Georg Vilhelm Fridrih Hegel Osnovne Crte Filozofije Prava

BIBLIOTEKA LOGOS
Ureduju
Jeka Berberovi, Aleksa Buha, Spasoje uzulan,
Muhamed Filipovi, Rasim Muminovi, Vladimir Premce,
Vanja Sutii i Abdulah arevi
Odgovorni urednik
Abdulah arevi
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

OSNOVNE CRTE
FILOZOFIJE PRAVA
S HEGELOVIM VLASTORUNIM MARGINAMA U
NJEGOVU PRIRUNOM PRIMJERKU FILOZOFIJE
PRAVA
VESELIN MASLESA - SVJETLOST
SARAJEVO
Naslov originala:
Georg Wilhelm Friedrich Hegel
GRUNDLINIEN DER PHILOSOPHIE DES RECHTS
Mit Hegels eigenhndigen Randbemerkungen in seinem Handexemplar der
Rechtsphilosophie
Herausgegeben von Johannes Hoffmeister
Vierte Auflage
Verlag von Felix Meiner
in Hamburg (1955)
Preveo:
Danko Grli
Prvo izdanje redigovao
Viktor D. Sonnenfeld
Prevod novog teksta (dodaci)
i redakcija
Sulejman Bosto
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Narodna i univerzitetska biblioteka I
Sarajevo
UDK 340.12
i i Hercegovine,
HEGEL, Georg WilhelmFriedrich
Osnovne crte filozofije prava: s Hegelovimvlastorunim
marginama u njegovu prirunomprimjerku filozofije prava/
Georg WilhelmFriedrich Hegel;/preveo Danko Grli; prevod
novog teksta (dodaci) i redakcija Sulejman Bosto]. - 2. izd. -
Sarajevo: Veselin Masleia: Svjetlost, 1989. - 300 str.;
20 cm. - (Biblioteka Logos)
Prevod djela: Grundlinien der Philosophie der Rechts: mit
Hegels eigenhndigen Randbemerkungen in seinem Handexemplar
der Rechtsphilosophie/Georg Wilhelm Friedrich Hegel. -
Biljeka o piscu i djelu: str. 493 - 495
ISBN 86-21-00312-0
PREDGOVOR
Neposredni je povod za izdavanje ovog Nacrta potreba da
svojim sluaima pruim rukovo uz predavanja koja sam, u
skladu sa svojom slubom, drao filozofiji prava. Ovaj je ud-
benik ire i, napose, sistematinije izvoenje istih temeljnih poj-
mova koji su tom dijelu filozofije ve sadrani u Enciklopedi-
ji filozofijskih znanosti (Heidelberg, 1817)', koju sam inae od-
redio za svoja predavanja.
To, pak, to se ovaj Nacrt trebao da pojavi u tampi pa da
time do4e pred iru publiku, bio je povod da se primjedbe - ko-
je su, ponajprije, ukratko trebale da oznae srodne ili razline
predstave, dalje zakljuke i slino to bi u predavanjima dobilo
svoje odgovarajue razjanjenje - ponekad ve ovdje dalje izve-
du, kako bi se s vremena na vrijeme razjasnio apstraktni sadraj
teksta i opirnije razmotrile lako pojmljive uobiajene predstave
onog vremena. Tako je nastao izvjestan broj primjedbi, opseni-
jih nego to inae donosi sa sobom svrha i stil jednog kompen-
dija. Pravom kompendiju ipak je predmet onaj opseg znanosti
koji se smatra gotovim, a osebujno mu je, izuzev tu i tamo mo-
da, neki mali dodatak, poglavito spajanje i sreivanje bitnih
momenata nekog sadraja, koji je odavna isto tako priznat i po-
znat kao to onaj oblik ima svoja odavna gotova pravila i mani-
re. Od jednog filozofijskog nacrta ne oekuje se ovaj kroj ve
zato to sebi predstavljaju da je ono to filozofija proizvodi
onakvo preko noi uraeno djelo kao Penelopino tkanje koje se
svaki dan nanovo zapoinje.
Ovaj se Nacrt, u svakom sluaju, razlikuje od obinog
kompendija prije svega po metodi, koja sainjava u njemu ono
vodee. Da se, pak, filozofijski nain kroenja od jedne materije
k drugoj i nain znanstvenog dokazivanja, taj spekulativni nain
1
Paragrafi koje navodi Hegel uvijek se odnose na ovo prvo izdanje. U
fusnotama e biti navoeni odgovarajui paragrafi 3. izd. (1830) (Bd 8, SS
1-244; Bd 9, 245-376; Bd 10, 377-577). Bilj. njem. izd.
8
spoznavanja uope, bitno razlikuje od drugog naina spoznava-
nja, to se ovdje pretpostavlja. Samo uvid u nunost jedne takve
razlinosti omoguiti e filozofiji da se istrgne iz sramotne pro-
pasti u koju je zagrezla u naa vremena. Dodue, spoznala se
nedostatnost oblika i pravila negdanje logike - definiranja, di-
jeljenja i zakljuivanja - koji sadravaju pravila razumske spoz-
naje, nedostatnost za spekulativnu znanost, ili se tek vie osjea-
la nego spoznala, pa su tada ta pravila odbaena samo kao oko-
vi da bi se proizvoljno govorilo po srcu, mati, sluajnu nazoru.
Budui da, meutim, ipak moraju nastupiti i refleksije i misaoni
odnosi, postupa se nesvjesno po prezrenoj metodi sasvim obi-
nog zakljuivanja i rezoniranja. Prirodu spekulativnog znanja
opirno sam razvio, u svojoj Znanosti logike, stoga je u ovom
Nacrtu tek ovdje-ondje dodano neko razjanjenje toku i meto-
di. Pri konkretnom i u sebi tako raznolikom sastavu predmeta
zanemarilo se, dodue, da se pokae i istakne logiko provoe-
nje u svakoj i svim pojedinostima; djelomice se to pri pretpos-
tavljenom poznavanju znanstvene metode moe smatrati suvi-
nim, a djelomice e samo od sebe udariti u oi da se cjelina, kao
i obrazovanje njenih lanova, osniva na logikom duhu. Prven-
stveno, bih htio da se s te strane shvati i prosudi ova rasprava.
Jer, ono emu je u njoj rije jest znanost, a u znanosti je sad-
raj bitno vezan uz oblik.
Od onih koji su to, ini se, najtemeljitije shvatili moe se,
dodue, uti kako je oblik neto spoljanje i za stvar sporedno, a
da sve zavisi od stvari; nadalje se moe smatrati kako je posao
pisca, naroito onoga filozofskoga, u tome da otkriva istine, go-
vori istine, iri istine i ispravne pojmove. Ako se sada razmotri
kako se takav posao zaista obiava vriti, vidi se dijelom k?ko se
uvijek iznova prepriavaju i na sve strane dijele iste stare prie -
posao koji je, zacijelo, takoer zasluan za obrazovanje i bue-
nje dua, premda bi se vie mogao smatrati promeurnom suvi-
nou - jer oni imaju Mojsija i proroke, neka ih sluaju. Na-
roito je esta prilika da se udimo tonu i pretenziji, koja se pri
tome pokazuje, kao da su, naime, svijetu nedostajali samo jo ti
revni iritelji istine i kao da prepriane prie donose nove i ne-
uvene istine, pa bi se napose uvijek u sadanje vrijeme ug-
lavnom one trebale uvaiti. U drugu se ruku, meutim, vidi da
se takve istine, koje se daju s jedne strane, potiskuju i odnose
upravo isto takvim istinama podijeljenima s druge strane. to,
PREDGOVOR
9
pak, u toj zbrci istina nije ni staro ni novo, nego postojano, kako
da se to istakne iz tih razmatranja koja se bezoblino komeaju
- kako da to drukije razlikujemo i sauvamo nego s pomou
znanosti?
Ionako je istina pravu, obiajnosti*, dravi toliko stara
koliko je u javnim zakonima, javnom moralu i religiji javno izlo-
ena i poznata. to je dalje potrebno toj istini ukoliko misaoni
duh nije zadovoljan to je ima na taj najblii nain - ako ne za-
htjev da je i pojmi i da sadraju, koji je ve po sebi samom
uman, pribavi umni oblik da bi se na taj nain pokazao oprav-,
danim za slobodno miljenje, koje se ne zadrava na danome -
bilo da je ono potpomognuto spoljanjim pozitivnim autorite-
tom drave ili suglasnou ljudi, bilo autoritetom unutarnjeg
uvstva i srca te uvjerenja duha, koje neposredno odobrava -
nego polazi od sebe i upravo time zahtijeva da u najdubljoj
unutranjosti bude sjedinjeno istinom?
Jednostavno vladanje prostodune due jest da se ona, s
uvjerenjem koje je puno povjerenja, dri javno priznatih istina
hotei da na tom vrstom temelju gradi svoj nain postupanja i
vrsti poloaj u ivotu. Protiv tog jednostavnog vladanja iskrsa-
va ve tobonja tekoa kako se iz beskonano razliitih mnje-
nja dade izluiti i pronai ono to je u njima openito priznato i
vaee; a ta se neprilika lako moe uzeti kao prava i istinska za-
brinutost za stvar. No doista je s onima koji se ponose tom ne-
prilikom taj sluaj da od drvea ne vide umu, pa opstoji samo
neprilika i tekoa koje su sami priredili; dakako da je njihova
neprilika i tekoa, tavie, dokaz da hoe neto drugo od onoga
to je openito priznato i vaee, od supstancije prava i obiaj-
nosnoga. Jer, kad bi se istinski radilo tome, a ne tatini i po-
sebnosti mnjenja i bitka, onda bi se oni drali supstancijalnog
prava, naime zapovijedi obiajnosti i drave pa bi prema tome
uredili svoj ivot. - No dalja tekoa dolazi s te strane to ov-
jek misli i u miljenju trai svoju slobodu i temelj obiajnosti.
Ovo pravo, koliko god bilo visoko, koliko god boansko, okree
se u nepravo ako kao miljenje vai samo to i ako miljenje sebe
zna kao slobodno samo onda ako odstupa od onoga to je ope-
nito priznato i vaee pa je sebi znalo pronai neto posebno.
* Njemaku rije Sittlichkeit prevodio sam, iz posebnih razloga, sa
obiajnost. Vidi Hegelovo objanjenje u 33. (konac kao i biljeke uz 151.
i 296, te Rije prevodioca. - Bilj. prev.
10
Predstava - kao da sloboda miljenja i duha uope poka-
zuje sebe samo s pomou odvajanja od javno priznatoga, ak s
pomou neprijateljstva prema njemu - u nae je vrijeme, ini se,
mogla biti ukorijenjena u pogledu drave i da, prema tome, po-
sebno filozofija dravi, ima bitnu zadau da pronae i dade
takoer i teoriju njoj, i to upravo novu i posebnu. Ako ovjek
razmotri tu predstavu i njoj primjereni posao, onda mu se ini
kao da na svijetu jo nije bilo nijedne drave i dravnog uree-
nja ni da sada opstoji, nego kao da sada - a to sada traje nepre-
kidno dalje - treba da pone sasvim iz poetka, i da je obiaj-
nosni svijet ekao samo takvo sadanje pronalaenje, pronica-
nje i utemeljivanje. Priznaje se da filozofija mora spoznati priro-
du kakva ona jest, da kamen mudraca lei negdje, ali da je u sa-
moj prirodi skriven, da je ona u sebi umna, i da znanje ima is-
traiti i pojmovno shvatiti taj u njoj prisutni, zbiljski um, ne ob-
lija i sluajnosti, koji se pojavljuju na povrini, nego njenu
vjenu harmoniju, ali kao njoj imanentan zakon i imanentnu
bit. Obiajnosni svijet, naprotiv, drava, taj svijet, um kako se
ozbiljuje u elementu samosvijesti, ne treba da uiva sreu da je
um ono to se zaista domoglo snage i vlasti u tom elementu, da
se u njemu afirmira i da u njemu stoluje.* tavie, trebalo bi da
* Dodatak
2
postoje dvije vrste zakona, zakoni prirode i zakoni prava: Za-
koni prirode su opi i vae onakvi kakvi jesu: oni ne podnose nikakvo iskrivlja-
vanje premda se u pojedinim sluajevima njih moemo ogrijeiti. Da bismo
znali ta je zakon prirode mi ga moramo upoznati jer ovi zakoni su tani; po-
grene mogu biti samo nae predstave njima. Mjerilo ovih zakona je izvan nas
i nae spoznavanje im nita ne pridodaje, ne podstie ih: proiriti se moe samo
nae saznanje njima. Poznavanje prava je s jedne strane isto, s druge strane ni-
je. Mi takoer upoznajemo zakone onako kako oni postoje openito. Tako ih
manje ili vie ima graanin, a pozitivni pravnik ostaje ne manje kod onoga to je
dato. Ali razlika je u tome da se kod zakona prava duh uzdie posmatranju i ve
razliitost zakona upozorava na to da oni nisu apsolutni. Zakoni prava su ono
to je postavljeno, ono to potjee od ovjeka. Sa ovim u unutranju koliziju
nuno moe stupiti unutarnji glas ili mu se prikljuiti. ovjek ne ostaje kod po-
stojeeg nego tvrdi da u sebi ima mjerilo onome to je pravo; on moe biti po-
tinjen nunosti i vlasti vanjskog autoriteta, ali nikad kao nunosti prirode jer
mu njegov interes uvijek govori kako bi trebalo biti, i on u sebi samom nalazi
potvrdu ili opovrgavanje onoga to vai. U prirodi je najvia istina da neki za-
kon uope jest; u zakonu prava stvar ne vai zato to ona jest, nego svako zahti-
jeva da ona mora odgovarati njegovom vlastitom kriteriju. Ovdje je dakle mo-
gu sukob onoga to jest i onoga to treba da bude po sebi i za sebe postojeeg
prava, koje ostaje nepromijenjeno, i samovoljnosti odreenja onoga to bi treba-
lo da vai kao pravo. Ovakvo razdvajanje i ovakva borba nalazi se samo na tlu

PREDGOVOR 11
je duhovni univerzum preputen sluaju i proizvoljnosti, od bo-
ga naputen, tako da se po tom ateizmu obiajnosnog svijeta
ono istinito nalazi izvan njega, a istovremeno, budui da ipak i
um treba da bude u njemu, da je ono istinito samo problem. No
u tome bi lealo ovlatenje, upravo obaveza za svako miljenje,
da takoer uzme svoj zalet, ali ne zato da trai kamen mudraca,
jer je filozofiranjem naeg vremena priteeno traenje, pa e
svatko, onakav kakav jest, zacijelo imati taj kamen u svojoj vlas-
ti. Sada se, dakako, zbiva da se oni koji ive u toj zbilji drave i
koji smatraju da je u njoj zadovoljeno njihovo znanje i htijenje
- a tih je mnogo, upravo vie nego to se misli i zna, jer zapravo
to su svi - da se, dakle, bar oni koji sa svijeu imaju svoje zado-
voljstvo u dravi smiju onim zaletima i uvjeravanjima, smatraju-
i ih as veselijom ili ozbiljnijom, as zabavnom ili opasnom,
praznom igrom. Onaj nemirni posao refleksije i tatine, kao i
prihvaanje i susretanje to ih on doivljava, bio bi samo stvar
za sebe, koja se na svoj nain u sebi razvija; ali upravo je filozo-
fija uope ta koja je tim poslom sebe dovela do raznoliko
2
pre-
zira i ravog kredita. Najgori je od tih prezira taj to je, kao to
je reeno, svatko, onakav kakav jest, uvjeren kako se razumije u
filozofiju uope i kako je kadar da njoj sudi. Ni prema jednoj
duha, a posto se ini da se time nadmo duha vodi ka razdoru i kobi, onda se
esto iz samovolje ivota vraamo nazad promatranju prirode i u njoj treba da
se nae uzor. Ali ba u ovimsuprotnostima prava koje postoji po sebi i za sebe i
onoga ta samovolju ini pravom, lei potreba da se temeljito ui spoznavati
ono pravedno. Njegov ummora ovjeku izii u susret u pravu; on, dakle, mora
promatrati umnost prava, a ovo je stvar nae znanosti u suprotnosti sa pozitiv-
nompravnomznanou, koja esto ima posla samo sa protivrjenostima. Suvre-
meni svijet za to ima jo jednu prijeku potrebu, jer je u starimvremenima jo po-
stojalo uvaavanje i strahopotovanje postojeeg zakona; ali sada je obrazova-
nje doba dalo stvarima drugi obrt, a misao se postavila na vrh svega onoga to
treba da vai. Teorije se suprotstavljaju onom postojeem i ele da se pokau
kao tane po sebi i za sebe. Sada nastaje specijalna potreba da se spoznaju i po-
jme misli prava. Budui da se misao uzdigla do bitne forme onda se mora nasto-
jati da se i pravo shvati kao misao. ini se da ovo otvara vrata i kapiju sluaj-
nimmnijenjima, ako misao treba da doe iznad prava; ali istinska misao nije ni-
kakvo mnijenje stvari, nego pojam stvari same. Pojam stvari nam ne dolazi od
prirode. Svaki ovjek ima prste, moe imati kist i boje, ali zato jo nije slikar. Is-
to tako je sa miljenjem. Misao prava nije moda ono ta svako ima iz prve ruke,
nego je pravo miljenje, znanje i saznavanje stvari, a naa spoznaja stoga mora
biti znanstvena.
2 Ovaj dodatak kojeg je ukljuio Gans, potjee iz predavanja Naturrec-
ht und Staatswissenschaft, iz zimskog semestra 1822/23.
12
drugoj umjetnosti i znanosti ne pokazuje se ovaj posljednji pre-
zir da se misli kako se ona bez daljega zna.
Doista, ono to smo vidjeli da se iz filozofije novijeg vre-
mena s najveom pretenzijom rairilo dravi zacijelo je svako-
me tko je imao volje da i on govori davalo prava na uvjerenje da
bez daljega sam od sebe moe initi to isto i da time sebi moe
pruiti dokaz kako on zna filozofiju.
Ionako je filozofija, koja sebe naziva tako, izriito izrekla
da se smo ono istinito ne moe spoznati, nego da je istinito
ono za to svatko obiajnosnim predmetima, naroito dra-
vi, upravljanju i ustavu, moe dati da se uzdigne iz njegova srca,
due i oduevljenja. to se sve nije govorilo tome, poglavito
omladini? Omladina je to, zacijelo, dobro i upamtila. On to daje
svojima dok spavaju - primijenjeno je na znanost i time je svat-
ko tko spava ubrojio sebe u njegove; pojmovi to ih je on tako
dobio u snu bili su, dakako, i odgovarajua roba tome. - Jedan
od vojskovoa te plitkosti, koja sebe naziva filozofiranjem, gos-
podin Fries*, nije se ustruavao a u jednoj sveanoj, javnoj pri-
godi, koja je postala razvikanom, u govoru predmetu drave i
dravnog ureenja prui ovakvu predstavu: U narodu u kojem
bi vladao pravi zajedniki duh svakom bi radu oko javnih po-
slova dolazio ivot odozdo iz naroda, iva bi se drutva, neraz-
dvojno povezana svetim lancem prijateljstva, posvetila svakom
pojedinanom djelu narodnog obrazovanja i narodske slube
- i tome slino
3
- To je glavni smisao plitkosti da se znanost,
umjesto na razvoj misli i pojma, postavlja, naprotiv, na nepos-
redni opaaj i sluajno uobraavanje, a isto tako da se bogata
ralanjenost obiajnosnoga u sebi, ralanjenost kakva je dra-
va, arhitektonika njene umnosti, koja odreenim razlikovanjem
krugova javnog ivota i njihovih ovlatenja te strogou mjere, u
kojoj se dri svaki stup, luk i tenja, ini da snaga cjeline proiz-
lazi iz harmonije njenih lanova - da se dade da se ta oblikova-
na zgrada slije u kau srca, prijateljstva i oduevljenja. Kao
* plitkosti njegove znanosti dao sam i inae potvrde; vidi Znanost logi-
ke (Nrnberg, 1812), Uvod,str. XVII. (Bd 5, S.47)
3
Jakob Friedrich Fries, 1773-1843, kao profesor filozofije i matematike
Hegelov prethodnik u Heidelbergu, 1817. godine je na sveanosti grada War-
tburga odrao govor a potom je privremeno suspendiran iz nastavnike slube;
Vidi Feierrede des Prof. Fries an die Teutschen Burschen..., Oppositionsblatt
oder Weimarische Zeitung, 1817, NR. 257.
PREDGOVOR 13
to je, po Epikuru, svijet uope, tako bi prema takvoj predstavi
obiajnosni svijet trebalo predati subjektivnoj sluajnosti mnje-
nja i proizvoljnosti, a tome, dakako, nije tako. Jednostavnim do-
maim lijekom da se na osjeaj postavlja ono to je vietisuu
:
godinji posao uma i njegova razuma utedjela se, naravno, sva
muka umskog uvida i spoznaje, koje vodi misaoni pojam. Me-
fisto kod Goethea - dobar autoritet - kae tome otprilike ono
to sam ja i inae naveo:
Verachte nur Verstand und Wissenschaft,
des Menschen allerhchste Gaben -
so hast dem Teufel dich ergeben
und musst zugrunde gehn.
4
Sasvim je blizu da takav nazor prihvati i lik pobonosti;
jer ime se sve nije pokuala autorizirati ta rabota! Pobonou i
Biblijom mislila je ona sebi dati najvie ovlatenje da prezire
obiajnosni red i objektivitet zakona. Jer, zacijelo je i pobonost
ono to istinu, koja je u svijetu razbijena na organsko carstvo,
uvija u jednostavniji zor osjeaja. No ukoliko je od prave vrste,
ona naputa pojam te religije im iz unutranjosti stupi napolje,
na svjetlo razvoja i objavljenog bogatstva ideja, pa donosi sa so-
bom iz svoje unutarnje slube boje potivanje zakona i jedne
istine koja po sebi i za sebe bitkuje i koja je uzviena iznad sub-
jektivnog oblika osjeaja.
Ovdje se moe istai poseban oblik zle savjesti koji se po-
kazuje u nainu rjeitosti, u koju se razapinje ona plitkost; i to
prije svega to on tamo gdje je najneduhovniji najvie pria
duhu, gdje govori najmrtvije i najdosadnije upotrebljava rijei
ivot i uvoditi u ivot, gdje se pak pokazuje najvea sebinost
prazne oholosti, tamo najvie upotrebljava rije narod. A ose-
bujni znak, koji nosi na elu, jest mrnja spram zakona. to pra-
vo i obiajnost, te zbiljski svijet prava i obiajnosnoga shvaa
4
Verachte nur Vernunft und WissenschafcDes Menschen allerhchste
Kraft,... Und htt er sich auch nicht demTeufel bergeben, Er msste doch zu-
gunde gehn! Goethe, Faust, I. Teil, Studeierzimmer, V. 1851-52, 1866-67.
Prevod: imnauku i razumprezre tko
- A najvea je ljudska snaga to - / /...
Pa da i nije avlu duu preo ve,
Svejedno morao bi propasti!
(prevod Tita Strozzija: Goethe, Faust, MH-Zora; Zgb. 1970, str. 85/86).
14 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
sebe s pomou misli, to s pomou misli daje sebi oblik umnos-
ti, naime openitost i odreenost, to, taj je zakon ono to onaj
osjeaj koji sebi pridrava proizvoljnost, onu savjest koja ono
pravo stavlja u subjektivno uvjerenje, s razlogom smatra kao
ono to je sebi najneprijateljskije. Oblik prava kao dunosti i
kao zakona osjea kao mrtvo, hladno slovo, kao okov; jer osje-
aj ne spoznaje u njemu sam sebe; on u njemu nije slobodan,
jer je zakon um stvari, a ovaj ne doputa osjeaju da se ogrije na
vlastitom partikularitetu. Zakon je stoga, kao to je tokom ovog
udbenika negdje zabiljeeno
5
, prije svega ibolet po kojemu se
odvajaju lana braa i prijatelji takozvanog naroda.
Poto se sada rabulisterija proizvoljnosti domogla imena
filozofije i iru publiku zavela na mnjenje da je takva djelatnost
filozofija, postalo je gotovo neasnim da se jo filozofski govori
prirodi drave; i ne treba zamjeriti ispravnim ljudima ako po-
stanu nestrpljivi im uju da se govori filozofskoj znanosti
dravi.
Jo manje se valja uditi ako vlade na takvo filozofiranje
konano uprave panju, jer se kod nas ionako filozofija ne vje-
ba, kao privatno umijee, npr. kao kod Grka, nego ima javnu
egzistenciju koja djeluje na publiku posebno ili samo u drav-
noj slubi. Ako su vlade svojim uenjacima koji su se posvetili
toj struci poklonile povjerenje time to su se u pogledu izgrad-
nje i sadraja filozofije potpuno pouzdali u njih - da ovdje-on-
dje, ako se ba hoe, nije bilo toliko povjerenja koliko ravno-
dunosti prema samoj toj znanosti i da se njena nastavna sluba
nije samo tradicionalno zadrala (kao to je, koliko je meni po-
znato, u Francuskoj katedre metafizike bar doputeno uvesti) -
onda im se to povjerenje mnogostruko loe uzvratilo, ili gdje se,
u drugom sluaju, vidi ravnodunost, onda bi bio posljedak da
se propadanje temeljitih spoznaja smatra ispatanjem za tu rav-
nodunost. Prije svega, zacijelo se ini da je plitkost moda naj-
podnoljivija, u najmanju ruku za spoljanji red i mir, jer ona ne
dolazi do toga da se dotakne, pa ak ni da nasluti supstanciju
stvari; ona na taj nain prije svega, bar policijski, nita ne bi
imala protiv sebe, ukoliko drava jo ne osjea potrebu dubljeg
obrazovanja i uvida zahtijevajui od znanosti zadovoljenje te
potrebe. No plitkost sama od sebe vodi u pogledu obiajnosno-
ga, prava i dunosti uope do onih osnovnih naela koja u toj
' Str. , fusnota uz 258, primjedba
PREDGOVOR
15
sferi sainjavaju plitkost, do principa sofista, koje tako izrazito
upoznajemo kod Platona - do principa koji ono to je pravo po-
stavljaju na subjektivne svrhe i mnjenja, na subjektivni osjeaj i
partikularno uvjerenje - do principa iz kojih slijedi razaranje is-
to tako unutarnje obiajnosti i estite savjesti, ljubavi i prava
medu privatnim osobama, kao i razaranje javnog reda i drav-
nih zakona. Znaenje koje takve pojave moraju poprimiti za
vlade nee se moi odbaciti nekakvom titulom koja bi se osla-
njala na samo poklonjeno povjerenje i na autoritet slube da se
od drave zahtijeva da ona zajami i dopusti da vlada ono to
kvari supstancijalni izvor djela, opa naela, pa ak i njezin
prkos, kao da bi tako trebalo da bude. Kome bog daje slubu,
tome daje i razum - stara je ala, koja se u nae vrijeme zacijelo
ne eli ak ozbiljno tvrditi.
U vanosti vrste i naina filozofiranja, koja je osvjeena
okolnostima u vladama, ne da se osporavati momenat zatite i
potpore, koji je studiju filozofije, ini se, potreban prema mno-
gim drugim stranama. Jer, kad ovjek u tolikim proizvodima iz
struke pozitivnih znanosti, kao i u proizvodima religiozne na-
bonosti i u drugoj neodreenoj literaturi ita kako se u njima
pokazuje ne samo prije spomenuti prezir prema filozofiji da tak-
vi koji ujedno posvjedouju da su potpuno zaostali u stvaranju
misli i da im je filozofija neto posve strano ipak postupaju s
njome kao s neim to je kod njih svrena stvar - nego kako se
ovdje ak izriito obaraju na filozofiju i kako se njezin sadraj,
pojmovna spoznaja boga te fizike i duhovne prirode, spoznaja
istine, proglaava ludom, tavie, grenom drskou, i kako se
um, i opet um, i u beskonanom ponavljanju um optuuje, poni-
ava i proklinje - ili kako se, u najmanju ruku, daje do znanja
kako su u velikom dijelu djelatnosti, koja bi trebala da bude
znanstvena, neugodni zahtjevi pojma koji se ipak ne dadu odbi-
ti - kad ovjek, velim, ima pred sobom takve pojave, mogao bi
gotovo pomisliti da s te strane tradicija nije vie ni dostojna to-
vanja ili dostatna da filozofijskom studiju osigura toleranciju i
javnu egzistenciju.* - U nae vrijeme uobiajene deklamacije i
* Isto takvi nazori pali su mi na pamet pri jednompismu od Joh. v. Miil-
lera (Djela Tbingen 1810-19) dio VIII, str. 56), gdje se prilikama Rima godi-
ne 1803, kad je taj grad bio pod francuskom vlau, medu ostalim, kae: Upi-
tan kako stoji s javnim naunim ustanovama, neki je profesor odgovorio: 'On
les tolere comme les bordels . - Moe se, dodue, uti kako se takozvana nau-
16
drskosti prema filozofiji pruaju neobian prizor stoga to, s
jedne strane, zbog one plitkosti na koju je ta znanost degradira-
na imaju pravo, a s druge se strane same korijene u tom elemen-
tu, protiv kojega su nezahvalno upravljene. Jer, time to je ono
nazovifilozofiranje proglasilo spoznaju istine ludim pokuajem,
ono je, kao i despotizam Rimskog Carstva, izjednailo plemstvo
i ropstvo, vrlinu i porok, ast i neast, znanje i neznanje, niveli-
ralo sve misli i svu gradu - tako da pojmovi istinitoga, zakoni
obiajnosnoga takoer nisu vie nita drugo nego mnjenja i sub-
jektivna uvjerenja, a najzloinakija naela stavljena su kao uv-
jerenja u isti poloaj s onim zakonima, a isto su tako svaki ma
kako prazan i partikularan objekt i ma kako bljutava materija
stavljeni u isti poloaj s onim to sainjava interes svih misaonih
ljudi i veze obiajnosnog svijeta.
Stoga valja smatrati sreom za znanost - doista je to, kao
to je spomenuto, nunost stvari - to se ono filozofiranje koje
se u sebi moglo raspredati kao kolska mudrost stavilo u blii
odnos prema zbilji, u kojoj nema ale s naelima prava i du-
nosti i koja ivi u svjetlu svijesti tim naelima, te to je, na taj
nain, dolo do javnog raskida. Upravo se taj poloaj filozofije
prema zbiljnosti nije razumio, a time se vraam na ono to sam
prije spomenuo, da je filozofija, budui da je pronicanje umno-
ga, upravo zato shvaanje prisutnoga i zbiljskoga, a ne postav-
ljanje neega onostranoga, koje bi bogzna gdje trebalo biti - ili
emu se, u stvari, zacijelo moe kazati gdje je, naime da je u
zabludi jednostranog, praznog rezoniranja. U toku rasprave ko-
ja slijedi primijetio sam da je ak platonska republika, koja po-
slovino vai kao prazan ideal, u biti shvatila samo prirodu
grke obiajnosti, i da je Platon zatim u svijesti dubljem prin-
cipu, koji prodire u nju i koji se mogao pojaviti kod nje samo
jo kao nezadovoljena enja, a, prema tome, samo kao zator,
morao upravo iz te enje traiti pomo protiv toga, ali nju, koja
je morala doi iz visine, mogao je prije svega traiti samo u ne-
koj vanjskoj posebnoj formi one obiajnosti, s pomou koje je
smislio da svlada onu propast, a ime je upravo najdublje povri-
ka umu, naime logika, ak jo preporuuje, moda u uvjerenju da se njome
kao suhom i neplodnom znanou ili ionako nitko vie ne bavi, ili ako se to ov-
dje-ondje dogodi, ovjek dobiva u njoj samo besadrajne formule, koje niti to
daju niti to kvare i da, prema tome, preporuivanje ni u kojem sluaju nee
koditi kao to nita nee ni koristiti.
PREDGOVOR
17
jedio njen dublji nagon, slobodnu beskonanu linost. On se,
meutim, pokazao kao veliki duh time to je upravo princip oko
kojega se okree ono po emu se razlikuje njegova ideja, onaj
stoer oko kojega se [tada]
6
okretao predstojei preokret svijeta.
to je umno, to je zbiljsko;
a to je zbiljsko, to je umno
To je uvjerenje svake nepristrane svijesti, kao i filozofija,
pa odavle ova polazi isto tako u promatranje duhovnoga univer-
zuma kao i prirodnog. Ako refleksija, ili osjeaj, ili kakav god
lik imala subjektivna svijest, smatra sadanjost neim ispraznim,
ako je iznad nje i ako ono isprazno bolje zna, onda se ona nala-
zi u ispraznome, a kako ona zbilju ima samo u sadanjosti, to je
ona tako sama smo ispraznost. Ako, obratno, ideja vai kao
ono to je tek neka puka ideja, neka predstava u mnjenju, onda
filozofija, naprotiv, prua uvid da nije nita zbiljsko osim ideje.
Tada stoji do toga da se u prividu vremenskoga i prolaznoga
spozna supstancija, koja je imanentna, i ono vjeno, koje je sa-
danje. Jer umno, to je sinonim ideje, time to u svojoj zbiljnos-
ti ujedno stupa u spoljanju egzistenciju, javlja se u beskrajnom
bogatstvu oblika, pojava i likova, te obavija svoju jezgru are-
nom korom, u kojoj svijest ponajprije prebiva, a koju probija
tek pojam kako bi naao unutarnje bilo i isto ga tako osjetio ka-
ko u spoljanjim likovima jo kuca. No beskonano raznoliki
odnosi koji se u ovoj spoljanjosti, sjajem biti, stvaraju u njima*
- taj beskonani materijal i njegovo reguliranje nisu predmet fi-
lozofije. Ona se time mijeala u stvari koje se nje ne tiu; ona se-
bi moe utedjeti trud da tome dade dobar savjet; Platon je
mogao izostaviti preporuivanje dojiljama da s djecom nikad ne
smiju stajati mirno, nego da ih uvijek ljuljaju na rukama, kao
to je Fichte mogao izostaviti da se usavravanje pasoke polici-
je konstruira, kako se to nazivalo dotle, da onima koji su sum-
njivi treba staviti u paso ne samo znak nego da u njemu treba
naslikati i portret. U takvim se izvodima ne da vie vidjeti ni tra-
ga filozofiji, i ona moe utoliko vie napustiti takvu ultramud-
rost ukoliko bi trebalo da se pokae upravo najliberalnijom pre-
ma tom beskonanom mnotvu predmeta. Time e se znanost
6
Ovu je rije u Hegelovu prirunom primjerku on sam dodao.
* Tj. u oblicima, pojavama i likovima. - Bilj. red.
2 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
18
takoer pokazati najdaljom od mrnje, koju tatina, iz uobrae-
nosti da stvar bolje zna od drugih, baca na mnotvo okolnosti i
institucija - mrnje u kojoj se sebi sitniavost najvie svia, jer
samo time dolazi tatina do nekog samoosjeaja.
Tako ova rasprava, ukoliko sadrava znanost dravi, ne
treba da bude nita drugo do pokuaj da dravu shvati i prikae
kao neto u sebi umno. Kao filozofijski spis ona mora biti naj-
dalje od toga da treba konstruirati dravu kakva bi ona trebala
da bude; pouka koju bi ona mogla u sebi sadravati ne moe ii
za tim da poui dravu kakva treba da bude, nego, naprotiv, ka-
ko nju, obiajnosni univerzum, treba spoznati.
, .
Hie Rhodus, hie saltus.
Pojmiti ono to jest zadaa je filozofije, jer ono to jest -
jest um. to se tie individua, to je ionako svaka individua edo
svog vremena; tako je i filozofija svoje vrijeme mislima obuhva-
eno. Isto je tako ludo misliti da neka filozofija prelazi preko
svog sadanjeg svijeta, kao to je ludo misliti da individua pre-
skae svoje vrijeme, da skae preko Roda. Ako njegova teorija
doista ide preko njegova vremena, ako on sebi gradi neki svijet
kakav ovaj treba da bude, onda on, dodue, egzistira, ali samo u
njegovu mnjenju - nekom elementu u koji se dade utisnuti to
god mu drago.
S malo izmjene ona bi izreka glasila:
Ovdje je rua, ovdje plei.
Ono to lei izmeu uma kao samosvjesnog duha i uma
kao opstojee zbilje, ono to onaj prvi um rastavlja od ovoga
drugoga i to mu ne da da u ovome potonjemu nade zadovolje-
nje jest okov nekog apstraktuma koji nije osloboen u pojam.
Da se um spozna kao rua u kriu sadanjosti i da se ovjek na
taj nain njoj raduje, taj je umni uvid pomirenje sa zbiljom to
ga filozofija prua onima kojima se jednom javio unutarnji za-
htjev da pojme i da u onome to je supstancijalno isto tako do-
biju subjektivnu slobodu, kao i da sa subjektivnom slobodom
ne stoje u onome to je u posebnome i sluajnome, nego u ono-
me to je po sebi i za sebe.
PREDGOVOR
19
To je takoer ono to sainjava konkretniji smisao onoga
to je gore apstraktnije bilo oznaeno kao jedinstvo oblika i sad-
raja, jer je oblik u svom najkonkretnijem znaenju um kao po-
jmovno spoznavanje, a sadraj - um kao supstancijalna bit obi-
ajnosne i prirodne zbilje; svjesni identitet obojega jest filozof-
ska ideja. Velika je svojeglavost, svojeglavost koja ovjeku ini
ast, ne htjeti nita priznati kao nazor to nije opravdano milju
- a ta je svojeglavost ono to karakterizira novije vrijeme, inae
osebujni princip protestantizma. Ono ime je Luther kao vjero-
vanje otpoeo u uvstvu i u svjedoanstvu duha, jest isto to je
dalje sazreli duh teio da shvati u pojmu; pa da se tako u sada-
njosti oslobodi i da na taj nain u njoj nae sebe. Kao to je po-
stala glasovita izreka da polovina filozofija odvodi od Boga - a
to je ona ista polovinost koja spoznavanje ini pribliavanjem
istini - dok prava filozofija vodi k Bogu, isto je tako i s dra-
vom. Kao to se um ne zadovoljava pribliavanjem koje nije ni
vrue ni hladno, pa je stoga bljutavo, isto se tako malo zadovo-
ljava hladnim oajanjem koje priznaje da je u ovoj vremenitosti,
dodue, loe ili, u najboljem sluaju, osrednje, ali da se u njoj
upravo nita bolje ne moe dobiti, da stoga valja odravati mir
sa zbiljom. Mir s njome, koji pribavlja spoznaja, topliji je.
Da pouavanju kakav treba da bude svijet kaemo jo
jednu rije, filozofija ionako dolazi uvijek prekasno do toga.
Kao misao svijeta javlja se ona tek u vrijeme poto je zbiljnost
ispunila svoj proces razvoja i dovrila se. To to ui pojam, po-
kazuje nuno isto tako i povijest - da se tek u zrelosti zbilje ono
idealno javlja nasuprot realnome i da ono idealno sebi u liku in-
telektualnog carstva gradi isti svijet, shvaen u njegovoj sup-
stanciji. Kad filozofija svojim sivilom slika na sivome, onda je
jedan lik ivota ostario, a sivilom na sivome ne moe se pomla-
diti, nego samo spoznati; Minervina sova poinje svoj let tek u
suton.
No vrijeme je da se zavri ovaj predgovor; kao predgovor
on ionako moe govoriti samo povrno i subjektivno stajalitu
spisa kojemu on prethodi. Ako u jednom sadraju treba filozof-
ski govoriti, onda on podnosi samo znanstvenu, objektivnu ob-
radu, kao to i piscu svako prituvrjeenje druge vrste nego to je
rasprava samoj stvari, mora vaiti samo kao subjektivan prigo-
vor, pa mu ono mora biti ravnoduno.
Berlin, 25. juna 1820.
2
UVOD
1
1
Predmet je filozofijske pravne znanosti ideja prava, pojam
prava i njegovo ozbiljenje.
Filozofija ima posla s idejama, i s toga ne s onim to
se uobiajilo nazivati zgoljnim pojmovima; tavie, ona
pokazuje njihovu jednostranost i neistinitost, kao i to da je
pojam (ne ono to se esto tako naziva, a samo je apstrak-
tno razumsko odreenje) jedino ono to ima zbiljnost, i to
tako da on sebi ovu sam daje. Sve to nije ta, samim po-
jmom postavljena zbiljnost, jest prolazno opstojanje, spo-
ljanja sluajnost, mnjenje, pojava bez biti, neistina, ob-
mana itd. Oblikovanje koje pojam sebi daje u svojem ozbi-
ljenju drugi je bitni moment ideje za spoznaju samog po-
jma, a od oblika valja ga razlikovati samo kao pojam.
[uz 1] 30. X 1822
Priroda stvari. Ne: imamo ove i ove pojmove i sad-
raj, pravo, slobodu, vlasnitvo, dravu itd., i sad ovom
pojmu takoer razgovijetno mislimo; - formalno obrazo-
vanje nita ne pomae odluivanju stvari. - Ve: promat-
rati upravo prirodu stvari same, to je pojam stvari - a ono
je neto samo dano, bogzna odakle shvaeno, predstavlje-
no itd.
1
: U narednom tekstu (do paragrafa 180) paragrafima i (umetnutim) pri-
mjedbama uz paragrafe prikljuene su rukopisne biljeke koje su pisane prorije-
eno u Hegelovom prirunom primjerku (obiljeene znakom ) ; krae pri-
mjedbe koje se odnose na pojedine izraze stoje u fusnotama. - Usmeni dodaci
iprema biljekama sa predavanja) slijede izdanje Filozofije prava u VIII tomu
Djela. - Vlastorune biljeke kao i usmeni dodaci su odvojeni od glavnog teksta
i oznaeni uglastom zagradom ili napomenom dodatak.
UVOD
21
Ne takozvani zgoljni pojmovi; filozofija zna najbolje
da su takozvani zgoljni pojmovi neto nitetno - nego bit-
no njihovo ozbiljenje - realiziranje. Zbiljnost je samo je-
dinstvo unutarnjega i spoljanjega - da pojam nije neko
zgoljno unutarnje, nego takoer realno - a da spoljanje,
realno, nije neki bespojmovni realitet, opstanak - egzis-
tencija, nego da je bitno odreen s pomou pojma. - Ovo
u opoj razlici pojma i ideje; - za nefilozofski smisao -
pret(hodno), historijski - ono poblie odlaem do pojma
prava - pojma ove ideje same - jer pravo je posve samo
kao ideja -
Dodatak. Pojam i njegova egzistencija su dvije strane raz-
dvojene i sjedinjene kao dua i tijelo. Tijelo je isti ivot kao i du-
a a ipak se oboje mogu nazvati kao da lee jedno izvan drugog.
Dua izvan tijela ne bi bila nita ivo a isto tako je i obrnuto.
Tako je postojanje pojma njegovo tijelo kao to se ono pokora-
va dui koja ga je proizvela. Klice u sebi imaju stablo i sadre
cijelu njegovu snagu, premda one jo nisu ono samo. Stablo po-
sve odgovara jednostavnoj slici klice. Ako tijelo ne odgovara
dui, onda je to neto upravo bijedno. Jedinstvo postojanja i po-
jma, tijela i due, jest ideja. Ono nije samo harmonija nego po-
tpuno proimanje. Ne ivi nita to nije na bilo koji nain ideja.
Ideja prava je sloboda i da bi bila istinski shvaena ona se mora
spoznati u njenom pojmu i njegovom postojanju.
2.
Pravna je znanost jedan dio filozofije. Stoga ona ideju, ko-
ja je um nekog predmeta, mora razviti iz pojma ili, to je isto,
promatrati vlastiti imanentni razvoj same stvari. Kao dio ima
ona odreenu poetnu taku, koja je rezultat i istina onoga to
prethodi i to sainjava njen takozvani dokaz. Stoga pojam pra-
va, po svom nastajanju pada izvan znanosti prava, njegova se
dedukcija ovdje pretpostavlja i kao danog valja ga prihvatiti.
Dodatak. Filozofija obrazuje krug. Ona ima neto prvo,
neposredno, budui da uope mora poeti, ima neto to nije
dokazano, neto to nije nikakav rezultat. Ali ono ime filozofi-
22
ja poinje jest neposredno relativno, budui da se to mora poja-
viti na jednoj drugoj krajnjoj taki kao rezultat. Ona je jedan niz
koji ne visi u zraku, koji nije neto to neposredno poinje, nego
ona krui u sebi.
Po formalnoj, nefilozofskoj metodi znanosti trai se i
zahtijeva prvo definicija, u najmanju ruku poradi spolja-
njeg znanstvenog oblika. Pozitivnoj pravnoj znanosti, uos-
talom, i ne moe mnogo biti do toga, jer ona prije svega
eli oznaiti to je pravno, tj. koja su to posebna zakonska
odreenja zbog kojih se za opomenu reklo: omnis defini-
tio injure civili periculosa. I doista, to su nepovezanija i
u sebi protivurjenija odreenja nekog prava, to su manje
u njemu mogue definicije, jer one treba da sadravaju up-
ravo opa odreenja, a ova, pak, ine neposredno vidlji-
vim ono protivurjeno, ovdje ono nepravo, u njegovoj go-
lotinji. Tako npr. u rimskom pravu ne bi bila mogua ni-
kakva definicija ovjeku, jer se rob ne bi mogao supsu-
mirati pod nju; u njegovu je stanju onaj pojam, tavie,
povrijeen; isto tako inilo bi se kao opasna za mnoge od-
nose definicija vlasnitvu i vlasnicima. - No dedukcija
definicije izvodi se uglavnom iz etimologije, prije svega iz
toga to se ona apstrahira iz posebnih sluajeva i to se pri
tome ini osnovom uvstvo i predstava ljudi. Ispravnost
definicije dovodi se onda u suglasnost s opstojeim pred-
stavama. Pri toj se metodi odstranjuje ono to je jedino
znanstveno bitno, u pogledu sadraja nunost stvari po se-
bi i za sebe samu (ovdje prava), a u pogledu oblika priroda
pojma. tavie, u filozofskoj je spoznaji glavna stvar nu-
nost nekog pojma, a da kretanje postane rezultat, to je nje-
gov dokaz i dedukcija. Dok je tako njegov sadraj za sebe
nudan, valja, kao drugo, potraiti ono to njemu odgova-
ra u predstavama i jeziku. Kakav je, meutim, ovaj pojam
za sebe u svojoj istini i kakav je on u predstavi, to ne samo
da meusobno moe nego i mora biti razlino i u obliku i
liku. Ipak, ako predstava nije i po svom sadraju lana,
moe se pojam zacijelo pokazati kao sadran u njoj i, po
svojoj biti, kao opstojei u njoj, to znai: predstava moe
biti uzdignuta do oblika pojma. No ona je tako malo mje-
rilo i kriterij pojma, koji je za sebe sam nudan i istinit, da
UVOD
23
ona, naprotiv, svoju istinu iz njega mora uzeti, sebe njime
ispraviti i spoznati. - Ako je, meutim, onaj nain spozna-
je sa svojim formalnostima definicija, zakljuivanja, doka-
zivanja i sl., s jedne strane, manje ili vie iezao, onda je
to, naprotiv, lo nadomjestak to ga je dobila s pomou
jedne druge manire, naime da treba neposredno prihvatiti
i tvrditi ideje uope, a tako i ideju prava i njegova dalja
odreenja kao injenice svijesti, i da prirodni ili neki uzvi-
eni osjeaj, vlastite grudi i oduevljenje, valja uiniti izvo-
rom prava. Ako je ova metoda od svih najudobnija, onda
je ujedno i najnefilozofskija - da ovdje ne spominjemo
druge strane takva nazora koji se ne odnosi samo na spoz-
navanje, nego neposredno na djelovanje. Ako prva, dodu-
e formalna, metoda ipak jo zahtijeva oblik pojma u defi-
niciji, a u dokazu oblik nunosti spoznavanja, onda mani-
ra neposredne svijesti i osjeaja ini principom subjektivi-
tet, sluajnost i proizvoljnost znanja. U emu se sastoji
znanstveni postupak filozofije, valja ovdje pretpostaviti iz
filozofske logike.
[uz 2]
a/ Nain kako bismo ovdje morali postupati - u
odreenju pojma prava.
a/ Obian nain da se stvore odreenja iz pred-
stave pozitivnim pravnim odreenjima.
/ Pojam prava po sebi i za sebe samoga - nu-
nost; inae pak mogu leati u predstavi drugih odree-
nja, koja se ele - Sin [ = ] stvar, neto to otac moe
prodati, ne slijedi iz pojma prava, - dakle ako definici-
ja ne odgovara ovoj predstavi, to je utoliko gore za
predstavu, pozitivno pravno odreenje, - ne definicija,
/ Iz pojma razviti -konzekventno - prema pojmu
stvari.
Definicija. Do takvih formalnih opih stvari ne stoji
u praktinom pravu, nego do detalja - to je ueniji sub-
jekt, to vie vlada detaljima. No neto je drugo stvar, koja
je utoliko gora ukoliko je proziran detalj, a ne ono openi-
to.
Hvala Bogu, u naim se dravama moe definicija
ovjeka - kao pravno sposobnoga - staviti na elo zakoni-
V
24
ka - a da se ne upadne u opasnost da e se naii na odre-
enja ovjekovu pravu i dunostima ovjeka koja proti-
vurjee pojmu ovjeka.
Sprijeda se, dodue, dadu staviti takoer po pojmu
ispravne definicije ako se pri tome odriemo konzekvenci-
je, toga da dalja odreenja ne protivurijee tom pojmu. -
Ako nekonzekventne definicije [nisu] ni za to - ta-
koer samo neka uenost. -
U starom rimskom pravu to nije tako - rob, sin nije
pod to supsumiran.
Hein [eccius, Elementa Tuns, Civilis 1728] 75. Ho-
mo cuicunque mens* ratione praedita in corpore humano
contigit. Persona est homo, cum quodam statu considera-
tus. 76. Status est qualitas, cuius ratione homines diverso
jure utuntur. 77. Servus itaque est homo, est etiam, per-
sona, quatenus mm statu naturali consideratur, sed ratio-
ne status civilis est .
89. Ingenuus est, qui statim, ut natus est, liber est -
a ipak ga je otac mogao prodati - ranije ubiti. -
130. Filii familias erant quidem ingenui, sed non
patres familias /takoer ne kad je oenjen -/ et hine per-
sonae quidem censebantur, sed ratione aliorum civium et
ingeniorum, non ratione patris, cujus respectu res maneipi
aeque ac servi habebantur.
2
3.
Pravo je pozitivno uope a) po obliku, to ono u nekoj
dravi vai, a taj zakonski autoritet princip je za njegovo pozna-
* ali tada je ratio prazna rije a njegov pojamnita ne oznaava
2 17. ovjek je onaj kome je uvijek bio dodijeljen razumomobdaren
duh u jednomljudskomtijelu. Osoba je ovjek posmatran u jednomodreenom
statusu. 76. Status je svojstvo na osnovu kojeg ljudi uivaju razliita prava.
77. Rob je prema tome ovjek, a on je i osoba ukoliko se promatra u prirodnom
stanju, ali je on s obziromna graansko stanje ,bez lica'.
89. Slobodno roden je onaj koji je u trenutku svog roenja slobodan...
130. Potinjeni (djeca) bili su dodue slobodno roeni ali ne nepotinjeni
(otac porodice) -, stoga su oni bili posmatrani dodue kao osobe, ali samo obzi-
romna druge graane i slobodno roene, ne s obziromna oca u pogledu kojega
su se tretirali kao stvari (vlasnitvo).
UVOD 25
vanje, pozitivna pravna znanost, b) Po sadraju dobiva ovo pra-
vo pozitivan element; a) po posebnom nacionalnom karakteru
nekog naroda, po stupnju njegova povijesnog razvoja i poveza-
nosti svih odnosa koji pripadaju prirodnoj nunosti, ) po nu-
nosti da jedan sistem zakonskog prava sadrava primjenu opeg
pojma na posebnu kakvou predmeta i sluajeva koja je dana
izvana - primjenu koja nije vie spekulativno miljenje i razvoj
pojma, nego supsumcija razuma; ) u posljednjim odreenjima
koja su potrebna za odluku u zbilji.
Ako se pozitivnom pravu i zakonima suprotstavi os-
jeaj srca, nagnue i proizvoljnost, onda u najmanju ruku
filozofija ne moe priznavati takve autoritete. - Da sila i
tiranija mogu biti element pozitivnog prava, to je za nj slu-
ajno i ne tie se njegove prirode. Kasnije e se, u
211-214, pokazati mjesto gdje pravo mora postati pozitiv-
no. Ovdje su odreenja, koja e se pokazati, samo navede-
na da bi se naznaile granice filozofskog prava i da bi se
odmah odstranila eventualna predstava ili ak zahtjev,
kao da bi se sistematskim razvijanjem tog prava trebao do-
biti pozitivan zakonik, tj. takav kakav je potreban zbiljskoj
dravi. - Bio bi velik nesporazum ako bi se to to su pri-
rodno pravo i filozofsko pravo razliita od pozitivnoga
preokrenulo u to da su ona meusobno suprotstavljena ili
protivna; ono je, prvo, naprotiv, prema ovome drugome u
odnosu Institucija prema Pandektama.*U pogledu povijes-
nog elementa u pozitivnom pravu, koje se prvo spominje u
preanjem , dao je Montesquieu istinski historijski na-
zor, pravo filozofsko stajalite da zakonodavstvo uope i
njegova posebna odreenja ne valja promatrati izolirano i
apstraktno, nego, naprotiv, kao ovisan momenat jednog
totaliteta, u povezanosti sa svim ostalim odreenjima koja
sainjavaju karakter jedne nacije i jednog vremena; u toj
povezanosti dobiva ono svoje istinsko znaenje, a time i
svoje opravdanje. - Da bi se razmatrali pojavljivanje i raz-
vijanje pravnih odreenja koja su se pojavila u vremenu -
ovo isto povijesno nastojanje, kao i spoznaja njegove raz-
umske konzekvencije, koja proizlazi iz njihova usporei-
* Institucije (Institutiones) udbenik prava, Pandekte - pravo (rimsko),
koje je vailo i u srednjemi novomvijeku (pandektarno pr.). - Bilj. prev.
vanja s pravnim odnosima koji ve opstoje, ima u svojoj
vlastitoj sferi svoju zaslugu i svoju valjanost pa stoji izvan
odnosa s filozofskim promatranjem, ukoliko se, naime,
sam razvoj iz historijskih osnova ne zamjenjuje s razvojem
iz pojma i ukoliko se povijesno objanjenje i opravdanje
ne proiruje do znaenja opravdanja koje vai po sebi i za
sebe. Ta razlika, koja je vrlo vana i koju valja zapamtiti,
istovremeno je vrlo jasna; jedno pravno odreenje dade se
na osnovu prilika i opstojeih pravnih institucija, pokazati
kao savreno obrazloeno i konzekventno, a po sebi i za
sebe ipak moe biti nepravedno i neumno, poput mnotva
odreenja rimskog privatnog prava, koja su sasvim kon-
zekventno proisticala iz takvih institucija kao to su rim-
ska oinska vlast, rimski brak. No ako pravna odreenja i
jesu pravedna i umna, ipak je neto sasvim drugo da se to
njima pokae, to se istinski moe dogoditi samo s po-
mou pojma, a neto drugo da se prikae povjesnost njiho-
va nastupanja, prilike, sluajeve, potrebe i dogaaje koji
su doveli do njihova ustanovljivanja. Takvo prikazivanje i
(pragmatiko) spoznavanje iz bliih i daljih povijesnih uz-
roka nazivaju esto objanjenjem ili, jo radije, poima-
njem, u mnjenju da se s pomou tog pokazivanja povjes-
nosti zbiva sve ili, tavie, ono bitno do ega jedino stoji
da bi se zakon ili pravna institucija pojmila; dok, naprotiv,
ono istinski bitno, pojam stvari, pri tome gotovo nije ni
dolo do rijei. - Tako se obiava govoriti i rimskim, ger-
manskim pravnim pojmovima, pravnim pojmovima kako
su odreeni u ovom ili onom zakoniku, dok se pri tom ne
javlja nita od pojmova, nego samo opa pravna odree-
nja, razumske postavke, naela, zakoni i si. - Zapostavlja-
njem one razlike uspijeva da se poremeti stajalite i da se
pitanje istinskom opravdanju pretvori u opravdanje na
osnovu okolnosti, konzekvencije iz pretpostavki koje po
sebi uglavnom isto tako malo vrijede itd., i uope da se
ono relativno stavlja na mjesto apsolutnoga, spoljanja po-
java na mjesto prirode stvari. Povijesnom opravdanju, ako
zamijeni spoljanje nastajanje s nastajanjem iz pojma, do-
gaa se onda da nesvjesno ini protivno od onoga to na-
mjerava. Ako se nastajanje jedne institucije pod njenim
odreenim okolnostima pokae potpuno svrsishodnim i
UVOD 27
nunim, i ako se time ispunilo ono to je zahtijevalo histo-
rijsko stajalite, onda naprotiv, ako to treba da vai kao
ope opravdanje same stvari, slijedi protivno, naime da je
institucija, budui da takve okolnosti vie ne opstoje, time,
tavie, izgubila svoj smisao i svoje pravo.* - Tako, ako se
npr. za odravanje samostana smatra vanim njihova za-
sluga za obraivanje i naseljavanje pustinja, za odravanje
uenosti poukom i prepisivanjem itd., i ako se ta zasluga
smatra razlogom i odreenjem za njihovo dalje opstojanje,
onda iz toga, tavie, slijedi da su oni u sasvim promijenje-
nim prilikama, bar utoliko, postali suvini i nesvrsishodni.
- Budui da su, pak, povijesno znaenje, povijesno poka-
zivanje i objanjavanje nastajanja i filozofski nazor, tako-
er nastajanju i pojmu stvari, kod kue u razlinim sfe-
rama, zato oni utoliko mogu zadrati meusobno ravno-
duan stav. No kako oni ni u onom to je znanstveno ne
zadravaju uvijek taj ravnoduni stav, navodim jo neto
to se toga tie kako se javlja u Udbeniku povijesti rim-
skog prava (1799) gospodina [Gustava] Hugoa, odakle
ujedno moe proizai dalje objanjenje one manire suprot-
nosti. Gospodin Hugo navodi tu (5. izdanje [1818] 53)
da Ciceron hvali dvanaest ploa s prijekim pogledom na
filozofe, ali filozof Favorin obrauje ih potpuno isto
onako kao to je odonda ve mnogi veliki filozof obradio
pozitivno pravo. Jedanput zauvijek gotov odgovor na
takvu obradu izraava tu gospodin Hugo u razlogu to je
Favorin isto tako malo razumio dvanaest ploa kao ti filo-
zofi pozitivno pravo. - to se tie prijekora pravnika
Seksta Cecilija filozofu Favorinu, kod Gelija, Noctes Atti-
cae. XX, I [22] to taj prijekor izrie prije svega trajni i istin-
ski pricip opravdanja onoga to je po svom sadraju pro-
sto pozitivno. Non ignoras vrlo dobro kae Cecilij Fa-
vorinu legum opportunitates et medelas pro temporum
moribus et pro rerum publicarum generibus, ac pro utilita-
tum praesentium rationibus, proque vitiorum, quibus me-
dendum est, fervoribus, mutari ac flecti, neque uno statu
consistere, quin, ut facies coeli et maris, ita rerum atque
fortunae tempestatibus varientur. Quid salubrius visum est
* [rukopisno:] Engl[eska] - Mudrost predaka
28
rogatione illa Stolonis ..., quid utilius plebiscito Voconio
... quid tarn necessarium existimatum est..., quam lex Lici-
nia ...? Omnia tarnen haec obliterata et operta sunt civita-
tis opulentia
3
... - Ti su zakoni pozitivni utoliko ukoliko
imaju svoje znaenje i svrsishodnost u okolnostima, a, pre-
ma tome, imaju uope samo historijsku vrijednost, stoga i
jesu prolazne prirode. Mudrost zakonodavaca i vlada u
onome to su uinili za opstojee okolnosti i odredili za ta-
danje prilike, jest stvar za sebe i pripada ocjeni povijesti,
koja e onu mudrost utoliko dublje priznati ukoliko takvu
ocjenu vie podupiru filozofska gledita. Meutim, da-
ljim opravdanjima dvanaest ploa protiv Favorina elim
navesti jedan primjer, jer Cecilij pri tome iznosi besmrtnu
prijevaru metode razuma i njegova rezoniranja, naime da
se za lou stvar navede dobar razlog pa da se misli da se
ona time opravdala. Za odvratni zakon koji vjerovniku na-
kon proteklog roka daje pravo da ubije dunika ili da ga
proda kao roba, a ako je bilo vie vjerovnika, da od njega
odreu komadie i da ga na taj nain razdijele meusob-
no, i to tako da ne bi kome, ako bi suvie ili premalo odre-
zao, iz toga trebala da nastane pravna teta (klauzula koja
je Shakespeareovu Shylocku u Mletakom trgovcu do-
bro dola i koju je on najzahvalnije akceptirao) - za sve to
Cecilij navodi dobar razlog da e se time vjernost i vjera
utoliko vie osigurati i da [bi] upravo zbog odvratnosti tog
zakona nikad nee trebati doi do njegove primjene. Nje-
govoj nepromiljenosti pri tome ne izmie samo refleksija
da je upravo tim odreenjem unitena ona namjera, osigu-
ravanje vjernosti i vjera nego i on sam neposredno zatim
navodi primjer djelovanja zakona lanim svjedoanstvi-
ma koje je promaeno svojom neumjerenom kaznom. -
to, meutim, gospodin Hugo hoe time da Favorin nije
3
Ti vrlo dobro zna da se pomona sredstva i lijekovi zakona, ukoliko
trebaju biti djelotvorni, uvijek moraju preobraziti i promijeniti, bilo prema obi-
ajima vremena i vrstama dravnog ustrojstva kao i prema zahtjevima i okolnos-
tima savremenosti i prema nedostacima koji se moraju sprijeiti, i da oni ne smi-
ju istrajavati u jednom stanju a da kroz obilje dogaaja i sluaja ne budu pod-
vrgnuti mnijenju kao to je oblik i izgled neba i mora. Sto bi moglo biti zdravije
od onog Stolonijevog prijedloga zakona..., ta korisnije od Voconiusove zajed-
nike odluke..., ta se smatra tako nunim kao to je Licinijev zakon...? A ipak
su svi pali u zaborav i baeni u sjenu izvanrednom imunou drave....
UVOD 29
razumio zakon, ne da se uvidjeti; svako je ae zacijelo
kadro da ga razumije, a najbolje bi spomenuti Shylock
razumio jo i navedenu, za njega tako povoljnu klauzulu;
- pod razumijevanjem mora da je gospodin Hugo mislio
samo tvorbu razuma, koja se s pomou dobrog razloga
umiruje kraj jednog takvog zakona. Jedno drugo nerazu-
mijevanje, koje je Cecilij upravo ovdje predbacio Favori-
nu, filozof, uostalom, ve moe priznati a da ba ne po-
crveni od stida, naime da je iumentum koji se, a ne arce-
ra, samo bolesniku po zakonu treba da dade da bi se kao
svjedok doveo pred sud, znaio ne samo konja nego tako-
er i koiju ili kola. Cecilij je iz tog zakonskog odreenja
mogao izvui dalji dokaz izvrsnosti i tanosti starih za-
kona, naime da se oni uputaju ak u to da se za pozivanje
bolesna svjedoka pred sud bave odreivanjem ne samo
razlike izmeu konja i kola nego takoer i kola i kola po-
krivenih i postavljenih, kako Cecilij objanjava, i takvih
koja nisu tako udobna. Time bismo imali izbor izmeu
krutosti onog zakona ili izmeu beznaajnosti takvih odre-
enja, ali iskazati beznaajnost takvih stvari i njihovih
uenih objanjenja uz to, bila bi jedna od najveih pogre-
aka prema ovaj i drugim uenostima.
Gospodin Hugo, meutim, govori u navedenom ud-
beniku i umnosti, s obzirom na rimsko pravo; na to
sam naiao, jest ovo: Poto je on u raspravljanju razdob-
lju nastajanja drave do dvanaest ploa, 38. i 39, rekao
da su (u Rimu) imali mnogo potreba i da je ovjek bio
prinuden da radi, pri emu je kao pomonika upotreblja-
vao teglee i tovarne ivotinje, kao to ih kod nas ima, da
se tlo izmjenjivalo breuljcima i dolinama, a da je grad le-
ao na breuljku itd. - navoenja kojima je moda tre-
bao da bude ispunjen Montesquieov smisao, ali ime te-
ko da bi se nalo da je pogoen njegov duh - on sada, do-
due, navodi, 40, da je pravno stanje, bilo jo vrlo dale-
ko od toga da zadovolji najvie zahtjeve uma (sasvim is-
pravno; rimsko porodino pravo, ropstvo itd. ne zadovo-
ljava ni vrlo male zahtjeve uma); ali u iduim razdobljima
gospodin Hugo zaboravlja da naznai u kojem je razdob-
lju i da li je u bilo kojemu od njih rimsko pravo zadovolja-
valo najvie zahtjeve uma. juristikim klasicima u raz-
dobiju najvie izgradnje rimskog prava kao znanosti ipak
se kae, u 289, da se ve dugo zapaa da su juristiki
klasici bili filozofski obrazovani, ali malo ih zna (iz
mnogih izdanja udbenika gospodina Hugoa zna to sad
ipak vie njih) da ne opstoji vrsta pisaca koji bi zbog kon-
zekventnog zakljuivanja iz naela toliko zasluili da se
stave bok matematiarima, a u jednoj posve upadljivoj
osobitosti razvijanja pojmova novijem tvorcu metafizike,
kao to to zasluuju rimski pravni uenjaci; ovo posljed-
nje potvruje znaajna okolnost da se nigdje ne javlja tako
mnogo trihotomija kao kod juristikih klasika i kod Kan-
ta. - Ona konzekvencija koju je Leibniz toliko hvalio za-
cijelo je bitno svojstvo pravne znanosti, kao i matematike i
svake druge razumske znanosti; ali sa zadovoljenjem za-
htjeva uma i filozofskom znanou ta razumska konzek-
vencija nema jo nikakve veze. Osim toga valja, dakako,
inkonzekvenciju rimskih pravnih uenjaka i pretora poti-
vati kao jednu od njihovih najveih vrlina kad su njome
odstupali od nepravednih i odvratnih institucija, ali videi
se prinudenima da callide izmisle prazne razlike rijei (da
se ono to je takode bilo batina nazove bonorum posse-
sio), i ak lude izgovore (a ludost je takoer inkonzekven-
cija) da bi se spasio slovo tablica, kao s pomou fikcije,
, da je filia filius (Heineccius Antiquitatum Ro-
manorum .... liber I (Frankfurt 1771), tit II 24). - Smije-
no je, meutim, da se juristiki klasici zbog nekoliko triho-
tomijskih razdioba - sasvim po primjerima navedenima
na tom mjestu u bilj. 5 - vide izjednaeni s Kantom i da se
takvo neto naziva razvojem pojmova.
[Uz 3]
Primjena opeg na posebnu prirodu predmeta -
Kraa; pretampavanje, zbirke, plagijat umetnut u djelo
[?] , muzike zbirke, - umjetnika djela, bakrorez, ovoj li-
tografiran - kazalini komadi - prijepisi ili kopije - ako
su ve tampani, vlasnitvo izvodioevo.
/ Posljednje odreenje - ide dalje, do spoljanosti,
- tj. odreenja kvantiteta - takoer kvaliteta, da li batina-
nje ili zatvor, ili novana kazna. Rok od est sedmica; po-
ziv da se valja odazvati za 1 godinu i 1 dan.
UVOD 31
a/ Postavljeno - a/ Znanje - pravo drave da
kanjava.
/ Odreeno - ovjek svijest - prema uvstvu (-
dirljivo - pod starim hrastovima - na nain oeva, pra-
vedni muevi u ovom smislu, tradicija - suprotstavljena
pojmu idealizma), prema sluajnosti mnjenja, takoer
samovolji, asovitom osjeaju.
Pozitivno ovdje ne suprotstavljeno onome nega-
tivnome, nego pozitivno: ono je postavljeno, vai.
Kasnije, u svoje vrijeme - na razliitim takama,
gdje pravo stupa u ono pozitivno a/ mora biti pozitivno.
Moe se, moda, misliti da ima neki pravni sistem i
pravno stanje koje bi bilo isto umno - samo umno - ide-
al, - zahtijeva se da bi to tako trebalo biti - najvii zahtjev.
On ima u sebi neto ispravno, ali i neto neispravno - Is-
pravno: um treba da bude vladajui, i on je to u obrazova-
noj dravi - u cjelini takoer - ima vie uma u tome nego
to se misli, tome je ve bilo govora; sadanjost se pojav-
ljuje refleksiji, naroito ubraenosti kao kri, dodue s
nunou - a ruu, tj. um u tom kriu ui spoznavati filo-
zofija. A ono neispravno iz takoer ve navedenoga. Um u
zbiljnosti stupa u spoljanjost opstanka - primjena, oblik
pozitivnog - dalja sfera, gdje samo razum ima svoju vlast,
koja je osloboena uma, svejedno tako ili ovako - vladaju
prirodne okolnosti itd. - Meu ovima takoer i vlastito
svojstvo duha - naime biti odreen s pomou slobode -
ali kao neposredna svijest spoljanjega, a takoer i unutar-
njega, svijest pravu dunosti - da u sebi samom dade da
to vai, jer vai - drava, zakoni imaju sami ovu dvostru-
ku stranu - da budu u sebi umni ili razumni i da tako od-
govaraju vlastitom uvidu u pojam, tako da ih individua
moe sluati, jer ih ona sama spoznaje kao dobro - ali ta-
koer i stranu da oni vae, vidi a). Oni moraju vaiti; sub-
jektivni je uvid ujedno neto sluajno, i vaenje prava ne
moe se uiniti tome ovisnim da li je tko tako mislio i e-
lio - ili ovako. Jer upravo oni [su] ono ne-sluajno, ono u
emu je, tavie, sluajnost ukinuta. - Ljudi se vladaju ta-
ko prema zakonima iz straha - a svjesni je strah lukavost s
oprenim unutarnjim uvjerenjem, iz vjere, povjerenja - za-
32
tim takoer pri svemu umu i uvidu - velik dio zakonskih
odreenja iz zdravog ljudskog razuma, koji, meutim, ima
pravi smisao da opstoji jedna beskonana sfera u kojoj se
moe odluivati ovako ili onako; - ali gdje je glavna stvar
da je odlueno; to mora biti zapovjeeno u svijetu, isto
zapovjeeno; tj. u religiji i umu ne moe se prosto zapovi-
jedati - no [moe] upravo na strani beskrajne sluajnosti.
[uz 3 primjedb.]
a/ historijski postupak - spoljanje okolnosti,
razlozi.
/ u nekada, - u istoj prolosti; ono umno pra-
vo, jest [ono] sadanje, mora u sadanjosti biti umno, ne
iz neke okolnosti koja je jednom postojala - ne dobri
razlozi, tj. odreenja uzeta iz ovog, onog obzira. - Um
je sadanji - siromani carski slobodni grad - jaki kon-
tingent.
/ u jednom drugom pozitivnom - brano pravo -
institucija.
Objasniti. To je vrlo esta pojava [pojava koja je sa-
da uinjena znanou] kad se pita razlogu ove uredbe,
zakonske dispozicije - npr. zato su izborni kneevi Fala-
ke patroni kotlokrpa - pravo da se patenti izloe - vitez
zapovijeda konjicom - nad trubaem i bubnjarom - bu-
banj od mjedi - oni koji su izraivali bubnjeve izraivali
su i kotlove - svuda smjeti raditi - dravni izraiva bub-
njeva. - Ovo je vjena pria, koja stalno traje - zakonska
dispozicija - u rimskom ili njemakom pravu - Razlog,
dvoznanost - da li razuman razlog njegova spoljanjeg
nastajanja, postajanja vaeim - i unutarnji umni razlog,
razlog u misli stvari - pojam.
Oni koji posve nita ne razumiju pitanje - bit e na
to vrlo bijesni i nezadovoljni; jer to je sasvim drugo pod-
ruje, na koje se stvar prenosi, - podruje pojma - Uobi-
ajeno odgovaranje biva obino - ne razumije se stvar. -
Odatle
/ reeno u primjedbi - shvaeno - uvidjeti smisao
pozitivnih pravnih dispozicija posve je lako. - No pod raz-
umijevanjem razumije se
UVOD
33
/ poznavanje svih beskonanih detalja - posve
bespotrebno za umni uvid; - uenjak, kae se, razumije
stvar - kao uenjak on je pritijenjen uz te historijske
detalje; i samo odatle moe vaiti da onaj razumije pra-
vo koji je uglavnom, kao to takoer kae gospodin Hu-
go, posjeivao kolegije tome, univerzitet. - Kao da
time svi graani koji nisu sluali nikakve juristike kole-
gije ne bi nita razumjeli pravu - takvi juristi gledaju
ostale ljude kao svoje pravne robove. Pripada metieru -
oVo pravo na umno poimanje ne moe sebi uzeti nika-
kav narod - nikakvi laici - ovdje jo manje nego u reli-
giji. Laici ne razumiju nita od religije - a dolo je vrije-
me da se pita za um stvari.
/ ne spoznaje se vanost takvog poznavanja;
njemu njegovu podruju radi se - ne razumije se stvar,
ne zna se emu se rad;; tj. ne ostaje se pri tom emu
oni misle da je rije - naime upravo historijskom znanju
i dobrim razumskim razlozima; - ne razumjeti znai [:] oni
stoje na jednom drugom stanovitu - i ovo treba da bude
iskljuivo jedino - ne priznaju da postoji takoer i umno
stanovite.
/ Ovo nepoznavanje umnog stajalita - bezbrinost
-zbog toga, oholost da se misli kako se kod uenog pozna-
vanja ve ima za sebe umna spoznaja - osveuje se zatim
takoer - ne moe se, opstoje mjesta gdje se radi misli-
ma; - ne moe se odoljeti a da se ne doe i do onoga op-
enitoga - tada izlazi na vidjelo itava golotinja - tako je
to naroito kod gospodina Hugoa, alosno je kako to tu iz-
gleda -
Rotten boroughs* - objasniti, razum - mudrost
predaka - u emu se ova sastojala? - da se poziva na veli-
ke gradove ili poznatija mjesta -
Tada ispravni razum - ali sada druge okolnosti - ne
vie veza s ovim -
[uz 3 primjed. str. 25, prvi redovi]
Uobiajene rijei [sa] Institu[cije] Pandekte zaobii
[kako] Heinecc [ins] Fav[orinus].
* Rotten boroughs, eng. - ne imati vie pravi ustav. - Bilj. prev.
Razumijevanje / smisao rijei; / [ius], razlog,
veza; / Nerazumijevanje: ne znati ovaj razlog, dakle
ne imati razum stvari; / ne dopustiti da vai takva
vrsta razloga, tj. takav razum koji je ovdje jedino upot-
rijebljen.
p- [uz 3, primjed., str. 26, posljednji redovi]
Favof, govori na osnovu prirode stvari nasuprot to-
me - Caecrl[ius] opravdava zakon na osnovu posljedice -
da valja zastraiti. - Na osnovu posljedice? - nema li je -
treba da je ipak ima - posljedica, tavie, da se kazna nee
izvriti, zloinstvo bi, ukoliko se moe zastraiti s pomou
kazne, utoliko bilo zazorno - utoliko odvanije.
Gell [ius], Noctes Atticae] XX, I Dissectum esse an-
tiquitus neminem equidem neque legi neque audivi, quo-
niam saevitia poenae contemni non quitast.
(No, da je bez obzira na to uinjeno mnogo dugova
- a da nisu bili plaeni, proizlazi iz preanjega. - Vie
puta kazano. Tertiis nundinis capite poenas dabant /s
onim atrocitetom/ aut trans Tiberim peregre venum
ibant.) An putas, Favorine, si non ilia etiam ex XII tabulis
de tesdmoniis falsis poena abolevisset (?) et si nunc
quoque ut antea qui falsum testimonium dixisse convictus
esset, e saxo Tarpeio deiceretur, mentituros fuisse pro tes-
timonio tarn multos quam videmus?"
Na krivokletstvo se u Engleskoj rijetko podnosila
tuba, jer je kazna otra smrtna kazna. -
[uz 3. primjedb. str. 26]
Favorin je ipak morao razumjeti latinski; objanje-
nje jumentuma /leksika valja provjeriti/ za kola moglo je
lako biti tako objanjeno da bi, budui da bi zgoljno do-
4
Da u starim vremenima niko nije bio raskomadan, tome u svakom
sluaju nisam niti ta itao niti uo - pogotovo se to nita ne tie toga da se s ni-
podatavanjem izrazimo otrini kazne. (... Na trei pazarni dan plaali su svo-
jim ivotom ili su bili prodani s one strane Tibra u tuinu). Ili vjeruje li, Favori-
nuse, ako i kazna za lanog svjedoka ne bi bila brisana iz Dvanaest tablica, i ako
bi jo i danas kao neko, jedan od lanih iskaza onih koji su dovedeni iz Tarpej-
skog kra bio oboren, da bi tada bilo mnogo onih koji su u statusu svjedoka
spremni lagati, kao to mi to doivljavamo?
UVOD
35
putenje tovarne ivotinje bilo neadekvatno za bolesnog
svjedoka, iz toga moglo ili moralo biti zakljueno da bi ju-
mentum takoer morao znaiti i kola - nepokrivena.
4.
Tlo je prava uope ono duhovno, a njegovo poblie mjesto
i ishodite volja, koja je slobodna, tako da sloboda ini njegovu
supstanciju i odreenje, a pravni je sistem carstvo ozbiljene slo-
bode, svijet duha proizveden iz njega samoga kao druga priro*
da.
Dodatak. Slobodu volje najbolje je objasniti upuivanjem
na fiziku prirodu. Sloboda je, naime, isto tako temeljno odre-
enje volje kao to je teina temeljno odreenje tijela. Kada se
kae da je materija teka moglo bi se misliti da je ovaj predikat
samo sluajan; ali to nije tako jer na materiji nije nita bez tei-
ne. Ona je tavie teina sama. Teina sainjava tijelo i jest tije-
lo. Isto je tako sa slobodom i voljom. Jer ono slobodno je volja.
Volja bez slobode je prazna rije kao to je sloboda zbiljska sa-
mo kao volja, kao subjekt. Ali ta je ono to pogaa povezanost
volje sa miljenjem, tome treba primijetiti slijedee. Duh je
miljenje uope i ovjek se od ivotinje razlikuje miljenjem. Ali
ne mora se predstaviti da je ovjek s jedne strane mislei, s dru-
ge strane onaj koji ima htijenje i da u jednom dranju ima mi-
ljenje a u drugom htijenje, jer ovo bi bila prazna predstava. Raz-
lika izmeu miljenja i volje samo je razlika izmeu teorijskog i
praktikog dranja, ali to nisu dvije sposobnosti nego je volja
poseban nain miljenja: kao miljenje koje sebe prevodi u po-
stojanje, kao poriv da sebi da postojanje. Ova razlika miljenja i
volje moe se izraziti ovako. Time to ja mislim neki predmet ja
ga pravim milju i uzimam mu ono osjetimo; ja od njega pravim
neto to je sutinski i neposredno Moje: jer tek u miljenju ja
sam kod sebe, tek je poimanje probijanje predmeta koji mi vie
ne stoji nasuprot i kojemu sam ja uzeo ono to mu je vlastito,
ono to je on imao za sebe prema meni. Kao to Adam kae Evi,
ti si meso moga mesa i kost moje kosti, tako kae duh, to je duh
moga duha, i stvarnost je iezla. Svaka predstava je jedno upu-
3
36
ivanje a ovo pripada miljenju. Uiniti neto opim znai to
misliti. Ja je miljenje a isto tako i ono ope. Kad kaem Ja, on-
da doputam da u tome padne svaka posebnost, karakter, ono
prirodno, znanja, starost. Ja je posve prazno, punkualno, jed-
nostavno, ali djelatno u ovoj jednostavnosti. arena slika svijeta
je ispred mene: ja mu stojim nasuprot i u ovom dranju ukidam
suprotnost, ovaj sadraj inim svojim. Ja je u svijetu kod kue
ako ga zna, jo vie, ako ga je pojmilo. Toliko teorijskom dra-
nju. Praktino dranje, naprotiv, poinje miljenjem, kod samo-
ga Ja, i najprije se pojavljuje kao suprotstavljeno, jer se naime
odmah postavlja jedno razdvajanje. Time to sam praktian,
djelatan, to znai djelujem, ja sebe odreujem, a sebe odrediti
znai upravo postaviti razliku. Ali ove razlike koje postavljam
tada su ponovo moje razlike, odreenja dolaze meni, a svrhe,
zbog ega sam ja pokrenut, pripadaju meni. Ako ja sada ispus-
tim i ova odreenja i razlike, to znai stavim ih u takozvani van-
jski svijet, one ipak ostaju moje: one su ono to sam uinio, ta
sam napravio, one nose tragove moga duha. Ako je ovo sada
razlika teorijskog i praktinog dranja, onda sada treba pokaza-
ti njihov odnos. Ono teorijsko je bitno sadrano u onom prak-
tinom : Ovo ide protiv predstave da su oboje razdvojeni, jer ne
moe se imati nikakva volja bez inteligencije. Naprotiv, volja
sadrava u sebi ono teorijsko: volja odreuje sebe; ovo odree-
nje je najprije neki interes: ono to ja hou ja sebi predstavljam,
to je predmet za mene. ivotinja djeluje po instinktu, pokrenuta
je neim unutarnjim pa je i ona praktina ali ona nema volje, jer
sebi ne predstavlja ono emu udi. Ali isto tako malo se moe
teorijski drati ili misliti bez volje, jer time to mislimo mi smo
upravo djelatni. Sadraj miljenog svakako uva formu bivstvu-
jueg, ali je ovo bivstvujue neto posredovano, ono to je po-
stavljeno naom djelatnou. Ove razlike su dakle nerazdvojine:
one su jedno i isto, i u svakom injenju kao i u miljenju kao hti-
jenju nalaze se oba momenta.
U pogledu slobode volje moe se podsjetiti na negdanji
postupak spoznavanja. Pretpostavljala se, naime, predstava vo-
lje, i pokuavalo da se iz nje dobije i utvrdi defincija volje, zatim
se po nainu negdanje empirijske psihologije iz razliitih osjeta
i pojava obine svijesti, kao to su kajanje, krivica i si., za koje
je trebalo dati objanjenje samo na osnovu slobodne volje, na-
veo takozvani dokaz da je volja slobodna. Ugodnije je, meu-
UVOD 37
tim, drati se prosto toga da je sloboda dana kao injenica svi-
jesti i da se u nju mora vjerovati. Da je volja slobodna i to je
volja i sloboda - dedukcija tome moe se izvriti, kao to je
ve spomenuto ( 2), samo u povezanosti cjeline. Osnove te pre-
mise - da je duh ponajprije inteligencija i da su odreenja kroz
koja ona u svom razvitku prolazi, od uvstva preko predstavlja-
nja do miljenja, put da sebe proizvede kao volju, koja je, kao
praktini duh uope, najblia istina inteligencije - to sam prika-
zao u svojoj Enciklopediji filozofskih znanosti (Heidelberg,
1817) 363-399 pa se nadam da u jednom moi da dadem nji-
hovo dalje izvoenje. To je za mene utoliko vie potreba, ukoli-
ko u time, kako se nadam, dati svoj prilog temeljitoj spoznaji
prirode duha, budui da se, kao to tamo, u 367, bilj.,
5
napo-
minjem, ne nalazi lako jedna filozofska znanost u tako zanema-
renom i loem stanju kao to je nauka duhu, koja se obino
naziva psihologijom. - U pogledu momenata pojma volje, nave-
denima u ovom i u iduim Uvoda, koji su rezultat one premi-
se, moe se ovjek, uostalom, u svrhu predstavljanja pozvati na
samosvijest svakoga. Svatko e ponajprije nai u sebi da se od
svega, ma to to bilo, moe apstrahirati i isto tako sam sebe od-
rediti, da svaki sadraj s pomou sebe moe postaviti u sebe i da
za dalja odreenja isto tako ima primjer u svojoj samosvijesti.
[uz 4. primjedba]
Inteligencija
Praktino Teorijski
kao s pomou mene postav- Bitkujui, pozitivno prisut-
ljeno, negativno odreenje no - Promatrati, to dopusti-
- praktino se nasuprot to- ti i - spoznavati kako je to,
me ponaati, to promijeniti to znati kao openito
5
3. izd. 444
38
Teorijski i praktino
/uope ne 2 moi - Praktina predstava
/subjektivna svrha, to ja hou / da to jest
/u volji - svijet, priroda, nunost - vjeno graeni
hram - Vjeno opstojei - naen.
5.
Volja sadrava u sebi a) element iste neodreenosti ili is-
te refleksije ja u kojoj je razrijeeno svako ogranienje, svaki
sadraj koji neposredno opstoji s pomou prirode, potreba, po-
uda i nagona ili koji je, bilo ime, dan i odreen; bezgranina
beskonanost apsolutne apstrakcije ili openitosti, isto milje-
nje sebe same.
Oni koji promatraju miljenje kao posebnu, osebuj-
nu mo, odijeljenu od volje, kao takoer jedne osebujne
moi, i koji nadalje miljenje smatraju ak tetnim za vo-
lju, osobito za dobru volju, pokazuju odmah unaprijed da
ne znaju gotovo nita prirodi volje; primjedba koju e
valjati jo ee uiniti istom predmetu. - Ako je jedna
ovdje odreena strana volje - ta apsolutna mogunost da
se moe apstrahirati od svakog odreenja u kojemu se ja
nalazim ili koje sam ja u sebe postavio, bijeg iz svakog
sadraja kao ograde - ono za to volja sebe odreuje ili
to predstava vrsto dri kao slobodu za sebe, - onda je to
negativna sloboda ili sloboda razuma. - To je sloboda
praznine, koja je ovdje uzdignuta do zbiljskog lika i do
strasti, i to - ostajui prosto teorijska, u religioznosti fana-
tizam indijske iste kontemplacije, a obraajui se k zbi-
ljnosti, u politici kao i u religioznosti - fanatizam razara-
nja svakog opstojeeg drutvenog poretka, uklanjanje in-
dividua koje su sumnjive za neki poredak, kao i unitenje
svake organizacije koja hoe ponovo da se pojavi. Samo
ukoliko to razara, ima ta negativna volja osjeaj svog op-
stojanja; ona, dakako, misli da hoe nekakvo pozitivno
stanje, npr. stanje ope jednakosti ili opeg religioznog i-
vota, ali ona doista ne eli njegovu pozitivnu zbiljnost, jer
UVOD
39
ova odmah donosi sa sobom nekakav red, nekakvo opo-
sebljavanje*, kako uredaba tako i individua, a oposeblja-
vanje i objektivno odreenje jest ono iz ijeg unitenja
proizlazi za tu negativnu slobodu njena samosvijest. Tako
ono to ona misli da eli, moe ve za sebe biti apstraktna
predstava, a njeno ozbiljenje samo furija razaranja.
[uz 5]
1. Volja uope
postaviti sebe kao ope - Miljenje postavljanje opeg
uope, htijenje mene kao opega - Ja predmet miljenja. -
Ja kao bie - Tko sebe nije mislio, nije slobodan - Tko ni-
je slobodan, nije sebe mislio, tj. ne tako da bi ovo milje-
nje sebe, da je ono ope - bio upravo njegov bitak -
[uz 5 primjed.]
/ivotinja proputa ovo, ono iz straha, doputa da
neto drugo u njoj vlada. - ovjek odreenjem iz sebe sa-
moga zbog svrhe koja je njegova - zbog neega pozitivno-
ga, koje on hoe - ovjek moe sebe ubiti -
ivotinja [ima] negativan sadraj, - ostaje negativna
- njoj strano odreenje, na koje se ona samo navikava -
potitena je, nevjerna svojoj prirodi -
ovjek, budui da odrie - zbog jedne svrhe - ostav-
lja ovo to je elio imati - ali on ostaje on sam, neslomljen -
Moe takoer biti bez volje, moe se dopustiti prisiliti,
tome kasnije, ukoliko prisilnost -
/ formalno promatranje - ne zbog svrhe i zbog sad-
raja - sadraju tek kasnije -
/ Sloboda praznine, koja sebe fiksira, u ovoj ap-
strakciji jedino postavlja svoj bitak - razumska sloboda -
jest sve odreeno - granica; ogranienje.
Formalno zanoenje nekom [?] odreenou. Drugo,
pojava - za sebe izolirana - u primj. napomenuto - Odre-
enost, pojavu, muku [?] odrediti.
* Besonderung sam ovdje i prevodio kao oposebljavanje, u smislu spe-
cifikacije. - Bilj. prev.
Dodatak. U ovom elementu volje lei to da se mogu oslo-
boditi od svega, da mogu napustiti svrhe, da mogu apstrahirati
od svega. ovjek sam moe sve napustiti pa i svoj ivot: on mo-
e poiniti samoubojstvo; to ivotinja ne moe, ona uvijek osta-
je samo negativna; u jednom njoj stranom odreenju na koje se
ona samo navikla. ovjek je isto miljenje samoga sebe, i samo
kao mislei ovjek je ova mo da sam sebi da openitost, to zna-
i da svaku posebnost, svaku odreenost ugasi. Ova negativna
sloboda ili ova sloboda razuma je jednostrana, ali ovo jednos-
trano uvijek sadri jedno bitno odreenje u sebi: ona se stoga
ne smije odbaciti ali nedostatak razuma je da on jedno jednos-
trano odreenje uzdie do jedinog i najvieg. Ova forma slobo-
de se povijesno esto javlja. Kod Indijaca, na primjer, smatra se
najviim da se istraje u znanju svog jednostavnog identiteta sa
sobom, da se ostane u ovom praznom prostoru svoje unutar-
njosti, kao bezbojno svjetlo u istom zoru, i da se napusti svaka
djelatnost ivota, svaka svrha, svaka predstava. Na ovaj nain
ovjek postaje brahmanom: to nije vie nikakva razlika kona-
nog ovjeka i brahmana; svaka diferencijacija je, tavie, iezla
u ovoj openitosti. Ova forma se konkretnije pojavljuje u djelat-
nom fanatizmu politikog kao i religioznog ivota. Tome, na
primjer, pripada teror francuske revolucije u kojoj su trebale bi-
ti ukinute sve razlike talenta, autoriteta. Ovo vrijeme je bila
strepnja, potres, nepodnoljivost svega posebnog; jer fanatizam
hoe neto apstraktno i nikakvo ralanjivanje: tamo gdje se is-
tiu razlike, on ih smatra suprotstavljenim svojoj neodreenosti
i ukida ih. Stoga je i narod u revoluciji ponovo razorio instituci-
je koje je sam napravio, jer je svaka institucija protivna apstrak-
tnoj samosvijesti jednakosti.
6.
) Isto tako je ja prelaenje iz nediferencirane neodree-
nosti na diferenciranje, odreivanje i postavljanje neke odree-
nosti kao sadraja i predmeta. - Taj bi sadraj, nadalje, bio kao
dan prirodom ili stvoren iz pojma duha. Tim postavljanjem sa-
moga sebe kao odreenoga stupa ja u opstanak uope; - ap-
solutni momenat konanosti ili oposebljavanja ja.
UVOD 41
Taj drugi momenat odreenja isto je tako negativitet,
ukidanje kao i prvi - on je, naime, ukidanje prvog apstrak-
tnog negativiteta. Kao to je posebno sadrano uope u
opemu, tako je taj drugi momenat sadran ve u prvom i
stoga samo postavljanje onoga to prvi po sebi ve jest; -
prvi momenat, naime, kao prvi za sebe nije istinska besko-
nanost ili konkretna openitost, pojam - nego samo ne-
to odreeno, jednostrano. Budui da je on, naime, ap-
strakcija svake odreenosti, zato on sam nije bez odree-
nosti; a biti neto apstraktno, jednostrano, to sainjava
njegovu odreenost, nedostatnost i konanost. - Razliko-
vanje i odreenje dvaju navedenih momenata nalazi se u
Fichteovoj filozofiji, isto tako u Kantovoj itd.; samo stoje,
da ostanemo kod Fichteova prikaza, ja kao ono bezgra-
nino (u prvoj postavci Fichteove Nauke znanosti)
uzeto sasvim kao ono pozitivno (tako je ono openitost i
identitet razuma), tako da taj apstraktni ja treba da za
sebe bude ono istinito i da stoga, nadalje, (u drugoj po-
stavci) pridolazi ograniavanje - ono negativno uope, bi-
lo kao dana, spoljanja ograda, bilo kao vlastita djelatnost
ja. - Shvatiti imanentni negativitet u opemu ili identi-
nome, kao u ja, bio je dalji korak koji je trebala da uini
spekulativna filozofija; - potreba kojoj ne slute oni koji
dualizam beskonanosti i konanosti ne shvaaju ak ni u
imanenciji i apstrakciji, kao Fichte.
[uz 6]
Neto - odreeno kao ono moje.
Ovdje jo ne: ja hou neto - nego upravljenost volje
na neto - oposebljavanje - refleksija - izbor - Kod bira-
nja pred sobom imati ovo i ono // Ja ne samo hou
nego hou neto, tj. neto posebno - kao razliito od ope-
nitosti - s obzirom na openitost - odrediti - ograniava
me - ovo zatim poblie promatrati u njegovoj suprotnosti
Ograniavanje - negacija - kao nedostatak -
bolje ono neogranieno - kao granica - naputa se svo-
ja sloboda - sputa se iz svoje visine - im se uje
granicama, enja za izlaskom - apstrakcija - Pitanje je
u emu lee granice? - kao stvar nude, konanosti.
42
GEORG WILHELMFRIEDRICH HEGEL
/ Neka se kae nekom ovjeku - on treba da
smatra sVoju volju bezgraninom, a ne da hoe neto
odreeno - novac, kuu, svoju dobrobit, sreu ljudi,
drave - uvijek neto posebno - ti se ograniava - mo-
ra ostati pri pukom istom htijenju, a ne stupiti u ko-
nanost. - .
Ponienje - Nezadovoljan - on ne treba nita
htjeti - . . . .
/ on ima pravo - jer upravo ona apstrakcija je
granica
/ Neodreeno kao odreeno - beskonano kao.
konano - prelaenje amo-tamo od jedne granice (ali
samo) do druge - Oboje razum - Negacija ovog razu-
ma sama beskonana.
Dodatak. Ovaj drugi momenat se pojavljuje kao suprot-
stavljen; njega treba shvatiti na njegov opi nain; on pripada
slobodi ali ne sainjava cijelu slobodu. Ovo Ja ovdje prelazi iz
bezrazline neodreenosti ka razlikovanju, ka postavljanju jed-
ne odreenosti kao nekog sadraja i predmeta. Ja neu nita na-
prosto nego ja hou neto. Neka volja, onako kako je razmatra-
na u prethodnim paragrafima, koja hoe samo ono apstraktno
openito, nee nita i stoga nije volja. Ono posebno ta volja ho-
e, jedno je ogranienje, jer volja da bi bila volja mora se uope
ograniiti. To da volja hoe neto jeste ogranienje, negacija.
Uposebljenje je tako ono to se u pravilu naziva konanou.
Obino refleksija prvi momenat, naime ono odreeno, dri za
ono apsolutno i vie, a ono ogranieno, naprotiv, za puku nega-
ciju ove neodreenosti. Ali ova neodreenost i sama je jedna
negacija prema onom odreenom, prema konanosti: Ja je ova
samost i apsolutna negacija. Utoliko je neodreena volja isto ta-
ko jednostrana kao i ona koja puko stoji u odreenosti.
7 .
) Volja je jedinstvo tih obaju momenata; - u sebe reflek-
tirana i time openitosti vraena posebnost - pojedinanost; sa-
moodreenje onog Ja da u jednome postavi sebe kao ono nega-
UVOD 43
tivno samoga sebe, naime, kao odreenoga, ogranienoga, i da
ostane kod sebe, tj. u svom identitetu sa sobom i openitosti, i
da se u odreenju spoji sa samim sobom. - Ja sebe odreuje
ukoliko je on odnos negativiteta prema sebi samome; kao taj
odnos prema sebi on je isto tako ravnoduan spram ove odree-
nosti, zna je kao svoju idealnu, zna je kao zgoljnu mogunost,
kojom nije vezan, nego u kojoj je on samo zato to on sebe po-
stavlja u njoj. To je sloboda volje, sloboda koja tako sainjava
njegov pojam ili supstancijalitet, njegovu teinu, kao to teina
sainjava supstancijalitet tijela.
Svaka samosvijest zna sebe kao neto openito - kao
mogunost da apstrahira od samog odreenja - kao po-
sebnost s odreenim predmetom, sadrajem, svrhom. Ta
oba momenta ipak su samo apstrakcije; ono konkretno i
istinito (a sve istinito je konkretno) jest openitost, koja
ima kao suprotnost ono posebno, koje je, pak, svojom ref-
leksijom u sebi izjednaeno s openitim. - To jedinstvo je
pojedinanost,* ali ne u svojoj neposrednosti kao Jedno,
kao to je pojedinanost u predstavi, nego prema svom po-
jmu (Enciklopedija filozof, znanosti, 112-114
6
) - ili, ta
pojedinanost nije zapravo nita drugo nego pojam sam.
Ona oba prva momenta, da volja moe od svega apstrahi-
rati i da je takoer odreena s pomou sebe ili neega dru-
goga - lako e se priznati i shvatiti, jer su oni za sebe neis-
tiniti i razumski momenti; ali ono tree neistinito i speku-
lativno (a sve istinito, ukoliko se poima, moe se pomilja-
ti samo spekulativno) jest ono u to odbija da se uputa
razum, koji uvijek upravo pojam naziva onim nepojmlji-
vim. Dokaz i poblie tumaenje tome to je najunutarnji-
je spekulaciji, beskonanosti, kao negativitetu koji se od-
nosi na sebe, tom posljednjem ishoditu svake djelatnosti,
ivota i svijesti, pripada logici kao isto spekulativnoj filo-
zofiji. - Ovdje se moe samo jo primijetiti da se volja,
ako se govori ovako: volja je opa, volja odreuje sebe, iz-
rie ve kao pretpostavljeni subjekt ili supstrat, ali ona ni-
je neto gotovo i openito prije svog odreivanja i prije
ukidanja i idealiteta tog odreivanja, nego ona je volja tek
* [u rukopisu:] bolje subjektivitet
6
3. izdanje 163-165
44
kao ova djelatnost, koja sebe u sebi posreduje, i kao po-
vratak u sebe.
[uz 7]
a/ Ono oboje a),b)znai slobodu - samo su njeni
momenti i momenti volje.
a/Ovo tree [] nije apstrakcija, nego konkretno,
zdrav ljudski razum, te spekulacija. Apsolutan oblik - u
svakom pogledu i svuda - boanski ritam svijeta i metoda
apsolutnog spoznavanja - jednom zauvijek zapaena - ti-
me se zadobilo zasad veliko znanje
/ to je spekulativno? - Ono konkretno, zor, zdravi
ljudski razum - izobliavanje refleksija - filozofija natrag
zdravom ljudskom razumu - Neposredna pojedinanost -
pojam, pojedinanost - kao spekulativni.
Razrjeenje - a/ Oposebljavanje - Razlikovanje /
Ukidanje tog razlikovanja - kod sebe, tj. identino
/ Negacija je po sebi neodreenost, - oposebljava-
nje je po sebi negacija, - ova negacija sa sobom, samosvi-
jest - U iduem promatranju - pojava - / neodreenost
/ Odreenje prva pojavna negacija -
Dra ivota - samosvijest - sadanjost.
a/ Sadraj, interesi - posao - ono posebno
/ Ja, meutim, samo iznad toga - oposebljavanje sa-
mo kao negativno, kao granica -
esto pitanje kako se mogu ljudi zadovoljiti takvim po-
slovima?
/ Sadraj pozitivan, supstancijalan, ali uvijek ograni-
en.
/ Prezencija - samosvijest
To ne formalno, sadraj doista supstancijalan. - Stup-
njevi, stepeni u ovom supstancijalitetu.
Openitost - jesam kod sebe - proimajui - sasvim
kroz subjekt i objekt - istinita openitost ide kroz sasvim
apstraktnu openitost i kroz posebnost. - Subjekt za mene
jest openitost, samo s postavljenim negativitetom.
Zakljuak - volja.
1. Odluiti se - sam sebe - pojedinanost - sebe u
spoljanjem - (stvoriti) posebno - ili zakljuivati - /
UVOD
45
jo neodreeno - mnogostruko, posebno; - ukinuti ovu
razluenost
2. Ovo tree / je tek ono istinito tako da oni momenti
imaju i samo to u sebi - ono openito - ukidanje opo-
sebljavanja - jest isto tako povratak u sebe - no neod-
reen - i ono posebno - odreenje - jest isto tako sub-
jektivitet - Ukidanje apstraktnog - drugobitak* spram
odreenosti.
3) Taj povratak volje u sebe jest ono formalno - ponaj-
prije uope - bitak koji treba da bude - osjea se od-
mah da se dolazi do prirode posebnoga - da li je ja do-
ista u tome kod sebe samoga; - Ono posebno je svrha -
dakako da je moja svrha formalna, ali moe imati sad-
raj, koji mi je inae bilo otkuda dan, a koji je razliit
od ja.
Dodatak. To to mi zapravo zovemo voljom, u sebi sadri
oba prethodna momenta. Ja je prije svega kao takvo ista djelat-
nost, ono ope koje je kod sebe; ali ovo ope se odreuje, i uto-
liko vie nije kod sebe nego se sebi postavlja kao drugo i presta-
je da bude ope. Ono tree je sada to da je ono kod samoga se-
be u svom ogranienju, u ovom drugom, da, time to se odreu-
je, ipak ostaje kod sebe i ne prestaje da se dri onog opeg: ovo
je tada konkretni pojam slobode, dok su oba prethodna momen-
ta pronaeni posve apstraktno i jednostrano. Ali, ovu slobodu
mi imamo ve u formi osjeanja, na primjer, u prijateljstvu i lju-
bavi. Ovdje nismo jednostrano u sebi nego se sada ograniava-
mo u odnosu na nekog drugog, ali u ovom ogranienju sebe
znamo kao sami sebe. U odreenosti se ovjek ne treba osjeati
odreenim nego time da se drugo promatra kao drugo, tek se u
tome ima svoj samoosjeaj. Sloboda dakle ne lei niti u neodre-
enosti niti u odreenosti, nego je oboje. Volju koja se samoog-
raniava na jedno ovo, ima onaj svojeglavac koji zamilja da je
neslobodan ako nema ovu volju. Ali volja nije vezana za neto
ogranieno, nego mora ii dalje jer priroda volje nije svojegla-
vost i vezanost nego sloboda je to da se hoe neto odreeno, ali
da u ovoj odreenosti bude kod sebe i da se ponovo vrati u ono
ope.
46
8 .
Ono to je dalje odreeno u oposebljavanju (. 6) sai-
njava razliku oblika volje: a) ukoliko je odreenost formalna
suprotnost subjektivnoga i objektivnoga kao spoljanje nepos-
redne egzistencije, utoliko je to formalna volja kao samosvijest
koja zatie spoljanji svijet, a kao pojedinanost koja se u odre-
enosti vraa u sebe ona je proces prevoenja subjektivne svrhe
u objektivitet posredovanjem djelatnosti i nekog sredstva. U du-
hu, kakav je on po sebi i za sebe, u kojemu je odreenost apso-
lutno njegova i istinska (Enciklop. 363
7
) sainjava odnos svi-
jesti samo onu stranu pojave volje koja za sebe ovdje ne dolazi
vie u obzir.
[uz 8]
1. Volja uope. Oblik svrhe - suvian za dalje ras-
pravljanje.
Materijal - dani, zateeni predmet, promjena, sred-
stvo - oblik neposrednosti - kao neposrednost spram ne-
posrednosti .- osjetilni opstanak.
2. Odreenost volje - Odreenost, oposebljavanje
ponajprije uope - svaki neto posebno - bez razlike. Po-
vratak iz subjektiviteta i spoljanjosti ovdje je izvravanje;
- Ukidanje suprotnosti.
a)Ono apstraktno openito djelatnosti volje. Djelatnost
samosvijesti ako suprotnost ima ovu odreenost. Osje-
tilni nain izvravanja - U svim i svakom voljnom aktu
- Izvravanje prava isto - Posjedovanje - kazna - rad,
drava - i bez toga duh se obraa duhu - volja volji. Iz-
vravanje - da druga volja dopusti da to vai.
Odnos svijesti dodaje ovu stranu - Ovdje se promatraju
odreenja volje - kao takva, dakako, valja tako realizi-
rati - ali odreenja - po njihovu svojstvu i sadraju -
da li subjektivno ili objektivno - Ovdje vaenje a/ um-
no po sebi i za sebe / u njegovoj osebujnoj grai, me-
dijum, tj. u subjektivnoj volji - ukoliko je ova suprotno
ili jo nije primjerena onom umnom. - Suprotnost sa-
mo openito umne i subjektivne volje. Suprotnost unu-
7
U 3. izdanju 440
UVOD 47
tar volje same - ne svijesti. Obje strane duhovne. - Ov-
dje objektiviranje volje u sebi - pojam, misao.
Sva odreenja volje mogu se nazvati svrhama, odre-
enjima koja treba da vae - ali nema interesa tako ih pro-
matrati, jer su sadraj svrhe kao takve, koja jo nije izvre-
na - i objektivna svrha jedan te isti sadraj.
to ovdje treba da bude izvedeno, jest pojam slobo-
de - on svrha; njegovo izvrenje, objektiviranje jest njego-
vo razvijanje, postavljanje momenata (kao odreenja slo-
bode, koja su u njemu sadrana), - momenti koji pojam -
objektiviranje znai ovdje ovo razlikovanje - jedanput u
pojmu zatvoren, drugi puta razdvojen -
Lik svijesti - takoer, ast, slava, strah, nada, zavist
- svijest drugi[h] meni - Jelo - kako je predmet odreen,
nedostatak -
Dodatak: Promatranje odreenosti volje pripada razumu i
najprije nije spekulativno. Volja uope nije odreena samo u
smislu sadraja nego i u smislu forme. Odreenost po formi je
svrha i izvoenje svrhe: Svrha je najprije samo neto meni unu-
tarnje, subjektivno, ali ona treba postati i objektivna, mora od-
baciti nedostatak puke subjektivnosti. Ovdje se moemo pitati:
zato je ona ovaj nedostatak? Ako ono ta ima nedostatak ujed-
no ne stoji iznad svog nedostatka, onda za njega nedostatak nije
nedostatak. Svrha, ukoliko je ona samo tek naa, za nas je jedan
nedostatak, jer sloboda i volja su nama jedinstvo subjektivnog i
objektivnog. Svrha se dakle treba postaviti objektivno i time ne
dospijeva u jedno novo jednostrano odreenje nego samo do
svoje realizacije.
9.
b) Ukoliko su odreenja volje vlastita odreenja volje, nje-
no u sebe reflektirano oposebljavanje uope, utoliko su ta odre-
enja sadraj. Taj sadraj, kao sadraj volje, jest njoj prema ob-
liku navedenome pod a) svrha, dijelom unutarnja ili subjektivna
svrha u htijenju predstavljanja, dijelom ostvarena, izvedena
svrha posredovanjem djelatnosti, koja ono subjektivno prevodi
u objektivitet.
48
[UZ9]
b. Oposebljavanje kao u njoj postavljeno - njen sad-
raj - sa strane svijesti pojedinane volje, dakle, svrha.
Sva su odreenja volje utoliko svrhe - ovdje samo kao od-
reenja.
Stoji do tog posebnog sadraja.
Ponajprije formalno, ili uope postavljen voljom -
formalna sloboda - prirodni nagon - srdba - takoer ja
inim to, hou to ako sam pred strau izvan sebe, takoer
formalno moja volja - Upravo trpnja, pasivna volja, izvan
sebe -
Ovdje razluivanje zbiljske slobodne volje - tj.
a/ volja uope, ono unutarnje -
/ volja u svojoj svrsi, svojem odreenju, ispoljavanju,
tj. odreenost - sobom i kod sebe - njen sadraj posve
njen.
10.
Taj sadraj ili razlueno odreenje volje jest ponajprije ne-
posredno. Tako je volja samo po sebi slobodna, ili za nas, ili to
je uope volja u svom pojmu. Tek kad je volja samoj sebi pred-
met*, ona je za sebe to je po sebi.
Konanost se po tom odreenju sastoji u ovome: to
je to po sebi ili po svom pojmu, jest razlina egzistencija
ili pojava od onoga to je ono za sebe; tako je npr. po sebi
prostor ono apstraktno jedno van-drugoga (Aussereinan-
der) prirode, a za sebe vrijeme. tome valja primijetiti
ovu dvostrukost: prvo, ako neki predmet ili odreenje
shvatimo samo kakvo je po sebi u pojmu, onda ga jo ne-
mamo u njegovoj istini, jer je ono istinito samo ideja; za-
tim, da neto kakvo je kao pojam ili po sebi takoer egzis-
tira i da je ta egzistencija vlastiti lik predmeta (kao malop-
rije prostor); rastavljanje bitka po sebi i bitka za sebe, koje
opstoji u konanome, sainjava istovremeno njegovo zgo-
ljno opstojanje ili pojavu (kako neposredno [zatim]) dolazi
* [u rukopisu:] tj. ima za sadraj i svrhu.
UVOD 49
kod prirodne volje i onda [kod] formalnog prava). Razum
ostaje i dalje pri zgoljnom bitku po sebi i tako on slobodu
po tom bitku po sebi naziva mo, dok je ona tako uistinu
samo mogunost.
No on promatra to odreenje kao apsolutno i trajno
pa usvaja njezin* odnos spram onoga to ona hoe, uope
spram njenog realiteta, samo kao primjenu na jednu danu
grau koja ne pripada biti same slobode; na taj se nain
bavi razum samo apstraktumom, a ne njezinom idejom i
istinom.
[uz 10]
Neposredna volja - volja po sebi - u svojem pojmu
samo je neposredna. Ovo (je) vrlo vana spekulativna
opaska - ono istinito samo kretanjem - njegova drugobit-
ka - i vraenosti u sebe - i ova neposredna volja je sama
drugobitak volje.
** Jest subjektivitet pojma - (ova refleksija ini je
onim neposrednim) jest prva volja, zato neposredno - jo
nije dalje otila. No to je upravo samo u pojmu da je volja
- ono to reflektira, to ide iznad sebe, a ovo to ukida
njen drugobitak.
Kao prije: ono neogranieno je apstraktno, upravo
je ono samo ogranieno, jedno od ogranienja] - jer
ogranienju] pripada dvoje -
Neposredno
a/ ono to posreduje kao ukinuto suprotstav-
ljeno puko onom to posreduje uope, tj. relativnom
- odnosnom - kontraktu - vlasnitvu - idealnom -
10. to je istinska volja; slobodna volja, koja je sa-
ma sebi predmet - njena sloboda - samo nju hoe - nju
kao svoj opstanak - npr. upravo u pravu -
Dodatak. Volja koja je volja tek po pojmu, po sebi je slo-
bodna ali ujedno i neslobodna, jer istinski slobodna bi bila tek
kao istinito odreen sadraj; ona je tada slobodna za sebe, ima
slobodu za predmet, jest sloboda. Ono to je sada tek po svom
* Tj. slobode. - Bilj. prev.
** Ta neposredna volja jest... - Bilj. red.
pojmu, to je po sebi naprosto, jest samo neposredno, samo pri-
rodno. Ovo nam je poznato i u predstavi. Dijete je po sebi ov-
jek, ima um tek po sebi, tek je mogunost uma i slobode, i samo
tako je po pojmu slobodno. Ono to je sada tako tek po sebi nije
u svojoj zbiljnosti. ovjek koji je po sebi uman, mora se kroz
produkciju samoga sebe probiti izlaenjem iz sebe, ali isto tako
kroz obrazovanje u sebi, da bi to postao i za sebe.
11.
Samo tek po sebi slobodna volja jest neposredna ili pri-
rodna volja. Odreenja razlike koju u volji postavlja pojam, koji
sam sebe odreuje, pojavljuju se u neposrednoj volji kao sad-
raj koji neposredno opstoji - to su nagoni, elje, sklonosti s po-
mou kojih je priroda odredila volju. Taj sadraj uz svoja razvi-
jena odreenja dolazi, dodue, od umnosti volje pa je tako po
sebi uman; meutim, otputen u takav oblik neposrednosti, on
jo nije u obliku umnosti. Taj je sadraj, dodue, za mene Moj
uope; ali i ovaj oblik i ovaj sadraj jo su razliiti - volja je ta-
ko u sebi konana volja.
Empirijska psihologija govori i opisuje ove nagone i
sklonosti te na njima osnovane potrebe, kako ih nalazi u
iskustvu ili kako misli da ih nalazi, i nastoji da na uobia-
jeni nain klasificira tu danu gradu. to je oblikovalo ono
objektivno tih nagona i kako je oblikovano u svojoj istini
bez oblika neumnosti, u kojoj je to nagon, te kako je ono
ujedno oblikovano u svojoj egzistenciji, tome e dalje bi-
ti govora.
[uz 11]
Sebe nalazim tako i tako odreenoga -imam ove na-
gone - takoer fizike potrebe, jesti i piti - nudu, nu-
nost kao ivotinja-
Da li (su) osjetilni nagoni samo u osjetu - ili duhov-
ne prirode - samilost - ast, slava -
Sadraj nagona i sklonosti pojavljuje se kasnije no
dunosti i prava - dunosti za subjekt, prava po sebi i za
sebe - Njihov sadraj pribavlja sebi vaenje.
UVOD 51
Nagoni, dakako, bitno spoljanji [?] oblik individ[ue
kao] svijtest].
Ja razliit od odreenosti tih nagona - oni prirodno
- odreeni, pojavljuje se svaki kao samostalan - takoer.
Dodatak. Nagone, poude, sklonosti ima i ivotinja, ali i-
votinja nema volju i mora se podiniti nagonima, ako je nita
vanjsko ne spreava. Ali ovjek iznad nagona stoji kao onom
posve neodreenom i moe ih odrediti i postaviti kao svoje. Na-
gon je u prirodi, ali da ga ja stavljam u ovo Ja, zavisi od moje
volje, koja se dakle ne moe pozvati na to da lei u prirodi.
12.
Sistem tog sadraja, kako se u volji neposredno nalazi, op-
stoji samo kao mnotvo i raznolikost nagona, od kojih je svaki
Moj uope pored drugih, a istovremeno neto openito i neod-
reeno, to ima razline predmete i naine zadovoljavanja. [Ti-
me] to volja sebi u toj dvostrukoj neodreenosti daje oblik po-
jedinanosti ( 7), ona je ta koja zakljuuje i samo kao volja ko-
ja uope zakljuuje ona je zbiljska volja.
Pored neto zakljuiti (beschliessen), tj. ukinuti ne-
odreenost u kojoj je jedan, kao i drugi sadraj ponajprije
samo mogu, ima na jezik takoer izraz: odluiti se (sich
entschliessen), budui da neodreenost same volje sadra-
va u sebi odreenja i svrhe, kao to ono neutralno, ali bes-
konano oploeno, kao prazametak svakog opstanka, sad-
rava u sebi odreenja i svrhe i proizvodi ih samo iz sebe.
[uz 12/13]
Volja je formalna - njen sadraj nije sloboda - vidi
13. mnogostrukost pojedinanog.
Ovdje ponovljeno - odozgo - ve opstojalo - zaklju-
ivanje - jer ovdje (je) tek poblie odreeni sadraj - na-
gon, sklonost je svrha mojom voljom; tome pripada odlu-
ivanje, zakljuivanje.
Pojedinanost - iskljuujui neposredni subjektivi-
tet.
4
52
13. neposredna volja. - Povratak u sebe, subjektivi-
tet je neposredna pojedinanost ove individue, - apstrak-
tni] negativitet - iskljuujui - ne idealno, u meni samome
13.
Zakljuivanjem postavlja volja sebe kao volju jedne odre-
ene individue i kao volju koja se izvan sebe razlikuje od drugo-
ga. Izvan te konanosti kao svijesti ( 8) neposredna je volja,
meutim, zbog razlikovanja njenog oblika i njenog sadraja (
11), formalna, pripada joj samo apstraktno zakljuivanje kao
takvo, a sadraj jo nije sadraj i djelo njene slobode.
Inteligenciji kao misaonoj ostaje predmet i sadraj
neto ope, ona sama vlada se kao opa djelatnost. Ope
ima u volji istodobno bitno znaenje Mojega kao pojedi-
nanosti, a u neposrednoj, tj. formalnoj volji, kao apstrak-
tnoj, ima znaenje pojedinanosti koja jo nije ispunjena
slobodnom openitou volje. U volji stoga poinje vlasti-
ta konanost inteligencije, i samo time to se volja ponovo
uzdie do miljenja i svojim svrhama daje imanentnu op-
enitost, ukida ona razliku izmeu oblika i sadraja i po-
staje objektivnom, beskonanom voljom. Zato malo razu-
miju prirodu miljenja i htijenja oni koji misle da je ovjek
beskonaan u volji uope, a da je u miljenju on, ili ak
um, ogranien. Ukoliko su miljenje i htijenje jo razliiti,
istinito je, tavie, ono obratno, i misaoni um kao volja jest
to da se odlui za konanost.
Dodatak. Volja koja nita ne zakljuuje nije zbiljska volja;
ono to je bez karaktera nikad ne dolazi do odluke. Razlog okli-
jevanja moe leati u njenosti udi, koja zna da se u odreiva-
nju uputa u konanost, sebi postavlja granice i izdaje besko-
nanost: ali ona nee da se odrekne totaliteta kojeg ima u vidu.
Jedna takva ud je neto mrtvo i kada hoe neto lijepo. Onaj
, ko hoe neto veliko, kae Goethe, mora se moi ograniiti. Sa-
mo kroz odluku ovjek stupa u zbiljnost, kako god da mu je to
tegobno, jer lijenost nee izai iz mozganja sebi, u kojemu se
UVOD
53
ona dri jedne ope mogunosti. Ali mogunost jo nije zbilj-
nost. Volja koja je sigurna u sebe, zato se jo ne gubi u onom
odreenom.
14.
Konana volja kao beskonani ja, koji se reflektira u se-
be samo po obliku i koji bitkuje kod sebe samoga ( 5), stoji iz-
nad sadraja, razliitih nagona, kao i iznad razliitih vrsta njiho-
va ozbiljenja i zadovoljenja, kao to je on istovremeno, kao sa-
mo formalno beskonaan, vezan uz taj sadraj, kao uz odree-
nja svoje prirode i svoje spoljanje zbiljnosti, ali kao neodreen
nije vezan uz ovaj ili onaj sadraj ( 6 i 11). Utoliko je volja za
refleksiju jastva u sebe samo Mogua da bude Moja ili pak ne, a
ja je mogunost da sebe odredim za ovo ili za drugo - da iza-
berem izmeu tih, za nj s te strane, spoljanjih odreenja.
[uz 14]
Djelatnost i nain volje. Uvid, ne magnet ili nagon
divlje ivotinje.
Ne moe se drati u aps[olutnoj] neposrednosti obli-
ka i sadraja - nego rastavljanjem.
Sadraj ovisan - samo je posredovanjem volje moj
sadraj.
Formalno posredovanje lei odmah u volji. Sadraj
je Moj, jer ga ja hou. - Poblie, to jest u tom htijenju -
Ne 2 posebna u tom rastavljanju, jedno je ono ope, ja -
drugo ono posebno -
1/ Openitost, ja - 2/ Posebnost, odreenost
Put izlaenja - ponajprije samo odnos spram openi-
tosti.
15.
Sloboda je volje po tom odreenju proizvoljnost u kojoj je
sadrano ovo oboje, slobodna refleksija, koja apstrahira od sve-
ga, i zavisnost od unutarnje ili spoljanje danog sadraja i gra-
de. Budui da je taj, po sebi kao svrha nuni sadraj ujedno od-
reen spram one refleksije kao mogu, proizvoljnost je sluaj-
nost kakva je kao volja.
Najobinija predstava koju ovjek ima slobodi jest
predstava proizvoljnosti - sredina refleksije izmeu volje
koja je odreena prosto prirodnim nagonima i po sebi i za
sebe slobodne volje. Kad se uje da se govori kako je slo-
boda uope to da se moe initi to se hoe, tada se moe
takva predstava uzeti samo kao potpuni nedostatak obra-
zovanosti misli, u kojoj nema jo ni slutnje onome to je
po sebi i za sebe slobodna volja, pravo, obiajnost itd.
Refleksija, formalna openitost i jedinstvo samosvijesti,
jest apstraktna izvjesnost volje njenoj slobodi, ali ona jo
nije njena istina, jer jo nema samu sebe kao sadraj i
svrhu; subjektivna je strana, dakle, jo neto drugo nego
predmetna; sadraj tog samoodreenja ostaje stoga tako-
er upravo neto konano. Proizvoljnost je, umjesto da je
volja u njenoj istini, naprotiv volja kao protivrjeje. - U
raspravi, koja se naroito vodila za vrijeme wolfovske me-
tafizike, da li je volja uistinu slobodna ili je znaenje nje-
noj slobodi samo obmana, imala se pred oima proizvolj-
nost. Determinizam je izvjesnosti onog apstraktnog samo-
odreenja s pravom suprotstavljao sadraj, koji kao zate-
en nije sadran u onoj izvjesnosti i stoga joj dolazi izva-
na, premda je to vanjski nagon, predstava i uope, na bilo
koji nain, tako ispunjena svijest da sadraj nije ono vlas-
tito u djelatnosti kao takvoj, koja sebe odreuje. Budui
da je time samo formalni element slobodnog samoodree-
nja imanentan proizvoljnosti, a drugi element, meutim,
njoj dan, to se, svakako, moe proizvoljnost, ako treba da
bude sloboda, nazvati obmanom. Sloboda u svim filozofi-
jama refleksije, kako u Kantovoj filozofiji, tako i u Frieso-
voj potpunoj vulgarizaciji Kantove filozofije, nije nita
drugo nego ona formalna samodjelatnost.
uz 15]
Naklapanje samovolje - razmetati se dosjetkama -
Neto to jest, odreeno samo kao mogue, jest neto slu-
ajno - moe biti i ne biti -
UVOD
55
Determinizam
Jedan dio zadrava formalna refleksija volje.
Dodatak. Budui da ja imam mogunost da se odredim
ovdje ili tamo, to znai, da mogu birati, tako posjedujem samo-
volju, to se obino zove slobodom. Izbor koji imam lei u ope-
nitosti volje da ovo ili ono mogu uiniti Mojim. Ovo Moje, kao
posebni sadraj meni nije primjereno, a razdvojeno je dakle od
mene, i samo u mogunosti da bude Moje kao to sam ja mo-
gunost da sebe povezem s njim. Izbor stoga lei u neodree-
nosti Ja i u odreenosti nekog sadraja. Volja, dakle, za volju
ovog sadraja nije slobodna, premda formalno na sebi ima stra-
nu beskonanosti; njoj ne odgovara ni jedan od ovih sadraja:
ni u jednom ona istinski nema samu sebe. U samovolji je sad-
rano to da sadraj nije odreen prirodom moje volje da bude
moj, nego sluajnou; ja sam dakle isto tako zavistan od ovog
sadraja a ovo je protivrjenost koja lei u samovolji. Obini
ovjek vjeruje da je slobodan kada mu je doputeno da djeluje
samovoljno, ali upravo u samovolji lei to da on nije slobodan.
Ako hou ono umno onda ne djelujem kao partikularni indivi-
duum nego prema pojmovima obiajnosti uope: u nekom obi-
ajnom djelovanju ja ne inim vaeim samoga sebe nego stvar.
Ali ovjek time to ini neto naopako najee doputa da se is-
takne njegova partikularnost. Ono umno je drum kojim svako
ide, gdje se niko ne istie. Kad veliki umjetnici zavravaju neko
djelo moe se rei: Tako mora biti; to znai, umjetnikova parti-
kularnost je posve iezla i u tome se ne pojavljuje nikakv mani-
er. Fidija nije imao nikakav manier; samo oblije ivi i istupa.
Ali to je loiji umjetnik, to se vie vidi on sam, njegova partiku-
larnost i samovolja. Ostanemo li kod shvatanja da u samovolji
ovjek moe htjeti ovo ili ono, onda je ovo svakako njegova slo-
boda, ali ostanemo li pri miljenju da je sadraj dat, onda je
ovjek time odreen u upravo po ovoj strani vie nije slobodan.
16.
Ono to je izabrano u odluci ( 14) moe volja isto tako
opet napustiti ( 5). No s tom mogunou da se isto tako izie
iz svakog drugog sadraja, koji volja stavi na to mjesto, i da da-
lje izlazi u beskonanost, ona ipak ne izlazi iz konanosti, jer je
svaki takav sadraj neto razliito od forme, dakle neto kona-
no, a ono opreno od odreenosti, neodreenost - neodlunost
ili apstrakcija - samo je drugi, takoer jednostrani moment.
17.
Protivrjeje, koje je proizvoljnost ( 15), ima kao dijalekti-
ka nagona i sklonosti tu pojavu da ti nagoni i sklonosti smetaju
jedno drugome, da zadovoljavanje jednoga zahtijeva podreiva-
nje ili rtvovanje zadovoljavanja drugoga itd. Kako je, pak, na-
gon samo jednostran pravac svoje odreenosti, a na taj nain on
nema mjere u samome sebi, odreivanje je to koje podreuje ili
rtvuje, sluajno odluivanje proizvoljnosti, bilo da ona pri to-
me postupa s proraunljivim razumom kraj kojega nagoni dobi-
vaju vie zadovoljenja, ili prema kojem god drugom obziru.
[uz 17]
Nagon je sluajan, mora se postaviti takoer i njego-
va negiranost.
Prepustiti se nekom nagonu - je razorno - to je nje-
gova dijalektika - promatrati ga kao ono isto pozitivno -
nita negativno, nita to valja ograniiti, njegova je jed-
nostranost.
Ograniavanje - ne ostaviti u njegovom bitku -
Dodatak. Nagoni i sklonosti su najprije sadraj volje, i sa-
mo refleksija stoji iznad nje; ali ovi nagoni sami postaju nagon-
ski, uzajamno se potiskuju, ometaju i hoe da svi budu zadovo-
ljeni. Ako ja sada zapostavljanjem svih drugih sebe stavim u je-
dan isti, onda se nalazim u jednoj razarajuoj ogranienosti, jer
ja sam izdao svoju openitost upravo time, koja je sistem svih
nagona. Ali isto tako malo pomae puko podreivanje nagona,
na ta razum esto dolazi, jer se ovdje ne moe dati nikakva
mjera sreivanja i zahtjev otuda obino zavrava u dosadi opih
izraza.
UVOD 57
18.
U pogledu prosuivanja nagona imamo kod dijalektike
pojavu da su kao imanentna, prema tome kao pozitivna, odre-
enja neposredne volje dobra; ovjek se tako od prirode naziva
dobrim. Ukoliko su nagoni, pak, prirodna odreenja, dakle pro-
tiv slobode i pojma duha uope, te ono negativno, valja ih isko-
rijeniti; ovjek se tako od prirode naziva zlim. Ono to je odlu-
no za jednu ili drugu tvrdnju, na tom je stajalitu takoer sub-
jektivna proizvoljnost.
[uz 18]
Prosuivanje - supsumirati pod opa vrsta odree-
nja
Dobro -
a/ dobro, to se slae s nekom svrhom, npr. mojim osje-
ajem - uzorom -
/ Dobro - slaganje volje sa samom sobom - Pozitiv-
no]
Zlo - Prirodna odreenja - protiv slobode volje.
Dodatak. Kransko uenje da je ovjek zao po prirodi,
stoji vie nego drugo uenje koje ga smatra za dobrog; treba ga
se dakle shvatiti na osnovu njegovog filozofskog tumaenja.
Kao duh ovjek je slobodno bie koje je u poloaju da ne do-
puta da se odredi kroz prirodne impulse. ovjek, kao u nepos-
rednom i neobrazovanom stanju, stoga je u poloaju u kojemu
ne treba da bude i od kojeg se mora osloboditi. Uenje naslije-
enom grijehu, bez kojeg kranstvo ne bi bilo religija slobode,
ima ovo znaenje.
19.
U zahtjevu ienja nagona lei opa predstava da e se
oni osloboditi od oblika njihove neposredne prirodne odree-
nosti i od onoga subjektivnoga i sluajnoga u sadraju i da e
biti svedeni na njihovu supstancijalnu bit. Ono istinsko ovog ne-
odreenog zahtjeva jest da nagoni budu kao umni sistem vo-
ljnih odreenja; shvatiti njih tako iz pojma, sadraj je znanosti
prava.
Sadraj te znanosti moe se po svim njenim pojedi-
nanim momentima, npr. pravu, vlasnitvu, moralitetu,
porodici, dravi itd., izloiti u tom obliku da ovjek u pri-
rodi ima nagon za pravom, takoer nagon za vlasnitvom,
za moralitetom, takoer nagon za spolnom ljubavi, nagon
za druevnou itd. Ako ovjek umjesto ovog oblika empi-
rijske psihologije na otmjen nain eli imati filozofski lik,
onda on taj lik, prema onome to je u novije vrijeme, kako
je prije primijeeno, vailo i jo uvijek vai kao filozofija,
treba jeftino da dobije time da kae: ovjek nalazi u sebi
kao injenicu svoje svijesti da on hoe pravo, vlasnitvo,
dravu itd. Nadalje e nastupiti jedan drugi oblik istog
ovog sadraja, koji se ovdje javlja u liku nagona, naime
oblik dunosti.
[uz 19]
Oblik postaje takoer sadraj.
ienje - neodreena rije - ne prekomjernost, mo-
dus - i t. si. - Ponajprije samo druge ne uznemiravati -
meusobno se podreivati
a/ no nije s istim stupnjem jedna svrha kao druga -
na isti nain zadovoljavati - prazna je rije, golo r[ezonira-
uje]. Nagon za slavom zahtijeva sasvim drugi napor, vrije-
me, utroak duha - ali drugi nagoni -
/ Podreivanje - pretpostavlja preimustvo - u se-
bi bitno - po pojmu volje; jer po prirodi jest svaki - ne
poznaje [?] nikakvo [?] preimustvo - svrha po sebi i za se-
be.
20.
Refleksija koja se odnosi na nagone, kao takva koja ih
predstavlja, procjenjuje, usporeujui ih meusobno, a zatim s
njihovim sredstvima, posljedicama itd., te s cjelinom zadovolje-
UVOD
59
nja - blaenstvom - donosi formalnu openitost toj grai pa je
na taj spoljanji nain isti od njene sirovosti i barbarstva. To iz-
dizanje openitosti miljenja apsolutna je vrijednost obrazova-
nja (uspor. 187).
[uz 20]
Cjelina zadovoljavanja.
Opa svrha - blaenstvo - ali besadrajno u sebi, ne-
odreeno - jer doista je jedan pojedinani ugodni osjeaj,
zadovoljenje pojedinaan nagon, - ne onoga opega - op-
e, koje u svojoj odreenosti ostaje openito.
a/ Spreavanje - / ope miljenje
pojam neposredno
Dodatak. U blaenstvu misao ve ima jednu mo nad pri-
rodnom silom nagona. Time to nije zadovoljna onim to je tre-
nutno, nego od sree iziskuje cjelinu. To zavisi od obrazovanja
utoliko to ono na isti nain ini vaeim neto openito. U ide-
alu blaenstva, lee, meutim, dva momenta: najprije neto op-
enito koje je vie nego sve posebnosti; ali budui da je sada
sadraj ovog openitog ponovo samo opi uitak, onda se ovdje
jo jednom raa ono pojedinano i posebno, dakle neto kona-
no, pa se mora vratiti na nagon. Time to sadraj blaenstva lei
u subjektivnosti i osjeanju svakog pojedinca ova opa svrha sa
svoje strane je partikularna, i u njoj dakle ne postoji nikakvo is-
tinsko jedinstvo sadraja i forme.
21.
No istina ove formalne, za sebe neodreene openitosti,
koja svoje odreenje nalazi u onoj grai, jest ona openitost ko-
ja odreuje sebe samu, volja, sloboda. Budui da volja ima kao
svoj sadraj, predmet i svrhu openitost, samu sebe kao besko-
nani oblik, zato ona nije samo po sebi, nego isto tako za sebe
slobodna volja - istinska ideja.
Samosvijest volje kao prohtjev, nagon, jest osjetilna,
kao to ono osjetilno uope oznauje spoljanjost i time
60
bitak-izvan-sebe (Aussersichsein) samosvijesti. Volja koja
reflektira ima dva elementa, ono osjetilno i misaonu ope-
nitost; volji koja jest po sebi i za sebe predmet je volja sa-
ma kao takva, dakle ona u svojoj istoj openitosti - ope-
nitosti koja je upravo to da je u njoj ukinuta neposrednost
prirodnosti i partikularitet kojim je prirodnost isto tako
obuzeta kao to je refleksija i proizvodi. To ukidanje, me-
utim, i uzdizanje u ono ope naziva se djelatnou milje-
nja. Samosvijest koja svoj predmet, sadraj i svrhu isti i
uzdie do ove openitosti ini to kao miljenje koje u volji
postie svoj cilj. Ovdje je taka u kojoj postaje jasno da je
volja samo kao misaona inteligencija istinska, slobodna
volja. Rob ne zna svoju bit, svoju beskonanost, slobodu,
on sebe ne zna kao bit - a on sebe ne zna tako, to e rei
da on sebe ne misli. Ta samosvijest koja sebe miljenjem
shvaa kao bit pa se upravo time odvaja od sluajnoga i
neistinitoga sainjava princip prava, moraliteta i svake
obiajnosti. Oni koji filozofski govore pravu, moralitetu,
obiajnosti i pri tome hoe da iskljue miljenje, upuuju
na osjeaj, srce i grudi, na oduevljenje, izriu time naj-
dublji prezir u koji je pala misao i znanost, budui da tako
ak sama znanost, utonuvi u oaj nad sobom i u najveu
iznemoglost, ini sebi principom barbarstvo i besmislicu
pa je ovjeku, koliko bi bilo do nje, otela svaku istinu, vri-
jednost i dostojanstvo.
[uz 21]
Obrazovanje - oblik - openitost i time odreeno
razlikovanje.
Oblik openitosti - jednome drugome podreen [?]
Prijelaz od principa blaenstva u princip slobode -
oba momenta openitost i odreenost - misaono sje-
dinjenje. U blaenstvu ostaje samo odreenost u opemu,
ne ovaj ili onaj nagon - po sebi i za sebe bitkujua odree-
nost - Opa odreenost, koja je ipak odreenost - jest slo-
boda - volja - idealna odreenost -
a/ Blaenstvo je svrha - predmet
i / zadovoljavanje - uitka - openitost prelazi u
openitost u sebi -
UVOD
61
Uitak je a/ kao osjeaj - samo je oblik, svakako je
u svemu - moment, dodatak, da ja jesam ono u toj svojoj
posebnosti
/ Stanje, trajni opstanak - ali treba da bude jedno
trajno, vrsto, tj. samo u sebi ope u svako vrijeme - neo-
visno
/ tako ne jedan pojedinani neposredni nain sta-
nja
/ bezbolno kao Krez - bez rada [?] bogat itd. - jest
protivno duhu; mogunost spoljanje promjene - naprotiv
djelatnosti pomou sebe - openitost kao zahvatanje sub-
jektiviteta nad objektivitet.
/ Zadovoljavanje - koji sadraj, kako odreen, ti-
me nestaje - samo oblik nagon[a].
[uz 21, primjed.]
Drati samo opi pojam - ne htjeti jo pri tome mis-
liti - tj. to htjeti imati u njegovoj konkretnoj predstavi -
a/ Imati za predmet - htijenje neega - volju samu u
njenoj openitosti - Obrazovanje - jest uzdizanje do ope-
nitosti.
Neposrednost prirodnosti i partikulariteta ukinuta,
tako da ostaje odreenost -
Dodatak. Istina u filozofiji znai to da pojam odgovara re-
alitetu. Neko tijelo (Leib) je, na primjer, realitet, a dua pojam.
Ali dua i tijelo moraju biti primjereni sebi; mrtav ovjek stoga
je jo neka egzistencija, ali ne vie istinita, jedno bezpojmovno
postojanje; stoga mrtvo tijelo (Krper) trune. Tako je istinska
volja da ono ta ona hoe, njen sadraj, jest identino s njom,
da dakle sloboda hoe slobodu.
22.
Volja koja bitkuje po sebi i za sebe jest istinski beskona-
na, jer je njen predmet ona sama; dakle, on za nju nije drugo ili
granica, nego se volja u njemu, naprotiv, samo vratila u sebe.
Ona, nadalje, nije puka mogunost, dispozicija, mo (potentia),
62
nego ono zbiljsko beskonano (infintum actu), jer opstanak po-
jma, ili njegova predmetna spoljanjost, jest unutranjost sama.
Ako se stoga govori samo slobodnoj volji, kao tak-
voj, bez odreenja da je ona po sebi i za sebe slobodna vo-
lja, onda se govori samo sposobnosti za slobodu, ili
prirodnoj ili konanoj volji ( 11), a upravo time, bez obzi-
ra na rijei i mnjenje, ne slobodnoj volji. - Budui da
razum shvaa ono beskonano samo kao negativno i time
kao neto onostrano, misli on da e onome beskonanome
utoliko vie iskazati ast ukoliko ga dalje gura od sebe i
odstranjuje kao neto tue. U slobodnoj volji ono istinski
beskonano ima zbilju i prisutnost - ona je sama ta u sebi
prisutna ideja.
[uz 22]
U ovu suprotnost pada ropstvo
Dodatak. Beskonanost se s pravom predstavila pomou
slike kruga jer prava linija izlazi i sve dalje izlazi i oznaava pu-
ko negativnu lou beskonanost koja u sebi nema povratka u sa-
mu sebe kao to to ima istinska. Slobodna volja je istinski bes-
konana jer ona nije puka mogunost i nakana, nego njeno va-
njsko postojanje je njena unutarnjost, ona sama.
23.
Samo u toj slobodi volja je upravo kod sebe, jer se ne od-
nosi ni na to drugo doli na sebe samu, tako da time otpada sva-
ki odnos ovisnosti neemu drugome. - Ona je istinita, ili, ta-
vie, istina sama, jer se njeno odreivanje sastoji u tome da bu-
de u svojem opstanku, tj. da bude kao ono to stoji naspram se-
be (sich Gegenberstehendes), to je njen pojam, ili da isti po-
jam zor samoga sebe imao kao svoju svrhu i realitet.
UVOD
24.
Ona je opa, jer je u njoj ukinuto svako ogranienje i po-
sebna pojedinanost, koja lei samo u razliitosti pojma i njego-
va predmeta ili sadraja, ili po drugom obliku, u razliitosti nje-
gova subjektivnog bitka za sebe - i njegova bitka - po - sebi,
njegove iskljuivalake i zakljuivalake pojedinanosti - i nje-
gove openitosti same.
Razliita odreenja openitosti pokazuju se u Logici
(vidi Enciklop. filozof, znanosti, 118-126)". Kod tog izra-
za predstavljanju pada na pamet ponajprije apstraktna i
spoljanja openitost; ali kod openitosti koja bitkuje DO
sebi i za sebe, kao to je ona sebe ovdje odredila, ne treba
misliti ni na openitost refleksije, zajednitvo ili cjelokup-
nost, ni na apstraktnu openitost, koja stoji izvan pojedi-
nanoga, a na drugoj strani, na apstraktno razumski iden-
titet ( 6, primj.). To je ona u sebi konkretna openitost ko-
ja tako bitkuje za sebe i koja je supstancija, imanentni rod
ili imanentna ideja samosvijesti; - pojam slobodne volje,
kao ono ope, koje zahvaa preko svog predmeta i koje ga
potpuno proima svojim odreenjem, u kojemu je identi-
no sa sobom. - Ope koje po sebi i za sebe bitkuje jest
uope ono to se naziva umnim i to se moe shvatiti samo
na ovaj spekulativni nain.
[uz 24]
Sadraj sam openit - dakle u sebi openit
25.
Ono subjektivno znai, s obzirom na volju uope,
stranu jedne samosvijesti, pojedinanosti ( 7), za razliku
od njenog* pojma to po sebi bitkuje, stoga znai njen
subjektivitet: a) isti oblik, apsolutno jedinstvo samosvi-
8
U 3. izdanju 169-178
* Tj. slobode. - Bilj. prev.
63
64
jesti sa sobom, u kojemu je ona kao ja - ja upravo iznutra
i apstraktno poivanje na sebi - ista izvjesnost sebe same,
razliita od istine; ) posebnost volje kao proizvoljnost i
sluajni sadraj kojih god svrha; ) uope jednostrani ob-
lik ( 8) ukoliko je ono to se htjelo, kakvo je po svom sad-
raju, tek sadraj koji pripada samosvijesti, te neizvedena
svrha.
[uz 25]
Jer objektivitet - totalitet po sebi - svi se momenti is-
tog nazivaju [?] subjektivnim kao u slobodi vidi g. - sub-
jektivitet - samo svijest pojedinca - i opi pojam - jedin-
stvo - ja i umne volje.
a/ po sebi je identino s apsolutno objektivnom vo-
ljom - jer bez moje subjektivne posebnosti: linost boga -
apsolutni idealitet - u moralitetima - uvid, uvjerenje, sub-
jektivna sloboda - zloinac upuen - biti pri tome sa svo-
jim razumom.
/ Subj. suprotnost posebnosti - ogranienost - ap-
straktni oblik onoga mojega - samo subjektivno - posebni
interes, mnjenje -
/ Suprotnost subjektiviteta spram spoljanjeg ob-
jektiviteta - Tako i pojam - dijete - nerazvijeno - ne
njegov objektivitet na njemu samome
26.
Volja a) ukoliko sebe samu ima kao svoje odreenje i uko-
liko je na taj nain primjerena svom pojmu i istinita, jest apso-
lutno objektivna volja; ) objektivna volja, meutim, kao ona
koja je bez beskonanog oblika samosvijesti jest volja koja je
utonula u svoj objekt ili stanje, kakve god bila kakvoe po svom
sadraju - djeja, obiajnosna, kao i ropska, praznovjerna itd.
-) Objektivitet je, konano, jednostrani oblik u suprotnosti sa
subjektivnim odreenjem volje, na taj nain neposrednost op-
stanka, kao spoljanja egzistencija; volja postaje sebi u tom
smislu objektivna tek izvoenjem svojih svrha.
