Ustavnopravo Skripta XZ XZ

skripta iz ustavnog prava, verzija 3.
0
USTAVNO PRAVO
3.0
by tomislavek

S t r a n i c a | 1

Izmjene i dopune skripte by tomislavek
USTAVNO PRAVO
Ova skripta je samo nova verzija najbolje skripte iz ustavnog prava, karlo by georgee. Opirna je, ali je
i prije napravljena kao skripta iz koje se moe nauiti materija ak i bez koritenja knjige, a ja sam ju
jo malo proirio na tankim dijelovima, tako da mislim da se iz nje moe nauiti i za puno vie od
samog prolaza. Uostalom, ja sam po njoj proao kod famoznog prof. Lauca na SJJS-u :D
Uz neke dodatke poput boljeg definiranja dijelova koji nisu bili ba idealni, u skriptu sam ubacio i
mnoge smart artove za lake uenje, kao i neke druge vizualne dodatke.
Takoer, promijenjeni su svi podatci koji su s vremenom izmijenjeni. To se prije svega odnosi na
izmjene Ustava RH 2010. godine, izmjene i dopune Zakona o sudovima, Zakona o izboru zastupnika u
Hrvatski sabor, Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Zakona o ustrojstvu i djelokrugu
ministarstava i drugih sredinjih tijela dravne uprave, Zakona o Dravnom sudbenom vijedu, Zakona
o dravnom odvjetnitvu, Zakona o lokalnoj i podrunoj (regionalnoj) samoupravi; zatim na donoenje
Zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom, Zakona o sprjeavanju sukoba interesa; a na kraju
i na nezakonske promjene koje su se dogodile u meuvremenu, poput referenduma o pristupanju
EU, novog sastava Vlade RH i sl.
Hvala karlu za izvornu skriptu, hvala georgeeu koji je po njegovoj skripti napravio novu i axlu koji mu
je ispravljao greke. Unaprijed se ispriavam za sve zatipke :P
Sretno svima i nadam se da dete se druiti s ovom skriptom to krade i to uspjenije
tomislavek
Ustavno pravo
I. TEMELJNA PITANJA USTAVNOG PRAVA ...................................... 2
II. POJAM I RAZVITAK USTAVNE VLADAVINE. ............................... 20
III. USPOSTAVA USTAVNE VLADAVINE U RH. ............................... 30
IV. LJUDSKA PRAVA I TEMELJNE SLOBODE. .................................. 35
V. NADZOR USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI. .................................... 57
VI. TEMELJI DRAVNE VLASTI. ...................................................... 80
VII. IZBORNI SUSTAV. ................................................................... 92
VIII. HRVATSKI IZBORNI SUSTAV. ............................................... 103
IX. TEMELJNA PITANJA USTROJSTVA DRAVNE VLASTI. ............. 117
X. NAELO DIOBE I JEDINSTVA VLASTI ....................................... 136
XI. USTROJSTVO VLASTI RH ........................................................ 153
XII. SLOENE DRAVE I DRAVNE ZAJEDNICE. ............................ 169
S t r a n i c a | 2

1. O predmetu, metodama i odnosu ustavnog prava i
politikih znanosti

UVODNE NAPOMENE
Ustavno pravo nije samo pravna ved ujedno i politoloka disciplina.
Zajedniki im je predmet znanstvenog interesa politike institucije i politiki sustav to obuhvada
sve politike institucije koje su se razvile i postoje u sklopu odreene drave.
Razlika je u tome to ustavno pravo izuava samo one politike institucije koje su ureene pravom i
samo u mjeri u kojoj su ureene pravom.

O POJMU POLITIKE I VLASTI
Prije definiranja politikih institucija, potrebno je definirati pojam politike.
U najirem smislu politika je svjesna djelatnost kojom se neka drutvena skupina nastoji usmjeriti da
bi se ostvarili njeni odreeni ciljevi; ona podrazumijeva definiranje interesa, definiranje metoda
ostvarivanja prihvadenih ciljeva te usklaivanje pojedinanih i posebnih interesa te oblikovanje
zajednikih interesa.
Unutar svih posebnih politika (obiteljska, crkvena, dravna...) meusobni ljudi oblikuju se i ostvaruju
primarno kao odnosi vlasti. Za sve oblike vlasti zajedniko je da netko unutar skupine namede neto
nekome i pritom postoje dvije vrste subjekata oni koji namedu i oni kojima se namede. Zato vlast
moemo definirati kao mogudnost provedbe volje i unato otporu onoga ili onih prema kome je volja
upudena.

Dva su osnovna razloga zbog kojih odnosi u vlasti u pojedinim drutvenim skupinama nastaju i
odravaju se:
a) Ovisnost pripadnika skupine kojima se namede volja o onima koji je namedu. Ta ovisnost
moe biti fizika i psihika, a moe biti i gospodarska i ideoloka.
b) Sama priroda politike jer izbor cilja i usmjeravanje drutvene skupine prijeko potrebno trai
usklaivanje svih pojedinanih i posebnih interesa, a to je mogude samo kroz podjelu rada na
one koji odluuju i one koji izvravaju odluke.

Potrebno je napomenuti da nijedna od posebnih vlasti, a time ujedno i politika, ne raspolae
apsolutnom mogudnodu nametanja volje unato otporu onih kojima se namede. Time ne raspolae
ni dravna vlast koja ima monopol legitimnog fizikog nasilja. Kod svake vlasti postoji makar i u
malom stupnju odnos uzajamnosti izmeu onih koji namedu i onih kojima se namede. Gdje nema
vedih elemenata ovisnosti jednih lanova skupine o drugima, odnos uzajamnosti mnogo je izraeniji
pa takvu vlast moemo nazvati autoritetom.
S t r a n i c a | 3

Autoritet je vlast gdje se odreena posebna politika ostvaruje odnosima meu ljudima unutar kojih
pojedinci prihvadaju odluke pojedinaca dobrovoljno, a ne zbog mogudih sankcija jer su uvjereni da su
one u njihovom interesu.

Na jaanje odnosa uzajamnosti utjee prirodna elja svih vlastodraca da im vlast bude djelotvorna.
Nijedna vlast ni politika ne moe se dulje vrijeme temeljiti iskljuivo pa ni preteito na sili pa ju stoga
vlastodrci nastoje pokazati kao legitimnu. To ponajprije vrijedi za dravnu vlasti i politiku ija se mod
u suvremenim demokratskim drutvima i zbiljski i ustavnopravno ponajprije izvodi iz legitimiteta to
se stjee izbora i legaliteta.
Legalitet je sustav pravnih institucija i mehanizama kojim se drava samoograniava pravom
odreujudi unaprijed pravila igre za sve formalne (dravna tijela) i zbiljske (politike stranke i osobe)
vlastodrce.

Dva su temeljna svojstva svake posebne politike:
a) Politika je borba, bitka za vlast i oko vlasti jer vlast omoguduje pojedincima i skupinama
kojima pripada da s pomodu nje izvlae za sebe gospodarske i druge koristi
b) Politika je ujedno i djelatnost kojom se usklaivanjem pojedinanih i posebnih interesa
osigurava oblikovanje zajednikog interesa
No, unutar iste posebne politike postoji odnos borbe i integracije te se mijenja u vremenu. to su
odnosi uzajamnosti izraeniji, to je politika manje vlast, a vie autoritet, to je manje sila, to de biti
izraenije njezino drugo svojstvo integracija, to de vie biti odluivanje kompromisom, a ne
dominacijom, to de biti demokratskija.

PREDMET USTAVNOG PRAVA
Za odreenje predmeta ustavnog prava relevantan je samo pojam dravne politike. Pritom taj pojam
ne shvadamo usko u smislu skupa institucija koje obuhvadaju ustrojstvo i djelovanje dravnih tijela,
ved ire: sustav institucija kroz koje se oblikuje i ostvaruje u cjelini i u svim njezinim dijelovima
politika vlast u odreenoj dravi.
Pojam politike kao dravne i politike i pojam politikih institucija kao institucija dravne politike koji
ine predmet ustavnog prava obuhvada:
a) Institucije dravnog ustrojstva (u smislu izbora ili imenovanja nositelja i obnaatelja
pojedinih dravnih vlasti, njihova djelokruga, meusobnih odnosa, naina donoenja odluka)
b) Institucije djelovanja graana u odnosu na dravnu vlast (kroz ostvarivanje njihovih pravom
utvrenih osobnih i kolektivnih sloboda, prava i dunosti)
c) Cjelovit sustav institucija (koje u meusobnoj povratnoj sprezi odreuju u prvom redu
obiljeja i sadraj svih odluka tijela dravne vlasti bez obzira radi li se o pravnim propisima ili
politikim odlukama)
Te institucije (odnosno drutvene skupine i pojedinci koji kao politiki subjekti ine temeljni sadraj
dravne politike kao stalnog politikog procesa) su: nacija i druge etnike skupine, politike stranke,
razliite drutvene skupine koje se okupljaju na temelju gospodarskog interesa te, interesne skupine i
vodede politike osobe.

S t r a n i c a | 4

Politike institucije koje ine predmet ustavnog prava su svi oni dravni i nedravni politiki subjekti i
sloen sustav njihovih povrtanih meusobnih veza kroz koje se kontinuirano oblikuje i stvara dravna
politika kao jedina relevantna politika za ustavno pravo jer se njome ostvaruje politika vlast u
odreenoj dravi.
Dravna politika od ostalih se razlikuje po tome to raspolae monopolom legitimne fizike prisile te
po tome to je politika globalnog drutva, a ne politike jedne vie ili manje sloene skupine.

TEMELJNA OBILJEJA ODNOSA PRAVA I POLITIKE
Svako je pravo izraz odreene politike. U tom smislu gotovo svaki pravni propis moemo promatrati
kao pravnu transpoziciju odreenog drutvenog interesa s obzirom da se on manje ili vie
demokratski odgovarajudim politikim procesom artikulira i integrira u cjelinu politikog sustava
odreene drave. Dakle, svaki pravni propis je istodobno, ako se razmatra drutveni aspekt njegova
donoenja, vie ili manje i politika odluka.

Svaka politika vlast nastoji, da bi bila djelotvorna, ostvariti to iri konsenzus svih pripadnika drutva.
Da bi to postigla, mora ostvariti to potpuniji stupanj legitimiteta, a pravni sustav, kao gotovo
sinonim njene legalnosti, jedan je od osnovnih sredstava za tu svrhu.

Kako propisi ive tek svojom primjenom, bilo bi potrebno empririjskim istraivanjem pratiti njihovu
primjenu, a pritom bi pitanje trebalo biti to stvarno jest, a ne samo to bi trebalo biti.

ODNOS USTAVNOG PRAVA I POLITIKIH ZNANOSTI
U ustavnom pravu, pravni propisi redovito sadre politika rjeenja, a ne tehnika kao u nekim
drugim pravnim granama. Sam ustav je najvii pravni akt, ali i najznaajniji politiki dokument
odreene drave. Kad donosi ustav, ustavotvorac tono zna to eli politiki postidi odreenim
propisima. Ipak, politika rjeenja ne sadre samo ustavi, ved i svi ostali zakoni i drugi propisi koji ine
izvore ustavnog prava.

Dakle, ustavno pravo se ne moe odvojiti od politike, ono je politiko pravo. Meutim, ustavno
pravo ne moe obuhvatiti svu politiku dinamiku, jer izvan ustavnih struktura djeluju brojni politiki
odnosi i institucije; politike stranke, interesne skupine, javno mnijenje, ideoloki sustavi vrijednosti,
a upravo te izvanustavne strukture prouavaju politike znanosti.

Nadalje, jedno su formalni ustavni propisi, a drugo je stvarnost. Kadikad je ved na prvi pogled oito da
formalni propis ne moe odgovarati stvarnom stanju, primjerice, sustav parlamenatrne vlade, ne
karakterizira ravnotea parlamenta i izvrnih tijela, kako bi to po ustavu trebalo biti, ved nadmod
izvrnih tijela. Upravo zato, ustavno pravo se ne bi smjelo ograniiti na prouavanje politikih
institucija i djelovanja mehanizama vlasti iskljuivo kroz pravne propise.

METODE USTAVNOG PRAVA
S t r a n i c a | 5

Tri su klasine metode: normativistika, usporedna i povijesna.
a) Normativistika metoda
Prouavale su se i analizirale ustavne norme, objaanjavale se namjere ustavotvorca, ispitivalo se jesu
li se mogla nadi bolja pravniko-tehnika rjeenja, istraivale su se pravne praznine i neloginosti u
ustavnim i zakonskim rjeenjima, tumaile ih pomodu jezine i logine analize. Na osnovi toga
donosili su se zakljuci i razvijale se prethodno ili naknadno razne pravne teorije o svrhovitosti ili o
potrebi njihove izmjene ili donoenju novih propisa iz odreenog podruja ustavnog prava.
Negativnost metode prije svega to nije vodila dovoljno rauna o stvarnosti, stoga se njezina
primjena svodi samo na prvi korak u istraivanju politike institucije.

b) Usporedna (komparativna) metoda
A. Normativistikom varijantom usporedne metode koristila se klasina znanost o ustavnom pravu
prouavajudi propise ustavnog prava koji ureuju iste ili sline drutvene odnose u razliitim
dravama primjerice o izbornom sustavu, odnosu zakonodavne i izvrne vlasti, o nadzoru ustavnosti
zakona
B. suvremena znanost ustavnog prava usporednu metodu koristi kako bi usporeivala politike
institucije od njihovog zaetka, kao politikih ideja preko pravnih propisa pa do ostvarivanja u
politikoj zbilji i to ne odvojeno, ved uvijek povezano u njihovoj ukupnosti politikih sustava.

c) Povijesna metoda
A. normativistikom varijantom se prati samo razvojni put i mijenjanje pravnih propisa u odreenoj
politikoj instituciji
B. suvremenom varijantom se u svom totalitetu prati i prouava povijesni razvoj odreene politike
institucije, od politike ideje, preko pravne formulacije u propisu, pa do politike zbilje.
Normativistika varijanta ograniena je na ustavno pravo, dok suvremena varijanta povezuje ustavno
pravo i politike znanosti (ba poput usporedne).

d) Teleooloka metoda
Ispituje ulogu pravne norme u drutvu.
A. subjektivnom varijantom se u prvi plan stavlja ono to je zakonodavac, odnosno ustavotvorac,
stvarno htio; dok se
B. objektivna varijanta favorizira ono to najbolje odgovara aktualnim potrebama i ciljevima drutva.

Bududi da te klasine metode vie nisu dostatne, razvile su se:
d) Specifine politoloke metode mahom iz sociologije i socijalne psihologije, a prouavaju odnose
izvan pravno ureenih politikih institucija, primjerice; rad politikih stranaka, interesnih skupina,
oblikovanje javnog mnijenja, stvaranje politikih odluka kroz politiki proces
Radi se uglavnom o kvantitativnim i empirijskim metodama: posredno i neposredno promatranje,
promatranje i sudjelovanje, eksperimentalna metoda.

e) Pomodne metode matematike i grafike metode

Ustavno pravo kao znanstvena disciplina mora u prvom redu nastojati odgovoriti na pitanje kakav je
odnos izmeu onoga to bi prema ustavnim propisima trebalo biti i onoga to stvarno jest, dok
politologiju zanima to u politikoj zbilji jest.
S t r a n i c a | 6

Navedene metode dokaz su ambivalentnosti ustavnog prava; ono je dakle, istodobno pravna, ali i
politoloka znanost, pa de se primjerice znanstvenici ustavnog prava, ponajprije koristiti rezultatima
politolokih istraivanja, to je jo jedan dokaz njihove uske povezanosti.
S t r a n i c a | 7

2. Ustavno pravo kao grana i njegovi izvori

SADRAJ USTAVNOG PRAVA
Postavlja se pitanje koje pravne norme odreuju ustavno pravo kao granu prava. U tom smislu
kaemo da ustavno pravo obuhvada sve pravne norme, bez obzira u kojim se opdim aktima nalaze
(ustavu, zakonu, podzakonskim opdim aktima), a kojima se ureuju politike institucije.

Tako odreene norme dijelimo u tri skupine, dvije temeljne i dopunsku:

1. norme kojima se ureuju slobode, prava i dunosti ovjeka i graanina
Ovo je temeljna skupina, jer odraava samu ideju ustavnosti ogranienje drave i njene vlasti
vladavinom prava (ono omekavanje koje vlastodrac mora vriti). Ova skupina odreuje okvir
cjelokupnog pravnog poretka, te daje i sadrajni temelj drugim granama prava.
to se razvoja skupine tie govorimo o tzv. generacijama prava

2. norme kojima se ureuje ustrojstvo dravne vlasti
Dakle, rije je o normama kojima se utvruju temeljna naela dravne vlasti, a dalje i:
a) koja su to temeljna dravna tijela
b) izbor, odnosno postupak imenovanja, a eventualno i odgovornosti svakog od
temeljnh dravnih tijela
c) djelokrug (nadlenost) temeljnih dravnih tijela
d) meusobni vertikalni i horizontalni odnosi temeljnih dravnih tijela
- horizontalni odnosi razliitih dravnih tijela na istoj razini obavljanja dravne
vlasti
- vertikalni odnosi dravnih tijela na razliitim teritorijalnim/podrunim razinama
obnaanja dravne vlasti u pravilu odnosi sredinjih i lokalnih tijela
e) ureuje nain rada i odluivanja, tj. donoenja odluka od strane temeljnih dravnih
tijela

3. norme kojima se ureuju odnosi izmeu nedravnih politikih subjekata i drave
Ureuje odnose nedravnih politikih subjekata (poput politikih stranaka, interesnih skupina i sl.) i
drave. Ipak, te odnose pravo ureuje samo segmentarno jer vedi dio tih odnosa zbiljski je izvan
pravne regulacije. Unato slaboj pravnoj regulativi, one su od velike vanosti jer se upravo kroz
takve subjekte ostvaruje politiki proces oblikovanja i djelovanja dravne vlasti (a to je prepoznao i
Ustav RH iz 2000.).

Every great success is an accumulation
of thousands of ordinary efforts that no
one else sees or appreciates.
S t r a n i c a | 8

ODNOS USTAVNOG PRAVA I DRUGIH GRANA PRAVNOG
SUSTAVA
Norme ustavnog prava odreuju okvir cjeline pravnog sustava odreene drave i osnovicu njegova
sadraja. Velika vedina normi ustavnog prava norme su i drugih grana prava. Razlika je u tome to je
u ustavnom pravu takva norma i poetna i zavrna jer se u pravilu poblie ne razrauje, dok je ona u
nekoj drugoj grani prava osnova i poetna norma iz koje se razradom izvodi i oblikuje niz posebnih
normi to je uvjet njezine primjene.

a) Kazneno pravo
Naelo nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege ujedno je i ustavna norma, no detaljno
se ne razrauje kao u kaznenom pravu.
b) Upravno pravo
Ustav nareuje da akti upravnih organa budu u skladu sa zakonima i podvrgava ih provjeri
sudskih tijela. To je ustavna norma, no ujedno i norma upravnog prava u kojem se ona
detaljno razrauje, posebno po pitanju sudske provjere akata upravnih organa upravnog
spora.
c) Meunarodno pravo
Odnos meunarodnog i ustavnog prava osebujan je i razliit od odnosa ustavnog prava s
drugim granama. Danas predvladava (kako u svijetu, tako i u nas) monistiko shvadanje
odnosa meunarodnog i unutarnjeg dravnog prava koje polazi od povezanosti pa i
jedinstvenosti ovih pravnih poredaka pri emu primat ima meunarodno pravo.
l. 140. Ustava RH propisuje primjenu meunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvreni u
skladu s Ustavom i objavljeni te koji su na snazi. Oni su dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a
po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz
uvjete i na nain koji su njima utvreni ili suglasno s opdim pravilima meunarodnog prava.
Tako ustavno pravo predstavlja formalnu poveznicu izmeu meunarodnog i drugih grana
unutarnjeg dravnog prava. Potrebno je spomenuti da od sredine prolog stoljeda irenje
meunarodne zatite ljudskih prava dovodi i do sadrajne povezanosti ustavnog i
meunarodnog prava (tako Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
te mehanizam njihove zatite putem odluka Europskog suda za ljudska prava predstavlja
izvor ustavnog prava RH).

Preteit broj normi ustavnog prava je i prema pravnoj snazi iznad drugih grana prava. Ipak, postoji
manji broj normi ustavnog prava koje su samo norme ustavnog prava. To su ponajprije norme iz
druge skupine, primjerice one kojima se ureuje nain izbora. U hrvatskom ustavnom pracu to se
norme o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, o djelokrugu Sabora, predsjednika Republike i njegovim
ovlastima, odnosima Sabora i Vlade te predsjednika Republike i Vlade primjerice odredbe lanka
72. Ustava RH prema kojoj Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najvie 160 zastupnika koji se, na
temelju opde i jednakog birakog prava, biraju neposredno tajnim glasovanjem.

S t r a n i c a | 9

IZVORI USTAVNOG PRAVA
Norme ustavnog prava mogu se nalaziti u raznim pravnim oblicima pravni propisi u kojima se
donose pravne norme ustavnog prava nazivaju se izvori ustavnog prava.

Cjelinom svojih normi izvori ustavnog prava su:
A. pisani ustav
U vedini (demokratskih) drava temeljni izvor ustavnog
prava je pisani ustav, kao najvii pravni akt (kruti ustav) u
kojem se nalazi preteit broj normi ustavnog prava
Naravno da se norme ustavnog prava ne mogu propisivati
iskljuivo u ustavu (neovisno o njegovoj opirnosti), ved
uvijek i u odreenoj mjeri i zakonima, pa i podzakonskim
opdim aktima. to je ustav saetiji, to de se vedi broj normi
ustavnog prava ureivati zakonima.
Hrvatski Ustav po broju lanaka (152) i prema ukupnoj
koliini teksta, spada meu krade suvremene demokratske
ustave.

B. organski zakoni
U nekim se dravama (npr. FRA i SPA) temeljne ustavne
norme o pravima i slobodama ovjeka i graanina te o
ustrojstvu dravne vlasti (dakle, I. & II. skupina) tradicionalno razrauju u zasebnoj vrsti
zakona, koji se nazivaju organski zakoni a koji se prema pravnoj snazi nalaze ispod ustava, a
iznad zakona. Ta veda pravna snaga organskih zakona izvire iz stroe, kvalificirane vedine
kojom se oni donose (za razliku od drugih zakona koji se donose natpolovinom vedinom
nazonih zastupnika)
Prema Ustavu RH organski zakoni su:
a) zakoni kojima se ureuju nacionalna prava, a koje Hrvatski sabor donosi 2/3 vedinom
glasova svih zastupnika, te
b) zakoni kojima se razrauju Ustavom utvrena ljudska prava i slobode, izborni sustav,
ustrojstvo, djelokrug i nain rada dravnih tijela, te ustrojstvo lokalne i podrune
(regionalne) samouprave, a koje Hrvatski sabor donosi vedinom glasova svih zastupnika.

C. ustavni zakoni
Ustavni zakon u punom smislu rijei je samo onaj koji je kao takav definiran samim Ustavom,
te je, osim to nosi naziv ustavni zakon, donesen po postupku predvienom za donoenje i
promjenu odredbi samog Ustava RH.
Takvi su Ustavni zakoni:
Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH
Ustavni zakon za provedbu Ustava RH
izmjene i dopune navedenih zakona

S t r a n i c a | 10

Ustavnim zakonom su izvrene izmjene i dopune Ustava RH 1997., 2000., 2001. i 2010.
godine.
Pored navedenih koji su Ustavni zakoni u punom smislu, postoji cijeli niz ustavnih zakona koji
zapravo predstavljaju organske zakone, a kojima je iz politikih razloga, odnosno vanosti
materije koju ureuju dan naziv ustavni zakon.
Primjerice: Ustavni zakon o pravima nacionalnh manjina iz 2002. u njemu se ureuju
nacionalna prava i razrauju Ustavom utvrena ljudska prava i slobode, to je nedvojbeno
prema l. 83. Ustava kategorija organskih zakona.
Ovakva falsa nominatio ne mijenja pravnu prirodu zakona, ne ini ih pravno drukijim od
onog to oni po Ustavu i po svom sadraju jesu, a Ustavni sud ih ne ocjenjuje po njihovom
imenu, nego po njihovoj pravnoj prirodi.

D. zakoni
U dravama koje ne prihvadaju kategoriju organskih zakona, sve se norme koje se inae
odnose na organske zakone (izborni sustav, ustrojstvo dravne vlasti, odnosi sredinjih i
podrunih dravnih tijela) razrauju zakonom. Svi su ti zakoni u takvim dravama izvori
ustavnog prava.
Bududi da Ustav RH prihvada kategoriju organskih zakona i to vrlo iroko, a osim toga previa
i kategoriju Ustavnih zakona, ostali se zakoni praktiki ne mogu javiti kao izvori ustavnog
prava.

E. podzakonski propisi
Od podzakonskih propisa izvorima ustavnog prava smatraju se:
a) poslovnici temeljnih dravnih tijela.
Poslovnicima se razrauju ustavne odredbe o nainu rada, a napose odluivanja dravnih
tijela. U RH primjerice: Poslovnik Hrvatskog Sabora, Poslovnik Ustavnog suda RH, Poslovnik
Vlade RH.

Od podzakonskih opdih akata, kao izvori ustavnog prava mogu se pojaviti i
b) uredbe su opdi pravni akti, koje u skladu s Ustavom i zakonom donose izvrna tijela
Od dvih vrsta uredbi kao samostalni izvor prava pojavljuju se uredbe iz nude one se
donose kada je onemogudeno redovito djelovanje tijela dravne vlasti; u ratnom stanju ili
uvjetima neposredne ugroenosti dravne neovisnosti, a kojima se ovladuje izvrna vlast da
ureuje one odnose koje izvan stanja nude ureuje zakonima predstavniko tijelo.
Ako bi se izvrnim tijelima dalo Ustavom da mogu obustavljati primjenu ili ak mijenjati
odredbe ustava, tada su takve uredbe samostalni izvor ustavnog prava (one su praktiki
ustavni akti) i imaju ustavnopravnu snagu
Prema Ustavu RH, Predsjednik donosi uredbe iz nude sa zakonskom snagom za vrijeme
trajanja ratnog stanja, u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskog sabora.
Ako Predsjednik temeljem gore navedenog donese uredbu koja pripada sadrajno organskim
zakonima te su uredbe tada izvor ustavnog prava.

F. ustavni obiaj

Pisani izvori ustavnog prava su: ustav, organski zakoni, zakoni, poslovnici i podzakonski opdi akti,
te zaista obuhvadaju gotovo sve norme ustavnog prava. Upravo su stoga, ustavni obiaj u
ustavnom pravu jo vie nego u drugim granama prava minorizirani (iznimka V.B.).

U RH se ustavni obiaj moe se razviti u dva sluaja:
1. kad pisani izvori ustavnog prava ne ureuju odreeni politiki odnos ili instituciju
2. kad pisani izvor pol.odnos ili instituciju ne ureuje u dovoljnoj mjeri
U oba sluaja dugotrajnim istovrsnim injenjem ili neinjenjem odreenih radnji (longa
consuetudo) stvara se svijest o nunosti (opinio necessitatis) takvog ponaanja dravnog tijela ili
drugog politikog subjekta. Tako nastaje ustavni obiaj kao nepisana dopuna ustava.
U RH devedesetih godina prolog stoljeda ministri su bili birani iz reda saborskih zastupnika. Taj je
obiaj vrijedio do donoenja Zakona o izborima zastupnika u Sabor RH iz 1992. koji je propisao da
zastupnik ne moe istodobno biti predsjednik, potpredsjednik, ministar i drugi lan Vlade RH.
Ustavnim obiajem se ne mogu mijenjati norme ureene pisanim izvorom ustavnog prava.
Ustavni obiaji mogu samo nadopunjavati pravne praznine.
Ustavni obiaji se mogu mijenjati na dva naina:
1. odjednom bilo kojim pisanim izvorom ustavnog prava (od ustava pa do
podzakonskog opdeg akta)
2. postupno oblikovanjem novog, sadrajno suprotnog ustavnog obiaja

3. USTAV KAO TEMELJNI IZVOR USTAVNOG PRAVA
POJAM USTAVA; MATERIJALNI I FORMALNI USTAV
Ustav je temeljni pravni izvor ustavnog prava jer se u njemu nalazi preteit broj normi koje sadrajno
odreuju ustavno pravo kao granu prava. O pojmu ustava mnogo se raspravljalo i pisalo u sklopu
tradicionalne ustavnopravne znanosti tijekom 19. Stoljeda u Francuskoj i Njemakoj. Dva su temeljna
pristupa pojmu ustava:

A) Ustav u materijalnom smislu
Ustav obuhvada sve pravne izvore ustavnog prava u dravi, bez obzira je li rije o pisanom ustavu,
organskom zakonu, zakonu, podzakonskom opdem aktu ili ustavnom obiaju. (u V.B. npr. povelje,
paktovi itd.)
Svaka drava ima ustav u materijalnom smislu jer su uvijek, neovisno o pravnom obliku, postojala
pravila kojima se ureivalo ustrojstvo dravne vlasti.
Osim oblika ureivanja, kroz povijest se uvelike mijenja i sadraj ustava u materijalnom smislu.
Sve do graanskih revolucija, sva dravna vlast bila je u rukama monarha, a ta je vlast ujedno bila
i nasljedna. Priznavala su se i odreena prava prema stalekoj pripadnosti stanovnika neke
drave. Razvojem prirodnopravne kole (15./16.st.) i teorije o drutvenom ugovoru (17.st.)
nastoji se ograniiti dravna vlast i to dvostruko: priznavanjem i pravnim oblikovanjem u pisanom
propisu koji bi po pravnoj snazi bio iznad svih ostalih pravnih akata te propisivanjem unaprijed
prava i dunosti za sva pa i najvia dravna tijela i to takoer u pisano pravnom propisu najvie
pravne snage kako bi bio obvezan i za sve subjekte dravne vlasti.

B) Ustav u formalnom smislu
To je pisani opdi pravni akt koji nosi naziv ustav - rije je o jedinstvenom aktu u kojem su skupljene
sve temeljne, ali i najvedi broj drugih pravnih normi koje ureuju ustavnu materiju.
Upravo zato se esto naziva i kodificiranim ustavom, te se, s obzirom na obiljeja normi koje
obuhvada, smatra ne samo pravnim, nego i politikim aktom.
Neki teoretiari izjednaavaju ga s krutim ustavom u smislu pisanog opdeg pravnog akta koji ima
vedu pravnu snagu od zakona i ostalih opdih pravnih akata u nekoj dravi. Ipak, u povijesti su
donoeni i meki ustavi (francuski iz 1830.). Dakle, i meki ustav je ustav u formalnom smislu jer je
rije o jedinstvenom opdem pravnom aktu koji nosi naziv ustav, a obuhvada najvedi broj normi
ustavnog prava, a pritom pitanje pravne snage nije primarno za odreenje pojma ustava.

PISANI I NEPISANI USTAV
Odnos pisani/nepisani, formalni/materijalni ustav, moe se lijepo objasniti na primjeru Velike
Britanije. Naime, esto se navodi kako V.B. nema pisani ustav, ime se zapravo eli kazati kako V.B.
nema ustav u formalnom smislu, odnosno da nema opdi pravni akt koji nosi naziv Ustav. Dakle, u
V.B. ne postoji formalni ustav, ali to ne znai da ne postoji pisani ustav (dakako, ustav u materijalnom
smislu), odnosno, niz normi kojima se ureuju ustavna pitanja, npr. brojne povelje, pakti, zakoni...

Dakle,
A) pisani ustav predstavljaju razliite vrste pravnih akata (od formalnog ustava pa do podzakonskih
opdih akata) u kojima se nalaze norme ustavnog prava.
B) Nepisani ustav je sinonim za sustav ustavnih obiaja to postoje u odreenoj dravi. Naziva se i
realni ustav, u smislu to pokazuje zbilju, a ne ono to ustav idealizira.

DIOBA USTAVA U FORMALNOM SMISLU
PREMA NAINU DONOENJA
Ova dioba je danas izgubila ustavnopravni smisao zajedno sa normativistikom metodom.
Ustave je dijelila na:
A. ustavna povelja ili oktroirani ustav formalno ustavnopravno jednostrani akt vladara kojim
on dijeli vlast izmeu sebe i predstavnikog tijela odnosno naroda
Takav je, primjerice, Ustav Kraljevine Jugoslavije kojeg je 1931. oktroirao kralj Aleksandar.
B. ustavni pakt formalno ustavnopravno dvostrani akt monarha i naroda koji u njegovu
donoenju sudjeluje preko predstavnikog tijela
Meutim, ved od poetka 20. st., u europskim parlamentarnim demokracijama s
monarhistikim oblikom vladavine (npr. vedska, Norveka, Danska, Belgija, Nizozemska i
druge), monarh je zbiljski samo simbolian.
C. narodni ustav formalno ustavnopravno jednostrani akt naroda, u svim dravama s
republikanskim oblikom vladavine, a koji se donosi vie ili manje na demokratski nain.
Donosi ga i mijenja ili narod neposredno na ustavotvornom referendumu ili to ini
predstavniko tijelo naroda.

KRUTI I MEKI USTAV
A) Kruti ustavi ustavi koji se mogu revidirati samo na nain koji se razlikuje od naina
donoenja ili mijenjanja zakona
Iz toga proizlazi da pravne norme krutog ustava imaju nadzakonsku snagu, odnosno da svi
pravni propisi u dravi moraju biti u skladu s normama krutog ustava.

B) Meki ustavi ustavi koji se mogu mijenjati na isti nain kao i zakoni, drugim rijeima, svaki
zakon moe mijenjati bilo koju normu formalnog mekog ustava

Primjerice u Velikoj Britaniji, koja nema ustav u formalnom, ved samo materijalnom smislu, zakon je
najvii izvor ustavnog prava te se njime mogu mijenati bilo koje norme ustava u materijalnom smislu,
pa u tom smislu kaemo da Velika Britanija ima meko ustavno ureenje.
Danas je gotovo svaki formalni ustav ujedno i kruti ustav. Meki ustav je iznimka, gotovo se na prste
mogu nabrojati.

RAZLOZI KRUTOSTI USTAVA
Dva su temeljna razloga:
1. zahtijev za stvaranjem akta koji bi na jednom mjestu naveo sva temeljna prava, a koji s
obzirom na svoju vanost mora biti iznad zakona i svih drugih propisa u dravi
2. drugi razlog proizlazi iz ideje ograniavanja najviih dravnih tijela, a preko njih sustav
dravne vlasti u cijelosti te iz ideje usmjeravanja zakonodavca putem (krutog) Ustava

Ipak, valja biti realan pa biti svjestan da je krutost ustava samo formalnost, uostalom:
ideal: kruti ustav osigurava trajnost i rjee mijenjanje zbilja: npr. francuski ustav iz 1791.
mijenjan ved 2 godine kasnije, a ak je sadravao zabranu mijenjanja na 4 godine
ako ustav ne odgovara vladajudoj politikoj skupini moe biti:
o nasilno sruen (politika revolucija ili dravni udar)
o jo jednostavnije moe krenuti u suprotnom smjeru kroz realni ustav, odnosno sustav
ustavnih obiaja
o moe se mijenjati previenim postupkom kad god i koliko god puta se poeli

Ipak, treba istaknuti da krutost ustava ima vrlo vanu pravnu posljedicu: njegovu viu pravnu snagu
od zakona, iz ega slijedi zahtjev ustavnosti zakona, ime se iri i jaa vladavina prava i pravno
ograniava dravna vlast.

STUPNJEVANJE KRUTOSTI USTAVA
Razlikujemo etiri stupnja krutosti ustava:
1. Zabrana svake promjene

Najvii teorijski stupanj krutosti ustava bio kad bi ustav sadravao opdu zabranu da ga se
mijenja, takav ustav bio bi vjean. Ipak, unato zahtjevima kole prirodnog prava, ova je
opcija ostala samo u sferi teorije.
2. Privremena zabrana promjene
Privremena zabrana promjene. Ustav zabranjuje njegovo mijenjanje u cijelosti, ali samo na
odreeno vrijeme. Primjerice; prvi francuski Ustav iz 1791. zabranjivao mijenjanje na 4
godine.
3. Trajna zabrana promjene pojedinih odredbi
Sluaj kada ustav trajno zabranjuje mijenjanje, ali samo nekih tono odreenih normi.
Uglavnom se odnosi na zabranu ustavom propisanog oblika vladavine.
l.142. st. 2. Ustava RH zabranjuje udruivanje RH u saveze koji bi mogli dovesti do obnove
jugoslavenske drave ili kakve druge balkanske dravne sveze.
to se tie pitanja pravne snage tih zabrana ako se steknu politiki uvjeti, ta zabrana de (bez
problema) biti prekrena.
4. Ustavna revizija u posebnom postupku
Najmanji stupanj krutosti ustava. Ovakav Ustav doputa svoje mijenjanje u cijelosti, ali samo
na nain predvien ustavom, a koji se razlikuje od naina mijenjanja zakona. Dakako, fraza
nain predvien Ustavom se razlikuje pa se ovaj stupanj moe unutar sebe stupnjevati.

NAIN MIJENJANJA (REVIZIJSKI SUSTAVI) KRUTOG USTAVA
Revizijske sustave dijelimo u dvije velike skupine, ije se razlikovanje vri s obzirom mijenja li se ustav
neposrednim sudjelovanjem birakog tijela naroda ili o promjenama odluuje predstavniko tijelo.

1. Ustavotvorni referendum
Revizija Ustava u ovom sluaju se vri neposrednim sudjelovanjem birakog tijela naroda.
Razlikujemo;
a) apsolutno obvezan ako se za svaku promjenu ustava referendum mora raspisati
b) relativno obvezatan ako se raspisuje za mijenjanje samo unaprijed odreenih normi
c) fakultativni referendum kod kojeg se referendum moe raspisati za svaku izmjenu
ustava, ali ne mora niti za jednu
O raspisivanju u pravilu, odluuje predstavniko tijelo. Ovaj tip referenduma
propisuju ustavi gotovo svih modernih demokracija, kao i Ustav RH.

2. Promjena odlukom predstavnikog tijela
Pri emu predstavniko tijelo moe biti:
A. ustavotvorna skuptina posebno predstavniko tijelo koje se bira samo u svrhu
donoenja ili izmjene ustava, a nakon obavljene zadade prstaje mu mandat
*prikriveni referendum sada birai mogu, poznavajudi stavove kandidata za skuptinu,
odnosno njihove ustavne prijedloge, u velikoj mjeri posredno utjecati na ustavne izmjene
B. redovito zakonodavno tijelo edi sluaj
U ovom sluaju o ustavnoj izmjeni odluuje isto tijelo koje donosi i zakone, ali uz razliit
postupak. Uglavnom se svodi na oteavanje pa primjerice u najvedem broju sluajeva
potreban je (katkad) dvotredinski kvorum, a uvijek dvotredinska ili neka druga kvalificirana

vedina. Neki ustavi propisuju da se redovito predstaviko tijelo rasputa te da konanu odluku
donosi novoizabrano predstavniko tijelo ili da se prije konane odluke eka na istek mandata
predstavnikog tijela. Dakle, oteavanje moe biti u fazi inicijative, u propisivanju posebne
faze naelne odluke te u traenju kvalificiranog kvoruma i kvalificirane vedine pri donoenju
konane odluke o mijenjanju ustava. U sluaju federacije, moguda je potreba za suglasnodu
odreenog broja drava lanica federacije (SAD, Njemaka).

Tehnike promjene ustava
Dvije su osnovne tehnike mijenjanja ustava:
A) tehnika ustavnog zakona ustav se mijenja tako da se ukida onaj lanak koji se eli promijeniti i
zamijenjuje se novim. Isto je i sa dopunama one se ubacuju u cjelinu.
Prikladnija za vedi broj izmjena i ede izmjene. Primjerice, Ustav RH 1990.
B) tehnika ustavnih amandmana (dodataka, dopuna) sada prvobitni tekst ostaje nepromijenjen,
pa se pri svakoj promjeni ili dopuni na isti, temeljni ustavni tekst samo dodaju odredbe u obliku
amandmana.
Prikladnija kada se ustav samo dopunjuje (npr. SAD)

PROMJENA (REVIZIJA) USTAVA RH
Ustav RH za reviziju koristi sustav redovitog predstavnikog tijela uz fakultativni ustavotvorni
referendum.

a) Promjena Ustava odlukom Hrvatskog sabora
ustavotvornu inicijativu ima 1/5 zastupnika, predsjednik Republike i Vlada RH (l. 147.)
nakon to je promjena ustava predloena, slijedi naelno odluivanje Sabora hode li se
pristupiti promjeni ustava ili ne, vedinom glasova svih zastupnika
u sluaju izglasavanja, oblikovat de se nacrt promjene ustava koji Sabor utvruje vedinom
glasova svih zastupnika (l. 148.)
konanu odluku o promjeni Ustava RH, Sabor de donijeti 2/3 vedinom svih zastupnika (l.
149.)
promjenu de proglasiti Sabor (l. 150.)

Promjena ustava ustavotvornim referendumom
o raspisivanju odluuje Sabor (vedina glasova, natpolovini kvorum), ali i predsjednik
Republike (na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade).
o reviziji se odluuje voljom vedine biraa koji su pristupili referendumu
ovako donesena odluka je obvezatna

STRUKTURA I TEMELJNA OBILJEJA SADRAJA USTAVA
Struktura ustava:
proslov ili preambula na poetku ustava, u tom se dijelu naznauje tko donosi ustav i u ije
se ime ustav prihvada, izlau se povijesni temelji ustava i drave za koju se donosi, navode se

temeljna naela koja se u ustavu razrauju, naelno ne sadri nikakve norme, pisan je
sveanim stilom, a sadraj je opisan, odnosno deklarativan
aneksi posebni dodaci na koje se upuduje u normativnom dijelu, ima ih manji broj ustava
amandmani dodaci uz osnovni prvobitni tekst, samo u dravama u kojima se ustav mijenja
tehnikom ustavnog amandmana
normativni dio sadrajno obuhvada sve temeljne norme ustavnog prava; ponajprije
obuhvada odredbe o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, a zatim odredbe o dravnom
ustrojstvu; esto se na poetku nalaze temeljne odredbe koje se odnose jednako i na slobode
i prava ovjeka i graanina i na ustrojstvo vlasti, a njihovim posebnim izdvajanjem istie se
njihova vanost za odreeni ustavni poredak; na kraju ustava najede se nalaza prijelazne i
zavrne odrebe kojima se ponajprije rjeava sloeno pravno i faktiko pitanje usklaivanja
prije donoenja ustava vaedih pravnih normi s njime.

STRUKURA I TEMELJNA OBILJEJA SADRAJA HRVATSKOG
USTAVA
Prvi Ustav Republike Hrvatske, tzv. Boidni Ustav, donesen 22. prosinca 1990. Vane izmjene Ustava
obavljene su 1997., 2000., 2001. i 2010. godine.
U izvornom obliku obuhvadao je 9 dijelova (odjeljaka) sa 142 lanka, a danas obuhvada 10 odjeljaka
sa 152 lanka.
Dijelovi ustava nose naslove:
I. Izvorine osnove
II. Temeljne odredbe
III. Zatita ljudskih prava i temeljnih sloboda
IV. Ustrojstvo dravne vlasti
V. Ustavni sud Republike Hrvatske
VI. Mjesna, lokalna i podruna (regionalna) samouprava
VII. Meunarodni odnosi
VIII. Europska unija
IX. Promjena Ustava
X. Zavrne odredbe


Izvorine osnove (proslov ili preambula) u Ustavu RH:
vie od uobiajenog ustavnog proslova, iako imaju deklaratorni izriaj, one imaju
ustavnopravnu vanost kao i svi drugi dijelovi
uspostava Republike Hrvatske kao nacionalne drave hrvatskog naroda i drave pripadnika
autohtonih nacionalnih manjina izvodi se iz tisudljetne nacionalne samobitnosti, te
dravnopravne misli i zbilje drave hrvatskog naroda od 7.st. do danas, u slijedu temeljnih
povijesnih injenica koje o tome svjedoe
RH je nacionalna drava hrvatskog naroda i autohtonih nacionalnih manjina (Srbi, esi,
Slovaci, Talijani, Madari, idovi, Nijemci, Austrijanci, Ukrajinci, Rusini, Bonjaci, Slovenci,
Crnogorci, Makedonci, Rusi, Bugari, Poljaci, Romi, Rumunji, Turci, Vlasi i Albanci) kojima se
jami ravnopravnost i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama
OUN i zemalja slobodnog svijeta
na kraju se navodi cilj donoenja i temeljna obiljeja Ustava kojim se RH oblikuje kako bi se
razvijala kao suverena i demokratska drava u kojoj se jame i osiguravaju ravnopravnost,
slobode i prava ovjeka i graanina te promie njihov gospodarski i kulturni napredak i
socijalno blagostanje

Temeljne odredbe:
RH kao jedinstvena, demokratska, socijalna drava, dakle, unitarna, a ne federativna
(preventiva za federalizaciju, ali to nije prepreka za oblikovanje sustava iroke i djelotvorne
lokalne samouprave) te socijalna drava u smislu da se cjelovit gospodarski sustav slobodnog
trinog poduzetnitva treba ostvarivati u ravnotei s naelom socijalne pravde (jedna od
najviih vrednota hrvatskog ustavnog poretka)
utvruje se naelo narodnog suvereniteta i podrobno odreuje sadraj dravnog suvereniteta
RH (l. 1. st. 1. i 2. te l. 2)
navoenje najviih vrednota ustavnog poretka (suvremen nain takoer ih navode drugi
suvremeni ustavi poput panjolskog ili njemakog) u l. 3.:
a) sloboda
b) jednakost
c) nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova
d) mirotvorstvo
e) socijalna pravda
f) potivanje prava ovjeka
g) nepovredivost vlasnitva
h) ouvanje prirode i ovjekova okolia
i) vladavina prava i demokratski viestranaki sustav
naelo diobe vlasti uz ogranienje Ustavom zajamenim pravom na lokalnu i podrunu
samoupravu; po ustavnim izmjenama iz 2000. naelo diobe vlasti ukljuuje i oblike
meusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti, propisane ustavom i zakonom (l.
4.)
to vrijedi i za utvrivanje naela ustavnosti i zakonitosti (l. 5.) te za propisivanje potovanja
slobodnog osnivanja i djelovanja politikih stranaka, odreivanjem temeljnog naela po
kojem stranke moraju biti ustrojene sukladno temeljnim ustavnim demokratskim naelima,
kao i propisivanje razloga za njihovo zabranjivanje od Ustavnog suda RH (l. 6.)
oruane snage RH tite njezin suverenitet i brane njezinu teritorijalnu cjelovitost, a
obrambeno ustrojstvo drave ureuje se zakonom; oruane snage RH mogu prijedi njene
granice ili djelovati preko njenih granica samo na temelju prethodne odluke Hrvatskog
sabora, uz iznimkju vjebi u okviru meunarodnih obrambenih organizacija (l. 7.)
granice RH mogu se mijenjati samo odlukom Hrvatskog sabora (l. 8.)

ureenje hrvatskog dravljanstva: hrvatski dravljanin ne moe biti prognan niti mu se moe
oduzeti dravljanstvo, a ne moe biti ni izruen drugoj dravi (l. 9.)
zatita prava i interesa svojih dravljana koji ive ili borave u inozemstvu, a dijelovima
hrvatskog naroda u drugim dravama jami osobitu skrb i zatitu (l. 10.)
nain i zatita grba, zastave i himne RH, uz naznaku da se poblie ureuju zakonom (l. 11.)
u uporabi je hrvatski jezik i latinino pismo, a u pojedinim lokalnim jedinicama, pod uvjetima
propisanim zakonom, mogude je uvesti u uporabu i drugi je zik te dirilino ili koje drugo
pismo (l. 12.)
glavni grad RH je Zagreb, a njegovo se ustrojstvo ureuje zakonom (l. 13.)

TEMELJNA OBILJEJA USTAVNOG ZAKONA O IZMJENAMA I
DOPUNAMA USTAVA RH OD 18.12.1997.
Hrvatski dravni sabor je donio Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustava RH 18.12.1997.
godine kojim je ukinuo ili promijenio samo one ustavne odredbe (lanak 140., 141. i 142.) koje su
bile uvjetovane time to je u trenutku proglaenja Ustava 22.12.1990. godine Hrvatska jo
formalno pravno bila u sastavu bive SFRJ.
U lanku 140. je bilo propisano da RH ostaje u sastavu SFRJ do novog sporazuma jugoslavenskih
republika ili dok Sabor ne odlui drukije. Te su odredbe nakon izlaska RH iz SFRJ izgubile smisao i
prestale vaiti. Temeljem tog lanka i sukladno referendumu o samooredenju hrvatskog naroda,
Hrvatski dravni sabor je 25.06.1991. donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti, a
08.10.1991. Ustavnu odluku o raskidu svih dravnopravnih sveza RH sa SFRJ.
lanci 141. i 142. su takoer ukinuti jer su ispunili svoju zadadu.
Iz Ustava su promijenjene ili brisane sve odredbe koje su u pravno formalnom, vrijednosnom ili
jezinom smislu bile ostaci biveg sustava. Ustav je struno pravno poboljan tako to su pomnije
odreeni svi pojmovi za koje se u ustavnoj primjeni pokazalo da pruaju mogudnost razliitog
tumaenja.
Ustavnopravno i ustavno politiki najvanije je dopuna l. 135. Ustava novim stavkom 2. kojim se
zabranjuje pokretanje postupka udruivanja RH u saveze s drugim dravama u kojem bi
udruivanje dovelo ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskog zajednitva, odnosno neke
balkanske dravne sveze u bilo kojem obliku.
Izvorine osnove su dopunjene povijesnim, politikih i pravnim injenicama koje su dovele do
uspostave i obrane nezavisne demokratske hrvatske drave, unesen je i Ustav iz 1990. i pobjeda u
Domovinskom ratu od 1991-1995.
Promijenjen je naziv Sabora RH u Hrvatski dravni sabor (a 2000.
godine ponovno u Hrvatski sabor).

Tough times don't last.
Tough people do.

USTAVNE PROMJENE OD 9. STUDENOG 2000. GODINE
Nakon izbora iz 1999. godine odlueno je da se slabosti u funkcioniranju politikog sustava otklone
ustavnom revizijom (koalicija est stranaka koja je uspostavila prvu koalicijsku Vladu predsjednika
Ivice Raana).
Nakon predsjednikih izbora, predsjednik Republike Stjepan Mesid je imenovao strunu radnu
skupinu koju su inili istaknuti ustavni strunjaci (Veljko Mratovid, Branko Smerdel, Arsen Baid,
Jadranko Crnid, Nikola Filipovid i Zvonimir Lauc), iji je prijedlog prihvatila saborska komisija. Prijedlog
je znaajno izmijenjen, ali je ipak posluio kao temeljni struni okvir ustavnih promjena.
Postojale su (i postoje) odreene slabosti i u Ustavu. To je bila pretjerana koncentracija ovlasti
predsjednika RH u odnosu na Vladu, to je osiguravao tzv. polupredsjedniki sustav, te doputanje
predsjedniku da zadri stranaku funkciju.
Ustavnim promjenama u studenom 2000. godine reformiran je sustav ustrojstva vlasti RH. Rezultat
je inaica parlamentarnog sustava s neposredno izabranim predsjednikom i detaljnom regulacijom
institucija kojima se ustavno razrauje naelo diobe vlasti te nekim elementima skuptinske vlade
(racionaliziranog parlamentarizma).
Cilj ustavnih promjena bio je uspostaviti sustav odgovorne i djelotvorne izvrne vlasti.
Relativno djelotvorno sredstvo za postizanje tog cilja bila je ustavna razrada naela diobe vlasti, koja
postavlja prepreke (provjere i ravnotee, checks and balances) svakom nositelju dravnih funkcija koji
tezi proirenju svoje vlasti preko dodijeljenih ovlasti.
Ponovno je promijenjen naziv Sabora u Hrvatski Sabor.
Uvedena je jedinstvena prohibitivna klauzula od 5%, a uvedena je i mogudnost narodne inicijative.

USTAVNE PROMJENE OD 28. OUJKA 2001. GODINE
Ustavnim promjenama iz oujka 2001. godine dovren je proces velike ustavne reforme zapoet na
proljede 2000. godine. Dvije velike ustavne reforme, ustrojstva vlasti i naputanje dvodomnog
sustava, obavljene su naknadnim promjenama u kratkom roku.
Promjenama je naputen dvodomni sustav Hrvatskog sabora koji je prestao s djelovanjem
stupanjem na snagu ustavnih promjena. Radna skupina predsjednika Republike je predloila ukidanje
upanijskog doma, ali da promjene stupe na snagu istekom mandata zastupnika.
Obrazloenje Radne skupine za naputanje dvodomnog sustava:
1. glavni razlog za ukidanje upanijskog doma je jaanje poloaja Hrvatskog Dravnog Sabora.
Slabljenje uloge predsjednika Republike u donoenju politikih odluka zahtijeva jaanje Vlade i
Hrvatskog Dravnog Sabora

2. nije opravdan niti jedan od tradicionalnih teorijskih argumenata u prilog drugog doma u Hrvatskom
Dravnom saboru
Kao ostali razlozi primjene dvodomnog sustava navode se u teoriji: federalizam kao oblik dravnog
ureenja, veliina i broj stanovnika, izraavanje regionalnih posebnosti, te povijesni i tradicionalni
razlozi. Hrvatska je mala zemlja s relativno malim brojem stanovnika, tako da otpada razlog veliine,
kao temelj dvodomnog sustava. Hrvatska parlamentarna tradicija suprotna je postojanju drugog
doma. Nikada u povijesti Hrvatski Sabor nije bio dvodoman.
3. uvoenje upanijskog doma je bilo u suprotnosti sa koncepcijom Ustava i stajalitima rasprave o
Nacrtu ustava 1990. godine.
Ideja o uvoenju dvodomnog sustava prvi put je uvedena od strane Potkomisije za strunu pripremu
prijedloga Komisije za ustavna pitanja Sabora 09.12.1990. godine, po zavretku javne rasprave o
Nacrtu ustava. To je uinjeno na inzistiranje predsjednika Republike, a nasuprot miljenju vedine
lanova. Predsjednik Tuman je na ideju doao prilikom neformalnog razgovora s amerikim
politiarom Rudijem Perpichem. Prijedlog je na brzinu razraen, unesen u tekst Prijedloga ustava i
usvojen. Rezultat je bio slabi drugi dom, nejasnih kompetencija, koji nije potvrdio oekivanja
predlagaa.
4. Djelovanje upanijskog doma ne opravdava njegovo ouvanje u sustavu ustrojstva vlasti da nadzire
i poboljava kvalitetu zakonodavne djelatnosti Zastupnikog doma.
Nakon izbora od 2000. godine zakljueno je da upanijski dom, niti u uvjetima kada oporba u njemu
ima vedinu, ne moe znaajnije pridonijeti kvaliteti odluivanja Zastupnikog doma, ali ga moe bitno
oslabiti u odnosu prema tijelima izvrne vlasti.
5. upanijski dom prestao je postojati istekom mandata u veljai 2001. godine.
Ustavnim promjenama obavljeno je i daljnje jezino idenje ustavnog teksta, u cilju preciziranja
znaenja brojnih ustavnih odredbi i jasnog razgranienja pojmova kao to su graanin i dravljanin, te
preciznog odreivanja smisla niza odredbi o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

USTAVNE PROMJENE OD 16. LIPNJA 2010. GODINE
Ustavnim promjenama iz lipnja 2010. godine izmijenjene su odredbe vezane uz donoenje odluke na
referendumu, to je bilo vano za predstojedi referendum o ulasku Republike Hrvatske u Europsku
uniju, unesen je poseban odjeljak pod naslovom Europska unija, a donesene su i mnoge druge
izmjene.
Za donoenje odluke na referendumu potrebna je vedina biraa koji su pristupili referendumu, ime
je kod referendum a za udruivanje u dravne saveze izmjenjena dotadanja odredba kojom je bila
potrebna vedina od ukupnog broja biraa. Takoer je ukinut i 50%-tni cenzus za sve oblike
referenduma.
U odjeljku Europska unija navode se:

pravna osnova lanstva RH u EU koja se temelji na l. 142. te odreuje da RH kao drava
lanica Europske unije sudjeluje u stvaranju europskog zajednitva, kako bi zajedno s drugim
europskim dravama osigurala trajni mir, slobodu, sigurnost i blagostanje te ostvarila druge
zajednike ciljeve u skladu s temeljnim naelima i vrijednostima na kojima se Europska unija
zasniva
pravna osnova prijenosa ustavnih ovlasti na institucije Europske unije koje su potrebne za
ostvarivanje prava i ispunjavanje obveza preuzetih na temelju lanstva, a temelji se na l.
140. i 141. Ustava
sudjelovanje u institucijama EU (neposredna zastupljenost hrvatskih graana u Europskom
parlamentu putem svojih predstavnika; sudjelovanje Hrvatskog sabora u europskom
zakonodavnom postupku; izvjetavanje Sabora od strane Vlade o prijedlozima pravnih
propisa i odluka u ijem donoenju sudjeluje u okviru EU; Nadzor Sabora nad radom Vlade u
institucijama EU ureuje se zakonom; RH u Vijedu i Europskom vijedu, sukladno ustavnim
ovlastima, zastupaju Vlada i Predsjednik RH)
prava i pravna steevina EU (ostvarivanje prava koja proizlaze iz aquis communitaire
izjednaeno je s ostvarivanjem prava zajamenih hrvatskim pravnim poretkom; akti i odluke
koje RH prihvada u institucijama EU primjenjuju se u RH u skladu s pravnom steevinom EU;
hrvatski sudovi tite prava utemeljena na pravnoj steevini EU; dravna tijela, tijela jedinica
lokalne i podrune (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima izravno
primijenjuju pravo EU)
prava koja graani stjeu lanstvom RH u EU (sloboda kretanja i nastanjivanja u dravama
lanicama; aktivno i pasivno birako pravo na izborima za Europski parlament i na lokalnim
izborima u dravama lanicama; pravo na diplomatsku i konzularnu zatitu bilo koje drave
lanice; pravo podnoenja peticija Europskom parlamentu, predstavki Europskom
ombudsmanu te pravo obradanja institucijama i savjetodavnim tijelima EU na hrvatskom
jeziku i dobivanje odgovora na istome)

Takoer, izmjenama je uvedeno glasako pravo dravljana lanica EU na lokalnim izborima, puna
neovisnost Hrvatske narodne banke i Dravnog ureda za reviziju, u izvorine osnove uvrtena je
formulacija o pobjedi hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom i oslobodilakom Domovinskom
ratu, uvrtene su sve sve 22 nacionalne manjine, a takoer je onemogudena zastara kaznenih djela
ratnog profiterstva te pretvorbenog i privatizacijskog kriminala.

******
1.USTAV I USTAVNA VLADAVINA
Ustav i ustavna vladavina uzajamno su povezani, a ipak razliiti pojmovi. Podrijetlo pojma je u
latinskoj rijei constitutio, koja je u rimskom pravu oznaavala znaajnije propise to su ih donosili
vladari glede dravnog ustrojstva i ovlasti pojedinih dravnih dunosnika.


DEMOKRATSKI USTAV
Ustav je najvii i temeljni zakon u dravi. To je akt kojim se uspostavlja politiki i pravni poredak, pa s
njime moraju biti usuglaeni svi akti i postupanja javne vlasti i graana. Njegova nadzakonska pravna
snaga zasniva se na posebnom postupku donoenja i mijenjanja, te se razlikuje od postupka
donoenja zakona i onda kad isto tijelo donosi oba akta. On je zbog toga politiki, programski, a tek
potom i pravni dokument. Bit ozbiljenja ustavne vladavine je da ustav postane pravni dokument, ije
krenje je sankcionirano pravom.
Ustav i zakoni moraju omoguditi uspostavljanje djelotvorne javne vlasti, ali je istodobno moraju
ograniiti kako bi se sprijeile zlouporabe.
Bit ustava je u ograniavanju vlasti. Rije ustav u hrvatskom jeziku znai branu ili prepreku.
Ograniavanje mora biti takve prirode da omogudi nuno potreban stupanj djelotvornosti vlasti, ali
istodobno sprijei njezina presizanja u zatideno podruje graanskih sloboda i prava.
Naziv ustava zasluuje samo demokratski ustav jer je cilj i svrha donoenja ustava uspostavljanje
demokratskog ustavnog poretka.
USTAVNA VLADAVINA
Ustavna vladavina (constitutional governance) oznaava oblik ureenja politike zajednice u kojoj je
vlast ograniena ustavom i pravom. Ideja ustavne vladavine odraava stari demokratski ideal po
kojem se graani ne pokoravaju drugim ljudima, ved zakonima: non sub homine sed sub lege. Ona je
obuhvadena i u modernoj teoriji vladavine koja nastoji utvrditi zbiljske putove donoenja politikih
odluka i koritenja politikog utjecaja u politikoj zajednici koji prelaze, a esto su skriveni u
odredbama i institucijama formalnog ustavnog poretka.
Koncept ustavne vladavine utemeljen je na idejama vladavine prava i konstitucionalizma.
VLADAVINA PRAVA (RULE OF LAW)
Pojam oznaava sustav politike vlasti utemeljen na potivanju ustava, zakona i drugih propisa, kako
od graanstva (adresata), tako i od nositelja vlasti (adresanata).
Svi zakoni, drugi propisi kao i postupci nositelja vlasti moraju biti utemeljeni na zakonu, odnosno na
zakonu utemeljenom propisu. To izraava ustavno naelo ustavnosti i zakonitosti.
Vladavina prava zahtijeva i da ustav i zakoni imaju odreen sadraj, tako da slue zatiti ljudskih
prava i sloboda u odnosima graana i tijela javne vlasti, u okviru demokratskog politikog sustava.
Jedino demokratski ustav moe osigurati ozbiljenje naela vladavine prava. Potivanje i provedba
nedemokratskog ustava i zakona kojima se povreuju ljudska prava, suprotno je konceptu vladavine
prava.
Naelo vladavine prava izraeno je u l. 5. Ustava RH, kao jedno od temeljnih vrednota, te je prije
svega usmjereno na:

naelo ustavnosti i zakonitosti
tenju da pravo bude u slubi zatite ljudskih prava i sloboda

Vladavini prava srodan koncept pravne drave, razvijen u njemakoj doktrini 19. stoljeda, stavljao je
vedi naglasak na hijerarhiju i potivanje pravnih propisa, nego na njihov sadraj.

