1 PLAMEN

novi
PLAMEN
novi
za slobodu, mir i socijalnu pravdu GODINA I OUJAK/MART 2007. BROJ 1
GASI LI SE CRVENI PLAMEN?
BUENJE
JEDNOG
KONTINENTA
NOVI GLAS NARODA
SVJETSKI RAT
PROTIV DJECE
SOCIJALIZAM I
DEMOKRATIJA
Razgovor s
Anom Kneevi,
predsjednicom SSSH:
"RADNIK NE SMIJE BITI ROB(A)"
PETNAEST GODINA HRVATSKE DRAVNOSTI
"Svijet ovaj, isti za sve, nije stvorio ni jedan bog ni jedan ovjek, nego je
on uvijek bio, jest i bit e PLAMEN vjeno iv, koji se po odreenim zakonima
pali i gasi" (Heraklit)
E
K
S
K
L
U
Z
I
V
N
O
ERUPCIJA ETNE NOU
9 7 7 1 8 4 6 3 8 6 0 0 9 >
I SSN 1846- 386X
9 7 7 1 8 4 6 3 8 6 0 0 9 > 3 6 4 8 1
I SSN 1846386 -X
1
5

K
N


8
0

D
I
N


2

K
M

4

E
U
R
A


5

U
S
D
2 PLAMEN
novi
3 PLAMEN
novi
ALTERNATIVNI ABECEDARIJ
a
odnosa u poljoprivredi. U veini zemalja
nastala je kao posljedica naglog razvitka
kapitalistike privrede. U Hrvatskoj se
poeci javljaju u XVIII. st. (Urbar Marije
Terezije koji 1767. odreuje maksimalne
obveze kmetova, ali su tek nakon revolu-
cije 1848. "Zakonom o ukinuu kmetstva"
seljaci, koji su imali svoja gospodarstva na
posjedima feudalaca, postali vlasnici tih
gospodarstava).
Akademija; znanstvena ustanova, drutvo,
zavod ili kola najvieg stupnja. Naziv
potjee iz IV. st. p.n. e. kada je Platon blizu
Atene (u vrtu mitskog heroja Akademosa)
osnovao svoju kolu. U doba humanizma u
Italiji javlja se niz akademija u kojima se
prouava knjievnost, filologija, filozofija,
arheologija idr., a potom i po ostaloj Evropi
(u Weimaru 1617, u Parizu 1635. uvena
Acadmie de sciences 1666, a u Londonu
1662. Royal Society of London). Kod nas
je u novije doba osnovano tri akademije,
od kojih je najpoznatija Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti (osnovana
1866. zalaganjem J. J. Strossmayera), danas
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
Akmeizam (od gr. akme = iljak, vrh,
zrelost, gl. snaga), pravac u ruskoj pre-
drevolucionarnoj poeziji iji se utjecaj kod
nekih sovjetskih pjesnika (N. Tihonov,
O. Mandeltam, A. Ahmatova) osjeao i
nakon revolucije. Nastao 1912. kao reak-
cija na simbolizam, teei za jasnoom,
jednostavnou i zgusnutou pjesnikog
izraza. Osniva S. Gorodecki, a glavni pred-
stavnik N. Gumiljov i A. Ahmatova.
Akselrod, Pavel B. (1850.-1928.), ruski
publicist i politiar. Prvo anarhist, pa mark-
sist. S Plehanovim sudjelovao u stvaranju
ruske socijaldemokratske organizacije
"Osloboenje rada", te bio jedan od osnivaa
i prvih urednika socijaldemokratskog
organa "Iskra". Poslije postao ideolog
menjevika, jedan od voa II. internaciona-
le i neprijatelj Oktobarske revolucije, nakon
koje je emigrirao i zagovarao intervenciju
protiv Sovjetskog Saveza.
Akumulacija, u ekonomiji: proces pret-
varanja vika vrijednosti u kapital.
Kapitalistika proizvodnja je proizvodnja
vika vrijednosti, koji kapitalist upotre-
bljava za zadovoljenje osobnih potreba, a
moe ga dodati starom kapitalu, pa se taj
stalno uveava (akumulacija kapitala). U
stvarnosti, dakle, kapitalisti ostvareni viak
vrijednosti dijele na fond potronje i fond
akumulacije.
Alarcn Y Ariza, (1833.-1891.), panjolski
pjesnik i romanopisac. Otar satiriar
suvremenog panjolskog drutva. Liberalan
politiar, borac protiv apsolutizma i kleri-
kalizma, proslavio se ratnim Dnevnikom
jednog svjedoka.
Priredio F.E.
Napomena:
Od prvog broja, Novi Plamen e
u nastavcima objavljivati Alterna-
tivni abecedarij. Rije je o razliitim
pojmovima, ljudima i dogaajima,
selektiranim po abecednom redu, koji
su posredno ili neposredno vezani za
lijevu misao ili pokret. Neke enciklope-
dijske jedinice popraene su autoro-
vim komentarima, iza kojih ipso facto
ne stoji i samo urednitvo!
ABC Komunizma; naziv knjige Buharina i
Preobraenskog, objavljene 1918. godine, u
vrijeme II. Internacionale, s ciljem popular-
iziranja komunistikih ideja meu irim slo-
jevima (neto poput Manifesta komunistike
partije, ali u revizionistikom duhu!)
Abadiev, Georgi (1910. 1963.),
knjievnik. Obrauje motive iz ivota
i borbe makedonskog naroda pod tur-
skim jarmom. Knjige pripovijedaka:
"Izgrev"(1949.) i "Posljednji susret"(1953.);
roman: "Hajduko gnijezdo".
About, Edmond (1828.-1885.), francuski
knjievnik i novinar. Duhovit satiriar,
odlian stilist, otar kritiar buroaskog
i aristokratskog drutva, antiklerikalni
polemiar. Pisao romane, pripovijetke,
drame, putopise i dr. Prevoen kod nas
("Nos jednog notara" i dr.).
Abraevi, Kosta (1879. - 1898.), pjesnik;
jedan od prvih izrazito proleterskih pjesni-
ka Srbije ("Pesme", 1903.) s klasnim buntom
i socijalistikim tendencijama.
Adami, Louis (1898. - 1951.), ameriki
knjievnik i publicist. Porijeklom Slovenac,
iselio u USA 1913, a pisao na engleskom
od 1924. Napisao 20-ak razliitih knjiga
socijalne proze, i napredne politike pub-
licistike ("Dinamit", "Smijeh u dungli",
"Veera u bijeloj kui", "Nacija nacija" i dr.).
Prije rata napisao "Povratak domoroca"
o estojanuarskoj diktaturi u Jugoslaviji.
Za vrijeme II. svjetskog rata irio istinu o
NOB-u, te bio predsjednik Komiteta Ameri-
kanaca jugoslavenskog porijekla. Prilikom
pisanja knjige "Orao i korijenje" o novoj
Jugoslaviji (koju je posjetio 1949/50.) naen
mrtav pod nerazjanjenim okolnostima, pa
je knjiga izala 1952. prilino osakaena.
Adams, istaknuta amerika obitelj, dala je
vie istaknutih dravnika i pisaca: Brooks
(1848.-1918.), historiar, autor Teorije soci-
jalne revolucije.
Adler, Max (1873.-1940.); jedan od pred-
stavnika austromarksizma. Urednik lista
Arbeiter Zeitung. Kao profesor bekog
sveuilita, za potrebe studenata, izdao
Udbenik marksistikog shvaanja his-
torije. Nastojao povezati materijalistike
osnove Marxove nauke s Kantovim spoznaj-
no-teorijskim nazorima, to ga posredno
odvodi u idealizam. Ponovo je postavio
marksizam na glavu, tvrdei da psihiko ne
moe proizai iz fizikog: drutveni odnosi,
smatrao je, nisu nita drugo, nego psihiki
odnosi. ovjek moe ivjeti u drutvu,
jer je ve neposredno u svojoj samos-
vijesti socijalan. Meu prvima je ukazao
na razlike izmeu politike i socijalne
demokracije, dokazujui, da se politika
demokracija kvalitativno ne razlikuje od
diktature; pritom je dobro uvidio, i da dik-
tatura proleterijata ne osigurava socijalnu
demokraciju. Pozdravio Bauerovu inici-
jativu za stvaranje tvornikih savjeta u
Austriji (1919.) Djela: Kant i marksizam,
Marksistiki problemi idr.
Ady, Endre (1877.-1919.); maarski
pjesnik, romantik i buntovnik, jedan od
najznaajnijih maarskih knjievnika 20. st.
Poinje kao novinar u Debrecinu i Velikom
Varadinu, gdje pie prve zbirke pjesama u
akademskom stilu: Stihovi (1899.) i Jo
jednom (1903.). Poslije e, nakon boravka u
Parizu (1904.-05.), pod utjecajem francuske
moderne poezije, napustiti akademski stil,
a zbirka Novi stihovi, donosi mu svjetsku
slavu. Njegova lirika je impresionistika,
sugestivna i ekstravagantna. Poznat je po
upotrebi neobinih rijei, po raspjevanom
stihu i stilskim vratolomijama. Proniknuo
u duu maarskog ovjeka, izvanredno
oslikao maarski pejza. Protivnik konzer-
vativne graanske kulture, napada politiku
Austro-Ugarske i zastupa revolucionarne
ideje. Zbirke pjesama: Krv i zlato (prev.
1907.), Volio bi da me vole (prev. 1909.),
Pjesme sviju tajni (1910.), ivot koji izmie
(1912.), Na elu mrtvih (1918.), Tko je
mene vidio? (1914.), Posljednji brodovi
(1932.); eseji: Proroanstva u Maarskoj
(1936.), Jueranji Pariz (1942.), Sumrak
nacionalizma (1959.). Imao veliki utjecaj na
Miroslava Krleu, koji mu posveuje i jedan
svoj poznati esej!
Adija, Boidar (1890.-1941.), publicist i
revolucionar. Pravo uio u Pragu, gdje je i
doktorirao. Povjerenik za socijalnu politiku
u Zemaljskoj vladi Hrvatske u Zagrebu,
1919, zatim radi u SUZOR-u i Radnikoj
komori gdje je organizirao Radniku bib-
lioteku (i danas u Zagrebu postoji bib-
lioteka pod tim nazivom). Od 1919. lan
Glavnog odbora Socijaldemokratske stran-
ke Hrvatske i Slavonije, izdava i urednik
socijaldemokratskih asopisa i publikaci-
ja. Pristupio Komunistikoj partiji 1935.
i sudjelovao u organiziranju Narodnog
fronta. Neko vrijeme predsjednik Inici-
jativnog odbora Jedinstvene radnike
stranke (poslije Stranke radnog naroda),
suraivao u partijskoj tampi i bio urednik
"Naih novina". Zbog revolucionarne djelat-
nosti hapen 1936. i 1938, a 1939. s veim
brojem komunista interniran u kaznionicu
u Lepoglavi. Puten iz logora kao teak
bolesnik krajem 1940, ali ga policija ponovo
hapsi u oujku 1941, pa ga Maekova zatita
predaje ustaama; otjeran u koncentracijski
logor Kerestinec, a 9. VII. zajedno s O.
Pricom i O. Kerovanijem strijeljan u umi
iza Maksimira. Proglaen 1947. Narodnim
herojem. Glavna djela: "Meunarodna orga-
nizacija rada", "Deset godina ruske revolu-
cije", "Od Platona do Marxa", "K. Marx".
Afri, Vjekoslav (1906.- 1980.); glumac i
redatelj. Igrao na raznim jugoslavenskim i
hrvatskim pozornicama, napose u Zagre-
bu, istakao se u ulogama Hamleta, kneza
Mikina, Raskoljnikova, Fausta i dr. Odlazi
u partizane s grupom zagrebakih glumaca
1942. i igra u partizanskim kazalitima.
Poslije osloboenja radi i kao profesor na
Akademiji za kazalinu umjetnost. Pie i
scenarije. Redatelj je prvog poslijeratnog
igranog filma Slavica (1947.). Ostali filmo-
vi: Barba vane, Hoja! Lero! idr.
AF; skraenica od: Antifaistiki front
ena; masovna organizacija jugoslaven-
skih ena, osnovana na inicijativu KPJ, 6.
12. 1942. u Bosanskom Petrovcu, s ciljem
okupljanja i organiziranja ena u borbi
protiv faizma. (Prva predsjednica je Kata
Pejnovi). Rauna se, da je oko 100.000
ena sudjelovalo u NOB-u, od ega je pogi-
nulo oko 25.000. Odbori AF-a skupljali su
hranu, odjeu i obuu, sanitetski materijal i
dr. za vojsku, brinuli se za djecu, nemone
i ranjene, vodili analfabetske kursove i dr.
Organizacija je ukinuta 1953. na IV kon-
gresu.
Agrarna reforma; promjena vlasnikih
ALTERNATIVNI ABECEDARIJ
2 PLAMEN
novi
2 PLAMEN
novi
3 PLAMEN
novi
UVODNIK
PLAMEN
novi
list za slobodu, mir i socijalnu pravdu GODINA I VELJAA 2007. BROJ 1
IMPRESSUM
Novi Plamen
list za politika, drutvena i kulturna
pitanja
List izlazi jedanput mjeseno
Izdava:
Demokratska misao d.o.o.
Pavla Hatza 14, 10 000 Zagreb tel:
01/483-5340
fax:
01/6679-518
Urednici:
Filip Erceg
Mladen Jakopovi
Goran Markovi
Redakcija:
Filip Erceg, Mladen Jakopovi,
Goran Markovi, Andrija Jerkov,
Tadej Kurepa, Miklo Olajo -
Na, Petar Pavlovi,
Jasna Tkalec, Vladimir Unkovski
Korica, Nikola Vukobratovi
Urednik sekcije stranih medija:
Sreko Pulig
Urednik znanstvene sekcije:
Neven Jakopovi
Kolumnist:
Drago Pilsel
Grafika obrada:
Ksenija Perokovi

Tisak:
Reprint,
Maksimirska 128,
Zagreb


web:
www.noviplamen.org
e-mail:
redakcija@noviplamen.org
iro-raun:
2484008-1103959884
(Reiffaeisen banka)
Pretplate iz inozemstva
mogu se vriti na:
Zagrebaka banka d.d.,
Savska 66, SWIFT ZABA HR 2x,
broj deviznog rauna:
25000-0662-330
Urednitvo prima stranke svakim
radnim danom,
od 10 do 14 sati.
Rukopisi se ne vraaju.
Samoupravljanje je bilo dobra
ideja, na alost nije izvedena do
kraja, a bilo je na tragu onogo to
se danas zove radnika participaci-
ja. 2004. godine sluala sam u Slo-
veniji jednog njemakog profesora,
Dragi itatelji, drei se one Krleine, da su
hrvatski i srpski jedan jezik, samo to ga Hrvati
zovu hrvatski, a Srbi srpski, "Novi Plamen" e
tekstove svojih autora objavljivati u izvornom
obliku, bez prijevoda na bilo koji od naih
jezika, smatrajui, da svi ljudi dobre volje
razumiju, na primjer, da je demokratija isto to i
demokracija, i obrnuto, potujui tako jezini plu-
ralizam i ravnopravnost slubenih i standardnih
junoslavenskih knjievnih jezika!
O
vo vrijeme treba narodne tri-
bune. Na naim je prostorima
poinjena neviena pljaka drutvenog
vlasnitva, u dimu bratoubilakog
rata. Kako se to moglo dogoditi? Tre-
balo je ii prema humanom, demokrats-
kom, slobodarskom socijalizmu 21-og
stoljea, drutvu meuljudske solidar-
nosti, mira i boljitka, a ne natrag u
kapitalizam, u sistem pljake i eksp-
loatacije, gdje smo postali sluge stranog
i domaeg kapitala, gdje su politiari
lanovi istog interesnog bloka ujedin-
jeni protiv vlastitog naroda a koncept
politike kao aktivnosti za ope dobro je
unakaen.
Moramo obnoviti nae drutvo na osnovi
svijeta rada i svijeta kulture i znanja,
na osnovi meunacionalne toleran-
cije i ostvarenja najirih demokratskih
prava. Moramo se opirati marginal-
izaciji svih naprednih i plemenitih ideja
u suvremenom drutvu, obnoviti kul-
NOVI GLAS
NARODA
turni krug koji je pokidan u zvjerskome
ratu. Bit emo referentna toka za pro-
gresivne snage na naim prostorima,
odluan odgovor fragmentaciji napre-
dnih ideja i pokreta. elimo posluiti
kao demokratski laboratorij novih
ideja, promicati slobodoumlje, otvore-
nost i miroljubivu suradnju, i biti glas
onih koji u ovom drutvu nemaju glasa.
Neemo da nas gaze i iskoritavaju
korumpirani politiari, grabeljivi
poslodavci i zatupljeni birokrati.
elimo pravdu i napredak, mir i socijal-
nu sigurnost za sve, te punu, neposred-
nu politiku, socijalnu i ekonomsku
demokraciju. elimo drutvo istinskog
nenasilja, istinske slobode, drutvo
neposredne demokracije - slobodnu
i humanu, demokratsku atmosferu i
praksu u javnom i privatnom ivotu.
Svi koji s nama dijele ova uvjerenja
i ciljeve, po prirodi e stvari biti nai
itaoci i suradnici.
Mi koji imamo Glas moramo biti Glas onih
koji ga nemaju! Oscar Romero, sveenik
i nadbiskup u El Salvadoru, borio se za
potlaene, ubijen tijekom amerike intervencije
IZ SADRAJA IZDVAJAMO...
Ana Kneevi, predsjednica SSSH:
koji je rekao, da je poetkom 80-ih
godina prolog stoljea u Jugo-
slaviji izuavao samoupravljanje
kao model, a danas dolazi u zemlje
bive Jugoslavije drati seminare
o radnikom suodluivanju.
Str. 35
4 PLAMEN
novi
5 PLAMEN
novi
drago mi je to mogu pozdraviti prvi broj vaeg asopisa Novi Plamen. Inicijativa za pokretanjem lista progresivne i
antiimperijalistike orijentacije hrabra je i donosi nadu. To je hrabra odluka, jer su posljedice imperijalistikih intervencija SAD-a
za radne ljude zaista veoma teke, i posljedice politike podijeli pa vladaj svjee su rane nacionalistikih konflikata koje su raspalile
sile kapitala. To je takoer odluka koja donosi nadu, jer prua dokaz da nacionalizam i neoliberalizam nisu uspjeli
pokoriti narode. Nadamo se da e va asopis prerasti u plamen buduih drutvenih i klasnih borbi. Mirovni pokret
Grke, kao i Svjetski mirovni savjet, stajat e uz sve napredne snage koje se bore da transformiraju podruje Bal-
kana u zonu mira i suradnje meu ljudima i narodima; stajat e uz svaki pokret koji se bori protiv imperijalizma,
nacionalizma i rata, koji se bori protiv NATO-a i stranih vojnih baza i trupa na Balkanu. elim da va asopis ima
kljunu ulogu u tim borbama.
Thanasis Pafilis,
generalni sekretar Svjetskog mirovnog savjeta, lan Evropskog parlamenta i UN-ove Komisije za ljudska prava
SAVJET NOVOG PLAMENA
Noam Chomsky - prof. emeritus, lingvist i politiki pisac, najis-
taknutiji ivui javni intelektualac, prema anketi britanskog
asopisa Prospect, slobodarski socijalist; Ken Coates - vodei
svjetski strunjak za samoupravljanje, predsjednik Bertrand Rus-
sell Peace Foundation, 10 godina bio lan Evropskog parlamenta,
a 5 godina predsjednik Komisije za ljudska prava Evropskog par-
lamenta; David Graeber - profesor na Yaleu, vodei svjetski
Prvoklasni intelektualno-politiki i kulturni
laboratorij demokratske ljevice
fasciniran sam vaom inicijativom za novi asopis koji e pokrivati
bive jugoslavenske republike. ast mi je biti u vaem Savjetu, i volio bih
biti izvjetavan o vaim poduhvatima, koji su ohrabren-
je mnogima od nas. Sa najboljim eljama i drugarski,
Ken Coates, predsjednik Bertrand Russell Peace
Foundation (10 godina bio lan Evropskog parlamen-
ta, a 5 godina predsjednik Komisije za ljudska prava
Evropskog parlamenta)
INTERNACIONALNI
Noam Chomsky Ken Coates
David Graeber Michael Albert
Bogdan Denitch
John McDonnell MP
Dragoljub Stojanov Miodrag ivanovi
HRVATSKA
Inoslav Beker
Dorino Manzin Predrag Matvejevi Drago Pilsel
Dragi prijatelji,
Dragi prijatelji,
antropolog, slobodarski socijalist; Rosie Kane - lanica kotskog
parlamenta za kotsku socijalistiku partiju ; Michael Albert -
vodei svjetski strunjak za participativnu demokraciju, urednik
ZNeta; Chris Ford - britanski humanistiko-socijalistiki filozof
i sindikalni aktivist; prof.dr.Bogdan Denitch - prof.emeritus
sveuilista u New Yorku, predsjednik udruge Tranzicija u
Demokraciju i su-predsjednik Demokratskih socijalista Amerike;
Multireligijska i multinacionalna pitanja; Josip Pejakovi
- glumac; prof.dr. Dragoljub Stojanov - profesor ekonomi-
je, bivi BiH ministar za vanjsku trgovinu prof. dr. Miodrag
ivanovi - profesor Filozofskog fakulteta u Banja Luci
HRVATSKA
prof.dr.Inoslav Beker - novinar;prof. dr. Nadeda
ainovi - prof. filozofije Filozofskog fakulteta u Zagrebu;
Kasum Cana - predsjednik Centra kulture Roma Hrvatske
i lan Internacionalnog Roma parlamenta u Beu; dr. Ivan
Jakopovi, politolog; mr. Hrvoje Juri, asistent na Filozof-
4 PLAMEN
novi
5 PLAMEN
novi
Prvoklasni intelektualno-politiki i kulturni
laboratorij demokratske ljevice
s posebnim smo interesom primili vijest o vaoj inicijativi da pokrenete asopis Novi Plamen ; asopis koji eli postati plamen u
borbama protiv NATO-a i ratova, protiv anti-radnike politike MMF-a, EU i kapitalistikih vlada, kao tribun nezavisnih sindikalnih
aktivista i sila koje se bore za ouvanje prava radnika i za meunarodnu solidarnost, negirajui recepte o klasnoj kolaboraciji. Rad-
nici i radnice vaih zemalja, militantne snage u vaem radnikom pokretu mogu se pouzdati u solidarnost grkog
PAME-a i Svjetske federacije sindikata. elimo vam uspjeh, nadajui se da e va asopis posluiti borbama radnih
ljudi i istinskim predstavnicima radnike klase u sindikalnom pokretu u naoj regiji, kao jo jedan komunikacijski
kanal i putokaz ka solidarnosti.
Sve najbolje,
George Mavrikos
generalni sekretar Svjetske federacije sindikata
Dragi prijatelji,
John McDonnell MP
SLOVENIJA
Sonja Lokar
Rastko Monik
BiH
Nerzuk urak
Marko Oroli
Josip Pejakovi
Milorad Pupovac Drago Pilsel
Slobodan najder
SRBIJA
Velimir Viskovi
SAVJET NOVOG PLAMENA
John McDonnell MP - lijevo-laburistiki lan britanskog par-
lamenta, kandidat za predsjednika Laburistike partije nakon
Blaira; prof.dr. Dragan Plavi - profesor prava u Oxfordu
SLOVENIJA dr. Sonja Lokar, predsjednica Gender Task
Forcea Pakta za stabilnost, biva lanica predsjednitva SK
Slovenije; prof.dr. Rastko Monik, istaknuti sociolog i profesor
sociologije kulture, lan Foruma za levico
BiH
prof. dr. Ivan Cvitkovi, profesor sociologije na Fakultetu
politikih nauka; doc. dr. Nerzuk urak, profesor na Fakultetu
politikih nauka u Sarajevu, novinar; dr. Salmedin Mesihovi,
predava na Filozofskom fakultetu u Sarajevu; Bratislav
Napotnik, predsjednik sindikalne organizacije ROS ajavec,
Banja Luka; prof.dr.fra Marko Oroli, bivi BiH ministar za
skom fakultetu u Zagrebu; prof.dr. Svetozar Livada, socio-
log; Dorino Manzin - predsjednik udruge Drugi iskorak; prof.
dr.Predrag Matvejevi - pisac, profesor na rimskoj Sapien-
zi; Drago Pilsel novinar i teolog; prof.dr. Milorad Pupo-
vac - saborski zastupnik; Boo Rude - direktor izdavake
kue Prometej; Slobodan najder, pisac i kazalini redatelj;
prof.dr. Slobodan Uzelac - pomonik ministra znanosti, obra-
zovanja i sporta - dravni tajnik za visoko obrazovanje ; prof.dr.
Lino Veljak, profesor filozofije, predsjednik Foruma za slobo-
du odgoja ; Velimir Viskovi, predsjednik Drutva hrvatskih
pisaca, leksikograf, urednik Knjievne republike i Sarajevskih
biljenica
SRBIJA
Vladimir Markovi - politiki pisac; Toma Nikoli - radniki
voa, urednik lista "Oruari" iz Kragujevca; Mira Tokanovi
aktivistkinja; Ratibor Trivunac - aktivist i politiki pisac;
Stevan Mirkovi - umirovljeni general, politiki pisac; Ibra-
him Huduti Rustemovi - ekonomist, predsjednik Musli-
manskog kulturnog centra u Subotici; Duan Vukadinovi
- politiki pisac.
Ratibor Trivunac
Stevan Mirkovi
6 PLAMEN
novi
7 PLAMEN
novi
FILIPIKE
PETNAEST GODINA
HRVATSKE DRAVNOSTI
Petnaest godina hrvatske
dravnosti odzvonilo je kao
petnaest bronanih udaraca
sa zvonika zagrebake
katedrale. Da, Hrvatskoj je
doista odzvonilo, a ta dva
neogotika tornja na Kaptolu,
stre kao dva podignuta prsta
u znaku slova V

P
etnaest godina hrvatske
dravnosti odzvonilo
je tako brzo, kao petnaest
glasnih udaraca o gong!
Jedan, dva bin-bong pet-
naest godina, prolo je brzo
kao petnaest snanih udaraca
u bubanj, i sada, nakon tih
petnaest godina, Hrvatska se
doista licitira na bubanj!
Petnaest godina otkucalo je
kao petnaest sati na Jelai
placu, a ispod tog sata (na
kojem vie nije ni pet do dvan-
aest, ve pet poslije petnaest!),
Nepoznat Netko (Mato, Imbra
ili Duje, svejedno je!), vie iz
sveg glasa, i daje na dobo:
Navali narode, jo malo pa
nestalo!. A to je to nestalo?
Nekretnine, pokretnine, tvor-
nice, banke, hoteli, jednom
rijeju, obiteljsko srebro,
sve se to prodaje, i sve je to
jo malo pa nestalo! Kupu-
jmo hrvatsko! po akcijskoj cijeni, kupujmo jeftino i kvalitetno,
kupujmo za jednu kunu! Prodaje se u bescjene, ali kome? Narod
je navalio, ali, osim mrvica (s kojima na Trgu hrane oerupane gol-
ubove!), nita nije dobio, jer, kao i obino, prvenstvo pri kupnji,
imaju veliki i mali tajkuni, i domai i strani pekulanti.
Petnaest godina hrvatske dravnosti odzvonilo je kao
petnaest bronanih udaraca sa zvonika zagrebake katedrale. Da,
Hrvatskoj je doista odzvonilo, a ta dva neogotika tornja na Kap-
tolu, stre kao dva podignuta prsta
u znaku slova V (Viktorija iliti pob-
jeda, jer klerikalno je uistinu pobije-
dilo sekularno, pa tako danas imamo
vie crkvenih, nego svjetovnih prazni-
ka!). Tamo sedamdesetih godina
prolog stoljea, protivnici Hrvatskog
proljea, poruivali su Savki i Miki,
da e se cijela Hrvatska, prije ili
kasnije, vidjeti sa tornja zagrebake
katedrale!. Ta im se elja, naizgled,
nije obistinila! Kaemo naizgled, ako
zanemarimo injenicu, da je jedna
etvrtina Hrvatske danas spaljena
zemlja, koja zjapi prazna kao neka-
kav suvremeni postmodernistiki
muzej humanog preseljenja (kroz
koji prolaze strani turisti, kada odlaze
na Jadran), i ako zaboravimo, da je
Zagreb danas, sa svojim prstenom,
doista jedan Gospodar prstenova,
odnosno, Hrvatska u malom!
Tih dana, prije petnaest godina, kada se na ulicama i trgovima
slavilo odcjepljenje od Jugoslavije, i meunarodno priznanje i pri-
manje u Organizaciju Ujedinjenih naroda, tih pijanih dana, kada su
ljudi opijeni nacionalizmom pjevali i pucali, ispod ona dva tornja na
Kaptolu (koja nas ve stoljeima gledaju von oben der olimpischen
perspektive), i puk je podizao uvis svoja dva prsta u znaku slova V
(a neki bogme i cijelu desnicu!), slavei pobjedu, pa to sada, nakon
svega to se je dogodilo, izgleda upravo karikaturalno, kao jedna
loe organizirana srednjokolska norijada, kojoj se pridruila i masa
sredovjenih ena i mukaraca, pa ak i staraca: krdo stoke sitnog
zuba poredani jedno iza drugog, a svi jedni drugima dre magaree
ui. Ba tako, jer Sudbina se po tko zna koji put poigrala sa Hrvats-
kom, a Hrvatice i Hrvati su i ovog puta prevareni! Ako ve Glupost
nije planetarna pojava, onda je zasigurno hrvatski lex specialis, i
ako ve Hrvati nisu glup narod, onda su nesumnjivo vrlo naivni. Za
utjehu: naivnima se pola oprata!
Dakle, prije petnaest godina, roena je na Ulici, ispod oblaka plavih
kao krv njezinih plemenitaa, na otvorenom, kao i svako siroe,
suverena i samostalna Republika Hrvatska. Na sred Trga bana
Josipa Jelaia, to je novoroene lealo u kolijevci, okrueno
poasnom gardom i Trenkovim pandurima. To je novoroene
plakalo, kao i svako dijete nakon poroajnih muka, ali taj pla
nitko nije uo, a kako bi i uo, kad su glasno zvonila zvona, i kada
se pjevalo Danke Deutschland! To je trebalo biti sveano krtenje (a
pokazalo se u domovinskom ratu, koji je ubrzo uslijedio, da je to bilo
vatreno krtenje!), a sve je prije sliilo na seoski vaar: domoljubne
pjesme u desetercu, djevojke u narodnim nonjama, i hrvatsko-
njemake zastave svezane u vor; jednom rijeju: ki! A oko te koli-
jevke, u kojoj lei i plae jedna djevojica, koju od milja zovu Lijepa
naa, a koju bi sada trebalo krstiti u ime Hrvatska, stoje kum i
krstitelj. A to, nota bene, nije nikakvo krtenje, nego prekrtavanje:
iz Socijalistike Republike Hrvatske u Republiku Hrvatsku! Umjes-
to petokrake, na elo joj je stavljen kri kao sveti sakrament, a na
zastavu ahovnica! Od tada je, eto, prolo punih petnaest godina,
a u tih petnaest godina, Hrvatska je doista izrasla u jednu lijepu,
ali delikventnu iparicu, koja ivi na kredit, i preivljava od danas
do sutra, iako su ve odavno mrtvi i njezin kum Franjo Tuman, i
njezin krstitelj Franjo Kuhari. I sada, petnaest godina nakon tog
roenja i krtenja, odnosno prekrtavanja Lijepe nae, postavlja se
jedno trivijalno pitanje: a to je to ostalo od te famozne hrvatske
dravnosti? Doista, to je to, danas, 2007. godine, ostalo od te
samoproglaene i samoizborene
hrvatske dravnosti, koju su
pozdravili i priznali svi, od Vati-
kana do Obale Bjelokosti? to je
ostalo? Pa, ostala je sama gola
injenica! To, da Hrvatska for-
malno postoji kao drava, to je,
kak bi rekli purgeri, fakat! Da,
to je faktiki tako: Hrvatska je
de facto suverena i samostalna i
meunarodno priznata drava.
Ali, ta je drava jedna gola
injenica! Sa te esne divojke,
skinuli su sve do gola: suknju,
podsuknju, koulju izvezenu
svilenim koncem, prsluk sa gajt-
anima, sa vrata su joj otrgnuli
erdane, i onda su je tako golu,
i iznemoglu, sa odrezanim
pletenicama, potjerali u bijeli
svijet. I sada se ta gola djevojka,
upravo kao Gola injenica, skita
po ulicama i kvartovima zapadnoevropskih gradova i velegradova,
i stoji tako gola, na sramotu prolaznika, ispod none svjetiljke, na
trotoarima, i eka po haustorima Evropskog parlamenta i Vijea
Evrope, i moli pred vratima doktora Ollia Rhena, da je prime,
odjenu i udome. A kako je svaka gola injenica, ujedno i prosta, tako
je i ta razgoliena djevojka, prosta kao i svaka prosjena prostitut-
ka. Pogledajmo je samo kako izgleda! Oerupana kao koko, mrava
kako kakva logoraica izbjegla iz Jasenovca, blijeda i slabokrvna,
6 PLAMEN
novi
7 PLAMEN
novi
FILIPIKE
bez struka i bez grudi, bubuljiava, i bolesna (oboljela od PTSP-a!):
ne, to nije ona Lijepa naa iz Mihanovieve himne! To je prije ona
Tuga, koja se u 7. stoljeu, sa svoje petero brae, doselila na ova
podruja. A Tuga i ne moe izgledati drugaije, nego tuno!
HRVATSKO PORIJEKLO
No, bilo kako bilo, postavlja se pitanje: kojeg je porijekla ta Hrvats-
ka? Uope, tko je ta Hrvatska? Naime, njezino je porijeklo obavi-
jeno velom tajne! Znamo, tko su joj bili kum i krstitelj, ali, tko su
joj roditelji? Otac domovine, kako zovemo Antu Starevia, prije
je ouh, nego otac. Jer, pobogu, kakav je to otac, koji u pravom
smislu te rijei, ne sudjeluje u stvaranju hrvatske drave (naime,
njegova Stranka prava nikada nije bila kljuni faktor u donoenju
bilo kakvih dravnopravnih akata!). A tko je majka? Kako se Ante
Starevi nikada nije enio, mi sa sigurnou ne moemo ni znati,
tko je ta majka? Oj hrvatska mati, nemoj tugovati, a kako da ne
tuguje, kad joj se kerka zove Tuga. No, dobro, mi stvari moemo
postaviti i tako, da za hrvatsku majku uzmemo Starevievu mater.
Ali, njegova je majka pravoslavka, Milica Bogdanov (Nazor ima
jednu divnu pjesmu, koja se zove Majka pravoslavka), i to emo
onda? Dakle, kojeg je porijekla ta Hrvatska? Kao i svaki adolescent,
koji prolazi kroz krize, tako je i Kroacija ili Croatia u procesu formi-
ranja svoje linosti. Ona jo uvijek traga za svojim identitetom. Ona
jo uvijek ne zna, je li slavenskog ili iranskog porijekla, i zato bi
moda bilo najbolje, da se odlui za gotsko porijeklo, kao jedno kom-
promisno rjeenje. (Ionako su Nijemci vlasnici veine naih banaka
i trgovina, i suvlasnici velikih medijskih kua!).
Nadalje, postavlja se i pitanje: kada je uope stvorena ta Hrvatska?
Navodno je Hrvatska postojala kao drava jo u srednjem vijeku,
sve do pogibije Dmitra Zvonimira na kninskom Kosovu polju! Ma
kakav Dmitar Zvonimir, kakvi bakrai! Tu tezu o tisuugodinjoj
hrvatskoj dravnosti treba raskrinkati jednom za svagda! Sva ta
naa udbenika povijest, koju gimnazijalci trebaju na pamet,
nije nita drugo, nego jedan falsifikat! Na kojim se to materi-
jalnim dokazima temelji ta naa Magistra vitae? Mi na osnovu
jedne krstionice iz Nina, na kojoj je uklesano: za vrijeme kneza
Vieslava, temeljimo poetke hrvatske dravnosti! Na osnovu ega
mi moemo pouzdano znati, da je Tomislav bio prvi hrvatski kralj,
i da je ipso facto Hrvatska tada bila kraljevina? Na osnovu jedne
sauvane prepiske iz 16. stoljea, u kojoj papa iz kurtoaznih razloga,
titulira Tomislava kao kralja (rex Croatorum), da bi ga poslije ve
degradirao u princepsa!
to je uope znaio pojam drave u tadanjem hrvatskom kon-
tekstu? Znaio je, isto to znai i danas! Sve je to jedan dja vu! Ta
drava, to ni onda ni sada, nismo bili mi; seljaci, kmetovi, radnici,
pa i graani u onom uem smislu, nego uvijek oni: Trpimirovii,
Kreimirovii, Zrinski i Frankopani, lani kneevi i samozvani
kraljevi, baruni, grofovi, markogrofovi, hercezi, plemii, banovi
i banski savjetnici; jednom rijeju, svi oni, koji su na odreenom
teritoriju drali (otud i pojam drave, koji je etimoloki izveden iz
staroslavenskog jezika) potlaeni puk u pokornosti! Arpadovii?
Anuvinci? Pa kakvi su oni hrvatski vladari? Habsburzi? Da, pa tu
su i Karaorevii!
DRAVA I DRUTVO
Sa gledita dijalektiko-historijskog materijalizma, svaka je drava,
vie-manje, organ vladajue klase, a u hrvatskom sluaju, hrvatska
drava je bila gotovo uvijek kancerogeno, a to e rei, i kriminoge-
no strano tijelo u hrvatskom drutvo. I to je tijelo, ponekad pri-
tajeno, a ponekad i otvoreno, kao zloudni rak deralo to drutvo,
sve dok ga ne bi poderalo! Pa i danas, mi slobodno moemo rei,
da je Drava progutala (upravo kao Levijatan) hrvatsko Drutvo!
Ti slavni hrvatski vladari, pa oni nisu ni znali, kojeg su pori-
jekla! Tko je uope dovodio na vlast te hrvatske vladare, i tko
ih je poslije svrgavao sa vlasti? Narod? Puanstvo? Hrvatice i
Hrvati? Ma, hajte, molim vas! Prve hrvatske vladare, Ljudevita
i Bornu, postavio je franaki car Karlo Veliki, iako Hrvatska tada
kao neka zaokruena cjelina, nije ni postojala. Naime, postojale
su kao zasebne teritorije: Dalmacija i Panonija, ali ne i Hrvatska!
To ne znai, da tada ve nisu postojali Hrvati kao pleme, ali to se
pleme tada nije ni moglo konstituirati u narod, a kamoli u naciju.
A o graanskoj dravi kao novovjekovnom pojmu, naravno, da ne
treba ni govoriti (jer ta graanska drava nije kod nas jo ni
danas zaivjela, a i ne zna se, kada e!). No, ovdje valja rei, da su
ve tada, Ljudevit i Borna, svako iz svojih sredita, jedan iz Siska,
a drugi iz Nina, povukli dva dijametralno razliita pravca hrvatske
politike, koja se nikada nee sjei u zajednikoj toki, a koje e i
drugi nai vladari provlaiti kroz cijelu hrvatsku povijest, sve do
dananjih dana: jedan je pravi pravac - narodni i proslavenski, a
drugi je krivipravac - tuinski i vazalski. Naime, Ljudevit je teio
osamostaljenju Hrvatske, pa je 819. godine podigao i ustanak protiv
franakog cara (obrativi se pri tom za pomo i saveznitvo srpskom
plemenu Timoani), dok je Borna ostao vjeran Ludvigu, i kao njegov
saveznik, napao vlastitu subrau. To je prvi zabiljeeni sluaj naeg
bratoubilakog rata, ali, i prvi sluaj, da se Hrvati za svoju slobod-
nu dravu bore zajedno sa Srbima! Ta dva pravca, zaokruit e u
idejno-politikom smislu, i dvije Hrvatske!
Dakle, tada, u ranom srednjem vijeku, narod kao politiki
fenomen doista jo nije ni postojao postojali su samo krani
i heretici, a Hrvati su kao pleme pogana, ubrzo nakon svojeg
doseljenja, prevoeni u kranstvo, nerijetko ognjem i maem!
(Konstantin Porfirogenet pie na jednom mjestu, da su Franci bili
toliko okrutni, da su dojenad Hrvata ubijali i bacali ih psima!). A
svi su zapadni krani (pa tako i Hrvati), posebno nakon crkvenog
raskola, tretirani en bloc kao Latini. Nema Hrvata, postoje samo
katolici, a oni su Latini! Podsjetimo se samo, kakve su borbe voene
izmeu, s jedne strane, nieg sveenstva i puka, a s druge, crkvenih
velikodostojnika i svjetovnih vladara, po pitanju misne slube na
narodnom jeziku (sluaj Grgura Ninskog!). Onaj slavni i veleslavni
Petar Kreimir IV, koji po svemu sudei uope nije bio hrvatskog,
ve mletakog porijekla (naime, mletaka intervencija 1000. godine
dovodi na vlast njegovog oca Kreimira, koji e kao Kreimir III,
vladati Hrvatskom ravnopravno sa opatom Gojislavom!), a za ije
je vrijeme Hrvatska navodno dostigla svoj najvei uspon, jer joj
je svevinji proirio dravu i na moru i na kopnu, taj Petar, kojeg
su zvali Veliki (tako da i Hrvati imaju svojeg Petra Velikog!), taj je
nevjernike tamanio kao parcove. (Zagovornike crkvene reforme
na sinodu 1064., dao je raereiti kao pse!). I kao to je mletaka
intervencija dovela Kreimira na vlast u Dalmaciji, tako e i
maarski kralj Stjepan, vojnom intervencijom 1027. godine, dovesti
na vlast u Panoniji svog daljnjeg roaka (urjaka?) takoer po imenu
Stjepan. (Tako da su u to vrijeme, Hrvatskom vladale paralelno
dvije dinastije: Kreimirovii i Svetoslavovii, a obe su bile oktroi-
rane izvana!). I posljednji hrvatski kralj Dmitar Zvonimir, nije bio
nita drugo, nego najobiniji vazal pape Grgura VII! Taj se hrvats-
ki kralj zakleo papi, da e svakog Uskrsa, Svetu Stolicu darivati sa
200 bizantskih zlatnika za predanu mu kraljevinu! (Eto, toliko o
njegovoj odanosti hrvatskom narodu!). Inae, taj je Dmitar Zvoni-
mir, preko svoje ene Jelene (zvane Lepa), kerke maarskog kralja
Bele I, bio, dakle, u rodbinskim vezama sa maarskim dvorom.
Kako nije imao nasljednika, njegova je ena, nakon njegove smrti,
pozvala svog brata Ladislava, tadanjeg maarskog kralja, da kao
Zvonimirov urjak, legitimno preuzme hrvatsku krunu. I tako je
ta hrvatska srednjovjekovna farsa, nakon est stoljea bespua,
dobila svoj oekivani epilog! Time se, eto, ozbiljila i ona izmiljena
Zvonimirova kletva, koju je umirui kralj uputio nevjernim
Hrvatima, a koja u stvari savreno odgovara naoj zbilji; da bi
ve Hrvati ne imali gospodina od svog jezika, nego vazda tuju jeziku
podloni bili! Od tada pak, datira politika podjela Hrvata na
dvije stranke, na maarsku stranku (ili maarone!) i narodnu,
8 PLAMEN
novi
9 PLAMEN
novi
FILIPIKE
a ta e se temeljna podjela (poput one Lenjinove, na dvije osnovne
stranke u buroaskom drutvu, na kapitalistiku i socijalistiku
stranku!), sa svojim modifikacijama, zadrat ustvari sve do osamo-
staljenja Hrvatske 1991. godine, od kada pak nastupa ona famoz-
na pomirba! Time je ta luburievsko-tumanovska pomirba na
dijalektiki nain ukinula jedinstvo i borbu suprotnosti u naem
drutvu! Jer, doista, Hrvatska danas nema alternativu: Tuman
ili Balkan! Ili ili! Taj bi Tuman valjda trebao personificirati
Evropu, i mi sada od te Evrope, koja nas je stoljeima zavaala,
dijelila i izrabljivala, oekujemo izbavljenje, blagostanje i sreu.
Prosto nevjerovatno! A propos Tumana, i on je bio tui vazal, tui
ovjek, tui man (otud i prezime Tuman!), koji je svojevremeno
ponudio Bushu starijem, da Hrvatska postane 51 drava SAD-a!
to se tie tih tuih vazala, tu, kao to vidimo, sa Dmitrom Zvoni-
mirom, prii nije kraj.
TUI VAZALI
Da ne spominjemo sve velike Hrvate, zadrimo se samo na onima
najveim: ban Josip Jelai? Tko je bio taj Jelai, odnosno Jela-
chich? Nita drugo, nego jedan istokrvni kontrarevolucionar, koji
je 1848. godine, na zgraanje Marxa i Engelsa, guio maarsku, ali
i beku revoluciju (pjevali su tada njegovi soldati: Dok je Like,
nee biti Republike!), i koji se sa grofom Kulmerom dopisivao kao
sa svojom bekom ljubavnicom. I upravo je sa ponovnim postav-
ljanjem Jelaievog spomenika na Trg Republike 1991. godine (i
naravno, brisanjem tog imena) simboliki oznaen poetak nove
kontrarevolucije! (Razne komesare i banove iz Austro-ugarske i
Kraljevine Jugoslavije, od Cuvaja do ubaia, ovdje emo zaobii
u irokom luku!). A to je sa naim velikim narodnim tribu-
nom Stjepanom Radiem, inae politikim konvertitom par exel-
lance? Samo da se zna, postoje indikacije da je taj Radi, kao jedan
od izvritelja Badoljinog plana, bio jedno vrijeme plaeni agent
talijanske obavjetajne slube u svrhu razbijanja Jugoslavije. A
Paveli? Prema rijeima povjesnika dr. Franje Tumana, NDH
je bila izraz povijesnih tenji hrvatskog naroda za samostalnom
dravom, ali to, kao to znamo, nije smetalo njezinog poglavnika,
da ustupi Italiji Hrvatsko primorje, veliki dio Gorskog kotara, i Dal-
maciju od Zadra do Splita, i da zamoli talijanskog kralja i cara da
imenuje jednog savojskog princa za hrvatskog kralja (to je ovaj i
uinio, imenujui za hrvatskog kralja vojvodu Aimone di Spoletea!).
Toliko o toj tisuljetnoj hrvatskoj dravnosti!
Gledajui isto geneoloki, degeneracija hrvatskog nacionalnog
bia, zapoinje tamo negdje sredinom 19. stoljea, ba nekako sa
Jelaiem, i nastavlja se preko Starevia i Pavelia, da bi zavrila
sa Tumanom kao prvim predsjednikom demokratske Hrvatske.
Nije nikakva tajna, da je Jelai umro u Novim Dvorima kao
duevni bolesnik; autor Pasmine slavoserbske po Hrvatskoj, koju
je enoa nazvao paskvilom najgnjusnije vrste, dr. Ante Starevi,
skonava svoj ivot takoer rastrojenih ivaca; za poglavnika
dr. Antu Pavelia, talijanski putopisac Malaparte (inae sam u
poetku faist), rekao je, da tom ovjeku treba obrijati glavu, kako
bi izgledao kao pravi pravcati luak, jer da samo potpuni monstrum
moe na svom radnom stolu, kao suvenir drati teglu sa iskopanim
djejim oima; a jo jednog doktora, Franju Tumana, psihijatar
Jovan Rakovi, naziva fantazmagorikom (dodue, on je i za Srbe
rekao, da su lud narod!). I kako mi danas moemo biti zdravo
drutvo u frommovskom smislu, kada nam korijeni (ili, kako bi to
rekao Thompson: geni kameni) nisu sasvim normalni. Naime, to
je genetika, a genetika je matematika! A na tim genima stvorena
je dananja Hrvatska! Da budemo sasvim jasni i nedvosmisleni:
dananja suverena i samostalna, k tome jo i demokratska
Hrvatska, stvorena je na dvostrukom zloinu: na privatizacijskom
kriminalu kao pljaki stoljea (lat. crimen =zloin) i na etnikom
ienju kao zloinu stoljea. Doista, u Hrvatskoj se dogodila
jedna zakanjela prvobitna akumulacija, neviena otimaina i
devastacija drutvenog vlasnitva, tajkunizacija, jednom rijeju,
pljaka, i to sve to se je dogodilo, bilo je, po rijeima Ivice Raana,
lege artis, i to se tu moe, ki bi da bi, jedinu je presudu izrekao
general-ofer Ljubo esi Rojs, a ona glasi: tko je jamio, jamio
je! Ako je ikad ita mudrog rekao na demokranski madrac,
onda je to, da svaka drava na svijetu ima svoju mafiju, a da kod
nas, mafija ima svoju dravu! Replika: svaka je drava, po svojoj
definiciji, jedan legalizirani kriminal odozgo! I jo malo o hrvatskoj
naivnosti: nai su radnici poetkom devedesetih godina pomislili,
kako e preko noi postati kapitalisti, a veina ih je, eto, preko noi
baena na ulicu (na istu onu Ulicu, na kojoj se poraala Lijepa
naa), i sada su najzad lumpenroleteri, kojima izbori svakih etiri
ili pet godina, dou kao panem et circenses.
to se tie etnikog ienja, tu je stvar, gledajui isto matematiki,
sasvim precizna: Srbi su kao konstitutivan narod, sa 12 posto sve-
deni na 4 posto, i tako su, ne samo administrativno, nego i faktiki,
pretvoreni u nacionalnu manjinu! Time se, na pragu 21. stoljea,
realizirala ona trea trojada zloina, po kojoj je treinu Srba tre-
balo protjerati iz Hrvatske (treinu pobiti, treinu prekrstiti, a
treinu protjerati!).
SRBI I HRVATSKA DRAVA
No, ovdje sada treba rei, jednom za sva vremena, da su upravo
Srbi, i to ne samo hrvatski Srbi, odigrali historijsku ulogu u
stvaranju hrvatske drave! Moe se komotno rei: da nije bilo
Srba, ne bi bilo ni dananje Hrvatske! A Srbima se, eto, sve to
odbilo o glavu, po onoj, malo izmijenjenoj kranskoj ili hrianskoj
maksimi: tko tebe kruhom, ti njega kamenom! (S time da treba
naglasiti, kako se proetnika velikosrpska politika krajikih Srba,
pokazala pogubnom i za Srbe u Hrvatskoj!). Naime, Hrvatska je
svoj suvremeni dravno-pravni subjektivitet ostvarila tek u zajed-
nici sa Srbima (ali i drugim junoslavenskim narodima), i to, prvo
donekle ve i u Kraljevini Jugoslaviji, a onda sasvim u FNRJ/SFRJ.
Drugim rijeima, Hrvatska je svoju dravnost spasila stvaranjem
Drave Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, i mada u toj dravi,
pod krunom Karaorevia, nije bila ni izdaleka u ravnopravnom
poloaju, ipak je, sporazumom Cvetkovi Maek, 1939. godine
stvorena Banovina Hrvatska (dodue, na tetu BiH, do koje ni tada,
kao ni poslije, Srbi i Hrvati nisu ba previe marili!), ali prekasno,
jer se Drugi svjetski rat ve rasplamsao po Evropi, i vienacionalnoj
Kraljevini Jugoslavije vie nije bilo spasa. Meutim, u toku NOB-
a, ve 1943. godine, odlukama ZAVNOH-a, koje poslije verificira i
AVNOJ, stvaraju se temelji budue Narodne republike Hrvatske,
odnosno Socijalistike republike Hrvatske, kao zajednice Hrvata,
Srba, i drugih naroda i narodnosti. Tim je odlukama, izmeu osta-
log, predvieno, da se Hrvatskoj, nakon osloboenja, vrate Istra,
Rijeka, Zadar, anektirani dijelovi Gorskog kotara i jadranskih otoka,
i tako se 1945. godine Hrvatska najzad vraa u svoje prirodne
granice. Sadanja Republika Hrvatska (koja se, reda radi, u pre-
ambuli Ustava, poziva na odluke ZAVNOH-a i AVNOJ-a), ni poslije
domovinskog rata (koji nije bio samo obrambeni, ve i agresivni!),
nije ni pedalj vea ni pedalj manja, od Socijalistike republike
Hrvatske. No, da ne bi bilo zabune: iako nema razlike u teritori-
jalnom pogledu izmeu SRH i RH, sutinske razlike su evidentne;
prvo, RH se u meuvremenu oslobodila svog remetilakog fakto-
ra, i drugo, cijeli je svoj sistem izgradila na jednoj bitno drugaijoj
paradigmi (stoga je Rh faktor RH uistinu negativan!).
Ali, jedno je izvan svake sumnje: da nije bilo Supila i Trumbia i
Jugoslavenskog odbora, pa i te monarhistike Jugoslavije, Hrvatska
bi eventualno opstala kao neka gubernija na ruevinama Austro-
ugarske, a da nije bilo zajednike borbe hrvatskog i srpskog naroda
u NOB-u, i nove federativne Jugoslavije, Hrvatsku bi vjerojatno sa
geografske karte izbrisala ona Rooseveltova gumica!
Stoga, gledajui i formalno-pravno, a ne samo historijski, valja
Desno geneoloko stablo hrvatske dravnosti
8 PLAMEN
novi
9 PLAMEN
novi
FILIPIKE
bitno razlikovati konstituiranje drave od njezine secesije, a to
kod nas ne razlikuju ni profesori ustavnog prava. Ako emo pravo,
drava se stvara stoljeima, na Dravi rade generacije neimara, a
kod nas ljudi misle, kako je povijest poela sa Tumanom i HDZ-om,
i da je hrvatska drava stvorena iz Niega, prije petnaest godina, a
zaboravljaju, da iz Niega ne nastaje Nita: ex nihilo nihil fit!
TKO JE SUVEREN I SAMOSTALAN?
I jo malo o toj suverenosti i samostalnosti! to uope znai
ta suverenost? Tko je danas u Hrvatskoj uope suveren? Ta bi
suverenost u demokraciji trebala znaiti, da je narod suveren, a
kod nas su suvereni samo politiki monici i krupni kapital. Sa ovim
naim bijednim godinjim budetom, koji iznosi 1/10 mjesenih pri-
hoda jedne multinacionalne kompanije, ne moe se, drage moje
Hrvatice i Hrvati, biti suveren! Ne moe! No, dobro, upitajmo se,
po emu je to dananja Hrvatska vie suverena i samostalna od
nekadanje socijalistike Hrvatske? Apsolutno po niemu! Hrvats-
ka je, iz kakve-takve, ekonomske i socijalne demokracije, u kojoj su
radnici bili samoupravljai, dakle, u kojoj je narod ipak u velikom
dijelu bio suveren, prela u politiku demokraturu, kao jednu
karikaturu demokracije, u kojoj je suveren samo Glavni odbor
vladajue stranke & comp. u vlasnitvu stanog pekulantskog kapi-
tala. Koja je to institucija u Hrvatskoj danas suverena i samostal-
na? Predsjednik Republike? Pa predsjednik Republike je fikus,
zar ne? Sabor? Pa Sabor je jedna brbljaonica (nalik na HTV-ovu
tinejdersku Parlaonicu!), da ne kaemo kokoinjac (Z. Vitez)
ili "svinjac" (Lenjin). Pa tko vlada tom hrvatskom Vladom? MMF?
Svjetska banka? Carla del Ponte? Sve je to skupa jedna loa kari-
katura! Imamo Hrvatsku! uzviknuo je histerino Tuman,
nakon primanja Hrvatske u UN! I doista, oni su dobili Hrvatsku,
a narod ju je izgubio, i oni doista danas mogu uzviknuti, da imaju
Hrvatsku! Hrvatska je juer bila nesvrstana zemlja u sklopu jugo-
slavenske federacije, a danas se svrstava u banana republike
(koja ak za izvoz ne uzgaja ni banane!). Hrvatska je nekad, uz
Sloveniju, bila najrazvijenija republika bive Jugoslavije, i imala
je najveu stopu rasta u srednjoj Evropi, a sada se izgubila u slij-
epoj ulici Europske unije, kao nerazvijena zemlja periferije. Sve
atribute dravnosti, Hrvatska je imala i u socijalistikoj Jugoslavi-
ji: grb? Sjetimo se, da je i onda, u grbu SR Hrvatske, ahovnica
izranjala iz mora, obrubljena snopom ita; himna? Lijepa naa
se pjevala i prije (usput reeno, tu je himnu uglazbio Srbin, Josif
Runjanin!), a Radio Zagreb svaku je veer svoj program zavravao
sa Lijepom naom; valuta? Dobro, onda su bili dinari, a sada
su kune, ali i te e kune uskoro zamijeniti euri! Milicija je samo
preimenovana u policiju, a vojska? Teritorijalna obrana je bila
takoreku republika vojska, iz koje su i nastale paravojne formaci-
je na poetku domovinskog rata! to je ostalo od parola hrvatskog
proljea? To je hrvatsko proljee odavno uvenulo i svenulo tako, da
Hrvatska danas izgleda tuno kao u kasnu jesen. Hrvatska puka
na hrvatskom ramenu..., ali ta je puka prazna! Sada kada imamo
Hrvatsku, eto, sada emo ukinuti vojsku. Neka istraivanja poka-
zuju, da se preko 70 posto mladih ljudi, odluuje za civilno sluenje
vojnog roka. Pa gdje je sada to domoljublje? A kada uemo u
NATO-pakt (sada se ponovno aktualizira ona parola: Bolje rat,
nego pakt!), hrvatska e pobjednika vojska biti samo jedna
regimenta u osvajakim pohodima imperijalistikih sila. No, i to
da e Hrvati ostavljali svoje kosti svugdje po svijetu, zarad tuih
interesa, i to je ve odavno vieno: zloglasni barun Trenk (ije ime
danas nosi jedna od najljepih ulica u Zagrebu), i njegovi panduri u
tridesogodinjem ratu, pa Petar Zrinski na predziu kranstva
(a kada je, zajedno sa svojim urjakom, Krstom Frankopanom,
skovao urotu protiv svojih tutora, Austrijanci su mu za nagradu
odsjekli glavu kao starom pijetlu!), pa 78 regimenta austro-ugarske
vojske (u kojoj je ratovao i mladi Cesarec), pa domobran Jambrek,
pa leevi hrvatskih domobrana na istonom frontu, sve je to ve
vieno, i sve je to povijest, a povijest je uiteljica ivota, samo to
mi od te uiteljice nismo ama ba nita nauili. Da, ...i hrvatska
lisnica u hrvatskom depu!, da ne zaboravimo i na tu lisnicu, za
koju se danas nikako ne bi moglo rei, da je u hrvatskom depu, s
obzirom na injenicu, da je 80 posto banaka u stranom vlasnitvu.
Nekad su cmizdrili razni perice i odani, kako novci idu u Beograd,
i da tome treba stati na kraj, a sada, kada vie Beograd nije glavni
grad, gdje nam sada idu ti novci? Ako ne idu van Hrvatske, onda se
slijevaju u Zagreb; i doista, Hrvatska je danas centralizirana vie
nego u vrijeme Nj. vl. Franje Josipa. I ne samo to; ako je drava
moda i zaivila (a dravni aparat je zaivio itekako), onda hrvats-
ko drutvo odumire.
TKO IMA HRVATSKU?
Naime, Hrvati kao narod demografski odumiru (mortalitet je
konstantno vei od nataliteta, a omjer umirovljenika i zaposlen-
ih je uporno 1:1,3), svake je godine Hrvatska brojano manja za
jedan akovec! I to su ti apsurdi: sada kada imamo Hrvatsku
(osloboenu od Srba!), sada u toj Hrvatskoj nema Hrvata. Ali ja vje-
rujem u tu dravu, vjerujem, jer je apsurdno (kako bi rekao Ansel-
mo: Neque enim quareo intelligere, ut credem, sed credo, ut intelli-
gam). Sve je danas ugroeno u Hrvatskoj, pa i hrvatski jezik. Nema
vie irilice i ekavice, ali mali jezici, poputa hrvatskog, plaaju ve
svoj danak angloamerikoj globalizaciji. Sve je ugroeno, pa i pitka
voda, koju nai uvari dravnog peata, daju u koncesiju! A nai
otoci? I nai se otoci prodaju za budzato. I tako se sve kockice
slau kao domino. Ako se ve nije moglo silom, onda e se milom,
ostvariti, step by step, onaj tajni nacistiki (itaj: kapitalistiki,
imperijalistiki!) plan, da se Dalmacija (nakon istrebljenja Slavena),
pretvori u odmaralite "germanske rase".
I to se je jo promijenilo u tih petnaest godina hrvatske dravnosti?
Promijenio se sustav vrijednosti! Sustav vrednota potisnuo je
sustav materijalnih vrijednosti. Drugim rijeima, cijeli je jedan
sustav vrijednosti postavljen naglavake, i sada Hrvatska dubi na
glavi kao Hegelova dijalektika. Solidarnost je zamijenjena sa egoiz-
mom, rodoljublje sa nacionalizmom, ovjek sa Hrvatom, a rad sa
neradom, poten je jednako lud, a lopov je sposoban, jer se znao
snai. Da, zna se, sve se zna: Hrvatska e postati kolonija stra-
nog kapitala, odlagalite radioaktivnog i nuklearnog otpada (to ve
postaju nove lanice EU, Maarska i eka) i trite jeftine radne
snage! I to e onda ostati od Hrvatske? Nita! Hrvatska e nakon
svega, skupa sa svojim historijskim otpadom, zavriti u povijesnoj
ropotarnici.
Eto, Hrvatska je proslavila svoj petnaesti roendan, samo ovog puta
u zatvorenom; u polupraznoj dvorani HNK (kao odrazu duhovne i
demografske praznine), sveano i pompozno, uz Big Band HRT-a,
Hrvatska je, u polumranoj baroknoj dvorani, pogasila svojih pet-
naest svjeica na velikoj roendanskoj torti, i sada smo ponovno u
mraku. Bilo je tu prigodnih govora, a kada se govori u prigodnim
situacijama, onda se uglavnom lae. Iako se narod pomalo trijezni,
elita je jo uvijek, i pored 0,0 promila alkohola u krvi, opijena nacio-
nalizmom. Zbraja se, i oduzima, a raun nikako ne odgovara stvar-
nosti, slavi se, i ampanjizira, ali nitko da sebi i drugima postavi
pitanje, a to se je to ustvari dogodilo u tih petnaest godina hrvatske
dravnosti?
HRVATSKA UTNJA
Dogodilo se sve i svata, samo se nije dogodio narod! Ta
demokracija, koja poiva na demosu, tj. narodu, samo je demoral-
izirala Hrvatice i Hrvate, a kako i ne bi, kada je tranzicija na
hrvatski nain, kao loa inverzija, samo zamijenila antiki Forum sa
buroaskom Formom: u naem sluaju Radniki savjet sa Izbornim
stoerom! Demokracija, u pravom smislu te rijei, podrazumijeva
Desno geneoloko stablo hrvatske dravnosti
10 PLAMEN
novi
11 PLAMEN
novi
No, moda za nas ipak
ima nade: Hrvatska je sada
u pubertetu, a pubertet je pun
revolucionarnih nagona! Moda se
ipak na kraju dogodi narod!

