DEVET DIONICA

PROTIV
ISTRAIVAKOGA
NOVINARSTVA
VIKTOR IVANI
1.
Nekoliko mojih prethodnika za ovom govornicom s
tradicionalnim su zanosom govorili o istraivakome
novinarstvu i potrebi da se ono jo vie potakne, po-
pularizira i nametne kao profesionalni imperativ, a
ja sam primijetio da mi se tijekom zanimljivih izla-
ganja, opet tradicionalno, znoje elo i dlanovi. Ne
znam otkud ova fizioloka reakcija, koja je obino
posljedica strepnje ili uzbuenja, ali je sigurno da na
slino intonirane molitve reagiram na isti nain ve
punih etvrt stoljea, koliko sam u ovome poslu. Tko
zna, moda je osobna biologija jedini siguran gla-
snik intuicije to ne bi bilo ohrabrujue saznanje
za nas koji se oslanjamo na mogunosti razuma a
moda samo nismo dovoljno odvani da prepozna-
mo ifrirane znakove pobune. Pa to inimo raz-
mjerno kasno, kao ja sada.
Kada se na jednome mjestu okupe urnalisti,
pa jo oni od finije zabrinute sorte, govor o istrai-
vakome novinarstvu obino je intoniran jezikom
mitologije koji suprotno predmetu diskusije ne
haje mnogo za realnost. Zapravo je vrlo neobino da
se o istraivakome novinarstvu, barem od strane
njegovih vatrenih zagovaratelja, u znatno manjoj
mjeri razmilja kao o anru, zanatskoj formi ili
podvrsti, a vie kao o svojevrsnom etikom dosegu,
profesionalnom uoblienju neupitnih moralnih
kanona.
Novinskome komentaru, reportai ili satiri-
koj persiflai nikada neemo unaprijed pripisati in-
tencije koje imaju veze s autorskom au, drutve-
nom dobrobiti, rtvovanjem za opu stvar ili slinim
vanim maglama. urnalizam je iznjedrio vrlo strik-
tan anr kroz koji e pronositi legendu o svojoj slavi.
U tu formu ili, bolje, u nau predodbu te forme
kao da se slila herojska priroda novinarstva ili, bo-
Izlaganje na konferenciji
Mediji, tranzicija, drutvena odgovornost
u organizaciji Foruma novinara jugoistone
Europe, Sofija, prosinac 2008.
lje, naa predodba jedne djelatnosti koja bi imala biti u slubi istine i
pravde.
Novinarstvo, avaj, odavno nije utoite hrabrih, a sumnjiav sam
prema tvrdnjama da je to ikada bilo. Broj istraivakih podviga plasiranih
kroz tzv. sredstva informiranja, meutim, eksponencijalno raste. Bojim
se da ve sama uzrono-posljedina veza izmeu istine i pravde, u suvre-
menim medijskim okolnostima, nije tako linearna kao to volimo vjerova-
ti. Istina tj. ono to pod njom podrazumijevamo sve je manje navjesti-
telj pravde, a sve vie njezin (jedini) nositelj. Skup informacija koji nam je
predoen u medijskom spektaklu ima, naime, presuujui karakter. a-
lim one kojima nije jasno da tu imamo posla s totalitarnom robom.
Dakako, radi se o drugaijoj naravi istine od one koju smo u jed-
nodimenzionalnim vremenima uzimali u obzir. Barane paljbe informa-
cija, plotuni novih otkria, vatrometi arenih faktografija, znaju biti mo-
nije sredstvo manipuliranja od klasinih obmana. Odavno se zna kako ni-
je nuno falsificirati injenice da bi se plasirao spektar poeljnih dezin-
formacija; naprotiv, prekomjernim granatiranjem proizvest e se ona vr-
sta istine koja ima najmanje dodirnih toki sa stvarnou. A neto poput
namirivanja pravde, kakva god ona bila, ne pristie nam kao posljedica:
presuda je isporuena u samome otkriu, jer otkrie je, rekli smo, eg-
zekutivno. U tome smislu ni istraivanje nema ambiciju traganja za doka-
znim materijalom, nego za odgovarajuim sankcijama.
Ipak, istraivako novinarstvo u predaji opstaje kao neka vrsta unu-
tarurnalistike religije, sa svojim prvosveenicima, svetim spisima i pre-
stravljenom pastvom, a usudio bih se rei da i uinak znade biti slian
onome kakvog iza sebe ostavljaju kurentnije vjerske drube: iza pozlate i
sveanih ljubavnih zakletvi, skrivaju se ranjeni i mrtvi, inkvizicije i mui-
lita. Zato bih ovdje, kolegice i kolege, odrao jednu blagu ateistiku pro-
povijed, kada su mi ve plaeni put i spavanje.
U devedesetim godinama prologa stoljea, nakon to je socijali-
stika diktatura zgaena pod naletom nacionalne revolucije, u zemlji iz
koje dolazim (Hrvatska) upravo je istraivako novinarstvo izabrano kao
omiljeno sredstvo za progon dravnih neprijatelja, plemenskih izroda i,
openito, osoba nepoudnih vladajuem reimu. Teke ideoloke optu-
be, u skladu s novim dobom, zamijenjene su vaenjem crijeva na bazi
ekskluzivne faktografije, izmiljene ili stvarne. Trend su nametnuli tada
najtiraniji tjednici (Globus i, danas pokojni, ST), a kao najizdaniji izvor
16
Re no. 78/24, 2009.
informiranja sluila je tajna policija. Zdravstveni kartoni, privatni odno-
si, suicidalni pokuaji, brani brodolomi, obiteljske indiskrecije, ljubav-
ne veze (s akcentom na osobe nepoeljne nacionalnosti)... sva je ta doku-
mentarna graa, prikupljena od strane vrijednih novinara istraivaa,
dodavana medijskim lomaama, a lomae su potpaljivane redovito, iz
tjedna u tjedan. Nerijetko su angairani i psihijatri da publici otkriju psi-
holoke uzroke izdaje, s korijenima u nesretnome djetinjstvu, loem od-
goju i, dakako, roditeljima koji su bili nasilnici, alkoholiari i komunisti.
Potpisani istraivai obino su nosili kodne nazive, ak s blagim prizvu-
kom ironije Globusov investigativni tim ili ST-ov obavjetajni sto-
er (STOS) pa sam jo tada, prije vie od petnaest godina, pisao o to-
me kako domaim novinarstvom haraju maskirane bande. U svakom slu-
aju, anr koji je u mitskoj predodbi obuhvatio etiki potencijal itave
profesije, obiljeio je moralnu destrukciju hrvatskoga novinarstva. Iz-
gradnja tih ruevina, ako emo poteno, do danas nije nadmaena nika-
kvom drugom inicijativom.
