podrhtava poput plamena -
Molim te uputi prijateljski pogled.
Nigdje se u jadikovkama ne otkriva uzrok Anuovog i Enlilovog bijesa. Ali
ako je Nanna bio ZU, ovakva kazna bi opravdala njegov zloin prisvajanja. Je li
on bio Zu?
On je svakako mogao biti Zu jer je Zu posjedovao nekakvu letjelicu; "pticu"
u kojoj je pobjegao i iz koje se borio s Ninurtom, Sumerski psalmi govore s
oboavanjem o njegovoj "Lai sa neba":
Oe Nannar, gospodaru Ura...
ija je slava u svetoj Lai sa neba...
Gospodaru, prvoroeni sine Enlilov.
Kada se sputa u svojoj lai sa neba
Ti si velianstven.
Enlil je ukrasio tvoju ruku
ezlom vjenim.
Kada se penje iznad Ura u svetoj lai.
Postoji i dodatni dokaz, Nannino drugo ime, Sin, nastalo je od SU.EN, drugog
naina da se izgovori ZU.EN. Ukoliko slogove ove dvoslone rijei posloimo bilo
kojim redom, dobit emo isto sloeno znaenje: ZU.EN i EN.ZU tako predstavljaju
istu rije u zrcalu. Nanna/Sin kao ZU.EN nije bio nitko drugi nego EN.ZU (gospo-
dar Zu). Prema tome, moemo zakljuiti da je on bio taj koji je pokuao oteti Enlilo-
vo kraljevsko dostojanstvo.
Sada moemo razumjeti zato, unato prijedlogu boga Eae, gospodar Zu (Sin)
nije bio kanjen smaknuem, ve progonstvom. Oba sumerska teksta, kao i arheo-
loki dokazi, ukazuju da su Sin i njegova ena pobjegli u Haran, huritski grad zatien
s nekoliko rijeka i planinskim terenom. Vrijedno je zabiljeiti da se Abrahamov rod,
kada je predvoen njegovim ocem Terahom napustio Ur, takoer uputio u pravcu
Harana, gdje su ostali mnogo godina na putu za Obeanu zemlju.
Iako je Ur ostao za sva vremena grad posveen Nannai/Sinu, Haran je vjero-
jatno dugo vremena bio njegovo prebivalite, jer je izgraen tako da potpuno
podsjea na Ur, njegove hramove, zgrade i ulice. Andre Parrot (Abraham et son
temps) sumirao je slinosti, rekavi da "postoje svi dokazi da je kult Harana bio
tona replika onog iz Ura."
Kada je hram Sina u Haranu, izgraivan i obnavljan tijekom tisuljea, bio
otkriven u iskopavanjima koja su trajala vie od pedeset godina, pronaene su i
dvije stele (memorijalni kameni stupovi) na kojima je uklesan jedinstven zapis.
Taj zapis je diktirala Adadguppi, visoka sveenica Sinova, a govori o tome kako
je molila i radila planove za povratak Sina jer je, u neko nepoznato doba u prolos-
ti,
Sin, kralj svih bogova,
Naljutio se na svoj grad i hram,
I uzaao na nebo.
injenica da se Sin, ogoren ili oajan, samo spakirao i otiao na nebo potvre-
na je i drugim natpisima. Oni nam govore o tome kako je asirski kralj Asurban-
ipal ponovo vratio od nekih neprijatelja sveti "cilindrini peat od najskupljeg
jaspisa, i dao ga poboljati, nacrtavi na njega sliku Sina". Dalje je uklesao na
sveti kamen "pohvalu Sinu, i stavio ju oko vrata Sinovog prikaza." Taj kameni
peat Sina mora da je bio ostatak iz davnih dana, jer se kasnije govori kako je to
"onaj ije liceje bilo oteeno onih dana, za vrijeme unitenja uinjenog od strane
neprijatelja."
Pretpostavlja se da je visoka sveenica, roena za vrijeme vladavine Aurba-
nipala, i sama bila kraljevske krvi. U njenim molbama Sinu, ona predlae prak-
tinu pogodbu: ona e obnoviti njegove moi nad protivnicima, a on e zauzvrat
pomoi njenom sinu Nabunaidu da postane vladarom Sumera i Akada. Povijesne
zabiljeke potvruju da su godine 555 pr.n.e. Nabunaida, tadanjeg zapovjednika
babilonske vojske, njegovi asnici postavili na prijestolje. Kae se da mu je prit-
om izravno pomogao Sin. Kako nas Nabunaidovi natpisi obavjetavaju, to se
zbilo "prvog dana njegovog pojavljivanja": kada je Sin, sluei se orujem An-
uovim dodirnuo nebesa zrakom svjetla i zbacio neprijatelje na Zemlju.
Nabunaid je odrao obeanje svoje majke bogu. Obnovio je Sinov hram
E.HUL.HUL (kua velike radosti) i proglasio ga vrhovnim bogom. Tada je Sin
mogao zgrabiti u svoje ruke "mo funkcije Anua, imati u rukama vlast nad funkci-
jama Enlila, drei tako u svojim vlastitim rukama sve Nebeske moi". Porazivi
tako otimaa Marduka, i osvojivi moi Mardukovog oca Ea, Sin je preuzeo naslov
"Boanskog polumjeseca" i uspostavio svoj ugled Boga mjeseca.
Kako je Sin, koji je prema izvjeu otiao ogoren natrag na nebo, mogao
izvoditi takva junaka djela na Zemlji?
Nabunaid, potvrujui da je Sin doista "zaboravio svoju zapovijed u ljutnji
izdanu...", "i odluio se vratiti u hram Ehulhul", tvrdi da se zbilo udo. udo
kakvo se nije dogodilo u zemlji od davnih dana; boanstvo je silo sa nebesa.
Ovo je veliko udo Sina,
Koje se nije dogodilo zemlji
Od davnih dana:
Kojeg narod zemlje
Nije vidio, nije zapisao
Na glinenim ploicama, da bi se zauvijek sauvalo.
Da je Sin,
Gospodar svih bogova i boica,
Koji boravi na nebu,
Siao sa nebesa.
Naalost, nema detaljnijeg opisa mjesta i naina na koji je Sin sletio natrag na
Zemlju. Ali znamo da je Jakov, na svom putu iz Kanaana da pronae nevjestu u
"staroj zemlji" vidio u poljima izvan Harana "ljestve postavljene na zemlju, a
njihov vrh je bio upravljen prema nebu, i tamo su bili aneli gospodnji koji su se
njima uspinjali i sputali".
U isto vrijeme kada je Nabunaid obnovio moi i hramove Nanna /Sina, tako-
er je obnovio i hramove i oboavanje Sinovih dvaju blizanaca; keri, boginje
IN.ANNA (Anuova Gospa) i sina, boga UTU (Sjajni).
Sinu je blizance rodila njegova slubena supruga Ningal, te su oni po roenju
bili lanovi Boanske dinastije. Inanna je ustvari bila prvoroena, ali njen brat
blizanac Utu bio je prvoroeni sin, a time i zakoniti nasljednik dinastije. Za raz-
liku od suparnitva koje je postojalo u slinom sluaju Ezava i Jakova, ovo dvoje
boanske djece odrasli su vrlo bliski jedan drugome. Dijelili su iskustva i avan-
ture, priskakali jedan drugome u pomo, a kada je Inanna trebala izabrati za mua
jednog od dvojice bogova, zamolila je brata za savjet.
Inanna i Utu su roeni u pradavna vremena, kada su samo bogovi nastanjivali
Zemlju. Grad pod vladavinom Utua, Sippar, bio je meu prvim gradovima koje
su bogovi uspostavili u Sumeru. Nabunaid je najednom natpisu objavio kako je,
kad se latio obnavljanja Utuovog hrama E.BABBARA (kua koja sjaji) u Sippa-
ru.
Izabrao sam njegove drevne temelje
I iao sam osamnaest lakata dolje u zemlju.
Utu, veliki gospodar Ebabbara...
Pokazao mi je sam temelje
Naram-Sina, sina Sargonovog, kojeg 3.200 godina
Nije vidio niti jedan kralj prije mene.
sl.51
Kada je civilizacija u Sumeru cvala, a
ovjek se pridruio bogovima u Zemlji
izmeu rijeka, Utua su u prvom redu pov-
ezivali sa zakonom i pravdom. Nekoliko ranih
zakonika, osim to zazivaju Anua i Eniila,
zahtijevali su prihvaanje i privrenost jer su
bili javno obznanjeni "u skladu s istinitom
rijeju Utua". Babilonski kralj Hamurabi
uklesao je svoj zakonik na stelu, na vrhu koje
je prikazan kralj kako prima zakone od bogo-
va. (sl. 51)
Ploice otkrivene u Sipparu svjedoe o
njegovom ugledu mjesta pravednih i potenih
zakona u to davno doba. Neki tekstovi opisuju
samog Utua kako sudi bogovima jednako kao
i ljudima: Sippar je ustvari bio sjedite sum-
erskog "vrhovnog suda".
Pravda koju je zagovarao Utu podsjea na novozavjetnu Propovijed na gori.
Kako bi se ugodilo Utuu "Tablica mudrosti "predlae sljedee ponaanje:
Svome protivniku ne ini zla,
Tko ti ini zlo uzvrati mu dobrim.
Tvome neprijatelju neka bude uinjena pravda.
Neka li srce ne bude potaknuto da ini zlo...
Onome koji moli milostinju
Daj hrane neka jede, daj mu vina nek' pije...
Budi od pomoi: ini dobro.
Utua su smatrali zatitnikom putnika jer je osigurao pravednost i sprijeio
ugnjetavanje, a moda i radi drugih razloga koje emo kasnije vidjeti. Ipak, epi-
teti koji su se najee i najstalnije vezali uz Utua ticali su se njegovog sjaja. Od
najranijih vremena, zvali su ga Babbar (svjetli). On je bio "Utu, koji baca iroko
svjetlo", onaj koji "osvjetljava nebo i zemlju."
Hamurabi na svom natpisu boga naziva njegovim akadskim imenom, ama,
koje u semitskom jeziku znai Sunce. Stoga uenjaci pretpostavljaju da je Utu/
ama bio mezopotamsko boanstvo Sunca. U nastavku emo pokazati, da, iako
je ovom bogu kao njegov nebeski pandan bilo dodijeljeno Sunce, postoji i drugi
aspekt izjave da je on "bacao jasno svjetlo" dok je izvodio posebne zadatke koje
mu je dodijelio njegov djed Enlil.
Kao to su zakonici i sudski zapisi ljudska svjedoenja o stvarnoj prisutnosti
medu drevnim narodima Mezopotamije boanstva imenom Utu/ama, isto tako
postoje bezbrojni natpisi, tekstovi, arolije, prorotva, molitve i prikazi koji svje-
doe o fizikoj prisutnosti i postojanju boice Inanna, ije ime na akadskom glasi
Itar. Mezopotamski kralj iz trinaestog stoljea pr.n.e. izjavio je da je obnovio
njen hram u Sipparu, gradu njenog brata, na temeljima koji su u njegovo vrijeme
bili osam stotina godina stari. Ali u njenom sredinjem gradu Uruku prie o njoj
seu jo dalje u prolost.
Meu Rimljanima poznatija kao Venera, Grcima kao Afrodita, Kanaancima i
idovima kao Atarta, Asircima, Babiloncima i Hetitima i ostalim drevnim nar-
odima kao Itar ili Edar, Akaanima i Sumeranima kao Inanna ili Innin ili Ninni,
ih po brojnim drugim nadimcima i epitetima, ona je uvijek bila boica rata i
boica ljubavi, estoka, prelijepa ena koja je, iako tek praunuka Anuova, stvor-
ila sama za sebe, glavno mjesto medu Velikim bogovima neba i Zemlje
Kao mladoj boici, bila joj je dodijeljena vladavina u udaljenoj zemji istono
od Sumera, zemlji Aratta. Tamo je "uzviena Inanna, kraljica cijele zemlje" ima-
la svoju "kuu". Ali Inanna je imala vee ambicije. U gradu Uruk stajao je veliki
hram Anuov, kojim se on koristio samo za vrijeme povremenih dravnih posjeta
Zemlji, a Inanna je bacila oko na to sjedite moi.
Sumerski popisi kraljeva navode da je prvi neboanski vladar Uruka bio Mesh-
kiaggasher, sin boga Utua kojem je majka bila ljudskog roda. Njega je naslijedio
njegov sin Enmerkar, veliki sumerski kralj. Inanna je tako bila Enmerkarova prateta
i nije joj bilo teko nagovoriti ga da bi ona trebala biti boica Uruka, a ne udal-
jene Arrate.
Dugaak i zadivljujui tekst pod nazivom "Enmerkar i gospodar Aratta" opisuje
kako je Enmerkar poslao emisare u Arattu, koristei svaki mogui argument u
"ratu ivaca" kako bi prisilio zemlju da se pokori, jer je "gospodar Enmerkar,
koji je sluga Inanne nju uinio kraljicom Kue Anuove". Nejasni kraj epa
nagovjetava sretan zavretak; kada je Inanna preselila u Uruk, ona nije napustila
svoj dom u Aratti. Nije nevjerojatno da je ona postala "boica koja putuje" jer je
Inanna/Itar iz drugih tekstova bila poznata kao pustolovna putnica.
Njeno zauzimanje Anuovog hrama u Uruku nije se moglo dogoditi bez njego-
vog znanja i pristanka, a tekstovi nam nude snane indicije kako je do tog pristanka
dolo. Ubrzo je Inanna postala poznata kao Anunitum, nadimak koji znai Anuo-
va voljena. U tekstovima joj se obraaju kao "svetoj ljubavnici Anuovoj" i slijedi
zakljuak da Inanna nije dijelila samo Anuov hram ve i njegovu postelju kad
god bi doao u Uruk, ili prilikom njenih odlazaka u njegovo Nebesko boravite.
Postavivi se tako na poloaj boice Uruka i ljubavnice hrama Anuovog, Itar
se nastavila sluiti trikovima kako bi ojaala poloaj Uruka i svoju vlastitu mo.
Nie niz Eufrat stajao je drevni grad Eridu - sredite Enkijevo. Znajui za njego-
vo veliko poznavanje svih umjetnosti i znanosti civilizacije, Inanna je odluila
zamoliti, posuditi ili ukrasti ove tajne. Oito s namjerom da upotrijebi svoj "os-
obni arm" kod Enkija, koji je bio njen praujak, Inanna je uredila da ga posjeti
nasamo. Ta injenica nije promakla Enkiju, kojije uputio svog vjesnika da pripremi
veeru za dvoje.
Doi vjesnie moj. Isimud, i pouj moje upute;
Rije u ti rei, posluaj moju rije:
Djevojka, potpuno sama, uputila je svoj korak prema Abzuu...
Neka djevojka ue u Abzu Eridua,
Daj joj da jede jemene kolaie s maslacem,
Natoi joj hladne vode koja osvjeava srce,
Daj joj da pije piva...
Sretan i opijen, Enki je bio spreman uiniti sve za Inannu. Ona je hrabro
zatraila boanske zakone, koji su predstavljali temelj visoke civilizacije. Enki
joj je dao nekih stotinjak zakona, ukljuujui i boanske zakone koji se odnose
na vrhovni poloaj gospodara, kraljevsko dostojanstvo, sveenike funkcije,
oruja, pravne postupke, pisarstvo, stolarske poslove, ak i poznavanje glazbe-
nih instrumenata i prostitucije u hramu. Kad se Enki probudio i shvatio to je
uinio, Inanna je ve bila daleko na putu za Uruk. Enki je poslao za njom svoje
"strano oruje", ali bez uspjeha jer je Inanna pourila u Uruk u svojoj "nebeskoj
lai".
Itar su vrlo esto prikazivali kao golu boicu; razmeui se svojom ljepotom,
ponekad je ak prikazivana kako podie suknju ne bi li otkrila donje dijelove
svoga tijela. (sl. 52)
Gilgame, vladar Uruka oko 2.900 pr.n.e. koji je tak-
oer bio djelomino boanskog porijekla (sin ovjeka i
boice) izvjeuje kako ga je Inanna zavela, iako je ve
imala zakonitog mua. Okupavi ga nakon bitke i
obukavi "resama obrubljen ogrta, privren irokom
vrpcom,"
Velianstvena Itarje bacila oko na njegovu ljepotu.
Doi, Gilgame, budi mi ljubavnikom!
Doi, svoj plod mi podari.
Ti e biti moj mu ,a ja tvoja ena."
sl.52
Ali Gilgame je bio upuen: "Kojeg od svojih ljubavnika si voljela trajno?" -
upitao ju je. "Koji od tvojih pastira ti je ugodio za sva vremena?" Izgovorivi
naizust dugu listu njenih ljubavnih avantura, odbio ju je.
Kako je vrijeme prolazilo, i kako je preuzimala sve vilje poloaje u pan-
teonu, a s njima i odgovornost za dravne poslove, Inanna/Itar je poela pokazi-
vati sve vie kvaliteta ratnika i esto je prikazivana kao Boica rata, naoruana do
zuba. (sl. 53)
Natpisi asirskih kraljeva opisuju kako su ili u rat po njenoj zapovijedi, kako
je izravno davala savjete kada ekati, a kada napasti, kako je ponekad koraala
ispred vojske, i kako se, barem jednom, ukazala i pojavila ispred svih trupa. Nji-
hovoj odanosti za uzvrat, obeala je asirskom kralju dug ivot i uspjeh. "Pazit u
na vas iz Zlatne sobe na nebesima" - obeala je.
Je li se Itar pretvorila u ogorenog ratnika jer je i sama teko proivljavala
uspon Marduka na vlast? U jednom od svojih natpisa Nabunaid kae: "Inan-
na od Uruka, uzviena princeza koja je ivjela u zlatnom svetitu, koja se
vozila u koiji u koju je bilo upregnuto sedam lavova; stanovnici Uruka izm-
ijenili su njezin kult za vrijeme vladavine kralja Erba - Marduka, uklonili
njeno svetite i ispregnuli njenu zapregu", Inanna je, kako izvjetava Nabunaid
"stoga ljutito napustila E-Anna, i ostala zbog toga u nedolinom mjestu",
koje on ne imenuje. (sl.54)
U nastojanju da spoji ljubav i mo, Inanna, kojoj su se mnogi udvarali, je
za mua izabrala DU.MU.ZIJA, mlaeg Enkijevog sina. Mnogi drevni tek-
stovi bave se ljubavlju i svaama ovog para. Neki od njih su ljubavne pjesme
velike ljepote i ivopisne seksualnosti. Drugi govore o tome kako je Itar,
vrativi se sa jednog od njenih putovanja, nala Dumuzija kako slavi njenu
odsutnost. Uredila je da ga zarobe i protjeraju u Donji svijet, podruje kojim
je vladala njena sestra ERE.KLGAL i njen brani drug NER.GAL. Neki od
najglasovitijih sumerskih i akadskih tekstova bave se putovanjem Itar u Donji
svijet u potrazi za svojim prognanim dragim.
Od est Enkijevih sinova za koje znamo, sumerske prie opisuju trojicu:
prvorodeni Marduk, koji je na kraju prisvojio vrhovnu vlast; Nergal, koji je
postao vladarom Donjeg svijeta; i Dumuzi, koji je oenio Inannu/Itar.
Enlil je takoer imao tri sina koji su imali kljune uloge u poslovima
bogova i ljudi: Ninurta, kojega je Enlilu rodila njegova sestra Ninhursag,
bio je zakoniti nasljednik; Nanna/Sin, prvoroeni Enlilove slubene druice
Ninlil; i njen mlai sin imenom I.KUR (planinski, udaljena planinska zem-
lja) kojeg su ee nazivali Adad (voljeni).
Izgleda da se Adad, brat Sinov i ujak Utua i Inanne, vie osjeao kod
kue s njima nego kod svoje vlastite kue. Sumerski tekstovi stalno svrstavaju
ovo etvoro zajedno. Obredi povezani s posjetom Anua Uruku takoer go-
vore o ovoj etvorki. U jednom tekstu koji opisuje ulaz u Anuov dvor kae se da
se do sobe s prijestoljem moglo stii preko "ulaza Sina, amaSa, Adada i Itar."
Drugi tekst, kojeg je prvi objavio V. K. Shileiko (Russian Academy of the Histo-
ry of Material Cultures) poetski ih opisuje kako se zajedno povlae na spavanje.
ini se da je najvea privrenost postojala izmeu Adada i Itar. Njih dvoje su
ak i prikazivali jedno uz drugo, kao na ovom reljefu koji prikazuje asirskog
vladara kojeg blagoslove Adad, koji dri prsten i munju i Itar, koja dri svoj luk.
Tree boanstvo je previe oteeno da bi ga prepoznali. (sl.55)
Je li u toj privrenosti bilo i neto vie od platonskog odnosa, posebno ako
uzmemo u obzir "zapise" o Itar? Vrijedno je zabiljeiti da u biblijskoj Pjesmi
nad pjesmama, razigrana djevojka naziva svog ljubavnika "dod" - rije koja znai
i ljubavnik i ujak. Da li su Ikura nazivali Adad, to je izvedenica od sumerskog
DA.DA, jer je bio ujak koji je ujedno bio i ljubavnik?
Ali Ikur nije bio samo avanturist. On je bio moni bog, kojeg je njegov otac
Enlil obdario moima i povlasticama Olujnog boga. Kao takav, on je bio duboko
tovan kao huritski/hetitski Teub i urartski Teshubu (koji pue vjetar), amoritski
Ramanu (gromovnik), kanaanski Ragimu (koji izbacuje zrna tue), indoeuropski
Buriash (koji ini svjetlo), semitski Meir (onaj koji osvjetljava n e b e s a ) . (sl. 56)
Popis bogova koji se nalazi u Britanskom muzeju, kako je pokazao Hans Schlo-
bies (Der Akkadische Wettergott in Mesopotamen) potvruje da je Ikur zaista
bio boanski gospodar u zemljama udaljenim od Sumera i Akada Sumerski tek-
stovi otkrivaju da to nije bilo sluajno. Izgleda da je Enlil spremno otjerao svog
mladog sina da postane "boanstvo koje stalno boravi" u planinskim zemljama
sjeverno i zapadno od Mezopotamije.
Zato je Enlil otjerao svog najmlaeg voljenog sina iz Nippura?
Pronaeno je nekoliko sumerskih epskih pria koje govore o svaama, pa ak
i krvavim borbama meu mladim bogovima. Mnogi cilindrini peati prikazuju
bogove kako se meusobno bore (sl.57); reklo bi se da se prvotno suparnitvo
izmeu Enkija i Enlila nastavilo i pojaalo meu njihovim sinovima, gdje se
ponekad brat okretao protiv brata (boanska pria o Kainu i Abelu). Neke od
ovih borbi bile su usmjerene protiv boanstva koje prepoznajemo kao Kura, na-
jvjerojatnije Ikur/Adad. Tako moemo objasniti zato je Enlil smatrao poeljnim
da svom mlaem sinu dodijeli vladavinu na udaljenom podruju; kako bi ga drao
to dalje od opasnih bitaka za nasljedstvo.
Poloaj sinova Anuovih, Enlilovih i Enkijevih, i njihovih potomaka, u dinas-
tijskoj liniji jasno je vidljiv u jedinstvenom sumerskom izumu; dodijeljivanje
numerikog poloaja bogovima. Otkrie ovog sustava takoer otkriva lanove
velikog kruga Bogova neba i Zemlje u vrijeme procvata sumerske civilizacije.
sl.55
sl.56
sl.57
Nai emo da je taj vrhovni panteon bio sainjen od dvanaest boanstava.
Prvi nagovjetaj da su Sumerani primjenjivali kriptografski brojani sustav
na velike bogove doao je s otkriem da su imena bogova Sin, Shama i Itar
ponekad u tekstovima bili zamijenjeni brojevima 30, 20, i 15. Najvea jedinica
sumerskog seksagezimalnog sustava, broj 60, bio je pripisan Anuu; Enlil je bio
oznaen brojem 50, Enki - 40, a Adad - 10. Broj 10 i njegovih est viekratnika
unutar temeljnog broja 60 bili su tako pripisivani mukim boanstvima, i inilo
se vjerojatnim da su brojevi koji zavravaju na 5 bili pripisivani enskim
boanstvima. Iz toga slijedi sljedea kriptografska tabela:
Ne smije nas iznenaditi to je Ninurti bio dodijeljen broj 50, kao i njegovom
ocu. Drugim rijeima, njegov poloaj u dinastiji bio je izraen u kriptografskoj
poruci. Ako Enlil ode, Ti, Ninurta dolazi na njegovo mjesto, ali do tada, ti ne
pripada dvanaestorici, jer je poloaj 50 zauzet.
Isto tako nas ne smije iznenaditi da je Marduk, kada je prisvojio Enlilovo
kraljevsko dostojanstvo, inzistirao da mu bogovi podare ''pedeset imena" kako bi
oznaili da je poloaj oznaen brojem 50 postao njegov.
Bilo je mnogo drugih bogova u Sumeru: djeca, unuad, neakinje i neaci
velikih bogova. Takoer je postojalo nekoliko stotina niih bogova, nazvanih
Anunnaki, kojima su dodijeljene, moemo tako rei, ope dunosti. Ali samo
njih dvanaest je sainjavalo Veliki krug. Ukoliko ih prikaemo u tabeli, moemo
bolje shvatiti njih i njihove obiteljske odnose, a iznad svega liniju dinastijskog
nasljeivanja:
Mukarci ene
60-Anu 55-Antu
50-Enlil 45-Ninlil
40-Ea/Enki 35-Ninki
30-Nanna/Sin 25-Ningal
20-Utu/ama 15-Inanna/ltar
10-Ikur/Adad 5-Ninkursag
6 mukih boanstava 6 enskih boanstava
panteon dvanaestorice
Enlilov zakoniti nasljednik
Enkijev sin, prisvaja
osobni broj poloaja u nasljeivanju
5
NEFILI:
NAROD VATRENIH RAKETA
Sumerski i akadski tekstovi ostavljaju nas u uvjerenju kako su narodi drevnog
Bliskog istoka vjerovali da su se bogovi neba i Zemlje mogli uzdii sa Zemlje i
uzvisiti na nebesa, te lutati nebom po elji. U tekstu koji govori o silovanju Inanne/
Itar, nepoznati poinitelj svoje djelo opravdava ovako:
Jednog dana moja kraljica,
Preavi nebo, preavi Zemlju-
Inanna,
Preavi nebo, preavi Zemlju-
Proavi Elam i ubur,
Proavi...
Umorna, pristupila je robu u hramu, i zaspala.
Vidio sam ju s ruba mog vrta;
Poljubio ju, obljubio ju.
Inanna, koju ovdje opisuju kako luta nebesima preko mnogih zemalja koje su
meusobno jako udaljene, (pothvat koji je mogue izvesti samo letenjem) i sama
je nekom drugom prilikom govorila o svom letu. U tekstu kojeg je S. Langdon u
"Revue d'assyriologie et d'Archeologie Orientale" nazvao "Klasini obred za
Innini" boica oplakuje izgon iz svog grada. Djelujui prema uputama Enlila
izaslanik, koji "mi je donio rije sa neba" uao je u njenu sobu s prijestoljem,
"stavio svoje neoprane ruke na mene, i, nakon drugih ponienja..."
Meni, iz mog hrama,
Naredili su da letim;
Kraljica ja sam kojoj su dali, iz vlastitog grada,
Poput ptice da letim.
Drevni umjetnici su esto prikazivali tu sposobnost Inanne i ostalih glavnih
bogova, prikazujui bogove, inae u svakom drugom pogledu antropomorfne, sa
krilima. Kao to moemo vidjeti na brojnim prikazima, krila nisu bila dio tijela,
kao prirodna krila, ve prije ukrasni dodatak odjei boga. (sl. 58)
sl.58
Inanna/Itar, ija se putovanja na razliita podruja spominju u mnogim
drevnim priama, putovala je izmeu svog poetnog dalekog podruja Aratte i
boravita u Uruku za kojim je eznula. Ona je dolazila Enkiju u Eridu i Enlilu u
Nippur, i posjeivala svog brata Utua u njegovom sreditu u Sipparu. Ali njeno
glasovito putovanje bilo je u Donji svijet, podruje njene sestre Erekigal. To
putovanje nije bilo samo predmetom epskih pria, ve i umjetnikih prikaza na
cilindrinim peatima, koji su prikazivali boicu sa krilima, kako bi naglasili
injenicu da je ona preletjela put od Sumera do Donjeg svijeta. (sl. 59)
Tekst koji se bavi ovim opasnim putovanjem opisuje kako je Inanna vrlo
paljivo stavila na sebe sedam predmeta prije poetka putovanja, te kako ih je
morala predati dok je prolazila kroz sedam vrata koja vode do prebivalita njene
sestre. Takvih sedam predmeta spominje se i u drugim tekstovima koji se bave
Inanninim nebeskim putovanjima:
1.na glavu je stavljala SHU.GAR.RA
2.na ui-privjeske za mjerenje
3.oko vrata, lance od malog plavog kamenja
4.na ramena, dva kamena blizanca
5. u ruke, zlatni valjak
6.grudi je obujmila remenjem
7.oko tijela odjeu pod nazivom PALA
Iako do sada jo nitko nije uspio objasniti prirodu i znaenje ovih sedam pred-
meta, ini nam se da nam je odgovor ve dugo dostupan. Vrei iskopavanja u
asirskom glavnom gradu Assuru od 1.903 do 1.914, Walter Andrae i njegovi
sl.59
kolege pronali su u hramu boice Itar izoblien kip boice na kojem je ona
prikazana s razliitim udnim napravama privrenima na grudi i lea. Godine
1.934. arheolozi koji su vrili iskapanja u Mariu naili su na slian ali nedirnut
kip zakopan u zemlji. Bio je to prikaz prekrasne ene u naravnoj veliini. Njen
neobian ukras za kosu bio je ukraen parom rogova, pokazujui tako da se radi o
boici. Arheolozi su bili uzbueni njenim izgledom koji je tako vjeran originalu,
a na fotografiji koja prikazuje arheologe kako stoje oko kipa starog 4.000 godina,
teko je odrediti razliku izmeu kipa i ivih ljudi. Nazvali su ju Boica s vazom
jer u rukama dri valjkasti predmet. (sl. 60)
Za razliku od plitkih rezbarija i niskog reljefa, ovaj trodimenzionalni prikaz
boice u naravnoj veliini otkriva zanimljiva obiljeja njene odjee. Na glavi ona
ne nosi modni eir nego posebnu kacigu iz koje s obje strane izviruju i podeSeni
su preko uha predmeti koji podsjeaju na pilotske slualice. Na vratu i gornjem
dijelu grudi boica nosi ogrlicu od brojnog sitnog, vjerojatno dragog kamenja. U
rukama dri valjkasti predmet koji izgleda previe debeo i teak a da bi bio vaza
za dranje vode.
Preko bluze od prozirnog materijala, dva uporedna remena idu preko njenih
grudi, vode na lea i tamo pridravaju neobinu kutiju pravokutnog oblika. Kuti-
ja je vrsto privrena oko stranjeg dijela njenog vrata i horizontalnim remen-
om za kacigu. to god se nalazilo u kutiji vjerojatno je bilo teko, jer je udna
naprava poduprta s dva velika titnika za ramena. Teinu kutije poveava cijev
koja je okruglom kopom povezana s njenim podnojem. itav paket instrume-
nata, jer nema sumnje da se upravo o tome radi, privren je uz pomo dva
kompleta remenja koji prelaze i preko lea i grudi boice.
Slinost izmeu sedam predmeta koje Inanna zahtijeva za svoje zrano
putovanje i odjee i predmeta koji se nalaze na kipu iz Maria (a vjerojatno i na
onom okrnjenom kipu pronaenom u hramu boice Itar u Auru) jednostavno je
dokazati. Moemo vidjeti "privjeske za mjerenje" - slualice na njenim uima;
nizove ili "lance" sitnog kamenja oko njenog vrata; kamenje blizance - dva jastu-
ka za ramena na njenim ramenima; zlatni valjak u njenim rukama, i remenje koje
prelazi preko njenih grudi. Ona je zaista odjevena u "PALA odjeu" (odjeu
vladara), a na svojoj glavi nosi kacigu pod nazivom SHU.GAR.RA, izraz koji
doslovno znai "ono to ini da se ide daleko u svemir".
Sve nam ovo sugerira da je odjea Inanne bila odjea aeronauta ili astronauta.
Stari zavjet je nazivao anele gospodnje malachim - u doslovnom znaenju
izaslanici, koji su donosili boanske poruke i izvravali boanske zapovijedi. Kao
to moemo vidjeti u mnogim sluajevima, postojali su boanski letai: Jakov ih
je vidio kako se penju uz nebeske ljestve; Abrahamovoj prilenici Hagar obratili
su se sa nebesa; oni su bili ti koji su donijeli unitenje Sodome i Gomore iz zraka.
Biblijska izvjea o dogaajima koji prethode unitenju dvaju grenih grado-
va ilustriraju injenicu da su ti izaslanici bili sjedne strane antropomorfni u sva-
kom pogledu, a s druge strane, moglo ih se prepoznati kao anele im bi ih se
vidjelo. Razabiremo da je njihova pojava bila iznenadna. Abraham je podigao
oi, i gle! - pored njega su stajala tri ovjeka. Klanjajui se i nazivajui ih "moja
gospodo", on je zamolio: "Nemojte prijei preko vaeg sluge" i nagovorio ih da
operu noge, odmore se i jedu.
Uinivi kako je zahtijevao Abraham, dvojica od njih (pokazalo se da je trei
bio Gospodin sam) produili su za Sodomu. Lot, neak Abrahamov, "je sjedio na
vratima Sodome", i kad ih je vidio ustao je da im izae u susret, poklonio se do
zemlje i rekao: "Ako je gospodi po volji, molim vas, uite u kuu sluge vaeg,
operite noge i ostanite preko noi." Tada im je priredio gozbu i oni su jeli. Kada
se novost o dolasku ove dvojice proirila gradom, "svi ljudi iz grada, mladi i stari,
okruili su kuu, poviknuli Lotu i rekli: Gdje su ljudi koji su noas doli k tebi?"
Kako to da su te ljude, koji su jeli, pili, spavali i prali svoje umorne noge,
unato tome odmah prepoznali kao anele gospodnje? Jedino vjerojatno objan-
jenje jest da su bili prepoznatljivi po onome to su imali na sebi, kacige ili uni-
forme, ili po oruju koje su nosili. Lako je mogue da su nosili specifino oruje;
dva mukarca u Sodomi koje je gomila htjela linovati, "udarili su na ljude na
ulazu u kuu sljepilom... i oni nisu mogli pronai vrata." Neki drugi aneo, po-
javivSi se pred Gideonom, budui da je ovaj bio izabran da bude sudac u Izraelu,
dao mu je boanski znak dodirnuvi stijenu svojini tapiem, nato je iz stijene
iskoila vatra.
Ekipa koju je predvodio Andrae pronala je jo jedan neobini prikaz Itar u
njenom hramu u Auru. Vie zidna skulptura nego obini reljef, on prikazuje
boicu s tijesno prileglom ukraenom kacigom sa slualicama rairenim kao da
imaju svoje vlastite ispruene antene, a na oima su joj nedvojbeno naoale koje
su bile dio kacige. (sl. 61).
Ne treba posebno naglaavati da bi svatko tko vidi takvu osobu, svejedno radi
li se o mukarcu ili eni, tako odjevenu, shvatio da se susreo s boanskim astro-
nautom.
Glineni kipovi pronaeni na sumerskim nalazitima za koje se vjeruje da su
stari otprilike 5.500 godina mogu biti ne dotjerani prikazi takvih "malachim" koji
dre oruje koje izgleda poput arobnjadkog tapa. U jednom sluaju vidi se lice
kroz zaslon kacige. U drugom sluaju, izaslanik nosi vrlo prepoznatljivu boansku
unjastu frizuru i uniformu proaranu okruglim predmetima nepoznate funkcije.
(sl. 62,63)
Prorezi za oi ili naoale su najzanimljivije obiljeje figurica, jer je Bliski
istok u etvrtom tisuljeu bio doslovno preplavljen okruglim figuricama koje su
prikazivale na stiliziran nain gornji dio tijela boanstva, pretjerano iskazujui
njihovu najistaknutiju osobinu: unjastu kacigu sa zaslonom ili naoalama u ob-
liku elipse. (sl.64) Mnotvo takvih figurica je pronaeno u Tell Braku, pretpovijes-
nom nalazitu na rijeci Khabur, rijeci na ijim je obalama Ezektel vidio boanska
kola tisuu godina kasnije. Nije sluajno da su Hetiti, povezani sa Sumerom i
Akadom preko podruja Khabura, prihvatili kao svoj znak za boga simbol ,
oito posuen od figurica s "oima". Takoer, neobino da je taj umjetniki
stiliziran znak, hijeroglif za "boansko bie", dominirao umjetnou ne samo u
Maloj Aziji ve isto tako i ranoj Grkoj u vrijeme Minonskog i Mikenskog
razdoblja. (sl. 65)
Drevni tekstovi pokazuju da su bogovi oblaili takvu posebnu odjeu, ne samo
za letove u nebo oko Zemlje, ve i kad su se uspinjali vie u nebesa. Govorei o
svojim povremenim posjetima Anuu u njegovom Nebeskom boravitu, sama Inan-
na objanjava da je takva putovanja mogla poduzeti jer "joj je sam Enlil privrstio
boansku ME - odjeu oko tijela". U tekstu se navodi to joj govori Enlil:
Podigla si ME,
I privrstila ME na svoje ruke,
Skupila si ME, privrstila ME na svoje grudi...
O, kraljice odjee ME, o blijetea svjetlosti,
Koja svojim rukama posee za sedmerostrukim ME.
Rani sumerski vladar kojeg su bogovi pozvali da se uspne na nebo zvao se
EN.ME.DUR.AN.KI, to doslovno znai "vladar iji ME povezuje nebo i Zemlju".
Natpis Nabukodonozora II, koji opisuje obnavljanje posebnog paviljona za
Mardukova "nebeska kola", izjavljuje da je to bio dio "utvrene kue sedmeros-
trukog ME neba i Zemlje".
Uenjaci se odnose prema ME kao prema "boanskim predmetima moi".
Doslovno, izraz potjee od pojma "plivanja u nebeskim vodama". Inanna ih opisuje
kao dijelove "nebeske odjee" koju oblai pri svojim putovanjima u Nebeskoj
lai. ME tako predstavlja dijelove posebne opreme koja se nosi pri letenju u
atmosferi Zemlje kao i u dubljem svemiru.
Grka legenda o Ikaru pripisuje mu pokuaj letenja kada je voskom privrstio
krila s perjem na svoje tijelo. Dokazi s drevnog Bliskog istoka pokazuju da, iako
su bogovi prikazivani s krilima kako bi se naznaile njihove letake sposobnosti,
ili su moda nekad stavljali na sebe krilate uniforme kao znak zrakoplovstva, oni
nikad nisu pokuali koristiti privrena krila za letenje. Umjesto toga, za takva
putovanja sluili su se letjelicama.
Stari zavjet nas izvjeuje da je patrijarh Jakov, kad je proveo no u polju
sl.61
sl.62
izvan Harana, vidio "ljestve namjetene na zemlji, a njihov vrh je sezao pre-
ma nebu", na kojima su "aneli gospodnji" marljivo ili gore - dolje. Na
vrhu ljestava stajao je sam Gospodin. A zapanjeni Jakov "bio je preplaen, i
rekao je":
Doista, Bog je ovdje prisutan,
A ja to nisam znao...
Kako je golemo ovo mjesto!
Doista, ovo nije nego prebivalite Gospoda
A ovo su vrata u raj.
U ovoj prii su zanimljive dvije stvari. Prvo, da su se boanska bia koja su
ila gore - dolje tim prolazom u raj, koristila mehanikim ureajem, ljestvama.
Drugo, da je prizor potpuno iznenadio Jakova, "Prebivalite bogova, ljestve i
aneli gospodnji" koji su se njima sluili nisu bili tamo kada je Jakov legao spa-
vati u polju. Strana vizija se odjednom pojavila. A do jutra su i Boravite i
ljestve i njihovi stanari nestali. Moemo zakljuiti da je oprema koju su koristila
boanska bia bila neka vrsta letjelice koja se mogla pojaviti iznad mjesta, lebdjeti
neko vrijeme i nestati iz vida. Stari zavjet isto tako izvjeuje da prorok Ilija nije
umro na Zemlji, nego je "otiao na nebo u zranom vrtlogu". To nije bio nagli i
neoekivani dogaaj: uzdizanje Ilije na nebo bilo je prije planirano. Iliji je bilo
reeno da ode u Beth - El (Kuu Gospodnju) odreenog dana. Medu njegovim
uenicima su se ve proirile glasine da treba biti odveden na nebo. Kada su
priupitali njegovog zamjenika, jesu li glasine istinite, on je potvrdio: Da, zaista,
"Gospodin e danas uzeti Uitelja". I potom:
Pojavila su se vatrena kola
I vatreni konji...
I Ilija je uzaao na neba
Zranim vrtlogom.
Jo glasovitija, i svakako bolje opisana, bila su nebeska kola koja je vidio
prorok Ezekiel, koji je ivio medu judejskim izgnanicima na obalama rijeke Khabur
u sjevernoj Mezopotamiji.
Nebesa su se otvorila
I ja sam vidio pojavu Gospodina
Ezekiel je vidio ovjekoliko bie, okrueno sjajem i svjetlou kako sjedi na
prijestolju koje se nalazilo na metalnom "nebeskom svodu" unutar kola. Samo
vozilo, koje se moglo kretali na koju god stranu po zamrenim motivima i podizati
se vertikalno sa zemlje, prorok opisuje kao blistav zrani vrtlog:
I vidio sam
Zrani vrtlog kako dolazi sa sjevera,
poput velikog oblaka s bljeskovima vatre
i sjaja svuda naokolo.
A u njemu, iz vatre,
Bio je sjaj kao blistava aureola.
Nedavno su neki studenti koji prouavaju biblijske opise (poput Josefa F.
Blumricha iz U. S. National Aeronautics and Space Admmistration) zakljuili da
su "kola" koja je vidio Ezekiel bila helikopter koji se sastojao od kabine postav-
ljene na etiri stupa, svaki opremljen rotirajuim krilima - doista "zrani vrtlog".
Otprilike dva tisuljea ranije, kada je sumerski vladar Gudea posvetio grad-
nju lirama svom bogu Ninurti, napisao je da mu se pojavio "ovjek koji je blistao
poput neba ... prema kacigi na njegovoj glavi sudei, bio je bog. "Kada su se
Ninurta i dva boanska pratitelja pojavili Gudei, stajali su pored Ninurtine
"boanske crne vjetrovite ptice." Pokazalo se da je glavna svrha izgradnje hrama
bila da se osigura sigurno podruje, poseban ograeni prostor unutar hrama, za
njegovu "boansku pticu".
Izgradnja ovog ograenog prostora, izvjeuje Gudea, zahtijevala je velike
grede i masivno kamenje koje se uvozilo izdaleka. Tek kada je boanska ptica
smjetena unutar ograenog prostora, izgradnja hrama smatrala se dovrenom. I,
jednom namjetena, boanska ptica mogla se vinuti u nebesa i mogla je spojiti
nebo i Zemlju. Predmet je bio tako vaan, "svet", da su ga neprestano titila dva
boanska oruja: vrhovni lovac i vrhovni ubojica, oruja koja su izbacivala svjet-
losne zrake i smrtonosne zrake.
Slinost biblijskih i sumerskih opisa vozila i bia unutar njih, je oita. Opis
vozila kao "ptice", vjetrovite ptice, i zranog vrtloga koji se mogao uzdii u nebo
i istovremeno isijavati svjetlost, ne ostavlja mjesta sumnji da se radi o nekoj vrsti
leteih strojeva.
Tajanstveni murali otkriveni u Tell Ghassulu, nalazitu istono od Mrtvog
mora ije nam staro ime nije poznato, mogu baciti svjetlo na nau temu, Datirani
otprilike u 3.500 pr.n.e. murali prikazuju veliki "kompas" s osam vrhova, glavu
osobe s kacigom koja se nalazi unutar komore u obliku zvona i dva crtea me-
hanikih letjelica koje su vjerojatno bile "zrani vrtlozi" davnina. (sl. 66)
Drevni tekstovi takoer opisuju neko vozilo kojim su se sluili da bi podigli
aeronaute u nebo. Gudea izjavljuje kako je boanska ptica, kada bi se podigla da
krui zemljama, "bacila svjetlo na podignute
cigle". Zatien ograeni prostor opisan je kao
MU.NA.DA.TUR.TUR (vrst kameni prostor za
polaganje Mua). Vladar Lagaa, Urukagina,
rekao je o "boanskoj crnoj zranoj ptici": "Mu,
koja obasjava poput vatre, ja sam uinio velikom
i snanom". Lu-Utu, koji je vladao u Ummi u
treem tisuljeu prije Krista takoer je konstru-
irao mjesto za Mu; koje u vatri izlazi, za boga
Utua, na dogovoreno mjesto unutar njegovog
hrama."
Babilonski kralj Nabukodonozor II, biljeei obnavljanje Mardukovog svetog
podruja za koje je on bio zasluan, kae da unutar utvrenih zidova napravljenih
od peenih opeka i svjetlucavog mramora oniksa...:
Podigao sam glavu lae ID.GE.UL
Kola Mardukova, kakva prilie princu
Lau ZAG.MU.KU, iji dolazak se promatra
Vrhovnog putnika izmeu neba i Zemlje
U sredini paviljona ja sam ogradio
Zaklonivi mu strane.
ID.GE.UL, prvi pridjev kojim se opisuje ovaj vrhovni putnik ili Mardukova
kola, doslovno znai, visok do neba, sjajan nou. ZAG.MU.KU, drugi pridjev
kojim se opisuje vozilo, oito brod koji se pijezdi u posebnom paviljonu, znai
"sjajni MU koji je za daleko".
Sreom, moemo dokazati da je MU, unjasti predmet ovalnog vrha, zaista
bio smjeten u unutarnji, sveti prostor hrama velikih bogova neba i Zemlje. Stari
novi pronaen u Byblosu (biblijski Gebal) na mediteranskoj obali dananjeg
Libanona prikazuje Veliki hram boice Itar. Iako on prikazuje hram onako kako
je izgledao u prvom tisuljeu prije Krista, zahtjev da se hramovi grade i obnav-
ljaju na istom mjestu i u skladu s originalnim planom nesumnjivo znai da moemo
vidjeti osnovne elemente izvornog hrama u Byblosu, koji see tisuljeima unatrag.
Novi prikazuje hram od dva dijela. Na prednjoj strani se nalazi glavna gra-
evina hrama, velianstvena sa svojim vratima sa stupovima. Iza njih se nalazi
unutarnje dvorite ili sveto podruje, skriveno i zatieno visokim, masivnim
zidom. To je oito uzdignuto podruje, jer se do njega moe doi jedino uspinjui
se brojnim stepenicama. (sl. 67)
U sreditu ovog svetog podruja stoji posebna platforma ija isprepletena
sl. 66
konstrukcija podsjea na konstrukciju Eiffelovog tornja; kao da je graena da bi
mogla podnijeti veliku teinu. A na platformi se nalazi objekt sveg tog osiguranja
i zatite: predmet koji moe biti samo MU.
Kao veina sumerskih slogovnih rijei, MU je imalo temeljno znaenje. U
sluaju ove rijei, to je bilo "onaj koji se die uspravno," Ostala znaenja, njih
otprilike 30 - 40 ukljuuju; visina, vatra, zapovijed, vrijeme brojanja, a kasnije,
"ono po emu se nekoga pamti". Ako pratimo pisani znak za MU od njegovih
asirskih i babilonskih stilizacija klinastog pisma do njegovog izvornog sumer-
skog piktografa, javlja se sljedei slikovni dokaz:
Jasno moemo vidjeti unjastu komoru, prikazanu samu ili s uskim prorezom
pripojenim na nju, "Iz zlatne odaje na nebu pazit u na tebe", obeala je Inanna
asirskom kralju. Je li taj MU bio nebeska odaja?
Himna o Inanni/Itar i njenim putovanjima u Nebeskoj lai jasno pokazuje da
je MU bio vozilo u kojem su bogovi lutali nebom nadaleko i nairoko:
Gospa nebeska
Ona oblai odjeu nebesku
sl. 67
Ona se smiono uzdie prema nebu
Preko naseljenih zemalja
Ona leti u svom MU
Gospa, koja u svojem MU
U nebeske visine radosno leti.
Iznad mjesta koja se odmaraju
Ona leti u svojem MU.
Ovo je dokaz koji pokazuje da su narodi istonog Mediterana vidjeli takve
predmete koji su nalik raketama, ne samo na podruju hramova ve i u stvarnom
letu. Hetitski klesani reljefi, na primjer, prikazivali su na pozadini zvjezdanog
neba, krstaree projektile, rakete podignute na lansirne platforme i boga koji se
nalazi u unutranjosti sjajne k o mo r e . (sl. 68)
Profesor H. Frankfort ("Cylinder Seals") prikazujui kako su se i umjetnost
izraivanja cilindrinih peata i osoba prikazanih na njima irili kroz antiki svi-
sl.68
jet, objelodanio je uzorak sa peata pronaenog na Kreti koji potjee iz trinaestog
stoljea prije Krista. Crte na peatu jasno prikazuje raketu koja se kree nebom
a koju pokree plamen iz njenog stranjeg dijela. (sl. 69)
Krilati konji, ovijene ivotinje, krilata nebeska kugla i boanstvo s rogovima
koji izviruju iz njegovog ukrasa na glavi - sve su to poznate mezopotamske teme,
Moemo sa sigurnou pretpostaviti da je vatrena raketa prikazana na kretskom
peatu takoer bila predmet dobro poznat na drevnom Bliskom istoku.
Zaista, raketa s krilima ili perajama, a do koje se dolazi ljestvama, moe se
vidjeti na ploi iskopanoj u Gezeru, gradu pored drevnog Kanaana, zapadno od
Jeruzalema. Dvostruki otisak istog peata takoer prikazuje raketu koja se nalazi
na zemlji pored palme. Nebeska priroda ili destinacija tog objekta je potvrena
simbolima Sunca, Mjeseca i zodijakih sazvijea koja ukraavaju peat. (sl.70)

Mezopotamski tekstovi koji se odnose na unutarnji prostor hramova ili na

sl.69
sl.70
nebeska putovanja bogova, ili ak na sluajeve kada su se smrtnici uzdizali na
nebesa, koriste se sumerskim izrazom MU ili njegovom semitskom izvedenicom
SHU-MU (ono koje je MU), sham ili shem. Taj izraz takoer ima konotaciju
"ono po emu se nekoga pamti", pa se za znaenje moe uzeti i "ime". Ali
univerzalna primjena tog znaenja na ranije tekstove koji su govorili o predmeti-
ma koritenim za letenje zasjenila je pravo znaenje drevnih zapisa.
Tako je G.A.Barton ("The Royal Inscriptions of Sumer and Akkad") ustanovio
kao neosporan prijevod natpisa iz Gudeinog hrama: "njegov MU e obgrliti zem-
lje od horizonta do horizonta - njegovo ime e ispuniti zemlje". Himna Ikuru
koja uzdie/hvali do nebesa njegov Mu koji emitira zrake, a koji moe dosei
visine neba bio je preveden na slian nain: "Tvoje ime je sjajno, ono dosee
nebeski zenit". Osjeajui da MU ili Shem moe znaiti predmet, a ne ime, neki
uenjaci su taj izraz tretirali kao sufiks ili gramatiku pojavu koja ne zahtijeva
prevoenje i tako u potpunosti izbjegli prijepornu toku.
Nije previe teko pratiti etimologiju izraza i put kojim je nebeska komora
poprimila znaenje -ime. Pronaeni su kipovi koji prikazuju boga koji se nalazi
unutar odaje u obliku rakete, kao na ovom predmetu iznimne starosti (sada u
posjedu "University Museuma, Philadelphia") gdje njegovu nebesku prirodu odaje
dvanaest kugli koje ju ukraavaj u. (sl. 71)
Brojni peati slino prikazuju boga (a ponekad dvojicu) unutar takvih jajo-
likih boanskih odaja: u veini sluajeva, ovi bogovi koji se nalaze u svojim
svetim jajolikim tijelima bili su prikazivani kao predmeti oboavanja.
Budui su eljeli tovati svoje bogove u cijeloj zemlji, a ne samo u slubenim
kuama svakog pojedinog boanstva, drevni narodi su postavili imitacije boga
unutar njegove boanske nebeske komore. Kameni stupovi u oblika koji je opo-
naao jajoliko vozilo bili su podizani na odabranim mjestima gdje su u kamen
urezivali sliku boga kako bi pokazali da se bog nalazi na tom mjestu.
Bilo je samo pitanje vremena kada e kraljevi i vladari, koji su povezivali te
stupove, pod nazivom stele, sa mogunou uzlaska u nebeski stan, zapoeti s
urezivanjem svoje vlastite slike na stele, kako bi se na taj nain povezali s vjenim
prebivalitem. Kad ve nisu mogli izbjei fiziki zaborav, bilo je vano da im
barem ime bude zauvijek posveeno (sl. 72). Izraz pod kojim su takve kamene
stele bile poznate u davnini govori da je svrha komemorativnih kamenih stupova
bila da oponaaju vatreni nebeski brod. Sumerani su ih nazivali NA.RU (kamenje
koje se die). Akaani, Babilonci i Asirci zvali su ih Naru (predmeti koji ire
svjetlost), Amoriani su ih zvali nuras (vatreni predmeti: u hebrejskom, "ner" jo
uvijek oznaava stup koji emitira svjetlost, pa stoga danas znai svijea.) U in-
doeuropskim jezicima Hurita i Hetita, stele su nazivali "hu-u-ashi" (vatrena ka-
mena ptica).
sl.72
Biblijski osvrti pokazuju srodnost dvaju tipova komemorativnih spomenika,
yad i shem. Prorok Izaija prenio je patnikom narodu Judeje obeanje Gospoda
bolje i sigurnije budunosti:
I ja u im dati,
U mom domu i izmeu mojih zidova,
Yad i shem.
U doslovnom prijevodu ovo bi zapravo znailo da je Gospod obeao svom
narodu ruku i ime. No, sreom, iz drevnih spomenika pod nazivom yad koji jo
sl.71
uvijek stoje u Svetoj zemlji, saznajemo da su se oni razlikovali po vrhu u obliku
minijaturnih piramida. S druge strane, postojao je spomenik s jajolikim vrhom.
Oito je da su oba nastala oponaanjem nebeskih komora, vozila bogova kojim
su uzlazili u vjeno prebivalite. U drevnom Egiptu, u stvari, pobonik bi krenuo
na hodoae u poseban hram u Heliopolisu da vidi i tuje "ben-ben" - predmet u
obliku minijaturne piramide u kojem su bogovi stigli na Zemlju u pradavna vre-
mena. Egipatski faraoni, nakon smrti, bili su podvrgnuti obredu otvaranja usta
prilikom kojeg su trebali biti preneseni slinim yadom ili shemom u boanski
stan vjenog ivota. (sl. 73)
Prevoditelji Biblije uporno su koristili "ime" gdje god bi naili na izraz shem
zanemarujui dalekovidnu studiju koju je prije vie od stotinu godina objavio G.
sl.73
M. Redslob (Zeitschrift der deutschen Morgemandischen Gesellschaft) u kojoj je
on ispravno istaknuo da izrazi "shem" i "shamaim" (nebo) potjeu iz korijenske,
rijei "shamah", koja znai "ono koje je prema gore". Kada se u Starom zavjetu
kae da je kralj David napravio shem da bi oznaio svoju pobjedu nad Aramejci-
ma, kae Redslob, on nije napravio ime ve postavio spomenik koji pokazuje
prema nebu.
Spoznaja da "mu" ili "shem" u mnogim mezopotamskim tekstovima treba
itati ne kao "ime" ve kao "nebesko vozilo" otvara put razumijevanju pravog
znaenja mnogih drevnih pria, ukljuujui i biblijsku priu o Babilonskoj kuli.
Knjiga Postanka, u svojem jedanaestom poglavlju izvjeuje o pokuaju ljudi
da podignu shem. Biblijski izvjetaj napisan je saetim i preciznim jezikom koji
odaje povijesne injenice. Pa ipak, generacije znanstvenika i prevoditelja eljele
su prii pripisati samo alegorijsko znaenje, jer, prema njihovim spoznajama, to
je bila pria o elji ljudske vrste da napravi ime za sebe. Takav pristup liio je
priu njenog injeninog znaenja; na zakljuak u vezi istinskog znaenja rijei
shem daje prii onakvo znaenje kakvo je vjerojatno imala za same drevne narode.
Biblijska pria o Kuli babilonskoj bavi se dogaajima koji su slijedili nakon
ponovnog naseljavanja Zemlje nakon Potopa, kada su neki od naroda doputovali
sa istoka, i nali dolinu u zemlji inear, te se tamo nastanili.
Zemlja inear je, naravno, Sumer, u dolini izmeu dviju rijeka u junoj
Mezopotamiji. I narod koji je ve posjedovao znanja i umijee pravljenja cigli i
gradnji visokih graevina za urbanu civilizaciju, rekao je:
Izgradimo grad,
I kulu iji e vrh dosei nebesa,
Izgradimo shem,
Da ne bi bili raspreni po licu zemlje
Ali ovaj plan ljudi nije se dopao bogu.
I Gospodin sie dolje,
Da vidi grad i kulu
Koju su podigla djeca Adamova.
I ree: Vidi,
Svi su kao jedan narod s jednim jezikom,
I ovo je samo poetak njihovih pothvata;
Od sada, to god zamisle uraditi
Za njih vie nee biti nemogue.
I Bog se obrati nekome koga Stari zavjet ne imenuje:
Doite, siimo dolje
I pobrkajmo im jezike;
Tako da ne mogu razumjeti govor drugoga
I Bog ih razbaca od tamo
Po licu cijele Zemlje
I prestali su graditi grad.
Stoga mu je ime Babel
Jer tamo je Gospodin izmijeao jezike na Zemlju.
Tradicionalni prijevod rijei shem kao "ime" nije dozvoljavao da se pria
shvati generacijama. Zato su se drevni stanovnici Babela - Babilonije trudili
napraviti ime, zato je ime trebalo staviti na kulu iji e vrh dosezati nebesa, i
kako je moglo stvaranje imena sprijeiti efekte rasprivanja ljudske vrste po
Zemlji?
Ukoliko je sve to su ti ljudi htjeli bilo da sebi stvore ugled, kako kau znan-
stvenici, zato bi takav pokuaj toliko uznemirio Gospoda. Zato je podizanje
imena bog prosudio kao podvig nakon kojeg nita to zamisle uiniti vie nee
biti neizvedivo? Tradicionalna objanjenja sigurno su nedovoljna da bi pojasnila
zato je Gospod smatrao nunim da zamoli ostala neimenovana boanstva da
sidu i zaustave ovaj ljudski pokuaj. Vjerujemo da odgovori na sva ova pitanja
postaju vjerojatni, ak i oiti
;
ukoliko umjesto "ime" proitamo "nebesko vozilo"
kao znaenje rijei shem, izraz koji se upotrebljava u izvornom hebrejskom tek-
stu Biblije. Pria bi se tada bavila zabrinutou ljudi da e meusobno izgubiti
kontakt, ukoliko se proire po Zemlji. Tako su odluili izgraditi nebesko vozilo i
podii toranj za lansiranje takvog vozila kako bi i oni mogli, poput boice Itar,
na primjer, letjeti u Mu iznad naseljenih zemalja.
Dio babilonskog teksta poznat kao "Ep o Stvaranju" izvjeuje da su prva
"vrata bogova" izgradili u Babilonu sami bogovi. Anunnaki, bogovi nieg reda
dobili su u zadatak:
Sagradite vrata bogova...
Nek' njegove cigle budu oblikovane
Njegov shem bit e na oznaenom mjestu.
Dvije godine su Anunnaki muno radili: "primjenjivali alat, oblikovali ope-
ke", sve dok nisu podigli u visine vrh Eshagila (Kuu velikih bogova) i izgradili
kulu s vie nivoa, visoku poput najvieg neba.
To je dakle bila drskost od strane ljudske vrste: uspostaviti svoj vlastiti toranj
za lansiranje na mjestu koje su izvorno bogovi koristili u tu svrhu, jer ime tog
mjesta, Babili - doslovno znai Vrata bogova.
Postoji li jo neki dokaz koji bi potvrdio biblijsku priu i nau interpretaciju
iste?
Babilonski povjesniar - sveenik Berossus, koji je u treem stoljeu pr.n.e.
sastavio povijest ovjeanstva, izvjeuje da su se "prvi stanovnici Zemlje,
uivajui u svojoj vlastitoj snazi... poduhvatili da podignu kulu iji vrh je trebao
dosei nebo". Ali kulu su prevrnuli bogovi i jaki vjetrovi, a bogovi su uveli ra-
zliite jezike medu ljude, koji su dotada svi govorili istim jezikom.
George Smith ("The Chaldean Account of Genesis") pronaao je u zapisima
grkog povjesniara Hestaeusa izvjetaj kako je, prema starim predajama narod
koji je izbjegao Potop doao u Senaar u Babiloniji, ali su od tamo bili otjerani
zbog razliitog jezika. Povjesniar Alexander Polyhistor (prvo stoljee pr.n.e.)
pisao je kako su svi ljudi nekada govorili istim jezikom. Tada su se neki poduh-
vatili da podignu veliku, uzvienu kulu, kako bi se mogli popeti u nebo. Ali
vrhovni bog poremetio im je plan postavi zrani vrtlog i svako pleme je dobilo
razliit jezik. "Grad gdje se to dogodilo bio je Babilon".
Vie nema sumnje da biblijske prie, izvjea grkih povjesniara od prije
2.000 godina i njihovog prethodnika Berossusa, svi potjeu iz ranijih, sumerskih
izvora. A. H. Sayce ('The Religion of Babylonians") izvjeuje kako je na dijelu
ploe u Britanskom muzeju itao babilonsku verziju izgradnje Kule babilonske.
U svakom sluaju, pokuaj da se dosegnu nebesa i posljedina zbrka jezika su
osnovni elementi te verzije. Postoje i drugi sumerski tekstovi koji biljee kako je
srditi bog namjerno izmijeao ljudski govor.
Za pretpostaviti je da ljudska vrsta u to vrijeme nije imala tehnologiju potreb-
nu za takav aviokozmiki projekt, te je vodstvo i suradnja upuenog boga bila
nuna. Je li takav bog pozvao ostale da pomognu ljudskoj vrsti? Sumerski peat
prikazuje sukob izmeu naoruanih bogova, oito oko osporavane gradnje stepe-
naste kule. (sl. 74)
Sumerska stela izloena u parikom Louvru dobro opisuje incident o kojem
izvjeuje Knjiga Postanka. Stelu je oko 2.300 pr.n.e. podigao Naram-Sin, kralj
akadski i uenjaci su pretpostavili da ona prikazuje kralja koji je pobijedio svoje
neprijatelje. Ali veliki sredinji lik predstavlja boanstvo, a ne ljudskog kralja,
jeT ta osoba nosi kacigu ukraenu rogovima, znak raspoznavanja iskljuivo meu
bogovima. tovie, ovaj sredinji lik ne izgleda kao voda ljudi koji su, u odnosu
na njega maleni, ve kao da ih gazi. Ovi ljudi ne izgledaju zauzeti nekom ratnom
aktivnou, ve kao da prilaze ili stoje u oboavanju velikog unjastog predmeta
na kojeg je usmjerena panja boga. Naoruan lukom i kopljem, bog promatra
predmet vie kao opasnost nego sa tovanjem. (sl. 75)
unjasti predmet je prikazan kako see prema tri nebeska tijela. Ako njegova
veliina, oblik i namjena pokazuju da je to bio shem, tada scena prikazuje ljutitog
i potpuno naoruanog boga kako gazi ljude koji slave podizanje shema.
Mezopotamski tekst i biblijsko izvjee sadre istu poruku: letee sprave bile
su namijenjene bogovima, a ne ljudima.
Ljudi, kako se istie u mezopotamskim i biblijskim tekstovima, mogli su doi
na nebo samo po izriitoj elji bogova. Tu nalazimo vie pria o uzlascima na
sl.75
sl.74
nebo, ak i o svemirskim letovima.
Stari zavjet biljei nekoliko uzlazaka smrtnika na nebo.
Prvi je bio Henok, patrijarh/praotac prije Potopa, kojem je Bog bio sklon i
koji je etao s Gospodinom, On je bio sedmi patrijarh u Adamovoj liniji i pradjed
Noe Junaka Potopa. Peto poglavlje Knjige Postanka navodi genealogije svih ovih
patrijarha i doba u kojem su umrli, osim Henoka koji je otiao, jer ga je Gospodin
uzeo. Prema zakljuku i predaji, Bog je uzeo Henoka u pravcu neba, kako bi
izbjegao smrtnost na Zemlji. Drugi smrtnik koji je bio podignut sa Zemlje i
odveden prema nebu u zranom vrtlogu bio je prorok Ilija.
Slabo poznatu priu o treem smrtniku koji je posjetio boanski stan i tamo
bio obdaren velikom mudrou nalazimo u Starom zavjetu, a tie se vladara Tira
(feniko srediste na istonoj mediteranskoj obali). U poglavlju 28. Knjige Ezek-
iela itamo kako je Gospodin naredio proroku da podsjeti kralja kako mu je bog,
budui je savren i mudar, omoguio da posjeti bogove:
Ti si oblikovan prema planu,
Pun mudrosti, savrene ljepote.
Bio si u Edenu, vrtu bojem;
Svaki dragi kamen bio je tvoj ures...
Ti si pomazani kerub, zatien;
I ja sam te smjestio na svetu planinu;
Bio si poput boga,
Kreui se meu goruim kamenjem.
Prorekavi da e vladar Tira umrijeti smru neobrezanog, od ruke nepoznatih
ak i kada im povikne, "ja sam boanstvo", Gospodin je rekao Ezekielu razlog
toga; nakon to je kralj odveden u boanski stan i imao pristup svim mudrostima
i bogatstvu, njegovo srce je postalo bahato, zloupotrijebio je svoju mudrost i
oskvrnuo hramove.
Jer ti je srce bahato, i govori;
"Ja sam bog
U boravitu bogova ja sam sjedio
Usred voda
Iako si ovjek, a ne bog
Okitio si svoje srce kao boje
Sumerski tekstovi takoer govore o nekolicini ljudi koji su bili povlateni i
smjeli uzai na nebo. Jedan od njih bio je Adapa, model ovjeka kojeg je stvorio
Ea. Ea mu je dao mudrost, ali mu nije dao vjeni ivot. Kako su godine prolazile,
Ea je odluio ukinuti Adapinu smrtnost i opskrbio ga je sa "shemom" pomou
kojeg e doi do Anuovog nebeskog stana kako bi tamo jeo od kruha ivota i pio
ivotvorne vode. Kada je Adapa stigao u Anuov nebeski stan, Anu je elio znati
tko mu je dao shem pomou kojeg je stigao na nebo.
U biblijskim i u mezopotamskim priama koje govore o rijetkim uspinjanjima
smrtnika u stan bogova nalazimo nekoliko znaajnih indicija, Adapa je, kao i
kralj Tir, bio sainjen od savrene zemlje crnice. Svi su se oni trebali koristiti
shemom, vatrenim kamenom kako bi dosegli nebeski raj. Neki su otili gore i
vratili se na Zemlju; drugi su, poput mezopotamskog junaka Potopa, ostali tamo
da bi uivali u drutvu bogova. Sumerski Gilgame se otisnuo da pronae tog
mezopotamskog Nou i od njega dobije tajnu Drveta ivota.
Uzaludna potraga smrtnika za Drvetom ivota je predmet jedne od najduih i
najsnanijih epskih tekstova koje nam je ostavila sumerska civilizacija. Tekst
koji su moderni znanstvenici nazvali "Ep o Gilgameu" dirljiva je pria o vladaru
Uruka koji je bio roen od oca-smrtnika i boanske majke. Kao posljedica toga
smatralo se kako je Gilgame dvije treine bog, a jedna treina ljudsko bie -
okolnost koja ga je poticala da trai izlaz iz smrti koja je bila sudbina ljudskih
bia. Iz predaje saznajemo da je jedan od njegovih predaka, Utnapitim, junak
Potopa, izbjegao smrti tako da su ga odveli u nebeski stan zajedno s njegovom
enom. Stoga je Gilgame odluio otii na to mjesto i od svog pretka dobiti tajnu
vjenog ivota.
Na takav poduhvat ga je naveo dogaaj koji je on protumaio kao poziv An-
uov. Ovi stihovi zvue kao opis vienja pada istroene rakete na zemlju. Ovako
to Gilgame opisuje svojoj majci, boici NIN.SUN:
Majko moja,
Tijekom noi bio sam radostan
I etao meu svojim plemiima.
Zvijezde su se skupile na nebesima.
Djelo Anuovo spustilo se prema meni
Htio sam ga podii; bih je preteko.
Htio sam ga pomaknuti; nije se moglo!
Narod Uruka skupio se oko njega,
A plemii su mu ljubili noge.
Kada sam podmetnuo elo, podrali su me
Podigao sam ga, i donio tebi.
Dio teksta gdje se nalazi komentar Gilgameove majke o ovom dogaaju je
oteen i nejasan. Ali je oito da je Gilgame bio ohrabren vienjem palog pred-
meta, djela Anuovog, da bi se uputio u svoj pothvat. U uvodu epa, drevni izvjes-
titelj naziva Gilgamea mudrim, onim koji je sve iskusio:
On je vidio tajne stvari,
on zna to je ovjeku skriveno
on je ak donio vijesti
o vremenu prije Potopa
takoer se otisnuo na daleko putovanje,
zamorno i puno tekoa;
vratio se i uklesao sve svoje patnje na kameni stup.
Daleko putovanje koje je Gilgame poduzeo bilo je, naravno, njegovo puto-
vanje u stan bogova: a pritom ga je pratio njegov prijatelj Enkidu. Njihov cilj je
bio zemlja Tilmun, jer tamo je Gilgame mogao podii shem za sebe. Dananji
prijevodi koriste, kako je i za oekivati rije "ime" na mjestima gdje se u drevnim
tekstovima javlja sumersko MU ili akadsko shumu; no, mi emo koristiti shem
umjesto toga kako bi pravo znaenje izraza, "nebesko vozilo" dolo do izraaja.
Vladar Gilgame,
eznuo je za zemljom Tilmun,
On govori svojem prijatelju Enkidu;
O Enkidu...
