rani znanstvenog determin a - nove

dodirne znanosti i religij . hipoteza

ku nedostupnog Bojeg djelovanja
Jedno od temeljnih pitanja koje .c..c"',, ..... ""
UDK: 001.19:23:215
Izvorni znanstveni rad
20. studenoga 2003.
1. 2003.
193
djelotvornost i sloboda. se kako se njihova I<OE3g2:1st,en-
moe uskladiti s paradigmom determinizma. Kamen suvre-
mene znanstvene paradigme je da se procesi u svakom sustavu u
prirodi odvijaju prema prirodnim koji se izraavaju u
obliku. Sukladno tome, prirodni se zakoni mogu smatrati osnovom za
svijet, u kojem se zbivanja mogu i zato se na njih moe ciljano utjecati
intervencijama, tj. uz mogu se dobiti posljedi-
ce. U takvom svijetu nema, na prvi pogled, prostora Bojem utjecaju
na zbivanja, nakon to su stvoreni svijet i prirodni zakoni, no impre-
sivnom suvremenom napretku prirodnih i posebice uporabi sve
u rjeavanju za prirodne procese, znanstvenici su
spoznali da nikada ne moe i nikada ostvariti znanstveni determini-
zam. Bez obzira koliki biti znanosti, bez obzira koliko i
bra postati bez obzira koliko sofisticiraniji i precizniji postati mjerni
nikad dobiti puno rjeenje za nelineami proces.
za nikad biti da svijet tretira kao da u
nosti zbivanja i na njih. Od je da se samu
osnovu takve situacije, koja ne samo da olvara prostor irokim
t::S02:leq utjecaja na sva u nego, otvara i sasvim
nove da u prirodnih procesa uvijek, pa i u bude
takav a da pritom ne bude u da fizikalnim
detektira takvu Boju intervenCiju u materijalnom svijetu. U ovome iznosimo
i raspravljamo hipotezu takve nedetektibilne Boje intervencije. Pritom kon-
ceptualni okvir triju osobina znanstvenog pristupa koje vode do ovi-
snosti: granice znanstvene metode preciznosti granice
zbog te granice zbog osjetljive ovisnosti uslijed
preciznosti poznavanja sustava. Postavlja se teza da samo moe
problem osjetljive ovisnosti o uvjetima, o parametrima sustava i o
preciznosti. procesi u reimu mogu za biti potpuno
Vani korak u pogledu Boje intervencije u sam tijek fizikalnih
procesa, tj. utjecanje na u materijalnom svijetu teza da
Bog, u trenutku izvanredno malim utjecajem na sustav u reimu,
tako malim da ga nikad i nikako ne moe dokazati
koji nikad nisu i ne mogu biti moe po svojoj
194 NOVA PRISUTNOST 1-2
volji mijenjati zbivanja, pa i ljudsku sudbinu. To se dovodi u vezu s teolokom
postavkom da je Bog stvorio svijet na igre. Stvoren i uzdravan na igre, svijet
se igra. determinizam, ide u pravcu suprotnom od obnove raja, a svijet
sa svojim indeterminizmom ostatak je raja i put obnove raja.
indeterminizam, znanstveni determinizam, Boja djelotvornost,
vjekova sloboda, dogma, priblinost.
Boja djelotvornost i
sloboda '
Jedno od temeljnih pitanja koje zaoku-
plja teologiju, zapravo teoloku antropo-
logiju, jest Boja djelotvornost
tost, efikasnost) i sloboda.
Oko rjeavanja toga pitanja zaotrio se
koncem XVI. i XVII .
bogoslovni spor koji je dobio i ime spor
o ma - controversia de auxiliis.
predmet moemo
ga kratko izloiti. Dvije su ne-
prijeporne: Boja djelotvornost i
va sloboda. Boja djelotvornost na ko z-
molokom polju je izvan (teolokog) spo-
ra, zapravo zanimanja. Ali Boja dje-
lotvornost s obzirom na obdare-
na slobodom je zagonetna, paradoksal-
na - najblae ili gotovo naoko
- najotrije kazano. Konkret-
no radi se o spasenju. Bog je u svojoj
odluci da bude spaen,
djelotvoran, a je u svojoj odluci da
bude spaen, posve slobodan. Bog je
djelotvoran prije nego to se svo-
jom slobodom je pitanje
kako je Boja djelotvornost i
vjekova sloboda istodobna i istopredmet-
na. Kako se njihova koegzistencija moe
uskladiti s paradigmom
determinizma?
Zanimljiva su dva drevna pokuaja da
se na pitanje dade odgovor, dvije struje
oko dvojice panjolskih teologa Barieza
i Moline, dominikanca i isusovca. (Do-
mingo Bariez je 1528. u VaIladoli-
du a Luis de Molina 1535. u Cuenci).
Bariez da Bog
vjeka (praemotio physica) i tako ga vodi
da se ostvari Boji spasenjski naum gle-
de Prigovara se da
je tu spaena Boja djelotvornost, ali nije
spaena sloboda. Banez se
opire prigovoru da Boje pret-
pokretanje okrnjuje
slobodu. Bog ga da se
slobodno
Molina ima svoje rjeenje.
2
Bog zna
sve (possibilia). Oprimjerimo
to: Bog zna to bi bilo da je otiao
na etnju, a to da je ostao kod on
zna sva, ba sva possibilia; jedna mo-
jedna od possibilia je da taj

to biva - ta spaenost - ostvarena u
konkretnim okolnostima. Svojim znanjem
(scientia media) znade za slobodnu
vjekovu odluku. Prigovor Molini bio je da
je jako naglasio slobodu nautrb
Boga.
Drimo da se Boja djelotvornost os-
tvaruje tako to Bog, koji znade sve mo-
(possibilia) s njihovim kon-
. Prirodoznanstveni dio ove rasprave autorski je tekst akademika Vladimira Paara, a filo-
zofsko-teoloki prof. dr. Ivana Goluba (nap. ur.).
, Domingo BANEZ, De vera et legitima concordia liberi arbitrii cum auxiliis gratiae Dei ef-
ficaciter moventis humanam voluntatem, 1600.
