Eckhart Tolle - intervew

Ve dvije godine mukarac sitne tjelesne grae tiho sjedi na klupi u parku. Pored njega
prolaze ljudi, izgubljeni u svojim mislima. Jednog dana netko mu postavi pitanje. U
tjednima koji slijede dolazi sve vie ljudi, a pitanja je sve vie. Govori se da je taj ovjek
mistik te da je otkrio neto to donosi mir i znaenje u nae ivote. Ovo zvui poput
prie, ali danas je taj ovjek, Eckhart Tolle, poznat diljem svijeta po svojem uenju o
duhovnom prosvjetljenju snagom sadanjeg trenutka. Njegov prva knjiga, The Power of
Now postala je meunarodnim bestselerom i prevedena je na 17 jezika. Prolo je vie
od 20 godina otkako je Eckhart odgovorio na prvo pitanje na toj klupi u parku. I dok se
njegova publika poveavala, njegova poruka je ostala ista: mogue je zaustaviti borbu u
svom ivotu i nai radost i ispunjenje samo i iskljuivo u ovom trenutku.

- Moete li nam opisati svoje iskustvo duhovnog buenja i naravno, moete li
nam objasniti to je to duhovno buenje? Da li se to dogodilo odjednom ili se
radilo o postepenom procesu?