UVOD 65
Ta logika odreenja subjektiviteta i objektiviteta
ovdje su posebno izvedena s namjerom da bi se u pogledu
njih, budui da e se nadalje esto upotrebljavati, izriito
primijetilo da se njima, kao i drugim razlikama i suprot-
stavljenim odreenjima refleksije, dogaa to da, zbog svo-
je konanosti i stoga svoje dijalektine prirode, prelaze u
svoju suprotnost. Drugim takvim odreenjima suprotnosti
ostaje ipak postojano njihovo znaenje za predstavu i raz-
um, budui da je njihov identitet jo kao neto unutarnje.
U volji, naprotiv, takve suprotnosti - koje treba da su ap-
straktne i istovremeno odreenja njoj, koja se moe zna-
ti samo kao ono konkretno - vode same od sebe na taj nji-
hov identitet i na zamjenu njihovih znaenja - zamjenu na
koju razum samo nesvjesno nailazi. Tako je volja kao slo-
boda koja u sebi bitkuje sam subjektivitet: ovaj je time
njen pojam i tako njen aktivitet; konanost je, meutim,
njen subjektivitet, u suprotnosti prema objektivitetu; no
upravo u toj suprotnosti volja nije kod sebe, s objektom
spletena, a njena konanost sastoji se isto tako u tome to
nije subjektivna itd. Kakvo znaenje stoga u onome to sli-
jedi treba da ima subjektivitet ili objektivitet volje, valja
svaki puta osvijetliti povezanou koja sadrava poloaj u
odnosu prema totalitetu.
[uz 26]
a/ Ideja jedinstvo subjektivne volje i njene biti, po-
jam -
Ja hou svoju opu bit - umna volja - obiajnost -
/ bez subjektivne slobode - Heteronomno - Kant -
ono samo reflektirano spoznati kao ogranienje - dopusti-
ti sebe odrediti od objekta kao podraaja itd.
- Ovaj subjektivitet, apsolutni princip - kao moment
naih vremena
Dodatak. Obino se vjeruje da su ono subjektivno i ono
objektivno vrsto uzajamno suprotstavljeni. Ali to nije sluaj
budui da, tavie, jedno prelazi u drugo, jer oni nisu nikakva
apstraktna odreenja, kao pozitivno i negativno, nego ve imaju
jedno konkretno znaenje. Ako najprije promatramo izraz sub-
jektivno, onda on moe da znai neku svrhu koja je samo svrha
jednog odreenog subjekta. U ovom smislu je neko vrlo loe
umjetniko djelo, koje ne dosee stvar, neto puko subjektivno.
Ali, nadalje, ovaj izraz moe ii i na sadraj volje i tada otprilike
jednako znai to i ono samovoljno: subjektivni sadraj je onaj
koji puko pripada subjektu. Tako su, na primjer, loe radnje pu-
ko subjektivne. Ali tada se isto tako i ono isto prazno Ja moe
nazvati subjektivnim, koje sebe ima samo kao predmet i posje-
duje snagu da apstrahira od sveg daljnjeg sadraja. Subjektivitet
dakle ima dijelom jedno posve partikularao, dijelom jedno viso-
ko opravdano znaenje, time to sve to ja treba da prizna, tako-
er ima za zadau da postane neto moje i da u meni postigne
vaenje. Ovo je beskrajna lakomost subjektiviteta da sve same
u ovaj jednostavni izvor istoga ja i da to prodere. Nita se ma-
nje razliito ono objektivno ne moe shvatiti. Pod tim moemo
razumjeti sve to sebi pravimo predmetom, bilo to zbiljske egzis-
tencije ili puke misli, koje sebi stavljamo nasuprot; ali isto tako
se pod time poima neposrednost postojanja, u kojem se treba
realizirati svrha: ako je svrha i sama posve partikularna i sub-
jektivna, onda je mi ipak nazivamo objektivnom ako se ona po-
javljuje. Ali objektivna volja je i ona u kojoj je istina. Tako je i
volja Boga, udoredna volja, objektivna. Konano, objektivnom
voljom moe se nazvati i ona koja je posve utonula u svoj ob-
jekt, djeija volja koja stoji u povjerenju, bez subjektivne slobo-
de, kao i robovska volja koja sebe jo ne zna kao slobodnu i za-
to je bezvoljna volja. Objektivna je u onom smislu svaka volja
koja djeluje voena stranim autoritetom i jo nije ostvarila bes-
konani povratak u sebe.
27.
Apsolutno je odreenje ili, ako se hoe, apsolutni nagon
slobodnog duha ( 21) da mu je predmet njegova sloboda - ob-
jektivno, isto tako u smislu da je sloboda kao umni sistem njega
samoga, kao i u smislu da je to neposredna zbiljnost ( 26) - da
bi kao ideja bila za sebe, to je volja po sebi; - apstraktni pojam
ideje volje jest uope slobodna volja koja hoe slobodnu volju.
UVOD 67
[uz 27]
Umni sistem - razvijen pojam
neposredna zbiljnost - a/ u subjektu - / openito
vaenje u svim subjektima
28.
Djelatnost volje da ukine protivurjeja subjektiviteta i ob-
jektiviteta, pa da svoje svrhe prevede iz onog odreenja u ovo i
da u objektivitetu ujedno ostane kod sebe, jest izvan formalnog
naina svijesti ( 8), u kojemu je objektivitet samo kao nepos-
redna zbilja, bitni razvoj supstancijalnog sadraja ideje ( 21),
razvoj u kojemu pojam ideju, koja je prije svega sama apstrak-
tna, odreuje kao totalitet njenog sistema, koji je totalitet, kao
ono supstancijalno, nezavisan od protivurjeja prosto subjektiv-
ne svrhe i njezina realiziranja, isti u obje te forme.
[uz 26-28]
Duh hoe da bude ideja - Pojam i opstanak.
U preanjem se [26] nakon razjanjenja - opih
logikih odreenja - vratilo na 21.
Objektivitet - je naivan [?] smisao ovoga - uz / u
preanjem - spoljanjost kao posebnost. Utoliko se mo-
e rei samo [?] neobrazovano stanje. Ljudi, narodi jo su
subjektivni, to je u 17. i [ 26] / bilo.
U 28 istaknuto je jedno odreenje koje je u 27.
samo umetnuto, naime ovaj nain objektiviranja pojma -
koje je oposebljavanje, razvoj pojmovnih odreenja. 32
pripada ovamo.
[uz 28, Totalitet njenog sistema]
Naime, itava znanost - zgrada pravnog svijeta, zavi-
si od postavljanja, naina opstanka - Kod apstraktnog po-
jma volje, 6, 8, 9, oposebljavanje se sastoji u sadraju
uope, da li nagoni ili sklonosti prelaze u odreenja - ov-
dje kao odreenja ideje, onoga umnoga -
Trei moment, zakljuivanje, zbiljnost - ovdje je sa-
mosvjesni duh, 24 (vidi si. str.)
68
GEORG WILHELMFRIEDRICH HEGEL
- potrebno je ovo jedinstvo subjektivne svrhe i njene
realizacije - ono umno neovisno je tome - ali kao sup-
rotnost svijesti -
- ovdje formalno - u umnim odreenjima ponavlja-
ju se sama suprotnost subjekta i pojma - samosvijesti sub-
jektivne volje spram njenog pojma -
29.
To da je opstanak uope opstanak slobodne volje, jest pra-
vo. Ono je time uope sloboda, kao ideja.
Kantovsko (Kantova Nauka pravu, Uvod) a i op-
enitije prihvaeno odreenje u kojemu je glavni moment
9
ogranienje moje slobode, ili proizvoljnosti da bi po jed-
nom opem zakonu mogla zajedno opstojati sa svaijom
proizvoljnou - sadrava dijelom samo negativno odre-
enje, odreenje ogranienja, a dijelom se ono pozitivno,
opi ili takozvani umni zakon, suglasnost proizvoljnosti
jednoga s proizvoljnou drugoga, svodi na poznati for-
malni identitet i naelo protivurjeja. Navedena definicija
prava sadrava nazor koji se nakon Rousseaua naroito
proirio, a po kojemu supstancijalni temelj i ono prvo ne
treba da bude volja kao ona to po sebi i za sebe bitkuje,
kao umna, duh ne kao istinski duh, nego kao posebna in-
dividua, kao volja pojedinca u njenoj vlastitoj proizvo-
ljnosti. Po tom jedanput prihvaenom principu moe, da-
kako, ono umno proizai samo kao ono to ograniava tu
slobodu, isto kao to ne moe proizai kao ono to je ima-
nentno umno, nego samo kao spoljanje, formalno ope.
Taj je nazor isto tako bez svake spekulativne misli, a od fi-
lozofijskog pojma odbaen, kao to je u glavama i u zbi-
ljnosti proizveo pojave ija se strahota usporeuje samo s
plitkoom misli na kojima su se te pojave osnivale.
* upor. Metaphysik der Sitten, I dio: Metafizike poetne osnove nauke pravu,
Uvod u uenje pravu, B.
uvod 69
[uz 29]
Veliki poloaj prava - duh uiniti sebi zbiljskim; -
Priroda je ono to ona jest; shvaa se - da je duh - kao
priroda - kao sistem jednog svijeta - obiaj, red [neke]
predstave, nuno ideja - za sebe. Da li je to to je u ideji
nuno odreenje, ono to ljudi nazivaju pravom -
Pravo se pojavljuje u iduoj predstavi kao mogu-
nost da se ini ili ne. Ja ne inim nita nepravo ako ja svo-
je pravo ne uinim vaeim - via, konkretna odreenja
nisu samo p[rava] ve takoer i dunosti -
Sluajnost da li to vai ili ne - samo ne povrijediti
pravo drugoga. Pravo treba da vai - a/ Ja hou, / valja-
no, / Zato valjano? Openitost sloboda -
a/ Nepravo / od moje volje; a/ volja jedini razlog
vaenja - da joj se dopusti da vai -
Konkretno pravo apsolutna nunost duha a/ Opsta-
nak - Ja mogu ovo ili ono pravo uiniti vaeim, pravo na
to ak napustiti - pokloniti - ali nuno je da sam ja prav-
na osoba - da imam pravo - da to takoer egzistira - vo-
lja, subjektivno, moe biti da to ne vai. No to treba da va-
i, jer volja, to ja inim - to nije prosto neko ovlatenje ili
doputenje. Ne zato to je to pravo, nego jer (je) formalno.
To sainjava stranu njegove sluajnosti - Apsolutno (je)
pravo i po svom sadraju odreeno. - Obiajnost ima ne-
ko pravo, - Opstanak*
a/ u spoljanjoj stvari, vlasnitvo
/ Ideja, supstancijalni odnos u meni; Subjekt, uvidu,
uvjerenju ovdje se ne daje prednost, navika, obiaj, -
moe biti bitni moment ideje - doputenje - da li treba
da bude ovaj ili onaj opstanak slobode, to je ovdje sa-
mosvijest -
/ -
To je nuni moment a/ sa strane obiajnosnoga - nje-
gov opstanak / sa strane samosvijesti njena bit, njen
pojam da sebe uini idejom.
Da duh doe do svog prava, tj. da izloi svoja umna
odreenja, razvijena - da ne ostanu skrivena - to je sluaj
kod jednostavnog naroda - i to vai, tj. da je kao ova volja
* Opstanak je subjektivna volja - za nj dunost - ovaj realitet - subjek-
tivna samosvijest je nuni bitni moment ideje.
i obiaj samosvijesti - duhovno carstvo u svojim zakoni-
ma - Zakoni supstancije - samosvijest realitet.
to je pravo - definicija - ne mora se obraati juris-
tima - pravo iz zakona
Ovdje: to je po sebi i za sebe pravo, tj. kako moe
biti zakon ?
Ogranienje - ogromna zabluda - ropstvo, svuda se
govori tome - Cortes u Lisabonu.
[uz 29, primjed.]
a/ Sloboda - njen opstanak - po sebi i za sebe je
nuna,
a/ Sloboda za sl[obodne], ali / kao neto predmet-
no - tj. ono spoljanje takoer odreenje i razlika
/ Nain ovih razlika, ini podjelu
/ Da li je to ono to nazivamo pravom? - Osjeaj,
predstava u formalnom miljenju - Moja sloboda u tome
/ Ova definicija mogla bi se nai takoer na genet-
ski nain.
No u predstavi prava - mnoga druga odreenja koja
su samo konzekvencije i na koja refleksija prvo pada da bi
ih uzela kao bitno odreenje - Uvid da posljedica
a/ Na to ja imam pravo, to ja smijem, ovlaten, dopu-
teno je - ali to nije zapovjeeno - ali drugi ne - zato
ne? - jer moja volja - sloboda - apsolutno - No ve
drugi ne pripada ovamo - ljubav i uzvraena ljubav.
Djeljivost stvari kao spoljanje od moje volje - no u
onome viemu dravi - to je pravo, takoer je i du-
nost,
/ Ogranienje slobode - konzekvencija sama ponovo
u odnosu prema drugima - i to sasvim jedino u obliku
slobode - koja jo ima proizvoljnost za svoju determi-
naciju u pogledu posebnoga -
30.
Pravo je neto sveto uope, samo zato to je opstojanje ap-
solutnog pojma, samosvjesne slobode. - Formalizam prava (i
UVOD 71
nadalje, dunosti) nastaje meutim iz razlike razvoja pojma slo-
bode. Spram formalnijeg, tj. apstraktnijeg i stoga ogranienijeg
prava imaju sfera i stupanj duha, u kojima je on dalje momente
sadrane u svojoj ideji doveo u sebi do odreivanja i zbiljnosti,
kao konkretniji, u sebi bogatiji i istinskije opi, upravo time ta-
koer i vie pravo.
Svaki stupanj razvoja ideje slobode ima svoje vlasti-
to pravo, jer je on opstojanje slobode u jednom njenom
vlastitom odreenju. Ako se govori suprotnosti moralite-
ta, obiajnosti prema pravu, onda je pod pravom shvaeno
samo prvo formalno pravo apstraktne linosti. Moralitet,
obiajnost, interes drave, svako od njih je vlastito pravo,
jer je svaki od tih likova odreenje i opstojanje slobode.
Oni mogu doi u koliziju samo ukoliko stoje na istoj liniji
da budu prava; kad moralno stajalite duha ne bi takoer
bilo pravo, sloboda u jednom od svojih oblika, tada ona
uope ne bi mogla doi u koliziju s pravom linosti ili ne-
kim drugim, jer jedno takvo pravo u sebi sadrava pojam
slobode, najvie odreenje duha, prema kojemu je drugo
nesupstancijalno. No kolizija sadrava istovremeno taj
drugi moment: da ograniava i da je time takoer jedno
drugome podreeno; samo je pravo svjetskog duha, neog-
ranieno apsolutno pravo.
[uz 30]
Pravo - sloboda u njenim razliitim odreenjima
Ogranienje - uskogrudno, - u uskoi sebe - kako je
to ogranieno, i zatim se to opet mora ograniiti.
31.
Metoda kako se u znanosti pojam sam iz sebe razvija i ka-
ko je on samo imanentno napredovanje i proizvoenje svojih
odreenja, napredovanje koje se ne zbiva s pomou uvjerenja
da opstoje razliiti odnosi, a zatim s pomou primjenjivanja op-
ega na takvu, inae odnekud uzetu grau, ovdje se takoer pre-
tpostavlja iz logike.
72
UVOD
Pokretaki princip pojma koji ne samo da razrjeava
nego i proizvodi osposobljavanja (die Besonderungen),
nazivam ja dijalektikom - dijalektikom, dakle, ne u smislu
da ona predmet, postavku itd., koja je dana osjeaju, ne-
posrednoj svijesti uope, razrjeava, brka, natee ovamo i
onamo, imajui posla samo s izvoenjem njihove* suprot-
nosti - to je negativni nain, kao to se on esto javlja i
kod Platona. Tako ona moe svojim posljednjim rezulta-
tom smatrati suprotnost jedne predstave, ili izrazito, poput
starog skepticizma, njeno protivurjeje, ili i bljedunjavo
pribliavanje ka istini, modernu polovinost. Via je dija-
lektika pojma da se odreenje ne proizvede i shvati prosto
kao granica i suprotnost nego da se iz njega proizvede i
shvati pozitivni sadraj i rezultat, po emu je ona jedino
razvoj i imanentno napredovanje. Ta dijalektika, onda, ni-
je spoljanji in subjektivnog miljenja, nego vlastita dua
sadraja, koja organski tjera svoje grane i plodove. Milje-
nje, kao subjektivno, samo je svjedok tog razvoja ideje kao
vlastite djelatnosti i njezina uma a da sa svoje strane nita
ne dodaje. Umno neto promatrati ne znai da treba um
unijeti u predmet izvana i na taj ga nain obraditi, nego je
predmet sam za sebe uman; ovdje je to duh u svojoj slobo-
di, najvii vrhunac samosvjesnog uma, koji sebe ozbiljuje i
koji sebe proizvodi kao egzistentni svijet; posao je znanos-
ti samo to da taj vlastiti rad uma stvari dovede do svijesti.
32.
Odreenja u razvoju pojma i sama su, s jedne strane, po-
jmovi, a s druge strane, budui da pojam bitno jest kao ideja,
ona jesu u obliku opstanka, a niz pojmova koji proizlaze na taj
je nain ujedno niz oblija; tako ih treba promatrati u znanosti.
U spekulativnom su smislu nain opstanka nekog
pojma i njegova odreenost jedno te isto. Valja, meutim,
primijetiti da momenti iji je rezultat jedan dalje odreeni
oblik njemu prethode kao odreenja pojma u znanstve-
* Njihove se odnosi na rijei predmet, postavka itd. - Opaska red.
73
nom razvoju ideje, ali da mu ne prethode u vremenskom
razvoju kao oblija. Tako ideja kako je ona odreena kao
porodica ima kao pretpostavku odreenja pojma, a u idu-
emu e se ona prikazati kao njihov rezultat. No to te
unutarnje pretpostavke takoer za sebe ve opstoje kao
oblija, kao pravo vlasnitva, ugovor, moralitet itd., to je
druga strana razvoja, koji je samo u viem savrenijem ob-
razovanju doveo, do osebujno oblikovanog opstojanja
svojih momenata.
[uz 32]
Pravo je u svojoj neposrednosti vlasnitvo.
Duh ne neposredno - Posredovanje. - Dvije stvari,
dijeljenje,
a/ Ja u sebi / spram spoljanje egzistencije / Ja,
kao ono posebno spram pojma.
Neposrednost je ovdje pojmovno odreenje - vlas-
nitvo duha apstraktno. Neposredno je a/ ova pojedina-
na osoba; - Neposredno / neka spoljanja stvar.
Ova sloboda, koja je tako neposredna - jednostavni
pojam - da je od mene razliita i tako kao odreenje me-
ne, koje je u sebe reflektirano, - razlika posebnog subjek-
tiviteta spram ove openitosti - moral.
[uz 32, primjed.]
Ako se povijesno prijee na djelu - to nalazimo
prvo - moda porodice, rasute - kakvu dravu? Porodi-
nu obiajnost - i vie [?] porodice na nain jedne porodice
- Patrijarhalni odnos - jo ne pravo - ni moralitet.
Dodatak. Ideja se mora sve vie odreivati u sebi, budui
da je na poetku samo tek apstraktni pojam. Ovaj poetni ap-
straktni pojam nikad, meutim, nee biti naputen nego on u se-
bi postaje sve bogatiji, a posljednje odreenje time je najbogati-
je. Odreenja koja su ranije postojala samo po sebi, time dolaze
do svoje slobodne samostalnosti, ali tako da ostaje pojam due
koji sve dri na okupu i koji do svojih vlastitih razlika dospijeva
samo kroz jedno imanentno postupanje. Stoga se ne moe rei
da pojam dolazi do neeg novog, nego se posljednje odreenje
ponovo u jedinstvu slae sa prvim. Premda se ini da se tako po-
74
jam rastavio u svom postojanju, to je upravo samo privid koji se
u napredovanju pokazuje kao takav, time to se sve pojedinosti
konano opet vraaju u pojam onog openitog. U empirijskim
znanostima obino se analizira ono ta se nalazi u predstavi, a
ako se sada ono pojedinano svelo na ono zajedniko onda se
ovo zove pojam. Tako mi ne postupamo jer hoemo samo vidje-
ti kako se pojam sam odreuje i prisiljava nas da nita ne doda-
jemo od naeg nauma i mnijenja. Ali ono to dobijamo na ovaj
nain jest jedan niz misli i jedan drugi niz postojeih oblija,
kod kojih se moe dodati da je poredak vremena u zbiljskoj po-
javi dijelom drugaiji od poretka pojma. Tako se, na primjer, ne
moe rei da je vlasnitvo postojalo prije porodice, a uprkos to-
me ono je razmatrano prije nje. Ovdje bi se, dakle, moglo posta-
viti pitanje zato mi ne poinjemo sa onim najviim, to znai sa
onim konkretno istinitim. Odgovor e biti: zato to ono istinito
hoemo vidjeti upravo u formi rezultata, a tome bitno pripada
to da se najprije pojmi sam apstraktni pojam. To to je zbiljsko,
oblik pojma, nama je time tek ono to slijedi i to je dalje, pre-
mda bi to u samoj zbiljnosti bilo ono prvo. Na napredak se sas-
toji u tome da se apstraktne forme pokazuju ne kao one koje po-
stoje za sebe nego kao neistinite.
PODJELA
33.
Po stupnjevitosti razvoja ideje po sebi i za sebe slobodne vo-
lje volja je -
A. neposredna; njen pojam otuda apstraktan - linost - a
njen opstanak neposredna spoljanja stvar; - sfera ap-
straktnog ili formalnog prava;
B. volja iz spoljanjeg opstanka, u sebe reflektirana kao
subjektivna pojedinanost odreena spram onoga op-
ega - a ovo, pak, dijelom kao ono unutranje, dobro,
dijelom kao spoljanje, jedan opstojei svijet, i obje te
strane ideje kao samo meusobno posredovane, ideja
u svojoj podvojenosti ili posebnoj egzistenciji, pravo
subjektivne volje u odnosu prema pravu svijeta i pravu
ideje, ali koja samo po sebi bitkuje; - sfera moraliteta;
C. jedinstvo i istina tih dvaju apstraktnih momenata - po-
miljena ideja realizirana u volji, reflektiranoj u sebe, i
u spoljanjem svijetu* - tako da sloboda kao supstan-
cija egzistira isto toliko kao ozbiljnost i nunost koliko
kao subjektivna volja; - ideja u svojoj po sebi i za sebe
opoj egzistenciji; obiajnost.
Obiajna supstancija meutim, takoer je
a. prirodni duh; porodica,
b. u svojoj podvojenosti i pojavi; - graansko drutvo,
c. drava, kao isto tako opa i objektivna sloboda u
slobodnoj samostalnosti posebne volje; - koji zbilj-
ski i objektivni duh jednog naroda kroz odnos
posebnih narodnih duhova u svjetskoj povijesti
* Priruni primjerak: tj. drugi subjekti
76
postaje zbiljski i oituje se kao svjetski duh ije je
pravo najvie.
Da jedna stvar ili sadraj koji je postavljen tek prema
svom pojmu, ili kakav je po sebi, ima lik neposrednosti ili bitka,
pretpostavlja se iz spekulativne logike; drugo je pojam koji je u
obliku pojma za sebe; ovaj nije vie neto neposredno. Na isti
se nain pretpostavlja princip koji odreuje podjelu. Podjela se
takoer moe smatrati kao historijska prednajava dijelova, jer
se razliiti stupnjevi moraju kao razvojni momenti ideje sami
proizvesti iz prirode sadraja. Filozofska podjela uope nije
spoljanja klasifikacija neke opstojee grae, stvorena po bilo
kojem ili mnogim prihvaenim osnovima podjele, nego imanen-
tno razlikovanje samog pojma. Moralitet i obiajnost, koji obi-
no vae nekako kao istoznani, ovdje su uzeti u bitno razliitom
smislu. Meutim, ini se da ih i predstava razlikuje; Kantova je-
zina upotreba slui se prvenstveno izrazom moralitet, kao to
se praktiki principi te filozofije posve ograniavaju na taj po-
jam pa ak onemoguuju stajalite obiajnosti, tavie, ak ga
izriito ponitavaju i ustaju protiv njega. No kad bi moralitet i
obiajnost po svojoj etimologiji i bili istoznani, to tad ipak ne
bi smetalo da se te, najzad, razliite rijei upotrebljavaju za raz-
liite pojmove.
[uz 33]
A. Sloboda uope obraa se ponajprije neposred-
nom spoljanjem opstanku - u njemu, a/ Odreenost -
neposredna sloboda - / Opstanak - stvar
B. po sebi samoj - biti u sebi, za sebe - U mojoj
unutranjosti volje - misli - neto ope - sloboda kao sub-
jekt volje s odreenjem subjektiviteta, isto je ona opstanak
- odreenje momenata prava.
Pravo se ne tie posebne unutranjosti - uvid, uvje-
renje, nakana, savjest -
Volja - ja, subjektivna refleksija u meni, sloboda kao
ono ope, neposredni pojam, -
a/ Opstanak slobode uope. Ja i sloboda neposred-
no identini - neposredno zahvaanje - nerazlueno - ja
hou, jer ja hou - ja sam poseban ja i opi - kao slobo-
dan jo ne-razluen. Imam pravo - stoga to sam slobo-
dan.
UVOD 77
/ Lina sloboda, tj. pojam ono ope i ja - razlueno
Dijeljenje u openitost i pojedinanost.
Bitnost obih strana.
Openitost i pojedinanost /subjektivna posebnost/
imaju razliita odreenja kao
a/ Znanje - uvid - uvjerenje, odnos prema dobru,
/ Posebne potrebe postaju predmet,
/ Objektiviranje dobra - dunost za mene. Pravo
dobrog na mene - ini meni dunost
/ Subjektivno pravo da ja to znam da je uvjereno,
da sam suglasan - pravo subjektiviteta - znanja, mojeg
htijenja, mojih potreba, dobrobiti
/ posebna dobrobit
/ Opa dobrobit - supsumirana pod
/dobro ovdje
samo apstraktno.
Jest - istina, - tj. jedinstvo obaju odreenja - koja
su odreena, razlueno postavljena.
Posebne osobe, a ipak u Jednome.
Obiajnost -
a/ Apstrakcija, misli a/ Dobro. -
/ moja posebnost, moja b s ovim opim identina
volia posebnost -
dobra volja - sluajna veza.
/ Neposrednost - kao / Supstancijalni odnos -
pravo zbiljski - kao odnos, ve-
za koja opstoji za sebe.
Naputanje - posebnog subjektiviteta pojedinca. Ne vie moja
proizvoljnost u osjeaju, nego objektivna veza - Da je za mene
ovo jedinstvo prisutno kao bitkujue, kao valjano, nezavisno od
mojeg subjektiviteta, ne samo misao u meni, u mojoj izvjesnosti
- u mojoj savjesti.
[C] Dobro, openito, u sebi bitno odreeno - Odreenost
prihvaena u ono ope - odreeno dobro.
Pojava kao supstancijalno jedinstvo vie njih [?] - Sopstvo
kao sebi zadano - kao u identitetu - duh - Inae nikakav drugi
sadraj.
78
Razvoj odreuje pojam dalje - mijenja stoga takoer prvi
lik - Hugo se udi da svjetska povijest pod dravom [biva
supsumirana]
10
-
Pravo duha - Tek ovdje duh - naime, ne vie samo ja, um,
jedinstvo subjekta i realiteta, pojma i ja, - i ne samo po sebi, op-
enito - ve samosvijest, koja zna.
a/ Tek u obitelji konkretni poetak - obiajnosno-zbiljski
duh - penati
b/ Meusobni odnos mnogih porodica; ne moe za sebe
opstojati - sistem potreba, tj. spoljanja, neduhovna poveza-
nost, posredovani odnos - relativitet - identitet razlog - sebi-
nost - veza - potrebe. esto se razumijeva pod dravom - nu-
da kao sluajna nunost. Takoer odnos veza - potrebe, poseb-
nosti
c/ Duh jednog naroda - njegov svijet - Sunani sistem.
Odnos prema duhu svijeta.
Pravo duha
a/ Zakoni
Pravo supstitucije
/ Pravo individua; njihovo najvie pravo supstancijalni
opstanak njihove slobode -
Dodatak. Kada ovdje govorimo pravu onda ne mislimo
na puko graansko pravo koje se obino pod tim razumije, nego
na moralnost, obiajnost i svjetsku povijest, koji ovdje isto tako
spadaju, jer pojam sastavlja misli po istini. Slobodna volja, da
ne bi ostala apstraktna, sebi najprije mora dati neko postojanje,
a prvi ulni materijal ovog postojanja su stvari, to znai vanjske
stvari (Dinge). Ovaj prvi nain slobode je onaj kojeg trebamo
poznavati kao vlasnitvo, sfera formalnog i apstraktnog prava,
emu ne manje pripada vlasnitvo u njegovom posredovanom
obliku kao ugovor, i pravo u njegovom povreivanju kao pre-
stup i kazna. Sloboda koju ovdje imamo je ono to zovemo oso-
bom, to znai subjekt koji je slobodan i to slobodan za sebe i se-
bi daje postojanje u stvarima. Ova puka neposrednost postoja-
nja, nije, meutim, primjerena slobodi, a negacija ovog odree-
" Upor. recenziju koju je Filozofiji prava napisao Gustav Hugo u Got-
tingenschen Gelehrten Anzeigen (br. 61,16. aprila 1821, S.601. i dalje) i Hegelov
odgovor (u Dodatku ovog sveska str. ).
UVOD
79
nja jeste sfera moraliteta. Ja vie nisam puko slobodan u ovoj
neposrednoj stvari nego sam to i u ukinutoj neposrednosti, to
znai ja sam to u samom sebi, u onom subjektivnom. Ovo je u
sferi u kojoj se to tie mog uvida i namjere i moje svrhe, time to
se spoljanjost postavlja kao ravnoduna. Ali, dobro koje je ov-
dje opa svrha, ne treba da ostane samo u mojoj unutarnjosti
nego se treba realizirati. Subjektivna volja, naime, zahtijeva da
njen interes, to znai njena svrha, sadri vanjsko postojanje, da
dakle ono dobro treba da se ispuni u vanjskoj egzistenciji. Mo-
ralitet kao i raniji formalni moment formalnog prava jesu ap-
strakcije ija je istina tek obiajnost. Obiajnost je tako jedin-
stvo volje u njenom pojmu i volje pojedinca, to znai subjekta.
Njeno prvo postojanje je ponovo neto prirodno, u formi ljuba-
vi i osjeaja: porodica; individua je ovdje ukinula svoju krhku
personalnost i sa svojom svijeu se nalazi u nekoj cjelini. Ali
na slijedeem stupnju treba vidjeti gubitak osebujne obiajnosti
i supstancijalnog jedinstva: porodica se raspada a lanovi se po-
naaju jedan prema drugom kao samostalni tako to ih obuhva-
ta veza uzajamnih potreba. Ovaj stupanj graanskog drutva
esto se smatrao dravom. Ali drava je tek ono tree, obiaj-
nost i duh, u kojemu se nalazi udovina udruenost samostal-
nosti individualiteta i opeg supstancijaliteta. Pravo drave je
stoga vie nego drugi stupnjevi: ono je sloboda u njenom naj-
konkretnijem obliju, koje pada samo jo pod najviu apsolutnu
istinu svjetskog duha.
PRVI DIO
APSTRAKTNO PRAVO
34.
Po sebi i za sebe slobodna volja, kakva je u svojem ap-
straktnom pojmu, jest u odreenosti neposrednosti. Po toj ne-
posrednosti ona je spram realiteta svoja negativna zbiljnost, ko-
ja se spram sebe odnosi samo apstraktno, - u sebi pojedinana
volja nekog subjekta. Po momentu posebnosti volje ona ima je-
dan dalji sadraj odreenih svrha i kao iskljuna pojedinanost
ima ujedno ovaj sadraj pred sobom kao spoljanji, neposredno
zateeni svijet.
[uz 34]
Apstr. Pridravati se onoga emu je rije a/ Slo-
bodna volja, koja sebe hoe, apstr. / Izvan nje B. Poseb-
nost]
34. Apstr. jo ne u sebi odreena misao - Takvo
neto egzistira takoer - tako je to bitak koji jo nije u kre-
tanju, koji se nije odnosio na ono drugo - tako neposred-
no.
Slobodna volja, koja sebe hoe, beskonano se na se-
be odnosi, negativitet - jedno, pojedinanost -
Njen realitet, predmetnost jo nema nikakvog vlasti-
tog sadraja, koji bi bio sobom samim odreen - naprotiv
za sebe - realitet, dakle, sam neposredan -
a) djelomice subj. poticala, potrebe
) djelomice isklj[uivo] spoljanji svijet.
Predmetnost - ono to ja hou dalje odrediti - ovo
negativno uzeti u volju.
APSTRAKTNO PRAVO 81
34. Ovi su momenti u iduem 35. itd.
Jo bez odreenja, bez suprotnosti, u sebi samome -
Ovo apstraktno je odreenost ovog stajalita.
Dodatak. Kada se kae da je volja koja je slobodna po se-
bi i za sebe, onako kako je ona u svom apstraktnom pojmu, u
odreenosti neposrednosti, onda se pod tim mora razumjeti sli-
jedee. Dovrena ideja volje bilo bi stanje u kojemu bi se pojam
potpuno realizirao i u kojemu njegovo postojanje ne bi bilo ni-
ta drugo nego razvitak njega samog. Ali na poetku je pojam
apstraktan, to znai da su sva odreenja sadrana u njemu, ali
takoer samo sadrana: ona su samo po sebi i jo nisu razvijena
do totaliteta u samom sebi. Kada kaem da sam slobodan, onda
je Ja jo ovaj bespredmetni bitak u sebi, a tome nasuprot u
onom moralnom ve postoji jedna suprotnost, jer sam tu kao
pojedinana volja a ono dobro je ono openito, premda je ono
u samom meni. Ovdje, dakle, volja u samoj sebi ve ima razliku
pojedinanosti i openitosti i time je odreena. Ali u poetku
jedna takva razlika ne postoji, jer u prvom apstraktnom jedin-
stvu jo nema nikakvog napredovanja i nikakvog posredovanja:
volja je tako u formi neposrednosti, bitka. Bitni uvid kojeg bi
ovdje trebalo postii sada je, tada je ova prva neodreenost sa-
ma jedna odreenost. Jer, neodreenost lei u tome da u izme-
u volje i njenog sadraja jo nema nikakve razlike; ali ona sa-
ma, suprotstavljena onom odreenom, pada u odreenje da bu-
de neto odreeno; apstraktni identitet je ono to ovdje sainja-
va odreenost; volja time postaje pojedinana volja - persona.
35.
Openitost je ove za sebe slobodne volje formalni, samos-
vjesni, inae besadrajni jednostavni odnos spram sebe u svojoj
pojedinanosti - subjekt je utoliko lice. U personalnosti lei da
sam ja kao ovaj, potpuno sa svih strana (u unutranjoj proizvo-
ljnosti, nagonu i poudi, kao i po neposrednom spoljanjem op-
stojanju) odreen i konaan, ali upravo ist odnos spram sebe,
pa tako u konanosti znam sebe kao ono beskonano, ope i
slobodno.
82
Personalnost poinje tek onda kad subjekt raspolae
ne samo samosvijeu uope sebi kao konkretnom, na
bilo koji nain odreenom ja, nego, naprotiv, samosvije-
u sebi kao potpuno apstraktnom ja, u kojemu su sva
konkretna ogranienost i vaenje negirani i bezvrijedni. U
personalnosti je stoga poznavanje sebe kao predmeta, ali
kao predmeta uzdignutoga miljenjem u jednostavnu bes-
konanost, a na taj nain sa sobom potpuno identinog
predmeta. Individue i narodi jo nemaju personalnost,
ukoliko jo nisu doli do tog istog miljenja i znanja se-
bi. Duh koji po sebi i za sebe bitkuje, razlikuje se od po-
javnog duha time to mu je u istom odreenju u kojemu je
ovaj samo samosvijest - svijest sebi, ali samo po prirod-
noj volji i njenim jo spoljanjim suprotnostima (Feno-
menologija duha, Bamberg i Wrzburg, 1807, str. 101. i
dalje, i Enciklop. filozof, znan., 344)
1
- predmet i svrha
on sam kao apstraktan, i to slobodan ja, pa je tako lice.
[uz 35]
Sto znai osoba ?
Uzvienost osobe, one najuzvienije personalnosti -
boje personalnosti - Moe se vjerovati u Boga - odrediti
kako se eli, nedostaje li personalnost, tada nedostatno.
Osoba i subjekt razliiti su - subjekt je takoer indi-
vidua. Samostalna pojedinanost uope po sebi, idealitet
odreenja -
Osoba, ovlatenje u slobodnoj volji
a/ Ja hou ovo ili ono, potrebe, raspoloenje, pomi-
sao. Nitko nema pred tim respekta, posebna volja.
/ Da moja posebna volja vai, respektira se - biti
ovlaten, - posebna volja takoer (je) ovlatena
/ Ako je sadraj pravan, ako sam ja ovaj ili
onaj naslov itd. tako i tako stekao, kupio - Okolnos-
ti, odreenja koja ve opstoje kao pravna - uope s
pomou konkretnog daljeg odreenja - tako i tako
osvojena, kupljena - pri tome nam padaju na pamet
takva odreenja - ali pitanje: otkuda su sama ova
1
Fenomenologija - Bd 3. S. 137 ff.; Enciklopedija, 3. Aufl. 424
APSTRAKTNO PRAVO 83
odreenja pravna? Sva konkretna stanja zaboravlje-
na
/ Dalje je odreenje moje volje /posebne
volje neodreeno, volje uope, koja je time, takoer
posebna/ da ona hoe sebe, svoju slobodu - svaka-
ko, posebnu svrhu - ali s (te) strane da ona samo se-
be hoe. Odreenost je moja openitost.
[uz 35, primjed.]
Ja hou - a/ neodreeno - volja uope, odreenost .
je openitost, sloboda - / posebno, odreeno - neodre-
eno, - openito slobodno - misaono - Moja openitost -
ovo apsolutno ovlatenje, kojem ovisi sve drugo - Ne ti-
tule itd., da tek moja volja njima primjerena, oslonac na
njih kao ogranienja, volja koja bi se mogla ograniiti na
takve titule - ve one tek kao odreenja koja su posljedice
Odreenost volje, ime je ona pravo, da ovo poseb-
no Ja hou ovo ili ono pridolazi slobodi, - a ja u tome, i
u mojoj slobodnoj volji ne elim biti ogranien.
Osoba - ono loe, ono puno prezrenja, jer apstrak-
tna samosvijest - prohtjev - takoer ono moje - ali ne od-
reenje onoga opega
Plodnost ovog pojma pravu.
Dodatak. Volja koja postoji za sebe ili apstraktna volja
jest osoba. Ono to je najvie ovjekovo jeste da bude osoba, ali
uprkos tome je gola apstarkcija osoba ve u izrazu neto prezri-
vo. Osoba je bitno razliita od subjekta, jer je subjekt samo mo-
gunost personalnosti, budui da je svako ivo bie uope sub-
jekt. Osoba je dakle subjekt za kojeg je ona subjektivitet, jer u
osobi sam ja uope za mene: ona je pojedinanost slobode u
istom bitku za sebe. Kao ova osoba ja sebe znam kao slobod-
nog u meni samom i mogu apstrahirati od svega, budui da is-
pred mene ne stoji nita nego ista personalnost, a ipak sam ja
kao ovaj, neto posve odreeno: toliko star, toliko visok, u
ovom prostoru, i sve ta jo mogu biti partikulatnosti. Osoba je
dakle u neemu ujedno i ono visoko i posve nisko; u njoj lei
ovo jedinstvo beskonanoga i uope konanoga, odreenih gra-
nica i onog posve bezgraninog. Uzvienost osobe je ono ta
6*
84
moe izdrati ovu protivrjenost, koju
2
u sebi nema niti bi moglo
izdrati nita prirodno.
36.
1. Personalnost (Persnlichkeit) sadrava uope pravnu
sposobnost pa predstavlja pojam i sam apstraktni temelj ap-
straktnog i stoga formalnog prava. Stoga je pravna zapovijed:
budi osoba (Person) i potuj druge kao osobe.
37.
2. Posebnost je volje, dakako, moment cijele svijesti volje
( 34), ali jo nije sadrana u apstraktnoj personalnosti kao tak-
voj. Stoga ona, dodue, opstoji, ali od personalnosti, odreenja
slobode, jo razliita, pouda, potreba, nagoni, sluajno naho-
enje itd. Zato se u formalnom pravu ne radi jo posebnom
interesu, mojoj koristi ili mojoj dobroti - isto tako ne poseb-
nom temelju odreivanja moje volje, uvidu (Einsicht) i namje-
ri (Absicht).
[uz 37]
Totalitet nazoan, jo neprihvaen - upravo osoba
neposredno - neposredna refleksija, ali apstraktno posre-
dovana - tako sama u obliku neposrednosti.
Ovo - moje, kao onoga koji uiva, koji treba - kuu,
plodove itd. za svoju egzistenciju - svoju dobrobit, korist,
zadovoljstvo, duhovnu potrebu; ne sainjava pravo - Pri
svakom pravu neki interes - no samo pri istome. - Spram
te strane pokazuje se zatim formalizam prava - da bi se ut-
vrdilo moje pravo, premda nikakav interes na stvari - par-
nienje, - on* povreduje lako druge time to se usredoto-
uje rta ovu apstraktnu stranu - apstraktnu volju - praznu,
besadrajnu.
2
W: koja
* Tj. formalizamprava. - Bilj. red.
APSTRAKTNO PRAVO
85
Dodatak. Poto posebnost u osobi jo ne postoji, kao slo-
boda, onda je sve to se tie posebnosti ovdje neto ravnoduno.
Ako neko nema interesa kao svoje formalno pravo, onda ovo
moe biti ista svojeglavost, kao to to esto pripada nekom og-
ranienom srcu ili udi; jer se sirov ovjek najee upinje u
svom pravu tako to velianstven smisao vidi u onome to inae
predstavlja nalije stvari. Apstraktno pravo je, dakle, samo tek
gola mogunost i utoliko prema cijelom bogatstvu odnosa neto
formalno. Stoga pravno odreenje daje jedno ovlaenje, ali ni-
je apsolutno nuno da ja slijedim svoje pravo jer je to samo jed-
na strana cijelog odnosa. Mogunost je, naime, bitak koji ima
znaenje i da ne bude.
38.
U pogledu konkretnog djelovanja i moralnih i obiajnos-
nih odnosa apstraktno je pravo, spram njihova daljeg sadraja,
samo mogunost, a pravno odreenje otuda samo odobrenje ili
ovlatenje. Nunost se tog prava iz istog razloga njegove ap-
strakcije ograniava na ono negativno, da se ne povrijedi perso-
nalnost i ono to iz nje slijedi. Stoga opstoje samo pravne zabra-
ne, a u osnovu pozitivnog oblika pravnih zapovijedi, po njegovu
posljednjem sadraju, lei zabrana.
[uz 38]
Ne suglasnost volje: samo za sebe, negativno.
Odobrenje, jer je odreenost samo za mene spoljanja
stvar, ne identina s pravom samim; za drugog sam ja ov-
dje u stvari; dakle nikakva samo puka mogunost za nj -
a/ Konkretnije jo neto sasvim drugo - ovdje od-
mah njegova mogunost - refleksije viim odnosima -
moe tako, a takoer i ovako - moe se ovo ili ono pravo
napustiti; ali ne pravna sposobnost, tj. sama ova mogu-
nost. U pojedinanom pravu takoer ono ope.
Pozitivno injenje je proizvoenje predmetnosti sad-
raja.
/ Pravna zapovijed - u odnosu prema drugima -
prelaenje od onoga mojega na nj
86
Izvravanje - ini se pozitivno - injenje - iz ugovo-
ra - Ugovor svakako zaplet s drugima - identitet s njima -
ne naprosto ostaviti ih -
To je uope tako - samo je ono prvo posve primjere-
no pojmu.
U posredovanju sam, radim bitno u odnosu prema
nekome drugome, tj. ja postavljam neto - iz razloga za-
jednitva.
Ja radim za nj, - neko treba da, koje mu ja koris-
tim.
a/ ja mogu ugovor usvojiti ili ne
pV Izvravanje je stavljati u posjed drugoga u njego-
vo vlasnitvo [?].
/ Tie se odnosa, obzira spram drugih - to strogo
jo ovamo ne pripada - ali taj odnos spram drugih pripa-
da uope /kao kasnije ugovor i nepravo/ realitetu, koji je
dalje odreen - U 37. u mojem interesu - Odnos spram
drugih jest u njihovu (interesu), biti djelatan za njihov in-
teres, to uvati i si.
39.
3. Zakljuivalaka i neposredna pojedinanost osobe od-
nosi se prema nekoj zateenoj prirodi kojoj na taj nain stoji na-
suprot personalnost volje kao neto subjektivno, ali ogranienje
da bude samo subjektivna njoj je, kao u sebi beskonanoj i op-
oj, protivurjeno i nitavno. Ona je ono djelatno da to ograni-
enje ukine i da sebi dade realitet, ili, to je isto, da onaj opsta-
nak postavi kao svoj.
[uz 39]
3) ovjek gospodar nad svim u prirodi - samo s po-
mou njega opstanak kao sloboda - Ne opstoji nikakva
dua za sebe, nije samo - svrha - ak ne iva priroda - sa-
mo ovjek kao slobodan - ne kao iv.
ivot svakako samosvrha - ne za sebe -
APSTRAKTNO PRAVO 87
40.
Pravo je ponajprije neposredno opstojanje koje sebi daje
sloboda na neposredan nain:
a) Posjed, koji je vlasnitvo; - sloboda je ovdje sloboda
apstraktne volje uope, ili upravo time sloboda jednog pojedi-
nanog lica koje se odnosi samo prema sebi.
b) Osoba razlikujui se od sebe, odnosi se prema jednoj
drugoj osobi, tj. oba samo kao vlasnici opstoje, jedno za drugo.
Njihov identitet, koji po sebi bitkuje, dobiva egzistenciju prela-
enjem vlasnitva jednoga u vlasnitvo drugoga zajednikom
voljom i odravanjem njihova prava - u ugovoru.
c/ Volja kao /a/ u svom odnosu spram sebe, ne razliita
od neke druge osobe /b/, nego u sebi samoj, ona je kao poseb-
na volja, od sebe razliita i sebi suprotstavljena kao takva koja
po sebi i za sebe bitkuje - nepravo i zloinstvo.
Podjela prava u osobno stvarno pravo i pravo na ak-
cije ima, kao i mnoge druge takve podjele, prije svega tu
svrhu da mnotvo neorganske grae, koja predlei, dovede
u neki spoljanji red. U tom dijeljenju poglavito lei zabu-
na da se aroliko mijeaju prava koja imaju za svoju pre-
tpostavku supstancijalne odnose, kao to su porodica i
drava, i prava koja se odnose na golu apstraktnu perso-
nalnost. Toj zbrci pripada Kantova podjela koja je i inae
postala omiljena, podjela u stvarna, personalna i stvarno-
personalna prava. Predaleko bi odvelo da se razvije ono
to je krivo i bez pojma u podjeli na osobno i stvarno pra-
vo, a to lei u osnovu rimskog prava (pravo na akcije tie
se pravosua i ne pripada u taj red). Ve je ovdje jasno to-
liko da samo personalnost daje pravo na stvari i da je sto-
ga lino pravo u biti pravo stvari - stvar u opem smislu,
kao ono to je uope spoljanje slobodi, u to pripada i
moje tijelo, moj ivot. To stvarno pravo jest pravo perso-
nalnosti kao takve. to se tie, meutim, u rimskom pravu
takozvanog osobnog prava, ovjek promatran s jednog od-
reenog statusa, tek treba da bude osoba (Heineccius Ele-
menta, Juris, Civilis), [1728], 75, u rimskom je pravu na
taj nain ak sama linost, nasuprot ropstvu, samo stale,
stanje. Sadraj rimskog takozvanog osobnog prava tie se
zatim osim prava na robove, u to u neku ruku pripadaju i
djeca, i osim stanja bespravlja (capitis diminutio) porodi-
nih odnosa. Kod Kanta su porodini odnosi na stvaran
nain osobna prava. - Rimsko osobno pravo stoga nije
pravo osobe kao takve, nego u najmanju ruku posebne
osobe - kasnije e se pokazati da porodini odnos, napro-
tiv, ima kao svoj supstancijalni temelj naputanje perso-
nalnosti. Obraivanje prava posebno odreenog lica prije
opeg prava presonalnosti ne moe se pojaviti drukije ne-
go kao pogreno. - Osobna su prava kod Kanta ona prava
koja nastaju iz ugovora da ja neto dajem, uinim - jus ad
rem u rimskom pravu, koje izvire iz obligacije. Na svaki je
nain samo jedna osoba koja treba da to izvri na osnovu
ugovora, kao to takoer samo jedna osoba stie pravo na
takvo izvrenje, ali takvo se pravo zato ne moe nazvati
osobnim; svaka vrsta prava pripada samo jednoj osobi, a
pravo na osnovu ugovora objektivno nije pravo na osobu
nego samo na neto njemu spoljanje, ili na neto to ono
treba da pospolji*, uvijek na neku stvar.
[uz 40]
Ovo osnovna odreenja - apstraktno - plodnost
ovog pojma u iduemu - rezultati samo s pomou njih -
bez njih nita odreivati u iduemu - ak ono konkretno -
njihova posljedica.
a/ Kako postaje neto moje? Kako ja stjeem vlas-
nitvo uope? b/ Kako vlasnitvo nekoga drugoga, kako
vlasnitvo nekoga drugoga postaje mojim? c/ Kako posta-
je moje vlasnitvo ponovo mojim, kako ja zadobivam po-
novno svoje povrijeeno pravo - ili, tavie, kako se ob-
navlja povrijeeno pravo? Ponovno stjecanje vlasnitva,
ali takoer prava kao pravo.
ili a/ Sloboda daje sebi na prirodni, neposredni na-
in opstanak - b/ Posredovanjem, i to volje nekoga
drugoga, c/ Posredovanjem neprava - protiv poseb-
ne volje; - ovdje rastavljanje posebne volje i njenog
* Verassem sam prevodio sa pospoljavati, a ne otuivati (kako
sammorao, radi jasnoe, prevesti entussern) da bih u toj rijei zadrao ausser -
spoljanji. Vidi bilj. uz 43, 53, i 65. - Bilj. prevod.
APSTRAKTNO PRAVO 89
pojma - Slobodno [:] ono ope istupa tako za sebe.
Stoga je rije tome da se pojmu dade realitet i da
se ujedno oisti od neposrednosti i pojedinanosti - Ope,
ovo zbiljski - ili zbiljnost koja je sama opa a/ ope b/
sredstvo c/ ukinuto. Ovo je znaenje onih pitanja a/ b/
c/, pri ijem se daljem smislu misli na neto sasvim drugo,
a/ Pojed[inanost] - i spram pojed[inanosti] samo nega-
tivno. Postati iri - diferencija upravo time njihovo je-
dinstvo,
b/ Meusobna veza pojed[inaca]*, utoliko pozitivni od-
nos, identitet - Ja inim s obzirom na druge;
a/ po sebi identino
/ postavljeni identitet v[olje] nad posebnim vlasni-
tvom svakoga - samo postavljeni, a ipak svaki za sebe
povezan, u slobodi drugoga u jedinstvu -
c/ Identitet prava sa sobom - ostvaren posredovanjem
negacije prava.
a/ Odnos ne vie prema spoljanjosti kao apstraktnim
stvarima, ve kao vlasnitvu nekoga drugoga.
/ Identitet u ovome - i izoliranje [?] onoga osobnoga.
Ope, slobodno za sebe, u razlici sebe postavljajui
[ne apstraktna misao] zbiljski - u razlici od njegove nepos-
redne zbiljnosti - jest namjera, predloak - dobro - u mo-
ralitetu.
Nepravo, zloinstvo sadrava bitak-u sebi, tj. u sebi
samom razluenu unutranjost - isto tako kazna - osveta
[,], zloina - Pravo sebe ini vaeim kao ope, daje sebi
realitet u jednoj posebnoj volji i spram nje
Ovdje pravo postaje kao ope - jer (je) suprostav-
ljeno] posebnoj volji -
a/ Vlasnitvo je ono to se provlai kroz a, b, c.
/ Neposrednost se mora oistiti, nestati; - negirati
- i rezultat da je to pravo kao takvo, kojemu se daje opsta-
nak [Kriminalno pravo - ne spoljanje vlasnitvo].
/ a/ Predmetno je moja neposredna pojedinana
volja, u stvari, b/ moja volja kao potvrena voljom neko-
ga drugoga; jedinstvo dviju volja, refleksija], openitost.
c/ Opstanak slobodne volje kao takve; pravo kao pravo,
a/ jest pravo; u c/ to pravo postaje predmet i ja, oso-
* [napisano izmeu:] V[olja])
90
ba kao opstanak zajednike volje, ne kao s posebnim
interesom, ve s interesom prava; ili subjektivna stra-
na je sama ope odreena kao pravo.
Isto tako u b. Ja, subjektivno, neu samo svoju volju
nego i volju drugoga.
[uz 40, primjed. str. 56, red. 12]
Prethodno je napomenuto u rimskom pravu /moe
se rei/: tko je sposoban za vlasnitvo? Graanin. Ne ro-
bovi, ne djeca uope. - I kod nas ne djeca, takoer ni ene
- a ipak vie njih nema posjeda - i dispoziciju nad njim
To odreenje i ogranienje prava vlasnitva ovisno je
jednom viem odnosu - to tek kasnije - i takoer nije
osobno pravo - ve, tavie, dijete - jo ne osoba.
U djeci je moment bezlinosti, pravne nesposobnos-
ti, za apstraktnog prava vlasnitva; neto vie to disponira
mojim vlasnitvom.
Prvi odsjek
VLASNITVO
41.
%
Osoba mora sebi dati neku spoljanju sferu svoje slobode
da bi bilo kao ideja. Budui da osoba po sebi i za sebe bitkuje
kao beskonana volja u tom prvom, jo sasvim apstraktnom od-
reenju, zato je od nje odvojeno ono to moe sainjavati sferu
njene slobode, a ujedno je odreeno kao ono to je od nje ne-
posredno razliito i odjeljivo.
[uz 41]
Vlasnitvo uope - osoba i stvar, meusobni odnos
obiju.
a/ Posjedovanje - Moje; stalni, opi predikat uope.
b/ Upotreba stvari - proces stvari, time to je ona
moja.
APSTRAKTNO PRAVO
91
c/ Otuenje - udaljivanje stvari.
Dodatak. Ono umno vlasnitva ne lei u zadovoljenju po-
treba nego u tome da se ukine puka subjektivnost personalnosti.
iTek u vlasnitvu osoba postoji kao um. Ako je i ovaj prvi reali-
tet moje slobode u nekoj vanjskoj stvari, i time jedan loi reali-
tet, onda apstraktna personalnost, upravo u njenoj neposred-
nosti ne moe imati nikakvo drugo postojanje nego odreenje u
neposrednosti.
42.
Ono to je neposredno razliito od slobodnog duha jest za
njega i po sebi ono spoljanje uope - neka stvar, neto neslo-
bodno, nelino i bespravno.
Stvar [Sache] ima, poput onoga objektivnoga, opre-
na znaenja; jednom, ako se kae: to je stvar, radi se
stvari a ne osobi - znaenje supstancijalnoga; drugi put
spram osobe /naime, ne posebnog subjekta/ stvar je sup-
rotnost supstancijalnoga, po svojem odreenju samo ono
spoljanje. - to je za slobodni duh, koji zacijelo moramo
razlikovati od zgoljne svijesti, ono spoljanje, jest to po se-
bi i za sebe, stoga je pojmovno odreenje prirode ovo: biti
ono spoljanje po sebi samoj.
[uz 42]
Spoljanjost - priroda - njihov mnogostruki nain -
ovdje posebna graa - Ve primjena. Pozitivna znanost
ima da proe ovu posebnu vrstu - s koje strane.
[uz 42 primjed.]
Stvar, vlasnitvo - a/ koje kao spoljanje moje -
osobe - jest / duha - kao ne spoljanja - ve upravo uki-
nuta spoljanjost i meni unutranje prisvojena -
Stvar koja je to neposredno; - u ovom prvom odno-
su zapravo trojaka stvar - vrste spoljanjega
a/ takva neposredno samo spoljanje apstraktna,
spoljanje spram mene bitkujua;
/ prirodnoj egzistenciji spoljanje i ujedno meni
bez suprotnosti pripadna;
/ Duhovno, - a pomou mene snieno do spolja-
njosti. Ovo posljednje inim ja samo spoljanje, da bih ga
pospoljio.*
Ovdje odnos. Stjecanje vlasnitva - ono spoljanje
ini to onim mojim.
Dodatak. Budui da se od stvari odvaja subjektivitet, ona
nije ono vanjsko samo subjektu nego i samoj sebi. Prostor i vri-
jeme su na ovaj nain vanjski. Ja, kao ulan, sam jesam vanjski,
prostoran i vremenski. Ja, time to imam ulne opaaje, imam ih
neemu to je samo sebi vanjsko. ivotinja moe opaati ali
dua ivotinje nema duu, nema samu sebe za predmet nego ne-
to vanjsko.
43.
Osoba ima kao neposredni pojam, a time i [kao] ono bitno
pojedinano, prirodnu egzistenciju dijelom samo po sebi, dije-
lom kao takvu, prema kojoj se ona odnosi kao prema spolja-
njem svijetu. - Samo tim stvarima koje su to neposredno, a ne
odreenjima koja to mogu postati posredovanjem volje, rije
je ovdje kod osobe koje je samo jo u svojoj prvoj neposrednosti.
Duhovne vjetine, znanosti, umjetnosti, ak ono reli-
giozno (propovijedi, mise, molitve, blagoslovi u posvee-
nim stvarima), pronalasci itd. postaju predmeti ugovora,
izjednaeni s opepriznatim stvarima u nainu kupovanja,
prodavanja itd. Moe se pitati; da li je umjetnik, uenjak,
itd. u juristikom posjedu svoje umjetnosti, znanosti, svoje
sposobnosti da dri propovijed, ita misu itd., tj. da li su
takvi predmeti stvari? ovjek e se ustruavati da takve
vjetine, znanja, sposobnosti itd. naziva stvarima: budui
da se takvom posjedu, s jedne strane, pregovara i kontra-
hira kao stvarima, a s druge strane on je neto unutra-
* Odnosno: otuio (verussern). - Bilj. prev.
APSTRAKTNO PRAVO
93
nje i duhovno, zato razum u pogledu njegove juristike
kvalifikacije moe biti u neprilici, jer mu lebdi pred oima
samo protivustav: da je neto ili stvar ili ne-stvar (kao ili
beskonano, ili konano). Znanja, znanosti, talenti itd.
svojstveni su, dakako, slobodnom duhu, pa su ono njego-
vo unutranje, a ne spoljanje, ali isto tako moe im on is-
poljavanjem dati spoljanji opstanak i tako ih pospoljiti*
(vidi dolje), ime su i oni stavljeni pod odreenje stvari.
Oni, dakle, nisu ponajprije neto neposredno, nego posta-
ju to tek posredovanjem duha, koji svoju unutranjost sni-
ava na neposrednost i spoljanjost. - Po nepravnom i ne-
obiajnosnom odreenju rimskog prava djeca su bila stva-
ri za oca pa je on time bio u juristikom posjedu svoje dje-
ce, a ipak je, dakako, stajao prema njima i u obiajnosnom
odnosu ljubavi (koji je, naravno, onim nepravom morao
biti vrlo oslabljen). U tome se, dakle, dogodilo sjedinjenje
obaju odreenja stvari i nestvari, ali sjedinjenje koje je po-
sve nepravno. - Duhovne vjetine, znanosti itd. jedino po
svom juristikom posjedu dolaze u obzir u apstraktnom
pravu, koje ima kao predmet samo osobu kao takvu, a ti-
me i ono posebno to pripada opstanku i sferi njegove slo-
bode tek utoliko ukoliko je to neto od njega odjeljivo i
neposredno razliito, ukoliko sainjava njegovo bitno od-
reenje, ili ukoliko to moe zadobiti samo tek posredova-
njem subjektivne volje; ovdje ne treba raspraviti posjed ti-
jela i duha, koji se stjee obrazovanjem, studijem, navika-
vanjem itd. i koji je unutarnje vlasnitvo duha. No prije-
lazu takvog duhovnog vlasnitva u spoljanjost, u kojoj
ono pada pod odreenje juristiko-pravnog vlasnitva,
moe se govoriti tek kod pospoljavanja. **
* U originalu ... nicht ein usserliches, aber ebensosehr kann er ihnen
durch die usserung ein userliches Dasein geben und sie verussern. U ovom
kontekstu postaje jasna vanost korijena ovih rijei kod Hegela, pa smo zato
verussern i preveli sa pospoljiti, a ne otuiti. Vidi biljeku uz 40. i uz
65. - Bilj. prev.
** [u rukopisu:] bilo bi bolje da se ovdje izvede kao vrsta spoljanjega
- pospoljavanje je naputanje neega ve spoljanjega koje je moje vlasnitvo -
ne tek ispoljavanje. Bilj. njem. izd.
[UZ 43]
Rad-
Znanstvena djelatnost - tek se ini neim spolja-
njim
Sto je neka stvar? - trai se neka zaokruena itava
stvar -
da li je znanost, vjetina neka stvar? Stvar moe biti
neka strana, mogunost neega -
Vjetina itd. postaju stvari tek mojim otuenjem, tj.
spoljanjost koju im ja dajem u ispoljavanju, koju one za-
dravaju u ispoljavanju /vrijeme/ - u vezi da ih ja prepu-
tam za upotrebu nekome drugome, ili ih inim za njegovu
korist (npr. molim, - misu - itam), - isto tako tjelesni ra-
dovi - /u vremenu/ - pripadaju stoga otuenju vlasni-
tva, jer oni samo u tom otuenju postaju spoljanjost,
stvari.
44.
Osoba ima pravo da svoju volju stavi u svaku stvar, koja je
time moja, dobiva moju volju kao svoju supstancijalnu svrhu
budui da ona takve nema u sebi samoj kao svoje odreenje i
duu - apsolutno pravo ljudi na prisvajanje svih stvari.
Ona takozvana filozofija koja neposrednim pojedi-
nanim stvarima, onome neosobnome pripisuje realitet u
smislu samostalnosti i istinskog bitka za sebe i bitka u se-
bi, isto kao i ona koja uvjerava da duh ne moe spoznati
istinu i znati to je stvar po sebi, neposredno se opovrgava
vladanjem slobodne volje spram tih stvari. Ako takozvane
spoljanje stvari za svijest, za zrenje i predstavljanje imaju
privid samostalnosti onda je, nasuprot tome, slobodna vo-
lja idealizam, istina takve zbiljnosti.
[uz 44]
Nita nije samosvrha - ivo nije
Ne krv, idovi - ne ivotinje, Indijci, Egipat (?)-
Neto je drugo da li i to ja mogu uzeti u posjed -
APSTRAKTNO PRAVO
95
naime samo pojedinane, a ne ope stvari - ne elementar-
ne -
Ja se sam odnosim samo prema pojedincima - u
zbiljskom, fizikom posjedu - u tom sam ogranien, s ob-
zirom na to to je takoer kao opi odnos - Ono ope -
kao takvo - uzimam misaono u posjed.
Dodatak. Sve stvari mogu postati vlasnitvo ovjeka jer je
on slobodne volje i kao takav je po sebi i za sebe ali ono to sto-
ji nasuprot nema ovo svojstvo. Svako, dakle, ima pravo da svoju
volju uini stvarju ili stvari svojom voljom, to drugim rijeima
znai, da ukine stvari i da ih pretvori u svoje; jer stvar kao spo-
ljanjost nema samosvrhu, nije beskrajan odnos nje same prema
samoj sebi, nego je samoj sebi neto spoljanje. Jedna takva
spoljanjost takoer je ono ivo (ivotinja) i utoliko i sama jed-
na stvar. Samo je volja ono beskonano, prema svemu drugom
ono apsolutno, dok je ono drugo sa svoje strane samo relativno.
Pripisivati to sebi, u osnovi znai manifestirati i pokazati uzvi-
enost moje volje prema stvari da ona nije po sebi i za sebe, da
nije samosvrha. Ova manifestacija dogaa se time da je u stvar
postavljam drugaiju svrhu nego to ju je ona neposredno ima-
la; onom ivom kao mom vlasnitvu ja dajem jednu drugu duu
nego to ju je imalo; dajem mu moju duu. Slobodna volja je ti-
me idealizam koji stvari, onakve kakve jesu, ne dri za stvari po
sebi i za sebe, dok ih realizam objanjava kao apsolutne, pre-
mda se one nalaze samo u formi konanosti. Ve ivotinja vie
nema ovu realistiku filozofiju jer ona stvari dere i time doka-
zuje da one nisu apsolutno samostalne.
45.
Da ja imam neto u svojoj ak spoljanjoj vlasti, u tome se
sastoji posjed, kao to je posebna strana da ja neto inim svo-
jim iz prirodnih potreba, nagona i proizvoljnosti, poseban inte-
res posjeda. No ta strana da sam ja sebi kao slobodna volja u
posjedu predmetan, a time takoer tek zbiljska volja, sainjava
ono istinsko i pravno u tome, odreenje vlasnitva.
Imati vlasnitvo, pojavljuje se kao sredstvo s obzi-
rom na potrebu, budui da je ova uinjena onim prvim; is-
tinsko je stanje, meutim, da je sa stajalita slobode vlas-
nitvo, kao njen prvi opstanak, bitna svrha za sebe.
[uz 45]
Dvije strane vidi gore.
Interes zakoni sredstvo.
46.
Kako mi u vlasnitvu moja volja kao osobna, dakle kao
volja pojedinca, postaje objektivna, ona dobiva karakter privat-
nog vlasnitva, a zajedniko vlasnitvo, koje se po svojoj prirodi
moe posjedovati pojedinano, postaje odreenjem jedne po se-
bi razrjeive zajednice, pa je za sebe stvar proizvoljnosti da u
njoj ostavim svoj udio.
Nije podobno da se iskoriivanje upotreba elemen-
tarnih predmeta, po svojoj prirodi partikularizira na pri-
vatni posjed. - Agrarni zakoni u Rimu sadravaju borbu
izmeu zajednitva i privatne vlastitosti zemljinog posje-
da. Ova potonja morala je zadrati nadmo kao umniji
moment, premda na tetu drugog prava. - Porodino fide-
ikomisarno vlasnitvo* sadrava jedan moment kojemu
stoji nasuprot pravo linosti i time privatnog vlasnitva.
No odreenja koja se tiu privatnog vlasnitva moraju se
moi podvrgnuti vioj sferi prava, zajednici, dravi, kao
to je, s obzirom na privatnu vlastitost, sluaj kod vlasni-
tva takozvane moralne osobe, vlasnitva u mrtvoj ruci*.
No takvi izuzeci ne mogu biti zasnovani na sluajnosti, na
privatnoj proizvoljnosti, privatnoj koristi, nego samo na
umnom organizmu drave. - Ideja platonske drave sad-
rava kao opi princip nepravo spram osobe da je nepo-
* Fideikomis - imovina koja po volji osnivaa mora neotuivo ostati ne-
koj porodici. Uivanje ove imovine (posjeda, gotovine i si.) pripada lanovima
porodice po utvrenom redu (uglavnom prvorodstvu, senioratu i si.) - Bilj.
prev.
* Mrtva ruka - naziv (iz kan. prav.) za juristike osobe kao posjednike,
posebno samostanske i crkvene posjednike - ne prelazi u nasljedstvo. - Bilj.
prev.
APSTRAKTNO PRAVO
97
dobna za privatno vlasnitvo. Predstava pobonog ili pri-
jateljskog, ili ak iznuenog bratstva ljudi sa zajednicom
dobara i iskljuenjem principa privatnog vlasnitva moe
se lako pruiti uvjerenju koje ne poznaje prirodu slobode
duha i prava ne shvaajui je u njenim odreenim momen-
tima. to se tie moralnog ili religioznog obzira, to je Epi-
kur svoje prijatelje koji su namjeravali da osnuju takav sa-
vez zajednice dobara sprijeio u tome upravo stoga to to
dokazuje nepovjerenje, a oni koji su meusobno nepovjer-
ljivi nisu prijatelji (Diog[enes] Laert[ios] I, X. [TJ. VI).
[uz 46]
Poblie odreenje.
Ja kao pojedinac; - zajednica samo proizvoljnost -
Tako svaki stupa u dravu - kao slobodan - kao po sebi
ideja - apsolutna pretpostavka svake drave - Pojedina-
no drutvo slobodnih - moja je zbiljnost privatno vlasni-
tvo - drava ne treba da se brine za namjeru - inae - po-
rodini fideikomisi, tutorstvo - u ono vjeno - slobodna
volja individua - W. [?] - tako su proizvoljnou jedne in-
dividue raskinuti - Mrtva ruka, opina, Crkva ima privat-
no vlasnitvo, jest priznata.
Ja privatni vlasnik - pravo mene kao osobe
Naputanje osobe - ne ne imati nikakvo privatno
vlasnitvo - ve vie -
a/ Privatno vlasnitvo, jer osoba treba da bude poje-
dinano i ja kao takav treba da budem tu*
/ Porodino vlasnitvo ukoliko i dok je realna pat-
rijarhalna porodica, ne ako se ona raspala
/ Opina - crkve, samostani - bitno priznati od
drave. - Opina je zajednica - vrelo, panjaci - ne neotu-
ivo - ovisnost svrhama, odreenju - isto tako onom
moralnom osobe. Engleska Crkva - naroito u Irskoj -
odmjeravanje posjeda po svrsi, ne po apstraktnoj linosti
- Ova svrha podlijee viem prosuivanju i odreenju.
a/ Svrha podlijee kontroli / Izvoenje ove svrhe
Engleska [Crkva] nema privatnog vlasnitva - Vlas-
nitva zato? jer joj (je) dao kralj William
* U originalu: ... und Ich als solches sein, dasein soll pa sam stoga na
ovommjestu dasein preveo sa budemtu, umjesto opstojim. - Bilj. prev.
98
Tako sama ne postupa.
Robovi, kmetovi - dobro su zbrinuti - Nekad javni
magazini - vidi Gagliani.
Za razvoj - istinski realitet, zbiljnost slobode - da bi
njena ideja bila pojam i realitet - da bi sama postala slo-
bodna.
pojmu za sebe (ovdje jo ne) - Realitet je perso-
nalnost.
ovjek, to je on s pomou svoje subjektivne volje -
subjektivna volja jest volja osobe - personalnost je samo
zbiljska volja - subjektivna volja je samo zbiljska volja
kao vlasnik.
Vlasnitvo: kolizija, zavist, neprijateljstvo, spor, rato-
vi.
Bijeda (osim drugih strasti) - otpasti - ljudi u miru i
ljubavi - i svi braa [?] potrebuju vlasnitvo. Mir - samo
duha - proizvodei sebe iz beskonane suprotnosti.
Dodatak. U vlasnitvu je moja volja osobna, ali osoba je
jedno Ovo; dakle, vlasnitvo postaje ono osobno ove volje. Bu-
dui da ja svojoj volji dajem postojanje kroz vlasnitvo, onda
vlasnitvo mora imati i odreenje da bude Ovo, ono Moje. Ovo
je najvanije uenje nunosti privatnog vlasnitva. Ako se izu-
zeci mogu praviti posredstvom drave, onda je ipak ona sama
ona koja ih moe praviti: ali, ona je esto, naime u naem dobu,
ponovo proizvela privatno vlasnitvo. Tako su, na primjer, mno-
ge drave s pravom ukinule samostane, jer neka zajednica napo-
kon nema nikakvog takvog prava na vlasnitvo kao osoba.
47.
Kao osoba ja sam sam neposredno pojedinac - to u svom
daljem odreenju ponajprije znai: Ja sam iv u ovom organ-
skom tijelu, koje je moj, po sadraju opi nepodijeljeni spolja-
nji opstanak, realna mogunost svakog dalje odreenog opsto-
janja. No kao osoba imam ja ujedno svoj ivot i tijelo, kao i dru-
ge stvari, samo ukoliko je to moja volja.
Da sam ja, sa strane po kojoj ja ne egzistiram kao
onaj to po sebi bitkuje, nego kao neposredni pojam, iv i
APSTRAKTNO PRAVO 99
da imam organsko tijelo, poiva na pojmu ivota i pojmu
duha kao due - na momentima koji su prihvaeni iz filo-
zofije prirode (Enciklop, filozof, znan., 259 i dalje, uspo-
redi 161, 164 i 298) i antropologije (isto to 318)
3
.
Ja imam ove udove, ivot, samo ukoliko ja hou; i-
votinja se ne moe sama osakatiti ili ubiti, ali ovjek moe.
[uz 47)
Privatni vlasnik kao ovaj - a upravo kao ovaj ja sam
u prirodnom ivotu.
a/ moje tijelo
a/ u odnosu prema meni - ja sebe nalazim u posje-
du. Tako takoer po potrebama pribavljam ja sebi spolja-
nje stvari -
ivotinje nemaju prava na svoje tijelo
Dodatak. ivotinje, dodue, imaju sebe u posjedu: njihova
dua je u posjedu njihovog tijela; ali one nemaju prava na svoj
ivot jer one to pravo nee.
48.
Tijelo, ukoliko je ono neposredan opstanak, nije primjere-
no duhu; da bi bilo njegov voljni organ i nadahnuto sredstvo,
mora ga on tek posjedovati ( 57).
- No za druge ja sam bitno neto slobodno u svom tijelu
kako ga neposredno imam.
Samo zato to sam ja kao ono slobodno iv u tijelu,
ne smije se taj ivi opstanak zloupotrijebiti poput tovarne
ivotinje. Ukoliko ja ivim, moja dua (pojam, a vie ono
slobodno) i tijelo nisu rastavljeni, tijelo je opstanak slobo-
de i ja osjea u njemu. Stoga samo bezidejan, sofistiki
razum moe da pravi razliku da stvar po sebi, dua, nee
biti taknuta ili okrnjena ako se tijelo zlostavlja i egzistenci-
ja lica podvrgava nasilju nekoga drugoga. Ja sebe mogu iz
svoje egzistencije u sebe povui i uiniti je spoljanjom -
3. izd. 366 i dalje., 213, 216, 376; 388

posebni osjeaj upraviti izvan sebe i u okovima biti slobo-
dan. No to je moja volja, za drugoga sam ja u svojem tije-
lu; identina je postavka: slobodan sam za druge samo
kao slobodan u opstanku (vidi moju Znanost logike, I sv.,
str. 49 i dalje"). Nasilje koje je drugi uinio mojem tijelu
jest nasilje uinjeno meni.
To to ja osjeam da diranje i nasilje spram mog
tijela diraju mene neposredno kao zbiljskoga i prisutnoga
sainjava razliku izmeu line uvrede i izmeu povrede
mog spoljanjeg vlasnitva u kojemu moja volja nije u toj
neposrednoj prisutnosti i zbiljnosti.
[uz 48]
U 48. Konkretan posjed; - ali ovdje lini posjed
uope.
/ U odnosu prema drugima -
Posebna vrsta vlasnitva. Opstanak moje personal-
nosti.
ast vlasnitvo predstave - takoer spoljanjost -
mnjenje, predstava drugih /pripada predstavi/. Ovo ./a ho-
u da budem u predstavi drugih - ne ispuniti svoju proiz-
voljnost.
To kao kakvoga ja sebe drugima prikazujem, kakav
hou da budem za njih - premda posve moj hir
Ovi drugi, krug meni jednakih, kojima je to neto to
ja hou da budem - pa makar to bilo samo ovo da ja hou
da budem neto, neto takvo to ima ast -
Pri tome se ne mogu uputati u objektivni sadraj,
jer on nije isto ono lino.
Ovo pripada u njegov sud, (to) je slobodna, istinska
ast -
49.
U odnosu prema spoljanjim stvarima umno je da ja po-
sjedujem vlasnitvo; strana posebnoga, meutim, obuhvaa sub-
jektivne svrhe, potrebe, proizvoljnost, talente, spoljanje prilike
* I. izd., 1812. U drugomizdanju (1832/33) ovo je mjesto preraeno; Bd
5, str. 125 i dalje
APSTRAKTNO PRAVO
101
itd. ( 45); tome ovisi posjed prosto kao takav, ali ta posebna
strana u toj sferi apstraktne personalnost jo nije identino po-
stavljena sa slobodom. to i koliko ja posjedujem, otuda je
pravna sluajnost.
U personalnosti (Persnlichkeit) vie je osoba (Per-
sonen) jednako, ako se ovdje gdje jo ne opstoji takva raz-
lika eli govoriti vie. No to je prazna tautologijska po-
stavka; jer osoba kao ono apstraktno upravo jo nije ono
to je oposebljeno i to je postavljeno s odreenom razli-
kom. Jednakost je apstraktni identitet razuma na koji po-
najprije pomilja miljenje to reflektira, a time i osred-
njost duha uope, kad mu se odnos jedinstva pojavi u ne-
koj razlici. Ovdje bi bila jednakost samo apstraktnih oso-
ba kao takvih, jednakost izvan koje pada upravo time sve
to se tie posjeda, to tlo nejednakosti. - Zahtjev za jedna-
kost u podjeli zemljita ili ak u ire opstojeoj imovini ko-
ji se katkada postavlja utoliko je praznije i povrnije razu-
mijevanje ukoliko u tu posebnost pada ne samo spoljanja
prirodna sluajnost nego i cijeli opseg duhovne prirode u
njenoj beskonanoj posebnosti i razlinosti kao i u njenom
do organizma razvijenom umu. - Ne moe se govoriti
nepravednosti prirode u pogledu nejednake razdiobe po-
sjeda i imovine, jer priroda nije slobodna, a stoga ni pra-
vedna ni nepravedna. Da svi ljudi treba da imaju ono ime
bi podmirivali svoje potrebe, to je dijelom moralna i, izre-
ena u toj neodreenosti, dodue, dobronamjerna elja, ali
ta elja, kao uope ono to je dobronamjerno, nije nita
objektivno, a dijelom je ta dostatnost za opstanak neto
drugo nego posjed i pripada jednoj drugoj sferi, graan-
skom drutvu.
[uz 49]
Jednakost /identitet/ ljudi po svojoj personalnosti
b/ Spoljanje stvari
Legitimitet - Jednakost u beskonanome, ne u ko-
nanome - ogromna razlika -
Pobjeda pravnog - graanskog drutva - prednost,
korist -
\
102
Dodatak. Jednakost koja se.moda eli dovesti u odnos
prema podjeli dobara bila bi, budui da imovina zavisi od mar-
ljivosti, za kratko vrijeme ponovo razorena. Ali ono ta se ne da
izvesti to ni ne treba izvoditi. Jer, ljudi su svakako jednaki, ali
samo kao osobe, to znai, s obzirom na izvor njihovog posjeda.
Sljedstveno tome svaki ovjek bi morao imati vlasnitvo. Ako se
odatle hoe govoriti jednakosti onda je to ova jednakost koja
se mora razmotriti. Ali izvan nje pada odreenje posebnosti, to
jest, pitanje koliko ja posjedujem. Ovdje je pogrena tvrdnja da
pravednost zahtijeva da vlasnitvo svakog pojedinca treba da
bude jednako; jer ovo zahtijeva samo to da svako treba da ima
vlasnitvo. Posebnost je mnogo vie ono gdje upravo nejedna-
kost ima svoje mjesto, a jednakost bi ovdje bila nepravo. Posve
je tano da ljudi esto dobivaju elju za dobrima drugih; ali up-
ravo je to nepravo, jer pravo je ono ta ostaje ravnoduno pre-
ma posebnosti.
50.
Samo je po sebi razumljivo, i suvino je odreenje da stvar
pripada onome po vremenu sluajno prvome koji je zaposjeda,
jer drugi ne moe zaposjesti ono to je ve neije vlasnitvo.
[uz 50]
Razlika vremena - Ne zbog toga to je on prvi, nego
to je on to uzeo u posjed - Doe li sad neki, to je on, da-
kako, drugi, a onaj prvi - spoljanja odreenja - onaj je
vlasnik.
Dodatak. Dosadanja odreenja poglavito su se ticala sta-
va da personalnost mora imati postojanje u vlasnitvu. Iz onoga
to je reeno proizilazi da sada onaj ko prvi zaposjeda jest i
vlasnik. Prvi time nije i vlasnik koji je vie u pravu jer je prvi,
nego jer on ima slobodnu volju, jer tek time da neko drugi dola-
zi poslije njega on postaje prvi.
APSTRAKTNO PRAVO 103
51.
Za vlasnitvo kao opstanak personalnosti nije dovoljna
moja unutarnja predstava, kao ni volja da neto treba da bude
moje, nego se za to zahtijeva zaposjedanje. Opstanak to ga ti-
me dobiva ono htijenje sadri u sebi spoznatljivost za druge. -
Da stvar koju ja mogu zaposjesti treba da bude bez vlasnik,
jest ( 50) po sebi razumljivi negativni uvjet, ili se, tavie, odno-
si na anticipirani odnos prema drugima.
[uz 51]
Nuno - zaposjedanje - na nekoj stvari moju volju -
prikazati. To ovdje stjecanje uope. Moje tijelo neposred-
no moje - stvari ne - nain da se one uine mojima.
Nain opstanka.
Dodatak. To da osoba svoju volju stavlja u stvar tek jest
pojam vlasnitva, a ono to slijedi je upravo njegova realizacija.
Moj unutarnji akt volje koji kae da je neto moje, mora biti
shvatljiv i za drugog. Ako neku stvar inim mojom onda joj da-
jem ovaj predikat koji se na njoj mora pojaviti u vanjskoj formi
a ne samo ostati u mojoj unutarnjoj volji. Djeca se odgajaju ta-
ko da se protiv zaposjedanja drugog istie ranije htijenje; ali za
odrasle ljude ovo nije dovoljno, jer se forma subjektiviteta mora
odstraniti i izgraditi prema objektivitetu.
52.
Zaposjedanje ini materiju stvari mojim vlasnitvom, bu-
dui da materija za sebe njoj nije svojstvena.
Materija mi prua otpor (i ona je samo to: da mi pru-
a otpor), tj. ona svoj apstraktni bitak za sebe pokazuje
meni samo kao apstraktnom duhu, naime kao osjetilnome
(pogrenim nainom dri osjetilno predstavljanje osjetilni
bitak duha onim konkretnim, a umno onim apstraktnim),
ali u odnosu prema volji i vlasnitvu, nema taj materijalni
bitak za sebe nikakve istine. Zaposjedanje kao spoljanji
in kojim se ostvaruje ope pravo prisvajanja prirodnih
stvari nastupa pod uvjetima fizike snage, lukavstva, spret-
nosti, uope posredovanja, kojim se na tjelesni nain dola-
zi do neega. Po kvalitativnoj razlinosti prirodnih stvari
ima prisvajanje i posjedovanje tih stvari beskonano raz-
nolik smisao i isto tako beskonano ogranienje i sluaj-
nost. Rod i ono elementarno, kao takvi, ionako nisu pred-
met osobne pojedinanosti, da bi to postali i da bi mogli
biti prisvojeni, moraju tek postati pojedinani (udisaj zra-
ka, gutljaj vode). U nemogunosti da se posjeduje spolja-
nji rad kao takav i ono elementarno, ne treba smatrati spo-
ljanju fiziku nemogunost kao posljednju, nego da oso-
ba kao volja sebe odreuje kao pojedinanost i da je kao
osoba istovremeno neposredna pojedinanost, pa da se ti-
me takoer kao takva odnosi prema spoljanjem kao pre-
ma pojedinanostima ( 13, bilj., 43). - Prisvajanje i spo-
ljanje posjedovanje postaje stoga takoer na beskonaan
nain vie ili manje neodreeno i nepotpuno. No materija
nije uvijek bez bitnog oblika i samo s pomou njega ona je
neto. Sto ja vie sebi prisvajam taj oblik, to vie dolazim i
u zbiljski posjed stvari. Troenje prehrambenih sredstava
je proimanje i promjena njihove kvalitativne prirode, po
kojoj su prije troenja ono to jesu. Obrazovanje mog or-
ganskog tijela u spretnosti, kao i obrazovanje mog duha,
takoer je vie ili manje potpuno posjedovanje i proima-
nje; duh je ono to sebi mogu najpotpunije prisvojiti. No
ta zbiljnost prisvajanja razliita je od vlasnitva kao takvo-
ga koje je izvreno slobodnom voljom. Spram njega nije
stvar zadrala za sebe neto svoje, sve ako u posjedu, kao
spoljanjem odnosu, jo i preostane neka spoljanjost. Mi-
sao mora ovladati praznom apstraktnou materije bez
svojstava, koja treba da ostane vlastita u vlasnitvu izvan
mene i stvari.
[uz 52]
Oblik i materija mogu biti rastavljeni - Materija
srebro - oblik moj rad - Ako je materija ve vlasnitvo,
ostaje vlasnitvo - s pomou oblika uzimati u posjed, dru-
gi ve na drugi nain posjednik.
APSTRAKTNO PRAVO
105
Oblik uope nain kako je on za mene - on moe biti
na vie naina, po jednome pripada ovaj, drugome drugi
nain.
[uz 52 primjed.]
a/ Materija nije nita protiv volje
/ U tome to ja uzimam u posjed preostaje neto
to nisam uzeo u posjed - ali ne kao materija - jer zapos-
jedanje je spoljanji in -
Dodatak. Fichte je postavio pitanje da li je materija, kad
je ja formiram, takoer moja
5
. Po njemu, ako sam od zlata na-
pravio au neko drugi mora biti slobodan da uzme zlato samo
ako time ne oteuje moj rad. Koliko se ovo moe razdvojiti u
pretstavi, toliko je ova razlika faktiki jedno prazno cjepidlae-
nje; jer ako ja u posjed uzmem jedno polje i obraujem ga, on-
da moje vlasnitvo nije samo brazda nego ono ire, zemlja koja
tu spada. Ja, naime, hou da u posjed uzmem ovu materiju, cje-
linu: ona stoga ne ostaje bez gospodara, ne svoja vlastita. Jer
ako materija ostaje izvan forme koju sam dao predmetu, onda je
forma upravo znak da stvar treba biti moja; ona stoga ne ostaje
izvan moje volje, ne izvan onoga to sam ja htio. Stoga ne posto-
ji nita to bi neko drugi trebao uzeti u posjed.
53.
Blia su odreenja vlasnitva u odnosu volje prema stvari;
taj je odnos a) neposredno zaposjedanje ukoliko volja opstoji u
stvari, kao neemu pozitivnome, ) ukoliko je stvar neto nega-
tivno spram nje, volja opstoji u njoj kao u neemu to valja ne-
girati - upotreba, ) reflektiranje volje u sebe iz stvari - pospo-
Ijavanje (otuivanje)*; - pozitivni, negativni i beskonani sud
volje stvari.
5
Temelji prirodnog prava, 1796 ( 19 A)
* Verusserung - vidi biljeke uz 40, 43. i 65. - Bilj. prev.
uz53]
A. Vlasnitvo u posjedovanju neke pojedinane stva-
ri.
B. Vlasnitvo - time to se stvar dijeli u pojedinano
i ope - Dijeljenje, diferencija
Interes posjed nekog opeg i na opi nain, time u
elementu ope volje. Ovaj interes valja slijediti.
Uzimanje u posjed pojedinanoga i opega, cjeline
Stjecanje cjeline.
u/ Uzimanje u posjed pojedinanoga znak je uzima-
nja u posjed cjeline - upotrijebljene] kao cjeline.
Puka razluenost pojedinanoga ili posebnoga - i
opega.
/ Ukoliko je oboje, vlasnitvo upotrebe i vlasnitvo
cjeline, razlueno.
Stjecanje pojedinanoga s pomou cjeline, polazei
od opega, koje ja - kao ja - imam.
/ No ja samo takoer ono ope - uzimanje u po-
sjed, njegova upotreba.
Vlasnitvo na nekog opeg, s ravnodunou njegova
specifinog svojstva. Vrijednost - i moja unutranjost. Ti-
me mogunost pospoljavanja specifine pojedinane stva-
ri - budui da ja ostajem vlasnik.
Izdvajanje, raspadanje posjeda pojedinanoga] i op-
ega.
- Ope se pri tome samo dijeli u dvostruko ope a/
ope spoljanje stvari i / ope moje, moje vjetine, talenti
itd.
Tako pojedinanost u B., upotreba, djelatnost, jest
a./ potronja / ona koja proizvodi. Pojedinanost je pro-
lazna strana, te C. djelatnost realiziranja razlike - jest po-
spoljavanje, kao negativni moment - afirmativni je ugo-
vor.
Nain ujednaavanja ja i stvari -
a/ moja volja i moja fizika snaga - spoljanji sinte-
tini nain i oblik - Apstrakcija da je neto moje -
/ Ujednaenje - je nuno da propadne samostal-
nost stvari - upotreba tek ovo pravo svladavanje
a/ i / je apstraktno.
APSTRAKTNO PRAVO
1 0 7
/ Pospoljavanje, ponovno rastavljanje, negiranje,
naputanje njegove specifine osebujnosti, te ostajanje u
posjedu opega, vrijednosti**
- Proizvodnje iz neposrednog posjeda
Pospoljavanje po / njegovoj specifinoj osebujnos-
ti, a njenom odravanju po a/.
Odvajanje posebnoga i opega - Ja mogu ponajprije
zadrati samo ope. Ostaje da a/ jest neto moje - ostaje
uope, tj. kao ope - i / ja prestajem posjedovati poseb-
no. /Ve se u upotrebi pokazuje ova razlika/
A. Zaposjedanje
54.
Zaposjedanje je dijelom neposredno tjelesno uzimanje, di-
jelom formiranje, dijelom puko oznaivanje.
Dodatak. Ovi naini zaposjedanja sadre napredovanje od
odreenja pojedinanosti prema odreenju openitosti. Tjeles-
no zahvatanje moe se dogaati samo na pojedinanim stvari-
ma, a tome nasuprot, oznaavanje je zaposjedanje pomou
predstave. Ja se pri tom ponaam pretstavljajui i mislim da je
stvar u njenoj cjelosti moja, ne samo dio kojeg mogu tjelesno
uzeti u posjed.
55.
a) Tjelesno je uzimanje po osjetilnoj strani, budui da sam
ja u tom posjedu neposredno prisutan i da je time moja volja is-
to tako spoznatljiva, najpotpuniji nain; ali uope samo subjek-
tivan, privremen i po opsegu, kao i po kvalitativnoj prirodi
predmeta, nadasve ogranien. - Opseg se tog zaposjedanja ne-
to proiruje vezom u koju ja mogu dovesti neto sa stvarima,
** [dodano olovkom:) u [?] upotrebi [iznad toga: snaga], koja je nepos-
i edno neko zaposijedanje
106
108
ve na drugi nain mojima, ili u koju inae neto sluajno dolazi
drugim posredovanjima.
Mehanike sile, oruje, instrumenti proiruju pod-
ruje moje vlasti. - Veze kao mora, rijeke, koje plau moje
zemljite, zemljite koje je podobno za lov, pau i drugu
namjeru, a koje granii s mojim vrstim vlasnitvom, ka-
menje i drugo leite minerala pod mojom njivom, bogat-
stva u mom zemljitu ili pod mojim zemljitem itd. - ili ve-
ze koje tek dolaze s vremenom i sluajno (kao jedan dio
takozvanih prirodnih akcesija, aluvija i tome slino, tako-
er nasukavanje) -, foetura je, akcesija mojoj imovini, ali
kao organski odnos nije nikakvo spoljanje pridodavanje
drugoj stvari koju posjedujem, pa je stoga sasvim druge
vrste nego ostale akcesije - te su veze dijelom lake, dije-
lom iskljuive mogunosti da se neto uzme u posjed ili da
se upotrijebi za jednog posjednika spram drugoga, a djelo-
mice se ono pridolo moe smatrati nesamostalnom akci-
dencijom stvari kojoj je pridola. Uope, to su spoljanje
sveze koje nemaju pojam i ivotnost za svoje karike. One
stoga pripadaju 'aurnu za iznoenje i odmjeravanje razlo-
ga i proturazloga, te pozitivnom zakonodavstvu - za dono-
enje odluke veoj ili manjoj bitnosti ili nebitnosti odno-
sa.
[uz 55]
Spoljanje je uzimanje u posjed nesavreno, nepot-
puno uope. - ovjek uzima u posjed, ima vlasnitvo -
kao misaon ovjek. - to on kao misaoni hoe, jest cjelina,
ope - takoer ne za sada - kao ovo na ovom mjestu (mo-
joj ruci), kao to tap imam u ruci samo na jednom mjestu.
Sto ja kao opu stvar imam u posjedu, mogu samo s po-
mou ope volje - Ja bivam subjektivno odreen kao opa
volja - Prijelaz - u ugovor -
Sve pojedinano odmah dalje dosie - spoljanja ve-
za - ili organska - Foetura - voe - mladunad ivotinja.
Nadalje ja posjedujem stvar - s itavim opsegom uv-
jeta njene upotrebe - servitus luminum - oranica usred
drugih - mora imati put - spoljanju vezu u kojoj je ona
jedino upotrebljiva, jer je upotreba glavna stvar - vidi za-
tim - prava posljedica nunosti upotrebe.
Dodatak. Zaposjedanje je posve pojedinane vrste: ja u
posjed ne uzimam vie nego to dotiem svojim tijelom ali ono
Drugo je odmah u tome da vanjske stvari imaju iru raspros-
trtost nego to je ja mogu zahvatiti. S time to ja neto takvo
imam u posjedu u vezi je i neto drugo. Zaposjedanje izvravam
pomou ruke ali se njegova oblast moe proiriti. Ruka je onaj
veliki organ kojeg nema ivotinja a ono to njom obuhvatim
moe i samo postati sredstvom kojim zahvatam dalje. Ako neto
posjedujem onda razum odmah prelazi na to da je mogue ne
samo ono to je neposredno zaposjednuto nego i ono to je s
njim povezano. Ovdje pozitivno pravo mora postaviti svoja od-
reenja jer se iz pojma ne moe izvesti nita vie.
56.
Odreenje da je neto moje dobiva formiranjem spolja-
njost koja za sebe opstoji, te prestaje biti ogranieno na moju
prisutnost u ovom prostoru i ovom vremenu i na prisutnost mog
znanja i htijenja.
Formiranje je utoliko posjedovanje najprimjernije
ideji, jer u sebi ujedinjuje ono subjektivno i objektivno,
inae beskonano razliito po kvalitativnoj prirodi pred-
meta i razliitosti prirodnih svrha. - Ovamo pripada i for-
miranje organskoga, kod kojega ono to ja na njemu inim
ne ostaje kao neto spoljanje, nego se asimilira; obraiva-
nje zemlje, kultura bilja, pripitomljavanje, krmljenje i ga-
jenje ivotinja; - nadalje, posredne pripreme za iskoria-
vanje elementarnih tvari ili sila, pripremljeno djelovanje
jedne tvari na drugu itd.
[uz 56]
/ Moja je volja prikazujui se objektivno - predstavljaju-
i objektivno - u znakovima subjektivno predstavlja.
Formiranje ini a/ moju volju objektivnom, spolja-
njom, postojanom i / puta stvar objektivnom - puta da
stvar ostane.
110
[uz 56. primjed.]
Uzimanje u posjed dovreno samo potronjom pro-
htjeva - u / brigu - za buduu upotrebu.
Gajenje, krmljenje ivotinja - to* prerauje oblik -
ne ostaje spoljanji oblik ovdje uope, da ja neto na njoj
inim - na njoj ukoliko je to ivo, samostalno. - Gajenje,
tj. ribe, divlja ne strijeljati, za istrebljenje - ne loviti mla-
dunad riba. - Pripitomljavanje - u njima proizvesti navi-
k u-
Mlinovi; - vjetrenjae
Dodatak. Ovo formiranje moe empirijski poprimiti naj-
razliitije oblike. Njiva koju obraujem se time formira. U od-
nosu na ono anorgansko formiranje nije uvijek direktno. Kada,
na primjer, gradim vjetrenjau onda nisam formirao vazduh ali
pravim jednu formu za iskoritavanje vazduha koji mi ne smije
biti oduzet zato to ga ja sm nisam formirao. I to da poteu-
jem divlja moe se smatrati jednom vrstom formiranja, jer je to
ponaanje s obzirom na odranje predmeta. Svakako je samo
dresura ivotinja jedno direktnije formiranje koje vie polazi od
mene.
57.
ovjek je neposrednom egzistencijom po samome sebi ne-
to prirodno, spoljanje svom pojmu: tek obrazovanjem svog
vlastitog tijela i duha, uglavnom time to njegova samosvijest
sebe shvaa kao slobodnu, poinje on sebe da posjeduje i posta-
je vlasnitvo sebe samoga i spram drugih. To je uzimanje u po-
sjed, obrnuto, isto tako ozbiljavanje onoga to je on po svom
pojmu (kao mogunost, mo, sposobnost), ime je to isto tako
tek postalo njegovim kao i predmetom te postaje razliitim od
jednostavne samosvijesti, a na taj nain sposobno da dobije ob-
lik stvari (usporedi primj. uz 43).
Utvreno ovlatenje ropstva (u svim njegovim bliim
zasnivanjima fizikom silom, ratnim zarobljenitvom, spa-
* [iznad toga:] to jest. ta ja na njoj inim
APSTRAKTNO PRAVO 1 ] 1
savanjem i odravanjem ivota, ishranjivanjem, odgaja-
njem, dobroinstvom, vlastitim pristajanjem itd.), kao i op-
ravdavanje jedne vladavine kao pukog gospodstva uope i
sav historijski nazor pravu ropstva i gospodstva, osniva
na stajalitu da ovjeka valja uzeti kao prirodno bie uop-
e po nekoj egzistenciji (emu takoer pripada proizvolj-
nost) koja nije primjerena njegovu pojmu. Tvrdnja apso-
lutnom nepravu ropstva, nasuprot tome, dri se vrsto po-
jma ovjeka kao duha, kao po sebi slobodnoga, pa je jed-
nostrana u tome to uzima ovjeka kao slobodnoga od pri-
rode, ili, to je isto, pojam kao takav u svojoj neposrednos-
ti, a ne ideju kao ono istinito. Ta antinomija, kao i svaka
antinomija, poiva na formalnom miljenju, koje fiksira i
tvrdi oba momenta jedne ideje odijeljeno, svaki za sebe, a
time neprimjereno ideji i u njihovoj neistini. Slobodan je
duh upravo ovo ( 21): ne biti puki pojam ili po sebi, nego
ukinuti taj formalizam samoga sebe i time neposrednu pri-
rodnu egzistenciju, pa dati sebi egzistenciju samo kao svo-
ju, kao slobodnu egzistenciju. Ona strana antinomije, koja
tvrdi pojam slobode, ima otuda prednost to moe sadra-
vati apsolutno polazite za istinu, ali samo polazite, dok
druga strana, koja ostaje pri bespojmovnoj egzistenciji, ni-
kako ne sadrava gledite umnosti i prava. Stajalite slo-
bodne volje, kojim poinje pravo i pravna znanost, ve je
iznad neistinitog stajalita na kojemu je ovjek kao prirod-
no bie i samo kao pojam koji po sebi bitkuje, a stoga
podoban za ropstvo. Ta ranija neistinita pojava tie se du-
ha koji je samo tek na stajalitu svoje svijesti, dijalektika
pojma i samo tek neposredne svijesti slobodi prouzroku-
je ba ovdje borbu priznanja i odnos gospodstva i ropstva
(vidi Fenomenologiju duha, str. 115 i dalje, i Enciklop. fi-
lozof, znan. 352)
6
. Da se, pak, objektivni duh, sadraj
prava, i sam opet ne shvaa samo u njegovu subjektivnom
pojmu, a na taj se nain to da ovjek po sebi i za sebe nije
odreen za ropstvo, ne shvaa opet samo kao puko treba
da (Sollen, imperativ, obaveznost), to se zbiva samo u
spoznaji da ideja slobode istinski opstoji samo kao drava.
* Fenomenologija, Bd 3. str. 145 i dalje; Enciklopedija, 3. izd. 430 i da-
lje.
12
[UZ 57]
U 57. spomenuto je - pri formiranju - je heteroge-
no.
ovjek se mora sam formirati. Povijestan je, tj. pri-
pada vremenu, povijesti prije slobode - tu je povijest.
Spomenuto je u pogledu ropstva, da bi se naznailo
kamo ono pripada, kako se mora prosuivati - ropstvo je
neto povijesno - to znai ono pada, pripada u stanje prije
prava - relativno je - itavo stanje ne treba da bude, jest
stanje apsolutnog prava - ali unutar takvog stanja nuno
(je) pravno. To znai, ona samosvijest slobode koja je na
takvom stupnju opstoji. - Ako se kae, ropstvo je po sebi i
za sebe nepravo - posve je ispravno. Nunost drave. -
No objektivno je pravo bitno isto tako subjektivno za se-
be, tj. nije kamen, neto spoljanje, samo vrsto, nego to je
volja duha - opeg duha, opeg obrazovanja. - Nepravo
je, dakle, po sebi i za sebe, tj. ono je vlastita opa samosvi-
jest - ne htjeti biti rob - niti gospodar: nitko gospodar, ni-
tko rob - ali isto tako nitko rob, nitko gospodar - To ne
moe biti krivica ove ili one individue - ne moe biti rije
ovome ili onome da su robovi - ali svih, cjeline. - U za-
padnoj Indiji esto su se bunili crnci, na otocima jo sada
itamo svake godine i ee u toku godine pobunama -
ali oni postaju rtve opeg stanja. - Ipak oni mogu umrije-
ti kao slobodni; stanje pojedinca uvjetovano onim opim.
- Pobune same dokaz pukog parcijalnog raspoloenja. -
Isto tako ne moe biti rijei krivici ovoga ili onoga to su
gospodari. - emu ovisi promjena opeg stanja -
Uope prazno, protivurjeno pitanje to je pravo u
prirodnom stanju - pod uvjetom jednog nepravnog stanja.
- Dokle god se pita samo za pojam po sebi, ne moe se re-
i da je ropstvo nepravedno - jer pojam po sebi nije ideja,
ne sadrava samosvijest po sebi i za sebe.
Formiranje je izlaganje neega unutarnjega - Ovdje
ve razdvajanje - u spoljanju openitost i u unutarnju.
57. a) Kod uzimanja u posjed uvijek dvovrsni pred-
meti - spoljanjost i ja: - Ja - prema mojoj konkretnoj
strani, razlika od mene kao apstraktuma. / Ono konkret-
no je neposredno udnja sposobnosti, imovina - samo pri-
APSTRAKTNO PRAVO
113
rodno; - dakle ne identino sa subjektivitetom, tj. sa
mnom koji znam, hou, sa istim subjektivitetom, ne u mo-
joj vlasti, prezenciji duha - Ja kao subjekt ono to vlada,
upotrebljava; - dakle prisvojiti spoljanje, to ukrotiti. Ta-
ko ovdje tome utoliko valja takoer govoriti - i jer (su)
ove vjetine - kao razluene od mene, postavljene su tako
da se mogu razlikovati, tako da se mogu uiniti spoljanje
da se mogu takoer od mene otuiti kao stvari - / Pred-
stava - sjeati se neega spoljanjega, usvojiti ga; isto ta-
ko, obrnuto, predstava - unutarnje uiniti spoljanjim. Jer
to je po sebi ono moje, dakle unutranje; Obrazovanje ona
postavlja kao neto od mene razlueno - kao podvrgnuto
mojoj prirodnoj volji -
ovjek je sam slobodan, uope u posjedu samoga se-
be, samo s pomou obrazovanja (vidi u primjed.). No slo-
boda ne moe postati neim to je pospoljivo, pa ovdje to
ne treba spominjati. - Formiranje za slobodu samu (njeno
realiziranje) i za njeno odranje jest drava.
Dodatak. Ako se brani stanovite da je ovjek po sebi i za
sebe slobodan, onda se time proklinje ropstvo. Ali to da je neko
rob lei u njegovoj vlastitoj volji, kao to to u volji nekog naro-
da lei, ako je podjarmljen. To nije samo nepravo onih koji pra-
ve robove ili koji podjarmljuju nego nepravo robova i podjar-
mljenih samih. Ropstvo pada u prijelaz od prirodnosti ovjeka
ka istinski obiajnom stanju; ono pada u jedan svijet gdje ne-
pravo jo jest pravo. Ovdje vai nepravo i isto tako nuno se na-
lazi na svom mjestu.
58.
) Zaposjedanje, koje nije za sebe zbiljsko, nego koje sa-
mo predstavlja moju volju, jest neki znak stvari, ije znaenje
treba da bude da sam ja u nju stavio svoju volju. To je zaposje-
danje po predmetnom opsegu i znaenju vrlo neodreeno.
[uz 58]
Formiranje dijelom a/ neposredno posjedovanje za
mene, moja volja kao takva objektivna - / dijelom za
druge - tj. u ovaj objektivitet stupa jedan za druge -
- OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
114
Formiranje - openito bez moje line prisutnosti, tj.
za druge (takoer za mene) - (Pripitomljene ivotinje osta-
ju sigurnije u mojoj zatiti)
Posjed ima fizikalnu stranu i stranu predstave za
druge.
58. Znakovi. - Oba naina uzimanja u posjed za-
pravo [a i ] ih samo predstavljaju, - Formiranje nije, ili je
malo neposredno - na svaki su nain nepotpuno - prvi ne-
posr. uvijek [uzima] samo jedan dio stvari zbiljski u posjed
- drugi ne neposredno u povezanosti - isto tako formira-
nje. - Nije nuno - da se vie ini, za mene - ili protiv
stvari - ali tu-bitak* je bitak za drugo - ovdje (je) glavna
stvar ono drugo moje personalnosti - kao moje - druge
personalnosti te spoznatljivost. - Za ove druge potreban
je samo jedan znak - jer znak je opstanak - ne kao mojeg
zbiljskog posjeda, ve onog to sam predstavio, onoga to
se htjelo - a to predstavljeno, to to se htjelo jest neto op-
e. No znak, kri na nekoj obali, da je itava zemlja moja,
(jest) dvoznaan, neodreen. -
S jedne strane, dakle, jer znak predstavlja predstavu
- [on je] dalekoseniji - vredniji, upravljen na predstavu,
- s druge strane, dakako, neodreeniji -**
Neposredno uzimanje u posjed rijetko se zbiva a/ iz
faktinog spoljanjeg razloga, jer je sve u posjedu, vlasni-
tvu, dakle jer su drugi ve vlasnici / treba s voljom dru-
goga, s opom voljom i u njoj da bude vlasnitvo, / moe
biti potpuniji nego ovdje, naime, a) itava stvar kao a/ i
b/ stalna.
Oznaka - pobosti znak u zemlju
Oblik sveden na znak, jer oblik- [ovdje] samo parci-
jalno uzimanje u posjed.
Znak /tome pripada takoer upotreba/ je predstava
uope - i za predstavu. Smisao drukije nego neposred-
nost - uzimanje u posjed cjeline moe biti samo s pomou
predstave, a moja volja treba da je ona koja predstavlja,
* Dasein sam ovdje preveo kao tu-bitak, a ne opstanak. - Bilj. prev.
** [iznad toga:] predstavljanje - apsolutni osim iz [7] unutranjega vjeni
izvor.
APSTRAKTNO PRAVO H5
da se ponaa kao ona koja predstavlja - ujedno s odree-
njem da stvar ostane objektivna. Potronja je potpuno uzi-
manje u posjed.
a/ Oblik stvari / vrijednost potpunog uzimanja u
posjed.
Moj je posjed neto predstavljeno znakom; - ja ga
inim samo neim predstavljenim u upotrebi.
Spoljanje stvari, koje treba da kao takve i dalje op-
stoje, mogu se samo po cjelini onoga to su one, s pomou
predstave uzeti u posjed.
Znakovi - dvije vrste a) neto to ima moj oblik
(stvar, da je to ovdje utvreno) potpuno je spoljanja poje-
dinanost: / opa, itava stvar koja je moje vlasnitvo
onim parcijalnim posjedom. U znaku se priznaje da je ne-
posredno posjedovanje neto parcijalno, ili da /je/ otuda
stvar posve moja; - moja volja u vlasnitvu cjelina.
Ovo pojedinano kao takvo, razlueno od onoga op-
ega stvari, tako egzistira; pojedinano kao akcidencija
koja nestaje. Realno oznaivanje.
Dodatak. Zaposjedanje oznaavanjem je najsavrenije od
svih jer i ostali naini imaju, vie ili manje, dejstvo znaka po se-
bi. Kada zahvatam neku stvar ili je formiram, onda je posljed-
nje znaenje isto tako jedan znak i to za druge, da bi se ovo is-
kljuilo ili da bi se pokazalo da sam ja svoju volju stavio u stvar.
Pojam znaka je, naime, u tome da stvar ne vai kao to ta ona
jeste, nego kao ono ta treba da znai. Znaka, na primjer, znai
biti graanin u nekoj dravi, premda boja nema nikakve veze sa
nacijom i ne prikazuje sebe nego naciju. Time da ovjek moe
dati neki znak i da preko njega moe sticati, on pokazuje upra-
vo svoju vlast nad stvarima.
B. Upotreba stvari
59.
Zaposjedanjem dobiva stvar predikat, da je moja, a volja
ima pozitivan odnos spram nje. U tom je identitetu stvar isto ta-
116
ko postavljena kao neto negativno, a moja je volja u tom odre-
enju posebna, potreba, nahoenje itd. No moja potreba kao
posebnost jedne volje jest ono pozitivno to sebe zadovoljava, a
stvar, kao ono po sebi negativno, samo je za tu potrebu i slui
toj potrebi. - Upotreba je to realiziranje moje potrebe s pomou
promjene, unitavanja, troenja stvari, ija se nesamosvojna pri-
roda time oituje i koja tako ispunjava svoje odreenje.
Da je upotreba realna strana i zbiljnost vlasnitva, to
predstava ima u vidu kad vlasnitvo koje se ne upotreblja-
va smatra mrtvim i bez vlasnika, a za njegovo nezakonito
prisvajanje navodi kao razlog da ga vlasnik nije upotreb-
ljavao. - No vlasnikova volja, prema kojoj je neka stvar
njegova, prvi je supstancijalni osnov, ije je dalje odree-
nje - upotreba - samo pojava i posebni nain koji dolazi
poslije onog opeg osnova.
[uz 59]
Odreenje je stvari da se upotrebljava - izvravanje
mog vlasnitva na nju - ozbiljenje toga da je ona moja.
Servitus (Hein [eccius] 391, i d.,) pripada prijeko k
res incorporates -
Takoer usufructus je servitus, -
Upotreba stvari ima realno znaenje u pravnom
smislu (osim treega, zadovoljavanje mojih potreba) - nai-
me a/ fiziki neposredno zahvaanje i potronja i / da
bude zahvaanje opega - znak -
59. Odnos se razlikuje kao afirmativni - stvar cjeli-
ne, openitost - i negativni, - prazna pojedinanost, kao
moj posjed a/ cjeline / s pomou znaka na pojedinano-
me.
Upotreba - suprotnost pojedinanosti stvari - i nje
kao supstancije, trajne. Iskoriavanje izraava poblie od-
ravanje stvari.
Dodatak. Kada u znaku stvari uope na openit nain uzi-
mam u posjed, onda u upotrebi lei jo jedan opi odnos, time
to stvar nije priznata u njenoj posebnosti nego je negiram.
Stvar je uniena na sredstvo zadovoljenja moje potrebe. Kada ja
i stvar idemo zajedno, onda se, time to postajemo identini, je-
dan od njenih kvaliteta mora izgubiti. Ali ja sam iv, ja sam onaj
koji hoe i koji je istinski afirmativan; stvar je, naprotiv, ono
prirodno. Ona, dakle, mora propasti a ja se odravam, to je
uope prednost i um organskog.
60.
Iskoriavanje neke stvari u neposrednom prisvajanju jest
za sebe pojedinano zaposjedanje. Ukoliko se meutim, iskori-
avanje temelji na trajnoj potrebi i ukoliko je to ponovljeno is-
koriavanje jedne tvorevine koja se obnavlja, pa se otprilike
ograniava radi odravanja tog obnavljanja, onda ove i druge
okolnosti ono neposredno pojedinano prisvajanje ine znakom
da ono treba da ima znaenje opeg zaposjedanja, a time zapos-
jedanja elementarnog ili organskog osnova ili inih uvjeta takvih
tvorevina.
[uz 60]
a/ 60. - Iskoriavanje kao znak zahvaanja itave stva-
ri, - naime pojedinano iskoriuje -. Razlika stvari od is-
koriavanja - Jedinstvo jest u znaku vlasnika
/ sva pojedinana iskoriavanja sainjavaju stvar
zbiljski - 61.
Do sada pretpostavljeno neposredno pojedinano u
posjedu - sada openito -
60 sadrava ope odreenje ove sfere.
a/ Neposredna upotreba - upotreba u opemu - jest
zapravo fizika - spoljanja - odnosi se na posebno - i
ima ujedno vii smisao C - ili razlikovanje moje neposred-
nosti i openitosti -
Uzimanje u posjed ispunjava svoje* odreenje u ne-
posrednoj upotrebi
/ Troenje - Uzimanje pojedinanosti samo stvar -
ali utoliko za predstavu - takoer openite stvari - Moja
potreba kao takva samo u ovom trenutku - ali ovjek kao
misaon mora htjeti posjedovati neto ope - Briga
* [Iznad toga]: dobiva to. - Bili. njem. izd.
118
ili troenje je znak - znak i neposredno posjedovanje
u jednome.
61.
Kako je supstancija stvari za sebe koja je moje vlasnitvo
njena spoljanjost, tj. njen nesupstancijalitet - ona spram mene
nije konana svrha u sebi samoj ( 42) i kako je ta realizirana
spoljanjost upotreba ili iskoriavanje to ga ia ostvarujem, ci-
jela upotreba ili iskoriavanje je stvar u svom cijelom opsegu,
tako da sam ja, ako mi pripada upotreba, vlasnik stvari, od koje
izvan cijelog opsega upotrebe ne preostaje nita to bi moglo bi-
ti vlasnitvo nekoga drugoga.
[uz 61]
U upotrebi - kao unitavanju pojedinanosti - poka-
zuje se objektivna priroda stvari.
Troenje - Ja mogu ono ope uzeti u posjed samo u
predstavi, ako to treba da bude moje - onda stoji posjedo-
vanje samo za druge -
Ponajprije neposredni naini povlae se - k odree-
nosti pojedinanosti neposrednog opstanka - spram ope-
ga - k znaku uope.
a/ Fiziki odnos upotrebe prema vlasnitvu cjeline;
- Upotreba jest
a/ Potronja cjeline kod pojedinanih stvari, / kod
elementarnih i organskih stvari, zrak, bujica - nadomjeta
se - ivotinja - pera ptica - konjska snaga nadomjeta se
mirom - Rasploivanje divljai, domaih ivotinja - troi
se individua, odrava rod - / Upotreba je talenata - ta-
lenti, vjetine su po svojoj prirodi cjelina - / Obrazova-
nje, njihovo proizvoenje / Proizvodnja - rad - ne puki
rast - kao ivotinje, treba za to da deru.
/ Pravni odnos, razlika i veza, meusobni odnos
pojedinanosti i openitosti. - Upotreba, potronja poje-
dinanosti, ali a/ Pojedinanost je / openitost, snaga,
imovina, supstancija, ono postojano. Posjed obojega, isko-
riavanja i cjeline, onoga postojanoga - vlasnitvo moe
biti razliito - ukoliko oboje djeljivo - (kao cjelina i dio) -
APSTRAKTNO PRAVO 1 19
Dodatak. Odnos upotrebe prema vlasnitvu isti je kao i
odnos supstancije prema onom akcidentalnom, unutarnjeg pre-
ma spoljanjem, sile prema njenom ispoljavanju. Sila jest samo
onda ukoliko se ispoljava; njiva je njiva samo ukoliko ima pri-
nos. Dakle, onaj ko upotrebljava neku njivu vlasnik je cjeline, a
prazna je apstrakcija da se na predmetu prizna jo neko drugo
vlasnitvo.
62.
Otuda je razliita od vlasnitva same stvari samo djelimi-
na ili privremena upotreba, kao i djelomian i privremen posjed
koji meni pripada (kao sama djelomina ili privremena mogu-
nost upotrebljavanja stvari). Kad bi itav opseg upotrebe bio
moj, dok bi apstraktno vlasnitvo trebalo da bude nekoga dru-
goga, tada bi stvar, kao moja, bila potpuno proeta mojom vo-
ljom (preanji i 52), a istovremeno bi u njoj bilo za mene
neto neproimljivo, volja, i to prazna volja nekoga drugoga -
ja bih sebi u stvari kao pozitivna volja bio objektivan i ujedno
neobjektivan - odnos apsolutnog protivurjeja. - Stoga je vlas-
nitvo u bitnosti slobodno, puno vlasnitvo.
Razlikovanje izmeu prava na cijeli opseg upotrebe i
izmeu apstraktnog vlasnitva
7
pripada praznom razumu,
kojemu ono istinito nije ideja, ovdje kao jedinstvo vlasni-
tva ili osobne volje uope i njenog realiteta, nego kojemu
vae kao neto istinito oba ova momenta u njihovu meu-
sobnom rastavljanju. Otuda, kao zbiljski odnos, to razliko-
vanje jest odnos praznog gospodstva koji bi se mogao na-
zvati ludilom personalnosti (kad se ludilo ne bi izricalo sa-
moj pukoj predstavi, subjekta i njegove zbiljnosti, koje su
zajedno u neposrednom protivurjeju), jer bi ono moje
u nekom objektu trebalo da bude neposredno moja poje-
dinana iskljuiva volja i jedna druga pojedinana isklju-
iva volja. - U Institutiones, libr., II, tit. IV, reeno je:
ususfructus est jus alienis rebus uteni, fruendi salva re-
rum substantia. Dalje se kae na istom mjestu: ne ta-
rnen in Universum inutiles essent proprietates, semper ab-
' A: "Razlikovanje izmeu prava... i apstraktnog vlasnitva"
ili troenje je znak - znak i neposredno posjedovanje
u jednome.
61.
Kako je supstancija stvari za sebe koja je moje vlasnitvo
njena spoljanjost, tj. njen nesupstancijalitet - ona spram mene
nije konana svrha u sebi samoj ( 42) i kako je ta realizirana
spoljanjost upotreba ili iskoriavanje to ga ia ostvarujem, ci-
jela upotreba ili iskoriavanje je stvar u svom cijelom opsegu,
tako da sam ja, ako mi pripada upotreba, vlasnik stvari, od koje
izvan cijelog opsega upotrebe ne preostaje nita to bi moglo bi-
ti vlasnitvo nekoga drugoga.
[uz 61]
U upotrebi - kao unitavanju pojedinanosti - poka-
zuje se objektivna priroda stvari.
Troenje - Ja mogu ono ope uzeti u posjed samo u
predstavi, ako to treba da bude moje - onda stoji posjedo-
vanje samo za druge -
Ponajprije neposredni naini povlae se - k odree-
nosti pojedinanosti neposrednog opstanka - spram ope-
ga - k znaku uope.
a/ Fiziki odnos upotrebe prema vlasnitvu cjeline;
- Upotreba jest
a/ Potronja cjeline kod pojedinanih stvari, / kod
elementarnih i organskih stvari, zrak, bujica - nadomjeta
se - ivotinja - pera ptica - konjska snaga nadomjeta se
mirom - Rasploivanje divljai, domaih ivotinja - troi
se individua, odrava rod - / Upotreba je talenata - ta-
lenti, vjetine su po svojoj prirodi cjelina - / Obrazova-
nje, njihovo proizvoenje / Proizvodnja - rad - ne puki
rast - kao ivotinje, treba za to da deru.
/ Pravni odnos, razlika i veza, meusobni odnos
pojedinanosti i openitosti. - Upotreba, potronja poje-
dinanosti, ali a/ Pojedinanost je / openitost, snaga,
imovina, supstancija, ono postojano. Posjed obojega, isko-
riavanja i cjeline, onoga postojanoga - vlasnitvo moe
biti razliito - ukoliko oboje djeljivo - (kao cjelina i dio) -
Dodatak. Odnos upotrebe prema vlasnitvu isti je kao i
odnos supstancije prema onom akcidentalnom, unutarnjeg pre-
ma spoljanjem, sile prema njenom ispoljavanju. Sila jest samo
onda ukoliko se ispoljava; njiva je njiva samo ukoliko ima pri-
nos. Dakle, onaj ko upotrebljava neku njivu vlasnik je cjeline, a
prazna je apstrakcija da se na predmetu prizna jo neko drugo
vlasnitvo.
62.
Otuda je razliita od vlasnitva same stvari samo djelimi-
na ili privremena upotreba, kao i djelomian i privremen posjed
koji meni pripada (kao sama djelomina ili privremena mogu-
nost upotrebljavanja stvari). Kad bi itav opseg upotrebe bio
moj, dok bi apstraktno vlasnitvo trebalo da bude nekoga dru-
goga, tada bi stvar, kao moja, bila potpuno proeta mojom vo-
ljom (preanji i 52), a istovremeno bi u njoj bilo za mene
neto neproimljivo, volja, i to prazna volja nekoga drugoga -
ja bih sebi u stvari kao pozitivna volja bio objektivan i ujedno
neobjektivan - odnos apsolutnog protivurjeja. - Stoga je vlas-
nitvo u bitnosti slobodno, puno vlasnitvo.
Razlikovanje izmeu prava na cijeli opseg upotrebe i
izmeu apstraktnog vlasnitva
7
pripada praznom razumu,
kojemu ono istinito nije ideja, ovdje kao jedinstvo vlasni-
tva ili osobne volje uope i njenog realiteta, nego kojemu
vae kao neto istinito oba ova momenta u njihovu meu-
sobnom rastavljanju. Otuda, kao zbiljski odnos, to razliko-
vanje jest odnos praznog gospodstva koji bi se mogao na-
zvati ludilom personalnosti (kad se ludilo ne bi izricalo sa-
moj pukoj predstavi, subjekta i njegove zbiljnosti, koje su
zajedno u neposrednom protivurjeju), jer bi ono moje
u nekom objektu trebalo da bude neposredno moja poje-
dinana iskljuiva volja i jedna druga pojedinana isklju-
iva volja. - U Institutiones, libr., II, tit. IV, reeno je:
ususfructus est jus alienis rebus utendi, fruendi salva re-
rum substantia. Dalje se kae na istom mjestu: ne ta-
rnen in Universum inutiles essent proprietates, semper ab-
7
A: "Razlikovanje izmeu prava... i apstraktnog vlasnitva"
scedente usufructu ,placuit, certis modis extingui usum-
fructum et ad proprietatem reverti.
8
- Placuit - kao da bi
bio tek hir ili odluka da se onom praznom razlikovanju
ovim odreenjem dade smisao. Proprietas semper absce-
dente usufructu bila bi ne samo inutilis, nego ne bi bila vi-
e ni proprietas. - Druga razlikovanja samog vlasnitva,
kao u res mancipi i nec mancipi, pretresanje dominium a
Quiritarium i Bonitarium i tome slino, ne pripadaju ova-
mo, jer se ne odnose ni na kakvo pojmovno odreenje
vlasnitva, pa su samo historijske delikatese tog prava. -
No odnosi dominu directi i dominu utilis, emfiteutski*
ugovor i ostali odnosi feudalnih dobara prema svojim na-
sljednim i drugim nametima, primicima, nadnicama, itd. u
njihovim razliitim odreenjima, kad su takvi nameti neot-
kupljivi, sadravaju, s jedne strane, gornje razlikovanje, a,
s druge strane, i ne, upravo ukoliko su nameti povezani s
dominio utili, ime dominium directum ujedno postaje do-
minium utile. Kad takvi odnosi ne bi sadravali nita nego
samo ono razlikovanje u njegovoj strogoj apstrakciji, tada
u tome ne bi bila zapravo dva gospodara (domini), nego
jedan vlasnik i prazni gospodar jedan iznad drugoga. No,
zbog nameta to su dva vlasnika koji su u odnosu. Pa ipak,
oni nisu u odnosu zajednikog vlasnitva. Takvom odnosu
najblii je prijelaz s onoga; - prijelaz koji je tada u tome
ve poeo kad je na dominium directum obraunan pri-
nos, pa se smatrao kao ono bitno, tako da se ono neprora-
unljivo gospodstva nad vlasnitvom, to se otprilike smat-
ralo plemenitou, dometnulo onome utile, to je ovdje
ono umno.
Ve je dobrih tisuu i po godina da je s kranstvom
otpoela cvjetati sloboda osobe, pa je postala, unutar ina-
e malog dijela ljudskog roda, opim principom. Sloboda
vlasnitva, meutim, od juer je, moe se rei, priznata ov-
8
Uivanje je pravo da se upotrebljava tuda stvar i da se iz nje izvlae
plodovi pri emu se odrava supstancija stvari - Time da bi posjednici kroz
trajno razdvajanje od uivanja bili nepotrebni, bilo je utvreno da se uivanje
pod odreenim okolnostima gasi i vraa se posjedu.
* bmfiteuza, stvarno pravo to ga ima nasljedni zakupac (emfiteut) na tu-
oj zemlji. To je pravo nasljedno i emfiteut ga moe prodati, a vlasniku zemlje
plaa odreenu svotu, te zato moe iskoriavati posjed potpuno za sebe. Taj
oblik prava javlja se od cara Hadrijana (117-135). - Bilj. prev.
dje-ondje kao princip. Primjer iz svjetske povijesti dui-
ni vremena to ga treba duh za napredovanje u svojoj sa-
mosvijesti - i protiv nestrpljivosti mnjenja.
[uz 62. primjed.]
Gospodstvo ovdje nije nita nego ovisnost nekome
drugome u upotrebi mojeg vlasnitva. - Pristanak da se
ono proda a da drugi ne bi imao koristi -
Ogranienje s dvije strane a/ Suvlasnitvo - s obzi-
rom na utile / puka prazna dosjetka
Ogranienje s obzirom na...
R. [es] Mane. [ipi] Hein [eccius, Antiquarum Roma-
norum liber I (1772),] p. 439. 1) praedia in Italico solo, 2)
jura praediorum rusticorum, velut actus, via, aquaeductus,
3) servi mancipio dati, 4) quadrupedes qui dorso collove
domantur, asini, equi, non bestiae ut elephanti, cameli, 5)
hereditas, v. familia - Posebni nain prodaje s pomou
mancipacije, que more solenni tradebantur res quinque
testes' meu njima jedan lipripens, koji je morao drati
mjedenu vagu - sinovi isto tako emancipirani. Otac je
mancipirao sina nekome drugome, ovaj ga je remancipi-
rao ocu - tek tada nakon trostruke mancipacije - otac ga
je manumitirao
Domini Quiritarii re usucapta vacui erant a litibus;
quod secus se habebat in dominis bonitariis, Hein str. 452.
(usucapio - res immobiles biennio, mobiles anno usucapi-
ebantur p. 475). Samo u Italiji, rec mancipi; u provincija-
ma fundorum provincialium proprietatem nunquam
adquirebat privatus, sed populus, adeoque in iis non pro-
cedebat usucapio.
10
* Zemljoposjedi, samoi i Italiji, 2. Prava zemljoradnikih dobara kao
pravo ispae, prava na put i pravo na navodnjavanje, 3. Robovi koji su steeni
kupovinom, 4. etvoronone ivotinje, koje se na leima ili vratu vode hamovi-
ma, magarci, konji ali ne divlje ivotinje kao slonovi, kamile, 5. Nasljedstvo (vi-
di?) porodica. - Mancipacija, pri emu se stvari predaju sveanom ceremoni-
jom, pet svjedoka...
10
Vlasnik jednog dominiuma quartirium (res mancipi) bio je, ako je
stvari stekao zastarjevanjem, lien svakog pravnog spora; drugaije kod vlasni-
ka jednog dominiuma bonitiarum (res nec mancipi). - Sticanje zastarjevanjem;
kod pokretnih stvari nakon dvije godine, kod nepokretnih nakon jedne godine.
- U provincijama vlasnitvo nikad nije bilo steeno na tlu i zemljitu od nekog
privatnika nego od zajednice, i stoga ovdje nije bilo nikakvog sticanja zastarije-
vanjem.
j 22 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
a/ Ukidanje praznog gospodstva
/ Dijeljenje gospodstva to je prelo u udio.
Neodvojivo - neotuivo - u proizvoljnosti drugoga
- on mi moe to oprostiti - protivno je privatnom vlasni-
tvu, vidi gore - kao a/ protivno slobodnom punom vlas-
nitvu; - ipak takoer neodoljivost, nesposobnost da se
vlasnitvo uini privatnim vlasnitvom je nesloboda vlas-
nitva - po onom odreenju - Pri dijeljenju teko je odre-
diti udio ako je prinos zasnovan kazualno, kao u zgoljnom
gospodstvu, eod, hvala, laudemium, nadnica -
Emphyteusis Hein. Antt. Vol. II p. 140. -agri per-
missi municipiis, ut ex eorum reditu onera municipiorum
sustinerentur, aedesque publicae factae tectoque conserva-
rentur. - Pensio, vectigal.
Et inculti agri hac lege fruendi, redeuntia inde vecti-
galia emphyteuseos et canonis nominibus insignieban-
tur:"
- Spor tko je od obaju vlasnik -
Nasljedno leno, zakupnina na nasljedno imanje -
nasljeivanje, otuivanje
Sad dolazi 64.
i 63 uz C, vrijednost -
Po 64 zastarijevanje - da se govori opemu kao
unutarnjemu - vidi margine pored 62. [vidi str. 72 iz 63]
Ovdje cjelina, moja vjetina, okretnost; -
63.
Stvar je u upotrebi pojedinana, odreena po kvalitetu i
kvantitetu, i u vezi s jednom specifinom potrebom. No njena
specifina upotrebljivost ujedno je kao kvantitativno odreena
usporediva s drugim stvarima iste upotrebljivosti, kao to je spe-
cifina potreba kojoj slui ujedno potreba uope, pa je u tome
11
Emfiteuza (= pravo uivanja neke nepokretne stvari, pod uslovom me-
lioracije i jednog godinjeg plaanja dadbine) - njiva koju je prepustila opi-
na, da bi time od njenih prihoda mogle biti ispunjene obaveze opine i da bi se
mogle odravati javne zgrade. Plaanja; dadbine.
Neobraene njive, koje su se koristile na osnovu ovog prava, a iz toga te-
kui prihodi bili su oznaeni imenima emfiteuza i kanon.
APSTRAKTNO PRAVO
123
po svojoj posebnosti isto tako usporediva s drugim potrebama,
a po tome je i stvar usporediva sa stvarima koje su upotrebljive
za druge potrebe. Ta njena openitost, ija jednostavna odree-
nost proizlazi iz partikulariteta stvari tako da se ujedno apstra-
hira od tog specifinog kvaliteta, jest vrijednost stvari, u emu je
odreen njen istinski supstancijalitet i predmet je svijesti. Kao
potpuni vlasnik stvari, ja sam vlasnik isto tako njene vrijednosti
kao i njene upotrebe.
Nosilac lena razlikuje se u svom vlasnitvu po tome
to on treba da bude samo vlasnik upotrebe, a ne vrijed-
nosti stvari.
[uz 63]
Razvoj misli - Isticanje opega -
neposredna posjedovanja - u znaku razlikovanje ne-
posredne pojedinanosti i supstancije.
to je za mene, - u upotrebi, jest specifini nepos-
redni kvalitet stvari - ono ope - mogunost upotrebe -
a/ Upotreba razlikuje prolaznu pojedinanost i supstanci-
ju, ono ope stvari.
/ Drugo razlikovanje. Upotreba je odnos spram od-
reene, specifine potrebe - ovaj odnos sam predstavljen
na opi nain - kao upotrebljivost i specifina kvalitativna
odreenost pretvorena u kvantitativnu - (krug, elipsa, pa-
rabola - algebarski izraz, tako da specifina razlika pada u
puku kvantitativnu razliku koeficijenta). - Specifina je
stvar takoer ovdje znak, predstavlja vrijednost - bogat-
stvo u novcu ili oranicama.
- Zgoljna razlika izmeu onoga to je vie ili onoga
manje - to je novac, moe se razumjeti samo ako se zna
to je vrijednost -
Mnogo toga postaje jasno - ako se ima vrsto odre-
enje onoga to je vrijednost.
Vrijednost, mogunost koja se odrava da se zadovo-
lji jedna potreba.
Vrijednost - izraena u novcu - za sebe predstavlje-
na. Novac ne moe biti neposredno za sebe upotrijebljen,
nego se mora pretvoriti - u specifine stvari.
Od ega je sastavljena odreena vrijednost - neto je
drugo.
124
a/ nuna potreba - ali to najjeftinije - jer tako esto
[?] sredstvo zadovoljavanja - samo u vrijeme nude.
Mnotvo, rijetkost, - vrijeme, talent koji se zahtijeva
da bi se proizvela neka stvar - tj. mnotvo, kvantum sred-
stava koja to predstavlja -
Pretium affectionis - posebna potreba, nazor koji ja
tome imam - ne ono apstraktno, potreba uope
63. primjed. Posjed porodice za vjenost, ali ne
prodati - ne na to kredit - ivot dandanas uinjen alodi-
jem, ve Friedrich Wilhelm I. - Ogranienje vlasnitva da
nije bio slobodan pojam realan, nije bio primjeren umu, tj.
neslobodan - Ogranienje nije umno, jo neumno
Dodatak. Ono kvalitativno ovdje iezava u formi kvanti-
tativnog. Time to, naime, govorim potrebi, ona je naziv pod
koji se mogu podvesti najrazliitije stvari a njihovo zajednitvo
ini da ih ja onda mogu mjeriti. Napredovanje misli tako ide od
specifinog kvaliteta stvari do ravnodunosti ove odreenosti,
dakle ka kvantitetu. Slino se dogaa u matematici. Ako, na pri-
mjer, definiram ta je krug, ta je elipsa i parabola, onda vidimo
da se oni nalaze kao specifino razliiti. Uprkos tome se razlika
ovih razliitih krivulja odreuje puko kvantitativno, naime tako
da se to tie samo jedne kvantitativne razlike koja se odnosi na
same koeficijente, na puko empirijske veliine. U vlasnitvu je
kvantitativna odreenost, koja istupa iz kvalitativnog, vrijed-
nost. Ono kvalitativno ovdje daje kvantum za kvantitet i kao
takvo je isto tako ouvano kao i ukinuto. Posmatramo li pojam
vrijednosti, onda e se sama stvar vidjeti samo kao znak i ona
ne vai kao ona sama nego kao ono koliko je vrijedna. Mjenica,
na primjer, ne pretpostavlja svoju papirnu prirodu nego je samo
znak neeg drugog openitog, vrijednosti. Vrijednost neke stvari
moe biti veoma raznovrsna u odnosu na potrebu; ali ako se ne
eli izraziti ono specifino nego ono apstraktno vrijednosti, on-
da je to novac. Novac reprezentira sve stvari, ali on time ne pri-
kazuje samo potrebu nego je samo znak za nju, sam je ponovo
odreen specifinom vrijednou koju izraava samo kao ono
apstraktno. Uope se moe biti vlasnikom neke stvari a da se
ujedno ne bude vlasnikom njene vrijednosti. Neka porodica
s
ko-
ja svoja dobra ne moe prodati ili zaloiti nije gospodar vrijed-
nosti. Ali, budui da je ova forma vlasnitva neprimjerena nje-
APSTRAKTNO PRAVO
125
govom pojmu, onda takva ogranienja (leno, fideikomisse) naj-
ee iezavaju.
64.
Oblik to je dan posjedu i znak sami su spoljanje okol-
nosti, bez subjektivne prisutnosti volje, koja* jedino sainjava
njihovo zuaenje i vrijednost. Ta prisutnost, koja je upotreba, is-
koriavanje ili drugo ispoljavanje volje, pada u vrijeme s obzi-
rom na koje je objektivitet trajanje tog ispoljavanja. Bez tog tra-
janja, stvar, kao naputena od zbiljnosti volje i posjeda, ostaje
bez gospodara; ja stoga gubim ili stjeem vlasnitvo zastarjeva-
njem.
Stoga zastarjevanje nije uvedeno u pravo prosto iz
nekog spoljanjeg obzira koji je u protivnosti sa strogim
pravom, iz obzira da se prekinu sporovi i zapletanja koji
bi zbog starih zahtjeva nastali oko sigurnosti vlasnitva
itd. Nego, zastarjevanje se temelji na odreenju realiteta
vlasnitva, nunosti, da se ispolji volja da se neto ima. -
Javni su spomenici nacionalno vlasnitvo ili, zapravo, kao
uope umjetnika djela s obzirom na iskoriavanje, oni s
pomou due, koja u njima stoluje, vae kao sjeanja i as-
ti, kao ive i samostalne svrhe; ali naputeni od te due,
ostaju oni s te strane, za neku naciju, bez gospodara i po-
staju sluajan privatni posjed, kao npr. grka, egipatska
umjetnika djela u Turskoj. - Pravo privatnog vlasnitva
porodice nekog pisca na njegove proizvode zastarijeva iz
slinih razloga; oni ostaju bez gospodara u tom smislu to
(suprotno onim spomenicima) prelaze u ope vlasnitvo i
nakon njihova posebnog iskoriavanja tih stvari - sluaj-
ni privatni posjed. - Gola zemlja, posveena grobovima ili
neupotrebi za sebe na vjena vremena, sadri praznu ne-
prisutnu proizvoljnost, ijim se povreivanjem nita zbilj-
sko ne povreuje, ali ije se potivanje stoga takoer ne
moe garantirati.
Subjektivna prisutnost volje. - Bilj. prev.
[UZ 6 4 ]
Trajno izjanjavanje volje - Inae uvidjeti da je stvar
derelinkvirana.
64. Otuivanje neupotrebom - 65/ izriito.
Ako je on samo za to smatrao da je bez gospodara -
no ako to, meutim, nije zbiljski? - upravo zbiljnosti vlas-
nitva pripada spoljanjost i vidljivost.
[uz 64 primjed.]
Pripada vrijednosti
- zastarijevanje gubitkom vrijednosti - isto tako pi-
evo privatno vlasnitvo - pokretna vrijednost - uope
promjena vrijednosti.
a/ fizikalno. Mramorne statue za peenje krea, me-
tal, staro gvode, zlatno i srebrno posude,
/ duhovna vrijednost - oblik.
Zastarijevanje - umjetnikih spomenika - nemaju
vie svoje izvorne vrijednosti pretium affectionis, koja lei
u specifinoj potrebi koju ja time zadovoljavam - Boii li-
kovi - Palladium, s neba pala stijena [koja
nije napravljena rukom] - beskonane vrijednosti - uz ovo
specifino je povezana dobrobit jednog naroda -
- Nacija ije su duhovno vlasnitvo oni bili napusti-
la ih je. Ako su ove prestale - npr. takoer znanstvene, s
obzirom na fine instrumente, [-] nemaju vie nikakve vri-
jednosti - ne vie mogunost - Drukije Gajus
Crkvena dobra - misne zadubine - vjeno svjetlo -
povlae se u znaenje obinih dobara, stvari - nisu nikak-
vo odreeno privatno vlasnitvo, ve opine, za upotrebu
za njeno dobro.
tampanu knjigu svatko ponovo takoer moe na-
praviti - to je neka vrijednost [?], imovina, 69, primjed.,
koju pisac nee da otui pojedinanim primjerkom - moj
je manuskript mene sasvim drukije stajao - vremena, na-
pora, itd. nego onog koji kupuje jedan primjerak; - ja pro-
dajem - i ja hou da vrijednost - u drugom liku, naime
novcu - primim - To je pak neodredivo - ionako duhovna
- vrijednost se meni pretampavanjem - otima -
Najloiji roman moe utoliko imati vie vrijednosti
nego najtemeljitija knjiga - vrijednost ovisi tek prodaji,
ukusu publike -
Moje poblie (kvantitativno) vlasnitvo - ono moje u
tome jest moj duh, talent, -
Ja ostajem utoliko gospodar nad tim da to pobolja-
vam, mijenjam - ukoliko to ostaje jo u vezi s mojom naj-
vlastitijom duhovnou - pa je moja stvar da ga tako po-
mnogostruavam, ili preraujem - Sve dotle dok sam ja u
ivotu, mogu ja to - Zatim za pobonu svrhu -
Ako publika vie voli staro izdanje a pisac je tvrdog-
lav pa daje samo svoje novo, onda moe publika takvim
sredstvom podmiriti svoju potrebu. Ovo bitno - da je ov-
dje potreba publike koja ima pravo da zahtijeva svoje za-
dovoljenje. - Ako sada samo roba, sredstvo da se zadovo-
lji potreba - bez daljeg sudjelovanja ili mogunosti duhov-
nog dodavanja, duhovne osebujnosti - to je ovo postala
puka stvar - ako izlazi iznova, dokazuje da ja to sada jo
odobravam, da je [to] moj sadanji stupanj duhovne iz-
gradnje ja sebe sada tako dajem. To je prikaz moje um-
jetnosti i vjetine*.
Dodatak. Zastarijevanje poiva na pretpostavci da sam
stvari prestao posmatrati kao moje. Jer, tome da neto ostaje
mojim, pripada trajanje moje volje a ovo se pokazuje kroz upot-
rebu ili odravanje. - Gubitak vrijednosti javnih spomenika u
reformaciji se esto pokazivalo prilikom misnih zadubina. Duh
starih konfesija, to znai misne zadubine, bijae iezao i one
su se stoga mogle uzeti u posjed kao vlasnitvo.
* Ispod toga: m[oj] pristanak da se tako pojavi. - Bilj. njem. izd.
128
C. Otuivanje* vlasnitva
65.
Ja se svog vlasnitva mogu odrei, jer ono je moje samo
ukoliko u nj stavljam svoju volju - tako da ja svoju stvar uope
putam (derelinquere) od sebe kao stvar bez gospodara, ili je
preputam volji nekoga drugoga za posjedovanjem - ali samo
ukoliko je stvar po svojoj prirodi neto spoijanje (usserlic-
hes).
[uz 65]
65. Ne ukidanje potronjom, v[e] dijeljenje uope.
Interes zbog iduih odreenja. Pri otuivanju nastupa
vlasnitvo koje nastaje takvo kakvo postaje tek u ispolja-
vanju i s obzirom na otuivanje. Zaposjedanje koje je
upotreba.