2 Louis DE MOLI NA, Liberi arbitrii cum gratiae donis concordia, 1588.
znanosti i
kretnim okolnostima, dovodi one
okolnosti koje predstavljaju onu
ostvarenje one u kojoj
je 3 Bog nije dirnuo u
vjekovu slobodu, samo ostvario onu
- od njih gdje
spaen.
Zanimljivo je da spor 5.
prekinuo sam Pavao V. ne
se ni jednoj strani. I
zabranio daljnju raspravu.
bi se: ne
dokida sigurnost - ignorantia
modi non tollit certitudinem facti.
jednako dvije Boja djelotvor-
nost i sloboda. U
zadnji da je netko
Boja djelotvornost j
koja ju prihvatila, no i to
dno prihvatila Boji
Danas je teologija u tom pitanju mno-
skromnija.
4
da se radi o stvarno-
sti za koju nema instrumentarija,
ba nema instrumentarija da
shvati Nalazimo se pred miste-
koji ne proniknuti,
ne moe proniknuti na koji po-
Boju slobodu i slobodu stvorenja,
i samo-
stojnost, i
se ne moe rijeiti na teo-
retskoj razini. Radi se o jedincatom
koji ne doputa analogije, o takvu
odnosu i ho,,,Lrr,,,
sti koji kao stvorenja ne mo-
emo shvatiti do dna i za ne posje-
dujemo prikladne kategorije. Karl Rahner
naslovom knjige Milost
Nove dodirne
djelovanja
195
kao sloboda
5
odnos milosti,
djelotvorne milosti i slobode.
Jednostavno - nije Bog. I zato
i nepoznavanje
moe izgledati paradoksalno, ali
ne kao protuslovlje.
Luka Holstenius u slu-
na kozmolokom polju, u pismu
Doniju od 18. 1 mudro kaza-
ti: se pridruila novost o
gubitku koji se gubi-
tak ne samo Firenze nego i sveu kup-
svijeta i naega
koje od divnoga primilo
vie nego od svih ostalih redovitih
filozofa: sada, poto
se spoznavati uzvienost toga
koji
sluiti kao u traenju istine, tako
nejasne i u mraku mnijenja.i'l
O tomu Galileju pisat i sv. Robert Bel-
larmin ako gospodin Galilej dokae
tvrdnje, morat mijenjati
Svetoga Pisma. Ovdje je
obratan o po-
gdje postoji neprijepornost
i neznanje ovdje Bellar-
min, na kozmolokom stavlja pod
upitnik (dokaze), ali una-
prijed ih stoje, s
vencijama za Biblije.
Dogma i priblinost - znanost i
priblinost
dogma,
dogmatik u svjetovnoj upotrebi dobio je
nepovoljno dogma
str. 68-73.
Freiburg 1981.
j;C.r>,ih>,it Freiburg, Wien 1968.
6 Ivan i suvremenici (A. Kircher J. Caramuel y Lobkowitz L.
Holstenius - N. Panajotis V. '-' ....... ..... Nr.m""zbornik 27-28 (1974-1975) 304; navedeno
prema Roberto ALMAGlA, L'opera di Luca Stud; e testi 1 Cittr del
Vaticano 1942, str. 6-7.
196
zacrtano, o nema rasprave, o
mu nema samo treba prove-
sti. .. Dogma, biblijski i teoloki
ima Dogma dolazi
dokeo. A dokeo
se. tome, bi bila
neto to se to izgleda, bila bi
priblinost. Doista, sav govor o Bogu
priblian. Kakav je odnos prirodnih zna-
nosti, povijesnih znanosti, umjetnosti i
dogme? Prijateljski. Jer znanosti i umjet-
nosti pridonose kroz razgovor tome da ta
priblinost govora o Bogu bude to bolja
i da govor o Bogu bude to blie onomu
tko Bog se naime objavljuje
svime to jest. Njemu prema Bibliji
Onaj koji Jahve. je ono
to se to je priblino, a to ne doki-
Sigurnost tu, ali domet
samo priblian. Na govor o
Bogu samo po , anal ,
priblian i zato sviju znanosti,
ne samo teologije, jest jer se
onda ta priblinost sve vie svladava i
se sve (kao to ona
pjesma o Boe moj).7
I prirodne ljudsko
u prirodne zakone, imaju nuno obiljeje
priblinosti. Priroda je suvie
bi je svojim spoznaj-
nim mogao u potpunosti
Zato istra-
uje i pokuava i upotrijebiti
samo pojedine aspekte sloenih prirod-
nih procesa. Pritom ih pojedno-
aproksimativno,
jednostavljenih znanstvenih modela.
modele matema-
i kompjutorski, ali uvijek pritom do-
biva samo priblini opis stvarnosti. I tek
se tako znanost pribliava slici pune
stvarnosti prirode, ali nikad ne
potpuno Bitak prirodnih procesa
NOVA PRISUTNOST 1-2
je cilj kojemu se ma-
sama pribliavati, ali njime nikad
u potpunosti ovladati..
Granice znanstvene
prediktabilnosti za nelinearne
sustave s poznatim
zakonima
Kamen temeljac suvremene znanstve-
ne je se
procesi u svakom sustavu u prirodi odvi-
jaju prema prirodnim zakoQi-
ma, koji se izraavaju u
obliku. izraze prirodnih za-
kona zovemo jednadbe gibanja za taj
sustav. takve
zakone, znanstvenici u izra-
i na taj predvidjeti
Sukladno prirodni se za-
mogu smatrati osnovom za determi-
u kojemu se zbi-
mogu predvidjeti. i zato se na njih
ciljano utjecati inter-
vencijama, tj. uz mogu se
dobiti U tom okviru,
svijet bi bio potpuno i, bar
u bi mogao sa
tijek zbivanja i potpu-
no utjecati na njih. Sukladno tome, ako
jednom spozna prirodne zakone,
nema mjesta
determinizma. U takvom
svijetu nema prostora utjecaju na
zbivanja nakon su stvoreni
svijet i prirodni zakoni. Taj problem ja-
sno i
na prijelazu XVIII. i XIX.
U to su se doba mnogi
procesi, planetna
banja, opisivali i
rjeavanjem prirodnih zakona mehanike,
koje u obliku
llvan
Lice prijatelja, 2000, str. 690.
