Slapincar Matematika1

Ivan Slapnicar
Josipa Baric
Marina Nincevic
MATEMATIKA 1
Zbirka zadataka
http://www.fesb.hr/mat1
Sveu ciliste u Splitu
Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje
Split, veljaca 2008.
Sadrzaj
Popis slika xiii
Predgovor xv
1. OSNOVE MATEMATIKE 1
1.1 Nejednadzbe s apsolutnom vrijednoscu . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
1.2 Dokazivanje jednakosti matematickom indukcijom . . . . . . . . . . 3
1.3 Dokazivanje nejednakosti pomocu matematicke indukcije . . . . . . . 4
1.4 Binomni poucak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.5 Zbroj koecijenata u razvoju binoma . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.6 Osnovne operacije s kompleksnim brojevima . . . . . . . . . . . . . . 6
1.7 Realni i imaginarni dio kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.8 Konjugiranje kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.9 Modul kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.10 Algebarski oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.11 Jednakost kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.12 Trigonometrijski oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.13 Potenciranje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.14 Korjenovanje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.15 Dijeljenje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.16 Jednadzbe u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . 12
1.17 Kompleksna ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.18 Sustav jednadzbi u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . 17
1.19 Sustav nejednadzbi u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . 19
v
1.20 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
1.21 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
2. LINEARNA ALGEBRA 29
2.1 Osnovne operacije s matricama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
2.2 Mnozenje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
2.3 Matricni polinom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.4 Komutativnost matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.5 Potenciranje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
2.6 Sustav linearnih jednadzbi bez rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
2.7 Sustav linearnih jednadzbi s jedinstvenim rjesenjem . . . . . . . . . . 34
2.8 Sustav linearnih jednadzbi s beskonacno rjesenja . . . . . . . . . . . 36
2.9 Homogeni sustav linearnih jednadzbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
2.10 Sustav linearnih jednadzbi ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . 39
2.11 Homogeni sustav jednadzbi ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . 42
2.12 Rang matrice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
2.13 Rang matrice ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
2.14 Sarrusovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
2.15 Laplaceov razvoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
2.16 Svojstva determinanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
2.17 Racunanje determinante svodenjem na trokutasti oblik . . . . . . . . 47
2.18 Laplaceov razvoj determinante n-tog reda . . . . . . . . . . . . . . . 48
2.19 Racunanje determinante n-tog reda svodenjem na trokutasti oblik . 49
2.20 Regularna matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
2.21 Racunanje inverzne matrice Gauss-Jordanovom metodom . . . . . . 50
2.22 Racunanje inverzne matrice pomocu determinanti . . . . . . . . . . . 51
2.23 Formula za inverz matrice drugog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
2.24 Cramerovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
2.25 Matricna jednadzba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
2.26 Jednadzba s kvadratnim matricama . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
2.27 Rjesavanje matricne jednadzbe invertiranjem . . . . . . . . . . . . . 55
2.28 Rastav matrice na simetricni i antisimetricni dio . . . . . . . . . . . 57
2.29 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
vi
2.30 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
3. VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITI
CKA GEOMETRIJA 65
3.1 Skalarni produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
3.2 Vektorska projekcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
3.3 Vektorski produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
3.4 Linearna kombinacija vektora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
3.5 Povrsina i visina trokuta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.6 Povrsina paralelograma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.7 Povrsina i duljina dijagonala romba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.8 Mjesoviti produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.9 Volumen paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
3.10 Visina paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
3.11 Volumen tetraedra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
3.12 Jednadzba ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
3.13 Pramen ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
3.14 Okomite ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
3.15 Jednadzba pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
3.16 Okomiti pravci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
3.17 Ravnina paralelna pravcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
3.18 Sjeciste pravca i ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.19 Sjeciste dvaju pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.20 Ortogonalna projekcija tocke na pravac . . . . . . . . . . . . . . . . 80
3.21 Ortogonalna projekcija tocke na ravninu . . . . . . . . . . . . . . . . 81
3.22 Ortogonalna projekcija pravca na ravninu . . . . . . . . . . . . . . . 81
3.23 Udaljenost tocaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.24 Udaljenost ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.25 Udaljenost pravca od ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
3.26 Udaljenost tocke od pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
3.27 Udaljenost paralelnih pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
3.28 Udaljenost mimosmjernih pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
3.29 Sjeciste simetrale kuta i simetrale stranice . . . . . . . . . . . . . . . 85
3.30 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
vii
3.31 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
4. FUNKCIJE REALNE VARIJABLE 93
4.1 Podrucje denicije funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
4.2 Podrucje denicije sume i razlike funkcija . . . . . . . . . . . . . . . 95
4.3 Graf opce sinusoide . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
4.4 Kompozicija funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
4.5 Nejednadzba s kompozicijom funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
4.6 Inverzna funkcija i podrucje denicije . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
4.7 Inverzna funkcija logaritamske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
4.8 Limes slijeva i zdesna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
4.9 Limes oblika / u beskonacnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
4.10 Limes racionalne funkcije oblika 0/0 . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
4.11 Limes racionalne funkcije oblika . . . . . . . . . . . . . . . . 103
4.12 Limes iracionalne funkcije oblika 0/0 . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
4.13 Limes iracionalne funkcije oblika . . . . . . . . . . . . . . . . 104
4.14 Primjena lim(sinx)/x kada x 0 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
4.15 Primjena lim(sinx)/x kada x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
4.16 Limes oblika a
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
4.17 Primjena limesa koji daju broj e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
4.18 Neprekidnost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
4.19 Vrste prekida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
4.20 Asimptote racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
4.21 Asimptote iracionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
4.22 Asimptote funkcije s eksponencijalnim izrazom . . . . . . . . . . . . 116
4.23 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
4.24 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
5. DERIVACIJE I PRIMJENE 127
5.1 Pravila deriviranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
5.2 Deriviranje kompozicije funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
5.3 Logaritamsko deriviranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
5.4 Deriviranje implicitno zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
viii
5.5 Derivacije viseg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
5.6 Deriviranje parametarski zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 135
5.7 Tangenta na eksplicitno zadanu funkciju . . . . . . . . . . . . . . . . 136
5.8 Tangenta na parametarski zadanu funkciju . . . . . . . . . . . . . . . 136
5.9 Kut izmedu tangenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
5.10 LHospitalovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
5.11 Lokalni ekstremi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
5.12 Lokalni ekstremi parametarski zadane funkcije . . . . . . . . . . . . 143
5.13 Lokalni ekstremi i siljci funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144
5.14 Lokalni ekstremi i intervali monotonosti . . . . . . . . . . . . . . . . 145
5.15 Tocke ineksije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
5.16 Tocke ineksije i intervali zakrivljenosti . . . . . . . . . . . . . . . . 147
5.17 Geometrijski ekstrem I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
5.18 Geometrijski ekstrem II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
5.19 Geometrijski ekstrem III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
5.20 Geometrijski ekstrem IV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
5.21 Tok funkcije I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
5.22 Tok funkcije II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
5.23 Tok funkcije III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
5.24 Tok funkcije IV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160
5.25 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162
5.26 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167
6. NIZOVI I REDOVI 179
6.1 Limes niza po deniciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
6.2 Gomiliste niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181
6.3 Konvergencija monotonog i omedenog niza . . . . . . . . . . . . . . . 181
6.4 Limesi nekih osnovnih nizova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182
6.5 Limes uklijestenog niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
6.6 Limes produkta nul-niza i omedenog niza . . . . . . . . . . . . . . . 186
6.7 Limesi nizova sa sumama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186
6.8 Limesi nizova s produktima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
6.9 Limes niza s logaritmima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188
ix
6.10 Limes niza rastavljanjem na parcijalne razlomke . . . . . . . . . . . 189
6.11 Konvergencija i suma reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
6.12 Suma reda s logaritmima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
6.13 Suma reda rastavljanjem na parcijalne razlomke . . . . . . . . . . . 192
6.14 Nuzan uvjet konvergencije reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193
6.15 Prvi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194
6.16 Drugi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . 195
6.17 DAlembertov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
6.18 Cauchyjev kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
6.19 Raabeov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
6.20 Apsolutna konvergencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198
6.21 Leibnizov kriterij konvergencije za alternirane redove . . . . . . . . . 199
6.22 Odredivanje podrucja konvergencije DAlembertovim kriterijem . . . 201
6.23 Odredivanje podrucja konvergencije Cauchyjevim kriterijem . . . . . 202
6.24 Podrucje apsolutne konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204
6.25 Taylorov razvoj racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
6.26 MacLaurinov razvoj racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 206
6.27 MacLaurinov razvoj logaritamske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . 208
6.28 Taylorov razvoj iracionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209
6.29 Taylorov razvoj trigonometrijske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . 210
6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funkcija . . . . . . . 211
6.31 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214
6.32 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219
A. DA/NE KVIZ 223
A.1 Osnove matematike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223
A.2 Linearna algebra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229
A.3 Vektorska algebra i analiticka geometrija . . . . . . . . . . . . . . . . 236
A.4 Funkcije realne varijable . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242
A.5 Derivacije i primjene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248
A.6 Nizovi i redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255
x
Popis slika
1.1 Graf parabola y = x
2
2x i y = 2x
2
x 3. . . . . . . . . . . . . . 3
1.2 Slika skupa (x, y) R
2
: x
2
+ (y 1)
2
1, y x + 1. . . . . . . . 15
2
: 4 < x
2
+y
2
< 9 z C:

3
arg z . 16
2
: y <
x
2
4
1. . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
2
: (x 1)
2
+y
2
1, y 3x 1. . . . . . . . 18
1.6 Rjesenje nejednadzbe (1.12). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.7 Rjesenje nejednadzbe (1.13). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
1.8 Presjek skupova prikazanih na slikama 1.6 i 1.7. . . . . . . . . . . . . 22
2
: x
2
+ (y 1)
2
< 1, (x 1)
2
+y
2
1. . . . 26
2
: x 1
y
2
4
. . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
2
: y x + 1. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
2
:
_
x +
1
2
_
2
+
_
y
1
2
_
2
1
2
i y x +
2. 28
4.1 Sinusoida f
1
(x) = sin2x. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
4.2 Sinusoida f
2
(x) = sin
_
2x

3
_
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
4.3 Sinusoida f(x) =
1
2
sin
_
2x

3
_
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
4.4 Graf funkcije f(x) =
x
2
x
2
4
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
x
2
+ 2x
x 2
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
4x
2
+x. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
4x
2
+x. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
4.8 Graf funkcije f(x) = 2 sin
_
1
2
x

4
_
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
4.9 Graf funkcije f(x) = 2 cos
_
3x +

4
_
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
xi
4.10 Graf funkcije f(x) = cos
2
x. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
1
x
2
1
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
x
2
+ 2x 3
x + 5
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
2x
2
+ 9x + 7
3(x + 4)
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
x
2x + 3
e
1/x
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
5.1 Presjek kruznog stosca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
5.2 Presjek kanala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
5.3 Pravokutnik upisan u prvi kvadrant elipse . . . . . . . . . . . . . . . 150
5.4 Trokut omedjen tangentom i koordinatnim osima . . . . . . . . . . . 152
5.5 Graf funkcije f(x) = x
2
+
2
x
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
_
1 x
2
_
e
x
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
ln 2x
x
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
5.8 Graf funkcije f(x) = 2 sin(2x) + sin(4x). . . . . . . . . . . . . . . . . 162
x 1
x + 2
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171
5.10 Graf funkcije f(x) = x + 1
2
x
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
7
x
2
+ 3
1. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
2x
3
x
2
4
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173
5.13 Grafovi funkcija g(x) = e
1
x
ex i f(x) = [e
1
x
ex[. . . . . . . . . . . 174
1 + ln x
1 ln x
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175
5.15 Graf funkcije f(x) = e
x
2
1
x
2
4
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175
5.16 Graf funkcije f(x) = ln
_
1 +
2
x
2
+x 2
_
. . . . . . . . . . . . . . . . 176
5.17 Graf funkcije f(x) = x 2 ln
_
1
1
x
_
. . . . . . . . . . . . . . . . . . 177
x
2
3x 4
2x + 4
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
xii
1
x
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
xiii
Predgovor
Ova zbirka namijenjena je studentima tehnickih i prirodnih znanosti, a u prvom redu
studentima Sveucilista u Splitu, Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje
(FESB). U zbirci je izlozeno gradivo kolegija Matematika 1 po sadrzaju koji se
predaje na FESB-u. Zbirka sadrzi 153 potpuno rijesena zadatka iz poglavlja Osnove
matematike, Linearna algebra, Vektorska algebra i analiticka geometrija, Funkcije
realne varijable, Derivacije i primjene te Nizovi i redovi. Slican sadrzaj nalazi se u
vecini istoimenih kolegija koji se predaju na tehnickim i prirodoslovnim fakultetima.
Zbirka prati gradivo i nacin izlaganja udzbenika Sveucilista u Splitu: I. Slapnicar,
Matematika 1, Sveuciliste u Splitu, FESB, Split, 2002., te se rjesenja zadataka, radi
lakseg pracenja i razumijevanja, referenciraju na odgovarajuce djelove udzbenika.
Pored potpuno rijesenih zadataka, zbirka sadrzi i 166 zadataka za vjezbu s rjesenjima.
Posebnost zbirke je u tome sto svaki zadatak ima naslov iz kojeg se vidi sto student
treba nauciti. Druga posebnost zbirke je dodatak u kojem se nalazi DA/NE kviz
sa sto pitanja razlicite tezine iz svakog poglavlja, takoder s rjesenjima.
Buduci se radi o standardnom sadrzaju, nije citirana posebna literatura. Spomenut
cemo samo neke od knjiga koje su utjecale na sadrzaj:
B. P. Demidovic, Zadaci i rijeseni primjeri iz vise matematike, Tehnicka knjiga,
Zagreb, 1978.
P. Javor, Matematicka analiza, Zbirka zadataka,

Skolska knjiga, Zagreb, 1989.
V. Devide, Rijeseni zadaci iz vise matematike, svezak I i II,

Skolska knjiga, Zagreb,
1992.
B. Apsen, Rijeseni zadaci vise matematike, prvi dio, Tehnicka knjiga, Zagreb, 1982.
U izradi zbirke koristena su iskustva i zabiljeske bivsih i sadasnjih nastavnika ma-
tematike na FESB-u pa im ovom prilikom iskazujemo svoju zahvalnost. Posebno
zahvaljujemo kolegama Marku Matici i Sasi Kresicu-Juricu na pomoci pri pripremi
djelova zbirke te Neveni Jakovcevic Stor, Ivancici Mirosevic, Ireni Dolonga, Ratki
Radovic, Vanji

Zupanovic i Ivanu Bilobrku, na pazljivom citanju teksta i ispravcima
pogresaka.
U Splitu, veljace 2008.
Autori
xv
1.
OSNOVE MATEMATIKE
1.1 Nejednadzbe s apsolutnom vrijednoscu . . . . . . . . . . . . . . 2
1.2 Dokazivanje jednakosti matematickom indukcijom . . . . . . . 3
1.3 Dokazivanje nejednakosti pomocu matematicke indukcije . . . . 4
1.4 Binomni poucak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.5 Zbroj koecijenata u razvoju binoma . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.6 Osnovne operacije s kompleksnim brojevima . . . . . . . . . . . 6
1.7 Realni i imaginarni dio kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . 6
1.8 Konjugiranje kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.9 Modul kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.10 Algebarski oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.11 Jednakost kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.12 Trigonometrijski oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . 8
1.13 Potenciranje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.14 Korjenovanje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.15 Dijeljenje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.16 Jednadzbe u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . 12
1.17 Kompleksna ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.18 Sustav jednadzbi u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . 17
1.19 Sustav nejednadzbi u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . 19
1.20 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
1.21 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
2 OSNOVE MATEMATIKE
1.1 Nejednadzbe s apsolutnom vrijednoscu
Rijesite sljedece nejednadzbe:
(a) [x 1[ < [x + 1[,
(b) [x
2
2x[ 3 x x
2
.
Rjesenje.
(a) Buduci da su obje strane zadane nejednadzbe pozitivne, smijemo kvadrirati.
Time dobivamo sljedecu nejednadzbu
(x 1)
2
< (x + 1)
2
,
odnosno
x
2
2x + 1 < x
2
+ 2x + 1,
odakle slijedi
4x > 0,
pa nejednadzbu zadovoljava svaki pozitivni realni broj. Dakle, rjesenje je skup
0, ).
(b) Desna strana nejednadzbe moze biti i pozitivna i negativna pa ne smijemo
kvadrirati. Stoga promatrajmo dva slucaja ovisno o predznaku izraza koji se
nalazi unutar apsolutnih zagrada:
Slucaj 1. Pretpostavimo da vrijedi
x
2
2x 0. (1.1)
Tada je
[x
2
2x[ = x
2
2x,
pa u ovom slucaju zadana nejednadzba glasi
x
2
2x 3 x x
2
,
odnosno
2x
2
x 3 0. (1.2)
Rjesenje ovog slucaja je presjek rjesenja kvadratnih nejednadzbi (1.1) i (1.2).
Iz grafa parabole y = x
2
2x slijedi da je rjesenje nejednadzbe (1.1) skup
, 0] [2, +), a iz grafa parabole y = 2x
2
x 3 (vidi sliku 1.1) slijedi da
je rjesenje nejednadzbe (1.2) segment [1,
3
2
]. Dakle, rjesenje prvog slucaja je
presjek dobivenih skupova, odnosno segment [1, 0].
Slucaj 2. Pretpostavimo sada da vrijedi
x
2
2x < 0. (1.3)
1.2 Dokazivanje jednakosti matematickom indukcijom 3
2 2
2
2
yx
2
2x
1
3
2
3
y2x
2
x3
Slika 1.1: Graf parabola y = x
2
2x i y = 2x
2
x 3.
Tada je
[x
2
2x[ = (x
2
2x),
pa u ovom slucaju zadana nejednadzba glasi
(x
2
2x) 3 x x
2
,
odnosno
x 1. (1.4)
Buduci da je rjesenje nejednadzbe (1.3) interval 0, 2) (vidi sliku 1.1), a nejed-
nadzbe (1.4) skup , 1], rjesenje drugog slucaja je njihov presjek 0, 1].
Ukupno rjesenje je unija rjesenja prvog i drugog slucaja, odnosno
[1, 0] 0, 1] = [1, 1].
1.2 Dokazivanje jednakosti matematickom indukcijom
Dokazite matematickom indukcijom da za svaki prirodan broj n vrijedi
1 +a +a
2
+. . . +a
n
=
a
n+1
1
a 1
, a ,= 1, (1.5)
1 + 2
2
+ 3
2
+ 4
2
+ n
2
=
n(n + 1)(2n + 1)
6
. (1.6)
Rjesenje. Neka je M skup svih prirodnih brojeva n za koje vrijedi jednakost (1.5).
Zelimo dokazati da je M = N. Jednakost ocigledno vrijedi za n = 1 pa je time

zadovoljena baza indukcije. Sada pretpostavimo da jednakost (1.5) vrijedi za sve
k = 1, 2, . . . , n. Trebamo pokazati da tada vrijedi i za k = n + 1. Iskoristimo
pretpostavku da jednakost (1.5) vrijedi za k = n. Tada je
1 +a +a
2
+. . . +a
n
+a
n+1
=
a
n+1
1
a 1
+a
n+1
=
a
n+2
1
a 1
, (1.7)
4 OSNOVE MATEMATIKE
sto pokazuje da jednakost (1.5) vrijedi za k = n + 1. Time je ispunjen korak
indukcije. Buduci da je n proizvoljan, princip matematicke indukcije P4 iz [M1,
denicija 1.13] povlaci da je M = N, odnosno da jednakost (1.5) vrijedi za sve
n N.
Napomenimo da jednakost (1.5) mozemo dokazati i direktno, odnosno bez koristenja
matematicke indukcije. Naime, za svaki a ,= 1 vrijedi
1 +a +a
2
+. . . +a
n
= (1 +a + a
2
+. . . +a
n
)
a 1
a 1
=
a +a
2
+a
3
+ a
n
+a
n+1
1 a a
2
a
n
a 1
=
a
n+1
1
a 1
.
Jednakost (1.6) dokazujemo slicno: uvrstavanje daje
1 + 2
2
+ 3
2
+ 4
2
+ n
2
+ (n + 1)
2
=
n(n + 1)(2n + 1)
6
+ (n + 1)
2
=
n(n + 1)(2n + 1) + 6(n + 1)
2
6
=
2n
3
+ 9n
2
+ 13n + 6
6
=
(n + 1)(n + 2)(2n + 3)
6
,
s cime smo dokazali korak indukcije.
1.3 Dokazivanje nejednakosti pomocu matematicke indukcije
Dokazite matematickom indukcijom da za svaki prirodan broj n 2 vrijedi
(1 +a)
n
> 1 +na, a > 0. (1.8)
Rjesenje. Oznacimo s M skup svih prirodnih brojeva n 2 za koje nejednakost
(1.8) vrijedi. Za n = 2 dobivamo
(1 +a)
2
= 1 + 2a +a
2
> 1 + 2a,
pa vrijedi baza indukcije. Pretpostavimo da nejednakost (1.8) vrijedi za k =
2, 3, . . . n. Trebamo pokazati da tada vrijedi i za k = n + 1. Krenimo od lijeve
strane nejednakosti. Koristenjem pretpostavke da (1.8) vrijedi za k = n, dobivamo
(1 +a)
n+1
= (1 +a)(1 +a)
n
> (1 +a)(1 +na) = 1 +(n +1)a +na
2
> 1 +(n +1)a.
Dokazali smo da je
(1 +a)
n+1
> 1 + (n + 1)a,
odnosno da nejednakost (1.8) vrijedi za k = n + 1. Buduci da je n proizvoljan, iz
principa matematicke indukcije P4 iz [M1, denicija 1.13] slijedi M = N. Dakle,
nejednakost (1.8) je istinita za sve prirodne brojeve n ,= 1.
1.4 Binomni poucak 5
1.4 Binomni poucak
U razvoju binoma
_
x +
1
4
x
_
6
odredite clan koji ne sadrzi x.
Rjesenje. Prema [M1, teorem 1.6] vrijedi
_
x +
1
4
x
_
6
=
6
k=0
_
6
k
_
_
x
_
6k
_
1
4
x
_
k
=
6
k=0
_
6
k
_
x
3
3
4
k
.
Clan u razvoju binoma koji ne sadrzi x dobije se uvrstavanjem onog k N za kojeg

vrijedi
3
3
4
k = 0,
pa je k = 4 i trazeni clan
_
6
4
_
=
6!
4! 2!
= 15.
1.5 Zbroj koecijenata u razvoju binoma
Odredite zbroj koecijenata u razvoju binoma
_
5x
2
4y
3
_
7
.
Rjesenje. Prema [M1, teorem 1.6] je
_
5x
2
4y
3
_
7
=
7
k=0
_
7
k
_
_
5x
2
_
7k
_
4y
3
_
k
,
odnosno
_
5x
2
4y
3
_
7
=
7
k=0
_
7
k
_
5
7k
(4)
k
x
2(7k)
y
3k
.
Uvrstavanjem x = 1 i y = 1 u gornju jednakost dobivamo trazeni zbroj jer vrijedi
_
5 1
2
4 1
3
_
7
=
7
k=0
_
7
k
_
5
7k
(4)
k
.
Dakle, zbroj koecijenata u razvoju zadanog binoma iznosi 1.
6 OSNOVE MATEMATIKE
1.6 Osnovne operacije s kompleksnim brojevima
Izracunajte z
1
+z
2
, z
1
z
2
, z
1
z
2
i
z
1
z
2
ako je z
1
= 1 i, z
2
= 2 + 3i.
Rjesenje. Vrijedi
z
1
+ z
2
= (1 i) + (2 + 3i) = 3 + 2i,
z
1
z
2
= (1 i) (2 + 3i) = 1 4i,
z
1
z
2
= (1 i) (2 + 3i) = 2 + 3i 2i 3i
2
= 5 +i,
z
1
z
2
=
1 i
2 + 3i

2 3i
2 3i
=
2 3i 2i + 3i
2
2
2
(3i)
2
=
1 5i
4 + 9
=
1
13

5
13
i.
1.7 Realni i imaginarni dio kompleksnog broja
Odredite realni i imaginarni dio kompleksnog broja z ako je:
(a) z =
i
6
+i
3
i
2
i
7
,
(b) z =
4 i
303
3 +i
.
Rjesenje.
(a) Buduci da je i
2
= 1, i
3
= i, i
6
= i
4
i
2
= 1 (1) = 1, i
7
= i
4
i
3
=
1 (i) = i, uvrstavanjem i racionalizacijom nazivnika slijedi
z =
i
6
+i
3
i
2
i
7
=
1 i
1 +i
=
1 +i
1 i

1 +i
1 +i
=
1 + 2i +i
2
1 i
2
=
1 + 2i 1
1 (1)
=
2i
2
= i
pa je Re z = 0, Imz = 1.
(b) Buduci da je i
303
= i
475+3
=
_
i
4
_
75
i
3
= 1
75
(i) = i, racionalizacijom
nazivnika slijedi
z =
4i
3 +i
3 i
3 i
=
4
3 i + 4i
2
_
3
_
2
i
2
=
4
3 i 4
3 (1)
=
4 4
3 i
4
= 1
3 i
pa je Re z = 1, Imz =
3.
1.8 Konjugiranje kompleksnog broja
Za kompleksne brojeve w i z, izrazite w preko z ako je w =
(2 i) z +i
(3 + 2i) z 1
.
1.9 Modul kompleksnog broja 7
Rjesenje. Prema formulama pod (a), (b) i (c) iz [M1, zadatak 1.5], vrijedi
w =
_
(2 i) z +i
(3 + 2i) z 1
_
=
(2 i) z +i
(3 + 2i) z 1
=
(2 i) z +i
(3 + 2i) z 1
=
(2 i) z +i
(3 + 2i) z 1
=
(2 +i) z + (i)
(3 2i) z 1
=
(2 +i) z i
(3 2i) z 1
.
1.9 Modul kompleksnog broja
Ako je [z[ = 1, izracunajte [1 +z[
2
+ [1 z[
2
.
Rjesenje. Prema formuli pod (h) iz [M1, zadatak 1.5], vrijedi
[1 +z[
2
+[1 z[
2
= (1 +z)(1 +z) + (1 z)(1 z)
= (1 +z)(1 +z) + (1 z)(1 z)
= 1 +z +z +zz + 1 z z +zz
= 2(1 +zz) = 2(1 +[z[
2
) = 4.
1.10 Algebarski oblik kompleksnog broja
Odredite sve kompleksne brojeve z takve da vrijedi
Re ( w +z) = 0 i [w +z[ = 1,
ako je w = 1 +i.
Rjesenje. Neka je z = x + iy, gdje su x, y R nepoznanice. Iz prvog uvjeta
zadatka slijedi
Re(1 i + x +iy) = 0,
Re[(1 +x) + (y 1)i] = 0,
1 +x = 0,
x = 1,
pa je z = 1 +iy. Uvrstavanjem u drugi uvjet slijedi
[1 +i 1 +iy[ = 1,
[(1 +y)i[ = 1,
[1 +y[ = 1,
1 +y = 1.
Dakle, rjesenja su y
1
= 0, y
2
= 2, odnosno z
1
= 1, z
2
= 1 2i.
8 OSNOVE MATEMATIKE
1.11 Jednakost kompleksnih brojeva
Odredite sve kompleksne brojeve z takve da vrijedi
z +[z[
29
2
= 1 +
5
2
i
9
.
Rjesenje. Buduci da je i
9
= i
42+1
=
_
i
4
_
2
i = 1
2
i = i, uvrstavanjem z = x +iy
slijedi
x +iy +[x +iy[
29
2
= 1 +
5
2
i,
x iy +
_
x
2
+y
2
29
2
= 1 +
5
2
i,
_
2
_
x +
_
x
2
+y
2
29
_
iy = 2 + 5i.
Izjednacavanjem komponenti kompleksnih brojeva prema [M1, denicija 1.19] sli-
jedi
x +
_
x
2
+y
2
29 = 2 i y = 5.
Kako je y = 5 to vrijedi
x +
_
x
2
+ 25
29 = 2,
_
x
2
+ 25 = (2 +
29) x,
_
2
x
2
+ 25 = (2 +
29)
2
2(2 +
29)x +x
2
,
2(2 +
29)x = 8 + 4
29,
2(2 +
29)x = 4(2 +
29),
x = 2.
Rjesenje je z = 2 5i.
1.12 Trigonometrijski oblik kompleksnog broja
Odredite trigonometrijski oblik sljedecih kompleksnih brojeva:
(a) z = 1 +i,
(b) z =
1
2

3
2
i.
Rjesenje.
(a) Za kompleksni broj z = 1 +i vrijedi Re z = 1 i Imz = 1. Prema formulama iz
[M1, 1.8.1] modul od z je
[z[ =
_
1
2
+ 1
2
=
2,
1.13 Potenciranje kompleksnih brojeva 9
a argument od z je
tg =
1
1
= 1.
Kako se z nalazi u prvom kvadrantu, slijedi da je =

4
. Stoga je
1 +i =
2
_
cos

4
+i sin

4
_
.
(b) Iz Re z =
1
2
i Imz =
3
2
, prema formulama iz [M1, 1.8.1] slijedi
[z[ =
_
_
1
2
_
2
+
_
3
2
_
2
= 1.
Nadalje, kako se z se nalazi u cetvrtom kvadrantu, vrijedi
tg =
3
2
1
2
=
3,
= 2

3
=
5
3
.
Dakle,
1
2

3
2
i = 1
_
cos
5
3
+i sin
5
3
_
.
1.13 Potenciranje kompleksnih brojeva
Koristeci trigonometrijski oblik kompleksnog broja izracunajte:
(a) (1 +i)
10
,
(b)
_
1
2

3
2
i
_
50
.
Rjesenje.
(a) Prema zadatku 1.12 pod (a), trigonometrijski oblik od z = 1 +i je
z =
2
_
cos

4
+i sin

4
_
.
10 OSNOVE MATEMATIKE
De Moivreova formula (1.4) za n = 10 daje
z
10
=
_
2
_
10
_
cos
_
10

4
_
+i sin
_
10

4
__
= 2
5
_
cos
5
2
+i sin
5
2
_
= 32
_
cos
_
2 +

2
_
+i sin
_
2 +

2
__
= 32
_
cos

2
+i sin

2
_
= 32(0 +i) = 32i,
odnosno vrijedi
(1 +i)
10
= 32i.
(b) Promotrimo kompleksni broj
z =
1
2

3
2
i.
Prema zadatku 1.12 pod (b), trigonometrijski oblik od z je
z = 1
_
cos
5
3
+i sin
5
3
_
.
z
50
= 1
50
_
cos
_
50
5
3
_
+i sin
_
50
5
3
__
= cos
250
3
+i sin
250
3
= cos
_
82 +
4
3
_
+i sin
_
82 +
4
3
_
= cos
4
3
+i sin
4
3
=
1
2

3
2
i.
Dakle,
_
1
2

3
2
i
_
50
=
1
2

3
2
i.
1.14 Korjenovanje kompleksnih brojeva
Koristeci trigonometrijski oblik kompleksnog broja izracunajte:
(a)
3
1,
(b)
_
3
_
cos

4
i sin

4
_
.
1.15 Dijeljenje kompleksnih brojeva 11
Rjesenje.
(a) Prema [M1, 1.8.1] je trigonometrijski oblik od z = 1 jednak
w = 1 (cos 0 +i sin0) .
Formula (1.5) za n = 3 daje
3
z =
3
1
_
cos
0 + 2k
3
+i sin
0 + 2k
3
_
, k = 0, 1, 2.
Dakle, rjesenja su:
z
0
= cos 0 +i sin 0 = 1,
z
1
= cos
2
3
+i sin
2
3
=
1
2
+
3
2
i,
z
2
= cos
4
3
+i sin
4
3
=
1
2

3
2
i.
(b) Za kompleksni broj
z = 3
_
cos

4
i sin

4
_
= 3
_
2
2
i
2
2
_
=
3
2
2
+i
3
2
2
,
je [z[ = 3, a za argument vrijedi tg = 1, pri cemu je z iz drugog kvadranta.
Stoga je =

4
=
3
4
pa trigonometrijski oblik od z glasi
z = 3
_
cos
3
4
+i sin
3
4
_
.
Prema formuli (1.5) za n = 2 je
z =
3
_
_cos
_
_
_
3
4
+ 2k
2
_
_
_+i sin
_
_
_
3
4
+ 2k
2
_
_
_
_
_, k = 0, 1.
Trazena rjesenja su:
z
0
=
3
_
cos
3
8
+i sin
3
8
_
,
z
1
=
3
_
cos
11
8
+i sin
11
8
_
.
1.15 Dijeljenje kompleksnih brojeva
Odredite kompleksni broj
z =
_
3
2
+
i
2
_
13
_
cos

12
+i sin

12
_
8
.
Rjesenje. Odredimo prvo trigonometrijski oblik kompleksnog broja
z
1
=
3
2
+
i
2
.
Prema [M1, 1.8.1] je [z
1
[ = 1, a za argument
1
vrijedi
tg
1
=
1
3
.
Buduci da je z
1
iz prvog kvadranta, njegov trigonometrijski oblik glasi
z
1
= cos

6
+i sin

6
.
De Moivreova formula [M1, (1.4)] daje
z =
_
cos

6
+i sin

6
_
13
_
cos

12
+i sin

12
_
8
=
cos
13
6
+i sin
13
6
cos
8
12
+i sin
8
12
=
cos
13
6
+i sin
13
6
cos
2
3
+i sin
2
3
pa iz formule za dijeljenje kompleksnih brojeva u trigonometrijskom obliku slijedi
z = cos
_
13
6

2
3
_
+i sin
_
13
6

2
3
_
= cos
3
2
+i sin
3
2
= i.
1.16 Jednadzbe u skupu kompleksnih brojeva
Rijesite jednadzbe:
(a)
(3 + 2i)(1 +i) + 2i
(2 i)(1 +i) 3
=
7 i
4
z
4
,
(b)
_
1
16
(1 +i)
8
z
_
4
=
2
3
+i
.
Rjesenje.
(a) Sredivanjem lijeve strane zadane jednadzbe slijedi
1 + 7i
i
=
7 i
4
z
4
,
_
(4i)
4(1 + 7i) = i(7 i)z
4
,
4(1 + 7i) = (1 + 7i)z
4
,
4 = z
4
.
Dakle, trebamo odrediti sve kompleksne brojeve z za koje vrijedi z
4
= w, gdje je
w = 4. Prema [M1, 1.8.1], kompleksni broj w ima modul [w[ = 4 i argument
= pa je njegov trigonometrijski oblik
w = 4 (cos +i sin) .
1.16 Jednadzbe u skupu kompleksnih brojeva 13
Formula (1.5) za n = 4 daje
4
w =
4
4
_
cos
+ 2k
4
+ sin
+ 2k
4
_
, k = 0, 1, 2, 3,
pa su sva rjesenja jednadzbe:
z
0
=
4
4
_
cos

4
+i sin

4
_
=
2
_
1
2
+
1
2
i
_
= 1 +i,
z
1
=
4
4
_
cos
3
4
+i sin
3
4
_
=
2
_
2
+
1
2
i
_
= 1 +i,
z
2
=
4
4
_
cos
5
4
+i sin
5
4
_
=
2
_
2
i
_
= 1 i,
z
3
=
4
4
_
cos
7
4
+i sin
7
4
_
=
2
_
1
2
i
_
= 1 i.
(b) Racionaliziranje desne strane jednadzbe daje
2
3
+i
3
+i
1
3
+i
=
2
3
+
2
3
i
1
3
1
=
2
3
+
2
3
3
i
4
3
=
1
2

3
2
i.
Nadalje, vrijedi
(1 +i)
8
=
_
(1 +i)
2
4
=
_
1 2i +i
2
_
4
= (2i)
4
= (2)
4
i
4
= 16.
Uvrstavanjem dobivenih jednakosti u zadanu jednadzbu slijedi
(1 z)
4
=
1
2

3
2
i.
Uz supstituciju 1 z = w, trebamo rijesiti jednadzbu
w
4
=
1
2

3
2
i.
Buduci da je
1
2

3
2
i = 1
_
cos
4
3
+ sin
4
3
_
,
formula (1.5) za n = 4 daje
4
1
2

3
2
i =
4
1
_
_
_cos
4
3
+ 2k
4
+ sin
4
3
+ 2k
4
_
_
_, k = 0, 1, 2, 3,
pa su rjesenja:
w
0
= cos

3
+ sin

3
=
1
2
+
3
2
i,
w
1
= cos
5
6
+ sin
5
6
=
3
2
+
1
2
i,
w
2
= cos
4
3
+ sin
4
3
=
1
2

3
2
i,
w
3
= cos
11
6
+ sin
11
6
=
3
2

1
2
i.
Kako je z = 1 w, rjesenja polazne jednadzbe su:
z
0
=
1
2

3
2
i,
z
1
= 1 +
3
2

1
2
i,
z
2
=
3
2
+
3
2
i,
z
3
= 1
3
2
+
1
2
i.
1.17 Kompleksna ravnina
Odredite i skicirajte skup svih kompleksnih brojeva z za koje vrijedi:
(a) [z i[ 1 i Im[(1 +i)z] 1,
(b) [z[
2
5[z[ + 6 < 0 i

3
arg z ,
(c) [z[ > 2 + Imz,
(d)
z 2
z + 1 i
1 i Re
_
1
z
_
1
2
.
Rjesenje.
(a) Uvrstavanjem z = x +iy u prvu nejednadzbu slijedi
[x +i(y 1)[ 1,
_
x
2
+ (y 1)
2
1,
_
2
x
2
+ (y 1)
2
1.
Zadnja nejednakost predstavlja krug radijusa 1 sa sredistem u tocki S(0, 1),
odnosno nejednadzbu zadovoljavaju svi kompleksni brojevi koji se nalaze unutar
1.17 Kompleksna ravnina 15
i na rubu tog kruga. Iz druge nejednadzbe slijedi
Im[(1 +i)(x +iy)] 1,
Im[(x y) +i(x +y)] 1,
x +y 1.
Zadnja nejednadzba je poluravnina y x + 1. Konacno rjesenje je presjek
dobivenog kruga i poluravnine (vidi sliku 1.2).
1
1
2
1
1
2
Slika 1.2: Slika skupa (x, y) R
2
: x
2
+ (y 1)
2
1, y x + 1.
(b) Modul trazenih kompleksnih brojeva zadovoljava kvadratnu nejednadzbu [z[
2
5[z[ + 6 < 0 iz cega slijedi [z[ 2, 3), odnosno

2 < [z[ < 3.
Uvrstavanjem z = x +iy u gornji izraz te njegovim kvadriranjem dobivamo
4 < x
2
+y
2
< 9,
tj. kruzni vijenac manjeg radijusa 2, a veceg 3 sa sredistem u ishodistu, pri
cemu rubovi nisu ukljuceni. Konacno rjesenje dobivamo presijecanjem s dijelom
kompleksne ravnine koji se nalazi izmedu polupravaca arg z =

3
i arg z =
(vidi sliku 1.3).
(c) Nakon uvrstavanja z = x +iy dolazimo do iracionalne jednadzbe
_
x
2
+y
2
> 2 +y. (1.9)
U ovisnosti o vrijednosti desne strane nejednadzbe, razlikujemo dva slucaja.
3 2 1 1 2 3
3
2
1
1
2
3
3 2 1 1 2 3
3
2
1
1
2
3
2
: 4 < x
2
+y
2
< 9 z C:

3
arg z .
Ako je 2 +y > 0, kvadriranjem dobivamo
x
2
+y
2
> (2 +y)
2
,
x
2
+y
2
> 4 + 4y +y
2
,
x
2
> 4 + 4y,
y <
x
2
4
1.
Dakle, rjesenje ovog slucaja je dio kompleksne ravnine izmedu parabole y =
x
2
4
1 i pravca y = 2 , pri cemu ni pravac ni nisu ukljuceni. Preostaje slucaj
kada je 2 + y 0, medutim tada jednadzba (1.9) uvijek vrijedi jer je lijeva
strana pozitivna, a desna negativna. Stoga je rjesenje ovog slucaja poluravnina
y 2. Konacno rjesenje je unija rjesenja prvog i drugog slucaja, odnosno dio
kompleksne ravnine ispod parabole y =
x
2
4
1 bez tocaka parabole (vidi sliku
1.4).
(d) Buduci da je
z 2
z + 1 i
=
[z 2[
[z + 1 i[
,
mnozenjem prve nejednadzbe s pozitivnim brojem [z + 1 i[ slijedi
[z 2[ [z + 1 i[,
[(x 2) +yi[ [(x + 1) + (y 1)i[,
_
(x 2)
2
+y
2
_
(x + 1)
2
+ (y 1)
2
,
_
2
(x 2)
2
+y
2
(x + 1)
2
+ (y 1)
2
,
x
2
4x + 4 +y
2
x
2
+ 2x + 1 +y
2
2y + 1,
y 3x 1.
1.18 Sustav jednadzbi u skupu kompleksnih brojeva 17
2 2
1
2 2
1
2
: y <
x
2
4
1.
Uvrstavanjem z = x +iy i racionalizacijom nazivnika slijedi
1
z
=
1
x iy

x +iy
x +iy
=
x +iy
x
2
+y
2
=
x
x
2
+y
2
+
y
x
2
+y
2
i,
pa je
Re
_
1
z
_
=
x
x
2
+y
2
.
Iz druge nejednadzbe slijedi
x
x
2
+y
2

1
2
,
x
2
+y
2
2x,
(x
2
2x + 1) +y
2
1,
(x 1)
2
+y
2
1.
Zadnja nejednakost je jednadzba dijela kompleksne ravnine izvan kruga radijusa
1 sa sredistem u tocki S(1, 0). Rjesenje dobivamo presijecanjem s poluravninom
y 3x 1 (vidi sliku 1.5).
1.18 Sustav jednadzbi u skupu kompleksnih brojeva
Rijesite jednadzbu
a
10
z
2
= [a
3
[
_
1 +i
1 i
_
3
, (1.10)
ako za kompleksni broj a vrijedi
[a[ +a =
3
2

3
2
i. (1.11)
1
3
1 2
1
1
3
1 2
1
2
: (x 1)
2
+y
2
1, y 3x 1.
Rjesenje. Uvrstavanjem a = x +iy u (1.11) slijedi
_
x
2
+y
2
+x +iy =
3
2

3
2
i.
Zbog jednakosti kompleksnih brojeva s lijeve i desne strane jednadzbe vrijedi
_
x
2
+y
2
+x =
3
2
i y =
3
2
,
odakle slijedi
_
x
2
+
3
4
=
3
2
x,
x
2
+
3
4
=
9
4
3x +x
2
,
x =
1
2
.
Dakle,
a =
1
2

3
2
i
Da bismo rijesili jednadzbu (1.10), trebamo prvo izracunati a
10
. Prema poglavlju
[M1, 1.8.1] je [a[ = 1, a za argument vrijedi tg =
3 pa je trigonometrijski
oblik jednak
a = 1
_
cos
5
3
+i sin
5
3
_
.
1.19 Sustav nejednadzbi u skupu kompleksnih brojeva 19
a
10
= 1
10
_
cos
_
10
5
3
_
+i sin
_
10
5
3
__
= cos
_
50
3
_
+i sin
_
50
3
_
=
= cos
_
16 +
2
3
_
+i sin
_
16 +
2
3
_
= cos
_
2
3
_
+i sin
_
2
3
_
=
1
2
+i
3
2
.
Nadalje, zbog [a[ = 1 je [a
3
[ = [a[
3
= 1. Jos vrijedi
_
1 +i
1 i
_
3
=
_
1 +i
1 i

1 +i
1 +i
_
3
=
_
1 + 2i +i
2
1 i
2
_
3
=
_
2i
2
_
3
= i
3
= i.
Uvrstavanjem dobivenih rezultata u (1.10) dobivamo
_
1
2
+i
3
2
_
z
2
= i,
odnosno z
2
= w, pri cemu je
w =
i
1
2
+i
3
2
=
i
1
2
+i
3
2
1
2
+i
3
2
1
2
+i
3
2
=
3
2

1
2
i
1
4

3
4
=
3
2
+
1
2
i
ili u trigonometrijskom obliku
w = 1
_
cos
5
6
+i sin
5
6
_
.
Primjenom formule (1.5) za n = 2 slijedi
w =
1
_
cos
5
6
+ 2k
2
+i sin
5
6
+ 2k
2
_
, k = 0, 1.
Dakle, rjesenja jednadzbe (1.10) su:
z
0
= cos
5
12
+i sin
5
12
,
z
1
= cos
17
12
+i sin
17
12
.
1.19 Sustav nejednadzbi u skupu kompleksnih brojeva
Odredite i skicirajte skup svih kompleksnih brojeva z za koje vrijedi
cos
_
arg
_
2iz
4
_
0 i
[z + 4[ 6
4 [z 2[
1.
Rjesenje. Oznacimo arg z = . Tada prema formulama (1.3) i (1.4) vrijedi
arg
_
2iz
4
_
= arg (2i) + arg
_
z
4
_
+ 2k =
3
2
+ 4 + 2k, k Z.
Nadalje, vrijedi
cos
_
3
2
+ 4 + 2k
_
= cos
_
+

2
+ 4
_
= cos
_
2
+ 4
_
= sin(4).
Stoga je
cos
_
arg
_
2iz
4
_
= sin(4),
pa iz prve nejednadzbe slijedi da za argument mora vrijediti
sin(4) 0, (1.12)
6 4 2 2 4 6
6
4
2
2
4
6
6 4 2 2 4 6
6
4
2
2
4
6
Slika 1.6: Rjesenje nejednadzbe (1.12).
odnosno
0 + 2m 4 + 2m, m Z.
Buduci da je [0, 2), svi moguci intervali su odredeni sa
m = 0 = 0

4
,
m = 1 =

2

3
4
,
m = 2 =
5
4
,
m = 3 =
3
2

7
4
.
Rjesenje prve nejednadzbe je unija ovih dijelova kompleksne ravnine (vidi sliku 1.6).
1.19 Sustav nejednadzbi u skupu kompleksnih brojeva 21
Iz druge nejednadzbe slijedi
[z + 4[ 6
4 [z 2[
1 0,
odnosno
[z + 4[ +[z 2[ 10
4 [z 2[
0. (1.13)
6 4 2 2 4 6
6
4
2
2
4
6
6 4 2 2 4 6
6
4
2
2
4
6
Slika 1.7: Rjesenje nejednadzbe (1.13).
Ovaj razlomak je negativan kada su brojnik i nazivnik razlicitih predznaka. Stoga
promatramo dva slucaja:
Slucaj 1.
[z + 4[ +[z 2[ 10 0 i 4 [z 2[ < 0. (1.14)
Rjesenje prve nejednadzbe je skup
A = z C: [z + 4[ +[z 2[ 10 .
Prema [M1, primjer 1.4] pod (c), skup A je dio kompleksne ravnine izvan elipse
koja ima fokuse u tockama z
1
= 4 i z
2
= 2, veliku poluos a = 5 i malu poluos
b = 4. Zbog znaka jednakosti ukljucen je i rub elipse.
Rjesenje druge nejednadzbe je skup
B = z C: [z 2[ > 4 .
Prema [M1, primjer 1.4] pod (a), skup B je dio kompleksne ravnine izvan kruznice
radijusa 4 sa sredistem u tocki z
0
= 2. Zbog stroge nejednakosti kruznica nije
ukljucena. Rjesenje sustava nejednadzbi (1.14) je presjek skupova A i B.
Slucaj 2.
[z + 4[ +[z 2[ 10 0 i 4 [z 2[ > 0. (1.15)
Analogno prvom slucaju, rjesenje prve nejednadzbe je dio kompleksne ravnine unu-
tar elipse sa fokusima u tockama z
1
= 4, z
2
= 2, velikom poluosi a = 5 i malom
poluosi b = 4, rjesenje druge nejednadzbe je dio kompleksne ravnine unutar kruznice
radijusa 4 sa sredistem u tocki z
0
= 2, a rjesenje sustava nejednadzbi (1.15) je pre-
sjek tih skupova.
Konacno rjesenje nejednadzbe (1.13) je unija rjesenja prvog i drugog slucaja (vidi
sliku 1.7).
Konacno rjesenje zadatka je presjek rjesenja zadanih nejednadzbi (vidi sliku 1.8).
6 4 2 2 4 6
6
4
2
2
4
6
6 4 2 2 4 6
6
4
2
2
4
6
Slika 1.8: Presjek skupova prikazanih na slikama 1.6 i 1.7.
1.20 Zadaci za vjezbu
1. Rijesite sljedece nejednadzbe:
(a)
x
2
+ 2x
x
2
4x + 3
< 1,
(b) [4x
2
+x[ 3 x 4x
2
,
(c) [2x + 1[ [x 3[ > x + 5.
2. Dokazite matematickom indukcijom da za svaki prirodan broj n vrijedi
1
2
2
2
+ 3
2
(1)
n1
n
2
= (1)
n1
n(n + 1)
2
.
n
k=1
k
3
k
=
3
4

2n + 3
4 3
n
.
1.20 Zadaci za vjezbu 23
1
1
+
1
2
+
1
3
+ +
1
n.
5. Odredite x ako je poznato da je treci clan u razvoju binoma
_
x +x
log x
_
5
jednak 1000000.
6. Odredite onaj clan u razvoju binoma
_
1
2
a
3
+
3
a
2
_
12
koji se nalazi uz potenciju a
13
.
7. Izracunajte z
1
+z
2
, z
1
z
2
, z
1
z
2
i
z
1
z
2
ako je
(a) z
1
= 2 i, z
2
= i,
(b) z
1
= 2, z
2
= 1 2i.
8. Odredite realni i imaginarni dio kompleksnog broja
z =
i
20
i
i + 1
.
9. Odredite realan broj t takav da je Im(z
1
+z
2
) = 0, ako je z
1
= 1 +2t i, z
2
=
3t 4i.
10. Rijesite jednadzbu z (3 + 2i) = i
10
.
11. Odredite sve kompleksne brojeve z za koje vrijedi
Re
_
z i
z +i
_
= 1 i [z 1 +i[ = 1.
12. Koristeci trigonometrijski oblik kompleksnog broja izracunajte:
(a)
_
1 +i
3
_
7
,
(b)
_
3 i
3
_
7
.
13. Koristeci trigonometrijski oblik kompleksnog broja izracunajte:
(a)
4
i;
(b)
3
_
1 +i
3.
14. U skupu kompleksnih brojeva rijesite jednadzbe:
(a) (2 + 5i) z
3
2i + 5 = 0;
(b) z
4
2 + (1 i) = 0,
(c) z
4
2i + 3
1 i
=
1 + 5i
2
,
(d) 8z
3
+
8
2
_
1 +i
1 i
_
313
= 0,
(e) (z + 2i)
6
= (1 +i)
12
.
15. Odredite i skicirajte skup svih kompleksnih brojeva z za koje vrijedi:
(a) [z i[ < 1 i [z 1[ 1,
(b) [z[ + Re z 2,
(c) [z 1[ + Im(2i z) 1,
(d)
z + 2 i
z +i
1,
(e) [z
2 + 1 i[ 1 i Im
_
z
1 + i
_
2
2
.
16. Odredite sve kompleksne brojeve z takve da je arg(z
3
) = i da su u kom-
pleksnoj ravnini jednako udaljeni od brojeva z
1
= 2 +i i z
2
= 2 3i.
arg(z
4
i
25
) =

2
i [z[ = 1.
arg
_
z
3
_
1
2

3
2
i
__
=
5
3
i [z[
2
+[z[ 12 = 0.
19. Odredite skup svih kompleksnih brojeva z za koje vrijedi
[z i[ + Re(z + 1) 3 i [z 1[ + Im(2i z) 1.
1.21 Rjesenja
1. (a) x ,
1
2
),
(b) x
_
3
4
,
1
2
,
(c) x ,
9
2
).
2. Vidi [M1, 1.4].
3. Vidi [M1, 1.4].
4. Vidi [M1, 1.4].
1.21 Rjesenja 25
5. x = 10.
6.
_
12
6
_
a
13
2
6
.
7. (a) z
1
+z
2
= 2, z
1
z
2
= 2 2i, z
1
z
2
= 1 + 2i,
z
1
z
2
= 1 2i.
(b) z
1
+z
2
= 3 2i, z
1
z
2
= 1 + 2i, z
1
z
2
= 2 4i,
z
1
z
2
=
2
5
+
4
5
i.
8. Re z = 0, Imz = 1.
9. t= 2.
10. z =
3
13
+
2
13
i.
11. z
1
= 2 i, z
2
= i.
12. (a) 64
_
1 +i
3
_
,
(b) 1728
_
1 +i
3
_
.
13. (a) z
0
= cos
3
8
+i sin
3
8
,
z
1
= cos
7
8
+i sin
7
8
,
z
2
= cos
11
8
+i sin
11
8
,
z
3
= cos
15
8
+i sin
15
8
.
(b) z
0
=
3
2
_
cos

9
+i sin

9
_
,
z
1
=
3
2
_
cos
7
9
+ i sin
7
9
_
,
z
2
=
3
2
_
cos
13
9
+i sin
13
9
_
.
14. (a) z
0
=
3
2
+
1
2
i, z
1
=
3
2
+
1
2
i, z
2
= i.
(b) z
0
= cos
3
16
+i sin
3
16
,
z
1
= cos
11
16
+i sin
11
16
,
z
2
= cos
19
16
+i sin
19
16
,
z
3
= cos
27
16
+i sin
27
16
.
(c) z
0
= 1, z
1
= i, z
2
= 1, z
3
= i.
(d) z
0
=
1
6
2
_
cos

2
+i sin

2
_
,
z
1
=
1
6
2
_
cos
7
6
+i sin
7
6
_
,
z
2
=
1
6
2
_
cos
11
6
+i sin
11
6
_
.
(e) z
0
=
3i, z
1
= 0, z
2
=
3i, z
3
=
33i, z
4
= 4i, z
5
=
33i.
15. (a) Vidi sliku 1.9.
1 2
1
2
1 2
1
2
2
: x
2
+ (y 1)
2
< 1, (x 1)
2
+y
2
1.
(b) Vidi sliku 1.10.
(c) R
2
.
(d) Vidi sliku 1.11.
(e) Vidi sliku 1.12.
16. z =
1
1 +
3
1 +
3
i.
17. z
0
= 1, z
1
= i, z
2
= 1, z
3
= i.
18. z
0
= 3, z
1
=
3
2
+
3
3
2
i, z
2
=
3
2