Otiao bih tamo, postavio svoj shem.
Na mjestima gdje su podizani shemovi
Ja bih podigao svoj shem.
Budui ga nisu mogli odgovoriti, i starjeine Uruka i bogovi koje je Gilgame
upitao za savjet, savjetovali su mu da prvo zatrai pristanak i pomo Utu/amaa.
"Ako e ulaziti u zemlju, obavijesti Utua", upozorili su ga. "Zemlja je povjerena
Utuu" naglaavali su. Tako unaprijed upozoren i posavjetovan, Gilgame je zamo-
lio Utua za dozvolu.
Dozvoli mi da uem u zemlju
Daj mi da postavim svoj shem
Na mjestima gdje se podiu shemovi,
Dozvoli da podignem svoj shem..
Dovedi me do mjesta za slijetanje u ...
Postavi na mene svoju zatitu.
Na alost, slomljena ploa ne dozvoljava nam da saznamo gdje se nalazilo to
mjesto za slijetanje. Ali, gdje god ono bilo, Gilgame i njegov prijatelj konano
su stigli do njegovih rubnih dijelova. To je bila zona ogranienog kretanja, koju
su uvali strani straari. Iscrpljeni i pospani, dvojica prijatelja odluili su se
odmoriti preko noi, prije nego krenu dalje.
Tek to ih je san svladao neto ih je protreslo i probudilo. "Jesi li me ti
probudio?" - Gilgame je upitao svog prijatelja. "Jesam li budan?" - pitao se, jer
je prisustvovao neobinom prizoru, tako stranom da se pitao je li budan ili sanja.
Rekao je Enkiduu:
U mom snu, prijatelju moj, gora se sruila
Oborila me dolje, zarobila mi noge...
Blistavih je bilo neodoljivo
Pojavio se mukarac
Najzgodniji u zemlji
Njegova milost...
Izvukao me ispod poruene zemlje.
Dao mi je da pijem vode, i moje se srce umirilo
Tko je bio taj mukarac, najzgodniji u zemlji, koji je izvukao Gilgamea is-
pod odrona zemlje, dao mu vode, i umirio njegovo srce? I kakvo je to bilo neod-
oljivo bijetavilo koje je pratilo neobjanjivo odronjavanje zemlje?
Nesiguran i uznemiren Gilgame je ponovo zaspao, ali ne zadugo:
Usred noi njegov san je prekinut.
Trgnuo se iz sna, govorei svom prijatelju:
Prijatelju, ti si me zvao?
Zato sam se probudio
Nisi li me dodirnuo?
ega sam se uplaio?
Zar nije ovuda proao neki bog?
Zato mi je tijelo ukoeno?
Ponovo probuen na ovako tajanstven nain, Gilgame se pita tko ga je dot-
aknuo. Ako to nije bio njegov drug, je li to uinio neki bog koji je proao onuda?
Jo jednom je Gilgame zadrijemao, da bi ga neto probudilo po trei puta. Svojem
prijatelju je opisao stranu pojavu:
Vizija kotu sam vidio bih je posve strana!
Nebesa su vrisnula, zemlja je zatutnjala:
nestalo je danjeg svjetla, i stigla je no
zasjale su munje, i plamen je sunuo uvis
oblaci su nabreknuli, kiila je smrt!
Zatim je sjaj nestao; vatra se ugasila.
I sve to je palo pretvorilo se u pepeo.
Ne treba biti matovit da bi se u ovih nekoliko stihova prepoznalo drevno
izvjee koje svjedoi o lansiranju rakete. Najprije se javlja strahovit tutanj kako
se pale motori rakete (nebesa su kriknula) popraen izrazitim podrhtavanjem zemlje
(zemlja je tutnjala). Oblaci dima i praine prekrili su mjesto lansiranja (nestalo je
danjeg svjetla i nastao je mrak), zatim se pokazao bljesak upaljenih motora (mu-
nje su zasjale) dok se raketa poela uspinjati ka nebu, plamen je sunuo uvis.
Oblak praine i ostataka rairio se u svim pravcima, a zatim, kada je poeo padati,
kiio je smrt! Sada se raketa nalazila ve visoko u zraku, i jurila prema nebu (sjaj
je nestao, vatra se ugasila). Raketa je nestala iz vida, a ostaci koji su pali pretvorili
su se u pepeo.
Prestraen onim to je vidio, a ipak odluan kao nikada prije da stigne na
svoje odredite, Gilgame se jo jednom obratio amau za zatitu i podrku.
Prevladavi udovinu strau stigao je na planinu Mau, gdje se moglo vidjeti
amaa kako se uzdie do nebeskog svoda.
Sada se nalazio blizu svog prvog cilja: mjesta gdje se podiu shemovi. Ali
ulaz na to mjesto, oigledno usjeen u planinu, uvali su vatreni straari;
Njihova strava je zastraujua, njihov pogled je smrt.
Njihovo ljeskajue svjetlo pretrauje planine.
Oni uvaju amaa
Dok se uzdie i sputa.
Prikaz na peatu (sl.76) prika-
zuje Gilgamea (drugi siijeva) i nje-
govog prijatelja Enkidu (na kraju s
desna) i dobro pokazuje kako bog
posreduje za njih kod jednog od
straara, koji izgleda poput robota
i koji je mogao pretraivati po-
druje sa reflektorom/svjetlom i
izbacivati smrtonosne zrake. Ovaj
opis podsjea nas na izjavu u Knjizi
sl.76
Postanka da je bog postavio ma koji se okree na ulazu u rajski vrt, kako bi
zaprijeio pristup ljudima.
Kada je Gilgame objasnio svoje poluboansko porijeklo, svrhu svog puto-
vanja ("o ivotu i smrti elim pitati Utnapitima") i injenicu da je bio na putu uz
pristanak Utu/amaa, uvari su mu dozvolili da krene dalje.
Nastavljajui "put amaa", Gilgame se naao u potpunom mraku: nije se
vidjelo nita ni naprijed ni odostraga, pa je viknuo uplaeno. Preavi mnoge
"beru" (vremenska jedinica, udaljenost ili luk neba) jo je uvijek bio okruen
mrakom. Konano, kada je preao dvanaest berua pojavilo se svjetlo.
Oteen i izbrisan tekst govori o dolasku Gilgamea u velianstveni vrt gdje
je voe i drvee bilo isklesano od poludragog kamenja. Tamo je boravio Utnapi-
tim. Iznijevi svoj problem pretku, Gilgame je dobio razoaravajui odgovor:
ovjek ne moe izbjei svojoj sudbini smrtnika, rekao je Utnapitim. No, ipak je
otkrio Gilgameu nain kako da odgodi svoju smrt, otkrivajui mu mjesto gdje e
nai biljku mladosti - "ovjek postaje mlad u starosti", kako su je zvali. Pobje-
donosno je Gilgame nabavio biljku. Ali sudbina je htjela da ju je nerazborito
izgubio na putu kui i vratio se u Uruk praznih ruku.
Zanemarimo knjievnu i filozofsku vrijednost ove epske prie; pria o Gil-
gameu nas ovdje zanima prvenstveno s njenog aviokozmikog aspekta. Shem
kojeg je Gilgame dobio kako bi stigao u stan bogova bez sumnje je bila raketa,
a on sam je prisustvovao lansiranju jedne rakete kada se pribliio mjestu za
slijetanje. Izgleda da su se rakete nalazile unutar planine, a podruje je bilo dobro
uvana zona ogranienog kretanja.
Do sada jo nije pronaen slikovni prikaz onoga to je Gilgame vidio. Ali
crte pronaen u grobu egipatskog namjesnika dalekih zemalja prikazuje glavu
rakete koja izviruje na mjestu gdje rastu datulje. Tijelo rakete je oigledno uko-
pano u zemlju, u silosu napravljenom ljudskom rukom, izgraenom od cjevastih
dijelova i ukraenom leopardovim koama. (sl. 77)
Veoma nalik crteima modernih tehnikih crtaa, drevni umjetnici su prika-
zali presjek podzemnog silosa. Moemo vidjeti da je raketa sadravala brojne
pregrade. Donji dio prikazuje dva ovjeka koji su okrueni svinutim cijevima.
Iznad njih se nalaze tri krune ploe. Usporeujui veliinu glave rakete - ben-
ben - s visinom dvojice mukaraca u raketi, i ljudi koji se nalaze na zemlji, oito
je da je glava rakete, ekvivalent sumerskog MU (nebeske komore) mogla bez
potekoa primiti jednog ili dvojicu tehniara ili putnika.
Zemlja u koju se uputio Gilgame zvala se TIL.MUN. Ime doslovno znai -
zemlja projektila. To je bila zemlja gdje su bili podizani shemovi, zemlja kojom
je upravljao Utu/ama, mjesto gdje se moglo vidjeti boga kako se uzdie na
nebo.
Iako je nebeski pandan ovog lana panteona dvanaestorice bilo Sunce, pret-
postavljamo da njegovo ime nije znailo Sunce ve je bilo pridjev koji opisuje
funkciju i odgovornosti. Njegovo sumersko ime Utu znailo je "onaj koji sjajno
ulazi". Njegovo izvedeno akadsko ime, em-e bilo je mnogo jasnije: E znai
vatra; sada znamo to je shem izvorno znailo. Utu/amas bio je "onaj od vatrenih
raketa". On je, pretpostavljamo, bio zapovjednik svemirske luke bogova.
Zapovjednika uloga Utu/amaa po pitanjima putovanja u nebeski stan bogo-
va, i funkcije koje su izvravali njegovi podreeni s tim u vezi, izneseni su detal-
jnije u jo jednoj sumerskoj prii o putovanju smrtnika u nebo.
Popis sumerskih kraljeva izvjeuje nas da je trinaesti vladar kia bio Etana,
onaj koji je uzaao na nebo. Ova kratka izjava nije zahtijevala razradu, jer je pria
o kralju smrtniku koji je putovao u najvilje nebo bila dobro poznata na cijelom
drevnom Bliskom istoku, i bila je predmetom brojnih prikaza na peatima.
sl.77
Kako nam je poznato, Etani su bogovi odredili da ovjeanstvu prui sig-
urnost i napredak kakvu je trebalo pruiti kraljevsko dostojanstvo - organizirana
civilizacija. No, izgleda da Etana nije mogao dobiti sina koji bi nastavio dinasti-
ju. Jedini poznati lijek bila je "biljka roenja" koju je Etana mogao dobiti jedino
ako ju donese sa neba.
Kao kasnije Gilgame, i Etana je zatraio dozvolu i pomo od amaa. Kako
se ep razvija, postaje jasno da je Etana od amaa traio shem!
O gospodine, neka je objelodanjeno iz tvojih usta!
Podari mi biljku roenja
Pokai mi biljku roenja
Odstrani moju tekou
Stvori za mene shem!
Polaskan molitvom i ugojen rtvenom ovcom, ama je pristao udovoljiti
Etaninom zahtjevu da mu nabavi shem. Ali, umjesto da govori o shemu, ama je
rekao Etanu da e ga orao odvesti na eljeno mjesto na nebu.
Uputivi Etanu na odredite gde se nalazi orao, ama je obavijestio orla prije
nakanjene misije. Razmjenjujui tajanstvene poruke sa amaSom, svojim gospo-
darom, orlu je bilo reeno: "aljem ti ovjeka; uzet e te za ruku... odvedi ga
tamo... uini to ti kae... uini kako ti kaem."
Stigavi do planine koju mu je pokazao ama, Etana je vidio jamu u
kojoj je bio orao. "Na zapovijed hrabrog amaa" zapoeo je orao razgovor
s Etanom. Jo jednom je Etana objasnio svoju namjeru i odredite, na to je
orao uputio Etanu u postupak njegovog podizanja iz sjedita. Prva dva
pokuaja zavrila su neuspjehom, no trei puta je orao uspjeno podignut. U
zoru orao objavi Etani: "moj prijatelju... u nebo ka Anuu ja u te ponijeti!"
Upuujui ga kako da se pridrava, orao je poletio i ve su bili visoko,
podiui se brzo.
Poput izvjetaja modernog astronauta koji promatra Zemlju kako se udaljava,
dok se njegov brod podie, drevni pripovjeda opisuje kako se Zemlja Etani ini-
la sve manjom i manjom:
Kada ga je odnio jednu beru u visinu,
Orao ree Etani:
Vidi, moj prijatelju, kako izgleda Zemlja!
Pogledaj more na stranama planinske kue.
Zemlja je zaista postala tek breuljak,
iroko more je tek poput kade.
Orao se uzdizao sve vie i vie, a Zemlja se inila sve manjom i manjom. Kad
su se podigli za jo jednu beni vie, orao je rekao:
Prijatelju moj,
Baci pogled na izgled Zemlje!
Zemlja se pretvorila u brazdu...
iroko more izgleda kao koara za kruh
Kada ga je ponio jo jednu beru vie, Orao je rekao Etani:
Vidi li, moj prijatelju, kako izgleda Zemlja!
Pretvorila se u vrtlarev jarak.
I tada, kako su se nastavili uspinjali, Zemlja je odjednom nestala iz vida.
Dok sam gledao uokolo, Zemlja je nestala i moje oi se nisu mogle gostiti
pogledom na iroko more.
Prema jednoj verziji ove prie, orao i Etana su stigli u nebo Anuovo. Ali
druga verzija tvrdi da se Etana prestraio kada vie nije mogao vidjeti Zemlju te
je naredio orlu da promijeni pravac i vrati se.
Jo jednom, nalazimo biblijsku usporedbu ovakvom neobinom izvjeu o
promatranju Zemlje sa velike visine. Veliajui Jahvea, prorok Izaija mu govori:
"on je taj koji sjedi na krugu Zemaljskom i odande su stanovnici poput kukaca".
Pria o Etani nam govori kako je Etana, traivi shem, morao razgovarati s
orlom koji se nalazio u jami. Prikaz na peatu prikazuje krilatu, visoku gra-
evinu (toranj za lansiranje?) iznad koje polijee orao. (sl. 78)
to ili tko je bio orao koji je poveo Etanu visoko u nebo?
Ne moemo ne povezati ovaj drevni tekst s porukom koju je, u srpnju 1969.
emitirao u pravcu Zemlje Neil Armstrong, zapovjednik svemirske letjelice Apol-
lo 11: "'Houston! Ovdje Tranquility Base. Orao se spustio!"
On je izvijestio o prvom sputanju ovjeka na Mjesec. "Tranquility Base" je
bilo mjesto sputanja, orao je bilo ime lunarnog modula koji se odvojio od svemir-
ske letjelice i poveo dva astronauta na Mjesec (i zatim natrag do njihove matine
letjelice). Kada se lunarni modul prvi puta odijelio kako bi zapoeo samostalni
let u mjeseevoj orbiti, astronauti su javili kontroli u Houstonu: "Orao je dobio
krila."
Izraz - orao - mogao je takoer oznaavati astronaute koji su inili posadu
svemirske letjelice. U misiji Apollo 11, orao je bio i simbol samih astronauta,
simbol kojeg su nosili kao amblem na svojim odijelima. Ba kao i u Etaninoj
prii, i oni su bili orlovi koji su mogli letjet, govoriti i komunicirati (sl. 79).
sl.80
sl.82
sl.81
Kako bi drevni umjetnik prikazao pilote nebeskih brodova bogova? Bi li ih
sluajno prikazao kao orlove?
Upravo takav prikaz je pronaen. Gravura na asirskom peatu iz otprilike
1.500 pr.n.e. prikazuje dva ovjeka-orla kako pozdravljaju shem! (sl. 80)
Pronaeni su brojni prikazi takvih orlova, ili, kako ih uenjaci nazivaju, ljudi-
ptica. Veinom su prikazani kako stoje uz drvo ivota, kao da bi htjeli naglasiti da
oni, u svojim shemovima, omoguuju vezu s nebeskim stanom gdje je mogue
nai kruh ivota i ivotvornu vodu. Doista, uobiajen prikaz orlova prikazuje ih
kako u jednoj ruci dre plod ivota, a u drugoj ivotvornu vodu, u skladu s pria-
ma o Adapi, Etani i Gilgameu. (sl. 81)
Mnogi prikazi orlova jasno pokazuju da oni nisu bili udovini ljudi-ptice,
ve antropomorfna bia odjevena u kostime ili uniforme koje su im davale izgled
orlova.
Hetitske prie u vezi s bogom Telepinu, koji je nestao, izvjeuju da su vii
bogovi i nii bogovi krenuli u potragu za Telepinuom, a ama je poslao brzog
orla da ga pronae.
U Knjizi Izlaska se kae da je bog podsjetio djecu Izraela: "Nosio sam vas na
krilima orla i donio vas k meni," potvrujui da se do boanskog stana moe stii
na krilima orlova, ba kao to kae pria o Etani, Brojni biblijski stihovi, ustvari,
opisuju boanstvo kao bie s krilima. Boaz je Ruti poelio dobrodolicu u jude-
jsku zajednicu dolazei pod krilima boga Jahvea. Pjesnik psalama je traio sig-
urnost "pod sjenom tvojih krila", i opisivao silazak Gospodina sa nebesa. "On se
popeo na Keruba i odletio; uzvinuo se na vjetrovitim krilima." Analizirajui
slinosti izmeu biblijskog Ela (to se koristi i kao naslov i kao generiki izraz za
boanstvo) i kanaanskog Ela, S. Langdon ("Semitic Mythology") pokazuje da su
obojica prikazivani, i u tekstovima i na noviima, kao krilati bogovi.
Mezopotamski tekstovi redovito predstavljaju Utu/amaa kao boga koji je
zaduen za mjesto gdje se sputaju shemovi i orlovi. Kao i njegovi podreeni, i
on se ponekad prikazuje odjeven u kompletnu sveanu odoru orlovog kostima.
(sl. 82)
U takvom svojstvu on je mogao odobriti kraljevima povlasticu leta na krilima
ptice i podizanje iz nieg neba u vrlo visoka podruja. Kada se nalazio visoko u
vatrenoj raketi, on je bio taj "koji je u dugim satima prelazio neznane udaljenos-
ti". U skladu s tim, "njegova mrea bila je Zemlja, njegova zamka udaljeno nebo".

Sumerska terminologija za predmete vezane uz nebeska putovanja nije bila

ograniena samo na ME koje su bogovi oblaili ili MU, njihova kola unjastog
oblika.
Sumerski tekstovi koji opisuju Sippar govore da se u gradu nalazio sredinji
dio, skriven i zatien vrstim zidovima. Unutar tih zidova nalazio se hram Utua,
"kua koja je bila poput kue nebeske". U unutarnjem dvoritu hrama, takoer
zatienom visokim zidovima, stajao je uspravljen prema gore moni APIN, u
prijevodu, predmet koji ore.
Crte pronaen na Anuovom hramskom breuljku u Uruku prikazuje takav
predmet. Prije nekoliko desetljea bilo bi nam lelko pogoditi Sto
on predstavlja, ali danas znamo da je to svemirska raketa na vie
nivoa kojoj se na vrhu nalazi unjasti MU ili komandna kabina.
(sl. 83)
Dokaz da su sumerski bogovi posjedovali ne samo letee ko-
more kojima su lutali Zemljinim nebom ve i rakete na vie nivoa
kojima su odlazili u svemir takoer se javlja prouavanjem tek-
stova koji opisuju svete predmete u Utuovom hramu u Sipparu,
Oni nam kazuju da se od svjedoka u sumerskom vrhovnom sudu
trailo da poloe zakletvu u unutranjem dvoritu, tako da stoje
pored prolaza kroz koji su mogli vidjeti tri boanska predmeta.
Nazivali su ih "zlatna kugla" (kabina za posadu?), GIR i alikmah-
rati, izraz koji doslovno znai: "onaj koji potie posudu da se
kree", kako bi mi nazvali motor.
Ovdje se javlja aluzija na rakete koje se sastoje od tri dijela, s kabinom ili
komandnim modulom na vrhu, motorima na dnu i girom u sredini. Ovaj posijedji
izraz koristio se esto u vezi sa svemirskim letom. uvari koje je Gilgame sus-
reo na ulazu u mjesto za sputanje amaa nazivali su se gir-ljudi. U hramu Ninurta,
najuvanije sveto unutarnje podruje zvalo se GIR.SU ("gdje gir izvire").
Ope je priznato da je gir izraz koji se koristi kako bi se opisao predmet otrog
vrha. Ako bolje pogledamo slikovni znak za gir bolje emo i razumjeti boansku
prirodu izraza: moemo vidjeti dugaak predmet u obliku strijele koji je podijel-
jen na nekoliko dijelova ili odjeljaka:
Ukoliko je Mu mogao sam lebdjeti iznad zemlje, ili letjeti iznad zemaljskih
podruja ako je bio privren za gir, ili postati komandni modul na vrhu apina na
vie nivoa, to dokazuje tehniku domiljatost sumerskih bogova, bogova neba i
Zemlje.
Pregled sumerskih slikovnih znakova i ideograma ne ostavlja traga sumnji da
je osoba koja je stvarala ove znakove bila upoznata s oblicima i namjenom raketa
s repovima sukljajue vatre, vozila u obliku projektila i nebeskih kabina.
KA.GIR (usta rakete) prikazuju gir ili raketu opremljenu perajama, unutar
sl.83
podzemnog ograenog prostora u obliku
okomitog rova.
ESH (boanski stan), komora ili komandni
modul svemirskog vozila.
ZIK (uzdizanje) komandni modul koji
polijee?
Na kraju, pogledajmo slikovni znak za bogove u sumerskom jeziku; izraz je
bio dvoslona rije: DIN.GIR, Ve smo pokazali kakav je bio znak za GIR: raketa
koja se sastoji od dva stupnja i peraja. Prvi slog, DIN, znaio je ispravan, neokal-
jan, sjajan. Kada ta dva izraza stavimo zajedno DIN.GIR u kontekstu bogova ili
boanskih bia, rije dobiva znaenje "pravednici sjajnih, iljatih objekata" ili
jo jasnije, "neokaljani goruih raketa."
Slikovni znak za din izgledao je ovako:
i lako doziva u svijest snaan motor mlaznog avion kako izbacuje plamen
kroz svoj zadnji kraj, a prednji dio mu je zagonetno otvoren. Ali zagonetka se
pretvara u uenje ako "dingir" zabiljeimo kombinirajui ova dva zna-
ka. Rep gira koji izgleda poput peraje savreno odgovara otvoru koji se nalazi na
prednjoj strani dina. (sl.84, 85).
Dobili smo zapanjuju rezultat: sliku svemirske letjelice gdje raketa ima funkci-
s1.84, 85
ju propelera, s opremom za slijetanje koja je savreno uklopljena, ba kao to je
tunarni modu! bio uklopljen u letjelicu Apolla 11. To doista jest vozilo koje se
sastoji od tri dijela, gdje se svaki pojedini dio savreno uklapa u onaj prethodni;
potisni dio u kojem se nalaze motori, srednji dio koji sadri zalihe i opremu, i
cilindrina nebeska komora pod imenom dingir, u kojoj se nalaze ljudi, bogovi
od davnina, astronauti od prije viSe tisua godina.
Ima li kakve sumnje da su drevni narodi, nazivajui svoja boanstva bogovi-
ma neba i Zemlje, doista drali kako su to bili ijudi koji su na Zemlju stigli sa
nebesa?
Dokazi koje smo do sada iznijeli u vezi drevnih bogova i njihovih vozila ne bi
trebali ostavljati mjesta sumnji da su zaista nekad postojala iva bia od krvi i
mesa, Ijudi koji su doslovno sili na Zemlju sa neba.
ak i drevni sastavljai Starog zavjeta koji su posvetili Bibliju jednom bogu,
smatrali su nunim priznati da su na Zemlji bila prisutna takva boanska bia u
davnim vremenima.
Zagonetni dio, koji predstavlja stravu, kako za prevoditelje tako i za teo-
loge, je poetak poglavlja 6, Knjige Postanka. Nalazi se izmeu pregleda
irenja ljudske vrste generacijama nakon Adama i prie o razoaranju Boga
u ljudsku vrstu koje je prethodilo Potopu. Ovdje se nedvosmisleno tvrdi da
su u to vrijeme
Sinovi bogova
Ugledali keri ljudske, i bile su dobre,
uzeli su ih za ene,
Koju god bi izabrali.
Implikacije ovih stihova i usporedba sa sumerskim priama o bogovima i
njihovim sinovima i unucima, potomcima poluboanskog porijekla koji su se
raali iz divljih brakova bogova i smrtnika, nastavlja se i dalje dok itamo bib-
lijske stihove:
Nefili su bili na Zemlji
U tim danima i kasnije
Kada su sinovi bogova
Opili sa kerima Adamovim,
I one su im raale djecu.
Oni su bili ti, monici vjenosti-
Narod shema.
Ovdje nije naveden tradicionalni prijevod. Dugo vremena se izraz "Nefili su
bili na Zemlji" prevodio kao "divovi su bili na Zemlji", ali dananji prevoditelji,
spoznavi greku, jednostavno su u prijevodu odluili ostaviti izvorni hebrejski
izraz Nefili. Za oekivati je da se za stih "narod shema", smatralo da znai, "ljudi
koji imaju ime" te stoga obnovljeni narod. Ali kao to smo ve ranije ustanovili,
izraz shem treba uzimati u njegovom izvornom znaenju - raketa.
to onda znai izraz Nefili? Porijeklom iz sumerskog korijena NFL (biti baen
dolje) on znai upravo ono to govori; oni koji su bili baeni na Zemlju.
Suvremeni teolozi i biblijski znanstvenici imali su tendenciju da izbjegavaju
nejasne stihove, objanjavajui ih alegorijski ili ih jednostavno potpuno ignorira-
jui. Ali idovski zapisi iz vremena Drugog Hrama prepoznali su u tim stihovima
odjeke drevnih predaja o palim anelima. Neki raniji znanstveni radovi ak spom-
inju i imena ovih boanskih bia "koji su pali sa neba i bili na Zemlji u tim
danima"; Sham-Hazzai (shemova promatranica), Uzza (monik) i Uzi-El (boja
snaga).
Malbim, ugledni biblijski komentator devetnaestog stoljea, prepoznao je ovaj
drevni korijen i objasnio da su u drevna vremena vladari zemalja bili sinovi bogova
koji su stigli na Zemlju sa neba, i vladali zemljom, enili se s kerima ljudskim,
i njihovo potomstvo ukljuuje junake i monike, prineve i vladare. Malbim kae
da ove prie pripadaju poganskim bogovima, "sinovima boanstava, koji su u
najranija vremena pali sa neba na Zemlju...i zbog toga oni sebe nazivaju Nefili,
tj. "Oni koji su pali dolje".
Bez obzira na teoloke implikacije, doslovno i izvorno znaenje stihova ne
moe nam promai: sinovi bogova koji su na Zemlju doli sa neba bili su Nefili.
Nefili su bili narod shema, narod svemirskih letjelica. Ubudue emo ih zvati
njihovim biblijskim imenom.
6
DVANAESTI PLANET
Nagovjetaj da su Zemlju posjetila inteligentna bia sa nekog drugog planeta
pretpostavlja postojanje nekog drugog nebeskog tijela na kojem su inteligentna
bia uspostavila civilizaciju napredniju od nae.
U prolosti se nagaalo o mogunosti da su Zemlju posjetila inteligentna bia
koja potjeu sa Marsa i Venere. Meutim, danas kada je potpuno jasno kako na
tim susjednim planetima nema inteligentnog ivota niti naprednije civilizacije,
ljudi koji vjeruju da su Zemlju posjetili doljaci iz svemira, promatraju druge
galaktike i udaljene zvijezde koje bi mogle biti dom tih vanzemaljskih astronau-
ta.
Tako se takva nagaanja ne mogu dokazati, njihova prednost je da ih se ne
moe niti pobiti. Nedostatak je to su ti pretpostavljeni domovi fantastino udal-
jeni od Zemlje. Stoga se pretpostavlja da su se putovanja na Zemlju odvijala
samo u jednom pravcu: ekipa astronauta koja se nalazila u misiji bez povratka, ili
moda na svemirskom brodu koji se izgubio, i van kontrole se sruio na Zemlju.
Ovo definitivno nije sumersko vienje nebeskog stana ili boravita bogova,
Sumerani su prihvatili postojanje nebeskog stana kao neokaljanog mjesta i
pradavnog boravita. Dok su Enlil, Enki i Ninhursag doli na Zemlju i tu stvorili
dom, njihov otac Anu ostao je u nebeskom stanu kao njegov vladar. Detaljni
popisi bogova, a ne samo povremena spominjanja u razliitim tekstovima, navode
imena dvadeset i jednog boanskog para koji je pripadao dinastiji koja se prije
Anua nalazila na prijestolju u "istom mjestu".
Sam Anu vladao je dvorom velikog sjaja i veliine. Kako izvjeuje Gilgame,
a potvruje Knjiga Ezekiela, to je bilo mjesto gdje su se nalazili umjetni vrtovi
sainjeni od poludragog kamenja. Tamo je boravio Anu sa svojom slubenom
druicom Antu i est prilenica i osamdeset potomaka (od kojih je etrnaest bilo
s Antu); jednim prvim ministrom, tri zapovjednika koji su bili zadueni za Mu
(rakete), dva zapovjednika oruanih snaga, dva velika uitelja pisanog znanja,
jednim ministrom financija, dva glavna suca, dvojicom "koji zvukom impresion-
iraju
1
', dvojicom glavnih pisara i njihovih pet pomonika.
Mezopotamski tekstovi esto govore o velianstvenosti prebivalita Anua i
bogova i o oruju koje uva njihov ulaz. Pria o Adapi izvjeuje nas da je bog
Enki, nabavivi shem za Adapu:
Uputio ga da krene cestom ka nebu,
I u nebo on je otiao
Kada se uspeo na nebesa,
Pristupio je vratima Anuovim
Tammuz i Gizzida su uvali strau
Na vratima Anuovim.
Soba gdje se nalazilo Anuovo prijestolje bila je mjesto odravanja Zbora bogo-
va, a uvali su je boanska oruja SHAR.UR (kraljevski lovac) i SHAR.GAZ
(kraljevski ubojica). U takvim prilikama raspored ulaenja i sjedenja odreivao
je strogi protokol:
Enlil ulazi u Anuovu sobu s prijestoljem,
I sjeda na mjesto desne tijare,
S desne strane Anua.
Ulazi Ea u Anuovu sobu s prijestoljem
Sjeda na mjesto svete tijare,
S lijeve strane Anua.
Bogovi neba i Zemlje drevnog Bliskog istoka ne samo da potjeu sa neba, ve
su se mogli i vratiti u nebeski stan. Anu je povremeno silazio na emlju u dravne
posjete, dok je Itar otila gore k Anuu barem dva puta. Enlilovo sredie u Nippuru
bilo je opremljeno kao centar veze nebo - Zemlja. ama je bio zaduen za orlove
i mjesto lansiranja raketa. Gilgame je otiao gore u Dom vjenosti i vratio se u
Uruk. I Adapa je otiao na taj put i vratio se da pria o njemu, ba kao i biblijski
kralj Tir.
Brojni mezopotamski tekstovi bave se Apkalluom, to je akadski izraz koji
potjee iz sumerskog AB.GAL ('Veliki vodi" ili "uitelj koji pokazuje put").
Studija Gustava Guterbocka "Die Historische Tradition und Ihre Literarische
Gestaltung bei Babylonier und Hethiten", utvrdila je da su to bili ljudi - ptice koji
su prikazivani kao orlovi, kao to smo ve dokazali. Tekstovi koji govore o
njihovim junatvima kau za jednog od njih da je "spustio Inannu sa neba i uinio
da sie u hram E-Annin". Ova i ostale aluzije pokazuju da su Apkallu bili piloti
svemirskih brodova Nefila.
Ne samo da su putovanja u oba pravca bila mogua, ve su na samom poetku
bila predviena, jer odluivi da u Sumeru uspostavi Vrata bogova (Babili), voa
bogova kae:
Kada se u pradavni izvor
Uzdignete na Zbor
Tamo e biti prenoite
Za sve vas.
Kada se sa neba
Spustite na Zbor
Tamo e biti prenoite
za sve vas.
Shvativi da su takva putovanja u oba smjera, izmeu Zemlje i nebeskog stana,
bila planirana i da su se ostvarivala, narod Sumera nije smjetao svoje bogove u
udaljene galaktike. Stan bogova, kako razotkriva njihova batina, nalazio se un-
utar naeg Sunevog sustava.
Vidjeli smo amaa u njegovoj slubenoj odori zapovjednika orlova. Na runim
zglobovima on nosi predmete, privrene metalnim kopama, koji nalikuju satu.
Ostali prikazi orlova pokazuju da su svi vaniji medu njima nosili takve pred-
mete. Ne moemo znati jesu li bili samo ukras ili su imali i upotrebnu vrijednost.
Ali svi uenjaci se slau u miljenju da su ti predmeti predstavljali rozete, kruni
grozd "latica" koje se ire iz sredinje toke. (sl. 86)
Rozeta je bila najei ukrasni simbol u hramovima diljem drevnih zemalja,
najee u Mezopotamiji, zapadnoj Aziji, Anatoliji, Cipru, Kreti i Grkoj. Prih-
vaeno je miljenje da je rozeta kao simbol u hramu bila izdanak ili stilizacija
nebeskog fenomena - Sunca okruenog njegovim satelitima. injenica da su as-
tronauti nosili takav simbol na svojim zglobovima ini ovakvo stajalite vjero-
dostojnim.
sl.86
sl.87
sl.89
sl.88
Asirski prikaz Anuovih vrata u nebeskom stanu (sl. 87) ukazuje na drevnu
srodnost s nebeskim sustavom kakvog ini nae Sunce i njegovi planeti. Dva orla
stoje sa svake strane vrata pokazujui kako su njihove usluge nune da bi se
stiglo u nebeski stan. Krilata kugla, simbol vrhovnog boanstva, oznaava vrata.
Oko nje se nalaze nebeski simboli broja sedam i polumjesec, koji vjerojatno
predstavljaju Anua okruenog Enlilom i Enkijem.
Gdje se nalaze nebeska tijela koja predstavljaju ovi simboli? Gdje se nalazi
nebeski stan? Drevni umjetnik odgovara nam jo jednini prikazom, na kojem
vidimo veliko nebesko boanstvo kako iri svoje zrake na jedanaest manjih
nebeskih tijela koja ga okruuju. To je prikaz Sunca kojeg okruuje jedanaest
planeta.
Da ovo nije jedini takav prikaz dokazuju slini crtei na cilindrinim peati-
ma, poput onoga koji se nalazi u berlinskom Muzeju drevnog Bliskog istoka. (sl.
88)
Ukoliko uveamo sredinji lik boga ili nebeskog tijela na "berlinskom" peatu,
vidimo da on prikazuje veliku zvijezdu koja isijava zrake, a okruuje ju jedanaest
nebeskih tijela, planeta. Oni se nalaze na lancu koji se sastoji od dvadeset i etiri
manje kugle. Je li sluajno da broj satelita koji pripadaju planetima naeg Sunevog
sustava takoer iznosi dvadeset i etiri (astronomi iskljuuju one koji imaju promjer
manji od deset milja)?
No, naravno, u tvrdnji da ovi prikazi Sunca i jedanaest planeta predstavljaju
upravo na Sunev sustav postoji i zamka. Nai uenjaci tvrde da se planetarni
sustav kojem pripada naga Zemlja sastoji od Sunca, Zemlje, Mjeseca, Merkura,
Venere, Marsa, Jupitera, Saturna, Urana, Neptuna i Plutona. To znai, Sunce i
samo deset planeta, ukoliko uraunamo i Mjesec.
Ali Sumerani ne misle tako. Oni tvrde da na sustav sainjava Sunce i jedan-
aest planeta (ubrojivi tu i Mjesec) i nepokolebljivo se dre miljenja da je, pored
planeta koji su nam danas poznati, postojao i dvanaesti lan Sunevog sustava,
matini planet Nefila.
Mi emo ga nazvati DVANAESTIM PLANETOM.

Prije nego to provjerimo istinitost sumerskih informacija, napravit emo kratak

pregled povijesti naeg znanja o Zemlji i nebu koje ju okruuje.
Danas znamo da se iza divovskih planeta, na udaljenostima koje su u svemiru
beznaajne, ali su ogromne u ljudskim okvirima, nalaze jo dva velika planeta,
Uran i Neptun te trei, manji Pluton, i svi pripadaju naem Sunevom sustavu.
No, do te informacije smo doli tek nedavno. Uran je otkriven 1.781. godine,
koritenjem usavrenih teleskopa. Nakon to su ga promatrali pedesetak godina,
neki astronomi su doli do zakljuka da njegova orbita otkriva utjecaj jo5 jednog
planeta. Vodeni takvim matematikim izraunavanjima astronomi su 1846. god-
ine pronali planet koji nedostaje i dali mu ime Neptun. Zatim je, krajem devetn-
aestog stoljea, postalo oito da je i sam Neptun izloen nepoznatom gravit-
acijskom povlaenju. Nalazi li se u naem Sunevom sustavu jo jedan planet?
Ova zagonetka je rijeena 1930. kada je lociran Pluton.
Stoljeima, sve do 1.780., vjerovalo se da na Sunev sustav ima sedam lanova;
Sunce, Mjesec, Merkur, Veneru, Mars, Jupiter i Saturn. Zemlja se nije ubrajala medu
planete jer se smatralo da ostala nebeska tijela krue oko nje, najvanijeg nebeskog
tijela kojeg je stvorio Bog, te ovjeka, kao najvanije boje kreacije.
Nai prirunici pripisuju Nikoli Koperniku zaslugu da je otkrio poloaj Zemlje
kao tek jednog od nekoliko planeta u heliocentrinom sustavu (u kojem je Sunce
sredite). Bojei se gnjeva Katolike crkve, jer je osporavao sredinji poloaj
Zemlje, Kopernik je svoje studije ("De revolutionibus orbium coelestium") ob-
javio tek 1.543. na samrtnoj postelji.
Potaknut da preispita stoljeima stare astronomske koncepcije, uglavnom radi
potreba navigacije u doba velikih otkria, te upoznat s izvjeima Kolumba 1.492.,
Magellana 1.520. i ostalih kako Zemlja nije ravna ve okrugla, Kopernik je svojim
matematikim proraunima dodao i odgovore iz drevnih spisa. Jedan od rijetkih
viih sveenika koji ga je podravao, kardinal Schonberg, napisao mu je 1.536:
"Saznao sam da vi ne samo da poznajete temelje drevnih matematikih uenja,
ve i da ste postavili novu teoriju prema kojoj se Zemlja kree, a Sunce zauzima
osnovnu i stoga glavnu poziciju".
U to vrijeme je prevladavao pristup baziran na grkim i rimskim predajama
da je Zemlja, koja je bila ravna, nadsvoena nebom, na kojem su nepomino
visjele zvijezde. Na nebu posutom zvijezdama, planeti (izraz dolazi od grke
rijei za lutalicu) su se kretali oko Zemlje. Takvih nebeskih tijela bilo je sedam, i
otuda nazivi za sedam dana u tjednu: Sunce (Sunday), Mjesec (Monday), Mars
(mardi), Merkur (mercredi), Jupiter (jeudi), Venera (vendredi), Saturn (Saturday).
(sl.90)
Ove astronomske ideje potjeu iz djela i kodifikacija Ptolomeja, astronoma iz
egipatskog grada Aleksandrije, koji je ivio u drugom stoljeu naeg doba. On je
bez dvojbe ustvrdio da se Sunce, Mjesec i pet planeta kreu u krugovima oko
Zemlje. Ptolomejeva astronomija prevladavala je vie od 1.300 godina, sve dok
Kopernik nije postavio Sunce u sredite.
I dok neki Kopernika nazivaju ocem moderne astronomije, drugi ga smatraju
istraivaem i obnoviteljem ranijih ideja. On je zaista paljivo prouavao zapise
grkih astronoma koji su prethodili Ptolomeju, kao to su Hiparh i Aristarh iz
Samosa. Aristarh je, u treem stoljeu prije Krista, tvrdio da bi se kretanja nebeskih
tijela mogla bolje objasniti ako bi kao sredinjicu uzeli Sunce, a ne Zemlju. U
sl.90
stvari, 2.000 godina prije Kopernika, grki astronomi napravili su popis planeta
pravilno poredanih od Sunca, priznavi tako da je Sunce, a ne Zemlja sredinja
toka Sunevog sustava,
Kopernik je samo ponovno otkrio heliocentrini pristup. Zanimljivije injenica
da su astronomi znali vie 500.g. pr.n.e. nego 500. ili 1500. godine novog doba.
Zaista, uenjacima je danas teko objasniti zato su najprije mlai Grci, a zatim i
Rimljani pretpostavljali da je Zemlja ravna ploa, koja se uzdie nad slojem mutnih
voda ispod kojih lei Had ili pakao, kada neki dokazi koje su ostavili grki astronomi
iz ranijih vremena pokazuju da su postojala i druga znanja.
Hiparh koji je ivio u Maloj Aziji u drugom stoljeu pr.n.e., raspravljao je o
"premjetanju znakova ekvinocija i solsticija", pojavi koju danas nazivamo pre-
cesija ekvinocija, Ati tu pojavu moemo objasniti samo u smislu sferne astronom-
ije, u kojoj je Zemlja okruena ostalim nebeskim tijelima kao kugla unutar sfer-
nog svemira.
Je li Hiparh znao da je Zemlja kugla i je li izradio svoje proraune u kontekstu
sferne astronomije? Jednako je vano jo jedno pitanje. Pojavu precesije moemo
promatrati povezujui dolazak proljea s pozicijom Sunca, kako ga vidimo sa
Zemlje, u danom zvijeu Zodijaka. Ali za pomak iz jedne kue zodijaka u drugu
potreban je period od 2160 godina. Hiparh sigurno nije ivio dovoljno dugo da bi
obavio ovakvo astronomsko promatranje. Odakle je onda dobio ovakvu infor-
maciju?
Eudokso Knianin, jo jedan grki matematiar i astronom koji je ivio u
Maloj Aziji dva stoljea prije Hiparha, zamislio je nebesku kuglu, ija se kopija
danas nalazi u Rimu, kao kip Atlasa koji podupire svijet. Crte na kugli predstav-
lja zvijea zodijaka. Ali ako je Eudokso zamislio nebo kao kuglu, gdje je bila
Zemlja? Je ti on smatrao da se nebeska kugla nalazila na ravnoj Zemlji to bi
predstavljalo vrlo neobino ureenje, ili je znao da je Zemlja okrugla i okruena
nebeskom kuglom? (sl. 91)
Djela Eudoksova, iji su originali izgubl-
jeni, stigla su do nas zahvaljujui poemama
Artusa, koji je u treem stoljeu pr.n.e. pre-
veo astronomske injenice i simbole u poets-
ki jezik. U ovoj poemi, koju je znao citirati i
sveti Pavao, sazvijea se opisuju vrlo detal-
jno i ocrtana su "svuda naokolo". Njihova
grupiranja i imenovanja pripisuju se vrlo
davnom dobu. "Neki ljudi u davnini zamis-
lili su i domislili se nomenklaturi i pronali
odgovarajue oblike".
Tko su bili ti ljudi od davnina kojima
Eudokso pripisuje imenovanje zvijea? Pre-
ma nekim indicijama iz pjesme, moderni as-
tronomi vjeruju da grki stihovi opisuju nebo
nad Mezopotamijom oko 2.200 prije Krista.
injenica da su i Hiparh i Eudokso ivje-
li u Maloj Aziji poveava vjerojatnost da su svoje znanje preuzeli iz hetitskih
izvora. Moda su ak i posjetili hetitski glavni grad i vidjeli boanske povorke
koje su tamo uklesane na stijenama; jer tamo se meu bogovima koji hodaju
nalaze dva bika - ovjeka koji nose kuglu: prizor koji je mogao nadahnuti Eudoksa
sl.92
da oblikuje Atlasa i nebesku kuglu. (sl. 92)
Jesu li grki astronomi, koji su ivjeli u Maloj Aziji, bili bolje informirani od
svojih nasljednika, jer su mogli doi do podataka iz mezopotamskih izvora?
sl.91
Hiparh je potvrdio u svojim zapisima da se njegove studije zasnivaju na
znanju koje je skupljano i provjeravano kroz mnoga tisuljea. Kao svoje
mentore imenovao je babilonske astronome Erea, Borsippe i Babilona. Gem-
inus od Rodosa pripisao je zasluge otkrivanja tonih kretanja Mjeseca drevnim
Babiloncima, Kaldejcima. Povjesniar Diodor Siciski, koji je pisao u prvom
stoljeu prije naeg doba, potvrdio je preciznost mezopotamske astronomije:
on je izjavio da su "Kaldejci dali planetima imena ... u sreditu njihovog
sustava bilo je Sunce, najjae svjetlo, iji su potomci bili planeti, koji
odraavaju poloaj i sjaj Sunca".
Priznati izvor grkog poznavanja astronomije bili su znai Kaldejci: oni su
posjedovali mnogo opirnija i preciznija znanja nego narodi koji su doli nakon
njih. Generacijama je u davno doba ime Kaldejaca bilo sinonim za promatrae
zvijezda, astronome.
Abrahamu koji je izaao iz "Ura Kaldejaca" Bog je rekao da promatra zvijezde
kada se bude raspravljalo o buduim hebrejskim generacijama. Zaista, Stari zavjet
bio je krcat informacijama iz astronomije. Josip usporeuje sebe i svoju brau s
dvanaest nebeskih tijela, a patrijarh Jakov je blagoslovio svojih dvanaest poto-
maka povezujui ih s dvanaest zvijea zodijaka. Psalmi i Knjiga Joba vie puta
upuuju na nebeske pojave, zvijea zodij aka, i ostale skupine zvijezda, na primjer
Plejade. Poznavanje zodijaka, znanstvena podjela neba i ostale informacije ve-
zane uz astronomiju nalazimo na drevnom Bliskom istoku mnogo ranije nego u
drevnoj Grkoj.
Podruje rada mezopotamskih astronoma, na kojem su se napajali grki as-
tronomi, mora da je bilo ogromno, jer su arheolozi pronali itave lavine teksto-
va, natpisa, otisaka na peatima, reljefa, crtea, popisa nebeskih tijela, znamenja,
kalendara, tabela s vremenima izlazaka i zalazaka Sunca i planeta, predvianja
pomrina..
Mnogi takvi kasniji tekstovi bili su po prirodi vie astroloki nego astronom-
ski. ini se da su nebo i kretanja nebeskih tijela bili prva briga monih kraljeva,
sveenika u hramovima i ljudi uope. Svrha promatranja zvijezda bila je pronai
na nebu odgovore i uzroke dogaanja na Zemlji, kao to su rat, mir, obilje, glad.
Sakupivgi i analizirajui stotine tekstova nastalih u prvom tisuljeu prije
Krista, R. C. Thompson ("The Reports of the Magicians and Astrologers of Nin-
iveh and Babylon") pokazao je da su ovi promatrai zvijezda brinuli o srei zemlje,
njezinih naroda i vladara, a ne o srei pojedinca, kao to je sluaj s dananjim
horoskopima.
Kada se Mjesec u njegovom vremenu ne bude vidio
Biti e najezda na moni grad
Kada komet dosegne put Sunca, tok u polju
On e oslabiti; i previranja e se dogoditi u dva navrata.
Kada Jupiter bude pratio Veneru, molitve sa
Zemlje stii e u srca bogova.
Ako Sunce bude stajalo na poloaju Mjeseca, kralj
Zemlje bit e siguran na prijestolju.
ak i ovakva astrologija zahtijevala je opseno i tono poznavanje astronomije
bez kojega nije bilo mogue itati znamenja. Mezopotamci koji su posjedovali
takva znanja razlikovali su nepomine zvijezde i planete koji lutaju uokolo i znali
su da Sunce i Mjesec nisu bili nepomina zvijezda i obian planet. Bili su upueni
u komete, meteore i ostale nebeske pojave, i mogli su izraunavati odnose izmeu
kretanja Sunca, Mjeseca i Zemlje i predviati pomrine. Oni su pratili kretanja
nebeskih tijela i usporeivali ih s orbitom Zemlje i rotacijom kroz helio - sustav
koji se koristi jo i danas, a koji mjeri izlaenje i zalaenje zvijezda i planeta na
nebu u odnosu na Sunce.
Da bi pratili kretanja nebeskih tijela i njihove poloaje na nebu u odnosu na
Zemlju, te meusobno, Babilonci i Asirci su vodili precizne efemeride. To su bile
tablice koje su nabrajale i predviale pozicije nebeskih tijela u budunosti. Profe-
sor George Sarton ("Chaldean Astronomy of the Last Three Cenruries B.C.")
otkrio je da su ih izraunavali na dva naina; jedan se koristio u Babilonu, a
drugi, stariji potjee iz Uroka. Njegovo neoekivano otkrie bilo je da je stariji
nain onaj iz Uruka bio sofisticiraniji i mnogo precizniji nego kasniji sustav. On
je ovu iznenaujuu situaciju razjasnio zakljuivi da su netona astronomska
shvaanja Grka i Rimljana bila rezultat pomaka ka filozofiji koja je objanjavala
svijet u geometrijskim okvirima, dok su astronomi - sveenici u Kaldeji slijedili
propisane formule i predaje Sumera.
Iskopine mezopotamske civilizacije u proteklih stotinu godina ne ostavljaju
sumnju da na podruju astronomije, kao i u mnogim drugim podrujima, korijeni
naeg znanja lei duboko u Mezopotamiji. Preuzeli smo i nastavljamo nasljee
Sumera i na ovom podruju.
Sartonove zakljuke pojaala je vrlo opsena studija profesora O. Neugebauera
("Astronomical Cuneiform Texts"), kojeg je zapanjilo otkrie da efemeride, koli-
ko god bile precizne, nisu nastale kao rezultat promatranja neba od strane babilon-
skih astronoma koji su ih priredili. Umjesto toga, efemeride su bile izraunate "iz
nekih nepromjenjivih aritmetikih shema... koje su dobili na poklon i koje nisu
smjeli mijenjati".
Takvo mehaniko ustrajanje uz aritmetike sheme uspijevali su postii po-
mou "teksta o postupku" koji se nalazio uz efemeride, a koji je, korak po korak,
objanjavao pravila o izraunavanju efemerida sukladno nekim strogo matem-
atikim teorijama. Neugebauer je zakljuio da babilonski astronomi nisu poznavali
teorije na kojima su bile zasnovane efemeride i njihovi matematiki prorauni.
On je takoer priznao da empirijske i teorijske osnove ovih preciznih tabela u
velikoj mjeri nisu jasne ni modernim znanstvenicima: stoga je uvjeren da su
postojale drevne astronomske teorije, jer nije mogue osmisliti vrlo zamrenu
shemu raunanja bez dobro razraenog plana.
Profesor Alfred Jeremias ("Handbuch der Altorienlalischen Geistkultur") zak-
ljuio je da su mezopotamski astronomi znali za pojavu retrogradnoga prividno
krivudavog i zmijolikog kursa planeta kako se vidi sa Zemlje, nastalog zbog in-
jenice da Zemlja krui oko Sunca bre ili sporije od ostalih planeta. Ovakvo
znanje je znaajno ne samo radi injenice da je retrogradnost pojava vezana uz
krune putanje oko Sunca, ve i zbog toga to su potrebna vrlo duga razdoblja
promatranja za otkrivanje i razumijevanje ove pojave.
Gdje su se razvile ove zamrene teorije i tko je obavio promatranja bez kojih
one nisu mogle nastati? Neugebauer istie da u "tekstu o postupku" sreemo
veliki broj tehnikih izraza potpuno nepoznatog tumaenja, ako ne i nepoznatog
znaenja. Netko je moda prije Babilonaca posjedovao znanje astronomije i
matematike mnogo superiornije onom koje su imale kasnije kulture Babilona,
Asirije, Egipta, Grke i Rima.
Babilonci i Asirci posvetili su bitan dio svog rada u astronomiji voenju
preciznog kalendara. Poput idovskog kalendara koji se i danas koristi, to je bio
solarno - lunarni kalendar koji je povezivao solarnu godinu (neto vie od 365
dana) s lunarnim mjesecom (neto manje od 30 dana). Budui da je kalendar bio
vaan radi poslova i ostalih svjetovnih potreba, njegova preciznost bila je nuna
prvenstveno kako bi se odredio toan dan i trenutak nastupanja Nove godine i
drugih festivala i tovanja bogova.
Mezopotamski astronomi - sveenici oslanjali su se na sloenu sfernu astronom-
iju, kako bi izmjerili i uspostavili meusobne odnose zamrenih kretanja Sunca,
Zemlje, Mjeseca i planeta. Zemlju su zamiljali kuglom s ekvatorom i polovima.
Nebo je takoer bilo podijeljeno zamiljenim linijama ekvatora i polova. Prolazak
nebeskih tijela bio je povezan s ekliptikom, zamisao visine orbite Zemlje oko
Sunca po nebeskoj sferi: ekvinocij (trenutak kada Sunce u svom prividnom
godinjem kretanju na sjever i jug prelazi nebeski ekvator) i solsticij (vrijeme
kada se Sunce tijekom svog prividnog godinjeg kretanja du ekliptike nalazi na
svojoj najvioj deklinaciji sjeverno ili juno). Svi ovi astronomski pojmovi ko-
riste se i danas.
No, kalendar ili domiljate metode za njegovo izraunavanje nisu izmislili
Babilonci i Asirci, Njihovi kalendari, ba kao i dananji, potjeu iz Sumera. Tamo
su znanstvenici pronali kalendar, u upotrebi od najranijih vremena, koji je bio
osnova svih kasnijih kalendara. Glavni model kalendara bio je kalendar Nippura,
centralnog sjedita Enlila. Na dananji kalendar je nainjen prema modelu Nip-
purskog kalendara.
Sumerani su smatrali da Nova godina poinje tono u trenutku kada Sunce
prelazi proljetni ekvinocij. Profesor Stephen Langdon ("Tablets from the Archives
of Drehem") otkrio je da zapisi koje je ostavio Dungi, vladar Ura oko 2.400 prije
Krista govore o tome kako je Nipurskim kalendarom odreeno nebesko tijelo
ijim zalaenjem je bilo mogue tono odrediti trenutak nastupanja Nove godine.
On je zakljuio da se to dogodilo "moda 2.000 godina prije vladavine Dungi",
to jest, oko 4.400 godina prije Krista!
Je li zaista mogue da su Sumerani, bez obzira to nisu znali za nikakve
instrumente, posjedovali sofisticirana astronomska i matematika znanja koja
su nuna u sfernoj astronomiji i geometriji? Njihov jezik dokazuje da je zaista
bilo tako.
U sumerskom je postojao izraz DUB koji je u astronomiji oznaavao obujam
svijeta od 360 stupnjeva i s tim u vezi su govorili o zaobljenosti ili luku neba. Za
svoje astronomske i matematike proraune povukli su AN.UR, zamiljeni nebeski
horizont prema kojem su mogli mjeriti izlaske i zalaske nebeskih tijela. Okomito
na taj horizont povukli su zamiljenu uspravnu liniju NU.BU.SAR.DA, uz po-
mo koje su dobili toku zenita AN.PA. Otkrili su linije koje mi nazivamo
meridijanima i nazvali ih "stupnjevane/poredane preke", a paralele su nazvali
"srednje linije neba". Paralelu koja oznaava ljetnji solsticij, na primjer, nazvali
su AN.B1L (vatrena toka na nebu).
Akadska, huritska, hetitska i ostala knjievna remek djela drevnog Bliskog
istoka, bez obzira radi li se o prijevodima ili prikazima sumerskih originala,
obiluju sumerskim posuenicama koje se odnose na nebeska tijela i pojave.
Babilonski i asirski uenjaci koji su sastavljali popise zvijezda ili zapisivali pro-
raune planetarnih kretanja, esto su biljeili sumerske originale na ploicama
koje su prepisivali ili prevodili. 25.000 tekstova posveenih astronomiji i astrologiji
koji su navodno bili ukljueni u Aurbanipalovu knjinicu u Ninivi esto sadre
potvrdu sumerskog porijekla.
Glavni astronomski niz kojeg Babilonci nazivaju "Dan gospodnji" bio je
prepisan, kako navode njegovi pisari, sa sumerske ploice napisane u vr-
ijeme Sargona Akadskog, u treem tisuljeu prije Krista. Ploica koja se
datira u vrijeme tree dinastije Ura, takoer iz treeg tisuljea prije nae ere
opisuje i popisuje niz nebeskih tijela tako jasno, da modernim uenjacima
nije bilo teko prepoznati tekst kao klasifikaciju zvijea Ursa Major, Zmaj,
Lira, Labud i Cefej i Trokut na sjevernom nebu; Orion, Mali Pas, Hidra,
Gavran i Kentaur na junom nebu, te poznata zvijea zodijaka u sredinjem
pojasu neba.
U drevnoj Mezopotamiji tajne znanja o nebu uvali su, prouavali i prenosili
astronomi - sveenici. Stoga je prikladno da su tri znanstvenika kojima pripada
zasluga vraanja ovih izgubljenih kaldejskih znanja bili jezuitski sveenici Jo-
seph Epping, Johann Strassman, i Franz X. Kugler. Kugler je u svom remek -
djelu ("Stemkunde und sterndienst in Babel") analizirao, odgonetnuo, sredio i
objasnio veliki broj tekstova i popisa. U jednom sluaju, matematiki "obrnuvi
nebo unatrag", uspio je pokazati da su popisi od trideset i tri nebeska tijela na
babilonskom nebu iz 1.800 pr.n.e., bili uredno poslagani prema dananjim skupi-
nama.
Nakon mukotrpnog rada na odijeljivanju grupa i podgrupa, svjetska astron-
omska zajednica sloila se 1.925. da se nebo, onako kako ga vidimo sa Zemlju
podijeli u tri podruja: sjeverno, sredinje i juno, a skupine zvijezda u osamdeset
i osam zvijea. Proizlazi da u takvom ureenju nema nita novo, jer su Sumerani
bili prvi koji su podijelili nebo u tri pojasa ili puta: sjeverni put su nazvali prema
Enlilu, juni prema Eai, a sredinji put je bio Put Anua, a svakom pojasu su
pridruili razliita zvijea. Dananji sredinji pojas koji se sastoji od dvanaest
zvijea zodijaka tono odgovara Anuovom putu, unutar kojeg su Sumerani
grupirali zvijezde u dvanaest kua.
U davna vremena, ba kao i danas, ova pojava je bita povezana s konceptom
zodijaka. Veliki krug koji Zemlja ini oko Sunca bio je podijeljen u dvanaest
jednakih dijelova, svaki od po trideset stupnjeva. Zvijezde koje se mogu vidjeti u
svakom od ovih dijelova, ili kua, okupljene su zajedno u nekom zvijeu, koje
je dobilo ime prema obliku kojeg tvore.
Zvijea i njihove podvrste, te pojedine zvijezde unutar zvijea stigle su u
zapadnu civilizaciju nosei imena i opise posuene iz grke mitologije, i nije
udno da je Zapad skoro dvije tisue godina smatrao Grke zaslunima za ovo
postignue. Ali, danas je jasno da su rani grki astronomi tek prisvojili u svoj
jezik i mitologiju ve postojeu astronomiju koju su preuzeli od Sumerana. Sjetimo
se kako su Hiparh, Eudokso i ostali doli do svoj cg znanja. ak je i Tales, najstar-
iji ugledni grki astronom, za koga se kae da je predvidio potpunu pomrinu
Sunca, 28. svibnja 585. prije Krista, a koja je zaustavila rat izmeu Lidijaca i
Medijaca, dozvoljavao da su izvori njegovog znanja predsemitskog
mezopotamskog porijekla, dakle, da potjeu od Sumerana.
Naziv zodijak stigao nam je od grkog zodiakos kyklos (ivotinjski krug) jer
je izgled zvjezdanih skupina bio izjednaen s oblicima lava, ribe, itd. Ali ti zami-
ljeni oblici i imena potjeu od Sumerana, koji su dvanaest zvijea zodijaka na-
zivali UL.HE (sjajno krdo):
1. GU.AN.NA (nebeski bik) - Bik
2. MASH.TAB.BA (blizanci) - Blizanci
3. DUB (rakova klijeta) - Rak
4. UR.GUIA (lav) - Lav
5. AB.SIN (njen otac bio je Sin) - Djevica
6. ZI.BA.AN.NA (nebeska sudbina) - Vaga
7. GIR. TAB (koji epa i ree) - korpion
8. PA.BIL (koji brani) - Strijelac
9. SUHUR.MA (koza-riba) - Jarac
10. GU (gospodar voda) - Vodenjak
11. SIM.MAH (ribe) - Riba
12. KU.MAL (koji boravi u polju) - Ovan
Slikovni prikazi ili znakovi zodijaka, kao i njihovi nazivi ostali su praktino
nedirnuti od njihovog uvoenja u Sumeru. (sl. 93)
GIR.TAB
korpion
AB.SIN
Djevica
SUHUR.MASH
Koza - riba
sl.93
Sve do razvoja teleskopa europski astronomi priznavali su, poput Ptolomeja,
samo devetnaest zvijea na sjevernom nebu. Do 1.925, kada je dolo do usagla-
avanja oko sadanje klasifikacije, priznato je dvadeset i osam zvijea koja se
nalaze u onom podruju neba koje su Sumerani nazivali Put Enlila. Ne treba nas
iznenaditi otkrie da su, za razliku od Ptolomeja, stari Sumerani prepoznali, iden-
tificirali, grupirali, imenovali i popisali sva zvijea sjevernog neba.
Od nebeskih tijela koja se nalaze na Putu Enlila dvanaest se smatralo da pri-
padaju Enlilu, kao paralela za dvanaest zodijakih nebeskih tijela na Anuovom
putu. Isto tako na junom dijelu neba, na Eainom putu bilo je popisano dvanaest
zvijea, uz napomenu da pripadaju bogu Eai. Pored ovih dvanaest glavnih Eain-
ih zvijea, navedeno je jo nekoliko, iako ne toliko koliko danas poznajemo.
Eain put je predstavljao ozbiljne probleme asiriolozima koji su se prihvatili
ogromnog zadatka da odgonetnu drevno znanje astronomije, ne samo u okvirima
modernog znanja, ve i na temelju onoga kako je nebo izgledalo prije nekoliko
stotina ili tisua godina. Promatrajui juno nebo iz Ura ili Babilona, mezopotamski
astronomi mogli su vidjeti tek neto vie od pola junog neba; ostatak je ve bio
ispod horizonta. Pa ipak, ako smo ih pravilno prepoznali, neka od zvijea iz
Eainog puta nalaze se nisko ispod horizonta. No, tu se javlja jedan vei problem;
ako su, kako pretpostavljaju znanstvenici, Mezopotamci vjerovali (kao kasnije
Grci) da je Zemlja bila masa suhe zemlje smjetena na kaotinoj tmini donjeg
svijeta (grkog Hada), ravni disk preko kojeg se nebo nadvilo u polukrugu, u tom
sluaju tamo uope ne bi trebalo biti junog neba!
Ogranieni pretpostavkom da su Mezopotamci bili vjerni pristupu ravne Zem-
lje, moderni uenjaci nisu mogli dozvoliti svojim zakljucima da ih odvedu pre-
vie ispod linije ekvatora koja dijeli sjever od juga. Dokazi nam ukazuju na to da
tri sumerska puta u potpunosti okruuju nebo Zemlje koja je okrugla, a ne ravna.
Godine 1.900. T. G. Pinches podnio je izvjee u "Royal Asiatic Society" da
je uspio skupiti i sastaviti kompletan mezopotamski astrolab (u doslovnom znaen-
ju, "koji uzima zvijezde"). Pokazao je da se radilo o krunom disku, podijeljen-
om poput pite u dvanaest dijelova i tri koncentrina kruga, to na kraju predstav-
lja polje od trideset i est dijelova. Cijeli prikaz imao je izgled rozete s dvanaest
listova, od kojih je svaki imao na sebi napisan naziv mjeseca. Pinches ih je oznaio
brojevima od I do XII radi lakeg snalaenja, poevi s Nisannu, prvim mjesec-
om mezopotamskog kalendara. (sl. 94)
Osim toga, na svakom od trideset i est dijelova pisalo je ime ispod kojeg se
nalazio mali krug, a oznaavao je da se radi o imenu nebeskog tijela. Ta imena su
kasnije pronaena u mnogim tekstovima i popisima zvijezda i moemo biti sigur-
ni da se radi o imenima zvijea, zvijezda ili planeta.
Svaki od trideset i est dijelova takoer je imao i broj napisan ispod imena
sl.94
nebeskog tijela. U unutarnjem krugu bili su brojevi od 30 do 60; u sredinjem
krugu, od 60 (kojeg su zapisivali kao 1) do 120 (ovaj broj 2 u seksagezimalnom
sustavu znai 2 x 60 = 120) i u vanjskom krugu, brojevi od 120 do 240. to su
predstavljali ti brojevi?
Gotovo pedeset godina nakon Pinchesovog izlaganja astronom i asiriolog O.
Neugebauer ("A History of Ancient Astronomy: Problems and Methods") mogao
je samo rei da "cijeli tekst predstavlja neku vrstu shematskog prikaza neba... u
svakom od trideset i est polja nalazi se naziv zvijea i jednostavni brojevi ije
znaenje jo nije razjanjeno". Vodei strunjak na tom podruju, B. L. Van der
Waerden ("Babylonian Astronomy: The Thirty-Six Stars") razmiljao je o oit-
om kretanju brojeva u nekom ritmu i mogao je samo sugerirati da brojevi imaju
neke veze s trajanjem dana.
Ovu zagonetku moemo rijeiti samo ako odbacimo ideju da su mezopotamci
vjerovali kako je Zemlja ravna ploa i priznamo da je njihovo poznavanje as-
tronomije bilo jednako dobro kao i nae, rte stoga to bi oni imali bolje instru-
mente od nas, ve zato to su njihov izvor informacija bih Nefili.
Pretpostavljamo da su zagonetni brojevi predstavljali stupnjeve nebeskog luka,
gdje je sjeverni pol predstavljao poetnu toku, a da je astrolab bio planisfera,
prikaz kugle na ravnoj povrini.
Kako se brojevi poveavaju i smanjuju, oni koji se nalaze u suprotnim dijelov-
ima na Putu Enhla (npr. Nisannu 50, Tashritu 40) daju zbroj 90; brojevi na Putu
Anua daju zbroj 180, a brojevi na Putu Ea daju zbroj 360 (npr. Nisannu 200,
Tashritu 160). Ovi su nam brojevi previe bliski da bismo ih krivo razumjeli; oni
predstavljaju dijelove kompletnog obujma kugle; etvrtina puta iznosi 90
stupnjeva, polovina 180 stpnjeva, a puni krug 360 stupnjeva.
Brojevi koji su iskazani kod Enlilovog puta tako su spojeni u parove kako bi
pokazali da se taj sumerski dio sjevernog neba protezao 60 stupnjeva od Sjever-
nog pola i graniio s Putem Anua na 30-om stupnju iznad ekvatora. Put Anua bio
je jednako udaljen od ekvatora s obje strane, pruajui se 30 stupnjeva juno od
ekvatora. Zatim, dolje junije i najudaljenije od sjevernog pola, nalazio se Put
Eae, dio Zemlje i nebeske kugle koji se nalazi ispod 30. stupnja juno od
junog pola.
Brojevi na dijelu Puta Eae daju
zbroj od 180 stupnjeva u Addaru
(veljaa - oujak) i Ululu (kolo-
voz - rujan). Jedina toka udal-
jena od sje vernog pola za 180
stupnjeva, bez obzira idemo
li na jug sa istoka ili zapa-
da, jest Juni pol. A to moe
biti tono samo ako govor-
imo o kugli.
a. Put Anua, nebeski pojas
Sunca, planeta i zvijea zodijaka
b. Put Enlila, sjeverno nebo
c. Put Ea, juno nebo
sl.95
Precesija je pojava koju uzrokuje pomicanje zemljine osi sjever - jug zbog
ega Sjeverni pol (onaj koji je usmjeren prema Sjevernjai) i Juni pol opisuju
veliki krug na nebu. Prividno usporenje Zemlje u odnosu na zvijea iznosi ot-
prilike pedeset sekundi luka u jednoj godini, ili jedan stupanj u sedamdeset i
dvije godine. Veliki krug, tj. vrijeme potrebno da Zemljin sjeverni pol ponovo
pokazuje prema istoj zvijezdi Sjevernjai stoga traje 25.920 godina (72 x 360) i
astronomi ga nazivaju Velikom godinom ili Platonovom godinom (oito je i Pla-
ton znao za tu pojavu).
Izlaenja i zalaenja zvijezda kao i precizno odreivanje proljetnog ekvi-
nocija (najavljuje tadanju Novu godinu) bili su povezani s kuama zodijaka u
kojima su se pojavljivali. Proljetni ekvinocij kao i ostale nebeske pojave zbog
precesije se iz godine u godinu usporavaju, a konano se uspore za cijelu kuu
zodijaka jednom u 2.160 godina. Nai astronomi i dalje koriste nultu toku trop-
skog zodijaka (poetak znaka Ovna) koja je oznaavala proljetni ekvinocij oko
900 godine prije Krista, ali se ta toka do sada pomakla znatno u kuu Riba.
Otprilike oko 2.100. godine proljetni ekvinocij poet e se pojavljivati u prethod-
noj kui Vodenjaka. Upravo na to se misli kada kaemo da ulazimo u doba Voden-
jaka (sl. 96).
sl.96
Budui da je za pomak iz jedne kue zodijaka u drugu potrebno vie od dva
tisuljea, uenjaci se pitaju kako i gdje je Hiparh saznao za pojavu precesije u
drugom stoljeu prije Krista. Sada je jasno da su mu posluili sumerski izvori.
Otkria profesora Langdona pokazuju da je Nippurski kalendar, uspostavljen oko
4.400 prije Krista, u dobu Bika, odraavao znanje o precesiji i pomicanju kua
zodijaka koja su se dogodila 2160 godina ranije. Profesor Jeremias, koji je naao
vezu izmeu mezopotamskih i hetitskih tekstova iz astronomije bio je miljenja
da su starije astronomske ploice zabiljeile promjenu iz Bika u Ovna; i zakljuio
da su mezopotamski astronomi predvidjeli pomak iz Ovna u Ribe.