KONSTITUCIONALIZAM
Pojam konstitucionalizma obuhvada:
a) skup politikih teorija kojima je zajedniko to zahtijevaju da javna vlast u obnaanju svojih
funkcija mora potivati ogranienja i pravne postupke to ih ureuje ustav i zakon te
djelovati u interesu pojedinaca lanova politike zajednice
b) sustav ustavnih institucija usmjerenih na ozbiljenje ustavne vladavine, putem ograniavanja i
uzajamnog nadzora svih nositelja vlasti u dravi, te ustavnim jamstvima zatite ljudskih prava
i temeljnih sloboda
c) zbiljski demokratski politiki sustav koji djeluje u skladu s navedenim naelima i na njima
temeljenim institucionalnim rjeenjima; graani imaju ustavno pravo i mogudnost na opdim
izborima mirnim putem smijeniti nositelje vlasti, a to je minimalni uvjet da bi se neka drava
mogla odrediti kao demokratska

Zakoni su podvrgnuti nadzoru ustavnosti. Krenja ustava od strane najviih nositelja vlasti spreavaju
se uzajamnim nadzorom i mogudnodu djelovanja jednih na druge. Jamstva ljudskih prava poduprta
su djelotvornim sustavom pravne zatite i sankcija za njihovo krenje (ubi jus ibi remedium).

Dravna tijela izraavaju dravni suverenitet prema drugim dravama i meunarodnim
organizacijama, obnaaju odreene funkcije u interesu politike zajednice, na nain predvien
ustavom i zakonima, te na temelju mandata steenog od naroda putem izbora. Suverenitet pripada
narodu kao ukupnosti svih dravljana (narodni ili puki suverenitet). Svako dravno tijelo ogranieno
je u djelovanju pravom: zakonodavno tijelo mora se pridravati ustava, a izvrna i sudbena vlast
ustava i zakona.

PROVEDBA USTAVNIH NORMI
Postojanje ustava nuno je za ozbiljenje ustavne vladavine. U vedini drava to je pisani ustav, donesen
u sveanom obliku, kao najvii akt drave. No, pisani ustav nuno ne dovodi do ustavne vladavine,
dok suprotno, ona moe biti utemeljena i na nepisanim pravilima ustavne snage (tako Velika Britanija
nema pisani ustav, dok je u mnogim zemljama s pisanim ustavom teko govoriti o ustavnoj vladavini
jer je ustav neostvaren ili takav da svojim odredbama kri naela takve vladavine).

Donoenjem ustava zapoinje proces njegove provedbe, kojim se rijei zapisane u sveani dokument
imaju realizirati u svakodnevnom ivotu. U provedbi ustava sudjeluju dravna tijela, dunosnici i
graani svojim tumaenjem (interpretacijom) ustavnih normi u konkretnim ivotnim situacijama.


Ustavne se norme tumae i prilagoavaju ivotnim potrebama na svakoj od razini implementacije:
a) tijekom razrade u zakonodavstvu
b) kroz pravorijek i nadzor ustavnosudbene vlasti u cjelini
c) kroz postupanje najviih dravnih tijela te lanova i dunosnika zakonodavne i izvrne vlasti te
kroz postupanje tijela lokalne samouprave i stabiliziranje njihovih meusobnih odnosa
d) u pravorijecima sudbene vlasti u sporovima medu graanima i pravnim osobama te u
primjeni kaznenog zakonodavstva
e) kroz postupanje upravnih tijela koja donose propise i neposredno odluuju o pravima i
obvezama graana
f) putem utjecaja meunarodne zajednice, meunarodnopravnih instrumenata zatite ljudskih
sloboda i prava
g) kroz postupke graana i njihovih udruga, koji dre ustav potenim okvirom zatite svojih
sloboda i prava i promicanja svojih interesa u odnosima s drugim graanima i s dravnom
vlasti

PRIRODNO PRAVO I USPOSTAVLJANJE USTAVNOG PORETKA
Ideja o prirodnom pravu prirodno pravo, kao skupina prava koja se stjee roenjem i koje je
nadreno dravnom pravu, bududi da proizlazi iz samog prirodnog poretka stvari; temeljem ove
teorije graani imaju pravo sruiti vlast koja kri njihova prava; Hugo Grotius je utemeljitelj
Teorija drutvenog ugovora smatraju (Thomas Hobbes) kako su ljudi isprva ivjeli u ratu svih protiv
svih, a da bi mogli ivjeti u miru uspostavili su dravu, te na nju prenijeli svoja suverena prava
Ideje o apsolutnoj vlasti najprisutnije u povijesti; smatraju da vlast mora biti iznad zakona; to
predstavlja teorijsko opravdanje diktatura
Za razvitak ustavnosti posebno vane teorije koje su smatrale da vjera u moralnost vladara nije
dovoljno, te da su nune papirnate prepreke. U tom smislu posebno istiemo: Locke, Montesquieu
dioba vlasti izmeu vie njezinih grana.

KAKO JE MOGUDE OGRANIITI VLAST
Kad je nekome povjerena vlast tada nadzor postaje problem: previe ogranienja moe vlast uiniti
nedjelotvornom i onemoguditi joj obavljanje zadada zbog kojih je uspostavljena, a odsutnost
ogranienja omoguduje nositeljima vlasti da je koriste u svom interesu nasuprot interesa graana i
politike zajednice u cijelosti.
Neki su pisci smatrali da nije mogude nadzirati vlast. Thomas Hobbes je tvrdio da je jedini nain za
uspostavljanje zajednike vlasti da narod svu svoju mod prenese na jednog ovjeka ili skupinu ljudi,
koji de djelovati u njegovo ime, a ta se osoba naziva suverenom i kae se da ima suverenu vlast i
svatko drugi je njegov podanik. Pridravanje zakona ovisi o volji suverena, a ustavno pravo je vie
skup moralnih pravila. Hobbes je govorio o boanskim zakonima kojih bi se vladar morao drati,
makar ga na to nitko ne moe prisiliti.

Za razvitak ustavnosti su vani oni mislioci koji su razmatrali institucionalne mehanizme kojima bi se
prepreke to ih vladarima namedu ustavi mogle uiniti djelotvornim. Meu njima se istiu John Locke
i Montesquie. Njihovim su se idejama inspirirali utemeljitelji amerikog Ustava. Sredstvo
ograniavanja onih koji imaju vlast je dioba vlasti izmeu zakonodavstva, izvrne vlasti i sudstva. Ako
su sve tri objedinjene u jednoj osobi ili tijelu, rezultat je tiranija. Odvajanje vlasti rezultira time to de
svaka od njih, u svome interesu, paziti i nastojati sprijeiti zadiranja druge vlasti u njezino podruje.
Jedino vlast moe nadzirati i zaustavljati drugu vlast.
Dioba vlasti je potrebna za uspostavu ustavne vladavine. Suprotna teorija, tzv. demokratskog
jedinstva vlasti, pokazala se neuspjenom i neostvarivom, a najede je koritena da se prikriju
odnosi dominacije u politikom sustavu. To su istaknuli francuski revolucionari krajem 18. stoljeda u
francuskoj Deklaraciji prava iz 1789. godine koja u lanku 16. kae da drutvo gdje nije provedena
dioba vlasti i zajamena prava ovjeka nema ustava.
RAZLIKOVANJE USTAVA PREMA STUPNJU OZBILJENJA
Ameriki autor Carl Lowenstein uveo je podjelu ustava glede njihova odnosa prema ustavnoj
vladavini. On razlikuje:
1. normativni ustav onaj koji zadovoljava zahtjeve ustavne vladavine i doista je ozbiljen u
ivotu, te usmjerava demokratski politiki proces u zemlji (ideal tip)
2. nominalni ustav zadovoljava normativne zahtjeve ustavne vladavine, eli ga se provesti, ali
iz odreenih razloga nije u cijelosti ozbiljen u ivotu
3. semantiki ustav ustav po znaenju rijei, bez obzira na svoje normativne znaajke nije
uopde primijenjen u ivotu glede bitnih pitanja ustavne vladavine, te slui iskljuivo
prikrivanju zbiljskih odnosa i procesa u politikoj vlasti

USTAVNA VLADAVINA I "DOBRA VLADAVINA"
Antiki filozof Aristotel razmatrao je pitanje to je to dobra vladavina. Dananji politiki teoretiari
skloniji su govoriti o pristojnoj vladavini (decent governance).
Pristojna vlada kontrolira, suzbija i prikriva primitivne nagone u drutvu i postupa sukladno pravilima
modernog civiliziranog drutva.
Europska komisija je 2001. godine u dokumentu pod naslovom "Bijela knjiga o vladavinskom
sustavu (European Governance. A White Paper) formulirala i usvojila naela dobre vladavine:
1. Otvorenost (transparentnost) vladavinskih institucija zajedno s dravama
lanicama, one moraju aktivno raspravljati o onom to EU ini i odlukama koje
donosi
2. Sudjelovanje (participacija) kvaliteta, znaaj i djelotvornost politika EU zavisi od
sudjelovanja u cijelom politikom procesu - od formuliranja politika do provedbe
3. Odgovornost svaka institucija mora preuzeti odgovornost za ono to ini
4. Djelotvornost politike moraju biti djelotvorne i pravovremene, utemeljene na
jasnim ciljevima, procjeni bududih uinaka i ranijim iskustvima razini
5. Usklaenost (koherentnost) politike i djelovanja moraju biti usklaene i lako
razumljive
6. Razmjernost (proporcionalnost) ogranienja sloboda i prava ograniavanja

slobode koritenja ustavom zajamenim pravima, mora biti propisano ustavom i
zakonom i ogranieno na potrebnu mjeru; u sudskoj praksi (jurisprudenciji)
meunarodnih sudova i europskih zemalja formulirano je naelo proporcionainosti
ili razmjernosti, koje zahtjeva da ogranienja sloboda i prava budu u svakom
pojedinom sluaju razmjerna naravi potreba za ogranienjem
7. Supsidijarnost odreuje se kao naelo donoenja politikih odluka na razini
najpogodnijoj sa stajalita racionalnosti i djelotvornosti odluivanja; naelo vai za
sve federativne sustave, a sadrano je i u Ustavu SAD, gdje se odreuje kako sve
ovlasti koje Ustavom nisu povjerene saveznim vlastima, ostaju pridrane dravama
lanicama (10. amandman)

2. RAZVITAK USTAVNOSTI U SVIJETU

PRVI PISANI USTAVI
Prvi pisani ustavi (Ustav SAD-a 1787., francuski Ustav iz 1791. i poljski Ustav iz 1791.) rezultat su
revolucija i izraz nastojanja da se ideje zbog kojih je podignuta revolucija i promjene koje su
postignute, utvrde i uine temeljem novog poretka u politikoj zajednici.

Tri su mogudnosti uspostave ustavnog poretka:
1. sluajnost posebne zemljopisne, povijesne, kulturne i druge okolnosti koje su odredile
ustavnost neke zemlje (npr. Velika Britanija)
2. nasilje unutarnji revolucionarni dogaaji, ili vanjski napadaj, kojima je nametnut odreeni
ustav (npr. Francuska)
3. ustavni izbor svjesno stvaranje i ureenje sustava institucija ustavne vladavine (npr. SAD)

Prvim pisanim se ustavima nastoji uspostaviti dravno ustrojstvo utemeljeno na shvadanju o
uzajamnim pravima i dunostima nositelja vlasti i onih kojima se vlada. Zbog toga su utemeljeni na
naelima koja izraavaju tadanje shvadanje demokracije kao vladavine naroda: narodni suverenitet,
jednakost graana pred zakonom, jednaka jamstva i zatita sloboda i prava, dioba vlasti,
predstavnitvo kao izvor mandata za obnaanje svih dravnih funkcija, izborno pravo, potivanje
lokalnih sloboda, itd.
Dokument koji ne vodi rauna o ograniavanju vlasti, makar se nazivao ustavom, u svojoj biti to nije
jer povjerava obnaanje vlasti pojedincu ili skupini ljudi bez ogranienja.

ZAPADNE DEMOKRACIJE
USPOSTAVLJANJE USTAVNOG PORETKA: PROCES USTAVNOG
IZBORA
Ustavni izbor (constitutional choice) je proces kolektivnog odluivanja na najvioj razini putem kojeg
graani u politikim zajednicama odluuju o svojim temeljnim politikim opredjeljenjima i o sustavu

institucija kojima de upravljati zajednikim poslovima. Kao cilj ustavnog izbora pretpostavlja
uspostavljanje demokratske vladavine utemeljene na naelu vladavine prava.

USTAV SJEDINJENIH AMERIKIH DRAVA
Povijesni redoslijed:
Nastanak amerikog Ustava iz 1787.
13 amerikih kolonija na istonoj obali Sjeverne Amerike izborilo je nezavisnost od Velike
Britanije revolucijom za nezavisnost od 1775-1783. godine. Sazvale su II. Kontinentalni
kongres koji je 04.07.1776. godine usvojio Deklaraciju nezavisnosti. Deklaracija se temelji na
Lockeovu shvadanju prirodnog prava, kao temeljnog prava na pobunu protiv vlasti, te
odvajanje od drave koja kri prirodna prava. Autor deklaracije nezavisnosti je Thomas
Jefferson. U 27 paragrafa navode se nepravde i krenja sloboda i prava koja je poinio
britanski kralj i njegovi ministri.
Prijelazno razdoblje: Konfederacija
Kongres je zatim pristupio izradi nacrta temeljnog akta konfederacije, usvojen tijekom rata, u
studenom 1777. godine, te je zatraena ratifkacija od drava. lanci o konfederaciji stupili
su na snagu 1781. godine, kao meudravni ugovor o prijateljskom savezu suverenih drava.
Zajedniko tijelo saveza je Kongres u koji svaka drava alje delegaciju i svaka ima po jedan
glas bez obzira na veliinu i broj stanovnika. Delegacije su vezane imperativnim mandatom,
odluuju iskljuivo prema naputcima svoje drave.
Kongres bira Odbor drava kojeg ini po 1 zastupnik iz svake drave. Odbor obavlja poslove
kad Kongres nije u zasjedanju. O najvanijim pitanjima, Kongres je odluivao 2/3-inskom
vedinom glasova svih drava. Odluke obvezuju drave, ali ne i njihove graane. I savez i
drave imaju pravo istupati u meunarodnim odnosima. lanci o konfederaciji usvojeni su i
mogli su se mijenjati samo jednoglasnom odlukom drava lanica. Drave imaju pravo istupiti
iz konfederacije.
Ustavna konvencija u Philadelphiji
Poslije rata voe revolucije, posebice iz industrijski i trgovaki orijentiranih sjevernih drava,
smatrali su da bi osnivanjem vrde unije, bio omoguden bri gospodarski razvitak i
prosperitet. U svibnju 1787. godine ustavna konvencija u Philadlphiji je zasjedala etiri
mjeseca, da bi u rujnu usvojila ustavni tekst i poslala ga na potvrdu ustavnim konventima
drava lanica konfederacije. Za stupanje Ustava na snagu zahtijevala se potvrda 2/3 drava
lanica (9 od 13). Ratifikacija je zavrena u roku 10 mjeseci, Ustav je stupio na snagu 1789.
Konvenciju je inilo 55 zastupnika (34 pravnika). Thomas Jefferson i John Adams nisu nazoili
konvenciji, a neki su je napustili jer su se protivili koncepciji ustava. Konaan tekst Nacrta
potpisalo je 37 sudionika. Najistaknutiji autori, Madison, Hamilton i John Jay, obrazloili su
ciljeve i koncepciju Ustava u 87 lanaka objavljenih prvo u novinama, a kasnije u zbirci pod
nazivom The Federalist.

Dva su pitanja dominirala Konvencijom: nadzora politike vlasti te ureenje odnosa meu
dravama. Ustavom je razraena dioba vlasti, sudbeni nadzor nad zakonodavnom i izvrnom
vlasti, federalizam i lokalna samouprava.
Nepovjerenje prema nositeljima vlasti: provjere i ravnotee (checks and balances)
Utemeljitelji su smatrali kako svaka vlast povjerena da bi se unaprijedila javna dobrobit
moe biti koritena na pogrean nain ili izravno zloupotrebljena. Smatrali su da ni sebi ne
mogu vjerovati kad se radi o odluivanju o svojim interesima nasuprot interesima drugih.
U Ustavu je provedena dioba vlasti izmeu zakonodavne (Kongres), izvrne (predsjednik), te
sudbene (sudovi, Vrhovni sud SAD). Provedena je i u pojedinim funkcijama vlasti, u kojima
sudjeluju razliita tijela koja se nadziru i koe.
Jedinstvo uz samostalnost dijelova: federalizam
U raspravama na Konvenciji sukobljavali su se federalisti (Virginia Plan), pristae jaanja
sredinje vlasti i antifederalisti (New Jersey Plan), koji su se zalagali za uvanje prava drava.
Postignut je Veliki kompromis na prijedlog drave Connecticut, iji je rezultat dvodomna
struktura zakonodavnog tijela - Kongresa:
o Zastupniki dom, u koji graani neposredno biraju zastupnike u svojim
izbornim okruzima, pa su vede drave jae zastupljene,
o Senat u koji zakonodavno tijelo svake drave lanice upuduje po 2
senatora.

Time je nastao klasini ustavni model federativne drave. Pomireni su interesi velikih i malih
drava, iako je pitanje odnosa meu dravama dovelo do graanskog rata 1861.-1865.
godine.
Trajnost ustava
Najtrajniji ustav na svijetu je kratak, ima 7 duih lanaka (odjeljaka), te do 27 ustavnih
amandmana, koji sadre 85 odredbi ili pravila. To omoguduje prilagodbe drutvenim
prilikama, to ini Vrhovni sud SAD svojim tumaenjima pri obavljanju nadzora ustavnosti
zakona, pa ga neki zbog toga nazivaju i permanentnom ustavnom konvencijom.

BRITANSKI USTAV
1. Nastanak nepisanog ustava
Velika Britanija nema ustav kao jedinstven, sveano donesen dokument nadzakonske pravne snage.
U Engleskoj se jo u 12. stoljedu smatralo da se vladar mora pokoravati Bogu i zakonima koje je sam
donosio. Ta je vladareva obveza potvrena Velikom poveljom sloboda (Magna Carta Libertatum) iz
1215. godine, koja utvruje vladareve obveze prema baronima, te im priznaje pravo na pobunu ako
bi preuzete obveze bile prekrene.
1295. godine sazvan je Ogledni parlament (Model Parliament), u kojem uz plemide i crkvene
dostojanstvenike sudjeluju i graani, pa zbog toga ima dvodomnu strukturu: Dom lordova i Donji
dom (House of Commons). Svrha sazivanja Parlamenta bila je da se ne mogu uvoditi porezi ili druga
davanja bez pristanka obveznika danog preko njihovih predstavnika.

U razdoblju revolucionarnih sukoba izmeu Kralja i Parlamenta polovicom 17. stoljeda pod Oliverom
Cromwellom je uinjen pokuaj donoenja ustava (Instrument of Government), koji nikad nije
proveden. 1688. godine revolucionarni ratovi su zavreni restauracijom, koju Britanci nazivaju
slavnom revolucijom.
Tijekom 18. stoljeda uspostavljena je ravnotea izmeu monarhijske vlasti i Parlamenta, nestaje
vladarevo pravo zakonodavne sankcije, pojavljuje se Kabinet kao skup vladarevih pomodnika
ministara, te prvi oblici preuzimanja politike odgovornosti Kabineta i Prvog ministra pred
Parlamentom za odluke koje donose u ime vladara. Postupno se uspostavlja i jaa nezavisnost
sudbene vlasti. Dio promjena utvren je zakonima koje je donio Parlament, a vedi dio oblikovan je
kao ustavni obiaji - konvencije ili kroz pravorijeke sudova. Tijekom 19. stoljeda postupno je
uspostavljen sustav predstavnike vlade, a izvrna vlast (i danas u rukama vladara), prelazi na
izabrani i odgovorni Kabinet.
Britanija nema pisani ustav u formalnom smislu, ali ima zbiljski ustav koji utvruje sustav vlasti i
dravnih tijela, te ureuje odnose izmeu razliitih dravnih vlasti, meusobno i prema obinim
graanima.
2. Izvori britanskog ustavnog prava
Britanski ustav kao sustav pravila izvodi se iz etiri izvora:
1. zakoni Parlamenta (Statute Law)
2. jurisprudencija sudova
3. parlamentarni obiaji i pravila (Common Law)
4. ustavni obiaji (konvencije) i tumaenja znanstvenih autoriteta na podruju ustavnog
prava

Zakonsko pravo (Statute law) obuhvada akte Parlamenta koji u cijelosti ili djelomino ureuju
podruje ustavnog prava.
Akti koji utvruju sustav dravnih tijela i njihove meusobne odnose su:
1. Bill of Rights iz 1689. godine,
2. The Act of Settlement iz 1701. godine,
3. Zakon o uniji sa kotskom iz 1706.
4. Zakon o Parlamentu 1911. i 1949.,
5. Zakon o privremenom ureenju Sjeverne Irske iz 1972., te
6. Zakon o Europskoj zajednici iz 1972.

Svi su izjednaeni s obinim zakonima. 1995. godine Parlament je donio amandman na Bill of Rights iz
1689. godine kojim je omogudio zastupnicima da, odriudi se svoje parlamentarne povlastice,
podnose tube protiv medija zbog objavljivanja odreenih informacija.
Zakoni koji ureuju odnose dravnih tijela i graana jesu:
1. Bill of Rights iz 1689.
2. The Habeas Corpus Act iz 1679.
3. Zakon o javnom redu iz 1936. te
4. Zakon o pravosuu iz 1960.
Velika Britanija nema zakon koji sadri popis ustavnih jamstava sloboda i prava graana, iako se
godinama raspravlja i zahtijeva njegovo donoenje.

Obiajno pravo (Common Law) ureuje sve manji dio ustavne materije, jer se zamjenjuje zakonima.
Neka najvanija naela britanskog ustava ureena su iskljuivo pravnim obiajima (suverenitet
Parlamenta, monarha, politika odgovornost ministara, nezavisnost sudbene vlasti, formalni pojam
zakona). Pravila o postupanju domova Parlamenta, pravima i dunostima i imunitetu zastupnika
smatraju se dijelom Common Law, dok su dijelom obuhvadeni kasnijim zakonima ili sudskim
odlukama.
Ustavne konvencije su osobitost britanskog ustavnog prava. Odreuju se kao pravila ponaanja
utvrena dugotrajnim postupanjem, pa se smatraju obvezatnim, ali ne uivaju sudsku zatitu ni
zatitu dunosnika u domovima Parlamenta iako ih oni mogu uzimati u obzir. To su pravila ije se
potivanje temelji na shvadanju o njihovoj obvezatnosti od strane onih na koja se ta pravila i odnose,
ali nema sudbene niti druge pravne sankcije. Sankcija za krenje konvencije koja dolazi u obzir je
politike prirode.

USTAVNOST U FRANCUSKOJ
Ustavnost u Francuskoj:

Ustav Pete Republike iz 1958. Uklonio je
dotadanju supremaciju legislative u
francuskom parlamentarnom sustavu,
kohabitacija (predsjednitvo dri pripadnik
druge politike stranke od vlade)

Dva su razdoblja ustavnog razvitka
Francuske po Mauriceu Duvergeru:

1. razdoblje revolucionarnog udara
1789.-1799., u kojem se ubrzano
nastoje pronadi i uspostaviti nove
institucije koje bi trebale znaiti
potpun prekid sa starim reimom
2. razdoblje traenja kompromisa
1799.-1958., u kojem se gradi novi
stabilizirani ustavnopravni sustav,
konaan kompromis je Ustav iz
1958. koji je uspjeno pomirio
zahtjeve za demokratskim
nadzorom vlasti s potrebom
ouvanja stabilnosti ustavnog
poretka


******
1. USTAVNOST U SOCIJALISTIKIM ZEMLJAMA

USTAVNOST U NOVIM DEMOKRACIJAMA
Nakon sloma komunizma dolazi do intenziviranja ustavnih aktivnosti tzv. ustavna revolucija. U njoj
su bila tri sloena zadatka:
1. prijelaz iz kontrolirane planske u trinu ekonomiju
2. prijelaz iz jednopartijske vladavine u viestranaku demokraciju
3. prijelaz iz sustava arbitrarne i neograniene vlasti prema ustavnoj vladavini i pravnoj dravi

u razdoblju od 1991. do 1997. vedina je donijela ustave. Svaki ima svoje specifinosti s obzirom na
nepostojanje tradicije konstitucionalizma, ali i brojne slinosti, u prvom redu zbog tendencije
postsocijalistikih zemalja da oponaaju zapadne demokracije. Npr. politiko ureenje uglavnom je
isto, prevladavaju parlamentarni sustavi u polupredsjednikoj inaici

TEMELJNA FEDERALISTIKA RJEENJA
USTAVA SFRJ IZ 1974. GODINE
Nakon sukoba u vrhu vlasti, razrijeenim na tzv. Brijunskom plenumu 1966. godine, uslijedio je niz
ustavnih promjena izvrenih ustavnim amandmanima iz 1967., 1968, i 1971. godine. Federalistiki
demokratski pokreti koji su se razvili u Hrvatskoj i Sloveniji, zaustavljeni su represijom tijekom 1972. i
kasnijih godina. Rezultat je bio novi Ustav iz 1974. godine, koji je posebnu pozornost posvetio
federalnom sustavu.
Ustav je odredio socijalistike republike (BiH, HR, SRB, SLO, MAK, CG) i dvije autonomne pokrajine
(Vojvodina i Kosovo).
Odlueno;
savezni ustav se mijenja suglasnodu skuptina republika i auto. pokrajina
republike imaju pravo na odcjepljenje i samoodreenje
svi poslovi koji Ustavom nisu propisani kao savezni, ostaju u nadlenosti republika i
autonomnih pokrajina
Vijede republika i pokrajina je prvi dom Savezne skuptine, te je najvanije zakonodavno tijelo
predsjednitvo je kolegijalni dravni poglavar u koji ulazi po jedan predstavnik svake republike
i pokrajine, te predsjednik Centralnog komiteta vladajude partije, Saveza komunista;
Predsjednik Predsjednitva bira se na godinu dana, po unaprijed utvrenom redoslijedu
republika i pokrajina; Predsjednitvo je kolegijalni zapovjednik oruanih snaga, koje se sastoje
od JNA, kao zajednike oruane sile i teritorijalne obrane republika i pokrajina

sva kolektivna tijela federacije su bila utemeljena na ravnopravnoj zastupljenosti republika i
autonomnih pokrajina

Na temelju ustava iz 1974. omogudeno je jaanje dravnosti i i izgradnja republikih institucija, pa
primjerice, SRH (Socijalistika republika Hrvatska) imala je;
Sabor, Izvrno vijede, Vrhovni sud, Ustavni sud
Funkciju dravnog poglavara obavlja Predsjednitvo, koje ima osam lanova izabranih od Sabora, a u
njegov sastav ulazi i predsjednik Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske. Predsjednik
Predsjednitva bira se iz reda lanova na jednu godinu. Preko delegacija u saveznim tijelima, on
sudjeluje u odluivanju na razini federacije.

USPOSTAVA DEMOKRATSKE VLASTI U HRVATSKOJ
Tijekom 1989. godine u Hrvatskoj se osnivaju prve politike udruge, te poinju djelovati zahtijevajudi
obranu suvereniteta, putanje politikih zatvorenika, uvoenje viestranakog sustava te
prijevremene slobodne i demokratske viestranake izbore.
Odluka o odravanju slobodnih viestranakih izbora donesena je krajem prosinca 1989. godine, uz
masovne javne demonstracije i manifestacije. U Europi se lanano rue komunistiki sustavi u nizu
zemalja (Rumunjska).
Nakon donoenja odluke o uspostavi suverene RH, trebalo je izraditi i usvojiti promjene Ustava,
prijedlog izbornog zakonodavstva i niz drugih zakona, npr. zakon o politikom udruivanju i
sredstvima javnog priopdavanja.

IZBORNI ZAKON OD 15. VELJAE 1990. GODINE
Nakon sastavljanja nacrta, Sabor je hitnim postupkom 15. veljae 1990. usvojio izborni zakon Zakon
o izboru odbornika i zastupnika. S obzirom na urnost donoenja, zakon je ocijenjen kao zakon za
jednokratnu uporabu, ija je svrha bila omoguditi potene, viestranake izbore.

Njegova temeljna rjeenja glede;
1. kandidiranja isticanje kandidata obavljeno je prikupljanjem potpisa graana koji imaju
prebivalite na podruju izborne jedinice za koju se kandidat istie; kandidat, osim opdeg birakog
prava, mora imati prebivalite na podruju politike zajednice za iju se skuptinu natjee

2. zatita izbornog prava osigurana podnoenjem prigovora izbornim povjerenstvima, iji su
predsjednici diplomirani pravnici, u pravilu suci; te pravom priziva Vrhovnom sudu RH

Osnovan je i Republiki odbor za nadzor izbora pod predsjedanjem predsjednika Ustavnog suda RH, a
inilo ga je 7 istaknutih javnih osoba, koje nisu smjele biti lanovima vodstva politikih stranaka
akcent stavljen na predizbornu kampanju.


3. utvrivanje izbornih rezultata primjenjen sustav apsolutne vedine u malim izbornim jedinicama, s
izborima koji se provode u dva kruga:
u prvom krugu izabire se kandidat koji je dobio natpolovinu vedinu glasova svih biraa koji
su glasovali u izobrnoj jedinici, pod uvjetom da broj glasova koji je dobio nije manji od 1/3
biraa upisanih u biraki popis u toj izbornoj jedinici
ako niti jedan od kandidata ne dobije takvu vedinu, nakon 14 dana odrava se drugi krug
izbora, u kojem se natjeu samo oni kandidati koji su u prvom krugu dobili najmanje 7%
glasova biraa koji su pristupili izborima
u drugom krugu, prema pravilima relativne vedine, pobjeuje onaj kandidat koji dobije
najvie glasova. Ako bi dva, ili vie kandidata dobili isti broj glasova, izbori se u toj izbornoj
jedinici ponavljaju.

Prvo izborno zakonodavstvo RH ispunilo je svoju svrhu izbori su proli mirno i u redu, a jednako je
tako i prenesena vlast na pobjedniku stranku HDZ.
Ipak, izborni zakon je pokazao potrebu za doradom nadzastupljenost pobjednike stranke u odnosu
na birako tijelo koje se za nju odluilo.

DONOENJE USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE
OD 22. PROSINCA 1990.
Nakon to je obavljen prijenos vlasti Sabor je ved u srpnju donio amandmane na Ustav SRH iz 1974.
Tim je amandmanima;
izbaen naziv socijalistika iz naziva republike Hrvatske
promijenjen grb i zastava
predsjednik predsjednitva postao je predsjednik republike, a lanovi predsjednitva
potpredsjednicima
Vladi je omogudeno poduzimanje mjera u cilju ostvarenja jedinstvenosti pravnog poretka

Predsjednik Republike dr. Franjo Tuman je 25. srpnja 1990. podnio Saboru formalnu inicijativu da se
pristupi radu na donoenju novog Ustava RH. Sabor je prihvatio inicijativu i dokument pod naslovom
Politika i metodologijska polazita te politiko-pravna naela za izradu Ustava Republike
Hrvatske, kao temeljni naputak o naelima koja se imaju potivati pri donoenju Ustava.

Ta temeljna naela su bila odreena na slijededi nain:
1. Ustav RH mora slijediti pozitivnu hrvatsku dravno-pravnu tradiciju
2. Ustav mora osigurati povratak europskoj, uz oslonac na sjevernoameriku ustavnu tradiciju
3. Ustav treba biti po mjeri obinog ovjeka
4. Ustav treba biti trajnije vrijednosti

Komisija za ustavna pitanja Sabora je u srpnju imenovala radnu skupinu strunjaka sa zadadom da
pripremi nacrt ustavnog teksta (u sastavu: Vladimir eks, Smiljko Sokol, Krunislav Olujid i tajnik
Ljubomir Valkovid), koja je prvi nacrt podnijela Saboru 15.08. (Krki nacrt).

U meuvremenu, Predsjednitvo RH je donijelo odluku o osnivanju Ustavotvorne komisije u koju je
imenovalo vie od dvjesto lanova razliitih struka i zanimanja te nacionalne i vjerske pripadnosti i
politike orijentacije.
Na prvoj sjednici prihvatila je prijedlog Predsjednika Republike o osnivanju Urednikog vijeda, u iji su
sastav uli lanovi vodstava politikih stranaka, istaknuti dravni dunosnici i strunjaci. Ustavotvorna
komisija je imenovala svoju radnu skupinu, u sastavu Veljko Mratovid, Nikola Filipovid, Smiijko Sokol i
Branko Smerdel, te kao tajnik Darko Bekid. S obzirom da je prva radna skupina podnijela prvi nacrt
ustavnog teksta, radne skupine su zajedniki nastavile rad. Nakon isteka roka javne rasprave,
redakciju Prijedloga Ustava obavila je Redakcijska skupina u sastavu Smiljko Sokol, Zdravko Tomac i
Vladimir eks. Franjo Tuman, kao predsjednik Ustavotvorne komisije, izravno je utjecao na neka
ustavna rjeenja, a pisac je Izvorinih osnova (preambule ili proslova).
Prvi nacrt podnesen je Urednikom vijedu polovicom rujna i putem televizije i novinstva, predstavljen
javnosti. U javnoj raspravi podneseni su brojni, esto kontradiktorni prijedlozi i primjedbe od kojih su
mnoge uvaene.

2. USPOSTAVA SAMOSTALNOSTI I SUVERENOSTI RH
POLITIKI RAZVITAK TIJEKOM 1991. GODINE

SRBIJA RUI SAVEZNI USTAV
U rujnu 1989. Srbija donosi novi Ustav kojim rui autonomiju Kosova i Vojvodine, a u travnju 1991
srpski blok odbija da u Predsjednitvu SFRJ bude izabran hrvatski predstavnik Stipe Mesid za
predsjednika Predsjednitva SFRJ na rok od 1 godine.

HRVATSKA NUDI MIRAN RASPLET
Zbog navedenih kriza odlueno je da Ustav treba prilagoditi prijelaznom razdoblju, pa je u njega
unesen l. 140: RH ostaje u sastavu SFRJ do novog sporazuma jugoslavenskih republika ili dok Sabor
ne odlui drugaije.

PRIJEDLOG KONFEDERACIJE
Hrvastka zajedno sa Slovenijom nudi preobrazbu federacije u konfederaciju, kao savez suverenih
drava, po uzoru na Europsku ekonomsku zajednicu. Nacrt ugovora odbijen od Srbije i Crne Gore,
koje su inzistirale na federaciji kao jedinstvenoj dravi.

REFERENDUM O SUVERENOSTI I SAMOSTALNOSTI
Ugovor o stvaranju konfederacije je odbijen, pa je Sabor 21.02.1991. godine donio Rezoluciju po kojoj
se savezni zakoni oglaavaju nevaedim u RH, ako nisu u suglasnosti s Ustavom. Koji su to zakoni
utvrditi de Vlada. Istoga dana, Hrvatska se pridruila Sloveniji u zahtjevu da se pone postupak
mirnog razdruivanja jugoslavenske federacije.
Predsjednik Republike je 25.04.1991. godine, na temelju ovlasti iz lanka 98. Ustava, pozvao graane
da se na opdem referendumu izjasne o pitanju da li RH moe stupiti u savez suverenih drava s
drugim dravama, prema prijedlogu Hrvatske i Slovenije ili da ostane u federativnoj Jugoslaviji, kao

jedinstvenoj suverenoj dravi, prema prijedlogu Srbije i Crne Gore. Na referendumu od 19.05.1991.
glasovalo je 84.94% biraa, od kojih je 93,94% dalo svoj glas za suverenu i nezavisnu RH.

OBJAVA NEZAVISNOSTI RH 25.06.1991.
Temeljem referenduma, Sabor je 25.lipnja 1991. Donio dvije vane odluke:
1. Deklaraciju o proglaenju suverene i samostalne RH
2. Ustavnu odluku RH o suverenosti i samostalnosti

Deklaracija o proglaenju suverene i samostalne RH se sastojala od 5 duih odjeljaka, u kojima se
redom navode hrvatska dravnopravna tradicija kao temelj za objavu nezavisnosti (I); razlozi zbog
kojih se zahtijeva razdruivanje federacije (II); jamstva ravnopravnosti i zatite prava svih dravljana
Republike Hrvatske bez obzira na njihovu vjersku, etniku ili rasnu pripadnost (III); pravni temelji
razdruivanja, granice Republike Hrvatske, miroljubivost, gubitak ingerencije saveznih tijela na
podruju Republike Hrvatske i druge okolnosti (IV); te priznanje jednakog prava suvereniteta svim
ostalim republikama uz prijedlog mjera u cilju mirnog razrjeenja meusobnih prava i obveza (V).
Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti RH proglaena 25.06.1991. godine glasi:
1. RH se proglaava suverenom i samostalnom dravom
2. RH pokrede postupak razdruivanja od drugih republika i SFRJ, te pokrede postupak za
meunarodno priznanje
3. Meunarodni ugovori koje je sklopila i kojima je pristupila SFRJ primjenjivat de se u RH
ako nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom, a do okonanja razdruivanja i
savezni propisi koji nisu stavljeni izvan snage
4. Na podruju RH vae samo oni zakoni koje je donio Sabor RH, a do okonanja
razdruivanja i savezni propisi koji nisu stavljeni izvan snage. RH preuzima prava i obveze
koja su Ustavom RH i SFRJ bila prenesena na tijela SFRJ. Postupak preuzimanja uredit de
se ustavnim zakonom,
5. Dravne granice RH su meunarodno priznate granice dosadanje SFRJ u dijelu u kojem se
odnose na RH te granice izmeu RH i R. Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore
u okviru dosadanje SFRJ
6. Prihvadajudi naela Parike povelje, RH jami svojim dravljanima nacionalna i druga
temeljna prava i slobode ovjeka i graanina, demokratski poredak, vladavinu prava i sve
ostale najvie vrednote svoga ustavnog i meunarodnog pravnog poretka
7. Ova ustavna odluka stupa na snagu kada ju proglasi Sabor RH

Posredovanjem misije, koju je uputila Komisija EZ za provedbu tih odluka, tzv. Brijunskom
deklaracijom 08.07.1991. godine prihvaden je moratorij, odgoda daljnjih postupaka i akata u roku
od 3 mjeseca. Hrvatska je odgodu prihvatila nadajudi se da de Srbija i Crna Gora pristati na mirno
razdruivanje SFRJ. Zapovjednitvo JNA je pokazalo sklonost silom podrati srbijansku politiku, zbog
ega je tijekom roka moratorija jaala ratna agresija na RH. Rat je bio agresija sa ciljem zauzimanja
to vie teritorija za novu Veliku Srbiju, protjerivanjem pripadnika hrvatske, maarske i drugih
narodnosti s osvojenog teritorija.


ODLUKA SABORA OD 08.10.1991.
Istekom roka moratorija Sabor RH je 08.10.1991. na sjednici u Zagrebu usvojio Odluku o raskidanju
svih dravnopravnih veza na temelju kojih je Republika Hrvatska zajedno s ostalim republikama i
pokrajinama tvorila dosadanju Socijalistiku Federativnu Republiku Jugoslaviju. RH odrie legitimitet
i legalitet svim tijelima SFRJ niti priznaje valjanim bilo koji pravni akt tih tijela te priznaje samostalnost
i suverenost ostalih republika.
Tom odlukom Sabor je potvrdio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti i ostale dokumente od
25.06.1991. godine. Zbog toga se danom stjecanja suverenosti i neovisnosti RH smatra 25.06.1991.
godine.

MEUNARODNO PRIZNANJE REPUBLIKE HRVATSKE
Po proglaenju neovisnosti 25. lipnja 1991., meusobno su se priznale Hrvatska i Slovenija, a daljnje
priznanje uslijedilo je od djelomino priznatih baltikih drava i Ukrajine koje su se odvojile od
Sovjetskog Saveza. Prva opdepriznata zemlja koja je priznala RH kao slobodnu i nezavisnu bio je Island
19. prosinca 1991., a opde meunarodno priznanje uslijedilo je 15. sijenja 1992. godine temeljem
odluke zemalja lanica Europske zajednice, koju su slijedile druge drave.
U rujnu 1991. godine u Den Haagu poela je s radom Konferencija o Jugoslaviji. Imenovala je
Arbitrano povjerenstvo, pod predsjedanjem Roberta Badintera, a ono je donijelo jednu odluku i
petnaest miljenja vezanih uz raspad SFRJ, od kojih su najvanija da je SFRJ u procesu raspadanja (I);
da srpsko stanovnitvo ima pravo na unutarnje, ali ne i vanjsko samoodreenje u RH i RBiH (II); da se
granice bivih republika ureuju po naelu uti possidetis (III); da republike trebaju rijeiti probleme
dravne sukcesije u skladu s naelima i pravilima meunarodnog prava (IX); da su drave slijednice
sve drave nastale raspadom SFRJ (X) i miljenje u kojemu su utvreni datumi sukcesije za svaku
pojedinu dravu (XI).

******
1. JAMSTVA SLOBODA I PRAVA: TEMELJ DEMOKRATSKE
DRAVE
Ljudska prava ine skup temeljnih ovlasti pojedinaca da zahtijevaju odreene postupke javne vlasti,
bilo da se radi o:
1. suzdravanju od presizanja u zatidenu sferu pojedinca
kod osobnih i politikih prava i sloboda

2. aktivnom djelovanju na ozbiljenju odreenih jamstava sloboda i prava
kao kod socijalnih, kulturnih i gospodarskih prava

Ona su vedim djelom sadrana u novijim ustavima demokratskih zemalja.
I do it because I can,
I can because I want to,
I want to because you said I couldn't.

Ustavna regulacija nadopunjena je i brojnim meunarodnim dokumentima, a kojima su u drugoj
polovici 20. st. uspostavljeni meunarodni standardi prava ovjeka. U RH, kao i u vedini drugih
europskih zemalja koje primjenjuju monistiko naelo odnosa meunarodnog i unutarnjeg prava,
takvi su dokumenti dio unutarnjeg pravnog poretka sa nadzakonskom pravnom snagom.

PREGLED POVIJESNOG RAZVITKA
Razvoj ljudskih prava najbolje se ilustrira tradicionalnom podjelom na tri narataja sloboda i prava.

PRVI NARATAJ: KLASINA PRAVA OVJEKA I GRAANINA
Prava I. generacije uvode ih ved deklaracije s kraja 18. i poetka 19. st. Prije svega to su: osobne
slobode i prava (pravo na ivot, zabrana zlostavljanja, zabrana prisilnog rada,..), politike slobode i
prava (birako pravo, sloboda tiska, okupljanja, udruivanja, pravo pritube..), pravo vlasnitva.

Vezane uz pojavu prvih dokumenata kojima se jame prava i slobode.
Magna Charta Libertatum, Bill of Rights, Habeas Corpus Act, Amerika deklaracija
nezavisnosti, Francuska deklaracija o pravima ovjeka i graanina
Dakle, dominiraju tzv. negativna prava, odn. prava koja su usmjerena na zatitu privatne sfere
pojedinca od djelovanja dravnih vlasti.

DRUGI NARATAJ; GOSPODARSKA, SOCIJALNA I KULTURNA
PRAVA
Prava II. generacije obuhvadaju gospodarska, socijalna, kulturna prava, a pojavljuju se ustavima
nakon I. Svjetskog rata (npr. Weimarski ustav Njemake republike 1919.), istiu se; pravo na rad,
pravo na dostojnu zaradu, pravo zaposelnih i lanova obitelji na socijalno osiguranje, pravo na
trajk,..

Uz negativna, sada se unose i tzv. pozitivna prava, koja znae dunost drave da pojedincima osigura
odreenu sigurnost - ta su prava temelj koncepcije intervencijske, socijalne drave koja jami svojim
graanima minimum socijalne sigurnosti, a osobito skupinama slabijih i hendikepiranih lanova.
Ova jamstva najede ostaju samo deklaracija, ne postoji pravna sankcija niti tijelo koje bi pruilo
zatitu graaninu koji se na takvo pravo poziva. Ona su uvijek lex imperfecta, nepotpuni pravni
propis.
Drutveno-ekonomska prava unose se i u ustave graanskih drava nakon II. Svjetskog rata (Italija,
Njemaka, panjolska).


TREDI NARATAJ; EKOLOKA I DRUGA PRAVA
Prava III. generacije javljaju se poetkom 60tih 20. st., u prvom redu to su pravo na zdrav ivot
ovjeka i cijeli sklop ekolokih prava. Pravima tredeg narataja smatraju se prava na zatitu
ovjekovog prirodnog okolia, prava neroenih i prava drugih ivih bida, osim ovjeka, tj. ivotinja i
biljnih vrsta na zatitu od ugroavanja njihova opstanka.
Pravo ovjeka na zatitu prvatne sfere obuhvada i jamstva zatite u sklopu razvijenih raunalnih
sustava, pohranjivanja i koritenja informacija. Tome se dodaju nova prava, iji je sadraj dosta
neodreen: pravo na mir, na razvitak, na zajedniko nasljee, na humanitarnu pomod i druga - etvrti
narataj prava ovjeka.

MEUNARODNI STANDARDI PRAVA OVJEKA
Meunarodni dokumenti
Ameriki predsjednik Franklin Delano Roosevelt, u govoru nakon amerikog stupanja u II. svjetski rat
(Four Freedoms Adress) naznaio je kao ciljeve naprednog ovjeanstva ostvarenje etiri temeljne
slobode, iz kojih se mogu izvesti sve ostale. One ukljuuju dva negativna i dva pozitivna prava:
sloboda govora, sloboda vjerovanja, sloboda od straha i sloboda od oskudice.
Trend ljudskih prava razvija se sredinom prolog stoljeda, a usporedno s njim i ideja da zatita ljudskih
prava nije iskljuivo unutarnja stvar drave, ved meunardna problematika, a to je izraeno u Povelji
Organizacije ujedinjenih naroda iz 1945, pa tako u poslijeratnom razdoblju nastaje golem corpus
juris na tom podruju.

Opda deklaracija o ljudskim pravima, 1949.
Opda skuptina OUN usvojila je 10.12.1949. godine Opdu deklaraciju o ljudskim pravima i taj se dan
slavi kao Meunarodni dan prava ovjeka.
Na temelju naela Deklaracije, 1966. usvojena (stupili na snagu 1976.) su dva vana dokumenta:
1. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima
2. Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima
Ovi dokumentu predvidjeli su gradnju sustava zatite temeljnih sloboda i prava (npr. osnovan Odbor
za ljudska prava OUN).

Postoje jo dva vana dokumenta zatite ljudskih prava, ali nisu obvezatni ugovori meunarodnog
prava: Dokumenti iz Kopenhagena (1990.) i Moskve (1991.). Tu su i dokumenti Konferencije o
sigurnosti i suradnji u Europi o tzv. humanoj dimenziji te politiki dokumenti beke Konferencije
elnika drava i vlada odrane u prosincu 1993. godine i Prve Europske ministarske konferencije o
ljudskim pravima, odrane u Beu 1995. godine.
Kasnije nastaju i brojne konvencije OUN o pravima ovjeka i temeljnim slobodama, o:
- ukidanju rasne diskriminacije
- sprjeavanju i kanjavanju genocida

- pravima djeteta
- politikim pravima ena

ZNAENJE TEMELJNIH MEUNARODNIH DOKUMENATA
Kada je donesena, Opda deklaracija o ljudskim pravima, imala je znaenje sredstva koje je sluilo kako
bi unijelo nadu i potakla politiko djelovanje, ali sa stajalita prava i pravnika ona je bila skup
idealistikih i utopijskih zahtjeva.

Navode se dvije kole;
1. kola realista dominirala u periodu hladnog rata, te je isticala da takvi meunarodni dokumenti
o ljudskim pravima imaju samo svrhu politikog pritiska, jo jedno od hladnoratovskih oruja, ali
koja ne treba uzimati suvie ozbiljno.

2. kola idealista je pak, borbu za ljudska prava shvadala vrlo ozbiljno, te nastojala mobilizirati
javnost, ali se svodilo uglavnom na propovijedi.

Nakon gotovo 40tak godina pomak se ostvario, meutim kao Opcijski protokol, a kojeg je prihvatio
samo mali broj drava, a oslikan je kao razraeni postupak koji zavrava bacanjem pritubi u smede.
Naelo dravnog suvereniteta sprjeavalo je gotovo svaku meunarodnu intervenciju.

Danas je ipak drugaije, te su mehanizmi i dalje nesavreni, ali oni postoje:
- dunost izvjedivanja posebnih tijela za provedbu konvencija
- njihove preporuke vladama drava lanica
- posebni izvjestitelji koji prate stanje u pojedinoj zemlji
- prituba drave protiv druge drave lanice neke konvecije

EUROPSKE KONVENCIJE
1. Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, 1950.
2. Europska socijalna povelja, 1961.
3. Europska konvencija o sprjeavanju muenja, neovjenog ili poniavajudeg postupanja ili
kanjavanja, 1957.
4. Europska okvirna konvencija o zatiti nacionalnh manjina
5. Europska povelja o lokalnoj samoupravi

Navedene konvencije obvezuju sve lanice Vijeda Europe, organizacije osnovane 1949. sa zadatkom
da vodi brigu o napretku ljudskih prava i demokracije.

Najvanija je svakako, Europska konvencija o ljudskim pravima koja je nadopunjena s trinaest
dopunskh meunarodnih ugovora (protokola), kojima je reformiran sustav zatite zajamenih

sloboda i prava. Najvaniji, 11. Protokol stupio je na snagu 1998. godine i time je uspostavljen stalni
Europski sud za ljudska prava.

Konvencija je stupila na snagu i u RH (1997.) to znai da su je sudovi i druga dravna tijela duna
izravno primjenjivati, neovisno o eventualno suprotnim unutarnjim zakonskim odredbama.

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA U STRASSBOURGU
Europski sud za ljudska prava je stalni sud utemeljen 11. Protokolom od 01.11.1998. Time je
zamijenjen raniji dvostupni sustav u kojem je zahtjeve za zatitu prvenstveno razmatrala Komisija za
ljudska prava, a tek najozbiljniji sluajevi su dolazili pred Sud, nakon neuspjelog postupka postizanja
prijateljskog sporazuma.
Sud ine suci imenovani na est godina (uz mogudnost ponovnog izbora), iz reda uglednih pravnih
strunjaka koji ispunjavaju uvjete za suce i visokog moralnog ugleda ili ugledni pravni strunjaci. Broj
sudaca jednak je broju drava lanica Vijeca Europe (45).
Nadlenost Suda obuhvada sve predmete tumaenja i primjene Konvencije, ukljuujudi pojedinane
zahtjeve, meudravne pritube i savjetodavna miljenja na zahtjev Vijeda ministara.
Sud djeluje putem odbora od tri suca, vijeda od sedam sudaca, te u velikom vijedu od sedamnaest
sudaca.
Pojedinac, dravljanin ili stranac, koji boravi u nekoj od drava lanica Vijeda Europe ili pravna osoba,
te nevladina udruga ili skupina pojedinca, nakon to je iscrpio sva domada pravna sredstva, moe
podnijeti individualan zahtjev za zatitu Konvencijom (i dodatnim protokolima) zatidenih prava,
Europskom sudu za ljudska prava. Pojedinac ima izravan pristup pred Sudom.
Ako zahtjev ocjeni doputenim, Sud de najprije zahtijevati izjanjenje vlade drave protiv koje je
zahtjev podnesen i nastojati postidi nagodbu medu strankama, prijateljsku nagodbu (friendly
settlement). Ali ako pitanje ne bude rijeeno, Europski sud za ljudska prava nastavlja postupak pred
nadlenim vijedem. Na strani alitelja moe sudjelovati pravni zastupnik i nevladina organizacija. Ako
Sud utvrdi da postoji povreda Konvencije i dodatnih protokola, odluuje o pravednoj naknadi
povrijeenoj stranci.
Odluke suda su obvezatne i o njihovoj provedbi vodi rauna Vijede ministara vanjskih poslova Vijeda
Europe.
Odredbe Ustava RH su sukladne s jamstvima sadranim u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima.

2. LJUDSKA PRAVA I TEMELJNE SLOBODE U HRVATSKOM
USTAVU

STRUKTURA USTAVNOG TEKSTA

Ustav RH naglaava vanost ustavnih jamstava prava i sloboda (ak 1/3 ustavnog teksta, 56 od 152
lanka).

Popis jamstava podijeljen je u tri odjeljka:
1. zajednike odredbe
2. osobne i politike slobode i prava
3. gospodarska, socijalna i kulturna prava
Zakoni kojima se navedena podruja razrauju spadaju u organske zakone i donose se kvalificiranom
vedinom.

1. Zajednike odredbe o slobodama i pravima
U zajednikim odredbama se u 7 lanaka navodi:
- Zabrana diskriminacije u koritenju pravima i slobodama
- Prava nacionalnih manjina (ravnopravnost i zatita, posebno birako pravo, sluenje jezikom i
pismom, kulturna autonomija)
- Ogranienja sloboda i prava (samo zakonom radi zatite sloboda i prava drugih ljudi te pravni
poredak, javni moral i zdravlje; naelo razmjernosti)
- Ogranienja u sluaju ratnog stanja i stanja neposredne ugroenosti neovisnosti i
jedinstvenosti drave
- Pravo na albu (protiv pravnih akata u prvostupanjskom postupku pred sudom ili drugim
tijelom, iskljueno u sluajevima odreenim zakonom kad je osigurana druga pravna zatita)
- Naelo zakonitosti akata dravne uprave i tijela s javnim ovlastima i njihova sudska kontrola
- Tko se ogrijei o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, osobno je
odgovoran i ne moe se opravdati viim nalogom.

najvie vrednote ustavnog poretka
Najvie vrednote ustavnog poretka, l.3. (l.3.je temelj ostalih ustavnih odredaba) navodi:
1. slobodu, kao temeljno pravo pojedinca u demokratskom politikom poretku
2. jednakost, kao jednakost svih ljudi pred zakonom u pogledu zatite njihovih
sloboda i prava
3. nacionalnu ravnopravnost, kao temelj demokratske nacionalne drave koja ne
diskriminira, nego titi nacionalne manjine
4. ravnopravnost spolova, kao ideal demokratskog poretka
5. mirotvorstvo, kao tradicionalnu orijentaciju RH, koja ne iskljuuje pravo na
obranu od agresije ili sudjelovanje u meunarodnim akcijama uspostavljanja i
ouvanja mira
6. socijalnu pravdu, kao temeljni ideal socijalne drave, koja osigurava odreene
uvjete ivota svim svojim graanima, bez obzira na njihov socijalni poloaj
7. potivanje prava ovjeka, kao osnovicu djelovanja dravnih i drugih tijela, ali i
odnosa medu pojedincima u dravi
8. nepovredivost vlasnitva, kao temeljnog prava koje ini osnovicu poduzetnike
slobode i trinog gospodarstva
9. ouvanje prirode i ovjekova okolia, kao jedno od kljunih pitanja odrivog
razvoja u suvremenom svijetu

10. vladavinu prava, kao ideal ideje konstitucionalizma i temeljno naelo odnosa
izmeu vlasti i onih kojima ona vlada
11. demokratski viestranaki poredak, kao jamstvo slobode i realizacije temeljnih
ustavnih naela

zabrana diskriminacije u koritenju pravima i slobodama
Ustav zabranjuje diskriminaciju ljudskih bida po bilo kojem temelju i precizira da svatko u RH ima
prava i slobode neovisno o rasi, boji koe, spolu, jeziku, vjeri, politikom ili drugom uvjerenju,
nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, roenju, naobrazbi, drutvenom poloaju ili drugim
osobinama.
Jamstvo jednakosti pred zakonom nego titi sve ljude na podruju RH. Svi su pred zakonom jednaki.
Graani i stranci imaju jednaka prava pred sudovima i drugim dravnim i inim tijelima.
Prava djece i maloljetnika razlikuju od prava punoljetnih osoba, a politika prava stranaca od prava
dravljana (graana). ene nisu dune sluiti vojni rok u miru, te idu u mirovinu ranije nego mukarci,
itd. Ipak, svi imaju pravo jednakosti pred zakonom i nitko ne moe biti doveden u slabiji poloaj glede
koritenja ustavom zajamenim pravima ni po kojem temelju.

nacionalna prava i zatita nacionalnih manjina
Ustav ne definira sam pojam nacionalne manjine, ali ga definira Ustavni zakon o pravima nacionalnih
manjina u l. 5.:
Nacionalna manjina je skupina hrvatskih dravljana iji pripadnici su tradicionalno nastanjeni na
teritoriju Republike Hrvatske, a njeni lanovi imaju etnika, jezina, kulturna i/ili vjerska obiljeja
razliita od drugih graana i vodi ih elja za ouvanjem tih obiljeja.

Svaki se dravljanin moe izjasniti kao pripadnik neke nacionalne manjine.

1) ustavna jamstva nacionalne ravnopravnosti
- ustav istie kako jami ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina, to
ukljuuje i opde birako pravo, te pravo biranja predstavnika u Hrvatskom saboru
- a kako se njihova prava ureuju ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za
donoenje organskih zakona, a vedinom potrebnom za mijenjanje Ustava, pri emu 2/3
potrebna vedina daje zakonodavstvu o nacionalnim pravima jau snagu nego ostalim
organskim zakonima. Dakle, oni se nalaze izmeu Ustava i ostalih organskih zakona.

Pripadnicima manjina jami se;
1. sloboda izraavanja narodne pripadnosti
2. slobodno sluenje svojim jezikom i pismom
3. kulturna autonomija
Dakako, uz nacionalne manjine se (logino) vee i odredba o zabrani svakog oblika diskriminacije.


2) Ustavni zakon o pravima manjina (1991.)
Podrobno je uredio sljededa pitanja:
a) kulturnu autonomiju i zajednika kulturna prava manjinskih zajednica na temelju punog
potivanja naela nediskriminacije, pravo zatite od svake djelatnosti koja moe ili bi mogla
ugroziti njihov opstanak, pravo na identitet, kulturu, vjeroispovijed, javno i privatno
koritenje jezika i pisma te obrazovanje, zatita ravnopravnog sudjelovanja u javnim
poslovima, uivanje politikih i ekonomskih sloboda, pristup medijima, te opdenito prava na
podruju kulture i obrazovanja
Ta se naela moraju primjenjivati na sve pripadnike nacionalnih ili etnikih manjina i na
pripadnike hrvatskog naroda u opdinama gdje su oni u manjini.
b) sudjelovanje zastupnika manjina u predstavnikim i drugim tijelima vlasti i lokalne
samouprave (razmjerno udjelu u broju stanovnitva) dodue, neprovedivo zbog ratnog
stanja
Ustavni zakon je mijenjan 1999. i 2000. godine. 2002. godine zamijenjen je Ustavnim zakonom o
pravima nacionalnih manjina.

3) Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (2002.)
RH se obvezuje na potivanje i zatitu prava nacionalnih manjina i drugih temeljnih prava i sloboda
ovjeka i graanina, vladavine prava i svih ostalih najviih vrednota svog ustavnog i meunarodnoga
pravnog poretka, svim svojim dravljanima.
Sukladno tome, sva jamstva sadrana u meunarodnim dokumentima za zatitu ljudskih i manjinskih
prava imaju se primijeniti na zatitu nacionalnih manjina u RH. RH priznaje i titi i sva ostala prava
predviena u meunarodnim dokumentima, bez diskriminacije po spolu, rasi, boji koe, jeziku,
vjeroispovijesti, politikom i drugom uvjerenju, nacionalnom i drutvenom porijeklu, povezanosti s
nacionalnom manjinom, vlasnitvu, statusu naslijeenom roenjem ili po nekoj drugoj osnovi.
Posebno su ureena prava pojedinih nacionalnih manjina, ugovorima s Italijom (1997.), Maarskom
(1995.) te Srbijom i Crnom Gorom (2004.).

4) Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (2010.)
Izmjenama i dopunama UZoPNM srpska nacionalna manjina dobila je zajamena tri zastupnika
mjesta u Saboru, u skladu s izmjenom l. 19. koji je prije manjinama s vie od 1,5% stanovnika jamio
najmanje jedno, a najvie tri zastupnika mjesta, dok po novome Zakonu nacionalnim manjinama
koje na dan stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona u stanovnitvu Republike Hrvatske sudjeluju s
vie od 1,5% stanovnika jami se najmanje tri zastupnika mjesta () na temelju opdega birakog
prava na stranakim listama te manjine ili listama koje predlau birai te manjine.
Nacionalne manjine kojih je manje od 1,5% vie nemaju pravo na najmanje etiri zastupnika, ved na
pet zastupnika na osnovi posebnoga birakog prava () u posebnim izbornim jedinicama.
Takoer, uvedena je Koordinacija vijeda nacionalnih manjina kao neprofitna pravna osoba koja
djeluje kao skup izabranih nacionalnih vijeda nacionalnih manjina za podruje RH, a Srpsko narodno
vijede djeluje kao Koordinacija vijeda srpske nacionalne manjine za podruje RH.

Zajamena prava manjina prava nacionalnih manjina zatidena Ustavnim zakonom i drugim
zakonima su:
1. sluenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u slubenoj
uporabi

2. odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se slue
3. uporabu svojih znamenja i simbola
4. kulturna autonomija odravanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te
ouvanja i zatite svojih kulturnih dobara i tradicije
5. pravo na oitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s
drugim pripadnicima te vjere
6. pristup sredstvima javnog priopdavanja i obavljanja djelatnosti javnog
priopdavanja (primanje i irenje informacija) na jeziku i pismu kojim se slue
7. samoorganiziranje i udruivanje radi ostvarivanja zajednikih interesa
8. zastupljenost u predstavnikim tijelima na dravnoj i lokalnoj razini, te u
upravnim i pravosudnim tijelima
9. sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom ivotu i upravljanju
lokalnim poslovima putem vijeda i predstavnika nacionalnih manjina
10. zatitu od svake djelatnosti koja ugroava ili moe ugroziti njihov opstanak,
ostvarivanje prava i sloboda

Zakon o sustavu dravne uprave propisuje da se pripadnicima nacionalnih manjina osigurava
zastupljenost u ministarstvima i dravnim upravnim organizacijama, vodedi rauna o njihovom
ukupnom udjelu u stanovnitvu RH, a u uredima dravne uprave u jedinicama podrune (regionalne)
samouprave vodedi rauna o njihovom ukupnom udjelu u stanovnitvu upanije.
Vlada RH nadzire provedbu zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u tijelima dravne uprave.

Politike institucije nacionalnih manjina
Osim slobodnog osnivanja kulturnih i obrazovnih organizacija, uspostavljene su posebne politike
institucije sa ciljem osiguravanja sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom i politikom ivotu RH:
Savjet za nacionalne manjine i vijeda nacionalnih manjina u jedinicama samouprave.

lanove Savjeta za nacionalne manjine imenuje Vlada na 4 godine, i to 7 lanova na prijedlog vijeda
nacionalnih manjina, 5 lanova iz reda istaknutih kulturnih, znanstvenih, strunih, vjerskih djelatnika
na prijedlog manjinskih udruga i drugih organizacija manjina, vjerskih zajednica, pravnih osoba i
graana pripadnika nacionalnih manjina. lanovi Savjeta su i zastupnici nacionalnih manjina u
Hrvatskom saboru. Savjet ima nadzornu, inicijativnu i odluujudu ulogu. Savjet nadzire ostvarivanje
prava nacionalnih manjina, podnosi prijedloge dravnim tijelima, te rasporeuje proraunska
sredstva za nacionalne manjine.