FILIPIKE
kritiku, bunt i otpor, a kod nas se dogodila utnja, a ne demos, ona
dobro poznata hrvatska utnja! Kod nas se radnike pretvorilo u
djelatnike, a djelatnike u armiju nezaposlenih, ali ti su rad-
nici ili djelatnici i pored toga bili i ostali vjerna glasaka armija
HDZ-a; kod nas je razoreno stotine i stotine velikih tvornica, poput
zagrebake Prvomajske ili slavonskobrodskog ure akovia ili
splitskog kvera, ali sve je to prolo bez jednog organiziranog
masovnog trajka; kod nas je srueno ili devastirano preko 3.500
partizanskih spomenika, ali protiv tog barbarstva svoj glas nije
podiglo vie od tri ovjeka; kod nas se ljude deloiralo iz stanova,
isljeivalo i ubijalo na zagrebakom velesajmu kao stoku na klaoni-
ci, otputalo sa posla kao nacionalni viak, ali od milijun glasova,
glasa uti nije; kod nas se u Zadru, 1991. godine, dogodila jedna
kristalna no, poput one u Berlinu 1938. godine, ali nakon toga,
savjest naih krana nije ostala kristalno ista; kod nas nije bilo
noi, da jedna srpska kua nije odletila u zrak, i to u gradovima, gdje
ratnih okraja uope nije bilo, a susjedi su otvarali svoje prozore,
kako im ne bi popucala stakla, uz komentar, kako to etnici vjerojat-
no sami sebi rue kue; kod nas je Oluja pomela jednu etvrtinu
Hrvatske u roku od 48 sati, i ostavila za sobom nevienu pusto,
ali to se to tie naih graana, nai graani reagiraju sentimen-
talno samo nakon filma Prohujalo sa vihorom; kod nas se dogo-
dio kulturocid, kod nas su knjige nepoeljnih autora, meu kojima
je bilo i istokrvnih Hrvata, spaljivane kao za vrijeme Inkvizicije,
i bacane u kontejnere kao kutije od keksa, ali naa Hrvatska aka-
demija znanosti i umjetnosti (koja je, by the way, osnovana kao
jugoslavenska!), pa naa dobra stara Matica hrvatska, i Hrvatsko
drutvo knjievnika, i svi oni koji ive od pisane rijee, nisu izdali
ni jedno protesno pismo ili izjavu za javnost, kojom bi to osudili;
kod nas se dogodila Lora i Pakraka poljana, ali svi smo mi
Norac, i ak se zeme prav za prav, svi smo mi ponoreli;
I kada se u toj naoj hrvatskoj krmi podvue crta ispod tih pet-
naest godina hrvatske dravnosti, raun je porazan. To je ustvari
jedan raun bez krmara (iliti, zloin bez kazne!). Hrvatska je svih
tih godina nazadovala ili stagnirala na gotovo svim podrujima
ljudskog ivota. Pravosue je korumpirano, a zdravstvo na samrti!
Stupovi Mirovinskog fonda rue se kao dorski stupovi na derut-
nim antikim graevinama, a vanjski i unutranji dug gui nas
kao oma oko vrata. A kultura, a znanost? Hrvatska eli postati
zemlja znanja, jer da je znanje mo (a da je tome tako, onda ne bi
glupost bila planetarna pojava!), a u Bolonjski proces ulazi pot-
puno nepripremljena. Itd. Itd. No, ipak, privreda je ta najvea rak
rana hrvatske drave, to najbolnije mjesto koje treba lijeiti. Dein-
dustrijalizacija je anestezirala proizvodnju, i Hrvatska se sada, kao
kakav bolesnik pred operaciju, nalazi pod lokalnom anestezijom.
Bez proizvodnje nema izvoza, a bez izvoza nema razvoja! Bez raz-
voja pak nema poveanja standarda, i tako se zaarani krug zat-
vara. Hrvatska svoj privredni razvoj temelji na trgovini, turizmu i
ugostiteljstvu, a to znai, na "sekundarnim" djelatnostima. (A ono
to je sekundarno, to ipso facto nije primarno, zar ne?) Ali, razvoj
uslunih djelatnosti moe imati svoje dalekosene konzekvence,
jer uslune djelatnosti savreno razvijaju sluganski mentalitet.
Kakav Matija Gubec, onaj Imbra iz Balada Petrice Kerempuha,
koji Jim ljubi rukice, jer da je doel tibru platiti (graicu grad-
sku Grajaninu./Prebendaru pak mletvinu./Gospodinu podiminu,
pohininu, ognjeinu.), on je prototip suvremenog Hrvoja. Kada
ve nisu htjeli biti samoupravljai, i svoji na svome, Hrvati e
biti dobri kuhari i konobari, istai, vrtlari i batleri, jednom rijeju
- sluge! (Po onoj: Dobre sluge, a zli gospodari!)
No, moda za nas ipak ima nade: Hrvatska je sada u pubertetu, a
pubertet je pun revolucionarnih nagona! Moda se ipak na kraju
dogodi narod!
NAPOMENA - Urednitvo napominje da stavovi iznijeti u
autorskim teksovima nisu nuno i stavovi redakcije!
dvotjednik za drutvena i kulturna pitanja
http://www.kontra-punkt.info
10 PLAMEN
novi
11 PLAMEN
novi
HRVATSKA RAPSODIJA
O
vih dana smo se nasluali i naitali
objanjenja zato Hrvatska nije poz-
vana da ue u Organizaciju sjeverno-
atlantskog ugovora (NATO), rasprava
zato nije ispunila uvjete za pristup tome
vojnopolitikom paktu (koje bi ionako
morala ispuniti radi sebe, a ne radi
drugih)*. U tim raspravama se izgubilo
osnovno pitanje: a zato bi Hrvatska uope
morala ili naprosto trebala u NATO?
Kada je bila rije o Vijeu Evrope, razlozi
su bili izneseni, a i razmjerno jednostavni.
Jo su jednostavniji bili za sustav Ujedin-
jenih naroda i za svjetske organizacije u
njegovu sastavu (OUN, UNESCO, FAO
itd.), jer obuhvaaju sve zemlje na svi-
jetu, pa je eventualno potreban dobar
razlog da se ne ue. Isto vrijedi i za Orga-
nizaciju evropske sigurnosti i suradnje
(OESS). Kad je posrijedi NATO oito
je da razlozi nisu samorazumljivi, inae
ne bi vie evropskih zemalja, na zapadu,
sjeveru i u centru naeg kontinenta odbilo
pristupiti tom paktu, niti bi se u nekima
odluivalo na neizvjesnim referendumima.
Od premijera Raana nanie ponavlja se
ve gotovo tri godine da je stupanje u taj
pakt prioritet Hrvatske. Taj navodni pri-
oritet je vladajua veina sama utvrdila,
izbjegavi da ga raspravi ak i u Saboru,
kamoli u javnosti. Vladajua veina
nije iznijela kvantitativne podatke
to bi ulazak u NATO znaio ni
po sigurnost hrvatskih grani-
ca, ni po suverenost Hrvatske
na vlastitu ozemlju i u akvatoriju,
a kamoli to bi to znailo ekonomski.
Ne kriju, nego ne znaju. Prije petnaestak
mjeseci pitali smo o tome Ministarstvo
obrane i dobili pristojan odgovor u kojemu
je, kad je rije o ekonomskim paramet-
rima, reeno samo: "Vjerujemo da e,
dugorono, lanstvo u NATO-u biti jef-
tinija opcija". Opredjeljenje za NATO
nije ekonomska nego vjerska kate-
gorija pie nam dakle MORH. To
se nije promijenilo ni do sada.
NATO je zamiljen i orga-
niziran za globalno blokovsko
sueljavanje i nema razlo-
ga postojati bez globalnog
neprijatelja. Ni prethodni glo-
balni neprijatelj, Istoni blok,
nije pobijeen orujem nego
ekonomski: dravni kapitalizam,
koji je na prevaru prisvojio
komunistiko ime, skrahirao je ne izdravi
ni organizacijske zahtjeve ni trokove utrke
u naoruanju. Sada u Pragu je George
W. Bush utvrdio da je globalni neprijatelj
"svjetski terorizam" (ameriki predsjed-
nik se tradicionalno postavlja kao NATO-v
vlasnik). U Afganistanu se bjelodano poka-
zalo da sofisticirana vojna mainerija nije
kadra rijeiti probleme koje postavlja ter-
orizam. Vojna akcija protiv neprijatelja bez
teritorija niti smanjuje uzroke terorizma,
niti je kadra suzbiti njegovu vojnu kompo-
nentu. Washington u borbi protiv terorizma
ne preza od krenja ljudskih prava i vlas-
titih zakona (muilite u Guantnamu), a
saveznike ohrabruje ak i na mjere geno-
cida (u Palestini). Time se nagriza jedina
mogua legalna osnova takva pakta uope,
i jedina moralna osnova eventualnog
udjela Hrvatske obrana ljudskih prava.
Svaka vojna mainerija, spegnuta s vojnom
industrijom i s trgovinom orujem i kompo-
nentama (onoliko mafijakom koliko zadire
u ilegalnost jednadba je beziznimno izdo-
kazivana), mora neprijatelja imati, makar
ga izmislila, potakla ili stvorila. JNA i njezin
lobby uinili su to su mogli da se stvori pa
ojaa HDZ (KOS-ovi potezi izlaze na vidjelo
u Haagu) a da se oslabe KNS i SDP kao
snage manje sklone ratu.
Veini vojnih mainerija vanije su nedo-
dirljivost i skupoa njezine kaste nego
temeljni razlozi obrane (poput zatite ljud-
skih prava). U tu svrhu rado nude iluzije.
Koliko treba biti naivan pa povjerovati da e
te zduno braniti netko drugi (kako su "plave
kacige" branile "zatienu zonu" Srebreni-
cu)? Treba li NATO Hrvatsku radi znanja i
vjetine (zamislimo instruktora Rojsa) ili bi
u nezaposlenoj Hrvatskoj jeftinije kupovao
hrvatsku krv i hrvatsko topovsko meso,
Inoslav Beker
A kog e vraga Hrvatska u NATO?
(Ovaj je tekst objavljen 22.11.2002. u Jutarnjem listu, ali kako se ulazak u NATO ponovno aktualizira,
mi ga objavljujemo jo jedanput )
pritedjevi bogatijim lanicama naknadne
trokove koje iziskuje PTSP i ini invaliditet?
Glede suverenosti: u Italiji, na primjer,
graanin nije siguran da ga NATO nee
ubiti iz ista mira, ali je siguran, kad se to
dogodi, da ubojica nee biti kanjen. Da bi
ulovili neki libijski avion, NATO-vi lovci su
1980. sruili kod Ustice i talijanski putniki
avion, pobivi sve putnike i posadu. Nitko
nije kanjen, osim to su talijanski visoki
asnici riskirali zatvor samo da ne bi odali
NATO u korist vlastitih graana od ijih su
poreza ivjeli (dobro). A kada su NATO-vi
piloti iz puke obijesti 1998. sruili iaru
na Cermisu pobivi 20 turista izuzeti
su od talijanskog suda i kanjeni samo
otpustom iz vojske. to znai sudariti se s
vozilom s NATO-vom tablicom? U Hrvats-
koj su ve iskusili graani, koji su imali
tu dvojbenu sreu da im SFOR-ovi vozai
nekanjeno razbiju automobil, da potegnu
oruje na graane ili da ubiju nekanjeni
i bez straha od Haaga. Napokon, nisu
jedini koji su u nas ubijali nekanjeno
Sada je i hrvatska Vlada dobila pljusku od
te organizacije koja je ni ne pitajui, ni ne
sasluavi, bahata na politikom vrhu ba
onako kako je bahata njezina soldateska
presudila da Hrvatska u Piranskom zaljevu
nema to traiti i da je posrijedi samo
hrvatski nacionalizam. Ni takva pljuska ne
moe otrijezniti Markov trg.
Dosad smo se, meutim, nasluali propa-
gandnih lai koje se ponavljaju i ponavljaju
kako bi publici ule u ui i poele se doima-
ti normalnim i neizbjenim. Politiari su
nam probili ui sintagmom o "evroatlan-
tskim integracijama" pojmom koji ne
postoji u lanicama starog datuma, poput
Italije. Naprosto zato to su npr. NATO,
EU ili OESS zbilje meusobno razliite i
ni po emu jedna nije uvjet za drugu. SAD
i Kanada su u NATO i OESS, ali im ne
pada na pamet ui u EU. vedska, Finska,
Austrija ili Irska su u EU, ali ne ele ui
u NATO. Lai se podmeu i hrvatskim
novinarima: svojedobno su nas iz Stock-
holma neki hrvatski novinari izvijestili
kako skandinavske zemlje pruaju podrku
"ulasku Hrvatske u Evropsku uniju, ali i u
NATO". Ako je to tako zato vedska i
Finska podravaju ulazak Hrvatske, a
same nee u nj? Zato je naim
vladarima primjer Irske dobar
kada se govori o jeftinoj i eko-
nomski poticajnoj drave, a
prave se da ne znaju da Irska
nije u NATO? Zato u nas
vlast ne informira i ne kon-
sultira birae, prije srljanja u
odluku ije posljedice obvezuju
generacije, a ne tek jednu vladu i
jedan saborski saziv?
*prof.dr. Inoslav Beker je
istaknuti novinar, kolumnist i
dopisnik iz Rima, te lan
Savjeta Novog Plamena
J
O