V. Paar - I. Golub: Granice ""<ln",t.,,,,n,,,,
znanosti i religije: hipoteza
izrazio Isaac Newton u XVII.
Uspjena rjeenja
Newtonovih jednadbi gibanja nekih pla-
neta u sustavu znatno su prido-
razvoju znanstvene samosvijesti u
znanstvenika i filozofa, i
bez vjero-
da se, u pro-
ces u prirodi moe matema-
rjeavanjem gibanja i da
bi se na taj mogao dobiti potpuno
opis svih materijalnih pro-
cesa.
Sukladno toj paradigmi, da bi to posti-
gli, znanstvenici rijeiti dvije stva-
ri: prvo, u nekom trenutku tre-
ba znati tzv.
Na za
tijela uvjeti su poloaj i brzina u
trenutku. znanstvenik
treba biti u stanju da rijei
gibanja.
ce je taj problem formulirao ovako: genij
koji bi u nekom trenutku poznavao
poloaje i brzine svih u svemiru
i sve sile na njih i nji-
ma, mogao bi u predvidjeti
tijek U takvom svijetu,
gdje bi u sve bilo
Bog ne bi da bilo
promijeni, bi sve bilo
prirodnim zakonima. Zato je na Napole-
je u toj Vaoj
, Laplace samouvjereno
nemam
XIX. 5tO-
1
na svijet i
takav pogled iz vidokruga prosvjetitelj-
stva bio dominantan.
No u XX. situacija se
kom promijenila.
nom napretku prirodnih znanosti, i po-
upotrebi sve
gibanja
procese,
da nikad ne
ostvariti Laplaceov znanstveni
determinizam. Naime, za prirod-
nih (tzv. nelinearne procese)
nije dobiti
jednadbi gibanja. Pritom je
znanstvenicima tek sada potpu-
da ta ljudske
samo teh-
stupnja
per-
ljudskom
razumijevanju prirodnih procesa, koje se
nikako ne mogu svladati. Bez obzira ko-
liki biti napredak znanosti, bez
koliko i bra postati
bez obzira koliko sofIsticira-
niji postati
nikad biti u
puno za ne-
linearni prirodni proces. Zbog toga
vjeku nikad da svijet
tretira kao da u potpuno-
sti I potpuno
na njih.

probleme zadnjih
naziva se
istrauje te

kaos.
8
Samo
fi D. H. ROSE (eds.), Order in Chaos, North-Holland, Amsterdam, 1
L. An Introduction to Chaotic Dynamical Systems, Addison-Wesley, Redwood
1989; L PRIGOGINE, I. STENGER, Order out of Chaos, Bantam New York, 1984; D.
H. E. STANLEY, From Newton to Mandelbrot, Verlag, New York, 1
Bibfiographyon World Scientific, 1991; H. O.
D. SAUPE, Chaos and Fraetais, Springer New York, 1993; K. T. AL-
T. D. SAUER, J. A. Springer New York,; 1996; C. GRE-
BOGI, E. J. A. YORKE, attractors, and fractal boundaries in non linear
198
ime odraava njegov su
jednadbe gibanja koje upravljaju tijekom
procesa njihovo
vanje, tj. sam tijek procesa, nije predvi-
div, tj. on je A zbog toga
prirodnih procesa nije "'rc' .... " .....
argument protiv
intervencije u prirodne procese
automatski otpada.
samu osnovu takve situacije, koja ne
samo otvara prostor irokim
nostima izravnog Bojeg utjecaja na sva
u nom svijetu,
otvara sasvim nove
na tijek prirodnih proce-
sa takav, i da uvijek u
bude takav, a da ne bude u mo-
da fizikalnim materijalnim meto-
takvu Boju intervenciju
U ovom iznosimo ideju i ra-
Granice

uvjeta
',-,Vl",,,".'" takve nedetektibilne
U tom smislu najprije
konceptualni okvir
osobina znanstvenog pri-
metode zbog
17nnC::T.
istaknuto, da bi se do-
gibanja za neki
prirodni i bi se na taj
moglo tijek zbivanja,
znanstvenik mora u tre-
nutku stanje sustava. Taj tre-
NOVA PRISUTNOST 1-2
nutak je neki trenutak koji se
brati po volji. Stanje sustava u tom
nom trenutku "',..1 .... "''''+;'''''
fizikalnih koje specificiraju
sustav i nazivaju se
Na primjer, promatramo li
ta u sustavu, su
poloajem i brzinom
u trenutku.
se postavlja temeljno pitanje:
moe znanstvenik
uvjet? Da bi se odredile vrijednosti
uvjeta, znanstvenik treba
mjeriti te tada se is-
nepremostiv problem'
svaki mjerni moe odrediti mjere-
nu vrijednost samo s
tj. vrijednost uvjeta nije
nikad odrediti savreno
uvijek s nekom pogrekom.
mjernih i
preciznija vrijednost
potpuno precizan, tj.
uvjeta uvijek po-
postajati, mala
tehnike mjerenja ta
pogreka se smanjuje, ali nikad se
na nulu.
li se ta pogreka u
uvjeta dovoljno
imati iole
rjeavanja jed-
Upravo to su znanstve-
nici dugo vremena vjerovaH. To su vjero-
vanje podigli na razinu neupitne paradig-
vrijed-
s nekom
632; R. M. MAY, Simple mathematical models with very com-
plicated 261,459; M. J. FEIGENBAUM, Quantitative universality for
a class of nonIinear Journal of Statistical Physics 1 19, V. PAAR,
N. PAVIN, of two truncated crisis scenarios: Generator of in mean lifeti-
mes of chaotic transients, Review E 68, 2003, 036222 1 H. V. PAAR,
Naturally invariant measure of chaotic attractors and the conditionally invariant measure of
embedded chaotic Physical Review E 6503, 2002, 0362181-6.
V. Paar - I. Golub: Granice znanstvenog determinizma - Nove dodirne
znanosti i religije: hipoteza nedostupnog Botjeg djelovanja
1
i te vrijednosti
koje sadre samo male greke
uvrstimo u jednadbe gibanja i
tih jednadbi, tada i izra-
rjeenja imati neku
pogreku, kao posljedica male
u uvjetima s kojima
se ulo u na
ukoliko je pogreka
uvjeta dovoljno
je razumno da
te pogreke u
gibanja biti
tako da po-

gibanja, koja 1"\ .. ",11",11""
biti
va veoma
lom pogrekom.