Vijeda nacionalnih manjina biraju se neposrednim izborima u jedinicama samouprave gdje pripadnici
pojedine nacionalne manjine imaju udio u stanovnitvu vedi od 1.5%, odnosno jedinicama lokalne
samouprave gdje ivi vie od 200 pripadnika, te u jedinicama regionalne samouprave gdje ivi vise od
500 pripadnika pojedine manjine. U opdini takvo vijede ima 10 lanova, u gradu 15, a u upaniji 25.
Vijede ima predsjednika, kojeg biraju lanovi iz svojih redova.
Vijeda nacionalnih manjina u jedinici samouprave imaju pravo: predlagati tijelima jedinice
samouprave mjere za unaprjeivanje poloaja nacionalne manjine u dravi ili na nekom njenom
podruju, biti obavijeteni o svakom pitanju o kome de raspravljati radna tijela predstavnikog tijela
jedinice samouprave, a tie se poloaja nacionalne manjine, davati miljenja i prijedloge na programe
radijskih i televizijskih postaja na lokalnoj i regionalnoj razini namijenjene nacionalnim manjinama ili
na programe koji se odnose na manjinska pitanja.


ravnopravnost spolova
Pitanja diskriminacije ena u koritenju pravima kao to su jednakost s mukarcima otvorena su
kasnije, a njihova realizacija ostaje problem u suvremenom svijetu. Generalna skuptina OUN usvojila
je 1979. godine Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije ena, koja je stupila na snagu
1981. godine.
Socijalistiki pokreti stavljali su naglasak na ravnopravnost spolova, no praksa je od toga odstupala.
U Hrvatskoj i SFRJ ene su sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeda obavljale visoke politike
dunosti (Savka Dabevid-Kuar, Milka Planinc i druge), to je stvaralo privid ravnopravnosti spolova,
dok se diskriminacija odravala u temeljnim socijalnim zajednicama i na radnim mjestima, posebno u
ruralnim sredinama s jakom patrijarhalnom tradicijom.
Prilikom rada na Ustavu RH smatralo se da je naelo ravnopravnosti spolova ukljueno u ustavna
naela o jednakosti pred zakonom i zabrani diskriminacije i zbog toga nije posebno naglaeno u
Ustavu iz 1990. godine.
Naelo ravnopravnosti spolova ukljueno je u popis najviih vrednota ustavnog poretka RH ustavnim
promjenama iz 2000. godine.

Zakon o ravnopravnosti spolova razrauje to temeljno ustavno naelo i nalae poduzimanje mjera za
eliminaciju postojede diskriminacije ena u hrvatskom drutvu.
Zakon odreuje kako ravnopravnost spolova znai da su ene i mukarci jednako prisutni u svim
podrujima javnog i privatnog ivota, da imaju jednak status, jednake mogudnosti za ostvarivanje svih
prava i jednaku korist od ostvarenih rezultata.
Zabranjuje se diskriminacija na temelju branog ili obiteljskog statusa i spolne orijentacije. Poticanje
druge osobe na diskriminaciju smatra se diskriminacijom.
Izravna diskriminacija postoji ako se prema osobi postupa ili bi se moglo postupati nepovoljnije u
jednakim ili slinim okolnostima u odnosu na osobu suprotnoga spola.
Neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, kriteriji ili praksa u jednakim ili
slinim okolnostima stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji poloaj u odnosu na osobu suprotnog
spola.
Diskriminacijom se ne smatraju pravne norme, kriterij ili praksa koji su nuni, odnosno mogu biti
opravdani objektivnim injenicama koje su neovisne o spolu.
Pojam spolnog uznemiravanja (sexual harrasment), kao oblika diskriminacije po spolu odreuje se
kao svako neeljeno ponaanje uvjetovano spolom osobe, koje ima za cilj ili koje stvarno predstavlja
povredu osobnog dostojanstva i koje stvara neugodno, neprijateljsko, poniavajude ili uvredljivo
okruenje.
Zakon odreuje posebne mjere za otklanjanje postojedih nejednakosti spolova koje se uvode
privremeno radi ostvarivanja stvarne ravnopravnosti ena i mukaraca i ne smatraju se
diskriminacijom.
Politike stranke koje su upisane u registar politikih stranaka usvajaju svake etiri godine plan
djelovanja o pitanju uravnoteene zastupljenosti ena i mukaraca i odreuju metode za promicanje
uravnoteene zastupljenosti ena i mukaraca u tijelima stranke, na popisima kandidata za izbore u
Hrvatski sabor i tijelima jedinica lokalne podrune (regionalne) samouprave.

Zakonom je uspostavljen Ured Vlade RH za ravnopravnost spolova, te institucija Pravobranitelja/ice
za ravnopravnost spolova, kojeg/ju zajedno sa zamjenikom/icom bira Hrvatski sabor na mandat od 8
godina. Pravobranitelj/ica i zamjenik/ica moraju biti razliitih spolova, a jedno od njih mora imati
zavren sveuilini studij pravne struke.
Pravobranitelj je oblik izvansudske zatite posebnih sloboda i prava, specijalni ombudsman, koji
djeluje pored Pukog pravobranitelja, uspostavljenog Ustavom.
Zakon odreuje da pravobranitelj/ica razmatra sluajeve krenja naela ravnopravnosti spolova,
sluajeva diskriminacije prema pojedincima ili grupama pojedinaca koje su poinila tijela dravne
uprave, jedinice tijela lokalne i podrune (regionalne) samouprave i druga tijela s javnim ovlastima,
zaposleni u tim tijelima i druge pravne i fizike osobe.
Svatko se moe obratiti pravobranitelju/ici zbog povreda odredbi Zakona bez obzira da li je
neposredno osteden, osim ako se ostedena strana tome izrijekom protivi. U obavljanju poslova iz
svoga djelokruga pravobranitelj/ica je ovlaten/a upozoravati, predlagati i davati preporuke.

granice koritenja slobodama i pravima
Kad se pojedinci ili skupine ljudi koriste svojim zajamenim pravima, njihovo djelovanje ima svoje
granice. Granice treba urediti i zbog toga to pojedina prava proturjee meusobno i zbog toga to se
prava pojedinca ne smiju zloupotrebljavati na tetu drugih niti na nain kojim bi razorno djelovala na
pojedinca.
U biti, svako pravno ureivanje znai suavanje apstraktno zamiljene apsolutne slobode pojedinca.
To je nuno jer pravom se ne ureuje pravo samo jednog pojedinca, ved interesi cijele
drutve/politike zajednice, pa upravo zato moraju biti i ograniena.

Kriteriji ograniavanja po Ustavu RH
Ustav RH propisuje sluajeve u kojima se mogu ograniiti ustavna prava i slobode:
1) zatita sloboda i prava drugih ljudi
2) zatita pravnog poretka
3) zatita javnog morala
4) zatita zdravlja

Dodatni kriteriji za zakonsko ograniavanje poduzetnike slobode i vlasnikih prava:
5) zatita interesa i sigurnosti RH
6) zatita prirode i okolia
7) zatita zdravlja ljudi

ogranienja slobode i prava u sitruacijama nude
Pravo dravne nude i izvanredne mjere
Odreene dravne situacije mogu zahtijevati iznimna ogranienja ustavom zajamenih sloboda i
prava. Nunost obrane od vanjskog neprijatelja, pobuna, terorizam ili neredi, velike prirodne

katastrofe, potresi i poplave, onemoguduju graanima koritenje slobodama i pravima i nalau
poduzimanje akcija u cilju suprotstavljanja opasnostima i ouvanja politike zajednice.
U takvim prilikama dijelovi ustava nadomjetaju se odredbama o pravu nude, po starom rimskom
naelu po kojem u pogibelji najvii zakon mora biti spas domovine (Salus rei publicae suprema lex
esto). Suspendiraju se jamstva sloboda i prava, te mijenja nain donoenja politikih odluka u dravi
povjeravanjem vanih ovlasti izvrnoj vlasti, a sve se to ini neodreeno vrijeme, dok pogibelj ne bude
uklonjena. Poduzimanje izvanrednih mjera se opravdava akcijom u cilju ouvanja demokracije i
jaanja zatite ljudskih prava.
Zrele demokracije, ustav krize i antiteroristiko zakonodavstvo
Suvremeni ustavi nastoje predvidjeti posebne okolnosti i rat, ali i osigurati vradanje sustava na
normalno djelovanje kad opasnosti prou. U SAD Ustav predvia samo iznimnu mogudnost ukidanja
povlastice habeas corpus kad to u sluaju pobune ili napada zahtijeva javna sigurnost. U Velikoj
Britaniji su iznimna stanja i ovlasti ureena zakonima. Francuska je tijekom pobuna u gradovima u
studenom 2005. godine uvela izvanredno stanje na temelju starog zakona iz 1955. godine. Njemaka i
Italija uvele su stroge antiteroristike zakone nakon teroristikih akata prokomunistikih grupacija 70-
ih godina 20. stoljeda. Ustavi drugih europskih zemalja sadre odredbe o stanjima nude.
Velike demokracije nisu sklone su proglaavanju izvanrednih mjera. Svaka demokratska zemlja uz
normalni ustav, u priuvi dri ustav krize, koji joj treba omoguditi preivljavanje i ouvanje
demokracije i u najteim prilikama.
Pitanje ouvanja demokratskih sloboda zaotreno je u uvjetima "rata protiv terorizma" i donoenjem
antiteroristikog zakonodavstva u svim demokratskim zemljama, nakon teroristikog napada na New
York i Washington 11.09.2001. godine te napada na Madrid 2004., London i niz gradova tijekom
2005. godine. Zakonodavstvo doputa izuzetne mjere kao nadzor komuniciranja, pradenje,
preventivno uhidenje, pretjerano duge rokove policijskog zadravanja bez podizanja optunice i
omogudavanja koritenja meunarodno i ustavno zajamenim pravima.
U Velikoj Britaniji je antiteroristikim zakonom uvedena institucija nalog o nadzoru, koji izdaje
policija, a kojom se moe zabraniti pojedincu pristup Internetu ili telefonu i naputanje vlastitog
doma, a doputeno je dranje sumnjive osobe u pritvoru bez podizanja optunice tijekom 28 dana.
Takav administrativni nalog uveden je 1998. godine, kao mjera sprjeavanja "antisocijalnog
ponaanja", te se primjenjuje protiv nogometnih huligana.

Ustav RH i stanja nude
Meunarodni instrumenti i Europska konvencija o pravima ovjeka priznaju mogudnost derogacije
odreenih jamstava sloboda i prava u izvanrednim prilikama, uz zahtjev izvjedivanja drugih lanica
konvencije o razlozima i predvidivom trajanju derogacije. Kad su mjere primjerene opasnosti i
usmjerene na njezino uklanjanje, one predstavljaju normalni zatitni mehanizam demokracije, iako
ograniavaju ljudska prava i slobode. Mjere moraju biti razmjerne naravi pogibelji, da ne ugroavaju
temeljne standarde ljudskih prava i da budu primjenjivane samo dok traje opasnost.

Sve situacije pogibelji po dravu ili njezine dijelove nemogude je predvidjeti i nabrojiti u ustavu, niti u
zakonskim aktima. Ustav doputa ograniavanje ustavnih prava (lanak 17.) i donoenje uredbi sa
zakonskom snagom (lanak 101.).
Ograniavanje ustavnih prava po lanku 17. Ustava
Slobode i prava zajamena Ustavom mogu ograniiti u situacijama:
1. Ratno stanje nastaje onog trenutka kada predsjednik Republike na temelju
odluke Hrvatskog sabora donese akt o objavi ratnog stanja
2. Neposredna ugroenost neovisnosti i jedinstvenosti Republike ratnog stanja
formalno nema, ali moe postojati prijetnja ratom ili situacija gdje se on vodi, iako
nije formalno objavljen; nakon 1. svjetskog rata, vedina ratova nisu nikada
objavljeni (niti rat koji je voden protiv RH 1991. godine nije bio formalno
objavljen)
3. Velike prirodne nepogode o ogranienjima sloboda i prava odluuje Hrvatski
sabor dvotredinskom vedinom svih zastupnika; u sluaju da se ne moe sastati,
odluku je ovlaten donijeti predsjednik Republike

Ustav utvruje kriterije kojih se moraju pridravati Sabor ili predsjednik, kad odluuju o
ogranienjima te prirode. Opseg ogranienja mora biti primjeren prirodi pogibelji (naelo
razmjernosti ili proporcionalnosti). Posljedica ne smije biti nejednakost graana s obzirom na rasu,
boju koe, spol, jezik, vjeru, te nacionalno ili socijalno podrijetlo.
Neka se temeljna prava ne mogu ograniiti niti u sluaju neposredne opasnosti za opstanak drave.
To su:
1. pravo na ivot
2. zabrana muenja, surovog ili poniavajudeg postupanja ili kanjavanja
3. odredbe o pravnoj odreenosti kanjivih djela i kazni
4. sloboda misli, savjesti i vjeroispovijedi

Uredbe sa zakonskom snagom (iz nude) po lanku 101. Ustava
Odreene mjere koje zahtijeva situacija nude mogu se poduzimati i bez ograniavanja ustavnih
prava, predsjednikim uredbama sa zakonskom snagom, koje se u teoriji nazivaju uredbama iz nude.
iroka ovlatenja koja je Predsjednik imao po Ustavu iz 1990. godine (lanak 101.), a koja su koritena
tijekom Domovinskog rata 1991-95., bitno su ograniena ustavnim promjenama iz 2000. godine.
Tako sadanji lanak 101. Ustava razlikuje situacije:
1. ratnog stanja
2. neposredne ugroenosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti drave i s njima
izjednaenih prilika
3. kada su tijela dravne vlasti onemogudena da redovito obavljaju svoje ustavne dunosti

Za vrijeme trajanja ratnog stanja predsjednik Republike ovlaten je donositi uredbe sa zakonskom
snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskog sabora. Ako Hrvatski sabor nije u

zasjedanju Predsjednik moe uredbama sa zakonskom snagom ureivati sva pitanja koja zahtjeva
ratno stanje.
U sluaju neposredne ugroenosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti drave ili kada su tijela
dravne vlasti onemogudena redovno obavljati svoje ustavne dunosti, predsjednik Republike moe
donositi uredbe sa zakonskom snagom, na prijedlog i uz supotpis predsjednika Vlade.
Kada ih donese, predsjednik Republike duan ih je podnijeti Hrvatskom saboru na potvrdu, im se
Sabor bude mogao sastati. Ako Predsjednik propusti izvriti ovu dunost, uredba sa zakonskom
snagom prestaje vaiti.
U stanjima nude, predsjednik Republike moe sazvati sjednicu Vlade i predsjedavati tako sazvanoj
sjednici.
Ustav RH odreuje da je u sluajevima iz lanka 17. i lanka 101. Ustava, kada to zahtijeva narav
pogibelji, doputeno koritenje Oruanih snaga kao pomodi policiji i drugim dravnim tijelima.

osobna odgovornost za povrede sloboda i prava
Ustav odreuje da je svatko, tko se ogrijei o odredbe o temeljnim slobodama i pravima ovjeka i
graanina, osobno odgovoran za taj in i ne moe se opravdati viim nalogom. Ljudska prava i
slobode ne smiju se povrijediti niti po nalogu nadreenog (asnika, dunosnika, ministra itd.).
Odredba se temelji na prirodnom pravu, po kojem krenje ljudskih prava oslobaa podreenog od
obveze pokoravanja zapovijedima nadreenih. Pojedinac je duan suprotstaviti se takvim
zapovijedima. Nitko ne moe podreenom naloiti da izvri kazneno djelo. Onaj tko izda takav nalog,
osobno de odgovarati na temelju tzv. zapovjedne odgovornosti, no to ne oslobaa odgovornosti
podreenog koji je nalog izvrio.
Svaki dravni dunosnik, vojnik, asnik ili policajac je osobno odgovoran za ono to ini, bez obzira na
dunost pokoravanja nalozima nadreenih. Ona predstavlja ustavnopravni temelj za odreivanje niza
kaznenih djela u materijalnom kaznenom zakonodavstvu. To naelo primijenjeno je i pri osnivanju
meunarodnog suda za ratne zloine poinjene na podruju bive Jugoslavije u Den Haagu 1993.
godine.

pravo albe i kontrola zakonitosti
Zajameno je pravo na albu protiv pojedinanih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja
pred sudom ili drugim ovlatenim tijelom. alba je temeljni pravni lijek u svim pravnim postupcima.
Ona ima devolutivni i odgodni uinak. O albi odluuje drugostupno tijelo, vie od onog koje je
donijelo prvostupnu odluku. Podnoenje albe odgaa izvrenje prvostupne odluke. Tek protekom
roka prava na albu, odnosno odlukom o albi nastupa pravomodnost i izvrnost pojedinog
pojedinanog pravnog akta.

Pravo na albu moe biti samo iznimno iskljueno u sluajevima odreenima zakonom ako je
osigurana druga pravna zatita. Pojedinani akti dravne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti
moraju biti utemeljeni na zakonu. Sudbena kontrola akata tih tijela osigurava se u upravnom sporu
pred Upravnim sudom, gdje Sud odluuje o zakonitosti pojedinanog upravnog akta ili na drugi nain.
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravino i u razumnom roku
odlui o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optubi zbog kanjivog djela.

2. Osobne slobode i prava u Hrvatskom ustavu
A) temeljne slobode
- pravo na ivot, slobodu i integritet osobnosti
B) prava uhidenika, okrivljenika i osuenih osoba
- presumcija nedunosti
- uhidenje
- prava osumnjienog ili okrivljenog
- pravne posljedice osude
- naelo zakonitosti u kaznenim stvarima
C) osobna prava
- jamstva osobnog ivota, ugleda i asti
- sloboda kretanja
- pravo utoita (azil)
- nepovredivost doma
- tajnost dopisivanja, zatita osobnih podataka i uvjeti ograniavanja
- sloboda miljenja i pravo na izraavanje
- sloboda vjeroispovijedi

A) temeljne slobode
- pravo na ivot, slobodu i integritet osobnosti
jami se svakom ljudskom bidu, u RH nema smrtne kazne
nikome se ne smije ograniiti sloboda, osim kada je to odreeno zakonom, o
emu odluuje sud
zabrana svakog oblika zlostavljanja, prisilnog rada, podvrgavanje znan.pokusima

B) prava uhidenika, okrivljenika i osuenih osoba
- presumcija nedunosti
svatko je neduan za KD dok mu se pravomodnom sudskom presudom ne utvrdi
krivnja
teret dokaza na tuiteljstvu, odnosno optueni ne mora dokazivati svoju nevinost

otvaranje istrage, voenje sudbenog postupka, priznanje ni prvostupanjska
sudska presuda ne konstituira krivnju okrivljenika; tek nakon pravomodnosti
sudske presude odreena se osoba moe smatrati krivcem za odreeno djelo
- uhidenje
nitko ne moe biti uhiden ili pritvoren bez pismenog, sudbenog i na zakonu
utemeljnog naloga, te mu se pri oduzimanju slobode treba proitati (sudski
nadzor nad djelovanjem policije koji zahtjeva Ustav)
trai se ovjeno postupanje sa uhidenicima
u najkradem roku pritvorenik treba biti izveden pred sud
svaka se osoba koja je uhidena ili pritvorena ima pravo aliti sudu, koji de bez
odgode odluiti o zakonitosti lienja slobode
odteta i javna isprika u sluaju nezakonitog lienja slobode
- prava osumnjienog ili okrivljenog
pravo na pravino suenje
pravo na suenje u najkradem roku
pravo na vrijeme i mogudnost za pripremu obrane
pravo na branitelja i nesmetano komuniciranje s njim
nazonost okrivljenog na suenju
ne smije se siliti da iskazuje protiv sebe i prizna krivnju; dokazi pribavljeni na
nezakonit nain ne mogu se uporabiti u sudskom postupku
- pravne posljedice osude
osoba koja je izdrala svoju kaznu, naelno se smatra jednakom s drugima
ipak, dakako da osuda za teka i osobito neasna djela moe u skladu sa
zakonom rezultirati gubitkom odreenih prava, npr. neka zaposlenja; takva
ogranienja moraju se pomno i koliko god mogude restriktivno urediti zakonom
- naelo zakonitosti u kaznenim stvarima
nullum crimen nulla poena sine praevia lege penali nitko ne moe biti kanjen
za djelo koje prije nego je poinjeno nije bilo utvreno zakonom ili
meunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se moe izredi kazna koja nije
bila odreena zakonom; ako zakon nakon poinjenog djela odredi blau kaznu,
odredit de se takva kazna
ne bis in idem nikome ne moe biti sueno za djelo za koje je ved bio osuen na
temelju pravomodne sudske odluke niti se moe ponoviti kazneni postupak protiv
osobe koja je osloboena pravomodnom presudom

C) osobna prava
- jamstva osobnog ivota, ugleda i asti
svakom se jami pravna zatita osobnog i obiteljskog ivota, dostojanstva, ugleda
i asti
iz ove ustavne stipulacije izveden je cijeli niz konkretnih zahtjeva koji se na prvom
mjestu odnose na postupanje javnih vlasti prema pojedincima
- sloboda kretanja

svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju RH ima se pravo slobodno kretati i
birati boravite
graani imaju pravo naputati i vradati se u RH slobodnom voljom
to pravo moe se iznimno ograniiti ako je to nuno radi zatite pravnog poretka
ili zdravlja te prava i sloboda drugih
- pravo utoita (azil)
strani dravljanin i osobe bez dravljanstva mogu dobiti utoite u Republici
Hrvatskoj, osim ako su progonjeni za nepolitike zloine i djelatnosti oprene
temeljnim naelima meunarodnog prava
stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ne moe biti
protjeran ni izruen drugoj dravi, osim kad se mora izvriti odluka donesena u
skladu s meunarodnim ugovorom i zakonom
- nepovredivost doma
dom je nepovrediv
samo sud moe obrazloenim pisanim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti
da se dom ili drugi prostor pretrai
pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i obvezatno dva svjedoka budu nazoni
pri pretrazi doma ili drugoga prostora
u skladu s uvjetima to ih predvia zakon, redarstvene vlasti mogu i bez sudskog
naloga ili privole dratelja stana udi u dom ili prostorije te izvriti pretragu bez
nazonosti svjedoka, ako je to neophodno radi izvrenja naloga o uhidenju ili radi
hvatanja poinitelja kaznenog djela odnosno otklanjanja ozbiljne opasnosti po
ivot i zdravlje ljudi ili imovinu vedeg opsega
pretraga radi pronalaenja ili osiguranja dokaza za koje postoji osnovana
vjerojatnost da se nalaze u domu poinitelja kaznenog djela, moe se poduzeti
samo u nazonosti svjedoka
- tajnost dopisivanja, zatita osobnih podataka i uvjeti ograniavanja
sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika opdenja zajamena je i
nepovrediva
samo se zakonom mogu propisati ogranienja nuna za zatitu sigurnosti drave
ili provedbu kaznenog postupka (tako je donesen Zakon o slubama sigurnosti RH
koji predvia poduzimanje mjera tajnog prikupljanja podataka kojima se, radi
zatite sigurnosti podataka, privremeno ograniavaju ljduska prava i temeljne
slobode)
svakome se jami sigurnost i tajnost osobnih podataka; bez pristanka osobe na
koju se odnose, osobni se podaci mogu prikupljati, obraivati i koristiti samo uz
uvjete odreene zakonom; uporaba podataka suprotna utvrenoj svrsi
zabranjena je; zatita podataka i nadzor nad djelovanjem informatikih sustava
ureuje se zakonom
- sloboda miljenja i pravo na izraavanje
sloboda miljenja temelj je demokratskog politikog sustava
ta sloboda ne znai slobodu pojedinca da misli to hode bez da to ikome
priopdava po naelu da se nikoga ne moe pozvati na odgovornost za njegove
potajne misli (cogitatitones poenam nemo patitur), ved ukljuuje slobodu
izraavanja misli

sloboda izraavanja misli obuhvada osobito slobodu tiska i drugih sredstava
priopdavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih
ustanova javnog priopdavanja
zabranjuje se cenzura; novinari imaju pravo na slobodu izvjetavanja i pristupa
informaciji
jami se pravo na ispravak svakomu komu je javnom vijedu povrijeeno
Ustavom i zakonom utvreno pravo
doneseni su Zakon o medijima, Zakon o zatiti osobnih podataka i Zakon o pravu
na pristup informacijama
- sloboda vjeroispovijedi
jami se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno oitovanje vjere ili
drugog uvjerenja
sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od drave
vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske
obrede, osnivati kole, uilita, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te
upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uivaju zatitu i pomod drave

3. Politika prava i slobode
- sloboda udruivanja i njezina ogranienja
sloboda udruivanja je temelj politikog sustava utemeljenog na priznavanju
pluralizma interesa; slobodno udruivanje graana u politike stranke je uvjet
djelotvornog funkcioniranja demokratskog politikog sustava, koji se temelji na
natjecanju politikih stranaka, koje svoj izraz dobiva na slobodnim izborima
svakom se jami pravo na slobodno udruivanje radi zatite njihovih probitaka ili
zauzimanja za socijalna, gospodarska, politika, nacionalna, kulturna ili druga
uvjerenja i ciljeve; radi toga svatko moe slobodno osnivati sindikate i druge udruge,
ukljuivati se u njih ili iz njih istupati u skladu sa zakonom
pravo slobodnog udruivanja ogranieno je zabranom nasilnog ugroavanja
demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne
cjelovitosti Republike Hrvatske
- politike stranke i periodina smjena vlasti
zajameno je slobodno osnivanje politikih stranaka
one se moraju ustrojiti po teritorijalnom naelu; ne mogu bti ustrojene po
funkcionalnom naelu, u gospodarskim tvrtkama i javnim ustanovama, to je bilo
organizacijsko naelo komunistikih partija
nije doputen rad politike stranke koja bi svojim programom ili djelovanjem nasilno
ugroavala demokratski ustavni poredak, neovisnost, jedinstvenost ili teritorijalnu
cjelovitost RH; takvu stranku nadzorom moe zabraniti Ustavni sud
Ustavni sud RH je 1994. godine donio odluku o zabrani Srpske demokratske stranke
koja je 1991. godine pokrenula i vodila pobunu protiv Republike
- jednaka dostupnost javnih slubi
Svaki graanin ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih
poslova i biti primljen u javne slube; ta odredba je povezana s odredbama koje

jame jednakost graana pred zakonom te zabranjuju diskriminaciju po bilo kojoj
osnovi, ukljuujudi nacionalnu pripadnost, spol ili socijalno podrijetlo
ovime je implicite zabranjen svaki oblik nepozitma (privilegiranje na temelju
srodstva) i klijentelizma (privilegiranje na tememlju razmjene usluga, veza i
poznanstava)
propisivanje politike podobnosti ili primjena tog kriterija i bez propisivanja rui
temelje viestranakog politikog sustava i otvara mogudnost uspostave nadzora nad
dravnim aparatom od strane jedne stranke; to se naziva sustavom plijena (spoil
system), koji je naziv dobio prema shvadanju iz ranog razdoblja razvitka amerike
demokracije, po kojem stranka koja je pobijedila na izborima ima pravo popuniti sve
javne slube svojim djelatnicima, odnosno osobama od svojeg povjerenja, jer se
drava smatra plijenom steenim pobjedom na izborima
nasuprot tome stoji kriterij strunosti i zasluga (merrit system), koji osigurava
ravnopravnost graana u pristupu javnim funkcijama i javnim slubama, ovisno o
njihovoj iskazanoj pripremljenosti odnosno sposobnosti za odreenu slubu
- pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed
svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom
graani imaju pravo okupljati se i izraavati svoja stajalita putem manifestacija,
zborovanja, javnih skupova, rasprava i demonstracija, pod uvjetom da takvo
okupljanje bude odrano uz potivanje javnog reda i mira
zakonom se moe zahtijevati prethodna prijava namjere odravanja javnog skupa
redarstvenim vlastima, uz odredbu da de se, ako te vlasti ne interveniraju, skup
odrati; u sluaju da redarstvene vlasti zabrane skup, mora postojati redovti put
pravne zatite, ukljuujudi i sudsku te ustavnosudsku zatitu
zabranjeno je i kanjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na
nacionalnu, rasnu ili vjersku mrnju ili bilo koji oblik nesnoljivosti
u svrhu ograniavanja ovog prava donesen je Zakon o javnom okupljanju (1999.)
kojim se zabranjuje okupljanje u blizini vrtida, osnovnih kola, bolnica, nacionalnih
parkova, spomenika kulture nulte kategorije, a ZI tog zakona (2005.) zabranjeno je
okupljati se na udaljenosti manjoj od 100m od mjesta u kojem zajedaju ili su
smjeteni predsjednik, Vlada i Hrvatski sabor
- birako pravo
opde i jednako, pasivno i aktivno, svi dravljani RH s navrenih 18 godina (izbori za
Sabor, Predsjednika RH, Europski parlament, tijela lokalne i podrune (regionalne
samouprave) i na dravnom referendumu)
birako se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem
na izborima za Sabor, Predsjednika Republike i Europski parlament ostvarivanje
birakog prava se mora osigurati i dravljanima RH koji se u doba izbora zateknu
izvan granica, tako da mogu glasovati u dravama u kojima se nalaze ili na drugi nain
odreen zakonom
glasovanje hrvatskih dravljana u inozemstvu ureuje se izbornim zakonom, a na
raspolobi su dva naina: glasovanje u diplomatskim i konzularnim zastupnitvima
Republike u inozemstvu, tamo gdje to strana drava doputa ili glasovanje putem
pote
- pravo peticije

pravo peticije, koju podnosi pojedinac ili skupina graana sastoji se u pravu
obradanja dravnim tijelima; svaki graanin ima pravo slati predstavke i pritube te
davati prijedloge dravnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor
podnoenje peticije nema za posljedicu obvezu th tijela da se o njoj izjasne, osim u
obliku odgovora podnositelju peticije
to pravo nije niim ogranieno ni formalno ni po sadraju; jedino to graanin ima
pravo oekivati jest odgovor tijela kojem je podnio peticiju
- dunost obrane republike
mirotvorstvo je jedna od najviih vrednota pravnog poretka RH; drava treba biti
spremna i na mogudnost obrambenog rata ili prisilnog uspostavljanja mira u sklopu
akcija OUN i meunarodne zajednice; zbog toga drava mora imati oruane snage, ali
one moraju biti pod nadzorom civilne vlasti
Hrvatski sabor donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane RH te
ostvaruje graanski nadzor nad oruanim snagama i slubama sigurnosti RH, a
odluuje i o ratu i miru
vojna obveza i obrana RH je dunost svih za to sposobnih graana, no Ustav doputa
tzv. prigovor savjesti (graani koji zbog svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu
pripravni sudjelovati u obavljanju vojnikih dunosti imaju pravo pozvati se na to, ali
su tada duni ispunjavati druge obveze u oruanim snagama ili drukije, na nain koji
odredi zakon)
to podruje ureuje Zakon o obrani

4. Gospodarska prava
- pravo vlasnitva
jami se pravo vlasnitva (uklanjanje komunistikih ogranienja)
problem privatizacije ureeno Zakonom o pretvorbi drutvenih poduzeda (1991.)
postoji i problem reprivatizacije (povrata imovine) prijanjim vlasnicima
vlasnitvo obvezuje, a nositelji vlasnikog prava i njihovi korisnici duni su priodnositi
opdem dobru
stranci mogu stjecati vlasnitvo uz posebne uvjete odreene zakonom
zajameno pravo nasljeivanja
- poduzetnitvo i trite
Poduzetnika i trina sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske
Drava osigurava svim poduzetnicima jednak pravni poloaj na tritu; zabranjena je
zlouporaba monopolskog poloaja odreenog zakonom
drava potie gospodarski napredak i socijalno blagostanje graana i brine se za
gospodarski razvitak svih svojih krajeva
prava steena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim
aktom
inozemnom ulagau jami se slobodno iznoenje dobiti i uloenog kapitala
- izvlatenje (eksproprijacija)
odreeni zahvati koji se sastoje u ograniavanju ili oduzimanju vlasnitva mogu biti
nuni u javnom interesu

primjerice, pri gradnji cesta ili energetskih objekata, potrebito je oduzeti odreene
nekretnine kako bi takvi objekti mogli biti sagraeni, ali se kao naknada vlasniku
ispladuje trina vrijednost oduzetog vlasnitva (izvlatenje)
poduzetnika sloboda i vlasnika prava se mogu iznimno ograniiti zakonom radi
zatite interesa i sigurnosti RH, prirode, ljudskog okolia i zdravlja ljudi
- porezni sustav
svatko je duan sudjelovati u podmirenju javnih trokova u skladu sa svojim
gospodarskim mogudnostima; porezni se sustav temelji na naelima jednakosti i
pravednosti
- dobra od interesa za Republiku
pod osobitom zatitom Republike nalaze se odreena dobra: more, morska obala i
otoci, vode, zrani prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva
Zakonom se pod osobitu zatitu Republike mogu staviti i druga dobra, i to: zemljite,
ume, biljni i ivotinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog
kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekolokog znaenja
Zakonom se odreuje nain na koji dobra od interesa za Republiku mogu
upotrebljavati i iskoritavati vlasnici i drugi nositelji prava na njima, a odreuje se i
naknada za ogranienje kojima su podvrgnuti

5. Socijalna prava
- pravo na rad i sloboda rada
svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima
dostupno svako radno mjesto i dunost
pravo na rad ne znai jamstvo zaposlenja; ono znai pravo i slobodu poduzimanja
privrednih i drugih gospodarskih djelatnosti u punoj slobodi i pod jednakim uvjetima
sa svim ostalim graanima; time se teite odgovornosti za gospodarski napredak
drutva stavlja na graana pojedinca, dok drava osigurava potovanje pravila trine
utakmice i ograniene intervencije mjerama ekonomske politike
zabrana prisilnog i obvezatnog rada
- pravedna naknada za rad i uvjeti rada
svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom moe osigurati sebi i obitelji dostojan
ivot; to je pravo u suprotnosti s naelima trine privrede u kojoj visina zarade ovisi
o uspjehu na tritu i poloaju pojedinca na tritu rada
zbog toga se tumai kao jamstvo prava na zaradu pod jednakim uvjetima sa drugim
radnicima, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi i kao obvezu poslodavaca da za
obavljeni rad radnike pravedno nagruju, vodedi rauna o uvjetima njihova ivota i
ivota njihovih obitelji
najdue radno vrijeme odreuje se zakonom; svaki zaposleni ima pravo na tjedni
odmor i pladeni godinji odmor i ovih se prava ne moe odredi
zaposleni, u skladu sa zakonom, mogu imati udjela pri odluivanju u poduzedu;
formulacija mogu imati znai da Ustav ne nalaze uvoenje opdeg sustava jednakog
za sve zaposlene, ved omoguduje razlikovanje razliitih kategorija poduzeda
- socijalna sigurnost

pravo zaposlenih i lanova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno
osiguranje ureuje se zakonom i kolektivnim ugovorom
prava u svezi s poroajem, materinstvom i njegom djece ureuju se zakonom
kolektivni ugovor je specifina ustanova radnog prava nastala i razvijena u trinim
privredama, kojeg meusobno ga zakljuuju sindikalna organizacija kao zastupnik
zaposlenih u odreenim privrednim granama te organizacija poslodavaca, a njima se
ureuju konkretna prava i uvjeti rada u okvirima odreenim zakonom
ustav odreuje da slabim, nemodnima i drugim, zbog nezaposlenosti ili
nesposobnosti za rad, nezbrinutim graanima drava osigurava pravo na pomod za
podmirenje osnovnih ivotnih potreba
posebnu skrb drava posveduje zatiti osoba s invaliditetom i njihovu ukljuivanju u
drutveni ivot
jamstvo prava na zdravstvenu zatitu
- sindikalno organiziranje i pravo na trajk
radi zatite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni i poslodavci imaju
pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati; sindikati mogu
osnivati svoje saveze i udruivati se u meunarodne sindikalne organizacije
u Ustavu je zajameno pravo na trajk, kao neogranieno pravo zaposlenih, osim u
oruanim snagama, redarstvu, dravnoj upravi i odreenim javnim slubama gdje se
moe zakonom ograniiti
- ustavnopravna zatita obitelji
obitelj je pod osobitom zatitom Republike; brak i pravni odnosi u braku,
izvanbranoj zajednici i obitelji ureuju se zakonom
Republika titi materinstvo, djecu i mlade te stvara socijalne, kulturne, odgojne,
materijalne i druge uvjete kojima se promie ostvarivanje prava na dostojan ivot
roditelji su duni odgajati, uzdravati i kolovati djecu te imaju pravo i slobodu
samostalno odluiti o odgoju djece; odgovorni su osigurati pravo djeteta na potpun i
skladan razvoj njegove osobnosti
djeca su duna skrbiti za stare i nemodne roditelje
Republika osobitu skrb posveduje maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se
roditelji ne brinu; tjelesno i duevno otedeno i socijalno zaputeno dijete ima pravo
na osobitu njegu, obrazovanje i skrb
dunost je svih da tite djecu i nemodne osobe
mlade, majke i invalidne osobe imaju pravo na osobitu zatitu na radu; djeca ne
mogu biti primljena na rad prije zakonom odreene dobi niti smiju biti prisiljavana na
rad koji tetno utjee na njihovo zdravlje ili moral, niti im se takav rad smije dopustiti

6. Kulturna prava
- pravo na kolovanje
osnovno kolovanje je obvezno i besplatno
SSS i VSS dostupno svakome pod jednakim uvjetima, a u skladu sa sposobnostima
uz uvjete odreene zakonom graani mogu osnivati privatne kole i uilita
- autonomija sveuilita

Ustav jami autonomiju sveuilita te odreuje da sveuilite samostalno odluuje o
svom ustrojstvu i djelovanju u skladu sa zakonom
jami se sloboda znanstvenog, kulturnog i umjestnikog stvaralatva te zatita
moralnih i materijalnih prava koja proistjeu iz znanstvenoga, kulturnog,
umjetnikog, intelektualnog i drugog stvaralatva
drava potie i pomae skrb o tjelesnoj kulturi i sportu

7. Ekoloka prava
- ekoloka prava
ustav propisuje da svatko ima pravo na zdrav ivot; drava osigurava pravo graana
na zdrav okoli
graani, dravna, javna i gospodarska tijela i udruge duni su u sklopu svojih ovlasti i
djelatnosti, osobitu skrb posvedivati zatiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okolia

MEUNARODNI INSTRUMENTI I DOMADE PRAVO
Navedena ustavna jamstva dopunjuju i meunarodni ugovori koje je RH usvojila, neovisno o sadraju
domodih zakonskih normi. Prema Ustavu meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s
Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, ine dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj su snazi
iznad zakona (l. 141.).
Pristupanjem pojedinom meunarodnom paktu kojim se ureuju slobode i prava ovjeka u RH de
stupiti na snagu odredbe toga pakta, pa i u sluaju kad bi zakonska regulacija na odreenom podruju
bila razliita od tih odredbi.
Primjerice, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina se, pored Ustava RH poziva i na;
- Povelju Ujedinjenih naroda, Konvenciju Vijeda Europe za zatitu prava ovjeka i temeljnih
sloboda i jo desetak drugih

******
NADZOR USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI
1. TEMELJNI POJMOVI

VLADAVINA PRAVA I PRAVNA DRAVA
Vladavina prava jedna je od najviih vrednota naeg ustavnog poretka.
Far from what I once was,
But not yet what I'm going to be.

Vladavina prava u politikom smislu objedinjava u sebi niz naela ustavne vladavine, prema kojima
su svi nositelji funkcija vlasti podvrgnuti ogranienjima koja su uspostavljena pravnim poretkom u
dravi, pod politikim nadzorom predstavnikih tijela, na temelju mandata dobivenog od naroda, a
to osigurava pruanjem zatite nezavisno sudstvo, u zakonito propisanom postupku.
Oblikovana je u engleskoj ustavnoj doktrini 19. st.

Vladavina prava u pravnom smislu zahtijeva strogo pridravanje ustava i zakona od strane svih
dravnih tijela i dunosnika, kao i od samih graana.

Ali, da bi vladavina prava dobila svoju punu svrhu, formalno pridravanje ustava i zakona nije
dovoljno, drugim rijeima ustav i zakoni moraju imati odreeni sadraj koji ukljuuje prije svega:
diobu vlasti
jamstva ljudska prava i sloboda te sustav zatite tih prava pred nositeljima vlasti i
dravnim tijelima

Slina je i koncepcija pravne drave, nastala u njemakoj pravnoj teoriji 19. st. Teorija je bila manje
zaokupljena politikim elementima i teite stavlja na nad-zakonsku snagu ustavnopravnih normi i
hijerarhiju izvora koja iz nje slijedi. Pravni sustav shvada kao stupnjevito izvedenu cjelinu, u kojoj se
pravne norme izvode dedukcijom iz viih, a cijeli je sustav usklaen obvezom pridravanja ustavnih
naela.

Ono to je zajedniko tim koncepcijama jest zabrana svake arbitrarnosti u postupanju dravnih tijela,
koja mogu intervenirati u odnose meu ljudima jedino putem zakona, odn. zakonom dobivenih
ovlasti.

NAELO USTAVNOSTI
Naelo ustavnosti u uem pravno-tehnikom smislu zahtijeva:
1. da se zakoni donose u skladu sa razdiobom vlasti utvrenom krutim ustavom
2. da zakonodavac pri donoenju zakona strogo potuje za to ustavom predvien postupak
3. da zakoni i drugi propisi sadrajno budu u skladu sa odredbama ustava
4. da ustav uspostavi djelotvoran sustav nadzora nad potivanjem ovih zahtjeva (ustavni sud
i redovno pravosue)

Nadzakonska snaga ustavnih propisa, posljedica je formalno-pravnih pretpostavki, a odreuju je;
1. poloaj donositelja ustavnopravnih normi
2. znaajke posebnog postupka donoenja i izmjene, koji je sloeniji od istih postupka za
obine zakone
Ustav RH naelo ustavnosti navodi u l. 5.: U RH zakoni moraju biti u skladu s Ustavom, a ostali
propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Svatko je duan drati se Ustava i prava i potivati pravni poredak Republike Hrvatske.

graaninu je, naelno, doputeno initi sve to nije zabranjeno Ustavnom ili na Ustavu
temeljenom propisu

dravnim tijelima, je obrnuto; ta se tijela mogu kretati jedino u okvirim koji su zakonom
doputeni

NAELO ZAKONITOSTI
Zakon je, poslije ustava, najvaniji pravni akt. Ogranienja prava graana i nametanje tereta
doputeno je samo na temelju zakona. Svaki akt javne vlasti mora biti utemeljen na zakonu i
provoditi se u skladu s odredbama zakona. Zakonom se razrauju odredbe ustava, a esto i nain
koritenja Ustavom zajamenih slobodama i pravima na temelju izriite ovlasti zakonodavcu koje daje
ustav (enoncijacija zakonitosti).
Meutim, sve pravne norme nisu sadrane u zakonima odnosno tu su podzakonski pravni propisi
koji ih podrobnije razrauju, pa se naelo zakonitosti odnosi i na opde pravne akte i na pojedinane
pravne akte (sudbene odluke, upravna rjeenja i odluke tijela javne vlasti).
U tom smislu i vrimo podjelu:
1. glede opdih (podzakonskih) pravnih akata naelo zakonitosti zahtijeva da propisi budu u
skladu s opdim pravnim aktima ved pravne snage, te da su u skladu sa zakonom
Taj se zahtjev odnosi na suglasnost u:
a) formalnom smislu djelokrug i ovlast za donoenje, te oblik u kojem se donose
b) materijalnom smislu da se sadrajno temelje na propisima vede pravne snage

Ipak i tu su neke razlike u propisivanju, pa npr.:
uredbe, a i svi drugi podzakonski akti, moraju se sadrajno temeljiti na zakonu, dok
propisi koje donose tijela lokalne samouprave u podruju lokalnih poslova (samo) ne
smiju biti u suprotnosti sa zakonom slabiji oblik pravne povezanosti

2. glede pojedinianih (podzakonskih) pravnih akata naelo zakonitosti zahtijeva da se oni
donose na temelju i u sklopu zakonskih ovlasti i nadlenosti, kao i da sadrajno budu
utemeljeni na zakonu dakle, trae strogo potivanje materijalnih i procesnih pravila

Nipoto nije dovoljno ustavom propisati obvezu pridravanja ustava i zakona. Da bi obveza
pridravanja ustava i zakona bila djelotvorna potreban je sustav institucija zatite ustavnosti i zako-
nitosti, jer gdjegod se zajamuje neko pravo, mora postojati pravno sredstvo za njegovu zatitu. Stari
pravni dictum koji glasi ubi jus ibi remedium moe se itati i obratno. Gdje nema djelotvornih
sredstava zatite, zajameno pravo ostaje mrtvim slovom na papiru.

FORMALNA I MATERIJALNA NEUSTAVNOST ZAKONA
Formalna neustavnost zakona javlja se kad zakonodavac ne potuje ustavom predvien postupak
donoenja zakona, ili pak kad bi prekrio odredbe o obliku u kojem se zakon donosi.
Brojni sluajevi povreda:
najznaajnija - kada bi akt pod nazivom zakon donijelo nenadleno tijelo takav bi se zakon
smatrao nitavan/nitetan

manje povrede:
postupanje zakonodavnog tijela na temelju prijedloga neovlatenog podnositelja ovlateni
podnositelji su: zastupnici, klubovi zastupnika, sadborska radna tijela, Vlada RH
nepotivanje odredbi o kvorumu, tj. broju zastupnika koji moraju prisustvovati sjednici
nepotivanje odredbi o vedini kao i o posebnoj vedini, potrebnoj za usvajanje zakona, npr.
kada je organski zakon usvojen vedinom nazonih, a ne vedinom svih zastupnika
provedba hitnog ili skradenog postupka, kada za to nisu ispunjeni uvjeti
nepotivanje odrebi o proglaavanju zakona
nepotivanje odredbi o objavljivanju zakona

Materijalna neustavnost zakona postoji kad zakon svojim odredbama sadrajno proturjei
odredbama ustava.

1. Meu materijalnim odredbama najvanije mjesto zauzima povratno djelovanje ili retroaktivnost
zakona naelno se smatra samo iznimno dopustivom, a u nekim podrujima zabranjuje se u cjelosti
(npr. zakoni koji propisuju oblike kaznenih djela).

U tom smislu zanimljivo je pitanje stupanja zakona na snagu pa je primjerice stvarno neustavna
praksa po kojoj se zakoni koji su formalno stupili na snagu, primjenjuju tek protekom odreenih
duih rokova (npr. Pravilnik o unosu hrane u RH) takva situacija znai da se, dok se novi zakon ne
pone primjenivati, primjenjuje zakon koji vie nema pravnu snagu

2. Drugi oblici materijalne neustavnosti odnose se na sadrajnu neusklaenost zakona i ustava, pri
emu razlikujemo;
contra constitutionem neposredna suprotnost (s Ustavom)
praeter constitutionem ureivanje odnosa suprotno smislu ustava

Do takvog nesklada moe dodi zbog nepoznavanja ili pogrenog tumaenja ustava, ali i u svjesnoj
namjeri da se postupi suprotno njegovim odredbama. Kad takve povrede poine najvia tijela,
djelotvornost sankcije nipoto nije zajamena. Bit problema je u razini pravne svijesti opinio iuris
(opde usvojena, internalizirana drutvena norma prema kojoj se vlast mora pokoravati ustavu i
zakonu) i stupnju razvitka cjelokupnog politikog sustava pojedine politike zajednice. Zbog toga,
ustavne norme koje ureuju sustav nadzora nad ustavnosti i zakonitosti treba uvijek prosuivati s
obzirom na njihovo zbiljsko znaenje u procesu ostvarivanja prava.

INSTITUCIJE ZA NADZOR USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI
Sustav nadzora ustavnosti i zakonitosti obuhvada;
1. nadzor ustavnosti i zakonitosti zakona i drugih propisa
a. nadzor ustavnosti zakona
sudska funkcija, jer se sastoji u usporedbi sadraja pravnih propisa razliite
pravne snage i izricanju sankcije u sluaju utvrene nesuglasnosti meu njima
pretpostavka nadzora ustavnosti zakona jest postojanje krutog ustava

primjeri:
o u SAD to je pravo svih sudova, a pod nadzorom Vrhovnog suda
o u vicarskoj Vrhovni sud, ali samo za zakone donesene u kantonima
o socijalistike zemlje politika tijela zbog naela demokratskog jedinstva
vlasti
o vedina europskih zemalja Ustavni sud kao zasebno tijelo sui generis,
visoke pravne strunosti te moralnog i politikog autoriteta

b. nadzor ustavnosti i zakonitosti podzakonskih propisa
povjerava se takoer sudovima, a tamo gdje postoje, ustavnim sudovima
u zemljama angloamerike pravne tradicije nadzor obavljaju redoviti sudovi u
sklopu opdeg sudbenog nadzora
no, i u europskoj pravnoj tradiciji pravo je sudova da pri rjeavanju sporova
ispituju zakonitost podazakonskih akata, te ako ih smatraju nezakonitima, izuzmu
od primjene tzv. iznimka nezakonitosti, odnosno ekscepcija ilegalnosti
ustavnost i zakonitost podzakonskih propisa osigurava se i tzv. instancijskim
nadzorom nadzorom viih dravnih tijela u odnosu na propise koje donose nia
tijela, npr. Vlada nadzira akte tijela dravne uprave
2. nadzor zakonitosti pojedinanih pravnih akata (sudska presuda ili rjeenje upravnog
tijela) osigurava se u albenom postupku pred viim sudom i u upravnom sporu pred
Upravnim sudovima i Viim upravnim sudom RH

3. ustavnosudski nadzor ustavnosti pojedinanih pravnih akata u povodu ustavne tube
nakon to su iscrpljena sva druga redovna i izvanredna pravna sredstva (obiljeje
mnogih, pa tako i hrvatskog ustava)

POSREDNO I NEPOSREDNO ODLUIVANJE O USTAVNOSTI
ZAKONA
Nadzor ustavnosti moe biti organiziran kao neposredan ili posredan;

A. kod posrednog ili akcesornog ocjenjivanja ustavnosti zakona
Ppitanje ustavnosti nije meritum (bit) sudskog postupanja. Ono se javlja kao
prethodno pitanje, koje valja rijeiti kako bi se mogao rijeiti sam predmet
sudbenog spora
Stoga, kod takvog odluivanja odluka suda o ustavnosti zakona ima uinak samo
u odnosu na konkretan sluaj u kojem se zakon izuzima od primjene dakle,
djeluje samo izmeu stranaka (inter partes)
takva odluka ima retroaktivno vaenje u pogledu ustavnosti zakona
sustav se naziva i difuznim ili decentraliziranim jer o ustavnosti odluuju svi
sudovi
takav sustav primijenjuju Danska, vedska, Norveka, Irska i Estonija

B. kod neposrednog ili apstraktnog odluivanja o ustavnosti zakona
pitanje ustavnosti zakona predstavlja samu bit spora koji sud mora rijeiti, tako
da se njegova zadada sastoji u ocjeni zakona in abstracto, bez obzira na
konkretan sluaj
pitanje ustavnosti sada je meritum spora, pa se radi o ustavnom sporu, a odluka
su da djelovat de erga omnes
sustav se naziva centraliziranim jer o ustavnosti zakona sada odluuje ustavni sud
Njemaka, Italija, Austrija, panjolska i vedina tranzicijskih zemalja

C. neke zemlje primjenjuju mjeoviti sustav centraliziranog nadzora od strane Vrhovnih
sudova, npr. Portugal, Grka i vicarska

PRAVNE POSLJEDICE ODLUKA O NEUSTAVNOSTI ZAKONA
Naelno se ukidanje od ponitavanja razlikuje na sljededi nain:
A. ukidanje pravnih propisa djeluje samo za bududnost (pro futuro ili ex nunc), od trenutka
donoenja odluke kojom se propis ukida, te ne dira u ranije nastale pravne posljedice
B. ponitavanje pravnih propisa pak djeluje retroaktivno (ex tunc) od samog trenutka
donoenja osporenog akta koji kao da nije niti donesen, pa bi trebalo sanirati sve posljedice
do kojih je doveo

Naelo pravne sigurnosti zahtijeva da se odreeni odnosi protekom rokova smatraju definitivno
ureenim te se u njih ne smije vie dirati. To nalae i naelo ekonominosti koje postavlja zbiljske
granice mogudnostima naknada teta, pa i one nastale primjenom neustavnog zakona. Stoga pravni
sustavi, veu ta prava uz odreene rokove. Nenovelirani Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH pravo
povrijeene osobe vezao je uz rokove razliite u sluaju ukidanja od sluaja ponitavanja propisa, dok
ih novelirani kod ukidanja vee uz pitanje tko je podnio prijedlog za ispitivanje ustavnosti ili
zakonitosti propisa.
PRETHODNI I NAKNADNI NADZOR USTAVNOSTI ZAKONA
Razlikujemo;
1. sustav nakonadnog (a posteriori) nadzora ustavnosti takav koji se provodi tek nakon to je
zakon objavljen i stupio na snagu
2. sustav prethodnog (a priori) nadzora njegova prednost jest to se njime sprjeava primjena
neustavnog zakona i nstupanje tetnih posljedica.
Ipak, injenica je da se (najede) neustavnost njegovih odredbi moe uoiti tek u provedbi
zakona. Osim toga, u takvom sustavu, graani ne mogu sami poticati njegovo ispitivanje.
3. mjeoviti sustav prethodnog i naknadnog nadzora Portugal


2. AMERIKI SUSTAV NADZORA USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI

SUDBENI NADZOR (JUDICIAL REVIEW)
U SAD federalni sudovi po pravu nadzora nad ustavnodu i zakonitodu (judicial review) mogu oglasiti
svaki akt Kongresa ili izvrne vlasti nitavim (nul and void) i zabraniti izvrenje, ako smatraju da je
takav akt u sukobu s odredbama saveznog Ustava, odnosno da je donesen bez ustavnog ili zakonskog
ovlatenja (ultra vires). U obavljanju sudbenog nadzora koriste se sredstvima:
1. writ of mandamus (Mi nalaemo!) je obvezatni sudbeni nalog niem sudu ili
tijelu izvrne vlasti ili javnoj korporaciji kojim se ispravlja greka u postupanju i
primjeni prava; koristi se kao nalog niem sudu kojim se rjeava negativni sukob
djelokruga
2. writ of prohibition (zabrana) kojim se niem sudu zabranjuje uzurpacija ovlasti
nekog drugog tijela ili suda, odnosno rjeavaju pozitivni sukobi djelokruga
3. writ of certiorari (pojanjenje) kao pravo vieg suda preuzeti sluaj iz djelokruga
nieg suda u svrhu nadzora nad postupanjem i primjenom prava; to je najede
sredstvo kojim vrhovni sud SAD bira predmete iz djelokruga apelacijskih sudova u
kojima je sam odluio donijeti pravorijek
4. quo waranto (kojim pravom) kojim se zabranjuje svako neovlateno obavljanje
javne dunosti
5. respondeat superior (odgovara gospodar) kao pravni temelj zahtjeva pojedinca za
naknadu od drave za postupanje njezinih slubenika
6. cease and decist order (obustavi djeloatnost) je nalog kojim sud nalae dravnom
dunosniku ili privatnoj osobi da obustavi odreenu djelatnost ili ponaanje
7. sub poena (pod prijetnjom kazne) je sudbeni nalog kojim se nalae nekoj osobi da
pristupi sudu ili preda odreene predmete, pod prijetnjom kaznene odgovornosti

NADZOR NAD USTAVNODU ZAKONA
Pravo federalnih sudova na nadzor ustavnosti zakona je utemeljeno na tumaenju Ustava od strane
Vrhovnog suda, kao posljedica nadzakonske snage ustavnih odredbi te dunosti sudbene vlasti da u
svim prijepornim sluajevima nedvojbeno kae to je zakon.
Prema tumaenju to ga je u sporu Marbury versus Madison iz 1803. godine razvio dugogodinji
predsjednik Vrhovnog suda John Marshall, ako se ustavna i zakonska odredba odnose na isti sluaj
to ga sud mora rijeiti, dunost je suda ocijeniti je li zakon u suglasnosti s Ustavom kako bi mogao
rijeiti sluaj (u suprotnom takav je akt nitetan). Ako nesuglasnost postoji, sud de sluaj rijeiti u
skladu s odredbama Ustava.
Temeljne znaajke amerikog sustava nadzora ustavnosti zakona su:
1. Sud se u ispitivanju ustavnosti zakona nikada ne uputa po slubenoj dunosti (ex
officio) ved samo kada to zahtijeva jedna od stranaka u sporu. To je u vezi sa
sudbenim postupkom u kojem je na strankama dunost iznoenja injeninog i

pravnog materijala, na poroti da kae svoj pravorijek, a na sudu da na temelju
podnesenih dokaza i odluka porote primijeni pravo.
2. Uinak odluke suda odnosi se samo na konkretan sudski sluaj i nema posljedica
glede vaenja samog zakona ije su odredbe oglaene neustavnim. Radi se o
akcesornom ispitivanju, sa svrhom rjeavanja konkretnog spora.
3. Odluka nije formalno obvezatna za druge sudove, niti za sam sud koji ju je donio,
te on u svakom slijededem istovrsnom sluaju, ako postoji inicijativa stranke,
ponovno ispituje ustavnost zakona. Sud de se, iako na to nije pravno obvezan, u
svim istovrsnim sluajevima, strogo pridravati miljenja vieg suda odnosno
Vrhovnog suda SAD. On mora voditi rauna o tome da bi predmet, u povodu
albe ili na zahtjev vieg suda, mogao dospjeti pred vii sud, koji se prema pravilu
stare decidis pridrava svog stava sve dok ga ne izmijeni.
4. Odluka Vrhovnog suda SAD moe biti obesnaena ako Kongres donese ustavni
amandman. Na tom podruju djeluje temeljno ustavno naelo konica i
ravnotea (checks and balances) u odnosima izmeu vrhovnih dravnih tijela te
grana vlasti.

Ureenje federalnih sudova spada u ovlasti zakonodavca, pa Kongres moe, promjenom ustrojstva ili
djelokruga sudova, utjecati na stajalita suda. To je pokuao iskoristiti predsjednik Roosewelt 1936.
godine nakon sukoba s Vrhovnim sudom oko zakona u provedbi New Deala. Nastojao je na
usmjerenje suda utjecati na nain da poveda broj sudaca, koje imenuje on sam uz suglasnost Senata.
Do toga nije dolo jer je sud promijenio stav prema mjerama dravne intervencije u sklopu New
Deala.
Od tada vrijede dvije uzajamno povezane doktrine kojih se Vrhovni sud mora pridravati da bi ostao u
sklopu svojeg djelokruga:
1. doktrina o samoograniavanju suda (self-constraint) prema kojoj su suci duni
paziti da ne prekorae granicu sudske funkcije, iako nema nikoga tko bi takvu
njihovu dunost mogao sankcionirati
2. doktrina o politikim pitanjima prema kojoj je sud duan izbjedi svaku
intervenciju na podruju politike i strogo se ograniiti na pitanja primjene prava

Vrhovni sud SAD sam odluuje o tome koji de spor uzeti u razmatranje. U povodu albe na odluke sa-
veznih sudova i vrhovnih sudova drava, sam odluuje radi li se o bitno federalnom pitanju u kojem
sluaju ima pravo razmotriti sluaj.
Vrhovni sud SAD ima pravo i sam naloiti niem federalnom sudu (writ of certiorari) da mu dostavi
cijeli predmet na reviziju, to ini rijetko. Postupak Vrhovnog suda moe inicirati i albeni sud, traedi
pojanjenje (certification).


3. EUROPSKI SUSTAV NADZORA USTAVNOSTI ZAKONA;
USTAVNI SUDOVI

ODREENJE I DJELOKRUG
Ustavni sud je dravno tijelo visokog autoriteta ija je prvenstvena zadada nadzor nad ustavnodu
zakona. Prema Hansu Kelsenu ustavni sud mora biti nezavisan od svake druge dravne vlasti.
Ustavni suci imaju zajamenu stabilnost svog poloaja, te su glede odgovornosti nezavisni od
parlamenta, vlade i sudbenih vlasti.

Ustavni sudovi ispituju ustavnost zakona in abstracto, neovisno o konkretnom pravnom predmetu ili
sporu. Usporeujudi meusobno norme ustava i zakona, donose odluke koje nisu ograniene na
konkretan sluaj, ved djeluju erga omnes (prema svima). To znai da se zakon ili njegove odredbe, za
koje ustavni sud zakljui da su protuustavne ponitavaju ili ukidaju. O primjeni jednog ili drugog
rjeenja ovise pravne posljedice utvrene neustavnosti.
Ustavnim sudovima se povjerava i nadzor nad ustavnodu i zakonitodu podzakonskih propisa i o
djelokrugu lokalne samouprave. Odluuju u sporovima o pravima i dunostima najviih tijela dravne
vlasti. U federativnim dravama povjerava im se i rjeavanje sporova o ustavnim pravima meu
dravama lanicama federacija, te meu dravama i federalnim tijelima. Nadziru zakonitost provedbe
izbora i referenduma te narodnih inicijativa ili narodnih veta, sude za povredu ustava visokim
dravnim dunosnicima. U povodu pojedinanog zahtjeva pojedinca, ija su ustavna prava
povrijeena (ustavna alba ili ustavna tuba) pruaju zatitu sloboda i prava ovjeka i graanina
protiv povreda poinjenih aktima sudbenih, upravnih i drugih javnih vlasti. Neki su ovlateni i za
tumaenje Ustava i zakona, te donose tzv. interpretativne odluke, na zahtjev najviih dravnih tijela ili
dunosnika. Drugi nadziru provedbu propisa i odluuju je li ona u suglasnosti s ustavnim naelima.

POVIJESNI RAZVITAK
Povijesni razvitak institucije ustavnog suda:
1. prvi nacrt pripisuje se Sieyesu, a u pravnoj doktrini 19.st. zalagali su se Jellinek i Merkl
2. prvi put uspostavljen Ustavom Republike Austrije iz 1920. europski model (redaktor Hans
Kelsen)
3. od socijalistikih zemalja prva je uvela SFRJ po Ustavu iz 1963.