TOLLE: Jo od davnih vremena izraz buenje koristio se kao neka vrsta metafore koja
ukazuje na transformaciju ljudske svijesti. U Novom zavjetu nalazimo parabole koje
govore o vanosti toga da ovjek bude budan, tj. da se ne uspava. Rije Buddha dolazi
od sanskrtske rijei budh, to znai biti budan. Tako Buddha nije ime, konano, niti
osoba, ve je to stanje svijesti. Sve to upuuje da su ljudska bia potencijalno sposobna
ivjeti u stanju svijesti u usporedbi s kojim se uobiajeno budno stanje doima poput
spavanja ili sanjanja. Upravo zbog toga neka duhovna uenja koriste izraze kao to su
zajednika halucinacija ili univerzalna hipnoza kako bi opisali uobiajeno ljudsko
postojanje. Uzmite bilo koju povijesnu knjigu, a ja vam predlaem da zaponete s
prouavanjem 20. stoljea i nai ete da veliki dio povijesti nae vrste ima sve
karakteristike koje bismo uobiajeno povezivali s nonom morom ili nerazumnim
halucinacijama.
Priroda duhovnog buenja esto je pogreno shvaena. Usvajanje duhovnih vjerovanja,
vizije Boga ili nebeskih bia, sposobnost kanaliziranja, lijeenja, predskazivanje
budunosti ili neke druge paranormalne moi; sve takve pojave imaju svoju vrijednost i
ne treba ih odbaciti, ali niti jedna od njih po sebi ne ukazuje na duhovno buenje osobe
koja ih doivljava. One se mogu javiti kod osobe koja se nije duhovno probudila i one
mogu ali i ne moraju pratiti stanje prosvijetljenosti.
Svakog jutra budimo se iz sna i iz naih snova ulazimo u stanje kojeg nazivamo budnim
stanjem. Neprestani tok misli, od kojih se veina ponavlja, karakteriziraju uobiajeno
stanje budnosti. Iz ega se to budimo kada dosegnemo duhovno buenje? Budimo se iz
identifikacije s naim mislima. Svaki pojedinac koji nije duhovno budan u potpunosti se
identificira sa svojim mislima i pod njihovom je kontrolom, kontrolom neprekidnog glasa
u glavi. Razmiljanje je prisilno; ne moete prestati, ili vam se barem tako ini. Ono
takoer izaziva ovisnost: vi niti ne elite prestati, barem ne do trenutka kada patnje koje
nastaju iz neprekidne mentalne buke ne postanu neizdrive.
U neprosvijetljenom stanju vi se ne sluite milju, ona se slui vama. Mogli bismo gotovo
rei da ste opsjednuti milju; to je kolektivna uvjetovanost ljudskog uma koja se protee
vie tisua godina u prolost. Vi nita ne vidite onakvim kakvo to doista jest, ve sve
postaje iskrivljeno i umanjeno mentalnim oznakama, koncepcijama, prosudbama,
miljenjem i reaktivnim shemama. Va osjeaj za identitet, za sebstvo smanjuje se na
razinu prie koju neprestano ponavljate sami sebi u svojoj glavi. Ja i moja pria: va
ivot u neprosvijetljenom stanju reduciran je upravo na to. A kada va ivot postane
toliko reduciran, vi vie nikada ne moete biti dugorono sretni, jer vi vie niste vi.
Znai li to da vie ne razmiljate nakon to se duhovno probudite? Naravno da ne znai.
U stvari, moete se mislima koristiti mnogo uinkovitije nego prije, ali vi shvaate da u
vaem Biu postoji dubina, vibrirajui ivi mir koji je mnogo prostraniji nego li je to
misao. To je svijest sama, a um koji razmilja predstavlja samo jedan njen siuan
aspekt. Kod mnogih ljudi je prvi znak duhovne budnosti stanje kada odjednom postaju
svjesni svojih misli. Oni postaju svjedocima svojih misli, recimo to tako. Oni se vie ne
poistovjeuju u potpunosti sa svojim umom i na taj nain poinju osjeati da u njima
postoji dubina za koju prije nisu niti znali.
Kod veine ljudi duhovno buenje predstavlja postepeni proces. Rijetko se to dogodi
odjednom. A kada se to ipak dogodi, obino je potaknuto silnom patnjom. To je svakako
bio sluaj kod mene. Godinama su se u mojem ivotu izmjenjivala stanja depresije i
akutne tjeskobe. Jedne noi sam se probudio u stanju intenzivnog straha, mnogo jaeg
nego to sam ga ikada iskusio. ivot se inio besmislenim, praznim, neprijateljskim.
Postao je toliko nepodnoljiv da sam odjednom pomislio Ne mogu vie ivjeti sa
sobom.
Ta se misao ponavljala nekoliko puta. Odjednom sam se odmaknuo od te misli, promotrio
ju u obliku u kojem je postojala, i postao svjestan koliko je ta misao neobina. Ako ne
mogu ivjeti sa sobom, onda zacijelo postoje dva ja; Ja i onaj Ego s kojim ne mogu
ivjeti. I javilo se pitanje: Tko je onda 'Ja' a tko je Ego s kojim ne mogu ivjeti? Na to
pitanje nije bilo odgovora i svako je razmiljanje prestalo. U jednom trenutku postojala je
potpuna unutarnja tiina. Odjednom sam osjetio kako tonem u vrtlogu energije. Uhvatio
me silan strah i tijelo mi je poelo podrhtavati. uo sam rijei Ne opiri se niemu koje
kao da su bile izgovorene unutar mojih grudi. Osjetio sam kako sam bio uvuen u
nitavilo. Odjednom je nestao sav strah i dopustio sam da padnem u to nitavilo. Ne
sjeam se to se dogodilo nakon toga.
Sljedeeg jutra probudio sam se kao da sam se tek tada rodio na ovome svijetu. Sve se
inilo svjee, prvobitno i intenzivno ivo. Vibrirajui mir je ispunio cijelo moje bie. I dok
sam tog dana etao gradom svijet je izgledao kao da je tek sada nastao, u potpunosti
lien prolosti. Bio sam oduevljen mirom kojeg sam osjeao iznutra i ljepotom koju sam
promatrao vani, ak i usred najgueg prometa. Vie nisam odreivao i tumaio svoje
osjetilne percepcije, gotovo potpuno nepostojanje mentalnog komentiranja.
Sve do dananjeg dana ja promatram i funkcioniram u svijetu na taj nain; preko mira, a
ne preko mentalne buke. Mir kojeg sam osjetio tog dana, prije vie od 20 godina, nikada
me nije napustio, iako je drugaijeg intenziteta.
U to vrijeme ja nisam posjedovao konceptualni okvir koji bi mi pomogao shvatiti to mi
se dogodilo. Mnogo godina kasnije shvatio sam da je akutna patnja koju sam osjetio te
noi zacijelo natjerala moju svijet da se povue iz poistovjeivanja s onim nesretnim
egom, patnjom malog ja, koja je na kraju, samo izmiljotina uma. To povlaenje je
vjerojatno bilo toliko potpuno da se ego koji je patio sruio kao da je iz igrake na
napuhavanje netko izvukao ep. Ostala je samo moja prava priroda kao vjeno prisutno
JA JESAM; svijest u svom istom stanju koje je prethodilo poistovjeivanju s oblikom.
Moete to isto tako nazvati i istom svijesti ili prisustvom.



- ini se da je u vaoj ivotnoj prii postojao izvjestan odnos izmeu intenzivne
osobne patnje i prodora duhovnog iskustva. Vjerujete li da kod svih ljudi postoji
ista vrsta povezanosti izmeu osobne patnje i intenziteta koja je potrebna za
duhovni napredak?