3
3
2
i.
19. (x, y) R
2
: x =
y
2
4
+
y
2
+
3
4
.
2
2
2
2
2
: x 1
y
2
4
.
1
1
1
1
2
: y x + 1.
2
1
2
1
2
2
:
_
x +
1
2
_
2
+
_
y
1
2
_
2
1
2
i y x +
2.
2.
LINEARNA ALGEBRA
2.1 Osnovne operacije s matricama . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
2.2 Mnozenje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
2.3 Matricni polinom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.4 Komutativnost matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.5 Potenciranje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
2.6 Sustav linearnih jednadzbi bez rjesenja . . . . . . . . . . . . . . 34
2.7 Sustav linearnih jednadzbi s jedinstvenim rjesenjem . . . . . . . 34
2.8 Sustav linearnih jednadzbi s beskonacno rjesenja . . . . . . . . 36
2.9 Homogeni sustav linearnih jednadzbi . . . . . . . . . . . . . . . 38
2.10 Sustav linearnih jednadzbi ovisan o parametru . . . . . . . . . 39
2.11 Homogeni sustav jednadzbi ovisan o parametru . . . . . . . . . 42
2.12 Rang matrice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
2.13 Rang matrice ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
2.14 Sarrusovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
2.15 Laplaceov razvoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
2.16 Svojstva determinanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
2.17 Racunanje determinante svodenjem na trokutasti oblik . . . . . 47
2.18 Laplaceov razvoj determinante n-tog reda . . . . . . . . . . . . 48
2.19 Racunanje determinante n-tog reda svodenjem na trokutasti oblik 49
2.20 Regularna matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
2.21 Racunanje inverzne matrice Gauss-Jordanovom metodom . . . 50
2.22 Racunanje inverzne matrice pomocu determinanti . . . . . . . . 51
2.23 Formula za inverz matrice drugog reda . . . . . . . . . . . . . . 52
2.24 Cramerovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
2.25 Matricna jednadzba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
2.26 Jednadzba s kvadratnim matricama . . . . . . . . . . . . . . . 54
2.27 Rjesavanje matricne jednadzbe invertiranjem . . . . . . . . . . 55
2.28 Rastav matrice na simetricni i antisimetricni dio . . . . . . . . 57
2.29 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
2.30 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
30 LINEARNA ALGEBRA
U nekim zadacima u ovom poglavlju cemo koristiti elementarne transformacije nad
retcima i stupcima matrice. Radi jednostavnijeg zapisa cemo i-ti redak oznacavati
sa R
i
, a i-ti stupac sa S
i
. Transformacija koja se vrsi u danom koraku pisat ce
desno od retka ili iznad stupca na koji se odnosi.
2.1 Osnovne operacije s matricama
Zadane su matrice
A =
_
2 3 7
1 0 1
_
i B =
_
1 3 4
2 1 1
_
.
Izracunajte:
(a) A +B,
(b) A
T
+B
T
,
(c) 2A 3B.
Rjesenje.
(a) A +B =
_
2 3 7
1 0 1
_
+
_
1 3 4
2 1 1
_
=
_
2 + 1 3 + 3 7 + 4
1 + 2 0 1 1 + 1
_
=
_
3 6 11
3 1 2
_
,
(b) A
T
+B
T
=
_
_
2 1
3 0
7 1
_
_
+
_
_
1 2
3 1
4 1
_
_
=
_
_
2 + 1 1 + 2
3 + 3 0 1
7 + 4 1 + 1
_
_
=
_
_
3 3
6 1
11 2
_
_
,
(c) 2A 3B = 2
_
2 3 7
1 0 1
_
3
_
1 3 4
2 1 1
_
=
_
4 6 14
2 0 2
_
_
3 9 12
6 3 3
_
=
_
1 3 2
4 3 1
_
.
2.2 Mnozenje matrica
Izracunajte
_
_
5 2
7 1
1 5
_
_
_
2 3 1 4
2 2 4 0
_
.
Rjesenje.
2.3 Matricni polinom 31
_
_
5 2
7 1
1 5
_
_
_
2 3 1 4
2 2 4 0
_
=
_
_
5 2 + 2 2 5 3 2 2 5 1 + 2 4 5 4 + 2 0
7 2 1 2 7 3 + 1 2 7 1 1 4 7 4 1 0
1 2 5 2 1 3 + 5 2 1 1 5 4 1 4 5 0
_
_
=
_
_
14 11 13 20
12 23 3 28
8 13 19 4
_
_
.
2.3 Matricni polinom
Neka je A =
_
2 1
3 0
_
. Izracunajte P(A), ako je P(x) = 5x
3
+ 2x
2
4x + 3.
Rjesenje. Trebamo izracunati P(A) = 5 A
3
+ 2 A
2
4 A + 3 I. Vrijedi
A
2
= A A =
_
2 1
3 0
_
_
2 1
3 0
_
=
_
1 2
6 3
_
,
A
3
= A
2
A =
_
1 2
6 3
_
_
2 1
3 0
_
=
_
4 1
3 6
_
,
pa je
P(A) = 5
_
4 1
3 6
_
+ 2
_
1 2
6 3
_
4
_
2 1
3 0
_
+ 3
_
1 0
0 1
_
=
_
20 5
15 30
_
+
_
2 4
12 6
_
+
_
8 4
12 0
_
+
_
3 0
0 3
_
=
_
23 5
15 33
_
.
2.4 Komutativnost matrica
(a) Zadane su matrice
A =
_
a a
a 1 a
_
i B =
_
1 1
6a 1
_
.
Odredite sve vrijednosti realnog parametra a za koje su matrice A i B komu-
tativne?
(b) Odredite sve matrice koje komutiraju s matricom
A =
_
_
1 1 0
0 1 1
0 0 1
_
_
.
Rjesenje.
32 LINEARNA ALGEBRA
(a) Vrijedi
AB =
_
a a
a 1 a
_
_
1 1
6a 1
_
=
_
a + 6a
2
0
a 1 + 6a
2
1
_
,
BA =
_
1 1
6a 1
_
_
a a
a 1 a
_
=
_
1 0
a 1 + 6a
2
a + 6a
2
_
.
Matrice A i B su komutativne ako vrijedi AB = BA. Izjednacavanjem odgova-
rajucih elemenata slijedi da realni parametar a treba zadovoljavati kvadratnu
jednadzbu
6a
2
+a 1 = 0.
Dakle, rjesenja su
a
1
=
1
2
i a
2
=
1
3
.
(b) Oznacimo matricu B s
B =
_
_
x
1
y
1
z
1
x
2
y
2
z
2
x
3
y
3
z
3
_
_
.
Potrebno je odrediti sve koecijente x
i
, y
i
, z
i
za koje vrijedi AB = BA. Iz-
jednacavanjem matrica
AB =
_
_
1 1 0
0 1 1
0 0 1
_
_
_
_
x
1
y
1
z
1
x
2
y
2
z
2
x
3
y
3
z
3
_
_
=
_
_
x
1
x
2
y
1
y
2
z
1
z
2
x
2
x
3
y
2
y
3
z
2
z
3
x
3
y
3
z
3
_
_
i
BA =
_
_
x
1
y
1
z
1
x
2
y
2
z
2
x
3
y
3
z
3
_
_
_
_
1 1 0
0 1 1
0 0 1
_
_
=
_
_
x
1
x
1
+y
1
y
1
+z
1
x
2
x
2
+y
2
y
2
+z
2
x
3
x
3
+y
3
y
3
+z
3
_
_
slijedi da elementi matrice B moraju zadovoljavati sustav jednadzbi
x
1
x
2
= x
1
, y
1
y
2
= x
1
+y
1
, z
1
z
2
= y
1
+z
1
,
x
2
x
3
= x
2
, y
2
y
3
= x
2
+y
2
, z
2
z
3
= y
2
+z
2
,
x
3
= x
3
, y
3
= x
3
+y
3
, z
3
= y
3
+z
3
,
odakle slijedi da je
x
2
= 0, y
2
= x
1
, z
2
= y
1
,
x
3
= 0, y
3
= x
2
, z
3
= y
2
,
x
3
= 0, y
3
= 0.
Zakljucujemo da koecijenti x
i
, y
i
, z
i
zadovoljavaju relacije
x
1
= y
2
= z
3
, y
1
= z
2
, x
2
= x
3
= 0.
Ako uvedemo oznake x
1
= , y
1
= i z
1
= , onda se matrica B moze zapisati
u obliku
B =
_
_

0
0 0
_
_
2.5 Potenciranje matrica 33
gdje su , i proizvoljni parametri. Provjerimo na kraju da svaka matrica
oblika B komutira s matricom A:
AB =
_
_
1 1 0
0 1 1
0 0 1
_
_
_
_

0
0 0
_
_
=
_
_

0
0 0
_
_
,
BA =
_
_

0
0 0
_
_
_
_
1 1 0
0 1 1
0 0 1
_
_
=
_
_

0
0 0
_
_
.
Uistinu, matrice AB i BA su jednake.
2.5 Potenciranje matrica
Zadana je matrica
A =
_
_
1 1 0
0 1 1
0 0 1
_
_
.
Izracunajte n-tu potenciju matrice A.
Rjesenje. Da bismo odredili n-tu potenciju matrice A, izracunajmo prvo nekoliko
potencija nizeg reda. Iz oblika tih potencija cemo prepoznati opci oblik za A
n
.
Konacno, ispravnost dobivenog oblika treba provjeriti matematickom indukcijom.
Za n = 2, 3, 4 imamo
A
2
=
_
_
1 1 0
0 1 1
0 0 1
_
_
_
_
1 1 0
0 1 1
0 0 1
_
_
=
_
_
1 2 1
0 1 2
0 0 1
_
_
,
A
3
=
_
_
1 2 1
0 1 2
0 0 1
_
_
_
_
1 1 0
0 1 1
0 0 1
_
_
=
_
_
1 3 1 + 2
0 1 3
0 0 1
_
_
,
A
4
=
_
_
1 3 1 + 2
0 1 3
0 0 1
_
_
_
_
1 1 0
0 1 1
0 0 1
_
_
=
_
_
1 4 1 + 2 + 3
0 1 4
0 0 1
_
_
.
Iz oblika ovih potencija zakljucujemo da je
A
n
=
_
_
1 n 1 + 2 + + (n 1)
0 1 n
0 0 1
_
_
=
_
_
1 n
n(n1)
2
0 1 n
0 0 1
_
_
(2.1)
gdje smo koristili formulu 1 + 2 + + (n 1) =
n(n1)
2
(vidi [M1, primjer 1.3]).
Ispravnost dobivenog izraza za A
n
cemo provjeriti matematickom indukcijom P4
34 LINEARNA ALGEBRA
iz [M1, denicija 1.13]. Izraz je ocito ispravan za n = 1 pa je time ispunjena baza
indukcije. Pretpostavimo sada da jednadzba (2.1) vrijedi za n = m. Tada je
A
m+1
= A
m
A =
_
_
1 m
m(m1)
2
0 1 m
0 0 1
_
_
_
_
1 1 0
0 1 1
0 0 1
_
_
=
_
_
1 m + 1 m +
m(m1)
2
0 1 m+ 1
0 0 1
_
_
=
_
_
1 m + 1
(m+1)m
2
0 1 m+ 1
0 0 1
_
_
,
sto pokazuje da jednadzba (2.1) vrijedi za n = m + 1. Dakle, po principu mate-
maticke indukcije jednadzba vrijedi za svako n N.
2.6 Sustav linearnih jednadzbi bez rjesenja
Rijesite sustav
x + 2y + 3z = 2,
4x 3y 2z = 3,
3x + 4y + 5z = 0.
Rjesenje. Zapisimo sustav u matricnom obliku i na prosirenu matricu sustava
primijenimo Gaussovu metodu eliminacije opisanu u [M1, 2.4]. Vrijedi
_
A b
=
_
_
1 2 3 2
4 3 2 3
3 4 5 0
_
_
R2+4R1
R33R1
_
_
1 2 3 2
0 5 10 5
0 2 4 6
_
_
5R3+2R2
_
_
1 2 3 2
0 5 10 5
0 0 0 20
_
_
.
Dobili smo prosirenu matricu sustava koji je ekvivalentan polaznom. Buduci da iz
treceg retka slijedi 0 = 20, sustav nema rjesenja.
2.7 Sustav linearnih jednadzbi s jedinstvenim rjesenjem
Rijesite sustave:
(a)
x + 2y + 3z = 3,
2x + z = 2,
x + 2y z = 3,
x + 2y + 12z = 1.
2.7 Sustav linearnih jednadzbi s jedinstvenim rjesenjem 35
(b)
2x
1
+ 3x
2
+ 11x
3
+ 5x
4
= 2,
x
1
+ x
2
+ 5x
3
+ 2x
4
= 1,
2x
1
+ x
2
+ 3x
3
+ 2x
4
= 3,
x
1
+ x
2
+ 3x
3
+ 4x
4
= 3.
Rjesenje.
(a) Gaussovom metodom eliminacije (vidi [M1, 2.4]) dobivamo:
_
A b
=
_
_
1 2 3 3
2 0 1 2
1 2 1 3
1 2 12 1
_
_
R2+2R1
R3R1
R4+R1
_
1 2 3 3
0 4 7 4
0 0 4 0
0 4 15 4
_
_
R4R2
_
1 2 3 3
0 4 7 4
0 0 4 0
0 0 8 0
_
_
R4+2R3
_
1 2 3 3
0 4 7 4
0 0 4 0
0 0 0 0
_
_
.
Cetvrti redak glasi 0 = 0, sto je tocno. Iz treceg retka slijedi z = 0, iz drugog

4y + 7z = 4 4y = 4 y = 1,
a i prvog
x + 2y + 3z = 3 x + 2 = 3 x = 1.
Dakle, sustav ima jedinstveno rjesenje
_
_
x
y
z
_
_
=
_
_
1
1
0
_
_
.
(b) Gaussovom metodom eliminacije (vidi [M1, 2.4]) dobivamo:
_
A b
=
_
_
2 3 11 5 2
1 1 5 2 1
2 1 3 2 3
1 1 3 4 3
_
_
2R2R1
R3R1
2R4R1
_
2 3 11 5 2
0 1 1 1 0
0 2 8 3 5
0 1 5 3 8
_
_
R32R2
R4R2
_
2 3 11 5 2
0 1 1 1 0
0 0 6 1 5
0 0 4 4 8
_
_
3R42R3
_
2 3 11 5 2
0 1 1 1 0
0 0 6 1 5
0 0 0 14 14
_
_
.
Iz cetvrtog retka slijedi
14x
4
= 14 x
4
= 1,
36 LINEARNA ALGEBRA
iz treceg
6x
3
x
4
= 5 6x
3
+ 1 = 5 x
3
= 1,
iz drugog
x
2
x
3
x
4
= 0 x
2
1 + 1 = 0 x
2
= 0,
te iz prvog
2x
1
+3x
2
+11x
3
+5x
4
= 2 2x
1
+0 +11 +5 (1) = 2 x
1
= 2.
Rjesenje zadanog sustava je jedinstveno i glasi
_
_
x
1
x
2
x
3
x
4
_
_
=
_
_
2
0
1
1
_
_
.
2.8 Sustav linearnih jednadzbi s beskonacno rjesenja
Rijesite sljedece sustave:
(a)
x
1
+ 2x
2
+ x
3
= 4,
2x
1
x
2
3x
3
= 2,
x
1
8x
2
9x
3
= 8,
5x
1
+ 5x
2
= 14.
(b)
x
1
+ x
2
x
3
3x
4
+ 4x
5
= 2,
3x
1
+ x
2
x
3
x
4
= 2,
9x
1
+ x
2
2x
3
x
4
2x
5
= 5,
x
1
x
2
x
4
+ 2x
5
= 1.
Rjesenje.
(a) Gaussovom metodom eliminacije (vidi [M1, 2.4]) dobivamo:
_
A b
=
_
_
1 2 1 4
2 1 3 2
1 8 9 8
5 5 0 14
_
_
R22R1
R3R1
R45R1
_
1 2 1 4
0 5 5 6
0 10 10 12
0 5 5 6
_
_
R32R2
R4R2
_
1 2 1 4
0 5 5 6
0 0 0 0
0 0 0 0
_
_
.
2.8 Sustav linearnih jednadzbi s beskonacno rjesenja 37
Treci i cetvrti redak glase 0 = 0, sto je tocno. Iz preostalih redaka slijede
jednadzbe
5x
2
5x
3
= 6 i x
1
+ 2x
2
+x
3
= 4,
pomocu kojih mozemo nepoznanice x
1
i x
2
izraziti preko x
3
. Vrijedi
5x
2
5x
3
= 6 5x
2
= 6 5x
3
x
2
=
6
5
x
3
,
x
1
+ 2x
2
+x
3
= 4 x
1
= 4 2
_
6
5
x
3
_
x
3
x
1
=
8
5
+x
3
.
Dakle, sustav ima jednoparametarsko rjesenje. Stavimo x
3
= , gdje je R
proizvoljan. Tada rjesenje sustava glasi
x
1
=
8
5
+,
x
2
=
6
5
,
x
3
= ,
odnosno u matricnom zapisu
_
_
x
1
x
2
x
3
_
_
=
_
_
8/5
6/5
0
_
_
+
_
_
1
1
1
_
_
, R.
(b) Gaussovom metodom eliminacije (vidi [M1, 2.4]) dobivamo:
_
A b
=
_
_
1 1 1 3 4 2
3 1 1 1 0 2
9 1 2 1 2 5
1 1 0 1 2 1
_
_
R23R1
R39R1
R4R1
_
1 1 1 3 4 2
0 2 2 8 12 4
0 8 7 26 38 13
0 2 1 2 2 1
_
_
R34R2
R4R2
_
1 1 1 3 4 2
0 2 2 8 12 4
0 0 1 6 10 3
0 0 1 6 10 3
_
_
R4R3
_
1 1 1 3 4 2
0 2 2 8 12 4
0 0 1 6 10 3
0 0 0 0 0 0
_
_
.
38 LINEARNA ALGEBRA
Cetvrti redak glasi 0 = 0, sto je tocno. Iz preostalih redaka slijede tri jednadzbe
iz kojih sve nepoznanice mozemo izraziti preko x
4
i x
5
. Stoga sustav ima dvo-
parametarsko rjesenje pa mozemo staviti x
4
= , x
5
= , gdje su , R
proizvoljni parametri. Iz treceg retka slijedi
x
3
6x
4
+ 10x
5
= 3 = x
3
= 3 6 + 10,
iz drugog
2x
2
+ 2x
3
+ 8x
4
12x
5
= 4,
x
2
= 2 + (3 6 + 10) + 4 6,
x
2
= 1 2 + 4
te iz prvog
x
1
+x
2
x
3
3x
4
+ 4x
5
= 2,
x
1
= 2 (1 2 + 4) + (3 6 + 10) + 3 4,
x
1
= + 2.
Rjesenje zapisano u matricnom obliku glasi
_
_
x
1
x
2
x
3
x
4
x
5
_
_
=
_
_
0
1
3
0
0
_
_
+
_
_
1
2
6
1
0
_
_
+
_
_
2
4
10
0
1
_
_
, , R.
2.9 Homogeni sustav linearnih jednadzbi
Rijesite sustav
x
1
+ x
2
+ x
3
= 0,
2x
1
+ x
2
= 0,
3x
1
+ x
2
x
3
= 0.
Rjesenje. Gaussovom metodom eliminacije (vidi [M1, 2.4]) dobivamo:
_
A b
=
_
_
1 1 1 0
2 1 0 0
3 1 1 0
_
_
R22R1
R33R1
_
_
1 1 1 0
0 1 2 0
0 2 4 0
_
_
R32R2
_
_
1 1 1 0
0 1 2 0
0 0 0 0
_
_
.
Zadnji redak daje istinitu tvrdnu 0 = 0, a iz prvog i drugog retka slijedi
x
2
2x
3
= 0 i x
1
+x
2
+x
3
= 0,
2.10 Sustav linearnih jednadzbi ovisan o parametru 39
pa mozemo sve nepoznanice izraziti preko x
3
. Stavimo li x
3
= t, gdje je t R
proizvoljan, slijedi
x
2
= 2t i x
1
= x
2
x
3
= 2t t = t.
Sustav ima jednoparametarsko rjesenje koje glasi
_
_
x
1
x
2
x
3
_
_
= t
_
_
1
2
1
_
_
, t R.
2.10 Sustav linearnih jednadzbi ovisan o parametru
Rijesite sljedece sustave u ovisnosti o realnom parametru:
(a)
x + y z = 1,
2x + 3y + az = 3,
x + ay + 3z = 2.
(b)
x + y + z = 1,
x + y + z = ,
x + y + z =
2
.
Rjesenje.
(a) Gaussovu metodu eliminacije iz [M1, 2.4] primijenimo na prosirenu matricu
sustava, pri cemu je a proizvoljan realan parametar. Dobivamo
_
A b
=
_
_
1 1 1 1
2 3 a 3
1 a 3 2
_
_
R22R1
R3R1
_
_
1 1 1 1
0 1 a + 2 1
0 a 1 4 1
_
_
R3(a1)R2
_
_
1 1 1 1
0 1 a + 2 1
0 0 (a + 3)(2 a) 2 a
_
_
.
Ovisno o tome je li element na mjestu (3, 3) jednak ili razlicit od nule, razliku-
jemo tri slucaja:
Slucaj 1. Promotrimo prvo slucaj kada je (a + 3)(2 a) ,= 0, odnosno kada
a / 3, 2. Tada mozemo podijeliti treci redak s a 2 ,= 0 pa vrijedi
_
A b
_
_
1 1 1 1
0 1 a + 2 1
0 0 a + 3 1
_
_
.
Buduci je i a + 3 ,= 0, iz treceg retka slijedi
(a + 3) z = 1 z =
1
a + 3
.
40 LINEARNA ALGEBRA
Uvrstavanjem u jednadzbu koja slijedi iz drugog retka, dobivamo
y + (a + 2) z = 1 y = 1
a + 2
a + 3
y =
1
a + 3
.
Sada iz prvog retka imamo
x +y z = 1 x = 1
1
a + 3
+
1
a + 3
x = 1.
U ovom slucaju sustav ima jedinstveno rjesenje koje glasi
_
_
x
y
z
_
_
=
_
_
1
1/(a + 3)
1/(a + 3)
_
_
.
Slucaj 2. Ako je a = 3, iz treceg retka slijedi jednadzba 0 = 5 pa sustav nema
rjesenja.
Slucaj 3. Za a = 2 je
_
A b
_
_
1 1 1 1
0 1 4 1
0 0 0 0
_
_
.
Sada iz drugog retka slijedi
y + 4z = 1 y = 1 4z,
a iz prvog je
x +y z = 1 x = 1 (1 4z) +z x = 5z.
Ako stavimo z = , gdje je R proizvoljan parametar, rjesenje glasi
_
_
x
y
z
_
_
=
_
_
5
1 4
_
_
=
_
_
0
1
0
_
_
+
_
_
5
4
1
_
_
, R.
(b) Sustav rjesavamo metodom Gaussove eliminacije opisanom u [M1, 2.4]. Vrijedi
_
A b
=
_
_
1 1 1
1 1
1 1
2
_
_
.
Da bi smanjili broj redaka koje treba pomnoziti s parametrom i tako pojed-
2.10 Sustav linearnih jednadzbi ovisan o parametru 41
nostavnili rjesavanje sustava, zamijenimo prvi i treci redak. Tada je
_
A b
_
_
1 1
2
1 1
1 1 1
_
_
R2R1
R3R1
_
_
1 1
2
0 1 1
2
0 1 1
2
1
3
_
_
R3+R2
_
_
1 1
2
0 1 1
2
0 0 (1 ) + (1
2
) (1
3
) + (
2
)
_
_
=
_
_
1 1
2
0 1 1 (1 )
0 0 (1 )( + 2) (1 )(1 +)
2
_
_
.
Zadani sustav jednadzbi je ekvivalentan dobivenom gornje trokutastom sustavu
x +y +z =
2
,
( 1)y + (1 )z = (1 ),
(1 )( + 2)z = (1 )(1 +)
2
.
Promotrimo posebno sljedeca tri slucaja ovisna o tome je li izraz na mjestu
(3, 3) jednak ili razlicit od nule:
Slucaj 1. Ako je (1)(+2) ,= 0, odnosno / 1, 2, iz posljednje jednadzbe
slijedi
z =
(1 )(1 +)
2
(1 )( + 2)
,
pa sustav ima jedinstveno rjesenje
x =
+ 1
+ 2
, y =
1
+ 2
, z =
(1 +)
2
+ 2
.
Slucaj 2. Za = 1 sustav se svodi na jednadzbu x+y +z = 1 iz koje dobivamo
x = 1 y z, odnosno dvoparametarsko rjesenje gdje su y i z parametri.
Oznacimo li ih s i , rjesenje zapisujemo u obliku
x = 1 , y = , z = , , R.
Slucaj 3. Za = 2 imamo sustav
x +y 2z = 4,
3y + 3z = 6,
0 z = 3,
koji zbog zadnje jednakosti 0 = 3 ocito nema rjesenja.
42 LINEARNA ALGEBRA
2.11 Homogeni sustav jednadzbi ovisan o parametru
Odredite sve realne parametre p za koje sustav
x
1
+ 3x
2
+ 2x
3
+ x
4
= 0,
x
1
+ x
2
+ 4x
3
+ px
4
= 0,
3x
1
+ 2x
2
17x
3
+ 8x
4
= 0,
2x
1
+ px
2
+ 11x
3
5x
4
= 0.
ima samo trivijalno rjesenje.
Rjesenje. Sustav je homogen pa je dovoljno primijeniti Gaussovu metodu elimi-
nacije iz [M1, 2.4] na matricu sustava. Vrijedi
A =
_
_
1 3 2 1
1 1 4 p
3 2 17 8
2 p 11 5
_
_
R2R1
R3+3R1
R42R1
_
1 3 2 1
0 2 2 p 1
0 11 11 11
0 p 6 7 7
_
_
Buduci da drugi redak sadrzi parametar p, da bi pojednostavnili racunanje, zami-
jenimo ga s trecim retkom koji ga ne sadrzi. Takoder, podijelimo treci redak s 11.
Tada je
A
_
_
1 3 2 1
0 1 1 1
0 2 2 p 1
0 p 6 7 7
_
_
R3+2R2
R4(p6)R2
_
1 3 2 1
0 1 1 1
0 0 0 p + 1
0 0 p + 1 p 1
_
_
.
Da bi dobili gornje trokutasti oblik, sada moramo zamijeniti treci i cetvrti redak.
Stoga za prosirenu matricu sustava vrijedi
_
A b
_
1 3 2 1 0
0 1 1 1 0
0 0 p + 1 p 1 0
0 0 0 p + 1 0
_
_
.
Ako homogeni sustav ima jedinstveno rjesenje, onda je ono trivijalno. Rjesenje ocito
nije jedinstveno ako je p = 1 jer se tada treci i cetvrti redak sastoje samo od nula,
a sustav ima cetiri nepoznanice. Medutim, za sve parametre p ,= 1 dijeljenjem
treceg i cetvrtog retka s p + 1 ,= 0 dobivamo da je
_
A b
_
1 3 2 1 0
0 1 1 1 0
0 0 1 1 0
0 0 0 1 0
_
_
,
sto je sustav koji ima jedinstveno trivijalno rjesenje.
2.12 Rang matrice
Odredite rang sljedecih matrica:
2.12 Rang matrice 43
(a) A =
_
_
2 3 16 1
1 6 2 3
1 3 2 2
_
_
,
(b) B =
_
_
2 3 1 4
1 0 1 2
3 4 0 7
2 1 4 1
4 2 3 5
_
_
.
Rjesenje.
(a) Zamijenimo prvi i drugi redak da bi doveli broj 1 na mjesto (1, 1) i tako po-
jednostavnili racunanje. Elementarnim transformacijama nad retcima iz [M1,
teorem 2.4] slijedi
A
_
_
1 6 2 3
2 3 16 1
1 3 2 2
_
_
R22R1
R3R1
_
_
1 6 2 3
0 15 20 5
0 3 4 1
_
_
5R3R2
_
_
1 6 2 3
0 15 20 5
0 0 0 0
_
_
.
Dobili smo matricu u reduciranom obliku koja je ekvivalentna polaznoj. Buduci
da je rang dobivene matrice jednak broju ne-nul redaka, prema [M1, denicija
2.4], slijedi
rang(A) = 2.
(b) Zamijenimo prvi i drugi redak i zadanu matricu svedimo na reducirani oblik.
Vrijedi
B
_
_
1 0 1 2
2 3 1 4
3 4 0 7
2 1 4 1
4 2 3 5
_
_
R22R1
R33R1
R4+2R1
R54R1
_
1 0 1 2
0 3 3 0
0 4 3 1
0 1 6 5
0 2 1 3
_
_
Podijelimo sada drugi redak sa brojem 3. Tada je
B
2
6
6
6
6
4
1 0 1 2
0 1 1 0
0 4 3 1
0 1 6 5
0 2 1 3
3
7
7
7
7
5
R
3
4R
2
R
4
+R
2
R
5
+2R
2
2
6
6
6
6
4
1 0 1 2
0 1 1 0
0 0 1 1
0 0 5 5
0 0 3 3
3
7
7
7
7
5
R
4
5R
3
R
5
+3R
3
2
6
6
6
6
4
1 0 1 2
0 1 1 0
0 0 1 1
0 0 0 0
0 0 0 0
3
7
7
7
7
5
.
Prema [M1, teorem 2.4], dobivena matrica je ekvivalentna polaznoj, odnosno
obje imaju isti rang. Buduci je rang dobivene matrice jednak broju ne-nul
redaka, slijedi
rang(B) = 3.
44 LINEARNA ALGEBRA
2.13 Rang matrice ovisan o parametru
U ovisnosti o parametru R odredite rang matrice
A =
_
_
1 1 1
1
2
1
2
_
_
.
Rjesenje. Elementarnim transformacijama nad retcima iz [M1, teorem 2.4] dobi-
vamo da je
A =
_
_
1 1 1
1
2
1
2
_
_
R2R1
R3R1
_
_
1 1 1
0 1
2
1
0
2
1 1
_
_
=
_
_
1 1 1
0 1 ( 1)( + 1)
0 ( 1)( + 1) 1
_
_
.
Drugi i treci redak u gornjoj matrici smijemo podijeliti sa 1, samo uz pretpos-
tavku da je ,= 1. Tada je
A
_
_
1 1 1
0 1 + 1
0 + 1 1
_
_
R3(+1)R2
_
_
1 1 1
0 1 + 1
0 0 ( + 2)
_
_
. (2.2)
Promotrimo sada posebno slucajeve = 2 i = 0 za koje dobivamo nulu na
mjestu (3, 3) jer tada treci redak postaje nul-redak, te slucaj kada je = 1 koji smo
izbacili na pocetku.
Slucaj 1. Za = 2 dobivamo
_
_
1 1 1
0 1 1
0 0 0
_
_
,
iz cega zakljucujemo da je rang(A) = 2.
Slucaj 2. Slicno, za = 0 imamo
A
_
_
1 1 1
0 1 1
0 0 0
_
_
pa je opet rang(A) = 2.
Slucaj 3. Ako je = 1, tada ne vrijedi dobivena ekvivalencija jer u tom slucaju ne
smijemo dijeliti s 1. Stoga uvrstimo = 1 u zadanu matricu. Dobivamo
A =
_
_
1 1 1
1 1 1
1 1 1
_
_
R2R1
R3R1
_
_
1 1 1
0 0 0
0 0 0
_
_
2.14 Sarrusovo pravilo 45
pa je rang(A) = 1.
Slucaj 4. Konacno, u svim ostalim slucajevima, odnosno ako / 2, 0, 1, redu-
cirana matrica (2.2) ima tri ne-nul retka pa je rang(A) = 3.
2.14 Sarrusovo pravilo
Sarrusovim pravilom izracunajte determinantu matrice
A =
_
_
3 4 5
8 7 2
2 1 8
_
_
.
Rjesenje. Prepisimo prva dva stupca zadane matrice iza treceg. Mnozenjem triju
brojeva na dijagonalama, pri cemu umnoske na padajucim dijagonala zbrajamo, a
one na rastucim oduzimamo, dobivamo
det A =
3 4 5
8 7 2
2 1 8
3 4
8 7
2 1
= 3 7 8 + 4 (2) 2 + (5) 8 1 (5) 7 2 3 (2) 1 4 8 8
= 68.
2.15 Laplaceov razvoj
Laplaceovim razvojem izracunajte determinantu matrice
A =
_
_
1 5 1 1
2 0 1 1
0 1 2 3
1 0 0 1
_
_
.
Rjesenje. Laplaceovim razvojem po cetvrtom retku opisanim u [M1, 2.9.3] slijedi
det A =
1 5 1 1
2 0 1 1
0 1 2 3
1 0 0 1
= 1 (1)
4+1
5 1 1
0 1 1
1 2 3
+ (1) (1)
4+4
1 5 1
2 0 1
0 1 2
.
Sada izracunajmo dobivene determinante treceg reda. Laplaceovim razvojem po
drugom retku dobivamo
5 1 1
0 1 1
1 2 3
= 1 (1)
2+2
5 1
1 3
+ (1) (1)
2+3
5 1
1 2
= (5 3 1 1) + [5 2 (1) 1] = 14 + 11 = 25.
46 LINEARNA ALGEBRA
Razvojem po prvom stupcu slijedi
1 5 1
2 0 1
0 1 2
= 1 (1)
1+1
0 1
1 2
+ 2 (1)
2+1
5 1
1 2
= (0 2 1 1) 2 [5 2 (1) 1] = 1 22 = 23.
Dakle,
det A = 1 25 1 (23) = 2.
2.16 Svojstva determinanti
Izracunajte determinante sljedecih matrica:
(a) A =
_
_
1 1 1
a b c
a
2
b
2
c
2
_
_
,
(b) B =
_
_
2 5 0 1 3
1 0 3 7 2
3 1 0 5 5
2 6 4 1 2
0 3 1 2 3
_
_
.
Rjesenje.
(a) Koristenjem svojstva D6. iz [M1, 2.9.1], determinantu transformirajmo tako
da u prvom retku dobijemo sto vise nula i onda primijenimo Laplaceov razvoj
po tom retku. Vrijedi
det A =
S2S1 S3S1
1 1 1
a b c
a
2
b
2
c
2
1 0 0
a b a c a
a
2
b
2
a
2
c
2
a
2
b a c a
b
2
a
2
c
2
a
2
b a c a
(b a)(b +a) (c a)(c +a)
= (b a)
1 c a
b +a (c a)(c +a)
= (b a)(c a)
1 1
b +a c +a
= (b a)(c a)(c b).

(b) Buduci da treci stupac ima najvise nula, transformirajmo determinantu tako da
u tom stupcu ostane samo jedan element razlicit od nule. Koristenjem svojstva
2.17 Racunanje determinante svodenjem na trokutasti oblik 47
D6. iz [M1, 2.9.1] dobivamo
det B =
2 5 0 1 3
1 0 3 7 2
3 1 0 5 5
2 6 4 1 2
0 3 1 2 3
R2+3R5
R44R5
=
2 5 0 1 3
1 9 0 13 7
3 1 0 5 5
2 18 0 7 10
0 3 1 2 3
.
Razvojem po trecem stupcu i primjenom istog postupka na prvi stupac slijedi
det B = (1) (1)
5+3
2 5 1 3
1 9 13 7
3 1 5 5
2 18 7 10
R1+2R2
R33R2
R42R2
=
0 13 25 17
1 9 13 7
0 26 34 26
0 36 33 24
.
Razvojem po prvom stupcu i primjenom svojstava D5. i D6. iz [M1, 2.9.1] je
det B = 1 (1)
2+1
13 25 17
26 34 26
36 33 24
= 2 3
13 25 17
13 17 13
12 11 8
R1+R2
R3R2
= 6
0 8 4
13 17 13
1 6 5
R2+13R3 = 6 4
0 2 1
0 61 52
1 6 5
.
Razvojem po prvom stupcu konacno dobivamo
det B = 24 (1) (1)
1+3
2 1
61 52
= 24 (2 52 1 61) = 24 43
= 1032.
2.17 Racunanje determinante svodenjem na trokutasti oblik
Izracunajte determinantu matrice
A =
_
_
1 2 0 1
2 3 1 0
0 1 2 4
1 0 4 1
_
_
.
Rjesenje. Determinanta trokutaste matrice je jednaka umnosku elemenata na
dijagonali. Koristeci svojstva determinante D5 i D6 iz [M1, 2.9.1], svedimo zadanu
48 LINEARNA ALGEBRA
matricu na gornje trokutasti oblik. Vrijedi
det A =
1 2 0 1
2 3 1 0
0 1 2 4
1 0 4 1
R22R1
R4+R1
=
1 2 0 1
0 1 1 2
0 1 2 4
0 2 4 0
R3R2
R4+2R2
=
1 2 0 1
0 1 1 2
0 0 3 6
0 0 2 4
= 3 2
1 2 0 1
0 1 1 2
0 0 1 2
0 0 1 2
R4R3
= 6
1 2 0 1
0 1 1 2
0 0 1 2
0 0 0 4
= 6 [1 (1) 1 (4)] = 24.

2.18 Laplaceov razvoj determinante n-tog reda
Izracunajte determinantu n-tog reda
D =
0 . . . 0
0 . . . 0
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
0 0 . . .
0 . . . 0
.
Rjesenje. Uocimo da se na glavnoj dijagonali nalaze elementi te da se elementi
nalaze na dijagonali iznad glavne i na mjestu (n, 1). Na ovu determinantu stoga pri-
mijenimo Laplaceov razvoj po prvom stupcu, jer cemo time dobiti dvije trokutaste
determinante reda n 1. Vrijedi
D = (1)
1+1
0 . . . 0
0 . . . 0
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
0 0 . . .
0 0 . . . 0
+ (1)
n+1
0 0 . . . 0
0 . . . 0
0 . . . 0
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
0 0 . . .
=
n1
+ (1)
n+1

n1
=
n
+ (1)
n+1
n
,
jer je determinanta trokutaste matrice jednaka umnosku elemenata na dijagonali.
2.19 Racunanje determinante n-tog reda svodenjem na trokutasti oblik 49
2.19 Racunanje determinante n-tog reda svodenjem na tro-
kutasti oblik
Izracunajte determinantu n-tog reda
D =
1 2 2 . . . 2
2 1 2 . . . 2
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
2 2 2 . . . 1
.
Rjesenje. Za razliku od prethodnog primjera u ovoj determinanti ne postoje stupci
ili retci s puno nula. Medutim, zbog simetrije s obzirom na glavnu dijagonalu, ovu
determinantu prikladno je izracunati svodenjem na trokutasti oblik. Naime, kada bi
se u prvom retku nalazile samo jedinice, trokutasti oblik bi se lako dobio mnozenjem
prvog retka sa 2 i pribrajanjem ostalim retcima. S obzirom da je suma elemenata
u svakom stupcu jednaka 1 + (n 1) 2 = 2n 3, prvom retku pribrojimo sumu
preostalih n 1 redaka. Time dobivamo
D =
2n 3 2n 3 2n 3 . . . 2n 3
2 1 2 . . . 2
2 2 1 . . . 2
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
2 2 2 . . . 1
= (2n 3)
1 1 1 . . . 1
2 1 2 . . . 2
2 2 1 . . . 2
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
2 2 2 . . . 1
R22R1
R32R1
Rn2R1
= (2n 3)
1 1 1 . . . 1
0 3 0 . . . 0
0 0 3 . . . 0
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
0 0 0 . . . 3
= (2n 3)[1 (3) (3) (3)

. .
n1 puta
] = (3)
n1
(2n 3),
jer je determinanta trokutaste matrice jednaka umnosku elemenata na dijagonali.
50 LINEARNA ALGEBRA
2.20 Regularna matrica
Odredite sve x R za koje je realna matrica
A =
_
_
ln(x 3) 2 6
x 2 5
0 1 3
_
_
regularna.
Rjesenje. Vrijedi
det A =
S3+3S2
ln(x 3) 2 6
x 2 5
0 1 3
ln(x 3) 2 0
x 2 1
0 1 0
.
Laplaceovim razvojem po trecem retku dobivamo
det A = (1) (1)
3+2
ln(x 3) 0
x 1
= ln(x 3).
Matrica A je regularna ako i samo ako je det A ,= 0, odnosno ln(x3) ,= 0. Zbog
podrucja denicije logaritamske funkcije, jos treba vrijediti x3 > 0. Presijecanjem
tih uvjeta dobivamo da je zadana matrica regularna za sve x 3, 4) 4, +).
2.21 Racunanje inverzne matrice Gauss-Jordanovom meto-
dom
Gauss-Jordanovom metodom odredite inverz matrice
A =
_
_
1 1 0 0
0 1 1 0
0 0 1 1
0 0 0 1
_
_
.
Rjesenje. Matrica je gornje trokutasta zbog cega je determinanta jednaka umnosku
elemenata na dijagonali, odnosno det A = 1. Dakle, determinanta je razlicita od
nule pa postoji inverzna matrica. Elementarnim transformacijama iskljucivo nad
2.22 Racunanje inverzne matrice pomocu determinanti 51
retcima svedimo matricu na oblik
_
I B
. Tada je A
1
= B. Vrijedi
_
A I
=
_
_
1 1 0 0 1 0 0 0
0 1 1 0 0 1 0 0
0 0 1 1 0 0 1 0
0 0 0 1 0 0 0 1
_
_
R1R2
=
_
_
1 0 1 0 1 1 0 0
0 1 1 0 0 1 0 0
0 0 1 1 0 0 1 0
0 0 0 1 0 0 0 1
_
_
R1+R3
R2R3
=
_
_
1 0 0 1 1 1 1 0
0 1 0 1 0 1 1 0
0 0 1 1 0 0 1 0
0 0 0 1 0 0 0 1
_
_
R1R4
R2+R4
R3R4
=
_
_
1 0 0 0 1 1 1 1
0 1 0 0 0 1 1 1
0 0 1 0 0 0 1 1
0 0 0 1 0 0 0 1
_
_
.
Dakle, inverz matrice A je
A
1
=
_
_
1 1 1 1
0 1 1 1
0 0 1 1
0 0 0 1
_
_
.
2.22 Racunanje inverzne matrice pomocu determinanti
Cramerovim pravilom odredite inverz matrice
A =
_
_
2 3 0
1 1 5
4 2 7
_
_
.
Rjesenje. Sarrusovim pravilom dobivamo
det A =
2 3 0
1 1 5
4 2 7
2 3
1 1
4 2
= 14 + 60 + 0 0 + 20 21 = 73 ,= 0,
pa postoji inverzna matrica. Prema [M1, teorem 2.9] je
A
1
=
1
det A
_
_
A
11
A
12
A
13
A
21
A
22
A
23
A
31
A
32
A
33
_
_
T
,
52 LINEARNA ALGEBRA
gdje je A
ij
algebarski komplement elementa a
ij
. Dakle,
A
11
= (1)
1+1
1 5
2 7
, A
12
= (1)
1+2
1 5
4 7
, A
13
= (1)
1+3
1 1
4 2
,
A
21
= (1)
2+1
3 0
2 7
, A
22
= (1)
2+2
2 0
4 7
, A
23
= (1)
2+3
2 3
4 2
,
A
31
= (1)
3+1
3 0
1 5
, A
32
= (1)
3+2
2 0
1 5
, A
33
= (1)
3+3
2 3
1 1
,
pa je
A
1
=
1
73
_
_
17 13 6
21 14 16
15 10 1
_
_
T
=
1
73
_
_
17 21 15
13 14 10
6 16 1
_
_
.
2.23 Formula za inverz matrice drugog reda
Odredite inverz matrice
A =
_
a b
c d
_
,
ako je ad bc ,= 0.
Rjesenje. Zbog uvjeta ad bc ,= 0 matrica A je regularna. Prema [M1, teorem
2.9] je
A
1
=
1
det A
_
A
11
A
12
A
21
A
22
_
T
,
gdje su
A
11
= (1)
1+1
d = d, A
12
= (1)
1+2
c = c,
A
21
= (1)
2+1
b = b, A
22
= (1)
2+2
a = a.
Dakle,
A
1
=
1
ad bc
_
d c
b a
_
T
=
1
ad bc
_
d b
c a
_
.
2.24 Cramerovo pravilo
Cramerovim pravilom rijesite sustav
2x
1
+ x
2
+ x
3
= 2,
x
1
+ 2x
2
+ x
3
= 3,
x
1
+ x
2
+ 2x
3
= 1.
2.25 Matricna jednadzba 53
Rjesenje. Matrica sustava A je kvadratna i regularna jer je
det A =
2 1 1
1 2 1
1 1 2
= 8 + 1 + 1 2 2 2 = 4 ,= 0.
Stoga prema [M1, teorem 2.10] vrijedi
x
i
=
D
i
det A
, i = 1, 2, 3,
gdje je
D
1
=
2 1 1
3 2 1
1 1 2
= 8 1 + 3 + 2 2 6 = 4,
D
2
=
2 2 1
1 3 1
1 1 2
= 12 + 2 1 3 + 2 4 = 8,
D
3
=
2 1 2
1 2 3
1 1 1
= 4 + 3 + 2 4 6 + 1 = 8.
Slijedi
x
1
=
4
4
, x
2
=
8
4
, x
3
=
8
4
,
pa rjesnje sustava glasi
_
_
x
1
x
2
x
3
_
_
=
_
_
1
2
2
_
_
.
2.25 Matricna jednadzba
Rijesite matricnu jednadzbu AX = B, gdje je
A =
_
_
2 0
2 3
1 1
_
_
i B =
_
_
2 0 6
1 6 0
0 2 1
_
_
.
Rjesenje. Prema [M1, 2.1.3], matrica X mora biti tipa (2, 3) pa je zapisimo u
obliku
X =
_
a b c
d e f
_
.
Uvrstavanjem zadanih matrica u jednadzbu AX = B dobivamo
_
_
2 0
2 3
1 1
_
_
_
a b c
d e f
_
=
_
_
2 0 6
1 6 0
0 2 1
_
_
,
54 LINEARNA ALGEBRA
odnosno
_
_
2a 2b 2c
2a 3d 2b 3e 2c 3f
a d b e c f
_
_
=
_
_
2 0 6
1 6 0
0 2 1
_
_
.
Izjednacavanjem odgovarajucih elemenata u matricama slijedi
2a = 2, 2b = 0, 2c = 6,
2a 3d = 1, 2b 3e = 6, 2c 3f = 0,
a d = 0, b e = 2, c f = 1.
Dakle,
a = 1, b = 0, c = 3, d = 1, e = 2, f = 2
pa trazena matrica X glasi
X =
_
1 0 3
1 2 2
_
.
2.26 Jednadzba s kvadratnim matricama
Rijesite matricnu jednadzbu
(AX)
1
+X
1
= B,
gdje je
A =
_
2 1
3 4
_
i B =
_
3 4
1 3
_
.
Rjesenje. Prema formulama iz [M1, 2.8] slijedi
(AX)
1
+X
1
= B,
X
1
A
1
+X
1
= B,
X
1
(A
1
+I) = B.
Mnozenjem jednadzbe s lijeve strane matricom X i s desne strane matricom B
1
dobivamo
X X
1
(A
1
+I) B
1
= X B B
1
,
I (A
1
+I) B
1
= X I,
(A
1
+I) B
1
= X,
odnosno
X = (A
1
+I) B
1
.
Matrice A i B imaju inverze jer je
det A = 2 4 (1) 3 = 11 ,= 0 i det B = 3 (3) 4 1 = 13 ,= 0
2.27 Rjesavanje matricne jednadzbe invertiranjem 55
Prema zadatku 2.23 vrijedi
A
1
=
1
11
_
4 1
3 2
_
i B
1
=
1
13
_
3 4
1 3
_
=
1
13
_
3 4
1 3
_
.
Stoga je
X =
_
1
11
_
4 1
3 2
_
+
_
1 0
0 1
__
1
13
_
3 4
1 3
_
=
_
1
11
_
4 1
3 2
_
+
1
11
_
11 0
0 11
__
1
13
_
3 4
1 3
_
=
1
11 13
_
15 1
3 13
_
_
3 4
1 3
_
=
1
143
_
46 57
4 51
_
.
2.27 Rjesavanje matricne jednadzbe invertiranjem
Rijesite matricnu jednadzbu
B(AX I)
1
C = I
gdje je
A =
_
_
1 2
3 2
2 1
_
_
, B =
_
_
10 2 9
5 2 5
4 1 4
_
_
, C =
_
_
1 2 0
2 1 3
0 2 3
_
_
.
Rjesenje. Da bismo odredili nepoznatu matricu X, pomnozimo zadanu jednadzbu
slijeva s B
1
i zdesna s C
1
. Tada dobivamo
B
1
B (AX I)
1
CC
1
= B
1
I C
1
,
I (AX I)
1
I = B
1
I C
1
,
(AX I)
1
= B
1
C
1
.
Buduci da je B
1
C
1
= (CB)
1
(vidi [M1, 2.8]), slijedi
(AX I)
1
= (CB)
1
.
Invertiranjem lijeve i desne strane sada dobivamo jednadzbu
AX I = CB,
odnosno
AX = CB +I.
56 LINEARNA ALGEBRA
Izracunajmo sada matricu CB +I. Vrijedi
CB +I =
_
_
1 2 0
2 1 3
0 2 3
_
_
_
_
10 2 9
5 2 5
4 1 4
_
_
+
_
_
1 0 0
0 1 0
0 0 1
_
_
=
_
_
0 2 1
3 1 1
2 1 2
_
_
+
_
_
1 0 0
0 1 0
0 0 1
_
_
=
_
_
1 2 1
3 2 1
2 1 1
_
_
.
Buduci da je A matrica tipa 3 2 i matrica CB +I tipa 3 3, trazena matrica X
mora biti tipa 2 3, pa je zapisimo u obliku
X =
_
x
1
y
1
z
1
x
2
y
2
z
2
_
.
Sada jednadzba AX = CB +I glasi
_
_
1 2
3 2
2 1
_
_
_
x
1
y
1
z
1
x
2
y
2
z
2
_
=
_
_
1 2 1
3 2 1
2 1 1
_
_
,
odnosno
_
_
x
1
+ 2x
2
y
1
+ 2y
2
z
1
+ 2z
2
3x
1
+ 2x
2
3y
1
+ 2y
2
3z
1
+ 2z
2
2x
1
+x
2
2y
1
+y
2
2z
1
+z
2
_
_
=
_
_
1 2 1
3 2 1
2 1 1
_
_
.
Izjednacavanjem matrica dobivamo sljedece jednadzbe:
x
1
+ 2x
2
= 1, y
1
+ 2y
2
= 2, z
1
+ 2z
2
= 1,
3x
1
+ 2x
2
= 3, 3y
1
+ 2y
2
= 2, 3z
1
+ 2z
2
= 1,
2x
1
+x
2
= 2, 2y
1
+y
2
, = 1, 2z
1
+z
2
= 1.
Promotrimo prvo jednadzbe
x
1
+ 2x
2
= 1,
3x
1
+ 2x
2
= 3,
2x
1
+x
2
= 2,
koje jedine sadrze nepoznanice x
1
i x
2
. Oduzimanjem prve od druge odmah do-
bivamo da je x
1
= 1, a uvrstavanjem u trecu da je x
2
= 0. Dobiveni x
1
i x
2
zadovoljavaju sve tri jednadzbe pa su to uistinu rjesenja. Na isti nacin rijesimo sus-
tav jednadzbi koje jedine sadrze nepoznanice y
1
i y
2
odakle dobivamo da je y
1
= 0 i
y
2
= 1, te preostali sustav jednadzbi koji sadrzi nepoznanice z
1
i z
2
i daje z
1
= 1
i z
2
= 1. Dakle, rjesenje je matrica
X =
_
1 0 1
0 1 1
_
.
2.28 Rastav matrice na simetricni i antisimetricni dio 57
2.28 Rastav matrice na simetricni i antisimetricni dio
Svaka kvadratna matrica A se moze napisati kao zbroj simetricne i antisimetricne
matrice. Pokazite da su te matrice dane sa
A
1
=
A +A
T
2
, A
2
=
A A
T
2
.
Odredite A
1
i A
2
ako je
A =
_
_
1 2 0
4 3 2
1 1 1
_
_
. (2.3)
Rjesenje. Pretpostavimo da se matrica moze napisati kao zbroj
A = A
1
+A
2
(2.4)
gdje je
A
T
1
= A
1
, odnosno A
1
je simetricna matrica i
A
T
2
= A
2
, odnosno A
2
je antisimetricna matrica.
Transponiranjem jednadzbe (2.4) slijedi
A
T
= A
T
1
+A
T
2
= A
1
A
2
. (2.5)
Zbrajanjem i oduzimanjem jednadzbi (2.4) i (2.5) dobivamo redom jednadzbe
A +A
T
= 2A
1
,
A A
T
= 2A
2
,
odakle je
A
1
=
A +A
T
2
, A
2
=
A A
T
2
.
Projerimo sada da je matrica A
1
uistinu simetricna, a A
2
anti-simetricna. Vrijedi
A
T
1
=
_
A+A
T
2
_
T
=
A
T
+A
2
= A
1
,
A
T
2
=
_
AA
T
2
_
T
=
A
T
A
2
= A
2
.
Za zadanu matricu A je
A
T
=
_
_
1 4 1
2 3 1
0 2 1
_
_
58 LINEARNA ALGEBRA
pa njen rastav na simetricni i anti-simetricni dio cine matrice
A
1
=
1
2
_
_
_
_
1 2 0
4 3 2
1 1 1
_
_
+
_
_
1 4 1
2 3 1
0 2 1
_
_
_
_
=
_
_
1 3
1
2
3 3
1
2
1
2
1
2
1
_
_
,
A
2
=
1
2
_
_
_
_
1 2 0
4 3 2
1 1 1
_
_
_
_
1 4 1
2 3 1
0 2 1
_
_
_
_
=
_
_
0 1
1
2
1 0
3
2
1
2

3
2
0
_
_
.
1. Za matrice
A =
_
1 1
0 1
_
, B =
_
1 1
0 1
_
,
izracunajte AB, BA, A
2
+AB 2B.
2. Neka je A =
_
2 1
3 0
_
. Izracunajte P(A), ako je P(x) = x
4
x
2
+ 1.
3. Izracunajte trecu potenciju matrice n-tog reda
A =
_
_
1 1 1 1
0 1 1 1
0 0 1 1

0 0 0 1
_
_
4. Rijesite sljedece sustave:
(a)
2x
1
+ x
2
+ x
3
4 = 0,
x
1
+ 2x
2
+ 3x
3
8 = 0,
x
1
+ 3x
2
x
3
4 = 0.
(b)
2x y + 3z = 0,
x + 2y 5z = 0,
3x + y 2z = 0.
(c)
x
1
+ 2x
2
+ x
3
+ x
4
= 0,
2x
1
+ x
2
+ x
3
+ 2x
4
= 0,
x
1
+ 2x
2
+ 2x
3
+ x
4
= 0,
x
1
+ x
2
+ x
3
+ x
4
= 0.
5. Rijesite sljedece sustave:
(a)
2x
1
+ 2x
2
x
3
+ x
4
= 4,
4x
1
+ 3x
2
x
3
+ 2x
4
= 6,
8x
1
+ 5x
2
3x
3
+ 4x
4
= 12,
3x
1
+ 3x
2
2x
3
+ 2x
4
= 6.
(b)
x
1
+ 3x
2
+ 5x
3
4x
4
= 1,
x
1
+ 3x
2
+ 2x
3
2x
4
+ x
5
= 1,
x
1
2x
2
+ x
3
x
4
x
5
= 3,
x
1
4x
2
+ x
3
+ x
4
x
5
= 3,
x
1
+ 2x
2
+ x
3
4x
4
+ x
5
= 1.
(c)
x + 2y + z u = 2,
2x y 2z + 3u = 5.
(d)
2x
1
+ x
2
x
3
x
4
+ x
5
= 1,
x
1
x
2
+ x
3
+ x
4
2x
5
= 0,
3x
1
+ 3x
2
3x
3
3x
4
+ 4x
5
= 2,
4x
1
+ 5x
2
5x
3
5x
4
+ 7x
5
= 3.
6. U ovisnosti o parametru R rijesite sustave:
(a)
2x
1
+ 3x
2
+ x
3
= 1,
3x
1
+ 4x
2
+ 2x
3
= 1,
x
1
+ x
2
+ x
3
= 2.
(b)
x + 2y + z = 4,
2x + y + 2z = 5,
3x + 2y + 3z = 12.
(c)
2x
1
+ x
2
x
3
= 1,
x
3
+ 2x
4
= 3,
2x
1
x
2
+ 3x
3
+ 4x
4
= 5,
x
1
2x
2
+ 5x
3
+ 6x
4
= 7.
7. Odredite sve a R za koje sustav
x + y + z = ax,
x y + z = ay,
x + y z = az,
ima jednoparametarsko rjesenje.
8. Odredite rang sljedecih matrica:
(a) A =
_
_
1 2 1 1
2 0 1 1
0 0 2 0
_
_
,
(b) B =
_
_
1 1 3
2 1 3
3 1 3
_
_
,
(c) C =
_
_
3 1 1 4
0 4 10 1
1 7 17 3
2 2 4 3
_
_
,
(d) D =
_
_
1 2 0 1 4
1 2 3 1 5
0 4 3 0 9
_
_
.
60 LINEARNA ALGEBRA
9. Izracunajte determinante sljedecih matrica:
(a) A =
_
_
0 0 0
3 1 6
2 8 3
_
_
,
(b) B =
_
_
3 5 1 4
1 3 0 2
3 5 2 1
1 3 5 7
_
_
,
(c) C =
_
_
1 2 5 6
3 1 15 18
2 1 0 7
3 1 1 6
_
_
,
(d) D =
_
_
0 c b x
c 0 a y
b a 0 z
x y z 0
_
_
.
10. Izracunajte determinante sljedecih matrica n-tog reda:
(a) A =
_
_
1 2 3 n
0 1 2 n 1
0 0 1 n 2