USTAVNI SUD REPUBLIKE AUSTRIJE
Austrijski Ustavni sud odreen je Ustavom kao posebno tijelo, izdvojeno iz sudbene vlasti i neovisno
o izvrnoj i zakonodavnoj vlasti. Ustrojstvo i postupak podrobno ureuje Ustavni zakon o Ustavnom
sudu iz 1953. godine, s brojnim izmjenama i dopunama. Unutarnje ustrojstvo ureuje sam sud svojim
Poslovnikom.


Sastav i ustrojstvo
Ustavni sud sastavljen je od predsjednika, potpredsjednika i 12 lanova i 6 dopunskih lanova, koji
zamjenjuju redovite lanove u sluaju sprijeenosti. Sve ih imenuje predsjednik Republike, i to:
1. predsjednika i potpredsjednika suda, 6 lanova i 3 dopunska lana, na prijedlog
savezne Vlade,
2. ostalih 6 lanova i 3 dopunska lana, na prijedlog domova Parlamenta, Narodnog
vijeda (3 lana i 2 dopunska lana) i Saveznog vijeda (3 lana i 1 dopunski lan).

lanovi se imenuju iz reda sudaca, javnih dunosnika i sveuilinih profesora pravnih znanosti.
Izabrani suci mogu zadrati svoje profesorske dunosti, ali ne mogu biti lanovi vodstava politikih
stranaka ili raditi za njih. Suci se biraju bez ogranienja trajanja mandata, ali naputaju svoju dunost
krajem godine u kojoj navravaju 70 godina ivota.
Ustavni sud raspravlja i odluuje u plenumu, uz quorum od 8 lanova, osim za neke manje vane
odluke, kad je potrebna nazonost samo 4 sudaca. Rasprave su javne, ali se javnost moe iskljuiti
odlukom suda, kada za to postoje razlozi.
Financiranje suda i poslovi sudbene uprave u djelokrugu su Ministarstva pravosua.
Djelokrug
Austrijski Ustavni sud:
1. odluuje o ustavnosti saveznih i zemaljskih zakona i o ustavnosti i zakonitosti
podzakonskih propisa
2. ispituje ustavnost meunarodnih ugovora
3. odluuje o konanim upravnim aktima, kad je u pitanju povreda Ustavom
zajamene slobode ili prava; ustavnu tubu ne moe podnijeti bilo tko, kao kod
tzv. actio popularis, nego jedino osoba ije je pravo povrijeeno odnosnim
aktom
4. odluuje o sukobima djelokruga te daje tumaenje Ustava u pitanjima raspodjele
ovlasti izmeu saveznih tijela i zemalja i saveznih dravnih vlasti
5. nadzire zakonitost provedbe izbora, referenduma i narodne inicijative
6. sudi predsjedniku Republike i ministrima i dunosnicima zemalja, na temelju
kaznene optube koju podnosi Parlament, s uinkom udaljenja s dunost u
sluaju osude
7. odluuje o financijskim zahtjevima protiv savezne drave, zemalja ili lokalnih
samouprava, kad ne postoji drugi put pravne zatite
8. moe odluivati o sukladnosti ustavnog amandmana s Ustavom. Cjelovita
ustavna promjena mora se iznijeti na referendum, dok o djelominim
promjenama odluuje Parlament u posebnom revizijskom postupku. Kad to
zahtijevaju ovlateni predlagatelji (najvii dunosnici izvrne i zakonodavne
vlasti), Ustavni sud odluuje o pitanju ini li ustavna promjena cjelovitu reviziju
Ustava. Ako utvrdi da ini, ustavni amandman koji nije donesen referendumom
ne moe stupiti na snagu dok ne bude donesen na propisan nain.


Pravni uinak odluka o neustavnosti
Odluka o neustavnosti zakona ima za posljedicu ukidanje cijelog akta ili pojedinih njegovih odredbi,
dakle djeluje ex nunc, od dana donoenja. No, sud moe odluiti i da njegova odluka dobiva pravni
uinak od nekog kasnijeg datuma, unutar roka od godine od objavljivanja. Sud je ovlaten odluivati o
ustavnosti zakona koji vie nisu na snazi i jedino tada njegova odluka ipso facto djeluje retroaktivno.
Meunarodni ugovor sud ne moe ukinuti. U sluaju utvrene neustavnosti takav ugovor se ne moe
provoditi, a zakoni i propisi koji se na njemu temelje su neustavni i ne mogu stedi pravnu snagu.
Pojedinani upravni akti se u sluaju povrede Ustavom zajamene slobode ili prava ukidaju.

USTAVNI SUD SR NJEMAKE
Njemaki Savezni ustavni sud uspostavljen je Temeljnim zakonom (Ustavom) od 08.05.1949. godine.
Ustavni zakon o Ustavnom sudu donesen je 1951. godine, nakon ega je poeo djelovati. Tijekom 4
godine uspostavljeni su ustavni sudovi saveznih zemalja (osim Berlina i Schlezwig-Holsteina), a nakon
ujedinjenja Njemake 1989. godine, jo 5 sudova za zemlje bive Istone Njemake.
Poslovnik je sud donio 1975. godine i mijenjao ga. Neovisan je o drugim dravnim tijelima i sam
ureuje svoje unutarnje ustrojstvo i djelovanje.
Ustrojstvo i sastav
Ustavni sud ine 2 vijeda (senata) u koje Parlament bira 16 sudaca, i to polovicu Narodno vijede
(Bundestag), a polovicu Savezno vijede (Bundesrat). Mandat im je 12 godina, ali zavrava kad sudac
navri 68 godina ivota.
Predsjednika i potpredsjednika biraju domovi Parlamenta, 6 lanova biraju se iz reda sudaca, a ostali
iz reda pravnika koji su se istaknuli tijekom sveuiline ili javne djelatnosti. Pristupnik mora biti star
najmanje 40 godina. Ponovni izbor nakon isteka mandata nije doputen. Suci ne mogu obnaati javne
ili profesionalne dunosti, s iznimkom sveuilinih profesora koji ostaju na svojim dunostima.
Sud djeluje u odvojenim vijedima (senatima), izmeu kojih su ovlasti podijeljene i iji je sastav stalan.
Vijedima predsjedaju predsjednik odnosno potpredsjednik suda. Od 1985. godine djeluju i manja
vijeda, sastavljena od po 3 suca, s obzirom na golem broj ustavnih albi (koji godinje prelazi 5000).
Djelokrug
Njemaki Ustavni sud:
1. odluuje o ustavnosti saveznih i zemaljskih zakona. Ustavnu albu protiv zakona
moe podnijeti svatko ija su prava ugroena zakonom. Djeluje na zahtjev
ovlatenih predlagaa ili na vlastiti poticaj (ex officio). Odluka o neustavnosti
zakona djeluje ex tunc, retroaktivno, neustavan zakon se ponitava.
2. nadzire djelovanje politikih stranaka. Moe zabraniti politiku stranku ije je
djelovanje usmjereno na ruenje demokratskog poretka SR Njemake. Moe
odluiti i o ograniavanju odreenih ustavnih prava osobama koje takva prava
zlorabe na tetu ustavnog poretka.
3. odluuje o optubi protiv predsjednika Republike, parlamentarnih dunosnika i
sudaca zbog povreda Ustava i zakona.

4. odluuje o sukobima djelokruga koji se pojavljuju zbog okomite razdiobe ovlasti
(federativno dravno ureenje) ili okomite diobe vlasti izmeu vrhovnih saveznih
tijela. U takvim sluajevima daje i tumaenje Ustava o ovlastima pojedinih tijela
javnih vlasti.
5. nadzire zakonitost izbora i referenduma kao drugostupanjsko tijelo u povodu
pritubi na prvostupanjske odluke Narodnog vijeda.
6. titi ustavom zajamene slobode i prava ovjeka i graanina u postupcima u
povodu ustavne albe.
7. tumai Ustav kad se pojavi pitanje je li neki meunarodni ugovor dio njemakog
domadeg prava ili kad ustavni sud neke od zemalja hode odstupiti od ranijeg
pravnog stajalita Saveznog ustavnog suda.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Izvori
Ustav RH: temeljne odredbe o poloaju, sastavu, djelokrugu i odluivanju
Ustavni zakon o Ustavnom sudu te izmjene i dopune (a koji se donosi po postupku izmjene
Ustava, tako da njegove odredbe imaju nadzakonsku snagu, vedi i od organskih zakona, te
istu kao i sam Ustav):
o uvjeti za izbor sudaca i prestanak njihove dunosti
o uvjeti i rokovi za pokretanje postpuka ocjene ustanosti i zakonitosti
o postupak i pravno djelovanje sudskih odluka
o zatita ustavnih sloboda i prava ovjeka i graanina
o te druga vana pitanja za rad Ustavnog suda
Poslovnik
o unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda

Sastav i djelokrug
Ustavni sud RH ini 13 sudaca. Bira ih Sabor na prijedloga Odbora za ustav, poslovnik i politiki
sustav. Biraju se na vrijeme od 8 godina, bez ogranienja mogudnosti ponovnog izbora.
Biraju se iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, dravnih odvjetnika, odvjetnika i sveuilinih
profesora pravnih znanosti.
Ustavni zakon odreuje da za suca moe biti izabrana osoba koja je hrvatski dravljanin i diplomirani
pravnik s najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci, uz izuzetak osobe koja je stekla
doktorat pravnih znanosti, za koju se zahtijeva 12 godina rada u struci. Zahtijeva da se kandidat
istaknuo u struci svojim znanstvenim ili strunim radovima ili javnim djelovanjem.
Odreuje i da sudac ne smije pripadati ni jednoj politikoj stranci, niti svojim djelovanjem i
postupanjem smije iskazivati osobnu naklonost prema bilo kojoj politikoj stranci. Suci ne mogu
obavljati nikakvu drugu javnu ni profesionalnu dunost.

Suci izmeu lanova biraju predsjednika, na rok od 4 godine. Imenovanje predsjednika izvana kodilo
bi njegovoj autonomiji, a moglo bi biti iskoriteno kao sredstvo politikog pritiska na sud.

Postupak izbora
Novelirani Ustavni zakon propisuje postupak izbora sudaca Ustavnog suda.
Odbor Hrvatskog sabora nadlean za Ustav zapoinje postupak objavljivanjem u Narodnim novinama
poziva pravosudnim institucijama, pravnim fakultetima, odvjetnikoj komori, pravnikim udrugama,
politikim strankama, pravnim osobama i pojedincima, poziva za isticanje kandidata za jednog ili vie
sudaca Ustavnog suda. Pojedinac moe sam sebe istaknuti kao kandidata. Odbor obavlja sa svakim
kandidatom za kojeg utvrdi da ispunjava propisane uvjete javni razgovor. Sastavlja listu kandidata
koji ulaze u ui izbor. Lista mora sadravati vie kandidata od broja sudaca koji se bira i mora biti
obrazloena. Zastupnici Hrvatskog sabora glasuju pojedinano o svakom predloenom kandidatu. Za
izbor je potrebna vedina ukupnog broja zastupnika Hrvatskog sabora.
Suci Ustavnog suda izmeu sebe biraju predsjednika suda, tajnim glasovanjem na rok od etiri
godine, uz mogudnost ponavljanja mandata. Imenovanje predsjednika izvana kodilo bi autonomiji
suda, a moglo bi biti iskoriteno kao sredstvo politikog pritiska na sud od onih koje sud mora
nadzirati, to jest zakonodavne ili izvrne vlasti.

Djelokrug Ustavnog suda RH
Odreuje se iskljuivo i samo Ustavom i Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu.
Djelokrug (nadlenost) obuhvada;
A) osnovni djelokrug utvren Ustavom
1. odluuje o suglasnosti zakona s Ustavom,
2. odluuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom,
3. moe ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali
vaiti ako od tog prestanka do podnoenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka
nije prolo vie od godine dana,
4. odluuje povodom ustavnih tubi protiv pojedinanih odluka dravnih tijela, tijela jedinica
lokalne i podrune (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su
tim odlukama povrijeena ljudska prava i temeljne slobode, kao i pravo na lokalnu i
podrunu (regionalnu) samoupravu zajameni Ustavom RH,
5. prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uoenim pojavama neustavnosti i
nezakonitosti izvjeduje Hrvatski sabor,
6. rjeava sukob nadlenosti izmeu tijela zakonodavne, izvrne i sudbene vlasti,
7. odluuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike,
8. nadzire ustavnost programa i djelovanja politikih stranaka i moe, u skladu s Ustavom,
zabraniti njihov rad,
9. nadzire ustavnost i zakonitost izbora i dravnog referenduma i rjeava izborne sporove
koji nisu u djelokrugu sudova

B) druge poslove odreene Ustavom

1. opdi nadzor nad donoenjem provedbenih propisa od strane Vlade i drugih nadlenih
tijela. Ako Ustavni sud utvrdi da nadleno tijelo nije donijelo propis za izvrenje
odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo je duno takav propis donijeti, o
tome obavjetava Vladu, a o propisima koje je bila duna donijeti Vlada, obavjetava
Hrvatski sabor,
2. primanje sveane prisege Predsjednika Republike, kojom se on obvezuje na vjernost
Ustavu,
3. odluka o postojanju okolnosti kada je Predsjednik Republike sprijeen obavljati svoju
dunost zbog bolesti ili nesposobnosti, kada obavljanje predsjednike dunosti
privremeno preuzima predsjednik Hrvatskog sabora,
4. odluka o nastupanju okolnosti, kao to je smrt, ostavka ili odluka Ustavnog suda o
odgovornosti Predsjednika Republike za povredu Ustava, ime prestaje mandat
Predsjednika, a dunost privremeno preuzima predsjednik Hrvatskog sabora,
5. prethodno odobrenje o pritvoru ili pokretanju kaznenog postupka protiv Predsjednika
Republike (predsjednikom imunitetu),
6. odluka o albi razrijeenog suca protiv odluke o razrjeenju,
7. odluka o albi protiv odluke Dravnog sudbenog vijeda o stegovnoj odgovornosti
suca,
8. odluivanje o ustavnosti pitanja o kojem se putem narodne inicijative zahtijeva
raspisivanje referenduma

Ustavni sud odluuje i o suglasnosti zakona s meunarodnim ugovorima.
Ustavni sud nije nadlean za odluivanje o suglasnosti meunarodnih ugovora s Ustavom jer u lanku
128. Ustava nije propisana ta nadlenost.
Ustavni sud moe ispitivati formalnu ustavnost zakona o potvrdi odnosno ratifikaciji meunarodnog
ugovora. Kad je rije o ispitivanju materijalne ustavnosti zakona o potvrdi meunarodnog ugovora
ona bi uvijek bila ujedno i ispitivanje materijalne ustavnosti meunarodnog ugovora iji se tekst s tim
zakonom potvruje i unosi u unutarnji pravni poredak RH. Zbog toga Ustavni sud ne bi imao pravo da
se kroz ispitivanje materijalne ustavnosti zakona o potvrdi meunarodnog ugovora posredno upusti u
ispitivanje ustavnosti meunarodnog ugovora. Odredbe meunarodnih ugovora mogu se mijenjati ili
ukidati samo uz uvjete i na nain koji su u njima utvreni ili suglasno opdim pravilima meunarodnog
prava.

Jamstva neovisnosti suda i sudaca
1. stabilnost poloaja
Ustav navodi, da ustavni sudac moe biti razrijeen prije isteka mandata samo u sluajevima:
a) ako to sam zatrai
b) ako bude osuen na zatvorsku kaznu
c) ako trajno izgubi sposobnost obvaljanja te dunosti
2. kaznenopravni imunitet
imunitet neodgovornosti
a) sudac ne moe biti pozvan za izraeno miljenje ili glasovanje
b) radi se o materijalnopravnom imunitetu koji titi njegovu funkciju
c) titi ga apsolutno i bez vremenskog ogranienja

imunitet nepovredivosti
a) imunitet procesnopravne prirode
b) titi ga na nain da ne moe biti uhiden niti se moe pokrenuti protiv njega kazneni
postupak bez odobrenja Ustavnog suda
c) iznimka ako je izravno zateen u injenju KD tee prirode (za KD 5godina zatvora)

Akti Ustavnog suda
Ustavni sud donosi odluke i rjeenja.

Odluka se donosi o meritumu stvari o kojoj se sud izjanjava, a u svim ostalim sluajevima rjeenje.

Odluka i rjeenje moraju imati;
a) uvod imena sudaca koji su donijeli odluku
b) izreku najvanija, u njoj se navodi stajalite suda o meritumu stvari o kojoj je
odluivao
c) obrazloenje navodi razloge zbog kojih je odlueno kao u izreci

Svaki sudac ima pravo izdvojiti svoje miljenje i objaviti ga uz pismeno obrazloenje.
Razlikujemo sluajeve:
sudac prihvada odluku vedine o meritumu, ali nije suglasan sa razlozima
(concurring opinion)
sudac se protivi odluci o meritumu i obrazloenju (dissenting opinion)

Odluke i vanija rjeenja objavljuju se u Narodnim novinama, slubenom glasilu RH, a odluka koja se
odnosi na ocjenu nekog propisa, i u slubenom glasilu, odnosno na isti nain na koji je taj propis bio
objavljen. Praksa Ustavnog suda dostupna je i na Internetu.
Odluke i rjeenja Ustavnog suda obvezatni su za sve fzike i pravne osobe, sva tijela dravne vlasti i
lokalne i podrune (regionalne) samouprave.
Vlada RH osigurava preko tijela dravne uprave provedbu odluka i rjeenja Ustavnog suda. Ustavni
sud moe sam odrediti tijelo kojem povjerava provedbu svoje odluke ili rjeenja. Ustavni sud moe
odrediti nain provedbe svoje odluke ili rjeenja.
Ocjena ustavnosti zakona i ustavnosti i zakonitosti propisa

pokretanje postupka
Dreams don't work unless you do.

U svezi s pokretanjem postupka pred Ustavnim sudom razlikujemo tri situacije:
A. prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti
svatko je ovlaten inicirati, no takva inicijativa ne obvezuje Ustavni sud na
pokretanje postupka (on sam odluuje o prijedlogu)
B. odluka samog ustavnog suda
Ustavni sud moe sam pokrenuti postupak, bez ogranienja
C. zahtjev ovlatenog tijela
na zahtjev ovlatenih tijela, sud je duan provesti postupak, te donijeti
odluku
to pravo ima:
o 1/5 saborskih zastupnika
o radno tijelo Hrvatskog sabora
o predsjednik RH
o Vlada (ali samo glede podzakonskih propisa, ne i zakona)
o Vrhovni sud ili drugi sud, puki pravobranitelj, predstavnika tijela
jedinica lokalne ili podrune (regionalne) samouprave ako se pitanje
ustavnosti/zakonitosti pojavi u postupku pred sudom/odnosno za
pitanja iz njihove nadlenosti

Sud koji u postupku nade da zakon koji bi trebalo primijeniti nije ustavan, duan je zastati s
postupkom i podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti zakona. Ako sud u postupku nae
da drugi podzakonski propis koji bi trebalo primijeniti, nije suglasan s Ustavom ili sa zakonom, on
nede primijeniti taj propis, ved de predmet rijeiti izravnom primjenom zakonskih odredbi (ekscepcija
ilegalnosti), te podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti ili zakonitosti spornog propisa.
U takvom sluaju Ustavni sud o podnesenom zahtjevu obavjetava Vrhovni sud.

postupanje Ustavnog suda
Postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti smatra se, na zahtjev ovlatenih predlagaa, pokrenutim
na dan primitka zahtjeva u Ustavnom sudu, odnosno na dan predaje zahtjeva preporuenim putem
poti. Kod svih ostalih inicijativa i prijedloga, postupak se pokrede donoenjem rjeenja Ustavnog
suda.
Ustavni sud prvo ispituje doputenost podneska: da li je nadlean za odluivanje u toj stvari, da li je
podnesak pravodoban, te da li postoje pretpostavke za odluivanje o meritumu. Ako ti uvjeti nisu
zadovoljeni, rjeenjem odbacuje zahtjev, prijedlog ili ustavnu tubu. U protivnom, ako se radi o
prijedlogu, odluuje o tome hode li donijeti rjeenje kojim pokrede postupak, odnosno provodi
postupak ako se radi o zahtjevu.
Postupak vodi sudac Ustavnog suda. Suca izvjestitelja, koji priprema predmet za odluivanje na
sjednici suda imenuje predsjednik Ustavnog suda.

U postupku Ustavni sud primjenjuje odredbe odgovarajudih postupovnih zakona, ali tek supsidijarno
ako Ustavnim zakonom nije drukije odreeno. Ustavni sud raspravlja na sjednici, a moe odrati
savjetodavnu ili javnu raspravu. Odluka se u svakom sluaju donosi na posebnoj sjednici.
Djelovanje ustavnog suda je javno, javne su i sjednice i javne rasprave. Novinari mogu prisustvovati
sjednicama, a predsjednik ustavnog suda moe dozvoliti i televizijski ili radio prijenos tijeka sjednice.
Meutim, javnost se iz odreenih razloga, na prijedlog suca izvjestitelja, moe iskljuiti s rasprave
(interes morala, javnog reda, dravne sigurnosti ili obrane, zatita maloljetnika ili privatnog ivota
sudionika u postupku, vojna, slubena ili poslovna tajna).
Kad je postupak pokrenut, Ustavni sud moe odluiti da, do donoenja konane odluke, privremeno
obustavi izvrenje pojedinanih akata ili radnji koje se poduzimaju na temelju zakona ili drugog
propisa ija se ustavnost ocjenjuje. Uvjet za odluku jest ocjena suda da bi posljedice, u sluaju
izvrenja bile teke i nepopravljive.
Za potrebe postupka Ustavni sud moe zahtijevati od dravnih tijela, privrednih poduzeda, te drugih
ustanova ili pojedinaca, isprave i obavijesti potrebne za voenje postupka. Takve je podatke svatko
duan staviti na raspolaganje Ustavnom sudu, a u sluaju neispunjavanja zahtjeva Ustavni sud moe
naloiti oduzimanje isprava.
Ako tijekom postupka pred Ustavnim sudom osporeni akti prestanu vaiti ili budu usklaeni s
Ustavom i zakonom, Ustavni sud de ipak dovriti postupak pa, ako utvrdi neustavnost ili nezakonitost,
donijeti odluku, kako bi onaj kome je pojedinanim aktom donesenim na temelju takvog propisa
povrijeeno neko pravo, mogao zahtijevati njegovu izmjenu, ako je na to ovlaten odredbama
Ustavnog zakona. Ustavni sud moe ispitati ustavnost i zakonitost propisa koji je prestao vaiti, ali
samo ako od prestanka do podnoenja zahtjeva ili prijedloga nije prolo vise od godine dana.
Odluke i rjeenja Ustavni sud donosi vedinom glasova svih sudaca, ako Ustavom i Ustavnim zakonom
nije drukije odreeno. Ustavni sud odluuje dvotredinskom vedinom o odgovornosti Predsjednika
Republike, dok ustavni zakon odreuje odluivanje o odreenim pitanjima u trolanim ili
esterolanim vijedima.

Ukidanje ili ponitavanje propisa
Ustav propisuje da de Ustavni sud ukinuti zakon za koji utvrdi da je neustavan, dok de drugi propis
ako utvrdi da je neustavan ili nezakonit ukinuti ili ponititi. Odredbe prestaju vaiti danom objave
odluke Ustavnog suda u NN, ali USRH moe odrediti i neki drugi datum.
Sud je obvezan ponititi propis:
1. ako se njime vrijeaju ljudska prava i temeljne slobode
2. ako se njime vri diskriminacija


Pravne posljedice ukidanja odnosno ponitavanja
Prema odredbama Ustavnog zakona predviene su slijedede pravne posljedice odluka Ustavnog suda
o neustavnosti/nezakonitosti propisa:
a) u sluaju ponitavanja nekog propisa, svatko kome je povrijeeno neko pravo
pravomodnim pojedinanim aktom na temelju ponitenog zakona ima pravo traiti
izmjenu tog pojedinanog akta putem ponavljanja postupka. Rok je 6mj. od dana
objave odluke USRH
b) u sluaju ukidanja propisa, samo ona osoba koja je podnijela prijedlog za ocjenu
ustavnosti/zakonitosti ima pravo zahtijevati promjenu pojedinanog akta putem
ponavljanja postupka. Dakle, djeluje pro futuro. Rok je 6mjeseci od dana objave
odluke USRH
c) rokova i ogranienje nema kada je u pitanju osuda za KD. Takva pravomodna osuda,
utemeljena na neustavnom/nezakonitom propisu, ne proizvodi pravne uinke, i moe
se izmijeniti u ponovljenom kaznenom postupku. Kaznena osuda koja nije
pravomodna u trenutku ukidanja zakonske odredbe na kojoj je utemeljena nede ni
modi stedi pravomodnost.
Ukinute, odnosno ponitene odredbe propisa nede se primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke
Ustavnog suda. To se odnosi i na postupke koji su u tijeku (prije pravomodnosti), pod uvjetom da se
ukinute odnosno ponitene odredbe neposredno primjenjuju i toj pravnoj stvari.

Ustavna tuba
Pored ispitivanja ustavnosti/zakonitosti, ustavna tuba je najvanija i najeda zadada suda.
Ustavna tuba nije ni redovni niti izvanredni pravni lijek, nego dodatno i izuzetno sredstvo zatite
ustavom zajamenih ljudskih prava i temeljnih sloboda od strane posebnog tijela koje izvan sustava
redovnog i specijaliziranog pravosua, titi temelje ustavnog sustava demokratske drave utemeljene
na vladavini prava, a to su ljudska prava i temeljne slobode. Ustavna tuba je krajnje sredstvo kada
ostale institucije zatite sloboda i prava nisu ispunile svoju zadadu ili bi njihova intervencija bila
zakanjela sa stajalita zatite povrijeenih sloboda i prava.
Ustavni zakon odreuje ustavnu tubu na slijededi nain; Svatko moe pokrenuti ustavnu tubu ako
smatra da mu je pojedinanim aktom tijela dravne vlasti, tijela jedinice lokalne i podrune
(regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima,... povrijeeno ljudsko pravo ili temeljna
sloboda zajamena Ustavom.
Iz ega slijedi;
1. ovlatenik na podnoenje ustavne tube
svatko; dravljanin i stranac, fizika i pravna osoba
2. razlog za podnoenje ustavne tube
povreda Ustavnih prava, a ne zakonskih ili drugih

o ljudska prava, temeljne slobode, ustavom zajameno pravo na lokalnu i
podrunu (regionalnu) samoupravu
3. predmet ustavne tube
povreda mora biti uinjena pojedinanim pravnim aktom, npr. sudska presuda
4. donositelji pobijanog akta
neije ustavno pravo mogu povrijediti svojim pojedinanim aktom dravna tijela, ili
druga tijela koja imaju javne ovlasti (nedravna tijela, npr. HZZO, Hrvatske eljeznice)
5. iscrpljen redovni pravni put (U-IIIA)
potrebna je pravomodna presuda
uz iznimku u sluaju kada sud o pravima stranke nije odluio u razumnom roku, ili u
sluaju kada osporeni akt grubo vrijea ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi
nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja mogle nastupiti teke i
nepopravljive posljedice
6. rok za podnoenje ustavne tube
u roku od 30 dana od dana primitka konane odluke, odnosno uz prekluzivni rok od 3
mjeseca uz opravdane razloge (restitutio in integrum)
7. odgoda izvrenja osporenog akta
privremena mjera po zahtjevu tuitelja
ustavna tuba ne sprjeava primjenu osporenog akta, tek nakon prijedloga
podnositelja ustavne tube Ustavni sud moe odgoditi ovrhu
8. postupanje Ustavnog suda
postupak vodi sudac izvjestitelj, koji priprema predmet za odluivanje i predlae
nacrt odluke
vijede od 6 sudaca odluuje o ustavnoj tubi
vijede od troje sudaca odluuje postoje li postupovne pretpostavke za odluivanje
vijede moe odluivati samo jednoglasno i u punom sastavu, u protivnom de se
odluivati na sjednici Ustavnog suda
ispituju se samo one povrede ustavnih prava koje su istaknute u tubi, a nede se uzeti
u razmatranje kad se ne radi o povredi ustavnog prava
9. razlozi za odbacivanje ustavne tube
USRH de odbaciti tubu ako:
o nije nadlean
o ako je tuba nepravodobna, nepotpuna, nerazumljiva
o ako je tuba nedoputena
a) ako nisu iscrpljena druga pravna sredstva
b) ako je tubu podnijela neovlatena osoba
c) ako je tubu podnijela osoba koja ne moe biti nositelj ustavnih
prava
10. odluka Ustavnog suda
USRH odluuje o tubi odlukom kojom se tuba usvaja ili odbija kao neosnovana
o odbija kao neosnovna kada US utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se akt
osporava

o usvaja ustavni sud utvruje neustavnost akta, te navodi koje je pravo
osporeno, nadalje, sada US ukida osporavani akt, te vrada predmet na
ponovni postupak tijelu koje je donijelo ukinuti akt
11. obvezatnost pravnih stajalita Ustavnog suda
nadleno tijelo je duno potivati pravna stajalita Ustavnog suda
12. trokovi postupka
USRH moe narediti da podnositelj tube koji nije uspio s tubom nadoknadi trokove
postupka pred Ustavnim sudom, ako ih je prouzroio svojom krivnjom

Sporovi o nadlenosti
Ustavni sud RH rjeava sukob o nadlenosti izmeu tijela zakonodavne, izvrne i sudbene vlasti.
Sukob nadlenosti je situacija u kojoj dolazi do neslaganja izmeu dravnih tijela ili vlasti, o tome u
ijem se djelokrugu po Ustavu i zakonu, nalazi odluivanje u odreenoj stvari ili predmetu. To je
tipian ustavni spor, jer se radi o Ustavom i na temelju Ustava zakonom utvrenom djelokrugu triju
vlasti. Bududi da nad tim tijelima nema nadreenog tijela koje bi moglo odluiti u sporu, se takva
odluka se preputa Ustavnom sudu.
Sukob se pojavljuje u dva oblika:
a) pozitivan sukob nadlenosti i
b) negativan sukob nadlenosti.

Pozitivan sukob nadlenosti nastaje kada dva ili vie dravnih tijela istodobno smatraju da su
ovlatena odluiti u odreenoj stvari. Ona svojataju predmet i ne mogu se suglasiti kome on po
Ustavu pripada. Doe li do sukoba nadlenosti zato to odreena tijela prihvadaju ili svojataju ovlast
u istom predmetu, svako od tih tijela moe zahtijevati od Ustavnog suda da rijei nastali sukob
nadlenosti. Takav zahtjev moe podnijeti i stranka, osoba iji je interes zbog nastalog sukoba
nadlenosti povrijeen, ili bi mogao biti povrijeen. Zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od dana
saznanja da je i drugo tijelo prihvatilo nadlenost. Ustavni sud moe odrediti da se do njegove odluke
prekine postupak pred tijelima medu kojima je dolo do sukoba nadlenosti.

Negativan sukob nadlenosti nastaje kada odreena dravna tijela smatraju da nisu ovlatena
odluiti u odreenoj stvari, tako da nijedno od njih ne eli prihvatiti odluivanje u odreenoj pravnoj
stvari. Ako doe do sukoba nadlenosti zato to odreena tijela odbijaju nadlenost u odreenom
predmetu, zahtjev Ustavnom sudu za rjeenje sukoba nadlenosti moe se podnijeti u roku od 30
dana od dana nastupanja konanosti odluke izvrnog ili pravomodnosti odluke sudbenog tijela,
odnosno od dana donoenja odgovarajude odluke zakonodavnog tijela, kojom se odbija nadlenost.
Takav zahtjev ima pravo podnijeti stranka koja zbog odbijanja nadlenosti nije mogla ostvariti svoje
pravo, kao i svako od tijela dravne vlasti obuhvadenih sukobom nadlenosti.

Odgovornost predsjednika Republike
Predsjednik RH je odgovoran za povredu Ustava koju poini u obavljanju svojih dunosti.

Postupak za utvrivanje posebne odgovornosti predsjednika Republike moe pokrenuti Hrvatski
sabor dvotredinskom vedinom glasova svih zastupnika.
O odgovornosti predsjednika Republike odluuje Ustavni sud dvotredinskom vedinom glasova svih
sudaca u roku od 30 dana od zaprimanja prijedloga kojim se pokrede odgovornost predsjednika. Ako
utvrdi odgovornost, predsjedniku Republike prestaje dunost po sili Ustava. U suprotnom de odbiti
zahtjev Sabora.
Zahtjev za utvrivanje odgovornosti predsjednika Republike sadri injenini opis i pravnu naznaku,
te dokaze o povredi Ustava koja se stavlja na teret predsjedniku Republike. Ustavni sud je duan
pribaviti stajalite Predsjednika Republike o zahtjevu sabora te mu omoguditi sudjelovanje u
postupku.

Nadzor na ustavnodu programa i djelovanja politikih
stranaka
Ustav RH odreuje da je slobodno osnivanje politikih stranaka, koje se ustrojavaju po teritorijalnom
naelu. Protuustavne su politike stranke koje svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju
podrivanju demokratskog poretka ili ugroavaju opstojnost RH. O protuustavnosti odluuje Ustavni
sud.
Prema Ustavu zabranjeno je i kanjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na
nacionalnu, rasnu ili vjersku mrnju ili bilo koji oblik nesnoljivosti.
Zahtjev za zabranu rada politike stranke ili njezina dijela moe podnijeti:
1. predsjednik RH,
2. Hrvatski sabor,
3. Vlada,
4. Vrhovni sud,
5. tijelo (minstarstvo) nadleno za registraciju politikih stranaka,
6. Dravni odvjetnik RH,
7. puki pravobranitelj.

Nadzor izbora i dravnog referenduma, te izborni sporovi
Nadzor izbora i dravnog referenduma, te izborni sporovi
Ustavni sud:
nadzire ustavnost i zakonitost izbora,
nadzire ustavnost i zakonitost dravnog referenduma,
rjeava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova, u povodu albi na rjeenja nadlenih
izbornih povjerenstava.

Nadzor ustavnosti i zakonitosti izbora
Postupak Ustavnog suda zbog nezakonitih ili neustavnih postupaka u tijeku provoenja izbora moe
zahtijevati:
svaka politika stranka,

svaki kandidat,
najmanje 100 biraa ili najmanje 5 posto biraa izborne jedinice.
Zahtjev se podnosi u tijeku izbora, a najkasnije do isteka roka od 30 dana od dana kada su objavljeni
rezultati izbora.
Kad utvrdi da sudionici u izborima postupaju na neustavan ili nezakonit nain, Ustavni sud de o tome
obavijestiti javnost sredstvima javnog priopdavanja, te po potrebi upozoriti nadlena tijela. Kad naie
na povredu ustavnosti i zakonitosti koja je utjecala ili mogla utjecati na rezultate izbora, Ustavni sud
de ponititi sve ili pojedine izborne radnje i odluke koje su prethodile takvoj povredi.

Nadzor ustavnosti i zakonitosti referenduma
Kada deset posto biraa zahtijeva raspisivanje referenduma o nekom pitanju, Ustavni sud, na zahtjev
Hrvatskog sabora, donosi odluku jesu li ispunjene pretpostavke za raspisivanje referenduma koje
propisuje Ustav, te je li sadraj referendumskog pitanja u skladu s Ustavom.

Izborni sporovi
Protiv odluka nadlenog izbornog povjerenstva u zatiti izbornog prava, politike stranke, kandidati i
birai (najmanje 100 odnosno 5% biraa izborne jedinice) mogu podnijeti albu Ustavnom sudu u
roku od 48 sati od dana kada je primljeno pobijano rjeenje.
Ustavni sud odluuje u roku od 48 sati od dana primitka albe. alba ne odgaa obavljanje izbornih
radnji propisanih izbornim zakonom. Podnoenje albe iskljuuje pravo kasnijeg podnoenja ustavne
tube.

Odluivanje
U nadzoru izbora i referenduma Ustavni sud odluuje na sjednici.
O izbornim sporovima Ustavni sud odluuje u vijedu od tri suca, koje imenuje na prijedlog svog
predsjednika. Vijede moe odluku donijeti samo jednoglasno. Ako se jednoglasnost ne moe postidi ili
Vijede iz drugih razloga smatra da odluku treba prepustiti plenumu, konanu odluku donosi Ustavni
sud na sjednici.

POLITIKI UTJECAJ USTAVNOG SUDA
Ustavni sudovi mogu utjecati na politiki proces na nekoliko naina:
1. tite prava oporbe, odnosno parlamentarne manjine i olakavaju joj da vladajudu
vedinu zadrava u granicama ustavnih ovlasti,
2. tite prava etnikih, vjerskih, socijalnih i politikih manjina i time nadoknauju
njihovu slabu zastupljenost u odluujudim tijelima,
3. nadzirudi djelotvornost i kakvodu zakona, pridonose racionalizaciji procesa
odluivanja, te mogu smanjiti politike sukobe i ispravljati odstupanja kojima su
sklone velike stranke ili modne koalicije,
4. djeluje kao zatitnik ustavnih naela o odgovornosti izvrne vlasti,
5. djelovanje ustavnih sudova pridonosi jaanju pravne svijesti graana i primjeni
ustavnih naela u zakonodavstvu i ivotu.

Puki pravobranitelj (ombudsman)

Institucija pukog pravobranitelja potjee od klasine skandinavske institucije justitiae ombudsman,
parlamentarnog povjerenika za zatitu prava graana pred dravnom upravom i drugim vlastima,
koji je prvi put ustavno uspostavljen vedskim Ustavom iz 1809. godine. Nakon II. svjetskog rata, a
posebice tijekom 60-ih godina ta se institucija proirila u demokratskim europskim dravama, a zatim
i irom svijeta. Uvela ju je Francuska, Austrija, Njemaka i Velika Britanija. Predmet zatite je
nepravilno postupanje dravne uprave i tijela koja obavljaju javne ovlasti (maladministration).
Puki pravobranitelj uspostavljen je Ustavom RH, kao zasebna parlamentarna institucija izvansudske
zatite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamenih Ustavom i meunarodnim ugovorima koji su na
snazi u RH. On djeluje na temelju pritubi, koje mu ima pravo uputiti graanin ili stranac, ili na vlastiti
poticaj. Njegove intervencije nemaju pravno obvezujudu snagu, ved znaenje upozorenja, prijedloga i
savjeta. On djeluje svojim moralnim autoritetom, s osloncem na parlament i javnost.
Ustav odreuje da je puki pravobranitelj opunomodenik Hrvatskog sabora koji titi ustavna i
zakonska prava graana u postupku pred dravnom upravom i tijelima koja imaju javne ovlasti.
Takoer, po uzoru na neke druge zemlje, 2003. uspostavljeni su i specijalizirani Pravobranitelj za
djecu i Pravobranitelj za ravnopravnost spolova, a 2008. i Pravobranitelj za osobe s invaliditetom.
Svatko ima pravo podnositi pritube pukom pravobranitelju, bez potrebe da dokae pravni interes.
Radi se o opdem pravu pritube, takozvanoj actio popularis.
Puki pravobranitelj moe predlagati donoenje i izmjenu zakona. Odgovoran je Hrvatskom saboru,
koji ga i bira na rok od osam godina, i kojem je duan podnositi redovita i izvanredna izvjeda.
Sabor moe razrijeiti pukog pravobranitelja i prije isteka mandata.
Naela postupanja pukog pravobranitelja i specijaliziranih pravobranitelja su:
1. neovisnost i samostalnost u djelovanju,
2. potivanje ustavnosti i zakonitosti,
3. pravednost i moralnost,
4. neformalnost postupanja,
5. mogudnost preventivnog djelovanja

4. POVJERENSTVO ZA SPREAVANJE SUKOBA INTERESA

SUKOB INTERESA
Zakonodavstvo (Zakon o sprjeavanju sukoba interesa) na podruju sukoba interesa ima za cilj
sprjeavanje zlouporabe javnih dunosti u cilju stvaranja nepripadajude dobrobiti - u prvom redu
financijske i politike interese, ali i one koji proizlaze iz obiteljskih i prijateljskih odnosa (veze).
Zakon o spreavanju sukoba interesa definira da sukob interesa postoji kada su privatni interesi
dunosnika u suprotnosti s javnim interesom, a posebice kada privatni interes dunosnika utjee na
njegovu nepristranost u obavljanju javne dunosti, kada se osnovano moe smatrati da privatni

interes dunosnika utjee na njegovu nepristranost u obavljanju javne dunosti i kada privatni interes
dunosnika moe utjecati na njegovu nepristranost u obavljanju javne dunosti.
Zakon odreuje temeljna naela postupanja javnih dunosnika:
1. dunosnici u obnaanju javnih dunosti moraju postupati asno, poteno, savjesno,
odgovorno i nepristrano uvajudi vlastitu vjerodostojnost i dostojanstvo povjerene im
dunosti te povjerenje graana,

2. dunosnici su osobno odgovorni za svoje djelovanje u obnaanju javnih dunosti na koje
su imenovani, odnosno izabrani prema tijelu ili graanima koji su ih imenovali ili izabrali,
3. dunosnici ne smiju koristiti javnu dunost za osobni probitak ili probitak osobe koja je s
njima povezana. Dunosnici ne smiju biti ni u kakvom odnosu ovisnosti prema osobama
koje bi mogle utjecati na njihovu objektivnost,
4. graani imaju pravo biti upoznati s ponaanjem dunosnika kao javnih osoba, a koje su u
vezi s obnaanjem njihove dunosti.

Brigu o provedbi Zakona vodi Povjerenstvo za odluivanje o sukobu interesa, kao stalno, neovisno i
samostalno dravno tijelo.
Povjerenstvo se sastoji od Predsjednika i etiri lana Povjerenstva. Predsjednika i lanove
Povjerenstva bira Hrvatski sabor tajnim glasovanjem na prijedlog Odbora za izbor, imenovanja i
upravne poslove Hrvatskoga sabora, temeljem javnog poziva. Predsjednik i lanovi Povjerenstva
biraju se na razdoblje od pet godina.
Za Predsjednika ili lana Povjerenstva moe biti izabrana osoba koja
o ima zavren diplomski sveuilini ili specijalistiki diplomski struni studij kojim se stjee 300
ECTS bodovaili etverogodinji dodiplomski studij kojim e stjecala visoka struna sprema po
ranijim propisima;
o Ima najmanje osam godina radnog iskustva u struci i istaknute rezultate
o nije osuivana za kaznena djela i proiv nje se ne vodi kazneni postupak po slubenoj dunosti
o nije lan politike stranke niti je bio zadnjih 5 godina
o Predsjednik mora biti magistar prava s poloenim pravosudnim ispitom
******
TEMELJI DRAVNE VLASTI

1. NASTANAK I RAZVITAK TEORIJA O NARODNOM
SUVERENITETU

OBLIKOVANJE POJMA SUVERENITETA
Naelo narodnog suvereniteta odreuje da sva vlast u dravi proizlazi iz naroda i pripada narodu te
da vlastodrci djeluju kao predstavnici naroda. Pojmom naroda obuhvadaju se svi dravljani odnosno
graani odreene drave bez obzira nacionalne i druge razlike meu njima. Oznaava se i izrazima
puki, dravljanski ili graanski suverenitet.
Uz narodni suverenitet postoji i suverenitet drave koji se izraava kao najvia vlast prema unutra i
nezavisna prema vani te nacionalni suverenitet koji se izraava kao pravo naroda odnosno nacije na
samoodreenje do otcijepljenja, neotuivo, nedjeljivo i neprenosivo pravo nacije da osnuje svoju
dravu i da, donosedi ustav, odlui kako de biti ureena.
Pojam suvereniteta oblikovan je u feudalnoj dravi na nain da kralj podvrgava pod svoju vlast dotada
vie ili manje neovisne feudalce. Zato se u poetku i odreuje negativno, kao vlast koja nije nikome
podreena.
U srednjem vijeku je teokratska teorija polazila od pretpostavke da je svaka vlast boanskog
podrijetla. Bog je stvorio vlast bez koje ne moe postojati ni jedno ljudsko drutvo. Bog je odredio i
nositelje vlasti. Ta koncepcija je prihvadena kao slubena teorija francuske apsolutne monarhije od
16. do 18. stoljeda.
Kao demokratska varijanta te teorije se razvila koncepcija posrednog boanskog prava prema kojoj
sva vlast potjee od Boga koji ju je stvorio kako bi ljudi ivjeli u miru, blagostanju i redu. Vlast pripada
narodu, koji njezino obnaanje povjerava pojedincu ili skupini ljudi. Tu je koncepciju prvi oblikovao sv.
Toma Akvinski (1227. -1274.), a i danas je zastupa Katolika crkva.
Jean Bodin (1530.-l596.) je prvi u djelu est knjiga o republici odredio sadraj pojma suvereniteta. Za
njega je suverenitet najvia, apsolutna i trajna vlast koja pretpostavlja mogudnost slobodnog ni od
koga ogranienog donoenja zakona za sve i svakoga i mogudnost odluivanja o ratu i miru te
imenovanja asnika, davanja pomilovanja i raspisivanja poreza.
Tako je prije Rousseaua istaknuo nedjeljivost kao jedno od temeljnih obiljeja suvereniteta.

OBLIKOVANJE I RAZVITAK TEORIJE O NARODNOM
SUVERENITETU
U Francuskoj 1484. je na Skuptini triju stalea, u Toursu, u govoru Philippea Pota, dola do izraaja
ideja o narodu kao nositelju suvereniteta. On je smatrao da je narod davatelj vlasti, a njegovu volju
zastupa Skuptina. Zato moe i sama donositi zakone i odluke bez kraljeve sankcije, a kralju se ne
moe priznati ni mogudnost suprotstavljanja njezinim odlukama.
Tijekom 16. i 17. stoljeda kola prirodnog prava proglaava narod suverenim, ali smatra da se on svog
suvereniteta moe odredi u korist jedne ili vie osoba jer je suverenitet otuiv i prenosiv. Hugo Grotius
(1583.-1646.) je pisao da je po rimskom i hebrejskom pravu svakome doputeno da se proda kao rob
ako mu se to svia, pa je zato i narodu doputeno da se podvrgne jednom ovjeku ili nekolicini, da
prenese pravo vladanja nad sobom. Razlozi zbog kojih se narod moe odredi suvereniteta su kad se

smatra ugroenim ili kad tjeran glau ne vidi drugo sredstvo da nae svoj spas.
Unutar kole prirodnog prava razvija se koncepcija o drutvenom ugovoru. Tvorci te koncepcije ele
uskladiti teoriju po kojoj vlast pripada narodu s injenicom da se u to vrijeme sva vlast nalazi u
rukama neodgovornog i neogranienog monarha. Polazili su od pretpostavki da prije svakog
organiziranog drutva postoji prirodno stanje u kojem svaki pojedinac uiva potpunu slobodu te se ne
mora nikome pokoravati, te da je to prirodno stanje prestalo kad su ljudi sklopili drutveni ugovor
kojim su oblikovali sustav vlasti i dravu.

KONCEPCIJA NARODNOG SUVERENITETA J. J. ROUSSEAUA
Teoretiari kole prirodnog prava i koncepcije drutvenog ugovora smatrali su da vlast proizlazi iz
naroda, ali su doputali mogudnost da narod svoju vlast prenese na skupinu ljudi ili pojedinca. Naelo
narodnog suvereniteta jo nije bilo oblikovano. To je uinio tek J. J. Rousseau (18.st.), koji je ustvrdio
da je narodni suverenitet nedjeljiv i neotuiv i da ga se narod ne moe odredi, niti obnaanje vlasti
prenijeti na druge.
I Rousseau polazi od drutvenog ugovora. Drutvenim ugovorom stvara se vlast koja je potrebna radi
osiguranja mira i blagostanja ljudi, ali ona ne smije biti u rukama jednog ovjeka ili nekolicine njih.
Narodni suverenitet dolazi do izraaja kroz opdu volju pri ijem stvaranju treba sudjelovati svaki
graanin. Zbog toga narod mora sam donositi zakone, jer su oni izraz ostvarivanja njegova
suvereniteta. Rousseau je zastupao ideju neposredne demokracije u zakonodavstvu. lanovi
predstavnikog tijela mogu kao narodni opunomodenici davati inicijativu i oblikovati prijedloge
zakona koje de, prihvadajudi ih ili odbacujudi, donositi referendumom narod.
Svoje shvadanje o neposrednoj demokraciji u zakonodavnoj funkciji Rousseau je temeljio na dvjema
pretpostavkama:
1. da je za demokratski oblik vladavine najprihvatljivija teritorijalno i brojem
stanovnika mala drava, a ako treba vie malih drava moe se udruiti
zadravajudi svoj suverenitet, i
2. da se opda volja moe valjano ostvarivati donoenjem malog broja saetih i
jednostavnih zakona, pa je zato mogude da zakonodavnu funkciju u cjelini obavlja
sam narod.
Kasnije je Rousseau je shvatio da u velikim dravama zakone mora donositi predstavniko
tijelo.

KONCEPCIJA PODIJELJENOG (PUKOG) I NEDJELJIVOG
(NACIONALNOG) SUVERENITETA
Na temelju razliitog tumaenja Rousseauove teorije, najprije u Francuskoj, a zatim opdenito razvla
su se dva shvadanja o nositeljima narodnog suvereniteta.
Po jednom, tzv. pukog ili podijeljenog suvereniteta koje je zastupao mali broj teoretiara, uglavnom
onih koji su se zalagali za prihvadanje neposredne demokracije kao naina obavljanja narodne vlasti,
suverenitet je podijeljen izmeu pojedinaca koji ine narod, pa je svaki od njih nositelj jednog njegova
dijela.
Po drugom, tzv. nedjeljivog ili nacionalnog suvereniteta, suverenitet pripada narodu kao nedjeljivoj
cjelini. Pod pojmom naroda razumijeva se neprekinuti niz prolih, sadanjih i bududih narataja
(apstraktni ustavnopravni subjekt).
Koncepcija nedjeljivog suvereniteta je ustavnopravni temelj predstavnike vladavine odnosno

predstavnike demokracije.

OBLICI OSTVARIVANJA NARODNOG SUVERENITETA -
POSREDNA DEMOKRACIJA (PREDSTAVNIKA VLADAVINA) I
NEPOSREDNA DEMOKRACIJA
Razlikuju se dva temeljna naina ostvarivanja narodnog suvereniteta:
1. posredno predstavniko
2. neposredno odluivanje

Narod moe na temelju ustava vlast obnaati na dva naina:
1. da sam neposredno obnaa njezine dunosti, sve ili samo neke
2. da bira svoje predstavnike preko kojih de posredno obnaati vlast (predstavnici obnaaju
vlast ustavno u ime naroda)

Prvi je sustav neposredne demokracije u cijelosti, a drugi posredna demokracija ili predstavnika
vladavina.
S koncepcijom podijeljenog (pukog) suvereniteta je u skladu primjena neposredne demokracije, dok
je s koncepcijom nedjeljivog narodnog suvereniteta u skladu i neposredna i posredna demokracija.
U svim suvremenim demokracijama se primjenjuje sustav predstavnike vladavine odnosno posredne
demokracije. Predstavnika vladavina je u vedini suvremenih demokratskih drava kombinirana s
oblicima neposredne demokracije kao to su referendum i narodna inicijativa.

2. PREDSTAVNIKA VLADAVINA
OBLIKOVANJE SUSTAVA PREDSTAVNIKE VLADAVINE
Predstavnika vladavina oblikovala se usporedno s postupnim jaanjem parlamentarizma, naroito u
Velikoj Britaniji tijekom 17. i 18. stoljeda i na temelju shvadanja u francuskoj i anglosaksonskoj
ustavnopravnoj i politikoj doktrini.
Francuski pravni teoretiar i pretea suvremene politologije CH. L. Montesquieu (17./18.st.) u djelu O
duhu zakona je obrazlagao nunost primjene predstavnike vladavine. On sustav predstavnike
vladavine izvodi iz svog liberalno-demokratskog shvadanja slobode graana. Sloboda je pravo initi
sve to zakoni doputaju, ako bi i jedan graanin mogao initi ono to oni zabranjuju ne bi bilo vie
slobode ni za koga jer bi i drugi prisvojili istu vlast. Politiku slobodu izjednauje s osobnom i pravnom
sigurnodu i potpunim potivanjem naela zakonitosti i pravne drave u cjelini. On odreuje da se
politika sloboda graanina sastoji u mirnodi duha koja potjee iz spoznaje svakog o svojoj sigurnosti,
a da bi se posjedovala, nuno je da ustrojstvo drutva bude takvo da se njime osigura graanima da
se ne moraju bojati drugih graana. On smatra da politika sloboda moe postojati samo pod
umjerenim oblicima vladavine ako se u njima ne zlouporabi vlast te ako se prihvati sustav diobe vlasti
i predstavnika vladavina.
Dva su osnovna argumenta protiv primjene neposredne demokracije u prilog predstavnike vla-
davine:
1. da je primjena neposredne demokracije stvarno nemoguda u velikim dravama, i
2. da je narod nesposoban donositi zakone, a sposoban samo birati svoje predstavnike.


USTAVNOPRAVNI TEMELJI PREDSTAVNIKE VLADAVINE
(PREDSTAVNIKI MANDAT)
Ustavnopravni temelj predstavnike vladavine izvodi se iz koncepcije nedjeljivog narodnog
suvereniteta. Suverenitet pripada narodu kao apstraktnom ustavnopravnom subjektu, a vlast obnaa
predstavniko tijelo (parlament) kao izraaj volje naroda.
Sustav predstavnike vladavine se izraava kroz predstavniki mandat. To je takav odnos izmeu
biraa i njihovih zastupnika po kojem su zastupnici u svom djelovanju neovisni o stavu biraa koji su ih
izabrali, pa ih zato birai ne mogu opozvati. Izabrani zastupnik je nositelj kolektivnog mandata koji je
stekao zborom. Ne zastupa ni birae, ni izbornu jedinicu, nego cijeli narod. Zbog toga se naziva i
slobodnim mandatom. On je uvjet da predstavniko tijelo moe raditi i odluivati slobodno i pravno
neovisno.
Predstavniki mandat je danas primijenjen u svim liberalnim demokracijama. U pojedinim federalnim
dravicama SAD postoji tzv. recall sustav koji se sastoji u tome da prije isteka zastupnikog mandata i
mandata svih drugih izbornih javnih dunosnika, odreen broj biraa moe predloiti ponovne izbore,
to je prikriveni opoziv. Ako isti zastupnik bude ponovno izabran izborne trokove snose predlagai
izbora, a u suprotnom drava.

IMPERATIVNI MANDAT
Imperativni mandat se temelji na instituciji mandata iz rimskog prava kao ugovora u kojem jedna
stranka (mandant) ovladuje drugu (mandatara) da postupa u njezino ime. Pretpostavlja pravo biraa
da daju obvezne upute svojim zastupnicima i dunost zastupnika da se tih uputa pridravaju.
Primjenjivao se u feudalnim stalekim skuptinama, iji su lanovi djelovali prema napucima kao
opunomodenici svog stalea s odreenog teritorija. Stav i glas zastupnika suprotan naputku njegovih
biraa smatrao se pravno nevaedim.
U komunistikim sustavima, poevi od Ustava RSFSR iz 1918. godine, od instituta imperativnog
mandata primjenjivan je opoziv. Ta institucija je koritena kad se eljelo politiki diskvalificirati
pojedinog zastupnika.
Prema Ustavu SFRJ iz 1974. godine i republikim ustavima prihvaden je institut tzv. delegatskog
mandata. Delegatski mandat je trebao biti politiki imperativan, jer su delegati u skuptinama trebali
polaziti od smjernica svoje izborne baze te ih zastupati u skuptini, ali su pri konanom odluivanju
odnosno glasovanju bili slobodni u opredjeljivanju. Delegati su bili opozivi od svojih biraa. Delegatski
mandat bio kombinacija predstavnikog i imperativnog mandata. U zbilji nije funkcionirao.

POLITIKE STRANKE I PREDSTAVNIKA VLADAVINA
Od poetka druge polovice 19. stoljeda politike se stranke u demokratskim dravama stavljaju
izmeu biraa i predstavnikog tijela, odreuju kandidate za zastupnike, utjeu promidbom na
birae, preobraavaju izbor zastupnika najprije u izbor stranke koja de sama ili u koaliciji s drugim
strankama obnaati politiku vlast.
Zastupnik je pravno neovisan i slobodan u djelovanju i odluivanju unutar predstavnikog tijela, ali je
zbiljski odgovoran politikoj stranci kao iji kandidat je izabran. On u parlamentu zauzima stavove i
glasuje onako kako je prethodno odluilo vodstvo njegove stranke. U tu se svrhu koristi institut kluba

zastupnika koji obuhvada sve zastupnike odreene stranke u parlamentu i koji se sastaje prije
sjednica da bi se zastupnicima prenijela stajalita stranakog vodstva i osigurala stranaka stega.

NAELO NARODNOG SUVERENITETA I PREDSTAVNIKI
SUSTAV U USTAVU REPUBLIKE HRVATSKE
Ustav RH prihvada kao temelj i izvorite dravne vlasti naelo narodnog suvereniteta. Pojam narod
obuhvada sve dravljane RH bez obzira na nacionalne i sve druge razlike meu njima.
Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih dravljana.
Nacionalni suverenitet kao njegovo pravo na samoodreenje izraen je u proslovu. Ustanovljenje RH
kao nacionalne drave hrvatskog naroda izvodi se iz tisudljetne nacionalne samobitnosti od 9. stoljeda
do danas. Temelji se na neotuivom, nedjeljivom, neprenosivom i nepotroivom pravu na
samoodreenje, odnosno pravo da ima svoju dravu.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odluivanjem. Kao temeljni oblik
ostvarivanja narodnog suvereniteta prihvada se sustav predstavnike vladavine dopunjena
neposrednim odluivanjem (referendum).
Predstavniki sustav oblikuje se primjenom naela diobe vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudsku,
vladavinom prava i unutar demokratskog viestranakog sustava. Ustav sadri i odredbe o slobodi
stranakog udruivanja.
Slobodno je osnivanje politikih stranaka koje se ustrojavaju po teritorijalnom naelu. Ne doputa se
rad politikim strankama koje svojim programom ili djelovanjem nasilno ugroavaju demokratski
ustavni poredak, neovisnost, jedinstvenost ili teritorijalnu cjelovitost RH. Ustavni sud RH ima pravo
nadzirati ustavnost programa i djelovanja politikih stranaka i moe zabraniti njihov rad.
Hrvatski sabor je predstavniko tijelo graana i nositelj zakonodavne vlasti. Prihvada se predstavniki
mandat. Zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujudi mandat, odnosno nisu pravno vezani u
djelovanju i odluivanju u radnim tijelima i domovima Sabora i nisu opozivi od biraa. Postoji ustavna
zabrana opoziva zastupnika jer je opoziv jedan od elemenata obvezujudeg ili imperativnog mandata.
Predsjednik RH i Hrvatski sabor predstavnici su narodnog suvereniteta.

OBLICI NEPOSREDNOG ODLUIVANJA
POJAM REFERENDUMA I NJEGOVE VRSTE
Referendum je oblik neposrednog odluivanja kojim se graani neposredno tajnim glasovanjem
izjanjavaju o nekom pitanju koje je najede oblikovano tako da se na njega moe odgovoriti sa za ili
protiv, odnosno sa da ili ne.
Predmet referenduma je odluivanje o prihvadanju ili odbacivanju prijedloga nekog opdeg propisa, ali
moe biti i neke politike odluke.
esto se mijea sa neposrednim izborima. Neposredni izbori su element predstavnike vladavine, a
referendum je osnovni oblik neposredne demokracije.

Postoji vie vrsta referenduma. Prema irini politike zajednice razlikuje se:
1. referendum na razini drave kao cjeline (u federativnoj dravi na razini federacije i
federativnih jedinica), koji obuhvada neposredno odluivanje svih graana, biraa
unutar odreene drave, i
2. referendum na razini lokalne politiko-teritorijalne jedinice (npr. opdine ili grada)
ili tzv. lokalni referendum.

Odluuje li se referendumom o donoenju ili izmjeni ustava ili zakona ili nekog drugog opdeg akta
razlikuje se:
1. ustavotvorni
2. zakonodavni referendum.

Zasebna je vrsta referendum kojim se ostvaruje pravo naroda na samoodreenje tako da se graani
neposredno tajnim glasovanjem izjanjavaju u kojoj i kakvoj de dravi ili dravnoj zajednici ivjeti.
Takvim referendumom ostvaruje se odcjepljenje ili razdruivanje unutar neke drave ili dravne
zajednice ili se odluuje o udruivanju ili prikljuenju u odreenu dravu ili zajednicu drava. Ta vrsta
referenduma se naziva plebiscit.

Novija francuska ustavna teorija referendumom smatra neposredno odluivanje graana o nekoj
ustavnoj ili zakonodavnoj izmjeni koja nije povezana s pruanjem politikog povjerenja odreenom
dravnom voi. Plebiscitom smatra neposredno odluivanje graana o nekom pitanju (ustavnom ili
zakonskom) iza kojeg se krije odluivanje o pruanju ili nepruanju politikog povjerenja politikom
voi, u pravilu dravnom poglavaru. Kod referenduma se glasuje samo o tekstu, zakonodavnom ili
ustavnom, a kod plebiscita i o tekstu i o osobi.

Referendum je prikladan oblik odluivanja naroda o jednostavnim pitanjima ili o samo jednom
pitanju gdje su birau jasne alternative o kojima se moe opredijeliti glasujudi za/protiv ili da/ne. Zato
je referendum u primjeni ogranien i prua mogudnost manipulacije birakim tijelom, ovisno o tome
kako se oblikuje pitanje i tko ga u kakvom kontekstu raspisuje.

USTAVOTVORNI REFERENDUM
Ustavotvorni referendum je svaki oblik mijenjanja ili revizije ustava neposredno od birakog tijela
naroda.

S obzirom na to mora li se raspisati ili se moe raspisati i odnosi li se na svaku ili samo na odreenu
djelominu reviziju ustava, razlikuje se:
1. apsolutno obvezni ustavotvorni referendum,
2. relativno obvezni ustavotvorni referendum, i
3. fakultativni ustavotvorni referendum.