Mali uzrok
gibanja
to se
nilo sasvim prirodnom znanstvenom pa-
radigmom, i u XVIII i
XIX. digli na
ne dogme.
nasuprot tom
vanju i vjerovanju
moderne fizike u XX. nedvojbe-
no je pokazao da nije uvijek
kim
- mala posljedica vrijedi, a u nekim
ne vrijedi.
U prvom tipu male pogre-
ke u poznavanju zaista
nemaju iole utjecaja na ma-
rjeenja
takvi su procesi znanstveno
diktabilni, tj. Za
tuacije kaemo da se sustav u re-
gularnom reimu. tada znanstve-
no predvidivo, a
utjecajima
rati i usmjeravati.
gla govoriti o 7""",,,,,t,
najnom
No situacija potpuno u dru-
gom tipu a
procesi u aritu dananjih
istraivanja u fizici. U tom tipu .,.n."""n.
izvanredno male
uvjeta imaju
rjeenja jednadbe
Zato su znanstveni rezultati za
potpuno Ti
nisu predvidivi, tj.
U takvoj situaciji
zikaini sustav nalazi u reimu.
Kada je sustav u reimu, tada
i sasvim male pogreke u poznavanju
uvjeta, ma kako male bile,
no na rjeenja
jednadbi gibanja. Zato su tako
ta rjeenja potpuno ne-
pouzdana. i sasvim mala promjena
uvjeta, toliko mala da se
ne moe izmjeriti, potpuno promijeniti
rjeenja jednadbe gibanja, pa u okviru
male pogreke u poznavanju
uvjeta imamo dobivanja goto-
vo bezbroj
jednadbe gibanja, bez ikakve
sti da saznamo koje je pravo. To svoj-
stvo u reimu zovemo ek-
stremnom na uvjete.
U tom nisi
(predvidivi), pa kaemo da su
I nema bffi
ih i na deter-
Mnogi prirodni procesi,
200
Mnogi i u prirodi, i u
primjenama, i u medicini, i u drugim pri-
mjenama se u re-
imu. Upravo koritenje takvih proce-
sa u regularnom
nantan napredak ljudske civilizacije, ute-
meljen na znanosti. mnogi
cesi i u prirodi i u primjenama nisu u re-
gularnom, u reimu.
tovie, regularni i
su neraskidivo povezani i isprepleteni. To
fundamentalno ljudske
naje prisutno u svim prirodnim znano-
stima i u mnogim primjenama. No goto-
vo donedavno oni su bili izvan fokusa
znanstvene pa i potpuno
ignorirani. upravo proce-
si dominiraju mnogim zbivanjima u priro-
di, u tijelu, u u
tvenim zbivanjima, pa u tom aspektu
nisu I nikad
u stanju da predvidi
njihov tijek. da stvarni
mnogim aspektima
procese koji sadre segmente u
nom stoga nikad biti
u stanju da i razumije kao
u svojoj cjelini.
nikad biti u da
ljudsku sudbinu u
okvire, potpuno ovlada ljudskom su-
dbinom. nesavladive znanstvene ba-
koje razotkrila znanost,
imaju i krupne posljedice na odnos zna-
nosti i religije: nikada, niti u
biti
nikad u poloaj da
ulogu , pred kojim su sve tajne
svijeta jasno raskriljene.
Granice znanstvene metode zbog
preciznosti
Osjetljiva
gibanja o uvjetima nije jedino
nesavladivo kojem po-
NOVA PRISUTNOST 1-2
kuaju da svijet
shvati kao potpuno slijed
njao Druga, nesavladiva
barijera, jest osjetljiva ovisnost o
noj
Vano spomenuti pod nazivom
jednadbe gibanja podrazumijevamo
sloene jednadbe tzv. diferencijalnog
koje se rijeiti tek
nim nizom golemog broja
na uzastopnih ko-
je potrebna
nala, bi trebao i
da sam rijei imalo sloeniji
problem. se ne radi o
jednoj jednadbi, o velikom broju
to
jo mnogostruko uslonjuje problem
njihova
jednadba gibanja, imajmo na umu da
se radi o skupu neraskidivo pove-
zanih jednadbi s veoma
strukturom, pred kojom
naglaeno,
da predvidi
tijek zbivanja, tj.
bude
se na dobivanju
Ti su veoma
sloeni i mogu se izvoditi samo
moemo li se nadati da
uvijek davati pouzdana mate-
Ne! To
iz fizikalne osnove rada
sustava minijaturnih
strujnih krugova. Zbog
uvijek samo
te. to preciznije, to je manja
pogreka koju pri ali se
pogreka nikad ne moe sasvim
Na primjer, uzmimo moe
s do na 15 znamenki
i njega rezultat
dijeljenja broja 10 i 3. dobiti
rezultat
V. Paar I. Golub: Granice znanstvenog determinizma Nove dodirne
znanosti i religije: nedostupnog Bojeg djelovanja 201

10 _ 3, 333 333 333 333 33
3
Taj rezultat nije , nego
samo priblino s do na
15 znamenki. Nakon zna-
menke zanemaruje sve daljnje
znamenke dobivene ovim dijeljenjem, a
znamo da i na esnaestom mjestu dola-
zi broj 3, i na sedamnaestom do-
lazi broj 3:
10 _ 3, 333 333
3
333333 .......
i tako u nedogled. Ta mala razlika izme-
i
priblinog rezultata
gotovo tako
da se moe zanemariti. No to
kad je veoma sloen, kao
kod rjeavanja jednadbe gibanja, pa
operacije jednu za dru-
gom milijune i milijune puta? to ako se te
male pogreke pri velikom
broju uzastopnih operacija
gomilaju, postaju u svakom koraku
i rastu poput lavine od male
ne grudice snijega i napokon toliko nara-
stu da i na prvu znamenku u
rezultatu? Tada bi
dobiven bio
potpuno nepouzdan!