Suglasivi se s ovim zakljucima, profesor Willy Hartner ("The Earliest His-
tory of the Constellations in the Near East") pretpostavio je da su Sumerani ostavili
za sobom obilje slikovnih dokaza u tu svrhu. Kada se proljetni ekvinocij nalazio
u znaku Bika, ljetni solsticij bi se pojavio u znaku Lava. Hartner je svratio pozo-
rnost na motiv koji se ponavlja: bitka bika i lava, motiv koji se javlja na sumer-
skim prikazima iz ranijih vremena i pretpostavio da su ti motivi predstavljali
kljune pozicije zvijea Bika i Lava za promatraa koji se nalazio na 30 stupnju
sjeverno, npr. u Uru, oko 4.000 godina prije Krista. (sl. 97)
Veina uenjaka smatra injenicu da su Sumerani toliko naglaavali Bika kao
svoje prvo zvijee dokazom ne samo starosti zodijaka, koji datira iz otprilike
4.000 pnn.e., ve i svjedoenjem o vremenu kada je tako naglo zapoela Sumerska
civilizacija. Profesor Jeremias ("The Old Testament in the Light of the Ancient
East") pronaao je dokaze koji pokazuju da se sumerska zodijakalno - kronoloka
nulta toka nalazila tono izmeu Bika i Blizanaca. Iz ovog i ostalih podataka on
je zakljuio da je zodijak nastao u eri Blizanaca, to jest ak i prije poetka sumer-
sl.97
ske civilizacije. Sumerska ploica koja se nalazi u berlinskom muzeju (VAT.7847)
zapoinje popis zvijea zodijaka s Lavom, to nas vodi u prolost otprilike do
11.000 pr.n.e. kada je ovjek tek poeo obraivati zemlju.
Profesor H. V. Hilpprecht ("Babylonian Expedition of the University of Penn-
sylvania") otiao je ak i dalje. Prouavajui na tisue ploica koje su sadravale
matematike tablice, zakljuio je da sve tablice mnoenja i dijeljenja iz knjinica
hramova u Nippuru i Sipparu, te iz knjinice Asurbanipal u Ninivi imaju kao
osnovu broj 12.960.000. Analizirajui ovaj broj i njegovo znaenje, on je doao
do zakljuka da on moe biti povezan samo s pojavom precesije i da su Sumerani
znali za postojanje Velike godine u trajanju od 25.920 godina.
Ovo predstavlja zaista fantastinu astronomsku sofisticiranost stasalu u nem-
ogue vrijeme. Kao to je oito da su sumerski astronomi posjedovali znanja do
kojih nikako nisu mogli doi sami, isto tako postoje dokazi koji pokazuju da
veliki dio njihovog znanja nije bio od praktine koristi.
To se ne odnosi samo na vrlo sofisticirane metode kojima su se sluili u as-
tronomiji; tko je u drevnom Sumeru trebao ustanoviti nebeski ekvator, na primjer,
ve i na raznolikost paljivo razraenih tekstova koji su se bavili mjerenjima
udaljenosti meu zvijezdama.
Jedan od tih tekstova znan kao AO.6 478, navodi dvadeset i est glavnih zvijez-
da koje moemo vidjeti du linije koju danas zovemo Rakova obratnica, te navo-
di udaljenosti meu njima izmjerene na tri razliita naina. Tekst najprije navodi
udaljenosti izmeu ovih zvijezda jedinicom koja se naziva "mana ukultu" (izmjer-
en i izvagnut). Vjeruje se da je to bio domiljat izum koji je povezivao teinu
vode koja tee s vremenom koje joj je potrebno. To je omoguavalo odreivanje
vremenske udaljenosti medu zvijezdama.
Druga rubrika udaljenosti bila je izraena stupnjevima nebeskog luka. Cijeli
dan (dan i no) bio je podijeljen u dvanaest dvostrukih sati. Luk neba obuhvaa
puni krug od 360 stupnjeva. Stoga jedan "beru" ili dvostruki sat predstavlja 30
stupnjeva nebeskog luka. Ovom metodom, protjecanje vremena na Zemlji pred-
stavljalo je mjeru za udaljenost u stupnjevima izmeu navedenih nebeskih tijela.
Trei nain mjeranja bio je "beru ina shame" (duljina na nebu). F. Thureau-
Dangin ("Distances Entre Etoiles Fixes") istaknuo je kako su se prve dvije me-
tode povezivale s drugim pojavama, dok je trea donosila apsolutne mjere. Nebeski
beru, po njegovom miljenju, predstavljao je ekvivalent za 10.692 dananja metra.
Udaljenost na nebu izmeu dvadeset i est zvijezda bila je izraunata u tekstu
zbrajanjem do 655.200 berua ''povuenih na nebu".
Dostupnost ove tri metode mjerenja udaljenosti meu zvijezdama vrlo je znaa-
jna u ovom predmetu. No, kome je od ljudi u Sumeru trebalo takvo znanje, i tko
se medu njima mogao domisliti tim nainima i precizno se njima sluiti? Jedini
mogui odgovor glasi - Nefili su imali znanje i potrebu za takvim preciznim
mjerenjima.
Budui da su stigli na Zemlju sa drugog planeta i lutali nebom, bili su sposob-
ni za putovanja svemirom. Oni su bili jedini koji su u zoru ovjeanstva i prvih
civilizacija mogli imati i imali su znanja o astronomiji za koje su potrebne tisue
godina razvoja, sofisticirane metode, matematiku i koncepcije napredne astronom-
ije, i potrebu da podue ljudske pisare da prepisuju i biljee paljivo, ploicu po
ploicu, podatke o udaljenostima na nebu, poretku zvijezda i sazvijea, izlasci-
ma i zalascima Sunca, sloeni kalendar baziran na relaciji Sunce-Mjesec-Zemlja,
i ostalo izuzetno poznavanje neba i Zemlje.
Na ovakvoj osnovi, moemo li jo pretpostavljati da mezopotamski astronomi,
koje su predvodili Nefili, nisu znali za planete koji se nalaze iza Saturna, da nisu
poznavali Uran, Neptun i Pluton? Zar je njihovo znanje o Zemljinoj obitelji,
Sunevom sustavu, bilo nepotpunije nego ono o udaljenim zvijezdama, njiho-
vom redu, i meusobnim udaljenostima?
Informacije o astronomiji iz davnih dana sadrane u stotinama detaljnih tek-
stova nabrajaju nebeska tijela, uredno sloena po svom nebeskom redu ili prema
bogovima, ili mjesecima, zemljama ili zvijeima s kojima ih se povezuje. Jedan
takav tekst kojeg je analizirao Ernst F. Weidner ("Handbuch der Babylonischen
Astronomie") nosi naslov "Veliki popis zvijezda". U pet nizova nabrajaju se deset-
ine nebeskih tijela povezanih meusobno, s mjesecima, zemljama, i boanstvima.
Drugi je tekst nabrojio tono glavne zvijezde u zvijeima Zodijaka. Tekst oznaen
kao B.M.8 6378 sloio je, na svom sauvanom dijelu, sedamdeset i jedno nebes-
ko tijelo prema njihovom poloaju na nebu, itd, itd.
Nastojei dati smisao ovoj gomili tekstova, a posebno identificirati tono plan-
ete naeg Sunevog sustava, generacije uenjaka dolazile su sa zbunjujuim re-
zultatima. Kako sada znamo, njihovi napori bili su osueni na propast jer su
netono pretpostavljali da Sumerani i njihovi nasljednici nisu znali da je Sunev
sustav heliocentrian, da je Zemlja samo jedan od planeta, te da iza Saturna postoje
i drugi planeti.
Zanemarujui mogunost da se neka imena na popisu zvijezda mogu prim-
ijeniti na Zemlju, i trudei se primijeniti veliki broj drugih imena i epiteta samo
na pet planeta za koje su smatrali da su ih Sumerani poznavali, uenjaci su doli
do proturjenih zakljuaka. Neki su ak pretpostavljali da zbrka nije nastala radi
njih ve radi Kaldejaca, koji su iz nekih nepoznatih razloga zamijenili imena pet
poznatih planeta.
Sumerani su sva nebeska tijela, bilo planete, zvijezde ili sazvjeda nazivali
MUL ("koji sjaje na visinama"). Babilonci i Asirci su slino tome primjenjivali
akadski izraz "kakkab" kao opi izraz za bilo koje nebesko tijelo. Ovakav postu-
pak nadalje je frustrirao znanstvenike koji su eljeli odgonetnuti drevne tekstove
iz astronomije. Ali neki "mul" koje su jo nazivali i LU.BAD jasno oznaavaju
planete naeg Sunevog sustava.
Znajui da je grki naziv za planete bio lutalice, znanstvenici su itali LU.BAD
kao lutajua ovca, to dolazi od LU ("one koje uvaju pastiri") i BAD ("visoko i
daleko"). Ali sada kada znamo da su Sumerani bili svjesni prave prirode Sunevog
sustava, drugo znaenje izraza BAD ("star, temelj, onaj gdje je smrt") dobiva
izravno znaenje.
Poloaj i odnosi "lubada" meusobno i naspram Sunca opisani su u mnogim
mezopotamskim tekstovima sa podruja astronomije. Postoje prikazi onih plane-
ta koji su iznad i onih koji su dolje, i Kugler je dobro pretpostavio kada je rekao
da je toka iz koje se kree sama Zemlja.
Ali se o planetima govorilo uglavnom u okviru astronomskih tekstova koji su se
bavili MUL.MUL-om, izrazom koji je izazvao nagaanja kod uenjaka. U nedostat-
ku boljeg rjeenja, veina uenjaka se sloila da izraz "mulmul" oznaava Plejade,
skupinu zvijezda u zodijakom zvijeu Bika kroz koje je prolazila os proljetnog
ekvinocija (ako se gleda iz Babilona) otprilike oko 2.200 prije Krista. Mezopotamski
tekstovi esto su ukazivali da "mulmul" ukljuuje sedam LU.MAa tj. sedam lutal-
ica koje su srodne, a uenjaci su pretpostavili da su to najsjajniji lanovi Plejada, koji
su vidljivi golim okom. injenica da je, ovisno o klasifikaciji, skupina sadravala ili
est ili devet takvih sjajnih zvijezda, a ne sedam, predstavljala je problem, ali on je,
u nedostatku boljih prijedloga o znaenju izraza mulmul, gurnut na stranu.
Franz Kugler ("Sternkunde und Sterndienst in Babel") nevoljko prihvaa Ple-
jade kao rjeenje, ali je izrazio svoje uenje kada je pronaao u mezopotamskim
tekstovima nedvosmislenu izjavu da mulmul ukljuuje ne samo lutalice, tj. plan-
ete ve isto tako i Sunce i Mjesec, ime je pretpostavka o Plejadama postala
neodriva. On je takoer naiao na tekst u kojem se jasno izjavljuje da je mulmul
ul-u 12 (mulmul je grupa od dvanaest), od kojih deset ini odijeljenu skupinu.
Pretpostaljamo da se izraz mulmul odnosi na Sunev sustav, a slui se
ponavljanjem MUL.MUL kako bi se ukazalo na skupinu kao cjelinu, nebesko
tijelo koje obuhvaa ostala nebeska tijela.
Charles Virolleaud ("L'Astrologie Chaldeenne") transliterirao je mezopotamski
tekst (K3558) koji opisuje lanove mulmula ili kakkabu/kakkabu skupine. Zadnji
stih teksta je jasan:
Kakkabu/kakkabu.
Broj njegovih nebeskih tijela je dvanaest,
Dvanaest je poloaja njegovih nebeskih tijela
Dvanaest je mjeseci Mjeseca.
Tekstovi ne ostavljaju nikakvu sumnju: mulmul, na Sunev sustav sainjen
je od dvanaest lanova. To nas ne bi trebalo iznenaditi, jer je grki uenjak Di-
odor, objanjavajui tri "naina" mjerenja Kaldejaca i, iz njih izvedeni popis
trideset i est nebeskih tijela, izjavio da od "ovih nebeskih bogova, njih dvanaest
ima najvii autoritet: svakom od njih Kaldejci pripisuju mjesec i znak zodijaka".
Ernst Weidner ("Der Tierkreis und die Wege am Himmel") izvjeuje da se
osim na Anuov Put i njegovih dvanaest zvijezda zodijaka, neki tekstovi takoer
odnose na Put Sunca, kojeg isto tako sainjava dvanaest nebeskih tijela: Sunce,
Mjesec i deset planeta. Red 20 na ploici TE kae: "naphar 12 sheremesh ha.la
sha kakkab.lu sha sin u ama ina libbi ittiqu", to znai, "sve u svemu dvanaest
lanova gdje pripadaju Mjesec i Sunce, gdje planete krue".
Sada moemo shvatiti znaenje broja dvanaest u drevnom svijetu. Veliki krug
sumerskih bogova, i kasnije Olimpskih bogova, inilo je tono dvanaest bogova;
mladi bogovi mogli su ui u taj krug samo ukoliko su se stariji povukli. Prazno
mjesto je takoer trebalo popuniti kako bi se zadrao boanski broj dvanaest.
Glavni nebeski krug, put Sunca i njegovih dvanaest lanova, postavio je uzorak
prema kojem su dijelili preostale nebeske pojase u dvanaest dijelova ili bi im
dodjeljivali dvanaest glavnih nebeskih tijela. Prema tome, bilo je dvanaest mjeseci
u godini, dvanaest dvostrukih satova u danu. Svakoj podjeli u Sumeru bilo je
dodijeljeno dvanaest nebeskih tijela kao mjera uspjeha.
Mnoge studije, poput one S. Langdona ("Babylonian Menologies and the
Semitic Calendar") pokazuju da je podjela godine na dvanaest mjeseci bila od
samog poetka vezana uz dvanaest velikih bogova. Fritz Homel ("Die Astron-
omie der Alten Chaldaer") i drugi nakon njega pokazali su da je dvanaest mjeseci
bilo blisko povezano s dvanaest znakova zodijaka, a da oba potjeu od dvanaest
glavnih nebeskih tijela. Charles F, Jean ("Lexicologie Sumerienne") reproducir-
ao je sumerski popis od dvadeset i etiri nebeska tijela koji je spojio dvanaest
zvijea zodijaka i dvanaest lanova naeg Sunevog sustava,
Dugi tekst kojeg je F.Thureau - Dangin ("Ritueles Accadiens") identificirao
kao program hrama za proslavu Nove godine u Babilonu, predstavlja uvjerljiv
dokaz posveivanja dvanaestorice kao sredinje nebeske pojave. Veliki hram,
Esagila, imao je dvanaest vrata. Moi svih nebeskih bogova prenijelo se na Mar-
duka tako da se dvanaest puta izgovorio proglas: "Gospodin, nije li on moj gos-
podin". Zatim se dvanaest puta zazvalo milost boga i njegove druice. Ukupan
broj dvadeset i etiri bio je tada sravnjen s brojem zvijea zodijaka i dvanaest
lanova Sunevog sustava.
Kamen-mea u koji je kralj Susa dao uklesati simbole nebeskih tijela prika-
zuju ova dvadeset i etiri znaka: poznatih dvanaest znakova zodijaka, i simbole
koji predstavljaju dvanaest lanova Sunevog sustava. To je bilo dvanaest as-
tralnih bogova Mezopotamije,
Hurita, Hetita, Grka i ostalih
drevnih panteona. (sl. 98)
Iako nam je prirodna osnova
brojenja deset, broj dvanaest se
provlaio kroz sva pitanja, nebeska
i boanska jo dugo nakon to su
Sumerani nestali. Postojalo je dva-
naest grkih Titana, dvanaest ple-
mena Izraelskih, dvanaest dijelo-
va maginog prsnog oklopa izrael-
skog vieg sveenika. Mo
nebeskog broja dvanaest nastavlja
se kod Isusovih apostola.
Odakle potjee ovaj moan,
presudan broj dvanaest? Sa neba.
Jer, Sunev sustav, mulrnul,
ukljuivao je, pored svih nama
poznatih planeta, takoer i planet
koji pripada Anuu i iji je simbol,
svjetlo nebesko tijelo, u sumer-
skom pismu bio znak za boga Anu
i zaboansko. "Kakkab vrhovnog
ezla je onaj od pastve u
mulmulu", objanjava astronoms-
ki tekst. A kada je Marduk pris-
vojio vlast i zamijenio Anua kao
boga koji se vezuje sa ovim plan-
etom, Babilonci su rekli: "planet
Marduka pojavljuje se unutar mul-
mula".
Poduavajui ovjeanstvo
pravoj prirodi Zemlje i neba, Nefili
su obavijestili drevne astronome - sveenike ne samo o planetima koji se nalaze
iza Saturna ve i o postojanju najvanijeg planeta, onog sa kojeg su i sami stigli:
DVANAESTOG PLANETA.
sl.98
7
EP O STVARANJU
Na veini drevnih cilindrinih peata koji su do sada pronaeni, simboli koji
predstavljaju nebeska tijela, lanove naeg Sunevog sustava, ukraavaju prostor
iza figura bogova i ljudi.
Jedan akadski peat iz treeg milenija prije Krista, koji se danas uva u
Dravnom muzeju u Berlinu (zaveden pod brojem VA/243), razlikuje se od ovog
uobiajenog naina opisivanja nebeskih tijela. Ovdje planeti nisu pokazani poje-
dinano, ve kao grupa od jedanaest kuglica postavljenih u krug oko velike, zraee
zvijezde. Jasno je da se radi o opisu Sunevog sustava kakav su poznavali
Sumerani: sustav sainjen od DVANAEST nebeskih tijela. (sl. 99)
U nae vrijeme se ustalio nain prikazivanja Sunevog sustava gdje su planeti
poredani u pravoj liniji koja za poetnu toku ima Sunce. Ali ako planete post-
avimo drugaije, ne pravolinijski, ve jednu za drugom u krug oko Sunca (prvi i
najblii Merkur, potom Venera, pa Zemlja i tako redom), dobit emo neto nalik
na sliku 100. (orbite planeta i njihov shematski prikaz u crteima koji slijede
prikazujemo kao krunice zbog lake prezentacije.)
Ako paljivije pogledamo Sunev sustav na cilindrinom peatu VA/243 uoit
emo da su "kuglice" koje okruuju zvijezdu zapravo planeti ija veliina i
redoslijed odgovara naem opisu Sunevog sustava sa slike 100. Mali Merkur
s1.99
sl.100
sl.101
poinje krug, a slijedi ga Venera. Zemlja, ovdje iste veliine kao i Venera, u svom
drutvu ima manju "kuglicu" - Mjesec. Redoslijed kojim su planeti poredani oko
zvijezde ide smjerom suprotnim od kazaljke na satu. I Mars je prikazan korektno,
manji je od Zemlje, ali vei od Mjeseca i Merkura. (sl. 101)
Drevni opis potom pokazuje planet koji ne poznajemo - vidljivo vei od Zem-
lje, ali manji od Jupitera i Saturna, koji potom slijede u nizu. Na kraju lako pre-
poznajemo Uran i Neptun, a tu je i maleni Pluton, no ne iza Neptuna kako smo mi
navikli, ve se pojavljuje izmeu Sararna i Urana.
Uvaavajui Mjesec kao ravnopravno nebesko tijelo sumerska skica Sunevog
sustava ispunjava sva naSa saznanja o planetima koji su ispravno poredani (uz
izuzetak Plutona) i precizno oznaeni po stvarnoj veliini. Meutim, ovaj 4.500
godina star opis svemira inzistira na postojanju nama potpuno nepoznatog ve-
likog planeta, koji bi se trebao nalaziti ili se moda nekada nalazio negdje izmeu
Marsa i Jupitera. Radi se, kako emo uskoro pokazati, o Dvanaestom planetu, o
planetu Nefilim.
Da je ova sumerska nebeska karta pronaena prije dvije stotine godina, tada-
nji astronomi bi podsmjeljivo stare Sumerane optuili da u svojoj prostodunosti
izmiljaju nepostojee planete iza Sarurna. Ali danas znamo da su Uran, Neptun
i Pluton uistinu tamo. Jesu li onda Sumerani ispravno obavijeteni od Nefila ili
ipak izmiljaju da postoji Dvanaesti Planet izmeu Marsa i Jupitera, da je Mjesec
punopravno nebesko tijelo, a ne samo satelit i da je Pluton blii Saturnu?
Suvremeni svijet dugo je vjerovao u teoriju kako je Mjesec tek "smrznuta
loptica za golf" nastala kada se ogroman komad materije odvojio od Zemlje, u
vrijeme kada je ona bila jo vrtlog uarenog tekueg materijala. Ovaj odvojeni
komad Zemlje postepeno se hladio i stvrdnuo, vjeno pratei matini planet kao
satelit, dok su njegovu povrinu bombardirali milijuni meteori ta inei kratere po
njegovom sve runijem licu. Ali nekoliko uspjenih misija Apollo, posebno ak-
tivnost satelita bez ljudske posade, lomili su ova uvjerenja u pitanja na koja se
moralo odgovoriti. Otkriveno je da kemijski sastav Mjeseca, te pronaeni miner-
ali nisu u potpunosti identini onima na Zemlji. Baena je rukavica u lice teoriji
o odvajanju. Uslijedila je potom laboratorijska analiza sastava uzoraka tla i ka-
menja koje su astronauti Apolla donijeli sa sobom na Zemlju, koja je izvan sum-
nje pokazala kako je Mjesec nekada bio "ivi planet". Poput Zemlje, on se u
svojoj vlastitoj sceni stvaranja ohladio u vrsto nebesko tijelo. Poput Zemlje, on
generira toplinu, ali dok u sluaju naeg planeta vruina dolazi iz utrobe Zemlje
u kojoj se "kuhaju" radioaktivni materijali pod ogromnim pritiskom, na Mjesecu
ona dolazi od omotaa radioaktivnih materijala koji lei neposredno ispod povr-
ine. Ovi materijali su preteki da se probiju joS taj jedan korak prema van. to ih
je onda smjestilo i dri ih ba na tom mjestu?
Mjeseevo gravitacijsko polje je nestabilno i promjenjivo, to je osnovni ra-
zlog da ovi teki materijali (poput eljeza) nemaju kanale prema jezgri, ve su
raspreni. Ali kakvom to silom, moramo se zapitati? Postoje jasni dokazi kako je
kamenje sa Mjeseca nekada, u davnoj prolosti, bilo magnetizirano, ba kao to
se magnetno polje danas promijenilo. Je li uzrok tome nama nepoznat unutarnji
proces ili pak utjecaj neke vanjske sile?
Astronauti misije Apollo 16 pronali su na povrini Mjeseca zanimljive uzorke
kamenja koji su nekada bili dijelovi smrvljene stijene, a potom nanovo spojem
utjecajem ogromne vruine iz nepoznatog izvora. Nametala su se nova pitanja.
to je razbilo stijene i to ih je kao u visokoj pei nanovo spojilo? Drugi materi-
jali na povrini Mjeseca i neposredno ispod nje bili su bogati radioaktivnim kalijem
i fosforom, materijalima koji se na Zemlji nalaze duboko u njenoj unutranjosti.
Kada se svi ovi podaci sastave u jednu cjelinu postaje jasno, a moderna znanost
danas ovaj zakljuak i zastupa - Mjesec i Zemlja, koji su nastali od istih elemena-
ta, u isto vrijeme, evoluirali su u odvojena i samostalna nebeska tijela. Po mil-
jenju znanstvenika NASA-e (U.S. National Aeronautics and Space Administra-
tion) Mjesec se u prvih 500 milijuna godina razvijao "normalno". A onda se
dogodilo (kako pie u izvjeu "The New York Timesa"):
Velika kataklizma zadesila je Mjesec prije 4 milijarde godina. Svemir-
ska tijela veliine veih gradova i manjih drava obruila su se na Mjesec
formirajui u sudaru njegove velike kratere, doline i planine.
Ogromne koliine radioaktivnog materijala oslobaale su svoju snagu
u ovim sudarima, topei kamenje na povrini i tjerajui more lave na pov-
rinu.
Apollo 15 pronaao je glatku stijenu u krateru Tsiolovsky, est puta
veu od bilo koje na Zemlji. Apollo 16 je pak otkrio da je More Nektara
nastalo uslijed neke enormno velike eksplozije to je za posljedicu imalo
dijelove "mora" razasute do 1.000 milja naokolo.
Apollo 17 sletio je blizu procijepa osam puta veeg od bilo ega slinog
na Zemlji. Rezultat je to potresa barem osam puta razornijeg od najsnanijeg
potresa u povijesti Zemlje.
Potresi i svemirski sudari nastavili su se narednih 800 godina, pa je Mjesec
svoj konani, zaleeni i oiljcima nagrden izgled, dobio prije otprilike 3.2 mili-
jarde godina. Po svemu to smo naveli, Sumerani su dakle bili u pravu kada su
tvrdili kako je Mjesec samostalno nebesko tijelo. A uskoro emo vidjeti da su
nam u nasljee ostavili tekst koji objanjava i opisuje kozmiku katastrofu o
kojoj je govorio NASA-in strunjak.
Planet Pluton nekada je nazi ru "zagonetka". Jer, dok orbite oko Sunca osta-
lih planeta vrlo rijetko odstupaju od savrenog kruga, devijacije orbite Plutona,
njegova "ekscentrinost" je tolika da poprima oblik elipse, I dok ostali planeti u
svom kretanju oko Sunca uvijek putuju po planu, istim putem, Pluton odstupa do
nevjerojatnih 17 stupnjeva. Zbog ove dvije neobine osobine Pluton je jedini
planet koji prolazi kroz orbitu nekog drugog planeta, Neptuna.
Po svojoj veliini Pluton spada u klasu satelita: njegov promjer iznosi 3.600
milja i nije mnogo vei od Tritona, satelita Neptuna i Titana, jednog od deset
satelita Saturna. Zbog svog neobinog "karaktera" ini se da je ovaj "izrod" svoj
nebeski ivot zapoeo kao satelit, a potom nekako pobjegao svojem gospodaru u
vlastitu orbitu oko Sunca.
Ovo je, kako emo uskoro vidjeti, ba ono to se i dogodilo - sudei po sum-
erskim tekstovima. Ujedno, pribliavamo se vrhuncu nae potrage za drevnim
nebeskim dogaajima s poetka nastanka Sunevog sustava i dokazima o posto-
janju Dvanaestog Planeta.
U slinoj potrazi ve stoljeima su i nai astronomi. Naime, raireno je vjero-
vanje kako je nekada postojao planet smjeten izmeu Marsa i Jupitera. Negdje
krajem osamnaestog stoljea, ak prije no to je otkriveno postojanje Neptuna,
grupa astronoma je ustvrdila kako je raspored planeta u naem Sunevom susta-
vu, njihova udaljenost od Sunca i meusobna udaljenost napravljena po definira-
nom zakonu. Ovaj stav, poznat i kao Bodeov zakon, uvjerio je astronome kako je
prazan prostor izmeu Marsa i Jupitera anomalija i kako bi tamo morao biti nep-
oznat planet.
Izazvani ovim matematikim kalkulacijama, astronomi s kraja osamnaestog
stoljea su opsesivno poeli pretraivati spomenutu zonu u potrazi za "nestalim
planetom". I ve prvih dana devetnaestog stoljea, talijanski astronom Giuseppe
Piazzi, ba u tom "praznom" dijelu svemira izmeu Marsa i Jupitera, otkrio je
vrlo mali planet (promjera 485 milja) nazvan Ceres. Do 1804. broj novootkrivenih
asteroida (malih planeta) dogurao je do etiri, a danas ih poznajemo 3.000. Rije
je o skupim asteroida koji po zajednikoj orbiti putuju oko Sunca i poznati su kao
pojas asteroida. Izvan svake sumnje, oni su ostaci nepoznatog planeta koji je
raznesen u komade. Ruski astronomi dali su mu i ime Phayton.
Zapravo, astronomi su sigurni kako je nekakav planet tamo postojao, alt ono
to nisu u stanju objasniti je nain na koji je nestao. Je li moda sam eksplodirao?
Ali tada bi njegovi dijelovi bili raspreni u svim smjerovima i ne bi ostali u jedn-
om pojasu. Ako je raspad nestalog planeta izazvao sudar s nekim drugim nebeskim
tijelom, gdje je onda ono ili njegovi ostaci? Njih nema jer se asteroidi u pojasu
kreu u istom pravcu, ba kao to je isti smjer okretanja osi pojedinih asteroida.
Da su meu njima dijelovi drugog planeta iz eventualnog sudara, oni bi se okre-
tali u suprotnom smjeru.
Kako se onda nestali planet raspao? Odgovor na zagonetku nam je doao iz
davnina.
Prije neto vie od jednog stoljea u Mezopotamiji je pronaen tekst ije je
deifriranje izazvalo veliko uzbuenje - postalo je jasno da na ovom podruju
postoje drevni tekstovi usporedivi s dijelovima Starog zavjeta. "Die Kielschrift-
en und das alte Testament", knjiga Eberharda Schradera pokrenula je 1872. god-
ine lavinu knjiga, novinskih lanaka i seminara koja je trajala pola stoljea. Svi
su se s uzbuenjem pitali, postoji li karika koja povezuje ova drevna vremena -
Babilon i Bibliju? Novinski naslovi bili su provokativni: BABILONIJA I BIB-
LIJA.
Medu tekstovima koje je u ruevinama knjinice Ashurbanipal u Ninivi
pronaao Henry Layard jedan je priu o Stvaranju iznosio na skoro identian
nain onome iz Knjige Postanka. Slomljene tablice, koje je prvi u cjelinu sastav-
io i objavio George Smith 1876. godine ("The Chaldean Genesis") nedvosmisle-
no ukazuju kuko je ustinu postojao akadski tekst, pisan na babilonskom dijalek-
tu, koji opisuje kako je odreeno boanstvo stvorilo Nebo i Zemlju, a potom sav
ivot na Zemlji, ukljuujui ovjeka.
Danas postoji more literature koja usporeuje mezopotamske tekstove s bib-
lijskim priama. Babilonsko boanstvo svoj posao Stvaranja nije zavrilo u est
dana, ali se ono odvija kroz est tablica. Usporedba sa sedmim danom, danom
odmora u kojem uiva biblijski Bog, moe se pronai u injenici da je sedma
tablica posveena slavljenju babilonskog Boanstva i njegovog junakog djela.
Shodno tome, L. W. King svoje slavno djelo na ovu temu naziva "Sedam Tablica
Stvaranja".
Danas poznat kao "Ep o Stvaranju", tekst o kojem govorimo nekada je nazi-
van po svojim poetnim rijeima, "Enuma Elish" ("Kada na najviem Nebu'").
Biblijska pria o Postanku poinje stvaranjem Neba i Zemlje; ova mezopotatnska
istinita je pripovijest o stvaranju svijeta i vodi nas na sam poetak vremena:
Enuma elish la nabu shamamu
Kada na najviem Nebu nije bilo imenovanih
Shaplitu ammatum shuma la zakrat
A ispod, vrsto tlo (Zemlja) jo nije prozvano
Bilo je to onda, kae nam dalje ep, kada su dva prvotna nebeska tijela dala ivot
nizu nebeskih "bogova". A kada su se nebeska bia pojavila izazvala su graju i buku
koja je uznemirila Primarnog Oca. Njegov kurir od povjerenja tada ga je nagovorio
da postupi strogo i disciplinira mlade bogove, koji su se meutim udruili i oteli mu
njegove moi stvaranja. To je naljutilo Primarnu Majku koja je traila osvetu. Bog
koji je vodio pobunu protiv Primarnog Oca tada je iziao s novom ponudom: ako
Otac svog mladog sina pozove u lanstvo Vijea Bogova i uzvisi do vrhovne vlasti,
on e se sam i goloruk suprotstaviti svojoj Majci "grdosiji".
Proglaen vrhovnim vladarom, mladi bog - po babilonskoj verziji imenom
Marduk - suprotstavio se licem u lice grdosiji, i nakon velebne bitke pobijedio i
prepolovio ju na dva dijela. Od jednog njezinog dijela napravio je Nebo, a od
drugog Zemlju. Potom je proglasio sustav pravila za Nebo, dajui svakom od
nebeskih bogova njegovo stalno mjesto. Na Zemlji je stvorio planine, mora i
rijeke, godinja doba i vegetaciju i stvorio ovjeka. Kao kopija Nebeskih Dvora
izgraeni su na Zemlji hramovi Babilona. I bogovi i smrtnici dobili su pravila,
zapovijedi i rituale koje su morali potivati i slijediti. Bogovi su tada Marduka
prihvatili za Vrhovno Boanstvo i uz njega vezali "pedeset imena" - rangove
ovlasti i poloaje u kraljevstvu.
Kako je rasla koliina pronaenih i prevedenih tablica i tekstova postajalo je
sve jasnije kako se ne radi o obinim literarnim djelima. Radilo se o najsvetijem
povijesno-vjerskom epu Babilona koji je itan kao dio rituala proslave Nove
godine. Babilonska verzija je tako od Marduka napravila junaka prie o Stvaran-
ju. Meutim, na raspolaganju nam je dovoljno dokaza koji mogu potvrditi da je
babilonska verzija retnek djelo vjersko-politikog falsificiranja ranijih sumer-
skih tekstova, u kojima su Anu, Enlil i Ninurta junaci.
Nije zapravo bitno kako su se akteri ove nebeske drame zvali, pria je provjer-
eno stara koliko i sumerska civilizacija. Dosta znanstvenika vidi u njoj filozofsko
djelo - drevnu verziju vjene borbe izmeu Dobra i Zla ili alegorijsku pripovjest
o naravi zime i ljeta, izlaska i zalaska Sunca, smrti i raanja.
Ali zato se s epom ne bi suoili kao sa zabiljekom o zbivanjima s poetka
stvaranja svijeta kako su Sumerani uli od Nefila? Koristei ovakav smioniji
pristup otkrit emo da "Ep o Stvaranju" savreno tumai i objanjava zbivanja
koja su se uistinu odigrala u naem Sunevom sustavu.
Pozornica na kojoj se odigrala nebeska drama "Enuma Elish" zapravo je pr-
votni svemir. Sudionici su i oni koji su svijet stvarali i oni koji su stvoreni.
ini:
Kada na najviem Nebu nije bilo imenovanih
A ispod. Zemlja nije bila prozvana,
Prazan, ali prvotni APSU, njihov roditelj,
MUMMU i TIAMAT- ona koja ih je sve iznjedrila
Mijeali su meusobno svoje vode.
Nikakva trska nije rasla, nikakve movare nisu postojale.
Nijedan od bogova jo nije postao bie.
Nijedan dobio ime, sa sudbinom jo neodreenom;
Tada se desilo da su se bogovi pojavili u njihovoj sredini
U nekoliko poteza "perom" po glinenim tablicama - u devet kratkih reda-
ka - drevni pjesnik kroniar uspjeno nas je prenio u sam centar najvelian-
stvenije predstave ikada odigrane: u Stvaranje naeg Sunevog sustava.
U beskrajnom prostoru svemira, "bogovi" - planeti - jo se nisu pojavili,
da dobiju ime i determiniranu "sudbinu" - svoje orbite. Postojala su samo tri
tijela: "prvotni AP.SU" ("onaj koji postoji od poetka"); MUM.MU ("onaj
koji je roen") i TIAMAT ("tvorac ivota"). "Vode" Apsua i Tiamata bile su
izmijeane, a tekst nam jasno daje do znanja kako ne misli na vode u kojima
raste trska, ve na prvotne vode, mjeavinu bazinih elemenata svemira od
kojih nastaje ivot.
Apsu je dakle Sunce, "onaj koji postoji od poetka". Najblii njemu je
Mummu. Pripovjeda epa kasnije e pojasniti da je Mummu bio pomonik i
izaslanik od povjerenja Apsua; dobar opis za Merkur, mali planet koji kao
najblii krui oko svog divovskog gospodara. Uistinu, stari Grci i Rimljani
Merkur su drali za planet boga, najbreg nositelja poruka Bogova.
Dalje od njih smjetena je Tiamat. Ona je bila "grdosija" koju je kasnije
razorio Marduk - "planet koji nedostaje". Ali u ova prvotna vremena ona je
bila prva Djevica Majka prvog Svetog Trojstva. Prostor izmeu nje i Apsua
nije bio prazan ve ispunjen prvotnim elementima. Ove "vode" su se "mije-
ale" i roenje prvi par nebeskih bogova - planeta - negdje izmeu Apsua i
Tiamata.
Njihove vode su se mijeale...
I bogovi su roeni u njihovoj sredini:
Bog LAHMU i bog LAHAMU su nastali.
Po svoja imena su pozvani.
Etimoloki, imena ova dva planeta proizlaze iz jednog korijena LHM
("voditi rat"). Drevni pripovjedai ostavili su nam u nasljee tradiciju da je
Mars bio Bog rata, a Venera Boginja rata i ljubavi. LAHMU i LAHAMU
uistinu su muko i ensko ime, pa je identitet dvojice bogova iz epa kao
Marsa i Venere potvren dvostruko, etimoloki i mitoloki. Postoji i astron-
omska potvrda: kao "planet koji nedostaje" Tiamat je lociran iza Marsa, a
Mars i Venera nastaju izmeu Sunca (Apsu) i "Tiamata". Ovaj raspored
moemo ilustrirati na dvije sumerske nebeske karte. (sl. 102, 103)
Proces formiranja Sunevog sustava potom ide dalje. Lahmu i Lahamu -
Mars i Venera - su nastali. Ali
Prije no to su zali u godine
I postigli zadanu veliinu
Bog ANSHAR i bog KISHAR bijahu stvoreni,
Prestigavi ih rastom.
Kako sue dani rastezali a godine mnoile,
Bog ANU postade njihov sin - predaka njihovih takmac.
Tada Ansharov prvoroeni sin, Anu,
Sebi nalik rodi NUDIMMUD.
Jednostavnom, ali preciznom naracijom in I Epa o Stvaranju odigrao se pred
naim oima. Obavijeteni smo kako su Mars i Venera rasli samo do odreene
veliine, ali je, prije no to je njihovo stvaranje zavreno, nastao novi par planeta.
Ovaj novi dvojac bili su velianstveni planeti, to se moe zakljuiti i 12 njihovih
imena - AN.SHAR ("princ, elnik nebesa") i KI.SHAR ("elnik vrstog tla").
Prevazili su po veliini prethodni par, "prestigavi ih rastom". Opis, pridjevi i
poloaj ovog novonastalog para moe se s lakoom identificirati sa Saturnom i
Jupiterom. (sl. 104).
Prolo je tako neko vrijeme ("godine se mnoile"), a roenje i trei par plan-
eta. Prvo je doao ANU, manji od Anshara i Kishara ("njihov sin"), ali vei od
prvih planeta ("njihovim precima takmac"). Potom Anu rada svoj planet bliza-
nac, "sebi nalik rodi". Babilonska verzija ovaj planet imenuje NUDIMMUD,
jedan pridjev za Ea/Enki. I jo jednom, opis i veliina, te poloaj novog para
planeta odgovara dvojici lanova naeg Sunevog sustava, Uranu i Neptunu.
Na kraju pojavio se jo jedan planet kojeg moramo pribrojati postojeim, onaj
kojeg nazivamo Pluton. "Ep o Stvaranju" ve nas je izvijestio da je Anu "An-
sharov prvo roeni sin", navodei nas da se jo koji planetarni bog mora roditi
kraj Anshara/Saturna. Ep se ovim nebeskim boanstvom bavi kasnije kada nam
pria kako Anshar alje svog povjerenika imenom GAGA po razliitim zadacima
diljem svemira. GAGA u potpunosti nalikuje po svojim zadacima emisaru Apsua
kojeg smo upoznali pod imenom Mumrnu; ovo nas navodi da zapazimo cijeli niz
slinosti izmeu Merkura i Plutona. Gaga je dakle Pluton, ali Sumerani su Pluton
smjestili na svojoj nebeskoj karti uz Saturn, iji je emisar ili povjerenik bio, dakle
satelit, a ne iza Neptuna gdje se danas nalazi. (sl. 105)
Kako se in I Stvaranja pribliio kraju nastao je Sunev sustav sainjen od
Sunca i devet planeta:
sl. 102, Na Poetku: Sunce, Merkur, "Tiamat"
sl. 103, Unutarnji planeti - "bogovi nastali u sredini"
sl. 104, Veliki planeti su stvoreni, zajedno sa svojim povjerenicima.
sl. 105, Nastaju i dva posljednja planeta - blizanci.
SUNCE - Apsu, "onaj koji postoji od poetka
MERKUR - Mummu, povjerenik Apsua.
VENERA - Lahamu, "dama bitaka"
MARS - Lahmu, "bog rata"
?? - Tiamat, "kolijevka ivota"
JUPITER - Kiskar, "vladar vrstog tla "
SATURN - Anshar, "vladar neba"
PLUTON - Gaga, povjerenik Anshara
URAN - Anu, "on na nebesima"
NEPTUN - Nudimmud (Ea), dvornik Anua
Ali gdje su ovdje Zemlja i Mjesec? Od nas se trai jo malo strpljenja.
Na kraju velianstvene drame raanja planeta autor Epa o Stvaranju nas uvo-
di u in Drugi, dramu nebeske buke i nereda. Novonastala obitelj planeta bila je
daleko od sklada. Planeti su gravitirali jedan drugom; posebno ih je privlaio
Tiamat, smetali su i uznemiravali prvotna tijela.
Nebeska braa su se udruila;
Uznemiravali su Tiamat plovei gore dolje.
Ugroavali su "tijelo" Tiamata
Iz svog nebeskog boravita.
Apsu nije elio podnositi njihovu buku;
Tiamat je zanijemio zbog njihovog ponaanja.
Njihova djela bila su dostojna prezira...
Stvaranje nevolja bio je njihov put.
Ovdje je oito rije o nestabilnim orbitama novostvorenih planeta. "Plovila
su gore dolje", pribliavali se jedan drugom ("nebeska braa su se udruila");
presijecali u svom kretanju orbitu Tiamata; previe se pribliili njegovom "tije-
lu"; njihov put bilo je "stvaranje nevolja". Najugroeniji oito je bio Tiamat. I
Apsu, Sunce, drao je planete vrijednim "prezira". Odluio ih je unititi. Savje-
tovao se s Mummu u tajnosti. Ali za "njihovu zavjeru" su douli ostali bogovi i
plan da ih se uniti ostavio ih je u strahu, "nijeme". Samo Ea nije izgubio razum.
Odluio je "uspavati" Apsua, a kada su ostaii bogovi prihvatili njegov plan "raz-
vukao je monu nebesku mapu svemira" i boanskom arolijom prekrio prvotne
vode Sunevog sustava.
to je zapravo "arolija" ili sila kojom je Ea, planet Neptun - najudaljeniji
planet koji krui samim rubom Sunevog sustava - ukrotio Sunce? Je li priroda
njegove orbite izvukla iz Sunca njegova magnetska i radioaktivna zraenja? Ili je
Neptun sam zraio nekom silnom radioaktivnom energijom? to god bilo, epski
nam pripovjeda kae kako je Apsu ili Sunce "uspavan". ak je i Mummu, "pov-
jerenik, lien svojih moi."
U biblijskoj prii o Samsonu i Dalili vidjeli smo kako silni junak uhvaen na
spavanju moe lako biti lien svojih moi. Eaje povukao nenadan potez i preoteo
od Apsua njegove moi stvaranja i na glavu stavio "krunu." Apsu je bio "razv-
laen". Ni Mummu se nije vie mogao slobodno kretati. "Gurnut je u pozadinu
i zatvoren", beivotni planet uz bok svojeg gospodara.
Oduzimajui Suncu moi stvaranja, bogovi su zaustaviti formiranje novih
planeta i donijeli privremeni mir u Sunev sustav. Pobjeda je znaila i da rijei
slave Vrhovnom Biu od tada vae za Eau, Neptun. Novi planet mogao je biti
stvoren samo voljom novog Apsua - u "Dubinama" - daleko u praznom prostoru
svemira s kojim su licem u lice stajali vanjski planeti.
Koliko je krhki mir potrajao? Ep ne kae nita precizno. Ali drama Stvaranja
se nastavila Treim inom:
U Dvorima Sudbine, gdje se stvari odreuju,
pojavio se bog, moniji od svih:
U srcu Dubine stvoren je MARDUK.
Novi nebeski bog - novi planet - stupa na scenu. Stvoren je u Dubinama.
Duboko u svemiru mu je odreena "sudbina", orbita kojom e se kretati. U Sunev
sustav su ga privukli vanjski planeti. "Onaj koji ga je rodio bio je Ea" (Neptun).
Novi planet izazivao je divljenje.
Zadivljujua je bila njegova figura, sjaj oiju;
Boanski je bio njegov korak,
Uzdignut je visoko iznad bogova..
Najuzvieniji meu njima,
udesna je bila njegova snaga.
Dolazei iz vanjskog svemira, Marduk je jo uvijek bio planet u stvaranju,
rigao je vatru i zraio radijacijom. "Kada bi pomaknuo usne kroz njih je curila
vatra."
Kako se pribliavao ostalim planetima "zaslijepio ih je svojim sjajem", "obuen
u odoru svjetlosti snage deset bogova." Njegova blizina oito je izazivala elektrina
i magnetska zraenja koja su ostali planeti poeli osjeati. Epski pripovjeda je
jasan:
Deset nebeskih tijela ga je iekivalo - Sunce i devet postojeih planeta.
Pripovijest nas potom vodi uzdu Mardukove putanje kretanja. Prvo je pro-
ao pokraj planeta koji ga je "rodio", Eae ili Neptuna, iji ga utjecaj skree u
Sunev sustav, "da ispuni svoju svrhu". Marduk u to vrijeme oito jo nije bio
ohlaen planet u krutom stanju. Jer, prolazei pored Neptuna sila njegovog grav-
itacijskog polja na tijelu pridolice izaziva izboinu. Izgledalo je kao da "dobija
drugu glavu". A s pribliavanjem Uranu gromade materije su se konano odvojile
od matinog planeta formirajui etiri satelita. "Anu stvori Marduku etiri poma-
gaa i naloi im da ga vjerno slijede." Mardukovi sateliti su nazvani "vjetrovi"
zbog brze orbite.
Nain na koji je Marduk proao pokraj Neptuna i Urana sugerira nam da se
kretao u suprotnom smjeru od ostalih planeta Sunevog sustava, u smjeru kretan-
ja kazaljke na satu. Grabei dalje, "uljez" je doao pod utjecaj gravitacijskih sila
divova Anshara/Saturna i Kishara/Jupitera, koji su ga jo vie skrenuli s puta,
prema samom centru Sunevog sustava. Ravno u Tiamat. (sl. 106)
sl.106
Mardukov dolazak uskoro je uznemirio Tiamat i unutarnje planete (Mars,
Veneru i Merkur). "Izazivao je strah, uzbudio Tiamat; bogovi su prenuti iz svog
odmora, u brizi pred nadolazeu oluju."
Na ovom mjestu drevni tekst je djelomino oteen, ali se moe razabrati da
je upad u Sunev sustav ostavio traga i na pridolici koji "gubei svoju vitalnu
snagu sklapa oi". Ali Tiamat je bio "uasnut", njegova orbita vidno ugroena.
Jo uvijek silna gravitacija nadolazeeg planeta poela je otkidati komade sa tijela
Tiamata. Iz njegove sredine odvojilo se jedanaest "monstruma", "rastuih, ljutitih",
obrambeni zid Tiamata koji je zatitniki okruio matini planet. U znak zahval-
nosti i potpore Tiamat im je dao status bogova, status planeta, i na "glavu stavio
krunu."
Voa Tiamatovih satelita, nazvan Kingu, "prvoroeni meu bogovima koji su
osnovali svoje vijee", od posebne je vanosti za mezopotamsku znanost o nas-
tanku svijeta.
Ona (Tiamat) je uzdigla Kingu,
Iz svojih njedara uinila ga velikim.
Vrhovnu komandu nad bitkom
Stavila je u njegove ruke.
Stvoren da na sebe preuzme gravitacijsku silu napadaa, ovaj veliki satelit
Tiamata poeo se kretati ususret Marduku. Ali ova dozvola da se Kingu moe
kretati svojom vlastitom orbitom - poput samostalnog planeta - izazvala je veli-
ko negodovanje vanjskih planeta. Tko je dao Tiamatu dozvolu da stvori novi
planet? - pitao je ljutito Ea. Ovlastio je Anshara, divovski planet, da rijei prob-
lem. Ansharovo prvo pitanje je bilo eli li Ea da ubije Kingua. Odgovor na alost
ne znamo jer je zabiljeen ba na dijelu na kojem je glinena ploica pukla; ali se
iz nastavka moe zakljuiti kako odgovor Eae nije zadovoljio Anshara. Pripov-
jest se nastavlja okretanjem Anshara prema Anuu, Uranu, i molbom da Anu
"krene i stane nasuprot Tiamata." Ali Anu nije voljan suoiti se licem u lice s
Tiamatom "i okree se natrag".
Na najviem Nebu storen je razdor; bogovi su, jedan za drugim okretali lea.
Zar se ba nitko ne eli suprotstaviti Tiamatu?
U meuvremenu, prolazei pokraj Neptuna i Urana, Ansharu (Sarurnu) i nje-
govim prstenovima se pribliavao Marduk. I Anshar se dosjetio; "On, koji je
tako potentan biti e nas Osvetnik; on koji je stvoren za rat: Marduk, Junak!"
Prolazei neposredno kraj Saturnovih prstenova ("svojini usnama dodirnuo je
Anshara") Marduk je odgovorio na poziv:
Ako sam ja doista va Osvetnik
I pobijedim Tiamata i spasim vae ivote -
Sazovite Vijee i proglasite me Vrhovnim Boanstvom!
Uvjeti su bili smioni i jasni: Marduk i njegova "sudbina" - njegova orbita oko
Sunca - moraju biti uzdignuti iznad ostalih bogova. Bilo je to tada, kada je Gaga
Anshar/Saturnov satelit - budui Pluton - puten iz svoje dotadanje orbite.
Anshar je progovorio
Preko Gage, svog povjerenika, poslao je glas.
"Kreni na put Gaga,
Stani pred bogove,
I ono to u ja rei tebi
Ti njima ponovi."
Putujui od boga do boga (planeta do planeta), Gaga ih je uvjeravao da "donesu
zakon o Marduku". Odluka je bila jednoglasna: bogovi su bili presretni to su
pronali nekoga da zapone boj umjesto njih. "Marduk je Kralj!" - uzviknuli su i
uputili novu poruku Marduku: "Ne gubi vrijeme, kreni i oduzmi ivot Tiamatu!"
Drama prelazi u etvrti in, nebesku bitku.
Bogovi su dekretom ozakonili Mardukovu "sudbinu": zajednikim djelovan-
jem svojih gravitacijskih sila usmjerili su Mardukovu putanju ravno u "bitku" -
tono ususret sudaru s Tiamatom.
Kao roeni ratnik, Marduk se je naoruao razliitim orujem. Ispunio je svoje
tijelo "razdiruim plamenom"; "napravio je luk kojim je odapinjao strijele pune sv-
jetla"; a potom "naini mreu u koju e se saplesti Tiamat." Zgodan opis nebeskog
fenomena - kada se dva planeta priblie jedan drugom nastaju elektrina pranjenja
nalik na svjetleu mreu - ispreplitanje gravitacijskih sila ("mrea") sukobljenih plan-
eta. Ali Mardukovo najmonije oruje bili su njegovi sateliti, etiri "vjetra" kojima
gaje opskrbio Uran kada je Marduk pokraj njega prolazio. Prolazei sada kraj divo-
va Saturna i Jupitera, pod utjecajem njihove ogromne gravitacijske sile Marduk "proiz-
vede" tri nova satelita - Zli Vjetar, Vjetar Virova i arei Vjetar.
Sve je bilo spremno za veliku bitku.
Vrhovnik je grabio naprijed, slijedei svoj put;
Ususret gorostasnom Tiamatu, s kojim e se suoiti.
Ali nenadano se dogodilo neto neobjanjivo. Mardukov kurs je postao nesta-
bilan, promjenjiv.
A kada su se ugledali, skrenut je njegov put,
Smjer promijenjen, djela zbunjena.
ak su i Mardukovi sateliti pokazali iznenadnu nepravilnost u svojim orbita-
ma.
Kada su bogovi, njegovi pomagai,
Marirajui pokraj njega,
Vidjeli nasilnog Kingua, izblijedi njihova volja za borbom.
Hoe li, nakon svega, protivnici ipak promaiti jedan drugoga i izbjei sudar?
No, smrtna mrea ve je baena, nepravilni kurs planeta vodio je ravno u
sudar, "Tiamat je riknuo" . . . "Vrhovnik odaslao razornu oluju, njegovo mono
oruje." A kada se Marduk jo vie pribliio, Tiamatov "bijes" je narastao. Pustio
je "aroliju" protiv neprijatelja - istu onu vrstu nebeskog zraenja koju je Ea
koristio uspavljujui Apsu i Mummu. Ali Marduk je dalje napadao i pribliavao
se.
Tiamat i Marduk, najmoniji od bogova,
Stali su jedan nasuprot drugoga;
Spremni za dvoboj,
Jurnuli su u bitku.
Ep potom prelazi na opis bitke, onog vanog dogaaja iz kojeg e nastati
Nebo i Zemlja.
Vrhovnik je zabacio svoju mreu;
Zli Vjetar, najljui, zapuhnuo je njezino lice.
A kada je ona, Tiamat, otvorila usta da ga proguta -
Zloslutno je zapuhao i sprijeio da zatvori svoje usne.
Razorna snaga Vjetra strgala je njezinu haljinu;
Njeno tijelo bilo je ranjeno; usta se otvorila u kriku.
On tada pusti vatrenu strijelu, ravno u njezino srce,
Razarajui je iznutra, izvue iz nje ivotni dah.
I evo nas (sl. 107) pred najoriginalnijim rjeenjem pitanja koja nas zanimaju.
Pitanja o nastanku svijeta. U jedan nestabilan Sunev sustav, sainjen od Sunca i
devet planeta, upao je priolica iz vanjskog svemira. Prvo je upoznao Neptun, u
tom susretu njegova prvotna putanja se mijenja, prolazi kraj Urana, a divovski
planeti Saturn i Jupiter svojom gravitacijom ga skreu direktno u centar Sunevog
sustava. U neizbjeni sudar s Tiamatom, planetom koji mu tono stoji na putu.
sl. 107, Nebeska bitka
A. Mardukovi "Vjetrovi" sudaraju se s Tiamatom i njegovim satelitima
(koje predvodi Kingu).
Meutim, jo nije dolo do direktnog sudara dvaju planeta. injenica od ve-
likog znaaja: Mardukovi sateliti su se sudarili s Tiamatom, ne planet sam. Oni
su "raniti" Tiamatovo tijelo, napravili na njemu veliki procijep. Potom je kroz to
ranjeno mjesto Marduk pucao svojom "strijelom", "boanskim svjetlom", mun-
jom ispunjenom elektricitetom. I pogodivi Tiamat "u srce" "izvue iz nje ivotni
dah" - neutralizirao je Tiamatova elektrina i magnetna polja i tako ga "pokorio".
Prvi susret Marduka i Tiamata ostavio je Tiamat pustim, beivotnim planetom,
ali njegova sudbina je zapeaena tek njihovim sljedeim susretom. Konano
rjeenje odgoeno je i za Kingua, vodei Tiamatov satelit. to nije bio sluaj s
preostalih deset manjih satelita. Marduk je s njima odmah raskrstio.
Nakon to je razoruao Tiamat, vou,
Njena vojska je razbijena.
Bogovi, pomagai koji su je pratili sa strane,
U paninom strahu okrenue joj lea,
U bijegu potraie spas.
Moemo li identificirati ovu "razbijenu vojsku" koja je "u bijegu potraila
spas" kao satelite ija je putanja naglo promijenila smjer?
Ako tako napravimo doi emo do rjeenja jo jedne velike zagonetke
Sunevog sustava - fenomena kometa. Ovi mali globusi materije, koje esto opisuju
kao "pobunjene, neposlune lanove" Sunevog sustava, poznajemo prvenstveno
po nepravilnoj putanji kojom se kreu. Orbite planela oko Sunca (uz izuzetak
Plutona) gotovo su potpune krunice, dok su orbite kometa nepravilne, uz pot-
puno razliita vremenska pojavljivanja. Neki svoj put oko Sunca zavre za sto-
tinjak, neki za tisuu godina. I to je posebno zanimljivo, dok planeti krue oko
Sunca u obrnutom smjeru kazaljke na satu, kometi jure u smjeru kazaljke na satu.
Astronomi joS nisu u stanju odgovoriti kakva je sila, kakav dogaaj stvorio
komete i gurnuo ih u njihove nestalne putanje. Na odgovor je: bio je to Marduk.
Dolazei u suprotnom smjeru, po svojoj vlastitoj putanji, razbio je i Tiamatove
male satelite i svojom gravitacijskom silom gurnuo ih u svemir kojim lutaju kao
kometi.
Kada je bitka zavrena Marduk je oduzeo Kinguu Pravo na Sudbinu (njegovu
samostalnu orbitu) i vezao ga uz svoju volju: Marduk je sada osvojio svoj put,
nakon skretanja u Sunev sustav, nadalje e se uvijek kretati ovom orbitom, pokraj
mjesta nebeske bitke koju je dobio.
Tiamat je "pokoren" i Marduk je otplovio u Nebo, u vanjski svemir, na svoj
put oko Sunca. U povratku proi e nanovo kraj Eae/Neptuna, "onoga ije je
elje ispunio", Anshara/Saturna "iji ga je trijumf ustoliio", te kraj mjesta velike
pobjede da "stavi svoju ruku na pokorene bogove", Tiamat i Kingu.
Kako se lako nazire u Petom inu, ba ovdje, i samo ovdj e zapoinje stvaranje
Zemlje i neba, u emu se u potpunosti slau mezopotamski Ep o Stvaranju i
biblijske pripovijesti.
Zavravajui svoj prvi orbitalni krug oko Sunca, Marduk se dakle "vratio do
Tiamata kojeg je pokorio".
Vrhovnik je pogledao njezino (Tiamatovo) beivotno tijelo,
A potom je, kao koljku, rastavio na dva dijela.
Ovoga puta, Marduk je osobno udario u planet koji mu se opet isprijeio na
putu, cijepajui Tiamat na dva dijela. Potom se Mardukov satelit, onaj poznat
kao Sjeverni Vjetar, obruio na rastavljene dijelove. "Stranim dahom" otpuhao
je prvi dio - osuen da postane Zemlja - u orbitu kojoj se do tada nitko nije kretao.
Stvorena je Zemlja.
Drugi dio slomljenog planeta zadesila je drugaija sudbina, U drugom prolas-
ku, Marduk osobno razbio ga je na komadie. (sl. 108)
Njegov drugi dio razbio je On i rasuo po nebu
Prisilio Tiamatove ostatke da se okupe u Veliku Udrugu poput narukvice.
Dakle, dijelovi na komadie razbijene polovice Tiamata osueni su da post-
anu "narukvica" na nebesima, u ulozi zastora, pregrade izmeu unutarnjih i
vanjskih planeta.
Bio je stvoren pojas asteroida.
Astronomi i astrofiziari poznaju podjelu Sunevog sustava na unutarnje, "ze-
maljske" planete (Merkur, Venera, Zemlja s Mjesecom i Mars) i vanjske planete
(Jupiter i planete iza njega), dvije grupe fiziki razdvojene pojasom asteroida
koji se protee u praznom prostoru izmeu Marsa i Jupitera. Sada znamo, zahval-
jujui sumerskom epu, drevno razumijevanje ovog fenomena. tovie, ponueno
nam je - po prvi puta - koherentno znanstveno kozmoloko objanjenje nebeskih
dogaanja koja su dovela do nestanka "planeta koji nedostaje", naina na koji je
nastalo polje asteroida, te jasan sustav razumijevanja postanka Zemlje. Nakon
napada Mardukovih satelita i elektrinih strijela Tiamat je prepolovljen, a njegov
gornji dio gurnut u novu orbitu kao planet Zemlja.
Svaka zagonetka na koju smo do sada nailazili pronala je odgovor u Epu o
Stvaranju kada je jednom ispravno deifriran. Ep nam daje i odgovor zato su
zemaljski kontinenti koncentrirani uglavnom na jednoj strani planeta, dok se na
drugoj strani nalazi duboki bazen Pacifika. Takoer postaje jasnija esta upotreba
rijei "vode" kada se govori o Tiamatu, znanom i pod nadimkom Vodena Grdosija.
Onda je normalno da je Zemlja, Tiamatov dio, takoer vodeni planet.
B. Tiamat je prepolovljen: njegov donji dio postaje Nebo - pojas asteroida;
drugi dio, Zemlju, Mardukov satelit Sjeverni Vjetar gurnuo je u novu orbitu.
Tiamatov glavni satelit, Kingu, postaje Mjesec, ostali sateliti rastjerani su i post-
aju kometi.
Moderna znanost vjeruje da je Zemlja, nakon to je postala planet, bila uarena
sl. 108., Nebeska Bitka
kugla aktivnih vulkana. Nebo nad njom ispunjavali su para i oblaci. Kako se
temperatura sputala, magle su se pretvarale u vodu, razdvajajui lice planeta na
kopna i mora.
Peta tablica "Enuma Elish", na alost znatno oteena, prua nam na svom
sauvanom dijelu iste informacije. Opisujui lavu koja kulja na povrinu kao
Tiamatovu "slinu", Ep o Stvaranju ovo razdoblje korektno smjeta u vrijeme pr-
ije nastanka atmosfere, oceana i kontinenata. Nakon to su "vode oblaka sakupl-
jene", oceani se poinju stvarati, a "oslonci" Zemlje - kontinenti - poinju izrast-
ati. A kada "hlaenje nastade", kie i magle su se pojavile. U meuvremenu,
"slina" je nastavila izlaziti na povrinu, ali sada "leei u omotau".
Jo jednom, jasna je i biblijska usporedba:
I ree Bog
Neka se vode pod nebom sakupe,
na jedno mjesto, i neka suho tlo uskrsne.
I bi tako.
Zemlja, s oceanima, kontinentima i atmosferom, bila je sada spremna za
formiranje planina, rijeka, izvora, dolina. Pripisujui svu Kreaciju Bogu Mar-
duku, "Enuma Elish" nastavlja pripovijest:
Gurnuvi Tiamatovu glavu (Zemlja) na poloaj,
On rasu planine naokolo.
Otvori izvore vodom obilnom
Kroz njene oi on pusti Tigris i Eufrat
Kroz njene grudi on stvori najvie planine.
U savrenom suglasju sa suvremenim saznanjima, oboje, i Knjiga Postanka i
Enuma Elish kao i ostali mezopotamski tekstovi smjetaju poetak ivota na Zemlji
u vode, iz kojih "izlaze puzea bia" pa onda "ona koja lete". I tada "stoka i
zvijeri", da bi kreacija kulminirala nastankom ovjeka.
Kao dio novog nebeskog poretka, Marduk "uini da se pojavi boanski
Mjesec... stvoren kao znak na nebu, odreuje dane svakog mjeseca."
Tko je bio ovaj nebeski Bog? Tekst ga zove SHESH.KI ("nebeski bog koji
titi Zemlju"). U Epu se nigdje prije toga ovakvo ime ne spominje. A sada ga
nalazimo "uz njenu nebesku silu (gravitacijsko polje)". I tko je "ona": Tiamat ili
Zemlja? Uloge Tiamata i Zemlje neodvojivo se poklapaju. Posve je jasno kako je
Zemlja Tiamatova reinkarnacija. Mjesec je nazvan zemljinim "zatitnikom", a to
je tono ona uloga koju je Tiamat namijenio Kinguu, kada gaje proglasio glavnim
satelitom.
Ep o Stvaranju precizno opisuje odvajanje Kingua od Tiamata i njegovo guranje
u svemir, u putanju oko Sunca nalik na komet. Ali, nakon to je Marduk zavrio
svoj prvi orbitalni krug oko Sunca i vratio se na poprite bitke, odredio je za
Kingu drugaiju sudbinu:
I Kingu, koji je bio vodei meu njima,
Ostade ponien;
Za boga DUG.GA.E su ga brojali.
On mu je oduzeo Tablicu Sudbine,
Koja nije vie njegova.
Marduk znai nije razorio Kingu, ve ga je kaznio oduzimanjem vlastite or-
bite. Smanjen, Kingu je bivi bog - planetarni lan naeg Sunevog sustava. Bez
samostalne orbite on je jedino mogao biti ponovno satelit. Ako je dio Tiamata
gurnut u novu orbitu (kao planet Zemlja), mi mislimo da je s njim povuen i
Kingu. Na Mjesec je po svemu sudei Kingu, bivi satelit Tiamata.
Pretvoren u nebeskog "duggaea". Kingu je ostao bez svojih vitalnih ele-
menata - atmosfere, vode, radioaktivnih materijala. Sabijen je u manji obim
sl. 109
i veliinu i postaje "masa beivotne zemlje." Ovaj umarski termin sjajno
opisuje na beivotni Mjesec, njegovu povijest i sudbinu satelita koji je
zapoeo kao KIN.GU ("veliki prenositelj poruka"), a zavrio kao DUG.GA.E
("grudva pustoi").
L. W. King ("The Seven Tablets of Creation") govori o postojanju tablica
koje spominju kako je Kingu razoren po cijeloj svojoj povrini. Ovi tekstovi u
potpunosti se poklapaju s NASA-inim tvrdnjama kako je dananji izgled Mjese-
ca plod sudara "kada su nebeska tijela veliine gradova padali na Mjesec".
Pronaen je i cilindrini peat koji opisuje nebesku bitku. Peat pokazuje
Marduka kako se bori protiv razljuenog enskog boanstva. Jedan dio prizora
opisuje Marduka kako puca vatrenom strijelom na Tiamat, dok Kingu, jasno nas-
likan kao Mjesec, pokuava zatititi svojeg tvorca, Tiamat. (sl. 109)
Ovaj slikovni dokaz, da su zemljin Mjesec i Kingu isto nebesko tijelo, kasnije
je osnaen etimolokom injenicom da ime boga SIN, u potonjim vremenima
oznaavan za Mjesec, dolazi od SU.EN ("bog opustoene zemlje").
Pobijedivi Tiamat i Kingu, Marduk se opet "uputi kroz nebo u osvajanje
prostora". Na odlasku njegova panja se usmjerila na "Nudimmudov stan" (Nep-
tun), jer je namjerio rijeiti "sudbinu" Gage, satelita Anshara/Saturna, povje-
renika" ostalih planeta. Ep nas izvjeuje da je kao zavrni in na nebesima,
Marduk odgurnuo ovog nebeskog boga u "skrovito mjesto". Od toga trenutka
Gaga se "suoio s dubinama" (vanjskim svemirom). Na svom novom poloaju
ovaj planet je dobio i novo ime US.MI ("onaj koji pokazuje put"), vanjski planet,
na Pluton.
Po Epu o Stvaranju Marduk se poeo hvalisati svojim djelima: "Putove
nebeskih bogova potpuno sam uredio ... u dvije grupe sada su razmjeteni." I
zaista je uradio kako kae. Sa neba je maknuo prvog partnera Sunca u prvotnom
stvaranju, Tiamat. Stvorio je Zemlju i odbacio ju u novu orbitu, blie Suncu, te
"zakovao narukvicu" na nebesima - pojas asteroida koji uistinu razdvaja dvije
grupe planeta, one koje zovemo unutarnjima, od vanjskih. Razbio je veinu Tiam-
atovih satelita i gurnuo ih u svemir gdje su postali kometi, a njihovog vou,
Kingua, vezao je orbitom uz Zemlju i pretvorio u na Mjesec. Promijenio je "sud-
binu" Satunovog satelita Gage, kojem je dao neke od karakteristika svoje orbite
(nepravilnu putanju oko Sunca) nainivi od njega Pluton.
I najednom, sve enigme naeg Sunevog sustava - neskladan raspored oceana,
pustoenje Mjeseca, nepravilne orbite kometa, fenomen Plutona - dobile su savre-
no jasan i razumljiv odgovoru mezopotamskom Epu o Stvaranju kojeg smo ovd-
je deifrirali.
Nakon to je "napravio red" medu planetima i njihovim putanjama, Marduk
je za sebe ostavio "prolaz Nibiru" i "kroio nebom kao kontrolor". Novi Sunev
sustav je stvoren. Od tada ga je sainjavalo dvanaest nebeskih tijela, s dvanaest
Velikih Bogova koji su im pripadali.
sl.110
8
KRALJEVSTVO NEBESKO
Studije EPA O STVARANJU i usporednih tekstova (na primjer S. Langdonov
"Babilonski Ep o Stvaranju") nam pokazuju kako je negdje 2.000. godine prije
Krista, Marduk, sin Enkija, smatran za pobjednika nad Ninurtom, sinom Eniila, u
borbi za vrhovnu vlast meu bogovima. Babilonci tako revidiraju izvorni sumer-
ski "Ep o Stvaranju", izbacujui gotova sva sjeanja na Ninurtu i veinu sjeanja
na Eniila, te nadopunjuju ime osvajakog planeta Marduk.
Marduk je uzdignut u status "Kralja Bogova" to mu odmah daje pripadajui
nebeski ekvivalent, planet Nefila, "Dvanaesti Planet". Kao "Vrhovnik Nebeskih
Bogova (planeta)" Marduk je i "Kralj Nebesa".
Neki uenjaci su svojevremeno vjerovali kako je Marduk zapravo zvijezda
Sjevernjaa ili neka druga zvijezda koja je sjajila nad nebom Mezopotamije u
vrijeme proljetnog ekvinocija. Razlog? Marduk je opisivan kao "svjetlee nebes-
ko tijelo". Ali Albert Schott ("Marduk und sein Stern") jasno je dokazao da svi
drevni astronomski tekstovi Marduka spominju kao lana Sunevog sustava.
Pridjevi koji opisuju Marduka kao "Veliko Nebesko Tijelo" ili "Onoga koji
Svijetli" naveli su druge uenjake da povjeruju kako je rije o babilonskom Bogu
Sunca, nalik egipatskom bogu Ra, koji je takoer dran za Boga Sunca. Dijelovi
pronaenih tekstova, "On koji promatra visine sa Neba ... nosei auru ija svjet-
lost zasljepljuje", inilo se da snano podupiru ovu teoriju. Ali u istini tekstovi-
ma stoji da "On osvaja predjele nalik na Shamash (Sunce)." Ako je Marduk nalik
na Sunce, onda ne moe biti Sunce.