J
E
D
A
N
P
U
T
12 PLAMEN
novi
13 PLAMEN
novi
FRAGMENTI O JEDINSTVU
Drago Pilsel
Kranin na ljevici
Evo krae strategije za promjenu svijesti i novinara i itatelja. Za njihovo
buenje istini o jedinstvu ljudskog roda.
U
pjesmi 'ivot na licu mjesta', Poljs-
ka je dobitnica Nobelove nagrade
za knjievnost, Wislawa Szymborska
napisala da je ivot na licu mjesta,
predstava bez probe, tijelo bez mjere,
glava bez razmiljanja, spoticanje na
svakom koraku s nepoznatim stvarima,
amaterski instinkti, sretne okolnosti
koje osjeamo kao okrutne, alosne
posljedice naih naglosti, trema, koja,
objanjavajui nas, jo nas vie poniava,
teko podnoljiv nametnut tempo akcije,
redoslijed nepovratnih rijei i pokreta,
improviziranje. Pred vama, na poetku
jedne nove kolumne, u kojoj u o naim
identitetima pokuati pisati kao o frag-
mentima najuzvienijeg poziva kojeg pre-
poznajem, onog o jedinstvu, priznajem,
prilino oputeno, da je Wislawa dobro
opisala moj ivot. Kakva teta, rei ete
moda, ako ste oekivali da u se i ovdje
razbacivati s poznatom nadmenou
koja bi eljela govoriti o tajanstvenosti
autora, a zapravo otkriva njegovu bijedu.
Ne, ne elim biti tajanstven. Ovaj asopis
zahtjeva iskrenost, razgoliavanje,
provjeru naih (navodno) nezamjen-
jivih uloga, ravo pripremljenih za
poast ivotu. Identitet pretpostavlja da
moda ne znamo koju ulogu igramo, da
tek otkrivamo o emu govori komad i da
emo to odgonetnuti tek na sceni. Ovaj je
asopis, naime, naa scena. Ali ja imam
identitet kojeg u ovdje braniti i opravda-
vati: onog kranina na ljevici.
Danas, dakle, imamo premijeru i varljiva
je misao da je svaki tekst u ovome listu
samo povran ispit nae autentinosti
odran u nekakvoj provizornosti, u
neznanju o kojem svjedoi pitanje, koje
su si glavni urednici oito u jednom tre-
nutku postavili: koliko emo trajati? Jer
je to nebitno. Teme s kojima se bavimo i o
kojima ete itati najavljene su ve davno
i to god da uinimo, kako god da ispuni-
mo najavljeni prostor, on e se pretvoriti
zauvijek u ono to smo uinili, jesmo i to
emo biti.
Ulovimo pravdu i dobro
na poetku
Piem, dakle, kolumnu koja mora otkri-
ti smisao, koja kao vjetar mora otje-
rati svaku sumnju da smo promaili.
Zadivljujue je i tako jednostavno da
nema drugih putova osim putova dolaska,
tu gdje se prepoznajemo i odakle kreemo
u puinu jedinstva. Kao da smo oduvijek
samo odlazili na taj otok na kome se sve
razjanjava i na kojem je mogue stajati
na temeljima dokaza o nama samima.
Na svijet nije siromaan u detaljima,
a tako znamo biti dosadni, tako nena-
dahnuti, tako predvidljivi. Moda
zato to sebi i drugima ne priznajemo
pravo na razliitost, to je preduvjet za
utvrivanje identiteta. Idemo, dakle, k
tomu. Dok nam glave nisu odrubljene, jer
neki opet stadoe otriti sjekire kojima e
osigurati opstojnost monizma u kojem se
kao prasci veselo valjaju. Idemo, dok nas
nisu uutkali oni koji govore 'mrnja',
'mrnja', iako su im lica iskrivljena u
grimasama ljubavne ekstaze. Religija
ili ne religija, samo kleknimo jedni pred
druge i hajdemo. Domovina ili ne domov-
ina, samo okusimo zemlju pod nogama i
dajmo se u trk. Ulovimo li dobro i praved-
nost na poetku, jurit emo neuhvatljivi,
u bratstvo. Jer vjerujem da se i u gomili
moemo prepoznati i drati za rije.
Plamen, novi, grijat e nas.
Kakav je to uvod? Kakve to sitnice pisac
ovdje razbacuje po tekstu i kako ih kani
spojiti? Odgovor: Svaki je uvod sitnica
i svaka je sitnica uvod, onda, naime,
rekao je filozof Branko Despot, ako se
radi o filozofiranju. A radi se, uostalom,
i o tomu. Jer, zapravo, filozofiranje jest
ili ono jedno jedino bitno, neizbjeno,
samo istini, slobodi i ljubavi nuno, ili
je filozofiranje ono najizlinije od svih
moguih izlinosti. ivimo, vjerujem, u
stanovitom vremenu apsurda, jer koliko
se god tvrdilo da znamo tko smo, toliko
osjeamo da te tvrdnje predstavljaju pun-
jenje rupa, puno njih. Primjerice, tko se
uvodi u graansko drutvo taj se pre-
thodno mora reducirati na radnu snagu,
na volju uenja, na dugo pripravljanje i
pripremanje zrelog ovjeka, osposobljen-
og da stvara i zagovara ope dobro, ega
nema bez potivanje autonomije drugoga.
A znamo li ga? Ne. Pred nama, uglavnom
stoje rupe. I mi smo za njih praznine koje
treba ispuniti. Ali razliitostima, jezikom
opaanja, strategijom anti-stereotipa.
Kako bi demokracija zaivjela u ovom
dijelu Evrope, mediji moraju djelovati
kao neutralna snaga koja, paradok-
salno, oponira politikim stajalitima
u vezi s etnikim pitanjima i naciona-
lizmom. Ali ja u to, ponavljam, initi
kao uvjereni ljeviar, tonije reeno,
socijaldemokrat i angairani kranin.
Pozivam vas na buenje istini o jedin-
stvu ljudskog roda, na ivot sada, na
licu mjesta, na aenje ivota.
12 PLAMEN
novi
13 PLAMEN
novi
PLAMEN
Plamen je ivot.
Plamen je vidljivi znak intimnog
nekog bia.
Plamen je znak tajne moi...
U plamenu vrijeme poinje bdjeti.
Onaj koji pred plamenom bdije,
Misli na ivot i misli na smrt...
Plamen je slab i jak.
U plamenu se prostor pokree, vrijeme
komee.
Sve podrhtava kad svjetlost drhti.
Budunost vatre ivlja je i
dramatinija
Od svih budunosti.
Povijest se brzo kree ako je noena
vatrom.
Biti pokreta plamena!
I plamtjeti vie, uvijek sve vie,
Kako bismo bili sigurni
Da e biti svjetla
Prema G. Bachelardu
Da je plamen i simbol ljubavi i zaljubljenih, to znamo, ali, da je plamen i
religijski simbol, to je manje poznato! Evo to pie James Hall, u svojem
Rjeniku tema i simbola u
umjetnosti: Plamen. Simbol
vjerske gorljivosti, poseb-
no gorue SRCE, atribut
ANTUNA PADOVANSKOG;
AUGUSTINA; personifi-
kacije LJUBAVI PREMA
BLINJEMU; u svjetovnoj
umjetnosti simbol VENER-
IN. Plamen uz biskupove
noge: JANUARIJE. Plamen
na elu apostola: SILAZAK
DUHA SVETOG. Plamen iz
glave alegorijskog lika Ognja,
jednog od ETIRI POELA.
Plamen moe okruivati
Kolerinost, jedan od ETIRI
TEMPERAMENTA.
Plamen je i
religijski simbol!
FRAGMENTI O JEDINSTVU
Izazov raznolikosti u
naem mediju
Postoji tendencija da mediji nedovoljno
istaknu stvarnost ljudi razliitog etnikog
ili kulturnog porijekla. Iskrivljena slika
(eto aktualnog primjera) muslimanskog
svijeta u zapadnim medijima ili plitka
analiza takozvanih 'zapadnih vrijednosti'
koja se pak odraava u medijima nekih
azijskih zemalja, zahtjeva panju i napor
novinara da istodobno bude jednostavan
a i da svima ini dostupnima i razum-
ljivima kompleksne razlike koje postoje
u multikulturalnom svijetu.
Otvoreni oblici predrasuda i diskrimi-
nacije prema etnikim, vjerskim ili
rasnim grupama, koje esto predstav-
ljaju poticanje na mrnju ili netrpelji-
vost, uglavnom nisu prisutne kao ten-
dencija u najveem broju medijskih
izvjetavanja u svijetu. Kod nas, pak,
nije ba tako. Izobrazba novinara esto
ne naglaava dovoljno pitanje diskrimi-
nacije i netrpeljivosti. Mi koji prikuplja-
mo i analiziramo ili komentiramo vijesti,
esto pokazujemo duboko nepoznavanje
drutva kojem sluimo i nedostatak
svijesti o potivanju identiteta svakog
pojedinca, njegove autonomije.
Jasno izraen i shvaen identitet i
podrka naih posebnosti demokra-
tizaciji drutva, nisu mogui bez nune
politike kulture i bez dokaza o konsti-
tuiranju subjekata demokratskog proc-
esa. Pluralizam bez postojanja javnosti i
civilnoga drutva nuno je doveo i dovodi
do oblika totalitarizma nacionalistike
provenijencije. Konano, monolozi u
juriima koji se kod nas esto koriste
i demagogijska interpretacija poloaja
specifinih (rtvovanih) skupina unutar
hrvatskog drutva, stvaranje privida
o vanosti odreene nacije, stranke ili
drave, samo mobiliziraju javnost protiv
pozitivno vrednovanih oekivanja koja se
odnose na sam opstanak svih kolektiva i
pojedinaca.
Kako bi demokracija zaivjela u ovom
dijelu Evrope, mediji moraju djelovati
kao neutralna snaga koja, paradoksalno,
oponira politikim stajalitima u vezi s
etnikim pitanjima i nacionalizmom. Ali
ja u to, ponavljam, initi kao uvjereni
ljeviar, tonije reeno, socijaldemokrat
i angairani kranin. Pozivam vas na
buenje istini o jedinstvu ljudskog roda,
na ivot sada, na licu mjesta, na aenje
ivota.
d.pilsel@zamir.net
Drago Pilel je istaknuti novinar i lan
Savjeta Novog Plamena.
14 PLAMEN
novi
15 PLAMEN
novi
BUREVJESNIK
Kako biste u najkraim crtama
mogli opisati dananje stanje na
ljevici u Hrvatskoj?
- Stara ljevica koja je na ovim prostorima
ostvarila epohalne rezultate, povijesno
je potroena i u kontrarevoluciji devede-
setih potpuno se raspala. U nastojanju da
prigrabi materijalnu infrastrukturu njen
oportunistiki dio organizirao se u obliku
Stranke demokratskih promjena i time odu-
stao od borbe protiv birokratizma - za soci-
jalizam - i preao je na stranu restauracije.U
gotovo nemoguim uvjetima desniarskog
nasilja i rata, svjesniji dio stare ljevice
pokuao se organizirati u vidu SDU, ali
bez dovoljno idejne jasnoe i odlunosti,
sve je ostalo na pokuaju. Sa prilinim
zakanjenjem, uslijedila je odlunija akcija
u vidu osnivanja Socijalistike radnike
partije (SRP-a) sa eksplicitnim zahtjevima
za demokratsko-socijalistikim rjeenjima
u novim uvjetima, uz otklon od onoga
to je povijesno potroeno. SRP dodue u
dosadanjem nastupu nije uspio ui u Sabor,
ali je prepoznatljiva i respektabilna politika
injenica na politikoj sceni Hrvatske ve
10 godina i stalno jaa. Sa gotovo 2000
lanova SRP je i najvea lijeva organizacija
u zemlji. Na politikoj sceni vegetirala je i
stranka transformiranog biveg SSRN-a,
mjenjajui svoje ime i prilagoavajui svoj
program. Noviji pokuaj te stranke je da pod
nazivom ASH zauzme poziciju moderne soci-
jal-demokracije sa nastojanjem da u okviru
graanske demokracije dubljim drutvenim
reformama zatiti svijet rada i ostale margin-
alizirane grupe. U svojevrsnom politikom
otopljenju nakon 2000. godine, pojavio se
izvjestan broj manjih stranica uglavnom na
regionalnim razinama i sa socijal-demokrats-
kim i ekolokim zahtjevima. No te stranice
vie su iskrenje nego neka nova vatra na
ljevici. Tu treba dodati alterglobaliste pa i
anarhiste, ali bez veeg utjecaja u javnosti.
Sudei po dubini i irini svojih politikih
zahtjeva, intelektualnoj bazi, i po snazi svoje
infrastrukture (prije svega broja lanova
i organizacija na terenu, rasprostranjenih
diljem zemlje u brojnim veim i manjim mjes-
tima), SRP je nedvojbeno najupeatljivija
stranka istinske ljevice u Hrvatskoj. Njoj
prema duljini trajanja i utjecaja uz rame stoji
ASH. Ove dvije stranke stoerne su snage
ljevice, pri emu navedene manje grupacije
Intervju sa predsjednikom Socijalistike radnike
partije Hrvatske Ivanom Pljeom o stanju na hrvatskoj
ljevici i novoj izbornoj koaliciji
samo produbljuju pojedine aspekte njihovog
programa. U ljevicu sebe svrstavaju i: SDP,
IDS, pa i HNS, ali svi znamo da oni stoje na
neoliberalnim pozicijama.
DEMOKRATSKI
EKOLOKI
SOCIJALIZAM
Kako bi se po vaem miljenju
stanje na ljevici trebalo dalje raz-
vijati ?
U sadanjim uvjetima traenja i nedostatka
moi prisutna je i ideja o okupljanju svih
snaga u jednu stranku ljevice, kao da je
mogue potpuno zaobii ideoloku diferen-
cijaciju. Zamisao SRP-a bila je da putem
osnivanja klubova socijalista, komunista,
socijaldemokrata, ekolokih socijalista,
ak i kranskih socijalista, okupi svu lje-
vicu. To se meutim ni nakon deset godina
nije dogodilo, iako SRP zagovara punu,
neposrednu demokraciju i promovira
ekoloke ideje, te je otvoren prema svim
istinskim ljeviarima, u svojim redovima
ima i kranske ljeviare itd.. Umjesto
pravog okupljanja u klubove SRP-a, nasta-
jale su nove male stranice uskih orijent-
acija. To znai da je drutveno uvjetovana
viestruka idejna i organizaciona artiku-
lacija lijeve ideje, od kojih su socijalistika,
socijaldemokratska i zelena najizrazitije.
Prema tome, neobjektivno je sve to gurati
u jednu organizaciju, i ona teko da bi
mogla demokratski funkcionirati. Uosta-
lom to i jesu liderske zamisli koje se inae
demokratskim odnosima ne optereuju,
i ne doputaju mogunost da SRP-ova
veina predvodi organiziranu ljevicu. Ali
treba znati da nedemokratski organizirane
stranke sigurno ne mogu biti pretee istin-
ske demokracije i socijalizacije drutva.
U Hrvatskoj treba dodue oekivati oku-
pljanja na ljevici, ali oko njenih glavnih
ideja, odnosno SRP-a, ASH, Stranke zelenih
ili jo koje sline, jer sadanja rasprostran-
jenost nije produktivna, ali u jedinstvenu
stranku sigurno ne, barem ne u kraem
vremenu, i sigurno ne u nekakvom uta-
panju u amorfnu masu koja hvata glasove,
a zaboravlja temeljne principe. Ono to je
presudno je da stranke ljevice surauju i da
stvaraju to vre izborne koalicije sve dok
budunost ne pokae neku drugaiju strate-
giju, pa moda ak i jedinstvenu stranku.
Osim toga, ma koliko organizacija ljevice
bila bitna, sama kvantitativna organizacija
nije jedini faktor njene efikasnosti. Vana
su idejno-teorijska i programska, kvalita-
tivna pitanja koja se sada ini mi se zane-
maruju, a to nam se moe osvetiti. Jer
istinska ljevica ne treba vlast zbog vladanja
ve zbog promjene drutvenih odnosa i pot-
pore irokih drutvenih pokreta odozdo, a
PROJEKT ZA SOCIJALIZACIJU
HRVATSKE
14 PLAMEN
novi
15 PLAMEN
novi
BUREVJESNIK
ska lobiatrija, a opako smanjena kvaliteta
ivota tjera nas u crnu zemlju etiri godine
ranije, nego do devedesete. Jednom rijeju
razoaranje je golemo. Sve to dobro donijela
nam je desnica i politike stranke koje su
se smjenjivale na vlasti uz lakomislenost
i naivnost ljudi. Sada se ve vidi koliko je
samoupravni sistem - iako u svojim zamec-
ima - bio efikasniji i humaniji, i kod ljudi
sve vie jaa uvjerenje kako su devedesetih
sa prljavom vodom bacili i dijete. Klatno se
vraa prema ljevici, a pred izbore to se sve
vie pojaava. to se nas tie, nikada nismo
ni posumnjali da adekvatne odgovore na
dananje stanje moe dati samo ljevica i to
ne samo u Hrvatskoj, nego i ire na ovim
prostorima, u Evropi i svijetu.
to se do sada poduzelo oko
ujedinjenja?
- Pet stranaka ljevice, SRP, ASH, Jadran-
ski socijaldemokrati, Hrvatska radnika
stranka i Nova alternativa-Stanka zelenih,
koje predstavljaju vie od 90% lijeve scene,
potpisale su Sporazum o koaliranju na
slijedeim parlamentarnim izborima, pod
radnim nazivom ''Udruena ljevica'' i pri-
hvatile ''Projekt za socijalizaciju Hrvatske''
kao Izborni program, konstituirale Odbor
za koordinaciju stranaka i Odbor za pri-
premu i voenje izbornih aktivnosti. Izvan
koalicije zasada je jo nekoliko manjih
grupa, uglavnom regionalne razine koje
su nastale nakon 2000. godine i zastupaju
ideju jedinstvene stranke ljevice, to je neka
vrsta usiljenog prigodniarskog jedinstva,
ali ne i ideolokog, jer idejne razlike objek-
tivno postoje. A stranke koje su potpisale
Sporazum smatraju da je najbolja forma
tog prigodnog jedinstva za sada ba koalici-
ja stranaka na dogovorenom Izbornom
programu, jer ono omoguuje sinergijski
uinak stranaka ljevice na izborima, a ne
tangira idejne specifinosti u Programima
stranaka koje u jedinstvenoj organizaciji
mogu biti izraz nejedinstva. Osim toga, uni-
sonost brie za birae kolorit idejnog izraza,
recimo socijalisti, zeleni, socijaldemokra-
ti, regionalnost, to suzuje biraku bazu.
Vjerujem da e stvari ipak sjesti na svoje
mjesto i da e se koaliciji pridruiti i ostale
grupe, bilo pojedinano, bilo objedinjeno.
Koji je status SRP-a u procesu
ujedinjenja?
- SRP najodlunije postavlja zahtjev za
istinsku demokratizaciju drutva, pogo-
tovo u sferi proizvodnje, koja znai da
svatko tko radi uestvuje i u upravljanju,
pa tek onda moe biti socijalne i politike
demokracije - to je ta istinska socijalizacija
drutva. Prema tome, mi smo se politiki
organizirali radi kontinuiteta i osuvre-
menjivanja ideje i prakse socijalizma, a ne
neke apstraktne izborne ljevice, pa istu
ulogu imamo i na politikoj sceni Hrvatske
i na ljevici u Hrvatskoj. Kao to na iroj
politikoj sceni trebamo uvjeriti ljude, prije
svega radnike, da slobodu i demokraciju, te
optimalni drutveni napredak ne osigurava
kapitalistiko vlasnitvo i njegove asoci-
jacije poput NATO pakta, tako na ljevici
moramo iriti svijest da se nije dovoljno
Intervju sa predsjednikom Socijalistike radnike
partije Hrvatske Ivanom Pljeom o stanju na hrvatskoj
ljevici i novoj izbornoj koaliciji
za to nije dovoljno samo doi u Sabor nego
i za promjene biti osposobljen, te odbaciti
autoritarizam i supstituiranje demokratsk-
og odluivanja masa usko-izbornim,
elitistikim partijama.
Zato je, po vaem miljenju,
upravo sada dolo do eksponiranja
ideje stvaranja politike snage koja
bi bila lijevija od ostalih politikih
stranaka u Republici Hrvatskoj?
- To je ista dijalektika. Propao je neo-
liberalni koncept u koga su u trenucima
drutvene krize krajem osamdesetih
ukomponirane sve mogue iluzije, poevi
naravno od privatizacije koja toboe vodi
efikasnom privreivanju, visokom stan-
dardu, demokraciji itd., a zapravo je jedini
cilj bio da jedna heterogena recidivistika
i sebeljubiva provenijencija u svoje ruke
preuzme ope nacionalno dobro u vidu
biveg drutvenog vlasnitva koje su uz
teka odricanja stvarale generacije, i da
uz logistiku svjetskog kapitala uspostavi
sistem privilegirane klasne vladavine nad
narodom. Naravno da ta gruba igra sa
povijeu i stranim interesima nije mogla
donijeti nita dobro, jer je kapitalistiki
ekonomski liberalizam bio povijesno oprav-
dan u doba Ricarda i Adama Smitha, dok
se danas neoliberalizmom spaava raz-
vijeni centar, a ne nerazvijena periferija.
Naciju je oblikovala industrijska revolu-
cija, ne pomahnitali faizirani voe post
festum, a u tuim rukama - kako kae
narod - raste samo neka stvar, ali napredak
i blagostanje sigurno ne. Osim toga nauno
je spoznato da zakoni kapitalistike proiz-
vodnje imaju drugaiji uinak na periferiji
nego u razvijenom centru (npr. u djelima
Andre Gunder Franka) pa je problem ner-
azvijenosti nemogue prevladati u sitemu
kapitalistikog naina proizvodnje i eko-
nomskom politikom koju namee krupni
kapital. Ta istina, gotovo kao kolski prim-
jer, pokazala se i u Hrvatskoj tranziciji.
Razorena je jedna ekonomsko-politika
struktura koja sigurno nije bila bez mana,
jer je i sama nastajala u uvjetima proturjeja
nerazvijenosti, ali je bar donekle osigurav-
ala permanentni napredak i zasigurno je
u svojim samoupravnim elementima bila
anticipacija budunosti, a ne prolosti -
kao to je ova novonastala ki struktura
koju su splele multinacionalne korporacije i
banke sa domaim tajkunima, pretvarajui
zemlju u akceleratora stabilnosti razvijen-
og centra, a razvoja domae nerazvijenosti.
Umjesto oekivane efikasnosti, proizvod-
nja ni nakon petnaest godina nije dostigla
razinu sa poetka devedesetih. Umjesto iz
industrije prema razvijenom ''post-indus-
trijskom" drutvu, dogodila se dezindus-
trijalizacija prema manufakturi; umjesto
istinske, participativne demokracije i Nar-
odnoga Sabora - partitokracija i tajkun-
boriti samo za radnika prava i socijalnu
dravu, ve treba teiti i osloboenju rada
i pretvaranju najamnog radnika u slo-
bodnog proizvoaa, jer socijalna drava
daje ustupke masama samo u granicama
koje osiguravaju reprodukciju kapitala
i kapitalistikih drutvenih odnosa. Ili
recimo, u koaliciji emo iriti svijest da
nije dovoljno da se pretvorba samo revidira
prema postojeim zakonima, nego da se ona
pravno dezavuira kao nelegitiman krimi-
nalni in, da je radniko dioniarstvo samo
jedno od prelaznih rjeenja, a krajni cilj su
drutvene korporacije kojima upravljaju
zaposleni, da tek ukidanje privrede bazirane
na grabljenju profita vodi u sigurnu zatitu
prirode i odrivi razvoj itd. Na status,
dakle, odreuje visoka razina i dugoronost
ciljeva i zato moramo biti ne samo idejno
nego i organizaciono prepoznatljivi. Sve koji
se ele boriti za demokratski socijalizam 21-
og stoljea pozivamo da nam se prikljue,
jer se SRP kroz zadnjih deset godina razvio
u nukleus snane budue organizacije koja
e biti nezaobilazni faktor demokratizacije
drutva i ekonomije.
PROGRAM LJEVICE
Koji su ciljevi Udruene ljevice ?
- Tranzicioni ciljevi udruene ljevice
sadrani su u Projektu za socijalizaciju
Hrvatske, a svode se na est najvanijih.
Prvo, naputanje modela privatizacije
ope-drutvenog dobra, bilo poduzea, bilo
zemljita i uma i nacionalizacija onoga to
je u pretvorbi oteto, te vraanje banaka i
stratekih industrijskih poduzea. Drugo,
strategija razvoja zemlje putem privredne
strukture graene preteno organski,
polazei od nacionalnih potreba i ekonomije
ubrzanog razvoja, sve kako bi zemlja dola do
autonomnog dinamizma u razvoju, zaposlila
radno sposobno stanovnitvo, izbjegla pot-
punu ovisnost od svjetskih centara moi i
postala koliko-toliko ravnopravni subjekt
meunarodne podjele rada i razmjene. Tree,
institucionalizacija raznih oblika uea
zaposlenih u vlasnitvu i u odluivanju u
poduzeima. etvrto, snana decentralizaci-
ja zemlje prenoenjem odluivanja na pet
povijesnih regija, na gradove i opine iji broj
treba bitno smanjiti. Peto, duboke reforme
cjelokupnog obrazovnog, socijalnog, zdravst-
venog i penzionog sustava koji mora osposo-
biti ljude za nove tehnologije i upravljanje,
osigurati dostojanstven ivot umirovljenika,
solidarnost sa nezbrinutima i hendikepirani-
ma, besplatnu zdravstvenu zatitu za cjelok-
upno stanovnitvo i ravnomjernu dostupnost
kulturnih dobara svim graanima. esto,
poseban program razvoja tzv. krajeva od
posebne drutvene skrbi, kako bi se sanirale
posljedice rata i subvencionirao ivota u pla-
ninskim predjelima i otocima.
Postoji li mogunost pojavljivanja
dvije liste?
- Mogue su ne samo dvije nego i vie njih, ali
to sigurno ne bi bilo dobro. Stoerne stranke
ljevice Sporazumom o zajednikom izlasku
na izbore postavile su jedinstvenu platformu
koja sigurno ima ansu za ulazak u Sabor.
Osim toga, na tome se intenzivno radi skoro
godinu dana. to bi to sada znaila neka
alternativna ljevica van jedinstvene koalicije,
to moe biti samo proces mrvljenja...
razgovor vodio Branko Kotovi
PROJEKT ZA SOCIJALIZACIJU
HRVATSKE
16 PLAMEN
novi
17 PLAMEN
novi
BOSANSKI LONAC
Izbori u Bosni i Hercegovini odrani
su 1. oktobra 2006. godine. Birai su
na njima birali lanove Predsjednitva
Bosne i Hercegovine, Predstavnikog
doma Parlamentarne skuptine Bosne
i Hercegovine, Narodne skuptine
Republike Srpske, Predstavnikog
doma Parlamenta Federacije Bosne i
Hercegovine, Predsjednika i potpred-
sjednike Republike Srpske i poslanike
kantonalnih skuptina. Iako je za ove
izbore predvien nov nain registracije
biraa (tzv. pasivna registracija), ime
se teilo poveanju broja upisanih u
biraki spisak i time, potencijalno,
veoj izlaznosti na izbore, oekivanja
politike elite se nisu ispunila. Iako
je, u apsolutnom iznosu, glasalo vie
biraa nego na prethodnim izborima,
relativno je izlaznost, izraena u pro-
centima, skoro na istom nivou kao
2002. godine. Pravi pobjednici ovih
izbora su one stranke koje su se protiv-
ile predloenim ustavnim promjenama
i/ili koje su bile najglasnije u zahtjevi-
ma za temeljnom revizijom dravne
konstrukcije. To su Savez nezavisnih
socijal-demokrata (SNSD) Milorada
Dodika, koji je uporno inzistirao na
referendumu o nezavisnosti Repub-
like Srpske, Stranka za Bosnu i Herce-
govinu (SBiH) Harisa Silajdia, koja
se protivila predloenim ustavnim
promjenama i nastavila sa promoci-
jom ideje ukidanja, na prvom mjestu,
Republike Srpske, ali i novoformirana
stranka HDZ 1990, koju su formirali
disidenti HDZBiH, koji su se takoe
protivili predloenim ustavnim prom-
jenama, istiui da je hrvatski narod
ugroeniji nego ikad poslije rata.
Dodatni razlog za tu tvrdnju bio je
izbor eljka Komia za hrvatskog
lana Predsjednitva BiH. Iako je
dobio vie glasova od drugih kandi-
data koji su etniki Hrvati, Komiev
izbor je nelegitiman zato to ga je
kandidovala Socijaldemokratska par-
tija kao partija sa izrazito nadmonom
veinom Bonjaka u svom birakom
tijelu. Rezultati izbora su pokazali
da je Komi dobio najvie glasova
u bonjakom dijelu Federacije BiH,
u onim kantonima u kojima je SDP
tradicionalno jaka, dok je proao
katastrofalno u dijelovima BiH u
kojima su Hrvati veina ili ih ima u
znatnom broju. Tako se pokazalo da
su hrvatskog lana Predsjednitva
izabrali Bonjaci. Srpska demokratska
stranka (SDS) je doivjela pravi fijas-
ko na izborima, izgubivi ak treinu
mandata. Stranka demokratske akcije
(SDA) je zadrala mjesto najjae
bonjake stranke iako sa manjim
brojem glasova nego ranije, dok je
Socijal-demokratska partija (SDP)
propustila priliku da postane vodea
bonjaka stranka, pa e u narednom
periodu biti u opoziciji. Hrvatska
demokratska zajednica Bosne i Her-
cegovine doivjela je teak rascjep, pa
se njen otcijepljeni dio konstituisao
kao Hrvatska demokratska zajednica
1990. i uspio stei naklonost ne samo
znatnog dijela hrvatskog birakog
tijela, ve i hrvatskog HDZ-a. Spoljni,
politiki razlog rascjepa bio je odnos
prema predloenim ustavnim prom-
jenama, koje je veinska struja, koja
je nastavila djelovati kao HDZBiH,
prihvatila.
NOVE (STARE)
GLAVEINE U
REPUBLICI SRPSKOJ
Najlake je bilo konstituisati izvrnu
vlast u Republici Srpskoj, u kojoj
je SNSD osvojio skoro polovinu
poslanikih mandata (41 od 83), pa
je formirana vlada pod dominant-
nim uticajem socijaldemokrata, iako
u njoj uestvuju i neke manje stran-
ke, meu ostalima i politiki pre-
vrtljiva Socijalistika partija, koja je
bila partner u veini vlada formira-
nih od 1998. godine. injenica da je
SNSD vrio vlast nekoliko mjeseci
pred odravanje izbora jeste doprin-
ijela poboljanju njegovog izbornog
rezultata, ali ne u veoj mjeri, zato
to su graani ve due vremena bili
nezadovoljni radom vlada koje su kon-
trolisali SDS i Partija demokratskog
progresa (PDP), koje su vladali u kon-
tinuitetu od 2001. godine. Osim toga,
radikalna nacionalistika frazeologija
koju su Dodik i njegov SNSD tako
obilno upotrebljavali u vezi ustavnih
promjena i reforme policije znaajno
je doprinijela njihovom izbornom tri-
jumfu. Privatizacija Telekoma Srpske,
uspjene firme u dravnom vlasnitvu
koja je dravi donosila ogroman profit,
obezbijedila je 646 miliona eura, to
e dopustiti socijaldemokratskoj vladi
da vodi relaksiranu politiku i da s vre-
mena na vrijeme zadovoljava manje
materijalne potrebe pojedinih kat-
egorija stanovnitva, predstavljajui
se time kao uspjena vlada koja dri
do svojih izbornih obeanja. Tako
socijal-demokratska vlada u Repub-
lici Srpskoj ima materijalnu i politiku
podlogu za nesmetano vrenje vlasti
ona je privatizacijom Telekoma obez-
bijedila sredstva veliine entitetskog
budeta, a, budui da su sve vane
funkcije u entitetu pod kontro-
lom SNSD-a, ne mogu se oekivati
iznenaenja u pogledu uskraivanja
politike podrke Dodikovoj vladi.
Sve to, dakako, jo ne znai da e
Konstituisanje vlasti
u Bosni i Hercegovini
NOVE KOALICIJE
BEZ NOVIH
PROGRAMA
Goran Markovi
eljko Komi, hrvatski lan
Predsjednitva BiH
16 PLAMEN
novi
17 PLAMEN
novi
BOSANSKI LONAC
ona biti uspjena, poto vladavina uz
pomo novca dobijenog privatizacijom
nije dokaz uspjeha, niti djeluje imalo
ohrabrujue.
GUVA U
ESNAESTERCU
Situacija je daleko sloenija u drugom
entitetu Federaciji Bosne i Hercegov-
ine i na dravnom nivou. Iako su izbori
odrani poetkom oktobra, ni poetak
Nove godine nije bio dovoljan rok za
formiranje novih vlada. To je zato to
ovdje vlada guva u esnaestercu.
Veliki je broj politikih stranaka sa
priblino jednakom snagom. Dodatni
problem je to se konstituisanje nove
(zapravo stare-nove) vlasti vri u
atmosferi iekivanja novih pregovora
o ustavnoj reformi i reformi policije,
pa su pregovori politikih stranaka o
formiranju vlasti optereeni razliitim
pogledima na rjeenje ovih reformi.
SDA je tako postigla dogovor o koalici-
ji sa Strankom za BiH o formiranju
vlade na nivou Federacije BiH i na
dravnom nivou, a od samog poetka
je u dogovore bio ukljuen i SNSD,
to je na kraju rezultiralo povjera-
vanjem mandata za sastav Savjeta
ministara BiH njegovom kadru, inae
nekadanjem kandidatu Srpske radi-
kalne stranke za potpredsjednika
Republike Srpske. Dosta dugo je bilo
sporno koja od hrvatskih stranaka
e uestvovati u formiranju vlasti.
Razlika u pogledu osvojenih glasova
izmeu HDZ-a BiH i HDZ 1990. nije
velika, a njihovi pogledi na sadraj
ustavnih reformi su suprotni, poto
je HDZBiH, za razliku od HDZ 1990,
jo i prije izbora potpisala sporazum
kojim prihvata ove reforme. Na kraju
je postignut sporazum da obje vodee
hrvatske stranke uestvuju u vladi.
Tako e vlade na nivou Federacije
i drave biti heterogene i brojne. U
njihov sastav e ui predstavnici SDA,
SBiH, HDZBiH, HDZ 1990, SNSD-
a i PDP, a mogue i nekih manjih
stranaka, koje e vjerovatno dobiti
manje znaajna mjesta u izvrnoj
vlasti. Glavni partneri u vlasti bit e
politike stranke koje su u izbornoj
kampanji zastupale krajnje suprotne
stavove o budunosti drave kojom e
upravljati: jedna od njih je zagovarala
cijepanje Bosne i Hercegovine izdvaja-
njem Republike Srpske iz njenog sas-
tava, dok je druga, otvorenim zalagan-
jem za ukidanje ovog entiteta, do kra-
jnjih granica irila meunacionalnu
mrnju. U novim vladama e sjediti
i neki uticajni i ve dobro poznati
stranaki lideri, koji su imali priliku
pokazati svoju vladalaku umijenost,
naravno, u mjeri u kojoj im je to doz-
voljavala Kancelarija Visokog pred-
stavnika (OHR).
ZAJEDNO PROTIV
NARODA
injenica da e vlade na nivou Federacije
BiH i na dravnom nivou biti ovako het-
erogene nee bitnije uticati na stabilnost
vlasti u narednom periodu. Kad je rije
o socijalno-ekonomskoj i spoljnoj politi-
ci, sve politike stranke, bez obzira na
razliit nacionalni predznak, imaju istov-
jetan program. One zagovaraju sveoptu
i brzu privatizaciju, neoliberalni model
restrikcija socijalnih prava, daljnje pre-
bacivanje tereta krize na siromane
klase i slojeve, te prikljuivanje Bosne
i Hercegovine NATO paktu i Evropskoj
uniji. U pogledu fundamentalnih pitan-
ja koja odreuju jedno drutvo i ivot
u njemu nema razlike izmeu nacio-
nalnih (a u naem sluaju to znai isto
to i nacionalistikih) politikih elita.
Politike razlike koje nesumnjivo post-
oje, a koje se tiu dravnog ureenja i
podjele vlasti izmeu entiteta i drave,
ne mogu uzdrmati vladajuu koaliciju,
poto se i prije njenog formiranja znalo
da e politike stranke koje je ine
zauzeti razliite, pa i suprotne, stavove o
spornim pitanjima. Uostalom, vladajua
koalicija na dravnom nivou, kao i u
Federaciji BiH, u uslovima potpune
nacionalne podijeljenosti i faktikog
postojanja tri drutva u Bosni i Herce-
govini, nije nita drugo do prost skup
nacionalnih politikih elita koje vre
vlast radi zadovoljenja vlastitih intere-
sa i bez mogunosti da formuliu i ost-
vare bilo kakav smislen program koji bi
zemlju uinio zaista normalnom i funk-
cionalnom. U tom smislu, manje-vie je
nevano koje politike stranke formiraju
vlast.
ETIRI VASPITNA
PRINCIPA
Konstituisanje izvrne vlasti poslije okto-
barskih izbora nema vei politiki znaaj,
osim ako izuzmemo injenicu da e
Bosna i Hercegovina dobiti kakve-takve
legalne (mada, zbog vrlo niske izlaznosti
na izbore od 55% biraa, ne i legitimne)
organe vlasti. Ono, meutim, ima veliki
vaspitni znaaj, jer graanima ukazuje
na nekoliko injenica: prvo, jedini vrsti
principi kojih se dre parlamentarne
stranke i u pogledu kojih postoji njihova
saglasnost su principi na kojima treba
da poiva socijalno-ekonomsko ureenje
Bosne i Hercegovine; drugo, to su prin-
cipi ijom primjenom je najvei broj
graana teko stradao, s obzirom da je
izloen uvoenju divljeg modela neolib-
eralnog kapitalizma; tree, nesreenost
dravnog ureenja Bosne i Hercegov-
ine odgovara nacionalnim politikim
elitama, jer doprinosi podgrijavanju
meunacionalnih tenzija, a time i oprav-
dava opstanak samih elita; etvrto,
budui da je bosanskohercegovako
drutvo fragmentirano na tri posebna
drutva, sasvim je logino da vlast na
dravnom nivou ne moe biti nita drugo
do koalicija nacionalnih stranaka u svim
moguim varijantama, pri emu svaka
od njih moe biti opravdana potrebom
formiranja vlasti kako bi zemlja uopte
mogla funkcionisati. Ali, tim razlogom se
opravdavaju ak i one nacionalne stran-
ke koje se kriju iza graanskog plata,
kakav je sluaj sa SDP-om. Iako je ova
stranka ve esnaest godina tvrdila kako
ne eli koalirati sa nacionalnim stranka-
ma, to je prvo uinila jo 2000. godine,
kada je formirala vlast sa Strankom za
BiH i Novom hrvatskom inicijativom, a
poslije ovih izbora je ula u pregovore o
formiranju vlasti sa SDA u Unsko-sans-
kom kantonu. Taj potez je opravdan dobi-
jenim povjerenjem graana na izborima i
potrebom formiranja to kvalitetnije i
uinkovitije kantonalne izvrne vlasti.
To je argument koji moe koristiti bilo
koja politika stranka. Nove koalicije su
barem djelimino programske, u onom
segmentu koji se odnosi na socijalno-eko-
nomsko ureenje Bosne i Hercegovine i
bar e tu njihova politika biti sasvim kon-
sekventna i zasnovana na konsenzusu i
uzajamnoj podrci. Samo, tu se ne radi o
bilo kakvim novim programima. Jedino
pitanje je ko e sprovoditi onaj program
koji je aktuelan ve deceniju i po. S druge
strane, politika pitanja u uem smislu,
ona koja se tiu dravnog ureenja, na
prvom mjestu, nikad ne mogu postati
dio konzistentnog programa bilo koje
vladajue koalicije dokle god je nacional-
izam dominantna ideologija i tehnologija
vladanja u Bosni i Hercegovini. Utoliko
e Bosna i Hercegovina vidjeti jo mnogo
novih koalicija bez novih programa.
Milorada Dodika bosanski su
Hrvati izabrali za osobu godine,
jer se jedini zalae za hrvatski
entitet u BiH
18 PLAMEN
novi
19 PLAMEN
novi
SRBIJA NA ISTOKU
Pravi pobednik izbora u Srbiji je levo-
centristika Demokratska stranka, koja e
insistirati da joj bude poveren mandat za
sastav nove vlade. Stranke vladajue koalici-
je su pretrpele poraz na izborima, ime su
birai dali negativnu ocenu njihovoj tranzi-
cionoj politici. Iako su politiki analitiari i
lideri oduevljeni izlaznou biraa od 60%,
nemaju stvarnog razloga za zadovoljstvo.
Izlaznost je ipak niska i potvruje da na
politikoj sceni Srbije jo nema prave alter-
native koja bi ponudila zaista drugaiji pro-
gram. Parlamentarni izbori u Srbiji nisu
doneli nita novo. Ne samo da su rezultati
oekivani, nego je i raspored snaga ostao isti.
Pojedine stranke su osvojile vie ili manje
mandata nego 2003. godine, ali su zadrale
mesta na lestvici koja su zauzele jo pre tri
godine. Razlika je u tome to e stranke man-
jine ui u skuptinu, u kojoj vie nee sedeti
poslanici Srpskog pokreta obnove (SPO),
dok e u poslanike klupe ui i poslanici iz
koalicije LDP-GSS-SDU-LSV. Izlaznost na
izbore je bila 60%. Ta brojka je jako oduevila
sve politike faktore, ukljuujui nemali broj
politikih analitiara. Bez posebnog razloga,
jer je izlaznost u zapadnim demokratijama
via, a razlika izmeu izlaznosti na izbore
2003. i 2007. godine nije velika (60% u
odnosu na 58%). Neki su se, moda i nes-
vesno, gorko naalili da je izlaznost tako
visoka verovatno i zbog lepog vremena, koje
je izmamilo birae iz kua. Niska izlaznost je
pokazatelj da graani i dalje ne prepoznaju
pravu politiku ponudu. Dokad, ostaje teko
reiva zagonetka.
KO JE POBEDIO?
Srpska radikalna stranka (SRS) je objavila
izbornu pobedu. Sa 28% osvojenih glaso-
va (81 mandat od 250) ona je pojedinano
najjaa stranka. Ali, kako je rekao mr Jovo
Izbori u Srbiji
KONTINUITET DISKONTINUITETA
Baki sa beogradskog Filozofskog fakulteta,
ne moe se smatrati pobednikom stranka
koja ve po drugi put osvaja najvie glasova,
a ne uspeva formirati vladu. Istina je da su
radikali ovaj put dobili vie glasova nego
ranije, osvojivi oko 1.150.000 glasova, ali su
izgubili jedan mandat. U uslovima tranzicije,
kada svaka neoliberalna vlada stvara mase
socijalnih gubitnika, radikalima, koji su bili
u otroj opoziciji, nije bilo teko da prigrabe
oreol jedinog iskrenog protivnika vlade i bra-
nioca gubitnika tranzicije. Osim toga, njiho-
va retorika o Kosovu i oko Kosova, u vreme
privoenja kraju pregovora o njegovom sta-
tusu, sasvim sigurno je pogodovala rastu nji-
hove popularnosti.
Moe se rei da je Demokratska stranka
pravi pobednik ovih izbora. Sa osvojenih 23%
glasova ili 65 mandata, ona je postigla veliki
napredak u odnosu na 37 mandata koliko je
imala u prolom sazivu Narodne skuptine.
U Beogradu, pak, Demokratska stranka je
dobila 100.000 glasova vie, a radikali 60.000
glasova vie. Tome je doprinela opoziciona
politika koju je vodila u odnosu na vladu
Vojislava Kotunice, ali i neki drugi faktori,
koji su se pokazali vidljivim naroito u vreme
izborne kampanje. Kao prvo, Demokratska
stranka ima jaku kadrovsku bazu. Bez obzira
da li se ovek slae sa politikom njenih voa
ili ne, a ona nije pokazala uspeh u periodu
2000-2003, bar sa stanovita interesa tran-
zicijskih gubitnika, ostaje uverenje velikog
broja biraa da kadrovi Demokratske stran-
ke znaju kako reiti krizu. Tom uverenju
je doprineo i izborni program stranke, koji
je sadrao neke konkretne, a jasne pred-
loge. Bez obzira to se Demokratska stran-
ka trudila da svoj uspeh pripie sadraju
izbornog programa, verovatnije je da su se
birai za nju opredelili ne toliko zbog pro-
grama, koji je, uprkos eljama, ostao rela-
tivno nezapaen, koliko zbog elje da vide
lea vladajuoj koaliciji, koja oigledno nije
radila u njihovom interesu. Ne treba zabo-
raviti ni da je relativna popularnost predsed-
nika Demokratske stranke, koji je ujedno
predsednik Republike, doprinela dobrom
izbornom rezultatu.
Demokratska stranka se u poslednje vreme
poela vrlo polagano pomerati ulevo, to je
bilo dovoljno tek da zauzme poziciju partije
levog centra, ili jedne vrlo umerene soci-
jaldemokratije, koja je stekla meunarodno
priznanje prijemom u Socijalistiku interna-
cionalu. Uprkos tome, ideoloke primese neo-
liberalizma, kao i socijalni status (pa i porek-
lo) stranakog aktiva i oligarhije, su snano
uticali na odravanje imida Demokratske
stranke kao bespogovornog zagovornika
neoliberalnih reformi, od kojih, po uverenju
mnogih, obian ovek nema koristi. Jo uvek
se pamti politika Demokratske stranke iz
perioda 2000-2003, kada su njeni ministri
sproveli reforme od kojih veina stanovnika
nije imala koristi u smislu poboljanja svog
socijalnog poloaja. Ukoliko je Demokrats-
ka stranka nagraena na ovim izborima,
to nije toliko zbog uverenosti biraa u
kvalitet njenog programa i ispravnost poli-
tike, koliko zbog nezadovoljstva prethod-
nom vladom. Nesumnjiv uspeh na izborima
je postigla i koalicija LDP-GSS-SDU-LSV.
On je neopravdano pripisan skoro samo
edomiru Jovanoviu, predsedniku Liberal-
no-demokratske partije (LDP), i potpredsed-
niku bive inieve vlade. Nema sumnje da
dve male stranke, Graanski savez Srbije
(GSS) i Socijal-demokratska unija (SDU),
nisu mogle doprineti ulasku ove koalicije
u parlament, ali je uloga Lige socijalde-
mokrata Vojvodine (LSV) Nenada anka u
tom uspehu oigledno jako potcenjena. Sama
LDP ne bi uspela prei izborni prag, makar
koliko se eda Jovanovi pozivao na Zorana
inia i kontinuitet sa njegovom izvornom
politikom. Otvoreno priznanje da Kosovo
treba da bude nezavisno, kao i este sumnje
da je svojevremeno odravao vezu sa beo-
gradskom mafijom, su spreavale Jovanovia
da samostalno pree izborni prag.
KO JE IZGUBIO?
Odgovor je jasan stranke vladajue
koalicije: G17+, stranka Mlaana Dinkia,
biveg ministra finansija, je sa 35 pala na
19 mandata. Demokratska stranka Srbije
(DSS) premijera Vojislava Kotunice je izgu-
bila pet mandata (i to u koaliciji sa Novom
Srbijom), dok je Socijalistika partija Srbije
osvojila 16 mandata, to je takoe gubitak u
odnosu na izbore iz 2003. godine. Socijalisti
se nisu uspeli reformisati, niti se osloboditi
balasta Miloevievog reima. Bivi oligar-
si, ljudi koji su upravljali Srbijom, i to na
najgori mogui nain, krvlju i maem, sve
ove godine nisu bili sposobni da uine bilo
ta konstruktivno, osim da, podrkom vladi
Vojislava Kotunice, uhlebe svoje kadrove, i
to na sporednim funkcijama, a u javnosti da
istupaju sa nevienom koliinom bezobra-
zluka i jetkih napada na sve koji ih barem
malo kritikuju. Isti oni koji su 90-ih godina,
svojom politikom velikodravnog ovinizma
pospeili i omoguili albansku gerilu na
Kosovu, a zatim isto predali kumanovskom
kapitulacijom 1999. godine, bili su grlati u
verbalnoj odbrani srpskih svetinja. Oni
su pokuali i sa socijalnom demagogijom,
apelujui na radnike i penzionere. Kombi-
nacija socijalne i nacionalne (nacionalistike)
demagogije nije dala rezultate, jer socijaliste
vode isti oni koji su Srbijom harali 90-ih, a,
osim suene i ostarele tvrde izborne baze,
niko ne vidi razloga da glasa za bive tirane.
Demokratska stranka Srbije se loe provela
izmeu ekia i nakovnja (Demokratske
stranke i Srpske radikalne stranke). Sve
manje je biraa koji shvataju zato bi se
opredeljivali za stranku koja eli pomiriti
demokratiju i nacionalizam i koja pokuava,
ini se sve manje uspeno, igrati izmeu pro-
evropske i neoliberalne Demokratske stran-
ke i evropofobine (da citiram ponovo mr
Bakia) i ekstremno nacionalistike Srpske
radikalne stranke. Iako DSS ne treba da
brine za svoj politiki opstanak, jer nije
mali broj biraa koji pokuavaju pomiriti
nacionalizam i liberalnu demokratiju, loe
voenje dravnih poslova ne obeava jaanje
njenog parlamentarnog kapaciteta.
TA DALJE?
Nema krupnih razlika izmeu vodeih par-
lamentarnih stranaka u pogledu osnovnih
ciljeva kojima srpsko drutvo treba da se
Milo Rankovi
18 PLAMEN
novi
19 PLAMEN
novi
SRBIJA NA ISTOKU
Svakome ko je uestvovao u studentskom
protestu tokom poslednja dva meseca post-
aje jasno da na politikoj sceni Srbije dolazi
do korenitih promena. Studentski protest
2006. nije bio konzervativan i izolovan
pokuaj gubitnika tranzicije i radikalnih ele-
menata da spasu nezasluene privilegije iz
"socijalistike" prolosti. Nije to bila ni puka
posledica neodgovorne politike i admin-
istrativne zbrke Vlade Srbije, "greaka"
koje su "primorale" pojedine fakultete da
nadoknade rupu u finansijama dizanjem
kolarina i neizjednaavanjem VII/1 stepe-
na visokog obrazovanja sa zvanjem master.
Zapravo, u kontekstu sve dubljeg jaza
izmeu zvanine i nezvanine Srbije, orga-
nizacioni metodi i pravci drutvene kritike,
formulisani tokom studentskog protesta,
nagovetavali su skroman, ali sve artiku-
lisaniji, udar u korene neoliberalne logike
transformacije naeg drutva. Kao takvi,
oni su izraavali iri potencijal protesta:
da izraste u drutveni pokret i da odozdo
izgradi istinski demokratsku i pravednu
alternativu trenutnom poretku.
Neoliberalizam,
Ekonomija znanja i
univerziteti
Neoliberalne transformacije su od samog
poetka zavisile od stvaranja stabilnog
konsenzusa meu politikim i intelek-
tualnim elitama o tome da "nema alter-
native tritu",
1
ak i ako je taj proces
zavisio od nasilnih metoda.
2
Uzimajui
u obzir da kompleksna i kontradiktorna
priroda Srpske radikalne stranke, kao i
nereeno teritorijalno ureenje drave,
svedoe o tome da taj proces u Srbiji jo
uvek nije okonan,
3
ipak je jasno da dolazi
do sve tenje ideoloke kohezije trenut-
nog vladajueg bloka u pravcu prihvatan-
ja neoliberalizma.
4
Stabilan konsenzus
meu politikim i intelektualnim elitama,
dodue, koliko god da je neophodan, nije
i dovoljan uslov za konsolidaciju sistema
kao takvog. Globalno triste svakako
nije naklonjeno osiromaenoj i razorenoj
Srbiji, te se postavlja centralno pitanje
kako bi ona mogla da se ukljui u trku,
a da to ne bude na tetu njenih graana.
Koncept "ekonomije znanja" ("knowl-
edge economy") kljuan je za konkurent-
nost srpske privrede u predvienom neo-
liberalnom poretku. Komentar Zorana
Hamovia u liberalnim novinama Danas
saeto objanjava taj koncept: "Ne postie
se veliki ugled u svetu i obeavajua raz-
vojna pozicija ukoliko se vri rasprodaja
svekolikog drutvenog bogatstva ve ako
proizvodnju titi kordon amblematinih,
brendiranih, reprezentativnih i specifinih
znanja" (15. 12. 2006.). Ukratko, uspeh
preduzea i nacionalnih privreda sve vie
zavisi od konkurentnosti "ljudskog kapi-
tala", koji definie mogunosti jedne eko-
nomije da proizvodi specifine i sofistici-
rane industrijske i "kulturne" proizvode za
svetsko trite. Uloga reformisanih univer-
ziteta bila bi upravo "da proizvode tvorce
kvalitetnih znanja, kreativnu inteligenciju
i efikasnu upravljaku elitu"
Takva zamisao ostaje veoma kontradik-
torna i problematina u neoliberalnoj
- studentski protest 2006.
Vladimir Unkovski-Korica
kree. Oni bi se jedinstvenim nazivnikom
mogli oznaiti kao neoliberalizam. Evro-
atlantska orijentacija svih tih stranaka, sa
izuzetkom radikala, a delimino i socijal-
ista (ukoliko je re o NATO paktu) takoe
nije upitna. Razume se da izmeu stranaka
postoje ideoloke razlike, ali kod njihovog
priznavanja treba biti oprezan. Prvo, zato
to one nisu velike, a u nekim sluajevima
se ak radi samo o marginalnim razlikama
unutar iste ideoloke matrice. Drugo, zato
to te ideoloke razlike ne igraju veliku
ulogu u voenju praktine politike. Na
primer, konzervatizam DSS-a i modernizam
DS-a nisu ideoloki razlozi koji bi spreili
njihovu koaliciju. Pre je re o njihovom
vienju praktinih politikih poteza. Tako
pro-evropski modernizam i stoprocentni
pragmatizam vodi DS prihvatanju svih
zahteva meunarodnih faktora i spreava
da nacionalizam igra bilo kakvu ulogu u
njenoj politici, pogotovo kad je re o sarad-
nji sa Hakim tribunalom i pribliavanju
evro-atlantskim strukturama. Nasuprot
tome, nacionalistiki konzervatizam DSS-a
spreava da ova stranka uvek i u svakom
sluaju deluje ubedljivo u svojim opre-
deljenjima za evro-atlantske integracije.
Uporno odbijanje da se ozbiljno angauje na
isporuivanju osumnjienih za ratne zloine
i na raiavanju sa velikodravnom
ratnom prolou je delovalo krajnje neu-
bedljivo na evropske partnere, to je dobar
deo objanjenja zato se DS i DSS teko
mogu sloiti oko osnovnih pravaca spoljne
i unutranje politike. Obe vodee stran-
ke u Srbiji u tom pogledu imaju neprih-
vatljive stavove. Demokratska stranka
zato to je potpuno prilagodljiva, odnosno
neukusno pragmatina, to vodi prilinom
zamagljivanju njenog ideolokog profila.
Njena politika jeste i bie izrazito neoliber-
alna, ime ona ne odstupa od opteg pravca
politike ostalih lanica Socijalistike inter-
nacionale. Demokratska stranka Srbije,
u okviru opte neoliberalne matrice, ne
moe da se oslobodi nacionalistikog back-
grounda, zbog ega joj je teko koalirati sa
takvim pragmatima kakvi su lideri DS-a.
Ovo je vei deo razloga koji oteava dogovor
DS-a i DSS-a o formiranju zajednike vlade.
Ostaje veliko pitanje hoe li one u tome
uopte uspeti, ili Srbiju ekaju novi izbori,
nakon to se nova vlada ne formira nakon
devedeset dana. Ne treba zaboraviti i da DS
i DSS imaju dosta neraienih rauna iz
neposredne prolosti. One tota zameraju
jedna drugoj, naroito u mutna vremena
od 2000. do 2004. godine, pa je pitanje
mogu li tek tako prei preko meusobnih
optubi i uvreda, esto tekih, a ponekad i
neosnovanih. Ako su DS i DSS htele postati
lideri dva politika bloka, koja e prigrabiti
naslee petog oktobra i na njemu graditi
svoj dalji politiki ivot, u tome nee uspeti,
poto nisu u stanju svaka za sebe i svoje
potencijalne partnere osigurati stabilnu
parlamentarnu veinu. Politiki ivot je u
prilinoj meri okovan meusobnim odnosi-
ma dveju glavnih stranaka neoliberalizma,
ije ideoloke razlike su potpuno u drugom
planu, makar naelno ne mogu biti negi-
rane, a ija praktina politika, esto u manje
vanim segmentima, spreava Srbiju da vidi
ta neoliberali (ne)mogu.
UDAR NA
NEOLIBERALIZAM
20 PLAMEN
novi
21 PLAMEN
novi
SRBIJA NA ISTOKU
studenata koji su kompletno finansirani
iz budeta) i koja poziva Vladu da izradi
dugoroni plan za visoko obrazovanje u cilju
progresivnog smanjenja cene kolovanja za
studente. To je direktan udarac protiv
neoliberalizma. Mnogi bi, dodue, odbacili
zvanini diskurs studentskog protesta kao
reprezentativnog za aspiracije veine stude-
nata, i rado pribegli objanjenju njegovog
porekla u voenju protesta od strane snaga
radikalne levice. injenica da je radikalna
levica bila ukljuena i aktivna u odreenim
fazama protesta, nesporna je. Uvek se
moglo oekivati da se neko iz njenih skrom-
nih redova prijavi da deli letke, spava na
fakultetu, nabavi hranu, govori sa medi-
jima i uestvuje u organizaciji ili pregovori-
ma. Meutim, uvredljivo je rei za stotine
drugih studenata koji su uestvovali u pro-
testu i blokadi (i za hiljade onih koji su pot-
pisivali peticije) da su bili izmanipulisani, te
da nisu znali ko su im saborci niti za koje se
ciljeve svi zajedno bore. Zbog toga je vano
primetiti u kojoj meri je logika i karakter
samih akcija studenata bila uperena protiv
logike neoliberalizma. Karakteristika pro-
testa koja najvie zadivljujeje bio je njegov
naglasak na kolektivnom organiziranju i
nehierarhijski pristup. Sve glavne odluke
bile su donesene na zborovima, koji su bili
otvoreni svim uesnicima protesta. Svi su
mogli da govore i da iznose svoja miljenja.
ak se i funkcionerima zvaninih stu-
dentskih organizacija, koji nisu uestvovali
u organizaciji protesta, dozvoljavalo da
uestvuju, mada ih niko nije sluao. (Bivi
lideri studentskih protesta i organizacija
su proli jo gore). Upravo su se na zbo-
rovima pravili, menjali i formalizovali pla-
novi protesta. Lino sam uestvovao na
zborovima nekoliko puta tokom blokade
Filozofskog fakulteta i priao sa okupljenim
studentima. Budui da je u estodnevnoj
blokadi svakodnevno uestvovalo vie
stotina ljudi, jasno je da je ovo bio irok
i dubok pokret meu studentima. To se
potvrdilo posle uspeha protesta i usvajanja
zajednike platforme sa upravom fakulteta
koju je pripremio studentski zbor, a prih-
vatio Senat Univerziteta. Par dana posle
obustave blokade Filozofskog fakulteta,
zborovi od po 300 studenata organizovani
su na tri razliita fakulteta. Postalo je jasno
da se protest iri i da svi uesnici shvataju
da mogu kolektivno da menjaju uslove u
kojima ive i da grade svoju alternativu
odozdo. Bila mi je upeatljiva i spremnost
studenata da preduzimaju radikalne mere i
da jasno dele njih (politiare, medije,
vladu, upravu) i nas (studente,
masu). Sam in blokade nagovetavao
je da su oni shvatali da se odnose prema
jednom sistemu koji funkcionie ne samo na
fakultetima nego i ire. Bili su spremni da
obustave rad (da trajkuju), pa i da uvrste
barikadu lancima i katancima kada su se
oseali ugroeni od strane uprave fakulte-
ta. To potvruje da nisu eleli da ostanu
na simbolinom nivou protesta i direktne
akcije, ve su bili spremni da uzimaju stvar
u svoje ruke. Dakle, protest je, ak i na
nivou akcije, postajao sve artikulisaniji kao
kritika praksa uperena protiv sistema.
Zakljuak : iz protesta u pokret ?
Nesumnjivo e mnogi pokuati da instru-
mentalizuju studentski protest. Neke
politike partije ve su poele da koketira-
ju sa zahtevima studenata tokom blokade.
Oigledna je, meutim, injenica da nijedna
politika partija na zvaninoj srpskoj sceni
nije spremna da promeni pravac reformi.
Stoga, studenti nee moi da se izbore za
svoju viziju kolstva ukoliko ne budu uspeli
da uoe kako se njihova borba preklapa sa
borbom mnogih drugih drutvenih slojeva i
grupa. ak i ako to ne uspeju tokom ovog
protesta, nita u Srbiji nee vie biti isto,
jer su akcije studenata podseale na razne
oblike borbe razgranatog meunarodnog
pokreta koji radi na sistematskom pre-
ispitivanju savremenog globalnog sistema.
A to nagovetava da se i u Srbiji raaju
snage odozdo koje ne prihvataju tvrdnje da
drugaiji svet nije mogu.
Autor je student doktorskih studija
na London School of Economics (LSE).
Osnovne i master studije zavrio je na
LSE i Oxfordu. Uestvovao je u blokadi
Filozofskog fakulteta u Beogradu.
1
Loic Wacquant i Pierre Bourdieu, La Nouvelle Vulgate
Planetaire u Le Monde Diplomatique, maj 2000. dostuno
u elektronskoj formi : http://www.monde-diplomatique.fr/
2000/05/BOURDIEU/13727
2
David Harvey, A Brief History of Neoliberalism, OUP,
2005. U kontekstu bive Jugoslavije, vidi: Susan Wood-
ward, Balkan Tragedy: Chaos and Dissolution after the
Cold War, BIP, 1995
3
Vidi Jovo Baki, Radikalne ideoloko-politike kra-
jnosti savremene Srbije, dostupno na sajtu Kulturnog
centra Zrenjanina, http://www.kczr.co.yu/Templates/
okrugli%20sto.htm
4
Za interesantno tumaenje, vidi Vladimir Markovi,
Ekstremizam liberalne ideologije,
http://www.nspm.org.yu/koment%202006/2006_vladi-
mir_markovic1.htm
5
Alex Callinicos, Against the Third Way: An Anti-
Capitalist Critique, Polity, 2001
6
Hannes Hofbauer, Prosirenje EU na Istok: Od Drang nah
Osten do periferije EU integracije, Filip Vinji, 2004
7
Robert Brenner, The Boom and the Bubble: The US in
the World Economy, Verso, 2002
Takva zamisao ostaje veoma kontradiktor-
na i problematina u neoliberalnoj praksi
a pogotovo u perifernoj neoliberalnoj
praksi. Prvo, netano je pretpostaviti da
bi strunost ili kreativnost radnike klase
bili preovlaujui faktor u proizvodnji
sofisticiranih dobara ili usluga: industrijs-
ka, tehnoloka i socijalna infrastruktura je
isto toliko bitna.
5
Drugo, teko je zamislivo
odakle bi dole investicije, bilo za kolstvo,
bilo za takvu infrastukturu, kada se neolib-
eralizam pogotovo na periferiji oslanja
na restriktivnu budetsku politiku, kao i na
sistematsko siromaenje dravnog sektora
i privatizaciju (najee prodajom stranim
firmama) najunosnijih delova privrede.
6