Danas je jasno da iz toga razloga
daje pouzdana
rjeenja jednadbe gibanja, tj. vjeran
opis procesa u materijalnom svijetu,
samo u ako se taj proces zbiva u
regularnom reimu. Tada se pri
ne gomilaju u tolikoj
mjeri da bi rezultat nepouzdanim,
pa rezultat veoma
priblino ispravan. Tada nema opasnosti
od Iavine pogreaka zagui znan-
stveni rezultat.
ako se proces koji
namo zbiva u reimu, a to
u prirodi, pogreke se pri
toliko gomilaju, da rezu/tat
potpuno nepouzdan.
U
rjeenje jednadbe gibanja sadri tako
da potpu-
rje-
sasvim
znanstvenik ne moe nita o deter-
tijeku u tom susta-
vu. Za takva zbivanja jednosta-
vno nisu i nikad biti
tj. predvidljiva. Rast pogreke
u takvom
ekstremno brz, tako ni koritenje ra-
sve i preciznosti
da se izbjegne da pogreka daje
dominantan doprinos rezultatu. Bez ob-
zira koliko preciz-
u
pogreka rasti tako brzo tijekom
tijekom dominirati
i nikad dati iole po-
uzdano
gibanja. Takvi materijalni procesi
biti rezultat
jednadbi gibanja za zbivanja
u ovisit dakle, o
To se
na istom koriste
ili ako se
nala preciznosti, se
dobivaju za
rjeenje jednadbe gibanja. I sva su ta
i kad bi
lo igrom dalo priblino ispravno
ne bi imao
raspoznati je to rjeenje
dobro usred mnotva pogrenih. tovie,
u
snosti o preciznosti,
se nasumce amo-
tamo, bez pokazivanja konvergencije
prema nekom rjeenju. ako se
proces zbiva u reimu,
no predvidjeti bu-
202
tijek zbivanja, jer na rezultate uvijek
bitno pre-
ciznost. I svako u
ma koliko bilo savrenije i od
dananjih uvijek imati samo
preciznost i
taj problem. nema
tada bijega pred
Iavinom pogreaka.
da znanstveno
fizikalnih procesa u reimu
nikada ne moe biti pouzdano zbog os-
jetljive ovisnosti rezultata o
preciznosti, koja jest i uvijek biti ko-
predstavlja drugu nesavladivu
prepreku svakom pokuaju
znanstvenika da svijet shvati kao deter-

Jedini da bi se izbjegla ova ba-
rijera determinizmu bilo bi raspolaganje
savrenim koje bi imalo
preciznost, tj. koje
bi moglo uzevi egzaktno u ob-
zir sve brojke pa nijednu brojku ne bi
zanemarivala. Sve brojke u
operacijama za takvo bi bile si-
gnifikantne. Ono bi dakle bilo u stanju da
rjeenja jednadbe gibanja u
obliku broja s po potrebi velikim brojem
znamenki, tj. decimalnih mjesta, pri
mu su sve znamenke egzak-
tno, bez ikakvih aproksimacija.
Za bilo koje materijalno to je
ostvariti. Uzmimo, primjerice,
osobno Pentium kad u svakom
koraku brojeve s do
na 15 znamenki. Na primjer, recimo da
treba pomnoiti dva deseteroznamenka-
sta broja,
1, 100 000 001 xi, 000 000 001.
Izravnim mnoenjem dobijemo da je
umnoak tih brojeva:
1,100000002100000001
a rezultat dobiven s preciz-
od 15 znamenki je
NOVA PRISUTNOST 1-2
1, 000 000 002 100 OO.
Razlika egzaktnog rezultata
1,100000002100000001
i priblinog rezultata
1,000000002100 OO
zaista je iznosi gotovo
nezamjetlj ivi h
O, 000000000000000001,
a ipak gomilanjem takvih malih
nalnih pogreaka u rjea-
vanju jednadbi gibanja u
reimu nastaje tako velika pogreka da
nam da iole pouzdano
to se
Dakle, kada se tijek
u reimu
ponavljanjem golemog broja
operacija korak po korak, male pojedi-
pogreke, koje se javljaju tek na
visokom decimalnom mjestu (u gornjem
primjeru na osamnaestom decimalnom
mjestu) brzo se gomilaju i rastu i nakon
nekog broja koraka pogreka toliko nara-
ste da na prve znamenke, na
prvim decimalnim mjestima, i na taj
rezultat postaje potpuno nepouz-
dan, tj. pogrean. Tako se koritenjem
s nekom drugom
dobije potpuno rezultat. Koliko
preciznosti, toliko
rezultata. Niti jedan od njih nije
jer u svakome dominira pogreka
zbog preciznosti.
A svaki materijalno uvijek
imati preciznost.
Ona se moe poboljavati, ali uvijek
ostati
Stvarno a ono radi na te-
meiju zakona fizike za materijalni svijet,
zbog toga ne moe nikad pruiti
zbivanja koja
se odvijaju u reimu. Determi-
zbivanja bilo bi mo-
samo kad bi
V, Paar - I. Golub: Granice znanstvenog determinizma - Nove dodirne
znanosti i religije: Bojeg r/".,frll/<>nt:>
203
na raspolaganju imao
koji bi s
, dakle bez ikakve pogreke. A
takvo u materijalnom nije
i ga nikad imati na
raspolaganju.
Povee li se ova rasprava s teolo-
gijom, problem dobiva novu dimenziju.
Jer samo Bog, koji nije
granicama materijalnog ne
bi imao neprijelazne granice to ih ogra-

vjeku. Bog bio bi u stanju tre-
nutno sagledati egzaktno rjeenje jed-
n<:lrl.,.h, gibanja, a bi u jeziku ljudske
"1"'\"''''.>'0 odgovaralo primjeni ,",o"IE .... n<:>;;_
no preciznog i
samo Bog mogao bi savre-
no poznavati uvjete
koje treba za jednadbi
za ne bi bilo
zbog nesavrenosti materijalnih
mjernih mora
ti da bi izmjerio uvjete za
Dakle, samo bi Bogu do-
tijek svakog prirodnog
pa i onog u reimu.