A ako nije Sunce, koji od planeta onda jeste? Drevni astronomski tekstovi
propustili su naznaiti bilo koji planet. Bazirajui svoje teorije na opisnim prid-
jevima (na primjer "Sin Sunca") neki uenjaci uperili su prst u Saturn, Opis Mar-
duka kao crvenog planeta istaknuo je i kandidaturu Marsa. Kako tekstovi Marduk
smjetaju u "markas shame" (u centar Neba) pojavili su se uenjaci s tvrdnjom
kako je pravi odgovor Jupiter, koji je smjeten u sredini planeta poredanih u lin-
iju:
Jupiter
Merkur, Venera, Zemlja, Mars Saturn, Uran, Neptun, Pluton
Ova teorija obiluje kontradikcijama, jer isti uenjaci tvrde kako Kaldeanci
nisu znali za postojanje planeta iza Saturna. Na njihovoj listi Zemlja je planet
iako tvrde da su Kaldeanci Zemlju shvaali kao centar planetarnog sustava. A
previdjeli su i Mjesec kojeg se u Mezopotamiji dralo za "nebeskog boga", dakle
planet. Identifikacija Jupitera i Dvanaestog Planeta jednostavno "ne dri vodu".
"Ep o Stvaranju" jasno daje do znanja da je Marduk osvaja iz vanjskog
svemira, izvan Sunevog sustava, koji prolazi pokraj vanjskih planeta (ukljuujui
Saturn i Jupiter) prije sudara s Tiamatom. Sumerani planet nazivaju NIBIRU,
planet krianja", a babilonska verzija ep nadopunjuje sljedeim astronomskim
podacima:
Planet NIBIRU:
Krianje Neba i Zemlje je okupirao.
Iznad i ispod, ne moe se proi;
Svi moraju njega ekati,
Planet NIBIRU:
Planet koji sjaji na nebesima.
On zauzima glavnu ulogu
Njemu se svi klanjaju.
Planet NIBIRU
To je On koji bez zamora
Sredinom Tiamata stalno prolazi
PROLAZNIK neka mu bude ime -
Onaj koji je osvojio sredinu.
Ovi stihovi nedvosmisleno nas upoznaju s injenicom da Dvanaesti Planet
"sredinom Tiamata stalno prolazi" i dijeli poznate nam planete u dvije jednake
grupe. Njegova orbita stalno i stalno prolazi mjestom nebeske bitke, gdje je neka-
da postojao Tiamat.
Dosta je dokaza da astronomski tekstovi, vrlo precizni kada je rije o
planetarnim razdobljima i njihovom nebeskom rasporedu, takoer govore kako
se Marduk pojavljuje negdje izmeu Jupitera i Marsa. Kako su Sumerani
znali za sve planete, pojavljivanje Dvanaestog Planeta "kroz sredinu" sugerira
ovaj zakljuak:
Marduk
Merkur, Venera, Mjesec Jupiter, Saturn, Uran
Zemlja, Mars Neptun, Pluton
Ako Mardukova orbita prolazi mjestom gdje je nekada bio Tiamat, relativno
blizu nas (izmeu Marsa i Jupitera), zbog ega onda ne vidimo taj planet, koji je
oito velik i sjajan?
Mezopotamski tekstovi govore o Marduku kao osvajau nepoznatih predjela
neba i osvajau svemira. "On upoznaje skrivena znanja... On je vidio sve kutke
svemira/' On je opisan i kao "nadglednik" ostalih planeta, jer orbitom okruuje
sve ostale, "On dri ruku na njihovim putovima (orbitama)", inei "obru" oko
njih. Njegova orbita je "uzvienija" (vea) od ostalih planeta. Po Franzu Kugleru
("Sternkunde und Stemdienst in Babylon") iz ovoga proizilazi da je Marduk
najbre nebesko tijelo, koje krui velikom elipsom kroz svemir, ba kao i kometi.
Ovakva neobina putanja planeta koji ovisno o Suncu ima centar svoje grav-
itacije, ini da je njegov apogej - toka u kojoj je najvie udaljen od Sunca -
duboko u svemiru, a perigej - toka u kojoj je najblii Suncu i mjesto okretanja i
povratka u svemir - u centru naeg Sunevog sustava, nama pred oima. Pronali
smo da dvije ovakve "baze" uistinu podsjeaju na Marduka u mezopotamskim
tekstovima. Sumerski tekstovi opisuju planet koji svoje kretanje zapoinje od
AN.UR ("Nebeske baze") do E.NUN ("Boanskog Prebivalita"). Ep Stvaranja
kae o Marduku:
On prolazi nebom i osvaja daljine...
Prostore Dubina Vrhovnik je izmjerio.
E-Shara je odredio za svoje vanjsko prebivalite;
E-Shara veliko prebivalite na Nebu je odredio.
Jedno "prebivalite" je "vanjsko" - duboko u svemiru. Drugo je odreeno na
svoje Vrhovno Boanstvo vezao uz Vrhovni planet. Nalik na mezopotamske
tekstove, neke knjige Starog zavjeta opisuju "Boga" u prebivalitu "visoko na
nebu". Tamo On "motri na planete u nastajanju"; nebesko Boanstvo koje se,
nevidljivo "na Nebesima kree u svom krugu". Knjiga o Jobu opisuje nebeski
sudar, a ova znaajna verzija nam govori gdje se nalazi i kuda odlazi boanski
planet:
Duboko u Visinama, On odreuje svoj put;
Gdje svjetlost i tama
Nastaju.
Psalam nam otkriva velianstvenu orbitu planeta. Prepoznajemo ga kao
nebeskog putnika, koji u beskrajnim visinama ima svoj apogej, a onda "silazi na
Nebesa", u perigej, planet opisan kao Krilata Kugla.
Bilo gdje su arheolozi otkrivali ruevine civilizacija Bliskog istoka, simbol
Krilate Kugle se pojavljivao. Dominirao je hramovima i palaama, pokrivao
stijene, ucrtan u cilindrine peate, naslikan na zidove. Uvijek u drutvu kraljeva
i visokih sveenika, stajao bi iznad njihovog prijestolja, lebdio nad bojnim koli-
ma u vrijeme bitke. Krilata Kugla pronaena je od zlata, srebra, gline, drveta.
Vladari Sumera, Akadije, Babilona i Asirije, Elama i Urartua, hititski kraljevi,
egipatski faraoni, Mari i Nuzi, svi su se kitili istim simbolom kojeg su priznavali
kao simbol boanstva, Trajalo je to tisuama godina.
Sredinje mjesto vjere i astronomije drevnih naroda bilo je da Dvanaesti Planet
sl.111
"Nebu", tamo gdje je pojas asteroida, izmeu Marsa i Jupitera. (sl. 111)
Slijedei uenje svojih sumerskih predaka, idov Abraham od Ura, takoer je
boravi u Sunevom sustavu, naputa ga i kruei u velikoj orbiti, u pravilnim
vremenskim razmacima, dolazi natrag i postaje vidljiv sa Zemlje. Slikovno pis-
mo za Dvanaesti Planet uzima znak kria, "Planet Krianja". Ovaj znak
ujedno znai "Anu" ili "boanstvo", a u semitskom jeziku razvio se u slovo "tav",
to znai "znak".
I doista, svi drevni narodi tog podruja periodino pojavijivanje Dvanaestog
Planeta doivljavaju kao znak velikih promjena, znak Novog Doba. Mezopotamski
tekstovi govore o planetu koji se pojavljuje u pravilnim vremenskim razmacima,
kao o prihvaenoj i predvidljivoj injenici.
Veliki planet:
Kada se pojavi tamno crven.
Nebo dijeli napola
I stoji kao Nibiru
Dosta je tumaa tekstova koji pretpostavljaju kako dolazak planeta znai pred-
skazanje promjena vanih za cjelokupni ljudski rod. R. Campbell Thompson ("Re-
ports of the Magicians and Astronomers of Nineveh and Babylon") prilae neko-
liko spisa koji prate rast planeta na nebu, od trenutka kada "pozvoni na stanici
Jupiter" do dolaska na mjesto krianja, Nibiru:
Kada od stanice Jupiter
Planet proe prema Zapadu
Nastat e vrijeme sigurnosti.
Tihi mir e se rasuti zemljama.
Kada od stanice Jupiter
Planet uskrsne u sjaju
I u Zodijaku Raka postat e Nibiru,
Akkad e preplaviti milost
Kada Nibiru naraste...
Domai kraljevi vladat e u miru,
Bogovi e poslati milost i blagoslov.
Meutim, nadolazei planet izaziva takoer kie i poplave, te snane gravit-
acijske promjene.
Kada Planet Nebeskog Prijestolja
,
sl.112
Naraste u sjaju,
Nastat e poplave i kie...
Kada Nibiru zastane u perigej,
Bogovi e pokloniti mir,
Brige e se proistiti,
Problemi postati nevani.
Kie i poplave e doi.
Poput mezopotamskih znanstvenika, idovski proroci podrazumijevaju vrijeme
dolaska planeta i njegovo pribliavanje Zemlji kao vrijeme velikih promjena.
Slinost izmeu mezopotamskih predskazanja mira i napretka koji prate dolazak
Planeta Nebeskog Prijestolja i biblijskih proroanstava o miru i pravdi to e sii
na Zemlju nakon Dana Gospodnjeg, najbolje odraavaju Izaijine rijei:
Dogodit e se na kraju Dana:
...On e biti sudac narodima,
mnogim e suditi plemenima,
koji e maeve prekovati u plugove,
a koplja u srpove.
Nee vie narod dizati maa
protiv naroda.
Niti e vie uiti ratovanju.
U suprotnosti s blagoslovom novog vremena koje slijedi nakon Dana Gos-
podnjeg, Dan sam je u Starom zavjetu opisan kao vrijeme kie i zemljotresa. Ako
ove biblijske stihove shvatimo na nain mezopotamskih sveenika, kao vrijeme
dolaska velikog planeta snanog gravitacijskog polja u blizinu Zemlje, onda nam
ove rijei Izaije izgledaju prilino razumljivima:
uj! agor na gorama kao od silna naroda.
uj! Buka kraljevstava
r
sakupljenih naroda.
To Jahve nad Vojskama za boj vojsku pregleda.
Iz daleka kraja, s granica neba dolaze oni -
Jahve i orua gnjeva njegova -
Da svu Zemlju poharaju...
Nebesa u potresti.
Maknut e se Zemlja s mjesta
Od srdbe Jahve nad Vojskama,
U Dan kad se izlije gnjev njegov.
I dok na Zemlji "planine e biti rastopljene ... doline rascijepane", promijenit
e se i smjer zemljinog okretanja oko svoje osi. Prorok Amos nedvosmisleno
predvia:
I dok Dan ne proe,
Ree Jahve,
Uinit u da Sunce zae u podne
I tamom u prekriti Zemlju usred dana.
Upozorenjem, "Pazite, Dan Gospodnji dolazi!" prorok Zaharija izvjeuje
narod da e fenomen zaustavljanja okretanja Zemlje oko svoje osi trajati samo
jedan dan:
I dok Dan ne proe
Nee biti svjetla - ledeni hlad e zavladati.
I trajat e jedan dan, obznani Jahve,
da nee biti ni dana ni noi.
i u Svetu veer pojavit e se svjetlo.
Na Dan Gospodnji, kae prorok Joel "Sunce i Mjesec e obaviti tama, a zvijezde
se ugasiti", "Sunce e gurnuti u mrak, a Mjesec postati crven kao krv."
Mezopotamski tekstovi uzdiu svjetlosno zraenje planeta i govore kako e
biti vidljive ak i po danu: "vidljive kada Sunce izae, nestat e pred sumrak",
Cilindrini peat, pronaen u Nippuru, prikazuje grupu zemljoradnika kako po-
dignute glave gledaju u Dvanaesti Planet (oznaen simbolom kria). Dan je, a
nebesko tijelo je vidljivo prostim okom. (sl. 113)
Drevni narodi nisu samo oekivali periodina pojavljivanja Dvanaestog Plan-
sl. 113
eta, ve su i ucrtali karte njegovog nevidljivog kretanja dubinama svemira.
Razliiti biblijski stihovi - posebno oni Izaije, Amosa i Joba - spominju kret-
anje nebeskog Boga kroz razna zvijea. "Usamljen On kroi Nebesima, iznad
najviih Dubina; prolazi kraj Velikog Medvjeda, Oriona i Sinusa, i zvijea Juga."
Ili, "Njegovo nasmijeeno lice uzdie se iznad Bika i Ovna; od Bika ka Strijelcu
On e krenuti," Ovi stihovi opisuju planet koji, ne samo da se kree najdubljim
svemirom, ve odreuju i smjer njegovog kretanja, iz smjera juga u smjeru kazaljke
na satu - ba kao to su nas ve izvijestili mezopotamski izvori. Vrlo jasno, prorok
Habakkuk tvrdi: "Iz smjera juga Jahve e doi... njegova Slava prekrit e Zemlju
... i Venera e sjajiti, zraei Bojim zrakama."
Meu mnogim mezopotamskim tekstovima koji se bave ovim predmetom,
jedan je prilino jasan:
Planet boga Marduka:
U svom pojavljivanju: Merkur.
Nastajui trideset stupnjeva u nebeskoj barci: Jupiter.
Kada stoji na mjestu nebeske bitke: Nibiru.
Kako pripadajua skica ilustrira, gornji tekst ne naziva Dvanaesti Planet ra-
zliitim imenima (kako su uenjaci pretpostavljali). On zapravo opisuje kretanje
planeta kroz tri kljune toke, ako to kretanje nebom pratite sa Zemlje. (sl. 114)
Prva prilika da opazite Dvanaesti Planet, kako ga njegova orbita nosi sve
blie Zemlji Je kada se u jednoj liniji nade sa Zemljom i Merkurom (toka A) -
po naim mjerenjima ovaj poloaj je na trideset stupnjeva od zamiljene nebeske
osi Sunce - Zemlja - perigej. Kreui se dalje, sve blie Zemlji, postaje sve sja-
jniji i vidljiviji, a kada proe sljedeih trideset stupnjeva presjei e orbitu Jupi-
tera, tono u toki B. I konano, dolazi na mjesto nebeske bitke, svoj perigej ili
mjesto Krianja. Postaje planet Nibiru (toka C).
Pratei zamiljenu os izmeu Sunca, Zemlje i perigeja Mardukove orbite, pro-
matra sa Zemlje Marduka e prvo ugledati kada se pojavi iza Merkura, na 30
stupnjeva (toka A). Napredujui sljedeih 30 stupnjeva, Marduk sijee orbitu
Jupitera u toki B. Potom, u svom perigeju (toka C) Marduk stie na Krianje:
natrag na poprite Nebeske Bitke. Tada je najblii Zemlji i zapoinje svoju orbitu
natrag u dubine svemira.
Predvianja Dana Gospodnjeg u drevnoj Mezopotamiji i meu idovskim
piscima (to je imalo svoj odraz i u Kraljevstvu Nebeskom Novog zavjeta) imala
su svoj povod u stvarnim, ivotnim iskustvima drevnih naroda: oni su svjedoili
periodinim pojavljivanjima Planete Bogova u blizini Zemlje.
Povremena, ali pravilna pojavljivanja i nestajanja planeta pred oima ljudi sa
Zemlje govori o njegovoj stalnoj orbiti oko Sunca. Po svom kretanju on se po-
naa kao mnogi kometi. Neki od kometa koje poznajemo - poput Halleyevog
kometa koji se Zemlji pribliava svakih 75 godina - nestaju pred naim pogledom
na toliko dugo vremena da astronomi vrlo teko utvruju radi li se o istom kometu
kada se nanovo pojavi. Neki kometi vieni su samo jednom u ljudskoj povijesti i
pretpostavlja se da imaju orbitalno vrijeme mjereno tisuama godina. Komet
Kohoutek, na primjer, prvi puta je otkriven u oujku 1973. godine, proao je na
udaljenosti 75.000 000 milja od Zemlje poetkom sijenja 1974. godine i ubrzo
zatim nestao iza Sunca. Astronomi predviaju da e se ponovno pojaviti negdje
nakon 7.500 godina do 75.000 godina.
Ljudska intimnost s dolaskom i odlaskom Dvanaestog Planeta govori nam
kako je njegova orbita kraa od Kohouteka. Ako je tako, zato onda nai as-
tronomi ne znaju za njegovo postojanje, Vjerojatno stoga to bi orbita Dvan-
aestog Planeta bila est puta vea od one Plutona ak i u sluaju da je dvostruko
kraa od Kohoutekove ophodnje oko Sunca. Zapravo, planeti iza Satuma, za ije
sl. 114
postojanje znamo, nisu otkriveni vizualno, ve matematikim putem. Njihove
orbite astronomi su otkrili zbog utjecaja koje su vrile na do tada poznate planete.
Ovo e vjerojatno biti nain na koji e se "otkriti" i postojanje Dvanaestog
Planeta. Pretpostavke da postoji "Planet X" ve postoje u modernoj astronomiji.
Ovaj planet, iako nevidljiv moe se "osjetiti" preko utjecaja koji vri na orbite
poznatih kometa. Godine 1972. Joseph L. Brady sa "Lawrence Livermore Labo-
ratory of the University of California" otkriva da nepravilnosti u orbiti Halleyevog
kometa najvjerojatnije izaziva utjecaj planeta veliine Jupitera ija bi orbita oko
Sunca mogla biti 1.800 godina. Njegova tadanja udaljenost od 6.000.000.000
milja mogla bi biti izmjerena jedino matematikim putem.
Mezopotamski i biblijski izvori pruaju nam snane dokaze da je orbitalno
vrijeme Dvanaestog Planeta 3.600 godina. Sumerani broj 3.600 oznaavaju
znakom velikog kruga. Pripadajui pridjev za planet - "shar" (vrhovni vladar) -
ujedno znai i "savren krug" ili "zavrena krunica". Takoer znai i broj 3.600.
Istovjetnost tri pojma - planet/orbita/3600 - ne moe biti tek sluajnost.
Berossus, babilonski sveenik astronom, spominje deset vladara koji su vlad-
ali zemljom do Potopa. Analizirajui Berossusovo pisanje, Alexander Polyhistor
kae: "U drugoj knjizi nalazimo povijest deset kraljeva Kaldeanije, a razdoblje
svake od vladavina, koje zajedno iznose stotinu i dvadeset "shara", ili etiri sto-
tine i tridesetdvije tisue godina, proteui se sve do poetka Potopa."
Abvdenus, uenik Aristotelov, takoer nabraja deset Berossusovih vladara
iju duinu vladanja broji 120 shara. On je razjasnio da se ovi vladari i njihovi
gradovi nalaze u drevnoj Mezopotamiji:
Reeno je da je prvi kralj zemlje bio Alorus.
. . On je vladao 10 shara.
Sada, jedan shar iznosi tri tisue est stotina godin...
Nakon njega Alaprus je vladao tri shara, a naslijedio
ga je Amillarus iz grada panti-Biblon, koji je vladao trinaest shara
Slijedi Ammenon vladavine duge dvanaest shara; on je isto iz grada
panti-Biblon. Iz istog mjesta je i Megalurus, vladar 18 shara.
Onda Daos, Pastir, upravljao je svijetom deset shara.
Bilo je jo vladara, posljednji meu njima Sisithrus; a ukupno,
deset kraljeva vladalo je stotinu i dvadeset shara
Apollodorus iz Atene, na slian nain mjeri pretpovijesno razdoblje: deset
vladara vladalo je 432.000 godina, a pojedinana vlast svakog od njih mjerljiva
je vremenskim jedinicama od 3.600 godina.
Pojavom sumerologije, "drevnih tekstova" koji su pronaeni i deifrirani, pret-
potopni svijet izranja pred naim oima kroz listu od deset vladara - od prvog "Kral-
jevstva koje se spustilo sa Nebesa" do vremena kada je "Potop prekrio Zemlju".
Jedna sumerska lista kraljeva, poznata kao tekst W-B/144, biljei vladavinu
boanstava u pet mjesta ili "gradova". U prvom gradu, Eridu, stolovala su dva
vladara. Tekst obiljeava oba imena sa znakom "A", to znai "praotac".
Kada se Kraljevstvo spustilo s Nebesa,
prvo je stolovah u Eridu.
U Eridu
A.LU.LIM postade kralj; vladao je on 28.800 godina
A.LAL.GAR je vladao 36.000 godina.
Dva vladara vladae 64.800 godina.
Kraljevstvo se potom seli u druga mjesta, gdje vladare nazivaju "en", ili "Gos-
podin" (a na jednom mjestu koritena je boanska titula "dingir").
Nakon Eridu,
Svoje Kraljevstvo preselio je u Bad-Tibira,
U Bad-Tibira
EN.MEN.LU.AN.NA vlada 43.200 godina;
EN.MEN.GAL.AN.NA vlada 28.800 godina.
Boanski DU.MU.ZI Pastir, vlada 36.000 godina.
Tri kralja vladae 108.000 godina.
Popis potom nabraja gradove, Larak i Sippar, i njihove boanske vladare, te
na kraju grad Shuruppak, gdje je ovjek boanskog porijekla bio kralj. Zajedni-
ka je injenica svih popisa, da su ove fantastino duge vladavine, sve do jedne,
bile djeljive sa 3.600:
Alulim -8x3 600 = 28.800
Alalgar -10x3 600 = 36.000
Enmenluanna -12x3 600 = 43.200
Enmengalanna - 8x3 600 = 28.800
Dumuzi - 10x3 600 = 36.000
Ensipazianna - 8x3 600 = 28.800
Enmenduranna -6x3 600 = 21.600
Ubartutu - 5x3 600 = 18.000
Sumerski tekst oznaen kao W-B/62 dodaje Larsu popisu prijestolnica i dva
boanska vladara popisu kraljeva. I ovdje je trajanje pojedinih vladavina tono u
godinu djeljivo sa 3.600. Uz pomo ostalih tekstova moe se zakljuiti kako su
Sumeranima uistinu vladala desetorica kraljeva, sve do Potopa; svaka od vladavina
mjerljiva je u sharima, kojih je ukupno bilo 120, ba kako nas izvjeuje Beros-
sus.
Zakljuak se sam namee - duljina pojedinih vladavina poklapa se s vremenom
orbite Dvanaestog Planeta, "planeta Kraljeva
1
' ili "Planeta Bogova" (3.600 godina).
Dakle, Alulim je vladao 8 orbita Dvanaestog Planeta, Alalgar deset orbita itd.
Ako su ovi pretpotopni vladari bili Nefili, kako mi pretpostavljamo, koji su
na Zemlju doli sa Dvanaestog Planeta, onda nas ne mora uditi Sto razdoblje
njihove vladavine, odnosno boravka na Zemlji, odgovara vremenu potrebnom da
Dvanaesti Planet napravi krug oko Sunca. Preciznije, vrijeme vladavine trajalo
bi od trenutka slijetanja "Kraljevskog broda" na Zemlju, do trenutka polijetanja i
odlaska, odnosno zamjene zapovjednika. Stari bi se vratio na matini planet, a
novi doao. Ove smjene zapovjednika odgovaraju smjenama Kraljevstava kako
su zapisali Sumerani i mogu se vrlo tono mjeriti orbitalnim razdobljima Dvan-
aestog Planeta - sharima.
Netko e sigurno postaviti pitanje, kako je onda mogue da pojedini zapovjed-
nici na Zemlji ostaju i vladaju 28.800 ili 36.000 godina. Nije li to predugo za
jedno ivo bie? Nije stoga udno da su uenjaci sve ove prie i podatke o dug-
ovjenosti sumerskih vladara drali legendama.
Ali to je jedna godina? Naa "godina" je vrijeme potrebno Zemlji da zavri
jedan orbitalni krug oko Sunca. ivot koji se razvio na Zemlji, nastao je u vr-
ijeme kada je orbita oko Sunca ve uspostavljena, pa u svojoj cijelosti ovisi o
duljini ove putanje. (ak i neka manje znaajna orbitalna vremena, na primjer
orbita Mjeseca ili jedna smjena dana i noi, vri snaan utjecaj na sav zemaljski
ivot). ovjek ivi onoliko godina koliko je njegov bioloki sat "natiman" u
odnosu na broj orbita Zemlje oko Sunca.
Nema mjesta sumnji da bi i ivot na nekom drugom planetu bio vremenski
usklaen s ciklikim kretanjem tog planeta oko svoje zvijezde. Kada bi putanja
Dvanaestog Planeta oko Sunca bila toliko dugaka da za njen puni prelazak treba
100 puta vie nego Zemlji da obie Sunce, onda bi jedna godina Nefila trajala
100 godina na Zemlji. A to ako orbita Dvanaestog Planeta oko Sunca traje 3.600
zemaljskih godina, kako mi tvrdimo da uistinu jest? Tada bi naSih 3.600 godina
ispunjavalo tek jednu godinu njihovog kalendara, ali i jednu godinu njihovog
ivota. Duine vladavina Kraljeva o kojima nas izvjeuju Sumerani i Berossus
tada vie ne bi bile legendarne i fantastine. Trajale bi osam ili deset godina,
Nefila naravno.
Ve smo saznali u ranijim poglavljima kako je ovjeanstvo, pod aktivnim
utjecajem Nefila, prolo kroz tri razvojna skoka, svakih 3.600 godina; razdobl-
je mezolitika 11.000 godina prije Krista, doba lonarstva 7.400 godina prije
Krista i nenadani razvoj sumerske civilizacije otprilike 3.800 godina starog
doba. Nije sluajno da Nefili interveniraju u ljudskoj povijesti uvijek u vr-
ijeme koje odgovara vremenu kada se Dvanaesti Planet priblii Zemlji.
Mnogi uenjaci (na primjer Heinrich Zimmern u "The Babylonian and
Hebrew Genesis") otkrivaju da Stari zavjet paljivo njeguje tradiciju vladavina
prije Potopa, razdoblje predaka, i da rodoslovlje od Adama do Noe (junaka
Potopa) broji deset vladara. Govorei o dobu prije Potopa, Knjiga Postanka
(Poglavlje 6) opisuje razoaranje Boga ovjeanstvom. "I zaali Bog to je
stvorio ovjeka na Zemlji... i ree Bog: Unitit u ovjeka kojeg sam stvor-
io."
I ree Bog:
Moj duh nee dovijeka lebdjeti nad ovjekom;
to grijeei, samo misli na putenost tijela.
I njegovi dani bijahu sto i dvadeset godina.
Generacije znanstvenika stih "I njegovi dani biti e sto i dvadeset godi-
na" itali su kao boju garanciju da e ovjekov ivotni vijek trajati 120
godina. Ali ovo ba i nema nekog smisla. Zato bi Bog, u istom stihu gdje
objavljuje svoju namjeru da uniti ovjeanstvo, obeao ovjeku dug ivot.
A znamo i da su nakon Potopa pojedini ljudi ivjeli due od 120 godina -
Noa ili Shem ak 600 godina.
Drei se uvjerenja da se spominjanih 120 godina tiu ljudskog ivotnog
vijeka, uenjaci su previdjeli da u spomenutom stihu biblijski jezik ne koris-
ti vrijeme budue - "I njegovi dani e biti..." - ve vrijeme prolo - "I njegovi
dani bijahu sto i dvadeset godina." Namee se oito pitanje, o ijem se ivo-
tnom vijeku ovdje govori?
Nas zakljuak je kako se 120 godina odnosi na Boanstva.
Smjestimo gore opisana zbivanja u vrijeme koje razmatraju epski tek-
stovi Sumerana i Babilonaca "Ep o Stvaranju" poinje rijeima "Enuma elish"
(kada u visinama). Pria o pojavljivanju boga Enlila i boginje Ninlil smjet-
ena je u vrijeme "kada ovjek jo nije bio stvoren", i tako dalje.
Jezik i svrha Poglavlja 6 Knjige Postanka slui istom cilju, smjestiti zbi-
vanja o kojima govorimo, doba Potopa, u pravu vremensku perspektivu. Poet-
ne rijei izvorne verzije Poglavlja 6 odnose se na vrijeme:
Kada su se ljudi poeli iriti po Zemlji
I keri im se narodile.
Ovo se, nastavlja pripovjeda, zbivalo kada
Opaze sinovi Boji da su keri ljudske pristale
pa ih uzimahu sebi za ene gdje su god htjeli
A bilo je to kada
U ona vremena - a i kasnije - na Zemlji su bili Nefili,
u vrijeme kad su Boji sinovi opili s ljudskim kerima
pa im one raale djecu.
To su oni od starina po snazi glasoviti ljudi...
.. Ljudi Shema.
Bilo je to u vrijeme kada je ovjek Potopom zbrisan s lica Zemlje. A kada se
to tono dogodilo?
Stih trei nam odgovara nedvosmisleno: onda kada boanstva izbroje 120
godina. Sto i dvadeset "godina", ne ovjeka na Zemlji, ve monih, glasovitih
"Ljudi s raketama", Nefila. A njihova godina iznosila je jedan shar - 3.600 zem-
aljskih godina.
Ovakva interpretacija ne samo da rasvjetljava stihove Postanka, ve nam poka-
zuje kako su oni nastali na osnovu obavijesti koje su dobili od Sumerana: 120
shara, 432.000 godina je prolo od prvog slijetanja Nefila na Zemlju do Potopa,
Vodeni naim ranijim saznanjima o pravom vremenu poetka Potopa, moemo
zakljuiti da se prvo slijetanje Nefila na Zemlju dogodilo tono prije 450.000
godina.
Ali prije no to krenemo u potragu za dogaanjima koje je izazvao dolazak
Nefila, te sustav koji su potom izgradili, moramo odgovoriti na dva kljuna pi-
tanja: Je li mogue da su se bia, oito fiziki potpuno nalik na nas, razvila na
nekom drugom planetu? I, je li mogue da su ta bia posjedovala sposobnost
meuplanetarnih letova, prije pola milijuna godina?
Iz prvog pitanja proizlazi jedno jo vanije: Ima li ivota bilo gdje u svemiru?
Suvremena znanost danas dokazuje kako postoji niz galaktika nalik na nau, s
nemjerljivo mnogo zvijezda nalik na nae Sunce, s bezbroj planeta i razliitih
atmosfera, na kojima se kemijski elementi mijeaju u svim zamislivim varijanta-
ma. Svemir nudi milijarde mogunosti i prilika da se razvije ivot.
Danas takoer znamo kako meuplanetarni prostor svemira nije prazan. Na
primjer, svemirom se kreu estice vode, oblaci ledenih kristala, ostaci procesa
nastajanja zvijezda. Ovo otkrie suvremene astronomije potvruje mezopotamska
vjerovanja kako su se "vode Sunca mijeate s vodama Tiamata."
Osnovne estice ivih materija "lebde" prostorom izmeu planeta, to negira
tvrdnju kako ivot moe postojati i opstati jedino unutar odreene zagrijane at-
mosfere. Vie ne stoji niti uvjerenje kako se ivi organizmi mogu razvijati jedino
tamo gdje je izvor ivotne energije Sunce i njegovo zraenje, Amerika svemirs-
ka letjelica "Pioneer 10" je otkrila kako Jupiter, iako znatno udaljeniji od Sunca,
ima toplu atmosferu to znai da posjeduje vlastiti izvor energije i topline, neo-
visan od Sunca.
Planet s rezervama radioaktivnih elemenata u svojoj unutranjosti ne proiz-
vodi samo vlastitu toplinu, on je sposoban i za vulkansku aktivnost, proces nuan
za stvaranje atmosfere. Ako je planet dovoljno velik da ostvari stabilnu
gravitacijsku silu, ona e atmosferu uvati nedirnutom. Takva atmosfera nalik je
na efekt zagrijane kue, titi planet od hladnoe svemira i uva vlastitu toplinu da
se ne raspri. Kao to pojedinca grije i od hladnoe titi odjea. Vjerojatno su ovo
imali na umu autori drevnih tekstova kada su Dvanaesti Planet opisivali kao
"odjeven u toplinu". Doivljavali su ga i kao planet koji zrai i jo ga zvali "onaj
koji zrai najjae medu Bogovima". (sl. 115) Dvanaesti Planet mogao je razvijati
svoju vlastitu toplinu i posjedovao je atmosferski ogrta koji je titio ivot za
njegovog prolaska mranim dubinama svemira, daleko od Sunca.
Znanstvenici vie ne tvrde samo kako postoje teorijske mogunosti da se ivot
razvije na vanjskim planetima (Jupiteru, Saturnu, Uranu, Neptunu) ve da se to i
dogodilo. Da bi se razvio ivot kakvog poznajemo od primarnog je znaaja prisut-
nost vode. Mezopotamski tekstovi ne ostavljaju mjesta sumnji da je Dvanaesti Plan-
et bio vodeni planet. U "Epu o Stvaranju" nailazimo na pedesetak razliitih imena za
planet, od kojih veina ima vodeni aspekt, Poinje pridjevom A.SAR ("vodeni kralj"),
"onaj koji odreuje dubine voda", slijede imena kao A.SAR.U ("lagani, svijetli
vodeni kralj"), ili A.SAR.U.LU.DU ("lagani, svijetli vodeni kralj ije dubine zrae
sl. 115
ljepotom"), Sumerani nisu sumnjali da je Dvanaesti Planet prepun ivota. Zvali su
ga i NAM.TIL.LA.KU, "Bog koji proizvodi ivot". On je bio "tvorac sjemenja i
klica iz kojeg raste bilje... onaj koji otvara izvore i izvlai vodu iz dubina" - "vodeni
raznosa po Nebu i Zemlji."
ivot, tvrdimo ovdje, ne postoji samo na nama poznatim planetima, ve i po
rubovima Sunevog sustava. Iz tih daljina, sa samog ruba Sunevog sustava dolazi u
sam njegov centar Dvanaesti Planet, crvenkast, svijetlei planet, zraei vlastitu
toplinu unutar atmosfere pod ijim okriljem buja ivot.
Ako je tome tako, on je izvor i zemaljskog ivota. Planet Zemlja je formiran prije
4 500 000 000 godina, a znanstvenici vjeruju kako su se prvi oblici ivota pojavili
ve nekoliko milijuna godina nakon toga. Ovo je gotovo nevjerojatno. Postoji neko-
liko indicija da su najstariji i najjednostavniji oblici ivota, stari preko 3 000 000 000
godina, biolokog porijekla. To znai da su prvotni oblici ivota, nastali ubrzo kako
je formirana Zemlja, vukli porijeklo od nekih drugih ivotnih oblika. Dakle, nisu
nastali mijeanjem kemijskih spojeva i plinova. A to nam govori da ivot koji se
razvio na Zemlji nije nastao na Zemlji.
Godine 1973. dobitnici Nobelove nagrade Francis Crick i dr. Leslie Orgel objav-
ili su lanak u znanstvenom magazinu "Icarus", gdje prvi puta iznose svoju teoriju
kako je "ivot na Zemlji moda doao kroz mikroorganizme s neke udaljene plan-
ete." Nobelovci su se zapitali, zato je samo jedan genetski kod prisutan u svim
ivim biima naeg planeta, zato kljunu ulogu u razvoju biolokih ivotnih formi
imaju neki elementi koji su neznatno prisutni u okolini, dok elementi poput kroma ili
nikla, kojih ima u obilju igraju zanemarivu ulogu. Crick i Orgel izazvali su senzaciju
i zgraanje svojim daljnjim zakljukom. Prvotni organizmi nisu se sluajno preselili
sa drugih planeta na Zemlju, oni su ovdje ostavljeni namjerno!? Inteligentna bia s
drugih planeta poslala su na Zemlju u svom svemirskom brodu "sjeme ivota".
Potpuno samostalno, bez poznavanja podataka kojima se bavi ova knjiga, dva
Nobelovca su dola do slinih zakljuaka. Osim to u sumerskim ploicama itamo
kako ivot, odnosno prvotni oblici ivota, na Zemlju nisu posijani namjerom, ve
nebeskim sudarom. Planet nositelj ivota, Dvanaesti Planet i njegovi sateliti, sudarili
su se s Tiamatom i prepolovili ga. Od jednog dijela "stvorena" je Zemlja, Za vrijeme
sudara bioloki organizmi sa Dvanaestog Planeta "posijani" su po Zemlji. Ovo nam
govori i da se ivot ranije razvio na Dvanaestom Planetu, pa je mogue da su u
vrijeme kada su se na Zemlji tek pojavili prvi sisavci, na Dvanaestom Planetu
visokorazvijena bia gradila civilizaciju. Bia koja su ve prije 500.000 godina bila
u stanju putovati svemirom. Do Zemlje s kojom su imali posebne planove.
9
SPUTANJE NA PLANET
ZEMLJU
ovjek je stupio nogom jedino na Mjesec i istraio tek nama najblie
planete. I to letjelicama bez posade. Onkraj nama relativno bliskih susjeda,
meuplanetarni i vanjski svemir jo su uvijek van dosega ak i najmanjih
ispitivakih letjelica. Ali planet Nefila sa svojom ogromnom orbitom, sluio
je kao putujua zvjezdarnica, vodei svoje stanovnike kroz orbite svih vanjskih
planeta i omoguavajui im da promatraju iz prve ruke veliki dio Sunevog
sustava.
Stoga nije udo da se veliki dio znanja kojeg su donijeli sa sobom, spustivi
se na Zemlju, odnosio na astronomiju i nebesku matematiku. Nefili, "bogovi
neba" na Zemlji, potaknuli su ovjeka da promatra nebo - ba kako je Jahve
poticao Abrahama.
Takoer nij e udno da su ak i najranije i najgrublje izraeni kipovi i crtei
nosili nebeske simbole zvijea i planeta. Kada je trebalo predstaviti ili zazivati
bogove, njihovi nebeski simboli su koriteni kao grafika stenografija.
Zazivanjem nebeskih ("boanskih") simbola, ovjek vie nije bio sam; simboli
su povezivali zemljane s Nefilima, Zemlju s nebom, ovjeanstvo sa svemirom,
Vjerujemo da neki od simbola takoer sadre informacije koje moemo
povezati jedino sa svemirskim putovanjem na Zemlju.
Drevni izvori nude nam obilje tekstova i popisa koji se bave nebeskim
tijelima i njihovom povezanou s razliitim boanstvima. Drevna navika
pripisivanja brojnih epiteta kako nebeskim tijelima tako i boanstvima oteava
identifikaciju. ak i u sluaju potvrenih identifikacija kao to je ona Venere
i Itar, zbrku predstavljaju promjene u panteonu. Tako je ranije Venera bila
povezana s boicom Ninhursag.
Uenjaci poput E. D. Van Burena ("Symbols of the Gods in Mesopotamian
Art") malo su pojasnili problematiku sakupivi i sredivi vie od osamdeset
simbola bogova i nebeskih tijela koji se mogu nai na cilindrinim peatima,
kipovima, stelama, reljefima, muralima i (vrlo detaljno i jasno) na kamen -
meaima (kudurru u akadskom). Kada su simboli klasificirani, postalo je
jasno da osim to oznaavaju neke od poznatijih junih i sjevernih zvijea
(kao to je Morska Zmija koja oznaava Hidru), oni predstavljaju ili dvanaest
zvijea zodijaka (na primjer Rak ili korpion) ili dvanaest bogova Neba i
Zemlje ili dvanaest lanova Sunevog sustava.
Stela koju je podigao asirski kralj Esarhaddon prikazuje vladara koji dri
Pehar ivota i okrenut je prema Dvanaest glavnih bogova Neba i Zemlje.
etiri boga nalaze se na ivotinjama. Meu njima sa sigurnou moemo
prepoznati Itar na lavu i Adada kako dri raljastu munju. Ostala etiri boga
predstavljeni su pomou njihovih posebnih atributa, na primjer bog rata sa
svojim ezlom s lavovskom glavom. Preostala etiri boga su prikazana kao
nebeska tijela: Sunce (Shamash), Krilata Kugla (Dvanaesti planet, stan Anuov),
sl.1
Polumjesec i simbol koji se sastoji od sedam toaka. (sl. 1)
Iako je kasnije bog Sin bio povezan s Mjesecom i prikazivan simbolom
polumjeseca, brojni dokazi pokazuju da je u "davnim vremenima" polumjesec
bio simbo) starijeg bradatog boanstva, jednog od sumerskih istinskih "davnih
bogova." esto prikazan okruen tokovima vode, ovaj bog bio je bez sumnje
Ea. Polumjesec se takoer povezivao s umijeem mjerenja i raunanja, ega
je Ea bio boanski znalac. Stoga je bilo prikladno da se Bogu Mora i Oceana,
Eai, dodijeli kao njegov nebeski pandan Mjesec, koji uzrokuje plimu i oseku
oceana.
Koje je znaenje simbola sa sedam toaka?
Mnogi kljuevi vode nas zasigurno do zakljuka da je to bio nebeski simbol
Enlila. Na prikazu Vrata Anuovih (Krilata Kugla) kojima se sa strane nalaze
Ea i Enlil (vidi sl. 87 - knjiga prva), oni su predstavljeni polumjesecom i
simbolom sa sedam toaka. Neki od najjasnij ih prikaza nebeskih simbola koje
je precizno kopirao Sir Henry Rawlinson ("The Cuneiform Inscriptions of
Western Asia") dodjeljuju najistaknutiji poloaj skupini od tri simbola, koji
predstavljaju Anua okruenog sa svoja dva sina; to nam govori da simbol koji
oznaava Enlila moe biti ili sedam toaka ili sedmokraka "zvijezda". Bitan
element u Enlilovom nebeskom prikazivanju bio je broj sedam (ponekad je
bita ukljuena i ki, Ninhursag, koju predstavlja reza pupkovine). (sl. 2)
Uenjaci nia mogli razumjeti izjavu Gudee, kralja Lagasha: "nebeski 7 je
50." Pokuaji iznalaenja aritmetikih rjeenja - neke formule kojom bi broj
sedam iao u pedeset - nisu uspjeli otkriti znaenje te izjave. Meutim, odgovor
je jednostavan: Gudea je rekao da nebesko tijelo koje je "sedam" predstavlja
boga koji je "pedeset". Bog Enlil, iji je pozicioni broj bio pedeset, imao je za
svoj nebeski pandan planet koji je bio sedmi po redu.
Koji planet je pripadao Enlilu? Sjeamo se teksta koji govori o ranijim
vremenima kada su bogovi tek stigli na Zemlju: Anu je ostao na Dvanaestom
sl. 2
planetu, a njegova dva sina koji su sili na Zemlju izvlaili su drijeb. Eai je
bila dodijeljena "vladavina nad Dubinama", a Enlilu je "dodijeljena vlast nad
Zemljom". I rjeenje zagonetke pojavljuje se u svom punom znaaju:
Enlilov planet bila je Zemlja, Za Nefile, Zemlja je bila sedmi planet.
U veljai 1971, SAD su lansirale letjelicu bez posade na najduu misiju do
tada. Putovala je dvadeset i jedan mjesec, prola pored Marsa i pojasa asteroida,
do precizno utvrenog susreta s Jupiterom. Zatim je, kako su predvidjeli
znanstvenici NASE, snana gravitacija Jupitera "ugrabila" letjelicu i zavitlala
ju u vanjski svemir.
Razmiljajui kako bi Pioneer 10 jednog dana mogao biti privuen
gravitacijom nekog drugog "Sunevog sustava" i spustiti se ili sudariti s nekim
sl. 3
planetom u svemiru, znanstvenici koji su radili na letjelici Pioneer 10 dodali
su joj aluminijsku ploicu na kojoj je bila urezana "poruka". (sl. 3)
Poruka se koristi slikovnim jezikom - znakovima i simbolima koji se bitno
ne razlikuju od onih koji su koriteni na samom poetku slikovnog zapisivanja
u Sumeru. To je pokuaj da se onome tko eventualno pronae ploicu pokae
kako se ovjeanstvo sastoji od mukarca i ene, ija je veliina usporeena s
veliinom i oblikom letjelice. Opisana su dva osnovna kemijska elementa u
naem svijetu, te lokacija Zemlje u odnosu na odreeni meuzvjezdani izvor
emitiranja radio valova. Na Sunev sustav je prikazan kao Sunce i devet
planeta, govorei nalazniku: "Letjelica koju ste nali dolazi sa treeg planeta
ovog Sunca."
Naa astronomija je prilagoena ideji da je Zemlja trei planet po redu, to
ona zaista i jest. Ako ponemo s brojanjem od sredita naeg sustava, Sunca.
Ali za nekoga tko bi se naem Sunevom sustavu pribliavao s vanjske
strane, prvi planet s kojim bi se sreo bio bi Pluton, drugi Neptun, trei Uran, a
ne Zemlja. etvrti bi bio Saturn; peti Jupiter; esti Mars.
A Zemlja bi bila sedma.
Nitko osim Nefila, koji su putovali do Zemlje pored Plutona, Neptuna,
Urana, Saturna, Jupitera i Marsa ne bi Zemlju drao "sedmom" planetom.
ak ukoliko i pretpostavimo, rasprave radi, da su stanovnici drevne
Mezopotamije, a ne putnici iz svemira, imali znanje ili uenost da odrede
poloaj Zemlje, ne u odnosu na sredinje Sunce ve s ruba Sunevog sustava,
sl. 4
slijedilo bi da su drevni narodi znali za postojanje Plutona, Neptuna i Urana.
Budui da oni sami nisu mogli imati spoznaje o ovim najudaljenijim planetima,
zakljuujemo da su im tu informaciju prenijeli Nefili.
Koju god pretpostavku prihvatimo kao poetnu toku, dolazimo do istog
zakljuka: jedino su Nefili mogli znati da iza Saturna postoje planeti, a
posljedica toga je - Zemlja je sedmi planet po redu, brojei izvana.
Zemlja nije jedini planet iji je poloaj u Sunevom sustavu predstavljen
simbolom. Brojni dokazi pokazuju da je Venera prikazivana kao osmokraka
zvijezda: Venera je osmi planet, ukoliko brojimo s vanjskog ruba sustava i
dolazi nakon Zemlje. Osmokraka zvijezda takoer predstavlja boicu Itar,
ija planeta je bila Venera. (sl. 4)
Mnogi cilindrini peati i drugi grafiki ostaci prikazuju Mars kao esti
planet, Cilindrini peat prikazuje boga koji se vee uz Mars (izvorno Nergal,
zatim Nabu), kako sjedi na prijestolju ispod estokrake "zvijezde", njegovog
simbola. (sl. 5) Ostali simboli na peatu
prikazuju Sunce, na nain vrlo slian
dananjim prikazima; mjesec; i kri,
simbol "Planeta Krianja", Dvanaestog
planeta.
U doba Asirije, "nebesko raunanje"
bojeg planeta esto se prikazivalo
odgovarajuim brojem simbola zvijezda
koji su se nalazili du bojeg prijestolja.
Tako su se na ploici koja prikazuje boga
Ninurtu nalazile etiri zvijezde pored njegovog prijestolja. Njegov planet
Saturn je zaista etvrti planet, ukoliko brojimo na nain Nefila. Slini prikazi
su naeni za veinu ostalih planeta.
Sredinji vjerski dogaaj u drevnoj Mezopotamiji, dvanaestodnevni Festival
Nove godine, obilovao je simbolizmom vezanim uz orbitu Dvanaestog Planeta,
ustroj Sunevog sustava i putovanje Nefila na Zemlju, Od svih ''potvrivanja
vjere" najbolje dokumentirani su babilonski novogodinji obredi; ali dokazi
pokazuju da su Babilonci samo oponaali obiaje koji seu do poetaka
sumerske civilizacije.
U Babilonu se taj festival odvijao prema vrlo strogom i detaljno razraenom
ritualu: svaki pojedini dio, djelovanje i molitva imali su uvrijeenu svrhu i
odreeno znaenje. Ceremonije su zapoinjale prvog dana Niana, tadanjeg
prvog mjeseca u godini, koji se podudara s proljetnim ekvinocijem. Tijekom
si 5
jedanaest dana ostali bogovi nebeskog statusa pridruili su se Marduku
propisanim redom. Dvanaestog dana otili bi u svoje prebivalite, a Marduk
je ostao sam u svom sjaju, Oita je aluzija na pojavljivanje Marduka unutar
planetarnog sastava, njegovu "posjetu" ostalim planetima, jedanaestorici
lanova Sunevog sustava i njihovom odvajanju dvanaestog dana, kada
Dvanaesti Bog, ostavljen i od njih odvojen, nastavlja kao Kralj Bogova.
Ceremonije Festivala Nove godine odgovaraju putanji Dvanaestog Planeta.
Prva etiri dana, to odgovara Mardukovom prolazu pored prva etiri planeta
(Pluton, Neptun, Uran i Saturn), bili su dani priprema. Krajem etvrtog dana,
obredi su zahtijevali obiljeavanje pojavljivanja planeta Iku (Jupiter) Marduku
na vidiku. Nebeski Marduk se pribliavao mjestu nebeske bitke: simboliki, visoki
sveenik je zapoeo s recitiranjem "Epa o stvaranju" - prie o toj nebeskoj bitci.
Probdjeli bi no. Dok se izgovaralo priu o nebeskoj bitci i raao se peti
dan, trebalo je izvriti obrede dvanaestostrukog proglaavanja Marduka
"Gospodinom", potvrujui tako da kao posljedica nebeske bitke sada postoji
dvanaest lanova Sunevog sustava. Recitiranjem su imenovali dvanaest
lanova Sunevog sustava i dvanaest zvijea zodijaka.
Negdje tijekom petog dana, bog Nabu - Mardukov sin i nasljednik - stigao
bi brodom iz sredita svog kulta, Borsippe. Ali on bi uao u prostor babilonskog
hrama tek estog dana, jer je u to vrijeme Nabu ve bio lan babilonskog
panteona dvanaestorice i bio mu je dodijeljen planet Mars, esti planet.
Knjiga Postanka nas izvjeuje da su estog dana "Nebo i Zemlja i sve
njihovo mnotvo" bili dovreni. Babilonski obredi, koji slave spomen na
nebeske dogaaje koji su rezultirali stvaranjem pojasa asteroida i Zemlje,
takoer su dovreni u prvih est dana Niana.
Sedmog dana festival posveuje panju Zemlji. Iako nemamo mnogo detalja
o obredu sedmog dana, H. Frankfort ("Kingship and the Gods") smatra da su
oni ukljuivali odredbu bogova, koje je predvodio Nabu, o oslobaanju
Marduka iz zatoenitva u "Planinama Donje Zemlje". Budui su pronaeni
tekstovi koji detaljno opisuju epske borbe izmeu Marduka i ostalih potraitelja
prava na prevlast nad Zemljom, moemo nagaati da su dogaaji sedmog
dana bili ponovno odreivanje Mardukove bitke za prevlast na Zemlji
("Sedma"), njegovi poetni porazi te konana pobjeda i prisvajanje moi.
Osmog dana novogodinjeg festivala u Babilonu, Marduk, pobjednik na
Zemlji, kao to ga je Enuma Elish proglasila na nebu, dobio je najvie moi.
Podarivi ih Marduku, bogovi, potpomognuti kraljem i svjetinom, su se zatim
ukljuili devetog dana u obrednu povorku koja je prenijela Marduka iz njegove
kue unutar gradskog svetog podruja do "kue Akitua", negdje izvan grada.
Marduk i gostujuih jedanaest bogova tamo su ostali tijekom jedanaestog dana.
Dvanaestog dana bogovi su se rasprili svaki u svoje prebivalite i festival bi
zavrio.
Od brojnih aspekata babilonskog festivala koji ukazuju na njegovo ranije,
sumersko porijeklo, jedan od najznaajnijih je onaj koji se odnosi na Kuu
Akite. Nekoliko studija, na primjer "The Babylonian Akitu Festival", autora
S .A. Pallisa, ustvrdilo je da je ta kua bila prikazana u vjerskim obredima u
Sumeru ve u treem tisuljeu prije Krista. Bit obreda bila je sveta povorka
u kojoj je vladajui bog naputao svoj stan ili hram i odlazio preko nekoliko
stajalita, na mjesto dosta udaljeno od grada, U tu svrhu se koristio poseban
brod, "Boanska laa". Tada se bog, obavivi uspjeno misiju (ma kakva ona
bila) u A.KI.TI kui, vratio na gradsko pristanite istom Boanskom laom,
te se vratio istim putem u hram pored veselih kralja i svjetine.
Sumerski izraz A.KI.TI (iz kojeg je nastalo babilonsko akitu) doslovno
znai "izgradi ivot na Zemlji", To nas, zajedno s razliitim aspektima
tajanstvenog putovanja dovodi do zakljuka da je povorka simbolizirala
pogibeljno, ali uspjeno putovanje Nefila iz njihovog prebivalita do sedmog
planeta, Zemlje.
Iskapanja koja su se provodila tijekom nekih dvadesetak godina na mjestu
drevnog Babilona, a koja se uvjerljivo dovode u vezu s babilonskim obrednim
tekstovima, omoguili su ekipi uenjaka koje su predvodili F. Wetzl i F. H.
Weissbach ("Das Hauptheiligtum des Marduks in Babylon") da rekonstruiraju
sveto podruje Marduka, arhitektonske osobine njegovog zigurata i Put
Povorke, dijelovi kojeg su ponovno podignuti u Muzeju drevnog Bliskog istoka
u istonom dijelu Berlina.
Simboliki nazivi sedam stajalita i epiteti Marduka na svakom od njih
navedeni su i na akadskom i na sumerskom - potvrujui ujedno i drevnost i
sumersko porijeklo povorke i njenog simbolizma.
Prvo stajalite MaTduka, na kojem je njegov epitet bio "Vladar nebesa"
nazvano je "Kua Svetosti"u akadskom tj. "Kua Jasnih voda " u sumerskom.
Boji epitet na drugom stajalitu je neitljiv; samo stajalite naziva se "Gdje
se odvaja polje". Djelomino okrnjeno ime treeg stajalita poinjalo je rijeima
"Mjesto okrenuto prema planetu..."; a tamonji epitet boga promijenjen je u
"Gospodin Izlivene Vatre".
etvrto stajalite nazvano je "Sveto Mjesto sudbina", a Marduk je nazvan
"Gospodar Oluje Voda An i Ki". Peto stajalite ini se manje nemirno. Ono
nosi naziv "Kolnik", a Marduk je dobio naslov "Gdje se javlja rije Pastira."
Mirnija plovidba se takoer nasluuje na estom stajalitu, pod imenom "Brod
Putnika", gdje je Mardukov epitet izmijenjen u "Bog Obiljeenih vrata".
Sedmo stajalite bilo je Bit Akitu ("kua izgraivanja ivota na Zemlji").
Tamo je Marduk preuzeo naslov "Boga Kue Odmora",
Mi tvrdimo da je sedam stajalita u Mardukovoj povorci predstavljalo
svemirsko putovanje Nefila sa njihovog planeta na Zemlju. Prvo "stajalite",
"Kua Jasnih Voda" predstavlja prolaz pored Plutona; drugo ("Gdje se razdvaja
polje") bio je Neptun; tree Uran; etvrto - mjesto nebeskih oluja - Saturn.
Peto, gdje je "kolnik" postao ist, "gdje se javlja rije pastira" bio je Jupiter
esti, gdje se putovanje prebacuje na "Brod Putnika" bio je Mars.
A sedmo stajalite bila je Zemlja, kraj putovanja, gdje se Marduk pobrinuo
za "Kuu odmora" (Boju "kuu izgraivanja ivota na Zemlji").
Kako je nefilska "Uprava za zrakoplovna i svemirska istraivanja"
promatrala Sunev sustav u okviru svemirskog leta na Zemlju?
Logino, a i injenino, promatrali su sustav u dva dijela. Prva zona interesa
bila je zona leta, koja je obuhvaala svemir u kojem se nalazi sedam planeta u
rasponu od Plutona do Zemlje. Drugu skupinu, onkraj zone plovidbe,
sainjavala su etiri nebeska tijela - Mjesec, Venera, Merkur i Sunce. U
astronomiji i rodoslovlju bogova ove dvije skupine smatrale su se odvojenima.
Prema rodoslovlju, Sin (kao Mjesec) bio je glava skupine "etvorice".
Shamash (Sunce) je bio njegov sin, a Itar (Venera) njegova ki. Adad, Merkur,
bio je ujak, Sinov brat, koji je uvijek pravio drutvo svojem neaku Shamashu
i posebno svojoj neakinji Itar.
S druge strane, "Sedmorica" su bili zdrueni u tekstovima koji su se bavili
poslovima i bogova i ljudi, te nebeskim dogaanjima. Oni su bili "sedmorica
koji sude", "sedam poslanika Anua, kralja" i prema njima je broj sedam bio
posveen. Postojalo je "sedam drevnih gradova"; gradovi su imali sedam vrata;
vrata su imala sedam zasuna; u blagoslovima se molilo za sedam godina obilja;
u kletvama, sedam godina gladi i kuge; boanska vjenanja su se slavila sa
"sedam dana voenja ljubavi"; i tako dalje.
Tijekom sveanih obreda poput onih koji su pratili rijetke posjete Zemlji
Anua i njegove supruge, boanstvima koja predstavljaju sedam planeta
dodijeljeni su odreeni poloaji i obredne halje, dok se etvorku smatralo
zasebnom grupom. Na primjer, drevna pravila protokola izjavljuju; "Boanstva
Adad, Sin, Shamash i Itar sjedit e u dvoru do zore."
Na nebu, svaka skupina je trebala ostati u svojem vlastitom nebeskom
podruju, a Sumerani su pretpostavljali postojanje "nebeske ograde" koja je
razdvajala dvije skupine. Prema A. Jeremiasu ("The Old Testament in the
Light of the Ancient Near East"), "vaan zvjezdano mitoloki tekst" bavi se
nekim izvanrednim nebeskim dogaajem, kada su sedmorica "nahrupili na
Nebesku ogradu". U ovom prevratu, koji je oigledno bio neobino poravnanje
Sedam planeta, "oni su sklopili savez s junakom Shamashem (Sunce) i smionim
Adadom (Merkur)"- to vjerojatno znai da su svi oni iskoristili povlaenje
gravitacije u istom pravcu. "U isto vrijeme je Itar, traei velianstveno
boravite s Anuom, borei se da postane Kraljica Neba" - Venera je nekako
pomicala svoj poloaj na "velianstvenije boravite". Najvei uinak bio je
na Sina (Mjesec). "Sedmorica koji se ne plae zakona.. estoko su nagrnuli
oko Sina koji daje svjetlo". Prema ovom tekstu, pojavljivanje Dvanaestog
Planeta spasilo je pomraeni Mjesec i uinilo da ponovo "zasja na nebu".
etvorica su se nalazila u podruju neba koje su Sumerani nazvali GIR.HE.A
("nebeske vode gdje rakete postaju zbrkane"), MU.HE ("smetenost letjelica")
ili UL.HE ("pojas pomutnje"). Ovi zbunjujui izrazi imaju smisla tek kada
shvatimo da su Nefili promatrali nebo Sunevog sustava u smislu svojeg
svemirskog putovanja. Tek nedavno, inenjeri Comsata ("Communication
Satellite Corporation") otkrili su da Sunce i Mjesec "prevare" satelite i 'iskljue
ih". Zemljini sateliti mogu biti "zbunjeni" pljuskom estica iz solarnih
bljeskova ili promjenama u mjeseevom odraavanju infracrvenih zraka. Nefili
su takoer bili svjesni da rakete ili letjelice ulaze u "zonu zbrkanosti" kada
prou pored Zemlje i priblie se Veneri, Merkuru i Suncu.
Odvojeni od etvorke pretpostavljenom nebeskom ogradom, sedmorica
su se nalazili u podruju neba za koje su Sumerani koristili izraz UB. Ub se
sastojao od sedam dijelova nazvanih (u akadskom) giparu ("none
prijestolnice"). Vrlo je vjerojatno da odavde potjee bliskoistono vjerovanje
u "sedmo nebo".
Sedam "nebeskih tijela" ili "kugli" sainjavali su akadski kishshatu
("sveukupnost"). Porijeklo izraza bio je sumerski SHU, koji takoer znai
"onaj dio koji je najvaniji", Vrhovni.
Sedam planeta su stoga ponekad nazivali "Sedam Sjajnih SHU.NU" -
Sedam "koji se odmaraju u Najviem dijelu".
Sedmoricu se opisivalo s vie tehnikih detalja nego etvorku. Sumerske,
babilonske, i asirske nebeske liste opisivale su ih razliitim epitetima i nabrajale
ih njihovim tonim redom. Veina uenjaka, pretpostavljajui da se drevni
tekstovi nisu nikako mogli baviti planetima iza Saturna, imali su potekoa u
ispravnom identificiranju planeta opisanih u tekstovima. Ali nai nalazi ine
identifikaciju i razumijevanje znaenja imena relativno lakim.
Prvi planet koji su susreli Nefili pribliavajui se Sunevom sustavu bio je
Pluton. Mezopotamski popisi imenuju taj planet SHU.PA ("nadglednik SHU"),
planet koji uva prilaz Najviem dijelu Sunevog sustava.
Kao to emo vidjeti, Nefili su mogli sletjeti na Zemlju jedino ako je njihova
letjelica bila lansirana sa Dvanaestog Planeta mnogo prije nego je ovaj stigao
u blizinu Zemlje. Tako su oni mogli prei orbitu Plutona ne samo kao stanovnici
Dvanaestog Planeta ve i kao astronauti u letjelici u kretanju. Astronomski
tekst kae da je planet shupa bio onaj gdje "je bog Enlil utvrivao sudbinu
Zemlje" - gdje je bog, zaduen za letjelicu, odredio ispravan kurs za planet
Zemlju i Sumer.
Pored shupe nalazio se IRU ("petlja"). Kod Neptuna, letjelica Nefila
je vjerojatno zapoela iroki zavoj ili "petlju" prema svom konanom cilju.
Drugi popis imenuje taj planet HUM.BA, to jo znai i "movarna
vegetacija". Kada jednog dana istraimo Neptun, hoemo li otkriti da je
stalno povezivanje ovog planeta s vodama nastalo zbog vodenih movara
koje su Nefili vidjeli na njemu?
Uran su nazvali Kakkab Shanamma (''planet koji je dvostruk"). Uran je
zaista blizanac Neptunu po veliini i izgledu. Na sumerskim popisima nazvan
je EN.TI.MASH.SIG (planet svjetlog zelenkastog ivota"). Je li i Uran planet
koji obiluje movarnom vegetacijom?
Iza Urana nazire se Saturn, divovski planet (gotovo deset puta vei od
Zemlje) glasovit po svojim prsten ovima, koji se prostiru vie nego
dvostruko Sire od promjera planeta. Naoruan strahovitim gravitacijskim
povlaenjem i tajnovitim prstenovima Saturn je vjerojatno predstavljao
mnoge opasnosti za Nefile i njihovu letjelicu. To moe objasniti zato su
etvrti planet nazvali TAR.GALLU ("veliki unititelj"). Ovaj planet
takoer su nazivali i KAK.SLDI ("oruje ispravnosti") i SI.MUTU ("onaj
koji ubija za pravdu"). Na cijelom Bliskom istoku, ovaj planet je
predstavljao onoga koji kanjava nepravedne. Jesu li ova imena tek izrazi
straha ili se odnose na stvarne svemirske nezgode?
Obredi Akitu, kako smo vidjeli, spominju "oluje voda" izmeu An i Ki
etvrtoga dana - kada se letjelica nalazila izmeu Anshara (Saturn) i Kishara
(Jupiter).
Mnogo raniji sumerski tekst, za kojeg se smatra jo od njegovog prvog
objavljivanja 1912. da se radi o "drevnom magijskom tekstu", vrlo vjerojatno
biljei gubitak letjelice i njenih pedeset stanara. U njemu se govori kako je
Marduk, stigavi u Eridu, pourio svome ocu Eai s loim vijestima:
"Bilo je zamiljeno kao oruje;
Jurilo je naprijed poput smrti...
Anunnakije kojih je bilo pedeset,
Ono je ubilo...
Letei pticoliki SHU.SAR
Ono je udarilo o prsa."
U tekstu nije identificirano "ono" to je unitilo SHU.SAR (letei "vrhovni
goni") i njegovih pedeset astronauta. Ali strah od nebeske opasnosti bio je
oigledan samo to se tie Saturna.
Nefili mora da su proli pored Saturna i stigli nadomak Jupitera sa snanim
osjeajem olakanja. Peti planet nazvali su Barbaru ("sjajni") i SAG.ME.GAR
("veliki, gdje se privruju svemirska odijela"). Drugi naziv za Jupiter
SIB.ZI.AN.NA ("istinski vodi na nebu") takoer opisuje njegovu
pretpostavljenu ulogu u putovanju na Zemlju; on je bio signal za skretanje u
teak prolaz izmeu Jupitera i Marsa i ulazak u opasno podruje pojasa
asteroida. Iz pridjeva se ini da su u toj toki Nefili obukli svoje mee, svoja
svemirska odijela.
Mars je odgovarajue nazvan UTU.KA.GAB.A ("svjetlo ustanovljeno na
vratima voda") podsjeajui nas na sumerske i biblijske opise pojasa asteroida
kao nebeske "narukvice" koja odvaja "gornje vode" od "donjih voda"
Sunevog sustava. Preciznije, Mars se spominjao kao Shelibbu ("koji je blizu
sredita" Sunevog sustava).
Neobian crte na cilindrinom peatu sugerira da je, proavi Mars,
dolazea letjelica Nefila uspostavila stalnu komunikaciju s "Kontrolom misije"
na Zemlji. (sl. 6)
sl. 6
Sredinji predmet na ovom drevnom crteu oponaa simbol Dvanaestog
Planeta, Krilatu kuglu. No, ona ipak izgleda drugaije. Ne djeluje prirodno,
ve mehaniki doraeno. Njena "krila" nalikuju solarnim ploama kojima su
opskrbljene amerike letjelice radi pretvaranja Suneve energije u elektrinu,
Dvije antene na crteu ne moemo krivo protumaiti.
Okrugla letjelica, s vrhom u obliku krune i rairenim krilima i antenama,
nalazi se na nebu, izmeu Marsa (estokraka zvijezda) i Zemlje i njenog
Mjeseca. Na Zemlji, boanstvo iri ruke na pozdrav astronautu koji se jo
nalazi na nebu, blizu Marsa. Astronaut na sebi ima kacigu sa vizirom i prsni
oklop. Donji dio njegovog odijela nalikuje onom "ovjeka ribe" - vjerojatno
za potrebe hitnog sputanja na povrinu oceana. U jednoj ruci on dri
instrument; drugom rukom odgovara na pozdrav sa Zemlje.
I tada, nastavljajui s krstarenjem, doli su do Zemlje, sedmog planeta. Na
popisu "sedam Nebeskih bogova" ona se naziva SHU.GI ("istinsko odmorite
SHU"). To takoer znai i "zemlja na zavretku SHU", Najvieg dijela
Sunevog sustava - odredite dugog svemirskog putovanja.
Dok je na drevnom Bliskom istoku zvuk gi ponekad bio preoblien u
poznatiji ki ("Zemlja", "suha zemlja") izgovor i slog gi su istrajali sve do naeg
vremena u svom izvornom znaenju, upravo kako su to Nefili zamislili da
bude: geo-grafija, geo-metrija, geo-logija.
U najranijem obliku slikovnog pisma, znak za SHU.GI je takoer znaio i
shibu ("sedmi"). Tekst iz astronomije objanjava:
Shar shadi il Enlil ana kakkab SHU.GI ikabbi
"Gospodar Planina, boanstvo Enlil, identian je s planetom Shugi.
Usporedo sa sedam stajalita Mardukovog putovanja, imena planeta takoer
govore o svemirskom letu. Zemlja na kraju putovanja bila je sedmi planet,
Zemlja.
Moda nikada neemo saznati hoe li netko, nebrojano godina u budunosti,
na nekom drugom planetu pronai i razumjeti poruku nacrtanu na ploici koja
se nalazi na Pioneeru 10. Isto tako, moe se smatrati uzaludnim oekivanje da
emo na Zemlji pronai istu takvu ploicu, koja bi Zemljanima prenijela
informacije koje se tiu poloaja i puta sa Dvanaestog Planeta.
Ipak, takav izvanredan dokaz postoji.
Dokaz je glinena ploica pronaena u ruevinama Kraljevske knjinice u
Ninivi. Poput mnogih drugih ploica i ovo je bez sumnje asirska kopija ranije
sumerske ploice. Za razliku od ostalih ploica ovdje se radi o okruglom disku:
i iako su neki klinasti znakovi na njoj odlino sauvani, nekoliko uenjaka
koji su preuzeli zadatak da odgonetnu znaenje ploice nazvali su je
"najzagonetnijim mezopotamskirn dokumentom".
Godine 1912, L. W. King, tadanji kustos asirskih i babilonskih starina u
Britanskom Muzeju, napravio je preciznu kopiju diska, koji je podijeljen u
sl. 7
osam dijelova. Neoteeni dijelovi sadre geometrijske oblike koje ne moemo
nai ni na kojoj drugoj drevnoj rukotvorini, a koji su konstruirani i nacrtani
znatnom preciznou. Oni ukljuuju strelice, trokute, ispresijecane crte, pa
ak i elipse - geometrijsko matematiku krivulju za koju se prethodao
pretpostavljalo da u drevna vremena nije bila poznata. (sl. 7)
Na tu neobinu i zagonetnu glinenu ploicu prvi puta je skrenuta pozornost
znanstvenog drutva u izvjeu iznesenom pred Britanskim Kraljevskim
Astronomskim Drutvom 9. sijenja 1880. R. H. M. Bosanquet i A. H. Sayce
ju spominju u jednom od najranijih predavanja o "Babilonskoj astronomiji"
kao planisferu (reprodukcija kugline povrine na ravnoj karti). Oni su izjavili
da neki od klinastih znakova na njoj "sugeriraju mjere.. ini se da imaju neko
tehniko znaenje".
Brojna imena nebeskih tijela koja se pojavljuju u osmom dijelu ploice
jasno govore o njenom astronomskom karakteru. Bosanqueta i Saycea je
posebno intrigiralo sedam "toaka" u jednom dijelu. Kau da bi mogle
predstavljati faze Mjeseca kad ne bi bilo injenice da se toke javljaju
du linije koja imenuje "zvijezdu zvijezda" DIL.GAN i nebesko tijelo
pod nazivom APIN.
"Nema sumnje da se ovaj tajanstveni crte moe jednostavno objasniti,"
rekli su. Ali njihov osobni napor da dou do takvog objanjenja nije otiao
dalje od ispravno proitanih fonetskih vrijednosti klinastih znakova i
zakljuka da disk predstavlja nebesku planisferu.
Kada je Kraljevsko Astronomsko Drutvo objavilo skicu planisfere, J,
Oppert i P. Jensen unaprijedili su itanje nekih imena zvijezda i planeta.
Dr. Fritz Hommel, piui 1891. za njemaki asopis ("Die Astronomie
der alten Chaldaer") svratio je pozornost na injenicu da svaki od osam
dijelova planisfere ini kut od 45 stupnjeva, iz ega je zakljuio da je bio
prikazan potpuni luk neba, svih 360 nebeskih stupnjeva. On je pretpostavio
da je arina toka oznaavala poloaj negdje "na babilonskom nebu."