No, nije mi namjera baviti se prolou, a niti generalizirati na
osnovu relativno radikalne prakse. elim samo rei da su nam puna usta
istraivakoga novinarstva, dame i gospodo, to je donekle razumljivo, jer,
na kraju krajeva, moramo nekako opravdati ovakva druenja, duni smo
savakati zadanu temu. Samo to bih s ovim godinama, i s ovim iskustvom,
radije preporuio vedski stol u predvorju.
A sada vas vodim na sporedni kolosijek, s kojega emo se, ako stro-
jovoa ne zaspe, opet vratiti na glavnu prugu. Napominjem da je putnici-
ma spavanje doputeno, naroito u zadnjim vagonima.
2.
Prije otprilike dva tjedna u jednome hrvatskom gradu (Slavonski Brod)
gradski su vijenici prozvali gradonaelnika (Mirko Duspara) jer je s odre-
enom public relation agencijom (Moira) sklopio ugovor teak 58.000 ku-
na (protuvrijednost 8.000 eura), a ova mu je za taj novac jamila proboj
u medije. Gradonaelnik, s blaenim izrazom lica, odmah je priznao da
je za sumu od 58.000 kuna (protuvrijednost 8.000 eura), uzetom iz
gradskog prorauna, uspio osigurati prilog i intervju u veernjoj informa-
tivnoj emisiji Hrvatske televizije, te jo dva opirna lanka u tjednicima
17
asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja
Globus i Nacional. Bio je to dobro uloen novac, kazao je, napominjui da
e s reenom PR-agencijom suraivati i ubudue. Operacija je birokratski
zavedena kao kupnja medijskoga prostora za gradske probleme, naime
gradonaelnik nije vodio osobnu politiku kampanju, nego je senzibili-
zirao javnost, i to uz pomo relevantne dokumentacije, za sudski spor
to ga njegov grad vodi protiv jedne kompanije, a iji bi ishod mogao
ozbiljno ugroziti gradski proraun.
Prva pomisao: ako su za 58.000 kuna (protuvrijednost 8.000 eu-
ra) kupljeni prilozi u trima medijima nacionalnog ranga, ako je PR-agen-
cija zadrala svoju uobiajenu proviziju (40 posto? 50 posto?) isposta-
vlja se da su novinari i njihovi urednici prilino jeftini pruatelji usluga.
Druga pomisao: bit e da ozbiljnija zarada lei u broju primljenih narud-
bi. Moemo zamisliti i ambijent u kakvome se sklapa posao: kavica sa la-
gom ili lagani ruak u Daily Freshu, akteri askaju ispod glasa, urednik i
agent, Dejli Njuz i Dejli Gnjus, a moe i obratno... Ako e ti to raditi onaj isti
momak, molim te da ne zajebe kao zadnji put, neka se malo udubi u pro-
blem... Nita ne brini, ve smo mu oko toga oprali ui... Evo dokumenta-
cije, a evo i kuvertice... Ha, pa nije bogzna to... Ako e biti stranica vie
onda je to dodatnih dvjesto eura... Pa bolje tako, jer ovo stvarno nije bog-
zna to... Ali to ti je sjajna pria, zna da itaoci gutaju takve stvari. Pa ra-
di se o korupciji, zaboga!
Vlasnica spomenute PR-agencije tvrdila je da nikome od novinara i
urednika nije dala pare, nego je samo lobirala, kao to to ini i u svim
drugim prilikama, ne kupuje nego lobira, ne potplauje nego zagovara,
a nama koji se iz razliitih razloga bakemo s medijima, i na ovakvim sku-
povima umiljamo bruenje naela ostaje da opipavamo sutinsku razli-
ku izmeu lobiranja i podmiivanja. Granina linija uglavnom je nevi-
dljiva: nevidljiva kao trag novca, reklo bi se.
U Hrvatskoj televiziji najavili su internu istragu, poto se radi o jav-
nome servisu kojega financiraju porezni obveznici, ali privatni mediji ni-
su pokazali ni najmanje zanimanje za etike dubioze otvorene ovim slua-
jem. Iz Nacionala, koji je u prikrivenom vlasnitvu mafije, pa postoje nefor-
malni tarifni modeli pomou kojih moete naruiti lanak kakav elite,
oekivano se nisu oglasili. Glavni urednik Globusa perjanice najmonije
medijske kompanije u zemlji nonalantno je pak kazao da su preko PR-
agencije doznali za priu koja im se uinila zanimljivom, pa su poslali
novinare da to istrae.
18
Re no. 78/24, 2009.
Poslali su, dakle, novinare istraivae! No ono to zbilja mami uzdah
je da reena PR-agencija (Moira) ne vodi u svojim poslovnim knjigama
pet, deset ili dvadeset takvih sluajeva, nego od kupovanja (lobiranja)
novinarskih priloga ivi ve lijepi niz godina, i dosad je razvila golemi po-
sao, zaposlivi malu armiju ljudi. K tome, radi se samo o jednoj PR-agen-
ciji, ak niti najveoj meu mnogima koje se bave istim biznisom. S obzi-
rom da je zemlja u kojoj ivim (Hrvatska) razmjerno mala, moe se rei da
je trite vie nego solidno pokriveno.
Za oekivati je da e u sljedeoj fazi profesionalci iz PR-agencija iz-
ravno preuzimati urednike poslove, kako bi se preskoila jedna karika u
lancu i smanjili nepotrebni trokovi, jer se novinarstvo u tranziciji ustro-
jilo kao unosna usluna djelatnost ne prema publici, nego prema onima
koji publiku ele zasuti svojim istinama. Usluge se pruaju pojedincima,
ustanovama, interesnim grupama, ekonomskim subjektima, prevarenim
muevima... i, naravno, vlasti. Radimo na malo i veliko. U ponudi imamo
sve od sado-mazo seansi i seksa s domaim ivotinjama do istraivakih
reportaa. Diskontne cijene uoi boinih i novogodinjih blagdana. Po-
seban popust za teme koje se bave mitom i korupcijom!
A sada se ponovo ukljuujemo na glavni kolosijek. Pejza je vrlo sli-
an, boje su decembarski tmurne, ali emo vidjeti vie uniformiranih li-
ca. Vozimo rutom koju je markirala pravna drava.
3.
Veina nas ovdje prisutnih dolazi iz zemalja gdje se u olovnim godinama
njegovala specifina terminologija, tee razumljiva ostatku kugle. Nekada
se tako govorilo da je odreene ljude s vremena na vrijeme pojeo mrak.
Odreenih ljudi znalo je biti poprilino, a i sudnji trenuci nailazili su
uestalo. Izraz pojeo ih mrak pokrivao je one slavne podvige kada je po-
licijska drava uklanjala svoje politike i druge protivnike uz pedantno
kreirani javni muk.