Tree, ne postoji nuna veza izmeu delat-
nosti jedne grane industrije i njenog uspeha
ili neuspeha: ta veza uvek zavisi od nepre-
dvidivog toka svetskog trita, na kome se
neprekidno odvija preokret svih proizvod-
nih odnosa.
7
Dinamika protesta kao
odgovor na kontradikcije
neoliberalizma
Neoliberalno restrukturiranje drutva
i kolstva nije samo promaena strate-
gija razvoja za jednu perifernu privredu.
Ono ima veoma direktan uticaj na radnu i
akadamsku praksu profesora i studenata.
S jedne strane, dolazi do toga da znanje i
istraivanje postaju sve vie roba, inves-
ticija za dravu i privatni sektor, ija se
vrednost odreuje na bazi trinog poten-
cijala. To za profesore znai sve vei fokus
na istraivanje i objavljivanje, i sve vei
pritisak u pravcu meusobnog takmienja,
dok za studente znai sve manji kontakt
sa profesorima i sve manji izbor predmeta
koji nisu vezani za potrebe privatnog sek-
tora. Sa druge strane, zbog potrebe da se
odrava makroekonomska stabilnost kroz
restriktivnu budetsku politiku, cena
kolovanja sve se vie prebacuje na pojedin-
ca: studenti su primorani da studiraju kurs
koji mogu da kupe na tritu, da kupuju
nove udbenike za svaki predmet u svakoj
godini studija, da plaaju za prijavu ispita
ili promenu ispitivaa, da zarauju za studi-
ranje Odbacivanje pojma kolovanja kao
trine robe i univerziteta kao nacionalnih
sredita strunog preduzetnitva bile su
glavne kritike koje je Studentski protest
2006 izneo pred javnost. Posle ovogodinjih
uspeha studentskih protesta u Francus-
koj i Grkoj u zaustavljanju neoliberalne
transformacije visokog obrazovanja, uopte
ne zauuje da hronologija na zvaninom
sajtu Studentskog protesta (http://
protest.zbrka.net) belei veoma poseenu
tribinu iz aprila ove godine Sorbona
u plamenu perspektiva studentskih i
radnikih nemira u Francuskoj kao
znaajnu polaznu taku za svoje akcije.
Zvanine parole samog protesta nisu bile
nita manje jasne: Dole kolarine! ili Mi
studiramo oni profitiraju!, sa eskalaci-
jom u paroli: Blokada fakulteta, jer znanje
nije roba!. Moda najvei formalni uspeh
protesta i najvie govori o pravcu svesnog
razmiljanja uesnika: blokada Filozofskog
fakulteta je uspela da ubedi Senat Univer-
ziteta da usvoji platformu koja predvia
uvoenje kategorije sufinacirajuih stude-
nata (bez promene u odnosu na broj
20 PLAMEN
novi
21 PLAMEN
novi
Jugoslovenstvo
21. veka
K
ada se govori o jugoslovenstvu ono to
odmah pada u oi jeste, da za Hrvatsku
i Sloveniju danas Jugoslavija vai kao tamni-
ca, za Srbe je bila fatalna zabluda, a za ostale
bive republike prolazna tvorevina za stican-
je dravnosti. Kako izgleda, razliite hege-
mone slike o prolosti slau se oko toga da je
jugoslovenstvo bespovratna prolost.
Tome ide u prilog i okolnost da u medijs-
kom pogledu jugoslovenstvo svakako nije
tirano ni komercijalno. Ne moete sa njim
u strateke ustanove za dekretiranje smisla,
kao to su zavodi za udbenike, niti u pro-
grame nevladinih organizacija. Prve ustanove
osmiljavaju nacionalni interes, a druge tite
manjine. Etnos dominira svuda. Prostor
izmeu zatite nacionalnog interesa s jedne
i prava manjina s druge strane preuzak je za
treu verziju - jugoslovenstvo. Jugosloven-
stvo ak nema ni status manjine. Ne menja
je upadljivo da se govor o jugoslovenstvu
najee omalovaava kao nostalgija, ako ne
kao izdaja, a retke studije o funkcionalnosti
(N. Dugandija, P. Matvejevi) i sloenosti
(J. Baki) jugoslavenstva gube se u nacio-
nalnoj galami oko prolosti. Jedva da treba
i pominjati da su globalizacijom nametnuta
zatita manjina i tranziciona pravda retorike
nespojive sa jugolovenstvom. I nacionalisti i
zatitnici manjina brane nacionalni iden-
titet: prvi veinski, drugi manjinski, ali obe
struje tite nacionalno. Jugoslovenstvo jeste
odista neto drugo, a njegovo rezumevanje
trai pre svega drugaije poimanje tempo-
ralnog poretka. Da li je, naime, neaktuel-
nost jugoslovenstva konana? Moda i jeste
ukoliko se prolost shvati kao bespovratno
zbivanje, a vremenski poredak kao sas-
tavnica duge i bespovratne prolosti, neuh-
vatljive sadanjice koja je tanko kao otrica
noa i neizvesne budunosti. Ako se pak
poe od toga da prolost nije golo zavreno
deavanje nego i vrlo upotrebljiv i aktivan
trajni sadraj, onda stvari postaju sloenije.
Dosledno tome, treba razlikovati minulu
prolost, sadanju prolost i neizvesnu
budunost. Osim toga, treba voditi rauna da
je postojala i prola budunost, da je aktivna
sadanja vizija budueg i da e se ta vizija u
budunosti menjati. Kako izgleda jugoslov-
enstvo sa stanovita pomenutog sloenog
temporalnog poretka? Najpre treba dodati
da nije svaka prola budunost zabluda, niti
je svaka sadanja slika prolosti nepobitna
istina. Jo manje je napetost izmeu prole
budunosti i sadanje prolosti neprirod-
na i konana. Prolost nije statina nego
dinamina tvorevina. Iako je teko predvide-
ti buduu prolost, osnovano je pretpostav-
iti, s obzirom na kolebljivo iskustvo, da e
ova biti drugaija i alternativna postojeem.
JUGOSLOVENSTVO I EU
Govorei konkretnije, sudbina jugosloven-
stva zavisi od sudbine EU. Ukoliko se poe
od sadanjeg hegemonog shvatanja o sta-
bilnosti EU kao definitivnog reenja evrop-
skih sukoba, onda ispada da je buduim
balkanskim lanicama EU izlian jugo-
slovenski identitet. Dovoljno nas navod-
no ujedinjuje trite, a multinacionalni
kapital donosi pravo i eljeni mir. Ako se,
meutim, neto opreznije doda, da e EU
biti svakako drugaija kada joj se prikljue
sve potencijalne lanice, pa se uz to jo ne
izgubi iz vida rezerva da e najrazvijenije
lanice EU moda poeti i da labave svoju
vezu sa njom kada ovoj pristupe svi ner-
azvijeni, onda stvari stoje drugaije. Nije
prazan antiglobalizam niti ala upozoren-
je da e moda V. Britanija razmiljati o
izlasku iz EU kada se prikljue Albanija i
Turska? Uz sve reeno, nije naodmet pod-
setiti da EU nije harmonino drutvo ravno-
pravnih ve sloeni hijerarhijski naddravni
kapitalistiki poredak u kom solidarnosti
i zatite manjina ima tek toliko koliko je
nuno krupnom kapitalu. Bilo kako bilo, ako
se reeni oprez iole ozbiljnije uzme, funkcija
jugoslovenstva ve izgleda neto drugaije
nego to se danas ini. Tako postaje jasnije
da lieno ideolokog balasta 20. veka jugo-
slovenstvo 21. veka, kao verzija modernog
evropskog regionalizma, moe biti korisno:
(1) kao otpor periferizaciji Balkana, (2) kao
zatitna kulturna i jezika opna malih srod-
nih naroda.
KULTURA I
IDEOLOGIJA
Da se ne bi otilo predaleko u domiljanju
jedne mogunosti treba se ograditi od pro-
pisivanja ideoloke forme novom jugoslov-
enstvu. Premda je budunost teko pred-
videti, mogue je donekle shvatiti trajnost
zatite funkcije jugoslovenstva. Jugoslov-
enstvo je bilo prola budunost Balkana.
Prosto reeno, Beograd nije mogao da asi-
milije Slovence, ali za Rim i Be se to nikada
ne moe rei. Ako se Evropa jednoga dana
pone raspadati zbog istih uzroka zbog
kojih se danas ujedinjuje (jer je ponaanje
krupnog kapitala nepredvidivo), budua
sadanjica jugoslovenstva e se aktuelizo-
vati, ali svakako u novoj formi, moda vie
u kulturnoj, a manje u dravnoj. Odavno je
uoeno da drave dolaze i prolaze, a jezik i
kultura ostaju. Teko je sporiti srodnost kul-
turnog koda Vuka Karadia, Maurania
i Kopitara. Treba se brinuti o budunosti
ove prole kulture, a ne o prolosti slavne
nacionalne politike. Kultura je kritika, a
ideologija apologetska delatnost. Istinska
kultura nas opominje i suoava sa senka-
ma vlastite prolosti, dok nas politika uvek
podsea na slavu i dunost prema precima.
Uvek je korisnija istina koja kodi nego mit
koji godi.
JUGOSLOVENSKI
"HABZBURGIZAM"
Zato kada se kae, da je Jugoslavija politiko
iskustvo vredno istraivanja, to znai da
se treba nadati da e budua prolost (a ne
budua sadanjica) Balkana biti naciona-
lizam, kao to je budunost 20. veka bila
preteno jugoslovenska i antinacionalistika.
Socijalistika prola budunost Balkana bila
je "skraena " globalizacija i internacional-
izacija haotinog eksplozivnog prostora uz
pomo autoritarnog jednopartijskog reima i
Titove nadnacionalne harizme. Titova hariz-
ma je imala autoritarnu, ali i kosmpolitsku
ulogu. Manje je vano to to se Tito kao sin
Hrvata i Slovenke najee izjanjavao kao
Jugosloven, od okolnosti da se svest o nje-
govoj "habzburkoj" ulozi jo nije probila na
videlo odravanja nacije u temperaturi emo-
cija. Grki filozofi su npr. kritikovali Alek-
sandra Velikog zbog toga to je sebe uzdigao
do boanstva ("pa je zbog izobilja sree u
dui"). U realnosti je pak, usprkos autoritar-
nosti, Aleksandrov kult bio mono sredstvo
kosmopolitizacije antikog sveta koji je pri-
premio i hrianstvo. Tito nije bio ekumen-
ski Aleksandar, ali je bio poslednji balkanski
Habzburg (vladar vienacionalne drave),
a njegova harizma (pored konzervativne)
imala je i slinu globalizacijsku ulogu.
"SLAVNA NACIONALNA
PROLOST" I
KAPITALIZAM
PERIFERIJE
Neretko se al za jugoslovenstvom
poistoveuje sa praznom nostalgijom. Time
se jugoslovenstvo degradira na efemernu
emociju. Tome nasuprot, ocena jugoslovenst-
va trai hladniji pristup i viu osmatranicu.
Naravno da u kriznom drutvu nije lako
ablju perspektivu zameniti ptijom, ali
je taj napor preko potreban. Stvarnost se
prouava podjednako mikroskopom i teles-
kopom. Moda bi se ak moglo rei da danas
kapital bolje uoava znaaj jugonostalgije
nego gubitnici u tanziciji. Kapitalu je nuno
trite, pa se radi o kalkulantnskoj potrazi
za jugoslovenskim prostorom. Zatita man-
jina postaje surogat za prosveeno jugo-
slovenstvo. Gubitnici tranzicije su, tome
nasuprot, skliznuli u nacionalizam. Oni bi
trebali da budu nosioci jugoslovenstva, a ne
ovinizma. Politike elite su uspeno namet-
nule svest da je Jugoslavija bila tamnica
svim nacijama. Jugoslovenstvo je svedeno
na korisnu mranu prolost. Izlaz se trai
u slavnoj nacionalnoj prolosti. Povratak
slavnoj nacionalnoj prolosti je u osnovi
ideologija koja obezbeuje obnovu struk-
tura periferijskog kapitalizma. Kod dela
stanovnitva jeste prisutna jugonostalgija.
Rado se seamo otvorenih granica i letovanja
na Jadranu. Ipak je nostalgija oblik varljivog
toplog seanja, a jugoslovenstvo je vie od
emocije. to je ne manje vano, jugoslov-
enstvo je interes podvlaenih, a ne samo
trgovakih elita. "Merkatora" ili "Metroa".
Treba biti naisto s tim da je jugosloven-
sntvo agregat novih vidokruga, koji razbijaju
provincijalizam. "Patriotska" inteligencija
to nadoknauje upornim nametanjem slike
o monumentalnoj prolosti nacije. Sudar
slavnih prolosti lako je preao u rat. Zato
se samo na prvi pogled moe initi preuran-
jenim zakljuak da je, uprkos dravnom
neuspehu, nemonumentalno jugoslovenstvo
bilo Veliki pokuaj.
Dr. Todor Kljui je profesor na Filozofs-
kom fakultetu u Beogradu
Todor Kulji
OD VARDARA DO TRIGLAVA
22 PLAMEN
novi
23 PLAMEN
novi
OD VARDARA DO TRIGLAVA
J
ednom prilikom rekao sam da je Bosna
evropski san o nemoguem. Kaem evrop-
ski, jer naravno, ne mogu rei da je azijski ili
ameriki. Bosna se jo uvijek nalazi u Evropi,
mada sve to se u njoj i oko nje deava Bosnu
sve vie i vie udaljava od Evrope. Ona je
kao jedno dugme koje je ovog trenutka samo
priiveno uz Evropu. Rodio sam se u zemlji
koja je imala jedno dvadesetak aerodroma,
velikih aerodroma, na koje su mogli slijetati
najvei avioni. Rodio sam se u zemlji koja je
imala jedno ogromno, prekrasno, moda i
najljepe more na svijetu. Jadransko more.
ivio sam i slavu stekao u zemlji koja je obi-
lovala, kao ni jedna druga na svijetu, raz-
likama, koje su se tako fino proimale. Bar
sam ja takav utisak imao. Rodio sam se u
zemlji koja je imala stotine jezera. Nisam
uspio sve ni da ih otkrijem. To su ona jezera
u kojima ive i dan danas neke vrste koje ne
ive nigdje drugdje na svijetu. Rodio sam se
u jednoj ekoloki izvanrednoj zemlji u kojoj
su, valjda to tako biva, ivjeli neki ljudi koji
je nisu bili zavrijedili.U njoj su ivjeli ljudi
koji su tu doli odnekud, kako ja esto gov-
orim - niotkud. To su bila ta uglavnom divlja
plemena, koja su bjeei od kazne, giljotina
i vjeala bjeala u brda. Ta plemena su se
tu nastanila i stvorila neke svoje katune i
tvrave. Dugo vremena te utvrde, mada su
bile organizovane u nekom unutranjem
smislu, nisu imale ni svoja imena, nego tako,
est-sedam kua se nazivalo po najmonijem
koji je imao najvie novca, zlata ili stoke. Ti
stari Slaveni, koji su nastanili ove prostore,
ve tada su imali velike probleme. Nisu bili
ni doli na ove prostore a ve su se meu
njima stvarale frakcije. Mogu slobodno tvr-
diti da su to bile pretee dananjih Srba
i Hrvata. Oni su se ve usput tukli jer su
time, smanjujui broj onog drugoga, imali
mogunost da osvoje vei dio zemlje za sebe.
Tako je to bilo od njihovog dolaska na ove
prostore, a sve to se deavalo kasnije, svakih
deset, pedeset, sto ili vie godina eskaliralo je
u sve vee i vee sukobe oko tog nesretnog
veeg pareta zemlje i ostvarivanja na njemu
vee vlasti. Poslije dugog niza godina nee to
biti samo Srbi i Hrvati tu e se nastaniti i
drugi, veinom kriminalci i razbojnici. Onda
e doi neki misionari, takoe odnekud, koji
e pokuavati te besprizornike civilizirati.
Bili su to i vjerski poslanici koji su to radili
sa vie ili manje uspjeha.Kada se stvorila
ta neka geopolitika teritorija, slavenska ili
sveslavenska, onda su tadanje ve formi-
rane velike imperije pokazale apetit prema
tim novonastalim geopolitikim teritorija-
ma. Te imperije, poev od Rimske, Otoman-
ske pa, konano, do Austrougarske povreme-
no su zauzimale te teritorije i tom prilikom
stanovnitvu nametale dio svoje civilizacije.
Oni su donosili i svoju kulturu i promjenu
nacionalnog, odnosno vjerskog korpusa i
ovaj prostor je postajao sve zanimljiviji u
svojoj arolikosti. I taj srednji vijek, a i ono
doba prije srednjeg vijeka, sutinski se nisu
razlikovali od ovog novog doba. Postojali su
potpuno isti problemi, samo je bilo pitanje da
li e tim prostorima nadvladati negativna ili
pozitivna energija. Namjerno sam napravio
ovo poniranje u prolost, na sebi svojstven
nain, da bi prije svega bez puno zablude ili
zabune znali ko smo i ta smo.
NAA ISTORIJA
JE, NAALOST,
VANDALISTIKA
Ja znam da e ovo ostati zapisano i ba
zato elim da se suprotstavim svim onim
mediokritetima, pogotovo istoriarima, koji
pokuavaju, svako iz svog opredjeljenja, koje
je veinom dnevnopolitiko, dati odreene
ocjene o istoriji. Naa istorija je, naalost,
vandalistika. Ona nam se cijela pretvorila
u to, kad je ko kome ezlo na glavu nabio,
kad je ko koga na kolac nabio, koliko je
ljudi pobijeno u Mohakoj bici, na Solunu,
na Krimu, u utvrdama prema Sloveniji,
u Blajburgu... Koji su to ljudi stradali u
Prvom, Drugom, i svim ratovima koji su se
deavali prije ta dva najpoznatija i, naalost,
u ovom internom, samo naem, Treem
svjetskom ratu, besmislenom do kraja. Ratu
oko niega. Nita u tome nema dobra. Da bi
tragedija bila vea, sve te generacije koje su
se iz pepela dizale poslije tih ratova bile su
kasnije, od istih tih istoriara i profesora
istorije, terorisane time da moraju znati ko
je, naprimjer, hajduk Veljko, ko je hajduk
Stanko, ko je Sava Kovaevi... Mi smo u
mom gradu uili da su hajduk Veljko i hajduk
Stanko dobri ljudi koji su otimali bogatima i
davali siromanima. Kakvo je to dobro pres-
resti nekoga, moda i ubiti, uzeti mu novac,
a onda, patetino, dio tog ukradenog novca
dijeliti sirotinji da bi kod tog istog naroda
stvarao mit o sebi kao dobrom ovjeku.Taj
isti narod bi morao znati da onaj ko se bavi
hajduijom, ko se dakle odrekao svih kanona
civilizacijskog svijeta, da on ugroava ivot
nekog oca koji ima svoju djecu i ne mora ako
je bogat biti i nepoten. Kod nas, kod naroda
koji su uglavnom fukare, stvorila se svijest
da onaj ko ima mora po pravilu biti lopov
a onaj ko nema, po pravilu, biti poten. U
takvom jednom ambijentu je jako teko biti
i jedno i drugo. Teko je biti lopov, a jo je
tee biti poten. Ta dva pojma se proimaju
jednako kao dobar i lo ovjek. Sve je ovdje
kod nas blizu. Nikakva distanca ne postoji
izmeu dobrog i loeg djela. Ne mogu da
shvatim da su doktori nauka, a oni su domi-
nantna savjest ovih prostora, u ovom ratu
bili i vojskovoe i osnivai logora u kojima
su ljudi zatvarani samo zato to su Srbi,
Hrvati ili Bonjaci - Muslimani. Ne mogu
da shvatim da ti doktori nauka nikada nisu
bili dobri. ta se u toj dobroti desilo da se
sve to okrenulo na zlo? To je upravo dokaz
BILA JEDNOM JEDNA
ZEMLJA
Da je svaki ovjek u ovom ratu spasio samo po jednog ovjeka, da je samo jednom
djetetu pruio ruku i skinuo djeiju suzu, ovo bi bila zemlja dobrih ljudi.
Josip Pejakovi
22 PLAMEN
novi
23 PLAMEN
novi
OD VARDARA DO TRIGLAVA
moje teze da je ovdje kod nas sve tako blizu.
I, zanimljivo, mi smo to voljeli. Mi smo voljeli
da se dodirujemo. Da smo blizu. I kad smo
kolo igrali mi smo se drali za ruke. Kad smo
se gurali na eljeznikoj stanici i psovali jedni
drugima, gurali smo se zato to smo htjeli da
budemo blizu, mada bi se normalnim evrop-
skim stajanjem u redu bre ulo u voz. Mi to
nismo htjeli. Htjeli smo jedni preko drugih.
Htjeli smo da jaemo na leima jedni dru-
gima. I dok smo se tako gurali, psovali smo
i dravu i predsjednika i Predsjednitvo. Da
ne bi bilo zabune, pogodilo je to i predsjed-
nicima jer su oni sve i organizovali da tako
bude. Sve je to bila jedna loe organizovana
pozorina predstava sa loim pozorinim
glumcima i jo loijim reiserima.To je ono
to bi bilo bitno rei za predgovor jedne
ovakve knjige. Jo je bitnije da to kaem ja.
Nije ovo rekao ni jedan od onih tekuih "mis-
lilaca" svih ovih ratnih godina. Ovo je rekao
ovjek koji je definitivno sa ovim prostorom
raskrstio. Koji nije digao ruke od njega ve
raskrstio. Respektujem sve ono to sam
napisao prije svega ovoga, od 1974. godine,
od "On meni nema Bosne" pa do monodrame
"Drava" napisane 1994. godine u jednom
uasnom ratu. Od te godine sebe mogu pos-
matrati kao ovjeka koji ivi na jednom pro-
storu potpuno osloboen patetike, prostoru
u kome su prisutni neki prolazni ljudi, kao
na nekoj velikoj eljeznikoj stanici. Svi su se
oni ispozdravljali i samo ekaju da voz krene.
A voza nikako. Tranice su obrasle u travu,
rastinje je poelo da raste, a voza nema. To
je danas Bosna. Ja sam je uvijek posmatrao
kao dio neeg veeg. Kao dio te nesretne
zemlje Jugoslavije, koja se raspala i koje vie
nema. Za mene, moju djecu, moju porodicu
i moje prijatelje vrlo sretne zemlje. To sad
neki zovu jugonostalgijom. Neka zovu. Ja se
u svojoj pedesetoj godini, u tom smislu, ne
mogu promijeniti. Ne!
SVI SU "ONI"
ZAJEDNO PUCALI U
ZAJEDNITVO
U ovoj Bosni rat se nije vodio protiv
Bonjaka - Muslimana, rat se nije vodio ni
protiv Hrvata, nije se vodio ni protiv Srba.
Nije se vodio ni protiv jednog naroda. Ovdje
su se "ONI", svojim privatnim, poluprivat-
nim i oficijelnim, stranakim vojskama borili
protiv prolosti koja se zove ZAJEDNITVO.
Pedeset godina bi mir kao nigdje u svijetu. Bi
mir i zadovoljstvo. Bi neka socijalna pravda.
Bi neka jako cijenjena zemlja. Cijenjena i
u svijetu. Noen tim iskustvom, apsolutno
protiv svoje volje, potpuno nespreman, uoh
u rat. Ali ne sa tezom, kao to su to izjavile
neke moje kolege po Beogradu, Zagrebu,
Pragu, Londonu... da ovo nije bio njihov rat.
Ne postoji ni jedan ovjek na svijetu koji je
bar deset minuta ovdje ivio, a da u ovom
ratu nije uestvovao. Posljednji zagrljaj,
bratski zagrljaj, istinski, iskren, onako nena-
javljen osjetio sam 6. aprila 1992. godine u
Sarajevu, od Radeta erbedije, kada smo
zajedniki pjevali pjesmu: "Neu da pucam u
druga svog" pred Skuptinom Bosne i Herce-
govine. Ali, bez obzira to mi nismo htjeli da
pucamo na nas su pucali sa hotela Holiday
Inn. Naravno, nisu pucali na mene i Radeta,
pucali su na ZAJEDNITVO. Pucali su u
neto to je za sve njih bila najvea opasnost.
I to "ONI" koji e me vrlo brzo proglasiti
ratnim zloincem, ustaom koji kolje Srbe u
Centralnom zatvoru u Sarajevu, oni koji e
me proglasiti izdajnikom hrvatskog naroda
i oni, Bonjaci-Muslimani, koji e me progla-
siti lopovom. To se samo smjenjivalo.
Svi su "ONI" pucali zajedno svih ovih godina,
dok nisu po svijetu rastjerali prvo one iz
mjeovitih brakova, jer su oni najvie na
cijeni u Americi, Novom Zelandu, Kanadi...
Onda su, naravno, rastjerali i one Srbe,
Hrvate i Bonjake - Muslimane, veinom
one pismenije. Tako su Amerikanci,
Novozelanani i Kanaani dobili najbolje
kadrove. I jo neto. Uz te najbolje kadrove
dobili su i vrlo darovitu, graanski potpuno
nastrojenu djecu, evropeiziranu, kompjut-
erski potpuno pismenu. Ta su djeca danas
najbolja na svim koledima. A ko je ostao
ovdje? Ostali su oni koji su morali ostati ili
oni koji su jednostavno izabrali da ugase
svjetlo. Ja sam jedan od tih. Ono to je istina
o meni je da sam ve te 1992. godine uasno
elio da pomognem nekim ljudima. Mislio
sam: ta da se to sada deava meni, tamo, na
drugoj strani? Naravno da bih i ja, da sam
u takvoj situaciji, od njih oekivao pomo.
Ja sam znao da na brdima oko Sarajeva
nisu Kinezi, ve Srbi. Isto tako sam znao
da je dosta Srba koji su se zadesili u Sara-
jevu iz koga nisu mogli, ili nisu htjeli izai.
Bili su Srbi, ali nisu, to kae na narod, ni
luk jeli ni luk mirisali. Zbog situacije oko
Sarajeva i dolaska velikog broja izbjeglica
koje su doivile tragediju, dolo je do stra-
hovitog pritiska na te Srbe koji su ostali u
Sarajevu i ni za to nisu bili krivi. Bio je to
period od maja do negdje oktobra mjeseca
1992. godine. To su bila najtea vremena ne
samo u Sarajevu ve i u cijeloj Bosni i Her-
cegovini. Pogotovo za manjinske narode. A
izlaskom onih Srba koji su otili, Srbi su u
Sarajevu postali manjinski narod. Ja nisam
iao daleko. Znao sam da su meu umjet-
nicima, a pogotovo glumcima u sarajevskom
Narodnom pozoritu i Kamernom teatru
55, uglavnom Srbi. Zato sam osnovao tab
za zatitu kulturnih dobara, institucija i,
ono to je najvanije - ljudi koji rade u tim
institucijama. Ta zatita ljudi je bila vanija
od svih tih institucija. Moram priznati da
sam u tome imao veliku podrku tadanjeg
vojnog i policijskog, legitimnog, profesion-
alnog, prijeratnog sastava. Tako sam uspio
nekako amortizovati probleme sa kojima
su se suoile moje kolege glumci. Nisam u
tome bio usamljen. Bilo je dosta ljudi koji
su o tome vodili rauna. Ja od toga nisam
htio praviti veliku halabuku. To se kasnije
pokazalo kao vrlo produktivno. Sve sam to
radio u jednoj apsolutnoj, stratekoj utnji,
koja je rezultirala time da niko nije ni znao
ta ja ustvari radim. Jednostavno, smatrao
sam da je to moja dunost i nikome o tome
nisam polagao raune. Sarajevo je veliki
grad i tu su odmah na poetku rata doli
razni posmatrai, stranci, i nije se tako jed-
nostavno moglo sa onima druge nacije, kao
to se deavalo u Foi, Tarinu ili Mostaru.
Poto sam ja radio neke stvari od izuzetnog
znaaja za ovaj kulturni prostor, koje pre-
vazilaze granice zemlje, poeo sam odmah
saraivati sa nekim ljudima iz UNESCO-
a i drugih organizacija. Opominjao sam i
alarmirao. Dok je bila televizija, pozivao sam
svoje kolege da zatite kulturno blago ovih
prostora. Naravno, ja tada nisam ba puno
mislio na mostove, muzeje... Ja sam pre-
vashodno mislio na ljude koji u njima rade.
Zato uvijek kao svjedok mora ostati kamen-
je, a ljudi obino plate glavom. Ne vrijedi ni
jedan most ni jedna crkva ni jedna damija
jednog obinog ljudskog ivota. Ako je Bog
stvorio ovjeka znam sigurno da nije stvorio
ni jednu crkvu i ni jednu damiju. Njih su
napravili ljudi. Za sebe. Naalost, te su tvor-
evine esto bile vrlo znaajne institucije u
sam u takvoj situaciji, od njih oekivao
pomo. Ja sam znao da na brdima oko
Sarajeva nisu Kinezi, ve Srbi. Isto
tako sam znao da je dosta Srba koji
su se zadesili u Sarajevu iz koga nisu
mogli, ili nisu htjeli izai. Bili su Srbi,
ali nisu, to kae na narod, ni luk jeli
ni luk mirisali. Zbog situacije oko Sara-
jeva i dolaska velikog broja izbjeglica
koje su doivile tragediju, dolo je do
strahovitog pritiska na te Srbe koji
su ostali u Sarajevu i ni za to nisu
bili krivi. Bio je to period od maja do
negdje oktobra mjeseca 1992. godine.
To su bila najtea vremena ne samo u
Sarajevu ve i u cijeloj Bosni i Hercego-
vini. Pogotovo za manjinske narode. A
izlaskom onih Srba koji su otili, Srbi
su u Sarajevu postali manjinski narod.
Ja nisam iao daleko. Znao sam da su
meu umjetnicima, a pogotovo glumci-
ma u sarajevskom Narodnom pozoritu
i Kamernom teatru 55, uglavnom Srbi.
Zato sam osnovao tab za zatitu kul-
turnih dobara, institucija i, ono to je
najvanije - ljudi koji rade u tim insti-
tucijama. Ta zatita ljudi je bila vanija
od svih tih institucija. Moram priznati
da sam u tome imao veliku podrku
tadanjeg vojnog i policijskog, legitim-
nog, profesionalnog, prijeratnog sas-
tava. Tako sam uspio nekako amorti-
zovati probleme sa kojima su se suoile
moje kolege glumci. Nisam u tome bio
usamljen. Bilo je dosta ljudi koji su o
tome vodili rauna. Ja od toga nisam
htio praviti veliku halabuku. To se
kasnije pokazalo kao vrlo produktivno.
Sve sam to radio u jednoj apsolutnoj,
stratekoj utnji, koja je rezultirala
time da nitko nije ni znao ta ja ustvari
radim. Jednostavno, smatrao sam da je
to moja dunost i nikome o tome nisam
polagao raune. Sarajevo je veliki grad i
tu su odmah na poetku rata doli razni
posmatrai, stranci, i nije se tako jed-
nostavno moglo sa onima druge nacije,
kao to se deavalo u Foi, Tarinu
ili Mostaru. Poto sam ja radio neke
stvari od izuzetnog znaaja za ovaj kul-
turni prostor, koje prevazilaze granice
zemlje, poeo sam odmah saraivati sa
nekim ljudima iz UNESCO-a i drugih
organizacija. Opominjao sam i alarm-
irao. Dok je bila televizija, pozivao sam
svoje kolege da zatite kulturno blago
ovih prostora. Naravno, ja tada nisam
ba puno mislio na mostove, muzeje...
Ja sam prevashodno mislio na ljude
koji u njima rade. Zato uvijek kao
svjedok mora ostati kamenje, a ljudi
obino plate glavom. Ne vrijedi ni jedan
most ni jedna crkva ni jedna damija
jednog obinog ljudskog ivota. Ako je
Bog stvorio ovjeka znam sigurno da
nije stvorio ni jednu crkvu i ni jednu
damiju. Njih su napravili ljudi. Za
sebe. Naalost, te su tvorevine esto
bile vrlo znaajne institucije u nekim
ratovima, a pogotovo u ovom naem.
Ponekad su bile znaajnije i od parla-
menta. U njima su se donosile krupne
odluke. Sve su manje bile mjesta u
kojima se potee Biblija, Sveto pismo ili
Kuran asni.Mnogi sprovodi, pogrebi
ili denaze izgubili su smisao i dosto-
janstvo jer su se na njima esto uli
poklici i pozivi na osvetu. Interesant-
no, uvijek su to radili oni ljudi kojima
se nita runo nije dogodilo u ovom
ratu. Kojima niko nije poginuo, kojima
niko nije stradao. Oni su bili poput
dresera lavova u cirkusu. Znate ono
kad lavovi ba nee jedan na drugoga
a dreser ga udari sa korbaem. Tako se
sijala mrnja da bi onaj sljedei sukob
kao rezultat imao puno vie sahrana,
pogreba i denaza. I tako sve vrijeme
rata. A na kraju NITA. Niti je ko
poraen niti je ko pobijedio. Ovdje je
na kraju bilo jedno veliko nita. To ja
mogu rei jer sam sve to gledao uivo,
sve vrijeme rata.Priu od devedeset
druge do devedeset pete godine mogu
priati samo ljudi koji su bili ovdje.
Ne elim kapitalizirati to to priam.
elim samo sprijeiti ove mediokritete
da sada meni i ovakvima kao ja, doavi
iz logistikih centara, odreuju legiti-
mitet, prisustvo i radni sta. Radni
sta koji je tokom rata bio uglavnom
kreativna utnja.
VALJDA E JEDNOG
DANA PROGOVORITI
MNOGI KOJIMA SAM
POMOGAO
Mnogima sam pomogao u ovom ratu.
Valjda e jednog dana mnogi od njih
progovoriti, kao to je progovorio Uro
Kravljaa, glumac. Kao to je progov-
orio jedan Nikola Popovi, ininjer,
koji je otiao u Beograd. Kao to je
progovorila majka Irfana Mensura,
glumca. Kao to je progovorila Kaa
Dori, glumica. Ali, isto tako, postoji
njih na desetine koji ute. Ne znam
zato. Moda oni misle da sam ja morao
pomagati. Nisam morao. Ja sam to
tako htio. Ne radi njih, nego radi sebe.
Bio sam jako sretan kada sam saznao
da je sin Ace take, sjajnog novinara
Osloboenja, naao sebe u Australiji
i da e neki njegov sin, ili sin njegovog
OD VARDARA DO TRIGLAVA
sina znati da jednim dijelom postoji na
ovom svijetu i zbog toga to je njegovog
oca, ili djeda, bukvalno iz ralja smrti u
Sarajevu izvadio Josip Pejakovi. Nam-
jerno pominjem njega jer je najmlai
od svih kojima sam pomogao. U ime
ljudskog dostojanstva i istine, sretan
sam zbog toga to to zna i njegov otac
i njegova majka. To je dovoljno. Da je
svaki ovjek u ovom ratu spasio samo
po jednog ovjeka, da je samo jednom
djetetu pruio ruku i skinuo djeiju
suzu, ovo bi bila zemlja dobrih ljudi.
Naalost, to se nije desilo. I zato moja
slutnja da bi nam se sve ovo ponovo
moglo dogoditi.Na kraju, elim da
ponovim: rodio sam se u zemlji u kojoj
je bilo mnogo aerodroma, u kojoj je bilo
moda posljednje ekoloki isto more.
More po kojem sada plove teki, prl-
javi brodovi koji nose veliko smee svi-
jeta i odlau u njegove dubine. Njegove
otoke e zapljusnuti nafta iz tih ogrom-
nih tankera i brodova koji mu nose
zlu kob. Galeb, Dinara, Fruka gora,
Drina, Beograd, Zagreb, Ljubljana...
kako su se zvali ti nai lijepi, krasni,
isti brodovi, postali su olupine, zaro-
bljeni u ime duga u nekim zemljama
svijeta ili prodati na licitacijama novo-
komponovanim, bogatim ljudima sa
ovih prostora. Rodio sam se u zemlji u
kojoj je bilo na desetine sportsko - rek-
reacionih centara evropskog i svjetsk-
og glasa. U kojoj je bilo stotine jezera
u kojima su se nalazile rijetke vrste
ribica. ak i ovjeije. Rodio sam se u
zemlji koja je imala na hiljade rijeka i
potoka u kojima su se praakale i pas-
trmke i lipljani i rakovi. A oni samo
ive u istim vodama.Danas ivim u
zemlji koja ima malo aerodroma, koja
nema mora i u ijim rijekama ima sve
manje pastrmki, lipljana i rakova.
ivim u zemlji u kojoj neko valjda mora
da ugasi svjetlo da bi ga neko, moda,
nekada ponovo upalio. Upalie ga neko
ko e jednoga dana moda na Inter-
netu nai ifru filma i kad ga deifruje
tamo e pisati: BILA JEDNOM JEDNA
ZEMLJA.
Josip Pejakovi je poznati glumac i
lan Savjeta Novog Plamena.
24 PLAMEN
novi
(EVRO)VIZIJA
E
vropa, kao prostor
izrazite povijesne
dinamike, po svoj prilici
ima i najbolje izglede da
bude oivotvorenje Spen-
cerovske paradigme ''ide-
alnog'' razvoja proces je
to progresivne diferenci-
jacije drutva popraene
paralelnim razvitkom
koordinacije meu grupama. Mirni suivot
i produktivna interakcija meu pojedincima
i narodima ideje su prvo proklamirane na
naem kontinentu, na kojem je, meutim,
upravo nedostatak navedenih odnosa doveo
do zaaranog kruga, mranog, stoljeima
neprekinutog ciklusa ratovanja, mrnje
i fanatizma. Vrhunac Antike Periklova
Atena, i, odmah zatim, Aristofanova djela,
napisana u jeku Peloponeskog rata, kao
moda i najblistavija emanacija zdravora-
zumskog otpora njezinog demokratskog
duha, negacije ludosti i tenje k istinskom
progresu, rasli su u okruju izrazitih klas-
nih nejednakosti, podijeljenih i sukobljenih
etniciteta, permanentno zaraenih strana
antagonistikih interesa, i po slinom
obrascu kreemo se jo i danas. Ujedinjena
je Evropa, istina, u velikoj mjeri ostvarena
jo za Rimskoga carstva, a donekle i u vri-
jeme habsburke dominacije, ali tada su
granice ruene vojnom silom osvajaa, a na
principu nemilosrdne eksploatacije irokih
slojeva stanovnitva i apsolutistike hege-
monije vlastodraca.
UJEDINJENE
EVROPSKE REPUBLIKE
U novome su vijeku, prvo renesansa, a
zatim i pokret enciklopedista, znaili i
postepenu izgradnju jedinstvenog evrop-
skog kulturnog prostora, a revoluciona-
rni teoretiar i pisac s kraja 18. stoljea,
Thomas Paine, bio je tako jedan od prvih
koji su zagovarali uspostavu Ujedinjenih
Evropskih Republika. Tada se jo inilo
da je prodiranje humanizma i racionalizma
nezaustavljivo. Prijetnja potpune destruk-
cije, ali prvenstveno ipak ekonomski intere-
si drava iji su se kolonijalni imperiji tada
raspadali, potakli su nakon Drugog svjetsk-
og rata zaetak evropskih integracija kao
garanciju pozicije subjekta (i monopolista)
povijesti. Na bogatom je iskustvu ovaj put u
veoj mjeri sazrelo shvaanje da su one, na
prostoru ovako bujne raznolikosti tradicija i
drutvenih osobitosti, mogue samo ukoliko
budu, stvarajui onaj jedinstven evropski,
istovremeno uvale individualne identitete,
promicale toleranciju i konstruktivnu
suradnju. Rei da je to postignuto znailo
bi tvrditi da su sadanji odnosi meu evrop-
skim drutvima i narodima optimalni, da
je konano pronaena prava mjera izmeu
''velikih i malih, monih i slabih''. Naalost,
jo smo daleko od toga, ali su i sami ideali
neto na emu se moe graditi. Bitno je u
svemu tome pronai ljudski interes. Materi-
jalni prosperitet stanovnitva, iako ponekad
prisutan i znaajan, ipak je izuzetno nepro-
porcionalan i asimetrian profitu kom-
panija i nekolicine najmonijih, te nuno
poiva na eksploatacjii meunarodne radne
snage, trinom sukobljavanju i borbi za
radna mjesta. Evropa kriminala zlatnim je
slovima upisana u ustave i zakone, koji tako
npr. doputaju eurobirokraciji da maso-
vno i besramno unitava vikove hrane
radi ouvanja cijena dok milijuni umiru od
gladi. Visoko centraliziran, oligarhijski ute-
meljen sustav EU administracije i tenja za
jo veom koncentracijom moi u rukama
nekolicine drava, njihovih politiara i
mogula, uvelike predstavljaju kraj svim
dosad naizgled plauzibilnim iluzijama o
politiki i socijalno ravnopravnoj evropskoj
i svjetskoj zajednici u skorijoj budunosti,
to je trenutno zakoilo i izglasavanje novog
ustava Europske Unije.
Zato je vrlo vaan i onaj aspekt interkultur-
alnosti i intelektualne razmjene, a ne samo
pozicija na globaliziranom tritu. lanstvo
u EU je takoer potencijalni faktor razvitka
onih evropskih nacija koje su do sada bile na
periferiji, iskljuene iz elitne zapadnoevrop-
ske zajednice tokom stoljea. Ona bahato,
kao ''sina razmetnoga'', prihvaa dosadanje
navodne odmetnike od zajednike evropske
budunosti, ali doputa odreenu poliva-
lentnost koja, iako jo nedovoljno istraena,
ipak i danas predstavlja mnogo vie od
arenila na turistikim razglednicama, na
to bi to neki, ujedinjeni u uniformnosti i
profitu, eljeli svesti.
BORBA ZA SLOBODNU
EVROPU
S druge strane, izvan velikih konferen-
cijskih hala i skupih banketa evropskih
odlinika, kao suprotnost i alternativa
svjetskim i evropskim ekonomskim forumi-
ma, pupaju, kao gljive poslije (olovne) kie,
demokratske organizacije pravih batinika
istinskog, progresivnog, kozmopolitskog
evropejstva, onog simboliziranog Erazmom,
Voltaireom i Krleom npr. Jean-Paul Sartre
napisao je u predgovoru ''Prezrenih na svi-
jetu'' Frantza Fanona: ''Ne gubimo vrijeme
u jalovim litanijama ili odvratnim mimikri-
jama. Ostavimo tu Evropu koja ne prestaje
govoriti o ovjeku, a da ga pritom mrcvari
svagdje gdje ga susree, na svim uglovima
svojih ulica, u svakom kutku svijeta (...)
budui da drugi postaju ljudima protiv nas,
izlazi da smo mi neprijatelji ljudskog roda;
elita otkriva svoju pravu narav: to je gang-
sterska banda. Nae drage vrijednosti gube
svoja krila; gledajui ih izbliza, nemogue je
nai i jedne koja nije umrljana krvlju. Ako
trebate jedan primjer, sjetite se onih velikih
rijei: kako je plemenita Francuska. Mi ple-
meniti? A ovih osam godina zvjerskoga rata
koji je stajao ivota preko milijun Aliraca?
A muenje elektrodama? Meutim, shvatite
da se nama ne predbacuje zato to smo
iznevjerili ne znam koje poslanstvo: iz jed-
nostavnog razloga to nikakva poslanstva
nismo ni imali.''
One vrijednosti, ono pionirsko evropejst-
vo Slobode, Jednakosti, Bratstva i Mira,
ne treba dakle traiti na izlizanoj matrici
nazdraviarske retorike i televizijskih pro-
grama. ''Nema ljubavi u oima od konana
stakla'' (Lorca, Krik prema Rimu). Kultura
vrijednosti kao kultura ideala postoji i gradi
se, raste u sjeni Kule Bahatosti. Ujedinjena
Evropa za Ujedinjeni Svijet. U sjeni Evrop-
skog ekonomskog foruma raa se Evropski
socijalni forum. Pomognimo mu rasti.
Europa kao kultura
promicanja vrijednosti
Mladen Jakopovi
25 PLAMEN
novi
26 PLAMEN
novi
27 PLAMEN
novi
SVIJET U 21 STOLJEU
Neki je dan obrazovni program talijan-
ske televizije pokazao stanje u Sudanu i
njegovoj zapadnoj pokrajini Darfuru: prl-
jave se igre vode oko te zemlje daleko od
oiju civilizirane, kulturne i ovjekoljubive
Evrope. U njoj rat traje gotovo tri desetljea,
a ona i dalje ostaje preputena vlastitoj
sudbini, jer su svi pokuaji uspostavljanja
mira neslavno propali. O toj se zemlji, iji
je teritorij ogroman, poharanoj graanskim
ratom, govori samo s vremena na vrijeme,
kad treba potresnim slikama stotina hiljada
izbjeglica, koje doslovno umiru od gladi i jo
vie od ei, nekome smekati srce i navesti
stanovnike razliitih evropskih zemalja, da
humanitarnim akcijama i dobrotvornim
priredbama sakupljaju novce za postradale
narode i za one na koje se sruila nesrea
graanskog rata.
Nema sumnje da ovako nepravednom
ustrojstvu svijeta, koje muzu multinacio-
nalne kompanije i u kojem se gomile novca
na jednoj strani poveavaju eksponencijal-
nom brzinom, a na drugoj kapitala nema,
nestaica postaje sve ljua i bijeda raste
takoer eksponencijalno, teko da se moe
nazrijeti izlaz u bliskoj budunosti. U svim
drutvenim nevoljama, prirodnim katastro-
fama, krizama i ratovima, najtee stradavaju
oni najbjedniji i najslabiji, a to su redovito
djeca. I zato dnevno na crnom kontinentu
umire nekoliko hiljada djece u dobi do pet
godina. U Darfuru, zapadnoj pokrajini pros-
tranog Sudana, umire na stotine i na hiljade
svakodnevno.
Naravno, to stanje svijeta u kojem svjets-
ka proizvodna maina proizvodi sve vee
koliine roba, koje je sve tee plasirati, nije
nepoznato pristalicama ekonomske dok-
trine Friedricha von Hayeka, koji se ve
1944. godine oborio na socijalistike ideje
i ideale i napisao tada vrlo nepopolarnu
knjigu Put u ropstvo. Ta se knjiga i njen
autor, okrivljujui planiranu ekonomiju i
normiranje cijena obruila na socijalistike
ideje, naroito na zamisao o drutvenom
sektoru u proizvodnji kao i na uplitanje
drave u privredu i njenu potpunu slobodu,
karakterizirajui ih kao porobljivae i nepri-
jatelje ljudske sree i blagostanja.
Put u ropstvo knjiga je s novim vienjem
ekonomije, suprotnim dotad vladajuem na
Zapadu keynesizmu i taylorizmu - budui
da je publicirana u Londonu 1944. godine
(upravo uoi pobjede nad faizmom i u vri-
jeme kad e mnoge socijalistike ideje izni-
jeti pobjedu u asu antifaistike apoteoze u
Evropi) nije isprva nailazila na irok odjek
niti je lako sticala pristae. A bilo je to djelo
ije e ideje za ezdesetak godina neobuz-
dano trijumfirati svijetom i imati za sljedbe-
nike ne samo drave ve i itave kontinente.
Iako je von Hayek tvrdio da su socijalistike
ideje i planirana ekonomija smrt za ljudske
slobode i da se zbog toga mora voditi bitka
za neogranienu slobodu trita, ipak je i
on sam priznao socijalistima da dre i jedan
as u rukavu svoju neizmjernu vjeru u
ispravnost svojih ideja i ideala i nesalomljivu
volju da se za njih rtvuju
NAJBOLJI OD SVIH
MOGUIH SVJETOVA
A ta se dogodilo sa svijetom, kad je ta vjera
u njihovu ispravnost poklekla ili gotovo
nestala?
A sklonost na velikodune rtve izaziva
prije podsmjeh nego divljenje? O tome
govore slike Afrike, snimci djece iz Sudana
ili Somalije, koja umiru na rukama vlastitih
majki ili fotografije i svjedoanstva o azijs-
koj djeci, koja se prostituiraju od Tajlanda do
Sumatre i Jave postajui rtve seksualnog
turizma ili snimci desetogodinjih afrikih
ratnika sa Obale Slonovae ili onih iz Liberi-
je, kojima su pobunjenici maetama odrezali
noge ili pak fotosi djece, koja su nestala iz
zemalja kao to su Albanija, Rumunija ili
Moldavija, djece kojoj se zametnuo svaki
trag, jer su vjerojatno prodata trgovcima
ljudskih organa, koji se tom robom snab-
djevaju i sa junoamerikog kontinenta - da
bi se ovaj panoptikum jezivosti zavrio TV
snimkom one majke iz jedne balkanske zem-
ljice koja je, ivei negdje na Prokletijama,
svog maliana prodala za televizijski aparat!
Jer djece u nje i u toj zemlji ima u izobilju
u svakoj porodici bar desetak komada a
televizori su skupi, a i ona takoer eli u toj
zabiti gledati televiziju
To su divni rezultati liberalnih doktrina o
neizmjernoj slobodi kapitala i trita, koje je
von Hayek poeo pisati tako davno i u nevri-
jeme, a zatim stekao oduevljene pristalice u
Ludwigu von Misesu i Amerikancu Fridma-
nu. A Hayeku su povjerovali, jer je na osnovi
njegovih doktrina, koje je on afirmirao i na
Kongresu u Brestwoodu, stvoreno i ostva-
reno njemako udo. Ekonomsko udo ost-
vareno u Zapadnoj Njemakoj - koja je nakon
rata i nakon to se Berlin naao pod vatrom
dvadeset hiljada kaua, to su ih oko tog
grada naikali Rusi, a Amerikanci i Englezi
napravili tko zna koliko tepih bombardiran-
ja kao ono Dresdena, koje se pamti, i poto
je talijanski reiser Roberto Rosselini snimio
potresan film o zemlji ruevina Njemaka
nulte godine - bio je sluaj bez presedana.
Kao ar ptica Zapadna je Njemaka procv-
jetala na amerikim dolarima Marshallovog
plana u rekordnom roku. Sve je u toj zemlji
uraeno munjevito brzo, temeljito, sjajno i
bogato i s potajnom namjerom da poza-
vidi susjetka - istona sirotica. Sve je poelo
kad je Ludwig Erhardt, neka vrsta ministra
privreda u okupiranoj Zapadnoj Njemakoj -
zemlji poraenoj, razruenoj i krajnje bijed-
noj, u kojoj je cvala crna burza i nedosta-
jalo svega, a mesa i kruha ponajvie, dok
su kao moneta za razmijenjivanje koritene
teke amerikih cigareta - ukinuo poslije
rata uobiajeno snabdjevanje na kartice i
tokice i normiranje cijena. Erhardt je bio
sljedbenik Hayekovih ideja, bio je pristalica
apsolutne slobode trita i kapitala. Ideje
Hayeka i Erhardta dovest e do ustolienja
dolara kao najjae monete, uspostavljanja
Meunarodnog monetarnog fonda i Svjetske
banke. I to e sve stvoriti pobjedonosnu eko-
nomiju svijeta i zaarani krug u kojoj se
sve monete na kraju krajeva pretvaraju u
najjau dolarsku monetu i jaaju zemlju,
koja je njen tvorac.
Erhardtovom su intervencijom odjednom
cijene pale kao skinute arobnim tapiem,
a roba se u prilinom izobilju pojavila na
policama duana. I robe je bivalo sve vie i
vie fabrike su se obnavljale i radile punom
parom i ponovo su u Njemaku zemlju eko-
nomskog uda krenule kolone siromanih
iz svih evropskih zemalja.
Zaboravljeni su u tili as transporti oajnika,
koje su hitlerovci (da im rade u tvornicama)
dotjerali u Njemaku spojenu s Austrijom
7 miliona stranih radnika, kojekakvim
nainima, i milom i silom, jer su Nijemci
bili na frontovima. Ali normirana dravna
proizvodnja i rat, koji je gutao silna sredst-
va, jedva je odravao na ivotu uz skromne
Gasi li se crveni plamen?
Jasna Tkalec
26 PLAMEN
novi
27 PLAMEN
novi
SVIJET U 21 STOLJEU
i posne porcije tu veliku masu radnika. Sada
se situaciju u svega desetljee i po preokren-
ula i radnici u Njemakoj ne samo da nisu
bili vie gladni negu su se ugojili kao i njihovi
novanici od tekih njemakih marki koja
se od bezvrijednog papira pretvorila u teku
valutu.
I tako se, dok se uruavao istoni blok, da bi
se deceniju prije isteka milenija posve sruio
svi povjerovali von Hayeku, von Misesu
i Frydmanu, zaboravljajui i namjerno
prenebegavajui nalije kapitalizma i njego-
vog najvieg stadija imperijalizma.
Brzo su zaoboravljeni neki dijelovi ekonom-
ske abecede i analize ekonomista-marksista,
koje ekonomskim jezikom zvue otprilike
ovako: Stvorena vrijednost je direktno
proporcionalna drutveno neophodnom
radu u proizvodnji roba, ali je obrnuto pro-
porcionalna vremenu cirkulucije istih tih
roba. To dugako vrijeme cirkulacije roba
njenog krunog toka do ponovnog pret-
varanja u financijsku vrijednost dovodi
do apsolutnog zahtjeva da se ovo poslednje
to vie skrati (za to prikladnim instrumen-
tima kao to su poboljanje transporta roba,
unapreivanje komercijalnih struktura i
instrument kredita). Ali sve to ne spaava
zreli i prezreli kapitalizam od kriza.
Danas krize ne prouzrokuje pomanjkanje
ve viak eksces kapitala, odnosno gomi-
lanje vrijednosti, koje treba da stvore profit
u odnosu na solventnu potranju.
Jer potranja je nesolventna. Oni u bogatom
dijelu svijeta njegovom sjevernom i zapad-
nom dijelu - imaju sve to mogu nabaviti u
okviru vlastitih financijskih mogunosti,
a oni u siromanim dijelovima svijeta, na
jugu globusa, nemaju nita i nita ne mogu
kupiti
A to ekonomska nauka svojim suhoparnim
jezkom ovako definira:Krizu stvaraju
neograniene mogunosti ekspanzije proiz-
vodnih snaga u odnosu na ogranienu
mogunost njene finacijske valorizacije.
A to znai da sve veu koliinu proizve-
denih roba nema vie tko kupovati i ak ju
je nemogue doturiti u siromane i gladne
dijelove svijeta. I transport ima svoju finaci-
jsku vrijednost, koju nema tko da plati za
nesretne i gladne. Da ne spominjemo i
neprekidne prljave ratove, koji su oduvi-
jek najunosnije sredstvo za poveanje obrta
profita. No treba povremeno pomoi nesret-
nike, zar to nije postulat kranstva i evrop-
ske civilizacije?
BIJEDA POVRNIH
MJERA
Ako dam hranu siromasima, zovu me
svecem, ako pitam zato je sirotinja gladna,
zovu me komunistom
Helder Camara, brazilski crveni nad-
biskup
I tako se organiziraju na televiziji popu-
larne emisije u kojima naminkane ljepotice
iznuuju novac od TV gledalaca, a popularni
pjevai kao Gianni Morandi pjevaju lager:
Moe se dati jo vie potiui ljude na
dobrovoljne priloge, iako se to vie u prvo-
bitnoj verziji kanconete odnosilo naravno
na ljubav. Istovremeno najpoznatiji talijan-
ski nogometai igraju prijateljske utakmice
skupljajui priloge za izgradnju kola i bol-
nica po Africi i u Sudanu pjevajui najnovi-
jih hit mladog kantautora :Kada djeca zadi-
vljeno uzvikuju: ooo!
A novinari su se dosjetili i otili u pokra-
jinu Darfur prostranu kao dvije Italije
- nakon vie od godine dana od spome-
nutih manifestacija, da vide ta je bilo sa
velikom koliinom dobrovoljno prikupljenih
sredstava za bolnice i u kole u izmuenoj
zemlji patnika crne koe. I mada je saku-
pljena svota novca bila pozamana, svega
polovina tog novca stigla je do Afrike, a i ta
je polovina ukradena i opljakana prilikom
izvoenju radova.
Tako je u jednom selu pokrajine Darfur
sagraena kola, koja nikad nije otvorena,
jer je udaljena od veih centara, a putevi
nesigurni, pa bi nastavnici samo na put-
ovanje u taj udaljeni kraj potroili pola svoje
ionako mizerne plae, a kolu su izgleda
gradili nogama i najloijim materijalom, te
prokinjava i uruava se i u njoj nema ni
djece ni nastave. Nikada nije ni otvorena.
Tamo samo na hasurama spavaju etvorica
uvara, koji pokazuju na mlake vode u
nikad otvorenim uionicama, jer krov curi
i tue se da ve est mjeseci nisu primili za
uvanje zgrade nikakvu plau. A ostaju tu
da pljakai ne raznesu vrata i prozore i ono
malo kolskog inventara, to je sakupljeno
za nikad otvorenu odgojno-obrazovnu ustan-
ovu u unitenoj zemlji.
U istoj pokrajini Darfuru trebalo je
otvoriti i uzornu bolnicu, poklon Italije
unesreenima.
Bolnica nikada nije proradila iz slinih
razloga. Dvije ne vie mlade lijenice jedna
pedijatar, a druga ginekolog, koja je trebala
postati i direktor ustanove, dovedene su iz
Italije poto su potpisale ugovor na neko-
liko godina s talijanskim Ministarstvom
vanjskih poslova. Lijenice strunjaci snim-
ljene u urednoj i ureenoj zelenoj evrop-
skoj etvrti te opustoene i usahle zemlje
ale se kako su prevarene kao balavice,
a obje imaju vie od dvadeset godina staa,
jer je i bolnica sagraena kojekako, u krilo
za operacije mogu ulaziti korpije, takori
i zmije, vrata se slabo zatvaraju, a nema
ni struje ni kirurke opreme i ono malo
instrumenata, to je dopremljeno, a ne moe
se koristiti bez energenata. Zato umjesto
planiranog kirurkog, poroajnog i djejeg
odjela radi samo pedijatrijska ambulanta, a
i ona oskudjeva u lijekovima. Bolesnike se
alje kuama, jer ih se nema ni gdje ni kako
smjestiti. A to kuama znai u izbjegliki
nastavak na str. 30
A
28 PLAMEN
novi
29 PLAMEN
novi
SVIJET U 21 STOLJEU
I
ako latinoamerika ljevica ni ideoloki ni
po svojoj praktinoj politici nikako nije
jedinstven fenomen, njeno stalno napre-
dovanje budi nadu mnogih i ostavlja bez
daha istraivae modernog drutva, koji su
drali da je ljevica nepovratna prolost.
Sandinistika pobjeda
2006
Dvadeset i sedam godina nakon pob-
jede revolucije i esnaest godina nakon
poraza na izborima, nikaragvanski san-
dinisti
1
se vraaju na vlast. U radikalno
promijenjenom kontekstu, zapadnim,
povrno upuenim medijima izgledaju
kao hladnoratovski zombiji. Drugi, pak,
vide nikaragvanske izbore kao nastavak
buenja latinoamerike ljevice, esto bez
promiljanja legitimnosti takve politike
klasifikacije. Nije se mijenjao samo kon-
tekst. Sandinisti su se, jednostavno reeno,
kompromitirali. Od zgrtanja osobne imov-
ine, preko autoritarizma do izdaje revo-
lucionarnih ideala, pa ak i optubi za
seksualno zlostavljanje, sandinisti su
prestali biti pokret koji je mogue gledati
kao bezgrene spasitelje. Ipak, kod kvali-
fikacija pokreta, treba imati na umu kako
je to (i uvijek je bio) mjeovit pokret sa
mnogo razliitih i suprotstavljenih struja.
Stoga otvoreno pitanje koje se namee jest
pitanje smjera razvoja nikaragvanskog
drutva sada, nakon povratka sandinista
na vlast. Potujui specifinost Latinske
Amerike, moemo okvirno rei kako post-
oje tri modela ljeviarstva. Prvi je kuban-
ski, ija je revolucija (kao uostalom i ona
nikaragvanska) u poetku vie nalikovala
seljakoj buni, nego socijalistikoj revo-
luciji. Kubansko drutvo dobilo je svoj
socijalistiki (ili, bolje, sovjetski) izgled tek
naknadnim saveznitvom sa Sovjetskim
Savezom iz straha od oruane intervencije
SAD-a. Potpuna nacionalizacija i jednopar-
tijsko dravno ureenje za Nikaragvu vie
nisu realna opcija (zapravo, to nije bio
sluaj niti prije 27 godina). Kuba ostaje
specifikum.
Pobjeda umjerene ljevice
u Ekvadoru
Na predsjednikim izborima u Ekvadoru
pobijedio je ljeviarski kandidat Rafaelo
Correa. Njegovim izborom, narod je pros-
vjedovao protiv oligarhije, siromatva i
nezaposlenosti, te protiv neuinkovitosti
institucije predsjednika u prethodnom
periodu. Ekvador je jedina zemlja u
Junoj Americi u kojoj SAD imaju svoju
vojnu bazu, zvanina stopa nezaposlen-
osti je 40%, a ljudi u mnogim dijelovima
zemlje, pa i na periferiji prijestolnice, ive
bez struje i vode, dok je stopa siromatva
50%. Dosadanji predsjednici su zavisili
od mone oligarhije i bili u sjeni korum-
piranog parlamenta, a nakon to se takvo
stanje pokazalo neizdrivim za veliku
veinu, narod je odluio masovnim ulinim
protestima prosto otjerati prebogate, a
korumpirane i neodgovorne politiare.
Rafaelo Correa je na izborima osvojio 58%
glasova, to je za 17% vie od njegovog
glavnog rivala i najbogatijeg ovjeka Ekva-
dora, Alvara Noboe. Correa je obeao real-
izirati program koji poiva na umjerenim
socijalnim reformama. Mediji su ga pro-
glasili ekvadorskim Chavezom, to mu
je pribavilo dodatnu popularnost. Correa
je obeao da e raskinuti ugovor sa SAD
o njihovom vojnom prisustvu u Ekva-
doru, da nee potpisati ugovor o slobodnoj
trgovini, koji Ekvador stavlja u podreen
ekonomski poloaj prema SAD, da e pre-
ispitati ugovore sa stranim kompanijama
koje imaju koncesije u naftnoj industriji,
da e raspisati referendum na kome e
se graani izjasniti o sazivu ustavotvorne
skuptine, da e provesti niz socijalnih
reformi kojima e smanjiti siromatvo i
nezaposlenost, te unijeti pozitivne prom-
jene u ivot veine svojih sunarodnjaka.
Predsjednik je najavio kraj neoliberalne
noi. Da bi u tome uspio, mora se osloniti
na irok izvanparlamentarni pokret, jer je
parlament jo uvijek pod kontrolom njegov-
ih protivnika sa desnice. Correa je najavio
otpor partitokraciji, te izjavio da e vratiti
zemlji njena prirodna bogatstva. Imajui
u vidu da je Ekvador drugi po vrijednosti
uvoznik nafte u SAD, nema sumnje da
e se novoizabrani predsjednik suoiti sa
neprijateljstvom amerike administracije
ukoliko se odlui na radikalnije mjere. Zato
e se nai pred odluujuim izborom: radi-
kalizirati vlastiti politiki program, koji bi
postao ljeviji nego to je sad, kako bi se
odupro amerikim pritiscima, ili popusti-
ti pred njima i izdati vlastita obeanja.
Ovaj izbor e umnogome ovisiti i od toga
kako e u bliskoj budunosti napredovati
stvaranje masovnog ljeviarskog izvan-
parlamentarnog pokreta u Ekvadoru. Ne
bude li se oslanjao na taj pokret, Correa
e vjerojatno zavriti kao njegov prethod-
nik Gutierrez, koji je 2005. smijenjen na
talasu generalnog trajka, iako je na vlast
doao sa umjerenim, socijaldemokratskim,
programom.
Ponovno Chavez!
Venezuelanski predsjednik Hugo Chavez
ponovno je izabran na tu funkciju, ovaj
put ubjedljivije nego 1998. godine. Tada je
za njega glasalo 58% biraa (3,6 miliona),
a ovaj put 63% (7,6 miliona), uz visoku
izlaznost na izbore od 75%. Chavez je u
meuvremenu preivio pokuaj dravnog
udara i referendum kojim su desniari
namjeravali da ga razrijee funkcije, ali
je on nakon svakog novog pokuaja svr-
gavanja samo uvrivao svoju poziciju.
Izborne pobjede latinoamerike ljevice
BUENJE JEDNOG KONTINENTA
Nikola Vukobratovi
Goran Markovi
28 PLAMEN
novi
29 PLAMEN
novi
Ovoga puta su i SAD priznale da su izbori
bili demokratski. Znaaj ovih izbora je u
tome to je Venezuela, predvoena Hugom
Chavezom, najdalje odmakla u demokra-
tizaciji drutva, a itava politika elita,
na elu sa Chavezom, otvoreno izjavljuje
da eli krenuti venezuelansko drutvo u
pravcu socijalizma. Teko je rei da li e
u tome uspjeti, poto mnogi faktori ne
djeluju u prilog otvoreno socijalistikom
programu. Venezuela je vrlo siromana
zemlja, sa malobrojnom radnikom klasom
koja do prije nekoliko godina nije bila
adekvatno organizirana i politiki pred-
stavljena. Zvanini sindikat, pod domi-
nacijom socijaldemokrata iz Demokratske
akcije (Accion Democratica AD), dugo
je godina bio korumpiran i u savezu sa
poslodavcima. Dravni aparat je posjedo-
vao veliku mo i bio potpuno proet korup-
cijom, to je jedan od najveih problema
s kojima se suoava Chavezova admin-
istracija. Chavez predvodi iroku lijevu
koaliciju koju ine raznovrsne organizacije
i pokreti, od onih koji se zalau za obine
socijalne reforme preko lijevih socijalista
do komunista, ija je partija na posljedn-
jim izborima utrostruila broj glasova (sa
50 na 150 tisua). Nakon dolaska na vlast,
ta koalicija je preduzela mnoge korake
Izborne pobjede latinoamerike ljevice
BUENJE JEDNOG KONTINENTA
kako bi smanjila nezaposlenost i obnovila
ekonomiju, ali je mnogo vanije ono to
je uinila kako bi sprovela strukturalne
reforme i izmijenila vanjskopolitiki kurs
zemlje. Chavez je nacionalizirao industriju
nafte, od koje zavise nacionalna ekonomi-
ja i budet, tako da se preko noi nalo
znatno vie novca za financiranje socijal-
nih programa. Privatni vlasnici su odluili
bojkotirati Chaveza tako to su zatvarali
svoja poduzea, a mnoga od njih su ionako
bila na rubu steaja. Radnici su, meutim,
preuzeli upravljanje tim poduzeima, to
je Chavez priznao svojim dekretima. Tako
je u Venezueli zaet pokret radnikog suu-
pravljanja (co-management) i samoupravl-
janja. U nekim poduzeima radnici samo-
stalno upravljaju, dok u drugima to ine
zajedno sa dravom, koja alje svoje pred-
stavnike u upravne odbore. Iako poduzea
pod radnikom kontrolom jo uvijek nisu
dovoljno brojna i uticajna da preuzmu
upravljanje cijelom ekonomijom, pokret se
stalno iri, te je tako obrazovan i revolu-
cionarni front radnika u poduzeima pod
radnikom upravom. UNT, sindikat koji
je nastao kao opozicija starom socijalde-
mokratskom korumpiranom sindikatu, u
svojim redovima okuplja veinu radnika i
podrava kako Chaveza tako i pokret za
suupravljanje i samoupravljanje.
Chavezova vlada je zapoela ogranienu
zemljinu reformu, koja je znaila oduzi-
manje od veleposjednika zemlje koju ovi
ne obrauju redovito, inicirala donoenje
novog ustava, te podrala radnike koji su
odluili preuzeti upravljanje tvornicama.
Poveanje nacionalnog budeta za 32% u
odnosu na prologodinji omoguilo je da
financiranje socijalnih potreba dosegne
44%, dok su vlade prije Chaveza za ove
potrebe troile samo 17% budeta. Takva
politika je omoguila da u proloj godini
stopa siromatva bude smanjena sa 45 na