Stvar mogu uzeti u posjed, uiniti je vlasnitvom, jer
je ona - po svojoj istini, po svojemu pojmu - stvar - Ja i
onaj drugi uinili smo neto protiv prirode stvari. Tek uko-
liko sam ja sebe uzeo u posjed - nisam rob, mogu imati
privatno pravo spram nekog drugog i on spram mene. - Ja
nisam stvar bez sopstva - nego vlastita volja, koja ponaj-
prije moe sobom raspolagati - da je ovo apsolutno nuni
uvjet -
Ukoliko ja sam sebe izdajem za roba, inim neto
suprotno samome sebi - biti slobodna volja koja nije ni-
tko - ne biti nikakva slobodna volja, to je moja slobodna
volja. Slobodna volja je samo ona koja sebe ima za sad-
raj.
* Rije Entusserung preveo sam, kako je uobiajeno, kao otuiva-
nje samo zato da itaoca, naviknutog na kolokvijalnu upotrebu te rijei, ne do-
vedem u zabunu u pogledu njenog smisla. Mislim da bi inae, moda, bilo bolje
tu rije prevesti sa pospoljavanje, jer bismo tako i u naem jeziku sauvali njen
prvotni korijen, pa bismo je mogli smisleno povezati sa ausser spoljanji,
usserung ispoljavanje, ussern = ispoljavati, verussern = pospoljavati.
Doista je za puno razumijevanje filozofove misli izvanredno znaajno upuiva-
nje na izvorno jezino porijeklo rijei, ali mi smo, poradi razumljivosti, ipak mo-
rali, ostati pri otuivanju'} tako donekle onemoguiti njeno filozofsko i lingvis-
tiko izvoenje iz ausser, usserung itd. Vidi takoer bilj. uz 43. - Bilj. prev.
Obiajnost, religija - slobodna samosvijest mojeg
identiteta s onim to je u meni aposolutno, supstancijalno,
bit - misaono, intelektualno, samo ukoliko sam ja ono mi-
saono - ovjek - ne moe me uiniti nekim drugim nego
to ja jesam.
Dodatak. Ako je zastarijevanje jedno otuenje sa ne
direktno izraenom voljom, onda je istinsko otuenje izja-
va volje da ja stvar vie neu smatrati mojom. Sve to moe
biti shvaeno i tako da je otuenje jedno istinsko zaposje-
danje. Neposredno zaposjedanje je prvi momenat vlasni-
tva; isto tako se tako vlasnitvo stie upotrebom, a trei
momenat je onda jedinstvo obojega, zauzimanje kroz otu-
enje.
66.
Neotuiva (unverusserlich) su stoga ona dobra, ili, tavi-
e supstancijalna odreenja - kao i nezastarljivo pravo na njih
- to sainjavaju moju najvlastitiju osobu i opu bit moje sa-
mosvijesti, kao to su moja linost uope, moja opa sloboda
volje, obiajnost, religija.
Da bi ono to je duh po svom pojmu ili po sebi bio
takoer i u opstojanju i za sebe (time da bi bio lice, sposo-
ban za vlasnitvo, da bi imao obiajnost, religiju), - ta je
ideja sama njegov pojam (kao causa sui, tj. kao slobodan
uzrok, on je takav, cuius natura non potest concipi nisi
existens,
12
Spinoza, Etika, S. I., Def. I). U istom tom po-
jmu, da je on ono to on jest samo s pomou sebe samoga
i kao beskonano vraanje iz prirodne neposrednosti svog
opstojanja u sebe, lei mogunost suprotnosti izmeu ono-
ga to je on samo po sebi a ne i za sebe ( 57), kao i obrat-
no, izmeu onoga to je on samo za sebe a ne po sebi (u
volji zlo) - i u tome mogunost otuivanja personalnosti i
njegova supstancijalnog bitka - bilo da se to otuivanje
dogaa na nesvjestan ili izriit nain. - Primjeri otuiva-
11
ija se priroda moe pojmiti samo kao postojea
12
9 - OSNOVNE CRTE FILOZOFUE PRAVA
130
nja personalnost su ropstvo, tjelesno ropstvo, nesposob-
nost da se posjeduje vlasnitvo, nesloboda njegova itd.,
otuivanje inteligentne umnosti, moraliteta, obiajnosti,
religije javlja se u praznovjerju, u autoritetu koji se prizna-
je drugim poznatim autoritetima i u neogranienoj moi
da mi se odreuje i propisuje koje poslove treba da ura-
dim (ako se tko iznajmi izriito za razbojnitvo, umorstvo
ili za mogunost zloinstva), da mi se odreuje i propisuje
to je dunost po savjesti, religiozna istina itd. - Pravo na
neto takvo nepospoljivo* jest nezastarljivo, jer akt kojim
ja uzimam u posjed svoju personalnost i supstancijalnu
bit, inei sebe neim pravno sposobnim i uraunljivim,
moralnim, religioznim, uzima ta odreenja upravo od spo-
ljanjosti (usserlichkeit), koja im je jedino dala sposob-
nost da budu u posjedu nekoga drugoga. Tim ukidanjem
spoljanjosti otpada vremensko odreenje i svi razlozi koji
bi mogli biti uzeti iz mojeg ranijeg pristajanja ili doputa-
nja. Taj moj povratak u sebe samoga, ime ja sebi omogu-
ujem da egzistiram kao ideja, kao pravno i moralno lice,
ukida dosadanji odnos i nepravo koje sam ja i drugi ui-
nio mojem pojmu i umu, da se dopustilo da se s beskona-
nom egzistencijom samosvijesti postupa i ima postupati
kao s neim spoljanjim. Taj povratak u sebe otkriva proti-
vurjeje da sam drugome dao u posjed svoju pravnu spo-
sobnost, obiajnost, religioznost, to ja sam nisam posje-
dovao i to, im to posjedujem, egzistira upravo bitno sa-
mo kao moje, a ne kao neto spoljanje.
[uz 66]
Nepunoljetan nema nikakvo pravo - Punoljetnost je
prvi uvjet svake pravne sposobnosti. Sva prava, po svojoj
prirodi, ne mogu biti nekoga drugoga.
Ja sam vlasnik ivotinja, biljaka - i drugih stvari -
pretpostavka da su oni vremenski, prolazni, smrtni - pod-
vrgnuti prirodi - ovo je njihovo odreenje; - Ja sm stvar
- odreenje da ja kao stvar, priroda, propadam i postajem
slobodan - uskrsavam - ovo moje odreenje.
* Unverusserlich, neotuiv. - Bilj. prev.
APSTRAKTNO PRAVO
131
- Priroda povreuje tamo takoer vlasnitvo - Tu se
to pojavljuje a/ kao jednostrana volja kod ovjeka koji se-
be oslobaa, sila - / spram njegove ranije volje; - isto ta-
ko kod prirode a/ jednostrani in prirode / spram nje-
nog ranijeg doputanja opstojanja stvari -
Vrste da se stjee vlasnitvo - vrste, tok od spolja-
njega k unutranjemu.
A. Zaposjedanje kao neposredno. Nastaje razlikova-
nje zaposjednute pojedinanosti i supstancije. Opa stvar,
znak, predstavljeno zaposjedanje.
B. takoer predstavljeno zaposjedanje - negacija ne-
posrednosti, ali posredovana upotrebom, tj. ukidanjem ne-
posredne pojedinanosti u kojoj imam stvar - Upotreba
iznosi, oznauje vlasnika - uzimam jo u posjed neto spo-
ljanje, ali ne ono neposredno.
C. Takoer zaposjedanje (upotreba koja nije samo
zaposjedanje ve takoer proizvoenje stvari) - Stjecanje
vlasnitva a/ apstraktno: otuenje, / ispoljavanje kao
proizvodnja/ - Negacija koja je u sebi pozitivna. Ono
unutarnje moje - refleksija u mene. Upotreba i neposred-
no zaposjedanje u jednome. -
Tok A. Negacija neposrednosti B/ Upotreba negaci-
je neposrednosti i jo posjed, vlasnitvo neega neposred-
noga C/ Proizvoenje iz mene.
[uz 66 primjed]
Takoer je pravo da se ivi neotuivo, tj. za
proizvoljnost. Netko se prodaje, za smrt; - Novac za nje-
govu porodicu ili neku drugu upotrebu - tko ga kupuje i
ubija, osakauje, - ubojica. (Kastracija - uenje kirurkih
operacija - vaenje zuba).
>[Uz: Ovaj povratak mene u mene samoga...]
a) to sam ja samo po sebi, ja sam spoljanje; slobo-
dan, religiozan, obiajnostan itd., samo po sebi: dakle, ne-
slobodan, nereligiozan itd.
b) Za mene, tako sam ja tek istinski - ali to postaja-
nje za sebe ini vlasnitvu, posjedu drugoga tetu - /Od-
teta - pravedno u dobroj vjeri - Sveenik to slui misu,
132
koji ivi od itanja mise, za to je prihvaen, namjeten od
drugih ili u ime drugih/.
On ima posla s nekim drugim.
Dodatak. U prirodi stvari lei to da rob ima apsolutno
pravo da sebe oslobodi, da, ako je neko svoju udorednost iz-
najmio za razbojnitvo i umorstvo, onda je ovo po sebi i za sebe
nitavno i svako posjeduje ovlaenje da povue ovaj ugovor.
Isto tako se postupa sa iznajmljivanjem religioznosti nekom
sveteniku koji je moj ispovjednik, jer takvu unutarnjost ovjek
treba srediti sa samim sobom. Religioznost kod koje je njen je-
dan dio stavljen u ruku nekog drugog, nije nikakva religioznost
jer je duh samo jedan i on mora stanovati u meni; meni treba
pripadati sjedinjenje onog bitka-po-sebi-i-za-sebe.
67.
Od svojih posebnih, tjelesnih i duhovnih vjetina i mogu-
nosti djelovanja mogu ja drugome pospoljiti* pojedinane pro-
izvode i neku vremenski ogranienu upotrebu, jer one tim ogra-
nienjem dobivaju neki spoljanji odnos prema mojem totalite-
tu i openitosti. Pospoljavanjem [otuenjem] ovog cijelog, s po-
mou rada konkretnog vremena i totaliteta moje proizvodnje ja
bih ono supstancijalno proizvodnje, svoju opu djelatnost i zbi-
ljnost, svoju linost, uinio vlasnitvom jednoga drugoga.
To je isti odnos, kao gore u 61, izmeu supstancije
stvari i njenog iskoriavanja; kao to je ovo iskoriava-
nje razliito od onoga samo ukoliko je ogranieno, tako je
isto upotreba mojih snaga samo utoliko razliita od njih
samih i time od mene, ukoliko je kvantitativno ogranie-
na; -totalitet ispoljavanja neke snage jest snaga sama, -
totalitet ispoljavanja akcidencija jest supstancija - totali-
tet ispoljavanja oposebljavanj (specifikacija) jest ono op-
e.
* [u rukopisu] tj. koju netko drugi moe uiniti od toga.
APSTRAKTNO PRAVO
133
[uz 67]
Odnos apsolutno unutarnjeg prema njegovoj spolja-
njosti.
Dodatak. Ovdje razmotrena razlika je razlika izmeu ne-
kog roba i dananjeg sluge ili nadniara. Atinski rob bi moda
imao lake dunosti i duhovniji rad nego u pravilu naa poslu-
ga, ali on je ipak bio rob jer cijeli je opseg njegove djelatnosti
bio predan gospodaru.
68.
Ono osebujno u duhovnom proizvodu moe nainom is-
poljavanja neku stvar neposredno preobratiti u takvu spolja-
njost koju sada isto tako mogu proizvesti drugi, tako da sadanji
vlasnik njenim stjecanjem, osim to on time sebi moe prisvojiti
priopene misli ili tehniki pronalazak, koja mogunost dijelom
(kod knjievnih djela) sainjava jedino odreenje i vrijednost
stjecanja, dolazi ujedno u posjed opeg naina da se tako ispo-
ijava i da takve stvari mnogostruko proizvodi.
Kod umjetnikih je djela oblik kao stvar, koji u spo-
ljanjem materijalu slikovito prikazuje misao, u tolikoj
mjeri osebujnost individue koja proizvodi da je njegovo
imitiranje bitno proizvod vlastite duhovne i tehnike vje-
tine. Kod knjievnog je djela oblik po kojemu je ono neka
spoljanja stvar, isto kao kod pronalaenja tehnike spra-
ve, mehanike vrste - ondje jer se misao prikazuje samo
nizom pojedinanih apstraktnih znakova a ne u konkret-
nom stvaranju, ovdje jer ona uope ima mehaniki sadraj
- pa nain proizvoenja takvih stvari kao stvari spada me-
u obine umjenosti. - Izmeu ekstrema umjetnikog
djela i zanatlijske proizvodnje opstoje, uostalom, prijelazi
koji as vie as manje imaju u sebi neto od jednoga ili
drugoga.
[uz 68]
Slikarstvo - umjetniko djelo - ne znak - ve prikaz
- oponaanje - osjetilnost predstavlja to ono treba da
znai.
134
68. Ja hou da dobijem za to vrijednost, ono koliko
je mene to stajalo -
Duhovna je proizvodnja neto u sebi ope - Duh -
Pojedinani runi rad - oranje - ne umjenost u to-
me kao u stroju, satu, koji se podraava - Tko stjee ono
pojedinane, takoer i vjetinu, dosjetljivost, otroumnost,
talent - tj. sposobnost (op.) da proizvodi isto, a ne spo-
sobnost da iznalazi, tj. da ponovno uini neto drugo, ali
isto.
U spisateljskoj proizvodnji, dodue, ne vjetina - ali
isto tako sposobnost da se to proizvodi.
Kod umjetnikih djela ne - Modus proizvodnje sam
ono osebujno - Znakovi u jeziku; da su znakovi, to ja ta-
koer nisam uinio - opstoji ve u narodu - takoer spo-
ljanje stvari. U stroju - sredstvo, spoljanje stvari - samo
kompozicija, oblik, osebujan - ali mehaniki
69.
Budui da stjecatelj takvog proizvoda posjeduje punu
upotrebu i vrijednost primjerka kao onoga pojedinanoga, on je
njegov potpuni i slobodni vlasnik kao neega pojedinanoga,
premda autor spisa ili pronalaza tehnike sprave ostaje vlasnik
opeg naina umnoavanja takvih proizvoda i stvari, koji on op-
i nain nije neposredno pospoljio [otuio], nego ga sebi moe
zadrati kao vlastito pospoljavanje.
Ono supstancijalno u pievu i pronalazaevu pravu
ne valja traiti prvenstveno u tome to on pri otuivanju
pojedinanog primjerka hotimino ini uvjetom da mo-
gunost da drugi sada takoer proizvodi takve produkte
kao stvari, mogunost koja time dolazi u njegov posjed, ne
postane vlasnitvom toga drugoga, nego da ostane prona-
lazaevo vlasnitvo. Prvo je pitanje da li je takvo rastavlja-
nje vlasnitva stvari od mogunosti, koja je dana s njome
da se ta stvar takoer proizvodi, dopustivo u pojmu i ne
ukida li puno, slobodno vlasnitvo ( 62) - ime tek dolazi
u proizvoljnost prvog duhovnog proizvoaa da tu mogu-
nost zadri za sebe ili da je kao neku vrijednost pospolji
I
[otui], ili da za sebe ne polae nikakvu vrijednost na nju,
naputajui s pojedinanom stvari takoer i nju. Ova mo-
gunost ima, naime, tu osobitost da je ona u stvari ona
strana po kojoj ova nije samo posjed nego i imovina (vidi
dolje 170 i dalje), tako da to lei u posebnom nainu spo-
ljanje upotrebe stvari, pa je razliito i odjeljivo od upotre-
be za koju je stvar neposredno odreena (ona nije, kao to
se kae, takva accessio naturalis kao foetura). Kako pak
razlika pada u ono po svojoj prirodi djeljivo, u spoljanju
upotrebu, zato zadravanje jednog dijela pri pospoljava-
nju [otuivanju] drugog dijela upotrebe nije priudraj jed-
nog gospodstva bez utile. - Prosto negativno, ali prvotno
unapreivanje znanosti i umjetnosti jest da se oni koji u
njima rade osiguraju od kraa i da im se moe pruiti za-
tita njihova vlasnitva; kao to je bilo prvo i najvanije u
unapreivanju zanata i industrije da se osiguraju od raz-
bojnitva na cestama. - Kako, uostalom, duhovni proiz-
vod ima odreenje da ga druge individue shvate i da ga
njihova predstava, sjeanje, miljenje itd. usvoje, zato nji-
hovo ispoljavanje - kojim oni ono naueno takoer ine
pospoljivom [otuivom] stvari (jer uenje ne znai samo
pamenjem napamet nauiti rijei - misli drugoga mogu
se shvatiti samo miljenjem, a to je po-miljenje [Nachden-
ken] takoer i uenje), - ima uvijek
13
neki svojevrsni oblik,
tako da oni mo [imovinu]* koja odatle izrasta mogu smat-
rati kao svoje vlasnitvo i na osnovu toga braniti svoje pra-
vo na takvu proizvodnju. irenje znanosti uope i odree-
no nauno zanimanje posebno po svom su odreenju i
dunosti najodreeniji kod pozitivnih znanosti, uenja ne-
ke crkve, pravne nauke itd., ponavljanje misli koje se ut-
vruju, koje su uope ve ispoljene i spolja prihvaene,
dakle i u spisima kojima je svrha to nauno zanimanje i i-
renje i rasprostranjivanje znanosti. Koliko pak oblik, koji
se namee u ponavljanom ispoljavanju, preobraava op-
stojee znanstveno blago i pogotovu misli takvih drugih
13
A: da postane i njeno ospoljenje, cime ona... praviti, ima uvijek. -
Konjektura prema Lassonu
* Vermgen = mo, sposobnost, ali i imovina, imutak. Hegel na nekoli-
ko mjesta, pa tako i ovdje, smisleno upotrebljava tu dvoznanost te rijeci. - Bilj.
prev.
136
koji su jo u spoljanjem vlasnitvu svojih* duhovnih pro-
izvoda, u specijalno duhovno vlasnitvo individue koja
reproducira, i koliko joj time daje ili ne daje pravo da ih
takoer uini svojim spoljanjim vlasnitvom - koliko je
takvo ponavljanje u jednom knjievnom djelu plagijat, ne
moe se oznaiti tanim odreenjem, a, prema tome, ne
moe se utvrditi pravno i zakonski. Plagijat bi stoga morao
biti stvar asti i ast bi ga morala spreavati. - Zakoni pro-
tiv pretampavanja ispunjavaju stoga svoju svrhu da se
pravno osigura vlasnitvo pisca i izdavaa, dodue u odre-
enom, ali u veoma ogranienom opsegu. Lakoa kojom
se, u pogledu oblika, neto moe promijeniti ili kojom se,
moe pronai mala modifikacija u velikoj znanosti, u op-
senoj teoriji koja je djelo nekoga drugoga, ili ve nemo-
gunost da se u predavanju onoga to je ve shvaeno os-
tane pri rijeima zaetnika, dovode ve za sebe, osim po-
sebnih svrha za koje je nuno takvo ponavljanje, besko-
nanu mnogostrukost promjena, koje stranom vlasnitvu
utiskuju vie ili manje povran peat vlastitoga: kao to
stotine i stotine kompendija, izvadaka, zbornika itd., rau-
nica, geometrija, nabonih spisa itd. pokazuje kako se ta-
koer svaka misao nekog kritikog asopisa, almanaha
muza, konverzacionog leksikona itd. odmah moe pod is-
tim ili promijenjenim naslovom ponoviti, ali braniti kao
neto vlastito; - ime se piscu ili istraivau-poduzetniku
upropauje ili obostrano slabi, ili ak potpuno unitava
dobitak koji mu je obeavalo njegovo djelo ili ideja. No
to se tie djelovanja asti protiv plagijata, pri tome pada
u oi da se vie ne uje izraz plagijat ili ak uena kraa -
bilo da je ast uinila svoje da se plagijat potisne ili da je
on prestao biti neastan i da je iezao osjeaj tome, bilo
da neka idejica i promjena nekog vanjskog oblika sebe
kao originalitet i samostalno produciranje tako visoko oc-
jenjuje da i ne doputa da se u njoj pojavi pomisao pla-
gijatu.
[uz 69]
To je dvostruko odreenje - iskoriavanje - to je
direktno odreenje prodaje jednog primjerka? Prodaje sa-
* [u rukopisu:] svojih, tj. onih. - Bilj. njem. izd.
mo to to i ukoliko to predstavlja misli - ovu vrijednost -
ne drugu vrijednost, koja u sebe ukljuuje pomnogostrua-
vanje - ova vrijednost dalja imovina -
Tome pripada moja /ne preutno nego/ izriito vo-
lja - ako se otuuje takoer i ta strana -
Takva proizvodnja u vezi s drugima -
Uzeti u posjed jest moj rad, vjetina - ini ovo moje
spoljanjim - (bitno) u vezi s drugim ili, to se pridruuje
neposredno tome -
Kad se ono to je znak predstava proizvodi, prosto je
u vezi s drugima -
Upotreba - stavlja pred moju volju da se neto, neka
stvar ima kao vlasnitvo; zaposjedanje postaje predstava.
Konano, (spisateljska proizvodnja) [postati] same pred-
stave kao stvari. Nain jednog opstanka, posjeda koji se
odnosi prosto na druge - Moje treba da ostane ono spo-
ljanje, vrijednost - za razmjenu - kao imovina.
[uz 69. primjedb. str 78: u ono to je po svojoj prirodi
djeljivo,...]
Vrsta i nain upotrebe - jedna se vrsta upotrebe us-
tupa - druga vrsta ne - nasljedni zakup, leno - takoer
jedna vrsta upotrebe - druga, naime da se to proda, ne. -
ali ovo potonje nije vrsta upotrebe - ve je vlasnitvo vri-
jednosti stvari -
Zakoni protiv pretampavanja - a/ Zatita pisca i iz-
davaa - njihovi posrednici zajedniki protiv pretampa-
vanja - / izdava spram pretampavaa kao spram publi-
ke. Zajedniko vlasnitvo nacije - svaki moe to pretam-
pavati - privilegij - Zbrinjavanje, osiguravanje izdavakih
poslova -
[uz 69 primjed. str. 78 i dalje]
Najvei dio njemake literature postao je fabrikant-
stvo, ista industrija.
[uz 69 primjed. str. 79]
Almanah muza, geometrija nije nikakva posebna po-
misao, - svakom je, dakle, doputeno da eksploatira takvu
pomisao.
138
Uene novine - Jutarnji, veernji listovi. Svi bogovi i
boice - muze, Minerva, Hermes - pomisao.
70.
Obuhvatni totalitet spoljanje djelatnosti, ivot, spram
personalnosti koja je sama ova i neposredna, nije nita spolja-
nje. Otuivanje ili rtvovanje ivota jest, tavie, ono suprotno
od opstanka ove personalnosti. Stoga ja za to otuivanje uope
nemam nikakva prava, a samo obiajnosna ideja, u koju je ova
neposredno pojedinana personalnost po sebi utonula i koja je
njena zbiljska mo, ima pravo na to, tako da je, kao to je ivot
kao takav neposredan, i smrt njegov neposredni negativitet, a
zato se ona spolja, kao stvar prirode ili u slubi ideje, mora pri-
miti iz tue ruke.
[uz 70]
a/ Bijeda, ista, apstraktna nesrea - nesrea kao
takva / Sramota; ovaj subjekt previsok.
Gubitak -
a/ spoljanje mogunosti stalea, asti
- moe biti veoma ograniene vrste - Werhter
/ republike, Rima;
/ uitka - interes od uitka - blazirani Englez
dobre savjesti - zloinstvom -
Prosuivanje - a/ da li je pravno doputeno - / da
li je obiajnosno doputeno - oteti se nesrei, sramoti,
oduzimanju asti - i to nezasluenome -
Ako se ovjek spusti u tu dubinu - da svoj ivot, i-
tav opseg, dovodi do usporeivanja i suprotstavljanja, te
stavljanja u pitanje - onda time nastupa zahtjev a se on
spusti takoer u dubinu svog duha, prije nego to sudi
ovaj ivot nema nikakve vrijednosti. - Ako u njemu* nita
ne opstoji ime bi mu on** mogao pribaviti neku vrijed-
nost - onda on stoji na podreenom stupnju svoje obiaj-
nosne svijesti.
* Tj. u ivotu. - Bilj. red.
** Tj. ovjek. - Bilj. red.
APSTRAKTNO PRAVO 1 3 9
Nazor specijalne individue - isto osuditi kao i kod
svakog zloinstva - ovjek loe odgojen, nedostatak, neto
odbojno u njegovoj spoljanjosti, manirama - esto u sebi
ozlojeen - psiholoko opisivanje - npr. gostioniar kod
Sunca - u Schillern.
To se, dakako, moe razumjeti, ali ne opravdati -
Dodatak. Pojedinana osoba je svakako neto podreeno,
to se mora posvetiti obiajnoj cjelini. Ako stoga drava zahtije-
va ivot onda ga individua mora dati, ali smije li ovjek sam se-
bi oduzeti ivot? Ovo samoubojstvo moe se prije svega smatra-
ti hrabrou, ali kao loa hrabrost krojaa i sluavki. To se zatim
moe promatrati ponovo kao nesrea, ako tome vodi rastrganost
onog unutarnjeg. Ali, glavno pitanje je: imam li na to pravo?
Odgovor e biti da ja kao ova individua nisam gospodar svoga
ivota jer obuhvatni totalitet djelatnosti, ivot, jest protiv osob-
nosti koja je sama ovo neposredno, nita spoljanje. Ako se dak-
le govori nekom pravu koje osoba ima nad svojim ivotom,
onda je to jedna protivrjenost, jer bi to znailo da osoba ima
pravo nad sobom. Ali ona ga nema jer ona ne stoji iznad sebe i
ne moe sobom upravljati. Kada se Herkul zapalio, kada se
Brut bacio na svoj ma, onda je to ponaanje heroja protiv svoje
personalnosti; ali kada se radi jednostavnom pravu da sebe
ubijemo onda se to moe poricati i herojima.
Prijelaz od vlasnika k ugovoru
71.
Opstanak je kao odreeni bitak bitno bitak za drugo (vidi
gore bilj. uz 48); vlasnitvo, s obzirom da je ono opstanak kao
spoljanja stvar, jest za druge spoljanjosti i u njihovoj vezi nu-
nost i sluajnost. No kao opstanak volje ono je, kao za drugo,
samo za volju jedne druge osobe. Taj je odnos volje prema volji
vlastito i istinsko tlo na kojemu sloboda opstoji. To posredova-
nje da se vlasnitvo nema samo s pomou neke stvari i moje
subjektivne volje nego isto tako s pomou jedne druge volje, i
da se ono, prema tome, moe imati u jednoj zajednikoj volji,
sainjava sferu ugovora.
Po umu je tako nuno da ljudi ulaze u ugovorne od-
nose - da poklanjaju, mijenjaju, trguju itd. - kao to je
nuno da posjeduju vlasnitvo ( 45, bilj.) Ako je za njiho-
vu svijest potreba uope, blagonaklonost, iskoriavanje
itd. ono to ih vodi ugovorima, onda je to po sebi um, nai-
me ideja realnog, (tj. samo u volji opstojeeg) opstanka
slobodne personalnosti. - Ugovor pretpostavlja da se oni
koji stupaju u nj priznaju kao osobe i vlasnici; kako je on
odnos objektivnog duha, to je u njemu ve sadran i pre-
tpostavljen momenat priznavanja (usporedi 35 i 57
bilj.).
[uz 71]
Uvijek se via predstava - svrha - suprotstavlja ivo-
tu - veza s moralitetom - kod samoubojstva - via ideja, u
kojoj ja sebe inim sucem -
Hrabrost - nekog krojaa, slukinje, sluge; - Nedos-
tatak, oskudnost sve do uroene [?] lijenosti - hrabrost sa-
mo kao spram neega [?] stranoga - velikoga - monoga
- tj. ovdje spram moje veliine, - moje savrenosti - Bi-
jednik se ubija, djevojka koja ima dijete ne zna sebi pomo-
i, ne moe podnijeti sramotu - neprilinost koja ne treba
da se dogodi - nizato se potuje kao neto veliko - ali
Werther, inae uvelike misaon, uvelike osjeajan ovjek -
tj. njegova veliina, kojom on treba da ovlada - To je isto
- on je zapleten u svoj osjeaj, svoj poloaj - takva ljubav,
takav prirodni osjeaj treba da bude zadovoljen*** - tre-
ba da ima vii interes u sebi - ne zna sebi pomoi - to je to
isto, upljost, praznina ivota, duha - ono negativno -
spram potrebe interesa -
Ja sam gospodar moga ivota - svaki drugi isto tako
- Hobbes: svatko moe drugoga ubiti - stoga (su) svi ljudi
isti - Ja imam jedino istinski sud - Svatko sebi stvara neki
sud da li ja zasluujem da ivim [Karl.L.] - Nitko i nita -
bijednik - da li sam ja to - treba samo da ja imam istinski
sud. U najmanju ruku ja.
***[iznad toga:] udovice u istonoj Indiji
APSTRAKTNO PRAVO
141
ast - Hanibal, Katon, Brut - velike individue - ova
treba da bude izdvojena - ovim okolnostima koje ih obe-
auju - pravo asti individualiteta spram ovih okolnosti
- ast - spram mene u ovim okolnostima.
Herkul sebe spaljuje na lomai - otrovan Dejaniri-
nom odjeom - preuzima sam sudbinu -
Ako se steklo jedno istinski visoko pravo, ove okol-
nosti nisu mu adekvatne, isuvie neprimjerene - heroj -
svaki sebe ini takvim herojem -
Nateu se u suprotnostima
a/ Bijednik koji ne zasluuje da ivi - koji je isuvie
bijedan za ovaj ivot - ovaj ivot je neto bolje nego to ti
zasluuje - / Visoki, ovoga ivota ovaj ivot - stale -
ove okolnosti - nije dostojan - i suvie sam savren - ovaj
moj ivot je ono odlino - Takva tatina, oholost -
Hrabrost - vie dunosti - General na elu - baca se
na neprijatelja, biva ubijen - francuski brodski kapetani -
kod Isle de France (?) dopustili su da ih ubiju - to nije
ono to se od njih zahtijeva -
Nesrea uope - nije mogla izdrati ivot. No drugo
je panja, potivanje.
[uz 71 primjed.]
Prijelaz
a/ Ja ostajem vlasnik - onoga opega - naputan
posebno
/ Openitost kao zajednikih volja - nad posebnim
- vrijednost se nalazi u onome posebnome -
/ Razmjena - proces - Stjecanje neke stvari koja
pripada nekoj drugoj p[osebnoj] volji.
a/ Opstanak slobode - stvar moja
b/ No stvar je posebna - ukidanje njene posebnosti
je - a/ ovu ja mogu sebi samo prisvojiti upotrebom - nje-
nim unitenjem - / ukidanjem njene posebnosti - otue-
njem
U jednom i u drugom sluaju nisam ja vie vlasnik. -
Ostaje protivurjeje da neposredna stvar treba da bude
moje vlasnitvo; - a ipak ja treba da budem vlasnik, moja
sloboda da ima opstanak -
Prema neposrednoj pojedinanosti stvari nemam
drugog odnosa kao osoba nego da je troim, upotreblja-
vam - ili da je se odreknem -
Strana opstanka a/ kao spoljanja stvar / za drugu
slobodnu volju -
Ovaj istinski opstanak slobodne volje za drugoga, s
drugim - od njega priznat - Ja ostajem vlasnik.
Ovdje meni kao vlasniku u pravom elementu slobo-
de - predmetno - ne zabrinuto, visoko cijenjeno - ostavlja
to [?] mojoj vlasti -
nego predmetno a/ spoljanjost, opstanak / dostoj-
no opstojeeg elementa slobodne volje -
Ugovor - realni opstanak vlasnitva.
Prijelaz - a/ Neposredno zaposjedanje
Nastupa odmah b/ posredno - s pomou volje neko-
ga drugoga.
Prethodna su posredovanja subjektivna - s pomou
znakova, s pomou moje djelatnosti.
Dodatak. U ugovoru ja imam vlasnitvo kroz zajedniku
volju: naime, interes je uma da subjektivna volja postane opa i
da se uzdigne do ovog ozbiljenja. Odreenje ove volje ostaje,
dakle, u ugovoru, ali u zajednitvu sa jednom drugom voljom.
Opa volja, naprotiv, ovdje se javlja samo jo u formi i obliju
zajednitva.
Drugi odsjek
UGOVOR
72.
Vlasnitvo ija strana opstanka ili spoljanjosti nije vie
samo stvar nego sadrava u sebi moment jedne (a time i druge)
volje ostvaruje se ugovorom - kao procesom u kojemu se prika-
zuje i izmiruje protivurjeje da ja jesam i ostajem utoliko za me-
ne vlasnik koji bitkuje za sebe i koji iskljuuje drugu volju, uko-
APSTRAKTNO PRAVO
143
liko ja prestajem biti vlasnik u jednoj volji koja je identina s
drugom.
[uz 72]
Ovo jedinstvo dvojice koji se priznaju kao slobodni
- odrava samo opstanak - proces - Priznavanje je samo
ovo apstraktno jedinstvo - Stjecanje, uzimanje u posjed -
unutar i s pomou tog priznavanja. Priznavanje za sebe
formalno.
Formalno, spoljanja predstava
Stjecanje jedne stvari koja pripada jednoj drugoj slo-
bodnoj volji - Tako odreen ugovor ima interes da ja ne-
to posjedujem; - ovo interes posebnosti -
Interes uma. a/ da ja jesam i ostajem vlasnik - / da
je moj opstanak, kao vlasnitvo, objektivitet - slobodna
samosvijest nekog drugog -
moja volja kao opstojea, tj. kao ono ope
73.
Ja ne samo da mogu otuiti od sebe neko vlasnitvo ( 65)
kao spoljanju stvar nego ja ga se moram s pomou pojma odre-
i kao vlasnitva, kako bi meni moja volja, kao ono to opstoji
[daseind], bila predmetna. No po tom je momentu moja volja
kao otuena ujedno jedna druga. Dakle, to u emu je ta nunost
pojma realna jest jedinstvo razlinih volja, u kojemu se, na taj
nain, naputa njihova razlinost i osebujnost. No u ovom je
identitetu njihove volje (na ovom stupnju) sadrano isto tako i
to da svaka volja jest i ostaje neidentina s drugom, za sebe vlas-
tita volja.
[uz 73]
Otuenje mojeg vlasnitva - tj. ne posebne stvari -
to nije otuenje moje volje - tj. ne strane po kojoj vlasni-
tvo pripada meni kao slobodnoj volji, -
Da sam ja sebi kao slobodnoj volji objektivan - tj.
kao druga slobodna volja.
Istinsko otuenje volje - njeno objektiviranje
144
Otuenje u kojemu ja ostajem vlasnik - i njegovo
odranje kod mene
Ovaj pojam, odreenost ove sfere. Isto tako vratiti
mene
74.
Taj je odnos, dakle, posredovanje jedne volje, koja je
identina u apsolutnoj razlici vlasnika koji za sebe bitkuju, pa
sadrava da svaki voljom svojom i voljom drugoga prestaje biti
vlasnik, da to ostaje i da to postaje - posredovanje volje da se
napusti jedno i to pojedinano vlasnitvo i volje da se jedno tak-
vo vlasnitvo, dakle vlasnitvo nekoga drugoga, primi, i to u
identinoj vezi tako da jedno htijenje postaje odluka samo uko-
liko opstoji drugo htijenje.
75.
Budui da se oba dijela to se kontrahiraju meusobno
odnose kao neposredne samostalne osobe, ugovor polazi a/ od
proizvoljnosti; pY identina volja, koja ugovorom poinje da
opstoji, samo je jedna s pomou njih postavljena, prema tome
samo zajednika, a ne po sebi i za sebe opa; / predmet je ugo-
vora pojedinana spoljanja stvar, jer je samo takva podvrgnuta
njihovoj zgoljnoj proizvoljnosti da je otue ( 65. i dalje).
Stoga se pod pojam ugovora ne moe supsumirati
brak; ta ja supsumcija u svojoj - sramoti, mora se rei, -
postavljena kod Kanta (Metafiz. poela pravne nauke,
str. 106 i dalje).
14
- Isto tako ne lei priroda drave u ugo-
vornom odnosu, bilo da se drava uzima kao ugovor svih
sa svima, ili kao ugovor tih sviju s vladarom i vladom. -
Mijeanje toga, kao i odnosa privatnog vlasnitva uope, u
dravni odnos proizvelo je najvee poremeaje u drav-
nom pravu i zbiljnosti. Kao to su se u ranijim razdoblji-
14
Metafizika udorea, I dio, 24-27. - Bilj. njem. izd.
APSTRAKTNO PRAVO
145
ma dravna prava i dravne dunosti smatrali i branili kao
neposredno privatno vlasnitvo posebnih individua spram
prava vladara i drave, tako su se u jednom novijem vre-
menskom periodu prava kneza ili drave smatrala predme-
tima ugovora i osnovana na njemu kao neto prosto zajed-
niko volje i kao neto to je proizilo iz proizvoljnosti
onih koji su sjedinjeni u jednu dravu. - Ukoliko su, s jed-
ne strane, razliita oba ona stajalita, utoliko im je zajed-
niko to su odreenja privatnog vlasnitva prenijeli u sfe-
ru koja je sasvim druge i vie prirode. - Vidi dolje: obiaj-
nost i drava.
[uz 75 primjed.]
itav prijelaz - starijeg u novo vrijeme - okree se
ovdje - revolucija u svijetu - tj. ne naprosto neka glasna -
revolucija koju su doivjele sve drave.
Drava, ope, misao, svrha koja je po sebi i za sebe.
- Ne vie kneevsko privatno vlasnitvo, kneevsko privat-
no pravo - filozofski kralj - Dravna dobra postala su
dravno vlasnitvo - pravednost - ne patrimonijalna sud-
ska vlast: pojedinac je sebe zatitio - Porez na ugovore po-
jedinaca: kamate, gilte - nego ope mjerilo. Razdjeljivanje
opega, ne posebna obaveznost plemstva - nego svih.
Fridrih II - filozofski kralj - ne treba da se potuju
posebna prava i privilegiji - Njemaka dravna konstituci-
ja - Gosp. von Haller naprotiv - kod Fridriha II vailo je
to kao domiljanje, oduevljenje umjetnosti, despotizam
itd., pa su ga se bojali - imponirao je svojim djelima i ka-
rakterom. - Sasvim novo gledite u svijetu - postavljeno u
zbiljnosti.
- Prije toga deduct, posjed -
U novije vrijeme mijenja se ugovor; - jednostrana
volja, nikakvo pravo - nego sila - onaj je ugovor odavna
uinjen - Ne, kazali biste vi, to nije ugovor, nego sila - tek
sada ustanovljen ugovorni odnos - stari - nas ne vee -
Svakako, stvarima, takoer potomcima - Sada ugovor
ne stvar posebne volje, ako se pokorava - odmah opov-
rgnut u podvrgavanju majoritetu.
146
Dodatak. U novijem dobu bilo je vrlo omiljeno dravu
smatrati ugovorom svih sa svima. Svi, kae se, zakljuuju ugo-
vor sa knezom a ovaj opet sa podanicima. Ovaj nazor dolazi
otud da se povrno misli samo na jedno jedinstvo razliitih vo-
lja. Ali u ugovoru su dvije identine volje, obje osobe jesu i ele
ostati vlasnici; ugovor, dakle, proizilazi iz samovolje osoba, a
ovo ishodite zajedno sa ugovorom isto tako ima i brak. Ali kod
drave ovo je ve drugaije, jer ne lei u samovolji individua da
se odvoje od drave, budui da smo ve njeni graani po prirod-
noj stvari. Umno odreenje ovjeka je da ivi u dravi, a ako ne-
ma drave onda je prisutan zahtjev uma da se ona osnuje. Neka
drava upravo mora dati dozvolu za to da se u nju stupi ili da je
se napusti; ovo dakle nije ovisno od samovolje pojedinca, a
drava time ne poiva na ugovoru koji pretpostavlja samovolju.
Pogrefi je kad se kae da je u samovolji svih da osnuju dra-
vu: tavie, za svakoga je apsolutno nuno da jest u dravi. Veli-
ki napredak drave u novijem dobu je to da ista svrha ostaje po
sebi i za sebe a ne, kao u srednjem vijeku, da svako smije postu-
pati po svojoj privatnoj stipulaciji.
Ugovor je formalan ukoliko su obje privole, ime se ostva-
ruje zajednika volja - negativni moment otuenja neke stvari i
ono pozitivno njenog primanja - razdijeljene na oba kontrahen-
ta - darovni ugovor. - No realnim se on moe nazvati ukoliko
je svaka od obih volja, koje kontrahiraju, totalitet tih posredov-
nih momenata, dakle ukoliko u tome isto tako postaje i ostaje
vlasnik; - ugovor razmjeni.
Dodatak. Ugovoru pripadaju dva pristanka dvije stvari:
ja, naime, hou stei i ustupiti vlasnitvo. Realni ugovor je onaj
u kojem svako ini cjelinu, ustupa i stie vlasnitvo i u ustupa-
nju ostaje vlasnik; formalni ugovor je onaj u kojemu samo je-
dan stie ili ustupa vlasnitvo.
APSTRAKTNO PRAVO
147
77.
Budui da u realnim ugovoru svatko zadrava isto vlasni-
tvo s kojim on stupa u nj i koje ujedno naputa, ono se vlasni-
tvo koje ostaje identino i koje u ugovoru bitkuje po sebi razli-
kuje od spoljanjih stvari koje u zamjeni mijenjaju svog vlasni-
ka. Ono je vrijednost u kojoj su predmeti ugovora meusobno
jednaki uza svu kvalitativnu spoljanju razliitost stvari, ono nji-
hovo openito ( 63).
Odreenje da jedna laesio enormis* ukida obaveze
koje su ule u ugovor ima, prema tome, svoj izvor u pojmu
ugovora, poblie pak u momentu da Kontrahent otuiva-
njem svog vlasnitva ostaje vlasnik, a u pobliem odree-
nju kvantitativno isti. Povreda, meutim, nije samo enor-
mna (kao takva prihvaa se ako prelazi polovinu vrijed-
nosti) nego i beskonana ako je neotuivom dobru ( 66)
bio sklopljen ugovor ili neka stipulacija** uope za njego-
vo pospoljavanje [otuivanje]. - Stipulacija je, uostalom,
prije svega po svom sadraju (tako) razliita od ugovora
da ona znai bilo koji pojedinani dio ili moment cijelog
ugovora, zatim, takoer, da je ona formalno utvrivanje,
emu kasnije. Ona sadrava, u pogledu one strane, samo
formalno odreenje ugovora, pristajanje jednoga da neto
uini te da bude pristajanje drugoga da to prihvati; nju su
stoga ubrajali u takozvane jednostrane ugovore. Razliko-
vanje ugovora kao jednostranih i dvostranih, kao i njihove
druge razdiobe u rimskom pravu dijelom su povrna sas-
tavljanja po pojedinanom, esto spoljanjem obziru, kao
to nain i vrsta njihove formalnosti esto proistiu iz sas-
vim spoljanjih prilika i povreuju pojam prava, a dijelom
mijeaju meu sobom takoer i odreenja koja se tiu pri-
rode ugovora samoga te takva koja se odnose tek na pra-
vosue (actiones) i pravna djelovanja po pozitivnim zako-
nima.
[uz 77]
a/ Vlasnitvo ostaje - Openitost razluena od speci-
fine posebnosti.
* Prikrata preko polovine (vrijednosti). - Bilj. prev.
** Stipulacija - pogodba. - Bilj. prev.

148
/ 77 Dvovrsno ispoljavanje volje -
Stipulacija se tako supsumira pod ugovor - obrnuto,
ugovor takoer pod obligaciju - ovo podijeljeno u a/
Ugovor iz jednog licit, postupka, / obaveznost iz zloin-
stva, neprava... [?]
78.
Razlika izmeu vlasnitva i posjeda, supstancijalne i spo-
ljanje strane ( 45), postaje u ugovoru razlikom izmeu ope
volje kao sporazuma i njegova ozbiljenja s pomou izvravanja.
Onaj ostvareni sporazum, za sebe razliit od izvravanja, jest ne-
to predstavljeno, emu stoga, po svojstvenom nainu opstanka
predstava u znakovima (Enciklopedija filozof, znanosti, 379,
i dalje
15
, valja dati poseban opstanak, u izrazu stipulacije s po-
mou formalnosti pokreta i drugih simbolikih radnja, posebno
u odreenom objanjenju govorom, tom duhovne predstave
nadstojnijem elementu.
Stipulacija je prema tom odreenju, dodue, oblik
kojim u ugovoru sklopljeni sadraj tek kao predstavljeni
ima svoj opstanak. No predstavljanje je samo oblik, pa ne-
ma taj smisao kao da bi time sadraj bio jo neto subjek-
tivno to bi ovako ili onako valjalo eljeti i htjeti, nego je
sadraj sklapanje koje je tome izvreno voljom.
[uz 78]
- Razlika izmeu vlasnitva i posjeda, supstancijalne
i spoljanje strane - takoer vrijednost - i specifina stvar -
Volja - kao zajednika po sebi - posebna volja od
toga razliita.
Volja kao takva, kao ono unutranje - spoljanje ui-
njena spram jedne druge volje. - Volja ima posla s voljom.
Dodatak. Kao to smo u uenju vlasnitvu imali razliku
izmeu vlasnitva i posjeda, izmeu onog supstancijalnog i
" 3. izdanje, 458 i dalje - Bilj. njem. izd.
onog puko spoljanjeg, tako u ugovoru imamo diferenciju izme-
u zajednike volje kao sporazuma i posebne volje kao izvra-
vanja. U prirodi ugovora lei da se ispoljava zajednika kao i
posebna volja, jer se ovdje volja odnosi prema volji. Sporazum,
koji se manifestira u jednom znaku, i izvrenje stoga su kod ob-
razovanih naroda razdvojeni, dok se kod primitivnih naroda
mogu poklapati. U umama Cejlona postoji jedan trgovaki na-
rod koji polae svoje vlasnitvo i mirno eka dok ne dou drugi
da svoje stave nasuprot: ovdje nijemo izjanjavanje volje nije
razliito od izvravanja.
79.
Stipulacija sadrava stranu volje, stoga ono supstancijalno
pravnoga u ugovoru spram kojega, ukoliko ugovor jo nije ispu-
njen, jo opstojei posjed za sebe jest samo ono spoljanje, to
ima svoje odreenje samo u onoj strani*. Stipulacijom sam na-
pustio vlasnitvo i posebnu proizvoljnost nad njim, pa je ve po-
stalo vlasnitvo drugoga; ja sam stoga njome neposredno prav-
no obavezan na izvravanje.
Razlika izmeu pukog obeanja i ugovora lei u to-
me to je u onom to to ja elim pokloniti, initi, izvriti iz-
govoreno kao neto budue i ostaje jo subjektivno odre-
enje moje volje, koje ja, prema tome, mogu jo promije-
niti. Stipulacija ugovora, naprotiv, ve je sama opstanak
moje voljne odluke u tom smislu da sam ja svoju stvar ti-
me otuio pa je sada prestala da bude moje vlasnitvo i da
je ve priznajem kao vlasnitvo drugoga. Rimsko je razli-
kovanje izmeu pactum i contractus loe, Fichte
16
je jed-
nom ustvrdio da obaveznost drati se ugovora otpoinje
za mene tek s poetnim izvravanjem drugoga, jer sam ja
prije izvravanja u neizvjesnosti tome da li je drugi mis-
lio ozbiljno svojom izjavom; obaveznost prije izvravanja
bila bi stoga samo moralne, a ne pravne prirode. Samo to
* Volje. - Bilj. red.
16
Prilozi za ispravljanje sudova publike francuskoj revoluciji. - Sveuk.
djela VI, str. 111. i dalje. - Bilj. njem. izd.
izjava stipulacije nije izjava uope, nego sadrava ostvare-
nu zajedniku volju, u kojoj se ukinula proizvoljnost ras-
poloenja i njezine promjene. Stoga se ne radi mogu-
nosti da li je drugi bio ili postao unutarnje drukije raspo-
loen, nego da li on ima na to pravo. Ako drugi i otpone
izvravati, ostaje mi isto tako proizvoljnost neprava. Onaj
nazor pokazuje isto tako svoju nitetnost time to bi ono
pravno ugovora bilo postavljeno u lou beskonanost, pro-
ces u beskonano, u beskonanu djeljivost vremena, mate-
rije djelanja itd. Opstanak to ga volja ima u formalnosti
pokreta, ili u za sebe odreenom govoru, potpuni je opsta-
nak volje, ve kao intelektualne, ije je izvravanje samo
posljedica. - Ne mijenja, uostalom, nita na stvari to u
pozitivnom pravu opstoje takozvani realni kontrakti, za
razliku od takozvanih konsenzualnih* kontrakata, u smis-
lu da se oni smatraju punovanima samo ako k pristajanju
pridode zbiljsko izvravanje (res, traditio rei). Oni su dije-
lom posebni sluajevi gdje mene tek ta predaja stavlja u
poloaj da sa svoje strane mogu izvravati, pa se moja oba-
veza da izvrim odnosi samo na stvar ukoliko je dobijem u
. ruke, kao kod pozajmice, zajmovnog ugovora i depozita
(to takoer moe biti sluaj i kod drugih ugovora); -
okolnost koja se ne tie prirode odnosa stipulacije prema
izvravanju, nego se tie naina izvravanja - a dijelom sti-
puliranje u jednom ugovoru ostaje uope preputeno pro-
izvoljnosti da neija obaveznost za izvravanje ne lei u sa-
mom ugovoru kao takvome, nego bi trebalo da je ovisna
tek izvravanju drugoga.
[uz 79]
Moja je volja vezana, zajednika volja - postavljena
u jedno s voljom dwgoga - da jedinstvo ima realitet - a/
Izvravanjem - / Stipulacijom - nainom volje kao nee-
ga duhovnoga s pomou znaka - rije, kretnja, pismo; ce-
remonijal, iscrpnost, rukovanje - zajednika je volja ovdje
za oboje - moja volja ne vie subjektivno za mene. to je
ovdje, otuenje je moje volje i njeno povezivanje s jednom
drugom; ja sam tom otuenju dao opstanak, tako da nije
* Ugovori koji nastaju suglasnou volje. - Bilj. prev.
APSTRAKTNO PRAVO
151
vie samo subjektivno; - nego postupak - postavljen izvan
mene -
Stvar poslije (post.) kontrakta moja -
Moje vlasnitvo a/ moje volje / mojeg posjeda -
ona strana otuena - stipulacija;
Tekoa lei, ili je leala - u razlici izjave - naime,
da moja volja - prije izjave kao izvravanja - treba da je
unutarnja, subjektivna, s moje strane, dakle, podobna da
se mijenja; - samo mnjenje - Slino se javlja poziv na po-
bunu, klevetanje, psovanje - da je samo mnjenje koje sam
ja iskazao, - i to takoer samo rijeima - kretanje zraka,
vjetar koji se ve razletio kao to sam ga uinio - to ostaje
- samo ono unutarnje i moje mnjenje, subjektivno, koje
ostaje samo moje.
Takve rijei - su ini i djelovanja - U svijetu pred-
stava ne tue se batinom, ne trguje zlatom, srebrom itd. -
isto tako ne kao ni mjenica, jer je samo rije, dodue, napi-
sana, ali samo na papiru, crnom tintom - zauzima posve
mjesto novca, kao to novac mjesto robe - ne samo mjesto
nego su zbog svog sadraja punovani novac i vrijednost.
Razliita prava - na ispunjavanje i izvravanje - po-
put akcija - koje su bile postavljene - alosno, kljasto raz-
likovanje - konano zajedno, srueni - besmislenost - tj.
ono ope nije istaknuto -
Pactum je rimski ugovor - djelomice slian pukom
obeanju - od kojega se, meutim, odvaja stipulacija - sti-
pulacija, naime, kao sveani ceremonijal; - ipak su pretor-
sko pravo, malo po malo i, konano, Justinijan ukinuli tu
razliku; Thibaut, (Theorie der logischen Auslegung des ro-
mischen Rechts, 1799), v. str. 125.
- Fichte - isto tako u starijem rimskom pravu -:
kod nenavedenih kontrakata (tj. posebnih vrsta koje nisu
navedene u civilnom pravu) obaveznost se gradila prosto
na izvravanju koje se zbilo; ali time je bio obavezan samo
primalac; taj je mogao, dakle, akciju usmjeriti na ispunja-
vanje; ali on je takoer mogao, sve dok nije uslijedila pro-
tuusluga ili primalac u ispunjenju ugovora nije uinio ni-
kakve primjene, koje su jednake primanju - zahtijevati na-
trag dano, naprosto zbog toga to se predomislio. Thiba-
ut, (1. c.) str. 124.
Contractus nomin fatusj proizvodio je svaki posebnu
tubu koju je on imenovao: contractus innomin. zahtije-
vao da u svakom pojedinanom sluaju formula tube bu-
de normirana po posebnom sluaju koji predloi; actio
praescriptis verbis.
80.
Podjelu ugovora i na njoj zasnovano razumno raspravlja-
nje njihovih vrsta ne valja ovdje uzeti iz spoljanjih okolnosti,
nego iz razlika to lee u prirodi samog ugovora. - Te razlike je-
su razlike formalnog i realnog ugovora, zatim vlasnitva, te po-
sjeda i upotrebe, vrijednosti i specifine stvari. Prema tome pro-
izlaze ove vrste (ovdje dana podjela poklapa se u cjelini s Kan-
tovom podjelom, Metafiz. poela pravne nauke, str. 120. i da-
lje", pa se odavna trebalo oekivati da se obina aljkavost pod-
jele ugovora na realne i konsenzualne, imenovane i neimenova-
ne kontrakte itd. zamijeni pametnom podjelom):
A. Ugovor darovanja, i to:
1. Neke stvari, zapravo takozvano darovanje.
2. Pozajmljivanje neke stvari, kao poklanjanje jednog di-
jela ili njenog ogranienog uivanja i upotrebe; pozaj-
mljivao ostaje pri tome vlasnik stvari (mutuum i com-
modatum bez kamata). Pri tome je stvar ili specifina ili
se pak, premda je takva, smatra opom ili vai (kao no-
vac) kao za sebe opa.
3. Darovanje nekog vrenja usluge uope, npr. zgoljno u-
vanje nekog vlasnitva (depositum); - darovanje neke
stvari s posebnim uvjetom da e drugi postati vlasnik
tek u trenutku smrti darovatelja, tj. u trenutku kad ovaj
i onako nije vie vlasnik; dispozicija testamenta ne lei
u pojmu ugovora, nego pretpostavlja graansko dru-
tvo i pozitivno zakonodavstvo.
17 Metafizika udorea, I dio, 31. - Bilj. njem. izd.
APSTRAKTNO PRAVO
153
B. Ugovor razmjene
1. Razmjena kao takva:
a/ neke stvari uope, tj. neke specifine stvari za neku
drugu slinu;
/ kupnja ili prodaja (emtio venditio); razmjena jedne
specifine stvari za neku koja je odreena kao opa, tj.
koja samo kao vrijednost, bez drugog specifinog odre-
enja, vai za upotrebu - za novac.
2. Davanje pod zakup (locatio conductio), pospoljavanje
(otuivanje) privremene upotrebe nekog vlasnitva za
zakupninu, i to
a/ neke specifine stvari, pravi zakup - ili
/ ope stvari, tako da posuiva ostaje samo vlasnik te
stvari ili, to je isto, vrijednosti - zajam (mutuum, tako-
er onaj commodatum sa zakupninom; - dalje empirij-
sko svojstvo stvari - da li je ona tap, sprava, kua itd.,
res fungibilis ili non fungibilis, pridonosi (kao u pozaj-
mljivanju kao darovanju, br. 2) druga, posebna, ali uos-
talom nevana* odreenja).
3. Ugovor djelu (locatio operae), pospoljavanje (otui-
vanje) mog proizvoenja ili vrenja usluga na jedno og-
ranieno vrijeme, ili inae po nekom ogranienju (vidi
67), ukoliko je, naime, pospoljivo (otuivo)
S tim je srodan mandat i drugi ugovori gdje se iz-
vravanje osniva na karakteru i povjerenju ili na viem
talentu te nastupa inkomensurabilitet izvrenoga za
spoljanju vrijednost (koja se ovdje takoer ne zove
plaa, nego honorar).
C. Upotpunjavanje jednog ugovora (cautio) s pomou za-
laganja.
Kod ugovora, gdje ja pospoljujem (otuujem) isko-
riivanje neke stvari, ja nisam u njenom posjedu, ali sam
jo njen vlasnik (kao kod zakupa.) Nadalje mogu kod ugo-
vora - razmjene, kupovanja, takoer i darovanja postati
vlasnik a da ne budem u posjedu, kao to uope ovo ras-
tavljanje nastupa u pogledu bilo kojeg izvravanja ako se
* [u rukopisu:] tj. ne vana za opa odreenja. Bilj. njem. izd.
ne zbiva iz ruke u ruku. No da u jednom sluaju i ostajem
u zbiljskom posjedu vrijednosti koja je jo ili je ve moje
vlasnitvo, ili da sam u drugom sluaju u nj postavljen a
da nisam u posjedu specifine stvari koju ja preputam ili
koja meni treba da bude preputena, to se ostvaruje s po-
mou zaloga - specifina stvar koja je, meutim, moje
vlasnitvo samo po vrijednosti mog, u posjed preputenog
ili dunog mi vlasnitva, ali po svojem specifinom svoj-
stvu i viku vrijednosti ostaje vlasnitvo zalagaevo. Zala-
ganje stoga nije samo neki ugovor, nego samo stipulacija
( 77), dopunski moment ugovora s obzirom na posjed
vlasnitva. - Hipoteka, jamstvo posebni su oblici toga.
[uz 80]
a/ formalni i / realni ugovor
/ Ugovor stvari - vlasnitvo ili posjed ili upotreba
- ili samo privremeno.
Stvar koja ve jest - ili koja tek mora postati kao moj
proizvod putem mene - moje ospoljavanje*
/ Ja ostajem vlasnik - pri posuivanju iskoriava-
nja - ili sam postao vlasnik - kod kontrahiranog izvrava-
nja.
[uz A. Ugovor darivanju]
1. Stvari uope - 2. Upotreba neke stvari - Ostajem
vlasnik stvari u cjelini - darujem troenje - a/ jedne poje-
dinane stvari kao takve - jedan dio propada / Dopu-
tam da se besplatno u kui stanuje, da se oranica besplat-
no obrauje - iskoriuje - 3. Vrenje usluga - Ja ostajem
vlasnik vrijednosti, onoga opega. Otuenje mene - nije
sluaj kod drugih darivanja.
[uz B. Ugovor razmjeni]
1. Preputanje cjeline - u razmjeni - Ostajem posjed-
nik vrijednosti a/ Vrijednost kao sluajna.
2. Ostajem vlasnik cjeline / kao specifine i moje
(?) pojedinane stvari, ali ne ostajem posjednik - / Is-
koriivanje ima takoer vrijednost - to je ono ope ugo-
* Ausserlichmachen - ospoljavanje. Bilj. prev.
vora razmjeni - prodajem iskoriivanje - / samo kao
vrijednosti - kao specifino odreene u sebi: lihva kama-
te, na novac, jer inae kao takav nije upotrebljiv, ne kao
kapital - danas drukije -
npr. takoer ito, samo vlasnik vrijednosti - i tako-
er specifinog kvaliteta, no ipak ne njega po njegovoj
empirijskoj pojedinanosti - ipak ponovno posebno ito,
jeam - vrsta.
3. Ostajem vlasnik apsolutne vrijednosti.
Thib [aut, 1. c] 1, str. 192: res fungibilis, stvar, pri e-
mu je to u pravilu sporedno da li se ima upravo ovaj speci-
es /ini se, tavie, da treba biti individualitet/ ili jedan
drugi istog roda; res non fungibilis gdje to nema mjesta.
Sumnjive su sve one stvari koje se obino otuuju u sva-
kovrsnoj trgovini po broju, mjeri i teini.
[uz C]
Vlasnik i posjednik vrijednosti.
[Kod ugovora gdje ja otuujem iskoriivanje neke
stvari] samo iskoriivanje - ne u posjedu, ali njen vlas-
nik, stvari
Ovo je umna podjela ugovora - prema tome rasprav-
ljena - Dalje okolnosti, npr. izmeu ugovora i izvravanja
kome teta - kajanje - posljedice - otezanja - i beskona-
no mnotvo - prouzrokovano posebnim kvalit[etom], pri-
rodom predmeta - ili uvjetima pri ugovoru - /psihike -
ovisno volji - da li one koje odgaaju, razrjeuju/ umet-
nute na njegovo mjesto.
Isto tako valja razlikovati iste ugovore - i mijeane,
tj. s viom obiajnosnom vrijednou, - ugovor takoer
kod braka, - ali samo takoer - civilna strana imovine -
Hipoteka - je formalno zalog
Jamstvo - je kredit, kod zajma uope - ali ne moj
kredit. Kod jamstva ne ostaje posuiva u posjedu vlasni-
tva.
Dodatak: Kod ugovora je napravljena razlika da kroz spo-
razum (stipulaciju), vlasnitvo dodue postaje moje, ali ja ne-
mam posjed i trebam ga dobiti tek kroz izvravanje. Ako sam sa-
da ve odvajkada vlasnik stvari, onda je namjera zalaganja da ja
u isto vrijeme doem u posjed vrijednosti vlasnitva i time ve u
156
sporazumu koji bi izvravanje osiguralo. Poseban nain zalaga-
nja je jamstvo kod kojeg neko ulae svoje obeanje, svoj kredit
za moje izvrenje. Ovdje se kroz osobu izvrava ono ta se kod
zalaganja samo stvarno dogaa.
81.
U meusobnom odnosu neposrednih osoba njihova je vo-
lja uope isto tako po sebi identina i od njih u ugovoru zajed-
niki postavljena kao to je i posebna. Zato to su one neposred-
ne osobe, sluajno je da li je njihova posebna volja u skladu s
voljom koja bitkuje po sebi i koja s pomou one ima svoju eg-
zistenciju. Kao posebna, za sebe razliita od ope, nastupa ona
u proizvoljnosti i sluajnosti uvida i htijenja protiv onoga to je
po sebi pravo - ne pravo.
Prijelaz k nepravu sainjava logiku viu nunost: da
su momenti pojma - ovdje pravo po sebi, ili volja kao op-
a i pravo u svojoj egzistenciji, koje je upravo posebnost
volje - postavljeni kao za sebe razliiti, to pripaila ap-
straktnom realitetu pojma. - No ova posebnost volje je za
sebe proizvoljnost i sluajnost, koju sam ja napustio u
ugovoru samo kao proizvoljnost jednoj pojedinanoj
stvari, a ne kao proizvoljnost i sluajnost same volje.
[uz 81]
Razlika ope volje prava od posebne volje. U ugovo-
ru se ispoljava pravo za sebe - spram posebne volje, po-
stavlja se kao odreeno razlueno od posebnoga.
Opstanak volje kao ope spram posebne -
Ono to je stipulirano u ugovoru jest pravo - kao
takvo, tj. u opem odreenju.
Prijelaz, a/ Odreenje - ope volje, samo tek kao
postavljeno; izvravanje nuna posljedica - ali isto tako
zavisna od proizvoljnosti -
To je meni predmetno - moja pojedinana volja kao
opstanak, i to u jednoj drugoj volji i putem nje - Dakle
pravo - ali ovaj opstanak - kao volja - samo sluajno, sa-
mo odreenje zajednikosti - / treba da bude opstanak
APSTRAKTNO PRAVO
157
volje - kao volja - Volja se odnosi prema sebi samoj kao
volja. Pravo kao pravo; k ovom razvijanje odreenja pra-
va - tj. pravo postavljeno, ne ovo pojedinano, nego pravo
u svojoj openitosti - tj. s ukidanjem posebnog interesa -
u subjektivnoj volji - i kao u nekoj posebnoj stvari; nego
radi se pravu kao takvome. - Ovo tlo, ovaj opstanak jest
subjektivna volja - da se htjelo pravo kao takvo - uope,
da se hoe opstanak volje da bi bilo pravo realizirano. - Ja
imam vlasnitvo, tj. ovu i onu stvar; Ja hou ovu stvar -
ovaj posebni sadraj - ali sad postaje posebni sadraj sa-
mo pravo.
Ovdje polazite - zajednika volja - Vlasnitvo je
sluajno, spoljanje - dovde samo prohtjev ili bilo koja
spoljanja sluajnost da mogu imati ovo ili ono, - u priro-
di, - ili da li sluajna volja nekoga drugoga meni eli pre-
pustiti stvar - ova njegova samovolja pogaa, meutim,
samo posebnu stvar, pogaa moj prohtjev da li hoe ovaj
zadovoljiti ili ne - jo ne pravo kao takvo - On nema ni-
kakvo apsolutno pravo da bude zadovoljen - tj. opstanak
prohtjeva kao takvog nije opstanak volje -
No sada - moje pravo kao takvo - tj. opstanak moje
volje ne sadrava naprosto neku stvar - nego volju nekoga
drugoga -
Tako, volja u odnosu prema nekoj volji -
Ovdje poinje elemenat koji vodi k stajalitu morali-
teta - jer moralitet je unutranjost volje - tj. volja koja se-
be hoe; - Volja sebi samoj predmet - ali moralitet kao za
sebe - u sebe vraena volja -
Ovdje ponajprije odnos volje spram volje, ali prema
jednoj drugoj volji, jer neposredna razlika volje od sebe
same kao takve jest kao volja nekoga drugoga.
Uope pravo - po - sebi - spram sluajne volje;
Vrijednost i zajednika volja - oboje sluajna ope-
nitost. Ono povezano i ono to povezuje - u objema volja-
ma - jest to da je u njima bie po sebi* - pravo po sebi -
tj. uope opstanak volje - oboje su se u ugovoru ne samo
odrekli svoje posebne volje nego takoer pretpostavili da
vai opstanak volje uope - pravo u toj stvari - to je unu-
* Bie po sebi - das Ansichseiende. - Bilj. prev.
158
tarnja bitna pretpostavka - Kidanje ugovora, neizvrava-
nje je protiv prava uope - tj. ne samo protiv moje poseb-
ne volje kao posebne; - Priznanje ne samo to je ona u po-
sjedu, - ve njene volje kao takve - u stipulaciji - stoga je
izvanredno vaan uvid u prirodu stipulacije, da se ugovor
kao stipuliran smatra vaeim, jer u tome opstanak kao
volje duhovnog opstanka - tako pravo uope -
Apstraktni spoljanji opstanak volje, ne puki empi-
rijski, jer se u svojoj vlasti, i on e se braniti (- divlji naro-
di, Mauri, samo ta vrsta straha - refleksije lukavstva, do-
bitka, koristi, moda i religije, ljudskosti) - otuda toliko
vano da narodi dou do ugovornog odnosa unutar sebe i
spram drugih -
Dodatak. U ugovoru smo imali odnos dviju volja kao jed-
ne zajednike. Ali ova identina volja samo je relativno opa,
postavljena opa volja i time jo u suprotnosti prema posebnim
voljama. U ugovoru, u sporazumu, lei svakako pravo da se za-
htijeva izvrenje; Ali ovo je opet stvar posebne volje koja kao
takva moe djelovati uprkos pravu koje postoji po sebi. Ovdje
se dakle pomalja negacija koja je ranije ve leala u volji koja
postoji po sebi, a ova negacija je upravo nepravo. Opi tok je da
se volja oisti od njene neposrednosti i tako iz njenog zajedni-
tva izazove posebnost koja nastupa protiv njega. U ugovoru oni
koji se sporazumijevaju jo zadravaju svoje posebne volje, ugo-
vor, dakle, jo nije izvan stupnja samovolje i time ostaje izruen
nepravu.
Trei odsjek
NEPRAVO
82.
U ugovoru je pravo po sebi kao neto postavljeno, njegova
unutarnja openitost kao neto zajedniko proizvoljnosti i po-
sebne volje. Ta pojava prava, u kojemu se ono i njegov bitni op-
APSTRAKTNO PRAVO
159
stanak, posebna volja, neposredno, tj. sluajno poklapaju, ide u
nepravu dalje, do privida - do suprotstavljanja prava po sebi i
posebne volje u kojoj to postaje posebnim pravom. Istina je tog
privida, meutim, da je on nitavan i da se pravo uspostavlja ne-
giranjem te njegove negacije, kojim se procesom njegova posre-
dovanja da se iz svoje negacije vrati k sebi odreuju kao ono
zbiljsko i vaee, jer je ono ponajprije bilo samo po sebi i neto
neposredno.
[uz 82]
injenje vaeim prava po sebi -
Ja ostajem vlasnik spram neprava - Ja empirijski
imam ovo odreenje ujedno kao sluajno - njegova je pri-
roda, meutim, ono; bitni subjekt [nije] sada pojedinana
linost, nego pravo po sebi -
Posebna volja, jer volja takoer pravo - opstanak
volje, slobode.
Posebnost - nuna - pada u sluajno, proizvoljnost
- taka gdje zapoinje moralitet, krivnja
Nunost nije suprotstavljena krivnji - ona iskljuivo.
Privid - postavljanje opeg - kao neko posebnoga -
to se obistinjuje ukidanjem posebne volje prema sebi.
Podatak. Pravo po sebi, opa volja kao bitno odreena
kroz posebnu volju, u odnosu je na neto nebitno. To je odnos
sutine prema njenoj pojavi. Ako je pojava primjerena i sutini,
onda ona, viena s druge strane, njoj opet nije primjerena, jer
pojava je stupanja sluajnosti, sutina u odnosu na nebitno. Ali
u nepravu pojava napreduje do privida. Privid je postojanje ko-
je je neprimjereno sutini, prazno odvajanje i postavljenost su-
tine, tako da je ona oboma razlika kao razliitost. Privid je stoga
ono neistinito koje iezava, tako to hoe da bude za sebe, a na
ovom iezavanju sutina se pokazala kao sutina, to znai kao
mo privida. Sutina je negirala svoju negaciju i tako je ono to
je osnaeno. Nepravo je jedan takav privid i kroz njegovo ie-
zavanje pravo sadrava odreenje neeg vrstog i vaeeg. Ono
to smo upravo nazvali sutinom jest pravo po sebi, nasuprot e-
mu se posebna volja ukida kao neistinita. Ako je ono ranije ima-
lo samo neposredni bitak, onda ono sada postaje zbiljsko time
to se vraa iz svoje negacije; jer, zbiljnost je ono to djeluje i
to sebe sadri u svom drugobitku, dok je ono neposredno pri-
jemivo za negaciju.
83.
Pravo, koje kao neto posebno i stoga raznoliko spram
svoje openitosti to po sebi bitkuje i jednostavnosti dobiva ob-
lik privida, jest takav privid dijelom po sebi ili neposredno, dije-
lom se ono po subjektu postavlja kao privid, dijelom kao upra-
vo nitavno - nepristrano ili graansko nepravo, prijevara i zlo-
instvo.
[uz 83]
a/ Nepristrano nepravo: Priznanje prava - vai me-
ni kao pravo za sebe - nepravo po sebi.
/ Nepravo koje je za sebe ujedno jo pravo - vai
drugome, ne meni - privid prava, privid prigovora drugo-
ga
/ po sebi i za sebe - vai pravo za oboje; i nepravo.
a/ Nepravo kao pravo - je pravo za mene - Svatko
hoe openito pravo - dri pravo drugoga kao privid - po
sebi je privid
/ Pravo kao privid samo za druge
/ Nepravo po sebi i za sebe, takoer ne kao privid
- vai kao nepravo za oboje -
Dodatak. Nepravo je dakle privid sutine koji se postavlja
kao samostalan. Ako je privid samo po sebi a ne i za sebe, to
znai, nepravo mi vai za pravo, onda je ono ovdje nepristrasno.
Privid je ovdje za pravo ali ne za mene. Drugo nepravo je preva-
ra. Ovdje nepravo nije privid za pravo po sebi, nego se dogaa
tako da ja drugom poturam neki privid. Time to ja varam, pra-
vo je za mene privid. U prvom sluaju za pravo je nepravo bilo
privid. U drugom sluaju je meni samom, kao nepravu, pravo
samo jedan privid. Tree nepravo konano je zloin. To je po
sebi i za mene nepravo: ali ja ovdje hou nepravo i ne upotreb-
ljavam privid prava. Drugi, protiv koga se dogaa zloin, ne tre-
ba da nepravo koje postoji po sebi i za sebe posmatra kao pra-
vo. Razlika izmeu zloina i prevare je u tome da u prevari u
formi ina jo lei priznavanje prava, to kod zloina nedostaje.
APSTRAKTNO PRAVO
161
A. Nepristrano nepravo
84.
Zaposjedanje [ 54] i ugovor za sebe i po svojim posebnim
vrstama, ponajprije razliite izjave i posljedice moje volje uop-
e, jesu u odnosu prema priznavanju drugih pravni razlozi, jer
je volja ono u sebi ope. U njihovoj meusobnoj raznolikosti i
spoljanjosti
18
lei da oni u pogledu jedne te iste stvari mogu
pripadati razliitim osobama, od kojih svaka iz svojih posebnih
pravnih razloga smatra stvar svojim vlasnitvom; time nastaju
pravne kolizije.
[uz 84]
a/ Pravni razlog je privid; / Pravo po sebi je privid
/ Pravo jest kao privid - tako da bi bio privid postavljen
kao nitavno postavljen - kao pravo; Privid se ini kao
pravo -
Razlog - ono bitno - razliitost takvog bitnoga -
prava uope - do sada razliiti naini supsumcije -
Razlog jest kao privid; - Razlog, strana posebnosti,
kao razlueno postavljen od prava po sebi
Oboje hoe pravo, priznati da pravo treba da bude.
85.
Ta kolizija, u kojoj se stvar trai iz jednog pravnog razloga
i koja sainjava sferu graanskog pravnog spora, sadrava pri-
znavanje prava kao onoga opega i odluujuega, tako da stvar
treba da pripadne onome koji ima na to pravo. Spor se tie sa-
mo supsumcije stvari pod vlasnitvo jednoga ili drugoga; - na-
prosto negativan sud, gdje se u predikatu onoga mojega negira
samo ono posebno.
18
U Hegelovu primjerku ispravak: U njihovoj spoljanjosti izmeu sebe
i raznolikosti. - Bilj. njem. izdav.
162
86.
Kod stranaka je priznanje prava povezano sa suprotstav-
ljenim posebnim interesom i isto takvim nazorom. Protiv tog
privida istupa u njemu samome (preanji ) pravo po sebi kao
predstavljeno i zahtijevano. No ono jest ponajprije samo kao
neko treba da, jer volja jo ne opstoji kao takva koja bi, oslo-
boena neposrednosti interesa, kao posebna imala za svrhu op-
u volju; ona je ovdje jo odreena kao takva priznata zbiljnost
spram koje bi trebalo da se stranke odreknu svog posebnog na-
zora i interesa.
Dodatak. Ono ta je pravo po sebi to ima odreeni razlog,
a moje nepravo koje drim za pravo ja branim iz bilo kojeg raz-
loga. Priroda je onog konanog i posebnog da daje prostor slu-
ajnostima; ovdje se, dakle, moraju dogoditi kolizije, jer mi smo
ovdje na stupnju onog konanog. Ono prvo nepravo negira sa-
mo posebnu volju, dok se ope pravo respektira, to je dakle naj-
lake nepravo uope. Kada kaem da neka rua nije crvena, on-
da ipak jo priznajem da ona ima boju, ja stoga ne poriem
vrstu i negiram samo ono posebno, ono crveno. Isto tako se ov-
dje priznaje pravo: svaka osoba hoe pravo i njoj samo treba
nastati ono to je pravo. Njeno nepravo se sastoji samo u tome
da ono to ona hoe dri za pravo.
B. Prijevara
87.
Pravo po sebi, po svojoj razlici od prava kao posebnoga i
opstojeega, jest kao zahtijevano, dodue odreeno kao ono bit-
no, ali u tome ujedno samo zahtijevano, pa s te strane neto sub-
jektivno, dakle nebitno i samo prividno. Ono ope od posebne
volje snieno tako na samo prividno - prije svega u ugovoru na
samo spoljanje zajednitvo volje, jest prijevara.
APSTRAKTNO PRAVO
[uz 87]
Pravo - ono prividno - je odnos u sferi neprava uop-
e, - No privid je ovdje uinjen predikatom, odreenjem
prava samoga; - Ono subjektivno, privid za sebe, ini se
vaeim, pravo praznim opstankom.
Pravo kao apstraktno za sebe - bez i spram onoga po
sebi - Naroito pravo bez onog po sebi - moja subjektiv-
na sloboda, subjektivna strana moje volje: meni je pravo -
Ne ide protiv (posebne) volje drugoga, ali protiv pra-
va po sebi i protiv stvari. Prijevara liava mene stvari, ali
ostavlja slobodnom moju subjektivnu volju
Nepristrano nepravo ide protiv subjektivne volje
drugoga, ali ne protiv stvari -
Posebna volja potivana
u nepristranom nepravu, potivana opa volja po
sebi
Dodatak. Posebna volja se u ovom drugom stupnju nepra-
va respektira ali ope pravo ne. U prijevari se ne povreuje po-
sebna volja time to se prevareni nabjeuje da mu se dogaa
pravo. Zahtijevano pravo je, dakle, postavljeno kao neto sub-
jektivno i puko prividno, to sainjava prijevaru.
88.
U ugovoru stjeem neko vlasnitvo zbog posebnog svoj-
stva stvari, a ujedno po njenoj unutarnjoj openitosti, dijelom
po vrijednosti, a dijelom iz vlasnitva drugoga. Proizvoljnou
drugoga moe mi se tome iznijeti laan privid, tako da ugovor
kao obostrani slobodni pristanak na zamjenu ove stvari, prema
njenoj neposrednoj pojedinanosti, ima svoju ispravnost, ali
strana po sebi bitkujuega openitoga nedostaje u tome.
r
(Besko-
nani sud po svom pozitivnom izrazu ili identinom znaenju.
V. Enciklop. filozof, znan., 121")
19
3. izdanje, 173 - Bilj. njem. izdav.
163
164
89.
Da je spram tog prihvaanja stvari prosto kao ove i spram
prosto mnijue kao i proizvoljne volje ono objektivno i ope di-
jelom spoznatljivo kao vrijednost, dijelom vaee kao pravo, a
dijelom da se ukida spram prava subjektivna samovolja - to je
ovdje prije svega, takoer samo zahtjev.
Dodatak. Za graansko i nepristrasno nepravo nije uspos-
tavljena nikakva kazna, jer ja ovdje nisam htio nita protiv pra-
va. Kod prijevare, naprotiv, javljaju se kazne jer se ovdje radi
pravu koje je povrijeeno.
C. Prisila i zloinstvo
90.
Da moja volja sebe u vlasnitvu stavlja u neku spoljanju
stvar, to lei u tome da nju stvar isto tako obuzima i stavlja pod
nunost kao to se volja u njoj reflektira. Ona u tome dijelom
moe trpjeti silu uope, dijelom joj se neka rtva ili radnja moe
napraviti uvjetom posjeda ili pozitivnog bitka - njoj se moe
uiniti prisila.
[uz 90]
Prethodili su apstraktno nepravo - nepravo u pravu;
djelomice negacije, - idealno nepravo - unutarnje u mnje-
nju, spor -
Realno nepravo - nepravo koje se tie stvari.
Zbiljsko nepravo - volje i stvari -
Negacija a/ subjektivne volje drugoga -
/ objektivne, po sebi bitkujue volje.
Otuda napad, prisila.
Potivana niti posebna niti opa volja.
- Stvarnost* volje.
* Stvarnost Sachlichkeit - Bilj. prev.
Lupe izbjegava privid, ne daje privid prava, koji da-
je prijevara -
Privid je a/ negativan - spram prava, puki, samo pri-
vid - b/ Priznavanje
Dodatak. Osebujno nepravo je zloin gdje se, kako mi se
ini, ne respektira niti pravo po sebi niti [pravo], gdje su, dakle,
povrijeene obje strane, objektivna i subjektivna.
91.
Kao ono ivo ovjek se na svaki nain moe svladati, tj.
njegova fizika i inae spoljanja strana dovesti pod vlast dru-
gih, ali slobodna se volja ne moe po sebi i za sebe prisiliti ( 5),
osim ukoliko ona sama sebe ne povue iz spoljanjosti koje se
vrsto dri, ili iz njene predstave (7). Prisiliti na to mogue je
samo onoga koji hoe da dopusti da ga prisiljavaju.
[uz 91]
Htijenje - hou da budem u spoljanjemu
92.
Budui da je volja, samo ukoliko opstoji, ideja ili zbiljski
slobodna i budui da je opstanak, u koji je ona sebe stavila, bi-
tak slobode, sila ili prisila razara neposredno sebe samu u svom
pojmu kao ispoljavanje neke volje koje ukida ispoljavanje ili
opstanak volje. Sila ili prisila stoga su, apstraktno uzeto, ne-
pravne.
[uz 92/93]
Prisila je sila spram prirodnog opstanka, u to je po-
stavljena volja - ako je ta volja posebna volja spram ope,
onda je to po sebi prisila - ili volja je tek po sebi
Preuzeti ovu po sebi bitkujuu volju, koja nije ona
to zna - javlja se na putu k svjesnoj volji.
93.
Prisila tome to ona sebe u svom pojmu razara realno je
prikazana time to se prisila ukida prisilom, ona je stoga ne sa-
mo uvjetno pravna nego i nuna - naime kao druga prisila, koja
je ukidanje prve prisile.
Povreda nekog ugovora neizvravanjem pogodbe, ili
pravnih dunosti spram porodice, drave, vrenjem ili pro-
putanjem, jest utoliko prva prisila ili, u najmanju ruku, si-
la, ukoliko uskraujem ili oduzimam vlasnitvo nekoga
drugoga ili duno izvravanje. - Pedagoka prisila, ili pri-
sila vrena spram divljatva i grubosti, javlja se, dodue,
kao prva koja ne slijedi nakon prethoenja neke prve. No
samo prirodna volja jest po sebi sila spram ideje slobode
koja po sebi bitkuje i koju volja zatiti od takve neobrazo-
vane volje i u toj zatiti pruiti joj vaenje. Ili je obiajnos-
ni opstanak ve stvoren u porodici ili dravi, spram kojih
je ona prirodnost nasilna djelatnost, ili opstoji samo pri-
rodno stanje - stanje sile uope, onda protiv njega ideja
zasniva pravo heroja."
Dodatak. U dravi vie ne moe biti heroja: oni se javljaju
samo u neobrazovanim stanjima. Njena svrha je pravna nuna i
dravna, a heroji je izvode kao svoju stvar. Heroji koji su osno-
vali drave, uveli brak i zemljoradnju, ovo svakako nisu inili
kao priznato pravo, a ova djelovanja jo su se pojavljivala kao
njihova posebna volja; ali kao vie pravo ideje, ova prisila hero-
ja prema prirodnosti je pravo jer dobrotom protiv sile prirode
malo se moe postii i dobiti.
94.
Apstraktno pravo jest pravo prisile, jer je nepravo prema
njemu sila spram opstanka moje slobode u spoljanjoj stvari;
odranje tog opstanka protiv sile time je samo kao spoljasnja
radnja i sila koja ukida onu prvu.
20
A: pravo gospodara
APSTRAKTNO PRAVO
167
Apstraktno ili strogo pravo odmah u poetku defini-
rati kao pravo na koje se smije prisiljavati - znai prihva-
ati posljedicu koja nastupa tek na
21
zaobilaznom putu ne-
prava.
[uz 94]
Prisila spram neprava; - nameti, vojna sluba - stav-
ljeni su na dispoziciju dravi. - Pita se: na to je dopute-
no prisiljavati? Zato ne na moralnu pomo, vjerske obre-
de itd.? To bi takoer trebalo prepustiti nepravu; - moral-
no, religiozno nepravo, unutarnje nepravo; - takoer spo-
ljanji postupci, koji treba da bitno dou iz moje moralne
unutranjosti, inae nemaju razloga, tj. po svom sadraju
nisu ogranieni na linost i vlasnitvo, spoljasnja izvrava-
nja slube, na koje sam ja obavezan; nisu naprosto ove ap-
strakcije. Takoer pravni postupci, pridravanje ugovora,
namet, vojna sluba treba da [budu] moralni, da dou iz
moje moralne volje; ali razlog nije bitno uvjerenje, nego
apstraktna linost - ova isto tako ne moe biti direktno
prisiljena, tj. ne moe se neto uiniti mojim vlasnitvom,
nego samo spram uinjenog neprava - spram ve steenog
prava nekoga drugoga u jednoj spoljanjoj stvari. Pravo
na moralnu pomo moe se stei tek mojom samovoljom,
koja je jo neto unutarnje; samovolja ovdje bitni mo-
ment; - steeno pravo.
Jer je osobna volja apstraktna, iscrpena u spoljanjoj
stvari, i obratno, ona je samo spoljasnja volja, ne konkret-
na duhovna volja.
Stvarnost - prava vlasnitva - slobode.
Striktno pravo - apstraktno pravo - jo se ne tie
unutarnjeg - moralni zahtjev, obiajnosti zahtjev na duu
(gemt) ili ljubav - jer je ovdje svoj zahtjev - ili pravo,
ako to tako elim nazvati - elim nai u dui (gemt), u
ljubavi drugoga - on treba da ima takvo raspoloenje
spram mene - Zahtjev, pravo na samilost - tj. na njegov
osjeaj - postupak samo njegova posljedica - ja nemam
pravo, direktan zahtjev na jednu stvar samu - zahtjev na
pravo bilo bi pravo na pravo - zahtjev uope samo nepot-
puno pravo -
21
A: u
Dodatak. Ovdje poglavito treba uzeti u obzir razliku izme-
u onog pravnog i moralnog. Kod moralnog, to jest kod reflek-
sije u meni, takoer postoji jedno dvojstvo, jer ono dobro je me-
ni svrha, i prema ovoj ideji ja sebe trebam odrediti. Postojanje
onog dobra moja je odluka i ja to ozbiljujem u sebi; ali ovo po-
stojanje je posve unutarnje i stoga ne moe postoj'ati nikakva
prinuda. Dravni zakoni ne mogu se, dakle, htjeti protegnuti na
ubjeenje jer u onom moralnom ja jesam za samog sebe i prinu-
da ovdje nema smisla.
95.
Prva prisila koju je onaj slobodni izvrio kao silu koja po-
vreuje opstanak slobode u njezinu konkretnom smislu, pravo
kao pravo, jest zloinstvo - negativno-beskonani sud u svom
potpunom smislu (vidi moju Logiku, 2. sv., str. 99", kojim se
ne negira samo ono posebno, supsumcija neke stvari pod moju
volju ( 85), nego ujedno i ono ope, ono beskonano u predika-
tu onoga mojega, pravna sposobnost, i to bez posredovanja mog
mnjenja kao u prijevari, ( 88) te isto tako protiv ovoga - sfera
krivinog iprava.
Pravo ija je povreda zloinstvo ima, dodue, dosada
samo tek one oblike koje smo vidjeli, a zloinstvo, prema
tome, prije svega takoer samo blie znaenje koje se od-
nosi na ta odreenja.* No ono supstancijalno u tim oblici-
ma jest ono ope, koje u svom daljem razvoju i oblikova-
nju ostaje isto i otuda isto tako njegova povreda, zloin-
stvo, prema njegovu pojmu. Stoga se i odreenje koje se
uzima u obzir u iduem tie posebnog, dalje odreenog
sadraja, npr. u krivokletstvu, dravnom zloinstvu, falsifi-
ciranju novca i mjenica itd.
[uz 95]
pozitivno beskonani sud, pojedinano je pojedina-
no - prazni privid jednog suda kod kojega u predikatu ne-
dostaje ono ope -
22
1. Izd. - 2. izd.: svezak 6, str. 324 i dalje
* [u rukopisu:] naime na vlasnitvo, kao u pojedinanim stvarima - i na
tijelo, njegove dijelove, ivot
Mene ne tretiraju pravnim - ne kao osobu -
Prisila: idovi su morali u Rimu svake godine saslu-
ati polemiku propovijed protiv sebe.
- u vapskoj su zanesenjaci smatrali cara Napoleo-
na - Mesijom - 1000-godinje carstvo - nikakvi nameti
itd., poslunost spram vlasti - u tvravi zatvoreni i prisilje-
ni da posjete propovijed - Zatvorenik stavljen pod opu
prisilu ivota - doputeno i zadrano, to pripada uobia-
jenom ivotu; - takoer prisiljen da jede ukoliko tko eli
sebe moriti glau.
Lina volja apstraktna; stoga a/ mogue uope da se
bude prisiljen (s pravom i s nepravom) / pravno mogue,
i nuno, ako je ona kao apstraktno nitavna, s pomou
subjektivne volje.
[uz 95 primjed.]
Vie odreenje /opstanka/ slobode samo kao linost
- vie pravo - postaviti takoer sebe spoljanje
[Uz: Zloinstvo ima... samo blie znaenje, to se
odnosi na ta odreenja] - naime na vlasnitvo, kao u po-
jedinanim stvarima - i na tijela, njegove dijelove, ivot -
Primjena u nekom pozitivnom zakonodavstvu -
Na ovim stupnjevima jo nema takvih odnosa vlas-
nitva - pravnih obaveza - No zloinstvo uope povreda
po sebi bitkujue volje, koja pada u jednu stvar - Drava
je ono obiajnosno u zbiljnosti, opst[ojea] egzistencija -
ne u osjeaju, uvstvu, raspoloenju - kao djelomice poro-
dica - nemajui nekakve dovrenosti, to poiva na njoj,
kolebljiva, neodreena - nego izraena do zbiljskog pri-
rodnog opstanka - nunosti, fizike organizacije - otuda
prisila.
96.
Ukoliko je to opstojea volja, koja se jedino moe povrije-
diti, ali koja je u opstanku ula u sferu nekog kvantitativnog op-
sega, kao i kvalitativnih odreenja, pa se, dakle, po tome razli-
kuje, utoliko sainjava isto tako razliitost objektivne strane zlo-
170
GEORG WI LHELM FRIEDRICH HEGEL
instava to da li su takav opstanak i njegova odreenost uope
povrijeeni u svom cijelom opsegu, dakle u beskonanosti, koja
je jednaka svom pojmu (kao u ubojstvu, ropstvu, nasilnom pri-
znavanju neke vjere itd.) ili samo u jednom dijelu, kao i to pre-
ma kojemu je kvantitativnom odreenju povrijeen.
Stoiki nazor da opstoji samo jedna vrlina i jedan
porok, drakonsko zakonodavstvo, koje svako zloinstvo
kanjava smru, kao i sirovost formalne asti, koja besko-
nanu linost uvaljuje u svaku povredu, imaju to zajedni-
ko da ostaju pri apstraktnom miljenju slobodne volje i
linosti pa je ne uzimaju u njenom konkretnom i odree-
nom opstanku, koji ona mora da ima kao ideja. - Razlika
izmeu grabea i krade odnosi se na ono kvalitativno to
je pri onom povrijeen ja takoer i kao prisutna svijest,
dakle kao ova subjektivna beskonanost, i da je protiv me-
ne izvrena osobna sila. - Neka kvalitativna odreenja,
kao opasnost za javnu sigurnost, imaju svoj razlog u dalje
odreenim odnosima, ali shvaena su takoer ee tek
zaobilaznim putem posljedica umjesto iz pojma stvari; -
kao to je upravo opasnije zloinstvo za sebe u svom ne-
posrednom svojstvu najtea povreda po opsegu i kvalitetu.
- Subjektivni moralni kvalitet odnosi se na viu razliku
ukoliko je neki dogaaj i djelo uope radnja i tie se samo
njene subjektivne prirode, emu kasnije.
[uz 96.] Odreenost zloinstva -
Odreenost sama je neto ope - sredina izmeu po-
jedinanog i opega - Posebnost - Vrijednost
[uz 96 primjed.]
Obrazovanje poblie odreuje ovu razliku, vrijed-
nost, zloinstvo - pozitivno zakonodavstvo - mnogo neod-
reenosti, sumnja -
Kraa, koliko je velika; ali kvalitativno: provala, sila
- kraa poljskih plodova, vie povrijeeno javno povjere-
nje i sigurnost. -
Promjena u pogledu zloinstva (djecoubojstvo - kra-
a - 5 ukradenih sousa u Francuskoj, kraa 40 ilinga u
Engleskoj) - ne vie tako vrijedan kazne, tavie, drugi na-
zor na kaznu
Svakako se ni zloinstvo ne smatra vie tako visoko -
zvjerokradica - jo u Engleskoj za to najvia kazna -
Svakako povreda ne tako jaka ako je drutvo od nje
sigurno; - ono ope toliko vrsto da se gotovo ne povre-
uje -
Razlika prijevare od pravog zloinstva -
Ako takvo zloinstvo ostane nekanjeno, (ako je)
ovome takvo koriten, onda propada drutvo, (i) u njemu
sigurnost vlasnitva - (ovo) se tie spoljanje - ne unutar-
nje nunosti kazne -
Opasnost - Zloinstvo je a/ ova pojedinana radnja,
/ openitost u sebi - kako kasnije ima veliki efekt s te
strane / u spoljanjem realitetu: zapali se mali komad
drveta, izgori itav grad / posredovanjem openitosti u
predstavi - grabe na otvorenoj cesti, presijecanje komu-
nikacija - krivotvorenje mjenice - / Strana onoga real-
noga ideje kao vaee predstavljena u realitetu: ako prola-
zi slobodno, onda to smatraju doputenim svi (oni) - koji
gledaju samo na povezanost onoga to po sebi vai prema
empirijski vaeemu -
to vai u svijetu, jest pravo, nama je pravo to vai
drugom; - Jednakost - upravo pretpostavka u dravi. -
Moralitet je postojan za sebe spram ovog vaenja; ili ne i-
ni pojedinani sluaj vaeim, tj. openito bitkujuim, ne-
go ogranienim na ovu individuu.
Otuda kraa meu moralnim narodom nije tako
opasna - nije zavodnika -
Subjektivna imputacija, stanje da grabe, zloinstvo
vai; tj. da se zloinstvo vri bez srama - zavodniki i op-
ratajui, da vai; nasuprot tome, meutim, vreno s uvje-
renjem, karakterom, da ono vai, izriito valja pokazati da
ne vai.
Razlika da li da zloinac vri kao neto to vai; to
on ini, treba da vai, ali ono to vai jest priznato, ope-
vaee.
Prisila, vid. g. 93.
172
Dodatak. Kako da se kazni svaki zloin, ne moe se poka-
zati pomou misli nego su za ovo potrebna pozitivna odreenja.
Napredovanjem obrazovanja pogledi na zloine postaju meu-
tim blai, i danas se dugo ve ne kanjava tako otro kao to se
to inilo prije stotinu godina. Zloini ili kazne upravo i nisu ono
to postaje drugaijim ali se mijenja odnos prema njima.
97.
Dogoena povreda kao prava jest, dodue, pozitivna, spo-
ljanja egzistencija, ali koja je u sebi nitavna. Manifestacija te
njene nitavnosti jest isto tako unitenje one povrede koje stupa
u egzistenciju - zbiljnost prava, kao njegova nunost, koja sebe
sobom posreduje ukidanjem njegove povrede.
Dodatak. Zloinom se neto mijenja a stvar egzistira u
ovom mijenjanju; ali ova egzistencija je suprotnost nje same i
utoliko u sebi nitavna. Ono nitavno je to da se pravo kao pra-
vo ima ukinuti. Pravo, naime, kao ono apsolutno je neukidivo,
dakle, ospoljenje zloina je po sebi nitavno, a ova nitavnost je
sutina djelovanja zloinstva. Ali ta je nitavno mora se mani-
festirati kao takvo, to znai, postaviti sebe kao samo povredivo.
in zloinstva nije neto prvo, pozitivno, prema emu bi kazna
dola kao negacija, nego neto negativno tako da je kazna samo
negacija negacije. Zbiljsko pravo sada je ukidanje ovog povrei-
vanja koje svoje vaenje pokazuje ba u tome i sebe obistinjuje
kao jedno nuno posredovno postojanje.
98.
Povreda kao povreda samo spoljanjeg opstanka ili posje-
da jest zlo, teta u nekom nainu posjeda ili imovine; ukidanje
povrede kao oteenja jest civilno zadovoljenje kao nadomjes-
tak, ukoliko takvoga uope moe biti.
U toj strani zadovoljenja mora ve na mjesto kvalita-
tivne specifine osobine tete, ukoliko je oteenje razara-
nje i ukoliko se uope ne moe ponovo uspostaviti, stupiti
njeno ope svojstvo, kao vrijednost.
[uz 97/98]
a/ 97. Apstraktni je opi pojam, ono to slijedi jest
njegova konkretna predstava i dokazivanje -
Volja koja hoe neto nitavno - njen predmet, sad-
raj, svrha.
Povredu valja ukinuti; gdje ona egzistira? -
/ 98. Ponajprije nitetnost poinjene tete - ni-
kakvo pravno zlo - Neto spoljanje uniteno, za moju po-
trebu. Ovo unitenje ponovo unititi - je nadomjestak te-
te, da sam ja ponovno u svojem preanjem stanju, vlas-
nitvu -
Kod naroda gdje se za umorstvo plaala samo na-
knada u novcu, kao kod starih Nijemaca - ako je onaj no-
vac imao samo taj smisao - ne zloinstvo - ne pravo kao
takvo povrijeeno - ispatanje to je naruen mir
utoliko kao postavljen na odreenu sumu, besprav-
nost - Pravo apsolutno, beskonano.
/ Ovdje dvojaka volja - / po sebi, / subjektiv-
no
[nastavak nakon 99]
99.
Meutim, povreda koja se moe dogoditi volji koja po se-
bi bitkuje (i to kako volji povrediteljevoj, tako i povrijeenoga i
svih) nema pozitivne egzistencije u toj volji koja bitkuje po sebi,
isto tako kao ni u samom produktu. Za sebe je ta volja koja bit-
kuje po sebi (pravo, zakon po sebi) naprotiv ono to ne egzistira
izvanjski, a utoliko je ono nepovredivo. Isto je tako povreda za
posebnu volju povrijeenoga i ostalih samo neto negativno.
Pozitivna egzistencija povrede jest samo kao posebna volja zlo-
ineva. Povreda ove potonje kao opstojee volje jest, dakle,
ukidanje zloinstva, koje bi inae vailo,* pa je ponovo uspos-
tavljanje prava.
* [u rukopisu:] to jest, imalo bi opu egzistenciju, jer je pojedinani bitak
ovdje opi - za sve.
174
Teorija kazne jedna je od materija koje su najloije
prole u pozitivnoj pravnoj nauci novijeg vremena, jer u
toj teoriji nije dovoljan razum, nego se u bitnosti radi
pojmu. - Ako se zloinstvo i njegovo ukidanje, koje se
nadalje odreuje kao kazna, smatra uope samo kao neko
zlo, onda se, dakako, moe drati nerazumnim htijenje zla
prosto zbog toga to ve opstoji neko drugo zlo (Klein,
Osn. na. krivinog prava, 9 i dalje"). Taj se povrni ka-
rakter nekog zla u razliitim teorijama kazni, u teoriji
spreavanju, zastraivanju, prijetnji, popravljanju itd., pre-
tpostavlja kao ono prvo, a ono, naprotiv, to treba da proi-
zade, isto je tako povrno odreeno kao neto dobro. No
niti se radi prosto zlu niti ovom ili onom dobru, nego
odreeno nepravu i pravednosti. Onim se povrnim gle-
ditima" stavlja na stranu objektivno promatranje praved-
nosti, koje je prvo i supstancijalno gledite kod zloinstva,
te po sebi slijedi da postaje bitnim moralno gledite, sub-
jektivna strana zloinstva, pomijeana s trivijalnim psiho-
lokim predstavama razdraenosti i snazi osjetilnih po-
buda protiv uma, psiholokoj prisili i djelovanju na
predstavu (kao da se ona slobodom ne bi isto tako snizila
do neega samo sluajnoga). Razliiti obziri, koji pripada-
ju kazni kao pojavi i njenom odnosu prema posebnoj svi-
jesti, te posljedice koje se tiu predstave (zastraiti, pobolj-
ati itd.), na svom su mjestu, i to prvenstveno s obzirom na
modalitet kazne, zacijelo od bitnog znaenja, ali oni pre-
tpostavljaju obrazloenje da je kazna po sebi i za sebe pra-
vedna. U tom se obrazloenju radi samo tome da treba
ukinuti zloinstvo, i to ne kao stvaranje nekog zla, nego
kao povredu prava kao prava, a zatim kakva je to egzisten-
cija koju ima zloinstvo i koju valja ukinuti; ona je istin-
sko izlo, koje valja ukloniti, a u emu ona lei, bitna je ta-
ka. Sve dok se pojmovi tome odreeno ne spoznaju, mo-
ra u nazoru kazni vladati zbrka.
[uz 99]
/ Pravo treba da bude, da se uspostavi - po sebi -
protiv volje zloinca i
23
Ernst Ferdinand Klein, Naela opeg njemakog krivinog prava, Hal-
le 1795
24
u Hegelovomprimjerku rije meutim je precrtana
/ s njegovom voljom, - jer je zloinac ovo proti-
vurjeje u sebi samome - U pojavi -
a/ povrijeeni / koji [rukopis prekinut]
Povreda je egzistencija - nepravna - Povreda prava
gdje ona egzistira kao neto pozitivno?
Pravo po sebi nije se povrijedilo
Nepravo treba da se ukine: gdje ono egzistira - gdje
se ono moe nai? Njegovo je mjesto posebna volja.
Pitanje gdje? moe ponajprije udariti u oi -
Posebna volja zloineva jest egzistencija zloinstva;
ona posebna vai, - tj. priznata egzistencija /tj. ne spolja-
nji, nego od volje postavljeni opstanak - samo se takvo-
me radi: tvreni opstanak, u kojemu je volja afirmativna -
strana onoga unutranjega - pravo/. Volju samu moemo
shvatiti samo kao egzistentnu, po njenoj tjelesnoj strani, ti-
jelo i ivot, spoljanja sloboda prema prostoru.
Sva iz drugih uzeta odreenja kazne ne tiu se volje
ina, kao njegove volje - zao ovjeka popraviti - njegovu
opu zlu volju - ne njegovu u ovom inu, kao u ovome
zbiljsku volju -
/ volja zloineva koja opstoji - neto to zloinac
hoe da ima i zadri kao svoje; - tako kad je kazna odre-
ena suma novca, pa se tako hoe da baci u troak - i pla-
a to - /Rimljanin koji je etao i graanima dijelio uke,
htijui da je slijepi rob s kesom punom asova i polaui
globu/ - ne kazna - kazna mora biti osjetljiva - tako ve
sramota da se bude osuen; - to se u pravilu pretpostav-
lja. - Gdje su ispoljavanja, nasuprot tome, - pootrena ili
u drugo obrnuta. - ak se rad ubojstva javlja da se izgubi
ivot - dakle smrtna kazna nije osjetljiva - tako se dogodi-
lo da se pretvorila u kaznu zatvora -
/ {vidi zakljuni stav 99 i rukopisnu primjedbu
uz to]
[uz 99 primjed.]
Saaljenje, popravljanje, dravni cilj, posebni ciljevi
drutva - obilje spram pitanja: to zahtijeva pravednost? -
Ono je sve dobro i lijepo, ali razliito. - Pravednost propa-
da, kao i istina, ako se sa svime postupa na subjektivan na-
in; - proizvoljnost, mnjenje -
176
Ako se takvo to uzima u pravosuu kao bitno - tj.
osnovna odreenja, onda sudovi vre pomilovanja; Pomi-
lovati je neto drugo nego suditi; - Mijeanje, pometnja.
Oprostiti i opravdati dvije su razliite stvari.
Radi se pravednosti, tj. umu - tj. da sloboda do-
bije svoj opstanak, - ne da se potuju osjetilne pobude
itd., izvode saaljenja, osjeaj.
Dodatak. Feuerbachova teorija kazne zasniva kaznu na
prijetnji i misli da ako neko uprkos njoj poini zloin, onda mo-
ra uslijediti kazna jer ju je zloinac ranije znao. Ali kako stoji sa
pravednou prijetnje? Ona ne pretpostavlja ovjeka kao slo-
bodnog i hoe da izvri prinudu predodbom nekog zla. Ali pra-
vo i pravednost svoje uporite moraju imati u slobodi i volji a
ne u neslobodi kojoj se obraa prijetnja. Sa zasnivanjem kazne
na ovaj nain stvar stoji tako kao kad se na psa podie batina, a
ovjek se ne tretira po svojoj asti i slobodi nego kao pas. Ali
prijetnja koja u osnovi moe ovjeka pobuniti da svoju slobodu
dokae protiv nje, posve ostavlja po strani pravednost. Psiholo-
ka prinuda se moe odnositi samo na kvalitativnu i kvantitativ-
nu razliku zloina, ne na prirodu zloina samog, a zakonici, koji
su moda proizili iz ovog uenja, time su lieni vlastitog funda-
menta.
100.
Povreda koja snalazi zloinca jest ne samo po sebi praved-
na - kao pravedna ona je ujedno njegova volja koja po sebi bit-
kuje, opstanak njegove slobode, njegovo pravo, nego ona je i
pravo za zloinca samoga, tj. postavljena u njegovoj opstojeoj
volji, u njegovoj radnji. Jer, u njegovoj radnji klio umnoga lei
da je ona neto ope, da je njome postavljen jedan zakon, koji
je on u njoj za sebe priznao, pod koji se, dakle, on smije supsu-
mirati kao pod svoje pravo.
Beccaria" je osporio dravi pravo na smrtnu kaznu,
kao to je poznato, iz razloga to se ne moe pretpostaviti
25
Cesare Beccaria, Del Delitti e della pene, Monaco, 1764. - Bilj. njem.
izd.
da je u drutvenom ugovoru sadran pristanak individua
da se dadu ubiti, nego bi se, tavie, moralo uzeti suprot-
no. No drava uope nije ugovor (vidi 75) niti je zatita i
osiguranje ivota i vlasnitva individua kao pojedinaca
bezuvjetno njena supstancijalna bit, tavie, ona je ono vi-
e, to takoer trai pravo na sam taj ivot i vlasnitvo i za-
htijeva njegovo rtvovanje. - Nadalje, nije samo [ovo] po-
jam zloinstva, ono njegovo umno po sebi i za sebe, s pri-
stankom pojedinevim ili bez tog pristanka, ono emu
drava ima da pribavi vaenje, nego takoer i formalna
umnost, htijenje pojedinevo, lei u radnji zloinevoj. to
se smatra da kazna sadrava u tome njegovo vlastito pra-
vo, time se zloinac potiva kao ono umno. - Ta mu ast
ne pada u dio ako se pojam i mjerilo njegove kazne ne uzi-
ma iz samog njegova ina; - a isto tako ne pada mu ona u
dio kad se on smatra samo tetnom ivotinjom koju treba
uiniti bezopasnom, ili pod svrhama zastraivanja i po-
pravljanja. - Nadalje, s obzirom na nain egzistencije pra-
vednosti, ionako oblik koji ona ima u dravi, naime kao
kazna, nije jedini oblik, pa drava nije uvjetna pretpostav-
ka pravednosti po sebi.
[uz] 100. Ovdje je prisutna takoer subjektivna volja; i
ovu valja uzeti u obzir.
Kazna podruje slobode. - Sa svojom voljom.
Ne samo pojam stvari nego od njega samoga postav-
ljen, - njegova subjektivna volja.
Njegov je in
a/ Povreda volje,
/ ako je on ono umno ope - postavio je zakon*
[uz l00 primjed.]
Beccaria: Ja sam uloio jedan dio svoje prirodne slo-
bode - za odravanje svoje slobode i slobode svih - kojim
drugi, drava, ima da disponira, ali ne ivot -
subjektivna sloboda - bez obzira na sadraj - danas
princip uope - takoer teologija - nije istina -
* Ispod toga olovkom: Ovaj in... [T\ po sebi nitavan
) postavljen kao nitavan. - Bilj. njem. izd.
178
Njegovo pristajanje svakako opstoji - naime u nje-
govu inu.
Pristajanje - kao ovaj subjekt -
Izraziti pristajanje kao uvjerenje - moralno jo razli-
ito od ina kao neega misaonoga - prihvaeno prema
stvari - postavljeno
ast, tj. kao volju koju je imao, jo ima - po njenoj
zbiljnosti - obraenu - Obzir popravljanja jest mijenjanje
volje -
Dodatak. Ono to zahtijeva Beccaria, da bi, naime, ovjek
morao dati svoj pristanak na kanjavanje, posve je tano, ali
zloinac ga ve saoptava svojim inom. Isto je tako priroda zlo-
ina kao i vlastita volja zloinca daje ukinuto povreivanje koje
iz nje proizilazi. Uprkos tome, ovo nastojanje Beccarie da do-
pusti da se ukine smrtna kazna, proizvelo je povoljno djelova-
nje. Ako niti Joseph II niti Francuzi, nisu mogli nikada posve
provesti njeno ukidanje, onda se ipak poelo uviati ta bi bili
zloini koji zasluuju smrt a ta ne. Smrtna kazna je time posta-
la rjea kao to ovaj najvii vrh kazne i zasluuje.
101.
Ukidanje je zloinstva odmazda utoliko ukoliko je ona po
svom pojmu povreda povrede, a po opstanku, ukoliko zloin-
stvo ima odreeni kvalitativni i kvantitativni opseg, dakle ukoli-
ko i njegova negacija kao opstanak ima upravo jedan takav op-
seg. Na taj identitet, koji se osniva na pojmu, nije jednakost u
specifinoj kakvoi povrede, nego u kakvoi koja bitkuje po se-
bi - prema njenoj vrijednosti.
Budui da u obinoj znanosti definicija nekog odre-
enja, ovdje kazne, treba da se uzme iz ope predstave psi-
holokog iskustva svijesti, ta bi predstava zacijelo pokaza-
la da jest i da je bio kod zloinstva opi osjeaj naroda i
individua da ono zasluuje kaznu i da treba da se zloincu
dogodi onako kako je on uradio. Ne da se uvidjeti kako te
znanosti, koje imaju izvor svojih odreenja u opoj pred-
stavi, drugi put prihvaaju postavke koje su u protivurje-
APSTRAKTNO PRAVO
179
ju i s jednom takvom takozvanom opom injenicom svi-
jesti. - Glavnu je tekou, meutim, unijelo u predstavu
odmazde odreenje jednakosti; ali pravednost je kaznenih
odreenja po njihovu kvalitativnom i kvantitativnom svoj-
stvu ionako neto to je kasnije nego ono supstancijalno
same stvari. Ako bi ovjek poradi tog daljeg odreivanja i
morao potraiti druge principe a ne za ono ope kazne,
ono ostaje to jest. Meutim, ve sam pojam mora uope
sadravati osnovni princip i za ono posebno. To odreenje
pojma, pak, jest upravo ona veza nunosti da zloinstvo
kao u sebi nitavna volja u samome sebi sadrava i svoje
unitenje - koje se javlja kao kazna. Unutranji je identitet
onaj koji se u spoljanjem opstanku za razum reflektira
kao jednakost. Kvalitativno i kvantitativno svojstvo zlo-
instva i njegovo ukidanje padaju sad u sferu spoljanjos-
ti; u ovoj je ionako nemogue neko apsolutno odreenje
(uspor. 49); to odreenje na polju konanosti ostaje sa-
mo zahtjev to ga razum sve vie ima da ograniava, to je
od najvee vanosti, ali taj zahtjev ide u beskonano i do-
puta samo pribliavanje, koje je trajno. - Ako se previdi
ne samo ta priroda konanosti nego ako se uz to ostane i
pri apstraktnoj, specifinoj jednakosti, onda nastaje ne sa-
mo neprebrodiva tekoa da se odrede kazne (potpuna
ako psihologija jo pridoda veliinu osjetilnih pobuda i
ono to je s time povezano - kako se hoe - ili to veu ja-
kost zle volje ili pak to manju jakost i slobodu volje uop-
e), nego veoma je lako da se odmazda kazne (kao kraa
za krau, grabe za grabe, oko za oko, zub za zub, pri e-
mu ovjek sebi moe poinitelja predstaviti kao jednooko-
ga ili krezuboga) prikae kao apsurditet a s kojim pojam
nema nikakve veze, nego ga je skrivila samo ona pridoda-
na specifina jednakost. Vrijednost kao ono unutarnje jed-
nako stvari koje su u svojoj egzistenciji specifino sasvim
razliite jest odreenje koje dolazi ve pri ugovorima (vidi
gore), jednako u civilnoj tubi protiv zloinstva ( 95), i
kojim se predstava iz neposrednog svojstva stvari prebacu-
je u ono ope. Kod zloinstva u kojemu je osnovno odre-
enje ono beskonano ina nestaje utoliko vie puka spo-
ljanja specifinost, a jednakost ostaje samo temeljno pra-
vilo za ono bitno to je zloinac zasluio, ali ne za spolja-
12
180
nji specifini oblik te plae. Samo su prema obliku sasvim
nejednaki kraa, grabe i kazne novcem, zatvorom itd., ali
u tome da su povrede po svojoj vrijednosti, svojem opem
svojstvu, oni su usporedivi. Zatim je, kao to je primijee-
no, stvar razuma da potrai pribliavanje ove njihove vri-
jednosti k jednakosti. Ako se ne shvati veza zloinstva i
njegova unitenja, koja bitkuje po sebi, i ako se zatim ne
shvati misao vrijednosti i usporedivosti obojega po vri-
jednosti, onda se moe doi dotle da se (Klein, Osn. kazn.
prava, a) u nekoj pravoj kazni vidi samo proizvoljno po-
vezivanje nekog zla s nekim nedoputenim postupkom.
[uz] 101. Zdravi ljudski razum [:] kako je on uinio, ta-
ko treba da se njemu dogodi.
Sa zdravim ljudskim razumom juristi nisu vieuizali
na kraj; - bilo bi ve ispravno ako bi se samo dalo pokaza-
ti, shvatiti -
Kako je on uinio, tako treba da se njemu dogodi -
unutarnja povezanost - u openitosti, umu - to u prea-
njem
Odmazda to izraava. Strana u predanjem .
a/ Kako je on uinio, treba da se njemu dogodi -
Postavljenost - to je njegova volja, njegov zakon. To to je
on uinio postaje neka mo, neprijateljska spram njega, -
on ju je izazvao - Eumenide spavaju - istupaju tek - po-
zvane. To je vlastiti in, koji sebi u njemu pribavlja svoja
prava - ono ope, emu je on sada posebno - prije je on
nekoga drugoga pod to supsumirao - sada je on pod tom
supsumiran. Tako on to nije mislio - ali kao um, kao volja
uinio - Svoju posebnost nije procijenio kao posebnost -
obrtanje protiv njega.
Ovaj argumentum ad hominem - iz njegovih princi-
pa, argumenata -
Samo prividno - subjektivna posebna strana - stoga
ne po sebi -
/ Ad hominem no da li po sebi? *
Naime
a/ jest pozitivna volja, zloinstvo, povreda slobode -
To moe u njegovu smislu vaiti - No po sebi je upravo
protivno. - Iz istog se principa on kanjava - razlika je sa-
mo da je protiv njega - negativno - okrenut; - do njegove
volje dolazi neto negativno -
formalno da njegov in postaje ope pravilo, i da je
on pod njega supsumiran - ova povezanost, ova sveza po-
javljuje se kao spoljanja. - Ono po sebi jest sadraj -
ono pozitivno ina - obrat u negativni lik - pojava*.
Ali /
po sebi, ve je ponajprije postupak nitavan - kiseli-
na, kalij - ono ve po sebi neutralno, tako ovo.
Openitost odreenosti u ovjeku - Treba da odre-
eno dobije to je uinio - ovaj opseg nitetnosti treba da
se manifestira.
(Odmazda kao neto lino nemoralno - samo zakon
treba da kanjava...)
[uz 101 primjed.]
Moralna strana - krivica - sloboda htijenje kao ono
unutarnje postupka - Njen opseg u tom pogledu pripada
ovamo -
Dodatak. Odmazda je unutarnji sklop i identitet dvaju od-
reenja koja se pojavljuju kao razliita i koja jedno prema dru-
gom imaju razliitu spoljanju egzistenciju. Time to je nad zlo-
incem izvrena odmazda ovo ima izgled jednog stranog odre-
enja koje njemu ne pripada; ali kazna je ipak samo, kao to
smo vidjeli, manifestacija zloinstva, to znai, druga polovina
koja onu prvu nuno pretpostavlja. Ono ta odmazda najprije
ima protiv sebe jeste to da se ona javlja kao neto nemoralno,
kao osveta, i da ona tako moe vaiti za neto lino. Ali samu
odmazdu ne izvodi ono osobno nego pojam. Osveta je moja,
kae Bog u Bibliji, i ako se u rijei protiv - odmazda [Wider
-Vergeltung] moda htjela imati predstava jedne posebne
proizvoljnosti subjektivne volje, onda se mora rei da to znai
samo okretanje samog oblika zloina protiv sebe. Eumenide
spavaju ali ih zloinstvo budi, i tako je ono vlastiti in koji sebe
ini vaeim. Ako se sada kod odmazde ne moe ii na specifi-
nu jednakost, onda je ovo ipak drugaije kod ubojstva, nad ko-
jim nuno stoji smrtna kazna. Jer budui da je ivot cijelo bo-
* [Na rubu:] a/ je pojava zbog [?] suprotnosti - / pozitivni ir volja
/ negativni zatim, onaj koji preko drugoga dolazi do njega. - Bilj. njem. izd.
gatstvo postojanja, onda kazna ne moe postojati u jednoj vri-
jednosti koja za to ne postoji, nego opet postoji samo u oduzi-
manju ivota.
102.
Ukidanje zloinstva u ovoj je sferi neposrednosti prava,
prije svega, osveta, pravedna po sadraju ukoliko je odmazda.
No po obliku ona je postupak subjektivne volje, koja moe svo-
ju beskonanost staviti u svaku uinjenu povredu, pa je njena
pravednost stoga uope sluajna, kao to je ona za druge tako-
er samo kao posebna. Osveta time to je ona pozitivni postu-
pak jedne posebne volje postaje jedna nova povreda: ona kao
ovo protivurjeje zapada u progres u beskonano i prenosi se s
pokoljenja na pokoljenje u bezgranino.
Gdje se zloinstvo ne progoni i ne kanjava kao cri-
mina publica, nego kao privata (kao kod idova, kod
Rimljana kraa, grabe, kod Engleza jo u nekim drugim
stvarima itd.), ima kazna u sebi bar jo jedan dio osvete.
Od privatne je osvete razliito osveivanje heroja, pusto-
lovnih vitezova itd., to pada u nastanak drava.
[uz 102]
Obrat - spram zloinca - njegova se pozitivna volja
pojavljuje, postavljena je - samo kao druga pozitivna vo-
lja - isto tako proizvoljna, sluajna volja**.
Proizvoljnost individue da stvar podnese (sudu). -
Gdje nema tuioca, nema suca; - javni tuilac -
Dodatak. U jednom stanju drutva u kojemu nema niti su-
daca niti zakona, kazna ima uvijek formu osvete, a ona ostaje
manjkava utoliko to je djelovanje jedne subjektivne volje, dak-
le, nije primjerena sadraju. Osobe suda su dodue i osobe ali
njihova volja je opa volja zakona, i oni u kaznu nee staviti ni-
ta ta se ranije ve ne nalazi u prirodi stvari. Tome nasuprot se,
onom ko je oteen, nepravo ne javlja u svom kvantitativnom i
** uz to olovkom: osveta. - Bilj. njem. izd.
kvalitativnom ogranienju, nego samo kao nepravo uope, u od-
mazdi on moe sebi preuzeti ono to bi ponovo vodilo novom
nepravu. Kod neobrazovanih naroda osveta je besmrtna, kao
kod Arabljana, gdje ona moe biti potinjena samo viom silom
ili nemogunou izvrenja; a u mnogim dananjim zakonodav-
stvima jo je preostao jedan ostatak osvete tako to se individu-
ama preputa da li povredu hoe ili nee iznijeti pred sud.
103.
Zahtjev da se razrijei to protivurjeje (poput protivurjeja
kod drugog neprava, 86, 89), koje ovdje opstoji u nainu uki-
danja neprava, jest zahtjev neke od subjektivnog interesa i obli-
ka kao i od sluajnosti moi osloboene, dakle ne osvetnike,
nego kanjavalake pravednosti. U tome lei prije svega zahtjev
jedne volje koja kao posebna subjektivna volja hoe ono ope
kao takvo. Taj pojam moraliteta nije, meutim, samo neto za-
htijevano, nego je sam proiziao u ovom kretanju.
Prijelaz od prava u moralitet
104.
Zloinstvo i osvetnika pravednost prikazuju, naime, lik
razvoja volje kao one koja je prela u razlikovanje ope volje po
sebi i pojedinane, za sebe [bivstvujue] nasuprot one postojee
[volje], te nadalje, da se volja koja po sebi bitkuje, ukidanjem te
suprotnosti, vratila u sebe i time sama postala za sebe i zbiljska.
Tako jest i vai pravo, obistinjeno spram puke pojedinane vo-
lje to za sebe bitkuje, kao svojom nunou zbiljsko. - To je
oblikovanje isto tako ujedno usavrena unutarnja pojmovna od-
reenost volje. Po svom je pojmu njeno ozbiljenje u njoj samoj
ovo: ukidanje" bitka po sebi i oblika neposrednosti, u kojem
ona ponajprije jest i u apstraktnom pravu ga ima kao lik ( 21) -
26 A: ukinuto. Izmjena po Lassonu. Bilj. njem. izd.
1 8 4
time postavljanje sebe ponajprije u suprotnosti ope volje po se-
bi i pojedinane volje to za sebe bitkuje i zatim, ukidanjem ove
suprotnosti, negacijom negacije, odreivanje sebe kao negativi-
teta koji se odnosi na sebe, sebe kao volje u njenom opstanku,
da ona nije samo slobodna volja po sebi nego / za sebe samu.
Svoju linost kakva volja samo jest u apstraktnom pravu ima
ona sada tako za svoj predmet; takav za sebe beskonani sub-
jektivitet slobode sainjava princip moralnog stajalita.
Osvrnemo li se poblie na momente s pomou kojih
se razvija pojam slobode iz ponajprije apstraktne odree-
nosti volje, koja se prema sebi odnosi spram sebe same, a
time prema samoodreenju subjektiviteta, to je ta odree-
nost u vlasnitvu ono apstraktno moje i stoga u nekoj
spoljanjoj stvari - ono moje to je u ugovoru posredova-
no voljama i samo zajedniko - u nepravu je volja pravne
sfere, njen apstraktni bitak po sebi ili neposrednost, po-
stavljena kao sluajnost pojedinanom, takoer sluajnom
voljom. U moralnom stajalitu ona je tako prevladana da
ta sluajnost sama jest kao u sebe reflektirana i sa sobom
identina, beskonana, u sebi bitkujua sluajnost volje,
njen subjektivitet.
[uz 104]
a/ Volja, sloboda, - objektivirati se - u jednom spo-
ljanjem neposrednom opstanku -
/ Razlika, volja i volje - Apstr. ponajprije pravo,
volja po sebi - i posebna volja u istom subjektu, posebni
interes -
Znaenje opstanka kao odnos spram neke volje, od-
reeno -
/ Dvojake samostalne volje u ugovoru - istog odre-
enja -
/ razliite uope
/ suprotstavljene; ne prosto dvije razliite volje
uope, nego posebne spram ope.
/ nejednakog suprotstavljenog odreenja; nepravo
spram prava -
/ apstraktna posebnost, - isti subjektivitet.
a/ Volja po sebi, neposredni pojam volje;
/ Opstanak je posebna subjektivna volja, tj. za - se-
be - bitkujua, beskonana subjektivna volja.
Volja koja je za sebe slobodna - pojava opstanka -
za sebe, ponajprije razlika, zatim beskonana refleksija u
sebe - Postavljanje ovih likova, momenata time to su po-
jmovna odreenja kao za sebe bitkujua volja. -
Ozbiljenje prava - je beskonano kretanje volje iz
njene suprotnosti k sebi samoj - tj. subjektivitet - besko-
nana posebnost. Bitak-u-sebi* - protiv - razluen od -
objektivitet(a).
Posebnost, opstanak - po sebi bitkujue volje - je
subjektivna volja sama.
Pravo vai spram posebne, apstraktno za sebe bitku-
jue volje.
Njegovo je vaenje, meutim, samo bitak-za-sebe**
negativ. Formalno: Ukidanje subjektiviteta. a/ ukidanjem
stvari b/ moje posebne volje u toj stvari c/ ukidanjein sup-
rotstavljene volje.
Razvoj pojma - a/ Neposrednost b/ ukidanje ne-
posrednosti c/ povratak u sebe, ne vie neposredno.
Volja jest
a/ Pravo; opstanaic slobode u nekoj spoljanjoj pojedina-
noj stvari; - uzdizanje pojedinanoga k openitosti
b/ osloboditi se ove neposrednosti - posredovanje.
Odnos spram druge volje, nastajanje unutranjosti volje.
Stvar kao volja drugoga - pravo za mene i nekoga drugo-
ga. Ugovor je odnos volje spram volje, ali nekoga drugo-
ga. - Odnos volje spram same sebe, njen realitet kao unu-
tar nje. Slobodan u toj stvari, slobodan u meni.
c/ Pravo kao pravo, za sebe - jest kao vaee; - kao
nuni opstanak; to moe stajati nasuprot pravu, samo je
nepravo - Pravo je vaee, obistinjeno - ovo obistinjenje
prava - kao njegovo odreenje, ali ne samo odreenje -
nego kao zbiljnost - za sebe ponovo volja u sebi.
Pravo za sebe - beskonano u sebe vraeno, kao tak-
vo u sebi beskonanost.
* Bitak-u-sebi - Insichsein. - Bilj. prev.
** Bitak-za-sebe = Frsichsein. - Bilj. prev.
Vraeno ne prosto pojmovno odreenje, nego egzis-
tencija kao subjektivitet, volja u sebi samoj -
Volja kao za sebe
a/ u ugovoru - njen interes
/ Srdba, spram neprava - pojedinani bitak-za-se-
be osjeaja. No po sebi, u pravednoj volji ne vie kao poje-
dinano za sebe - pravo za sebe - Ponajprije apsf/takcija],
bitak-za-sebe, moralna volja, volja u sebi, um.
[uz 104 primjed.]
Ponajprije
a/ neposredno pojedinana /prohtjev/
/ posebna - tj. zajednika,
/ volja po sebi
Pravo kao pravo vai - odnos prava prema sebi sa-
mome - samo posredovanjem - negacija sluajne pojedi-
nane volje. -
Pravo po sebi - u odnosu prema subjektivnoj volji
/ne pedagoki, stega, stvaranje drava/ nego prema prav-
noj \olji, volji u sferi prava - /otuda osveta, kazna ne dje-
ce, neobrazovanih, - samo prisila kao takva, sila koja se
obraa spoljanjosti/.
Volja za sebe - u njemu; formalna openitost - kod
njega samoga kao kod njega -
Tri vrste oblika razvoja odreenja a/ subjekta /oso-
ba/, b/ stvari, c/ pojmovnog odreenja [prava].
a/ Osobe /volje/ u svom predmetu sebi objektivno
a/ opstanak kao pojedinana, postojea volja hoe
sebe, ovu,
/ pojedinani opstanak kao ujedno volja jednoga
drugoga. Opstanak zajednike volje u vrijednosti y/ Pra-
vo, opstanak po sebi bitkujue volje, po sebi, tj. istinske
volje, jest ideja.
Volja je kao takva za sebe - ali kako - a/ kao pro-
htjev, pojedinano, )...
b/ Stvari a/ ova pojedinana stvar / zajednika
stvar - vrijednost - i vlasnitvo svakog, te kao podijeljena
meu vlasnicima. Opstanak slobode; Pojedinana stvar
APSTRAKTNO PRAVO
187
nestaje. Sto hoe po-sebi-bitkujua volja? pravo tj. opsta-
nak slobode kao takav v/ stvar sama, supstancija, pravo; -
c/ pojmovno odreenje prava,
a/ Pravo uope neposredno, za nas, samo po sebi
/ Pravo postavljeno, posebna postavljenost kao za-
jednika volja - obavezno, kao po sebi, ipak sluajno,
/ Pravo - postavljeno.
Interes, objektivitet prava - postavljenost - a) ne-
posredno za nas / postavljeno, - samo posebno - ovdje
kao subjektivna proizvoljnost / postavljeno, - kako je to
po sebi - kao pravo, - pravo za sebe -
Ovo odreenje za nas ili po sebi - Pravo za sebe - je
jo kao pravo subjektivitet prava.
Subjektivitet je volja - kao takva u njemu samome -
dakle pravo kao u volji
Da je pravo kao pravo bitno u volji - dakle u njenoj
svrsi, njen uvid, namjera -
Subjektivna volja kao opstanak volje.
Dodatak. Istini pripada da pojam jeste i da ovo postojanje
njemu odgovara. U pravu volja ima svoje postojanje u neemu
spoljanjem; ali ono to je dalje, jeste to da ga volja ima u nje-
mu samom, u neemu unutarnjem: ona za samu sebe mora biti
subjektivitet i samu sebe imati nasuprot sebe. Ovo dranje pre-
ma sebi jest ono afirmativno, ali ona ovo moe dostii samo uki-
danjem svoje neposrednosti. U zloinu ukinuta neposrednost
kroz kaznu, to znai kroz nitavnost ove nitavnosti, tako vodi
ka afirmaciji - ka moralitetu.
186
DRUGI DIO
MORALITET
105.
Moralno stajalite jest stajalite volje ukoliko ona nije pro-
sto po sebi nego za sebe beskonana (predanji ). Ta refleksija
volje u sebe i njen za sebe bitkujui identitet spram bitka po se-
bi i neposrednosti i odreenosti koje se u tom razvijaju, odreu-
je osobu kao subjekt.
[uz 105] 17. XII 1822.
Drugi stupanj - njemu je prvi predmet - Ja sam za
sebe kao za mene bitkujua volja, znam meni kao za-
mene-bitkujuemu - odreen sam da budem kao subjek-
tivno, odreeno subjektivna volja - kao za mene - isklju-
ivo - razlueno od objektivnog uope. - Upravo volja
kao beskonano odreena - ima idealno u sebi postavlje-
no bie po sebi* -
a/ Subjekt / Stvar / Pojmovno odreenje
a/ zna sebe kao slobodnu, tj. da jest sloboda u nje-
mu, on njen postanak - ona njegov opstanak -
/ volja hoe sebe, svoju slobodu, svoj bitak-u-sebi
/ Volja za sebe beskonana - ideja - pravo subjektivne
volje da opstoji, vai -
Po sebi je isto subjektivna volja i po sebi bitkujua
volja identina.
* Bie po sebi = das Ansichseiende. - Bili. prev.
MORALITET 189
Subjektivna sloboda - isti odnos volje u sebi, spram
sebe - i po sebi, upravo to - Sve kao ono njegovo - ono
unutarnje -
Tako jo nepostavljeno - ponajprije pojava - subjek-
tivna volja razliita od objektivnog, po sebi bitkujueg po-
jma.
Unutranjost slobodne volje.
Pravo vai, ali moja namjera, moja svrha, naum, na-
elo, savjest.
Subjektivna volja - ideja na jednoj strani - volje -
Ja volja - u meni idealno -opstanak kao svrha, na-
um, dobro -
Ovaj se subjektivni moment slobode zove za /sebe
naroito i sloboda -
naa sloboda - slobodno u sebi - zlo itd. ovdje staja-
lite
- Ne rob, ne kmet - slobodan ovjek, realni vlasnik,
znai nezavisan ovjek - ingenuus - ali naroito postavlja
ja - moderno -
Moja sloboda u tome, s mojim znanjem i uvidom i
namjerom /koju sam namjeru imao, kako je stvar bila
unutarnje u meni/ - Sud, pri tome da bude moja unutar-
nja suglasnost i smatranje da je dobro, npr. da se moje
misli [smiju] ispoljavati.
Subjektivna volja je prije moralna /ili nemoralna/
nego primjerena pojmu -
Subjekt - razlikovati se od drugih, bitno odreenje
diferencije. Ja znam za sebe kao za mene koji bivstvuje**.
Subjektivitet volje jest
a/ Opstanak volje uope, 106.
/ (jest ideja u sebi) ima sam opstanak - bitak, 107.
/ jest ono formalno, 108.
Apstraktna refleksija u sebi - odnos spram drugoga -
** Ispod toga: Unutranje neto drugo nego spoljanje. - Bilj. njem. izd.
190
106.
Kako subjektivitet sada sainjava odreenost pojma i ka-
ko je razliit od njega kao takvoga, od po sebi bitkujue volje, i
to time to volja subjekta ujedno jest kao volja za sebe bitkuju-
eg pojedinca (ima i neposrednost jo na njemu), sainjava on*
opstanak pojma. - Time se za slobodu odredilo vie tlo; u ideji
je sada strana egzistencije ili njen realni moment - subjektivitet
volje. Samo u volji kao subjektivnoj moe biti zbiljska sloboda
ili volja koja bitkuje po sebi.
Druga sfera, moralitet, prikazuje stoga u cjelini real-
nu stranu pojma slobode, a proces je ove sfere: ukinuti po-
najprije samo za sebe bitkujuu volju, koja je neposredno
samo po sebi identina sa po sebi bitkujuom ili opom
voljom, prema toj razlici u kojoj se u sebi produbljuje, pa
je postaviti za sebe kao identinu sa po sebi bitkujuom
voljom. To je kretanje, prema tome, obraivanje ovog sa-
danjeg tla slobode subjektiviteta da se on koji je ponaj-
prije apstraktan, naime od pojma razliit, uini jednakim
njemu i da se time za ideju dobije njena istinska realizaci-
ja, da se subjektivna volja isto tako odredi u objektivnu,
dakle istinski konkretnu.
Dodatak. U strogom pravu nije se radilo tome ta je bilo
moje naelo ili moja namjera. Ovo pitanje samoodreenju i
pobudi volje kao i namjeri, ovdje se sada postavlja u onom
moralnom. Time to ovjek hoe da bude prosuen prema svom
samoodreenju, on je u ovom odnosu slobodan, kako god se
drala spoljanja odreenja. U ovo uvjerenje ovjeka u sebe ne
moe se prodrijeti; njemu se ne moe dogoditi nikakvo nasilje,
pa je moralna volja odatle nepristupana. Vrijednost ovjeka se
ocjenjuje po njegovom unutarnjem djelovanju i time je moralno
stajalite sloboda koja postoji za sebe.
* Tj. subjektivitet. - Bilj. prev.
MORALITET 191
107.
Samoodreenje volje ujedno je moment njezina pojma, a
subjektivitet nije samo strana njezina* opstanka nego njeno,
njeno vlastito odreenje ( 104) kao subjektivno odreena za se-
be slobodna volja, ponajprije kao pojam, da bi bila ideja, sama
opstoji. Moralno je stajalite stoga u svom liku pravo subjektiv-
ne volje. Po tom pravu volja priznaje i jest samo neto ukoliko
je to ono njezino, ukoliko je ona sebi u tome kao neto sub-
jektivno.
Isti proces moralnog stajalita (vidi primj. uz prea-
nji ) ima s te strane lik da bude razvoj prava subjektivne
volje ili naina njenog opstanka - tako da ona to to spoz-
naje kao ono svoje u svom predmetu dalje odredi da bude
njen istinski pojam, da bude ono objektivno u smislu nje-
ne openitosti.
[uz] 107. Opstanak slobode - ona odreena kao sub-
jektivitet - njena bitna odreenost - tlo opstanka uope -
Sloboda treba opstojati s ovom odreenou - Pravo sub-
jektivne slobode -
Moje je moralno pravo - da je neto - moj predlo-
ak, svrha - interes - od mene priznato, smatrano dobrim
- Interest mea, ut ego intersim.
Da je taj momenat mojeg subjektiviteta - u tom da
opstoji, jest njegovo pravo - pravo namjere - uvida - sav-
jesti - beskonano pravo.
Dodatak. Cijelo odreenje subjektiviteta volje ponovo je
jedna cjelina koja kao subjektivitet mora imati i objektivitet.
Tek se na subjektu moe realizirati sloboda, jer, on je istinski
materijal za ovu realizaciju; ali ovo postojanje volje, koje smo
nazvali subjektivitetom, razliito je od volje koja postoji po sebi
i za sebe. Volja se, naime, mora osloboditi od ove jednostranosti
puke subjektivnosti, da bi postala voljom po sebi i za sebe. U
moralitetu je ovo vlastiti interes ovjeka, koji dolazi u pitanje, a
upravo je njegova visoka vrijednost u tome da on zna i da odre-
uje samog sebe kao apsolutnog. Neobrazovan ovjek doputa
* Tj. opstanka volje. - Bilj. prev.
192
sebi da sve nametne silom snage i prirodnih odreenosti, djeca
nemaju moralne volje nego putaju da ih odrede njihovi rodite-
lji; ali onaj ko je obrazovan, ovjek koji postaje unutarnji, hoe
da on sam bude u svemu to ini.
108.
Subjektivna volja kao neposredno za sebe i razliita od vo-
lje koja bitkuje po sebi ( 106, primj.) jest stoga apstraktna, og-
raniena i formalna. Subjektivitet, meutim, nije samo formalan
nego kao beskonano samoodredivanje volje sainjava ono nje-
no formalno. Jer ono u tom svom prvom ispoljavanju u pojedi-
nanoj volji jo nije postavljeno kao identino s pojmom volje,
zato moralno stajalite jest stajalite odnosa i trebanja (das Sol-
len) ili zahtjeva. - A kako diferencija subjektiviteta isto tako
sadrava odreenje spram objektiviteta kao spoljanjeg opstan-
ka, to ovdje nastupa takoer i stajalite svijesti ( 8) - uope sta-
jalite diferencije, konanosti i pojave volje.
Ono moralno ponajprije nije ve odreeno kao ono
to je suprotstavljeno nemoralnome, kao to pravo nije ne-
posredno ono to je suprotstavljeno nepravu, nego ope
stajalite moralnoga kao i nemoralnoga poiva na subjek-
tivitetu volje.
Dodatak. Samoodredivanje se u moralitetu treba misliti
kao isti nemir i djelatnost koji jo ne moe doi do nikakvog
ta jest. Tek u onom udorednom volja je identina sa pojmom
volje i samo njega ima za svoj sadraj. U onom moralnom volja
se jo dri prema onom to jeste po sebi; to je dakle stajalite di-
ferencije, a proces ovog stajalita je identifikacija subjektivne
volje sa njenim pojmom. Trebanje koje je stoga jo u moralitetu,
dostignuto je tek u onom obiajnom, i to je ovo drugo prema
kojemu subjektivna volja stoji u jednom odnosu, neto dvostru-
ko: jednom ono supstancijalno pojma, a zatim ono spoljanje
postojee. Ako bi ono dobro bilo postavljeno i u subjektivnoj
volji, onda ono time jo ne bi bilo izvedeno.
MORALITET
193
109.
To formalno sadrava po svom opem odreenju ponaj-
prije suprotstavljanje subjektiviteta i objektiviteta i djelatnosti
koja se na to odnosi ( 8) - iji su momenti poblie ovi: opsta-
nak i odreenost su u pojmu identini (usporedi 104), a volja
kao subjektivna sama je taj pojam - oboje valja, i to za sebe,
razlikovati i postaviti kao identino. Odreenost je u volji koja
odreuje sebe samu a/ ponajprije postavljanje u njoj s pomou
nje same; - oposebljavanje (specifikacija) sebe u sebi samoj,
sadraj koji ona sebi daje. Ovo je prva negacija i njena je for-
malna granica da bude samo neto postavljeno, subjektivno.
Kao beskonana refleksija u sebe ta je granica za nju samu i
ona / htijenje da ukine tu prepreku - djelatnost da se taj sad-
raj prevede iz subjektiviteta u objektivitet uope, u neposredni
opstanak. y/ Jednostavni identitet volje sa sobom u tom suprot-
stavljanju jest sadraj koji u objema ostaje jednak sebi i koji je
ravnoduan prema tim razlikama oblika, svrha.
[uz 108/109]
Razlika subjektivne volje u njenim svrhama, naumi-
ma, interesima
kako ja to znam - i hou.
108. 109. Subjektivitet kao takav - tj. suprotnost -
posebna volja.
Formalna odreenja sadraja. Subjektivna volja ima
sadraj - prije puka potreba - pored toga - ne pita se da li
pravo - ali sada je sadraj kao sadraj volje, pa stoga bi-
tan.
109/113 Postupak treba da se odmah ovdje uzme
[uz 109]
Ovdje se tek javlja sadraj kao takav; -
Formalni objektivitet kao spoljanjost uope.
Volja
a/ se odreuje - to je negacija njene neodreenosti
- sadraj ujedno bitan kao u njoj postavljen, subjektivno -
ili prva negacija - jo ne beskonanost
/ Djelatnost
/ Identitet - svrha jest: / sadraj u meni kao sub-
jektivno odreen - predstava - / odreen da bude objek-
tivan - i da to isto ostane.
Sadraj tek kao takav, kao ravnoduan spram oblika
prevoenja - ali zatim takoer subjektiviteta - ukoliko je
od toga razlueno.
110.
No taj identitet sadraja dobiva blie osebujno odre-
enje na moralnom stajalitu, gdje sloboda, taj identitet
volje sa sobom, jest za njega ( 105).
a.) Sadraj je za mene kao moj i tako odreen da je
on u svom identitetu ne samo kao moja unutranja svrha
nego on takoer, ukoliko je dobio spoljanji objektivitet,
sadrava za mene moj subjektivitet.
[uz 110]
a/ Moj sadraj kao ja, supstancijalno, objektivno. [
110]
/ Suprotnost - objektivitet pojma [ 111]
/ Spoljanje - subjektivitet drugoga. [ 112]
a/ apstraktni identitet - spram subjektiviteta i objek-
tiviteta uope -
U izvjesnoj svrsi treba da ja, moje djelo [moj interes],
tj. spoljanjost, odri namjeru -
Dodatak. Sadraj subjektivne ili moralne volje sadri jed-
no vlastito odreenje: on, naime, treba, ako je dostigao i formu
objektiviteta, ipak neprestano sadravati moj subjektivitet, a in
treba da vai samo ukoliko je on bio odreen od mene, ukoliko
je bio moj predloak, moja namjera. Ja u ospoljenju ne prizna-
jem vie nego to je lealo u mojoj subjektivnoj volji, kao ono
to je moje, i u stvari zahtijevam da ponovo vidim moju subjek-
tivnu svijest.