Danas ljudi bivaju osumnjieni, optueni ili hapeni uz zajamena
svjetla reflektora. Enormna koliina luksa uperena je u njihove oborene
poglede, pa je stara istraiteljska lampa jo samo otuni kliej, neupotrebljiv
ak i nostalgiarima. Jedva da e danas ikoga pojesti mrak mada i takvih
sluajeva ima ali je sve vie onih koje e pojesti svjetlost. Za razliku od
19
asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja
diktatura, demokracije koje su ih naslijedile emitiraju stanje slino nekada-
njem mraku uz pomo silovite iluminacije. Najznaajniji segment samoga
ina dravne i politike represije upravo je njegova spektakularnost. U kon-
tekstu prava na istinu fraze to je nekritiki rabimo punim pluima u
svakoj moguoj prilici radi se o zasljepljivanju: dakle o skrivanju.
Vjeto baratanje transparentnou najee slui tome da se sakri-
ju pozadinske namjere. Pravna drava u tranziciji shvatimo li je i kao sla-
bo uravnoteenu ideoloku mainu realizira svoju mo kroz sektor jav-
nog informiranja. Ali ne tako da se reprezentira i koristi klasina propa-
gandna sredstva, nego da tim nainom iscrpi skoro cjelokupno svoje dje-
lovanje, pa je vrlo pouno promatrati kako mediji, naoruani uzvienom
parolom o pravu javnosti da zna, postaju dio represivnog aparata.
Znalo je biti nekog dirljivog dostojanstva u tome da novinari obave
posao umjesto policije, pa je onda prisile da djeluje ak i kada to nije (bila)
voljna. Odvratno je, meutim, kada novinari djeluju zajedno s policijom,
ak i kada se ova hvasta a to uvijek ini da pred sobom ima uzvieni cilj.
Iznosim, dodue, svoj osobni osjeaj, za koji ne oekujem da ga nuno di-
jelite.
Ipak, upozoravam da u tranzicijskim zemljama karakteristinim
po tome to e svaki sustav i svaka institucija ve u projektnoj fazi biti zami-
ljeni kao betonski neboderi na temeljima od kartona imamo posla s me-
dijskom proizvodnjom pravne drave, to znai da se pravna drava, pre-
sudni regulator ivota u zajednici, konzumira uglavnom kao oblik masov-
no-medijske zabave. Kada na djelo stupaju specijalne policijske jedinice,
novine i televizija zadueni su za specijalne efekte. Dravni tuilac obino
se ukazuje kao ceremonijal majstor i koordinator grupnoga silovanja pu-
blike koju patetino nazivamo javnim mnijenjem.
(Fusnota: Kadrove za to mediji uzgajaju desetljeima, aljui ih u na-
izgled nevina vatrena krtenja, da svladavaju bazinu obuku. Sjetimo se sa-
mo nadobudnih mladih novinara koji s prometnim policajcima, komu-
nalnim ili sanitarnim inspektorima odlaze u none i dnevne akcije, pa
skupa s njima presreu unezvijerene prekritelje podnapite vozae ili
vlasnike lokala bez uporabne dozvole i propisno ureenog sanitarnog vo-
ra. Jeste li ikada bljuvali na takve reportae? Ja jesam, skoro na svaku. Pre-
sretanje je oduvijek bilo omiljena novinarska tehnika. Uhvaen u nezgod-
nim okolnostima, bijesni bi graanin policajca, komunalnog ili sanitar-
nog inspektora moda poslao u materinu, ali nee, naravno, jer tu je no-
20
Re no. 78/24, 2009.
vinar, tu je kamera, ispast e drugaiji nego to zamilja svoj javni lik, na-
silje nad njegovom privatnou ve je poinjeno i pokuava kontrolirati
tetu. Policajci, komunalni i sanitarni inspektori to odlino znaju novi-
nari im slue kao pomono osobno naoruanje. A i novinarima, da bi ne-
zakonito uskoili u tuu intimu, dobro doe alibi u vidu organa pravne
drave. Simbioza je savrena. Fusnota zavrena.)
Stoga ne mislim da bi bilo posve cinino s nae strane itateljima
preporuiti mjere opreza kod suoavanja s produktima istraivakoga no-
vinarstva. Ako su novine neto rasvijetlile, prvo valja pitati kada su to ui-
nile, pa e se moda dokuiti za iji su to interes zaista radile. Sasvim rijet-
ko, pokazat e se da je to u interesu tzv. javnosti. Sasvim esto, pokazuje se
da urednici imaju pune ladice ve obraenih otkria, a aktiviraju ih tek
nakon odgovarajuih telefonskih poziva. Zatim treba pitati to su to i kako
novine rasvijetlile. Uglavnom se radi o neemu to se na novom korpo-
rativno-demokratskom jeziku naziva spinom: rasvijetljeno je ono manje
bitno, da bi neto istinski vano ostalo u to dubljoj sjeni. K tome, rasvi-
jetljeno je takvim intenzitetom da izaziva ope mirkanje. Jo jednom, ri-
je je o zasljepljivanju: dakle o skrivanju.
S obzirom da vidim tugaljive poglede i klonule glave, moda je vri-
jeme da vas trgnem jednom psovkom. Prema mojem osobnom iskustvu a
ono nije skromno devetero od deset istraivakih novinara bave se najo-
binijim dilanjem policijskih dokumenata ili materijala koji e nekoga
efikasno denuncirati. Pritom ak nemam u vidu istraivanja o branim
nevjerama bogatih i slavnih, tajne izvjetaje o silikonskim grudima u kra-
ljevskoj obitelji, otkria o pedofilskim sklonostima poznatih nogometaa,
niti ita iz ute zone tabloida, jer ovdje se bavimo dometima serioznog di-
jela struke. Pa ipak devetero od deset istraivakih novinara u svojim e
serioznim glasilima objaviti lanke kojima e najbolje pristajati naslov:
Pozor, ovo je tendenciozni fabrikat koji treba itati s krajnjom rezervom,
a bolje ga je preskoiti. Zato bismo prema onome jednom preostalom
slavili kvalitativne odlike anra?
4.
Prije dva mjeseca, naoruani pripadnici specijalnih i regularnih policij-
skih snaga, njih nekoliko stotina, u isto su vrijeme upali u zgrade par fa-
21
asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja
kulteta Sveuilita u Zagrebu. Operaciju, kodnog naziva Index, orga-
nizirao je antikorupcijski odjel dravnog tuilatva, nakon prikupljenih
indicija da se na fakultetima kupuju (prodaju) upisi i prolazne ocjene na
ispitima. Bila je to dosad najspektakularnija skupna policijska akcija u
mojoj zemlji (Hrvatska), izvedena na nain koji je sugerirao izvanredno
stanje: marice i borbena vozila blokirali su pristupe obrazovnim ustano-
vama, mjesta zloina obiljeena su utim trakama, pred ulazima su stra-
arili specijalci sa ljemovima i otkoenim dugim cijevima, sirene su za-
vijale, profesori su hapeni usred predavanja, s lisicama na rukama od-
voeni su pred gomilama zgranutih studenata... U prvome naletu prive-
deno je vie od stotinu ljudi, a zatim je krenula racija po kunim adresa-
ma.