Apsolutno obvezni ustavotvorni referendum se primjenjuje kad se o svakoj izmjeni ustava mora
odluivati referendumom, bez obzira da li itavog ili samo neke odredbe. Takav se primjenjuje u
vicarskoj prema Ustavu iz 1874. godine, prema kojem se svaka izmjena Ustava mora staviti na re-
ferendum, a da bi bila prihvadena, mora se za nju izjasniti vedina biraa koji su pristupili referendumu,
uz uvjet da je referendumu pristupila najmanje polovica svih upisanih biraa. Primjenjuje se i na razini
kantona odnosno federativnih jedinica vicarske.
Relativno obvezni ustavotvorni referendum se primjenjuje kad se mora raspisati samo za izmjenu
odreenih lanaka, odsjeka ili dijelova, koji su u ustavu izriito naznaeni. Primjenjuje se u nekim
federativnim jedinicama SAD.
Fakultativni ustavotvorni referendum ovisi o volji ustavom ovlatenih tijela. Ne mora biti primijenjen
ni u jednom, ali moe biti primijenjen u svakom sluaju revizije ustava. U naelu to ovisi o

predstavnikom tijelu ili predsjedniku republike. Predviaju ga mnogi ustavi (Italije, Francuske,
panjolske, Hrvatske).
Prikriveni ustavotvorni referendum postoji kada graani odluuju o izmjeni ustava na prikriven
nain. Kod njega se bira posebna ustavotvorna skuptina, ija je iskljuiva dunost donoenje ustava
ili kad reviziju ustava obnaa redovita zakonodavna skuptina koja se prije donoenja konane odluke
mora raspustiti pa konanu odluku donosi novoizabrano predstavniko tijelo. Postoji i kod revizije
ustava gdje se prije donoenja konane odluke eka na istek mandata predstavnikog tijela koje je
poelo revizijski postupak. Graani daju svoje glasove onim kandidatima ili strankama koji zastupaju
stavove to odgovaraju njihovim miljenjima. Graani, birajudi odreene kandidate, prikriveno na
posredan nain odluuju o tome kakav de sadraj imati novi ustav odnosno ustavna izmjena.
Kod svih podvrsta ustavotvornog referenduma birai neposredno odluuju, otvoreno ili prikriveno o
donoenju novog ili izmjeni postojedeg ustava, pa se zbog toga nazivaju odluujudim ustavotvornim
referendumom.
Kad graani samo izraavaju miljenje, a konanu odluku donosi predstavniko tijelo onda se radi o
savjetodavnom ustavotvornom referendumu i odluka ne obvezuje predstavniko tijelo pravno, ved
samo politiki.

ZAKONODAVNI REFERENDUM
Ustavotvorni i zakonodavni referendum imaju iste podvrste. Razlikuju se:
1. apsolutno obvezni zakonodavni referendum, pri ijoj se primjeni svi zakoni
donose iskljuivo referendumom
2. relativno obvezni zakonodavni referendum, pri ijoj se primjeni samo odreene
ustavom propisane vrste zakona donose referendumom
3. fakultativni zakonodavni referendum, pri ijoj se primjeni referendum raspisuje
na inicijativu ustavom utvrenih tijela. Ne mora se raspisati ni za jedan zakon, ali
se moe uvijek raspisati o svakom zakonu.

Kao podvrste zakonodavnog referenduma razlikuju se:
1. prikriveni zakonodavni referendum
2. savjetodavni zakonodavni referendum

Kad se zakon donosi referendumom neki ustavi predviaju da je zakonodavno predstavniko tijelo
ovlateno mijenjati sve zakone bez obzira na koji su nain doneseni. Neki ustavi trae da proe
odreeno vrijeme od referenduma do mijenjanja zakona od predstavnikog tijela. Ako nije drugaije
ustavom odreeno, predstavniko tijelo je ovlateno u svakom trenutku mijenjati zakon donesen
referendumom, jer kao opdi pravni akt ima istu pravnu snagu bez obzira na to koje ga je tijelo i po
kojem ustavom utvrenom postupku donijelo.

Zakonodavni referendum se razlikuje od narodnog zakonodavnog veta. Kod odluujudeg
zakonodavnog referenduma (ne savjetodavnog), zakon dobiva pravnu snagu samim inom referen-
duma. Kod narodnog zakonodavnog veta zakon donosi predstavniko tijelo i on dobiva pravnu snagu
izglasavanjem u predstavnikom tijelu pa se nakon objavljivanja moe primjenjivati, a birako tijelo
neposrednim glasovanjem odluuje da li de zakon i ostati na snazi ili ne (Ustav Italije iz 1948).

REFERENDUM U REPUBLICI HRVATSKOJ
Referendum i drugi oblici osobnog sudjelovanja hrvatskih dravljana s birakim pravom u obavljanju
dravne vlasti i lokalne samouprave ureen je u Ustavu RH, a razraen je u Zakonu o referendumu i
drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju dravne vlasti i lokalne i podrune (regionalne)
samouprave.
Ustav RH izriito navodi dva oblika ostvarivanja vlasti naroda:
1. izborom narodnih predstavnika,
2. neposrednim odluivanjem.

Ustav naelno prihvada institut fakultativnog ustavotvornog i zakonodavnog referenduma, ali
propisuje da se fakultativno referendum moe raspisati i o drugom pitanju iz djelokruga Hrvatskog
sabora kao i pitanju za koje predsjednik Republike dri da je vano za neovisnost, jedinstvenost i
opstojnost Republike.
Ustavotvorni referendum moe raspisati Hrvatski sabor ili predsjednik Republike. Svaka izmjena
Ustava, djelomina ili cjelovita, moe se obaviti referendumom i to mimo postupka koji je propisan u
Ustavu. Hrvatski Ustav poznaje dva naina svoje izmjene ili revizije. Prvi je kada o reviziji odluuje
Hrvatski sabor, a drugi je postupak gdje se o izmjeni Ustava odluuje samo referendumom.
Ustav nema izriite odredbe s kojom bi vedinom Hrvatski sabor trebao donijeti odluku o raspisivanju
referenduma. S obzirom da Ustav navodi kako se o referendumu donosi zakon, odluku o raspisivanju
ustavotvornog i zakonodavnog referenduma Sabor donosi vedinom glasova uz uvjet da je na sjednici
nazona vedina zastupnika.
Zakonodavni referendum o prijedlogu zakona naelno bez ikakvog sadrajnog ogranienja moe
raspisati samo Hrvatski sabor. No, predsjednik Republike moe raspisati ustavotvorni i referendum o
odreenom politikom pitanju odnosno odluci i o zakonu ako bi smatrao da dotini zakon sadrajno
obuhvada neko pitanje koje je vano za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike. Za
raspisivanje referenduma predsjednik Republike mora imati prijedlog Vlade i supotpis predsjednika
Vlade.
Promjenom Ustava Republike Hrvatske iz 2000. godine prihvaden je institut narodne inicijative za
raspisivanje referenduma. Propisano je da de Hrvatski sabor raspisati referendum u skladu sa
zakonom, ako to zatrai deset posto od ukupnog broja biraa u RH. Narodna inicijativa za raspisivanje
referenduma moe se primijeniti za svaku djelominu ili cjelovitu izmjenu Ustava i za svako pitanje iz

zakonodavne nadlenosti Sabora te za drugo pitanje koje birai smatraju da je vano za neovisnost,
jedinstvenost i opstojnost RH.
Ustav izriito predvia i sluaj primjene obveznog referenduma. Rije je o odluivanju o udruivanju
RH u saveze s drugim dravama. Pravo da pokrene taj postupak ima najmanja jedna tredina
zastupnika u Hrvatskom saboru, predsjednik Republike i Vlada. Izrijekom se zabranjuje pokretanje
postupka udruivanja RH u saveze s drugim dravama u kojem bi udruivanje dovelo ili moglo dovesti
do obnavljanja jugoslavenskog dravnog zajednitva, odnosno neke balkanske dravne sveze u bilo
kojem obliku.
Nakon to je postupak pokrenut, prethodnu odluku o udruivanju Hrvatske donosi Sabor
dvotredinskom vedinom glasova svih zastupnika. Poslije prethodne odluke konana odluka obvezno
se donosi na referendumu. Konana odluka o udruivanju donosi se vedinom glasova biraa koji su
pristupili referendumu. Referendum o udruivanju Republike mora se odrati u roku od 30 dana od
dana donoenja odluke Hrvatskog sabora.
Prvi sluaj primjene dravnog referenduma u RH jest referendum koji je raspisao predsjednik
Republike 25.04.1991. godine, a na kojem su se dravljani RH 19.05.1991. godine izjasnili,
odgovarajudi na dva pitanja koja su se sadrajno odnosila na samoodreenje hrvatskog naroda u RH
odnosno izbor izmeu suverene i neovisne RH koja se s ostalim republikama moe udruiti u savez
suverenih republika ili ostanak RH u federativnoj Jugoslaviji. Na temelju rezultata referenduma
Hrvatski sabor je 25.06.1991. godine donio Ustavnu odluku o suverenitetu i neovisnosti RH kojom je
RH proglaena suverenom i neovisnom dravom.
Drugi sluaj primjene dravnog referenduma je referendum o pristupanju Republike Hrvatske
Europskoj uniji odran 22.01.2012., na kojemu su se dravljani RH izjasnili za pristupanje vedinom od
66,27% nasuprot 33,13% glasova, odgovarajudi na jednostavno pitanje Jeste li za lanstvo Republike
Hrvatske u Europskoj Uniji?.
Zakon o referendumu razrauje pod nazivom dravni referendum ustavne institute fakultativnog
ustavotvornog i zakonodavnog referenduma i obveznog referenduma o udruivanju Hrvatske u savez
s drugim dravama.
Zakon o referendumu nakon izmjene iz 2001. godine propisao je da na dravnom referendumu imaju
pravo sudjelovati hrvatski dravljani koji imaju prebivalite i prebivaju u RH najmanje godinu dana bez
prekida do dana odravanja referenduma, ali je Ustavni sud RH odlukom (NN69/07) formulaciju koji
imaju prebivalite i prebivaju u RH najmanje godinu dana bez prekida do dana odravanja
referenduma proglasio neustavnom, slijedom ega se ona ne primjenjuje.
Ustav ureuje institut lokalnog referenduma propisujudi da graani mogu neposredno sudjelovati u
upravljanju lokalnim poslovima putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odluivanja
u skladu sa zakonom i statutom. Prema Zakonu o referendumu lokalni referendum (opdini, gradu i
upaniji), raspisuje predstavniko tijelo jedinice lokalne samouprave (opdinsko i gradsko vijede) i
predstavniko tijelo jedinice podrune (regionalne) samouprave (upanijska skuptina). Predstavnika
tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica podrune (regionalne) samouprave mogu raspisati
referendum o svakom pitanju iz svojeg samoupravnog djelokruga o kojem predstavniko tijelo ima
pravo donositi odluke.

Na lokalnom referendumu imaju pravo sudjelovati birai koji imaju prebivalite na podruju jedinice
lokalne samouprave odnosno jedinice podrune (regionalne) samouprave za koju je referendum
raspisan.
Na referendumu birai odluuju neposredno tajnim glasovanjem.
Na dravnom referendumu odluuje se vedinom biraa koji su pristupili referendumu.
Na lokalnom referendumu odluuje se vedinom biraa koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu
pristupila vedina ukupnog broja biraa upisanih u popis biraa jedinice lokalne samouprave, odnosno
jedinice podrune (regionalne) samouprave u kojoj je raspisan referendum.
Odluka donesena na referendumu je obvezatna. Rok u kojem se zabranjuje izmjena odluke donesene
na referendumu je godinu dana. Zakon o referendumu propisuje da nadleno tijelo prije isteka roka
od godinu dana od dana odravanja referenduma nema pravo donijeti pravni akt ili odluku koja je
sadrajno suprotna odluci donesenoj na referendumu. Ta se odredba odnosi na sve sluajeve
fakultativnog dravnog (ustavotvornog i zakonodavnog) referenduma i sve sluajeve lokalnog
referenduma koji je uvijek fakultativan, ali se ne odnosi na obvezni dravni referendum koji se
raspisuje radi donoenja odluke o udruivanju drave Hrvatske u savez s drugim dravama. U sluaju
obveznog referenduma odluka se konano donosi samo na referendumu pa se ne moe mijenjati od
bilo kojeg tijela dravne vlasti.
Zakon o referendumu propisuje se da se o istom pitanju ne moe ponovno raspisati referendum prije
isteka roka od est mjeseci od dana odranog referenduma.
Propisuje se i da ako birai ocijene da postoji potreba za raspisivanje referenduma, oni moraju
osnovati organizacijski odbor za izjanjavanje biraa o potrebi da se zatrai raspisivanje referenduma.
Zakon ne odreuje broj biraa potreban za osnivanje organizacijskog odbora, ali je to najmanje tri
biraa. Organizacijski odbor donosi odluku o pristupanju izjanjavanja biraa o potrebi da se zatrai
raspisivanje referenduma. Ova odluka sadri jasno formulirano pitanje o kojem se trai raspisivanje
referenduma i rok unutar kojeg de se sakupljati potpisi biraa koji trae raspisivanje referenduma koji
ne moe biti dui od 15 dana. Odluka se objavljuje u dnevnom tisku i drugim sredstvima javnog
priopdavanja.
Postupak prikupljanja potpisa biraa kojeg se mora pridravati organizacijski odbor je vrlo sloen. Ako
organizacijski odbor utvrdi da se o potrebi da se zatrai raspisivanje referenduma izjasnilo deset posto
od ukupnog broja biraa u RH, uputit de zahtjev predsjedniku Hrvatskog sabora za raspisivanje
referenduma. Uz zahtjev se dostavljaju i svi potpisi kojima se dokazuje da je raspisivanje referenduma
zatraio potreban broj biraa.
Kad zaprimi zahtjev za raspisivanje referenduma, Hrvatski sabor moe u roku od 30 dana zatraiti da
Ustavni sud RH utvrdi je li referendumsko pitanje u skladu s Ustavom i zakonom. Ako Ustavni sud RH
utvrdi da referendumsko pitanje odnosno nije u skladu s Ustavom i zakonom, referendum se nede
raspisati. Ova odredba Zakona o referendumu nije ustavna jer se djelokrug Ustavnog suda RH ne
moe propisivati zakonom ved iskljuivo Ustavom i Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu RH!
Zakon o referendumu podrobno razrauje uvjete i postupak provedbe referenduma.

U suvremenim demokracijama se sve ede na referendumima koristi tehnika da se birai
opredjeljuju o jednom izmeu dva ili vie prijedloga ne izjanjavajudi se za ili protiv ved zaokruujudi
redni broj prijedloga za koji glasuju.
Zakon o referendumu opredjeljuje se za obje mogudnosti glasovanja na referendumu. Propisuje se da
se glasovanje obavlja glasakim listidima koji sadre pitanje odnosno jedan ili vie prijedloga o kojem
bira treba odluiti na referendumu. Bira na glasakom listidu zaokruuje rije za ili protiv, a kad se
odluuje o jednom izmeu vie prijedloga, bira zaokruuje redni broj prijedloga za koji glasuje.
Osim dravnog i lokalnog referenduma Zakon o referendumu prihvada i institut savjetodavnog
referenduma svrstavajudi ga u druge oblike osobnog sudjelovanja biraa u obavljanju dravne vlasti i
lokalne samouprave. Zakon o referendumu propisuje da Vlada RH moe raspisati savjetodavni
referendum za podruje jedne ili vie jedinica lokalne samouprave odnosno jedinica podrune
(regionalne) samouprave radi prethodnog pribavljanja miljenja stanovnika tog podruja o
podrunom ustrojstvu jedinica lokalne samouprave odnosno jedinica podrune (regionalne)
samouprave.
Prema Zakonu o referendumu na savjetodavnom referendumu imaju pravo sudjelovati birai koji
imaju prebivalite u jedinici, odnosno jedinicama lokalne samouprave kao i u jedinici odnosno
jedinicama podrune (regionalne) samouprave za koju je savjetodavni referendum raspisan.
Savjetodavni referendum raspisuje Vlada kad smatra da treba pribaviti prethodno miljenje
stanovnika nekog podruja radi promjene podruja opdine, grada ili upanije na savjetodavnom
referendumu.
Smatra se da savjetodavni referendum uvijek moe, pa i kada nije propisan ustavom ili zakonom,
raspisati o svakom pitanju iz svog djelokruga predstavniko tijelo, a vlada ili drugo izvrno tijelo kad je
na to ovlatena zakonom. Svrha njegove uporabe jest sprjeavanje donoenja odluka koje nisu u
suglasnosti s voljom birakog tijela. Savjetodavni referendum pravno ne obvezuje tijelo koje ga je
raspisalo, ali obvezuje politiki.
Savjetodavni referendum provodi se po postupku na koji se provodi dravni referendum, a takoer se
odluuje vedinom glasova biraa koji su pristupili referendumu.
NARODNA INICIJATIVA I PRAVO PETICIJE
Narodna inicijativa je oblik neposredne demokracije gdje odreeni broj graana, biraa ili odreen
postotak birakog tijela ima pravo predlagati nacrte zakona, drugih opdih akata ili politikih odluka. U
tom sluaju zakonodavno ili predstavniko tijelo je duno provesti itav zakonodavni postupak.
Ako na temelju narodne inicijative zakonodavno tijelo donese zakon, narodna inicijativa je uspjela.
Ne donese li na temelju provedenog zakonodavnog postupka predloeni zakon prijedlog zakona se
iznosi narodu na referendum. Takvu odredbu predvia vicarski Ustav iz 1874. godine i ustavi
vicarskih kantona. Prema Ustavu Italije iz 1948. godine 500 000 biraa moe svojim potpisima
dovesti do raspisivanja referenduma o ukidanju nekog zakona ili dijela zakona. To je kombinacija
narodne inicijative i narodnog zakonodavnog veta. Izuzeti su zakoni iz podruja poreza i prorauna,
amnestije i zakon o potvrdi meunarodnih ugovora.

Ustav RH promjenama iz 2000. godine predvia primjenu narodne inicijative za raspisivanje
referenduma. To pravo ima 10 % biraa u RH.
Peticija je oblik neposredne demokracije koji obiljeava pravo graana kao pojedinca ili skupine
graana da se ali ili da neto predlae predstavnikom tijelu.
Razlikuje se peticija u irem i uem smislu.
Peticija u irem smislu je alba koju moe uputiti svaki ovjek, i onaj koji nije dravljanin odreene
drave. To je osobno pravo koje, ako je ustavom predvieno, pripada svim ljudima koji prebivaju na
podruju odreene drave. Peticija u irem smislu obuhvada albu na djelovanje ili pojedinane akte
upravnih tijela.
Pravo peticije u uem smislu pripada samo dravljanima odreene drave. Obuhvada pravo
predlaganja rjeavanja odreenih pitanja iz djelokruga predstavnikog tijela, pravo podnoenja
zakonodavnih prijedloga ili miljenja o zakonskom prijedlogu.
Dvije osnovne razlike izmeu narodne inicijative i prava peticije u uem smislu su da kod prava
peticije zakonodavno tijelo nije duno provesti cjelovit zakonodavni postupak ved peticiju moe
odmah odbaciti odbor zakonodavnog tijela odnosno njegovo povjerenstvo za molbe i albe. Pravo
peticije u uem smislu pripada dravljaninu kao pojedincu dok narodnu inicijativu, ako je ustav
predvia, uvijek moe koristiti samo odreena veda skupina ili postotak biraa.
Ustav RH propisuje da svaki graanin ima pravo slati predstavke i pritube, davati prijedloge
dravnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor. Propisuje i pravo graana na odgovor na
predstavke i pritube te prijedloge. Sadrajno, to je najire pravo peticije koje se ustavno podjeljuje
dravljanima RH.

******
IZBORNI SUSTAV TEMELJNA NAELA I INSTITUTI
IZBORNOG PRAVA

1. BIRAKO PRAVO I NJEGOVO OSTVARIVANJE
POJAM IZBORNOG SUSTAVA
Izbori su postupak kojim narod povjerava obavljanje politike vlasti predstavnikom tijelu ili
predsjedniku republike, koji predstavljaju njegovu suverenu volju. Oni su izvor i temelj legitimiteta i
legaliteta cjelovitog sustava dravne vlasti.
Slobodni i poteni izbori podrazumijevaju da dravna vlast u izborno-politikom procesu potuje sva,
a napose politika temeljna prava i slobode graana.

Izborni sustav je pravnim propisima ureen skup drutvenih odnosa koji nastaju pri izboru
predstavnikih tijela i predsjednika republke.
Izborni sustav sadri:
1. formalno-pravne elemente (kakav bi prema pravnim propisima trebao biti)
2. sociopolitoloke elemente - kakav stvarno u odreenoj dravi jest

AKTIVNO BIRAKO PRAVO
Aktivno birako pravo odreuje tko ima pravo birati zastupnike

Aktivno birako pravo je tijekom 19. stoljeda bilo ogranieno cenzusom imudnosti i cenzusom
naobrazbe. U poetku se primjenjivao samo cenzus imudnosti, kasnije naobrazbe, a zatim
kombinacija oba cenzusa. Stupanj imudnosti je u poetku bio vrlo visok, ali je od sredine 19. stoljeda,
zbog politikog djelovanja organizacija graanstva i radnitva poelo smanjivanje. Zamjenjivan je
cenzusom naobrazbe.
Primjena cenzusa opravdavala se tvrdnjama da su samo graani koji posjeduju odreeno bogatstvo i
naobrazbu zainteresirani za pitanja dravne vlasti i samo oni imaju dostatno znanja da u njoj
sudjeluju.
Do potkraj 19. stoljeda opde birako pravo imali su samo mukarci. ene nisu imale birako pravo,
zbog materijalne i drutvene ovisnosti o mukarcu.
Zajedno s opdim pokretom ena za drutvenu ravnopravnost s mukarcima dolazi do priznavanja
birakog prava enama. Najprije su dobile birako pravo na opdinskim izborima u vedskoj 1867.
godine, a do poetka Prvog svjetskog rata u svim skandinavskim dravama, Australiji i SAD. Poslije
Prvog svjetskog rata su dobile birako pravo u Sovjetskom Savezu, SAD, Njemakoj, Velikoj Britaniji i
drugim dravama, a nakon Drugog svjetskog rata i u Francuskoj, Italiji i u drugima.

OPDE BIRAKO PRAVO
Od dvadesetih godina 20. stoljeda u vedini drava primjenjuje se opde birako pravo. Za stjecanje se
trai odreena dob koja osigurava osobnu i drutvenu zrelost biraa. To je dob od 18. do 21. godine.
Birako pravo imaju samo dravljani odreene drave, iako postoje izuzeci, npr. dravljani drava
lanica EU imaju aktivno birako pravo na lokalnim izborima mjesta prebivalita u drugim dravama
lanicama. Aktivno birako pravo nemaju graani koji su izgubili poslovnu sposobnost odnosno osobe
koje su pod starateljstvom.
U politikim diktaturama, birako pravo se esto oduzima odreenim skupinama i pojedincima zbog
tzv. politike nedostojnosti. U Jugoslaviji je Zakonom o birakim spiskovima (kolovoz 1945.) oduzeto
birako pravo svima koji su sluili u vojsci okupatora i njihovih domadih suradnika te koji su svjesno,
dobrovoljno i aktivno sudjelovali u faistikim organizacijama ili pomagali okupatora.
Opde birako pravo se moe posredno ograniiti ako se kao uvjet za upis u biraki popis odredi rok u
kojem birai moraju boraviti ili prebivati u jednom mjestu.

Posebno pitanje je pravo glasa vojnih osoba. U Francuskoj za vrijeme III. republike (1875.-1940.)
vojnici nisu imali pravo glasa. To se opravdava sprijeavanjem politizacije vojske te da bi zbog sustava
podreenosti asnici mogli utjecati na vojnike kako da glasuju. U dravama gdje postoji opda vojna
obveza, uskradivanje prava glasa vojnim osobama suprotno je demokratskom naelu opdeg birakog
prava i predstavlja odvajanje vojske od drutva.

JEDNAKO I NEJEDNAKO BIRAKO PRAVO
Ako u nekoj dravi za odreeno predstavniko tijelo (parlament) svi graani koji imaju birako pravo
raspolau istim brojem glasova (1 bira 1 glas) tada postoji jednako birako pravo, a ako postoje
kategorije ili skupine graana koje raspolau vedim brojem glasova od ostalih graana radi se o
nejednakom birakom pravu.
Osim kurijalnog sustava u dravama u kojima je ivjelo plemstvo i graanstvo, postojala su dva glavna
oblika primjene nejednakog birakog prava. To su:
1. pluralni votum (npr. u Belglji od 1893-1919.) po kojem su pojedine kategorije
graana na temelju imutka ili naobrazbe imale 2 ili vie glasova za razliku od svih
ostalih graana koji su imali 1 glas
2. mnogostruki votum (npr. V. Britanija do 1948.) po kojem su svi birai imali 1 glas,
ali su graani koji su posjedovali nekretnine odreene vrijednosti mogli glasovati u
svim izbornim jedinicama gdje su se one nalazile. Danas se u nijednoj
demokratskoj dravi ne primjenjuje nejednakost birakog prava.

Delegatski sustav u bivoj SFRJ na temelju Ustava iz 1974. godine bio je jedini suvremeni oblik
formalne nejednakosti birakog prava. Zaposleni graani, koji su bili lanovi neke od drutveno-
politikih organizacija imali su 3 glasa (za vijede udruenog rada, drutveno-politiko vijede te vijede
mjesnih zajednica odnosno vijede opdina). Oni koji nisu bili lanovi imali su 2 glasa kao i nezaposleni
lanovi drutveno-politikih organizacija, dok su graani izvan kruga tih kategorija imali samo 1 glas
(za vijeda koja se biraju prema teritorijalnoj osnovi).

PRIKRIVENI OBLICI NEJEDNAKOSTI BIRAKOG PRAVA
(KROJENJE IZBORNIH JEDINICA)
Stvarna nejednakost birakog prava moe se postidi posredno, ako izborne jedinice s razliitim
brojem biraa biraju jednak broj zastupnika.
Suvremeniji nain utjecaja na politiki sastav predstavnikog tijela je tzv. krojenje izbornih jedinica.
Ako na odreenom podruju postoje dvije izborne jedinice: u jednoj je izborima 40.000 biraa
glasovalo za stranku A, a 35.000 za stranku B, a u drugoj 60.000 za stranku A, a 15.000 za stranku B,
mogude je, poznavajudi izbornu geografju prethodnih izbora, tako prekrojiti podruja da desetak
tisuda biraa stranke B druge izborne jedinice prijee u prvu, a da to ne bude pradeno vedim brojem
biraa stranke A, te se tako osigura pobjeda stranke B barem u jednoj od te dvije izborne jedinice.

Krojenje izbornih jedinica je prvi je primijenio guverner amerike federalne drave Massachusetts
Gery 1819. godine po kome je dobio i ime gerrymander sustav. Njegova primjena se moe lako
uoiti na karti izbornih jedinica jer takve umjetne izborne jedinice imaju najudnije oblike.

NEPOSREDNI I POSREDNI IZBORI
Izbori se mogu obavljati neposredno i posredno. Neposredni izbori primjenjuju se kad graani sami
biraju svoje zastupnike, a posredni kad biraju odreeno tijelo koje de izabrati zastupnike.
Posredni izbori postoje u jednom stupnju i u vie stupnjeva.
Posredni izbori u jednom stupnju primjenjuju se ako birai biraju izborno tijelo, tj. drugostupanjske
birae, a ovi zastupnike.
Posredni izbori u vie stupnjeva primjenjuju se kad drugostupanjski birai biraju tredestupanjske
birae, koji tek biraju zastupnike.
U svim suvremenim predstavnikim demokracijama primjenjuju se neposredni izbori. Jedina je
iznimka u nekim federativnim dravama, kao npr. SR Njemaka gdje se drugi dom saveznog
parlamenta (Bundesrat) u kojem su predstavnici federativnih jedinica (zemalja) bira na posredan
nain.
U SFRJ su, do Ustavnih amandmana iz 1988., delegatski izbori na temelju Ustava iz 1974. bili
posredni, i to u vie stupnjeva.
U RH se primjenjuju neposredni izbori.

JAVNO I TAJNO GLASOVANJE
in glasovanja moe biti tajan ili javan. Javno glasovanje suava slobodu biraa jer ga izlae pritisku
vlasti i onih o kojima gospodarski ili na drugi nain ovisi, a omoguduje korupciju i kupnju glasova.
Zbog toga se izbori obavljaju tajnim glasovanjem.
Tijekom 19. i u prvoj polovini 20. stoljeda, mnogi politiki sustavi prihvadali su javno glasovanje.
Na primjenu javnog glasovanja birai su odgovarali velikom apstinencijom uklanjajudi se pritiscima i
javnoj odgovornosti za dani glas.
Neke drave propisuju obvezno pristupanje glasovanju i sankcije za one koji nede pristupiti
glasovanju.

BIRAKI POPISI
Obavljanje aktivnog birakog prava je vezano uz prebivalite ili boravite u odreenoj izbornoj jedinici.
Graani ne mogu glasovati u vie izbornih jedinica. U tu svrhu se primjenjuje sustav stalnih birakih
popisa kao oblik evidencije biraa. U svakom mjestu postoje biraki popisi koji su stalni i jedinstveni.

Stalni jer se u te popise unose sve osobe koje imaju aktivno birako pravo (briu se umrle ili koje su
izgubile birako pravo, a upisuju one koje su to pravo stekle), a jedinstveni jer vrijede za sve izbore.
Biraki popisi slue dokazivanju birakog prava i kao evidencija biraa. Upis u biraki popis je dokaz
da netko ima birako pravo to se na birakom mjestu u trenutku izbora u pravilu ne ispituje. Svi koji
se nalaze u birakom popisu imaju birako pravo, a svi oni koji se ne nalaze nemaju to pravo.

PASIVNO BIRAKO PRAVO
Odnosi se na onoga tko ima pravo biti biran u predstavniko tijelo i za predsjednika republike, ako se
on bira neposredno od naroda. U svim dravama dob za pasivno nije izjednaena s dobi koja je
potrebna za aktivno birako pravo.
Osim dobi u nekim dravama (visok stupanj useljavanja), pasivno pravo glasa ne priznaje se
priroenim dravljanima ili im se priznaje po isteku odreenog roka od 5, 10 ili vie godina.
Pasivno birako pravo u demokratskim viestranakim sustavima se ne vee uz prebivalite ili se u
nekim dravama vee uz prebivalite na podruju za koje se predstavniko tijelo u cjelini bira.

PARLAMENTARNA NEPODUDARNOST inkompatibilitet
Institut parlamentarne nepodudarnosti naziva se i parlamentarni inkompatibilitet. Mnoge drave
propisuju nepodudarnost istodobnog obnaanja zastupnike dunosti i dunosti slubenika u dravnoj
upravi i suca.
Naelo parlamentarne nepodudarnosti se primijenjuje na tri naina:
1. da se slubenicima ili sucima zabrani kandidiranje na izborima. Ako se ele
kandidirati prethodno moraju podnijeti ostavku to ih najede sprijeava da se
uopde kandidiraju
2. dopustiti im da se kandidiraju, a ostavku moraju podnijeti budu izabrani za
zastupnika
3. ne moraju podnijeti ostavku niti ako budu izabrani, ved se njihova funkcija
suspendira, a oni se stavljaju na raspolaganje, odnosno za vrijeme trajanja
zastupnikog mandata ne obavljaju svoj prethodni posao, ali im tee mirovinski
sta, a nakon isteka mandata osigurano im je prijanje ili neko slino mjesto

PARLAMENTARNA NEPODUDARNOST U REPUBLICI
HRVATSKOJ
Ustav RH ne predvia nepodudarnost funkcije lana Vlade RH i zastupnika u saboru. Sudac ne moe
obavljati slubu ili posao koje je zakon odredio kao nespojive sa sudakom dunodu. Propisuje da
Predsjednik Republike ne moe, osim stranake, obavljati nikakvu drugu javnu ili profesionalnu
dunosti. Suci Ustavnog suda RH ne mogu obavljati nikakvu drugu javnu ni profesionalnu dunost.

Ustav izriito predvia najiru mogudu nepodudarnost obnaanja dunosti predsjednika Republike i
drugih funkcija.
Predsjednik Republike ne moe obavljati nikakvu drugu javnu ili profesionalnu dunost. Nakon izbora
predsjednik Republike podnosi ostavku na lanstvo u politikoj stranci, o emu obavjetava Hrvatski
sabor. Do promjene iz 2000. godine predsjednik Republike je mogao biti lan politike stranke i
obavljati dunosti predviene stranakim statutom.
Suci Ustavnog suda RH ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ni profesionalnu dunost.
Ustavnim promjenama iz 2000. godine je prihvaden parlamentarni sustav i zadran je institut
zastupnike nepodudarnosti.
Zastupnik ne moe istodobno biti sudac Ustavnog suda RH, sudac, dravni odvjetnik, zamjenik
dravnog odvjetnika, puki pravobranitelj, zamjenik pukog pravobranitelja, predsjednik,
potpredsjednik, ministar ili drugi lan Vlade, zamjenik ministra, pomodnik ministra, ravnatelj dravne
upravne organizacije, zamjenik i pomodnik ravnatelja dravne upravne organizacije, tajnik Vlade RH,
tajnik ministarstva, predstojnik ureda i ravnatelj agencije Vlade RH, predstojnik Ureda predsjednika
Republike, predstojnik Vijeda Ureda za nacionalnu sigurnost, veleposlanik, generalni konzul, upan ili
podupan, gradonaelnik Grada Zagreba, zamjenik gradonaelnika Grada Zagreba, djelatne vojne
osobe, slubenici i namjetenici u Oruanim snagama, lan uprave trgovakog drutva, ustanove i
izvanproraunskog fonda u preteitom dravnom vlasnitvu te elnik pravne osobe koja je Hrvatskom
saboru obvezna po zakonu podnositi izvjede.
Osobe koje obavljaju neku od dunosti ili slubi koje su nespojive sa zastupnikom dunodu mogu se
kandidirati na izborima, a ako budu izabrane mogu za vrijeme dok im traje zastupniki mandat
temeljem pisane izjave staviti zastupniki mandat u stanje mirovanja. Za vrijeme dok zastupniku
miruje mandat, zastupniku dunost umjesto njega obavlja zamjenik zastupnika.
Zastupnika izabranog na listi u izbornoj jedinici zamjenjuje onaj neizabrani kandidat s iste liste s koje
je izabran i zastupnik, a odreuje ga politika stranka koja je listu i predloila. Zastupnika izabranog
na neovisnoj listi u izbornoj jedinici zamjenjuje prvi slijededi neizabrani kandidat s te liste. Zastupnika
izabranog u izbornoj jedinici za izbor zastupnika nacionalnih manjina zamjenjuje zamjenik izabran u
istoj izbornoj jedinici.
Zastupnik ima pravo jednokratno, tijekom trajanja zastupnikog mandata, podnoenjem pisanog
zahtjeva predsjedniku Sabora, staviti svoj mandat u mirovanje. Mirovanje zastupnikog mandata ne
moe trajati manje od est mjeseci, a za vrijeme trajanja mirovanja zastupnika de zamjenjivati
zamjenik. Mirovanje zastupnikog mandata prestat de osmog dana od dana kad je zastupnik koji je
stavio mandat u mirovanje podnio predsjedniku Sabora pisanu izjavu o ponovnom obnaanju
zastupnike dunosti.

ODREIVANJE KANDIDATA NA IZBORIMA
Izbori se svode na odabiranje ljudi koji su prethodno odreeni da obavljaju politiku vlast. Bira moe
birati one koji su utvreni kao kandidati na izborima.

Iako se svatko moe kandidirati, stvarnu mogudnost da budu izabrani imaju kandidati koje su
istaknule i podrale politike stranke. Pojedinani izborni uspjesi neovisnih kandidata su iznimka.
Nain odreivanja kandidata politikih stranaka moe se svrstati u tri skupine koje se razlikuju po
stupnju utjecaja lanstva na utvrivanje stranakih kandidata, ali o kandidatima stvarno i formalno
odluuje ire ili ue stranako vodstvo.
Po prvom sustavu kandidate odreuje stranako vodstvo i formalno.
Po drugom kandidate biraju svi lanovi stranke, posrednim unutarstranakim izborom. lanovi
stranke biraju regionalna tijela, a ona odreuju kandidate koje im predlae stranako vodstvo.
Tredi sustav se pod nazivom primarnih izbora primjenjuje u SAD. Svaka politika stranka odreuje
listu pretkandidata izmeu kojih birai mogu zaokruiti onog u koga imaju najvie povjerenja. Kod tog
najdemokratskijeg oblika kandidiranja, vodstvo stranke mora odrediti pretkandidate.
Uz primarne izbore jedina mogudnost ukljuivanja biraa u proces kandidiranja je zakonsko
propisivanje uvjeta odreenog broja potpisa da bi stranaki kandidat postao i kandidatom izborne
jedinice. Broj potpisa ne smije biti prevelik jer je funkcija tog instituta da stranakog kandidata
podvrgne minimalnoj verifikaciji birakog tijela prije samog ina izbora. Taj je sustav bio primijenjen u
RH.

2. UTVRIVANJE IZBORNIH REZULTATA

NAIN DIOBE ZASTUPNIKIH MJESTA U PREDSTAVNIKOM
TIJELU (PRETVARANJE GLASOVA U MANDATE)
Najvaniji dio izbornog sustava je dioba zastupnikih mjesta u predstavnikim tijelima prema
glasovima biraa na izborima, odnosno dioba mandata.
Dioba mandata se moe obavljati:
1. prema sustavu vedine ima dvije podvrste: apsolutnu i relativnu
2. po sustavu razmjernog predstavnitva, odnosno proporcionalnom sustavu
3. po mjeovitom vedinsko-razmjernom izbornom sustavu

Sustavi diobe mandata na izborima vezani su uz dvije vrste izbornih jedinca: male i velike. One se
razlikuju prema broju predstavnika (zastupnika) koji se u njima biraju. Male izborne jedinice su one u
kojima se bira 1 zastupnik (sustav pojedinanih izbora), a velike su one u kojima se, na temelju
izbornih lista, bira vie zastupnika.
Izborne jedinice se najede oblikuju prema postojedim upravnim ili sudskim jedinicama po naelu da
se bira priblino jednak broj zastupnika na isti broj stanovnika ili biraa.
S t r a n i c a | 100

SUSTAV VEDINE
Sustav vedine se moe primijeniti u malim i velikim izbornim jedinicama, a sustav razmjernog
predstavnitva samo u velikim izbornim jedinicama.
Po sustavu relativne vedine izabran je kandidat koji je dobio najvie glasova.
Sustav apsolutne vedine se moe primijeniti u dvije podvrste: otroj i blaoj. Moe se traiti apsolutna
vedina, odnosno polovica plus 1 svih u biraki popis upisanih biraa ili samo apsolutna vedina danih
glasova. Danas se primjenjuje sustav apsolutne vedine u blaoj varijanti.
Izbori koji se obavljaju prema sustavu relativne vedine nazivaju se vedinskim izborima u jednom
krugu, a izbori prema sustavu apsolutne vedine vedinskim izborima u dva kruga.
Kad ni jedan od kandidata u prvom krugu ne dobije apsolutnu vedinu, dioba mandata se u drugom
krugu moe urediti na dva naina:
1. ili da u drugom krugu sudjeluju kandidati kao i u prvom, ali se ne trai apsolutna
nego relativna vedina (eda primjena)
2. ili da u drugom krugu izbora sudjeluju samo dva kandidata koji su u prvom dobili
najvie glasova, a ostali se iskljuuju. Taj sustav se naziva balotaa, a po njemu u
drugom krugu jedan od kandidata mora dobiti apsolutnu vedinu danih glasova.

Sustav balotae najede se primjenjuje pri predsjednikim izborima u dravama koje primjenjuju isti
parlamentarni ili polupredsjedniki sustav,a predsjednik republike se bira neposredno.
Danas se sustav vedine uglavnom primjenjuje u malim izbornim jedinicama. Ako se primijeni u velikim
izbornim jedinicama u kojima se bira vie zastupnika, to dovodi do velikog nerazmjera izmeu broja
za jednu politiku stranku ili grupaciju palih glasova i broja njezinih zastupnikih mjesta (mandata) u
predstavnikom tijelu. to izborna jedinica bira vie zastupnika to de nerazmjer biti vedi.

SUSTAV RAZMJERNOG PREDSTAVNITVA (PROPORCIONALNI
SUSTAV)
Prema sustavu razmjernog predstavnitva svaka politika stranka ili grupacija dobiva u
predstavnikom tijelu onoliko mjesta kolko je za nju u postotku razmjerno, u odnosu prema drugim
strankama, palo glasova. Osigurava svakoj politikoj stranci da bude zastupljena razmjerno broju
glasova koje je dobila, odnosno da budu zastupljene i stranke koje su na izborima ostale u manjini.
Sustav razmjernog predstavnitva se moe primijeniti iskljuivo u velikim izbornim jedinicama u
kojima se bira vie zastupnika. Moe se primijeniti u izbornim jedinicama u kojima se bira najmanje tri
ili vie zastupnika, jer se u sluaju izbora manjeg broja zastupnika nema to dijeliti izmeu kandidata
razliitih stranaka ili koalicija stranaka koje sudjeluju na izborima.
S t r a n i c a | 101

to je izborna jedinica veda odnosno to se u njoj bira vedi broj zastupnika indeks razmjernosti je vedi
odnosno broj zastupnika svake stranke koja je sudjelovala na izborima razmjerniji je postotku za nju
danih glasova. Najvedi indeks razmjernosti je u sluaju kad je itava drava jedna izborna jedinica. U
tom sluaju svi birai koji su izali na izbore, ako je rije o izborima za dravni parlament, biraju sve
zastupnike u parlamentu.
Kod sustava razmjernog predstavnitva esto se primjenjuje institut izbornog praga ili prohibitivna
klauzula. To je najmanji postotak glasova koje mora dobiti odreena lista na izborima da bi imala
pravo sudjelovati u diobi zastupnikih mjesta (mandata). Izborni prag se krede se od 2% do 5%, a
iznimno i vie. U pravilu se izborni prag odnosi na sve liste jedne stranke i liste koalicije vie stranaka.
No, u nekim tranzicijskim demokracijama 90-tih godina 20. stoljeda propisivan je vii prag za liste
koalicija vise stranaka. U RH od 2000. godine postoji samo opdi izborni prag od 5% za svaku listu.
Institut izbornog praga primjenjuje se kako bi se sprijeila zastupljenost u parlamentu prevelikog broja
vrlo malih, najede radikalno desnih ili lijevih stranaka, a time parlamentarna nestabilnost i
nemogudnost formiranja koalicijske vlade ili formiranje vrlo slabe koalicijske vlade.
Ideja o razmjernoj zastupljenosti stranaka u predstavnikom tijelu oblikuje se od sredine 19. stoljeda,
jer sustav vedine nije onemogudavao zastupljenost manjine u predstavnikom tijelu. Zbog toga je
potkraj 19. i na poetku 20. st. zamijenjen sustavom razmjernog predstavnitva, a izmeu dva rata
prihvatila ga je vedina europskih demokracija. Prvi puta je primijenjen u Belgiji 1899. i 1908. u
vedskoj.
Od poetka 90-ih godina poinje irenje mjeovitog ili kombiniranog vedinsko-razmjernog sustava
pri kojem se odreen postotak zastupnika u parlamentu, bira prema sustavu vedine, najede
relativne, a ostali prema sustavu razmjernog predstavnitva. Primijenjen je u Italiji na
parlamentarnim izborima 1994. godine. Mjeoviti vedinsko-razmjerni sustav primjenjivao se na
Zastupniki dom 1992. i 1995.

IZBORNE LISTE
Izbori se u velikim izbornim jedinicama obavljaju prema sustavu lista. Svaka stranka ili politika
grupacija koja sudjeluje na izborima sastavlja listu s onolikim brojem kandidata koliko se u pojedinim
izbornim jedinicama bira zastupnika u predstavniko tijelo. Postoje dva sustava odreivanja
redoslijeda kandidata na listi.
Kandidati mogu biti postavljeni odreenim redom koji birai ne mogu mijenjati. To je sustav vezane
liste. Kod primjene razmjernog predstavnitva kandidati koji se nalaze na poetku liste imaju vede
mogudnosti da budu izabrani od onih na kraju.
Druga je mogudnost da birai pri glasovanju mogu slobodno mijenjati redoslijed kandidata na listi. To
je sustav nevezane liste.
Primjena nevezanih lista daje vedu mogudnost biraima da utjeu na sastav predstavnikog tijela.
Vremenski i tehniki produljuje izraunavanje izbornih rezultata. Zbog toga vedina suvremenih
demokratskih drava obavlja izbore na temelju vezanih lista. Primjenom sustava vezanih lista u
S t r a n i c a | 102

predstavniko tijelo ulaze uglavnom lanovi vodstva politikih stranaka koji se nalaze na prvim
mjestima pojedinih stranakih lista.

OBLICI PRIMJENE RAZMJERNOG PREDSTAVNITVA
Postoji vie sustava primjene razmjernog predstavnitva, odnosno izraunavanja izbornih rezultata.
Poznati su mnogi oblici, a ede se primjenjuju:
1. sustav izbornog kolinika,
2. D'Hondtov sustav,
3. sustav prebacivanja ostataka na vie liste ili Badenski sustav,
4. preferencijalno glasovanje ili Hareov sustav.

IZBORNI KOLINIK
Po sustavu izbornog kolinika ukupan broj u izbornoj jedinici danih glasova dijeli se brojem
zastupnika koje jedinica bira u predstavniko tijelo. Tako se dobije izborni kolinik s kojim se tada
dijeli broj glasova danih za svaku listu. Koliko se puta izborni kolinik nalazi u broju glasova pojedine
liste toliko de ona dobiti predstavnikih mjesta.

D'HONDTOV SUSTAV
D'Hondtov sustav je dobio ime po belgijskom profesoru D'Hondtu od svoje prve primjene 1899.
godine u Belgiji. ede se primjenjuje od izbornog kolinika jer omoguduje razmjerniju diobu zastu-
pnikih mjesta. Po tom sustavu najprije se izraunava biraka masa svake liste koju ini ukupan broj
za listu danih glasova u izbornoj jedinici. Biraka masa sa svake liste se dijeli sa 1, 2, 3, 4.5. 6 itd. dok
se ne doe do broja koliko se u izbornoj jedinici bira zastupnika.
Dobivene rezultate treba poredati po veliini te odbrojiti od najvedeg prema manjima onoliko koliko
se zastupnika bira u toj izbornoj jedinici. Posljednji rezultat koji se tako dobije je zajedniki djelitelj. Sa
zajednikim djeliteljem treba podijeliti biraku masu svake liste. Pojedina lista odnosno stranka koja
ju je istaknula dobit de onoliki broj zastupnikih mjesta koliko je postigla pojedinanih rezultata do
broja koliko se ukupno bira zastupnika u toj izbornoj jedinici.

OSEBUJAN SUSTAV RAZMJERNOG PREDSTAVNITVA U
SAVEZNOJ REPUBLICI NJEMAKOJ
S t r a n i c a | 103

U SR Njemakoj zastupnici se u prvi, po poloaju i djelokrugu odluujudi dom Parlamenta, Bundestag
biraju razmjernim sustavom u kojem ima elemenata vedinskog sustava, a konani obraun
zastupnikih mjesta svake stranke ili koalicije stranaka obavlja se po razmjernom predstavnitvu.
SR Njemaka je podijeljena na dvije vrste izbornih jedinica:
1. male izborne jedinice, u kojima se izbori obavljaju u jednom krugu, jer se
zastupnici biraju relativnom vedinom
2. velike izborne jedinice koje obuhvadaju po jednu federativnu jedinicu, sa izborima
obavljaju uz primjenu razmjernog predstavnitva.

Birai glasuju simultano dva puta istodobno na istim birakim mjestima. Nakon glasovanja dioba
mandata se obavlja tako da se najprije utvrdi koji su zastupnici izabrani u malim izbornim jedinicama
relativnom vedinom, a zatim se ostali mandati rasporeuju meu politike stranke ili njihove koalicije
u velikim izbornim jedinicama, s time da se ukupni broj zastupnikih mjesta svake stranke odnosno
koalicije stranaka odreuje prema razmjernom sustavu.

UTJECAJ DIOBE ZASTUPNIKIH MJESTA NA IZBORIMA NA
STRANAKI SUSTAV
Nain diobe zastupnikih mjesta prema izbornim rezultatima utjee na strukturu stranakog sustava
odreene drave. Sustav relativne vedine uz izbore u malim izbornim jedinicama potie smanjivanje
broja politikih stranaka i nakon odreenog vremena dovodi do dvostranakog politikog sustava.
Dvostranaki sustav znai da u dravi izmeu vedeg broja politikih stranaka samo dvije imaju realne
izglede da dobiju vedinu na izborima.
Sustav relativne vedine u malim izbornim jedinicama djeluje i neposredno na predstavljenost
politikih stranaka u predstavnikom tijelu.
Primjena sustava relativne vedine u malim izbornim jedinicama potie ravnoteu izmeu naela
demokratinosti politikog sustava i djelotvornosti jer dovodi do stabilnosti vlade, onemoguduje
zastupljenost ekstremnih ili radikalnih politikih stranaka u predstavnikom tijelu. Meutim,
onemoguduje zastupljenost svih interesa u predstavnikom tijelu i tako potie koncentraciju politike
modi unutar izvrne vlasti (vlade).
Sustav apsolutne vedine uz izbore u malim izbornim jedinicama gdje se izbori najede obavljaju u dva
kruga pridonosi povezivanju politikih stranaka i u pravilu bipolarizaciji na dvije velike koalicije
uvjetno reeno desnice i ljevice. U pravilu, u prvom krugu izbora svaka od stranaka istie svog
kandidata i nastoji osvojiti zastupniko mjesto, ali u drugom krugu, kad se trai relativna vedina ili se
primjenjuje sustav balotae, politike stranke, koje su bliske po programima i interesima, moraju
koalirati i isticati u pojedinim izbornim jedinicama zajednike kandidate. To se u praksi najede
provodi tako da u pojedinim izbornim jedinicama na temelju sporazuma koji je sklopljen za dravu u
cjelini, kandidati stranaka koje koaliraju preferencijalno odustaju u korist onog od kandidata izmeu
S t r a n i c a | 104

njih koji je u prvom krugu u toj izbornoj jedinici dobio najvie glasova. Ako to ne uine bit de izabran
zajedniki kandidat suprotne politike koalicije.
Sustav apsolutne vedine ublaava izborne suprotnosti te marginalizira male i radikalne stranke bez
obzira na njihovu orijentaciju. U malim izbornim jedinicama omoguduje zastupljenost vedeg broja
politikih stranaka u parlamentu. Pogoduje vedim politikim strankama i strankama centra, oko kojih
se u drugom krugu izbora oblikuju koalicije, a zatim u parlamentu i koalicijske vlade.
Sustav razmjernog predstavnitva (proporcionalni sustav) onemoguduje pojedinani izbor zastupnika,
jer se izbori moraju obavljati na temelju lista u velikim izbornim jedinicama. Birai odluuju o izboru
izmeu vie stranaka koje su istaknule liste. Zbog toga se u predstavniko tijelo izabiru ponajprije
lanovi najueg stranakog vodstva, koji su istaknuti kao kandidati na prvim mjestima na listi.
Potie postojanje velikog broja politikih stranaka koje, da bi bile zastupljene u parlamentu, ne
moraju koalirati na izborima. Potie opstojnost i jaanje malih i radikalnih stranaka, to daje
parlamentarnu nestabilnost i slabu izvrnu vlast, jer se unutar parlamenta zbog velikog broja malih
stranaka ne mogu oblikovati stabilne koalicije pa ni trajnije vlade. To je najveda slabost tog sustava.

******

HRVATSKI IZBORNI SUSTAV
1. TEMELJNA NAELA I INSTITUTI
Najvaniji izvori; Ustav RH i Izborni zakon
Ustav;
1. birako pravo je opde i jednako, imaju ga svi dravljani RH s navrenih 18 g., izjednaeno
aktivno i pasivno birako pravo ostvaruje se na neposrednim izborima, tajnim glasovanjem
(ovo potonje su Ustavne kategorije i ne mogu se mijenjati izbornim zakonodavstvom)

Dakle, Ustav razrauje samo okvirno, te preputa razradu izbornom zakonodavstvu.
2. izborni zakon(i) su organski zakon
Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor
Zakon o izbornim jedinicima za izbor zastupnika u Zastupniki dom Hrvatskog sabora
(taj zakon vrijedi danas za Sabor, jer od 2001. ne postoji upanijski dom Sabora, pa se
Zakon koji se odnosio na Zastupniki dom primjenjuje i na unikameralni Sabor)

Obveza Republike je da u izborima za Sabor i Predsjednika Republike osigura ostvarivanje birakog
prava i svojim dravljanima koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica. Hrvatski dravljani
mogu glasovati i u dravama u kojima se nalaze, ali i na drugi nain odreen zakonom.

Perseverance is the hard work you
do after you get tired of doing the
hard work you already did.
S t r a n i c a | 105

2. IZBOR PREDSJEDNIKA REPUBLIKE
Izbor predsjednika RH:
1. temeljne odredbe
l.94 URH - Predsjednik Republike bira se na temelju opdeg i jednakoga birakog
prava na neposrednim izborima tajnim glasovanjem na vrijeme od pet godina

2. raspisivanje izbora
uvijek raspisuje Vlada RH, treba razlikovati dvije situacije:
redoviti predsjedniki izbori
u vrijeme kad izabranom predsjedniku istjee mandat Vlada RH
mora raspisati izbore u roku koji omogudava da se oni obave
najmanje 30, a najvie 60 dana prije isteka mandata

izvanredni predsjedniki izbori
za sluaj: smrti, ostavke ili trajne sprijeenosti
Vlada ih raspisuje u roku 60 dana od dana prestanka predsjednike
dunosti

3. glasovanje u inozemstvu
Biraima koji imaju prebivalite na podruju RH i onima koji to nemaju, a koji se u
doba izbora zateknu izvan granica RH, osigurava se ostvarivanje birakog prava u
diplomatsko-konzularnim predstavnitvima i inozemnim uredima RH
ostvarenje tog prava biraa ovisi o tome postoji li u odreenoj dravi diplomatsko-
konzularno predstavnitvo ili inozemni ured RH, ali i u tom sluaju hrvatski birai ne
mogu ostvarivati to svoje pravo u dravama koje odredbama svog unutarnjeg prava
zabranjuju glasovanje na izborima drugih drava na svom podruju, ak i u
diplomatsko-konzularnim predstavnitvima

4. kandidiranje zakonom ureeno
A) faza predlaganja kandidata
kandidate mogu predlagati politike stranke (nain predlaganja kandidata mora biti
predvien statutom politike stranke ili posebnom odlukom donesenom na temelju
statuta) registrirane u RH i birai, pojedinano ili skupno (stranaki/koalicijski
kandidat i nezavisni predsjedniki kandidat)

B) faza podrke predloenom kandidatu
da bi predloeni uopde postao kandidat, potrebno je da njegovu kandidaturu podri
potpisima najmanje 10.000 biraa

5. oblikovanje i objavljivanje liste kandidata
prijedlozi kandidata moraju prispjeti Izbornom povjerenstvu RH najkasnije u roku 12
dana od dana raspisivanja izbora, a uz prijedlog mora biti priloeno sudski ovjereno
oitovanje kandidata o prihvadanju kandidature
u roku 48h od isteka roka od 12 dana od raspisivanja izbora, Izborno povjerenstvo
objavit de listu kandidata u svim dnevim novina i na HRT-u
na listu se kandidati unose prema abecednom redu prezimena, a uz njihovo ime,
prezime i matini broj obvezatno se navodi naziv stranke, odnosno stranaka ili
S t r a n i c a | 106

stranake koalicije koje su kandidata predloile; ako su kandidata predloili birai, uz
njegovo ime i prezime navodi se nezavisni kandidat
svrha takvog upisa je osiguravanje ravnopravnosti kandidata

6. izborna promidba
od dana objave liste kandidata do 24 sata prije dana izbora vrijeme izborne
promidbe/kampanje/agitacije
zakonom se nastoji osigurati da svi kandidati imaju pod jednakim uvjetima pravo na
iznoenje svojih izbornih programa
to je dunost i HRT-a
kandidat za predsjednika Republike koji na izboru dobije najmanje 10% glasova, ima
pravo na jednaku naknadu trokova izborne promidbe iju visinu utvruje Vlada RH
najkasnije 30 dana prije dana izbora, a podmiruje iz dravnog prorauna RH
Zakonom o financiranju izborne promidbe za izbor predsjednika Republike Hrvatske
iz 2004. godine se ureuje nain prikupljanja sredstava za financiranje izborne
promidbe te aktivnosti koje se smatraju izbornom promidbom za izbor
predsjednika RH
izborna promidba financira se iz vlastitih sredstava te iz darova domadih fizikih i
pravnih osoba
ne smiju primati darove stranih drava, stranaka, fizikih i pravnih osoba, a ne smiju
ni koristiti sredstva dravnog prorauna ili sredstva lokalne i regionalne samouprave
ne postoji zakonska odredba koji bi na bilo koji nain sankcionirala krenje tih obveza
kandidati su duni najkasnije sedam dana prije dana odravanja izbora dostaviti
Dravnom izbornom povjerenstvu privremena izvjeda o visini i izvorima sredstava
prikupljenim za trokove izborne promidbe
Dravno izborno povjerenstvo objavit de, u roku od 8 dana od dana primitka, podatke
o visini i izvoru utroenih sredstava koja su kandidati koristili za izbornu promidbu u
"Narodnim novinama" i drugim sredstvima javnog priopdavanja

7. institut izborne utnje
na dan izbora, kao i 24h koji mu prethode, zabranjena je svaka promidba kao i svako
objavljivanje prethodnih rezultata
svrha je da birai bez pritiska medijske propagande, sami kritiki ocijene sve
argumente za i protiv svakog kandidata, kako bi se odluili za kojeg de od njih
glasovati na dan izbora

8. izbor
temeljno je naelo da se predsjednik bira apsolutnom vedinom svih biraa koji su
glasovali
izabran je kandidat za koje je glasovalo najmanje 50% + 1 od biraa koji su
pristupili glasovanju
ako niti jedan kandidat ne dobije takvu vedinu, izbor se ponavlja nakon 14
dana kroz drugi krug
u drugom krugu sudjeluju dva kandidata koja su u prvom krugu dobila najvie
glasova
u sluaju odustajanja jednog od kandidata, obavit de se izbor s jednim
kandidatom
situacija za sluaj smrti:
S t r a n i c a | 107

ako neki od kandidata umre u vremenu od dana objave liste do 48h prije
dana izbora ako je stranaki kandidat, stranka moe umjesto njega
predloiti drugog ako je nezavisni kandidat, nita
ako jedan od kandidata koji ima pravo na drugi krug umre u vremenu od
dana prvog kruga do dana drugog kruga, cijeli izborni postupak se ponavlja

TIJELA ZA PROVOENJE IZBORA
Zakon o izboru predsjednika propisuje da lanovi izbornih povjerenstava i njihovi zamjenici moraju
biti:
1) mag.iur./dipl.iur.
2) ne smiju biti lanovi politikih stranaka

Ipak, izbore mogu putem promatraa pratiti i:
registrirane politike stranke koje su predloile kandidata
nevladine udruge
nezavisni kandidati samo posredno preko odgovarajudih nevladinih organizacija

ZATITA IZBORNOG PRAVA I IZBORNI SPOROVI
Ustavni sud RH nadzire ustavnost i zakonitost izbora te rjeava izborne sporove odluujudi u povodu
albe na rjeenje Dravnog izbornog
povjerenstva.
Ustavni zakon o Ustavnom sudu daje pravo
albe:
1. svakoj politikoj stranci (i onoj koja
nema kandidata)
2. svakom kandidatu za predsjednika
3. biraima, pod uvjetom da albu
podnosi najmanje 100 biraa ili 5%
biraa u izbornoj jedinici, a ne
onima koji su predloili kandidate
za predsjednika

Zakon o izboru predsjednika propisuje da pravo podnijeti prigovor zbog nepravilnosti u postupku
kandidiranja imaju:
1. politika stranka koja je predloila kandidata za predsjednika,
2. dvije ili vie politikih stranaka koje su predloile kandidata za predsjednika,
3. birai koji su predloili kandidata za predsjednika,
4. kandidati za predsjednika.

S t r a n i c a | 108

Pravo podnijeti prigovor u postupku izbora imaju:
1. samo ona politika stranka odnosno dvije ili vie politikih stranaka o ijem se
kandidatu glasovalo na izborima,
2. samo birai o ijim se kandidatima glasovalo na izborima,
3. samo kandidati za predsjednika o kojima se glasovalo.

Prigovor zbog nepravilnosti podnosi se Dravnom izbornom povjerenstvu u roku od 48 sati raunajudi
od isteka dana kad je izvrena radnja na koju je stavljen prigovor. Dravno izborno povjerenstvo
duno je donijeti rjeenje o prigovoru u roku od 48 sati od dana kad mu je isti dostavljen.
*pri tom razlogom za ponitenje izbornih radnji ili izbora u cjelini ne moe biti bilo koja nepravilnost u
izbornom postupku, ved samo ona koja je bitno utjecala na rezultat izbora.

Prema Zakonu o izboru predsjednika Dravno izborno povjerenstvo rjeavajudi o prigovoru moe:
1. odbiti prigovor kao neosnovan
2. uvaiti prigovor i ponititi nepropisne radnje, te odrediti njihovo ponavljanje
3. uvaiti prigovor i ponititi izbor za predsjednika Republike ako su nepravilnosti bitno utjecale
ili mogle utjecati na rezultat izbore, a ne postoji mogudnost njihovog ponavljanja do dana
odreenog za odravanje izbora

Kao to je reeno postupak pred DIP-om je prvostupanjski, pa svi podnositelji prigovora imaju pravo
albe Ustavnom sudu RH i to putem DIP-a u roku od 48 sati, raunajudi od isteka dana kad je
primljeno pobijano rjeenje, a USRH je duan donijeti odluku unutar 48 sati od primitka albe.

3. IZBOR ZASTUPNIKA U HRVATSKI SABOR
PREGLED RAZVITKA IZBORNOG SASTAVA ZA IZBOR
ZASTUPNIKA U HRVATSKI SABOR
Od 1992. do 2001. godine Hrvatski sabor je imao dva doma: Zastupniki dom i upanijski dom.
upanijski dom ukinut je ustavnim promjenama iz 2001. godine pa se od izbora 2003. godine
zastupnici biraju u jednodomni Hrvatski sabor.
Izborni sustav za izbor zastupnika u Zastupniki dom Hrvatskog sabora prema Zakonu o izborima
zastupnika u Sabor RH bio je mjeovit vedinsko - razmjerni sustav. 60 zastupnika se biralo po jedan u
svakoj izbornoj jedinici relativnom vedinom, a 60 na temelju dravnih lista razmjernim
(proporcionalnim) sustavom uz primjenu d' Hondtove metode, a pritom je itava drava bila jedna
izborna jedinica.
Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Sabor RH na izborima za
Zastupniki dom neto vie od 75% zastupnika, njih 80, biralo razmjernim sustavom d' Hondtovom
metodom izrauna na razini itave drave kao jedne izborne jedinice, a neto manje od 25%, njih 28,
biralo relativnom vedinom pojedinanim izborom po jedan u svakoj izbornoj jedinici.
Zakonom o izboru zastupnika u Hrvatski dravni sabor (1999.) naputen je mjeovit razmjerno-
vedinski sustav i primijenjen razmjerni sustav u deset izbornih jedinica.
S t r a n i c a | 109

Za izbor zastupnika u upanijski dom na izborima 1993. i 1997. godine bio je primijenjen razmjerni
sustav tako da su svaka upanija i Grad Zagreb bili po jedna izborna jedinica u kojoj su se birala tri
zastupnika.