MORALITET
195
111.
b.) Sadraj, premda on sadrava neto posebno (to neka se
uzme odakle mu drago), ima kao sadraj volje koja je u svojoj
odreenosti u sebe reflektirana, a time sa sobom identina i op-
a, a) odreenje u sebi samome da bude primjeren volji koja
bitkuje po sebi ili da ima objektivitet pojma, ) time to je sub-
jektivna volja, kao ona koja jest za sebe, ujedno jo formalna (
108), to je samo zahtjev pa volja sadrava isto tako mogunost
da ne bude primjerena pojmu.
[uz 111]
/ Bitna diferencija i odnos prema opem:
Suprotnost onog objektivnog kao pojam* spram po-
sebnosti - jedinstvo je zahtjev.
Objektivitet ovdje openitost - istina -
112.
Odravajui svoj subjektivitet u izvoenju svojih svrha (
110), ukidam ja ujedno u tome, kao njihovu objektiviranju, taj
subjektivitet kao neposredan, dakle kao ovaj moj pojedinani
subjektivitet. No tako sa mnom identini spoljanji subjektivitet
jest volja drugih ( 73). Sada je tlo egzistencije volje subjektivi-
tet ( 106), a volja drugih jest ujedno meni druga egzistencija
koju dajem svojoj svrsi. - Izvoenje moje svrhe ima stoga u sebi
ovaj identitet moje volje i volje drugih - ono se pozitivno odno-
si spram volje drugih.
Objektivitet izvedene svrhe sadrava stoga u sebi tri
znaenja ili, tavie, sadrava u jednome ova tri momenta:
a) da je spoljanji neposredni opstanak ( 109), ) primje-
ren pojmu ( 112), ) opi subjektivitet. Subjektivitet, koji
se odrava u tom objektivitetu, jest taj da objektivna svrha
treba daje moja, tako da se ja odravam u njemu kao ova*
( 110); / i / subjektiviteta ve se slau s momentima )
* Iznad toga: opega. - Bilj. njem. izd.
* Tj. kao svrha. - Bilj. prev.
13*
196
i ) objektiviteta. - Da su ta odreenja tako, razlikujui se
na moralnom stajalitu, ujedinjena samo u protivurjeje,
sainjava poblie ono pojavno ili konanost ove sfere (
108) i razvoj ovog stajalita jest razvoj tih protivurjeja i
njihovih razrjeenja koja, meutim, unutar tog stajalita
mogu biti samo relativna.
[uz] 112: Objektivitet - je ovdje opi subjektivitet -
Spoljanji opstanak subjekta bitno ujedno volja dru-
gih
- Bitak za drugoga - tj. subjektivna volja
Pretpostavka, materijal - Drugi subjektivitet
uvjetovano injenje - stvaranje neke promjene op-
stanka, tj. odreenost koja se odnosi na volju drugih -
Dodatak. Kod formalnog prava bilo je reeno da ono sad-
ri samo zabrane, da strogo pravno djelovanje ima, dakle, samo
negativno odreenje s obzirom na volju. U onom moralnom, na-
protiv, odreenje moje volje je u odnosu na volju drugog pozi-
tivno, to znai, subjektivna volja u onome ta realizira ima po
sebi postojeu volju kao neto unutarnje. Ovdje je prisutno jed-
no proizvoenje ili jedno mijenjanje postojanja, a ovo ima je-
dan odnos prema volji drugih. Pojam moraliteta je unutarnje
dranje volje prema samom sebi. Ali ovdje nije samo jedna vo-
lja nego objektiviranje ujedno ima odreenje u sebi da se poje-
dinana volja u njemu ukida i upravo time su, dakle, tim to od-
reenje jednostranosti otpada, dvije volje i jedno njihovo pozi-
tivno odreenje postavljeni su jedno na drugo. U pravu se ne ra-
di tome da li volja drugog neto eli u odnosu na moju volju
koja sebi daje postojanje u vlasnitvu. U onom moralnom se,
naprotiv, radi i dobru drugoga, a ovaj pozitivni odnos moe se
pojaviti tek ovdje.
113.
Ispoljavanje volje kao subjektivne ili moralne jest djelova-
nje. Djelovanje sadrava pokazana odreenja a) da ga ja u nje-
govoj spoljanjosti znam kao svojeg, ) da bude bitni odnos
spram pojma kao trebanja (das Sollen) i ) spram volje drugih.
MORALITET
197
Tek ispoljavanje moralne volje jest djelovanje. Op-
stanak koji volja sebi daje u formalnom pravu jest u ne-
posrednoj stvari, sam je neposredan i za sebe nema ponaj-
prije nikakav izriit odnos spram pojma koji, kao jo ne-
suprotstavljen subjektivnoj volji, nije od nje razliit pa se
jo pozitivno odnosi spram volje drugih; pravna je zapovi-
jed po svom temeljnom odreenju samo zabrana ( 38).
Ugovor i nepravo zapoinju, dodue, da se odnose spram
volje drugih - ali suglasnost koja se u onima ostvaruje te-
melji se na proizvoljnosti a, bitni odnos koji je u tome
spram volje drugoga jest, kao pravni odnos, ono negativ-
no, da se odri moje vlasnitvo (po vrijednosti) i da se dru-
gome ostavi ono njegovo. Naprotiv, strana zloinstva koja
dolazi iz subjektivne volje, i to onako kako ono u njoj eg-
zistira, dolazi tek ovdje u obzir. - Sudsko djelovanje (ac-
tio) koje mi se ne da imputirati prema svom sadraju koji
je odreen propisima sadraja sadrava samo neke mo-
mente pravog moralnog djelovanje, i to na spoljanji na-
in; da bude pravo moralno djelovanje, stoga je jedna
strana koja je od nje, kao sudske, razliita.
[uz 113]
Pravo neposredno injenje slobodne volje.
Moralitet htijenja kao neto to ja znam; ono stoji u
meni prije nego to je od mene postavljeno, prije ispolja-
vanja - teorijski.
Subjektivna volja -
a/ je 110 beskonana refleksija u sebi - da bude za
nju u njoj, u njenom ispoljavanju u sebe reflektirana - od-
nos - prema opstanku uope - da neka svrha - namjera -
naum koji sam postigao.
/ Suprotnost - openitost - 111 - Razlika u na-
mjeri -
/ Opstanak - volja drugih - Subjektivna se volja is-
poljava - ona se odnosi, pretpostavlja ono drugo - u tome
je neposredno u sebe reflektirana - tj. to pretpostavljeno
jesu subjekti
ime se stvara promjena u stanju drugih, ili moja
dobrobit, moje stanje - stanje nekog subjekta. U pravu sa-
mo opstanak personalnosti. Ovdje opstanak posebnosti -
198 GEORG WILHELMFRIEDRICH HEGEL
a/ i / je formalno, / reflektirano u meni kao odre-
en sadraj - ne apstraktna personalnost.
- Ono pretpostavljeno, odreeno kao u sebi reflekti-
rano - subjekt - posebni subjekt - tj. odreeni subjekt -
da li ja ili drugi subjekt - subjektivna posebnost - Poseb-
nost je predmetnost - u pravu samo stvar* -
Posebno - u sebi reflektirano - uope dobrobit - po-
sebna volja - opstanak - u sebi reflektirana volja - Treba
da vai
114.
Pravo moralne volje sadrava tri strane:
a) apstraktno ili formalno pravo djelovanja da je, kako je
ono izvreno u neposrednom opstanku, njegov sadraj uope
moj, da je on tako predloak subjektivne volje.
b) Ono posebno djelovanja jest njegov unutami sadraj a)
kako je za mene odreen njegov opi karakter, to sainjava vri-
jednost djelovanja, i ono po emu on za mene vai - to sainja-
va namjeru; ) njegov sadraj, kao moja posebna svrha mog
partikularnog subjektivnog opstanka - jest dobrobit.
c) Taj sadraj kao ono unutarnje ujedno podignut u svoju
openitost, kao u objektivitet koji po sebi i za sebe bitkuje, ap-
solutna je svrha volje, dobro, u sferi refleksije sa suprotnou
subjektivne openitosti, dijelom zla, dijelom savjesti.
[uz 114]
Cjelina se kree u suprotnostima: a/ to jest i / to
je ona za mene i u meni.
a) Predloak - to neposredno jest i kako je taj op-
stanak za mene.
b) Namjera, samo-refleksija -
a) vrijednost stvari - ono ope - refleksija, predikat
razliit od pojedinanih [:] Korisno, svrha -
* [na rubu olovkom:] stupa u odreenost, - u sebi reflektiranu odree-
nost. - Bilj. njem. izd.
MORALITET
199
) Apstraktna refleksija u meni, formalno neodree-
ni subjektivitet, interes - spram opstanka - stvar -
) Sadraj - moja posebnost - razliita - spram pra-
va - Ispunjen interes - je formalno jedinstvo - c) Apsolut-
na refleksija sadraja i pojedinanosti - onoga mojega, u
mene -
a) Odreenje dobra kao dunosti - za mene -
) njegova sadraja formalizam: a) zlo ) savjest )
prijelaz
b) Suprotnost unutarnjega i spoljanjega. (Namjera i
to je in)
Spoljanje - velika povezanost - openito - Drugo
nego pojedinanost
Namjera je neto openito,
a) razliito uope od pojedinanoga kao takvoga, djelova-
nja
) interes da ja - formalna openitost -
) sadraj, odreena posebnost, dobrobit, suprotnost
spram opega - pravo,
c) Razliitost postupka od predloka - njegova refleksija u
sebe -
Odnos djelovanja spram openitoga - relativna op-
enitost ono u sebe reflektirano djelovanja; otuda poseb-
nost - i njeno podreivanje; to je namjera, takoer je pre-
tpostavljeno; sadraj namjere i predloka, tj. njemu svoj-
stveno, moe biti razliito - podreeno - jedno openitije
nego drugo - postavljeno samo kao ono bitno. Odreen
sadraj, ali ovdje samo nagoni, sklonosti -
Vrijednost djelovanja za mene -
a/ Namjera - moe (biti) razliita od apsolutne openitos-
ti -/ kao oblik i od neposrednog djelovanja -
/ Ova posebnost kao posebni sadraji -
Predloak.
a) Znanje neposrednih okolnosti - neposredni sud.
b) Znanje reflektirane stvari, ne naprosto njene neposred-
nosti, a) njenog vlastitog kvalitativnog sadraja, ) subjek-
tivnog osebujnog sadraja - ) Suprotnost i Sud reflek-
sije.
c) Znanje pojma (sudpojma): a) neposrednog dobra: tako
je to zakonski odreeno, ) subjektivno odreenje dunos-
200
ti iz mene; refleksija o dobru, ) suprotnost ) i ), naime
kao openito, objektivno ili... [?] i posebnog dobra: )
savjest uope, kolizija, ) ono posebno volje u suprotnos-
ti objektivnog dobra; ) apstraktno dobro i subjekt ono
to odreuje - Isto tako zlo ) ono posebno spram objek-
tivnoga kao apstraktnosti dobra...
Dodatak. Svako djelovanje da bi bilo moralno mora naj-
prije biti saglasno sa mojim predlokom, jer pravo moralne vo-
lje je da u njenom postojanju jest priznato samo ono to je na
unutarnji nain postojalo kao predloak. Predloak pogaa sa-
mo ono formalno da je vanjska volja u meni takoer kao ono
unutarnje. Tome nasuprot, u drugom momentu se pita namje-
ri, to znai relativnoj vrijednosti djelovanja u odnosu na me-
ne ; konano, trei moment nije puko relativna nego opa vrijed-
nost djelovanja, dobro. Prvi prekidi djelovanja je prekod onog
to je predloak i postojanja onog to je navedeno, drugi prekid
je izmeu onoga to spoljanje postoji kao opa volja i unutar-
njeg posebnog odreenja koje mu ja dajem; trei je, konano, u
tome daje namjera takoer i opi sadraj. Dobro je namjera uz-
dignuta do pojma volje.
Prvi odsjek
PREDLOAK I KRIVNJA
115.
Konanost subjektivne volje u neposrednosti djelovanja
sastoji se neposredno u tome to ona za svoje djelovanje ima ne-
ki pretpostavljeni spoljanji sadraj s raznolikim okolnostima.
in postavlja neku promjenu u tom opstanku koji predlei, a
volja je uope za to kriva ukoliko u promijenjenom opstanku le-
i apstraktni predikat onoga mojega.
MORALITET 201
Neki dogaaj, neko proizalo stanje konkretna je
spoljanja zbiljnost, koja zato ima u sebi neodredivo mno-
go okolnosti. Svaki pojedinani moment koji se pokazuje
kao uvjet, razlog, uzrok neke takve okolnosti, pa je, prema
tome, pridonio ono svoje, moe se smatrati da je za to
kriv, ili u najmanju ruku da ima krivnje za to. Stoga for-
malni razum kod nekog bogatog dogaaja (npr. francuske
revolucije) izabira pri bezbrojnom mnotvu okolnosti onu
koju on hoe da ustvrdi kao onu koja bi bila kriva.
[uz 115]
Intencija - Predloak razliit od namjere.
Uraunljivost - djelovanja
Ono objektivno jest ono moje - posljedice -
Dvije strane objektiviteta - u pogledu djelovanja:
a) ono pretpostavljeno, koje on hoe da mijenja
) ono promijenjeno samo, ono to je proizvedeno -
Djelotvorno prema proizvedenome - koje je, dakle,
takoer u proizvodu - pa je bilo kao subjektivni razlog, u
djelatnosti.
Krivica - to (je) razlog - razlog - kao djelatnost -
kao ono koje je uinilo -
Dodatak. Moe mi se uraunati ono to je postavljeno u
moj predloak, a kod zloina se naroito radi tome. Ali u kri-
vici lei samo jo posve spoljanje prosuivanje tome da li
sam neto uinio ili nisam; a da sam zbog neega kriv jo ne
znai da bi mi stvar mogla biti imputirana.
116.
Moj vlastiti in to, dodue, nije ako stvari kojih sam ja
vlasnik i koje kao spoljanje stoje i djeluju u raznolikim vezama
drugima prouzrokuju time tetu (kao to to moe biti sluaj i sa
mnom samim kao mehanikim tijelom ili kao ivim). No ta teta
pada mi vie ili manje na teret, jer su one stvari uope moje, ali i
po svojoj osebujnoj prirodi ipak vie ili manje podvrgnute mo-
joj vlasti, panji itd.
[UZ 116]
Heinecc [ius, Elementa Juris Civilis] 1235. Paupen-
es est damnum sine injuria facidentis, datum nonnisi
quadrupes pauperem facere dicitur.
1229 filii familias noxiam infere dicuntur; noxia
damnum quocunque privato servi delicto vel quasi delicto
datum.
1
Ovdje 117 i 118. Dvije strane
) Pretpostavljeni opstanak - kako sam ja to uinio
onim mojim
) od mene promijenjeno, to sam ja proizveo.
- Smatrati da je puka nenapunjena - u nekom
grmlju neko kretanje, tama - (smatrati) ovjeka za divlja
Natri li tko na metak - usmrivanje, ne umorstvo -
Edip
117.
Volja koja sama postupa ima u svojoj svrsi, koja je uprav-
ljenu na prisutan opstanak, predstavu njegovim okolnostima.
No zato to je ona, zbog te pretpostavke, konana, predmetna je
pojava za nju sluajna i moe u sebi sadravati neto drugo ne-
go u njenoj predstavi. Pravo je volje, meutim, da u svom inu
prizna samo ono kao svoje djelovanje i da bude kriva samo za
ono to ona zna njegovim pretpostavkama u svojoj svrsi, to je
od toga lealo u njenom predloku. - in se moe uraunati sa-
mo kao krivnja volje; - pravo znanja.
Dodatak. Volja ima neko postojanje pred sobom, na koje
ona djeluje; ali da bi ovo mogla ona mora imati njegovu pred-
stavu, a istinska krivnja je samo u meni ukoliko prisutno posto-
janje lei u mom znanju. Volja, budui da ima jednu ovakvu
1
1235. Siromatvo je kazna bez nepravde; ve jedan konj, kae se, mo-
e m'kog uiniti siromanim
1229. Potinjeni, kae se, prouzrokuju krivnju; Krivica je teta nanese-
no bilo kojim privatnim deliktom ili kvazideliktom.
MORALITET
203
pretpostavku, jest konana ili tavie, jer je konana, ima jednu
takvu pretpostavku. Ukoliko ja mislim umno i ukoliko hou, ja
nisam na ovom stajalitu konanosti, jer predmet na kojem ja
djelujem, nije neto drugo protiv mene, ali konanost po sebi
ima stalnu granicu i ogranienost. Ja nasuprot sebi imam neto
drugo koje je samo neto sluajno, neto puko spoljanje nuno
i koje se sa mnom moe sloiti ili biti razliito od tog. Ali ja sam
samo ono to jest u odnosu na moju slobodu, a in je samo kri-
vica moje volje ukoliko ja tom znam. Edip, koji ubija svoga
oca a da to ne zna, ne moe se optuiti kao oceubica; ali u sta-
rim zakonodavstvima, na ono subjektivno, na uraunljivost nije
se polagala velika vrijednost kao danas. Zato su kod Starih na-
stajali azili da bi se time onaj koji je umakao pred osvetom za-
titio i prihvatio.
1 1 8 .
Djelovanje, premjeteno dalje od spoljanjeg opstanka to
se po svojoj vezi razvija u spoljanjoj nunosti na sve strane,
ima raznolike posljedice. Posljedice kao lik ija je dua svrha
postupka jesu ono njegovo (ono to pripada djelovanju - ali is-
tovremeno je on, kao svrha koja je postavljena u spoljanjost,
napustio spoljanje moi, koje uz to vezuju neto sasvim drugo
nego to je on za sebe, pa ga odvode u udaljene strane posljedi-
ce. Isto je tako pravo volje da sebi urauna samo ono prvo, jer
samo one lee u njenom predloku.
to su sluajne, a to nune posljedice, neodreeno
je time to unutranja nunost na konanome stupa u op-
stanak kao spoljanja nunost, kao meusobni odnos po-
jedinanih stvari, koje se kao samostalne sastaju meusob-
no ravnoduno i spoljanje Naelo: kod djelovanja prezi-
rati konzekvencije, i drugo: djelovanja prosuivati po po-
sljedicama i initi ih mjerilom onoga to je pravo i dobro,
oba su jednako apstraktni razum. Posljedice, kao vlastiti
imanentni lik djelovanja, manifestiraju samo njegovu pri-
rodu i nisu nita drugo nego on sam; djelovanje ih stoga
ne moe poricati i prezirati. No obratno, pod posljedica-
ma je isto tako obuhvaeno ono to spolja zahvaa i to
sluajno pridolazi, to se nita ne tie prirode samog djelo-
vanja. - Razvoj protivrjeja koje sadrava nunost kona-
nog jest u opstanku upravo preobraanje nunosti u slu-
ajnost, i obratno. Djelovati znai stoga, s te strane, preda-
vati se tom zakonu. U tome lei to da zloincu dobro dola-
zi ako njegovo djelovanje ima manje rave posljedice, kao
to dobro djelovanje mora pregoriti to nije imao nikakve
ili da je imao malo posljedica, i da zloinstvu, iz kojega su
se posljedice potpunije razvile, ove padaju na teret, - He-
rojska samosvijest (kao u tragediji Starih, Edipovoj itd.)
nije iz svoje istote jo napredovala do refleksije razliko-
vanja ina i postupka, spoljanjeg dogaaja, te nauma i
znanja okolnosti, kao ni do razdvajanja posljedica, nego
prihvaa krivnju u itavom opsegu ina.
[uz 118]
Prosuivati neku radnju prema posljedicama, a/
ovjek ne mora biti i suvie uznemiren i briljiv s obzirom
na posljedice - on ih moe prevladati - briljivi ljudi. -
moe ovo i toga slijediti -
/ Takoer obazriv, premda samo da bi se izbjegao lo
privid - u tome ne praviti nikakve bravure - prostoduno
tisuu neprijatnosti.
Dolus indirectus
Predloak utvruje ono pojedinano, ono to se uz
to vee kao neto drugo, to nije sadrano u naumu - Ja
tako odbijam od sebe djelovanje kao neto ope - Ono
sasvim neposredno djelovanje - i njegova priroda -
Sve pojedinano nije u spoljanjoj povezanosti s dru-
gim - nego je za sebe samo neto ope.
- Konzekvencija zbog naela, - Robespierre - rop-
stvo - naelo i konkretno stanje - To nije jednostrani in
- nego pripada izvoenju meusobne samosvijesti. Obra-
zovanje - odgoj, okolnosti su konkretne - Gomilu razrije-
iti njenog reda - mora se znati to se radi - Apstraktno
naelo.
Krivnja ili nekrivnja - u odnosu prema zlu - i zla
prema krivnji. - Trpljenje uope, - meu ovima takoer i
kazna - kao jedna posljedica uope postupka - ili takoer
ne - odnos, zahtjev povezanosti za trpljenje, s voljom ne-
MORALITET
205
kog posebnog postupka ili opeg karaktera uope - to vie
nezaslueno.
a/ Povrno[:] Dobrome treba da je dobro - zlom loe
- povezano je djelomice s pojmovima providnosti - ras-
pravljanje koje ne pripada ovamo - djelomice je na svijetu
u ovoj openitosti drava priroda da estiti pri svojoj ose-
bujnosti priblino nalazi plodove svoje marljivosti, radi-
nosti i zadovoljenje za svoje talente itd., ali uvijek kao po-
jedinac. U tome takoer sluanost, - Koteriju - No kriv-
nja i nevinost blie volji - i voljom nekoga drugoga - (ne
prirodom - nevin trpjeti zbog poplave, potresa) - nevin
trpjeti voljom nekoga drugoga, komplikacijom okolnosti,
koje se nalaze u volji - izaziva veliki interes, a/ Neovlate-
na volja, grubost, strast - nije obiajnosni interes - isto ta-
ko sluajna sila prohtjeva, osjetilne volje - svejedno da li
spoljanja priroda ili kao unutarnja sluajnost.
[uz 118 primj.]
Dramatski interes: a/ djelovanje - uinci kao rezul-
tati volje, / obiju - jer obje su volje. - bitno - / sup-
stancijalne volje - opravdane; - to je primjereno ideji;
dramatski ne prosto interesirati, ganuti - samilost, nego
bitni interes - medu ljudima - kao zbiljskima, - postupa-
nje. - Istinski interes ovdje nije nevino trpjeti, nego a/
ast volje onoga koji trpi; to se njemu dogaa njegovom
krivicom - / to je uinio; u emu je njegova krivnja, -
uz to opravdana - ujedno supstancijalna volja - dakle, ne-
vina; - po supstanciji - kriv po obliku - / ne sluaj, nego
/ volja nekoga drugoga - uinila je to preokretanje po-
sljedica, koje su za subjekt zle, negativne; - / ili (je) za
sebe ve unaprijed poloaj takav - tako se htjela rtva za
neku svrhu dobrovoljno na se preuzeti - ne nevino trpjeti
- poi u opasnost - initi dunost - vojska - u / volju
drugoga - da bi bila bitna - istovremeno opravdana -
Orest: kazna, povreda - Via kolizija obiajnosti moi...
[??] - Orest - nije samo kaznio Egista nego i majku - ova
spram njega (- ak spram Agamemnona) neizmjerno op-
ravdana: ovo je obiajnosno interersantno, jer je njena vo-
lja bitna - U modernoj krivnji nia, zla volja - kako u
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGE!
njoj afirmativni interes? - Ono to treba jest jednostavno
- da on bude objeen - to on nee - to je jedino mogui
postupak pod takvim okolnostima - Zavaena braa, sud-
bina, - stara sudbina, unutarnje istinska obiajnosna nu-
nost - moderni sluaj - slijepa nunost. - Sudbina porodi-
ce, unutarnje divljatvo stanja. Braa, alost. Za djevojku,
sluajno, ne obiajnosna nunost - i gruba uzavrelost, mo-
mentana u drugome, za ubojstvo - ono ostalo (majka) -
vrlo nepotrebno ukraavanje. U mod[erno doba] a/ Stalei
[?] - protiv volje - nikakav vrijedni prizor; nesretno, ali ne
tragino / Zla volja postaje kriva - i kanjena; - Krimi-
nalno pravo -
Drama. Djelovanja bitna.
Umjetnost - individualiteti] koji su sve to sami, to
jesu - suprotnou objanjeno - moderna vremena - slu-
beniki i graanski odnosi - obiaji - navike - je opi ka-
rakter - jedan to i drugi, estit, ne kao njegov individual-
ni karakter.
U slubi moram initi mnogo toga to inim zbog
slube, zbog reda - (Imatrikulirati itd.; sluati ove i one
kolegije, od poetka se ne zna to je).
Stara umjetnost - slobodan individualitet] - Sve oni
sami - sasvim od jednog komada - Dakle, ne uputati se
polovino u njena dramatska prikazivanja da netko neto
jest, ini, uinio je i takoer nije uinio - njegovu zbiljnost
- bez njegove volje. - Oni hoe, dakle, da budu krivi za
ono to su uinili i za ono to trpe.
Trpjeti, negativno, ne moe se direktno htjeti.
No tako da su oni sami krivi za to trpljenje - tj. da ih
samo dira - njihov vlastiti in
Oni su pri tome plemeniti, herojski individualiteti -
ne nevini uope. Oni su neto uinili emu visoka oprav-
danost - Orest kanjava oceubice - ali [ona] je [njegova]
majka - neizmjerna povreda neega isto tako beskrajno
opravdanoga - nerastavljeno - Antigona iskazuje bratu
posljednju poast - povreuje dravnu zapovijed koja je
isto tako beskonano opravdana. Ne nevinost, ne svjesno,
ne ono to se htjelo - Interes za njih da (su) oni a/ uinili
/ to je opravdano - ili to u najmanju ruku nije nedo-
MORALITET
207
puteno - [?]. Pri tome nesrea da se time povrijedilo neto
drugo - Edip - onaj koji zna -
Nevinost - ne tragina, u najmanju ruku ne herojska
- sa sebe svaliti koliko je mogue.
Htio je - ast - da se ne odvoji od svog djela, spo-
ljanjosti - Htjeti se podvri takoer i tome to iz toga sli-
jedi - to preuzeti - Nesrea isto tako velika [?] tamo -
Nesretno, izmueno - Obuzet ne svojim djelova-
njem, nego svojom imovinom, tijelom, ivotom, porodi-
com, djecom, okolnostima, nepaljivou, poloajem - Ne
nuno, tj. ne umno, ne preokretanjem samog njegova dje-
lovanja - nego preokretanje samo u nepravom mnjenju
drugih.
Pripada podruju prirodne grubosti i niskosti - ne-
pravedna zla strast obuzima spoljanje slabosti drugoga -
ne njegove obiajnosne slabosti, njegovo zloinstvo ili jed-
nostranost njegove obiajnosti - To nije uope nikakav
obiajnosni odnos - Sasvim spoljanji dogaaj - okolnos-
ti koje stvaraju privid - Ljudi koji imaju zlu volju -
Nesrea prosto kao takva nema nikakvog obiajnos-
nog interesa - kao nepravo, ni kazna nije puka zla.
Dramatski - je ast - ast da je to njegova stvar, koja
je nikla iz njegove volje - injenje i opravdano injenje -
moderno - sluajnost karaktera.
Prijelaz s predloka na namjeru: Djelovanje, ali ovaj
u raznovrsnoj vezi, posljedicama - sluajnim ili nunim -
Takvo je prirodno dogaanje sa stajalita refleksije - No
istina je ove zajednike nunosti i povezanosti ono ope.
Ja koji mislim i ovo ope - to se iz sebe na sebe odnosi -
to je ono moje, time prekinut, u sebe svedeno posljedice. -
Refleksija ujedno suprotnost spram pojedinanoga - ov-
jek u postupanju mora imati namjeru, ne samo predloak
- jer je misaon.
Neposredni sadraj djelovanja kao u sebi reflektiran.
Dodatak. U tome da ja priznajem samo ono to je bila mo-
ja predstava, lei prelaz ka namjeri. Samo to, naime, ta sam ja
znao okolnostima, moe mi se uraunati. Ali, postoje nune
posljedice koje se veu za svako djelovanje ako ja proizvodim
samo i neto pojedinano, neposredno, a koje su utoliko ono
206
ope koje ono ima u sebi. Posljedice koje bi mogle biti sprijee-
ne ja dodue ne mogu predvidjeti, ali moram poznavati opu
prirodu pojedinanog ina. Stvar ovdje nije ono pojedinano
nego cjelina koja se ne odnosi na ono odreeno posebnig djelo-
vanja nego na njegovu opu prirodu. Prijelaz od predloka ka
namjeri sada se sastoji u tome da ja trebam znati ne puko moju
pojedinanu radnju nego ono ope koje je s njom povezano.
Nastupajui tako ono ope je ono to sam ja htio, moja namje-
ra.
Drugi odsjek
NAMJERA I DOBROBIT
119.
Spoljanji je opstanak djelovanja mnogostruka veza, koja
se moe promatrati kao beskonano razdijeljena u pojedina-
nosti, a djelovanje tako da je ponajprije dodimulo samo jednu
takvu pojedinanost. No istina je pojedinanoga ono ope, od-
reenost djelovanja nije za sebe sadraj koji je izoliran u spo-
ljanjoj pojedinanosti, nego opi sadraj koji u sebi sadrava
mnogoliku vezu. Predloak, kao onaj koji polazi od nekoga koji
misli, ne sadrava prosto pojedinanost, nego bitno onu opu
stranu - namjeru.
Namjera (Absicht) sadrava etimoloki apstrakciju,
djelomice oblik openitosti, djelomice izdvajanje jedne
posebne strane konkretne stvari. Nastojanje opravdavanja
s pomou namjere je izoliranje jedne pojedinane strane
uope koja se tvrdi kao subjektivna bit djelovanja - Sud
nekom djelovanju kao spoljanjem inu, jo bez odreenja
njegove pravne ili nepravne strane, dodjeljuje tom djelo-
vanju opi predikat da je ono pale, umorstvo itd. - Poje-
dinana odreenost spoljanje zbiljnosti pokazuje ono to
je njena priroda kao spoljanju vezu. Zbiljnost je ponajpri-
MORALITET 209
je dodirnuta samo na jednoj pojedinanoj taki (kao: pa-
le neposredno pogaa samo jednu malu taku drveta, to
daje samo reenicu, a ne sud), ali opa priroda ove take
sadrava njeno protezanje. U ivome nije ono pojedina-
no neposredno kao dio, nego kao organ u kojemu ono op-
e kao takvo sada egzistira, tako da se u sluaju umorstva
ne povreuje jedan dio mesa, kao neto pojedinano, nego
je u njemu povrijeen ak ivot. To je s jedne strane sub-
jektivna refleksija, koja ne poznaje logiku prirodu pojedi-
nanoga i opega pa se uputa u rascjepkavanje na pojedi-
nanosti i posljedice, a s druge je strane to priroda samo
konanog ina - da sadrava takva odvajanja sluajnosti.
Iznalaenje dolus indirectusa ima svoj razlog u razmatra-
nome.
[uz 119]
23. XII 1824. (posljednji sat u ovoj godini)
Ovdje stupamo u ono odreenije moralnog podru-
ja.
Diferencija, drugo kao neposredno djelovanje, po-
najprije prosuivanje (ali openito kao predikat refleksi-
je).
Ovdje svrha, kao odreena svrha u suprotnosti
spram sredstva u pravom smislu; - formalno.
a/ Predloak - subjektivitet uope apstraktno znanje
- predstava uope, - kao u prirodi.
b/ Namjera - odreenje postupka - na osnovu sa-
mosvijesti, na osnovu refleksije u sebi, na osnovu mojeg
znanja [?] meni.
Djelovanje neko injenje (ne mehaniko kao u ivo-
tinje - ne isto pravno - sfera moje personalnosti -) kao
na osnovu mene odreeno, time kao nuno odreenje.
Sfera prava ne sadrava u svom principu nikakvu odree-
nost, jer to je ono openito slobode same personalnosti.
Stoga nadlenost, doputenje - ili odreenost, osposoblja-
vanje sporedno - to se moe uiniti, takoer dopustiti da
se uzme u posjed, uini ugovor, nisam uz to vezan. U
onom moralnom ja sebe vezujem, te nalazim sebe, vezan
sam - Moralitet stajalite odreenja. - Ono ope volje mo-
ra biti odreeno - Odreenje u prirodi volje. -
Tako sadrava radnja neto pozitivno - neko prisi-
ljavanje, koje je pozitivno zasnovano u znanju, odreenje
uz ovo ili ono ispoljavanje. - Dunost - Ja treba da - u
refleksiji razlikovanje, izbor. - Ja, ono posebno, razlueno
od opega, koje je ono supstancijalno. - Posebnost bitni
momenat - dakle odreenje - ali samo to odreuje s po-
mou onoga opega. -
Prosuivanje djelovanja; odreivanje njegova kao
neega opega; red, klasa.
Djelovanje (je) in misaonog ovjeka - dakle openi-
tost u njemu - to (je) ono bitno.
a/ Namjera - kao takva uope. Formalna razlika uope -
Ono ope bilo kojeg sadraja koji jo nije odreen. -
Neposredni sadraj djelovanja kao u sebe reflektiran,
b/ odreena suprotnost -
a/ aa/ moj (apsatraktni) subjektivitet - i / stvar
uope
/ moj odreeni, konkretni subjektivitet - dobrobit
/ ovo je reflektirano - ope - takoer dobrobit dru-
gih
c/ Kolizija dobrobiti i prava, - openitosti volje.
Namjera - openitost je stvar.
Dodatak. Svakako je sluaj da u nekom djelovanju vie ili
manje mogu uticati i okolnosti: u nekom podmetanju poara ne
moe izbiti vatra ili se, na drugoj strani, ona moe proiriti dalje
nego to je to poinilac htio. Uprkos tome ovdje se ne treba pra-
viti razlikovanje sree ili nesree, jer se ovjek djelujui mora
baviti spoljanou. Stara uzreica s pravom kae: kamen koji je
baen iz ruke je avolov. Time to djelujem ja samog sebe izla-
em nesrei; ona, dakle, ima pravo na mene i jest postojanje
moje vlastite volje.
120.
Pravo je namjere da opi kvalitet djelovanja nije samo po
sebi nego da ga je upoznao onaj koji djeluje i da ga je time ve
stavio u svoju subjektivnu volju; kao to je, obratno, pravo ob-
MORALITET
211
jektiviteta djelovanja, kako se moe nazvati, da bude utvren
subjektom kao misaonim, kao objektivitet koji se zna i koji se
hoe.
To pravo na ovaj uvid donosi sa sobom potpunu ili
smanjenu uraunljivost djece, budala, luaka itd. u njiho-
vim postupcima. - No kao to djelovanja po svom spolja-
njem opstanku u sebe ukljuuju sluajnosti posljedica, ta-
ko i subjektivni opstanak sadrava neodreenost koja se
odnosi na mo i snagu samosvijesti i razboritosti - neodre-
enost koja ipak moe doi u obzir samo u pogledu tupog-
lavosti, ludila itd. kao i djeje dobi, jer samo takva izrazita
stanja ukidaju* karakter miljenja i slobode volje, pa do-
putaju da se onaj koji postupa ne uzima po asti da je on
misaon i volja.
[uz 119/120]
Namjera pripada cjelokupnosti djelovanja. - U
predloku krivica - kao razvoj posljedice - nunost poslje-
dica jest priroda djelovanja, jer po sebi [?] openito - Kri-
vo ili nevino - unutarnje i spoljanje djelovanja - razliku-
je se. - Krivnja kao razvoj nune posljedice sainjava pri-
jelaz na predloak. - Djelovanje se dijeli u posljedice - u
pojedinane spoljanje i ope. - Ova je dioba a/ u postup-
ku kao takvome, po samom predloku, vid. gore, - / raz-
liito - ono unutranje i cjelina djelovanja; - Ono unutar-
nje jest namjera, a radnja sredstvo, svrha - Orest a/ ubija
/ osveuje oca. - Ubojstvo, predloak; Sudac jo pita:
koja svrha, u kojem interesu? - ini se daje indiferentno -
ono je dovoljno - ponajprije; da li zakletva, opa svrha;
Namjera subjektivna bitnost, ija je posljedica rad-
nja. U a/ radnja ima posljedice, njihovu openitost u sebi
kao cjelinu, / on sam jest takoer posljedica, po odree-
nju spoljanjosti, koju ima na sebi. - / Namjera, po-
seb[na], iji sadraj / Formalno, interes, /* Sadraj,
* U HofTmeisterovu izdanju stoji aufhaben (imati to), ali to je, vjero-
jatno, tamparska greka, jer i u Glocknerovu (str. 179) i u Lassonovu (str. 104)
izdanju stoji, aufheben (ukinuti). Osim toga i smisao reenice jasno govori da
je rije ukidanju. - Bilj. prev.
* Ispod toga: Odavde nadalje iza Nove godine. - Bilj. njem. izd.
14*
sklonost, zadovoljavanje. Ponajprije moja posebnost / Sup-
rotnost spram prava -,
Djelovanje se dijeli u openitost i posebnost.
a/ Djelovanje po pojedinanosti ima prirodu uope
- spolj[anjost], neposrednu openitost. Mogunost koja u
tome lei - upravo sama mogunost da se uz to povezuju
sluajnosti.
/ to postiem pri djelovanju - njegov poblii sad-
raj - spoljanja promjena; ne spoljanju stvar uiniti mo-
jom, - nego (promjena u odnosu prema volji drugoga) -
ne stjecanje nekog vlasnitva (moe biti pri tome, ali ne
kao stjecanje vlasnitva, ono bitno), nego uiniti vaeim
kao sadraj mojeg subjektiviteta - Jesti (uzeti u posjed i
potroiti) i gladovati(mor[alna?] je [?] strana); - neto kao
ono moje - Sadraj neto subjektivno: to ja postiem? tj.
sebe zadovoljavam? - tj. moj posebni interes - 121-122.
Dua je radnje ono ope koje ja hou -
/ Poblie odreenje - na osnovu moje prirodne
posebnosti - Subjekt jo ne openito (dobar), jo
konkretno u sebi odreen.
/ Dobrobit, ukupnost mojeg subjektivnog poseb-
nog zadovoljenja. Ljudi hoe da im bude dobro. -
Dobrobit - volo - to je ono to je njihovo htijenje. U
govoru tb tako povezano, dobrobit uinjena bitnom
voljom.
vv/ Dobrobit - drugih. Znai prvenstveno moralno,
/ Dobrobit u suprotnosti spram prava, posebno
spram opega - Sloboda kao takva sama. Takva mo-
ralna svrha tie se samo uvijek posebnoga.^
Dolus indirectus - Opasnost djelovanja - ivot pro-
maen, a/ Kraa, grabe, ranjavanje - jedan dio, ono spo-
ljanje povrijeeno - ne ivot, beskonani'Opseg svega
spoljanjega. / ali opa priroda djelovanja - u drutvu -
ini itavo drutvo nesigurnim, povreduje itav sklop; -
moje vlasnitvo ovdje nije pojedinani posjed, potpis na
mjenici nije samo crno na bijelome, nego je op[e] prirode
u drutvu. Moje vlasnitvo ima istu garanciju kao sve vlas-
nitvo u drutvu - opi posjed, drutveni posjed, sigurnost
je posjedovanje kao ope vaenje; - ova je opa egzisten-
cija povrijeena.
MORALITET 213
Prvo - djelovanje a/ konkretno - uope ono moje
Drugi oblik uraunljivosti / njena opa priroda
ipak samo idui rod
Trei je dobro -
[uz 120 primjed.]
Slaboumni, djeca znaju sigurno da udaraju, da pale,
ali ne da time ubijaju, mogu biti ubijeni - Ova je mogu-
nost ono ope djelovanja - U predloku moe biti samo
prikladno da se udara - 100 puta kod tunjava - stolica,
vr za pivo baen u glavu - oruanom rukom - No pravo
(je namjere na misaonog ovjeka da pozna prirodu djelo-
vanja, da zna da je ono*) mogunost ubojstva.
Ako i nije taj odreeni postupak - ubojstvo - u
ovom asu svjesno opstojao u namjeri - on zna da to lei
u takvom ponaanju.
b/ Osebujni sadraj. - Dobro je apsolutni sadraj -
Odreena suprotnost: Moj je subjektivitet jednostav-
na, u sebi reflektirana posebnost. - ivot, sastavljena po-
sebnost. -
Djelovanje uope neto odreeno - da odreenost
proizlazi iz mene, od mene - objektivno. Izvoenje djelo-
vanja, izvoenje moje svrhe, koju sam sam odredio.
Umorstvo, paljenje, kraa - opi predikati - No rod
djelovanja kao spoljanji opstanak - ne moj sadraj, moje
kao takvo - To nastupa spoljanje, izvan mene - Ja sam to
htio; volja ima neki sadraj, subjektivitet sam nije sadraj
- Paljenje zbog paljenja, ubijstvo zbog ubijstva? - Ja za-
dovoljan; to je moj sadraj - Openitost je moj oblik; ali
jo ne moj sadraj. Spoljanji postupak samo sredstvo.
Radnja nas se tie samo po svom sadraju - Pobuda
- razliita od njoj osebujnoga, ali spoljanjega [?] - U
uem smislu moralno.
* Tj. djelovanje. - Bilj. red.
212
121.
Opi kvalitet djelovanja jest razliit sadraj djelovanja
uope, sveden na jednostavni oblik openitosti. No subjekt kao
u sebe reflektiran, dakle spram objektivne posebnosti ono po-
sebno, ima u svojoj svrsi svoj vlastiti posebni sadraj, koji je od-
reivalaka dua djelovanja. To to je ovaj moment posebnosti
onoga koji djeluje sadran i izveden u djelovanju, sainjava sub-
jektivnu slobodu u njenom konkretnijem odreenju, pravo sub-
jekta da u djelovanju nae svoje zadovoljenje.
Dodatak. Ja za mene, u mene reflektiran, jo sam neto
posebno prema spoljanosti moga djelovanja. Moja svrha sai-
njava njen odreujui sadraj. Ubojstvo i poar, na primjer, kao
ono ope jo nisu moj pozitivni sadraj, kao subjekta. Ako je ne-
ko poinio sline zloine onda se pitamo zato ih je poinio. Ni-
je se dogodilo ubojstvo radi ubojstva nego je pri tom bila jo
jedna pozitivna svrha. Ali ako bismo rekli da se ubojstvo deava
iz uivanja u ubojstvu, onda bi uitak ve bio pozitivni sadraj
subjekta kao takvog, a in je onda zadovoljenje njegove volje.
Pokretaki razlog nekog ina time je prije ono to nazivamo mo-
ralnim, a ovo utoliko ima podvostrueni smisao onog opeg u
predloku i onog posebnog namjere. U novija vremena naroito
se pojavilo to da se kod radnji uvijek pita pokretakim razlozi-
ma, dok se inae samo pitalo: je li ovaj ovjek poten, ini li on
ono ta je njegova dunost? Sada se hoe gledati po srcu, i pri
tom se pretpostavlja prekid onog objektivnog u radnji i onog
unutarnjeg, onoga subjektivnog pokretakih razloga. Svakako
treba promatrati odreenje subjekta: on hoe neto stoje zasno-
vano u njemu; on eli zadovoljiti svoje uivanje, postii zadovo-
ljenje svoje strasti. Ali ono dobro i pravo ovdje takoer nije je-
dan puko prirodni nego kroz moju umnost postavljeni sadraj;
moja sloboda, uinjena sadrajem moje volje, isto je odreenje
moje slobode same. Vie moralno stajalite je stoga u tome da se
u djelovanju nae zadovoljenje a ne da se ostane kod prekida
izmeu samosvijesti ovjeka i objektiviteta ina, a ovaj nain
shvatanja ima svoje epohe u svjetskoj povijesti kao i u povijesti
individua.
MORALITET 215
122.
Po tome posebnome ima djelovanje za mene subjektivnu
vrijednost, interes. Spram ove svrhe, namjere po sadraju, ono
neposredno djelovanje jest u svom daljem sadraju snieno na
sredstvo. Ukoliko je takva svrha neto konano, moe biti pono-
vo sniena na sredstva za dalju namjeru itd. u beskonano.
123.
Za sadraj tih svrha ovdje opstoji samo a) formalna djelat-
nost sama - da je subjekt sa svojom djelatnou pri onome to
treba smatrati i unapreivati kao svoju svrhu; - za to se ljudi
interesiraju ili treba da se interesiraju kao za ono svoje, za to e
biti djelatni, ) Dalje, jo apstraktna i formalna sloboda subjek-
tiviteta ima, meutim, odreeni sadraj samo u svom prirodnom
subjektivnom opstanku, potrebama, sklonostima, strastima,
mnjenjima, domiljanjima itd. Zadovoljenje je tog sadraja do-
brobit ili blaenstvo u svojim posebnim odreenjima i u ope-
mu, svrhe konanosti uope.
Ovo kao stajalite odnosa ( 108) na kojemu je sub-
jekt odreen u svojoj razliitosti, dakle na kojemu vai
kao ono posebno, jest mjesto gdje nastupa sadraj prirod-
ne volje ( 11); ali on ovdje nije kakav je neposredno, ne-
go taj je sadraj, kao pripadan u sebe reflektiranoj volji,
uzdignut do jedne ope svrhe, dobrobiti ili blaenstva
(Enciklop, 395 i dalje)
2
- stajalita miljenja koje volju
jo nije shvatilo u njenoj slobodi, ve koje reflektira nje-
nom sadraju kao prirodnome i danome - kao npr. u Kre-
zovo i Solonovo vrijeme.
[uz 123]
Subjekt - u namjeri kao jedan u sebi posebno odre-
en - osebujni sadraj.
c/ Interes da sam ja pri tome bio, pri tome djelatan - Go-
ethe: Pleemo ve tri dana i tri noi - nitko nije mislio na
revjestu -
2
U 3. izdanju 478 i dalje, - Bili. njem. izd.
Napoleonovi vojnici: pljakanje, avancement - slava
- astoljublje.
/ Ja kao konkretan subjekt. - Samo kao takav egzistiram.
Ja sam
a/ formalna djelatnost - ali ideja kao takva apstrakcija ni-
je ono to odreuje, kao ono unutarnje nije odreenje sa-
mo ono moje, nego vai takoer kao ono moje; u apstrak-
tnom pravu sam ja samo personalnost - ovdje kao onaj
koji sebe unutarnje odreuje, na osnovu posebnosti onoga
mojega. Ovdje, da je posebnost kao moja, poinje dioba
po sadraju; - osebujni sadraj -
/ moje zadovoljenje - u ta? apsolutne svrhe. -
Zadovoljstvo - samo apsolutne svrhe, svrha -
Jer jo formalno apstraktni subjektivitet - apstraktno
odreivanje, samo prihvaanje na prirodni nain opstoje-
ih odreenja. Ovaj je apstraktni subjektivitet isto to i
Kantov praktiki um. Ovo formalno nije nita drugo nego
interes, djelatnost subjektiviteta uope. Autonomija je ono
formalno samoodreenje. Heteronomija, nagoni - Samo
praktiki um utoliko razliit, kao objektivni oblik openi-
tosti, to je formalnom identitetu svjesno odreenje, ono
to ja hou treba da ima oblik openitosti za mene, to
znam kao takvo - odreenje mojeg interesa, odreenje
npr. onog doputenog - Vlasnitvo - neto ope to ssbi
ne protivurjei.
/ Ovo odreenje - uvstva - kao ranije u tmu
(ima) svoj osnov. Momenti njegova razvoja, ali jo ne u
obliku umnosti - to tek u obiajnosti. - Ovo tek time to je
subjektivitet napustio svoju jednostranost kao pojedina-
nost koja sebe u sebi zna i postavlja jest kao moment -
Ovdje stoga sklonosti, nagoni, sadraj - ali ne prosto
na prirodni, grubi nain - pustiti maha svojim nagonima,
biti odreen prohtjevima, sklonostima kao takvima - ne-
vezan kao divljaci, surovi - nego da [se] ja drim kao u se-
bi reflektirano - formalna openitost. - Ovi se nagoni ne
odnose neposredno, nego na cjelinu, ponajprije rjihovu
cjelinu - miljenje koje reflektira, dobrobit, blaerstvo. -
Znam njima kao podreenima. Smetnje nagona, prirod-
nosti.
Doputeno je -
MORALITET 2 1 7
a/ svoju dobrobit uiniti svrhom, tj. ovaj sadraj kao
takav, ne suprotno personalnosti; - (takoer dunost, op-
enito nuna) - ali ne strogo pravo, jer ponajprije samo
kao posebno uope osjeaj, ljubav - ne uzdignuto do ap-
solutnosti, kao obiajnosni sadraj - prije se [to] moe
smatrati kao posebna stvar nagona - (tako drava nad
strogim pravom) - ali brak kao obiajnosni odnos poseb-
nost, u usporedbi s linou, meutim, apsolutan.
/ Dunost - tome kod dobra - uplje uzdizanje -
za izvrsnost - Stoici
Ba ovaj je pri tom bio
Kao da bi se suprotnosti u meusobnom odnosu mo-
rale promatrati kao apsolutne suprotnosti - strogi moralni
nazor.
Dodatak. Utoliko su odreenja blaenstva zateena, ona
nisu nikakva prava odreenja slobode koja je tek u njegovoj sa-
mosvrsi u dobru sebi istinita. Ovdje moemo postaviti pitanje:
ima li ovjek pravo da sebi postavlja takve neslobodne svrhe ko-
je poivaju samo na tome da je subjekt neto ivo? Ali nije slu-
ajno da je ovjek neto ivo, nego je primjereno umu, i on uto-
liko ima pravo da svoje potrebe ini svojom svrhom. Nema ni-
ta poniavajue u tome da neko ivi, i njemu nije suprotstavlje-
na nikakva via duhovnost u kojoj bi se moglo egzistirati. Samo
uzdizanje onoga to je zateeno ka jednom stvaranju-iz-sebe,
daje vii krug dobra, koja razliitost meutim u sebi ne ukljuu-
je nikakvu nepodnoljivost obiju strana.
124.
Budui da je i subjektivno zadovoljenje same individue
(izmeu ostaloga priznavanje njene asti i slave) sadrano u iz-
voenju svrha koje vae po sebi i za sebe, zato su oboje - kako
zahtjev da se pojavi samo takva svrha koja se hoe i koja se po-
stie, tako i nazor kao da se objektivne i subjektivne svrhe me-
usobno iskljuuju u htijenju - prazna tvrdnja apstraktnog raz-
uma. Jest, ona** postaje neim zlim ako prelazi u to da tvrdi da
** Tj. prazna tvrdnja apstraktnog izuma. - Bilj. red.
218
je subjektivno zadovoljenje, budui da takvo opstoji (kao i uvi-
jek u nekom izvrenom djelu), bitna namjera onoga koji postu-
pa, a da je objektivna svrha neto takvo to mu je bilo samo
sredstvo za ono*. - to subjekt jest, jest niz njegovih djelovanja.
Ako su, pak, ta djelovanja niz bezvrijednih proizvoda, onda je
subjektivitet htijenja isto tako bezvrijedan; ako je, naprotiv, niz
njegovih ina supstancijalne prirode, tada je to i unutarnja volja
individue.
Pravo posebnosti subjekta da se pokae zadovolje-
nim ili, to je isto, pravo subjektivne slobode, ine prekret-
nicu j
(
sredite u razlici izmeu starog vijeka i modernog
vremena. To je pravo u svojoj beskonanosti izraeno u
kranstvu pa je uinjeno opim zbiljskim principom jed-
nog novog oblika svijeta. Njegovim bliim likovima pripa-
daju ljubav, ono romantino, svrha vjenog blaenstva in-
dividue itd. - zatim moralitet i savjest, nadalje drugi oblici
koji su se u onome to slijedi djelomice pokazali kao prin-
cip graanskog drutva i kao momenti politikog uree-
nja, a djelomice nastupili su uope u povijesti, posebno u
povijesti umjetnosti, znanosti i filozofije. - Taj je princip
posebnosti, pak, zacijelo jedan moment suprotnosti, te po-
najprije, u najmanju ruku, isto tako identian s onim op-
im, kao i razliit od njega. Apstraktna refleksija fiksira,
meutim, taj moment u njegovoj razlici i suprotstavljanju
spram onoga opega, stvarajui tako nazor moralitetu da
ovaj perenira samo kao neprijateljska borba spram vlasti-
tog zadovoljavanja - zahtjev.
Da se s odvratnou ini to dunost nalae
3
Upravo to shvaanje stvara onaj psiholoki nazor
povijesti koji sve velike ine i individue zna umanjiti i po-
niziti time da sklonosti i strasti, koje su u supstancijalnoj
djelotvornosti takoer nale svoje zadovoljenje, kao i sla-
vu i ast i druge posljedice, uope posebnu stranu, koju je
ono* prije toga dekretiralo kao neto za sebe loe, pretvori
* Tj. za subjektivno zadovoljenje. - Bilj. red.
3
Vidi Schillerov distih Decisium (... Und mit Abscheu alsdann tun,
wa. die Pflicht dir gebeut.) - Bilj. njem. izd.
* Tj. shvaanje. - Bilj. red.
MORALITET
219
u glavnu namjeru i djelotvornu pobudu djelovanja; -ono
uvjerava, budui da su veliki postupci i djelovanje koje je
opstojalo u nizu takvih djelovanja stvorili ono veliko u svi-
jetu, a za individuu koja djeluje imali su posljedicu moi,
asti i slave, njoj ne pripada ono veliko, nego sam ono po-
sebno i spoljanje, to je od njega palo na individuu; bu-
dui da je ono posebno posljedica, ono je bilo takoer i
kao svrha, i to ak kao jedina svrha. - Takva se refleksija
dri onoga subjektivnoga velikih individua u kojoj je sa-
ma, pa previa u toj samostvorenoj tatini ono njihovo
supstancijalno; - to je nazor psihologijskih komornika
za koje ne opstoje junaci, ne zato to potonji nisu junaci,
ve zato to su oni prvi samo komornici (Fenomenolo-
gija duha, str. 616).
4
[uz 124]
Suprotnost - a/ ne nuno - / kratko primijeeno:
ne bitno, ne apsolutno, - u protivnosti, aa./ ne odline na-
mjere i loi postupci / ne loe namjere i odlini postup-
ci / ne odline namjere i nikakva djelovanja - natezati
se s namjerama u unutranjemu - ne zbiljnost individue -
Namjera ne ostaje u unutranjemu, nego je dana sa samim
djelovanjem - moralni je kvalitet djelovanja, tj. njegova
opa svrha; Odnos spram svrhe, koja je u duhovnom car-
stvu po sadraju opa; a/ Ubojstvo, da li (su se) spoljanje
okolnosti - / htjele; da li posljedice, tj. opi kvalitet dje-
lovanja po svojoj spoljanjosti - Povezanost pojedina-
nosti s drugim okolnostima - / subjektivna namjera, os-
veta ili pravednost; - Svrha u svijetu slobode, priroda pri-
rode kao duhovna / uzeta iz unutranjega - / Opsta-
nak, postavljen u odnosu prema voljama drugih, tj. uope
zbiljnost u svijetu slobode. Namjera je postignuta, tj. ne
samo kao moja nego takoer kao opa stvar u duhovnom
tlu. - Ovdje vie, drugaije tlo opstanka - sainjava priro-
du postupka kao zbiljskoga. Moj postupak djelatan na
ovom tlu, kao i podvrgnut prosuivanju. - Ja nisam svoju
namjeru za sebe zadrao, nego je takoer objektivno po-
stavio -
* Svezak 3. str. 489.
220
Razlikovanje razuma, to je meu mnogim odree-
njima u nekom djelovanju namjera - ova odreenost da je
svrha - umjerenost se uzdie - nema takve strasti. To je
kao da se radi prosto subjektivitetu, a ne stvari.
Djelovanje znai postavljanje namjere, uiniti objek-
tivnim, upravo, da to nije subjektivno -
Mnjenje, mo, mogunost. - Djelovanje je zbiljnost.
Ovdje vai posebnost, okolnosti, sve prednosti, tete pod-
rijetla, talenta, karaktera - opseg inova, djelovanja - Mo-
ra se promatrati bez zavisti. Ja nisam bio ovaj, nisam ovaj.
Ja sa svoje strane, u svojim odnosima moram biti zbiljski,
to ja mogu - to ovjek treba, to on moe, Fichte - takve
prazne ope rijei. to svatko treba, kod svakoga je razlii-
to - Moralno ocjenjivanje ljudi - Prosuivanje sebe i dru-
gih, sebe u usporedbi s drugima i drugih u usporedbi sa
sobom.
Supstancijalna priroda, to je stvar - ono objektivno,
umno, nuno.
Bezvrijedni proizvodi. Vrijednost je ovdje karakter
djelovanja - po njenoj unutarnjoj svrsi, duhovna zbiljnost,
njeno naelo.
Namjera - ponajprije interes posebne volje - voljom
postavljen duhovni sadraj postupka - (Osveta) praved-
nost, sebinost, opa svrha itd. - dakle s jedne strane
stvar; - od toga zavisi priroda radnje; to po sebi i za sebe
samo - dua, tijelo - duh postupka - je volja subjekta (im-
putaciia) - Djeca ne znaju da li pravo ili nepravo -
Proizvoljnost moe radnju uiniti sredstvom - ako je
ono supstancijalno radnje to postalo - nita ne sainjava
za mene - tome kasnije - Ono duhovno djelovanje mo-
ra imati apsolutnu vrijednost.
Dodatak. In magnis voluisse sat est ima taan smisao
da se treba htjeti neto veliko; ali i ono veliko se mora moi iz-
vesti : inae je to nitavno htijenje. Lovori pukog htijenja su suhi
listovi koji se nikad nisu zelenili.
221
125.
Ono subjektivno s posebnim sadrajem dobrobiti stoji,
kao ono u sebe reflektirano, kao ono beskonano, ujedno u od-
nosu spram onoga opega, spram volje koja po sebi bitkuje. Taj
moment, ponajprije stvoren u toj posebnosti samoj, jest dobro-
bit takoer i drugih - u potpunom, ali sasvim praznom odree-
nju dobrobit svih. Dobrobit mnogih drugih posebnih uope jest
tada takoer bitna svrha i pravo subjektiviteta. No kako, meu-
tim, ono ope koje je razlino od takvog posebnog sadraja, a
koje bitkuje po sebi i za sebe, ovdje sebe jo nije dalje odredilo,
osim kao pravo, one svrhe posebnoga mogu biti razliite od nje-
ga, njemu primjerene, ali i ne.
[uz 125]
S dobrobiti - onim dobrim - [dospjeli] smo u sasvim
miran, u neku ruku privatno-graanski odnos - ne ono
dobro nekog ovjeka, tj. to je primjereno njegovu odree-
nju. - Blaenstvo - opstoji neka tipina dosada u tim rije-
ima dobrobit i blaenstvo - jer tako neodreena, prazna
refleksija.
126.
Moja, kao i posebnost* drugih jest, meutim, samo pravo
uope ukoliko sam slobodan. Ona stoga sebe ne moe tvrditi u
protivurjenosti te svoje supstancijalne osnove; a namjera moje
dobrobiti, kao i dobrobiti drugih - u kojem se sluaju ona po-
sebno naziva moralnom namjerom - ne moe opravdati neprav-
ni postupak.
Poglavito je jedna iz izopaenih maksima naeg vre-
mena, koja djelomice potjee iz pretkantovskog razdoblja
dobrog srca i koja npr. sainjava kvintesenciju poznatih
dirljivih dramskih prikaza, da se kod nepravnih postupaka
valja interesirati za takozvanu moralnu namjeru i da loe
subjekte valja prikazati sa srcem koje bi imalo biti dobro,
* U posebnost ) slobodna apstraktna personalnost - Bilj. njem. izd.
tj. takvim koje hoe svoju vlastitu dobrobit, a moda i do-
brobit drugoga; ali djelomice se ovo uenje, u povienom
liku, ponovo podgrijalo, pa je unutarnje oduevljenje i
ud, tj. oblik posebnosti kao takve, uinilo kriterijem ono-
ga to je ispravno umno i odlino, tako da bi zloinstvo i
misli koje ga vode, makar one bile i najplie, najupljije
pomisli i najlua mnjenja, bili ispravni, umni i odlini za-
to to dolaze iz udi i oduevljenja; poblie vidi dolje
140. primjed. - Uostalom, valja paziti na stajalite s kojega
su ovdje razmotreni pravo i dobrobit, naime kao formalno
pravo i posebna dobrobit pojedinca; takozvano ope do-
bro, dobrobit drave, tj. pravo zbiljskog konkretnog duha,
posve je druga sfera, u kojoj je formalno pravo isto tako
podreen moment kao posebna dobrobit i blaenstvo po-
jedinca. Da je jedna od estih pogreaka apstrakcije, da
privatno pravo i privatna dobrobit ini neim to spram
onoga opega drave vai po sebi i za sebe, to je gore (
29) ve primijeeno.
[uz 126]
Dobrobit je cjelina - ono ope. Nagon a/ neto po-
jedinano] - / u nekoj cjelini. - Ova cjelina sama moja
pojedinanost - samo ono njeno ope.
Moja se dobrobit proiruje po sebi odmah u dobro-
bit drugih, jer moja dobrobit ne moe opstojati bez dobro-
biti drugih - tako sebino - ali ta openitost dobrobiti sa-
ma svrha za sebe, jer [je] ona povezanost umna. Dobrobit
drugih sa zapostavljanjem, rtvovanjem moje - upravo
ono unutarnje [,] posebno prelazi u karakter openitosti -
negaciju moje pojedinanosti.
Opa ljubav prema ljudima - ono ope prazno - jer
ljudi konkretno pojedinani. - Dobrobit individua, ukoli-
ko ja nju sebi mogu uiniti svrhom, neto sasvim ogranie-
no, jer [je] u dravi, obiajnosnom stanju, zasnovana u
onome objektivnome, a ne u subjektivnoim mnjenju.
To znai prvenstveno neko po sadraju moralno dje-
lovanje kao dobar za sebe. to inae znai moralno ili mo-
ralni ovjek kao pravedan mu, koji hoe, tvrdi i ini pra-
vo - vri valjano svoje staleke i slubenike dunosti -
ovdje moralitet u smislu onoga formalnoga - to je po sebi
MORALITET 223
pravo da ini to s odreenom svijeu, da je to po sebi pra-
vo - No dobrobit drugih nije po sebi meni apsolutno odre-
ena kao svrha - Sadraj dobrobiti uope (U dravi neto
drugo - ali kod individue stvar sluajnosti, proizvoljnosti
njezine vlastite posebne odluke) - To je posebnost, od me-
ne razluena posebnost, druga posebnost, - Dareljivost,
koja ima to na pretek. - Drugo je initi nekome drugome
iskreno usluge; to ovdje upravo nije vrijedno spomena.
No im stvar stupi u refleksiju, ona je odreena kao stvar
izbora, jer je predmet ovdje bitno odreen po svom odre-
enju, kao ono posebno. - Moju dobrobit mogu zapostav-
ljati - nita po sebi i za sebe nuno - isto tako dobrobit
drugih, i jo vie - jer ja treba da se ponajprije brinem za
svoju dobrobit, isto tako drugi za svoju; -samo poto oni
to proputaju, ne znaju, ukratko spoljanja, sluajna nu-
da ili vlastita krivica, koju ja treba da otklonim.
Dobrobit je tek odreena pomo onoga partikular-
noga, mnjenja - to je stvar svakoga pojedinoga, u to on
stavlja svoju dobrobit.
Posebne svrhe, - posebnost uope [naspram] opega
uope, po sebi i za sebe odreenoga - prava.
Dobrobit je samo sadraj, spram prava; - to linost
kao takva - onaj interes posebnog individualiteta.
Dobrobit - tako mnogo oblikovana, mnogostruko
preokretljiva -
Strogo pravo jednostrano - kao puka moralna svrha.
Parnienje - sakrivanje iza formalnog prava.
Openito najbolje - ako je tako odreena svrha
drave - isto tako proizvoljnost, dosjetljivost, despotizam.
Ljudi su skloniji blagonaklonim postupcima, dare-
ljivost - nego npr. - da se plate dugovi - nepravo - ipak
drugo nepravo nego npr. ono svetog Krispina - da se kra-
du koe - da bi se siromanima napravile [cipele] - pripa-
dao je u tamnicu. Dugovati - prevariti povjerenje - ipak
neto drugo nego kraa - Povjerenje drugih, moja vlastita
namjera, proraun, mogunost da se [dugovi] plate. - Po-
vjerenje stavlja svoju stvar u mnjenje - on se sam prevario.
Za posebnu dobrobit povreuje se takoer i pravo -
vidi idui .
222
224
Posredovanje - u dravi - oboje jednostrano - ap-
straktno;] to se moe tako openito kazati - a/ Op[e]-
sadraj dobrobiti, ivot, sam..[?] i realitet personalnosti.
Mnogo glupog govorkanja moe biti ovdje ili ondje,
esto nita dalje, esto nada ili namjeravanje nekog veli-
kog dobitka.
[uz126 primjed.]
Ono znaajno pripada obiajnosnom, opem ivotu
- a pitanja koja se [odnose] na ove suprotnosti dobrobiti i
prava - takoer prava u nudi - tiu se samo sluajeva
jedne veoma ograniene sfere; jer za takvu je vrlo malo
preostalo. Veliki interesi ovjeka, njegov istiniti odnos, le-
e u sferi obiajnosti - ovi moralni samo su otpaci.
Dodatak. Ovdje spada poznati odgovor koji je dat libelis-
tu koji se ispriao jednim // faut done que je vive: je n'en vois
pas la necessite.
5
ivot nije nuno protiv onog vieg slobode.
Kad sveti Krispin krade kou za siromahe onda je radnja moral-
na i nepravna a time nevaea.
127.
Posebnost interesa prirodne volje, saeta u svoj jednostav-
ni totalitet, jest lini opstanak kao ivot. Ovaj u posljednjoj
opasnosti i u koliziji s pravnim vlasnitvom nekoga drugoga va-
lja da trai pravo u nudi (ne kao pravinost nego kao pravo),
budui da na jednoj strani stoji beskonana povreda opstanka i
u tome totalno bespravlje, a na drugoj strani samo povreda jed-
nog pojedinanog ogranienog opstanka slobode, pri emu se
ujedno priznaje pravo kao takvo i pravna sposobnost onoga ko-
ji je povrijeen samo u ovom vlasnitvu.
Iz prava u nudi proistie dobroinstvo kompetenci-
je da se duniku od alata, ratarskog orua, odjee, uope
njegove imovine, tj. od vlasnitva vjerovnika, ostavi onoli-
5
upor. Rousseau, Emile III, ed. Garnier 1964, str. 223.
MORALITET 225
ko koliko se smatra da slui za mogunost njegove ishrane
- ak u skladu sa stalekim poloajem.
[uz 127]
ivot ima takoer istinsko pravo spram formalnog
prava, tj. isto tako apsolutan moment. To je posebnost, po
sadraju u svom totalitetu - ne kao moja dobrobit samo
neka refleksivna openitost. - Dobrobit ne neto za sebe
zbiljsko.
ivot, beskonani nain realiteta, realna je strana sa-
me linosti, ono po sebi iza sebe odreeno, ne neko mnje-
nje [?].
Dobrobit apstraktna rije - Dobrobit nije u jednoj
stvari - ali ivot u jednoj okolnosti, jednom momen-
tu. -
Fiat justitia, pereat mundus - prazna rije.
Nuda je sveta rije ako istinska - Cjelina stanja -
Nuda neke cjeline - ivot - porodica.
Za drugu nudu vie ovlatenje.
Pravo u nudi - kao opstanak - naime opi, ne ogra-
nien - ve apstraktni opstanak kao takav; opstanak se
svojim opim opsegom suprotstavlja pravu, formalno bes-
konano, ali u svojem opstanku ogranieno. Oba opa mo-
menta samog prava su u koliziji - Pobuna nude ivota -
Dodatak. ivot kao cjelokupnost svrhe ima pravo prema
apstraktnom pravu. Ako se on, na primjer, kraom hljeba moe
produiti, time je dodue povrijeeno vlasnitvo nekog ovjeka,
ali bi bilo nepravo ovaj postupak smatrati obinom kraom.
Ako ovjeku kojemu je ugroen ivot ne bi bilo doputeno da
tako postupi da bi se odrao, on bi se mogao odrediti kao ov-
jek lien prava, a time to bi mu bio poreen ivot, njegova bi ci-
jela sloboda bila negirana. Osiguranju ivota svakako pripada
neto mnogostruko, i ako gledamo u budunost onda se mora-
mo upustiti u ove pojedinosti. Ali nuno je samo ivjeti sada,
budunost nije apsolutna i ostaje ostavljena sudu sluajnosti.
Stoga samo nuda neposredne sadanjosti moe dati za pravo
nekom nepravnom postupku, jer bi u samom njegovom propu-
tanju opet lealo izvrenje jednog i to najvieg neprava, naime,
totalna negacija postojanja slobode, - ono beneficium compe-
tentiae ovdje ima svoje mjesto time to u srodnikim odnosima
ili u drugim odnosima bliskosti lei pravo da se zahtijeva da se
pravu potpuno ne rtvujemo.
128.
Nuda otkriva isto tako konanost i time sluajnost prava
kao dobrobiti, apstraktnog opstanka slobode a da to nije kao
egzistencija posebne osobe, te konanost sfere posebne volje
bez openitosti prava. Njihova jednostranost i idealitet time su
postavljeni kako su ve u pojmu odreeni u njima samima; pra-
vo je ve ( 106) odredilo svoj opstanak kao posebnu volju, a
subjektivitet u svojoj svestranoj posebnosti sam je opstanak slo-
bode ( 127) kao stoje on* po sebi, kao beskonani odnos volje
spram sebe, ono ope slobode. Oba momenta, po sebi tako in-
tegrirana u svoju istinu, svoj identitet, ali ponajprije jo u meu-
sobnom relativnom odnosu, jesu dobro kao ispunjeno po sebi i
za sebe odreeno ope, te savjest kao beskonani subjektivitet
koji u sebi zna i u sebi odreuje sadraj.
[uz 128]
Pravo - mora imati ivota - Dobrobit uzdignuta do
openitosti - treba uzdizati - nekoga koji misli - prelazi
na pravo - suprotnost i jedinstvo dolazi na vidjelo. -
Prijelaz -
a/ Prijelaz s prava u nudi i pravo
ivot - samo ivot koji ima osoba jest neko pravo -
Po sebi - u pojmu nesuprotstavljen - naprotiv, na svom
najviem vrhu suprotnosti - sam uzdignut do identiteta -
duh dolazi k sebi samome, vraa se - nalazi se - povlasti-
ca duha.
Pravo - opi pojam volje
Subjektivitet, posebnost - ivot
Oboje jednostrano - Ideja njihovo jedinstvo
/ Oblik namjere kao posebnog sadraja. - Za ono
ope opi je sadraj volje - duhovni - i poblie odreen -
takav koji u sebi sadrava opu volju (pojam - personal-
nost) i ono posebno (moralitet) - Konkretna sloboda. -
* [u rukopisu:] subjektivitet. - Bilj. njem. izd.
MORALITET 227
Openitost - St(rogo) pravo - u sebi odreeno - poseb-
nost.
Ponajprije dobro - pojam volje - to za sebe pravo i
opstanak - posebnost - na svom r(ealnom) vrhuncu - kao
ono ope volje - to je u njoj samoj odreeno - i tako da
je ova, odreenost vlastita odreenost subjekta -
Duhovna a/ opega / subjektivitet / sadraj s po-
mou pojma.
Apstraktno je jo ponajprije dobro - jer smo ap-
straktno kao odreenost.
Savjest - posebnost, koja zna svrhe, odreuje, misli
- neprihvaena.
Niti svrha posebnosti za sebe - niti apstraktno pravo
za sebe - nego jedinstvo obiju - apstraktno pravo - ap-
straktna suprotnost ivota, dobrobiti - i apstraktnog pra-
va.
Duh shvaa ovo jedinstvo - shvaa sebe; teorijski
prijelaz.
- Subjektivno,
a/ formalno znati apsolutno pravo, htjeti ono ope po-
stupka, moj interes
/ ali posebno htijenje - nerazumijevanje posebnosti; sa-
mo opa posebnost u slobodi.
Trei odsjek
DOBRO I SAVJEST
129.
Dobro je ideja, kao jedinstvo pojma volje i posebne volje
- u kojoj* su apstraktno pravo kao i dobrobit i subjektivitet zna-
nja i sluajnost spoljanjeg opstanka ukinuti kao za sebe samos-
talni, ali time po svojoj biti u njoj sadrani i zadrani - realizira-
na sloboda, apsolutna konana svrha svijeta.
* Tj. u ideji. - Bilj red.
15*
[uz 129]
Ideja dobra ponajprije sama subjektivna ili formal-
na. - Dobro je ono objektivno (ili, tavie, koje bi trebalo
da bude objektivno).
Pojam volje pravo - personalnost - tj. subjektivni
opstanak - ja, kako sam ja neposredna volja - neposredna
posebna volja -
Ova neposredna posebna volja u blaenstvu, dobro-
biti, - ivot - njena vlastita openitost
Ako ovjek reflektira na svoju dobrobit, ne vie -
kao neposredna volja
Dodatak. Svaki stupanj je zapravo ideja, ali raniji stupnje-
vi je sadre samo u apstraktnoj formi. Tako je, na primjer, Ja
kao personalnost takoer ve ideja ali u apstraktnom obliku.
Ono dobro stoga je dalje odreena ideja, jedinstvo pojma volje i
posebne volje. To nije neto apstraktno pravno, nego neto sad-
rajno puno, iji sadraj sainjava pravo kao i dobrobit.
130.
Dobrobit u toj ideji ne vai za sebe kao opstanak pojedi-
nane posebne volje, ve samo kao opa dobrobit, bitno kao op-
e po sebi, tj. po slobodi; - dobrobit nije neko dobro bez prava.
Isto tako pravo nije neko dobro bez dobrobiti (fiat justitia ne
treba imati za posljedicu pereat mundus). Time dobro, kao nu-
nost da bude zbiljsko s pomou posebne volje i ujedno kao nje-
na supstancija, ima apsolutno pravo spram apstraktnog prava
vlasnitva i posebnih svrha dobrobiti. Svaki od tih momenata,
ukoliko se razlikuje od dobroga, vai samo ukoliko je njemu
primjeren i njemu podreen.
[uz 130]
a/ Formalno: znanje da (je) dobro b/ Sto je dobro ?
- Posebnost - kao u c/ Ja sam ono to odluuje - znam a i
odreujem to iz svog subjektiviteta - [?]kao maloprije i-
vot).
MORALITET 229
131.
Za subjektivnu je volju dobro isto tako ono upravo bitno, i
ona ima samo vrijednost i dostojanstvo ukoliko mu je u svojem
uvidu i namjeri primjerena. Ukoliko je dobro ovdje jo ta ap-
straktna ideja dobra, utoliko subjektivna volja jo nije postavlje-
na kao prihvaena u njemu i primjerena njemu; ona stoji tako u
nekom odnosu prema njemu, i to u odnosu da dobro** za nju
treba biti supstancijalno - da ga ona treba initi svrhom i izvra-
vati - kao to je dobro, sa svoje strane, samo posredovanjem
subjektivne volje, s pomou kojega stupa u zbiljnost.
[uz 131]
Jo ne razvoj odreenja - posebnost jo nije postav-
ljena. Subjektivitet kao takav jo nije postavljen u dobru,
dakle najprije odnos - relativan - Sadraj doista neodre-
en - subjekt - time proizvoljnost. -
Odnos - Objektivitet spram... [?] subjektivne volje -
beskonana vanost razvoja.
Treba samo biti odreen - u zbiljnost - Odreenost
jo nije postavljena - Odreenost je, meutim, kao besko-
nana - istinski oblik - subjektivitet - Ja, ovaj, personal-
nost samo neposredno - stoga bez odreenja, tj. sluaj-
nost, spoljanjost odreenja
Dodatak. Dobro je istina posebne volje, ali volja je samo
ono zbog ega se ona postavlja: ona nije dobra od iskona nego
ono ta ona jest, moe postati samo svojim radom. S druge stra-
ne je dobro bez subjektivne volje samo jo apstrakcija bez reali-
teta, koji mu treba doi tek kroz nju. Razvitak duha sadri, pri-
mjereno tome, tri stupnja: 1. daje ono dobro za mene, kao ono
to se hoe, dobro posebne volje i da ja to isto znam, 2. da se ka-
e ta je dobro i da se razviju posebna odreenja dobrog, 3. ko-
nano odreivanje dobrog po sebi, posebnost dobrog kao bes-
konani, za sebe bivstvujui subjektivitet. Ovo unutarnje odrei-
vanje je savjest.
** [U prirunom primjerku:] treba da bude njegovo (dobro) subjektivne
volje. - Bilj. njem. izd.
132.
Pravo je subjektivne volje da ono to ona treba da prizna
kao vaee uvidi kao dobro i da joj se neko djelovanje kao
svrha koja stupa u spoljanji objektivitet, prema njezinu znanju
njegovoj vrijednosti koju on ima u tom objektivitetu pripie
kao pravno ili nepravno, dobro ili ravo, zakonito ili nezakoni-
to.
Dobro je uope bit volje u njenom supstancijalitetu i
openitosti - volja u njenoj istini - ono je stoga upravo sa-
mo u miljenju i s pomou miljenja. Stoga tvrdnja da ov-
jek ne moe spoznati istinito, nego da ima posla samo s
pojavama - da miljenje kodi dobroj volji, ove i sline
predstave oduzimaju duhu kako intelektualnu tako i svu
udorednu vrijednost i dostojanstvo. - Pravo da se nita
ne prizna to ja ne uvida kao umno jest najvie pravo
subjekta, ali je svojim subjektivnim odreenjem ujedno
formalno, te pravo onoga umnoga kao objektivnoga na
subjekt ostaje stoga nesumnjivo. - Zbog formalnog odre-
enja uvid je isto tako sposoban da bude istinit, kao i da
bude puko mnjenje i zabluda. to individua dolazi do
onog prava svog uvida, to po stajalitu jo moralne sfere
pripada njegovoj posebnoj subjektivnoj obrazovanosti. Ja
mogu sebi postaviti zahtjev, pa to mogu smatrati kao sub-
jektivno pravo u sebi, da ja uvidi obavezu iz dobrih raz-
loga i da je zasniva na uvjerenju, i jo vie, da je spoznaje
iz njenog pojma i prirode. No to ja za zadovoljenje svog
uvjerenja zatijevam od dobroga, doputenoga i nedopute-
noga nekog postupka i time od njegove uraunljivosti u
tom pogledu, nimalo ne povreuje pravo objektiviteta. -
Ovo pravo uvida u dobro je razliito od prava uvida (
117) u pogledu postupka kao takvoga; budui da je postu-
pak promjena koja treba da egzistira u zbiljskom svijetu,
dakle, koja u njemu hoe da bude priznata, pravo objekti-
viteta ima po ovome lik da postupak mora biti uope pri-
mjeren onome to u tom svijetu vai. Tko eli postupati u
ovoj zbiljnosti, upravo se time podvrgao njenim zakonima
i priznao pravo objektiviteta. - Na isti nain ne treba sud-
sko uraunavanje u dravi kao objektivitetu umskog po-
MORALITET
231
jma da ostane pri onome to tko dri ili ne dri primjere-
nim svojem umu, pri subjektivnom uvidu u pravednost ili
nepravednost, u dobro ili zlo i pri zahtjevima koje on po-
stavlja za zadovoljenje svog uvjerenja. Na ovom objektiv-
nom polju vai pravo uvida kao uvid u ono zakonito ili ne-
zakonito, kao u vaee pravo, a on* se ograniava na svoje
najblie znaenje, naime da bude znanje kao poznanstvo s
onim to je zakonito i utoliko obavezno. Javnou zakona
i opim obiajima oduzima drava pravu uvida formalnu
stranu i sluajnost za subjekt, to ih to pravo jo ima sa sa-
danjeg stajalita. Pravo subjekta da zna postupak u odre-
enju dobra ili zla, zakonitoga ili nezakonitoga, ima kod
djece, slaboumnih, ludih posljedicu da se i s te strane
umanji ili ukine uraunljivost. Ipak se ne moe utvrditi od-
reena granica ovim stanjima i njihovoj uraunljivosti. No
zaslijepljenost trenutka, razdraenost strasti, pijanstvo,
uope ono to se naziva jakou osjetilnih pobuda (ukoli-
ko je iskljueno ono to zasniva pravo u nudi, 120) ui-
niti razlogom u uraunavanju i odreenju samog zloin-
stva i njegove kanjivosti, te takve okolnosti smatrati kao
da je s pomou njih oduzeta krivnja zloinca, znai ujedno
s njime ne postupati po pravu i asti ovjeka (usporedi
100, 119, primjed.), ija je priroda upravo to da bude bitno
neto openito, a ne neto apstraktno trenutno i osamljeno
znanja. - Kao to palikua ovu, poput palca veliku povri-
nu drveta, koju je dodirnuo svjetlom, nije zapalio kao izo-
liranu, nego je u njoj upalio ono ope, kuu, tako on kao
subjekt nije ono pojedinano ovog trenutka ili ovaj izolira-
ni osjeaj estine osvete; tako bi on bio ivotinja s kojom
bi se, zbog njene tetnosti i nesigurnosti, da bi se ukrotio
njen napad bijesa, moralo bezobzirno postupati. - Da bi
zloinac u trenutku svog postupka sebi morao jasno pred-
staviti nepravo i kanjivost svog postupka, da bi mu se
moglo uraunati kao zloinstvo - ovaj zahtjev, koji mu, i-
ni se, hoe ouvati pravo njegova moralnog subjektiviteta,
odrie mu, tavie, unutarnju inteligentnu prirodu, koja u
svojoj djelatnoj prisutnosti nije vezana uz wolfovsko-psi-
holoki lik jasnim predstavama, pa je samo u sluaju lu-
* Tj. uvid. - Bilj. red
dila tako poremeena da bi bila odijeljena od znanja i ina
pojedinanih stvari. - Sfera gdje one okolnosti dolaze u
obzir kao razlozi za ublaavanje kazne jest druga sfera, a
ne sfera prava, to je sfera milosti.
[uz 132]
Odnos a/ znanje - dobro - kao odreeno, prisutno,
dano. Dobro kao utvreno. - Formalno - pretpostavljeno,
kao po sebi i za sebe odreeno - Vjeni zakoni bogova -
nepisano pravo - dravni zakoni
Trea uraunljivost - Svi ovise znanju - kao to
zbiljnost za mene - jest u znanju, svijesti - teorijski - (ina-
e samo ivotinja) - ne kako ja osjeam - nego znam -
sloboda, subjektivitet u znanju - moj interes, meutim, ka-
ko pribaviti - povratak slobodi, pojmu.
a/ Dobro treba da bude subjektivno, moje znanje -
Jer dobro je upravo to, imati subjektivitet kao takav u sebi,
pri sebi imati njegov opstanak - Ja sam misaon - slobo-
dan - u biu po sebi i za sebe treba da budem kod sebe -
Uvjerenje (je) tako oblik, ono subjektivno - dobro po sebi
i za sebe - ono supstancijalni temelj. Ovo formalno izoli-
rano stajalite je uvida za sebe, vidi iduu stranu.
a/ Uvid u gledanje * formalnog prava sasvim spolja-
nji - Pravo - prinudno pravo - zapovjeeno je ili zabra-
njeno - postavljeno kao dobro - Kasnije priroda zakona
/ moralan - je moj sadraj - je dunost ono poseb-
no -
[uz 132 primjed.]
Znanje kao po sebi - priznanje uope - ono ostalo
pripada sluajnosti subjekta - vjerovanju. Ponajprije
spram mnjenja, svaki svoj posebni uvid, - uvjerenje - je-
dinstvo, sklad, strana volja, strano dobro - da, sila -
Ja mogu biti u zabludi, ali zakoni, vladari takoer -
Pravo subjekta na uvid, uvjerenje - je formalno, jed-
nostrano - Neto moe biti vrlo istinito a da to ipak neka
* Ansehen preveo je prevodilac sa gledanje, to je zacijelo pogre-
no, ali cijela je reenica u originalu nejasna, tako da bi bilo teko rei to je He-
gel ovdje mislio pod Ansehen. - Primjedba red.
MORALITET 233
individua ne uvia. Pravo subjektivnog uvida promatra se
kao beskonano, apsolutno, emu jedino treba ovisiti da
li sam ja na neto obavezan ili ne - tj. ne prosto spoljanje,
nego unutarnje - Sad mora a/ biti unesena mogunost za-
blude - i brzo se pokazuje da je jedan uvjeren u ovo, a
drugi u ono. - Dakle sluajnost uvida i uvjerenja, a ipak
treba za mene - jer (je) za mene - to sluajno biti ono po-
sljednje - ja sm tako neto sluajno, to traje u svojoj slu-
ajnosti. Dobro, sami osnovi, meutim, je ono u emu tre-
ba da nestane sluajnost, neto ope.
Uvid, uvjerenje - ono trajanje kao neto sluajno -
otkloniti - da bi se posebno uzdiglo u ono ope, tie se ob-
razovanja; - Tatina, oholost, druga raspoloenja - ne
mogu se uvjeriti, dovesti k uvidu - to je ono najsublimnije,
najlaskavije -ja treba da slijedim samo svoj uvid -
Obrazovanje, esto poeti sasvim ispoetka, s pomo-
u stege uiti i naviknuti se, svoj uvid smatrati onim sluaj-
nim to ne vai, nije dovoljno - razum koji rezonira nesav-
ladiv je - ili svojeglavost: ja upravo to ne uviam - Ideja
koja lei u osnovu one stege jest samo dobro, - ideja da
pravo jest, vai. Moje uvjerenje koje odstupa od svega to
vai ili koje jo nije dotle dolo - samo je jedan autoritet -
subjektivno zasnivanje na razlozima, - drugo, drava, svi-
jet takoer autoritet, ogroman autoritet - samo moj autori-
tet, suprotstavljam onome. Osjeaj visine takvog autoriteta
spram mojega - je strahopotovanje, potovanje uope -
ovo nestaje spram onog subjektiviteta - bojazan pred op-
im, strah za svoju posebnost.
to je sveto? - to ljude dri zajedno, bilo to makar
samo lako, kao sita vijenac - to je najsvetije? to za vje-
nost duhove ujedinjuje i ini ih ujedinjenima* - zbiljski
6
Ovdje i kasnije jo jednom (vid. komentar uz 142) smjera Hegel na
Goetheove distihe 76. i 77. iz Godinja doba:
to je sveto? To je to mnogo dua povezuje
Povezivalo ih makar samo lako, kao sita vijenac.
to je najsvetije? Ono to danas i vjeno duhovi
Dublje i dublje osjeaju, uvijek ini samo jedinstvenijima.
Bilj. njem. izd.
supstancijalna sveza - u koju je upravo onaj subjektivitet
koji sebe izolira, koji hou sebi zadravati, utonuo i apso-
lutno zadovoljan - tako beskrajno u sebi mona da sam ja
sam posve u njoj.
Prazna predstava, ja zavisim samo od svog uvjerenja
i uvida - kao posebnoga - Oni razlozi, predstave jesu, po-
blie promatrani, sami kao da su crpeni iz ope bujice
predstave, pa ako oni doista lee tako izvan opevaeeg,
oni su obrani sa smea, neistoe i pjene, koja pliva sas-
vim gore, dijete vremena, i to najpovrniji njegov lik. - Io-
nako, za ono to jo pripada pozitivnome, supstancijalno-
me u meni i po meni, zahvaljujem ja sam ovoj supstanci-
jalnoj vezi, onome svetome. Potpuno gruba, zajednika
nesvjesnost tome to sam ja, to je moja uvjerenost, os-
nov, uvid i tome slino.
Pravo subjektivne volje da ona zna, da je znala -
mogla znati, - da je neto dobro ili nije dobro - zakonski
ili neispravno itd. - Ovdje je ostavljeno sasvim neodree-
no kakve je vrste ovo znanje - Zahtijevam li ja - sa staja-
lita refleksije - da sam ja uvjeren iz osnova, imam uvid -
to je moja stvar, koja je meni preputena - jer ja time sebe
postavljam na partikularno stajalite. Moe se samo poe-
ljeti da ljudi poznaju osnove, dublje izvore prava - ali to
objektivno nije nuno. Povjerenje, vjera, zdrav um, obiaj
je opi objektivni nain utemeljenja.
133.
Dobro se prema posebnom subjektu odnosi tako da jest
ono bitno njegove volje, koja je time na to upravo obavezana.
Budui da je posebnost razliita od dobra i budui da pripada u
subjektivnu volju, dobro ima prije svega samo odreenje ope
apstraktne bitnosti - dunosti; zbog tog svog odreenja dunost
treba da se ini zbog dunosti.
>[uz 133]
/ Zakon, dobro - ovdje kao iz mene - posebni,
vlastiti sadraj - Stupanje u razliku -
MORALITET
235
a/ Bitnost - obaveza - dunost
/ Dunost zbog dunosti - ne zbog njenog posebnog sad-
raja, nego jer (je) dunost - Odvajanje sadraja od bit-
nosti kao takve -
Dodatak. Ono bitno volje meni je dunost; ako ja sada ni-
ta ne znam nego da mi je ono dobro dunost, onda ja ostajem
jo kod onog njenog apstraktnog. Ja moram initi dunost radi
nje same, a to je moj vlastiti objektivitet u istinskom smislu, ko-
jeg ja ostvarujem u dunosti: time to je ja izvravam ja sam kod
sebe i slobodan sam. Zasluga i visoko stajalite Kantove filozo-
fije u onom praktinom bila je da se istakne ovo znaenje du-
134.
Kako postupanje za sebe zahtijeva poseban sadraj i odre-
enu svrhu, a takve jo ne sadrava apstrakcija dunosti, nastaje
pitanje: to je dunost?Za ovo odreenje, ponajprije, jo nita
ne opstoji osim ovoga: initi pravo i brinuti se za dobrobit, svo-
ju vlastitu dobrobit i dobrobit u opem odreenju, dobrobit
drugih (vidi 119).
[uz 134]
a/ Formalni odnos - znanja - dobro ovdje kao neposred-
no - predmet -
/ Sadraj - posebnost - refleksija - dobro ne samo dano
- voljom postavljeno - nikakve spoljanje stvari kao pri-
rodne stvari - od volje postavljene, subjekt, dunosti bitne
volje - ova moja volja - bitna volja sama - postaju vjeno
postavljenima, i nije pitanje tko je onaj koji postavlja - sa-
mo oblik (svejedno tko), nego upravo princip: odreenja u
bitnoj volji. Ovdje ono posebno, ali u apstraktnoj openi-
tosti dobra ili dunosti zbog dunosti - samo predikat do-
bra - jest (ono) ime je to dobro - ono ope, lijepo kod
Platona - posebno usporeeno s opim - jo ne posebnost
koja po sebi samoj jest opa.
/ Odreenja dobra - tj. pitanje - po posebnosti - nemo-
gue po pretpostavci apstraktne bitnosti.
236
Ova oba odreenja spomenuta ve gore u svojoj di-
jalektici - Pravo kojim dobrobit u osnovu - nepravo - do-
brobit - heteronomija - spram iste dunosti - posebna
stvar - eudemonija
Pravo - formalno - moralna dunost tie se uvjere-
nja - Refleksija u sebi - pretpostavlja dalje - stajalite
kao neposrednu personalnost
Dodatak. Ovo je isto pitanje koje je postavljeno Isusu kad
se od njega htjelo saznati ta se treba initi da se dosegne vjeni
ivot; jer ono ope dobra, ono apstraktno, ne moe se kao ap-
straktno ostvariti, ono za to mora sauvati odreenje posebnos-
ti.
135.
Ta odreenja, meutim, nisu sadrana u odreenju same
dunosti, nego, kako su oba uvjetovana i ograniena, donose
upravo time prijelaz u viu sferu neuvjetovanoga, dunosti.
Dunosti samoj - ukoliko je ona u moralnoj samosvijesti ono
njeno bitno ili ope, kako se ono unutar sebe odnosi samo pre-
ma sebi - ostaje time samo apstraktna openitost, (ona) ima be-
sadrajni identitet, ono apstraktno pozitivno, neodreenost kao
svoje odreenje.
Koliko je bitno da se izdvoji isto neuvjetovano sa-
moodreenje volje kao korijen dunosti, kako je, naime,
spoznaja volje tek Kantovom filozofijom zadobila svoj
vrsti temelj i polazite s pomou misli beskonanoj au-
tonomiji volje (vidi 133), toliko pridravanje samo mo-
ralnog stajalita, koje ne prelazi u pojam obiajnosti, sni-
ava taj dobitak na prazan formalizam, a moralnu znanost
na naklapanje dunosti zbog dunosti. S tog stajalita ni-
je mogua nikakva imanentna nauka dunosti; svakako,
mogue je spolja unijeti neku grau i tako doi do poseb-
nih dunosti, ali iz onog odreenja dunosti kao nedostat-
ka protivurjetja (ili kao) formalne suglasnosti sa sobom,
koja nije nita drugo do utvrivanje apstraktne neodree-
nosti, ne moe se prijei na odreenje posebnih dunosti;
MORALITET
237
te osim toga ako takav posebni sadraj dolazi u obzir za
postupanje, kriterij lei u onom principu da li je on du-
nost ili nije. - Nasuprot tome, mogu se na ovaj nain op-
ravdati svi nepravni i nemoralni naini postupanja. - Dalji
Kantov oblik, sposobnost da se jedan postupak predstavi
kao opa maksima, donosi, dodue, konkretniju predstavu
nekom stanju, ali za sebe ne sadrava nikakav drugi pri-
ncip nego onaj nedostatak protivurjeja i formalni identi-
tet. - Da nema nikakvog vlasnitva, to za sebe isto tako ne
sadrava nikakvu protivurjenost, kao ni to da ovaj ili
onaj narod, porodica itd. ne egzistiraju, ili da uope ne i-
vi nijedan ovjek. Ako je inae za sebe utvreno i pretpos-
tavljeno da vlasnitvo i ljudski ivot treba da budu i da ih
treba respektirati, onda je protivurjenost izvriti krau ili
umorstvo; protivurjenost moe proizai samo u odnosu
prema neemu, tj. prema nekom sadraju koji kao vrsti
princip unaprijed lei u osnovu. U odnosu prema takvom
principu postupak je tek ili suglasan s njime ili je u proti-
vurjeju. No dunost, koju treba htjeti samo kao takvu ne
poradi nekog sadraja, formalni identitet, jest upravo to
da se iskljui svaki sadraj i odreenje.
Dalje antinomije i oblija perenirantnog treba da
(Sollen), u kojemu se samo vrti zgoljno moralno stajalite
odnosa a da ih ne moe razrijeiti i prijei preko onoga
treba da, razvio sam u Fenomenologiji duha, str. 550
i dalje; usporedi Encikl. filoz. znanosti, 420 i dalje
7
.
Dodatak. Kada smo i ranije istakli stajalite Kantove filo-
zofije koje je uzvieno ukoliko postavlja primjerenost dunosti
umu, onda se ovdje mora otkriti nedostatak da ovom stajalitu
nedostaje svaka ralanjenost. Jer stav: gledaj da li tvoja maksi-
ma moe biti postavljena kao ope naelo, bio bi vrlo dobar kad
bismo mi ve imali odreene principe tome ta initi. Time
to, naime, zahtijevamo od nekog principa da bi trebao moi bi-
ti i odreenjem jednog opeg zakonodavstva, tada jedno takvo
odreenje ve pretpostavlja neki sadraj, a ako bi ovaj postojao
onda bi primjena morala biti laka. Ali ovdje samo naelo jo ni-
je prisutno, a kriteriji da ne treba biti nikakve protivrjenosti, ne
7
Fenomenologija sver. 3. 442 i dalje.;
Enciklopedija, 3. izd. 507 i dalje.
238
proizvodi nita budui da tamo gdje nema niega ne moe po-
stojati nikakvo protivrjeje.
136.
Zbog apstraktnog svojstva dobroga pada drugi moment
ideje, posebnost uope, u subjektivitet, koji je u svojoj u sebe
reflektiranoj openitosti apsolutna izvjesnost sebi samome u
sebi, ono to postavlja posebnost, to odreuje i odluuje - sav-
jest.
Dodatak. dunosti se moe govoriti vrlo uzvieno, a ovo
govorenje uzdie ovjeka i iri njegovo srce, ali ako se ne napre-
duje ni do kakvog odreenja, na koncu postaje dosadno: duh
iziskuje jednu posebnost prema kojoj je on u pravu. Tome na-
suprot savjest je ova dublja unutarnja usamljenost sa sobom,
gdje je sve spoljanje i svaka ogranienost iezla, ova prolazna
povuenost u samog sebe. ovjek kao savjest vie nije sputan
svrhama posebnosti a ovo je time vie stajalite, stajalite mo-
dernog svijeta koji je tek doao do ove svijesti, do ovog potonu-
a sebe. Prethodna ulnija vremena imaju pred sobom neto
spoljanje i dato, bilo to religija ili pravo; ali savjest samu sebe
zna kao miljenje, kao i to da je ovo moje miljenje koje je samo
za mene ono to predstavlja dunost.
137.
Istinska savjest jest uvjerenje da se hoe ono to je po sebi
i za sebe dobro; ona stoga ima vrsta naela; a ta naela njoj su
za sebe objektivna odreenja i dunosti. Razliita od tog njenog
sadraja, istine, ona jest samo formalna strana djelatnosti volje,
koja kao ova nema nikakav vlastiti sadraj. No objektivni sistem
ovih naela i dunosti i ujedinjenje subjektivnog znanja s njime
opstoje tek na stajalitu obiajnosti. Ovdje, na formalnom staja-
litu moraliteta, savjest je bez tog objektivnog sadraja pa je za
MORALITET
239
sebe beskonana formalna izvjesnost sebi samoj, koja upravo
stoga jest ujedno kao izvjesnost ovog subjekta.
Savjest izraava apsolutno ovlatenje subjektivne sa-
mosvijesti, naime, znati u sebi i iz sebe to je pravo i du-
nost, te nita ne priznavati doli to ona tako zna kao do-
bro, i ujedno u tvrdnji da je ono to ona tako zna i hoe
uistinu pravo i dunost. Savjest je, kao to jedinstvo subjek-
tivnog znanja i onoga to je po sebi i za sebe, svetinja, koju
bi bilo drskost dirnuti. No je li savjest jedne odreene in-
dividue primjerena toj ideji savjesti, je li ono to ona dri
ili prikazuje kao dobro i zbiljski dobro, to se moe spozna-
ti samo iz sadraja onoga to treba da bude dobro (Gutse-
insollenden). to je pravo i dunost, jest kao ono po sebi i
za sebe umno u odreenjima volje, u biti ni posebno vlas-
nitvo jedne individue, niti je u obliku osjeaja ili inae
nekog pojedinanog, tj. osjetilnog znanja, ve bitno u obli-
ku opih, misaonih odreenja, tj. u obliku zakona i naela.
Savjest je stoga podvrgnuta ovom sudu, da li je istinska ili
ne, pa je njeno pozivanje samo na svoje sopstvo neposred-
no suprotno onome to ona eli biti; pravilo umnog opeg
naina postupka koji vai po sebi i za sebe. Drava stoga
ne moe priznati savjest u njenom vlastitom obliku, tj. kao
subjektivno znanje kao to ni u znanosti ne vai subjektiv-
no mnjenje, uvjeravanje i pozivanje na subjektivno mnje-
nje. to u istinskoj savjesti nije razliito, ipak se dade raz-
likovati, a to je odreivalaki subjektivitet znanja i htije-
nja, koji se moe rastaviti od istinskog sadraja, postaviti
za sebe i sniziti do oblika i privida. Dvoznanost u pogle-
du savjesti lei stoga u tome to se ona pretpostavlja u zna-
enju onog identiteta subjektivnog znanja i htijenja i istin-
ski dobroga, pa se ona tako tvrdi i priznaje kao ono sveto,
a tako kao samo subjektivna refleksija samosvijesti u sebi,
ona ipak isto tako zahtijeva pravo koje samom onom iden-
titetu pripada samo zbog njegova umnog sadraja koji va-
i po sebi i za sebe. U moralno stajalite, kako ga ova ras-
prava razlikuje od obiajnosnoga, pripada samo formalna
savjest; istinska je navedena samo zato da bi se dala njena
razlika i da bi se odstranio mogui nesporazum, kao da bi
ovdje, gdje se razmatra samo formalna savjest, bilo rijei
istinskoj, koja je sadrana tek u obiajnosnom uvjerenju,
to dolazi tek u nastavku. Religiozna savjest ne pripada,
meutim, uope ovom krugu.
[uz 137]
/ prema a/ odnos / sadraj - / savjest - ono to odre-
uje -
/ savjest / dijalektiki, zlo - [ 132]. Pravo subjektiv-
ne volje - da bi znala to treba da je dobro - savjest - kao
proizvoljnost, kao odluujua.
Pravo dunosti, dobra, po savjesti - trebalo je da ti
to zna - apsolutno, ne samo spoljanje okolnosti -
/ nikakav princip odreenja kao subjektivitet - tj. objek-
tivitet je opa posebnost (subjektivitet), odreivanje, po-
stavljanje razlike.
Savjest je dobro, kao ona koja odreuje, koja hoe,
koja se odluuje. Dobro u identitetu s izvjesnou sebe sa-
ma - ja - ivotnost. Ono najdublje najunutarnije, supstan-
cijalno.
Izvjesnost sebe sama - kao izvjes[nost] znanja do-
bru - Bitak i postavljanje - misterij slobode - da je to nje-
no samoodreenje - po sebi - pojam.
Istinska je savjest formalna, tj. pretpostavlja dunos-
ti - odreeno dobro - izraava da sam ja njima primjeren,
moj subjektivitet - da sam izvjesnost sebe samoga po sebi
- meni su tako kao sigurna izvjesnost. Ja to ne mogu ini-
ti.
Savjestan ovjek, koji ini svoje dunosti - ali ih ne
stvara tek iz sebe - One su, vjene - (nitko ne zna odakle
su dole) - vjeni zakoni bogova
Bitak - one su - razliite od zakon[i]tosti.
Ovaj sistem dunosti ovdje jo ne opstoji, jer smo na
stajalitu refleksije, koje, dodue, ima pred sobom ideju
dobra, ali dobru oduzima odreenost, - ili, tavie, odre-
enost je shvaena jo samo apstraktno.
Ovo je protiv moje savjesti, savjest to ne doputa -
postupam po savjesti - u koliziji koristi i dunosti - takvu
korist uiniti sebi ili tebi - korist na tetu nekoga drugoga
- protiv savjesti - Korist za sebe ako nije protiv dunosti i
MORALITET 241
nije nepravedna - bila bi za sebe, dakako, doputena - sa-
mo neko zlo - kao protiv prava i dunosti -
Opstoje, dakako, kolizije gdje je dunost protiv du-
nosti - dobrobit protiv dobrobiti - izvanredni sluajevi -
na takvim se rado zadrava cjepidlaka refleksija - djelo-
mice zbog praznog cjepidlaarenja - Ja se ne znam odlui-
ti - Rijeiti se svojih [?] sukrivaca takoer dobro - djelo-
mice da bi sebi izmudrijala iz onog izvanrednog izuzetka
ope odrjeenje od dunosti i prava. Ako ja kaem, pravo
ti mora respektirati - i koji opi stavak ove vrste - to je
meni mogue suprotstaviti neku instanciju. - U izvanred-
nim sluajevima, gdje nestaje ono objektivno, - ope u se-
bi - a za sve sluajeve vrlo je razliito - kao to je razliita
odreenost ptica i riba - premda letee ptice.
[uz 137 primjed.]
Opstoji apsolutno mjerilo savjesti - to je ono to ga
ima sama savjest - Ja to nisam znao, moja mi savjest to ni-
je rekla - upravo zla savjest - boanska savjest - Boga za
svjedoka - Bog je bog istine - ne poputati sebi samom -
loa savjest - ovaj me se sud ne tie - to je upravo moja
savjest, jer ako naela prava itd. nisu u mojoj savjesti, to
nemaju spram mene nikakva zahtjeva; Ja prihvaam samo
to zatiem u svojoj savjesti, inae nikakav izvor - savjest
koja luta - Time ovjek naputa svoje dostojanstvo, sup-
stancijalitet. Njegovo uvjeravanje nita ne vai, ono je pro-
tiv njegove apsolutne asti - ako (je) tako kako on kae -
to njega valja ubiti kao tetnu ivotinju, ija priroda nije
nita drugo od zla i razorna - ili u najmanju ruku odstra-
niti iz drutva - takve ono ne moe da treba. - Vi ne treba
takoer da mene potrebujete; Ja sam za sebe, samosvrha -
Dobro neka tako bude - ali za tebe, potrebovati tj. stajati
u pravnoj, obiajnosnoj zajednici - ne prosto u ugovoru -
a sm ugovor pretpostavlja povjerenje. Postupci, ispolja-
vanja ljudi takve su pojedinanosti jednog spram drugoga
da samo spram toga sigurni, mirni samo s pomou opeg
osiguranja, povjerenja, da su ozbiljno miljeni, u najmanju
ruku da su prostoduni. Mnotvo ljudi prolazi ulicama,
govorim s mnotvom, pouzdajem se u to da me nee op-
ljakati, ubiti - idu prema meni, obueni su (kod orijenta-
laca pretraivanja odijela). Kad bih ja pretpostavljao da bi
oni bili savjesti koje lutaju, oni koji priznaju samo ono
kao pravo to bi nali u svojoj subjektivnoj savjesti, tako
da bi u tome nali suprotnost svemu to je pravedno i obi-
ajnosno, mada bih se ja osjeao loije nego medu razboj-
nicima, jer ovima znam da su razbojnici - oni, meutim,
imaju spoljanji izgled i sve naine izraavanja - ak reli-
gije, prava, dobra, savjesti -
Mnogi nesporazumi sa strane religije - stajalita
krana - u njihovom prvom istupu - Pravedniku nije dan
nikakav zakon, a/ Samo pravedniku - lako tako iskrivlje-
no - da svaki sebe odmah smatra ve po sebi i za sebe pra-
vednikom - i to time da on ne priznaje nikakav zakon,
ovaj negativitet sainjava pravednika; naprotiv /ono to
ini pravednik - jest sam zakon [on] mu nije dan - kao
idovski zakoni - Policijske zakone itd. ini svaki praved-
nik - ljudi esto nevoljko tome da je to odreeno, da je
dan takav zakon - kao da bi u tom odreivanju leala pre-
tpostavka da to oni ne treba da ine, da su (oni stoga) ne-
pravedni, / Zakoni, opa su naela, svakako, ogranieni
- utoliko vie to je pozitivniji njihov sadraj - jesti sveti
kruh, subotom upati klasje - ali u sluaju nude - ne op-
enito - Velianstvo savjesti - ali samo u izuzetnim slua-
jevima, tj. samo savjesno.
to subjektivitet istinski moe oistiti - njegovi su
vlastiti ini, njegove posebnosti - uinjeno u sebi stvoriti
neuinjenim - sebe apsolvirati - ne od dobra, zakona, ne-
go od zla - ova beskonana energija, velianstvo savjesti,
ja kao apstraktan, kao beskonaan, u kojemu nestaje ono
konano - ali samo ukoliko je ova izvjesnost identina s
onim supstancijalnim, istinskim.
Dodatak. Ako govorimo savjesti onda se lako moe po-
misliti da je ona za volju svoje forme, koja je ono apstraktno
unutarnje, ve po sebi i za sebe ono istinito. Ali savjest kao ono
istinsko jest ovo odreenje nje same da hoe ono to je po sebi i
za sebe dobro i dunost. Ali mi ovdje imamo posla tek sa ap-
straktno dobrim, a savjest je jo bez onog objektivnog sadraja,
samo je tek beskonana izvjesnost same sebe.
MORALITET 243
138.
Taj subjektivitet, kao apstraktno samoodreenje i ista iz-
vjesnost samo samoga sebe, pretvara u sebe isto tako sve odred-
be prava, dunosti i opstanka kao to je on rasudivalaka mo
da za neki sadraj samo iz sebe odredi to je dobro, kao to je
ujedno mo kojoj isprva dobro, samo predstavljeno i koje treba
da bude, zahvaljuje zbiljnost.
Samosvijest, koja je dola uope do ove apsolutne
refleksije u sebi, zna sebe u njoj kao takvu kojoj nijedno
opstojee i dano odreenje nita ne moe i ne treba da na-
udi. Kao openitiji lik u povijesti (kod Sokrata, stoika itd.)
pojavljuje se pravac - da se prema unutra u sebi trai i iz
sebe zna i odreuje to je pravo i dobro - u epohama kad
ono to u zbiljnosti i obiaju vai kao pravo i dobro ne
moe zadovoljiti bolju volju. Ako joj je opstojei svijet slo-
bode postao nevjeran, onda ona sebe ne nalazi vie u du-
nostima koje vae, pa mora nastojati da u zbiljnosti izgub-
ljenu harmoniju dobije samo u idealnoj unutranjosti. Bu-
dui da je tako samosvijest shvatila i stekla svoje formalno
pravo, sada se radi tome kakav je sadraj to ga ona sebi
daje.
[uz 138]
Spoljanji svijet njenog nastupanja -
Stajalite apstraktne savjesti, apstraktne subjektivne
slobode u sebi.
To je glavno stajalite i bolest ovog vremena.
Razrjeenje - strahopotovanje spram opstojeega
objektivnoga u obiajima - refleksija - to se eli vidjeti sa-
mo u obliku da ja, ovaj, to hou.
Potpuna nepostojanost onoga unutarnjega; samo
spoljanja sila, policija, zajednika povlastica.
Dodatak. Ako blie posmatramo ovo iezavanje i vidimo
da u ovom jednostavnom pojmu nastaju sva odreenja i iz njega
ponovo moraju nastati, onda se ono najprije sastoji u tom da se
sve to priznajemo kao pravo ili dunost od misli moe pokazati
kao neto nitavno, ogranieno i posve ne apsolutno. Tome na-
suprot, subjektivitet, onako kako on sav sadraj ponitava u se-
16*
bi, smije ga ponovo razviti. Sve to nastaje u obiajnosti biva
stvoreno kroz ovu djelatnost duha. S druge strane nedostatak
ovog stajalita je u tome da je ono puko apstraktno. Ako ja mo-
ju slobodu znam kao supstanciju u sebi, onda sam bez injenja i
ne djelujem. Ali ako napredujem sa djelovanjima, ako traim
naela, onda poseem za odreenjima, a zahtjev je onda da ona
bude izvedena iz pojma slobodne volje. Ako je odatle pravo da
pravo i dunost ieznu u subjektivitetu, onda je, s druge strane,
nepravo ako se ovaj apstraktni temelj ponovo ne razvija. Samo
u vremenima u kojima je zbiljnost prazna bezduhovna i dranja
liena egzistencija, individui moe biti doputeno da iz zbiljske
ivotnosti pobjegne nazad u unutarnju ivotnost. Sokrat se poja-
vio u dobu propasti atinske demokratije: on je uinio da iezne
ono postojee i pobjegao je u sebe da bi tamo traio ono pra-
vedno i dobro. A u naem dobu se manje ili vie dogaa to da
strah od postojeeg vie nije prisutan i da ovjek hoe da ima
ono vaee kao svoju volju, kao ono to je on priznao.
139.
Samosvijest, u ispraznosti svih inae vaeih odreenja i u
istoj unutranjosti volje, isto je tako mogunost da ono po sebi
i za sebe openito, kao proizvoljnost da vlastitu posebnost uini
principom nad onim opim i da je postupkom realizira - da bu-
de zla.
Savjest je, kao formalni subjektivitet, naprosto to da
je spremna da se preobrati u zlo. Oboje, moralitet i zlo,
ima svoj zajedniki korijen u samoj svojoj izvjesnosti, koja
za sebe bitkuje, za sebe zna i odluuje.
Izvor zla uope lei u misteriju, tj. u onome spekula-
tivnome slobode, njenoj nunosti da izae iz prirodnosti
volje i da bude spram nje unutarnja. To je ta prirodnost
volje koja poinje da egzistira u onoj suprotnosti kao pro-
tivurjeje sebi samoj i kao nepodnoljiva sa sobom, pa je
tako ova posebnost same volje, koja se dalje odreuje kao
zlo. Posebnost je, naime, samo kao ono dvostruko, ovdje
suprotnost prirodnosti spram unutranjosti volje, koja je u
toj suprotnosti samo relativan i formalan bitak za sebe, to
MORALITET 245
svoj sadraj crpe samo iz odreenja prirodne volje, elje,
nagona, sklonosti itd. tim eljama, nagonima itd., kae
se, pak, da mogu biti dobri ili takoer zli. Meutim budui
da volja u tom odreenju sluajnosti to ga oni imaju kao
prirodni, pa time i oblik koji ona ovdje ima, posebnost,
njih sama ini odreenjem svog sadraja, ona je suprot-
stavljena openitosti kao onome unutarnje objektivnome,
dobrome, koje ujedno s refleksijom volje u sebe i spozna-
valakom svijesti nastupa kao drugi ekstrem prema nepos-
rednom objektivitetu, onome zgoljno prirodnome, pa je ta-
ko ta unutranjost volje zla. ovjek je stoga ujedno, isto
tako po sebi ili od prirode kao i svojom refleksijom u sebe,
zao, tako da nije za sebe zlo ni priroda kao takva, tj. kad
ona ne bi bila prirodnost volje koja ostaje u svom poseb-
nom sadraju, niti refleksija koja ide u sebe, spoznavanje
uope, kad se ne bi drala u onoj suprotnosti. - S tom stra-
nom nunosti zla isto je tako apsolutno sjedinjeno da je to
zlo odreeno kao ono to nuno ne treba da bude, tj. da ga
treba ukinuti, ne to da ono prvo stajalite razdvajanja ne
treba uope da nastupi - ono sainjava, tavie, odvajanje
neumne ivotinje od ovjeka - nego da se ne zadri na nje-
mu i da se posebnost ne zadri kao ono bitno spram ope-
ga, da se ono prevlada kao nitavno. Nadalje, kod te nu-
nosti zla ono je subjektivitet kao beskonanost ove reflek-
sije, koja tu suprotnost ima pred sobom i koja je u njoj;
ako on ostane kod nje, tj. ako je zao, onda je on time za se-
be, smatra sebe kao pojedinanoga pa je sam ta proizvolj-
nost. Pojedinani subjekt kao takav stoga je naprosto kriv
za svoje zlo.
[uz 139]
a/ Zlo kako mogue? - Izvor zla - kako ono tue,
negativno dolazi u pozitivno, dobro? - eli se vidjeti ovo
negativno u dobru, njegovoj suprotnosti.
Stari nisu imali, nisu poznavali pitanje iivoru zla;
ne ovu apstrakciju dobra i zla (kao spoznaju dobra i zla) -
dodue zlo, zloinstvo - ali u svojim konkretnim likovima
ljudi i postupaka - ne tako neka suprotnost kako smo na-
vikli - takoer ne dubina duha - dubina duh u sebi, tj. u
svojoj istoj apstrakciji, - svjetlo i tama - ne duh, ali tako
ponajprije samo afirmativno za sebe u svojoj slobodi spoz-
nat [?]
/ Subjektivitet - (sloboda - apsolutno miljenje -
oblik jedinstvo sa mnom samim, - svijest koja razlikuje), -
koji sebi daje neki osebujni sadraj - prije nagone, dobro-
bit - jo ne spram ideje, spram dobra; - isti sadraj, ukoli-
ko se on zadrava spram dobra.
Apstraktna unutranjost ima neki predmet, odree-
nje dvostruko: openitost ili posebnost jednu pored druge
- proizvoljnost -
Opstoji izbor - proizvoljnost - jer neodreen - ali
ne samo izmeu ovoga i onoga nego izmeu dobra i zla -
objekta volje.
Supstancijalno odreenje - bitak volje po sebi i za
sebe* - u svojem suprotstavljanju.
ovjek misaona svijest - Miljenje njegove biti - op-
ega - njegove volje - izbor dobra i zla - uraunljivost s
tog gledita.
Biti kriv - kao ono moje - ako sam ja zao, to je apso-
lutno moja krivica, tj. objekt volje postavljen je po sebi i
za sebe, s pomou uma, izbora, odluke. To je subjektivno,
tj. ja - to nitko drugi, ili drugo, nije poinio, ili htio, ili za-
kljuio - nego ja - nikakva od drugoga dana predstava -
ili sila - Apsolutni subjektivitet ne moe se prisiliti -
[uz 139 primjed.]
Prirodna volja - ni dobra ni zla - nikakvi zli narodi
[;] takozvani prirodni, neduni narodi - ravije nego zli -
Zlo je ono najgore - to apsolutno ne treba da posto-
ji - Priroda jo gora
Od prirode zao - tj. jer ono prirodno to je on ujed-
no volja, ovo je samo njenom odlukom.
Stari zavjet - zakon - za spoznaju zla - Zakon tek i-
ni zlim
Nijedan ovjek nije zao, zlo zbog zla; - nego afirma-
tivno - sklonost, svrha - svakako; ali ovo afirmativno pri-
rodno -
* Bitak po sebi i za sebe - das Anund-frsichsein - Bilj. prev.
MORALITET 247
Dodatak. Apstraktna izvjesnost koja sama sebe zna kao te-
melj svega ima mogunost u sebi da hoe ono ope pojma, ali i
mogunost da neki posebni sadraj uini principom i da ga rea-
lizira. Onome zlom, koje je ovo posljednje, time uvijek pripada
apstrakcija izvjesnosti njega samog a samo ovjek, i to ukoliko
on moe biti i zao, jest dobar. Dobro i zlo su nerazdvojivi a nji-
hova nerazdvojivost lei u tome da pojam sebi postaje predme-
tan a kao predmet ima neposredno odreenje razlike. Zla volja
hoe neto to je suprotstavljeno openitosti volje, a dobra vo-
lja, naprotiv, dri se primjereno svom istinskom pojmu. Tekoa
kod pitanja kako volja moe biti zla, najee dolazi otuda da se
volja misli samo u pozitivnom odnosu prema samoj sebi i pred-
stavlja kao neto odreeno, to je za nju, kao ono dobro. Ali pi-
tanje porijeklu zla ima sada jasniji smisao: kako u ono pozi-
tivno ulazi ono negativno? Ako je u stvaranju svijeta Bog pre-
tpostavljen kao ono apsolutno pozitivno, stvar moemo obrtati
kako hoemo, no ono negativno se ne treba spoznavati u ovom
pozitivnom, jer ako se hoe prihvatiti jedno doputenje od stra-
ne Boga, onda je takav pasivan odnos neto nedostatno i neto
to nita ne kazuje. U mitolokoj religijskoj predstavi porijeklo
zla se ne poima, to znai, jedno nije spoznato u drugom, nego
postoji samo jedna predstava jednom sljedovanju i napored-
nosti, tako da ono negativno izvana dolazi na ono pozitivno. Ali
ovo ne moe biti dovoljno misli koja iziskuje neki osnov i traga
za jednom nunou i u onom pozitivnom eli shvatiti ono nega-
tivno kao ono to se samo ukorjenjuje. Rjeenje, kako ga pojam
shvata, sada je ve sadrano u pojmu jer pojam, ili konkretnije
reeno, ideja, na sebi bitno ima to da sebe razlikuje i da sebe po-
stavlja negativno. Ako se ostaje kod onog puko pozitivnog, to
jest, kod isto dobrog, koje treba biti dobro u svojoj izvornosti,
onda je ovo prazno odreenje razuma koji se vrsto dri takvog
apstraktnog i jednostavnog i time to postavlja pitanje uzdie ga
do neeg tekog. Ali sa stajalita pojma pozitivitet se shvaa ta-
ko da je on djelatnost i razlikovanje od samoga sebe. Zlo, dakle,
kao i dobro, svoje porijeklo ima u volji, a volja je u svom pojmu
dobra kao i zla. Prirodna volja je po sebi protivrjenost, da sebe
razlikuje od same sebe, da bude za sebe i da bude unutarnja.
Ako bi se sada reklo da zlo sadri blie odreenje u tome da je
ovjek zao ukoliko je on prirodna volja, onda bi se ovo protivilo
uobiajenoj predstavi koja upravo prirodnu volju misli kao ne-
dunu i dobru. Ali prirodna volja je suprotstavljena sadraju
slobode, a dijete, neobrazovan ovjek, koji imaju prirodnu vo-
lju, podvrgnuti su niem stupnju sposobnosti uraunljivosti.
Ako sada govoriimo ovjeku, onda ne mislimo na dijete nego
na samosvjesnog ovjeka; ako se govori dobru onda se misli
na njegovo znanje. Ono prirodno je, svakako, po sebi prosto-
duno, niti je dobro niti zlo, ali ono prirodno koje se odnosi na
volju kao slobodu i kao njeno znanje, sadri odreenje onog ne-
slobodnog i stoga je zlo. Ukoliko ovjek hoe ono prirodno,
ono vie nije puko prirodno nego je ono negativno prema do-
bru, kao pojam volje. - Ali, ako bi se htjelo rei da bi ovjek,
poto zlo lei u pojmu i nuno je, bio bez krivice ako se toga do-
hvati: onda se moe uzvratiti da je odluka ovjeka vlastiti in,
in njegove slobode i njegove krivice. U religijskom mitu se ka-
e da je ovjek slian Bogu u tome da posjeduje spoznaju dobra
i zla, naukovanje Bogu prisutno u svemu, time to nunost ov-
dje nije nikakva prirodna nunost, nego je odluka upravo uki-
danje ovog podvostruenog, dobrog i zlog. Budui da mi dobro
kao i zlo stoji nasuprot, ja imam izbor izmeu obojega, mogu se
odluiti za oboje, pa i jedno i drugo prihvatiti u moj subjektivi-
tet. Priroda onog zlog je, dakle, da ga ovjek moe htjeti ali ga
ne mora nuno htjeti.
140.
Budui da samosvijest zna iz svoje svrhe izvesti neku pozi-
tivnu stranu ( 135) koja je toj svrsi potrebna, jer pripada kon-
kretnog zbiljskog postupanja, ona zbog takve strane, za volju
neke dunosti i odline namjere, moe tvrditi da je to za druge i
za nju samu dobar postupak, iji se negativni bitni sadraj ujed-
no u njoj, kao u sebe reflektiranoj, dakle svjesnoj onoga opega
volje, usporeuje.* njome; - [za] druge, onda je to licemjerstvo,
- [za]
8
sebe samu, onda je to jo vii vrhunac subjektiviteta, koji
sebe tvrdi kao ono aposolutno.
Taj posljednji, najzamreniji oblik zla, kojim se zlo
obraa u dobro, a dobro u zlo, kojim svijest sebe zna kao
ovu mo, a stoga kao apsolutnu - jest najvii vrhunac sub-
?*Umetnuto u prirunom primjerku. Bili. niem. izd.
MORALITET 249
jektiviteta u moralnom stajalitu, obliku u kojemu cvjeta
zlo u nae vrijeme, i to s pomou filozofije, tj. plitkosti
misli, koja je jedan duboki pojam premjestila u taj lik, pri-
svojivi ime filozofije, isto tako kao to je zlo prisvojilo
ime dobra. elim u ovoj primjedbi ukratko navesti glavne
likove tog subjektiviteta, koji su postali sasvim obini. to
se tie
a) licemjerstva, u njemu su sadrani momenti
a) znanje istinski opega, bilo u obliku samo sjeaja prava,
i dunosti, bilo u obliku daljeg poznavanja i spoznaje to-
me ; ) htijenje posebnoga, koje se protivi tome opemu, i
to ) kao posebno znanje obaju momenata, tako da je za
samu hotilaku svijest samo njeno posebno htijenje odre-
eno kao zlo. Ta odreenja izraavaju postupanje sa zlom
savjeu, a jo ne licemjerstvo kao takvo. - Bilo je vrijeme
kad je postalo vrlo vanim pitanjem da li je neka postupak
samo utoliko zao ukoliko se dogaa sa zlom savjeui, tj. s
razvijenom svijeu upravo naznaenih momenata. - Pas-
cal (Le Proviniales 4e lettre) izvlai vrlo dobro zakljuak iz
potvrenog pitanja: lis seront tous damnes ces demi-pec-
heurs, qui ont quelque amour pour la vertu. Mais pour ces
franespecheurs, pecheurs endurcis, pecheurs sans melan-
ge, pleins et acheves, l'enfer ne les tient pas: ils ont trompe
le diable force de s'y abandonner.
9
* Subjektivno pravo
* Pascal navodi tu takoer Kristovo zauzimanje na kriu za svoje neprija-
telje: Oe, oprosti im jer ne znaju to ine'. - suvina molba ako okolnost da
oni nisu znali to su uinili podjeljuje njihovu postupku kvalitet da nije zao,
dakle, da mu ne treba opratanje. Isto tako navodi on Aristotelov nazor (mjesto
se nalazi Nikomahovoj Etici, III, 2.[1110 b27] koji razlikuje da li je
ili onaj koji djeluje; u onom sluaju neznanja postupa on nedobmvolj-
no (to se neznanje odnosi na spoljanje okolnosti; vidi gore 117) pa mu se ne
"moe uraunati djelovanje. drugom sluaju, meutim, kae Aristotel: Ne
spoznaje svaki nevaljanac to treba initi i dopustiti, i upravo taj nedostatak
() ini ljude nepravednima i uope zlima. Nespoznaja izbora dobra i zla
ne ini da je neko djelovanje nedobrovoljno (da se ne moe uraunati), ve sa-
mo daje ono loe. Aristotel je, dakako, imao dublji uvid u vezu spoznaje i hti-
jenja nego to je to postalo obinim u povrnoj filozofiji, koja ui da su istinski
prinicipi obiajnosnog djelovanja nespoznavanje, ud i oduevljenje.
9
Svi e biti prokleti, ovi polugrenici, koji prema vrlini imaju jo neku
ljubav. Ali oni opepoznati grenici, okorjeli grenici, grenici bez primjese, po-
tpuni i savreni, te pakao vie nema, oni su prevarili avola time to se posve
predaju (prva reenica se ne slae sa originalom)
250
samosvijesti da zna postupak prema odreenju kakav je
on po sebi i za sebe dobar ili zao, ne mora se s apsolutnim
pravom objektiviteta, tog odreenja tako pomiljati u koli-
ziji da se oba predstavljaju kao rastavljivo ravnoduna i
sluajna jedno spram drugoga, koji je odnos stavljen u os-
nov poglavito i kod preanjih pitanja djelotvornoj mi-
losti. * Zlo je prema formalnoj strani ono najvlastitije in-
dividue, budui da je ono upravo njezin subjektivitet, koji
sebe postavlja upravo posebno za sebe pa je time upravo
njezina krivnja (vidi 139 i primjedbu uz preanji ), a
prema objektivnoj strani ovjek je, po svom pojmu kao
duh, ono umno ope, pa ima apsolutno u sebi odreenje
openitosti, koja sebe zna. Stoga to znai da se s njime ne
postupa po asti njegova pojma, kad bi se strana dobra i
time odreenje njegova zlog djelovanja kao zloga odijelila
od njega i kad mu se ne bi pripisivalo kao zlo. Koliko se
odreeno ili u kojem se stupnju jasnoe ili tame svijest
onih momenata u njihovoj razliitosti razvila do nekog
spoznavanja i koliko je zlo djelovanje izvreno manje ili
vie s formalnom zlom savjeu, to je sporednija strana,
koja se tie vie empirijskoga.
b) No zlo i djelovati sa zlom savjeu jo nije licemjerstvo;
ovome pridolazi jo formalno odreenje neistinitosti da se
zlo prije svega tvrdi kao dobro za druge i da se ovjek spo-
lja uope pravi dobar, savjestan, poboan itd., to je na taj
nain samo vjetina prijevare drugih. Zao ovjek, meu-
tim, moe nadalje u svom ostalom injenju dobra ili po-
bonosti, uope u dobrim razlozima, za sebe samoga nai
ovlatenje za zlo preokreui ga s pomou njih za sebe u
dobro. Ta mogunost lei u subjektivitetu, koji kao ap-
straktni negativitet zna sva odreenja kao podvrgnuta nje-
mu i kao takva koja dolaze iz njega. Ovoj privremenoj
mjeri valja
c) ponajprije pribrojiti onaj lik koji je poznat kao probabi-
lizam. On je stvorio princip da je neko djelovanje dopute-
no i da savjest u tom moe biti sigurna, a za koji svijest
* [u rukopisu:] Djelotvorna milost - ovjek apsolutno pasivan; milost ni
je ovjeku neto imanentno.
MORALITET
251
zna pronai bilo kakav dobar razlog, pa makar to bio sa-
mo autoritet nekog teologa, sve ako drugi teolozi i odusta-
ju od njegova suda, ak i u toj predstavi jo opstoji isprav-
na svijest da takav razlog i autoritet daje samo probabili-
tet, premda je to dostatno za sigurnost savjesti; u tome se
priznaje da je dobar razlog samo takve kakvoe da pored
njega moe biti drugih, u najmanju ruku isto tako dobrih
razloga. Pri tome valja takoer jo spoznati ovaj trag ob-
jektiviteta da to treba biti razlog koji odreuje. No kako je
odluka dobru ili zlu postavljena na mnogo dobrih razlo-
ga, pod kojim su obuhvaeni i oni autoriteti, a tih je razlo-
ga tako mnogo i tako suprotnih, zato se u tome nalazi
ujedno i to da nije ovaj objektivitet stvari, nego da je sub-
jektivitet onaj koji ima da odluuje - strana kojom su pro-
izvoljnost i samovolja uinjene onim to odluuje dobru
i zlu, pa je potkopana obiajnost, kao i religioznost. No da
je to vlastiti subjektivitet u koji pada odluka, to jo nije iz-
raeno kao princip: naprotiv se, kao to je primijeeno,
neki razlog prikazivao kao ono to odluuje; probabilizam
je utoliko jo lik licemjerstva.
d) Idui je vii stupanj da se dobra volja treba sastojati u
tome to ona hoe dobro; to htijenje apstraktno dobroga
treba da dostaje, tavie, treba da bude jedini zahtjev da bi
bilo dobro. Budui da djelovanje kao odreeno htijenje
ima neki sadraj, a apstraktno dobro, meutim, nita ne
odreuje, posebnom je subjektivitetu pridrano da mu da-
de njegovo odreenje i ispunjenje. Kao to je u probabiliz-
mu - za onoga koji sam nije ueni reverend Pere - autori-
tet jednog takvog teologa po kojemu se moe supsumirati
neki odreeni sadraj pod [u]
10
ope odreenje dobroga,
tako je ovdje svaki subjekt neposredno stavljen u tu ast
da apstraktnom dobru dade sadraj ili, to je isto, da neki
sadraj supsumira pod ono ope. Taj sadraj je na postup-
ku kao konkretnom uope jedna strana, kakvih on ima vi-
e, strane koje mu, moda, mogu dati ak predikat zloi-
nakog i ravog djelovanja. No ono moje subjektivno od-
reenje dobra jest od mene u djelovanju znano dobro, do-
10
umetnuto u rukopisu
bra namjera ( 114). Time nastupa suprotnost odreenja;
po jednome od njih djelovanje je dobar, po drugima, me-
utim, zloinaki. ini se da je time kod zbiljskog postup-
ka takoer nastalo pitanje da li je namjera i zaista dobra.
No da je dobro zbiljska namjera, to, pak, ne moe biti sa-
mo uope, nego mora moi ak uvijek biti sluaj sa staja-
lita gdje subjekt ima apstraktno dobro kao odredbeni raz-
log. to je takvim djelovanjem koje se, s druge strane, od-
reuje kao zloinako i zlo, povrijeeno od dobre namje-
re, takoer je, dakako, dobro, pa se ini da se radi tome
koja je meu tim stranama najhitnija. No ovo objektivno
pitanje ne pripada ovamo, ili, tavie, to je subjektivitet sa-
me svijesti ija odluka jedino sainjava ono objektivno.
Bitno i dobro ionako su istoznani; prvo je isto takva ap-
strakcija kao i drugo; dobro je ono to je u pogledu volje
bitno, a ono bitno u tom pogledu treba da je to da je neko
djelovanje za mene odreeno kao dobro. Supsumcija, me-
utim, bilo kojeg sadraja pod dobro proizlazi za sebe ne-
posredno iz toga to se to apstraktno dobro, budui da ne-
ma gotovo nikakva sadraja, sasvim reduciralo samo na to
da znai uope neto pozitivno - neto to bilo u kojem
pogledu vai i tc po svojem neposrednom odreenju mo-
e takoer da vai kao bitna svrha; - npr. initi dobro si-
romasima, brinuti se za sebe, za svoj ivot, za svoju poro-
dicu itd. Nadalje, kao to je dobro apstrakcija, tako je dak-
le i ono loe neto besadrajno to dobiva svoje odreenje
od mog subjektiviteta; i s te strane takoer proizlazi mo-
ralna svrha da se mrzi i iskorjenjuje to neodreeno loe. -
Kraa, kukaviluk, umorstvo itd. uope kao djelovanje
koje je izvrila subjektivna volja, a imaju neposredno od-
reenje da budu zadovoljenje jedne takve volje, dakle ne-
to pozitivno a da bi se djelovanje uinilo dobrim, stoji sa-
mo do toga da se ta pozitivna strana zna kao moja namje-
ra u njemu, a ta je strana bitna za odreenje djelovanja da
je ono dobro zato to je ja znam u svojoj namjeri kao ono
dobro. Na ovaj su nain, zbog pozitivne strane svog sad-
raja, uinjeni dobrom namjerom i time dobrim djelova-
njem: kraa da bi se siromasima uinilo dobro, kraa, bi-
jeg iz bitke zbog dunosti prema svom ivotu, da bi se ov-
jek brinuo za svoju porodicu (moda uz to jo i siromanu)
MORALITET
253
- umorstvo iz mrnje i osvete tj. da bi se zadovoljio samo-
osjeaj svog prava, prava uope, i osjeaj ravosti drugo-
ga, njegova neprava spram mene ili spram drugih, spram
svijeta ili uope naroda, unitenjem tog loeg ovjeka, koji
u sebi ima ono loe samo ime se, u najmanju ruku, daje
prilog svrsi iskorjenjivanja loega. Dovoljna je najmanja
obrazovanost razuma da bi se, kao to su uinili oni ueni
teolozi, za svako djelovanje nala neka pozitivna strana i
time dobar razlog i namjera. - Tako se reklo da zapravo
nitko nije zao, jer nitko ne eli zlo poradi zla, tj. ne ono
isto negativno kao takvo, nego hoe uvijek neto pozitiv-
no, dakle s tog stajalita neko dobro. U ovom je apstrak
:
mom dobru nestala razlika izmeu dobrog i zlog i sve zbilj-
ske dunosti; stoga prosto htjeti dobro i pri nekom djelo-
vanju imati dobru namjeru, to je taj nain, tavie, zlo,
ukoliko se dobro hoe samo u toj apstrakciji, pa se time
njegovo odreenje preputa proizvoljnosti subjekta.
Uz ovo mjesto ide i zloglasno naelo: svrha posveu-
je sredstvo. - Onako za sebe, taj je izraz, prije svega, trivi-
jalan i ne kae nita. ovjek isto tako neodreeno moe
odvratiti da sveta svrha, zacijelo, posveuje sredstvo, ali
nesveta ga svrha ne posveuje. Ako je svrha ispravna, on-
da su i sredstva, to je, utoliko tautoloki stav ukoliko je
sredstvo upravo ono to nije nita za sebe, nego to je zbog
neega drugoga imajui u tome, u svrsi, svoje odreenje i
vrijednost - ako je, naime, uistinu sredstvo. - No onim se
naelom ne misli prosto formirani smisao, nego se pod
njim razumijeva neto odreenije, naime, da je doputeno,
tavie, da je i dunost da se za dobru svrhu upotrijebi kao
sredstvo neto to za sebe nije upravo nikakvo sredstvo da
se povrijedi neto to je za sebe sveto, dakle da se zloin-
stvo uini sredstvom jedne dobre svrhe. Pri onom naelu
lebdi pred oima, s jedne strane, neodreena svijest dija-
lektici onoga pozitivnoga to se prije toga opazilo u poje-
dinanim pravnim ili obiajnosnim odreenjima, ili onak-
vih isto tako neodreenih opih naela kao to su: ne tre-
ba da ubija, ili treba da se brine za svoju dobrobit, za do-
brobit svoje porodice. Sudovi, ratnici imaju ne samo pravo
nego i dunost da ubijaju ljude, ali tu je tano odreeno
254
zbog kojih je kvaliteta ljudi i pod kojim okolnostima to
doputeno i dunost.* Tako se mora takoer moja dobro-
bit, dobrobit moje porodice zapostaviti viim svrhama i ti-
me sniziti na sredstva. No to se oznauje kao zloinstva,
nije tako neodreeno ostavljena openitost koja bi jo
podlijegala dijalektici, nego ima ve svoje odreeno objek-
tivno ogranienje. Ono, pak, to se suprotstavlja takvom
odreenju u svrsi koja treba da zloinstvu oduzme njego-
vu prirodu, sveta svrha, nije nita drugo do subjektivno
mnjenje tome to je dobro i bolje. To je isto to se doga-
a u tome da htijenje ostaje pri apstraktno dobrome, da je,
naime, ukinuta svaka po sebi i za sebe bitkujua i vaea
odreenost dobroga i loega, prava i neprava, pa da se to
odreenje pripisuje uvstvu, predstavljanju i proizvoljnos-
ti individue. - Subjektivno je mnjenje, konano, i izriito
iskazano kao pravilo prava i dunosti, budui da
e) uvjerenje, koje neto smatra za pravo, treba da bude
ono ime se odreuje obiajnosna priroda nekog djelova-
nja. Dobro koje se hoe nema jo nikakva sadraja, prin-
cip uvjerenja sadrava, pak, tu bliu okolnost da supsum-
cija nekog djelovanja pod odreenje dobroga pripada sub-
jektu. Time je potpuno nestao i privid nekog obiajnosnog
objektiviteta. Takvo uenje povezano je neposredno s
onom esto spominjanom filozofijom koja sebe tako nazi-
va i porie spoznatljivost istinitoga** - a ono istinito hoti-
lakog duha, njegova umnost, ukoliko on sebe ozbiljuje,
jesu obiajnosne zapovijedi. Budui da jedno takvo filozo-
firanje prikazuje spoznaju istinitoga kao praznu, krug
spoznavanja koji je samo ono prividno kao pretjeranu ta-
tinu, ono mora i ono prividno u pogledu postupanja da
uini principom i da ono obiajnosno, prema tome, posta-
vi time u individuin vlastiti nazor svijetu i njeno poseb-
no uvjerenje. * Degradacija u koju je tako utonula filozofi-
ja pojavljuje se, dakako, pred svijetom, ponajprije, kao
najiindiferentniji dogaaj, koji se desio samo dokonom
kolskom brbljanju, ali takav se nazor nuno unosi u na-
* [u rukopisu:] dunosti - bitno kao sistem - objektivno potvrivanje
** [u rukopisu:] filozofski oblik. - Bilj. njem. izdav.
* [u rukopisu:] naela. - Bilj. njem. izd.
MORALITET 255
zor obiajnosnoga kao u jedan bitni dio filozofije, pa se
tek tada u zbiljnosti i za sebe pokazuje to je u onim nazo-
rima. - Proirenjem nazora da je subjektivno uvjerenje
ono ime se jedino odreuje obiajnosna priroda nekog
djelovanja, dogodilo se da se nekad mnogo govorilo, a da
se danas jo malo govori licemjerstvu; jer kvalificiranje
zla kao licemjerstva ima kao osnov da su izvjesni postupci
po sebi i za sebe prestupak, opaina i zloinstvo, da ih
onaj tko ih izvrava nuno zna kao takve ukoliko on nae-
lo i spoljanja djelovanja pobonosti i pravinosti zna i
priznaje upravo u vidu u kojemu ih zloupotrebljava. Ili u
pogledu zla uope vaila je pretpostavka da je dunost
spoznati dobro i znati ga razlikovati od zla. U svakom je
sluaju, meutim, vaio apsolutni zahtjev da ovjek ne iz-
vrava nikakva porona i zloinaka djelovanja te da mu
se oni moraju kao takvi uraunati ukoliko je ovjek, a ne
stoka. No ako se dobro srce, dobra namjera i subjektivno
uvjerenje proglaavaju kao ono to djelovanjima daje nji-
hovu vrijednost, onda vie nema licemjerstva i uope zla,
jer to tko ini, to on zna uiniti neim dobrim s pomou
refleksije dobrih namjera i motiva, a dobro je po momentu
njegova uvjerenja.** Tako nema vie zloinstva i poroka
po sebi i za sebe, a na mjesto gore navedenog (str. 143 i d.)
potpuno slobodnog, okorjelog, nepomuenog grijeenja
stupila je svijest potpunom opravdanju s pomou namje-
re i uvjerenja. Moja namjera dobroga u mom djelovanju i
moje uvjerenje tome daje on dobar ini ga dobrim. Uko-
liko je rije prosuivanju i suenju djelovanje, to se s
pomou ovog principa moe uiniti samo prema namjeri i
uvjerenju onoga koji postupa, po svojoj vjeri da se treba
osuditi - ne u onom smislu u kojemu Krist, zahtijeva vjeru
** Da se on osjea potpuno uvjerenim, u to ni najmanje ne sumnjam.
No koliko ljudi zapoinje iz tako osjeanog uvjerenja najgora bezakonja. Ako,
dakle, taj razlog uope moe da ispria, onda uope nema vie nikakva razum-
nog suda dobrim i zlim, asnim i podlim odlukama; ludost ima tad ista prava
kao um, ili um tada uope nema vie nikakva prava, nikakva ugleda, njegov je
glas besmislica; samo tko ne sumnja, jest u istini.
Grozi mi se od posljedica takve tolerancije, koja bi bila iskljuivo na ko-
rist bezumlja.