34%. Vlada je inicirala i donoenje Zakona
o eksproprijaciji, koji predvia da milion
zakupaca u glavnom gradu postanu vlasni-
ci stanova u kojima ve godinama plaaju
zakupninu. Vlada je pokrenula raznovrsne
socijalne programe zvane misije. Jedan
od takvih programa je pomo domaicama
i enama koje primaju plau ispod nacio-
nalnog minimuma. Lokalni komiteti im
raspodjeljuju dravnu pomo i pomau im
da postanu aktivni lanovi zajednice. Ovu
pomo prima 190.000 ena. Druga misija
je nazvana Robinson II i slui pruanju
osnova pismenosti masi stanovnika Ven-
ezuele. Otkako se sprovodi, ovaj program
je znaajno doprinio smanjenju nepis-
menosti.
Chavez je uspostavio bliske veze sa
Kubom i drugim latinoamerikim zeml-
jama u kojima su na vlast doli umjereni
ljeviarski predsjednici. Njegova vanjska
politika poiva na idejama nacionalnog
suvereniteta, te ekonomske i politike
neovisnosti. injenica da Chavez vodi poli-
tiku neovisnu od SAD, te da, ostvarivan-
jem kontrole nad ogromnim naftnim
bogatstvom Venezuele, otvoreno kodi
interesima ne samo domae ve i amerike
oligarhije, svrstava ga u red najveih pro-
tivnika amerike administracije. Ona
protiv njega jo uvijek ne vodi otvoren
rat, ve ga pokuava oslabiti djelovanjem
venezuelanske opozicije, u ijim okvirima
neslavnu ulogu igraju socijaldemokrati iz
Demokratske akcije (AD).
Vladajua elita u Venezueli ima jo dosta
posla pred sobom. Ona mora da se bori
protiv korupcije u vlastitim redovima,
koja potjee otuda to Chavez nije radi-
kalno oistio dravni aparat od korum-
piranih birokrata koji su harali zemljom
desetljeima. Ona mora proiriti podruje
djelovanja samoupravljakih kolektiva i
proiriti opseg zemljine reforme. Ven-
ezuela jo nije socijalistiko drutvo.
Vidjeemo hoe li to postati, iako izjave
predsjednika Chaveza djeluju podsticajno.
On je otvoreno izjavio da je cilj njegovog
politikog pokreta socijalizam 21. stoljea,
drutvo inspirirano idejama Karla Marxa.
Da bi se to postiglo, potrebno je izboriti se
ne samo protiv amerikih pritisaka, ve i
protiv vlastite birokracije i buroazije, koja
je ekonomski jo jaka.
1
Frente Sandinista de Liberacin Nacional, ger-
ilski pokret u Nikaragvi koji je sruio diktaturu
klana Somoza i vladao Nikaragvom 1979-1990.
i stranka pobjednica zadnjih parlamentarnih
izbora 5.11.2006.
2
Luiz Incio Lula da Silva, sadanji predsjednik
Brazila
3
Helosa Helena Lima de Moraes Carvalho bila
je trea na predsjednikim izborima u Brazila sa
6,85% glasova, lanica je Ujedinjenog sekretari-
jata za etvrtu Internacionalu (USFI)
4
Hugo Rafael Chvez Fras, predsjednik Ven-
ezuele
5
Jos Daniel Ortega Saavedra, voa sandinista
30 PLAMEN
novi
31 PLAMEN
novi
SVIJET U 21 STOLJEU
logor. Eto to je situacija u zemlji u kojoj ve
vie desetljea bjesni rat. Sudan je neizmjer-
no bogata zemlja nemojte se zauditi. To
je zemlja bogata naftom, dragim kamenjem
i svim rijetkim mineralima, sve do urana.
Upravo je to moda uzrok njene propasti i
strane patnje. Tako objanjava stanje njen
bivi predsjednik. A strunjak za Afriku
iz UN-a govori: znate tamo ustvari i nije
graanski rat. Ovdje su prije Amerikanaca
stigli Kinezi i oni uzimaju sudansku naftu
i rade na crpilitima, tako je dogovoreno
sa tadanjom sudanskom vladom. No s
time se SAD nikako ne mogu pomiriti, pa
su angairali i naoruali plaenike bande
iz svih susjednih zemalja: ada, Somali-
je, Etiopije, gdje se takoer ratovalo ili se
ratuje, koji upadaju u Sudan, pljakaju ga,
pale i ubijaju civilno stanovnitvo, koje hrpi-
mice bjei u logore u kojima doslovno nema
niega ni vode, a kamoli hraneDjeca
masovno umiru. Znate, mi u Africi imamo
i etnikih ratova, koje se trudimo smiriti.
Tu se meu domorodakim stanovnitvom
dogaaju uasni pokolji maetama, ali ovo
ovdje, gdje se vodi rat artiljerijom, helikop-
terima i raketama nisu afrika posla. Otkud
Amerikancima teko naoruanje? U ovaj
su rat umijeane svjetske velesile, a ne
stanovnici Sudana. Nije to rat animistikog
i kranskog crnakog juga na koji se okomi-
lo arapsko stanovnitvo muslimanske vjere
i indijski doseljenici. Pa oni su odvajkada
ovdje. To je indirektni rat zapadnih sila da
izguraju Kinu sa bogatog naftonosnog polja,
a ceh tog okrutnog rata plaa domorodaki
ivalj. Zbog rata ne obrauju se polja i ne
navodnjava zemlja, pustinja se iri, stoka
umire, nastupa glad i propast. Jugom zemlje
haraju pobunjenike bande i ubijaju mirne
seljake - domoroce, koji bjee na sjever iz
ratom zahvaenih podruja. Ogromno se
podruje pretvara u pust i opasan kraj.
KOLIBICE I DVORCI OD
KRISTALA
A dok se u Sudanu umire od gladi, metaka
i maeta samo nekoliko stotina kilometara
sjevernije, u bogatom Dubaiju grade naj-
luksuznije hotele ak ispod mora, dvorci
od kristala postaju hoteli najvie kategorije,
sa najveim brojem zvjezdica na svijetu te
stvaraju umjetne otoke i neviena udesa,
kako bi bogati turisti mogli da si priute
sva zadovoljstva novoga vijeka i milenija. A
da bi Evropljani mogli mirno da spavaju,
uvjerili su ih kako su oni olakali stradalnic-
ima patnje davi novac svako poneku siu
za bolnice i kole u Africi, koje ne postoje
i koje, ukoliko su i podignute, nikada nee
biti otvorene.
I TV emisija zavrava slikom umirueg
crneta na rukama majke, dok putaju
muziku i rijei stare uspavanke:
Nina nana, spava djeak malen,
ugasio se crven plamen,
nina o, nina ooooo
Mijenjam TV stanice i sluajno nalijeem
na neku emisiju beogradske televizije
s reportaom iz gradia upe, za koji
nikada nisam ula, u kojem ive izbjeg-
lice sa Kosova. Pokazuju jo mladu, ali od
ivota oronulu enu, majku etvero djece,
djevojice i djeake od 8 do 15 godina. Ta nes-
retnica, Sneana Mutnii, udala se u mladim
godinama u okolici Pritine za radnika
Albanca. Ona je bila pripadnica, kako se to
danas kae, veinske nacije. Da li je jo bila
iva ona Jugoslavija, da li se radilo o ljuba-
vi, maloj ili velikoj, o tome nesretna ena ne
govori. Godine su ostavile na njezinom licu
neizbrisiv trag. Ona je seljanka, nije gradska
ena i nakon tragedije ne zna kako da preh-
rani djecu u tome joj pomae Crveni Krst i
sigurno pomo koju prima nije irokogrudna.
Sneana Mutnii ne moe da misli na proiz-
vode kozmetike industrije namijenjene
podmlaivanju i ouvanju ljepote. Ona misli i
pria o svojoj tragediji, koja se dogodila 2000.
godine godinu dana nakon bombardiranja
Jugoslavije. Doli su i na ulaznim vratima
kue razgovarali s njenim muem. Tko?
Ljudi u uniformama. Nita nisu uradili,
dok je najmlaa djevojica, koja jo nije bila
navrila ni tri godine, stajala pored oca. A
kad je dijete ulo u kuu, oca Albanca odveli
su u nepoznato. Sneana to u taj mah nije
ni primjetila. Shvatila je ta se dogodilo tek
kad je doao susjed iz oblinje kue da kae
kako je vidio, kad su naoruani ljudi odveli
njezinog supruga. Sneana je odmah poela s
djecom da ga doziva i trai. Ali nigdje ga nije
bilo, vie sati, vie dana dok ga nisu nali,
zajedno sa susjedom koji je javio o nestanku,
u nekom jarku, metkom prosvirane glave.
Nareeno joj je da se smjesta pokupi i ode,
sa sve etvero djece i zabranjeno joj je da iz
kue ponese bilo to. Uspjela je uzeti samo
muevu fotografiju poto je tijelo supru-
ga sahranila na albanskom dijelu groblja,
kojeg od srpskog dijela razdvaja cesta. Tom
je cestom zauvijek otila sa etvoro djece,
to su joj se drala za skute, u tu nesretnu
upuSneana je samljevena ivotom,
ali zato su joj keri lijepe, prave ljepotice.
Najmlaa ker kae da se oca vie ne sjea,
ta bila je tada odvie malena. I odjednom
se rasplae: Zato sam se uopte rodila?
I svi mi skupa? Mi nikom nismo potrebni.
Nas niko ovde ne voli. Na mene deca poka-
zuju prstom i nee da se igraju samnom. Ja
nisam kao ostala deca. Ja se zovem Mutnii,
meni je otac Albanac, to se ne oprata...
KRAJ?
Istina je da vrijeme stee srca staraca
eljeznom akom i osjeam taj stisak kad
se zatvarajui TV aparat prisjeam kako
sam u tom kraju ili neto malo sjevernije
kao osamnaestogodinja djevojka gradila
autoput, koji se zvao Autoput bratstva i
jedinstvata sam to gradila, ta sam to
radila, ta smo uope svi mi radili cijelog
ivota i kud sve to ode? ta je ostala od svega
toga u vremenu koje je prohujalo s vihorom?
Beskrajna nesrea i tuga majki i tragedija
djece Ponovo mi odzvanjaju u uima rijei
talijanske uspavanke:
Nina nana, nina nana
spi djeae malen,
ugasio se crven plamen
nina o, nina ooooo
I pitam se, da li je zaista zauvijek utrnuo
crveni plamen ili e ga mlada generacija ipak
uspjeti upaliti?
30 PLAMEN
novi
31 PLAMEN
novi
SVIJET U 21 STOLJEU
U
srijedu 11. rujna 2001. oko 35.000 nae brae
i sestara umrlo je od moda i najgore mogue
smrti izgladnjivanja. Odavno nije postignut
gotovo nikakav napredak u smanjenju gladi, iako
je World Food Summit 1996., prije punih deset
godina, postavio kao cilj prepolavljanje stope gladi
u svijetu. Danas oko 854 milijuna ljudi jo uvijek
gladuje, to je veliki porast u odnosu na 842 mili-
juna 2000. (FAO, The State of Food Insecurity in
the World 2006). Dobitnik Nobelove nagrade za
ekonomiju Amartya Sen jedan je od mnogih koji
naglaavaju kako svjetska glad nije uzrokovana
nedostatkom hrane, ve nepravednom raspodje-
lom (vidi npr. Amartya Sen, Why Half the Planet
is Hungry?, Observer, 16.6. 2002.). Povlatena
konkurencija i monopoli, meetarenje na tritu
prehrambenim proizvodima, golema zaduenost i
lihvarske kamate koje prisiljavaju ekonomski ner-
azvijene zemlje na isplaivanje duga (procjenjuje
se da siromane zemlje vraaju kroz dugove i lih-
varske kamate bogatima devet puta vie nego to
vrijedi pomo koju dobivaju, pa su tako siromane
zemlje bogatima isplatile 77 milijardi dolara od
19901997.) i izvoz proizvoda na vanjsko trite
dok domaa populacija gladuje samo su neke od
strukturalnih nepravdi svakodnevno poinjenih
nad najslabijima. SAD i Evropska Unija nemi-
losrdno unitavaju goleme vikove hrane radi
ouvanja cijena na visoko kompetitivnom,
kapitalistikom tritu. Prema nekim procjen-
ama, trebalo bi 13 milijardi dolara godinje da se
iskorijeni glad, a Sjedinjene Drave godinje troe
oko 500 milijardi dolara na vojsku i oruje. Jo
uvijek ivimo u ekonomskoj dungli. Ima li bolje
metafore za sistem koji mrcvari pojedince i itave
narode? Pogoranje je najgore ba u podsaharskoj
Africi, jo uvijek porobljenoj od strane domaih i
neokolonijalnih vladara. Crni kontinent gui se
u bolestima, ratovima i bijedi. Oekivano trajanje
ivota u Bocvani je tako npr. palo na razinu od
prije 1950. samo 39 godina. Oekivani ivotni
vijek u Swazilandu danas je ispod 33 godine
(CIA, World Factbook). Svakodnevno vie od
30. 000 djece umire od uglavnom sprjeivih
bolesti poput proljeva, akutnih respiratornih
infekcija, ospica ili malarije, koje se u bogatijim
zemljama vrlo uspjeno lijee ili su ve iskori-
jenjene. Opasnost je puno vea za neuhranjenu
djecu. Gubitak imuniteta, atrofija miia i kostiju
(kataboliza), anemija, skorbut, poremeeni rast,
gubitak koncentracije i intelektualnih sposob-
nosti, depresija i mentalne bolesti - to je uoljivo
i kod anoreksije - samo su neke od uobiajenih
posljedica neishranjenosti, one uglavnom vode u
viegeneracijski ciklus bijede, koji bi bilo teko
prekinuti ak i kada bismo mogli apstrahirati
drutvene faktore potlaenosti.
MNOGOSTRUKOST
SMRTI
Nepravda, bijeda i tlaenje imaju tisuu lica.
Ne moemo direktno pojmiti toliku patnju, a u
veini sluajeva ne posjedujemo niti potrebnu
neustraivost da joj se slobodoumno suprotstavi-
mo. Deseci milijuna djevojica bivaju ubijeni u
Indiji, Kini i drugim zemljama gdje ekonom-
ski interesi, rodna neravnopravnost i drutvena
zaostalost od roditelja i rodbine stvaraju ubojice.
Tri milijuna ljudi godinje umire od AIDS-a -
ukljuujui djecu iako su antiretroviralni lijeko-
vi u bogatim zemljama tu bolest od akutne uve-
like transformirali u kroninu. Najsiromaniji,
meutim, umiru u agoniji, jer nemaju novaca za
potrebne lijekove, a monopolistike farmaceutske
kompanije i drave, kao to su SAD, vicarska i
dr., iji kapitalisti na tome profitiraju pomou pat-
entnih prava, zabranjuju siromanima da naprave
jeftinije verzije tih lijekova. Mogue je usporediti
farmaceutsku industriju sa industrijom oruja,
jer obje profitiraju na ljudskoj patnji. Kapital-
izam je nastavio da nalikuje na onog odvratnog
poganskog idola koji je htio da pije nektar samo
iz lubanje ubijenog (Marx). Prema podacima
Svjetske zdravstvene organizacije, milijuni ljudi
umiru svake godine od nedostatka pitke vode, i
vie od jedne milijarde ljudi nema pristup istoj
vodi. Desalinizaciju neizmjernih mora i oceana
siromani uglavnom ne mogu financirati. U
meuvremenu, privatne kompanije poele su
privatizirati vodu, ukljuujui i kinicu. Upravo je
klasna borba protiv privatizacije vode bila jedan
od razloga masovne narodne pobune i pobjede
ljevice na bolivijskim izborima. to se pak tie
iluzija o ukinuu prastarih oblika eksploatacije,
indikativan je i navod Anti-Slavery Internation-
ala da u svijetu danas jo uvijek postoji oko 27
milijuna robova, iako neki brojku procjenuju i na
200 milijuna...
IRAK
Jean Ziegler, specijalni ekspert UN-ove Komisije
za ljudska prava, utvrdio je da je stopa neishran-
jenosti meu irakom djecom 2005. dvostruko
poveana od poetka invazije na Irak i pobjede
nad Saddamom Husseinom 2003. Tihi sva-
kodnevni masakr izgladnjivanjem je ubojstvo,
konstatirao je Ziegler. U Iraku je ve preko pola
milijuna djece umrlo kao posljedica sankcija
protiv Iraka prije same invazije 2003., kao to je
priznao i Denis Halliday, UN-ov bivi koordinator
za Irak. Sam rat prouzroio je oko 655.000
novih mrtvih, procjenjuju vodei svjetski medi-
cinski strunjaci, elitni britanski medicinski
asopis Lancet i amerika Johns Hopkins Bloom-
berg School of Public Health.
KRUHA I SLOBODE
Dragocjena su rijetkost oni koji vide vlastitim
oima i osjeaju vlastitim srcima.
Albert Einstein
Iz godine u godinu, UN-ov FAO navodi u svojim
izvjeima The State of Food Insecurity in
the World da oko 6 milijuna djece ispod
pet godina starosti umire od gladi svake
godine. Umiru iz minute u minutu, iz dana u
dan, iz godine u godinu... A na svjetskim burzama
obru su milijarde...opscena bogatstva. Forbesova
godinja lista milijardera pokazuje da 300-tinjak
najbogatijih svjetskih obitelji posjeduje preko 50%
svjetskog bogatstva. Velika veina ovjeanstva
posjeduje samo svoju radnu snagu i osobnu
imovinu. Iz tog ugla, proklamiranje prava svih
na privatno vlasnitvo za veinu ovjeanstva
surova je ala. Ne bi trebalo biti teko primi-
jetiti plitku i licemjernu (esto samopromotivnu
i konformistiku) narav drutvene brige za djecu,
brige koja iezava im bi bilo potrebno sukobiti
se sa socijalnim konvencijama i dominantnim
obrascima sistema u kojem ivimo, a koji je u
samoj svojoj biti indiferentan na djeju patnju.
Svaki drutveno-ekonomski sistem koji doputa
da milijuni djeice skapavaju od gladi, kao vrapii
na zimi, duboko je bolestan i ne treba ga uvati.
Borit emo se za bolji svijet. Ako borba za bolji
svijet uzavri tvoju krv, moj si drug.
"Ta vrsta bijede za nas bijelce je apstrakcija. Bez obzira na to koliko je vidimo oko nas, mi zaista ne
moemo razumjeti to je siromatvo jer ne patimo od njega. Bar ne onoliko kao indijanska seljakinja koju sam
jednom sreo u Boliviji. Ta seljakinja imala je etiri zdjelice rie i petero djece. Ona je dala svakom od etvoro
starije djece jednu zdjelicu, ali ne i onome koje je sjedjelo u kutu. Upitao sam je: "Zato ne nahranite ovo
dijete?" Ona je odgovorila: "Ono je najslabije, ono je najmlae, ono e ionako umrijeti prvo. Ja nemam dosta
hrane za svih petero, pa moram birati, i neu hraniti ono koje e umrijeti prvo.
sudionik londonske konferencije "Dijalektika osloboenja" (1967.)
SVJETSKI RAT PROTIV DJECE
Mladen Jakopovi
32 PLAMEN
novi
33 PLAMEN
novi
U IROKOM SVIJETU
Smrtna kazna ne moe biti
korisna zbog primjera bar-
barstva koji daje ljudima.
Cesare Beccaria (1738-1794),
filozof i politiar; Nee biti
trajnog mira u srcima ljudi,
niti u drutvenim obiajima,
dok se ne zabrani ubijanje.
(...)Dunost je ljudi koji misle
da ne budu na strani egze-
kutora. Albert Camus,
francuski pisac, humanist i
nobelovac; Bitno je raditi na
ukidanju smrtne kazne gdje
god se ona jo prakticira, bilo
to u Americi, Kini ili Japanu.
Dario Fo, talijanski pisac i slo-
bodarski socijalist, nobelovac;
nadbiskup, dobitnik Nobelove
nagrade za mir, o smrtnoj
kazni u SAD-u; Vjerujem da
smrtnu kaznu treba ukinuti.
Razlozi: (1) Nepopravljivost
pogreke; (2) tetan moralni
utjecaj na ljude/drutvo koje
provodi smaknue. Albert
Einstein, fiziar, humanistiki
socijalist (vidi njegov lanak
Why Socialism, Monthly
Review, maj 1949.); Vjeala
nisu samo stroj za ubijanje
nego i simbol. Ona su simbol
terora, okrutnosti i nebrige za
ivot; zajedniki denominator
primitivnog divljatva, sredn-
jovjekovnog fanatizma i mod-
Povodom nedavnog skandala kada je u SAD-u u agoniji ubijen jedan osuenik na smrt, te
smrtne presude vjeanjem irakog diktatora Saddama Husseina, izdvajamo nekoliko misli
istaknutih mislilaca i aktivista za ljudska prava, koja osuuju barbarizam zakonitog ubi-
janja. Tisue ljudi jo uvijek biva smaknuto svake godine. Sve drave svijeta osim SAD-a i
Somalije potpisale su UN-ovu Konvenciju o pravima djeteta, kojom se zabranjuje ubijan-
je maloljetnika. Sadanji ameriki predsjednik George W. Bush potpisao je kao guverner
Texasa najvie dozvola za izvrenje smrtne kazne u povijesti Sjedinjenih Drava.
HUMANISTI O SMRTNOJ KAZNI
ernog totalitarizma. Ona pred-
stavljaju sve to ovjeanstvo
treba odbaciti, ako elimo
preivjeti sadanju krizu.
Arthur Koestler (1905-1983),
romanopisac, socijalni filozof;
Neka zli ne ubijaju dobre,
Neka dobri ne ubijaju zle,
Ja sam pjesnik, i bez
ikakve diskriminacije,
Kaem bez sumnje i oklijevanja,
Nema dobrih ubojica.
Pablo Neruda (1904-1973),
ileanski pisac i komunist,
nobelovac; Ne vjeruj nikome
kod koga je instinkt da
kanjava snaan. Friedrich
Nietzsche (1844-1900),
njemaki filozof.; Smaknuem
zatvorenika samo dodajemo
broj mrtvaca, bez da smanju-
jemo broj ubojstava. Arthur
Miller (1915 2005), dramski
pisac i esejist, radikalni ljeviar
UN ne podrava smrtnu
Kljuna je slabost nasilja da
je ono sputajua spirala, koja
produuje upravo ono to eli
unititi. (...) Zapravo, nasilje
samo poveava mrnju. (...)
Odgovarati na nasilje nasiljem
multiplicira nasilje, samo
doprinosei tami u noi bez
zvijezda. Dr. Martin Luther
King Jr., borac za prava
crnaca, zagovarao demokratski
socijalizam;Ne elim moratorij
na smrtnu kaznu. elim njeno
ukidanje. Ne razumijem zato
zemlja navodno predana ljud-
skim pravima ne primjeuje
opscenost smrtne kazne.
Desmond Tutu, junoafriki
Marx je za ovjeanstvo definitivno
mrtav.Citate poput ovoga susreemo cijelo
vrijeme kada se raspravlja o pitanjima
radikalne politike i drutvene promjene.
Moemo ih nai u korporativnim medijima,
a pogotovo kod napuhanih uenih veliina.
Mogu se nai u zbornicima i akademskim
asopisima. A mogu se nai i zapravo i
ee i s veom gorinom u diskusijama
na ljevici, meu ljudima koji se slau u
Da li je marksizam
danas znaajan?
mnogo drugih stvari. Razliiti argumenti
prostiru se za dokaz da su Karl Marx i
Friedrich Engels predvidjeli da e se kapi-
talizam uruiti, a nije; da je pad Berlinsk-
og zida razotkrio neuspjeh marksizma; da
klasna borba ne moe preivjeti u svijetu
kablovske televizije, interneta i terensko-
luksuznih vozila. Ono to ih povezuje jest
elja da se pokopa marksizam on je moda
povijesno zanimljiv, no potpuno irelevantan
u modernom svijetu. Vanost toga pitanja
kako prevesti okvir marksizma u sva-
kodnevne borbe stvarnog ivota vjerojat-
no je najvei izazov dananjice i najvanije
mjerilo za prosudbu vanosti marksizma.
Sumnjam da postoji mnogo neslaganja o
znaaju Marxove analize prirode i naina
funkcioniranja kapitalizma. U nekim pitan-
jima on je bio prekratak. U mnogim drugi-
ma njegovi argumenti bili su opravdani. No,
za Marxa, kao i za izvornu tradiciju revolu-
cionarnog marksizma, analiza je znaajna
samo kada je dio nastojanja stvarnog svi-
jeta za primjenom tih analiza, kad postaje
relevantna u borbi za promjenu svijeta. Da
li je marksizam znaajan ne ovisi samo o
tome da li nam set ideja pomae da objas-
nimo dananji svijet, ve i da li nam pomae
razumjeti i organizirati borbu za njegovu
promjenu. Kao to je Marx naznaio: Filo-
zofi su svijet samo razliito interpretirali;
meutim, radi se o tome da ga se izmjeni.
Alan Maass, urednik tjednika Socialist
Worker, koji izdaje International Sociali
Organization (dostupno i na www.socialist
worker.org), ZNet, januar 2007.
Ono to implicira kritika neoliberalizma
od strane anti-globalistikog pokreta jest,
po mome, pristajanje uz etiri vrijednos-
ti pravda, djelotvornost, demokracija i
odrivost. PRAVDU je najbolje razumjeti
kao onu to sadri tri druge vrijednosti:
slobodu, jednakost i solidarnost: jedna ver-
zija egalitaristikog principa pravde biti
e suglasna sa svima jednakim pristupom
resursima koji su nekome potrebni da ivi
ivot u ije vrijednosti vjeruje; DJELOT-
VORNOST znai ne rasipanje osnovnih
sredstava, makar i teili poeljnim ciljevi-
ma (Michael Albert); DEMOKRACIJA
je sredinja vrijednost kritike koju anti-
globalistiki pokret upuuje diktaturi
financijskih trita: sadrana u praksama
pokreta, implicira usvajanje radikalnih
reformi samoorganizacije i samoupravl-
janja; ODRIVOST: ponovo, mi kritiziramo
kapitalizam zbog njegovog razaranja oko-
line i bezobzirnog iscrpljenja neobnovljivih
resursa. Implikacija je da mi elimo sistem
u kome e svaka generacija ostaviti Zemlju
u barem jednako dobrom stanju, u kome ju
je i nala. Danas svaka od verzija kapital-
izma sistematski kri sve etiri spomenute
vrijednosti. Kapitalizam je sistem kompeti-
tivne akumulacije, baziran na eksploataciji
najamnog rada. 1.On destruira solidarnost,
pretvara slobodu u formalnost i distribuira
Anti-kapitalistike
vrijednosti
Sreko Pulig
32 PLAMEN
novi
33 PLAMEN
novi
U IROKOM SVIJETU
kaznu. U svim sudovima
koje smo osnovali, nismo
ukljuili smrtnu kaznu.
Kofi Annan, Generalni Sek-
retar Ujedinjenih Naroda;
Europska Unija suprotstav-
ljena je smrtnoj kazni u svim
sluajevima i u skladu s tim tei
njenoj univerzalnoj zabrani,
traei globalni moratorij kao
prvi korak. Europska Unija,
EU Statement on Death Pen-
alty; Plediram za doba kada
mrnja i okrutnost nee vie
vladati srcima ljudi. Kada emo
moi nauiti razumom, razumi-
jevanjem i vjerom da svaki ivot
treba potedjeti, i da je samilost
najvia odlika ovjenosti.(...)
Doi e vrijeme kada e svi ljudi
sa uasom gledati na nain na
koji drava i sudovi sada otima-
ju ljudske ivote, i osvjetlit e se
put ka otkrivanju boljih metoda
za rjeavanje siromatva,
neznanja i bolesti, te estog
suputnika koji ih prati, a koji
zovemo zloin. Clarence
Darrow, slavni ameriki slo-
bodarsko-ljeviarski odvjetnik,
jedan od osnivaa American
Civil Liberties Union, branitelj
amerikih komunista i anarhis-
ta; Prije mnogo godina, pre-
poznao sam svoje bratstvo sa
svim biima, i odluio sam da
nisam nimalo bolji od najgoreg
na zemlji... Dok postoji nia
klasa, ja sam u njoj, dok post-
oji kriminalni element, ja sam
njegov dio, i dok je i jedna dua
u zatvoru, ja neu biti slobodan.
Eugene Victor Debs, zname-
niti voa Socijalistike Partije
SAD-a, zatvoren zbog otpora
Prvom svjetskom ratu;
Smrtna kazna je barbarski
in.(Smrtna kazna) je odraz
ivotinjskog instinkta koji je jo
u ljudima. Nelson Mandela,
dobitnik Nobelove nagrade za
mir, reformski socijalist;Oko
za oko i itav svijet e oslijepiti.
Mahatma Gandhi, pacifist i
komunitarni socijalist;
. . . Kakvo je to stanje drutva
koje ne zna za bolji instrument
vlastite obrane osim vjeala, i
koje proklamira (...) svoju bru-
talnost kao vjean zakon? (...)
Nije li nuno duboko prom-
isliti o promjeni sistema koji
raa takve zloine, umjesto
slavljenja vjeala koja ubijaju
mnoge kriminalce samo da
bi napravila mjesta za nove?
(...) bilo bi teko, ako ne i pot-
puno nemogue, uspostaviti
bilo kakav princip po kojem
bi smrtna kazna mogla biti
ustanovljena u drutvu koje se
ponosi svojom civiliziranou.
Karl Marx, New York Daily
Tribune, 18. februar, 1853.;
Radnika revolucija trebala bi
sada, malom zrakom dobrote,
osvijetliti turoban ivot zatvore-
nika, skratiti drakonske kazne,
ukinuti barbarsko kanjavanje.
(...) U etiri godine pokolja
ljudi, krv je tekla u bujicama.
Danas, svaka kap te neprocjen-
jive tekuine trebala bi biti
sveano pohranjena u kristal-
nim urnama. Revolucionarna
aktivnost i duboki humanitar-
izam samo je to istinski duh
socijalizma. Svijet treba pre-
okrenuti. Ali svaka suza koja
kane, a mogla je biti sauvana
optuuje i zloin je zgaziti
jadnog zemaljskog crva.
Rosa Luxemburg, velika
revolucionarka i humanistika
demokratska socijalistkinja,
Protiv smrtne kazne (1918.).
Ubijena je zajedno sa Karlom
Liebknechtom i tisuama drugih
revolucionara 1919.
(priredio Mladen Jakopovi)
Drutvene agende na Zapadu su u pre-
viranju od kada novi ishodi zadobivaju
istaknuto mjesto mirovinski sistemi,
reimi useljenja, reproduktivna prava,
brani aranmani. Svaki od njih proizveo
je rastuu hrpu literature. Na ljevici, izale
su knjige Robina Blackburna Banking on
Death i Grana Therborna Between Sex
and Power. Na desnici, knjige Francisa
Fukuyame The Great Disruption i Our
Posthuman Future dobro su prihvaene
Perry Anderson
o knjizi Herva
Juvina Lavenement
du corps
intervencije. Promjene koje su u toku
dobile su iru antropoloku smjetenost u
djelu Mauricea Godeliera Metamorphoses
de la parent. Sve ove knjige, na razliite
naine, aludiraju na oblike drutvenih
znanosti. Knjiga L avenement du corps
pripada drugome anru: to je filozofski
esej, ilustriran mnotvom izrazitih iako
neobino izvornih - podataka, iskaza-
nih sa intelektualnom otrinom i svjeim
literarnim sjajem, koji je, ak i danas,
ostao posebnim francuskim obiljejem.
Knjiga Lavenement du corps podsjea
na vrijeme kada je ljudsko tijelo poelo
zaposjedati mjesto svih drugih mjerila
vrijednosti na Zapadu, odvajajui iskust-
vo suvremenih generacija od onoga svih
prethodnika i od ostatka svijeta. Na pod-
lozi ove promijene sila, lei spektakularna
preobrazba ivotnog oekivanja. Knjiga
zavrava u priguenom tonu. Financijs-
ka trita uskoro e biti detronizirana sa
poloaja gospodara svijeta. No, ona nee
prestati da se bogate u reimu koji e nasli-
jediti njihov, a koji e trebati kolektivne
politike izbore da bi se odredilo narudbe
i distribuciju dobara. Sada jo uvijek ta
trita erodiraju demokratske osnove
takvog pothvata. Neoliberalizam je nedo-
pustiv, sada i bez podrke. Knjiga je dopri-
nos vrsti literature koja ima budunost:
gorko-slatke refleksije prije gore, nego
li slae o iznenaenjima pobjede u Hlad-
nom ratu.
Perrry Anderson, New Left Review 39, maj
- jun 2006.
bogatstvo i dohodak preferirajui bogate,
mone i sretne; 2. Sistematski loe alocira
ljudske i materijalne resurse rasipajui ih
upuivanjem u beskorisne ili destruktivne
aktivnosti, kao to je obrana i nairoko ih
unitavajui, u vrijeme ekonomskih rece-
sija; 3. Koncentrira ekonomsku i politiku
mo u ruke korporacija i drava: 4. U svojoj
slijepoj tenji za profitom konzekvenca
ega je nain na koji sistem pokree kom-
petitivna akumulacija pustio je s uzice
proces unitenja okoline, koji sve vie prijeti
veini ivota na ovome planetu. Teze skici-
rane ovdje dalje su razvijene u mojoj knjizi
An Anti-Capitalist Manifesto. Alex Call-
inicos, ZNet, januar 2007. i Globalise Resis-
tance (Velika Britanija).
34 PLAMEN
novi
35 PLAMEN
novi
viranja i dizajna; novi biskupi i kardinali
medijskog sveenstva; veina advokata
drugim rijeima, organski plaenici, iji
postmoderni cinizam oslobaa potrebe za
alibijima. Veina distributivnih intelektu-
alaca radi da bi, na nekom od nivoa, repro-
ducirala sredstva psihofizike represije.
Kritiki intelektualci, oni koji proizvode
nove oblike svijesti i podsvijesti, najee
su otueni od dananjih reima, da bi se
osjeali poput unutranje emigracije,
neobjavljenog egzila.
Kristoloki odjeci emigranta i patnikog
intelektualca uljepavaju Saidov vlastiti
uvid, da je prognanika raseljenost nepo-
pravljivo sekularna i povijesna, svjesno
proizvedena od strane onih na vlasti, ne bi
li se razvile druge grupe i klase nepriklad-
nih i (kako Adorno kae) oteenih ljudi.
elimo li koristiti uvide iz teolokog
rjenika, moramo rei kako je svaki tre-
nutak i svaka osoba u neposrednoj vezi sa
boanskim i da nikakva budua blaenstva
ne mogu izbrisati ono Sada i Ovdje. Razne
manje grupe, iznad svih erotski par, zato
su prihvaene kao nadomjesni zemaljs-
ki rajevi, gdje progonstvo moe biti, po
rijeima pjesnika Miltona, poput raja u
meusobnom naruju. No, u cjelini, kao
to govori klasina tragedija, prekriteljev
moralni trijumf na kraju je uravnoteen
njenom ili njegovom patnjom i porazom.
Za one meu nama koji nisu mazohis-
ti, Brechtova ili Aristofanova kritika
komedija mogla bi biti bolja mjera ona
sa otvorenim krajem, ishod koje ovisi od
sviju nas.
Darko Suvin, New Left Review, 31, januar
- februar 2005.
Evropska
nedemokratska
unija
Evropsku uniju (EU) stalno se kritizira
zbog nedostatka demokracije, zbog sve
U IROKOM SVIJETU
Raseljene osobe
Biti prognan iz zemlje vlastitog porijekla i
odgoja iskustvo koje ima vie od 175 mil-
ijuna ljudi na svijetu, po konzervativnim
procjenama bol je po uinku usporediva
sa ratom, dugotrajnom glau ili zatvaran-
jem. U odiumu theologicumu modernih
vlastodraca, korijeni svih ovih pojava
su isti, iako je prognanstvo naravno rela-
tivno blaa varijanta. U tom smislu ono
je i prilino nemetaforino. Umjesto da
osoba kreativno pre-nosi (meta phorein)
znaenja, preko prihvaenih granica
razuma, ona je ovdje tjelesno gurnuta
preko granica i to od sila koje su izvan
njene ili njegove moi. No, svi nai ivoti
proeti su nainima na koji prihvaamo
sebe i druge (to je granica? i osoba?), tako
da imamo pravo krenuti sa uvoenjem u
igru drugog, metaforikog naina upotrebe
rijei prognanstvo: to je osjeaj stranosti i
iskorijenjenosti, rasprostranjena nela-
goda, koja se ponekad produbljuje u oaj,
a koji se ini tako unutarnjim iskustvu
modernosti. Marx je, naravno, korijen
otuenju pronaao u radnom procesu.
Otar kritiar prve moderne masovne
demokracije, Thoreau, tvrdio je da veina
ljudi ivi ivotom tihoga beznaa, ali da su
taj osjeaj najee artikulirali intelektu-
alci, i to o sebi, od Nietzschea, preko Sar-
trea, do Saida.
No, to ovisi o tome kako definiramo
intelektualce. Socioloki, opisivalo ih se
kao ljude srednje klase, najee akadem-
ske graane, koji proizvode, distribuiraju
i uvaju razliite oblike svijesti slike,
prie, koncepte. S druge strane pak, svatko
je potencijalni intelektualac, sve dok se ona
ili on usude artikulirati znaenja i smisao
sila koje upravljaju naim ivotima, kako
su to shvaali Brecht i Gramsci, spajajui
ivo zanimanje za znanje i za slobodu.
Za ovu svrhu razlikovati u izmeu dvije
strane. Jedna je ona kritikih intelektu-
alaca, a na drugoj su oni koje je Debray
nazvao reproduktivnim ili distributivnim
intelektualcima: inenjeri materijalnih
i ljudskih resursa; profesionalci promo-
strane, malo je analiza u kojima se dovodi
u pitanje njezino funkcioniranje, te je u
vezi s time malo i prijedloga kojima bi se
taj nedostatak nadoknadio.
Taj politiki vakuum ostavlja slobodan
prostor inicijativama koje su najveim
dijelom usredotoene na bolju komuni-
kaciju. Tako je u oktobru 2005. Evropska
komisija pokrenula tzv. inicijativu 3D za
demokraciju, debatu i dijalog u namjeri
da Evropu priblii njezinim graanima.
Inicijativa je donesena nakon francuskog i
nizozemskog ne na referendumu o evrop-
skom ustavnom sporazumu, a u februaru
2006. uslijedio je i akcijski plan za bolju
evropsku komunikacijsku politiku.
Znaajni su sami izrazi, koji su pri tom
upotrebljeni: ini se da, s gledita Brux-
ellesa, postoji s jedne strane neutjelov-
ljena Evropa, a s druge strane nein-
formirani graani. A mislili smo da je
preduvjet svakom razmiljanju o evrop-
skoj demokraciji ne da se graani tre-
baju pribliiti Evropi, ve da oni jesu
Evropa
Francoise Castex, zastupnica u Evrop-
skom parlamentu, lanica parlamentarne
skupine Evropske socijalistike stranke;
Le Monde diplomatique, januar 2007.
Evropski ustav
Sa Evropskom unijom (EU) stvari donekle
stoje kao i sa modernom umjetnou. Nitko
ba do kraja ne shvaa o emu se tu radi,
no, tko se usudi kritizirati, bilo EU, bilo
modernu umjetnost, smjesta biva raskrink-
an kao neznalica. Jer, u sluajevima EU
i moderne umjetnosti, barem je takvo
iskustvo s onima upuenima, radi se o
divljenja vrijednim predmetima. Tko to
ne vidi, taj apelira na niske nagone, taj je
populist ili ak demagog.
Tako je uspjelo da se diskusija oko ustava
EU u Njemakoj uope ne razvije. A tako
bi trebalo, po volji vladajuih, i ostati. Jer,
kao to smo vidjeli u Francuskoj i Nizo-
zemskoj narod je jednostavno suvie
neuraunljiv, da bi mu se u jednoj tako
vanoj stvari moglo vjerovati.
esto se previa da takvim dranjem,
barem na duge staze, erodira javni pris-
tanak na EU, te da na takvoj osnovi kod
graana napreduju samo nepovjerenje
i skepsa. Ono to kratkorono obeava
uspjeh, moglo bi se na dugi rok pokazati
kao bumerang. Od strane birokratskih
elita izgraena EU, koja bliskost sa
graanima shvaa samo kao marketing,
a ne kao politiko sudjelovanje suverena,
izmie si, na dugi rok, tlo pod nogama.
Ulrich Speck, Die Zeit, Kosmoblog, 6.
januar 2007.
vee razlike izmeu vlasti koju su drave na
nju prenijele i mogunosti date graanima
da u njoj provode svoj suverenitet. S druge
34 PLAMEN
novi
35 PLAMEN
novi
KRUHA I SLOBODE
Potovana gospoo Kneevi,
prije svega, estitamo vam na
nedavnom izboru na elnu
funkciju u SSSH! Na 5. kon-
gresu, bili ste jedini kandidat,
odnosno, kandidatkinja! Kako
tumaite tako visok postotak
glasova koji ste dobili?
- Visoki postotak glasova koje sam
dobila kao jedini kandidat za pred-
sjednicu SSSH na naem V. kongresu
tumaim injenicom da su zastupnici
na Kongresu iz svega onoga to se u
dva dana trajanja Kongresa ulo u
raspravama oko izvjea o radu i pro-
grama rada zakljuili da je potrebno
raditi na stvaranju sinergije unutar
Saveza, da Savez treba vratiti svoj
ugled koji je imao i da treba zauzeti
mjesto u naem drutvu koje nam i
pripada.
Meu svoje prioritete
U ovoj emo redovitoj rubrici izvjetavati o uvjetima ivota i borbama irokih radnih slojeva, te
promiljati nune poteze za oivljavanje radnikog pokreta, bez kojeg su prie o demokraciji isprazna
demagogija. Kako oivjeti sindikalni pokret? Kako ga demokratizirati i ukljuiti same radnike u borbu za
vlastita prava? U Hrvatskoj su, npr., radnici desetljee i pol kontinuirano obespravljivani, ali vee pobune
(masovnijih i dugotrajnijih trajkova) gotovo da i nije bilo! Ima li nade za oivljavanje samoaktivnosti
i samoorganizacije radnika i njihovih sindikalnih delegata/povjerenika (obinih radnika i predstavnika
sa radnih mjesta)? U buntovnim 60-im 70-im 20-og stoljea diljem Evrope je procvjetao demokratski
radniki pokret odozdo, a i jo uvijek je taj anti-hijerarhijski, anti-birokratski oblik radnike samoinicijative
puno prisutniji u zapadnim zemljama poput panjolske, Njemake i, pogotovo, meu izrazito
borbenim talijanskim radnitvom.Jo iz prolog sistema, nai sindikati pate od zavisnosti i podanikog
odnosa prema vladajuim strukturama i ideologijama, pa su tako potpuno pasivno a esto ak i s
odobravanjem promatrali pljaku drutvenog vlasnitva 90-ih, to protuustavno dokidanje samoupravnih
i drugih prava radnika, privatizaciju minulog rada. Stav je urednitva Novog Plamena da jedino procvat
demokratskog, nebirokratskog sindikalizma odozdo, kroz suradnju potenih, borbenih sindikalaca
i aktivnih radnika, moe oivjeti sindikate kao istinske klasne organizacije, jer su interesi radnika i
kapitalista inherentno suprotstavljeni, kao to su oduvijek i bili, i tako mora ostati dok god ne prevladamo
kapitalistiku podjelu na vlastodrce i one nad kojima se vlada, na one koji rade i one koji beru profit.
RADNIK NE
SMIJE BITI
ROB(A)
INTERVJU s Anom Kneevi, novoizabranom predsjednicom
najvee hrvatske sindikalne konfederacije, Saveza Samostalnih
Sindikata Hrvatske
36 PLAMEN
novi
37 PLAMEN
novi
otputanja radnika nula. Upravo je u
javnoj raspravi Zelena knjiga (green
paper) Europska komisija o radnim
odnosima, koja upozorava na problem
da se uz fleksibilizaciju nije istovre-
meno razvijala i sigurnost radnika
(tzv. flexsecurity) emu Europska
komisija eli posvetiti dunu panju,
a sindikati tu moraju odraditi svoju
ulogu zatite prava radnika. Belgija
npr. ima rjeenje u zakonu da rad na
odreeno vrijeme moe trajati najdue
dvije godine i da se radniku unutar
toga moe ugovor o radu tri puta
produavati, a nakon toga moe dobiti
ugovor o radu na neodreeno vrijeme.
To je jedno od moguih rjeenja, jer ne
moe se ii na ruku samo poslodavci-
ma ve se moraju traiti uravnoteena
rjeenja, koja pogoduju i radnicima.
Peti kongres SSSH protekao
je u znaku vrlo simpatine i
simptomatine parole: Radnik
nije rob(a)!. Ali, u kapital-
izmu, ako ve radnik i nije
rob, onda roba zasigurno jeste.
Naime, radnik je u kapitalizmu
roba kao i svaka druga roba, i
kao roba, radnik se pojavljuje
na tritu radne snage, koje mu
odreuje cijenu rada (to smo
jo nauili od Marxa!). Vjeru-
jete li doista u to, da radnik u
kapitalizmu moe biti radnik,
a da ne bude roba, pa i rob?
- Ljudski rad nije roba - to je prva
reenica u Philadelphijskoj deklaraciji
koju su 1944. UN donijeli u Philadel-
phiji. ovjek prodaje svoj rad da bi
mogao dostojanstveno ivjeti, a ne ivi
za to da bi za nekoga radio kao rob.
Peter Drucker, guru teorije upravl-
janja i modernog managementa govori
o tome da su u modernom drutvu
radnik i poslodavac partneri, da e
sve vie kompanije trebati radnika, a
sve manje radnik kompaniju. Prema
tome e i aktivnosti SSSH u narednom
razdoblju biti usmjerene u tom pravcu
- osiguravanje partnerskog odnosa
radnika i poslodavca, traiti emo vee
sudjelovanje radnika u odluivanju u
procesu rada, kao i sudjelovanje rad-
nika u vlasnitvu i podjeli dobiti u
drutvu.
Obeali ste, da ete inzisti-
rati na analizi trokova i
koristi pristupanju Hrvatske
EU! to nam govori iskustvo
novoprimljenih lanica? Ako
bi ti trokovi, gledajui
dugorono, bili vei od koris-
ti, ima li tada Hrvatska neku
alternativu?
Upravo prouavamo maarske i
eke studije utjecaja, odnosno ana-
lize trokova i koristi od pris-
tupanja EU i na temelju toga emo
traiti da naa Vlada uini isto, zahti-
jevati emo punu veu transparent-
nost i informiranost oko pregovora za
pojedina poglavlja, jer graani imaju
pravo na objektivnu informaciju, a
posebnu ulogu tu mora odraditi HTV
koji je javna televizija koju financiraju
graani poveanjem pretplate.
Poznati ste po beskompro-
misnom zalaganju za zabranu
rada nedjeljom. Vai motivi
zasigurno nisu identini sa
motivima Crkve, ali, igrom
sluajnosti, nali ste se na
istom frontu, zajedno sa
Crkvom! Neki su nai politiari
za rad nedjeljom, ali da taj rad
bude adekvatno plaen.
to je realnije, a time onda i
lake i bezbolnije: zabraniti
rad nedjeljom jednim ukazom
Vlade ili natjerati poslodavce
da adekvatno plaaju taj rad?
- Sindikat trgovine Hrvatske i ja na
njegovom elu ve vie od deset godina
ukazujemo na problem rada nedjeljom.
Na normativnoj razini sve je rijeeno
- koliko se vie taj rad plaa, osigu-
ranje slobodnog dana na ime nedjelje,
ali u praksi to ne funkcionira, zbog
nedostatnog instrumentarija pravne
drave - premalo inspektora i neefi-
kasno sudstvo, a drava nita ne
poduzima da se stanje popravi. Dakle,
radi se o najgrubljoj eksploataciji rad-
nika u trgovini koji si sami ne mogu
pomoi, za neplaene prekovremene
sate moraju traiti poslodavca, a u
situaciji kada ima 300. 000 nezapo-
slenih nitko se ne usudi tuiti. Stoga
je jedino rjeenje za sada ograniiti i
veini poslodavaca onemoguiti rad
nedjeljom, jer od toga samo oni imaju
koristi.
Doimate se vrlo odlunom!
Kako je jednoj eni na elu sin-
dikata? Kako je uope sudjelo-
vati u borbi za radnika prava,
kada je ta borba danas nerijet-
ko borba sa vjetrenjaama?
Imate li neki uzor meu sin-
dikalnim voama u povijesti
radnikog pokreta? Je li vam
moda neki uzor, na primjer,
Klara Zetkin, ili Rosa Luxem-
burg?
- Uzor su mi i Klare Zetkin i Rosa
Luxemburg i radnici iz Chicaga koji
su se 1886. godine poeli boriti za tri
osmice (8 sati rada, 8 sati razonode i 8
sati odmora i sna) jer danas na poetku
21. stoljea veina radnika u RH nema
pravo na tri osmice, sve vie ih radi sve
due, a bez pravine naknade za to. A
zato? Zato da bi aka tajkuna bila sve
bogatija; nije to svrha ljudskog rada,
rad mora postati ugoda, a ne tlaka i
muka i ovjek mora od svog rada pris-
tojno i dostojanstveno ivjeti, i on i nje-
gova obitelj. Za to se zalaem i za to u
istaknuli ste, izmeu ostalog,
izmjenu loih odredbi Zakona o
radu, koji nisu rezultirali veim
zapoljavanjem, nego upravo
smanjivanjem socijalnih prava
radnika. Moete li nam pojas-
niti, na koje to loe odredbe
Zakona o radu konkretno mis-
lite?
- Zakon o radu mijenjan je 2003.
godine tako da je rad na odreeno vri-
jeme produen sa jedne godine
na tri, da su skraeni otkazni rokovi
i smanjeni iznosi otpremnina, a sve
sa obrazloenjem da treba sman-
jiti trokove poslodavca vezane uz
otputanje radnika i time e se poveati
mogunosti za vee zapoljavanje, te e
poduzetnici i gospodarstvo u cjelini
postati konkurentniji. Na alost, nita
od toga nije se desilo, ve naprotiv 85%
novo zaposlenih nakon 2003. godine
imaju ugovore o radu na odreeno
vrijeme, najee zbog poveanog
obima poslovanja, a taj intenzitet se
zloupotrebljava do te mjere da imamo
sluaj radnice koja ve 6,5 godina
radi na odreeno vrijeme - uvijek
na istim poslovima, samo se radno
mjesto uvijek drugaije zove. Rad-
nici koji rade na odreeno vrijeme ne
mogu dobiti ekove u banci, ne mogu
dobiti kreditne kartice, ne mogu dizati
kredite, nemaju zdravstvene iskaznice,
ve dobivaju potvrde itd. Najdui otka-
zni rok kod nas je tri mjeseca, u Slo-
veniji on iznosi pet mjeseci i unato
tome Slovenija nema problema u
konkurentnosti. Zaposlenost se nije
poveala, ista stopa nezaposlenosti je
2007., kao i 2003. godine.
U trendu je zapoljavanje
na odreeno vrijeme. To
zapoljavanje korespondira
sa fleksibilizacijom radne
snage, koja je takoer in.
Kako pomiriti tehnoloku
mobilnost u suvremenom glo-
baliziranom kasnom kapital-
izmu (Mandel) sa socijalnom
sigurnou?
- U trendu je zapoljavanje na
odreeno vrijeme koje ide na ruku
samo poslodavcima, jer je troak
KRUHA I SLOBODE
36 PLAMEN
novi
37 PLAMEN
novi
KRUHA I SLOBODE
ili kao konsenzualno drutveno
ureenje?
- Sindikat danas treba postati res-
pektabilan socijalni partner, kako
Vladi tako i poslodavcima, to znai
da su partneri ravnopravni i da se
meusobno uvaavaju i oko svih eko-
nomskih i socijalnih pitanja bi trebali
postii suglasje. Partnerski status
sindikata treba izboriti uvoenjem i
traenjem rjeenja koja su u interesu
opeg dobra, a prvenstveno u interesu
radnika, u borbi za ta rjeenja sindikat
mora biti spreman na organiziranje
trajkova i prosvjeda, ako ne uspije
usuglaavanje. Gospodarsko-socijalno
vijee treba redefinirati na nain da
doista postane mjesto usuglaavanja
interesa Vlade i poslodavaca i sindi-
kata.
Kako se mislite boriti protiv
sindikalnog birokratizma i
korupcije?
- Protiv sindikalnog birokratizma i
korupcije borit u se aktivnostima na
okrupnjavanju sindikata i objedinja-
vanjem sindikalne scene. 400 sindikata
i 6 sindikalnih sredinjica je previe za
450. 000 sindikalno organiziranih rad-
nika.
Kakva je klasna svijest
hrvatskog djelatnika? Imaju
li nai sindikati snage (pod
pretpostavkom da imaju volje),
organizirati ve sutra gener-
alni trajk?
- Zagovornik sam istinskog sindi-
kalizma - promicanja i zatite prava
radnika, drutvene uloge sindikata
kao ravnopravnog socijalnog partnera
u trokutu sindikati-poslodavci-vlada.
SSSH je odredio da e se za svoje ciljeve
*Paul Wolfowitz, ef Svjetske Banke i
bivi ameriki doministar obrane, uz
Dicka Cheneya, Donalda Rumsfelda,
Lewisa Scooter Libbya, Richarda
Armitagea i sl. glavni je arhitekt rata
u Iraku i amerike neoimperijalistike
vojno-ekonomske ekspanzije.
boriti i javnim prosvjedima i za to e
pripremati i osposobljavati svoje aktiv-
iste i lanove. Opi trajk je po mojoj
ocjeni nemogue provesti, barem za
sada kad su radnici organizirani u est
sredinjica.
Nedavno ste se sastali sa
predsjednikom Svjetske banke
Paulom Wolfovitzem*, ija nam
je militaristika uloga oko rata
u Iraku dobro poznata. Koji
je bio sadraj tog razgovora?
Kako ocjenjujete politiku, ne
samo Svjetske banke, nego
i MMF-a, Svjetske trgovin-
ske organizacije, pa i drugih
financijskih institucija, prema
Hrvatskoj, kao i prema ostalim
zemljama periferije ili polu-
periferije?
- Poetkom prosinca 2006. godine
u Washingtonu se odravao sastanak
predstavnika ITUC-a, Meunarodne
konfederacije sindikata i predstavnika
MMF-a i Svjetske banke, a teme su bile
financijski aranmani ovih institucija i
poloaj radnika. Ja sam sa Wolfovitzem
razgovarala oko novog zakona o priva-
tizaciji i narednih zahtjeva Svjetske
banke oko pojedinih zakonskih
rjeenja, SAL i PAL aranmanima i
rezultatima tih kreditnih aranmana.
Gospoo Kneevi, hvala
Vam na razgovoru
- Hvala Vama i elim Vam svako
dobro!
Razgovor vodili Filip Erceg i Mladen Jakopovi
se kao predsjednica SSSH boriti.
Evo, kada smo ve spomenuli
Rosu Luxemburg, poznata vam
je ona njezina deviza: nema
socijalizma bez demokracije, i
nema demokracije bez socijal-
izma! Smatrate li moguim
jedan novi demokratski soci-
jalizam, koji bi se temeljio
na radnikoj participaciji? A
propos radnike participacije,
alite li za samoupravljanjem?
- Zalaem se za kapitalizam nordi-
jskog tipa, dakle kapitalizam sa ljuds-
kim licem, u kojem je visoko razvijena
radnika participacija i industrijska
demokracija. To je moderna izvedeni-
ca onoga to je R. Luksemburg htjela
rei - socijalna drava, demokratsko
odluivanje i radniko suodluivanje
kao dio demokracije. Samoupravljanje
je bilo dobra ideja, na alost nije izve-
deno do kraja, a bilo je na tragu onoga
to se danas zove radnika participaci-
ja. 2004. godine sam u Sloveniji sluala
jednog njemakog profesora koji je
rekao da je poetkom 80-ih godina
prolog stoljea u Jugoslaviji izuavao
samoupravljanje kao model, a danas
dolazi u zemlje bive Jugoslavije drati
seminare o radnikom suodluivanju.
U sindikalnoj politici niste
od juer! Po emu se danas
bitno promijenila uloga sin-
dikata; sindikata, koji nastoji
biti, kako se ini, samo tihi
socijalni partner (aludiram na
famozno Gospodarsko-socijal-
no vijee!), od onog juer, koji
je nabavljao svinjske polov-
ice? Kako vi uope shvaate
demokraciju: kao konfliktno
38 PLAMEN
novi
39 PLAMEN
novi
V
rlo je raireno miljenje, da je socijalizam totalitarni ili, u
najboljem sluaju, autoritarni sistem. To miljenje potie od
ideologa one drutvene klase koja eli sauvati drutveni status
quo. Na prvi pogled izgleda da u toj tvrdnji nema nieg ideolokog,
netanog, jednostranog ili preuvelianog. Nije li, uostalom, to pot-
vrdila praksa realnog socijalizma, koji je krio politika prava
svojih graana, koje je sveo na poloaj podanika, dok ekonomsku
demokratiju nije ni uveo? Ovdje treba postaviti pitanje: da li je
taj sistem opravdano zvati socijalizmom? Ako bismo se povodili
za tvrdnjama vladajuih snaga tog drutva, koje su sebe nazivali
pripadnicima komunistikih partija, nesumnjivo se radilo o socijal-
izmu. Ipak, moemo li nekome prosto vjerovati na rije, ili treba
posegnuti za dubljom analizom, da bi se vidjelo, da li rijei odgov-
araju djelu i stvarnosti? Polazna teza ovog teksta je, da socijalizam
mora biti demokratski, ili ga nema. Dakle, termin demokratski
socijalizam je pleonazam. Nema demokratskog i autoritarnog soci-
jalizma! Kao to je neosnovano govoriti o dravnom socijalizmu, tj.
socijalizmu koji poiva na drutvenoj dominaciji dravnog aparata
i koncentraciji moi u njegovim rukama. Da socijalizam mora biti
demokratski (ili, to bi rekla Roza Luksemburg nema socijalizma
bez demokratije i nema demokratije bez socijalizma), moe se
dokazivati na dva naina. Prvi je da se uzme u analizu marksistika
teorija (na prvom mjestu marksistika sociologija i politika teor-
ija), jer se socijalizam najee vezuje sa marksizmom, a o tom,
marksistikom, socijalizmu rije je i u ovom tekstu. Analizom
stavova niza marksista, poev od osnivaa uenja, moe se zakljuiti
da nijedan relevantan mislilac u okviru marksistike tradicije nije
zagovarao neki oblik autoritarnog socijalizma. O tome u drugom
dijelu teksta.
Drugi nain je da se odgovor na pitanje kakva je veza socijalizma
i demokratije da tako to e se odgovoriti na pitanja: emu socijal-
izam i do kakvih drutvenih odnosa on treba dovesti? Ovdje se ak
PREISPITIVANJA
ne moramo pozivati na bilo kog mislioca, pa ni na Karla Marksa.
Istorijski posmatrano, socijalizam je drutvo koje dolazi poslije kap-
italizma. Kako je kapitalizam u ekonomskoj sferi uspostavio odnose
eksploatacije na relaciji kapitalistika klasa radnika klasa, a u
politikoj odnose dominacije na relaciji elita masa, cilj socijaliz-
ma je prevazilaenje tih odnosa i uspostavljanje slobodne ljudske
zajednice koja ne bi bila zasnovana na eksploataciji i dominaciji. S
ciljem je u vezi nain na koji se do njega dolazi. Tako je Karl Marks
u Statutu Prve internacionale pisao da osloboenje radnike klase
treba biti djelo same te klase. Ako e, dakle, itava klasa, a ne
neka odabrana politika elita u njeno ime, donijeti svoje vlastito
osloboenje, time e biti postavljeni temelji za slobodnu zajednicu
u socijalizmu, jer onaj ko dovede do promjene drutva (a to je, po
Marksu, sama klasa) e uspostaviti poredak po svojoj mjeri i u svom
interesu. A radnika klasa, po samoj svojoj biti, kao neposjednika
klasa, ne moe uspostaviti odnose nove dominacije ili eksploatacije.
Naravno, ako socijalizam treba da dovede do osloboenja radnike
klase od ekonomske eksploatacije i politike dominacije, i to samo-
stalnom aktivnou radnike klase kao masovne drutvene grupe,
to ne moe biti postignuto drugaije osim kroz demokratske orga-
nizacije i institucije.
Demokratski Marks
No, vratimo se sad na marksistiku misaonu tradiciju i politiku
praksu. Krenimo od uvenog Manifesta komunistike partije, u
kome Marks i Engels kau kako je cilj proletarijata osvajanje
demokratije, dok dravu koju treba uspostaviti nakon revolucije
definiu kao proletarijat organizovan kao vladajua klasa. Ove
dvije ideje treba posmatrati povezano, da bi ih se lake razumjelo.
ta znai to osvajanje demokratije? S jedne strane, ono se moe
shvatiti kao priznavanje proletarijatu onih demokratskih sloboda
koje su u vrijeme pisanja Manifesta ve bile priznate buroaziji, ali
umnogome ne i radnikoj klasi. ta e proletarijatu poslije revoluci-
je demokratija ako ne zato da uspostavi svoju direktnu, a ne posre-
dovanu proleterskom partijom, vladavinu? Da su Marks i Engels
pod vladavinom proletarijata mislili na vladavinu proleterske parti-
je, ne bi postavili kao cilj revolucije ni osvajanje demokratije ni kon-
stituisanje proletarijata kao vladajue klase, jer partija moe vladati
i bez demokratije, a pogotovo bez proletarijata kao vladajue klase.
Proletarijat, pak, ne moe vladati bez demokratije, jer tako mnogo-
brojna i unutar sebe heterogena drutvena grupa (unutar koje se
ispoljava razliit stepen politike zrelosti, pa i djelimina razliitost
interesa), uopte ne moe iskazati samoinicijativu i politiki
angaman bez raznovrsnih oblika organizovanja i djelovanja (kao
to su u prolosti bili sovjeti, fabriki komiteti, radniki savjeti,
sindikati, politike partije itd.). Pobjedonosnom revolucijom pro-
letarijat treba da osvoji demokratiju kako bi se mogao organizo-
vati kao vladajua klasa, jer ne moe vladati ako mu demokratske
slobode (na prvom mjestu politike) nisu priznate u punom obimu.
S druge strane, osvajanje demokratije se moe shvatiti i kao posti-
zanje takvog drutvenog poretka u kome e zaista biti ostvareno
izvorno znaenje ovog pojma, dakle vladavina naroda, a to je opet
nemogue ako proletarijat kao klasa, u svojoj cjelini, ne bude vladao
drutvom. Jedna klasa, dabome, ne moe vladati na nain koji ne bi
bio demokratski. To bi, eventualno, mogla initi njegova politika
stranka, sama ili u koaliciji sa drugim strankama, ali Marks i Engels
u Manifestu nemaju na umu vladavinu proleterske partije, ve pro-
leterske klase.
1
Marks i Engels u Manifestu govore o tome da se
u socijalizmu kapital pretvara u optu, svim lanovima drutva
pripadajuu svojinu,
2
ime postavljaju materijalni okvir ekonom-
ske demokratije (samoupravljanja), a neto kasnije kau sljedee:
Kad u toku razvitka budu iezle klasne razlike i cela proizvod-
nja bude koncentrisana u rukama udruenih individua, javna
vlast izgubie politiki karakter.
3
Ve ovo mjesto nagovjetava da
Marks i Engels za postrevolucionarni period predviaju samovladu
radnike klase, koja se ne vri posredstvom komunistike partije,
ve neposredno od samih radnika, a to je, dakako, nemogue bez
priznavanja demokratskih politikih sloboda i uspostave razliitih
oblika demokratskog drutvenog samoorganizovanja. To to e
Socijalizam i demokratija
Goran Markovi
38 PLAMEN
novi
39 PLAMEN
novi
PREISPITIVANJA
javna vlast izgubiti politiki karakter, znai da nee biti birokratsk-
og, od radnika otuenog, dravnog aparata koji bi u svojim rukama
koncentrisao dravnu vlast. Ova misaona nit se provlai i skoro
trideset godina docnije, kada Marks u Kritici Gotskog programa
govori o dravi kao slugi drutva, a ne kao o njegovom gospodaru.
Time on pokazuje da zna razliku izmeu civilnog drutva (u kome
dolaze do izraaja individualna prava i slobode), kome drava,
kao otueni birokratski aparat, nije nadreena, ve naprotiv. Ako
drava, kao to Marks implicite kae, nije sveobuhvatna, to znai
da za njega socijalizam nije bio totalitarni poredak, kakav je posto-
jao u Sovjetskom Savezu i njegovim satelitima. Ako je do Parike
komune jo i moglo biti sumnji u pogledu demokratskog karaktera
marksizma, poslije nje to vie nije mogao biti sluaj. Analizirajui
iskustvo Parike komune, Marks kae da je ona po sutini svojoj
bila vlada radnike klase, rezultat borbe proizvoake klase protiv
prisvajake klase, ona je bila najzad pronaeni politiki oblik pod
kojim se moglo izvriti ekonomsko osloboenje rada.
4
Engels, pak,
u predgovoru Graanskom ratu u Francuskoj iz 1891. godine kae:
Pa dobro, gospodo, hoete li da znate kako ta diktatura (diktatura
proletarijata G.M.) izgleda? Pogledajte Pariku komunu. To je bila
diktatura proletarijata.
5
Bliom analizom te diktature dolazi se
do zakljuka da je rije o demokratskom ureenju koje je poivalo
na principu integralne, dakle i ekonomske i politike, demokrati-
je. Komuna je priznala sve politike slobode koje su prisutne u
dananjem drutvu. Ona je poivala na optem pravu glasa, a u
njenom radu su uestvovali pripadnici razliitih politikih klubo-
va (to su, zapravo, zaeci politikih stranaka). U radu Komune
su uestvovali i predstavnici buroaskih politikih klubova, dok
su veinu imali prudonisti i bakunjinisti, a ne marksisti. Nita od
ovoga Marks nije smatrao nepoeljnim i neprirodnim. Naprotiv,
on visoko cijeni i prihvata sva sutinska svojstva Parike komune:
politiki pluralizam, slobodu tampe i organizovanja, opte pravo
glasa, delegatski sistem i imperativni mandat, ustrojstvo drave
kao decentralizovane federacije komuna, ukidanje povlatenog
i dobro plaenog inovnitva, ukidanje stajae vojske, uvoenje
radnikog samoupravljanja i dr.
6
Komuna je za Marksa bila socijalna republika, u kojoj je zave-
dena jednakost njenih pripadnika. Ali, to nije vulgarna jednakost (u
smislu da svi imaju jednake plate i ive na isti, od drave propisan
nain), koja se esto neopravdano pripisuje marksizmu. To je eko-
nomska i politika jednakost, koja, s jedne strane, znai da svi imaju
jednak poloaj u drutvenoj proizvodnji, jer nema vlasnika i nevlas-
nika, dok, s druge strane, svi imaju jednaka politika prava, tako
da nema onih koji stalno vladaju i onih nad kojima se stalno vlada.
Drugim rijeima, nema podjele na subjekte (elita) i objekte (masa)
vladanja, nego su svi izjednaeni u svojim demokratskim pravima.
7