0 0 0 1
_
_
,
(b) B =
_
_
1 n n n
n 2 n n
n n 3 n

n n n n
_
_
.
11. Odredite sve x R za koje je matrica
A =
_
_
1 1 2 3
1 2 x
2
2 3
2 3 1 5
2 3 1 9 x
2
_
_
singularna.
12. Gauss-Jordanovom metodom i Cramerovim pravilom izracunajte inverze ma-
trica:
(a) A =
_
_
2 1 0
0 2 1
0 0 2
_
_
,
(b) B =
_
_
3 4 5
2 3 1
3 5 1
_
_
,
(c) C =
_
_
1 2 2 2
2 1 2 2
2 2 1 2
2 2 2 1
_
_
.
13. Rijesite sljedece matricne jednadzbe:
(a) 3A2X = B, ako je
A =
_
3 2
2 1
_
, B =
_
1 5
2 3
_
,
(b) AXB = C, ako je
A =
_
1 3
3 1
_
, B =
_
1 0
0 5
_
, C =
_
3 2
0 5
_
,
(c) AX + 2B = C +BX, ako je
A =
_
_
1 2 3
0 2 4
0 0 1
_
_
, B =
_
_
1 2 3
0 4 2
0 0 2
_
_
, C =
_
_
3 0 1
0 2 4
0 0 1
_
_
,
(d) A(A +B)BX = I, ako je
A =
_
_
1 0 0
0 1 0
4 0 1
_
_
, B =
_
_
1 0 2
0 1 0
0 0 1
_
_
,
(e) AX
1
B C = AX
1
, ako je
A =
_
_
1 1 2
0 1 2
0 2 1
_
_
, B =
_
_
2 1 1
0 1 1
0 0 1
_
_
, C =
_
_
2 1 0
0 1 2
0 0 1
_
_
.
14. Rijesite sustav
x
2
+ 3x
3
= 7
2x
1
+ x
2
x
3
= 3
3x
1
2x
2
= 2
(a) Cramerovim pravilom,
(b) rjesavanjem matricne jednadzbe,
(c) Gaussovom metodom eliminacije.
15. Izracunajte matrice X i Y reda 2 koje zadovoljavaju matricne jednadzbe
AX + Y = I,
XB + A
1
Y = O,
ako je A =
_
3 2
4 3
_
, B =
_
1 1
1 1
_
, I jedinicna matrica, a O nulmatrica.
62 LINEARNA ALGEBRA
2.30 Rjesenja
1. AB =
_
1 0
0 1
_
, BA =
_
1 0
0 1
_
, A
2
+AB 2B =
_
0 4
0 0
_
.
2. P(A) =
_
11 6
18 1
_
.
3. A
3
=
_
_
1 s
2
s
3
s
n
0 1 s
2
s
n1
0 0 1 s
n2

0 0 0 1
_
_
, gdje je s
n
= 1 + 2 + +n =
n(n+1)
2
.
4. (a)
_
_
x
1
x
2
x
3
_
_
=
_
_
8/25
44/25
8/5
_
_
,
(b)
_
_
x
y
z
_
_
=
_
_
1
13
5
_
_
, R,
(c)
_
_
x
1
x
2
x
3
x
4
_
_
=
_
_
1
0
0
1
_
_
, R.
5. (a)
_
_
x
1
x
2
x
3
x
4
_
_
=
_
_
1
1
1
1
_
_
,
(b)
_
_
x
1
x
2
x
3
x
4
x
5
_
_
=
_
_
0
1
0
1
0
_
_
+
_
_
1
1
0
1
2
_
_
, R,
(c)
_
_
x
y
z
u
_
_
=
_
_
12/5
1/5
0
0
_
_
+
_
_
3
4
5
0
_
_
+
_
_
1
1
0
1
_
_
, , R,
(d)
_
_
x
1
x
2
x
3
x
4
x
5
_
_
=
_
_
1/3
1/3
0
0
0
_
_
+
_
_
0
1
1
0
0
_
_
+
_
_
0
1
0
1
0
_
_
+
_
_
1
5
0
0
3
_
_
, , , R.
6. (a) Sustav nema rjesenja za = 1,
_
_
x
1
x
2
x
3
_
_
=
_
_
( + 3)/(1 )
( + 1)/( 1)
2/( 1)
_
_
, za ,= 1.
2.30 Rjesenja 63
(b) Sustav nema rjesenja za = 1,
_
_
x
y
z
_
_
=
_
_
12/(1 )
9
(2 14)/(1 )
_
_
, za ,= 1.
(c)
_
_
x
1
x
2
x
3
x
4
_
_
=
_
_
0
4
3
0
_
_
+t
_
_
0
2
2
1
_
_
, t R za ,= 4,
_
_
x
1
x
2
x
3
x
4
_
_
=
_
_
2
0
3
0
_
_
+s
_
_
1/2
1
0
0
_
_
+t
_
_
1
0
2
1
_
_
, s, t R, za = 4.
7. a = 1.
8. (a) rang(A) = 3,
(b) rang(B) = 3,
(c) rang(C) = 2,
(d) rang(D) = 2.
9. (a) det A = 0,
(b) det B = 140,
(c) det C = 320,
(d) det D = (ax +by +cz)
2
.
10. (a) det A = 1,
(b) det B = (1)
n1
n!.
11. Matrica A je singularna za sve x 2, 1, 1, 2.
12. (a) A
1
=
1
8
_
_
4 2 1
0 4 2
0 0 4
_
_
,
(b) B
1
=
_
_
8 29 11
5 18 7
1 3 1
_
_
,
(c) C
1
=
1
7
_
_
5 2 2 2
2 5 2 2
2 2 5 2
2 2 2 5
_
_
.
13. (a) X =
_
4 11/2
4 0
_
,
(b) A
1
=
1
10
_
1 3
3 1
_
, B
1
=
1
5
_
5 0
0 1
_
, X =
1
50
_
15 13
45 11
_
,
64 LINEARNA ALGEBRA
(c) X =
_
_
5/2 2 11/2
0 3 3
0 0 3
_
_
,
(d) X =
1
4
_
_
9 0 1
0 2 0
2 0 0
_
_
,
(e) X =
1
2
_
_
1 2 4
0 16 2
0 8 4
_
_
.
14.
_
_
x
1
x
2
x
3
_
_
=
_
_
0
1
2
_
_
.
15. X =
_
2 3
3 4
_
, Y =
_
1 1
1 1
_
.
3.
VEKTORSKA ALGEBRA I
ANALITI
CKA GEOMETRIJA
3.1 Skalarni produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
3.2 Vektorska projekcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
3.3 Vektorski produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
3.4 Linearna kombinacija vektora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
3.5 Povrsina i visina trokuta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.6 Povrsina paralelograma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.7 Povrsina i duljina dijagonala romba . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.8 Mjesoviti produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.9 Volumen paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
3.10 Visina paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
3.11 Volumen tetraedra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
3.12 Jednadzba ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
3.13 Pramen ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
3.14 Okomite ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
3.15 Jednadzba pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
3.16 Okomiti pravci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
3.17 Ravnina paralelna pravcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
3.18 Sjeciste pravca i ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.19 Sjeciste dvaju pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.20 Ortogonalna projekcija tocke na pravac . . . . . . . . . . . . . 80
3.21 Ortogonalna projekcija tocke na ravninu . . . . . . . . . . . . . 81
3.22 Ortogonalna projekcija pravca na ravninu . . . . . . . . . . . . 81
3.23 Udaljenost tocaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.24 Udaljenost ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.25 Udaljenost pravca od ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
3.26 Udaljenost tocke od pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
3.27 Udaljenost paralelnih pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
3.28 Udaljenost mimosmjernih pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . 85
3.29 Sjeciste simetrale kuta i simetrale stranice . . . . . . . . . . . . 85
3.30 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
3.31 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
66 VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITI
CKA GEOMETRIJA
3.1 Skalarni produkt
Zadani su vektori p = a +17b i q = 3a b, gdje je [a[ = 2, [b[ = 5, (a, b) =
2
3
.
(a) Odredite koecijent tako da vektori p i q budu medusobno okomiti.
(b) Izracunajte duljinu vektora r = 4p 23q.
Rjesenje.
(a) Izracunajmo prvo skalarni produkt vektora p i q. Prema svojstvima skalarnog
produkta S6, S7, S8 i S4 iz [M1, 3.9] te deniciji skalarnog produkta [M1,
denicija 3.4], vrijedi
p q = (a + 17b) (3a b)
= 3a a + (51 ) a b 17b b
= 3[a[
2
+ (51 ) [a[ [b[ cos (a, b) 17[b[
2
= 3 2
2
+ (51 ) 2 5 cos
2
3
17 5
2
= 17 680.
Prema svojstvu S1 iz [M1, 3.9], vektori p i q ce biti medusobno okomiti ako
vrijedi p q = 0, odnosno ako je 17 680 = 0. Dakle, rjesenje je = 40.
(b) Prikazimo vektor r preko vektora a i b. Vrijedi
r = 4p 23q = 4(40a + 17b) 23(3a b) = 91(a +b).
Prema svojstvu S4 iz [M1, 3.9] je
[a +b[
2
= (a +b) (a +b)
= a
2
+ 2 a b +b
2
= [a[
2
+ 2 [a[ [b[ cos (a, b) +[b[
2
= 2
2
+ 2 2 5 cos
2
3
+ 5
2
= 19.
Slijedi [a +b[ =
19, pa je duljina vektora r jednaka

[r[ = [91(a +b)[ = 91[a +b[ = 91
19.
3.2 Vektorska projekcija
Zadane su tocke A(2, 3, 2), B(0, 1, 1), C(4, 4, 0), D(8, 6, 6). Odredite vektorsku pro-
jekciju vektora
AB na vektor

CD i njenu duljinu.
3.3 Vektorski produkt 67
Rjesenje. Prema [M1, 3.2] je
AB =
OB
OA = (0 2)i + (1 3)j + (1 2)k = 2i 2j k,
CD =
OD
OC = (8 4)i + (6 4)j + (6 0)k = 4i + 2j + 6k.

Prema formuli S5 iz [M1, 3.9], duljina vektorske projekcije vektora
AB na vektor
CD pomnozena s predznakom smjera iznosi

AB
CD
=
AB
CD
[
CD[
=
2 4 2 2 1 6
4
2
+ 2
2
+ 6
2
=
9
14
.
Sama vektorska projekcija vektora
AB na vektor
CD jednaka je umnosku dobivenog

broja i jedinicnog vektora vektora

CD. Dakle,
AB
CD
= AB
CD
CD
[
CD[
=
9
14
4i + 2j + 6k
14
=
9
7
i
9
14
j
27
14
k.
Duljina vektorske projekcije vektora

AB na vektor

CD jednaka je apsolutnoj vri-
jednosti od AB
CD
, odnosno
[
AB
CD
[ = [AB
CD
[ =
9
14
.
3.3 Vektorski produkt
Dani su vektori a = (0, 2, ), b = (2, 2, 1) i c = (1, 2, 1).
(a) Odredite parametar takav da je (a b) c = a c +.
(b) Odredite vektor d koji zadovoljava uvjete a b = c d i a c = b d.
(c) Pokazite da su vektori a d i b c kolinearni.
Rjesenje.
(a) Da bismo odredili parametar iz uvjeta (a b) c = a c + , izracunajmo
prvo izraz s lijeve strane. Vrijedi
(a b) c = [(2j +k) (2i + 2j +k)] (i 2j k)
= [2i + (2 2)j + ( 1)k] (i 2j k)
= 2 4 + 4 + 1 = 5 + 7.
Nadalje, izraz s desne strane glasi
a c + = (2j +k)(i 2j k) + = 4.
Izjednacavanjem dobivamo 5 + 7 = 4, pa je = 7.
CKA GEOMETRIJA
(b) Stavimo d = x
1
i + x
2
j + x
3
k, gdje su x
1
, x
2
, x
3
nepoznanice. Prema [M1,
teorem 3.3] je
a b =
i j k
0 14 7
2 2 1
= 14j 28k,
c d =
i j k
1 2 1
x
1
x
2
x
3
= (x
2
2x
3
)i + (x
3
x
1
)j + (2x
1
x
2
)k,
a c =
i j k
0 14 7
1 2 1
= 7j + 14k,
b d =
i j k
2 2 1
x
1
x
2
x
3
= (2x
3
x
2
)i + (x
1
2x
3
)j + (2x
2
2x
1
)k.
Uvrstavanjem dobivenih izraza u zadane uvjete dobivamo
(x
2
2x
3
)i + (x
3
x
1
)j + (2x
1
x
2
)k = 14j 28k,
(2x
3
x
2
)i + (x
1
2x
3
)j + (2x
2
2x
1
)k = 7j + 14k.
Vektori su jednaki samo ako su im odgovarajuce komponente jednake, stoga
slijedi
x
2
2x
3
= 0,
x
1
+ x
3
= 14,
2x
1
x
2
= 28,
x
2
+ 2x
3
= 0,
x
1
2x
3
= 7,
2x
1
+ 2x
2
= 14.
Primijenimo Gaussovu metodu eliminacije iz [M1, 2.4]. Zamjenom prvog i
3.4 Linearna kombinacija vektora 69
drugog retka dobivamo
_
A b
=
_
_
0 1 2 0
1 0 1 14
2 1 0 28
0 1 2 0
1 0 2 7
2 2 0 14
_
_
1 0 1 14
0 1 2 0
2 1 0 28
0 1 2 0
1 0 2 7
2 2 0 14
_
_
R3+2R1
R4+R1
R62R1
_
1 0 1 14
0 1 2 0
0 1 2 0
0 1 2 0
0 0 1 7
0 2 2 14
_
_
R3+R2
R4+R2
R62R2
_
1 0 1 14
0 1 2 0
0 0 0 0
0 0 0 0
0 0 1 7
0 0 2 14
_
_
.
Iz treceg i cetvrtog retka slijedi 0 = 0, pa ih mozemo zanemariti. Stoga je
_
A b
_
1 0 1 14
0 1 2 0
0 0 1 7
0 0 2 14
_
_
R4+2R3
_
1 0 1 14
0 1 2 0
0 0 1 7
0 0 0 0
_
_
.
Iz treceg retka slijedi x
3
= 7, iz drugog x
2
= 2x
3
= 14, a iz prvog x
1
=
14 +x
3
= 21, pa je rjesenje d = 7(3i + 2j +k).
(c) Da bismo pokazali kolinearnost vektora ad i bc, prema svojstvu V1 iz [M1,
3.10], dovoljno je vidjeti da je njihov vektorski produkt jednak nula. Svojstva
V3 i V4 iz [M1, 3.10] daju
(a b) (b c) = a b a c d b +d c
= a b a c (b d) + (c d).
Prema uvjetima pod (b), za vektor d vrijedi a b = c d i a c = b d, pa
slijedi (a d) (b c) = 0. Dakle, vektori a d i b c su kolinearni.
3.4 Linearna kombinacija vektora
Zadani su vektori a, b i c takvi da a i b nisu kolinearni i vrijedi a + b + c = 0.
Izrazite vektor a preko vektora c i d, ako je d = 2a + 3b.
Rjesenje. Trebamo odrediti koecijente , R za koje vrijedi
a = c +d.
Uvrstavanjem uvjeta imamo
a = (a b) +(2a + 3b),
CKA GEOMETRIJA
odakle slijedi
(1 + 2)a + ( 3)b = 0.
Kolinearnost vektora a i b povlaci da su linearno nezavisni. Stoga su, prema [M1,
3.7], i rjesenja sustava
1 + 2 = 0 i 3 = 0,
odnosno = 3, = 1. Trazena linearna kombinacija glasi
a = 3c d.
3.5 Povrsina i visina trokuta
Trokut ABC zadan je vektorima

AB = 3p 4q i

BC = p + 5q, pri cemu je
[p[ = [q[ = 2, (p, q) =

3
. Odredite povrsinu P i visinu v
C
spustenu iz vrha C.
Rjesenje. Prema svojstvu V6 iz [M1, 3.10] je
P =
1
2
[
AB
AC[.
Uvrstavanjem

AB = 3p 4q i

BC = p + 5q, te primjenom svojstava vektorskog
produkta V1, V3, V4 i V5 iz [M1, 3.10] dobivamo
P =
1
2
[(3p 4q) (p + 5q)[ =
1
2
[3p p + 15p q 4q p 20q q[ =
=
1
2
[3 0 + 15p q 4(p q) 20 0[ =
1
2
[19p q[ =
19
2
[p q[ =
=
19
2
[p[ [q[ sin (p, q) =
19
2
2 2 sin

3
= 19
3.
Visinu racunamo iz formule
P =
1
2
[
AB[ v
C
.
Buduci da je
[
AB[
2
= (3p 4q)
2
= 9[p[
2
24p q + 16[q[
2
= 52,
slijedi
v
C
=
2P
[
AB[
=
2 19
52
=
19
39
13
.
3.6 Povrsina paralelograma
Odredite povrsinu paralelograma s dijagonalama
e = i 2j 4k i f = 5i 4j 8k.
3.7 Povrsina i duljina dijagonala romba 71
Rjesenje. Dijagonale paralelograma se raspolavljaju pa povrsina paralelograma
iznosi
P =
1
2
[e f [ =
1
2
[
i j k
1 2 4
5 4 8
[ =
1
2
[ 28j + 14k[ = 7 [ 2j +k[ = 7
5.
3.7 Povrsina i duljina dijagonala romba
Neka su a i b jedinicni vektori koji zatvaraju kut od

3
. Izracunajte duljine dijago-
nala i povrsinu romba razapetog vektorima a i b.
Rjesenje. Oznacimo sa e i f dijagonale romba. Tada je
e = a +b i f = b a,
pa vrijedi
[e[
2
= (a +b)
2
= [a[
2
+ 2a b +[b[
2
= 1 + 2
1
2
+ 1 = 3,
[f [
2
= (b a)
2
= [b[
2
2b a +[a[
2
= 1 2
1
2
+ 1 = 1.
Stoga su duljine dijagonala jednake
[e[ =
3 i [f [ = 1.
Buduci se dijagonale romba raspolavljaju i sijeku pod pravim kutom, povrsina iznosi
P =
1
2
[e[ [f [ =
3
2
.
3.8 Mjesoviti produkt
Zadani su vektori a = (1, 2, 1), b = (2, , ) i c = (3, 2, ).
(a) Izracunajte mjesoviti produkt vektora a, b i c.
(b) Odredite R takav da su vektori a, b i c komplanarni.
Rjesenje.
(a) Prema [M1, teorem 3.4], mjesoviti produkt vektora a, b i c je
(a b) c =
1 2 1
2
3 2
= 1 (
2
2) 2 (2 3
2
) + 1 (4 3
2
)
= 6
3
2 + 4.
CKA GEOMETRIJA
(b) Prema [M1, 3.11], vektori a, b i c su komplanarni ako vrijedi
(a b) c = 0,
odnosno ako je
6
3
2 + 4 = 0,
3
3
+ 2 = 0,
( + 1)(3
2
3 + 2) = 0,
pa je rjesenje = 1.
3.9 Volumen paralelopipeda
Izracunajte volumen paralelopipeda razapetog vektorima
a = i 3j +k, b = 2i +j 3k, c = i + 2j +k.
Rjesenje. Prema [M1, 3.11], volumen zadanog paralelopipeda iznosi
V = [(a b) c[ = [
1 3 1
2 1 3
1 2 1
[ = [1 (1 + 6) + 3 (2 + 3) + 1 (4 1)[ = 25.
3.10 Visina paralelopipeda
Izracunajte visinu paralelopipeda razapetog vektorima
a = 3i + 2j 5k, b = i j + 4k, c = i 3j +k,
ako je osnovica paralelogram razapet vektorima a i b.
Rjesenje. Volumen paralelopipeda razapetog vektorima a, b i c je jednak
V = [(a b) c[.
S druge strane je V = B v, gdje je B povrsina osnovice paralelopipeda, a v njegova
visina. Buduci da je osnovica paralelogram razapet vektorima a i b, vrijedi B =
[a b[, pa je
V = [a b[ v.
Iz prethodnih jednadzbi slijedi
v =
[(a b) c[
[a b[
.
3.11 Volumen tetraedra 73
Prema [M1, teorem 3.4] je
(a b) c =
3 2 5
1 1 4
1 3 1
= 49,
a prema [M1, teorem 3.3]
a b =
i j k
3 2 5
1 1 4
= 3i 17j 5k,
odakle je
[a b[ =
_
3
2
+ (17)
2
+ (5)
2
=
323.
Uvrstavanjem dobivenih rezultata dobivamo da je visina paralelopipeda jednaka
v =
49
323
.
3.11 Volumen tetraedra
Odredite tako da volumen tetraedra razapetog vektorima a, b i c iznosi 2/3,
gdje je
a = i +j 2k, b = 2i +j k, c = i
1
3
k.
Rjesenje. Prema [M1, primjer 3.8] je volumen zadanog tetraedra jednak
V =
1
6
[(a b) c[. (3.1)
Koristenjem formule iz [M1, teorem 3.4] dobivamo da je
V =
1
6
[
1 1 2
2 1 1
0
[ =
1
6
[
_
1
_
3
0
_
1
_
2
3
+
_
2 (0 )
_
[ =
2
9
[[.
Iz uvjeta zadatka slijedi
2
9
[[ =
2
3
,
odnosno,
[[ = 3,
pa su trazena rjesenja
1
= 3 i
2
= 3.
CKA GEOMETRIJA
3.12 Jednadzba ravnine
Odredite jednadzbu ravnine koja prolazi tockom T
0
= (2, 1, 3) i
(a) na koordinatnim osima odsijeca iste odsjecke a ,= 0.
(b) sadrzi x-os.
(c) sadrzi ishodiste i tocku T = (1, 1, 1).
Rjesenje.
(a) Prema [M1, 3.14], segmentni oblik jednadzbe ravnine koja na koordinatnim
osima odsijeca iste odsjecke a ,= 0 je
x
a
+
y
a
+
z
a
= 1.
Ravnina prolazi tockom T
0
pa njene koordinate zadovoljavaju jednadzbu rav-
nine. Vrijedi
2
a
+
1
a
+
3
a
= 1,
odakle je a = 4 i jednadzba ravnine glasi
x +y +z 4 = 0.
(b) Prema [M1, 3.14], opci oblik jednadzbe ravnine je
Ax +By +Cz +D = 0,
gdje je vektor normale trazene ravnine n = A, B, C. Buduci da ravnina sadrzi
x-os, vektor normale n je okomit na vektor i = 1, 0, 0. Tada je ni = 0, odakle
je A = 0. Nadalje, ravnina sadrzi ishodiste O = (0, 0, 0) pa je D = 0. Dakle,
jednadzba trazene ravnine je oblika
By +Cz = 0,
odnosno
B
C
y +z = 0.
Konacno, tocka T
0
lezi u ravnini pa vrijedi
B
C
(1) + 3 = 0,
B
C
= 3
i jednadzba ravnine je
3y +z = 0.
3.13 Pramen ravnina 75
(c) Zadana ravnina prolazi tockama O = (0, 0, 0), T = (1, 1, 1) i T
0
= (2, 1, 3). Uz
oznake O = (x
1
, y
1
, z
1
), T = (x
2
, y
2
, z
2
) i T
0
= (x
3
, y
3
, z
3
), prema [M1, 3.14],
jednadzba trazene ravnine je
x y z
1 1 1
2 1 3
= 0,
odakle slijedi
x(3 + 1) y(3 2) +z(1 2) = 0,
odnosno
4x y 3z = 0.
3.13 Pramen ravnina
Kroz presjek ravnina 4x y +3z 1 = 0 i x +5y z +2 = 0 postavi ravninu tako
da
(a) prolazi tockom M = (1, 0, 2).
(b) je paralelna s xy-ravninom.
(c) je okomita na ravninu 2x y + 5z 3 = 0.
Rjesenje. Proizvoljna ravnina koja prolazi presjekom zadanih ravnina je dana
jednadzbom
(4x y + 3z 1) +(x + 5y z + 2) = 0,
za neki parametar R. Sredivanjem dobivamo
(4 +)x + (1 + 5)y + (3 )z + (1 + 2) = 0. (3.2)
(a) Uvrstavanjem koordinata tocke M = (1, 0, 2) koja lezi u ravnini u (3.2) dobi-
vamo
(4 +) 1 + (1 + 5) 0 + (3 ) 2 + (1 + 2) = 0,
odakle je = 9 i jednadzba trazene ravnine glasi
5x + 46y 12z + 19 = 0.
(b) Iz paralelnosti zadane ravnine s xy-ravninom slijedi da je vektor normale
n = 4 +, 1 + 5, 3
okomit na vektore i = 1, 0, 0 i j = 0, 1, 0, pa je n i = 0 i n j = 0. Stoga
zadovoljava sustav jednadzbi
4 + = 0,
1 + 5 = 0,
koji nema rjesenja. Dakle, ne postoji ravnina za koju vrijede zadani uvjeti.
CKA GEOMETRIJA
(c) Ako su ravnine okomite, njihovi vektori normala su okomiti. Vektor normale
ravnine 2x y + 5z 3 = 0 je n
1
= 2, 1, 5 pa vrijedi n
1
n = 0, odnosno
2(4 +) (1 + 5) + 5(3 ) = 0,
odakle je = 3, cijim uvrstavanjem u (3.2) dobivamo da je jednadzba trazene
ravnine
7x + 14y + 5 = 0.
3.14 Okomite ravnine
(a) Odredite jednadzbu ravnine
0
koja prolazi tockom M = (2, 1, 1) i okomita je
na ravnine
1
. . . 3x + 2y z 4 = 0,
2
. . . x + y + z 3 = 0.
(b) Odredite jednadzbu ravnine koja prolazi tockama A = (1, 2, 3), B = (3, 2, 1)
i okomita je na ravninu
1
. . . 4x y + 2z 7 = 0.
Rjesenje.
(a) Oznacimo s n
i
vektore normale ravnina
i
za i = 0, 1, 2. Ravnina
0
je okomita
na ravnine
1
i
2
, pa je n
0
n
1
, n
2
. Buduci da je vektorski produkt
n
1
n
2
=
i j k
3 2 1
1 1 1
= 3i 4j +k
okomit na n
1
i n
2
, slijedi da je kolinearan vektoru n
0
. Stoga mozemo uzeti
n
0
= n
1
n
2
. Jednadzba ravnine
0
kroz tocku M = (2, 1, 1) s vektorom
smjera n = 3, 4, 1, prema poglavlju [M1, 3.14], glasi
3(x 2) 4(y + 1) + (z 1) = 0,
odnosno
3x 4y +z 11 = 0.
(b) Neka je P = (x, y, z) proizvoljna tocka u ravnini . Tada vektori
AP = r
P
r
A
= (x 1)i + (y 2)j + (z 3)k,
AB = r
B
r
A
= 2i 2k
leze u ravnini . Vektor normale ravnine
1
je n
1
= 4, 1, 2. Buduci da
je ravnina
1
okomita na ravninu , vektori

AP,

AB i n
1
su komplanarni.
Stoga je, prema [M1, 3.11], njihov mjesoviti produkt [
AP,
AB, n
1
] jednak
nuli, odnosno
x 1 y 2 z 3
2 0 2
4 1 2
= 0,
3.15 Jednadzba pravca 77
odakle slijedi
(x 1)(0 2) (y 2)(4 + 8) + (z 3)(2 0) = 0,
pa je ravnina dana jednadzbom
x + 6y +z 16 = 0.
3.15 Jednadzba pravca
Odredite kanonsku i parametarsku jednadzbu pravca koji
(a) prolazi tockama M = (1, 2, 1) i N = (2, 0, 3).
(b) je zadan kao presjek ravnina
1
. . . x y +z 4 = 0 i
2
. . . 2x +y 2z + 5 = 0.
Rjesenje.
(a) Buduci da vektor
MN = r
N
r
M
= i 2j + 4k
lezi na pravcu, vektor smjera zadanog pravca je s = 1, 2, 4. Potrebna je jos
jedna tocka kojom pravac prolazi, pa odaberimo M = (1, 2, 1). Prema [M1,
3.13], kanonska jednadzba pravca p glasi
x 1
1
=
y 2
2
=
z + 1
4
.
Stavimo
x 1
1
=
y 2
2
=
z + 1
4
= t, t R.
Odavde slijedi parametarska jednadzba pravca
x = 1 +t, y = 2 2t, z = 1 + 4t, t R.
(b) Zbrajanjem jednadzbi ravnina
1
i
2
slijedi
3x z + 1 = 0,
odakle je
z = 3x + 1.
Uvrstavanjem u prvu jednadzbu dobivamo
y = x +z 4 = x + (3x + 1) 4 = 4x 3.
Stavimo x = t, t R. Tada je
x = t, y = 4t 3, z = 3t + 1, t R
jednoparametarsko rjesenje sustava jednadzbi ravnina
1
i
2
, a ujedno i pa-
rametarska jednadzba zadanog pravca. Eliminacijom parametra t dobivamo
kanonsku jednadzbu
x
1
=
y + 3
4
=
z 1
3
.
CKA GEOMETRIJA
3.16 Okomiti pravci
Zadane su tocke
A = (1, 2, 2), B = (3, 1, 2), C = (1, 5, 2), D = (2, 1, 0).
Odredite jednadzbu pravca p koji prolazi tockom T = (1, 2, 3) i okomit je na pravce
odredene vektorima

AB i

CD.
Rjesenje. Iz okomitosti pravaca slijedi da je vektor smjera s pravca p okomit na
vektore
AB = r
B
r
A
= 2i j i

CD = r
D
r
C
= 3i 6j 2k.
Stoga mozemo uzeti
s =
AB
CD =
i j k
2 1 0
3 6 2
= 2i + 4j 9k.
S obzirom da tocka T = (1, 2, 3) lezi na pravcu, kanonska jednadzba pravca p glasi
x 1
2
=
y 2
4
=
z 3
9
.
3.17 Ravnina paralelna pravcu
Odredite jednadzbu ravnine koja prolazi tockama A = (1, 0, 1) i B = (1, 2, 1),
a paralelna je s pravcem p koji je presjek ravnina
1
. . . 3x +y 2z 6 = 0,
2
. . . 4x y + 3z = 0.
Rjesenje. Vektori normala ravnina
1
i
2
su n
1
= 3, 1, 2 i n
2
= 4, 1, 3.
Vektor smjera s pravca p je okomit na n
1
i n
2
, pa mozemo uzeti
s = n
1
n
2
= i 17j 7k.
Buduci da su vektori s i
AB okomiti s vektorom normale n ravnine , n je kolinearan

s vektorskim produktom
AB s = 20i 12j + 32k = 4(5i 3j + 8k),

pa za vektor smjera mozemo uzeti n = 5i 3j + 8k. Jednadzba ravnine , koja je
potpuno odredena vektorom normale n = 5, 3, 8 i tockom A = (1, 0, 1) koja
lezi u njoj, glasi
5(x 1) 3(y 0) + 8(z + 1) = 0,
odnosno
5x 3y + 8z + 3 = 0.
3.18 Sjeciste pravca i ravnine 79
3.18 Sjeciste pravca i ravnine
Zadan je pravac p kao presjek ravnina
1
. . . x 2z 3 = 0,
2
. . . y 2z = 0.
Odredite sjeciste pravca p i ravnine . . . x + 3y z + 4 = 0.
Rjesenje. Prvo odredimo parametarsku jednadzbu pravca p. Ravnine
1
i
2
imaju vektore normale n
1
= 1, 0, 2 i n
2
= 0, 1, 2. S obzirom da je pravac p
okomit na obje normale, za vektor smjera s pravca p mozemo uzeti
s = n
1
n
2
=
i j k
1 0 2
0 1 2
= 2i + 2j +k.
Jos trebamo odrediti jednu tocku koja lezi na pravcu. Uvrstavanjem z = 0 u
jednadzbe ravnina
1
i
2
dobivamo x = 3 i y = 0, pa trazena tocka ima koordinate
(3, 0, 0). Dakle, parametarska jednadzba pravca p je dana s
x = 2t + 3, y = 2t, z = t, t R.
Uvrstavanjem parametarske jednadzbe pravca p u jednadzbu ravnine slijedi
(2t + 3) + 3 2t t + 4 = 0,
odakle je t = 1 i sjeciste pravca p i ravnine tocka s koordinatama
x = 2 (1) + 3 = 1, y = 2 (1) = 2, z = 1.
3.19 Sjeciste dvaju pravaca
Odredite sjeciste pravaca
p
1
. . .
x 1
4
=
y 2
3
=
z
1
i p
2
. . .
x
3
=
y + 1
3
=
z 2
0
.
Rjesenje. Stavimo
x 1
4
=
y 2
3
=
z
1
= t, t R.
Slijedi da je parametarska jednadzba pravca p
1
jednaka
x = 1 + 4t, y = 2 + 3t, z = t, t R.
Na isti nacin iz
x
3
=
y + 1
3
=
z 2
0
= s, s R,
CKA GEOMETRIJA
slijedi parametarska jednadzba pravca p
2
x = 3s, y = 1 + 3s, z = 2, s R.
Izjednacavanjem odgovarajucih koordinata dobivamo sustav
1 + 4t = 3s,
2 + 3t = 1 + 3s,
t = 2,
koji ima jedinstveno rjesenje t = 2, s = 3. Dakle, pravci p
1
i p
2
se sijeku u tocki
koja ima koordinate
x = 1 + 4 2 = 9, y = 2 + 3 2 = 8, z = 2.
3.20 Ortogonalna projekcija tocke na pravac
Odredite tocku N simetricnu tocki M = (1, 0, 2) s obzirom na pravac
p . . .
x 2
3
=
y
5
=
z + 1
1
.
Rjesenje. Odredimo prvo ortogonalnu projekciju P tocke M na pravac p. Neka
je ravnina koja prolazi tockom M i okomita je na p. Tada za vektor normale n
ravnine mozemo uzeti vektor smjera pravca p, dakle n = 3, 5, 1. Jednadzba
ravnine glasi
3 (x 1) + 5 (y 0) + 1 (z 2) = 0,
odnosno
3x + 5y +z 5 = 0.
Tocka P je sjeciste ravnine i pravca p, pa uvrstavanjem parametarske jednadzbe
pravca p
x = 2 + 3t, y = 5t, z = 1 +t, t R
u jednadzbu ravnine dobivamo
3(2 + 3t) + 5 5t + (1 +t) 5 = 0.
Slijedi t = 0 i P = (2, 0, 1). Tocka P je poloviste izmedu tocaka M i N. Stoga,
uz oznake M = (x
1
, y
1
, z
1
) i N = (x
2
, y
2
, z
2
), vrijedi
P = (
x
1
+x
2
2
,
y
1
+ y
2
2
,
z
1
+z
2
2
).
Uvrstavanjem poznatih koordinata dobivamo
x
1
+ 1
2
= 2,
y
1
+ 0
2
= 0,
z
1
+ 2
2
= 1,
pa je trazena tocka N = (3, 0, 4).
3.21 Ortogonalna projekcija tocke na ravninu 81
3.21 Ortogonalna projekcija tocke na ravninu
Odredite ortogonalnu projekciju N tocke M(1, 0, 1) na ravninu . . . 2x+yz = 7.
Rjesenje. Neka pravac p prolazi tockom M i okomit je na ravninu . Za vektor
smjera s pravca p mozemo uzeti vektor normale ravnine , dakle s = 2, 1, 1.
Parametarska jednadzba pravca p glasi
x = 1 + 2t, y = t, z = 1 t, t R. (3.3)
Trazena tocka je sjeciste pravca p i ravnine , pa uvrstavanjem (3.3) u jednadzbu
ravnine dobivamo
2(1 + 2t) +t (1 7) + 7 = 0,
odakle je
t =
2
3
i N =
_
7
3
,
2
3
,
5
3
_
.
3.22 Ortogonalna projekcija pravca na ravninu
Odredite parametarsku jednadzbu ortogonalne projekcije q pravca
p . . .
x
2
=
y
12
7
1
=
z
10
7
3
na ravninu . . . 2x y + 5z 5 = 0.
Rjesenje. Neka je
1
ravnina koja sadrzi pravac p i okomita je na ravninu .
Pravac p prolazi tockom
T =
_
0,
12
7
,
10
7
_
i ima vektor smjera s = 2, 1, 3. Vektor normale ravnine je n = 2, 1, 5.
Stoga ravnina
1
prolazi tockom T i vektor normale n
1
je kolinearan vektoru
n s =
i j k
2 1 5
2 1 3
= 8i 16j = 8(i + 2j),

pa mozemo uzeti n
1
= i + 2j. Jednadzba ravnine
1
glasi
2 (x 0) + 4
_
y
12
7
_
+ 0
_
z
10
7
_
= 0,
odnosno
7x + 14y 24 = 0.
Pravac q je presjek ravnina i
1
, odnosno zadan je jednadzbama
2x y + 5z 5 = 0,
7x + 14y 24 = 0.
CKA GEOMETRIJA
Odredimo sada parametarsku jednadzbu pravca q. Iz druge jednadzbe slijedi
x = 2y +
24
7
.
Uvrstavanjem u prvu jednadzbu dobivamo
2
_
2y +
24
7
_
y + 5z 5 = 0,
odakle slijedi
z = y
13
35
.
Stavimo li y = t, t R, dobivamo trazenu parametarsku jednadzbu
x = 2t +
24
7
, y = t, z = t
13
35
, t R.
3.23 Udaljenost tocaka
Odredite jednadzbu skupa tocaka koje su jednako udaljene od tocaka A(2, 1, 2) i
B(0, 1, 0).
Rjesenje. Neka je T = (x, y, z) proizvoljna tocka iz zadanog skupa. Vrijedi
d(T, A) = d(T, B),
_
(x 2)
2
+ (y + 1)
2
+ (z 2)
2
=
_
(x 0)
2
+ (y 2)
2
+ (z 0)
2
,
(x
2
4x + 4) + (y
2
+ 2y + 1) + (z
2
4z + 4) = x
2
+ (y
2
2y + 1) +z
2
,
4x + 4y 4z + 8 = 0.
Dakle, trazeni skup tocaka je ravnina s jednadzbom
x y +z 2 = 0.
3.24 Udaljenost ravnina
Nadite udaljenost izmedu ravnina
1
. . . 2x + 3y 6z + 14 = 0 i
2
. . . 2x + 3y 6z 35 = 0.
Rjesenje. Za vektore normale ravnina
1
i
2
vrijedi n
1
= n
2
= 2, 3, 6, pa
su ravnine paralelne. Stoga je dovoljno odrediti bilo koju tocku na jednoj ravnini
i izracunati udaljenost te tocke do druge ravnine. Uvrstavanjem y = 0 i z = 0
u jednadzbu ravnine
1
dobivamo x = 7, pa tocka T = (7, 0, 0) lezi na
1
.
Opcenito, udaljenost tocke T
1
= (x
1
, y
1
, z
1
) od ravnine . . . Ax+By +Cz +D = 0
je jednaka
d(T
1
, ) =
[Ax
1
+By
1
+Cz
1
+D[
A
2
+B
2
+C
2
. (3.4)
3.25 Udaljenost pravca od ravnine 83
Dakle, ravnine
1
i
2
su udaljene za
d(
1
,
2
) = d(T,
2
) =
[2 (7) + 3 0 6 0 35[
2
2
+ 3
2
+ 6
2
= 7.
3.25 Udaljenost pravca od ravnine
Nadite ravninu koja je paralelna pravcima
p
1
. . .
_
y = 2x 1
z = 3x + 2
i p
2
. . .
_
y = x + 2
z = 4x 1
i jednako udaljena od tih pravaca.
Rjesenje. Opca jednadzba ravnine glasi
Ax +By +Cz +D = 0.
Stavljanjem x = t, t R dobivamo parametarsku jednadzbu pravca p
1
x = t, y = 2t 1, z = 3t + 2, t R
i pravca p
2
x = t, y = t + 2, z = 4t 1, t R.
Vektor normale n ravnine je okomit na vektore smjera s
1
= 1, 2, 3 i s
2
=
1, 1, 4 zadanih pravaca, pa je
n = s
1
s
2
=
i j k
1 2 3
1 1 4
= 11i j 3k.
Dakle, A = 11, B = 1 i C = 3. Preostaje izracunati D iz uvjeta
d(p
1
, ) = d(p
2
, ).
Buduci da su ravnina i pravci p
1
i p
2
paralelni, slijedi
d(T
1
, ) = d(T
2
, ),
gdje je T
1
proizvoljna tocka na pravcu p
1
, a T
2
na pravcu p
2
. Uzmemo li T
1
=
(0, 1, 2) i T
2
= (0, 2, 1), prema formuli (3.4), vrijedi
[11 0 1 (1) 3 2 +D[
11
2
+ 1
2
+ 3
2
=
[11 0 1 2 3 (1) +D[
11
2
+ 1
2
+ 3
2
,
odnosno
[D5[ = [D + 1[,
odakle kvadriranjem dobivamo D = 2 i jednadzbu ravnine
11x y 3z + 2 = 0.
CKA GEOMETRIJA
3.26 Udaljenost tocke od pravca
Odredite udaljenost tocke T = (2, 1, 3) od pravca
p . . .
x 1
1
=
y 1
2
=
z 1
3
.
Rjesenje. Prvo odredimo jednadzbu ravnine koja prolazi tockom T i okomita
je na pravac p. Buduci da je vektor normale n ravnine jednak vektoru smjera
s = 1, 2, 3 pravca p, jednadzba ravnine je
1 (x 2) + 2 (y 1) + 3 (z 3) = 0,
odnosno
x + 2y + 3z 13 = 0.
Odredimo sada sjeciste pravca p i ravnine . Uvrstavanjem parametarske jednadzbe
pravca
x = t + 1, y = 2t + 1, z = 3t + 1, t R.
u jednadzbu ravnine dobivamo t =
1
2
, pa sjeciste S ima koordinate
x =
1
2
+ 1 =
3
2
, y = 2
1
2
+ 1 = 2, z = 3
1
2
+ 1 =
5
2
.
Buduci da je S ortogonalna projekcija tocke T na pravac p, trazena udaljenost iznosi
d(T, p) = d(T, S) =
_
2
3
2
_
2
+ (1 2)
2
+
_
3
5
2
_
2
=
6
2
.
3.27 Udaljenost paralelnih pravaca
Odredite udaljenost izmedu paralelnih pravaca
p
1
. . .
x
1
=
y 1
1
=
z
2
i p
2
. . .
x 1
1
=
y
1
=
z 1
2
.
Rjesenje. Pravci p
1
i p
2
su paralelni pa je dovoljno odabrati proizvoljnu tocku na
jednom pravcu i izracunati njenu udaljenost do drugog pravca. Opcenito, ako je
pravac p zadan tockom T
0
i vektorom smjera s, tada je
d(T, p) =
[
TT
0
s[
[s[
.
Tocka T
1
= (0, 1, 0) lezi na pravcu p
1
, a pravac p
2
je zadan tockom T
2
= (1, 0, 1) i
vektorom smjera s
2
= 1, 1, 2. Stoga je
d(p
1
, p
2
) = d(T
1
, p
2
) =
[
T
1
T
2
s
2
[
[s
2
[
.
3.28 Udaljenost mimosmjernih pravaca 85
Zbog
T
1
T
2
s
2
=
i j k
1 1 1
1 1 2
= 3i +j 2k,
vrijedi
d(p
1
, p
2
) =
[3i +j 2k[
[i +j + 2k[
=
3
2
+ 1
2
+ 2
2
1
2
+ 1
2
+ 2
2
=
21
3
.
3.28 Udaljenost mimosmjernih pravaca
Zadani su pravci p
1
, koji prolazi kroz tocke A = (1, 0, 1) i B = (1, 1, 0), i p
2
,
koji prolazi kroz tocke C = (3, 1, 1) i D = (4, 5, 2). Dokazite da su ti pravci
mimosmjerni i odredite najmanju udaljenost izmedu njih.
Rjesenje. Pravci p
1
i p
2
imaju vektore smjera
s
1
=
AB = 2i +j +k,
s
2
=
CD = i + 4j k,
pa nisu paralelni. Jos treba pokazati da se ne sijeku. Uvedimo vektor v =

CB =
4i+k koji spaja tocku C na pravcu p
2
s tockomB na pravcu p
1
. Mjesoviti produkt
vektora s
1
, s
2
i v iznosi
v (s
1
s
2
) =
4 0 1
2 1 1
1 4 1
= 11,
pa je razlicit od nule i vektori nisu komplanarni. Stoga se pravci p
1
i p
2
ne sijeku.
Najkraca udaljenost izmedu dva mimosmjerna pravca odreduje se po formuli
d(p
1
, p
2
) =
[v (s
1
s
2
)[
[s
1
s
2
[
.
Iz [s
1
s
2
[ = [ 5i j 9k[ =
107, slijedi
d(p
1
, p
2
) =
11
107
.
3.29 Sjeciste simetrale kuta i simetrale stranice
Zadan je trokut s vrhovima A(2, 3, 2), B(0, 1, 1) i C(4, 4, 0). Odredite sjeciste S
simetrale unutarnjeg kuta pri vrhu A i simetrale stranice AB.
Rjesenje. Neka je ravnina koja prolazi polovistem P stranice AB, okomita
na pravac koji prolazi tockama A i B. Nadalje, neka je p pravac kroz tocku A s
vektorom smjera
s =
AB
[
AB[
+
AC
[
AC[
.
CKA GEOMETRIJA
Tada je tocka S sjeciste ravnine i pravca p. Poloviste P stranice AB ima koordi-
nate
P =
_
2 + 0
2
,
3 + 1
2
,
2 + 1
2
_
=
_
1, 2,
3
2
_
,
a vektor normale n je jednak

AB = 2, 2, 1. Stoga jednadzba ravnine glasi
2 (x 1) 2 (y 2) 1
_
z
3
2
_
= 0,
odnosno
2x 2y z +
15
2
= 0.
Zbog
s =
2i 2j k
[ 2i 2j k[
+
2i +j 2k
[2i +j 2k[
=
(2i 2j k) + (2i +j 2k)
3
=
1
3
j k,
mozemo za vektor smjera pravca p uzeti kolinearan vektor s
1
= j 3k, pa para-
metarska jednadzba glasi
x = 2, y = t + 3, z = 3t + 2, t R.
Uvrstavanjem u jednadzbu ravnine dobivamo
2 2 2 (t + 3) (3t + 2) +
15
2
= 0,
odakle je
t =
9
10
i S =
_
2,
21
10
,
7
10
_
.
1. Odredite duljinu vektora a = p 2q ako je [p[ = 2, [q[ = 3, (p, q) =

6
.
2. Zadani su vektori a = 2, 1, 1 , b = 1, 3, 0, c = 5, 1, 8. Nadite
parametar za koji vrijedi (a, b) = (a, c).
3. Zadani su vektori a = 1, 2, 1, b = 1, 1, 2 i c = 1, y, z. Ako je c a
i c b, izracunajte y i z.
4. Odredite parametar takav da vektori a = 2, 3, 0 i b = , 4, 0 budu
okomiti.
5. Odredite kut izmedu vektora a i b ako je (a +b) (7a 5b) i (a 4b)
(7a 2b).
6. Zadani su vektori p i q takvi da je [p[ = 2, [q[ = 3, (p, q) =

3
.
(a) Izrazite vektor n preko vektora p i q ako vrijedi n p = 7 i n q = 3.
(b) Izrazite jedinicni vektor vektora n preko p i q.
7. Odredite vektor b koji je kolinearan s vektorom a = 2, 1, 2 i zadovoljava
uvjet a b = 18.
8. Odredite povrsinu P trokuta sto ga odreduju vektori a = 2, 3, 5 i b =
1, 2, 1.
9. Odredite povrsinu P trokuta s vrhovima A = (1, 1, 1), B = (2, 3, 4) i C =
(4, 3, 2).
10. Odredite duljinu visine v
A
spustene iz vrha A u trokutu ABC ako su vrhovi
trokuta A = (1, 0, 1), B = (1, 1, 1) i C = (0, 2, 1).
11. Odredite povrsinu P i visinu v
B
spustenu iz vrha B u trokutu ABC sa vrho-
vima A = (1, 2, 8), B = (0, 0, 4) i C = (6, 2, 0).
12. Zadani su vrhovi A = (1, 2, 3), B = (3, 2, 1) i C = (6, 4, 4) paralelograma
ABCD. Odredite povrsinu P paralelograma ABCD i koordinate vrha D.
13. Odredite povrsinu P paralelograma s dijagonalama e = 2mn i f = 4m5n,
ako je [m[ = [n[ = 1 i (m, n) =

4
.
14. Zadani su vektori m = a b +c, n = 2a b +c, gdje su a, b i c jedinicni
vektori koji zatvaraju kutove (a, b) =

3
, (b, c) =
2
3
i (a, c) =

3
.
Izracunajte duljine dijagonala d
1
i d
2
paralelograma konstruiranog nad tim
vektorima.
15. Odredite volumen V paralelopipeda razapetog vektorima a = 1, 0, 3, b =
1, 1, 0 i c = 2, 1, 1.
16. Zadane su tocke A = (1, 2, 1), B = (3, 2, 1), C = (1, 4, 3) i D = (5, 0, 5).
Izracunajte volumen V paralelopipeda razapetog vektorima

AB,
AC i

AD.
17. Pokazite da ako za tri proizvoljna vektora a, b i c vrijedi ab+bc+ca = 0,
onda su vektori a, b i c komplanarni, a vektori d = ac i e = ba kolinearni.
18. Odredite parametar t takav da vektori a = 3, 2, t, b = 1, 0, 0 i c =
4, 1, 0 ne cine bazu vektorskog prostora.
19. Odredite jedinicni vektor okomit na vektore a = 2, 6, 1 i b = 1, 2, 0
koji s vektorom c = 2, 1, 0 zatvara siljasti kut. U smjeru tog jedinicnog
vektora odredite d takav da vektori a, b i d budu stranice paralelopipeda ciji
volumen iznosi 18.
20. Odredite jednadzbe koordinatnih ravnina, te ravnina paralelnih s njima.
21. Odredite jednadzbu ravnine koja sadrzi tocku T = (1, 3, 2) i paralelna je
s ravninom
1
. . . 7x 4y +z 4 = 0.
CKA GEOMETRIJA
22. Odredite jednadzbu ravnine koja prolazi tockom M = (2, 1, 5) i okomita
je na ravnine
1
. . . 3x + 2y +z + 5 = 0 i
2
. . . 6x 5y + 4z + 2 = 0.
23. Odredite jednadzbu ravnine koja prolazi tockama A = (1, 2, 3), B = (3, 2, 1)
i okomita je na ravninu
1
. . . 4x y + 2z 7 = 0.
24. Odredite opci, segmentni i normalni oblik jednadzbe ravnine kroz tocke
A = (2, 6, 4), B = (10, 2, 8) i C = (0, 4, 6).
25. Odredite kanonske i parametarske jednadzbe koordinatnih osi.
26. Vrhovi trokuta su A = (1, 1, 1), B = (3, 0, 3) i C = (2, 1, 1). Odredite
jednadzbu simetrale s kuta BAC.
27. Odredite jednadzbu ravnine koja sadrzi tocku P = (1, 1, 2) i pravac koji
je zadan kao presjek ravnina 3x +y z + 5 = 0 i x y + 2z 1 = 0.
28. Odredite jednadzbu ravnine koja prolazi tockama A = (1, 0, 1) i B =
(1, 2, 1), a paralelna je s pravcem koji je presjek ravnina 3x+y 2z 6 = 0
i 4x y + 3z = 0.
29. Odredite jednadzbu ravnine koja sadrzi pravce
p
1
. . .
x
2
=
y 2
3
=
z + 2
1
i p
2
. . .
x 2
2
=
y + 1
3
=
z
1
.
30. Odredite sjeciste S pravca
p . . .
x 2
1
=
y
2
=
z + 1
1
i ravnine . . . 2x 3y +z + 4 = 0.
31. Ispitajte medusobni polozaj pravca
p . . .
x
2
=
y 1
1
=
z 2
1
i ravnine . . . x +y + 3z 7 = 0.
32. Da li se pravci
p
1
. . .
x
1
=
y
2
=
z 1
1
i p
2
. . .
x
2
=
y 1
1
=
z
2
sijeku?
33. Odredite jednadzbu pravca p koji prolazi tockom A = (2, 3, 1), sijece pravac
q . . .
x 3
2
=
y + 3
1
=
z 5
3
i okomit je na njega.
34. Odredite jednadzbu pravca p koji lezi u ravnini . . . x 4y + 2z 7 = 0,
prolazi tockom T u kojoj pravac p
1
zadan jednadzbama x 2y 4z +3 = 0 i
2x +y 3z + 1 = 0 probada ravninu i okomit je na pravac p
1
.
35. Odredite tocku N simetricnu tocki M = (3, 1, 1) s obzirom na ravninu koja
prolazi tockama T
1
= (2, 1, 1), T
2
= (2, 1, 5) i T
3
= (4, 1, 0).
36. Odredite kanonsku jednadzbu ortogonalne projekcije pravca
p . . .
x 7
8
=
y
1
=
z + 1
3
na ravninu . . . x y + 3z + 7 = 0.
37. Odredite kanonsku jednadzbu ortogonalne projekcije pravca
p . . .
x 1
2
=
y + 1
3
=
z 3
1
na ravninu . . . x + 2y 5z + 3 = 0.
38. Zadani su paralelni pravci
p . . .
x
1
=
y 3
2
=
z 3
0
i q . . .
x 2
1
=
y 1
2
=
z 3
0
.
Odredite ravninu s obzirom na koju su ti pravci zrcalno simetricni.
39. Odredite sve tocke na pravcu p zadanog kao presjek ravnina x+y 3z +6 = 0
i x y z = 0 koje su udaljene od tocke T = (1, 0, 1) za
8.
40. Odredite jednadzbu ravnine koja prolazi pravcem
p
1
. . .
x 1
2
=
y + 1
3
=
z 2
1
i paralelna je pravcu
p
2
. . .
x + 3
3
=
y 1
4
=
z + 2
2
.
Izracunajte udaljenost pravca p
2
od ravnine .
41. Izracunajte udaljenost tocke M = (2, 1, 3) od pravca
p . . .
x + 1
3
=
y + 2
4
=
z 1
2
.
42. Odredite najmanju udaljenost izmedu pravaca
p
1
. . .
x + 1
2
=
y
1
=
z 1
3
i p
2
. . .
x
1
=
y + 1
1
=
z 2
2
.
43. Odredite najmanju udaljenost izmedu pravaca
p
1
. . .
x + 1
1
=
y
1
=
z 1
2
i p
2
. . .
x
1
=
y + 1
3
=
z 2
4
.
CKA GEOMETRIJA
44. Na pravcu
p . . .
x + 4
1
=
y + 2
1
=
z 10
1
odredite tocku A koja je najbliza pravcu
q . . .
x 3
1
=
y 3
4
=
z + 3
2
.
3.31 Rjesenja
1. [a[ = 2
_
10 3
3.
2. =
1
4
.
3. y =
3
5
, z =
1
5
.
4. = 6.
5. cos =
13
7
8
67
.
6. (a) n = 2 p
1
3
q,
(b) n
0
=
2
13
p
1
3
13
q.
7. b = 4, 2, 4.
8. P =
59
2
.
9. P = 2
6.
10. v
A
=
34
2
.
11. P = 7
5, v
B
=
2
3
21.
12. P = 4
29, D = (4, 0, 6).