Fr. H.Jacobi grofu Holmeru. Eutin, 5. augusta 1800, mijenjanju vjere
grofa Stolberga (Brennus, Berlin, august 1802)
u objektivnu istinu, tako da za onoga koji ima lou vjeru,
tj. neko uvjerenje koje je po svom sadraju zlo, ispada ta-
koer i lo sud, tj. primjeren ovom zlom sadraju, nego po
vjeri u smislu vjernosti uvjerenju da li je ovjek u svom po-
stupanju ostao vjeran uvjerenju, formalnoj subjektivnoj
vjernosti, koja jedino sadrava ono to je primjereno du-
nosti. Kod ovog principa uvjerenja, budui da je ono ujed-
no odreeno kao neto subjektivno, mora se, dodue, na-
metnuti i pomisao mogunosti zablude, u emu, prema
tome, lei pretpostavka zakona koji po sebi i za sebe bitku-
je. No zakon ne djeluje, djeluje samo zbiljski ovjek, a vri-
jednost ljudskih djelovanja moe po onom principu zavisi-
ti samo od toga koliko je on onaj zakon primio u svoje uv-
jerenje. No ako, prema tome, nisu djelovanja ona koje va-
lja po onom zakonu prosuivati, tj. uope mjeriti po nji-
ma, onda se ne moe uvidjeti emu jo treba da bude i da
slui onaj zakon. Takav je zakon snien na samo spolja-
nje slovo, na doista prazne rijei, jer je on tek mojim uvje-
renjem uinjen zakonom, neim to me obavezuje i vee. -
Da takav zakon ima za sebe autoritet boga, drave, tako-
er i autoritet tisuljea u kojima je bio sveza u kojoj su se
povezivali i opstojali ljudi i sve njihovo djelovanje i sudbi-
na - autoriteti koji u sebi obuhvaaju bezbroj uvjerenja in-
dividua - i da ja, nasuprot tome, postavlja autoritet
mog pojedinanog uvjerenja - kao moje subjektivno uvje-
renje vaenje je njegovo samo autoritet - ovo, prije svega,
udesno, vlastito uobraavanje odstranjeno je samim prin-
cipom koji subjektivno uvjerenje ini pravilom - Ako se,
dodue, po vioj inkonzekvenciji koju unose um i savjest,
koji se ne dadu protjerati s pomou plitke znanosti i rave
sofisterije, priznaje mogunost neke zablude; onda je po-
greka time, da su zloinstvo i zlo uope zablude, reducira-
na na svoju najmanju mjeru. Jer grijeiti je ljudski - tko se
nije zabunio u ovome ili onome, da li sam juer u podne
jeo kelj ili kupus te u bezbroj stvari nevanih i vanih? No
razlika izmeu ovoga vanoga i nevanoga otpada ako je
rije samo subjektivitetu uvjerenja i ostajanju kod njega.
Meutim, ona via nekonzekvencija mogunosti zablu-
de, koja dolazi iz prirode stvari, zaista se u obratu da je lo-
e uvjerenje samo zabluda mijenja u drugu nekonzekven-
MORALITET
257
iju nepotenja; jednom bi uvjerenje imalo biti ono n to
je postavljeno ono obiajnosno i ovjekova najvia vrijed-
nost, pa se time proglaava najviim i najsvetijim, a drugi
puta ono emu rije nije nita drugo doli zabluda, moja
uvjerenost u neto neznatno i sluajno - doista neto spo-
ljanje, to me moe zadesiti ili ovako ili onako. Uistinu je
moja uvjerenost neto vrlo neznatno ako ne mogu spozna-
ti nita istinito; tako je svejedno kako ja mislim, pa mi za
miljenje ostaje ono prazno dobro, apstraktum razuma. -
Po tom principu ovlatenja na osnovu razloga uvjerenja
proizlazi uostalom - da to jo spomenemo - konzekvenci-
ja za nain djelovanja drugih protiv mog djelovanja, da
posve pravo ine u tome ta po svom vjerovanju i uvjere-
nju moja djelovanja dre za zloinstva; - konzekvencija
pri kojoj ne samo da nemam nikakve prednosti nego sam,
naprotiv, samo sa stajalita slobode i asti snien u odnos
neslobode i neasti, naime da u pravednosti, koja je po se-
bi takoer ono moje, iskusim samo strano subjektivno uv-
jerenje i da mislim kako u izvravanju pravednosti sa
mnom postupa samo neka spoljanja sila.
f) Konano, najvii oblik u kojemu ovaj subjektivitet sebe
potpuno shvaa i izraava jest lik koji su imenom, posue-
nim od Platona, nazvali ironija; jer samo je ime uzeto od
Platona, ko}i gaje upotrebljavao na Sokrato nain, to ga
je primijenio u jednom linom razgovoru spram uobraa-
vanja neobrazovane i sofistike svijesti, svrhu ideje isti-
ne i pravednosti, ali ironiki postupao je samo s onom svi-
jeu, a ne sa samom idejom. Ironija se tie samo dranja
u razgovoru prema osobama; bez osobnog pravca bitno je
kretanje misli dijalektika, a Platon bio je tako daleko od
toga da ono dijalektino za sebe, ili ak ironiju, uzme kao
ono posljednje i kao ideju samu, da je, naprotiv, stalno
prelaenje misli potpuno subjektivnog mnjenja utopio u
supstancijalitet ideje i zavrio ga.*
* Moj pokojni kolega, profesor Solger, tumaio je, dodue, izraz ironije;
koji je gospodin Fried, pl. Schlegel upotrebljavao u ranijem razdoblju svoje
spisateljske karijere i koji je uzdigao do onog subjektiviteta Sto zna samoga sebe
kao ono najvie, ali njegov bolji smisao, koji je dalek od takvog odreenja, i nje-
gov filozofski uvid u tome je obuhvatio i zadrao redovito samo stranu onog
256
258
pravog dijalektikog, uzbuenog pulsa spekulativnog promatranja. No ja to ne
nalazim posve jasnim niti se mogu suglasiti s pojmovima koje on razvija jo u
svomposljednjemsadrajnomradu, jednoj iscrpnoj Krida predavanja gospodi-
na Augusta Wilhelma pl. Schlegela od dramskoj umjetnosti i literaturi (Wiener
Jahrb. sv. VII, str. 90 i dalje). - Istinita ironija, kae Solger na str. 92, polazi
od gledita da ovjek sve dotle dok ivi u ovom sadanjem svijetu moe svoje
odreenje, u najviemsmislu rijei, ispuniti samo u ovomsvijetu. Sve ime vje-
rujemo da samo prelazimo konane svrhe jest tato i prazno uobraavanje.... I
ono najvie opstoji za nae postupanje samo u ogranienom konanom liku.
Ispravno shvaeno, to je platonski i veoma istinito reeno prema onome to se
tu prije toga spominje praznomteenju za (apstraktnim) beskonanim. No da
ono najvie postoji u ogranienom, konanom liku poput obiajnosnoga - a
obiajnosno bitno postoji, kao zbiljnost i postupak - to je vrlo razliito od toga
da bi bilo konana svrha; lik, oblik konanoga ne oduzima sadraju, onome obi-
ajnosnome nita od njegova supstancijaliteta i beskonanosti koju ima u samo-
me sebi. Dalje se kae: I upravo zbog toga je to (ono najvie) u nama tako ni-
tavo kao i ono najmanje i propada nuno s nama i naim nitetnim smislom, jer
uistinu ono opstoji samo u Bogu, a u ovompropadanju preobraava se to kao
neto boansko, u emu mi ne bismo imali udjela kad ne bi opstojala neposred-
na prisutnost toga boanskoga, koja se oituje upravo u nestajanju nae zbilj-
nosti: raspoloenje oak. kojemu je to u samimljudskimdogaajima jasno, jest
tragina ironija. Neemo se obazirati na samovoljno ime ironije; ali neto ne
jasno lei u tome da je to ono najvie to propada s naomnitavou i da se tek
u nestajanju nae zbiljnosti oituje - ono boansko, kao to se ovdje, str. 91 ta-
koer kae: mi vidimo kako junake zbunjuje ono najplemenitije i najljepe u
njihovima miljenjima, ne samo s obziromna uspjeh nego i s obziromna njihov
izvor i njihovu vrijednost, tavie, mi se uzdiemo na propasti samoga onoga
najboljega. Da tragina propast najviih obiajnosnih likova moe interesirati
(pravedna propast otvorenih pravih hulja i zloinaca, kakav je npr. junak u mo-
dernoj tragediji Krivica", ima, dodue, kriminalno-juristiki interes, ali ne i
interes za istinitu umjetnost kojoj je ovdje rije), uzdizati i sa samomsobom
pomiriti samo utoliko ukoliko takvi likovi jedan protiv drugoga nastupaju s jed-
nako opravdanimrazliitimobiajnosnimmoima, koje po nesrei dolaze u ko-
liziju, pa su tako sada svojim suprotstavljanjem protiv neega obiajnosnoga
krivi, iz ega pravo i nepravo obojice, a time istinita obiajnosna ideja proie-
na i trijumfirajui nad tom jednostranou, dakle izmirena, proizlazi u nama, da
to, prema tome, nije ono najvie u nama to propada, pa se mi ne uzdiemo pro-
pau najboljega, nego, naprotiv, trijumfom istinitoga - da je to istinski isto
obiajnosni interes antikne tragedije (u romantinoj doivljava to odreenjejo
Jednu dalju modifikaciju), to samizveo u Fenomenologiji duha (str. 404 i d.,
por. 683. i d.)". Obiajnosna ideja, meutim,, bez one nesree kolizije i propasti
individua koje su obuhvaene tomnesreomjest u obiajnosnomsvijetu zbilj-
ska i prisutna, a da se ono najvie u svojoj zbiljnosti ne prikazuje kao neto ni-
tavno, to je ono za imtei i to uzrokuje realna obiajnosna egzistencija, dra-
va, i to u njoj ima, promatra i zna obiajnosna samosvijest i shvaa misaono
spoznavanje.
11
0d Adolfa Mllnera 1816. - Bilj. njem. izd.
12
svez. 3. stra. 343. npr. 533 i dalje - Bilj. njem. izd.
MORALITET
259
Vrhunac subjektiviteta koji sebe shvaa kao ono po-
sljednje, vrhunac koji ovdje jo treba razmotriti, moe biti
samo taj: znati sebe jo kao ono zakljuivanje i odluiva-
nje istini, pravu i dunosti to u predanjim oblicima po
sebi ve opstoji. On se, dakle, sastoji u tome da se dobro
zna ono obiajnosno objektivno, ali se ne udubljuje u nje-
govu ozbiljnost, i da se ne postupa na osnovu njega zabo-
ravljajui i odriui se samoga sebe, nego da se u pogledu
toga ujedno isto dri sebi i da se sebe zna kao ono to ta-
ko hoe i zakljuuje, a to isto tako moe i drukije htjeti i
zakljuiti. - Vi uzimate zakon doista i ozbiljno kao da bit-
kuje po sebi i za sebe, ja sam takoer pri tome i u tome,
ali takoer jo i dalje nego vi, ja sam takoer i iznad to-
ga, pa to mogu uiniti ovako ili onako. Ono vrsno nije
stvar, nego sam ja ono vrsno pa sam nad zakonom i
stvari*gospodar ja, koji se s time, kao po svojoj volji, samo
igra u toj ironinoj svijesti, u kojoj ja doputam da pro-
padne ono najvie, uivam samo sebe. - Taj lik nije samo
ispraznost cijelog obiajnosnog sadraja prava, dunosti,
zakona - zlo, i to u sebi posve ope zlo - nego on dodaje i
oblik, subjektivnu ispraznost, da same sebe znamo kao tu
ispraznost svog sadraja i da u tom znanju sebe znamo
kao ono apsolutno. U Fenomenologiji duha, str. 605. i
dalje" - gdje se moe usporediti itav odsjek c) savjest,
naroito s obzirom na prijelaz u jedan, tamo uostalom
drukije odreen, vii stupanj uope - obradio sam koliko
ova apsolutna samodopadljivost ne ostaje osamljena slu-
ba boja samome sebi, nego ukoliko moe stvoriti i neto
poput opine, ija je povezanost i supstancija moda i me-
usobno uvjeravanje samosvijesti, dobrim namjerama,
radovanje toj meusobnoj istoi, ali poglavito krijeplje-
nje divotom tog znanja i izricanja sebe i divotom tog uva-
nja i njegovanja, ukoliko su s razmotrenim stupnjem srod-
ni obrati: ono to se bilo nazvalo lijepom duom, plemeni-
tiji subjektivitet koji izgara u ispraznosti svakog objektivi-
teta, a time u nezbiljnosti samoga sebe, te, nadalje, drugi
likovi.
* [u rukopisu :1 Virtuoznost - genijalnost - majstor onog obiajnog
13
svez. 3. str. 481 i dalje.
17"
[UZ 140]
a/ Zlo i dobro
/ Odnos - tako da se dobro uini prividom. To je
privid, po sebi, jer jo apstraktan, samo neto postavljeno.
- samo neto postavljeno, ne za sebe, to samo sebe
dri, istinski supstancijalno - jer besadrajno, neodreeno
u sebi. Samo je ono konkretno u sebi savreno -
No sadraj mora biti; dakle proizvoljno -
/ Naini tog privida
/ Prohtjev; bilo koji sadraj - zao, prostoduan -
/ Sadraj kao osnov; - Reflektiran; tj. posebnom
sadraju dano odreenje dobra - ali ovo odreenje kao
besadrajno, apstraktno afirmativno.
Objekt znai ovdje prosto apstraktno - neto pozitiv-
no - bie - ono to mene zadovoljava.
/Savjest postupa -/ Odreenje dobra - u zlu - je ca-
put mortuum onoga pozitivnoga, bia - to sebi ne proti-
vurjei, jer je svako odreenje, oposebljavanje - iezlo je
oposebljavanje je uzeto samo iz moje proizvoljnosti - Ja
ne priznajem nikakav objektivni sadraj, sadrajno odre-
enje - samo objektivitet, dobro, formalno, uope.
Apsolutna sofistika - stoga dobro, jer sam ja uvjeren
- tj. moja teorijska, reflektirana suglasnost sa sobom -
moje zadovoljenje u meni iz razloga - ovo pozitivno - Ni-
kakav drugi objektivitet osim ovog samoodreenja - i to
apstraktnog - bezodreenost, otuda sva odreenja samo
mojom proizvoljnou.
Ironija je svijest tome - Sokrat: ponajprije primati
predstave protivnika, ostavljati - nita njima direktno ne
suprotstaviti, nego ih, zakljucima, priznatim istinama, po-
mou njih samih, dovesti u zabunu - otro - vie u zabunu
ali zapravo u sebi razrijeiti - Ono objektivno ironije je di-
jalektika, ali samo negativan rezultat -
Ovdje dijalektika negativiteta u obliku apsolutnog
idealiteta svega objektivnoga (Fichteova filozofija) - Ref-
leksija spram postupanja, spram zakona, dunosti, boan-
skoga, vjenoga - to ima sadraj, odreenje samo s pomo-
u mojeg subjektiviteta - Ja sam uvjeren i znati - ovo uv-
jerenje je moja proizvoljnost - A ovo znanje lei neposred-
no u uvjerenosti - jer osnovi su postavljeni kao ono prosto
MORALITET
261
relativno itd. time to je moja uvjerenost uinjena kriteri-
jem, tj. da stvar vai samo s pomou mojeg subjektiviteta -
nikakvo bie -
[uz 140, vidi 140, odjelj. a]
a/ Zna ovjek da ini zlo kad ini zlo.
/ Zlo uope
/ Sebinost, strast - istrajavanje u sebi sa rtvova-
njem, povredom prava, dobra
) ima neku svrhu, vai mu neto kao svrha - to to
nije, kao afirmativno, vara tome - Zao karakter
kao zao pas -
/ ovjek stoji apsolutno pod tim sudom - jer duh,
um - Drukije kao neznanje spoljanjih okolnosti -
Ono [je] stvar njegove volje -
/ time nije kazano da bi onaj tko je to znao da (je)
zlo time prestao biti zao; to znaju mnogi da (je) zlo,
a ipak su to, ine to isto - iz znanja ne slijedi injenje
- Dakako, moe on to zadrati protiv svog vlastitog
uvjerenja i savjesti - premda on to takoer zna, ipak
krivo, da op ak protiv dobra zadrava - smatra
svrhom.
/ sa zlom savjeu - ne sainjava tako bitnu razliku -
samo gore - uope vrlo openit izraz - neto smatrati zlim
- ipak prirodno vaenje, pribaviti vaenje - spoljanja
zbiljnost kao istinska, po sebi.
a/ Zlo subj. b/ Nez en haut* - dooro - licemjerstvo
c/ Svrha dobro kao osnov d/ Dobro samo - proizvoljnost
e/ Uvjerenje - subjektivni oblik f/ Ironija - svijest apso-
lutnog subjektiviteta,
a/ Zlo, protivurjeje u samome sebi
b/ Protivurjeje spram postavljenog dobra, protivurjeje
posebnog spram dobra po sebi; subjektu kao prividu, li-
cemjerstvo kao supsumcija u c/ itd., ak ispod u meni po-
stavljenog dobra - refleksija c/ Zid kao afirmativno, tj.
kao dobro postavljeno ili inkozekvencija.
d/ Dobro kao apstraktno goli predikat, pod to moe se sve
* Nez en naut (franc.) s visoka. - Prim. lek.
260
supsumirati - u subjektu - osnovu; u svojoj posebnosti
ova veza sluajna - po sadraju -
e/ moja umnost sama, kao subjektivno uvjerenje, to treba
da ima vrijednost - Refleksija posebnome - Indiferent-
nost posebnog sadraja, koji nije po sebi. Svijest sluaj-
nosti.
Uz c/ objektivna supsumcija; sadraj treba da bude
dobar; da se meni kao dobar pojavi; za mene, u mom zna-
nju - kao da bi zlo bilo samo kao protivurjeje spram u
meni postavljenog dobra, ne spram dobra po sebi; - d/
Ono posebno nije u njemu samome dobro; samo ono do-
bro je dobro. Oblik koji vai za druge, ne za mene, prijeva-
ra - e/ takoer subjektivna veza sama u koju zapada sub-
jekt. - f/ Ironija,
b/ Licemjerstvo - za druge - Dobro kao privid - sredstvo
- Pod licemjerstvom razumijeva se, meutim, i nekonzek-
vencija u sebi samome; - Pobonost ne ozbiljnost; moe,
svakako, biti ozbiljnost; bez konkretne refleksije - ap-
straktna, pobonost. Dri tome barbari - ono zlo,
c/ za sebe samo - spoljanji razlog - probabilizam - odre-
eno u nekome drugome - moe jo biti po sebi odreen
[uz 140 odjelj. c]
Zlo - Obrat, po sebi
c/ Licemjerstvo - za sebe sama - spoljanja volja - razlog
- pozitivno - probabilizam. Otuda danas nikakva licem-
jerstva, jer se po sebi zlo zna kao dobro, refleksijom odre-
eno kao dobro. Ovo (je) afirmacija. Poetna pretpostav-
ka: to je dobro, - ili, tavie, tek: Ja sam dobar ukoliko se
to za mene pojavljuje kao dobro; - oprostivo, dopustivi
grijesi - takoer znan samo privid -
Sofistika, po sebi - naime subjekt po svojoj poseb-
nosti je apsolutna svrha; ne uzima u obzir dobro kao tak-
vo; nije mu ta apstrakcija predmet - Tek su Sokrat i Pla-
ton postavili takve ideje - nato probabilizam itd. namje-
rava pod to supsumirati, uz to povezati ono posebno; na-
protiv obrazovana sofistika. Sve uz bilo koju svrhu - koja
je kod mnogih sofista bila dobra, kod drugih sebinost, ili
ono obrazovanje uope za dravne svrhe, - to je ono do-
bro, pod bilo kojim okolnostima. Dakle sofistika djelomi-
MORALITET
263
ce obrazovanje uope (koje je zajedniko s modernim
zlom), djelomice, meutim, oblik nepristranog zla uope -
Jo ne ovaj odnos volje koji pred sobom ima dobro i
[to] bi bio kao refleksija na dobro.
Razlog treba da bude ono odluujue, ono to ovla-
uje. Po sadraju, neki razlog -
[uz 140. odjelj. d.]
odreenje dobra - bez sadraja
d/ Za sebe sama, unutarnje, uiniti onim dobrim - Najpri-
je mnjenje, tvrenje - hoe se dobro - i ovo apstraktno -
ovo mnjenje, navoenje - da je glavna stvar ili ono jedino;
bilo bi dostatno imati dobru volju - ne da li je ona po sebi
dobra - nego ja to mnijem. Razlog, sadraj je preputen
mojoj proizvoljnosti. - Bitno dobro ono afirmativno. - Da
li se neko odreenje moe smatrati kao afirmativno, te (je)
rod u njemu, ono dobro.
Koje dobro valja preferirati? - Ono preferirano ap-
sorbira druga - koja se inae takoer mogu afirmativno
odrediti - Kolizija.
[uz 140 odjelj. e.]
Posebni sadraj nije povezan s opim s pomou sa-
mog sebe. Mora se znati ova obmana; kao da bismo mi
znali to je dobro ako Qe) dobro kao dobro zbog dobra -
Po sebi je d/ odreeno s pomou subjekta: - u e/ to
postavljeno -
e/ Prosto stvar mnjenja - prije toga u isto vrijeme ostalo,
nerijeeno da li je objektivno dobro ili ne - Ovdje uvjere-
nje jedino samo ono objektivno.
Nikakva naela.
[uz 140, fusnota Jacob iju]
Jacobi sam otkriva vjeru, [da] neposredno znanje u
mojem umu i iz mojeg uma, te da je vjera i ono vjerovano
- No doi k ovom umu samo predaja, neposredno znanje
Uvjerenje - ima takoer oblik razloga - treba da se
samo pozovem na savjest - Franc[uzi(?)] Napoleon u Beu
264
divlja ivotinja - ubojica - tj. ne priznaje ono ope, naela
- prava, obiajnosti - nikakvo zajedniko tlo s njime -
[uz 140, odjelj. f.]
Jo uvijek dovde - subjektivna estitost
f/ Znanje da ovaj princip - nije ozbiljnost za objektivno
dobro - ironija - da je to sama loa proizvoljnost - uvjere-
nje, jer subjektivno ovisi sasvim meni - a/ Tatina -
odolijevanje / enja za objektivitetom - u drugi ek-
strem - Postati katolikim.
Dodatak. Predstava moe ii dalje i zlu volju, sebi preokre-
nuti u privid dobrog. Ako ona ono zlo i po njegovoj prirodi ne
moe preokrenuti, ona mu ipak moe dati privid, kao da je on
dobro. Jer svako djelovanje ima neto pozitivno, a time to se
odreenje dobrog prema zlom isto tako reducira na ono pozitiv-
no, onda ja djelovanje, u odnosu na moju namjeru, mogu odre-
diti kao dobro. Dakle, ne samo u svijesti nego i sa pozitivne
strane ono zlo stoji u vezi sa dobrim. Izdaje li samosvijest djelo*
vanje kao dobro samo za druge, onda je ova forma licemjerstvo;
ali ako se djelovanje samo za sebe moe odrediti kao dobro, on-
da je to jo vii duh subjektiviteta koji sebe zna kao ono apsolut-
no, za kojeg je ono dobro i zlo, po sebi i za sebe, iezlo i koje
za dobro moe izdati ono to hoe i moe. Ovo je stajalite apso-
lutne sofisterije koja se namee kao zakonodavka i razliku do-
brog i zlog stavlja u odnos prema svojoj samovolji. to se sada
tie licemjerstva, njemu, na primjer, preteno pripadaju religioz-
ni licemjeri (licemjeri Tartuffe-a), koji se podvrgavaju svim cere-
monijama i ele za sebe biti poboni, ali, na drugoj strani ine
sve to hoe. Danas se manje govori licemjerima, jer, s jedne
strane, ova optuba izgleda isuvie teka, s druge strane, pak, li-
cemjerstvo je vie ili manje iezlo u svom neposrednom obliku.
Ova gola la, ovo skrivanje dobrog, sada je postalo isuvie pro-
vidno, kao da ga se ne bi trebalo prozirati, a razdvajanje u koje-
mu se na jednoj strani ini dobro a na drugoj zlo, vie ne postoji
otkad je dodatno obrazovanje suprotstavljena odreenja uinilo
kolebljivim. Finiji oblik, naprotiv, koji je licemjerstvo sada pri-
milo, jeste oblik prpbabilizma, koji sadri to da se neki prestup
nastoji predoiti kao neto dobro za vlastitu savjest. On se moe
MORALITET 265
pojaviti samo tamo gdje je ono moralno i dobro odreeno ne-
kim vanjskim autoritetom, tako da postoji jednako mnogo auto-
riteta kao i razloga da se ono zlo odreuje kao dobro. Kazuisti-
ki teolozi, posebno jezuiti, obradili su ove sluajeve savjesti i
umnoili ih do u beskonanost.
Time to su sada ovi sluajevi dovedeni do najvie suptil-
nosti, nastaju mnoge kolizije a suprotnosti dobrog i zlog postaju
tako neodreene da se oni u odnosu na pojedinanost dokazuju
kao preokrenuti u suprotnost. Ono ta se zahtijeva samo je ono
vjerovatno (Probable) to znai, priblino dobro koje se moe
poduprijeti bilo kojim razlogom ili bilo kojim autoritetom. Ovo
stajalite ima, dakle, vlastito odreenje da sadri neto apstrak-
tno a konkretan sadraj se postavlja kao neto nebitno, koji ta-
vie ostaje preputen pukom mnjenju. Tako, dakle, neko moe
poiniti zloin i zahtijevati dobro: kada se, na primjer, ubije ne-
ki nevaljalac, kao pozitivna strana moe se prikazivati to da smo
se suprotstavili zlu i da se zlo htjelo umanjiti. Dalji napredak
probabilizma je sada u tome da se on vie ne tie autoriteta i
tvrdnje nekog drugog, nego subjekta samog, to znai, njegovog
uvjerenja i da samo kroz njega neto moe postati dobro. Ono
to je ovdje manjkavo jeste da se to ovdje odnosi samo na uvje-
renje i da vie nema nikakvog prava po sebi i za sebe, za koje bi
ovo uvjerenje bilo samo forma. Svakako nije svejedno da li ja
neto inim iz navike i obiaja ili proet njihovom istinom, ali
objektivna istina je takoer razliita od mog uvjerenja; jer uvje-
renje nipoto nema razliku dobrog i zlog, budui da uvjerenje
stalno jest uvjerenje, a loe bi bilo samo ono u ta nisam uvje-
ren. Time to je ovo stajalite sada vie stajalite, stajalite koje
brie zlo i dobro, onda se tome dodaje da je ovo vie takoer iz-
loeno zabludi i utoliko ono sa svoje visine ponovo postaje slu-
ajnim i izgleda da vie ne zasluuje nikakvu panju. Ova forma
sada je ironija, svijest da se sa takvim principom uvjerenja nije
'dospjelo daleko i da u ovom najviem kriteriju vlada jedino sa-
movolja. Ovo stajalite je zapravo proisteklo iz Fichteove filozo-
fije koja ono Ja izgovara kao apsolut, to znai kao apsolutnu iz-
vjesnost, kao ope jastvo koje kroz dalji razvitak napreduje do
objektiviteta. Fichteu se zapravo ne moe' rei da je on u
onom praktinom samovolju subjekta uinio principom, ali je
kasnije u smislu posebnog jastva kod Friedricha v. Schlegela,
samo ovo posebno uspostavljeno kao bog, u vezi sa dobrim i li-
266
jepim, tako da je ono objektivno dobro samo jedna tvorevina
moga uvjerenja, da samo kroz mene dobiva postojanost i da mu
ja, kao gospodar i majstor, mogu dopustiti da se pojavi i da i-
ezne. Time to se ja drim prema neemu objektivnom ono je
za mene ujedno iezlo, i ja tako lebdim nad jednim udovinim
prostorom proizvodei i razarajui likove. Ova najvia taka
subjektiviteta moe nastati samo u jednom dobu visokog obra-
zovanja gdje je ozbiljnost vjerovanja propala, a svoju bit ima sa-
mo jo u tatini svih stvari.
Prijelaz iz moraliteta u obiajnost
141.
Za dobro kao ono supstancijalno openito slobode, ali jo
apstraktno, stoga su se isto tako zahtijevala odreenja uope i
njihov princip, ali kao s njime identina, kao to se za savjest,
samo apstraktni princip odreivanja, zahtijeva openitost i ob-
jektivitet njenih odreenja. Oboje, svako tako za sebe uzdignuto
do totaliteta, postaje neim neodreenim to treba da je odree-
no. - No integracija obaju relativnih totaliteta do apsolutnog
identiteta ve je po sebi izvrena time to je upravo ovaj subjek-
tivitet koji za sebe lebdi u svojoj ispraznosti, subjektivitet iste
izvjesnosti samoga sebe identian s apstraktnom openitou
dobroga; - time konkretni identitet dobra i subjektivne volje,
njegova istina jest obiajnost.
U logici se podrobnije razjanjava takav prijelaz po-
jma. Ovdje samo toliko, da priroda onoga ogranienoga i
priroda onoga konanoga, - a takvi su ovdje apstraktno
dobro, koje samo treba da bude, i isto tako apstraktni sub-
jektivitet, koji samo treba da bude dobar - u sebi samima
imaju svoju suprotnost, dobro svoju zbiljnost, a subjektivi-
tet (moment zbiljnosti obiajnosnoga), ono dobro, ali da
oni kao jednostrani jo nisu postavljeni kao ono to su po
sebi. To postavljanje postiu u svom negativitetu, u tome
to oni sebe, kako se jednostrano, da ni jedan ne treba da
ima u sebi ono to je po sebi u njima - dobro bez subjekti-
MORALITET
267
viteta i odreenja, a ono odredilako, subjektivitet, bez
onoga to bitkuje po sebi - kao totaliteti za sebe konstitui-
raju, sebe ukidaju i time sniavaju na momente - na mo-
mente pojma koji postaje oit kao njihovo jedinstvo i koji
je upravo tom postavljenou svojih momenata dobio rea-
litet pa je sada, dakle, kao ideja - pojam koji je svoja od-
reenja razvio u realitet pa ujedno jest u njihovu identite-
tu kao njihova bit koja bitkuje po sebi. - Opstanak slobo-
de, koji je neposredno bio kao pravo, odreen je u reflek-
siji samosvijesti kao dobro; ono tree, ovdje u svom prije-
lazu kao istina ovog dobra i subjektiviteta, stoga je isto ta-
ko istina tog subjektiviteta i prava. - Ono obiajnosno jest
subjektivno uvjerenje, ali prava koje po sebi bitkuje; - da
je ova ideja istina pojma slobode, to ne moe biti neto
pretpostavljeno, uzeto iz osjeaja ili bilo ega drugoga, ne-
go - u filozofiji samo neto to je dokazano. Ta njegova
dedukcija sadrana je samo u tome da se pravo i moralna
samosvijest pokazuju sami po sebi i da se u tome vraaju
kao u svoj rezultat. - Oni koji vjeruju da se mogu u filozo-
fiji osloboditi dokazivanja i deduciranja pokazuju da su
jo daleko i od prve misli onome to je filozofija, pa ina-
e, dodue, mogu da govore, ali u filozofiji nemaju prava
da uestvuju oni koji hoe da govore bez pojma.
[uz 141]
Dobro - i savjest: oblici - savjest kao odreenje -
Zasebitost*, beskonani oblik bez sadraja, djelatnost, ide-
alitet, nemir, nita ne imati i putati postojanim - dobro
po sebi bie, vjeno, nepromjenljivo - beskonani sadraj
bez oblika, stoga nikakav sadraj.
[uz 141 primjed.]
Dobro apstraktna posebitost** iezava s pomou
subjek[tiviteta], idealiziranja*** svake odreene dunosti
- postaje istom apstrakcijom; odreivanje - prelazi u
subjektivitet. Ovaj to sebe apstraktno izolira nema kao
* Zasebitost Frsich. - Bilj. prev.
* * .Posebitost = .Ansich. - Bilj prev.
* * * Iznad toga: Subjektivitet je sam pojam. - Bilj. njem. izd.
268
odreenje nikakvu posebitost, ima samo proizvoljnost -
upravo ona hoe da bude neodreena - ovo (Je) njen
vrhunac.
Ova je neodreenost, meutim, tavie, prptivnost
proizvoljnosti - to je ono sebi samome jednako*, ono op-
e volje - Time to se ona tako spoznala, ona naputa sub-
jektivitet - tavie, pojam volje. Sebi tako predstaviti, jest
openitost koja sebe tako misli**
a/ Pobijanje - Odakle ona crpe odreenje za postu-
panje? Za postupanje, zbiljnost, mora se odrediti - Nita
kao proizvoljnost. - Sluajnost, - ili ako to treba biti do-
bro, openito, onda je ono objektivno, po sebi i za sebe,
vjeno - ne samo neto postavljeno, od mene, s pomou
mene, to sam ja na ironian nain samo tako bio uinio. -
Ono istinito nije nita ironino.
/ dijalektiki prijelaz:, apstraktni subjektivitei volie
je po sebi ono openito, dobro, bie - po sebi*** - mnje-
nje - Ja inim u sebi to mi se prohtije, to ja, ovaj, hou -
duh svijeta supstancija - poniavanje, stvar se mora zbiti,
- ne priznavati nikakvu stvar; ja sam mnogo vie ispunje-
na, odreena, opa stvar. Osloboen od stvari. -
Dobro ima ovu apsolutnu ironiju na taj boanski subjekti-
vitet. U tome lei apsolutno odreenje, - naime subjektivi-
tet je odredbena djelatnost uma - ali samo ta strana - on
je uman samo u svom neprotivurjenom jedinstvu s opim
- njegova odreenja samo istinska unutar tla openitosti -
ne neko odreivanje proizvoljnosti - Dobro dobiva svoja
odreenja momentom subjektiviteta. Ovaj je istinski u je-
dinstvu s openitim. Subjektivitet odreen kao openito
dobar, kao objektivan, tj. bitkujui po sebi, ali ako je ironi-
an prema tome - povlai sebe, naime, ono ope, ono po
sebi.
a. S identitetom subjektiviteta i dobra nestaje jednos-
tranost obaju.
a/ Dobro jest
aa/ ne apstraktni subjektivitet, beskonano odreivanje
/ ne konano - nego sistem -
* Ono sebi samu.ne jednako - aas Sichselbstgleiche. - Bilj. prev.
** Po-sebi-bie = das Ansichseiende. - Bilj. prev.
***Ispod toga: Moja odreenja padaju u stvar. - Bilj. njem. izd.
MORALITET
269
/ Subjektivitet - ono to odreuje
/ nije spram dobra,
/ ne supsumira naprosto ovo ili ono, nego
/ kao sistem primjeren pojmu*
b. Pravo i moralitet, sloboda takoer oposebljavanje
- opstanak - Ono to odreuje spoljanje i u volji (poseb-
ni sadraj) -
c. Povijesna primjedba
Sloboda u svojoj bitnoj openitosti sama predmet.
Ne gubiti iz vida bitnu volju, slobodu - Odreenje prava -
prelazi u subjektivitet uope.
Osvrt - razlika ideje slobodne volje, koja [?] se u sebi
trne, i obiajnosnoga -
Mi smo samo kod iste ideje - oboje jedno te isto, ni-
kad iznad toga, nikad to ne gubimo -
- No razlikujemo obje strane u njihovu odreenju.
Obiajnost je ideja kao zbiljski ivot - Istina - pose-
bitost i zasebitost - sada je predmet samosvijesti - kao na-
ma od poetka.
Tome da se ideja tako shvaa, tako odreuje, pripa-
da da subjektivitet ne bude samo shvaen openito nego u
potpunom odreenju, kako je on postavljen kao identian
s onim opim.
Subjektivitet - vraanja u sebe -
a/ Znanje to neposredno - / Opa priroda p[ostupanja] -
/ Opa priroda po svom pojmu - dobro.
Subjektivitet... [\ Nagon, prirodna je volja osobna
volja ove ili one stvari - s potpunom ravnodunou inte-
resa - Subjektivitet je, svakako, naum, znanje okolnosti -
namjera je samoodreenje iz kategorije dobra - jest iz uv-
jerenja - sve to naini subjektiviteta.
No jedan nain subjektiviteta po kojemu je [on] po-
stavljen kao apsolutan, naime kao identian s dobrim - Iz-
bor izmeu dobra i zla - Oblik bitka - je sama openitost
- Oblik bitka ili opstojnosti je svijest - i odreenost pojma -
Ono daje oblikovanja koja smo vidjeli - ovo odreenost
* [Ispod toga:] Moja odreenja padaju U stvar. - Bilj. njem. izd.
270
pojma. Strogo pravo / Sloboda / Posebnost, spoljanji
sadraj, ovo [?] za sebe izjednaiti [?]
Tako shvaen, pojam slobode ima kao svoju egzis-
tenciju samosvijest - subjektivitet, i to takav za koji je, ob-
rnuto, njegova odreenost samo ono ope, onaj za sebe
bitkujui pojam. - Ja - nain mojeg opstanka, ono ope. -
Obrnuto, ono ope - nain njegova opstanka samosvijest
- ali to je sebi samo unutar openitoga - ivi, tj. jest zbilj-
ski, jedinstvo unutarnjega i spoljanjega - da se ne moe
vie rei - to je unutarnje i spoljanje - Dobro je bez i-
vota - bez subjektiviteta, kojemu je ono u biti apsolutna
svrha - Samosvijest, duhovno bez ivota, koja je samo pri-
rodna, ima kao svoje odreenje svoje nagone - ili samo
svoju osobitost - apstraktno dobro -
Gdje se pravo - tj. privatno pravo - upotrebljava -
takvo jo stanje nije obiajnosno. Tome pripada da je sub-
jektivitet, posebnost odreena kao opa, - to (je) zbiljnost
- Svi naini zbiljnosti samo su posljedice toga - jer (je)
subjektivitet onaj koji ozbiljuje.
Dodatak. Objema principima koje smo do sada posmatra-
li, apstraktnom dobru kao i savjesti, nedostaje ono to im je sup-
rotno: apstraktno dobro isparava se u neto posve bez snage, u
ta ja mogu unijeti svaki sadraj, a subjektivitet duha ne postaje
manje besadrajan time to se gubi njegovo objektivno znae-
nje. Stoga se moe javiti enja za jednim objektivitetom u koje-
mu se ovjek radije uniava do sluge i do potpune ovisnosti, da
bi samo umakao muci praznine i negativiteta. Kada su u novije
vrijeme neki protestanti preli u katoliku crkvu, to se dogodilo
jer su nali da je njihov interes besadrajan pa su posegli za ne-
im vrstim, za jednim uporitem, jednim autoritetom, premda
ono to ih je odralo nije bila vrstina misli. Jedinstvo subjektiv-
nog i dobrog koje objektivno po sebi bivstvuje, jest obiajnost i
u njoj se dogodilo ono po pojmu miljeno pomirenje. Jer ako je
moralitet forma volje uope po stvari subjektiviteta, onda obi-
ajnost nije samo subjektivna forma i samoodreenje volje nego
to da se njen pojam, naime sloboda, ima za sadraj. Ono pravno
i ono moralno ne moe egzistirati za sebe, oni moraju ono obi-
ajno imati za naelo i za nosioca, jer pravu nedostaje moment
subjektiviteta kojeg moral, opet, ima samog za sebe, i tako oba
MORALITET
271
momenta za sebe nemaju nikakvu zbiljnost. Samo ono besko-
nano, ideja, jest zbiljsko: pravo egzistira samo kao ogranak
jedne cjeline, kao biljka koja pue na jednom po sebi i za sebe
vrstom stablu.
{>,.
TREI DIO
OBIAJNOST
142.
Obiajnost je ideja slobode kao ivo dobro koje u samos-
vijesti ima svoje znanje, a s pomou njegova postupanja i svoju
zbiljnost, kao to postupanje ima svoju po sebi i za sebe bitkuju-
u podlogu i pokretaku svrhu u obiajnom bitku - pojam slo-
bode koji je postao opstojeim svijetom i prirodom samosvijes-
ti.
[uz 142]
22. I 1823; 14. I 1825.
Formalna razlika. Ponajprije ideja. Interes istog
subjektiviteta i openitosti volje.
Razlika posljedice - zbiljnost i pojam - jer se u po-
jmu poinje s mislima - ovaj ponajprije apstraktno - po-
sebitost i zasebitost.
Odnos prava i moraliteta prema obiajnosti.
a/ Shvatiti obiajnost, tj. njene momente - kao njeno je-
dinstvo
/ Ovi momenti ranije za sebe
/ u svojim oblikovanjima -
/ u ovo odreenje prelaze -
a/ Sistem oposebljavanja dobroga - iz samog pojma koji
je onaj koji se razvija, ne supsumcija - vrsti temeljJedin-
stvo, 144/5. -
OBIAJNOST
273
/ Subjektivitet je dalje u odreenju samosvijesti - Jest
znanje a/ jest obiajnostan / kao svijest odnos prema
dunostima: / one jesu, supstancijalno, / daje po-
tvrdu za ovo.
/ obiaj, navika, 151.
a/ Duh nekog naroda / Subjekt /kao svijet - / Obi-
aj - a/ empirijska openitost, odnos mnogih individua,
oblik konkretnog subjekta, naime a) dunost - u opem
obliku b/ u spoljanje svjesnom nainu, - kao opostojei
duh, prema kojemu opstoji odnos - tj. znano u drugim ljudi-
ma -
. to je obiajnost? Da je moja volja postavljena kao pri-
mjerena pojmu - da je ukinut njen subjektivitet - dakle a/
Pravo, pravo predmet volje / Subjektivitet, priznanje
onog objektivnog, pojam.
Suglasnost (volja kao u sebi opa) - da ja - koji mis-
lim - tj. kao ono ope - hou ope - i jesam ovo htijenje
opega - U empirijskom - brak, drava - jedine su velike
obiajnosne cjeline - one (su) supstancije - a) Suglasnost
u ljubavi / s osjeajem - slobodnog subjektiviteta, postu-
pati u smislu takve cjeline, tj. onog opeg - ne posebni na-
goni, interesi - jedno-bitak* onoga jednoga -
Jednostavno formalno odreenje - sloboda: - Ap-
strakcija a/ opa volja i / beskonano identina sa so-
bom - ovu imati u tome, - miljenje.
Sveto to povezuje duhove, bilo to makar samo lako
kao sita vijenac; ono najsvetije to (je) unutarnje miljeno
- vjeno duhove ini ujedinjenima -
Samo dvije strane, lorme
Trojako odreenje: a/ pojam, / subjektivitet kao
moja volja, / subjektivitet - kao opi bitak - priroda,
obiaj -
Supstancijalno jedinstvo; opa volja, via nego poro-
dica, drava - stale, stanje - bie, Bog, penati -
* Jedno-bitak = Einessein. - Bilj. prev.
2 7 4 GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
143.
Budui da je znanje to jedinstvo pojma volje i njenog op-
stanka, koji je posebna volja, opstoji svijest razlici tih mome-
nata ideje, ali tako da je sada svaki za sebe sam totalitet ideje pa
mu je ona podloga i sadraj.
144.
a) Objektivno obiajnosno, koje stupa na mjesto apstrak-
tnog dobra, jest konkretna supstancija po subjektivitetu kao
spas beskonanom obliku. Ona otuda postavlja u sebi razlike,
koje su time odreene pojmom, pa po tome obiajnosno ima
vrst sadraj, koji je za sebe nudan, te opstojanje uzdignuto
nad subjektivno mnjenje i nahoenje jesu po sebi i za sebe bit-
kujui zakoni i uredbe.
[uz 144]
Razlike: a/ Zakonsko odreenje sadraja, / razlika
od samosvijesti - Individualne dunosti - priroda stvari
Dodatak. U cjelini obiajnosti prisutan je i objektivni kao
i subjektivni moment: ali oba su samo forme istog. Dobro je ov-
dje supstancija, to znai, ispunjenje onog objektivnog subjekti-
vitetom. Ako se obiajnost posmatra sa objektivnog stajalita,
onda se moe rei da obiajni ovjek sebe nije svjestan. U ovom
smislu navjetava Antingona da niko ne zna dokle seu zakoni:
da su oni vjeni. To znai da su oni po sebi i za sebe bivstvujue
odreenje koje tee iz prirode stvari. Ali ne manje ovo supstan-
cijalno ima i svijest, premda joj pripada uvijek samo poloaj
jednog momenta.
145.
Da je ono obiajnosno sistem tih odreenja ideje, to sai-
njava njegovu umnost. Ono je na taj nain sloboda ili po sebi i
za sebe bitkujua volja kao ono objektivno, krug nunosti iji su
OBIAJNOST
275
momenti obiajnosne moi, koje upravljaju ivotom individua,
imajui u njima kao svojim akcidencijama svoju predstavu, po-
javni lik i zbiljnost.
Dodatak. Poto obiajna odreenja sainjavaju pojam slo-
bode, ona su supstancijalitet ili opa bit individua, koje se pre-
ma tome dre samo kao neto akcidentalno. Objektivnoj obiaj-
nosti, koja je sama ono postojano i mo, kroz koju se upravlja
ivotom individua, - svejedno je da li individua postoji. Obiaj-
nost je stoga narodima predstavljena kao vjena pravednost,
kao po sebi i za sebe bivstvujui bogovi, prema kojima tato
dranje individua ostaje samo jedna lelujava igra.
146.
) Supstancija sebe zna u ovoj svojoj zbiljskoj samosvijesti
i time je objekt znanja. Za subjekt imaju obiajnosna supstanci-
ja, njeni zakoni i sile, s jedne strane, kao predmet odnos da oni
jesu, u najviem smislu samostalnosti - apsolutan, beskonano
vri autoritet i mo kao bitak prirode.
Sunce, Mjesec, brda, rijeke, uope okolni objekti pri-
rode jesu, oni za svijest nemaju autoritet da samo uope
jesu nego takoer da imaju posebnu prirodu, koju svijest
uvaava pa se prema njoj upravlja u svom dranju prema
tim prirodnim objektima, svojem bavljenju njima i upotre-
bi njih. Autoritet je obiajnosnog zakona beskonano vii,
jer stvari prirode prikazuju umnost na posve spoljanji i
pojedinani nain pa je kriju pod likom sluajnosti.
[uz 146]
Subjekt / jest obiajnostan - stoji u jedinstvu -
jest primjeren - / svijest a/ odnosa prema dunostima,
one jesu, vrsto - / daje dokaza - opstoji u tome - volja
-duh-
[Obiajni zakoni] jesu - isto tako po sebi - kao to
egzistiraju - boanske moi - oblik, boja zapovijed, auto-
ritet ili vjena umna odreenja - ravnoduno.
18*
276
147.
S druge strane, one nisu subjektu neto strano, nego im
daje svjedoanstvo duha njima kao svojoj vlastitoj biti, u ko-
joj on ima svoj samoosjeaj, ivei u njemu kao svom od sebe
nerazlinom elementu - odnos koji je neposredno jo vie iden-
tian nego sama vjera i povjerenje.
Vjera i povjerenje pripadaju poetnoj refleksiji, te
pretpostavljaju neku predstavu i razliku; - kao to bi npr.
bilo razliito vjerovati u pogansku religiju i biti poganin.
Onaj odnos ili, tavie, jednakost bez odnosa, u kojoj je
obiajnosno zbiljski ivot samosvijesti, moe, svakako, pri-
jei u odnos vjere i uvjerenja i u odnos koji je posredovan
daljom refleksijom, u uvid s pomou razloga koji mogu ot-
poeti i od nekih posebnih svrha, interesa i obzira, od stra-
ha i nade ili od povijesnih pretpostavki. No adekvatna
spoznaja toga pripada misaonom pojmu.
[uz 147]
Sloboda - u umnim zakonima - Spram dunosti -
porodica
Pravo subjekta
Tako oni jesu - tako oni ive
Grci nisu imali nikakve savjesti - spram obiaja -
Hidarnes je govorio lakedemonskim poslanicima da
ostanu kod njega, da budu prijatelji njegova kralja i tako
veliki i sretni kao on [oni odvratie:] Tvoj savjet je dobar
i u skladu s tvojim iskustvom. Da si okuao sreu koju mi
uivamo, ti bi nam savjetovao da za to rtvujemo sve svo-
je. Kod Kserksa, jo jasnije, kako bismo ovdje mogli ivje-
ti, napustiti svoju zemlju, zakone i takve ljude da smo, da
bismo za njih umrli, poduzeli tako dug put? - Iz Herodo-
ta, VII, c. 135 i dalje'.
1 Vrlo slobodno citirani pasa je kod Lassona kao i kod Hoffmeistera
oigledno pogreno naveden: Hydaspes umjesto Hydarnes; ....pridodati.
Kod Xerxesa, ne [!] jasnije, kako bismo mogli...; konano c. 129 umjesto c.
135 i dalje. Bilj. njem. izd.
OBICAJNOST
277
Ne mogu poloiti raun, nikakvu savjest, nikakvo
uvjerenje - ne razlozima - izbor, odobravanje - identino
sa mnom postavljeno - Uvjerenju pripada, mene prije
subjektivno - uiniti praznim - neodreeno - kao da je
neto drugo naspram mene postavilo sadraj - postpuno
posredovanje - ne neposredno uvstvo i bitak - /premda
ovaj lei u osnovi i upravo ini osnove, na koje ja svodim
stvar/ - takoer ne uvstvo - nego bitak, tako ja jesam -
uvid, ja sam svjestan ovog posredovanja, ove povezanosti.
Svatko ima ovo iskustvo, ivot u sebi samome -
Nasuprot tome moe on sebe postaviti - ali ne iz se-
be izai - iskoiti iz koe - Goethe:
148.
Kao ova supstancijalna odreenja, ona su za individuu
dunosti obavezne za njezinu volju - za individuu, koja se razli-
kuje od njih kao ono subjektivno i u sebi neodreeno ili poseb-
no odreeno, koja time stoji u odnosu prema njima kao prema
onome svome supstancijalnome.
Etika nauka dunostima* tj. kakva je ona objek-
tivno, a ne kako treba da se shvati u praznom principu
moralnog subjektiviteta, koji, naprotiv, nita ne odreuje
( 134) - jest otuda sistematski razvoj kruga obiajnosne
nunosti, koji slijedi u ovom treem dijelu. Razliitost
ovog prikaza od oblika neke nauke dunostima lei sa-
mo u tome to u onome to slijedi obiajnosna odreenja
proizlaze kao nuni odnosi, to se pri tome ostaje i to se
za svako odreenje ne dodaje jo zavrna reenica: tako je
ovo odreenje za ovjeka dunost** - Nauka dunosti-
ma, ukoliko nije filozofska znanost, uzima svoju grau iz
odnosa kao opstojeih i prikazuje njihovu vezu s vlastitim
predstavama, s openito iznenaenim naelima i mislima,
svrhama, nagonima, osjeajima itd., pa moe kao razloge
pridodati dalje posljedice svake dunosti s obzirom na
* [u rukopisu:] Etiki - umjesto moralno - obiajnosno
** Dunost - je pravo, opstanak, njegove volje
278
druge obiajnosne odnose, kao i na dobrobit i mnjenje.
No imanentna i konzekventna nauka dunostima ne mo-
e biti nita drugo doli razvoj onih odnosa koji su s pomo-
u ideje slobode nuni i stoga zbiljski u svom cijelom op-
segu, u dravi.
149.
Kao ogranienje moe se dunost koja obavezuje pojaviti
samo spram neodreenog subjektiviteta ili apstraktne slobode i
spram nagona prirodne ili moralne volje, koja svoje neodreeno
dobro odreuje na osnovu proizvoljnosti. Individua se, tavie,
u dunosti oslobaa dijelom od ovisnosti pod kojom stoji u
zgoljnom prirodnom nagonu, kao i od potitenosti u kojoj je
ona kao subjektivna posebnost u moralnoj refleksiji onoga tre-
ba da (Sollen) i onoga to se moe, a dijelom neodreenog
subjektiviteta, koji ne dolazi do opstanka, i objektivne odree-
nosti postupanja, pa ostaje u sebi i ostaje kao nezbiljnost. U
dunosti oslobaa sebe individua do supstancijalne slobode.
Dodatak. Dunost ograniava samo samovolju subjektivi-
teta i udara protiv apstraktnog dobra kojeg se subjektivitet
vrsto dri. Kada ljudi kau, mi hoemo da budemo slobodni,
onda to najprije znai samo to da hoemo da budemo apstrak-
tno slobodni, a svako odreenje i raslanjenost u dravi vai za
jedno ogranienje ove slobode. Dunost utoliko nije ogranie-
nje slobode nego samo njene apstrakcije, to znai neslobode:
ona je dospijevanje do biti, dobivanje afirmativne slobode.
150.
Obiajnosno, ukoliko se reflektira na individualnom, pri-
rodom odreenom karakteru kao takvome, jest vrlina, koja je -
ukoliko ne pokazuje nita osim jednostavne prikladnosti indivi-
due dunostima onih odnosa kojima pripada - ispravnost.
OBIAJNOST
279
to bi ovjek morao initi, koje su to dunosti to ih
treba da ispunjava da bi bio krepostan, lako je kazati u
jednoj obiajnosnoj zajednici - on ne treba da radi nita
drugo nego to mu je u njenim odnosima naznaeno, izre-
eno i poznato. Ispravnost je ono openito to se od njega
moe zahtijevati dijelom pravno, dijelom po uobiajenos-
ti, No ona/se za moralno stajalite lako pojavljuje kao ne-
to to je podreenije, iznad ega bi ovjek jo vie morao
zahtijevati od sebe i drugih, jer prohtjev da se bude neto
posebno ne zadovoljava se onim to bitkuje po sebi i za se-
be i to je uope; on nalazi tek u izuzetku svijest osebuj-
nosti. - Razliite strane ispravnosti mogu se tako nazvati
vrlinama, jer su one isto tako - premda u usporedbi s dru-
gima ne posebno - vlasnitvo individue. No govorenje
ovoj vrlini granii lako s praznom deklamacijom, jer se ti-
me govori neemu apstraktnome i neodreenome, kao
to se takoer takvo govorenje sa svojim razlozima i prika-
zima obraa individui kao proizvoljnosti i subjektivnom
nahoenju. U opstojeem obiajnosnom stanju, iji su od-
nosi potpuno razvijeni i ozbiljeni, ima prava vrlina svoje
mjesto i zbiljnost samo u izvanrednim okolnostima i koli-
zijama onih odnosa; - u istinskim kolizijama, jer moralna
refleksija moe sebi svuda stvoriti kolizije i sebi pridati
svijest neemu posebnome i pridonesenim rtvama. U
neobrazovanom stanju drutva i zajednice javlja se stoga
vie oblik vrline kao takve, jer je ovdje obiajnosno i nje-
govo ozbiljenje vie individualno nahoenje i osebujna ge-
nijalna priroda individue, kao to su stari posebno predici-
rali vrlinu Herkulu. I u starim dravama, budui da u nji-
ma obiajnost jo nije dola do tog slobodnog sistema sa-
mostalnog razvoja i objektiviteta, morala je vlastita geni-
jalnost individua biti ona koja je nadoknadila taj nedosta-
tak. Nauka vrlinama, ukoliko ona nije puka nauka
dunostima, dakle posebnost koja obuhvaa ono to se os-
niva na prirodnoj odreenosti karaktera, bit e, prema to-
me, neka duhovna povijest prirode.
Budui da su vrline ono obiajnosno u primjeni na
posebno, a po toj subjektivnoj strani neto neodreeno, u
njihovo odreenje ulazi ono kvantitativno vie ili manje;
stoga njihovo promatranje dovodi nedostatke ili poroke,
280
koji stoje nasuprot, kao kod Aristotela, koji posebnu vrli-
nu po svom pravom smislu odreuje kao sredinu izmeu
onoga previe i onoga premalo. - Isti sadraj koji poprima
oblik dunosti i zatim vrlina jest i onaj koji ima oblik na-
gona ( 19, bilj.) I oni imaju isti sadraj kao svoj temelj,
ali kako on u njima pripada neposrednoj volji i prirodnom
osjeaju i kako jo nije izobraen do odreenja obiajnos-
ti, nagoni imaju sa sadrajem dunosti i vrlina zajedniki
samo apstraktni predmet, koji kao neodreen u sebi samo-
me ne sadrava za njih granice dobra ili zla - ili su oni po
apstrakciji pozitivnoga dobri, i obratno, po apstrakciji ne-
gativnoga zli ( 18).
[uz 150]
Daljna energija posebnog talenta - Aristokracija -
Svi Atenjani kreposni - Aristokrat izvanredan talent - Pri-
goda da se postupa za cjelinu -
Grka vrlina - kao umjetniko djelo - sjaj prirodne
jedinstvenosti - ono obiajnosnoi ujedno kao karakter,
ud, sklonost, nagon - identino s posebnom linou.
Tako hrabrost, osobna odvanost, uvijek - kod voj-
skovoa, vladara, vie snage razuma, duha, smiljenosti,
odlunosti. Ali dunost jednog posebnog stalea. Napro-
tiv, ve hrabrost koja zna - ne pojavljuje se vie tako kao
vrlina.
Vrline -posebne strane, koje su vie ili manje ravno-
dune.
Umjerenost, tedljivost, dareljivost - vie prepute-
ne proizvoljnosti - posebna sklonost -
Posljedice sitniave sebinosti, nerazboritosti s obzi-
rom na bitne ciljeve.
Dodatak. Ako neki ovjek ini ovo ili ono obiajno, onda
on upravo nije krepostan, ali, krepostan je svakako onda ako je
ovaj nain ponaanja neka stalnost njegovog karaktera. Vrlina
je vie obiajna virtuoznost i ako se danas ne govori mnogo
vrlini kao takvoj, onda to ima svoj razlog u tome da obiajnost
vie nije toliko forma neke posebne individue. Posebno su Fran-
cuzi onaj narod koji najee govori vrlini jer je kod njih indi-
OBIAJNOST
281
vidua vie stvar njene vlastitosti i jednog prirodnog naina dje-
lovanja. Nijemci, naprotiv, vie su mislei i kod njih isti sadraj
dobiva formu openitosti.
151.
No u jednostavnom identitetu sa zbiljnou individua po-
javljuje se ono obiajnosno kao njihov opi nain postupanja -
kao obiaj* - njihova navika kao druga priroda, koja je postav-
ljena na mjesto prve prosto prirodne volje pa je dua koja proi-
ma njihov opstanak, znaenje i zbiljnost, duh ija je supstancija
tek tako duh koji ivi i opstoji kao svijet.
[uz 151]
Jedinstvo a/ kao supstancija, / kao obiaj u pojedi-
nanoj svijesti ili svijesti uope, / svijet - kao bitak, eg-
zistencija
Svijest ove suglasnosti
a/ kao duh, Bog - osoba
/ Sadanjost - jest kao [?] u drugoj svijesti apstraktno -
svrha subjektivne svijesti s openitosti. Subjekt je bitno
ovaj, osoba - s te strane empirijska openitost, / Svijet
/ Obiaj - mnogih individua - a/ Odnos subjekta pre-
ma subjektu (ne kao u apstraktnom pravu) - stvar samo
potreba i tako takoer ugovor sluajan - / moralna vri-
jednost - moralitet - pravo subjektivne samosvijesti ono
unutranje postupka - tlo, subjektivni odnos spram dru-
gih, ali vrijednost, okretanje u sebe - Ovdje svijest suglas-
nosti - identitet - svijest ne u meni (moralna refleksija),
nego kao bitkujua, tj. izvan mene - moja suglasnost izvan
mene - suglasnost individua.
Obiajnost, obiaj je 147 kao duh - a/ apsolutni
sadraj, / sloboda, dokaz duha.
Savjest, refleksija, moralitet nije duh, kao tupa nevi-
nost takoer ne. - a/ Tamo subjekt odreujui sebe u sebi
* Erscheint das Sittliche, als die allgemeine Handlungsweise derselben
- als Sitte.... I ovdje se vidi zato smo se pri prijevodu kategorija die Sittlic-
hkeit, das Sittliche, odluili za termine obiajnost, obiajnosno. - Bilj. prev.
samom - po dobrom, dunosti - apstraktna refleksija -
razum - ne kao ivo dobro - identitet - subjektivitet po-
javljuje se kao proizvoljnost izbora. - / Ovdje bez svijesti
opoj svrsi - ili (Kinezi) ono obiajnosno uinjeno juris-
tikim - spoljanjim zakonom.
Obiaj - - stari nisu nita znali savjesti - Rie-
mer: jon. - navika, upotreba - (osobito stan
kod Herodota) porijeklo ljudi - obiaj- da li obitavalita?
- Navika, karakter, izraz lica - U stilu i deklamaciji
ono karakteristino - nain bitka i ivota -
/ Spoljanja zbiljnost. - Ako su loi zakoni, onda
takoer i obiaji.
Dodatak. Kao to priroda ima svoje zakone, kao to ivoti-
nje, drvee, sunce, izvravaju svoj zakon, tako je obiaj ono to
pripada duhu slobode. Ono ta pravo i moral jo nisu to jeste
obiaj, naime jest duh. Jer u pravu posebnost jo nije posebnost
pojma nego samo prirodne volje. Isto tako na stajalitu morali-
teta samosvijest jo nije duhovna svijest. Pri tom se radi samo
vrijednosti subjekta u samom sebi, to znai da subjekt, to se
odreuje prema dobru protiv zla, jo ima formu samovolje. Ov-
dje, naprotiv, na obiajnom stajalitu volja jest kao volja duha i
ima jedan supstancijalni, sebi odgovarajui sadraj. Pedagogija
je umijee da se ovjek napravi obiajnim: ona promatra ovje-
ka kao prirodnog i pokazuje put da ga preporodi, da preobrazi
njegovu prvu prirodu u jednu drugu, duhovnu, tako da ovo du-
hovno u njemu postaje navikom. U njoj iezava suprotnost pri-
rodne i subjektivne volje, borba subjekta je prekinuta, i onom
obiajnom utoliko pripada navika, kao to pripada i filozof-
skom miljenju, budui da ono iziskuje da je duh obrazovan
protiv samovoljnih pomisli i da su one razbijene i prevladane,
ime umno miljenje ima slobodan put. ovjek umire i iz navi-
ke, to znai, ako se u ivotu posve navikao, ako je duhovno i fi-
ziki otupio a suprotnost subjektivne svijesti i duhovne djelat-
nosti iezla, jer, ovjek je djelatan samo ukoliko neto nije po-
stigao i hoe sebe producirati i uiniti vaeim u odnosu na to.
Ako je ovo postignuto, iezava djelatnost i ivotnost, a odsus-
tvo interesa koje tada nastupa, jest duhovna ili fizika smrt.
OBIAJNOST
283
152.
Obiajnosni je supstancijalitet na taj nain doao do svog
prava, a ovo do svog vaenja, naime, da je u tom supstancijalite-
tu nestala [je] svojeglavost i vlastita savjest pojedinaca, koja bi
bila za sebe i sainjavala suprotnost spram njega, budui da obi-
ajnosni karakter ono nepokretno ope, ali koje je u svojim od-
reenjima otvoreno za zbiljsku umnost, zna kao svoju pokreta-
ku svrhu, pa spoznaje svoje dostojanstvo, a isto tako i svako op-
stojanje posebnih svrha, kao na njemu osnovano, imajui ga za-
ista u njemu. Subjektivitet je sam apsolutni oblik i egzistentna
zbiljnost supstancije, a razlika subjekta od nje kao njegova
predmeta, svrhe i moi jest samo ujedno isto kao neposredno i-
ezla razlika oblika.
Subjektivitet, koji sainjava tlo egzistencije za pojam
slobode ( 106), pa se s moralnog stajalita jo razlikuje od
tog svog pojma, jest u onome obiajnosnome njegova eg-
zistencija koja je njemu adekvatna.
[uz 152]
Pravo - opstanak ovog pojma -
Prava - privatna prava - linost
Pravo - samosvijesti - znajue ak u onome to je
obiajnosno -
153.
Pravo individua na njihovo subjektivno odreenje za slo-
bodu ispunjava se u tome to one pripadaju obiajnosnoj zbi-
ljnosti, to je izvjesnost njihove slobode u takvom objektivitetu
istinita, a one u obiajnosme zbiljski imaju svoju vlastitu bit,
svoju unutarnju openitost ( 147).
Na pitanje nekog oca najboljem nainu kako da
svog sina odgoji obiajnosno, odgovorio je jedan pitagoro-
vac (i drugima se to pripisuje*): Ako ga uini graani-
nom drave s dobrim zakonima.
* [u rukopisu:] Sokratu. . - Bilj.njem. izd.
284
[UZ 153]
tu postie ovjek svoje odreenje - odreenje ovje-
ka uope: to treba da bude ovjek? - Posebno odreenje
individue -
Treba da obrazuje svoju matu, svoje misli, svoje
miljenje - takoer svoju volju, svoju estetsku mo - sin
svog vremena - u velikom mnotvu - ostaje u tome
Dodatak. Pedagoki pokuaji da se ovjeka izvue iz op-
eg ivota savremenosti i da ga se izobrazi na selu (Rousseau u
Emilu) bili su uzaludni jer ne moe uspjeti da se ovjeku otue
zakoni svijeta. Ako se i obrazovanje omladine mora odvijati u
samoi, onda se ne smije vjerovati da miris duhovnog svijeta ko-
nano ne isparava kroz ovu usamljenost i da je mo svjetskog
duha isuvie slaba da bi sebi potinila ove udaljene dijelove.
Tek u tome da je graanin jedne dobre drave, individua dolazi
do svoga prava.
154.
Pravo individue na njenu posebnost isto je tako sadrano
u obiajnosnom supstancijalitetu, jer je posebnost spolja pojav-
ni nain u kojemu egzistira obiajnosno.
155.
U ovom identitetu ope i posebne volje poklapaju se tako
dunost i pravo, pa ovjek s pomou obiajnosnoga ima utoliko
prava ukoliko ima dunosti, a dunosti ukoliko ima prava. U
apstraktnom pravu imam ja pravo, a netko drugi dunost
spram ovoga - u onome moralnome treba da je objektivno i uje-
dinjeno s dunostima samo pravo mog vlastitog znanja i htije-
nja, kao i moje dobrobiti.
[uz 155]
Dunosti su veze koje obvezuju, odnosi prema sup-
stancijalnoj obiajnosti - ali ova je moja bit, opstoji s po-
OBIAJNOST 285
mou mene samoga - Njen opstanak, tj. njeno pravoda
ja nju, njen opstanak potujem, moja dunost - takoer je
moje pravo, to je opstanak moje slobode.
Sto se ljudima namee kao dunost, treba da se za
neto dogodi, - ne samo pri tome imati direktno ili indi-
rektno njihovu povlasticu - nego za ono neto u emu je
njihovo dostojanstvo, slobodu, iji je opstanak stoga nji-
hov opstanak - njihovo pravo.
Ne prosto: Drugi imaju prava, ja sam njima jednak,
osoba sam kao i oni, ja treba da imam dunosti spram nji-
hova prava - kao njima jednak treba da ja imam na osno-
vu tih dunosti takoer prava - povezanost usporeiva-
njem.
Apsolutno posredovanje, opstanka onoga supstanci-
jalnoga, prava supstancijalnoga, tj. moje dunosti - mojim
opstankom, tj. mojim pravom - i obratno.
Razliitost prava i dunosti - odnosi se na posebno
- razlika stalea, slube. Formalni odnos u posebnome.
a/ to ja pruam, za to dobivam neto specifino
drugo - ali vrijednost kao dunost, pravo nekoga drugoga,
obaveza - sredstvo - a ja pri tome svrha.
/ Identini sadraj - po supstanciji - pravo i du-
nost da se pripada dravi, pravo, p[rirodni] opstanak kao
individua - dunost - brak - Ja sam opstanak, obavezan.
Dodatak. Rob ne moe imati dunosti a samo slobodan
ovjek ih ima. Ako bi na jednoj strani bila sva prava a na drugoj
sve dunosti, cjelina bi se raspala jer je samo identitet temelj ko-
jeg smo ovdje utvrdili.
156.
Obiajnosna supstancija, kao ona koja sadrava samosvi-
jest to za sebe bitkuje ujedinjenju sa svojim pojmom, zbiljski je
duh jedne porodice i jednog naroda.
Dodatak. Ono obiajno nije apstraktno kao dobro, nego u
intenzivnom smislu zbiljsko. Duh ima zbiljnost a njene akciden-
cije su individue. U obiajnom su stoga mogua uvijek samo
286
dva gledita: ili da se polazi od supstancijalnosti ili automatski
postupa i uspinje do pojedinanosti kao temelja: ovo posljednje
gledite je bezduhovno jer vodi samo jednom spajanju, ali duh
nije nita pojedinano nego je jedinstvo pojedinanog i opeg.
157.
Pojam ove ideje jest samo kao duh, kao ono to sebe zna i
to je zbiljsko, budui da je on objektiviranje samoga sebe, kre-
tanje s pomou oblika svojih momenata.
On je otuda:
A. Neposredni ili prirodni obiajnosni duh - porodica.
Taj supstancijalitet prelazi u gubitak svog jedinstva, u
podvojenost i u stajalite onoga relativnoga, pa je tako
B. graansko drutvo, veza lanova kao samostalnih poje-
dinaca u jednoj, prema tome, formalnoj openitosti, s
pomou njihovih potreba, te pravnim ureenjem kao
sredstvom sigurnosti osoba i vlasnitva i spoljanjim re-
dom za njihove posebne i ope interese, koja spolja-
nja drava
C. sebe uzima natrag i skuplja u svrhu i zbiljnost supstan-
cijalnoga opega i njemu posveenog javnog ivota - u
dravni ustav.
[uz 157]
Razlika izmeu porodice i drave
a/ Slobodne, samostalne osobe koje se za sebe brinu
- rob, za kojega se brine gospodar ili drava
/ Za njih je ono op[e], svrha, domovina, zakoni,
drava kao neko ope, kao ono to nareuje subjektivite-
tu, i to kao zakon - Potovanje zakona - ne ljubav ili strah
- zakon nije subjektivna volja - jednakost za sve i ono za-
jedniko izmeu onih koji zapovijedaju i koji sluaju - to
je za ove dunost, takoer je ograniavanje, pravo za njih
- ne sluajna volja, proizvoljnost - nego vrsto, granica
koju ne smije prekoraiti onaj koji je namee.
OBIAJNOST
287
/ Dioba posla - Svi momenti supstancijalnoga i
njegove djelotvornosti sainjavaju vlastita tijela i sisteme
zakona i djelotvornosti.
Sistem - oposebljavanje obiajnosnoga, tj. ono obi-
ajnosno postavljeno u s[vojim] odr[eenjima] - oblici -
Svaki oblik - razlika - je itav rod, ideja; a/ neposredna
volja; prirodna volja, sloboda - da se bude kod sebe - ne-
gacijom prirodne volje, tj. ono prvo je prirodno
b/ Refleksija - pravo, moralitet, aps[traktni] moment
- Padanje u posebnost - nesvjesna supstancija - Nunost,
veza -
Partikularnom /apstraktnom/ oblik openitosti - sa-
mo oblik - obrazovanje samostalnost osobe - Izvan pri-
rodnog jedinstva - suglasnost se ini tek u za - sebe - bit-
ku dvaju bia -
c/ Drava tree a/ Samostalnost individua - / Uje-
dinjenje u zakonima - jedinstvo kao znano, svjesno, jako
izreeno, miljeno jedinstvo - tj. kao sloboda kao takva -
Prvi odsjek
PORODICA
158.
Porodica ima, kao neposredni supstancijalitet duha, svoje
jedinstvo, koje sebe osjea, ljubav, kao svoje odreenje, tako da
opstoji uvjerenje da se ima samosvijest svog individualiteta u
tom jedinstvu kao u bitnosti koja po sebi i za sebe bitkuje, da bi
se u njemu bilo ne kao osoba za sebe, nego kao lan.
[uz 158]
Oblik osjeanja - uope
Uvjerenje - je unutranjost
288
Dodatak. Ljubav znai uope svijest moga jedinstva sa ne-
kim drugim tako da nisam izoliran za sebe nego svoju samosvi-
jest dobivam samo kao ukidanje moga bitka za sebe, i kroz Me-
ne - znanje kao jedinstvo mene sa drugim i drugog sa mnom.
Ali ljubav je osjeanje, to znai, obiajnost u formi onog prirod-
nog; u dravi je vie nema: budui da smo svjesni jedinstva kao
zakona, budui da sadraj mora biti uman i ja ga moram znati.
Prvi moment u ljubavi je da ja neu da budem samostalna oso-
ba za mene i da, kad bih to bio, osjeao bih sebe manjkavim i
nepotpunim. Drugi moment je da ja sebe dobijam u drugoj oso-
bi, da u njoj vaim, ta ona opet postie u meni. Ljubav je stoga
najudovinija protivurjenost koju razum ne moe rijeiti jer
ne postoji nita tvre od ovog punktualiteta samosvijesti koji bi-
va negiran a kojeg ja ipak trebam imati kao afirmativnog. Lju-
bav je ujedno stvaranje i rastvaranje protivrjenosti: kao razrje-
enje ona je obiajno jedinstvo.
159.
Pravo koje pripada pojedincu na temelju jedinstva porodi-
ce, a to je prije svega sam njegov ivot u tom jedinstvu, ispolja-
va se samo utoliko u obliku prava, kao apstraktnog momenta
odreene pojedinanosti, ukoliko porodica prelazi u raspada-
nje, a oni koji treba da budu kao lanovi postaju u svojem uvje-
renju i zbiljnosti kao samostalne osobe, pa to su oni kao odre-
eni moment sainjavali u porodici, sada dobivaju u izdvajanju,
dakle samo po spoljanjim stranama (imovina, alimentacija,
trokovi odgoja itd.).
[uz 159]
Apstraktno strogo pravo - Snaga supstancijalnog je-
dinstva - uvjerenje - povjerenje, stega - Pravo na ljubav
drugo nego na strogo pravo - ovo samo ukoliko su oni
kao osobe i to utoliko svakome posebno, tj. kad istupa,
pripada njegovu udjelu - u diobi - Pravo se tie samo
stvari ili izvravanja stvari - lanovi moraju egzistirati.
Brano pravo - Odnos spram spoljanjosti - tek pod
pretpostavkom - na izdvajanje; Obzir na mogue izdvaja-
OBICAJNOST 289
nje - ili pravo protiv izdvajanja - razrjeavanje - to je pra-
vo samog braka ne individualnih osoba kao takvih -
Pravo na ljubav ne [moe] se uiniti vaeim - jer
prirodno osjeanje kao vlastito raspoloenje; - u dravi
to treba da bude izvreno zahtijeva se takoer u obliku
strogog prava - bez i protiv raspoloenja - tj. jer opa
svrha, opa odreenja takoer apstrakcija od posebnosti -
hladno, tj. bez uvstva, udi - ne svi bez udi, raspoloe-
nja -
Dodatak. Pravo porodice se zapravo sastoji u tom da njen
supstancijalitet treba da ima postojanje; ono je, dakle, pravo
protiv spoljanjosti i protiv istupanja iz ovog jedinstva. Ali, to-
me nasuprot, ljubavi je, opet, osjeanje, neto subjektivno, pre
ma kojemu se jedinstvo ne moe uiniti vaeim. Ako se, dakle,
zahtijeva jedinstvo, onda je to mogue samo u odnosu na takve
stvari koje su po svojoj prirodi spoljanje i ne uslovljavaju se os-
jeanjem.
160.
Porodica se dovrava u trima stranama:
a) u liku svog neposrednog pojma kao brak,
b) u spoljanjem opstanku, vlasnitvu i dobru porodice i
brizi za to;
c) u odgoju djece i razrjeenju porodice.
[uz 160]
Brak i odgoj djece -
a/ U sebe zatvorena porodica
b/ Spoljanji opstanak osobe. Izdravanje.
c/ Razrjeenje - u pravcu samostalnosti - ili vie po-
rodica - drugi princip meusobno samostalnih.
A. Brak
161.
Brak sadrava, kao neposredno obiajnosni odnos, pravo,
moment prirodnog ivota, i to kao supstancijalni odnos - ivot
u njegovu totalitetu, naime kao zbiljnost roda i njegov proces
(vidi Encikl. filozof, znan., 167 i dalje, te 288 i dalje.
2
) A u sa-
mosvijesti se, drugo, samo unutarnje ili po sebi bitkujue, i up-
ravo time u svojoj egzistenciji samo spoljanje jedinstvo prirod-
nih spolova preobraa u duhovno, u samosvjesnu ljubav.
[uiz 161]
Nu[no] pravo - braka - u obinim prirodama
- Brak - Suglasnost u svom neposrednom opstanku
u njemu samome - identitet interesa, svrha -
a/ puko fiziki, prirodni, ivotinjski spolni nagon -
ne opravdanje braka - Venus vaga
/ Sporazum - vlasnitvu - upotrebi - kao spolja-
nja stvar
Rod - jer obiajnostan - opa priroda
- Ova prirodna strana samo iz ljubavi, posljedica na
osnovu raspoloenja - ne ono supstancijalno - prirodna
suglasnost -
Duhovnost mijenja odreenje -
Dodatak. Brak je bitno obiajni odnos. Ranije je, posebno
u najveem broju prirodnih prava, brak posmatran samo sa fi-
zike strane, prema onome ta je po prirodi. Tako je on posmat-
ran samo kao odnos spolova a svaki put prema ostalim odree-
njima braka ostaje zatvoren. Ali isto tako je sirovo brak poimati
kao puki graanski ugovor, predstava koja se javlja jo kod
Kanta, gdje se, dakle, podnosi uzajamna samovolja nad indivi-
duama a brak postaje unien do forme jedne uzajamne ugovor-
ne upotrebe. Trea predstava koju isto tako treba odbaciti je
ona koja brak stavlja samo u ljubav, jer ljubav, koja je osjea-
nje, u svakom pogledu doputa sluajnost, oblik koji ono obi-
2
3. izd. 220 i dalje., 366 i dalje.
OBICAJNOST 291
ajno ne smije imati. Brak se stoga treba blie odrediti tako da
je on pravna obiajna ljubav, ime iz njega iezava ono prolaz-
no, udljivo i puko subjektivno.
162.
Kao subjektivno ishodite braka moe se pojaviti vie po-
sebna sklonost obiju osoba to stupaju u taj odnos, ili briga i
pripravljanje roditelja itd.; ali objektivno je ishodite slobodni
pristanak osoba, i to pristanak na to da sainjavaju jednu osobu
i da napuste svoju prirodnu pojedinanu linost u onom jedin-
stvu koje je, s obzirom na to, samoogranienje, ali i njihovo os-
loboenje, budui da one u njemu postiu svoju supstancijalnu
samosvijest.
Objektivno odreenje, dakle obiajnosna dunost,
jest da se stupi u stanje braka. Kakvo je spoljanje ishodi-
te, to je po svojoj prirodi sluajno i zavisi poglavito od ob-
razovanosti refleksije. Ekstremi su u ovome: jedan, da po-
etak ini priprava dobronamjernih roditelja, a u osobama
koje se meusobno odreuju za sjedinjenje ljubavi otuda
to su odreene za to da se upoznaju nastaje nagnue -
drugi, da se nagnue najprije javi u osobama kao u ovima
beskonano partikulariziranima. - Onaj ekstrem, ili uope
put u kojemu odluka za enidbu ini poetak, a nagnue
ima za posljedicu, tako da je pri stvarnoi enidbi oboje sje-
dinjeno, moe se sam smatrati vie obiajnosnijim putem.
- U drugom ekstremu to je beskonano posebna osebuj-
nost koja pribavlja vaenje svojim pretenzijama, pa je po-
vezana sa subjektivnim principom modernog svijeta (vidi
gore 124, bilj.) - No u modernim dramama
3
i drugim um-
jetnikim prikazima gdje ljubav spolova sainjava osnovni
interes, element proete hladnoe koji nalazimo u njima
dovodi se u vatru prikazane strasti s pomou potpune slu-
ajnosti koja je povezana s njome, naime time da se cijeli
interes prikazuje kao da se osniva samo na ovima, to zaci-
jelo moe biti od beskonane vanosti za ove, ali to nije po
sebi.
3
A: die
19
[UZ 162]
Brak
a/ Identitet svrha, interesa - svijest suglasnosti - ljubav -
ne istie jednu odreenu svrhu -
/ posebno odreenje - ivjeti u toj suglasnosti, sve dijeli-
ti, zajedniki se brinuti - osjetilna strana - uivanje - imo-
vina, zajedniko upravljanje i upotreba - raati djecu - ta-
koer i kad su brakovi neplodni - pomo u dnevnom i i-
tavom ivotu, zajednika briga, uitak - meusobno razu-
mijevanje i vrsto odreenje koje razlikuje u jednome ili
drugome.
/ Suglasnost - ono osjetilno dolazi [k odreenju] ljubavi,
jer - prirodnost - ivotnost - prirodno razliiti spol. ivot
se moe u sebi samome razlueno postaviti - ja.
/ doivotna veza - duhovna - openitost.
Sto hoe mukarac, to djevojka? - Ova mua; -
onaj enu. - Ona ga voli, zato? Jer e on postati njen
mu, jer treba da je uini enom; - ona treba da od njega
kao mua dobije svoje dostojanstvo, vrijednost, radost,
sreu kao supruga - a ta je da postaje ena. - Ljubav -
ona spoznaje ovaj interes za nju u muu - ovo je prven-
stveno osjeaj djevojke. Mukarac zbog vee tvrdokornos-
ti, samostalnosti izvan braka a/ djelomice za nj jo ravno-
dunije, kako stei enu, -/ djelomice - naprotiv, isto ta-
ko svojeglaviji, izbirljiviji -
tom supstancijalnom dalji partikulariteti. Zato se
oenio on [njome], ili se ona udala za njega? - Zbog tog
posebnog svojstva - prirodna ljepota, ljupkost, draest -
prijaznost spram mua - imovina, stale - upravo ovaj po-
sebni karakter -
Kod izbora radi se srei itavog ivota - Svakako -
ali odreenje: sreu i nesreu dijeliti - Upravo brak treba
da stoji iznad sree i nesree. No srea jednoga s pomou
drugoga - Srea u braku kao takvom, ovisno karakteru -
Mogunost, ovisnost ove suglasnosti - od posebnog ka-
raktera. Inae srea.
Sluajnost poznanstva - Nada da se svidi - sasvim
pojedinana crta - zgoda - Ako posebnost toliko pretee
- tada je dobar brak tome ovisan - Ovo posebno sai-
OBIAJNOST
293
njava posebnu zaljubljenost - U braku susreu se - ope-
nito mu i ena - navikavanje - ak na brak - je nuno.
[uz 162 primjed.]
Strastvena ljubav i brak su neto dvojako -
a/ Strast - itava njegova samosvijest, sve strane njegova
bia samo ovo i samo u ovome odzvanja - i u posjedu ove
jedne sluajne osobe.
/ Brak (je) zatim osnova na kojoj se - time to je ono pri-
vatno postiglo svoje pravo, interes za individualnu linost
- vri - djelatnost. Zajednitvo ivotne svrhe uope.
Dodatak. Kod naroda kod kojih se na enski spol obraa
neznatna panja, roditelji raspolau brakom prema svojoj samo-
volji ne pitajui individue a ove to trpe budui da posebnost os-
jeanja jo ne predstavlja nikakav zahtjev. Djevojci se radi samo
mukarcu a njemu nekoj eni uope. U drugim stanjima ono
odreujue mogu biti obziri na imovno stanje, koneksiju, poli-
tike svrhe. Ovdje se moe postupati veoma nemilosrdno budu-
i da se brak ini sredstvom za druge svrhe. U modernim vreme-
nima se, naprotiv, kao jedino vano smatra subjektivno ishodi-
te, zaljubljenost. Ovdje se zamilja da svako mora ekati dok ne
otkuca njegov as u kojemu svoju ljubav moe pokloniti samo
odreenoj individui.
163.
Obiajnosno braka sastoji se u svijesti ovom jedinstvu
kao supstancijalnoj svrsi, time u ljubavi, povjerenju i zajedni-
tvu cijele individualne egzistencije - u kojem je uvjerenju i zbilj-
nosti prirodni nagon snien na modalitet jednog momenta pri-
rode koji je upravo u svom zadovoljenju odreen da nestane i
da se istakne duhovna veza u svom pravu kao ono supstancijal-
no, a time kao ono to je uzvieno iznad sluajnosti strasti i vre-
menski posebnog nahoenja kao ono po sebi nerazrjeivo.
Da brak nije odnos nekog ugovora njegovu bitnom
temelju, primijeeno je gore ( 75), jer on je upravo to da
treba poi od stajalita ugovora, od linosti koja je samos-
talna u svojoj pojedinanosti, da bi se ugovor ukinuo.
Identificiranje linosti, po kojemu je porodica jedna oso-
ba a njeni lanovi akcidencije [su] (supstancija je, meu-
tim, bitno odnos samo akcidencija prema
4
njoj - vidi En-
ciklop. filozof, znanosti, 98
5
, jest obiajnosni duh koji je za
sebe - lien raznolikih spoljanjosti, to su u njegovu op-
stanku, kao u ovim individuama i interesima pojave, koji
su odreeni u vremenu i na raznolike naine - kao lik is-
taknut za predstavu, kao to su se tovali penati itd., te
uope sainjava ono u emu lei religiozni karakter braka
i porodice, pijetet. Dalja je jedna apstrakcija ako je ono
boansko, ono supstancijalno, rastavljeno od njegova op-
stanka, pa su se tako takoer i osjeaj i svijest duhovnog
jedinstva fiksirali krivo kao takozvana platonska ljubav, to
je rastavljanje povezano sa samostanskim nazorom, po ko-
jemu se moment prirodnog ivota odreuje kao ono upra-
vo negativno, pa mu se time, upravo ovim rastavljanjem,
daje za sebe beskonana vanost.
[uz 163]
Brak je sveza svjesnih, onih koji reflektiraju.
a/ itav ivot, ne momentana veza. _
/ Skrb, pregled opsega posljedica, pretpostavka djece,
/ Platonska ljubav - protiv osjeaja. - Moment prirod-
nosti - Ono najvie ova duhovna suglasnost - Duh vai
kao ono najvie, na nain egzistencije duha: znanost, dra-
va, umjetnost.
Dodatak. Brak se razlikuje od konkubinata time da se u
konkubinatu poglavito radi zadovoljavanju prirodnog nagona
dok je on u braku potisnut. Stoga se u braku bez stida govori
prirodnim dogaajima koji bi u vanbranim odnosima izazvali
osjeaj stida. Ali zato na brak po sebi treba paziti kao na neras-
kidiv; jer svrha braka je obiajna i stoji tako visoko da se sve
drugo prema njoj pojavljuje nenasilno i njoj potinjeno. Brak
ne treba biti ometan strau jer mu je ona podreena. Ali on je
neraskidiv samo po sebi, jer, kako kae Krist: samo radi tvrdoe
4
A: od. Promjena po Lassonu
5
3. izd. 150
OBIAJNOST 295
vaeg srca razvod je doputen.
6
Poto brak sadri moment osje-
anja, on nije apsolutan nego kolebljiv i u sebi ima mogunost
razvrgavanja. Ali zakonodavstva moraju ovu mogunost oteati
u najveoj mjeri i podravati pravo obiajnosti protiv proizvo-
ljnosti.
164.
Kao to stipulacija ugovora ve za sebe sadri istinski pri-
jelaz vlasnitva ( 79), tako sveano objavljivanje pristanka na
obiajnosnu vezu braka i njeno odgovarajue priznanje i po-
tvrda po porodici i zajednici - (da s obzirom na to nastupa
Crkva, dalje je odreenje, koje se ovdje nee izvoditi) - sainja-
va formalno zakljuivanje i zbiljnost braka, tako da je ta veza
konstituirana kao obiajnosna samo prethoenjem te ceremoni-
je kao izvrenja onoga supstancijalnoga s pomou znaka jezika,
kao najduhovnijeg opstanka duhovnosti ( 78). Time je osjetilni
moment, koji pripada prirodnom ivotu, postavljen u svoj obi-
ajnosni odnos kao posljedica i akcidentalnost koja pripada
spoljanjem opstanku obiajnosne veze, koja moe biti takoer
iscrpena samo u obostranoj ljubavi i pomoi.
Ako se pita za to to bi se moralo smatrati glavnom
svrhom braka da bi se iz toga mogla crpsti ili prosuditi za-
konska odreenja, onda se pod tom glavnom svrhom razu-
mije koja bi se od pojedinanih strana njegove zbiljnosti
morala uzeti kao bitnija od drugih. No nijedna strana za
sebe ne sainjava itav opseg njegova po sebi i za sebe bit-
kujueg sadraja, obiajnosnoga, pa moe nedostajati jed-
na ili druga strana njegove egzistencije bez povrede biti
braka. - Ako se zakljuivanje braka kao takvo, kao svea-
nost, ime se izrie i konstituira bit te veze kao obiajnos-
noga to je uzdignuto iznad sluajnosti osjeaja i posebne
sklonosti, uzima kao spoljanja formalnost i takozvana pu-
ka graanska zapovijed, onda nita ne preostaje tom aktu
doli da ima otprilike svrhu izgradnje i potvrivanja gra-
anskog odnosa, ili da bude, ak, puka pozitivna
6
upor. Matija 19, 8; Marko 10,5.
296
proizvoljnost neke graanske ili crkvene zapovijedi, koja
je ne samo sporedna za prirodu braka nego koja takoer -
ukoliko dua zbog zapovijedi pridaje neku vrijednost tom
formalnom zakljuivaniu i ukoliko se smatra kao prethod-
ni uvjet meusobnog potpunog podavanja - takoer prlja'
moralno shvaanje ljubavi, pa se, kao neto strano, protivi
prisnosti tog jedinstva. Takvo mnjenje, budui da ima pre-
tenziju da dade najvii pojam slobode, prisnosti i savren-
stva ljubavi, nijee, tavie, ono obiajnosno ljubavi, vie
suzdravanje i zapostavljanje pukog prirodnog nagona,
to je ve na prirodni nain sadrano u sramu, pa je odre-
enom duhovnom svijeu uzdignuto do istote i stege.
Poblie je onim nazorom odbaeno obiajnosno odree-
nje koje se sastoji u tome da se svijest iz svoje prirodnosti i
subjektiviteta pribira u misao supstancijalnoga, i umjesto
da za sebe jo uvijek zadri ono sluajno i proizvoljnost
osjetilnog nagnua, oduzima toj proizvoljnosti sponu i
predaje je supstancijalnome obavezujui se penatima, a
osjetilni moment od onoga istinskoga i obiajnosnoga i
priznanja sveze kao obiajnosne sniava samo na uvjeto-
vani. Drskost i razum, koji je potpomae, jest ono to ne
moe shvatiti spekulativnu prirodu supstancijalnog odno-
sa, a njoj, meutim, odgovaraju obiajnosna neiskvarena
dua, kao i zakonodavstva kranskih naroda.
[uz 164]
Suglasnost svjesnih - opstanak
a/ u govoru - obavezno za volje
/ obiajnosno, kao duhovno, tako izreeno i razlikovano
takvim opstankom.
Kod prostog ugovora nema nikakve razlike da li je
stipulacija ili neposredno predavanje. Ovdje je, meutim,
onim izraen njegov duhovni karakter. Duhovno jedinstvo
ono prvo -
[uz 164 primjed.]
Sofistika - kao dokaz - zahtijeva - ljubav vjeruje -
duhovna svijest - Djevojka predaje svoju ast - mukarac
' Lasson: verunreinige, Bilj. njem. izd.
OBIAJNOST 297
ne - Jer mukarac ima jo drugo podruje svoje obiajnos-
ne djelotvornosti, u dravi - djevojka ne - nego njena obi-
ajnost egzistira bitno u branom odnosu - Nejednako, sa
strane mukarca ne ovaj dokaz - Ljubav - moe uiniti
razliitije zahtjeve nego brak -
U ljubavi kao takvoj - sve je u jednom - nerazlue-
no - osjetilno i obiajnosno. Ali upravo brak utvruje od-
nos da je ono osjetilno samo kao posljedica - U pristaja-
nju na brak priznaje djevojka takoer ovo - Lucinde
Dodatak. Da je ceremonija zakljuenja braka suvina i da
je formalnost koja bi mogla biti naputena jer je ljubav ono sup-
stancijalno, i da ak ovom sveanou gubi na vrijednosti, tvrdi
Friedrich von Schlegel u Lucindi, kao i jedan njegov sljedbenik
u pismima jednog neimenovanog (Lbeck i Leipzig 1800).
8
ul-
no predavanje se tamo predstavlja kao ono to je zahtijevano za
dokaz slobode i iskrenosti ljubavi, argumentacija koja nije stra-
na zavodnicima. odnosu mukarca i ene treba primijetiti da
djevojka u ulnom predavanju gubi svoju ast to nije sluaj
kod mukarca koji ima jo jedno drugaije polje svoje obiajne
djelatnosti nego to je porodica. Odreenje djevojke postoji bit-
no samo u odnosu braka; Zahtjev je dakle da ljubav sauva lik
braka i da razliiti momenti koji su u ljubavi dobiju istinski um-
ni uzajamni odnos.
165.
Prirodna odreenost obaju spolova dobiva s pomou svo-
je umnosti intelektualno i obiajnosno znaenje. To je znaenje
odreeno razlikom u kojoj se obiajnosni supstancijalitet kao
pojam po sebi samome cijepa, da bi iz nje zadobilo svoju ivost
kao konkretno jedinstvo.
8
Fr. Schleiermacher, Vertraute Briefe ber Friedrich Schlegels Lucin-
de.
[UZ 165]
Cid, str. 30
Tajna je - mo ena
Na naa muka srca,
Ta tajna lei u njima
Duboko skrivena, Gospodu Bogu,
Vjerujem, samom neistraiva. /To pak ba ne./
Ako bude onog velikog dana,
Koji e jednom pretraiti sve greke,
Bog pretresati srca ena,
Nai e on ili sve
Krivim ili jednako nevinim;
Tako je zamreno njihovo srce.*
ena - djeja priroda - pojavljuje [se] kao nekonzek-
ventna - raspoloenje, sluajnost - ali kod mukarca nae-
la -
Mukarac - snaga - u sebi diferentan - svojeglavost
- i openitost
166.
Ono jedno stoga je ono duhovno, kao ono to sebe razdva-
ja u osobnu samostalnost koja bitkuje za sebe i u znanje i htije-
nje slobodne openitosti, samosvijest pojmovne misli i htijenje
* Prijevod pjesme uinjen je doslovno, bez ikakvih poetskih
pretenzija, a u Hegelovim marginama pjesma je ovako zapisana:
Das Geheimnis ist-der Weiber,
Macht auf unsre Mannerherzen,
Dies Geheimnis steckt in ihnen
Tief verborgen, Gott dem Herrn,
Glaub ich, selber unerforschlich. /Das nun
Wenn an jenem grossen Tage,
Der einst aufsucht alle Fehle,
Gott der Weiber Herzen sichtet,
Findet er entweder alle
Strflich oder gleich unschuldig;
So verflochten ist ihr Herz.
Bilj. prev.
eben nicht./
OBIAJNOST 299
objektivne konane svrhe; - ono drugog ono duhovno koje se
odrava u slozi kao znanje i htijenje supstancijalnoga u obliku
konkretne pojedinanosti i osjeaja; - ono prvo u odnosu pre-
ma spolja neto mono i djelatno; ovo drugo pasivno i subjek-
tivno. Muu je stoga i zbiljski supstancijalni ivot u dravi, zna-
nosti i slino, te inae u borbi i radu sa spoljanjim svijetom i sa
sobom samim, tako da on samo iz svog razdvajanja zadobiva sa-
mostalnu slogu sa sobom, iji mirni zor i osjeajnu subjektivnu
obiajnost ima u porodici, u kojoj ena ima svoje supstancijalno
odreenje, a u tom pijetetu svoje obiajnosno uvjerenje.
Pijetet je stoga, u jednom od svojih najuzvienijih
prikaza, izreen u Sofoklovoj Antigoni, prvenstveno kao
zakon ene, pa je prikazan kao zakon osjeajnog subjek-
tivnog supstancijaliteta, unutranjosti, koja jo nije postig-
la svoje potpuno ozbiljenje, kao zakon starih bogova, pod-
zemlja, kao vjeni zakon, kojemu nitko ne zna odakle se
pojavio, i u suprotnosti spram javnog zakona, zakona
drave; - suprotnost koja je najvia obiajnosna i stoga
najvia tragina, pa je ovdje u enstvenosti i muevnosti
individualizirana; usporedi Fenomenologiju duha, str.
383. i dalje, 417. i dalje.
9
[uz 166]
Biljka, ivotinja -
Nerazdvojen individualitet.
U sebi razliku, razdvojenost i openitost.
Znanost, umjetnost, poezija.
Gdje ene i mladost upravljaju dravom, drava up-
ropatena. Streme subjektivitetu - ove osobe -
Mnjenje opemu - ne ono objektivno. Entuzija-
zam - Ideali, Shiller.
Dodatak. ene svakako mogu biti obrazovane ali za vie
znanosti, filozofiju i izvjesne produkcije umjetnosti, koje izisku-
ju neto ope, one nisu stvorene. ene mogu biti dosjetljive,
imati ukus i ljupkost, ali nemaju ideale. Razlika izmeu mukar-
ca i ene je razlika ivotinje i biljke: ivotinja vie odgovara ka-
rakteru mukarca, biljka vie karakteru ene, jer je ona vie mir-
9
Bd. 3, str. 328 i dalje, 351 i dalje
no razvijanje koje odrava neodreenije jedinstvo osjeanja pre-
ma svom principu. Ako ene stoje na vrhu vlasti onda je drava
u opasnosti, jer one ne djeluju prema zahtjevima openitosti ne-
go prema sluajnim sklonostima i mnijenju. Obrazovanje ena
se deava, ne zna se kako, ujedno kroz atmosferu predstave, vie
kroz ivot nego sticanjem znanja, dok mukarac svoj poloaj po-
stie samo tekovinom misli i mnogim tehnikim nastojanjima.
167.
Brak je bitno monogamija, jer je linost neposredna isklju-
iva pojedinanost, ona koja se stavlja i predaje u taj odnos, ija
istina i prisutnost (subjektivni oblik supstancijaliteta) proizlazi,
dakle, samo iz meusobnog nepodijeljenog predavanje te li-
nosti; ova stie svoje pravo da u drugome bude svjesna sebe sa-
me samo ukoliko je drugi kao osoba, tj. kao atomna pojedina-
nost u ovom identitetu.
Brak, a bitno monogamija, jedan je od apsolutnih
principa na kojima poiva obiajnost neke zajednice; os-
nivanje braka navodi se stoga kao jedan od momenata bo-
anskog ili herojskog utemeljivanja drava.
[uz 167]
Poloaj ene - je domaica - tako kao ova osoba -
prirodnost - i to trajni odnos. Vie ena - podreenost -
nejednakost - volja mua, davanje prvenstva, u redu - ali
volja - odnos ukazivanja naklonosti - djeca, nekoj drugoj
eni dana prednost - Ono posebno preferirano - proizvo-
ljnost - pribavljanje vanosti u posebnosti spram davanja
prvenstva.
ene na Orijentu upravljaju, ne brinu se za domain-
stvo, nego ropkinje - Domainstvo patrijarhalno, monar-
hijsko - Gospodarenje, odreivanje, nadgledanje - sastav-
ljeno od pojedinanosti - Vie konkubina - povezuju se
uz fiziki odnos - ne priznavanje. Jedna ena domaica -
Dva ekstrema:
a/ mnogoenstvo - ene ropkinje; - moraju se udvarati
muu
OBIAJNOST 301
/ vitetvo - beskonano uzdizanje ene - idealitet - reli-
gija -
Slobodna, nepodijeljena ljubav - ast personalnosti.
- Mu po svojem individualitetu - enu kao sebi jednaku
potivati i postaviti - ne vie - kao u vitetvu da mu je e-
na gotovo religija - zbog nje - sebi stvoriti - borbu, besko-
nane pustolovine, junatvo - ili galanterija u modernim
dravama - intrige - ena se odnosi prema linosti - a ne
prema onom po sebi i za sebe openitom drave -
Jednakost, ista prava i dunosti - Mu ne treba da
vie vai nego ena - ne nie - u ropstvu - ili mnogoen-
stvu zadrava jo svoj individualitet za druge -
Beskonano vano - ili zajedniko politikom stanju
- Spram stanja Zakona koji se tiu porodice - Gdje je ras-
tava braka sasvim laka - kao u vrijeme Cicerona - ele-
ment raspadanja drave - Ako je rastava apsolutno zabra-
ijena, katoliki brak - moment uvjerenja - refleksije ne
zadovoljava - obiajnosna - boanska veza - Vii i nii
stalei - kod ovog uvjerenja samo supstancijalni odnos.
Objektivitet individualiteta a/ u despotskom odnosu
ne objektivan - otuda ne obiajnostan - tiranski - proiz-
voljnost - ostaje u sebi zatvoren, nije ju istinski kao poseb-
nu napustio - zadrava sebe u sebi - / U vitetvu i galan-
teriji samo kao posebni individualitet objektivno - ne ne-
to vie - sluga svoga posebnog individualiteta.
168.
Budui da je, nadalje, ta sebi samoj beskonano vlastita
linost obih spolova, ona iz ijeg slobodnog predavanja proizla-
zi brak, on mora biti zakljuen ne unutar ve prirodno-identi-
nog, poznatog i u svakoj pojedinanosti prisnog kruga, u koje-
mu individue meusobno nemaju sebi samoj svojstvenu linost,
nego su iz odijeljenih porodica i izvorno su razliite linosti.
Brak meu krvnim roacima stoga je suprotan pojmu po koje-
mu je brak obiajnosni postupak slobode, a ne sveza neposred-
ne prirodnosti i njenih nagona, dakle suprotan je i istinskom
prirodnom osjeaju.
302
Ako se brak sam promatra ne kao utemeljen u pri-
rodnom pravu, ve prosto kao utemeljen u prirodnom
spolnom nagonu i kao proizvoljan ugovor, a isto tako ako
se za monogamiju navode spoljanji razlozi, ak iz fizikih
odnosa broja mukaraca i ena, i isto tako, ako se za za-
branu braka medu krvnim roacima navode samo tamni
osjeaji: onda je tome osnov obina predstava prirod-
nom stanju i prirodnosti prava, te nedostatak u pojmu um-
nosti i slobode.
[uz 168]
Povlaenje sebe u sebe
Novu porodicu osnivati iz poetka -
to se daje, mora biti cjelina, za sebe bitkujua indi-
vidua - samostalna pojedinanost; to je ve sjedinjeno,
ne daje sebe -
Spol - prirodna razlika - Duh potpune krvne razlii-
tosti
Sjedinjenje najrazdvojenijega ne nalazi se - duhov-
no osjeajno sjedinjenje - sastoji se od priopenja, nalae-
nja tek sebe, od beskonano mnogo pojedinanosti - to
je ve poznato, ne zanima, to se ve posjeduje - tek sebi
otkriti - razumjeti - iznenaditi -
Braa i sestre - bespolni odnos - ne svjesno, ivo je-
dinstvo, koje me stavlja u prisnost
Dodatak. Ponajprije je brak izmeu krvnih srodnika ve
protivstavljen osjeaju stida, ali ovo podozrenje je opravdano u
pojmu stvari. Ono to je, naime, ve sjedinjeno ne moe biti sje-
dinjeno tek kroz brak. Sa strane puko prirodnog odnosa je po-
znato da spolna openja unutar jedne porodice ivotinja daju
loije plodove, jer ono to se treba sjediniti mora biti neto to je
prethodno razdvojeno; Snaga raanja kao duha je utoliko vea
ukoliko su vee suprotnosti iz kojih se ona ponovo proizvodi.
Prisnost, poznanstvo, navika zajednikog ina ne mora biti prije
braka: ona treba da se pronae tek u njemu a ovo nalaenje ima
utoliko veu vrijednost ukoliko je bogatije i ukoliko vie dijelo-
va ima.
OBICAJNOST 303
169.
Porodica ima kao osoba svoj spoljanji realitet u vlasni-
tvu, u kojemu njena supstancijalna linost opstoji samo kao u
imovini.
B. Imovina porodice
170.
Porodica nema samo vlasnitvo nego za nju kao opu i po-
stojanu osobu nastupa potreba i odreenje jednog posjeda koji
ostaje i koji je siguran, imovine. U apstraktnom vlasnitvu pro-
izvoljni moment posebne potrebe pukog pojedinca i sebinost
poude mijenja se ovdje u brigu i stjecanje za zajednitvo, u obi-
ajnosno.
Uvoenje vrstog vlasnitva javlja se u vezi s uvoe-
njem braka u kaama osnivanju drava, ili u najmanju
ruku drutvenog uljuenog ivota. - U emu se inae sas-
toji ona imovina i koji je istinski nain njezina utvriva-
nja, pokazuje se u sferi graanskog drutva.
[uz 170]
Jedna osoba - ne posebna ovdje u pogledu odnosa
osobe prema vlasnitvu - meusobno predstavljena samo
kao vlasnitvo osoba -
ovjek - individua je neto - objekt - kao porodica
Obiajnosno vlasnitvo -
Za porodicu respekt - skrb - u slubi - moe se do-
pustiti da se individua brine za sebe, ali za porodicu ov-
jek se zauzima, - najbolje preporuka za unapreivanje
itd., otac porodice - ne prosto, jer mnogi koji su njime
zbrinuti, nego - njegov interes, njegova svrha, njegova svi-
jest nije sebina - ne pojedinac kao takav - nego neto op-
e.
Spreavanje, prekidanje prohtjeva - pojedinanost -
Pijetao ne jede nita sam - trai kokoke i pilie - dirljivo -
304
171.
Porodicu, kao pravnu osobu, spram drugih treba da zastu-
pa mu kao njena glava. Nadalje, njemu prvenstveno pripada
stjecanje prema spolja, briga za potrebe, kao i dispozicija i up-
ravljanje porodinim imutkom. Taj je imutak zajedniko vlas-
nitvo, tako da nijedan lan porodice nema posebnog vlasni-
tva, ali svaki ima svoje pravo na ono zajedniko. Ovo pravo i
ona dispozicija koja pripada glavi porodice mogu, meutim, do-
i u koliziju, budui da je u porodici jo ono neposredno obiaj-
nosnog uvjerenja ( 158) otvoreno oposebljavanju (Besonde-
rung) i sluajnosti.
[uz 171]
Glavno odreenje zajednitvo - Ovo ovdje umno i bitno,
to ono nije meu samostalnima.
172.
Brakom se konstituira nova porodica, koja je neto za sebe
samostalno spram loza ili kua iz kojih je proizala; veza s nji-
ma temelj je prirodno krvno srodstvo, a novoj porodici obiaj-
nosna ljubav. Vlasnitvo neke individue stoji otuda takoer u
bitnoj vezi s njenim branim odnosom, a samo u daljoj vezi s
njenom lozom ili kuom.
Brani ugovori, ako u njima lei ogranienje zajed-
nitva dobara branih drugova, odreivanje stalnog prav-
nog zastupnika ene i sl., imaju utoliko smisla ukoliko su
upravljeni na sluaj diobe braka prirodnom smru, rasta-
vom i si. te ukoliko su pokuaji osiguranja, ime u takvom
sluaju razlinim lanovima ostaje njihov udio u onome
zajednikome.
[uz 172]
Istinski odnos u opemu - zajednivo dobara. ena i
mu sainjavaju potpuno samostalnu porodicu. ena na-
OBIAJNOST 305
puta oca i majku i postaje privrena muu - kao to Bibli-
ja ovo je doista.
Rimski odnos lo - povratak enine imovine njenoj
porodici - ako je ona odmah imala djecu -
No konanost - mogunost diobe - sluajnost, po-
sebnost - mu rasipnik, mu ili ena se odvaja -
Dodatak. U mnogim zakonodavstvima je utvren iri krug
porodice, i on se smatra bitnom vezom, dok se druga veza sa
svake posebne porodice, naprotiv, smatra nevanom. Tako je u
starom rimskom pravu ena u labavom braku, u bliem odnosu
prema njenim srodnicima nego prema djeci i muu a u vremeni-
ma feudalnog prava je odranje onog splendor familiae inilo
nunim da su u to uraunati muki lanovi i da kao glavna stvar
vrijedi cjelina porodice, dok je novoformirana, naprotiv, iezla.
Uprkos tome, svaka nova porodica je ono bitnije prema iroj ve-
zi krvnoga srodstva, a brani drugovi i djeca obrazuju jedinstve-
no jezgro u suprotnosti prema onome to se u izvjesnom smislu
takoer naziva porodicom. Imovinski odnos individua stoga
mora imati bitniju povezanost sa brakom nego sa irim krvnim
srodstvom.
C. Odgoj djece i razrjeenje porodice
173.
U djeci postaje jedinstvo braka - koje je kao supstancijal-
no samo prisnost i nastrojenost, a kao egzistentno u oba subjek-
ta razdvojeno - kao samo jedinstvo jedna za sebe bitkujua eg-
zistencija i predmet, to ga oni ljube kao svoju ljubav, kao svoj
supstancijalni opstanak. - Po prirodnoj strani pretpostavka ne-
posredno opstojeih osoba - kao roditelja - postaje ovdje rezul-
tatom - tok koji se odvija u beskonanom progresu pokoljenja
koja sebe stvaraju i pretpostavljaju - nain kako u konanoj pri-
rodnosti jednostavni duh penata prikazuje svoju egzistenciju
kao rod.
Dodatak. Izmeu mukarca i ene odnos ljubavi jo nije
objektivan; jer ako je osjeanje takoer supstancijalno jedin-
306
stvo, onda ono jo nema nikakvu predmetnost. Neto takvo ro-
ditelji tek postiu u njihovoj djeci u kojoj pred sobom imaju cje-
linu sjedinjenja. Majka u djetetu voli mua a on u njemu supru-
gu; u njemu oboje imaju svoju ljubav. Dok je imovina jedinstvo
samo u nekoj vanjskoj stvari, ono je u djeci u neemu duhov-
nom u kojemu su roditelji voljeni i koji vole.
174.
Djeca imaju pravo da budu othranjena i odgojena iz za-
jednike porodine imovine. Pravo roditelja na usluge djece kao
usluge temelji se ha onome zajednikome porodine brige uop-
e i ograniava se time. Isto se tako pravo roditelja nad proiz-
voljnou djece odreuje svrhom da se ona dre u stezi i odgaja-
ju. Svrha kazni nije pravednost kao takva, nego je subjektivne,
moralne prirode, zastraivanje slobode, koja je jo obuzeta u
prirodi, te uzdizanje onoga opega u njihovu svijest i njihovu
volju.
[uz 174]
Stega - pomou autoriteta i osjetilnosti - Stega - na
podruju osjetilne prirode, prirodne volje - neposredrtb
susretanje na ovom putu ovisnosti - Mo roditelja koj'oj
je ta strana ovisna - Mo ujedno proeta obiajnosnim
motivom - Um svijetli ujedno kroz mutno i u njemu poga-
a umnu samostalnost - s time se povezuje djetetova dua
- Mo, pojava obiajnosne moi - u nainu moi nad
ovisnou djeteta -
Upravo ovaj autoritet, ovo uvstvo njihove podree-
nosti - Nesamostalnost - Potreba duhovne svijesti spram
njegove prirodne egzistencije - elja da se bude velik u
kojoj se djeca odgajaju.
Dodatak. Ono to ovjek treba da bude to on nema iz in-
stinkta nego to mora tek stei. Na tome se zasniva pravo djeteta
da bude odgajano. Isto tako je sa narodima u patrijarhalnim
vladavinama: ovdje se ljudi hrane iz magacina i ne smatraju se
samostalnim i punoljetnim. Poslovi koji se mogu zahtijevati od
OBIAJNOST
307
djece mogu zato imati samo svrhu odgoja i na to se odnose: ona
ne moraju htjeti da budu neto za sebe jer je uope najneobiaj-
niji poloaj robovski poloaj djece. Glavni moment odgoja je
stega, koja ima smisao slamanja samovolje djeteta da bi se time
iskorijenilo ono puko ulno i prirodno. Ovdje se ne mora misliti
da se na kraj izae tek samo sa dobrotom; jer upravo neposred-
na volja djeluje prema neposrednim pomislima i prohtjevima a
ne prema razlozima i predstavama. Ako se djeci predoe razlozi
onda se djeci preputa da li e dopustiti da oni vae i zato se sve
stavlja u njihovu proizvoljnost. Na to da roditelji sainjavaju
ono ope i bitno, prikljuuje se potreba poslunosti djece. Ako
nije zadovoljen osjeaj podreenosti, koji kod djece proizvodi
enju da odrastu, onda nastaje brzopletost i naduvenost.
175.
Djeca su po sebi slobodna, a ivot je neposredni opstanak
samo te slobode, ona stoga ne pripadaju ni drugima ni roditelji-
ma kao stvari. Njihov odgoj ima, s obzirom na porodini odnos,
pozitivno odreenje: da se obiajnost u njima dovede do nepos-
rednog osjeaja, koji je jo bez suprotnosti, i da dua u tome,
kao u temelju obiajnosnog ivota, svoj prvi ivot proivi u lju-
bavi, povjerenju i poslunosti - ali zatim, s obzirom na isti od-
nos, negativno odreenje da se djeca iz prirodne neposrednosti,
u kojoj se izvorno nalaze, uzdignu do samostalnosti i slobodne
linosti, a time do sposobnosti da istupe iz prirodnog jedinstva
porodice.
[uz 178]
Ropski poloaj rimske djece jedna je od institucija
koja ovo zakonodavstvo najvie kalja, a to vrijeanje obi-
ajnosti u njenom najunutarnjijem i najnjenijem ivotu
jedan je od najvanijih momenata za razumijevanje svjet-
skopovijesnog karaktera Rimljana i njihova pravca prema
pravnom formalizmu. - Nunost da se bude odgojen op-
stoji u djeci kao vlastito uvstvo da u sebi, kakva jesu, bu-
du nezadovoljna - kao nagon, pak, da se pripada svijetu
odraslih, koji ona nasluuju kao neto vie, to je elja da
se odraste. Pedagogija igre uzima ve ono djeje samo kao
20*
308
neto to bi po sebi vrijedilo, daje to tako djeci, pa sniava
njima i sebi samoj ono ozbiljno na djetinjast oblik, to ga i
sama djeca malo potuju. Dok ona tako tei da ih u ne-
dovrenosti, u kojoj se ona osjeaju, predstavi, naprotiv,
kao dovrena i da ih u tome naini zadovoljnima, dotle
njihovu pravu i vlastitu bolju potrebu smeta i oneiuje,
pa prouzrokuje dijelom nezainteresiranost i tupost za sup-
stancijalne odnose duhovnog svijeta, dijelom prezir ljudi,
jer su se oni njima kao djeci sami predstavili kao djetinjas-
ti i prezrivi, a zatim tatinu i uobraenost, koja se naslau-
je vlastitom osobitou.
[uz 175]
- da su djeca uivala ljubav roditelja, da su u njoj
ivjela, - loim roditeljima oduzeti djecu da bi se bolje od-
gajila, (oduzeti) upropaavanju - No ljubav je roditelja
prema djeci jedinstvena - prirodna veza - prirodno jedin-
stvo - Dijete pije na majinim grudima - prima sve od nje,
bez zahvalnosti, bez svijesti - Ovo jedinstvo s ljudima tako
osjeajno - tj. u subjektivitetu kao ovome doivljeno, na-
vika - Osjeaj ljubavi - ova suglasnost s ljudima uinjena
prirodom - Obiajnosni elementi poloeni u subjekt, u
njemu kao ovom hvataju korijen -
Strogo pravo - i dunost - Subjekt prema linosti -
sloboda - i graanin drave.
Dodatak. Kao dijete ovjek mora biti okruen ljubavlju i
povjerenjem roditelja a ono umno mora se u njemu pojaviti kao
njegov najvlastitiji subjektivitet. U prvo vrijeme je vaan prete-
no majin odgoj, jer obiajnost mora u dijete biti usaena kao
osjeanje. Potrebno je primjetiti da u cjelini djeca manje vole
roditelje nego roditelji djecu jer djeca idu ususret samostalnosti
i jaaju, imaju dakle roditelje iza sebe, dok roditelji u djeci po-
sjeduju objektivnu predmetnost njihove veze.
176.
Budui da je brak samo neposredna obiajnosna ideja,
imajui, prema tome, svoju objektivnu zbiljnost u prisnosti sub-
OBIAJNOST
309
jektivne nastrojenosti i osjeaja, zato u tome iei prva sluajnost
njegove egzistencije. Kao to ne moe biti prisile da se stupi u
brak, isto tako ne opstoji inae samo pravno pozitivna veza koja
bi mogla subjekte odrati zajedno kad nastanu oprena i nepri-
jateljska uvjerenja i postupci. Potreban je, meutim, trei obi-
ajnosni autoritet, koji utvruje pravo braka, obiajnosnog sup-
stancijaliteta, spram pukog mnjenja takvih uvjerenja i spram
sluajnosti pukog privremenog raspoloenja itd., te koji to [ras-
poloenje] razlikuje od totalnog otuenja, pa to otuenje kon-
statira da bi se tek u tom sluaju mogao rastaviti brak.
[uz 176]
Razrjeenje porodici a) obiajnosno ) nuno
a) sluajnost uvjerenja
) punoljetnost djece
) prirodno - smru - nasljedstvo
Razrjeenje ove pojedinane porodice nastupa ope,
dalje, krvno srodstvo - Gdje je ova pojedinana razrijee-
na - (a) nikakva opa vie ne opstoji - kamo s imovinom?
Osvijestiti ono obiajnosno, religiozno, pridravanje
ovoga spram mnjenja i sluajnog raspoloenja
Dodatak. Budui da brak poiva samo na subjektivnom
sluajnom osjeanju, on moe biti razvrgnut. Drava, naprotiv,
nije podvrgnuta razdvajanju jer poiva na zakonu. Brak svaka-
ko treba biti neraskidiv, ali to ovdje ostaje samo pri trebanju.
Ali time to je on neto obiajno on ne moe biti raskinut samo-
voljom nego samo obiajnim autoritetom, pa bio on crkva ili
sud. Ako se dogodilo totalno otuenje, kao na primjer brako-
lomstvom, onda i religijski autoritet mora dopustiti razvod bra-
ka.
177.
Obiajnosno razrjeenje porodice jest u tome da djeca, od-
gojena do slobodne linosti, budu priznata u punoljetnosti kao
pravne osobe i da budu sposobna da imaju djelomice vlastito
slobodno vlasnitvo, djelomice da osnuju vlastite porodice - si-
310
novi kao starjeine, a keri kao ene - da osnuju porodicu u ko-
joj je sada njihovo supstancijalno odreenje, spram kojega od-
stupa njihova prva porodica kao samo prvi temelj i polazite, a
jo manje ima ikakva prava apstraktum loze.
178.
Prirodno razrjeenje porodice smru roditelja, osobito mu-
a, ima za posljedicu nasljedstvo u pogledu imovine; po svojoj
biti stupanje u vlastiti posjed po sebi zajednikog imanja - stu-
panje koje s daljim stupnjevima srodstva i u stanju raspadanja
graanskog drutva, to osamostaljuje osobe i porodice, postaje
utoliko neodreenije ukoliko se vie gubi misao jedinstva i uko-
liko svaka porodica naputa preanje porodine odnose osni-
vajui novu samostalnu porodicu.
Pomisao da se kao razlog nasljedstva smatra okol-
nost da smru imovina postaje dobro bez gospodara i da
kao takvo pripada onome koji ga sebi prvi prisvoji, a to e
zaposjedanje zacijelo izvriti veinom roaci kao obino
najblia okolina, pa se taj obini sluaj zatim, radi reda,
pozitivnim zakonima uzdie do pravila - ta pomisao ne
uzima u obzir prirodu porodinog odnosa.
[uz 178]
Heinec [cius] Ant. [tiquitatum Romanorum liber I] p.
530., liberum olim erat, filios uti occidere, ita exheredare.
10
Nasljedstvo. Kao prijelaz vlasnitva na drugi indivi-
duum apstraktno - moe prijei samo voljom - Fichte:
primus occupans - Pravo djece da budu od toga ishranje-
na, odgojena, samo toliko koliko je za to nuno, ne imovi-
na - No ukoliko ve odgojena - pretpostavljati volju rodi-
telja ili roaka otet) mogu htjeti nepravo - ) kod daljih
roaka uope ne pretpostavljati apsolutni razlog nasljed-
stva - Naslijeeno pravo nesretni kapital - Sve neureeno
a) apsolutni odnos - brak i djeca - zajedniko imanje
10
Slobodnima je nekad priliilo da svoju djecu razbatine kao i da ih
ubiju.
OBIAJNOST 311
) - ako ve ovaj odnos nije apsolutan - meusobna spo-
ljanjost - ena jo pripada svojoj porodici - imovina mu-
a ili ene pripada porodici - Samostalna osoba za sebe.
Ako (je) nasljedstvo stjecanje bez gore odreenih
vrsta - isto tako bez rada - pojavljuje se stjecanje kao slu-
ajnost prosto spoljanjih odnosa - u patrijarhalnom od-
nosu jednostavno - ali iznad toga odnosi spoljanje -
Patrijarhalni] princip odravanja porodice, - njiho-
va poloaja i sjaja - unesen u graansko drutvo, dravu -
) graansko drutvo - princip imovina - svaka porodica
samostalno - imovinu samo kapital sebi stei radom, dje-
latnou ) Drava - vaenje, imovina - u vezi i s pomo-
u veze sa zajednicom - apsolutna veza - ne porodice -
lanovi porodice u ovim povezanostima, svrhe - uvjerenje,
najvia svrha razdvojeni - tada sluajni dobitak - iz pri-
rodnog - tj. bez znaenja one svrhe - odnosa.
Uvjerenje, ljubav samo u povezanosti porodice koja
zajedno ivi - Bila bi to spoljanja povezanost bez due i
uvjerenja - sluajni dobitak - ujaka [?] naslijediti u isto-
noj Indiji -
Osnova testamenta - razrijeenost - razdvojenost
porodine veze.
a) kod Rimljana ve od roenja nikakav obiajnosni od-
nos - Cicero - jedna ena za drugom, bogatija, Dos, ljep-
a - glupa ponovno otjerana.
) ali dalje - namjesto ove itave sluajnosti kao spolja-
nje, prirodne - ona subjektivne proizvoljnosti - Ja ne mo-
gu zapovijedati za budunost.
) dakako apstraktno
) No ja nisam povrijeen neizvravanjem - Pravo
osoba neposredni opstanak ako nisu meusobno priznate.
179.
Tim raspadanjem nastaje sloboda za proizvoljnost indivi-
dua da se dijelom njihova imovina uope upotrijebi vie po na-
;
hodenju, mnjenjima i svrhama pojedinanosti, dijelom da se,
umjesto porodice odredi, tako rei, krug prijatelja, znanaca itd..
312
pa da se ta izjava s pravnim posljedicama nasljedstva dade u
testamentu.
U stvaranje takvog kruga, u kojemu bi lealo obiaj-
nosno ovlatenje volje za dispoziciju imovinom, ulazi, po-
glavito, ukoliko to dovodi sa sobom ve odnos prema tes-
tiranju, toliko sluajnosti, proizvoljnosti, hotiminosti za
sebine svrhe itd. da je obiajnosni moment neto vrlo
maglovito. Priznavanje ovlatenja proizvoljnosti da se tes-
tira postaje, pak, mnogo lake povodom za povredu obi-
ajnosnih odnosa i za podla nastojanja i isto toliko zavis-
nosti, kao to takoer daje priliku i ovlatenje ludoj proiz-
voljnosti i podmuklosti da uz takozvana dobroinstva i po-
klone, za sluaj smrti u kojemu moje vlasnitvo ionako
prestaje biti moje, vee uvjete tatine i gazdinskog mue-
nja.
[uz 179]
Amicis omnia communia. - Apstraktno darivanje -
jo neizvreno, onaj koji ostavlja u testamentu ostaje jo
da uiva i ak u sposobnosti da slobodno raspolae - po-
sljednja volja ima samo utoliko obavezatnosti koliko se
(doputa), tj. drutvo hoe dopustiti da vai - spoljanji
opstanak - ne s pomou sebe samog - opstanak
Uasu formalnosti pravo je podruje izlaganja u
majstorstvu oko testamenta - Ograniiti klauzulama - En-
gleski sudovi - sasvim moralno prosuivanje to je po-
sljednja volja -
Da volja -
Jer sluajnost - proizvoljnost - to bi, moglo, bilo bi
mogue - sluajnost valja spoznati iz njenih veza - Njene
okolnosti, takve i takve - to vie takvih, utoliko je vjero-
jatnije - nijedna okolnost ne ini stvar nunom - takoer
je sluajna
Ako takvim formalnostima opstoji ovisna zbiljnost
ove vaee volje, uinjena je ponovo neim sluajnim dru-
ge vrste - Ja treba da sve ispunim to im se prphtjelo zahti-
jevati -
Stavljati uvjete nasljeivanja
OBIAJNOST 313
180.
Princip da lanovi porodice postaju samostalne pravne
osobe ( 177) doputa da unutar kruga porodice nastupi neto
od ove proizvoljnosti i razlike prirodnih nasljednika, ali to se
moe dogoditi samo veoma ogranieno, da se ne bi povrijedio
temeljni odnos.
Puka direktna pokojnikova proizvoljnost ne moe se
uiniti principom za pravo da se testira, da se ostavlja u
testamentu, naroito ne ukoliko ona stoji nasuprot sup-
stancijalnom pravu porodice ija bi samo ljubav, tovanje
spram njenog nekadanjeg lana poglavito mogla biti ona
koja bi nakon njegove smrti uvaila njegovu proizvoljnost.
Takva proizvoljnost ne sadrava za sebe nita to bi treba-
lo vie respektirati od samog porodinog prava; naprotiv.
Ostalo vaenje neke dispozicije posljednje volje bilo bi sa-
mo u proizvoljnom priznanju drugih. Takvo joj se vaenje,
naroito, moe priznati samo utoliko ukoliko porodini
odnos u kojemu je ona, apsorbirana postaje dalji i nedje-
lotvorniji. No nedjelotvornost tog odnosa, gdje on zbiljski
opstoji, pripada neobiajnosnome, a proireno vaenje
one proizvoljnosti spram jednog takvog odnosa sadrava
u sebi slabljenje njegove obiajnosti. - No uiniti tu samo-
volju unutar porodice glavnim principom reda nasljeiva-
nja, pripadalo je prije spomenutoj okrutnosti i neobiaj-
nosti rimskih zakona, po kojima je otac mogao i prodati
sina, te ako su ga drugi oslobodili, vraao se u vlast oca,
pa je tek nakon treeg osloboenja od ropstva bio zaista
slobodan - po kojima sin uope nije de jure bio punolje-
tan i pravna osoba pa je kao vlasnitvo mogao posjedovati
samo ratni plijen, peculium castrense, a kad je onom tros-
trukom prodajom i otputanjem izaao iz oeve vlasti, nije
s onima koji su jo ostali u porodinom ropstvu nasljei-
vao bez stavljanja u testament; - isto tako da ena (ukoli-
ko nije u brak stupila kao u ropski odnos, in manum con-
veniret, in mancipio esset, nego kao matrona) nije pripa-
dala toliko porodici koju je sa svoje strane udajom osno-
vala i koja je sada zaista njena koliko, naprotiv, onoj iz ko-
je je potekla, pa je otuda bila isto tako iskljuena iz naslje-
ivanja imovine zaista njenih kao to ovi nisu nasljeivali
od nje kao ene i majke. - Da je ono neobiajnosno takvih
i drugih prava kraj osjeaja umnosti koji se nadalje budio
putem njegovanja pravosua, npr. s pomou izraza: bo-
norum possessio (da je od ovoga opet razliito possessio
bonorum, pripada takvim znanjima koja ine uenog juris-
ta) mjesto hereditas, Akcijom da se filia prekrsti u filius,
bilo mimoieno, ve je gore primijeeno ( 3, bilj.) kao a-
losna nunost za suca da se ono umno na prepreden nain
prokrijumari protiv loih zakona, bar s nekim posljedica-
ma. S tim je povezana strana nestabilnost najvanijih in-
stitucija i nesreeno zakonodavstvo spram izbijanja zla,
koje odatle proizlazi. - Kakve je neobiajnosne posljedice
ovo pravo proizvoljnosti imalo pri pravljenju testamenta
kod Rimljana, dovoljno je poznato iz povijesti te Luciana i
drugih opisa. - U prirodi samog braka, kao neposredne
obiajnosti, lei mijeanje supstancijalnog odnosa, prirod-
ne sluajnosti i unutarnje proizvoljnosti; - ako se sada
proizvoljnosti zbog ropskog odnosa djece i drugih spome-
nutih i inae s time povezanih odreenja, naposljetku i
zbog lakoe rastave braka kod Rimljana priznaje prednost
spram prava supstancijalnoga, tako da je ak Ciceron - a
koliko li toga lijepoga on nije napisao Honestum i Deco-
rum u svojim Officiis i svagdje drugdje! - spekulirao da
otpravi svoju enu kako bi mirazom nove ene platio svoje
dugove - onda je kvarenju obiaja utrt zakonski put, ili su,
naprotiv, zakoni njegova nunost.
Institucija nasljednog prava za odravanje i sjaj po-
rodice s pomou supstitucija i porodinih Fideikomisa -
bilo da su keri iskljune iz nasljedstva u korist sinova ili
ostala djeca u korist starijeg sina, ili ope doputanjem da
nastupi nejednakost - povreuje djelomice princip slobo-
de vlasnitva ( 62), a djelomice ona poiva na proizvo-
ljnosti, koja po sebi i za sebe nema nikakva prava da se
prizna - poblie na misli da se hoe odrati ova loza ili ku-
a, a ne isto tako ova porodica. No nije ova kua ili loza,
nego porodica kao takva jest ideja koja ima takvo pravo,
te se slobodom imovine i jednakou nasljednog prava od-
rava obiajnosno oblije isto tako, kako se, tavie, poro-
dice suprotnou odravaju. - U takvim institucijama, kao
OBICAJNOST 315
u rimskima, uope je krivo shvaeno pravo braka ( 172)
da je on potpuno osnivanje jedne vlastite zbiljske porodi-
ce i da spram toga ono to znai porodica uope, stirps, *
gens, postaje samo apstrakcija, koja se s generacijama sve
vie udaljuje i sve manje ozbiljuje ( 177). Ljubav, obiaj-
nosni moment braka, kao ljubav osjeaj je prema zbiljskim
prisutnim individuama, a ne prema apstrakciji. - Da se
razumska apstrakcija pokazuje svjetskopovijesnim princi-
pom Rimskog Carstva, vidi dolje 356. - A da visoka poli-
tika sfera dovodi pravo prvorodstva i stalne glavnice ipak
ne kao proizvoljnost nego nuno iz ideje drave, tome
dolje, 306.
[uz 180]
Rimski odnos
[uz 180 primjed.]
Htjeti uiniti porodicu nezavisnom od svih spolja-
njih sluajnosti - U patrijarhalnom stanju ak promjene u
sretnim prilikama - ovdje treba za to upotrijebiti zakono-
davstvo u kojemu je upravo slobodna linost - (punoljet-
nost) - princip.
Leno - posjed nikakve vrste - takoer porodi[ni po-
sjed] fidejkomisarno - vlasnitvo kneevske porodice jed-
na je od karika lanca s pomou kojega je nastala drava
kao drava - beskonano vano -
a/ Vlasnitvo
/ Neotuivost
/ Majorat - nedjeljivost -
ena slui, za upotrebu je muu i da bi se irila poro-
dica, - ako je on mrtav, izgubljena je njena korist, njeno
mjesto - oskudno, ovisi milosti njegovih sinova; ako
ona ima samo keri, ne sinove - zajedniko siromatvo,
nju nije zbrinuo. - Teki odnosi, sestre, udovice, ostavlje-
ne na milost i nemilost tekoj, neobiajnosnoj sudbini -
nije zbrinuo ensku porodicu - ena nije supruga
a/ stalna nepunoljetnost - od pokoljenja do pokoljenja
/ Iskljuivanje keri; - Keri - nejednakost s braom -
* Stirps (lat.) deblo, pleme, porodica. - Bilj. prev.
keri kojima je potrebna pomo - jednaka sposobnost -
da se posjeduje vlasnitvo - Atena, Sparta - Ima iz starine
svoj izvor gdje su plemike keri
a/ nale sklonite i zbrinjavanje u domovima / u udaja-
ma bile ograniene na njihov stale, i tako muevima nji-
hova stalea nisu bile slobodne nikakve druge nego ovak-
ve enidbe djevojkama bez imovine / Obiaji uope pat-
rijarhalno - djelomice nemilosrdnost, neto poput sudbine
- djelomice - posjednik dobra (ima) manje potreba i
svrha da za njih potroi ne kao trgovac, nego kao otac svo-
je porodice, da potroi sa svojima -
Teki odnosi, a/ Sestre siromane / ena u blagos-
tanju - u oskudnim okolnostima nakon smrti svog mua,
njeno stanje nema nita osim dostojanstva, matrona.
Dodatak. Kod Rimljana je u ranijim vremenima otac mo-
gao razbatiniti svoju djecu kao to ih je mogao i ubiti; kasnije
oboje nije vie bilo doputeno. Ova nedosljednost onog neobi-
ajnog i njegovog pretvaranja u obiajnost nastojala se dovesti
u sistem a ostajanje pri tom sainjava ono teko i pogreno u na-
em nasljednom pravu. Testamenti se svakako mogu dopustiti
ali pri tom gledite mora biti to da ovo pravo samovolje nastaje
sa razilaenjem i udaljavanjem lanova porodice ili postaje ve-
e, a da se takozvana porodica prijateljstva, koju stvara testa-
ment, moe pojaviti samo u nedostatku blie porodice braka ili
djece. Sa testamentom je uope povezano neto neprijateljsko i
neprijatno, jer ja se u njemu izjanjavam ko su oni prema koji-
ma sam naklon. Ali naklonost je proizvoljna; ona na ovaj ili
onaj nain moe biti iznuena pritvornou, moe biti povezana
za ovaj ili onaj glupavi razlog, pa se moe zahtijevati da se neko
ko je odreen testamentom podvrgne najveim niskostima. U
Engleskoj gdje su uope udomaene mnoge udne navike, za
testament su povezane mnoge glupave pomisli.
OBIAJNOST 317
Prijelaz porodice u graansko drutvo
181.
Porodica se razdvaja na prirodan nain, a uglavnom prin-
cipom linosti, u mnotvo porodica, koje se meusobno odnose
kao samostalne konkretne osobe i stoga spoljanje. Ili momenti
koji su povezani u jedinstvu porodice kao u obiajnosnoj ideji,
koja je jo u njenom pojmu, moraju od njega biti otputeni u sa-
mostalan realitet; - stupanj diferencije. Izraeno ponajprije ap-
straktno, to daje odreenje posebnosti, koja se, dodue, odnosi
na openitost, tako da je ova - ali jo samo unutarnji - osnov i
stoga na formalan nain, koji se samo priinja u posebnome.
Taj refleksioni odnos prikazuje otuda ponajprije gubitak obiaj-
nosti ili, budui da je ona nuno prividna (Enciklopedija filo-
zof, znan., 64 i dalje, 81 i dalje)
11
sainjava to pojavni svijet
obiajnosnoga, graansko drutvo.
Proirenje porodice kao njeno prelaenje u drugi pri-
ncip jest u egzistenciji dijelom njeno mirno proirenje u je-
dan narod - naciju, koja time ima zajedniko prirodno
podrijetlo, dijelom skupljanje razasutih porodinih zajed-
nica, bilo s pomou vladajue sile, ili dobrovoljnog ujedi-
njenja, koje je uvedeno s povezivajuim potrebama i uzaj-
minim djelovanjem njihova zadovoljavanja.
Dodatak. Openitost ovdje ima za ishodinu taku samos-
talnost posebnosti, pa izgleda da je time na ovom stajalitu iz-
gubljena obiajnost, jer za svijest je zapravo identitet porodice
ono prvo, boansko i ono to nalae dunost. Ali sada se javlja
odnos da ono posebno treba da bude ono to je prvo za mene
odredujue, a time je obiajno odreenje ukinuto. Ali ja sam u
tome zapravo samo u zabludi, jer time to vjerujem da ostajem
pri onom posebnom, openitost i nunost povezanosti ipak os-
taje ono prvo i bitno: ja sam dakle uope na stupnju privida i ti-
me mi moja posebnost ostaje ono odredujue, to znai svrha da
time sluim openitosti koja zapravo zadrava posljednju mo
nada mnom.
11
3. izd. 112 i dalji; 131 i dalji. Bilj. njem. izd.
Drugi odsjek
GRAANSKO DRUTVO
182.
Konkretna osoba, koja je sebi svrha kao posebna, kao cje-
lina potreba i pomijeanost prirodne nunosti i proizvoljnosti,
jedan je princip graanskog drutva - ali posebna osoba, kao
bitno u vezi s drugom takvom posebnosti, tako da se svaka po-
sredovana s pomou druge i ujedno naprosto samo oblikom op-
enitosti, drugim principom, ini vaeom i zadovoljava.
Dodatak. Graansko drutvo je razlika koja stupa izmeu
porodice i drave, premda njegovo obrazovanje slijedi kasnije
nego obrazovanje drave; jer kao diferencija ono pretpostavlja
dravu koju ono mora imati pred sobom kao neto samostalno
da bi postojalo. Stvaranje graanskog drutva pripada uostalom
modernom svijetu koji svim odreenjima ideje tek doputa da
se pojavi njeno pravo. Ako se drava predstavlja kao jedinstvo
razliitih osoba, kao jedinstvo koje je samo zajednitvo, onda se
time misli samo odreenje graanskog drutva. Mnogi od novih
uitelja dravnog prava ne mogu to dovesti ni do kakvog drugog
nazora dravi. U graanskom drutvu svako je sebi svrha, sve
drugo mu je nita. Ali bez odnosa prema drugima on ne moe
postii opseg svojih svrha; ovi drugi su zato sredstvo za svrhu
onog posebnog. Ali posebna svrha kroz odnos prema drugom
daje sebi formu openitosti i zadovoljava se tako to ujedno za-
dovoljava dobrobit drugog. Budui da je posebnost vezana za
uslov openitosti, ona je cjelina tla posredovanja gdje se osloba-
aju sve pojedinosti, sve nakane, sve sluajnosti roenja i sree,
gdje se izlivaju valovi svih strasti, kojima moe upravljati samo
jo um koji ih obasjava. Posebnost ograniena openitou, sa-
ma je mjera kroz koju svaka posebnost zahtijeva svoju dobrobit.
OBIAJNOST
319
183.
Sebina svrha u svom ozbiljenju, uvjetovana tako openi-
tou, osniva sistem svestrane zavisnosti da su subzistencija i
dobrobit pojedinca, te njegov pravni opstanak isprepleteni u
subzistenciji, dobrobiti i pravu svih, na tome osnovani i samo u
toj povezanosti zbiljski i osigurani. - Taj se sistem moe ponaj-
prije promatrati kao spoljanja drava - drava iz nude i raz-
umska drava.
184.
Ideja u toj razdvojenosti podjeljuje momentima osebujan
opstanak, - posebnosti pravo da sebe razvije i rairi na sve stra-
ne, a openitosti pravo da sebe pokae kao temelj i nuni oblik
posebnosti, kao mo nad njom i kao njenu posljednju svrhu. -
Sistem obiajnosti koja je izgubljena u svoje ekstreme jest ono
to sainjava apstraktni moment realiteta ideje, koja je ovdje sa-
mo kao relativni totalitet i unutarnja nunost u toj spoljanjoj
pojavi.
Dodatak. Ovdje je ono obiajno izgubljeno u svojim ek-
stremima a neposredno jedinstvo porodice se raspalo u jedno
mnotvo. Realitet je ovdje spoljanjost, rastvaranje pojma, sa-
mostalnost postojeih momenata koji su postali slobodni. Budu-
i da su se u graanskom drutvu posebnost i openitost raspali,
oni su ipak uzajamno povezani i uslovljeni. Poto izgleda da
jedno ima posla upravo sa onim drugim koje mu je suprotstav-
ljeno a samo zamilja da moe biti tako to se od onog drugog
dri podalje, svako ipak ima ono drugo za svoj uslov. Tako, na
primjer, mnogi smatraju plaanje poreza povredom njihove po-
sebnosti, smatraju ga neim njima neprijateljskim, to povreu-
je njihovu svrhu; ali ukoliko se to priinja istinitim, utoliko se
posebnost svrhe ne moe zadovoljiti bez onog openitog, pa ne-
ka zemlja u kojoj se ne plaaju nikakvi porezi, ne bi se ni smjela
odlikovati osnaenjem posebnosti. Moglo bi se isto tako initi
da se openitost bolje dri ako na sebe privlai snage posebnos-
ti, kao to je to, na primjer, izvedeno u Platonovoj dravi; ali
320
ovo je ponovo samo jedan privid, jer su oboje samo pomijeani
jedno sa drugim i preokrenuti jedno u drugo. Zahtijevajui mo-
ju svrhu ja zahtijevam ono openito a ovo opet zahtijeva moju
svrhu.
185.
Posebnost za sebe, s jedne strane kao zadovoljenje svojih
potreba koje se svestrano ispoljava, zadovoljenje sluajne proiz-
voljnosti i subjektivnog nahoenja, razara u svojim uicima se-
be samu i svoj supstancijalni pojam; s druge strane, kao besko-
nano izazvana, a u potpunoj zavisnosti od spoljanje sluajnos-
ti i proizvoljnosti, kao i mou openitosti ograniena, ona je slu-
ajno zadovoljenje nune kao i sluajne potrebe. Graansko
drutvo prua u ovim suprotnostima i njihovu isprepletanju pri-
zor isto tako rasputenosti, bijede i zajednikog fizikog i obi-
ajnosnog propadanja.