Da Marks nije smatrao kako je komuna neto prolazno i ogranieno
samo na ue teritorijalne cjeline, pokazuje i sljedei stav: Parika
komuna je imala, razumije se, da poslui kao uzor svim velikim
industrijskim centrima Francuske. im bi u Parizu i u drugoste-
penim centrima bilo uvedeno komunalno ureenje, stara central-
izirana vlast bi morala i u pokrajinama da ustupi mjesto samoupravi
proizvoaa.
8
Revolucija parikog proletarijata je, dakle, posluila
Marksu da skicira svoju viziju budueg drutva, i to ne viziju koja
proistie iz glave nekog genija, ili plana politike elite, ve iz genu-
ine samoaktivnosti i samoorganizovanosti radnike klase. A samo-
aktivnost klase, koja nije, niti moe biti supstituisana aktivnou
politike elite, vodi drutvu pune, integralne demokratije.
9
Iako
je u teoriji bilo odreenih sporova o pravom znaenju samostalnih
Engelsovih politikih spisa, moe se rei da on u osnovi slijedi ovu
Marksovu demokratsku viziju. Tako on na jednom mjestu kae da
u svojoj revoluciji proletarijat uzima javnu vlast i pomou te vlasti
pretvara sredstva za proizvodnju, koja izmiu iz ruku buroazije; u
vlasnitvo cijelog drutva.,
10
to predstavlja materijalnu osnovu
da U istoj mjeri u kojoj iezava anarhija drutvene proizvodnje
zamire i politiki autoritet drave.
11
Socijal-demokratska vjera u dravu
Preokret u socijalistikom poimanju demokratije nastupa u orto-
doksnoj tradiciji Druge i Tree internacionale, to je imalo svoje
objektivne uzroke. Krajem XIX vijeka dolazi do znatnog jaanja
socijal-demokratskih partija, koje se, manje-vie opravdano, sma-
traju strankama utemeljenim na marksizmu. Kako je njemaka
socijal-demokratska partija poetkom XX vijeka postala ne samo
najorganizovanija, nego i stranka sa najvie glasova (uoi Prvog
svjetskog rata osvajala je 34% glasova), socijaldemokratski
teoretiari smatraju da se, priznavanjem opteg prava glasa od
strane buroaske drave, stvaraju uslovi da proletarijat osvoji
vlast mirnim putem, na izborima, tako to e socijaldemokratija
zadobiti parlamentarnu veinu. Ali, ne samo to socijaldemokrati
smatraju kako e do socijalizma doi parlamentarnim putem, nego
poinju zastupati stav kako je parlamentarizam najpogodniji oblik
politikog sistema u socijalizmu.
12
Karl Kaucky otklanja svaku
sumnju u pogledu shvatanja samog pojma parlamentarizam,
kad objanjava da se radi o politikom sistemu po uzoru na bri-
tanski, u kojem poslanik, dodue, nije vezan miljenjem i stavom
svojih biraa, jer je to u modernoj dravi nemogue, ali je vezan
stavom svoje partije.
13
Tako socijal-demokratija Druge internacio-
nale odstupa od Marksovih stavova u jednom od najvanijih pitanja
njegove politike teorije. Dok Marks izriito govori o prevazilaenju
drave, odnosno njenom podvoenju pod kontrolu drutva, to ima
veze i sa uvoenjem imperativnog mandata, ali bez ukidanja bilo
koje politike slobode, dotle socijal-demokratski teoretiari dravu
smatraju osnovnom polugom socijalizma, a lanove zakonodavnog
tijela ine zavisnim jedino od svoje partije, a ne i od biraa. Istina,
oni se zalau za potovanje demokratskih politikih sloboda, ali
politikim partijama daju onakav znaaj kakav je danas osnov
otuenja graanina od politikog procesa, zbog ega savremeni
francuski politikolog Moris Divere (Maurice Duverger) govori o
modernoj demokratiji kao demokratiji bez naroda.
Jaanje socijal-demokratskih partija vodi njihovoj birokratizaciji.
Vostvo preuzimaju plaeni partijski funkcioneri, dok je masa
lanstva pasivna i ne moe uticati na partijsku politiku. Osim
toga, od socijal-demokratskih poslanika se oekuje da u parla-
mentu posluno slijede stavove partijskog vostva, a ne biraa
koji su ih izabrali. Tako socijaldemokratski politiari mijenjaju
Jaanje socijal-demokratskih partija vodi njihovoj birokratizaciji.
Vostvo preuzimaju plaeni partijski funkcioneri, dok je masa
lanstva pasivna i ne moe uticati na partijsku politiku.
40 PLAMEN
novi
41 PLAMEN
novi
uvoenjem takvih oblika demokratskog odluivanja koji ukidaju
poseban privilegovan birokratski aparat i odmah, bez odgode,
uvode iroke mase naroda u upravljaki aparat.
17
Sljedee mjesto
takoe moe posluiti shvatanju tipa demokratije za koji se Lenjin
zalae: Potpuna izbornost, smjenjivost u svako doba svih dravnih
slubenika bez izuzetka, svoenje njihove plae na obinu radniku
nadnicu, ove jednostavne i po sebi razumljive demokratske mjere,
koje potpuno ujedinjuju interese radnika i veine seljaka, slue u
isto vrijeme kao mosti koji vodi od kapitalizma k socijalizmu.
18