13. P =
3
2
2
.
14. d
1
= 3, d
2
=
13.
15. V = 8.
16. V = 8.
17. Dovoljno je pokazati da vrijedi (a b) c = 0 i d e = 0.
3.31 Rjesenja 91
18. t = 0.
19. d = (4, 2, 4).
20. Jednadzba xy-ravnine je z = 0, xz-ravnine y = 0, yz-ravnina x = 0. Jed-
nadzbe ravnina paralelnih xy-ravnini su oblika z = c, xz-ravnini oblika y = c,
yz-ravnini oblika x = c, za neki c R.
21. . . . 7x 4y +z 21 = 0.
22. . . . 13x + 18y + 3z + 23 = 0.
23. . . . x + 6y +z 16 = 0.
24. Opci oblik jednadzbe ravnine glasi
17x +y + 12z 76 = 0,
segmentni oblik
x
76
17
+
y
76
+
z
19
3
= 1,
a normalni oblik
17
434
x +
1
434
y +
12
434
z
76
434
= 0.
25. Kanonska jednadzba x-osi je
x
1
=
y
0
=
z
0
, y-osi
x
0
=
y
1
=
z
0
, z-osi
x
0
=
y
0
=
z
1
.
Parametarska jednadzba x-osi je x = t, y = 0, z = 0, y-osi x = 0, y = t, z = 0,
z-osi x = 0, y = 0, z = t, t R.
26. s . . .
x 1
1
=
y 1
1
=
z 1
2
.
27. . . . 2x + 2y 3z + 6 = 0.
28. . . . 5x 3y + 8z + 3 = 0.
29. . . . y + 3z + 4 = 0.
30. S = (1, 2, 0).
31. Ravnina sadrzi pravac p.
32. Pravci p
1
i p
2
se ne sijeku.
33. p . . .
x 2
1
=
y + 3
1
=
z 1
1
.
34. p . . .
x 2
2
=
y +
1
2
3
=
z
3
2
7
.
35. N = (1, 5, 3).
CKA GEOMETRIJA
36. p . . .
x 6
8
=
y 1
1
=
z + 4
3
.
37. p . . .
x
43
30
47
=
y +
4
30
64
=
z
25
30
35
.
38. . . . 2x y = 0.
39. A = (3, 0, 3), B = (1, 2, 1).
40. . . . 2x y z 1 = 0, d(p
2
, ) =
6.
41. d(M, p) =
3
377
29
.
42. d(p
1
, p
2
) =
3
5
.
43. d(p
1
, p
2
) =
3
3
.
44. A = (4, 10, 2).
4.
FUNKCIJE REALNE
VARIJABLE
4.1 Podrucje denicije funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
4.2 Podrucje denicije sume i razlike funkcija . . . . . . . . . . . . 95
4.3 Graf opce sinusoide . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
4.4 Kompozicija funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
4.5 Nejednadzba s kompozicijom funkcija . . . . . . . . . . . . . . 100
4.6 Inverzna funkcija i podrucje denicije . . . . . . . . . . . . . . 100
4.7 Inverzna funkcija logaritamske funkcije . . . . . . . . . . . . . . 101
4.8 Limes slijeva i zdesna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
4.9 Limes oblika / u beskonacnosti . . . . . . . . . . . . . . . . 102
4.10 Limes racionalne funkcije oblika 0/0 . . . . . . . . . . . . . . . 103
4.11 Limes racionalne funkcije oblika . . . . . . . . . . . . . 103
4.12 Limes iracionalne funkcije oblika 0/0 . . . . . . . . . . . . . . . 104
4.13 Limes iracionalne funkcije oblika . . . . . . . . . . . . . 104
4.14 Primjena lim(sin x)/x kada x 0 . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
4.15 Primjena lim(sin x)/x kada x . . . . . . . . . . . . . . . . 107
4.16 Limes oblika a
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
4.17 Primjena limesa koji daju broj e . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
4.18 Neprekidnost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
4.19 Vrste prekida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
4.20 Asimptote racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
4.21 Asimptote iracionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
4.22 Asimptote funkcije s eksponencijalnim izrazom . . . . . . . . . 116
4.23 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
4.24 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
U zadacima za koje to ima smisla nacrtajte odgovarajuce funkcije ili njihove dje-
love pomocu programa NetPlot
1
ili nekog drugog programa za crtanje funkcija i
provjerite tocnost odgovarajucih rjesenja.
1
http://lavica.fesb.hr/netplot
94 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE
4.1 Podrucje denicije funkcije
Odredite podrucje denicije funkcija:
(a) f(x) = log
x
2
3x + 2
x + 1
,
(b) f(x) = arccos(log1
3
x),
(c) f(x) = ln arcsin
x + 2
5 x
.
Rjesenje.
(a) Prema [M1, 4.6.4] i [M1, 4.6.2], funkcija f je denirana za sve x R za koje
vrijedi
x
2
3x + 2
x + 1
> 0 i x + 1 ,= 0.
Rastavljanjem prvog uvjeta na faktore dobivamo nejednadzbu
(x 1)(x 2)
x + 1
> 0,
koju zadovoljavaju svi x 1, 1) 2, +). Iz drugog uvjeta slijedi x ,= 1
pa presijecanjem obaju uvjeta vidimo da je
T(f) = 1, 1) 2, +).
(b) Prema [M1, 4.6.6] i [M1, 4.6.4], funkcija f je denirana za sve x R za koje
vrijedi
1 log1
3
x 1 i x > 0.
Iz prvog uvjeta slijedi
log1
3
3 log1
3
x log1
3
1
3
,
sto povlaci 3 x
1
3
jer je log1
3
x padajuca funkcija. Buduci da je segment
[3,
1
3
] sadrzan u 0, +) koji je rjesenje drugog uvjeta, dobivamo
T(f) =
_
3,
1
3
_
.
(c) Prema [M1, 4.6.4], [M1, 4.6.6] i [M1, 4.6.2], funkcija f je denirana za sve
x R za koje vrijedi
arcsin
x + 2
5 x
> 0, 1
x + 2
5 x
1 i 5 x ,= 0.
Iz prvog uvjeta i svojstava funkcije arcsin (vidi [M1, 4.6.6]) slijedi
x + 2
5 x
> 0,
4.2 Podrucje denicije sume i razlike funkcija 95
zbog cega je presjek svih uvjeta jednak
0 <
x + 2
5 x
1.
Lijevu stranu nejednakosti zadovoljavaju svi
x 2, 5) .
Raspisivanjem desne strane nejednakosti dobivamo
x + 2
5 x
1 0 tj.
2x 3
5 x
0,
sto vrijedi za sve
x
_
,
3
2
_
5, +) .
Podrucje denicije funkcije f jednako je presjeku dobivenih intervala, odnosno
T(f) =
_
2,
3
2
_
.
4.2 Podrucje denicije sume i razlike funkcija
Odredite podrucje denicije funkcija:
(a) f(x) = arctg(x + 2) ln(x),
(b) f(x) =
x + 1
3 x +e
1
x
,
(c) f(x) =
16 x
2
+ log sin(x 3),
(d) f(x) = arch
_
log
80x 170
3 2x 5x
2
_
+
_
log
3 2x 5x
2
8x 17
.
Rjesenje.
(a) Zadanu funkciju zapisimo u obliku f(x) = f
1
(x) f
2
(x), gdje je f
1
(x) =
arctg(x + 2) i f
2
(x) = ln(x). Prema [M1, 4.6.6], funkcija f
1
je denirana za
sve x R. Nadalje, prema [M1, 4.6.4], funkcija f
2
je denirana za sve x R
za koje je x > 0, odnosno x < 0. Podrucje denicije funkcije f kao razlike
funkcija f
1
i f
2
jednak je presjeku njihovih podrucja denicije pa je
T(f) = , 0).
(b) Zadanu funkciju zapisimo u obliku f(x) = f
1
(x)f
2
(x)+f
3
(x), gdje je f
1
(x) =
x + 1, f
2
(x) =
3 x i f
3
(x) = e
1
x
. Podrucje denicije funkcije f jednako je
presjeku podrucja denicije funkcija f
1
, f
2
i f
3
. Stoga je, prema [M1, 4.6.2] i
[M1, 4.6.3], funkcija f denirana za sve x R za koje su ispunjeni uvjeti
x + 1 0, 3 x 0 i x ,= 0,
odnosno
x 1, x 3 i x ,= 0.
Dakle,
T(f) = [1, 0) 0, 3].
(c) Zadanu funkciju zapisimo u obliku f(x) = f
1
(x) + f
2
(x), gdje je f
1
(x) =
16 x
2
i f
2
(x) = log sin (x 3). Prema [M1, 4.6.2], funkcija f
1
je de-
nirana za sve x R za koje vrijedi
16 x
2
0,
pa je
T(f
1
) = [4, 4] .
Prema [M1, 4.6.4], funkcija f
2
je denirana za sve x R za koje vrijedi
sin (x 3) > 0,
odnosno, prema [M1, 4.6.5], za sve x R za koje je
0 + 2k < x 3 < + 2k, k Z,
tj.
3 + 2k < x < 3 + (2k + 1), k Z.
Dakle,
T(f
2
) =
_
kZ
3 + 2k, 3 + (2k + 1)) .
Podrucje denicije funkcije f kao sume funkcija f
1
i f
2
jednako je presjeku
njihovih podrucja denicije. Buduci da T(f
1
) ima neprazan presjek jedino s
intervalima
3 2, 3 ) i 3, 3 +)
iz T(f
2
), koji se dobiju uvrstavanjem indeksa k = 1 i k = 0, dobivamo
T(f) = 3 2, 3 ) 3, 4] .
(d) Zadanu funkciju zapisimo u obliku f(x) = f
1
(x) +f
2
(x), gdje je
f
1
(x) = arch
_
log
80x 170
3 2x 5x
2
_
i f
2
(x) =
_
log
3 2x 5x
2
8x 17
.
Prema [M1, 4.6.9] i [M1, 4.6.4], funkcija f
1
je denirana za sve x R koji
zadovoljavaju
log
80x 170
3 2x 5x
2
1 i
80x 170
3 2x 5x
2
> 0,
4.2 Podrucje denicije sume i razlike funkcija 97
odnosno
80x 170
3 2x 5x
2
10 i
80x 170
3 2x 5x
2
> 0.
Buduci da rjesenja prve nejednadzbe zadovoljavaju i drugu, funkcija f
1
je de-
nirana za sve x R koji zadovoljavaju
80x 170
3 2x 5x
2
10,
odnosno dijeljenjem s 10 nejednadzbu
8x 17
3 2x 5x
2
1.
Analogno, prema [M1, 4.6.2] i [M1, 4.6.4], funkcija f
2
je denirana za sve
x R koji zadovoljavaju
log
3 2x 5x
2
8x 17
0 i
3 2x 5x
2
8x 17
> 0,
odnosno
3 2x 5x
2
8x 17
1 i
3 2x 5x
2
8x 17
> 0,
ciji je presjek
3 2x 5x
2
8x 17
1.
Podrucje denicije funkcije f jednako je presjeku podrucja denicije funkcija f
1
i f
2
. Stoga je funkcija f denirana za sve x R koji zadovoljavaju
8x 17
3 2x 5x
2
1 i
3 2x 5x
2
8x 17
1.
Primijetimo da presjekom dobivenih nejednadzbi razlomak i njemu reciprocan
razlomak trebaju biti veci ili jednaki od 1, a to je moguce samo kada su oba
jednaka 1. Slijedi
3 2x 5x
2
8x 17
= 1,
odakle dobivamo kvadratnu jednadzbu
x
2
+ 2x 4 = 0
cija su rjesenja
x
1
= 1
5 i x
2
= 1 +
5.
Dakle, zadana funkcija je denirana samo za brojeve x
1
i x
2
, odnosno
T(f) = 1
5, 1 +
5.
4.3 Graf opce sinusoide
Nacrtajte graf funkcije
f(x) =
1
2
sin
_
2x

3
_
.
Rjesenje. Prema oznakama u [M1, 4.6.5], za zadanu funkciju je
A =
1
2
, = 2 i =
3
.
Graf funkcije f dobivamo iz grafa funkcije sinx u sljedeca tri koraka:
1. Osnovni period od 2 promijenimo u osnovni period od
2
=
2
2
= i time
dobijemo graf funkcije f
1
(x) = sin 2x (slika 4.1).

2

3
2
2
1
1
Slika 4.1: Sinusoida f
1
(x) = sin 2x.
2. Graf funkcije f
1
(x) = sin 2x pomaknemo za
3
2
=

6
u pozitivnom
smjeru x-osi sto nam daje graf funkcije f
2
(x) = sin
_
2x

3
_
(slika 4.2).
3. Konacno, ordinate grafa funkcije f
2
(x) = sin
_
2x

3
_
pomnozimo brojem
A =
1
2
, cime dobivamo graf zadane funkcije (slika 4.3).
4.4 Kompozicija funkcija
Ako je
f(x) = log
1 +x
1 x
i g(x) =
3x +x
3
3x
2
+ 1
,
dokazite da je (f g) (x) = 3f(x).
4.4 Kompozicija funkcija 99

2

3
2
2
6

7
6
2
3

5
3
1
1
Slika 4.2: Sinusoida f
2
(x) = sin
_
2x

3
_
.
6

7
6
2
3

5
3
1
1
2

1
2
1
Slika 4.3: Sinusoida f(x) =
1
2
sin
_
2x

3
_
.
Rjesenje. Prema [M1, denicija 1.9] slijedi
(f g) (x) = f (g(x)) = f
_
3x +x
3
3x
2
+ 1
_
= log
1 +
3x +x
3
3x
2
+ 1
1
3x +x
3
3x
2
+ 1
= log
x
3
+ 3x
2
+ 3x + 1
3x
2
+ 1
x
3
+ 3x
2
3x + 1
3x
2
+ 1
= log
x
3
+ 3x
2
+ 3x + 1
x
3
+ 3x
2
3x + 1
= log
(x + 1)
3
(1 x)
3
= 3 log
x + 1
1 x
= 3f(x).
4.5 Nejednadzba s kompozicijom funkcija
Ako je f(x) = 2
x
+ 1 i g(x) = 2x 1, rijesite nejednadzbu
(f g) (x) < (g f) (x).
Rjesenje. Prema [M1, denicija 1.9] vrijedi
(f g) (x) = f (g(x)) = f (2x 1) = 2
(2x1)
+ 1 = 2
2x+1
+ 1,
(g f) (x) = g (f(x)) = g
_
2
x
+ 1
_
= 2
_
2
x
+ 1
_
1 = 2
1x
+ 1.
Zadana nejednadzba stoga glasi
2
2x+1
+ 1 < 2
1x
+ 1.
Dakle, vrijedi
2
2x+1
< 2
1x
,
2x + 1 < 1 x,
pa je jesenje nejednadzbe x > 0.
4.6 Inverzna funkcija i podrucje denicije
Odredite inverznu funkciju funkcije
f(x) =
sin x + 2
sin x + 1
i podrucje denicije funkcija f i f
1
.
Rjesenje. Funkcija f je denirana za one x R za koje je
sin x ,= 1,
odnosno
x ,=
3
2
+ 2k, k Z.
Stoga je
T(f) = R
_
3
2
+ 2k, k Z
_
.
Zamjenom x u y, zadana funkcija prelazi u
f(y) =
sin y + 2
sin y + 1
.
Prema [M1, teorem 1.1] je f
_
f
1
(x)
= x. Uz oznaku f
1
(x) = y, slijedi f(y) = x,
odnosno
sin y + 2
sin y + 1
= x.
4.7 Inverzna funkcija logaritamske funkcije 101
Sada je
sin y + 2 = xsin y +x
(x 1) siny = 2 x
sin y =
2 x
x 1
.
Dakle,
y = arcsin
2 x
x 1
,
f
1
(x) = arcsin
2 x
x 1
.
Prema [M1, 4.6.6] i [M1, 4.6.2], dobivena funkcija je denirana za sve x R za
koje je
1
2 x
x 1
1 i x 1 ,= 0,
pa je
T
_
f
1
_
=
_
3
2
, +
_
.
4.7 Inverzna funkcija logaritamske funkcije
Odredite inverznu funkciju funkcije
f(x) = log
a
_
x +
_
x
2
+ 1
_
, a 0, )1.
Rjesenje. Funkcija f je strogo rastuca kao kompozicija strogo rastucih funkcija,
pa ima inverz f
1
. Zamjenom x u y dobivamo
f(y) = log
a
_
y +
_
y
2
+ 1
_
.
Prema [M1, teorem 1.1] je f
_
f
1
(x)
= x. Uz oznaku f
1
(x) = y, slijedi f(y) = x,
odnosno
log
a
_
y +
_
y
2
+ 1
_
= x,
y +
_
y
2
+ 1 = a
x
,
_
y
2
+ 1 = a
x
y,
y
2
+ 1 = a
2x
2a
x
y +y
2
,
2a
x
y = a
2x
1,
y =
a
2x
1
2a
x
.
Dakle, inverzna funkcija funkcije f je jednaka
f
1
(x) =
a
2x
1
2a
x
.
4.8 Limes slijeva i zdesna
Izracunajte
lim
x1
xe
1
x
2
1
.
Rjesenje. Izracunajmo prvo limese zdesna i slijeva funkcije f(x) = e
1
x
2
1
u tocki
x = 1:
lim
x1
e
1
x
2
1
=
_
_
1
x
2
1
= t
x 1
t
_
_
=
_
lim
t
e
t
, x 1+
lim
t+
e
t
, x 1
=
_
0, x 1+
+, x 1
.
Prema [M1, teorem 4.3] je
lim
x1
xe
1
x
2
1
= lim
x1
x lim
x1
e
1
x
2
1
= 1 lim
x1
e
1
x
2
1
=
_
0, x 1+
, x 1
.
4.9 Limes oblika / u beskonacnosti
Izracunajte:
(a) lim
x
x +
3
x +
4
2x + 1
,
(b) lim
x
x
2
+ 1
x + 1
.
Rjesenje.
(a) Zadani limes je neodredenog oblika

. Izlucimo li

x iz brojnika i nazivnika
funkcije pod limesom, dobivamo
lim
x
x +
3
x +
4
2x + 1
= lim
x
x
_
1 +
1
6
x
+
1
4
x
_
x
_
2 +
1
x
= lim
x
1 +
1
6
x
+
1
4
x
_
2 +
1
x
=
1
2
,
pri cemu koristimo
lim
x
1
x
a
= 0, a > 0.
4.10 Limes racionalne funkcije oblika 0/0 103
(b) Zadani limes je neodredenog oblika

. Izlucimo li x iz brojnika i nazivnika

funkcije pod limesom, dobivamo
lim
x
x
2
+ 1
x + 1
= lim
x
x
2
_
1 +
1
x
2
x
_
1 +
1
x
_ = lim
x
[x[
x
lim
x
_
1 +
1
x
2
1 +
1
x
=
_
1, x +
1, x
jer je
lim
x+
[x[
x
= 1 i lim
x
[x[
x
= 1.
4.10 Limes racionalne funkcije oblika 0/0
Izracunajte
lim
x1
x
2
1
2x
2
x 1
.
Rjesenje. Zadani limes je neodredenog oblika
0
0
, jer nakon uvrstavanja x = 1
funkcija u brojniku i funkcija u nazivniku poprimaju vrijednost nula. Buduci da su
obje funkcije polinomi, njihovim rastavljanjem na faktore dobivamo i u brojniku i
u nazivniku (x-1). Tocnije
lim
x1
x
2
1
2x
2
x 1
= lim
x1
(x 1) (x + 1)
(x 1) (2x + 1)
= lim
x1
x + 1
2x + 1
=
2
3
.
4.11 Limes racionalne funkcije oblika
Izracunajte
lim
x1
_
1
1 x

3
1 x
3
_
.
Rjesenje. S obzirom da je
lim
x1
1
1 x
= i lim
x1
3
1 x
3
= ,
limesi zdesna i slijeva zadane funkcije u x = 1 su neodredenog oblika .
Svodenjem na zajednicki nazivnik dobivamo
lim
x1
_
1
1 x

3
1 x
3
_
= lim
x1
x
2
+x 2
1 x
3
= lim
x1
(x 1) (x + 2)
(x 1) (x
2
+x + 1)
= lim
x1
x + 2
(x
2
+x + 1)
= 1.
4.12 Limes iracionalne funkcije oblika 0/0
Izracunajte:
(a) lim
x0
1 2x x
2
(1 +x)
x
,
(b) lim
x1
3
x 1
4
x 1
.
Rjesenje.
0
0
. Racionalizacijom funkcije u brojniku
dobivamo
lim
x0
1 2x x
2
(1 +x)
x
= lim
x0
1 2x x
2
(1 +x)
x
1 2x x
2
+ (1 +x)
1 2x x
2
+ (1 +x)
= lim
x0
(1 2x x
2
) (1 +x)
2
x
_
1 2x x
2
+ 1 +x
_
= lim
x0
2x
2
4x
x
_
1 2x x
2
+ 1 +x
_
= lim
x0
2x 4
1 2x x
2
+ 1 +x
= 2.
(b) Zadani limes je neodredenog oblika
0
0
. Supstitucijom x = t
12
se oslobadamo
iracionalnih izraza u funkciji pod limesom i dobivamo
lim
x1
3
x 1
4
x 1
=
_
_
x = t
12
x 1
t 1
_
_
= lim
t1
t
4
1
t
3
1
= lim
t1
(t 1)(t + 1)(t
2
+ 1)
(t 1)(t
2
+t + 1)
= lim
t1
(t + 1)(t
2
+ 1)
t
2
+t + 1
=
4
3
.
4.13 Limes iracionalne funkcije oblika
Izracunajte:
(a) lim
x
_
x
_
x
2
+ 1
_
,
(b) lim
x
_
_
x
2
2x 1
_
x
2
7x + 3
_
.
4.13 Limes iracionalne funkcije oblika 105
Rjesenje.
(a) Odmah slijedi
lim
x
_
x
_
x
2
+ 1
_
= = .
S druge strane je lim
x+
_
x
_
x
2
+ 1
_
neodredenog oblika pa raciona-
lizacijom funkcije pod limesom dobivamo
lim
x+
_
x
_
x
2
+ 1
_
= lim
x+
_
x
_
x
2
+ 1
_
x +
x
2
+ 1
x +
x
2
+ 1
= lim
x+
x
2
(x
2
+ 1)
x +
x
2
+ 1
= lim
x+
1
x +
x
2
+ 1
= 0.
(b) S obzirom da je
lim
x
_
x
2
2x 1 = + i lim
x
_
x
2
7x + 3 = +,
zadani limesi su oblika . Racionalizacijom funkcije pod limesom dobivamo
lim
x
_
_
x
2
2x 1
_
x
2
7x + 3
_
= lim
x
_
_
x
2
2x 1
_
x
2
7x + 3
_
_
x
2
2x 1 +
_
x
2
7x + 3
_
x
2
2x 1 +
_
x
2
7x + 3
= lim
x
(x
2
2x 1) (x
2
7x + 3)
x
2
2x 1 +
x
2
7x + 3
= lim
x
5x 4
x
2
2x 1 +
x
2
7x + 3
= lim
x
x
_
5
4
x
_
[x[
__
1
2
x
+
1
x
2
+
_
1
7
x
+
3
x
2
_
= lim
x
x
[x[
lim
x
5
4
x
_
1
2
x
+
1
x
2
+
_
1
7
x
+
3
x
2
.
Buduci da je
lim
x+
x
[x[
= 1 i lim
x
x
[x[
= 1,
iz dobivenog rezultata slijedi
lim
x
_
_
x
2
2x 1
_
x
2
7x + 3
_
=
_
5/2, x +
5/2, x .
4.14 Primjena lim(sin x)/x kada x 0
Izracunajte:
(a) lim
x
xsin
1
x
,
(b) lim
x0
2 arcsinx
3x
,
(c) lim
x0
tg x sin x
x
3
,
(d) lim
x0
1 + cos x
sin
2
x
.
Rjesenje. Ideja u ovim zadacima je transformirati funkciju pod limesom tako da
mozemo primijeniti formulu
lim
x0
sin(ax)
x
= a, (4.1)
koja se dobije iz [M1, primjer 4.6] supstitucijom ax = t.
(a) Supstitucijom
1
x
= t dobivamo
lim
x
xsin
1
x
=
_
_
1
x
= t
x
t 0
_
_ = lim
t0
sin t
t
= 1.
(b) Supstitucijom arcsinx = t i primjenom [M1, teorem 4.3] dobivamo
lim
x0
2 arcsinx
3x
=
_
_
arcsinx = t
x 0
t 0
_
_
= lim
t0
2t
3 sint
=
2
3

1
lim
t0
sin t
t
=
2
3
.
(c) Primjenom formula tg x =
sin x
cos x
i sin
2 x
2
=
1
2
(1 cos x) dobivamo
lim
x0
tg x sin x
x
3
= lim
x0
sin x(1 cos x)
x
3
cos x
=
= lim
x0
2 sinxsin
2 x
2
x
3
cos x
=
= lim
x0
2
sin x
x

sin
2 x
2
x
2

1
cos x
.
4.15 Primjena lim(sin x)/x kada x 107
Zbog neprekidnosti funkcije x
2
i [M1, teorem 4.7 (ii)] vrijedi
lim
x0
sin
2 x
2
x
2
= lim
x0
_
sin
x
2
x
_
2
=
_
lim
x0
sin
x
2
x
_
2
=
_
1
2
_
2
=
1
4
.
Prema [M1, teorem 4.3] sada slijedi
lim
x0
tg x sin x
x
3
= 2 lim
x0
sin x
x
lim
x0
sin
2 x
2
x
2
lim
x0
1
cos x
= 2 1
1
4
1 =
1
2
.
(d) Racionalizacijom brojnika, primjenom formule sin
2 x
2
=
1
2
(1 cos x) te iz [M1,
teorem 4.3] i [M1, teorem 4.7 (ii)] za neprekidnu funkciju x
2
, dobivamo
lim
x0
1 + cos x
sin
2
x
= lim
x0
1 + cos x
sin
2
x
2 +
1 + cos x
2 +
1 + cos x
= lim
x0
2 (1 + cos x)
sin
2
x (
2 +
1 + cos x)
= lim
x0
1 cos x
sin
2
x (
2 +
1 + cos x)
= lim
x0
2 sin
2
_
x
2
_
sin
2
x (
2 +
1 + cos x)
= lim
x0
2
_
sin
x
2
x
_
2
_
sin x
x
_
2

1
2 +
1 + cos x
= 2
_
lim
x0
sin
x
2
x
_
2
_
lim
x0
sin x
x
_
2
lim
x0
1
2 +
1 + cos x
= 2
_
1
2
_
2
1
2

1
2
2
=
1
4
2
.
4.15 Primjena lim(sin x)/x kada x
Izracunajte
lim
x
x sin x
x + sin x
.
Rjesenje. Izlucimo li x iz brojnika i nazivnika funkcije pod limesom dobivamo
lim
x
x sinx
x + sinx
= lim
x
x
_
1
sinx
x
_
x
_
1 +
sinx
x
_ = lim
x
1
sin x
x
1 +
sin x
x
.
Buduci da je 1 sinx 1, za svaki x R, za x > 0 vrijedi
1
x

sin x
x

1
x
.
Kako je
lim
x
1
x
= 0,
[M1, teorem 4.4] povlaci
lim
x
sin x
x
= 0.
Sada za zadani limes vrijedi
lim
x
1
sin x
x
1 +
sin x
x
=
1 0
1 + 0
= 1.
4.16 Limes oblika a
Izracunajte
lim
x
_
x
2
+ 2
2x
2
+ 1
_
x
2
.
Rjesenje. Buduci da je
lim
x
x
2
+ 2
2x
2
+ 1
= lim
x
1 +
2
x
2
2 +
1
x
2
=
1
2
i lim
x
x
2
= ,
vrijedi
lim
x
_
x
2
+ 2
2x
2
+ 1
_
x
2
= lim
t
_
1
2
_
t
= 0
jer je
lim
x+
a
t
=
_
0, 0 < a < 1
+, a > 1
.
Jos vrijedi
lim
x
a
t
=
_
+, 0 < a < 1
0, a > 1
.
4.17 Primjena limesa koji daju broj e
Izracunajte:
(a) lim
x
_
2x + 3
2x + 1
_
x+1
,
(b) lim
x0
1
x
ln
_
1 +x
1 x
.
4.17 Primjena limesa koji daju broj e 109
(c) lim
xa
ln x ln a
x a
,
(d) lim
x0
e
x
1
x
.
Rjesenje. Prema [M1, primjer 4.9] pod (b) vrijedi formula
lim
x+
_
1 +
1
x
_
x
= e, (4.2)
koja je zadovoljena i ako umjesto + stavimo . Nadalje, iz (4.2) slijedi
lim
x0
(1 +x)
1
x
=
_
_
y =
1
x
x 0
y
_
_ = lim
y
_
1 +
1
y
_
y
= e
pa vrijedi i sljedeca formula:
lim
x0
(1 +x)
1
x
= e. (4.3)
(a) Buduci da je
lim
x
2x + 3
2x + 1
= 1,
zadani limes ima neodredeni oblik 1
. Sredivanjem dobivamo
lim
x
_
2x + 3
2x + 1
_
x+1
= lim
x
_
2x + 1 + 2
2x + 1
_
x+1
= lim
x
_
1 +
1
2x+1
2
_
x+1
=
= lim
x
_
_
1 +
1
2x+1
2
_ 2
2x+1
_
2(x+1)
2x+1
=
_
lim
x
_
1 +
1
2x+1
2
_ 2
2x+1
_
lim
x
2(x+1)
2x+1
.
Prema formuli (4.2) je
lim
x
_
1 +
1
2x+1
2
_ 2
2x+1
=
_
_
2x + 1
2
= t
x
t
_
_ = lim
t
_
1 +
1
t
_
t
= e,
sto zajedno s
lim
x
2(x + 1)
2x + 1
= 1
povlaci
lim
x
_
2x + 3
2x + 1
_
x+1
= e
1
= e.
(b) Uvrstavanjemx = 0 u funkciju pod limesom vidimo da je zadani limes neodredenog
oblika 0. Primjenom svojstava funkcije lnx dobivamo
lim
x0
1
x
ln
_
1 +x
1 x
= lim
x0
ln
_
1 +x
1 x
_ 1
2x
.
Zbog neprekidnosti funkcije lnx i tvrdnje [M1, teorem 4.7 (ii)] vrijedi
lim
x0
ln
_
1 +x
1 x
_ 1
2x
= ln lim
x0
_
_
1 +
1
1x
2x
_
1x
2x
_
1
1x
= ln
_
lim
x0
_
1 +
1
1x
2x
_1x
2x
_
lim
x0
1
1x
= ln e
1
= 1
jer je prema formuli (4.2)
lim
x0
_
1 +
1
1x
2x
_1x
2x
=
_
_
1 x
2x
= t
x 0
t
_
_ = lim
t
_
1 +
1
t
_
t
= e.
(c) Zadani limes je neodredenog oblika
0
0
. Primjenom svojstava funkcije lnx, iz
[M1, teorem 4.7] pod (ii) za neprekidne funkcije lnx i x
1
a
, te formule (4.3)
dobivamo
lim
xa
ln x ln a
x a
= lim
xa
ln
x
a
x a
=
_
_
x a = t
x a
t 0
_
_
= lim
t0
ln
a+t
a
t
= lim
t0
ln
_
1 +
t
a
_1
t
= ln lim
t0
_
_
1 +
t
a
_a
t
_1
a
= ln
_
lim
t0
_
1 +
t
a
_a
t
_1
a
=
_
_
t
a
= y
t 0
y 0
_
_
= ln
_
lim
y0
(1 +y)
1/y
_1
a
= ln e
1
a
=
1
a
.
(d) Zadani limes je neodredenog oblika
0
0
. Supstitucijom e
x
1 = t, primjenom
svojstava funkcije lnx, tvrdnje pod (ii) iz [M1, teorem 4.7] za neprekidnu
4.18 Neprekidnost funkcije 111
funkciju lnx i konacno formule (4.3) dobivamo
lim
x0
e
x
1
x
=
_
_
e
x
1 = t
x 0
t 0
_
_
= lim
t0
t
ln(t + 1)
= lim
t0
1
ln(t + 1)
1
t
=
1
ln lim
t0
(t + 1)
1
t
= 1.
4.18 Neprekidnost funkcije
(a) Odredite parametar tako da funkcija
f(x) =
_
_
_
x
2
4
x 2
, x ,= 2
, x = 2
bude neprekidna.
(b) Odredite konstante a i b tako da funkcija
f(x) =
_
_
_
2 sinx, x
2
a sinx +b,
2
< x <

2
cos x, x

2
bude neprekidna.
Rjesenje.
(a) Funkcija f je na skupu R2 zadana neprekidnom funkcijom pa je dovoljno
odrediti parametar takav da f bude neprekidna u x = 2, odnosno da vrijedi
lim
x2+
f(x) = lim
x2
f(x) = f(2).
Buduci da je
lim
x2
f(x) = lim
x2
x
2
4
x 2
= lim
x2
(x 2)(x + 2)
x 2
= lim
x2
(x + 2) = 4,
mora vrijediti f(2) = 4. Iz denicije funkcije f je f(2) = , pa stoga slijedi
= 4.
(b) S obzirom da je funkcija f zadana po dijelovima pomocu neprekidnih funkcija,
zakljucujemo da je f neprekidna na skupu
R
_
2
,

2
_
.
Potrebno je odrediti konstante a i b tako da f bude neprekidna u tockama
x
1
=
2
i x
2
=

2
, odnosno da ispunjava uvjete iz [M1, denicija 4.6]:
lim
xxi
f(x) = lim
xi+
f(x) = f(x
i
), i = 1, 2. (4.4)
Za tocku x
1
=
2
vrijedi
lim
x
f(x) = lim
x
(2 sinx) = 2,
lim
x
2
+
f(x) = lim
x
2
+
(a sinx +b) = a +b,
f
_
2
_
= 2 sin
_
2
_
= 2.
Uvrstavanjem dobivenih rezultata u (4.4) slijedi
a +b = 2.
Za tocku x
2
=

2
vrijedi
lim
x
f(x) = lim
x
(a sinx +b) = a +b,

lim
x
2
+
f(x) = lim
x
2
+
cos x = 0,
f
_
2
_
= cos

2
= 0.
Sada (4.4) povlaci
a +b = 0.
Konacno, rjesavanjem sustava
a +b = 2,
a +b = 0,
dobivamo a = 1 i b = 1.
4.19 Vrste prekida
Ispitajte vrste prekida funkcija:
(a) f(x) =
7 +x 3
x
2
4
u tockama x
1
= 2 i x
2
= 2,
(b) f(x) =
a
1
x
1
a
1
x
+ 1
, gdje je a > 1 u tocki x = 0.
Rjesenje.
(a) Da bismo ispitali vrstu prekida funkcije u tockama x
1
i x
2
potrebno je izracunati
limes s lijeve i desne strane u tim tockama.
4.19 Vrste prekida 113
Limes slijeva u tocki x
1
= 2 je
lim
x2
7 +x 3
x
2
4
= lim
x2
7 +x 3
x
2
4

7 +x + 3
7 +x + 3
= lim
x2
x 2
(x 2)(x + 2)(
7 +x + 3)
= lim
x2
1
(x + 2)(
7 +x + 3)
= .
Limes zdesna u tocki x
1
= 2 dobivamo na isti nacin:
lim
x2+
7 +x 3
x
2
4
= lim
x2+
1
(x + 2)(
7 +x + 3)
= +.
Prema [M1, denicija 4.7], zadana funkcija ima prekid druge vrste u tocki
x
1
= 2.
Limes slijeva u tocki x
2
= 2 je
lim
x2
7 +x 3
x
2
4
= lim
x2
1
(x + 2)(
7 +x + 3)
=
1
24
.
Za limes zdesna u tocki x
2
= 2 ocigledno vrijedi
lim
x2+
7 +x 3
x
2
4
= lim
x2+
1
(x + 2)(
7 +x + 3)
=
1
24
.
Limesi slijeva i zdesna u tocki x
2
= 2 su jednaki pa prema [M1, denicija 4.7],
funkcija f ima uklonjivi prekid u toj tocki.
(b) Limes zdesna funkcije f u tocki x = 0 racunamo pomocu supstitucije t = 1/x:
lim
x0+
a
1
x
1
a
1
x
+ 1
=
_
_
1
x
= t
x 0+
t +
_
_
= lim
t+
a
t
1
a
t
+ 1
= lim
t+
a
t
_
1
1
a
t
_
a
t
_
1 +
1
a
t
_ = 1.
Pri tome smo koristili
lim
t+
1
a
t
= 0, za a > 1.
Limes slijeva zadane funkcije u tocki x = 0 dobivamo na isti nacin:
lim
x0
a
1
x
1
a
1
x
+ 1
=
_
_
1
x
= t
x 0
t
_
_
= lim
t
a
t
1
a
t
+ 1
= lim
t+
1
a
t
1
1
a
t
+ 1
= 1.
Limesi slijeva i zdesna u tocki x = 0 su konacni i razliciti pa prema [M1,
denicija 4.7], funkcija f ima prekid prve vrste u toj tocki.
4.20 Asimptote racionalne funkcije
Odredite asimptote i skicirajte grafove funkcija:
(a) f(x) =
x
2
x
2
4
,
(b) f(x) =
x
2
+ 2x
x 2
.
Rjesenje. Asimptote odredujemo prema formulama iz [M1, 4.5].
(a) Podrucje denicije funkcije f je R2, 2. Stoga se vertikalne asimptote mogu
nalaziti samo u tockama x
1
= 2 i x
2
= 2. Limesi slijeva i zdesna u tim
tockama su jednaki:
lim
x2
f(x) = lim
x2
x
2
x 2

1
x + 2
= 1 lim
t0
1
t
= ,
lim
x2
f(x) = lim
x2
x
2
x + 2

1
x 2
= 1 lim
t0
1
t
= .
Slijedi da su pravci x = 2 i x = 2 vertikalne asimptote.
Ispitajmo ponasanje funkcije u beskonacnosti. Vrijedi
lim
x
f(x) = lim
x
1
1
4
x
2
= 1
pa je pravac x = 1 horizontalna asimptota u lijevoj i desnoj strani, odakle
zakljucujemo da funkcija f nema kosu asimptotu ni u lijevoj ni u desnoj strani.
Vidi sliku 4.4.
2 2
1
Slika 4.4: Graf funkcije f(x) =
x
2
x
2
4
.
4.21 Asimptote iracionalne funkcije 115
(b) Podrucje denicije funkcije f je R2. Zbog
lim
x2
f(x) = lim
x2
(x
2
+ 2x)
1
x 2
= 8 lim
t0
1
t
=
slijedi da je pravac x = 2 vertiklna asimptota.
Nadalje,
lim
x
f(x) = lim
x
1 +
2
x
1
x

2
x
2
=
povlaci da zadana funkcija nema horizontalnu asimptotu ni u lijevoj ni u desnoj
strani.
Potrazimo kose asimptote. Ako s k oznacimo koecijent smjera kose asimptote,
a s l njen odsjecak na y-osi, vrijedi
k = lim
x
f(x)
x
= lim
x
x + 2
x 2
= 1,
l = lim
x
[f(x) kx] = lim
x
4x
x 2
= 4,
pa je pravac y = x + 4 kosa asimptota u lijevoj i desnoj strani. Vidi sliku 4.5.
2 2
4
x
2
+ 2x
x 2
.
4.21 Asimptote iracionalne funkcije
Odredite asimptote funkcije
f(x) =
_
4x
2
+x
i skicirajte njen graf.
Rjesenje. Funkcija f je denirana za sve x R za koje vrijedi 4x
2
+ x 0, pa
je podrucje denicije od f skup ,
1
4
] [0, +). Slijedi da f nema vertikalne
asimptote jer se one mogu nalaziti samo u tockama prekida ili otvorenim rubovima
podrucja denicije.
Zbog
lim
x
f(x) = lim
x
_
4x
2
+x = +,
odmah slijedi da f nema horizontalnu asimptotu ni u lijevoj ni u desnoj strani.
Preostaje potraziti kose asimptote. Oznacimo s k
1
i l
1
koecijent smjera i odsjecak
na y-osi kose asimptote funkcije f u desnoj strani. Tada je
k
1
= lim
x+
f(x)
x
= lim
x+
4x
2
+x
x
= lim
x+
[x[
x
lim
x+
_
4 +
1
x
= 1
4 = 2,
l
1
= lim
x+
[f(x) 2x] = lim
x+
[
_
4x
2
+x 2x]
4x
2
+x + 2x
4x
2
+x + 2x
= lim
x+
x
4x
2
+x + 2x
= lim
x+
x
[x[
lim
x+
1
_
4 +
1
x
+ 2
=
1
4
.
Dakle, pravac y = 2x +
1
4
je kosa asimptota funkcije f u desnoj strani.
Ako s k
2
i l
2
oznacimo koecijent smjera i odsjecak na y-osi kose asimptote funkcije
f u lijevoj strani, onda na isti nacin dobivamo
k
2
= lim
x
f(x)
x
= lim
x
[x[
x
lim
x
_
4 +
1
x
= 1
4 = 2,
l
2
= lim
x
[f(x) 2x] = lim
x
x
[x[
lim
x
1
_
4 +
1
x
+ 2
=
1
4
.
Stoga je pravac y = 2x
1
4
kosa asimptota funkcije f u lijevoj strani. Vidi sliku
4.6.
4.22 Asimptote funkcije s eksponencijalnim izrazom
Odredite asimptote funkcije
f(x) = xe
1
x
2
1
.
Rjesenje. Podrucje denicije funkcije f je R1, 1. Stoga funkcija moze imati
vertikalne asimptote samo u tockama x
1
= 1 i x
2
= 1. Provjerimo prvo tocku x
1
.
Prema zadatku (4.8) je
lim
x1
+
xe
1
x
2
1
= 0 i lim
x1
xe
1
x
2
1
= ,
4.22 Asimptote funkcije s eksponencijalnim izrazom 117

1
8

1
4

1
4
1
4
4x
2
+x.
odakle slijedi da je pravac x = 1 vertikalna asimptota funkcije f s lijeve strane.
Na isti nacin za tocku x
2
dobivamo
lim
x1
+
xe
1
x
2
1
= + i lim
x1
xe
1
x
2
1
= 0
pa je pravac x = 1 je vertikalna asimptota funkcije f s desne strane.
Nadalje, zbog
lim
x
f(x) = lim
x
xe
1
x
2
1
= lim
x
x lim
x
e
1
x
2
1
= 1 = ,
funkcija f nema horizontalnu asimptotu ni u lijevoj ni u desnoj strani.
Potrazimo kose asimptote. Ako koecijent smjera kose asimptote oznacimo s k,
tada je
k = lim
x
f(x)
x
= lim
x
xe
1
x
2
1
x
= lim
x
e
1
x
2
1
= 1.
Za odsjecak na x osi, l, vrijedi
l = lim
x
[f(x) kx] = lim
x
x
_
e
1
x
2
1
1
_
=
_
_
1
x
2
1
= t
x
t 0+
_
_
= lim
t0+
_
1 +
1
t
(e
t
1) = lim
t0+
_
1 +
1
t

e
t
1
t
t
= lim
t0+
_
1 +
1
t
lim
t0+
e
t
1
t
lim
t0+
t = 1 e 0 = 0,
gdje smo u racunanju limesa koristili [M1, teorem 4.3] i zadatak (4.17) pod (b).
Slijedi da je pravac y = x kosa asimptota funkcije f. Vidi sliku 4.7.
1 1
4x
2
+x.
1. Odredite podrucje denicije funkcije
f(x) = arccos
_
log1
3
_
x
2
+ 3
_
.
2. Odredite podrucje denicije funkcije
f(x) = ln
_
arcsin
1 x
2
2 +x
_
.
3. Odredite podrucje denicije funkcija:
(a) f(x) = ln(sin x),
(b) f(x) = ln [ sin x[.
4. Odredite podrucje denicije funkcija:
(a) f(x) =
3 x + arcsin
3 2x
5
,
(b) f(x) = arcsin
x 3
2
log (4 x).
5. Nacrtajte graf funkcija:
(a) f(x) = 2 sin
_
1
2
x

4
_
,
(b) f(x) = 2 cos
_
3x +

4
_
,
(c) f(x) = cos
2
x.
6. Neka je
f(x) = x + 2, g(x) = x
2
, h(x) =
1
x
.
Dokazite da vrijedi
(f g) h = f (g h) .
7. Odredite inverznu funkciju funkcije
f(x) = ln
2x 1
3x + 2
.
8. Odredite inverznu funkciju funkcije
f(x) = 3 sin2
_
x +

3
_
.
9. Odredite jednostrane limese
lim
x0
+
1
1 +e
1
x
i lim
x0
1
1 +e
1
x
.
10. Odredite jednostrane limese
lim
x0
+
_
arctg
1
x
+
[ sinx[
x
_
i lim
x0
_
arctg
1
x
+
[ sin x[
x
_
.
11. Izracunajte:
(a) lim
x
2x + 3
x +
3
x
2
,
(b) lim
x
2x
2
3x + 4
x
4
+ 1
,
(c) lim
x
x
_
x +
x
,
(d) lim
x
x
2
3x x + 1
x
.
12. Izracunajte lim
xa
x
2
(a + 1)x +a
x
3
a
3
.
13. Izracunajte:
(a) lim
x0
1 +x 1
3
1 +x 1
,
(b) lim
x0
1 +x
1 +x
2
1 +x 1
.
14. Izracunajte:
(a) lim
x
_
_
x
2
+ 1
_
x
2
1
_
,
(b) lim
x
x
2
+a
2
+ x
x
2
+b
2
+x
.
15. Izracunajte:
(a) lim
xa
cos x cos a
x a
,
(b) lim
x
6
2 sin x 1
cos 3x
.
16. Izracunajte:
(a) lim
x0
_
x
2
2x + 3
x
2
3x + 2
_sin x
x
,
(b) lim
x0
_
sin3x
x
_
x+2
.
17. Izracunajte:
(a) lim
x0
x
1 + sinx,
(b) lim
x
x[ln (1 + x) ln x],
(c) lim
x
x(e
1
x
1).
18. Odredite parametar tako da funkcija
f(x) =
_
5x
2
2x +, x 0
sinx
x
, x < 0
bude neprekidna.
19. Odredite parametar tako da funkcija
f(x) =
_
e
x
+ 1, x 0
x +, x < 0
bude neprekidna.
20. Ispitajte vrste prekida funkcija:
(a) f(x) =
x
[x[
u tocki x = 0,
(b) f(x) =
x
2
[ sin x[
u tocki x = 0,
(c) f(x) =
1 +x
2
1 +x
u tocki x = 1,
(d) f(x) =
2
x 3
x
2
49
u tocki x = 7.
21. Denirajte funkciju
f(x) =
x
3
1
x 1
u x = 1 tako da prosirena funkcija bude neprekidna na R.
4.24 Rjesenja 121
22. Denirajte funkciju
f(x) = xsin
1
x
u x = 0 tako da prosirena funkcija bude neprekidna na R.
23. Dokazite da je funkcija
f(x) =
3
5
x +
1
4
neprekidna na R.
24. Odredite asimptote funkcija i skicirajte njihove grafove:
(a) f(x) =
1
x
2
1
,
(b) f(x) =
x
2
+ 2x 3
x + 3
,
(c) f(x) =
x
2
+ 2x 3
x + 5
,
(d) f(x) =
2x
2
+ 9x + 7
3(x + 4)
,
(e) f(x) =
x
2x + 3
e
1
x
.
25. Odredite asimptote funkcije f(x) = ln (1 +x).
26. Odredite asimptote funkcije f(x) = x 2
x
2
+x + 1.
27. Odredite asimptote parametarski zadane funkcije
x(t) =
2t
t
2
1
e
t
, y(t) =
e
t
2
t + 1
.
4.24 Rjesenja
1. T(f) =
_
6,
.
2. T(f) = 1, 1).
3. (a) T(f) =
_
kZ
2k, (2k + 1)),
(b) T(f) = Rk, k Z.
4. (a) T(f) = [1, 3],
(b) T(f) = [1, 4).
5. Koristite upute dane u [M1, 4.6.5].
(a) Vidi sliku 4.8.
(b) Vidi sliku 4.9.
2

5
2

9
2

13
2
2
2
Slika 4.8: Graf funkcije f(x) = 2 sin
_
1
2
x

4
_
.
12

5
12

3
4

13
12
2
2
Slika 4.9: Graf funkcije f(x) = 2 cos
_
3x +

4
_
.
(c) Vidi sliku 4.10.
6. Primjenom [M1, denicija 1.9].
7. f
1
(x) =
1 + 2e
x
2 3e
x
.
8. f
1
(x) =
1
2
arcsin
x
3

3
.
9. 0, 1.
10.

2
+ 1,
2
1.
11. (a) 2,
(b) 2,
(c) 1,
(d) 0, x +; 2, x .
4.24 Rjesenja 123
2

3
2

5
2
1
1
Slika 4.10: Graf funkcije f(x) = cos
2
x.
12.
a 1
3a
2
.
13. (a)
3
2
,
(b) 1.
14. (a) 0,
(b)
a
2
b
2
.
15. (a) sina,
(b)
3
3
.
16. (a)
3
2
,
(b) 9.
17. (a) e,
(b) 1,
(c) 1.
18. = 1.
19. = 2.
20. (a) Funkcija f ima u tocki x = 0 prekid prve vrste.
(b) Funkcija f ima u tocki x = 0 uklonjivi prekid.
(c) Funkcija f ima u tocki x = 1 prekid druge vrste.
(d) Funkcija f ima u tocki x = 7 uklonjivi prekid.
21. f(1) = 3.
22. f(0) = 1.
23. Koristenjem [M1, denicija 4.6].
24. (a) Pravci x = 1 i x = 1 su vertikalne asimptote, a pravac y = 0 horizon-
talna asimptota. Vidi sliku 4.11.
1 1
1
1
x
2
1
.
(b) Funkcija f nema asimptota.
(c) Pravac x = 5 je vertikalna asimptota, a pravac y = x3 kosa asimptota.
Vidi sliku 4.12.
5 3 5 3
x
2
+ 2x 3
x + 5
.
(d) Pravac x = 4 je vertikalna asimptota, a pravac y =
1
3
(2x + 1) kosa
asimptota. Vidi sliku 4.13.
(e) Pravac x = 0 je vertikalna asimptota s desne strane, pravac x =
3
2
ver-
tikalna asimptota s obje strane, a pravac y =
1
2
horizontalna asimptota.
Vidi sliku 4.14.
4.24 Rjesenja 125
4
1
2
2x
2
+ 9x + 7
3(x + 4)
.