Nikad dotad, meutim, mediji nisu na tako organiziran nain bili
uvueni u in represije. Obavijeteni i narueni od policije, kamermani i
fotoreporteri nianili su iz svakog ugla. Svaki od privedenih bio je sni-
mljen i opisan u sutranjim novinama kao vrhunaravni monstrum. Po-
sebnu ulogu odigrala je najmonija novinska kompanija (Europapress hol-
ding): dan nakon hapenja Jutarnji list objavio je specijalni prilog na dvanaest
stranica, sa stenogramima tajno snimljenih razgovora, faksimilima zapli-
jenjenih dokumenata, detaljima iz istrage, profilima osumnjienih i svim
dokaznim materijalima koje su prikupili tuilatvo i policija, pa je akcija
Index u novinarskim krugovima primjereno krtena kao akcija Jutarnjeg
lista.
U sitnim satima, policajci su vodili novinare i fotoreportere Jutar-
njeg pred stanove korumpirane profesorske bagre kojima su novine
unaprijed ispisale optunice. Jedna gospoa, inae ministarska savjetni-
ca, osumnjiena da je posredovala kod profesora kako bi student dobio
dvojku, otvorila je policiji vrata prije est sati ujutro, u kunom ogrtau,
raupana, s podonjacima veliine ljiva. Sutradan je njezina fotografi-
ja u takvome izdanju osvanula na naslovnoj stranici najprominentnijeg
dnevnika: siguran sam da e se kolegice u ovoj sali sloiti kako se radi o
jednome od stranijih oblika nasilja nad enom. Gospoa, inae, uope
nije privedena policija je kucala na vrata zbog potrebe snimanja. Na-
kon medijske kaznene ekspedicije, nakon destruiranja privatnosti iro-
koga opsega, nakon javnih diskreditiranja koja e veini korumpiranih
promijeniti ivote, organi pravne drave mogli su posao smatrati zaklju-
enim.
22
Re no. 78/24, 2009.
U formalnopravnom smislu akcija Index doivjela je potpuni fi-
jasko. Do danas dva mjeseca nakon gromovitog hapenja i tihog puta-
nja kuama podignute su optunice tek protiv dvojice (dvojice!) profe-
sora s Fakulteta prometnih znanosti, te etvorice studenata koji su kupili
prolazne ocjene na ispitima za po nekoliko stotina eura. Ali to i nije bio
cilj: cilj je bio da se agresivnom paradom europskoj birokraciji pokae ka-
ko je hrvatska vlast inae korumpirana do grla pokrenula odlunu
bitku protiv korupcije, jer je to uvjet da zemlja bude primljena u Europ-
sku Uniju.
Sveuilini nastavnici, sa svojim apstraktnim autoritetima i mini-
malnom koliinom drutvene moi, izabrani su kao idealne rtve. Narav-
na stvar da su od pokaznih vjebi borbe protiv korupcije unaprijed izu-
zeti lanovi politike i ekonomske elite. Vrhovni stoer operacije Index
inili su predsjednik Vlade, dravni tuilac i vlasnik najvee medijske
kompanije. U operativnom tabu sjedili su resorni ministri, efovi polici-
je i novinski urednici.
Mediji, naravno, imaju i svoje autohtone razloge, koji spadaju u sfe-
ru moralne patologije, jer oni su tu da kreiraju poeljnu sliku drutva a
ne da ine njegov sastavni dio. ak i ako zaboravimo onog gradonaelnika
koji je za 58.000 kuna (protuvrijednost 8.000 eura) uspio kupiti pregrt
novinarskih priloga a takvih kao on na tritu je oigledno bezbroj ima
neeg zbiljski perverznog u uitku s kojim su se novine obruile na korum-
pirane profesore. Desetke i desetke nemilosrdnih aoka otrpjeli su oni ko-
ji su za stotinu, dvjesto ili petsto eura studentima poklanjali dvojke, a u is-
to vrijeme, recimo, nema ni jednoga medija u mojoj zemlji (Hrvatska) ko-
ji ne njeguje ono to nazivamo prikrivenim oglaavanjem. Ta rabota pod-
razumijeva istu vrstu nemoralne trgovine, koja je meutim stekla sta-
tus preutne legitimnosti: platit u ti da o meni pie bolje nego to zavr-
jeujem. Iznosi su, jasno, mnogo vei od stotinu, dvjesto ili petsto eura.
Ni jedan veliki oglaiva ve godinama nije izvrgnut ni najmanjim kritika-
ma; tovie, postoje popisi kompanija, tajkuna i menadera o ijim sum-
njivim biografijama ili mutnim poslovima korporativna glasila ne smiju
pisati: oni dobivaju bjanko petice na ispitima.
Publika je, kao i u mnogo prilika do tada, izloena aktu djelatnog ci-
nizma. Poticanjem javnog zgraanja zbog korupcije na Sveuilitu, uvr-
uje se faktiki isti ali neusporedivo profitabilniji koruptivni model
na kojem funkcionira itav suvremeni medijski sustav.
23
asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja
5.
Zbog toga mi se, kolegice i kolege, odgovor na pitanje da li mediji, u uvje-
tima slobode medija, gube svoju represivnu funkciju, ini sasvim oi-
glednim. A i pomalo opscenim, moram rei, jer to djelovanje proizlazi
upravo iz zagarantirane slobode. Drava naprosto temeljitije poinje ra-
unati s demokratskom tampom od trenutka kada se, umjesto direktiva-
ma, poinje sluiti manipulacijama, uz napomenu da to nema izravne ve-
ze s intenzitetom i obimom terora. Naposljetku, pse uvare demokracije
legitimno je promatrati kao pse uvare reima ako se reim proglasio
neupitno demokratskim, a suvie je pasjih sinova koji su to voljni potvrdi-
ti. Uz jo neto zlobe moglo bi se primijetiti da je razliku izmeu despot-
ske i demokratske politike vlasti mogue uoiti i po tome koristi li medi-
je kao zatoenike ili kao sauesnike. Propisana mjera poslunosti u oba se
sluaja podrazumijeva, ali demokracija nudi mogunost odrijeenih ruku:
umjesto kastracije trai se kreacija.
U svakom sluaju, svjedoimo nepriznatom pobijanju tradicije.
Prema tradiciji, temeljna ideja slobode tampe snaila se kritikom i dis-
tancom prema vlasti. Kada je ta sloboda nominalno dosegnuta, sluenje je
priljenije nego ikad. Lukavstvo je u tome to e upravo sloboda medija
postati dodatnim sredstvom represije: pravo javnosti da zna koristi se
kao jo jedna mogunost izricanja kaznenih mjera.
U tranzicijskim drutvima, koja panino naputaju jednu da bi
uhvatila drugu struju ideoloke iskljuivosti, sve to biva popraeno ugoa-
jem ope neurastenije. Oficijelnim novinama, radiju i televiziji, tu se jo
uvijek poklanja neumjerena (ili je bolje rei zastraujua?) drutvena va-
nost, jer su nezaobilazni u projektima nadomjetanja onog ega nema.