Da bi se to postiglo, radnici moraju biti u stanju da zaista kontroliu
dravu, da njome ovladaju, a to je nemogue u autokratskom ili
totalitarnom sistemu. Prvo, zato to autokratija ili totalitarizam
poivaju na svemoi dravne birokratije, drugo, zato to radnici ne
mogu kontrolisati i smjenjivati dravne slubenike bez postojanja
najirih politikih sloboda (slobodne diskusije, organizovanja, bez
postojanja opozicije). Lenjin kae kako je sutina u tome da svi
neko vrijeme budu birokrati i da stoga niko ne bi mogao postati
birokrat.
19
Iako je Lenjin u Dravi i revoluciji zagovarao dravu
koja odumire i koja je, stoga, zasnovana na vrenju upravljakih
funkcija od svih graana, desilo se upravo suprotno. Jedan razlog
treba traiti u injenici da je revolucija izbila u zemlji koja za nju
nije bila spremna. Proletarijat je bio malobrojan, a seljatvo, koje je
samo sporadino podravalo boljevike, je inilo 75% stanovnitva.
Ako se toj injenica doda da je u zemlji bjesnio graanski rat, jasno
je da boljevici nisu mogli realizovati svoju zamisao odumiranja
drave. Naprotiv, ona je jaala, to je, skoro od samog poetka
revolucije, vodilo stvaranju i jaanju od radnike klase otuenog
birokratskog aparata, zaetaka nove vladajue klase. Istini za volju,
ne treba misliti da su samo razlozi objektivne prirode doveli do
toga. Boljevika koncepcija partije sastavljene od profesionalnih
revolucionara, kao avangarde koja predvodi proletarijat, je takoe
igrala znaajnu ulogu. Naime, Lenjin jo poetkom XX vijeka pri-
hvata Kauckijevo shvatanje da intelektualci (i to ne bilo koji, ve
revolucionari) unose u radniku klasu socijalistiku svijest. Samim
tim, oni se kvalifikuju da vode proletarijat koji je nesposoban da
sam shvati socijalistike ciljeve. A u Dravi i revoluciji, Lenjin
kae: Odgajajui radniku partiju, marksizam odgaja avangardu
proletarijata koja je sposobna da uzme vlast i da vodi cijeli narod
socijalizmu, da daje pravac i organizira novo drutveno ureenje,
da bude uitelj, rukovodilac, voa svih trudbenika i eksploatira-
nih u izgradnji njihovog drutvenog ivota bez buroazije i protiv
buroazije.
20
Dakle, iako proletarijat moe sam uestvovati u
upravljanju dravom i ekonomijom, uz pretpostavku nepostojanja
birokratije odvojene od naroda i uz smjenjivost svih funkcionera,
to je ipak mogue samo uz rukovodeu ulogu partije, jer nju ine
najsvjesniji i najodluniji pripadnici klase. A ako je tako, onda je
jasno da partiji ipak pripada odluujua rije u poslovima uprav-
ljanja, tako da klasa na kraju ipak slijedi partiju. A onaj ko dri
upravljake pozicije u drutvu se na kraju pretvara u povlaeni
sloj, ili u novu vladajuu klasu, koja sutinski nikome ne odgovara,
ili odgovara samo u odreenoj mjeri. Zato se moe tvrditi da je Len-
jinov koncept demokratije participativni (poto upravljaju partija
i klasa, a ne samo klasa, kao kod Marksa), ili kvazi-samoupravni,
poto partija ograniava domet samoupravljanja.
21
Lenjin i na drugim mjestima zagovara u osnovi isti koncept.
Govorei o Programu RKP (b) na 8. kongresu partije, u martu 1919.
godine, Lenjin kae da socijalistikom ekonomijom treba da upravl-
jaju sindikati, a da narodne mase treba da uzimaju uea u upravl-
janju, to je jedini nain za voenje borbe protiv ve tad narastajue
PREISPITIVANJA
subjekta socijalnog osloboenja radnike klase. Dok je za Marksa
osloboenje radnike klase njeno djelo, kroz institucije neposredne
demokratije, samoupravljan-
ja i bez posredovanja parti-
jske elite, socijal-demokratski
teoretiari smatraju da e soci-
jalno osloboenje biti postignuto
djelatnou socijal-demokratske
partije, kojoj proletarijat samo
pomae ueem na izborima
i u masovnim organizacijama
kojima rukovodi partija. Dok
Marks zagovara demokratiju na
osnovu jednake mogunosti svih
da uestvuju u poslovima uprav-
ljanja, dotle socijal-demokratija
Druge internacionale zagov-
ara demokratiju koja poiva na
podjeli na elitu i masu.
Partijskoj eliti je potrebno da opravda svoju premo u politikom
iuvotu drutva. Ona mora neim dokazati da je u pravu to pri-
padnike klase za koju se, navodno, bori stavlja u podreen politiki
poloaj. Kaucki to ovako obrazlae: Jedna klasa moe vladati, ali
ne upravljati, jer klasa je bezlina masa, a upravljati moe samo
organizacija. Politike su partije te koje upravljaju u demokraci-
ji.
14
Marks ne negira postojanje politikih partija, ali, dok on
smatra da ne vladaju partije, poto delegati, makar bili lanovi
partija, moraju izvravati mandat dobijen od svojih biraa, dotle
Kaucki smatra da vladaju (u njegovoj terminologiji upravljaju)
partije, jer poslanici izvravaju mandat svoje partije, a ne biraa, s
kojima ne stoje ni u kakvoj pravnoj vezi. Razlika je sutinska dok
Marks smatra da delegat, i kad je pripadnik partije, ne postaje dio
politike elite, jer nije slobodan od volje svojih biraa, dotle Kaucki
uspostavlja politiku elitu, koju ine poslanici i partijsko vostvo,
koje ih kontrolie.
Ekonomski sistem koji zagovara socijal-demokratija s poetka XX
vijeka je etatistiki. Tako Kaucki kae: Parola Tvornica radnic-
ima, zemlja seljacima nije do sada bila socijaldemokratski nego
anarhosindikalistiki zahtjev.,
15
a na drugom mjestu: Trajno pre-
vladavanje kapitalizma nije mogue predajom tvornica radnicima
to u njima rade, ve predajom sredstava za proizvodnju u posjed
drutva, to znai ukupnosti potroaa, da bi se proizvodilo za nji-
hove potrebe. Dakle, u posjed drave ili, u sluaju samo lokalnih
sredstava za proizvodnju, u posjed opine, eventualno i u posjed
potroakih zadruga.
16
Drugim rijeima, dok u politikoj sferi
zagovara vladavinu partijskih parlamentaraca, dotle u ekonoms-
koj Kaucki zagovara vlast od drave postavljenih menadera, ime
kvalitativno suava politiku i ekonomsku demokratiju kako ju je
prvobitno zamiljao Karl Marks.
Boljevici izmeu demokratije
i etatizma
Boljevizam je bio drugi veliki ideoloki i politiki pravac koji
se razvio u okviru Druge internacionale, a kao njena negacija.
Najznaajniji teoretiar ovog pravca je bio Vladimir Ilji Lenjin, iji
su radovi nastali tokom dueg vremenskog perioda i u vrlo razliitim
drutveno-politikim uslovima, zbog ega im nedostaje konzistent-
nosti. Iako je uobiajeno shvatanje da je boljevizam izvorno antide-
mokratski i totalitarni, ili, u najmanju ruku, autokratski, politiki
pokret, u teorijskim radovima njegovih autora nema dokaza da je
on to genuino, iako je tano da je, kao i socijal-demokratizam, kvali-
tativno znatno suzio poetni demokratizam Marksove teorije.
Lenjinov najozbiljniji teorijski rad je Drava i revolucija, pisan
u mjesecima pred oktobarsku revoluciju. Kasniji njegovi radovi
nose snano obiljeje tekue politike situacije, zbog ega su nje-
govi stavovi, koji izgledaju kao naelni, u stvari samo teorijsko ili
ideoloko obrazloenje aktuelnih poteza boljevike vlasti. Stavovi
u Dravi i revoluciji, meutim, imaju naelniji i trajniji karakter, jer
su teorijsko promiljanje koje nije izraz neposredne politike situ-
acije. Zato se na njima treba neto vie zadrati. Drava i revolucija
je Lenjinov najliberalniji i najdemokratskiji politiki spis, u kojem
on zastupa model demokratije koji bi se mogao oznaiti kao kvazi-
samoupravljaki ili participativni. Lenjin, naime, brani Marksovu
ideju odumiranja drave i zagovara uspostavu demokratske repub-
like tipa Pariske komune. Po njegovom miljenju, drava poinje
odumirati odmah nakon proleterske revolucije, to se postie
Nije stvar u tome to je
miljenje Roze Luksemburg
i Antonija Gramija ostalo
u manjini, ve u tome to
se ono, istorijski gledano,
pokazalo kao ispravno i, to
je danas manje poznato,
na tragu onoga to je i sam
Marks pisao.
40 PLAMEN
novi
41 PLAMEN
novi
PREISPITIVANJA
birokratije.
22
Ipak, iako program boljevike partije priznaje da
sindikati treba da upravljaju preduzeima, on naglaava, prema
tumaenju koje se daje u rezoluciji X kongresa partije iz 1921.
godine, da se sindikati nalaze pod rukovodeom i vaspitnom ulogom
partije.
23
Iako se esto misli suprotno, Lenjin naelno nije bio protiv
viepartijskog sistema. U svom radu Zadaci revolucije iz oktobra
1917. on pie: Ako uzmu svu vlast, sovjeti bi mogli jo i sad i to
je, vjerovatno, njihova posljednja ansa da osiguraju miran raz-
vitak revolucije, mirne izbore svojih deputata od strane naroda,
mirnu borbu partija unutar sovjeta, provjeravanje programa raznih
partija na praksi, miran prelaz vlasti iz ruke jedne partije u ruke
druge.
24
Krajnje nepovoljni uslovi za revoluciju u Rusiji 1917. -
1918. su naveli boljevike da zavedu diktaturu svoje partije, jedno
vrijeme i dravni teror, to je onemoguilo provjeravanje u praksi
njihovih naelnih stavova, koji bi se mogli oznaiti kao: nastojanje
da se narod ukljui u poslove upravljanja dravom i ekonomijom,
bez naelnog i kontinuiranog negiranja politike demokratije, ali
uz naglaenu rukovodeu drutvenu ulogu boljevike partije u
takvom sistemu.
Grami i Luksemburg povratak
Marksu
Poseban pravac u okviru komunistikog pokreta, koji dosledno
ide za Marksovim demokratskim idejama, je onaj kojeg zastupaju
Roza Luksemburg (jedan od osnivaa KP Njemake), Antonio
Grami (jedna od osnivaa KP Italije), Anton Panekuk (holands-
ki komunist), Karl Kor i neki drugi revolucionarni teoretiari
i politiari (Rihard Miler, Ernst Dojmih i dr.). Iako izmeu njih
postoje izvjesne razlike, zajedniko im je to to ne smatraju da u
socijalizmu treba da upravljaju drava ili partija. Svi ovi autori se
zalau za samovladu radnike klase, po emu se bitno razlikuju od
socijaldemokrata i boljevika, i vraaju izvornom marksizmu. Anto-
nio Grami, na primjer, smatra da osnovni organi vlasti u novom
drutvu treba da budu fabriki savjeti. U lanku Sindikati i sav-
jeti Grami kae: Fabriki savet je obrazac proleterske drave.
Svi problemi vezani za organizaciju proleterske drave vezani su
za organizaciju saveta.
25
Ovi savjeti su autonomna tijela koja
okupljaju cijelu radniku klasu i omoguavaju njenu samostal-
nu aktivnost. Fabriki savjeti kao organi nove, radnike, vlasti,
stoga, nisu pod tutorstvom partije ili drave: Oni (partija i sindi-
kati G.M.) se nee odmah poistovetiti s proleterskom dravom;
u komunistikim republikama oni, u stvari, nastavljaju da postoje
nezavisno od drave, kao pokretake institucije (partija) ili insti-
tucije za kontrolu ili deliminu realizaciju (sindikati).
26
Za njega je
partija organ komunistikog vaspitanja i uvar vjere, ali nema
neposredno rukovodeu, operativnu ulogu, ve utie na drutvene
tokove samo u mjeri u kojoj se njeni stavovi dobrovoljno prihvataju.
U lanku Fabriki savjeti, on kae da se partija i sindikati ne smeju
(se) postaviti kao tutori ili kao ve obrazovane nadgradnje te nove
institucije.Kao to je Grami smatrao da je sutina socijalizma u
tome da sva vlast u preduzeima pripada radnikim komitetima, a u
dravi radnikim i seljakim savjetima, tako je i Roza Luksemburg
smatrala da novo drutvo mora poivati na najpunijoj demokrati-
ji i samovladi itavog naroda. To, uostalom, proistie i iz njenog
shvatanja (koje se oslanja na Marksa) da socijalna revolucija mora
biti rezultat samoorganizovanja i samosvjesne akcije itave klase,
a ne partijskog posredovanja u toj akciji. To je jedna od najvanijih
taaka njenog razlaza kako sa socijal-demokratskim reformistima,
tako i sa boljevicima. U svom spisu ta hoe Spartakov savez?, koja
je programski spis budue KP Njemake, Roza Luksemburg postav-
lja sljedei zahtjev: 7. Izbor vijea u svim poduzeima, koja u sug-
lasnosti s radnikim vijeima treba da vode sve unutranje poslove
poduzea, da reguliraju radne odnose, da kontroliraju proizvodnju
i napokon da preuzmu upravljanje poduzeem.
27
Ovim stavom
se Roza Luksemburg nesumnjivo stavlja na stranu zagovornika
radnikog samoupravljanja. Iako je naelno prihvatila oktobarsku
revoluciju, Roza Luksemburg je kritikovala boljevike zbog guenja
demokratskih sloboda, to vodi birokratizaciji i onemoguavanju
samostalne aktivnosti radnike klase: Ali s tlaenjem politikog
ivota u itavoj zemlji mora se sve vie paralizirati i ivot u sov-
jetima. Bez opih izbora, nesputane slobode tampe i zborovanja,
slobodne borbe miljenja, izumire ivot u svakoj javnoj instituciji,
postaje prividnim ivotom u kojem jedinim djelatnim elementom
ostaje birokracija. Javni se ivot polako uspavljuje, nekoliko tuceta
partijskih voa neiscrpne energije i bezgraninog idealizma diri-
gira i vlada, pod njima u zbilji upravlja desetak istaknutih glava
(...) svakako diktatura, ali ne diktatura proletarijata nego dikta-
tura aice politiara (...)
28
Kako vidimo, Roza Luksemburg daje
odgovore na pitanja: kako doi do revolucije i kako organizovati
novo drutvo. Rekavi da e novo drutvo nastati kao izraz samo-
stalne i svjesne aktivnosti itave klase, a ne samo njene partije, te
da nakon izvrene promjene, partija ne moe oekivati da joj vlast
bude predata bezuslovno, ve da se uspostavlja samostalna vlada-
vina itave klase, u kojoj partija moe imati rukovodeu ulogu samo
ako na osnovu slobodne rasprave bude prihvaen njen program,
Roza Luksemburg vri odluan raskid sa onim shvatanjima koja su
dominirala krajem XIX i poetkom XX vijeka, a koja su smatrala da
e partija, uz pasivnu podrku radnike klase, prvo dovesti do novog
drutva, a zatim njime upravljati. Nije stvar u tome to je miljenje
Roze Luksemburg i Antonija Gramija ostalo u manjini, ve u tome
to se ono, istorijski gledano, pokazalo kao ispravno i, to je danas
manje poznato, na tragu onoga to je i sam Marks pisao. Zato su
Roza Luksemburg, Antonio Grami, Anton Panekuk i jo neki
autori mjerodavniji za ocjenu demokratskog karaktera socijalizma
nego oni autori koji su najee citirani, a koji su, manje ili vie,
odstupali od izvornog demokratizma Marksove teorije. Vrijeme je
za preispitivanja.
1
Da je tako, potvruje i jugoslovenski sociolog Laslo Sekelj u svojoj, prema marksizmu kritikoj studiji, Komunizam
i drava, kad kae: Meutim, treba podvui injenicu da je Engels, kao i Marks, iako je verovao u identitet klase i
partije, tvrdio da partija kao elita, ili manjina, ne moe zameniti klasu u funkciji osvajanja i upranjavanja politike
vlasti. Vlast osvaja direktno cela revolucionarna klasa, proletarijat. (Laslo Sekelj, Komunizam i drava. Kritika
Marksa, socijaldemokratije i boljevizma, Prosveta, Beograd, 1988, str. 56)
2
Karl Marks - Fridrih Engels, Manifest komunistike partije,: Marks - Engels, Izabrana dela, TOM I, Kultura,
Beograd, 1949, str. 28
3
Isto, str. 34
4
Karl Marks, Graanski rat u Francuskoj, u: Marks-Engels-Lenjin: Iskustva Pariske komune, Svjetlost, Sarajevo,
1973, str. 58
5
Fridrih Engels, Predgovor za Graanski rat u Francuskoj, nav. djelo, str. 19
6
O ustrojstvu Pariske komune vie u: Karl Marks, Graanski rat u Francuskoj, nav. djelo; Hasan Sui, Ideja i
praksa samoupravljanja, Osloboenje, Sarajevo, 1972. i dr.
7
Parola socijalne republike, kojom je pariski proletarijat objavio februarsku revoluciju (1848. godine G.M.),
izraavala je samo neodreenu tenju za jednom republikom koja je imala da ukloni ne samo monarhijski oblik
klasne vladavine nego i samu klasnu vladavinu. Komuna (1871. godine G.M.) je bila odreeni oblik ove repub-
like. (Karl Marks, Graanski rat u Francuskoj, nav. djelo, str. 54-55)
8
Isto, str. 56
9
Dok je isto ugnjetake organe stare dravne vlasti trebalo odsjei, njene opravdane funkcije trebalo je oteti od
takve vlasti koja prisvaja sebi pravo da stoji iznad drutva i vratiti ih odgovornim slubenicima drutva. (isto,
str. 76)
10
Fridrih Engels, Razvitak socijalizma od utopije do nauke, Liber i Centar Tito, Beograd, 2005, str. 76
11
Isto, str. 77
12
Karl Kaucki, najautoritativniji teoretiar Druge internacionale, kae: Ve se sada oituje da stvarno parlamen-
tarni reim moe isto tako biti orue diktature proletarijata kao to je orue diktature buroazije. (Parlamen-
tarizam i radne klase, u: Ortodoksni marksizam i reformizam, Globus, Zagreb, 1979, str. 108) To isto Kaucki
spominje u pismu Meringu od 8. jula 1893. (v. Laslo Sekelj, nav. djelo, str. 144) i u svom Socijal-demokratskom
katehizmu, kad kae: A odreeni oblik dravnoga ureenja, u kojemu se socijalizam moe jedino realizirati, jest
republika, i to u uobiajenom znaenju rijei, naime demokratska republika. (Karl Kautsky, Socijaldemokratski
katekizam, u: Ortodoksni marksizam i reformizam, nav. djelo, str. 261)
13
Karl Kautsky, Parlamentarizam i radne klase, nav. djelo, str. 103
14
Karl Kautsky, Diktatura proletarijata, u: Ortodoksni marksizam i reformizam, nav. djelo, str. 125
15
Isto, str. 174
16
Isto, str. 175
17
(...) proletarijatu (je) potrebna samo drava koja odumire, tj. koja je tako ureena da bi odmah mogla da odumire
i da mora da odumire. (V.I. Lenjin, Drava i revolucija, Svjetlost, Sarajevo, 1973, str. 24) O tome da drava poinje
odumirati odmah nakon pobjede revolucije Lenjin govori i na 27. strani svog rada.
18
Isto, str. 40
19
Isto, str. 94
20
Isto, str. 26
21
U radu Djeija bolest ljeviarstva u komunizmu, Lenjin kae da Diktaturu ostvaruje proletarijat organizovan
u sovjete kojima rukovodi komunistika partija.
22
Boriti se protiv birokratizma do kraja, do potpune pobjede nad njim, mogue je samo kad cijelo stanovnitvo
uestvuje u upravljanju. (cit. prema: Predrag Vranicki, Historija marksizma, tom I, Naprijed, Zagreb, 1971, str.
375) U Narednim zadacima sovjetske vlasti iz 1918. godine, Lenjin pie: Na je cilj da svaki trudbenik poslije
svretka 8-satne lekcije produktivnog rada besplatno ispunjava dravne dunosti (...) (isto, str. 375)
23
Nikolaj Buharin, jedan od najpoznatijih boljevikih teoretiara, u djelu ABC komunizma (napisanom sa Evgeni-
jem Preobraenskim) zastupa jedan model participativne demokratije, po kome preduzeima treba da upravljaju
radnike uprave birane od strane sindikata, sovjeta radnikih deputata i rejonskih sovjeta narodne ekonomije,
ime se, po njemu, prelazi sa radnike kontrole na radniko upravljanje.
24
V.I. Lenjin, Zadaci revolucije, u: Drava i revolucija i drugi politiki spisi, Svjetlost, Sarajevo, 1973, str. 114
25
Antonio Grami, Sindikati i savjeti, u: Filozofija istorije i politike, Slovo ljubve, Beograd, 1980, str. 254
26
Antonio Grami, Radnika demokratija, u: nav. djelo, str. 248
27
Rosa Luxemburg, to hoe Spartakov savez?, u: Izabrani spisi, Naprijed, Zagreb, 1974, str. 268
28
Rosa Luxemburg, Ruska revolucija, u: Izabrani spisi, nav. djelo, str. 295
42 PLAMEN
novi
43 PLAMEN
novi
FAUST I SVJETLOST ZNANJA
S
vemirski program je u Kini poeo 1956.
godine u vremenski kratkoj kooperaciji
sa tadanjim SSSR-om. Prvu su raketu
ispalili 1960., 1970. lansiraju prvi satelit,
a javnost ih je posebno primijetila 15. listo-
pada 2003., kada je Yang Liwei u Shenzhou
5 postao prvi ovjek iz NR Kine u Svemiru.
Nastavak kineskog svemirskog programa
je i dalje ambiciozan, do 2024. oekuju
prvog Kineza na povrini mjeseca. Iako su
kineske vlasti izjavili kako njihov dugoroni
cilj nije slati turiste u Svemir, nego to sig-
urnije istraivati Mars i Saturn, 11. sijenja
su zabrinuli svijet kada su sruili vlastiti
zastarjeli meteoroloki satelit balistikom
raketom. Time su postali trea zemlja,
iza SAD-a i SSSR-a, koja je neto vojnom
tehnologijom unitila u Svemiru. Zapadni
vojni analitiari izrazili su svoju zabrinu-
tost zbog kineske politike za Svemir koja,
izgleda, nije samo miroljubivo istraivanje
Implantat koji bi
omoguio vid
J
o u srpnju prole godine, Kristina
Narfstrom sa Univerziteta Missouri-
Columbia implantirala je ipove promjera
tek 2 mm direktno u oi 11 perzijskih
maaka koje su, zbog rijetkog nasljednog
poremeaja, bile slijepe. Make su sada
Poveanje nikotina
u cigaretama
N
eobina studija obavljena u Harvard
School of Public Health u Bostonu,
Masachussets, SAD pratila je koliinu niko-
tina u preko 100 tipova cigareta izmeu
1997 i 2005. godine. Prosjeno poveanje
koliine nikotina je oko 11%. Nikotin je
glavni uzrok za pojavljivanje ovisnosti kod
puaa. Vrlo je snaan neurotoksin, prije
se esto koristio kao insekticid. U manjim
koliinama djeluje stimulativno na mozak,
poveavajui budnost, no vrlo brzo i lagano,
lake i od kokaina i od heroina, stvara ovis-
nost koje se jako teko rijeiti. Iako postoji
tehnologija obogaivanja duhana dodat-
nim nikotinom, kompanije inzistiraju da
su podaci dobiveni loom metodologijom i
da koliina nikotina jako ovisi o pojedinoj
biljci.
Zato je panjolka
bila tako smrtonosna?
I
straivanje prof. Katzea, Kawaoka i
kolega sa Univerziteta Washington
u Seattleu pokazalo je da je pandemija
panjolske gripe koja je 1918. godine
odnijela preko 50 milijuna ivota, to je
vie nego itav Prvi svjetski rat, svoju dosad
neprevazienu letalnost dugovala gotovo 90
godina kasnije otkrivenom svojstvu. Naime,
taj je soj virusa pokazao takvo djelovanje
koji osim same tete uzrokovane virusima
snano utjee na sisteme imuniteta u orga-
nizmu, okreui ih protiv samog orga-
nizma. Stanice koje bi nas trebale uvati
od bolesti same su napadale i unitavale
jo zdrave stanice, osobito stanice plua.
Svatko se mogao razboliti, neovisno o snazi
svog imuniteta; kod veine gripa djeca i
stariji ljudi se ee zaraze. Znanstvenici
procjenjuju da ovo saznanje moe koristiti u
borbi protiv dananjih gripa, smatrajui da
je potrebno istraivati ne samo antivirusne
lijekove nego i one koji utjeu na imunitet.
Takvi bi lijekovi mogli biti vrlo korisni u
sluaju da ptija gripa H5N1 mutira u oblik
koji se lake prenosi; ili da se pojavi koja
druga naroito virulentna varijanta gripe.
Kina sruila satelit
i iskoritavanje Svemira. Kineske vlasti
kau kako je to jedan od njihovih mirolju-
bivih vojnih testova, meutim poznato je
da dananja vojna tehnologija razvijenih
zemalja jako ovisi o satelitima. Takoer
bi to mogao biti logian odgovor s kineske
strane na zakon iz listopada prole godine
kada je G. W. Bush odredio da SAD ima
pravo na oruje u Svemiru i protivi se
bilo kakvim mjerama koje bi to eljele
ograniiti ili zabraniti. Takoer je poznato
i da su Amerikanci mnogo radili na oruju
protiv satelita, a Bush je nedavno progurao
daljnje zakone koji snano podupiru takav
razvoj. Meutim, iako je nova utrka u
naoruanju svakako mogua, a ameriko
ministarstvo obrane i Ured za dravnu sig-
urnost zadrava od javnosti svoje miljenje,
veina analitiara smatra da Kina nema
veih vojnih interesa prema SAD-u, s
kojima su najjai trgovinski partneri.
zdrave i vide! Mikroip se sastoji od neko-
liko tisua minidioda koje reagiraju na
svjetlost stvarajui elektrine impulse na
dubljim slojevima mrenice, slino kako bi
to inili zdravi unjii i tapii, smjeteni
u vanjskom sloju retine. Zbog slinosti oka
maaka i ljudi, ovaj bi se izum vjerojatno
mogao koristiti u ljudi koji zbog bolesne
mrenice ne mogu vidjeti. K.Narfstrom
kae da je implantat ve upotrijebljen kod
30 ljudi i prvi su rezultati pozitivni.
Neven Jakopovi
42 PLAMEN
novi
43 PLAMEN
novi
PRAVA IVOTINJA
U
druga Prijatelji ivotinja, osnovana prije
pet godina kako bi promovirala zatitu i
prava ivotinja te vegetarijanstvo, pokrenula
je jo 2002. godine kampanju za promjenu
hrvatskog Zakona o dobrobiti ivotinja. 2004.
godine u Saboru je imala vlastiti prijedlog koji
je odbijen kao previe futuristiki, a 2005.
godine uz njihovu je pomo izraen prijed-
log novog zakona koji je izglasan krajem
2006. godine i stupio je na snagu poetkom
2007. godine. ivotinje se mue i ubijaju sva-
kodnevno, ljudi ih iskoritavaju gotovo za sve
za to se iskoristiti mogu. ivotinje postaju
cipele, jakne, kobasice i unke, na njima se
vre pokusi, tjera ih se da se bore, utrkuju,
a nisu rijetka ni individualna zlostavljanja.
Zakon, meu ostalim, propisuje nain na
koji bi se ivotinja trebala drati u minimal-
nim uvjetima dostatnim za preivljavanje s
jedinim razlogom da se ubije zbog koristi i
zadovoljstva ljudske vrste, to naravno niim
ne doprinosi samoj dobrobiti ivotinje. Izrada
novog Zakona o zatiti ivotinja naalost nije
bila potaknuta utvrenim manjkavostima
vaeeg Zakona, ve nunou prilagodbe
europskom zakonodavstvu, ali ulogu je imala
i sve vea suosjeajnost graana. Iako oba
zakona u mnogim dijelovima zapravo nali-
kuju priruniku za iskoritavanje i ubijanje
ivotinja, novi prirunik donosi odredbe koje
e pridonijeti kontroli nasilja nad ivotinjama
i daljnjem razvoju hrvatskog zakonodavstva
po pitanju zatite i prava ivotinja. Za raz-
liku od Zakona o dobrobiti ivotinja, koji je
obuhvaao ribe, ptice i sisavce, Zakon o zatiti
ivotinja obuhvaa sve kraljenjake. No, to
nije posve tono kad se uzme u obzir injenica
da se budui Zakon ne primjenjuje na lov
i ribolov. Ni u ovom Zakonu ivotinje
nisu definirane kao osjeajna bia to
moda kod primjene samog Zakona i nije
nuno, no zasigurno se to i namjerno izb-
jegava zbog odredbi koje dozvoljavaju
iskoritavanje i ubijanje tih osjeajnih
bia. Graani trebaju biti upoznati sa Zako-
nom o zatiti ivotinja kako bi se poduprla
njegova primjena, ali i napredak. Ovaj Zakon
je zasigurno samo poetak promjena u zako-
nodavstvu po pitanju zatite ivotinja, no vrlo
vaan za one koji se za svoja prava ne mogu
sami izboriti. Nedavna vijest da e u nizozem-
skom parlamentu sjediti i dva zastupnika iz
Stranke za prava ivotinja (PvdD) u ijem pro-
gramu stoji da su ivotinje - kao i ljudi - iva
bia sa svijeu i osjeajima, ija prava treba
takoer zastupati. Zasigurno je ovo tek prvi
sluaj u svijetu i proces je nepovratan. Svaki
politiar koji gleda u budunost trebao bi,
zbog volje graana i sve veih etikih normi,
svojim djelovanjem zastupati i zatitu i prava
ivotinja.
Izdvojene odredbe iz Zakona o zatiti
ivotinja:
-zabrana uzgoja ivotinja za krzno s
prijelaznim razdobljem od 10 godina
-zabrana koritenja divljih ivotinja u cirkusi-
ma
-zabrana hukanja ivotinja te organiziranje
borbi ivotinja izuzev tradicionalnih borbi
bikova
-zabrana prisilnog hranjenja ivotinja, tzv.
opanja
-zabrana ritualnog klanja i klanja bez omam-
ljivanja
-obvezno pruanje pomoi ozlijeenoj ivotinji
-zabrana rezanja uiju i repa kod pasa, kandi
kod maaka, rezanje glasnica
-uvoenje etikog povjerenstva i povjerenstva
za zatitu ivotinja
-zabrana pokusa na ivotinjama radi
istraivanja ili razvoja sastojaka, kombinacija
sastojaka i gotovih kozmetikih proizvoda
-zabrana pokusa na ivotinjama radi kemi-
jskih sredstava za pranje i dezinfekciju pred-
meta ope uporabe
-zabrana pokusa na ivotinjama radi isproba-
vanja oruja i ostale ratne opreme
-zabrana pokusa na ivotinjama u osnovnim i
srednjim kolama
-zabrana koritenja ivih ivotinja kao
mamaca u lovu
-obveza davanja pismenih uputa uz kune
ivotinje koje se prodaju
-obveza za skrbnike da moraju voditi rauna
o kontroli razmnoavanja ivotinja te zbrinja-
vanju potomaka
-obveza izgradnje sklonita za svaku upaniju
(mogunost usmrivanja nakon 60 dana
-obveza razvijanja svijesti javnosti o zatiti
ivotinja
U novi Zakon o zatiti ivotinja uvrtena je
odredba o zabrani uzgoja ivotinja za krzno
sa ime se slae ak 73,7% hrvatskih graana
(nezavisno slubeno istraivanje SPEM
Komunikacija). Kraj uzgoju ivotinja ne
znai i prestanak prodaje krzna u hrvatskim
duanima i uvoza krzna iz drugih zemalja za
potrebe te trgovine. Stoga Prijatelji ivotinja
najavljuju poetak dugotrajne kampanje
pod nazivom Za Hrvatsku bez krzna, kojoj
je cilj sprijeiti okrutno postupanje prema
ivotinjama zbog potreba modne industrije.
Lov, uzgoj te naini na koji se ubijaju ivotinje
da bi se dolo do njihova krzna elektrokuci-
jom, guenjem plinom, lomljenjem vratova,
ubrizgavanjem injekcija insekticida u srce...
uiveni su u krznenu odjeu. Kampanja
je zapoela postavljanjem jumbo plakata s
atraktivnom hrvatskom manekenkom Fani
Stipkovi, a kampanja e se nastaviti velikim
prosvjedom 3. veljae te daljnjim prosvjedima,
performansima i akcijama. Vie informacija o
Zakonu o zatiti ivotinja kao i o kampanji Za
Hrvatsku bez krzna i najavljenim prosvjedi-
ma mogu se nai na web portalu udruge Pri-
jatelji ivotinja www.prijatelji-zivotinja.hr
ZAKON O (NE)ZATITI IVOTINJA
Luka Oman
44 PLAMEN
novi
45 PLAMEN
novi
PROKULTURA
N
epune dvije godina nakon pobjedon-
osne velike Oktobarske revolucije,
a u predveerje Vukovarskog kongresa i
osnivanja Socijalistike radnike partije
(komunista), 1919. godine, dva mlada
umjetnika, Miroslav Krlea i August
Cesarec, pokreu asopis Plamen
- polumesenik za sve kulturne prob-
leme. asopis je izlazio svakog 1. i 15.
u mjesecu, obino na 40 stranica, for-
mata A4, a sve do zabrane, izalo je
ukupno petnaest brojeva. Izdava je bila
nakladnika kua Jug, sa sjeditem u
Zagrebu, Ilica broj 7, a tiskara Hermes
d.d. Pojedinani broj kotao je 2 K, a u
pretplati za 12 brojeva 20 K. U svojim
sjeanjima Knjievnost iza reetaka,
V. Cihlar konstatira, kako je izdavaka
kua Jug bila usko povezana sa
tadanjim intelektualcima lijeve pro-
venijencije, a njezin vlasnik T. Tomai
otkriva, da mu je potkraj 1918. godine,
izdavanje lista predloio August Cesarec.
Iako je Cesarec prvi predloio izdavanje
Plamena, odlueno je da glavni ured-
nik bude Miroslav Krlea. Zato ba on?
Pa vjerojatno zato, to se Krlea u to vri-
jeme ve snano nametnuo javnosti, dok
je afirmacija Cesarca bila jo u zametku.
Naime, Krlea je ve tokom 1918. objavio
dvije zbirke pjesama (Pjesme I i Pjesme
II) i knjigu Hrvatska rapsodija (Davor
Kapetanovi navodi za tu godinu ak
112 razliitih bibliografskih jedi-
nica mladoga Krlee), tako da
ne udi, to se Plamen iden-
tificirao uglavnom sa njegovim
imenom (na primjer, Z. Kveder
u Jugoslavenskoj eni, br. 5/
1919., objavljuje lanak Miro-
slav Krlea, njegovi trabanti i
njihov Plamen), a tu Krleinu
skribomaniju, uoio je i tadanji
ravnatelj HNK Josip Bach (o nje-
govom sukobu sa Krleom, bit e rijei
malo poslije!), koji ga posprdno naziva
hrvatski Lope de Vega. Treba rei, i
da je Plamen prvi od etiri Krleina
asopisa, koja je pokrenuo i ureivao! (o
drugim Krleinim asopisima, vidjeti:
Miroslav Vaupoti, Krleini knjievni
asopisi, Republika, XIX/1963.). Nije
nikakvo udo, da se ba Fric (tako su pri-
jatelji zvali Krleu) i Kornelije (Cesarca
su jo zvali i Guta), udruuju na ovom
izdavakom projektu, jer oni su drugovi
jo iz gimnazijskih dana! Naime, Krlea i
Cesarec su vrnjaci, roeni su iste godine
(s tim, da je Krlea neto stariji)! Uzgred
reeno, te plodne 1919. godine, Krlea
se eni sa svojom Beatrice, uiteljicom
Leposavom Kangrga, koja se poslije, uz
njegovu asistenciju, afirmira kao
glumica Bela!
Inae, naziv Plamen nije neko
originalno rjeenje Krlee i Cesar-
ca, ve prevedeni naziv petro-
gradske Plamje, koju ureuje V.
Lunaarski (ista je sluajnost, da
smo i mi imali jednog Vladimira
Lunaarskog, poznatog likovnog
i knjievnog kritiara, koji je
godinama ureivao Obzor!). Ta
je Plamja pak dobila naziv po
onom Lenjinovom mottu: iz iskre
e buknuti plamen!, a asopis
je zamiljen kao tjednik irokog
dijapazona, sa naglaskom na pitanja
marksistike filozofije. Meutim, kako
navodno, po rijeima Kedrova, nije imala
dovoljno suradnika (sic!), Plamja se
vrlo brzo ugasila! Znamo da Plamen
nije izlazio na kioske, ali, kako se onda
distribuirao? Postavlja se i pitanje, tko je,
pored izdavake kue Jug, financijski
pomagao izdavanje Plamena? Koliko
je poznato, Plamen se distribuirao
partijskim kanalima, a u toj distribuciji
neposredno su sudjelovali i poznati par-
tijski aktivisti, poput Milana Vinkovia
Volnera i Slavka Cihlara. A Vladimir
Bornemissa u svojim memoarima navodi,
da je novac za zagrebake ljeviare, od
kojeg se izdvajalo i za Plamen, stizao
iz Maarske, i to u nekoliko navrata;
da je Debeljak prvi put donio milijun
kruna, Matuzovi 10.000, a preko veze
Osijek Dalj stiglo je 100.000, i jo
jedanput 10.000 kruna. Ono to je bila
partijska Istina u idejno-politikom
smislu, to je bio Plamen u kulturno-
umjetnikom! Jednako tako, Cesarec
je u Plamenu stavljao naglasak na
idejno-politika pitanja, a Krlea na
kulturno-umjetnika! Povjesniarka
Zorica Stipeti smatra da su u Pla-
menu izloena ova bitna pitanja vre-
mena: stav prema revoluciji (sovjetskoj
u Rusiji, revolucijama koje tada izbijaju i
koje su se, i po njihovu uvjerenju, trebale
sliti u svjetsku revoluciju, u iji bi se tok
uklopila i jugoslavenska revolucija); stav
prema ujedinjenju (u kojem je sadrana
vrlo kompleksna drutvena problematika
nove drave); stav prema inteligenciji
(i njezinoj aktivnosti u domeni politike,
kulture, ideologije i umjetnosti); stav
prema Wilsonovim ili Antantinim kon-
cepcijama koje je najvei dio graanske
inteligencije interpretirao kao najpro-
gresivnije na svjetskom planu, i stavovi
o nizu drugih, meusobno isprepletenih
problema. Antimilitarizam, doivljaj
ratne kataklizme, takoer je opi motiv
to se provlai kroz sve priloge Plamena.
Vjeruje se da e pobjeda revolucije jedan-
put zauvijek ukinuti rat. (Z. Stipeti,
A. Cesarec argumenti za revolu-
ciju, Biblioteka Pitanja, 1982.,
str. 83.) Prije nego to zavirimo
u Plamen, valja rei, da je taj
list izlazio na - ekavici (dok su, na
primjer, partijski listovi, Istina
i Nova istina, izlazili na ijeka-
vici!) , i da su i Krlea i Cesarec
tada pisali na ekavici (to je bila
nespretna inaica neke hrvatske
ekavice, ali se ta dobrohotna pro-
jugoslavenska inaica nije uspjela
ukorijeniti u hrvatskom jeziku!). Kada
itamo Krleu i Cesarca u njihovoj ranoj,
mladenakoj fazi, mi ne moemo a da
se ne upitamo: a tko tu koga prepisu-
je? Krlea Cesarca ili Cesarec Krleu?
Naime, oni piu toliko slino, oni se
stilski izraavaju gotovo identino, da
itatelj na trenutak pomisli, kako je tu
rije o jednom piscu. Meutim, tu nije
rije o jednom piscu, ve o jednoj stilskoj
formaciji. Kako se ini, tu nitko nikoga
ne prepisuje, ali, i jedan i drugi su vrlo
svestrani knjievnici, sa vehemencijom
koja naprosto fascinira; i jedan i drugi
se konstantno obraunavaju sa njima,
a kada piu, reenice su im napete kao
puke, i svako je slovo jedan ispaljeni
Filip Erceg
Naslovna stranica prvog
broja "Plamena" iz 1919.
Presjek PLAMENA iz 1919.
V. Cihlar konstatira, kako je izdavaka
kua Jug bila usko povezana sa
tadanjim intelektualcima lijeve proveni-
jencije, a njezin vlasnik T. Tomai otkriva,
da mu je potkraj 1918. godine, izdavanje
lista predloio August Cesarec.
44 PLAMEN
novi
45 PLAMEN
novi
PROKULTURA
metak; i jedan i drugi su pjesnici, i kada
piu prozu, reenice su im muzikalne kao
notni zapis, i dinamine kao akrobati;
i jedan i drugi se nerijetko izraavaju
ekstenzivno, ali zato, i ne manje pre-
cizno, misli su im jasne, a reenice
glasne i asocijativne; i jedan i drugi su
ekstatini i ekspresivni, ali i metaforini,
u pravilu i hiperbolini, a kada treba i
sarkastini; i jedan i drugi su pod vidnim
utjecajem estetike runog; i na kraju,
ali zato i ne manje vano; i jedan i drugi
su na politikoj ljevici! Ovo e posljed-
nje poslije biti i osnovni uzrok njihovog
razilaenja i sukoba na ljevici. Kao to
znamo, Krlea e se poslije otrgnuti od
sise majice Rusije (osuujui posebno
socrealistiki dogmatizam u umjetnosti),
dok e Cesarec ostati fanatini vojnik
revolucije (iako nikada nee robovati
proletkultu).
Tribunali svijesti i savjesti
Krlea i Cesarec su jedini autori prvog
broja (a i druge brojeve oni dvojica e
najvie ispunjavati!). Pa, zadrimo se
malo na tom prvom broju. Prvi broj
otvara August Cesarec sa pjesmom
Monolog sa kuglom zemaljskom:
Kuglo, zemaljska kuglo,
za sve blie i daleke planete,
to u beskraj lete
ti, to bi morala biti nedokuiva meta,
zvezdano svetla i nedostiivo sveta,
kuglo, grbava kuglo,
za nas si ruglo, tek ruglo,
za polete nae tek ptiarsko razapeto
pruglo!
To nije prva Cesareva pjesma, ali je
zasigurno jedna od ponajboljih: eliptina
i dinamina, a nadasve simbolina (vidje-
ti: Vice Zaninovi, Ekspresionistika faza
Augusta Cesarca, Kolo, br. 10, 1963.),
ta je pjesma doista jedan monolog, ali
prije svega sa pjesnikom samim, koji bi
to ruglo od kugle zemaljske oborio kao
ptiarsko razapeto pruglo:
O, ja bih htio videti te istu,
a ne vazda blatnu, vazda istu, istu,
ko Bruto ja bih se po tebi pruio
i pozdrave ti sunane izruio,
i dahom zanosa u tebi danuo
i ko sin te pokajni verniki celenuo.
U prvom broju, Krlea objavljuje i prvi
dio svoje lirske freske Michelangelo
Buonarroti, posveene slikaru Ljubi
Babiu (koji ve tada slovi kao Krlein
scenograf). To je jedna od prvih
Krleinih avangardnih jednoinki (koje
tadanje kazalite smatra neizvedivom),
a u kojoj problematizira odnos umjet-
nika i drave (u ovom sluaju Vatikana,
kao crkvene drave!). Michelangelo je
slobodoumni umjetnik (a umjetnost i
podrazumijeva slobodu), koji ivi i radi u
jednoj konzervativnoj i totalitarnoj insti-
tuciji, kakva je katolika Crkva. Naime,
Michelagelo oslikava svod Sikstinske
kapele, on radi po cijeli dan i no, on radi
po narudbi, a la carte (a kada se radi
po narudbi, onda se sloboda dovodi u
pitanje), a za svoj rad nije ak ni adekvat-
no plaen. Apsurd je u tome, da on kao
slobodan umjetnik mora svoju egzisten-
ciju reproducirati u jednoj neslobodnoj
instituciji. Kako se kritiki izraziti prema
organizaciji, koja te hrani i plaa? (Kao
to znamo, Michelangelo je uspio, sa
svojim golim hermafroditima, razgolititi
jednu la, s kojom se stoljeima opijalo
mase). Kako biti umjetnik, a ne umrijeti
kao ponieno i obespravljeno bie? To je
ona vjena dilema, koju je jo prije psi-
hologa Fromma, postavio sebi umjetnik
Krlea: imati ili biti?! Nakon Michelan-
gela Buonarrotia slijedi prvi dio novele
Augusta Cesarca Veliki komtur pred
tribunalom savjesti (komtur je vii in
vitekog reda, odnosno, upravitelj veeg
broja crkvenih imanja!). Danas, u vri-
jeme Hakog tribunala, zanimljiv je taj
Cesarev tribunal savjesti. to je ta
savjest? Da bi se odgovorilo na to pitan-
je, treba prvo odgovoriti na pitanje: Tko
je ta savjest? To su svi oni ponieni i
prezreni na svijetu, koji sada ustaju i
trae pravdu: Iz razgruhanih vlanih
rovova, iz trulei lisnatih naslaga i iz
zajednikih grobova diu se oni to su
na drumovima i u gorama, na livadama
i u umama, na crkvenim zvonicima i
u podzemnim udubinama padali pod
besnim kiama vatre, stropovtali se
pod toljagama smrti, lomili se pod zmi-
jolikim valjkom tankova; diu se rascep-
ani, raspandrcani, goli i sa gvozdenim
vidovdansku etiku (naziv knjige Miloa
uria, s kojom Cesarec polemizira), a
to je etika jugoslavenskog nacional-
izma (tj. dravnog unitarizma). Svaki je
nacionalizam, pa tako i jugoslavenski,
zlo, jer polazi od nacije (a u konanici, i
od drave kao organa vladajue klase),
dok se socijalizam temelji na drutvu kao
onom opem.
Intelektualni anarhizam
Historijska misija nacionalizma bila je
stvoriti dravu, historijska misija soci-
jalizma jest stvoriti drutvo, historina
misija anarhizma bie stvoriti indivi-
duum. Zanimljivo je, da ni Cesarec, kao
ni Krlea, tada jo ne odbacuju anarhi-
zam, kojeg, kako se ini, poistovjeuju
sa novim socijalistikim individualiz-
mom (kao suprotnosti buroaskom indi-
vidualizmu), i da esto, i jedan i drugi,
govore o anarhokomunizmu. Jednako
tako, zanimljivo je da Cesarec u ideo-
loge jugoslavenskog nacionalizma, pored
Vojnovia, Tresia i dr., ubraja i Vladi-
mira Nazora (koji e poslije, kao to
znamo, postati zagovornik jugoslaven-
skog federalizma!). Vidovdanska etika
je okrenuta prolosti, a socijalizam eli
izgraditi ovjeka novog kova. Vidov-
danska etika se temelji na Kosovs-
kom mitu, a to to znai zanositi se
Kosovom u vremenu kad je ne samo
jedan narod, nego kada su svi narodi i
itav jedan svetski
narataj, ukljuivi
i na, doiveli kudi-
kamo jednu kal-
variju i straniju od
kosovske pogibije?
Ovo je pitanje Cesarec
postavio sebi i dru-
gima 1919. godine,
ezdeset godina prije
Miloevievog govora
na Gazimestanu, a
to je pitanje jednako
aktualno i danas,
kada Martin Ahtisari iznosi svoj plan o
budunosti Kosova. Ne znamo, koliko
je Cesarec tada poznavao marksistiku
literaturu, ali, on je etiki problem u
sutini postavio dijalektiki: ako moral
jo ne pokazuje evoluciju, treba stvoriti
mogunost za njegovu evoluciju. (potc.
F.E.) Prvi broj Plamena, zakljuuje
Krlea sa jednim od svojih najboljih,
i ujedno, najbespotednijim esejom
ikada napisanim, sa esejom Hrvatska
knjievna la. Taj je esej toliko smjelo
pisan, da ga je upravo strah iitati. I
kao to je Cesarec onomad demis-
tificirao jugoslavensku etiku, tako
Krlea sada demistificira hrvatsku
knjievnost. Krlea se obraunava sa
Ilirskim, odnosno, Hrvatskim narodnim
preporodom, koji, po njemu, nije nita
novog izrodio, i koji se ak i odrodio od
naroda i narodnih interesa. On ve na
poetku priziva: Vatre! Vatre!, kako
bi se spalilo skladite te umjetniki bez-
vrijedne ilirske knjievne produkcije,
kolski drugovi i glavni urednici: Fric i Kornelije
lemovima na glavi. Poslije komtura
opet Krlea i Pesma naih dana. Iako
se pjesnik obraa crvenoj Komuni i
plamenom Petroleju, on ipak ve tada
uoava apsurd svega postojeeg. Iako se
ponekad zanosi stirnerovskim individu-
alizmom (to e poslije prerasti u jedan
specifini, samo njemu svojstveni, egzis-
tencijalizam), Krlea sve vie sumnja u
mo pojedinca. Jedan stih iz te pjesme, to
najbolje svjedoi:
Krvavi Apsurd harai veno dalje
i pali nau duu ko pijana vojska
i dere nam lepote na kanibalske ralje.
Arene, katedrale, klaonice su pune
Krvavi Apsurd kolje i guta milijune,
i koja korist ako Miroslav Krlea
proklinje i kune.
Svoj etiki problem iz novele Veliki
komtur pred tribunalom savesti, Cesarec
sada konkretizira u eseju Mistifikacija
jedne etike. Na koju se to etiku misli,
i kakva je to etika? Cesarec misli na
46 PLAMEN
novi
47 PLAMEN
novi
PROKULTURA
O, sveta borbo levice i desnice Dana
dananjeg i Dana sudnjega, ja stojim
sasvim na levo, sasvim na levo. Jer samo
grozan krik nad Besmislom uskorava
apat novoga Smisla; lanak Pobeda
due, u kojem konstatira, da je uvijek
manjina vodila ovjeanstvo u progres,
i ako je ve Prvi svjetski rat bio pobjeda
ljudskog tijela, onda svjetska drutvena
revolucija treba oznaiti pobjedu due
(Za pobedu tela prisilno su izgibali
milijuni, a za pobedu due izgibaju samo
hiljade, a aktualni primjeri su Rosa
Luxemburg i Karl Liebknecht); slijedi
manje poznata novela Zidanje Novog
Doma, gdje Novi Dom simbolizira ver-
sajsku Jugoslaviju, a jedan lik kae:
Sruili su staru Kulu i sagradili Novi
Dom. A taj novi dom nije nita drugo
do uveana stara Kula! I sve je ostalo
isto, samo u veim razmerama!; zatim
pjesma Vatromet olujne igranke, koja
se rasprila sa svojim dugakim slobod-
nim stihovima na nekoliko stranica,
i na sve strane, doista kao vatromet
u noi; pa polemika O bledome gosp.
Tipu, pisana u ast gospodina dr. D.
Prohaske, koji tada figurira kao jedan
od najpoznatijih knjievnih kritiara,
a kojeg Cesarec naziva reakcionarom,
jer da je kao nauar potpuni eklektik
i kompilator; tu je i jedna od njegovih
najpoznatijih pripovijetki Na posljedn-
jim tranicama, koju pie pod dojmom
svojih vlastitih ratnih puteevstvija,
kada je kao mobilizirani vojnik aus-
trougarske regimente morao u rat
protiv bratske Srbije; autobiografska
i antimilitaristika, sa Ilijom Korenom
kao glavnim likom, ta
pripovijetka postavlja i
danas aktualno pitanje
individualne odgovor-
nosti ili krivnje: Svi
smo manje-vie ubice.
Ovo je vlak ubica;
onda opet pjesma
Lomaa na Zapisu (Zapis je brdo u
Srbiji iznad Kruevca, na kojem je 16.
08. 1918 zapaljen krijes u slavu posljed-
njeg Habsburgovca); pa jedna impresija
April, plavi vojnici i ja, a onda pokli Te
hominem laudamus!, tj. ogled u kojem
konstatira, da vie nema jedne Evrope,
ve da danas postoje dvije Evrope, jedna
je plima, a druga nasip protiv nje, i
jedan gotovo filozofski pasus: Nekad
Rousseau i Montesquieu, danas Marx i
Uljanov. Nekad ideal: povratak u priro-
du, u primarni stadij ovekove historije,
u komunu koja poiva na lanom, desce-
dentnoj evolucionistikoj teoriji pro-
tivnom gleditu da je u davnini ovek bio
dobar. Danas ideal: dizanje nad prirodu,
dizanje k najviem stadiju ovekove his-
torije, u komunu koja se saglaava s
descedentnom teorijom i zna da je ovek
bio pre i jo je zao, jer je bio, i jest jo
uvek, ovek nagona surovih; koja sve
komponente ovjejeg razvoja uzima u
obzir i hoe da oveka razvije i okupa
u irinama velike svesti; pa jo jedna
polemika Njihov i njegov jubileum,
ovog puta posveena jednom drugom
knjievnom kritiaru, koji se vratio iz
emigracije, Milanu Marjanoviu (koji
je, da se podsjetimo, u svojem Savre-
meniku 1914. godine inaugurirao
mladog Krleu, objavljujui mu Leg-
ende!), a Cesarec se pita, je li on u
vidovitim visinama od 500 metara nad
morem zamiljao ba takvu Jugoslav-
iju? Ja mislim da nije. Konano sve-
jedno. U svakom sluaju pozitura koju
je on danas u ovim prilikama zauzeo
dokazuje groznu unutarnju slabost i
povrnost itave strukture njegovih
nazora i kategorino zahtjeva od mene
da uglavim konano rasulo sve one
idejne zgrade koju je on nekih 25 godina
gradio i na hartiji i u ivotu; slijedi
jedna kratka kozerija Annamu na Bal-
kanu, ili, bolje reeno, jedna sugestivna
paralela, izmeu Annama (dijela Indo-
kine, nekadanje francuske kolonije,
podijeljene na istoni i zapadni dio, iji
su stanovnici ratovali u sastavu fran-
cuske kolonijalne trupe!) i Balkana:
Zdravo, brao s najistonijeg poluostrva
U eseju "Hrvatska knjievna la", Krlea demistificira Hrvatski narodni prepo-
rod
"Plamen" pie kritiki
i o knjievnom
kritiaru Milanu
Marjanoviu!
u kojoj trunu mrtvaci u generalskim
dolamama i ilirskim surkama, kako bi
se unitila ta piramida hrvatskih lit-
erarnih mumija, koja predstavlja leg-
endarnu la nad laima, la hrvatske
knjievnosti. Tko su bili ti preporo-
ditelji, pita se Krlea? Svi su ti tzv. pre-
poroditelji, od Gaja do Trnskog, bili
loi pjesnici i dobri poltroni, koji su
oko prijestolja cara krvnika stajali pog-
nute ije. Po onoj caru carevo, oni su
crnoutom caru pjevali himne, a narodu
uspavanke, a ne budnice i davorije, rei
e Krlea, i odmah nakon toga uzvik-
nuti: Novo Novo Novo! Ali, je li
Moderna donijela to Novo? Tko su pak
ti nai modernisti? To su podmukli i
lukavi seljaci, koji se gube u raznim
aforizmima o Venoj Lepoti. Nama gori
pod petama, a oni prepisuju strance! to
e nama danas, pita se Krlea, te terase
i te Lede i labudovi, i homoseksualni
kraljevii? to e nam ti nordijski bra-
kovi, poame i krinoline, vaze i ciklame,
markize i grimizne zavjese?Poar je,
a nai prvaci na peru pripovijedaju u
stilu genijalne mudrosti, da su jedan i
jo jedan dva!. Krlea je bespotedan:
Sve to, to se danas zove hrvatska
knjievnost, jedna je ornamentalna
tapeta.
Nove lae
A to hoe Krlea? On hoe, da
knjievnost bude izraz narodne volje i
odraz historijskog trenutka! Volja, da
se sagrade nove lae, to znai danas
Narod!, ili, na drugom mjestu: Narod
moe da znai jedino: brodolom sviju
starih vrijednosti. Ipak, Krlea ne pro-
matra narod naivno i patetino, kao
ilirci, koje kritizira, ve realno i objek-
tivno, kao gigantsku slepu ivotinju,
koja mora jednog dana iscijediti svoje
bolesne ireve, kako bi se rijeila gnoja.
Danas u doba ovog kobnog iskuenja
i krvave kupelji, kad se ovjeanstvo
pridie da maljem i apom dotue avet
Kapitala, danas hrvatski knjievnici
ute, kao naivne mudre afrike ptice i
klanjaju se mrtvim bogovima. Sve bi se
to moglo prepisati i danas! I na kraju,
Krlea smatra, da se linija jugoslavenske
kulturne tradicije, probija od bogumila,
preko Kriania, do Kranjevia, i da ta
linija znai pravi Izbor i Spas. Kao to
znamo, bogumili e poslije postati stalna
Krleina opsesija, Kriani e ostati nje-
gova nedovrena drama, a Kranjeviu
e posvetiti i jedan vrijedan esej.
Hrvatska knjievna la zavrava
ovom jednadbom: U tmini apso-
lutnog srednjeg vijeka: Bogumili.
U predveerje velike revolucije:
Kriani. U osvit naih crvenih
dana: Kranjevi. Eto, to je bio
sadraj prvog broja! No, prolistaj-
mo malo i ostale brojeve. Evo i
drugih radova Augusta Cesarca,
koje je, ovim redoslijedom, objav-
ljivao u Plamenu: esej Dvije ori-
jentacije, koji zavrava zakletvom:
46 PLAMEN
novi
47 PLAMEN
novi
PROKULTURA
samo. Prolaze. I ovjek stoji sam.
I veno sam.
I veno sam.
Zaludu pojat suncu u magli jesenjoj.
to mare ljudi za boju svetiljku,
U guvi kasarne i mirisu karbola,
Kad ocel bleti kaciga sredovenih patro-
la.
to ljudi mare za boju svetiljku?
Svi idu samo. Prolaze. I ovek stoji sam.
I veno sam.
Sluaj Bach kao prototip
A onda, jedan dokument za historiju
jugoslavenske drame, a taj je doku-
ment ustvari jedna vrlo zanimljiva i
intrigantna polemika sa gospodinom
Bachom (pod nazivom Gospodin Bach)
tadanjim ravnateljom Hrvatskog nar-
odnog kazalita, koja se nastavlja i u
lancima: Jedan od hrvatskih Govekrjev
i Antantofil gosp. Bach! Naime, gos-
podin Bach je godinama sve pristigle
Krleine aktovke koje je ovaj pisao u
groznici (npr. Kraljevo je, kako sam
tvrdi, napisao preko noi!), bacao u
ko za smee, pod izgovorom, da su
scenski neizvedive! A kada je Drutvo
hrvatskih knjievnika objavilo Krleine
Tri simfonije, uslijedio je nagli obrat tog
kazalinog konvertita, i on sada tvrdi,
da je Krlea talent, i da je on ustvari od
poetka mislio, da je on talent, na novi
zavod jedini posluje sa profitom, a kako
i ne bi, kada ivi na ljudskoj tragediji!
Tu su, zatim, pjesme iz njegove novoob-
jaljene Knjige pjesama: No u lipnju,
San i Pesma bez poante. Ova posljednja
je impresija sa jednog politikog kon-
gresa, i ne sluajno, ba sa politikog
kongresa, a eli rei, da je ustvari cijeli
svijet bez poante, i da oigledno ni Soci-
jalizam ne pronalazi taj Smisao:
Jel smisao grob? Goglota? Glazba?
Strofa?
Jel ena? Krv? Spinozza ili Dant
Nita je sve to! I sve je bez poante.
Ovdje treba ukazati i na malo poznati
Krlein tekst VI. izloba Hrvatskog pro-
ljetnog salona, u kojem znalaki ospo-
rava umjetniku vrijednost njegove post-
ave, i u kojem reinterpretira Schopen-
hauerov stav, po kojem jedina svrha
umjetnosti moe biti saznanje ideja,
to jest saopenje tog saznanja!!! U
tom kratkom, prigodniarskom tekstu,
moemo naii na nekoliko vrlo zanim-
ljivih ideja, od kojih jedna danas zasig-
urno bode u oi, ona, da je boljevizam
maksimalizam: Ako igde, to u kul-
turi imade pravo postojanja iskljuivo
samo maksimalizam i Svi umetnici
stvaraoci mora da su maksimaliste,
s tim da kulturni maksimalizam nije
identian sa ekonomskim, dotino
socijalnim maksimalizmom. Naime,
ekonomski maksimalizam je danas u
vreme akutne klasne borbe kolektivne
naravi (i mora da to bude), dok to kul-
turni maksimalizam niti danas nije,
jer je individualan. I zavrno: Umet-
nost dakle ako je umetnost, mora da
je maksimalistika i mora da u detalju
ve danas reava taj veliki problem.
U Gunduli hotelu odrana je 7. lipnja
1918. skuptina Drutva hrvatskih
knjievnika na kojoj se, kao promatra
(jer tada jo formalno nije ni bio, a nije
ni elio biti njihov lan), sluajno ili
namjerno, svejedno je, naao i mladi
Krlea, i koji i o tom dogaaju sada
svjedoi u lanku Grobnica u Gunduli-
hotelu. Kako nije vie mogao sluati
isprazne prie naih tromih knjievnika,
posvaanih po klikama, i traeve,
tipa, je li intedant Hreljanovi kvakar
ili ne, on je planuo kao internacionalni
socijalista i sasuo u lice toj gospodi sve,
to ih ide. To je ispalo kao pravi skan-
dal (poput onoga iz Pijane decembarske
noi 1918.) , a ovogodinju skuptinu
otvorio je dr. Nikola Andri, i Krlea
se sada pita, tko je pak taj gospodin?
Taj se gospodin nalazi na elu DHK, a
Arcibaevljevog Sanina, on je proglasio
za nemoralnu glupost, dok je istodobno
izdava zabavne biblioteke, kojom ve
godinama kvari ukus nae i onako trule
buroazije. Krleu je posebno razljutila
protestna nota DHK protiv cenzure u
Rusiji! Danas, u vreme, kada se depor-
tiraju ljudi na prisilan rad u Albaniju,
kada se zove pod oruje svi oni, koji
ne odgovaraju sistemu, kada se bati-
naju cele provincije, kada se tuku i zlo-
Azije, na najistonijem poluostrvu
Evrope (naime, ta je kolonijalna trupa
1918. posjetila i Zagreb); pa lanak
Maksim Gorkij ili grof Bobrinski, u
povodu dolaska kontrarevolucionara,
ruskog Cuvaja grofa Bobrinskog u
Zagreb, kojeg u zagrebakom glazben-
om zavodu ugouje, nitko drugi, nego
knjievnik - Iso Velikanovi, i kojem
u ast recitira panegirike (a Cesarec
dokumentirano pokazuje, da je taj grof
za vrijeme svojeg mandata s narodom
postupao kao s marvom, da je s jednim
potezom pera raspustio sve kulturne
instucije galikih Ukrajinaca, da je
poslao u Sibir vie od 400 sveenika i
hiljade seljaka itd.), i toj kontrarevo-
luciji, Cesarec suprotstavlja Revolu-
ciju, personificiranu u liku knjievnika
i humaniste Maksima Gorkog; i pred
kraj, jedna gotovo nepoznata drama u
tri ina - Otkrie (koja nikada nije obja-
vljena u cjelosti, jer je Plamen nakon
objavljivanja drugog ina prestao izla-
ziti, a rukopis neobjavljenog treeg ina
nalazi se, kao dio rukopisne ostavtine,
u Dravnom arhivu RH), s podnaslo-
vom: tragedija u tornju i gledana kroz
toranj jedne vile, mistina, i pomalo
jezovita, radnja koja se dogaa negde
na planetu Kroaciji ostaje nerjeena:
to se dogodilo sa Oskarom Rankoviem,
inovnikom, literatom, spiritistom i
pirotehniarom, koji pod svaku cijenu,
eli isprobati svoj pirotehniki patent?
I za kraj Jedna konstatacija, odnosno,
jo jedanput o Prohaski i Marjanoviu!
Toliko o Cesarcu!
Martiri i samoe
A sada, o drugim prilozima Miroslava
Krlee! Trei broj otvara pjesma snane
simbolike, Veliki Petak 1919, jedna od
najangairanijih pjesama Miroslava
Krlee uope, koju pie u spomen tada
netom pogubljenog martira njemake
revolucionarne ljevice Karla Lieb-
knechta! Slijedi zatim jedna, ne ba
previe uspjela novela, Hodorlaho-
mor Veliki ili kako je Pero Orli pre-
bolio Pariz, s posvetom Janku Poliu
Kamovu, koji je junaki pao sa stegom
u ruci (ta e posveta, kao i ona Lenjinu
iz Cristovora Colona, poslije biti izbri-
sana, ali treba rei, da je tajantijob i
veliki psova, kako su zvali Kamova,
svojim ivotom, vie nego literaturom,
fascinirao tada i Krleu i Cesarca, i da
Cesarec pie i jednu studiju o njemu,
koja ostaje neobjavljena, a u fragmen-
tima se uva takoer u Dravnom
arhivu RH!); U predveerje, naziv je
drame, koja problematizira prvi grijeh
i vjeni sukob mukarca i ene, a koju
e Krlea poslije malo prepraviti, i u
neto kvalitetnijem izdanju, objaviti
pod naslovom Adam i Eva; a onda opet
pjesma Ulica u jesenje jutro (Ulica je kod
Krlea ponekad organizirana revolucio-
narna masa, a ponekad dezorjentirana
rulja!) sa sedam akorda, i glasom onog
koji vapije (a to je pjesnik sam): Svi idu
U "Plamenu" svoje pjesme objavljuju
i A.B. imi i Gustav Krklec
Wyspijanski, i to se njega tie, on bi ve
sutra postavio na scenu neku njegovu
dramu, samo kada bi ona bila izvediva!
Krlea trai ostavku gospodina Bacha,
ali ne samo zato, to ovaj nema sluha za
njegove Salome i Leeve, nego prije
svega zato, to je za njegovog mandata
kazalina umjetnost potpuno degra-
dirana! S devetim brojem Plamena,
poinje u nastavcima izlaziti definitivno
jedna od najuspjelijih Krleinih novela
Veliki metar sviju hulja, sa Ljubom
Kraljeviem (suradnikom Hrvatskog
slova) kao centralnim likom. Kao vrsni
pripovjeda, Krlea u koncentrinim
krugovima postepeno zahvaa i mar-
kantno oslikava svu stravu i uas post-
ratovske hrvatske stvarnosti. Kraljevi
ivi u kui na tri kata, koja simbolizira
klasnu podjelu drutva (u toj kui ivi i
jedan nieovac, a treba rei, da Krlea
tada intenzivno ita Nietzchea!), i u
njoj se svi lemaju i grizu kao akali,
preko puta je Prvi hrvatski pogrebni
zavod, a njegov ef je taj veliki metar
sviju hulja. Taj Prvi hrvatski pogrebni
48 PLAMEN
novi
49 PLAMEN
novi
PROKULTURA
"Plamen se obraunava i sa "vidov-
danskom etikom", ijoj glorifikaciji
pridonosi i Metrovieva umjet-
nost (Marko Maruli, rad Ivana
Metrovia)
pjesmu prenosi Plamen. Nadalje, u
Plamenu je dosta zastupljen pjesnik
Ivan Putnik, a u nekoliko brojeva obja-
vljene su ove njegove stvari: Limena
glazba kralja Velike Britanije, pa tri
pjesme, od kojih treba posebno izdvojiti
Pesmu bogu zlata i banknota:
Daj, da te slavim Boe!
Tebe, boe zlata, chequa i banknota!
O smiluj mi se i daruj me boe!
I kleati e ljudi pred menom svi u
prahu
kad bogat budem.
I klanjat e se ljudi, i bojat e se ljudi,
mene boe, namesnika tvoga,
Sa zlatnom krunom u krvavom platu.
Zatim ponovo pjesme Vreme mostograd-
nje i Pesmu na Sinaju ovjeanstva, a na
kraju O smislu lutanja problem jevre-
jske rase!
U petom i estom broju, Plamen obja-
vljuje dramu Neprijatelj (Der Feind) od
Ericha Singera. Cenzura e zapljeniti
posljednju scenu IV ina, u kojoj aus-
trijski kapetan Metzger pada od hitca
jednog ovjeka, koji osjea da je u
njemu uniteno ljudsko dostojanstvo, a
urednitvo lista protestira u Pismu gos-
podi od crvene olovke, i pita se, jesu li
jo uvijek ivi Austro-Croati? (Jer, zbilja,
udno je, da u Jugoslaviji netko prote-
stira protiv ubistva kapetana poraene
austrougarske vojske, no, oigledno je
cenzorima bio drai jedan konzerva-
tivni Austrijanac, nego komunist u liku
Johanna Bleiha), i zakljuuje: Mi danas
ivimo u vreme crvenih stegova, a ne u
vreme crvene olovke.
U Plamenu objavljuju i knjievnici
liberalno graanske provenijenci-
stavljaju trudne ene, kada se ukaju
politiki uhapenici, kada se apse cele
stranke i gone ulicom pod bajonetima
kao stoka, kada se neuvenim terorom
siluje tampa, kada se celim partijama
ne dozvoljavaju listovi, danas DHK pro-
testira protiv cenzure u Rusiji. (Sve
se to ponovilo i u nae vrijeme, ili bolje
rei - ne vrijeme, kada su nae literarne
fukare, pored svega to se je dogaalo,
odluile da je jedino za shodno reagirati
na nain da se sa sjedita njihove zgrade
skine spomen-ploa knjievnicima pogi-
nulim u NOB-u!) Slijede leprave Pjesme
na livadi u lipnju, a za kraj Eppur si
muove!, jedan od najpoznatijih Krleinih
eseja, na temu revolucionarnih i kontra-
revolucionarnih dogaanja u Evropi u
proteklih stotinu godina, a u kojem, to
valja primjetiti, jo ne odustaje od pro-
gresa kao historijske zakonitosti: Giba
se! Polagano se giba. Ali se ipak giba! U
udnoj spirali i svakih sto godina spi-
rala se zaokrene za jedan zavoj vie. O,
svakih sto godina spirala se zaokrene za
jedan zavoj vie. I to je to, to se tie
Krlee!
U potrazi za novim istinama
No, pored Cesarca i Krlee, u Pla-
menu su objavljivali i drugi autori, a
prenoeni su i prijevodi stranih tek-
stova. U treem i etvrtom broju, moe
se proitati iscrpna kritika Cristovala
Colona s potpisom Iljka Gorenevia!
Tko je taj Iljko Gorenevi? To je
pseudonim Lava Grna, jednog od
prvih i najboljih naih marksistikih
likovnih i literarnih kritiara (kada je
umro 1924. godine, Krlea mu je napis-
ao nekrolog u Knjievnoj republici).
On objavljuje u Plamenu i kritiku
Umetnost Marina Studina, koja je, po
njemu svrila pobedom nad tradicio-
nalnim naim umetnikim Laima.
Na adresu Plamena stie sa velikim
zakanjenjem dopis iz Pariza, odnos-
no, likovna kritika od Tokina, jedini
tekst, koji e Plamen odtampati na
irilici: Izloba jugoslavenskih umet-
nika u Parizu Na toj su izlobi izl-
agali Bukovac, iko, Vukanovieva,
Kraljevi, Vidovi, Grohart, Jama, Vesel,
Raki, Kljakovi, Popovi, Babi, Vanka,
Milii, ulenti, Dobrovi, Vorkapi,
Frange, Valdec, Zoranovi, Metrovi,
Dekori, Rosandi, Jovanovi i dr., a
Tokin primjeuje, da je na toj izlobi
malo ljepote i stila, malo harmonije i
sinteze: Mnogo fragmenata i preteni
element je snaga i dinamika. Dosta bljes-
ka, prilino iskrivljenosti, a i povrnog
imitovanja Metrovia. (ije su posljed-
nje skulpture slabe, prepune bizan-
tizma i neke izmuenosti), a od svih
izlagaa, Tokin izdvaja kao mlade origi-
nalne talente Vorkapia, ali i Babia i
Dobrovia (koji e, kao dobri Krleini
prijatelji, svako na svoj nain, izraditi i
njegov portret)! Dan prije pogibije Karla
Liebknechta, u Rote Fahne, bila je otis-
nuta njegova Labua pjesma, i tu sada
je, poput Tita Strozzia i A. B. imia.
Naime, u Plamenu je objavljen frag-
ment Strozzieovog romana Juri, na
kojem se sada ne moemo zadravati, i
pjesme A. B. imia: Pesma bolesnika,
Pesma oveka s tajnom, Bog i gradsko
popodne i Radosna no u gradu. (Valjda
se imi tada ve pomirio sa Krleom i
njegovom poezijom, jer ne zaboravimo,
da je on svojedobno, izlazak njegove Tri
simfonije popratio negativnom recen-
zijom, pod nazivom: Prazna retorika
Miroslava Krlee). Tu su i pjesme Miro-
slava Feldmana: Poslije sunca i U brda,
te pjesma Guida Tartagliae Proletni
vetrovi. Julije Benei (koji e poslije
uvelike proteirati Krleu, i omuguiti
mu izlet u Poljsku) zastupljen je pjes-
mom Na odlasku, a dobri stari Augus-
tin Tin Ujevi sa Suvinim epitafom. Sa
dvije pjesme, Crni dan i Pogreb, zastu-
pljen je i Tomislav Prpi, dok se mladi
Gustav Krklec, prezentirao sa pjes-
mama: Umorno jutro, Umiranje dana,
Podne u umi, Pono pred prozorima i
Jutro! Od drugih pjesnika, tu je Fran
Albrecht sa pjesmom Iz Bojnih ritmov,
zatim Marcel Martinet, jedan od malo-
brojnih francuskih poeta, koji je zajedno
sa Romainom Rollandom, R. J. Jouveom
i Henrijem Barbausseom, ostao vjeran
Interanacionali, a kojem Plamen
objavljuje Bojnu pesen iz ciklusa Les
Temps Maudits (Prokleti Dani), te Walt
Whitman i Due vojnika (Inae, Whit-
man je imao snaan utjecaj na Krleu,
njegov slobodni stih, ali i mjestimina
retorinost i preesto nabrajanje, tzv.
katalogiziranje, ostavili su nesumnjivog
traga i u Krleinoj poeziji!).
Plamen je uputio i dva otvorena pisma
Drutvu hrvatskih knjievnika; prvo
je nepotpisano, a drugo potpisuje R-
(odnosno Mijo Radoevi), u kojima se
trai, da ta krovna knjievna institucija
protestira protiv policijske cenzure Pla-
mena. Umjesto da literarni kritiari
tite slobodu umjetnikog stvaralatva,
oni denunciraju Plamen kao destruk-
tivan i boljeviki list, traei njegovu
zabranu! Hrvatska je klasina zemlja
kontrarevolucije!, stoji u pismu, a
Drutvo hrvatskih knjievnika? to hoe
to Drutvo? To drutvo, na svojoj zadn-
joj skuptini, iznosi prijedlog, da se sve
crkvene knjige tampaju na irilici, i
da se uvede slavensko bogosluje! To je
Drutvo Hromih Klokana. DHK
Ali, andari su vrlo brzo pokucali na
vrata izdavake kue Jug! U kolovo-
zu je izaao petnaesti broj Plamena,
i to je bio posljednji broj! Na temelju
banske naredbe od 27. VII. 1914. o
iznimnim mjerama za sluaj rata,
vlasti su zabranile Plamen (zajedno
s partijskom Istinom) 8. VIII. 1919.,
s razloga to se njihovim pisanjem
ugroavaju dravni interesi i javni red i
mir. Plamja je brzo prestala izlaziti,
navodno, zbog nedostatka suradnika,
a izlazak Plamena brzo su zabranile
vlasti! Nadamo se, da e Novi Plamen
imati neto vie sree!
48 PLAMEN
novi
49 PLAMEN
novi
KNJIKI MOLJAC
Smrt
faizmu,
sloboda
narodima!
Ako pogledate pod kamen amerike vanjske poli-
tike u posljednjem stoljeu, evo to e ispuzati...
invazije ... bombardiranja ... svrgavanje vlada ...
represija nad pokretima za drutvenu promjenu
... atentati na politike voe ... izborne prevare
u stranim zemljama ... manipulacija sindikata
...proizvoenje "vijesti" ... odredi smrti ... tortura
... bioloko ratovanje ...osiromaeni uran ... dilan-
je drogom ...plaenici ...
Dovoljno da imperijalizmu da loe ime.
Pune detalje proitajte u knjizi Williama Bluma:
Killing Hope: US Military and CIA Interven-
tions Since World War II."Daleko najbolja knjiga
na ovu temu." Noam Chomsky "Vrlo vrijedna
knjiga. Istraivanje i organizacija knjige su
izuzetno impresivni.."
A. J. Langguth, autor, bivi ef New York Times
biroa "Svako poglavlje koje sam proitala jo me
je vie razbjesnilo."
Dr. Helen Caldicott, meunarodni voa anti-nuk-
learnih i ekolokih pokreta
Sadraj:
Uvod
1. Kina 1945. do 1960-ih: da li je Mao Tse-
tung bio samo paranoian?
2. Italija - 1947-1948.: slobodni izbori na Holly-
woodski nain prevara nad komunistima
3. Grka - 1947 do ranih 1950-ih: od kolijevke
demokracije do klijentelistike drave
4. Filipini 1940-e i 1950-e: najstarija amerika
kolonija
5. Koreja - 1945-1953.: da li je sve bilo kao to
se inilo?
6. Albanija - 1949-1953.: pravi engleski pijun
7. Istona Evropa - 1948-1956.: operacija
Splinter Factor
8. Njemaka 1950-e: sve od mladenake
delinkvencije do terorizma
9. Iran 1953.: osiguravanje kraljeva
10. Guatemala - 1953-1954.: dok je svijet gledao
11. Kosta Rica sredinom 1950-ih: pokuaj svr-
gavanja saveznika prvi dio
12. Sirija - 1956-1957.: kupnja nove vlade
13. Bliski Istok - 1957-1958.: Eisenhowerova
doktrina osvaja jo jedno ameriko dvorite
14. Indonezija - 1957-1958.: Rat i opscenost
15. Zapadna Evropa 1950-e i 1960-e: fronte
sa frontama unutar fronti
16. Britanska Gvajana - 1953-1964.: CIA-ina
internacionalna sindikalna mafija
17. Sovjetski Savez - kasne 1940-e do 1960-ih:
od pijunskih aviona do izdavatva
18. Italija 1950-e do 1970-ih: potpora kar-
dinalove siroadi i tehno-faizam
19. Vijetnam - 1950-1973.: cirkus osvajanja srca
20. Kamboa - 1955-1973.: princ Sihanouk hoda
po pagi neutralizma
21. Laos - 1957-1973.: tajna vojska
22. Haiti - 1959-1963.: zemlja marinaca, opet
23. Guatemala 1960.: jedan dobar pu
zasluuje da se ponovi
24. Francuska/Alir 1960-e: pu, to je CIA
25. Ekvador - 1960-1963.: prirunik prljavih
trikova
26. Kongo - 1960-1964.: smaknue Patricea
Lumumbe
27. Brazil - 1961-1964.: uvod u prekrasan svijet
odreda smrti
28. Peru - 1960-1965.: Fort Bragg kree u
dunglu
29. Dominikanska Republika - 1960-1966.:
spaavanje demokracije od komunizma tako da se
oslobodimo demokracije
30. Kuba - 1959 do 1980-ih: neoprostiva revo-
lucija
31. Indonezija 1965.: likvidiranje predsjedni-
ka Sukarnoa ... i 500,000 komunista
Istoni Timor 1975.: i jo 200,000
32. Gana 1966.: Kwame Nkrumah prekoraio
je dopueno
33. Urugvaj - 1964-1970.: tortura amerika
kao pita od jabuke
34. ile - 1964-1973.: srp i eki utisnut u elo
vaeg djeteta (ruenje demokratski izabrane
socijalistike vlasti)
35. Grka - 1964-1974.: "Jebem vam va parla-
ment i va ustav," izjavio je predsjednik SAD-a
36. Bolivija - 1964-1975.: lov na Che Guevaru u
zemlji pueva
37. Gvatemala - 1962 do 1980-ih: manje medi-
jski popraen oblik "konanog rijeenja"
38. Kosta Rika - 1970-1971.: pokuaj svrgavanja
saveznika drugi dio
39. Irak - 1972-1975.: tajnu akciju ne bi trebalo
pomijeati s misionarskim radom
40. Australija - 1973-1975.: jo jedni slobodni
izbori
41. Angola - 1975 do 1980-ih: pokerska igra
velikih sila
42. Zair - 1975-1978.: Mobutu i CIA, blaeni
brak
43. Jamajka - 1976-1980.: Kissingerov ultima-
tum
44. Sejeli - 1979-1981.: jo jedno podruje od
strateke vanosti
45. Grenada - 1979-1984.: laganje jedna od
rijetkih washingtonskih industrija u porastu
46. Maroko 1983.: gadan video
47. Surinam - 1982-1984.: jo jednom, kubanska
baba-roga
48. Libija - 1981-1989.: vrline Ronalda Reagana
49. Nikaragva - 1981-1990.: usporena destabi-
lizacija
50. Panama - 1969-1991.: prevara naeg
dobavljaa droge
51. Bugarska 1990/Albanija 1991: uenje
demokraciji
52. Irak - 1990-1991.: pustinjski holokaust
53. Afganistan - 1979-1992.: ameriki Jihad
54. El Salvador - 1980-1994.: ljudska prava na
washingtonski nain
55. Haiti - 1986-1994.: tko e mi pomoi da se
rijeim ovog buntovnog sveenika?
56. Ameriko carstvo od 1992 do danas
50 PLAMEN
novi
51 PLAMEN
novi
PROGLAS
Dosta je ekanja i trpljenja. Trpljen spaen!, parola kukavica i ulizica mora biti naputena. Trpljen upropaten!, parola je
koja vjerno odslikava stanje u kome se nalazi veina stanovnika Bosne i Hercegovine. Neka trpi ko hoe. Mi to ne elimo i ne moemo
i zato objavljujemo borbu nepravdi, lai, nasilju i licemjerju, ukratko totalnoj destrukciji naih ivota.
(Iz Platforme Pokreta za socijalnu pravdu)
U vremenu prvobitne akumulacije kapitala u Bosni i Hercegovini, u vrtlogu nerijeenih ljudskih problema, u totalnoj pomutnji,
dezorijentaciji i besperspektivnosti graana, grupa ljudi je osnovala je udruenje graana koje nosi naziv Pokret za socijalnu pravdu
(PSP), kako se borila protiv drutvenih zala. U modernim dravnopravnim porecima postoje primjese liberalnog i intervencionistikog
kapitalizma, sa tobonjim elementima drave blagostanja i socijalne drave.Ovaj kapitalizam ima jednu sutinsku odliku, a ta je da
vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju pripada oligarhijskim monicima, dok trine zakonitosti imaju katastrofalan negativan
utjecaj na radniku klasu i veinu stanovnitva. Dananji skorojevii (ratni i poslijeratni profiteri) u BiH su se obogatili preko noi.To
je i u ostalim bivim republikama SFRJ, danas nezavisnim dravama, popratna pojava.
Sve ove negativne pojave su razlog za osnivanje PSP, koji e se boriti da stane na put oiglednoj nepravdi, u odbranu graana i da
zajedno sa njima brani ono to je izgraivano pedeset godina, to beskrupulozno, bez ikakve milosti, prodire nepravedna priva-
tizacija. PSP je osnovan u drugoj polovini 2006.godine. Njegov prvobitno naziv je trebao biti Savez za socijalnu pravdu, ali je
birokratizovana administracija postavljala nesavladive prepreke, pa je naziv morao biti promijenjen u Pokret za socijalnu pravdu.
Na Osnivakoj skuptini u Sarajevu, usvojeni su Statut i Platforma Pokreta, koji je definisan kao nestranako, nevladino, neprofitno
udruenje. Osnovni cilj PSP je da demokratskim sredstvima vri pritisak na dravu kako bi se pored politikih prava poela realizo-
vati i ekonomska i socijalna prava, poznata i kao prava druge generacije. Ciljeve Pokreta su definisani u Statutu na sljedei nain:
Promovisanje ideje socijalne pravde, koja znai promjenu trenutnog poloaja radnih slojeva stanovnitva na nain
potovanja postojeih i priznavanja novih ekonomskih i socijalnih prava;
Istraivanje ekonomskog i socijalnog poloaja ugroenih kategorija stanovnitva u Bosni i Hercegovini;
Uspostavljanje kontakata sa pripadnicima ugroenih kategorija stanovnitva i njihovim organizacijama, kako bi se pod-
stakli na aktivnost u okviru PSP ili u saradnji s njim;
Razgovor o svim pitanjima njihovog socio-ekonomskog poloaja, pruanje podrke akcijama koje oni organizuju (trajkovi,
protesti i sl.) i uee u njima u ime PSP, kao i organizovanje zajednikih aktivnosti;
Organizovanje samostalnih aktivnosti u cilju upoznavanja javnosti sa tekim socio-ekonomskim poloajem veine stanovni-
ka BiH, skretanja panje na adekvatne oblike i metode borbe i poboljanja poloaja socijalno ugroenih kategorija stanovnitva;
Organizovanje akcija koje e imati za cilj trenutno rjeavanje nekog konkretnog problema i stvaranje preduslova za izgrad-
nju socijalno pravednog drutva. Pokret poiva na delegatskom principu odluivanja i djelovanja, ime je maksimalno ostvarena
unutranja demokratija. Demokratska struktura i isti takvi unutranji odnosi proizlaze i iz naina organizovanja Pokreta, jer lokalne
organizacije imaju pravo kontrolisati svoje delegate u organima Pokreta, a posebno u njegovoj Skuptini i Upravnom odboru. lanovi
ovih organa ne mogu djelovati nezavisno od volje svojih lanova, ime je konano prevazien princip organizovanja parlamentarnih
stranaka, u kojima vostva djeluju mimo volje svog lanstva. Pokret djeluje u BiH i uspostavljat e kontakte sa svima koji pokau
interes i zanimanje za saradnju, a koji imaju sline ciljeve kao i pokret. Time se eli omoguiti ostvarenje jedna od osnovnih ideja
Pokreta, a to je stvaranje irokog socijalnog pokreta, koji e u svoj sastav ukljuiti najiri krug pojedinaca i organizacija. Platforma
Pokreta je prvi dokument jedne nepolitike organizacije koji na prilino detaljan nain izlae svoje ciljeve i ideje kako prevazii krizu.
U tom dokumentu su sasvim konkretno dati prijedlozi kako rijeiti pojedine probleme u naem drutvu. Ali, Pokret nije specifian
samo po tome, ve i po injenici da e svoj rad fokusirati na radnike, osobito na lokalne sindikalne organizacije, kao i na studente i
njihove probleme. Nastojat e da prui podrku i pomo radnicima i svima koji se bore, ukljuujui se u njihove akcije ili ih pokreui
samostalno ili u zajednici s drugim organizacijama. Pokret e nastojati da prui pravnu, organizacionu i moralnu podrku i pomo
svima koji se bore, a i sam e pokretati sve aktivnosti, tipa trajkova, protesta i dr., za koje ocijeni da su realne u datom momentu. U
naem drutvu ne moe biti krupnih i brzih promjena. Potrebna je dugotrajna i uporna, sitna i svakodnevna borba. Svaki, ma i naj-
manji uspjeh, bit e veliki pomak naprijed i ohrabrenje za one koji se ne plae i ne oajavaju. Pokret e se u svom radu rukovoditi tim
principom.
Muharem Bajraktarevi
U Bosni i Hercegovini osnovan
POKRET ZA
SOCIJALNU PRAVDU
samoorganizovanje graana
RJEENJE KRIZE
50 PLAMEN
novi
51 PLAMEN
novi
CRVENA GUJA
P
uba truklec agramerski valjda
je najvei pehist meu Hrvatima,
nekadanji roker so Savu i za nudu
so Moravu, pa koarka Lokomotive,
pa nositelj svih moguih odlikovanja
u dvije drave, ali kad je nastupila era
demokracije, Puba je svojega druga Tita
sklonio na tavan, bistu odnio u viken-
dicu, manju sliku u podrum svoje sece-
sijske zagrebake zgradurine koju mu
nisu oslobodioci Zagreba oteli, jer Puba
je samo po tati bio polu idov, a po mami
je vukao turopoljske gene jo od Ljude-
vita Posavskog. Bio je on i tajni agent, i
sveuilini profesor, pomonik direktora
Vraaria, nadzorni organ na relaciji
rnec polja, gdje se na trinaestoj kazeti
negdje izgubilo samo pedeset milijuna
dolariki kredita od ikake banke.
UZMI, NIJE TI AINO
Ali, ono to je najvanije u ovoj prii,
to je da je taj Zagrepanin bio egzem-
plarni primjerak Hrvata sa uroenim
smislom za drpainu i otimainu, i to
sve s peatima i potpisima, tako da je
on poetkom Tumanove ere vrlo brzo
postao savjetnik Hercegovcima u oper-
acijama uzmi, nije ti aino. ak je u
to vrijeme nosio i bijele arape. Poznavao
sam ga jo iz gimnazijskih dana, kada mi
je drao predvojniku obuku, govorei
kako ne treba spaavati na bojitu onog
tko urla, ve onoga tko samo to nije
otegnuo papak pa uti ko zaliven. Iako
vrlo morbidno, Puba truklec je to izvo-
dio teatralno kao da je na Dubrovakim
ljetnim igrama, gdje je u svoje vrijeme
glumio duha Hamletovog oca za masni
honorar. Duga je to pria kako smo se
upoznali, pa bi to vie liilo na filozofsku
raspravu s vjeitim pitanjem; otkud sol u
moru i to je bilo prvo, koko ili jaje. On
je mene u zadnjih dvadeset godina zvao
piskaralo, a ja njega profesorski mulec.
Sreli smo se u mlano predveerje na
Jelai placu, gdje mi je on dobacio svoj
serbus i odmah pritom zagudio kako je
krajnje vrijeme da odemo u Sloveniju po
peceraj. Odmahnuo sam rukom kao da
tjeram muhe i procijedio kroz njupavce:
- Nisam bigec kao zec i ovih mi se dana
ne ide u Deelu. Nositelj hrvatske luk-
suzne mirovine odbrusi mi kako sam
nostalgojugiar poput olinjalog tran-
skripta iz Titove vikendice kojeg su ve
proitali u Haagu. I ode rasni zagrebaki
picer meu svoje jato kod arlija, a ja u
svoju ia Joinu kolibu. Mine od tada
koja godinica, ispilila se moja knjiga
tvrdih korica, izloili ju na Jelai placu
ko jopiinu rit, crvena ko Centralni
komitet polit-biroa proletera svih zemal-
ja pri ujedinjenju.
- Sram te bilo zagrmi mi Puba iza uha
ti druka za uvarevu Ljevicu; itao ja
tvoju humoresku Moj Hagonja u selu te
jok, ba si mi neki izrod hrvatski.
- Tko to meni govori! Boe, sii pa vidi:
Tebi su diplome otisnuli u gabicineru
Bakarievog kabineta, boktemolovo pro-
Globalistiki
kumroveki nokturno
52 PLAMEN
novi
53 PLAMEN
novi
SLOBODNI RAZVOJ
Nedavno sam se vratio sa
studijskog putovanja po
vedskoj.
- Pa kako je tamo?
- O, vedi su najmanje 20
godina iza nas.
- Kako to?
- Pa, kod njih je jo
uvijek dobro.
CRVENA GUJA
O, TAJ PROKLETI
VJETAR
Mu se nou ustao iz
kreveta i otiao u vrt da
obavi malu nudu.
- Zar vani pada kia? upita
ga ena kad se vratio.
- Ne, ne, samo pue vjetar.
SMISAO IVOTA
Mu je pio pivo i gledao na
televiziji emisiju o
smislu ivota. Iznenada se
obrati eni:
- Draga, kad bi se meni
neto dogodilo da se
naem u stanju vegetiranja,
ovisan o aparatima i
tekuinama, molim te da
otkloni sve to bi me
odravalo na ivotu.
- Razumijem rekla je
ena, te ugasila televizor i
odnijela bocu piva.
ISKRENOST
- Draga, da li bi plakala za
mnom ako bih umro?
- Naravno, dragi, zna da
se rasplaem za svaki
drek.
BOSANSKI
INDIKATOR
Bosanac umre nenadanom
smru i ode u raj. U raju
vidi jako puno satova. Kad
sretne Boga pita ga:
fesorski, i ti e meni pokazivati mjesto
gdje usred mraka sjaji zvijezda petokra-
ka, ni manje ni vie nego u tunelu. Puba
je odmah splasnuo ko probueni balon
i opet s neba pa u rebra predloili da
odemo u Maarsku po peceraj.
- Ma ni u ludilu, moj Puba. S Maarima
smo se makljali zbog Meimurja.
- Idemo onda barem u Maribor.
- Ne idem u Deelu, grom u tebe puko!
Prije bih iao na Mirogoj da vidim bune
li se mrtvaci na situaciju u zemlji, i je
li ih moda smeta amor ivih koji
naruavaju njihovu mrtvu tiinu.
I tu padne spika dubokumna sa
intelektualnim pretenzijama, i dok
smo sjedili na Jelai placu, kraj nas su
se lijeno vukli dravni nosai fascikla
Gradskog poglavarstva, a bez fascikla
izgleda kao da brie kafi.
ZABUANTI SVIH
ZEMALJA UJEDINITE
SE
Taj smo dan promovirali zabuavanje i
gluvarenje i svaku vrstu lijenosti na isto
naunoj osnovi. Zabuanti svih zemalja,
ujedinite se! Triper kombinacija je glasi-
la: lijenost plus zabuavanje jednako je
uspjena karijera.Na kraju je procunjala
kraj nas jedna frajla s cekerom kojoj je
Puba dobacio slogan: Srce moje od krum-
pira, kad te vidim piat mi je sila. I ode
ovjek u toaletne prostore gdje je ostao
dulje od manekenke i glumice koje tamo
obave pedikuru, friziranje i trajnu ondu-
laciju na hladno. Mora da je proitao
sve cajtnuge, kad se vratio napanan ko
zapeta puka i rekao:
- Ide se u Maribor po peceraj i lus!
Mili Boe, kakav je auto imao Puba! To
si ni gradonaelnik Zagreba ne bi mogao
priutiti. Crn kao grobnica neznanog
junaka. Kromirani dijelovi sjali su se ko
pasja muda, iroke gume kao kod bolida,
po izgledu je bio dip, a unutra sve koa i
kompjutor. Kad sam vidio kakvu makinu
ima Puba, prvi put u ivotu su mi poele
nekontrolirano cureti sline.
- Ma kako ne bi ili po taj slovenski
peceraj, ne samo u Maribor, nego ako
treba i u
Ljubljanu, ili ak tamo gdje je doktor
Preern napisao svoj Sonetski vijenac.
Ako treba idemo i na Brdo kod Kranja,
i na golf teren kue Karaorevi kod
Blede; na Krst pri Savici ili na tromo-
stovlje da onom kamenom zmaju vidimo
zube. Ako treba zaviriti emo i u hotel
Slon, tek toliko da se sjetimo starih dana
kad si jo propovijedao samoupravljanje
i kad si stao uz Janeza Janu da vidi
tko je vii rastom. A vidi dokle je on
dogurao, a to je on bio? Zastavnik u
JNA, a ti ve onda porunik. Ne moe
ti pobjei od Juge i Balkana, mada sad
propovijeda zapadnjatvo i neokoloni-
jalizam.
Kroz par dana krenemo mi put Slo-
venija, a na carini nas pretresali kao
da smo palestinski komandosi. Pubi
su oduzeli karabin, sainili zapisnik,
ali ne lei vrae, zove Puba ambasadu
i vratili oni njemu puku i sve metke. I
tako smo cijeli boji dan krstarili po Slo-
veniji, grickali ips, puili cigare, fukali
za fufama, tipali konobarice, ak smo
kupili i neto peceraja; svaki po dvije
vreice, ali smo Deelu prokrstarili
uzdu i poprijeko, tako da smo se kasno
noi nali u Mariboru i onda Puba zaeli
najbedastiju stvar koju netko moe
eljeti, a to je da nou vidimo je li osvi-
jetljen Veliki Tabor, dvorac Miljana,
Trakoan i da tono u pono budemo
u Kumrovcu. E, to se valjda nije svidjelo
ni samome vragu kojemu je ve bio pun
kofer Pubinih gluposti. Aneli uvari su
valjda odustali jo kod Bledskog jezera
kad se Puba htio popiati u jezero, ali
bi uvijek od nekud uskrsnuo neki turist.
Ne moe ti u Deeli piati gdje se tebi
svidi.
Sve je ilo u Sloveniji kao po loju. Mala
zemljica na sunanoj strani Alpa, sve
kao iz kataloga. irok osmijeh, zlatan
zub; sve pet samo vjeronauk dva.
RUGANJEM REI ISTINU
52 PLAMEN
novi
53 PLAMEN
novi
potrebe.
HARA
to je to PDV?
Pola Dajem Vladi...
SUVERENITET
Sanaderov tajnik izvjetava
svog efa da su mu stigla
tri gosta: Papa, izaslanik
Meunarodnog
monetarnog fonda i direktor
Svjetske banke.
- Gospodine premijeru,
koga da uvedem prvog?
- Papu. - odgovori ef
- Njemu moram poljubiti
samo ruku.
- Za to, bolan, slue svi ovi
satovi?
Bog mu odgovori:
- Svaki sat predstavlja
jednu dravu. Ako se u toj
dravi neto ukrade,
kazaljka se pomeri za
jedan sat
unatrag.
- A gdje je sat za Bosnu?
- Eno ga u drugoj sobi, slui
kao ventilator.
POLITIAR
Vraa se politiar kui i
obasipa
suprugu poljupcima.
- Sve je gotovo, izabran
sam!
- Stvarno! Ne lae?
- Ne, sad vie nema
V KMICI
Problem je nastao kad smo preli
granicu i doli do Trakoana koji je
zbilja nou bio osvijetljen, ali je zato
Veli Tabor bio u debelom mraku, kmici,
kak bi rekli Zagorci. Kad smo nekim
puteljkom ili prema asfaltiranoj cesti,
odjednom je kraj nas prozujao ovjek na
motoru i to bez svjetla. To je bio prvi lo
znak. Naslutio je to valjda i Puba kad je
poeo priu o Titu i Krlei. Sad idemo u
Kumrovec pa da po mrkloj noi vidimo
da li je to ba tako kako je nekada
opisao Krlea. Trebali su se javljati psi
sa bregova, trebala je smrdjeti gnojni-
ca od kumrovekih kumeka i smrdjeti
krepana maka iz oblinjega potoka.
Puba je parkirao auto na parkingu
ispred kafia Afrika. To su ga valjda
krstili zbog Titove nesvrstane politike.
Nigdje ni ive due. Nikakva birtija nije
otvorena u to doba noi, a pijetli jo nisu
zapjevali. Potoka vie nije bilo na istom
mjestu kao nekada kad se Tito iz frenta
vratio u rodno selo. Traktori nisu proiz-
vodili gnojnicu pa se nije osjeao nika-
kav miris. Ni ive ni krepane make na
vidiku, i dok je Puba itao Alana Forda
ispod uline svjetiljke, ja sam odetao
u usnuli Kumrovec. Ni od kuda zvuka
nikakvoga, ni lavea, ni huke sove, a
kad se uputio prema parkiranome autu,
odjedanput ujem itanje guma, a onda
eksplozija, zatim opet tiina.
Puba je ve upalio auto kad sam ja
dopraio sa breuljka i samo je kroz
njupavce procijedio: - Ako ne maknemo
guzice to prije, loe nam se pie.
Kad smo bili na cesti prema Zagrebu,
prema nama je ila valjda sva policija
grada Zagreba, jer toliko rotirajuih
plavih svjetla nisam vidio ni u amerikim
krimiima. Prespavao sam kod Pube u
staroj zgradurini koja je pomalo smrdje-
la na sve ralece i vajngulae, na sve
filane paprike i gulae u zadnjih pola
stoljea, i normalna stvar da sam sanjao
Hitlera s Mussolinijem i Tita sa Stalji-
nom, zatim debelog Churcilla, i oni nisu
bili na Jalti nego u Jajcu na Drugom
zasjedanju i svi su se pitali otkud ovi sad
tu? Na to im je Moa Pijade odgovorio:
- Jebe zemlju koja Bosne nema!
Ujutro sam, nakon popijene kave,
proitao u novinama kako su digli u zrak
Joeka Brozeka, zvanog Tile, zasada
nepoznati poinitelji. To su valjda bili
duhovi iz velikog Tabora ili Desinia
koji se kue u dinamit. ini mi se da je i
meni i Pubi prisjela slovenska tjestenina
i od tada nas nije bilo u Deeli.
Josip Rogin
vrtlar i knjievnik
RUGANJEM REI ISTINU
54 PLAMEN
novi
55 PLAMEN
novi
KRIALJKA
Dragi itatelji!
Ako vas prvi broj naeg lista nije iznevjerio, i ako ste zainteresirani
za daljnji izlazak Novog Plamena, molimo vas, da nam, u skladu
sa svojim mogunostima, pomognete! Naime, na list ne financira
Ministarstvo kulture, niti bilo koja druga dravna institucija, iza
nas - naalost, ili na sreu, ne stoje ni veliki, a ni mali tajkuni, i
zato se obraamo upravo vama, itateljima, zbog kojih i postojimo,
da se preplatite na Novi Plamen, i da nau rije i nae ime, pron-
osite i prenosite drugim potencijalnim itateljima i pretplatnicima!
Svaka financijska pomo je dobrodola! Svoje dobrovoljne priloge,
moete uplatiti na iro raun:
Unaprijed vam se zahvaljujemo!
VODORAVNO
1.Hrvatski komunist i pisac Ognjen (smaknut u Kerestin-
cu)
2.Francuski egzistencijalistiki i ljeviar Jean-Paul; kem.
simbol za srebro
3. Satnice; ovjekov najbolji prijatelj
4.Hrvatski pisac i komunist, August (smaknut na
Dotrini); upiite L
5.International Network of African Development Organi-
zations; nilski konj (latinski)
6.Osobna zamjenica; demagog, mistifikator, proizvoa
ideja
7.Prvo slovo abecede; panjolsko ensko ime i naziv revolu-
cionarne pjesme koju je izvodio Darko Rundek
8.Njemaki revolucionar i lan Lige Spartakovaca Paul/
talijanski pisac Primo; kratica za Asturiju
9.Zamisao, koncept; njemaki revolucionar Liebknecht
10.Talijanski naziv za Zadar; obrnuti inicijali talijanskog
ansonijera Yvesa Montanda; upiite OE
11.Engleski/latinski za prijepodne; 3.14; internacionalni
standard kvalitete
12. Autor Kapitala Karl; dulje prozno djelo
13.Djevojka
OKOMITO
1.?
2.Kruna rimska graevina; vrsta sira
3.Vrsta, pasmina, sorta; upiite VER; kemijski simbol za
rutenij
4.Ustaljeni obiaj; upiite XR
5.Sve oko nas, suma svih snaga koje djeluju u svemiru/
karakter, temperament
6.Drugi ton solmizacijske ljestvice; due vremensko razdo-
blje; spokoj
7.Ameriki lingvist i anarhist, lan Savjeta Novog Plamena
Noam
8.Pokrivalo za glavu (engl.); muko ime (Ilija/Ile) genitiv
jednin; naziv
9.Osmanlijski plemi; krajnja toka neke suprotnosti;
njemaka revolucionarka Luxemburg
10.Harmonija, sklad meu ljudima; lik iz Krleine drame
Gospoda Glembajevi
PRETPLATITE SE
elim se pretplatiti na Novi Plamen
na pola godine
(90 kuna, 480 dinara, 12 KM, 24 eura, 30 USA)
na godinu dana
( 180 kuna, 960 dinara, 24 KM, 48 eura, 60 USA)