Concursus divin us
Concursus divin us - podra-
vanje, istodobno sustjecanje - mni-
jenje teologa - da sve to jest ostaje
u djelatnom postojanju, odnosno da dje-
luje, izvodi I kad bi Onaj koji jest
(Jahve) uskratio svoj concursus,
vjekov ne bi mogao postati odnosno op-
stati, pao bi u nitavilo. Bog je prema
tome na djelu u svemu to jest, On komu
ime On jest Jahve. Spomenuli bi-
smo da slika Boja -
u semitskom smislu Bog je
vjeku prisutan, boravi u njemu, prijatelj
mu
9
Granice znanstvene metode zbog
osjetljive ovisnosti rezultata o
parametrima sustava
smo raspravili dvije
ve barijere koje se pred
vjekom-znanstvenikom pri njegovu
potpuno pOimanja
svijeta. No postoji jo jedna, nesa-
vladiva na putu determinizma,
koji bi bio dostupan kada bi
uspio u svakoj situaciji, pa i u
dobiti
jednadbe Ova
s parametara
u sustav koji istrau-
jemo. znanstvenik bilo koji
materijalni sustav, on
ziran fizikalnim vrijednostima,
na primjer masama, na-
bojima, jakostima sile itd. Te zo-
9 Ivan GOLUB, slika Boja (Post 1 ,26), Nov pristup starom problemu, Bogoslovska
smotra 1971,41,377-390; Ivan Man of God (Genesis 1.26), A New Ap-
proach to an Old Problem, in: Matthias AUGUSTIN und Klaus-Dietrich SCHUNCK (Hrsg.),
WOnschet Jerusalem Collected Communications to the X/lth Congress of Inter-
national for the Study of the Old Jerusalem 1986, Frankfurt am Main,
New York, Paris 1 123-233; Ivan GOLUB, Dei - Der Mensch als Bild Got-
und 1,26-27) und verwandte
Theologische 3, HeliaellDelra
L'uoma Studi ecume-
mCI, 1992,10, 1999; Ivan GO-
LUB, El ultimo dia de la Traductores: Luisa Fernanda Garrido Ramos y Tihomir
Pistelek, Presentaci6n de la edici6n Adolfo Gonzalez Montes, Editorial Ediciones
Salamanca 2003.
204
vemo parametri. Njihove vrijednosti odre-
mjerenjima. No svako mjerenje
uvijek preciznost,
tj. svaki rezultat mjerenja parametra ima
neku malu pa njegova vrijed-
nost sasvim poznata, nego
samo priblino. vrijednost svakog
fizikalnog parametra poznajemo samo
aproksimativno. To da vrijed-
nost nekog parametra uvijek nuno sa-
dri malu koja se
moe dalje smanjivati upotrebom pre-
ciznijih za mjerenje i preciznijih
mjerenja, ali rezultat nikad ne i
biti tj. nikad se pogreka ne
i sasvim ukloniti.
Ako sustav u regularnom reimu,
tada se ta mala pogreka pri

mala pogreka imali male posljedice na
rezultat. No ako sustav u ka-
tada ta mala pogre-
tijekom ekstremno brzo
gomilati se sve vie, tako da na
kraju dominirati rezultatom
se dobije rjeavanjem jednadbe gi-
banja. Na taj vrijedno-
sti parametara sustava samo s
nom ima za posljedicu da je
dobiti pouzdano
gibanja.
Samo moe problem
osjetljive ovisnosti o
uvjetima, o parametrima sustava i
o preciznosti
Dosad smo potanko tri uz-
roka (osjetljiva ovisnost o uvje-
tima, o parametrima i o pre-
ciznosti) koji trajno
dobije u
U prva dva
podrijetlo te je ko-
preciznost mjernih mate-
rijalnog svijeta koje upotre-
NOVA PRISUTNOST 1-2
bljavaju za vrijednosti
nih uvjeta i parametara. U
podrijetlo
u materijalnom svijetu.
mate-
rijalne mjerne zauvijek biti suo-
s tim Jedino svemo-
koji nije na
materijalnog svijeta, i zato nije ometan
materijalnih ure-
tu, za nepremo-
stivu prepreku. Isto tako, biti
niti
iz materijalnog svijeta.
Neometan tim Bog
moe u znati vrijednosti
uvjeta i s
nom i moe imati matema-
jednadbi gibanja s preciz-
nom s poznavanjem
do na mnogo decimalnih
mjesta, tj. koja bi odgovarala matema-
jednadbe dobi-
vene s
velikom za Boga do-
u materijalnom svijetu i u
nom reimu mogu biti potpuno
predvidivi, tj. potpuno
Na temelju ove moemo for-
mulirati
koji su za
nika tj. i zau-
to za Boga biti determini-
tj. predvidivi.
Boje intervencije u
materijalne procese koju ne
moe otkriti znanstvenim
metodama
U dosadanjim razmatranjima ukaza-
li smo na kako i nedetermini-
procesi u reimu mogu
za biti potpuno
Sada vaan korak u
pogledu u sam tijek fi-
V. Paar - L Golub: Granice znanstvenog determinizma - Nove dodirne
znanosti i religije: hipoteza djelovanja
205
zikainih procesa, tj. utjecanje na
u materijalnom
povezano s vanim pitanjem o
volji u na procese u
nom svijetu, pa i na ljudsku sudbinu, i
moe promijeniti tijek
i kako moemo na taj
razumjeti Boja u
UrU2L.U'G na zani-
mljivu kako Bog moe interve-
u materijalne procese, tj. izazivati
Takva se javlja u slu-
kada se materijalni prirodni
u reimu, tj. kada
su karakterizirani ekstremnom osjetljivo-
smo u detalje opisali. Kao to
raspravili, u takvim
promjene uvjeta
,",,,,,,,,yy,,,,t,::.r,,, (toliko male promjene da ih
kojima raspolae
ne moe detektirati), mogu potpu-
no promijeniti procesa. Dak-
bi u trenutku
malim utjecajem
tako ma-
to nikad i nikako
svojim
zapaanjima i mjernim koji
nikad nisu i ne mogu biti A upra-
vo takvim utjecajem bi po svojoj volji
mogao mijenjati pa I lju-
dsku sudbinu.