3
2
1
2
x
2x + 3
e
1/x
.
25. Pravac x = 1 je vertikalna asimptota s desne strane, a funkcija nema hori-
zontalnih i kosih asimptota.
26. Pravac y = x 1 je kosa asimptota u desnoj strani, a pravac y = 3x + 1
kosa asimptota u lijevoj strani.
27. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota, pravac y =
e
2
horizontalna asimptota,
a pravac y = e
2
x
5
2
e kosa asimptota (vidi [M1, primjer 4.12]).
5.
DERIVACIJE I PRIMJENE
5.1 Pravila deriviranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
5.2 Deriviranje kompozicije funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
5.3 Logaritamsko deriviranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
5.4 Deriviranje implicitno zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . . 133
5.5 Derivacije viseg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
5.6 Deriviranje parametarski zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . 135
5.7 Tangenta na eksplicitno zadanu funkciju . . . . . . . . . . . . . 136
5.8 Tangenta na parametarski zadanu funkciju . . . . . . . . . . . . 136
5.9 Kut izmedu tangenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
5.10 LHospitalovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
5.11 Lokalni ekstremi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
5.12 Lokalni ekstremi parametarski zadane funkcije . . . . . . . . . 143
5.13 Lokalni ekstremi i siljci funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144
5.14 Lokalni ekstremi i intervali monotonosti . . . . . . . . . . . . . 145
5.15 Tocke ineksije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
5.16 Tocke ineksije i intervali zakrivljenosti . . . . . . . . . . . . . 147
5.17 Geometrijski ekstrem I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
5.18 Geometrijski ekstrem II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
5.19 Geometrijski ekstrem III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
5.20 Geometrijski ekstrem IV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
5.21 Tok funkcije I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
5.22 Tok funkcije II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
5.23 Tok funkcije III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
5.24 Tok funkcije IV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160
5.25 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162
5.26 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167
128 DERIVACIJE I PRIMJENE
5.1 Pravila deriviranja
Derivirajte sljedece funkcije:
(a) f(x) =
3
x
2
_
x
x +
7
e,
(b) f(x) = sinxarctg x,
(c) f(x) =
cos x
1 + tg x
,
(d) f(x) =
sinx
x
3
+e
x
cos x (x
3
+ 2) log x.
Rjesenje.
(a) Zapisimo prva dva izraza u obliku potencije. Vrijedi
3
x
2
= x
2
3
i
_
x
x =
x
4
x = x
1
2
x
1
4
= x
3
4
.
Prema prvom pravilu za deriviranje sume iz [M1, teorem 5.2], te formulama za
deriviranje potencije i konstantne funkcije iz [M1, 5.1.5] dobivamo
f
(x) =
_
x
2
3
x
3
4
+
7
e
_
=
_
x
2
3
_
_
x
3
4
_
+
_
7
e
_
=
2
3
x
2
3
1
3
4
x
3
4
1
+ 0 =
2
3
x
1
3
3
4
x
1
4
=
2
3
3
x

3
4
4
x
.
(b) Prema trecem pravilu za deriviranje produkta iz [M1, teorem 5.2] i formulama
za deriviranje trigonometrijskih i arkus funkcija iz [M1, 5.1.5] slijedi
f
(x) = (sin xarctg x)
= (sin x)
arctg x + sin x(arctg x)
= cos xarctg x + sin x

1
1 +x
2
.
(c) Po cetvrtom pravilu za deriviranje kvocijenta iz [M1, teorem 5.2] i pravilima
za deriviranje trigonometrijskih funkcija imamo
f
(x) =
_
cos x
1 + tg x
_
=
(cos x)
(1 + tg x) cos x (1 + tg x)
(1 + tg x)
2
=
sinx(1 + tg x) cos x
1
cos
2
x
(1 + tg x)
2
=
sinx
sin
2
x
cos x

1
cos x
(sinx + cos x)
2
cos
2
x
=
sin xcos x sin
2
x 1
cos x
sin
2
x + 2 sinxcos x + cos
2
x
cos
2
x
=
cos x
_
sin xcos x + sin
2
x + 1
_
1 + 2 sinxcos x
.
5.2 Deriviranje kompozicije funkcija 129
(d) Primjenom pravila deriviranja iz [M1, teorem 5.2] dobivamo
f
(x) =
_
sin x
x
3
+e
x
cos x (x
3
+ 2) log x
_
=
_
sin x
x
3
_
+ (e
x
cos x)
__
x
3
+ 2
_
log x
=
(sin x)
x
3
sin x(x
3
)
x
6
+ (e
x
)
cos x +e
x
(cos x)
[(x
3
+ 2)
log x + (x
3
+ 2)(log x)
]
=
cos x x
3
sin x 3x
2
x
6
+e
x
cos x e
x
sin x 3x
2
log x
_
x
3
+ 2
_
1
x
log e.
5.2 Deriviranje kompozicije funkcija
(a) f(x) =
_
x
2
+ 2
_
3
,
(b) f(t) =
1
4
(tg t)
4
1
2
(tg t)
2
ln(cos t),
(c) f(x) = log
e
1
cos
2
x
,
(d) f(x) = arcsin
x 1
x
,
(e) f(x) =
4x 1 + arcctg
4x 1,
(f) f(x) = ln
2
(2x + 1),
(g) f(x) = ln ln(x
4
+x),
(h) f(x) = 2
arctg
x
.
Rjesenje.
(a) Uz oznake h(x) = x
3
i g(x) = x
2
+2 je f(x) = h(g(x)), pa pravilo za derivaciju
kompozicije funkcija iz [M1, teorem 5.4] daje
f
(x) = [h(g(x))]
= h
(g(x)) g
(x).
Buduci da je h
(x) = 3x
2
i g
(x) = 2x imamo
f
(x) = h
(x
2
+ 2) 2x = 3(x
2
+ 2)
2
2x.
Dakle,
f
(x) =
_
_
x
2
+ 2
_
3
_
= 3(x
2
+ 2)
2
2x = 6x(x
2
+ 2).
(b) Pravila za deriviranje trigonometrijskih i logaritamske funkcije iz [M1, 5.1.5]
daju
f
(t) =
_
1
4
(tg t)
4
_
_
1
2
(tg t)
2
_
[ln(cos t)]
=
1
4
_
(tg t)
4
_
1
2
_
(tg t)
2
_
[ln(cos t)]
.
Derivacijom dobivenih kompozicija slijedi
f
(x) =
1
4
4 (tg t)
3
(tg t)
1
2
2 tg t (tg t)
1
cos t
(cos t)
=
1
4
4 (tg t)
3
1
cos
2
t

1
2
2 tg t
1
cos
2
t

1
cos t
(sin t)
=
sin
3
t
cos
5
t

sin t
cos
3
t
+
sin t
cos t
.
(c) Iz svojstava logaritamske funkcije slijedi
f(x) = log
e
1
cos
2
x
= log
e
1
2
(cos x)
2
= 2 (2) log
e
(cos x) = 4 ln(cos x) .
Koristenjem pravila za derivaciju kompozicije funkcija dobivamo
f
(x) = 4 [ln (cos x)]
= 4
1
cos x
(cos x)
= 4
1
cos x
(sinx) = 4 tg x.
(d) Formula za derivaciju potencije iz [M1, 5.1.5] daje
_
1
x
_
=
_
x
1
_
= 1 x
11
=
1
x
2
.
Primjenom pravila za derivaciju kompozicije funkcija i derivaciju sume dobi-
vamo
f
(x) =
_
arcsin
x 1
x
_
=
1
1
_
x 1
x
_
2
_
x 1
x
_
=
1
_
1
x
2
2x + 1
x
2
_
1
1
x
_
=
1
_
2x 1
x
2
_
(1)
_
1
x
_
_
=
[x[
2x 1
_
0
_
1
x
2
__
=
[x[
x
2
2x 1
.
(e) Prema formuli za derivaciju potencije je
_
x
_
=
_
x
1
2
_
=
1
2
x
1
2
1
=
1
2
x
1
2
=
1
2
x
, (5.1)
5.2 Deriviranje kompozicije funkcija 131
pa pravilo za derivaciju kompozicije funkcija daje
_
4x 1
_
=
1
2
4x 1
(4x 1)
=
1
2
4x 1
4 =
2
4x 1
.
Primjenom pravila za derivaciju sume, pravila za derivaciju kompozicije funkcija
i uvrstavanjem prethodnog rezultata dobivamo
f
(x) =
_
4x 1
_
+
_
arcctg
4x 1
_
=
_
4x 1
_
1
1 +
_
4x 1
_
2

_
4x 1
_
=
2
4x 1
1
4x

2
4x 1
=
2
4x 1
_
1
1
4x
_
=
4x 1
2x
4x 1
.
(f) Primjenom pravila za derivaciju kompozicije funkcija i derivaciju sume dobi-
vamo
f
(x) =
_
ln
2
(2x + 1)
= 2 ln(2x + 1) [ln(2x + 1)]
= 2 ln(2x + 1)
1
2x + 1
(2x + 1)
= 2 ln(2x + 1)
1
2x + 1
2 =
4 ln(2x + 1)
2x + 1
.
(g) Dvostrukom primjenom pravila za derivaciju kompozicije funkcija i pravila za
derivaciju sume dobivamo
f
(x) =
_
ln ln(x
4
+x)
=
1
ln(x
4
+x)

_
ln(x
4
+x)
=
1
ln(x
4
+x)

1
x
4
+x
(x
4
+x)
=
1
ln (x
4
+x)

1
x
4
+x

_
4x
3
+ 1
_
=
4x
3
+ 1
x(x
3
+ 1) ln (x
4
+x)
.
(h) Pravilo za derivaciju kompozicije funkcija, formula za derivaciju eksponencijalne
funkcije iz [M1, 5.1.5] i formula (5.1) daju
f
(x) =
_
2
arctg
x
_
= 2
arctg
x
ln 2
_
arctg
x
_
= 2
arctg
x
ln 2
1
1 + (
x)
2

_
x
_
= 2
arctg
x
ln 2
1
1 +x

1
2
x
.
5.3 Logaritamsko deriviranje
(a) f(x) = (ln x)
x
,
(b) f(x) =
(cos x)
sin x
x
2
+ 3
,
(c) f(x) = e
cos x
+ (cos x)
x
.
Rjesenje. Derivacije zadanih funkcija racunamo postupkom logaritamskog derivi-
ranja iz [M1, 5.1.6].
(a) Logaritmiranjem funkcije f slijedi
ln f(x) = ln(lnx)
x
,
ln f(x) = xln(ln x),
odakle deriviranjem dobivamo
1
f(x)
f
(x) = (x)
ln(ln x) +x[ln(ln x)]
,
f
(x)
f(x)
= 1 ln(ln x) +x
1
ln x
(ln x)
,
f
(x)
f(x)
= ln(lnx) +x
1
ln x

1
x
.
Mnozenjem cijele jednakosti s f(x) je
f
(x) = f(x)
_
ln(ln x) +
1
ln x
_
,
f
(x) = (ln x)
x
_
ln(ln x) +
1
ln x
_
.
(b) Zbog svojstava logaritamske funkcije je
ln f(x) = ln
_
(cos x)
sin x
x
2
+ 3
_
,
ln f(x) = ln
_
(cos x)
sin x
ln(x
2
+ 3),
ln f(x) = sin xln (cos x) ln(x
2
+ 3).
Deriviranjem prethodne jednakosti dobivamo
1
f(x)
f
(x) = (sin x)
ln(cos x) + sin x[ln(cos x)]
[ln(x
2
+ 3)]
,
f
(x)
f(x)
= cos xln (cos x) + sinx
1
cos x
(sin x)
1
x
2
+ 3
2x.
5.4 Deriviranje implicitno zadane funkcije 133
Mnozenjem s f(x) slijedi da je
f
(x) =
(cos x)
sin x
x
2
+ 3
_
cos xln(cos x)
sin
2
x
cos x

2x
x
2
+ 3
_
.
(c) Vrijedi
f
(x) = (e
cos x
)
+ [(cos x)
x
]
.
Buduci da je
(e
cos x
)
= e
cos x
(cos x)
= e
cos x
(sinx),
dovoljno je logaritamski derivirati funkciju g(x) = (cos x)
x
. Iz
ln g(x) = xln(cos x),
deriviranjem slijedi
1
g(x)
g
(x) = (x)
ln(cos x) + x[ln(cos x)]
,
g
(x)
g(x)
= ln(cos x) +x
1
cos x
(sin x),
g
(x) = g(x)[ln(cos x) xtg x],

g
(x) = (cos x)
x
[ln(cos x) xtg x].
Dakle,
f
(x) = e
cos x
(sin x) + (cos x)
x
[ln(cos x) xtg x].
5.4 Deriviranje implicitno zadane funkcije
Odredite y
ako je y funkcija od x i vrijedi:

(a) x
2
3
+y
2
3
= a
2
3
,
(b) xy + sin y = e
x+y
.
Rjesenje.
(a) Buduci da je x varijabla, y funkcija ovisna o x, te a konstanta, primjenom
pravila za deriviranje kompozicije funkcija iz [M1, teorem 5.4] dobivamo
_
x
2
3
_
+
_
y
2
3
_
=
_
a
2
3
_
,
2
3
x
1
3
+
2
3
y
1
3
y
= 0,
1
3
x
+
y
y
= 0,
odakle slijedi
y
=
3
y
3
x
.
(b) Derivacijom zadanog izraza, prema pravilu za deriviranje kompozicije funkcija,
dobivamo
(x)
y +x y
+ cos y y
= e
x+y
(x +y)
,
y +xy
+ cos y y
= e
x+y
(1 +y
),
odakle je
y
_
x + cos y e
x+y
_
= e
x+y
y,
odnosno
y
=
e
x+y
y
x + cos y e
x+y
.
5.5 Derivacije viseg reda
Izracunajte n-tu derivaciju funkcije f u tocki x
0
ako je:
(a) f(x) =
1
x
i x
0
= 1,
(b) f(x) = sinx i x
0
=

2
,
za svaki prirodan broj n.
Rjesenje.
(a) Odredimo prvo n-tu derivaciju funkcije f. Iz f(x) = x
1
slijedi
f
(x) = x
2
,
f
(x) = (1)(2)x
3
,
f
(x) = (1)(2)(3)x
4
,
pa zakljucujemo da je
f
(n)
(x) = (1)(2)(3) (n)x
(n+1)
= (1)
n
n! x
(n+1)
.
Dobivenu formulu dokazimo matematickom indukcijom P4 iz [M1, denicija
1.13]. Baza indukcije vrijedi jer uvrstvanjem n = 1 slijedi da je f
(x) = x
2
,
sto je istina. Pretpostavimo da formula vrijedi za n. Tada je
f
(n+1)
=
_
(1)
n
n! x
(n+1)
_
= (1)
n
n! [(n + 1)x
(n+2)
]
= (1)
n+1
(n + 1)! x
(n+2)
,
pa formula vrijedi i za n + 1 cime smo pokazali korak indukcije.
Uvrstavanjem x
0
= 1 dobivamo da je
f
(n)
(x
0
) =
(1)
n
n!
(1)
n+1
= n!, n N.
5.6 Deriviranje parametarski zadane funkcije 135
(b) Iz
f
(x) = cos x = sin

_
x +

2
_
,
f
(x) = sinx = sin

_
x +
2
2
_
,
f
(x) = cos x = sin

_
x +
3
2
_
,
slijedi da je
f
(n)
(x) = sin
_
x +
n
2
_
.
Baza indukcije ocito vrijedi, a ispunjen je i korak jer ako formula vrijedi za n
slijedi
f
(n+1)
=
_
sin
_
x +
n
2
__
= cos
_
x +
n
2
_
= sin
_
x +
(n + 1)
2
_
.
Za x
0
=

2
vrijedi
f
(n)
(x
0
) = sin
_
2
+
n
2
_
.
Neparan n je oblika 2k 1, za neki k N, pa je
f
(n)
(x
0
) = sin
_
2
+
(2k 1)
2
_
= sin (k) = 0.
S druge strane, za paran n vrijedi n = 2k, za neki k N, pa je
f
(n)
(x
0
) = sin
_
2
+
2k
2
_
= sin
_
2
+k
_
= (1)
k
= (1)
n
2
.
5.6 Deriviranje parametarski zadane funkcije
Odredite prvu i drugu derivaciju funkcije parametarski zadane s
x(t) = t sin t,
y(t) = 1 cos t.
Rjesenje. Iz
x = 1 cos t i x = sin t,
y = sint i y = cos t,
prema formulama iz [M1, 5.4], slijedi da je prva derivacija jednaka
y
=
y
x
=
sin t
1 cos t
,
dok za drugu derivaciju vrijedi
y
=
y x y x
x
3
=
cos t(1 cos t) sin t sint
(1 cos t)
3
=
cos t 1
(1 cos t)
3
=
1
(cos t 1)
2
.
5.7 Tangenta na eksplicitno zadanu funkciju
Odredite jednadzbu tangente i normale na krivulju
f(x) = arctg e
2x
+ ln
_
e
2x
2e
2x
1
u tocki x
0
= 0.
Rjesenje. Zbog svojstava logaritamske funkcije je
ln
_
e
2x
2e
2x
1
= ln
_
e
2x
2e
2x
1
_1
2
=
1
2
ln
_
e
2x
2e
2x
1
_
=
1
2
_
ln e
2x
ln(2e
2x
1)
,
odnosno
f(x) = arctg e
2x
+x
1
2
ln
_
2e
2x
1
_
.
Izracunajmo derivaciju funkcije f. Vrijedi
f
(x) =
1
1 + (e
2x
)
2
e
2x
2 + 1
1
2

1
2e
2x
1
2 e
2x
2 =
2e
2x
1 +e
4x
+ 1
2e
2x
2e
2x
1
.
Koecijent smjera k tangente na funkciju f u tocki x
0
= 0 je jednak
k = f
(x
0
) =
2e
0
1 +e
0
+ 1
2e
0
2e
0
1
= 0.
Vrijednost funkcije f u tocki x
0
= 0 iznosi
f(x
0
) = arctg 1 + 0
1
2
ln 1 =

4
.
Buduci da tangenta prolazi diralistem D = (x
0
, f(x
0
)), jednadzba tangente glasi
y f(x
0
) = k(x x
0
),
odakle uvrstavanjem dobivamo
y

4
= 0(x 0),
y =

4
.
Stoga je normala na funkciju f u tocki x
0
= 0 pravac okomit na x-os koji prolazi
diralistem D = (x
0
, f(x
0
)), pa njena jednadzba glasi x = x
0
, odnosno x = 0.
5.8 Tangenta na parametarski zadanu funkciju
Nadite jednadzbu tangente i normale na krivulju parametarski zadanu s
x(t) = ln(cos t + 1),
y(t) = tg t + ctg t
5.9 Kut izmedu tangenti 137
u tocki zadanoj s t =

4
.
Rjesenje. Tocka diralista D = (x
0
, y
0
) kroz koju prolazi trazena tangenta ima
koordinate
x
0
= ln
_
cos

4
+ 1
_
= ln
_
2
2
+ 1
_
,
y
0
= tg

4
+ ctg

4
= 2.
Prema formuli iz [M1, 5.4] je derivacija funkcije jednaka
y
(x) =
x
y
=
1
cos
2
t

1
sin
2
t
sint
cos t + 1
=
sin
2
t cos
2
t
cos
2
t sin
2
t
sin t
cos t + 1
=
_
sin
2
t cos
2
t
_
(cos t + 1)
sin
3
t cos
2
t
.
Koecijent smjera k, koji dobivamo uvrstavanjem t =

4
, iznosi
k = y
(x
0
) =
_
_
2
2
_
2
2
2
_
2
_
_
1 +
2
2
_
_
2
2
_
3
_
2
2
_
2
= 0.
Stoga jednadzba tangente na funkciju f u zadanoj tocki glasi y = 2, a normale
x = ln
_
2
2
+ 1
_
.
5.9 Kut izmedu tangenti
Odredite kut pod kojim se sijeku tangenta na krivulju arctg
y
x
=
1
2
ln(x
2
+y
2
) u
tocki T(1, 0) i tangenta na krivulju y = (cos x)
sin x
u tocki s apscisom x
0
= 0.
Rjesenje. Odredimo prvo koecijent smjera k
1
tangente na krivulju zadanu impli-
citno s
arctg
y
x
=
1
2
ln(x
2
+y
2
).
Deriviranjem slijedi
1
1 +
_
y
x
_
2

_
y
x
_
=
1
2

1
x
2
+y
2

_
x
2
+y
2
_
,
1
1 +
_
y
x
_
2

y
x y 1
x
2
=
1
2

1
x
2
+y
2
(2x + 2y y
).
Tangenta prolazi tockom T(1, 0), pa uvrstavanjem x = 1 i y = 0 dobivamo
1
1 + 0
2

y
(1) 1 0 1
1
2
=
1
2

1
1
2
+ 0
2
[2 1 + 2 0 y
(1)],
odakle je k
1
= y
(1) = 1. Odredimo sada koecijent smjera k

2
tangente na krivulju
y = (cos x)
sin x
.
Logaritmiranjem i deriviranjem dobivamo
ln y = sin xln(cos x),
1
y
y
= cos xln(cos x) + sin x

1
cos x
(sin x),
y
= y
_
cos xln(cos x)
sin
2
x
cos x
_
,
y
= (cos x)
sin x
_
cos xln(cos x)
sin
2
x
cos x
_
.
Uvrstavanjem apcise diralista x
0
= 0 slijedi
y
(0) = (cos 0)
sin 0
_
cos 0 ln(cos 0)
sin
2
0
cos 0
_
= 1
0
_
1 ln 1
0
1
_
= 0,
pa je k
2
= 0. Vrijedi
tg =
k
1
k
2
1 +k
1
k
2
1 0
1 + 1 0
= 1.
Dakle, trazeni kut je = arctg 1 =

4
.
5.10 LHospitalovo pravilo
Primjenom LHospitalovog pravila izracunajte sljedece limese:
(a) lim
xa+
ln(x a)
ln(e
x
e
a
)
,
(b) lim
x2
5x 1
4x + 1
3x 2
x + 2
,
(c) lim
x1+
ln xln(x 1),
(d) lim
x0
_
1
x

1
e
x
1
_
,
(e) lim
x0+
(sin x)
tg x
,
(f) lim
x1
_
2
arcsinx
_ 1
1x
,
(g) lim
x0+
_
1
x
_
tg x
.
5.10 LHospitalovo pravilo 139
Rjesenje.

pa mozemo primijeniti LHospitalovo

pravilo iz [M1, teorem 5.10] po kojem vrijedi
lim
xa+
ln(x a)
ln(e
x
e
a
)
= lim
xa+
[ln(x a)]
[ln(e
x
e
a
)]
= lim
xa+
1
x a
1
e
x
e
a
e
x
= lim
xa+
e
x
e
a
(x a)e
x
.
Buduci da je dobiveni limes oblika
0
0
, ponovnom primjenom LHospitalovog
pravila slijedi
lim
xa+
e
x
e
a
(x a)e
x
= lim
xa+
(e
x
e
a
)
[(x a)e
x
]
= lim
xa+
e
x
e
x
+ (x a)e
x
= lim
xa+
1
1 +x a
= 1.
Dakle,
lim
xa+
ln(x a)
ln(e
x
e
a
)
= 1.
(b) Uvrstavanjem x = 2 u funkciju pod limesom dobivamo
5 2 1
4 2 + 1
3 2 2
2 + 2
=
4
,
pa je limes neodredenog oblika
0
0
. Primjenom LHospitalovog pravila slijedi
lim
x2
5x 1
4x + 1
3x 2
x + 2
= lim
x2
_
5x 1
4x + 1
_
_
3x 2
x + 2
_
= lim
x2
1
2
5x 1
5
1
2
4x + 1
4
1
2
3x 2
3
1
2
x + 2
1
=
5
2
4
2
9
3
2
1
2
4
=
1
2 3
2
2 2
=
1
3
.
(c) Limes je neodredenog oblika 0 () pa stavljanjem funkcije lnx u nazivnik
nazivnika dobivamo limes neodredenog oblika

na koji mozemo primijeniti

LHospitalovo pravilo. Vrijedi
lim
x1+
ln xln(x 1) = lim
x1+
ln(x 1)
1
ln x
= lim
x1+
[ln(x 1)]
_
1
ln x
_
= lim
x1+
1
x 1
1
ln
2
x
1
x
= lim
x1+
xln
2
x
x 1
.
Buduci da je dobiveni limes takoder neodredenog oblika
0
0
, primjenom LHospi-
talovog pravila dobivamo
lim
x1+
xln
2
x
x 1
= lim
x1+
(xln
2
x)
(x 1)
= lim
x1+
ln
2
x +x 2 ln x
1
x
1
= lim
x1+
(ln
2
x + 2 ln x) = 0.
Dakle,
lim
x1+
ln xln(x 1) = 0.
(d) Vrijedi
lim
x0+
_
1
x

1
e
x
1
_
= i lim
x0
_
1
x

1
e
x
1
_
= +,
pa su oba limesa istog neodredenog oblika . Svodenjem na zajednicki
nazivnik je
lim
x0
_
1
x

1
e
x
1
_
= lim
x0
e
x
1 x
x(e
x
1)
i dobiveni limes je neodredenog oblika
0
0
. LHospitalovo pravilo daje
lim
x0
e
x
1 x
x(e
x
1)
= lim
x0
(e
x
1 x)
[x(e
x
1)]
= lim
x0
e
x
0 1
(e
x
1) +xe
x
= lim
x0
e
x
1
e
x
1 +xe
x
.
Buduci da je i ovaj limes neodredenog oblika
0
0
, primjenom LHospitalovog
pravila je
lim
x0
e
x
1
e
x
1 +xe
x
= lim
x0
(e
x
1)
(e
x
1 +xe
x
)
= lim
x0
e
x
0
e
x
0 +e
x
+xe
x
= lim
x0
1
2 +x
=
1
2
.
Dakle,
lim
x0
_
1
x

1
e
x
1
_
=
1
2
.
(e) Zadani limes je neodredenog oblika 0
0
kojeg rjesavamo logaritmiranjem. Oznacimo
s
L = lim
x0+
(sin x)
tg x
.
Logaritmiranjem dobivamo
ln L = ln lim
x0+
(sin x)
tg x
.
Buduci da je lnx neprekidna funkcija slijedi
ln L = lim
x0+
ln(sin x)
tg x
.
5.10 LHospitalovo pravilo 141
Zbog svojstava logaritamske funkcije je
ln L = lim
x0+
tg xln(sin x),
pri cemu je dobiveni limes neodredenog oblika 0 (). Stavljanjem funkcije
tg x u nazivnik nazivnika dobivamo da je
ln L = lim
x0+
ln(sin x)
ctg x
,
a ovaj limes je neodredenog oblika

na kojeg mozemo primijeniti LHospital-

ovo pravilo. Stoga je
ln L = lim
x0+
[ln(sin x)]
[ctg x]
= lim
x0+
1
sin x
cos x
1
sin
2
x
= lim
x0+
sinxcos x = 0,
odakle slijedi
e
ln L
= e
0
,
odnosno L = 1, pa smo dobili da je
lim
x0+
(sin x)
tg x
= 1.
(f) Buduci da je arcsin1 =

2
, zadani limes je oblika 1
kojeg rjesavamo logarit-

miranjem. Ako stavimo
L = lim
x1
_
2
arcsinx
_ 1
1x
,
vrijedi
ln L = ln lim
x1
_
2
arcsinx
_ 1
1x
= lim
x1
ln
_
2
arcsinx
_ 1
1x
= lim
x1
1
1 x
ln
_
2
arcsinx
_
= lim
x1
ln
_
2
arcsinx
_
1 x
.
Buduci da je dobiveni limes neodredenog oblika
0
0
, primjenom LHospitalovog
pravila slijedi
ln L = lim
x1
_
ln
_
2
arcsinx
_
(1 x)
= lim
x1
1
2
arcsinx
1 x
2
1
= lim
x1
1
arcsinx
1 x
2
=
1
2
0+
= .
Sada je
e
lnL
= e
,
odnosno L = 0. Dobili smo da je
lim
x1
_
2
arcsinx
_ 1
1x
= 0.
(g) Zadani limes je neodredenog oblika
0
. Stavimo li
L = lim
x0+
_
1
x
_
tg x
,
logaritmiranjem slijedi
ln L = ln lim
x0+
_
1
x
_
tg x
= lim
x0+
ln
_
1
x
_
tg x
= lim
x0+
tg xln
_
1
x
_
= lim
x0+
ln
_
1
x
_
ctg x
.
Buduci da je dobiveni limes neodredenog oblika

, primijenimo LHospitalovo
pravilo. Vrijedi
ln L = lim
x0+
_
ln
_
1
x
__
(ctg x)
= lim
x0+
1
1
x
1
x
2
_
1
sin
2
x
= lim
x0+
_
sin x
x
_
2
x = 1 0 = 0,
pa je
e
ln L
= e
0
,
odnosno
lim
x0+
_
1
x
_
tg x
= 1.
5.11 Lokalni ekstremi
Odredite lokalne ekstreme funkcije
f(x) =
ln x
x
e
ln
2
x
.
Rjesenje. Izracunajmo prvu derivaciju funkcije f. Vrijedi
f
(x) =
1
x
x ln x 1
x
2
e
ln
2
x
+
ln x
x
e
ln
2
x
(2 lnx)
1
x
=
1 ln x
x
2
e
ln
2
x
2
ln
2
x
x
2
e
ln
2
x
=
1
x
2
e
ln
2
x
_
1 ln x 2 ln
2
x
_
.
Prema [M1, teorem 5.12], nuzan uvjet za postojanje ekstrema u tocki x je f
(x) = 0.
Buduci da je za svako x > 0
1
x
2
e
ln
2
x
> 0,
5.12 Lokalni ekstremi parametarski zadane funkcije 143
uvjet se svodi na
1 ln x 2 ln
2
x = 0.
Uvrstavanjem t = ln x dobivamo kvadratnu jednadzbu
1 t 2t
2
= 0,
cija su rjesenja t
1
= 1 i t
2
=
1
2
. Stoga za rjesenja polazne jednadzbe x
1
i x
2
vrijedi
ln x
1
= 1 i ln x
2
=
1
2
,
pa su
x
1
=
1
e
i x
2
=
e.
Dovoljne uvjete za postojanje ekstrema u dobivenim stacionarnim tockama x
1
i x
2
funkcije f provjerimo koristenjem [M1, teorem 5.14]. Podrucje denicije funkcije
f je D(f) = 0, +). Odredimo za koje x D(f) je f
(x) > 0, odnosno

1 ln x 2 ln
2
x > 0.
Uvrstavanjem t = ln x dobivamo kvadratnu nejednadzbu
1 t 2t
2
> 0,
cije rjesenje glasi t 1,
1
2
), odakle je ln x 1,
1
2
), odnosno x
1
e
,
e). Dakle,
za x
1
e
,
e) je f
(x) > 0, pa za x 0, 1/e)
e, ) vrijedi f
(x) < 0. Buduci

je
f
_
1
e
_
= 1 i f
_
e
_
=
1
2
4
e
3
,
zadana funkcija ima lokalni minimum u tocki
T
1
=
_
1
e
, 1
_
,
a lokalni maksimum u tocki
T
2
=
_
e,
1
2
4
e
3
_
.
5.12 Lokalni ekstremi parametarski zadane funkcije
Odredite lokalne ekstreme funkcije zadane parametarski s
x(t) = t + sin t,
y(t) = 1 cos t.
Rjesenje. Pravilo za deriviranje parametarski zadane funkcije iz [M1, 5.4] daje
f
(x) =
sin t
1 + cos t
.
Za tocku x u kojoj funkcija f ima ekstrem, prema [M1, teorem 5.12], mora vrijediti
f
(x) = 0, odakle je
sin t = 0,
odnosno
t = k, k Z.
Za tocke iz podrucje denicije funkcije f je 1 + cos t ,= 0, odnosno
t ,= (2k + 1) ,
pa su stacionarne tocke
t = 2k, k Z.
Ispitajmo dovoljne uvjete postojanja ekstrema iz [M1, teorem 5.14] za dobivene
stacionarne tocke. Vrijedi
f
(x) =
1
(1 + cos t)
2
,
pa je
f
(2k) =
1
4
> 0 i f (2k) = 0, k Z.
Stoga zadana funkcija ima lokalne minimume u tockama
T
k
= (2k, 0) , k Z.
5.13 Lokalni ekstremi i siljci funkcije
Odredite lokalne ekstreme i siljke funkcije
f(x) = x
2
3
(1 x)
2
3
.
Rjesenje. Izracunajmo prvu derivaciju funkcije f. Vrijedi
f
(x) =
2
3
x
1
3
(1 x)
2
3
x
2
3
2
3
(1 x)
1
3
=
2
3
x
1
3
_
(1 x)
2
3
x(1 x)
1
3
_
=
2
3
x
1
3
(1 x)
1
3
(1 x x) =
2
3
1 2x
x
1
3
(1 x)
1
3
=
2(1 2x)
3
3
_
x(1 x)
.
Provjerimo nuzan uvjet postojanja ekstrema koristenjem [M1, teorem 5.12]. Iz
f
(x) = 0 slijedi 1 2x = 0, pa je stacionarna tocka zadane funkcije x

1
=
1
2
.
Dovoljne uvjete provjerimo pomocu prve derivacije. Odredimo za koje x R je
f
(x) > 0. Dovoljno je rijesiti nejednadzbu

1 2x
x(1 x)
> 0,
koju zadovoljavaju svi x 0,
1
2
) 1, +). Stoga f
(x) < 0 vrijedi za sve x

, 0)
1
2
, 1). Prema [M1, teorem 5.13] je tocka
T
1
=
_
1
2
,
1
3
16
_
5.14 Lokalni ekstremi i intervali monotonosti 145
lokalni maksimum funkcije f.
Nadalje, zadana funkcija nije derivabilna u tockama x
2
= 0 i x
3
= 1 pa su to kriticne
tocke. Za tocku x
2
= 0 vrijedi
lim
x0
f
(x) = lim
x0
2(1 2x)
3
3
_
x(1 x)
= ,
pa je za x < 0 funkcija f padajuca, dok je
lim
x0+
f
(x) = lim
x0+
2(1 2x)
3
3
_
x(1 x)
= +,
pa je za x > 0 funkcija f rastuca.
Za x
3
= 1 je
lim
x1
f
(x) = lim
x1
2(1 2x)
3
3
_
x(1 x)
= ,
pa je za x < 1 funkcija f padajuca, dok je
lim
x1+
f
(x) = lim
x1+
2(1 2x)
3
3
_
x(1 x)
= +,
pa je za x > 1 funkcija f rastuca. Slijedi da funkcija f ima lokalne minimume siljke
u tockama T
2
= (0, 0) i T
3
= (1, 0).
5.14 Lokalni ekstremi i intervali monotonosti
Odredite lokalne ekstreme i intervale monotonosti funkcije
f(x) =
x
3

3
x.
Rjesenje. Zadana funkcija je denirana za svaki x R. Da bismo pomocu [M1,
teorem 5.11] ispitali intervale rasta i pada funkcije, odredimo njenu prvu derivaciju.
Vrijedi
f
(x) =
1
3

1
3
3
x
2
=
1
3

3
x
2
1
3
x
2
.
Buduci da je f
(x) = 0 za x
1
= 1 i x
2
= 1, stacionarne tocke su
x
1
= 1 i x
2
= 1.
Nejednadzba f
(x) > 0 vrijedi ako je

3
x
2
1 > 0, odnosno x
2
> 1, pa je
f
(x) > 0, za x , 1) 1, +)
i
f
(x) < 0, za x 1, 0) 0, 1).

Dakle, funkcija f je rastuca na , 1) 1, +), a padajuca na 1, 0) 0, 1).
Prema [M1, teorem 5.13] slijedi da je tocka T
1
= (1,
2
3
) lokalni maksimum, a
T
2
= (1,
2
3
) lokalni minimum.
Promotrimo jos kriticnu tocku x
3
= 0 u kojoj nije denirana prva derivacija. Zbog
lim
x0
f
(x) = ,
f pada slijeva i zdesna od x
3
, pa u x
3
nema lokalni minimum siljak, niti lokalni
maksimum siljak.
5.15 Tocke ineksije
Odredite a R takav da funkcija
f(x) =
x +a
x
2
+a
ima ineksiju u x = 1, a zatim odredite sve tocke ineksije funkcije f.
Rjesenje. Izracunajmo drugu derivaciju funkcije f. Vrijedi
f
(x) =
1 (x
2
+a) (x +a) 2x
(x
2
+a)
2
=
x
2
+ 2ax a
(x
2
+a)
2
,
pa je
f
(x) =
(2x + 2a) (x
2
+a)
2
(x
2
+ 2ax a) 2(x
2
+a) 2x
(x
2
+a)
4
=
2 [(x +a) (x
2
+a) (x
2
+ 2ax a) 2x]
(x
2
+a)
3
=
2(x
3
+ 3ax
2
3ax a
2
)
(x
2
+a)
3
.
Prema [M1, teorem 5.16], nuzan uvjet da funkcija f ima tocku ineksije u x = 1
je f
(x) = 0, odnosno
2(1 a
2
)
(1 +a)
3
= 0,
odakle slijede dva rjesenja a
1
= 1 i a
2
= 1. Za a
1
= 1 dobivamo funkciju
f(x) =
x 1
x
2
1
=
1
x + 1
, x ,= 1,
koja nema ineksije pa ovaj slucaj otpada. Za a
2
= 1 dobivamo funkciju
f(x) =
x + 1
x
2
+ 1
i njenu drugu derivaciju
f
(x) =
2(x
3
+ 3x
2
3x 1)
(x
2
+ 1)
3
=
2(x 1)(x
2
+ 4x + 1)
(x
2
+ 1)
3
.
5.16 Tocke ineksije i intervali zakrivljenosti 147
Rjesenja nuznog uvjeta f
(x) = 0 su
x
1
= 1, x
2
= 2 +
3 i x
3
= 2
3.
Izracunajmo jos vrijednost trece derivacije u dobivenim tockama. Vrijedi
f
(x) =
2 [(3x
2
+ 6x 3)(x
2
+ 1)
3
(x
3
+ 3x
2
3x 1) 3(x
2
+ 1)
2
2x]
(x
2
+ 1)
6
=
6 [(x
2
+ 2x 1)(x
2
+ 1) (x
3
+ 3x
2
3x 1) 2x]
(x
2
+ 1)
4
.
Buduci da su x
1
, x
2
i x
3
korijeni druge derivacije, za njih vrijedi x
3
+3x
2
3x1 = 0.
Jos je x
2
+ 1 > 0, za svaki x R. Slijedi da je f
(x
i
) ,= 0 ako i samo ako je
x
2
i
+ 2x
i
1 ,= 0, za i = 1, 2, 3. Uvrstavanjem vidimo da to vrijedi za sve x
1
, x
2
i
x
3
. Stoga, prema [M1, teorem 5.18], funkcija f ima ineksije u x
1
, x
2
i x
3
i trazeni
parametar je a = 1.
5.16 Tocke ineksije i intervali zakrivljenosti
Odredite intervale konveksnosti, konkavnosti i tocke ineksije funkcije
f(x) = e
x
2
.
Rjesenje. Intervale konveksnosti i konkavnosti odredit cemo pomocu [M1, teorem
5.15]. Iz
f
(x) = 2xe
x
2
dobivamo
f
(x) = 2
_
2x
2
1
_
e
x
2
.
Iz f
(x) = 0 slijedi
2
_
2x
2
1
_
e
x
2
= 0.
Buduci da je 2e
x
2
,= 0, za svaki x R, mora vrijediti 2x
2
1 = 0, pa rjesenja
glase
x
1
=
2
2
i x
2
=
2
2
.
Stovise, zbog 2e
x
2
> 0 je nejednadzba f
(x) > 0 ekvivalentna s 2x

2
1 > 0.
Dakle, za [x[ >
1
2
vrijedi f
(x) > 0, pa je funkcija f strogo konveksna na skupu

,
2
2
)
2
2
, +), dok za [x[ <
1
2
vrijedi f
(x) < 0, pa je funkcija f strogo

konkavna na intervalu
2
2
,
2
2
). Buduci da je
f
_
2
2
_
=
e
e
i f
_
2
2
_
=
e
e
,
prema [M1, teorem 5.16], tocke ineksije zadane funkcije su
T
1
=
_
2
2
,
e
e
_
i T
2
=
_
2
2
,
e
e
_
.
5.17 Geometrijski ekstrem I
Odredite maksimalan volumen kruznog stosca izvodnice s (vidi sliku 5.1).
h s
r
Slika 5.1: Presjek kruznog stosca
Rjesenje. Volumen stosca polumjera r i visine h iznosi
V =
1
3
r
2
h.
Ako izrazimo visinu stosca preko polumjera r i izvodnice s formulom h =
s
2
r
2
,
volumen mozemo izraziti kao funkciju varijable r,
V =
1
3
r
2
_
s
2
r
2
.
Trebamo odrediti onu vrijednost polumjera r za koju je funkcija V (r) maksimalna.
Prema [M1, teorem 5.12], nuzan uvjet za postojanje ekstrema u r je V
(r) = 0. Iz
V
(r) =
1
3

_
2r
_
s
2
r
2
+r
2
1
2
s
2
r
2
(2r)
_
=
1
3
r
_
2
_
s
2
r
2
r
2
s
2
r
2
_
=
1
3
r
2s
2
2r
2
r
2
s
2
r
2
=
r(2s
2
3r
2
)
3
s
2
r
2
,
slijedi r(2s
2
3r
2
) = 0. Buduci da je r > 0, jedina stacionarna tocka je
r =
_
2
3
s.
S obzirom da, uz zadanu izvodnicu s kruzni stozac maksimalnog volumena postoji,
dobivena stacionarna tocka je trazeno rjesenje i nije potrebno provjeravati dovoljne
uvjete iz [M1, teorem 5.14]. Maksimalan volumen kruznog stosca izvodnice s iznosi
V = V
_
_
2
3
s
_
=
1
3

_
_
2
3
s
_
2
_
s
2
_
_
2
3
s
_
2
=
2
9
3
s
3
.
5.18 Geometrijski ekstrem II 149
5.18 Geometrijski ekstrem II
Presjek kanala za dovod vode ima oblik pravokutnika s polukrugom (vidi sliku 5.2).
Uz zadanu povrsinu P presjeka izracunajte polumjer polukruga tako da troskovi
izgradnje budu sto manji, ako su troskovi proporcionalni opsegu presjeka. Ispitajte
dovoljne uvjete.
r
v
Slika 5.2: Presjek kanala
Rjesenje. Uz oznake kao na slici 5.2, za povrsinu P presjeka kanala vrijedi
P = 2rv +
r
2
2
,
odakle je
v =
1
2r
_
P
r
2
2
_
.
Uvrstavanjem u opseg O presjeka kanala dobivamo da je
O = r + 2r + 2v = r + 2r +
1
r
_
P
r
2
2
_
=
_
2
+ 2
_
r +
P
r
,
pa s O(r) mozemo oznaciti opseg kao funkciju varijable r. Trebamo odrediti r
takav da opseg O(r) bude sto manji. Prema [M1, teorem 5.12], nuzno je da vrijedi
O
(r) = 0. Buduci da je
O
(r) =
_
2
+ 2
_
P
r
2
,
slijedi
P
r
2
=
+ 4
2
,
r
2
=
2P
+ 4
.
Jer je r > 0, jedina stacionarna tocka, koja je onda i rjesenje, glasi
r =
_
2P
+ 4
.
Ispitajmo dovoljne uvjete. Iz
O
(r) =
2P
r
3
i P > 0 slijedi
O
_
_
2P
+ 4
_
=
2P
__
2P
+ 4
_3
> 0,
pa [M1, teorem 5.14] povlaci da funkcija O(r) ima minimum u dobivenom r. Zbog
proporcionalnosti su za taj r i troskovi izgradnje kanala minimalni.
5.19 Geometrijski ekstrem III
Odredite stranice pravokutnika maksimalne povrsine upisanog u prvi kvadrant elipse
x
2
18
+
y
2
2
= 1
(vidi sliku 5.3). Ispitajte dovoljne uvjete.
a
b
T = (a,b)
Slika 5.3: Pravokutnik upisan u prvi kvadrant elipse
Rjesenje. Povrsina pravokutnika sa stranicama a i b iznosi
P = ab.
Buduci da je pravokutnik upisan u prvi kvadrant elipse, tocka T = (a, b) zadovoljava
5.20 Geometrijski ekstrem IV 151
njenu jednadzbu i vrijedi b > 0. Stoga je
b
2
2
= 1
a
2
18
,
b
2
=
1
9
(18 a
2
),
b =
1
3
_
18 a
2
.
Uvrstavanjem dobivene jednakosti povrsina glasi
P =
1
3
a
_
18 a
2
i postaje funkcija varijable a, odnosno P(a). Izracunajmo prvu derivaciju. Vrijedi
P
(a) =
1
3
_
_
18 a
2
+a
1
2
18 a
2
(2a)
_
=
2
3

9 a
2
18 a
2
.
Prema [M1, teorem 5.12], nuzan uvjet je P
(a) = 0, odakle slijedi 9a

2
= 0. Zbog
a > 0 je jedino rjesenje a = 3, a uvrstavanjem u jednadzbu elipse dobivamo b = 1.
Ispitajmo sada dovoljne uvjete. Izracunajmo drugu derivaciju. Vrijedi
P
(a) =
2
3

2a
18 a
2
(9 a
2
)
1
2
18 a
2
(2a)
(
18 a
2
)
2
.
Za a = 3 vrijedi 9 a
2
= 0, pa je
P
(3) =
2
3

2 3
18 3
2
0
(
18 3
2
)
2
=
4
3
< 0.
Prema [M1, teorem 5.14], slijedi da je povrsina P(a) maksimalna za a = 3.
5.20 Geometrijski ekstrem IV
Odredite tocku T takvu da tangenta na krivulju y = e
x
u tocki T s koordinatnim
osima zatvara trokut maksimalne povrsine (vidi sliku 5.4).
Rjesenje. Oznacimo apcisu tocke T s a. Tada jednadzba tangente t na krivulju
y = e
x
u tocki T glasi
y y(a) = y
(a)(x a),
odnosno
y e
a
= e
a
(x a). (5.2)
Neka tangenta t sijece x-os u tocki T
1
, a y-os u tocki T
2
. Uvrstavanjem redom y = 0
i x = 0 u (5.2) dobivamo
T
1
= (a + 1, 0), T
2
= (0, (a + 1)e
a
).
T
a
y(a)
T
T
1
2
Slika 5.4: Trokut omedjen tangentom i koordinatnim osima
Stoga povrsina trokuta omedenog tangentom t i koordinatnim osima iznosi
P =
1
2
(a + 1)
2
e
a
,
pa je povrsina P(a) funkcija ovisna o apcisi a. Prema [M1, teorem 5.12], nuzan
uvjet je P
(a) = 0, pa iz
P
(a) =
1
2
_
2(a + 1) e
a
+ (a + 1)
2
(e
a
)
=
1
2
(a + 1)e
a
[2 (a + 1)] =
1
2
(a + 1)(a + 1)e
a
,
izjednacavanjem s nulom dobivamo dva rjesenja
a
1
= 1 i a
2
= 1.
Sada trebamo provjeriti dovoljne uvjete iz [M1, teorem 5.14]. Iz
P
(a) =
1
2
[(1 a
2
)e
a
]
=
1
2
[2a e
a
+ (1 a
2
) (e
a
)] =
1
2
(a
2
2a 1)e
a
slijedi
P
(1) = e > 0,
P
(1) =
1
e
< 0.
Dakle, funkcija P(a) ima minimum u a = 1, a maksimum u a = 1. Rjesenje je
tocka T(1,
1
e
).
5.21 Tok funkcije I
Ispitajte tok i skicirajte graf funkcije
f(x) = x
2
+
2
x
.
5.21 Tok funkcije I 153
Rjesenje. Tok funkcije ispitujemo sljedecim postupkom opisanim u [M1, 5.9]:
1. Podrucje denicije
Podrucje denicije zadane funkcije ne ukljucuje nulu, odnosno T = R 0.
2. Parnost
Vrijedi
f(x) = (x)
2
+
2
x
= x
2
2
x
.
Buduci da je f(x) ,= f(x) i f(x) ,= f(x), promatrana funkcija nije ni
parna ni neparna.
3. Periodicnost
Funkcija nije periodicna jer je elementarna i ne sadrzi neku od trigonometrij-
skih funkcija.
4. Nul-tocke
Da bismo odredili nul-tocke funkcije rijesimo jednadzbu f(x) = 0. Vrijedi
x
2
+
2
x
= 0
x
3
+ 2
x
= 0 x
3
+ 2 = 0 x =
3
2
x =
3
2,
pa je x =
3
2 nul-tocka zadane funkcije.

5. Asimptote
(a) Vertikalne asimptote
Tocka x
1
= 0 je jedini prekid domene i vrijedi
lim
x0
f(x) = , lim
x0
+
f(x) = +,
pa je pravac x = 0 jedina vertikalna asimptota funkcije f.
(b) Horizontalne asimptote
U lijevoj i desnoj strani vrijedi
lim
x
f(x) = +, lim
x+
f(x) = +.
Dakle, funkcija f nema horizontalnu asimptotu ni u lijevoj ni u desnoj
strani.
(c) Kose asimptote
Ispitujuci limese
lim
x
f(x)
x
= lim
x
x
3
+ 2
x
2
= ,
zakljucujemo da funkcija f nema ni kose asimptote.
6. Ekstremi
Prva derivacija glasi
f
(x) = 2x
2
x
2
=
2x
3
2
x
2
= 2
x
3
1
x
2
.
Podrucje denicije derivacije jednako je T
f
= R 0. Dakle, x
1
= 0 je
kriticna tocka funkcije f. Rjesavanjem f
(x) = 0 vidimo da je stacionarna

tocka funkcije (druga kriticna tocka) x
2
= 1. Dovoljne uvjete ekstrema pro-
vjerimo pomocu prve derivacije. Vrijedi:
(a) Za x , 0) vrijedi f
(x) < 0 pa je funkcija f strogo padajuca na

intervalu , 0).
(b) Za x 0, 1) je takoder f
(x) < 0 i funkcija f je strogo padajuca na tom

intervalu.
(c) Za x 1, +) vrijedi f
(x) > 0 pa je funkcija f strogo rastuca na

intervalu 1, +).
Dakle, zadana funkcija ima lokalni minimum u tocki x
2
= 1.
7. Intervali monotonosti
Intervale monotonosti smo ispitali u prethodnom koraku: funkcija je strogo
padajuca na intervalima , 0) i 0, 1), a strogo rastuca na intervalu 1, +).
8. Intervali zakrivljenosti
Druga derivacija glasi
f
(x) = 2 +
4
x
3
=
2x
3
+ 4
x
3
= 2
x
3
+ 2
x
3
.
Iz predznaka druge derivacije, prema [M1, teorem 5.15], slijedi da je funkcija
f konkavna na intervalu
3
2, 0) i konveksna na ,
3
2) < 0, +).
9. Tocke ineksije
Rjesenje jednadzbe f
(x) = 0 je tocka x
3
=
3
2. Buduci da je
f
(x) =
12
x
4
slijedi f
2
_
,= 0, pa funkcija f ima ineksiju u x
3
=
3
2.
10. Graf funkcije
Graf funkcije je prikazan na slici 5.5.
5.22 Tok funkcije II 155
2
3
1
3
Slika 5.5: Graf funkcije f(x) = x
2
+
2
x
.
5.22 Tok funkcije II
f(x) =
_
1 x
2
_
e
x
.
Rjesenje. Prema postupku opisanom u [M1, 5.9] ispitujemo sljedece:
Podrucje denicije zadane funkcije je T(f) = R.
2. Parnost
Funkcija f nije ni parna ni neparna jer je
f(x) = (1 x
2
)e
x
.
3. Periodicnost
Funkcija nije periodicna jer je elementarna i ne sadrzi neku od trigonometrij-
skih funkcija.
4. Nul-tocke
Rjesavanjem jednadzbe f(x) = 0 dobivamo da su nul-tocke jednake x
1
= 1
i x
2
= 1.
5. Asimptote
Funkcija f nema vertikalnih asimptota, jer je T(f) = R.
U lijevoj strani vrijedi
lim
x
f(x) = lim
x
_
1 x
2
_
e
x
= ,
pa funkcija nema horizontalnu asimptotu u lijevoj strani. LHospitalovim
pravilom slijedi da je u desnoj strani
lim
x+
f(x) = lim
x+
1 x
2
e
x
= lim
x+
2x
e
x
= lim
x+
2
e
x
= 0,
pa je pravac y = 0 horizontalna asimptota u desnoj strani.
(c) Kose asimptote
U lijevoj strani primjenom LHospitalovog pravila dobivamo da je
lim
x
f(x)
x
= lim
x
1 x
2
xe
x
= lim
x
2x
e
x
+xe
x
= lim
x
2
2e
x
+xe
x
= 0,
pa funkcija f nema kosu asimptotu u lijevoj strani, a nema niti u desnoj
strani jer u toj strani ima horizontalnu asimptotu.
6. Ekstremi
Prva derivacija glasi
f
(x) = 2xe
x
_
1 x
2
_
e
x
= e
x
(x
2
2x 1),
pa je f
(x) = 0 ekvivalentno x
2
2x 1 = 0. Stoga su stacionarne tocke
funkcije f
x
3
= 1
2 i x
4
= 1 +
2.
Druga derivacija je jednaka
f
(x) = e
x
_
x
2
2x 1
_
+e
x
(2x 2) = e
x
_
4x x
2
1
_
.
Buduci da je f
_
1
2
_
< 0, funkcija f ima u tocki x
3
= 1
2 lokalni
maksimum, a kako je f
_
1 +
2
_
> 0, funkcija f ima u tocki x
4
= 1 +
2
lokalni minimum. Vrijedi
f
_
1
2
_
f(0.41) 1.23 i f
_
1 +
2
_
f(2.41) 0.43.
Iz predznaka prve derivacije slijedi da je f strogo padajuca na intervalu 1
2, 1 +
2), dok je izvan njega strogo rastuca.

Iz predznaka druge derivacije slijedi da je funkcija f konveksna na 2
3, 2+
3), a inace konkavna.

5.23 Tok funkcije III 157
9. Tocke ineksije
Jednadzba f
(x) = 0 je ekvivalentna x
2
4x + 1 = 0, pa su njena rjesenja
x
5
= 2
3 i x
6
= 2 +
3.
Kako je f
_
2
3
_
,= 0, funkcija f u tockama x
5,6
= 2
3 ima ineksije
i vrijedi
f
_
2
3
_
f(0.27) 0.7 i f
_
2 +
3
_
f(3.73) 0.31.
10. Graf funkcije
1 1
_
1 x
2
_
e
x
.
5.23 Tok funkcije III
Odredite tok i skicirajte graf funkcije
f(x) =
ln 2x
x
.
Rjesenje. Koristeci upute dane u [M1, 5.9], ispitujemo sljedece:
Domena funkcije f je T(f) = 0, ).
2. Parnost
Podrucje denicije nije simetricno pa nema smisla ispitivati parnost.
3. Periodicnost
Funkcija f je elementarna i ne sadrzi neku od trigonometrijskih funkcija pa
stoga nije periodicna.
4. Nul-tocke
Rjesavanjem jednadzbe f(x) = 0 dobivamo da je x
1
=
1
2
nul-tocka funkcije f.
5. Asimptote
Domena funkcije nema prekida, ali je lijevi rub domene otvoren i vrijedi
lim
x0
+
f(x) = lim
x0
+
ln 2x
1
x
= () (+) = .
Stoga je pravac x = 0 desna vertikalna asimptota funkcije f.
Postojanje horizontalnih asimptota ima smisla provjeravati samo u desnoj
strani. Primjenom LHospitalovog pravila dobivamo
lim
x+
f(x) = lim
x+
ln 2x
x
= lim
x+
1
x
1
2
x
= lim
x+
2
x
= 0.
Dakle, pravac y = 0 je desna horizontalna asimptota.
(c) Kose asimptote
Postojanje kose asimptote takoder ima smisla provjeravati samo u desnoj
strani. Buduci da funkcija ima horizontalnu asimptotu u desnoj strani
slijedi da nema kosu.
6. Ekstremi
Prva derivacija je jednaka
f
(x) =
1
x

x ln 2x
1
2
x
x
=
2 ln 2x
2x
x
.
Vrijedi
f
(x) = 0 2 ln 2x = 0 2x = e
2
x =
e
2
2
.
Dakle, x
2
=
e
2
2
je stacionarna tocka funkcije f. Druga derivacija funkcije f
glasi
f
(x) =
1
x
2x
x (2 ln 2x) 3
x
4x
3
=
3 ln 2x 8
4x
5
2
=
3 ln 2x 8
4x
2
x
.
Buduci da je f
(
e
2
2
) < 0, funkcija f ima lokalni maksimum u tocki x
2
=
e
2
2
i
vrijedi f(x
2
) =
2
2
e
.
5.23 Tok funkcije III 159
Zbog podrucja denicije funkcije f je
f
(x) > 0 2 ln 2x > 0 x <

e
2
2
.
Stoga je funkcija f strogo rastuca na intervalu 0,
e
2
2
), a strogo padajuca na
e
2
2
, +).
Vrijedi
f
(x) > 0 3 ln 2x 8 > 0 x >

e
8
3
2
.
Stoga je na intervalu 0,
1
2
e
8
3
) funkcija f konkavna, a na
1
2
e
8
3
, +) je ko-
nveksna.
9. Tocke ineksije
Rjesenje jednadzbe f
(x) = 0 je x
3
=
e
8
3
2
i f
mijenja predznak u toj tocki.

Stoga iz [M1, teorem 5.17] slijedi da funkcija f ima ineksiju u x
3
=
e
8
3
2
.
10. Graf funkcije
1
2

2
2

83
2
ln 2x
x
.
5.24 Tok funkcije IV
f(x) = 2 sin(2x) + sin(4x)
bez racunanja ineksija i intervala zakrivljenosti.
Rjesenje.
Domena funkcije je T(f) = R.
2. Parnost
Vrijedi
f(x) = 2 sin(2x) + sin(4x) = 2 sin(2x) sin(4x) = f(x),
pa je funkcija neparna.
3. Periodicnost
Funkcija f je periodicna s periodom jer vrijedi
f(x +) = 2 sin(2x + 2) + sin(4x + 4) = 2 sin(2x) + sin(4x) = f(x)
i to je najmanji broj s tim svojstvom. Stoga je dovoljno ispitati tok funkcije
f na intervalu [0, ).
4. Nul-tocke
Rijesimo jednadzbu f(x) = 0 za x [0, ). Zbog
f(x) = 2 sin(2x)+sin(4x) = 2 sin(2x)+2 sin(2x) cos(2x) = 2 sin(2x)[1+cos(2x)]
imamo dva slucaja
sin(2x) = 0 ili cos(2x) = 1.
Dakle, nul-tocke iz [0, ) su x
0
= 0 i x
1
=

2
.
5. Asimptote
Vertikalnih asimptota nema jer je T(f) = R, a horizontalne i kose necemo
traziti buduci da ispitujemo tok funkcije samo na [0, ).
6. Ekstremi
Odredimo prvo stacionarne tocke. Zbog
f
(x) = 4 [cos(2x) + cos(4x)] = 4[cos(2x) + 2 cos

2
(2x) 1],
uvjet f
(x) = 0 i supstitucija t = cos(2x) daju kvadratnu jednadzbu

2t
2
+t 1 = 0
5.24 Tok funkcije IV 161
koja ima rjesenja t
1
= 1 i t
2
=
1
2
, pa stacionarne tocke zadovoljavaju
cos(2x) = 1 ili cos(2x) =
1
2
.
Rjesenja iz [0, ) su
x
1
=

2
, x
2
=

6
i x
3
=
5
6
.
Jos primijetimo da funkcija nema tocaka u kojima f
nije denirana. Lokalne

ekstreme odredimo prema predznaku druge derivacije u dobivenim stacionar-
nim tockama. Vrijedi
f
(x) = 8 [sin(2x) + 2 sin(4x)] .

Stoga
f
6
_
= 12
3 < 0 u tocki x =

6
funkcija ima lokalni maksimum,
f
_
5
6
_
= 12
3 > 0 u tocki x =
5
6
funkcija ima lokalni minimum.
Nadalje,
f
(x) = 16[cos(2x) + 4 cos(4x)],

pa zbog
f
2
_
= 0 i f
2
_
= 48 ,= 0 u tocki x =

2
je tocka ineksije.
Tocke x
1
, x
2
i x
3
dijele interval [0, ) na cetiri dijela i dovoljno je na svakom
od njih ispitati predznak prve derivacije u proizvoljno odabranoj tocki jer se
on ne mijenja unutar intervala.
(a) Za
_
0,

6
_
je f
12
_
= 4
_
1
2
+
3
2
_
> 0.
(b) Za
_
6
,

2
_
je f
3
_
= 4 < 0.
(c) Za
_
2
,
5
6
_
je f
_
2
3
_
= 4 < 0.
(d) Za
_
5
6
,
_
je f
_
11
12
_
= 4
_
1
2
+
3
2
_
> 0.
Slijedi da je f rastuca na intervalima
_
0,

6
_
i
_
5
6
,
_
, a padajuca na intervalu
_
6
,
5
6
_
.
8. Graf funkcije
Graf funkcije je prikazan na slici 5.8. Skiciramo prvo dio grafa iznad intervala
[0, ) i dalje prosirimo po periodicnosti.