Spektakularno-zabavljaki karakter funkcioniranja pravne drave tako e
posluiti da sakrije injenicu kako pravna drava ne funkcionira. to je
manje efikasna, ona se snanije oslanja na mas-medijske inscenacije svoga
djelovanja. U tranziciji, mediji ne samo to uljepavaju sliku vladajueg
sustava, nego ga mjestimino potpuno zamjenjuju.
Ne znam jeste li uoili detalj, meni vrlo ilustrativan, da demantije
prozvanih u novinama sve ee potpisuju njihovi odvjetnici, a ne oni sa-
mi. Osim to je nakaradna sama po sebi, ta pojava sugerira da mediji pre-
uzimaju ulogu svojevrsnih drutvenih sudnica tim vie to i advokati no-
vinski pravorijek poinju doivljavati vanijim od sudskog a itatelju e se
24
Re no. 78/24, 2009.
dodijeliti iluzija sudionitva u poroti. Budui da ga nitko nita ne pita, on
i jest idealan porotnik. Svi su upregnuti u fikciju izgradnje pravednoga
drutva. Opsjena je utoliko vea to je potkrijepljena s vie injenica dobi-
venih terenskim istraivanjima.
elim vas zapravo nagovoriti, dame i gospodo, da prestanemo raz-
miljati na nain kao da je novinarstvo openito a istraivako novinar-
stvo pogotovo obavezno na strani pravde. Sigurno je da emo ve oko na-
ravi onoga to smatramo pravdom imati ozbiljnih sporenja. Dananje no-
vinarstvo uglavnom je na strani monih i bogatih. Ono je na strani medij-
skih korporacija, oglasnih industrija i njihovih politikih patrona. Bogat-
stvo i mo obino se kumuliraju nautrb pravednosti.
U odnosu na obine smrtnike, na ivo tijelo publike kojoj se lice-
mjerno udvara, oficijelno novinarstvo je s druge strane barikade, do kraja
lojalno vladajuoj klasi. Druga je stvar to se s te strane barikade nastoji
skrojiti ideoloki poeljan model pravde koji e biti nametnut kao univer-
zalan i obvezuju. Distribucija se obavlja ciljanim bombardiranjem odgo-
varajuim tipom istina. To je, uostalom, razlog to dananji ureivaki
timovi, u svojim stvaralakim seansama, ponajmanje kreiraju vlastite no-
vine: njihov je cilj kreirati itatelje. itatelje koji e takoer biti na strani
bogatih i monih.
Zato je dobro liiti se patetike i prirunih legendi kada govorimo o
aspiracijama nae profesije. Prosjenome istraivakom novinaru uz du-
boki naklon asnim izuzecima stalo je do pravde koliko i mediju do pro-
pasti njegova vlasnika. Uz odgovore na pet kljunih pitanja koje mora sa-
dravati svaka profesionalno suvisla novinska informacija tko? to? ka-
da? kako? zato? prisiljeni smo, radi mentalnoga zdravlja, a i straha od
gole dezinformiranosti, obraati panju na ono esto: kome? Kome je zai-
sta u interesu da odreeno otkrie ugleda svjetlo dana?
U pokuaju da spasimo etike predispozicije anra, moda bi bilo
primjereno povui razliku izmeu istraivakoga i istranog novinarstva,
koja bi slijedila razliku izmeu istraivaa i istraitelja: prvi je rukovoen
znatieljom, a drugi eljama naruitelja. (No, to neu initi ne pada mi
na pamet baviti se teorijom, a pogotovo teorijskim izlikama za usputna za-
paanja o stanju na terenu.)
Tek, ako u kapitalizmu koji je posvojio liberalnu demokraciju, ko-
ja je posvojila slobodu tampe iega ima u izobilju, onda su to naruite-
lji. U tranziciji, njima se pridruuje i vesela vojska miksanih baraba. Po-
25
asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja
put onoga naeg gradonaelnika. Ili uglednog poduzetnika koji je istovre-
meno vercer kokainom. Ili parlamentarnog zastupnika koji je istovreme-
no ratni zloinac. Ili borca za ljudska prava koji je istovremeno okorjeli ra-
sist. Ili novinskog magnata koji je istovremeno trgovac orujem. Ili trgov-
ca orujem koji je istovremeno vlasnik hotelskoga lanca. Ili predsjednika
Vlade koji je istovremeno itava Vlada. Ili Alfe koja je istovremeno Ome-
ga. Ili mafijakog bossa koji je istovremeno ef policije... to bi to ustvari
bilo? Policijska mafija?
Znam da se vonja oduila, ali u vagon-restoranu sluimo topli
obrok. Na meniju je primjer bez komentara.
6.
Poetkom listopada ove godine umirovljeni general Hrvatske vojske (Vla-
dimir Zagorac), optuen za utaju golemih suma novca dok je u ratno doba
po ovlatenju hrvatskoga dravnog vrha ilegalno kupovao oruje i pre-
bacivao ga u zemlju, deportiran je iz Austrije u Hrvatsku, kako bi u zatvo-
ru ekao poetak suenja. pekuliralo se da mnogi prieljkuju njegovu
smrt od prevarenih kriminalnih partnera, pa do politiara koji su i da-
nas na vlasti, a bili su ukljueni u verc orujem. Uz likovanje dravnog tu-
ilatva, mediji su priredili doek prepun sladostraa.
Renomirani dnevni list i renomirani politiki tjednik, ije smo na-
zive ovdje ve spominjali, poslali su svoje najbolje novinare istraivae da
otkriju kakav e biti tretman optuenika u zatvoru i kakve ga sve (zaslue-
ne) tegobe tamo ekaju. Zatvorenici starosjedioci najvie vole ptiice po-
put Zagorca, ustvrdila je, nakon pomnog istraivanja, novinarka reno-
miranog dnevnika. Kree lagana psihika tortura, ienje zajednikog
uavca, otvaranje pote, rezanje ilavog mesa plastinim priborom, tui-
ranje jednom tjedno... U obilnome prikazu, gdje su istaknute sve nijan-
se i prednosti kazamata u zagrebakom predgrau, ona je istraila i psihi-
ko stanje u koje e optuenik, nesumnjivo, biti doveden: Ma kako jaki bi-
li, teko je zaspati dok vani bruje ulice, a no se osipa zvijezdama. Misli na-
viru, podvlae se crte, ivot se stalno vrti pred oima kao kad kucne zadnji
as. Neki tada postaju nemirni, neki plau, neki si reu ile...