ZASTUPNICI SE U HRVATSKI SABOR BIRAJU RAZMJERNIM
IZBORNIM SUSTAVOM
Prema Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (2003.) zastupnici se u Hrvatski sabor biraju
razmjernim izbornim sustavom tako da je podruje RH podijeljeno na deset izbornih jedinica, te se u
svakoj, na temelju lista, bira po 14 zastupnika, odnosno ukupno 140 zastupnika. Izborne jedinice se
oblikuju Zakonom o izbornim jedinicama tako da se broj biraa ne smije razlikovati vie od plus-minus
5 posto. Pri odreivanju izbornih jedinica mora se voditi rauna o zakonom utvrenim podrujima
upanija, gradova i opdina u RH.
Dioba zastupnikog mandata obavlja se pomodu d' Hondtova sustava izrauna. Broj zastupnika koji de
biti izabran sa svake liste izborne jedinice utvruje se tako da se ukupan broj vaedih glasova koji je
dobila svaka lista (biraka masa liste) dijeli s brojevima od 1 do 14, pri emu se uvaavaju i decimalni
ostaci.
Od svih dobivenih rezultata, zastupnika mjesta osvajaju one liste na kojima se iskaze 14 brojano
najvedih rezultata ukljucujudi decimalne ostatke.
Svaka od tih lista dobiva onoliki broj zastupnikih mjesta u Saboru koliko je postigla pojedinanih
rezultata medu 14 brojano najvedih rezultata.
Zakon propisuje jedinstveni izborni prag (prohibitivnu klauzulu) bez obzira da li se radi o listi jedne
stranke ili o koalicijskoj listi dviju ili vie stranaka. Taj prag je 5 posto vaedih glasova biraa u izbornoj
jedinici. To znai da pravo na sudjelovanje u diobi zastupnikih mjesta u izbornoj jedinici ostvaruju
samo one liste koje ispune zakonski uvjet prelaska izbornog praga.
Sa svake liste izabrani su kandidati od rednog broja 1. pa do rednog broja koliko je odreena lista
dobila zastupnikih mjesta. Zamjenici zastupnika sa svake liste izborne jedinice su kandidati koji nisu
izabrani. Primijenjen je sustav vezane liste po kojem vede anse da bude izabran za zastupnika ima
kandidat koji je na viem mjestu na listi.
IZBOR ZASTUPNIKA OD BIRAA KOJI NEMAJU PREBIVALITE
U REPUBLICI HRVATSKOJ
Stari Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor primjenjivao je sustav unaprijed neodreene
(nefiksne) kvote, pri emu je broj zastupnika u u posebnoj izbornoj jedinici ovisio o ukupnom broju
vaedih glasova biraa u svih deset izbornih jedinica u RH i o broju vaedih glasova u posebnoj
izbornoj jedinici.
S t r a n i c a | 110

Izmjenom zakona (NN 120/11) ta je komplicirana procedura ukinuta, a glasanje biraa koji nemaju
prebivalite u RH ureuje l. 8. koji navodi da oni biraju tri zastupnika na temelju kandidacijskih lista
u posebnoj izbornoj jedinici.

OSTVARIVANJE PRAVA NA ZASTUPLJENOST U HRVATSKOM
SABORU PRIPADNIKA NACIONALNIH MANJINA
Pripadnicima nacionalnih manjina u RH jami se pravo na zastupljenost u Hrvatskom saboru. Oni
imaju pravo birati 8 zastupnika u Sabor koji se biraju u posebnoj izbornoj jedinici koju ini podruje
RH.
Pripadnici srpske nacionalne manjine biraju 3 zastupnika, madarske 1 zastupnika, a talijanske 1
zastupnika.
Pripadnici eke i slovake nacionalne manjine biraju zajedno 1 zastupnika.
Pripadnici austrijske, bugarske, njemake, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske,
ukrajinske, vlaske i idovske nacionalne manjine biraju zajedno 1 zastupnika.
Pripadnici albanske, bonjake, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine biraju
zajedno 1 zastupnika.

Pripadnici srpske, madarske i talijanske
nacionalne manjine koji sami biraju 3
odnosno 1 zastupnika uz kandidate za
zastupnika predlau i kandidata za
njegova zamjenika koji se bira zajedno s
njim. Pripadnici ostalih nacionalnih manjina koji biraju 1 zastupnika s drugom ili vie drugih
nacionalnih manjina predlau samo kandidata za zastupnika, a njegovim zamjenikom postaje
zastupniki kandidat koji je iza izabranog zastupnika dobio najvie glasova.
Pripadnici nacionalnih manjina biraju zastupnike u Sabor pojedinanim izborom tako da je za
zastupnika izabran kandidat koji je dobio najvedi broj glasova biraa koji su glasovali, odnosno
relativnu vedinu. Ako dva ili vise kandidata dobiju isti broj glasova, izbori se ponavljaju.
RASPISIVANJE IZBORA
Izbore za zastupnike u Hrvatski sabor raspisuje predsjednik Republike koji i saziva Sabor na prvo
zasjedanje. Odlukom o raspisivanju izbora odreuje se dan provedbe izbora. Dan provedbe izbora je
neradni dan (bilo koji dan). Prethodni zakon o izboru zastupnika je odreivao nedjelju kao dan
provedbe izbora. Od dana raspisivanja do dana izbora mora proteci najmanje 30 dana.
S t r a n i c a | 111

Izbori za zastupnike se provode na birakim mjestima na podruju RH i u diplomatsko-konzularnim
predstavnitvima RH.
Birai koji imaju prebivalite u RH glasuju na birakim mjestima na podruju RH odreenim prema
njihovom prebivalitu.
Birai koji imaju prebivalite u RH, a na dan odravanja izbora se zateknu izvan granica RH glasuju u
diplomatsko-konzularnim predstavnitvima RH za zastupnike izborne jedinice prema svom
prebivalitu na podruju RH.
Birai koji nemaju prebivalite u RH glasuju u diplomatsko-konzularnim predstavnitvima RH za
zastupnike u posebnoj izbornoj jedinici.
KANDIDIRANJE
Za izbor zastupnika u Hrvatski sabor kandidiraju se liste a ne kandidati pojedinano, osim kad je rije
o kandidatima za izbor zastupnika nacionalnih manjina koji se kandidiraju pojedinano kako se i
biraju.
Listu za izbor zastupnika moe samostalno predloiti jedna politika stranka te dvije ili vie politikih
stranaka (koalicijska lista). Politike stranke samostalno utvruju svoje stranake liste i redoslijed na
njima istaknutih kandidata, na nain predvien statutom politike stranke.
Birai predlau kandidatske liste (neovisne liste) na temelju pravovaljano prikupljenih potpisa. Za
pravovaljanost prijedloga liste izborne jedinice potrebno je prikupiti najmanje 500 potpisa biraa.
Prijedlozi lista moraju prispjeti Dravnom izbornom povjerenstvu najkasnije u roku 14 dana od dana
raspisivanja izbora. U prijedlogu se navodi naziv liste, a kandidati moraju biti na listi poredani od
rednog broja 1. do 14. Naziv liste jest puni naziv politike stranke ili stranake koalicije koja je listu
predloila. Ukoliko je listu predloila skupina biraa, njezin naziv je "neovisna lista". Kandidatom se
moe biti samo na jednoj listi i samo u jednoj izbornoj jedinici. Nositelj liste ne mora biti kandidat na
listi.
Dravno izborno povjerenstvo mora u roku od 48 sati od predaje lista izbornih jedinica prihvatiti sve
pravovaljano predloene liste za svaku izbornu jedinicu i objaviti ih u svim dnevnim novinama u RH i
na HRT. Osim toga Dravno izborno povjerenstvo sastavlja i objavljuje zbirnu listu svih pravovaljano
predloenih lista za svaku izbornu jedinicu. Zbirna lista sadri naziv liste izborne jedinice, te ime i
prezime nositelja svake liste. Na zbirnu listu izborne jedinice stranake i neovisne liste se unose prema
abecednom redu punog naziva politike stranke ili koalicije koja je listu predloila. Ako je vie
politikih stranaka predloilo zajedniku listu, ona de se unijeti na zbirnu listu prema nazivu prve po
redu politike stranke u prijedlogu.
Politike stranke koje su predloile prihvadene liste mogu odustati od predloene liste najkasnije 48
sati nakon to je kao prihvadena bila objavljena. Odustajanje jednog ili vie kandidata s liste nije
doputeno i nede se uvaiti.
Ako neki od kandidata na listama, odnosno kandidat ili zamjenik u izbornim jedinicama gdje se biraju
zastupnici nacionalnih manjina umre u vremenu od dana objave liste kandidata, politika stranka ili
S t r a n i c a | 112

udruge nacionalnih manjina koje su kandidirale dotinog zastupnika mogu umjesto njega predloiti
novog kandidata, odnosno zamjenika, bez posebnih uvjeta za valjanost kandidature do 10 dana prije
odravanja izbora.
IZBORNA PROMIDBA
Izborna promidba poinje danom objave zbirnih lista izbornih jedinica, a zavrava 24 sata prije dana
odravanja izbora. Izborna promidba odnosno vrijeme za izbornu kampanju ili agitaciju zakonski je
ureeno kako bi sve politike stranke ili koalicije koje su istakle liste za izbor zastupnika imale jednake
uvjete. Zbog toga se propisuje da u vrijeme izborne promidbe sve politike stranke koje su predloile
kandidatske liste imaju pod jednakim uvjetima pravo na iznoenje i obrazlaganje svojih izbornih
programa te izbornu promidbu. Sva sredstva javnog priopdavanja duna su u svom djelovanju
omoguditi ostvarivanje ovih prava politikih stranaka.
Svaka politika stranka koja je istakla liste za izbor zastupnika u Sabor mora do poetka izborne
promidbe objaviti okvirne podatke o visini i izvoru vlastitih sredstava koje namjerava utroiti za
izbornu promidbu. To su duni uiniti i kandidati za zastupnike pripadnika nacionalnih manjina i
nositelji neovisnih lista.
Pravo na naknadu trokova izborne promidbe iz dravnog prorauna RH imaju sve politike stranke
koje su istakle liste u najmanje jednoj izbornoj jedinici i kandidati za zastupnike pripadnika
nacionalnih manjina koji se biraju u posebnim izbornim jedinicama i nositelji neovisnih lista.
Naknada trokova izborne promidbe ispladuje se izravno na sredinje raune politikih stranaka u
mjestu njihova sjedita odnosno izravno neovisnim kandidatima i kandidatima za zastupnike
nacionalnih manjina.
IZBORNA UTNJA
Njeno trajanje ogranieno je na 24 sata prije odravanja izbora, a na dan izbora ona samo do
zatvaranja biralita.
U vrijeme trajanja izborne utnje zabranjuje se svaka izborna promidba, objavljivanje procjena
izbornih rezultata i objavljivanje prethodnih, neslubenih rezultata, objavljivanje fotografija u
sredstvima javnog priopdavanja, izjava i intervjua nositelja lista odnosno kandidata, te navoenje
izjava ili pisanih djela (l. 28. ZoIZuHS).
Za krenje izborne utnje nisu propisane nikakve sankcije.
TIJELA ZA PROVEDBU IZBORA
Tijela za provedbu izbora su:
1. Dravno izborno povjerenstvo
2. izborna povjerenstva izbornih jedinica
3. opdinska i gradska izborna povjerenstva
4. biraki odbori
S t r a n i c a | 113

Kroz navedena tijela provodi se viestranaki nadzor izbora. U tom smislu Dravno izborno
povjerenstvo ima stalni i proireni sastav.
A) Stalni sastav ine predsjednik i etiri lana te njihovi zamjenici. Predsjednik VSRH po poloaju je
predsjednik DIPa. lanove Povjerenstva imenuje USRH iz reda sudaca VSRH i drugih istaknutih
pravnika koji ne smiju biti lanovi politikih stranaka.
B) Proireni sastav odreuje se po objavi lista izbornih jedinica. lanovi proirenog sastava imaju sva
prava i dunosti stalnih njegovih lanova. Proireni sastav ine po tri predstavnika vedinske politike
stranke ili koalicije i tri dogovorno predloena predstavnika oporbenih politikih stranaka ili koalicija
sukladno stranakom sastavu Sabora i njihovi zamjenici. Ako se ne postigne dogovor izbor de se
obavit kockom pred Ustavnim sudom.
Istovrsna pravila vrijede i za izborno povjerenstvo izborne jedinice i opdinskih i gradskih izbornih
povjerenstava.
A) stalan sastav koji ine predsjednik i dva lana te njihovi zamjenici koje imenuje Dravno izborno
povjerenstvo iz reda sudaca i istaknutih pravnika.
B) proireni sastav ine po dva predstavnika vedinske stranke ili koalicije i dva dogovorno predloena
predstavnika oporbenih politikih stranaka ili koalicija sukladno stranakom sastavu Sabora i njihovi
zamjenici. (kocka)
Biraki odbori, imenuje ih izborno povjerenstvo izborne jedinice. Izravno provode glasovanje biraa
na birakim mjestima te osiguravaju pravilnost i tajnost glasovanja, a ine ga predsjednik i etiri lana
te zamjenici lanova. Po dva lana i zamjenika odreuje vedinska politika stranka ili koalicija a po dva
lana i zamjenika oporbene politike stranke ili koalicije sukladno stranakom sastavu Sabora.
Politike stranke dune su odrediti lanove pojedinih birakih odbora najkasnije osam dana prije dana
na koji se odravaju izbori za zastupnike. Ne odrede li ih, izborno povjerenstvo izborne jedinice
samostalno de odrediti lanove birakih odbora. Predsjednik birakog odbora i njegov zamjenik ne
smije biti lanovi niti jedne politike stranke, a po mogudnosti trebaju biti pravne struke.
Predsjednik birakog odbora i njegov zamjenik ne smije biti lanovi niti jedne politike stranke, a po
mogudnosti trebaju biti pravne struke.
PROVEDBA IZBORA
Najkasnije deset dana prije izbora, Dravno izborno povjerenstvo za biraka mjesta u inozemstvu, a
izborna povjerenstva izborne jedinice za podruje RH objavit de koja su biraka mjesta odreena, s
naznakom koji de birai glasovati na pojedinom mjestu. Pri odreivanju birakih mjesta mora se
voditi rauna o broju biraa koji de na njima glasovati te dostupnosti i prostorne udaljenosti birakog
mjesta. Za svako birako mjesto odreuje se posebna prostorija za glasovanje koja se mora opremiti i
urediti na nain koji de osigurati tajnost glasovanja.
Najkasnije osam dana prije odravanja izbora nadleno tijelo dostavit de svakom birau izvadak iz
popisa biraa koji se odnosi na njega.

S t r a n i c a | 114

GLASOVANJE I UTVRIVANJE REZULTATA GLASOVANJA
Glasovanje se obavlja osobno, glasakim listidima. Nitko ne moe glasovati u ime druge osobe.
Glasaki listid sadri:
1. naziv liste
2. ime i prezime nositelja liste
3. serijski broj

Na glasakom listidu stranake se liste navode onim redom kojim su navedene na zbirnoj listi dotinih
lista. Ispred naziva liste stavlja se redni broj.
Glasaki listid popunjava se tako da se zaokrui redni broj ispred naziva liste izborne jedinice. Vaedi
glasaki listid je onaj iz kojeg se na siguran i nedvojben nain moe utvrditi volja biraa i okolnost za
koju je listu bira glasovao.

Nevaedi glasaki listid je neispunjen glasaki listid, glasaki listid popunjen na nain da se ne moe sa
sigurnodu utvrditi volja biraa i okolnost za koju je listu glasovao i glasaki listid na kojem je bira
glasovao za dvije ili vie lista.

Glasovanje traje neprekidno od 7 do 19 sati. U diplomatsko-konzularnim predstavnitvima glasovanje
traje dva dana s time da zavrava na dan kad zavrava glasovanje u RH.
Po zavrenom glasovanju biraki odbor najprije prebrojava neupotrijebljene glasake listide i stavlja
ih u poseban omot koji zapeaduje. Potom utvruje ukupan broj biraa koji su glasovali, prema
popisu biraa, odnosno prema izvatku iz popisa biraa. Nakon to utvrdi broj biraa koji su glasovali,
biraki odbor pristupa otvaranju glasake kutije i prebrojavanju glasova.

Kad biraki odbor utvrdi rezultate glasovanja na birakom mjestu, dostavlja ih sa zapisnikom o svom
radu i ostalim izbornim materijalom opdinskom ili gradskom izbornom povjerenstvu, najkasnije u
roku od 12 sati od zatvaranja biralita. Biraki odbor u hrvatskom diplomatsko-konzularnom
predstavnitvu dostavlja zapisnik o svom radu s rezultatima glasovanja na birakom mjestu i ostalim
izbornim materijalom izravno Dravnom izbornom povjerenstvu u roku od 48 sati od zatvaranja
biralita.

Opdinsko odnosno gradsko izborno povjerenstvo nakon to prikupi utvrene rezultate s birakih
mjesta na svom podruju dostavlja ih sa zapisnikom o svom radu i s ostalim izbornim materijalom
izbornom povjerenstvu izborne jedinice, najkasnije u roku od 18 sati od zatvaranja biralita. Izborno
povjerenstvo izborne jedinice zbraja rezultate glasovanja na birakim mjestima na svom podruju i to
mora uiniti najkasnije u roku od 24 sata od zatvaranja biralita. Nakon to prikupi izborne rezultate
na svom podruju, izborno povjerenstvo izborne jedinice dostavlja ih Dravnom izbornom
povjerenstvu.

Rezultate izbora za zastupnike utvruje Dravno izborno povjerenstvo. Privremene i neslubene
rezultate izbora ono moe objavljivati prema svom nahoenju, a slubene rezultate izbora za
zastupnike Dravno izborno povjerenstvo objavljuje nakon to se iscrpe sva pravna sredstva u zatiti
birakog prava, odnosno proteknu rokovi za njihovo podnoenje.

S t r a n i c a | 115

ZATITA IZBORNOG PRAVA
Prigovor zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja ili u postupku izbora moe podnijeti:
1. svaka politika stranka,
2. nositelj neovisne liste,
3. najmanje 100 biraa ili
4. najmanje 5% biraa izborne jedinice

Prigovor se podnosi Dravnom izbornom povjerenstvu u roku od 48 sati raunajudi od isteka dana
kad je izvrena radnja na koju je stavljen prigovor. Dravno izborno povjerenstvo duno je donijeti
rjeenje o prigovoru u roku od 48 sati od dana kad mu je dostavljen, odnosno od dana kad su
dostavljeni izborni materijali na koje se prigovor odnos.

Ako Dravno izborno povjerenstvo, rjeavajudi o prigovoru, utvrdi da je bilo nepravilnosti koje su
bitno utjecale ili su mogle utjecati na rezultat izbora, ponitit de radnje i odrediti da se u odreenom
roku, koji mora omoguditi da se izbori odre na dan kad su raspisani te radnje ponove. Ako ne postoji
mogudnost ponavljanja ponitenih radnji ili ako se nepravilnosti odnose na postupak glasovanja, a
bitno su utjecale odnosno mogle utjecati na rezultat izbora, Dravno izborno povjerenstvo ponitit de
izbor i odrediti rok u kojem de se izbor ponoviti.

Protiv rjeenja Dravnog izbornog povjerenstva podnositelj prigovora ima pravo podnijeti albu
Ustavnom sudu RH. alba se podnosi putem Dravnog izbornog povjerenstva u roku od 48 sati
raunajudi od isteka dana kad je primljeno pobijano rjeenje. Ustavni sud je duan donijeti odluku o
albi u roku od 48 sati od dana njezina primitka.

Podnijeti prigovor odnosno alba u postupku zatite izbornog prava ne odgaaju obavljanje izbornih
radnji koje su propisane Zakonom.

Osim rjeavanja o albi protiv rjeenja Dravnog zbornog povjerenstva, Ustavni sud RH ima pravo i
dunost nadzora ustavnosti i zakonitosti izbora zastupnika u Hrvatski sabor. Zakon o izborima
zastupnika u Hrvatski sabor ne sadri odredbe o uvjetima i postupku te rokovima nadzora kao ni o
odlukama koje Ustavni sud moe donositi ostvarujudi nadzor ustavnosti i zakonitosti izbora.

ETIKO POVJERENSTVO
Etiko povjerenstvo je oblik nepravnog nadzora izbora ije je osnivanje prvi puta propisano Zakonom
1999. godine. Ono je nadstranako tijelo opdepriznatog javnog ugleda koje priopdenjima i
upozorenjima djeluje na promicanje i ostvarivanje etikih i demokratskih naela u izborima.
Etiko povjerenstvo ocjenjuje ponaanje sudionika izbora tijekom izborne promidbe i postupka
izbora. Ono ima predsjednika i est lanova od kojih po tri lana predlau vedinska i oporbene
politike stranke ili koalicije sukladno stranakom sastavu Sabora.

S t r a n i c a | 116

lanove Povjerenstva, na temelju prijedloga parlamentarnih politikih stranaka, imenuje Ustavni sud
iz reda istaknutih javnih osoba koje nisu kandidati na izborima i nisu lanovi niti jedne politike
stranke. Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti po poloaju je predsjednik Etikog
povjerenstva.

Nakon objave odluke o raspisivanju izbora a prije poetka izborne promidbe, Etiko povjerenstvo
donosi i objavljuje Izborni etiki kodeks koji ini sustav pravila o ponaanju pojedinaca i politikih
stranaka u izbornoj promidbi i izbornom postupku. Prije njegova donoenja Etiko povjerenstvo
zatrait de miljenje parlamentarnih politikih stranaka.

PROMATRANJE IZBORA OD NEVLADINIH UDRUGA
Nevladine udruge su jedan od specifinih oblika nadzora ili poticanja nadzora izbora.
Nevladine udruge imaju pravo pratiti izborni postupak, a napose promatrati provedbu izbora te rad
izbornih povjerenstava i birakih odbora na svim razinama.
Zainteresirane udruge dune su u roku od osam dana od dana raspisivanja izbora zatraiti od
Dravnog izbornog povjerenstva dozvolu za promatranje rada izbornih povjerenstava i birakih
odbora. Dravno izborno povjerenstvo dozvolit de promatranje izbornog postupka svim udrugama
koje su registrirane kao udruge koje djeluju na podruju nezavisnog promatranja izbornih postupaka
i/ili promicanja ljudskih i graanskih prava.

Udruge koje je Dravno izborno povjerenstvo ovlastilo za promatranje izbora mogu imenovati
ovlatene promatrae koji prate izborni postupak, a napose glasovanje i brojenje glasova. Ovlateni
promatra ima pravo dobiti zapisnik o radu birakog odbora te pravo uvida u cjelokupni izborni
materijal.

4. IZBOR LANOVA PREDSTAVNIKIH TIJELA (opdinskih,
gradskih i upanijskih vijednika) JEDINICA LOKALNE I
PODRUNE (regionalne) SAMOUPRAVE

NAIN IZBORA
Izbori u lokalna predstavnika tijela (opdinska i gradska vijeda) i podruna (regionalna) predstavnika
tijela (upanijske skuptine i Skuptina Grada Zagreba) propisani su Zakonom o izboru lanova
predstavnikih tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave.

Zakon i aktivno i pasivno birako pravo vee uz prebivalite za podruje jedinice za ije se
predstavniko tijelo izbori provode.

A wish changes nothing.
A decision changes everything.
S t r a n i c a | 117

Izbore za lanove predstavnikih tijela jedinica raspisuje Vlada RH posebnom odlukom kojom
utvruje toan datum odranja izbora. Zakon sadri odredbu, koju nisu imali prethodni zakoni, prema
kojoj se tono odreuje vrijeme odravanja redovnih izbora. Redovni izbori odravaju se trede
nedjelje u svibnju mjesecu svake etvrte godine.

Prijevremeni izbori do kojih dolazi uslijed rasputanja predstavnikog tijela moraju se odrati u roku
od 60 dana od dana rasputanja. Od dana raspisivanja pa do dana izbora ne moe proteci manje od
30 niti vie od 60 dana. Kad je predstavniko tijelo rasputeno u kalendarskoj godini u kojoj se
odravaju redovni izbori, a prije njihovog odravanja, u toj se jedinici nede raspisati i odrati
prijevremeni izbori.

lanovi predstavnikih tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave biraju se
razmjernim (proporcionalnim) izbornim sustavom. Pritom cijelo podruje jedinice ini jednu izbornu
jedinicu. Svi birai koji imaju prebivalite na podruju te jedinice i koji pristupe glasovanju, na temelju
kandidatskih lista, biraju sve lanove predstavnikog tijela jedinice. Pretvaranje glasova u mandate
odnosno dioba vijednikih mandata obavlja se d' Hondtovom metodom.

Primjena razmjernog sustava na lokalnim izborima potie zastupljenost velikog broja politikih
stranaka u lokalnim predstavnikim tijelima, to oteava izbor stabilnih izvrsnih tijela (naelnika,
odnosno gradonaelnika te povjerenstava). Zbog toga se relativno esto u mnogim lokalnim
jedinicama moraju raspisivati prijevremeni izbori. Osim toga primjena razmjernog sustava vezanim
stranakim listama ini lokalne izbore iskljuivo stranakim, s stovrsnim karakteristikama
meustranakih odnosa kao to su na izborima na dravnoj razini i nakon njih.

ZASTUPLJENOST PRIPADNIKA NACIONALNIH MANJINA U
LOKALNIM PREDSTAVNIKIM TIJELIMA
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina jami pripadnicima nacionalnih manjina pravo na
zastupljenost u predstavnikim tijelima lokalnih jedinica.
U jedinicama lokalne samouprave nacionalne manjine koje u stanovnitvu neke od tih jedinica
sudjeluju s vie od 5% a manje od 15% imaju pravo da, sukladno statutu, biraju u njezino
predstavniko tijelo najmanje jednog predstavnika (vijednika). U sluaju da je njihova zastupljenost
15% ili vie one imaju pravo na zastupljenost razmjerno udjelu njihovih pripadnika u stanovnitvu te
jedinice.
U jedinicama podrune (regionalne) samouprave pripadnici nacionalne manjine koja u stanovnitvu
te jedinice sudjeluje s vie od 5% imaju pravo na zastupljenost u predstavnikom tijelu (skuptini)
razmjerno udjelu njihovih pripadnika u stanovnitvu te jedinice.

Ako se na lokalnim izborima prema izbornim rezultatima (razmjernim sustavom d' Hondtovom
metodom) ne postigne zastupljenost pripadnika neke od nacionalnih manjina koja se trai, broj
lanova predstavnikog tijela povedat de se za jednog ili vie lanova, koliko je potrebno da se
postigne traena zastupljenost, a izabranima de se smatrati oni pripadnici odreene manjine koji se
nalaze na izbornim listama, a nisu izabrani, p redu prema razmjernom uspjehu svake liste na
izborima.
S t r a n i c a | 118

Ako se ni na taj nain ne postigne odgovarajuda zastupljenost predstavnika nacionalnih manjina u
predstavnikom tijelu, u toj jedinici raspisat de se dopunski izbori za predstavnika nacionalne manjine
koja nije zastupljena prema Ustavnom zakonu odreenim najmanjim brojem predstavnika. Izbori se
moraju odrati u roku od 90 dana od konstituiranja predstavnikog tijela jedinice lokalne odnosno
podrune (regionalne) samouprave.

******
TEMELJNA PITANJA
USTROJSTVA DRAVNE VLASTI

1. PREDSTAVNIKA TIJELA STRUKTURA, USTROJSTVO,
FUNKCIJE
POJAM PREDSTAVNIKOG TIJELA
Predstavniko tijelo, parlament ili zakonodavno tijelo je ustavna i politika institucija, sastavljena od
jednog, dvaju ili vie domova s relativno velikim brojem lanova, koja se oblikuje sa ciljem da kroz
zakonodavnu funkciju obavlja poslove odluivanja o osnovnim drutvenim i politikim pitanjima
drave unutar kojeg je uspostavljeno.

STRUKTURA PREDSTAVNIKOG TIJELA
Prema strukturi predstavnika tijela mogu biti:
1) jednodomna
u pravilu kod unitarnih drava, iako ne mora biti (npr. V.B., RH do 2001. dvodomni)
2) dvodomna
u pravilu u federacijama
prvi dom predstavnitvo graana
drugi dom predstavnitvo federativnih jedinica
3) viedomna

STRUKTURA HRVATSKOG SABORA
1. Dvodomni sustav 1990.-2001. godine
Po Ustavu iz 1990. godine Hrvatski sabor je imao dvodomnu strukturu i sastojao se od Zastupnikog
doma i upanijskog doma. Zastupniki dom kao prvi dom Sabora je predstavniko je tijelo graana
S t r a n i c a | 119

RH, hrvatskih dravljana i samostalno odluuje o svim pitanjima iz nadlenosti Hrvatskog dravnog
sabora.
Zastupniki dom je imao najmanje 100, a najvie 160 zastupnika koji se, na temelju opdeg i jednakog
birakog prava, biraju neposredno tajnim glasovanjem.
upanijski dom je predstavniko je tijelo graana u upaniji. upanijski dom je imao iskljuivo
savjetodavne i suspenzivne ovlasti prema aktima i odlukama koje donosi Zastupniki dom.
U upanijski dom graani svake upanije, na temelju opdeg birakog prava birali su neposredno
tajnim glasovanjem po tri zastupnika. Predsjednik Republike po isteku mandata postajao je, ako se
izriito ne odrekne te dunosti, doivotni lan upanijskog doma.
Predsjednik Republike mogao je imenovati iz reda za Republiku osobito zaslunih graana do pet
zastupnika u upanijski dom.

2. Razlozi za ukidanje upanijskog doma 2001. godine
Jo u vrijeme Ustava iz 1990. iznoeni su argumenti protiv dvodomne strukture u prilog jednodomnog
Sabora. Oni su izraeni u dokumentu koji je Radna skupina Predsjednika Republike pod naslovom
Strune osnove mogudeg prijedloga ustavnih promjena izradila u travnju 2000. godine. Dvodomna
struktura nije bila sukladna hrvatskoj parlamentarnoj tradiciji, upanijski dom nije se potvrdio kao
djelotvorno predstavniko tijelo. Njegovo postojanje, usporavajudi i inedi sloenim postupak
dvodomnog odluvanja, slabilo je poloaj Hrvatskog sabora u odnosu na ionako presnanu izvrnu
vlast.
Osim toga, nije ostvarivao niti funkciju zastupanja lokalnih odnosno upanijskih interesa na dravnoj
razini.
Promjenama Ustava RH iz 2000. godine nije ukinut. Ojaan je njegov poloaj i proirena njegova
nadlenost u postupku donoenja zakona kojima se razrauju slobode i prava ovjeka i graanina,
izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i nain rada dravnih tijela, ustrojstvo dravne uprave te
ustrojstvo, djelokrug i financiranje jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave.

3. Jednodomni Hrvatski sabor
Krajem 2000. i poetkom 2001. godine u uvjetima postojanja razliite stranake vedine u
Zastupnikom i upanijskom domu pokazale su se sve slabosti i uinci dvodomnosti na djelotvorno
ostvarivanje zakonodavne vlasti na koje je ukazano dokumentu Radne skupine. Promjenama Ustava
RH iz 2001. godine ukinut je upanijski dom. Od tada, Hrvatski sabor je jednodomni parlament.
Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najvie 160 zastupnika koji se, na temelju opdeg i jednakog
birakoga prava biraju neposredno tajnim glasovanjem.

2. USTROJSTVO RADA I DJELATNOST PREDSTAVNIKIH
TIJELA

S t r a n i c a | 120

USTROJSTVO PREDSTAVNIKIH TIJELA
Ustavi odreuju samo osnovna naela ustrojstva predstavnikih tijela koja razrauju poslovnici to ih
donose sama predstavnika tijela i njihovi domovi ako je predstavniko tijelo dvodomno ili
viedomno.

Zasjedanje i sjednice
Postoje dva sustava zasjedanja:
1. sustav stalnog zasjedanja (stalni odnosno permanentni parlament) i
2. sustav vremenski odreenih razdoblja zasjedanja.

Stalno zasjedanje znai da predstavniko tijelo ima ustavno pravo da samo odreuje vrijeme kada de
se okupiti na sjednice.
Zasjedanje je ili stalno ili odreeno razdoblje u kojem se predstavniko tijelo, u skladu s ustavom,
moe sastajati ili obavljati svoje ovlasti.
Sjednica je okupljanje zastupnika u sklopu zasjedanja, da bi raspravljali i odluivali o dnevnim redom
odreenim pitanjima. Sjednica traje od trenutka kad je predsjednik predstavnikog tijela otvori do
trenutka kad proglasi da je zavrena.
Sustav vremenski odreenih razdoblja zasjedanja znai da vremenska razdoblja unutar kojih
predstavniko tijelo odrava svoje sjednice unaprijed odreuje ustav. Suvremeni ustavi najede
odreuju koliko ono najvie ili najmanje mora trajati. Predstavniko tijelo se moe sastajati na
redovita i izvanredna zasjedanja. Inicijativu za izvanredna zasjedanja najede daju dravni poglavar i
vlada, predsjednik predstavnikog tijela i odreen broj zastupnika i njegovih lanova.
Ustav RH prihvada sustav vremenski odreenih razdoblja zasjedanja Sabora. Sabor zasjeda dva puta
godinje:
1. prvi put izmeu 15. sijenja i 15. srpnja i
2. drugi put izmeu 15. rujna i 15. prosinca.

Sabor zasjeda izvanredno na zahtjev predsjednika Republike, Vlade ili vedine zastupnika.

Obnavljanje sastava
Postoje dva sustava obnavljanja predstavnikih tijela:
1. potpuno (integralno) i
2. djelomino (parcijalno) obnavljanje.
S t r a n i c a | 121

Potpuno obnavljanje znai da se istodobno mijenjaju svi lanovi odreenog predstavnikog tijela.
Djelomino obnavljanje znai da se svi zastupnici, iako im mandat traje jednako, ne mijenjaju
istodobno. Najede se po isteku polovice mandata, bira polovica lanova (Senat u SAD svake dvije
godine biraju se zastupnici iji mandat traje 6 godina).
Ustav RH prihvada sustav potpunog obnavljanja Sabora. Zastupnici se biraju na vrijeme od 4 godine.

Radna tijela
Da bi predstavniko tijelo moglo obavljati svoje ovlasti, osnivaju se radna tijela. Unutarnji ustroj i
funkcije odreuju se poslovnikom.
Osnovna radna tijela jesu:
1. predsjednik
2. potpredsjednik (potpredsjednici) i
3. tajnik predstavnikog tijela odnosno doma,
4. te odbori i povjerenstva (komisije) predstavnikog tijela.
Predsjednik i drugi dunosnici brinu se za sazivanje sjednica i o dnevnom redu. Oni osiguravaju
odvijanje rasprave i odluivanja sukladno odredbama poslovnika i usklauju rad razliitih odbora.
Odbori i povjerenstva se osnivaju da bi se unutar njih obavljala prethodna rasprava o prijedlozima
zakona i drugih odluka te da bi pripremali materijal za raspravu i odluivanje u plenumu
predstavnikog tijela.
Postoje dva klasina sustava osnivanja odbora i povjerenstva:
1. klasian francuski sustav - prema kojem se osnivaju stalni specijalizirani odbori
(odbor za vanjske poslove, financije, pravosue) koje cijelo vrijeme ine isti
zastupnici
2. klasini britanski sustav - prema kojem se oni osnivaju posebno za svaki prijedlog
zakona ili drugo pitanje ije je odluivanje u djelokrugu predstavnikog tijela
Suvremeni ustavi i poslovnici najede kombiniraju oba sustava, pa postoje stalni specijalizirani i
posebni (ad hoc) osnovani odbori i povjerenstva.

Zastupniki imunitet
Zastupniki imunitet je jamstvo pravne sigurnosti i neovisnosti djelovanja zastupnika u obnaanju
dunosti kao lana predstavnikog tijela.
Institucija zastupnikog imuniteta razvila se u Velikoj Britaniji tijekom borbe izmeu Parlamenta i
kralja. Kralj je zastupnike koji bi u Parlamentu napadali njegove postupke ili postupke njegovih
savjetnika, liavao slobode. Tako nisu mogli slobodno politiki djelovati, a Parlament se nije mogao
prema odredbama nekih
poslovnika ine zajedno
predsjednitvo, ured ili
tajnitvo predstavnikog tijela
S t r a n i c a | 122

suprotstavljati odlukama izvrne vlasti. Stoga se Parlament nastojao izboriti za to da zastupnici ne
mogu uopde kazneno odgovarati za izraeno miljenje, stav i glas, a u sluaju da poine kazneno djelo
van Parlamenta, ne mogu biti lieni slobode bez njegova pristanka.
Tako su se razvila dva oblika zastupnikog imuniteta:
1. imunitet neodgovornosti
2. imunitet nepovredivosti
koje priznaju, iako ne uvijek u istom obujmu, gotovo svi suvremeni ustavi.

Zastupniki imunitet neodgovornosti znai da se zastupnik ne moe pozvati na kaznenu odgovornost
za izraeno miljenje, stav ili glas dan u predstavnikom tijelu. Zastupnik moe u govoru poiniti
kazneno djelo, vrijeajudi druge zastupnike ili graane ili pozivajudi na kazneno djelo, ali on za to nede
modi biti prozvan na kaznenu odgovornost. Ako bi zastupnik to isto poinio izvan predstavnikog tijela,
odgovarao bi kao i svaki drugi graanin. Od kaznene odgovornosti za djela koja poini unutar
predstavnikog tijela zastupnik je zatiden vremenski apsolutno, imunitet neodgovornosti ga titi i
nakon to mu prestane mandat.
Zastupniki imunitet nepovredivosti znai da zastupnik bez odobrenja predstavnikog tijela ne moe
biti lien slobode niti se protiv njega moe pokrenuti kazneni postupak. Imunitet nepovredivosti
odnosi se na kaznena djela koja zastupnik poini izvan predstavnikog tijela. titi zastupnika dok mu
traje mandat. Kad i nije propisano, smatra se da se za vrijeme trajanja mandata prekida zastara, pa je
naknadno uvijek mogude pokrenuti kazneni postupak protiv biveg zastupnika koji je za vrijeme
trajanja mandata poinio neko kazneno djelo.
Ustav RH odreuje da zastupnici u Hrvatskom saboru imaju imunitet, kao i puki pravobranitelj i ostali
opunomodenici Sabora za promicanje i zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Zastupnik moe biti pritvoren bez odobrenja doma Sabora samo ako je zateen u injenju kanjivog
djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju duem od 5 godina. O takvom se sluaju izvjeduje
predsjednika Sabora. Ako Sabor nije na okupu, odobrenje da se zastupnik lii slobode ili da se protiv
njega nastavi kazneni postupak daje i o njegovu pravu na imunitet odluuje mandatno-imunitetno
povjerenstvo, s time to njegovu odluku mora naknadno potvrditi Sabor.

USTAVNI POLOAJ I TEMELJNE OVLASTI PREDSTAVNIKIH
TIJELA
Osnovna ovlast predstavnikih tijela je donoenje zakona i drugih opdih akata, meu kojima se istie
dravni proraun ili budet. Predstavniko tijelo odreuje pravne okvire djelovanja svih drugih
dravnih tijela. Najvanije je i temeljno tijelo u dravi.
Nazivom vlada se oznaava:
a) ukupnost tijela odnosno ustroja dravne vlasti, ukljuujudi i predstavniko tijelo
S t r a n i c a | 123

b) sva tijela koja obavljaju izvrnu vlast nasuprot predstavnikom tijelu koje obavlja
zakonodavnu vlast
c) samo jedno tijelo izvrne vlasti odreujudi ga nasuprot dravnom poglavaru, koje se jo naziva
ministarsko vijede ili ministarski kabinet
ZAKONODAVNI POSTUPAK
Zakonodavni postupak se ureuje poslovnikom na temelju osnovnih propisa to su sadrani u ustavu.
Razlikuje se redoviti od hitnog postupka donoenja zakona.
Redoviti zakonodavni postupak najede ima tri faze:
a) fazu inicijative
b) fazu rasprave u odborima predstavnikog tijela ili pojedinim domovima
c) fazu rasprave i odluivanja u predstavnikom tijelu odnosno pojedinom domu
Pravo inicijative ili predlaganja zakona u dravama sa sustavom iste parlamentarne i
polupredsjednike vlade najede imaju zastupnici u predstavnikom tijelu ili domovima pojedinano,
odbori predstavnikog tijela i vlada. Vlada je najede iskljuivi predlaga dravnog prorauna.
U tijeku faze rasprave u odborima lanovi odbora raspravljaju o prijedlogu zakona, stavljaju na njega
primjedbe i amandmane te daju miljenje o tome treba li i u kakvom tekstu zakon prihvatiti ili ne.
Nakon toga se o prijedlogu zakona s miljenjima i amandmanima ovlatenih odbora raspravlja u
predstavnikom tijelu ili pojedinom domu.
Raspravlja se i o zakonu u cjelini i o pojedinim lancima ili odjeljcima. U raspravi zastupnici mogu
predlagati amandmane na prijedlog zakona o kojima se prethodno glasa. Nakon zavretka rasprave, o
prihvadanju zakona odnosno drugog opdeg akta odluuje se vedinom glasova. Najede se propisuje
kvorum od jedne polovice koji je potreban da bi predstavniko tijelo ili pojedini njegovi domovi mogli
pristupiti glasovanju o zakonu ili o drugom opdem aktu.
Pri donoenju zakona po hitnom postupku, itav se postupak ubrzava. Nakon inicijative, rasprava i
odluivanje u odborima su ubrzani, a esto i vremenski ogranieni.

ODREDBE USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE O
ZAKONODAVNOM POSTUPKU
Ustav RH odreuje da pravo da predlae zakone ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika, radna tijela
Sabora i vlada RH.
Ako Ustavom nije drugaije odreeno Hrvatski sabor donosi odluke vedinom glasova ukoliko je na
sjednici nazona vedina zastupnika.
S t r a n i c a | 124

Zastupnici glasuju osobno.
Zakone kojima se ureuju nacionalna prava (organski zakoni) Hrvatski sabor donosi dvotredinskom
vedinom glasova svih zastupnika.
Zakone kojima se razrauju Ustavom utvrena ljudska prava i temeljne slobode; izborni sustav,
ustrojstvo, djelokrug i nain rada dravnih tijela; te ustrojstvo lokalne i podrune (regionalne)
samouprave (organski zakoni) Hrvatski sabor donosi vedinom glasova svih zastupnika.
Prema Ustavu se razlikuju se tri vrste zakona:
1. zakone koji se uz natpolovini kvorum donose vedinom nazonih zastupnika, a to
je preteit broj zakona,
2. zakone koji se donose kvalificiranom i to apsolutnom vedinom glasova svih
zastupnika u Hrvatskom saboru,
3. zakone a to su samo oni kojima se ureuju nacionalna prava koje Hrvatski sabor
donosi dvotredinskom vedinom glasova, istom vedinom kojom donosi i mijenja
Ustav.
Druga i treda vrsta pripadaju po kategoriji organskim zakonima.

POSLOVNIKE ODREDBE O ZAKONDAVNOM POSTUPKU
Poslovnik Hrvatskog sabora ureuje zakonodavni postupak. Prema Poslovniku se redoviti
zakonodavni postupak obavlja u pravilu u dva odjeljka. To su prvo itanje zakona i drugo itanje
zakona, te iznimno trede itanje zakona.

A) Pokretanje zakondavnog postupka
1. prijedlog zakona
pravo predlagati zakone ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika, radna tijela Sabora i
Vlada
postupak se pokrede dostavom prijedloga zakona predsjedniku Sabora
Sabor moe posebnim zakljukom odrediti da se u radnim tijelima provede
prethodna rasprava o razlozima donoenja zakona i o osnovnim pitanjima koja
treba urediti zakonom; nakon provedene prethodne rasprave sva stajalita,
miljenja i prijedlozi dostavljaju se predlagatelju koji je obvezan pri izradi prijedloga
zakona uzeti ih u obzir te posebno obrazloiti one koje nije mogao prihvatiti

2. sadraj prijedloga zakona
ustavna osnova donoenja zakona
ocjena stanja i pitanja koja zakon treba urediti te njegove posljedice
ocjenu i izvore potrebnih sredstva za provoenje zakona
tekst prijedloga zakona s obrazloenjem
tekst odredbi vaedeg zakona ako se radi o izmjeni/dopuni postojedeg

S t r a n i c a | 125

U obrazloenju prijedloga zakona daje se objanjenje pojedinih odredbi koje sadri
prijedlog zakona.
Predsjednik Sabora upuduje primljeni prijedlog zakona predsjednicima svih radnih tijela,
svim zastupnicima i predsjedniku Vlade, kada Vlada nije predlagatelj.

B) Razmatranje prijedloga u radnim tijelima
prije rasprave o prijedlogu zakona na sjednici Sabora, predsjednik matinog radnog tijela i
Odbor za zakonodavstvo duni prijedlog uvrstiti u dnevni red sjednice radnog tijela i provesti
raspravu
o Radna tijela izjanjavaju se o svim elementima prijedloga zakona, a Odbor za
zakonodavstvo posebno i o ustavnim osnovama zakona
ako se prijedlogom zakona stvaraju materijalne obveze, Sabor ne moe odluivati o
prijedlogu zakona prije nego, na temelju izvjeda Odbora za fnancije i dravni proraun,
utvrdi da se za ispunjenje tih obveza mogu osigurati financijska sredstva
su obuhvadena pojedina pitanja koja su u djelokrugu drugih radnih tijela, prijedlog u pogledu
tih pitanja mogu razmotriti i ova radna tijela
radna tijela tijela, osim Odbora za zakonodavstvo i Odbora za Ustav, Poslovnik i politiki
sustav, koja su, uz matino, razmatrala prijedlog zakona dostavljaju svoja miljenja,
primjedbe i prijedloge matinom radnom tijelu
kad razmotri prijedlog zakona, matino radno tijelo podnosi izvjede Saboru s miljenjem,
primjedbama i prijedlozima iznesenim u tijeku njegovog razmatranja
matino radno tijelo de razmotriti miljenja, primjedbe i prijedloge koje su mu dostavila
druga radna tijela koja su razmatrala prijedlog; u izvjedu matino radno tijelo izraava i svoje
stajalite o miljenju, primjedbama i prijedlozima tih radnih tijela
izvjeda radnih tijela se upuduju predsjedniku Sabora, koji ih dostavlja predlagatelju zakona,
predsjednicima radnih tijela i zastupnicima
radno tijelo, kad razmotri prijedlog zakona, odreuje izvjestitelja koji de na sjednici Sabora
izlagati stajalita, miljenja i primjedbe te obrazlagati prijedloge tog tijela

C) Prvo itanje zakona, sadri:
Prvo itanje zakona je prvi dio u postupku donoenja zakona koji se provodi na sjednici
Sabora.
Prvo itanje zakona obuhvada uvodno izlaganje predlagatelja, opdu raspravu o prijedlogu
zakona, raspravu o pojedinostima koja ukljuuje i raspravu o tekstu prijedloga zakona,
raspravu o stajalitima radnih tijela koja su razmatrala prijedlog te donoenje zakljuka o
potrebi donoenja zakona.
Predlagatelj zakona, odnosno predstavnici koje on odredi osim usmenog izlaganja na
poetku rasprave imaju pravo davati objanjenja, miljenja, primjedbe i prijedloge tijekom
cijele rasprave.
S t r a n i c a | 126

Usmeno izlaganje na poetku rasprave moe podnijeti samo predlagatelj ili jedan od
predstavnika.
Predlagatelj zakona, odnosno predstavnici koje on odredi, moe povudi prijedlog zakona do
zakljuenja rasprave.
Izvjestitelj radnog tijela koje je razmotrilo prijedlog zakona moe iznositi miljenja,
primjedbe i prijedloge koje je zauzelo radno tijelo.
Predstavnik Vlade moe zatraiti rije tijekom cijele rasprave u Saboru i kada prijedlog
zakona nije podnijela Vlada.
Na sjednici Sabora vodi se o prijedlogu zakona, u pravilu objedinjeno, opda rasprava i
rasprava o pojedinostima.
Opda rasprava o prijedlogu zakona vodi se na nain da zastupnici iznose svoja miljenja o
tome je li potrebno donijeti zakon, o osnovnim pitanjima koja treba urediti zakonom, o
ustavnom ovlatenju da se predloeni odnosi urede zakonom i o opsegu i nainu zakonskog
ureivanja tih odnosa.
Rasprava o pojedinostima vodi se na taj nain to se raspravlja i o tekstu prijedloga zakona.
Ako zastupnici ocijene da nije potrebno donijeti zakon, prijedlog zakona odbit de se
zakljukom koji mora biti obrazloen i dostavljen predlagatelju.
Prijedlog zakona koji je odbijen na sjednici ne moe biti ponovno uvrten u dnevni red
sjednice prije isteka roka od tri mjeseca od dana kada ga je odbio Sabor.
Po zavrenoj raspravi zakljukom kojim se prihvada donoenje zakona, utvruju se
stajalita, prijedlozi i miljenja u vezi s prijedlogom zakona i upuduju se predlagatelju radi
pripreme konanog prijedloga zakona.
Zakljukom o prihvadanju prijedloga zakona, moe se odrediti da je predlagatelj zakona
obvezan prije podnoenja konanog prijedloga zakona pribaviti miljenje pojedinih tijela,
organizacija ili zajednica o pitanjima na koja se odnosi predloeni zakon.

D) Konani prijedlog zakona
Na osnovi zakljuka Sabora o prihvadanju prijedloga zakona, predlagatelj de sainiti konani
prijedlog zakona, odnosno konani prijedlog zakona sainit de drugo tijelo ako je to odredio
Sabor i s tim se suglasio predlagatelj.
U suglasnosti s predlagateljem zakona, moe se odrediti da konani prijedlog zakona izradi
radno tijelo Sabora ili Vlada i tada se oni smatraju predlagateljem zakona, a raniji
predlagatelj gubi to svojstvo.
Konani prijedlog zakona predlagatelj je duan podnijeti u roku od est mjeseci od dana
prihvadanja prijedloga zakona.
S t r a n i c a | 127

Ako predlagatelj zakona ne podnese konani prijedlog zakona u propisanom roku, smatrat
de se da je postupak donoenja zakona obustavljen.
Konani prijedlog zakona podnosi se u obliku u kojem se donosi zakon.
Obrazloenje konanog prijedloga zakona obuhvada razloge zbog kojih se zakon donosi,
pitanja koja se njime rjeavaju, objanjenje odredbi predloenog zakona, podatke o
financijskim sredstvima potrebnim za provoenje zakona i o nainu osiguranja tih
sredstava te druge vane okolnosti u vezi s pitanjima koja se ureduju zakonom.
Predlagatelj zakona duan je u obrazloenju konanog prijedloga zakona navesti razlike
izmeu rjeenja koja predlae u odnosu na rjeenja iz prijedloga zakona, razloge zbog kojih
su te razlike nastale te prijedloge i miljenja koji su bili dani na prijedlog zakona, a koje
predlagatelj nije prihvatio, uz navoenje razloga zbog kojih ih nije prihvatio.
Kod podnoenja, upudivanja i razmatranja u radnim tijelima konanog prijedloga zakona
odgovarajude se primjenjuju odredbe ovoga Poslovnika koje se odnose na prijedlog
zakona.
Ako se konanim prijedlogom zakona predvia da de pojedine njegove odredbe imati
povratno djelovanje, na osnovi posebnog obrazloenja predlagatelja zakona i izvjeda
matinoga radnog tijela i Odbora za zakonodavstvo, posebno de se ocijeniti i zakljukom
utvrditi da za povratno djelovanje pojedinih odredbi zakona postoje osobito opravdani
razlozi. Bez toga se ne moe pristupiti odluivanju o povratnom djelovanju pojedinih
zakonskih odredbi.

E) Drugo itanje zakona
Drugo itanje zakona obuhvada raspravu o tekstu konanog prijedloga zakona, stajalitima
radnih tijela, raspravu o podnesenim amandmanima, odluivanje o amandmanima i
donoenje zakona.
Predlagatelj zakona, odnosno njegov predstavnik moe na poetku rasprave podnijeti
uvodno izlaganje, a kad konani prijedlog zakona sadri odredbe s povratnim djelovanjem
duan je posebno obrazloiti zato se predlae povratno djelovanje tih odredbi.
Predlagatelj zakona, odnosno njegov predstavnik ima pravo zatraiti rije u tijeku cijele
rasprave, davati objanjenja, iznositi svoja miljenja i izjanjavati se o podnesenim
amandmanima i o izraenim miljenjima i primjedbama.
Predstavnik Vlade moe traiti rije u tijeku rasprave o zakonu i kad Vlada nije predlagatelj.
U tijeku rasprave o tekstu konanog prijedloga zakona raspravlja se o prijedlogu po
dijelovima, glavama, odnosno odjeljcima, lancima te o podnesenim amandmanima.
Nakon rasprave se odluuje o podnesenim amandmanima.
Predlagatelj zakona oituje se o svakom pojedinom amandmanu, a na oitovanje
predlagatelja moe se osvrnuti samo podnositelj amandmana.
S t r a n i c a | 128

Nakon provedene rasprave i odluivanja o amandmanima, zakljuuje se rasprava i odluuje
se o donoenju zakona glasovanjem zastupnika.
Izmjenama i dopunama Poslovnika Hrvatskog sabora iz 2003. godine uvedena je
mogudnost elektronikog glasovanja, kako pri odluivanju o donoenju zakona tako i
drugim pitanjima iz nadlenosti Hrvatskog sabora, i razraen njegov postupak. No danas se
uglavnom i dalje glasuje dizanjem ruku zastupnika kao to to je to bilo i prije.

F) Trede itanje zakona
Trede itanje zakona provodi se po odluci Sabora ili na zahtjev predlagatelja i to u
sluajevima kada je na tekst konanog prijedloga zakona podnesen vedi broj amandmana ili
kada su amandmani takve naravi da bitno mijenjaju sadraj konanog prijedloga zakona.
Trede itanje zakona provodi se, u pravilu, ako se amandmanima predlagatelja bitno
mijenja sadraj konanog prijedloga zakona.
Trede itanje zakona provodi se uz uvjete i po postupku propisanom ovim Poslovnikom za
drugo itanje.

G) Donoenje zakona po hitnom postupku
Iznimno, zakon se moe donijeti po hitnom postupku, samo kada to zahtijevaju interesi obrane i
drugi osobito opravdani dravni razlozi, odnosno kada je to nuno radi sprjeavanja ili otklanjanja
vedih poremedaja u gospodarstvu.
Uz prijedlog da se zakon donese po hitnom postupku podnosi se konani prijedlog zakona, koji
sadri sve to i prijedlog zakona, osim to se umjesto teksta prijedloga zakona prilae tekst
konanog prijedloga zakona.
Kada prijedlog da se zakon donese po hitnom postupku podnosi zastupnik, tada mora i mati pisanu
podrku jo 25 zastupnika.
Prijedlog da se zakon donese po hitnom postupku moe podnijeti klub zastupnika koji ima 15 ili
vie lanova te klubovi zastupnika koji imaju zajedno 15 ili vie lanova.
U hitnom se postupku objedinjuje prvo i drugo itanje zakona.
Prijedlog da se zakon donese po hitnom postupku podnosi se predsjedniku Sabora najkasnije 24
sata prije utvrivanja dnevnog reda na sjednici. Predsjednik Sabora bez odgaanja upuduje
prijedlog da se zakon donese po hitnom postupku predsjednicima radnih tijela, svim zastupnicima,
te Vladi ako nije predlagatelj. O prijedlogu se odluuje prilikom utvrivanja dnevnog reda na
poetku sjednice, a moe se odluivati i tijekom utvrivanja dopune dnevnog reda.
Ako predsjednik Sabora nije unio u prijedlog dnevnog reda sjednice prijedlog da se zakon donese
po hitnom postupku, a prijedlog je podnesen u rokovima i na nain odreen Poslovnikom, na
zahtjev predlagatelja zakona, zakon se uvrtava u dnevni red, a nakon toga odluuje se o prijedlogu
za hitni postupak.
S t r a n i c a | 129

Ako ne bude prihvaden prijedlog za hitni postupak, predsjednik Sabora moe predloiti provoenje
prvog itanja na istoj sjednici.
Po hitnom postupku donose se zakoni koji se usklauju s propisima Europske unije ako to zatrai
predlagatelj.
Iznimno, ako matino radno tijelo, Odbor za Ustav, Poslovnik i politiki sustav ili Odbor za
zakonodavstvo predloe da se zakon raspravi u prvom itanju jer nije sukladan Ustavu ili pravnom
sustavu, o zakonu de se raspraviti u prvom itanju.

OSTALE NADLENOSTI PREDSTAVNIKIH TIJELA
Predstavniko tijelo raspolae i ustavnim pravom potvrde (ratifikacije) svih ili samo odreenih
meunarodnih ugovora. Tako postavlja pravne okvire meunarodnoj aktivnosti vlade i dravnog
poglavara. Danas je tendencija da se sve vie pravo potvrde meunarodnih ugovora prepusta
dravnom poglavaru ili vladi.
Ima pravo odluivanja o ratu i o miru i pravo raspisivanja referenduma. U dravama sa sustavom
iste parlamentarne vlade imenuje vladu i nadzire njezin rad. U sustavu polupredsjednike vlade,
predsjednik republike imenuje vladu, a predstavniko tijelo samo politiki nadzire njezin rad.
Politika se odgovornost vlade prema predstavnikom tijelu u dravama sa sustavom iste
parlamentarne i polupredsjednike vlade ostvaruje na vie naina.
Jedan od naina nadzora predstavnikog tijela nad radom vlade i itave dravne uprave jesu
zastupnika pitanja.
Zastupnika pitanja u usmenom ili pisanom obliku moe postavljati svaki zastupnik pojedinom
ministru vlade o radu upravnog resora kojemu je na elu, a predsjedniku vlade o radu vlade.
Dunost je ministra i predsjednika vlade da na nain odreen poslovnikom odgovore na svako
zastupniko pitanje. Zastupnici, lanovi predstavnikog tijela, raspolau i pravom na interpelaciju.
Pravo na interpelaciju slino je zastupnikom pitanju prema tome to se njime postavlja pitanje,
odnosno trai objanjenje o odreenom postupku ili o dijelu aktivnosti ili vlade u cjelini ili
pojedinog ministra uz dvije bitne razlike.
Prva se sastoji u tome to pravo na zastupniko pitanje ima svaki zastupnik, a pravo interpelacije
daje se u pravilu samo skupini zastupnika. Druga je to to kod interpelacije nakon odgovora vlade
slijedi rasprava o odgovoru u predstavnikom tijelu odnosno u odreenom njegovu domu, a nakon
rasprave glasuje se o tome je li predstavniko tijelo zadovoljno odgovorom, odnosno objanjenjem
vlade.
U Ustav RH interpelacija je uvedena ustavnim promjenama iz 2000. godine.
Ustav odreuje da zastupnici Hrvatskoga sabora imaju pravo postavljati Vladi RH i pojedinim
ministrima zastupnika pitanja. Najmanje jedna desetina zastupnika Hrvatskog sabora moe
podnijeti interpelaciju o radu Vlade RH ili pojedinog njezinog lana.
S t r a n i c a | 130

Postavljanje zastupnikog pitanja i podnoenje interpelacije se ureuju Poslovnikom.
Prema Poslovniku Hrvatskog sabora zastupnici postavljaju zastupnika pitanja predsjedniku Vlade i
lanovima Vlade u pisanom obliku, a usmeno u okviru aktualnog prijepodneva koje se odrava na
poetku svake sjednice Hrvatskog sabora prije prelaska na prvu toku dnevnog reda. Tijekom
aktualnog prijepodneva zastupnici koji su lanovi jednog od klubova zastupnika mogu postaviti
ukupno 40 pitanja, a zastupnici nacionalnih manjina koji nisu organizirani u klub zastupnika te po
jedan zastupnik politikih stranaka koji nemaju klub zastupnika mogu postaviti pitanje na svakoj
drugoj sjednici. Broj pitanja koja mogu postaviti pojedini zastupnici kluba zastupnika razmjeran je
broju lanova pojedinog kluba u odnosu na ukupni broj zastupnika. Redoslijed postavljanja pitanja
na aktualnom prijepodnevu odreuje se drijebom, nakon to su zastupnici najavili postavljanje
pitanja najkasnije 24 sata prije sjednice Sabora.
Predstavniko tijelo obavlja nadzor nad vladom i nad upravom u cjelini putem svojih posebnih
istranih povjerenstava koje imaju pravo ispitivati pojedine aktivnosti vlade ili uprave. esto im se
daje pravo da sasluavaju svjedoke te da djeluju kao svojevrsna sudbena tijela prema dravnim
dunosnicima i slubenicima. Ustav RH odreuje da Hrvatski sabor moe osnivati istrana
povjerenstva za svako pitanje od javnog interesa. Istrana povjerenstva imaju sastav, djelokrug i
ovlasti u skladu sa zakonom.

TEMELJNE OVLASTI HRVATSKOG SABORA
O svim pitanjima, sukladno svojoj jednodomnoj strukturi Hrvatski sabor odluuje na plenarnim
sjednicama.
lanak 80. Ustava odreuje kao temeljne slijedede ovlasti:
1. odluuje o donoenju i promjeni Ustava,
2. donosi zakone,
3. donosi dravni proraun,
4. odluuje o ratu i miru,
5. donosi akte kojima izraava politiku Hrvatskoga sabora,
6. donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane RH,
7. odluuje o promjeni granica RH,
8. raspisuje referendum,
9. obavlja izbore, imenovanja i razrjeenja, u skladu s Ustavom i zakonom,
10. nadzire rad Vlade RH i drugih nositelja javnih dunosti odgovornih Hrvatskom saboru, u
skladu s Ustavom i zakonom,
11. daje amnestiju za kaznena djela,
12. obavlja druge poslove utvrene Ustavom.

3. RAZLIKOVANJE DRAVNIH FUNKCIJA I USTROJSTVO VLASTI
U pravnoj teoriji razlikujemo tri temeljna razliita shvadanja o broju i sadraju dravnih funkcija:
A) dualistiko shvadanje ostvaruje se kroz dvije temeljne funkcije; nareivanje i izvravanje, pa
analogijom zakonodavna vlast donosi opde pravne akte, a izvrna vlast ih donosedi pojedinane
pravne akte izvrava
S t r a n i c a | 131

B) trijalistiko shvadanje dravna se vlast kau ostvaruje kroz tri temeljne dravne funkcije:
zakonodavnu, sudsku i upravnu.