6

5
6
2

3
3
2
3
2
Slika 5.8: Graf funkcije f(x) = 2 sin(2x) + sin(4x).
1. Derivirajte sljedece funkcije:
(a) f(x) = x
2
+x
3
+ sinx,
(b) f(x) = (x
2
x + 1)(x
4
+ 2),
(c) f(x) =
x
x
2
+ 1
,
(d) f(x) =
x +,
(e) f(x) =
x
n+1
n + 1

1
n
,
(f) f(x) =
_
x +
x,
(g) f(x) =
1
x
1 +
3
x
,
(h) f(x) = sin x + tg x,
(i) f(x) = cos x (1 + ctg x),
(j) f(x) = arcsinx + arccos x,
(k) f(x) = e
x
+ 2
x
+
_
2
3
_
x
,
(l) f(x) = ln x + log x,
(m) f(x) =
ctgx
xln x
+ 3xe
x
.
2. Derivirajte sljedece kompozicije funkcija:
(a) f(x) = ln(sin x),
(b) f(x) =
xe
x
,
(c) f(x) =
_
x
2
e
x
+ arcsin
1
x
,
(d) f(x) = ln
_
1 +x
1 x
,
(e) f(x) =
x
2
+ sin2x
ln x + cos(2x + 3)
,
(f) f(x) = e
x
+ 2
sin
x
2
+ sin
2
x,
(g) f(x) = ln
_
x
_
x
2
+ 1
_
,
(h) f(x) = x
tg x,
(i) f(t) =
_
t 2
2t + 1
_
9
,
(j) f(x) = arctg(ln x) +
_
ln(x
2
+ 1),
(k) f(x) =
1
5
x
2
,
(l) f(x) = e
xe
x
,
(m) f(x) = ln cos
x 1
x
,
(n) f(x) = 4
log
2
1x
2
,
(o) f(x) =
1
2
ln tg
x
2

cos x
2 sin
2
x
,
(p) f(x) = ln
_
1 +
sin x
1
sin x
_
+ 2 arctg
sinx.
3. Derivirajte sljedece funkcije:
(a) f(x) = x
sin x
,
(b) f(x) =
(x
2
+ 2x + 3)
15
(2x + 5)
10
(5x 9)
13
,
(c) f(x) = ln
x
sin x,
(d) f(x) =
_
(x 2)(x 4)
(x + 1)(x + 3)
,
(e) f(x) =
x
x.
4. Derivirajte sljedece implicitno zadane funkcije:
(a) x
3
y +xy
3
= e
x
,
(b)
x +
y =
2e,
(c)
_
x
2
+y
2
_
y
2
= ax
2
,
(d) x
3
+y
3
= 3axy,
(e) e
x
2
+y
2
= arctg
y
x
.
5. Izracunajte n-tu derivaciju funkcije f i njenu vrijednost u tocki x
0
ako je:
(a) f(x) = x
5
i x
0
= 0,
(b) f(x) = cos x i x
0
= ,
(c) f(x) = ln
1 4x
1 + 4x
i x
0
= 0.
6. Derivirajte sljedece parametarski zadane funkcije:
(a) x(t) =
t(t + 1)
t + 2
, y(t) =
t
2
4t + 1
t
,
(b) x(t) =
sin 3t, y(t) =

_
t + 3
t 3
_
5
.
7. Odredite jednadzbu tangente i normale na krivulju y = ln cos x + 1 u tocki s
apscisom x
0
= 0.
8. Iz tocke T(4, 1) povucite tangentu na krivulju y =
x 1
x
i odredite diraliste.
9. Odredite tangentu na parabolu y = x
2
7x+3 paralelnu s pravcem 5x+y3 =
0.
10. Odredite jednadzbu tangente i normale na parabolu y = 2x
2
+ 4x u tockama
u kojima parabola sijece x-os.
11. Odredite jednadzbu tangente na krivulju y = ln x koja prolazi ishodistem.
12. Odredite jednadzbu tangente i normale na krivulju y = x
x
u tocki s apcisom
x
0
= 1.
13. Odredite jednadzbu tangente na krivulju y =
_
sin
2
x +
1
2
_
tg x
u tocki s aps-
cisom x
0
=
3
4
.
14. Odredite jednadzbu tangente na krivulju xarctg y y = 0 u tocki s ordinatom
y
0
= 1.
15. Odredite jednadzbu tangente na cikloidu x = t sint, y = 1 cos t u tocki s
t =

2
.
16. Primjenom LHospitalovog pravila izracunajte sljedece limese:
(a) lim
x
2
tg x
tg 5x
,
(b) lim
x1
a
lnx
1
ln x
,
(c) lim
x0
sin3x
x + 2 x
2
,
(d) lim
x0
ln(1 sin x) ctg x,
(e) lim
x
2
(1 sin x) tg x,
(f) lim
x
x
_
e
1
x
1
_
,
(g) lim
x0
_
1
x
ctg x
_
,
(h) lim
x1
_
1
x 1

1
ln x
_
.
17. Primjenom LHospitalovog pravila izracunajte sljedece limese:
(a) lim
x0+
x
x
,
(b) lim
x1+
(ln x)
1x
,
(c) lim
x0
_
2
arccos x
_1
x
,
(d) lim
x1
(2 x)
tg

2
x
,
(e) lim
x
2
(sin x)
1
cos x
,
(f) lim
x0
_
sin x
x
_ 1
x
2
.
18. Odredite ekstreme, ineksije, intervale monotonosti i zakrivljenosti sljedecih
funkcija:
(a) f(x) = 2x
3
+ 3x
2
12x + 5,
(b) f(x) = x
2
e
x
.
19. Odredite intervale monotonosti funkcije f(x) =
e
x
x
.
20. Odredite ekstreme i ineksije funkcije f(x) = sin x +
1
2
sin 2x.
21. Odredite ekstreme i intervale monotonosti funkcije f(x) =
1
x
1 x
e
x
.
22. Odredite intervale zakrivljenosti i tocke ineksije funkcije f(x) = x
3
+3x+2.
23. Od pravokutne ploce sa stranicama a i b odlomljen je trokut sa stranicama
c i d. Iz preostalog dijela treba izrezati novu pravokutnu plocu maksimalne
povrsine.
24. Iz kvadratne limene ploce stranice a izrezu se kutovi tako da se od nastalog ko-
mada moze napraviti kvadratna kutija bez poklopca maksimalnog volumena.
Odredite taj volumen.
25. Na krugu polumjera r zadana je tocka A. Odredite udaljenost tetive BC
od tocke A paralelne tangenti u tocki A takve da je povrsina trokuta ABC
maksimalna.
26. Iz okruglog trupca treba istesati gredu pravokutnog presjeka tako da
(a) bude sto manje otpadaka,
(b) nosivost grede bude sto veca, pri cemu je nosivost grede proporcionalna
sirini i kvadratu visine grede.
27. Brod je udaljen od najblize tocke A na obali 9 km.

Covjek u brodu mora sto
hitnije stici u mjesto udaljeno 15 km duz obale od tocke A. Ako vesla brzinom
od 4 km/h, a pjesaci brzinom od 5 km/h, gdje se covjek mora iskrcati da bi
stigao sto prije u mjesto?
28. Odredite volumen najveceg valjka upisanog u kuglu zadanog polumjera R.
29. Na kruznici x
2
+ y
2
= R
2
odredite tangentu s diralistem u prvom kvadrantu
tako da duljina odreska te tangente medu koordinatnim osima bude mini-
malna.
30. Ispitajte tok i skicirajte graf sljedecih funkcija:
(a) f(x) =
x 1
x + 2
,
(b) f(x) = x + 1
2
x
,
(c) f(x) =
7
x
2
+ 3
1,
(d) f(x) =
2x
3
x
2
4
,
(e) f(x) = [e
1
x
ex[,
(f) f(x) = x
1 + ln x
1 ln x
.
31. Bez racunanja ineksija i intervala zakrivljenosti ispitajte tok i skicirajte graf
sljedecih funkcija:
(a) f(x) = e
x
2
1
x
2
4
,
(b) f(x) = ln
_
1 +
2
x
2
+x 2
_
,
(c) f(x) = x 2 ln
_
1
1
x
_
,
(d) f(x) =
x
2
3x 4
2x + 4
,
(e) f(x) = x
1
x
.
5.26 Rjesenja 167
5.26 Rjesenja
1. (a) f
(x) = 2x + 3x
2
+ cos x,
(b) f
(x) = 6x
5
5x
4
+ 4x
3
+ 4x 2,
(c) f
(x) =
1 x
2
x
4
+ 2x
2
+ 1
,
(d) f
(x) =
1
2
x
,
(e) f
(x) = x
n
,
(f) f
(x) =
2
x + 1
4
_
x
2
+x
x
,
(g) f
(x) =
1
2
x
+
1
6
6
x
+
1
3
3
x
2
(1 +
3
x)
2
,
(h) f
(x) = cos x +
1
cos
2
x
,
(i) f
(x) = sinx
cos x
sin
2
x
cos x,
(j) f
(x) = 0,
(k) f
(x) = e
x
+ 2
x
ln 2 +
_
2
3
_
x
ln
2
3
,
(l) f
(x) =
1
x
(1 + log e), log e =
1
ln 10
,
(m) f
(x) =
1
(sin
2
x)xln x
ctg x(ln x + 1)
x
2
ln
2
x
+ 3e
x
+ 3xe
x
.
2. (a) f
(x) = ctg x,
(b) f
(x) =
1
2
xe
x
(e
x
+xe
x
),
(c) f
(x) =
2x e
x
2
x
2
e
x
1
[x[
x
2
1
,
(d) f
(x) =
1
1 x
2
,
(e) f
(x) =
2x(x+cos 2x)[lnx+cos(2x+3)](x
2
+sin 2x)[12x sin(2x+3)]
x[ln x+cos(2x+3)]
2
,
(f) f
(x) = e
x
+
ln 2
2
2
sin
x
2
_
cos
x
2
_
+ 2 sinxcos x,
(g) f
(x) =
1
x
2
+ 1
,
(h) f
(x) =
2 sin xcos x +x
2
tg xcos
2
x
,
(i) f
(x) = 45
(t 2)
8
(2t + 1)
10
,
(j) f
(x) =
1
x(1 + ln
2
x)
+
x
(x
2
+ 1)
_
ln(x
2
+ 1)
,
(k) f
(x) =
2xln5
5
x
2
,
(l) f
(x) =
e
x
(1 +x)
2
xe
x
e
xe
x
,
(m) f
(x) =
1
x
2
tg
x 1
x
,
(n) f
(x) =
2x
(x
2
1)
2
,
(o) f
(x) =
1
sin
3
x
,
(p) f
(x) =
1
cos x
sin x
.
3. (a) f
(x) = x
sin x
_
cos xln x +
sin x
x
_
,
(b) f
(x) =
(x
2
+2x+3)
15
(2x+5)
10
(5x9)
13

_
15
2x+2
x
2
+2x+3
+ 10
2
2x+5
13
5
5x9
_
,
(c) f
(x) =
cos x
xsin x

ln(sin x)
x
2
,
(d) f
(x) =
_
(x 2)(x 4)
(x + 1)(x + 3)
_
1
2(x 2)
+
1
2(x 4)

1
x + 1

1
x + 3
_
,
(e) f
(x) =
x
x
1 ln x
x
2
.
4. (a) y
=
e
x
3x
2
y y
3
x
3
+ 3xy
2
,
(b) y
x
,
(c) y
=
2ax 2xy
2
4y
3
+ 2x
2
y
,
(d) y
=
ay x
2
y
2
ax
,
(e) y
=
y + 2x(x
2
+y
2
)e
x
2
+y
2
x 2y(x
2
+y
2
)e
x
2
+y
2
.
5. (a) f
(n)
(x) = 0, za n 6, f
(n)
(0) =
_
5!, n = 5
0, n ,= 5
,
(b) f
(n)
(x) = cos
_
x +
n
2
_
, f
(n)
() =
_
_
0, n neparan
1, n = 4k
1, n = 4k + 2
,
5.26 Rjesenja 169
(c) f
(n)
(x) = (n 1)!4
n
[(1)
n
(1 + 4x)
n
(1 4x)
n
],
f
(n)
(0) = (n 1)!4
n
[(1)
n
1].
6. (a) y
=
(t
2
1)(t + 2)
2
t
2
(t
2
+ 4t + 2)
,
(b) y
=
20(t + 3)
4
(t 3)
6

_
sin(3t)
cos(3t)
.
7. Jednadzba tangente je y = 1, a normale x = 0.
8. Jednadzba tangente je y =
1
4
x, a diraliste glasi D =
_
2,
1
2
_
.
9. Jednadzba tangente je y = 5x + 2.
10. Jednadzbe tangente i normale u prvoj tocki su y = 4x i y =
1
4
x, a u drugoj
y = 4x 8 i y =
1
4
x +
1
2
.
11. Jednadzba tangente je y =
1
e
x.
12. Jednadzba tangente je y = x, a normala y = x + 2.
13. Jednadzba tangente je y = x + 1
3
4
.
14. Jednadzba tangente je y 1 =

2
4(2)
_
x
4
_
.
15. Jednadzba tangente je y 1 = x
2
2
.
16. (a) 5,
(b) ln a,
(c)
6
2
12
2
,
(d) 1,
(e) 0,
(f) 1,
(g) 0,
(h)
1
2
.
17. (a) 1,
(b) 1,
(c) e
,
(d) e
2
,
(e) 1,
(f)
1
6
e
.
18. (a) Ekstremi: T
1
= (2, 25) je lokalni maksimum, T
2
= (1, 2) je lokalni
minimum
Intervali monotonosti: f je rastuca na , 2) 1, +), padajuca
na 2, 1)
Intervali zakrivljenosti: f je konkavna na ,
1
2
), konveksna na
1
2
, +)
Tocke ineksije: T
3
= (
1
2
,
23
2
)
(b) Ekstremi: T
1
= (2, 4e
2
) je lokalni maksimum, T
2
= (0, 0) je lokalni
minimum
Intervali monotonosti: f je padajuca na , 0) 2, +), rastuca
na 0, 2)
Intervali zakrivljenosti: f je konveksna na , 2
2)2+
2, +),
konkavna na 2
2, 2 +
2)
Tocke ineksije: T
3
= (2 +
2, (2 +
2)
2
e
2
2
), T
4
= (2
2, (2
2)
2
e
2+
2
)
19. Funkcija f je rastuca na [1, ), a padajuca na , 0) 0, 1].
20. Funkcija f ima lokalne minimume u x =
5
3
+2k, lokalne maksimume u x =
3
+2k i ineksije u x = k, x = arccos
1
4
+2k i x = +arccos
1
4
+2k,
k Z.
21. Funkcija f je padajuca na , 0) 0,
1
2
), rastuca na
1
2
, 1),a u tocki x =
1
2
ima lokalni minimum.
22. Funkcija f je konkavna na , 0), konveksna na 0, +), a u tocki x = 0 je
ineksija.
23. Ploca maksimalne povrsine ima stranice x = a
1
2d
(ad bc + dc) i y =
b
1
2c
(bc ad +cd).
24. Maksimalan volumen iznosi V =
2a
3
27
.
25. Tetiva je udaljena za
3r
2
od tocke A.
26. (a) Najmanje otpadaka ce biti za gredu kvadratnog presjeka sa stranicom
2r.
(b) Najvecu nosivost ce imati greda s dimenzijama poprecnog presjeka
2
2r
3
i
2r
3
.
27.

Covjek se treba iskrcati 12 km od tocke A.
28. Maksimalan volumen je V =
4R
3
3
3
.
29. Jednadzba tangente je y = x +
2R.
5.26 Rjesenja 171
30. (a) Podrucje denicije: R2
Parnost: f nije ni parna ni neparna
Nul-tocke: x
1
= 1
Asimptote:
lim
x2
f(x) = x = 2 je vertikalna asimptota
lim
x
f(x) = 1 y = 1 je horizontalna asimptota nema kosih asimp-
tota
Ekstremi: nema
Intervali monotonosti: f je svuda rastuca
Tocke ineksije: nema
Intervali zakrivljenosti: f je konveksna na , 2), konkavna na
2, +)
Graf funkcije: slika 5.9
2 1
1
x 1
x + 2
.
(b) Podrucje denicije: R0
Nul-tocke: x
1
= 2, x
2
= 1
Asimptote:
lim
x0
lim
x
f(x) = nema horizontalnih asimptota
lim
x
f(x)
x
= 1, lim
x
[f(x) x] = 1 y = x + 1 je kosa asimptota
Ekstremi: nema
Intervali monotonosti: f je svuda rastuca
Tocke ineksije: nema
Intervali zakrivljenosti: f je konveksna na , 0), konkavna na
0, +)
2 1
Slika 5.10: Graf funkcije f(x) = x + 1
2
x
.
(c) Podrucje denicije: R
Parnost: f je parna
Nul-tocke: x
1
= 2, x
2
= 2
Asimptote:
Podrucje denicije je R pa nema vertikalnih asimptota.
lim
x
f(x) = 1 y = 1 je horizontalna asimptota nema kosih
asimptota
Ekstremi: T
0
=
_
0,
4
3
_
je lokalni maksimum
Intervali monotonosti: f je rastuca na , 0), padajuca na 0, +)
Tocke ineksije: T
1
=
_
1,
3
4
_
, T
2
=
_
1,
3
4
_
Intervali zakrivljenosti: f je konveksna na , 1) 1, +), kon-
kavna na 1, 1)
2 2
1
4
3
7
x
2
+ 3
1.
5.26 Rjesenja 173
(d) Podrucje denicije: R2, 2
Parnost: f je neparna
Nul-tocke: x
0
= 0
Asimptote:
lim
x2
f(x) = x = 2 i x = 2 su vertikalne asimptote
lim
x
lim
x
f(x)
x
= 2, lim
x
[f(x) 2x] = 0 y = 2x je kosa asimptota
Ekstremi: T
1
= (2
3, 6
3) je lokalni maksimum, T
2
= (2
3, 6
3)
je lokalni minimum
Intervali monotonosti: f je rastuca na , 2
3) 2
3, +),
padajuca na 2
3, 2) 2, 2) 2, 2
3)
Tocke ineksije: T
3
= (0, 0)
Intervali zakrivljenosti: f je konkavna na , 2)0, 2), konveksna
na 2, 0) 2, +)
2 2
2x
3
x
2
4
.
(e) Neka je g(x) = e
1
x
ex. Skicirajmo prvo graf funkcije g iz kojeg cemo
onda konstruirati graf funkcije f.
Podrucje denicije: R0
Parnost: g nije ni parna ni neparna
Nul-tocke: x
0
= 1
Asimptote:
lim
x0+
g(x) = +, lim
x0
g(x) = 0 x = 0 je desna vertikalna asimptota
lim
x
g(x) = nema horizontalnih asimptota
lim
x
g(x)
x
= e, lim
x
[g(x)+ex] = 1 y = ex+1 je kosa asimptota
Ekstremi: nema
Intervali monotonosti: g je svuda padajuca
Tocke ineksije: u x
1
=
1
2
je tocka ineksije
Intervali zakrivljenosti: g je konveksna na
1
2
, 0)0, +), konkavna
na ,
1
2
)
1 1
Slika 5.13: Grafovi funkcija g(x) = e
1
x
ex i f(x) = [e
1
x
ex[.
(f) Podrucje denicije: 0, e) e, +)
Nul-tocke: x
0
=
1
e
Asimptote:
lim
x0+
f(x) = 0 x = 0 nije vertikalna asimptota
lim
xe
f(x) = x = e je vertikalna asimptota
lim
x+
lim
x+
f(x)
x
= 1, lim
x+
[f(x) +x] = nema kosih asimptota
Ekstremi: u x
1
= e
3
je lokalni maksimum, u x
2
= e
3
je lokalni
minimum
Intervali monotonosti: f je rastuca na e
3
, e) e, e
3
), padajuca
na 0, e
3
) e
3
, +)
Tocke ineksije: T = (e
3
, 2e
3
)
Intervali zakrivljenosti: f je konveksna na 0, e)e
3
, +), konkavna
na e, e
3
)
31. (a) Podrucje denicije: R2
Parnost: f je parna
Nul-tocke: nema
Asimptote:
lim
x2+
f(x) = +, lim
x2
f(x) = 0 x = 2 je desna vertikalna asimptota
5.26 Rjesenja 175

1 + ln x
1 ln x
.
lim
x2+
f(x) = 0, lim
x2
f(x) = +x = 2 je lijeva vertikalna asimp-
tota
lim
x
f(x) = e y = e je horizontalna asimptota nema kosih asimp-
tota
Ekstremi: T = (0,
4
e) je lokalni maksimum
Intervali monotonosti: f je rastuca na , 2) 2, 0), padajuca
na 0, 2) 2, +)
2 2
4
Slika 5.15: Graf funkcije f(x) = e
x
2
1
x
2
4
.
(b) Podrucje denicije: , 2) 1, 0) 1, +)
Nul-tocke: nema
Asimptote:
lim
x2
f(x) = +x = 2 je lijeva vertikalna asimptota
lim
x1+
f(x) = x = 1 je desna vertikalna asimptota
lim
x0
f(x) = x = 0 je lijeva vertikalna asimptota
lim
x1+
f(x) = +x = 1 je desna vertikalna asimptota
lim
x
f(x) = 0 y = 0 je horizontalna asimptota nema kosih asimp-
tota
Ekstremi: T =
_
1
2
, ln 9
_
je lokalni maksimum
Intervali monotonosti:
f je rastuca na , 2) 1,
1
2
), padajuca na
1
2
, 0) 1, +)
2 1 1
Slika 5.16: Graf funkcije f(x) = ln
_
1 +
2
x
2
+x 2
_
.
(c) Podrucje denicije: , 0) 1, +)
Nul-tocke: ne racunamo
Asimptote:
lim
x0
f(x) = x = 0 je lijeva vertikalna asimptota
lim
x1+
f(x) = +x = 1 je desna vertikalna asimptota
lim
x
lim
x
f(x)
x
= 1, lim
x
[f(x) x] = 0 y = x je kosa asimptota
Ekstremi: T
1
= (2, 2+2 ln2) je lokalni minimum, T
2
= (1, 12 ln2)
je lokalni maksimum
Intervali monotonosti: f je rastuca na , 1) 2, +), padajuca
na 1, 0) 1, 2)
5.26 Rjesenja 177
1
1
Slika 5.17: Graf funkcije f(x) = x 2 ln
_
1
1
x
_
.
(d) Podrucje denicije: , 2) 2, 1] [4, +)
Nul-tocke: x
1
= 1, x
2
= 4
Asimptote:
lim
x1
f(x) = 0 x = 1 nije lijeva vertikalna asimptota
lim
x4+
f(x) = 0 x = 4 nije desna vertikalna asimptota
lim
x2
lim
x+
f(x) =
1
2
y =
1
2
je desna horizontalna asimptota nema
desnu kosu asimptotu
lim
x
f(x) =
1
2
y =
1
2
je lijeva horizontalna asimptota nema
lijevu kosu asimptotu
Ekstremi: T
1
= (1, 0), T
2
= (4, 0) su lokalni minimumi
Intervali monotonosti: f je rastuca na 4, +), padajuca na , 2)
2, 1)
(e) Podrucje denicije: 0, +)
Nul-tocke: nema
Asimptote:
lim
x0+
f(x) = 0 x = 0 nije vertikalna asimptota
lim
x+
f(x) = 1 y = 1 je desna horizontalna asimptota nema kosih
asimptota
Ekstremi: T = (e, e
1
e
) je lokalni maksimum
Intervali monotonosti: f je rastuca na 0, e), padajuca na e, +)
2 1 4

1
2
1
2
x
2
3x 4
2x + 4
.
1
1
x
.
6.
NIZOVI I REDOVI
6.1 Limes niza po deniciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
6.2 Gomiliste niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181
6.3 Konvergencija monotonog i omedenog niza . . . . . . . . . . . . 181
6.4 Limesi nekih osnovnih nizova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182
6.5 Limes uklijestenog niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
6.6 Limes produkta nul-niza i omedenog niza . . . . . . . . . . . . 186
6.7 Limesi nizova sa sumama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186
6.8 Limesi nizova s produktima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
6.9 Limes niza s logaritmima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188
6.10 Limes niza rastavljanjem na parcijalne razlomke . . . . . . . . 189
6.11 Konvergencija i suma reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
6.12 Suma reda s logaritmima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
6.13 Suma reda rastavljanjem na parcijalne razlomke . . . . . . . . 192
6.14 Nuzan uvjet konvergencije reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193
6.15 Prvi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . 194
6.16 Drugi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . 195
6.17 DAlembertov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . 196
6.18 Cauchyjev kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
6.19 Raabeov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
6.20 Apsolutna konvergencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198
6.21 Leibnizov kriterij konvergencije za alternirane redove . . . . . . 199
6.22 Odredivanje podrucja konvergencije DAlembertovim kriterijem 201
6.23 Odredivanje podrucja konvergencije Cauchyjevim kriterijem . . 202
6.24 Podrucje apsolutne konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . 204
6.25 Taylorov razvoj racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 205
6.26 MacLaurinov razvoj racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . 206
6.27 MacLaurinov razvoj logaritamske funkcije . . . . . . . . . . . . 208
6.28 Taylorov razvoj iracionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 209
6.29 Taylorov razvoj trigonometrijske funkcije . . . . . . . . . . . . 210
6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funkcija . . . . 211
6.31 Zadaci za vjezbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214
6.32 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219
180 NIZOVI I REDOVI
6.1 Limes niza po deniciji
Dokazite da je
lim
n
_
3
n + 1
3
n
_
= 0.
Rjesenje. Da bismo dokazali da je
lim
n
_
3
n + 1
3
n
_
= 0,
prema [M1, denicija 6.3], trebamo za svaki > 0 pronaci n
N takav da za svaki
n n
vrijedi
[ a
n
a [< , (6.1)
gdje je a
n
=
3
n + 1
3
n i a = 0.
Buduci da je
3
n + 1 >
3
n, odnosno
3
n + 1
3
n > 0, slijedi
[ a
n
a [=[ (
3
n + 1
3
n) 0 [=[
3
n + 1
3
n [=
3
n + 1
3
n.
Dakle, za svaki n n
treba biti
3
n + 1
3
n < .
Racionalizacijom dobivamo
_
3
n + 1
3
n
_
3
_
(n + 1)
2
+
3
_
n(n + 1) +
3
n
2
3
_
(n + 1)
2
+
3
_
n(n + 1) +
3
n
2
< ,
odnosno,
(n + 1) n
3
_
(n + 1)
2
+
3
_
n(n + 1) +
3
n
2
< .
Mnozenjem cijele nejednakosti s nazivnikom slijedi
1 <
_
3
_
(n + 1)
2
+
3
_
n(n + 1) +
3
n
2
_
.
Nadalje, vrijedi
1 <
_
3
_
(n + 1)
2
+
3
_
n(n + 1) +
3
n
2
_
<
_
3
3
_
(n + 1)
2
_
jer je n(n + 1) < (n + 1)
2
, za svaki n N. Stoga dobivamo
1
3
<
3
_
(n + 1)
2
.
Potenciranjem cijele nejednakosti slijedi
1
27
3
< (n + 1)
2
,
odnosno,
n >
1
27
3
1.
6.2 Gomiliste niza 181
S obzirom da je posljednja nejednakost ekvivalentna nejednakosti (6.1), zakljucujemo
da mozemo izabrati
n
=
_
1
27
3
1
_
+ 1.
Dobili smo da za svaki > 0 postoji n
=
1
27
3
takav da za svaki n n
vrijedi
[ a
n
a [< , sto smo i trebali dokazati.
6.2 Gomiliste niza
Odredite sva gomilista niza
3
8
,
2
7
,
9
14
,
4
13
,
27
32
,
8
25
,
81
86
,
16
49
, . . .
Konvergira li zadani niz?
Rjesenje. Grupiramo li clanove zadanog niza na sljedeci nacin
3
8
,
9
14
,
27
32
,
81
86
, . . . (6.2)
2
7
,
4
13
,
8
25
,
16
49
, . . . (6.3)
dobivamo dva nova niza, pri cemu je opci clan niza (6.2) jednak
a
2k1
=
3
k
3
k
+ 5
,
a opci clan niza (6.3) jednak
a
2k
=
2
k
3 2
k
+ 1
.
Vrijedi
lim
k
a
2k1
= lim
k
3
k
3
k
+ 5
= lim
k
1
1 + 5
1
3
k
= 1,
lim
k
a
2k
= lim
k
2
k
3 2
k
+ 1
= lim
k
1
3 +
1
2
k
=
1
3
.
Prema [M1, 6.1.1], zadani niz ima dva gomilista, 1 i
1
3
, pa stoga divergira.
6.3 Konvergencija monotonog i omedenog niza
Ispitajte konvergenciju niza ciji je opci clan
a
n
=
_
1
1
2
__
1
1
4
_

_
1
1
2
n
_
.
182 NIZOVI I REDOVI
Rjesenje. Promatrajuci prva dva clana zadanog niza dobivamo
a
1
= 1
1
2
=
1
2
,
a
2
=
_
1
1
2
__
1
1
4
_
=
1
2

3
4
,
odnosno a
1
> a
2
.

Zelimo zakljuciti da opcenito vrijedi a
n
> a
n+1
. Vrijedi
a
n+1
=
_
1
1
2
__
1
1
4
_

_
1
1
2
n
__
1
1
2
n+1
_
= a
n
_
1
1
2
n+1
_
< a
n
,
jer je
1
1
2
n+1
< 1.
Buduci da nejednakost a
n
> a
n+1
vrijedi za svako n N zakljucujemo da je niz
a
n
strogo padajuci. Niz je takoder omeden odozdo jer je a
n
> 0 za svako n N.
Stoga je, prema [M1, teorem 6.4], zadani niz konvergentan.
6.4 Limesi nekih osnovnih nizova
Izracunajte limese sljedecih nizova:
(a) a
n
=
2n
3
1
2 n
3
,
(b) a
n
=
n
_
n + 1
n
_
,
(c) a
n
=
(3)
n
+ 4
n
(3)
n+1
+ 4
n+1
,
(d) a
n
=
3
2 arctg n
,
(e) a
n
=
n
2
(n
2
+ 1)
2
n
(n
2
1)
,
(f) a
n
=
_
1
1
3n
_
n
,
(g) a
n
= n[ln(n + 3) ln n],
(h) a
n
=
2
n
ln
_
1 +
1
2n
_
n+1
,
(i) a
n
= n
n
_
sin
2
n
.
Rjesenje.
6.4 Limesi nekih osnovnih nizova 183
(a) Izlucimo li n
3
iz brojnika i nazivnika opceg clana dobivamo
lim
n
a
n
= lim
n
2n
3
1
2 n
3
= lim
n
2
1
n
3
2
n
3
1
= 2.
(b) Racionalizacijom izraza u zagradama dobivamo
lim
n
a
n
= lim
n
n
_
n + 1
n
_
= lim
n
n
_
n + 1
n
_
n + 1 +
n + 1 +
n
= lim
n
n + 1 +
n
= lim
n
1
_
1 +
1
n
+ 1
=
1
2
.
(c) Izlucimo li iz brojnika i nazivnika izraz s vecom bazom slijedi
lim
n
a
n
= lim
n
(3)
n
+ 4
n
(3)
n+1
+ 4
n+1
= lim
n
4
n
__
3
4
_
n
+ 1
4
n+1
_
_
3
4
_
n+1
+ 1
_
= lim
n
_
3
4
_
n
+ 1
4
_
_
3
4
_
n+1
+ 1
_ =
1
4
,
jer je
lim
n
a
n
=
_
_
_
, a > 1
1, a = 1
0, [a[ < 1
. (6.4)
(d) Vrijedi
lim
n
a
n
= lim
n
3
2 arctg n
=
3
2

2
=
3
,
jer prosirenjem po neprekidnosti dobivamo
lim
n
arctg n = lim
x
arctg x =

2
.
(e) Primjenom tvrdnje (iii) iz [M1, teorem 6.6] je
lim
n
a
n
= lim
n
n
2
(n
2
+ 1)
2
n
(n
2
1)
= lim
n
n
2
2
n
n
2
+ 1
n
2
1
= lim
n
n
2
2
n
lim
n
1 +
1
n
2
1
1
n
2
= 01 = 0,
gdje prosirenjem po neprekidnosti i primjenom LHospitalovog pravila slijedi
lim
n
n
2
2
n
= lim
x
x
2
2
x
= lim
x
2x
2
x
ln 2
= lim
x
2
2
x
ln
2
2
= 0.
(f) Prema [M1, 6.1.3] vrijedi
lim
n
_
1
1
n
_
n
= e, (6.5)
184 NIZOVI I REDOVI
pa koristenjem tvrdnje (v) iz [M1, teorem 6.6] slijedi
lim
n
a
n
= lim
n
_
1
1
3n
_
n
= lim
n
_
_
1
1
3n
_
3n
_
1
3
=
_
lim
n
_
1
1
3n
_
3n
_
1
3
= e
1
3
=
1
3
e
.
(g) Koristeci svojstva logaritamske funkcije zadani limes mozemo zapisati u obliku
lim
n
a
n
= lim
n
n [ln (n + 3) ln n] = lim
n
ln
_
n + 3
n
_
n
.
Prema [M1, 6.1.3] vrijedi
lim
n
_
1 +
1
n
_
n
= e, (6.6)
pa je zbog neprekidnosti funkcije lnx i tvrdnje (v) iz [M1, teorem 6.6]
lim
n
a
n
= lim
n
ln
_
n + 3
n
_
n
= lim
n
ln
_
1 +
3
n
_
n
= lim
n
ln
_
_
1 +
1
n
3
_n
3
_
3
= ln
_
lim
n
_
1 +
1
n
3
_n
3
_
3
= ln e
3
= 3.
(h) Prema tvrdnji (v) iz [M1, teorem 6.6] i formuli (6.6), vrijedi
lim
n
_
1 +
1
2n
_
n+1
= lim
n
_
_
1 +
1
2n
_
2n
_
n+1
2n
=
_
lim
n
_
1 +
1
2n
_
2n
_
lim
n
n+1
2n
= e
1
2
.
Zbog tvrdnje (iv) iz [M1, teorem 6.6], neprekidnosti funkcije ln x i formule (6.4)
slijedi
lim
n
a
n
= lim
n
2
n
ln
_
1 +
1
2n
_
n+1
=
lim
n
2
n
ln lim
n
_
1 +
1
2n
_
n+1
=

ln e
1
2
= .
6.5 Limes uklijestenog niza 185
(i) Vrijedi
lim
n
a
n
= lim
n
n
n
_
sin
2
n
= lim
n
n
n
sin
2
n
2
n
n
_
n
2
= lim
n
n
_
sin
2
n
2
n
_
1
n
n
n
2
.
Prosirenjem po neprekidnosti je
lim
n
sin
2
n
2
n
= lim
x
sin
2
x
2
x
=
_
_
2
x
= t
x
t 0
_
_ = lim
t0
sin t
t
= 1.
Prema [M1, 6.1.6] vrijedi
lim
n
n
n = 1 i lim
n
n
2 = 1.
Sada mozemo primijeniti [M1, teorem 6.6], pa dobivamo
lim
n
a
n
= lim
n
n
_
lim
n
sin
2
n
2
n
_ lim
n
1
n
lim
n
n
n
lim
n
n
2
= 1
0
1
1
= .
6.5 Limes uklijestenog niza
Odredite limes niza
a
n
=
1
n
2
+ 1
+
1
n
2
+ 2
+ +
1
n
2
+n
1
3
n
3
+ 1
+
1
3
n
3
+ 2
+ +
1
3
n
3
+n
.
Rjesenje. Vrijedi
n
n
2
+n
n
2
+ 1
+
1
n
2
+ 2
+ +
1
n
2
+n
n
2
+ 1
, (6.7)
n
3
n
3
+ n
1
3
n
3
+ 1
+
1
3
n
3
+ 2
+ +
1
3
n
3
+n
n
3
n
3
+ 1
. (6.8)
Sada iz (6.7) i (6.8) slijedi
n
n
2
+n
n
3
n
3
+ 1
a
n

n
n
2
+ 1
n
3
n
3
+n
sto nakon skracivanja daje
3
n
3
+ 1
n
2
+n
a
n

3
n
3
+n
n
2
+ 1
.
186 NIZOVI I REDOVI
Izlucimo li n iz brojnika i nazivnika razlomaka s lijeve i desne strane, dobivamo
n
3
_
1 +
1
n
3
n
_
1 +
1
n
a
n

n
3
_
1 +
1
n
2
n
_
1 +
1
n
2
,
odnosno,
3
_
1 +
1
n
3
_
1 +
1
n
a
n

3
_
1 +
1
n
2
_
1 +
1
n
2
.
Buduci da je
lim
n
3
_
1 +
1
n
3
_
1 +
1
n
= 1 i lim
n
3
_
1 +
1
n
2
_
1 +
1
n
2
= 1,
prema [M1, teorem 6.7] slijedi lim
n
a
n
= 1.
6.6 Limes produkta nul-niza i omedenog niza
Odredite limes niza
a
n
=
3
n
2
sin n
n + 1
.
Rjesenje. Iz [M1, teorem 6.7] specijalno slijedi da je produkt nul-niza i omedenog
niza nul-niz. Zadani niz mozemo zapisati kao produkt nizova
b
n
=
3
n
2
n + 1
i c
n
= sin n.
Zbog
lim
n
b
n
= lim
n
3
n
2
n + 1
= 0,
niz b
n
je nul-niz. S druge strane je
[c
n
[ = [ sinn[ 1, za svaki n N,
pa je c
n
omeden. Stoga je niz a
n
nul-niz, odnosno,
lim
n
a
n
= 0.
6.7 Limesi nizova sa sumama
6.8 Limesi nizova s produktima 187
(a) a
n
=
1
n
3
n
k=1
k(k + 1),
(b) a
n
=
1
n + 1
n
k=1
(2k 1)
2n + 1
2
.
Rjesenje.
(a) Vrijedi
a
n
=
1
n
3
n
k=1
k(k + 1) =
1
n
3
n
k=1
(k
2
+k) =
1
n
3
_
n
k=1
k
2
+
n
k=1
k
_
=
1
n
3
_
n(n + 1)(2n + 1)
6
+
n(n + 1)
2
_
=
n(n + 1)(2n + 4)
6n
3
=
n
2
+ 3n + 2
3n
2
,
odakle slijedi
lim
n
a
n
= lim
n
n
2
+ 3n + 2
3n
2
=
1
3
.
(b) Vrijedi
a
n
=
1
n + 1
n
k=1
(2k 1)
2n + 1
2
=
1
n + 1
_
2
n
k=1
k
n
k=1
1
_
2n + 1
2
=
1
n + 1
_
2
n(n + 1)
2
n
_
2n + 1
2
=
n
2
n + 1

2n + 1
2
=
3n + 1
2(n + 1)
,
pa je
lim
n
a
n
= lim
n
_
3n + 1
2(n + 1)
_
=
3
2
.
6.8 Limesi nizova s produktima
(a) a
n
=
n
k=2
_
1
1
k
2
_
,
(b) a
n
=
n
k=2
k
2
+k 2
k(k + 1)
.
Rjesenje.
188 NIZOVI I REDOVI
(a) Svodenjem na zajednicki nazivnik, faktorizacijom brojnika i raspisivanjemclanova
produkta dobivamo
a
n
=
n
k=2
_
1
1
k
2
_
=
n
k=2
k
2
1
k
2
=
n
k=2
(k 1)(k + 1)
k
2
=
1 3
2
2

2 4
3
2

3 5
4
2

4 6
5
2

(n 3)(n 1)
(n 2)
2

(n 2)n
(n 1)
2

(n 1)(n + 1)
n
2
.
Skracivanjem slijedi
a
n
=
1
2

n + 1
n
,
odakle je
lim
n
a
n
=
1
2
.
(b) Faktorizacijom brojnika i raspisivanjem clanova produkta dobivamo
a
n
=
n
k=2
k
2
+k 2
k(k + 1)
=
n
k=2
(k 1)(k + 2)
k(k + 1)
=
1 4
2 3

2 5
3 4

3 6
4 5

(n 3)n
(n 2)(n 1)

(n 2)(n + 1)
(n 1)n

(n 1)(n + 2)
n(n + 1)
.
Nakon skracivanja vidimo da je
a
n
=
n + 2
3n
,
pa slijedi
lim
n
a
n
=
1
3
.
6.9 Limes niza s logaritmima
Izracunajte limes niza
a
n
= n
_
ln
1
2
+
n
k=1
ln
(k + 1)
2
k(k + 2)
_
.
Rjesenje. Koristenjem svojstava funkcije lnx i raspisivanjem clanova produkta
6.10 Limes niza rastavljanjem na parcijalne razlomke 189
dobivamo
a
n
= n
_
ln
1
2
+
n
k=1
ln
(k + 1)
2
k(k + 2)
_
= n
_
ln
1
2
+ ln
n
k=1
(k + 1)
2
k(k + 2)
_
= nln
_
1
2

n
k=1
(k + 1)
2
k(k + 2)
_
= nln
_
1
2

2
2
1 3

3
2
2 4

4
2
3 5

(n 1)
2
(n 2)n

n
2
(n 1)(n + 1)

(n + 1)
2
n(n + 2)
_
.
Skracivanjem slijedi
a
n
= nln
_
n + 1
n + 2
_
,
pa je zbog svojstava funkcije lnx, tvrdnje (v) iz [M1, teorem 6.6] i formule (6.5)
lim
n
a
n
= lim
n
nln
_
n + 1
n + 2
_
= lim
n
ln
_
n + 1
n + 2
_
n
= lim
n
ln
_
_
_
1
1
n + 2
_
(n + 2)
_
_
n
n + 2
= ln
_
_
lim
n
_
1
1
n + 2
_
(n + 2)
_
_
lim
n
n
n + 2
!
= ln e
1
= 1.
6.10 Limes niza rastavljanjem na parcijalne razlomke
Izracunajte limes niza
a
n
=
n
k=1
1
k (k + 1)
.
Rjesenje. Rastavljamo izraz pod sumom na parcijalne razlomke, odnosno trazimo
konstante A i B takve da za svaki k N vrijedi
1
k (k + 1)
=
A
k
+
B
k + 1
.
Mnozenjem cijele jednakosti sa zajednickim nazivnikom i sredivanjem slijedi
1 = (A +B)k +A.
190 NIZOVI I REDOVI
Buduci da dobivena jednadzba treba vrijedi za sve k N, uvrstavanjem redom
k = 1 i k = 2 dobivamo dvije jednadzbe
2A +B = 1 i 3A+ 2B = 1,
iz kojih slijedi A = 1 i B = 1. Dakle, za svaki k N vrijedi
1
k (k + 1)
=
1
k

1
k + 1
,
pa je
a
n
=
n
k=1
1
k (k + 1)
=
n
k=1
_
1
k

1
k + 1
_
=
_
1
1
2
_
+
_
1
2

1
3
_
+
_
1
3

1
4
_
+ +
_
1
n 1

1
n
_
+
_
1
n

1
n + 1
_
= 1
1
n + 1
,
odakle slijedi
lim
n
a
n
= 1.
6.11 Konvergencija i suma reda
Izracunajte sumu reda
n=1
_
n + 2 2
n + 1 +
n
_
.
Da li zadani red konvergira?
6.12 Suma reda s logaritmima 191
Rjesenje. Izracunajmo prvo k-tu parcijalnu sumu zadanog reda. Skracivanjem je
s
k
=
k
n=1
_
n + 2 2
n + 1 +
n
_
=
_
3 2
2 +
1
_
+
+
_
4 2
3 +
2
_
+
+
_
5 2
4 +
3
_
+
+
_
6 2
5 +
4
_
+
.
.
.
+
_
k 2
k 1 +
k 2
_
+
+
_
k + 1 2
k +
k 1
_
+
+
_
k + 2 2
k + 1 +
k
_
=1
k + 1 +
k + 2.
Buduci da je racionalizacijom
lim
k
_
k + 2
k + 1
_
= lim
k
1
k + 2 +
k + 1
= 0,
prema tvrdnji (i) iz [M1, teorem 6.6], slijedi
lim
k
s
k
=
_
1
2
_
+ lim
k
_
k + 2
k + 1
_
= 1
2.
Dakle, niz parcijalnih suma zadanog reda konvergira. Stoga, prema [M1, denicija
6.9], zadani red konvergira i suma reda je jednaka
s = lim
k
s
k
= 1
2.
6.12 Suma reda s logaritmima
Izracunajte sumu reda
n=2
ln
_
n
3
1
n
3
+ 1
_
.
Rjesenje. Zbog svojstava funkcije lnx vrijedi
s
k
=
k
n=2
ln
_
n
3
1
n
3
+ 1
_
= ln
k
n=2
n
3
1
n
3
+ 1
.
192 NIZOVI I REDOVI
Nadalje, zbroj i razliku kubova mozemo napisati kao
n
3
1
n
3
+ 1
=
(n 1)(n
2
+n + 1)
(n + 1)(n
2
n + 1)
=
(n 1)(n
2
+n + 1)
(n + 1) [(n 1)
2
+ (n 1) + 1]
,
pa skracivanjem dobivamo
s
k
= ln
1 (2
2
+ 2 + 1)
3 (1
2
+ 1 + 1)

2 (3
2
+ 3 + 1)
4 (2
2
+ 2 + 1)

(k 2)
_
(k 1)
2
+ (k 1) + 1
k [(k 2)
2
+ (k 2) + 1]

(k 1)
_
k
2
+k + 1
(k + 1) [(k 1)
2
+ (k 1) + 1]
=
= ln
_
1 2
1
2
+ 1 + 1

k
2
+k + 1
k(k + 1)
_
= ln
_
2
3
_
1 +
1
k
2
+k
__
.
Prema [M1, denicija 6.9], suma reda je jednaka
s = lim
k
s
k
= lim
k
ln
_
2
3
_
1 +
1
k
2
+k
__
= ln lim
k
_
2
3
_
1 +
1
k
2
+k
__
= ln
2
3
.
6.13 Suma reda rastavljanjem na parcijalne razlomke
Izracunajte sume sljedecih redova:
(a)
1
1 4
+
1
4 7
+
1
7 10
+
1
10 13
+ ,
(b)
n=1
_
n! (n + 2)!
(n + 3)!
(n + 1) +
n + 1
n + 3
_
.
Rjesenje.
(a) Opci clan zadanog reda mozemo zapisati u obliku
a
n
=
1
c
n
c
n+1
,
gdje je c
n
aritmeticki niz s opcim clanom c
n
= 3n 2. Rastavljanjem na
parcijalne razlomke (vidi zadatak 6.10) slijedi
a
n
=
1
(3n 2)(3n + 1)
=
1
3
_
1
3n 2

1
3n + 1
_
,
6.14 Nuzan uvjet konvergencije reda 193
pa je k-ta parcijalna suma jednaka
s
k
=
k
n=1
1
3
_
1
3n 2

1
3n + 1
_
=
1
3
k
n=1
_
1
3n 2

1
3n + 1
_
=
1
3
__
1
1
4
_
+
_
1
4

1
7
_
+ +
_
1
3k 5

1
3k 2
_
+
_
1
3k 2

1
3k + 1
__
=
1
3
_
1
1
3k + 1
_
.
Prema [M1, denicija 6.9], suma reda je
s = lim
k
s
k
= lim
k
1
3
_
1
1
3k + 1
_
=
1
3
.
(b) Opci clan zadanog reda jednak je
a
n
=
n! (n + 2)!
(n + 3)!
(n + 1) +
n + 1
n + 3
=
n! (n + 2)(n + 1)n!
(n + 3)(n + 2)(n + 1)n!
( n + 1) +
n + 1
n + 3
=
_
1
(n + 1)(n + 2)(n + 3)

1
n + 3
_
(n + 1) +
n + 1
n + 3
=
1
(n + 2)(n + 3)

n + 1
n + 3
+
n + 1
n + 3
=
1
(n + 2)(n + 3)
.
Rastavljanjem dobivenog izraza na parcijalne razlomke (vidi zadatak 6.10) sli-
jedi
a
n
=
1
n + 2

1
n + 3
.
Sada k-tu parcijalnu sumu reda mozemo zapisati u obliku
s
k
=
k
n=1
_
1
n + 2

1
n + 3
_
=
_
1
3

1
4
_
+
_
1
4

1
5
_
+ +
_
1
k + 2

1
k + 3
_
,
pa skracivanjem i primjenom [M1, denicija 6.9], slijedi da je suma reda jednaka
s = lim
k
s
k
= lim
k
_
1
3

1
k + 3
_
=
1
3
.
6.14 Nuzan uvjet konvergencije reda
Ispitajte konvergenciju sljedecih redova:
(a)
n=1
2
n
(n + 1) ln
_
1 +
1
2n
_,
194 NIZOVI I REDOVI
(b)
n=1
(1)
n1
n
6n 5
.
Rjesenje.
(a) Limes nazivnika opceg clana zadanog reda jednak je
lim
n
(n+1) ln
_
1 +
1
2n
_
= lim
n
ln
_
1 +
1
2n
_
n+1
= lim
n
ln
_
_
1 +
1
2n
_
2n
_
n+1
2n
.
Stoga je
lim
n
a
n
=
lim
n
2
n
ln
_
lim
n
_
1 +
1
2n
_
2n
_
lim
n
n+1
2n
=
+
ln e
1
2
= +, = 0.
Dakle, prema [M1, teorem 6.9], zadani red divergira.
(b) Promotrimo li podnizove a
2k
i a
2k+1
opceg clana zadanog reda, vidimo da
je
lim
k
a
2k
= lim
k
(1)
2k1
2k
6 2k 5
= lim
k
_
2k
12k 5
_
=
1
6
,
lim
k
a
2k+1
= lim
k
(1)
2k
2k + 1
6(2k + 1) 5
= lim
k
2k + 1
12k + 1
=
1
6
.
Prema [M1, 6.1.1], niz a
n
ima dva gomilista,
1
6
i
1
6
, pa stoga divergira.
Sada, prema [M1, teorem 6.9], slijedi da zadani red divergira.
6.15 Prvi poredbeni kriterij konvergencije
(a) 1 +
1
ln 2
+
1
ln 3
+ +
1
ln n
+ ,
(b) 1 +
[ sin 2a[
2
3
+
[ sin3a[
3
3
+ +
[ sinna[
n
3
+ .
Rjesenje.
(a) Za svaki n 2 je ln n 0 pa zadani red ima pozitivne clanove. Jos vrijedi
1
ln n

1
n
,
6.16 Drugi poredbeni kriterij konvergencije 195
pri cemu je harmonijski red
n=1
1
n
iz [M1, primjer 6.10] divergentan. Stoga,
prema tvrdnji (i) iz [M1, teorem 6.10], zakljucujemo da je promatrani red, kao
red s pozitivnim clanovima i divergentnom minorantom, divergentan.
(b) Zadani red ima pozitivne clanove i za svaki n N vrijedi
[ sin na[
n
3

1
n
3
.
Buduci je, prema [M1, napomena 6.3], red
n=1
1
n
3
konvergentan, zakljucujemo da zadani red ima konvergentnu majorantu. Stoga
tvrdnja (i) iz [M1, teorem 6.10] povlaci da je konvergentan.
6.16 Drugi poredbeni kriterij konvergencije
(a)
1
1001
+
1
2001
+
1
3001
+ +
1
n 1000 + 1
+ ,
(b) 1 +
ln 2
2
+
ln 3
3
+ +
ln n
n
+ .
Rjesenje.
(a) Promotrimo opce clanove
a
n
=
1
n 1000 + 1
i b
n
=
1
n
.
Tada su
a
n
i
b
n
redovi s pozitivnim clanovima i vrijedi
r = lim
n
a
n
b
n
= lim
n
n
n 1000 + 1
=
1
1000
.
Jer je 0 < r < + i
b
n
harmonijski red iz [M1, primjer 6.10] koji divergira,
tvrdnja (ii) pod (a) iz [M1, teorem 6.10] povlaci da i zadani red
a
n
divergira.
(b) Uz oznake
a
n
=
1
n
i b
n
=
ln n
n
,
su
a
n
i
b
n
redovi s pozitivnim clanovima. Jer je
r = lim
n
a
n
b
n
= lim
n
1
n
lnn
n
= lim
n
1
ln n
=
1
= 0
i
a
n
divergentan harmonijski red, prema tvrdnji (ii) pod (b) iz [M1, teorem
6.10], zadani red
b
n
divergira.
196 NIZOVI I REDOVI
6.17 DAlembertov kriterij konvergencije
(a)
n=1
(n!)
2
(2n)!
,
(b)
n=1
n!
2
n
+ 1
.
Rjesenje.
(a) Buduci da se radi o redu s pozitivnim clanovima, mozemo primijeniti DAlembertov
kriterij (iii) iz [M1, teorem 6.10]. Zbog
q = lim
n
a
n+1
a
n
= lim
n
[(n + 1)!]
2
(2n + 2)!
(n!)
2
(2n)!
= lim
n
(n + 1)
2
(2n + 2)(2n + 1)
=
1
4
< 1,
promatrani red konvergira.
(b) Zadani red je s pozitivnim clanovima i vrijedi
q = lim
n
a
n+1
a
n
= lim
n
(n + 1)!
2
n+1
+ 1
n!
2
n
+ 1
= lim
n
(n + 1)(2
n
+ 1)
2
n+1
+ 1
= lim
n
(n + 1)
1 +
1
2
n
2 +
1
2
n
= +.
Primjenom DAlembertovog kriterija (iii) iz [M1, teorem 6.10] slijedi da zadani
red divergira.
6.18 Cauchyjev kriterij konvergencije
(a)
n=1
3
n
n
3
e
n
,
(b)
n=2
_
n 2
n + 2
_
n(n+1)
.
Rjesenje.
6.19 Raabeov kriterij konvergencije 197
(a) Zadani red ima pozitivne clanove pa mozemo primijeniti Cauchyjev kriterij
konvergencije. Prema [M1, 6.1.6] je lim
n
n
n = 1, pa vrijedi
q = lim
n
n
a
n
= lim
n
n
_
3
n
n
3
e
n
= lim
n
n
_
3
e
_
n
n
3
= lim
n
3
e
(
n
n)
3
=
3
e
> 1.
Stoga, prema (iv) iz [M1, teorem 6.10], zadani red divergira.
(b) Buduci da zadani red ima pozitivne clanove i vrijedi
q = lim
n
n
a
n
= lim
n
n
_
n 2
n + 2
_
n(n+1)
= lim
n
_
n 2
n + 2
_
n+1
= lim
n
_
n + 2 4
n + 2
_
n+1
= lim
n
_
1
4
n + 2
_
n+1
= lim
n
_
_
1
1
n+2
4
_
n+2
4
_
4(n+1)
n+2
=
_
lim
n
_
1
4
n + 2
_
n+2
4
_
lim
n
[
4(n+1)
n+2
]
= e
4
< 1,
prema Cauchyjevom kriteriju konvergencije (iv) iz [M1, teorem 6.10], slijedi da
zadani red konvergira.
6.19 Raabeov kriterij konvergencije
(a)
n=1
2n + 1
(n + 1)
2
(n + 2)
2
,
(b)
n=1
n!
_
2 +
1
_ _
2 +
2
_
(2 +
n)
.
Rjesenje.
(a) Buduci je
lim
n
a
n+1
a
n
= lim
n
2n + 3
(n + 2)
2
(n + 3)
2
2n + 1
(n + 1)
2
(n + 2)
2
= lim
n
(2n + 3)(n + 1)
2
(2n + 1)(n + 3)
2
= 1,
198 NIZOVI I REDOVI
prema DAlembertovom kriteriju (iii) iz [M1, teorem 6.10], nema odluke. Is-
pitajmo stoga konvergenciju Raabeovim kriterijem (v) iz [M1, teorem 6.10].
Vrijedi
q = lim
n
n
_
1
a
n+1
a
n
_
= lim
n
n
_
1
(2n + 3)(n + 1)
2
(2n + 1)(n + 3)
2
_
= lim
n
n(6n
2
+ 16n + 6)
(2n + 1)(n + 3)
2
= 3,
pa zadani red konvergira.
(b) Buduci da je
a
n+1
a
n
=
_
(n + 1)!
_
2 +
1
_ _
2 +
2
_
(2 +
n)
_
2 +
n + 1
_
n!
_
2 +
1
_ _
2 +
2
_
(2 +
n)
=
n + 1
2 +
n + 1
,
slijedi
lim
n
a
n+1
a
n
= lim
n
n + 1
2 +
n + 1
= 1,
pa prema DAlembertovom kriteriju nema odluke. Primijenimo stoga Raabeov
kriterij (v) iz [M1, teorem 6.10]. Zbog
q = lim
n
n
_
1
a
n+1
a
n
_
= lim
n
n
_
1
n + 1
2 +
n + 1
_
= lim
n
2n
2 +
n + 1
= +,
slijedi da zadani red konvergira.
6.20 Apsolutna konvergencija
Ispitajte konvergenciju redova:
(a) 1 +
2
3