Renomirani politiki tjednik najavio je preko itave naslovne stra-
nice Zagorev zatvorski vodi za preivljavanje. I zbilja, vrsni novinar is-
26
Re no. 78/24, 2009.
traiva otiao je mnogo dalje od kolegice iz renomiranog dnevnika, pro-
veo dane i dane na terenu, istraio silne mogunosti ugroza koje umiro-
vljenom generalu prijete u zatvoru, zatim prikupljenu grau prokuhao i
sublimirao, te sainio vodi za preivljavanje, u popularnoj formi, u
dvadeset i pet toaka, tivo ispunjeno autorskom slau, nekontroliranim
uitkom i zdravim mukim seksualnim nabojem. Evo nekih fragmenata po
tokama:
4. Zatvorenici poruuju: tijekom tuiranja treba koristiti tekui
sapun jer ako tvrdi sapun padne, izlae se opasnosti od silovanja.
5. uvati se reketara koji svoje usluge uvanja ili nabavke za-
branjenih stvari naplauju silovanjima ili oralnim seksom.
(...)
11. Ako se nalazi u krugu osuenih branitelja, treba paziti jer
je kazao 'da ne potuje hrvatsku dravu'.
12. Ako se nalazi u krugu osuenih Srba, treba paziti jer je na-
oruavao hrvatsku vojsku.
13. uvati se pritvorenika koji imaju vezice na cipelama ili re-
men za hlae jer ih mogu iskoristiti za guenje, isto vrijedi i kad vidi
da posjeduju vreice.
(...)
15. Drka od metle omiljena je sprava za silovanje cinkaroa
iako Zagorev odvjetnik Zvonimir Hodak tvrdi da general nije dru-
ker.
kripa konica, stop. Tu bismo toku iz vodia, zbog vanosti i stilske
ljepote, mogli ponoviti jo jednom:
15. Drka od metle omiljena je sprava za silovanje cinkaroa iako
Zagorev odvjetnik Zvonimir Hodak tvrdi da general nije dru-
ker.
I? Hoe li uhapenik, ako slijedi upute iz vodia, uspjeti preivjeti u za-
tvoru? Nee! uzvikuje istraivaki novinar renomiranog politikog tjed-
nika u toki dvadeset i pet. Nema mu spasa u svakom sluaju! tvrdi kate-
gorino. Time je, dodue, obesmislio i vodi za preivljavanje i sav svoj
dotadanji napor, ali je barem dao oduka autorskoj srei:
27
asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja
25. Ako postoji strah od ubojstva u zatvoru nita mu nee pomoi
ako je tako odlueno. Nee mu pomoi ni otvoreno oko, niti dobri
kontakti sa zatvorenicima, kuharima ili pak uvarima.
Toku dvadeset i est dopisujem vlastoruno:
26. Ukoliko imate jak eludac, susret s prodornijim komadima is-
traivakoga novinarstva znade biti uzbudljiva avantura. Kao kad se
pod tuem sagnete po sapun, a novine vas zgrabe s lea.
A sada ponovo skreemo na sporedni kolosijek, mada to neemo ni primi-
jetiti, poto je vidljivost ravna nuli. Najbolje je koncentrirati se na samo
prometalo, na vlak kao takav. Prozori su kvadratne crne plohe. Vrijeme je
ratno. Zamraenje.
7.
Petnaest godina radio sam kao novinar i urednik u tjedniku koji je, izme-
u ostaloga, njegovao istraivako novinarstvo. Jednu vrstu tema istraiva-
li smo mnogo ee nego ostali listovi u mojoj zemlji (Hrvatska), a dobar
niz godina to smo inili jedini. Radilo se o ratnim zloinima koje su poi-
nili nai momci, vojnici to su nosili uniforme nae vojske i borili se
za nau zemlju, u ratu koji se nazivao obrambenim, oslobodilakim, he-
rojskim, velianstvenim... ukratko, domovinskim.
Profesionalno gledano, od toga nije bilo lakega posla, poto se is-
traivaki segment najee pokazivao banalno jednostavnim. U velikome
broju sluajeva istraivanje se praktiki svodilo na odluku da se o tome
pie. injenice ne samo to su bile na dohvat ruku, nego ih je veina ite-
lja moje zemlje sasvim dobro poznavala. Ali njihova pojava u novinama
izazivala je opu konsternaciju. Istina nije bila otkrivana, kako to urna-
listi vole mistifikatorski naglasiti, mada zapravo jest, ako otkrivanje ne
shvatimo kao upoznavanje s nepoznatim, nego kao doslovni saetak otrca-
ne fraze: istina je bila vaena ispod tepiha. A budui da je mnotvo odli-
no znalo to se ispod tepiha krije, onaj tko je otkrivao nije bio nikakav is-
traiva, nego nezvani fiziki radnik. Izvitoperen i omrznut, razumije se.
Zbog takvih tema snosili smo i kao pojedinci i kao kolektiv valj-
da sve sankcije koje su u tajnim suditima za to bile predviene. Dalo bi se
28
Re no. 78/24, 2009.
dokazati da je i gaenje lista, nakon desetljea i pol postojanja, nastupilo
kao posljedica takve vrste krimena. Ipak, jedna je pria po svojoj formi
istraivaka reportaa prouzroila mnogo vie nevolja nego ostale, iza-
zvala silovitu osvetniku lavinu i fiziki ugrozila gotovo sve lanove redak-
cije. Neobino je to se ona na izravan nain i nije bavila ratnim zloini-
ma, tovie u njoj nije zabiljeena ni jedna kap krvi.
Bila je sparna veer u kolovozu 1995. kada je mlada kolegica, s tek
zavrenim fakultetom, treperei od nesigurnosti, spustila na moj stol tekst
ispisan pisaom mainom. Rukopis je bio prepun poetnikih greaka,
pomalo rogobatne konstrukcije, mjestimino zasien kliejima, ali u isto
vrijeme izrazito snaan, s upeatljivim slikama, otroumnim zapaanjima,
finim nijansiranjima, obrok s mnogo mesa, kako smo voljeli kazati u
argonu. Potroili smo nekoliko sati, piui u etiri ruke, da tekst zaokru-
imo kako najbolje umijemo, kolegica je blistala od ponosa, ja sam je hra-
brio, a zatim smo svi u redakciji to itali, zadovoljno se smjekajui, pue-
i vie nego obino. Kroz otvorene prozore ulazio je vreli ljetni zrak i pje-
sma pijanih osloboditelja.
Nakon objavljivanja, uslijedile su nekontrolirane salve prijetnji i
napada. Najee telefonskih (telefoni zapravo nisu prestajali zvoniti), ali
su bijesni graani uglavnom u skupinama od barem trojice dolazili i
do vrata redakcije elei obraunati s novinarima. Zatraili smo zatitu i
sljedeih tjedana radili pod strogom policijskom paskom, premda bi nas i
veina zatitara s izbrijanim potiljcima najradije bila provukla kroz ake.
Do posla, i nazad kui, prebacivali smo se automobilima, jer je bilo do-
voljno desetak minuta na otvorenom prostoru da neki od raspomamljenih
puana ponu psovati i nasrtati. Nedugo zatim, darovita mlada kolegica
zauvijek je napustila novinarstvo: ni danas ne znam jesam li joj naivno je
poslavi na pakleni zadatak nanio tetu ili uinio uslugu.