Samostalni razvoj posebnosti (usporedi 124, bilj.)
jest moment koji se u starim dravama pokazuje kao na-
stupajue propadanje obiaja i kao posljednji razlog nji-
hove propasti. Ove drave, izgraene dijelom na patrijar-
halnom i religioznom principu, dijelom na principu du-
hovne, ali jednostavne obiajnosti - uope na izvornom
prirodnom nazoru, nisu mogle izdrati njegovu razdvoje-
nost i beskonanu refleksiju samosvijesti u sebi, pa su
podlegle toj refleksiji kako se poela pojavljivati, po uvje-
renju, a zatim po zbiljnosti, jer je njihovu jo jednostav-
nom principu nedostajala istinski beskonana sila koja le-
i samo u onom jedinstvu to doputa da se suprotnost
uma razvije do svoje potpune snage, pa ju je nadvladao, te
u. njoj tako sebe odrava i nju u sebi zajedno dri. - Platon
u svojoj dravi prikazuje supstancijalnu obiajnost u nje-
noj idealnoj ljepoti i istini, ali on nije mogao s principom
samostalne posebnosti, koji je u njegovo vrijeme prodro u
grku obiajnost, nikako drukije izai na kraj nego da mu
suprotstavi svoju samo supstancijalnu dravu i da ga po-
tpuno iskljui sve do njegovih poetaka to ih on ima u
OBIAJNOST 321
privatnom vlasnitvu ( 46, bilj.) i porodici, a zatim u nje-
govu daljem razvoju kao vlastita proizvoljnost i izbor sta-
lea itd. Ovaj nedostatak porie takoer veliku supstanci-
jalnu istinu njegove drave, pa se ona zbog njega smatra
obino sanjarijom apstraktne misli, onim to se esto obi-
ava nazivati ak idealom. Princip samostalne, u sebi bes-
konane linosti pojedinca, subjektivne slobode, koji se
pojavio unutranje u kranskoj religiji, a spoljanje - sto-
ga povezan s apstraktnom openitou - u rimskom svije-
tu, ne stie svoje pravo u onom samo supstancijalnom ob-
liku zbiljskog duha. Ovaj je princip povijesno kasniji od
grkog svijeta i isto je tako filozofska refleksija koja se
sputa do ove dubine kasnija od supstancijalne ideje grke
filozofije.
Dodatak. Posebnost za sebe je ono to je pretjerano i bez-
mjerno, a forme ovog pretjerivanja same su bezmjerne. ovjek
kroz svoju predstavu i refleksiju proiruje svoje poude koje ni-
su nikakav zatvoren krug kao instinkt ivotinje, i vodi ih u lou
beskonanost. Ali isto tako je na drugoj strani oskudica i nevo-
lja neto bezmjerno, a zamrenost ovog stanja moe se harmo-
nino rijeiti samo kroz dravu koja njime ovladava. Ako je Pla-
tonova drava htjela iskljuiti posebnost, onda se time nita ne
moe pomoi jer bi takva pomo protivrjeila beskrajnom pravu
ideje da se ono posebno dopusti kao slobodno. U kranskoj re-
ligiji poglavito je roeno pravo subjektivnosti, kao beskona-
nost bitka za sebe, a pri tom cjelovitost ujedno mora sadravati
mo da posebnost stavi u harmoniju sa obiajnim jedinstvom.
186.
No princip posebnosti, upravo time to se on za sebe raz-
vija do totaliteta, prelazi u openitost, pa ima samo u njoj svoju
istinu i pravo svoje pozitivne zbiljnosti. Ovo jedinstvo, koje
zbog samostalnosti obaju principa s ovog stajalita razdvojenos-
ti ( 184) nije obiajnosni identitet, upravo zbog toga nije kao
sloboda, nego kao nunost da se posebno uzdigne do oblika op-
enitosti, te da u tom obliku trai i ima svoje opstojanje.
322
187.
Individue su kao graani ove drave privatne osobe, koje
imaju svoj vlastiti interes za svoju svrhu. Kako se ta svrha javlja
posredovanjem opega, to im se tako pojavljuje kao sredstvo,
to je one mogu dostii samo ukoliko same svoje znanje, htijenje
i injenje odreuju na opi nain, inei sebe karikom lanca ove
povezanosti. Interes ideje u tome to ne lei u svijesti ovih la-
nova graanskog drutva kao takvoga, jest proces da se njihova
pojedinanost i prirodnost uzdigne prirodnom nunou, kao i
proizvoljnou potreba, do formalne slobode i formalne openi-
tosti znanja i htijenja, da se u njihovoj posebnosti obrazuje sub-
jekti vitet.
Povezano je, s jedne strane, s predstavama nedu-
nosti prirodnog stanja, prostodunosti obiaja neobrazo-
vanih naroda, a s druge strane, sa smislom koji potrebe,
njihovo zadovoljavanje, uitke i ugodnosti partikularnog
ivota itd. smatra apsolutnom svrhom kad se obrazovanje
ondje smatra neim samo spoljanjim, neim to pripada
upropatavanju, a ovdje kao puko sredstvo za one svrhe;
jedan kao i drugi nazor pokazuje nepoznavanje prirode
duha i svrhe uma. Duh ima svoju zbiljnost samo po tome
to sebe u sebi samome razdvaja, pa u prirodnim potreba-
ma i u povezanosti ove spoljanje nunosti postavlja sebi
ovu granicu i konanost, te ih upravo time to on sebe
unosi u njih prevladava i u tome zadobiva svoj objektivni
opstanak. Umna svrha stoga nije ni ona prirodna prosto-
dunost obiaja niti uici kao takvi koji se postiu obrazo-
vanjem u razvoju posebnosti, nego da se prirodna prosto-
dunost - tj. dijelom pasivna nesebinost, dijelom sirovost
znanja i volje, tj. neposrednost i pojedinanost, u to je
duh utonuo, ukloni i da prije svega ova njena spoljanjost
dobije umnost za koju je sposobna, naime oblik openitos-
ti, razumnost. Samo je na taj nain duh u ovoj spoljanjos-
ti kao takav udomaen i kod sebe. Njegova sloboda tako u
njoj opstoji, a on u tom elementu, koji je po sebi stran nje-
govu odreenju za slobodu, opstoji po sebi, ima posla sa-
mo s onim emu je utisnut njegov peat i to je od njega
proizvedeno. Upravo time oblik openitosti dolazi u misli
OBICAJNOST 323
za sebe do egzistencije - oblik koji je jedino element do-
stojan egzistencije ideje. - Obrazovanje je stoga u svom
apsolutnom odreenju oslobaanje i rad vieg oslobaa-
nja, naime apsolutno prolazite ne vie do neposrednog,
prirodnog, nego duhovnog, isto tako uzdignutog do lika
openitosti beskonano subjektivnog supstancijaliteta obi-
ajnosti. - To je oslobaanje u subjektu teak rad protiv
pukog subjektiviteta vladanja, protiv neposrednosti pou-
de kao i protiv subjektivne tatine osjeaja proizvoljnosti
nahoenja. To to je ovaj rad teak, sainjava jedan dio
nenaklonosti koji na nj pada. S pomou tog rada obrazo-
vanja, meutim, dogaa se da subjektivna volja sama u se-
bi dobiva objektivitet, u kojemu je ona, sa svoje strane, je-
dino dostojna i sposobna da bude zbiljnost ideje. - Isto ta-
ko taj oblik openitosti, do kojega se razradila i uzdigla
posebnost, ini ujedno razumnost da posebnost postaje is-
tinski bitak za sebe pojedinanosti, a time to on openi-
tosti daje sadraj, koji je ispunjava, i njeno beskonano sa-
moodreenje, sam je u obiajnosti kao onaj koji beskona-
no za sebe bitkuje, slobodni subjektivitet. To je stajalite
ono koje pokazuje obrazovanje kao imanentni moment
onoga apsolutnoga i beskonanu vrijednost obrazovanja.
Dodatak. Kao obrazovane ljude moemo razumjeti ponaj-
prije takve koji mogu initi sve ono to ine i ostali.
12
i koji svoju
partikularnost ne izokreu, dok se kod neobrazovanih pokazuje
upravo ovo, tim to se ponaanje ne upravlja prema opim svoj-
stvima predmeta. Isto tako onaj ko je neobrazovan moe druge
ljude u odnosu sa njima vrijeati tim to se ne ustruava i nema
nikakve refleksije za osjeanja drugih. On druge ne eli povrije-
diti ali njegovo ponaanje nije u saglasnosti sa njegovom vo-
ljom. Obrazovanje je dakle dotjerivanje posebnosti da se pona-
a po prirodi stvari. Kada istinska originalnost proizvodi stvar,
ona zahtijeva istinsko obrazovanje, dok se preobraava u neisti-
nite neukusnosti koje padaju na pamet neobrazovanima.
12
oigledno oteeno mjesto; moda se treba nadopuniti ovako: koji
[sve] mogu uiniti [predmetom svijesti]... Bilj. njem. izd.
324
188.
Graansko drutvo sadrava tri momenta:
A. Posredovanje potrebe i zadovoljavanje pojedinca njegovim
radom i radom i zadovoljavanjem potreba svih ostalih - sis-
tem potreba.
B. Zbiljnost onoga to je u tome sadrano kao openito slobo-
de, zatita vlasnitva pravosuem.
C. Predostronost spram sluajnosti koja zaostaje u onim siste-
mima i briga oko posebnog interesa kao neega zajedniko-
ga s pomou policije i korporacije.
A. Sistem potreba
189.
Posebnost, ponajprije kao ono odreeno spram onoga op-
ega volje uope ( 60), jest subjektivna potreba to svoj objekti-
vitet, tj. zadovoljavanje, postie posredovanjem a) spoljanjih
stvari koje su, meutim, isto tako vlasnitvo i proizvod drugih
potreba i volja i ) djelatnou i radom kao onim to posreduju
izmeu obje strane. Kako je njena svrha zadovoljavanje subjek-
tivne posebnosti, a u vezi s potrebama i slobodnom proizvo-
ljnou drugih pribavlja vaenje openitosti, to je ovaj sjaj um-
nosti u ovoj sferi konanosti razum, strana na koju se dolazi u
promatranju i koja ini ono to izmiruje unutar same ove sfere.
Ekonomija drave je znanost koja s ovih gledita ima
svoje ishodite a zatim treba da izloi odnos i kretanje ma-
sa u njihovoj kvalitativnoj i kvantitativnoj odreenosti i is-
prepletenosti. - To je jedna od znanosti koja je, kao na
svom tlu, nastala u novije vrijeme. Njen razvoj pokazuje
interesantnost kako misao (vidi Smith, Say, Ricardo") iz
beskonanog mnotva pojedinanosti, koje su isprva lea-
11
Adam Smith, Inquiry into the pature and cause of the wealth of nati-
ons, 1776. - Jean Baptiste Say, Traite'd 'economie politique, 1803. - David Ri-
cardo, On the principles of political economy and taxation, 1817. - Bilj. njem.
izd.
OBIAJNOST 325
le pred njom, iznalazi jednostavne principe stvari, razum,
koji je u njima djelotvoran i koji njima upravlja. - Kao to
je to, s jedne strane, ono to izmiruje da se u sferi potreba
spozna taj sjaj umnosti to lei i to je djelotvorno u stvari-
ma, tako je to, obratno, ono polje gdje razum subjektivnih
svrha i moralnih mnjenja otkriva svoje nezadovoljstvo i
moralnu mrzovolju.
Dodatak. Postoje izvjesne ope potrebe kao to su jelo, pi-
e, odjea itd., a kako e one biti zadovoljene potpuno ovisi od
sluajnih okolnosti. Tamo ili ovdje tlo manje ili vie plodno, go-
dine su razliite po rodnosti, jedan ovjek je marljiv drugi lijen;
ali ova zbrka proizvoljnosti iz sebe proizvodi opa odreenja a
ovo to je prividno razoreno i bezmisaono, dri jedna nunost
koja nastupa od sebe. Predmet je dravne ekonomije da se pro-
nae ovo nuno, predmet je jedne nauke koja ini ast misli, jer
u masi sluajnosti ona pronalazi zakone. Zanimljivo je vidjeti
kako se posebne sfere grupiraju, imaju uticaj na druge i od njih
bivaju podstaknute ili ometene. Ovo proimanje, u koje se naj-
prije ne vjeruje jer izgleda da je sve preputeno samovolji poje-
dinca, vrijedno je pamenja prije svega i ima slinost sa planet-
nim sistemom koji oima uvijek pokazuje samo nepravilna kre-
tanja ali iji se zakoni ipak mogu spoznati.
a) Vrsta potrebe i zadovoljavanja
190.
ivotinja ima ogranien krug sredstava i naina zadovolja-
vanja svojih isto tako ogranienih potreba. ovjek i u toj zavis-
nosti dokazuje ujedno svoje uzdizanje iznad nje i svoju openi-
tost, ponajprije pomnogostruavanjem potreba i sredstava, a za-
tim ralanjivanjem konkretne potrebe i razlikovanjem njenih
pojedinih dijelova i strana koji postaju razlinim partikularizira-
nim, a na taj nain apstraktnijim potrebama.
Predmet je u pravu osoba, na moralnom stajalitu
subjekt, u porodici lan porodice, u graanskom drutvu
326
uope graanin (kao bourgeois) - ovdje, sa stajalita po-
treba (usporedi 123, bilj.), to je konkretnost predstave to
se zove ovjek; tek je, dakle, ovdje, i zapravo samo ovdje,
rije ovjeku u tom smislu.
Dodatak. ivotinja je neto partikularno, ona ima svoj in-
stinkt i ogranieno sredstvo zadovoljenja koje se ne moe pre-
stupiti. Postoje insekti koji su vezani za odreene biljke, druge
ivotinje koje imaju iri krug, koje mogu ivjeti u razliitim kli-
matima; ali, uvijek se javlja neto ogranieno u poredenju sa
krugom kojeg ima ovjek. Potreba stanovanja i odijevanja, nu-
nost da se hrana ne ostavlja u sirovom stanju nego da se adek-
vatna pripravlja i da se razori njena prirodna neposrednost, ini
da to ovjek ne posjeduje lagodno kao ivotinja, to, kao duh,
ne smije ni imati na lagodan nain. Razum koji shvata razlike, u
ove potrebe unosi mnogostrukost, pa time to ukus i korisnost
postaju kriteriji prosuivanja, onda i same potrebe time bivaju
obuhvaene. To na koncu nije vie potreba nego mnijenje koje
se mora zadovoljiti, pa upravo u obrazovanje spada to da se
ono to je konkretno, rastavi u svoje posebnosti. U raznolikosti
' potrebe lei upravo jedno spreavanje pouda, jer ako ovjek
upotrebljava mnogo, onda poriv prema neemu to one iziskuju
nije toliko jak, a to je znak da nuda uope nije tako mona.
191.
Isto se tako dijete i pomnogostruuju sredstva za partiku-
larizirane potrebe i uope naini njihova zadovoljavanja - koji
ponovo postaju relativne svrhe i apstraktne potrebe - pomno-
gostruavanje koje ide u beskonanost, to je u upravo istoj mje-
ri razlikovanje ovih odreenja i prosuivanje prikladnosti sred-
stava za njihove svrhe - profinjenosti.
Dodatak. To to Englezi zovu comfortable, neto je posve
neiscrpno i neto to napreduje do beskonanosti, jer svaka
udobnost ponovo pokazuje svoju neudobnost, pa ovi pronalasci
nemaju kraja. Neka potreba stoga nije proizvedena niti od onih
koji je imaju na neposredan nain nego je, tavie, proizvedena
pomou onih koje svojim nastankom trae neki dobitak.
OBIAJNOST 327
192.
Potrebe i sredstva postaju kao realni opstanak bitak za
druge ijim je potrebama i radom zadovoljenje meusobno uv-
jetovano. Apstrakcija koja postaje kvalitet potreba i sredstava
(vidi predanji ) postaje takoer odreenje meusobnog odno-
sa individua jedne spram druge; ova openitost kao priznatost
jest moment koji ih u njihovoj partikularizaciji i apstrakciji ini
konkretnima, kao drutvene, potrebama, sredstvima i nainima
zadovoljavanja.
Dodatak. Time da se moram ravnati prema drugim, ulazi
ovdje forma openitosti. Od drugih dobivamo sredstvo zadovo-
ljenja, pa prema tome moram prihvatiti njihovo mnijenje. Ali ja
sam ujedno prinuen da proizvedem sredstvo zadovoljenja za
druge. Dakle, jedno je povezano sa drugim i od njega zavisi.
Utoliko sve partikularno postaje neim drutvenim; u nainu
odijevanja, u vremenu za jelo lei izvjesna konvencija koja se
mora prihvatiti jer u ovim stvarima nije vrijedno napora htjeti
pokazati svoj uvid, nego je najpametnije u tome postupati kao
ostali.
193.
Ovaj moment postaje tako posebno svrhovno odreenje za
sredstva za sebe i njihova posjedovanja, kao i za vrstu i nain
zadovoljavanja potreba. On sadrava, dalje, neposredno zahtjev
jednakosti u tome s drugima; potreba ove jednakosti, s jedne
strane, i ono sebe-initi-jednakim (Sich-gleich-machen), opo-
naanje, kao i, s druge strane, potreba u tome isto tako opstoje-
e posebnosti, da su isticanjem sebe uini vaeom, postaje sa-
ma zbiljski izvor pomnogostruavanja potreba i njihova proiri-
vanja.
194.
Budui da u drutvenoj potrebi, kao povezanosti nepos-
rednih ili prirodnih i duhovne potrebe predstave, pretee ova
posljednja kao ono to je openito, zato u ovom drutvenom
momentu lei strana oslobaanja da se stroga prirodna nunost
potrebe sakriva, pa se ovjek prema svojem, i to opem mnjenju
i samo nunosti, koju je sam napravio, umjesto samo prema
spoljanjoj sluajnosti, odnosi prema unutranjoj, prema proiz-
voljnosti.
Predstava kao da je ovjek u nekom takozvanom pri-
rodnom stanju, gdje bi on imao samo takozvane jednos-
tavne prirodne potrebe i za njihovo zadovoljavanje potre-
bovao sredstva kakva mu je neposredno pribavljala sluaj-
na priroda, da je s obzirom na potrebe ivio u slobodi -
jo bez obzira na moment oslobaanja koje lei u radu,
emu kasnije - neistinito je mnjenje, jer prirodna potreba
kao takva i njeno neposredno zadovoljavanje bili bi samo
stanje u prirodu utonule duhovnosti, te time surovosti i ne-
slobode, a sloboda lei samo u refleksiji duhovnoga u se-
be, njegovu razlikovanju od prirodnoga i njegovu refleksu
na prirodno.
195.
To je oslobaanje formalno, budui da posebnost svrha
ostaje osnovni sadraj. Pravac drutvenog stanja na neodreeno
pomnogostruivanje i specificiranje potreba, sredstava i uitaka
koje, kao i razlika izmeu prirodnih i obrazovanih potreba, ne-
ma granica - luksuz - isto je tako beskonano poveavanje ovis-
nosti i nude koje ima posla s materijom to prua beskonani
otpor, naime, sa spoljanjim sredstvima posebne vrste, da budu
vlasnitvo slobodne volje, pa tako ima posla s onim apsolutno
tekim.
Dodatak. Diogen u svom cijelom cinikom liku zapravo je
samo proizvod atenskog drutvenog ivota, a ono to ga je de-
terminiralo bilo je mnijenje protiv kojega je njegovo dranje
uope djelovalo. On stoga nije nezavisan nego je samo nastao
pomou ovog drutva, i sam je jedan nepristojan proizvod luk-
suza. Tamo gdje se on na jednoj strani nalazi na svojoj visini, tu
je takoer jednako velika i nevolja i odbaenost na drugoj stra-
ni, a tada je cinizam proizveden kao suprotnost prefinjenosti.
OBIAJNOST 329
b) Vrsta rada
196.
Posredovanje da se partikulariziranim potrebama pripre-
mi i stekne isto tako primjereno partikularizirano sredstvo jest
rad, koji od prirode neposredno isporueni materijal specificira
za te raznolike svrhe s pomou mnogostrukih procesa. To formi-
ranje daje, pak, sredstvu vrijednost i njegovu svrsishodnost, ta-
ko da se ovjek u svojoj potronji odnosi prvenstveno prema
ljudskim produkcijama, pa su takvi napori ono to on troi.
Dodatak. Neposredni materijal kojeg nije potrebno poseb-
no obraivati, sasvim je neznatan: samo se zrak mora pribaviti
tako to ga zagrijavamo; samo se voda moe piti onakva kakva
se nalazi. Ljudski znoj i ljudski rad pribavljaju ovjeku sredstvo
potrebe.
197.
U raznolikosti odreenja i predmeta koji interesiraju raz-
vija se teorijsko obrazovanje; ne razvija se samo raznolikost
predstava i znanja nego takoer i pokretnost i brzina predstav-
ljanja i prelaenja s jedne predstave na drugu, shvaanje isprep-
letenih i opih sveza itd. - obrazovanje razuma uope, a time i
jezika. - Praktino obrazovanje radom sastoji se u potrebi koja
sebe stvara i navici zaposlenosti uope, zatim ogranienju svog
djelovanja, djelomice prema prirodi materijala, ali djelomice
naroito prema proizvoljnosti drugih i u navici objektivne dje-
latnosti i opevrijednih vjetina, navici koja se stie tom stegom.
Dodatak. Barbarin je lijen i razlikuje se od obrazovanog
ovjeka u tome to on u tuposti neto namjerava u potaji, jer se
praktino obrazovanje sastoji ba u navici i u potrebi zaposle-
nosti. Onaj ko je nespretan kad hoe izmilja uvijek neto novo
jer nije gospodar svog vlastitog ina, dok se spretnim moe na-
zvati radnik koji proizvodi stvar onakvu kakva ona treba da bu-
de i koji u svom subjektivnom inu ne nalazi nikakav prezir pre-
ma svrsi.
198.
Ono ope i objektivno u radu lei, meutim, u apstrakciji,
koja uzrokuje specifikaciju sredstava i potreba, a time ujedno
specificira proizvodnju i stvara podjelu radova. Rad pojedinev
postaje podjelom jednostavniji, a time postaje vea vjetina u
njegovu apstraktnom radu, kao i koliine njegovih proizvoda.
Ova apstrakcija vjetine i sredstva upotpunjuje ujedno ovisnost
i uzajamnu povezanost ljudi za zadovoljavanje ostalih potreba
do potpune nunosti. Apstrakcija proizvoenja ini rad, nada-
lje, sve vie mehanikim, a time na koncu podobnim da ovjek
moe od njega odstupiti, a da na njegovo mjesto moe stupiti
maina.
c) Imovina
199.
U ovoj ovisnosti i uzajamnosti rada i zadovoljavanja po-
treba preobraa se subjektivna sebinost u prilog zadovoljava-
nju potreba svih drugih - u posredovanje posebnog s pomou
opega kao dijalektiko kretanje, tako da upravo time to svaki
za sebe stjee, proizvodi i uiva, proizvodi i stjee za uitak osta-
lih. Ova nunost, to lei u svestranoj isprepletenosti ovisnosti
svih, sada je za svakoga opa, stalna imovina (vidi 170), koja
za nj sadrava mogunost da s pomou obrazovanja i vjetine u
tome uestvuje da bi bio osiguran za svoju subzistenciju - kao
to ovo stjecanje, posredovanjem njegova rada, odrava i proi-
ruje opu imovinu.
200.
Mogunost uestvovanja u opoj imovini, posebna imovi-
na, uvjetovana je, meutim, djelomice neposrednim vlastitim
osnovom (kapital), djelomice vjetinom, koja je, sa svoje strane,
opet sama uvjetovana imovinom, a zatim sluajnim okolnosti-
OBIAJNOST 331
ma, kojih mnogolikost stvara razliitost u razvoju ve za sebe
nejednakih prirodnih tjelesnih i duhovnih dispozicija - razlii-
tost koja se u ovoj sferi posebnosti javlja u svim pravcima i na
svim stupnjevima, pa joj je s ostalom sluajnou i proizvoljno-
u nuna posljedica nejednakost imovine i vjetine individua.
U ideji sadranom objektivnom pravu posebnosti
duha koje od prirode - elementa nejednakosti - postavlje-
nu nejednakost ljudi u graanskom drutvu ne samo da ne
ukida nego je proizvodi iz duha, pa je uzdie do nejedna-
kosti vjetine, imovine i same intelektualne i moralne ob-
razovanosti - suprotstaviti zahtjev jednakosti, pripada
praznom razumu, koji tu svoju apstrakciju i svoje treba
da (das Sollen) uzima kao realno i umno. Ova sfera po-
sebnosti koja sebi zamilja ope, u tom samo relativnom
identitetu s opim zadrava u sebi kako prirodnu tako i
proizvoljnu posebnost, a time ostatak prirodnog stanja.
Nadalje, sistemu ljudskih potreba i njihovu kretanju ima-
nentni um jest ono to ga ralanjuje u organsku cjelinu
razlika; vidi idui .
201.
Beskonano raznovrsna sredstva i njihovo isto tako besko-
nano isprepleteno kretanje u meusobnoj proizvodnji i razmje-
ni sabiru se s pomou openitosti, koja se nalazi u njihovu sad-
raju, i razlikuju se u opim masama, tako da se itav sklop iz-
grauje u posebne sisteme potreba, njihovih sredstava i radova,
vrsta i naina zadovoljavanja, te teorijske i praktine izobrazbe
- u sisteme kojima su dodijeljene individue - do razliitosti sta-
lea.
Dodatak. Nain sudjelovanja u opoj imovini preputen je
svakoj posebnosti individua, a opa razliitost uposebljavanja
graanskog drutva jest neto nuno. Ako je prva osnova drave
porodica, onda su stalei druga. Ovo je za nju veoma vano jer
privatne osobe, premda samoive, imaju nunost da se okrenu
prema drugima. Ovdje je, dakle, korijen kojim se sebinost po-
vezuje sa onim opim, sa dravom, ija briga mora biti to da ova
povezanost bude uspjenija i vra.
332
202.
Stalei se odreuju prema pojmu kao supstancijalni ili ne-
posredni stale, refleksivni ili formalni, a zatim kao opi stale.
203.
a) Supstancijalni stale ima svoju imovinu u prirodnim
proizvodima nekog tla koje on obraduje - tla koje je sposobno
da bude iskljuivo privatno vlasnitvo, te zahtijeva ne samo ne-
odreeno troenje nego i objektivno ureivanje. Spram nadove-
zivanja rada i stjecanja na pojedine stalne prirodne epohe i za-
visnosti dobitka od promjenljive kakvoe prirodnog procesa,
svrha potrebe ini sebe predostronou za budunost, ali s po-
mou svojih uvjeta zadrava nain, subzistancije koja je manje
posredovana refleksijom i vlastitom voljom, i u tome uope sup-
stancijalno uvjerenje neposredne obiajnosti, koja poiva na po-
rodinim odnosima i povjerenju.
S pravom se pravi poetak i pravo osnivanje drava
postavljalo u uvoenje zemljoradnje pokraj uvoenja bra-
ka, budui da onaj princip dovodi sa sobom ureivanje tla
i time iskljuivo privatno vlasnitvo (usporedi 170, pri-
mjed.), pa da skitniki ivot divljaka, koji svoju subzisten-
ciju trai u skitnji, dovede do mira privatnog prava i do si-
gurnosti zadovoljavanja potrebe. S time se povezuje ogra-
nienje ljubavi spolova na brak, a s ovime proirenje te ve-
ze do trajnog, u sebi opeg saveza, proirenje potrebe do
porodine brige i proirenje posjeda do porodinog dobra.
Osiguranje, uvrenje, trajanje zadovoljenja potreba itd.
- karakteri, ime se ove institucije ponajprije preporuuju,
nisu nita drugo do oblici openitosti i oblikovanja kako
sebi umnost, apsolutna konana svrha, pribavlja vaenje u
tim predmetima. - to za ovu materiju moe biti interesan-
tnije od onoga to nam je dao moj vrlo uvaeni prijatelj,
gospodin Creuzer, u tumaenjima koja su isto tako puna
duha kao i uena, naroito u etvrtom svesku svoje Mito-
logije i simbolike" agronomskim sveanostima, slikama
14
Friedrich Creuzer, Symbolik und Mythologie der alten Vlker, beson-
ders der Griechen, 4 sveska, 1810/12
OBIAJNOST
333
i svetitima Starih koji su postali svjesni uvoenja zemljo-
radnje i s time povezanih institucija kao boanskih ina,
pa im tako posvetlili religiozno tovanje.
Da supstancijalni karakter ovog stalea sa strane za-
kona privatnog prava, posebno pravosua, kao i sa strane
pouke i obrazovanja, takoer i religije, povlai za sobom
modifikacije, ne s obzirom na supstancijalni sadraj, nego
s obzirom na oblik i razvoj refleksije, dalja je posljedica,
koja se deava i s obzirom na druge stalee.
Dodatak. U naem dobu ekonomija se pokree i na reflek-
tirajui nain, kao neka fabrika, i tada poprima karakter drugog
stalea koji je suprotan njegovoj prirodnosti. Meutim, ovaj
prvi stale e sve vie sadravati nain patrijarhalnog ivota i
njegovo supstancijalno raspoloenje. Ovdje ovjek sa neposred-
nim osjeajem prihvata ono to je dato i prihvaeno, za to je
zahvalan Bogu i ivi u vjerskom povjerenju da e ova dobrobit
potrajati. Ono to dobija njemu je dovoljno; on troi jer mu se
vraa. Ovo je jednostavno pomiljanje koje nije usmjereno na
sticanje bogatstva; moemo ga nazvati staroplemikim, koje tro-
i ono to jest. U ovom staleu priroda je glavna stvar a vlastita
marljivost je, naprotiv, ono podreeno, dok je kod drugog stale-
a upravo um ono bitno a prirodni proizvod se moe posmatrati
samo kao materijal.
204.
b) Zanatlijski stale ima kao svoj posao ureivanje prirod-
nog proizvoda pa je za sredstva svoje subzistencije upuen na
svoj rad, na refleksiju i razum, kao i bitno na posredovanje s po-
trebama i radovima drugih. to on uradi i uiva, treba da zahva-
li prvenstveno sebi samome, svojoj vlastitoj djelatnosti. - Nje-
gov se posao opet, kao rad za pojedinane potrebe na konkretni
nain i na zahtjev pojedinaca, diferencira na obrtniki stale -
ali kao apstraktna zajednika masa rada za pojedinane potrebe
neke openitije potrebe, u tvomiarski stale - i kao posao me-
334
dusobne razmjene pojedinanih sredstava, poglavito s pomou
opeg sredstva razmjene, novca, u kojemu je apstraktna vrijed-
nost svih roba zbiljska, na trgovaki stale.
Dodatak. Individua u staleu zanatlija upuena je na sebe,
a ovaj samoosjeaj najue zavisi od zahtjeva nekog pravnog sta-
ija. Smisao za slobodu i poredak je zato nastao poglavito u gra-
dovima. Prvi stale, naprotiv, mora malo misliti sm: ono to on
stie dar je neeg stranog, prirode; ovaj osjeaj zavisnosti kod
njega je neto prvo, a s time se lako povezuje i to da se podnosi i
ono ta god da doe od ljudi. Prvi stale je stoga vie sklon po-
tinjenosti, drugi vie slobodi.
205.
c) Opi stale ima kao svoj posao ope interese drutvenog
stanja; on stoga mora biti osloboen direktnog rada za potrebe
bilo s pomou privatne imovine, bilo na taj nain da mu drava,
koja zahtijeva njegovu djelatnost, nadoknauje tetu, tako da
privatni interes nalazi svoje zadovoljenje u njegovu radu za ono
ope.
206.
Stale, kao posebnost koja je sebi postala objektivna, dije-
li se tako, s jedne strane, prema pojmu u svoje ope razlike. S
druge strane, kojem posebnom staleu pripada individua, na to
imaju utjecaja narav, roenje i okolnosti, ali posljednje i bitno
odreenje lei u subjektivnom mnjenju i posebnoj proizvoljnos-
ti, koja sebi u ovoj sferi daje svoje pravo, svoju zaslugu i svoju
ast, tako da se ono to se u njoj deava unutranjom nunou
ujedno javlja posredovanjem proizvoljnosti pa ima za subjektiv-
nu svijest lik da je djelo njene volje.
I u ovom se pogledu pokazuje u pogledu principa
posebnosti i subjektivne proizvoljnosti razlika u politi-
kom ivotu Istoka i Zapada, te antiknog i modernog svije-
ta. Razdioba cjeline u stalee stvara se kod onih, dodue,
OBIAJNOST
335
objektivno po sebi, jer je po sebi umna; ali pri tome prin-
cip subjektivne posebnosti ne dobiva istovremeno svoje
pravo, jer je npr. dodjeljivanje individua staleima prepu-
teno vladarima, kao u platonskoj dravi (De Republica,
III, [415] str. 320, ed. Bip, T. VI), ili pukom roenju, kao u
indijskim kastama. Neprihvaena tako u organizaciji cjeli-
ne i u njoj nepomirena, subjektivna se posebnost stoga,
budui da se ona takoer javlja kao bitan moment, poka-
zuje kao neto neprijateljsko, kao upropatavanje drutve-
nog poretka (vidi 185, primjed.), bilo na taj nain da ga
ona rui, kao u grkim dravama ili rimskoj republici, bilo
tako da je ona, ako ima vlast ili se odrava kao religiozni
autoritet - unutarnja pokvarenost i potpuna degradacija,
kao to je to u neku ruku bio sluaj kod Lakedemonjana, a
sada najpotpunije kod Indijaca. - No objektivnim poret-
kom odrana u primjerenosti njemu, a ujedno u svom pra-
vu, subjektivna posebnost postaje principom cjelokupnog
oivljavanja graanskog drutva, razvoja misaone djelat-
nosti, zasluge i asti. Priznanje i pravo da se ono to je u
graanskom drutvu i dravi nuno s pomou uma, ujed-
no dogaa posredovanjem proizvoljnosti jest poblie od-
reenje onoga to se naroito u opoj predstavi zove slo-
boda (121).
207.
Individua daje sebi zbiljnost samo ukoliko stupi u opsta-
nak uope, dakle u odreenu posebnost, ograniavajui se time
iskljuivo na jednu od posebnih sfera potrebe. Obiajnosno je
uvjerenje stoga u ovom sistemu estitost i staleko uenje da se-
be, i to iz vlastitog odreenja, treba s pomou svoje djelatnosti,
marljivosti i vjetine uiniti lanom jednog od momenata gra-
anskog drutva i kao takav se odrati, pa da se samo s pomou
ovog posredovanja s opim valja brinuti za sebe, kao to time
valja biti priznat u svojoj predstavi i predstavi drugih. - Morali-
tet ima svoje osebujno mjesto u ovoj sferi, gdje vlada refleksija
[individue] svom djelovanju, svrha posebnih potreba i dobro-
biti - te sluajnost u njihovu zadovoljavanju ini dunou ta-
koer i sluajnu i pojedinanu pomo.
336
Da se individua ponajprije (tj. osobito u mladosti)
opire predstavi da se valja odluiti za poseban stale smat-
rajui to ogranienjem svog opeg odreenja i pukom spo-
ljanjom nunou, lei u apstraktnom miljenju koje osta-
je u opemu i time nezbiljskome pa ne spoznaje da za to
da bi opstojao pojam uope stupa u razliku pojma i njego-
va realiteta, a time u odreenost i posebnost (v. 7) pa da
ona samo na taj nain moe stei zbiljnost i obiajnosni
objektivitet.
Dodatak. To da bi ovjek morao biti neto mi razumijemo
da on pripada odreenom staleu; jer neto tako znai da je on
tada neto supstancijalno. ovjek bez stalea je puka privatna
osoba i ne stoji u zbiljskoj openitosti. S druge strane, pojedinac
se u svojoj posebnosti moe drati za ono ope i smatrati da ako
bi uao u neki stale, predao bi se neem niem. Pogrena je
predstava da se neto, ako dobija postojanje koje mu je potreb-
no, time ograniava i iznevjerava.
208.
Princip ovog sistema potreba ima kao vlastitu posebnost
znanja i htijenja openitost koja po sebi i za sebe bitkuje, ope-
nitost slobode samo apstraktno, dakle kao pravo vlasnitva u se-
bi koje, meutim, ovdje vie nije samo po sebi nego je u svojoj
vaeoj zbiljnosti, kao zatita vlasnitva pravosuem.
B. Pravosue
209.
Ono relativno uzajamnog odnosa potreba i rada za njih
ima ponajprije svoju refleksiju u sebi, uope u beskonanoj li-
nosti, (apstraktnom) pravu. No ta sfera relativnoga, kao obrazo-
vanje, sama je ono to pravu daje opstanak da bude kao neto
OBIAJNOST
337
ope priznato, znano i eljeno pa da posredovanjem toga zna-
noga i eljenoga ima vaenje i objektivnu zbiljnost.
Da se ja shvaa kao opa osoba, u emu su svi
identini, pripada obrazovanju, miljenju kao svijest poje-
dinca u obliku openitosti. ovjek vrijedi tako jer je ov-
jek, a ne jer je idov, katolik, protestant, Nijemac, Talijan
itd. Ova svijest, kojoj vai misao, beskonano je vana - a
samo je tada nedostatna ako se, poput kozmopolitizma,
fiksira na to da se suprotstavi konkretnom dravnom ivo-
tu.
Dodatak. S jedne strane kroz sistem partikularnosti pravo
postaje krajnje nuno kao zatita za posebnost. Ako dolazi i iz
pojma onda ono ipak stupa u egzistenciju, jer je nuno za potre-
be. Imati misao prava znai biti obrazovan za miljenje a ne vie
zadravati se u puko ulnom; predmeti se moraju prilagoditi
formi openitosti i sebe isto tako usmjeriti u volju prema nee-
mu openitom. Tek nakon to su ljudi pronali raznovrsne po-
trebe a njihovo privreivanje se zaplelo u zadovoljavanje, mogu
se obrazovati zakoni.
210.
Objektivna zbiljnost prava jest da dijelom bude za svijest,
da se uope zna, dijelom da ima mo zbiljnosti i da vai, te da
se time zna takoer kao ono ope vaee.
a) Pravo kao zakon
211.
to je po sebi pravo, postavljeno je u njegovu objektivnom op-
stanku, tj. odreeno s pomou misli za svijest i kao ono to jest i
vai kao pravo, poznato, zakon; a pravo je ovim odreenjem
pozitivno pravo uope.
338
Neto postaviti kao ope - tj. to kao ope dovesti
svijesti - jest, kao to je poznato, miljenje, (usporedi gore
13, primjed., i 21, primjed.); time to ono tako sadraj
vraa u njegov najjednostavniji oblik, daje mu njegovu po-
sljednju odreenost. Ono to je pravo dobiva tek time to
postaje zakonom ne samo oblik svoje openitosti nego i
svoju istinsku odreenost. Stoga kod predstave zakono-
davstvu ne treba imati pred sobom samo taj jedan moment
da se na taj nain izrie neto kao pravilo koje vai za sve;
nego unutarnji bitni moment ispred onoga drugoga jest
spoznaja sadraja u njegovoj odreenoj openitosti. Sama
obiajna prava - budui da samo ivotinje imaju svoj za-
kon kao instinkt, dok ga samo ljudi imaju kao obiaj -
sadravaju moment da jesu i da se znaju kao misli. Razli-
ka izmeu njih i zakona sastoji se samo u tome to se ona
znaju samo na subjektivan i sluajan nain, pa su stoga za
sebe neodreenija, a openitost misli mutnija. Osim toga
poznavanje prava s ove ili one strane i uope jest sluajno
vlasnitvo malobrojnih. Obmana je da ona zbog svog obli-
ka, to opstoje kao obiaji, imaju prednost da prijeu u i-
vot (- danas se, uostalom, najvie upravo tamo govori i-
votu i prijelazu u ivot gdje opstoji okovanost u naj-
mrtviju grau i najmrtvije misli -), jer vaei zakoni jedne
nacije time to su napisani i sakupljeni ne prestaju biti nje-
ni" obiaji. Ako obiajna prava dou dotle da budu sabra-
na i sastavljena, to se uskoro mora dogoditi kod jednog
naroda koji je samo donekle postigao neku obrazovanost,
onda je ta zbirka zakonik, koji e se dakako, budui je pu-
ka zbirka, odlikovati svojom neublienou, neodreeno-
u i nepotpunou. On se naroito time razlikuje od pra-
vog takozvanog zakonika to ovaj pravne principe misao-
no shvaa i izrie u njihovoj openitosti, a time u njihovoj
odreenosti. Zemaljsko pravo Engleske, ili ope pravo,
sadrano je, kao to je poznato, u statutima (formalni za-
koni) i u takozvanom nepisanom zakonu; ovaj nepisani
zakon, uostalom, isto je tako napisan, a njegovo znanje
moe i mora se stei samo itanjem (mnogo svezaka koje
ispunjava). No kakva neizmjerna pometnja lei i u tamo-
" A: njegovi Bilj. njem. izd.
OBICAJNOST
339
njem pravosuu, isto kao i u stvari, opisuju njegovi pozna-
vaoci. Oni osobito zapaaju okolnost da su suci, budui da
je taj nepisani zakon sadran u decizijama sudita i suda-
ca, na taj nain stalno zakonodavci i da su na autoritet
svojih prethodnika, koji nisu nita uinili do izricali nepi-
sani zakon, isto tako upueni kao i neupueni, jer oni sami
imaju nepisani zakon u sebi, a stoga imaju pravo da sude
preanjim odlukama da li jesu ili nisu u skladu s njime.
- Protiv sline pometnje, koja je mogla nastati u kasnijem
rimskom pravosuu iz autoriteta svih moguih poznatih
pravnih savjetnika, naao je jedan car otrouman izgovor,
koji nosi ime citirani zakon, a uveo je neku vrstu kolegijal-
ne ustanove meu davno umrlim pravnim uenjacima, s
veinom glasova i predsjednikom (vidi Rim. pravna povi-
jest[ 1799] gosp. Hugoa, 354). - Jednoj obrazovanoj naci-
ji ili njenom juristikom staleu odrei sposobnost da na-
pravi zakonik
16
- jer ne moe biti rije tome da se napra-
vi sistem novih zakona po njegovu sadraju, nego da se
spozna, tj. misaono shvati, opstojei zakonski sadraj u
njegovoj odreenoj openitosti - s dodatkom primjene na
posebno - bila bi jedna od najveih uvreda koja bi se
mogla uiniti jednoj naciji ili onom staleu.
Dodatak. Sunce kao i planete takoer imaju svoje zakone
ali oni ih ne znaju; barbarima upravljaju nagoni, obiaji, osjea-
ji, ali oni toga nisu svjesni. Kroz to da je pravo postavljeno i
znano, otpada sva sluajnost osjeanja, mnijenja, forma osvete,
suuti, tvrdoglavosti, i tek tako pravo dosee svoje istinsko odre-
enje i dolazi do svoje asti. Tek njegovanjem shvatanja posta-
jemo sposobni za openitost. Posve je nuno da kod primjene
zakona postoje kolizije gdje razum suca ima svoje mjesto, jer bi
inae upravo izvoenje bilo neto posve mainsko. Ako se dolo
do toga da se kolizije otklone time da se mnogo prepusti naho-
enju suca, onda je ovaj izlaz daleko loiji, jer kolizije pripada-
ju mislima, misleoj svijesti i njenoj dijalektici; ali puka odluka
preko suca bila bi samovolja. Za obiajno pravo se u pravilu ka-
e da je ono ivotno, ali ova ivotnost, to jest identitet odree-
nja sa subjektom, jo ne sainjava bit stvari; pravo mora mislei
16
Aluzija na spis Vom Berufe unserer Zeit Cur Gesetzgebung und Rec-
htswissenschah, Friedriche Karla von Savignyja, Heidelberg 1814
22
340
GEORG VVILHELM FRIEDRICH HEGEL
postati svjesno, mora biti sistem u sebi samom i samo kao takvo
moe vaiti kod obrazovanih nacija. Kada se u najnovije doba
narodima osporava poziv zakonodavstva, onda ovo nije samo
poruga nego sadri i ono neukusno da se u beskrajnom mnotvu
postojeih zakona nema povjerenja ak ni u sposobnost pojedi-
naca da ih dovedu u konzekventan sistem, dok upravo sistema-
tiziranje, to jest uzdizanje u ono ope, jest beskrajna tenja vre-
mena. Isto tako su se zbirke decizija koje se nalaze u Corpus iu-
ris, smatrale za odlian zakonik koji je napravljen u najopeniti-
jem smislu, jer se u takvim decizijama jo uvijek zadrava izvjes-
na posebnost i jedno povijesno sjeanje kojeg se ne elimo rije-
iti. Kako su opake takve zbirke dovoljno pokazuje praksa en-
gleskog prava.
212.
U ovom identitetu bitka po sebi i postavljenosti obavezuje
kao pravo samo ono to je zakon. Budui da postavljenost sai-
njava stranu tubitka** u koju moe ui takoer ono sluajno
vlastite volje i druge posebnosti, zato ono to je zakon moe biti
u svom sadraju jo razliito od onoga to je po sebi pravo.
U pozitivnom je pravu otuda ono to je zakonito iz-
vor spoznaje onoga to je pravo, ili zapravo to pripada
pravu; - pozitivna pravna znanost utoliko je historijska
znanost, koja kao svoj princip ima autoritet. Sto se, uosta-
lom, jo moe dogoditi, stvar je razuma i tie se spolja-
njeg reda slaganja, konzekvencije, dalje primjene i tome
slino. Ako se razum uputa u prirodu same stvari, onda
teorije, npr. kriminalnog prava, pokazuju to ono ini sa
svojim rezoniranjem na osnovu razloga. - Budui da pozi-
tivna znanost, s jedne strane, nema samo pravo nego i nu-
nu dunost da isto tako historijske tokove, kao i primjene i
pojedinosti danih pravnih odreenja u svim pojedinanos-
tima deducira iz njihovih pozitivnih podataka i da pokae
njihove konzekvencije, zato se ona, s druge strane, ne smi-
** Rije Dasein smo ovdje ipak morali, budui da je smisleno poveza-
na s rijeju Sein (bitak), prevesti, kao i u 217, sa tubitak. - Bilj. prev.
OBlCAJNOST
341
je bar apsolutno zauditi, ako to i smatra ubaenim pita-
njem u njezin posao, ukoliko sada pita da li je po svim tim
dokazima neko pravno odreenje umno. - Usporedi raz-
umijevanju 3, primj.
213.
Time to stupa u opstanak u obliku postavljenosti, pravo i
po sadraju kao primjena stupa u odnos prema materiji snoaja
i vrsta vlasnitva i ugovora beskonano upojedinjenih i ispreple-
tenih u graanskom drutvu - nadalje, obiajnosnih snoaja ko-
ji se osnivaju na udi, ljubavi i povjerenju, ili ovih samo utoliko
ukoliko sadravaju stranu apstraktnog prava ( 159); moralne
strane i moralne zapovijedi, koje se tiu volje po njenom naj-
vlastitijem subjektivitetu i posebnosti, ne mogu biti predmet po-
zitivnog zakonodavstva. Dalju grau daju prava i dunosti to
proistiu iz samog pravosua, iz drave itd.
Dodatak. U viim odnosima braka, ljubavi, religije, drave,
predmet zakonodavstva mogu postati samo one strane koje su
po svojoj prirodi sposobne da imaju spoljanjost po sebi. Meu-
tim, u tome zakonodavstva razliitih naroda prave veliku razli-
ku. Kod Kineza, na primjer, postoji dravni zakon da ovjek
svoju prvu enu treba da voli vie nego druge ene koje ima.
Ako se dokae da ini suprotno, onda ga se kanjava batina-
njem. Isto tako se u starijim zakonodavstvima nalaze mnogi
propisi vjernosti i potenju, koji su neprimjereni prirodi zako-
na jer padaju u ono to je posve unutarnje. Samo kod prisege,
gdje su stvari preputene savjesti, estitost i vjernost se moraju
uzeti u obzir kao ono supstancijalno.
214.
No osim primjene na ono posebno, postavljenost prava
sadrava u sebi primjenljivost na pojedinaan sluaj. Time ona
stupa u sferu neodreenoga, onoga kvantitativnoga (kvantitativ-
noga za sebe, ili kao odreenje vrijednosti prilikom razmjene
342
kvalitativnoga za drugo kvalitativno). Pojmovna odreenost da-
je samo opu granicu unutar koje jo ima vrludanja. No ono se
mora, radi ozbiljenja, prekinuti ime nastupa, unutar one grani-
ce, sluajna i proizvoljna odluka.
U tom zaotravanju opega ne samo do posebnoga
nego i do upojedinjenosti, do neposredne primjene, pogla-
vito lei ono isto pozitivno zakona. Ne moe se umno od-
rediti niti odluiti primjenom neke odreenosti koja proiz-
lazi iz pojma da li bi bila pravedna za neki prijestup tjeles-
na kazna od etrdeset udaraca ili etrdeset udaraca manje
jedan, ili novana kazna od pet talira, i etiri talira i dva-
deset i tri itd. groa, ili kazna zatvora od jedne godine ili
tri stotine ezdeset i etiri dana itd., ili jedne godine i jed-
nog, dva ili tri dana. Pa ipak je ve nepravednost jedan
udarac vie, jedan talir ili gro, jedna sedmica, jedan dan
zatvora vie ili manje. - Sam je um onaj koji priznaje da
sluajnost, protivurjeje i privid imaju svoju, ali ogranie-
nu, sferu i pravo, pa se ne trudi da takva protivurjeja do-
vede do izravnanja i pravednosti; ovdje opstoji samo jo
interes ozbiljenja, interes da uope bude odreeno i odlu-
eno, bilo to na koji god nain (unutar jedne granice). To
odluivanje pripada formalnoj izvjesnosti samoga sebe,
apstraktnom subjektivitetu, koji se posve moe drati sa-
mo toga da on, unutar one granice, samo prekida i utvru-
je da bi bilo utvreno - ili takoer da moe ostati pri tak-
vim osnovama odreenja kao to je okrugli broj ili broj
etrdeset manje jedan. - to zakon ne utvruje tu posljed-
nju odreenost, koju zahtijeva zbiljnost, nego preputa su-
cu da odlui, ograniavajui ga samo minimumom i mak-
simumom, ne ini nita na stvari, jer je svaki taj minimum
i maksimum samo jedan takav okrugli broj, pa to ne ukida
da sudac onda iskazuje takvo konano, isto pozitivno od-
reenje, nego mu to priznaje kao nuno.
Dodatak. U zakonima i u pravosuu bitno postoji jedna
strana koja sadri sluajnost a koja lei u tome da je zakon jed-
no ope odreenje koje treba biti primjenjeno na pojedinani
sluaj. Ako bi se htjeli izjasniti protiv ove sluajnosti onda bis-
mo izgovorili jednu apstrakciju. Ono kvantitativno neke kazne
ne moe se, na primjer, uiniti adekvatnim nikakvom pojmov-
OBIAJNOST
343
nom odreenju, a ono to se takoer odreuje po ovoj je strani
uvijek neka proizvoljnost. Ali ova proizvoljnost i sama je nu-
na; i kada se protiv nekog zakonika odatle uope argumentira
da on nije potpun, onda se previa upravo strana na kojoj se ne
moe dosegnuti jedno ispunjenje i koje se stoga mora uzeti
onakvom kakva jest.
b) Opstanak zakona
215.
Obaveznost spram zakona ukljuuje od strana prava sa-
mosvijesti ( 132 sa primjed.) nunost da zakoni budu ope ob-
jelodanjeni.
Objesiti zakone tako visoko, kao to je inio Dionizi-
je Tiranin, da ih nijedan graanin nije mogao itati - ili ih
ukopati u opseni aparat uenih knjiga, zbirki sudova i
mnjenja, obiaja itd. to odstupaju od decizija, te jo k to-
me na stranom jeziku, tako da je znanje vaeeg prava pri-
stupano samo onima koji su ueno tome prionuli - jedno
je te isto nepravo. Vladari koji su svojim narodima dali,
premda samo neoblikovanu, zbirku, kao Justinijan, ali jo
vie neko zemaljsko pravo kao ureen i odreen zakonik,
postali su ne samo najvei njihovi dobroinitelji, pa su ih
oni sa zahvalnou slavili, nego su time izvrili i velik akt
pravednosti.
Dodatak. Juristiki stale koji ima posebna znanja zakona,
esto ga smatra svojim monopolom pa onaj ko nije od zanata ne
treba da sudjeluje u govoru. Tako su fiziari uzeli za zlo Goet-
heovo uenje bojama jer nije pripadao zanatu a uz to je bio i
pjesnik. Ali kao to neko ne treba da bude obuar da bi znao da
li mu cipele pristaju, isto tako nije potrebno da pripada zanatu
da bi imao znanje predmetima koji su od opeg interesa. Pra-
vo se odnosi na slobodu, na ono najdostojnije i najsvetije u ov-
jeku, to on sam mora znati ukoliko to za njega treba da bude
obavezujue.
344
216.
Za javni zakonik valja, s jedne strane, zahtijevati jednos-
tavna opa odreenja a, s druge, priroda konane grae vodi ka
beskonanim daljim odreenjima. Opseg zakona treba da je, s
jedne strane, gotova zatvorena cjelina a, s druge, on je nepreki-
nuta potreba novih zakonskih odreenja. Kako ova antinomija,
meutim, pripada u specijaliziranje opih naela, to vrsto da-
lje traju, zato time ostaje neokrnjeno pravo na gotov zakonik,
kao na to da su ta opa jedinstvena naela za sebe, razliita od
svog specijaliziranja, razumljiva i postavljiva.
Jedan je glavni izvor zapletenosti zakonodavstva, do-
due, taj ako u prvobitne institucije, koje sadravaju ne-
pravo, dakle koje su tako prosto historijske, s vremenom
prodre ono umno, po sebi i za sebe pravo, kao to je gore
( 180, primjed.) primijeeno kod rimskih institucija, kod
starog lenskog prava itd. No bitno je uvidjeti da sama pri-
roda konane grae donosi sa sobom da kod nje primjena
takoer po sebi i za sebe umnih, u sebi opih odreenja
vodi progresu u beskonano. - Zahtijevati od zakonika
savrenost, da on treba da bude gotov, nesposoban za ne-
ko dalje odreivanje - zahtjev koji je naroito njemaka
bolest - te s razloga to nije mogao postati tako savren,
ne dopustiti da doe do neega takozvanoga nesavreno-
ga, tj. do zbiljnosti - osniva se na nepoznavanju prirode"
konanih predmeta, kao to je privatno pravo, u kojemu je
takozvana savrenost pereniranje pribliavanja, i na ne-
poznavanju razlike izmeu umnoopega i razumnoopega
i njihova primjenjivanja na grau konanosti i pojedina-
nosti, koja ide u beskonano. - Les plus grand ennemi du
bien c'est le mieux
17
- jest izraz istinski zdravog ljudskog
razuma spram onoga praznoga, koji rezonira i reflektira.
Dodatak. Potpunost znai potpunu sabranost sveg pojedi-
nanog to pripada jednoj sferi, a u ovom smislu ni jedna nauka
i znanje ne moe biti potpuno. Ako se kae da je filozofija ili ne-
ka znanost nepotpuna, onda je prihvatljivo shvatanje da se mo-
17
A. le Meilleur
OBlCAJNOST 345
ra ekati dok se ona ne proiri jer moe nedostajati ono najbo-
lje. Ali na ovaj nain nee nita napredovati, niti e geometrija
koja se smatra zavrenom doi do novih odreenja, niti filozofi-
ja koja ima posla sa opom idejom, ali ipak moe biti sve vie
specijalizirana. Opi zakoni su inae uvijek bile deset zapovije-
di; zato sada, budui da jedan zakonik ne moe biti savren, od-
mah izgleda kao neka apsurdnost ako se ne donese zakon koji
glasi Ne treba ubijati. Svaki zakonik bi mogao biti jo bolji,
to bi mogla tvrditi dokona refleksija, jer se ono najvelianstveni-
je, najljepe, moe zamisliti jo velianstvenijim, viim i ljepim.
Ali neko veliko stablo grana se sve vie i vie a da stoga ne po-
staje novim stablom: ipak bi bilo ludo zbog novih grana koje bi
mogle izrasti, ne htjeti posaditi nikakvo stablo.
217.
Kao to u graanskom drutvu pravo po sebi postaje zako-
nom, tako i prethodno neposredno i apstraktno opstojanje mo-
jeg pojedinanog prava prelazi u znaenje priznatosti kao - op-
stojanje u egzistentnoj opoj volji i znanju. Stjecanja i postupci
oko vlasnitva moraju stoga biti poduzeti i opremljeni formom
koju im daje ono opstojanje. Vlasnitvo se, dakle, osniva na
ugovoru i na formalnostima koje ga ine sposobnim za dokaz i
pravomonim.
Prvotne, tj. neposredne vrste stjecanja i titule ( 54 i
dalje) zapravo otpadaju u graanskom drutvu, pa se jav-
ljaju samo kao pojedinane sluajnostijli ogranieni mo-
menti. Djelomice uvstvo, koje ostaje
18
pri subjektivnom,
djelomice refleksija, koja se dri apstrakcije svojih bitnos-
ti, koja zanemaruje formalnosti, to ih mrtvi razum sa svo-
je strane ponovo moe zadrati spram stvari i poveati ih u
beskonano. - Uostalom, u toku obrazovanja lei da se od
osjetilne i neposredne forme nekog sadraja dugim i te-
kim radom dopre do forme njegove misli, a time do jed-
nostavnog izraza, koji mu je prikladan, jer u stanju nekog
tek zapoetog pravnog obrazovanja sveanosti i formal-
18
A: ostaje trajno Bilj. njem. izd.
nosti su vrlo zamrene i vae vie kao sama stvar nego kao
znak; otuda je u rimskom pravu i bilo zadrano mnotvo
odreenja, a posebno izraza sa sveanosti, umjesto da su
se nadomjestila misaonim odreenjima i njima adekvat-
nim izrazom.
Dodatak. Zakon je pravo, postavljen kao ono to je bilo
po sebi. Ja neto posjedujem, imam vlasnitvo koje sam uzeo
kao ono to je bez gospodara: to sada mora biti priznato i po-
stavljeno jo i kao ono to je moje. U drutvu se stoga u odnosu
na vlasnitvo javljaju formalnosti: kao znak za priznavanje dru-
gih stavljaju se granini kamenovi otvaraju se knjige hipoteka,
popisi vlasnitva. U graanskom drutvu vlasnitvo najee po-
iva na ugovoru ije su formalnosti vrste i odreene. Prema
takvim formalnostima moemo se gnuati i misliti da one posto-
je samo zato da bi vlastima donosile novac; formalnosti se ak
mogu smatrati neim uvredljivim i znakom nepovjerenja, zato
to vie ne vrijedi stav: jedan ovjek jedna rije; ali ono to je
bitno u formi jeste to da ono ta je pravo po sebi, takoer jest i
postavljeno po sebi. Moja volja je umna, ona vai, a ovo vaenje
treba biti priznato od drugog. Ovdje dakle mora otpasti moja
subjektivnost i subjektivnost drugog, a volja mora postii.sigur-
nost, vrstinu i objektivnost, to moe dobiti samo kroz formu.
218.
Time to su vlasnitvo i linost u graanskom drutvu za-
konski priznati i vaei, zloinstvo nije vie samo povreda nee-
ga subjektivno-beskonanoga, nego ope stvari, koja u sebi
vrsto i snano egzistira. Time nastupa gledite opasnosti po-
stupka za drutvo, ime se, s jedne strane, pojaava veliina zlo-
instva, ali, s druge, ona mo drutva koja je postala sigurna u
samu sebe sniava spoljanju vanost povrede i dovodi stoga ve-
u blagost u njegovu kanjavanju.
Da su u jednom lanu drutva svi drugi povrijeeni,
ne mijenja prirodu zloinstva po njegovu pojmu, nego po
strani spoljanje egzistencije, strani povrede, koja sada po-
gaa predstavu i svijest graanskog drutva, a ne samo op-
OBIAJNOST 347
stanak neposredno povrijeenoga. U herojska vremena
(vidi tragedije Starih) nisu se smatrali graani povrijeeni
zloinstvima koje su lanovi kraljevskih kua meusobno
izvravali. - Budui da se zloinstvo, po sebi beskonana
povreda, mora odmjeriti kao opstojanje po kvalitativnim i
kvantitativnim razlikama ( 96), to je sada bitno odree-
no kao predstava i svijest vaenju zakona, zato je opas-
nost za graansko drutvo jedno odreivanje njegove veli-
ine, ili takoer jedno od njegovih kvalitativnih odree-
nja. - No taj je kvalitet, ili veliina, promjenljiv sa stanjem
graanskog drutva, i u njemu lei opravdanje da se isto
tako kraa nekoliko sua ili jedne repe kazni smru, kao da
se blago kazni kraa koja iznosi stostruku ili jo vie tak-
vih vrijednosti. Gledite opasnosti za graansko drutvo,
ukoliko se ini da ono oteava zloinstva, jest, tavie,
prvenstveno ono to je smanjilo njihovo kanjavanje. Kaz-
neni kodeks pripada stoga naroito svom vremenu i stanju
graanskog drutva u njemu.
Dodatak. Okolnost da zloin poinjen u drutvu izgleda
vei a uprkos tome se kanjava blae, izgleda da sebi protivrjei.
Ali ako bi, s jedne strane, za drutvo bilo nemogue ostaviti zlo-
in nekanjenim, jer bi on onda bio uspostavljen kao pravo, on-
da, budui da je drutvo sigurno u samo sebe, zloin ipak jest
uvijek samo jedna pojednost spram njega, neto nevrsto i izoli-
rano. Kroz vrstinu samog drutva zloinstvo zadrava poloaj
neega puko subjektivnog koje izgleda da je nastalo ne iz svjes-
nog htijenja nego iz prirodnih poticaja. Ovim shvatanjem zlo-
instvo zadrava blai poloaj pa stoga i kazna postaje blaa.
Ako je drutvo po sebi jo kolebljivo, tada se kanjavanjem mo-
ra dati primjer, jer je sama kazna primjer naspram primjera zlo-
ina. Ali u drutvu koje je u sebi vrsto, ova postavljenost zlo-
instva kao zakona tako je slaba da se po tom mora mjeriti i uki-
danje ove postavljenosti zloinstva. Dakle, otre kazne po sebi i
za sebe nisu nita nepravedno nego stoje u odnosu sa stanjem
vremena: neki kriminalni kodeks ne moe vaiti za sva vremena
a zloinstva su prividne egzistencije koje za sobom mogu vui
manje ili vee odbijanje.
348
c)Sud
219.
Pravo, koje je u obliku zakona poelo da opstoji, jest za
sebe, stoji samostalno nasuprot posebnom htijenju i mnjenju
pravu, pa ima da pribavi sebi vaenje kao ono openito. Ova
spoznaja i ozbiljenje prava u posebnom sluaju, bez subjektiv-
nog osjeaja posebnog interesa, pripada javnoj vlasti, sudu.
Historijski postanak suca i suda moglo je imati oblik
patrijarhalnog odnosa ili sile ili slobodnog izbora; za po-
jam stvari to je sporedno. Uvoenje pravosua od strane
knezova i vlada smatrati pukom stvari proizvoljne ljubez-
nosti i milosti, kao to to ini gospodin pl. Haller (u svojoj
knjizi Restauracija znanosti dravi
19
, pripada nepromi-
ljenosti koja nita ne sluti tome da je kod zakona i dra-
ve rije tome da su njihove institucije uope kao umne
po sebi i za sebe nune, te da oblik kako su nastale i kako
su uvedene nije ono emu je rije pri razmatranju njiho-
va umnog temelja. - Drugi je ekstrem ovog nazora suro-
vost da se pravosue, kao u vrijeme prava jaega, smatra
neuvanim nasiljem, potlaenou slobode i despotizmom.
Pravosue valja smatrati isto tako dunou kao i pravom
javne vlasti, to se ne osniva na nekom nahoenju indivi-
dua da time neku vlast opunomoi ili ne.
220.
Pravo spram zloinstva u obliku osvete ( 102) samo je
pravo po sebi, ne u obliku prava, tj. nije u svojoj egzistenciji
pravedno. Mjesto oteene stranke nastupa ono oteeno ope
koje u sudu ima osebujnu zbiljnost pa preuzima progonjenje i
kanjavanje zloinstva, to time prestaje biti samo subjektivna i
19
Carl Ludwig von Haller, Restoration der Staatwissenschaft oder The-
orie des natrrlich-geselligen Zustands, uer Chimre des knstlich-brgerlichen
entgegengesetzt, 6 svezaka, Winterthur 1816*- 34. - Bilj. njem. izd.
OBIAJNOST
349
sluajna odmazda s pomou osvete, pa se pretvara u istinsko iz-
mirenje prava sa samim sobom, u kaznu - u objektivnom pogle-
du kao zadovoljenje, zakona koje se ukidanjem zloinstva pono-
vo uspostavlja i koji se time kao vaei ozbiljuje, a. u subjektiv-
nom pogledu zloinca, kao njegova zakona, koji on zna, koji va-
i i za njega i za njegovu zatitu, u ijem izvrenju nad njim on
sam nalazi zadovoljenje pravednosti, samo djelo onoga svojega.
221.
lan graanskog drutva ima pravo da bude u sudu, kao i
dunost da se stavi pred sud, pa da svoje osporavano pravo uz-
me samo od suda.
Dodatak. Poto svaka individua ima pravo da bude u su-
du, ona mora poznavati i zakone jer joj ovo ovlaenje inae ne
bi nita pomoglo. Ali induvidua ima i dunost da stane pred
sud. U feudalnom stanju monik lesto nije izlazio pred sud, sud
se pozivao i smatralo se da je nepravo suda da monika zove
pred sebe. Ali ovo su stanja koja protivrjee onome ta treba da
bude sud. U novije doba knez mora u privatnim stvarima pri-
znati sudove a u slobodnim dravama njihovi procesi se obino
gube.
222.
Pred sudovima pravo dobiva odreenje da mora biti do-
kaljivo. Pravni postupak stavlja stranke u poloaj da svojim
dokaznim sredstvima i pravnim razlozima pribave vaenje, a su-
ca da se upozna sa stvari. Ti koraci sami su prava, njihov se tok
mora, prema tome, zakonski odrediti, pa sainjavaju takoer bi-
tan dio teorijske pravne znanosti.
Dodatak. ovjeka moe uzbuniti to da zna da ima neko
pravo koje mu se osporava kao nedokazivo; ali pravo koje
imam ujedno mora biti utvreno: ja ga moram moi prikazati,
dokazati i samo time da ono to je po sebi bivstvujue jest tako-
er i utvreno, ono moe da vai u drutvu.
350
223.
Rascjepkavanju tih postupaka u sve vie pojedinane po-
stupke i njihova prava, to u sebi nema granica, suprotstavlja se
pravni postupak, po sebi ve sredstvo, kao neto spoljanje svo-
joj svrsi. - Time to strankama pripada pravo da prou kroz ta-
kav opseni formalizam, koji je njihovo pravo, to njima, budui
da on isto tako moe biti uinjen neim to je zlo i ak orujem
neprava, valja sudski staviti u dunost - da bi se zatitile stranke
i samo pravo kao susptancijalne stvari, kojima se vodi, spram
pravnog postupka u njegove zloupotrebe - da se podvrgnu jed-
nostavnom sudu (izabranom sudu, pomirbenom sudu) i pokua-
ju izravnanja, prije nego to pristupe onome.
Pravinost sadrava krnjenje formalnog prava koje
se zbiva iz moralnih ili drugih obzira i odnosi se ponajpri-
je na sadraj pravnog spora. Sudite pravinosti imat e,
meutim, znaenje da ono odluuje pojedinanom slu-
aju, a da se ne dri formaliteta pravnog postupka i naro-
ito dokaznih sredstava, kako se zakonski mogu shvatiti,
kao i da odluuje po
20
vlastitom interesu pojedinanog slu-
aja kao ovoga, a ne u interesu zakonske dispozicije koju
valja uiniti openitom.
224.
Kao to javno objavljivanje zakona potpada pod pravo
subjektivne svijesti ( 215), tako potpada i mogunost da se zna
ozbiljenje zakona u posebnom sluaju, naime da se zna tok spo-
ljanjih postupaka, pravnih osnova itd., jer je taj tok po sebi jed-
na ope vaea stvar, pa se sluaj po njegovu posebnom sadra-
ju tie dodue samo interesa stranki, ili opi sadraj tie se pra-
va u njemu, a njegova se odluka tie interesa sviju; -javnost
oravosua.
Meusobne deliberacije* lanova suda osudi to
treba da padne jesu izjave jo posebnih mnjenja i nazora,
dakle po svojoj prirodi nita javno.
20
A: takoer
* Lat., dogovaranja, rasuivanje, premiljanja. - Bilj. prev.
OBIAJNOST 351
Dodatak. Javnost pravosua uzima upravo ovjenost za
ono to je pravo i valjano. Jak razlog protiv toga vjeno je bila
gospodstvenost izvrilaca pravde koji se ne ele pokazati sva-
kom i sebe smatraju utoitem prava u koje laici ne treba da
prodru. Ali pravu naroito pripada povjerenje koje graani ima-
ju prema njemu, a ova strana je ono ta trai javnost pravosua.
Pravo javnosti poiva na tome da je svrha suda pravo koje kao
jedna openitost takoer spada u nadlenost openitosti ali ta-
da i na tome da graani stiu uvjerenje da se pravo zbiljski i
presuuje.
225.
U poslu izricanja presude kao primjeni zakona na pojedi-
nani sluaj razlikuju se dvije strane, pravo, spoznaja sluaja po
njegovoj neposrednoj pojedinanosti, da li opstoji ugovor itd.,
da li je izvren postupak koji oteuje i tko je bio njegov poini-
telj, a u kaznenom pravu refleksija kao odreenje postupka po
njegovu supstancijalnom, zloinakom karakteru ( 119, bilj.) -
drugo, supsumacija sluaja pod zakon ponovnog uspostavljanja
prava, pod ime se u kaznenom pravu razumije kazna. Odluke
ove obje razliite strane razliite su funkcije.
U rimskom sudskom ustrojstvu javljalo se razlikova-
nje ovih funkcija u tome to je pretor odluivao u sluaju
da se stvar odnosi ovako ili onako i to je on za istraiva-
nje tog odnosa postavljao posebnog judexa**. - Karakte-
riziranje postupka po njegovu odreenom zloinakom
kvalitetu (da li je npr. ubojstvo ili umorstvo) iest u engles-
kom pravnom postupku preputeno miljenju ili proizvolj-
nosti tuioca, a sud ne moe prihvatiti nikakvo drugo od-
reenje ako on ono karakteriziranje smatra neispravnim.
** Judex (lat.) = sudac. - Bilj. prev.
352
226.
Napose voenje itavog toka istraivanja, zatim pravnih
postupaka stranaka koji su sami prava ( 222), a onda i druga
strana pravne izjave (vidi predanji ) jesu posao svojstven juris-
tikom sucu, za kojega se, kao za organ zakona, sluaj mora pri-
praviti do mogunosti supsumpcije, tj. uzdignuti iz njegova po-
javnog empirijskog svojstva do priznate injenice i do ope kva-
lifikacije.
227.
Prva strana, spoznaja sluaja u njegovoj neposrednoj poje-
dinanosti i njegovo kvalificiranje, ne sadrava za sebe izricanje
osude. Ona je spoznaja kakva pripada svakom obrazovanom
ovjeku. Ukoliko je za kvalifikaciju postupka bitan subjektivni
moment uvida i namjere onoga to postupa (vidi II dio), a do-
kaz se ionako ne tie predmeta uma ili apstraktnog razuma, ne-
go samo pojedinanosti, okolnosti i predmeta osjetilnog zora i
subjektivne izvjesnosti, te stoga u sebi ne sadrava nikakvo ap-
solutno subjektivno odreenje, utoliko je ono posljednje u odlu-
ci subjektivno uvjerenje i savjest (animi sententia), kao to je do-
due s obzirom na dokaz koji se osniva na izjavama i uvjerava-
njima drugih, zakletva, subjektivno, ali posljednje potvrivanje.
Kod predmeta kojemu je rije glavna je stvar uoiti
prirodu dokazivanja do kojega ovdje stoji i razlikovati ga
od spoznavanja i dokazivanja druge vrste. Dokazati umno
odreenje, kakvo je sam pojam prava, tj. spoznati njegovu
nunost, zahtijeva drukiju metodu nego dokaz geometrij-
skog pouka. Kod geometrijskog je pouka, nadalje, figu-
ra odreena razumom i apstraktno ve napravljena pri-
mjereno zakonu; ali kod empirijskog sadraja, kakva je
neka injenica, graa je spoznavanja dani osjetilni zor i
osjetilna subjektivna izvjesnost, te izricanje i uvjeravanje
toj izvjesnosti - u emu je pak djelatno zakljuivanje i
kombiniranje iz takvih izjava, svjedoanstava, okolnosti i
si. Objektivna istina, koja proizlazi iz takve grae i njoj
OBIAJNOST 353
primjerene metode - koja, pri pokuaju da je za sebe ob-
jektivno odredi, vodi do polovinih dokaza i u daljoj istin-
skoj konzekvenciji, koja ujedno u sebi sadrava formalnu
nekonzekvenciju, do izvanrednih kazni - ima sasvim drugi
smisao nego istina jednog umnog odreenja ili postavke
iju je grau sebi razum ve apstraktno odredio. Pokazati
pak, da valja spoznati takvu empirijsku istinu jednog do-
gaaja u pravom juristikom odreenju suda, jer da u ovo-
me lei svojstveni kvalitet za to i time iskljuivo pravo po
sebi i nunost, sainjavalo je glavno gledite u pitanju ko-
liko valja formalnim juristikim suditima pripisati sud
faktu kao pravnom pitanju.
Dodatak. Ne postoji ni jedan razlog da se prihvati da ju-
ristiki sudac sam treba da utvrdi stanje stvari, budui da j ej o
stvar svakog opeg obrazovanja, a ne samo juristikog: prosui-
vanje stanja stvari polazi od empirijskih okolnosti, od svjedo-
anstva radnjama i tome slinih opaanja, ali tada opet od i-
njenica iz kojih se moe zakljuiti djelovanju, a koje ga ine
vjerojatnim ili nevjerovatnim. Ovdje treba da se stekne izvjes-
nost, nikakva istina u viem smislu, koja je neto posve vjeno;
ova izvjesnost ovdje je subjektivno uvjerenje, savjest, a pitanje
je: koju formu treba da dobije ova izvjesnost u sudu- Zahtjev
priznanja sa strane zloinca, koji se obino nalazi u njemakom
pravu, ima istinu u tome da se time daje zadovoljenie pravu
subjektivne samosvijesti; jer to ta govori sudac ne mora biti
razliito u samosvijesti, i tek ako je zloinac priznao, u presudi
protiv njega nema nieg stranog. Ali ovdje se javlja tekoa u to-
me da zloinac moe poricati, a time se ugroava interes praved-
nosti. Ako sada opet treba da vai subjektivno uvjerenje suca,
onda se ponovo javlja izvjesna krutost u tome to se ovjek vie
ne promatra kao slobodan. Posredovanje je sada u tome da se
zahtijeva da presuda krivici ili nedunosti treba da se donese
iz due zloinca, - porota.
228.
Pravo samosvijesti stranke u sudskoj je presudi s te strane
to je ta presuda supsumcija kvalificiranog sluaja pod zakon,
354
ouvano s obzirom na zakon time da je zakon poznat, pa je time
zakon same stranke, a s obzirom na supsumciju, da je pravni
postupak javan. No s obzirom na odluku posebnom, subjek-
tivnom i spoljanjem sadraju stvari, ija spoznaja pada u one
prve strane naznaene u 225, nalazi ono pravo svoje zadovo-
ljenje u povjerenju prema subjektivitetu onoga koji odluuje. To
povjerenje temelji se naroito na jednakosti stranke s njime po
njenoj posebnosti, staleu i si.
Pravo samosvijesti, moment subjektivne slobode,
moe se smatrati supstancijalnim gleditem u pitanju
nunosti javnog pravosua i takozvanih porota. Na to se
gledite reducira ono bitno to se u obliku korisnosti moe
navesti za te institucije. Prema drugim obzirima i razlozi-
ma ovim ili onim prednostima ili tetnostima moe biti
prepirke ovako i onako - oni su, kao svi razlozi rezonira-
nja, sekundarni i neodluujui, ili pak uzeti iz drugih,
moda viih sfera. Da bi pravosue po sebi mogli dobro
vriti isto juristiki sudovi, moda bolje nego druge insti-
tucije, toj se mogunosti utoliko ne radi, premda bi se ta
mogunost dala uzdii do vjerojatnosti, tavie, ak do
nunosti, ukoliko je to, s druge strane, uvijek pravo samos-
vijesti, koja zadrava pri tome svoje zahtjeve i nalazi ih ne-
zadovoljenima. - Ako je znanje prava po kakvoi onoga
to sainjavaju zakoni u svom opsegu, nadalje znanje toka
sudskih postupaka i mogunost da se pravo prati, vlasni-
tvo jednog stalea koji je sebe uinio iskljuivim takoer i
s pomou terminologije koja je za one ijem je pravu ri-
je strani jezik, onda lanovima graanskog drutva, koji
su za subzistenciju upueni na svoju djelatnost, svoje vlas-
tito znanje i htijenje, ostaje strano ne samo ono najlinije i
najvlastitije nego i ono to je u tome supstancijalno i um-
no pravo, pa su stavljeni pod tutorstvo, ak u neku vrstu
ropstva spram takvog stalea. Ako oni, dodue, imaju pra-
vo da na sudu budu prisutni tjelesno, s nogama (in judicio
stare), onda je to malo ako ne treba da budu prisutni du-
hovno, sa svojim vlastitim znanjem, a pravo koje oni stje-
u ostaje za njih spoljanjom sudbinom.
OBICAJNOST
229.
U pravosuu vraa se graansko drutvo, u kojemu se ide-
ja izgubila u posebnosti i razdvojila u diobi unutranjega i spo-
ljanjega, svojem pojmu, jedinstvu po sebi bitkujueg opega sa
subjektivnom posebnou, ali ova u pojedinanom sluaju, a
ono u znaenju apstraktnog prava. Ozbiljenje tog jedinstva u
proirenju na cijeli opseg posebnosti, ponajprije kao relativnog
ujedinjenja sainjava odreenje policije, a u ogranienom ali
konkretnom totalitetu korporaciju.
Dodatak. U graanskom drutvu openitost ja samo nu-
nost: u odnosu potreba, samo pravo kao takvo jest ono to je
vrsto. Ali to pravo jedan puko omeeni krug, odnosi se samo na
zatitu onoga to ja imam; pravu kao takvom dobrobit je neto
spoljanje. U sistemu potreba ova dobrobit je ipak jedno bitno
odreenje. Ono openito, dakle, koje je najprije samo pravo
proirilo se nad cijelo polje posebnosti. Pravednost je ono stoje
veliko u graanskom drutvu: dobri zakoni daju dravi da cvje-
ta a slobodno vlasnitvo je temeljni uslov njenog sjaja; ali time
to sam potpuno zapleten u posebnost ja moram zahtijevati pra-
vo da se u ovom sklopu zahtijeva i moia posebna dobrobit. Tre-
ba se uzeti u obzir moja dobrobit, moja posebnost, a to se doga-
a uz pomo policije i pomou korporacije.
C. Policija i korporacija
230.
U sistemu potreba subzistencija i dobrobit svakog poje-
dinca jest kao mogunost, ija je zbiljnost uvjetovana njegovom
proizvoljnou i prirodnom posebnou isto tako kao i objektiv-
nim sistemom potreba; pravosuem je ponitena povreda vlas-
nitva i linost. No u posebnosti zbiljsko pravo sadrava kako to
da su ukinute sluajnosti prava jedne ili druge svrhe i da je is-
poslovana nesmetana sigurnost osoba i vlasnitva, tako i to da
23
355
je osiguranje subzistencije i dobrobiti pojedinca - da je posebna
dobrobit odreena i ozbiljena kao pravo.
a) Policija
231.
Mo koja osigurava ono ope ostaje ponajprije, ukoliko je
posebna volja jo princip z jednu ili drugu svrhu, djelomice og-
raniena na krug sluajnosti, a djelomice je spoljanji red.
232.
Osim zloinstva, koje opa vlast treba spreavati ili doves-
ti do sudskog postupka - osim sluajnosti kao proizvoljnosti zla
- doputena proizvoljnost za sebe pravnih postupaka i privatne
upotrebe vlasnitva takoer se spoljanje odnosi spram drugih
pojedinaca, kao i spram ostalih javnih upriliavanja neke zajed-
nike svrhe. Po toj opoj strani postaju privatni postupci sluaj-
nost koja istupa ispod moje sile, pa moe sluiti ili slui drugi-
ma na tetu ili nepravo.
233.
To je, dodue, samo mogunost tete, ali da stvar nita ne
teti, nije kao sluajnost takoer nita vie od mogunosti; to je
strana neprava koja je u takvim postupcima i time posljednji
razlog policijskog krivinog pravosua.
234.
Odnosi spoljanjeg opstanka padaju u razumsku besko-
nanost; stoga nema po sebi nikakve granice to je tetno a to
OBICAJNOST
357
ne, takoer ni s obzirom na zloinstvo, to je sumnjivo ili nije
sumnjivo, to treba zabraniti ili nadzirati, ili potedjeti od zabra-
na, nadzora i sumnje, istrage i polaganja rauna. Poblia odre-
enja daju obiaji, duh ostalog ureenja, svagdanje stanje,
opasnost trenutka itd.
Dodatak. Ovdje se ne mogu postaviti nikakva vrsta odre-
enja niti povui apsolutne granice. Sve je ovdje lino; javlja se
subjektivno mnijenje, a duh ureenja, opasnosti vremena, treba
da saopte blie okolnosti. U ratnim vremenima, na primjer,
moe se tetnim smatrati neto to inae nije tetno. Kroz ove
sluajnosti i preko samovoljnih linosti policija postaje neto
mrsko. U vrlo obrazovanoj refleksiji ona se moe usmjeriti na to
da sve mogue uvue u svoju oblast jer se u svemu da nai neki
odnos kroz koji neto moe postati tetno. U tome policija moe
posao obavljati vrlo pedantno i ometati uobiajeni ivot indivi-
dua. Ali ovdje se ne moe povui objektivna granina linija to-
me koja je to neprilika.
235.
S neodreenim pomnogostruavanjem i prepletanjem
dnevnih potreba u pogledu dobavljanja i razmjene sredstava za
njihovo zadovoljavanje, na ije se nesmetane mogunosti svaki
oslanja, kao i u pogledu istraivanja i raspravljanja tome, koja
valja po mogunosti to vie skratiti, nameu se strane to su od
zajednikog interesa, a, ujedno, za sve posao jednoga - i sred-
stva i pripreme koje mogu biti za zajedniku upotrebu. Ti opi
poslovi i ope korisne pripreme pospjeuju nadzor i predostro-
nost javne moi.
236.
Razliiti interesi proizvoaa i potroaa mogu meusob-
no kolidirati, pa ako se ispravni odnos, dodue, sam od sebe us-
postavlja u cjelini, izjednaavanje potrebuje takoer i regulira-
nje, koje stoji iznad obaju i koje se poduzima svjesno. Pravo na
takvo reguliranje onoga pojedinanoga (npr. procjenjivanje arti-
kala najopenitijih ivotnih potreba) lei u tome da se javnim iz-
laganjem robe, koja je od sasvim ope i svakodnevne upotrebe,
ne nudi toliko jednoj individui kao takvoj, nego njoj kao opoj,
publici, ije pravo da ne bude prevarena i istraivanje robe, kao
opi posao, moe zastupati i za nj se brinuti neka javna vlast.
Posebno su, meutim, nuni opa predostronost i rukovoenje
uslijed ovisnosti velikih industrijskih grana spoljanjim okol-
nostima i dalekim kombinacijama, to ih u njihovoj povezanosti
ne mogu sagledati individue koje su upuene i vezane uz onu
sferu.
Spram slobode obrta i trgovine u graanskom dru-
tvu drugi je ekstrem zbrinjavanje, kao i odreenje rada
svih, s pomou javnog uprilienja - kao otprilike i stara iz-
rada piramida i druga udovina egipatska i azijska djela,
koja su za javne svrhe bila stvorena, bez posredovanja ra-
da pojedinca njegovom posebnom proizvoljnou i njego-
vim posebnim interesom. Ovaj interes poziva onu slobodu
protiv vieg reguliranja, ali, ukoliko je on vie slijepo
udubljen u sebinu svrhu, utoliko mu je vie potrebno tak-
vo reguliranje da bi bio vraen opemu i da bi se shvatile i
ublaile opasne trzavice i trajanje razmaka, u kojemu bi
trebalo da se izravnaju kolizije na putu nesvjesne nunos-
ti.
Dodatak. Policijski nadzor i predostronost imaju svrhu
da posreduju individuu sa opom mogunou koja postoji za
dostizanje individualnih svrha. Ona mora da vodi brigu uli-
nom osvjetljenju, mostogradnji, taksaciji dnevnih potreba kao i
zdravlju. Ovdje su sada vladajua dva glavna nazora. Jedna
tvrdi da policiji pripada nadzor nad svim, drugi, da policija ov-
dje nema nita da odreuje jer se svako ravna prema potrebama
drugog. Pojedinac svakako mora imati pravo da na ovaj ili onaj
nain zaradi svoj kruh, ali na drugoj strani i publika treba da za-
htijeva pravo da ono to je potrebno bude postignuto na valjan
nain. Obje strane se trebaju zadovoljiti a sloboda radinosti ne
smije biti od one vrste da bude ugroeno ono to je openito bo-
lje.
OBIAJNOST 359
237.
Ako, dakle, individue imaju mogunosti uestvovanja u
opoj imovini i ako im je ona osigurana javnom moi, onda ta
mogunost, bez obzira to ta sigurnost mora ostati nepotpuna,
jo sa subjektivne strane ostaje podvrgnuta sluajnostima, i to
utoliko vie ukoliko vie pretpostavlja uvjete vjetine, zdravlja,
kapitala itd.
238.
Porodica je ponajprije supstancijalna cjelina, kojoj pripa-
da predostronost prema ovoj posebnoj strani individue, kako u
pogledu sredstava i vjetina da bi se iz ope imovine moglo [ne-
to] za sebe stei tako i [u pogledu] njene subzistencije i zbrinja-
vanja u sluaju da nastupi nesposobnost. No graansko drutvo
trga individuu iz ove veze, otuuje meusobno njene lanove i
priznaje ih kao samostalne osobe; ono supstituira, nadalje, spo-
ljanju neorgansku prirodu i oinsko tlo, na kojemu je pojedi-
nac imao svoju subzistenciju, onim svojim, te podvrgava opsto-
janje ak itave porodice zavisnosti od njega, sluajnosti. Tako
je individua postala edo graanskog drutva, Koje od nje isto
tako zahtijeva kao to ona na nj ima prava.
Dodatak. Porodica svakako treba da brine za kruh poje-
dinca ali je ona u graanskom drutvu neto podreeno i po-
stavlja samo temelj; ona vie nema tako obuhvatnu djelotvor-
nost. Graansko drutvo je, tavie, udovina mo koja ovjeka
privlai k sebi i od njega zahtijeva da radi za nju i da sve ini
preko nje i njenim posredstvom. Ako ovjek na taj nain treba
da bude lan graanskog drutva, onda on isto tako ima prava i
zahtjeve prema njoj, kao to ih je imao u porodici. Graansko
drutvo mora tititi svoga lana, braniti njegove interese, kao to
je pojedinac duan potovati zakone graanskog drutva.
360
239.
Ono u tom karakteru ope porodice ima dunost i pravo,
spram proizvoljnosti i sluajnosti roditelja, da nadzire i utjee
na odgoj ukoliko se on odnosi na sposobnost da se postane la-
nom drutva, naroito ako treba da ga dovre ne roditelji, sami
nego drugi - takoer se utoliko za to mogu izvriti zajednike
pripreme da vre taj nadzor i utjecaj.
Dodatak. Granica izmeu prava roditelja i graanskog
drutva ovdje se teko moe povui. Roditelji obino dre da u
vezi s odgojem imaju potpunu slobodu i da mogu initi sve to
uope mogu. Pored sve javnosti odgoja, glavna pozicija obino
dolazi od roditelja, pa su oni oni koji vrite na uitelje i slube-
nike, jer se roditeljska proizvoljnost postavlja protiv njih. Up-
rkos tome drutvo ima pravo da prema svojim provjerenim na-
zorima pri tom postupi tako da roditelje prisili da djecu alju u
kolu, da ih cijepe protiv boginja itd. U ovo spadaju sporovi ko-
ji u Francuskoj postoje izmeu zahtjeva slobodne nastave, to
znai izmeu samovolje i roditelja i nadzora drave.
240.
Na isti nain ima ono dunost i pravo da one koji su rasip-
nou unitili sigurnost svoje subzistencije i subzistencije svoje
porodice uzme pod starateljstvo i da mjesto njih izvrava svrhu
drutva i njihovu svrhu.
Dodatak. U Ateni je postojao zakon da svaki graanin
mora poloiti raun tome od ega ivi; sada imamo shvatanje
da se ovo nikoga ne tie. Svaka individua je svakako, s jedne
strane za sebe ali s druge strane je i lan u sistemu graanskog
drutva i utoliko svaki ovjek ima pravo da od njega zahtijeva
subzistenciju, ona ga mora tititi i od samog sebe. To nije samo
umiranje od gladi, emu treba da se radi, nego ire stajalite
da se ne treba dopustiti da nastaje olo. Poto je graansko
drutvo duno da ishranjuje individue, ono ima pravo da ih
podstie da brinu za svoju subzistenciju.
OBICAJNOST 361
241.
No isto tako kao proizvoljnost mogu i sluajne, fizike
okolnosti i okolnosti koje lee u spoljanjim odnosima ( 200)
upropastiti individue do siromatva, stanja koje, im ostavlja po-
trebe graanskog drutva i koje ih - time to im je ono ujedno
oduzelo prirodna sredstva za ivot ( 217) i ukinulo dalju pove-
zanost porodice kao loze ( 181) - naprotiv vie ili manje liava
svih prednosti drutva, sposobnosti stjecanja vjetina i obrazo-
vanja uope, takoer i pravosua, brige za zdravlje, esto ak i
utjehe religije itd. Opa vlast preuzima mjesto porodice kod si-
romanih, isto tako u pogledu njihove neposredne nestaice,
kao i lijene nastrojenosti, zlobe i drugih poroka to izviru iz tak-
vog poloaja i osjeaja neprava.
242.
Ono subjektivno siromatva i uope nude svake vrste, ko-
joj je ve u svom prirodnom krugu izvrgnuta svaka individua,
zahtijeva i subjektivnu pomo isto tako u pogledu posebnih
okolnosti, kao i naravi i ljubavi. Ovdje je mjesto gdje moralitet
kraj svih opih priprema nalazi dosta posla. No kako to poma-
ganje za sebe i u svom djelovanju ovisi sluajnosti, drutvo te-
i za tim da u nudi i pomoi iznae i pripremi ono ope, te da
onu pomo uini nepotrebnom.
Sluajnost milostinje zaklada, kao i paljenja kandila
pred ikonama itd., nadopunjuje se javnim sirotinjskim us-
tanovama, bolnicama, ulinom rasvjetom itd. Milosru jo
dovoljno preostaje da za sebe djeluje, pa je to neispravan
nazor ako ono tu pomo nude hoe da zadri samo po-
sebnosti due i sluajnosti svog moralnog shvaanja i zna-
nja, pa da se osjea oteeno i povrijeeno obaveznim op-
im odredbama i zapovijedima. Javno stanje treba, napro-
tiv, smatrati utoliko savrenijim ukoliko individui manje
preostaje da radi za sebe po svom posebnom mnjenju, u
usporedbi s onim to je ureeno na opi nain.
243.
Ako se graansko drutvo nalazi u nesmetanoj djelatnosti,
onda je ono unutar samoga sebe u progresivnom porastu puan-
stva i industrije. - Uopavanjem sveze ljudi usljed njihovih po-
treba i uopavanjem naina da se za te potrebe spreme i prido-
nesu sredstva, poveava se, na jednoj strani, nagomilavanje bo-
gatstva - jer se iz ove dvostruke openitosti izvlai najvei dobi-
tak - kao to se, na drugoj strani, poveava upojedinjavanje i
ogranienost posebnog rada i time zavisnost i nuda klasa koja
je vezana uz taj rad, s ime je povezana nesposobnost osjeaja i
uivanja daljih sposobnosti, a naroito duhovnih prednosti gra-
anskog drutva.
244.
Opadanje velike mase ispod mjere izvjesnog naina sub-
zistencije, koji se za jednog lana drutva sam po sebi regulira
kao nudan - i time do gubitka osjeaja prava, estitosti i asti
da se opstoji vlastitom djelatnou i radom - dovodi do stvara-
nja oloa, to opet ujedno donosi sa sobom da se na laki nain
u malo ruku koncentriraju nesrazmjerna bogatstva.
Dodatak. Najnii nain subzistencije, subsistencija oloa
nastaje sama od sebe: ovaj minimum je ipak veoma razliit kod
razliitih naroda. U Engleskoj i najsiromaniji vjeruje da ima
svoje pravo; to je neto drugaije od onoga kako su u drugim
zemljama time zadovoljni siromasi. Bijeda po sebi nikoga ne i-
ni oloem: on se odreuje tek kroz osjeanje koje se povezuje sa
siromatvom, kroz unutarnju pobunu protiv bogatih, protiv
drutva, vlasti itd. Nadalje, s tim je povezano da ovjek koji je
upuen na sluajnost postaje lakouman i prezire rad, kao na pri-
mjer lazaroni u Napulju. Time u svjetini nastaje zlo, da ona ne-
ma potovanja da svoju subzistenciju ostvari svojim radom, a
ipak ostvarenje svoje subsistencije postavlja kao svoje pravo.
Naspram prirode ni jedan ovjek ne moe tvrditi neko pravo, ali
u stanju drutva oskudica odmah dobiva formu neprava koje je
uinjeno ovoj ili onoj klasi. Vano pitanje kako ukloniti siro-
OBIAJNOST 363
matvo, jest pitanje koje poglavito pokree i mui moderna
drutva.
245.
Ako se bogatijoj klasi nametne direktni teret, ili ako u dru-
gom javnom vlasnitvu (bogate bolnice, zadubine, samostani)
opstoje direktna sredstva to bi masu koja se primie siromatvu
trebala da odre u stanju njenog urednog naina ivota, onda bi
i bez posredovanja rada bila osigurana subzistencija onih koji
oskudijevaju, to bi bilo protiv principa graanskog drutva i
osjeanja njegovih individua njihovoj samostalnosti i asti; -
ili, ako bi dolazila posredovanjem rada (uz to prigodno), onda
bi se povealo mnotvo proizvoda, u ijem se obilju, a nedostat-
ku odgovarajuih potroaa koji sami proizvode, upravo i sasto-
jalo zlo, koje se na oba naina samo poveava. Time se pokazu-
je da pri preobju bogatstava graansko drutvo nije dovoljno
bogato, tj. da mu vlastito bogatstvo nedostaje da otkloni pre-
komjernost siromatva i stvaranje oloa.
Ove se pojave mogu uvelike studirati na primjeru
Engleske, kao i poblie posljedice koje su imale takse za
sirotinju, neizmjerne zaklade i isto tako bezgranino pri-
vatno dobroinstvo, a prije svega pri tome takoer" ukida-
nje korporacija. Kao najdirektnije sredstvo ovdje se (naro-
ito u kotskoj) spram siromatva - kao i posebno spram
zbacivanja stida i asti, subjektivnih baza drutva, i spram
lijenosti i rasipnosti itd, odakle proizlazi olo - pokualo
da se siromasi prepuste svojoj sudbini i da se upute na jav-
no prosjaenje.
246.
Ovom svojom dijalektikom graansko drutvo prerasta se-
be, prije svega ovo odreeno drutvo, da bi izvan sebe u drugim
narodima koji zaostaju za njim po sredstvima to ih ono ima na
pretek, ili uope po umjenosti itd., potrailo potroaa i time
potrebna sredstva za subzistenciju.
247.
Kako je za princip porodinog ivota uvjet zemlja, vrsto
tlo i zemljite, tako je za industriju more onaj element koji je
oivljava prema spolja. U pomami za stjecanjem, time to ona
to stjecanje izlae opasnosti, uzdie se ujedno nad njega i mijea
uvrivanje na grudi zemlje i na ogranienim krugovima gra-
anskog ivota, njegove uitke i prohtjeve s elementom tenosti,
opasnosti i propasti. Tako ona, nadalje, s pomou tog najveeg
medija povezivanja, dovodi udaljene zemlje u vezu prometa,
pravnog odnosa koji uvodi ugovor, u kojemu promet sebi ujed-
no nalazi najvee sredstvo izgradnje, a trgovina svoje svjetsko-
historijsko znaenje.
Da rijeke nisu prirodne granice, kao kakve su u novije vri-
jeme trebale da vae, nego da one, a isto tako i mora, tavi-
e povezuju ljude i da je netana misao kad Horacije kae
(Carm. I, 3):
abscidit
Prudens Oceano dissociabili
, Terras,
21
ne pokazuju samo doline rijeka koje su nastanjene jednim
plemenom ili narodom nego npr. i ostali odnosi Grke, Jo-
nije i Velike Grke - Bretanje i Britanije, Danske i Nor-
veke, vedske, Finske, Livonske itd. - a posebno takoer
i suprotnost slabe povezanosti stanovnika obale sa stanov-
nicima iz unutranjosti zemlje. - Kakva obrazovna sred-
stva, meutim, lee u povezanosti s morem, za to neka se
uporedi odnos prema moru onih nacija u kojima je pro-
cvala umjenost s onima koje su sebi uskratile brodarenje
pa su, kao Egipani, Indijci, u sebi otupjeli i utonuli u naj-
21
... jedan mudri Bog razdvojio je kopna od negostoljubivog mora.... -
Bilj. njem. izd.
OBIAJNOST
365
odvratnije i nasramnije predrasude; - i kako sve velike na-
cije, koje u sebi tee za viim, tee za morem.
248.
Ova proirena veza prua takoer sredstvo za kolonizaci-
ju, na koju - sporadiku ili sistematsku - biva nagnano izgrae-
no graansko drutvo i pomou koje ono djelomice jednom di-
jelu svog stanovnitva na novom tlu pribavlja povratak k poro-
dinom principu, a djelomice sebi samome pribavlja novu po-
trebu i polje svoje radinosti.
Dodatak. Graansko drutvo je nagnano na to da osnuje
kolonije. Prirataj stanovnitva ve za sebe ima ovo dejstvo; ali
ako proizvodnju premauje potreba za potronjom, posebno on-
da nastaje mnotvo koje ne moe postii zadovoljenje potreba
svojim radom. Sporadina kolonizacija se posebno zbiva u Nje-
makoj. Kolonisti odlaze u Ameriku, Rusiju, ostaju bez veze sa
svojom domovinom i ne donose joj nikakve koristi. Druga vrsta
kolonizacije, potpuno razliita od prve, jeste sistematska. Nju
svjesno podstie drava reguliranjem valjanih naina provoe-
nja. Ovaj nain kolonizacije se mnogostruko dogaao kod Sta-
rih a naroito kod Grka kod kojih teki rad nije bio stvar graa-
nina ija se djelatnost, tavie, okretala javnim stvarima. Ako je
sada stanovnitvo poraslo toliko da je nastala potreba brige za
njega, onda se omladina alje u novu oblast koja je dijelom po-
sebno odabrana a dijelom preputena sluaju nalaenja. U novi-
jim vremenima kolonijama se nije priznalo pravo jednako pravu
stanovnika zemlje matice, pa su iz ovog stanja nastali ratovi i
konano emancipacije, kako pokazuje povijest engleskih i pan-
skih kolonija. Osloboenje kolonija se samo po sebi pokazuje
kao najvea korist za matinu zemlju, kao to je putanje robova
na slobodu najvea korist za gospodara.
249.
Policijska predostronost ozbiljuje i odrava ponajprije
ono ope to je sadrano u posebnosti graanskog drutva kao
366
spoljanji red \ ustanova za zatitu i sigurnost masa od posebnih
svrha i interesa, koji opstoje u ovome opemu, kao to ona kao
vie upravljanje nosi predostronost prema interesima ( 246)
to vode izvan tog drutva. Budui da po ideji sama posebnost
ono ope, to je u njenom imanentnom interesu, ini svrhom i
predmetom svoje volje i svoje djelatnosti, zato se obiajnosno
kao ono imanentno vraa u graansko drutvo; to sainjava od-
reenje korporacije.
b) Korporacija
250.
Zemljoradniki stale ima u supstancijalitetu svog poro-
dinog i prirodnog ivota u sebi samome neposredno svoje kon-
kretno openito, u kojemu on ivi; opi stale ima u svom odre-
enju openito za sebe kao svrhu svoje djelatnosti i kao svoje
tlo. Sredina izmeu obaju, obrtniki stale, upuena je bitno na
posebno, pa joj je stoga osobito svojstvena korporacija.
251.
Rad graanskog drutva raspada se po prirodi svoje po-
sebnosti na razliite grane. Budui da takvo po sebi jednako po-
sebnosti poinje egzistirati kao zajedniko u zadruzi, zato na
svoju posebnost upravljena, sebina svrha ujedno sebe shvaa i
djeluje kao ope, a lan graanskog drutva, po svojoj posebnoj
vjetini, lan je korporacije, ija je opa svrha time sasvim kon-
kretna i nema drugog opsega do onoga koji lei u zanatu, vlasti-
tom poslu i interesu.
252.
Korporacija ima po tom odreenju, pod nadzorom ope
moi, pravo da se brine za svoje vlastite unutar sebe ukljuene
OBIAJNOST 367
interese, da lanove uzima po objektivnom svojstvu njihove
vjetine i estitosti u broju koji sebe odreuje opim sklopom i
da za svoje pripadnike snosi brigu spram posebnih sluajnosti,
kao i za obrazovanje do sposobnosti da se njoj dodijele - uope
da se zauzima za njih kao druga porodica, a ovaj poloaj ostaje
neodreeniji za ope; od individua i njihove posebne potrebe
udaljenije graansko drutvo.
Zanatlija se razlikuje od nadniara, kao i od onoga
koji je spreman za jednu pojedinanu sluajnu slubu.
Majstor, ili onaj koji to eli postati lan je zadruge ne za
pojedinanu sluajnu zaradu nego za itav opseg, ono op-
e njegove posebne subzistencije. - Privilegiji, kao prava
jedne, u korporaciji obuhvaene grane graanskog dru-
tva, i pravi privilegiji po svojoj etimologiji time se meu-
sobno razlikuju to su ovi potonji izuzeci od opih zakona
po sluajnosti, a oni prvi samo zakonski uinjena odree-
nja, koja lee u prirodi posebnosti neke bitne grane samog
drutva.
253.
U korporaciji ima porodica ne samo svoje vrsto tlo kao
sposobnou uvjetovano osiguranje subzistencije, vrstu imovi-
nu, nego je oboje takoer priznato, tako da lan jedne korpora-
cije svoju valjanost da je on neto, i svoje poteno izdravanje i
napredovanje, nije prisiljen prikazati s pomou nekih daljih
spoljanjih pokazivanja. Tako je isto priznato da on pripada
jednoj cjelini koja je sama lan opeg drutva i da ima interese i
nastojanja za nesebinu svrhu te cjeline; - on tako u svojem sta-
leu ima svoju ast.
Institucija korporacije odgovara utoliko svojim osi-
guranjem imovine uvoenju zemljoradnje i privatnog vlas-
nitva u jednoj drugoj sferi (203, primj.). - Ako valja pod-
izati tube na luksuz i rasipnost zanatlijskih klasa, s ime
je povezano stvaranje oloa ( 244), onda pri drugim uzro-
cima (npr. posao, koji postaje sve vie mehaniki) - ne va-
lja previdjeti obiajnosni razlog kako on u gornjemu lei.
368
Ako nije lan jedne ovlatene korporacije (a korporacija je
ovlatena samo kao zajednica), pojedinac je bez staleke
asti, reduciran svojim izoliranjem na sebinu stranu zana-
ta, njegova subzistencija i uivanje nije nita stalno. On e
time traiti da svoje priznanje stekne spoljanjim izlaganji-
ma svog uspjeha u svojem zanatu, izlaganjima koja su bez-
granina} jer ne ivi primjereno svojem staleu, budui da
stale ne egzistira * jer egzistira u graanskom drutvu sa-
mo ono zajedniko to je zakonski konstituirano i priznato
- nema, dakle, nikakvog njemu primjerenog opeg naina
ivota. - U korporaciji pomo koju prima sirotinja gubi
ono svoje sluajno, kao i ono svoje to s nepravom ponia-
va, a bogatstvo u svojoj dunosti spram svoje zadruge gubi
oholost i zlobu, koju ono moe pobuditi, i to oholost u
svom vlasniku, a zlobu u drugima - estitost zadobiva svo-
je istinsko priznanje i ast.
254.
U korporaciji lei samo utoliko ogranienje takozvanog
prirodnog prava da se obavlja svoja vjetina i time stekne to se
dade stei ukoliko je ona u tome odreena za umnost, naime os-
loboena, priznata, osigurana od vlastitog mnjenja i sluajnosti,
vlastite opasnosti, kao i opasnosti za druge, te ujedno uzdignuta
do svjesne djelatnosti za zajedniku svrhu.
255.
Pored porodice sainjava korporacija drugi, graan-
skom drutvu zasnovani obiajnosni korijen drave. Prva sad-
rava momente subjektivne posebnosti i objektivne openitosti
u supstancijalnom jedinstvu; druga, meutim, ove momente,
koji su ponajprije u graanskom drutvu podijeljeni na poseb-
nost - u sebi to se reflektira - posebnost potrebe i uivanja i
apstraktnu pravnu openitost, ujedinjuje na unutarnji nain, ta-
ko da je u tom ujedinjenju posebna dobrobit kao pravo i ozbi
ljena.
OBIAJNOST
369
Svetinja braka i ast u korporaciji dva su momenta
oko kojih se kree dezorganizacija graanskog drutva.
Dodatak. Ako su u novije vrijeme ukinute korporacije,
smisao je toga da pojedinac treba da brine za sebe. Ali ako se
moe ovo i dodati, onda se kroz korporaciju ne mijenja obaveza
pojedinca da stvori svoj prihod. U naim modernim dravama
graani imaju samo ogranien udio u opim poslovima drave;
nuno je pak da se obiajnim ljudima dopusti, izvan njihove pri-
vatne svrhe, jedna opa djelatnost. Ono ope koje mu moderna
drava uvijek ne prua, on nalazi u korporaciji. Ranije smo vi-
djeli da individua, brinui za sebe, u graanskom drutvu radi i
za druge. Ali ova nesvjesna nunost nije dovoljna: ona postaje
svjesnom misleom obiajnou tek u korporaciji. Nad njom
svakako mora biti vii nadzor drave, jer bi ona inae okotala,
bila bi u sebe zatvorena, potonula bi u bijedno esnafstvo. Ali po
sebi i za sebe korporacija nije nikakav zatvoren esnaf: ona je,
tavie, pravljenje obiajnim zanata koji stoji pojedinano, i nje-
govo primanje u krug u kojemu on dobija snagu i dostojanstvo.
256.
Svrha korporacije kao ograniena i konana ima svoju isti-
nu - kao i u policijskom spoljanjem ureenju opstojee dijelje-
nje i njegov relativni identitet - u po sebi i za sebe opoj svrsi \
njenoj apsolutnoj zbiljnosti; sfera graanskog drutva prelazi
otuda u dravu.
Grad i selo - prvi kao sjedite graanskog obrta, ref-
leksije koja u sebi nestaje i upojedinjuje, drugo pak kao
sjedite obiajnosti koja se osniva na prirodi - individua
koja u odnosu prema drugim pravnim osobama posreduju
svoje samoodravanje i porodica sainjavaju oba jo ideal-
na momenta uope iz kojih drava proizlazi kao njihov
zbiljski osnov. - Taj razvoj neposredne obiajnosti kroz
razdvajanje graanskog drutva sve do drave koja se po-
kazuje kao njihov istinski osnov, i samo takav razvoj jest
znanstveni dokaz pojma drave. - Budui da se u toku
znanstvenog pojma drava javlja kao rezultat time to se
368
Ako nije lan jedne ovlatene korporacije (a korporacija je
ovlatena samo kao zajednica), pojedinac je bez staleke
asti, reduciran svojim izoliranjem na sebinu stranu zana-
ta, njegova subzistencija i uivanje nije nita stalno. On e
time traiti da svoje priznanje stekne spoljanjim izlaganji-
ma svog uspjeha u svojem zanatu, izlaganjima koja su bez-
granina-, jer ne ivi primjereno svojem staleu, budui da
stale ne egzistira jer egzistira u graanskom drutvu sa-
mo ono zajedniko to je zakonski konstituirano i priznato
- nema, dakle, nikakvog njemu primjerenog opeg naina
ivota. - U korporaciji pomo koju prima sirotinja gubi
ono svoje sluajno, kao i ono svoje to s nepravom ponia-
va, a bogatstvo u svojoj dunosti spram svoje zadruge gubi
oholost i zlobu, koju ono moe pobuditi, i to oholost u
svom vlasniku, a zlobu u drugima - estitost zadobiva svo-
je istinsko priznanje i ast.
254.
U korporaciji lei samo utoliko ogranienje takozvanog
prirodnog prava da se obavlja svoja vjetina i time stekne to se
dade stei ukoliko je ona u tome odreena za umnost, naime os-
loboena, priznata, osigurana od vlastitog mnjenja i sluajnosti,
vlastite opasnosti, kao i opasnosti za druge, te ujedno uzdignuta
do svjesne djelatnosti za zajedniku svrhu.
255.
Pored porodice sainjava korporacija drugi, ti graan-
skom drutvu zasnovani obiajnosni korijen drave. Prva sad-
rava momente subjektivne posebnosti i objektivne openitosti
u supstancijalnom jedinstvu; druga, meutim, ove momente,
koji su ponajprije u graanskom drutvu podijeljeni na poseb-
nost - u sebi to se reflektira - posebnost potrebe i uivanja i
apstraktnu pravnu openitost, ujedinjuje na unutarnji nain, ta-
ko da je u tom ujedinjenju posebna dobrobit kao pravo i ozbi-
ljena.
OBIAJNOT
369
Svetinja braka i ast u korporaciji dva su momenta
oko kojih se kree dezorganizacija graanskog drutva.
Dodatak. Ako su u novije vrijeme ukinute korporacije,
smisao je toga da pojedinac treba da brine za sebe. Ali ako se
moe ovo i dodati, onda se kroz korporaciju ne mijenja obaveza
pojedinca da stvori svoj prihod. U naim modernim dravama
graani imaju samo ogranien udio u opim poslovima drave;
nuno je pak da se obiajnim ljudima dopusti, izvan njihove pri-
vatne svrhe, jedna opa djelatnost. Ono ope koje mu moderna
drava uvijek ne prua, on nalazi u korporaciji. Ranije smo vi-
djeli da individua, brinui za sebe, u graanskom drutvu radi i
za druge. Ali ova nesvjesna nunost nije dovoljna: ona postaje
svjesnom misleom obiajnou tek u korporaciji. Nad njom
svakako mora biti vii nadzor drave, jer bi ona inae okotala,
bila bi u sebe zatvorena, potonula bi u bijedno esnafstvo. Ali po
sebi i za sebe korporacija nije nikakav zatvoren esnaf: ona je,
tavie, pravljenje obiajnim zanata koji stoji pojedinano, i nje-
govo primanje u krug u kojemu on dobija snagu i dostojanstvo.
256.
Svrha korporacije kao ograniena i konana ima svoju isti-
nu - kao i u policijskom spoljanjem ureenju opstojee dijelje-
nje i njegov relativni identitet - u po sebi i za sebe opoj svrsi i
njenoj apsolutnoj zbiljnosti; sfera graanskog drutva prelazi
otuda u dravu.
Grad i selo - prvi kao sjedite graanskog obrta, ref-
leksije koja u sebi nestaje i upojedinjuje, drugo pak kao
sjedite obiajnosti koja se osniva na prirodi - individua
koja u odnosu prema drugim pravnim osobama posreduju
svoje samoodravanje i porodica sainjavaju oba jo ideal-
na momenta uope iz kojih drava proizlazi kao njihov
zbiljski osnov. - Taj razvoj neposredne obiajnosti kroz
razdvajanje graanskog drutva sve do drave koja se po-
kazuje kao njihov istinski osnov, i samo takav razvoj jest
znanstveni dokaz pojma drave. - Budui da se u toku
znanstvenog pojma drava javlja kao rezultat time to se
370
nadaje kao istinski osnov, zato se ono posredovanje i onaj
privid isto tako ukidaju u neposrednost.
U zbiljnosti je stoga drava naprotiv uope ono prvo,
unutar kojega se porodica tek izgrauje do graanskog
drutva, a ideja drave same jest ona koja dirimira u ta
oba momenta; u razvoju graanskog drutva zadobiva
obiajnosna supstancija svoj beskonani oblik, koji u sebi
sadrava oba momenta; 1. beskonano razlikovanje do
po-sebi-bitkujueg bitka u sebi samosvijesti i 2. oblik op-
enitosti, koji je u stvaranju, oblik misli, kojim je duh sebi
u zakonima i institucijama, njegovoj pomiljenoj volji, ob-
jektivan i zbiljski kao organski totalitet.
Trei odsjek
DRAVA
257.
Drava je zbiljnost obiajnosne ideje - obiajnosni duh
kao oigledna sama sebi jasna, supstancijalna volja, koja sebi
misli i sebe zna, pa to to ona zna i ukoliko ona to zna takoer i
izvrava. U obiaju ima ona svoju neposrednu, a u samosvijesti
pojedinca, u njegovu znanju i djelatnosti svoju posrednu egzis-
tenciju, kao to i ova* s pomou uvjerenja u njoj, kao svojoj biti,
svrsi i proizvodu svoje djelatnosti, ima svoju supstancijalnu slo-
bodu.
Penati su unutarnji, nii bogovi, narodni duh (Atena)
- boansko to sebe zna i hoe; pijetet je osjeaj i obiaj-
nost koja se unosi u osjeaj - politika vrlina htijenja po
sebi i za sebe pomiljene svrhe.
* Tj. samosvijest pojedinca. - Bilj. red.
OBIAJNOST 371
258.
Drava kao zbiljnost supstancijalne volje, koju** ona ima
u posebnoj samosvijesti, uzdignutoj do njene openitosti, jest
ono po sebi i za sebe umno. To supstancijalno jedinstvo jest ap-
solutna nepokretna samosvrha, u kojemu sloboda dolazi do svo-
jeg najvieg prava, kao to ta konana svrha ima najvie pravo
spram pojedinca, ija je najvia dunost da budu lanovi drave.
Ako se drava zamijeni graanskim drutvom i ako
se njeno odreenje stavlja u sigurnost i zatitu vlasnitva i
osobne slobode, onda je interes pojedinaca kao takvih
krajnja svrha u kojoj su oni ujedinjeni, a iz toga isto tako
slijedi da je biti lan drave neto proizvoljno. - No ona se
sasvim drukije odnosi prema individui; budui daje ona
objektivni duh, zato sama individua ima objektivitet, isti-
nu i obiajnost samo ukoliko je njen lan. Ujedinjenje kao
takvo samo je istinski sadraj i svrha, pa je odreenje indi-
vidua da ive opim ivotom; njihovo dalje posebno zado-
voljavanje, djelatnost, nain dranja ima taj supstancijali-
tet i opu vanost kao svoju polaznu taku i rezultat. -
Umnost opstoji, apstraktno uzeto, uope u jedinstvu ope-
nitosti i pojedinanosti, koje sebe proimaju, a ovdje kon-
kretno, po sadraju, u jedinstvu objektivne slobode, tj. op-
e supstancijalne volje i subjektivne slobode kao individu-
alnog znanja i njegove volje, koja trai posebne svrhe - pa
stoga, po obliku, u postupanju koje sebe odreuje prema
zamiljenim, tj. opim zakonima i naelima. - Ova je ideja
po sebi i za sebe vjeni i nuni bitak duha. - Sto pak jest
ili koje je bilo historijsko postanje drave, ili, tavie, sva-
ke posebne drave, njenih prava i odreenja, da li je po-
najprije proizala iz patrijarhalnih odnosa, iz straha i po-
vjerenja, iz korporacije itd., i kako se to na emu se osni-
vaju takva prava shvatilo i uvrstilo u svijesti kao boan-
sko, pozitivno pravo i ugovor, navika i tako dalje, ne tie
se ideje drave same, nego je, s obzirom na znanstveno
spoznavanje kojemu je ovdje jedino rije, kao pojava
** Naime zbiljnost. - Bilj. prev.
2 4
372
historijska stvar; s obzirom na autoritet neke zbiljske dra-
ve, ukoliko on ulazi u razloge, oni su uzeti iz oblika prava
koja vae u njoj. - Filozofsko promatranje ima posla samo
s onim to je od svega toga unutranje, s pomiljenim po-
jmom. U pogledu istraivanja ovog pojma bila je Roussea-
uova zasluga to je princip koji je ne samo po svojem obli-
ku (kao otprilike socijalni nagon, boanski autoritet) nego
i po sadraju misao, i to miljenje samo, naime volju po-
stavio kao princip drave. No time to je on volju shvaao
samo u odreenom obliku pojedinane volje (kao kasnije i
Fichte), a opu volju ne kao ono po sebi i za sebe umno
volje, nego samo kao ono zajedniko, to proizlazi iz ove
pojedinane volje kao svjesne: zato ujedinjenje pojedina-
ca u dravi postaje ugovorom, koji ima tako za temelj nji-
hovu hotiminost, mnjenje i proizvoljno, izriito pristaja-
nje, a zatim slijede dalje, prosto razumske konzekvencije,
koje razaraju ono boansko to po sebi i za sebe bitkuje i
njegov apsolutni autoritet i velianstvo. Doavi do vlasti,
te su apstrakcije zbog toga proizvele, dakako, s jedne stra-
ne prvi, otkad znamo za ljudski rod, udesni prizor da us-
tav jedne velike zbiljske drave zapone sasvim ispoetka i
od misli prevratom svega opstojeega i danoga, i da mu
hoe da dade kao bazu samo ono toboe umno, s druge
strane, budui da su to samo bezidejne apstrakcije, one su
taj pokuaj uinile najstranijim i najotrijim dogaajem.
- Protiv principa pojedinane volje valja podsjetiti na os-
novni pojam da je objektivna volja ono po sebi u svom po-
jmu umno, spoznali je i htjeli je u svom nahoenju poje-
dinci ili ne: - da ono suprotno, znanje i htijenje, subjekti-
vitet slobode, koji
22
je jedino zadran u onom principu,
sadrava samo jedan, a time jednostran moment ideje um-
ne volje, koja je to samo time to je isto tako po sebi kao
to je za sebe. - Druga opreka misli da se drava shvati u
spoznaji kao neto po sebi umno jest da se spoljanjost po-
jave, sluajnosti nude, potrebnosti zatite, snage, bogat-
stva itd. ne uzimaju kao momenti historijskog razvoja, ne-
go kao supstancija drave. Ovdje je takoer pojedinanost
22
A: koji (su). Lasson i HofTmeister: ono suprotno, znanje i htijenje,
subjektivitet slobode, koji...
OBIAJNOST
373
individua koja sainjava princip spoznaje, ali ak ni misao
ove pojedinanosti, nego, naprotiv, empirijske pojedina-
nosti po svojim sluajnim svojstvima, snazi i slabosti, bo-
gatstvu i siromatvu itd. Takva pomisao da se previdi po
sebi i za sebe beskonano i umno u dravi i da se misao
protjera iz shvaanja njene unutarnje prirode zacijelo se
nikada nije pojavila tako .isto kao u Restauraciji znanos-
ti dravi" gospodina pl. Hallera - isto, jer u svim poku-
ajima da se shvati bit drave - bili principi koliko mu
drago jednostrani ili povrni - sama ta namjera da se dra-
va pojmi, dovodi sa sobom misli, opa odreenja; ali ov-
dje se svjesno ne samo odustalo od umnog sadraja, koji
je drava, i od oblika misli, nego se na jedno i na drugo ju-
ria sa strastvenom estinom. Jedan dio, kako uvjerava
gospodin pl. Haller, proirenog djelovanja njegovih naela
zahvaljuje ta Restauracija, dakako, okolnosti da se on
znao u prikazu rijeiti svih misli i da je tako bez misli u
jednom komadu znao drati cjelinu; jer na ovaj nain ot-
pada zamrenost i smetnja, koji slabe dojam nekog prika-
za, u kojemu je sa sluajnim pomijeano opominjanje na
supstancijalno, s prosto empirijskim i spoljanjim sjeanje
na ope i umno, pa se tako u sferi oskudnog i besadraj-
nog prisjea onoga viega, beskonanoga. - Taj je prikaz
stoga takoer konzekventan, jer kako se umjesto supstan-
cijalnoga uzima sfera sluajnoga kao bit drave, zato se
konzekvencija pri takvom sadraju sastoji upravo u potpu-
noj nekonzekvenciji jedne besmislenosti, koja bez osvrta-
nja neprestano tee i koja se, u protivnome od onoga to je
upravo odobrila, isto tako dobro osjea*.
21
Fusnota ". str. 348.
* Navedena je knjiga zbog oznaenog karaktera originalne vrste. Zlovo-
lja pieva mogla bi za sebe imati neto plemenito ukoliko se on raestio na ma-
lo prije navedene krive teorije, koje potjeu naroito od Rousseaua, a uglavnom
na pokuaj njihova realiziranja. No gospodin pl. Haller, da bi se spasio, bacio se
u neto protivno, to je potpuni nedostatak misli i pri emu zbog toga ne moe
biti rijei nekom sadraju; - naime, u najeu mrnju spram svih zakona, za-
konodavstva, svakog formalno i zakonski odreenog prava. Mrnja prema zako-
nu, zakonski odreenom pravu jest ibolet po kojemu se oituju i po kojemu se
nepogreivo mogu spoznati u tome to su fanatizam, slaboumnost i licemjerstvo
dobrih namjera, obukli se oni u to im drago. - Originalnost, kao to je ova ha-
lerovska, uvijek je panje vrijedna pojava, pa u za one svoje itaoce koji jo ne
poznaju knjigu navesti poneto za ogled. Poto je gosp. pl. Haller (str. 242 i da-
376
se realizira kao samostalna mo u kojoj su pojedinane indivi-
due samo momenti: da drava postoji, to je kretanje Boga u svi-
jetu, njegov osnov je mo uma koji se ozbiljuje kao volja. U ide-
ji drave ne moraju se u vidu imati posebne drave, ne posebne
institucije, tavie, mora se posmatrati ideja za sebe, ovaj zbilj-
ski bog. Svaka drava, - smatrali je mi, prema zakonima koje
ima, loom, prepoznali mi u njoj ove ili one nedostatke, - uvijek
ima, osobito ako pripada obrazovanim dravama naeg doba,
bitne momente svoje egzistencije u sebi. Ali poto je lake pro-
nai nedostatke nego shvatiti ono afirmativno, lako se zapada u
greku da se zaborave pojedine strane unutarnjeg organizma sa-
me drave. Drava nije nikakvo umjetniko djelo, ona stoji u
svijetu a time u sferi samovolje, sluaja, zablude; ravo ponaa-
nje ja mogu defigurirati po mnogim stranama. Ali najruniji
ovjek, zloinac, bolesnik i bogalj, jo je uvijek ivui ovjek;
ovo afirmativno, ivot, postoji uprkos nedostataka, a ovdje se
radi ovom afirmativnom.
259.
Ideja drave ima
a) neposrednu zbiljnost, pa je individualna drava kao or-
ganizam koji se odnosi na sebe - ustav ili unutarnje dravno
pravo;
b) ona prelazi u odnos pojedinane drave prema drugim
dravama - spoljanje dravno pravo;
c) ona je opa ideja kao rod i apsolutna mo spram indivi-
dualnih drava, duh koji sebi u procesu svjetske povijesti daje
svoju zbiljnost.
Dodatak. Drava kao zbiljska bitno je individualna drava
a osim toga i posebna drava. Individualitet se treba razlikovati
od posebnosti: on je moment same ideje drave, dok posebnost
pripada povijesti. Drave kao takve su nezavisne jedna od dru-
ge a odnos, dakle, moe biti samo spoljanji, tako da neto tree
to povezuje mora biti iznad njih. Ovo tree sada je duh koji se-
bi daje zbiljnost u svjetskoj povijesti i jest njihov apsolutni su-
dac. Mnoge drave mogu, dodue kao savez u neku ruku obra-
zovati sud za druge, mogu se uspostaviti savezi kao, na primjer,
OBIAJNOST 377
Sveta alijansa, ali su oni uvijek samo relativni i ogranieni, kao
vjeni mir. Svejedini apsolutni sudac koji uvijek vai i protiv
onog posebnog, jest po sebi i za sebe bivstvujui duh koji se u
svjetskoj povijesti prikazuje kao ono openito i kao djelatni rod.
A. Unutarnje pravo drave
260.
Drava je zbiljnost konkretne slobode; a konkretna slobo-
da sastoji se u tome da osobna pojedinanost i njeni posebni in-
teresi isto tako imaju svoj potpuni razvoj i priznanje svog prava
(u sistemu porodice i graanskog drutva), kao to s pomou sa-
mih sebe djelomice prelaze u interes opega, a djelomice sa zna-
njem i voljom priznaju to ope kao svoj vlastiti supstancijalni
duh, pa su za nj djelatni kao za svoj konani cilj, tako da ni ono
ope ne vai i ne izvrava se bez posebnog interesa, znanja i hti-
jenja, niti individue ive kao privatne osobe samo za ovo poto-
nje, a da im htijenje nije ujedno u opemu i za ope, imajui
djelatnost koja je svjesna te svrhe. Princip modernih drava ima
tu neuvenu snagu i dubinu da daje da se princip subjektiviteta
dovri do samostalnog ekstrema osobne posebnosti, a istovre-
meno moe ga vratiti u supstancijalno jedinstvo i da tako u nje-
mu odri samo to jedinstvo.
Dodatak. Ideja drave u novije vrijeme ima osobenost da
drava nije ozbiljenje slobode po subjektivnoj proizvoljnosti ne-
go po pojmu volje, to jest, po svojoj openitosti i boanskosti.
Nesavrene drave su one u kojima je ideja drave jo skrivena i
gdje njena posebna odreenja nisu dola do slobodne samostal-
nosti. U dravama klasine starine svakako se ve nalazi openi-
tost, ali partikularitet jo nije bio odrijeen i osloboen i za op-
enitost, to znai, jo nije vraen opoj svrsi cjeline. Bit nove
drave je to da je ono openito povezano sa punom slobodom
posebnosti i dobrobiti individua, da se, dakle, interes porodice i
graanskog drutva mora sabrati u dravi, ali da openitost
svrhe ne moe napredovati bez vlastitog znanja i htijenja poseb-
nosti koja mora sauvati svoje pravo. Ono openito mora biti
376
se realizira kao samostalna mo u kojoj su pojedinane indivi-
due samo momenti: da drava postoji, to je kretanje Boga u svi-
jetu, njegov osnov je mo uma koji se ozbiljuje kao volja. U ide-
ji drave ne moraju se u vidu imati posebne drave, ne posebne
institucije, tavie, mora se posmatrati ideja za sebe, ovaj zbilj-
ski bog. Svaka drava, - smatrali je mi, prema zakonima koje
ima, loom, prepoznali mi u njoj ove ili one nedostatke, - uvijek
ima, osobito ako pripada obrazovanim dravama naeg doba,
bitne momente svoje egzistencije u sebi. Ali poto je lake pro-
nai nedostatke nego shvatiti ono afirmativno, lako se zapada u
greku da se zaborave pojedine strane unutarnjeg organizma sa-
me drave. Drava nije nikakvo umjetniko djelo, ona stoji u
svijetu a time u sferi samovolje, sluaja, zablude; ravo ponaa-
nje ja mogu defigurirati po mnogim stranama. Ali najruniji
ovjek, zloinac, bolesnik i bogalj, jo je uvijek ivui ovjek;
ovo afirmativno, ivot, postoji uprkos nedostataka, a ovdje se
radi ovom afirmativnom.
259.
Ideja drave ima
a) neposrednu zbiljnost, pa je individualna drava kao or-
ganizam koji se odnosi na sebe - ustav ili unutarnje dravno
pravo;
b) ona prelazi u odnos pojedinane drave prema drugim
dravama - spoljanje dravno pravo;
c) ona je opa ideja kao rod i apsolutna mo spram indivi-
dualnih drava, duh koji sebi u procesu svjetske povijesti daje
svoju zbiljnost.
Dodatak. Drava kao zbiljska bitno je individualna drava
a osim toga i posebna drava. Individualitet se treba razlikovati
od posebnosti: on je moment same ideje drave, dok posebnost
pripada povijesti. Drave kao takve su nezavisne jedna od dru-
ge a odnos, dakle, moe biti samo spoljanji, tako da neto tree
to povezuje mora biti iznad njih. Ovo tree sada je duh koji se-
bi daje zbiljnost u svjetskoj povijesti i jest njihov apsolutni su-
dac. Mnoge drave mogu, dodue kao savez u neku ruku obra-
zovati sud za druge, mogu se uspostaviti savezi kao, na primjer,
OBIAJNOST 377
Sveta alijansa, ali su oni uvijek samo relativni i ogranieni, kao
vjeni mir. Svejedini apsolutni sudac koji uvijek vai i protiv
onog posebnog, jest po sebi i za sebe bivstvujui duh koji se u
svjetskoj povijesti prikazuje kao ono openito i kao djelatni rod.
A. Unutarnje pravo drave
260.
Drava je zbiljnost konkretne slobode; a konkretna slobo-
da sastoji se u tome da osobna pojedinanost i njeni posebni in-
teresi isto tako imaju svoj potpuni razvoj i priznanje svog prava
(u sistemu porodice i graanskog drutva), kao to s pomou sa-
mih sebe djelomice prelaze u interes opega, a djelomice sa zna-
njem i voljom priznaju to ope kao svoj vlastiti supstancijalni
duh, pa su za nj djelatni kao za svoj konani cilj, tako da ni ono
ope ne vai i ne izvrava se bez posebnog interesa, znanja i hti-
jenja, niti individue ive kao privatne osobe samo za ovo poto-
nje, a da im htijenje nije ujedno u opemu i za ope, imajui
djelatnost koja je svjesna te svrhe. Princip modernih drava ima
tu neuvenu snagu i dubinu da daje da se princip subjektiviteta
dovri do samostalnog ekstrema osobne posebnosti, a istovre-
meno moe ga vratiti u supstancijalno jedinstvo i da tako u nje-
mu odri samo to jedinstvo.
Dodatak. Ideja drave u novije vrijeme ima osobenost da
drava nije ozbiljenje slobode po subjektivnoj proizvoljnosti ne-
go po pojmu volje, to jest, po svojoj openitosti i boanskosti.
Nesavrene drave su one u kojima je ideja drave jo skrivena i
gdje njena posebna odreenja nisu dola do slobodne samostal-
nosti. U dravama klasine starine svakako se ve nalazi openi-
tost, ali partikularitet jo nije bio odrijeen i osloboen i za op-
enitost, to znai, jo nije vraen opoj svrsi cjeline. Bit nove
drave je to da je ono openito povezano sa punom slobodom
posebnosti i dobrobiti individua, da se, dakle, interes porodice i
graanskog drutva mora sabrati u dravi, ali da openitost
svrhe ne moe napredovati bez vlastitog znanja i htijenja poseb-
nosti koja mora sauvati svoje pravo. Ono openito mora biti
potvreno na djelu, ali subjektivitet na drugoj strani biti posve
ivo razvijen. Kao ralanjena i istinski organizirana drava se
treba posmatrati samo kroz to da oba momenta postoje u njiho-
voj snazi.
261.
Spram sfera privatnog prava i privatne dobrobiti, porodice
i graanskog drutva, drava je, s jedne strane, spoljanja nu-
nost i njihova via mo, ijoj su prirodi podvrgnuti i od koje za-
vise njihovi zakoni, kao i njihovi interesi; ali, s druge strane,
ona je njihova imanentna svrha, pa joj je snaga u jedinstvu nje-
ne ope konane svrhe i posebnog interesa individua, u tome da
oni utoliko imaju spram nje dunosti ukoliko istovremeno ima-
ju prava ( 155).
Ve je gore u 3, primjed., primijeeno da je misao
zavisnosti napose i privatnopravnih zakona od odreenog
karaktera drave i filozofski nazor da se dio promatra sa-
mo u svom odnosu prema cjelini, uzeo na oko naroito
Montesquieu u svom glasovitom djelu Duh zakona, poku-
avajui da to u pojedinostima i izvede. - Budui da je
dunost ponajprije dranje spram neega to je za mene
supstancijalno, po sebi i za sebe ope, a pravo, naprotiv,
opstanak uope toga supstancijalnoga, dakle strana njego-
ve posebnosti i moje posebne slobode, zato se oboje na
formalnim stupnjevima pojavljuje podijeljeno na razliite
strane ili osobe. Drava, kao ono obiajnosno, kao proi-
manje supstancijalnoga i posebnoga, sadrava da je moja
obavezatnost spram onoga supstancija'noga ujedno opsta-
nak moje posebne slobode, tj. da su u njoj dunost i prava
ujedinjeni u jednoj te istoj vezi. No kako, nadalje, u dravi
razliiti momenti ujedno dolaze do svog osebujnog oblija
i realiteta, a time ponovo nastupa razlikovanje prava i
dunosti, to su oni time to su po sebi, tj. formalno identi-
ni, ujedno po svom sadraju razliiti. U onome privatno-
me i moralnome nedostaje zbiljska nunost veze pa je, pre-
ma tome, opstojea samo apstraktna jednakost sadraja;
to je u tim apstraktnim sferama jednome pravo, treba da
bude pravo i drugome, a to je jednome dunost, treba da
OBIAJNOST 379
bude dunost i drugome. Onaj apsolutni identitet dunosti
i prava zbiva se samo kao jednaki identitet sadraja, u od-
reenju da je ovaj sadraj sam posve openit, naime, prin-
cip dunosti i prava, osobna sloboda ovjekova. Robovi
nemaju stoga nikakve dunosti, jer nemaju prava; i obrat-
no (ovdje nije rije religioznim dunostima). - No u
konkretnoj ideji, koja se razvija u sebi, razlikuju se njeni
momenti, a njena odreenost postaje ujedno razliiti sad-
raj; u porodici nema sin prema ocu prava istog sadraja
kao to ima dunosti, a graanin spram vladara i vladavi-
ne nema prava istog sadraja kao to ima dunosti. - Onaj
pojam ujedinjenja dunosti i prava jest jedno od najvani-
jih odreenja i sadrava unutarnju snagu drava. - Ap-
straktna strana dunosti ostaje kod toga da posebni interes
treba previdjeti i izagnati kao nebitan, ak kao nedostojan
moment. Konkretno promatranje, ideja, pokazuje moment
posebnosti isto tako bitnim, a prema tome, njegovo zado-
voljenje upravo nunim; individua mora u svom ispunja-
vanju dunosti na bilo koji nain nai svoj vlastiti interes,
svoje zadovoljenje ili raun, a iz njegova odnosa u dravi
mora mu izrasti neko pravo, ime opa stvar postaje nje-
gova vlastita posebna stvar. Posebni interes uistinu ne tre-
ba da se stavlja na stranu ili ak suzbija, nego ga treba sta-
viti u suglasnost s onim opim, ime se odrava on sam i
ono ope. Individua, po svojim dunostima podanik, nala-
zi kao graanin u njihovu ispunjenju zatitu svoje osobe i
vlasnitva, uzimanje u obzir svoje posebne dobrobiti i za-
dovoljenje svoje supstancijalne biti, svijest i samoosjeaj
da je lan ove cjeline, a u tom izvravanju dunosti kao
djela i poslova za dravu ova se odrava i opstoji. Po ap-
straktnoj strani bio bi interes onoga opega samo taj da se
njegovi poslovi, djela koja ono zahtijeva, izvravaju kao
dunosti.
Dodatak. U dravi je po srijedi jedinstvo openitosti i po-
sebnosti. U starim dravama subjektivna svrha je uope bila jed-
no sa htijenjem drave, u modernim vremenima, naprotiv, zahti-
jevamo vlastiti nazor, vlastito htijenje i savjest. Stari nisu imali
nita u ovom smislu, ono posljednje njima je bila dravna volja.
Dok u azijatskim despotijama individua u sebi nema nikakvu
380
unutarnjost i nikakvo opravdanje, u modernom svijetu ovjek
hoe da bude potovan u svojoj unutarnjosti. Povezanost du-
nosti i prava ima podvostruene strane u tome da ono ta dra-
va iziskuje kao dunost, jest neposredno pravo individue poto
nije ba nita drugo nego organizacija pojma slobode. Odree-
nja individualne volje su kroz dravu dovedena do objektivnog
postojanja i tek kroz nju dolaze do svoje istine i ozbiljenja.
Drava je jedini uslov postizanja posebne svrhe i dobrobiti.
262.
Zbiljska ideja, duh, koji se sam razdvaja u dvije idealne
sfere svog pojma, porodicu i graansko drutvo, kao i svoju ko-
nanost, da bi iz njihova idealiteta za sebe bio beskonani zbilj-
ski duh, da dodjeljuje, dakle, tim sferama materijal ove svoje
konane zbiljnosti, individue kao mnotvo, tako da se to dodje-
ljivanje u pojedincu pojavljuje posredovanjem okolnosti, proiz-
voljnosti i vlastitog obzira njegova odreenja ( 185. i primjed.).
Dodatak. U Platonovoj dravi subjektivna sloboda jo ne
vai jer vlast individuama jo dodjeljuje poslove. U mnogim ori-
jentalnim dravama ovo dodjeljivanje se dogaa roenjem.
Subjektivna sloboda koja se mora uzeti u obzir, zahtijeva meu-
tim slobodni izbor individua.
263.
U ovim sferama, u kojima njegovi momenti*, pojedina-
nost i posebnost, imaju svoj neposredni i reflektirani realitet,
duh je kao njihova objektivna openitost to u njih sjaji, kao
mo onoga umnoga u nunosti ( 184), naime, kao u preanje-
mu razmotrene institucije.
* Tj. momenti duha. - Primj. red.
OBIAJNOST 381
Dodatak. Drava kao duh razdvaja se u posebna odree-
nja svoga pojma, u posebne naine postojanja. Ako hoemo na-
vesti primjer iz pnrode onda je to nervni sistem koji osjea na
osebujan nain: apstraktni je moment biti kod sebe i u tome
imati identitet samoga sebe. Analiza osjeta sada, pak, pokazuje
dvije strane i dijeli se tako da se razlike pojavljuju kao cijeli sis-
temi : prvi je apstraktno osjeanje, ono dranje kod samoga se-
be, prigueno kretanje u sebi, reprodukcija, unutarnje samohra-
njenje, produciranje i probava. Drugi moment je da ovaj bitak
kod samoga sebe ima moment diferencije, ima nasuprot sebe
ono izlaenje vani. Ovo je iritabilitet, ono izlaenje osjeta vani.
Ovo sainjava vlastiti sistem, a postoje nie ivotinjske klase ko-
je su obrazovale samo ovo a ne duevno jedinstvo osjeta u sebi.
Ako ove prirodne odnose uporedimo sa odnosima duha, onda
se porodica moe povezati sa senzibilitetom a graansko dru-
tvo sa iritabilitetom. Ono tree je drava, nervni sistem za sebe,
organizam u sebi; ali on je iv samo ukoliko su oba momenta,
ovdje porodica i graansko drutvo, u njemu razvijeni. Zakoni
koji njima upravljaju jesu institucije onoga umnog koje u njima
ija. Ali, temelj, posljednja istina ovih institucija jeste duh koji
im je opa svrha i svjesni predmet. Porodica je dodue i obiaj-
na, samo svrha nije kao znana; u graanskom drutvu je, napro-
tiv, razdvajanje ono to je odreujue.
264.
Individue mnotva, budui da su one same duhovne priro-
de i time sadravaju u sebi dvostruki moment, naime ekstrem
pojedinanosti, koja za sebe zna i hoe, te ekstrem openitosti,
koja zna i hoe ono supstancijalno, pa stoga dolaze do prava
ovih obiju strana samo utoliko ukoliko su isto tako zbiljske i
kao privatne osobe i kao supstancijalne osobe - postiu u onim
sferama dijelom neposredno ono prvo, dijelom ovo drugo na taj
nain da oni u institucijama, kao onome po sebi bitkujuemu
opemu svojih posebnih interesa, imaju svoju bitnu samosvijest,
a dijelom da one njima pruaju na opu svrhu upravljen posao i
djelatnost u korporaciji.
382
265.
Te institucije u posebnome sainjavaju ustav, tj. razvijenu
i ozbiljenu umnost, pa su zato vrsta baza drave, kao i povjere-
nja i nastrojenosti individua prema njoj te kameni temeljci jav-
ne slobode, jer je u njima posebna sloboda realizirana i umna,
pa time u njima samima po sebi opstoji ujedinjenje slobode i
nunosti.
Dodatak. Ve je ranije primijeeno da svetost braka i insti-
tucije, u emu se graansko drutvo pojavljuje kao obiajno, sa-
injava vrstinu cjeline, to znai, da je ono ope ujedno stvar
svakog, kao onog posebnog. Ono emu se radi jeste to da se
zakon uma i posebne slobode proimaju i da moja posebna
svrha postaje identina sa onim opim, inae drava stoji u zra-
ku. Samoosjeaj individua sainjava njihovu zbiljnost a njihova
vrstina je identitet onih dviju strana. esto se govorilo da je
svrha drave sree graana; to je svakako istina: ako njima nije
dobro, njihova subjektivna svrha nije zadovoljena; ako ne nala-
ze da je posredovanje ovog zadovoljenja drava kao takva, onda
ona stoji na slabim nogama.
266.
No duh nije sebi objektivan i zbiljski samo kao ova nu-
nost i kao carstvo pojave nego kao njihov idealitet i kao ono nji-
hovo unutarnje; tako je ta supstancijalna openitost sama sebi
predmet i svrha, a time je isto tako ona nunost sebi u liku slo-
bode.
267.
Nunost u idealitetu je razvoj ideje unutar nje same; ona
je kao subjektivni supstancijalitet politiko uvjerenje, a kao ob-
jektivni, za razliku od onoga, organizam drave, prava politika
drava i njen ustav.
OBIAJNOST 383
Dodatak. Jedinstvo slobode koja sebe hoe i zna, jest naj-
prije kao nunost. Ono supstancijalno ovdje je sada kao subjek-
tivna egzistencija i individua; ali drugi nain nunosti je organi-
zam, to znai, duh je proces u samom sebi, ralanjuje se u sebi,
postavlja razlike u sebi kroz koje sainjava svoje kruenje.
268.
Politiko uvjerenje, patriotizam uope, kao izvjesnost koja
je istinita (puka subjektivna izvjesnost ne proizlazi iz istine, pa
je samo mnjenje), te htijenje koje je postalo navikom samo je re-
zultat u dravi opstojeih institucija, u kojima umnost zbiljski
egzistira, kao to se ona, postupanjem koje je njima prikladno,
potvruje. - Ovo je uvjerenje uope povjerenje (koje moe pri-
jei u manje ili vie obrazovani uvid) - svijest da je moj supstan-
cijalni i posebni interes u interesu i svrsi nekoga drugoga (ovdje
drave) sauvan i sadran kao u odnosu prema meni kao poje-
dincu - ime taj drugi za mene upravo nije vie neposredno dru-
gi, pa sam ja u ovoj svijesti slobodan.