4
9
+
8
27
+
16
81

32
243
+ ,
(b)
n=1
cos n
n
3
.
Rjesenje.
(a) Red apsolutnih vrijednosti zadanog reda je
1 +
2
3
+
4
9
+
8
27
+
16
81
+
32
243
+ =
n=0
_
2
3
_
n
,
odnosno geometrijski red za q =
2
3
koji, prema [M1, primjer 6.8], konvergira jer
je [q[ < 1. Prema [M1, denicija 6.11], zadani red je apsolutno konvergentan.
Sada [M1, teorem 6.11] povlaci da je zadani red konvergentan.
6.21 Leibnizov kriterij konvergencije za alternirane redove 199
(b) Opci clan zadanog reda
a
n
=
cos n
n
3
nije pozitivan za svaki n N pa promatramo
n=1
[a
n
[ =
n=1
[ cos n[
n
3
.
Za svaki n N vrijedi
[ cos n[
n
3
n
3
,
pri cemu je, prema [M1, napomena 6.3], red
n=1
1
n
3
konvergentan. Dakle, red s pozitivnim clanovima
n=1
[a
n
[ ima konvergentnu
majorantu pa je, prema (i) iz [M1, teorem 6.10], konvergentan. Prema [M1,
denicija 6.11], zadani red je apsolutno konvergentan. Prema [M1, teorem 6.11]
, slijedi da je zadani red konvergentan.
6.21 Leibnizov kriterij konvergencije za alternirane redove
Ispitajte konvergenciju redova:
(a)
n=1
(1)
n
sin
1
n
,
(b)
n=1
(1)
n
n ln n
.
Rjesenje.
(a) Zadani red je alternirani jer za svaki n N vrijedi
1
n
0, 1] zbog cega je sin
1
n
> 0.
Konvergenciju alterniranog reda ispitujemo provjerom uvjeta (i) i (ii) Leibni-
zovog kriterija iz [M1, teorem 6.13]. Prvo provjeravamo je li niz apsolutnih
vrijednosti clanova zadanog reda padajuci, odnosno, vrijedi li za svaki n N
nejednakost
[a
n+1
[ [a
n
[, gdje je a
n
= (1)
n
sin
1
n
,
200 NIZOVI I REDOVI
sto je ekvivalentno nejednakosti
sin
1
n + 1
sin
1
n
,
koja vrijedi jer je sinx rastuca funkcija na intervalu 0, 1]. Zbog
lim
n
[a
n
[ = lim
n
sin
1
n
= sin0 = 0,
vidimo da je i drugi uvjet zadovoljen pa zakljucujemo da zadani red konvergira.
(b) Zbog svojstava funkcije lnx, opci clan reda je jednak
a
n
=
(1)
n
n ln n
=
(1)
n
ln e
n
ln n
=
(1)
n
ln
e
n
n
,
odakle vidimo da je zadani red alternirani. Provjerimo prvi uvjet iz Leibnizovog
kriterija. Za svaki n N treba vrijediti
[a
n+1
[ [a
n
[, (6.9)
odnosno redom
1
ln
e
n+1
n+1
1
ln
e
n
n
,
ln
e
n
n
ln
e
n+1
n + 1
,
e
n
n

e
n+1
n + 1
,
jer je ln x rastuca funkcija. Skracivanjem dobivamo nejednakost
1 +
1
n
e
koja, prema [M1, 6.1.3], vrijedi za svaki n N. Buduci da je dobivena
nejednakost ekvivalentna (6.9), slijedi da je prvi uvjet zadovoljen. Nadalje,
vrijedi
lim
n
[a
n
[ = lim
n
1
ln
e
n
n
= 0,
jer prosirenjem po neprekidnosti i primjenom LHospitalovog pravila dobivamo
lim
n
e
n
n
= lim
x
e
x
x
= lim
x
e
x
1
= .
Stoga je zadovoljen i drugi uvjet Leibnizovog kriterija pa [M1, teorem 6.13]
povlaci da zadani red konvergira.
6.22 Odredivanje podrucja konvergencije DAlembertovim kriterijem 201
6.22 Odredivanje podrucja konvergencije DAlembertovim kri-
terijem
Odredite podrucje konvergencije i ispitajte ponasanje na rubu podrucja konvergen-
cije sljedecih redova:
(a)
n=1
x
n
n(n + 1)
,
(b)
n=1
x
n
2
n!
,
(c)
n=1
(1)
n
2n 1
_
1 x
1 +x
_
n
.
Rjesenje.
(a) Vrijedi
lim
n
a
n+1
a
n
= lim
n
x
n+1
(n + 1)(n + 2)
x
n
n(n + 1)
= lim
n
n
n + 2
[x[ = [x[ .
Prema DAlembertovom kriteriju (iii) iz [M1, teorem 6.10], zadani red konver-
gira za sve x R za koje vrijedi [x[ < 1, a divergira za sve x R za koje je
[x[ > 1. U tockama u kojima je [x[ = 1 nema odluke. Dakle, zadani red konver-
gira za sve x 1, 1), a divergira za sve x , 1) 1, +). Preostaje
ispitati konvergenciju zadanog reda u tockama x
1
= 1 i x
2
= 1. Uvrstavanjem
tocke x
2
= 1 dobivamo red
n=1
1
n(n + 1)
iz primjera 6.12 u [M1, 6.2.2] koji konvergira, a uvrstavanjem tocke x
1
= 1
alternirani red
n=1
(1)
n
n(n + 1)
koji takoder konvergira jer apsolutno konvergira. Dakle, podrucje konvergencije
je [1, 1].
202 NIZOVI I REDOVI
(b) Zbog (6.4) vrijedi
lim
n
a
n+1
a
n
= lim
n
x
(n+1)
2
(n + 1)!
x
n
2
n!
= lim
n
n!
(n + 1)!

x
n
2
+2n+1
x
n
2
= lim
n
[x[
2n+1
n + 1
=
_
0, [x[ 1
+, [x[ > 1
.
Prema DAlembertovom kriteriju, zadani red konvergira za sve x [1, 1], a
divergira za sve x , 1) 1, +).
(c) Buduci je
lim
n
a
n+1
a
n
= lim
n
(1)
n+1
2n + 1
_
1 x
1 +x
_
n+1
(1)
n
2n 1
_
1 x
1 + x
_
n
= lim
n
2n + 1
2n 1

1 x
1 +x
1 x
1 +x
,
prema DAlembertovom kriteriju, zadani red konvergira za sve x R1 za
koje vrijedi
1 x
1 +x
< 1,
odnosno za sve x 0, +), a divergira za sve x , 0). Za tocku x =
0 DAlembertov kriterij ne daje odluku pa taj slucaj promatramo posebno.
Uvrstavanjem dobivamo alternirani red
n=1
(1)
n
2n 1
koji konvergira prema Leibnizovom kriteriju. Dakle, podrucje konvergencije je
[0, +).
6.23 Odredivanje podrucja konvergencije Cauchyjevim kri-
terijem
Odredite podrucje konvergencije i ispitajte ponasanje na rubu podrucja konvergen-
cije sljedecih redova:
(a)
n=1
x
n1
n 3
n
,
(b)
n=1
n
2
(n + 1)
2

x
2n
2
n
,
6.23 Odredivanje podrucja konvergencije Cauchyjevim kriterijem 203
(c)
n=1
1
1 + 3 + + (2n 1)

_
x + 2
2x + 1
_
2n
.
Rjesenje.
(a) Buduci je
lim
n
n
_
[a
n
[ = lim
n
n
x
n1
n 3
n
= lim
n
[x[
n1
n
n
n 3
=
[x[
1
1 3
=
[x[
3
,
prema Cauchyjevom kriteriju (iv) iz [M1, teorem 6.10], zadani red konvergira
za sve x R za koje vrijedi [x[ < 3, divergira za sve x R za koje je [x[ > 3,
a u tockama u kojima je [x[ = 3 nema odluke. Uvrstavanjem tocke x
1
= 3
dobivamo alternirani red
n=1
(1)
n
n
koji, prema Leibnizovom kriteriju, konvergira, dok uvrstavanjem tocke x
2
= 3
dobivamo harmonijski red
n=1
1
n
koji divergira. Dakle, zadani red konvergira za sve x [3, 3), a inace divergira.
(b) Vrijedi
lim
n
n
_
[a
n
[ = lim
n
n
n
2
(n + 1)
2

x
2n
2
n
= lim
n
_
n
n + 1
_2
n
x
2
2
= 1
0
x
2
2
=
x
2
2
.
Prema Cauchyjevom kriteriju, promatrani red konvergira za sve x R za koje
vrijedi x
2
< 2, a divergira za sve x R za koje je x
2
> 2. Preostaje ispitati ko-
nvergenciju u tockama x
1
=
2 i x
2
=
2. Njihovim uvrstavanjem dobivamo

red
n=1
n
2
(n + 1)
2
koji divergira jer ne zadovoljava nuzan uvjet konvergencije iz [M1, teorem 6.9].
Dakle, zadani red konvergira za x
2,
2).
(c) Primjenom formule za sumu prvih n clanova aritmetickog niza, dobivamo da je
opci clan zadanog reda jednak
a
n
=
1
n
2

_
x + 2
2x + 1
_
2n
.
Buduci je
lim
n
n
_
[a
n
[ = lim
n
n
1
n
2

_
x + 2
2x + 1
_
2n
= lim
n
1
(
n
n)
2

_
x + 2
2x + 1
_
2
=
_
x + 2
2x + 1
_
2
,
204 NIZOVI I REDOVI
prema Cauchyjevom kriteriju, zadani red konvergira za sve x R
1
2
za koje
vrijedi
_
x + 2
2x + 1
_
2
< 1,
odnosno za sve x , 1) 1, +), a divergira za sve x 1, 1). Za
tocke x
1
= 1 i x
2
= 1, prema Cauchyjevom kriteriju, nema odluke. Pripadni
red je
n=1
1
n
2
koji, prema [M1, napomena 6.3], konvergira. Slijedi da je podrucje konvergen-
cije jednako , 1] [1, +).
6.24 Podrucje apsolutne konvergencije
Odredite podrucje apsolutne konvergencije reda
n=1
(x 1)
n
(2n + 1)(2n + 3)
i sumu reda u tocki x = 2.
Rjesenje. Vrijedi
lim
n
a
n+1
a
n
= lim
n
(x 1)
n+1
(2n + 3)(2n + 5)
(x 1)
n
(2n + 1)(2n + 3)
= lim
n
2n + 1
2n + 5
[x 1[ = [x 1[.
Prema DAlembertovom kriteriju (iii) iz [M1, teorem 6.10], red apsolutno konvergira
za sve x R za koje vrijedi [x 1[ < 1, odnosno za x 0, 2).
Preostaje ispitati apsolutnu konvergenciju u tockama x
1
= 0 i x
2
= 2. Uvrstavanjem
tocke x
1
= 0 dobivamo red
n=1
(1)
n
(2n + 1)(2n + 3)
,
a tocke x
2
= 2 red
n=1
1
(2n + 1)(2n + 3)
.
U oba slucaja vrijedi
[a
n
[ =
1
(2n + 1)(2n + 3)
=
1
2
_
1
2n + 1

1
2n + 3
_
,
6.25 Taylorov razvoj racionalne funkcije 205
pa je parcijalna suma dana s
s
k
=
k
n=1
[a
n
[ =
1
2
_
1
3

1
5
+
1
5

1
7
+ +
1
2k + 1

1
2k + 3
_
=
1
2
_
1
3

1
2k + 3
_
.
Iz ovoga slijedi da je
lim
k
s
k
=
1
6
,
sto je suma reda u tocki x
2
= 2. Takoder, zakljucujemo da zadani red apsolutno
konvergira u tockama x
1
= 0 i x
2
= 2. Konacno, podrucje apsolutne konvergencije
reda je segment [0, 2].
6.25 Taylorov razvoj racionalne funkcije
Razvijte u Taylorov red u tocki x
0
= 3 funkciju
f(x) =
1
x
,
odredite podrucje konvergencije dobivenog reda i izracunajte sumu reda
1
3
+
2
9
+
4
27
+
8
81
+
16
243
+ .
Rjesenje. Odredimo prvo n-tu derivaciju funkcije f u tocki x
0
= 3. Iz
f
(x) = x
2
,
f
(x) = (1)(2)x
3
,
f
(x) = (1)(2)(3)x
4
,
zakljucujemo
f
(n)
(x) = (1)(2)(3) (n)x
(n+1)
= (1)
n
n! x
(n+1)
,
pa je
f
(n)
(3) = (1)
n
n! 3
(n+1)
=
(1)
n
n!
3
n+1
.
Za tocku x
0
= 3 formula Taylorovog razvoja funkcije f iz [M1, teorem 6.18] glasi
f(x) = f(3) +
n=1
f
(n)
(3)
n!
(x 3)
n
,
odakle uvrstavanjem slijedi
f(x) =
1
3
+
n=1
(1)
n
3
n+1
(x 3)
n
,
f(x) =
n=0
(1)
n
3
n+1
(x 3)
n
. (6.10)
206 NIZOVI I REDOVI
Odredimo za koje vrijednosti x R formula vrijedi, odnosno ispitajmo podrucje
konvergencije dobivenog reda. Zbog
lim
n
n
_
[a
n
[ = lim
n
n
(1)
n
1
3
n+1
(x 3)
n
= lim
n
[x 3[
3
n+1
n
=
[x 3[
3
,
Cauchyjev kriterij povlaci da red konvergira ako je [x 3[ < 3, odnosno za sve
x 0, 6). Redovi u tockama x
1
= 0 i x
2
= 6,
n=0
1
3
i
n=0
(1)
n
3
,
divergiraju jer ne zadovoljavaju nuzan uvjet konvergencije. Podrucje konvergencije
je 0, 6).
Izracunajmo sada sumu zadanog reda. Vrijedi
1
3
+
2
9
+
4
27
+
8
81
+
16
243
+ =
n=0
2
n
3
n+1
.
Za x = 1 formula (6.10) daje
f(1) =
n=0
2
n
3
n+1
,
a jer je f(1) = 1, slijedi
1
3
+
2
9
+
4
27
+
8
81
+
16
243
+ = 1.
6.26 MacLaurinov razvoj racionalne funkcije
Razvijte u MacLaurinov red funkciju
f(x) =
1 +x
(1 x)
3
,
odredite podrucje konvergencije dobivenog reda i izracunajte sumu reda
1
4
3
+
9
9

16
27
+
25
81
.
Rjesenje. Zadanu funkciju mozemo zapisati u obliku
f(x) =
1 +x
(1 x)
3
=
2 + (x 1)
(x 1)
3
=
2
(x 1)
3
1
(x 1)
2
= 2 (x1)
3
(x1)
2
.
Slijedi
f
(x) = (2)(3)(x 1)
4
(2)(x 1)
3
,
f
(x) = (2)(3)(4)(x 1)
5
(2)(3)(x 1)
4
,
f
(x) = (2)(3)(4)(5)(x 1)
6
(2)(3)(4)(x 1)
5
,
6.26 MacLaurinov razvoj racionalne funkcije 207
odakle zakljucujemo
f
(n)
(x) = (2)(3) [(n + 2)](x 1)
(n+3)
(2) [(n + 1)](x 1)
(n+2)
= (1)
n+1
(n + 2)! (x 1)
(n+3)
(1)
n
(n + 1)! (x 1)
(n+2)
,
pa je
f
(n)
(0) = (1)
n+1
(n + 2)!(1)
n+3
(1)
n
(n + 1)!(1)
n+2
= (n + 2)(n + 1)n! (n + 1)n!
= [(n + 2) 1](n + 1)n!
= (n + 1)
2
n!.
Prema [M1, teorem 6.18], MacLaurinov razvoj funkcije f glasi
f(x) = 1 +
n=1
(n + 1)
2
x
n
,
odnosno
f(x) =
n=0
(n + 1)
2
x
n
. (6.11)
Buduci je
lim
n
a
n+1
a
n
= lim
n
_
n + 2
n + 1
_
2
[x[ = [x[ ,
DAlembertov kriterij povlaci da dobiveni red konvergira za x 1, 1). U tockama
x
1
= 1 i x
2
= 1 red glasi
n=0
(n + 1)
2
,
pa divergira jer ne zadovoljava nuzan uvjet konvergencije.
Za trazenu sumu vrijedi
1
4
3
+
9
9

16
27
+
25
81
=
n=0
(1)
n
(n + 1)
2
3
n
.
Iz formule (6.11) za x =
1
3
slijedi
f
_
1
3
_
=
n=0
(1)
n
(n + 1)
2
3
n
,
sto zajedno s
f
_
1
3
_
=
1 +
_
1
3
_
_
1
_
1
3
_
3
=
2
3
_
4
3
_
3
=
9
32
daje
1
4
3
+
9
9

16
27
+
25
81
=
9
32
.
208 NIZOVI I REDOVI
6.27 MacLaurinov razvoj logaritamske funkcije
Razvijte u MacLaurinov red funkciju
f(x) = ln(1 + 2x)
i odredite podrucje konvergencije dobivenog reda.
Rjesenje. Odredimo prvo n-tu derivaciju funkcije f u tocki x
0
= 0. Iz
f
(x) = (1 + 2x)
1
2,
f
(x) = (1)(1 + 2x)

2
2
2
,
f
(x) = (1)(2)(1 + 2x)

3
2
3
,
zakljucujemo
f
(n)
(x) = (1)(2) [(n 1)](1 + 2x)
n
2
n
= (1)
n1
(n 1)! (1 + 2x)
n
2
n
,
pa je
f
(n)
(0) = (1)
n1
(n 1)! 2
n
.
Prema [M1, teorem 6.18], MacLaurinov razvoj funkcije f glasi
f(x) =
n=1
(1)
n1
2
n
x
n
n
.
Buduci je
lim
n
n
_
[a
n
[ = lim
n
n
(1)
n1
2
n
n
x
n
= lim
n
2
n
n
[x[ = 2[x[,
Cauchyjev kriterij povlaci da dobiveni red konvergira za x
1
2
,
1
2
_
. U tocki
x
1
=
1
2
red glasi
n=1
1
n
,
pa divergira jer harmonijski red divergira, dok u tocki x
2
=
1
2
konvergira prema
Leibnizovom kriteriju jer se radi o alterniranom redu
n=1
(1)
n1
n
.
Dakle, podrucje konvergencije je
1
2
,
1
2
.
6.28 Taylorov razvoj iracionalne funkcije 209
6.28 Taylorov razvoj iracionalne funkcije
0
= 1 funkciju
f(x) =
1
3
_
(5x 4)
7
Rjesenje. Iz
f
(x) =
_
7
3
_
(5x 4)
10
3
5,
f
(x) =
_
7
3
__
10
3
_
(5x 4)
13
3
5
2
,
f
(x) =
_
7
3
__
10
3
__
13
3
_
(5x 4)
16
3
5
3
,
slijedi
f
(n)
(x) =
_
7
3
__
10
3
_

_
3n + 4
3
_
(5x 4)
3n+7
3
5
n
= (1)
n
7 10 (3n + 4)
3
n
(5x 4)
3n+7
3
5
n
,
pa je
f
(n)
(1) = (1)
n
7 10 (3n + 4)
_
5
3
_
n
.
Za tocku x
0
= 1 formula Taylorovog razvoja funkcije f iz [M1, teorem 6.18] glasi
f(x) = f(1) +
n=1
f
(n)
(1)
n!
(x 1)
n
,
odakle uvrstavanjem slijedi
f(x) = 1 +
n=1
(1)
n
7 10 (3n + 4)
n!

_
5
3
_
n
(x 1)
n
,
Buduci da je
lim
n
a
n+1
a
n
= lim
n
(1)
n+1
7 10 (3n + 7)
(n + 1)!

_
5
3
_
n+1
(x 1)
n+1
(1)
n
7 10 (3n + 4)
n!

_
5
3
_
n
(x 1)
n
= lim
n
3n + 7
n + 1

5
3
[x 1[ = 5[x 1[,
DAlembertov kriterij povlaci da red konvergira za x
4
5
,
6
5
_
.
210 NIZOVI I REDOVI
6.29 Taylorov razvoj trigonometrijske funkcije
0
=
6
4
funkciju
f(x) = sin
2
(2x + 3)
Rjesenje. Zbog svojstava trigonometrijskih funkcija, zadana funkcija je jednaka
f(x) = sin
2
(2x + 3) =
1
2
[1 cos(4x + 6)] =
1
2

1
2
cos(4x + 6).
Odredimo prvo n-tu derivaciju funkcije f u tocki x
0
=
6
4
. Vrijedi
f
(x) =
1
2
[sin(4x + 6)] 4 =
1
2
cos
_
4x + 6 +

2
_
4,
f
(x) =
1
2
[cos(4x + 6)] 4
2
=
1
2
cos
_
4x + 6 + 2

2
_
4
2
,
f
(x) =
1
2
sin(4x + 6) 4
3
=
1
2
cos
_
4x + 6 + 3

2
_
4
3
,
pa zakljucujemo
f
(n)
(x) =
1
2
cos
_
4x + 6 +n

2
_
4
n
,
odakle slijedi
f
(n)
_
6
4
_
=
1
2
cos
_
+n

2
_
4
n
= cos
_
n
2
_
2
2n1
.
Rastavljanjem na parne i neparne n-ove, dobivamo da za k N vrijedi
f
(2k)
_
6
4
_
= (1)
k
2
4k1
i f
(2k+1)
_
6
4
_
= 0.
Prema [M1, teorem 6.18], Taylorov razvoj funkcije f u tocki x
0
=
6
4
glasi
f(x) = 1 +
k=1
(1)
k
2
4k1
(2k)!
_
x
6
4
_
2k
.
Odredimo podrucje konvergencije dobivenog reda DAlembertovim kriterijem. Iz
lim
k
a
2(k+1)
a
2k
= lim
k
(1)
k+1
2
4k+3
(2k + 2)!
_
x
6
4
_
2k+2
(1)
k
2
4k1
(2k)!
_
x
6
4
_
2k
= lim
k
2
4
(2k + 1)(2k + 2)

_
x
6
4
_
2
= 0,
zakljucujemo da promatrani red konvergira za sve x R.
6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funkcija 211
6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funkcija
Razvijte u Taylorov red funkciju f u tocki x
0
ako je:
(a) f(x) = cos(2x 2) i x
0
= 1,
(b) f(x) = sin
_
4
x
_
i x
0
= 2,
(c) f(x) =
e
x
+e
x
2
i x
0
= 0,
(d) f(x) = ln
x
2
+ 3x 4 i x
0
= 2,
(e) f(x) =
x
4
+ 1
1 +x +x
2
+x
3
i x
0
= 0,
te odredite podrucje konvergencije dobivenog reda.
Rjesenje. Zadane funkcije cemo razviti u Taylorov red koristenjem MacLaurinovih
razvoja nekih elementarnih funkcija iz [M1, 6.5], kao sto su
sinx =
n=0
(1)
n
x
2n+1
(2n + 1)!
, x R, (6.12)
cos x =
n=0
(1)
n
x
2n
(2n)!
, x R, (6.13)
e
x
=
n=0
x
n
n!
, x R, (6.14)
ln(1 +x) =
n=1
(1)
n+1
x
n
n
, x 1, 1], (6.15)
1
1 x
=
n=0
x
n
, x 1, 1). (6.16)
(a) Uvrstavanjem izraza (x 1) umjesto x u formulu (6.13), slijedi da je Taylorov
red funkcije f u tocki x
0
= 1 jednak
f(x) = cos[2(x 1)] =
n=0
(1)
n
[2(x 1)]
2n
(2n)!
=
n=0
(1)
n
2
2n
(2n)!
(x 1)
2n
.
Podrucje konvergencije reda (6.13) je R, pa i dobiveni red konvergira za sve
x R.
(b) Koristenjem svojstava trigonometrijskih funkcija, dobivamo
f(x) = sin
_
4
(x 2) +

2
_
= cos
_
4
(x 2)
_
,
212 NIZOVI I REDOVI
pa je primjenom formule (6.13), Taylorov red funkcije f u tocki x
0
= 2 jednak
f(x) =
n=0
(1)
n
_
4
(x 2)
_
2n
(2n)!
=
n=0
(1)
n
(2n)!
_
4
_
2n
(x 2)
2n
,
pri cemu red konvergira za sve x R.
(c) Trebamo odrediti MacLaurinov razvoj zadane funkcije pa uvrstavanjem redom
x i x u formulu (6.14), slijedi
f(x) =
1
2
(e
x
+e
x
) =
1
2
_

n=0
x
n
n!
+
n=0
(x)
n
n!
_
=
1
2
n=0
1 + (1)
n
n!
x
n
.
Jer za svaki k Z vrijedi
1 + (1)
n
n!
=
_
_
_
2
(2k)!
, n = 2k
0, n = 2k + 1
,
MacLaurinov red funkcije f glasi
f(x) =
1
2
k=0
2
(2k)!
x
2k
=
k=0
x
2k
(2k)!
i konvergira za svaki x R.
(d) Zbog svojstava funkcije lnx, slijedi
f(x) =
1
2
ln(x 1)(x + 4) =
1
2
[f
1
(x) +f
2
(x)],
gdje je f
1
(x) = ln(x 1), a f
2
(x) = ln(x + 4). Odredimo prvo Taylorov razvoj
funkcije f
1
oko tocke x
0
= 2. Prema formuli (6.15), vrijedi
f
1
(x) = ln[1 + (x 2)] =
n=1
(1)
n+1
(x 2)
n
n
,
za sve x R za koje je (x 2) 1, 1], odnosno za sve x 1, 3].
Na isti nacin slijedi
f
2
(x) = ln[6 + (x 2)] = ln
_
6
_
1 +
x 2
6
__
= ln 6 + ln
_
1 +
x 2
6
_
= ln 6 +
n=1
(1)
n+1
_
x 2
6
_
n
n
= ln 6 +
n=1
(1)
n+1
n 6
n
(x 2)
n
,
za sve x R za koje je
x2
6
1, 1], odnosno za sve x 4, 8].
6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funkcija 213
Sada iz razvoja funkcija f
1
i f
2
, dobivamo da je Taylorov razvoj funkcije f oko
tocke x
0
= 2 jednak
f(x) =
1
2
_

n=1
(1)
n+1
(x 2)
n
n
+ ln 6 +
n=1
(1)
n+1
n 6
n
(x 2)
n
_
= ln
6 +
n=1
(1)
n+1
2n
_
1 +
1
6
n
_
(x 2)
n
,
za sve x 1, 3] 4, 8] = 1, 3].
(e) Svodenjem na pravu racionalnu funkciju, a potom rastavljajuci na parcijalne
razlomke, dobivamo
f(x) =
x
4
+ 1
1 +x +x
2
+x
3
= (x1)+
2
1 +x +x
2
+x
3
= (x1)+
1
1 +x
+
x + 1
1 +x
2
.
Dakle, mozemo pisati
f(x) = (x 1) +f
1
(x) + (x + 1)f
2
(x),
gdje je
f
1
(x) =
1
1 +x
=
1
1 (x)
=
n=0
(1)
n
x
n
,
f
2
(x) =
1
1 +x
2
=
1
1 (x
2
)
=
n=0
(1)
n
x
2n
,
sto slijedi iz formule (6.16), redom za izraze x i x
2
. Nadalje, MacLaurinov
red funkcije f
1
konvergira za sve x R za koje je x 1, 1), a funkcije
f
2
za sve x R za koje je x
2
1, 1). Stoga MacLaurinov red funkcije f
konvergira za sve x 1, 1) i glasi
f(x) = (x 1) +
n=0
(1)
n
x
n
+ (x + 1)
n=0
(1)
n
x
2n
= (x 1) +
n=0
x
2n
n=0
x
2n+1
n=0
(1)
n
x
2n+1
+
n=0
(1)
n
x
2n
= (x 1) +
n=0
[1 + (1)
n
]x
2n
n=0
[1 + (1)
n
]x
2n+1
= (x 1) +
n=0
[1 + (1)
n
]
_
x
2n
x
2n+1
_
= (x 1) + 2
n=0
_
x
4n
x
4n+1
_
= 1 x + 2
n=1
_
x
4n
x
4n+1
_
.
214 NIZOVI I REDOVI
1. Zadan je niz
a
n
=
n 1
n + 1
.
Odredite a = lim
n
a
n
, te za = 10
4
odredite pripadni n
.
2. Odredite sva gomilista niza
a
n
=
3n
2
+ 2n
n
2
1

1 + (1)
n
2
+
1 (1)
n
n
.
3. Zadan je niz
a
n
=
_
1 +
1
n
_
cos n.
Odredite sva gomilista niza a
n
, inf a
n
, sup a
n
, liminf a
n
, limsup a
n
.
4. Zadan je niz
a
n
=
(1 a)n
2
+ 2n +b
an
2
+n + 1
.
Odredite konstante a i b takve da je lim
n
a
n
= 2 i a
1
= 0.
5. Izracunajte limese sljedecih nizova:
(a) a
n
=
2
n+1
+ 3
n+1
2
n
+ 3
n
,
(b) a
n
=
(n + 1)(3
n
+ 1)
2 3
n
+ 1
,
(c) a
n
=
_
n + 1
n 1
_
n
,
(d) a
n
=
_
2n + 3
2n + 1
_
(n+1)
,
(e) a
n
=
_
2n
2n + 1
_
n
.
(a) a
n
=
n + 7 sinn
13 2n
,
(b) a
n
=
2
n
2
+ 1
+
2
_
n
2
+
1
2
+ +
2
_
n
2
+
1
n
.
(a) a
n
=
nsin(n!)
n
2
+ 1
,
(b) a
n
=
1
n
cos
_
n +
1
n
_
.
(a) a
n
=
1
n
2
n
k=1
k,
(b) a
n
=
1
n
3
n
k=1
k
2
,
(c) a
n
=
1
n
3
n
j=1
j
i=1
i,
9. Izracunajte limes niza
a
n
=
n
k=2
k
2
+k 2
k(k + 1)
.
10. Izracunajte limes niza
a
n
=
n+1
k=2
ln
_
1
1
k
2
_
.
11. Zadani su nizovi
a
n
=
cn
2
+ 1
(c + 3)n
2
+cn + 4
i
b
n
=
1
c(c + 1)
+
1
(c + 1)(c + 2)
+ +
1
(c +n 1)(c +n)
.
Odredite parametar c > 0 takav da je lim
n
a
n
b
n
= 4.
12. Izracunajte sumu reda
n=1
log
_
1 +
1
n
_
.
n=1
1
n(n + 3)
.
n=1
1
n(n + 1)(n + 2)
.
1
1 3
+
1
3 5
+
1
5 7
+
1
7 9
+ .
16. Poredbenim kriterijem ispitajte konvergenciju sljedecih redova:
216 NIZOVI I REDOVI
(a)
n=1
1
n
sin na
,
(b)
n=1
1
n
log
_
1 +
1
n
_
.
17. DAlembertovim kriterijem ispitajte konvergenciju sljedecih redova:
(a)
n=1
n!
10
n
,
(b)
n=1
3n
2
5
n2
n
.
18. Cauchyjevim kriterijem ispitajte konvergenciju sljedecih redova:
(a)
n=1
3
n
2
n
arctg
n
n
,
(b)
n=1
n
n
sin
2
n
.
19. Ispitajte konvergenciju sljedecih redova:
(a)
n=1
n
n
(n!)
2
,
(b)
n=1
(2n 1)!
2 4 6 2n
,
(c)
n=1
2
n
(n!)
2
n
2n
,
(d)
n=1
n
n
2
(2n)
n+1
n!
,
(e)
n=1
1
n
n
,
(f)
n=1
_
n
n +
n
_
n(1+
n)
,
(g)
n=1
_
_
1 +
1
n
_
2
_
n
2
,
(h)
n=1
1
2
n
n
2n
_
n + 1
n
_
2n
.
20. Ispitajte konvergenciju reda
1 +
1
a
+
2
b
a
2
+
3
b
a
3
+ +
n
b
a
n
+ ,
u ovisnosti o parametrima a, b > 0.
21. Raabeovim kriterijem ispitajte konvergenciju sljedecih redova:
(a)
n=1
4
n
(n!)
2
(2n)!
,
(b)
n=1
(2n 1)!
(2 4 6 2n)
2
.
22. Ispitajte konvergenciju reda
n=1
n!
(a + 1)(a + 2)(a + 3) (a +n)
,
u ovisnosti o parametru a > 0.
23. Ispitajte konvergenciju sljedecih redova:
(a) 1 +
1
2

1
4
+
1
8
+
1
16

1
32
+ ,
(b) sin 1 +
sin2
2
2
+
sin 3
3
2
+ +
sin n
n
2
+ .
24. Leibnizovim kriterijem ispitajte konvergenciju sljedecih redova:
(a)
n=1
(1)
n1
1
n
,
(b)
n=1
(1)
n+1
_
_
n
2
+ 1 n
_
,
(c)
n=1
(1)
n
1
(ln n)
n
.
25. Odredite podrucje konvergencije i ispitajte ponasanje na rubu podrucja ko-
nvergencije sljedecih redova:
(a)
n=1
(1)
n
x
2n+1
(2n + 1)!
,
(b)
n=1
(1)
n
(x + 1)
2n+1
n
2
,
(c)
n=1
x
n
n
2
+ 1
,
218 NIZOVI I REDOVI
(d)
n=1
x
n
n 10
n
,
(e)
n=1
(1)
n
3
n
n (x 5)
n
,
(f)
n=1
(x
2
+ 3x + 2)
n
n 2
n
.
26. Odredite podrucje konvergencije reda
(x 1) +
2!(x 1)
2
2
2
+ +
n!(x 1)
n
n
n
+ .
27. Razvijte u MacLaurinov red funkciju
(a) f(x) =
2
1 + 2x
,
(b) f(x) =
x
2
1 x
,
(c) f(x) =
x
2
+ 1
2 +x
,
(d) f(x) =
7
(3x + 2)(2x 1)
.
28. Razvijte u Taylorov red funkciju f u tocki x
0
ako je:
(a) f(x) =
1
3 2x
i x
0
= 1,
(b) f(x) = e
2x6
i x
0
= 3,
(c) f(x) = ln
x 1 i x
0
= 2,
(d) f(x) = ln
2 +x
3 + 2x
i x
0
= 1,
(e) f(x) = sin
_
2x

2
_
i x
0
=

2
,
te odredite podrucje konvergencije dobivenog reda.
29. Uz pomoc MacLaurinovog razvoja funkcije f(x) = e
x
izracunajte sumu reda
n=0
1
2
n
n!
.
30. Razvijte u Taylorov red u tocki x
0
= 1 funkciju f(x) = ln
1
_
1
3
x + 2
_
4
, odre-
dite podrucje konvergencije dobivenog reda i izracunajte sumu reda
1
1
2
+
1
3

1
4
+
1
5
.
6.32 Rjesenja 219
6.32 Rjesenja
1. a = 1, n
= 20000.
2. Gomilista niza su 0 i 3.
3. Gomilista niza su -1 i 1, inf a
n
= 2, sup a
n
=
3
2
, liminf a
n
= 1, limsup a
n
=
1.
4. a =
1
3
, b =
8
3
.
5. (a) 3,
(b) +,
(c) e
2
,
(d) e,
(e)
1
e
.
6. (a)
1
2
,
(b) 2.
7. (a) 0,
(b) 0.
8. (a)
1
2
,
(b)
1
3
,
(c)
1
6
.
9.
2
3
.
10. ln 2.
11. c = 6.
12.
1
6
.
13.
11
18
.
14.
1
4
.
15.
1
3
.
220 NIZOVI I REDOVI
16. (a) a
n
>
1
n
i
n=1
1
n
divergira red divergira,
(b) a
n
<
1
n
2
i
n=1
1
n
2
konvergira red konvergira.
17. (a) lim
n
a
n+1
a
n
= + red divergira,
(b) lim
n
a
n+1
a
n
=
1
2
red konvergira.
18. (a) lim
n
n
a
n
=
3
red konvergira,
(b) lim
n
n
a
n
= + red divergira.
19. (a) lim
n
a
n+1
a
n
= 0 red konvergira,
(b) lim
n
a
n+1
a
n
= +red divergira,
(c) lim
n
a
n+1
a
n
=
2
e
2
red konvergira,
(d) lim
n
a
n+1
a
n
= 0 red konvergira,
(e) lim
n
n
a
n
= 0 red konvergira,
(f) lim
n
n
a
n
=
1
e
red konvergira,
(g) lim
n
n
a
n
= e
2
red divergira,
(h) lim
n
n
a
n
=
1
2
red konvergira.
20. lim
n
n
a
n
=
1
a
red konvergira za a > 1, divergira za a < 1.
Za a = 1 je lim
n
a
n
= + pa red divergira.
21. (a) lim
n
n
_
1
a
n+1
a
n
_
=
1
2
red divergira,
(b) lim
n
n
_
1
a
n+1
a
n
_
=
3
2
red konvergira.
22. lim
n
n
_
1
a
n+1
a
n
_
= a red konvergira za a > 1, divergira za a < 1.
Za a = 1 je a
n
=
1
n + 1
pa red divergira.
23. (a)
n=0
[a
n
[ =
n=0
_
1
2
_
n
je geometrijski red za q =
1
2
< 1 red apsolutno
konvergira red konvergira,
6.32 Rjesenja 221
(b) [a
n
[
1
n
2
i
n=1
1
n
2
konvergira red apsolutno konvergira red ko-
nvergira.
24. Prema Leibnizovom kriteriju redovi konvergiraju.
25. (a) R,
(b) [2, 0],
(c) 1 e, 1 +e),
(d) [1, 1),
(e) [10, 10),
(f) , 2) [8, +),
(g) 1, 0) 3, 4).
26. 1 e, 1 +e).
27. (a)
2
1 + 2x
=
n=0
(1)
n
2
n+1
x
n
, x
1
2
,
1
2
_
,
(b)
x
2
1 x
=
n=0
x
n+2
, x 1, 1),
(c)
x
2
+ 1
2 +x
=
1
2

1
4
x + 5
n=2
(1)
n
x
n
2
n+1
, x 2, 2),
(d)
7
(3x + 2)(2x 1)
=
n=0
_
_
3
2
_
n+1
2
n+1
_
x
n
, x
1
2
,
1
2
28. (a)
1
3 2x
=
n=0
2
n
(x 1)
n
, x
1
2
,
3
2
_
,
(b) e
2x6
=
n=0
2
n
(x 3)
n
n!
, x R,
(c) ln
x 1 =
1
2
n=1
(1)
n+1
(x 2)
n
n
, x 1, 3],
(d) ln
2 +x
3 + 2x
=
n=1
(1)
n+1
(1 2
n
)
(x + 1)
n
n
, x
3
2
,
1
2
,
(e) sin
_
2x

2
_
=
n=0
(1)
n
2
2n
(2n)!
_
x

2
_
2n
, x R.
29.
n=0
1
2
n
n!
=
e.
30. ln
1
_
1
3
x + 2
_
4
= 4 ln
3
5
+4
n=1
(1)
n
n5
n
(x +1)
n
, x 6, 4],
n=1
(1)
n1
n
= ln 2.
222 NIZOVI I REDOVI
A.
DA/NE KVIZ
A.1 Osnove matematike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223
A.2 Linearna algebra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229
A.3 Vektorska algebra i analiticka geometrija . . . . . . . . . . . . . 236
A.4 Funkcije realne varijable . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242
A.5 Derivacije i primjene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248
A.6 Nizovi i redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255
U sljedecim poglavljima nalazi se DA/NE kviz iz gradiva koje se obraduje u istoime-
nim poglavljima na vjezbama i na predavanjima. U svakom poglavlju nalazi se sto
tvrdnji, pri cemu je svaka tvrdnja ili tocna ili netocna, odnosno na svaku tvrdnju se
moze odgovoriti s DA ili s NE. Tocna rjesenja se nalaze na kraju svakog poglavlja.
A.1 Osnove matematike
1. Je li danas ponedjeljak? je sud.
2. [(A B) = ] [(A) = (B) = ].
3. Implikaciju oznacavamo s .
4. [(A B) = ] [(A) = (B) = ].
5. [(A B) = ] [(A) = (B) = ].
6. A je brzi od B je predikat.
7. [(!x Z) x
2
= 4] = .
8. Za svaki skup X vrijedi X 2
X
.
9. Ako je X = A, 1 tada je 2
X
= A, 1.
10. Binarna relacija na skupu A je svaki podskup skupa A A.
11. Binarna relacija 1 na skupu A je tranzitivna ako je x1x za x A.
224 DA/NE KVIZ
12. Binarna relacija 1 na skupu A je simetricna ako x1y y 1x.
13. Binarna relacija 1 na skupu A je tranzitivna ako (x1y y 1z) x1z.
14. Binarna relacija 1 na skupu A je relacija ekvivalencije ako (x1y y 1z)
x1z.
15. Binarna relacija je relacija ekvivalencije ako je reeksivna, antisimetricna i
tranzitivna.
16. Binarna relacija 1 na skupu prirodnih brojeva N zadana s m1n ako su m i
n iste parnosti je relacija ekvivalencije.
17. Binarna relacija je relacija parcijalnog uredaja ako je reeksivna, antisime-
tricna i tranzitivna.
18. Broj
2 je donja meda skupa (3, 10] R.

19. Broj 10 je inmum skupa (3, 10] R.
20. Broj 3 je inmum skupa (3, 10] R.
21. Skup (3, 10] R nema supremum.
22. Broj 10 je jedina gornja meda skupa (3, 10] Q.
23. Supremum skupa je jedinstven.
24. Funkcije f(x) =
1 x
2
1 +x
i g(x) = 1 x su jednake.
25. Ako je f(x) = x
3
tada je f(c +d) = c
3
+d
3
.
26. h (g f) = (h g) f.
27. h f = f h.
28. Kompozicija funkcija je asocijativna.
29. Kompozicija funkcija je komutativna.
30. Za zadanu restrikciju domene restrikcija funkcije je uvijek jedinstvena.
31. Ekstenzija funkcije je uvijek jedinstvena.
32. Funkcija f(x) =
1 x
2
1 +x
je ekstenzija funkcije g(x) = 1 x.
33. Funkcija f je surjekcija ako f(x) = f(x
) x = x
za x, x
D
f
.
34. Funkcija f je injekcija ako f(x) = f(x
) x = x
za x, x
D
f
.
35. Funkcija je injekcija ako u razlicitim tockama ima razlicite vrijednosti.
36. Bijekcija je istovremeno injekcija i surjekcija.
37. Identiteta je funkcija zadana s f(x) = 1.
A.1 Osnove matematike 225
38. Za svaku funkciju f kompozicija f f
1
je identiteta.
39. Funkcija f(x) =
1 x
2
1 +x
je bijekcija.
40. Funkcija f(x) = 1 je injekcija.
41. Funkcija f(x) = x sinx je bijekcija.
42. Dva skupa su ekvipotentna ako postoji injekcija izmedu njih.
43. Ekvipotencija je relacija ekvivalencije na skupu svih skupova.
44. Skup je beskonacan ako je ekvipotentan sa svojim pravim podskupom.
45. Skup prirodnih brojeva i skup parnih brojeva imaju jednako mnogo eleme-
nata.
46. Skup prirodnih brojeva je jedini skup koji zadovoljava Peanove aksiome.
47. 1 + 2 + 3 + + (n 1) +n =
n(n + 1)
2
, n N.
48. Skup prirodnih brojeva je diskretan.
49. Ukupno ima n
n
razlicitih permutacija n-tog reda.
50. (n + 1)! = n n!.
51. Za k, n N, k < n vrijedi
_
n
k
_
+
_
n
k + 1
_
=
_
n + 1
k + 1
_
.
52. Binomni poucak glasi (a +b)
n
=
n
k=0
_
n
k
_
a
k
b
nk
.
53. Vrijedi
_
n
k
_
+
_
n
k + 1
_
=
_
n + 1
k + 1
_
.
54. Zbroj elemenata u n-tom retku Pascalovog trokuta jednak je 2
n
.
55. Skup Z ima vise elemenata od skupa N.
56. Skup Z je prebrojiv.
57. Q = Z N.
58. Skup racionalnih brojeva je neprebrojiv.
59. Skup racionalnih brojeva je gust.
60. Skup racionalnih brojeva ima vise elemenata od skupa Z.
61. Skup Q prekriva cijeli brojevni pravac.
62. Skup R je unija skupova racionalnih i iracionalnih brojeva.
226 DA/NE KVIZ
63. Skup R je gust.
64. Skup R je prebrojivo beskonacan.
65. Za x R vrijedi [x[ =
x
2
.
66. Za x R nejednakost [x[ < r znaci r < x < r.
67. Nejednakost trokuta glasi [x +y[ [x[ +[y[.
68. Za x, y R vrijedi [x y[ [x[ [y[.
69. i
34
= 1.
70. i
127
= 1.
71. i
93
= i
6
.
72. Im(3 17i) = 17i.
73. [3 4i[ = 25.
74. arg(3 4i) = 5.
75. (2 3i)(3 + 4i) = 6 + 17i.
76.
5 + 6i
i 1
=
1
2

11
2
i.
77. z + z = 2 Re z.
78. z z = (Re z)
2
+ (Imz)
2
.
79. [ z z[ = [z[
2
.
80. [ z[ < [z[.
81. [ z z[ = [z[.
82. 1
3i = 2
_
cos

3
i sin

3
_
.
83. 7
_
cos
7
6
+i sin
7
6
_
=
7
3
2

7
3
2
i.
84. Skup z C : [z z
0
[ = r je kruznica radijusa r oko tocke z
0
.
85. Skup z C : [z +z
0
[ = r je kruznica radijusa r oko tocke z
0
.
86. Skup z C : arg z =

3
je polupravac koji pocinje u ishodistu i prolazi kroz
tocku z
0
= 1 +
3i.
87. Skup z C : [z z
1
[ + [z z
2
[ = r, z
1
,= z
2
je ili elipsa, ili duzina, ili
prazan skup.
88. Skup z C : [z z
1
[ +[z z
2
[ = 1 je pravac kroz tocke z
1
i z
2
.
A.1 Osnove matematike 227
89. Skup z C : [z 1[ +[z +2[ = 5 je elipsa sa zaristima u tockama z
1
= 1
i z
2
= 2.
90. 7
_
cos

2
+i sin

2
_
3
_
cos

3
+i sin

3
_
= 21
_
cos
5
6
+i sin
5
6
_
.
91. r
1
(cos
1
+i sin
1
) r
2
(cos
2
+i sin
2
) = r
1
r
2
(cos(
1
+
2
)+i sin(
1
+
2
)).
92.
_
2
_
cos
5
6
+i sin
5
6
_
12
= 64(cos 10 +i sin 10).
93. Ako je z = r(cos +i sin ), tada je
n
z =
n
r
_
cos
+ 2k
n
+i sin
+ 2k
n
_
za k 0, 1, 2, . . . , n 1.
94. [32(cos 10+i sin10)]
1
5
= 2
_
cos
10 + 2k
5
+i sin
10 + 2k
5
_
za k 0, 1, 2, 3, 4.
95.
6
2 + 0i =
6
2
_
cos
2k
6
+i sin
2k
6
_
za k = 0, 1, 2, 3, 4, 5.
96. Svaki kompleksni broj ima tocno dva razlicita n-ta korijena za n > 2.
97. Jednadzba
_
z+
i + 1
2 i
_
4
=
i
i 1
ima tocno cetiri razlicita kompleksna rjesenja.
98. e
x+iy
= e
x
+ie
y
.
99. e
23i
= e
2
(cos 3 i sin 3).
100. [e
27i
[ = 1.
228 DA/NE KVIZ
Rjesenja
1. NE
2. NE
3. NE
4. DA
5. NE
6. DA
7. NE
8. DA
9. NE
10. DA
11. NE
12. DA
13. DA
14. NE
15. NE
16. DA
17. DA
18. DA
19. NE
20. DA
21. NE
22. NE
23. DA
24. NE
25. NE
26. DA
27. NE
28. DA
29. NE
30. DA
31. NE
32. NE
33. NE
34. DA
35. DA
36. DA
37. NE
38. NE
39. DA
40. NE
41. NE
42. NE
43. DA
44. DA
45. DA
46. DA
47. DA
48. DA
49. NE
50. NE
51. DA
52. DA
53. DA
54. DA
55. NE
56. DA
57. NE
58. NE
59. DA
60. NE
61. NE
62. DA
63. DA
64. NE
65. DA
66. DA
67. NE
68. NE
69. DA
70. NE
71. NE
72. NE
73. NE
74. NE
75. DA
76. DA
77. DA
78. DA
79. DA
80. NE
81. NE
82. DA
83. NE
84. DA
85. NE
86. DA
87. DA
88. NE
89. NE
90. DA
91. DA
92. DA
93. DA
94. DA
95. NE
96. NE
97. DA
98. NE
99. DA
100. DA
A.2 Linearna algebra 229
A.2 Linearna algebra
1. Ako su grafovi dvije linearne jednadzbe paralelni, tada pripadni sustav ima
jedinstveno rjesenje.
2. Ako je matrica A tipa 3 4, a B tipa 4 3, tada je matrica A+B tipa 3 3.
3. Matrice A i B, koje su obje tipa 7 3, su ulancane i postoji produkt AB.
4. Ako je matrica A tipa mk i B tipa kn, tada su elementi matrice C = AB
dani s c
ij
=
k
l=1
a
il
b
lj
.
5. Ako je matrica A tipa mk i B tipa kn, tada su elementi matrice C = AB
dani s c
ij
= a
i1
b
1j
+a
i2
b
2j
+ +a
ik
b
kj
.
6. Mnozenje matrica je asocijativno.
7. Potreban broj racunskih operacija da bi se pomnozile dvije matrice n n
iznosi 2n
3
n
2
.
8.
_
1 0 1
3 0 3
_
_
_
1 2 3 4
0 7 8 9
11 2 12 3
_
_
=
_
12 4 15 1
36 12 45 3
_
.
9.
_
_
_
_
1
2
3
_
_
_
1 1 1
_
_
9
= (2)
8
_
_
1 1 1
2 2 2
3 3 3
_
_
.
10.
_
_
1 2 3
0 4 5
0 0 6
_
_
_
_
1 1 1
0 1 1
0 0 1
_
_
=
_
_
1 1 0
0 4 1
0 0 6
_
_
.
11. Simetricna matrica jednaka je svojoj transponiranoj.
12.
_
_
1 1 0
0 1 1
0 0 1
_
_
_
_
1 1 0
0 1 1
0 0 1
_
_
T
= 2
_
_
1 1 0
0 1 1
0 0 1
_
_
.
13.
_
_
1 1 0
0 1 1
0 0 1
_
_
T
_
_
1 1 0
0 1 1
0 0 1
_
_
=
_
_
1 1 0
1 2 1
0 1 2
_
_
.
14. (AB)
T
= A
T
B
T
.
15.
_
1 1 1
1 1 1
_
T
_
1 1 1
1 1 1
_
= 2
_
_
1 1 1
1 1 1
1 1 1
_
_
.
16.
_
_
1 2 3
1 2 3
1 2 3
_
_
_
_
1 2
3 4
5 6
_
_
=
_
_
1
1
1
_
_
_
1 2
+
_
_
2
2
2
_
_
_
3 4
+
_
_
3
3
3
_
_
_
5 6
.
230 DA/NE KVIZ
17.
_

_ _
a b
c d
_
=
_
_
_
a b
+
_
_
_
c d
.
18.
_
1 1
0 1
_
7
=
_
1 7
0 1
_
.
19.
_
a 0
b a
_
3
=
_
a
3
0
3a
2
b a
3
_
.
20. Prosirena matrica sustava x + y + z = 1, x = y, y = 1 + z glasi
_
_
1 1 1 1
1 1 0 0
0 1 1 1
_
_
.
21. Ako su x
1
i x
2
rjesenja sustava Ax = b, tada je x
1
+ (1 )x
2
takoder
rjesenje tog sustava za svaki R.
22. Matrica A reda n je gornje trokutasta ako i < j povlaci a
ij
= 0.
23. Matrica
_
_
0 0 1
0 0 0
0 0 0
_
_
je gornje trokutasta.
24. Trokutasti oblik prosirene matrice sustava uvijek ima 1 u drugom stupcu
drugog retka.
25. U nekim slucajevima trokutasti oblik prosirene matrice sustava ima 2 u gor-
njem lijevom uglu.
26. Ako su svi dijagonalni elementi kvadratne gornje trokutaste matrice U
razliciti od nule, tada sustav Ux = b ima jedinstveno rjesenje.
27. Sustav cija prosirena matrica glasi
_
_
8 0 0 1
0 0 2
0 0 1
_
_
ima jedinstveno rjesenje
za ,= 0.
28. Za rjesenje sustava Ax = b, cija prosirena matrica glasi
_
_
1 1 2 1
0 2 3 2
0 0 1
_
_
,
vrijedi x
2
= 1
3
2
.
29. Broj racunskih operacija potreban za rjesenje trokutastog sustava dimenzije
n n je priblizno n
2
.
30. Rjesenje sustava linearnih jednadzbi se ne mijenja ako nekoj jednadzbi do-
damo neku drugu.
31. Rjesenje sustava linearnih jednadzbi se ne mijenja ako nekoj jednadzbi do-
damo neku linearnu kombinaciju ostalih jednadzbi.
32. Zamjena varijabli odgovara zamjeni dva stupca matrice sustava.
33. Rjesenje sustava linearnih jednadzbi se ne mijenja ako neki redak prosirene
matrice sustava pomnozimo s nulom.
34. Sustavi
_
_
1 2 1 5
2 1 2 3
1 1 0 0
_
_
i
_
_
1 2 1 5
8 4 8 12
1 1 0 0
_
_
imaju isto rjesenje.
35. Priblizan broj racunskih operacija potreban za Gaussovu eliminaciju matrice
n n je
2
3
n
4
.
36. Pivotiranje je zamjena redaka ili stupaca.
37. Sve elementarne operacije na retcima prosirene matrice sustava mozemo pro-
vesti mnozenjem s elementarnim matricama transformacija.
38. Sve elementarne matrice transformacija su regularne.
39. Vektori
_
_
a
b
c
_
_
i
_
_
1
b
d
_
_
su linearno nezavisni za sve kombinacije parametara
a, b, c, d.
40. Vektori
_
1
i
_
2
su linearno zavisni.
41. Vektori
_
_
1
2
3
_
_
i
_
_
2
0
1
_
_
su linearno nezavisni.
42. Vektori
_
_
1
2
3
_
_
,
_
_
1
4
1
_
_
,
_
_
1
2
6
_
_
i
_
_
2
0
1
_
_
su linearno nezavisni.
43. Vektori
_
_
1
2
0
_
_
,
_
_
1
1
_
_
i
_
_
1
0
1
_
_
su linearno zavisni za = 4.
44. Rang matrice je uvijek manji ili jednak od broja stupaca.
45. rang(
_
_
1 1
0 2 1
2 0 1
_
_
) < 3 za = 3.
46. Neki sustavi od tri jednadzbe i tri nepoznanice imaju tocno dva rjesenja.
47. Sustav koji ima samo jednu jednadzbu uvijek ima rjesenje.
48. Ako trokutasti oblik prosirene matrice sustava ima nul-redak, tada sustav
ima beskonacno rjesenja.
49. Sustav x +y +z = 1, x = y, y = z, y = 1 nema rjesenja.
50. Sustav od tri jednadzbe i pet nepoznanica moze imati jedinstveno rjesenje.
51. Sustav od pet jednadzbi i tri nepoznanice moze imati jedinstveno rjesenje.
232 DA/NE KVIZ
52. Sustav
_
1 2 3 2
1 3 4
_
uvijek ima dvoparametarsko rjesenje.
53. Ako sustav ax + by = 0, cx + dy = 0 ima rjesenje koje je razlicito od nule,
tada ima beskonacno rjesenja.
54. Homogeni sustav ne mora uvijek biti rjesiv.
55. Sustav
_
_
1 1 0
0 2 1 0
2 0 1 0
_
_
ima netrivijalna rjesenja za = 3.
56. Sustav
_
_
_
_
1
1
1
_
_
_
1 1 1
_
_
_
_
x
y
z
_
_
=
_
_
0
0
0
_
_
ima jedinstveno rjesenje.
57. Sustav
_
_
_
_
1
0
1
_
_
_
1 0 1
_
_
_
_
x
y
z
_
_
= 2
_
_
x
y
z
_
_
ima tocno jedno rjesenje.
58. Sustav
_
_
_
_
1
0
_
_
_
1 0
_
_
_
_
x
y
z
_
_
=
_
1 +
2
_
_
_
x
y
z
_
_
ima netrivijalno rjesenje za
bilo koji izbor broja .
59. Sustav
_
_
_
_
0
1
_
_
_
0 1
_
_
_
_
x
y
z
_
_
=
_
_
x
y
z
_
_
ima netrivijalno rjesenje za svaki ,=
0.
60. Sustav
_
_
_
_
1
0
1
_
_
_
1 0 1
_
_
_
_
x
y
z
_
_
= 2
_
_
x
y
z
_
_
ima dvoparametarsko rjesenje.
61. Sustav
_
1 0
1 0
_
ima netrivijalna rjesenja za ,= .
62. Ako je a ,= 0, tada je
_
a 0
b a
_
1
=
_
a
1
ba
2
0 a
1
_
.
63.
_
a 0
b a
_
1
postoji za bilo koji izbor brojeva a ,= 0 i b.
64. Ako su sve tri matrice regularne, tada je (ABC)
1
= C
1
B
1
A
1
.
65. Matrica A reda n je regularna ako i samo ako je rang(A) = n.
66. Matrica A reda n je regularna ako i samo ako je rang(A) = 1.
67. Ako je A regularna, a B singularna, tada je matrica AB regularna.
68. Rjesenje matricne jednadzbe A
1
XB
1
= C dano je s X = CAB.
69. Ako je A regularna, tada je (A
T
)
1
= (A
1
)
T
.
70. Ako je A regularna, tada je (A
1
)
1
= A.
71. Ako je A regularna i simetricna, tada je (A
T
)
1
= A
1
.
72. Ako je A =
_
_
1 0 1
0 x 0
1 0 1
_
_
, tada je A
1
=
1
2
A
T
za svaki x ,= 0.
73. Inverzna matrica gornje trokutaste matrice je gornje trokutasta.
74. Ako je x ,= 0, tada je
_
_
1 0 1
0 x 0
1 0 1
_
_
1
=
1
2
_
_
1 0 1
0 2x
1
0
1 0 1
_
_
.
75.
_
_
1 0 0
0 1 0
x 0 1
_
_
1
=
_
_
1 0 0
0 1 0
x 0 1
_
_
, za bilo koji izbor broja x.
76.
_
_
1
2
.
.
.
n
_
_
1
=
_
_
1
1
2
.
.
.
1
n
_
_
.
77.
_
_
1 0 2 0
0 2 3 4
0 0 1 1
0 0 0 5
_
_
1
=
_
_
1 0 2
2
5
0
1
2