Tema reportae, kao to ste mogli naslutiti, bio je vlak. Vlak kao ta-
kav, s putnicima kao takvim. Sa eljeznikog kolodvora grada u kojem i-
vim (Split) tog augusta 1995. svakoga je jutra polazila glomazna kompozi-
cija prema stotinjak kilometara udaljenom gradiu (Knin), sreditu do
juer okupiranog teritorija, odakle je stanovnitvo drugaije (srpske) na-
cionalnosti masovno izbjeglo. Graani bi ujutro hrupili u vlak s praznim
torbama, a vraali se uveer, s punim. Imali su desetak sati da pljakaju sve
to im se nae u vidokrugu: temeljito su praznili samoposluge, prodavao-
nice, stanove, kue, poljoprivredna imanja, apoteke, zanatske radnje, ak
29
asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja
i tvornice. Torbe i crne najlonske vree krcali su kuanskim aparatima, iz-
vezenom posteljinom, ipkanim zavjesama, servisima za jelo, kristalnim
vazama, kaputima i jaknama, na lea su prtili zidne satove i umjetnike sli-
ke, dok su pripadnici vojne policije osiguravali mirno ubiranje ratnoga
plijena. Vlak je saobraao svakoga dana, tjednima, iako je tek manji dio i-
telja moga grada odlazio u kolektivnu krau tim prometnim sredstvom:
veina je putovala automobilima, jer su u gepeke i prikolice mogli stati fri-
ideri, ve-maine, bojleri, komadi namjetaja, alati, manji poljoprivred-
ni strojevi... ceste su danima bile zakrene.
Stvar je nalikovala spontano reiranom sletu: moralni debakl u ma-
sovnoj izvedbi. Epski prizor civilizacijske (ili evolucijske?) regresije. Istra-
ivako novinarstvo na licu mjesta, na rubu antropoloke provalije.
Primijetili ste, kolegice i kolege, da je uloga dravnih uvara reda bi-
la sasvim suprotna nego u sluajevima kada su zajedno s novinarima pre-
sretali i kanjavali pijane vozae ili hapsili profesore osumnjiene za ko-
rupciju policija je, kako se to veli jezikom birokratske pedanterije, osi-
guravala neometano injenje kaznenih djela. Ne odajui svoj identitet,
mlada je reporterka provela dan s putnicima u vlaku, biljeei ono to je
vidjela i ula. Ne moe se rei da je otkrila ita nepoznato, jer je u akciji
sudjelovao znatan postotak stanovnitva, a oni koji nisu teko da su mogli
preuti javnu tajnu o organiziranom odlasku po plijen. Ipak, fascinant-
no je kako se graani nisu stidjeli jedni drugih dok su pljakali, ali ih je
spopao eruptivni bijes kada su sami sebe vidjeli u novinama. ovjek bi go-
tovo povjerovao da se s novinarstvom jo neto moe postii.
Nemojte pomisliti, dame i gospodo, da je urbano sredite u kojem
ivim (Split) nekakvo stjecite autohtonih barbara. Odnosno, moda i
jest, ali pomislite i na to da mnoga druga urbana sredita naprosto nisu
opisana u tako razodjevenome stanju. Zbog ega nisu? Pa o tome je sve vri-
jeme zapravo i rije, zar ne? O munini koju izaziva efekt ogledala.
Dananje polje novinarstva gubi zrcalna svojstva, nanose se gusti slo-
jevi agresivnih boja, recentni istraivaki urnalizam zasipa nas s toliko pi-
kantnih istina da uspijeva kamuflirati one od kojih e nas podilaziti nela-
goda. Mjere skrbi prema itatelju imaju odlike kolaboracije, iza kojih se
podrazumijevaju jasni pozivi na lojalnost. Ponovit u trei put, radi se o
zasljepljivanju: dakle o skrivanju.
Osim toga, urbano sredite u kojem ivim (Split) i u ratnim je vreme-
nima slovilo kao mediteranski biser: rimska palaa neusporedive ljepote,
30
Re no. 78/24, 2009.
kameni trgovi sa stoljetnom patinom, klesani reljefi na proeljima crkava,
renesansni dvori, riblji mirisi iz restorana u pokrajnjim ulicama, obala s
raskonim palmama... i da priruni koncentracioni logor u Sjevernoj lu-
ci. Neto manji od gigantskih uzora iz povijesti. Sweet little Dachau.
8.
(Fusnota broj dva: U ove su sive betonske hale dovodili ljude, nou, s rukama
vezanim na leima, ili oblijepljenim irokim trakama, poto je nedostajalo
lisica o emu sve zna cijeli grad. Lijenike, penzionirane oficire, dijabe-
tiare, strojobravare, nogometne rekreativce, mirne graane, birali su ih
po etnikome kljuu, i po kljuevima stanova, jednosobnih, dvosobnih,
trosobnih o emu sve zna cijeli grad. Udarali su ih debelim telefonskim
kablovima, udarali su ih nogama, udarali su ih kundacima, udarali su ih
gvozdenim cijevima o emu sve zna cijeli grad. Polijevali su ih hladnim
mrkovima, putali su im kroz tijela struju iz induktorskog telefona, tjera-
li su ih da skakuu na nonim prstima do iznemoglosti, gasili su im na ko-
i opuke od cigareta, prisiljavali su ih da laju u pseim kuicama o emu
sve zna cijeli grad... Noas su opet pravili buku, oni dolje na kapiji od Lo-
re. Sirene i vikanje, ne moe oka sklopiti. Pogledaj mi podonjake. Znam
da rade svoj posao, ali moraju malo voditi rauna i o graanima koji u ta
doba spavaju. Slaem se, srce, a to danas imamo za ruak? Pohanu pi-
letinu s blitvom, onako kao to voli. Ne misli da bi ipak trebali biti malo
tii? Pa nismo u dungli, zaboga, graani valjda imaju pravo na miran san.
Pripazi malo na enjak, srce. Zna da ne volim previe enjaka u blitvi.
Hajde da to otkrijemo!
Hajde da time svih iznenadimo!
Hajde da objavimo do te mjere ekskluzivno otkrie da u njemu bu-
de najmanja mogua koliina nepoznanica!)
9.
Sabotirajui uobiajenu strukturu ovakvih izlaganja da najprije kaem
to u kazati, zatim to kaem, a onda kaem to sam kazao svoju sam he-
retiku namjeru ostavio za kraj. Ne mogu se oteti misli, kolegice i kolege,
31
asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja
da istraivako novinarstvo najvie vrijedi kada otkriva ono to je svima
najvie poznato, dakle ono o emu svi ute. Barem u odreenim sluajevi-
ma, istraivako novinarstvo pokazuje svoju sutinsku snagu tek ako izda
svoju anrovsku bit. Uostalom, najtei je put do istina koje poznajemo to-
liko dobro da se s njima ne elimo suoavati.