Na taj
stvenu osnovu novu
da Bog i mijenja
nedo-
reimu takav Boji
mijenjati u
moe biti tako malen da
ne moe detektirati mate-
rijalnim sredstvima koja su mu na raspo-
i koja po svojoj
prirodi zauvijek ostati
svih napredaka znanosti i
taj ne moe i
je li Bog u
reimu ili se radilo o
malim prirodnim
vanjima koja vode do danog
U svakom takva
intervencija ne zahtijeva promjenu ili su-
prirodnih zakona, sve ostaje
potpuno u okviru prirodnih
zakona. Takvo Boje uzrokovano
izravnom intervencijom, odvijalo
bi se potpuno u skladu s poznatim priro-
dnim
su prvotno
povijesna a ne prirodoslovna.
se smatra gotovo svaki - danas
bi se reklo zahvat, odnosno
iz toga tijeka.
staviti u od-
nos i prirodu i nastojati taj odnos
odrediti (definirati). Augustin veli da
je cijeloga svi-
jeta, nahraniti pet
ljudi s pet a ipak se nitko
tome ne a se kru-
ha, ne zato i to bi ono, umnaanje kru-
ha, bilo svijetom, nego
to 10 se u dobima
kod raznih mislilaca razno (de-
finira): Sveti Toma
mimonaravnom {praeternatu-
raJe),11 ali ne protu naravnom. Leibniz
10 Aurelius AUGUSTINUS, ln loannis Evangelium 24, O. Bradenwehr, Hrsg, Bibliothek der
Kirchenvater, 1911-1 11,1.
11 Sancti THOMAE AQUINATIS, Summa The%g/ca, 1,110,4.
206
smjeta unutar Takvo poi-
manje blisko biblijskome i augustinov-
skome Mi bismo rekli:
nije iz reda, nego unutar
reda. Na se ostvaruje za igru zna-
neslunost, nenunost i zadovolj-
stvo. igrivost sa svojom ne-
.je Sama eti-

I svijet
I oko to vidi.
12
iz obamrlog
zeleni
Kako iz naoko ibe
izbija cvijet?
Kako stablo gleda
s (cvjetnih)
Znam kako.
sklapam ruke.
Gleda me
rascvalim u kronjama.
Dira me grozdovima glicinija
kojima se na
Zove me granama kao rukama.
Deus ludens
Bog je stvorio svijet na Na
pitanje to odgovara ne tek defi-
nego knjigom J. Huizin-
ga.
14
Njegovo Homo ludens
lo je magistralnim u pitanjima
i dopunjavano od drugih.ls Pro-
12 Ivan tudo (neobjavljeno).
131van Golub, Zato ruke
14J. HUIZINGA, Homo Zagreb 1
NOVA PRISUTNOST 1-2
mologija u hrvatskom koja
izaziva Zato zvani cu-
u svljetu (A B. u stvari
kao i biblijski vide - ako ne u sve-
mu - a ono gotovo u svemu Nije
da tome tako kad izvire
iz a najblie igri.
mi o ivotu
koji kao da je umro
a sad je, iv.
umom kronje mi
o cvatu mojih (ugaslih)
o mojih kostiju
o zimi koja nije
Pod mojim prozorom
snivaju glicinije.
Kad u jutro niz stube sletim
taknut mi rame.
Znam tko.
13
nicljivu definiciju igre, premalo poznatu,
ponudio Toma Akvinski u djelu ln libro-
rum Boetii de hebdomadibus 16
Tomi dvoje tvori igru: prvo - zadovolj-
stvo, drugo - neslunost; radnje ne
usmjeruju se na neto
trae radi sebe samih. Igra
15 R. CAlllOIS, Les jeux et les hommes, R. CAlllOIS, I e gli uomini,
La maschera e la ve rtigin e , Milano 1981; L. CAlllOIS, L'Homme et le Paris 1950; E.
FINK,Oase des GI(Jcks, Freiburg, 1 E. FINK,Oasi della gioia, Idee per una ontologia del
gioco, Salemo, 1969; Hugo RAHNER, Der Mensch. Einsiedeln, 1952; H. RAHNER.
E. NEUMANN, A. PORTMANN, L'uomo Ricercatore e L'esperienza mistica e cre-
ativa nella vita umana, Como, 1993.
16 Sancti THOMAE AQUINATIS, Opera omnia, Parma 1864, sv. 17,539.
V. Paar - I. Golub: Granice /1IH1I""/"""'C! determinizma - Nove dodirne
znanosti i religije: hipoteza Bojeg djelovanja
207
nesluna. je
koja nesluna i
koja prua zadovoljstvo, onda se za
Boje stvaranja moe
da nosi obiljeja igre, a za Boga da se
igra, Je ludensY
ranje, naime, kako predstavljeno u
Svetome Pismu (Post 1,1-2,4), nije po-
najprije sluno. Bog ne stvara svijet zato
to bi morao, bi stvaranjem
nekomu ili posluiti. Nadalje, iz
biblijskoga opisa vidljivo da se na
djelu ostvaruje zado-
voljstvo: 1 sve to UCInIO, i
bijae dobro (Post 1 ,31). Na stvaranju
se ostvaruje definicija kao neslune
i djelatnosti. je zamislio i
stvorio na i da svijet tako
dalje postoji.
je ili iskonskim grijehom
do takvoga postojanja,
uzdravanja, naime, kao
Obnavljanje iskonskoga
laenje njega, jest u
da svijet na 1\10 po-
slobodu Bog to u
u kojoj to ne dokida slo-
bodu. U stvari, ivot je neprestani napon
svijeta
i iskonskom
jehu dugovanog otimanja tome sve
ivi svijet i na Igra
ne ide za i nema svrhu do
sebe same i prua zadovoljstvo, a
vjeka nosi nagon da ide stalno ciljano za
stjecanjem, svojom i svega
oko (sve u slugu), a
vo lj stvo kupuje U kozmos u
na koji je pala Boja edenska
kletva lomom
prijateljstva s Bogom, nalazi se pore-
igrivosti Ipak svijet/koz-
mos, koji pogodio edenski
poremecaj, ne prua
vjekom otpor Bogu, koji za
svijeta na na-
ako je Bog
- Deus ludens,
svijet, a ne, kako je mislio
Boja. je po
tskom slika Boja, za-
pravo u kojemu Bog, je
zapravo
se u stvari igra i s nji-
me. Sve se i slobodno
vrti. Mikrokozmos i makrokozmos,
dano nebo i svijet atoma. Moemo
riti o posebnoj, ponajljepoj igri, plesu.