C) kvadrijalistiko shvadanje uz zakonodavnu, sudsku i upravnu, navode i politiko- izvrnu funkciju.
Teorija je smatra najprihvatljivijom

KRITERIJI ZA RAZLIKOVANJE ZAKONODAVNE, UPRAVNE I
SUDSKE FUNKCIJE
Djelovanje drave izraava se i donoenjem akata. Prema osnovnim kategorijama pravnih akata
razlikujemo: zakonodavnu, upravnu i sudsku funkciju.

Pri emu se za razlikovanje koriste dva kriterija; formalni i materijalni.
A) formalni kriterij funkcije se sada dijele prema tijelima koja donose pravne akte karakteristine za
odreenu funkciju i prema postupku njihova donoenja.
Vrlo je lako razlikovati pravne akte pojedinih funkcija.

B) materijalni kriterij funkcije dijeli prema sadraju pravnih akata karakteristinih za odreenu
funkciju

1. zakonodavna funkcija
a) prema formalnom kriteriju obiljeava donoenje zakona, a zakon u formalnom smislu je
svaki pravni akt kojeg donese ustavom odreno zakonodavno tijelo prema propisanom
postupku, te koji nosi naziv zakon (neovisno o sadraju)

b) zakon u materijalnom smislu je svaki pravni akt to sadri opdi propis i koji je imperativan,
neovisno o dravnom tijelu koje ga je donijelo

npr. pravni akt koji ne sadri opdi propis, a donijelo ga je zakondavno tijelo, nije zakon u
materijalnom smislu, ali je zakon u formalnom smislu.
ili pak, uredbe koje donosi Vlade temeljem Ustavnih ovlasti, one su zakon u materijalnom
smislu, ali u formalnom smislu one su podzakonski akt

2. upravna funkcija
a) prema formalnom kriteriju obiljeava donoenje upravnih akata, a upravni akt u
formalnom smislu je svaki pravni akt koji donose upravna tijela prema upravnom postupku,
te koji nosi naziv upravnog akta (neovisno o sadraju)

b) po materijalnom kriteriju sastoji se u odluivanju o primjeni opdih propisa (odn. zakon u
materijalnom smislu) na pojedine sluajeve. Pa je upravni akt u materijalnom smislu, svaki
pravni akt, koji primjenjujudi opdi pravni akt rjeava konkretan sluaj. Dakle, upravni akt je
pojedinani pravni akt.

S t r a n i c a | 132

3. sudska funkcija
a) u formalnom smislu obiljeava donoenje sudskih akata, a sudski akt, u formalnom smislu
je svaki pravni akt kojeg donese sudsko tijelo, prema propisanom postupku i koji nosi
odgovarajud naziv sudskog akta (neovisno o sadraju)

b) stav nije ujednaen, zbunjuje to i sudska i upravna funkcija primjenjuju opde akte na
pojedine sluajeve. Ipak, smatra se da je u materijalnom smislu karakterizira postojanje spora
i povreda opdeg pravnog akta.

SADRAJ IZVRNE FUNKCIJE
Dravni poglavar i vlada su izvrna tijela.
Poslovi koje obavljaju dijele se u tri velike skupine:
1. poslovi koji se odnose na organizaciju i usmjeravanje primjene zakona i politike
utvrene od predstavnikog tijela (zakonodavca) ili tzv. poslovi podzakonodavstva,
2. poslovi zakonodavne i opde politike inicijative,
3. voenje vanjske politike.

1. usmjeravanje primjene zakona i politike predstavnikog tijela, tzv. poslovi podzakonodavstva
Izvrna tijela su veza izmeu zakonodavca na jednoj te uprave i sudskih tijela na drugoj strani. Ta
povezujuda funkcija sastoji se:
1. u omogudavanju primjene zakona njihovom prilagodbom upravnim i sudskim
tijelima,
2. u staranju da se zakoni primjenjuju na jedinstven i djelotvoran nain.
Prvu zadadu ostvaruju donosedi uredbe za primjenu ili izvravanje zakona.
Drugu obavljaju donoenjem propisa o unutarnjem ustroju i nainu rada upravnih tijela, te
usklaivanjem (koordinacijom) i usmjeravanjem rada tijela koja primjenjuju zakone.
Usklaivanje se sastoji u ustrojbenom i djelatnom usmjeravanju upravnih tijela da bi mogli
jedinstveno i djelotvorno provoditi utvrenu politiku i izvravati zakone. Obuhvada i nadzor nad
ustavnodu i zakonitodu i nadzor politike svrhovitosti akata upravnih tijela.
Usmjeravanje se sastoji u utvrivanju opdih smjernica kojima se oblikuju stavovi za provoenje
politike i zakona.

2. poslovi zakonodavne i opde politike inicijative
ocjenjuju potrebu za donoenjem novih ili mijenjanje postojedih zakona,
pa pomodu odgovarajudih resornih upravnih tijela izrauju nacrte, odnosno prijedloge
zakona
osim u sustavu predsjednike vlade, upravo je vlada inicijator 90% zakona motor
zakonodavstva; u pravilu dravni proraun te sve gospodarske planove, predlau izvrna
tijela; oni planiraju opdu politiku drave
It will all be worth it in the end.
S t r a n i c a | 133

3. voenje vanjske politike
Izvrna tijela vode vanjsku politiku. Voenje vanjske politike obuhvada:
1. poslove raspolaganja oruanim snagama i voenje rata,
2. pravo poslanstva i diplomatskog saveza,
3. pregovaranje i potvrda meunarodnih ugovora.

Izvrna tijela odluuju o davanju pomilovanja i odlija te potvruju zakone, u dravama sa sustavom
iste parlamentarne i polupredsjednike vlade odluuju o rasputanju parlamenta i imaju pravo
suspenzivnog veta na zakone koje izglasa parlament, a u nekim dravama imaju pravo u sluajevima
unutarnjih kriza poduzimati mjere javne sigurnosti.

PRAVNI I POLITIKI AKTI IZVRNE VLASTI
Ustav ovladuje izvrna tijela da samostalno svojim opdim aktom (uredbom na temelju neposredne
ustavne ovlasti) ureuju drutvene odnose. Predstavniko tijelo prenosedi svoj zakonodavni
djelokrug, ovladuje izvrna tijela da donose uredbe na temelju zakonodavne ovlasti ili zakonodavne
delegacije. U oba sluaja izvrno tijelo obavlja zakonodavnu funkciju u materijalnom smislu.
Izvrna tijela donose dvije vrste akata:
1. pravni akti u punom smislu rijei kojima ustrojavaju i usmjeravaju primjenu zakona,
2. politiki akti koji se nazivaju i akti vlade. Njihovo donoenje predvieno je ustavom
i mogu se donositi samo na temelju ustavne ovlasti koja se moe dalje razraivati
zakonskim normama. Sudovi nemaju pravo nadzora njihove zakonitosti.

Politiki akti ili akti vlade jesu:
1. akti koji proizlaze iz odnosa izmeu izvrnih tijela i predstavnikog tijela,
2. akti kojima se daje pomilovanje i podjeljuju odlija,
3. akti kojima se poduzimaju mjere javne sigurnosti u sluajevima unutarnjih kriza u dravi,
4. akti kojima se odvijaju diplomatski odnosi,
5. akti koji se donose u ratnoj situaciji, a odnose se na raspolaganje oruanim snagama i
voenje rata.

4. UPLITANJE IZVRNIH TIJELA U ZAKONODAVNU FUNKCIJU

POJAM POREMEDAJA NADLENOSTI
Upletanje ili poremedaj djelokruga izmeu dravnih tijela nastaje kad dravno tijelo koje obavlja
jednu od temeljnih dravnih funkcija u svom djelovanju preuzme dio djelokruga tijela koje obavlja
S t r a n i c a | 134

neku drugu dravnu funkciju. U praksi do poremedaja dolazi u pravilu izmeu zakonodavnog tijela i
izvrnih tijela i to na tetu zakonodavnog tijela, a u korist izvrnih tijela.
Zakonodavno tijelo donosi zakone. esto izvrna tijela donose opde normativne akte, kojima ureuju
drutvene odnose koji se u naelu moraju propisivati zakonom ili njima mijenjaju postojede zakone,
ak i pojedine ustavne odredbe. U tom sluaju postoji poremedaj djelokruga izmeu zakonodavnog i
izvrnih tijela.
Do poremedaja dolazi u situacijama koje trae brzo i djelotvorno reagiranje dravne vlasti, to
zakonodavno tijelo zbog svog sastava i naina djelovanja ne moe uvijek initi. Tada, dio ili sve
njegove ovlasti, preuzimaju izvrna tijela.
Postoje tri osnovna sluaja zadiranja izvrnih u djelokrug zakonodavnog tijela:
1. u sluaju nude, kad se drava nae u opasnosti zbog vanjskih ili unutarnjih razloga,
2. u sluaju neposrednih ustavnih ovlasti izvrnim tijelima da propisuju svojim opdim
normativnim aktima odreene drutvene odnose,
3. u sluaju zakonodavne delegacije, kad zakonodavno tijelo prenese svoje
zakonodavne ovlasti na izvrno tijelo.

POREMEDAJ DJELOKRUGA IZMEU ZAKONODAVNOG I
IZVRNIH TIJELA U SLUAJU NUDE
Stanje nude ustavi odreuju od ratnog stanja do opde ugroenosti javnog reda i sigurnosti. To je
stanje koje je drutveno iznimno i nije uobiajeno.
Velik broj ustava doputa u stanju nude poremedaj djelokruga u korist izvrnih tijela. Pravni akti
kojima izvrna tijela u stanju nude zadiru u djelokrug zakonodavca se nazivaju se uredbe iz nude.
Neki ustavi doputaju zadiranje izvrnih tijela samo u djelokrug zakonodavca, a neki i ustavotvorca. U
prvom sluaju uredbe iz nude imaju zakonsku snagu (zakoni u materijalnom smislu), a u drugom i
ustavnu snagu (ustavna odredba u materijalnom smislu).
Neki ustavi doputaju poremedaj u stanju nude samo kad zakonodavno tijelo nije u zasjedanju, a
drugi i bez obzira na to. Svi ustavi koji izriito doputaju poremedaj u korist izvrnih tijela propisuju da
se uredbe iz nude moraju naknadno, kad prestane stanje nude, podnijeti na potvrdu zakonodavnom
tijelu.

ODREDBE O POREMEDAJU DJELOKRUGA U SLUAJU NUDE
U HRVATSKOM USTAVNOM UREENJU
Ustav RH izriito predvia poremedaj djelokruga u sluaju nude u korist izvrnih tijela. Dodjeljuje
pravo donoenja uredaba sa zakonskom snagom i poduzimanja izvanrednih mjera i neposrednih
radnji predsjedniku Republike.
S t r a n i c a | 135

l. 101.: Stanje nude u kojem predsjednik Republike moe donositi uredbe i poduzimati izvanredne
mjere odreeno navoenjem tri sluaja:
1. u sluaju ratnog stanja,
2. u sluaju neposredne ugroenosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti Republike,
3. kad su tijela dravne vlasti onemogudena da redovito obavljaju ustavne dunosti.

U sluaju formalno proglaenog rata predsjednik moe donositi uredbe sa zakonskom snagom na
temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskog sabora, a ako sabor nije u zasjedanju samostalno.
U sluaju neposredne ugroenosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti drave ili kad su tijela
dravne vlasti onemogudena da redovito obavljaju svoje ustavne dunosti, predsjednik RH donosi
uredbe sa zakonskom snagom na prijedlog predsjednika Vlade i uz njegov supotpis.
U svim sluajevima te uredbe se podnose na potvrdu Hrvatskom saboru im se bude mogao sastati, a
ako Predsjednik propusti tu dunost, uredbe prestaju vaiti.
l. 17.: Predsjednik, na prijedlog Vlade i uz supotpis njezinog predsjednika donosi uredbe sa ustavnom
snagom, ali samo kada se Hrvatski sabor ne moe sastati zbog ratnog stanja, neposredne ugroenosti
neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti drave ili velikih prirodnih nepogoda.

IZVRNIH TIJELA NA TEMELJU NEPOSREDNE USTAVNE
OVLASTI
Ako ustav ovlasti izvrna tijela da svojim pravnim aktima ureuju odreene drutvene odnose, tada se
radi o poremedaju djelokruga ili zadiranju izvrnih tijela u djelokrug zakonodavnog tijela na temelju
neposredne ustavne ovlasti. Pravni akti koje izvrna tijela donose nazivaju se uredbe na temelju
neposredne ustavne ovlasti.
To su zakoni u materijalnom smislu koji obuhvadaju odreeno ue ili ire podruje drutvenih odnosa
koje je ustav izdvojio iz materije naelno stavljene u zakonodavni djelokrug zakonodavnog tijela i
stavio u djelokrug izvrnih tijela.
Ustavi, napose poslije Drugog svjetskog rata, iroko dodjeljuju te ovlasti izvrnim tijelima (Francuska,
Ustav iz 1958. godine).
Ustav RH ne predvia mogudnost donoenja uredaba na temelju neposredne ustavne ovlasti.

If all you ever do is all you've ever done,
Then all you'll ever get is all you ever got.
S t r a n i c a | 136

IZVRNIH TIJELA NA TEMELJU OVLASTI SAMOG
ZAKONODAVNOG TIJELA (ZAKONODAVNA DELEGACIJA)
Zakonodavno tijelo moe ovlastiti izvrno tijelo da donese opdi propis ili da svojim opdim propisima
uredi odreen krug drutvenih odnosa ije je donoenje prema ustavu u njegovu djelokrugu. Pravni
akti koje donosi izvrno tijelo nazivaju se uredbe na temelju zakonske ovlasti.
Donosedi te uredbe izvrno tijelo u potpunosti zamjenjuje zakonodavno tijelo. One ureuju kao i
zakoni odreeni drutveni odnos i imaju zakonsku snagu ako po svom sadraju nisu prekoraile
dobivenu ovlast.
Ako ustav doputa prenoenje zakonodavne ovlasti, tada je donoenje uredaba na temelju zakonske
ovlasti u skladu s ustavom. U protivnom je protuustavno.
Kada ustav uti, jedni smatraju da je zakonodavna delegacija protuustavna, dok drugi smatraju da je u
skladu s ustavom.

ODREDBE O POREMEDAJU DJELOKRUGA NA TEMELJU
ZAKONSKE OVLASTI U HRVATSKOM USTAVNOM UREENJU
Ustav RH izriito doputa donoenje uredaba na temelju zakonske ovlasti (zakonodavne delegacije).
Propisuje da Sabor moe najvie na vrijeme od godinu dana ovlastiti Vladu da uredbama ureuje
pojedina pitanja iz njegova djelokruga (l. 87.)
Izriito zabranjuje zakonodavnu delegaciju kad se radi o pitanjima razrade Ustavom utvrenih ljudskih
prava i temeljnih sloboda, nacionalnih prava, izbornog sustava, ustrojstva, djelokruga i naina rada
dravnih tijela te lokalne i podrune samouprave. Zabrana zakonodavne delegacije odnosi se na sve
zakone iz l. 82. koji se donose ili dvotredinskom vedinom glasova svih zastupnika ili zakoni koji se
donose vedinom glasova svih zastupnika (organski zakoni). Osim tih kategorija zakona, moe se
delegirati na Vladu ureenje svih pitanja ili odnosa o kojima se zakoni donose vedinom glasova
nazonih zastupnika ako je na sjednici nazona vedina zastupnika.
Zakonodavna ovlast ili delegacija mora biti izriita, uz navoenje tono odreenih pitanja ije se
ureivanje prenosi na vrijeme od najvie godinu dana na Vladu, no ne postoji ustavno ogranienje o
irini podruja i o broju pitanja.
Uredbe na temelju zakonske ovlasti ne mogu imati retroaktivno djelovanje.
Prestaju vrijediti istekom roka od godinu dana od dana dobivene ovlasti, ako Sabor ne odlui
drugaije.

S t r a n i c a | 137

UREDBE ZA PRIMJENU ILI IZVRENJE ZAKONA NISU
UPLITANJE IZVRNIH TIJELA U DJELOKRUG ZAKONODAVNOG
TIJELA
Samo uredbe za primjenu ili izvrenje zakona ne predstavljaju upletanje izvrnih tijela u djelokrug
zakonodavnog tijela. Donose ih izvrna tijela u svrhu primjene zakona. Vedina ustavnopravnih
teoretiara smatra da tu vrstu uredaba izvrna tijela mogu donositi i onda kad nisu na to ustavom
izriito ovlateni.
Ustav RH ne sadri posebne odredbe o uredbama za primjenu zakona. Odreuje da Vlada donosi
uredbe za izvrenje zakona.
Obiljeja uredaba za primjenu zakona jesu da:
1. moraju biti vezane uz zakon iju primjenu omoguduju,
2. stupaju na snagu kad i zakon, a prestaju vrijediti istodobno sa zakonom na koji se odnose,
3. po sadraju ne smiju proturjeiti propisima zakona na iju se primjenu odnose, ni
propisima ostalih zakona,
4. uredbom se ne smiju propisivati nova naela, prava i obveze za graane i druge pravne
osobe koja ved nisu propisana u zakonu iju primjenu uredbe omoguduju, niti se u zakonu
propisani drutveni odnosi smiju ureivati drukije.

******

NAELO DIOBE I NAELO JEDINSTVA VLASTI I OBLICI
NJIHOVE PRIMJENE

1. USTROJSTVO I DIOBA VLASTI
POJAM USTROJSTVA (ORGANIZACIJE) VLASTI

Ustrojstvo vlasti razumijeva ustavno utvrene ili zbiljske odnose izmeu zakonodavnih, izvrnih i
sudskih tijela na razini drave i na razini lokalnih jedinica. Radi se o horizontalnom odnosu dravnih
tijela na istoj razini obavljanja dravnih funkcija odnosno vlasti.

Na temelju njihove razrade oblikovani su razliiti ustavni modeli ustrojstva vlasti:
S t r a n i c a | 138

sustav predsjednike vlade
sustav parlamentarne vlade, u inaicama:
iste parlamentarne vlade
polupredsjednike vlade
sustav skuptinske vlade

OBLIKOVANJE NAELA (TEORIJE) O DIOBI VLASTI
Naelo diobe vlasti razvilo se tijekom borbe graanstva za osvajanje politike vlasti u 17. i 18. stoljedu
u uvjetima apsolutne monarhije, kad su sve funkcije najvie vlasti (zakonodavna, izvrna, sudska) bile
sjedinjene u osobi monarha. Postojala je spoznaja da nema slobode pojedinca bez ogranienja vlasti,
a ono je nemogude bez diobe, odnosno meusobnog nadzora i utjecaja jedne vlasti na drugu.
Teoriju o diobi vlasti prvi je, pod utjecajem Lockeova razgranienja sadraja osnovnih dravnih
funkcija, oblikovao Montesquieu u djelu O duhu zakona.
Napomenuo je da u svakoj dravi postoje tri vlasti: zakonodavna, izvrna i sudska i opisao sadraj
svake od njih. On je traio podjelu obavljanja tih triju vlasti razliitim tijelima jer je takva podjela
nuna zbog slobode pojedinca koja nestaje ako se vlast zlouporabi, a vjeno je iskustvo da je svaki
ovjek koji ima vlast sklon da je zlouporabi. Zakonodavnu vlast treba obavljati predstavniko tijelo
zajedno s kraljem, izvrnu kralj, a sudsku osobe neposredno izabrane od naroda.
Montesquieuov model predstavlja meusobnu suradnju i uzajamni nadzor jednog tijela ili vlasti nad
drugim kako bi se meusobno ograniavali i sprjeavali da nijedan od njih ne zlouporabi vlast na
tetu politike slobode graana. Montesquieu je na taj nain elio rijeiti sukob izmeu graanstva i
plemstva.
S t r a n i c a | 139

Kad je graanstvo osvojilo politiku vlast, naelo diobe vlasti postaje temelj za ustavni model
ustrojstva vlasti. Prvi pisani ustavi (SAD, 1787. godine i francuski Ustav iz 1791. godine) primijenili su
ga, a Deklaracija o pravima ovjeka i graanina iz 1789. godine u Francuskoj je sadravala odredbu
prema kojoj drutvo koje ne primjenjuje diobu vlasti uopde nema ustava i nije slobodno.

SUVREMENA SHVADANJA O DIOBI VLASTI
Ustavnopravna doktrina je tijekom 19. i 20. stoljeda razvila dvije osnovne koncepcije o obiljejima
naela diobe vlasti.
Prema prvoj naelo diobe vlasti trai potpunu meusobnu ustrojbenu i funkcionalnu neovisnost
zakonodavne, izvrne i sudske vlasti pri emu se zakonodavna vlast poistovjeduje sa zakonodavnim
tijelom, izvrna s izvrnim, a sudska sa sudskim tijelima.
Ustrojbena neovisnost trai da tijela jedne vlasti ne proizlaze iz tijela drugih vlasti, ved da svaki od njih
ima neovisnu osnovu oblikovanja i da tijela jedne vlasti ne smiju politiki odgovarati tijelima druge
vlasti ili da tijela jedne vlasti ne smiju raspolagati ustavnim pravom opozivanja ili razrjeenja tijela
druge vlasti.
Funkcionalna neovisnost trai potpunu samostalnost u obavljanju djelokruga. Tijela jedne vlasti ne
smiju raspolagati ustavnim pravima upletanja u djelokrug druge vlasti.
To je idealni model, koji u primjeni odstupa i nigdje nije dosljedno proveden.
Druga osnovna koncepcija, polazedi od Montesquieuovog shvadanja da je svrha primjene diobe vlasti
sprjeavanje koncentracije ovlasti i politike modi unutar jednog tijela, shvada diobu vlasti kao
dodjeljivanje osnovnih dravnih funkcija u materijalnom smislu razliitim dravnim tijelima. Odnosi
izmeu dravnih tijela mogu pritom biti razliiti (suradnja, usuglaavanje ili ravnotea vlasti), ali
nijedno od njih ne raspolae ustavnom mogudnodu koja bi mu omogudila nadmod nad ostalima, ved
su sva ravnopravna kako bi se meusobno ograniavala.
Stvarni cilj naela diobe vlasti jest ogranienje vlasti, a ne mehanika podjela dravne vlasti na tri
odvojena dijela.

2. NAELO JEDINSTVA VLASTI I SUSTAV SKUPTINSKE VLADE
OBLIKOVANJE I OBILJEJA NAELA JEDINSTVA VLASTI
Naelo jedinstva vlasti prvi je potpunije razradio Rousseau (18.st.) u sklopu svoje koncepcije
nedjeljivog narodnog suvereniteta.

Za Rousseau su zakonodavna i izvrna funkcija dijelovi jedne jedinstvene i nedjeljive vlasti, u tom
smislu kaemo da je on time oblikovao svojevrsni model skuptinske vlade kao ustavnog oblika oko
kojeg nema jedinstvenog shvadanja (uzrokovano rijetkom ustavnom primjenom). Za njega su
S t r a n i c a | 140

zakonodavna i izvrna funkcija dijelovi jedinstvene i nedjeljive vlasti. Prvu obiljeava volja, a drugu
sila. Iako moraju imati razliite nositelje, izvrna funkcija mora biti podreena zakonodavnoj, jer je
opda volja iznad pojedinanih volja.
Rousseau je predlagao stalan sustav nadzora zakonodavca nad radom tijela izvrne funkcije s
mogudnodu mijenjanja njihovih vritelja svake dvije godine.

OBILJEJA SUSTAVA SKUPTINSKE VLADE
Skuptinskom vladom se naziva odreeni broj oblika ustroja vlasti koji postoje u razliitim drutveno-
povijesnim trenucima i unutar razliitih cjelovitih politikih sustava.
Jedna skupina autora (Francuska, Treda Republika) smatrala je da ne postoji sustav skuptinske vlade
kao autonomni oblik odnosa izmeu parlamenta i vlade. Za njih je skuptinska vlada bila samo jedna
podvrsta sustava parlamentarne vlade.
Drugo shvadanje smatra da je skuptinska vlada na naelima suprotnim diobi vlasti utemeljen
ustavnopravni sustav odnosa izmeu parlamenta i vlade. Takvo shvadanje je najpotpunije je razradio
J. Laferrire, koji skuptinsku vladu odreuje kao sustav koji svjesno ne primjenjuje diobu vlasti na
odnose izvrne i zakonodavne vlasti, izriito podreujudi prvu drugoj. Podreenost izvrnih tijela
proizlazi iz demokratske ideje da skuptine koje je izabrao narod i koje zastupaju narod moraju biti
vrhovna tijela vlasti u dravi.

USTROJSTVO SAVEZNE VLASTI U VICARSKOJ
Karakteristike swiss ustava (temelj iz 1874.);
savezna skuptina najvie tijelo u (kon)federaciji (vicarska je po ustavu konfederacija, iako
po obiljejima federacija) - tipino za sustav skuptinske vlade
- sastavljena od 2 doma:
nacionalno vijede predstavniki dom svih graana
Vijede kantona drugi federativni dom preko kojeg kantoni sudjeluju u
saveznom zakonodavstvu
- odluuje o svim pitanjima iz djelokruga federacije, a koja nisu izriito stavljena u
nadlenost drugog tijela
- obavlja nadzor nad saveznim tijelima
savezno vijede je najvie izvrno (i upravno) tijelo federacije, sastavljeno od 7 lanova
- bira ga savezna skuptina, uz jednaku zastupljenost federativnih jedinica i
lingvistikih zajednica
- u pravilu na 4 godine, ali obiajno do smrti/starosti/bolesti autoritet,
konzervativizam
- obavlja funkciju kolektivnog dravnog poglavara
- hijerarhija predsjeda predsjednik Konfederacije simbolina funkcija (primus inter
pares)
S t r a n i c a | 141

- svaki od njih 7 nalazi se na elu jednog upravnog resora, ali uz naelo kolektivnog
odluivanja
- ovlasti Saveznog vijeda su iroke i nisu tono odreene jer ih Ustav samo primjerice
nabraja (Savezno vijede ima pravo na zakonodavnu inicijativu i brine se za primjenu
saveznih zakona i odluka, nadzire suglasnost kantonalnih akata s pravnim poretkom
federacije, planira i usklauje unutranje i vanjskopolitike ciljeve i njihovo
ostvarivanje, upravlja saveznim financijama i saveznom upravom te nadzire rad svih
dunosnika i slubenika savezne uprave; ono moe donositi uredbe sa zakonskom
snagom kojima stvarno obavlja i zakonodavnu funkciju)
- iako Skuptina bira Savezno vijede ona ga, u razdoblju od etiri godine koliko mu traje
mandat, ne moe opozvati; Savezno vijede je samo djelomino podreeno Skuptini
jer joj nije politiki odgovorno

Autori su miljenja da je rije o sustavu koji se ne temelji na diobi vlasti, ali se ipak, ne moe svrstati u
sustav skuptinske vlade. Smatraju da ga je najbolje nazvati direktorijalnim sustavom, koji je s
funkcionalnog aspekta najblii predsjednikom sustavu u SAD.

NAELO JEDINSTVA VLASTI I SUSTAV SKUPTINSKE
VLADE U KOMUNISTIKIM ZEMLJAMA
Naelo jedinstva vlasti i skuptinski sustav polazili su od pretpostavki da u dravi postoji samo jedna
vlast koju nije mogude dijeliti. Ta vlast pripada narodu (radnikoj klasi), neposredno ili posredno
preko izabranih lanova skuptine. Sva ostala tijela, izvrna i sudska moraju biti birana i opozvana od
skuptine i odgovorna skuptini koja ujedno obavlja i zakonodavnu funkciju.
Skuptina bira i opoziva vladu, bira i opoziva dravnog poglavara i suce najvieg suda u dravi.
Nijedno od drugih dravnih tijela ne smije imati nikakvo ustavno pravo djelovanja na ustrojstvo ili
djelovanje skuptine. Nijedno od tijela izvrne funkcije ne smije imati pravo suspenzivnog veta prema
aktima skuptine, niti pravo da je u bilo kojoj situaciji raspusti. Sama skuptina odgovorna je biraima
(radnikoj klasi) koji moraju imati mogudnost opoziva njezinih lanova. Dakle, skuptina ima potpunu
ustrojbenu i funkcionalnu nadmod, te je odgovorna samo biraima.
Ovakav model jedinstva vlasti i sustava skuptinske vlade u totalitarnim komunistikim dravama
stvarno se primjenjivao tako da je sva vlast bila koncentrirana unutar izvrnih tijela (vlade i dravnog
poglavara).
Temelji se na marksistiki orijeniranom ustavnom pravu, koji je primjenjen od 1918.
Naelo jedinstva vlasti i skuptinske vlade primjenjeni su i u SFRJ.

Jo jedan od povijesnih dokaza njegovog naziva institucionalne iluzije.

3. SUSTAV PREDSJEDNIKE VLADE U SAD
S t r a n i c a | 142

Uspostavljen Ustavom SAD iz 1787., kao prvi oblik ustavne republikanske vlade u svijetu, a koju
obiljeava zbiljski djelotvorna primjena naela diobe vlasti.
Model su preuzele i mnoge zemlje Tredeg svijeta, a u kojima je esto doveo do prezidencijalistikih
sustava, koji su se uglavnom morali ruiti dravnim udarima.

TEMELJNE USTAVNE ZNAAJKE
1. neposredan izbor predsjednika od graana (premda formalno posredan)
2. jedinstvena izvrna vlast (dravni poglavar ujedno i predsjednik Vlade)
3. odsutnost politike odgovornosti jedne vlasti prema drugoj
4. dioba vlasti razliita tijela, razliite funkcije

Temeljna politika znaajka djelovanja amerikog modela jest djelotvoran mehanizam
konica i ravnotea (checks and balances), kao oblika meusobnog utjecaja zakonodavne,
izvrne i sudbene vlasti.
Najvia federalna tijela, predsjednik, Kongres i Vrhovni sud naelno su ustavom stavljeni u
ravnopravan poloaj, svaki sa svojim podrujem djelokruga, ali i s predvienim mehanizmima
utjecaja jednih na druge.

IZBOR I USTAVNI POLOAJ TRIJU VLASTI
1. Kongres
Kongres se sastoji od dva doma: Predstavnikog doma (House of Representatives) i Senata.
Predstavniki dom je predstavnitvo graana drava lanica amerike federacije, a Senat
predstavnitvo drava, u kojem je svaka zastupljena sa 2 senatora.
Kandidat za senatora mora imati najmanje 30 godina ivota, biti dravljanin SAD najmanje 9 godina,
te biti graanin drave koju de zastupati u Senatu. Kandidat za zastupnika mora imati najmanje 25
godina, biti dravljanin SAD najmanje 7 i biti graanin drave koju de zastupati u Kongresu. Obiaj
zahtijeva i da bude nastanjen u izbornom okrugu u kojem se bira.
Zastupnici se biraju na 2, a senatori na 6 godina. Svake 2 godine odravaju se izbori za jednu 1/3
mjesta u Senatu (tzv. parcijalno obnavljanje).
Neposredni izbori za Senat uvedeni su 17. ustavnim amandmanom 1913. godine. Do tada su senatore
delegirala zakonodavna tijela drava lanica.
Predstavnici se biraju na neposrednim izborima u izbornim okruzima po 1 u svakom okrugu. Okruzi
trebaju biti podjednake veliine, a utvrivanje okruga i njihovih granica u djelokrugu je
zakonodavstva drava lanica.
S t r a n i c a | 143

Pojava krojenja izbornih okruga na nain da se njihove granice odrede tako da se poveu dijelovi
puanstva skloni odreenoj stranci koja ima vedinu u dravnom zakonodavnom tijelu, a razbiju cjeline
sklone protivnikoj stranci, naziva se gerrymandering.
Drugi je problem podjednaka veliina izbornih okruga. Ustavni amandman 26. iz 1971. godine utvrdio
je da se aktivno birako pravo stjee sa 18 godina (umjesto 21). Kandidati za zastupnike utvruju se
na primarnim izborima, na kojima kandidat, da bi dospio na glasaki listid, treba skupiti odreeni broj
glasova biraa. Senatori se biraju prema propisima drava lanica federacije.

Zakone i dravni proraun domovi donose ravnopravno, na nain da istovjetan tekst bude izglasan u
plenumu oba doma. U sluaju nesuglasnosti, odnosno amandmana na podneseni prijedlog, tekstovi
se usklauju u zajednikom odboru oba doma. Ostale odluke (rezolucije) domovi donose zajedniki i
odvojeno. Inicijativa pripada iskljuivo zastupnicima, a ostvaruje se preko pojedinih odbora domova.
Domovi su ravnopravni, ali Zastupniki dom kao predstavnitvo graana ima prednost u fnancijskim
pitanjima. Senat ima prednost u pitanjima vanjske politike i imenovanja saveznih dunosnika.
Zastupnikom domu predsjeda speaker, koji je voa vedinske stranke u Domu, i bira se za svako
zasjedanje Kongresa. Speaker nadzire potivanje pravila postupka, organizira sjednice, odluuje o
davanju rijei, usklauje djelatnost odbora Doma, itd.
Predsjednik Senata je potpredsjednik SAD. Zbiljski mu predsjeda privremeni predsjednik (chairman
pro tempore) zbog sprijeenosti potpredsjednika.
U predsjedajudim odborima Doma se odvija najvedi dio zakonodavnih, nadzornih i drugih djelatnosti
zastupnika. Oni se biraju prema naelu senioriteta, prema duljini vremena koje su proveli u Kongresu,
gdje stariji po stau ima prednost pred mlaima.
2. Predsjednik i potredsjednik
Izbor
Za predsjednika SAD moe biti izabrana osoba roena kao dravljanin SAD koja je navrila ivotnu
dob od najmanje 35 godina, te boravila najmanje 14 godina u SAD. Predsjednik se bira na rok od 4
godine i moe najvie dva puta obnaati dunost.
Pravilo o 2 mandata je uspostavio prvi predsjednik George Washington, odbijajudi da se tredi put
kandidira, a u Ustav je uneseno amandmanom 22. iz 1951. godine, nakon to je F. D. Roosewelt, koji
je prvi prekrio taj ustavni obiaj, bio izabran ak 4 puta, a sluio je tri puna mandata. Isti su uvjeti za
izbor potpredsjednika.
Predsjednika biraju drugostupanjski izbornici, elektori, izabrani neposredno od biraa u dravama
amerike federacije. Svaka drava bira najmanje tri elektora, koji se okupljaju u glavnom gradu svoje
drave i glasuju za predsjednikog kandidata koji je dobio vedinu u njihovoj dravi. Za izbor
predsjednika se zahtijeva apsolutna vedina glasova svih elektora.
S t r a n i c a | 144

Kandidate za predsjednika i potpredsjednika utvruju na svojim nacionalnim konvencijama dvije
najvede stranke, republikanci i demokrati, tako da se graani, pri izboru elektora, opredjeljuju za
jednog od njih. Elektori uvijek daju svoje glasove u skladu s odlukom biraa, a u nekima su to i
obvezni uiniti. Sluajevi nepotivanja tog pravila su rijetki. Time su formalno posredni izbori, postali
neposrednim.
Ustavni poloaj
Predsjedniku je ustavom povjerena izvrna vlast, vrhovno zapovjednitvo oruanih snaga, poloaj
dravnog poglavara, te voenje vanjske politike. U vedini poslova sudjeluju i domovi Kongresa.
Potpredsjednik SAD obavlja poslove koje mu povjeri predsjednik SAD. U sluaju smrti, ostavke ili
uklanjanja predsjednika s poloaja, potpredsjednik postaje predsjednikom. Ako se uprazni mjesto
potpredsjednika, predsjednik imenuje novoga, koji preuzima dunost nakon potvrde vedinom glasova
u oba doma Kongresa.
U sluaju privremene ili trajne nesposobnosti predsjednika dunost preuzima potpredsjednk. Protiv
volje predsjednika, nesposobnost bi mogao utvrditi Kongres, dvotredinskom vedinom glasova u oba
Doma.
Predsjednik nije politiki odgovoran, ali Ustav predvia posebnu kaznenu odgovornost za izdaju,
podmidivanie i druga teka kaznena djela koja se ostvaruje u postupku impeachmenta, u kojem
Zastupniki dom podie optubu, a Senat sudi. Posljedica osude je uklanjanje predsjednika s poloaja.
Predsjednikovu sam imenuje niz savjetodavnih tijela, dok administraciju vode specijalizirani uredi:
Izvrni ured predsjednika, Ured Bijele kude, Vijede za nacionalnu sigurnost, Vijede gospodarskih
savjetnika, Ured za upravljanje i dravni proraun i drugi.

3. Vrhovni sud
Vrhovni sud je najvii federalni sud, uz njega djeluje cijeli sustav federalne sudbene vlasti. Ustrojstvo,
nadlenost i sastav ureuje Kongres zakonom.

Federalne suce imenuje predsjednik SAD, uz suglasnost Senata, bez ogranienja u trajanju mandata
dok su dobrog ponoanja. Jedino sredstvo je impeachment.

Vrhovni sud ima 9 lanova. U pravilu se biraju iz reda federalnih sudaca, sveuilinih profesora prava
ili drugih istaknutih pravnika.

Vrhovni sud ima nadlenost;
A) prvog stupnja u sporovima koji se odnose na:
ambasadore, diplomatske predstavnike i konzule
te u sporovima u kojima je stranka neka od drava (federalna ili strana)

B) prizivni sud u svim drugim sluajevima djeluje kao prizivni sud u:
sporovima koje su odluili federalni sudovi, kao i sudovi drava lanica SAD
S t r a n i c a | 145

Naela sudbenog postupanja Vrhovnog suda:
Naela sudbenog postupanja Vrhovnog suda su:
1. samoograniavanje suda (Judicial Self Restraint). Nad Vrhovnim sudom nema i ne
moe biti nikakvog nadzornog tijela, pa je sud duan strogo voditi rauna da ne
prelazi granice sudske funkcije,
2. obveza suda je da se ne uputa u pitanja politike prirode. On odluuje o pravu,
3. mora postojati suprotnost interesa. Sluaj gdje je nema, ved se odluka Vrhovnog
suda zahtijeva iz politikih razloga sud odbija razmatrati,
4. zahtjev mora biti odreen od stranke. Sud odluuje o zahtjevu, a nikada preko ni
mimo njega,
5. zatitu ne moe traiti osoba koja je stekla koristi odreenim postupanjem,
6. sud odluuje pravna, a ne injenina pitanja. Ipak, trai izjanjavanje stranaka o
injeninom i pravnom stanju i sasluava njihove pravne zastupnike,
7. nije vezan precedentima, ranije donesenim sudskim odlukama. Prema naelu
stare decidis, Vrhovni sud se dri svoje ranije odluke u odreenom pitanju, dok je
svojim naelnim stajalitem ne izmijeni,
8. prije nego odlui razmotriti sluaj, moraju biti iscrpljena sva druga pravna sredstva
koja stoje na raspolaganju stranci. No ni tada nije duan razmotriti sluaj, ved o
tome sam odluuje,
9. teret dokaza snosi tuitelj,
10. zakon se oglaava neustavnim na najuoj mogudoj osnovi,
11. sudi se o ustavnosti, a ne o razboritosti zakona,
12. suci odluuju vedinom glasova. Svaki ima pravo iznijeti svoje razliito miljenje
(dissenting opinion) i ono se obrazloeno prilae odluci. Sudac ima pravo iznijeti i
obrazloiti i svoje konkurirajude miljenje (concurring opinion), to jest ono u
kojem se slae s odlukom vedine sudaca, ali uz razliito obrazloenje od onog koje
je dala vedina.

4. Federalni sudovi
Ustrojstvo federalnog pravosua ureeno je Sudbenim zakonikom (Judical Code) iz 1948. godine te
Zakonom o poboljanju federalnih sudova iz 1982. godine.
Prvostupanjski federalni sudovi su okruni sudovi SAD, nadleni za pojedina teritorijalna sudbena
podruja. Kao sudovi drugog stupnja djeluje 11 regionalnih albenih sudova (Courts of Appeals) s
kasatornim djelokruzima. Oni su nadleni i za pravnu zatitu protiv odluka saveznih upravnih
agencija. Ne mogu odbiti djelokrug.
U djelatnosti okrunih sudova sudjeluje porota, kao skup laika koji de donijeti odluku o krivnji u
kaznenim sluajevima ili odgovornosti u sluajevima i graanskog prava.
Poseban djelokrug imaju odreeni federalni sudovi, kao Sud za pritube (Court of Claims), Sud za
meunarodnu trgovinu, albeni sud za carine i patente, te vojni albeni sud SAD.

S t r a n i c a | 146

DJELOVANJE SUSTAVA PROVJERA I RAVNOTEA
Zakonodavna djelatnost
Predsjednik SAD nema pravo zakonodavne inicijative, jer prijedlozi zakona moraju potedi iz Kongresa.
On zakonodavnu inicijativu ostvaruje preko svojih zastupnika, senatora i time utjee na
zakonodavnu djelatnost Kongresa. U Poruci o stanju Unije kojom se u sijenju svake godine obrada
Kongresu i graanima, predsjednik izlae svoj zakonodavni program.
Najznaajnije sredstvo predsjednikova sudjelovanja u zakonodavstvu jest pravo suspenzivnog veta.
Svaki prijedlog zakona koji bude izglasan u zastupnikom domu i Senatu, podnosi se na potpis
predsjedniku. Predsjednik je duan u roku od 10 dana potpisati zakon ime on dobiva pravnu snagu ili
ga vratiti domovima sa svojim primjedbama u kojima obrazlae zbog ega ga nede potpisati (poruka
o vetu). Ne vrati li predsjednik u roku od 10 dana izglasani tekst, on postaje zakonom. Ako Kongres u
meuvremenu prekine zasjedanje tada prijedlog nede postati zakonom.
Predsjednik moe vetirati samo zakon u cijelosti. U tom sluaju, prijedlog de i protiv zabrane
predsjednika postati zakon ako ga ponovno usvoje oba doma, ali dvotredinskom vedinom glasova.
Ako proe 10 dana bez izriite odluke predsjednika, a kongresno zasjedanje u meuvremenu zavri,
zakon ostaje pri predsjedniku (u njegovu depu - pocket veto) i cijeli zakonodavni postupak bi trebao
poeti iznova kada se ponovno sastane.
Osim zakonom, domovi pojedinano ili zajedniki izraavaju svoje politike stavove i rezolucijama,
ije je znaenje politiko, a ne pravno obvezno.
Dravni proraun
Kongresni odbori odobravaju globalni dravni proraun i odluuju o koritenju sredstava u zasebne
svrhe, te mogu ograniavanjem, uskratom ili odreivanjem sredstava utjecati na obavljanje politikih
ciljeva administracije.
Vlast novanika Kongres je uvijek koristio kao sredstvo utjecaja na politiku izvrne vlasti.
Imenovanja i razrjeenja
Predsjednik imenuje savezne tajnike i elnike drugih tijela savezne uprave i federalne suce uz
suglasnost Senata. To pravo predsjednika je neogranieno i ne treba mu miljenje Senata.
Amerika savezna uprava obuhvada dvije vrste organizacija:
1. dravni resori savezne uprave, koju nadzire predsjednik, a fnancira Kongres,
2. neovisne komisije ili regulatorne agencije, koje ustrojava Kongres sa zadadom
da reguliraju odreena podruja, provode propise, te izriu kazne za prekraje,
uz jamstvo sudske zatite. Ravnatelje imenuje predsjednik, a lanove ili dio njih i
kongresni odbori. Radi se o djelomice zakonodavnim, pravosudnim, a dijelom
sudbenim tijelima. Predsjednik lanove i rukovoditelje moe smjenjivati samo uz
suglasnost Kongresa.

S t r a n i c a | 147

Delegirano zakonodavstvo
Sve zakonodavne ovlasti pripadaju Kongresu. Kongres ima Ustavom povjerenu vlast te bududi da se
delegirane ovlasti ne mogu dalje delegirati (potestas delegata delegari non potest), mora obavljati
sve zakonodavne djelatnosti.
No, unato tome preteiti dio propisa kojima se ureuju svakodnevne djelatnosti graana i njihovih
organizacija donose upravna tijela, posebice neovisne regulatorne agencije.
Nadzor nad delegiranim zakonodavstvom Kongres je nastojao ouvati pridravanjem u pojedinim
zakonima prava Doma ili pojedinih odbora da svojom odlukom ponite propis ili obustave djelovanje
administrativne agencije. Na tom je temelju uspostavljena institucija tzv. kongresnog veta na
djelovanje administracije, kao protutee predsjednikom vetu na zakonodavstvo.
Vanjska politika
Predsjednik SAD uz suglasnost i savjet Senata vodi vanjsku politiku i imenuje ambasadore i druge
diplomatske i konzularne zastupnike.
Za odobrenje (ratifikaciju) meunarodnih ugovora potrebna je suglasnost dvije tredine nazonih
senatora. Predsjednici su praksom razvili instituciju izvrnog sporazuma (executive agreement) za
koji su tumaenjem izveli da se ne radi o meunarodnom ugovoru za koji bi bila potrebna ratifkacija
Kongresa. Kongres je zakonom nastojao ograniiti slobodu djelovanja predsjednika, precizirajudi u
kojim podrujima nije mogude zakljuivati izvrne sporazume sa stranim dravama, obvezujudi
predsjednika da o zakljuenju takvog ugovora odmah izvijesti Kongres (Chase Act, 1972.).
Kongres objavljuje rat, oprema vojsku i odluuje o sredstvima za njezino koritenje. Predsjednik, kao
vrhovni zapovjednik, nareuje neposredno angairanje vojske.
Ako se postrojbe nalaze u borbenim situacijama koje onemogudavaju njihovo trenutano povlaenje,
predsjednik ima na raspolaganju dodatnih 30 dana za ratne operacije, ali iskljuivo sa ciljem sigurnog
povlaenja vojske. U svako doba, rezolucijom obaju domova koja ne podlijee predsjednikom vetu,
Kongres moe narediti prekid neprijateljstava i povlaenje vojske.
Impeachment
Impeachment je Ustavom predvien postupak ostvarivanja posebne kaznene odgovornosti
predsjednika SAD, potpredsjednika SAD i drugih civilnih dunosnika koji se provodi zbog izdaje,
podmidivanja i drugih tekih zloina i prijestupa, s ciljem da se dunosnik ukloni sa svojeg poloaja i
time uini dostupnim redovitom sudu. Optubu podie Zastupniki dom, a sudi Senat.
Prijedlog za podizanje optube mogu podnijeti zastupnici u Domu, zakonodavno tijelo jedne od
drava lanica federacije, velika porota i sam predsjednik SAD. Sluaj razmatraju odbori, imenuju se
posebni istraitelji, a Zastupniki dom na temelju izvjeda odluuje moe li se podidi optuba.
Ako plenum Zastupnikog doma podigne optubu Senat se konstituira kao sud i svi senatori polau
sudaku prisegu. Ako je optuen predsjednik SAD tada predsjedanje Senatom preuzima predsjednik
Vrhovnog suda. Provodi se sudbeni postupak, pozivaju svjedoci i izvode dokazi. Za osudu je potrebna
dvotredinska vedina glasova svih senatora. Sankcija je uklanjanje osuenog dunosnika s poloaja.
S t r a n i c a | 148

Kongresni nadzor nad administracijom
Kongres je razvio neposredan nadzor nad administrativnim agencijama koji obavljaju odbori domova.
Kongres ima niz vlastitih specijaliziranih slubi i ureda. Takve su slube: Ured za primjenu tehnologije,
Kongresni ured za dravni proraun i Kongresna istraivaka sluba.
Kongres slube da prate rad izvrnih agencija, to mu omoguduje da na vrijeme bude obavijeten te
da moe intervenirati i prije nego administracija donese odluku ili poduzme akciju.
Kongresne istrage su znaajan oblik politikog utjecaja na administraciju. Istrage provode kongresni
odbori i posebni ad hoc odbori sa zadadom da istrae odreeno pitanje, djelovanje agencije ili stanje
na odreenom podruju.
Odbori imaju pravo pozivati svjedoke, a neodazivanje ili odbijanje suradnje znai uvredu Kongresa
koja je sudski kanjiva. Sudovi ak toleriraju krenja jamstava prava svjedoka ili okrivljenika u
postupku pred kongresnim odborima kad se radi o dravnim dunosnicima. Oni smatraju da ta
jamstva tite obine graane, dok dravni dunosnici moraju izdrati sve istrane radnje kongresnih
odbora.
Djelovanje Vrhovnog suda
Odluke Vrhovnog suda izvrava izvrna vlast, odnosno predsjednik Vrhovni sud SAD svojim odlukama
o ustavnosti zakona utjee na odnose meu najviim dravnim tijelima.
1996. godine je uspostavio novi precedent kad je odluio da poloaj ne titi predsjednika od dunosti
odazivanja na poziv redovitog suda (subpoena).
Vrhovni sud je naglasio da je njegova briga o ustavnosti pravno pitanje, bez obzira na politike
posljedice.
Za nadzor Vrhovnog suda ustav predvia imepachment. No glavno sredstvo nadzora je profesionalna
javnost. Odbor za pravosue Amerike odvjetnike komore ocjenjuje profesionalne kvalifikacije
kandidata. Miljenja odbora (15 sudaca) nisu obvezatna, ali imaju veliku strunu vanost i redovito se
uzimaju u obzir.

4. SUSTAV PARLAMENTARNE VLADE
TEMELJNA OBILJEJA
Parlamentarnu vladu, od njezinih poetaka kao ograniene monarhije, pa do dananjih razvijenih
oblika karakterizira koliko-toliko djelotvoran stupanj ogranienja i nadzora politike vlasti.
A to se odralo prije svega zahvaljujudi prilagodljivosti tog ustavnog modela gospodarskim i
politikim promjenama.

Vedina teoretiara ustavnog prava (Duguit, Prelot, Krbek, Stefanovid,..) odreuju parlamentarizam
kao sustav dualiteta vlasti (zakonodavne i izvrne), a kojeg obiljeavaju tri osnovna naela:
1. jednakost zakonodavne i izvrne vlasti
2. suradnja izmeu njih
3. uzajamna mogudnost djelovanja jedne vlasti na drugu

S t r a n i c a | 149

Pri tom je sam dualitet vlasti odreen sa 4 temeljna ustavna obiljeja:
a) vlada proizlazi iz parlamenta i politiki mu je odgovorna (moe izglasati nepovjerenje vladi)
b) dravni poglavar, na prijedlog vlade, moe raspustiti parlament (odluuje birako tijelo)
c) dravni poglavar je politiki neodgovoran
d) nijedan akt dravnog poglavara nema snage bez supotpisa Vlade

PREGLED RAZVITKA SUSTAVA PARLAMENTARNE VLADE

Sam sustav razvija se kako bi se ograniila monarhova vlast. Tendencije tomu pojavljuju se tijekom
18./19.st. nastoji se ostvariti kompromis diobe vlasti izmeu graanstva i plemstva.

U daljnjoj evoluciji osobito vano za razvoj bilo je pojava opdeg prava glasa, te pojava politikih
stranaka.

Razlikujemo razdoblja;
A. ograniena monarhija
B. orleanski ili izrazito dualistiki parlamentarizam
C. parlamentarizam poremedene ravnotee u korist zakonodavne vlasti
D. parlamentarizam poremedene ravnotee u korist izvrne vlasti

1. OGRANIENA MONARHIJA

Ograniena monarhija je odraz poetne diobe vlasti izmeu plemstva i graanstva. Nastaje ustavnim
aktima koje monarh formalno slobodnom voljom oktroira sam ograniujudi svoju vlast, a stvarno je
na to prisiljen zbog politikog pritiska graanstva.
U Velikoj Britaniji, odreena Habeas Corpus aktom i Bill of Rights, oblikovala se i postojala u drugoj
polovici 17. i na poetku 18. stoljeda, a u Francuskoj, odreena Poveljom koju je 1814. godine
oktroirao Louis XVIII., ograniena monarhija postojala je od 1814. do 1830. godine. Kralj je bio je
iskljuivi i neodgovorni nositelj izvrne vlasti, njegovi ministri nisu odgovarali predstavnikom tijelu, a
uz parlament je imao pravo zakonodavne inicijative i zakonodavne sankcije.

2. ORLEANSKI PARLAMENTARIZAM

Orleanski ili izrazito dualistiki parlamentarizam je rezultat potvrde graanstva kao samostalne
politike snage jer graanstvo raspolae vedim dijelom politike vlasti. U Velikoj Britaniji traje od
poetka 18. do poetka 19. stoljeda. U Francuskoj se razvio u razdoblju Srpanjske monarhije Louisa-
Phillippea izmeu 1830. i 1848. godine, a u Italiji i Skandinaviji u drugoj polovici 19. stoljeda.
Life getting tough means gods are
afraid of your progress.
S t r a n i c a | 150

Obiljeava ga:
prestanak sudjelovanja monarha u obavljanju zakonodavne vlasti
funkcionalna samostalnost ministara u odnosu na monarha izvrna vlast se sada dijeli na
monrha i ministarski kabinet)
dvostruka politika odgovornost ministarskog kabineta (ali u zbilji samo prema parlamentu),
upravo zbog ovog obiljeja samtra se da je pretea polupredsjednikog sustava

Dakle, radi se o sustavu ravnotee dvaju tijela monaraha i predstavnikog tijela koji surauju
posredovanjem vlade.

3. PARLAMENTARIZAM POREMEDENE RAVNOTEE U KORIST
ZAKONODAVNE VLASTI
Parlamentarizam poremedene ravnotee u korist zakonodavne vlasti nastaje ili potpunim
preuzimanjem politike vlasti od graanstva (Francuska, osamdesetih godina 19. stoljeda) ili
uklapanjem plemstva u graanski sustav (Velika Britanija tridesetih godina 19. stoljeda). Sredite
politike vlasti je parlament. Pravo dravnog poglavara da samostalno odreuje kandidata za prvog
ministra i pravo izvrne vlasti da rasputa parlament ne primjenjuju se.

PARLAMENTARIZAM U NJEMAKOJ (1871.-1933.) - PRIMJER
OSEBUJNOG RAZVITKA PARLAMENTARNOG SUSTAVA
Prema Weimarskom ustavu iz 1919. godine odnos osnovnih saveznih dravnih tijela sadravao je
elemente parlamentarizma poremedene ravnotee u korist zakonodavne vlasti, orleanskog
parlamentarizma i parlamentarizma poremedene ravnotee u korist izvrne vlasti.
Karakteristike tog sustava, nazivanog vajmarskim parlamentarizmom, racionaliziranim
parlamentarizmom ili mjeovitim sustavom parlamentarne i predsjednike vlade, bile su:
1. dravnog poglavara (predsjednika Reicha) birali su neposredno birai,
2. predsjednik Reicha je imenovao kancelara (prvog ministra) i on mu je, uz politiku
odgovornost prema Parlamentu (Reichstagu), bio i politiki odgovoran,
3. predsjednik Reicha je imao pravo rasputanja Reichstaga. To je inio tako da je
prvo imenovao kancelara i vladu koja je imala samo njegovo politiko povjerenje
(tzv. predsjedniku vladu), da bi zatim na prijedlog novog kancelara raspustio
Reichstag i raspisao izbore.

Weimarski parlamentarizam u Njemakoj 1919.-1933. godine se smatra preteom ili prvim
primjerom polupredsjednikog sustava.

S t r a n i c a | 151

4. SUVREMENI PARLAMENTARIZAM ILI PARLAMENTARIZAM
POREMEDENE RAVNOTEE U KORIST IZVRNE VLASTI
Postoji i tredi oblik parlamentarizma poremedene ravnotee u korist izvrne vlasti, polupredsjedniki
sustav (Francuska).
PARLAMENTARIZAM POREMEDENE RAVNOTEE
DVOSTRANAKOG TIPA (VELIKA BRITANIJA)
Ustrojstvo vlasti u Velikoj Britaniji odreuje njezin dvostranaki sustav. U Domu komuna su
najbrojnije zastupljene dvije politike stranke, a jedna raspolae apsolutnom vedinom zastupnikih
mjesta pa moe izmeu izbora samostalno vladati.
Velika Britanija je podijeljena na male izborne jedinice u kojima se relativnom vedinom glasova bira u
svakoj jedan zastupnik. Takav sustav u kojem se izbori obavljaju uvijek u jednom krugu potie
stvaranje velikih politikih stranaka i eliminiranje malih te tako pridonosi stvaranju i odravanju
dvostranakog sustava.
Birai biraju u svakoj izbornoj jedinici osobu svog povjerenja koja ih treba predstavljati u Domu
komuna, stranka odreuje kandidate u pojedinim jedinicama pa mogu biti birani samo oni koji
uivaju povjerenje vodstva jedne od stranaka. Birai glasuju za Konzervativnu, Laburistiku ili koaliciju
Liberalne i Socijaldemokratske stranke.
Stranka koja je dobila vedinu na izborima ima apsolutnu vedinu u Domu komuna. Oblikuje vladu na
ijem se elu nalazi njezin politiki voa i u koju ulaze njezini vodedi ljudi. Vlada stvara i provodi
politiku koju de Dom komuna uvijek potvrditi. Ona ne moe pasti u njemu jer de zastupnici vedinske
vladajude stranke zbog stranake stege glasovati njoj u prilog. Dom komuna obavlja politiki nadzor
nad radom vlade i kabineta. U njemu oporbena politika stranka ima svoj kabinet u sjeni (Shadow
Cabinet) i vou, te nastoji iznositi argumente protiv vladine politike.
Parlamentarizam dvostranakog tipa u Velikoj Britaniji je najvii dosegnuti stupanj poremedene
ravnotee u korist izvrne vlasti uz relativno djelotvornu mogudnost politikog nadzora izvrne vlasti.

PARLAMENTARIZAM POREMEDENE RAVNOTEE VEDINSKOG
TIPA
Vedinski se parlamentarizam oituje na dva naina: ili u injenici da unato vedem broju stranaka
jedna od njih itavo mandatno razdoblje (izmeu izbora) u pravilu ima vedinu u predstavnikom tijelu
ili u postojanju relativno vrstih stranakih koalicija koje samo iznimno padaju u predstavnikom tijelu
te ostaju na vlasti u pravilu do novih izbora.
S t r a n i c a | 152

Za razliku od dvostranakog parlamentarizma iji su pojavni oblici, obiljeja i uinci relativno
jednostavni i lako uoljivi jer se institucionalno i politiki otvoreno izraavaju, vedinski
parlamentarizam znatno je sloeniji i nije jednoobrazan.
Ta sloenost i unutarnja razliitost izvire iz injenice da su u zapadnoeuropskim demokracijama s
parlamentarnim sustavom viestranaki sustavi razliiti i s obzirom na broj politikih stranaka i to se
tie njihove politike snage, tj. mogudnosti da budu brojnije zastupljene u predstavnikom tijelu.
Osim toga, meustranaki odnosi u povezivanju na izborima, a onda i stvaranju koalicijskih vlada,
razliiti su u pojedinim dravama tog tipa parlamentarizma.
U SR Njemakoj i Austriji s dvije vede i dvije manje politike stranke vedinski parlamentarizam je
najizraeniji. U Danskoj, Nizozemskoj i Belgiji s vie stranaka vlade ipak mogu pasti u predstavnikom
tijelu pa nema vedinskog parlamentarizma.
U vedskoj, Norvekoj i Finskoj, uz jednu veliku (socijaldemokratsku stranku) postoji vie manjih i
relativno jakih graanskih stranaka koje uspjeno koaliraju pa je vedinski parlamentarizam izaeniji.
U viestranakim sustavima zapadnoeuropskih demokracija u posljednjih tridesetak godina postoje
dvije relativno vrste tendencije. Prva je smanjenje broja politikih stranaka, a druga njihova
bipolarizacija koja se izraava u povezivanju stranaka u dvije koalicije (na izborima i u predstavnikom
tijelu) uvjetno reeno centra ljevice i centra desnice. Obje zajedno potiu i ine politiki temelj
vedinskog parlamentarizma koji je izraeniji to su u odreenoj dravi tendencije vie ostvarene.
Vedinski parlamentarizam ne predstavlja takav poremedaj ravnotee u korist izvrne vlasti kao
parlamentarizam dvostranakog tipa. U njemu uvijek postoji odreen stupanj ravnotee koji se
izraava i u mogudnosti da predstavniko tijelo neposredno politiki nadzire izvrnu vlast.

PARLAMENTARIZAM POREMEDENE RAVNOTEE
POLUPREDSJEDNIKOG TIPA
Polupredsjedniki sustav je tredi oblik parlamentarizma poremedene ravnotee u korist izvrne vlasti.
Oblikovao se unutar istog parlamentarnog sustava.
Obiljeja polupredsjednikog sustava su:
1. vlada proizlazi iz parlamentarne vedine i odgovorna je parlamentu,
2. na njezin prijedlog, u sluaju kad joj parlament ili dom izglasa nepovjerenje, dravni
poglavar moe raspustiti parlament odnosno dom,
3. dravni poglavar politiki je neodgovoran,
4. institut supotpisa je samo iznimka.

U polupredsjednikom sustavu dravni poglavar i vlada imaju pravno i zbiljski ustavne ovlasti, a
pritom su ovlasti predsjednika vede i odluujude od vlade.
S t r a n i c a | 153

B. Constant, francuski ustavnopravni i politiki teoretiar, je 1814. godine oblikovao ideju dravnog
poglavara kao demokratskog arbitra izmeu zakonodavne i izvrne vlasti koji raspolae samostalnim
ustavnim ovlastima, to je danas predsjednik republike u polupredsjednikom sustavu. Njegova je
ideja bila razraivana kroz orleanski, weimarski i degolistiki parlamentarizam do suvremenog
modela polupredsjednikog sustava. Svrha je bila da parlamentarni sustav bude to uinkovitiji, a da
se potuje naelo diobe vlasti i predstavniki sustav.
De Gaulle je u svom govoru u Bayeuxu.1946. godine izloio model ustrojstva vlasti koji je kasnije
oblikovan u Ustavu iz 1958. godine. Dravni poglavar mora raspolagati svim pravima odluivanja. On
mora osigurati redovito obavljanje funkcija svih dravnih vlasti i temeljne dravne interese. Mora biti
iznad vlade koja je rezultat odnosa stranaka u parlamentu, mora imati pravo imenovanja
predsjednika vlade i ministara i pravo da ih razrijei, mora imati pravo sazivati sjednice vlade,
predsjedavati im i donositi uredbe. Vlada ostaje odgovorna parlamentu.