Tu je predmet stao mirovati sve dok Ernst F. Wiedner
}
najprije u lanku
objavljenom 1912. (Babvloniaca: "Zur Babvlonischen Astronomie"), a
zatim u svom najvanijem priruniku "Handbuch der Babyilonischen
Astronomie" (1915) nije temeljito analizirao ploicu, da bi zakljuio kako
ona nema nikakvog smisla.
Njegovu zbunjenost je prouzroila injenica da, dok su geometrijski oblici
i imena zvijezda i planeta napisani unutar razliitih dijelova bili itljivi ili
shvatljivi (ak i ako im je znaenje ili svrha bila nejasna) natpisi du linija
(koje su dolazile jedna prema drugoj pod kutem od 45 stupnjeva) nisu imali
smisla. Oni su predstavljali nizove ponavljan ih slogova na asirskom jeziku.
Na primjer, glasili bi ovako:
Lu bur di lu bur di lu bur di
Bat bat bat kash kash kash kash alu alu alu alu
Weidner je zakljuio da je ploica bila i astronomske i astroloke prirode,
te da se koristila kao magina ploica za egzorcizam, poput nekoliko drugih
tekstova koji su se sastojali od ponavljanih slogova. S tim zakljukom odbacio
je bilo kakvo zanimanje za ovu jedinstvenu ploicu.
No natpisi na ploici dobivaju potpuno drugaije znaenje ako ih pokuamo
itati ne kao asirske znakove, ve kao sumerske slogovne rijei; jer uope
nema sumnje da ploica predstavlja asirsku kopiju ranijeg sumerskog izvornika.
Ako pogledamo jedan od dijelova (moemo ga oznaiti brojem I) njegovi
besmisleni slogovi
Na na na na a na a na nu (du linije koja se sputa)
sl. 8
Sha sha sha sha sha sha (du obodnice)
sham sham bur bur Kur (du vodoravne linije)
dobivaju smisao ako umetnemo sumerska znaenja ovih slogovnih rijei.
(sl.8)
Ovdje otkrivamo kartu putovanja koja oznaava put kojim je bog Enlil
"prolazio pored planeta" popraen nekim operativnim uputama. ini se da
linija koja se nalazi pod kutem od 45 stupnjeva prikazuje liniju sputanja
letjelice iz toke koja je "visoko visoko visoko visoko" kroz "maglene oblake"
i nie podruje koje je bez magle, prema toki na horizontu, gdje se sreu
nebo i zemlja.
Na nebu blizu vodoravne linije, upute astronautima imale su smisla, Reeno
im je da "namjeste" svoje instrumente za konani pristup; zatim kada se priblie
zemlji, "rakete rakete" su ispaljene kako bi usporile letjelicu, koja se oito
trebala uzdignuti ("nagomilana") prije nego stigne do toke sputanja, jer treba
preletjeti preko visokog ili brdovitog terena (planina planina)
Informacije koje dobivamo u ovom dijelu jasno se odnose na svemirsko
putovanje samog Enlila. U ovom prvom dijelu prikazanje precizni geometrijski
crte dvaju trokuta koje povezuje crta koja se prelama pod kutom. Ta crta
predstavlja kurs, jer natpis jasno govori da crte prikazuje kako je "bog Enlil
prolazio pored planeta".
Poetna toka je trokut s lijeve strane, predstavljajui krajnje toke
Sunevog sustava: podruje koje predstavlja cilj nalazi se s desna, gdje se svi
dijelovi stjeu u toki slijetanja.
Trokut s lijeve strane, nacrtan s otvorenom bazom, srodan je poznatom
nam znaku iz bliskoistonog slikovnog pisma: njegovo znaenje moemo
proitati kao "domena vladara, planinska zemlja." Trokut s desne strane
prepoznatljiv je po natpisu shu-ut il Enlil ("Put boga Enlila"); izraz koji, kako
znamo, oznaava Zemljino sjeverno nebo.
Iskrivljena linija zatim povezuje ono to smatramo Dvanaestim Planetom
-"domena vladara, planinska zemlja"- sa Zemljinim nebom. Kurs prolazi
izmeu dva nebeska tijela - Dilgan i Apin.
Neki uenjaci dre se miljenja da su to bili nazivi udaljenih zvijezda ili
dijelova zvijea. Ukoliko moderne letjelice sa ili bez posade plove, odredivi
kao vrsti cilj unaprijed odreenu svijetlu zvijezdu, ne moemo iskljuiti slinu
tehniku navigacije kod Nefila. No ideja da ta dva naziva oznaavaju takve
udaljene zvijezde nekako se ne slae sa znaenjem njihovih imena: DIL.GAN
je doslovno znailo "prvo stajalite"; a APIN "gdje je odreen ispravan put".
Znaenja ovih imena oznaavaju stajalita na putu, toke pored kojih
se prolazi. Sloili bi se s autoritetima poput Thompsona, Eppinga i
Strassmaiera, koji su u Apinu prepoznali Mars. Ukoliko je tako, znaenje
crtea postaje jasno: put izmeu Planeta kraljevskog dostojanstva i neba
iznad Zemlje prolazio je izmeu Jupitera ("prvo stajalite") i Marsa ("gdje
je utvren ispravan put").
Ova terminologija, pomou koje su opisi imena planeta bili povezani s
njihovim ulogama u svemirskom putovanju Nefila, podudara se s imenima i
pridjevima na popisu sedam Shu Planeta. Kao potvrda naih zakljuaka, ispod
niza od sedam toaka javlja se natpis koji kae da je ovo bio put Enlilov -
sedam planeta to se proteu od Plutona do Zemlje.
Ne iznenauje da su preostala etiri nebeska tijela, ona koja se nalaze u
"podruju zbrkanosti" prikazana odvojeno, onkraj Zemljinog sjevernog neba
i nebeskog pojasa.
Dokazi da se ovdje radi o svemirskoj karti i priruniku za let nalaze se i u
svim ostalim neoteenim dijelovima. Ako nastavimo u pravcu suprotnom od
smjera kazaljke na satu, itljiv dio sljedeeg dijela nosi natpis "uzmi uzmi
uzmi baci baci baci baci potpun potpun." U treem dijelu, gdje vidimo komadi
neobinog elipsastog oblika, itljiv dio natpisa ukljuuje i tekst "kakkab
SIB.ZI.AN.NA poslanik AN.Nae.. boica ISH.TAR" i zagonetnu reenicu:
"bog NI.NI nadglednik sputanja."
U etvrtom dijelu, koji sadri neto to izgleda poput uputa kako odrediti
cilj prema odreenoj skupini zvijezda, linija koja se sputa je posebno oznaena
kao nebeska linija; rije nebo se ponavlja jedanaest puta ispod linije.
Predstavlja li ovaj dio fazu leta blie Zemlji, blie toki sputanja? To
moe zaista biti znaenje legende iznad vodoravne linije; "brda brda brda
brda vrh vrh vrh vrh grad grad grad grad." Natpis u sredini kae: "kakkab
MASHTAB.BA (Blizanci) iji susret je odreen: kakkab SIB.ZI.AN.NA
(Jupiter) daje znanje."
Ukoliko su, kako se ini, dijelovi ureeni prema slijedu dolaska, gotovo
da moemo osjetiti uzbuenje Nefila kada su se pribliavali Zemljinoj
svemirskoj luci. Sljedei dio, koji ponovo prepoznaje sputajuu liniju kao
"nebo nebo nebo", takoer najavljuje:
Nae svjetlo nae svjetlo nae svjetlo
Promjena promjena promjena promjena
Promatraj put i uzdignutu zemlju
..ravna zemlja...
Vodoravna linija po prvi puta sadri brojeve:
raketa raketa
raketa podigni klii
40 40 40
40 40 20 22 22
Gornja linija sljedeeg dijela vie ne kazuje: "nebo nebo"; umjesto toga
trai se "kanal kanal 100 100 100 100 100 100 100". Na ovom prilino
oteenom dijelu uzorak je zamjetljiv. Du jedne od linija natpis kae:
"Ashshur" to moe znaiti "onaj koji vidi" ili "gledanje".
Sedmi dio je previe oteen da bi nam posluio u naim ispitivanjima;
nekoliko razluivih slogova znae "udaljen udaljen..pogled pogled" a uputa
glasi "pri sni ". Osmi i zadnji dio je gotovo potpun. Linije smjerova, strelice i
natpisi oznaavaju put izmeu dva planeta. Upute: "nagomilaj planina planina"
pokazuju etiri grupe krieva; dva puta je napisano "gorivo voda ito", a dva
sl. 9
puta "para voda ito".
Je li to bio dio koji se bavio pripremama za let prema Zemlji ili onaj koji se
bavi opskrbom za povratak na Dvanaesti Planet? Vjerojatno se radi o ovom
drugom, jer linija s otrom strelicom koja pokazuje u pravcu mjesta za slijetanje
na Zemlji, ima na svom drugom kraju jo jednu strelicu koja pokazuje u
suprotnom pravcu i koja nosi natpis "Povratak" (sl. 9).
Kada je Ea uredio da Anuov poslanik "uini da Adapa krene put neba", a
Anu otkrio lukavtinu, elio je znati:
Zato je Ea, bezvrijednom ljudskom biu
Otkrio plan Nebo - Zemlja
prikazujui ga otmjenim,
Sainivi shem za njega?
Na planisferu kojeg smo upravo deifrirali, mi zaista vidimo takav plan
puta, "Plan Nebo - Zemlja". Jezikom znakova i rijei Nefili su nam skicirali
put od njihovog planeta do naeg.
Tekstovi koji bi inae bili nerazumljivi, a bave se nebeskim udaljenostima
takoer dobivaju smisao, ako ih itamo kroz prizmu svemirskog putovanja od
Dvanaestog Planeta. Tekst koji je pronaen u ruevinama Nippura, a ija se
starost procjenjuje na otprilike 4000 godina, danas se uva u Zbirci Hilprecht
na Sveuilitu u Jeni, u Njemakoj. 0. Neugebauer ("The Exact Sciences in
Antiquity") ustanovio je da ploica nedvojbeno predstavlja kopiju "izvornog
starijeg djela"; u njemu nalazimo omjere nebeskih udaljenosti poevi od
Mjeseca do Zemlje i zatim kroz svemir do preostalih est planeta.
ini se da je drugi dio teksta sadravao matematike formule za rjeavanje
bilo kojeg meuplanetarnog problema (prema nekim itanjima):
40 4 20 6 40 x 9 je 6 40
13 kashu 10 ush mul SHU.PA
eli mul GIR sud
40 4 20 6 40 x 7 je 5 11 6 40
10 kashu 11 ush 6 1 gar 2 u mul GIR tab
eli mul SHU.PA sud
Uenjaci se nikada nisu u potpunosti sloili po pitanju pravilnog itanja
mjernih jedinica u ovom dijelu teksta (Dr. J. Oelsner, kustos Zbirke Hilprecht
u Jeni predloio je nov nain itanja). Meutim, jasno je da drugi dio teksta
mjeri udaljenosti od SHU.PAe (Pluton).
Jedino su Nefili, prelazei planetarne orbite, mogli izraditi ove formule,
jer su jedino njima bili potrebni takvi podaci.
Uzevi u obzir da su i njihov planet i njihov cilj, Zemlja, obje u stalnom
kretanju, Nefili su trebali usmjeriti svoju letjelicu, ne na mjesto gdje se Zemlja
nalazila u trenutku njena lansiranja, ve gdje bi trebala biti u trenutku dolaska.
Moemo sa sigurnou pretpostaviti da su Nefili izradili svoje putanje na nain
na koji moderni znanstvenici planiraju misije na Mjesec i ostale planete.
Letjelica Nefila bila je vjerojatno lansirana sa Dvanaestog Planeta u pravcu
njegove vlastite orbite, ali mnogo prije njenog dolaska u blizinu Zemlje. Na
osnovu ovog i bezbroj drugih faktora, Amnon Sitchin, doktor aeronautike i
inenjerstva, izradio je dvije alternativne putanje letjelice. Prva putanja
zahtijevala bi lansiranje letjelice sa Dvanaestog Planeta prije nego je dosegao
apogej (najistaknutija vanjska toka). S manjom potrebom za energijom,
letjelica ustvari ne bi toliko promijenila kurs ve bi usporila. I dok je Dvanaesti
Planet (takoer i svemirsko vozilo, iako prilino veliko) nastavljao putovati
svojom ogromnom elipsastom orbitom, letjelica bi slijedila mnogo krai
elipsasti put i stigla do Zemlje mnogo prije Dvanaestog Planeta. Ova varijanta
vjerojatno je imala i prednosti i nedostatke za Nefile.
Puni raspon od 3600 zemaljskih godina, primijenjen na rok slubovanja i
druge aktivnosti Nefila na Zemlji, sugeriraju da im je moda bila draa druga
alternativa, koja govori o kratkom izletu i boravku na Zemljinom nebu koji se
podudara s dolaskom samog Dvanaestog Planeta. Ova varijanta bi zahtijevala
lansiranje letjelice kada se Dvanaesti Planet nalazio otprilike na pola puta
svog povratka iz apogeja. Kako se brzina samog planeta brzo poveavala,
letjelica je trebala snane motore kako bi prestigla svoj matini planet i dola
do Zemlje nekoliko zemaljskih godina prije Dvanaestog Planeta. (sl. 10)
Na osnovu sloenih tehnikih podataka, ba kao i nagovjetaja iz
mezopotamskih tekstova, ini se da su Nefili prihvatili za svoju misiju na
Zemlji jednak pristup koji je NASA koristila za misije na Mjesecu: kada
se glavna letjelica pribliila planeti koja joj je cilj (Zemlja), ula bi u
njenu orbitu bez sputanja. Umjesto toga, manja letjelica se odvojila od
matinog brada i spustila se.
Koliko je zahtjevno precizno slijetanje, odlazak sa Zemlje mora da je
sl. 10
bio jo zahtjevniji. Letjelica koja se spustila morala se ponovo pridruiti
svom matinom brodu, koji je zatim trebao ukljuiti motore i postii
ubrzanje do izvanredno visokih brzina, jer je trebalo sustii Dvanaesti
Planet, koji je tada ve prolazio svoj perigej izmeu Marsa i Jupitera
svojom najviom orbitalnom brzinom. Dr. Sitchin je izraunao da su
postojale tri toke u orbiti letjelice oko Zemlje podesne za potisak prema
Dvanaestom Planetu. Tri alternative nudile su Nefilima izbor da sustignu
Dvanaesti Planet unutar 1.1 do 1.6 zemaljskih godina.
Odgovarajui teren, navoenje sa Zemlje i savrena koordinacija sa
matinog planeta bili su potrebni za uspjene dolaske, slijetanja, uzlijetanja i
odlaske sa Zemlje.
Kao to emo vidjeti, Nefili su udovoljili svim tim zahtjevima.
10
GRADOVI BOGOVA
Pria o tome kako su prva inteligentna bia naselila Zemlju je
nevjerojatna saga, ne manje nadahnjujua od otkria Amerike ili
oplovljavanja Zemlje. Ona je zasigurno od velike vanosti, jer rezultat
tog naseljavanja je dananje postojanje ljudske vrate i nae civilizacije.
"Ep o stvaranju" izvjeuje nas da su "bogovi" stigli na Zemlju slijedei
odluku svojeg vode. Babilonska verzija, pripisujui odluku Marduku,
objanjava da je on priekao da se Zemljino tlo osui i dovoljno stvrdne
kako bi se omoguile aktivnosti slijetanja i izgradnje. Zatim je Marduk
objavio grupi astronauta:
Daleko gore
gdje vi boravite,
"Kraljevsku kuu visina" sam izgradio.
Sada, slinu tome
Izgradit u dolje.
Marduk je zatim objasnio svoju namjeru:
Kada se sa nebesa
Spustite na Zbor,
imat ete prenoite
da vas sve prihvati.
Dat u mu ime "Babilon"-
Vrata Bogova.
Tako Zemlja nije bila tek mjesto posjeta ili kratkog boravka predvienog
za istraivanje, ona je trebala postati stalan "dom daleko od doma".
Putujui na planetu koji je i sam bio poput neke letjelice, prelazei putanje
veine ostalih planeta, Nefili su nesumnjivo najprije promatrali nebo sa
povrine svojeg planeta. Slijedila su istraivanja bez posade. Prije ili kasnije
bili su u mogunosti da poalju misije s posadom na druge planete.
Dok su Nefili traili dodatni "dom", Zemlja ih se povoljno dojmila. Njene
plave boje ukazuju da na njoj ima voda koje sadre ivot i atmosferu: smea
boja ukazuje na vrstu zemlju; njeno zelenilo, na vegetaciju i osnovu za ivot.
Ipak, kada su Nefili konano doputovali do Zemlje, ona je vjerojatno izgledala
neto drugaije no to ju vide dananji astronauti. Jer, kada su Nefili prvi puta
doli na Zemlju, ona se nalazila usred Ledenog doba - ledenog razdoblja koje
je bilo tek jedno u nizu faza zamrzavanja i odleivanja u klimi zemlje:
Ranije ledeno doba - poelo je prije otprilike 600.000 godina
Prvo zatopljenje (meuledeni period) - prije 550.000 godina
Drugo ledeno doba - prije 480.000 do 430.000 godina
Kada su se Nefili prvi puta spustili na Zemlju prije otprilike 450.000 godina,
gotovo treina Zemljine povrine bila je prekrivena ledenim prekrivaem i
ledenjacima. Uz toliku koliinu smrznute vode, kine padaline bile su smanjene,
ali ne svugdje.
Zbog posebnosti vjetrova i terena, izmeu ostalog, neka podruja koja su
danas dobro navodnjena tada su bila suha, a neka podruja s danas iskljuivo
sezonskim padalinama, u to vrijeme su imali kine oborine tijekom cijele
godine.
Razine mora takoer su bile nie, jer su se velike koliine vode na Zemlji
nalazile u obliku leda. Na vrhuncu dva glavna ledena doba, razine mora su
bile gotovo 600 do 700 stopa nie nego danas. Tamo gdje se danas nalaze
mora i obale bila je suha zemlja. U tokovima rijeka, koje su prolazile stjenovitim
podrujem, nastale su duboke gudure i kanjoni; ukoliko je tok rijeke prolazio
kroz meku zemlju i glinu, stizao bi do mora ledenog doba kroz ogromne
movare.
Stigavi na Zemlju usred takvih klimatskih i geografskih uvjeta, gdje su
Nefili mogli urediti svoje prvo prebivalite?
Nema sumnje da su traili mjesto s relativno umjerenom klimom, gdje bi
dostajala jednostavna sklonita i gdje su se mogli kretati u laganoj radnoj
odjei, umjesto u nespretnim, izoliranim odijelima. Vjerojatno su traili i vodu
za pie, kupanje i industrijske svrhe, kao i odravanje biljnog i ivotinjskog
svijeta potrebnog za hranu. Rijeke bi ujedno olakavale navodnjavanje velikih
povrina zemlje i predstavljale bi prikladan nain prijevoza.
Jedino je prilino usko umjereno podruje na Zemlji moglo udovoljiti svim
ovim zahtjevima, kao i potrebi za dugim ravnini podrujem prikladnim za
slijetanja. Panja Nefila, kao to sada znamo, usmjerila se na tri glavna rijena
sustava i njihove doline: Nil, Ind te Tigris i Eufrat. Svaki od ovih rijenih
bazena bio je prikladan za ranu kolonizaciju: svaki od njih je s vremenom
postao sreditem drevne civilizacije.
Teko da bi Nefili zanemarili jo jednu potrebu: izvor goriva i energije.
Nafta je na Zemlji bila svestran i obilan izvor energije, topline i svjetla, kao i
temeljna sirovina iz koje su nastala bezbrojna esencijalna dobra. Nefili su,
sudei prema sumerskim obiajima i zapisima, obilno koristili naftu i njene
derivate, pa je jasno da su u svojoj potrazi za najprikladnijim prebivalitem na
Zemlji, odabrali mjesto bogato naftom.
Imajui sve ovo u vidu, Nefili su vjerojatno Ind stavili na zadnje mjesto,
jer to nije podruje gdje se moe nai nafta. Dolina Nila je vjerojatno zauzela
drugo mjesto. Geoloki, ona se nalazi u podruju nastalom taloenjem stijena,
ali nafta je na tom podruju pronaena dosta daleko od doline i zahtijevala bi
duboka buenja.
Zemlja dviju rijeka, Mezopotamija je nedvojbeno stavljena na prvo
mjesto. Neka od najbogatijih naftnih polja proteu se od vrha Perzijskog
zaljeva do planina odakle izviru Tigris i Eufrat. I dok se na veini drugih
lokacija treba buiti duboko kako bi se dolo do sirove nafte, u drevnom
Sumeru (danas je to juni Irak), bitumen, katran, smole i asfalt izbijali su
ili tekli prirodno po povrini.
(Zanimljivo je da su Sumerani imali nazive za sve smolaste tvari - naftu,
sirovu naftu, isti asfalt, katran, mastike, voskove i smole. Imali su devet
razliitih naziva za razliite vrste bitumena. Za usporedbu, drevni egipatski
jezik imao je samo dva izraza, a sanskrt tek tri.)
Knjiga Postanka opisuje prebivalite Boga na Zemlji - Eden - kao mjesto
umjerene klime, toplo ali i vjetrovito, jer bi Bog etao poslije podne i uivao
u povjetarcu koji hladi. To je bilo podruje dobrog tla, pogodno za poljoprivredu
i vrtlarstvo, posebno za uzgajanje vonjaka. Bilo je to mjesto koje je dobivalo
vodu iz mrenog sustava etiri rijeke. "Ime tree rijeke bilo je Hidekel (Tigris);
to je ona koja tee prema istoku Asirije, a etvrta je bio Eufrat."
I dok miljenja u vezi identiteta prve dvije rijeke, Pishon ("obilna") i Gihon
("koja snano izbija"), ostaju nerijeena, nema nejasnoga to se tie druge
dvije rijeke, Tigrisa i Eufrata. Neki uenjaci smjetaju Eden u sjevernu
Mezopotamiju, odakle izviru dvije rijeke i dvije manje pritoke. Ostali (poput
E. A. Speisera u djelu "The Rivers of Paradise") vjeruju da su se ta etiri toka
stjecala u gornjem dijelu Perzijskog zaljeva, pa se tako Eden nije nalazio u
sjevernoj ve u junoj Mezopotamiji.
Biblijski naziv Eden je rije mezopotamskog porijekla, koja potjee od
akadskog "edinu", u znaenju "dolina". Sjeamo se da je "boanski" naslov
drevnih bogova bio DIN.GIR ("pravini iz raketa"). Sumersko ime za
prebivalite bogova, E.DIN, znailo bi "dom pravinih", to bi predstavljalo
odgovarajui opis.
Odluka da im Mezopotamija bude dom na Zemlji, bila je vjerojatno
motivirana barem jo jednim vanim razlogom. Iako su vremenom Nefili
uspostavili svemirsku luku na suhom tlu, neki dokazi pretpostavljaju da su,
barem na poetku, oni slijetali sputanjem na povrinu mora u hermetiki
zapeaenoj kapsuli. Ukoliko je to bio nain na koji su se sputali na Zemlju,
Mezopotamija je nudila blizinu ne jednog, ve dva mora - Indijski ocean na
jugu i Sredozemlje na zapadu - tako da u sluaju nude, slijetanje nije bilo
ovisno samo o jednoj vodenoj lokaciji. Kao to emo vidjeti, isto tako je bio
nuan dobar zaljev iz kojeg se moglo otisnuti na duga putovanja morem.
U drevnim tekstovim i slikama, letjelica Nefila je u poetku nazivana
"nebeskom laom". Moemo pretpostaviti da je sputanje takvih "pomorskih"
astronauta, moglo biti opisano u drevnim epskim priama kao pojavljivanje
neke vrste podmornice sa nebesa u moru, odakle su se pojavili "ljudi-ribe" i
izali na obalu.
Ustvari, tekstovi spominju kako su neki od AB.GALa koji su upravljali
letjelicama bili odjeveni poput riba. Tekst koji se bavi boanskim putovanjima
boice Itar navodi kako je ona eljela doi do "Velikog gallu" (''glavni
navigator" koji je otiao "u potonulom brodu"). Beros prenosi legende o
Oannesu, "Biu obdarenom razumom", bogu koji se pojavio iz "Eritrejskog
mora koje granii s Babilonijom", prve godine silaska Kraljevstva Nebeskog.
Beros izvjeuje da, iako je Oannes izgledao poput ribe, ispod riblje glave
sl.11
imao je glavu ovjeka, a ispod ribljeg repa imao je stopala. "I njegov glas i
jezik bili su razgovjetni i ljudski." (sl. 11)
Grki povjesniari preko kojih doznajemo o djelima Berosa, kau kako su
se takvi ljudi - ribe pojavljivali periodiki, dolazei na obalu iz "Eritrejskog
mora", vodene povrine koju danas nazivamo Arapsko more (zapadni dio
Indijskog oceana).
Zato bi se Nefili spustili u Indijski ocean, stotinama milja daleko od svog
odredita u Mezopotamiji, umjesto u Perzijskom zaljevu, koji je toliko blii?
Drevna izvjea indirektno potvruju na zakljuak da su se prva sputanja
dogodila tijekom drugog ledenog razdoblja, kada dananji Perzijski zaljev
nije bio more ve potez movara i plitkih jezera, u koje se bilo nemogue
spustiti.
Spustivi se u Arapsko more, prva inteligentna bia na Zemlji krenula su
prema Mezopotamiji. Movarno podruje se protezalo dublje u unutranjost
od dananje obale. Tamo, na rubu movara, oni su uspostavili svoje prvo naselje
na naem planetu.
Nazvali su ga E.RLDU ("kua izgraena daleko"). Kako prikladno ime!
Do dananjeg dana, perzijski izraz ordu znai "taborite". To je rije ije
znaenje se ukorijenilo u svim jezicima: naseljena zemlja se naziva erde u
njemakom, erda u staronjemakom, jordh u islandskom, jord u danskom,
airtha u gotskom, erthe u srednjeengleskom; a ako geografski krenemo natrag
u vremenu, "Zemlja" je bila Aratha ili Ereds u aramejskom, Erd ii ertz u
kurdskom i Eretz u hebrejskom.
U Eridu, u junoj Mezopotamiji, Nefili su uspostavili Prvo Zemljino
stajalite, usamljenu predstrau na napola smrznutom planetu. (sl. 12)
Sumerski tekstovi koje potvruju kasniji akadski prijevodi nabrajaju izvorna
naselja ili "gradove" Nefila, redom kojim su bili osnivani. ak nam je i reeno
koji je bog bio zaduen za svako od ovih naselja. Sumerski tekst za koji se
vjeruje da predstavlja izvornik akadske "ploice o potopu", kazuje sljedee o
pet od prvih sedam gradova:
sl. 12
Nakon to se kraljevstvo spustilo sa nebesa,
Nakon uzviene krune, prijestolje kraljevskog dostojanstva
Sputeno je sa nebesa,
On...je izvrio postupke,
Boanske na loge...
Osnovao je pet gradova na istim mjestima,
Nazvao ih imenima,
Postavio ih kao sredita.
Prvi od ovih gradova, ERIDU
Dodijelio je Nudimmudu, voi,
Drugi, BAD-TIB1RA,
Dao je Nunigu.
Trei, LARAK, dao je Pabitsagu.
etvrti, SIPPAR,
Podario je junaku Utuu.
Peti, SHURUPPAK, dodijelio je Sudu.
Ime boga koji je spustio Kraljevstvo sa Nebesa, planirao uspostavljanje
Eridua i druga etiri grada i postavio njihove namjesnike ili zapovjednike,
naalost je izbrisano. Meutim, svi se tekstovi slau da je bog koji je pregazio
do obala na rubu movara i rekao "Ovdje emo se nastaniti" bio Enki, koji u
tekstu nosi nadimak Nudimmud ("onaj koji je stvorio stvari"),
Ova dva imena tog boga - EN.KI ("gospodar vrste zemlje") i E.A
("ija je kua voda") bila su vrlo prikladna. Eridu koji je i dalje ostao
Enkijevo sjedite moi i sredite tovanja kroz itavu povijest
Mezopotamije, bio je izgraen na zemlji umjetno podignutoj iznad
movarnih voda. Dokaz za to nalazimo u tekstu pod naslovom (kako ga je
imenovao S. N. Kramer) "Mit o Enkiu i Eridu":
Gospodar vodenih dubina, kralj Enki...
Izgradio je svoju kuu...
U Eridu je izgradio kuu obale voda..
Kralj Enki...je izgradio kuu:
Eridu, poput planine,
On je podigao sa zemlje;
Na dobrom mjestu ju je izgradio.
Ovi i ostali tekstovi koji su sauvani uglavnom u dijelovima sugeriraju
da je jedna od prvih briga "kolonizatora" Zemlje bila vezana uz plitka
jezera ili vodene movare. "On je donio...; uspostavio ienje malih
rijeka." Poduhvat probijanja korita rijeka i pritoka kako bi se omoguio
bolji protok voda imao je za svrhu isuivanje movara, dobijanje iste,
pitke vode i kontrolirano navodnjavanje. Sumerska pria takoer ukazuje
na natrpavanja zemljom ili podizanja jaraka kako bi se zatitile prve kue
od stalno prisutnih voda. Tekst koji su uenjaci nazvali "mitom" o "Enkiju
i poretku zemlje" je jedan od najduih i najbolje sauvanih primjera
sumerske narativne poezije otkrivenih do danas. Njen tekst se sastoji od
otprilike 470 stihova, od kojih je 375 potpuno itljivih. Sam poetak od
50 stihova je naalost slomljen. Stihovi koji slijede posveeni su velianju
Enkija i uspostavljanju odnosa izmeu njega i glavnog boanstva Anua
(njegovog oca), Ninti (njegove sestre) i Enila (njegovog brata).
Slijedei ove upute, sam Enki "uzima mikrofon". Koliko god zvualo
fantastino injenica je da tekst zapravo predstavlja Enkijev izvjetaj iz prve
ruke o njegovom slijetanju na Zemlju.
"Kada sam se pribliio Zemlji,
Bila je dosta poplavljena,
Kada sam se pribliio njenim zelenim livadama,
krpe kamenja gomilale su se
na moju zapovijed.
Izgradio sam kuu na istom mjestu...
Moja kua -
Njena sjena se protee preko Zmijske movare...
arani mau svojim repovima u njoj
Meu malenom gizi trskom."
Pjesma nastavlja s opisom i biljeenjem, u treem licu, Enkijevih
postignua. Evo nekoliko izabranih stihova:
On je obiljeio movaru,
Stavio u nj arana i ...- ribu;
Obiljeio je gutaru trske,
I u nju stavio zelenu trsku
Enbilulua, nadzornika kanala,
On je zaduio za movare.
Njega koji postavlja mree tako da niti jedna riba ne moe pobjei,
ijoj zamci niti... ne izbjegne.
ijoj stupici niti jedna ptica ne pobjegne,
...sin... bog koji voli ribu
Enki je zaduio za ribe i ptice.
Enkimdu, onaj od kanala i jaraka,
Enki ga je zaduio za kanale i jarke.
Njega koji ...upravlja kalupima,
Kulla, koji pravi opeke,
Enki ga je zaduio za kalupe i opeke.
Pjesma nabraja ostala postignua Enkijeva, ukljuujui proienje voda
Tigrisa i spajanje (kanalom) Tigrisa i Eufrata. Njegova kua koja se nalazila
pored obale vode graniila je s molom na kojem su se mogle sidriti splavi od
trske i amci, i sa kojeg su mogli otploviti. Sukladno tome, kua je nosila
naziv E.ABZU ("kua Dubina"). Enkijevo sveto podruje u Eridu bilo je
poznato pod tim imenom jo tisuljeima.
Nema sumnje da su Enki i njegova posada pri slijetanju istraili zemlju
uokolo Eridua, ali ini se da je on vie volio putovati vodom. Kako kae u
jednom od tekstova, movara "je moje omiljeno mjesto; ona prua svoje ruke
prema meni." U drugim tekstovima Enki opisuje jedrenje movarom u svom
brodu, pod imenom MA.GUR (u doslovnom znaenju, "brod za okretanje"),
naime brod za razgledavanje. On govori o tome kako je njegova posada "slono
veslala", kako su obiavali "pjevati pjesme u kojima je rijeka uivala". U
sl. 13
takvim trenucima, priopava Enki, "svete pjesme i ari ispunjavale su moje
vodene Dubine." ak i takav manje vaan detalj, kao to je ime kapetana
Enkijevog broda, bio je zabiljeen. (sl. 13)
Popisi sumerskih kraljeva pokazuju da su Enki i njegova prva skupina
Nefila ostali sami na Zemlji dosta dugo: osam shara (28.800 godina) je prosio
prije negoli je drugi zapovjednik ili "glavar naselja" bio imenovan.
Kada ispitujemo astronomske dokaze, nalazimo da oni bacaju zanimljivo
svjetlo na predmet naeg zanimanja. Uenjake je zbunjivala oigledna
sumerska "zbrka" vezana uz pitanje koja se od dvanaest zodijakih kua
povezuje s Enkijem. Znak ribe -jarca, koji je predstavljao zvijee Jarca, bio
je oigledno povezan s Enkijem (i doista moe objasniti epitet osnivaa Eridua,
A.LU.LIM, to je moglo znaiti i "ovca sjajnih voda"). No, Ea/Enki je esto
prikazivan kako dri posude s vodom koja tee - izvorni Nosilac Voda, ili
Vodenjak; a svakako je bio i Bog Riba, te tako povezan sa zvijeem Riba.
Astronomima je teko razjasniti kako su drevni promatrai zvijezda u
skupini zvijezda doista vidjeli obrise, na primjer, riba ili nositelja vode.
Odgovor koji nam pada na pamet jest da znakovi zodijaka nisu dobili nazive
prema obliku skupine zvijezda, ve prema epitetu ili glavnoj djelatnosti boga
kojeg se prvenstveno povezivalo s vremenom kada se proljetni ekvinocij
nalazio u toj odreenoj kui zodijaka.
Ukoliko se Enki spustio na Zemlju, kao to pretpostavljamo, na poetku
razdoblja Riba i svjedoio o precesijskom pomicanju u Vodenjaka, te ostao
tijekom cijelog razdoblja Velike Godine (25.920 godina) sve do poetka doba
Jarca, onda je on zaista bio jedini zapovjednik na Zemlji tijekom navedenih
28.800 godina.
Ovo vremensko razdoblje takoer potvruje na raniji zakljuak da su
Nefili stigli na Zemlju u sredini ledenog doba. Teak posao podizanja jaraka
i iskopavanja kanala zapoeo je kada su klimatski uvjeti jo uvijek bili otri.
Ali unutar nekoliko shara od njihovog slijetanja, ledeno razdoblje se poelo
povlaiti pred toplijom i kinijom klimom (otprilike prije 430.000 godina).
Upravo tada su se Nefili odluili preseliti dublje u unutranjost i proiriti svoja
naselja. Odgovarajue tome Anunnaki (vojnici i podoficiri Nefila) nazvali su
drugog zapovjednika Eridua "A.LAL.GAR" (onaj koji je kino doba, donio /
je/ odmor).
Ali dok je Enki trpio sve pionirske tekoe na Zemlji, Anu i njegov drugi
sin Enlil su promatrali napredak sa Dvanaestog Planeta. Mezopotamski tekstovi
jasno govore o tome da je onaj koji je zaista bio zaduen za misiju na Zemlji
bio Enlil: im je donesena odluka da se nastavi s misijom, sam Enlil je siao
na Zemlju. Za njega je EN.KI.DU.NU. ("Enki kopa duboko") izgradio posebno
naselje ili bazu imenom Larsa. Dok je Enlil bio osobno zaduen za to mjesto
imao je nadimak ALIM ("ovan") to se poklapa s "razdobljem" zodijakog
zvijea Ovna.
Uspostavljanje Larse potaklo je novu fazu u naseljavanju Zemlje od strane
Nefila. Ono je obiljeeno odlukom da se nastavi sa zadacima zbog kojih su
stigli na Zemlju, to je zahtijevalo prebacivanje veeg broja "radne snage",
alata, opreme i vraanje vrijednih tereta na Dvanaesti Planet.
Sputanje na povrinu mora vie nije bilo prikladno i odgovarajue za
takve tee terete. Klimatske promjene uinile su unutranjost dostupnijom,
dolo je vrijeme da se mjesto slijetanja prebaci u sredite Mezopotamije. U
tom asu, Enlil je stigao na Zemlju i iz Larse krenuo dalje ne bi li uspostavio
"kontrolno sredite Misije" - sofisticirani zapovjedniki poloaj iz kojega su
Nefili na Zemlji mogli koordinirati svemirska putovanja na i sa svojeg matinog
planeta, voditi slijetanje letjelica i uskladiti njihova polijetanja i slijetanja s
letjelicom koja krui oko Zemlje,
Mjesto koje je Enlil izabrao u tu svrhu, tisuljeima poznato pod imenom
Nippur, on je imenovao NIBRU.KI ("Zemljino krianje"). (Sjeamo se da je
nebeska toka najblieg prolaska Dvanaestog Planeta Zemlji nosila ime
"Nebesko mjesto Krianja".) Tamo je Enlil uspostavio DUR.AN.KI, "vezu
nebo - Zemlja".
Zadatak je bio razumljivo sloen i zahtijevao je mnogo vremena. Enlil je
ostao u Larsi 6 shara (21.600 godina), dok je Nippur jo bio u izgradnji. Pothvat
u Nippuru bio je takoer dugotrajan, kao to nam svjedoe zodijaki nadimci
Enlil a. Budui se podudarao s Ovnom dok je bio u Larsi, kasnije se vezivao
uz Bika. Nippur je nastao u "razdoblju" Bika.
Pobona pjesma pod naslovom "Himna Enlilu, sveblagotvomom" koja
slavi Enlila, njegovu druicu Ninlil, njegov grad Nippur i njegovu "uzvienu
kuu" E.KUR, mnogo nam govori o Nippuru. Na primjer, Enlil je imao na
raspolaganju neke visoko sofisticirane instrumente: "podignuto oko koje
promatra zemlju" i "podignutu zraku koja istrauje srce cijele zemlje." Nippur,
kako kae pjesma, bio je pod zatitom nekih stranih oruja: "njegov izgled je
zastraujui, zaprepauje"; s "njegove vanjske strane, ni moni bog ne moe
pristupiti". Njegova "ruka" bila je "golema mrea", a u njenoj sredini uala
je "ptica koja brzo koraa", "ptica" ijoj "ruci" nisu mogli izbjei opaki i zli.
Je li mjesto bilo zatieno nekom smrtonosnom zrakom, elektronikim poljem
energije? Je li se u njenom sredigtu nalazio HELIKOPTER, "ptica" tako brza
da nitko nije mogao premaiti njen doseg?
U sreditu Nippura, na vrhu umjetno podignute platforme nalazio se Enlilov
glavni ured, KI.UR ("mjesto zemljinog korijena") - mjesto gdje je podignuta
"veza izmeu neba i Zemlje". To je bilo komunikacijsko sredite kontrolne
Misije, mjesto sa kojega su Anunnaki na Zemlji komunicirali sa svojim
kolegama, IGI.GI ("oni koji se okreu i vide") u letjelici koja je kruila oko
Zemlje.
U tom sreditu, nastavlja tekst, nalazio se "prema nebu okrenut visok
stup koji dosee nebo". Ovaj izuzetno visok "stup", prethodno usaen u
zemlju "poput platforme koja se ne moe prevrnuti", koristio je Enlil kako
bi "izgovorio rije" prema nebesima. Ovo je jednostavan opis tornja za
emitiranje. Kada bi "rije Enlilova" - njegova zapovijed - "pribliila se
nebu, obilje bi poteklo na zemlju". Kakav jednostavan nain da bi se opisao
dotok materijala, posebne hrane, lijekova i alata koje bi spustila letjelica,
kada bi stigla "rije" iz Nippura!
Ovaj kontrolni centar na uzdignutoj platformi, Enlilova "uzviena kua"
sadravala je tajanstvenu komoru, pod nazivom DIR.GA:
Tajanstvena poput udaljenih Voda,
poput nebeskog Zenita.
Meu njenim ...znakovi.
Znakovi zvijezda.
ME ona nosi do savrenstva.
Njene rijei su za izraavanje...
Njene rijei su milostiva prorotva.
to je bila Dirga? Pukotine na drevnim ploicama osiromaile su nas za
detaljnije podatke, ali ime govori samo za sebe, jer ono znai "mrana komora
u obliku krune", mjesto gdje su se uvale karte zvijezda, gdje su se vrila
predvianja, gdje su primane i prenoene ME (komunikacije medu
astronautima). Ovaj nas opis podsjea na Kontrolni centar u Houstonu, Texas
odakle se prate astronauti na njihovoj misiji za Mjesec, poveava njihova
komunikacija, planiraju njihovi putovi preko zvjezdanog neba, podaruju im
se "milostiva prorotva" voenja.
Ovdje se moemo prisjetiti prie o bogu Zu, koji se uspio probiti do
Enlilovog svetita i ugrabiti Tablicu Sudbina, nakon ega je "bilo obustavljeno
izdavanje zapovijedi..posveena unutranja komora izgubila je svoj sjaj..
proirio se mir.. prevladala je tiina".
U "Epu o stvaranju", "sudbine" planetarnih bogova bile su njihove orbite.
Razumno je pretpostaviti da je Tablica Sudbina, koja je bila od vitalnog znaaja
za funkcioniranje Enlilovog "Kontrolnog centra misije" takoer kontrolirala
orbite i put leta letjelica koje su odravate "vezu" izmeu Neba i Zemlje. To
je moda bila temeljna "crna kutija" koja je sadravala kompjutorske programe
koji su vodili letjelice, a bez koje je kontakt izmeu Nefila na Zemlji i njihova
veza s matinim planetom bila prekinuta.
Veina uenjaka smatra da je ime EN.LIL znailo "gospodar vjetra", to
odgovara teoriji da sii drevni narodi personificirali elemente prirode te tako
jednom bogu pripisati zaduenost za vjetrove i oluje. No, neki uenjaci su ve
i prije predloili da u ovom sluaju izraz LIL ne oznaava prirodni olujni
E N
LI L
sl. 14
vjetar ve "vjetar" koji dolazi iz usta - rije, zapovijed, govornu komunikaciju.
Jo jednom, arhaini sumerski klinasti znak za izraz EN - posebno ako se
odnosi na Enlila - i za izraz LIL, razjanjava to pitanje. Jer sada vidimo
graevinu s visokim tornjem antena koje se izdiu iz njega, ba kao i udnu
napravu koja izgleda poput velike radarske mree kakva se danas podie kako
bi uhvatili i emitirali signale - "ogromna mrea" kakva se opisuje u tekstu. (sl.
14).
U Bad-Tibiri, uspostavljenom kao industrijskom sreditu, Enlil je postavio
svog sina Nannara/Sina kao zapovjednika; u popisu gradova tekstovi govore
o njemu kao o NU.GIGu ("koji je od nonog neba"). Vjerujemo da su tamo
roeni blizanci Inanna/Itar i Utu/Shamash - dogaaj koji je oznaen
povezivanjem njihovog oca Nannara sa sljedeim zvijeem zodijaka,
Blizancima. Kao bogu poduenom raketnoj tehnici, Shamashu je dodijeljeno
zvijee GIR (vieznano: "raketa" i "rakova kljeta", ili Rak) nakon ega je
slijedila Itar i Lav, na ijim leima je ona obino prikazivana.
Ni Enkijeva i Enlilova sestra, "sestra" Ninhursag (SUD), nije bila
zanemarena. Enlil ju je zaduio za Shuruppak, medicinsko sredite Nefila -
dogaaj koji je obiljeen imenovanjem njenog zvijea "Djevica".
Dok su uspostavljana ova sredita, dovrenje Nippura je slijedila izgradnja
svemirske luke Nefila na Zemlji. Tekstovi jasno pokazuju da je Nippur bio
mjesto gdje su se izgovarale "rijei"- zapovjedi: tamo je, kada je "Enlil
zapovijedio; prema nebu !... ono to sjaji uzdiglo se poput nebeske rakete".
Cjelokupna akcija dogaala se tamo "gdje se uzdie Shamash" i to mjesto -
"Cape Kennedy" Nefila - bio je Sippar, grad pod zaduenjem Glavara Orlova,
odakle su se podizale rakete na vie nivoa unutar njene posebne enklave,
"svetog podruja".
Kada je Shamash stasao da preuzme zapovijed nad Vatrenim raketama, na
vrijeme da postane Bog pravde, bila su mu dodijeljena zvijea korpiona i
Vage.
Larak, gdje je Enlil kao zapovjednika postavio svog sina Ninutru, dovrio
je popis prvih sedam gradova bogova i podudaranja s dvanaest zvijea
zodijaka. U popisu gradova on je nazvan PABIL.SAG ("veliki zatitnik");
istim imenom naziva se i zvijee Jarca.

Bilo bi nerealno pretpostaviti da su prvih sedam gradova bogova

ustanovljeni sluajno. Ovi "bogovi" koji su mogli putovati svemirom, locirali
su prva naselja u skladu s odreenim planom koji je sluio temeljnoj potrebi:
da se mogu spustiti na Zemlju i uzletjeti sa Zemlje na svoj planet.
Koji je bio vii plan?
Dok smo traili odgovor, upitali smo se: kojeg je porijekla Zemljin
astronomski i astroloki simbol, krug podijeljen kriem pod pravim kutem -
simbol koji koristimo kako bi oznaili "cilj"?
Simbol potjee iz sumerskoe astronomije i astrologije i jednak je egipatskom
hijeroglifu koji znai "mjesto".
Je li ovo podudarnost ili znaajan dokaz ? Jesu li se Nefili spustili na
Zemlju oznaivi njenu sliku ili kartu nekom vrstom "cilja"?
Nefili su bili stranci na Zemlji. Dok su promatrali njenu povrinu iz svemira,
mora da su posebnu pozornost posvetili planinama i planinskim lancima. Oni
su mogli predstavljati opasnost tijekom slijetanja i polijetanja, ali isto tako su
im mogli posluiti kao vodii pri navigaciji.
Ukoliko su Nefili, dok su lebdjeti iznad Indijskog oceana, gledali prema
Zemlji izmeu dviju rijeka, koju su izabrali za svoje prve kolonizacijske
pothvate, jedna oznaka na Zemlji isticala se bez premca: planina Ararat.
Kao ugaeni vulkanski masiv, Ararat dominira armenskom visoravni gdje
se sastaju dananje granice Turske, Irana i Armenije. Na istonoj i sjevernoj
strani ona se uzdie otprilike do 3.000 stopa nadmorske visine, a sa
sjeverozapadne strane i do 5.000 stopa. itav masiv protee se oko 25 milja u
promjeni, te predstavlja visoko uzdignut svod koji izviruje iz povrine Zemlje.
Zbog svojih ostalih osobina, on se istie ne samo gledano sa horizonta,
ve i iz nebeskih visina. Kao prvo, nalazi se gotovo na sredini izmeu dva
jezera, Jezera Van i Jezera Se - Van. Drugo, iz visokog masiva izdiu se dva
vrha: Mati Ararat (12.900 stopa) i Veliki Ararat (17.000 stopa, tj. vie od 5
kilometara). Niti jedna druga planina nije ravna usamljenim visinama ova dva
sl. 15
vrha, koji su pokriveni vjenim snijegom. Doimlju se poput dva sjajna
svjetionika koji se nalaze izmeu dva jezera, a koji danju djeluju kao divovski
reflektori.
Imamo razloga vjerovati da su Nefili izabrali mjesto za slijetanje
koordinirajui meridijan sjever - jug s nezamjenjivim vodiem na Zemlji i
prikladnom lokacijom uz rijeku. Sjeverno od Mezopotamije, dva lako
prepoznatljiva vrha Ararata predstavljala su vidljivu oznaku na Zemlji.
Meridijan provuen kroz sredite dvovrhog Ararata dijeli Eufrat na pola. To
je bio cilj - mjesto izabrano za svemirsku luku. (sl. 15)
Je li bilo lako tamo sletjeti i uzletjeti?
Odgovor je: da. Izabrano mjesto nalazilo se u dolini, dok su planinski
lanci koji okruuju Mezopotamiju bili znatno udaljeni. Najvii (prema istoku,
sjeveroistoku i sjeveru) ne bi bili smetnja svemirskoj letjelici koja je doklizila
sa jugoistoka.
Je li to mjesto bilo dostupno - jesu li astronauti i materijali mogli biti
dopremljeni bez mnogo potekoa?
Jo jednom, odgovor je potvrdan. Do tog mjesta se moglo stii kopnom i
preko rijeke Eufrat, letjelicom koju nosi voda.
Jo jedno kljuno pitanje: je li u blizini postojao izvor energije, goriva za
svjetlo i struju? Odgovor je nedvojbeno potvrdan. Zavoj rijeke Eufrat gdje je
trebalo uspostaviti Sippar bio je jedan od, u to doba, najbogatijih izvora
povrinskih bitumena, naftnih proizvoda koji su se cijedili iz prirodnih izvora
i mogli se sakupljati sa povrine bez bilo kakvog dubljeg kopanja ili buenja.
Moemo zamisliti Enlita, okruenog svojim asnicima na komandnom
mostu letjelice, kako ucrtava kri unutar kruga na karti. "Kako emo nazvati
ovo mjesto?" - moda je upitao.
"Zato ne Sippar?" - moda je netko predloio.
U bliskoistonim jezicima to ime je znailo "ptica". Sippar je bio mjesto
gdje su se dolazili gnijezditi Orlovi.
Kako su svemirski brodovi slijetali u Sippar?
Moemo zamisli jednog od navigatora kako istie najbolji put. S lijeva
im se nalazio Eufrat i planinska visoravan na zapadu; s desna Tigris i
planina Zagros prema istoku. Ukoliko se letjelica pribliavala Sipparu
pod lako postizljivim kutem od 45 stupnjeva prema Araratskom meridijanu,
put bi ga sigurno odveo izmeu ova dva opasna podruja. tovie, doavi
na Zemlju pod tim kutem, letjelica bi na jugu prela preko stjenovitog
vrha Arabije dok se jo nalazi na veoj visini i zapoela s lebdenjem iznad
voda Perzijskog zaljeva.
Prilikom dolazaka i odlazaka letjelica bi imala neometano vidno polje
i komunikaciju s Kontrolnim centrom u Nippuni.
Enlilov asnik bi tada nacrtao grubu skicu - trokut kojem se sa svake strane
nalaze vode i planine, a koji poput strijele pokazuje prema Sipparu. U sreditu
je bio znak "x" koji oznaava Nippur. (sl. 16)
Koliko god izgledalo nevjerojatno ovaj crte nismo nacrtali mi; on se nalazi
na keramikom predmetu iskopanom u Susi, u sloju ija je starost otprilike
3200 godina prije Krista. Podsjea na planisferu koja je opisivala putanju i
postupke leta, a koja se temelji na dijelovima od 45 stupnjeva.
Nefilska uspostava naselja na Zemlji nije bio sluajan poduhvat. Sve
mogunosti su bile prouene, svi resursi procijenjeni, sve opasnosti uzete u
obzir; tovie, sam plan naseljavanja bio je paljivo planiran u detalje, tako da
je svako mjesto odgovaralo konanoj shemi ija je svrha bila izlaganje puta
sputanja u Sippar.
Nitko do sada nije pokuao vidjeti vii plan u razbacanim sumerskim
sl. 16
naseljima. Ali ako pogledamo prvih sedam gradova, vidjet emo da Bad-Tibira,
Shuruppak i Nippur tee na liniji koja ide pod kutem od tono 45 stupnjeva
prema meridijanu Ararata, a ta linija presijeca meridijan tono u Sipparu!
Ostala dva grada ije lokacije znamo, Eridu i Larsa, takoer lee na drugoj
ravnoj liniji koja sijee prvu liniju i araratski meridijan, takoer u Sipparu.
sl. 17
Ravnajui se prema drevnom nacrtu prema kojem je Nippur sredite kruga,
i ukoliko ucrtamo koncentrine krugove od Nippura kroz razliite gradove,
nai emo da se drugi drevni sumerski grad, Lagash, nalazio tono najednom
od tih krugova - na liniji jednako udaljenoj od linije pod kutem od 45 stupnjeva,
poput linije Eridu - Larsa - Sippar. Poloaj Lagasha odraava poloaj Larse.
Iako poloaj LA.RA.Aka (gdje se vidi sjajna aureola) ostaje neotkriven,
mjesto gdje bi se po logici trebao nalaziti jest Toka 5, jer je logino da se
tamo nailazio Grad Bogova koji dovrava niz gradova na sredinjoj putanji
leta u intervalima od est berua: Bad-Tibira, Shuruppak, Nippur, Larak, Sippar.
(sl. 17)
Dvije vanjske linije koje se nalaze sa strane sredinje linije koja prolazi
kroz Nippur, lee est stupnjeva sa svake njene strane, djelujui kao
jugozapadni i sjeveroistoni obrisi sredinje putanje leta. Odgovarajue tome,
naziv LA.AR.SA je znaio "koji vidi crveno svjetlo", dok je LA.AG.ASH
znailo "koji vidi aureolu na est". Gradovi du svake linije zaista su se nalazili
est berua (otprilike ezdeset kilometara ili trideset i sedam milja) udaljeni
jedan od drugoga.
Vjerujemo da je to bio vii plan Nefila. Izabravi najbolji poloaj za svoju
svemirsku luku (Sippar), ostala naselja su poredali po uzorku koji odraava
temeljnu putanju leta do nje. U sredite su smjestili Nippur gdje se nalazila
"veza Nebo - Zemlja".
Izvorne Gradove Bogova ili njihove ostatke ovjek nikada vie nee moi
vidjeti - svi su oni uniteni Potopom koji je kasnije pogodio Zemlju. Ali o
njima moemo mnogo saznati iz svete dunosti mezopotamskih kraljeva da
neprekidno nanovo grade sveta podruja tono na istom mjestu i prema
izvornim planovima. Oni koji su ih ponovo gradili naglaavali su svoje
presavjesno pridravanje izvornih planova u svojim natpisima posveivanja,
kao to se kae u ovom tekstu, kojeg je otkrio Layard:
Vjeni plan zemlje,
Onaj koji je za budunost
Odredio izgradnju
(ja sam slijedio).
To je plan koji nosi
Crtee iz davnih vremena
I zapise sa Gornjeg neba
Ukoliko je Lagash, kako moemo zakljuiti, bio jedan od gradova koji su
sluili kao reflektori za slijetanje, onda mnotvo informacija koje nam je ostavio
Gudea u treem tisuljeu prije Krista dobiva smisao. On je napisao kako mu
je, kada ga je Ninurta uputio da ponovo izgradi sveto podruje, bog u pratnji
dao arhitektonske planove (nacrtane na kamenoj ploi), a boica (koja je
"putovala izmeu Neba i Zemlje" u svojoj "komori") mu je pokazala nebesku
kartu i uputila ga na astronomska poravnavanja graevine.
Osim "boanske crne ptice" i boje "strano oko" ("velika zraka koja
b
sl.18
c
a
podjarmljuje Zemlju svojoj moi") i "kontrolor svijeta" (iji zvuk je
mogao"odjekivati svugdje") bili su postavljeni na svetom podruju. Konano,
kada je graevina bila zavrena, "znak Utua" bio je podignut na nju, okrenut
"prema mjestu uzdizanja u Utu" - prema svemirskoj luci u Sippuru. Svi ti
predmeti koji isijavaju zrake bili su vani za operacije koje su se provodile u
svemirskoj luci, jer je sam Utu "radosno stigao" da pomno razgleda instalacije
nakon to su zavrene.
Rani sumerski prikazi pokazuju masivne graevine, izgraene u najranija
vremena trske i uma, postavljene u poljima meu stokom koja pase. Opa
pretpostavka da su to bile staje za stoku je osporena stupovima koji su redovito
prikazivani kako stre iz krovova takvih graevina. (sl. 18a)
Svrha stupova, kao to moemo vidjeti, bila je da podupiru jedan ili vie
parova "prstenova" ija funkcija je nerazjanjena. No, iako su takve graevine
bile podignute u poljima, upitno je jesu li zaista bile podignute kao skloniste
za stoku. Sumerski slikovni znakovi (sl. 18b) prikazuju rije DUR ili TUR (u
znaenju "prebivalite", "okupljalite") crteima koji nesumnjivo prikazuju
iste graevine prikazane na cilindrinim peatima; ali oni pojanjavaju da
sl. 19
glavna odlika graevine nije bila "koliba" ve antenski toranj. Slini stupovi
s "prstenovima" bili su postavljeni na ulazima u hramove, unutar svetih
podruja bogova, a ne samo vani u p r i r o d i . (sl. 18c)
Jesu li ovi predmeti bili antene privrene na opremu za emitiranje? Jesu
li parovi prstenova bili radarski emiteri, postavljeni u polja kako bi vodili
dolazee letjelice, a stupovi u obliku oka koji su promatrali naprave, boje
"oi koje sve vide" o kojima govore brojni tekstovi?
Znamo da je oprema na koju su bile povezane ove razliite naprave bila
prenosiva, jer neki sumerski peati prikazuju "boanske predmete" u obliku
kutije kako se prevoze brodom ili na leima tegleih ivotinja, koje su nosile
predmete dublje u unutranjost kada su se brodovi smjestili u dokove. (sl. 19)
Ove "crne kutije", kada vidimo kako su izgledale, podsjeaju nas na
Zavjetni koveg koji je izradio Mojsije prema bojim uputama. krinju je
trebalo izraditi od drveta i prekriti zlatom iznutra i izvana - dvije povrine
koje provode elektrinu energiju bile su odvojene drvom. Kapporeih, takoer
izraen od zlata trebalo je staviti iznad krinje gdje su ga pridravala dva
kembina izlivena od istog zlata. Priroda kapporetha (taj izraz, kako uenjaci
pretpostavljaju znaio je "pokrov") nije jasna, ali ovaj stih iz Knjige Izlaska
sugerira njegovu svrhu; "I ja u ti se obratiti sa vrha kapporetha, izmeu dva
Kembina."
Implikaciju da je Zavjetni koveg ustvari bio kutija za komunikaciju,
elektronski upravljana, osnauju upute koje se tiu njegovog prenoenja.
sl. 20
Trebalo ga se prenositi pomou drvenih tapova provuenih kroz etiri zlatna
prstena. Nitko nije smio dodirivati samu krinju, a kada ju je jedan od Izraelaca
dodirnuo, ubijen je na licu mjesta - kao udarom visokonaponske struje.
Takva naizgled natprirodna oprema - koja je omoguavala komunikaciju s
boanstvom iako se ono fiziki nalazilo negdje drugdje - postala je predmetom
oboavanja, "sveti kultni simbol". Hramovi u Lagashu, Uru, Mariu i ostalim
drevnim mjestima ukljuivali su medu ostalim predmetima tovanja "idole
oiju". Najistaknutiji primjer pronaen je u "hramu oka" u Tell Braku, u
sjeveozapadnoj Mezopotamiji. Ovaj hram, koji potjee iz etvrtog tisuljea,
nazvan je tako ne samo zato to je tamo iskopano stotine simobla "oka", ve
uglavnom stoga to je unutranje svetite hrama imalo samo jedan oltar, na
kojem je bio izloen veliki kameni simbol "dvostrukog oka". (sl. 20)
Vrlo vjerojatno je to bila simulacija stvarnog boanskog predmeta -
Ninurtinog "stranog oka" ili onog koje se nalazilo u Enlilovom sreditu,
sl. 21
Kontrolnom centru u Nippuru, o kojem nas izvjetava drevni pisar: "Njegovo
uzdignuto oko promatra zemlju.. .Njegova uzdignuta zraka pretrauje zemlju,"
ini se da je nizina Mezopotamije nuno zahtijevala umjetno podizanje
platformi na kojima je trebalo postaviti opremu povezanu sa svemirom.
Tekstovi i slikovni prikazi ne ostavljaju traga sumnji da su se graevine kretale
u rasponu od najranijih poljskih koliba do kasnijih stupnjevanih platformi, do
kojih se dolazilo stepenicama i iskoenim usponima koji su vodili od irokog
nieg stupnja do ueg gornjeg i tako dalje. Na vrhu zigurata bilo je izgraeno
boravite za boga, okrueno ravnim, ozidanim dvoritem gdje se uvala njegova
"ptica" i "oruje". Zigurat prikazan na cilindrinom peatu ne samo da
prikazuje uobiajenu konstrukciju "stupanj na stupnju", on takoer sadri dvije
"prstenaste antene" ija visina odgovara visini tri stupnja. (sl. 21)
Marduk je tvrdio dajezigurat i hramski sklop u Babilonu (E.SAG.IL) bio
izgraen po njegovim vlastitim uputama, u skladu sa "zapisima Vieg neba".
Ploica (poznata pod nazivom Smithova ploica prema ovjeku koji ju je
odgonetnuo), koju je analizirao Andre Parrot ("Ziggurats et Tour de Babel")
ustanovio je da je zigurat koji se sastoji od sedam stupnjeva bio savreni
etverokut, kojemu je prvi stupanj ili osnova imala stranicu dugu 15 gara.
Svaki sljedei stupanj bio je manji, prostorno i u visinu, izuzev zadnjeg (boje
boravite) koji je bio vii od ostalih. Cjelokupna visina, meutim, opet je
iznosila 15 gara, tako da graevina nije bila samo savreni etverokut, ve i
savrena kocka.
Gar koji se koristi u ovim mjerenjima bio je ekvivalent 12 lakata - otprilike
est metara ili 20 stopa. Dva uenjaka, H. G. Wood i L. C. Stecchini, pokazali
su da je sumerska seksagezimalna osnova, broj 60, odredila sve osnovne mjere
mezopotamskih zigurata. Tako je svaka strana mjerila tri puta po ezdeset
laktova u svojoj osnovi, to je ukupno iznosilo 60 gara. (sl. 22)
Koji je imbenik odreivao visinu pojedinog stupnja? Stecchini je otkrio
da, ako pomnoimo visinu prvog stupnja (5.5 gara) mjerom dvostrukog lakta,
dobivamo rezultat 33 to je priblina geografska irina Babilona (32.5 stupnja
sjever). Izraunato na slian nain, drugi stupanj podie kut promatranja na
sl. 22
51 stupanj, a svaki od sljedea etiri stupnja podie taj kut za daljnih 6
stupnjeva. Tako je sedmi stupanj stajao na vrhu platforme podignut na 75
stupnjeva iznad horizonta geografske irine Babilona. Ovaj zavrni stupanj
dodao je 15 stupnjeva - omoguujui promatrau pogled ravno gore, pod kutom
sl. 23
od 90 stupnjeva, Strecchini je zakljuio da je svaki stupanj djelovao poput
etape u astronomskoj zvjezdarnici, s unaprijed odreenim nagibom koji je
povezan s lukom neba.
Mogue je da postoji jo "skrivenih" razloga u ovim mjerenjima. I dok
nagib od 33 stupnja nije bio previe precizan za Babilon, on je bio precizan za
Sippar. Postoji li veza izmeu nagiba od 6 stupnjeva kod svakog od etiri
nivoa i udaljenosti od 6 berua izmeu Gradova bogova? Je li sedam stupnjeva
nekako povezano s poloajem prvih sedam naselja ili sa Zemljinim poloajem
sedmog planeta?
G.Martiny ("Astronomisches zur babylonischen Turm") je pokazao kako
su ove odlike zigurata odgovarale promatranju neba, te kako je najvii stupanj
Esagile bio okrenut prema planetu Shupa (kojeg smo prepoznali kao Pluton)
i zvijezdu Ovna. (sl. 23)
No, jesu li zigurati bili podizani jedino za promatranje zvijezda i planeta,
ili su isto tako bih namijenjeni da slue letjelicama Nefila? Svi zigurati bili su
okrenuti tako da su im uglovi bili usmjereni tono na etiri strane svijeta. Kao
rezultat toga njihove strane leale su tono pod kutem od 45 stupnjeva u etiri
glavna pravca. To je znailo da je letjelica koja se spremala za slijetanje mogla
slijediti odreenu stranu zigurata tono du putanje leta i stii u Sippar bez
potekoa!
Akadsko/babilonsko ime za ove graevine, zukiratu, znailo je jo i "cijev
boanskog duha". Sumerani su nazivali zigurate ESH; izraz je oznaavao
''vrhovni" ili "najvii", ba onako kakve su te graevine zaista i bile. To je
takoer moglo oznaavati i numeriku bit koja se odnosi na "mjerni" aspekt
zigurata. Isto tako, ova rije znai "izvor vruine" (u akadskom i hebrejskom
"vatra").
ak i uenjaci koji nisu pristupili ovom predmetu sa "svemirskom"
interpretacijom poput nas, nisu mogli ne doi do zakljuka da su zigurati imali
neku drugu svrhu osim da boje boravite uine "visoko uzdignutom" zgradom.
Samuel N.Kramer sumirao je uena miljenja: "Zigurat, toranj sa stupnjevima,
koji je postao zatitni znak mezopotamske hramske arhitekture... bio je
namijenjen da slui kao veza, jednako stvarna kao i simbolina, izmeu bogova
na nebu i smrtnika na Zemlji."
Meutim, mi smo pokazali da je istinska svrha ovih graevina bila da
povezu bogove na nebu s bogovima, a ne smrtnicima, na Zemlji.
11
POBUNA ANUNNAKIJA
Nakon to je Enlil osobno siao na Zemlju, "zapovjednitvo nad Zemljom"
viSe nije bilo u rukama Enkija. Vjerojatno je tada Enkijevo ime promijenjeno
u E.A ("gospodar voda") umjesto "gospodar zemlje".
Sumerski tekstovi objanjavaju kako su se u ranoj fazi dolaska na Zemlju
bogovi sporazumjeli oko podjele moi: Anu je trebao ostati na nebu i vladati
Dvanaestim Planetom; Enlil je trebao zapovijedati na Zemlji; a Enki je bio
zaduen za AB.ZU (apsu u akadskom). Vodeni 'Vodenim" znaenjem imena
E.A uenjaci su AB.ZU prevodili kao "vodena dubina", pretpostavljajui da
je, kao i u grkoj mitologiji, Enlil predstavljao gromovitog Zeusa, dok je Ea
bio prototip Posejdona, Boga oceana.
U drugim sluajevima, o Enlilovom podruju se govorilo kao o Gornjem
Svijetu, a o Eainom kao Donjem Svijetu: uenjaci su pretpostavljali da ti
izrazi znae kako je Enlil upravljao atmosferom Zemlje dok je Ea bio vladar
"podzemnih voda" - poput grkog Hada u kojeg su vjerovali Mezopotamci.
Izraz abyss (to u engleskom jeziku znai bezdan), koji potjee od apsu,
oznaava duboke, mrane, opasne vode u kojima se moe utopiti ili nestati.
Stoga, kada su uenjaci naili na mezopotamske tekstove koji opisuju Donji
Svijet, prevodili su ih kao Unterwelt ("podzemni svijet") ili Totenwelt ("svijet
mrtvih"). Tek nedavno sumerolozi su ublaili zloslutne konotacije koristei
pri prevoenju izraz Donji Svijet.
Mezopotamski tekstovi koji nose najvei dio odgovornosti za ovakvu krivu
interpretaciju bili su nizovi liturgija koje oplakuju nestanak Dumuzija,
poznatijeg iz biblijskih i kanaanskih tekstova kao boga Tammuza. Upravo s
njim je Inanna/Itar imala svoju najslavniju ljubavnu aferu, a kada je nestao
otila je u Donji Svijet potraiti ga.
"Tammuz - Liturgen und Verwandtes", opseno remek djelo P. Maurus
Witzela o sumerskim i akadskim "tekstovima o Tammuzu", samo je pridonijelo
krivom razumijevanju. Epske prie o potrazi boice Itar tumaile su se kao
prikaz putovanja "u kraljevstvo mrtvih i njen konani povratak u svijet ivih".
Sumerski i akadski tekstovi koji opisuju silazak Inanne/Itar u Donji Svijet
govore kako je boica odluila posjetiti svoju sestru Erekigal, gospodaricu
tog mjesta. Itar nije trebala umrijeti da bi pola, niti je dolazila protiv svoje
volje - ona je krenula iva i nepozvana i probila se unutra zaprijetivi uvaru
ulaza:
Ukoliko ne otvori vrata te ja ne uzmognem ui,
Razbit u vrata, razmrskati zasun,
Razbit u dovratnik, pomaknuti vrata.
Jedna po jedna, sedam vrata koja vode do prebivalita Erekigal otvorila
su se pred Itar: kada je konano stigla i Erekigal ju ugledala, doslovno je
pobjenjela (kako kae akadski tekst, "prasnula u njenoj prisutnosti"). Sumerski
tekst, neodreen po pitanju svrhe posjeta ili uzroka Erekigalinog bijesa, otkriva
da je Inanna oekivala takav doek. Ona je unaprijed obavijestila ostale glavne
bogove o svom putovanju i tako osigurala mjere da se spasi u sluaju da
ostane zarobljena u "Velikom Bezdanu".
Nergal je bio suprug Erekigal i ujedno Gospodar Donjeg Svijeta. Nain
na koji je on stigao u Veliki Bezdan i postao njegovim gospodarom ne samo
da rasvjetljava ljudsku prirodu "bogova", ve prikazuje Donji Svijet kao sve
drugo samo ne "svijet mrtvih".
Pria koju nalazimo u nekoliko verzija zapoinje s gozbom na kojoj su
poasni gosti bili Anu, Enlil i Ea. Gozba se odravala "na nebu", ali ne u
Anuovom prebivalitu na Dvanaestom Planetu. Moda se odvijala na letjelici
koja je kruila, jer kada Erekigal nije mogla uzai da im se pridrui, bogovi
su joj poslali glasnika koji se "spustio dugim stubitem neba i stigao pred
vrata Erekigal". Primivi poziv, ona je uputila svog savjetnika Namtara:
"Uadi, Namtar, dugim stubitem neba;
sa stola uzmi zdjelu, uzmi moj dio;
togod ti Anu da, sve mi donesi."
Kada je Namtar uao u dvoranu gdje se odvijala gozba, svi su bogovi osim
"elavog boga koji je sjedio straga" ustali da ga pozdrave. Kada se vratio u
Donji Svijet, Namtar je izvijestio Erekigal o nemilom dogaaju. Ona se,
zajedno sa niim bogovima iz njenog kruga, osjeala povrijeenom. Zahtijevala
je da joj poalju boga koji ju je uvrijedio kako bi ga kaznila.