TOLLE: Da, ini se da je to tono u veini sluajeva. Kada ste zarobljeni u nonoj mori,
vaa motivacija za buenjem bit e mnogo vea nego kod nekoga tko je zarobljen u
relativno ugodnom snu. Na svim razinama evolucija se javlja kao odgovor na krizne
situacije, prilino esto ak i situacije opasne po ivot, kada se stare strukture, unutarnje
ili vanjske lome ili vie ne funkcioniraju. Na osobnoj razini, to esto znai iskustvo
gubitka bilo koje vrste; smrt voljenih osoba, prekid bliskog odnosa, gubitak imovine,
svog doma, statusa, ili slom vanjskih struktura koje su u vaem ivotu predstavljale
osjeaj sigurnosti. Kod mnogih ljudi bolest (gubitak zdravlja), predstavlja kriznu situaciju
koja potie buenje. Kod ozbiljnih bolesti javlja se svijest o vlastitoj smrtnosti, najveeg
moguem gubitku.
Mnogi ljudi koji ive u ovo nae doba gubitak osjeaju kao gubitak smisla. Drugim
rijeima izgleda da ivot gubi svrhu i vie nema smisla. Gubitak smisla esto predstavlja
dio patnje koji dolazi s fizikim gubitkom, ali se isto tako moe dogoditi ljudima koji su
dobili sve to im svijet moe ponuditi, koji su 'uspjeli' u oima svijeta i odjednom shvatili
da su njihov uspjeh ili vlasnitvo isprazni i ne ispunjavaju ih. Ono to svijet i okolna
kultura smatraju znaajnim i vrijednim pretvara se u neto isprazno i to onda ostavlja
neku vrstu bolne nutarnje praznine, esto popraene velikom mentalnom konfuzijom.
Tu se javlja pitanje - kakva je tono veza izmeu patnje i duhovnog buenja? Kako jedno
vodi drugome? Pogledate li poblie prirodu ljudske patnje otkrit ete da je osnovni
sastojak u veini patnje smanjivanje osjeaja pojedinca za svoj ego. Na primjer bolest.
Uslijed bolesti vi se osjeate manjim, vie ne kontrolirate stvari, bespomoni ste. ini
vam se da gubite svoju samostalnost, a moda postajete i ovisni o nekome drugome.
Vaa veliina se smanjuje, figurativno govorei. Svaki vei gubitak ima slinu posljedicu:
neki oblik koji je predstavljao znaajan dio vaeg osjeaja o tome tko ste (osoba,
vlasnitvo, drutvena uloga) rastvara se i naputa vas i vi patite jer ste se poistovjetili s
tim dijelom i ini vam se da gubite sebe ili dio sebe. U stvarnosti, naravno, ono to
osjeate kao smanjivanje ili gubitak svog osjeaja ega je razbijanje slike o tome ime
sebe smatrate a koju ste uvali u svome umu. Rastvara se upravo poistovjeivanje s
oblicima misli koji su vam pruili va osjeaj sebe. Ali taj osjeaj sebstva je na kraju
laan i tek je mentalna izmiljotina. To je egoistian um ili 'malo ja' kako ga ja ponekad
zovem.
Poistovjetiti se sa mentalnom slikom o tome tko vi jeste znai biti nesvjestan, biti
duhovno neprosvijetljen. To neprosvijetljeno stanje stvara patnju, ali patnja stvara
mogunost buenja. Kada se vie ne opirete smanjivanju ega koje dolazi zajedno s
vaom patnjom, svako igranje uloga, uobiajeno u neprosvijetljenom stanju, prestaje. Vi
postajete skromni, jednostavni, stvarni. I, paradoksalno, kada smrti kaete 'da', jer
upravo se o tome radi, vi shvaate da je osjeaj ega nastao u umu zasjenio istinu o tome
tko vi uistinu jeste, ne onu definiranu vaom prolou, ve bezvremensku. I kada se
rastvori sve ono to vi mislite da jeste, vi se povezujete sa silnom snagom koja postoji u
biti vaeg vlastitog bia. Isus je to nazvao: vjeni ivot. U budizmu to se ponekad
naziva besmrtnim kraljevstvom.
No, znai li to da, ukoliko u svom ivotu niste iskusili intenzivnu patnju, vi ne moete
dosegnuti buenje? Prvo, injenica da vas privlae duhovno uenje ili uitelj znai da ste
ve do sada proli odreeno iskustvo patnje i da je proces buenja vjerojatno ve
zapoeo. Uitelj ili uenje ak niti nisu nuni da duhovno buenje, ali e vam oni skratiti
vrijeme. Drugo, cjelokupno ovjeanstvo je ve iskusilo nezamislive patnje, koje smo
uglavnom sami sebi zadali, a njihova kulminacija bilo je 20. stoljee sa svim svojim
neizrecivim uasima.
Ta kolektivna patnja potakla je u mnogim ljudskim biima spremnost na evolucijski skok,
duhovno buenje. Mnogim danas ivuim pojedincima to znai slijedee - oni su dovoljno
propatili. Daljnje patnje nisu potrebne. Kraj patnji, to je takoer i bit svakog istinskog
duhovnog uenja. Budite zahvalni da vas je vaa patnja dovela do ove spoznaje - ja vie
ne trebam patiti.