POLUPREDSJEDNIKI SUSTAV U FRANCUSKOJ V. REPUBLICI
Predsjednik Republike se u Francuskoj od 1962. godine bira po sustavu neposrednih vedinskih izbora
u dva kruga.
Nije mu potreban supotpis predsjednika Vlade ili ovlatenog ministra. Raspolae pravom rasputanja
nacionalne skuptine, iznoenja na referendum prijedloga zakona koji se odnosi na ustrojstvo javnih
vlasti ili kojima se potvruju meunarodni ugovori koji mogu utjecati na funkcioniranje institucija
Republike, te poduzimanje mjera u izvanrednim okolnostima odnosno donoenje uredaba iz nude.
Predsjednik Republike imenuje predsjednika Vlade koji u Nacionalnoj skuptini mora imati vedinu.
Predsjednik vlade izabire kandidate za ministre i dravne sekretare, koje uz njegovu suglasnost
imenuje predsjednik Republike. Vlada mora predsjedniku Republike podnijeti ostavku ako izgubi
povjerenje u Nacionalnoj skuptini. Ni predsjednik Vlade, ni ministri, ni Vlada u nisu politiki
odgovorni predsjedniku Republike. Predsjednik Republike supotpisuje odluke Ministarskog vijeda, pa
su mu predsjednik Vlade i ministri zbiljski politiki odgovorni.
Predsjednik Vlade, ministri i dravni tajnici ine kabinet. Ministarsko vijede je najvanije kolektivno
tijelo Vlade, koje ini kabinet okupljen na sjednici kojoj je nazoan i kojom predsjeda predsjednik
Republike.
Da bi predsjednik republike bio samostalan, nadreen vladi i politiki od nje modniji treba imati
neposrednim izborom od naroda izvorni legitimitet i biti predstavnik narodnog suvereniteta. Uz to je
potrebno trostruko politiko suglasje:
1. izmeu vlade i vedine u parlamentu,
2. izmeu predsjednika republike i vlade, jer je vlada odgovorna i predsjedniku republike i
parlamentu,
3. izmeu predsjednika i vedine u parlamentu ili domu parlamenta kojem je vlada
odgovorna. Ako predsjednik republike nema podrku stranke ili stranaka koje imaju
vedinu u parlamentu, tada se polupredsjedniki sustav mora preobraziti u isti
parlamentarni sustav.
S t r a n i c a | 154

Od 1986. do 1988. i od 1993. i od 1997. pa do danas predsjednici su se samoograniavali (to razdoblje
se naziva koabitacijom), a obavljanje izvrne vlasti preputali vladi.
2000. godine je proveden referendum na kojem je prihvadena odluka o smanjenju trajanja
predsjednikog mandata sa sedam na pet godina. Donesen je i organski zakon da se izbori za
nacionalnu skuptinu odravaju odmah nakon predsjednikih izbora.

******

USTROJSTVO VLASTI RH

1. RAZLOZI UKIDANJA POLUPREDSJEDNIKOG SUSTAVA
RAZLOZI PRIMJENE POLUPREDSJEDNIKOG SUSTAVA 1990.

Polupredsjedniki sustav prihvaden je Ustavom iz 1990. godine kao temeljno obiljeje ustrojstva vlasti
RH zbog toga to se smatralo pomiruje dva osnovna zahtjeva uspjenog funkcioniranja ustrojstva
vlasti suvremene drave:
1. vrlo visok stupanj politike demokracije odnosno demokratinosti sustava
2. osiguranje djelotvornosti i stabilnosti politikog sustava u cijelosti.
To je pokazala njegova primjena u Francuskoj od 1958. pa do danas.
Polupredsjedniki oblik ustrojstva dravne vlasti bio prisutan u hrvatskoj tradiciji. Od 1848. godine
kad je ban Josip Jelaid je imenovao bansko vijede, prvu hrvatsku vladu, Hrvatska je do 1918. godine
imala ustrojstvo vlasti koje je imalo svojevrstan polupredsjedniki sustav. Bio je to orleanski
parlamentarizam prema uzoru na ustrojstvo vlasti Srpanjske Monarhije u Francuskoj 1830.-1848.
godine.
Suvremeni parlamentarizam funkcionira kao parlamentarizam poremedene ravnotee u korist izvrne
vlasti pa je izgledao primjereniji nego isti parlamentarizam i isti predsjedniki sustav. Primjena
istog parlamentarnog sustava dovela bi ili do potpune koncentracije vlasti i modi unutar vlade (u
sluaju dvostranakog ili vedinskog parlamentarizma) ili do mijeanja vlasti to bi gotovo znailo
nedjelotvornost dravne vlasti (u sluaju zastupljenosti velikog broja relativno podjednako jakih
politikih stranaka koje bi morale koalirati u Saboru).

S t r a n i c a | 155

RAZLOZI PROMJENE POLUPREDSJEDNIKOG U
PARLAMENTARNI SUSTAV 2000.
Od 1991. do kraja 1999. godine dolo je postepeno do sve vede koncentracije odluivanja o svim
pitanjima politike vlasti i modi na razini predsjednika Republike. To je onemogudilo ostvarivanje
ustavnog naela diobe vlasti, a istodobno je djelovala na tetu demokratinosti hrvatskog politikog
sustava i drutva u cjelini.
Prezidencijalizacija polupredsjednikog sustava je svoj vrhunac dostignula 1994. i 1995. godine i bila
je uvjetovana ratnim prilikama, uz istodobnu tranziciju prethodnog drutvenog i dravnog poretka
socijalistikog samoupravljanja u drutvo i dravu slobodnog trinog poduzetnitva utemeljenog na
privatnom vlasnitvu.
Kroz itavo razdoblje od 1990. do kraja 1999. godine predsjednik Republike je bio istodobno politiki
voda stranake vedine u Saboru i nositelj izvrne vlasti kojem je politiki bila odgovorna i podreena
Vlada.
Zbog toga je promijenjen u sustav parlamentarne vlade.

USPOSTAVLJANJE SUSTAVA DIOBE VLASTI 2000. GODINE
Smisao naela diobe vlasti nije organizacijsko i funkcionalno odvajanje triju temeljnih grana vlasti,
nego u tome da organizacijski omogudi uzajamnu provjeru i ravnoteu izmeu nositelja najviih
dravnih funkcija. Pored horizontalne dimenzije, gdje se ureuju odnosi izmeu nositelja
zakonodavne, izvrne i sudbene grane vlasti, dioba obuhvada i vertikalnu dimenziju, odnose izmeu
sredinje vlasti i lokalne samouprave utemeljene na ustavnoj razdiobi ovlasti, sukladno naelu
ustavno zajamenog prava na lokalnu samoupravu.
U sustavu ustrojenom na naelu diobe vlasti nema supremacije ("vrhovnitva") jednog od triju
vrhovnih dravnih tijela, ved ona djeluju ravnopravno, svako u okviru svojih ogranienih ovlasti, a sva
su podreena Ustavu. U demokratskim dravama ona se u razliitim inaicama primjenjuje u okviru
svih modela ustrojstva vlasti: parlamentarnom, polupredsjednikom i predsjednikom.
Ustav RH odreuje da naelo diobe vlasti ukljuuje oblike meusobne suradnje i uzajamne provjere
nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom. Dioba vlasti, osim horizontalne, obuhvada i vertikalnu
dimenziju, te je sredinja vlast ograniena Ustavom zajamenim pravom na lokalnu i podrunu
samoupravu.

OSNOVNA FORMULA RADNE SKUPINE PREDSJEDNIKA
REPUBLIKE
S t r a n i c a | 156

Radna skupina Predsjednika republike odredila je da se svako od tri najvia dravna tijela formira
odvojeno i djeluje u okviru svojeg ustavnog djelokruga, ali je za donoenje vedine najvanijih odluka
potrebna meusobna suradnja.
Predsjednik Republike ostaje vrhovni zapovjednik oruanih snaga i nadzire slube sigurnosti, te
zastupa RH, ali pri tom trajno surauje s Vladom i Saborom. Ne postoji njegova politika odgovornost
pred Hrvatskim saborom.
Vladu imenuje parlament i ona je politiki odgovorna iskljuivo parlamentu. Sudjeluje u donoenju
odluka Predsjednika Republike, zadrava inicijativu i prednost na nizu podruja formuliranja
unutarnje i vanjske politike. U parlamentarnom sustavu vlada, sve dok uiva podrku parlamentarne
vedine, vodi i usmjerava parlament.
Poloaj Sabora je ojaan proirivanjem ovlasti na podruju obrane. Predloeno je ukidanje
upanijskog doma s danom isteka mandata u oujku 2001. godine. Jednodomni parlament bi bio u
mogudnosti ostvarivati jai utjecaj i nadzor prema tijelima izvrne vlasti. Predloeno je da istranim
povjerenstvom predsjeda zastupnik izabran vedinom glasova svih zastupnika iz reda oporbe.
Uloga Sabora je naglaena i sudjelovanjem njegovog predsjednika u donoenju odluka predsjednika
Republike i Vlade.
Sabor je samo jedan od imbenika unutar sustava dravne vlasti. Za postojanje parlamentarnog
sustava bitna je ravnotea izmeu parlamenta i vlade. U sluaju neslaganja, koje se izraava
izglasavanjem nepovjerenja vladi u parlamentu, krajnji arbitar je glasako tijelo, sukladno naelu
narodnog (pukog) suvereniteta, po kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, kao zajednici
slobodnih i ravnopravnih dravljana. Sredstvo za to je pravo Predsjednika Republike da, na prijedlog
Vlade, raspusti parlament.
Koncept Strunih osnova u pogledu ustrojstva vlasti je u potpunosti, s izuzetkom prijedloga o
ukidanju upanijskog doma, prihvatila politika radna skupina est stranaka vladajude koalicije, koja
je zapoela s radom tek po objavljivanju materijala strune radne skupine Predsjednika Republike.

2. PREDSJEDNIK REPUBLIKE I NJEGOV ODNOS PREMA
SABORU I VLADI

USTAVNI POLOAJ PREDSJEDNIKA PREPUBLIKE

Ustavnim promjenama iz studenoga 2000. godine naputen je polupredsjedniki sustav. Prihvaden je
sustav parlamentarne vlade s relativno snanim ustavnim poloajem i ovlastima predsjednika
Republike koje nadilaze poziciju predsjednika u klasinim ili tzv. istim sustavima parlamentarne
vlade (SR Njemaka i Italija).
S t r a n i c a | 157

Prema Ustavu iz 1990. godine predsjednik RH je bio defniran kao dravni poglavar. Ova definicija je
isputena u Ustavu iz 2000. godine zbog negativnih ustavno-politikih konotacija.
Nadalje, bilo je propisano da on zastupa RH u zemlji i inozemstvu, brine se za potivanje Ustava,
osigurava opstojnost i jedinstvenost RH i redovno djelovanje dravne vlasti. Ustavnim promjenama iz
2000. godine propisano je da se Predsjednik Republike brine za redovito i usklaeno djelovanje te za
stabilnost dravne vlasti. Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne
cjelovitosti RH. Po ovlastima prelazi okvire ustavno-pravnog poloaja predsjednika republike u
klasinom ili istom sustavu parlamentarne vlade.
Ova naelna ovlast predsjednika Republike ima ogranienje koje proizlazi iz ustavnih promjena iz
2000. godine prema kojima naelo diobe vlasti ukljuuje oblike meusobne suradnje i uzajamne
provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom.

1. FORMIRANJE VLADE
odluuje kome de povjeriti mandat za sastav Vlade i to na temelju raspodjele
zastupnikih mjesta u saboru i obavljenih konzultacija
lanove Vlade predlae osoba kojoj je predsjednik Republike povjerio mandat za sastav
Vlade i da ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvadanja
mandata, predsjednik Republike mu moe produiti mandat za najvie jo 30 dana
ako ni u tom roku ne uspije sastaviti Vladu ili ako predloena Vlada ne dobije povjerenje
Hrvatskog sabora, predsjednik Republike povjerit de mandat za sastav Vlade drugoj osobi
vri imenovanje - na temelju odluke Hrvatskog sabora o iskazivanju povjerenja Vladi,
rjeenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi predsjednik Republike uz supotpis
predsjednika Sabora, a rjeenje o imenovanju lanova Vlade donosi predsjednik Vlade uz
supotpis predsjednika Hrvatskog sabora (obiljeje skuptinske, a ne parlamentarne vlade)
imenuje privremenu nestranaku Vladu i istodobno raspisuje prijevremene izbore za
sabor

2. NEPOVJERENJE VLADI I PRAVO RASPUTANJA HRVATSKOG SABORA
rasputanje sabora, samo iznimno mogude:
na prijedlog Vlade i supotpis predsjednika Vlade, te savjetovanja sa klubovima
zastupnika u saboru, predsjednik Republike moe raspustiti Hrvatski sabor, i to u
2 sluaja:
A. ako na zahtjev Vlade da joj se izglasa povjerenje, Hrvatski sabor izglasa
nepovjerenje

B. ili u roku od 120 dana od prijedloga ne donese dravni proraun
inicijativu daje 1/5 zastupnika
odluka o nepovjerenju se donosi vedinom svih zastupnika
ako je usvojena, odluka obvezuje predsjednika Vlade ili Vladu u cijelini na ostavku
ako se u roku od 30 dana od izglasavanja nepovjerenja ne izglasa povjerenje
novom mandataru i lanovima, tada de predsjednik republike donijeti odluku o
S t r a n i c a | 158

rasputanju Hrvatskog sabora i istovremeno raspisati nove prijevremene izbore
za sabor
Ustav, ne propisuje postupak odreivanja novog mandatara i formiranja nove
parlamentarne vedine to je ustavno-pravna praznina

3. SURADNJA PREDSJEDNIKA I VLADE U OBAVLJANJU IZVRNE VLASTI
surauju u oblikovanju i voenju vanjske politike
- Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade,
odluuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda RH u inozemstvu;
odluke o postavljanju i opozivu efova diplomatskih misija RH u inozemstvu
predsjednik Republike donosi na prijedlog Vlade i uz miljenje nadlenog odbora
Hrvatskog sabora i uz prethodni supotpis predsjednika Vlade RH
rad sigurnosnih slubi (imenovanje i razrjeenje imenovanje elnika sigurnosnih slubi,
uz prethodno miljenje nadlenog odbora Hrvatskog sabora, supotpisuje predsjednik
Republike i predsjednik Vlade RH)
Predsjednik Republike moe predlagati Vladi da odri sjednicu i razmotri odreena
pitanja i moe biti nazoan sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi
ove odredbe daju predsjedniku Republike u odnosu na Vladu samo inicijativne ovlasti, ali
njihovim koritenjem moe utjecati neposredno na rad Vlade i posredno na ostvarivanje
funkcija izvrne vlast

*ovakve ovlasti predsjednika Republike nisu uobiajene za isti parlamanetarni sustav
(kod nas je to zbog Tumanovog naslijea)

4. SAMOSTALNE OVLASTI PREDSJEDNIKA (u podruju izvrne vlasti)
odgovoran za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH
vrhovni zapovjednik oruanih snaga
imenuje i razrjeuje vojne zapovjednike (samostalno, odnosno bez supotpisa)
na temelju odluke hrvatskog Sabora predjednik Republike objavljuje rat i zakljuuje mir
donosi uredbe sa zakonskom snagom (u uvjetima odreenim Ustavom)
Predsjednik Republike koritenjem ovih svojih ustavnih prava sigurno moe djelovati na
javno miljenje i poticati rjeavanje pitanja koja inae nisu u njegovoj nadlenosti kao to
su gospodarska i socijalna pitanja

ZAKLJUAK
Ovakav poloaj predsjednika Republike nije u potpunosti tipian za sustav iste parlamentarne vlade
jer ne samo da mu za svaki akt nije potreban supotpis Vlade (to je znak iste parlamentarne vlade),
nego ima i niz samostalnih ovlasti u djelokrugu izvrne vlasti.

3. VLADA I DRAVNA UPRAVA
S t r a n i c a | 159

NADLENOST VLADE RH

Obavlja izvrnu vlast u potpunosti (izuzev djelokruga predsjednika Republike).
Ustav ne precizira djelokrug (to ini Zakon o Vladi RH), ved samo navodi najvanije:
donosi uredbe
predlae zakone i dravni proraun
provodi zakone i druge propise hrvatskog sabora

Vladu ine: predsjednik, potpredsjednik/ci, ministri.
Ustav poblie ne odreuje niti ustrojstvo ni nain rada i odluivanja Vlade. Ta pitanja je uredio Zakon
o Vladi RH i Poslovnik Vlade RH.

USTROJSTVO VLADE I NJEZINIH SLUBI
U Vladi se ustrojavaju dravni uredi za pojedina podruja. Uredom upravlja predstojnik u rangu
dravnog tajnika, kojeg imenuje Vlada.
Uredi:
1) Ured predsjednika Vlade obavlja strune i administrativne poslove za potrebe predsjednika
Vlade po njegovom nalogu. Ovaj priprema informacije i dokumente, te pomae predsjedniku
Vlade u obavljanju njegovih brojnih dunosti
2) Dravni ured za sredinju javnu nabavu slui kao sredinje tijelo za javnu nabavu za
potrebe sredinjih tijela dravne uprave i Vlade
3) Dravni ured za upravljanje dravnom imovinom obavlja upravne i strune poslove koji se
odnose na upravljanje nekretninama i pokretninama, te udjelima u trgovakim drutvima u
vlasnitvu RH, predlae imenovanje lanova nadzornih odbora, te vodi evidenciju o dravnoj
imovini koja nije posebnim zakonom povjerena na upravljanje drugom tijelu dravne uprave
4) Dravni ured za trgovinsku politiku predlae i provodi mjere trgovinske politike, koordinira
sustav nadzora izvoza robe s dvojnom namjenom i sudjeluje u izradi stratekih dokumenata iz
podruja trgovinske politike i gospodarskih odnosa s inozemstvom

Pored dravih ureda, pri Vladi djeluju i:
1) Ured za zakonodavstvo daje miljenje o usklaenosti prijedloga zakona, konanih
prijedloga zakona i drugih akata iz djelokruga Vlade s Ustavom RH i pravnim poretkom RH,
priprema i izrauje prijedloge akata koje donosi Vlada i Hrvatski sabor, ukoliko ga za to zadui
Vlada, daje struna miljenja sredinjim tijelima dravne uprave u vezi s primjenom zakona i
drugih propisa, brine o pravodobnoj objavi zakona i drugih propisa u "Narodnim novinama",
te obavlja i druge poslove koje mu povjeri Vlada
2) Ured za odnose s javnodu javnodu izvjeduje javnost o radu Vlade, predsjednika i
potpredsjednika Vlade, vodi dokumentaciju koja se odnosi na priopdenja za javnost, obavlja
poslove koji se odnose na provedbu zakona i drugih propisa u vezi s novinsko-nakladnikim
S t r a n i c a | 160

poduzedima, uvozom inozemnih javnih glasila, izvozom domadih glasila, poslove akreditacije
novinara i druge poslove s time u vezi, te obavlja i druge poslove koje mu povjeri Vlada
3) Ured za protokol Vlade RH obavlja strune, organizacijske i tehnike poslove protokola za
potrebe Vlade i Predsjednika Vlade RH
4) Ured za opde poslove Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske zajednika struna
sluba Sabora i Vlade koja obavlja upravno-pravne, analitiko-normativne, financijsko-
planske i druge opde, administrativno i tehniko pomodne poslove
5) Ured za udruge obavlja strune i druge poslove iz djelokruga Vlade vezano uz
meuusektorsku suradnju s nevladinim sektorom
6) Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina
7) Ured Vlade Republike Hrvatske za unutarnju reviziju
8) Ured za razminiranje
9) Ured za suzbijanje zlouporabe droga
10) Ured za ravnopravnost spolova
11) Ured za sredinju javnu nabavu Vlade Republike Hrvatske
12) Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava

SREDINJA DRAVNA UPRAVA
Ustrojstvo, djelokrug i nain rada dravne uprave ureuje Zakon o sustavu dravne uprave.

Poslovi dravne uprave su:
1) neposredna provedba zakona
2) donoenje propisa za njihovu provedbu
3) obavljanje upravnog nadzora te drugi upravni i struni poslovi

Poslove dravne uprave obavljaju (a pod nadzorom Vlade):
tijela dravne uprave
zakon moe ovlastiti i tijela jedinica lokalne i podrune samouprave ili druge pravne osobe

Vlada usklauje i nadzire obavljanje poslova dravne uprave.
Drava odgovara za tetu koja graaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili
nepravilnim radom tijela dravne uprave, tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave,
odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima dravne uprave,
naknauje RH.
Protiv pojedinanih akata i radnji i mjera tijela dravne uprave, tijela jedinica lokalne i podrune
(regionalne) samouprave i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima dravne
uprave, donesenih u prvom stupnju, moe se podnijeti alba a u sluaju da alba nije doputena
zatraiti sudska zatita.

TIJELA DRAVNE UPRAVE
S t r a n i c a | 161

Tijela dravne uprave su:
A. ministarstva - kao sredinja tijela dravne uprave
B. dravne upravne organizacije - takoer, kao sredinja tijela dravne uprave
C. uredi dravne uprave - kao prvostupanjski uredi dravne uprave u jedinicama podrune
(regionalne) samouprave

2012. Vlada Zorana Milanovida provodi reorganizaciju ministarstva Zakon o ustrojstvu i djelokrugu
ministarstava i drugih sredinjih tijela dravne uprave:
ministarstva su:
1. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova,
2. Ministarstvo financija,
3. Ministarstvo obrane,
4. Ministarstvo unutarnjih poslova,
5. Ministarstvo pravosua,
6. Ministarstvo gospodarstva,
7. Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture,
8. Ministarstvo poljoprivrede,
9. Ministarstvo zatite okolia i prirode,
10. Ministarstvo zdravlja,
11. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta,
12. Ministarstvo kulture,
13. Ministarstvo branitelja,
14. Ministarstvo uprave,
15. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije,
16. Ministarstvo poduzetnitva i obrta,
17. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava,
18. Ministarstvo turizma,
19. Ministarstvo graditeljstva i prostornog ureenja,
20. Ministarstvo socijalne politike i mladih;

8 je dravnih upravnih organizacija:
1. Dravna geodetska oprava,
2. Dravni hidrometeoroloki zavod,
3. Dravni zavod za intelektualno vlasnitvo,
4. Dravni zavod za mjeriteljstvo,
5. Dravni zavod za statistiku,
6. Dravni inspektorat,
7. Dravni zavod za radioloku i nuklearnu sigurnost,
8. Dravna uprava za zatitu i spaavanje;

Za obavljanje poslova i nadlenosti sredinjih dravnh tijela, mogu se u upaniji, gradu ili opdini
osnovati podrune jedinice, a za obavljanje poslova dravne uprave iz nadlenosti jedinica podrune
(regionalne) samouprave mogu se u gradu, odnosno opdini osnovati ispostave.

S t r a n i c a | 162

Zaposlenici u sredinjoj upravi
Ministri, njihovi zamjenici i pomodnici, ravnatelji dravnih upravnih organizacija, te njihovi zamjenici i
pomodnici dunosnici su RH.
Poslove dravne uprave u tijelima dravne uprave obavljaju dravni slubenici, koji se primaju u
dravnu slubu na temelju javnog natjeaja, ako zakonom nije to drugo odreeno.
Pomodno-tehnike poslove u tijelima dravne uprave obavljaju namjetenici.

4. SUDBENA VLAST

NEOVISNOST PRAVOSUA
Neovisnost pravosua je demokratsko naelo utemeljeno na zahtjevu za vladavinom prava.
Obuhvada niz pitanja objektivnosti, nepristranosti, potenog i visoko strunog sudbenog postupanja,
uz jamstva potivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda osoba koje pred pravosuem ostvaruju svoja
prava ili se brane od optubi za kaznena djela. Ono je usmjereno na zatitu nositelja pravosudnih
dunosti, te ostvarivanje zatite ustavnost i zakonitosti i time osiguravanja jedinstva cjelokupnog
pravnog sustava.
Sukladno lanku 6. Europske konvencije o pravima ovjeka svatko ima pravo na poteno i javno
suenje, unutar razboritog roka pred neovisnim i nepristranim suditem ustanovljenim zakonom.
Mnogo je uzroka koji mogu ugroziti neovisnost osobe to u svojoj funkciji suca odluuje o pravima i
interesima drugih ljudi. No, najvedu opasnost ini ovisnost o odlukama izvrne i zakonodavne vlasti,
glede postavljenja, napredovanja, opstanka u slubi i nadzora, koja prijei da se pri odluivanju moe
voditi iim drugim nego slovom i duhom zakona.
Odreeni je stupanj i oblik nadzora nad pravosuem nuno potreban, jer smisao funkcije suca
ugroava jednako njegova moguda nestrunost, neznanje, nepotivanje discipline ili podmitljivost. I
sam sudac moe poiniti neko kazneno djelo i ne moe biti izuzet od kaznene odgovornosti u takvom
sluaju.
Upravo zato, npr. Nacrt naela iz Sirakuze (1981.), odreuje neovisnost pravosua kao:
1. svaki je sudac slobodan odluiti predmet sukladno svojoj ocjeni injeninog stanja i svojem
razumijevanju prava, bez bilo kakvog neprimjerenog utjecaja, sugestija ili pritisaka, izravnih ili
neizravnih, s bilo koje strane
2. sudbena vlast je neovisna od izvrne i zakonodavne, i obuhvada djelokrug, izravno ili putem
nadzora, nad svim pitanjima sudbene prirode

To je samo minimalni sadraj naela neovisnosti pravosua. On je detaljnije razraen u dokumentu
pod naslovom Temeljna naela neovisnosti pravosua, kojeg je donio VII kongres OUN o spreavanju
kriminala i postupanju s poiniteljima, a usvojila Opda skuptina OUN u studenom 1985. godine. Ovaj
S t r a n i c a | 163

dokument obvezuje drave lanice da usvoje naela neovisnosti sudbene vlasti i poduzmu sve mjere
potrebne da bi ono postalo zbiljom. Tih se 20 naela odnose na aspekte neovisnosti pravosua:
1. neovisnost
2. kvalifikacije i imenovanje
3. uvjete i trajanje dunosti
4. profesionalnu tajnu i imunitet
5. stegu, suspenziju i razrjeenje

POLOAJ SUDBENE VLASTI PO USTAVU RH
A) NAELNE ODREDBE
U RH dravna vlast je ustrojena na naelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudbenu. Sudbenu
vlast obavljaju sudovi. Sudbena vlast je samostalna i neovisna. Sudovi sude na temelju Ustava i
zakona te meunarodnih ugovora koji su postali dio unutarnjega pravnog poretka RH i po pravnoj su
snazi iznad zakona. Primjenjuju i druge propise.

Vrhovni sud RH, kao najvii sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost graana.
Predsjednika Vrhovnog suda RH bira i razrjeuje Hrvatski sabor, na prijedlog predsjednika Republike,
uz prethodno miljenje Opde sjednice Vrhovnog suda i nadlenog Odbora za pravosue Hrvatskog
sabora. Predsjednik Vrhovnog suda bira se na etiri godine.

Ustanovljavanje, djelokrug, sastav i ustrojstvo sudova i postupak pred sudovima ureuju se zakonom
(npr. Zakon o sudovima i drugi).

Sudske su rasprave javne i presude se izriu javno, u ime RH. Javnost se izuzetno moe iskljuiti iz
cijele rasprave ili njezinog djela zbog interesa morala, javnog reda ili dravne sigurnosti, ako se sudi
maloljetnicima ili radi zatite privatnog ivota stranaka ili u branim sporovima i postupcima u svezi
sa skrbnitvom i posvojenjem, radi uvanja vojne, slubene ili poslovne tajne i zatite sigurnosti i
obrane RH, ali samo u opsegu koji je po miljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima
u kojima bi javnost mogla biti tetna za interese pravde.
U suenju sudjeluju i suci porotnici, u skladu sa zakonom.

B) STABILNOST POLOAJA; IMENOVANJE I RAZRJEENJE SUDACA
Sudaka dunost je stalna, sudac ju obavlja do 70 godine ivota, kada po sili zakona odlazi u mirovinu;
ili krade ako bude razrijeen dunosti.

Suce imenuje Dravno sudbeno vijede, u skladu s Ustavom i zakonom. Odluuje o razrjeenju i o
stegovnoj odgovornosti sudaca.

S t r a n i c a | 164

Sudac ne moe obavljati slubu ili posao koje je zakon odredio kao nespojive sa sudakom dunodu.
Suci imaju imunitet u skladu sa zakonom.
Suci i suci porotnici koji sudjeluju u suenju ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraeno
miljenje ili glasovanje pri donoenju sudbene odluke, osim ako se radi o krenju zakona od strane
suca koje je kazneno djelo.
Sudac ne moe u postupku pokrenutom zbog kaznenog djela uinjenog u obavljanju sudake dunosti
biti pritvoren bez odobrenja Dravnoga sudbenog vijeda.

Sudac moe biti razrijeen iz Ustavom odreenih razloga:
1. ako to sam zatrai,
2. ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju dunost,
3. ako bude osuen za kazneno djelo koje ga ini nedostojnim obavljanja sudake dunosti,
4. ako u skladu sa zakonom, zbog poinjenoga tekog stegovnog djela, tako odlui Dravno
sudbeno vijede,
5. kad navri sedamdeset godina.

Protiv odluke o razrjeenju sudake dunosti ili odluke o stegovnoj odgovornosti, sudac ima pravo u
roku od 15 dana od dana dostave odluke, podnijeti Ustavnom sudu RH albu, koji je duan donijeti
odluku u roku od 30 dana od primitka albe. alba iskljuuje pravo na podnoenje ustavne tube.
Sudac ne moe biti premjeten protivno njegovoj volji osim u sluaju ukidanja suda ili preustroja suda
u skladu sa zakonom.

C) DRAVNO SUDBENO VIJEDE
Dravno sudbeno vijede je posebno tijelo sudbene vlasti u ijem je djelokrugu imenovanje, razrjeenje
te odluivanje o disciplinskoj odgovornosti sudaca, a u ZoDSV se navodi da je samostalno i neovisno
tijelo koje osigurava samostalnost i neovisnost sudbene vlasti u Republici Hrvatskoj.
DSV ima jedanaest lanova: 7 iz reda sudaca, 2 iz reda sveuilinih profesora pravnih znanosti i 2 iz
reda saborskih zastupnika (jedan mora biti
oporbeni). Po starom zakonu birao ih je Hrvatski
sabor, a po novome lanove iz reda sudaca biraju
svi suci, lanove iz reda sveuilinih profesora
pravnih znanosti biraju svi profesori pravnih
fakulteta u RH, a 2 lanove iz reda saborskih
zastupnika bira Sabor, s time da jedan mora biti
oporbeni. Svi se biraju na razdoblje od 4 godine.

Izbore provode Povjerenstvo za izbor lanova
Vijeda, kandidacijski odbori i izborni odbori.

Predsjednici sudova ne mogu biti birani za lanove
Dravnoga sudbenog vijeda.
lanovi Dravnoga sudbenog vijeda biraju se na vrijeme od etiri godine, s time da lanom Dravnoga
sudbenog vijeda nitko ne moe biti vie od dva puta uzastopce.

Predsjednika Dravnoga sudbenog vijeda bira tajnim glasovanjem vedina lanova Dravnoga
sudbenog vijeda na vrijeme od dvije godine.
S t r a n i c a | 165

Djelokrug i nain rada Dravnoga sudbenog vijeda ureuje se Zakonom o dravnom sudbenom vijedu
iz 2011. godine. Postupak je ureen Poslovnikom Dravnog sudbenog vijeda.

D) TEMELJI SUSTAVA USTROJSTVA SUDOVA
Ustrojstvo i postupanje ureuje se zakonom, najvaniji: Zakon o sudovima, ali i drugi, npr. Zakon o
sudovima za mlade ili Zakon o podrujima i sjeditima sudova

U RH sudbenu vlast obavljaju;
1. opdinski sudovi sudovi prvog stupnja u okviru zakonske nadlenosti
2. upanijski sudovi sudovi prvog stupnja, odnosno prizivni za odluke opdinskih sudova
3. trgovaki sudovi i Visoki trgovaki sud RH specijalizirani sudovi na podruju trgovakog i
gospodarskog prava
4. Upravni sudovi i Visoki upravni sud RH odluuju o upravnim sporovima o zakonitosti
konanih upravnih akata
5. prekrajni sudovi i Visoki prekrajni sud
6. Vrhovni sud RH najvii sud, djelokrug:
a. osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost
b. razmatra pitanja sudske prakse
c. odluuje o izvanrednim pravnim lijekovima
d. o albama protiv odluka upanijskih sudova i vojnih sudova
e. o albama protiv Visokog trgovakog suda i Upravnog suda, te drugih sudova ako je
odreeno zakonom
f. rjeava sukobe nadlenosti izmeu sudova
g. obavlja druge poslove odreene zakonom

E) DRAVNO ODVJETNITVO I ODVJETNITVO
Dravno odvjetnitvu u RH ureeno je Zakonom o dravnom odvjetnitvu.

Dravno odvjetnitvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlateno i duno:
1. postupati protiv poinitelja kaznenih djela i drugih kanjivih djela
2. poduzimati pravne radnje radi zatite imovine RH
3. podnositi pravna sredstva za zatitu Ustava i zakona

Glavnog dravnog odvjetnika imenuje na mandat od 4 godine Hrvatski sabor, na prijedlog Vlade i uz
prethodno miljenje Odbora za pravosue Hrvatskog sabora, a po isteku mandata osoba moe
ponovno biti imenovana.

Zamjenike, upanijske i opdinske dravne odvjetnika bira, razrjeuje i o njihovoj stegovnoj
odgovornosti odluuje Dravnoodvjetniko vijede. Bira ih isprva na 5 godina, a nakon reizbora stalno.
Dravnom odvjetniku dunost prestaju smrdu, navravanjem 70. godine ivota ili danom stupanja na
slubu u drugom dravnom odvjetnitvu ili pravosudnom ili dravnom tijelu te razrjeenjenjem.

S t r a n i c a | 166

Dravnoodvjetniko vijede sastoji se od 11 lanova, od kojih je 7 zamjenika dravnih odvjetnika (2
zamjenika GDO, 2 zamjenika DO i 3 zamjenika ODO) koje biraju svi dravni odvjetnici i zamjenici
dravnih odvjetnika; 2 iz reda sveuilinih profesora pravnih znanosti biraju svi profesori pravnih
fakulteta u RH; i 2 lana iz reda saborskih zastupnika koje bira Sabor, s time da jedan mora biti
oporbeni. Svi se biraju na razdoblje od 4 godine.

Odvjetnitvo je prema Ustavu RH samostalna i neovisna sluba koja osigurava svakome pravnu
pomod, u skladu sa zakonom. Odvjetnitvo ureduje Zakon o odvjetnitvu, odvjetnici smiju pruati sve
oblike pravne pomodi, to jest davati pravne savjete, sastavljati isprave (ugovore, oporuke, izjave),
sastavljati tube, albe, prijedloge, zahtjeve, molbe i druge podneske, te zastupati stranke. Pruanjem
pravne pomodi smiju se baviti samo odvjetnici.

5. MJESNA, LOKALNA I PODRUNA (REGIONALNA)
SAMOUPRAVA

ODNOS SREDINJIH I LOKALNIH VLASTI

U svakoj dravi postoji zbog veliine dravnog teritorija podruna podjela na ue teritorijalne jedinice
ustrojstva dravne vlasti. Odnos takvih jedinica prema sredinjim dravnim tijelima ureduje se
ustavom i zakonom. Tri su moguda tipa takvih odnosa:
1. dekoncentracija tip odnosa u kojem je na lokalna tijela prenesen odreeni skup ovlasti,
to se obavljaju sukladno uputama i pod punim nadzorom sredinje vlasti
2. decentralizacija oblik odnosa sredinjih i mjesnih dravnih tijela gdje je zakonom na
lokalna tijela prenesen odreeni opseg poslova u kojima su oni vezani obvezom
pridravanja propisa i pravom nadzora nad tim pridravanjem koje pripada sredinjim
dravnim tijelima; nadzor je ogranien na nadzor zakonitosti postupanja lokalnih tijela, a ne
i svrhovitosti njihovih odluka, u sklopu na njih prenesenog djelokruga. Stupanj
decentralizacije moe biti vedi ili manji
3. lokalna samouprava ustavom zajameno pravo stanovnika neke pojedine lokalne
zajednice da se, sukladno naelu supsidijarnosti sami organiziraju i odluuju o svim onim
poslovima za koje nije nuno prenijeti ih na vie razine politikog odluivanja; lokalna
samouprava smatra se temeljem demokratskog politikog sustava

U klasinoj teoriji smatralo se da lokalna samouprava moe biti ustrojena u jednom ili u dva stupnja,
pri emu je iri stupanj podruna ili regionalna samouprava
Lokalna samouprava predstavlja. Prilikom izmjena Ustava RH iz 2000. godine prihvadena je
koncepcija koja razlikuje mjesnu, lokalnu i podrunu (regionalnu) samoupravu.

TEMELJNA OBILJEJA LOKALNE SAMOUPRAVE
Make it burn always with the
hottest flame.
S t r a n i c a | 167

Teorija lokalne samouprave naglaava da se radi o odnosu necentralizacije, jer ustavom zajameno
pravo na lokalnu samoupravu znai da bi i zakonodavac koji bi ga prekrio preao granice svojih
ustavnih ovlasti. To pravo se istodobno smatra jednim od temeljnih naela demokratskog ustrojstva
politike zajednice.
Europska povelja o lokalnoj samoupravi iz 1985. (i RH potpisnica), odreuje;
1. pod lokalnom samoupravom podrazumijeva se pravo i mogudnost lokalnih jedinica da, u
okvirima odreenim zakonom, ureuju i upravljaju, uz vlastitu odgovornost i u interesu
lokalnog puanstva, bitnim dijelom javnih poslova,
2. ovo se pravo provodi preko vijeda ili skuptina sastavljenih od lanova izabranih na
slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem na temelju opdeg i jednakog birakog
prava. Ova tijela mogu imati izvrna tijela koja su im odgovorna.

Dakle, lokalna samouprava ukljuuje pravo lokalnog izbora lokalnih predstavnikih i izvrnih tijela,
to ne iskljuuje oblike neposrednog odluivanja graana.

Spor o pravima i dunostima izmeu sredinjih i mjesnih dravnih tijela javlja se kao spor o
ustavnosti, uz mogudnost ustavnosudske zatite, zbog povrede ustavom zajamenih sloboda i prava.
No, ustavni sudovi paze i na to da lokalne samoupravne jedinice ne prijeu granice koje im odreuju
ustav i zakoni i time ugroze jedinstvo pravnog poretka.
Dok se jedinice lokalne samouprave imaju pravo, na temelju zakona, samoorganizirati svojim
temeljnim aktima statutima, jedinice lokalne uprave vezane su zakonom, te djeluju pod sredinjim
nadzorom vlade, kao i sva druga tijela dravne uprave. No, vlada redovito nadzire i zakonitost
postupanja jedinica lokalne samouprave i njihovih dunosnika.
OSNOVE TEORIJE LOKALNE SAMOUPRAVE
Jo je Aristotel raspravljao o problemu veliine politikih zajednica i istaknuo kako male zajednice, u
kojima se ljudi poznaju i usko su vezani zajednitvom interesa, predstavljaju suprotnost sredinjoj
vlasti.
Klasini pisci, Montesquieu i Tocqueville, smatrali su lokalnu samoupravu vanom sa stajalita
mogudnosti ostvarenja demokratinog politikog sustava, odnosno ustavne vladavine.
Tocqueville je u svojoj "Demokraciji u Americi" jakom i demokratinom lokalnom samoupravom
tumaio bit amerikog demokratskog sustava, te napisao da u lokalnim ustanovama lei snaga
slobodnih naroda.

Lokalne jedinice predstavljaju protuteu centraliziranoj vlasti. One se mogu suprotstaviti sredinjoj
vlasti i stati u zatitu svojih prava i prava graana. Ustav RH odreuje da je u RH dravna vlast
ustrojena na naelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudbenu, a ograniena je Ustavom
zajamenim pravom na lokalnu i podrunu (regionalnu) samoupravu. Naelo diobe vlasti ukljuuje
oblike meusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom.
Ali uvijek ostaje problem gospodarske snage i financijskih sredstava, jer male zajednice esto ne
mogu osigurati sredstva za svoje potrebe i razvitak, te ostaju ovisne o razliitim oblicima financiranja i
S t r a n i c a | 168

pomodi iz sredita. Zbog toga se prednosti lokalnih jedinica mogu ostvariti samo kombinacijom
djelovanja lokalnih tijela i sredinjih dravnih tijela.

USTAVNA JAMSTVA LOKALNE I PODRUNE SAMOUPRAVE
Ustavne odredbe daju temelj za izgradnju sustava lokalne i podrune (regionalne) samouprave, dok
cjelinu koncepcije ureuje Zakon o lokalnoj i podrunoj (regionalnoj) samoupravi, Zakon o Gradu
Zagrebu i drugi zakoni kojima su ureena podruja jedinica lokalne uprave i samouprave, lokalni
izbori i fnanciranje tih jedinica. Europska konvencija o lokalnoj samoupravi ratificirana je odlukom
Hrvatskog sabora u listopadu 1997. godine i ukljuena u hrvatski pravni poredak.

JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE
Pravo na lokalnu samoupravu graani ostvaruju se na dva naina:
1. preko lokalnih, odn. podrunih (regionalnih) predstavnikih tijela
2. neposrednim sudjelovanjem graana putem referenduma i drugih oblika neposrednog
odluivanja

A) Jedinice lokalne samouprave su opdine i gradovi
B) Jedinice podrune (regionalne) samouprave su upanije
C) vedim gradovima se moe dati poloaj upanije (Zagreb)
D) u naselju ili dijelu naselja mogu se osnivati oblici mjesne samouprave

POSLOVI LOKALNE I PODRUNE SAMOUPRAVE
1. Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno
ostvaruju potrebe graana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni dravnim tijelima. To su
osobito:
- ureenje naselja i stanovanja,
- prostorno i urbanistiko planiranje,
- komunalno gospodarstvo,
- briga o djeci,
- socijalna skrb,
- primarna zdravstvena zatita,
- odgoj i osnovno obrazovanje,
- kultura, tjelesna kultura i port,
- zatita potroaa,
- zatita i unapreenje prirodnog okolia,
- protupoarna i civilna zatita,
- promet na svom podruju
- ostali poslovi sukladno posebnim zakonima.
S t r a n i c a | 169

2. Jedinice podrune (regionalne) samouprave obavljaju poslove od podrunog (regionalnog) znaaja,
a osobito poslove koji se odnose na:
- kolstvo,
- zdravstvo,
- prostorno i urbanistiko planiranje,
- gospodarski razvoj,
- promet i prometnu infrastrukturu,
- planiranje i razvoj mree obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova,
- izdavanje graevinskih dozvola i drugih akata vezanih uz gradnju,
- ostale poslove sukladno posebnim zakonima.

Takoer postoje i veliki gradovi, koji su definirani kao jedinice lokalne samouprave koje su ujedno
gospodarska, financijska, kulturna, zdravstvena, prometna i znanstvena sredita razvitka ireg
okruenja i koji imaju vie od 35000 stanovnika. Oni, uz standardne poslove jedinica lokalne
samouprave, obavljaju i poslove koji se odnose na promet na njihovom podruju, odravanje javnih
cesta te izdavanje graevinskih i lokacijskih dozvola i drugih akata vezanih uz gradnju.

Prilikom odreivanja djelokruga jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave mora se voditi
rauna o irini i prirodi poslova i o zahtjevima uinkovitosti i ekonominosti.
Jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave imaju pravo u okviru zakona, svojim statutima
samostalno urediti unutarnje ustrojstvo i djelokrug svojih tijela te ih prilagoditi lokalnim potrebama i
mogudnostima.
U obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave
samostalna su i podlijeu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlatenih dravnih tijela.

Jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave imaju pravo na vlastite prihode kojima slobodno
raspolau u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga. Prihodi jedinica lokalne i podrune (regionalne)
samouprave moraju biti razmjerni njihovim ovlastima predvienim Ustavom i zakonom. Drava je
duna pomagati financijski slabije jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom.

UPRAVLJANJE U LOKALNIM I PODRUNIM JEDINICAMA
Teritorijalnom podjelom na jedinice lokalne i podrune samouprave u dravi se stvara velik broj
manjih statutarnih politikih sustava.
U pogledu ustrojstva samoupravnih lokalnih i podrunih vlasti u RH se primjenjuje lokalna inaica
"parlamentarnog sustava" sa kolegijalnom izvrnom vlasti, poglavarstvom, te naglaenim ovlastima
naelnika lokalne odnosno podrune samoupravne jedinice (opdinski naelnik, gradonaelnik, upan).

Predstavnika tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave su opdinsko vijede, gradsko
vijede i upanijska skuptina. Broj lanova mora biti neparan i odreuje se statutom, na nain da:
- opdina do 3.000 stanovnika ima od 7 do 13 lanova
- opdina od 3.001 do 10.000 stanovnika ima od 9 do 15 lanova
S t r a n i c a | 170

- opdina/grad od 10.001 do 30.000 stanovnika ima od 13 do 19 lanova
- grad od 30.000 stanovnika ima 0d 19 do 35 lanova
- Grad Zagreb ima 51 lana
- upanije imaju od 31 do 51 lana

Izvrna tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave su opdinski naelnik, gradonaelnik
i upan. Oni se, zajedno sa svojim zamjenicima, biraju na neposrednim izborima.

Odluivanje je mogude i referendumom, njega raspisuje predstavniko tijelo jedinice samouprave na
prijedlog tredine svojih lanova, opdinskog naelnika, gradonaelnika ili upana; a u opdini i gradu i na
prijedlog polovine mjesnih odbora na podruju opdine ili grada te na prijedlog 20% upisanih biraa.

******
XII. SLOENE DRAVE I
DRAVNE ZAJEDNICE

PREGLED POVIJESNOG RAZVITKA - KLASINI AMERIKI
MODEL I NJEGOV UTJECAJ U SVIJETU
Temeljne ustavne karakteristike federativne drave prema tom modelu jesu:
1. dvodomno zakonodavno tijelo savezne drave, u kojem:
a. jedan dom predstavlja drave lanice federacije
b. a drugi graane pojedinih drava
2. dvostrukost temeljnih ustavnih funkcija (zakonodavstva, izvrne vlasti i pravosua), koje
postoje na razini federacije i na razini drava lanica
3. razdioba nadlenosti izmeu savezne drave i drava lanica:
a. uz naelo nadlenosti drava lanica to nije izrijekom prenijeto u iskljuivu
nadlenost federacije, ostaje dravama lanicama tzv. rezidualne ovlasti
b. postoji i paralelna nadlenost u odreenim funkcijama nadlenost se dijeli izmeu
federacije i drava
4. savezna tijela se formiraju i djeluju uz sudjelovanje drava lanica

Teorijski temelj takvog ustavnog modela jest teorija o podijeljenom suverenitetu, po kojoj
suverenitet u cijelosti ne pripada niti saveznoj dravi niti dravama lanicama.

Razvitak centraliziranog federalizma, zahvaljujudi nepostojanju dravnih tradicija u amerikim
dravama. (Zakljuujemo da se federalizam pokazao uspjenim uglavnom u nacionalno homogenim
dravama, dok je drugdje dovodio do sukoba.)

S t r a n i c a | 171

PRAVNO RAZLIKOVANJE FEDERACIJE I KONFEDERACIJE

U pravnoj teoriji razlikobvanje se temelji na tri kriterija:
1) pravni temelj zajednice (pravni akt kojim je utemeljena dravna zajednica)
Kod konfederacije je to ugovor meunarodnog prava. Kod federacije, pak, ustav
federacije.
Upravo je stoga, konfederacija savez drava koje zadravaju suverenitet, dok je
federacija jedinstvena savezna drava.
meunarodni ugovor (kao pravni temelj konfederacije) moe se mijenjati samo
pristankom svih lanica, ali svaka drava ima pravo istupiti iz konfederacije. Dok, kod
federacije federativni ustavi se mijenjaju odlukom tijela federacije
ipak, najvanije je da su konstitutivni dijelovi konfederacije iskljuivo drave lanice,
dok su to u federaciji i drave i graani
federativni ustavi se mijenjaju odlukom tijela federacije, ali se esto zahtijeva
odobrenje (ratifikacija) odreenog broja lanica federacije, a u pojedinim pitanjima i
suglasnost svih lanica
odluivanje na temelju suglasnosti drava lanica znaajka je konfederacije, ali se
nalazi i u federacijama
Pravo na otcijepljenje drava lanica znaajka je konfederacija, ali ga jame i ustavi
nekih federacija (Ustavi Sovjetskog Saveza iz 1977. i SFRJ iz 1974. godine)

2) pravni odnos tijela zajednice prema graanima
konfederacija nema izvrna tijela, a odluke konfederativnih tijela ne obvezuju graane
sve dok se ne unesu u zakonodavstvo drava lanica; dakle, graani se nalaze u pravnom
odnosu samo s tijelima svoje drave kod federacije, je drugaije sastavni dijelovi
federacije su i drave lanice i graani; tijela federacije pravno reguliraju odnose te mogu
neposredno izvravati zakone i druge odluke (takve odnosi nalaze se u nekim
konfederacijama, a posebice u gospodarskim zajednicama sui generis, kao to je
Europska ekonomska zajednica u kojoj tijela Zajednice izravno provode propise zajednice
te mogu poduzimati sankcije prema pravnim i fizikim osobama)
3) status udruenih drava u meunarodnom pravu
konfederacija nije subjekt meunarodnog prava, te u meunarodnim odnosima
samostalno istupaju drave lanice
federacija je, pak, subjekt meunarodnog prava i istupa kao cjelina
dakako, da drave lanice mogu na konfederaciju prenijeti razliite ovlasti, pa tako i
meunarodno zastupanje, a jednako i federacije mogu priznati pojedinim lanicama
pravo na sudjelovanje u meunarodnim odnosima (npr. SSSR glede Ukrajine)

Upravo ta brojnost iznimaka od pravila oteava razlikovanje. Takoer, postoji razlika u ustavnim
strukturama i zbilji, pa i to oteava.

S t r a n i c a | 172

DRUGI OBLICI SLOENIH DRAVA I DRAVNIH ZAJEDNICA
A) UNIJE
Razlikujemo:
1) personalna unija zajednica dviju ili vie drava koje imaju zajednikog monarha. Izvan
toga, one su meusobno odvojene i djeluju samostalno u meunarodnim odnosima, te
ureuju svoje unutarnje odnose. Temelj personalne unije su ustavi drava povezanih u uniju,
prema kojima ista osoba postaje vladarom razliitih drava. Primjer: Engleska i Hanover
(1714.-1838.), Nizozemska i Luxemburg (1815.-1890.).
2) realna unija vrdi oblik povezivanja drava, utemeljen na ugovoru. Djeluje kao
jedinstven subjekt u meunarodnim odnosima. esto se svodi na zajednikog monarha i
vojsku. Neke zajednike funkcije mogu biti ugovorom prenesene na uniju (zajednika vojska,
zajedniki monarh). npr. Austro Ugarska.

Zakonodavna unija poseban oblik dravne zajednice u kojem dominiraju brojne zajednike
institucije. npr. Ujedinjeno Kraljevstvo Engleska, kotska, Wales, Ulster, Kanalski otoci.

Decentralizirana unitarna drava sloena dravna zajednica, u kojoj sastavni dijelovi imaju
zajednike, a ne posebne institucije; pokrajine imaju visok stupanj autonomije, ali ne
odstupaju od unitarnog dravnog ustrojstva, npr. Nizozemska i Belgija do 1983.

3) asimetrine zajednice drava obino su to zajednice izmeu neke manje i vede drave,
koje manjoj pruaju zatitu. Razlikujemo:
pridruene drave ugovorom o ulasku u zajednicu utvreno da jedna ili duga strana
ima pravo raskinuti odnos, npr. Lichtenstein i Switzerland
asimetrini savezi gdje jedna strana uiva poseban status autonomije koji ukljuuje
zakonodavnu, sudbenu i izvrnu vlast, a svaka izmjena u odnosu mora se temeljiti na
suglasnosti. npr. Puerto Rico i USA

POSEBAN OBLIK SLOENE DRAVE: BOSNA I HERCEGOVINA
A) NASTANAK USTAVA
Ustav Federacije BiH iz 1994., nastao na temelju Washingtonskih sporazuma. Pokuaj da se
primjenom federativnih naela rijee sukobi.

Daytonski mirovni sporazum iz 1995. (potpisan u Parizu) sadri i tekst ustava BiH.
Najvanije je;
ustav potvrdio naelo jedinstvenosti drave BiH
konstitutivnost tri naroda na cijelom podruju te unitarne drave
ukinuo pokuaje proglaenje samostalnosti nekih entiteta, pogotovo Republike Srpske
S t r a n i c a | 173

B) DRAVNO UREENJE
Vjerojatno najsloeniji oblik primjene federalnog naela do danas poznat u svijetu.
Drava BiH se sastoji od dva entiteta; Federacije BiH i RS
Tri su konstitutivna naroda; Hrvati, Bonjaci, Srbi

Entiteti nisu odreeni kao drave, ali;
imaju pravo sklapati meunarodne ugovore
raspolau vlastitim oruanim snagama
imaju svoje ustave

C) USTROJSTVO VLASTI
Vrhovna tijela su;
1. Predsjednitvo
2. Parlamentarna skuptina
3. Vijede ministara
4. Ustavni sud

Predsjednitvo trolani sastav (1+1+1), s rotacijom na mjestu predsjedatelja. Odluuju
konsenzusom, tek iznimno vedinom.
Najvanije tijelo, ono nadzire skuptinu, te je glavni predlagatelj i oblikovatelj zakonodavstva.
Parlamentarna skuptina dvodomna Dom naroda i Zastupniki dom. Djelatnost; zakonodavstvo,
dravni proraun, ratifikacija me. ugovora i dr.ovlasti.
Sastav Dom naroda i Zastupniki dom
Odluke oba doma suglasna. Unurar doma odluuje vedina (postupak vrlo sloen).
Ustavni sud ovlasti u sporovima izmeu entiteta. Krajnji arbitar. Bira ga Zastupniki dom 6 lanova
(2+2+2), 3 lana imenuje ESLJP (ne smiju biti dravljani BiH, ili susjednih zemalja).

D) PRAVNA PRIRODA DRAVE BiH
Ustav BiH predstavlja poseban oblik ureenja drave bez presedana u ustavnopravnoj povijesti.
Istodobno je semantiki ustav, a zbiljski BiH funkcionira kao protektorat pod zatitom i vrhovnim
nadzorom meunarodne zajednice, iji visoki predstavnik od 1998. godine sam donosi odluke koje
ustavna tijela ne mogu donijeti, osiguranom nazonodu jakih meunarodnih vojnih snaga za
stabilizaciju (SFOR). Smatra se da je to dokument prijelaznog stanja, nastao temeljem mirovnog
ugovora.
Ustav odreuje da izbjeglice i raseljene osobe imaju pravo slobodno se vratiti u svoje domove, uz
povrat izgubljene imovine ili naknadu ako povrat nije mogud. Sloboda kretanja postoji po cijeloj BiH.
BiH i oba entiteta osigurat de najvii stupanj meunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih
sloboda to bi mogli biti kriteriji za prosudbu nastupanja normalnog stanja i prestanak potrebe za
meunarodnim protektoratom.

FEDERALISTIKA TEORIJA
S t r a n i c a | 174

Klasina amerika ustavnopravna i politika teorija federalizma bila je podijeljena oko pitanja kome u
federativnoj dravi pripada suverenitet: saveznoj dravi ili federalnim jedinicama. U tom okviru
razvijene su teorije:
a) centraliziranog federalizma s prevagom na strani savezne drave
b) decentraliziranog federaliztma s prevagom na strani drava lanica
c) teorije o pravu secesije i tzv. nulifikacije na strani federativnih jedinica
d) dualni ili dvojni federalizam koji se zasniva na ideji o dijeljenju suverenosti izmeu
savezne drave i federalnih jedinica

Federalistika teorija je naglaavala znaenje federativnog naela kao organizacijskog pravila koje
omogudava sporazumno i mirno udruivanje politikih zajednica u ire zajednice u kojima mogu
ostvariti odreene zajednike interese, ali i ouvati svoju samostojnost i cjelovitost, te zajedniki
odluivati o svojim interesima na ravnopravnim osnovama.
Izrazi federalizam, federacija i konfederacija imaju korijene u latinskoj rijei foedus, koja znai savez,
a neki je autori povezuju s rijei fides, vjera, povjerenje. Puno znaenje pojma, prema Elazaru,
oznaava hebrejska rije za savez, brit, koja je sinonim za shalom, mir, dakle mirni savez zasnovan
ugovorom ili zavjetom.
Ispravna primjena federalnog naela podrazumijeva udruivanje zasnovano na:
1. ravnopravnosti sudionika,
2. potivanju temeljnog sporazuma o stvaranju zajednice,
3. uzajamnom priznavanju integriteta svakog lana zajednice,
4. potivanju razliitosti,
5. mirnom i sporazumnom rjeavanju sukoba interesa,
6. uvaavanju zajednikih i posebnih interesa udruenih entiteta,
7. dobrovoljnosti sudjelovanja u savezu, i
8. pravu na mimo istupanje iz saveza.

Federalistika teorija polazi od stajalita o mogudnosti razboritog ureenja odnosa unutar svake
politike zajednice i izmeu razliitih politikih zajednica. To je u zbirci Federalist izrazio Alexandar
Hamilton.
Ameriki pisac Vincent Ostrom pokazuje da je znaenje i pravi smisao "Federalista" u nastojanju da se
pronae i uspostavi poredak ustavne vladavine koji bi omogudio slobodu i demokraciju, u politikom
sustavu kojeg taj autor naziva samoupravom (" self-government").

EUROPSKA UNIJA; NOVI OBLIK DRNE ZAJEDNICE
osnutak Europska zajednica za ugljen i elik, Parikim ugovorom 1951.
Ugovorom iz Maastrichta (stupio na snagu 1994.) drave lanive osnovale Europsku uniju
Bijela knjiga Europske komisije o upravljanju Europskom unijom (2001.) graani se osjedaju
otueno od institucija EU
Proces integracije je dosegnuo vrhunac usvajanjem Ugovora o uspostavljanju Ustava za Europu,
usvojenog konsenzusom na Europskoj konvenciji 10.07.2003. godine, prihvadenog od Europskog
vijeda 18.06.2004. godine. Ustav je odbijen na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj, nakon
ega je proces ratifikacije zaustavljen.
S t r a n i c a | 175

TEMELJNE INSTITUCIJE EUROPSKE UNIJE
Prema stanju 2005.;
1. Europsko vijede
ine ga dravni poglavari, odnosno predsjednici vlada svih dr.lanica (ovisno o
dravnom ureenju)
sastaje se najmanje 2 puta godinje, a raspravlja temeljna strateka pitanja i rjeava
sporove meu lanicama
2. Vijede Europske Unije/ Vijede ministara
najvanije odluujude tijelo EU
ine ga po jedan zastupnik svake od drave lanice
esto ga se naziva europskim zakonodavcem, akti Vijeda su brojni i obuhvadaju;
uredbe, smjernice i odluke kao obvezujudi akti
miljenja, preporuke, .. kao akti politike naravi
3. Europska komisija
formalno nema odluujudih ovlasti, ved samo predlae odluke to de ih donijeti
Ministarsko vijede
4. Europski parlament
biraju neposredno graani drava lanica temeljem jednakog i opdeg prava glasa
isprva je bilo savjetodavno tijelo, ali Ugovorom iz Maastrichta izjednaen sa Vijedem
ministara
Parlament moe, apsolutnom vedinom svojih lanova izglasat nepovjerenje
Europskoj komisiji (to se dogodilo 1998),..odbiti proraun i sl.
5. Europski sud pravde (Luxemburg)
nadzor nad potivanjem prava EU (koje se, suprotno konfederativnom modelu,
primjenjuje neposredno pred sudovima drava lanica)
Europski sud pravde ini 25 sudaca i 8 pravobranitelja, koji zajedno predstavljaju
lanove suda. Za izbor sudaca potrebna je jednoglasna odluka vlada svih drava
lanica, a mandat im traje est godina. Temeljna zadada Suda je nadzor nad
potivanjem prava Europske unije. Pravo Unije se izravno primjenjuje pred sudovima
drava lanica. Zbog toga Sud donosi i presude u povodu izravnih tubi a te su
presude izvrne i na podruju drava lanica. Sud je dugo vremena djelovao kao
dvostupanjski, dok je Ugovorom iz Nice od 2001. godine, uspostavljen Prvostupanjski
sud, kao poseban sud.

PRAVNA PRIRODA EUROPSKE UNIJE
Europska unije nije klasina konfederacija, iako ima mnoge elemente. Nije ni pravno, ni zbiljski niti
federacija, pa niti federacija u nastajanju. Najprikladnije je redi da je ona savez drava sui generis ili
zajednica interesa drava lanica.
S t r a n i c a | 176

ODREDBE USTAVA RH O DRAVNOM UDRUIVANJU
A) USTAVNA ZABRANA UDRUIVANJA U BALKANSKE DRAVNE SVEZE
Zabranjeno je pokretanje postupka udruivanja Republike Hrvatske u saveze s drugim dravama,
koje bi dovelo ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskog dravnog zajednitva ili uspostave
neke balkanske dravne sveze u bilo kojem obliku, usvojenom u prosincu 1997. (lanak 141. stavak 2.
Ustava).
Prilikom ustavnih promjena 2000. godine, bilo je prijedloga da se ova ustavna zabrana ukloni iz
Ustava. Procjenjujudi taj prijedlog, struna Radna skupina predsjednika Republike, ocijenila je kako
ova odredba niim ne sprjeava pribliavanje Republike Hrvatske europskim integracijama.

B) ODLUIVANJE O UDRUIVANJU
Cilj hrvatske vanjske politike poetkom 21. stoljeda je proces pridruivanja Europskoj Uniji koji je
nakon otvaranja pregovora u listopadu 2005. godine ved prihvaden kao cilj i od same Unije.
Ustav Republike Hrvatske, izvan navedene zabrane, ne zabranjuje svako udruivanje u savez, dapae
predvia postupak u kojem se o tome treba odluiti.
Pravo pokretanja takvog postupka ima najmanje:
1. jedna tredina zastupnika u Hrvatskom saboru,
2. predsjednik Republike i
3. Vlada.

Ako Hrvatski sabor dvotredinskom vedinom glasova svih zastupnika prihvati prijedlog za pokretanje
takvog postupka pitanje se obvezatno stavlja na referendum koji se treba odrati uroku od 30 dana
od dana donoenja odluke Hrvatskog sabora.
Odluka o udruivanju Republike Hrvatske na referendumu mora biti donesena vedinom glasova
ukupnog broja biraa u dravi. Isti bi se postupak primijenio i pri odluivanju o razdruivanju
Republike Hrvatske iz nekog dravnog saveza kojem bi mogla pristupiti.
Sapere aude!

Ustavnopravo Skripta XZ XZ

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ustavnopravo Skripta XZ XZ

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

skripta iz ustavnog prava, verzija 3.

You might also like