U sveprisutnoj galami svijeta jedna rije, moda kao nikada prije, iskae nad gomilom amora svakojakih rijei obitelj. Kako bih mogao o tome to bolje i vie pisati prisiljen sam vratiti se u svoje djetinjstvo. Moji roditelji su me tada uili (ali, ne toliko rijeima koliko djelima) kako je obitelj na kraju napornog radnog dana, na kraju svake ratne bitke ili tekog i zahtjevnog kolskoga dana, najvanija stvar u ivotu. Imati za koga ivjeti, rtvovati se zar postoji ita ljepe, bolje ili svetije od toga? Nema! Voen primjerom svojih roditelja nauio sam koliko i to tono obitelj uope znai i to znai rtvovati se za nju: a to bi znailo uiniti je svetom i utemeljiti je na ljubavi. Nisam trebao latinski jezik kako bih spoznao znaenje rijei rtva, jer u izvornom znaenje sacrificium (na hrvatski rtva) znai uiniti (facio, 3.) svetim (sacer, 3). Otac koji je osim svoga ratnog puta nosio i vodio veliki dio naega obiteljskog puta; majka koja je svojim rtvama uzimala sebi iz usta kako bi brat i ja, u konanici, ivjeli! Obitelj je rije koja mi izaziva ugodnu toplinu, neodoljivu milinu, neopisivu radost i na koncu neunitivu ljubav. Ljubav iziskuje rtvu! Sam Isusu je rekao: Tko god vri volju Boju, on mi je i brat i sestra i majka. Volja Boja je ljubiti poznanika i nepoznanika jednako, i to je takoer i nauk kranskoga temelja obitelji. Obitelj titi ljubav, ne dri je u kavezu i samo za sebe, ono naueno u njoj ide dalje, ide van kruga obitelji, ide u svijet. Obitelj je sjemenite ljubavi u kojoj se to posijano sjeme razvija kako bi u zrelosti donijelo plodove. Da, to je obitelj! Unititi to sjemenite (to mnoge kulture danas nastoje raznim slobodnoumnim idejama uiniti) znailo bi dovesti u pitanje ljudskost ljudskoga roda, kao i ono bitno to posjeduje, a to je ljubav (ma koliko ljudi mislilo da nije tako) i njena djela na samome koncu! Zato ovaj svijet tako ini i eli d(r)ugo je pitanje, na koje moemo imati razne i svakojake odgovore. Moda je to do kapitalizma, liberalizma, konzumizma itd. Ne znam, niti u se u ovom razmiljanju dati si za pravo o tome pisati i propitkivati. No, jasno je jedno danas je obitelj poprimila potpuno novi znaaj koji je izazvan modernom (sarkazam!) kritikom i izradom novih drutvenih vrijednosti, u kojima obitelj ne zauzima toliko visoko i bitno mjesto. Svae u obitelji su neto najnormalnije to sam doivljavao u svojoj mladosti. I dan danas me zaudi ako ijedan dan proe bez bar maloga rjekanja. Bitno je naglasiti da bi one trebale biti konstruktivne, izgraujue, a nikako izazivati razdore. U onim obiteljima kojima je temelj istinit ljubav u njima svaa izaziva jedino konstruktivnost. Tako se i na fakultet na neki nain vidi kao obitelj mali broj studenata i profesora, prisni odnosi, veina se poznaje ili bar zna neto o pokojem studentu i profesoru, sve ove stvari ine na fakultet intimnijim od ostalih koje imamo u okruenju, a samim time i nekako obiteljskim. Kad bi temelj i nae fakultetske obitelji (SVIJU) bila ljubav, kad bi svi mi bili Isusova braa i sestre i majke tada bi svaka svaa ili kritika vodila boljoj izgradnji, boljim odnosima i razumijevanju. No, veina nas uti, a utnja u meuljudskim odnosima je gora od ijedne svae. Ona razara, unitava. utnja ne lijei niti popravlja znam iz iskustva to na fakultetu, obitelji, na poslu. Obitelj ne bi trebala stremiti kompromisima ili konsezusima! To joj nije smisao! Obitelj je jedno tijelo, ona je vlak na jednoj pruzi, ka jednoj stanici. Obitelj nema dvije lokomotive; jedna je LJUBAV! Zato: ne utite! ljubite! ne ruite! gradite! Jedino takva obitelj moe biti sjemenite ljubavi!