Posegnemo li opet za tom olinjalom metaforom, medijski prostor
moemo predoiti kao modernu galeriju, sa zidovima ispunjenim slikama
razliitih stilskih obiljeja, uz zavodljivu senzaciju boja i tehnika koje prte
sa svih strana, dok je na jednome zidu mogue izvjeeno zrcalo; ohra-
brimo li se zadrati pred njim due od sekundu ili dvije, bit emo po sve-
mu sudei prestravljeni. To je znak da jo uvijek ne spadamo u izgubljene
sluajeve. Dakle lo znak za nove vlasnike galerijskoga prostora.
Vama je poznato, kao i meni, da svjedoimo zavrnoj fazi uklanjanja
ogledala, na ija mjesta e biti postavljeni atraktivniji artefakti. Svakako s
boljim izgledima na tritu. Svakako manje traumatini za posjetitelje.
Svakako prihvatljiviji kustosima i bogatim mecenama. A da ne govorimo o
perspektivi koja od promatraa ne zahtijeva nikakav angaman ili osjeaj
sudjelovanja osim tupe nazonosti. U ponudi je sve vei asortiman mogu-
nosti da se ne vidimo.
U prirodi je ljudskih bia da se klone nelagode, da odmaknu od se-
be ono to e im poremetiti udobno raspoloenje, pa ih je na tu vrstu
mentalne statinosti najlake navui. Uvijek sam smatrao da je dobro no-
vinarstvo ono koje stvara nelagodu, koje uznemiruje. Moda to proizlazi iz
sadistike crte mog karaktera, tko zna, ali prije bih rekao da je to zaostali
trag optimizma, ili ako e vam tako biti razumljivije angrizavog otpo-
ra prema vladajuem trendu. U svojem veinskom korpusu, naime, dana-
nje novinarstvo nastoji intrigirati, ali ne i uznemiriti.
Intrigantno je kurentno. Intrigantno je informacijski obilno. Uko-
liko pak stvarate nelagodu, napustit e vas sponzori, ekonomski i politiki,
tim lake ako ih nikada niste imali. Ili e se ustoboiti tzv. drutvena zajed-
nica, na elu s demokratski izabranim klaunovima, jer se petljate u njeno
svakodnevno vegetiranje, a i poznato je da se nekim vrstama nelagoda
obino prua kolektivni otpor. Te mi se ine naroito vanim, jer potiu
na preispitivanje. Za vladajui poredak, inae otvoren prema svim vrstama
nastranosti, preispitivanje je zabranjena bludna radnja: ono dovodi u pi-
tanje reklamnu viziju statusa quo koji bi imao biti etabliran u vjenosti, pod-
mee klipove pod poredak kao takav.
32
Re no. 78/24, 2009.
A ako vas ova moja litanija podsjea na zagovor ozloglaenoga novi-
narstva s tendencijom iliti angairanog novinarstva koje je, u skladu s materijali-
stikim duhom epohe, izgnano iz nae profesije kao aktivizam sumnjivoga
ideolokog porijekla, skupa s drugim utopijskim konceptima, a za raun
kulta suhih injenica koje e frcati u smjeru suvremenog demokratskog
graanina bojim se da ste jednim dijelom u pravu, premda emo se oko
naravi tendencije vjerojatno razilaziti. Suvremeni demokratski graa-
nin ionako baulja kroz rojeve informativnih bespotrebnosti pokuavajui
spasiti ulo vida. Kada ujem zaklinjanja u suhe injenice, i sjetim se
vjetih ruku medijskih tekaa, pomiljam na stroj za maglu. A i ne da mi
se nasjedati na jeftine trikove o sceni bez ideologije, koja funkcionira ta-
ko da sve to se protivi ideologiji vladajueg sustava biva proglaeno ku-
nom ideolokom robom.
U najmanju ruku smo duni objasniti, moda uz pomo istraiva-
kih novinara, zbog ega je u medijskome polju to ga svojim radom opslu-
ujemo sve vea razina posluenih informacija, a sve nia razina elemen-
tarnog morala. I kakva je uzrono-posljedina veza izmeu te dvije krivu-
lje. I zato je publika svedena na sve bolje informirano potroako roblje.
Ponekad imam dojam da bi se angairano novinarstvo, u dananjim okolnosti-
ma, trebalo baviti iskljuivo tetom nastalom od samog novinarstva. Pa da
uz pse uvare imamo i pse vodie kroz slojeve faktografskih magli.
Glorifikacija istraivakoga novinarstva zasniva se upravo na mitu o
njegovoj neutralnosti, koja je toboe uvjetovana prirodom anra. Le-
genda o beskompromisnom i bezinteresnom traganju za istinom, obave-
zno u slubi pravde, pokazuje se upljom otkad je otkriveno da medijski
posredovane istine ba zbog privida svoje neutralnosti mogu biti efika-
snije sankcijske mjere od drugih i ukazati se kao konano namirivanje
pravde.
Budui da je medijska infrastruktura u vlasnitvu privilegiranih, a
ovi su opet navezani na one s najboljim platenim mogunostima na po-
litike, ekonomske i marketinke monike istraivaki novinari u prete-
nome broju prilika (devet od deset) odlaze po svoj komad intrigantne
stvarnosti kao pripadnici svojevrsnih kaznenih jedinica. Ili pak kao traga-
i za intrigama namijenjenim relaksaciji, u slubi istoga profita. Infor-
mativna kakofonija, fabriciranje dnevno svjeih otkria, hiperprodukcija
suhih injenica, sve su to samo pokazatelji one vrste neutralnosti koja
ima opsjenarska svojstva. S obzirom da se od konzumenta trai mentalna
33
asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja
statinost jer on je taj koga ureivaki timovi uistinu kreiraju nastojat
e se utrnuti i njegova mata, da bi bila nadomjetena odgovarajuim mas-
medijskim implantima.
Naposljetku, i u strogo zanatskome smislu dalo bi se razglabati o
primjerima kada manjak imaginacije i kod autora i kod itatelja prido-
nosi udaljavanju od realnosti, ili pak kada viak injenica slui golom ob-
manjivanju. Moda je tako oduvijek bilo. Nisam siguran, dame i gospodo,
da je bogata povijest novinarstva vie doprinijela naem spoznavanju svije-
ta od nekoliko kanonskih djela literarne fikcije. Prije bih rekao da je
obratno.
Pritom elim naglasiti da sam duom i perom novinar, koji vas je,
vidim, zamorio jednim mrzovoljnim traktatom, ali ne mislim kako bih se
nuno trebao liiti imaginacije da bih svjedoio o stvarnosti. Pa ako sam
propovjednik bez oltara, novinar bez matine redakcije, ako sam se uvijek
klonio javnih izlaganja, ako konferencija pod nazivom Mediji, tranzicija,
drutvena odgovornost nikada nije odrana i ako neto poput Foruma
novinara jugoistone Europe uope ne postoji to nije razlog da o tome
dogaaju ne izvijestim.
34
Re no. 78/24, 2009.