Meutim, krivac je bio Nergal, sin velikog Eae. Nakon to ga je strogo
ukorio, otac ga je samog poslao na put, naoruanog samo brojnim savjetima
kako da se ponaa. Kada je Nergal stigao do ulaza, Namtar ga je prepoznao
kao krivca i poveo u "iroko dvorite Erekigal" gdje je podvrgnut brojnim
ispitima.
Neto kasnije, Erekigal je krenula na svoje dnevno kupanje.
Otkrila je svoje tijelo.
to je uobiajeno za mukarca i enu,
On..u svom srcu...
...oni su se zagrlili,
strastveno su otili u postelju.
Vodili su ljubav sedam dana i noi. U Gornjem Svijetu je nastupila
zabrinutost za nestalog Nergala. "Oslobodi me," rekao je Erekigal." Otii u
i vratiti se", obeao je. Ali im je puten, Namtar je otiao do Erekigal i
optuio Nergala da se ne namjerava vratiti. Jo jednom je Namtar poao do
Anua. Poruka Erekigal bila je jasna:
Ja, tvoja ki, bila sam mlada;
nisam znala za igre djevojake...
Bog kojeg si poslao,
I koji je opio sa mnom -
Poalji mi ga, da mi bude suprug,
Da moe ivjeti sa mnom.
Vjerojatno jo ne pomiljajui na brani ivot, Nergal je organizirao vojnu
ekspediciju i nasrnuo na vrata Erekigal, s namjerom da joj "odrubi glavu".
Ali Erekigal je preklinjala:
"Budi mi suprug i ja u ti biti enom.
Dopustit u ti da vlada
Prostranim Donjim Svijetom.
U tvoje ruke stavit u Tablicu Mudrosti
Ti e biti Gospodar, a ja Gospodarica."
Potom slijedi sretan zavretak:
Kada je Nergal uo njene rijei,
zagrlio ju je i poljubio,
obrisao joj suze:
"to si od mene eljela
sve ovo vrijeme - neka bude tako!"
Ovdje prepriani dogaaji ne sugeriraju da se radi o Zemlji mrtvih. Ba
naprotiv: to je bilo mjesto gdje su bogovi mogli doi i otii, mjesto gdje se
vodila ljubav, mjesto dovoljno velike vanosti da bi se povjerilo unuci Enlila
i sinu Enkija, Priznajui da injenice ne podravaju raniju ideju o turobnom
podruju, W. F. Albright ("Mesopotamian Elements in Canaanite Eschatology")
pretpostavlja da je Dumuzijevo prebivalite u Donjem Svijetu bilo "svjetao i
plodan dom u podzemnom raju nazvan "ue rijeka", usko povezano s domom
Eainim u Apsuu".
Mjesto je bilo udaljeno i nepristupano; radilo se o pomalo "ogranienom"
podruju, ali nikako o "mjestu bez povratka". Prema mnogim izvorima i ostali
vodei bogovi su poput Inanne odlazili i vraali se iz Donjeg Svijeta, Nakon
to je silovao Ninlil, Enlil je bio prognan u Abzu na neko vrijeme. A Ea je bio
istinski putnik izmeu Eridu u Sumeru i Abzua, donosei u Abzu "obrtnike
vjetine Eridua" i uspostavivi "uzvieni hram" za sebe.
Daleko od slike mranog i samotnog mjesta, ovo se podruje opisuje kao
svjetlo mjesto s vodama koje teku.
Bogata zemlja, koju Enki voli;
Prti obiljem, savrena u punoi..
Njena mona rijeka hrli zemljom.
Vidjeli smo da se Ea esto prikazuje kao Bog Voda koje teku. Iz sumerskih
izvora je oigledno da su takve vode zaista postojale - ne u Sumeru i njegovim
nizinama, ve u Velikom Dolje. W. F. Albright je skrenuo pozornost na tekst
koji se bavi Donjim Svijetom kao Zemljom UT.TUa -"na zapadu" Sumera.
On govori o putovanju Enkija u Apsu:
Tebi, Apsu, ista zemljo,
Gdje velike vode brzo teku,
U boravite voda koje teku
gospodar je krenuo...
prebivalite Voda koje teku
uspostavio je Enki u istim vodama;
usred Apsua,
on je uspostavio veliko svetite.
Po svemu sudei, mjesto se nalazilo ispod mora. Oplakivanje ''neokaljanog
sina", mladog Dumuzija, kae da je on u Donji svijet odveden brodom.
"Jadikovka radi unitenja Sumera" opisuje kako se Inanna uspjela
prokrijumariti na lau koja ju je ekala. "Ona je otplovila iz svog posjeda.
Sputa se u Donji Svijet".
Dugaak tekst (slabo razumljiv jer nije pronaena neoteena verzija) bavi
se nekom veom raspravom izmeu Errae (naslov Nergala kao Gospodara
Donjeg Svijeta) i njegovog brata Marduka. Za vrijeme rasprave Nergal je
napustio svoje podruje i suoio se s Mardukom u Babilonu. Marduk je, s
druge strane prijetio: "U Apsu ja u se spustiti, da nadgledam
Anunnakije...moje pobjesnjelo oruje podii u protiv njih." Kako bi stigao
u Apsu on je napustio Mezopotamiju i putovao preko "voda koje se uzdiu".
Njegovo odredite bio je Arali u "dubinama" Zemlje, a tekst nam nudi precizne
podatke o tome gdje su se "dubine" nalazile:
U udaljenom moru,
(udaljena) 100 berua vodom...
(nalazi) se zemlja Arali...
tamo je gdje Plavo Kamenje ini zlo,
gdje vjeti umjetnik Anuov
nosi srebrnu sjekiru, koja sjaji kao dan.
Beru, koja je oznaavala ujedno i mjeru za duljinu i jedinicu vremena,
vjerojatno se koristila u drugom znaenju kada se radilo o putovanju vodom.
Ona je odgovarala vremenu od dva sata, tako da je stotinu berua iznosilo dvije
stotine sati plovidbe. Ne moemo nikako odrediti prosjenu brzinu plovidbe
koja se koristila u tim drevnim preraunavanjima udaljenosti. No, nema sumnje
da se do udaljene zemlje dospijelo nakon putovanja morem od preko dvije ili
tri tisue milja.
Tekstovi ukazuju da se Arali nalazio zapadno i juno od Sumera, Brod
koji je plovio dvije do tri tisue milja u pravcu jugozapadno od Perzijskog
zaljeva mogao je imati samo jedno odredite: obale june Afrike.
Samo ovakav zakljuak moe objasniti izraze Donji Svijet, u znaenju
june polutke, gdje se nalazila Zemlja Arali, za razliku od Gornjeg Svijeta, ili
sjeverne polutke, gdje se nalazio Sumer. Takva podjela Zemljinih polutki
izmeu Enlila (sjeverna) i Eae (juna) u skladu je s imenovanjem sjevernog
neba Putem Enlila i junog neba Putem Eae.
Sposobnost Nefila da se otisnu na meuplanetarno putovanje, krue oko
Zemlje i spuste se na tlo, trebala bi preduhitriti pitanje jesu li mogli osim
Mezopotamije znati i za postojanje June Afrike. Brojni cilindrini peati
koji prikazuju ivotinje karakteristine za to podruje (poput zebre ili noja),
prizore iz dungle, ili vladare obuene u koe leoparda, prema afrikim
obiajima, potvruju "Afriku vezu"!
Kakav je bio interes Nefila u tom dijelu Afrike da su tamo uputili znanstveni
genij Eae, a vanim bogovima zaduenima za tu zemlju dodijelili jedinstvenu
"Tablicu Mudrosti"?
Sumerski izraz AB.ZU, kojeg je prihvaeno znaenje "vodene dubine",
zahtjeva svjeu kritiku analizu. Izraz je doslovno znaio "prastari duboki
izvor", ne nuno vode. Prema sumerskim gramatikim pravilima, bilo koji od
dva sloga nekog izraza moe se nalaziti na prvom mjestu bez da se mijenja
znaenje rijei, iz ega slijedi da AB.ZU i ZU.AB znae isto. Ova druga verzija
tog sumerskog izraza omoguuje prepoznavanje njegove paralele u semitskim
jezicima, jer je za-ab uvijek, pa i danas znailo "dragocjeni metal", posebno
"zlato", u hebrejskom i njemu srodnim jezicima.
sl. 24
Sumerski slikovni znak za AB.ZU predstavljao je iskopanu jamu u zemlji,
koju nadvisuje stup. Tako Ea nije bio gospodar beskrajne "vodene dubine",
ve bog zaduen za crpljenje Zemljinih ruda! (sl. 24)
Ustvari, grki abyssos, to dolazi od akadskog apsu, takoer je znailo
izuzetno duboku rupu u zemlji. Akadski prirunici objanjavaju "apsu je
nikbu", a znaenje rijei i njenog hebrejskog ekvivalenta nikba je vrlo precizno:
duboko rezanje ili buenje u zemlji koje je proveo ovjek.
P. Jensen ("Die Kosmologie der Babylonier") primijetio je 1890. da akadski
izraz koji esto sreemo - Bit Nimiku - ne bi trebalo prevoditi kao "kua
mudrosti" ve kao "kua dubine". On navodi tekst (V:R:30, 49-50ab) u kojem
se kae: "Iz Bit Nimikua dolaze zlato i srebro." Drugi tekst (III.R.57, 35ab),
kako istie Jensen, objanjava kako je akadsko ime "Boica Shala iz Nimikija"
bio prijevod sumerskog pridjeva "Boica koja prua sjajnu broncu". Akadski
izraz nimiku, koji se prevodi kao "mudrost", zakljuuje Jensen, "bio je povezan
s kovinama". No, on jednostavno priznaje da "ne zna zato".
Neke mezopotamske himne Eai veliaju ga kao Bei Nimiki, u prijevodu
"gospodar mudrosti", ali ispravan prijevod trebao bi bez sumnje glasiti
"gospodar rudnika". Ba kao to su Tablice Sudbina u Nippuru sadravale
podatke o orbitama, slijedi da su Tablice Mudrosti povjerene Nergalu i
Ereshkigal bile u stvari "Tablice o rudnicima", "banka podataka" koja se
odnosila na rudarstvo Nefila.
Kao gospodaru Abzua, Eai je pomagao drugi sin, bog GI.BIL ("onaj koji
pali tlo") koji je bio zaduen za vatru i taljenje. Kova Zemlje, on je obino
prikazivan kao mladi bog iz ijih ramena isijavaju usijane zrake ili iskre, a
sl. 25
koji se pojavljuje iz zemlje ili se upravo treba spustiti u nju. Tekstovi govore
kako je Ea proeo Gibila "mudrou", to treba znaiti da ga je Ea nauio
rudarskim tehnikama. (sl. 25)
Metalne rudae koje su Nefili iskapali u jugoistonoj Africi vozili su natrag
u Mezopotamiju posebno konstruiranim teretnim brodovima pod nazivom
MA.GUR UR.NU AB.ZU ("brod za rudu iz Donjeg svijeta"). Tamo se ruda
prevozila do Bad-Tibira, ije ime je doslovno znailo "temelj metalurgije".
Taljena i preraena ruda se lijevala u ingote iji su oblici ostali nepromijenjeni
u drevnom svijetu tisuljeima. Takvi ingoti su zaista pronaeni u razliitim
iskopinama na Bliskom istoku, potvrujui pouzdanost sumerskih slikovnih
znakova u prikazivanju predmeta: sumerski znak za izraz ZAG (proien,
sl. 26
dragocjen) bila je slika jednog takvog ingota. U ranijim vremenima postojala
je rupa koja je prolazila cijelom njegovom duljinom, kroz koju je bilo
provueno ue za noenje. (sl. 26)
Nekoliko prikaza Boga Voda koje teku pokazuju ga okruenog nosaima
takvih dragocjenih metalnih ingota, to govori da je bio i Gospodar Rudnika.
(sl. 27) Razliita imena i pridjevi Eaine afrike Zemlje Rudnika obiluju
informacijama o njenoj lokaciji i karakteru. Bila je poznata pod imenom
A.RA.LI ("mjesto sjajnih rudnih ila"), zemlja iz koje stiu metalne rude.
Inanna, planirajui svoj silazak u junu polutku, govori o tome mjestu kao o
zemlji gdje "je dragocjena kovina prekrivena tlom" - gdje ju moemo nai
pod zemljom. Tekst o kojem govori Erica Reiner, u kojem se nabrajaju planine
sl. 27
i rijeke sumerskog svijeta, izjavljuje: "Planina Arali: dom zlata"; a tekst u
dijelovima kojeg opisuje H. Radau potvruje da je Arali bila zemlja o kojoj je
ovisio Bad-Tibira zbog svojih neprekidnih djelovanja.
Mezopotamski tekstovi opisuju Zemlju Rudnika kao planinsku, s travnatim
visoravnima, stepama i bujnom vegetacijom. Sumerski tekstovi opisuju da se
glavni grad boice Erekigal u toj zemlji nalazio u GAB.KUR.RA ("u srcu
planina") daleko u unutranjosti. U akadskoj verziji putovanja boice Itar,
uvar ulaza joj je poelio dobrodolicu:
Ui, moja gospo,
neka se Kutu raduje tebi;
neka palaa zemlje Nugia
bude sretna zbog tvoje prisutnosti.
Dobivi u akadskom znaenje "onaj koji se nalazi u srcu zemlje" izraz
KU.TU je u izvornom sumerskom obliku znaio "sjajna visoravan". To je
bila zemlja, kako se spominje u svim tekstovima, puna jasnih dana okupanih
sunevim sjajem. Sumerski izrazi za zlato (KU.GI - "sjajno iz zemlje") i srebro
(KU.BABBAR - "sjajno zlato") zadrali su izvornu povezanost plemenitih
kovina sa sjajnim (ku) domenom Erekigal.
Slikovni znakovi koji su se koristili kao prvo sumersko pismo otkrivaju
veliku upuenost, ne samo u razliite metalurke postupke, ve i u injenicu
da su izvori kovina rudnici prokopani u zemlji. Izrazi za bakar i broncu ("vrlo
sjajan kamen"), zlato ("vrhunski iskopana kovina") ili "rafiniran" ("sjajno
proien"), sve su to slikovne varijante rudarskog okna ("ue tamno crvenog"
metala). (sl. 28)
Naziv zemlje Arali, takoer se mogao pisati kao varijanta slikovnog znaka
sl. 28
za "tamno crveno" (zemlja), za kush ("tamno crveno", no u to vrijeme taj je
izraz znaio "crnac"), ili kovine tamo iskopane; slikovni znakovi prikazivali
su varijante rudarskih okana. (sl. 29)
Opsene aluzije na zlato i ostale kovine koje nalazimo u drevnim tekstovima
sugeriraju na upuenost u metalurgiju od najranij ih vremena. iva trgovina
kovinama postojala je na samim poecima civilizacije, kao rezultat znanja
ovjeanstvu ostavljenog od bogova, koji su se bavili rudarstvom i
metalurgijom puno prije pojave ovjeka, kako kau tekstovi. Mnoge studije
koje dovode u vezu mezopotamske prie o bogovima s biblijskim popisima
patrijarha prije Potopa istiu da je, prema Bibliji, Tubal-Kajin bio "tvorac
zlata, bakra i eljeza" mnogo prije Potopa.
Stari zavjet priznaje zemlju Ofira, koja se vjerojatno nalazila negdje u
Africi, kao izvor zlata u drevna vremena. Konvoji brodova kralja Salomona
ploviti su niz Crveno more iz Esjon-Gebera (dananji Elath) - "i oni su odlazili
u Ofir i donosili od tamo zlato." Ne elei riskirati odlaganje izgradnje Hrama
Gospodnjeg u Jeruzalemu, Salomon je dogovorio sa svojim saveznikom
Hiramom, kraljem Tira, da poalje novu flotu u Ofir drugim putem:
I kralj je imao na moru lae iz Taria
Zajedno s laama Hiramovim.
Jednom u tri godine dolazile su lae iz Taria,
Donosei zlato i srebro, bjelokost i majmune.
Floti Taria trebalo je tri godine da dovri kruno putovanje. Uzevi u
obzir vrijeme potrebno za utovar u Ofiru, putovanje u jednom pravcu vjerojatno
je trajalo puno due od godine dana. To ukazuje na mnogo zaobilazniji put od
izravnog puta preko Crvenog mora i Indijskog oceana, tj. put oko Afrike. (sl.
30)
sl. 29
Veina uenjaka smjeta Tari u zapadno Sredozemlje, vjerojatno vrlo
blizu dananjeg Straita u Gibraltaru. To bi bilo idealno mjesto za isplovljavanje
na put oko Afrikog kontinenta. Neki smatraju da je ime Tari znailo
"talionica".
Mnogi uenjaci koji prouavaju Bibliju vjeruju da Ofir predstavlja dananju
Rodeziju. Z. Herman ("Peoples, Seas, Ships") je skupio dokaze koji pokazuju
da su Egipani dobivali razliite rude iz Rodezije u najranijim vremenima.
Rudarski inenjeri u Rodeziji kao i u Junoj Africi esto su traili zlato
istraujui pretpovijesne rudnike,
Kako se dolazilo do prebivalita Ereshkigal u unutranjosti? Kako su
prevoziti rude iz "srca zemlje" do obalnih luka? Ako znamo koliko su se
sl. 30
Nefili pouzdali u plovidbu rijekom, ne bi nas trebalo iznenaditi pronaemo li
veliku, plovnu rijeku u Donjem Svijetu. Pria o "Enlilu i Ninlil" govori nam
kako je Enlil bio prognan u Donji Svijet. Kada je stigao u zemlju, trebao se
prebaciti skelom preko iroke rijeke.
Babilonski tekst koji se bavi porijeklom i sudbinom ovjeanstva
spominje rijeku Donjeg svijeta kao rijeku Habur, "rijeku riba i ptica". U
nekim sumerskim tekstovima nalazimo nadimak: Zemlje Ereshkigal:
"Stepska zemlja HA.BUR".
Od etiri mone afrike rijeke Nil sjeverno utjee u Sredozemlje; Kongo
i Niger utjeu u Atlantik na zapadu; a Zambezi tee iz srca Afrike
polukruno prema istoku dok ne stigne do istone obale. Tamo se nalazi
iroka delta s dobrim poloajima za luku, a rijeka je plovna u unutranjost
na udaljenosti od nekoliko stotina milja.
Je li Zambezi bila "rijeka riba i ptica" Donjeg Svijeta? Jesu li Viktorijini
vodopadi oni koji se spominju u jednom tekstu kao mjesto gdje se nalazio
glavni grad boice Erekigal? Svjesni da su mnoga "novo otkrivena" i
obeavajua rudarska nalazita u Junoj Africi bili rudnici u drevno doba,
Anglo - Amerika korporacija je pozvala ekipe arheologa da ih ispita prije
nego se modernom opremom za iskapanje izbriu svi tragovi drevnih
radova. Izvjeujui o svojim nalazima u asopisu "Optima", Adrian
Boshier i Peter Beaumont su izjavili da su naili na vieslojne ostatke
drevnih pretpovijesnih rudarskih aktivnosti i ljudskih ostataka. Datiranjem
ugljikom pri "Yale University i University of Groningen" (Nizozemska)
ustanovili su kako se starost rukotvorina kree od vjerojatnih 2.000 godina
prije Krista do zadivljujuih 7.690 godina prije Krista.
Zbunjena neoekivanom starou nalaza, ekipa je proirila podruje
istraivanja, U podnoju stijene na strmim zapadnim obroncima Lavljeg
Vrha, sedamtonska ploa hematita preprijeila je pristup pilji. Ostaci
drvenog ugljena datiraju radove u rudniku unutar spilje na 20.000 do
26.000 godina prije Krista.
Je li mogue da je netko iskopavao rude za vrijeme Starijeg Kamenog
doba? Zapanjeni uenjaci iskopali su rov na mjestu gdje su oigledno
drevni rudari zapoeli sa svojim radovima. Uzorak drvenog ugljena koji
je tamo pronaen poslan je u laboratorij u Groningenu. Rezultat datira
uzorak na 41.250 godina prije Krista, s moguim odstupanjem od 1.600
godina!
Znanstvenici iz june Afrike zatim su istraili pretpovijesne rudnike u
junom Swazilandu. U otkrivenim otvorima rudnika pronali su granice,
lie i travu, pa ak i perje; sve to su, kako se pretpostavlja, drevni rudari
unijeli kao leaj, U sloju koji je datiran u 35.000 godina prije Krista,
pronali su zarezane kosti koje "ukazuju na sposobnost ovjeka tog davnog
doba da rauna. Preostali ostaci pomakli su starost rukotvorina na otprilike
50.000 godina prije Krista.
Smatrajui da je "doba kada se zaista zapoelo s iskopavanjima u
Swazilandu vjerojatno bilo oko 70.000 do 80.000 godina prije Krista",
dvojica znanstvenika su sugerirala da je "Juna Afrika...mogla biti
predvodnik tehnolokih izuma i inovacija tijekom razdoblja od 100.000
godina prije Krista".
Komentirajui otkria, Dr. Kenneth Oakley, bivi glavni antropolog u
National History Museum u Londonu, vidio je potpuno drugaije znaenje
ovih nalaza: "Oni bacaju vano svjetlo na porijeklo ovjeka... mogue da
je Juna Afrika bila evolucijski dom ovjeka", "rodno mjesto" Homo
sapiensa.
Pokazat emo da se Moderni ovjek zaista prvi puta pojavio na Zemlji
upravo tamo, kroz lanac dogaaja koji je zapoeo potragom bogova za
kovinama.
I ozbiljni znanstvenici i pisci znanstvene fantastike pretpostavljaju da bi
dovoljno dobar razlog za uspostavljanje naselja na drugim planetima ili
asteroidima mogla biti dostupnost rijetkih ruda na tim nebeskim tijelima; rude
koje su na Zemlji rijetke ili je njihovo vaenje preskupo. Je li mogue da je to
razlog zbog kojeg su Nefili kolonizirali Zemlju?
Moderni uenjaci dijele ovjekove djelatnosti na Kameno doba, Bronano
doba, eljezno doba, i tako dalje; u drevna vremena, meutim, grki pjesnik
Hesiod, na primjer, nabrojio je pet razdoblja - Zlatno, Srebrno, Bronano,
Herojsko i eljezno. Izuzev Herojskog doba, sve drevne predaje prihvaaju
slijed zlato - srebro - bakar - eljezo. Prorok Danici imao je viziju u kojoj je
ugledao "veliki lik" kojem je glava bila od istog zlata, grudi i ruke od srebra,
trbuh od mjedi, noge od eljeza, a udovi, tj. stopala od gline.
Mitovi i folklor obiluju nejasnim uspomenama na Zlatno doba, uglavnom
vezanih za vrijeme kada su bogovi lutali Zemljom; iza njega je slijedilo Srebrno
doba, a zatim razdoblja kada su bogovi i ljudi dijelili Zemlju - Herojsko doba,
te Bakreno, Bronano i eljezno doba. Jesu li ove legende ustvari mutna
sjeanja na stvarna dogaanja na Zemlji?
Zlato, srebro i bakar zajedno spadaju u prirodne elemente grupe zlata. Oni
spadaju u istu obitelj u periodikoj klasifikaciji elemenata prema atomskoj
teini i broju. Oni imaju sline kemijske i fizikalne karakteristike - svi su
meki, daju se kovati i podatni su. Od svih poznatih elemenata, oni su najbolji
provodnici topline i elektriciteta.
Od ova tri elementa zlato je najtrajnije, praktino neunitivo. Iako je
najpoznatije po svojoj ulozi novca, u draguljarstvu i fino izraenim
rukotvorinama, ono je od gotovo neprocjenjive vrijednosti u elektronici. U
tehniki naprednom drutvu zlato je potrebno za mikroelekronske spojeve,
provodnike, elektroniku i kompjutorske "mozgove".
Zaluenost ovjeka zlatom moemo pratiti do poetaka civilizacije i religije
- do njegovih kontakata s drevnim bogovima. Sumerski bogovi su zahtijevali
da im se hrana posluuje iz zlatnih plitica, voda i vino iz zlatnih zdjela, da
budu odjeveni u zlatnu odjeu. Iako su Izraelci napustili Egipat tako urno da
nije bilo vremena da zamijese kvasac za kruh, bilo im je nareeno da zamole
Egipane za sve raspoloive predmete od srebra i zlata. Kasnije emo vidjeti
da je ova zapovijed anticipirala potrebu za takvim materijalima kako bi mogli
izgradili Zavjetni koveg i njegovu elektonsku opremu.
Zlato, koje nazivamo kraljevskim metalom, bio je ustvari metal bogova.
Obraajui se proroku Hagaju, Gospodin je jasno dao na znanje: "Srebro je
moje i zlato je moje."
Dokazi pokazuju da opinjenost ovjeka ovim metalima potjee iz velike
potrebe Nefila za zlatom. ini se da su Nefili doli na Zemlju po zlato i njemu
srodne metale. Vjerojatno su doli i po druge rijetke rude, kao to je platina
(kojom obiluje juna Afrika). Ne smijemo iskljuiti mogunost da su oni stigli
sl. 31
na Zemlju traei izvore radioaktivnih ruda, kao to su uran ili kobalt - "plavci
kamenje koje uzrokuje zlo", spominjano u tekstovima o Donjem Svijetu. Brojni
prikazi pokazuju Eau, kao Boga rudarstva - kako izlazei iz rudnika isijava
tako mone zrake da su bogovi u njegovoj pratnji morali upotrijebiti zatitne
titove: na svim tim prikazima, Ea je prikazan kako dri rudarsku pilu za
kamen. (sl. 31)
Iako je Enki bio zaduen za skupinu koja se prva spustila, te za razvitak
Abzua, zasluge za postignuto (kao to bi trebao biti sluaj sa svim generalima)
ne treba pripisivati samo njemu. Oni koji su istinski radili, dan zadanom, bili
su nii lanovi skupine koja je sletjela, Anunnaki.
Sumerski tekst opisuje izgradnju Enlilovog sredita u Nippuru. "Anutina,
bogovi neba i zemlje, rade. Sjekiru i koaru za noenje, pomou kojih su
postavili temelje gradova, oni dre u rukama."
Drevni tekstovi opisivali su Anunnakije kao nie bogove koji su bili
ukljueni u naseljavanje Zemlje, bogove "koji su izvravali zadatke".
Babilonski "Ep o stvaranju" pripisuje Marduku zasluge dodjeljivanja zadaa
Anunnakijima. (Sumerski izvornik, moemo zakljuiti sa sigurnou, navodi
Enlila kao boga koji je zapovijedao ovim astronautima.)
Dodijeljene Anuu, da vode brigu o njegovim uputama,
Tri stotine je postavio na nebo kao strau;
Putove zemaljske da odreuju sa nebesa;
A na Zemlju,
Postavio je est stotina.
Nakon to im je dodijelio sve upute,
Anunnakijima Neba i Zemlje
Dodijelio je zadatke.
Tekst otkriva da su tri stotine njih, "Anunnakiji sa Neba" ili Iggigi, bili
uistinu astronauti koji su ostali u svemirskom brodu i nisu sletjeli na Zemlju.
Kruei oko Zemlje, ovi svemirski brodovi slali su i primali letjelice koje su
putovale na Zemlju i sa nje.
Kao vodei meu "Orlovima", ama je bio dobrodoao herojski gost u
"monoj velikoj komori na nebu" koja je pripadala Iggigima. "Himna amau"
opisuje kako je Iggigi promatrao amaa kako prilazi svojom letjelicom:
Kada se ti pojavi svi prinevi su sretni,
Svi Igigi se tebi raduju...
U sjaju tvoga svjetla, njihov put...
Oni neprestano trae tvoj sjaj...
Vrata su irom otvorena, potpuno,
(oekuju te) rtve kruha Igigija.
Budui su ostali na nebu, Iggigi oito nikada nisu susreli ljude. Nekoliko
tekstova govori kako su oni bili "previsoko za ovjeanstvo", a kao rezultat
toga "oni nisu bili zainteresirani za ljude". S druge strane, Anunnakije koji su
se spustili na Zemlju i na njoj ostali, ljudi su poznavali i tovali. Tekstovi koji
kau da je "Anunnakija sa neba 300" takoer izjavljuju kako je "Anunnakija
sa Zemlje 600".
Unato tome mnogi tekstovi uporno o Anunnakijima govore kao o "pedeset
velikih prineva". Uobiajen nain pisanja njihovog imena u akadskom, An-
nun-na-ki, spremno otkriva znaenje "pedeset koji su ili od neba do Zemlje".
Ima li naina da premostimo neslaganje koje se ovdje javlja?
Sjeamo se teksta koji govori kako je Marduk urio svom ocu Eai kako bi
ga izvijestio o gubitku svemirskog broda koji je prevozio "Anunnakije kojih
je pedeset" dok je prolazio pored Saturna. Egzorcistiki tekst iz vremena tree
dinastije Ura govori o anunna eridu ninmibi ("pedeset Anunnakija iz grada
Eridu"). Ovo navodi na zakljuak da je skupina Nefila koji su osnovali Eridu
pod zapovjednitvom Enkija brojila pedeset lanova. Je li mogue da su Nefili
slijetali na Zemlju u skupinama od po pedeset?
Sasvim je mogue zamisliti da su Nefili stizali na Zemlju u skupinama po
pedeset. Kada su posjeti Zemlji postali redoviti, to se poklapalo s povoljnim
vremenom lansiranja sa Dvanaestog Planeta, stizalo je vie Nefila. Svaki puta
neki od onih koji su stigli ranije, uzletjeli bi u modulu sa Zemlje i pridruili se
svemirskom brodu na putovanju kui. No, ujedno bi sve vie Nefila ostajalo
na Zemlji i broj astronauta sa Dvanaestog Planeta, koji bi ostajali kolonizirati
Zemlju, narastao je od poetne skupine pedeset do "600 koji su se naselili na
Zemlji".
Kako su Nefili namjeravali ispuniti svoju misiju, iskopati eljene rude sa
Zemlje i prevesti brodom ingote natrag na Dvanaesti Planet, s tako malim
brojem ruku?
Bez sumnje, oni su se oslanjali na svoje poznavanje znanosti. Ovdje je
dola do izraaja puna vrijednost Enkija, razlog zbog kojeg se upravo on, a
ne Enlil prvi spustio na Zemlju. I svrha njegovog zadatka u Abzuu.
Slavni peat koji je sada izloen u Muzeju u Louvreu prikazuje Eau s
sl. 32
njemu srodnim Vodama koje teku, ali u ovom sluaju izgleda da vode teku iz,
ili se filtriraju kroz niz laboratorijskih posuda. (sl. 32)
Takva interpretacija Eaine povezanosti s vodama navodi nas na pomisao
kako je izvorna nada Nefila bita da e dobivati rude iz mora. Vode iz oceana
doista sadre ogromne koliine zlata i ostalih temeljnih ruda, ali toliko
razrijeene da bi bile potrebne dobro razraene i jeftine tehnike kako bi se
opravdalo takvo "vodeno iskapanje".
Takoer je poznato da morsko dno sadri ogromne koliine ruda u obliku
kuglica veliine ljive, a koje su dostupne samo u sluaju da se do njih spusti,
zahvati i podigne na povrinu.
Drevni tekstovi opetovano govore o vrsti broda kojeg su bogovi koristili;
zvali su ga elippu tebiti ("potonuo brod", ono to mi danas nazivamo
podmornicom). Vidjeli smo da su "ljudi-ribe" bili dodijeljeni Eai. Znai li to
da su oni pokuavali roniti do dubina oceana i vratiti se s rudnim bogatstvom?
sl. 33
Zemlja Rudnika, kako smo primijetila ranije je nosila naziv A.RA.LI - "mjesto
voda sjajnih rudnih ila". Ovo moe znaiti zemlju gdje se zlato moglo ispirati
iz rijeka; takoer se moe odnositi na pokuaje da se zlato dobije iz mora.
Ukoliko su postojali takvi planovi Nefila, oito su se izjalovili. Jer, ubrzo
nakon to su uspostavili svoja prva naselja, nekoliko stotina Anunnakija dobilo
je neoekivan i naporan zadatak: sputati se duboko u afriko tlo i od tamo
vaditi potrebne rude.
Prikazi koji su pronaeni na cilindrinim peatima prikazuju bogove koji
se nalaze na ulazima u rudnik ili rudarskim oknima. Jedan od njih prikazuje
Eau u zemlji gdje se Gibil nalazi iznad zemlje, a drugi bog na rukama i
koljenima naporno radi pod zemljom. (sl. 33)
Kasnije, kako nam otkrivaju babilonski i akadski tekstovi, mukarci,
stari i mladi, bili su osuivani na teak rad u rudnicima Donjeg Svijeta.
Radei u mraku i jedui prainu umjesto hrane, bilo im je sueno da se
nikada ne vrate u svoju domovinu. Zato je sumerski opis za zemlju
KUR.NU.GI.A interpretiran kao "zemlja bez povratka", dok je doslovno
znaenje bilo "zemlja gdje bogovi koji rade, u dubokim tunelima gomilaju
(rude)". Jer u vrijeme kada su Nefili naselili Zemlju (kako potvruju svi
drevni izvori), ovjek jo nije ivio na Zemlji, a u nedostatku ljudske
vrste, taj mali broj Anunnakija morao je naporno raditi u rudnicima. Itar
je na svom silasku u Donji Svijet opisivala marljive Anunnakije kako
jedu hranu pomijeanu s glinom i piju vodu uprljanu prainom.
Uz ovakvu pozadinu moemo u potpunosti razumjeti dugi epski tekst pod
nazivom (prema njegovim uvodnim stihovima, kako je ve bio obiaj) "Kada
su bogovi, poput Ljudi trpjeli rad". Sakupivi brojne dijelove babilonske i
asirske verzije istog teksta, W. G. Lambert i A. R. Millard ("Atra-Hasis: The
Babylonian Story of the Flood") uspjeh' su sastaviti tekst u cjelini. Doli su do
zakljuka da se on zasniva na ranijim sumerskim verzijama, a vjerojatno na
ak i ranijoj usmenoj predaji o dolasku bogova na Zemlju, stvaranju ovjeka
i njegovom unitenju u vrijeme Potopa.
I dok mnogi stihovi predstavljaju samo knjievnu vrijednost za prevoditelje,
mi ih smatramo izuzetno znaajnima, jer potvruju nae nalaze i zakljuke iz
prethodnih poglavlja. Oni takoer objanjavaju okolnosti koje su dovele do
pobune Anunnakija.
Pria zapoinje u vrijeme kada su samo bogovi ivjeli na Zemlji:
Kada su bogovi, poput ljudi,
Trpjeli rad i naporno radili -
Djelo bogova bilo je velianstveno,
Rad je bio teak,
Nevolja je bila silna.
U to vrijeme, kae se u epu, vrhovni bogovi ve su meusobno podijelili
dunosti.
Anu, otac Anunnakija, bio je njihov Nebeski Kralj;
Njihov tajnik bio je ratnik Enlil.
Njihov vojni zapovjednik bio je Ninurta,
Ennugi je bio nositelj zakona.
Bogovi su zajedno sklopili ruke,
Vukli su drijeb i podijelili.
Anu je otiao gore na nebo,
(ostavio) Zemlju svojim podanicima.
Mora, kao petljom okruena,
Dodijelili su Enkiju, princu.
Bilo je uspostavljeno sedam gradova, pa tekst govori o sedmorici
Anunnakija koji su bili postavljeni kao gradski zapovjednici. Disciplina je
bila stroga Jer se u tekstu kae: "Sedam Viih Anunnakija su tjerali nie bogove
na teak rad."
Od svih njihovih obaveza izgleda da je kopanje bilo najuobiajenije,
najmunije i najomraenije. Nii bogovi su kopali korita rijeka ne bi li ih
uinili plovnima, kopali su kanale za navodnjavanje, a kopali su i u Apsuu da
bi iz Zemlje vadili rude. Iako su sigurno posjedovali neke sloene alate - tekst
spominje "sjekiru koja sjaji kao dan", ak i ispod zemlje - posao je bio previe
zahtjevan. Dugo vremena, tonije etrdeset "razdoblja", Anunnaki su "naporno
radili"; a zatim su uzviknuli: Ne vie!
alili su se, klevetali,
Prigovarali u jamama.
ini se da je posjet Enlila rudarskom kraju bio prilika za pobunu. Ugrabivi
priliku, Anunnakiii su rekli jedan drugome:
Suprotstavimo se naem... vrhovnom zapovjedniku,
Neka nas oslobodi naeg tekog rada.
Kralj bogova, junak Enlil liimo ga hladnokrvnosti u njegovom boravitu!
Voa ili organizator pobune ubrzo je pronaen. On je bio "glavni asnik
davnih dana", koji je vjerojatno zavidio tadanjem glavnom asniku. Naalost,
tekst s njegovim imenom je odlomljen, ali je njegovo hukanje potpuno jasno:
"No, proglasimo rat;
Udruimo neprijateljstva i bitku.
Opis pobune je toliko ivopisan da nam pred oi dolaze prizori juria na
Bastilleu:
Bogovi su ozbiljno razmotrili njegove rijei.
Spalili su svoje alatke;
Spalili su svoje sjekire;
Uznemiravali su boga rudarstva u tunelima;
Drali su ga dok su prolazili
Do ulaza junaka Enlila.
Drevni pjesnik je oivio dramu i napetost dogaaja koji nam se odvijaju
pred oima:
Bila je no, polovica strae.
Njegova kua bila je opkoljena -
Ali bog Enlil nije znao.
Kalkal je primijetio, uznemirio se.
Namaknuo je zasun i promatrao.
Kalkal je probudio Nusku;
Oslukivali su buku...
Nusku je probudio Gospodara -
Izvukao ga iz kreveta, (govorei);
"Moj gospodaru, tvoja kua je opkoljena,
bitka je stigla do pred tvoj ulaz."
Enlilova prva reakcija bila je uzeti oruje protiv pobunjenika. Ali Nusku,
njegov tajnik, predloio je Savjetu Bogova:
"Prenesite poruku, Anu neka sie;
neka pred vas dovedu Enkija."
On je prenio i Anu bi sputen;
I Enki bi doveden pred njega.
Uz prisutnost Velikog Anunnakija,
Enlil je ustao...progovorio
I obratio se velikim bogovima.
Shvaajui osobno pobunu, Enlil je elio znati:
Radi li se protiv mene?
Moram ti se ukljuiti u neprijateljstva...?
to su to vidjele moje oi?
Da je bitka stigla do pred moja vrata!"
Anu je predloio da se provede istraga. Naoruan autoritetom Anua i ostalih
zapovjednika, Nusku je otiao do utaborenih pobunjenika.
"Tko potie bitke?", upitao je.
"Tko izaziva neprijateljstva?"
Anunnaki su se drali zajedno:
"Ba svaki od nas bogova proglasio je rat!
Mi imamo na...u jamama;
pretjerano naporan rad nas ubija,
Na posao je teak,
nae nevolje silne."
Kada je Enlil uo izvjetaj Nuskua o ovim jadikovkama, "suze su mu
potekle". Postavio je ultimatum; ili e voa pobunjenika biti pogubljen ili e
se povui. "Predaj slubu, opozovi svoje moi" rekao je Anuu, "i ja u tebi
uzai na nebo." Ali Anu, koji je siao sa nebesa stao je na stranu Anunnakija:
Za to ih optuujemo?
Njihov posao je teak, njihove nevolje silne!
Svaki dan...
Njihova je jadikovka teka, uli smo kako se ale."
Ohrabren oevim rijeima, Ea je takoer "progovorio" i ponovio Anuov
zakljuak. Ali i ponudio rjeenje: stvorimo lulua, "Primitivnog radnika"!
"Dok je prisutna Boica Raanja,
neka ona stvori Primitivnog radnika;
neka on nosi jaram...
neka on trpi naporan rad bogova!
Prijedlog da se stvori "Primitivan radnik" kako bi mogao preuzeti teret
Anunnakijevih poslova bio je spremno prihvaen. Bogovi su jednoglasno
podrali stvaranje "Radnika". "ovjek e mu biti ime", rekli su.
Okupili su se i upitali boicu,
Babicu bogova, mudru Mami,
(i rekli joj:)
"Ti si boica Raanja, stvori Radnike!
Stvori Primitivnog radnika.
Da bi mogao nositi jaram!
Neka on nosi jaram koji je dodijelio Enlil,
Neka Radnik trpi naporan rad bogova!"
Mami, Majka Bogova rekla je da e joj trebati pomo Eae, "u kojem lei
umijee." U Kui Shimti, mjestu koje izgleda poput bolnice, bogovi su ekali.
Ea je pomogao pripremiti mjeavinu od koje je Majka Boica nastavila
oblikovati "ovjeka", Boice raanja bile su prisutne, Majka Boica je
nastavila s radom za vrijeme kojeg su se neprestano izgovarale arolije. Zatim
je pobjedonosno uzviknula:
"Ja sam stvorila!
Moje su ga ruke napravile!"
Ona je "okupila Anunnakije, Velike Bogove....progovorila je, obratila se
Velikim bogovima":
"Dali ste mi zadatak -
ja sam ga izvrila...
odstranila sam va teak rad
i prenijela ga na Radnika, "ovjeka ".
Traili ste one koji e raditi;
Oslobodila sam vas jarma,
Darovala vam slobodu."
Anunnakiji su primili njenu obavijest s oduevljenjem."Zajedno su potrali
i ljubili joj stopala". Od tada nadalje Primitivni Radnik - ovjek - e biti taj
"koji e nositi jaram".
Nefili, koji su stigli na Zemlju da bi osnovali kolonije, stvorili su svoju
vlastitu vrstu ropstva. Ne s robovima dovedenim sa drugog kontinenta, ve s
Primitivnim Radnikom kojeg su sami oblikovali.
Pobuna bogova dovela je do stvaranja ovjeka.
12
STVARANJE OVJEKA
Tvrdnja koju su prvi zabiljeili i prenosili Sumerani, da su ovjeka stvorili
Nefili, u prvi tren se doima u suprotnosti, kako sa teorijom evolucije tako i sa
idovsko-kranskim postavkama zasnovanim na Bibliji. Ali u stvari, jedino
informacija koju nalazimo u sumerskim tekstovima moe potvrditi i
neospornost teorije evolucije i istinitost biblijskih pria te pokazati da meu
njima ustvari niti ne postoji neslaganje,
U epu "Kada su bogovi poput ljudi", u ostalim tekstovima i usputnim
osvrtima, Sumerani su opisivali ovjeka kao bie hotimino stvoreno od
bogova i ujedno kao vezu u evolucijskom lancu koji je zapoeo nebeskim
dogaanjima opisanim u "Epu o stvaranju". Drei se vrsto uvjerenja da je
stvaranju ovjeka prethodilo razdoblje za vrijeme kojeg su na Zemlji ivjeli
samo Nefili, sumerski tekstovi su biljeili brojne primjere (na primjer zgodu
s Enlilom i Ninlilom) dogaaja koji su se odvijali "dok ovjek jo nije bio
stvoren, a Nippur su nastanjivali samo bogovi". U isto vrijeme, tekstovi su
opisivali stvaranje Zemlje i razvitak biljnog i ivotinjskog svijeta, na nain
koji udovoljava sadanjim evolucijskim teorijama.
Sumerski tekstovi govore kako se, kada su Nefili prvi puta stigli na Zemlju,
umijee kultiviranja ita, saenja plodova i uzgajanja stoke nije jo proirilo
Zemljom. Biblijski prikaz slino tome stavlja stvaranje ovjeka u esti "dan"
ili fazu evolucijskog procesa. Knjiga Postanka takoer iznosi kako u ranijem
evolucijskom stupnju:
Na Zemlji nije bilo biljke sa prokrenog polja,
i nije jo nikla zelen koja bi bila posaena,
i nije bih ovjeka da bi obraivao zemlju
U svim sumerskim tekstovima izjavljuje se da su bogovi stvorili ovjeka
kako bi obavljao njihov posao. Kroz rijei Mardukove, Ep o stvaranju
izvjeuje o odluci:
Ja u stvoriti ponizno primitivno bie;
ovjek e mu biti ime.
Stvorit u primitivnog radnika;
On e biti zaduen u slubi bogova,
Kako bi se oni mogli odmarati.
Upravo izrazi kojima su Sumerani i Akaani nazivali ovjeka odaju njegov
status i svrhu: on je bio lulu ("primitivno bie"), lulu amelu ("primitivni
radnik"), avilum ("teak"). injenica da je ovjek stvoren kako bi bio sluga
bogova nije se drevnih naroda dojmila kao neobina. U biblijsko vrijeme,
boanstvo je bilo "Gospodin", "Suveren", "Kralj", "Vladar", "Gospodar". Izraz
koji se uobiajeno prevodi kao "tovanje" oznaavao je u stvari avod ("rad").
Drevni biblijski ovjek nije "tovao" svog boga; on je radio za njega.
Tek to je biblijski bog, poput bogova u sumerskim navodima, stvorio
ovjeka, zasadio je vrt i dodijelio ovjeku da tamo radi:
I Gospodin Bog uze "ovjeka "
I stavi ga u vrt Edena
Da ga obrauje i njeguje.
Potom Biblija opisuje Boanstvo kako se "ee u vrtu na dnevnom
povjetarcu", sada kad postoji novo bie koje njeguje Edenski Vrt. Koliko se
ova verzija razlikuje od sumerskih tekstova koji opisuju kako su bogovi
zahtijevali radnike da bi se sami mogli odmarati i opustiti? U sumerskim
verzijama, bogovi su na svom Zboru prihvatili odluku da stvore ovjeka.
Znaajno je da se u Knjizi Postanka - navodno veliajui postignua
jedinstvenog Boanstva - koristi mnoina Elohim (doslovno, "boanstva") u
znaenju "Bog" i izgovara zauujua primjedba:
I Elohim ree:
"Nainimo ovjeka rta svoju sliku,
nalik nama."
Kome se obraao Bog, jedinstven, a opet u mnoini i tko su bili "oni"
prema ijim likovima i duhu je trebalo stvoriti ovjeka? Knjiga Postanka ne
daje nam odgovor Zatim, kada su Adam i Eva jeli plodove sa Drveta Znanja,
Elohim je izrekao upozorenje nekim neimenovanim osobama: "Pogledajte,
ovjek je postao poput jednog od nas i pozna dobro i zlo."
Budui je biblijska pria o Stvaranju, kao i ostale prie o poecima u Knjizi
Postanka, sumerskog porijekla, odgovorje oigledan. Saevi mnoge bogove
ujedno Vrhovno Boanstvo, biblijska pria nije nita drugo do ureena verzija
sumerskih izvjea o razgovorima na Zboru bogova.
Stari zavjet se potrudio objasniti kako ovjek nije bio niti bog niti nebesko
bie. "Nebesa su nebesa Gospodina, ovjeanstvu on je dao Zemlju." Novo
bie nazvano je "Adam" jer je bio stvoren od adama, zemlje. Drugim rijeima,
on je bio "Zemljanin".
Adam, kojemu su nedostajala samo odreena znanja i boanski ivotni
vijek, u svakom je pogledu bio stvoren prema liku (selem) i duhu (dmut)
svog/svojih stvoritelja. Oba izraza se koriste u tekstu kako bi pokazali da je
ovjek slian Bogu/Bogovima fiziki i osjeajno, izvana i iznutra.
U svim drevnim slikovnim prikazima bogova i ljudi, oigledna je fizika
slinost. Iako je biblijsko upozorenje protiv oboavanja poganskih kumira
bilo uzrokom shvaanja kako idovski Bog nije imao ni lik ni duu, ne samo
prie iz Knjige Postanka ve i druga biblijska izvjea svjedoe o suprotnom.
Boga drevnih idova moglo se vidjeti licem u lice, s njim se moglo hrvati,
moglo ga se uti i govoriti mu; on je imao glavu i noge, ruke i prste i struk.
Biblijski bog i njegovi emisari izgledali su poput ljudi i djelovali su poput
ljudi -jer su ljudi stvoreni kako bi izgledali i djelovali poput bogova.
Ali upravo u toj jednostavnosti lei velika tajna. Kako je mogue da je
novo bie bilo istinska kopija Nefila, fiziki, mentalno i emocionalno? Kako
je uistinu nastao ovjek?
Zapadni svijet je dugo vremena bio nepopravljivo odan ideji da je ovjek,
stvoren hotimino, stavljen na Zemlju kako bi ju podjarmio i irnao prevlast
nad svim biima. Tada je u studenom 1859. engleski prirodoslovac imenom
Charles Danvin objavio raspravu pod nazivom "On the Origin of Species by
Means of Natural Selection, or the Preservation of Favoured Races in the
Struggle for Life". Ukratko izloivi gotovo trideset godina istraivanja, knjiga
je ranijim idejama o prirodnoj evoluciji dodala i koncept o prirodnom odabiru
kao posljedici borbe meu vrstama, kako biljnim tako i ivotinjskim, za
opstanak.
Kranski svijet je ve prije bio maknut u stranu, kada su od 1788. godine
nadalje istaknuti geolozi poeli izraavati svoje uvjerenje o velikoj starosti
Zemlje. Mnogo, mnogo veoj od 5.500 godina kako se procjenjivalo prema
idovskom kalendaru. Ni koncept evolucije kao takav nije bio revolucionaran:
raniji uenjaci su zapazili takav proces, a grki uenjaci su ve u etvrtom
stoljeu prije Krista sakupili podatke o evoluciji ivotinjskog i biljnog svijeta.
Darwinova originalnost je bio zakljuak da su sva iva bia, ukljuujui i
ovjeka, nastala kao proizvod evolucije. ovjek, suprotno tadanjem
vjerovanju nije nastao spontano.
Prva reakcija Crkve bila je estoka, no, kako su znanstvene injenice u
vezi stvarne starosti Zemlje, evolucije, genetike i ostalih biolokih i
antropolokih studija dolazile na vidjelo, kritike Crkve bile su priguene. inilo
se na kraju, da su ba rijei Starog zavjeta uinile starozavjetne prie
neodrivima; jer kako Bog koji nema fiziko tijelo i koji je openito sam
moe rei: "Nainimo ovjeka na nau sliku, nama nalik?"
Jesmo li mi zaista tek "goli majmuni"? Je li majmun udaljen od nas samo
za udaljenost ruke evolucije, a majmun s drveta ljudsko bie koje tek treba
odbaciti svoj rep i stati uspravno?
Kao to smo pokazali na samom poetku ove knjige, moderni uenjaci su
poeti sumnjati u jednostavne teorije. Evolucija moe objasniti opi tijek
dogaaja koji su prouzroili da se ivot i njegovi oblici razviju na Zemlj i, od
najjednostavnijeg jednostaninog bia do ovjeka. Ali evolucija ne moe
razjasniti pojavu Homo sapiensa, koja se dogodila doslovno preko noi
(promatrano u kategoriji milijuna godina potrebnih za takav proces) i bez
dokaza o ranijim stupnjevima koji bi odavali postepenu promjenu od Homo
erectusa.
Hominid roda Homo je proizvod evolucije. Ali Homo sapiens je proizvod
nekog neoekivanog, revolucionarnog dogaaja. On se neobjanjivo pojavljuje
prije nekih 300.000 godina, milijune godina prerano.
Uenjaci nemaju objanjenja. Ali mi imamo. Sumerski i babilonski tekstovi
imaju objanjenje. I Stari zavjet takoer.
Homo sapiensa, modernog ovjeka, stvorili su drevni bogovi.
Mezopotamski tekstovi, sreom nam daju jasnu izjavu glede vremena kada
je stvoren ovjek. Pria o napornom poslu i pobuni Anunnakija koja je uslijedila
izvjeuje nas da su "40 razdoblja patili radei, dan i no": duge godine njihove
patnje dramatizirane su stihovima koji se ponavljaju.
Patili su naporno radei kroz 10 razdoblja;
Patili su naporno radei kroz 20 razdoblja;
Patili su naporno radei kroz 30 razdoblja;
Patili su naporno radei kroz 40 razdoblja.
Drevni tekst koristi izraz "ma" u znaenju "razdoblje", te je veina uenjaka
prevodila taj izraz kao "godina". Ali on ima i sporedno znaenje, "neto to se
dovrava i zatim se ponavlja". Ljudima na Zemlji jedna godina oznaava jedan
krug koji Zemlja napravi oko Sunca. Kako smo ve pokazali, orbita planeta
Nefila jednaka je sharu, ili 3.600 zemaljskih godina.
etrdeset shara ili 144.000 zemaljskih godina, nakon njihovog sputanja,
Anunnaki su se pobunili - "Dosta!" Ako su se Nefili prvi puta spustili na
Zemlju, kao to smo zakljuili, prije nekih 450.000 godina, tada se stvaranje
ovjeka dogodilo negdje prije 300.000 godina!
Nefili nisu stvorili sisavce ili primate ili hominide. Biblijski "Adam" nije
bio od roda Homo, ve na predak - prvi Homo sapiens. Nefili su stvorili
modernog ovjeka kakvog mi poznajemo.
Klju za razumijevanje ove kljune injenice lei u prii o Enkiju koji je
drijemao i probudio se da bi ga izvijestili kako su bogovi odluili stvoriti
"adamu". Njegov je zadatak bio pronai nain kako da se to uini. Odgovorio
Bie ije ime ste izgovorili
ON POSTOJI!
I dodao: "stavite na njega "- na bie koje ve postoji - "lik bogova."
Ovdje je dakle, odgovor na zagonetku: Nefili nisu "stvorili" ovjeka ni iz
ega, ve su uzeli ve postojee bie i obradili ga tako da su "na njega stavili
lik bogova".
ovjek jest proizvod evolucije; ali moderni ovjek, Homo sapiens, je
proizvod "bogova". Jer, negdje prije otprilike 300.000 godina, Nefili su uzeli
majmuna-ovjeka (Homo erectus) i usadili u njega svoj vlastiti lik i duu.
Evolucija i bliskoistone prie o stvaranju ovjeka uope nisu U suprotnosti.
Bolje reeno, one jedna drugu objanjavaju i nadopunjavaju. Jer, bez
kreativnosti Nefila moderni ovjek bi jo uvijek bio milijunima godina daleko
na drvetu evolucije.
Vratimo se natrag kroz vrijeme i pokuajmo vidjeti kako i pod kojim
okolnostima su se odvijali ti dogaaji.
Veliko meduledeno doba koje je zapoelo prije otprilike 435.000 godina i
njegova topla klima donijeli su razmnoavanje hrane i ivotinja. Ono je takoer
ubrzalo pojavu i irenje naprednog ovjekolikog majmuna, Homo erectusa.
Dok su Nefili promatrali Zemlju, nisu vidjeli samo sisavce koji su
prevladavali, ve i primate, i medu njima ovjekolike majmune. Zar nije bilo
mogue da su lutajue gomile Homo erectusa bile primamljene da priu blie
kako bi promatrale vatrene predmete koji se uzdiu u nebo? Nije li mogue da
su Nefili promatrali, susretali, ak i zarobili neke od ovih zanimljivih primata?
Nekoliko drevnih tekstova potvruje da su se Nefili i ovjekoliki majmuni
doista sreli. Sumerska pria o pradavnim vremenima kae:
Kada je ovjeanstvo bilo stvoreno,
Nisu znali jesti kruh,
Nisu se znali odjenuti u odjeu;
Jeli su bilje zubima poput ovaca;
Pili su vodu iz kanala.
Takvo "ljudsko" bie, koje je izgledalo poput ivotinje takoer je opisano
u "Epu o Gilgameu". Taj nam tekst govori kakav je bio Enkidu, "koji je
roen u stepama", prije nego je postao civiliziran:
Njegovo cijelo tijelo je runjavo od dlaka,
Obdaren je vlasima poput ene...
Ne poznaje ljude niti zemlju;
Odjeven je poput onoga sa zelenih polja;
Travom se hrani s gazelama;
S divljim zvijerima on se gura
Na pojilu;
S biima koja vrve u vodi
Njegovo srce uiva.
Akadski tekst ne samo da opisuje ovjeka koji izgleda poput ivotinje, ve
opisuje i susret s takvim biem:
Tada je lovac, koji postavlja stupice,
Ugledao ga na pojilu.
Kada gaje lovac ugledao,
Njegovo lice postade nepomino...
Srce mu je bilo uznemireno, lice mu se smrailo,
Jer emer mu je uao u utrobu.
Kada je lovac opazio "divljaka", tog "barbarina iz dubina stepe" bilo je ta
neto vie od straha. Jer "divljak" se uplitao u loveve poslove:
Napunio je jame koje sam iskopao,
Rastrgao stupice koje sam postavio;
Zvijeri i bia stepska
Uinio je da mi iskliznu iz ruku.
Ne moemo zahtijevati bolji opis ovjekolikog majmuna: dlakav, kutrav,
lutajui nomad koji "ne poznaje ni ljudi niti zemlje", odjeven u lie, "poput
onoga sa zelenih polja", hrani se travom i ivi meu ivotinjama. Ipak, on
posjeduje temeljnu inteligenciju Jer zna kako rastrgati stupice i napuniti jame
koje su iskopane kako bi se u njih ulovile ivotinje. Drugim rijeima, on je
sl. 34
titio svoje ivotinjske prijatelje da ih ne bi uhvatili strani lovci. Pronaeni su
mnogi cilindrini peati koji prikazuju ovog runjavog ovjeka-majmuna meu
njegovim ivotinjskim prijateljima. (sl. 34)
Suoeni s potrebom za ljudskom snagom, odluivi nabaviti primitivnog
radnika, Nefili su tada uoili ve gotovo rjeenje: pripitomiti prikladnu
ivotinju.
"ivotinja" je bila dostupna, ali Homo erectus je predstavljao problem. S
jedne strane on je bio bie previe inteligentno i divlje da bi postao tek posluna
zvijer za rad. S druge strane, on uistinu nije odgovarao tom zadatku. Trebalo
je promijeniti njegovu tjelesnu grau - morao je moi hvatati i koristiti alat
Nefila, hodati i saginjati se poput njih kako bi zamijenio bogove u poljima i
rudnicima. Morao je imati bolji "mozak" - ne onakav kakav imaju bogovi, ali
dovoljno dobar da moe razumjeti govor, zapovijedi i zadatke koji su mu
dodijeljeni. Trebalo mu je dovoljno domiljatosti i razumijevanja kako bi bio
posluan i koristan "amelu" - rob.
Ako je, kako drevni dokazi i modema znanost potvruju, ivot na Zemlji
prokijao iz ivota na Dvanaestom Planetu, onda se i evolucija na Zemlji trebala
staviti poput one na Dvanaestom Planetu. Bez sumnje je dolazilo do mutacija,
varijacija, ubrzavanja i usporavanja koja su nastajala zbog razliitih lokalnih
uvjeta. Ali isti genetski kodovi, ista "kemija ivota" koju nalazimo u svim
ovim biljkama i ivotinjama na Zemlji odvela bi razvoj oblika ivota na Zemlji
u istom opem pravcu kao i na Dvanaestom Planetu.
Promatrajui razliite oblike ivota na Zemlji, Nefilima i njihovom glavnom
enjaku Eai trebalo je malo vremena da bi shvatili to se dogodilo: tijekom
nebeskog sudara, njihov planet je posijao ivot na Zemlji. Stoga je bie koje
je bilo dostupno ve bilo srodno Nefilima, iako u niem razvojnom obliku.
Postupni proces pripitomljavanja kroz generacije uzgajanja i odabira nije
zadovoljavao. Zahtijevao se brz postupak, koji bi omoguio "masovnu proizvodnju"
novih radnika. Tako je problem iznesen pred Ea koji je odmah uvidio rjeenje:
"usaditi" lik bogova biu koje ve" postoji.
Postupak koji je Ea predloio kako bi postigao brz evolucijski napredak
Homo erectusa bila je, vjerujemo, genetska manipulacija.
Sada znamo da je sloen bioloki postupak kojim ivi organizam sam sebe
reproducira stvarajui potomstvo koje slii svojim roditeljima, mogu pomou
genetskog koda. Svi ivi organizmi, glista, paprat i ovjek, sadre u svojim
stanicama kromosome, siuna tapiasta tijela unutar svake stanice koja sadre
upletne nasljedne upute za upravo taj organizam. Kada muka stanica (pelud,
sperma) oplodi ensku stanicu, dvije skupine kromosoma se kombiniraju, dijele
i tako stvaraju nove stanice koje u sebi sadre kompletne nasljedne osobine
stanica roditelja.
Danas je mogua umjetna oplodnja, ak i ljudskog enskog jajaca. Istinski
izazov lei u unakrsnoj oplodnji izmeu razliitih obitelji unutar iste vrste, ili
ak meu razliitim vrstama. Moderna znanost je prela dug put od razvoja
prvog hibridnog kukuruza ili parenja aljakih pasa s vukovima ili stvaranja
mule (umjetnim parenjem kobile i magarca) sve do mogunosti da manipulira
reprodukcijom ovjeka.
Postupak nazvan kloniranje (od grke rijei klon, u znaenju granica)
primjenjuje na ivotinje princip slian rezanju komadia biljke kako bi se
reproduciralo stotine slinih biljaka. Primjena ove tehnike primjenjene na
ivotinje prvi puta je demonstrirana u Engleskoj, gdje je Dr John Gurdon
zamijenio jezgru oploenog abljeg jajaca materijalom jezgre neke druge
stanice iste abe. Uspjeno stvaranje normalnih punoglavaca pokazalo je kako
se jajace nastavlja razvijati i dijeliti, stvarati potomstvo bez obzira odakle
dobiva ispravnu vrstu odgovarajuih kromosoma.
Pokusi o kojima izvjeuje "Institute of Society, Ethics and Life Sciences"
pokazuju da ve postoje tehnike kloniranja ljudi. Danas je mogue uzeti
materijal jezgre bilo koje ljudske stanice (ne nuno iz spolnih organa) i
uvoenjem njegovih 23 potpunih kromosoma u ensko jajace, dovesti do
zaea i roenja "unaprijed odreenog" pojedinca. U normalnom zaeu
kromosomi "oca" i "majke" stapaju se ujedno, a zatim se moraju dijeliti kako
bi ostali u dvadeset i tri kromosomska para, to dovodi do sluajne kombinacije.
No u postupku kloniranja potomak je tona kopija izvora iz kojeg smo dobili
nepodijeijenu skupinu kromosoma. Dr. W. Gaylin pie u "The New York
Timesu", kako mi ve posjedujemo "zastraujue znanje pomou kojega
moemo stvoriti tone kopije ljudskih bia" - neogranien broj Hitlera, Mozarta
ili Einsteina (ukoliko smo sauvali jezgre njihovih stanica).
Ali umijee genetskog inenjeringa nije ogranieno na samo jedan
postupak. Istraivai u mnogim zemljama su usavrili postupak pod nazivom
"STAPANJE STANICA", omoguavajui tako da se stanice stapaju umjesto
da se kombiniraju kromosomi unutar jedne stanice. Kao rezultat takvog
postupka stanice koje dolaze iz razliitih izvora mogu se stopiti u jednu
"superstanicu", koja u sebi sadri dvije jezgre i i dvostruki broj parnog broja
kromosoma. Kada se takva stanica podijeli, mjeavina jezgri i kromosoma
moe se podijeliti na nain razliit od onoga u svakoj pojedinoj stanici prije
stapanja. Rezultat mogu biti dvije nove stanice, svaka od njih genetski potpuna,
ali svaka s potpuno novom vrstom genetikih kodova, potpuno promijenjenom
u odnosu na stanice predaka.
To znai da se stanice iz dosad inkompatibilnih ivih organizama, na primjer,
pileta i mia, mogu stopiti kako bi tvorile nove stanice s potpuno novim
genetikim kombinacijama iz kojih bi nastale nove ivotinje, koje nisu niti
pilii niti mievi kakve sada poznajemo. Ovakav doraen postupak nam takoer
omoguuje da izaberemo koje znaajke jednog oblika ivota e postati dijelom
kombinirane ili "stopljene" stanice.
Ovo je dovelo do razvoja irokog polja "GENETSKOG TRANSPLANTA",
Danas je mogue iz odreene bakterije izdvojiti jedan odreeni gen i uvesti
ga u ivotinjsku ili ljudsku stanicu, dodajui tako potomku odabrane
karakteristike.
Moramo pretpostaviti da su Nefili - budui su mogli putovati svemirom
prije 450.000 godina - takoer bili jednako napredni u usporedbi s nama danas,
na podruju znanosti koje se bave biologijom, genetikom itd. Takoer moramo
pretpostaviti da su poznavali razliite mogunosti kako kombinirati dvije
unaprijed izabrane grupe kromosoma da bi se postigao eljeni genetiki
rezultat. I bez obzira je li taj postupak bio srodan kloniranju, stapanju stanica,
genetikom transplantu ili metodama koje su nama jo uvijek nepoznate, oni
su te postupke poznavali i mogli su ih provesti, ne samo u laboratorijskim
posudama ve i na ivim organizmima.
U drevnim tekstovima nalazimo osvrt na takvo mijeanje dvaju izvora
ivota. Prema Berosu boanstvo imenom Bel (gospodin), takoer zvan Deus
(bog), stvorio je razliita "strana bia, koja su nastala iz dvostrukog naela":
Ljudi su se pojavili s dva krila, neki sa etiri krila i dva
lica. Oni su imali jedno tijelo, ali dvije glave; jedna je
bila glava mukarca, a druga ene. Takoer su bili u nekim
svojim organima ujedno i mukarci i ene.
Mogli su se vidjeti drugi ljudski likovi s nogama i rogovima
jaraca. Neki su imali konjska kopita; drugi su imali
stranje udove konjske, a prednji su im bili oblikovani
poput ljudskih, podsjeajui na hipokentaura. Tamo su
takoer uzgajani bikovi s ljudskim glavama; i psi sa
etverostrukim tijelima, i repovima riba. I konji sa pseim
glavama; i ljudi i ostale ivotinje s glavama i tijelima konja
i repovima riba. Ukratko, postojala su bia s udovima
svake vrste ivotinja...
U hramu Bela u Babilonu sauvam su prikazi svih njih.
Zbunjujui detalji u prii moda sadre vanu istinu. Potpuno je shvatljivo
da su, prije negoli su krenuti u stvaranje bia prema svom liku, Nefili pokuali
dobiti "proizvedenog slugu", eksperimentirajui s drugim mogunostima:
stvaranje hibrida ovjek - majmun - ivotinja. Neka od tih umjetno nastalih
bia moda su preivjela izvjesno vrijeme, ali sigurno se nisu mogla
reproducirati. Tajanstvene kombinacije bik-ovjek i lav-ovjek (sfinge) koje
su ukraavale hramove na drevnom Bliskom istoku moda nisu bili samo
plodovi umjetnikove mate, ve stvarna bia koja su izala iz biolokih
laboratorija Nefila - neuspjeni eksperimenti ovjekovjeeni u umjetnosti i u
kipovima. (sl. 35)
Sumerski tekstovi takoer govore o deformiranim ljudima koje su stvorili
Enki i Majka Boica (Ninhursag) tijekom njihovih pokuaja da oblikuju
savrgenog Primitivnog radnika. Jedan tekst izvjeuje da se Ninhursag, iji je
zadatak bio da "povee mjeavinu likom bogova", napila i "pozvala Enkija".
"Koliko je dobro, a koliko loe tijelo ovjeka?
Kako me srce nadahne,
Mogu uiniti njegovu sudbu dobrom ili loom.
Zatim je, prema ovom tekstu, obijesno ali vjerojatno neizbjeno, kao dio
postupka pokuaja i pogreaka, Ninhursag stvorila ovjeka koji nije mogao
zadravati mokrau, enu koja nije mogla raati djecu, bie koje nije imalo
niti muke niti enske organe. Sve u svemu, Ninhursag je izrodila est
unakaenih ili manjkavih ljudi. Enki se smatra odgovornim za nesavreno
sl. 35
stvaranje ovjeka s bolesnim oima, drhtavim rukama, bolesnom jetrom,
sranom manom; i drugog s bolestima prisutnim u starijoj dobi. I tako dalje.
No konano je nastao savren ovjek. Onaj kojeg je Enki nazvao Adapa,
Biblija Adam, nai uenjaci Homo sapiens. Ovo bie je bilo toliko srodno
bogovima da je jedan tekst ak otiao tako daleko da je istaknuo kako je
Majka Boica dala svojem biu, ovjeku "kou, poput koe bogova" - glatko
tijelo bez dlaka, potpuno razliito od runjavog ovjeka-majmuna.
Pomou ovog konanog proizvoda, Nefili su bili genetiki kompatibilni
sa kerima ljudi i mogli su ih eniti i raati djecu s njima. Ali takva
kompatibilnost je mogla postojati samo ukoliko se ovjek razvio iz istog
"sjemena ivota" kao i Nefili. To uistinu potvruju drevni tekstovi.
ovjek je, i u mezopotamskoj i u bibilijskoj koncepciji, nastao kao
kombinacija boanskih elemenata - boje krvi ili njegove "sri" - i Zemljine
"gline". Doista, izraz za ovjeka "lulu", u znaenju "primitivan" doslovno je
znaio "onaj koji je bio pomijean". Zamoljena da oblikuje ovjeka, Majka
Boica je "oprala ruke, otkinula komadi gline, promijeala ga u stepi"
(zanimljivo je uoiti higijenske mjere predostronosti koje poduzima boica.
Ona je "oprala ruke". Takve klinike mjere i postupke susreemo i u ostalim
tekstovima o stvaranju).
Koritenje zemljine "gline" pomijeane s boanskom "krvlju" kako bi se
stvorilo prototip ovjeka odluno je uspostavljeno u mezopotamskim
tekstovima. Tekst koji se odnosi na sluaj kada je Enki bio zamoljen da "izvede
neko veliko djelo mudrosti", vjerojatno znanstvene vjetine, iskazuje kako
Enki nije vidio veliki problem u ispunjenju zadatka da "oblikuje sluge za
bogove." "To se moe uiniti!" - objavio je. Zatim je dao ovakve upute Majci
Boici:
Pomijeaj srce gline
Iz dubina zemlje
Upravo iznad Abzua -
I daj joj oblik.
Ja u dovesti dobre, mudre mlade bogove
Koji e ju uiniti ispravnom.
Drugo poglavlje Knjige Postanka nudi ovu tehniku verziju:
I Jahve, Elohim, oblikuje Adama
Od gline;
I u nosnice mu udahne dah ivota,
I Adam se pretvori u ivu duu.
Hebrejski izraz koji se uobiajeno prevodi kao "dua" je nephesh, taj
neuhvatljivi "duh" koji oivljava ivo bie i koje, kako se ini, naputa u
trenutku smrti. Nije sluajno da Petoknjije (prvih pet knjiga Starog zavjeta)
opetovano opominje protiv prolijevanja ljudske krvi i jedenja krvi ivotinja
"jer krv je nephesh". Biblijska verzija stvaranja ovjeka tako izjednaava
nephesh (duh, dua) i krv.