Ime i prezime
Adresa
Svima koji poalju ispunjeni pretplatniki listi,
urednitvo e poslati ispunjenu uplatnicu.
iro-raun:
2484008-1103959884
broj deviznog rauna:
25000-0662-330
&
5 6 7 8 9 10
1 2 3 4
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
54 PLAMEN
novi
55 PLAMEN
novi
ART PORTAL
Vicent van Gogh (1853.-
1890), jedan od najveih
nizozemskih slikara, i jedan
od prvih ekspresionista,
za vrijeme svog lijeenja
u duevnoj bolnici u Saint
Rmyu, naslikao je seriju
slika s motivom empresa!
Pogledajmo te emprese! To
kao da nisu empresi, nego
gorui, plameni jezici! Kao
da je slikar svoj duevni
nemir, uskovitlanom zagasi-
to zelenom bojom prenio na
platno? Naslikani ispreki-
danim potezima kista, oni se
poput zelenih jezika vatre
probijaju prema gore, pa
ak ni okvir slike ne moe
zaustaviti njihov nesmilje-
ni rast." (Ingo. F. Walther).
U pismu bratu Theu, Van
Gogh pie, da se empresima
stalno bavi, i da bi s njima
htio napraviti seriju slika kao
i sa suncokretima. U lini-
jama i proporcijama lijepi su
poput egipatskih obeliska. A
njihova zelena boja posebno
je fini ton. To je poput crne
mrlje u krajoliku obasjanom
suncem, ali to je jedna od naj-
zanimljivijih crnih boja, no
ne mogu zamisliti niti jedan
ton koji bi bilo tee pogoditi.
emprese stoga treba gledati
u odnosu na plavu boju, ili
tonije reeno, u plavoj boji.
F.E.
EMPRESI KAO
PLAMENI JEZICI
VanGogh
56 PLAMEN
novi
OPREZ!
PLAMEN
novi
za slobodu, mir i socijalnu pravdu GODINA I VELJAA/FEBRUAR 2007. BROJ 1
u blizini je...