Pod patriotizmom esto se razumijeva samo raspolo-
enje za izvanredne rtve i postupke. On je, meutim, u
bitnosti uvjerenje koje je u obinim stanjima i ivotnim
odnosima naviklo da zajednicu zna kao supstancijalni te-
melj i svrhu. Ova svijest, koja se pri obinom ivotnom to-
ku sauvala u svim odnosima, upravo je ona na kojoj se
zatim osniva i raspoloenje za neobine napore. No kako
su ljudi esto radije velikoduni nego pravedni, to se oni
lako uvjeravaju da imaju onaj izvaredni patriotizam da bi
sebi tu istinsku nastrojenost utedjeli ili da bi opravdali
njezin nedostatak. Ako se nadalje nastrojenost smatra
onim to za sebe moe uiniti poetak i proizai iz subjek-
tivnih predstava i misli, onda se nastrojenost zamjenjuju s
mnjenjem, jer je ono uz taj nazor lieno svog istinskog te-
melja objektivnog realiteta.
Dodatak. Neobrazovani ljudi uivaju u rezoniranju i ku-
enju jer pokuda je laka ali je teko poznavati dobro i njegovu
384
unutarnju nunost. Poetniko obrazovanje uvijek poinje sa
kuenjem, potpuno obrazovanje, pak, u svakom vidi ono pozi-
tivno. U religiji je isto tako skoro reeno da je ovo ili ono sujev-
jerje, ali je beskrajno tee pojmiti istinu tome. Pojavna politi-
ka nastrojenost treba se, dakle, razlikovati od onog to ljudi is-
tinski hoe, jer oni zapravo hoe stvari iznutra ali se dre za po-
jedinosti i uivaju u tatini onoga htijenja razumjeti - bolje. Lju-
di imaju povjerenje u to da drava mora postojati i da se samo u
njoj moe ostvariti posebni interes, ali navika ini nevidljivim
ono na emu poiva naa cijela egzistencija. Ako neko nou iz-
lazi na ulicu siguran, ne pada mu na pamet da bi to moglo biti
drugaije jer je navika sigurnosti postala drugom prirodom i up-
ravo se ne razmilja tome da je ovo djelo posebnih institucija.
esto se pomilja da je drava povezana sa nasiljem; ali ono to
je postojano smo je temeljni osjeaj poretka kojeg imaju svi.
269.
Svoj posebni odreeni sadraj uzima nastrojenost iz razli-
itih strana organizma drave. Taj organizam jest razvoj ideje u
njene razlike i njihovu objektivnu zbiljnost. Te razluene strane
tako su razliite vlasti i njihovi poslovi i djelatnosti, ime se ne-
prestano na nuni nain, i to time to su one odreene prirodom
pojma, proizvodi i odrava ono ope time to je ono isto tako
pretpostavljeno njegovoj proizvodnji; - ovaj organizam je poli-
tiki ustav.
Dodatak. Drava je organizam, to znai, razvitak ideje
prema njenim razlikama. Ove razliite strane jesu razliite vlasti
i njihovi poslovi i djelatnosti, ime se ono ope neprestano pro-
izvodi na nuan nain i sebe odrava tako to je pretpostavljeno
ba u svojoj produkciji. Ovaj organizam je politiko ureenje;
ono vjeno proizlazi iz drave, kao to se kroz nju odrava. Ako
se oboje raspada, ako se razliite strane oslobaaju, onda nije
postavljeno jedinstvo koje ih proizvodi. Njima pristaje bajka
stomaku i ostalim organima. Priroda organizma je ta da ako svi
dijelovi ne prelaze u identitet, ako se jedan postavlja kao samos-
talan, sve mora propasti. Sa predikatima, naelima itd., ne stie
se daleko u prosuivanju drave koja mora biti shvaena kao
OBIAJNOST
385
organizam, kao to je kroz predikate jednako malo shvaena
priroda Boga, iji ivot ja, tavie, moram opaati u samome se-
bi.
270.
Da je svrha drave opi interes kao takav, a u tome, kao
svojoj supstanciji, odranje posebnih interesa, jest: 1. njena ap-
straktna zbiljnost ili supstancijalitet; ali ovaj je 2. njena nunost
kad se on dirimira u pojmovne razlike njene djelatnosti koje su
po onom supstancijalitetu isto tako zbiljska vrsta odreenja, si-
le itd.; i 3. ali upravo je taj supstancijalitet duh koji je proao
kroz oblik obrazovanja, duh koji sada zna i hoe. Drava stoga
zna to hoe, i zna to u svojoj openitosti, kao miljeno; ona
djeluje i postupa stoga po znanim svrhama, poznatim naelima i
po zakonima koji to nisu samo po sebi nego i za svijest; te isto
tako, ukoliko se njeni postupci odnose na opstojee okolnosti i
odnoaje, po njihovu odreenom poznavanju.
Ovdje je mjesto da se dotaknemo odnosa drave pre-
ma religiji, jer se u novije vrijeme tako esto ponavlja da je
religija temelj drave i jer se to tvrdi takoer i s pretenzi-
jom kao da bi s njome bila iscrpena znanost drave - a ni-
jedna tvrdnja nije vie podesna da proizvede tako mnogo
zbrke, tavie, da zbrku uzdigne ak do ureenja drave,
do oblika koji bi trebalo da ima spoznaja. Prije svega mo-
e se initi sumnjivim da se religija preporuuje i trai po-
glavito i za razdoblja javne bijede, rastrojenosti i ugnjeta-
vanja, pa da se na nju upuuje kao utjehu zbog nepravde i
kao nadu za naknadu gubitka. Ako se onda, nadalje, smat-
ra uputstvom religije da se bude ravnoduan spram svjet-
skih interesa, toka i poslova zbiljnosti, a drava je, meu-
tim, duh koji stoji u svijetu: onda se ini da upuivanje na
religiju ili nije podesno da interese i posao drave uzdigne
do bitne ozbiljne svrhe, ili se, s druge strane, ini da u
dravnoj upravi sve valja prikazati kao stvar ravnodune
proizvoljnosti, bilo da se samo govori kao da su u dravi
svrhe strasti, nepravedne sile itd., ono to vlada, ili da tak-
vo upuivanje na religiju hoe dalje da vrijedi samo za se-
be, i da zahtijeva odreivanje i rukovanje pravom. Kao to
bi se smatralo porugom kad bi se sav osjeaj protiv tiranije
odbacio time to potlaeni nalazi svoju utjehu u religiji, is-
to tako ne treba zaboraviti da religija moe poprimiti oblik
koji ima za posljedicu najsurovije robovanje pod okovima
predrasude i degradaciju ovjeka ispod ivotinje (kao kod
Egipana i Indijaca koji potuju ivotinje kao svoja via
bia). Ta pojava moe, u najmanju ruku, upozoriti na to
da ne treba govoriti religiji sasvim oenito i da je spram
nje, kakva je u izvjesnim likovima, naprotiv potrebna mo
koja spaava i koja se zauzima za pravo uma i samosvijes-
ti. - No bitno odreenje odnosu religije i drave namee
se samo ukoliko se podsjetimo njenog pojma. Religija ima
kao svoj sadraj apsolutnu istinu, a time pada u nju i ono
najvie uvjerenja. Kao zor, uvstvo, predstavljajua spoz-
naja koja se bavi bogom kao bezgraninim temeljem i uz-
rokom, kojemu sve ovisi, sadrava ona zahtjev da se i
shvati u tom odnosu i da u njemu postigne njegovu po-
tvrdu, opravdanje, uvjerenje. Drava i zakoni, kao i du-
nosti, zadobivaju u ovom odnosu za svijest najvie obisti-
njenje i najviu obaveznost; jer ak drava, zakoni i du-
nosti u svojoj su zbiljnosti neto odreeno, to prelazi u vi-
u sferu kao u svoj temelj (Enciklop. filozof, znanosti
[1817], 453)." Stoga religija sadrava takoer mjesto koje
u svim promjenama i u gubitku zbiljskih svrha, interesa i
posjeda prua svijest nepromjenljivome i najvioj slobo-
di i zadovoljstvu.* Ako sad religija tako sainjava temelj
to sadrava ono obiajnosno uope i poblie prirodu
drave kao boansku volju, onda je to ujedno samo temelj
to ona jest, a ovdje je ono u emu se obje razilaze. Drava
je boanska volja kao prisutan duh, koji se razvija u zbilj-
" 3. izdanie. 553 Bilj. njem, izd.
* Religija ima poput spoznaje i znanosti za svoj princip vlastiti oblik, razli-
it od oblika drave. Oni stoga ulaze u dravu, djelomice u odnosu sredstva ob-
razovanja i uvjerenja, djelomice ukoliko su bitno samosvrhe, s te strane da ima-
ju spoijanji opstanak. U oba pogleda principi se drave na njih primjenjuju; u
potpunoj konkretnoj raspravi dravi moraju se razmotriti one sfere, kao um-
jetnost, puki prirodni odnosi itd., takoer u vezi i poloaju koje oni imaju u
dravi; ali ovdje, u ovoj raspravi, gdje se princip drave u svojoj vlastitoj sferi
provodi po svojoj ideji, moe se samo uzgred govoriti njihovim principima i
primjeni prava drave na njih.
OBIAJNOST
387
ski lik i organizaciju svijeta. - Oni koji ele ostati kod obli-
ka religije spram drave dre se kao oni koji misle da u
spoznaji imaju ono pravo, samo ako uvijek ostanu pri biti
i ako od te apstrakcije ne idu dalje do opstanka, ili kao oni
(vidi gore 140, primjed.) koji hoe samo apstraktno do-
bro, pa pridravaju za samovolju da ona odredi to je do-
bro. Religija je odnos prema apsolutnome u obliku uv-
stva, predstave, vjere, a u njezinu centru koji sadrava sve,
jest sve samo kao neto akcidentalno, takoer i kao neto
to nestaje. Ako se tako tog oblika vrsto drimo i u pogle-
du drave da je on i za nju ono to bitno odreuje i vai,
onda je ona, kao organizam koji je razvijen do opstojeih
razlika, zakona i ustanova, izvrgnut? na milost i nemilost
kolebanju, nesigurnosti i poremeenju. Ono objektivno i
ope, zakoni, umjesto da budu odreeni kao opstojei i
vaei, dobivaju odreenje neega negativnoga spram
onog oblika, koji obavija sve ono odreeno i koji upravo
time postaje ono subjektivno, a za vladanje ljudi proizlazi
posljedica: pravedniku nije dan nikakav zakon; budite po-
boni, pa moete inae initi to god vas volja - moete se
prepustiti vlastitoj proizvoljnosti i strasti, a druge, koji od
toga trpe nepravdu, moete uputiti na utjehu i nadu religi-
je, ili jo gore, odbaciti ih i prokleti kao nereligiozne. Uko-
liko, meutim, to negativno dranje ne ostane samo unu-
tarnje uvjerenje i nazor, nego se obrati zbiljnosti pa u njoj
poinje vaiti, nastaje religiozni fanatizam, koji, kao i poli-
tiki, progoni sve dravne ustanove i zakonski red kao gra-
nice koje stjenjavaju i koje su neprimjerene onome unu-
tarnjemu, beskonanosti due, smatrajui, prema tome,
privatno vlasnitvo, brak, odnose i poslove graanskog
drutva itd. nedostojnima ljubavi i slobode uvstva. No
kako se ipak mora odluiti za zbiljski opstanak i postupa-
nje, to nastupa isto to i kod subjektiviteta volje uope, ko-
ji sebe zna kao ono apsolutno ( 140), da se odluuje na
osnovu subjektivne predstave, tj. mnjenja i nahoenja pro-
izvoljnosti. - Ali istinito spram ovoga istinitoga, koje se
obavija u subjektivitet osjeaja i predstavljanja, jest og-
romno prekoraivanje unutarnjega u spoljanje, mate
uma u realitet, oko ega je radila itava svjetska povijest i
s pomou kojega je rada obrazovano ovjeanstvo zadobi-
25*
lo zbiljnost i svijest umnog opstanka, dravnih ustanova i
zakona. Od onih koji trae Gospodina - pa se u svom ne-
obrazovanom mnjenju uvjeravaju da neposredno imaju
sve, mjesto da sebi nametnu posao da svoj subjektivitet uz-
dignu do spoznaje istine i do znanja objektivnog prava i
dunosti - moe proizai samo razaranje svih obiajnos-
nih odnosa, ludorija i odvratnost, - nune konzekvencije
uvjerenja religije koja ostaje iskljuivo kod svojeg oblika,
pa se tako okree protiv zbilje i istine koja opstoji u obliku
onoga opega, zakona. No nije nuno da to uvjerenje tako
ide do ozbiljenja; ono sa svojim negativnim stajalitem, na
svaki nain, moe ostati i kao neto unutarnje, pokoravati
se uredbama i zakonima te ostati pri odanosti i uzdisanju
ili preziranju i eljenju. Ne snaga, nego slabost uinila je u
nae vrijeme religioznost polemikom vrstom pobonosti,
bilo da je povezana s pravom potrebom, ili samo i s neza-
dovoljenom tatinom. Svakako je - namjesto da se vlastito
mnjenje svlada radom studija i vlastito htijenje podvrgne
stezi, pa da se ono tako uzdigne do slobodne poslunosti -
najjeftinije odrei se spoznaje objektivne istine, sauvati
uvstvo potitenosti i time uobraenosti, pa zahtijevati go-
tovo sve od pobonosti da bi se prozrela priroda zakona i
dravnih ureenja i sudilo njima, te navelo kakvi bi tre-
bali i morali biti, i to zato to to dolazi iz pobona srca, na
nepogreiv i nepovrediv nain; jer time to namjere i
tvrdnje religiju ine osnovom, ne moe im se nita zamjeri-
ti ni zbog njihove plitkoe ni zbog njihove nepravednosti.
Ukoliko je, meutim, religija, ako je istinska, bez takvog
negativnog i po'emikog pravca spram drave, pa je, na-
protiv, priznaje i potvruje, utoliko ona, nadalje, ima za
sebe svoje stanje i svoje ispoljavanje. Posao njenog kulta
sastoji se u postupanjima i uenju; ona treba za to imanja
i vlasnitvo, kao i individue posveene slubi zajednice.
Time nastaje odnos drave i crkvene zajednice. Odreenje
je tog odnosa jednostavno. U prirodi je stvari da drava is-
punjava dunost da ukazuje svaku potporu zajednici za
njenu religioznu svrhu i osigura zatitu, tavie, budui da
je religija moment koji nju integrira kao ono najdublje uv-
jerenje, ona treba da zahtijeva od svih svojih pripadnika
da se dre jedne crkvene zajednice - uostalom, bilo koje,
OBIAJNOST
389
jer se drava ne moe uputati u sadraj, ukoliko se on od-
nosi na ono unutarnje predstave. Drava, koja je u svojoj
organizaciji izgraena, pa je stoga snana, moe se u tome
vladati utoliko liberalnije, te potpuno previati pojedinos-
ti koje bi u nju dirale pa i u sebi izdravati zajednice (pri
emu to, dakako, zavisi od broja) koje religiozno ak i ne
priznaju direktne dunosti spram nje, time to, naime, la-
nove te zajednice preputa graanskom drutvu s njego-
vim zakonima pa je zadovoljna s pasivnim ispunjavanjem
direktne dunosti spram nje koje je posredovano moda
preobraajem i razmjenom.* - Ukoenija, ali to lei u pri-
rodi te strane isto tako spram drugih sasvim graanskih
postupaka (vidi gore 234). Ukoliko se religiozno zajed-
nitvo individua uzdigne do zajednice, korporacije, stoji
ona uope pod policijskim vrhovnim nadzorom drave. -
No samo uenje ima svoje podruje u savjesti, stoji u pra-
* O kvekerima, anabaptistima itd. moe se rei da su samo aktivni lano-
vi graanskog drutva, a kao privatne osobe stoje samo u privatnom saobraaju
prema drugima, pa su ak u ovom odnosu oproteni od zakletve; direktne du-
nosti spram drave ispunjavaju oni na pasivan nain, pa se uglavnom pristaje da
je jedna od najvanijih dunosti, koju oni direktno osporavaju, da se drava bra-
ni od neprijatelja, ispuni zamjenom s pomou drugih poslova. Spram takvih
sekta drava u pravom smislu pokazuje toleranciju, jer kako ne priznaju dunos-
ti spram nje, one ne mogu zahtijevati pravo da budu njeni lanovi. Kad su se
jednom u sjeveroamerikom Kongresu jae pozabavili ukidanjem ropstva crna-
ca, jedan je delegat iz junih provincija tano odvratio: Priznajte vi nama crn-
ce, mi emo vam priznati kvekere. - Samo inom svojom snagom moe drava
previdjeti i trpjeti takve anomalije pa se pri tome prepustiti osobito moi obiaja
i unutarnje umnosti svojih institucija da e one, ukoliko drava u tome ne priba-
vi strogo vaenje svojim pravima, smanjiti i svladati razliku. Koliko god se mo-
da imalo formalnog prava protiv idova u pogledu podjeljivanja'i samih gra-
anskih prava, budui da bi oni sebe trebali smatrati ne samo kao posebnu reli-
gioznu stranku nego i kao pripadnike tueg naroda, toliko je vika koja se podig-
la s ovog i drugih gledita previdjela da su oni prvenstveno ljudi i da to nije sa-
mo neki povrni, apstraktni kvalitet ( 209, primjed.) nego da u tome lei to da s
pomou priznatih graanskih prava, tavie, nastaje samoosjeaj da u graan-
skom drutvu vae kao pravne osobe, a iz tog beskonanog, od svega drugoga
slobodnog korijena zahtijevamo izjednaenje naina miljenja i uvjerenja. Na-
protiv bi se odvajanje koje se predbacuje idovima odralo, pa bi s pravom po-
stalo krivnjom i prijekorom dravi koja ih iskljuuje; jer bi drava time porekla
svoj princip, objektivnu instituciju i njenu mo (usporedi 268, primjedba na
koncu). Tvrdnja tom iskljuivanju, poto je mislila da u najviem stupnju ima
pravo, pokazala se i u iskustvu kao najlua, postupak vlada, naprotiv, kao ono
mudro i vrijedno.
vu subjektivne slobode samosvijesti - sfere unutranjosti
koja kao takva ne sainjava podruje drave. Ipak i drava
ima jedno uenje, jer njene ustanove i ono to u dravi va-
i liko, meutim, crkvena zajednica posjeduje vlasnitvo i
vri ostale postupke kulta, imajui za to u slubi individue,
prelazi ona iz onoga unutarnjega u svjetovno, a time na
podruje drave, pa se tako postavlja neposredno pod nje-
ne zakone. Zakletva, ono obiajnosno uope, kao i odnos
braka dovode, dodue, sa sobom unutarnje proimanje i
uzdizanje uvjerenja, koje s pomou religije zadobiva svoju
najdublju potvrdu. Budui da su obiajnosni odnosi bitno
odnosi zbiljske umnosti, zato valja u njima prije svega ut-
vrditi prava te umnosti, kojima se pridruuje crkvena po-
tvrda kao samo unutarnja, apstraktnija strana. U pogledu
daljih izjava, koje polaze od crkvene ujedinjenosti, u ue-
nju ono unutarnje vie pretee ono spoljanje nego u po-
stupcima kulta i drugih s time povezanih ponaanja, gdje
se pravna strana u najmanju ruku odmah za sebe pojavlju-
je kao stvar drave; (crkve su sebi, dakako, prisvojile tako-
er izuzimanje svojih slubenika i njihova vlasnitva od
vlasti i sudske nadlenosti drave, ak sudsku nadlenost
nad svjetovnim osobama u predmetima u kojima - kao to
su stvari rastave braka, stvari zakletve itd. - religija konku-
rira). - Policijska je strana, s obzirom na takve postupke,
dakako, neodre - uope kao pravno, ustav itd., bitno op-
stoji u obliku misli kao zakon, a kako ona nije mehani-
zam, nego je umni ivot samosvjesne slobode, sistem obi-
ajnosnog svijeta, zato je uvjerenje, a zatim i njegova svi-
jest u naelima, bitan momenat u zbiljskoj dravi. Uenje
crkve nije opet prosto neto unutarnje savjesti, nego je kao
uenje, naprotiv izjava, i ujedno izjava nekom sadraju
koji je najue povezan s obiajnosnim naelima i zakoni-
ma drave ili se neposredno tie njih samih. Drava i
crkva ovdje se, dakle, direktno poklapaju ili su jedna pro-
tiv druge. Razliitost obaju podruja crkva moe dovesti
do otre suprotnosti da ona, koja u sebi sadrava apsolutni
sadraj religije, promatra duhovno uope, time pak i obi-
ajnosni element kao svoj dio, a dravu kao mehaniki
aparat za neduhovne, spoljanje svrhe, sebe kao carstvo
boje ili u najmanju ruku kao put ili predvorje za to, a
OBIAJNOST
391
dravu kao carstvo svijeta, tj. onoga promjenljivoga i ko-
nanoga, pa sebe na taj nain shvaa kao samosvrhu, a
dravu samo kao puko sredstvo, S ovom pretenzijom po-
vezuje se zatim u pogledu nauavanja zahtjev da drava u
tome dopusti crkvi ne samo potpunu slobodu nego da bez-
uvjetno potuje njeno nauavanje kao nauavanje ma kak-
vo ono bilo, jer to odreenje pripada samo njoj. Kao to
drava dolazi do te pretenzije iz irokog razloga da je du-
hovni element uope njezino vlasnitvo, a kako znanost i
spoznaja uope takoer stoje na tom podruju izgraujui
se za sebe, kao i crkva, u totalitet vlastitog principa, tako
se zatim za znanost koja smatra da s jo veim pravom stu-
pa i na mjesto same crkve, zahtijeva ona ista neovisnost
dravi, koja samo kao sredstvo treba da se brine za nju
kao samosvrhu. - Za ovaj je odnos, uostalom, svejedno da
li su individue i predstojnici koji se posveuju slubi za-
jednice dotjerali do egzistencije koja je izdvojena iz dra-
ve, tako da su samo ostali lanovi podvrgnuti dravi, ili da
li inae stoje u dravi, pa je njihovo crkveno odreenje sa-
mo strana njihova stalea koju oni dre odvojeno od dra-
ve. - Ponajprije valja primijetiti da je takav odnos u vezi s
predstavom dravi, po kojoj ona svoje odreenje ima sa-
mo u zatiti i sigurnosti ivota, vlasnitva i proizvoljnosti
svakoga, ukoliko ne povreuje ivot, vlasnitvo i proizvolj-
nost drugoga, pa se drava tako smatra samo kao ustanova
nude. Element ovoga viega duhovnoga, po sebi i za sebe
istinitoga, na taj je nain kao subjektivni religiozitet ili kao
teorijska znanost postavljena s one strane drave koja, kao
laik po sebi i za sebe, ima samo da respektira, a tako ono
pravo obiajnosno posve ispada iz nje. Da su opstojala
povijesna vremena i stanja barbarstva kad je svaka via
duhovnost imala svoje sjedite u crkvi, dok je drava bila
samo svjetovna vladavina nasilja, proizvoljnosti i strasti, a
ona apstraktna suprotnost glavni princip zbiljnosti (vidi
358), to pripada povijesti. No suvie je slijep i plitak po-
stupak da se ovaj poloaj oznai kao istinski primjeren
ideji. Razvoj je te ideje, naprotiv, kao istinu pokazao to da
je duh, kao slobodan i uman, po sebi obiajnosan, a istin-
ska ideja zbiljska umnost pa da je to ona koja egzistira kao
drava. Nadalje je isto tako proizilo iz te ideje da obiaj-
nosna istina u ideji za misaonu svijest, kao sadraj prera-
en u oblik openitosti, opstoji kao zakon - da drava
uope zna svoju svrhu, da je spoznaje i da je s odreenom
svijeu i po naelima pokazuje djelom. Kao to je gore
primijeeno, religija ima pak ono istinito kao svoj openiti
predmet, ali kao dani sadraj koji u svojim osnovnim od-
reenjima nije spoznat miljenjem i pojmovima; isto je ta-
ko odnos individua prema ovom predmetu obaveza koja
se osniva na autoritetu, svjedoanstvo vlastitog duha i srca
u kojemu je sadran moment slobode jest vjera i osjeaj. -
Filozofski je uvid ono to spoznaje da crkva i drava ne
stoje u suprotnosti sadraja istine i umnosti, nego u razlici
oblika. Ako stoga crkva prelazi na nauavanje (ima i bilo
je takoer crkava koje su imale samo kult te drugih kod
kojih je on bio glavna stvar, a nauavanje i obrazovanje
svijest samo sporedne stvari) pa se njihovo nauavanje tie
objektivnih naela misli obiajnosnoga i umnoga, onda
ona u tom oitovanju neposredno prelazi na podruje
drave. Prema njenom vjerovanju i njenom autoritetu nad
obiajnosnim, pravom, zakonima, institucijama, prema
njenom subjektivnom uvjerenju, drava je, naprotiv, ona
koja zna; u njenom principu sadraj bitno ne ostaje kod
oblika uvstva i vjerovanja, nego pripada odreenoj misli.
Kao to se sadraj koji po sebi i za sebe bitkuje, javlja u li-
ku religije kao poseban sadraj, kao uenja to su svojstve-
na crkvi kao religioznoj zajednici, tako ona ostaju izvan
podruja drave (u protestantizmu nema ni sveenstva, ko-
je bi bilo iskljuivi uvar crkvenog uenja, jer u njemu ne-
ma laika). Budui da se obiajnosna naela i dravni pore-
dak uope odvlae na podruje religije pa se ne samo da-
du nego i treba da se postave u odnos prema njoj, zato taj
odnos, s jedne strane, daje religioznu potvrdu dravi; s
druge strane dravi ostaje pravo i oblik samosvjesne, ob-
jektivne umnosti, pravo da joj pribavi vaenje i da protiv
tvrdnja koje proizlaze iz subjektivnog lika istine, kakvim
se god uvjeravanjem i autoritetom ona obavijala, odgovori
tvrdnjama. Budui da je princip njenog oblika kao ono
openito u bitnosti misao, zato se takoer zbilo da je s nje-
ne strane proizala sloboda miljenja i znanosti (a jedna je
crkva, ta vie, spalila ordana Bruna, dok je Galileju dala
OBIAJNOST 393
da na koljenima moli oprotenje zbog prikaza kopemikov-
skog Suneva sistema itd.*
Na njenoj strani ima stoga svoje mjesto takoer i
znanost; jer znanost ima isti element oblika kao i drava,
njoj je svrha spoznavanje, i to misaone objektivne istine i
umnosti. Misaono spoznavanje moe, dodue, iz znanja ta-
koer pasti u mnjenje i rezoniranje na osnovu razloga pa
se, obraajui se obiajnosnim predmetima i organizaciji
drave, postaviti u protivurjeje spram njihovih naela, i
to moda takoer s istim pretenzijama kao to crkva ini
za ono njoj svojstveno, da u svom mnjenju i uvjerenju bu-
de slobodna kao u umu i pravu subjektivne samosvijesti.
Princip tog subjektiviteta znanja gore je ( 140, primjed.)
bio razmotren; ovamo pripada samo primjedba da, s jed-
* Laplace, Darstellung des Weltsystems[Exposition du Systeme du mon-
de, Paris 1796] V knjiga, 4. gl.: Kad je Galilej objavio otkria (kod kojih mu je
teleskop bio od pomoi, svjetlosne pojave Venere itd.), pokazao je on ujedno da
su ona neporecivo dokazala kretanje Zemlje. No predstavu je tog kretanja skup
kardinala proglasio heretikom, a Galilej, njen najpoznatiji branilac, pozvan
pred Inkviziciju i prisiljen da je opozove kako bi izmakao strogom zatvoru. -
Kod tog ovjeka od duha strast je za istinom jedna od najsnanijih strasti. Gali-
lej, uvjeren na osnovu svojih vlastitih promatranja u kretanje Zemlje, dugo je
vremena mislio na novo djelo, u kojemu je odluio da razvije sve dokaze za to
kretanje. No da bi ujedno izmakao progonu, ija bi rtva morao biti, izabrao je
on sredstvo da ih prikae u obliku dijaloga izmeu tri osobe: vidi se, dakako, da
je prednost bila na strani branitelja kopemikanskog sistema; ali kako se Galilej
nije izmeu njih odluio dajui prigovorima Ptolomejevih pristalica toliko va-
nosti koliko je to samo bilo mogue, zato je dakako smio oekivati da nee biti
ometan u uivanju mira, to su ga zasluili njegova visoka starost i njegovi rado-
vi. U svojoj sedamdesetoj godini bio je ponovo pozvan pred Tribunal Inkvizici-
je; zatvorili su ga u zatvor, gdje se zahtijevalo drugo opozivanje njegovih milje-
nja pod prijetnjom kazne to je odreena za heretika, koji je ponovo otpao. Da-
na mu je na potpis ova formula zakletve odricanja: Ja Galilej, to sam se u svo-
joj sedamdesetoj godini naao osobno pred sudom, kleei i upravljajui oi na
sveto Evanelje, to ga svojim rukama dotiem, zaklinjem se da proklinjem pro-
kletstvom, s estitim srcem i istinitom vjerom besmislenost, lanost i heretinost
uenja okretanju Zemlje itd. Kakav je to bio trenutak vidjeti asnog starca,
poznatog po dugom ivotu, posveenom samo istraivanju prirode, kako protiv
uvjerenja svoje vlastite savjesti, na koljenima porie zakletvom istinu, koju je
dokazao s uvjerljivom snagom! Sud Inkvizicije osudio ga je na doivotni zatvor.
Godinu dana nakon toga bio je, na zalaganje vojvode od Firence, osloboen. -
Umro je 1642. Njegov gubitak alila je Evropa koja je bila prosvijeena njego-
vim radovima i rasrena zbog osude koju je donio omraeni Tribunal protiv jed-
noga tako velikog ovjeka. [njemaki prevod od 1797]
nosna istina u ideji za misaonu svijest, kao sadraj prera-
en u oblik openitosti, opstoji kao zakon - da drava
uope zna svoju svrhu, da je spoznaje i da je s odreenom
svijeu i po naelima pokazuje djelom. Kao to je gore
primijeeno, religija ima pak ono istinito kao svoj openiti
predmet, ali kao dani sadraj koji u svojim osnovnim od-
reenjima nije spoznat miljenjem i pojmovima; isto je ta-
ko odnos individua prema ovom predmetu obaveza koja
se osniva na autoritetu, svjedoanstvo vlastitog duha i srca
u kojemu je sadran moment slobode jest vjera i osjeaj. -
Filozofski je uvid ono to spoznaje da crkva i drava ne
stoje u suprotnosti sadraja istine i umnosti, nego u razlici
oblika. Ako stoga crkva prelazi na nauavanje (ima i bilo
je takoer crkava koje su imale samo kult te drugih kod
kojih je on bio glavna stvar, a nauavanje i obrazovanje
svijest samo sporedne stvari) pa se njihovo nauavanje tie
objektivnih naela misli obiajnosnoga i umnoga, onda
ona u tom oitovanju neposredno prelazi na podruje
drave. Prema njenom vjerovanju i njenom autoritetu nad
obiajnosnim, pravom, zakonima, institucijama, prema
njenom subjektivnom uvjerenju, drava je, naprotiv, ona
koja zna; u njenom principu sadraj bitno ne ostaje kod
oblika uvstva i vjerovanja, nego pripada odreenoj misli.
Kao to se sadraj koji po sebi i za sebe bitkuje, javlja u li-
ku religije kao poseban sadraj, kao uenja to su svojstve-
na crkvi kao religioznoj zajednici, tako ona ostaju izvan
podruja drave (u protestantizmu nema ni sveenstva, ko-
je bi bilo iskljuivi uvar crkvenog uenja, jer u njemu ne-
ma laika). Budui da se obiajnosna naela i dravni pore-
dak uope odvlae na podruje religije pa se ne samo da-
du nego i treba da se postave u odnos prema njoj, zato taj
odnos, s jedne strane, daje religioznu potvrdu dravi; s
druge strane dravi ostaje pravo i oblik samosvjesne, ob-
jektivne umnosti, pravo da joj pribavi vaenje i da protiv
tvrdnja koje proizlaze iz subjektivnog lika istine, kakvim
se god uvjeravanjem i autoritetom ona obavijala, odgovori
tvrdnjama. Budui da je princip njenog oblika kao ono
openito u bitnosti misao, zato se takoer zbilo da je s nje-
ne strane proizala sloboda miljenja i znanosti (a jedna je
crkva, ta vie, spalila ordana Bruna, dok je Galileju dala
OBIAJNOST 393
da na koljenima moli oprotenje zbog prikaza kopernikov-
skog Suneva sistema itd.*
Na njenoj strani ima stoga svoje mjesto takoer i
znanost; jer znanost ima isti element oblika kao i drava,
njoj je svrha spoznavanje, i to misaone objektivne istine i
umnosti. Misaono spoznavanje moe, dodue, iz znanja ta-
koer pasti u mnjenje i rezoniranje na osnovu razloga pa
se, obraajui se obiajnosnim predmetima i organizaciji
drave, postaviti u protivurjeje spram njihovih naela, i
to moda takoer s istim pretenzijama kao to crkva ini
za ono njoj svojstveno, da u svom mnjenju i uvjerenju bu-
de slobodna kao u umu i pravu subjektivne samosvijesti.
Princip tog subjektiviteta znanja gore je ( 140, primjed.)
bio razmotren; ovamo pripada samo primjedba da, s jed-
* Laplace, Darstellung des Weltsystems[Exposition du Systeme du mon-
de, Paris 1796] V knjiga, 4. gl.: Kad je Galilej objavio otkria (kod kojih mu je
teleskop bio od pomoi, svjetlosne pojave Venere itd.), pokazao je on ujedno da
su ona neporecivo dokazala kretanje Zemlje. No predstavu je tog kretanja skup
kardinala proglasio heretikom, a Galilej, njen najpoznatiji branilac, pozvan
pred Inkviziciju i prisiljen da je opozove kako bi izmakao strogom zatvoru. -
Kod tog ovjeka od duha strast je za istinom jedna od najsnanijih strasti. Gali-
lej, uvjeren na osnovu svojih vlastitih promatranja u kretanje emlje, dugo je
vremena mislio na novo djelo, u kojemu je odluio da razvije sve dokaze za to
kretanje. No da bi ujedno izmakao progonu, ija bi rtva morao biti, izabrao je
on sredstvo da ih prikae u obliku dijaloga izmeu tri osobe: vidi se, dakako, da
je prednost bila na strani branitelja kopernikanskog sistema; ali kako se Galilej
nije izmeu njih odluio dajui prigovorima Ptolomejevih pristalica toliko va-
nosti koliko je to samo bilo mogue, zato je dakako smio oekivati da nee biti
ometan u uivanju mira, to su ga zasluili njegova visoka starost i njegovi rado-
vi. U svojoj sedamdesetoj godini bio je ponovo pozvan pred Tribunal Inkvizici-
je; zatvorili su ga u zatvor, gdje se zahtijevalo drugo opozivanje njegovih milje-
nja pod prijetnjom kazne to je odreena za heretika, koji je ponovo otpao. Da-
na mu je na potpis ova formula zakletve odricanja: Ja Galilej, to sam se u svo-
joj sedamdesetoj godini naao osobno pred sudom, kleei i upravljajui oi na
sveto Evanelje, to ga svojim rukama dotiem, zaklinjem se da proklinjem pro-
kletstvom, s estitim srcem i istinitom vjerom besmislenost, lanost i heretinost
uenja okretanju Zemlje itd. Kakav je to bio trenutak vidjeti asnog starca,
poznatog po dugom ivotu, posveenom samo istraivanju prirode, kako protiv
uvjerenja svoje vlastite savjesti, na koljenima porie zakletvom istinu, koju je
dokazao s uvjerljivom snagom! Sud Inkvizicije osudio ga je na doivotni zatvor.
Godinu dana nakon toga bio je, na zalaganje vojvode od Firence, osloboen. -
Umro je 1642. Njegov gubitak alila je Evropa koja je bila prosvijeena njego-
vim radovima i rasrena zbog osude koju je donio omraeni Tribunal protiv jed-
noga tako velikog ovjeka. [njemaki prevod od 1797]
394
ne strane, drava moe biti beskonano ravnoduna spram
mnjenja - upravo ukoliko je to samo mnjenje, subjektivni
sadraj i stoga, naduvalo se bilo koliko, nema u sebi prave
sile i snage - isto kao to slikar koji se na svojoj paleti dri
triju osnovnih boja moe biti ravnoduan spram kolske
mudrosti sedam osnovnih boja. No s druge strane, mora
drava uzeti u zatitu objektivnu istinu i naela obiajnos-
nog ivota spram tog mnjenja loih naela, ukoliko je ono
postalo opim opstankom koji nagriza zbiljnost, bez obzi-
ra koliko formalizam bezuvjetnog subjektiviteta
26
uzima za
svoj osnov znanstveno polazite same naune ustanove
drave htio uzdii i okrenuti u pretenziji neke crkve protiv
nje,* kao to u cjelini drava spram crkve, koja iziskuje
bezgranini i bezuvjetni autoritet, treba obratno da uini
vaeim formalno pravo samosvijesti na
27
vlastiti uvid, uv-
jerenje u ono i uope miljenje onome to treba da vai
kao objektivna istina.
Moe se jo spomenuti jedinstvo drave i crkve, od-
reenje koje se takoer u novije vrijeme mnogo pretresalo
i postavljalo kao najvii ideal. Ako je njihovo bitno jedin-
stvo jedinstvo istine naela i uvjerenja, onda je isto tako
bitno da je tim jedinstvom poela posebno da egzistira
razlika izmeu njih u obliku svijesti. U orijentalnom des-
potizmu opstoji ono tako esto eljeno jedinstvo crkve i
drave, ali time ne opstoji drava - ne samosvjesno, duha
jedino dostojno oblije u pravu, slobodnoj obiajnosti i
organskom razvoju. - Da bi, nadalje, drava, kao obiaj-
nosna zbiljnost duha koji sebe zna, poela da opstoji, nu-
no je njeno razlikovanje od oblika autoriteta i vjerovanja;
ali ta razlika nastupa samo ukoliko crkvena strana u sebi
samo poinje da se dijeli; samo je, tako drava nad poseb-
nim crkvama zadobila openitost misli, princip njihova
oblika, pa ga dovodi do egzistencije. Da bi se to spoznalo,
mora se znati ne samo to je openitost po sebi nego to je
njena egzistencija. Otuda je utoliko pogreno da bi bilo ili
da je bilo za dravu odvajanje crkve nesrea, jer je drava
26 A: subjektivitet, koji...
* Protiv drave. - Bilj. red.
27 A: an
OBIAJNOST
395
samo s pomou odvajanja mogla postati ono to je njeno
odreenje, samosvjesna umnost i obiajnost. Isto je tako
to ono najsretnije to se crkvi moglo desiti za njenu vlasti-
tu slobodu i umnost i to se moglo desiti misli za njenu
slobodu i umnost.
Dodatak. Drava je zbiljska a njena se zbiljnost sastoji u
tome da se interes cjeline realizira u posebne svrhe. Zbiljnost je
uvijek jedinstvo openitosti i posebnosti, rastavljenost openi-
tosti u posebnost koja se pojavljuje kao samostalna, premda se
nosi i odrava samo u cjelini. Ukoliko, ovo jedinstvo ne postoji,
nije neto zbiljsko, premda bi egzistencija mogla biti prihvae-
na. Loa drava je ona koja puko egzistira; bolesno tijelo tako-
er egzistira ali nema istinski realitet. Ruka koja je zakrljala jo
izgleda kao ruka i egzistira a da zbiljski ne postoji; istinska
zbiljnost je nunost: ono sto je zbiljsko u sebi je nuno. Nunost
rzse sastoji u tome da je cjelina derimirala u razlike pojma i da
0V0 derimirano predstavlja jedno vrsto i postojano odreenje
koje nije mrtvo nego se uvijek proizvodi u razlaganju. Savrenoj
dravi bitno pripada svijest, miljenje; drava stoga zna ta hoe
i to zna kao neto miljeno. Budui da znanje svoje mjesto ima
u dravi, ovdje ga ima i znanost a ne u crkvi. Uprkos tome u no-
vijim vremenima se mnogo govorilo tome da se drava treba
odvojiti od religije. Drava je razvijeni duh i svoje momente iz-
nosi na svjetlo svijesti; kroz to da ono to lei u ideji stupa u
predmetnost, drava se pojavljuje kao neto konano i tako se
pokazuje kao jedna oblast svjetovnosti, dok se religija pokazuje
kao oblast beskonanosti. Time drava izgleda kao ono to je
podreeno a budui da ono to je konano ne moe postojati za
sebe, to onda znai da ono ima potrebu za crkvom kao osno-
vom. Kao konano ono nema nikakvog opravdanja i tek kroz
religiju ono postaje sveto i pripadno onom beskonanom. Ali
ovo posmatranje stvari u najveoj je mjeri jednostrano. Drava
je svakako bitno svjetska i konana, ima posebne svrhe i poseb-
ne vladavine, ali to da je drava svjetska, samo je jedna strana, i
samo bezduhovnom opaanju drava je puko konana. Jer,
drava ima oivljujuu duu a ovo oivotvorenje je subjektivitet
koji je upravo stvaranje razlika, ali, s druge strane, i odravanje
u jedinstvu. U religijskom carstvu takoer postoje razlike i ko-
nanosti. Kae se da je Bog trojedin: tu su dakle tri odreenja
396
ije je jedinstvo tek duh. Ali ako se odavde boanska priroda
shvati konkretno, onda je to sluaj samo kroz razlike. U bojem
carstvu pojavljuju se konanosti kao i u onom svjetskom, a da je
svjetski duh, to znai drava, samo konaan, jest jednostrano
shvatanje jer zbiljnost nije nita neumno. Loa drava je svaka-
ko samo svjetska i konana ali umna drava je beskonana u se-
bi. Drugo ja kad se kae da drava svoje opravdanje treba da
uzme iz religije. Kao i u religiji ideja je duh u unutarnjosti udi,
ali ista ideja je ona koja sebi daje zbiljnost u dravi i sebi u zna-
nju i htijenju pribavlja postojanje i zbiljnost. Ako se sada kae
da bi se drava morala temeljiti na religiji, to moe znaiti da
ona mora poivati na umnosti i iz nje proizilaziti. Ali ovaj stav
se moe krivo razumjeti tako kao da bi ljudi iji je duh vezan ne-
kom neslobodnom religijom, time bili najskloniji poslunosti.
Kranska religija je, pak, religija slobode. Ona se svakako mo-
e izokrenuti na taj nain da se kao slobodna preokree na ne-
slobodnu, poto je zarobljena praznovjerjem. Ako sada ovo zna-
i da individue moraju imati religiju da bi njihov vezani duh u
dravi tim vie mogao biti podinjen, onda je to loi smisao sta-
va; misli li se da ljudi trebaju uvaavati dravu, ovu cjelinu iji
su oni ogranci, onda se to svakako dogaa kroz filozofski uvid u
njenu bit; ali ukoliko on nedostaje onda tome moe voditi i reli-
giozna nastrojenost. Tako drava moe imati potrebu za religi-
jom i vjerom. Ali drava se bitno razlikuje od religije time da
ono ta ona zahtijeva, ima oblik pravne dunosti i time da je
svejedno u kojoj vrsti udi se ona ispunjava. Polje religije je, na-
protiv, unutarnjost, i kao to bi drava, ako bi se pozivala na re-
ligiozni nain, ugrozila pravo unutarnjosti, tako se crkva, koja
djeluje kao drava i koja namee kazne, izvrgava u tiransku reli-
giju. Trea razlika koja je s time povezana, jeste da je sadraj re-
ligije skriven i ostaje skriven, a time su ud, osjeanje i predsta-
va, tlo na kojem on ima svoje mjesto. Na ovom tlu sve ima for-
mu subjektiviteta, a drava, naprotiv, ozbiljuje i svojim odree-
njima daje vrsto postojanje. Ako bi se sada religiozitet htio ui-
niti vaeim u dravi, onako kako je uobiajen, da bude na nje-
nom tlu, on bi oborio organizaciju drave, jer u dravi razlike
imaju irinu uzajamne razdvojenosti; u religiji, naprotiv, sve se
uvijek odnosi na totalitet. Ako bi sada ovaj totalitet htio zahvati-
ti sve odnose drave, on bi bio fanatizam; on bi htio u svakoj
posebnosti imati cjelinu a to ne bi mogao drugaije nego razara-
OBICAJNST
397
njem onog posebnog, jer fanatizam je samo u tome da se ne do-
puste posebne razlike. Ako se kae da pobonima nije dat ni-
kakav zakon onda ovo nije nita drugo nego iskaz onog fana-
tizma. Jer pobonost, ondje gdje stupa na mjesto drave, ne mo-
e izdrati ono odreeno i razara ga. S tim je jednako u vezi i to
ako pobonost doputa da odluuje savjest, unutarnjost, i nije
odreena razlozima. Ova unutarnjost se ne razvija prema razlo-
zima i ne polae nikakav raun. Ako dakle pobonost treba da
vai kao zbiljnost drave, onda su svi zakoni rastureni a zakono-
davan je subjektivni osjeaj. Ovaj osjeaj moe biti puka samo-
volja, a da li je samovolja mora se spoznati samo na osnovu rad-
nji; ali ukoliko oni postaju radnjama, zapovijestima, oni dobi-
vaju oblik zakona, to upravo protivrjei onom subjektivnom
osjeaju. Bog koji je predmet ovog osjeaja mogao bi se takoer
uiniti onim odreujuim, ali Bog je opa ideja a u ovom osje-
aju je ono neodreeno koje u njemu nije sazrelo da odredi ono
to u dravi postoji kao razvijeno. Upravo to da je u dravi sve
vrsto i osigurano, jeste ansa protiv samovolje i pozitivnog
mnijenja. Religija kao takva ne smije, dakle, biti ono to uprav-
lja.
271.
Politiki ustav jest pravo: organizacija drave i proces nje-
nog organskog ivota u odnosu prema sebi samoj, u kojemu ona
svoje momente razlikuje unutar same sebe pa ih razvija u opsto-
janje.
Drugo, ona je kao individualitet iskljuno. Jedno, koje se
time odnosi prema drugima, dakle svoje odreenje okree
spram spolja i po ovom odreenju postavlja svoje opstojee raz-
like unutar sebe samoga u njihovu idealitetu.
Dodatak. Kao to je iritabilitet u ivom organizmu sa-
mom, po jednoj strani neto unutarnje, ono to pripada organiz-
mu kao takvom, tako je ovdje odnos prema spoljanjosti jedan
pravac u unutarnjost. Unutarnja drava kao takva jest civilna
vlast, pravac prema vani militarna vlast, ali koja je u dravi od-
reena strana u njoj samoj. Da se sada obje strane nalaze u rav-
notei, to sainjava glavnu stvar u nastrojenosti drave. Katkada
je civilna vlast posve ugaena i poiva samo na militarnoj vlasti,
kao u doba rimskih careva i pretorijanaca; katkada, kao u mo-
dernim vremenima, vojna vlast proizilazi samo iz civilne vlasti,
ako su svi graani duni da budu pod orujem.
I. Unutarnje ureenje za sebe
272.
Ustav je uman ukoliko drava svoju djelotvornost u sebi
razlikuje i odreuje po prirodi pojma, i to tako da je svaka od
tih vlasti sama u sebi totalitet time to u sebi djelotvorno ima i
sadrava druge momente, te to oni, budui da izraavaju razli-
ku pojma, ostaju upravo u svom idealitetu i sainjavaju samo
individualnu cjelinu.
U ustavu je, kao i u samom umu, u novije vrijeme
ugledalo svjetlo svijeta bezbroj brbljarija, a u Njemakoj
su to uinili najbljutavije oni koji su bili uvjereni da najbo-
lje razumiju to je ustav, iskljuujui ak sve druge, a prije
svega vlade, pa su smatrali da imaju za to neodbacivo ov-
latenje, jer je trebalo da religija i pobonost budu temelj
svih tih njihovih plitkosti. Nije udo da je to brbljanje
imalo za posljedicu da su umnim ljudima postale odvratne
rijei um, prosvijeenost, pravo itd., kao i ustav i sloboda;
i valjalo se stidjeti jo uestvovanja u razgovoru politi-
kom ustavu. No ovjek se od te prezasienosti, u najmanju
ruku, moe nadati tome da postaje openitije uvjerenje da
filozofska spoznaja takvih predmeta ne moe proizai iz
rezoniranja, iz svrha, razloga i koristi, a jo mnogo manje
iz udi, ljubavi i oduevljenja, nego samo iz pojma i da bi
se oni koji boansko smatraju nepojmljivim a spoznaju is-
tinitoga nitavnim poslom morali uzdrati da uea u raz-
govoru. to oni iz svoje udi i svojeg oduevljenja proizvo-
de u pogledu neprobavljivih brbljarija ili okrepe, u najma-
nju ruku ne moe imati pretenzije na filozofsku panju.
Od predstava koje kurziraju valja spomenuti u vezi s
269 one nunoj diobi vlasti drave, nadasve vano od-
OBIAJNOST
399
reenje koje se s pravom, ukoliko je, naime, bilo shvaeno
u svom pravom smislu, moglo smatrati kao garancija javne
slobode - predstava kojoj, meutim, upravo oni koji
misle da valja govoriti iz oduevljenja i ljubavi nita ne
znaju i nita ne ele znati; - jer u njoj upravo lei moment
umne odreenosti. Princip diobe vlasti sadrava, naime,
bitni moment razlike, realne umnosti; ali kako to apstrak-
tni razum shvaa, lei u tome dijelom krivo odreenje me-
usobne apsolutne samostalnosti vlasti, dijelom jednostra-
nost da njihov meusobni odnos treba shvatiti kao negati-
van, kao meusobno ograniavanje. U ovom razgovoru
postaje to neprijateljstvom, strahom od svake to jedna
proizvodi protiv druge kao protiv nekog zla, s odreenjem
da joj se suprotstavi i da se tim protivuutezima prouzroku-
je opa ravnotea, ali ne ivo jedinstvo. Samo samoodre-
enje pojma u sebi, ne neke druge svrhe i koristi, jest ono
to sadrava apsolutno postanje razliitih vlasti pa je samo
zbog toga dravna organizacija kao ono to je u sebi umno
i odraz vjenog uma. - Kako se pojam, a zatim na konkre-
tan nain ideja sami po sebi odreuju i time apstraktno
postavljaju svoje momente openitosti, posebnosti i poje-
dinanosti, valja spoznati iz logike - dakako ne one uobi-
ajene. Uope uzimati ono negativno za polazite, te htije-
nje zla i nepovjerenje spram ovoga uzimati kao prvo, pa iz
te pretpostavke, koje [kao uslov njihove] djelotvornosti po-
trebuju samo uzajamne prepreke,
28
karakterizira po misli
negativni razum, a po uvjerenju nazor oloa (vidi gore
244). Sa samostalnou vlasti, npr. kako su one bile nazva-
ne - egzekutivne i zakonodavne vlasti - neposredno je po-
stavljeno, kako se to takoer u velikome vidjelo, ruenje
drave, ili ukoliko se drava bitno odrava, borba da jedna
vlast sebi podvrgava drugu, ime ona ponajprije prouzro-
kuje jedinstvo, kakvo god ono inae bilo, spaavajui sa-
mo tako ono bitno, opstojanje drave.
Dodatak. U dravi se ne mora htjeti nita osim onog to je
izraz umnosti. Drava je svijet koji je sebi napravio duh; on sto-
ga ima odreeni tok koji bivstvuje po sebi i za sebe. Koliko es-
28
Lasson: da se jedinstvo pojmi samo kao djelatnost meusobnih pre-
preka.
to se ne govori o mudrosti boga u prirodi; ali ne mora se vjero-
vati da je fiziki prirodni svijet neto vie nego svijet duha, jer
kao to je duh uzvien iznad prirode tako je drava uzdignuta iz-
nad fizikog ivota. Drava se zato mora potovati kao neto ze-
maljsko-boansko i mora se uvidjeti da ako je teko pojmiti pri-
rodu, neuporedivo tee je shvatiti dravu. Od najvee je vanos-
ti da smo u novijim vremenima openito stekli odreene nazore
dravi i da smo se veoma zaposlili govorenjem i pravljanjem
ustava. Ali s time jo nije gotovo; nekoj umnoj stvari je potreb-
no da pribavi i um nazora, da se zna ta je bitno i da ono to
nam pada u oi uvijek ne sainjava ono bitno. Tako dravne vla-
davine svakako moraju biti razliite, ali svaka mora po sebi ob-
razovati cjelinu i u sebi sadravati i druge momente. Kada se
govori razliitoj djelotvornosti vlasti, ne mora se pasti u udo-
vinu zabludu da se ovo razumije tako kao da bi svaka vlast tre-
bala za sebe postojati apstraktno, budui da se vlasti, tavie,
trebaju razlikovati samo kao momenti pojma. Ako, naprotiv,
razlike postoje apstraktno po sebi, onda je jasno da dvije samos-
talnosti ne mogu sainjavati jedinstvo ali svakako moraju proiz-
vesti borbu, ime se ili naruava cjelina ili se putem vlasti pono-
vo uspostavlja jedinstvo. Tako je u francuskoj revoluciji zako-
nodavna vlast as gutala takozvanu egzekutivnu, as egzekutiv-
na zakonodavnu, pa je ovdje moda neukusno postavljati mo-
ralni zahtjev harmonije. Jer ako se stvar baca na ud onda se
svakako utedio svaki trud; ali ako je obiajni osjeaj takoer
nuan, onda on ne treba iz sebe odreivati vladavine drava.
Ono emu se radi jest, dakle, to da budui da su odreenja
vlasti po sebi cjelina, sve one u egzistenciji sainjavaju cijeli po-
jam. Ako se obino govori tri vlasti, zakonodavnoj, egzekutiv-
noj i sudskoj, onda prva odgovara openitosti, druga posebnos-
ti, ali sudska nije ono tree pojma, jer njena pojedinanost lei
izvan onih sfera.
273.
Politika drava cijepa se tako u supstancijalne razlike:
a) vlast da se odredi i utvrdi ono ope - zakonodavna
vlast;
OBIAJNOST
401
b) supsumcija posebnih sfera i pojedinanih sluajeva
pod* ope - upravna vlast;
c) subjektivitet kao posljednja voljna odluka - kneevska
vlast, u kojoj su razliite vlasti obuhvaene u individualno je-
dinstvo, koje je, dakle, vrhunac i poetak cjeline - konstitucio-
nalna monarhija.
Izgradnja drave u konstitucionalnu monarhiju jest
djelo novijeg svijeta, u kojemu je supstancijalna ideja do-
bila beskonaan oblik. Povijest tog produbljivanja duha
svijeta u sebi, ili to je isto, ta slobodna izgradnja, u kojoj
ideja svoje momente - a to su samo njeni momenti - ot-
puta iz sebe kao totalitete, sadravajui ih upravo time u
idealnom jedinstvu pojma u kojemu opstoji realna umnost
- povijest ovog istinskog lika obiajnosnog ivota stvar je
ope svjetske povijesti.
Stara razdioba ureenja u monarhiju, aristokraciju i
demokraciju ima za svoj temelj jo nepodijeljeno supstan-
cijalno jedinstvo, koje jo nije dolo do svojeg unutarnjeg
razlikovanja (razvijene organizacije u sebi) i time do dubi-
ne i konkretne umnosti. Stoga je za ono stajalite starog
svijeta ova razdioba istinita i ispravna; jer razlika, kao u
onom jo supstancijalnom jedinstvu to u sebi nije napre-
dovalo do apsolutnog razvoja, bitno je spoljanja i pojav-
ljuje se ponajprije kao razlika broja (Enciklop. filozof,
znan. 82") onih u kojima treba da bude imanentno ono
supstancijalno jedinstvo. Ovi su oblici, koji na taj nain
pripadaju razliitim cjelinama, u konstitucionalnoj monar-
hiji snieni do momenata; monarh je jedan; s upravnom
vlau nastupaju neki, a sa zakonodavnom vlau mnotvo
uope. No takve prosto kvantitativne razlike, kao to je re-
eno, samo su povrne i ne naznauju pojam stvari. Isto
tako nije bilo podesno kad se u novije vrijeme tako mnogo
govorilo demokratskom, aristokratskom elementu u mo-
narhiji, jer ta odreenja, koja se pri tome misle, upravo
* U Hoffmeisterovu izdanju (str. 235) stoji namjesto pod (unter) i
(und), ali radi se, vjerojatno, tamparskoj greci, jer bi und u ovom kontek-
stu bilo besmisleno, a i u Lassonovu (str. 221) i u Gloknerovu (str. 371) izdanju
na tom mjestu stoji unter. - Op. prev.
29
3 izdanje, 132 - Bilj. njem. izd.
ukoliko su u monarhiji, nisu vie neto demokratsko i aris-
tokratsku. - Ima predstava ureenjima gdje je odozgo
postavljena samo apstrakcija drave to vlada i zapovije-
da, a ostavlja se neodlunim i smatra kao sporedno da li
na vrhu te drave stoji jedan, ili vie njih, ili svi. - Svi ti
oblici, kae tako Fichte u svom Prirodnom pravu
10
, 1.
dio, str. 196. jesu, ako postoji samo jedan eforat (to je tre-
bala biti protutea to ju je on iznaao protiv najvie vlas-
ti), u skladu s pravom i mogu proizvesti i odrati ope pra-
vo u dravi. - Takav nazor (kao i onaj iznalazak eforata)
potjee iz ranije napomenute plitkoe pojma dravi. Pri
jednom sasvim jednostavnom stanju drutva imaju te razli-
ke, dakako, malo ili nikakvo znaenje, kao to Mojsija u
svom zakonodavstvu za sluaj da narod trai kralja nije
dodao dalje nikakve izmjene institucija, nego samo zapo-
vijed za kralja da ne treba da bude mnogobrojno njegovo
konjanitvo, njegove ene, te njegovo zlato i srebro (5.
Mojsijeva knjiga, 17, 16 i dalje). - Moe se, uostalom, u
jednom smislu, svakako kazati da su takoer za ideju ona
tri oblika ravnoduna (ukljuujui i monarhijski, u ograni-
enom smislu, naime u koji se postavlja pored aristokrat-
skoga i demokratskoga), ali u suprotnom smislu, jer svi za-
jedno nisu primjereni ideji u njenom razvoju, te ova ni u
jednome od njih ne bi mogla postii svoje pravo i zbilj-
nost. Stoga je postalo sasvim uzaludno koji bi medu njima
bio najbolji; - takvim oblicima moe se govoriti samo
historijski.- Inae se, meutim, mora i u ovoj stvari, kao i
u tako mnogo drugih, priznati duboki Montesquieuov po-
gled u njegovu uvenu navoenju principa tih oblika vla-
davine
31
ali ovo se navoenje, da bi se priznala njegova is-
pravnost, ne smije krivo razumjeti. Kao to je poznato, on
navodi kao princip demokracije krepost, jer doista poiva
takvo ureenje na uvjerenju kao samo supstancijalnom
obliku, u kojemu umnost volje, koja po sebi i za sebe bit-
kuje, u njemu jo egzistira. No kad Montesquieu dodaje
da je Engleska u sedamnaestom stoljeu dala lijep prizor
da se pokau kao nemoni napori za podizanje demokra-
30
Grundlage des Nutunechts, 1796 ( 16)
31
De l'esprit des lois I, 1. III
OBICAJNOST
403
cije, jer da je nedostajala vrlina u voa - te kad on, nada-
lje, dodaje da jaa slavoljublje onih ija je ud za to pod-
obna te gramzljivost svih kad krepost nestane u republici,
pa da onda drava, opi plijen, ima svoju snagu u moi ne-
kih individua i u rasputenosti svih - onda treba na to pri-
mijetiti da u jednom izgraenijem stanju drutva i u razvo-
ju i oslobaanju moi posebnosti nije dovoljna krepost
poglavara drave, pa je potreban drugi oblik umnog zako-
na nego to je oblik uvjerenja, kako bi time cjelina imala
snagu da se zajedno dri i da se dopusti snagama razvijene
posebnosti da prue svoje pozitivno kao i svoje negativno
pravo. Isto tako treba odstraniti krivo razumijevanje, kao
da bi time to je u demokratskoj republici uvjerenje kre-
posti supstancijalni oblik, u monarhiji ovo uvjerenje bilo
proglaeno nepotrebnim ili ak uvjerenjem koje valja od-
baciti, te uz to kao da bi krepost i zakonski odreena dje-
lotvornost u jednoj ralanjenoj organizaciji bile meu-
sobno suprotstavljene i nepomirljive. - Da je u aristokra-
ciji princip umjerenost, donosi sa sobom ovdje zapoeto
odvajanje javne moi i privatnog interesa, to se ujedno ta-
ko neposredno dodiruju da je to ureenje u sebi na pragu
da neposredno postane najsurovije stanje tiranije ili anar-
hije (neka se pogleda rimska povijest) i da se uniti. -
Odatle to Montesquieu ast spoznaje kao princip monar-
hije, ve se po sebi namee da on ne razumije patrijarhal-
nu ili uope antiknu monarhiju, niti onu koja se razvila do
objektivnog ustava, nego feudalnu monarhiju, i to ukoliko
su odnosi njenog unutarnjeg dravnog prava utvreni u
pravnom privatnom vlasnitvu i privilegijama individua i
korporacija. Budui da se u ovom ureenju dravni ivot
osniva na privilegiranoj linosti ijem je nahoenju pre-
puten velik dio onoga to mora biti uinjeno za opstoja-
nje drave, ono objektivno tih izvravanja nije postavljeno
u dunost, nego u predstavu i mnjenje, pa je tako ono to
dravu odrava, umjesto dunosti, sama ast.
Drugo se pitanje lako ukazuje: tko treba da stvori us-
tav? Ovo se pitanje ini jasno, ali se ipak pri pobliem raz-
matranju odmah pokazuje besmislenim. Jer ono pretpos-
tavlja da ne opstoji nikakav ustav i da je, prema tome, na
26
okupu samo neka puka atomistika gomila individua. Ka-
ko gomila, da li s pomou sebe ili drugih, da li s pomou
dobra, misli ili sile, dolazi do ustava, moralo bi njoj ostati
preputeno, jer s gomilom pojam nema nikakva posla. -
Ako ono pitanje meutim, pretpostavlja ve opstojei us-
tav, onda stvaranje znai samo promjenu, a sama pretpos-
tavka jednog ustava sadrava neposredno da se promjene
mogu zbiti samo na ustavotvoran nain. - No uope je up-
ravo bitno da se ustav, premda je proizaao u vremenu, ne
smatra kao neto stvoreno; jer on je, naprotiv, bie po sebi
i za sebe, koje stoga valja smatrati kao ono boansko i po-
stojano, te iznad sfere onoga to je stvoreno.
Dodatak. Princip novijeg svijeta uope je sloboda subjek-
tiviteta da se sve bitne strane koje su prisutne u duhovnom tota-
litetu, razvijaju dolazei do svoga prava. Polazei od ovog staja-
lita jedva se moe postaviti uzaludno pitanje koja je forma bo-
lja, monarhija ili demokratija. Moe se samo rei da su jednos-
trane forme svih dravnih ureenja koje nisu u stanju da u sebi
podnesu princip slobodnog subjektiviteta i koje ne znaju da od-
govore jednom izobraenom umu.
274.
Budui da je duh samo onako zbiljski kako sebe zna i bu-
dui da je drava kao duh jednog naroda ujedno zakon koji pro-
ima sve njene odnose, obiaj i svijest njenih individua, zato us-
tav nekog odreenog naroda uope zavisi od naina i obrazova-
nosti njegove samosvijesti; u tome lei njegova subjektivna slo-
boda i prema tome, zazbiljnost ustava.
Jednom narodu htjeti a priori dati neki, premda po
njegovu sadraju vie ili manje uman ustav - ta pomisao
predvia upravo moment po kojemu bi on bio neto vie
nego stvar misli. Svaki narod ima stoga ustav koji mu je
primjeren i koji mu pripada.
Dodatak. U svom ustavu drava mora proeti sve odnose.
Napoleon je, na primjer, htio pancima a priori dati ustav, to
OBICAJNOST
405
je, pak, ilo dosta loe. Jer ustav nije neka puka tvorevina: on je
rad stoljea, ideja i svijest onog umnog, ukoliko je ono razvijeno
u jednom narodu. Stoga ni jedan ustav puko ne stvaraju subjek-
ti. Ono to je Napoleon dao pancima bilo je umnije od onoga
to su imali ranije a oni su to ipak odbacili kao neto njima stra-
no, budui da jo nisu za to obrazovani. Narod prema svom us-
tavu mora imati osjeaj svog prava i svoga stanja, on inae moe
postojati kao neto spoljanje ali nema nikakvog znaaja i ni-
kakve vrijednosti. U pojedincu se, naravno, esto moe nalaziti
potreba i enja za boljim ustavom, ali neto je posve drugo da
je cijela masa proeta jednom takvom predstavom, i to slijedi
tek kasnije. Sokratov princip moraliteta, unutarnjost, u njego-
vim je danima [bio] proizveden ali njegovom postajanju opom
samosvijeu pripada vrijeme.
a) Kneevska vlast
275.
Kneevska vlast sadrava tri momenta totaliteta u sebi (
272), openitost ustava i zakona, savjetovanje kao odnos poseb-
noga spram opega i moment posljednje odluke kao samoodre-
enja u koje se sve ostalo vraa i odakle uzima poetak zbiljnos-
ti. To apsolutno samoodreenje sainjava princip razlikovanja
kneevske vlasti kao takve, to ga ponajprije valja razviti.
Dodatak. Poinjemo sa kneevskom vlau, to znai sa
momentom pojedinanosti jer ona sadri tri momenta drave
kao totalitet u sebi. Ja je, naime, ono najpojedinanije i najop-
enitije. U prirodi je takoer najprije neto pojedinano, ali rea-
litet, ne-idealitet, razdvajanje, nije ono to bivstvuje po sebi, ne-
go razliite pojedinanosti postoje jedna pored druge. U duhu
je, naprotiv, sve ono razliito samo kao idealno, kao jedinstvo.
Drava je tako, kao ono duhovno, izlaganje svih svojih mome-
nata ali je pojedinanost ujedno duevnost i oivljujui princip,
suverenitet koji u sebi sadri sve razlike.
276.
1. Osnovno je odreenje politike drave supstancijalno
jedinstvo kao idealitet njenih momenata, u kojemu su
a) posebne vlasti i njihovi poslovi isto tako ukinuti kao i
odrani i samo tako odrani ukoliko nemaju nikakvog nezavis-
nog ovlatenja, nego samo takvo i toliko koliko je odreeno u
ideji cjeline - ukoliko polaze od njene moi pa su njeni lanovi
kao jednostavnog sopstva onog supstancijalnog jedinstva.
Dodatak. Sa ovim idealitetom momenata je isto kao i sa
ivotom organskog tijela: on je u svakoj taki, u svim takama
postoji samo jedan ivot i u tome nema nikakve protivrjenosti.
Odvojena od toga svaka taka je mrtva. To je takoer idealitet
svih pojedinanih stalea, vlasti i korporacija, toliko koliko su
oni pozvani da postoje i da budu za sebe. S time je kao i sa sto-
makom u onom organskom koji sebe stavlja i za sebe ali ujedno
biva ukinut i sakrificiran i prelazi u cjelinu.
277.
) Posebni poslovi i djelotvornosti drave su kao njeni bit-
ni momenti njoj svojstveni pa. su uz individue s pomou kojih se
vre i pokazuju vezani ne po njihovoj neposrednoj linosti, nego
samo po njihovim opim i objektivnim kvalitetima, a stoga su
povezani s posebnom linou kao takvom na spoljanji i slua-
jan nain. Dravni poslovi i vlasti ne mogu stoga biti privatno
vlasnitvo.
Dodatak. Djelatnost drave je povezana za individue; ali
one nisu ovlaene na prirodan nain da se brinu za poslove ne-
go po njihovom objektivnom kvalitetu. Sposobnost, spretnost,
karakter pripada posebnosti individue: ona mora biti odgojena i
obrazovana za neki posebni posao. Zato neka sluba ne moe
biti niti prodana niti naslijeena. U Francuskoj su se parlamen-
tarna mjesta nekada mogla prodavati, u Engleskoj armiji oficir-
ski poloaji mogu se prodavati jo i danas u izvjesnoj mjeri, ali
to je bilo povezano ih je jo povezano i sa srednjovjekovnim us-
tavom izvjesnih drava koji sad postepeno iezava.
OBIAJNOST
407
278.
Ova oba odreenja, da posebni poslovi i vlasti drave nisu
ni sebe ni u posebnoj volji individua samostalni i vrsti, nego
da imaju svoj posljednji korijen u jedinstvu drave kao svom
jednostavnom sopstvu, sainjavaju suverenitet drave.
To je suverenitet prema unutra, on ima jo i drugu
stranu, onu prema spolja (vidi dolje). U negdanjoj feudal-
noj monarhiji bila je drava suverena, dakako, prema spo-
lja, ali prema unutra ne samo da monarh nije bio suveren
nego ni drava nije bila suverena. Djelomice su bili (uspo-
redi 273 primjedba) posebni poslovi i vlasti drave i gra-
anskog drutva obuhvaeni u nezavisnim korporacijama
i zajednicama, pa je cjelina bila stoga vie agregat nego or-
ganizam, a djelomice bili su oni privatno vlasnitvo indivi-
dua, pa je stoga ono to je trebalo da oni ine s obzirom na
cjelinu postavljeno u njihovo mnjenje i nahoenje. - Idea-
lizam koji sainjava suverenitet jest isto odreenje po ko-
jemu animalnom organizmu njegovi takozvani dijelovi ni-
su dijelovi, nego udovi, organski momenti, pa je njihovo
izoliranje i opstojanje -za-sebe bolest (vidi EncikloD. filo-
zof, znan., 293);
32
isti princip koji se u apstraktnom po-
jmu volje (vidi idui , primjed.) javio kao negativitet koji
se odnosi na sebe, a na taj nain kao openitost koja sebe
odreuje u pojedinanost ( 7), u kojoj je svaka posebnost
i odreenost ukinuta, apsolutni osnov koji sam sebe odre-
uje; da bi se ona shvatila, mora se uope vladati pojmom
npnoga to je supstancija i istinski subjektivitet pojma. -
Budui da je suverenitet idealitet svakog posebnog ovla-
tenja zato je vrlo blizu krivo razumijevanje koje je isto ta-
ko vrlo uobiajeno, da se to ovlatenje smatra pukom mo-
i i praznom proizvoljnou, a suverenitet istoznanim s
despotizmom. No despotizam oznauje uope stanje neza-
konitosti, gdje posebna volja kao takva, bila ona jednog
monarha ili jednog naroda (ohlokracija), vai kao zakon
ili, tavie, umjesto zakona, dok naprotiv, suverenitet u za-
konskom, konstitucionalnom stanju sainjava moment
32
3. izd. 371. Bilj. njem. izd.
idealiteta posebnih sfera i poslova, da, naime takva sfera
nije neto nezavisno, neto to je samostalno u svojim
svrhama i nainima djelovanja i to se samo u sebe udub-
ljuje, nego da je u tim svrhama i nainima djelovanja odre-
ena i ovisna svrsi cjeline (koja je openito nazvana ne-
odreenim izrazom dobrobit drave). Ovaj idealitet javlja
se na dvostruki nain. - U mirnom stanju nastavljaju po-
sebne sfere i poslovi put zadovoljavanja svojih posebnih
poslova i svrha, pa je to djelomice nain nesvjesne nunos-
ti stvari, po kojoj njihova sebinost prelazi u prilog meu-
sobnom odravanju i odravanju cjeline (vidi 183), ali
djelomice je direktno djelovanje odozgo ono to ih isto ta-
ko neprestano vraa k svrsi cjeline i prema tome i ograni-
ava (vidi: upravna vlast 289), kao to ih i prisiljava da
direktno rade za odravanje; ali u stanju nude, bilo unu-
tarnje ili spoljanje, suverenitet jest onaj u iji se jednos-
tavni pojam utapa organizam koji ondje postoji u svojim
posebnostima, pa je suverenitetu povjeren spas drave uz
rtvovanje onoga to je inae opravdano, gdje, dakle, onaj
idealizam postaje svoja osebujna zbiljnost (vidi dolje
321).
279.
2. Suverenitet, ponajprije samo opa misao ovog idealite-
ta, egzistira samo kao samom sebi izvjestan subjektivitet i kao
apstraktno, te utoliko neosnovano samoodreenje volje, u koje-
mu lei ono posljednje odluke. To je ono individualno drave
kao takve, koja je sama u tome jedna. Subjektivitet je, meutim,
u svojoj istini samo kao subjekt, linost samo kao lice, a u usta-
vu koji je uznapredovao do realne umnosti ima svaki od triju
momenata pojma svoje za sebe zbiljsko odvojeno oblije. Stoga
moment cjeline koji apsolutno odluuje nije individualitet uop-
e, nego jedna individua, monarh.
Imanentni razvoj jedne znanosti, izvoenje njenog
itavog sadraja iz jednostavnog pojma (- inae jedna
znanost, u najmanju ruku, ne zasluuje ime filozofske zna-
nosti -) pokazuje ono osebujno da se jedan te isti pojam -
ovdje volja koja je isprva, jer je to poetak, apstraktna -
OBIAJNOST
409
odrava, a svoja odreenja, i to isto tako samo s pomou
sebe samoga, zgunjava dobivajui na taj nain konkretan
sadraj. Tako je to osnovni moment ponajprije u nepos-
rednom pravu apstraktne personalnosti, koji se dalje razvio
s pomou svojih razliitih oblika subjektiviteta, a ovdje u
apsolutnom pravu, dravi, potpuno konkretnom objektivi-
tetu volje, on je personalnost drave, njena izvjesnost sebe
same - ovo potonje to sve posebnosti ukida u jednostav-
nom sopstvu, raskida s odmjeravanjem razloga i proturaz-
loga, izmeu kojih se uvijek moe kolebati, te ih s pomou
onoga: Ja hou, rjeava, zapoinjui svaki postupak i
zbiljnost. - Personalnost i subjektivitet uope, ima, meu-
tim, nadalje, kao ono to se beskonano odnosi spram se-
be, upravo samo istinu, i to svoju najbliu neposrednu isti-
nu, kao osoba, subjekt to bitkuje, a bie* za sebe jest isto
tako upravo jedno. Personalnost je drave zbiljska samo
kao jedno lice, monarh. Personalnost izraava pojam kao
takav, lice sadrava ujedno njegovu zbiljnost, a pojam je
samo s tim odreenjem ideja, istina. - Neka takozvana
moralna osoba, drutvo, zajednica, porodica, bila ona ne
znam kako u sebi konkretna, linost je samo kao moment,
apstraktno u sebi; ona u tome nije dospjela do istine svoje
egzistencije. No drava je upravo taj totalitet u kojemu
momenti pojma postaju zbiljnost po svojoj vlastitoj istini.
- Sva ova odreenja ve su raspravljena za sebe i u svojim
oblikovanjima u itavom toku** ove rasprave, ali ovdje ih
ponavljamo zato to se ona, dodue, lako priznaju kao po-
sebna oblikovanja, ali se ponovo ne spoznaju i ne shvaa-
ju upravo ovdje gdje dolaze u svojem istinskom poloaju,
ne pojedinano nego po svojoj istini, kao momenti ideje. -
Pojam monarha stoga je najtei pojam za rezoniranje, tj.
za refleksivno razumsko promatranje, jer ono ostaje u po-
jedinanim odreenjima, a stoga, zatim, i poznaje samo
razloge, konana gledita i izvoenje iz razloga. Tako ono,
* U originalu: ... fr sich seindes Subjekt, und das fr sich Seinde...
Das Seinde prevodio sam stalno sa bie, pa sam ga tako ostavio i u ovom kon-
tekstu, premda na ovom mjestu ne pokazuje dovoljnu smislenu i jeziku poveza-
nost sa subjektom to za sebe bitkuje. - Bilj. prev.
** U prvom izdanju (i kod Lassona - str. 229, ali ne i kod Glocknera -
str. 382) mjesto tok (Verlauf) stoji Vorlauf (izmak, preticanje). - Bilj. prev.
zatim, prikazuje dostojanstvo monarha kao neto to je iz-
vedeno ne samo po svom obliku nego i po svom odree-
nju ; naprotiv, njegov je pojam da on ne bude neto izvede-
no, nego upravo ono to iz sebe zapoinje.
Stoga se s time najblie slae predstava da se pravo
monarha valja smatrati kao osnovano na boanskom auto-,
ritetu, jer je u tome sadrano ono njegovo bezuvjetno. No
poznato je kakva su se kriva razumijevanja uz to povezala,
i zadaa je filozofskog razmatranja da se pojmi upravo
ovo boansko.
Suverenitet naroda moe se izrei u smislu da je na-
rod uope spram spolja neto samostalno i da sainjava
posebnu dravu, kao narod Velike Britanije, ali da narodi
Engleske ili kotske, Irske ili Venecije, Genove, Ceylona
itd. nisu vie suvereni narodi otkada su prestali imati za
sebe vlastite knezove ili vrhovne vlade. - Moe se tako ka-
zati i suverenitetu prema unutra da on rezidira u narodu
ako se samo uope govori cjelini, potpuno isto onako
kao to je prije ( 277, 278) pokazano da dravi pripada
suverenitet. No suverenitet naroda, uzet kao u suprotnosti
spram suvereniteta koji egzistira u monarhu, jest obini
smisao u kojemu se u novije vrijeme poelo govoriti su-
verenitetu naroda - u toj suprotnosti suverenitet naroda
pripada zbrkanim mislila kojima u osnovu lei pusta
predstava narodu. Taj narod, uzet bez svog monarha i
bez ralanjenosti cjeline koja je s time upravo nuno i ne-
posredno povezana, jest bezoblina masa - koja vie nije
drava i kojoj vie ne pripada nijedno od odreenja to
opstoje samo u cjelini u sebi oblikovanoj, - suverenitet,
uprava, sud, vlast, stalei ili bilo to drugo. Time to se
takvi momenti, koji se odnose na neku organizaciju,
dravni ivot, pojavljuju u jednom narodu, prestaje on biti
ta neodreena apstrakcija to se u zgoljnoj opoj predstavi
zove narodom. - Ako se pod suverenitetom naroda razu-
mije oblik republike, i to odreene demokracije (jer se pod
republikom shvaaju ostale raznolike empirijske mjeavi-
ne, koje ionako ne pripadaju filozofskom razmatranju),
onda je djelomice gore (kod 273, u biljeci) reeno ono
to je potrebno, a djelomice ne moe, spram razvijene ide-
je, biti vie rijei takvoj predstavi. - U jednom narodu
OBICAJNOST
411
koji nije predstavljen ni kao patrijarhalno pleme ni u ne
razvijenom stanju, u kojemu su mogui oblici demokracije
ili aristokracije (vidi ov. primj.), niti inae u nekom proiz-
voljnom i neorganskom stanju, nego koji se umilja kao u
sebi razvijen, istinski organski totalitet, u tom je narodu
suverenitet kao linost cjeline, a ova u realitetu koji je pri-
mjeren njenom pojmu kao osoba monarha.
Na malo prije zabiljeenom stepenu, na kojemu je
uinjena razdioba ureenja u demokraciju, aristokraciju i
monarhiju, na stajalitu supstancijalnog jedinstva koje jo
u sebi ostaje, koje jo nije dolo u sebi do svog beskona-
nog razlikovanja i produbljenja, ne istupa moment po-
sljednje voljne odluke to sama sebe odreuje kao ima-
nentan organski moment drave za sebe u vlastitu zbilj-
nost. Uvijek mora, dodue, takoer i u onim neizgraenim
oblicima drave, ili kao u monarhijama koje onamo pripa-
daju, ili kao to se uzdie u aristokracijama, a naroito u
demokracijama, u dravnicima, vojskovoama, biti za se-
be opstojei individualni vrhunac, sluajnou i posebnom
potrebom okolnosti; jer svaki postupak i zbiljnost ima
svoj poetak i svoje izvoenje u odluujuem jedinstvu
jednog voe. No ukljuen u dalje valjano sjedinjenje vlas-
ti, mora takav subjektivitet odluivanja biti djelomice slu-
ajan po svom nastanku i nastupanju, a djelomice uope
podreen; stoga nije negdje drugdje nego s one strane tak-
vih uvjetovanih vrhova moglo leati nepomijeano, isto
odluivanje, fatum koji odluuje spolja. Kao moment ide-
je moralo je to poeti da egzistira, ali hvatajui korijena iz-
van ljudske slobode i njenog kruga koji obuhvaa drava.
- Ovdje lei podrijetlo potrebe da se posljednja odluka
velikim stvarima i za vane momente drave potrai od
proroita, demona (kod Sokrata), iz utrobe ivotinja, hra-
ne i leta ptica itd. - odluka koju ljudi, ne shvaajui jo
dubinu samosvijesti i ne doavi jo iz istote supstancijal-
nog jedinstva do tog bitka za sebe - jo nisu imali snage
da vide unutar ljudskog bitka. - U demonu Sokratovu (us-
poredi gore 138) moemo vidjeti poetak da se volja, ko-
ja se prije toga premjeta samo s one strane sebe same,
premjestila u sebe spoznavi sebe unutar sebe - poetak
slobode koja sebe zna, i time istinske slobode. Ova realna
412
sloboda ideje, budui da je ona upravo to, da se dade sva-
kom momentu umnosti njegova vlastita, prisutna samos-
vjesna zbiljnost, jest ona to prema tome, funkciji svijesti
dodjeljuje izvjesnost koja odreuje sebe samu i koja sai-
njava vrhunac u pojmu volje. No ovo posljednje samood-
reenje moe samo utoliko pasti u sferu ljudske slobode
ukoliko ima poloaj vrhunca, koji je za sebe izdvojen i uz-
vien nad svako oposebljavanje i uvjet, jer samo tako ono
je po svom pojmu zbiljsko.
Dodatak. U organizaciji drave, ovdje to znai u konstitu-
cionalnoj monarhiji, pred sobom ne moramo imati nita drugo
nego nunost ideje u sebi: sva druga gledita moraju ieznuti.
Drava se mora posmatrati kao velika arhitektonska graevina,
kao hijeroglif uma koji se pokazuje u zbiljnosti. Sve to se, dak-
le, odnosi samo na korisnost, spoljanost itd., treba da se isklju-
i u filozofskom razmatranju. Pretstava lako poima da drava
koja je volja koja sebe odreuje i koja je savrena volja, sada
jest ono posljednje sebe-odluivanje. Ono to je tee jeste da se
ovo ja hou shvati kao linost. Time se ne eli rei da monarh
smije djelovati samovoljno: tavie, on je vaan za konkretni
sadraj savjeta, a ako je konstitucija vrsta onda on vie nema
ta da ini nego da potpie svoje ime. Ali ovo ime je vano: to je
vrh iznad kojeg se ne moe izai. Moglo bi se rei da je organ-
sko ralanjivanje ve prisutno u lijepoj demokraciji Atene, ali
mi isto tako vidimo da su Grci posljednju odluku uzimali iz po-
sve spoljanjih pojava, iz proroanstava, iz utroba rtvenih ivo-
tinja, iz krila ptica, i da su se drali prirode kao moi koja ob-
javljuje i izgovara ta je ljudima dobro. U ovom dobu samosvi-
jest jo nije dola do apstrakcije subjektiviteta, jo nije dola do-,
tie da onome emu treba odluiti sam, ovjek mora izgovori-
ti jedno ja hou. Ovo ja hou sainjava veliku razliku sta-
rog i modernog svijeta i tako svoju vlastitu egzistenciju mora
imati u velikoj graevini drave. Ali ovo odreenje se posmatra
naalost samo kao spoljanje i proizvoljno.
280.
Ovo posljednje sopstvo dravne volje je u toj svojoj ap-
strakciji jednostavna i otuda neposredna pojedinanost, u sa-
OBIAJNOST
413
mom njenom pojmu lei odreenje prirodnosti, monarh je stoga
bitno kao ova individua apstrahiran od svakog drugog sadraja,
a ta je individua na neposredan prirodni nain, po prirodnom
roenju, odreena za ast monarha.
Ovaj prijelaz od pojma istog samoodreenja u ne-
posrednost bitka i time u prirodnost isto je spekulativne
prirode, njegova spoznaja pripada stoga logikoj filozofiji.
To je, uostalom, u svemu onaj isti prijelaz koji je uope
poznat kao priroda volje i proces da se sadraj iz subjekti-
viteta (kao predstavljene svrhe) prevede u opstanak ( 8).
No osebujni oblik ideje i prijelaza koji se ovdje promatra
jest neposredno preobraanje istog samoodreenja (jed-
nostavnog pojma samoga) u jedno Ovo [ein Dieses] i pri-
rodni opstanak, bez posredovanja posebnog sadraja -
(svrhe u postupanju). - U takozvanom ontolokom doka-
zu opstanku boga isto preobraanje apsolutnog pojma u
bitak jest ono to je u novije vrijeme sainjavalo dubinu
ideje, a to se u najnovije vrijeme prikazuje kao ono nepoj-
mljivo - ime se, meutim, budui da je istina samo jedin-
stvo pojma i opstanka ( 23), odustalo od spoznavanja isti-
ne. Time to svijest razuma nema tog jedinstva u sebi i to
ostaje pri rastavljanju obaju momenata istine, priznaje
ona moda u ovom predmetu jo neku vjeru u ono jedin-
stvo. No time to se smatralo da predstava monarha sas-
vim pripada obinoj svijesti, razum ovdje utoliko vie os-
taje pri svom rastavljanju i posljedicama koje iz toga pro-
istiu, svojoj pameti to rezonira te porie onda da je mo-
ment posljednje odluke u dravi po sebi iza sebe (tj. u um-
nom pojmu) povezan s neposrednom prirodnou; odatle
ponajprije slijedi sluajnost te veze, a otuda to se apsolut-
na razliitost onih momenata tvrdi kao ono umno slijedi,
nadalje, neumnost takve veze, tako da se uz to povezuju i
druge konzekvencije to naruavaju ideju drave.
Dodatak. Kada se esto protiv monarha tvrdi da ono to
ide preko njega zavisi od sluajnosti, kao to se dogaa u dra-
vi, budui da monarh moe biti loe obrazovan, budui da mo-
da nije vrijedan da stoji na njenom vrhu i da je besmisleno da
jedno takvo stanje egzistira kao umno, - onda ovdje ba nije ni-
tavna pretpostaka da se radi posebnosti karaktera. U jednoj
savrenoj organizaciji radi se samo vrhu formalnog odluiva-
nja, i jednom monarhu treba samo jedan ovjek koji kae Da
i koji stavlja taku na I; jer vrh treba biti takav da posebnost ka-
raktera nije ono to je od znaaja." Ono ta monarh jo ima u
ovoj posljednjoj odluci jest neto to, pripada partikularitetu
kojega se to ne smije ticati. Svakako mogu postojati stanja u ko-
jima ovaj partikularitet nastupa sam, ali tada drava jo nije po-
tpuno izobraena ili jo nije dobro konstruirana. U nekoj dobro
ureenoj monarhiji, zakonu samom pripada objektivna strana, a
monarh mu treba pridodati samo ono subjektivno Ja hou.
281.
Oba momenta u svojem nepodijeljenom jedinstvu, po-
sljednje bezrazlono sopstvo volje i time tako bezrazlona egzis-
tencija, kao odreenje preputeno prirodi - ova ideja onog pro-
izvoljnou nepokrenutoga sainjava velianstvo monarha. U
tom jedinstvu lei zbiljsko jedinstvo drave, koje je samo tom
svojom unutarnjom i spoljanjom neposrednou izuzeto iz mo,-
gunosti da bude povueno u sferu posebnosti, njene proizvolj-
nosti, svrha i nazora da bude izuzeto iz borbe fakcij protiv fak-
cij oko prijestolja, te slabljenja i razbijanja dravne sile.
Pravo koje se stjee roenjem i nasljedno pravo sai-
njavaju temelj legitimiteta, ne kao temelj pukog pozitiv-
nog pava, nego ujedno u ideji. - Da je vrsto utvrenim
nasljeivanjem prijestolja, tj. prirodnom sukcesijom, one-
moguena borba stranaka u sluaju upranjenosti prijesto-
lja, jest strana koja je s pravom odavna uinjena vaeom
za njegovu nasljednost. Ova je strana ipak samo posljedi-
ca, a uinjena razlogom, povlai velianstvo u sferu rezo-
33
U drugom izdanju ovo mjesto glasi: U jednoj potpunoj organizaciji
drave, radi se samo vrhu formalne odluke i prirodnoj vrstini protiv strasti.
Stoga se sa nepravom od monarha zahtijeva objektivno svojstvo: on treba samo
da kae Da i da stavi taku na I. Jer vrh treba da bude takav da posebnost ka-
raktera nije ono to je znaajno. Ovo odreenje monarha je umno jer je primje-
reno pojmu; ali budui da se ono teko moe shvatiti, esto se dogaa da se ne
uvia umnost monarhije. Monarhija mora u samoj sebi biti vrsta, i ta mo-
narh...
OBIAJNOST
415
niranja pa ona njemu, iji je karakter ova bezrazlona ne-
posrednost i posljednji bitak-u-sebi [Insichsein], ne daje za
njegovo obrazloenje njemu imanentnu ideju drave, nego
neto izvan njega, jednu od njega razliitu misao, moda
dobrobit drave ili naroda. Iz takvog odreenja moe, da-
kako, slijediti s pomou terminusa mediusa nasljednost,
ali ono doputa druge mediuse terminuse i time druge za-
kljuke - pa valja samo imati na umu kakvi su se zakljuci
izvukli iz te dobrobiti (salut du peuple). - Stoga i smije sa-
mo filozofija misaono razmatrati to velianstvo, jer svaki
drugi nain istraivanja, a ne onaj spekulativni beskona-
ne, u sebi samoj zasnovane ideje ukida po sebi i za sebe
prirodu velianstva. Lako se priinja da je izborna drava
najprirodnija predstava, tj. ona je najblia plitkosti misli;
budui monarh treba da se brine za stvar i interese naroda,
zato bi takoer moralo biti preputeno izboru naroda ko-
me on eli staviti u dunost brigu za svoju dobrobit, i sa-
mo iz tog stavljanja u dunost nastaje pravo upravljanja.
Ovaj nazor, kao i predstave monarhu kao najviem i-
novniku drave, predstave ugovornom odnosu izmeu
njega i naroda itd. polazi od volje kao nahoenja, njnjenja
i proizvoljnosti mnogih - od odreenja koje, kao to je
odavna razmotreno, u graanskom drutvu vai kao prvo
ili, tavie, sebe samo eli uiniti vaeim, ali nije ni prin-
cip porodice, a jo manje drave, pa uope stoji nasuprot
ideji obiajnosti. - Da je izborna drava, naprotiv, najloi-
ja institucija, proizlazi za rezoniranje ve iz posljedica ko-
je se za nju, uostalom, pojavljuju samo kao neto mogue i
vjerojatno, ali uistinu bitno lee u ovoj instituciji. Po priro-
di odnosa, naime, da je u izbornoj dravi partikularna vo-
lja ona koja posljednja odluuje, ustav postaje izbornom
kapitulacijom, tj. dravne vlasti na diskreciju partikularne
volje, odakle proizlazi pretvaranje posebnih dravnih vlas-
ti u privatno vlasnitvo, slabljenje i gubljenje suverentiteta
drave, a time njeno unutarnje raspadanje i spoljanje ru-
enje.
Dodatak. Ako elimo shvatiti ideju monarha, onda se ne
moemo zadovoljiti time da kaemo da je Bog postavio kralje-
va, jer je on napravio sve pa i ono najloije. 1 sa gledita koristi
se ne dolazi daleko pa se uvijek nanovo mogu pokazivati nedos-
taci. Jednako malo pomae ako monarha posmatramo kao pozi-
tivno pravo. Da imam vlasnitvo jest nuno ali ovaj posebni po-
sjed je sluajan pa se onda javlja i pravo da jedan mora stajati
na vrhu, ako se pravo posmatra kao apstraktno i pozitivno. Ali
ovo pravo postoji po sebi i za sebe kao potreba koja se osjea i
kao potreba stvari. Monarsi se ba ne odlikuju tjelesnom sna-
gom ili duhom, a ipak milioni doputaju da oni njima vladaju.
Ako sada kaemo da su ljudi dopustili da se upravlja protiv nji-
hovih interesa, svrha, namjera, onda je ovo besmisleno jer ljudi
nisu tako glupi: to je njihova potreba, to je unutarnja mo ideje
koja ih same na to prisiljava protiv njihove prividne svijesti i od-
rava u ovom odnosu. Ako tako monarh nastupa kao vrh i kao
dio ustava, onda se mora rei da jedan narod koji je pokoren, u
ustavu nije identian sa knezom. Ako se u nekoj provinciji, ko-
jom se zavladalo u ratu, dogodi ustanak, onda je to neto drugo
nego pobuna u nekoj dobro organiziranoj dravi. Oni koji su
porobljeni, ustankom nisu protiv njihovih kneeva, oni ne vre
nikakav zloin protiv drave, jer sa gospodarom oni nisu u sklo-
pu ideje, nisu u unutarnjoj nunosti ustava, - postoji samo ugo-
vor a nikakav dravni savez. Je ne'suis pas votre prince, je suis
votre maitre, odvratio je Napoleon izaslanicima Erfurana.
282.
Iz suvereniteta monarha proistie pravo pomilovanja zlo-
inaca, jer samo njemu pripada ozbiljenje moi duha da uinje-
no pretvori u neuinjeno te da u opratanju i zaboravljanju po-
niti zloinstvo.
Pravo pomilovanja jedno je od najviih priznanja velian-
stva duha. - To pravo pripada, uostalom, primjenama ili reflek-
sima odreenja vie sfere na jednu prethodnu. - Isto takvim pri-
mjenama pripadaju, meutim, posebne znanosti, koje svoj pred-
met treba da rasprave u njegovu empirijskom opsegu (usporedi
270, primjed.). - Takvim primjenama pripada takoer da se
povrede drave uope, ili suvereniteta, velianstva ili linosti
vladara, supsumiraju pod pojam zloinstva, s kojim smo se prije
OBIAJNOST
417
( 95 do 102) sreli, i to da se odrede kao najvia zloinstva, [kao
i] posebni nain postupanja [protiv njih] ltd.*.
Dodatak. Pomilovanje je oprost kazne koje ipak ne ukida
pravo. Ono tavie, ostaje a pomilovani je i sada kao i prije zlo-
inac; milost ne kazuje da on nije poinio nikakav zloin. Ovo
ukidanje kazne moe se dogoditi kroz religiju jer se ono to se
dogodilo moe od duha u duhu uiniti onim to se nije dogodi-
lo. Ali ukoliko se ovo dogaa u svijetu, ono svoje mjesto ima sa-
mo u velianstvu i moe pripadati samo bezrazlonoj odluci.
283.
Ono drugo to je sadrano u kneevskoj vlasti moment je
posebnosti ili odreenog sadraja i njegove supsumcije pod op-
e. Ukoliko to pone posebno da egzistira, najvii savjetodavni
poloaj i individue su ono to monarhu donose na odluivanje
sadraj tekuih dravnih poslova ili zakonskih odreenja - koja
postaju nuna iz opstojeih potreba - s njihovim objektivnim
stranama, razlozima odluke, zakonima koji se na to odnose,
okolnostima itd. Odabiranje individua za ovaj posao, kao i nji-
hovo odstranjivanje, budui da one imaju posla s neposrednom
osobom monarha, pada u njegovu neogranienu proizvoljnost.
284.
Ukoliko je ono objektivno odluke, poznavanje sadraja i
okolnosti, zakonski i ostali odredbeni razlozi, jedino sposobno
za odgovornost, tj. za dokazivanje objektiviteta i ukoliko otuda
moe pripasti savjetu koji se razlikuje od monarhove line volje
kao takve, ovi su savjetodavni poloaji ili individue podloni sa-
* Sva tri standardna izdanja razlikuju se u zavretku ove reenice. Hof-
fmeister (str. 250) umjesto Verfahrungsart (nain postupanja) stavlja Verfah-
rensart. On, kao i Lasson (str. 235), dodaje rijei koje su stavljene u uglate za-
grade sowie (kao i) i dagegen [protiv njih]. Tih umetnutih rijei nema u
Glocknerovu izdanju (str. 392). - Bilj. prev.
418
mo odgovornosti; ali vlastito velianstvo monarha, kao posljed-
nji odluujui subjektivitet, uzvieno je nad svaku odgovornost
za upravne postupke.
285.
Trei moment kneevske vlasti tie se onoga po sebi i za
sebe opega koje u subjektivnom pogledu opstoji u savjesti mo-
narha, a u objektivnom u cjelini ustava i u zakonima; kneevska
vlast pretpostavlja, utoliko druge momente, kao to i svaki od
ovih pretpostavlja nju.
286.
Objektivna garancija kneevske vlasti, pravne sukcesije
prema nasljednosti prijestolja itd., lei u tome da isto tako kao
to ova sfera ima svoju zbiljnost izdvojenu iz drugih momenata
odreenih s pomou uma, imaju i druga za sebe osebujna prava
i dunosti svojih odreenja. Svaki lan, odravajui se za sebe,
odrava u umnom organizmu upravo time druge u njihovoj ose-
bujnosti.
Da se monarhijsku ureenje uzdiglo do nasljednosti
prijestolja, utvrene prvorodstvom, tako da je ono time
svedeno na patrijarhalni princip iz kojega je historijski
proizalo, ali u viem odreenju kao apsolutni vrhunac or-
ganski razvijene drave, to je jedan od kasnijih rezultata
povijesti, koji je za javnu slobodu i umno ureenje najva-
niji, premda se, kao to je prije reeno, moda potivao, ali
se esto najmanje razumijeva. Negdanje puke feudalne
monarhije, kao i despocije, pokazuju stoga u povijesti tu
mijenu pobuna, nasilja vladara, unutarnjih ratova, propas-
ti kneevskih individua i dinastija, te unutarnju i spolja-
nju opu pusto i razaranje to iz toga proizlazi, jer je u
takvom stanju dioba dravnog posla, budui da se njihov
dio prenosi na vazale, pae itd., samo mehanika, pa nije
OBIAJNOST
419
razlika u odreenju i obliku, nego je samo razlika u veoj
ili manjoj vlasti. Tako odrava i stvara svaki dio, time to
sebe odrava, samo sebe, te u tome ne ujedno druge, pa
ima za nezavisnu samostalnost sve momente potpuno u se-
bi samome. U organskom odnosu, u kojemu meusobno
stoje lanovi a ne dijelovi, svaki odrava druge time to on
ispunjava svoju vlastitu sferu; svakome je za vlastito sa-
moodravanje supstancijalna svrha i proizvod isto tako
odranje drugih lanova. Garancije za koje se pita, bilo za
uvrenje nasljednosti prijestolja, kneevske vlasti uope,
za pravednost, javnu slobodu itd., jesu osiguranja s pomo-
u institucija. Kao subjektivne garancije mogu se smatrati
ljubav naroda, karakter, zakletve, vlast itd., ali im se go-
vori ustavu, rije je objektivnim garancijama, instituci-
jama, tj. organski ukrtenim momentima, koji se meu-
sobno uvjetuju. Tako su javna sloboda uope i nasljeiva-
nje prijestolja meusobne garancije i stoje u apsolutnoj
vezi, jer je javna sloboda umni ustav, a nasljeivanje vla-
darske vlasti, kako je pokazano, moment koji lei u njego-
vu pojmu.
b) Upravna vlast
287.
Od odluke razlino je izvoenje i primjena kneevskih od-
luka, uope produavanje i odravanje u istom stanju onoga to
je ve odlueno, opstojeih zakona, ustanova, zavoda za zajed-
nike svrhe i si. Ovaj posao supsumcije uope obuhvaa u sebi
upravna vlast, pod kojom su isto tako obuhvaene i sudske i po-
litike vlasti, koje se neposredno odnose na ono posebno gra-
anskog drutva, te ine vaeim opi interes u tim svrhama.
288.
Zajedniki posebni interesi koji pripadaju graanskom
drutvu, leei izvan po sebi i za sebe bitkujue openitosti sa-
2 7
420
me drave ( 256), imaju svoju upravu u korporacijama ( 251)
zajednica i ostalih zanimanja i stalea, te njihovih poglavarsta-
va, starjeina, upravitelja i tome slino. Ukoliko su ti poslovi, za
koje se oni brinu, s jedne strane, privatno vlasnitvo i interes tih
posebnih sfera, pa se s te strane njihov autoritet osniva takoer
na povjerenju njihovih stalekih drugova i graanstva, a s druge
strane moraju ti krugovi biti podreeni viim interesima drave,
utoliko e za popunjenje tih mjesta proizai openito mijeanje
izbora tih interesenata i neke vie potvrde tih odreenja.
289.
Pridravati se opeg interesa drave i pridravati se onoga
zakonskoga u tim posebnim pravima, te svoditi ih na ono, zahti-
jeva staranje s pomou poslanika upravne vlasti, egzekutivnih
dravnih inovnika i viih savjetodavnih, utoliko kolegijalno
konstituiranih nadletava, koja se sastaju u najviim vrhovima,
koji se dotiu monarha.
Kako je graansko drutvo poprite individualnog
privatnog interesa svih protiv svih, tako ovdje opstoji kon-
flikt tog interesa sa zajednikim posebnim poslovima, te
konflikt ovih poslova zajedno s onim interesom protiv vi-
ih gledita i naredaba drave. Duh korporacije, koji se
stvara u ovlatenju posebnih sfera, prelazi u sebi samome
ujedno u duh drave time to mu je drava sredstvo odra-
vanja posebnih svrha. Ovo je tajna patriotizma graana s
te strane to oni dravu znaju kao svoju supstanciju, jer
ona odrava njihove posebne sfere, njihovo ovlatenje i
autoritet, kao i njihovo blagostanje. U duhu korporacije,
budui da on neposredno sadrava ukorijenjenost poseb-
noga u ope, jest utoliko dubina i snaga drave to ih ona
ima u uvjerenju. Upravljanje poslovima korporacije s po-
mou njihovih vlastitih predstojnika - budui da oni, do-
due, poznaju i imaju pred sobom svoje vlastite interese i
poslove, ali nepotpunije vezu udaljenijih uvjeta i opa gle-
dita - bit e esto nevjesto, osim to tome pridonose dalje
okolnosti, npr. blii privatni dodiri i ina jednakost pred-
OBIAJNOST 421
stojnika onima koji treba da im budu podreeni, njihova
raznovrsnija ovisnost itd. No ova vlastita sfera moe se
smatrati kao preputena momentu formalne slobode, gdje
vlastito spoznavanje, zakljuivanje i izvoenje, kao i male
strasti i uobraavanja imaju svoje poprite da se pokau -
i to utoliko vie ukoliko je za ono openitije drave manje
vaan sadraj posla, koji se time kvari, manje dobro, mu-
nije obavlja itd. te ukoliko muno ili glupo staranje za ta-
kav triav posao po sebi vie stoji u direktnom odnosu
prema zadovoljenju i mnjenju sebi to se iz toga crpe.
290.
U poslu upravljanja nalazi se istovremeno podjela rada (
198). Organizacija oblasti ima utoliko formalnu, ali teku zada-
u da se odozdo gdje je graanski ivot konkretan ovaj upravlja
na konkretan nain, ali da je taj posao podijeljen na svoje ap-
straktne grane, s kojima postupaju posebne oblasti kao razliita
sredita, ija se djelotvornost prema dolje, kao i u najvioj up-
ravnoj vlasti, ponovo stapa u konkretan pregled.
Dodatak. Glavna taka kojoj se radi u upravnoj vlasti je
podjela poslova: ona se tie prijelaza od onog openitog u ono
posebno i pojedinano a njene poslove treba razdvojiti na razli-
ite ogranke. Ali ono to je teko jest to da se oni prema gore i
prema dolje ponovo spajaju. Jer, policijska i sudska vlast, na
primjer, se dodue razilaze ali se ponovo susreu u nekom po-
slu. Izvjetaj koji se ovdje primjenjuje esto se sastoji u tome da
se imenuje dravni kancelar, predsjednik vlade, ministarski sav-
jet, da bi se time pojednostavila vrhovna uprava. Ali time tako-
er sve e opet polaziti odozgo i od ministarske vlasti a poslovi
e, kako se kae, biti centralizirani. Sa ovim je povezana najvea
lakoa, brzina, djelotvornost za ono ta se treba dogaati za op-
e dravne interese. Ova uprava bila je uvedena u francuskoj re-
voluciji, razraena u Napoleona i danas jo postoji u Francus-
koj. Tome nasuprot, Francuskoj nedostaju korporacije i komu-
ne, to znai krugovi u kojima se susreu posebni i opi interesi.
U srednjem vijeku ovi su krugovi svakako dobili isuvie veliku
422
samostalnost, bili su drave u dravi i ponaali su se kruto kao
za sebe postojee korporacije; ali ako ovo i ne mora biti sluaj,
ipak se moe rei da u zajednicama lei jedinstvena snaga dra-
va. Ovdje vlada udara na opravdane interese koje mora respek-
tirati i ukoliko administracija takvim interesima moe biti samo
korisna, ali ih mora i nadzirati, individua nalazi zatitu ostvare-
nja svojih prava, pa se tako njen partikularni interes povezuje sa
odranjem cjeline. Od izvjesnog vremena organizacija je uvijek
postavljana odozgo a ovo organiziranje je bilo glavno nastoja-
nje, ali ono nie, ono masovno cjeline je manje ili vie lako pu-
teno kao neorgansko; a ipak je od najvee vanosti da to posta-
ne organskim, jer samo tako je ono mo, vlast, inae je samo go-
mila, mnotvo rasprenih atoma. Opravdana vlast postoji samo
u organskom stanju posebnih sfera.
291.
Poslovi su upravljanja objektivne, za sebe po svojoj sup-
stanciji ve odluene prirode ( 287), pa treba da se izvode i oz-
biljuju s pomou individua. Izmeu poslova upravljanja i indi-
vidua ne opstoji nikakva neposredna prirodna veza, individue
stoga nisu odreene za njih prirodnom linou i roenjem.
Kao njihovo odreenje za te poslove objektivni je moment
spoznaja i dokaz njihove sposobnosti - dokaz koji dravi osigu-
rava njenu potrebu i kao jedini uvjet ujedno svakom graaninu
osigurava mogunost da se posveti opem stanju.
292.
Subjektivna strana, da se ova individua izmeu vie njih -
kojih, budui da ovdje ono objektivno ne lei u genijalnosti
(kao npr. u umjetnosti), nuno ima neodreeno vie, meu koji-
ma davanje prvenstva nije nita apsolutno odredljivo - izabere i
imenuje za neki poloaj i opunomoi za voenje jednog posla,
ova veza individue i slube, kao dviju za sebe meusobno uvijek
sluajnih strana, pripada kneevskoj vlasti, kao i najsuverenijoj
dravnoj vlasti koja odluuje.
OBIAJNOST
423
293.
Posebni poslovi drave koje monarhija predaje oblastima
sainjavaju jedan dio objektivne strane suvereniteta, koji se na-
lazi u monarhu; njihova odreena razlika isto je tako dana pri-
rodom stvari; pa kako je djelatnost oblasti ispunjavanje dunos-
ti, tako je njihov posao takoer pravo koje je uzeto iz sluajnos-
ti.
294.
Individua koja je suverenim aktom ( 292) vezana uz je-
dan slubeni poziv upuena je na svoje ispunjavanje dunosti,
ono supstancijalno svog odnosa, kao na uvjet ove veze u kojoj
individua kao posljedicu tog supstancijalnog odnosa nalazi
imovinu i osigurano zadovoljstvo svoje posebnosti ( 264), te os-
loboenje svojeg spoljanjeg poloaja i slubene djelatnosti od
ine subjektivne ovisnosti i utjecaja.
Drava ne rauna na samovoljna, proizvoljna djela
(npr. pravosue to su ga vrili vitezi lutalice), upravo zato
to su proizvoljna i samovoljna, pridravajui za sebe izvo-
enje djela po subjektivnim nazorima, isto kao i proizvolj-
no neizvravanje i izvoenje subjektivnih svrha. Drugi ek-
strem prema vitezu lutalici bio bi u pogledu dravne slu-
be ekstrem dravnog sluge, koji bi bio vezan uz svoju slu-
bu prosto po nudi, bez istinske dunosti i isto tako bez
prava. - Dravna sluba zahtijeva, tavie, rtvovanje sa-
mostalnog i proizvoljnog zadovoljavanja subjektivnih
svrha dajui upravo time pravo da se ono nae u djelu ko-
je je primjereno dunosti, ali samo u njemu. U tome lei s
te strane povezanost opeg i posebnog interesa, koja sai-
njava pojam i unutarnju vrstou drave ( 260). - Slube-
niki odnos takoer nije nikakav ugovorni odnos ( 75),
premda opstoji dvostruka suglasnost i izvravanje obiju
strana. Slubenik nije pozvan za neko pojedinano izvra-
vanje slube kao opunomoenik, nego stavlja u ovaj odnos
glavni interes svoje duhovne i posebne egzistencije. Isto
tako nije to po svom kvalitetu spoljanja, samo posebna
stvar koju bi on imao da izvrava i koja bi njemu bila po-
vjerena, vrijednost je jedne takve stvari kao ono unutarnje
razliita od njene spoljanjosti pa se jo ne povreuje pri
neizvravanju stipuliranoga ( 77). No ono to dravni
slubenik treba da izvrava jest, onako kako je to nepos-
redno, vrijednost po sebi i za sebe. Nepravo neizvrava-
njem ili pozitivnom povredom (postupak koji je suprotan
slubi, a to su i jedno i drugo) stoga je povreda samog op-
eg sadraja (uspor. 95, negativno beskonani sud), a
stoga prijestup ili takoer zloinstvo. - Osiguranim zado-
voljavanjem posebnih potreba otklonjena je spoljanja ne-
volja, koja moe izazvati da se sredstva za to potrae na ra-
un slubene djelatnosti i dunosti. U opoj dravnoj vlas-
ti nalaze oni koji su opunomoeni za njene poslove zatitu
spram druge subjektivne strane, spram privatnih strasti
onih kojima se upravlja i iji se privatni interes itd. napro-
tiv vrijea pridavanjem vanosti onome opemu.
295.
Osiguranje drave i upravljaa spram zloupotrebe vlasti
od strane oblasti i njihovih inovnika lei, s jedne strane, nepos-
redno u njihovoj hijerarhiji i odgovornosti a, s druge strane, u
ovlatenju zajednica, korporacija, s pomou kojih se spreava
mijeanje subjektivne proizvoljnosti u vlast, koja je povjerena
inovnicima, te s pomou kojih se u pojedinanom ponaanju
nedovoljna kontrola odozgo dopunjava odozdo.
U ponaanju i obrazovanju inovnika nalazi se taka
gdje zakoni i odluke uprave dotiu pojedinanost, dobiva-
jui vaenje u zbiljnosti. To je, dakle, mjesto od kojeg zavi-
si zadovoljstvo i povjerenje graana prema upravi, kao i
izvravanje ili slabljenje i spreavanje njenih namjera s te
strane da osjeaj i uvjerenje, vrstu i nain izvoenja isto
tako lako visoko cijene koliko i sam sadraj onoga to tre-
ba da se izvede, sadraj koji ve za sebe moe sadravati
teret. U neposrednosti i linosti tog doticaja lei da kon-
OBICAJNOST 425
trola odozgo s te strane postie nepotpunije svoju svrhu,
koja takoer u zajednikim interesu inovnika kao stalea
koji se zbija protiv potinjenih i protiv pretpostavljenih,
moe nai tekoe, ije otklanjanje - naroito kod uglav-
nom inae jo nesavrenih institucija - zahtijeva i oprav-
dava vie mijeanje suvereniteta (kao npr. Fridrika II u oz-
loglaenom sluaju Mllera Arnolda).
296.
No da nestrastvenost, pravednost i blagost ponaanja po-
stane obiajem, stoji u vezi djelomice s direktno obiajnosnim*
i misaonim obrazovanjem, koje s onim to uvjebavanje takoz-
vanih znanja predmetima te sfere - potrebna poslovna vjeba,
zbiljski rad itd. - ima u sebi mehanikoga, odrava ravnoteu;
veliina je drave glavni moment kojim se isto tako slabi va-
nost porodinih i drugih privatnih veza, kao to i osveta, mrnja
i druge takve strasti postaju nemonije i time tuplje; u bavljenju
s velikim interesima, koji opstoje u velikoj dravi, propadaju za
sebe te subjektivne strane i stvara se navika opih interesa, na-
zora i poslova.
297.
lanovi uprave i dravni inovnici sainjavaju glavni dio
srednjeg stalea, kojemu pripada obrazovana inteligencija i
pravna svijest mase jednog naroda. Da taj srednji stale ne zauz-
me izolirani poloaj neke aristokracije, i da obrazovanje i vjeti-
na ne postanu sredstvom proizvoljnosti i gospodstva, postie se
institucijom suvereniteta odozgo prema dolje i pravima korpo-
racije odozdo prema gore.
Tako se nekad pravosue, iji je objekt vlastiti inte-
res svih individua, pretvorilo u instrument dobitka i gos-
* U originalu...Sitte... hngt mit der...sittlichen. Ovdje je takoer vidljivo
zato sam sittlich prevodio kao obiajnosno, a ne, kako je kod nas uobiaje-
no, udoredno, ili ak, to je suprotno Hegelovu shvaanju tog pojma a prema
tome i neispravno, moralno. - Bilj. prev.
426
podarenja time to se poznavanje prava sakrilo u uenost i
strani jezik, a poznavanje pravnog postupka u zamreni
formalizam.
Dodatak. U srednjem staleu kojemu pripadaju dravni
slubenici, jest svijest drave i istaknuto obrazovanje. Stoga on
ini i njen temeljni stub u odnosu na pravinost i inteligenciju.
Drava u kojoj ne postoji srednji stale, stoga jo ne stoji ni na
kakvom visokom stupnju. Tako je, na primjer, u Rusiji koja ima
jednu robovsku masu i drugu koja vlada. Jedan od glavnih inte-
resa drave jest da se obrazuje ovaj srednji stale, ali ovo se mo-
e dogoditi samo u organizaciji koja je onakva kakvu smo je vi-
djeli, naime pomou ovlatenja posebnih krugova koji su rela-
tivno nezavisni, i kroz jedan svijet slubenika ija se samovolja
lomi na onima koji su ovlateni na taj nain. Djelovanje prema
opem pravu i navika ovog djelovanja je posljedica suprotnosti
koju obrazuju za sebe samostalni krugovi.
c) Zakonodavna vlast
298.
Zakonodavna vlast tie se zakona kao takvih ukoliko po-
trebuju dalje odreivanje, te unutarnjih poslova koji su po svom
sadraju posve openiti. Ova je vlast sama dio ustava, koji joj je
pretpostavljen, a utoliko po sebi i za sebe lei izvan njenog di-
rektnog odreivanja, ali se dalje razvija u usavravanju zakona i
u progresivnom karakteru opih upravnih poslova.
Dodatak. Ustav mora po sebi i za sebe biti na vrstom tlu
na kojemu stoji zakonodavna vlast i on stoga ne mora biti tek
sainjen. Ustav dakle jest, ali on isto tako bitno postaje, to zna-
i, on napreduje u obrazovanju. Ovo napredovanje jedno je mi-
jenjanje koje je neupadljivo i nema formu promjene. Kad je, na
primjer, imovina kneeva i njihovih porodica u Njemakoj naj-
prije bila privatno dobro i kada se, pak, bez borbe i otpora pre-
tvorila u dravno dobro, to znai u dravnu imovinu, to je dolo
otuda to su kneevi osjetili potrebu nedjeljivosti dobara i to su
OBICAJNOST
427
zahtijevali garanciju za nju od pokrajina i pokrajinskih skupti-
na i tako je upleli u nain postojanja imovine nad kojom sad vi-
e nisu imali dispoziciju. Na slian nain je ranije car bio sudac
i lutao je carstvom izriui pravo. Kroz puko prividno napredo-
vanje obrazovanja postalo je krajnje nuno da car sve vie i vie
ovu sudaku slubu preputa drugima, pa se tako napravio pre-
laz sudske vlasti od osobe kneza na kolegije. Tako je, dakle, da-
lje obrazovanje nekog stanja prividno mirno i neprimjetno. Na-
kon dugog vremena ustav na ovaj nain dolazi do jednog posve
drugog stanja nego ranije.
299.
Ovi se predmeti u pogledu individue odreuju poblie s
dvije strane: a) kakvu korist one imaju s pomou drave i to
imaju da uivaju i ) to one njoj treba da ine. Pod onim su
obuhvaeni privatnopravni zakoni uope, prava zajednica i kor-
poracija i sasvim openite ustanove, te indirektno ( 298) cjelina
ustava. No ono to treba da se ini moe se samo time to se to
reducira na novac kao egzistentnu opu vrijednost stvari i djela,
odrediti na pravedan nain i ujedno tako da posebni poslovi i
slube koje moe da izvri pojedinac idu posredovanjem njego-
ve proizvoljnosti.
to je predmet opeg zakonodavstva i to treba da
bude preputeno odreenju administrativnih oblasti i re-
guliranju uprave uope, dade se, dodue, openito tako
razlikovati da u prvo pripada samo ono to je po sadraju
posve openito, zakonska odreenja, a u drugo posebnost,
te vrsta i nain egzekucije. No to razlikovanje nije potpu-
no odreeno ve zbog toga to zakon, da bi bio zakon a ne
puka zapovijest uope (kao: ne ubij, uspor. s bilj. k
140, s. 131. itd.), mora u sebi biti odreen; ali to je on od-
reeniji, utoliko se njegov sadraj vie pribliava sposob-
nosti da se takav kakav jest izvri. Meutim, odreenje ko-
je bi ilo tako daleko ujedno bi zakonima dalo empirijsku
stranu koja bi u zbiljskom izvravanju morala biti pod-
vrgnuta promjenama, to bi nakodilo karakteru zakona.
U samom organskom jedinstvu dravnih vlasti lei da je to
428
jedan duh koji utvruje ono ope, te da ga on dovodi i iz-
vodi do njegove odreene zbiljnosti. - U dravi prije sve-
ga moe udariti u oi da od mnogih vjetina, dobara, dje-
latnosti, talenata i beskonano raznolikih ivih moi, koje
u njima lee i koje su ujedno povezane s uvjerenjem, dra-
va ne zahtijeva neko direktno izvravanje, nego trai za se-
be samo jednu mo, onu to se javlja kao novac. - Djela
koja se odnose na obranu drave od neprijatelja pripadaju
tek dunosti idueg odjeljka. No uistinu novac nije poseb-
na mo pored drugih, nego je on njihova openitost, ukoli-
ko one sebe proizvode u spoljanjost opstanka, u kojoj se
mogu shvatiti kao stvar. Samo na ovom najspoljanijem
vrhuncu mogua je kvantitativna odreenost i time pra-
vednost i jednakost djela. - Platon daje u svojoj Dravi da
starjeine dodjeljuju individue posebnim staleima i da im
odreuju njihove posebne poslove (uspor. 185. bilj.); u
feudalnoj monarhiji morali su vazali isto tako izvravati
neodreene slube, ali takoer u njihovoj posebnosti, npr.
sudsko zvanje itd.; radovi na Orijentu, u Egiptu za ogrom-
ne arhitekture itd. isto su tako posebnog kvaliteta itd. Tim
odnosima nedostaje princip subjektivne slobode da je sup-
stancijalno injenje individue, koja je u takvim poslovima,
po svom sadraju, ionako posebnost, posredovano njenom
posebnom voljom; - pravo koje je mogue samo s pomo-
u zahtjeva izvravanja u obliku ope vrijednosti i koje je
osnov to je prouzrokovao taj preobraaj.
Dodatak. Dvije strane ustava odnose se na prava i poslove
individua. to se tie poslova, oni se gotovo svi reduciraju na
novac. Vojna dunost sada je gotovo jedini lini posao. U rani-
jim vremenima ono konkretno individua daleko vie se uzimalo
u obzir a one su pozivane na rad prema njihovoj umjenosti.
Kod nas drava kupuje ono to joj treba a ovo se najprije moe
pojaviti kao apstraktno, mrtvo i bezduno, pa moe izgledati
kao da bi drava pala budui da se zadovoljava apstraktnim po-
slovima. Ali u principu nove drave lei to da je sve to indivi-
dua ini, posredovano njenom voljom. Ali pravednost jednakos-
ti moe daleko bolje biti ostvarena novcem. Onaj ko je talenti-
ran bio bi inae vie oporezovan nego onaj ko talenta nema, ka-
da bi se radilo konkretnoj sposobnosti. Sada je, pak, upravo
OBIAJNOST
429
time na vidjelo stavljen respekt pred subjektivnom slobodom da
se nekoga moe uzeti u onome u emu on moe biti uzet.
300.
U zakonodavnoj su vlasti kao totalitetu prije svega djelot-
vorna dva druga momenta: monarhijski, kao onaj kojemu pripa-
da najvia odluka - upravna vlast kao savjetodavni moment, s
konkretnim poznavanjem i pregledom cjeline u njenim mnogos-
trukim stranama i zbiljskim naelima, koja su se u tome ustalila,
kao i s poznavanjem potreba poglavito dravne vlasti, - kona-
no staleki element.
Dodatak. Pogrenim shvatanjima drave pripada i to da se
lan vlade, kao to ini konstituirajua skuptina, eli iskljuiti
od zakonodavnih tijela. U Engleskoj ministri moraju biti lano-
vi parlamenta a ovo je ispravno utoliko to lanovi vlade trebaju
stajati u vezi a ne u suprotnosti sa zakonodavnom vlau. Pred-
stava takozvane nezavisnosti vlasti u sebi nosi temeljnu zabludu
nezavisne vlasti ipak trebaju ograniavati jedna drugu. Ali kroz
ovu nezavisnost ukida se jedinstvo drave, koje treba zahtijevati
prije svega.
301.
Stalekom je elementu odreenje da opa stvar ne samo
po sebi nego i za sebe, tj. da u njoj doe do egzistencije moment
formalne slobode, javna svijest kao empirijska openitost nazo-
ra i misli mnogih.
Izraz: mnogi oznauje empirijsku openi-
tost ispravnije nego onaj uobiajeni: svi. Jer ako e se rei
da se po sebi razumije kako se prije svega pod tim svi, u
najmanju ruku, nije mislilo na djecu, ene itd., onda se ti-
me jo vie po sebi razumije da nije trebalo upotrebljavati
sasvim odreen izraz: svi, gdje je rije jo neemu sas-
vim neodreenome. - Uope krui tako neizrecivo mnogo
neispravnih i krivih predstava i izreka narodu, ustavu i
staleima da bi bila uzaludna muka htjeti ih prikazati, ras-
praviti i ispraviti. Predstava koju prosta svijest prije svega
obino ima pred sobom nunosti ili korisnosti konkuren-
cije stalea otprilike je prvenstveno ta da bi poslanici iz
naroda, ili ak narod, najbolje morali razumjeti ono to
njemu najbolje slui, i da on nesumnjivo ima najbolju vo-
lju za to najbolje. to se tie prvoga, to je mnogo vie slu-
aj da rije narod, ukoliko se njome oznauje poseban dio
lanova jedne drave, izraava dio koji ne zna to hoe.
Znati to se hoe, te, jo vie, to hoe po sebi i za sebe bit-
kujua volja, um, jest plod dublje spoznaje i uvida, to up-
ravo nije stvar naroda. - Jamstvo, koje u staleima lei za
ono ope najbolje i za javnu slobodu, ne nalazi se, kad se
malo razmisli, u njegovu posebnom uvidu - jer najvii
dravni inovnici imaju nuno dublji i sveobuhvatniji uvid
u prirodu ustanova i potreba drave, kao i veu vjetinu i
naviku za te poslove, pa mogu bez stalea initi ono najbo-
lje, kao to takoer na stalekim skuptinama neprestano
moraju initi najbolje - nego ono lei djelomice, dakako,
u nekom dodatku uvida poslanika, poglavito u djelovanje
inovnika koji stoje podalje od nadzora viih mjesta i na-
roito u prijekim i specijalnim potrebama i oskudicama
to ih imaju pred sobom u konkretnom zoru, a djelomice
da se u onom djelovanju to ga dovodi sa sobom cenzura
mnogih, i to javna cenzura koju treba oekivati, ve unap-
rijed upotrijebi najbolji uvid u poslove i planove, koje tre-
ba predoiti pa da se urede u skladu samo s najistijim
motivima - prinuda, koja je isto tako djelotvorna za same
lanove stalea. No to se tie posebno dobre volje stalea
za ono ope dobro, ve je gore ( 272, primjed.) primijee-
no da pripada nazoru oloa, stajalitu onoga negativnoga
uope, da se kod uprave pretpostavlja zla ili manje dobra
volja; - pretpostavka koja bi ponajprije, ako bi trebalo da
se na nju odgovori u istom obliku, imala za posljedicu rek-
riminaciju da su stalei, budui da proizlaze iz pojedina-
nosti, privatnog stajalita i posebnih interesa, skloni da
upotrijebe svoju djelatnost za te interese na tetu opih in-
teresa, jer su, naprotiv, drugi momenti dravne vlasti ve
za sebe postavljeni na stajalite drave i posveeni opoj
OBICAJNOST
431
svrsi. to se, prema tome, uope tie garancije koja naroi-
to treba da lei u staleima, i svaka druga dravna institu-
cija dijeli to s njima da bude garancija javne dobrobiti i
umne slobode, a medu njima opstoje insititucije kao to su
suverenitet monarhov, nasljednost prijestolja, sudsko us-
trojstvo itd., u kojima ta garancija lei jo u mnogo jaem
stupnju. Osebujno pojmovno odreenje stalea valja stoga
traiti u tome to u njima subjektivni moment ope slobo-
de, vlastiti uvid i vlastita volja sfere, koja je u ovom prika-
zu nazvana graanskim drutvom, poinje egzistirati u od-
nosu prema dravi. Da je ovaj moment odreenje ideje
razvijene do totaliteta, ova unutarnja nunost, koja se ne
smije zamijeniti sa spoljanjom nunou i korisnou, sli-
jedi, kao svuda, iz filozofskog gledita.
Dodatak. Poloaj uprave prema staleima ne treba biti bit-
no neprijateljski, a vjera u nunost ovog neprijateljskog odnosa
tuna je zabluda. Uprava nije nikakva partija kojoj je suprot-
stavljena druga, tako da bi obje trebale mnogo izgubiti i iscrpiti
se, a ako neka drava doe u jedno takvo stanje onda je to ne-
srea i ne moe se raunati kao zdravlje. Nadalje, poreze koje
odobravaju stalei ne treba smatrati poklonom koji se daje dra-
vi, nego oni se odobravaju kao ono najbolje samih onih koji da-
ju pristanak. Ono ta sainjava osebujni znaaj stalea jeste da
drava time stupa u subjektivnu svijest naroda i da poinje sud-
jelovati u njoj.
302.
Promatrani kao posredni organ, stalei stoje, s jedne stra-
ne, izmeu uprave uope i, s druge strane, naroda razluenoga u
posebne sfere i individue. Njihovo odreenje zahtijeva od njih
isto tako smisao i uvjerenje drave i uprave, kao i interesa po-
sebnih krugova i pojedinaca. Taj poloaj ima ujedno znaenje
posrednitva, koje je zajedniko sa organiziranom upravnom
vlasti, da se ni kneevska vlast ne pojavi izolirana i time kao pu-
ka vladarska mo i proizvoljnost, niti da se izoliraju posebni in-
teresi zajednica, korporacija i individua, ili jo vie, da pojedin-
ci ne bi doli do toga da predstavljaju mnotvo i gomilu, a time
432
do neorganskog mnjenja i htijenja i puke masovne vlasti protiv
organske drave.
Najvanijim logikim uvidima pripada da jedan od-
reeni moment koji, stojei u suprotnosti, ima poloaj ek-
strema prestaje to biti time to je on ujedno sredina pa je
organski moment. Kod predmeta koji se ovdje promatra
utoliko je vanije da se istakne ova strana, jer najeim,
ali najopasnijim predrasudama pripada da se stalei pred-
stavljaju s gledita suprotnosti spram vlade, kao da bi to
bio njihov bitni poloaj. Organski, tj. primljen u totalitet,
staleki se element pokazuje samo s pomou funkcije po-
sredovanja. Time je sama suprotnost sniena na privid.
Kad se ona ne bi, ukoliko se pojavljuje, ticala samo po-
vrine, nego kad bi zbiljski bila supstancijalna suprotnost,
tada bi drava poela propadati. Znak da protivurjeje ni-
je ove vrste, proizlazi po prirodi stvari na taj nain ako se
njegovi predmeti ne tiu bitnih elemenata dravnog orga-
nizma, nego specijalnih i sporednijih stvari, a strast, koja
se ipak vezuje uz taj sadraj, postaje stranarstvom zbog
prosto subjektivnog interesa, moda zbog viih dravnih
poloaja.
Dodatak. Ustav je bitno sistem posredovanja. U despot-
skim dravama gdje postoje samo kneevi i narod, narod djelu-
je, ako djeluje, kao razarajua masa protiv organizacije. Ali na-
stupajui organski, gomila svoje interese proima na nain koji
je primjeren pravu i poretku. Ako, naprotiv, ovo sredstvo ne po-
stoji, onda e ono sebe - iskazivanje mase uvijek biti divlje. U
despotskim dravama despot stoga potuje narod, a njegov bijes
pogaa uvijek samo okolinu. U njoj narod takoer plaa samo
male dabine koje se u jednoj ustavnoj dravi daju vlastitom
svijeu naroda. Ni u jednoj zemlji se ne plaaju tolike dabine
kao upravo u Engleskoj.
303.
Opem staleu, koji se poblie daje na slubu upravljanja,
neposredno je odreenje da ono ope ima za svrhu svoje bitne
OBIAJNOST 433
djelatnosti; u stalekom elementu zakonodavne vlasti dolazi pri-
vatni stale do politikog znaenja i djelotvornosti. On se stoga
pri tome ne moe pojaviti ni kao puka nerazluena masa niti
kao mnotvo razrijeeno njegove atome, nego kao ono to on
ve jest, naime stale koji je razliit s obzirom na supstancijalni
odnos i koji se osniva na posebnim potrebama i radu kojim se
one namiruju ( 201 i dalje). Samo se tako u tom pogledu istinski
vezuje ono u dravi zbiljsko posebno uz ope.
To se ne slae s jednom drugom uobiajenom pred-
stavom da bi se privatni stale, budui da se u zakonodav-
noj vlasti uzdie do uea u opoj stvari, morao kod toga
pojaviti u obliku pojedinaca, bilo to da biraju zamjenike
za tu funkciju, bilo da ak svaki treba da kod toga dade je-
dan glas. Ovaj atomistiki, apstraktni nazor nestaje ve u
porodici, kao i graanskom drutvu, gdje se pojedinac po-
javljuje samo kao lan neega opega. A drava je bitno
organizacija takvih lanova koji su za sebe krugovi, i u
njoj ne treba nijedan momenat da se pokae kao neorgan-
sko mnotvo. Mnogi kao pojedinci, to se rado razumijeva
pod narodom, jesu dakako neki skup, ali samo kao mno-
tvo - neoblikovana masa, ije bi gibanje i djelanje upravo
time bilo samo elementarno, bezumno, divlje i strano.
im se u pogledu ustava jo uje kako on govori narodu,
toj neorganskoj cjelokupnosti, moe se ve unaprijed znati
da se mogu oekivati samo openitosti i krive deklamacije.
- Predstava koja u onim krugovima ve opstojee zajedni-
ce - gdje one stupaju u ono politiko, tj. na stajalite naj-
vie konkretne openitosti - opet razrjeuje u mnotvo in-
dividua upravo time rastavlja meusobno graanski i poli-
tiki ivot, pa stavlja ovaj, tako rei, u zrak, jer bi njegova
baza bila samo apstraktna pojedinanost proizvoljnosti i
mnjenja, dakle ono sluajno, a ne jedan po sebi i za sebe
vrsti i opravdani temelj. - Premda su u predstavama ta-
kozvanih teorija stalei graanskog drutva uope i stale-
i* u politikom znaenju daleko razdvojeni, jezik je ipak
jo zadrao to sjedinjenje, koje je prije i onako opstojalo.
* Misle se stalei i skuptina. - Bilj. prev.
434
304.
Razliku stalea, koja opstoji ve u preanjim sferama,
sadrava politiko-staleki element ujedno u svom vlastitom od-
reenju. Njegov isprva apstraktni poloaj, naime poloaj ekstre-
ma empirijske openitosti spram kneevskog ili monarhijskog
principa uope - u kojemu** jedino lei mogunost suglasnosti,
a prema tome isto tako mogunost neprijateljskog suprotstavlja-
nja - taj apstraktni poloaj postaje samo na taj nain umnim
odnosom (zakljukom, usporedi bilj. uz 302) to njegovo po-
srednitvo poinje da egzistira. Kako sa strane kneevske vlasti
upravna vlast ( 300) ve ima to odreenje, tako mora takoer
sa strane stalea jedan njihov moment biti okrenut prema odre-
enju da bitno egzistira kao moment sredine.
305.
Jedan od stalea graanskog drutva sadrava princip koji
je za sebe podoban da se konstituira u taj politiki odnos, naime
u stale prirodne obiajnosti, ija je baza porodini ivot, i s ob-
zirom na subzistenciju, zemljini posjed, te tako s ovim zajed-
niko, s obzirom na njegovu posebnost, htijenje, koje na sebi
poiva, i prirodno odreenje, koje u sebi sadrava kneevski
element.
306.
Za politiki poloaj i znaenje on se poblie kosntituira
ukoliko je njegova imovina isto tako nezavisna od dravne imo-
vine kao i od nesigurnosti zanata, od poude za dobitkom i pro-
mjenljivosti posjeda uope - kako od blagonaklonosti upravne
moi tako i od blagonaklonosti gomile, pa ak ukoliko je i pro-
tiv vlastite proizvoljnosti utvrena time da za to odreenje po-
zvani lanovi tog stalea nemaju pravo drugih graana, dijelom
** Tj. u apstraktnom poloaju. - Bilj. red.
OBIAJNOST
435
da slobodno disponiraju cijelim svojim vlasnitvom, dijelom da
ga po jednakosti ljubavi prema djeci znadu kao prijelazno na
njih; - imovina postaje tako neotuivo, majoratom optereeno
nasljedno dobro.
Dodatak. Ovaj stale ima htijenje koje postoji vie za sebe.
U cijelosti se stale posjednika dobara razlikuje na njegov obra-
zovani dio i na seljaki stale. Uz to, objema staleima je suprot-
stavljen stale zanata kao ovisan od potrebe i upuen na nju, i
opi stale kao bitno ovisan od drave. Sigurnost i vrstina ovog
stalea moe biti jo uveana institucijom majorata koja je, pak,
poeljna samo u politikom pogledu jer je s time za politiku
svrhu povezana jedna rtva, da bi prvoroeni mogao nezavisno
da ivi. Utemeljenje majorata lei u tome da drava ne treba da
rauna samo na puku mogunost uvjerenja nego na neto to je
nuno. Uvjerenje sada svakako nije povezano sa imovinom ali
relativno nuna povezanost je u tome da onaj ko ima samostal-
nu imovinu nije ogranien vanjskim okolnostima i tako moe
nastupati neometano i raditi za dravu. Ondje gdje u tome ne-
dostaju politike institucije, ustanovljavanje i potpomaganje
majorata nije nita drugo nego lanac koji je stavljen slobodi pri-
vatnog prava kojoj mora pristupiti ili politiki smisao ili koja
ide ususret svom ponitenju.
307.
Pravo ovog dijela supstancijalnog stalea na taj je nain,
dodue, s jedne strane utemeljeno na prirodnom principu poro-
dice, ali ovaj je ujedno tekim rtvama preokrenut za politiku
svrhu, ime je ovaj stale bitno upuen na djelatnost za tu svrhu,
i zbog toga takoer, bez sluajnosti nekog izbora, roenjem po-
zvan i ovlaten za to. Time on ima vrsti supstancijalni poloaj
izmeu subjektivne proizvoljnosti ili sluajnosti obaju ekstrema,
i kako on (vidi preanji ) u sebi nosi usporedbu momenta kne-
evske vlasti, tako, uostalom, s drugim ekstremom takoer dijeli
iste potrebe i ista prava, te tako postaje ujedno oslonac prijesto-
lja i drutva.
28*
434
304.
Razliku stalea, koja opstoji ve u preanjim sferama,
sadrava politiko-staleki element ujedno u svom vlastitom od-
reenju. Njegov isprva apstraktni poloaj, naime poloaj ekstre-
ma empirijske openitosti spram kneevskog ili monarhijskog
principa uope - u kojemu** jedino lei mogunost suglasnosti,
a prema tome isto tako mogunost neprijateljskog suprotstavlja-
nja - taj apstraktni poloaj postaje samo na taj nain umnim
odnosom (zakljukom, usporedi bilj. uz 302) to njegovo po-
srednitvo poinje da egzistira. Kako sa strane kneevske vlasti
upravna vlast ( 300) ve ima to odreenje, tako mora takoer
sa strane stalea jedan njihov moment biti okrenut prema odre-
enju da bitno egzistira kao moment sredine.
305.
Jedan od stalea graanskog drutva sadrava princip koji
je za sebe podoban da se konstituira u taj politiki odnos, naime
u stale prirodne obiajnosti, ija je baza porodini ivot, i s ob-
zirom na subzistenciju, zemljini posjed, te tako s ovim zajed-
niko, s obzirom na njegovu posebnost, htijenje, koje na sebi
poiva, i prirodno odreenje, koje u sebi sadrava kneevski
element.
306.
Za politiki poloaj i znaenje on se poblie kosntituira
ukoliko je njegova imovina isto tako nezavisna od dravne imo-
vine kao i od nesigurnosti zanata, od poude za dobitkom i pro-
mjenljivosti posjeda uope - kako od blagonaklonosti upravne
moi tako i od blagonaklonosti gomile, pa ak ukoliko je i pro-
tiv vlastite proizvoljnosti utvrena time da za to odreenje po-
zvani lanovi tog stalea nemaju pravo drugih graana, dijelom
** Tj. u apstraktnom poloaju. - Bilj. red.
OBIAJNOST
435
da slobodno disponiraju cijelim svojim vlasnitvom, dijelom da
ga po jednakosti ljubavi prema djeci znadu kao prijelazno na
njih; - imovina postaje tako neotuivo, majoratom optereeno
nasljedno dobro.
Dodatak. Ovaj stale ima htijenje koje postoji vie za sebe.
U cijelosti se stale posjednika dobara razlikuje na njegov obra-
zovani dio i na seljaki stale. Uz to, objema staleima je suprot-
stavljen stale zanata kao ovisan od potrebe i upuen na nju, i
opi stale kao bitno ovisan od drave. Sigurnost i vrstina ovog
stalea moe biti jo uveana institucijom majorata koja je, pak,
poeljna samo u politikom pogledu jer je s time za politiku
svrhu povezana jedna rtva, da bi prvoroeni mogao nezavisno
da ivi. Utemeljenje majorata lei u tome da drava ne treba da
rauna samo na puku mogunost uvjerenja nego na neto to je
nuno. Uvjerenje sada svakako nije povezano sa imovinom ali
relativno nuna povezanost je u tome da onaj ko ima samostal-
nu imovinu nije ogranien vanjskim okolnostima i tako moe
nastupati neometano i raditi za dravu. Ondje gdje u tome ne-
dostaju politike institucije, ustanovljavanje i potpomaganje
majorata nije nita drugo nego lanac koji je stavljen slobodi pri-
vatnog prava kojoj mora pristupiti ili politiki smisao ili koja
ide ususret svom ponitenju.
307.
Pravo ovog dijela supstancijalnog stalea na taj je nain,
dodue, s jedne strane utemeljeno na prirodnom principu poro-
dice, ali ovaj je ujedno tekim rtvama preokrenut za politiku
svrhu, ime je ovaj stale bitno upuen na djelatnost za tu svrhu,
i zbog toga takoer, bez sluajnosti nekog izbora, roenjem po-
zvan i ovlaten za to. Time on ima vrsti supstancijalni poloaj
izmeu subjektivne proizvoljnosti ili sluajnosti obaju ekstrema,
i kako on (vidi preanji ) u sebi nosi usporedbu momenta kne-
evske vlasti, tako, uostalom, s drugim ekstremom takoer dijeli
iste potrebe i ista prava, te tako postaje ujedno oslonac prijesto-
lja i drutva.
28*
436 GEORG Y/ILHELM FRIEDRICH HEGEL
308.
U drugom dijelu stalekog elementa pripada pokretna
strana graanskog drutva, koja moe, spoljanje zbog mnotva
njegovih lanova, ali bitno zbog prirode njihova odreenja i za-
poslenja, nastupiti s amo s pomou poslanika. Ukoliko su ovi
opunomoeni od graanskog drutva, neposredno je jasno da
graansko drutvo to ini kao ono to ono jest - dakle ne kao
atomistiki ralanjeno na pojedince, koji se ne okupljaju bez
daljeg odranja na jedan as samo za neki pojedinani i privre-
meni akt, nego kao ralanjeno u svoje ionako konstituirane za-
druge, opine i korporacije, koje na taj nain dobivaju politiku
vezu. U njihovu ovlatenju za takvo izaslanstvo, koje saziva kne-
evska vlast, kao i u ovlatenju prvog stalea da se pojavi (
307), nalazi egzistencija stalea i njihove skuptine konstituira-
nu, osebujnu garanciju.