- Vae uenje o snazi sadanjeg trenutka djeluje tako jednostavno. Je li to
uistinu na primarni duhovni zadatak, u potpunosti se baviti sadanjim
trenutkom?


E.T.: Poistovjeivanje s mislima i emocijama koje prate te misli stvara lani osjeaj ega
nastao u umu i uvjetovan prolou - malo ja i njegova pria. To lano sebstvo nikada
nije sretno ili ispunjeno zadugo. Njegovo uobiajeno stanje je stanje nemira, straha,
nedostatnosti i neispunjenja. Ono kae da trai sreu, a ipak neprestano stvara sukobe i
nesreu. U stvari, njemu su potrebni sukobi i neprijatelji kako bi odravao osjeaj
odvojenosti koji osigurava njegov neprekidni opstanak. Pogledajte sve te sukobe meu
plemenima, narodima i religijama. Njima su potrebni njihovi neprijatelji, jer oni
omoguuju osjeaj odvojenosti o kojem ovisi njihov kolektivni egoistini identitet. Lano
sebstvo ivi uglavnom preko sjeanja i anticipacije. Prolost i budunost su njegove
glavne brige. U najboljem sluaju sadanjost predstavlja sredstvo da se doe do cilja,
odskonu dasku za budunost, jer budunost nudi obeanje ispunjenja, spasenja u bilo
kojem obliku. Jedini problem je to to budunost nikako ne dolazi. ivot je uvijek sada.
to god se dogodilo, to god doivljavate, osjeate, mislite, inite, to je uvijek sada. To
je sve to postoji.
I ako vi neprestane proputate to sada, opirete mu se, odbijate ga, pokuavate od njega
pobjei, pretvarate ga u sredstvo za postizanje cilja, u tom sluaju vi proputate bit
svoga ivota i zapeli ste u svijetu snova i slika, koncepata, oznaka, tumaenja, prosudbi;
sve je to uvjetovani sadraj vaeg uma za kojeg vi smatrate da predstavlja vae
sebstvo. I vi ste na taj nain iskljueni od punine ivota koja jest kakvoa ovog
trenutka. Kada niste u skladu s onim to jest, vi niste u skladu sa ivotom. Vi se borite
kako biste dosegli toku u budunosti u kojoj postoji vea sigurnost, ivost, obilje, ljubav,
radost... nesvjesni da te stvari sainjavaju bit onoga to vi ve jeste. Sve to se trai od
vas da biste pristupili toj biti jest da sadanji trenutak uinite svojim prijateljem.
I vjerojatno ete shvatiti da ste vei dio svog ivota sadanji trenutak pretvarali u
neprijatelja. Vi mu niste rekli da, niste ga prigrlili. Vi niste bili u skladu sa sada i tako
se ivot pretvorio u borbu. To se inilo tako uobiajenim, jer svi oko vas ive jednako
tako. Zauuje slijedee. ivot, velika inteligencija koja vlada cjelokupnim svemirom,
upravo on prua vam podrku kada mu kaete da.
Gdje je ivot? Ovdje. Sada. Bivanje sadanjeg trenutka. Sada se isprva ini tako
malenim, kratki odsjeak vremena izmeu prolosti i budunosti, a ipak je u njemu
sakrivena cjelokupna ivotna snaga. U trenutku duhovnog buenja vi se budite u puninu,
ivost i isto tako svetost sadanjeg trenutka. Niste bili tu, spavali ste, a sada ste prisutni
i budni.
Tajna buenja je bezuvjetno prihvatiti ovaj trenutak onakvim kakav on jest. Neki ljudi to
ine jer vie ne mogu podnijeti patnju koja dolazi s neprihvaanjem bivanja ovog
trenutka. Oni su gotovo prisiljeni na buenje. Drugi su dovoljno patili i spremni su
dobrovoljno prigrliti sadanji trenutak. Kada postanete prisutni na ovaj nain, sve
prosudbe, oznake i koncepti vaeg uma vie uope nisu toliko znaajni, budui da u vama
i kroz vas sada djeluje vea inteligencija. A ipak, um sada moete koristiti veoma
uinkovito i kreativno kada je to potrebno.
Moe se javiti slijedee pitanje - Ostaje li neto za ime ete moda uditi nakon to
postanete toliko prisutni u sadanjem trenutku? Zar u tom stanju ne postajete pasivni?
Mnoge besmislene aktivnosti e vjerojatno otpasti, ali stanje prisutnosti je jedino stanje u
kojem vam je dostupna kreativna energija. Kada vae ispunjenje i osjeaj ega vie ne
ovise o rezultatu u budunosti, u svemu to inite tee radost. Vi inite sve to inite jer
samo djelovanje ispunjava. to god inili ili stvarali u tom stanju vrhunske je kvalitete.
To je stoga to to nije sredstvo za postizanje nekog cilja, stoga brinost ispunjena
ljubavlju utjee u vau aktivnost.

