PROZELITIZAM

Krunoslav Stjepan Draganovi, Masovni prijelazi katolika na pravos-

lavlje, preveo Mijo Bosanki, izdala Crkva na Kamenu, knjiga 29, Mostar
1991.
Prije nekoliko godina u jednom naem mjestu dola neka ena u
katoliki upni ured k upniku: "Veleasni, ja sam katolkinja, udata sam
za pravoslavca. ivim ovdje ve vie godina. Rodilo mi se tree dijete, i sva
su djeca krtena u Pravoslavnoj Crkvi. Neki dan, kad smo htjeli krstiti
najmlae, doao pravoslavni sveenik. Veli on meni da se i ja moram
pokrstiti zajedno s djetetom. Ja sam rekla da sam ja krtena. Ali nije on
to uvaavao. to u sada? Ima li on pravo mene siliti da se krstim na
pravoslavni nain" - Ne dajte se krstiti, jer ste valjano krteni. I to dobro
zna pravoslavni sveenik. Nisu zar takvi da e Vas prisiliti na "prekrtenje",
kratko joj odgovori upnik.
Ova nezgoda, koju mi je priao jedan na upnik, motala mi se po
glavi dok sam itao nedavno objavljenu znanstveno-povijesnu radnju dra
Krunoslava S. Draganovia Masovni prijelazi katolika na pravoslavlje hrvat-
skog govornog podruja u vrijeme vladavine Turaka. Izvorno je knjiga izila
na njemakom jeziku u Rimu 1937. godine u dva nastavka, kao 3. dio
doktorske radnje koju je autor s pohvalom obranio na Papinskom istonom
institutu 1935. godine pod naslovom: De regressu catholiconim in Bosnia
et terris circumvicinis saeculo XVJL (O nazadovanju katolika u Bosni i
susjednim zemljama u 17. stoljeu). Knjigu je s njemakog preveo dr. Mijo
Bosanki. Predgovor je napisao i nekoliko umjesnih biljeaka dodao mr.
Ivica Pulji, profesor crkvene povijesti na Visokoj filozofsko-teolokoj koli
u Sarajevu, gdje je neko vrijeme i sam dr. Draganovi predavao.
Knjiga je podijeljena u dva naslova. Prvi iznosi injenice i svjedo-
anstva (25-81), koja se odnose posebno na Crnu Goru i trebinjsku bis-
kupiju, zatim tragove i znakove katolikih prijelaza na pravoslavlje i islam
u rezultatima etnolokih istraivanja, te svjedoanstva na raznim pod-
rujima, od Dalmacije do Srijema, od Ugarske do Bugarske. Drugi naslov
obrauje Razloge (83-155) koji su doveli do tih tunih injenica: razliit
pravni poloaj Katolike i Pravoslavne Crkve u Turskom carstvu, progoni
katolika od strane srpsko-pravoslavne hijerarhije, nestaica katolikog sve-
enstva, unutarnji odnosi meu redovnikim i svjetovnim klerom, provedba
grgurevskoga kalendara i dr. Na kraju je donesen popis imena osoba i
mjesta, to je u izvornom izdanju nedostajalo.
Prozelitizmom se smatraju metode prisiljavanja pripadnika jedne vjer-
ske zajednice da prijeu u drugu, npr. iz katolicizma u pravoslavlje i
obrnuto. Prisila progonom, zatvorom, porezom, ak i mitom. Najvea za-
preka istinskom dijalogu i ekumenizmu u kranskom svijetu jest upravo
ta pojava, koja se mora jasno luiti od svojevoljnog prelaska vjernika iz
jedne kranske zajednice u drugu, ukoliko je to utemeljeno na savjesti
pojedinaca. Povijest na Balkanu proeta je nesnoljivou i ptfSzelitizmom.
Sve do Draganovieve kritike studije, malo se naglaavalo srpsko-pravos-
lavni prozelitizam u odnosu na katolike, ali je uvijek bilo srpskih his-
toriara koji su preuivali prijelaz katolika na pravoslavlje ili izmiljali
98
prijelaz pravoslavnih na katolicizam. Spomenuta je radnja bitno promi-
jenila stajalite u svijetu, jer je na temelju autentinih izvjea iznijela na
vidjelo porazne injenice i svjedoanstva srpsko-pravoslavne hijerarhije u
odnosu na katolike, i prije i za vrijeme turskog gospodstva na Balkanu.
Zaprepaujue djeluje podatak da je sultan Mehmed II. Osvaja godine
1453. sveano uveo u slubu carigradskog patrijarha Genadija II. rijeima:
"Sveto Trojstvo, koje mi je dalo carstvo, uzdie te na ast patrijarha" (85).
I nakon patrijarhove duboke zahvalnosti Pravoslavna e Crkva u Turskome
carstvu uti sultanova "beskrajna obeanja", ali i stvarno uivati odreene
povlastice, kao npr. onu da pravoslavni vladike mogu ubirati porez od
katolika, i to uz tursku vojnu pratnju, tj. "na nepravedan i nasilniki
nain" {86). Katolicima nije preostajalo drugo doli bjeati ili prelaziti na
pravoslavlje. Na knjigu se jo daleke 1938, u Jugoslovenskom istoriskom
asopisu br. 1, osvrnuo tada vodei srpski historiar S. Stanojevi oci-
jenivi da je autor posve uspio dokazati svoju tezu. Ona je povijesna i
suvremena, utemeljena na neumoljivim injenicama. Oituje tradicionalan
stav pravoslavlja prema katolicizmu, ponegdje do danas. Ujedno je odgovor
onim pravoslavcima koji neprestano jadikuju zbog truna u katolikim
oima, a ne vide brvna u svojim vlastitim. TVagino je u svemu tome i to
to je prevjeravanje ujedno znailo i nacionalno odnaroivanje.
Izvorne izraze u knjizi: otpadnici, raskolnici i si. valjalo je posuv-
remeniti, uz dunu biljeku. S neto vie pozornosti mogla se izbjei
poneka nespretna zamjena brojki u nekim godinama: npr. 1865. mjesto
1685. (str. 39); 1357 mjesto 1537 (str. 42); 1638 mjesto 1683 (str. 153,
bilj. 158). ini se da bi zgodnije bilo rijei presbeia tes times prevesti s
uhodanim pojmom prvenstvo asti (primatus honoris) negoli "asne povlas-
tice" (9), jer se radi upravo o prvenstvu asti koje je I. carigradski koncil
dodijelio carigradskom patrijarhu (3. kanon), odmah poslije rimskog bis-
kupa. U ovakvoj radnji trebalo je svakako donijeti kratak ivotopis pokoj-
noga prof. Draganovia, jednoga od ponajboljih poznavatelja i prikazivaa
povijesnih dogaaja u Crkvi meu Hrvatima, posebno u Bosni i Her-
cegovini.
Ratko Peri
99