Da svaki pojedini treba da uestvuje u vijeanju i
rjeavanju u opim poslovima drave, jer su oni svi lano-
vi drave, a njeni su poslovi poslovi svih, u kojima oni
imaju pravo da budu sa svojim znanjem i voljom - ta
predstava, koja je demokratski element bez ikakvog um-
nog oblika htjela postaviti u dravni organizam, koji je to
samo s pomou takvog oblika, tako je bliska zato to ona
ostaje pri apstraktnom odreenju da se bude lan drave,
a povrno miljenje dri se apstrakcije. Umno promatra-
nje, svijest ideje, jest konkretno, pa se utoliko poklapa s is-
tinskim praktikim smislom, koji sam nije nita drugo ne-
go umni smisao, smisao ideje - ali koji ipak ne valja zami-
jeniti pukom poslovnom rutinom i horizontom neke ogra-
niene sfere. Konkretna je drava u svoje posebne krugove
ralanjena cjelina; lan drave jest lan jednog takvog
stalea; samo u tom svom objektivnom odreenju moe
on u dravi doi u obzir. Njegovo ope odreenje uope
sadrava dvostruki moment, da bude privatna osoba, te,
kao onaj koji misli, da bude isto tako svijest i htijenje ono-
ga opega; ova svijest i htijenje, meutim, samo tada nisu
prazni, nego ispunjeni i zbiljski ivi ako su ispunjeni po-
sebnou - a ova je posebni stale i odreenje; ili: indivi-
dua jest rod, ali ona ima svoju imenentnu opu zbiljnost
OBIAJNOST 437
kao najblii rod. - Svoje zbiljsko i ivo odreenje za ono
ope postie ona otuda ponajprije u svojoj sferi korporaci-
je, opine itd. ( 251), pri emu joj je ostalo otvoreno da
svojom vjetinom stupi u svaku korporaciju za koju se os-
posobi, pod to spada takoer i opi stale. Druga pre-
tpostavka, koja lei u predstavi da svi treba da uestvuju u
dravnim poslovima, pretpostavka da se, naime, svi razu-
miju u te poslove, jest isto tako neslana kao to se ona, bez
obzira na to, esto moe uti. No u javnom je mnjenju (vi-
di 316) svakome otvoren put da ispolji i trai pravo za
svoje subjektivno miljenje opemu.
309.
Budui da se izaslanstvo alje za savjetovanje i rjeavanje
opim poslovima, smisao mu je da se, s pomou povjerenja,
odrede za nj takve individue koje se bolje razumiju u te poslove
nego poslanici, kao i to da ne trae pravo za posebni interes jed-
ne opine, korporacije, protiv opeg interesa, nego uglavnom za
ovaj potonji. Stoga nije njihov odnos da budu mandatari koji su
opunomoeni ili koji prenose instrukcije, utoliko manje ukoliko
je odreenje zbora da bude iva skuptina, koja se meusobno
obavjetava i uvjerava, te zajedniki savjetuje.
Dodatak. Ako se uvodi reprezentacija onda u tome lei to
da se pristajanje ne treba dogoditi preko svih nego preko opu-
nomoenika, jer pojedinac vie ne konkurira kao beskonana
osoba. Reprezentacija se temelji na povjerenju; ali povjerenje je
neto drugo nego kad ja kao ovaj dajem svoj glas. Majoritet gla-
sova je isto tako protivan naelu da u onom ta me mora obave-
zivati, ja kao ovaj trebam biti prisutan. Povjerenje prema nekom
ovjeku imamo tako to se njegov uvid smatra takvim da on sa
mojom stvari postupa kao sa svojom stvari po svom najboljem
znanju i savjesti. Princip pojedinane subjektivne volje, dakle,
otpada, jer se povjerenje tie stvari, naela nekog ovjeka, nje-
govog ponaanja, njegovog djelovanja njegovog konkretnog
smisla uope. Zato se radi tome da onaj ko stupa u staleki
element, ima jedan karakter, jedan uvid ijednu volju koja odgo-
438
vara njegovoj zadai da bude pozvan opim poslovima. Ne radi
se, naime, tome da individua dolazi do rijei kao apstraktno
pojedinana, nego da se njeni interesi uine vaeim u jednoj
skuptini u kojoj se razmatra ono openito. Da bi izaslanik ovo
ispunio i prenio, potrebna je garancija biraa.
310.
Garancija svojstava i uvjerenja, koja odgovaraju toj svrsi -
jer nezavisna imovina zahtijeva svoje pravo ve u prvom dijelu
stalea - pokazuje se kod drugog dijela, koji proizlazi iz pokret-
nog i promjenljivog elementa graanskog drutva, naroito po
zbiljskom voenju poslova u poglavarskim ili dravnim sluba-
ma steenom i djelom potvrenom uvjerenju, vjetini i poznava-
nju ustanova i interesa drave te time obrazovanom i iskuanom
poglavarskom razumijevanju i razumijevanju drave.
Subjektivno mnjenje po sebi lako nalazi zahtjev tak-
ve garancije ako je, s obzirom na takozvani narod, uinjen
nepotrebnim, tavie, moda ak utvrdljivim. No drava
ima kao svoje odreenje ono to je objektivno, a ne sub-
jektivno mnjenje i njegovo samopovjerenje; individue mo-
gu za nju biti samo ono to je kod njih objektivno spoznat-
ljivo i iskuano, a ona kod ovog dijela stalekog elementa
utoliko vie treba da pazi ukoliko ovaj ima svoj korijen u
interesima i poslovima koji su upravljeni na ono posebno,
gdje sluajnost, promjenljivost i proizvoljnost imaju svoje
pravo da se pokau. - Spoljanji uvjet, izvjesna imovina,
pojavljuje se, uzeta prosto za sebe, kao jednostrani ek-
strem spoljanjosti spram drugoga, isto tako jednostrano-
ga samo subjektivnog povjerenja i mnjenja biraa. Jedan,
kao i drugi sainjava u svojoj apstrakciji kontrast spram
konkretnih svojstava, koja su potrebna za savjetovanje
dravnim poslovima i koja su sadrana u odreenjima to
su naznaena u 302. - Ionako je pri izboru za poglavar-
stvene i druge slube zadruga i opina svojstvo imovine
ve sfera gdje je ona mogla izvriti svoje djelovanje, naro-
OBIAJNOST
439
ito ako se neki od tih poslova vre besplatno, a direktno s
obzirom na staleki posao ako lanovi ne primaju plau.
311.
Izaslanstvu koje polazi od graanskog drutva nadalje je
smisao da poslanici poznaju njegove potrebe, tekoe, posebne
interese i da njima samima pripadaju. Budui da ono po prirodi
graanskog drutva polazi od njegovih razliitih korporacija (
308), a jednostavni nain ovog toka nije smetan apstrakcijama i
atomistikim predstavama, izaslanstvo ispunjava neposredno
ono gledite, a biranje je ili uope neto suvino, ili se reducira
na neznatnu igru mnjenja i proizvoljnosti.
Sam po sebi pokazuje interes da se meu poslanici-
ma nalaze individue za svaku posebnu veliku granu dru-
tva, npr. za trgovinu, za tvornice itd., koje ju temeljito po-
znaju pa joj sami pripadaju; - u predstavi praznog neod-
reenog biranja preputena je ta vana okolnost samo slu-
ajnosti. Svaka takva grana ima, meutim, spram druge is-
to pravo da bude reprezentirana. Ako se poslanici smatra-
ju kao reprezentanti, onda to ima organski umni smisao
samo u tom sluaju ako nisu reprezentanti pojedinaca, ne-
go mnotva, reprezentanti jedne od bitnih sfera drutva,
reprezentanti njegovih velikih interesa. Time reprezentira-
nje takoer nema vie to znaenje da jedan bude na mjes-
tu nekoga drugoga, nego je sam interes u svom reprezen-
tantu zaista prisutan, kao to je reprezentant tu za svoj
vlastiti objektivni element. - biranju s pomou mnogo
pojedinaca moe se jo primijetiti da nuno, naroito u ve-
likim dravama, nastupa ravnodunost spram davanja
svog glasa, koji u mnotvu ima neznatan uinak, pa se oni
koji imaju pravo glasa, ma kako im veliali i visoko pripi-
sivali to pravo, ne pojavljuju na glasanju - tako da iz tak-
ve institucije, naprotiv, slijedi suprotnost njenog odree-
nja, a izbor pada u vlast malobrojnih, jedne stranke, dakle
posebnog, sluajnog interesa, koji je upravo trebalo neut-
ralizirati.
312.
Od dvije strane koje su sadrane u stalekom elementu (
305, 308) iznosi svaka na vijeanje posebnu modifikaciju, a ka-
ko osim toga jedan moment ima osebujnu funkciju posredova-
nja unutar tih sfera, i to izmeu onih koje egzistiraju, to za taj
moment proizlazi i odvojena egzistencija, staleka se skuptina
tako dijeli u dvije komore.
313.
Tim razdvajanjem ne samo da zrelost odluke s pomou ve-
ine instancija postaje sigurnija pa se odstranjuje sluajnost ras-
poloenja momenta, kao sluajnost koja moe da primi odluku
veinom broja glasova, nego staleki element naroito manje
dolazi u priliku da stoji direktno nasuprot upravi, ili u sluaju
da se posredniki moment takoer nalazi na strani drugog stale-
a, vanost se njegova nazora utoliko pojaava ukoliko se po-
javljuje kao nestranakiji, a suprotnost tog stalea kao neutrali-
zirana.
314.
Budui da institucija stalea nije odreenje da se s pomo-
u nje poslu drave po sebi najbolje posavjetuje i zakljuuje s
koje strane oni sainjavaju samo neki prirataj ( 301), nego ka-
ko se njihovo razlino odreenje sastoji u tome da u njihovu
suznanju, suradnji i suodluivanju opim poslovima, s obzi-
rom na lanove graanskog drutva koji ne uestvuju u upravi,
postigne svoje pravo moment formalne slobode, zato prije svega
moment opeg znanja dobiva svoje proirenje javnou stale-
kih raspravljanja.
OBIAJNOT 441
315.
Otvaranje te prilike za upoznavanje ima tu openitiju stra-
nu da javno mnjenje tako tek dolazi do istinskih misli i do uvida
u stanje i pojam drave i njezine poslove, a tek na taj nain do
sposobnosti da tome razumnije sudi; zatim da takoer upozna
i potuje poslove, talente, vrline i okretnost dravnih oblasti i i-
novnika. Kao to ti talenti u takvoj javnosti dobivaju snanu
priliku za razvoj i poprite visoke asti, tako je ona opet lijek
spram uobraenosti pojedinaca i gomile, te sredstvo obrazova-
nja za njih, i to jedno od najznatnijih.
Dodatak. Javnost stalekih skuptina jedan je veliki pozo-
rini prizor koji izvrsno obrazuje graane a narod u njemu naj-
ee upoznaje ono istinito svojih interesa. U pravilu vlada pre-
tstava da svi ve znaju ta bi bilo dobro za dravu i da to u sta-
lekoj skuptini samo dolazi do rijei, ali se uistinu dogaa up-
ravo suprotno: tek tu se razvijaju vrline, talenti, spretnosti, koje
treba da slue kao obrasci. Takve skuptine su svakako optere-
ujue za ministre koji sami moraju biti spremni na vic i obdare-
ni rjeitou da bi predusreli napade koji su ovdje usmjereni
protiv njih; ali javnost je ipak najvee sredstvo obrazovanja za
dravne interese uope. U jednom narodu gdje se ovo zbiva, po-
kazuje se jedna posve drugaija ivotnost u odnosu na dravu u
kojoj nema staleke skuptine ili koja nije javna. Tek upoznava-
njem svakog od njihovih koraka, skuptine su povezane sa
onom irinom javnoga mnijenja, pa se pokazuje da je ono to
neko kod kue sa svojom enom ili prijateljima uobraava, ne-
to drugaije od onoga ta se dogaa u velikoj skuptini gdje
jedna visprenost prodire drugu.
316.
Formalno, subjektivna sloboda da pojedinci kao takvi
imaju i ispoljavaju svoje vlastite sudove, mnjenja i savjete op-
im poslovima javlja se u zajednitvu, koje se zove javno mnje-
nje. Ono po sebi i za sebe ope, supstancijalno i istinito vezano
je u tome sa svojom suprotnou, onim za sebe osebujnim i po-
442
sebnim mnjenja mnogih; ta je egzistencija stoga opstojee proti-
vurjeje sebi samoj, spoznavanje kao pojava: bitnost isto tako
neposredno kao i nebitnost.
Dodatak. Javno mnijenje je neorganski nain kako se ono
to misli i hoe jedan narod, moe spoznati. Ono to se zbilja i-
ni vaeim u dravi, svakako se mora postii na organski nain,
a ovo je sluaj u ustavu. Ali u svim vremenima javno mnijenje je
bila velika mo a to je posebno u naem vremenu u kojemu pri-
ncip subjektivne slobode ima ovu vanost i znaaj. Ono ta sada
treba da vai vie ne vai pomou sile, manje kroz naviku i obi-
aje, ali svakako kroz uvid i razloge.
317.
Javno mnjenje sadrava stoga u sebi vjene supstancijalne
principe pravednosti, istinski sadraj i rezultat itavog ustava,
zakonodavstva i opeg stanja uope, u obliku zdravog ljudskog
razuma, kao obiajnosne osnove koja prolazi kroz sve u liku
predrasuda, kao to sadrava i istinske potrebe i ispravne ten-
dencije zbiljnosti. - Ujedno kao to ovo unutranje stupa u svi-
jest, dolazei do predstave u opim stavovima, djelomice za se-
be, djelomice u svrhu konkretnog rezoniranja dogaajima,
propisima i odnosima drave, te osjeanim potrebama, tako
nastupa itava sluajnost mnjenja, njegovo neznanje i preokre-
tanje, krivo poznavanje i prosuivanje. Budui da se pri tome
radi svijesti osebujnosti nazora i poznavanja, to je neko
mnjenje to osebujnije to je loiji njegov sadraj; jer ono loe
jest ono u svom sadraju posve posebno i osebujno, dok je um-
no, naprotiv, po sebi i za sebe ope, a osebujnost ono u emu
mnjenje sebi neto uobraava.
Stoga ne valja smatrati za razliitost subjektivnih na-
zora ako se jednom kae:
Vox populi, vox dei;
a drugi put (kod Ariosta,* npr.):
* Ili kod Goethea [Poslovice] .Doslovan prijevod:
Zuschlagen kann die Masse, Udarati zna masa
Da ist sie respektabel; Tu je ona respektabilna
Urteilen gelingt ihr miserabel. Suenje joj jadno uspijeva.
OBIAJNOST
443
Che'l Volgare ignorante ogn' un riprenda
parli piu di quel che meno intenda.
34
Oboje lei osobito u javnom mnjenju; budui da su
u njemu tako neposredno ujedinjeni istina i beskonana
zabluda, to se ili jedno ili drugo ne uzima istinski ozbiljno.
ini se da je teko razlikovati to se uzima ozbiljno; a tako
e i doista biti ukoliko se drimo neposrednog ispoljava-
nja javnog mnjenja. Budui da je, meutim, supstancijali-
tet ono njegovo unutarnje, samo se on uzima istinski
ozbiljno; ali on se ne moe iz njega spoznati, nego se upra-
vo zato to je supstancijalitet spoznaje samo iz sebe i sam
za sebe. Koliko se god u ono to se misli unijelo strasti i
kako se god ozbiljno tvrdilo ili napadalo i osporavalo, to
nije nikakav kriterij za ono emu se doista, radi; ali ovo
mnjenje bi se najmanje dalo sloiti u tome da njegova oz-
biljnost nije nita ozbiljno. - Jedan je veliki duh
35
postavio
pitanje za javni odgovor: da li je doputeno varati narod.
Moralo se odgovoriti da se narod ne da prevariti u pogle-
du svojeg supstancijalnog temelja, biti, i odreenog karak-
tera svog duha, ali u pogledu naina kako on duh zna i ka-
ko po tom nainu prosuuje svoje postupke, dogaaje itd.
- biva od samoga sebe prevaren.
Dodatak. Princip modernog svijeta zahtijeva da se, ono
to svako treba da prizna, njemu pokazuje kao neto opravdano.
Ali osim toga svako jo hoe da ima pravo iznijeti svoje milje-
nje i imati uspjeha. Ako je on izvrio svoju dunost, to znai od-
rao rije, onda on po ovom zadovoljenju svoga subjektiviteta
ak puno podnosi. U Francuskoj se sloboda govora uvijek ini-
la daleko manje opasnom nego utnja, jer utnja proizvodi strah
da emo ono to imamo protiv neke stvari zadrati u sebi, dok
rasuivanje sadri izlaz i zadovoljenje prema onoj strani na ko-
joj, uostalom, stvar lake moe razvijati svoj tok.
34
Orlando furioso XXVIII, 1: Da narod neznalica kudi svakog /I naj-
ee govori onome u ta se najmanje razumije. - Prim. njem. izd.
35
Fridrih Veliki.; Nagradno pitanje Berlinske akademije 1778, koje je
podstakao d'Alamber
318.
Javno mnjenje zasluuje stoga da se isto tako potuje kao i
da se prezire, ovo potonje zbog njegove konkretne svijesti i ispo-
ljavanja, ono prvo zbog njegova bitnog osnova, koji se, vie ili
manje pomuen, u onom konkretnom samo priinja. Budui da
javno mnjenje u sebi nema mjerilo razlikovanja ni sposobnosti
da supstancijalnu stranu u sebi uzdigne do odreenog znanja,
nezavisnost od njega prvi je formalni uvjet za neto veliko i um-
no (u zbiljnosti kao i u znanosti). Ovo moe, sa svoje strane, biti
sigurno da e se javno mnjenje kasnije s njime pomiriti, priznati
ga i uiniti jednom od svojih predrasuda.
Dodatak. U javnom mnjenju je sve, i ono loe i ono istini-
to, ali, nai u njemu ono istinito stvar je velikog ovjeka. Onaj
ko kae i ispunjava ono to njegovo vrijeme hoe i iskazuje, ve-
liki je ovjek vremena. On ini ono to je unutarnje i bit vreme-
na, on je ozbiljuje, - i ko ne razumije da javno mnjenje, onako
kako ga ovdje-ondje uje, nije za prezir, nikad nee postii ono
veliko.
319.
Sloboda javnog priopivanja (ije je sredstvo, tampa, is-
pred drugoga usmenog govora, ima prednost po dalekosenom
doticanju, dok, naprotiv, zaostaje iza njega po ivosti) - zadovo-
ljavanje onog zajedljivog nagona da se kae i da se kazalo svoje
mnjenje direktno je zatieno policijskim i pravnim zakonima i
propisima, koji njegove pretjeranosti djelomice spreavaju, a
djelomice kanjavaju; indirektno je, pak, zatieno u nekoe-
nju koje se naroito osniva na umnosti ureenja, vrstoi upra-
ve, a zatim takoer i javnosti stalekih skuptina - na ovome po-
sljednjemu, ukoliko se u tim skuptinama izrie valjan i obrazo-
van uvid u interese drave a preputa drugima da kau ono ma-
nje znaajno, oduzima im se uglavnom mnjenje da bi takvo ka-
zivanje bilo od osobite vanosti i uinka: ali nadalje u ravno-
dunosti i preziru spram plitkog i pakosnog govorenja u koje se
nuno uskoro srozava.
OBIAJNOST
445
Definirati slobodu tampe kao slobodu da se govori
i pie to se hoe, bilo bi paralelno tome kao da se sloboda
uope oznai kao sloboda da se ini to se hoe. - Takvo
govorenje pripada jo sasvim neobrazovanoj sirovosti i
povrnosti predstavljanja. Uostalom, po prirodi stvari nije
nigdje sluaj da se formalizam tako uporno dri i da se ta-
ko malo dade pouiti kao u ovoj materiji. Jer predmet je
ono najprolaznije, najposebnije, najsluajnije mnjenja u
beskonanoj raznolikosti sadraja i obrata; iznad direk-
tnog pozivanja na krau, umorstvo, bunu itd. lei umjet-
nost i obrazovanje oitovanja, koje se za sebe pojavljuje
kao posve ope i neodreeno, ali dijelom ujedno skriva
jedno sasvim odreeno znaenje, a dijelom povezano je s
konzekvencijama koje nisu doista izraene i za koje ne sa-
mo da se ne moe odrediti to da li su ispravno izvedene
nego ni to da li je u onom izjavljivanju trebalo da budu
sadrane. Ova neodredljivost grae i oblika ne da da zako-
ni tome postignu onu odreenost koja se zahtijeva od
zakona, pa ini od suda, budui da ovdje prijestup, ne-
pravda, povreda imaju najposebniji najsubjektivniji lik,
ujedno posve subjektivnu odluku. Osim toga je povreda
upravljena na misli, mnjenje i volju drugih i oni su ele-
ment u kojemu se ona ozbiljuje; ali ovaj element pripada
slobodi drugih, i otuda ovisi njima da li je postupak, koji
oteuje, zbiljski in. - Spram zakona moe se stoga isto
tako pokazati njihova neodreenost kao to se za izjavu
mogu iznai obrati i oblikovanja izraza, ime se zaobilaze
zakoni ili tvrdi da su sudaka odluka subjektivan sud.
Nadalje se moe nasuprot tome, ako se izjavljivanje smat-
ra inom koji povreuje, ustvrditi da to nije in, nego isto
tako samo mnjenje i miljenje kao samo kazivanje; tako se
u jednom dahu iz pukog subjektiviteta sadraja i oblika, iz
beznaajnosti i nevanosti pukog mnjenja i kazivanja, za-
htijeva njegova nekanjivost, pa se upravo za ovo mnjenje
kao za moje, i to najduhovnije vlasnitvo, i za kazivanje
kao za izjavljivanje i upotrebljavanje ovog mog vlasnitva
zahtijeva visoko potovanje i panja! - Ono supstancijal-
no, meutim, jest i ostaje da su zloinstva greke s najraz-
nolikijim stupnjevima: povreda asti individua uope, kle-
veta, pogrda, preziranje uprave, njenih slubenika i inov-
nika, naroito kneeve osobe, ruganje zakonima, poziva-
nje na pobunu itd. Vea neodredljivost to je takvi postup-
ci dobivaju elementom u kojemu su izjavljeni ne ukida
onaj njihov supstancijalni karakter, pa ima stoga samo za
posljedicu da subjektivno tlo na kojemu su oni izvreni
odreuje i prirodu i lik reakcije; ovo tlo prijestupa upravo
je ono koje u reakciji, bilo ona odreena kao policijsko
spreavanje ili kao naroita kazna, ini subjektivitet nazo-
ra, sluajnost i si. nunou. Formalizam je ovdje, kao i
uvijek, prionuo uz to da iz pojedinanih strana koje pripa-
daju spoljanjoj pojavi i iz apstrakcija koje on odatle crpe
mudrovanjem ukloni supstancijalnu i konkretnu prirodu
stvari. - Znanosti ipak, budui da se one, ako su, naime,
inae znanosti, isto tako ne nalaze na tlu mnjenja i subjek-
tivnih nazora, kao to se ni njihovo prikazivanje ne sastoji
u umijeu obrata, aluzija, polovinih izraza i skrivanja, ne-
go u nedvosmislenom, odreenom i otvorenom izraava-
nju znaenja i smisla - ne potpadaju pod kategoriju onoga
to sainjava javno mnjenje ( 316). - Uostalom, budui
da su inteligencija, naela, mnjenja drugih, kako je malop-
rije primijeeno, element u kojemu nazori i njihove izjave
kao takvi postaju izvren postupak i poinju zbiljski da eg-
zistiraju, ova strana postupka, njeno istinsko djelovanje i
opasnost za individue, drutvo i dravu (usporedi 218),
zavisi i od kakvoe tog tla, kao to je iskra baena na hrpu
baruta od sasvim drukije opasnosti nego baena na
vrstu zemlju, gdje netragom nestaje. - Kako otuda znan-
stvena izjava ima svoje pravo i svoje osiguranje u svojoj
grai i sadraju, nepravo izjave takoer moe postati osi-
gurano, ili u najmanju ruku biti podnoeno u preziranju u
koje je ono sebe prebacilo. Jedan dio takvih, za sebe tako-
er zakonski kanjivih prijestupa moe doi na raun one
Nemezine* vrste koju je prisiljena da vri unutarnja ne-
mo, to se osjea pritisnuta nadmonim talentima i vrli-
nama, kako bi spram takve nadmoi dola do same sebe i
vlastitoj nitavnosti ponovo pribavila samosvijest, kao to
su rimski vojnici svojim imperatorima u trijumfalnom
ulasku, za surovu slubu i poslunost, a naroito zato to
* Nemeza - boica osvete. - Bilj. prev.
OBIAJNOST 447
se njihovo ime nije ubrajalo u onu ast, porugljivim pjesa-
mama izigravali bezazleniju Nemezu, pa su se s njima
stavljali u neku vrstu ravnotee. Ona loa i pakosna Neme-
za liava se svog efekta preziranjem pa se time, kao i pub-
lika koja sainjava jedan krug oko takvog posla, ogrania-
va na beznaajnu zluradost i vlastito prokletstvo, to ga
ima u sebi.
320.
Subjektivitet koji se kao razrjeenje opstojeeg dravnog
ivota najspoljanjije pojavljuje u mnjenju i rezoniranju, koje
hoe da uini vaeom svoju sluajnost i koje upravo tako sebe
rui, istinski je zbiljan u svojoj protivnosti, subjektivitetu kao
identinom sa supstancijalnom voljom, koji sainjava pojam
kneevske vlasti i koji, kao idealitet cjeline, jo nije do sada ste-
kao svoje pravo i poeo da opstoji.
Dodatak. Subjektivitet smo ve jednom posmatrali kao
vrh drave u monarhu. Druga strana je ona u kojoj se subjektivi-
tet pokazuje samovoljno u javnom mnjenju kao spoljanjoj po-
javi. Subjektivitet monarha po sebi je apstraktan, ali on treba bi-
ti neto konkretno i kao takvo idealitet koji se izliva preko cjeli-
ne. Drava mira je tamo gdje postoje sve grane graanskog ivo-
ta, ali ovo postojanje imaju jedna pored druge i jedna izvan dru-
ge, proizilazeci iz ideje cjeline. Ovo proizilaenje mora doi do
pojave i kao idealitet cjeline.
//. Suverenitet prema vani
321.
Suverenitet prema unutra je taj idealitet utoliko ukoliko su
momenti duha i njegove zbiljnosti, drave, razvijeni u svojoj
nunosti i ukoliko opstoje kao njegovi lanovi. No duh kao u
448
slobodi beskonano negativni odnos prema sebi je upravo tako
bitno bitak-za-sebe. [Fr-sich-sein], koji je opstojeu razliku u
sebe primio, pa je time iskljuiv. Drava ima u ovom odreenju
individualitet koji je bitno kao individua, a u suverenu je kao
zbiljska neposredna individua ( 279).
322.
Individualitet kao iskljuivi bitak-za-sebe pojavljuje se
kao odnos prema drugim dravama, od kojih je svaka samostal-
na spram drugih. Budui da u toj samostalnosti bitak-za-sebe
zbiljskog duha opstoji, on je prva sloboda i najvia ast njihova
naroda.
Oni koji govore eljama neke ukupnosti, koja sai-
njava jednu vie ili manje samostalnu dravu, te ima vlas-
titi centar - eljama da se izgubi ovo sredite i njegova
samostalnost da bi s nekim drugim sainjavala jednu cjeli-
nu, znaju malo prirodi ukupnosti i samoosjeaju koji
ima narod u svojoj nezavisnosti. - Prva vlast u kojoj dra-
ve povijesno nastupaju jest zato ova samostalnost uope,
premda je i sasvim apstraktna pa nema nikakav dalji unu-
tarnji razvoj; stoga pripada ovoj izvornoj pojavi da na nje-
nom vrhu stoji individua, patrijarh, plemenski poglavar
itd.
323.
U opstanku pojavljuje se tako ovaj negativni odnos drave
spram sebe kao odnos neega drugoga prema neemu drugome
i kao da bi ono negativno bilo neto spoljanje. Egzistencija
ovog negativnog odnosa ima stoga lik nekog dogaaja i isprep-
letenosti sa sluajnim dogaajima koji dolaze spolja. No ona je
njegov najvii vlastiti moment - njegova zbiljska beskonanost,
kao idealitet svega konanoga u njemu - strana u kojoj supstan-
cija, kao apsolutna mo spram svega pojedinanoga i posebno-
ga, spram ivota, vlasnitva i njegovih prava, kao i spram daljih
krugova, dovodi njihovu nitenost do opstanka i svijesti.
OBIAJNOST 4 4 9
324.
Ovo odreenje, kojim su interes i pravo pojedinca postav-
ljeni kao moment koji nestaje, jest ujedno ono pozitivno, naime,
njihova ne sluajnog i promjenljivog, nego po sebi i za sebe bit-
kujueg individualiteta. Ovaj odnos i njegovo priznanje otuda je
njihova supstancijalna dunost - dunost da se, u opasnosti i
rtvovanje svog vlasnitva i ivota, bez obzira na njihovo mnje-
nje i na sve ono to je po sebi obuhvaeno u opsegu ivota - od-
ri ovaj supstancijalni individualitet, nezavisnost i suverenitet
drave.
Veoma je pogreno kad se pri zahtijevanju tog rtvo-
vanja drava promatra samo kao graansko drutvo, a kao
njena konana svrha samo osiguranje ivota i vlasnitva
individua; jer to se osiguranje ne postie rtvovanjem ono-
ga to treba da se osigura; - naprotiv. - U naznaenome
lei obiajnosti moment rata, koji ne valja smatrati kao ap-
solutno zlo i kao puku spoljanju sluajnost, koja, prema
tome, ima sama svoj sluajni razlog u bilo emu; u strasti-
ma vlastodraca ili naroda, u nepravednostima itd., uope
u neemu to ne treba da bude. Onome to je od prirode
sluajno dogaa se ono sluajno, i upravo ta sudba upravo
jest, prema tome, nunost, kao to uope pojam i filozofija
ine da gledite puke sluajnosti iezne, pa u njoj, kao
prividu, spoznaju njenu bit, nunost. Nuno je da se ono
konano, posjed i ivot, postavlja kao ono sluajno, jer je
to pojam onoga konanoga. Ova nunost ima, s jedne stra-
ne, lik prirodne sile, a sve konano je smrtno i prolazno.
No u obiajnosnom biu, dravi, oduzeta je prirodi ova si-
la, a nunost je uzdignuta do djela slobode, do neega obi-
ajnosnoga; - ona prolaznost postaje prelaenjem, koje se
eli, a negativitet, koji lei u osnovu, supstancijalnim vlas-
titim individualitetom obiajnosne biti. - Rat kao stanje u
kojemu ispraznost prolaznih dobara i stvari postaje ozbilj-
na, ispraznost koja inae obiava biti neka spasonosna
fraza, jest na taj nain moment u kojemu idealitet poseb-
noga dobiva svoje pravo i postaje zbiljnost; - on ima vie
znaenje da s pomou njega, kao to sam to jednom dru-
gom prilikom" izrazio, drava odrava obiajnosno
zdravlje naroda u njihovoj indiferenciji spram uvriva-
nja konanih odreenja, kao to kretanje vjetrova uva
more od trulea u koji bi ga stavilo trajno mirovanje, kao
to bi i narode stavio u nj trajni ili ak vjeni mir. - Da to
je to, uostalom, samo filozofska ideja, ili kao to se obia-
va drukije izraziti, opravdanje providnosti, a da je za zbil-
jske ratove potrebno jo jedno drugo opravdanje, tome
kasnije. - Da su jedan te isti idealitet onaj koji ratu dola-
zi na vidjelo kao da u nekom sluajnom odnosu lei pre-
ma spolja, i onaj po kojemu su unutranje dravne moi
organski momenti cjeline, javlja se u povijesnoj pojavi, iz-
meu ostaloga, u liku da su sretni ratovi sprijeili unutra-
nje nemire i uvrstili unutranju dravnu mo. Pojave koje
upravo ovamo pripadaju jesu: da narodi koji ne ele pod-
nijeti ili koji se boje suvereniteta prema unutra bivaju od
drugih podjarmljeni, pa su se s toliko manje uspjeha i as-
ti potrudili za svoju nezavisnost to su manje mogli doi
prema unutra do prvog ureenja dravne vlasti (njihova je
sloboda umrla od straha pred umiranjem); - da drave ko-
je nemaju garancije svoje samostalnosti u svojoj oruanoj
moi, nego u drugim pogledima (kao npr. drave koje su
prema susjedu nesrazmjerno male), mogu opstojati uz
unutarnje ureenje koje za sebe ne bi jamilo ni mir spram
unutra ni spram spolja itd.
Dodatak. U miru se graanski ivot vie iri, sve sfere se
uauruju a to je za dugi period jedno propadanje ljudi; njihove
partikularnosti postaju sve vre i okotavaju. Ali zdravlju pri-
pada jedinstvo tijela, a ako dijelovi u sebi postaju kruti, onda je
smrt tu. Vjeni mir se esto zahtijeva kao ideal u koji bi ovje-
anstvo moralo dospjeti, Kant je tako predlagao jedan savez
vladara koji bi trebalo izgladiti sporove drava, a Sveta alijansa
je imala namjeru da bude otprilike takav institut. Samo drava
je individua a u individualitetu je bitno sadrana negacija. Ako
se, dakle, jedan broj drava i uini porodicom, onda ovo udru-
enje kao individualitet mora sebi kreirati jednu suprotnost i
proizvesti neprijatelja. Narodi iz ratova ne izlaze samo ojaani
** U: O znanstvenim obradama prirodnog prava svez. 2, tamo lako od-
stupanje od doslovnog teksta. - Bilj. njem. izd.
OBIAJNOST
451
nego nacije koje su u sebi nesnoljive, ratom prema vani dobiva-
ju mir u onom unutarnjem. Kroz rat je vlasnitvo svakako ugro-
eno, ali ova realna nesigurnost nije nita drugo nego kretanje
koje je nuno. Sa propovjedaonice ujemo kako se mnogo govo-
ri nesigurnosti, tatini i nepostojanosti vremenskih stvari, ali
svako pri tom misli, ma kako bio pogoen: ja u ipak zadrati
ono moje. Ali ako ova nesigurnost sada zbiljski dolazi do rijei
u formi husara sa sjajnim sabljama, i ako je to ozbiljno, onda se
ona ganuta okrepa due koja je sve pretskazala, okree tome da
baci kletvu na osvajae. Ali uprkos tome, ratovi se vode tamo
gdje lee u prirodi stvari; drave ponovo provaljuju a govorka-
nje postaje nijemo pred ozbiljnim ponavljanjima povijesti.
325.
Budui da je rtvovanje za individualitet drave supstanci-
jalni odnos svih i time opa dunost, ono ujedno smo, kao jed-
na strana idealiteta spram realiteta posebnog opstojanja, posta-
je jednim posebnim odnosom, pa je njemu posveen jedan vlas-
titi stale, stale hrabrosti.
326.
Meusobne razmirice izmeu drava mogu imati kao
predmet bilo koju posebnu stranu njihova odnosa; posebni dio
koji je posveen obrani drave i ima svoje glavno odreenje za
te razmirice. Ukoliko, meutim, drava kao takva, njena samos-
talnost, doe u opasnost, dunost poziva sve njene graane na
njenu obranu. Ako je tako cjelina postala mo, pa je iz svog
unutarnjeg ivota u sebi istrgnuta prema napolje, onda time ob-
rambeni rat prelazi u osvajaki rat.
Da oruana sila drave, redovna vojska, i odreenje
za posebni posao njene obrane postane staleom, jest ista
nunost kojom drugi posebni momenti, interesi i poslovi,
postaju brakom, zanatskim, dravnim, trgovinskim itd.,
staleima. Rezoniranje koje, vrludajui po razlozima amo-
2 9
452
tamo, razmatra veu prednost ili veu tetnost uvoenja
redovne vojske, a mnjenje se rado odluuje za ovo poto-
nje, jer je tee shvatiti pojam stvari nego pojedinane i
spoljanje strane, a zatim, jer se interesi i svrhe posebnosti
(trokovi sa svojim posljedicama, veim nametima itd.) u
svijesti graanskog drutva vie cijene nego ono to je po
sebi i za sebe nuno, to na taj nain vai samo kao sred-
stvo za one interese i svrhe posebnosti.
327.
Hrabrost je za sebe formalna vrlina, jer je ona najvia ap-
strakcija od svih posebnih svrha, posjeda, uitka i ivota u slo-
bodi, ali. ona je ova negacija na spoljanji zbiljski nain, pa po-
spoljavanje, kao ispunjenje, nije po sebi samome duhovne pri-
rode, ne moe unutarnje uvjerenje biti ovaj ili onaj razlog, pa ni
njegov zbiljski rezultat takoer ne moe biti za sebe, nego samo
za druge.
Dodatak. Vojniki stale je stale openitosti kojemu pri-
pada odbrana drave i koji ima dunost da do egzistencije dove-
de idealitet po sebi, to znai da sebe rtvuje. Hrabrost je svaka-
ko razliita. Odvanost ivotinje, razbojnika, hrabrost radi asti,
viteka hrabrost, jo nisu prave forme. Istinska hrabrost obrazo-
vanih naroda je spremnost na rtvovanje u slubi drave, tako
da individua ini samo jednog meu mnogima. Ne lina odva-
nost nego ukljuivanje u ono openito jeste ono to je ovdje va-
no. U Indiji je pet stotina ljudi pobijedilo dvadeset hiljada koji
nisu bili sposobni, ali koji nisu bili raspoloeni da djeluju pove-
zano u jedinstvu sa drugim.
328.
Sadraj hrabrosti kao uvjerenje lei u istinski apsolutnoj
konanoj svrsi, suverenitetu drave; - zbiljnost te konane
svrhe, kao djelo hrabrosti, postaje posredovanjem predanosti
osobne zbiljnosti. Taj lik sadrava stoga otrinu najviih suprot-
OBIAJNOST
453
nosti: odricanje samo, ali kao egzistenciju slobode; najviu sa-
mostalnost bitka za sebe, ija je egzistencija ujedno u mehani-
nosti nekog spoljanjeg reda i slube - potpunu poslunost i od-
bacivanje vlastitog mnjenja i rezoniranja, dakle odsutnost vlasti-
tog duha, i najintenzivniju opsenu trenutnu prisutnost duha i
odlunosti - najneprijateljskije, a pri tome najosobnije postupa-
nje protiv individua, pri potpuno ravnodunom, tavie, dobrom
raspoloenju spram njih kao individua.
Staviti ivot na kocku, dakako da je vie nego samo
bojati se smrti, ali po tome je to puko negativno, i nema
stoga za sebe nikakvog odreenja i vrijednosti; - ono po-
zitivno, svrha i sadraj, daje tek znaenje toj odvanosti;
razbojnici, ubojice, sa svrhom koja je zloinstvo, pustolov
sa svrhom koju je u svom mnjenju sebi stvorio itd. imaju
takoer onu odvanost da stave ivot na kocku. - Princip
modernog svijeta, misao i ono ope, dao je hrabrosti vii
lik, tako da se ini da je njeno ispoljavanje mehanikije i
kao da nije in ove posebne osobe, nego samo kao in la-
na cjeline - isto tako da se ona ne priinja kao upravljena
protiv pojedinih osoba, nego protiv neprijateljske cjeline
uope, dakle osobna odvanost priinja se kao neosobna.
Onaj je princip zato pronaao vatreno oruje, pa nije neko
sluajno pronalaenje tog oruja izmijenilo prosto osobni
lik hrabrosti u apstraktniji.
329.
Spoljnja je usmjerenost drave u tome to je ona individu-
alni subjekt. Njen odnos prema drugima pripada kneevskoj
vlasti, kojoj stoga neposredno i jedino pripada da zapovijeda
oruanom moi, da odrava odnose s drugim dravama putem
poslanika itd., da zakljuuje rat i mir i druge ugovore.
Dodatak. U gotovo svim evropskim zemljama individualni
vrh je kneevska vlast koja se brine za odnose prema vani. Ta-
mo gdje su staleki ustavi moe se postaviti pitanje, ne bi li rat i
mir trebali zakljuivati stalei, a u svakom sluaju, da li e oni
zadrati svoj uticaj naroito u pogledu novanih sredstava. U
454
Engleskoj, na primjer, ne moe se voditi nikakav nepopularan
rat. Ali ako se misli da su kneevi i kabineti podreeni strasti vi-
e nego skuptine, i stoga tee da odluku ratu i miru stave u
ruke skuptina, onda se mora rei da esto cijele nacije vie ne-
go njihovi kneevi mogu biti oduevljene i ostraene. U Engles-
koj je narod vie puta navaljivao na rat i u izvjesnoj mjeri prinu-
dio ministre da ga vode. Pittova popularnost dola je otuda to
je on znao pogoditi ono to je nacija tada htjela. Tek kasnije je
rashlaivanje ovdje proizvelo svijest tome da je rat bio besko-
ristan i nepotreban i da je zapoet bez prorauna sredstava.
Drava, osim toga nije u odnosu samo sa jednim nego sa mno-
gim; a ozbiljenja odnosa postaju tako delikatna da se mogu
obavljati samo sa vrha.
B. Spoljanje pravo drave
330.
Spoljanje pravo drave polazi od odnosa samostalnih
drava; ono to u njemu jest po sebi i za sebe dobiva stoga oblik
onoga treba da (Sollen), jer na razliitim suverenim voljama
poiva da je ono zbiljsko.
Dodatak. Drave nisu privatne osobe nego potpuno sa-
mostalni totaliteti po sebi, pa se tako njihov odnos postavlja
drugaije nego puko moralni i privatnopravni. esto se drave
ele imati privatnopravno i moralno, ali kod privatnih osoba
poloaj je takav da one iznad sebe imaju sud koji realizira ono
to je prvo po sebi. Sada dodue neki dravni odnos treba biti
pravan i po sebi, ali u svjetovnosti ono po sebi bivstvujue treba
da ima i vlast. Budui da sada ne postoji nikakva vlast koja od-
luuje protiv drave to je pravo po sebi, i koja ozbiljuje ovu od-
luku, onda se u ovom odnosu mora uvijek ostati kod trebanja.
Odnos drava je odnos samostalnosti koje se meusobno stipu-
liraju; ali ujedno stoje iznad ovih stipulacija.
OBIAJNOST
455
331.
Narod kao drava je duh u svojoj supstancijalnoj umnosti
i neposrednoj zbiljnosti, stoga apsolutna mo na zemlji; neka je
drava, dakle, spram druge u suverenoj samostalnosti. Da bude
kao takva za drugu, tj. da bude od nje priznata, jest njeno prvo
apsolutno pravo. No to je pravo ujedno samo formalno, pa je
zahtjev tog priznanja drave, prosto to je ona drava, apstrak-
tan. Da li je ona tako doista neto to po sebi i za sebe bitkuje,
zavisi od sadraja, ustava, stanja, a priznanje kao ono koje sad-
rava identitet obaju poiva isto tako na nazoru i volji druge.
Kao to pojedinac nije zbiljska osoba bez relacije
prema drugim osobama ( 71 i inae), isto tako ni drava
nije zbiljska individua bez odnosa prema drugim drava-
ma ( 322). Legitimitet jedne drave i poblie njene kne-
evske vlasti, ukoliko je drava okrenuta prema vani, s jed-
ne je strane odnos koji se odnosi sasvim prema unutra
(jedna drava ne treba da se mijea u unutranje poslove
druge drave) - a s druge strane, mora se on isto tako bit-
no upotpuniti priznavanjem drugih drava. No to prizna-
nje zahtijeva garanciju da drava takoer treba da priznaje
druge koje nju treba da priznaju, tj. da e ih potivati u nji-
hovoj samostalnosti, a utoliko njima ne moe biti ravno-
duno to se zbiva u njenoj unutranjosti. ak se postavlja
pitanje, npr. kod nomadskog naroda, uope kod takvoga
koji stoji na niem stupnju kulture, ukoliko se on moe
smatrati dravom. Religiozno gledite (nekad kod idov-
skog naroda, muhamedanskih naroda) moe sadravati jo
jedno dublje suprotstavljanje, to ne doputa opi identi-
tet koji pripada priznavanju.
Dodatak. Kad je Napoleon prije mira kod Campoformia
rekao: Francuska Republika ne treba nikakvo priznavanje,
kao to ni Sunce nema potrebu da bude priznato, onda u ovim
rijeima ne lei nita vie nego upravo snaga egzistencije koja
ve sa sobom nosi jamstvo priznavanja a da ono i nije izgovore-
no.
456
332.
Neposredna zbiljnost u kojoj se drave jedna spram druge
specificira se u mnoge odnose, ije odreenje proizlazi iz obo-
strane samostalne proizvoljnosti, pa time ima formalnu prirodu
ugovora uope. Graa je tih ugovora ipak beskonano manje
raznolika nego u graanskom drutvu, u kojemu pojedinci u
najmnogostrukijem pogledu stoje u meusobnoj ovisnosti, dok
su, naprotiv, samostalne drave cjeline koje se prvenstveno u se-
bi zadovoljavaju.
333.
Naelo je meunarodnog prava, kao opeg prava koje po
sebi i za sebe treba da vai izmeu drava, za razliku od poseb-
nog sadraja pozitivnih traktata, da treba da se odravaju trak-
tati na kojima se osnivaju meusobne obaveze drava. No kako
njihov odnos ima kao princip njihov suverenitet, one su utoliko
u prirodnom stanju jedna spram druge, a njihova prava nemaju
svoju zbiljnost u jednoj opoj volji, koja se konstituira u mo
nad njima, nego u njihovoj posebnoj volji. Ono ope odreenje
ostaje stoga pri onome treba da (Sollen) pa stanje postaje iz-
mjenjivanje odnosa koji je u skladu s traktatima i njegova uki-
danja.
Izmeu drave ne opstoji nikakav pretor nego, u naj-
bolju ruku, izabrani sudac i posrednik, a ovaj takoer slu-
ajno, tj. po posebnim voljama. Kantova predstava nekog
vjenog mira putem saveza drava, koji izravnava svaki
spor, i koji kao mo, priznata od svake pojedine drave,
otklanja svaku neslonost, pa time onemoguuje odluku
ratom, pretpostavlja suglasnost drava, koja bi se osnivala
na moralnim, religioznim ili drugim temeljima i obzirima,
uope uvijek na posebnim suverenim voljama, a na taj na-
in ostala bi optereena sluajnostima.
OBIAJNOST
457
334.
Stoga se spor drava, ukoliko posebne volje ne nau spo-
razum, moe odluiti samo ratom. No koje povrede - koje mo-
gu lako i mnogo puta nastupiti na svom vrlo irokom podruju i
pri mnogostranim odnosima svojih pripadnika - valja smatrati
odreenim raskidom ugovora ili povredom priznanja i asti, os-
taje neto po sebi neodredljivo, jer jedna drava svoju besko-
nanost i ast moe staviti u svaku od svoje pojedinanosti, pa
je utoliko vie sklona toj razdraljivosti ukoliko se jedan snani
individualitet dugim unutarnjim mirom vie nagoni na to da se-
bi potrai i stvori grau djelovanja prema napolje.
335.
Osim toga ne moe drava kao ono duhovno uope ostati
pri tome da eli voditi rauna samo zbiljnosti povrede, nego
tome pridolazi predstava jedne takve povrede kao opasnosti ko-
ja prijeti od jedne druge drave, s povezivanjem i opadanjem
veih ili manjih vjerodostojnosti, nasluivanja namjera itd. kao
uzrok razdorima.
336.
Time to su drave u svojem odnosu samostalnosti jedna
spram druge kao posebne volje i to se na tome osniva vaenje
samog traktata, dok je posebna volja cjeline, po svom sadraju,
njena dobrobit uope, zato je ovo najvii zakon u njenom dra-
nju prema drugima, utoliko vie to je ideja dravne uprave to
da je u njoj ukinuta suprotnost prava, kao apstraktne slobode, i
ispunjavajueg posebnog sadraja, dobrobiti, a prvo priznanje
drava (331) odnosi se na njih kao konkretne cjeline.
458
337.
Supstancijalna dobrobit drave je njena dobrobit kao po-
sebne drave u njenom posebnom interesu i stanju, te isto tako
u osebujnim spoljanjim okolnostima s posebnim odnosom
traktata; upravljanje je time posebna mudrost, a ne opa pro-
vidnost (usporedi 324, primjedba) - kao to svrha u odnosu
prema drugim dravama i princip za pravednost ratova i trakta-
ta nije opa (filantropska) misao, nego zbiljski povrijeena ili
ugroena dobrobit u svojoj odreenoj posebnosti.
Svojevremeno se mnogo govorilo suprotnosti mo-
rala i politike i zahtjevu da ova druga treba da bude u
skladu s prvim. Ovamo pripada samo da se tome openi-
to primijeti da dobrobit neke drave ima sasvim drugo op-
ravdanje nego dobrobit pojedinca, a obiajnosna supstani-
cija, drava, nema svoj opstanak, tj. svoje pravo, neposred-
no u apstraktnoj, nego u konkretnoj egzistenciji, te da sa-
mo ta konkretna egzistencija moe biti princip njenog po-
stupanja i ponaanja, a ne jedna od mnogih opih misli,
koje se smatraju moralnim zapovijedima. Nazor tobo-
njem nepravu, to ga politika uvijek ima u toj tobonjoj
suprotnosti, osniva se jo mnogo vie na plitkosti predsta-
va moralitetu, prirodi drave i njenim odnosima prema
moralnom gleditu.
338.
U tome da se drave kao takve meusobno priznaju ostaje
takoer i u ratu, stanju bespravlja, sile i sluajnosti, neka veza u
kojoj one, bitkujui po sebi i za sebe, jedna za drugu vae, tako
da je u samom ratu rat odreen kao neto to treba da bude pro-
lazno. On sadrava time meunarodno pravno odreenje da se
u njemu odredi mogunost mira, tako npr. da se potuju posla-
nici, i uope da se on ne vodi protiv unutarnjih institucija i mir-
nog porodinog i privatnog ivota, ne protiv privatnih osoba.
Dodatak. Noviji ratovi zato se vode ljudski a osoba nije u
mrnji naspram osobe. Lina neprijateljstva se najvie javljaju u
OBIAJNOST 459
predstraama, ali u vojsci kao vojsci, neprijateljstvo je neto ne-
odreeno koje uzmie pred dunou, koju svako potuje u dru-
gom.
339.
Inae se meusobni odnosi u ratu (npr. da se zarobljava),
te ono to u miru neka drava priznaje pripadnicima druge
drave u pravima za privatno ophoenje, itd., prvenstveno osni-
va na obiajima nacija kao unutarnjoj openitosti ponaanja ko-
ja se odrava pod svim okolnostima.
Dodatak. Evropske nacije obrazuju jednu porodicu po op-
em principu njihovog zakonodavstva, njihovim obiajima, nji-
hovom obrazovanju, i tako se po ovome modificira narodnop-
ravno ponaanje u jednom stanju u kojemu je inae uzajamno
nanoenje zla ono vladajue. Odnos drava prema dravama je
kolebljiv: ne postoji pretor koji vri pomirenje; vii pretor je sa-
mo opi i po sebi i za sebe bivstvujui duh, svjetski duh.
340.
Meusobnom odnosu drava, jer one u tome jesu kao po-
sebne, pripada vrlo burna igra unutarnje posebnosti strasti, inte-
resa, svrha, talenata i vrlina, sile, neprava i poroka, kao i spo-
ljanje sluajnosti, koji se pojavljuju najveim dimenzijama -
igra u kojoj se sama obiajnosna cjelina, samostalnost drave,
izlae sluajnosti. Principi su narodnih duhova, zbog svoje po-
sebnosti u kojoj su kao egzistencijalne individue objektivno
zbiljske i samosvjesne - uope ogranieni, a njihove su sudbine
i djela u svojem meusobnom odnosu pojavna dijalektika ko-
nanosti tih duhova, iz koje opi duh, duh svijeta, proizvodi isto
tako sebe kao neogranienoga kao to upravo on svoje pravo -
a njegovo je pravo najvie - na njima vri u svjetskoj povijesti
kao u posljednjem sudu.
460
C. Svjetska povijest
341.
Elementi opstanka opeg duha, koji je u umjetnosti zor i
slika, u religiji uvstva i predstava, u filozofiji ista slobodna mi-
sao, jest u svjetskoj povijesti duhovna zbiljnost u svom potpu-
nom opsegu unutranjosti i spoljanjosti. Ona je sudite, jer u
njenoj po sebi i za sebe bitkujuoj openitosti jesu ono posebno,
penati, graansko drutvo i duhovi naroda u svojoj raznolikoj
zbiljnosti samo kao ono idealno, a kretanje duha u tom elemen-
tu jest da to prikae.
342.
Svjetska povijest, nadalje, nije puki sud njegove* moi, tj.
apstraktna i bezumna nunost neke slijepe sudbine, nego, jer je
duh po sebi i za sebe um, a bitak-za-sebe uma u duhu jest zna-
nje, ona je sama iz pojma njegove slobode nudan razvoj mome-
nata uma i time njegove samosvijesti i njegove slobode - izlaga-
nje i ozbiljenje opeg duha.
343.
Povijesti je duha njegov in, jer on je samo ono to ini, a
njegov in jest da sebe, i to ovdje kao duh, uini predmetom
svoje svijesti, da sebe, izlaui se za sebe, samoga shvati. Ovo je
shvaanje njegov bitak i princip, a dovravanje nekog shvaanja
ujedno je njegovo oposebljavanje i njegov prijelaz. Duh koji,
formalno izraeno, iznova shvaa ovo shvaanje, i to je isto,
koji iz oposebljavanja ide u sebe, duh je vieg stupnja prema se-
bi nego to je bio u onom prvom shvaanju.
* Tj. duha. - Bilj. prev.
OBIAJNOST 461
Ovamo pripada pitanje perfektibilitetu i odgoju
ljudskog roda. Oni koji su tvrdili taj perfektibilitet neto
su nasluivali prirodi duha, njegovoj prirodi da je
Iv... zakon njegova bitka, pa da je shvaajui
to on jest vii lik nego onaj koji sainjava njegov bitak. A
onima koji odbacuju tu misao duh je ostao prazna rije,
kao i povijest - povrna igra sluajnih, takozvanih samo
mehanikih tenja i strasti. Ako oni pri tome izrazima pro-
vidnost i plan providnosti takoer izraavaju vjeru u neko
vie upravljanje, onda to ostaju neispunjene predstave, jer
i izriito smatraju plan providnosti neim njima nespoz-
natljivim i nepojmljivim.
344.
Drave, narodi i individue u tom poslu svjetskog duha
podiu u svom posebnom odreenom principu, koji u njihovu
ureenju i cijeloj irini njihova stanja ima svoje izlaganje i zbilj-
nost koje su svjesni, a zadubeni u njen interes, oni su ujedno ne-
svjesno orue i lanovi onog unutarnjeg posla, u kojem nestaju
ti likovi, ali duh po sebi i za sebe prireuje i izrauje sebi prije-
laz u svoj idui vii stupanj.
345.
Pravednost i vrlina, nepravo, sila i porok, talenti i njihova
djela, male i velike strasti, krivnja i nevinost, divota individual-
nog i narodnog ivota, samostalnost, srea i nesrea drava i po-
jedinaca imaju u sferi svjesne zbiljnosti svoje odreeno znae-
nje i vrijednost, pa nalaze u tome svoj sud i svoju pravednost,
ali koja je ipak nepotpuna. Svjetska povijest spada izvan ovih
gledita; u njoj onaj nuni moment ideje svjetskog duha, koji je
sadanji njen stupanj, dobiva svoje apsolutno pravo, a narod
koji u njemu ivi i njegova djela dobivaju svoje izvravanje i sre-
u i slavu.
IvSi
346.
Budui da je povijest oblikovanje duha u obliku dogaaja,
neposredne prirodne zbiljnosti, stupnjevi razvoja opstoje kao
neposredni prirodni principi, a ovi su, budui da su prirodni
principi, kao mnotvo, kao jedan izvan drugoga, dakle nadalje
tako da jednom narodu pripada jedan od njih - njegova geog-
rafska i antropoloka egzistencija.
347.
Na onaj narod kojemu takav moment pripada kao prirod-
ni princip preneseno je njegovo izvravanje u toku samosvijesti
svjetskog duha koja se razvija. Ovaj je narod u svjetskoj povijes-
ti vladajui za. tu epohu - a on moe ( 346) u njoj samo jednom
initi epohu. Spram ovog njegova apsolutnog prava, da bude
nosilac sadanjeg razvojnog stupnja svjetskog duha, bespravni
su duhovi drugih naroda pa u svjetskoj povijesti, kao oni ija je
epoha prola, nita vie ne znae.
Specijalna povijest jednog svjetskohistorijskog naro-
da sadrava dijelom razvoj njegova principa od njegova
djejeg skrivenog stanja do njegova procvata, gdje sada,
doavi do slobode obiajnosne samosvijesti, zahvaa u
opu povijest - dijelom takoer razdoblje raspadanja i
propadanja; - jer tako se oznauje u njemu nastajnje jed-
nog vieg principa kao samo onoga negativnoga njegova
vlastitoga. Time se nagovjetava prijelaz duha u onaj prin-
cip i na taj nain svjetske povijesti na neki drugi narod -
razdoblje poev od kojega je onaj narod izgubio apsolutni
. interes, pa on tada vii princip, dodue, takoer pozitivno
prima u sebe i unosi sebe u nj, ali se u njemu, kao neemu
prihvaenome, ne dri s imanentnom ivou i svjeinom
- moda gubi svoju samostalnost, moda se takoer na-
stavlja ili dalje vue kao posebna drava ili krug drava pa
se, prema sluaju, natee u raznolikim unutarnjim pokua-
jima i spoljanjim borbama.
OBIAJNOST
4 6 3
348.
Na elu svih postupaka, dakle i onih svjetskohistorijskih,
stoje individue kao subjektiviteti koji ozbiljuju ono supstancijal-
no ( 279, primjedba). Kao ovim ivostima supstancijalnog ina
svjetskog duha i tako neposredno identinima s njime, on je za
njih same skriven i nije im objekt i svrha ( 344); oni takoer ne-
maju njegovu ast i hvalu u svom suvremenom svijetu, niti u
javnom mnjenju potomstva, nego kao formalni subjektiviteti
imaju samo kod tog mnjenja svoj udio kao besmrtnu slavu.
349.
Narod prije svega jo nije drava, a prijelaz porodice, hor-
de, plemena, gomile itd. u stanje drave sainjava u njoj formal-
no realiziranje ideje uope. Bez te forme njemu kao obiajnos-
noj supstanciji, koja je to po sebi, nedostaje objektivitet da u za-
konima kao zamiljenim odreenjima openito i opevaee op-
stoji i za druge, pa se zato ne priznaje, njegova samostalnost,
bez objektivne zakonitosti i za sebe vrste umnosti samo formal-
na, nije suverenitet.
Takoer i u obinom predstavljanju ne zovemo pat-
rijarhalno stanje ustavom niti narod u tom stanju dra-
vom, pa ni njegovu nezavisnost suverenitetom. Otuda pred
poetak zbiljske povijesti pada s jedne strane bezinteresna
potmula nevinost, a s druge strane hrabrost formalne bor-
be priznanja i osvete (usporedi 331 i str. 66).
350.
Apsolutno je pravo ideje da nastupa u zakonskim odree-
njima i objektivnim institucijama, polazei od braka i zemljo-
radnje (vidi 203, primjed.), bilo da se oblik ovog ozbiljenja
ideje pojavljuje kao boansko zakonodavstvo i dobroinstvo, bi-
346.
Budui da je povijest oblikovanje duha u obliku dogaaja,
neposredne prirodne zbiljnosti, stupnjevi razvoja opstoje kao
neposredni prirodni principi, a ovi su, budui da su prirodni
principi, kao mnotvo, kao jedan izvan drugoga, dakle nadalje
tako da jednom narodu pripada jedan od njih - njegova geog-
rafska i antropoloka egzistencija.
347.
Na onaj narod kojemu takav moment pripada kao prirod-
ni princip preneseno je njegovo izvravanje u toku samosvijesti
svjetskog duha koja se razvija. Ovaj je narod u svjetskoj povijes-
ti vladajui za. tu epohu - a on moe ( 346) u njoj samo jednom
initi epohu. Spram ovog njegova apsolutnog prava, da bude
nosilac sadanjeg razvojnog stupnja svjetskog duha, bespravni
su duhovi drugih naroda pa u svjetskoj povijesti, kao oni ija je
epoha prola, nita vie ne znae.
Specijalna povijest jednog svjetskohistorijskog naro-
da sadrava dijelom razvoj njegova principa od njegova
djejeg skrivenog stanja do njegova procvata, gdje sada,
doavi do slobode obiajnosne samosvijesti, zahvaa u
opu povijest - dijelom takoer razdoblje raspadanja i
propadanja; - jer tako se oznauje u njemu nastajnje jed-
nog vieg principa kao samo onoga negativnoga njegova
vlastitoga. Time se nagovjetava prijelaz duha u onaj prin-
cip i na taj nain svjetske povijesti na neki drugi narod -
razdoblje poev od kojega je onaj narod izgubio apsolutni
. interes, pa on tada vii princip, dodue, takoer pozitivno
prima u sebe i unosi sebe u nj, ali se u njemu, kao neemu
prihvaenome, ne dri s imanentnom ivou i svjeinom
- moda gubi svoju samostalnost, moda se takoer na-
stavlja ili dalje vue kao posebna drava ili krug drava pa
se, prema sluaju, natee u raznolikim unutarnjim pokua-
jima i spoljanjim borbama.
OBiAJNOsT
4 6 3
348.
Na elu svih postupaka, dakle i onih svjetskohistorijskih,
stoje individue kao subjektiviteti koji ozbiljuju ono supstancijal-
no ( 279, primjedba). Kao ovim ivostima supstancijalnog ina
svjetskog duha i tako neposredno identinima s njime, on je za
njih same skriven i nije im objekt i svrha ( 344); oni takoer ne-
maju njegovu ast i hvalu u svom suvremenom svijetu, niti u
javnom mnjenju potomstva, nego kao formalni subjektiviteti
imaju samo kod tog mnjenja svoj udio kao besmrtnu slavu.
349.
Narod prije svega jo nije drava, a prijelaz porodice, hor-
de, plemena, gomile itd. u stanje drave sainjava u njoj formal-
no realiziranje ideje uope. Bez te forme njemu kao obiajnos-
noj supstanciji, koja je to po sebi, nedostaje objektivitet da u za-
konima kao zamiljenim odreenjima openito i opevaee op-
stoji i za druge, pa se zato ne priznaje, njegova samostalnost,
bez objektivne zakonitosti i za sebe vrste umnosti samo formal-
na, nije suverenitet.
Takoer i u obinom predstavljanju ne zovemo pat-
rijarhalno stanje ustavom niti narod u tom stanju dra-
vom, pa ni njegovu nezavisnost suverenitetom. Otuda pred
poetak zbiljske povijesti pada s jedne strane bezinteresna
potmula nevinost, a s druge strane hrabrost formalne bor-
be priznanja i osvete (usporedi 331 i str. 66).
350.
Apsolutno je pravo ideje da nastupa u zakonskim odree-
njima i objektivnim institucijama, polazei od braka i zemljo-
radnje (vidi 203, primjed.), bilo da se oblik ovog ozbiljenja
ideje pojavljuje kao boansko zakonodavstvo i dobroinstvo, bi-
lo kao sila i nepravo; - ovo pravo jest pravo heroja na osnivanje
drava.
351.
Iz istog se odreenja dogaa da civilizirani narodi druge
narode koji za njima zaostaju u supstancijalnom momentu dra-
ve (stoarski lovake narode, zemljoradniki oba itd.) smatraju
za barbare i da s njima postupaju kao s barbarima, sa svijeu
nejednakom pravu, a njihovu samostalnost smatraju neim for-
malnim.
Otuda u ratovima i sporovima koji proizlaze u tak-
vim odnosima moment da su to borbe priznanja u pogledu
jednog odreenog sadraja sainjava oznaku koja im daje
znaenje za svjetsku povijest.
352.
Konkretne ideje, duhovi naroda, imaju svoju istinu i odre-
enje u konkretnoj ideji kako je ona apsolutna openitost - u
svjetskom duhu, oko ijeg prijestolja stoje kao izvritelji njegova
ozbiljavanja, kao svjedoci i ukrasi njegove velianstvenosti. Bu-
dui da je on kao duh samo kretanje svoje djelatnosti, za sebe
treba apsolutno da zna i da time svoju svijest treba da oslobodi
od oblika prirodne neposrednosti i da doe k samome sebi, zato
ima etiri principa oblikovanja te samosvijesti u toku njenog os-
lobaanja - etiri svjetskohistorijska carstva.
353.
U prvome kao neposrednom oitovanju princip mu je lik
supstancijalnog duha kao identitet, a lik u kojemu pojedina-
nost ostaje uronjena u svoju bit i za sebe neopravdana.
OBIAJNOST
465
Drugi je princip znanje tog supstancijalnog duha, tako da
je on pozitivni sadraj i ispunjenje i bitak - za sebe, kao ivi nje-
gov oblik lijepi obiajnosni individualitet.
Trei je produbljivanje u sebe znajueg bitka - za - sebe
do apstraktne openitosti i time do beskonane suprotnosti
spram objektiviteta koji je, na taj nain, isto tako naputen od
duha.
Princip etvrtog oblikovanja jest preobraanje ove suprot-
nosti duha da u svojoj unutranjosti primi svoju istinu i konkret-
nu bit, pa da u objektivitetu bude kod kue i izmiren, a budui
da je taj duh, koji se vratio k svom prvom supstancijalitetu, iz
beskonane suprotnosti vraeni duh, on treba da proizvodi i zna
tu svoju istinu kao misao i svijet zakonite zbiljnosti.
354.
Prema ta etiri principa etiri su svjetska historijska car-
stva: 1. orijentalno, 2. grko, 3. rimsko, 4. germansko.
355.
1. Orijentalno carstvo
Prvo je carstvo nazor svijetu koji polazi od patrijarhalne
prirodne cjeline, koji je neizdiferenciran, supstancijalan, u koje-
mu je svjetovno upravljanje teokracija, vladalac takoer veliki
sveenik ili bog, dravni ustav i zakonodavstvo ujedno religija,
kao to su i religiozne i moralne zapovijedi, ili, tavie, navike
isto tako dravni i pravni zakoni. U sjaju ove cjeline bespravno
propada individualna linost, spoljanja je priroda neposredno
boanska ili neki ukras boga, a povijest zbiljnosti poezija. Razli-
ke koje se razvijaju u razline strane obiaja, upravljanja i dra-
ve postaju, namjesto zakona, kraj jednostavnog obiaja, ne-
zgrapne opirne, praznovjerne ceremonije - sluajnosti osobne
vlasti i proizvoljnog vladanja, a ralanjivanje u stalee - pri-
rodna postojanost kasta. Orijentalna je drava stoga iva samo
u svom kretanju, koje - jer u njoj samoj nije nita stalno, a to je
postojano, okamenjeno je - ide prema napolje i postaje elemen-
tarnim bijesom i pustoenjem; unutarnji je mir privatni ivot i
utapanje u slabost i iznemoglost.
Moment jo supstancijalne, prirodne duhovnosti u
stvaranju drave, koji je kao oblik u povijesti svake drave
apsolutno polazite, istaknut je i pokazan povijesno kod
posebnih drava, a ujedno s dubokim smislom i uenou
u spisu: O propasti prirodnih drava, Berlin, 18, 12. (od
g. dr Stuhra) pa je time utrt put umnom promatranju povi-
jesti ustava i povijesti uope. Princip subjektiviteta i sa-
mosvjesne slobode tamo je pokazan i u germanskoj naciji,
pa ipak, time to rasprava ide samo do propasti prirodnih
drava, taj se princip samo i vodi dotle gdje se on dijelom
pojavljuje kao nemirna pokretljivost, ljudska proizvoljnost
i propadanje, a dijelom u svom posebnom liku kao ud,
pa se nije razvio do objektiviteta samosvjesnog supstanci-
jaliteta, do organske zakonitosti.
356.
2. Grko carstvo
Ovo carstvo ima ono supstancijalno jedinstvo konanoga i
beskonanoga, ali samo kao misteriozni, u tamno sjeanje, u
spilje i slike tradicije potisnut osnov, koji je iz duha to sebe raz-
likuje proizveden u individualnu duhovnost i u prirodno svjetlo
znanja, te umjeren i preobraen u ljepotu i slobodu i vedru obi-
ajnost. Time se u ovom odreenju otvara sebi princip osobnog
individualiteta, vie ne kao u sebi samome zaokupljen, nego
sadran u svom idealnom jedinstvu; - djelomice se, stoga, ras-
pada cjelina u krug posebnih narodnih duhova, s jedne strane,
posljednja voljna odluka nije jo stavljena u subjektivitet samos-
vijesti, koja bitkuje za sebe, nego u usku mo, koja je via i iz-
van nje (usporedi 279, primjedba), a s druge strane posebnost
koja pripada potrebi jo nije prihvaena u slobodu, nego je is-
kljuena u ropstvo.
OBIAJNOST 467
357.
3. Rimsko carstvo
U ovom carstvu dovrava se razlikovanje do beskonanog
raskida obiajnosnog ivota u ekstreme osobne privatne samos-
vijesti i apstraktne openitosti. Suprotstavljanje, poevi od sup-
stancijalnog nazora aristokracije protiv principa slobodne li-
nosti u demokratskom obliku, razvija se prema onoj strani do
praznovjerstva i do utvrivanja hladne gramljive vlasti, a pre-
ma ovoj strani do pokvarenosti svjetine, pa se raspadanje cjeli-
ne zavrava u opoj nesrei i smrti obiajnosnog ivota, u emu
individualiteti naroda umiru u jedinstvu nekog Panteona, svi
pojedinci sniavaju se na privatne osobe i na jednake, s formal-
nim pravom koje time dri na okupu samo apstraktna proizvolj-
nost to sebe goni u udovinost.
358.
4. Germansko carstvo
Iz tog gubitka sebe samoga i svog svijeta, te njegove bes-
krajne boli, za to se smatralo da je spreman narod izraelski, u
sebe potisnuti duh shvaa u ekstremu svog apsolutnog negativi-
teta, prekretnici koja bitkuje po sebi i za sebe, beskonani pozi-
tivitetove svoje unutranjosti, princip jedinstva boanske i ljud-
ske prirode, pomirenje objektivne istine i slobode, koje su se po-
javile unutar samosvijesti i subjektiviteta, pa se prenosi na nor-
dijski pricnip germanskih naroda da on izvri to pomirenje.
359.
Unutranjost principa, kao jo apstraktno izmirenje i raz-
rjeenje svake suprotnosti, unutranjost, koja egzistira u osjea-
ju kao vjera, ljubav i nada, razvija svoj sadraj da ga uzdigne do
zbiljnosti i samosvjesne umnosti, do svjetovnog carstva koje po-
lazi od udi, vjernosti i zajednice slobodnih, te koje je u ovom
.30
468
svom subjektivitetu isto tako carstvo za sebe bitkujue grube
proizvoljnosti i barbarstva obiaja - nasuprot nekom onostra-
nom svijetu, nekom intelektualnom carstvu, iji je sadraj, sva-
kako, ona istina njegova duha, ali kao jo nepomiljena obavlje-
na je u barbarstvo predstava, pa se, kao duhovna mo nad zbil-
jskom udi, odnosi spram nje kao neslobodna strana sila.
360.
Dok ono duhovno - u tekoj borbi tih carstava koja su u
razlici to je ovdje dobila svoju apsolutnu suprotnost, a ujedno
se korijene u jednom jedinstvu - egzistenciju svog neba, u zbilj-
nosti i predstavi, degradira na zemaljsku ovostvarnost i na obi-
nu svjetovnost, dok ono svjetovno, naprotiv, svoj apstraktni bi-
tak-za-sebe uzdie do misli i principa umnog bitka i znanja, do
umnosti prava i zakona, dotle se po sebi suprotnost izgubila u
lik bez sri. Sadanjost je odbacila svoje barbarstvo i nepravnu
proizvoljnost, a istina svoju onostranost, tako da je istinsko po-
mirenje postalo objektivno, koje dravu razvija u sliku i u zbilj-
nost uma u kojoj samosvijest nalazi zbiljnost svog supstancijal-
nog znanja i htijenja u organskom razvoju, kao to u religiji na-
lazi osjeaj i predstavu te svoje istine kao idealne bitnosti, ali u
znanosti slobodnu, shvaenu spoznaju te istine kao jedne te iste
u svojim manifestacijama koje se nadopunjavaju, u dravi, pri-
rodi i idealnom svijetu.
POSEBNI LIST ZA FILOZOFIJU PRAVA
(Harvard-Univ. bibl, USA)
a) to je pravo, znati, to - zakoni
) Znak. su stari, ilavi - malo se tko ovjekovjeio time to zako-
nodavci njihova naroda -
Granitno postolje, crte ivota naroda - Oni jesu, i nitko ne
zna otkada - boanski autoritet - dani -
) Kasnije pitanje, to je po sebi pravo [?]
Studirati a) teorijski - tj. u miljenju -
Umno pravo - tj. miljenje i u sebi nuno - ovo na polju,
u regiji miljenja - apsolutna svrha - to je svetije od prava
kr(alja) - Relativni zakoni gospodara -
Je li um(no) da kralj ro(enjem)
Pozitivno - to ljudi sami uviaju, pravo - i da to oni ho-
e, pri tom da je njihova volja - Histor. - Duh istjerati
instinktivno, krtica -
Prirodno pravo spram drutva i drave - tj. pojam ne do-
pire tako daleko; iz spoljanjega; Priroda pojedinana volja.
umjet. - proizvoljnost - potuje ljude boanski.
Zakoni a) jesu misli
) priroda vlada ivotom ljudi.
) Sloboda - spram njih - Plat, stvar - Ind. - nt. spram
svog roda -
/ Pozit., Mogunost, Jedan um, Jedno pravo - kako?
suprotnost - treba da bude, odnos volje
/ Filoz(of) danas spram svakog autoriteta - Ne kao filo-
zofija prirode zasfnivaj to to jest - egzistira
samo volja po sebi - b/
Dijete, crnac, Indijac
teorijski interes, nego
praktiki
djelomice izmiriti sa
sadanjou, djelomice
prosuditi -
teorij. Jedan zakon [?]
Sumnja u bitak zakona.
Upravo mnogovrsno
) Bitak odakle -
onaj njegova duha iz
njegova duha
) samovolja:
Dodatak
I. HEGEL ALTENSTEINU
10. oktobra 1820.
(Skica)'
S doputenjem Vae Preuzvienosti pokorno Vam pod-
nosim priloeni primjer[ak] jednog spisa {Grundlinien der
Philosophie des Rechts] kojeg sam upravo izdao... Njegovo
pojavljivanje ima bit[no] odreenje u upotrebi za moja
slub[ena] predavanja koja drim na ovd[anjem] univerzite-
tu] ovom dijelu filoz[ofije]... ovaj spis Vaoj Preuzvienosti
ne treba prije svega samo prezentirati, nego najusrdnije e-
lim da ga Vaa Vis[ost] smatra dokazom moje slubene dje-
latnosti i pokuajem da se ono to je izloeno vrati spoz-
navanju] pojma, i da ga izvoli najnaklonije primiti. Otisak
ovog spisa sa sobom ujedno nosi i to da ja na ovaj nain
pruam izvjetaj opsegu onih naela koja izlaem -
sto[jeem] predmetu, - polaganje rauna Vaoj Preuzvie-
nosti, koje ja u istinskoj slobodi filozofiranja, koja u
kralj[evskim] pokrajinama i pod visokim Vodstvom Vae
Preuzvienosti uiva jednu veoma pravednu zatitu i [jednu
veoma] zadivljujuu potporu, ja kao jav[no] izabrani uitelj
na kra[ljevskom] univerzitetu, smatram svojom dunou.
Neka Vaa Preuzvienost na moje ukazivanje gleda sa
onom blagonaklonou na koju su ova znanstvena nastoja-
1
Briefe II, S. 237 f. - Karl Sigmund Franz Freiherr von Altenstein (1770-
1840), od 1817 pruski ministar za kulturu, nastavu i medicinarstvo, pozvao je
Hegela 1818 na Berlinski univerzitet u ijem osnivanju je on sudjelovao i pono-
vo se zaloio za njega i njegovu filozofiju.
DODATAK
471
nja navikla da joj se okree, i sa blagou za koju barem radi
svrhe i elje prilikom pisanja, smijem vjerovati da je mogu
zahtijevati radi nepotpunosti izvedbe. Vaoj Preuzvienosti
ukazujem duboko potovanje kojim ima ast da budem...
2. HEGEL HARDENBERGU
Sredinom oktobra 1820
(Skica)
2
ast mi je da Vaoj kneevskoj Svjetlosti pokorno mo-
gu uruiti jedan primjerak udbenika prirodnom pravu i
znanosti dravi - i pod naslovom Filozofija prava kojeg
sam dao u tampu.
Predstaviti Vaoj Svjetlosti jednu filozofsku raspravu i
to ovom predmetu, za mene bi najprije moglo izgledati
kao neskromnost i mnjenje, da bi kao ono to svoje nepos-
redno odreenje ima samo za kolu, moglo biti dostojno po-
gleda Vae Svjetlosti; ali ujedno sam se morao sjetiti najire
blagonaklone brige Vae Svjetlosti koju uivaju sva znan-
stvena nastojanja bez obzira na predmet. Znao sam da u pri-
kazivanju jednog predmeta, kojemu mi moja slubena
obaveza nalae da govorim, glavna svrha jest znanstvena ob-
rada i teorijska forma, - da moje znanstveno nastojanje ide
dotle da od filozofije odvoji ono to ovo ime krivo uzurpira,
i tavie, da dokae saglasnost filozofije sa onim naelima
koja priroda drave uope potrebuje, ali najneposrednije,
saglasnost sa onim to je pod njegovom [Njegovog kraljev-
skog visoanstva] presvijetlom vladavinom i pod mudrim
vodstvom Vae Svjetlosti Pruska drava, zbog ega mi sa-
mom, .upravo mora injti posebno zadovoljstvo da joj pripa-
dam, imala sreu da dijelom dobije, a dijelom jo treba da
dobije.
2
Briefe II s. 241. - Karl August Frst von Hardenberg (1750-1822), prus-
ki ministar i dravni kancelar.
472 DODATAK
Moja rasprava prema tome treba da bude jedan poku-
aj da ono ta u jednoj tako velikoj djelatnosti pred nama le-
i i ije plodove uivamo, poimajui shvatimo u njegovim
glavnim crtama. Vjerujem da ne pretpostavljam suvie kad
smatram da filozofija drei se u poloaju ovog njenog ose-
bujnog posla, time takoer opravdava zatitu i blagonaklo-
nost koja joj u dio pada od drave, i da bi ona u svom, pre-
mda ogranienom, krugu djelovanja koji see do onog unu-
tarnjeg ovjeka, mogla postati neposrednim unapreenjem
blagorodnih namjera vlasti.
Pri ovoj pomisli vjerujem da u se moi ispriati urue-
njem jednog spisa koji se odnosi na predmet u kojem genij i
bogati ivot Vae Svjetlosti ima svoj najhitniji element, Va-
oj Visosti iskazati moje najdublje potovanje i Vau Svjet-
lost smjeti zamoliti da Vaom blagonaklonou nae mjesto
u biblioteci Vae Svjetlosti.
Vaoj Svjetlosti najponizniji
G.W.F. Hegel
redovni profesor filozofije
na ovd. Kralj, univerz.
3. ALTENSTEIN HEGELU
24. august 1821
(fragment)
3
... Budui da u ovom djelu kao i u Vaim predavanji-
ma, sa ozbiljnou koja prilii znanosti dospjevate do toga
da se shvati ono suvremeno i zbiljsko i da se pojmi ono um-
no u prirodi i povijesti, Vi, kako mi se ini, filozofiji dajete
jedini pravi poloaj prema zbiljnosti, a tako e Vam najsi-
gurnije uspjeti da Vae sluaoce sauvate od pogubnog
mnjenja koje ono postojee zapostavlja a da ga nije spozna-
lo, a posebno u odnosu na dravu uiva u samovoljnom po-
stavljanju besadrajnih ideala...
3
Karl Rosenkranz, Hegels Leben, Berlin 1844, str. 337.
DODATAK
473
4. HEGEL ALTENSTEINU
3. jula 1922.
(Izvod)
4
[...] Daljnji razvitak mojih vanjskih odnosa ja sam sa istim
bezuslovnim povjerenjem, kojim sam slijedio asni poziv Vae
Ekselencije u Kraljevsku dravnu slubu, s punim potovanjem
prepustio Vaoj mudroj ocjeni. Pri opsenosti poziva, kojeg sam
spoznao kao poziv moga ivota, jedva da mogu misliti na neko
njegovo drugo proirenje nego to je ono koje se samo od sebe
prikljuuje na dovrenje mojih zapoetih znanstvenih djela, i da
mojim znanstvenim nastojanjima dam jednu iru djelotvornost i
da ih usmjerim na iru publiku. Za ovaj rad za iji je sretni is-
hod posebno potrebna sloboda i vedrina duha, ne moram se po-
sebno plaiti, niti ubudue biti pomuen ili ometen brigama
vanjske vrste, nakon to me je Vaa Ekselencija Vaim milosti-
vim obeanjima u ovom pogledu potpuno umirila i pribavila
mnogostruke nedvosmislene dokaze uvjeravanja koje me ohrab-
ruje da eventualne zebnje najviih dravnih vlasti pred filozofi-
jom, koje lako mogu biti podstaknute naopakim nastojanjima u
njoj, mojoj javnoj djelatnosti kao uitelja nisu samo ostale stra-
ne nego da takoer, na mom djelu nisam radio bez priznanja i
uspjeha, koje studentskoj omladini pomae da doe do isprav-
nih pojmova a mene ini dostojnim povjerenja Vae Ekselencije
i Kraljevskih vlasti[...]
4
Briefe II, str. 317. - Hegel je 6. juna 1822. od Altensteina traio pobo-
ljanje svojih primanja a 25. juna od njega dobio obeanje za izvanrednu na-
gradu od 600 talira, na emu mu se on u ovom pismu zahvaljuje.
474
DODATAK
5. HEGELOVA REAKCIJA NA NAPAD HALEKIH
ALLGEMEINEN LITERA TURZEITUNG
(1822)
5
a. Hegelov ekscerpt
Allgemeine Literaturzeitung, februar 1822, Nr. 40, str. 316
i 17. - Nae prikaze zakljuujemo dvjema napomenama (prvo,
predavanje vrlo dosadno) - drugo, autor sebi dozvoljava (Pred-
govor, str. XI [ovdje str. 12] jaku zajedljivost protiv gospodina Fri-
esa,kojeg naziva vojskovoom plitkosti i za dokaz navodi mjes-
to jednog govora: 'U narodu u kojemu bi vladao pravi zajedni-
ki duh, svakom bi radu oko javnih poslova dolazio ivot odozdo
iz naroda, iva bi se drutva, nerazdvojivo povezana svetim lan-
cem prijateljstva, posvetila svakom pojedinanom djelu narod-
nog obrazovanja i narodske slube.' - Mi dodajemo da jedno
tumaenje koje ide prema onom to je loe moe ove rijei nai
kao sumnjive, pa ipak one doputaju i jedno bezazleno tumae-
nje s kojim se sloio sam autor ako drugaije stoji prema svojim
gore navedenim rijeima javnom mnjenju, str. 323 [ovdje 317
i dalje]. Nije li to u zdravom razumu pravi duh zajednice? Pa za-
to namjerno birati loe tumaenje i sumnjiiti rijei ? Gospodin
Fries, koliko znamo, nema sree, a ponaanje autora prema nje-
mu lii na porugu i namjerno poniavanje jednog bez daljnjeg
smjernog ovjeka. Jedno takvo ponaanje nije plemenito a re-
cenzent ipak eli preutati prava imena i njihov izbor prepustiti
itaocima. - javnom mnjenju, kako god da je ono znaajno,
ne moe se tvrditi: ono sadri ... ljudskog razuma, str. 232 [is-
to]. Ne moe li javno mnjenje promaiti i nije li esto grijeilo?
Ovo priznaje sam autor Ariostovom i Goetheovom izrekom, ali
kako da se istinski zdravo javno mnjenje uvijek razlikuje od bo-
lesnog ili uope postoji, to se rjeava vrlo nedostatno, str. 324
[ovdje, isto].
* U februaru 1822. haleke Allgemeine Literaturzeitung su donijele jednu
recenziju Filozofije prava, iji je kraj Hegel ekcerpirao. Ekscerpt kojeg je Ro-
senkranz djelimino ponovo naveo sauvan je (Harvardska biblioteka) a izdao
ga je Hoffmeister (Berliner Schriften, str. 750 i dalje) (a). Hegelovom demaru
kod Altensteina i njegovoj reakciji izvjetava Rosenkranz u Hegels Leben, str.
336 i dalje, (b).
DODATAK
475
b. Rosenkranzov izvjetaj
Budui da Hegel u svojoj objektivnom raspoloenju zaista
nije mislio na lino poniavanje, on je bio posve izvan sebe. Pre-
pisao je zakljuak recenzije i u svom neraspoloenju je iao tako
daleko da je u jednom opirnom pismu
6
od ministarstva za na-
stavu traio zatitu od ove, kako je to nazvao, denuncijacije. Bio
je tako slab da smatra odvratnim da jedan pruski slubenik mo-
e biti osumnjien na taj nain, u listu kojeg potpomae darelji-
vost pruske vlade i koji se tampa u samoj Pruskoj. On je jamio
da ni najmanje nije mislio na Friesa kao privatnog ovjeka nego
samo na njegova pogubna naela. tavie, on je u onoj kritici
stranke koja je vjerovala da je privilegirana i koja je navikla da
vodi glavnu rije, htio ministarstvu dati primjer kuda bi mogla
voditi isuvie velika sloboda tampe!
No, ministar Altenstein 24. augusta 1821. izjavio je Hegelu
u vezi sa njegovom Filozofijom prava: [...]
7
. Kada je Hegel na-
pravio ovaj zahtjev, Altenstein je dodue bio dovoljno zabrinut
da redakciji halekih Literaturzeitung preporui stroiju cenzu-
ru recenzija koje se primaju u novinu, pod prijetnjom opoziva
takvog priloenog ovlaenja u sluaju da se ne uzme u obzir.
Ali u vezi s tim, pisao je Altenstein Hegelu 26. jula, minis-
tarstvo se moralo ograditi, poto potpuno priznaje ispravnost
Vaeg uvjerenja, da Vas, ukoliko elite traiti zadovoljtinu za
lini napad usmjeren protiv Vas u recenziji kojoj je rije, uputi
na sud ili da s obzirom na publiku napravite jedno objanje-
nje.
6
To pismo nije sauvano
7
Slijedi gore navedeni fragment, Nr 3.
476
DODATAK
6. HEGELOV ODGOVOR NA RECENZIJU FILOZOFIJE
PRA VA KOJU JE NAPISAO GUSTAV HUGO
(april 1921)
8
Prikaz moje knjige Grundriss der Rechtsphilosophie u
Gttingener Gelehrten Anzeigen, Nr 61 o.g. kojeg je potpisao
Hugo, sluajno sam uzeo u obzir i na znanje, posredstvom jed-
nog prijatelja; ali poto se on ni na koji nain ne uputa u stvar
koja je obraena u ovoj knjizi, ta onda da priam sa takvim hti-
jenjem i potpunim ne-znanjem koje se prepoznaje u ovoj recen-
ziji? Ali i pored toga, kao to se izvjetava na strani 605, da ko-
liko god se znanost ne stie spavajui, toliko malo se razumije
pozitivno pravo ve i radi toga to se kolegi sa juristikog fakul-
teta eli nauditi, italac e sam bez upozorenja i prijekora sa
moje strane; znati ocijeniti mudrost primjedbe ili nedostojnosti
jedne insinuacije i jednog ogovarakog soja; pa i gospodin Hu-
go jo uvijek misli da je sposoban da za tu insinuaciju nae od-
govarajuu kvalifikaciju (a u tome se moe prepoznati neto po-
zersko). Gospodin Hugo je ipak u najmanju ruku poznat kao
pozitivno-pravni uenjak i historiar; - s njegovom Filozofijom
prava, kae on doslovno u recenziji, on kod filozofa prolazi ra-
vo; - navodi u ovom prikazu iz mog spisa zato za sebe moraju
imati pretpostavku da su uinjeni tano i savjesno, kako to prili-
i jednom historiaru i pravniku, tavie, ne samo njemu nego
ovjeku od prava i obiaja i obrazovanom ovjeku; budui da
se oni ne odnose ni na kakve filozofske predmete, onda bi za is-
pravno shvatanje bilo potrebno samo uobiajeno obrazovanje
razuma, nikakvo filozofsko, koje gospodin Hugo nigdje ne po-
kazuje. Gospodin Hugo mi prebacuje da se sprdam sa njego-
vom Teorijom prava, prepisivanjem mjesta u kojima sam sam
samo drugim pismom oznaio ono to je neprilino; Gospodin
Hugo time priznaje da sam ih ja tano izdvojio. Ali ja mu ujed-
" Gustav Hugo, profesor rimskog prava u Gttingenu, 16. aprila 1921. go-
dine je u Gttingeaschen Gelehrten Anzeigen, 61. svezak, str. 601-607, objavio
zajedljivu recenziju Hegelovog djela u kojemu je i sam bio napadnut (upor. pa-
ragraf 3). Hegel je odgovorio jednim objanjenjem koje se pojavilo u maju 1821
i halekim Allgemeinen Literaturzeitung, Nr. 122, pod naslovom Mjeoviti pri-
kazi. - Hugova recenzija sa Hegelovim odgovorom, ponovo je postala pristu-
pana zahvaljujui Hansu Henningu Ritteru: Hegel - Studien, Bd 5, Bonn 1969,
i dalje.
DODATAK 477
no dajem da razmisli tome na ta on uope pristaje ako pri-
hvata da se doslovnim prepisom onoga to on kae (vidi pre-
thodno) to izvrgava sprdnji. Ali, nadalje, on bi mi posve utedio
trud oko ovog odgovora da je izvolio da u onom ta mu za nje-
gov prikaz iz moje knjige izgleda vrijedno panje, da sam prepi-
e mjesta a mene pusti da govorim onom to sam rekao. Tako
ne bih bio potaknut da meu itaocima Gttingener Gelehrten
Anzeigen vidim one koji moda po sebi i za sebe od jednog pro-
fesora filozofije inae ne oekuju izopaenosti i neukusnosti, a
koji bi se mogli uditi da ja, prema uvjeravanju gospodina Hu-
go-a, u svom spisu tvrdim da nedosljednost i budalatinu rim-
skih pravnika treba smatrati jednom od njihovih najveih vrli-
na, - da ja vjerujem da onaj ko se divi rimskim pravnicima,
taj smatra da je rimsko pravo zadovoljilo najvie zahtjeve uma,
- da ja mojim filozofskim protivnicima pripisujem krivicu zlo-
upotrebe stava: onaj ko vjeruje da ini pravo, ini (u savjesti)
pravo (u parentezu pomaknutu savjest, italac e i bez toga
prepoznati kao zaslugu za stav koja pripada gospodinu Hugu);
- kako stvar inae stoji sa savjeu koja je stavljena u parentezu,
tome je, uostalom, gospodin Hugo mogao nai poneko razja-
njenje u mom spisu, - da sam Ciceronu uzeo za zlo njegov prije-
ki pogled na filozofe - da se itaoci uvjere da bez obzira na au-
toritet gospodina Huga, takvo to nee nai u mojoj knjizi.
Berlin, aprila 1921. Hegel
NAPOMENA NJEMAKE REDAKCIJE UZ 7. SVEZAK
1. U usmenom dodatku uz 408 Enciklopedije (koji vjero-
vatno potjee iz jednog predavanja iz 1825 ili 1828) u vezi sa na-
predovanjem od onog apstraktnog ka onom konkretnom u Filo-
zofiji duha, Hegel upuuje na odgovarajui metod u Filozofiji
prava. Ovaj pasa (svezak 10, str. 170 i dalje) moe da vai kao
rezime razvojnog toka kojeg Hegel slijedi u Osnovnim crtama
Filozofije prava i zato ga ovdje navodimo:
476
DODATAK
6. HEGELOV ODGOVOR NA RECENZIJU FILOZOFIJE
PRA VA KOJU JE NAPISAO GUSTAV HUGO
(april 1921)
8
Prikaz moje knjige Grundriss der Rechtsphilosophie u
Gttingener Gelehrten Anzeigen, Nr 61 o.g. kojeg je potpisao
Hugo, sluajno sam uzeo u obzir i na znanje, posredstvom jed-
nog prijatelja; ali poto se on ni na koji nain ne uputa u stvar
koja je obraena u ovoj knjizi, ta onda da priam sa takvim hti-
jenjem i potpunim ne-znanjem koje se prepoznaje u ovoj recen-
ziji? Ali i pored toga, kao to se izvjetava na strani 605, da ko-
liko god se znanost ne stie spavajui, toliko malo se razumije
pozitivno pravo ve i radi toga to se kolegi sa juristikog fakul-
teta eli nauditi, italac e sam bez upozorenja i prijekora sa
moje strane; znati ocijeniti mudrost primjedbe ili nedostojnosti
jedne insinuacije i jednog ogovarakog soja; pa i gospodin Hu-
go jo uvijek misli da je sposoban da za tu insinuaciju nae od-
govarajuu kvalifikaciju (a u tome se moe prepoznati neto po-
zersko). Gospodin Hugo je ipak u najmanju ruku poznat kao
pozitivno-pravni uenjak i historiar; - s njegovom Filozofijom
prava, kae on doslovno u recenziji, on kod filozofa prolazi ra-
vo; - navodi u ovom prikazu iz mog spisa zato za sebe moraju
imati pretpostavku da su uinjeni tano i savjesno, kako to prili-
i jednom historiaru i pravniku, tavie, ne samo njemu nego
ovjeku od prava i obiaja i obrazovanom ovjeku; budui da
se oni ne odnose ni na kakve filozofske predmete, onda bi za is-
pravno shvatanje bilo potrebno samo uobiajeno obrazovanje
razuma, nikakvo filozofsko, koje gospodin Hugo nigdje ne po-
kazuje. Gospodin Hugo mi prebacuje da se sprdam sa njego-
vom Teorijom prava, prepisivanjem mjesta u kojima sam sam
samo drugim pismom oznaio ono to je neprilino; Gospodin
Hugo time priznaje da sam ih ja tano izdvojio. Ali ja mu ujed-
" Gustav Hugo, profesor rimskog prava u Gttingenu, 16. aprila 1921. go-
dine je u Gttingeaschen Gelehrten Anzeigen, 61. svezak, str. 601-607, objavio
zajedljivu recenziju Hegelovog djela u kojemu je i sam bio napadnut (upor. pa-
ragraf 3). Hegel je odgovorio jednim objanjenjem koje se pojavilo u maju 1821
i halekim Allgemeinen Literaturzeitung, Nr. 122, pod naslovom Mjeoviti pri-
kazi. - Hugova recenzija sa Hegelovim odgovorom, ponovo je postala pristu-
pana zahvaljujui Hansu Henningu Ritteru: Hegel - Studien, Bd 5, Bonn 1969,
i dalje.
DODATAK 477
no dajem da razmisli tome na ta on uope pristaje ako pri-
hvata da se doslovnim prepisom onoga to on kae (vidi pre-
thodno) to izvrgava sprdnji. Ali, nadalje, on bi mi posve utedio
trud oko ovog odgovora da je izvolio da u onom ta mu za nje-
gov prikaz iz moje knjige izgleda vrijedno panje, da sam prepi-
e mjesta a mene pusti da govorim onom to sam rekao. Tako
ne bih bio potaknut da meu itaocima Gttingener Gelehrten
Anzeigen vidim one koji moda po sebi i za sebe od jednog pro-
fesora filozofije inae ne oekuju izopaenosti i neukusnosti, a
koji bi se mogli uditi da ja, prema uvjeravanju gospodina Hu-
go-a, u svom spisu tvrdim da nedosljednost i budalatinu rim-
skih pravnika treba smatrati jednom od njihovih najveih vrli-
na, - da ja vjerujem da onaj ko se divi rimskim pravnicima,
taj smatra da je rimsko pravo zadovoljilo najvie zahtjeve uma,
- da ja mojim filozofskim protivnicima pripisujem krivicu zlo-
upotrebe stava: onaj ko vjeruje da ini pravo, ini (u savjesti)
pravo (u parentezu pomaknutu savjest, italac e i bez toga
prepoznati kao zaslugu za stav koja pripada gospodinu Hugu);
- kako stvar inae stoji sa savjeu koja je stavljena u parentezu,
tome je, uostalom, gospodin Hugo mogao nai poneko razja-
njenje u mom spisu, - da sam Ciceronu uzeo za zlo njegov prije-
ki pogled na filozofe - da se itaoci uvjere da bez obzira na au-
toritet gospodina Huga, takvo to nee nai u mojoj knjizi.
Berlin, aprila 1921. Hegel
NAPOMENA NJEMAKE REDAKCIJE UZ 7. SVEZAK
1. U usmenom dodatku uz 408 Enciklopedije (koji vjero-
vatno potjee iz jednog predavanja iz 1825 ili 1828) u vezi sa na-
predovanjem od onog apstraktnog ka onom konkretnom u Filo-
zofiji duha, Hegel upuuje na odgovarajui metod u Filozofiji
prava. Ovaj pasa (svezak 10, str. 170 i dalje) moe da vai kao
rezime razvojnog toka kojeg Hegel slijedi u Osnovnim crtama
Filozofije prava i zato ga ovdje navodimo:
478 DODATAK
... Time to ovo napredovanje od neeg apstraktnog ka
onome to po mogunosti sadri isto ono konkretno, ipak nema
izgled jedne pojedinane i zato sumnjive pojave, moemo se sje-
titi da se u filozofiji prava mora odvijati slino napredovanje. I
u ovoj znanosti mi poinjemo sa neim apstraktnim, naime, sa
pojmom volje, zatim napredujemo ka ozbiljenju jo apstraktne,
volje nastaje u jednom vanjskom postojanju, ka sferi formalnog
prava, potom prelazimo ka volji koja se iz vanjskog postojanja
reflektira u sebe, ka oblasti moraliteta, i napokon, kao tree, do-
lazimo do obiajne volje koja oba ova apstraktna momenta uje-
dinjuje u sebi i koja je zato konkretna. U sferi same obiajnosti,
tada ponovo poinjemo od neeg neposrednog, od prirodnog,
nerazvijenog oblika, kojeg obiajni duh ima u porodici, zatim
dolazimo do udvajanja obiajne supstancije koje nastaju u gra-
anskom drutvu i napokon dospijevamo do jedinstva i istine
onih obiju jednostavnih formi obiajnog duha koje je prisutno u
dravi. - Iz ovog toka naeg posmatranja ipak ni najmanje ne
slijedi da mi obiajnost inimo neim to je vremenski kasnije
od prava i moraliteta, niti da bismo porodicu i graansko dru-
tvo htjeli objasniti kao neto to u zbiljnosti prethodi dravi.
ta vie, mi znamo vrlo dobro da je obiajnost temelj prava i mo-
raliteta, kao i da porodica i graansko drutvo sa svojim dobro
ureenim razlikama ve pretpostavljaju prisutnost drave. U fi-
lozofskom razvitku onog obiajnog mi ipak ne moemo poeti
sa dravom budui da u njoj ono sebe razvija do svoje najkon-
kretnije forme, a poetak je, naprotiv, na nuan nain neto ap-
straktno. Iz ovog razloga i ono moralno mora se posmatrati pri-
je onog obiajnog, premda se ono u izvjesnoj mjeri na ovom po-
javljuje kao neka bolest...
2. Hegelove Osnovne crte filozofije prava koje na naslov-
nom listu nose broj godine 1821, faktiki su se pojavile ve u ok-
tobru 1820. u knjiari Nicolai u Berlinu. Drugi naslov - Prirod-
no pravo i znanost dravi u nacrtu. Za upotrebu za svoja pred-
avanja - oznaava svrhu djela: ono je kao i Enciklopedija, tre-
balo da slui kao knjiga za predavanja koja u predavanju
treba da svoje nuno objanjenje dobije u usmenom predava-
nju (predgovor za Enciklopediju, 1927). Predavanja bi prema
prilici bila paragrafi ali ne i primjedbe koje su im prikljuene
DODATAK
479
,(na tampanoj strani obiljeeno uvuenim dijelom teksta), koje
su u Filozofiji prava ponekad postale iroki ekskursi.
Ve u svom prvom berlinskom semestru (zima 1818/19)
Hegel je pored predavanja iz Enciklopedije drao kolegij
prirodnom pravu i znanosti dravi, kojeg je ponovio u na-
rednom semestru, ovoga puta sa dodatkom ili filozofija pra-
va. Slijedila su tri predavanja (uvijek u zimskom semestru koji
je trajao od oktobra do marta i uvijek pet sati u sedmici):
1821/22. Prirodno pravo i znanost dravi ili filozofija prava
po udbeniku; 1822/23. Prirodno i dravno pravo ili filozofi-
ja prava po udbeniku; 1824/25. Prirodno i dravno pravo.
Od 1925/26. Hegel nije vie sam itao filozofiji prava nego je
predavanja prepustio svom ueniku Eduardu Gansu, koji je na-
stojao Hegelovo uenje uiniti plodnim za pravnu znanost, ali
ga je uporeujui izlagao liberalno i iz njegovih (Hegelovih)
principa izvlaio zakljuke u pogledu na Poljsku i Belgiju, koji
se mogu smatrati revolucionarnim, kako je Hegelu prijavio
neko ija upozorenja on nije smio prepustiti vjetru (upor. A.
D. B., Bd. XI, str 271 i dalje, i Briefe, bd. III, str 472). Arnold
Ruge (Aus frherer Zeit, Bd. IV, Berlin 1867, str 431 i dalje) iz-
vjetava da je Hegel jednog dana kao gost bio kod prestolonas-
ljednika a ovaj mu je izjavio: Skandalozno je da nam prof.
Gans sve studente pravi republikancima. Vaa predavanja Va-
oj filozofiji prava, gospodine profesore, posjeuju stotine stu-
denata, a dovoljno je poznato da on Vaem prikazu daje potpu-
no liberalnu, ak republikansku formu. Zato sami ne vodite ko-
legij? Hegel se opravdao neznanjem i za slijedei semestar sta-
vio u izgled svoje vlastito predavanje.
Kako god da je bilo: on je za zimu 1830/31. najavio pred-
avanje filozofiji prava ali je odustao zbog slabosti svog ue-
nika Micheleta. U slijedeem zimskom semestru (1831/32) on je
htio - moda opomenut sa visokog mjesta, kojemu se navala
studenata na Gansove kolegije uinila sumnjivom - odrati
predavanje ponovo sam. Zato je dolo do nesporazuma sa Gan-
som: ovaj je, kae Rosenkranz, {Hegels Leben, str 421) na og-
lasnoj tabli Univerziteta oglasio svoj zimski kolegij, sa dodat-
kom u kojemu je studentima prava preporuio kao vrlo korisna
Hegelova predavanja materiji koja se u njima nalazi. Ovome
se Hegel usprotivio kao-tutorstvu koje mu nipoto nije potreb-
no. U jednoj karti upuenoj Gansu on je sa gnjevnom estinom
480
DODATAK
zahtijevao hitno povlaenje oglasa. Karta nosi datum 12. no-
vembra 1831. i glasi:
Na avanturistiko sredstvo, kako to elim da nazovem,
na koje ste cijenjeni profesore spali, ime Vi pomenutu okolnost
konkurencije prenosite na studente, i doputate sebi da im pre-
poruite moja predavanja, moglo mi se uiniti da sam odgovo-
ran da sa svoje strane pravim javni oglas da bi kod kolega i stu-
denata stvorio privid, koji me stavlja u glupo svjetlo, kao da za
takav Va oglas i rekomendaciju mojih predavanja poticaj da-
jem ja, kako ste me Vi u Vaoj karti, iskrivljavanjem mojih izra-
za, gotovo htjeli razumjeti. Nada da barem onaj ko me poznaje
takav postupak ne stavlja na moj raun, i briga da u Vam dati
priliku za nove nespretnosti, podstie me da svoje gledanje na
Va oglas objasnim ne jednim takvim nego samo ovim redovi-
ma.
Va najodaniji Hegel
Dva dana kasnije - on je oigledno odrao samo dva ili tri
sata predavanja - Hegel je bio mrtav. Ali neposredno prije toga
on je razgovarao sa Gansom i pomirio se. (Upor. W. Dorow,
Denkschriften und Briefe zu Charakteristik der Welt und Lite-
ratur, Bd. IV, Berlin 1840, str. 142 i dalje i Briefe, Bd III, str. 355
i dalje, 472.)
3. Eduard Gans je bio onaj ko je od Drutva prijatelja
preminulog bio ovlaten za izdavanje Filozofije prava unutar
Djela. Ona se pojavila 1833. kao VIII svezak (2. izdanje 1840).
Kao i u sluaju Enciklopedije Hegelov tekst se preko usmenih
dodataka na temelju biljeaka sa predavanja i na osnovu
vlastorunih Hegelovih biljeki uveao - zadaa koje se Gans
sasvim slobodno prihvatio: izabirajui, grabei, stilizirajui i si-
gurno ne bez interesa. On u svome predgovoru dodue uvje-
rava: Ono to je u dodacima sadrano dao je Hegel, a ja to u
sluaju potrebe mogu dokazati iz mojih izvora: nema niti jed-
nog moga izvoenja niti iskrivljavanja navedenog. Ali on na-
DODATAK
481
stavlja: Samo stilski poredak, veze reenica a katkada isto tako
izbor rijei potiu od mene.
Izvori koji su bili osnovica njegovog rada bili su osim vlas-
torunih Hegelovih biljeki uz 1 do 180 (vidi dolje), jedna
Hothova teka iz 1822/23. (neposredni zajedniki spis) i jedna
od Hauptmanna v. Griesheima iz 1824/25. (naknadna izrada).
Oba dodatka su sauvana i ekaju kritiku ediciju (koju je Hof-
fmeister bio najavio jo za 1956).
Lasson i Hoffmeister podvrgavaju Gansov rad na redakci-
ji unitavajuoj kritici: nepotpuno ili proizvoljno izabrano,
dovodi u zabludu ili pogreno navedeno. Oba primjera ko-
ja navodi Hoffmeister svakako su malo uvjerljiva: 1. U dodatku
za 187 (ovdje str. 223) itamo: Pod obrazovanim ljudima moe-
mo najprije razumjeti takve koji mogu napraviti sve ta drugi i-
ne. Kad za ovu oigledno nejasnu reenicu ne bi uinili odgo-
vornim jednog od njemu tako sumnjivih editora Djela, onda
Hoffmeister sigurno ne bi bio zbunjen oko smislenog razjanje-
nja... - Dodatak uz 176 (ovdje str. 309) poinje: Budui da brak
poiva samo na subjektivnom sluajnom osjeanju, onda on
moe biti razvrgnut... - jedno posve ne-Hegelovo shvatanje
braka, kako prekorijeva Hoffmeister. On bi trebao itati dalje.
On bi trebao biti prilino svjestan izvornog znaenja od weil
(solange als) koje je u Hegelovo vrijeme jo bilo uobiajeno.
Moe biti da je Gans ovdje redigirao liberalnije nego to je
Hegel nauavao, - isuvie liberalno svakako za Hoffmeistera
kojemu s jedne strane (ostaje) zagonetka kako je jedan Hege-
lov lini uenik mogao dati da se tampaju takve reenice, ali s
druge strane i da su takve reenice ili dodaci ostali neospore-
ni preko jednog stoljea u pogledu apologije Hegela (Predgovor
za 4. izdanje Filozofije prava, 1955).
Nadalje, Lasson i Hoffmeister prigovaraju da je Gans
upotrijebio veoma malo iz Hegelovih vlastorunih biljeki u nje-
govom prirunom primjerku. To su prema Gansu samo pojedi-
ne rijei, koje su, tamo gdje sklop nije bio jasan, mogle biti pro-
izvoljno protumaene ili pogreno oznaene. Ipak, u sluajevi-
ma gdje su bile sigurno upotrijebljene, zgodno su posluile. Ovo
posljednje Hoffmeister osporava okolino. U vezi sa drugim on
primjeuje: svaki italac (ovih biljeki) ve e na prvi pogled
ustanoviti da one nikako ne sadre 'samo pojedine rijei'; a to
se tie mogunosti da ih se tumai proizvoljno ili da ih se po-
482
DODATAK
greno oznai, jedan neposredni Hegelov uenik zapravo bi bio
duan da iskljui ovu mogunost. (str X). Koliko ju je iskljuio
sam Hoffmeister, ilustrirano je jednim primjerom (vidi str
216. fusnota 1 uz dodatak za paragraf 147). Redakcija, rado pri-
znaje da su ovdje poneko znaenje i poneki odnos ostali nejas-
ni.
Priruni Hegelov primjerak je na sreu sauvan (u posjedu
Pruske Dravne biblioteke, Libr. impr. germ. c. not. oct. 126);
radi se prvoj polovini Filozofije prava (do 180), koja je pove-
zana u karton. Jedna Hegelova biljeka olovkom na posljednjoj
strani upuuje knjigovesca da knjigu pregradi bijelim papirom i
da zavri do srijede, 24. oktobra prijepodne - misli se na 24.
oktobar 1821, iz ega se moe zakljuiti da je Hegel u torn se-
mestru svoja predavanja filozofiji prava poeo 25. oktobra i
da je 1831. godine 24. oktobar padao u srijedu. Unoenja u pre-
graeni primjerak su trostruke vrste: u jasnom latininom pis-
mu zapisana poboljanja i proirenja teksta; zatim, dijelom u la-
tinskom dijelu u njemakom pismu na praznim listovima napi-
sane biljeke, posve razliite vrste i itljivosti, koje oito potjeu
iz zimskih semestara 1822/23. i 1824/25, kako pokazuju prigod-
ni navodi datuma. Prireivanje ovih esto neuredno pisanih pri-
mjedbi uz pojedine paragrafe, nije uvijek lako, jer se Hegel nije
bezuslovno drao misaonog toka paragrafa a naravno niti datog
slobodnog prostora. Postoji dodue direktno uspostavljanje ve-
ze sa brojevima paragrafa a i podpodjela pomou (grkih ili la-
tinskih) slova katkada slijedi tampani tekst, ali je u pravilu po-
sve neovisna od toga.
U svakom sluaju imamo Hegelove primjedbe uz njegovu
Filozofiju prava, koje mogu vaiti kao medulan izmeu samog
teksta i usmenih razjanjenja, zahvaljujui Lassonovom i Hof-
fmeisterovom trudu oko deifriranja u relativno pouzdanoj for-
mi. Lasson ih je prvi put publicirao u Hegel-Archiv Bd. II, sves-
ka 2 (1914) i Bd. III, sveska 1/2 (1916), zatim kao svezak 124 b
Filozofske biblioteke (1930); Hoffmeister ih je donio u bitno
poboljanom obliku teksta u dodatku za svoje izdanje Filozofije
prava od 1955, (Filozofska biblioteka, svezak 124 a).
4. Ovo izdanje Filozofije prava donosi tekst 1820 (naslovni
list 1821) prvoga tiska koji se pojavio (A); jasne tamparske
greke su preutno popravljene, ostale korekture su izvrene pri-
DODATAK
483
mjereno opim editorskim principima. Dragocjenu pomo pri
tom su predstavljala Bollandova (1902), Lassonova (1911 i
1930) i Hoffmeisterova (1955) izdanja.
Gansovo izdanje (Werke Bd. VIII, 1833) koje doputa iz-
ravnavajue zahvate u Hegelov tekst i brie mnoge od uputa na
Fenomenologiju i Enciklopediju, moglo je posluiti kao predlo-
ak samo za usmene dodatke (W). Ovi dodaci koje je Bolland
preuzeo od Gansa, Lasson uputio u Dodatak a Hoffmeister po-
tpuno iskljuio, moraju, sve dok nisu objavljene biljeke Hotha
i Griesheima, vaiti kao neporeciva, premda problematina pro-
irenja Hegelovog teksta.
Izmeu originalnog teksta i dodataka ukljuene su Hege-
love vlastorune primjedbe uz paragrafe 1 do 180, sloene u pe-
titu i obiljeene posebnim znakom (). Time se ovo izdanje raz-
likuje od svih ostalih. Kao predloak je sluilo Hoffmeisterovo
izdanje iji je tekst pomou prigodnih proirenja u uglastim za-
gradama i zahvatima u interpunkciju priblien glavnom cilju
ovog izdanja, jednom to je mogue itljivijem tekstu, - svakako
odustajanjem od pokuaja da se nejasna mjesta interpretiraju,
U nekim sluajevima problematian ostaje redoslijed biljeki i
njihovo prireivanje paragrafima (vidi gore), ali to je problema-
tika koja se dobrim dijelom temelji u stvari i ovdje je svjesno is-
taknuta, dok je zaobiena Lassonovim i Hoffmeisterovim po-
stupkom da ove primjedbe tampaju jednu iza druge i da u pra-
vilu navode samo strane originala pored kojih stoje primjedbe.
opim editorskim principima informira Pogovor redak-
cije u 20. svesku. Ovdje samo par napomena:
- Ortografija i interpunkcija su sasvim normalizirani i
modernizirani;
- Manje izmjene (na primjer, korekture oiglednih tam-
parskih greaka) izvrene su preutno, vanije su poka-
zane u fusnotama;
- Citati su (koliko je to mogue) provjereni i (ukoliko je
nuno) korigirani; kod veih odstupanja (Hegel je vo-
lio da citira slobodno) citati nisu popravljani nego je
jednostavno umjesto dvostrukih navodnika stavljeno
( >. . . <) ;
3 1 *
484
DODATAK
- Dodaci redakcije, koji su prije svega zamiljeni kao po-
mo u itanju, stoje u uglastim zagradama ([...]); pri-
mjedbe redakcije nalaze se u fusnotama ispod crte;
upute na druge sveske ovog izdanja oznaene su streli-
com ().
RJENIK NEKIH GLAVNIJIH TERMINA
Abischt = namjera
Anderssein = drugo-bitak
Anlage = sposobnost, sklonost
Ansich = posebitost
Ansichseiende bie po sebi
Ansichsein = bitak-po-sebi
Anundfrsichsein = bitak po sebi i
za sebe
aufheben = ukinuti (prevladati) -
(vidi Rije prevodioca
Aussereinander m jednovandrugost
Ausserlichmachen = ospoljavanje
usserung = ispoljavanje, izjava
Ausserlichkeit spoljanjost
Aussersichsein = bitak-izvan-sebe
Besonderung = oposebljavanje,
specifikacija
Besitzergreifung = uzeti u posjed
Besitznahme = zaposjesti
Besonderheit = posebnost
Dasein = opstanak, tu-bitak
Ding an sich = stvar po sebi
Einessein = jedno-bitak
Einsicht = uvid
Entusserung = otuenje
Erbrecht = nasljedno pravo
Ergreifung = prisvajanje, zaposje-
danje
Erscheinung = pojava
Formhaftigkeit = oblikovanost
Frsich = zasebitost
Frsichsein = bitak-za-sebe
Gegenstand = predmet
Gesetzgebung = zakonodavstvo
Gesetzsein = zakonitost
Gesetzgebende Gewalt =zakono-
davna vlast
Gesetztsein =postavljenost
Gesetztwerden = postavljanje
Gesinnung = uvjerenje, raspoloe-
nje
Gestalt = lik
Gestaltung = oblikovanje, oblije
Gewohnheitsrecht = obiajno pra-
vo, pravo navike
Gewordenheit = postalost
Grund = temelj, osnov, razlog
Insichsein = bitak-u-sebi
Ichheit jastvo
Persnlichket = linost
Regierungsgewalt - upravna vlast
Sachlichkeit stvarnost
Schein sjaj, privid
Sein bitak
Seiende bie
Seiend bitkujui
486
Sein - Sollen m bitak treba da
(imperativ)
Selbst sopstvo, vlastitost
Selbstzweck samosvrha
sinnlich - osjetilan
Sitte = obiaj
Sittlichkeit obiajnost (vidi
Rije prev.)
sittlich = obiajnostan
Sollen treba da (imperativ)
Verusserung = pospoljavanje
Vernunft um
vernnftig = uman
Verstand razum
RJENIK NEKIH GLAVNIJIH TERMINA
Verfasung ustav, ureenje
Verwirklichung ozbiljenje
verwirklichen - ozbiljiti
Vorsatz = naum, odluka
Vorstellung predstava
Werden bivanje, postajanje
Wesen bit. bie
Wesenheit = bitnost
Willkr = proizvoljnost
wirklich = zbiljski
das Wirkliche = zbiljsko
Wirklichkeit = zbiljnost
Wohl m dobrobit
Zwang m prisila
RIJE PREVODIOCA
Hegelov je jezik njemu i njegovoj stvari gotovo svagdje po-
treban, pa tako i itaocu koji eli da upozna najdue putovanje to
do sada opstoji.
E. Bloch
Ovaj je prijevod izraen na temelju najnovijeg kritikog
Hoffmeisterova izdanja Hegelove Filozofije prava /Felix
Meiner Verlag, Hamburg, 1955/. Uza sve to to izdanje ima i niz
tamparskih greaka /tako npr. na str. 32, 45, 124, 218, 235.
itd./, kao i nekih drugih nedosljednosti, smatrali smo ipak da
upravo ovo izdanje - raeno na osnovu novijih ozbiljnih ispiti-
vanja i korigiranja Hegelova teksta, koje je poduzeo izdava -
prije svega valja uzeti u obzir pri prevoenju. /Uz niz drugih
razloga to je valjalo uiniti i zbog Hegelovih vlastorunih margi-
na, koje su ovdje kritiki preispitane i objavljene kao esto dra-
gocjeni dodaci za razumijevanje teksta/. Kod biljeaka ispod
teksta, kao i samog prijevoda, esto smo se sluili i Glocknero-
vim /Stuttgart, 1938/ i Lassonovim /Leipzig, 1921/ izdanjem,
ali uza sva odstupanja od Hoffmeistera, ili navoenja biljeaka
iz ostalih izdanja, to smo uvijek i posebno oznaili. Johannes
Hoffmeister, na alost, nije doivio itavo izdanje Hegelove Fi-
lozofije prava /zajedno s Dodacima/, pa vjerojatno zbog
njegove smrti nismo ni do danas dobili drugu knjigu, u kojoj
nam izdava obeava sasvim novu preradu dodataka koje su
Hegelovi uenici zapisali uz predavanja iz Filozofije prava. Kad
ta, druga knjiga izae iz tampe, otpoet e i njezino prevoenje
na na jezik.
U ovoj kratkoj napomeni neu se zadravati na svim, po-
negdje gotovo nepremostivim, zaprekama pred kojim se naao
svaki onaj koji je htio da upozna i do konca razumije bilo koji
Hegelov tekst. Ipak bih elio naglasiti da su tekoe razumijeva-
488
RIJE PREVODIOCA
nja Hegelova jezika i stila, da su tekoe njegova naina pisanja
i izraavanja ujedno tekoe ulaenja u bit same njegove filozo-
fije. Kad Hegelov jezik ponegdje kri uobiajena pravila pisane
rijei, on to ini prije svega stoga to eli iskazati neto to jo
nije izreeno, za to, dakle, nauka jeziku i nije iznala primje-
rena pravila. Kako rije daje mislima njihov najdostojniji i naj-
istinitiji opstanak /Enz., 462. dod./ - a misli su u sebi toliko
neizmjerno bogate, raznolike, antitetiki i stvaralaki suprot-
stavljene, te nadreene uobiajenoj refleksiji i mnjenju - to je
kompleksna rije filozofova - esto povrnom itaocu potpuno
nerazumljiva - samo njihov najadekvatniji izraz, najduhovniji
opstanak duhovnoga /Fil. pr., 164/, najistinitiji opstanak.
Zato je, mislim, pogrean put negacija Hegela zbog njegova
nerazumljivog jezika i stila /to u posljednje vrijeme nije samo
argument upravljen protiv Hegela/, jer, kako je jednom du-
hovito primijetio njemaki filozof Ernst Bloch, jo nikada nije
bilo potena mislioca koji bi umjetno, dakle namjerno, neto
uinio tekim. Hegel je, uostalom, i sam svojedobno pisao pro-
tiv takvog jezikog nadmudrivanja i zamrenosti pseudofilozof-
skih pisaca to plitkosti daju privid dubokoumna govora. /Iz
pisma J. H. Voss./ Nije rije, dakle, izrazu, stilu i jeziku, koji
bi za sebe bio nepremostivo teak i koji bi zahtijevao poseban
dugotrajni i strpljiv studij, rije je, prije svega, filozofiji samoj,
iji duboki unutarnji smisao ne moe uvijek otkriti italac koji
nije naviknut na Hegelov nain miljenja.
Posebnu pak tekou ini provoenje te misli u na jeziki
izraz. Pa ipak, ne bih htio preuveliavati i zamravati probleme
tamo gdje oni objektivno i nisu moda potpuno nerjeivi. Hege-
lova Filozofija prava pripada ipak u relativno ne tako teko
prevodive filozofove spise* Uza sve to, potrebno je istai kako
sam u toku prevoenja nailazio na probleme specifine za He-
gelova djela, koje sam vrlo teko mogao rijeiti naom filozof-
skom terminologijom i naim uobiajenim nainom izraavanja,
te, prije svega, nainom miljenja. Zato je jezik i ostao ponegdje
nedotjeran, grub, izvan naih normi i lingvistikih zahtje-
va, a misao se ini kompleksnom do konfuznosti i neshvatljivos-
* Naglaavam relativno, jer su, npr., predavanja iz Estetike, Filozofi-
je povijesti i Povijesti filozofije nesumnjivo lake pisana djela, a tea je, po
mom miljenju, djelomice npr. Fenomenologija duha, te samo u izvjesnom
smislu i u nekim poglavljima i Znanost logike.
RIJE PREVODIOCA
489
ti. Nastojei, meutim da budem to razumljiviji /vrei i pone-
ka jezika i stilska pojednostavljivanja reenica/, pokuao sam
da to nigdje ne uinim na raun krnjenja originalne Hegelove
misli. Tako sam i u nizu biljeaka ispod teksta bio esto prisiljen
da objasnim poneku rije ili uputim na izraz u originalu, u na-
mjeri da tekst, koliko je god mogue vie, pribliim naem itao-
cu. Daleko sam, meutim, od toga da ovaj prijevod smatram
onom transpozicijom, onim pribliavanjem Hegelovoj izvornoj
filozofiji koju je objektivno i maksimalno mogue postii na na-
em jeziku, pa ne mislim s tim mogunostima identificirati svoje
subjektivne napore, traenja i rezultate.
Pri svemu tome valja jo imati u vidu da Hegelove margi-
ne, koje su objavljene uz kritiko Hoffmeisterovo izdanje, nisu
bile namijenjene tampi, a sam izdava, koji se godinama bavio
studijem Hegelovih djela, na nekoliko je mjesta stavio znak pi-
tanja gdje mu je smisao teksta ostao potpuno nerazumljiv. Mar-
gine nisu uope pisane kao gotove, stilski i jeziko zaokruene
cjeline, jezik je ne samo nedotjeran, nego se uope ne dri ak
ni elementarnih gramatikih i pravopisnih pravila, reenice su
vrlo esto nedovrene i na mnogim mjestima gotovo potpuno
nejasne asocijacije te samo nabacane kao mimogredne biljeke,
pa ih je tako valjalo i prevesti. Moda e njihov smisao ipak po-
negdje biti jasniji kad se objave Dodaci, jer sam i usporeiva-
njem s Dodacima Eduarda Gansa /Leipzig, 1921/, mogao
ponegdje uoiti smisao ovih Hegelovih, inae na mnogim mjes-
tima potpuno nerazumljivih, biljeaka.
Kako je uz prijevod dan i rjenik, a uz to je i u biljekama
ispod teksta upueno na neke jezike i smislene korijene rijei,
to se ovdje neu zadravati na pitanjima svih upotrijebljenih ter-
mina.
Htio bih ipak vrlo ukratko obrazloiti upotrebu rijei
obiajnost za njemaki izraz Sittlichkeit, jer, koliko mi je
poznato, tako se ovaj fundamentalni Hegelov termin do sada ni-
je kod nas prevodio. /Prevoen je ponajvie kao udorednost
ili obiaj, a ponegdje i moralnost./ Potreba takvog prevo-
enja vidljiva je donekle i iz samog konteksta i biljeaka, koje
nastoje ukratko upozoriti na odreena mjesta i jeziku poveza-
nost s drugim terminima (vidi biljeke uz tekst iz Predgovora,
zatim uz 33 /konac/, 151. i 296/. Ovdje je prije svega nuna
povezanost s rijeju obiaj /Sitte/, a zatim i s obitavati, jer $
490 RIJE PREVODIOCA
to bi donekle bilo adekvatno latinskom mos/ znai, meu os-
talim, i mjesto gdje se obitava, ovjekov stan, mjesto dostojno
ovjeka, u kojemu je ovjek ono to jest. /Vidi npr. veliki
Grko-njemaki rjenik K. Schenkela, str. 349./ Sittlichkeit
se kod Hegela nikako ne bi moglo - zbog sasvim odreenog
znaenja koje taj termin ima u njegovoj filozofiji - prevesti kao
moralitet, a isto tako ne i prosto kao obiaj, a rije udo-
rednost, ini mi se, ni jeziko ni smisleno ne izraava dovoljno
onaj najvii stupanj Hegelove filozofije prava u kojemu je uki-
nuto i prevladano kako apstraktno pravo tako i moralitet i koji
znai zavretak i krunu itave filozofsko-pravne /dosta eti-
ke/ zamisli, mjesto gdje ovjek tek sebi dostojno obitava, pri-
mjereno svom odreenju i gdje doista postaje ono to jest.
Siguran sam, meutim, da izraz obiajnost takoer ima
svojih slabosti /osobito kad se upotrebljava adverbijalno/, ali
nakon, dugog traenja i savjetovanja s drugima, ipak sam se za
nj odluio, jer nisam naao adekvatnije nae rijei. /Inae bi,
moda, da smo se zadovoljili stranim terminom, bilo tu rije
najbolje prevesti sa etinost./
Na koncu bih jo htio upozoriti da sam glagol aufheben
prevodio uglavnom kao ukidati, premda to zacijelo sasvim
jasno ne izrie dvostruki smisao te rijei, koja - kako na jednom
mjestu u Logici kae sam Hegel - oznauje koliko ouvati,
zadrati, toliko u isto vrijeme prestati, uiniti kraj /str. 93/.
Aufheben nisam takoer prevodio kao prevladati /kako to
ine neki nai autori/, izuzev neka posebna mjesta gdje je to
kontekst nalagao. Mislim, naime, da prevladati ne samo da
takoer ne izraava potpuno smisao te rijei nego bismo auf-
heben tako mogli identificirati sa u ovom kontekstu vrlo es-
tim glagolom berwinden, to sam, mislim, s vie prava pre-
vodio kao prevladavati.
Druge termine ne bi imalo smisla ovdje posebno obrazla-
gati, jer su se oni veinom i do sada tako prevodili, a nadam se
da e i sam tekst, bar u veini sluajeva, dovoljno opravdati nji-
hovu primjenu, pa da e tako i ovaj prijevod donekle pomoi da
se upozna najdue putovanje koje do sada opstoji.
D. G.
Zagreb, XII 1959.
NAPOMENA UZ PONOVLJENO I DOPUNJENO
IZDANJE
Osnovu za ovo ponovljeno i dopunjeno izdanje Hegelove
Filozofije prava predstavlja Hoffmeisterovo izdanje (Georg Wil-
helm Friedrich Hegel, Grundlinien der Philosophie des Rechts.
Mit Hegels eigenhndigen Randbemerkungen in seinem Han-
dexemplar der Rechtsphilosophie, Verlag von Velix Meiner in
Hamburg, 1955, vierte Auflage), koje je u prevodu Danka Grli-
a kod nas objavljeno u biblioteci Logos (Veselin Maslea,
Sarajevo 1964). Uz saglasnost redakcije biblioteke u pripremi
ovog drugog izdanja izvrena je dopuna prvog izdanja iz 1964.
na osnovu Suhrkampovog izdanja ovog djela u inoviranoj re-
dakciji Hoffmeisterovog predloka. (Hegel, Werke: in 20. Bd; 7.
Bd., Grundlinien der Philosophie des Rechts oder Naturrecht
und Staatswissenschaft im Grundrisse, mit Hegels eigenhndi-
gen Notizen und den mndlichen Zustzen, Suhrkamp Verlag,
Frankfurt am Main 1970). Dopune drugog izdanja na naem je-
ziku slijede ovu njemaku redakciju a odnose se prije svega na
prevod dodataka (novi tekst) uz odgovarajue paragrafe, zatim
na novu kompoziciju teksta te na usklaivanje interpunkcijskih
detalja prvog izdanja sa novom njemakom redakcijom teksta.
Potrebno je, dakle, u vidu imati slijedee promjene u od-
nosu na nae prvo izdanje:
1. U drugom izdanju su prevedeni i prikljueni odgovarajuim
paragrafima Dodaci.
2. Hegelove vlastorune margine iz njegovog prirunog primjer-
ka ukomponirane su u tekst neposredno poslije glavnog tek-
sta pripadnih paragrafa.
492 NAPOMENA UZ PONOVLJENO I DOPUNJENO IZDANJE
3. Fusnote su usklaene sa pomenutim njemakim izdanjem i
numerirane.
Oznaene zvjezdicom, opremljene su odgovarajuom napome-
nom tome da li potjeu od njemakog izdavaa, prevodioca
ili redaktora prevoda. Ovdje su sve fusnote u kojima prevodi-
lac ili redaktor daju odgovarajua objanjenja, zadrane u
obliku u kojemu su date u prvom izdanju na naem jeziku.
Fusnote njemakog izdavaa su prema potrebi usklaene sa
najnovijom redakcijom.
4. Priprema obnovljenog izdanja nije se odvijala bez tekoa i
nedoumica. Redaktor i prevodilac dodataka je nastojao da
uz puno uvaavanje prevoda Danka Grlia, koliko god je
mogue izbjegne nesklad izmeu prevoda prvog izdanja i je-
zika prevoda novoprevedenih dodataka. Pored toga, bilo je,
vjerujem, neophodno da se mjestimino izvri poneka prevo-
dilaka izmjena, koja je, nadam se, legitimna. Rije je prije
svega pojmovima Vorsatz i Absicht (u prvom izdanju pre-
vedeni kao naum i namjera). ini mi se da je ovdje nivelirana
razlika sadrana u njemakom jeziku, pa je zato Vorsatz sada
prevedeno kao predloak, premda su legitimne i druge mo-
gunosti. Sline dileme se javljaju u pojmovnom paru Person
i Persnlichkeit (u prvom izdanju prevedeno kao linost i
osoba). Iz istih razloga kao i u prethodnom primjeru Persn-
lichkeit smo izmijenili u personalnost. Izmjena je izvrena i u
prevodu pojma Handlung (u prvom izdanju prevedeno kao
postupak) koji je ovdje mjestimino izmijenjen u djelovanje.
No, otvorenim pitanjima prevodilakih rjeenja obavjetava nas
Danko Grli u svojoj biljeci Rije prevodioca kao i u
Rjeniku glavnih termina.
Sulejman Bosto
BILJEKA PISCU I DJELU
Georg Wilhelm Friedrich Hegel je onaj veliki filozof koji
tek u novije doba poinje da biva poznat naoj iroj filozofskoj
javnosti po svojim djelima. Poslije tzv. Male logike, Filozo-
fije povijesti, Fenomenologije duha, i Estetike naoj pre-
vodnoj filozofskoj literaturi se, evo, prikljuuje i Filozofija
prava kao bitan element Hegelovog grandioznog sistema
uma.
U istoriji filozofije malo je tako velikih a toliko osporava-
nih filozofa kao to je Hegel. Meutim, sasvim je izvjesno da
nema toliko osporavanih djela u cijelom Hegelovom filozof-
skom sistemu kao to je Filozofija prava. Protivrjene, a naj-
ee negativne ocjene cjelokupnoj Hegelovoj filozofiji izrica-
ne su veinom na osnovu politikih ideja koje je Hegel izloio u
svojoj Filozofiji prava (Grundlinien der Philosophie des Rec-
hts) koja je prvi put objavljena 1821. godine u Berlinu.
Slino Danteu i Hegel ivi u jednoj velikoj prelomnoj epo-
hi (kraj osamnaestog i prve decenije devetnaestog vijeka) kada
se jasno ocrtava propast feudalnog drutva i konana, politika
pobjeda buroazije. Kao mladi Hegel doivljava francusku re-
voluciju, a sa ovom revolucijom i njegova prva filozofija pred-
stavlja radikalnu kritiku postojeeg drutva, ukljuujui i hri-
ansku religiju. Francuska revolucija je za Hegela bila velian-
stveno raanje sunca, doba u kome se ovjek postavio na
misli i spoznao da misao treba da upravlja duhovnom real-
nou. Pa ipak, njemaki liberali (posebno Rudolf Haym u
svojim Vorlesungen ber Hegel und seine Zeit, 1857) nazvae
starog berlinskog profesora filozofskim diktatorom nad Nje-
makom, koji je filozofiju pretvorio u nauno stanite duha
pruske reakcije. Ovu ocjenu su prihvatili docnije i mnogi koji
su sebe smatrali marksistima, i to ne samo u doba Staljina ve i
494 BILJEKA O PISCU I DJELU
mnogo ranije, jo za ivota Marxova, Ali i sam Marx je bio, kao
to je poznato, otar kritiar Hegelove filozofije prava emu
nam svjedoe brojni spisi meu koje treba pomenuti u prvom
redu rukopis Kritika Hegelove filozofije dravnog prava koju
je Logos ve objavio u svojim prvim izdanjima.
Ovdje nije mjesto da ulazimo u stare polemike. Dovoljno
je da ocrtamo problem i uzgred pomenemo neke momente koje
treba uzeti u obzir pri donoenju sopstvenog stava Hegelu.
Naime, Hegel nije bio samo savremenik francuske revolucije
ve i Napoleona i pruskih ratova za osloboenje. Neki pisci
(npr. Joachim Ritter u svojoj raspravi Hegel und die franzsis-
che Revolution, Kln und Opladen, 1957) misle da su Napole-
onovi ratovi za Hegela uvijek bili revolucionarni ratovi.
Napoleon nije samo osvaja ve i tvorac moderne drave.
Prema tome, mogua je hipoteza da moda nije pruski karlsbad-
ski reim inspirisao Hegela za njegovu koncepciju drave i teo-
riju birokratije koliko Napoleonova dinovska evropska politi-
ka tvorevina u kojoj produuje svoj ivot francuska revolucija.
Ako je Hegel svojoj politikoj filozofiji odredio zadatak
da spozna vrijeme i savrernenost (tj. istoriju u momentu njenog
zbivanja), ako je spoznaja onog to jest (bivstva) za njega isto-
dobno i spoznaja uma (filozofija je obuhvatila svoje vrijeme u
mislima) i, dalje, ako su francuska revolucija i Napoleon
zbiljsko pomirenje boga sa svijetom, onda Hegelova filozofi-
ja moe da bude samo teorijski izraz politike realnosti njego-
vog vremena i to realnosti koja u 1821. godini ima empirijski
svoj najvii oblik u konstitucionalnoj monarhiji.
Sam Hegel je jedanput kazao da filozofija izgleda obi-
nom razumu kao neto postavljeno naopake (umgekehrt). I
kada Hegel oznaava dravu olienjem boanstva (duha, slobo-
de) na zemlji a pojedincu odreuje podreen poloaj, onda se
lako moe zaboraviti sva duhovna i politika tradicija na kojoj
Hegel gradi svoju politiku filozofiju: tradicija antikog polisa
(Platonovo i Aristotelovo uenje), Rousseauov Drutveni ugo-
vor itd. Saglasno svom uenju izraenom u Logici Hegel od-
bacuje koncepciju da pojedinano kao pojedinano moe biti
umno, jer je za njega umno samo ono to je univerzalno, opte.
Ali on ne odbacuje uopte pojedinano ve samo eli da ga, u
smislu cjelokupne istorije, pomiri sa optim ili, tanije, da ga
smjesti u opte. Kao protestantski mislilac on nastoji da sjedini
BILJEKA PISCU I DJELU
495
neartikulisano individualno htijenje roeno u graanskom dru-
tvu (beskrajnu slobodu linosti) sa paganskim antikim du-
hom polisa (zajednice), da povee sadanjost sa prolou. Re-
akcija liberala izgleda da nastaje u onom momentu kada oni po-
jedinanost uzdiu na univerzalistiki nivo, a egoizam poistovje-
uju sa slobodom.
U kritici Hegelove filozofije prava Marx ima posebno
mjesto u odnosu na liberale. Prepiska sa Engelsom povodom
shvatanja W. Liebknechta to jasno pokazuje. Za Marxa je Hegel
interpretator moderne drave. On se sa Hegelom slae ukoli-
ko Hegel u ideji drave vidi ostvarenje slobode. Ali Hegelov po-
jam drave je vie identian sa zajednicom i zato protivrijei
savremenoj empirijskoj manifestaciji ove zajednice koju Marx
naziva iluzornom i daje joj kvalifikativ politikog otuenja.
Hegel prenosi dijalektiku gospodara i sluge iz Fenomenologije
duha u Filozofiji prava i u birokratiji nalazi i slugu i gospo-
dara u isto vrijeme (opti stale). Odavde nastaje Marxova
kritika Hegelove politike filozofije koja dravi suprotstavlja za-
jednicu, birokratiji univerzalnu klasu - proletarijat, a ratovima
meu narodima, kao manifestaciji politike volje, socijalistiku
revoluciju i klasnu borbu. Moe se zato rei da je itava
Marxova politika koncepcija izgraena u dijalogu sa Hegelom
kao najviim naunim tumaem moderne drave. Meutim, nije
samo uenje dravi vano za izgradnju Marxove teorije ve i
prvi dijelovi Filozofije prava, osobito odjeljak graanskom
drutvu i Hegelova filozofija rada. Upravo iz ovih dijelova knji-
ge (kao i iz Fenomenologije duha) nikli su prvi Marxovi teo-
rijski podsticaji za kritiku politike ekonomije i graanskog
drutva koji su docnije razvijeni i produbljeni na izvornom eko-
nomskom materijalu, ali su zadrali trajni peat Hegelovog dija-
lektikog miljenja.
Zato objavljivanje Filozofije prava ima u naoj sredini
prvorazredan znaaj kao dogaaj koji moe oznaiti novu plod-
nu etapu kako u izuavanju odnosa Marxa prema Hegelu, tako i
u prouavanju bogate problematike dijalektikog miljenja bez
koga jedva da se moe ozbiljno zamisliti istinska socijalistika
kulturna revolucija i praksa.
Dr Ljubomir TADI
S A D R A J
Predgovor 7
Uvod. Pojam filozofije prava, volje, slobode i prava 132 -20
Podjela. 33 75
PRVI DI O: Apstraktno pravo ( 34. do 104) 80
Prvi odsjek: Vlasnitvo (41. do 71) 90
A. Zaposjedanje ( 54. do 58) 107
B. Upotreba stvari ( 59. do 64) 115
C. Otuivanje vlasnitva ( 65. do 70) 128
Prijelaz od vlasnika k ugovoru (71) 139
Drugi odsjek: Ugovor ( 72. do 81) 142
Trei odsjek: Nepravo ( 82. do 104) 158
A. Nepristrano nepravo ( 84. do 86) 161
B. Prijevara ( 87. do 89) 162
C. Prisila i zloinstvo ( 90. do 103) . . 164
Prijelaz od prava u moralitet ( 104) 183
DRUGI DI O: Moralitet ( 105. do 141) 188
Prvi odsjek: Predloak i krivnja ( 115. do 118) 200
Drugi odsjek: Namjera i dobrobit ( 119. do 128) . . . 208
Trei odsjek: Dobro i savjest ( 129. do 140) 227
Prijelaz od moraliteta u obiajnost( 141) 266
TREI DI O: Obiajnost( 142. do 360) 272
Prvi odsjek: Porodica ( 158. do 181) 287
A. Brak( 161. do 169) 290
B. Imovina porodice ( 170. do 172) 303
C. Odgoj djece i razrjeenje porodice ( 173. do 180) 305
Prijelaz porodice u graansko drutvo ( 181) . . . .317
Drugi odsjek: Graansko drutvo ( 182. do 256) . . . .318
A. Sistem potreba ( 189. do 208) 324
a) Vrsta potrebe i zadovoljavanja ( 190. do 195) . 325
b) Vrsta rada( 196. do 198) 329
c) Imovina ( 199. do 208) 330
B. Pravosue ( 209. do 229) 336
a) Pravo kao zakon ( 211. do 214) 337
b) Opstanak zakona 215. do 218) 343
c)Sud (219.do229) 348
C. Policija i korporacija ( 230. do 256) 355
a) Policija 231. do 249) 356
b) Korporacija 250. do 256) 366
Trei odsjek: Drava (257. do 360) . . . . 370
A. Unutarnje pravo drave ( 260. do 329) 377
I. Unutarnje ureenje za sebe 272. do 320) . . .398
a)Kneevska vlast(275.do286) 405
b) Upravna vlast ( 287. do 297) 419
c) Zakonodavna vlast 298. do 320) 426
II. Suverenitet prema vani( 321. do 329) 447
B. Spoljanje pravo drave ( 330. do 340) 454
C. Svjetska povijest (341. do 360) 460
Poseban list za filozofiju prava 469
Dodatak: 470
l.Hegel Altensteinu, 10. oktobra 1820. (skica) 470
2. Hegel Hardenbergu, sredina oktobra 1820. ( s ki c a ) . . . . 471
3. Altenstein Hegelu, 24. august 1821. (fragment) 472
4. Hegel Altensteinu, 3. juli 1822. (izvod) 473
5. Hegelova reakcija na napad halekih Allgemeine Litera-
turzeitung (1922) 474
6. Hegelov odgovor na recenziju Filozofije prava koju je
napisao Gustav Hugo (April 1821) 476
Napomena njemake redakcije uz 7. svezak 477
RJENIK NEKIH GLAVNIJIH TERMINA 485
RIJE PREVODIOCA 487
NAPOMENA UZ PONOVLJENO I DOPUNJENO IZ-
DANJE 491
BILJEKA PISCU I DJELU 493
-
G. W. F. Hegel
OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
2. izdanje
1989.
Izdavai
SOUR Veselin Maslea,
OOUR Izdavaka djelatnost,
SOUR Svjetlost,
OOUR Izdavaka djelatnost,
Sarajevo
Za izdavae
Radosla Mijatovi
Gavrilo Grahovac
Tehniki urednik
Salih Ahmethodi
Korektor
Fatima Cicvara
tampa
NIRO Osloboenje
Sarajevo
OOUR tamparska djelatnost
Tira: 2000 primjeraka
ISBN 86-21-00312-0

Georg Vilhelm Fridrih Hegel Osnovne Crte Filozofije Prava

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Georg Vilhelm Fridrih Hegel Osnovne Crte Filozofije Prava

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

BIBLIOTEKA LOGOS

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

You might also like