3
2

1
10
0 0 1
1
5
0 0 0
1
5
_
_
.
78. Jedna permutacija brojeva 1, 2, 3, 4, 5, 6 jednaka je (1, 3, 4, 2, 5).
79. Permutacija (1, 3, 4, 2, 6, 5) je neparna.
80. Ukupno ima 2
n
razlicitih permutacija od n elemenata.
81. Od svih permutacija od n elemenata, pola je parnih.
82. Sarussovo pravilo vrijedi samo za determinante 3 3.
83. det(
_
_
1 1 1
0 2 1
2 0 1
_
_
) = 7.
84. Determinanta trokutaste matrice jednaka je produktu elemenata na dijago-
nali.
85. det(I) = n.
86. det(A) = det(A
T
).
87. Ako u determinanti zamijenimo dva susjedna stupca, ona se ne mijenja.
234 DA/NE KVIZ
88. Za kvadratne matrice A i B vrijedi det(AB) = det(A) det(B).
89. Za regularnu matricu A vrijedi det(A) det(A
1
) = 1.
90. Ako je determinanta jednaka nuli, tada je matrica singularna.
91. Ako je determinanta jednaka nuli, tada su stupci matrice linearno nezavisni.
92.
1
1
2
.
.
.
1
n
=
1
n!
.
93.
1 7 5
0
1
2

3
2
6 3 5
1 7 5
1 0
1
2
6 3 5
1 7 5
1
1
2
2
6 3 5
.
94. Determinantu mozemo razviti u Laplaceov razvoj samo po onom retku ili
stupcu u kojem ima barem jedna nula.
95.
1 7 4
9 6 3
5 3 6
6 3
3 6
9 3
5 6
+ 4
9 6
5 3
.
96.
1 1 1 1 1
1 2 3 4 5
1 1 3 4 5
1 1 1 4 5
1 1 1 1 5
= 24.
97. Cramerovo pravilo vrijedi samo za sustave cija je matrica sustava regularna.
98.
_
a b
c d
_
1
=
1
ad bc
_
a b
c d
_
.
99. X =
_
_
2 1
0 0
0 1
_
_
je rjesenje matricne jednadzbe
_
2 1
0 0
_
X
_
1 0 1
1 0 1
_
= X.
100. Zbroj svih elemenata rjesenja X matricne jednadzbe X
_
2 1
0 0
_
_
_
1 1
0 0
1 1
_
_
=
X iznosi 4.
Rjesenja
1. NE
2. NE
3. NE
4. DA
5. DA
6. DA
7. DA
8. DA
9. DA
10. DA
11. DA
12. NE
13. DA
14. NE
15. DA
16. DA
17. DA
18. DA
19. DA
20. DA
21. DA
22. NE
23. DA
24. NE
25. DA
26. DA
27. DA
28. DA
29. DA
30. DA
31. DA
32. DA
33. NE
34. DA
35. NE
36. DA
37. DA
38. DA
39. NE
40. DA
41. DA
42. NE
43. DA
44. DA
45. DA
46. NE
47. NE
48. NE
49. DA
50. NE
51. DA
52. DA
53. DA
54. NE
55. DA
56. NE
57. NE
58. DA
59. NE
60. NE
61. NE
62. NE
63. DA
64. DA
65. DA
66. NE
67. NE
68. NE
69. DA
70. DA
71. DA
72. NE
73. DA
74. DA
75. DA
76. DA
77. DA
78. NE
79. DA
80. NE
81. DA
82. DA
83. NE
84. DA
85. NE
86. DA
87. NE
88. DA
89. DA
90. DA
91. NE
92. DA
93. DA
94. NE
95. DA
96. DA
97. DA
98. NE
99. NE
100. DA
236 DA/NE KVIZ
A.3 Vektorska algebra i analiticka geometrija
1. Usmjerene duzine

AB i

CD su ekvivalentne ako duzine AD i BC imaju
zajednicko poloviste.
2. Vektor je klasa ekvivalencije usmjerenih duzina.
3. Duljinu vektora a oznacavamo s [a[.
4. Vektori su kolinearni ako leze u istoj ravnini ili paralelnim ravninama.
5. Vektori su komplanarni ako leze na istom pravcu ili paralelnim pravcima.
6. Nul-vektor deniramo kao 0 =
PP, P c.
7. Nul-vektor moze biti kolinearan samo s nul-vektorom.
8. Zbrajanje vektora je asocijativno i komutativno.
9. Skup radijus-vektora V
O
je skup svih vektora s hvatistem u tocki O.
10. Skalarne komponente vektora
AB = 2 i 3 j + 21 k su 2, 3 i 21.
11. Ako je A = (1, 4, ) i B = (e, 3, 4), tada je

AB = (e 1) i j + (4 +) k.
12. Duljina vektora a = xi +y j +z k jednaka je [a[ = x
2
+y
2
+z
2
.
13. [2 i 3 j + 4 k[ = 29.
14. [2 i 3 j + 4 k[ =
4 9 + 16 =
11.
15. Jedinicni vektor vektora a ,= 0 je vektor a
0
=
a
[a[
.
16. Jedinicni vektor vektora a ,= 0 ima duljinu jedan, a kolinearan je vektoru a
i ima istu orijentaciju.
17. Nul-vektor nema jedinicni vektor.
18. Ako je a = 3 i + 2 j + 5 k, tada je a
0
=
3
38
i +
2
38
j +
5
38
k.
19. Ako je a =
1
2
i
1
6
j
1
3
k, tada je a
0
= a.
20. Prikloni kutovi su kutovi koje vektor zatvara s vektorima i, j i k.
21. Kosinusi smjerova vektora 4 i + 3 j 5 k su
4
50
,
3
50
,
5
50
.
22. Vektori a
1
, a
2
, , a
k
su linearno nezavisni ako
1
a
1
+
2
a
2
+ +
k
a
k
= 0
1
=
2
= =
k
= 0.
A.3 Vektorska algebra i analiticka geometrija 237
23. Vektori 4 i + 3 j 5 k, i +j i j 5 k su linearno zavisni.
24. Svaka dva kolinearna vektora su linearno zavisna.
25. Svaka tri komplanarna vektora su linearno zavisna.
26. Postoje cetiri vektora u prostoru koji su linearno nezavisni.
27. Vektori i +j i i su linearno nezavisni.
28. Vektori 4 i + 3 j 5 k, i +j i j 5 k cine bazu prostora.
29. Ako je a = i + k, b = j k i c = k, tada vektor d = 2 i + 3 j k ima u
sustavu (O, a, b, c) zapis d = 2 a + 3 b.
30. a b = [a[ [b[ cos (a, b).
31. Ako je a b, tada je a b = 1.
32. Ako je a b > 0, tada je (a, b) > /2.
33. i k = 0.
34. i i = 0.
35. a a = [a[.
36. Duljina projekcije vektora a na vektor b jednaka je [b[ [ cos (a, b)[.
37. a b = b a.
38. Ako je a = 2, 3, 1 i b = 1, 1, 0, tada je cos (a, b) =
1
28
.
39. Ako su a i b nekolinearni vektori jednakih duljina tada je (a, a + b) =
(b, a +b).
40. Ako su a i b nekolinearni vektori s duljinama [a[ = 2 i [b[ = 1, tada je
(a, a + 2 b) = (b, a + 2 b).
41. Ako su a i b nekolinearni vektori jednakih duljina, tada je a +b a b.
42. [a b[ = [a[ [b[ sin (a, b).
43. a b = [a[ [b[ sin (a, b).
44. a b a.
45. Ako je a b, tada je a b = 0.
46. Ako su vektori a i b kolinearni, tada je a b = 0.
47. i k = j.
48. i i = 0.
49. a a = [a[
2
.
238 DA/NE KVIZ
50. [a b[ jednako je povrsini paralelograma sto ga razapinju vektori a i b.
51. a b = b a.
52. Ako je a = 0, 3, 5 i b = 0, 2, 1, tada je a b = 13 j.
53. Povrsina paralelograma kojeg razapinju vektori a = 1, 3, 1 i b = 2, 0, 1
je nula.
54. Povrsina trokuta ABC, gdje je A = (1, 3, 1), B = (0, 1, 2) i C = (1, 1, 0)
je
21
2
.
55. Trokut ABC s vrhovima A = (2, 1, 1), B = (2, 1, 0) i C = (0, 0, 0) je
pravokutan.
56. Tocka S =
_
1
2
,
3
2
,
1
2
_
je srediste kruznice opisane trokutu ABC s vr-
hovima A = (1, 2, 1), B = (2, 1, 0) i C = (0, 0, 0).
57. U trokutu ABC s vrhovima A = (0, 0, 0), B = (0, 3, 0) i C = (0, 3, 4)
visina iz vrha B na stranicu AC ima duljinu
12
5
.
58. Mjesoviti produkt tri vektora je vektor.
59. (a b) c = [a[ [b[ [c[ sin (a, b) cos (a b, c).
60. [(a b) c[ jednako je volumenu paralelopipeda sto ga razapinju vektori a,
b i c.
61. [(a c) b[ jednako je volumenu paralelopipeda sto ga razapinju vektori a,
b i c.
62. (a a) b = (a b) b.
63. (a b) c = (b a) c.
64. Ako je a = 0, 3, 5, b = 0, 2, 1 i c = 3, 2, 1, tada je (ab) c = 39.
65. Volumen paralelopipeda razapetog s vektorima a = 1, 3, 1, b =
1, 2, 1 i c = 1, 2, 1 je 2.
66. Vektori a = 1, 3, 1, b = 1, 2, 1 i c = 1, 2, 1 su komplanarni.
67. Volumen tetraedra ABCD, gdje je A = (2, 1, 0), B = (1, 0, 2), C =
(0, 1, 1) i D = (0, 0, 0), je 5/6.
68. (a b) c = b(a c) a(b c).
69. Jednadzba z-osi glasi x = 0, y = 0, z = 2t, t R.
70. Parametarska jednadzba pravca kroz tocku T = (1, 0, 0) s vektorom smjera j
glasi x = 1, y = 0, z = 0, t R.
71. Parametarska jednadzba pravca kroz tocku T = (1, 2, 3) s vektorom smjera
2 i 3 j + 7 k glasi x = 1 + 2t, y = 2 3t, z = 3 + 7t, t R.
72. Jednadzba y-osi glasi
x
0
=
y 3
2
=
z
0
.
73. Kanonska jednadzba pravca kroz tocku T = (1, 2, 3) s vektorom smjera
2 i 3 j + 7 k glasi
x 1
2
=
y + 2
3
=
z 3
7
.
74. Jednadzba pravca kroz tocke A = (1, 0, 2) i B = (3, 4, 5) glasi
x 1
2
=
y
4
=
z 2
3
.
75. Jednadzba pravca kroz tocke A = (6, 3, 2) i B = (3, 4, 5) glasi x =
6 9t, y = 3 7t, z = 2 + 7t, t R.
76. Jednadzba pravca koji je presjek ravnina x +y + 1 = 0 i y + z + 1 = 0 glasi
x
1
=
y 1
1
=
z
1
.
77. Pravci
x 4
1
=
y 3
2
=
z 2
3
i
x 5
2
=
y 1
4
=
z + 1
6
su jednaki.
78. Jednadzba ravnine kroz tocku T = (1, 3, 2) s normalom n = 1, 2, 1 glasi
(x + 1) + 3(y 2) 2(z 1) = 0.
79. Jednadzba ravnine kroz tocke A = (1, 1, 1), B = (3, 1, 2) i C = (4, 5, 6)
glasi
x 1 y + 1 z 1
2 0 1
3 6 5
= 0.
80. Jednadzba ravnine kroz tocke A = (1, 0, 0), B = (0, 3, 0) i C = (0, 0, 2) glasi
x
1
=
y
3
=
z
2
.
81. Za kut izmedu pravaca
x
1
=
y 1
1
=
z
1
i
x 3
2
=
y 1
2
=
z 8
1
vrijedi
cos =
1
3
3
.
82. Tocka A = (1, 0, 6) je projekcija tocke B = (1, 1, 1) na ravninu yz+3 = 0.
83. Tocka T = (2, 1, 0) lezi na pravcu kroz tocke A = (1, 0, 1) i B = (1, 2, 1).
84. Tocka A = (1, 2, 1) je ortogonalna projekcija tocke B = (2, 1, 1) na pravac
x
1
=
y + 1
1
=
z 2
1
.
85. Tocka A = (1, 2, 1) je tocka na pravcu
x
1
=
y + 2
0
=
z 2
1
koja je najma-
nje udaljena od ishodista O = (0, 0, 0).
86. Tocka T = (1, 2, 1) lezi u ravnini koja sadrzi tocke A = (0, 1, 1), B = (1, 0, 1)
i C = (1, 1, 0).
87. Tocke A = (1, 2, 1), B = (1, 1, 1) i C = (1, 4, 1) leze na jednom pravcu.
240 DA/NE KVIZ
88. Tocke A = (3, 1, 1), B = (1, 1, 1), C = (1, 1, 1) i D = (1, 1, 1) leze u
jednoj ravnini.
89. Tocka A = (2, 4, 2) je tocka ravnine x 2y +z +12 = 0 koja je najmanje
udaljena od ishodista O = (0, 0, 0).
90. Ako je (a
1
i +b
1
j +c
1
k) (a
2
i +b
2
j +c
2
k) ,= 0, onda pravci
x x
1
a
1
=
y y
1
b
1
=
z z
1
c
1
i
x x
2
a
2
=
y y
2
b
2
=
z z
2
c
2
nemaju zajednickih tocaka.
91. Pravac kroz tocke A = (2, 1, 3) i B = (0, 1, 1) sijece pravac
x 1
1
=
y
1
=
z + 1
2
u jednoj tocki.
92. Ravnine A
1
x+B
1
y +C
1
z +D
1
= 0 i A
2
x+B
2
y +C
2
z +D
2
= 0 su paralelne
ili jednake ako i samo ako je A
1
A
2
+B
1
B
2
+C
1
C
2
= 0.
93. Ako je A
1
A
2
+B
1
B
2
+C
1
C
2
= 0, onda je presjek ravnina A
1
x+B
1
y +C
1
z +
D
1
= 0 i A
2
x +B
2
y +C
2
z +D
2
= 0 pravac.
94. Ravnina koja sadrzi tocku A = (0, 0, 1) i pravac
x
1
=
y + 1
1
=
z
0
ima
jednadzbu x y z 1 = 0.
95. Ravnina koja prolazi tockama A = (1, 0, 0), B = (0, 1, 0) i C = (0, 0, 1)
paralelna je s ravninom x +y +z + 1 = 0.
96. Presjek ravnina x y = 0 i x+y +z 2 = 0 je pravac
x 1
1
=
y 1
1
=
z
2
.
97. Ravnina kroz tocke A = (1, 1, 0), B = (2, 0, 0) i C = (0, 0, 2) je okomita na
ravninu 2x + 3y +z + 1 = 0.
98. Pravac kroz tocke A = (1, 0, 2) i B = (2, 1, 1) paralelan je s ravninom
x y +z 1 = 0.
99. Pravac kroz tocke A = (1, 1, 2) i B = (0, 2, 1) okomit je na ravninu x y +
3z 2 = 0.
100. Pravac
x 1
1
=
y
1
=
z + 2
1
okomit je na ravninu kroz tocke A = (1, 0, 0),
B = (0, 1, 0) i C = (0, 0, 2).
Rjesenja
1. DA
2. DA
3. DA
4. NE
5. NE
6. DA
7. NE
8. DA
9. DA
10. NE
11. DA
12. NE
13. NE
14. NE
15. DA
16. DA
17. DA
18. DA
19. DA
20. DA
21. NE
22. DA
23. NE
24. DA
25. DA
26. NE
27. DA
28. DA
29. DA
30. DA
31. NE
32. NE
33. DA
34. NE
35. NE
36. NE
37. DA
38. DA
39. DA
40. DA
41. DA
42. DA
43. NE
44. DA
45. NE
46. DA
47. NE
48. NE
49. NE
50. DA
51. NE
52. NE
53. NE
54. NE
55. NE
56. DA
57. DA
58. NE
59. DA
60. DA
61. DA
62. DA
63. DA
64. DA
65. DA
66. DA
67. DA
68. DA
69. DA
70. NE
71. DA
72. DA
73. DA
74. DA
75. NE
76. NE
77. DA
78. NE
79. DA
80. NE
81. DA
82. NE
83. NE
84. DA
85. DA
86. DA
87. DA
88. NE
89. DA
90. NE
91. NE
92. NE
93. DA
94. NE
95. DA
96. DA
97. DA
98. NE
99. DA
100. NE
242 DA/NE KVIZ
A.4 Funkcije realne varijable
1. Ako je funkcija zadana tablicom
x 2 1 0 1 2
y = f(x) 0 2 1 2.5 4
, onda
linearnom interpolacijom dobijamo f(0.5) = 0.5.
2. Domena funkcije eksplicitno zadane formulom y = f(x) je skup T svih vri-
jednosti nezavisne varijable x za koje izraz f(x) ima smisla.
3. Domena funkcije eksplicitno zadane formulom y =
x
3
2
2 cos x
je skup T =
2
+
k : k Z.
4. Formulom F(x, y) = 0 uvijek je odredena tocno jedna eksplicitno zadana
funkcija y = f(x).
5. Kod funkcija zadanih formulom F(x, y) = 0 jednoj vrijednosti varijable x
moze odgovarati vise vrijednosti varijable y.
6. Tocka (0, 3) pripada krivulji implicitno zadanoj s x + arcsin(xy) = 0.
7. Krivulja zadana implicitno s x
3
+y
3
3xy = 0 ima parametarske jednadzbe
x =
3t
2
t
3
+ 1
, y =
3t
t
3
+ 1
, t R 0.
8. Kruznica (x + 1)
2
+ y
2
4 = 0 ima parametarske jednadzbe x = 1 +
2 cos t, y = 2 sint, t [, ].
9. Kruznica (x +1)
2
+y
2
4 = 0 ima parametarske jednadzbe x = 2 cos t, y =
2 sint, t [0, 2].
10. Elipsa 4x
2
+ y
2
4y = 0 ima parametarske jednadzbe x = cos t, y = 2(1 +
sin t), t [, ].
11. Parametarske jednadzbe cikloide glase x = r(tsin t), y = r(1cos t), t R.
12. Funkcija f je omedena ako postoji broj m takav da je [f(x)[ m za svaki
x T.
13. Funkcija f je omedena ako za svaki x T postoji broj m takav da je [f(x)[
m.
14. Funkcija f je neomedena ako za svaki m > 0 postoji x T takav da je
[f(x)[ m.
15. Funkcija f je neparna ako je f(x) neparan broj za svaki x T.
16. Ako su f i g parne funkcije, onda su i f +g i f g parne funkcije.
17. Ako su f i g neparne funkcije, onda su i f g i f/g neparne funkcije.
18. Ako su f i g parne funkcije i ako je denirana kompozicija g f, onda je i
g f parna funkcija.
19. Funkcija f je periodicna ako postoji broj P ,= 0 takav da za svaki x T
vrijedi f(Px) = f(x).
A.4 Funkcije realne varijable 243
20. Ako je broj P ,= 0 period funkcije f, onda je i broj P/2 period funkcije f.
21. Da bi postojao lim
xx0
f(x) funkcija f mora biti denirana u tocki x
0
.
22. Ako funkcije f i g imaju limese u tocki x
0
, onda vrijedi lim
xx0
(f g)(x) =
lim
xx0
f(x) lim
xx0
g(x).
23. Ako barem jedna od funkcija f i g nema limes u tocki x
0
, onda ne postoji ni
lim
xx0
(f g)(x).
24. Ako funkcija f ima lijevi i desni limes u tocki x
0
, onda postoji i lim
xx0
f(x).
25. Funkcija f je neprekidna u tocki x
0
T ako postoji lim
xx0
f(x).
26. Ako je lim
xx00
f(x) = lim
xx0+0
f(x), onda je funkcija f neprekidna u tocki
x
0
T.
27. Funkcija f je neprekidna u tocki x
0
T ako je lim
xx0
f(x) = f(x
0
).
28. Ako je lim
xx00
f(x) = lim
xx0+0
f(x) = f(x
0
), onda je funkcija f neprekidna u
tocki x
0
T.
29. Funkcija f ima prekid druge vrste u u tocki x
0
ako je barem jedan od limesa
lim
xx00
f(x) i lim
xx0+0
f(x) ili beskonacan ili ne postoji.
30. lim
x
1
2
0
2x
2
x 1
4x
2
1
= +.
31. Funkcija f(x) =
2x
2
x 1
4x
2
1
ima uklonjiv prekid u tocki
1
2
.
32. lim
x10
2x
2
x 1
[x
2
1[
=
3
2
.
33. Funkcija f(x) =
2x
2
x 1
[x
2
1[
ima uklonjiv prekid u tocki x
0
= 1.
34. Funkcija f(x) =
2x
2
x 1
[x
2
1[
ima prekid druge vrste u tocki x
0
= 1.
35. lim
x00
x + 1 1
x x
2
=
1
2
.
36. lim
x10
x + 1 1
x x
2
ne postoji.
37. Funkcija f(x) =
x + 1 1
x x
2
ima uklonjiv prekid u tocki x
0
= 0.
244 DA/NE KVIZ
38. lim
x
1
2
sin(1 2x)
4x
2
1
=
1
2
.
39. Funkcija f(x) =
sin(1 2x)
4x
2
1
ima uklonjiv prekid u tocki
1
2
.
40. lim
x0
1 cos 3x
x
2
=
9
2
.
41. Funkcija f(x) =
2x
2
+x 1
4x
2
1
ima horizontalnu asimptotu y =
1
2
u lijevom i
desnom kraju.
42. Pravac x =
1
2
je vertikalna asimptota funkcije f(x) =
2x
2
+x 1
4x
2
1
.
43. Pravac x = 1 je vertikalna asimptota funkcije f(x) =
x
2
+x
[x
2
1[
.
44. Pravac y = 1 je horizontalna asimptota funkcije f(x) =
x
2
+x
[x
2
1[
.
45. Pravac y = x + 1 je kosa asimptota funkcije f(x) =
x
2
+x
[x
2
1[
.
46. Funkcija f(x) =
1 cos 3x
x
2
nema vertikalnih asimptota.
47. Funkcija f(x) =
_
x
2
+ 1 x nema vertikalnih asimptota.
48. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije f(x) =
_
x
2
+ 1x u lijevom
i u desnom kraju.
49. Pravac y = 2x je kosa asimptota funkcije f(x) =
_
x
2
+ 1 x u lijevom
kraju.
50. Pravac y = x je kosa asimptota funkcije f(x) = xe
x
u lijevom kraju.
51. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota funkcije f(x) = xe
x
.
52. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota zdesna funkcije f(x) = xe
1
x
.
53. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije f(x) = xe
1
x
u lijevom i u
desnom kraju.
54. Pravac y = x 1 je kosa asimptota funkcije f(x) = xe
1
x
u lijevom i u
desnom kraju.
55. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije f(x) = ln
2x 1
2x + 1
u lijevom
i u desnom kraju.
56. Pravac x =
1
2
je vertikalna asimptota funkcije f(x) = ln
2x 1
2x + 1
slijeva i
zdesna.
57. Ako je n N neparan, tada je funkcija f(x) =
n
x denirana za sve x R.
58. Funkcija f(x) =
n
x, n N je parna ako je n paran i neparna ako je n

neparan broj.
59. Ako je k Z neparan cijeli broj, onda je funkcija f(x) = x
k
neparna.
60. Za svaki cijeli broj k Z 0 funkcija f(x) = x
k
je neomedena.
61. Funkcija f(x) = x
k
, k Z 0 je omedena ako je k paran i neomedena ako
je k neparan broj.
62. Za svaki cijeli broj k Z0 pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije
f(x) = x
k
.
k
, k Z 0 ima vertikalnu asimptotu x = 0 ako i samo
ako je k < 0.
k
, k Z 0 ima vertikalnu i horizontalnu asimptotu ako
i samo ako je k < 0.
r
, r R 0 je strogo rastuca na (0, ) ako i samo ako
je r < 0.
r
, r R 0 je omedena za r > 0 i neomedena za r < 0.
67. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota funkcije f(x) = x
r
za svako r R0.
68. Za svaki a > 0, a ,= 1 funkcija f(x) = a
x
je strogo rastuca.
69. Za svaki 0 < a < 1 funkcija f(x) = a
x
je strogo rastuca.
70. Za svaki a > 0, a ,= 1 pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije
f(x) = a
x
u lijevom kraju.
71. Za svaki 0 < a < 1 funkcija f(x) = log
a
x je strogo padajuca.
72. Za svaki a > 0, a ,= 1 pravac x = 0 je vertikalna asimptota funkcije f(x) =
log
a
x zdesna.
73. Za a, b (0, ) 1 i x > 0 je log
a
x = log
b
a log
b
x.
74. Za a, b (0, ) 1 i x > 0 je log
a
x = log
a
b log
b
x.
75. Funkcije f(x) = sin x i g(x) = cos x su omedene.
76. Funkcije f(x) = sin x i g(x) = cos x su periodicne s osnovnim periodom .
77. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcija f(x) = sinx i g(x) = cos x.
78. Funkcija f(x) = tg x je denirana na skupu R k : k Z, a funkcija
g(x) = ctg x na skupu R k +

2
: k Z.
79. Opca sinusoida f(x) = Asin(x + ), A, > 0 je periodicna funkcija s
osnovnim periodom P =
2
.
246 DA/NE KVIZ
80. Kosinusov poucak za trokut sa stranicama a, b, c i kutom nasuprot stranici
c glasi a
2
+b
2
c
2
= 2ab cos .
81. Adicioni teorem za sinus zbroja glasi sin(u +v) = sin u sinv + cos u cos v.
82. sin 3x = 3 sinxcos
2
x sin
3
x.
83. sin 3x = 3 sin
2
xcos x sin
3
x.
84. sin 3x = 4 sinx 3 sin
3
x.
85. cos 3x = 3 cos
3
x 4 cos x.
86. Funkcija f(x) = arcsinx poprima vrijednosti u intervalu
_
2
,

2
_
.
87. Funkcija f(x) = arctg x je strogo padajuca.
88. Funkcija f(x) = arcctg x ima horizontalne asimptote y = u lijevom kraju i
y = 0 u desnom kraju.
89. Funkcija f(x) = arctg x ima horizontalne asimptote y = u lijevom kraju i
y = 0 u desnom kraju.
90. Za sve x [1, 1] vrijedi arccos x =

2
arcsinx.
91. Za sve x R vrijedi arcctg x =

2
arctg x.
92. Za sve x
_
2
,
3
2
_
vrijedi arcsin(sin x) = x.
93. Za sve x
_
2
,
3
2
_
vrijedi arcsin(sin x) = x .
94. Za sve x [, 0] vrijedi arccos(cos x) = x.
95. Za sve x [, 0] vrijedi arccos(cos x) = +x.
96. Za sve x
_
2
,
3
2
_
vrijedi arctg(tg x) = x.
97. Pravac y = 1 je horizontalna asimptota u desnom kraju za funkcije f(x) =
th x i g(x) = cth x.
98. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota za obje funkcije f(x) = th x i g(x) =
cth x.
99. Za sve u, v R vrijedi ch(u +v) = ch u chv shu shv.
100. Za sve u, v R vrijedi ch(u v) = ch u chv shu shv.
Rjesenja
1. DA
2. DA
3. NE
4. NE
5. DA
6. DA
7. NE
8. DA
9. NE
10. DA
11. DA
12. NE
13. NE
14. DA
15. NE
16. DA
17. NE
18. DA
19. NE
20. NE
21. NE
22. DA
23. NE
24. NE
25. NE
26. NE
27. DA
28. DA
29. DA
30. DA
31. DA
32. NE
33. NE
34. DA
35. NE
36. DA
37. DA
38. NE
39. NE
40. DA
41. DA
42. DA
43. NE
44. DA
45. NE
46. DA
47. DA
48. NE
49. DA
50. NE
51. NE
52. NE
53. NE
54. DA
55. DA
56. NE
57. DA
58. NE
59. DA
60. DA
61. NE
62. NE
63. DA
64. DA
65. NE
66. NE
67. NE
68. NE
69. NE
70. NE
71. DA
72. DA
73. NE
74. DA
75. DA
76. NE
77. NE
78. NE
79. DA
80. DA
81. NE
82. DA
83. NE
84. NE
85. NE
86. DA
87. NE
88. DA
89. NE
90. DA
91. DA
92. DA
93. NE
94. DA
95. NE
96. NE
97. NE
98. NE
99. NE
100. DA
248 DA/NE KVIZ
A.5 Derivacije i primjene
1. Derivacija funkcije f u tocki x
0
T denirana je formulom f
(x
0
) =
lim
xx0
f(x) f(x
0
)
x x
0
.
2. Derivacija funkcije f u tocki x
0
T denirana je formulom f
(x
0
) =
lim
x0
f(x
0
x) f(x
0
)
x
.
3. Ako je f derivabilna u tocki x
0
T, onda je f i neprekidna u toj tocki.
4. Ako je f neprekidna u tocki x
0
T, onda je f i derivabilna u toj tocki.
5. Jednadzba tangente na krivulju y = f(x) u tocki (x
0
, f(x
0
)) glasi yf(x
0
) =
f
(x
0
)(x x
0
).
6. Jednadzba normale na krivulju y = f(x) u tocki (x
0
, f(x
0
)), u kojoj vrijedi
f
(x
0
) ,= 0, glasi y f(x
0
) =
1
f
(x
0
)
(x x
0
).
7. Jednadzba normale na krivulju y = f(x) u tocki (x
0
, f(x
0
)), u kojoj vrijedi
f
(x
0
) = 0, glasi y = f(x
0
).
8. Jednadzba tangente na krivulju y = arcctg x u tocki s apscisom x = 0 glasi
y +x =

2
.
9. Jednadzba tangente na krivulju y = arcctg x+arth x u tocki s apscisomx = 0
glasi y = x +

2
.
10. Jednadzba normale na krivulju y = x
x
+ln x u tocki s apscisom x = 1 glasi
x +y 1 = 0.
11. Jednadzba normale na krivulju y =
_
1x
1+x
u tocki s apscisom x = 0 glasi
2x +y = 1.
12. Jednadzba tangente na krivulju x+arccos(xy) = 0 u tocki s ordinatom y = 0
glasi y =
2
x + 1.
13. Derivacija s lijeva funkcije f u tocki x je broj f
(x
) =
lim
x0+0
f(x x) f(x)
x
.
14. Derivacija f
(x) funkcije f u tocki x postoji ako i samo ako u toj tocki postoje
derivacije f
(x
) slijeva i f
(x
+
) zdesna.
15. Funkcija f(x) = [2x x
2
[ je derivabilna u tocki x = 2.
16. Ako je f(x) = [2x x
2
[, onda je f
(0
) = 2 i f
(0
+
) = 2.
17. Ako za funkciju y = f(x) postoji inverzna funkcija x = f
1
(y) te ako su obje
derivabilne i f
(x) ,= 0, onda vrijedi

_
f
1
_
(y) =
1
f
(x)
.
A.5 Derivacije i primjene 249
18. Ako za funkciju y = f(x) postoji inverzna funkcija x = f
1
(y) te ako su obje
derivabilne i
_
f
1
_
(y) ,= 0, onda vrijedi f
(x) =
1
(f
1
)
(y)
.
19. Ako je funkcija y = f(x) implicitno zadana s xy e
xy
= 0, onda za njenu
derivaciju y
= f
(x) vrijedi xy
+y = 0.
20. Formula za derivaciju funkcije oblika h(x) = f(x)
g(x)
glasi h
(x) =
f(x)
g(x)
g
(x) ln f(x) +g(x)f(x)

g(x)1
f
(x).
21. Ako je f(x) = arctg x + arcctg x, onda je f
(x) =

2
za sve x R.
22. Ako je f(x) =
sin x
3
x
, onda je f
(x) =
3 cos x xsin x
3x
3
x
za sve x R 0.
23. Ako je f(x) =
ln x
x
, onda je f
(x) =
2 ln x
2x
x
za sve x R 0.
24. Ako je f(x) = arshx + archx, onda je f
(x) =
x
2
+ 1 +
x
2
1
x
4
1
za sve
x (1, +).
25. Ako je f(x) = x+x
1
x
, onda je f
(x) = (1lnx)x
12x
x
+1 za sve x (0, +).
26. Diferencijal funkcije y = f(x) u tocki x je izraz dy = f
(x)x.
27. Ako je funkcija y = f(x) zadana parametarski s x = (t), y = (t), t T,
onda vrijedi formula f
(x) =

(t)
(t)
.
28. Ako je funkcija y = f(x) zadana parametarski s x = (t), y = (t), t T,
onda vrijedi formula f
(x) =

(t)
(t)
(t)
(t)
[
(t)]
2
.
29. Ako je P(x) polinom stupnja n, onda je P
(k)
(x) = 0 za sve k n.
30. Ako je f(x) = ln(1 + 2x), onda je f
(n)
(x) =
(1)
n1
(n 1)!
(1 + 2x)
n
za sve n N.
31. Ako je f(x) =
1
1 x
, onda je f
(n)
(x) =
n!
(1 x)
n+1
za sve n N.
32. Ako je f(x) = sin 2x, onda je f
(n)
(x) = 2
n
sin
_
2x +
n
2
_
za sve n N.
33. Ako je f(x) = e
3x
, onda je f
(n)
(x) = (3)
n
e
3x
za sve n N.
34. Ako funkcija f poprima u tocki c (a, b) T svoju najmanju ili najvecu
vrijednost na (a, b), onda f nije derivabilna u c.
35. Ako funkcija f poprima u tocki c (a, b) T svoju najmanju ili najvecu
vrijednost na (a, b) i ako je f derivabilna u c, onda je f
(c) = 0.
250 DA/NE KVIZ
36. Ako za funkciju f neprekidnu na [a, b] i derivabilnu na (a, b) vrijedi f(a) ,=
f(b), onda je f
(x) ,= 0 za sve x (a, b).

37. Ako su a i b nultocke funkcije f koja je neprekidna na [a, b] i derivabilna na
(a, b), onda je f
(c) = 0 za barem jednu tocku c (a, b).

38. Rolleov teorem ne mozemo primijeniti na funkciju f(x) = 2xx
2
, x [1, 3].
39. lim
x0
sin x x
x
2
=
1
2
.
40. Funkcija denirana s f(x) =
sin x
x
, x ,= 0 i f(0) = 1 derivabilna je u tocki
x = 0 i f
(0) = 0.
41. lim
x0
xsin x
1 cos x
= 2.
42. lim
x0
1
x
2
e
1
x
2
= 0.
43. lim
x0
3
1 x
3
1 +x
1 x
1 +x
=
3
2
.
44. lim
x0
3
x
1
tg x
=
1
ln 3
.
45. lim
x0
2
x
2
x
3
x
3
x
= ln
2
3
.
46. lim
x+
_
x xe
1
x1
_
= 1.
47. lim
x+
_
x
_
x
2
+x
_
=
1
2
.
48. lim
x+
(x ln x) = +.
49. lim
x+
3 lnx 2 ln
2
x
x
= 0.
50. Za svaki k Z vrijedi lim
x+
ln
k
x
x
= 0.
51. lim
x0+0
x
x
= 1.
52. lim
x0+0
x
x
ne postoji.
53. lim
x+
x
1
x
= 1.
54. lim
x0
(1 2x)
1
x
=
e.
55. lim
x00
(cos x)
1
sin x
ne postoji.
56. lim
x0+0
(1 cos x)
sin x
= 1.
57. lim
x10
(2 x)
tg
x
2
= e
2
.
58. Derivabilna funkcija f je rastuca na intervalu (a, b) ako i samo ako je f
(x) 0
za sve x (a, b).
59. Na intervalu (, 2) funkcija f(x) = 1 + 3x
2
x
3
je strogo rastuca.
60. Na intervalima (, 1) i (e, +) funkcija f(x) = 3 ln
2
x 2 ln
3
x je strogo
padajuca.
61. Na intervalu (, 0) funkcija f(x) = arctg
1
2
_
x
1
x
_
je strogo rastuca.
x
je strogo rastuca na (0, 1/e) i strogo padajuca na
(1/e, +).
1
x
je strogo rastuca na (0, e) i strogo padajuca na (e, +).
_
x
2
+ 1 je strogo rastuca na citavom R.
65. Na intervalu (2, 1) funkcija f(x) = (x 2)e
1
x
je strogo padajuca.
66. Funkcija f ima globalni maksimum f(c) u tocki c T ako je f(x) f(c) za
sve x T.
67. Tocka c T je kriticna tocka neprekidne funkcije f ako f
(c) ili ne postoji

ili je f
(c) = 0.
68. Ako neprekidna funkcija f ima lokalni ekstrem u tocki c T, onda je f
(c) =
0.
69. Ako dvaput derivabilna funkcija f ima lokalni minimum u tocki c T, onda
je f
(c) = 0 i f
(c) > 0.
70. Funkcija f denirana na [1, 2] s f(x) = x
2
, x [1, 0] i f(x) = 0, x (0, 2]
u svakoj tocki c [0, 2] ima globalni minimum jednak 0.
71. Funkcija f denirana na [1, 2] s f(x) = x
2
, x [1, 0] i f(x) = 0, x
(0, 2] nema niti tocaka lokalnog minimuma niti tocaka lokalnog maksimuma.
72. Funkcija f(x) = 1 + 3x
2
x
3
u tocki c = 0 ima lokalni minimum jednak 1.
73. Funkcija f(x) = arctg
1
2
_
x
1
x
_
nema niti tocaka lokalnih ekstrema niti
tocaka globalnih ekstrema.
1
2
_
x +
1
x
_
nema tocaka globalnih ekstrema.
x
ima lokalni i globalni minimum u tocki c = 1/e.
252 DA/NE KVIZ
76. Funkcija f(x) =
3
_
3x
2
x
3
ima lokalne ekstreme u tockama c = 0, c = 2 i
c = 3.
77. Funkcija f(x) = (x 2)e
1
x
u tocki c = 2 ima lokalni minimum, a u tocki
c = 1 ima lokalni maksimum.
_
x
2
+ 1 nema niti tocaka lokalnih ekstrema niti tocaka
globalnih ekstrema.
79. Funkcija f je konkavna na intervalu (a, b) T ako za bilo koje tocke x
1
, x
2

(a, b), x
1
,= x
2
vrijedi: f(tx
1
+ (1 t)x
2
) tf(x
1
) + (1 t)f(x
2
) za barem
jedan t (0, 1).
80. Ako za dvaput derivabilnu funkciju f vrijedi f
(x) 0 za sve x (a, b),

onda je f strogo konveksna na intervalu (a, b) T.
81. Ako derivabilna funkcija f ima ineksiju u tocki c T, onda je f
(c) = 0.
82. Dvaput derivabilna funkcija f ima ineksiju u tocki c T ako i samo ako je
f
(c) = 0.
83. Na intervalu (2, +) funkcija f(x) = 1 + 3x
2
x
3
je strogo konkavna.
84. Tocka c = 1 je jedina tocka ineksije funkcije f(x) = 1 + 3x
2
x
3
.
85. Funkcija f(x) = 3 ln
2
x 2 ln
3
x nema tocaka ineksije.
1
2
_
x
1
x
_
je konveksna na intervalu (, 0) i kon-
kavna na intervalu (0, +).
x
je strogo konveksna na (0, +).
_
x
2
+ 1 je strogo konkavna na citavom R.
89. Tocka c = 2/5 je jedina tocka ineksije funkcije f(x) = (x 2)e
1
x
.
90. Na intervalima (, 0) i (0, 2/5) funkcija f(x) = (x 2)e
1
x
je konkavna.
91. Ako je x
0
tocka prekida prve vrste funkcije f, onda je pravac x = x
0
vertikalna
asimptota krivulje y = f(x).
92. Ako je x
0
tocka prekida druge vrste funkcije f, onda je pravac x = x
0
verti-
kalna asimptota krivulje y = f(x).
93. Ako je lim
x+
f(x) = +ili lim
x+
f(x) = , onda krivulja y = f(x) nema
horizontalnu asimptotu u desnom kraju, ali zato ima kosu asimptotu.
94. Ako postoje lim
x+
f(x)
x
= k ,= 0 i lim
x+
[f(x) kx] = +, onda je pravac
y = kx kosa asimptota krivulja y = f(x) u desnom kraju.
95. Krivulja y = f(x) moze imati i horizontalnu i kosu asimptotu.
96. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota krivulje y = 3 ln
2
x2 ln
3
x u desnom
kraju.
97. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota krivulje y = arctg
1
2
_
x
1
x
_
slijeva i
zdesna.
98. Pravac y = 2x je kosa asimptota krivulje y = x
_
x
2
+ 1 u lijevom kraju.
99. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota krivulje y = x
_
x
2
+ 1 u desnom
kraju.
100. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota krivulje y = (x 2)e
1
x
zdesna, ali ne
i slijeva.
254 DA/NE KVIZ
Rjesenja
1. DA
2. NE
3. DA
4. NE
5. DA
6. NE
7. NE
8. DA
9. NE
10. NE
11. NE
12. NE
13. DA
14. NE
15. NE
16. DA
17. NE
18. DA
19. DA
20. DA
21. NE
22. NE
23. NE
24. DA
25. DA
26. DA
27. DA
28. NE
29. NE
30. NE
31. DA
32. DA
33. DA
34. NE
35. DA
36. NE
37. DA
38. NE
39. NE
40. DA
41. DA
42. DA
43. NE
44. NE
45. NE
46. NE
47. DA
48. DA
49. DA
50. DA
51. DA
52. NE
53. DA
54. NE
55. NE
56. DA
57. DA
58. DA
59. NE
60. NE
61. DA
62. NE
63. DA
64. DA
65. NE
66. DA
67. DA
68. NE
69. NE
70. DA
71. DA
72. DA
73. DA
74. DA
75. DA
76. NE
77. DA
78. DA
79. NE
80. DA
81. NE
82. NE
83. DA
84. DA
85. NE
86. DA
87. DA
88. DA
89. DA
90. DA
91. NE
92. NE
93. NE
94. NE
95. DA
96. NE
97. NE
98. DA
99. DA
100. NE
A.6 Nizovi i redovi 255
A.6 Nizovi i redovi
1. Niz realnih brojeva je funkcija a : N R
2.

Clanovi niza realnih brojeva zadani su u tocno odredenom poretku.
3. Niz 0, 1, 0, 1, 0, 1, 0, 1, . . . je stacionaran.
4. Niz 1, 1, 1, 2, 2, 2, 3, 3, 3, 4, 4, 4, . . . je monoton.
5. Niz a
n
= (1)
n n
n+1
je monoton.
6. a
n
a ako ( > 0)(n
N) takav da n n
[a
n
a[ < .
7. Broj a je limes niza a
n
ako i samo ako svaka -okolina broja a sadrzi be-
skonacno clanova niza, dok se izvan te okoline nalazi najvise konacno clanova
niza.
8. Konvergenciju niza mozemo dokazati tako da rijesimo osnovnu nejednadzbu
konvergencije.
9. Limes niza je jedinstven.
10. Broj a je gomiliste niza ako se u svakoj -okolini broja a nalazi beskonacno
mnogo clanova niza.
11. Limes superior je najvece gomiliste.
12. Oznaka za najmanje gomiliste je limsup.
13. Limes je ujedno i gomiliste.
14. Svako gomiliste je ujedno i limes.
15. Gomilista niza a
n
= (1)
n n
n+1
su 1 i 1.
16. Niz a
n
= cos
n
2
ima cetiri razlicita gomilista.
17. Podniz niza a : N R je svaka kompozicija a n, gdje je n : N N strogo
rastuca funkcija.
18. Podniz niza nastaje iz niza preskakanjem clanova.
19. Svaki podniz je takoder niz.
20. Podniz a
2n1
niza a
n
= (1)
n n
n+1
glasi
2
3
,
4
5
,
6
7
, . . ..
21. Niz 1, q, q
2
, q
3
, q
4
, konvergira prema nuli za svaki q R.
22. Ako je g gomiliste niza, tada postoji barem jedan podniz tog niza koji tezi
prema g.
23. Ako je niz konvergentan, tada svaki podniz konvergira prema istoj vrijednosti.
24. Svaki omeden niz je konvergentan.
25. Svaki niz ima monoton podniz.
256 DA/NE KVIZ
26. Svaki niz ima uzlazan podniz.
27. Svaki omeden i monoton niz je konvergentan.
28. Svaki omeden niz ima konvergentan podniz.
29. e = lim
n
_
1 +
1
n
_
n
.
30. 2.923 < e < 2.924.
31. e = lim
n
_
1
1
n
_
n
.
32. Limes produkta jednak je produktu limesa ako oba limesa postoje.
33. Ako je a
n
> 0 i lima
n
> 0, tada je lim(a
n
)
x
= (lima
n
)
x
.
34. lim
sin n
n
= 1.
35. Cauchyjev niz je divergentan.
36. Niz je konvergentan ako i samo ako je Cauchyjev.
37. Niz
1
n
je Cauchyjev.
38. Ako je b > 0, tada je lim
n
b = 1.
39. lim
n
n = 1.
40. Limes niza mozemo odrediti primjenjujuci prosirenje po neprekidnosti i teh-
nike nalazenja limesa funkcija.
41. e = lim
x+
_
1 +
1
x
_
x
.
42. e = lim
t0
(1 +t)
1/t
.
43. Red realnih brojeva je zbroj beskonacno pribrojnika koji se nalaze u zadanom
poretku.
44. Red realnih brojeva je zbroj beskonacno pribrojnika koji se nalaze u pro-
izvoljnom poretku.
45. K-ta parcijalna suma reda brojeva jednaka je zbroju prvih k clanova reda.
46. Za svaki konvergentan red limes niza parcijalnih suma jednak je nula.
47. Suma reda jednaka je limesu niza parcijalnih suma ako taj limes postoji.
48. Red
n=0
a
n
konvergira za svaki a.
49. Geometrijski red
p
n1
konvergira za svaki p > 1.
50.
a
n1
=
1
1a
za [a[ < 1.
51. Ako je lima
n
,= 0, tada red
a
n
konvergira.
52. Konvergentan red ostaje konvergentan ako mu promijenimo prvih 100
clanova.
53. Harmonijski red je konvergentan.
54.
1
n
= +.
55. Niz parcijalnih suma reda
1
n
tezi u +.
56. Red
1
n
p
konvergira za p > 1.
57. Poredbeni kriterij mozemo primijeniti na bilo koja dva reda.
58. Red s pozitivnim clanovima je konvergentan ako ima konvergentnu majo-
rantu.
59. Red s pozitivnim clanovima je divergentan ako ima divergentnu minorantu.
60. DAlembertov kriterij konvergencije mozemo primijeniti na bilo koji red.
61. Red s pozitivnim clanovima konvergira po DAlembertovom kriteriju ako je
lima
n+1
/a
n
< 1.
62. Red s pozitivnim clanovima konvergira po DAlembertovom kriteriju ako je
lima
n
/a
n+1
< 1.
63. Red s pozitivnim clanovima divergira po Cauchyjevom kriteriju ako je
lim
n
a
n
> 1.
64. Red s pozitivnim clanovima konvergira po Cauchyjevom kriteriju ako je
lim
a
n
< 1.
65. Red
1
n
1
3
konvergira jer ima konvergentnu majorantu
1
n
.
66. Red
1
n
3
konvergira jer ima konvergentnu majorantu
1
n
2
.
67. Red
n
3
n
konvergira po Cauchyjevom kriteriju.
68. Ako je red
[a
n
[ konvergentan, tada je red
a
n
apsolutno konvergentan.
69. Ako red
a
n
konvergira, red
[a
n
[ ne mora konvergirati.
70. Geometrijski red
q
n1
je apsolutno konvergentan za [q[ < 1.
71. Ako je red apsolutno konvergentan, tada clanove mozemo zbrajati u bilo
kojem poretku.
72. Red
cos n
n
2
je apsolutno konvergentan.
73. Alternirani harmonijski red konvergira po Leibnizovom kriteriju.
74. 1
1
2
+
1
3

1
4
+
1
5

1
6
+
1
7
= ln 2.
75. Niz funkcija f
n
zadan s f
n
(x) = x
n1
je deniran na citavom skupu R.
76. Niz funkcija f
n
zadan s f
n
(x) = x
n1
konvergira na citavom skupu R.
258 DA/NE KVIZ
77. Niz funkcija f
n
zadan s f
n
(x) = x
n1
konvergira uniformno za x (1, 1].
78. Niz funkcija f
n
zadan s f
n
(x) = x
n1
konvergira prema nul-funkciji za
x (1, 1).
79. Ako niz neprekidnih funkcija konvergira uniformno, tada je limes takoder
neprekidna funkcija.
80. Niz funkcija f
n
(x) =
sin nx
n
konvergira prema nul-funkciji na citavom skupu
R.
81. Red funkcija
f
n
konvergira po tockama prema funkciji f na skupu D ako
red brojeva
f
n
(x) konvergira prema f(x) za x D.
82. Red funkcija
f
n
konvergira apsolutno na skupu D ako red brojeva
[f
n
(x)[ konvergira za x D.
83. Red funkcija
f
n
konvergira uniformno na skupu D ako niz parcijalnih suma
konvergira uniformno na skupu D.
84. Geometrijski red funkcija
x
n1
konvergira na skupu (2, 2).
85. 1 +x +x
2
+x
3
+x
4
+ =
1
1x
, x (1, 1].
86. 1 +x +x
2
+x
3
+x
4
+ =
1
1x
, x (1, 1).
87. Red funkcija
n=0
f
n
, gdje je f
n
(x) = a
n
x
n
, jos se zove i red potencija.
88. Radijus konvergencije reda potencija
n=0
a
n
x
n
je broj = limsup
[a
n+1
[
[a
n
[
.
89. Ako je radijus konvergencije reda potencija, tada red konvergira na skupu
R [, ].
90. Ako je radijus konvergencije reda potencija, tada red divergira na skupu
R [, ].
91. Radijus konvergencije reda potencija
1
n
x
n
jednak je nula.
92. Pomocu Taylorove formule mozemo racunati vrijednosti elementarnih funk-
cija do na zeljenu tocnost koristeci samo cetiri osnovne racunske operacije.
93. Formula za Taylorov razvoj funkcije f(x) glasi f(x) = f(x
0
) +
n=1
f
(n)
(x
0
)
n!
(x x
0
)
n
.
94. Formula za MacLaurinov razvoj funkcije f(x) glasi f(x) = f(0) +
n=1
f
(n)
(0)
n
x
n
.
95. sin x =
x
1!

x
3
3!
+
x
5
5!

x
7
7!
+ , x R.
96. sin x =
(1)
n+1
x
2n1
(2n 1)!
, x R.
97. cos x = 1
x
2
2!
+
x
4
4!

x
6
6!
+ , x R.
98. e
x
= 1 +
x
1!
+
x
2
2!
+
x
3
3!
+
x
4
4!
+ , x R.
99. e
x
= 1 +
x
1
+
x
2
2
+
x
3
3
+
x
4
4
+ , x R.
100. e = 1 +
n=1
1
n!
.
260 DA/NE KVIZ
Rjesenja
1. DA
2. DA
3. NE
4. DA
5. NE
6. DA
7. DA
8. DA
9. DA
10. DA
11. DA
12. NE
13. DA
14. NE
15. DA
16. NE
17. DA
18. DA
19. DA
20. NE
21. NE
22. DA
23. DA
24. NE
25. DA
26. NE
27. DA
28. DA
29. DA
30. NE
31. DA
32. DA
33. DA
34. NE
35. NE
36. DA
37. DA
38. DA
39. DA
40. DA
41. DA
42. DA
43. DA
44. NE
45. DA
46. NE
47. DA
48. NE
49. NE
50. DA
51. NE
52. DA
53. NE
54. DA
55. DA
56. DA
57. NE
58. DA
59. DA
60. NE
61. DA
62. NE
63. DA
64. NE
65. NE
66. DA
67. DA
68. DA
69. DA
70. DA
71. DA
72. DA
73. DA
74. DA
75. DA
76. NE
77. NE
78. DA
79. DA
80. DA
81. DA
82. DA
83. DA
84. NE
85. NE
86. DA
87. DA
88. NE
89. NE
90. DA
91. NE
92. DA
93. DA
94. NE
95. DA
96. DA
97. DA
98. DA
99. NE
100. DA

Slapincar Matematika1

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Slapincar Matematika1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ivan Slapnicar

Zelimo dokazati da je M = N. Jednakost ocigledno vrijedi za n = 1 pa je time

Clan u razvoju binoma koji ne sadrzi x dobije se uvrstavanjem onog k N za kojeg

5[z[ + 6 < 0 iz cega slijedi [z[ 2, 3), odnosno

Cetvrti redak glasi 0 = 0, sto je tocno. Iz treceg retka slijedi z = 0, iz drugog

= (b a)(c a)(c b).

= 6 [1 (1) 1 (4)] = 24.

= (2n 3)[1 (3) (3) (3)

19, pa je duljina vektora r jednaka

OA = (0 2)i + (1 3)j + (1 2)k = 2i 2j k,

OC = (8 4)i + (6 4)j + (6 0)k = 4i + 2j + 6k.

CD pomnozena s predznakom smjera iznosi

CD jednaka je umnosku dobivenog

AB okomiti s vektorom normale n ravnine , n je kolinearan

AB s = 20i 12j + 32k = 4(5i 3j + 8k),

= 8i 16j = 8(i + 2j),

29, D = (4, 0, 6).

. Izlucimo li x iz brojnika i nazivnika

(a sinx +b) = a +b,

(x) = (sin xarctg x)

arctg x + sin x(arctg x)

= cos xarctg x + sin x

(x) = 4 [ln (cos x)]

= 2 ln(2x + 1) [ln(2x + 1)]

ln(ln x) +x[ln(ln x)]

ln(cos x) + sin x[ln(cos x)]

ln(cos x) + x[ln(cos x)]

(x) = g(x)[ln(cos x) xtg x],

ako je y funkcija od x i vrijedi:

(x) = cos x = sin

(x) = sinx = sin

(x) = cos x = sin

(1) = 1. Odredimo sada koecijent smjera k

= cos xln(cos x) + sin x

pa mozemo primijeniti LHospitalovo

na koji mozemo primijeniti

na kojeg mozemo primijeniti LHospital-

kojeg rjesavamo logarit-

(x) > 0, odnosno

(x) > 0, pa za x 0, 1/e)

(x) < 0. Buduci

(x) = 0 slijedi 1 2x = 0, pa je stacionarna tocka zadane funkcije x

(x) > 0. Dovoljno je rijesiti nejednadzbu

(x) < 0 vrijedi za sve x

(x) > 0 vrijedi ako je

(x) < 0, za x 1, 0) 0, 1).

(x) > 0 ekvivalentna s 2x

(x) > 0, pa je funkcija f strogo konveksna na skupu

(x) < 0, pa je funkcija f strogo

(a) = 0, odakle slijedi 9a

2 nul-tocka zadane funkcije.

(x) = 0 vidimo da je stacionarna

(x) < 0 pa je funkcija f strogo padajuca na

(x) < 0 i funkcija f je strogo padajuca na tom

(x) > 0 pa je funkcija f strogo rastuca na

2), dok je izvan njega strogo rastuca.

3), a inace konkavna.

(x) > 0 2 ln 2x > 0 x <

(x) > 0 3 ln 2x 8 > 0 x >

mijenja predznak u toj tocki.

(x) = 4 [cos(2x) + cos(4x)] = 4[cos(2x) + 2 cos

(x) = 0 i supstitucija t = cos(2x) daju kvadratnu jednadzbu

nije denirana. Lokalne