Stari zavjet nudi nam jo jedan klju za ulogu krvi u stvaranju ovjeka.
Izraz "adama" (prema kojem je skovano ime Adam) izvorno je znailo ne bilo
koju zemlju, ve specifinu tamno crvenu zemlju. Paralelno, akadska rije
adamatu (tamno crvena zemlja), idovski izraz adama i hebrejski naziv za
crvenu boju (adom) potjeu od rijei koje oznaavaju krv, adamu, dam. Kada
je u Knjizi Postanka bie koje je stvorio bog nazvano "Adam", posluilo se
omiljenom sumerskom lingvistikom igrom dvostrukog znaenja. "Adam"
moe znaiti "onaj koji je sa Zemlje" (Zemljanin), "onaj koji je sainjen od
tamno crvene zemlje" i "onaj koji je sainjen od krvi".
U mezopotamskim prikazima stvaranja ovjeka postoje isto takvi odnosi
krvi i osnovnih elemenata ivih bia. Kua koja izgleda poput bolnice, a gdje
su Ea i Majka Boica otili da izrode ovjeka, nazivala se Kua Shimti. Veina
uenjaka ovo prevodi kao "kua gdje se odreuju sudbine". Ali izraz Shimti
jasno potjee iz sumerskog SHI.IM.TI, to bi znailo, ako uzimamo slog po
slog, "dah - vjetar - ivot". Bit Shimti doslovno znai "bia gdje je udahnut
vjetar ivota." To je praktino identino s biblijskom izjavom.
Uistinu, akadska rije koju su koristili u Mezopotamiji kako bi preveli
sumersko SHI.IM.TI bila je napishtu - to tono odgovara biblijskom izrazu
nephesh. A nephesh ili napishtu oznaava ono neuhvatljivo "neto" u krvi.
I dok je Stari zavjet nudio samo oskudna rjeenja, mezopotamski tekstovi
su po tom pitanju bili vrlo jasni. Ne samo da tvrde kako je krv bila potrebna za
mjeavinu od koje je oblikovan ovjek, oni potanko navode kako je to morala
biti krv boga, boanska krv.
Kada su bogovi odluili stvoriti ovjeka, njihov voa je objavio: "krv u
ja povezati, kosti stvoriti", navodei da krv treba uzeti od odreenog boga.
"Neka primitivno bie bude oblikovano prema njegovom liku", Ea je rekao.
Izabravi boga:
Od njegove krvi oblikovae ovjeanstvo;
Nametnuti su im slubu, osloboditi bogove...
To je bih djelo izvan poimanja.
Prema epskoj prii "Kada su bogovi kao ljudi", bogovi su zatim pozvali
Boicu raanja (Boicu Majku, Ninhursag) i zamolili da izvri zadatak:
Dok je prisutna Boica raanja,
Neka Boica raanja oblikuje potomstvo.
Dok je Majka Bogova prisutna.
Neka Boica Raanja oblikuje Lulu;
Neka radnik iznese naporan rad bogova.
Ona neka stvori Lulu Amelu,
On neka nosi jaram.
U paralelnom starobabilonskom tekstu pod nazivom "Majka Boica stvori
ovjeka", bogovi su zamolili "Babicu bogova, mudru Mami" i rekli joj:
Ti si majka - utroba,
Ona koja moe stvoriti ovjeanstvo.
Stvori onda Lulua, neka on nosi jaram!
Na ovom mjestu tekst "Kada su bogovi kao ljudi" i usporedni tekstovi
kreu u detaljan opis konkretnog stvaranja ovjeka. Prihvativi "posao", boica
(ovdje nazvana NIN.TI - "gospa koja daje ivot") precizno je postavila neke
zahtjeve, ukljuujui i neke kemikalije (bitumen iz Abzua) koje e se koristiti
sl. 36
pri "ienju" te "glinu iz Abzua".
Kakvi god bili ti materijali, Ea nije imao problema pri razumijevanju
zahtjeva. Prihvativi ih, rekao je:
"Ja u pripremiti kupicu za proienje.
Neka se jednom bogu pusti krv...
Od njegovog tijela i krvi,
Neka Ninti izmijea glinu."
Da bi se oblikovalo ovjeka od izmijeane gline, bila je potrebna odreena
enska pripomo, u pogledu trudnoe ili raanja. Enki je ponudio usluge svoje
vlastite supruge:
Ninki, moja boanska supruga,
Bit e tu pri trudovima.
Sedam boica raanja
Bit e u blizini, da pomognu.
Nakon mijeanja "krvi" i "gline" darivanje boanskog "utiska" u bie
zavrilo je fazom raanja.
sl. 37
Ti e proglasiti sudbinu novoroenog;
Ninki e na nj uvrstiti lik bogova;
I ono e postati "ovjek".
Prikazi na as irskim peatima mogli su nastati kao ilustracija ovih tekstova,
prikazujui kako Majka Boica (njen simbol je bio reza pupane vrpce) i Ea
(iji je izvorni simbol bio polumjesec) pripremaju mjeavine, recitirajui
arolije, pourujui jedan drugoga da nastave. (sl. 36, 37)
Ukljuenost Enkijeve supruge Ninki u stvaranju prvog uspjenog primjerka
ovjeka podsjea nas na priu o Adapi o kojoj smo raspravljali u ranijem
poglavlju:
Tih dana, tih godina,
Mudrac iz Eridua, Ea,
Stvorio ga je kao uzorak ovjeka.
Uenjaci su nagaali da osvrti na Adapu kao "sina" Eainog podrazumijevaju
ako je bog toliko volio ovo ljudsko bie da ga je usvojio. Ali u istom tekstu
mu se obraa Adapi kao "ljudskom potomku Enkija". ini se da je ukljuenost
Enkijeve supruge u postupim stvaranja Adape, "uzorka Adama", uistinu
tvorila neki genealoki odnos izmeu novog ovjeka i njegovog boga: Ninki
sl. 38
je bila ta koja je rodila Adapu!
Ninti je blagoslovila novo bie i predstavila ga Eai, Neki peati prikazuju
boicu, kojoj se sa strane nalazi Drvo ivota i laboratorijske posude, dok ona
dri novoroene. (sl. 38)
Bie koje je tako nastalo, a na koje se opetovano aludira u mezopotamskim
tekstovima kao ''uzorak ovjeka" ili "kalup", oigledno je bilo odgovarajue,
jer su bogovi zatim zahtijevali duplikate. Taj naoko nevaan detalj, baca svjetlo
ne samo na postupak kojim je "stvoreno" ovjeanstvo, ve i na inae
proturjene podatke koje nalazimo u Bibliji.
Prema prvom poglavlju Knjige Postanka:
Elohimje stvorio Adama na svoju sliku -
Na sliku Elohima on ga stvoru.
Mukarca i enu, on ih stvori.
Poglavlje 5, koje se naziva i Knjigom rodoslovlja Adamovog, kae:
Na dan kada je Elohim stvorio Adama,
Slinog Elohimu on gaje uinio.
Mukarca i enu. on ih je stvorio,
I blagoslovio ih je, i nazvao ih "Adam"
Na sam dan njihovog stvaranja.
U istom dahu, reeno nam je da je Bog stvorio prema svom liku i dui
samo jedno bie, ''Adama", te naizgled proturjenoj da su i mukarac i ena
nastali istodobno. Protuslovlje se ini to jae u drugom poglavlju Knjige
Postanka, koje posebno izvjeuje o tome kako je Adam bio neko vrijeme
sam, dok ga Bog nije uspavao i oblikovao enu od njegovog rebra.
Protuslovlje koje je zbunjivalo uenjake jednako kao i teobge, nestaje
kada jednom shvatimo da su biblijski tekstovi saetak sumerskih izvora. Ovi
nas izvori izvjeuju da su nakon pokuaja oblikovanja Primitivnog radnika
"mijeajui" ovjeka-majmuna sa ivotinjama, bogovi zakljuili da je jedina
kombinacija koja bi bila valjana bila ona izmeu ovjeka-majmuna i samih
Nefila. Nakon nekoliko neuspjelih pokuaja, nastao je "uzorak" - Adapa/Adam.
U poetku, bio je samo jedan Adam.
Kada se pokazalo da je Adam odgovarajue bie, on je bio koriten kao
genetiki model ili "kalup" za stvaranje duplikata i ti duplikati nisu bili samo
mukarcu ve i mukarci i ene. Kao to smo ranije pokazali, biblijsko "rebro"
od kojeg je oblikovana ena bila je igra rijei sa sumerskim izrazom TI ("rebro"
ili "ivot") - to potvruje da je Eva nastala od Adamove "ivotne sri".
Mezopotamski tekstovi nude nam izjave svjedoka o prvoj proizvodnji
duplikata Adama.
Slijedilo se upute Enkija. U Kui Shimti, gdje se "udahnjuje" dah ivota,
skupili su se Enki, Majka Boica, i etrnaest Boica raanja. Nabavljena je
"sr" bogova, prireena "kupka proienja". "Ea je oistio glinu u njenoj
prisutnosti; izgovarao je aroliju."
Bog koji proiava Napishtu, Ea, progovorio je.
Sjedei ispred nje, on ju je poticao.
Nakon to je izgovorila svoju aroliju,
Pruila je ruku u glinu.
Sada smo detaljno upueni u postupak masovnog stvaranja ovjeka. Uz
etrnaest prisutnih Boica raanja:
Ninti je otkinula etrnaest komadia gline;
Sedam je odloila na desno,
Sedam je odloila na lijevo,
izmeu njih je stavila kalup.
..ona je kosu...
...reza pupane vrpce.
Oigledno je da su boice raanja bile podijeljene u dvije grupe. Tekst
nastavlja kako se "mudrih i uenih, dva puta po sedam Boica raanja skupilo".
U njihove utrobe Majka Boica je poloila "izmijeanu glinu". Ovdje postoje
nagovjetaji kirurkog postupka - odstranjivanje ili brijanje dlaka, pripremanje
kirurkog instrumenta, rezaa. Zatim nije preostalo nita drugo nego ekati:
Boice raanja su drali zajedno.
Ninti je sjela brojei mjesece.
Pribliavao se kobni deseti mjesec;
Stigao je deseti mjesec;
Protekao je period otvaranja utrobe.
njeno lice je zasjalo razumijevanjem:
pokrila je glavu, provela je primaljstvo.
Opasala je struk, izgovorila blagoslov.
Ocrtala je oblik; u kalupu je bio ivot
Drama stvaranja ovjeka, kako se ini, bila je zakomplicirana
zakanjelim porodom. "Mijeanje gline i krvi" koristilo se kako bi izazvalo
trudnou kod etrnaest Boica raanja. No, devet mjeseci je prolo i poeo
je deseti. "Razdoblje otvaranja utrobe je proteklo". Shvativi to treba
initi, Boica Majka "je provela primaljstvo". Iz usporednog teksta (unato
tome to mu nedostaju dijelovi) postaje jasnije da je ona bila zaokupljena
nekom kirurkom operacijom:
Ninti... broji mjesece...
Suenih deset mjeseci oni su navijestili;
Dola je gospa ija ruka otvara.
Pomou...ona je otvorila utrobu.
Njeno lice je zasjalo od uitka.
Njena glava je bila pokrivena;
...nainila je otvor;
ono to je bilo u utrobi je izalo.
Preplavljena radou, Majka Boica je uzviknula:
"Ja sam stvorila!
Moje ruke su ga stvorile!"
Kako je stvoren ovjek?
Tekst "Kada su bogovi kao ljudi" sadri odlomak ija je svrha bila objasniti
zato je "krv" boga trebalo umijeati u "glinu". "Boanski element koji se
trailo nije bila tek kapajua krv boga, ve neto temeljnije i trajnije. Izabrani
bog, kako je reeno, imao je TE.E.MA - izraz kojeg vodei autoriteti po pitanju
teksta (W. G. Lambert i A. R. Millard sa Oxford University) prevode kao
"linost". AH drevni izraz je mnogo odreeniji; on doslovno znai "ono to
udomljuje ono to povezuje sjeanje". Nadalje, isti izraz se javlja u akadskoj
verziji kao etemu, to se prevodi kao "duh",
U oba sluaja radi se o "neemu" u krvi boga to je bilo riznica njegove
individualnosti. Sigurni smo da su sve ovo samo zaobilazni naini kako bi se
reklo da je Ea, kada je krv boga pustio kroz serije "kupki proiavanja",
ustvari traio boje gene. Svrha temeljitog mijeanja ovog boanskog elementa
sa zemaljskim elementom je takoer objanjena:
U glini, bog i ovjek e biti zdrueni
pomireni u jedinstvu
da bi do kraja vremena
tijelo i dua
koji su u bogu dozrijevali -
ta dua bude zdruena krvnim srodstvom;
kao svoj znak ivot e proglasiti.
Kako ovo ne bi bilo zaboravljeno,
Neka "dua " bude zdruena krvnim srodstvom.
Ovo su snane rijei, uenjacima teko razumljive. Tekst govori da je krv
boga bila umijeana u glinu kako bi se bog i ovjek povezali genetiki "do
kraja vremena", kako bi i tijelo (lik) i duh (dua) bogova bili zdrueni u ovjeku
u srodstvu krvi koje nikad ne moe biti raskinuto.
"Ep o Gilgameu" izvjeuje kako je, kad su bogovi odluili stvoriti
dvojnika djelomino boanskog Gilgamea, Majka Boica pomijeala
"glinu" sa "sri" boga Ninurte. Kasnije u tekstu, Enkiduu se pripisuje
mo i snaga, jer u sebi sadri "sr Anuovu", element koji je dobio preko
Ninurta, Anuovog unuka.
Akadski izraz kisir odnosi se na "sr", "sabranost" koju su posjedovali
bogovi neba. E. Ebeling je saeo sve pokuaje koji su uloeni kako bi se
razumjelo tono znaenje rijei kisir izjavivi - "Sr, ili neka nijansa tog izraza,
moe se dobro primijeniti na boanstva jednako kao i na rakete sa nebesa," E.
A. Speiser se slae da izraz oznaava i "neto to je silo sa neba." On sadri
skriveno znaenje, pie Speiser, "koje bi se jasnije iskazalo upotrebom izraza
u medicinskom kontekstu."
Vraamo se jednoj jednostavnoj rijei u prijevodu: gen.
Dokazi drevnih tekstova, mezopotamskih kao i biblijskih, sugeriraju da je
postupak usvojen za stapanje dvije skupine gena - onih boga i onih Homo
sapiensa - ukljuivao koritenje mukih gena kao boanskog elementa i enskih
gena kao zemaljskog elementa.
Opetovano iznosei kako je bog stvorio Adama prema svom liku i dui,
Knjiga Postanka kasnije opisuje roenje Adamovog sina Seta sljedeim
I Adam je ivio stotinu i trideset godina,
I imao potomka
Prema svome liku i dui;
I dao mu ime Set.
Terminologija koja se koristi je identina onoj kojom se opisuje stvaranje
Adama od strane Boga. No Set se Adamu sigurno rodio biolokim postupkom
- oplodnjom enskog jajaca Adamovom spermom, iza ega je slijedilo zaee,
trudnoa i roenje. Identina terminologija odaje identian postupak i jedini
vjerojatan zakljuak jest da je i Adam takoer roen od boanskog oca,
postupkom oplodnje enskog jajaca spermom boga.
Ukoliko je "glina" u koju je umijean boanski element bila zemaljski
element, kao to uporno tvrde svi tekstovi, tada je jedini mogui zakljuak da
je sperma boga, njegov genetiki materijal, bila umetnuta u jajace majmuna
- ene!
Akadski izraz za "glinu", ili bolje reeno "glinu koja oblikuje" je tit. Izvorno
se pie TI.IT ("ono koje ima ivot"). U hebrejskom tit znai "blato"; sinonim
za tu rije je bos, rije koja ima isti korijen kao i bisa ("movara") i besa
("jajace").
Pria o stvaranju obiluje igrama rijei. Sreli smo dvostruka i trostruka
znaenja rijei Adam - adama - adamtu - dam. Epitet Majke Boice, NIN.TI
znai ujedno i "gospa od ivota" i "gospa od rebra". Zato onda bos - bisa -
besa ("glina - blato - jaje") ne bi bila igra rijei koja oznaava ensko jajace?
Jajace enke Homo erectusa, oploeno genima boga, bilo je zatim usaeno
u utrobu Eaine supruge; i nakon to je dobiven "uzorak", njegovi duplikati su
bili usaeni u utrobe Boica raanja, kako bi se podvrgli postupku trudnoe i
roenja.
Mudrih i uenih,
Dva puta po sedam Boica raanja se okupilo;
Sedam ih je rodilo djeake,
Sedam ih je rodilo djevojice.
Boica raanja je rodila
Vjetar Daha ivota.
U parovima oni su bili potpuni,
U parovima oni su bili potpuni u njenoj prisutnosti.
Bia su bili ljudi -
Stvorenja Majke Boice.
Homo sapiens je bio stvoren.
Drevne legende i mitovi, biblijski podaci i modema znanost kompatibilni
su u jo jednom aspektu. Poput nalaza modernih antropologa - da se ovjek
razvio i pojavio u jugoistonoj Africi - mezopotamski tekstovi pretpostavljaju
da se stvaranje ovjeka odvijalo u Apsuu u Donjem svijetu gdje se nalazila
Zemlja rudnika. Kao usporedbu Adapi, "uzorku" ovjeka, neki tekstovi
spominju "svetu Amama, Zemaljsku enu" ije se boravite nalazilo u Apsuu.
U tekstu "Stvaranje ovjeka" Enki objavljuje sljedee upute Majci Boici:
"Pomijeaj srce gline iz dubina zemlje upravo iznad Abzua". Himna
stvaranjima Eainim, koji je "Apsu oblikovao kao svoje boravite", zapoinje
izjavom:
Boanski Ea u Apsuu
Otkinuo je komadi gline,
i stvorio Kulla kako bi obnovio hramove.
U himni se dalje nabrajaju strunjaci za izgradnju kao i oni zadueni
za "obilne proizvode planine i mora" koje je stvorio Ea, sve, kako
zakljuujemo, iz komadia "gline" koje je otkinuo u Abzuu - Zemlji
rudnika u Donjem Svijetu.
Iz tekstova je potpuno jasno da je Ea gradio kuu od opeka uz vodu u
Eridu, dok je u Abzuu izgradio kuu ukraenu dragim kamenjem i srebrom.
Od tamo potjee njegovo bie, ovjek:
Gospodin AB.ZUa, kralj Enki...
Izgradio je svoju kuu od srebra i lapis lazurija;
Njegovo srebro i lapis lazuri, poput blistavog svjetla,
Otac je odgovarajue oblikovao u AB.ZUu.
Bia sjajnog izraza lica,
Dolazei iz AB. ZUa,
Stajala su uokolo gospodina Nudimmuda.
Iz razliitih tekstova moe se zakljuiti da je stvaranje ovjeka izazvalo
raskol medu bogovima. ini se da su barem u poetku novi Primitivni
radnici bili ogranieni na Zemlju rudnika. Stoga je Anunnakijima koji su
naporno radili u samom Sumeru bilo uskraeno koritenje nove radne
snage. Zbunjujui tekst kojeg su uenjaci nazvali "Mit o trnokopu" je
ustvari zabiljeka dogaaja kada su Anunnaki koji su ostali u Sumeru pod
Enlilom, dobili svoj dio Crnoglavih ljudi. Pokuavi ponovo uspostaviti
"normalan red", Enlil je poduzeo akciju raskidanja veza izmeu "Neba"
(Dvanaesti Planet ili svemirski brodovi) i Zemlje i zapoeo neka drastina
djelovanja protiv mjesta "gdje je niknulo tijelo".
Gospodin,
Je uinio da bude ono to je prikladno.
Gospodin Enlil,
ije su odluke neizmjenjive,
uistinu je pourio odvojiti Nebo od Zemlje
Kako bi Stvoreni mogli izai;
Uistinu je pourio da odvoji Zemlju od Neba.
U "vezi Nebo - Zemlja" nainio je rasjekotinu,
Kako bi Stvoreni mogli izai
Iz mjesta gdje je tijelo niknulo.
Protiv "Zemlje trnokopa i koare" Enlil je oblikovao izvanredno oruje
pod nazivom AL.A.NI (sjekira koja proizvodi snagu). Ovo oruje je imalo
"zub", koji je "poput jednorogog vola" mogao napasti i unititi velike
zidove. Sudei prema opisu to je bila neka vrsta velike elektrine builice,
koja se nalazila na nekom vozilu slinom buldoeru koje je unitavalo sve
pred sobom:
Kua koja se pobuni protiv Gospodina
Kua koja nije pokorna Gospodinu
AL.A.Nl e ju uiniti pokornom Gospodinu.
Loih..., glave njihovog bilja on gnjei;
upa s korijenom, dere pri kruni.
Naoruavi svoje oruje sjekaem zemlje, Enlil je odaslao svoj napad:
Gospodin je pozvao ALA.NI, izdao naredbu,
Namjestio je Sjeka zemlje poput krune na njegovu glavu,
I odvezao ga na Mjesto gdje je niknulo tijelo.
U rupi je bila glava ovjeka:
Iz zemlje, ljudi su se probijali
prema Enlilu.
On je postojano promatrao svoje Crnoglave.
Zahvalni Anunnaki su uruili svoj zahtjev za dolazee Primitivne radnike
i nisu gubili vrijeme, ve su im odmah dali da rade:
Anunnaki su mu prili,
Podigli ruke na pozdrav,
Umirivi Enlihvo srce molitvama.
Od njega su zahtijevali Crnoglave.
Crnoglavim ljudima,
Oni su dali trnokope da dre.
Knjiga Postanka na slian nain izraava kako je "Adam" bio stvoren negdje
zapadno od Mezopotamije, a zatim doveden na istok u Mezopotamiju kako bi
radio u Edenskom vrtu:
I Bog Jahve
Zasadi vonjak u Edenu, na istoku...
I on uze Adama
I stavi ga u Edenski vrt
Da radi u njemu i uva ga.
KRAJ SVIH BIA
eznutljivo vjerovanje ovjeka o postojanju Zlatnog doba u njegovoj
pretpovijesti nikako ne moe biti zasnovano na sjeanju ljudi, jer se ono zbilo
previe davno, u vrijeme kada je ovjek bio previe primitivan da bi mogao
biljeiti bilo kakve informacije za budue generacije. Ukoliko je u ljudima
sadrano podsvjesno sjeanje o najranijim danima mira i sree, to je moda
stoga to ovjek nikada nije znao za bolje. Jo jedan od razloga je to prie o
tom dobu ljudima nisu priali ljudi koji su ivjeli prije njih, ve sami Nefili.
Jedini potpuni izvjetaj o dogaajima koji su zadesili ovjeka nakon
njegovog prebacivanja u Prebivalite Bogova u Mezopotamiji je biblijska pria
o Adamu i Evi u Vrtu u Edenu:
I Bog Jahve zasadi vonjak
U Edenu, na istoku;
I tamo postavi Adama
Kojeg je stvorio.
I Bog Jahve
Uini da iz zemlje raste
13
Iako su im bile dostupne sve vrste temeljnih plodova, Zemljanima nije
bilo dozvoljeno da ubiru jedino plodove sa Stabla Spoznaje. U tom trenutku
Bog nije previe brinuo hoe li ovjek posegnuti za Drvetom ivota. No,
ovjek se nije mogao pridravati niti te jednostavne zabrane i uslijedila je
tragedija.
Idilinu sliku uskoro je zamijenio dramatian razvoj dogaanja, koje
uenjaci koji se bave Biblijom i teolozi nazivaju Padom ovjeka. To je pria o
zanemarenim bojim zapovijedima, bojim laima, prepredenoj (ali iskrenoj)
Zmiji, kazni i prognanstvu.
Pojavivi se niotkuda, Zmija je izazvala uzviena boja upozorenja:
I Zmija...ree eni:
"Zar je Bog zaista rekao
"Nee jesti ni sa jednog stabla u vonjaku?"
I ena ree Zmiji:
"Plodove iz vonjaka
smijemo jesti;
ali za plodove stabla
usred vonjaka Bog je rekao:
"Od njih neete jesti, niti ih dodirnuti,
inae ete umrijeti.""
I Zmija ree eni;
"Ne, vi sigurno neete umrijeti;
to je stoga to Bog zna
da onoga dana kada od tamo budete jeli
oi e vam se otvoriti
i postat ete poput Boga -
spoznat ete dobro i zlo."
I vidi ena da je plod dobar za jelo
I ugodan za vidjeti;
I da plod ini ovjeka mudrim;
I ona ubere od njegovih plodova i pojede,
I ponudi svom muu, i on pojede.
I oi im se otvore, i oni spoznaju da su goli.
I skupa stave smokvino lie,
I naine si pregae oko bokova.
itanjem i ponovnim iitavanjem ove saete i precizne prie moramo se
upitati zbog ega je nastala takva strka. Unato zabrani pod prijetnjom smrti
da makar i dotaknu Plodove sa Stabla Spoznaje, dvoje Zemljana su na nagovor
prekili zabranu i pojeli plod, koji im je trebao dodijeliti "spoznaju" Boga.
No, dogodilo se samo to da su postali svjesni da su goli.
Uistinu je glavni aspekt itavog incidenta bila svijest o golotinji.
Biblijska pria o Adamu i Evi u Vrtu u Edenu poinje izjavom: "I oboje su
bili goli, Adam i njegova druica i nisu osjeali srama," Iz toga bi trebalo
razumjeti da su se oni nalazili na niem stupaju ljudskog razvoja od
potpuno razvijenih ljudi; ne samo da su bili goli, ve uope nisu bili svjesni
implikacija takve golotinje.
Daljnje prouavanje biblijske prie sugerira da je njena tema ovjekovo
stjecanje neke vrste seksualnog junatva. "Znanje" koje se skrivalo od ovjeka
nije bila nikakva znanstvena informacija ve neto u vezi s mukim i enskim
spolom: jer, tek to su ovjek i njegova druica stekli "znanje" ,"oni su spoznali
da su goli" i pokrili su svoja tijela.
Nastavak biblijske prie potvruje povezanost golotinje i nedostatka znanja,
jer Bogu nije trebalo mnogo da shvati to se dogodilo;
I uli su korake Boga Jahve
Kako ee vonjakom na dnevnom povjetarcu,
I Adam i njegova druica se skrie
Od boga Jahvea meu voke.
I Bog Jahve pozove Adama
I ree: "Gdje si?"
I ovaj odgovori:
"uo sam tvoje korake u vonjaku
i uplaio se, jer sam gol;
i sakrio sam se."
i Bog ree:
"Tko ti je rekao da si gol?
Zar si jeo sa stabla,
S kojeg sam ti zabranio jesti?"
Priznavi istinu, Primitivni radnik je okrivio svoju druicu, a ona je okrivila
Zmiju. Jako razljuen, Bog je prokleo Zmiju i dva Zemljanina. Zatim je,
iznenaujue, "Bog Jahve izradio Adamu i njegovoj eni odjeu od koe, i
odjenuo ih".
Bilo bi neozbiljno tvrditi da je svrha itavog nemilog dogaaja (koji je
doveo do izgona Zemljana iz Vrta u Edenu) bila da se na dramatian nain
objasni kako je ovjek poeo nositi odjeu. Noenje odjee bila je tek vanjska
manifestacija novog "znanja". Stjecanje takvog "znanja", te pokuaji Boga
da ovjek bude lien istog, sredinje su teme dogaaja.
Iako jo nije pronaen mezopotamski pandan ove bibijske prie,
moemo biti sigurni da je i ona, kao i preostali biblijski materijal koji se
bavi Stvaranjem i pretpovijeu ovjeka, sumerskog porijekla. Mjesto
dogaanja nam je poznato: prebivalite bogova u Mezopotamiji. U Evinom
imenu nalazimo igru rijei koja govori sama za sebe ("ona od ivota",
"ona od rebra"). I imamo dva temeljna stabla, Stablo Spoznaje i Stablo
ivota, ba kao u Anuovom prebivalitu.
I same rijei koje izgovara Bog odraavaju sumersko porijeklo, jer jedan
idovski Bog je jo jednom preao na mnoinu, obraajui se ostalim
boanstvima koji nisu bili opisani u Bibliji ve u sumerskim tekstovima:
Zatim je Bog Jahve rekao:
"Pogledajte, Adam je postao poput nekog od nas,
i spoznao dobro i zlo.
Zar sada ne bi mogao pruiti ruku
I uzeti sa Stabla ivota,
Pojesti, i ivjeti vjeno?"
I Bog Jahve progna Adama
Iz vrta Edenskog.
Kao to vidimo na brojnim sumerskom prikazima, bilo je vrijeme kada je
ovjek, kao Primitivni Radnik, sluio svoje bogove potpuno gol. Bio je gol
bez obzira je li sluio bogovima hranu i pie ili naporno radio u poljima ili na
poslovima izgradnje. (sl. 39)
Jasna je implikacija da se status ovjeka naspram bogova nije bitno
razlikovao od poloaja pripitomljene ivotinje, Bogovi su ve postojeu
ivotinju podigli na vii stupanj tono toliko da slui njihovim potrebama. Je
li nedostatak "znanja" znaio da su, budui gola poput ivotinja,
novooblikovana bia vodila spolni ivot slian ivotinjskom ili ak i s njima?
Neki rani prikazi pokazuju da je zaista bilo tako. (sl. 40)
Sumerski tekstovi poput "Epa o GilgameSu" sugeriraju da je nain spolnog
openja zaista ukazivao na razliku izmeu divljeg ovjeka i ovjeka kao
ljudskog bia. Kada je narod Uruka poelio civilizirati divljeg Enkidua,
"barbarskog mladia iz dubina stepa", oni su angairali usluge "djevojke za
uitak" i poslali ju da pronae Enkidua na pojilu na kojem se druio s raznim
ivotinjama, te da mu tamo ponudi svoju "zrelost".
Iz teksta proizlazi da je prekretnica u postupku "civiliziranja" Enkidua
trebala biti kada ga odbace ivotinje s kojima je prijateljevao. Bilo je vano,
kako je reeno djevojci u Uruku, da ga ona zabavlja "enskim poslovima"
sve dok ga "njegove zvijeri, koje su odrasle s njim u stepi, ne odbace."
Preduvjet da Enkidu postane ljudsko bie bio je da ga se otrgne od sodomije.
Djevojka je oslobodila grudi, razgolitila prsa,
I on je uivao njenu zrelost...
Ona ga je podvrgla, divljaka,
enskim poslovima.
Oigledno je pothvat uspio. est dana i sedam noi kasnije, "nakon to se
zasitio njenih drai", sjetio se svojih negdanjih drugova u igri.
Okrenuo se prema svojim divljim zvijerima; no
Vidjevi ga, gazele su otrale.
Stepske divlje zvijeri
Odmakle su se od njegovog tijela.
Izjava je jasna. Openje s ljudskim biem donijelo je tako duboku promjenu
u Enkidu da su se ivotinje s kojima je do tada prijateljevao "odmakle od
njegovog tijela": one nisu jednostavno pobjegle, one su se klonile fizikog
kontakta s njim.
Zapanjen, Enkidu je stajao nepomino neko vrijeme, "jer su njegove divlje
ivotinje otile." No, kako se kae u drevnom tekstu, zbog te promjene nije
trebalo aliti:
Sada je imao viziju, ire razumijevanje.
Bludnica kae njemu, Enkiduu:
"Ti ima znanje, Enkidu;
postao si poput boga!"
Rijei ovog mezopotamskog teksta gotovo su identine onima iz biblijske
prie o Adamu i Evi. Kao to je predvidjela Zmija, kada su jeli sa Stabla
Spoznaje, postali su, po pitanju spolnosti "poput Boga koji poznaje dobro i
zlo."
Ako je to znailo jedino da je ovjek prepoznao da je openje sa ivotinjama
necivilizirano i loe, zato su Adam i Eva bili kanjeni zbog odricanja od
sodomije? Stari zavjet obiluje upozorenjima protiv sodomije i nepojmljivo je
da bi spoznavanje vrline izazvalo boanski bijes.
"Znanje" koje je ovjek dobio usprkos elji Boga, ili jednog od bogova
mora da je bilo ozbiljnijeg karaktera. Ono je bilo dobro za ovjeka, ali neto
to njegovi stvoritelji nisu eljeli da posjeduje.
Moramo paljivo itati izmeu redova u kletvi koja je baena na Evu da bi
shvatili znaenje onoga to se dogodilo:
I eni je rekao;
"Silno u poveati tvoje patnje
u trudnoi.
U patnji e raati djecu,
A ipak za svojim muem e eznuti".
I Adam nazove svoju enu "Eva "
Jer ona bi majka svim ljudima.
Uistinu je ovo znaajan dogaaj kojeg nam prenosi biblijska pria: dok su
Adam i Eva bili bez "znanja" ivjeli su u Vrtu Edenskom bez potomaka.
Dobivi "znanje", Eva je dobila sposobnost (i patnju) da zatrudni i rada djecu.
Tek kada je par dobio "znanje" "Adam spozna Evu, svoju enu, i ona zae i
rodi Kaina."
Kroz cijeli Stari zavjet, izraz "znati" koristi se da bi oznaio spolni in,
uglavnom izmeu mukarca i njegove ene sa svrhom raanja djece. Pria o
Adamu i Evi u Vrtu Edenskom je pria o kljunom koraku u razvoju ovjeka:
stjecanju sposobnosti da raa.
Ne treba nas iznenaditi injenica da prvi predstavnici Homo sapiensa
nisu imali sposobnost reprodukcije. Kakvu god metodu da su upotrijebili
Nefili da bi ubacili svoj genetski materijal u bioloku gradu hominida
kojeg su izabrali u tu svrhu, novo bie bilo je hibrid, krianac izmeu
dvije razliite, ukoliko uope povezane, vrste. Ba kao mula (krianac
izmeu kobile i magarca) takvi hibridni sisavci su sterilni. Umjetnom
oplodnjom ili jo profinjenijim metodama biolokog inenjeringa moemo
stvoriti koliko god elimo mula, ak i bez meusobnog openja magarca
i kobile, ali niti jedna mula ne moe raati i imati mlade.
Jesu li Nefili, u poetku, jednostavno proizvodili "ljudske mule" koje su
odgovarale njihovim zahtjevima?
Nau radoznalost je poveao prizor uklesan u stijeni u planini u junom
Elamu. On prikazuje boga kako sjedi i dri "laboratorijsku" posudu iz koje
teku tekuine, prikaz slian Enkiju. Pored njega sjedi Velika Boica, a taj
poloaj daje naslutiti da mu je ona suradnica, a ne supruga: mogue da se radi
o Ninti, Majci Boici ili Boici Raanja. Oni su okrueni niim boicama, to
nas podsjea na boice raanja u priama o Stvaranju. Nasuprot ovih stvoritelja
ovjeka nalaze se redovi i redovi ljudi, za koje je karakteristino da svi
izgledaju slino, kao da su proizvedeni iz istog kalupa. (sl. 41)
Ponovo emo obratiti pozornost na sumersku priu o nesavrenim
mukarcima i enama koje su u poetku stvorili Enki i Majka Boica, a koji
su bili ili bespolni ili spolno nepotpuna bia. Prisjea li se ovaj tekst prvog
stupnja postojanja hibridnog ovjeka - bia nastalog prema liku i duhu bogova,
ali spolno nepotpunog: bia kojem je nedostajalo "znanje"?
Nakon to je Enki uspio proizvesti "savren uzorak", Adapu/Adama, u
sumerskim tekstovima se opisuju tehnike "masovne proizvodnje": ugraivanje
genetski tretiranog jajaca u "liniju proizvodnje" boica raanja, sa spoznajom
da e od polovice nastati mukarci, a od druge polovice ene. Ovo ne samo da
odaje tehniku kojom je "proizveden" hibridni ovjek, ve podrazumijeva i da
se ovjek sam nije mogao razmnoavati.
Nemogunost hibrida da se razmnoavaju, kako je tek nedavno otkriveno,
sl. 41
potjee iz nedostatka u stanicama za reprodukciju. Dok sve ostale stanice
sadre samo jednu skupinu nasljednih kromosoma, ovjek i ostali sisavci se
mogu reproducirati jer njihove spolne stanice (sperma mukarca, jajace ene)
sadre svaka po dvije skupine. No, hibridima nedostaje ova jedinstvena
karakteristika. Genetskim inenjeringom danas se pokuavaju opskrbiti stanice
za reprodukciju hibrida s takvom dvostrukom skupinom kromosoma, kako bi
ih se uinilo spolno "normalnima".
Je li to bilo ono to je bog iji je epitet bio "Zmija" postigao za
ovjeanstvo?
Biblijska Zmija sigurno nije bila skromna zmija u doslovnom smislu rijei,
jer ona je mogla razgovarati s Evom, znala je istinu o "znanju" i bila je toliko
visokog ugleda da je bez oklijevanja Boga proglasila lacem. Prisjetit emo
se da je u svim drevnim predajama glavni bog imao za protivnika Zmiju;
pria iji korijeni bez sumnje vode sve do sumerskih bogova.
Biblijska pria otkriva mnoge tragove svog sumerskog porijekla,
ukljuujui i prisutnost drugih bogova: "Adam je postao kao jedan od nas."
Mogunost da su biblijski protivnici, Bog i Zmija, predstavljah Enlila i Enkija
ini nam se potpuno vjerojatna. Kao to smo vidjeli njihovo neprijateljstvo
potjee od prebacivanja Enlila na zapovjednivo nad Zemljom, iako je Enki
bio istinski pionir pothvata. I dok je Enlil ostajao u udobnom sreditu Kontrole
misije u Nippuru, Enki je bio poslan da organizira rudarska djelovanja u
Donjem Svijetu. Pobuna Anunnakija bila je usmjerena na Enlila i njegovog
sina Ninurtu; bog koji je zagovarao pobunjenike bio je Enki. Enki je bio taj
koji je predloio i prihvatio se stvaranja Primitivnih Radnika, a Enlil je morao
koristiti silu ne bi li dobio neke od tih prekrasnih stvorenja, Kao to su sumerski
tekstovi zabiljeili tijek ljudskih dogaaja, Enki se u pravilu javlja kao pobornik
ovjeanstva, a Enlil kao onaj koji od ljudi zahtijeva strogu disciplinu. Skoro
moemo rei i kao njihov izravni protivnik. Uloga boga koji eli sauvati
nova ljudska bia spolno potlaenima, te boga koji eli i u mogunosti je da
ovjeanstvu podari plod "znanja", savreno odgovaraju Enlilu i Enkiju.
Jo jednom nam sumerske i biblijske igre rijei dolaze u pomo. Biblijski
izraz za zmiju je nahash, to uistinu znai "zmija". No, ta rije dolazi iz korijena
NHSH, to znai "odgonetnuti, iznai". Tako bi nahash takoer moglo znaiti
"onaj koji moe odgonetnuti, onaj koji iznalazi stvari", pridjev koji bi
odgovarao Enkiju, glavnom uenjaku, Bogu Znanja kod Nefila. Povlaei
paralele izmeu mezopotamske prie o Adapi (koji je postigao "znanje", ali
nije uspio postii vjeni ivot) i prie o Adamu, S. Langdon ("Semitic
Mythology") napravio je kopiju prikaza iskopanog u Mezopotamiji koji silno
podsjea na biblijsku priu: zmija ovijena oko drveta, pokazuje na njene
plodove. Znaajni su nebeski simboli: visoko gore nalazi se planet Krianja,
koji predstavlja Anua, a pored zmije nalazi se polumjesec, koji predstavlja
Enkija. (sl. 42)
Naim nalazima najvie odgovara injenica da u mezopotamskim
tekstovima bog koji je konano podario "znanje" Adapi nije bio nitko drugi
nego Enki:
iroko razumijevanje on je usavrio za njega.
Mudrost (mu je dao)...
Njemu je dao Znanje:
Vjeni ivot nije mu dao.
Pria u slikama uklesana na cilindrinom peatu pronaenom u Mari takoer
moe biti drevna ilustracija mezopotamske verzije prie o Postanku. Prikazan
je veliki bog koji sjedi na uzvisini na zemlji koja se uzdie iz vodenih valova
- oito je da se radi o Enkiju. Zmije koje trcaju vodu pruaju se sa svake
strane ovog "prijestolja".
Ovaj sredinji lik okruenje s dva boga koji izgledaju poput stabala. Bog
koji se nalazi s desne strane i ije grane imaju vrhove u obliku penisa, dri
sl. 42
zdjelu koja vjerojatno sadri Plod ivota. Bog koji se nalazi s lijeve strane i
ije grane imaju vrhove u obliku vagine nudi grane pune plodova,
predstavljajui stablo "Spoznaje", bogom dan dar raanja.
Sa strane stoji jo jedan Vii bog. Pretpostavljamo da se radi o Enlihi.
Njegov bijes na Enkija je oigledan. (sl. 43)
Nikada neemo saznati to je izazvalo ovaj "sukob u Vrtu Edenskom."
No, kakvi god Enkijevi motivi bili, uspio je usavriti Primitivnog Radnika i
stvoriti Homo sapiensa koji je sada mogao imati svoje potomstvo.
Nakon to je ovjek stekao "znanje", Stari zavjet mu se vie ne obraa
kao Adamu, ve ga prihvaa kao posebno bie, Adama, prvog patrijarha u
nizu kojim se bavi Biblija. No, dolazak razdoblja ljudi takoer oznaava raskol
izmeu Boga i ljudi.
Odvajanje putova, kada ovjek vie nije bio glupi rob bogova ve osoba
koja brine sama za sebe, pripisuje se u Knjizi Postanka ne odluci samog
ovjeka, ve kazni nametnutoj od strane Boga: kako Zemljanin ne bi
takoer postigao mogunost da izbjegne smrtnost, bit e izbaen iz Vrta
Edena, Prema ovim izvorima, ovjekovo neovisno postojanje nije zapoelo
u junoj Mezopotamiji gdje su Nefili uspostavili svoje gradove i vonjake,
ve na istoku, u Planinama Zagros: "i on je istjerao Adama i uinio da
boravi istono od Vrta Edenskog."
sl. 43
Jo jednom biblijske informacije potvruju znanstvene nalaze: kultura ljudi
zapoela je u planinskom podruju koje granii s mezopotamskom visoravni.
teta to je biblijska pria tako kratka, jer ona se bavi ovjekovim prvim
civiliziranim ivotom na Zemlji.
Izbaen iz Prebivalita bogova, osuen na ivot smrtnika, ali sa sposobnou
raanja, ovjek je nastavio initi upravo tako. Prvi Adam ijim se generacijama
bavio Stari zavjet "spozna" svoju enu Evu i ona mu rodi sina Kaina koji je
obraivao zemlju. Zatim je Eva rodila Abela, koji je bio pastir. Uz nagovjetaje
homoseksualnosti kao glavnog razloga, Biblija kae da se "Kain podigao na
svog brata Abela i ubio ga."
Kain se bojao za svoj ivot, no, Bog mu je dao znak zatite i naredio da
krene dalje na istok. U prvo vrijeme vodio je nomadski ivot, no onda se
smjestio u "Zemlji Migracija, daleko na istok od Edena". Tamo je imao sina
po imenu Henok ("ustolienje"), "izgradio grad i nazvao ga imenom svoga
sina". Henok je imao djecu i unuke i praunuke. U estoj generaciji nakon
Kaina, rodio se Lamek: njegova tri sina smatraju se u Bibliji zaslunim
nositeljima civilizacije. Jabal "je bio otac onih koji ive u atorima i dre
stoku"; Jubal "je bio otac onih koji dre liru i harfu"; Tubal - kajin je bio prvi
kova.
Ali Lamek je takoer, poput svog pretka Kaina, bio ukljuen u ubojstvo,
ovaj puta mukarca i djeteta, Moemo pretpostaviti da rtve nisu bili neki
neznatni stranci J e r Knjiga Postanka se opirno bavi incidentom i smatra
ga prekretnicom u Adamovoj lozi. Biblija iznosi kako je Lamek skupio
svoje dvije ene, majke njegova tri sina i priznao im dvostruko ubojstvo,
izjavljujui: "Ako Kain bude sedmerostruko osveen, Lamek e biti
sedamdeset i sedam puta." Ova slabo razumljiva izjava vjerojatno se odnosi
na nasljedstvo. Shvaamo ju kao priznanje Lameka svojim enama da se
nada kako e kletva sa Kaina biti otkupljena sa sedmom generacijom
(generacija njihovih sinova) izjalovila. Sada je nova kletva koja e trajati
mnogo due, odreena kui Lamekovoj.
Potvrujui da se dogaaj odnosio na liniju nasljeivanja, sljedei stihovi
govore o trenutnom uspostavljanju nove, iste loze:
I Adam ponovo pozna svoju enu
I ona rodi sina
I nadjene mu ime et ("utemeljenje ")
Jer Bog je utemeljio za mene
Novo sjeme umjesto Abela, kojeg je Kain ubio.
Stari zavjet na tom mjestu gubi svaki interes za oskvrnutu lozu Kaina i
Lameka. Nastavlja se pria o dogaanjima meu ljudima koja se temelji na
lozi Adamovoj preko njegovog sina eta i njegovog prvoroenog Enoa, ije
ime je u hebrejskom poprimilo generiku konotaciju "ljudsko bie". Kako
nas izvjeuje Knjiga Postanka "tada se poelo zazivati ime Boje."
Ova zagonetna izjava zbunjivala je biblijske uenjake i teologe dugo
vremena. Slijedi poglavlje o rodoslovlju Adama preko eta i Enoa kroz deset
generacija zavravajui s Noom Junakom Potopa.
Sumerski tekstovi koji opisuju ranija razdoblja kada su bogovi bili sami u
Sumeru, opisuju s jednakom preciznou ivot ljudi u Sumeru poslije toga,
ali prije Potopa. Sumerska (izvorna) pria o Potopu ima za svog "Nou" "ovjeka
iz uruppaka", sedmog po redu grada kojeg su utemeljili Nefili kada su se
spustili na Zemlju.
U jednom trenutku ljudima - prognanima iz Edena - bilo je dozvoljeno da
se vrate u Mezopotamiju, da ive uz bogove, slue im i tuju ih. Prema naoj
interpretaciji biblijske izjave to se dogodilo u vrijeme Enoa. Tada su bogovi
dozvolili ovjeanstvu povratak u Mezopotamiju, da bi sluili bogovima "i
zazivali ime boje".
Sa eljom da stigne do sljedeeg epskog dogaaja u sagi o ljudima, Potopa,
Knjiga Postanka nudi malo informacija osim imena patrijarha koji su ivjeli
nakon Enoa. Ali znaenje imena svakog patrijarha govori o dogaajima koji
su se zbili za vrijeme njegovog ivota.
Sin Enoa, preko kojeg je nastavljena ista loza, bio je Kenan ("mali Kain");
neki uenjaci smatraju da to ime znai "kova". Kenanov sin bio je Mahalalel
("koji hvali boga"). Iza njega je doao Jered ("onaj koji se spustio"); njegov
sin bio je Henok ("posveen") kojeg je u 365. godini ivota Bog uzeo k sebi.
Tristo godina ranije u dobi od ezdeset i pet godina, Henok je dobio sina po
imenu Metusalah; mnogi uenjaci po uzoru na Lettia D. Jeffreysa ("Ancient
Hebrew Names: Their significance and Historical Value") prevode njegovo
ime kao "ovjek od rakete".
Metualahov sin nosio je ime Lamek, to znai "onaj koji je ponien". A
Lamek je imao sina Nou ("odgoda"), govorei: "neka nam on bude utjeha,
naim radom i patnjom naih ruku, na zemlji koju je Bog prokleo".
Izgleda da je ovjeanstvo proivljavalo velike gubitke kada se rodio Noa.
Teak i naporan rad nije nikuda vodio, jer je zemlja koja ih je trebala hraniti
bila prokleta. Pozornica je bila pripremljena za Potop, znaajan dogaaj koji
e zbrisati sa lica Zemlje ne samo ljudsku rasu ve i sav preostali ivot na
Zemlji i na nebu.
I Bog vidje da je opakost ovjeka
Bila silna na Zemlji,
I da je svaka pomisao njegova srca
Bila samo zlo, svaki dan.
I Bog se pokaje to je stvorio ovjeka
Na Zemlji, i srce mu je bilo alobno.
I Bog je rekao:
"Unitit u ovjeka kojeg sam stvorio
sa lica Zemlje."
Ovo su openite optube, koje su sluile kao opravdanje za drastine mjere
"unitenja svakog bia". Ali njima nedostaje potanki opis i uenjaci jednako
kao i teolozi ne mogu pronai zadovoljavajue odgovore u vezi grijeha ili
"prekraja" koji su toliko uznemirili Boga.
Opetovana upotreba izraza tijelo, u stihovima koji optuuju i u
proglaavanju presude navode nas na pomisao da su iskvarenost i prekraji
bili povezani s tijelom. Bog aluje zbog zlih "elja ovjekovih misli". ini se
da je ovjek otkrio seks i postao seksualni manijak.
No, teko je prihvatiti da je Bog odluio zbrisati ljude s lica Zemlje samo
zato jer su mukarci previe vodili ljubav sa svojini enama. Mezopotamski
tekstovi govore slobodno i rjeito o seksu i voenju ljubavi medu bogovima.
Postoje tekstovi koji opisuju njenu ljubav izmeu bogova i njihovih druica;
ledozvoljenu ljubav izmeu djevojke i njenog ljubavnika; estoku ljubav
(kao kada je Enlil silovao Ninlil). Brojni tekstovi opisuju voenje ljubavi i
sam spolni in meu bogovima - s njihovim slubenim druicama ili
neslubenim konkubinama, s njihovim sestrama i kerima, pa ak i unukama
(ovo zadnje je bila omiljena zabava Enkija). Takvi bogovi teko bi se mogli
okrenuti protiv ljudi zato to se ponaaju kao i oni sami.
Boji motiv nije bio tek briga za moral ljudi. Sve vee zgraanje uzrokovalo
je kaljanje bogova samih koje se irilo. Vieno u ovom svjetlu, znaenje
zbunjujuih uvodnih stihova u Knjizi Postanka 6 postaje jasnije:
I dogodilo se,
Kada su se Zemljani poeli poveavati brojem
Na licu Zemlje,
I bile su im roene keri,
Da su sinovi bogova
Vidjeli keri ljudi
Da su im odgovarale,
I uzeli su sebi
Za enu koju god bi izabrali.
Kako bi ovi stihovi trebali pojasniti, kada su sinovi bogova poeli spolno
opiti s potomcima ljudi. Bog je rekao "Dosta!"
I Bog je rekao:
"Moj duh nee zauvijek tititi ovjeka,
zastranivi, on je tek tjelesan."
Ova je izjava tisuljeima ostala zagonetna. Ukoliko ju itamo u svjetlu
nagih zakljuaka u vezi s genetskom manipulacijom koja je odigrala ulogu u
stvaranju ovjeka, ovi stihovi prenose poruku naim dananjim
znanstvenicima. "Duh" boji - njihovo genetsko usavravanje ljudske vrste -
poelo se kvariti. Ljudska vrsta je "zastranila", vraajui se tako u postojanje
"samo tijela" - blie svojem ivotinjskom, majmunskom porijeklu.
Sada moemo razumjeti zato Stari zavjet stavlja takav naglasak na razliku
izmeu Noe, "pravinog ovjeka... istog u svom rodoslovlju" i "itave Zemlje
koja je bila iskvarena". enei se s mukarcima i enama ija je genetika
istoa bila u opadanju i sami bogovi su postajali predmetom gubitka
vrijednosti. Istaknuvi kako je samo Noa nastavio biti genetski ist, biblijska
pria potvruje boje protuslovlje: nakon to je odluio zbrisati sav ivot sa
lica Zemlje, odluio je spasiti Nou i njegove potomke i "svaku istu ivotinju"
i druge zvijeri i ptice, "kako bi ouvao sjeme ivota na licu itave Zemlje."
Boji plan kako da poremeti svoju vlastitu poetnu namjeru bio je da upozori
Nou na nadolazeu katastrofu i vodi ga kroz izgradnju plovee arke, koja bi
ponijela ljude i stvorenja koja je trebalo spasiti. Noa je dobio tek sedam dana.
Nekako je uspio izgraditi arku i impregnirati ju, sakupiti sva stvorenja i ukrcati
njih i svoju obitelj, te opskrbiti arku hranom u doznaeno vrijeme. "I dogodilo
se, nakon sedam dana, da su vode Potopa bile na Zemlji." to se dogodilo
najbolje je opisano rijeima same Biblije:
Toga dana,
Svi izvori velikih bezdana rastvorili su se,
I brane nebeske su se otvorile...
I Potop je etrdeset dana bio na Zemlji,
I vode su porasle, i ponijele arku,
I ona bi podignuta sa zemlje,
I vode su postale jae
I silno se poveale na zemlji,
I arka je plutala na vodama.
I vode su postale sve sitnije na
Zemlji i sve visoke planine bile su prekrivene.
Oni koji su pod svim nebesima:
Petnaest lakata iznad njih je prevladavala voda,
I planine su bile prekrivene.
I sva bia su nestala.
I ovjek i stoka i stvorenja to puu
I ptice nebeske
Bile su zbrisane sa Zemlje;
I ostao je samo Noa,
I oni koji bijahu s njim u arci.
Voda je vladala Zemljom 150 dana, kada je Bog
Uinio da vjetar proe Zemljom, i vode su se smirile,
I izvori bezdana su bili obuzdani,
Ba kao i brane nebeske;
I kia sa neba bi zaustavljena.
I vode su se poele povlaiti sa Zemlje,
Dolazei i povlaei se,
I nakon stotinu i pedeset dana,
Vode su se smanjile;
I arka se zaustavila na Brdima Ararat
Prema biblijskoj verziji, Boji sud je zapoeo "estote godine Noina
ivota, u drugom mjesecu, sedamnaestoga dana". Arka se zaustavila na
brdu Ararat "sedmoga mjeseca, sedamnaestoga dana". Talasanje voda i
njihovo postepeno "povlaenje", dovoljno da smanji nivo vode tako da se
arka zaustavila na vrhovima Ararata, potrajalo je zatim punih pet mjeseci.
Zatim "su se vode nastavile smanjivati, dok se vrhovi planina" i ne samo
nadvisujueg Ararata, "mogli vidjeti jedanaestog dana desetog mjeseca",
gotovo tri mjeseca kasnije.
Noa je priekao jo etrdeset dana. Onda je poslao gavrana i golubicu "da
vide jesu li se vode spustile sa lica Zemlje." I u treem pokuaju, golubica se
vratila nosei maslinovu granicu u kljunu, pokazujui tako povlaenje voda
dovoljno da se mogu vidjeti vrhovi drveta. Nakon nekog vremena Noa je jo
jednom poslao golubicu, "no, vie se nije vratila". Potop je zavrio.
I Noa je odmaknuo pokrov Arke
I pogledao i vidio:
Lice zemlje bilo je suho.
"Drugog mjeseca, dvadeset i sedmog dana, zemlja se usuila". Noa je tada
imao esto i jednu godinu. Boji sud je trajao godinu i deset dana.
Onda su Noa i svi koji su bili s njim u arci izali. I on je izgradio oltar i
ponudio rtve paljenice bogu.
I Bog omirie zamaman miris
I ree u svom srcu:
"Vie neu kleti suhu zemlju
radi Zemljana;
jer elja njegovog srca je zla od njegove mladosti."
"Sretan zavretak" je pun proturjeja ba kao i sama pria o Potopu, Una
poinje dugom optubom ovjeanstva zbog razliitih opaina, ukljuujui
oskvrnue istoe mlaih bogova. Znaajna odluka da uniti sva bia je
donesena i doima se potpuno opravdanom. Zatim taj isti Bog nastoji u sedam
dana osigurati da se sjeme ljudi i ostalih bia ne izgubi. Nakon zavretka
traume Bog je omamljen mirisom peenog mesa i, zaboravivi svoju izvornu
odluku da uniti ljude, odbacuje cijeli pothvat, okrivljujui zle elje ovjeka
pod izgovorom njegove mladosti. Ove uporne sumnje u istinitost prie raspruju
se meutim kada shvatimo da je biblijski izvjetaj ureena verzija izvornog
sumerskog izvjetaja. Kao i u drugim sluajevima, monoteistika Biblija je
saela u jednog Boga uloge nekoliko bogova koji nisu uvijek usklaeni.
Prije arheolokih otkria mezopotamske civilizacije i odgonetavanja
akatiske i sumerske literature, biblijska pria o Potopu stajala je sama, uz
potporu tek razbacanih primitivnih mitologija irom svijeta. Otkrie akadskog
"Epa o Gilgameu" stavlja Potop i Knjigu Postanka u starije i uvaeno drutvo,
pojaano novijim otkriima starijih tekstova i dijelova sumerskih izvornika.
Junak mezopotamskog izvjetaja o Potopu bio je Ziusudra u sumerskom
(Utnapitim u akadskom), koji je nakon Potopa odveden u Nebesko Prebivalite
Bogova da bi tamo sretno ivio. Kada je u svojoj potrazi za besmrtnou
Gilgame konano doao na to mjesto, on je zatraio savjet Utnapitima po
pitanju ivota i smrti. Utnapitim je otkrio Gilgameu, a preko njega svim
ljudima koji su se rodili nakon Potopa, tajnu njegovog preivljavanja, "skrivenu
stvar, tajnu bogova", istinitu priu (mogli bi rei) o Velikom Potopu.
Tajna koju je otkrio Utnapitim bila je da su prije dolaska Potopa bogovi
odrali savjet i glasali za unitenje ljudske vrste. Glasanje i odluka drani su u
tajnosti. No Enki je potraio Utnapitima, vladara uruppaka, kako bi ga
obavijestio o nadolazeoj velikoj nesrei. Primijenivi nedoputene metode,
Enki je razgovarao s Umapitimom nalazei se iza zaslona od trske. U poetku
su njegova objelodanjivanja bila zagonetna. Zatim su njegova upozorenja i
savjeti bili jasno izreeni:
ovjee iz urupaka, sine Ubar-Tutua:
Razrui kuu, izgradi brod!
Odreci se posjeda, potrai svoj ivot!
Odrekni se imovine, odri duu ivom!
Na brod uzmii sjeme svih ivih bia;
Taj brod ti e izgraditi -
Njene dimenzije bit e za mjerenje.
Oigledne su paralele s biblijskom priom: treba doi do Potopa; jedan
ovjek je unaprijed upozoren; on se treba spasiti pripremivi posebno
konstruiran brod; sa sobom treba povesti kako bi ih spasio "sjeme svih ivih
bia". Ipak, babilonska verzija je mnogo vjerojatnija. Odluka da se uniti ivot
i zatim pokuaji da se spasi nisu proturjena djela jednog jedinog boga, ve
djela razliitih bogova. tovie, odluka da unaprijed upozori i sauva sjeme
ovjeka je drzak in jednog boga (Enki), koji djeluje u tajnosti i u suprotnosti
zajednikoj odluci ostalih Viih bogova.
Zato je Enki riskirao suprotstaviti se ostalim bogovima? Zar je jedino on
brinuo o ouvanju njegovog "udesnog umjetnikog djela", ili je tako djelovao
radi rastueg suparnitva ili neprijateljstva njega i njegovog brata Enlila?
Postojanje takvog sukoba meu braom je istaknuto u prii o Potopu,
Utnapitim je postavio Enkiju pitanje koje se podrazumijeva: kako e on,
Utnapitim, objasniti ostalim stanovnicima uruppaka izgradnju neobino
oblikovanog plovila i naputanje sve svoje imovine? Enki ga je savjetovao:
Ovako e im rei:
"Uvidio sam da je Enlil meni neprijatelj,
te vie ne mogu ivjeti u vaem gradu,
niti nogom kroiti na podruje Enlilovo.
Stoga u otii dolje u Apsu,
Da ivim sa svojim gospodarom Eaom."
Prema tome izgovor je trebao biti da, budui Enkijev sljedbenik, Utnapitim
vie nije mogao ivjeti u Mezopotamiji, pa je gradio brod s kojim je namjeravao
otploviti u Donji Svijet (juna Afrika, prema naim saznanjima) da bi tamo
ivio sa svojim gospodarom, Ea/Enkijem. Stihovi koji slijede govore kako je
na tom podruju tada vladala sua ili glad: Utnapitim je (prema Enkijevom
savjetu) trebao uvjeriti stanovnike grada kako e, ukoliko ga Enlil vidi kako
odlazi, "zemlja (opet) biti sita i imati bogate etve." Ovakav izgovor je imao
smisla ostalim stanovnicima grada.
Obmanuti, ljudi u gradu nisu postavljali pitanja, ve su i pomogli u izgradnji
arke. Ubijajui i sluei im volove i ovce "svaki dan" i obasipajui ih "motom,
crnim vinom, uljem i bijelim vinom", Utnapitim ih je poticao da rade bre.
ak su i djecu prisiljavali da nose bitumen radi impregniranja.
"Sedmog dana brod je bio zavren, otiskivanje je bilo jako teko, pa su
trebali premjetati podne daske gore i dolje, dok dvije treine broda nije zaronilo
u vodu" Eufrata. Zatim je Utnapitim doveo na brod itavu svoju obitelj i
rodbinu, povevi sa sobom "togod sam imao od ivih bia" ba kao i "ivotinje
sa polja, divlje poljske zvijeri". Paralele s biblijskim tekstom, ukljuujui i
sedam dana potrebnih za izgradnju, oigledne su. Meutim, Utnapitim je
poao korak dalje od Noe prokrijumarivi na brod sve majstore obrtnike koji
su mu pomogli pri izgradnji broda.
On sam je trebao stupiti na brod na odreen znak, kojeg mu je otkrio Enki:
"navedeno vrijeme" trebao je odrediti ama, bog zaduen za vatrene rakete.
Ovakva je bila Enkijeva naredba:
Kada ama koji nareuje podrhtavanje u sumrak
Zapljusne zemlju pljuskom erupcija -
Ukrcaj se na brod, pregradi sve ulaze!
Preostaje nam nagaati o povezanosti izmeu ovog oitog ispaljivanja
svemirske rakete amaa i trenutka kada se Utnapitim treba ukrcati u svoju
arku i zatvoriti se vrsto u njoj. Trenutak je stigao: svemirska raketa je
prouzroila "podrhtavanje u sumrak", erupcije su pljutale. A Utnapitim je
"daskama zatvorio itav brod" i "predao itavu graevinu zajedno s njenim
sadrajem" "Puzur-Amurriju, Brodaru."
Oluja je stigla "s prvim sjajem zore". Grmljavina je bila zastraujua. Crni
oblak podigao se sa horizonta. Oluja je iupala stupove zgrada i pristanita;
nasipi su popustili. Smrailo se, "pretvarajui u tamu sve to je bilo svjetlo",
a ''prostrana zemlja bila je razmrskana poput vra".
est dana i est noi bjesnila je "juna oluja".
Sve bre i bre bjesnilo je
Potopivi planine,
Zadesivi ljude poput bitke...
Kada je stigao sedmi dan,
Juna oluja koja je donijela potop
Stiala se u bitci
Koju je vodila poput vojske.
More se umirilo.
Oluja se stiala,
Potop je stao.
Pogledao sam vrijeme.
Mir je zavladao.
I ljudi su se vratili u glinu.
Volja Enlila i Zbora bogova bila je izvrena.
No, oni nisu znali da je plan Enkrjev takoer funkcionirao: olujnim vodama
je plutalo plovilo prenosei mukarce, ene, djecu i druga iva bia.
Kada se oluja smirila, Utnapitim je "otvorio otvor; svjetlo mi je palo na
lice". On je pogledao unaokolo, "pejza je bio ravan poput ravnog krova".
Sagnuvi se, sjeo je i zaplakao, "suze su mi curile niz lice". Traio je obalnu
liniju po irini mora, ali nita nije vidio. Zatim:
Pojavilo se planinsko podruje;
Brod se zaustavio na planini Spasenja;
Planina Nisir ("spasenje ") sigurno je zaustavila brod,
Ne dozvoljavajui mu da se pomie.
est dana je Utnapitim promatrao sa nepomine arke, uhvaene u vrhovima
Planine Spasenja - biblijskih vrhova Ararata. Zatim je, kao i Noa, poslao
golubicu da potrai mjesto za odmor, no, ona se vratila. Lastavica je odletjela
i vratila se. Zatim je oslobodio gavrana; ovaj je odletio i pronaao mjesto za
odmaranje. Utnapitim je onda oslobodio sve ptice i ivotinje koje su bile s
njim i sam izaao van. Izgradio je oltar "i ponudio rtvu", ba kao to je to
uinio i Noa.
Ovdje se opet pojavljuje razlika izmeu uloge jednog boga i vie bogova.
Kada je Noa ponudio rtvu paljenicu, "Jahve je omirisao zamaman miris";
no, kada je Utnapitim ponudio rtvu "bogovi su osjetili miris, bogovi su
okusili slatki miris. Bogovi su se okupili kao muhe oko rtve."
U Knjizi Postanka Jahve je taj koji se zaklinje da nikada vie nee unititi
ljudsku vrstu. U babilonskoj verziji zaklinje se Via Boica: "Neu zaboraviti...
pamtit u ove dane i nikad ih neu zaboraviti,"
Meutim, to trenutno nije bio problem. Jer kada je Enlil konano stupio na
scenu, malo je razmiljao o hrani. Poskakivao je od bijesa kada je otkrio da su
neki ljudi preivjeli. "Zar su neka iva bia izbjegla smrti? Nitko nije smio
preivjeti unitenje!"
Ninurta, njegov sin i nasljednik, odmah je sumnjiavo uperio prstom u
Enkija. "Tko se osim Eae moe domisliti planu? Jedino Ea poznaje sve stvari,"
Ne poriui krivnju Enki je izgovorio jednu od najrjeitijih zavrnih rijei
obrane u svijetu. Hvalei Enlila zbog njegove mudrosti i navodei kako on
nikako nije mogao biti "nerazuman" - realist Enki je ujedinio osporavanje s
priznanjem. "Ja nisam bio taj koji je otkrio tajne bogova; ja sam samo dozvolio
da jedan ovjek "izuzetno mudar" svojom vlastitom mudrou dokui kakva
je to tajna bogova. I ako je taj ovjek zaista tako mudar", predloio je Enki
Enlilu, "nemojmo ignorirati njegove sposobnosti. Posavjetujmo se u vezi s
njim!"
Sve ovo je, kako kae "Ep o Gilgameu" bila "tajna bogova" koju je
UtnapiStim ispriao Gilgameu. Zatim je GilgameSu rekao o konanom
dogaaju. Pod utjecajem Enkijevih argumenata,
Tada je Enlil otiao na brod.
Uzevi me sa ruku, poveo me na brod.
enu moju je poveo na brod,
Uinio da klekne pored mene.
Stao je izmeu nas,
Dodirnuo nam ela na blagoslov:
"Do sada je Utnapitam bio tek ovjek;
od sada e Utnapitim i njegova ena
biti nama poput bogova,
Utnapitim e boraviti Daleko,
Na Uu voda!"
Tako je Utnapitim zavrio svoju priu Gilgameu. Nakon to su ga odveli
da ivi Daleko. Anu i Enlil
Dali su mu ivot, kao bogu,
uzdigli ga do vjenog ivota, kao boga.
Ali, to se dogodilo s ljudskom vrstom openito? Biblijska pria zavrava
izjavom da je Bog blagoslovio ljudsku vrstu i dozvolio da "bude plodna i
mnoi se". Mezopotamske verzije prie o Potopu takoer zavravaju stihovima
koji se bave nastavkom ljudske vrste. Djelomino okrnjeni tekstovi govore o
uspostavljanju ljudskih "kategorija":
...neka bude trea kategorija meu ljudima:
neka bude meu ljudima
ena koje raaju, i ena koje ne raaju.
Postojale su oigledno, nove smjernice za spolno openje:
Upute za ljudsku vrstu:
Neka mukarac... mladoj djevojci...
Neka mlada djevojka...
Mladi djevojci...
Kada je postelja pripremljena,
Neka sa svojom druicom mu zajedno legne.
Enlil je bio nadmudren. Ljudska vrsta je spaena i dozvoljeno joj je da se
razmnoava. Bogovi su otvorili Zemlju Ljudima.
14
KADA SU BOGOVI
OTILI SA ZEMLJE
Kakav je to bio Potop ije su pobjenjele vode pomele Zemlju?
Neki Potop objanjavaju godinjim plavljenjem doline Tigrisa i Eufrata.
Jedno takvo plavljenje, nagaa se, bilo je posebno ozbiljno. Polja i gradovi,
ljudi i zvijeri bili su poplavljeni podignutim vodama; a primitivni narodi,
smatrajui taj dogaaj kaznom bogova, poeli su iriti legendu o Potopu.
U jednoj od svoj ih knjiga, "Excavations at Ur", sir Leonard Woolley govori
kako su 1929. godine, dok su se radovi na Kraljevskom groblju u Uru
pribliavali zavretku, radnici iskopali mali rov u oblinjem breuljku,
prokopavi kroz masu slomljene lonarije i zdrobljene cigle. Tri stope nie
doli su do nivoa vrsto nabijenog blata, to obino predstavlja toku gdje je
zapoela civilizacija. No, jesu li tisuljea urbanog ivota mogla ostaviti tek
tri stope arheolokih slojeva? Sir Leonard uputio je radnike da kopaju dalje.
Kopali su jo tri stope, zatim jo pet. Jo uvijek su nailazili na "djeviansko
tlo", blato bez ikakvih tragova ljudskih nastambi. No nakon prokopavanja
daljnih jedanaest stopa muljevitog, isuenog blata, radnici su doli do sloja
koji je sadravao komade slomljene zelene lonarije i kamenog orua. Ranija
civilizacija nalazila se pokopana ispod jedanaest stopa blata!
Sir Leonard je uskoio u jamu i ispitao iskopine. Pozvao je svoje
pomonike i upitao ih za miljenje. Nitko nije znao ponuditi uvjerljivu
teoriju. Zatim je supruga Sir Leonarda gotovo sluajno primijetila, "Pa
naravno, radi se o Potopu!"