Svemir plee i Zemlja Stvoren
na igre, se i igra, Svijet
ne samo in fieri (nastanku) i
in facto esse (opstanku). Zanimljivo je da
u - a po se
obnavlja i svemir - po
(ako nestalo) u
Sunce plee. Ples Sunca Uskrsa
Veliku subotu se obavljalo i obavlja
se bdijenje kako
- vjernika pre-
istraivanje ili ga prati pre-
u Isusovu ne samo
povijesni, nego i
nako radostan za i pa
se ta radost pokazuje u plesu Sunca j
plesu sakralnom U Pa-
rizu, Limogeu i u mjestima Fran-
cuske, su na Uskrs u
koru i to XVII. Origen
molio Boga, da bi se u nama
ostvariti zvijezda ple-
17 Ivan GOLUB, Deus ludens, u: . - A. Ludizam, pojmovnik
kulture 20. 1996,9-17; Ivan GOLUB, Deus ludens, Republika, 1994, 7-
8,126-133. Maurilio ADRIANI, Deus ludens, Studi e materiali di stori a delle religioni, sv.
u: Studi in onore di Alberto Rim, 1 9-13.
208
u na nebu za spas svemira..lB Knjiga
(Apokalipsa) posljednje stanje
u novom nebu i novoj zem-
lji naziva igrom, i to svadbenom igrom,
govori o i . Hod kroz
vrijeme dolazak (Crkve u
koju su svi pozivom ususret
(Kristu, s kojim je svaki
time to Ples
na svadbenu igru. Sveti Bazilije koji se
toliko prirodom, opisivao je
ele kako pleu na nebu. pisac
Dieta Salutis (prema nekima Sv. Bona-
ventura) - utjecao na koji je u
Raju dao toliko mjesta plesu; on predsta-
vlja kao neba
koji pleu pod Kristovim vodstvom.
i u modernijim vremenima, stara himna
Cornouaillea opisivala je ivot Kristov
kao i stavljala mu u usta da je
on umro da bi ljudi mogli sudjelovati u
govorila o igri,
plesu zvijezda, makrokozmosa, ne poz-
jo plesa mikrokozmosa. Mikro-
kozmos i i anthropoko-
smos je ustalasani sakralni
je krenula obe-
nakon i svi-
na samim iskonima, se da se
zbiti ba redoslijedom kako je nastao
svijet kao se
svijeta odvijalo u dana - est slika
- gdje se od kozmosa ide
kao posljednjemu od stvorenja, tako
prestvaranje to ga Biblija naja-
vljuje kao novo nebo i novu zemlju
se iskonska ,nr'''I''\.cot
obiljeavala prvo stvaranje ostvariti i
se - najprije na kozmos ul
svijetu a na kraju se ostvariti i u
vjeku kad on u punoj slobodi pristane da
ivi kao Boji - homo ludens u
zdruenju s radom - homo faber. A to
18 Havelock ELLIS,
19 Nav. dj., str. 12-13.
NOVA PRISUTNOST 1-2
uvijek kada stvara i
kada ljubi. Stvaranje, naime, ljudsko nosi
biljege igre: nuno ni sluno i
zadovoljstvo, a isto i s ljubavlju, koja
nalazi svrhu u sebi i prua zado-
voljstvo. determinizam,
ide u pravcu suprotnom od obnove raja,
a svijet sa svojim indeterminizmom osta-
tak je raja i put obnove
Boga - za
prirodni
tijek
moemo re-
im, koji je za
zbog materijalnih mjernih
i materijalnih i zauvijek
to ostati, za Boga stalno biti potpu-
no jer Bog
nije materijalnim
na putu do spoznaje.
K tome jo fascinantna
pojava: Bog moe intervenirati u prirodni
tijek pojava u svijetu tako da
za nemjerljivo malim utjecajima
tijek materijalnih procesa, a
postojanja ikakve da
znanstveno utvrdi je li intervencije
bilo ili bilo. Ovaj aspekt koji proizlazi
iz teorije kaosa otvara
zanimljivu alternativu dosadanjim inter-

bilo implicitno pretpostavljeno da Boja
intervencija u prirodni zbivanja treba
biti dovoljno jaka da bi bila izravno
va. vidimo da nije nuno tako.
Bog moe djelovati i tako da njegov
utjecaj za bude nemjerljiv,
kaziv, a Boji ekstremno malen
izazove utjecaj
i da bitno na daljnji tijek zbivanja u
materijalnom svijetu.
10-13.
V. Paar L Golub: Granice znanstvenog determinizma Nove dodirne
znanosti i religije: nedostupnog
209
Zahvala
V. P. duguje zahvalnost uzoritom kardinalu Franji za inspirativnu raspravu o
teolokim aspektima kaosa.
Summary
Limits of scientific determinism new points of contact
between science and religion
The cornerstone of the contemporary scientific paradigm is the that dyna-
mic processes in every natural system 'to determined natural laws
which can be in mathematical form. According to natural laws can be
considered as a basis for a deterministic world in which all future events can be oredlcted
so that with appropriate interventions it is possible to influence them, Le. a determined
intervention can produce a determined consequence. In such a deterministic world the-
re apparently, no room for God's influence on the future events once the world and
natural laws were but owing to the contemporary progress of natu-
ral sciences, and particularly to the use of increasingly sophisticated computers, scien-
tists have become aware that man will never be able to realize the scientific determini-
sm. Now it is to understand that Gad's influence on the course of the natural
processes can be such that it is impossible for man to by physical, material metho-
ds, the God's intervention in the material world. Non-deterministic processes in the chaotic
regime can be entirely deterministic for God. The author (V. P.) presents his thesis ac-
ta which God is at a given by exceptionally little intervention with
the system in the chaotic regime, which will never be detectable by man's limited obser-
vation and measuring as they are never perfect, to the future events and
even the human destiny. One of the basic questions which preoccupies theological an-
thropology is the relationship between the God's efficiency and the human freedom. The
author (I. gives some answers to that question.