- Postojanje u sadanjosti ini se tako oiglednim, a ipak je teko odrivo.
Imate li neke praktine savjete za one pojedince koji odravaju svjesnost
sadanjeg trenutka?


TOLLE: Iako stara svijest ili bolje reeno, nesvjesnost jo uvijek ima znatnu snagu i u
velikoj mjeri jo uvijek tee ovim svijetom, nova probuena svijest, prisutnost, ve se
poela pojavljivati kod mnogih ljudi. U mojoj knjizi Power of Now spomenuo sam
nekoliko naina na koje moete odrati svjesnost sadanjeg trenutka, ali najvanije je
dopustiti tom novom stanju svijesti da se pojavi, a ne vjerovati da se morate silno truditi
kako bi se to dogodilo.
Kako ete dozvoliti da se ono pojavi? Jednostavno, dopustivi ovom trenutku da bude
onakav kakav on jest. To znai napustiti unutarnji otpor onome to jest, kakvoi
sadanjeg trenutka. To doputa ivotu da se prekrasno razvije. Ne postoji bolja duhovna
vjeba od ove.

- Na vaem video zapisu The Flowering of Human Conscious, vi govorite o
novoj svijesti koja se pojavljuje u vremenu u kojem ivimo. to to znai? Nije
li sadanji trenutak uvijek bio dostupan iskrenim tragaima? to je to novo u
naem sadanjem vremenu u povijesti? elite li ukazati na izvjesni evolucijski
proces, ubrzavanje ljudskog duhovnog razvoja?