Druge delegacije u Mezopotamiji, meutim, bile su sumnjiave po pitanju
ove udesne intuicije. Slojevi blata u kojima nije bilo tragova nastambi navodili
su na poplavu; no, dok su nanosi u Uru i al-Ubaidu navodili na pretpostavku
da su ta podruja bila poplavljena negdje izmeu 3.500 i 4.000 godina prije
Krista, slian nanos otkriven kasnije u Kiu procijenjen je na starost od otprilike
2.800 godina prije Krista. Na slinu starost (2.800 godina prije Krista)
procijenjeni su slojevi blata pronaeni u Ereu i uruppaku, gradu sumerskog
Noe. U Ninivi je na dubini od otprilike ezdeset stopa pronaeno ni manje ni
vie nego trinaest razliitih slojeva blata i rijenog pijeska, koji datiraju od
4.000 do 3.000 godina prije Krista.
Veina uenjaka stoga vjeruje da je Woolley pronaao tragove mnogostrukih
lokalnih plavljenja, koji su bili este pojave u Mezopotamiji, gdje su povremene
estoke kie i bujanje dviju velikih rijeka, te este promjene njihovih tokova
uzrokovale takvu katastrofu. Svi ti razliiti slojevi blata, zakljuili su uenjaci,
nisu predstavljali opu veliku nesreu, monumentalan pretpovijesni dogaaj
kakav je vjerojatno bio Potop,
Stari zavjet je remek djelo knjievne jezgrovitosti i preciznosti. Rijei su
uvijek dobro izabrane kako bi prenijele precizna znaenja; stihovi su konkretni;
njihov redoslijed je svrsishodan; njihova duljina ne prelazi potrebnu. Vrijedno
je zabiljeiti da je itava pria od Stvaranja do protjerivanja Adama i Eve iz
Vrta Edena ispriana u osamdeset stihova. Cjelokupne biljeke o Adamu i
njegovoj lozi, ak i kada se govori odvojeno o Kainu i njegovom rodu te etu,
Enou i njihovom rodu, ispriana je u pedeset i osam stihova. Ali, pria o
velikom Potopu zavrijedila je ni manje ni vie ve osamdeset i sedam stihova.
To je, prema svim urednikim standardima, bila "glavna pria". Nije se radilo
samo o lokalnom dogaaju, ve o katastrofi koja je pogodila itavu Zemlju,
itavu ljudsku vrstu. Mezopotamski tekstovi jasno izjavljuju da su bila
pogoena "etiri ugla Zemlje".
Kao takva, to je bila kljuna toka u pretpovijesti Mezopotamije. Postojali
su dogaaji, gradovi i narodi prije Potopa, te dogaaji, gradovi i ljudi nakon
Potopa, Postojala su junaka djela bogova i kraljevskog dostojanstva koje su
spustili sa nebesa prije velikog Potopa i tijek boanskih i ljudskih dogaanja
kada je kraljevsko dostojanstvo ponovo bilo sputeno na Zemlju nakon Velikog
Potopa. Potop je znaajno podijelio vrijeme.
Ne samo opseni popisi kraljeva ve i tekstovi koji se odnose na pojedine
kraljeve i njihovo porijeklo spominju Potop. Na primjer, tekst koji se odnosi
na Ur-Ninurtu, prisjea se Potopa kao dogaaja iz davnih vremena:
Toga dana, tog davnog dana,
Te noi, te davne noi,
Te godine, te davne godine -
Kada se dogodio Potop.
Asirski kralj Asurbanipal, zatitnik znanosti koji je sakupio veliku
biblioteku glinenih ploica u Ninivi, tvrdi u jednom od svojim komemorativnih
natpisa da je pronaao i mogao proitati "natpise na kamenu iz vremena prije
Potopa". Akadski tekst koji se bavi imenima i njihovim porijeklom objanjava
da se u njemu nalaze imena "kraljeva koji su vladali nakon Potopa". Kralj se
veliao kao onaj "od sjemena sauvanog iz vremena prije Potopa". Razliiti
znanstveni tekstovi navode kao svoj izvor "davne mudrace, iz vremena prije
Potopa",
Ne, Potop sasvim sigurno nije bio lokalna pojava ili periodino plavljenje.
Po svemu sudei, radilo se o potresanju Zemlje nenadmaive veliine,
katastrofe kojoj slinu nisu doivjeli niti ljudi niti bogovi, niti prije niti poslije.

Biblijski i mezopotamski tekstovi koje smo do sada ispitali ostavljaju

nekoliko nerijeenih zagonetki. Kakav su to boji sud trpjeli ljudi, a zbog
kojeg je Noa dobio ime "Odgoda" s nadom da njegovo roenje predstavlja
zavretak tekoa? Kakvu su se "tajnu" bogovi zakleli uvati, a za otkrivanje
koje je Enki bio optuen? Zato je lansiranje svemirske letjelice iz Sippara
bio znak Utnapitirau da ude i zapeati arku? Gdje su bili bogovi dok su vode
prekrivale ak i najvie planine? I zato su oni toliko prigrlili rtvu peenog
mesa koju im je ponudio Noa/Utnapitim?
Ukoliko nastavimo traiti odgovore na ova i druga pitanja nai emo da
Potop nije bio unaprijed smiljena kazna koju su bogovi donijeli svojom
iskljuivom eljom. Otkrit emo da, iako je Potop bio dogaaj koji se mogao
predvidjeti, nije se mogao izbjei. Radilo se o prirodnoj katastrofi u kojoj
bogovi nisu imali aktivnu ve pasivnu ulogu. Takoer emo pokazati da je
tajna na koju su se bogovi zakleli bila urota protiv ljudi, da Zemljanima uskrate
informaciju o nadolazeoj vodenoj stihiji kako bi, dok su se Nefili spasili,
ljudi nestali.
Dosta informacija o Potopu koje postaju jo opsenije i o dogaajima koji
su mu prethodili dolazi nam iz teksta nazvanog "Kada su bogovi poput ljudi".
U njemu se junak Potopa naziva Atrahasis. U dijelu "Epa o Gilgameu" koji
opisuje Potop, Enki je nazvao Utnapitima "izuzetno mudrim", to u akadskom
glasi atra-hasis.
Uenjaci su razvili teoriju po kojoj bi tekstovi u kojima je Atrahasis glavni
junak mogli biti dijelovi ranije, sumerske prie o Potopu. S vremenom je
otkriveno dovoljno babilonskih, asirskih, kanaanskth, pa ak i izvornih
sumerskih ploica to je nanovo omoguilo sakupljanje epa o Airahasisu,
majstorskog djela za koje su prvenstveno zasluni W. C. Lambert i A. R.
Millard ("Atra-hasis: The Babylonian Story of the Flood").
Nakon opisa napornog rada Anunnaki ja i njihove pobune koja je za
posljedicu imala stvaranje Primitivnog radnika, ep opisuje kako se ovjek
(kao to nam je takoer poznato iz biblijske verzije) poeo mnoiti i raati. S
vremenom ljudska, vrsta je poela uznemiravati Enlila.
Zemlja se proirila, ljudi su se namnoili;
Na zemlji su leali poput divljih bikova.
Bog se uznemirio njihovim spajanjima;
Bog Enlil je uo njihove proglase,
I rekao viim bogovima:
"Proglasi ljudi postali su nesnosni;
njihova spajanja oduzimaju mi san".
Enlil, jo jednom u ulozi progonitelja ljudske vrste, zatim je odredio kaznu.
Na ovom mjestu oekivali bismo itati o nadolazeem Potopu. No, nije tako.
Iznenauje da Enlil nije spomenuo niti Potop niti neki slian vodeni Boji
sud. Umjesto toga, on poziva na desetkovanje ljudske vrste kugom i bolestima.
Akadska i asirska verzija epa govori o "bolovima, vrtoglavici, drhtavici,
groznici" ba kao i o "bolestima i kugi" koje su pogodile ljude i stoku slijedei
Enlilov poziv na kaznu. Ali, Enlilov plan nije bio uspjean. "Onaj koji je bio
izuzetno mudar", Atrahasis, sluajno je bio vrlo blizak s bogom Enkijem.
Priajui svoju vlastitu priu u jednoj od verzija on kae "Ja sam Atrahasis:
ivio sara u hramu Eae, mog gospodina". "Svojim duhom okrenut brino ka
svom gospodaru Enkiju", Atrahasis ga je zamolio da pokvari plan svog brata:
"Ea, o gospodine, ljudi jecaju;
bijes bogova prodire zemlju.
A ipak ti si nas stvorio!
Neka prestanu bolovi, vrtoglavice,
Drhtavice, groznica!"
Dok ne pronaemo dijelove odlomljenih ploica neemo saznati kakav je
bio Enkijev savjet. Rekao je neto poput, "..neka se pojavi u zemlji." togod
to bilo, bilo je uspjeno, jer uskoro nakon toga Enlil se gorko alio bogovima
da "ljudi nisu oslabili; postali su brojniji nego prije!"
Zatim je nastavio istrebljivati ljudsku vrstu izgladnjivanjem. "Neka zalihe
budu odsjeene ljudima; u njihovim trbusima, neka manjka voa i povra!"
Glad je trebalo postii prirodnim silama, nedostatkom kia i neuspjelim
navodnjavanjem.
Neka kie kinog boga budu uskraene odozgo;
Dolje, neka se vode ne podiu iz svojih izvora.
Neka vjetar pue i sui zemlju;
Neka oblaci postanu gui, ali neka zadre padaline.
ak je i izvor morske hrane trebao presuiti: Enkiju je bilo nareeno da
"povue zasun, ogradi more" i "uva" hranu dalje od ljudi.
Uskoro je sua opustoila zemlju.
Odozgo nije bilo vruine...
Odozdo, vode se nisu podizale iz svojih izvora.
Utroba zemlje nije rodila;
Vegetacija nije nicala...
Crna polja postala su bijela;
iroka ravan guila se u soli.
Glad koja je uslijedila prouzroila je katastrofu meu ljudima. Kako je
vrijeme prolazilo uvjeti su postajali sve loiji, Mezopotamski tekstovi govore
o est sve razornijih sha-at-tama, izraz koji neki prevode kao "godine", no on
ustvari doslovno znai "prolasci" ili, kako je jasno izreeno u asirskim
verzijama, "godina Anuova":
Prvog sha-at-tama jeli su travu.
Tokom drugog sha-at-tama patili su zbog odmazde.
Doao je trei sha-at-tam;
Glad im je izmijenila crte lica,
Lica su im bila prekrivena blatom...
ivjeli su na rubu smrti.
Kad je nastupio etvrti sha-at-tam,
Lica su im postala zelena;
Hodali su ulicama pogrbljeni;
Njihova iroka (ramena?) postala su uska.
Do petog "prolaska" ljudski ivot postajao je sve gori i gori. Majke su
pregraivale vrata svojim vlastitim izgladnjelim kerima. Keri su pijunirale
majke ne bi li vidjele gdje su sakrile hranu.
Za estog "prolaska" kanibalizam se naglo proirio.
Kad je doao esti aha-at-tam
Odredili su ker za hranu;
Za jelo su priredili dijete...
Jedna kua je prodirala drugu.
Tekstovi izvjetavaju o stalnom posredovanju Atrahasisa kod Enkija, "U
kui svog Boga... uao je;.. svakog dana je plakao, prinosei rtve ujutro..
zazivao je boga imenom", traei Enkijevu pomo da sprijei glad.
Meutim, Enki je vjerojatno bio sputan odlukom ostalih bogova, jer isprva
nije odgovarao. Mogue da se ak i sakrio svome odanom tovatelju napustivi
hram i otplovivi u svoje voljene movare. "Kada su ljudi ivjeli na rubu
smrti", Atrahasis "je postavio svoj krevet tako da gleda prema rijeci". Ali
odgovora nije bilo.
Prizor izgladnjelih, razjedinjenih ljudi, roditelja koji jedu vlastitu djecu,
konano je doveo do neizbjenog: jo jednog sukoba izmeu Enkija i Enlila.
Za vrijeme sedmog "prolaska", kada su preostali mukarci i ene izgledali
"poput duhova mrtvih", primili su poruku Enkijevu. "Uini veliku buku na
Zemlji", rekao je. Poalji glasnike da narede ljudima: Nemojte tovati bogove,
nemojte se moliti boicama". Nastala je potpuna neposlunost!
Pod okriljem takvog metea Enki je planirao jo konkretnija djelovanja.
Tekstovi, koji su na ovom mjestu dosta oteeni, otkrivaju kako je sakupio
tajni zbor "staraca" u svom hramu. "Oni su uli., posavjetovali su se u kui
Enkijevoj". Najprije se Enki oslobodio krivnje, rekavi kako se on
suprotstavljao djelovanju ostalih bogova. Zatim je iznio plan djelovanja, koji
je na neki nain ukljuivao njegovo zapovjednitvo nad morima i Donjim
Svijetom.
Iz djelomino sauvanih stihova moemo pomalo sakupiti skrovite
detalje plana: "U noi...nakon to on..." netko je trebao biti "na obali
rijeke" u odreeno vrijeme, moda da doeka povratak Enkija iz Donjeg
Svijeta, Od tamo je Enki "doveo vodene ratnike", koji su moda i sami
bili Zemljani, Primitivni Radnici u rudnicima. U dogovoreno vrijeme,
zapovijedi su izvikivane: "Idi!..naredba..."
Unato redovima koji nedostaju, moemo razumjeti to se dogodilo prema
Enlilovoj reakciji. "Bio je ispunjen bijesom". Okupio je Zbor bogova i poslao
svog naoruanog vodnika da dovede Enkija. Zatim je ustao i optuio svog
brata da je otkrio planove o nadzoru i okruenju:
Zajedno smo, vii Anunnaki
Odluili...
Zapovjedio sam da u Nebeskoj ptici
Adad nadgleda gornja podruja;
Sin i Nergal da uvaju
Srednja podruja Zemlje;
Da zasun, pregradu mora,
Ti, Enki, uva svojim raketama.
Ali ti si oslobodio zalihe hrane za ljude!
Enlil je optuio svog brata da je slomio "zasun mora". No, Enki je poricao
da se to dogodilo s njegovim pristankom:
Zasun, pregradu mora...
Doista sam uvao svojim raketama.
(Ali) kada ...pobjegli od mene...
bezbroj riba... nestalo je;
one su probile zasun...
one su ubile uvare mora.
On je tvrdio da je uhvatio i kaznio krivce, ali Enlil nije bio zadovoljan. On
je traio da Enki "prestane hraniti ljude", da ih vie "ne opskrbljuje obrocima
kukuruza kojim su se ljudi dobro hranili". Reakcija Enkija bila je zapanjujua:
Bogu je dozlogrdilo sjedenje;
U Zboru Bogova,
Smijeh ga je prevladao.
Moemo zamisliti mete koji je nastao. Enlil je bio bijesan. Nastala su
estoka prepucavanja i vika. Kada je u zboru konano zavladao red, Enlil je
ponovo uzeo rije. Podsjetio je svoje kolege i podreene da je odluka bila
jednoglasna. Prisjetio se dogaaja koji su doveli do stvaranja Primitivnog
ovjeka i prisjetio se mnogih vremena kada je Enki "prekrio pravila".
No Jo je bilo prilike da se sudi ljudskoj vrsti. "Ubojita poplava" bila je u
izgledu. Katastrofa koja se primicala trebala je ostati tajnom za ljude. Pozvao
je Zbor da se zakune na utnju i, to je najvanije, da "kraljevia Enkija vee
zakletvom".
Enlil je progovorio
I obratio se Zboru svih bogova:
"Doite, da svi zajedno poloimo zakletvu
u vezi ubojite poplave!''
Anu se zakleo prvi;
zakleo se Enlil; a s njim njegova dva sina.
Isprva je Enki odbio. "Zato me eli vezati zakletvom?" upitao je. "Zar ja
trebam dii ruku na moje vlastite ljude?" No, na kraju je bio prinuen poloiti
zakletvu. U jednom od tekstova kae se odreeno: "Anu, Enlil* Enki,
Ninhursag, bogovi Neba i Zemlje, zakleli su se". Kocka je baena.
Kakvom je to zakletvom Enki bio vezan? Kako je Enki to interpretirao,
zakleo se da nee otkriti tajnu o dolazeem Potopu ljudima, no zar ju nije
mogao rei zidu? Pozvavi Atrahasisa u hram, postavio ga je iza zaslona.
Zatim se Enki pretvarao da govori, ne svome odanom Zemljaninu ve zidu.
"Zaslonu od trske", rekao je:
Obrati pozornost ne moje upute.
Sve nastambe, sve gradove,
Oluja e pomesti.
To e biti unitenje sjemena ljudske vrste...
Ovo je konana odluka,
Rije Zbora bogova,
Rije Anua, Enlila i Ninhursag.
(Ovim je objanjena Enkijeva kasnija izlika, kada je otkriveno da je Noa/
Utnapitim preivio, kako on nije prekrio zakletvu, ve je "Izuzetno mudar"
sl. 44
(atra-hasis) Zemljanin otkrio tajnu Potopa sam, pravilnim tumaenjem
znakova.) Prikaz na peatu koji se odnosi na ovu priu prikazuju slugu koji
dri zaslon dok Ea, kao bog Zmija, otkriva tajnu Atrahasisu. (sl. 44)
Enkijev savjet vjernom sluzi bio je da izgradi plovilo; no kad mu je ovaj
rekao: "Ja nikada nisam gradio brod.. nacrtaj mi nacrt na zemlji da vidim",
Enki mu je dao precizne upute glede broda, njegovih mjera i njegove izgradnje.
Proeti biblijskim priama zamiljamo tu "arku" kao veliki brod s palubama i
brodskom nadgradnjom. Ali biblijski izraz teba potjee iz korijena "potonuo",
te moramo zakljuiti kako je Enki uputio svog Nou da izgradi brod koji moe
zaroniti - podmornicu.
Akadski tekst navodi kako je Enki traio da brod bude "natkriven gore i
dolje" hermetiki zapeaen "vrstom smolom". Nije smjelo biti paluba niti
otvora "da sunce ne bi virilo unutra". To je trebao biti brod "kao brod iz
Apsua", sulili - izraz koji se danas koristi u hebrejskom (soleleth) i oznaava
podmornicu.
"Neka brod", rekao je Enki, "bude MA.GUR.GUR, brod koji se moe
okretati i prevrtati". Zaista, samo takav brod mogao je preivjeti nadmonu
vodenu stihiju. Verzija o Atrahasisu, poput ostalih, ponavlja kako je katastrofa
trebala uslijediti za samo sedam dana i ljudi nisu bili svjesni njezinog dolaska.
Atrahsis se opravdavao da gradi "Apsu plovilo" kako bi mogao otii u
prebivalite Enkijevo i moda tako odvratiti Enlilov bijes. Ovo je sa
spremnou prihvaeno, jer je situacija bila zaista loa. Noin otac se nadao da
je njegovo roenje bilo znak zavretka dugog razdoblja patnji. Problem ljudi
je bila suza, nedostatak kia, manjak vode. Tko bi pri zdravoj pameti pomislio
da ljudi trebaju nestati u vodenoj stihiji?
No, ako ljudi nisu mogli tumaiti znakove, Nefili jesu. Za njih Potop nije
bio iznenadan dogaaj: iako ga nisu mogli izbjei, oni su znali za njegov
dolazak. Njihov plan da unite ljudsku vrstu nije poivao na aktivnoj ve na
pasivnoj ulozi bogova. Oni nisu prouzroili Potop, oni su samo pred
Zemljanima preutjeli injenicu o njegovom dolasku.
Meutim, svjesni prijetee katastrofe i njenog opeg utjecaja, Nefili su
poduzeli korake da spase vlastitu kou. Ako je Zemlju trebala progutati voda,
da bi se spasili mogli su pobjei samo u jednom pravcu: prema nebu. Kada je
poela oluja koja je prethodila Potopu, Nefili su krenuli prema svojoj letjelici
i ostali u Zemljinoj orbiti dok se vode nisu poele povlaiti.
Dan Potopa bio je dan kada su bogovi odletjeli sa Zemlje.
Znak na koji je Utnapitim trebao paziti, pridruiti se ostalima u arci i
zapeatiti ju, bio je ovakav:
Kada ama,
Koji nareuje podrhtavanje u sumrak,
Zapljusne zemlju pljuskom erupcija -
Ukrcaj se na brod,
Pregradi sve ulaze!
Kao to znamo, ama je bio zaduen za svemirsku luku u Sipparu. Nema
sumnje da je Enki uputio Utnapistima da promatra prvi znak lansiranja u svemir
iz Sippara. uruppak, gdje je ivio Utnapitim, nalazio se samo 18 berua
(otprilike 180 kilometara, ili 112 milja) juno od Sippara. Budui su se
lansiranja trebala dogoditi u sumrak, nije bilo problema da se vidi "pljusak
erupcije" kojima e raketa pri podizanju "zapljusnuti" zemlju.
Iako su Nefili bili spremni za Potop, njegov dolazak bio je zastraujue
iskustvo: "Buka Potopa...uinila je da bogovi zadrhte". Ali kada je doao
trenutak naputanja Zemlje, bogovi "ustuknuvi, uzali su na nebo Anuovo".
Asirska verzija o Atrahasisu govori da su bogovi upotrijebili rukub ilani ("kola
bogova") kako bi pobjegli sa Zemlje. "Anunnnakiji su podigli" svoje rakete,
poput baklji, "zapalivi zemlju svojim bljetavilom".
Kruei oko Zemlje, Nefili su ugledali prizor unitenja koji ih se duboko
dojmio. Tekstovi o Gilgameu kazuju nam da, kako je oluja postajala
snanijom, ne samo da "nitko nije mogao vidjeti svog druga" ve se "niti
ljude nije moglo prepoznati sa nebesa". Natrpani u svojoj letjelici, bogovi su
se naprezali vidjeti to se dogaa na planetu sa kojeg su se upravo lansirali.
Bogovi su se skutrili poput pasa,
Dopuzali do vanjskog zida.
Itar je vikala poput ene u trudovima.
"Davni dani su, jao, vratili se u glinu"....
S njom plau bogovi Anunnakiji.
Bogovi, svi unieni, sjede i plau;
Njihove usne su stisnute,.. svi do jednoga.
U tekstovima o Atrahasisu javlja se ista tema. Bogovi su letjeli i istovremeno
promatrali unitenje. No, niti unutar letjelica situacija nije bila ohrabrujua.
Oigledno, oni su bili podijeljeni u nekoliko svemirskih brodova. Ploica III
Epa o Atrahasisu opisuje uvjete koji su vladali na jednom od njih, gdje su
Anunnakiji dijelili smjetaj s Majkom Boicom.
Anunnakiji, vii bogovi,
Sjedili su edni, gladni...
Ninti je plakala i pokazivala osjeaje;
Ona je plakala i olakala duu,
Bogovi su s njom plakali nad zemljom.
Nju je prevladala alost,
udila je za pivom.
Gdje je ona sjedila, sjedili su bogovi i plakali;
Puzali su kao ovce u koritu.
Usne su im bik grozniave od ei,
patili su od greva zbog gladi.
Sama Majka Boica, Ninhursag, bila je zateena potpunim unitenjem.
alila je zbog onog to je gledala:
Boica je gledala i plakala,
Njene usne bile su grozniave...
"Moji stvorovi postati su poput muha -
ispunili su rijeke poput konjskih smrti.
njihove oeve uzelo je uzburkano more".
Zar je ona zaista mogla spaavati svoj vlastiti ivot dok je ljudska vrsta,
koju je sama pomogla stvoriti, umirala? Zar je zaista mogla napustiti Zemlju,
pitala se glasno:
"Hou li uzai na Nebo,
da boravim u Kui rtvovanja,
gdje nam je Anu, Gospodar, naredio poi?
Naredbe Nefilima bile su jasne: napustiti Zemlju, "uzai na Nebo". U to
vrijeme se Dvanaesti Planet nalazio najblie Zemlji, unutar pojasa asteroida
("Nebo") to dokazuje injenica da je Anu mogao osobno prisustvovati
kljunom sastanku nedugo prije Potopa.
Enlil i Ninurta, moda praeni elitom Anunnakija, onima koji su boravili u
Nippuru, nalazili su se u jednoj letjelici, bez sumnje s namjerom da se pridrue
glavnom svemirskom brodu. No, ostati bogovi nisu bili tako odluni. Prisiljeni
napustiti Zemlju, odjednom su shvatili koliko su postali privreni Zemlji i
njenim stanovnicima. U jednoj letjelici, Ninhursag i njena skupina Anunnakija
raspravljala je o naredbama koje je izdao Anu. U drugoj, Itar je vikala: "Davni
dani, jao, pretvorili su se u glinu", Anunnakiji koji su bili u njenoj letjelici
"plakali su s njom".
Oigledno, Enki se nalazio u nekoj drugoj letjelici, inae bi mogao otkriti
ostalima da je uspio spasiti sjeme ljudske vrste. Bez sumnje, on je imao drugih
razloga da se osjea manje smrknut, jer dokazi pokazuju da je istovremeno
planirao i susret na Araratu.
ini se da drevne verzije podrazumijevaju kako je arka jednostavno
nanesena u podruje Ararata estokim valovima bujice, a "oluja s juga" zaista
bi odvela brod na sjever. Ali mezopotamski tekstovi neprestano ponavljaju da
je Atrahasis/Umapitim sa sobom poveo "brodara" po imenu Puzur-Amurri
("zapadnjak koji poznaje tajne"). Njemu je mezopotamski Noa "predao
graevinu, zajedno s njenim sadrajem", odmah na poetku oluje. Za to je
bio potreban iskusni navigator, osim da dovede arku na odredite?
Kao to smo ustvrdili, Nefili su od samog poetka koristili vrhove Ararata
kao oznaku na zemlji. Budui najvii vrhovi u tom dijelu svijeta, moglo se
oekivati da e se upravo oni prvi ponovno pojaviti ispod vodenog pokrivaa.
Kako je Enki, "Mudri, Onaj koji sve zna", doista mogao proraunati tako
neto, moemo pretpostaviti da je uputio svog slugu da povede arku prema
Araratu, planirajui tako susret od samog poetka.
Berosova verzija prie o Potopu kako je prenosi Grk Abydenus, govori:
"Kron je otkrio Sisuthrosu da e doi do Potopa petnaestog dana daisiosa
(drugi mjesec) i naredio mu da sakrije u Sipparu, gradu amaovu, svaki
dostupan zapis. Sisuthros je sve to izvrio, odmah otplovio u Armeniju i zatim
se dogodilo to je bog objavio".
Beros ponavlja detalje glede oslobaanja ptica. Kada su Sisuthrosa (to je
atra-hasis, itano straga) bogovi uzeli u svoje prebivalite, on je objasnio drugim
ljudima u arki da se nalaze "u Armeniji" i uputio ih natrag u Babiloniju, pjeice.
U ovoj verziji nalazimo ne samo povezanost sa Sipparom, svemirskom lukom,
ve i potvrdu da je Sisuthros dobio upute da "odmah otplovi u Armeniju", u
zemlju Ararata.
im je Atrahasis pristao, ubio je nekoliko ivotinja i ispekao ih na vatri.
Nije ni udo da su se iscrpljeni i gladni bogovi "skupili poput muha ponad
rtve". Odjednom su shvatili da su ovjek i hrana i stoka koju uzgaja bili
bitni. "Kada je napokon Enlil stigao i vidio arku, bio je srdit". No, logika
situacije i Enkijev nagovor su prevladali; Enlil se pomirio s preostalim ljudima
i poveo Atrahasisa/Utnapitima u svojoj letjelici u Vjeno prebivalite Bogova.
Dodatni imbenik u brzoj odluci da se pomiri s ljudima mogao je biti
postupno smirivanje Potopa i ponovno pojavljivanje suhe zemlje i vegetacije
na njoj. Ve smo zakljuili da su Nefili bili unaprijed svjesni katastrofe koja
se pribliavala, no to je i njima bilo toliko jedinstveno iskustvo da su se
prestravili kako e Zemlja postati zauvijek nenastanjiva. Kada su se spustili
na Ararat, uvidjeli su svoju zabludu. Na Zemlji se opet moglo nastaniti, a da
bi na njoj mogli ivjeti, trebali su ovjeka.
Kakva je to bila katastrofa - predvidiva ali neizbjena? Vaan klju da
odgonetnemo ovu zagonetku Potopa jest spoznaja da se nije radilo o nekom
naglom dogaaju, ve o vrhuncu lanca dogaaja.
Neobine poasti koje su pogodile ovjeka i zvijeri, te ozbiljna sua
prethodile su Bojem sudu vodom; bio je to postupak koji je trajao, prema
mezopotamskim izvorima, sedam "prolazaka" ili sara. Ovi fenomeni mogu se
razjasniti samo velikim klimatskim promjenama. Takve promjene bile su
povezane u prolosti Zemlje s ponovnim pojavljivanjem ledenih doba i
meuledenih faza koje su vladale u neposrednoj prolosti naeg planeta.
Oskudne koliine padalina, opadanje nivoa mora i jezera i isuivanje
podzemnih vodenih izvora bili su znakovi dolaska ledenog doba. Budui je
iza Potopa kojim su naglo zavrili ovi uvjeti slijedila pojava sumerske
civilizacije i nae sadanje, postledeno doba, ledeno doba o kojem se ovdje
radi moglo je biti samo ovo posljednje ledeno doba.
Na je zakljuak da su dogaaji Potopa povezani s posljednjim Zemljinim
ledenim dobom i njegovim katastrofinim zavretkom.
Buenjem u arktikom i antarktikom ledenom pokrovu, znanstvenici su
uspjeli izmjeriti koliinu kisika zarobljenog u razliitim slojevima i iz tih
mjerenja procijeniti klimu koja je prevladavala prije nekoliko tisuljea. Uzorci
sa dna mora, kao to je Meksiki zaljev, osim mjerenja razmnoavanja ili
iezavanja morskog ivota, takoer omoguavaju procjenjivanje temperature
u prolim dobima. Na temelju takvih nalaza znanstvenici su danas sigurni da
je posljednje ledeno doba poelo prije otprilike 75.000 godina i pretrpjelo
mini zatopljenje prije oprilike 40.000 godina. Prije nekih 38.000 godina nastao
je otriji, hladniji i sui period. I zatim, prije 13.000 godina, naglo zavrava
ledeno doba i nastaje dananja umjerena klima.
Usporedivi biblijske i sumerske informacije, nalazimo da je otrija klima,
"prokletstvo Zemlje", zapoelo u vrijeme Noinog oca Lameka. Njegove nade
da e roenje Noe - "odgoda", oznaiti zavretak tekoa bile su ispunjene na
neoekivan nain, katastrofalnim Potopom.
Mnogi uenjaci vjeruju da se deset pretpotopnih patrijarha (od Adama do
Noe) nekako poklapa sa deset pretpotopnih vladara sa popisa sumerskih
kraljeva. Ovi popisi ne dodjeljuju boanske naslove DIN.GIR ili EN dvojici
zadnjih na popisu i odnose se prema Ziusudri/Utnapitimu i njegovom ocu
Ubar-Tutuu kao prema ljudima. Ta posljednja dvojica odgovaraju Noi i
njegovom ocu Lameku; prema sumerskim popisima, ova dvojica su vladala
ukupno 64 800 godina do pojave Potopa. Posljednje ledeno doba, od prije
75.000 do 13.000 godina, trajalo je 62.000 godina. Budui su tekoe zapoele
kada je Ubartutu/Lamek ve vladao, ovih 62.000 godina se savreno uklapaju
u razdoblje vladavine od 64.800 godina.
tovie, izuzetno otri uvjeti su potrajali, prema Epu o Atrahasisu, sedam
shara ili 25.200 godina. Znanstvenici su pronali dokaze o izuzetno otrom
klimatskom razdoblju koje je vladalo prije 38.000 do 13.000 godina, u rasponu
od 25.000 godina. Jo jednom se mezopotamski navodi i moderni znanstveni
nalazi podudaraju.
Nae nastojanje da odgonetnemo zagonetku Potopa stoga je usmjereno na
klimatske promjene na Zemlji, a posebno na nenadanu propast ledenog doba
prije 13.000 godina. to je moglo prouzroiti naglu klimatsku promjenu takvih
razmjera?
Izmeu brojnih teorija koje su razvili znanstvenici posebno nas je
zaintrigirala ona Dr. John T. Hollina sa Sveuilita u Matneu. On je ustvrdio
kako se ledeni pokrov sa Antarktika povremeno oslobaa i klizi u more, tvorei
tako nenadani ogroman plimni val!
Ova hipoteza, koju su drugi prihvatili i razradili, pretpostavlja da je ledeni
pokrov, kako je postajao sve tanji i tanji, ne samo zarobljavao sve vie topline
zemlje ve je takoer stvarao (pomou pritiska i trenja) bljuzgav i klizav sloj
na svom dnu. Djelujui kao podmaziva izmeu tananog ledenog pokrivaa i
vrstog tla, ovaj bljuzgav sloj prije ili kasnije je prouzroio klizanje ledenog
pokrivaa u okolni ocean.
Hollin je izraunao da bi, ukoliko bi samo polovica dananjeg ledenog
pokrivaa sa Antarktika (koji je u prosjeku debeo vie od milje) otklizala
u juna mora, plimni val koji bi se pritom stvorio podigao bi razinu svih
mora na kugli zemaljskoj za otprilike ezdeset stopa, poplavivi obalne
gradove i nizine,
Godine 1964, A. T. Wilson pri Sveuilitu Victoria u Novom Zelandu
ponudio je teoriju po kojoj ledeno doba zavrava ovako nenadano klizanjima
ne samo na Antarktiku, ve i na Arktiku. ini nam se da razliiti tekstovi i
injenice koje smo skupili potvruju zakljuak da je Potop nastao kao rezultat
otklizavanja milijardi tona leda u vode oko Antarktika, to je dovelo do
nenadanog zavretka posljednjeg ledenog doba.
Neoekivani dogaaj pokrenuo je ogroman plimni val. S poetkom u
vodama oko Antarktika irio se na sjever prema Atlantiku, Tihom oceanu i
Indijskom oceanu. Nagla promjena u temperaturi vjerojatno je stvorila estoke
oluje praene bujicama kia. Kreui se bre od voda, oluje, oblaci i zatamnjeno
nebo najavili su vodene stihije.
Upravo takvi fenomeni su opisani u drevnim tekstovima.
Prema zapovijedi Enkija, Atrahasis je poslao sve ostale da se ukrcaju na
arku, dok je on sam ostao vani da prieka znak za ukrcavanje i peaenje
plovila. Nudei nam detalj koji govori o "ljudskoj znatielji", u drevnom tekstu
se kae kako je Atrahasis, iako mu je bilo zapovjeeno da ostane unutar plovila,
"bio je vani i unutra; nije mogao sjediti, nije mogao uati...srce mu je bilo
slomljeno; povraao je u". No, tada:
...Mjesec je nestao...
vrijeme se izmijenilo;
kie su tutnjale u oblacima...
vjetrovi su podivljali...
...nastao je Potop,
njegova mo spustila se na ljude kao bitka,
ljudi se meusobno nisu razaznavati,
nije ih se moglo prepoznati u unitenju.
Potop je tulio poput bika;
Vjetrovi su njitali kao divlji magarac.
Tama je bila gusta;
nije se vidjelo Sunce.
"Ep o Gilgameu" je odreen glede smjera iz kojeg je stigla oluja: sa juga.
Oblaci, vj etrovi, kia i tama zaista su pretekli plimni val koji je najprije rastrgao
"mjesta Nergala" u Donjem Svijetu:
Sa sjajem zore
crni oblak se podigao sa horizonta;
u njemu je grmio bog oluja...
sve to je bilo svjetlo
pretvorilo se u tamu...
jer jednog dana stigla je oluja sa juga,
ubrzavajui, potopivi planine...
est dana i est noi puhao je vjetar
dok je oluja sa juga vijala zemljom.
Kada je doao sedmi dan,
Potop oluje sa juga je popustio.
Aluzije na "oluju sa juga" i "juni vjetar" jasno ukazuju na pravac iz kojeg
je stigao Potop, njegovi oblaci i vjetrovi, "glasnici oluje" koji su se kretali
"preko breuljaka i nizina" da bi stigli do Mezopotamije. Zaista, oluja i vodena
stihija koji bi potjecali sa Antarktika stigli bi do Mezopotamije preko Indijskog
Oceana, nakon to bi prethodno progutali breuljke Arabije, a zatim poplavili
dolinu Tigrisa i Eufrata. "Ep o Gilgameu" nas takoer izvjeuje da prije
negoli su ljudi i njihova zemlja bili potopljeni, "brane suhe zemlje" i njeni
nasipi bili "iupani", a kontinentalne obalne linije bile su unitene i opustoene.
Biblijska verzija prie o Potopu kae da je "prskanje izvora Velikog
bezdana" prethodilo "otvaranju ustava nebeskih". Najprije su se vode "Velikog
bezdana" (ime koje dobro opisuje najjunija, zamrznuta mora oko Antarktika)
oslobodile svojeg ledenog zatoenitva: tek tada je poelo kiiti sa neba,
Ovakvo nae shvaanje Potopa ponovljeno je, u obrnutom smjeru, kada se
Potop smirio. Najprije su "izvori u Bezdanu bili obuzdani"; onda su kie "sa
nebesa zaustavljene".
Nakon prvog ogromnog plimnog vala, njegove vode jo su uvijek "dolazile
i povlaile se" u velikim valovima. Zatim su se vode poele "povlaiti" i
"smanjivati" nakon 150 dana, kada se arka zaustavila medu vrtovima Arama.
Vodena stihija, koja je stigla iz junih mora, povukla se natrag u juna mora.
Kako su Nefili mogli predvidjeti kada e Potop provaliti sa Antarktika?
Kako znamo, mezopotamski tekstovi su povezivali Potop i klimatske
promjene koje su mu prethodile sa sedam "prolazaka", to nesumnjivo
oznaava periodike prolaske Dvanaestog Planeta u bliim Zemlje. Poznato
nam je da ak i Mjesec, Zemljin maleni satelit, stvara dovoljno jaku gravitaciju
koja uzrokuje plimu i oseku. I mezopotamski i biblijski tekstovi opisuju kako
se Zemlja protresla kada je Nebeski gospodar proao u njenoj blizini. Je li
mogue da su Nefili, promatrajui klimatske promjene i nestabilnost
Antarktikog ledenog pokrivaa shvatili da e sljedei, sedmi "prolazak"
Dvanaestog Planeta potaknuti predstojeu katastrofu?
Drevni tekstovi pokazuju da je bilo upravo tako.
Najznaajniji je tekst koji se sastoji od otprilike tridesetak stihova, ispisan
minijaturnim klinastim pismom sa obje strane glinene ploice krae od jednog
ina. Ona je pronaena u Auru, no obilje sumerskih rijei u akadskom tekstu
jasno govori o njegovom sumerskom porijeklu. Dr. Erich Ebeling smatra da
se radi o himni koja se izgovarala u Kui Mrtvih, te je stoga ovaj tekst ukljuio
u svoje remek djelo ("Tod und Leben") o smrti i uskrsnuu u drevnoj
Mezopotamiji. Meutim, ako poblie prouimo tekst nai emo da se u njemu
"zazivaju imena" Nebeskog Gospodara, Dvanaestog Planeta. Tu su razraena
znaenja razliitih pridjeva tako da ih se povezuje s prelaenjem planeta
mjestom bitke s Tiamat, prolaskom koji je prouzroio Potop!
Tekst poinje s objavom kako, unato svojoj moi i veliini, planet ("junak")
svejedno krui oko Sunca. Potop je bio "oruje" ovog planeta.
Njegovo oruje je Potop;
Bog ije oruje nosi smrt opakima.
Vrhovni, vrhovni Pomazanik...
Koji kao Sunce, prelazi zemlje;
Sunce, svog boga, on plai.
Zazivajui "prvo ime" planeta, koje je na alost neitko, tekst opisuje
prolazak pored Jupitera, prema mjestu bitke s Tiamat:
Prvo ime.
Koji je krunu vrpcu zakovao skupa;
Koji je Posjednika raskolio po pola, i izgurao ga.
Gospodar, koji u vrijeme Akitija
Poiva na mjestu bitke s Tiamat...
ije sjeme su sinovi Babilona;
Kojega ne moe smesti planet Jupiter;
Koji e stvarati svojim sjajem.
Doavi blie, Dvanaesti Planet dobiva naziv SHILIG.LU.DIG ("moni
voa veselih planeta"). On se sada nalazi najblie Marsu: "Sjajem boga
(planeta) Anuove bog (planet) Lahmu (Mars) je odjeven". Zatim je oslobodio
Potop na Zemlju:
Ovo je ime Gospodina
Koji je od drugog mjeseca do mjeseca Addar
Sakupio vode.
Razrada dva imena u tekstu nudi izvanredne kalendarske podatke. Dvanaesti
Planet je proao pored Jupitera i pribliio se Zemlji "u vrijeme Akiti", kada
zapoinje mezopotamska Nova godina. U drugom mjesecu ve se nalazio na
mjestu najblie Marsu. Zatim "od drugog mjeseca do mjeseca Addar"
(dvanaesti mjesec) pustio je Potop na Zemlju.
Ovo je potpuno u skladu s biblijskim izvjeem, po kojem su se "izvori
velikog bezdana rastvorili" sedamnaestog dana drugog mjeseca. Arka se
zaustavila na Araratu u sedmom mjesecu; suha zemlja mogla se vidjeti u
desetom mjesecu; a Potop je zavrio u dvanaestom mjesecu - jer "prvog dana
prvog mjeseca" sljedee godine Noa je otvorio otvor na arki.
Prelazei na drugu fazu Potopa, kada su se vode poele povlaiti, tekst
naziva planet SHUL.PA.KUN.E.
Junak, Gospodar koji nadgleda,
Koji sakuplja vode;
Koji, vodom koja tee u mlazovima
Proiava ispravne i opake;
Koji je na planini s vrhovima blizancima
Zaustavio...
...ribe, rijeka, rijeka; poplava je stala.
U planinskom kraju, na stablu, ptica se zaustavila.
Dan koji... je rekao.
Unato neitkosti nekih oteenih stihova, oigledna je podudarnost s
biblijskim i drugim mezopotamskim priama o Potopu: plavljenje je stalo,
arka je "zaustavljena" na planini s vrhovima - blizancima; rijeke su poele
ponovo tei sa planinskih vrhova i nositi vode natrag u oceane; vidjele su se
ribe; poslana je ptica iz arke. Boji sud bio je zavren.
Dvanaesti Planet je proao svoju "toku krianja". Pribliio se Zemlji i
poeo se odmicati, praen svojim satelitima:
Kada mudrac povikne: "Plavljenje!"-
To je bog Nibiru ("Planet Krianja ");
To je Junak, planet s etiri glave.
Bog ije je oruje Oluja koja nosi poplavu,
Vratit e se;
spustit e se u svoje odmaralite.
(Tekst govori kako je planet koji se udaljava ponovno preao putanju
Satuma u mjesecu Ululu, estom mjesecu u godini.)
Stari zavjet esto upuuje na vrijeme kada je Gospodin uinio da Zemlja
bude prekrivena vodama iz dubina. Dvadeset i deveti psalam opisuje kako je
Gospodin "pozvao" i "vratio" "velike vode":
Gospodinu, vi sinovi boji,
podarite slavu, priznajte mo...
glas Gospodnji je nad vodama;
bog Slave, Gospodin,
zagrmio je nad velikim vodama...
glas Gospodnji je moan,
glas Gospodnji je velianstven;
glas Gospodnji slama cedar...
on ini da (Brdo) libanonsko plee kao tele,
(Brdo) Sirion poskakuje kao mladi bih
Glas Gospodnji udara vatrenim plamovima;
Glas Gospodnji potresa pustinju..,
Gospodin je Potopu (rekao): "Vrati se!"
Gospodin, kao kralj, zauvijek je na prijestolju.
U velianstvenom Psalmu 77 - "Glasno bogu kliem" - psalmist se prisjea
pojavljivanja i nestajanja Gospoda u ranijim vremenima:
Raunao sam davne dane,
Godine Olama...
Prisjetit u se djela Gospodnjih,
Sjetit u se tvojih uda u drevna vremena...
Tvoj put, o Gospode, je odreen;
Niti jedan bog nije tako velik kao Gospodin..
Vode su te vidjele, o Gospode i zadrhtale;
Tvoje iskre koje cijepaju krenule su.
Glas tvog groma je zaorio;
Munje su obasjale svijet;
Zemlja se uznemirila i zadrhtala.
(tada) je tvoj put bio u vodama,
tvoji putevi u dubokim vodama;
i tvoji koraci su nestali, u nepoznato.
Psalm 104, u kojem se veliaju djela Nebeskog Gospodina, podsjea na
vrijeme kada su oceani pregazili kontinente i bilo je uinjeno da se povuku:
Ti si uvrstio zemlju stabilno,
Da zauvijek bude nepomaknuta.
Oceanima, kao odjeom, prekrio siju;
Vode su stajale iznad planina.
Na tvoj prijekor, vode su se povukle;
Na glas tvoga groma, one su pourile otii
Otile su na planine, zatim u doline
Na mjesto koje si utvrdio za njih.
Granicu si odredio, koju ne treba prijei;
Da se vie ne vrate i ne prekriju Zemlju,
Rijei proroka Amosa jo su jasnije:
Jao si ga tebi, koji eli dan Gospodnji;
S kakvim ciljem tebi?
Jer dan Gospodnji je tama, a ne svjetlo...
Pretvara jutro u sjenu smrti,
ini dan tamnim poput noi;
Poziva vode iz mora
I izlijeva ih na lice Zemlje.
Ovo su dakle, bili dogaaji koji su se dogodili "davnih dana". "Dan
Gospodnji" bio je dan Potopa.
Ve smo pokazali da su, spustivi se na Zemlju, Nefili povezali prve
vladavine u prvim gradovima sa znakovima zodijaka, podarivi zodijaku epitete
razliitih pridruenih bogova. Sada uoavamo da nam tekstovi koje je otkrio
Ebeling nude kalendarske informacije ne samo za ljude, ve i za Nefile. Potop,
kako snio obavijeteni, se dogodio u "doba zvijea Lava":
Vrhovni vrhovni, pomazanih;
Gospodin ija je sjajna kruna optereena stravom.
Vrhovni planet: sjedite je postavio
Da gleda prema ogranienom kruenju crvenog planeta (Mars).
Svakodnevno unutar Lava on je u plamenu;
Njegovo svjetlo proglaava njegovo sjajno kraljevstvo na zemlji.
Sada moemo razumjeti zagonetni stih u novogodinjim obredima, u kojem
se kae da je "zvijee Lava mjerilo vode iz dubina", Ove izjave smjetaju
vrijeme Potopa u odreeni okvir, jer iako astronomi danas ne mogu precizno
utvrditi gdje su Sumerani smjestili poetak kua zodijaka, sljedei raspored
po razdobljima smatra se preciznim.
60 prije Krista do 2100 A.D. - doba Riba
2220 prije Krista do 60 prije Krista - doba Ovna
4380 prije Krista do 2220 prije Krista - doba Bika
6540 prije Krista do 4380 prije Krista - doba Blizanaca
8700 prije Krista do 6540 prije Krista - doba Raka
10 860 prije Krista do 8700 prije Krista - doba Lava
Ukoliko je do Potopa dolo u Doba Lava, tj. negdje izmeu 10.860 i 8.700
godine prije Krista, onda se datum Potopa dobro uklapa u na raspored. Prema
otkriima moderne znanosti, posljednje ledeno doba zavrilo je nenadano na
junoj polutki prije otprilike dvanaest do trinaest tisua godina, a na sjevernoj
polutki tisuu do dvije tisue godina kasnije.
(120 shara) prije Potopa, u doba Riba. U okviru precesijskog ciklusa,
432.000 godina obuhvaa esnaest punih ciklusa, ili Velikih Godina, i vie od
pola jo jedne Velike Godine, u "doba" zvijea Lava.
Sada moemo rekonstruirati cjelovit raspored dogaanja koja obuhvaaju
nai nalazi.
Vrijeme Dogaaj
(prije koliko godina)
445.000
430.000
360.000
300.000
250.000
200.000
100.000
Nefili, predvoeni Enkijem, stiu na Zemlju sa
Dvanaestog Planeta. U junoj Mezopotamiji se
uspostavlja Eridu, prva Zemaljska Stanica
veliki ledeni pokrivai poinju se odmicati.
Gostoljubiva klima na Bliskom istoku.
Enki se pomie u unutranjost, uspostavlja Larsu.
veliko meuledeno razdoblje iri se globalno. Na
Zemlju stie Enlil, uspostavlja Nippur kao
Sredite kontrole Misije. Enki uspostavlja morski
put do june Afrike i organizira iskopavanje zlata.
Nefili uspostavljaju Bad-Tibira kao svoje
metalurko sredite za taljenje i proiavanje.
Izgraeni su Sippar; svemirska luka i ostali gradovi
bogova.
Pobuna Anunnakija. Enki i Ninhursag oblikuju
ovjeka, primitivnog radnika.
"Rani Homo Sapiens" se razmnoava i iri na ostale
kontinente.
ivot na Zemlji unazauje se za vrijeme novog
ledenog razdoblja.
Klima opet postaje toplija. Sinovi boji uzimaju
ljudske keri za ene.
415.000
400.000
77.000
75.000
49.000
38.000
13.000
Ubartutu/Lamek, ovjek boanskog porijekla,
preuzima vladavinu u umppaku pod
pokroviteljstvom Ninhursag.
"Prokletstvo Zemlje" - novo ledeno doba -
zapoinje. Zemljom luta regresivan tip ovjeka.
Zapoinje vladavina Ziusudra ("Noa"), "odanog
sluge" Enkijevog.
Otro klimatsko razdoblje "sedam prolazaka"
poinje dese tko vati ljudsku vrstu. Nestaje europski
Neandertalac; preivljava jedino Kromanjonac
(na Bliskom istoku) Enlil, razoaran u ljudskoj vrsti,
zahtijeva njeno unitenje.
Nefili, svjesni predstojeeg plimnog vala kojeg e
potaknuti pribliavanje Dvanaestog Planeta, zaklinju
se da e dopustiti unitenje ovjeka.
Potop prekriva Zemlju, nenadano zavravajui
ledeno doba.
15
KRALJEVSTVO NA ZEMLJI
Potop je predstavljao traumatino iskustvo za ovjeanstvo, no nita manje
okirani nisu bili "bogovi", Nefili,
Prema rijeima sumerskih popisa kraljeva, "Potop se prelio" i nastojanja
koja su trajala 120 shara bila su izbrisana preko noi. Junoafriki rudnici,
gradovi u Mezopotamiji, kontrolno sredite u Nippuru, svemirska luka u
Sipparu - sve je bilo prekriveno vodom i blatom. Lebdei u svojim letjelicama
iznad opustoene Zemlje, Nefili su nestrpljivo oekivali povlaenje voda kako
bi mogli ponovo stupiti nogom na vrsto tlo.
Kako su mislili preivjeti na Zemlji sada kada su njihovi gradovi i ureaji
nestali, a njihova radna snaga, ljudi, bili potpuno uniteni?
Kada su uplaene, iscrpljene i izgladnjele skupine Nefila konano sletjele
na vrhove "Planine Spasenja", s olakanjem su otkrili da ni ljudi ni ivotinje
nisu nestali u potpunosti. ak je i Enlil, koji je u poetku bio bijesan jer su
njegovi ciljevi bili djelomino promaeni, ubrzo promijenio miljenje.
Odluka bogova bila je praktina. Suoeni s pogubnim uvjetima koji su i
njih doticali, Nefili su odbacili svoje inhibicije o ljudima, zasukali rukave i
nisu gubili vrijeme da ljudima priope umijee uzgajanja usjeva i stoke. Budui
je preivljavanje svakako ovisilo o brzini kojom se moe razviti poljoprivreda
i pripitomljavanje ivotinja, kako bi se odrali i Nefili i ljudi koji su se velikom
brzinom razmnoavali, Nefili su pri tom zadatku primijenili svoje napredno
znanje.
Ne znajui za informacije koje su mogli dobiti iitavanjem biblijskih i
sumerskih tekstova, mnogi znanstvenici koji su prouavali porijeklo
poljoprivrede doli su do zakljuka da su ljudi otkrili ovu djelatnosti vezano
uz neotermalnu ("novo zatopljenje") klimu koja je uslijedila nakon zavretka
posljednjeg ledenog doba. Mnogo prije modernih uenjaka, meutim, Biblija
je takoer povezala poetke poljoprivrede s posljedicama Potopa.
"Sjetva i etva" opisani su u Knjizi Postanka kao boanski darovi koje su
dobili Noa i njegovi potomci kao dio ugovora izmeu Boga i ovjeka nakon
Potopa:
I dok bude dana na Zemlji
nee prestati
sjetva i etva,
hladnoa i toplina,
ljeto i zima,
dan i no.
Nakon to im je podareno znanje o poljodjelstvu, "Noa kao seoski gospodar
prvi je zasadio vinovu lozu"; on je postao prvi ratar nakon Potopa koji se
bavio namjenskim, sloenim zadatkom sadnje.
Sumerski tekstovi takoer smatraju bogove zaslunima to su podarili
ovjeku i poljodjelstvo i pripitomljavanje ivotinja,
Tragajui za poecima civilizacije, moderni uenjaci nali su da se ona po
prvi puta javlja na Bliskom istoku, ali ne u plodnim i lako obradivim nizinama
dolinama. Umjesto toga, poljodjelstvo je zapoelo u planinama koje u
polukrugu obrubljuju nisko poloene nizine. Zato bi ratari izbjegavali nizine
i ograniavali sjetvu i etvu na zahtjevnije planinsko podruje?
Jedini vjerojatan odgovor je taj da su nisko poloena podruja, u vrijeme
kada se prvi puta javlja poljodjelstvo, bila nenastanjiva. Prije 13.000 godina ti
dijelovi nisu bili dovoljno suhi nakon Potopa. Prola su tisuljea prije negoli
su se nizine i doline dovoljno osuile da bi ljudi mogli sii sa planina koje su
okruivale Mezopotamiju i naseliti se u nisko poloenim nizinama. Upravo
?am tako govori Knjiga Postanka: mnogo generacija nakon Potopa, ljudi koji
su stizali "sa Istoka" to znai iz planinskih podruja istono od Mezopotamije,
"nali su nizinu u zemlji inear (Sumer) i naselili se tamo".
Sumerski tekstovi govore kako je Enlil najprije proirio itarice "u
breuljkastoj zemlji", dakle u planinama, a ne u nizinama i da je omoguio
obraivanje u planinama uvajui ih od poplavnih voda. "On je pregradio
planine kao vratima". Naziv te planinske zemlje istono od Sumera, E.LAM
znaio je "kua gdje je vegetacija proklijala". Kasnije su dva Enlilova
pomonika, bogovi Ninazu i Ninmada rasprostranili obraivanje itarica u
nisko poloene nizine tako da je konano "Sumer, zemlja koja nije poznavala
ito, spoznala ito".
Uenjaci, koji su do sada ustanovili da je poljodjelstvo zapoelo s
kultiviranjem divlje penice kao izvorita penice i jema, ne mogu objasniti
kako su najraniji oblici ita (poput onih pronaenih u pilji u anidaru) veo
bili ujednaeni i visoko specijalizirani. Potrebne su tisue generacija genetikog
odabira da bi se postigao i najskromniji stupanj rafiniranosti. Meutim, nigdje
nisu pronaeni tragovi razdoblja, vremena ili mjesta gdje se takav postupan i
vrlo dugotrajan postupak mogao provoditi na Zemlji. Nema objaenjenja za
ovo botaniko - genetiko udo, osim ako se nije radilo o postupku umjetno
manipuliranog prirodnog odabira.
Spelt, vrsta penice tvrdog zrna, predstavlja jo veu zagonetku. Ona je
proizvod "neobinog mijeanja botanikih gena", znai, nije se razvila iz
jednog genetikog izvora niti je nastala kao mutacija jednog izvora. Ona je
definitivno razultat mijeanja gena nekoliko razliitih biljaka. Ideja da je ovjek,
kroz nekoliko tisua godina, promijenio ivotinje pipitomljavanjem takoer
je upitna.
Moderni uenjaci nemaju odgovora na ove zagonetke, niti na openito
pitanje zato je planinski polukrug na drevnom Bliskom istoku postao trajni
izvor novih sorti itarica, bilja, drvea, voa, povra i udomaenih ivotinja.
Sumerani su znali odgovor. Sjeme, kako su kazali, bilo je dar kojeg je Anu
poslao na Zemlju iz svog Nebeskog Prebivalita. Penica, jeam i konoplja
sputeni su na Zemlju sa Dvanaestog Planeta. Poljodjelstvo i pripitomljavanje
ivotinja bili su darovi Enlila i Enkija ovjeanstvu.
Izgleda da se ne samo prisutnost Nefila ve i periodini dolasci Dvanaestog
Planeta u blizinu Zemlje nalaze u pozadini tri kljune faze civilizacije ovjeka
nakon Potopa: poljodjelstva, otprilike oko 11.000 prije Krista; kulture neolita,
oko 7.500 prije Krista; i neoekivane civilizacije iz 3.800 prije Krista. Svi ovi
procesi dogaali su se u vremenskim razmacima od 3.600 godina.
ini se da su Nefili prenosili ljudima znanje u odmjerenim koliinama i
inili to u vremenskim razmacima koji su odgovarali periodinim prolascima
Dvanaestog Planeta u blizini Zemlje. Kao da se neki nadzor na licu mjesta,
neki dogovor u etiri oka, koji se mogao dogoditi samo za vrijeme razdoblja
"okna" koji je dozvoljavao slijetanja i uzlijetanja izmeu Zemlje i Dvanaestog
Planeta morao dogoditi meu "bogovima", prije negoli se mogla izdati jo jedna
"dozvola".
"Ep o Etani" otkriva nam uvid u savjetovanja koja su se odravala. U
danima nakon Potopa, kae se:
Vii Anunnakiji koji odreuju sudbinu
sjeli su izmijeniti savjete u pogledu zemlje.
Oni koji su stvorili etiri podruja,
Koji su uspostavili naselja, koji su nadgledali zemlju.
Bili su previe uznositi za ljude.
Kako je reeno, Nefili su doli do zakljuka da im je potreban posrednik
izmeu bogova i ljudi. To su trebali biti bogovi - elu u akadskom, to znai
"uzvieni". Kao most izmeu bogova kao gospodara i ljudi, oni su uveli
"Kraljevstvo" na Zemlji: postavili su ljudskog vladara koji bi osigurao usluge
ovjeka bogovima i usmjerio uenja i zakone bogova ljudima.
Tekst koji se bavi ovom temom opisuje situaciju prije negoli je tijara ili
kruna bila postavljena na glavu ovjeka ili mu je bilo predano ezlo. Svi ovi
simboli kraljevskog dostojanstva, uz dodatak pastirskog tapa, simbola
ispravnosti i pravde "leali su odloeni ispred Anua na Nebesima". Meutim,
nakon odluke bogova "kraljevsko dostojanstvo je sputeno sa Nebesa" na
Zemlju.
I sumerski i akadski tekstovi govore o tome kako su Nefili zadrali
"prevlast" nad zemljama i naredili ljudima da najprije ponovo izgrade gradove
iz vremena prije Potopa, upravo na mjestima gdje su se izvorno nalazili i na
nain na koji su bili planirani; "Neka opeke svih gradova budu poloene na
posveena mjesta, neka sve (opeke) lee na svetim mjestima". Najprije je
trebalo ponovo izgraditi Eridu.
Nefili su zatim pomogli ljudima isplanirati i izgraditi prvi kraljevski grad,
te ga blagoslovili. "Neka ovaj grad bude gnijezdo, mjesto gdje e se ljudi
odmarati. Neka kralj bude pastir".
Prvi kraljevski grad ovjeka, kako nam govore sumerski tekstovi, bio je
Ki. "Kada je kraljevsko dostojanstvo opet sputeno sa Nebesa, kraljevstvo
se nalazilo u Kiu". Sumerski popisi kraljeva, naalost su uniteni upravo na
mjestu gdje se nalazilo ime prvog ljudskog kralja. Meutim, znamo da je on
zapoeo dugi niz dinastija ije se kraljevsko prebivalite selilo iz Kia u Uruk,
Ur, Awan, Hamazi, Aksak, Akkad i zatim u Aur i Babilon i mnogo mlae
gradove.
Biblijska "Ploa naroda" isto tako navodi da Nimrud, patrijarh kraljevstava
u Uruku, Akadu, Babilonu i Asirija potjee iz Kia. Biljei se irenje ljudske
sl. 45
vrste, njihove zemlje i kraljevstva, kao posljedica podjele ljudi u tri grane
nakon Potopa, Potjeui i dobivi ime po tri sina Noina to su bili narodi i
zemlje ema, koji je nastanjivao Mezopotamiju i bliskoistone zemlje; Hama,
koji je nastanio Afriku i dijelove Arabije; i Jafeta, indoeuropljani u maloj
Aziji, Iranu, Indiji i Europi.
Ove tri opsene skupine predstavljale su bez sumnje tri "podruja" o ijem
naseljavanju su raspravljali Vii Anunnakiji. Svaki od njih bio je dodijeljen
jednom od vodeih boanstava. Naravno, jedan od njih bio je sam Sumer,
podruje u kojem ive semitski narodi, mjesto gdje je nastala ovjekova prva
velika civilizacija. Preostale dvije takoer su postale mjesta civilizacija u
procvatu. Oko 3.200 prije Krista, otprilike pola tisuljea nakon procvata
sumerske civilizacije, drava, kraljevstvo i civilizacija po prvi puta su se
pojavile u dolini Nila, vremenom se pretvorivi u veliku egipatsku civilizaciju.
Do prije pedeset godina nigta nismo znali o prvoj velikoj indo-europskoj
civilizaciji. No, do sada je ve dobro poznato da je u dolini Inda u drevnim
vremenima postojala napredna civilizacija, koja je obuhvaala velike gradove,
razvijenu poljoprivredu, trgovinu koja je cvjetala. Nastala je, kako smatraju
uenjaci, otprilike 1.000 godina nakon poetka sumerske civilizacije. (sl. 45)
Drevni tekstovi bas kao i arheoloki dokazi potvruju bliske kulturne i
ekonomske veze izmeu ove dvije civilizacije nastale u dolinama rijeka i one
starije - sumerske. tovie i izravni dokazi na osnovu indicija uvjerili su veinu
uenjaka da su civilizacije Nila i Inda ne samo bile povezane, ve su zapravo
sl. 46
bile posljedica ranije civilizacije Mezopotamije.
Otkriveno je da su najimpozantniji spomenici u Egiptu, piramide, ispod
kamene "koe", ustvari simulacije mezopotamskih zigurata. Imamo razloga
vjerovati da je bezazleni arhitekt koji je izradio nacrte za velike piramide i
nadgledao njihovu izgradnju bio neki Sumeranin tovan poput boga. (sl. 46)
Drevni egipatski naziv za njihovu zemlju bio je "uzdignuta zemlja", a
njihovo sjeanje iz pretpovijesti kae da je "veliki bog koji je stigao u ranijim
vremenima" naiao na njihovu zemlju prekrivenu vodom i blatom. Poduzeo
je velike radove isuivanja tla, doslovno podiui Egipat ispod voda. "Legenda"
potanko opisuje nisko poloenu dolinu rijeke Nil nakon Potopa. Taj davni
sl. 41
sl. 48
bog, moemo dokazati, nije bio nitko drogi do sam Enki, glavni inenjer Nefila.
Iako nam je indska dolmska civilizacija relativno malo poznata, znamo da
se i tamo tovao broj dvanaest kao vrhovni boanski broj, da su prikazivali
svoje bogove kao bia koja izgledaju poput ljudi, a nosili su ukrase za glavu u
obliku rogova, i da su duboko tovali znak kria, znak Dvanaestog Planeta.
(sl.47, 48)
Ukoliko su ove dvije civilizacije bile sumerskog porijekla, zato se njihovi
pisani jezici razlikuju? Znanstveni je odgovor da ti jezici nisu razliiti. Ovo
je potvreno ve 1852. godine, kada je veleasni Charles Foster ( The One
Primeval Language") vjeto pokazao da svi drevni jezici koji su do tada bili
odgonetnuti, ukljuujui i rani kineski i ostale dalekoistone jezike, imaju
korijenje u jednom pretpovijesnom izvoru za koji se kasnije pokazalo da je
sumerski.
Slini slikovni znakovi ne samo da su imali slino znaenje, to bi mogla
biti logina sluajnost, ve takoer i jednaka viestruka znaenja i iste fonetske
znakove, to govori o zajednikom porijeklu. Neto skorije, uenjaci su
pokazali da su se prvi egipatski natpisi koristili jezikom koji je ukazivao na
prethodni pisani razvoj. Jedino mjesto gdje je pisani jezik imao prethodni
razvoj bio je Sumer.
Tako imamo jedan pisani jezik koji se iz nekog razloga razvio u tri jezika:
mezopotamski, egipatski/hamitski i indoeuropski. Takav razvoj mogao se
dogoditi sam po sebi s vremenom, udaljenou i geografskom odvojenou.
No sumerski tekstovi tvrde da se raskol dogodio kao posljedica hotimine
odluke bogova, koju je jo jednom inicirao Enlil. Sumerske prie o ovom
sluaju sukladne su dobro poznatoj biblijskoj prii o Kuli babilonskoj, koja
kae " d a je itava Zemlja bila od jednog jezika i istih rijei". No, nakon to
su se ljudi naselili u Sumeru, nauili praviti opeke, graditi gradove i podizati
visoke tornjeve (zigurate) odluili su sebi napraviti shem i toranj sa kojeg bi
ga lansirali. Stoga "je gospodin izmijeao jezike Zemlje".
Hotimino podizanje Egipta ispod blatnjavih voda, lingvistiki dokazi i
sumerski i biblijski tekstovi potvruju na zakljuak da se dvije satelitske
civilizacije nisu razvile sluajno. Ba naprotiv, one su bile planirane i nastale
u kao rezultat hotimine odluke Nefila.
Bojei se oigledno ljudske rase ujedinjene kuturom i ciljem, Nefili su
prihvatili vladarsku politiku; "Podijeli pa vladaj". Jer kada su ljudi doli do
stupnja kulture koji je takoer ukljuivao i pokuaje letenja zrakom, nakon
ega "togod snuju da uine vie nee za njih biti nemogue", sami Nefili su
postali vrsta na izmaku. U treem tisuljeu prije Krista, djeca i unuci, a isto
tako i ljudi boanskog porijekla, postajali su brojniji u odnosu na velike bogove.
estoko suparnitvo Enlila i Enkija naslijedili su njihovi glavni sinovi
i nastale su estoke borbe za prevlast. ak i sinovi Enlila, kao to smo
vidjeli u ranijim poglavljima, borili su se meusobno, kao i sinovi Enkija.
Kao to se dogaalo u zapisanoj ljudskoj povijesti, vrhovni vladari su
nastojali odrati mir medu svojom djecom tako da bi podijelili zemlju
medu nasljednicima. Barem u jednom poznatom sluaju, Enlil je jednog
svog sina (Ikur/Adad) namjerno poslao da bude vodei lokalni bog u
Planinskoj Zemlji. Kako je vrijeme prolazilo bogovi su postajali vrhovni
vladari, svaki ljubomorno uvajui svoje podruje, industriju i zanimanje
nad kojima su dobili prevlast. Ljudski kraljevi bili su posrednici izmeu
bogova i ovjeanstva koje je raslo brojano i irilo se prostorno. Zahtjeve
drevnih kraljeva da odlaze u ratove, osvajaju nove zemlje ili podjarmljuju
udaljene narode "na zapovijed moga boga" ne treba uzimati olako. Tekst
za tekstom jasno govori da je doslovno bilo tako. Bogovi su zadrali moi
upravljanja vanjskim poslovima Jer su ti poslovi ukljuivali ostale bogove
na drugim podrujima. Prema tome, oni su imali zavrnu rije po pitanju
rata i mira.
S porastom broja naroda, drava, gradova i sela postalo je nuno pronai
nain da se ljudi podsjete tko je njihov poseban, vrhovni vladar ili "uzvieni".
Stari zavjet govori o problemu kako da se ljudi dre svog Boga, a ne
"obeauju se kod drugih bogova". Rjeenje je bilo da se uspostave brojna
mjesta za tovanje i u svako od njih postave znakovi i slike "ispravnih" bogova.
Doba paganizma je zapoelo.
Nakon Potopa, kako nas izvjeuju sumerski tekstovi, Nefili su odravali
duge savjete po pitanju budunosti bogova i ljudi na Zemlji. Kao rezultat ovih
vijeanja, oni su "stvorili etiri podruja". Tri od njih - Mezopotamiju, dolinu
rijeke Nil i dolinu Inda - naselili su ljudima.
etvrto podruje bilo je "sveto", izraz ije je izvorno doslovno znaenje
bilo "posveen, ogranien". Posveena jedino bogovima, to je bila "ista
zemlja", podruje kojem se moglo prii samo s odobrenjem; ometanje posjeda
moglo je dovesti do brze smrti od "stranog oruja" kojim su rukovali estoki
straari. Ova zemlja nosila je naziv TIL.MUN (doslovno, "mjesto raketa").
To je bilo ogranieno podruje gdje su Nefili ponovo uspostavili svoju
svemirsku bazu nakon to je onu u Sipparu zbrisao Potop.
Jo jednom je to podruje stavljeno pod zapovjednitvo Utu/amaa, boga
zaduenog za vatrene rakete. Drevni junaci poput Gilgamea udjeli su da
dou do ove Zemlje ivih, kako bi ih od tamo shem ili Orao prenio do Nebeskog
prebivalita Bogova. Prisjeamo se zamolbe Gilgamea amau:
Dozvoli da uem u zemlju, dozvoli da podignem svoj shem...
ivotom boice majke koja me rodi,
istog odanog kralja, mog oca -
Uputi moje korake prema Zemlji!
Drevne prie, ak i zabiljeena povijest, prisjeaju se neprestanih pokuaja
ljudi da "dosegnu zemlju" pronau "Biljku ivota", dobiju vjeni blagoslov
meu Bogovima Neba i Zemlje. Ova udnja je sredinja misao svake religije,
a njeni korijeni lee duboko u Sumeru: nada da e pravdu i pravinost za
kojom teimo na Zemlji slijediti "zagrobni ivot" u nekom Nebeskom
Boanskom Prebivalitu.
No, kakva je bila ta neshvatljiva zemlja boanske povezanosti?
Na ovo pitanje moemo odgovoriti. Kljuevi postoje. No iza njega se javlja
drugo pitanje. Jesmo li se od tada sreli s Nefilima? to e se dogoditi kada ih
ponovo sretnemo?
I ukoliko su Nefili bili "bogovi" koji su "stvorili" ovjeka na Zemlji, jesu
li Nefili, na Dvanaestom Planetu nastali jedino procesom evolucije?