TOLLE: Da, sadanji trenutak je uvijek bio dostupan duhovnim tragaima, ali, dok traite
vi niste dostupni sadanjem trenutku. Traenje implicira to da vi gledate u budunost
traei neki odgovor ili postignue, duhovno ili nekako drugaije. Svi su u traenju,
traenju da dodate neto onome to ve jest, bilo da se radi o novcu, odnosima,
vlasnitvu, znanju, statusu, ili duhovnom postignuu.
Traenje znai da vam je potrebno vie vremena, vie budunosti, vie ovoga ili vie
onoga. I u tome nema nita loe. Sve to ima svoje mjesto u ovome svijetu. Zaraditi
novac, sakupiti znanje, svladati neku novu vjetinu, istraiti nova podruja, stii od toke
A do toke B; za sve te stvari potrebno vam je vrijeme. Vrijeme vam je potrebno za
gotovo sve, osim za jedno; da prigrlite sadanji trenutak.
Nije vam potrebno vrijeme da biste se otvorili snazi sadanjeg trenutka i tako se
probudili u onome to uistinu jeste, s onu stranu imena i oblika i shvatili da u dubini
svoga bia, vi ve jeste potpuni, cijeli, jedno s bezvremenom biti cjelokupnog ivota.
Zato ne samo da vama nije potrebno vrijeme, ve je ono prepreka toj spoznaji. Traenje
je prepreka, potreba za dodavanjem neega onome to jeste je prepreka. Pria vaeg
ivota, kako se razvija, bilo da ste u ovom svijetu uspjeni ili neuspjeni da, to jest
vano, to jest znaajno; relativno, a ne apsolutno. Samo je jedno od apsolutnog znaaja i
ako vam to promakne, promakla vam je dublja svrha vaeg ivota, koju ja nazivam
procvatom ljudske svijesti. I na kraju vam nita drugo nee donijeti zadovoljstvo.
Neki od prvih ljudskih bia kod kojih se javila nova svjesnost u potpunosti, postali su
velikim uiteljima ovjeanstva, kao to su Buddha, Lao Tzu ili Isus, iako su njihova
uenja uvelike pogreno protumaena, posebno kada su se pretvorila u organizirane
religije. To su bile prve manifestacije procvata ljudske svijesti. Kasnije su se pojavili i
drugi, neki od njih su postali poznati i ugledni uitelji, dok su ostali vjerojatno ostali
relativno nepoznati ili moda ak u potpunosti nepriznati.
Na periferiji organiziranih religija, s vremena na vrijeme su se javljali odreeni pokreti u
kojima se manifestirala nova svjesnost. To je omoguilo duhovno buenje nekim
pojedincima unutar tih pokreta. Takvi pokreti su; u kranstvu, gnosticizam i
srednjovjekovni misticizam; u budizmu, zen; u islamu, pokret sufija; u hinduizmu, uenje
pod nazivom advaita vedanta.
Meutim, mukaraca i ena koji su u potpunosti doivjeli prosvjetljenje uvijek je bilo tek
nekolicina, na velikoj vremenskoj udaljenosti; rijetki cvjetovi svjesnosti.
Donedavno jo nije postojala potreba za velikim brojem ljudskih bia koji bi bili
probueni. Po prvi puta u ljudskoj povijesti, danas transformacija svijesti velikog opsega
postaje nunou ukoliko ovjeanstvo eli preivjeti. Znanost i tehnologija su proirili
posljedice disfunkcije ljudskog uma u njegovom neprobuenom stanju do te mjere da
ovjeanstvo, a vjerojatno niti na planet, nee uspjeti preivjeti jo sto godina ukoliko
ljudska svijest ostane nepromijenjena. Kao to sam ranije spomenuo, evolucija se obino
javlja kao odgovor na kriznu situaciju, a mi smo sada suoeni s takvom kriznom
situacijom. Upravo zbog toga danas je proces buenja nae vrste izuzetno ubrzan.
Ovo novo duhovno buenje velikog opsega prvenstveno se javlja ne u granicama
organiziranih religija, ve van takvih struktura. Meutim jedan dio buenja javlja se
takoer i unutar postojeih crkvi i vjerskih institucija u kojima se lanovi tih kongregacija
ne poistovjeuju sa strogim i iskljuivim sustavima vjerovanja ija je nesvjesna svrha
poticati osjeaj odvajanja o kojem ovisi opstanak struktura egoistinog uma.

- Koliko je potrebno vremena i napora da bi se spoznalo snagu sadanjeg
trenutka? Moe li se to uistinu dogoditi u trenutku ili je to rad koji traje cijeli
ivot?


TOLLE: Snagu sadanjeg trenutka mogue je spoznati samo sada. Nije potrebno niti
vrijeme niti napor. Napor znai da se silno trudite negdje stii i stoga niste prisutni, kako
biste poeljeli dobrodolicu ovom trenutku onakvom kakav on jest. Za buenje nije
potrebno vrijeme (moete postati budni samo u sadanjem trenutku) ali je potrebno
vrijeme dok ne budete u mogunosti ostati budnima u svim situacijama.
esto vam se moe dogoditi da budete povueni natrag u staro uvjetovane reaktivne
sheme, posebno kada ste suoeni sa izazovima svakodnevnog ivota i odnosa. Vi gubite
prisutnost koja svjedoi i ponovno se poistovjeujete s glasom u glavi, neprestanim
tokom misli, s njihovim oznakama, prosudbama i miljenjima. Vi vie ne znate da su one
samo oznake, prosudbe i mentalne pozicije (miljenja) ve u njih u potpunosti vjerujete.
I na taj nain vi stvarate sukob. I onda patite. I ta vas patnja ponovno probudi.
Dok prisutnost ne postane vae prevladavajue stanje, moete se nai kako se kreete
neko vrijeme amo tamo izmeu stare i nove svijesti, izmeu poistovjeivanja uma i
prisutnosti. Koliko e to trajati? nije dobro pitanje. Zbog njega gubite sadanji
trenutak.


Iz asopisa svjetlost