Trea srea za Velimira Perasovia

Perasovi je karijeru zavrio u Alicanteu, i to s punih 38 godina [EPA]

Osvojio je s Valencijom koarkaki Eurokup i konano statusno iskoraio iz drugog reda
u prvi, gdje je za nas koji neto znamo oduvijek bio.
Pie: Zoran utura
Velimir Perasovi se, openito govorei, smatra udnim svatom. Ne znam, moda meni takvi udni
tipovi dobro sjedaju, ali mislim da smo u vrlo dobrim odnosima. Na daljinu, jasno, dobri odnosi uvijek
cvatu... Peras je trener u Valenciji, ujemo se redovito - za njega je redovito u razmacima od
mjesec-dva - poaljem mu poneku poruku nakon vanih pobjeda, a on redovito na te poruke
odgovara. Za mene - sasvim dovoljno.
A udnim ga smatraju zato to njegov trenerski modus operandi ne odgovara uobiajenim
predodbama: dok je radio u Hrvatskoj, bjeao je od sjedenja po kafiima, gdje
samozvanikoarkaki strunjaci, s desnom nogom prebaenom preko lijeve, lagano klatei
potkoljenicu, bez kraja i konca lamentiraju o detaljima igre koju su upoznali gledajui je na televiziji i
nesebino dijele svoje stavove sa svima koji imaju viak vremena i tolerancije. Eto, takvu toleranciju
Peras nema i zato je ovdje kod nas pomalo anatemiziran. Njegovo pojavljivanje u medijima je u
debelom nesrazmjeru s njegovim sportskim rezultatima - trenutno je hrvatski koarkaki trener s
najboljim statusom u meunarodnim vodama.
udnim ga smatraju zato to njegov trenerski modus operandi ne odgovara uobiajenim
predodbama.
Igraki put mu nije bio nimalo lagan, kao to mu lagan nije bio ni trenerski put. Statusno
neprikosnoven u matinoj Jugoplastici, preseljen je u ulogu estog igraa nakon to je Boo
Maljkovi preuzeo momad, a na njegovu poziciju drugog beka doveo je iz Budunosti Duka
Ivanovia. Jugoplastika je eksplodirala osvajajui tri uzastopna europska naslova, a Peras je, skupa
s ostatkom te turbouspjene generacije, otiao u inozemstvo, i to u panjolsku, gdje je ostao do
kraja igrake karijere. U 11 panjolskih sezona promijenio je etiri kluba, poevi u Breoganu,
nastavivi u Tau Ceramici u vrijeme njenog uspona, uslijedila je Fuenlabrada, zavretak je doao u
Alicanteu. I to s punih 38 godina...
Odmah je postao menader u Splitu, ostao je tamo jednu (neuspjenu) sezonu, pa se vratio na
domicilni panjolski teritorij. Prvo Sevilla, pa Tau Ceramica, gdje je osvojio Kup Kralja, uao na
euroligaki Final Four i ostao godinu i pol, dok ga problemi sa srcem nisu poslali prvo u bolnicu (na
srcu mu je ostalo istetovirano "Querejeta", ime predsjednika kluba), pa na burzu. Potom je preuzeo
Estudiantes, usred dvorskih borbi zbog preuzimanja kluba, i spasio ga od ispadanja, da bi se vratio u
Hrvatsku - u Cibonu.
Uvaavan, ne i oboavan
Naosvajao se nacionalnih trofeja, dva puta gubio u finalu regionalne lige od Partizana, dva puta
uao u euroligaki Top 16 (za Cibonu posljednji prolasci prvog kruga natjecanja), revitalizirao
karijeru Marka Tomasa, "izmislio" je Bojana Bogdanovia, zaboravljenog u Madridu, i Jamonta
Gordona, koji je od predmeta sprednje zbog "drvene ruke" kasnije doao do bogatih trita - ruskog i
turskog. U vrijeme njegovog stolovanja, Cibonu je svom silinom pogodila financijska kriza, koja je do
tada bila dobro skrivana i pometana pod tepih, pa je i on jedan od onih s kojima se kasnije vodstvo
kluba nagaalo i pogaalo o dugovima. Potom je preuzeo Efes Pilsen, gdje se nije snaao, da bi se
trajnije usidrio u Valenciji, s kojom je ve dva puta produio ugovor i ostat e tamo do kraja idue
sezone. U meuvremenu ga je zvala i Cedevita, doao je u kancelariju predsjednika, rekao svoju
cijenu, dobio odgovor da je to previe, okrenuo se i otiao - "Zato ste me uope zvali?"
U svim tim godinama susretanja, kao igrai-suparnici, kao suigrai u reprezentaciji i kao trener-
novinar, razvili smo nekakav odnos meusobnog uvaavanja. Prvo smo se natjecali tko e biti
pretposljednji u skonosti tijekom reprezentativnih priprema, jer su kapaciteti ostalih atleta bili
nedostini za obojicu, kasnije smo opirno i otvoreno razgovarali o koarci, ali esto pod uvjetima
koje sam prihvaao bez pogovora ("ovo nije za novine"). Zbog toga valjda i imam odreeni kredit kod
Perasa; koliko znam, ima kolega kojima je poruio: "Nemoj me vie nikad ni zvati, ni spominjati u
tekstovima."
Kao igrai-suparnici, kao suigrai u reprezentaciji i kao trener-novinar razvili smo odnos
meusobnog uvaavanja.
Takav je kakav je - ba ga briga za publicitet... A i meni, kad pokuavam napraviti slubeni razgovor,
na poetku redovito kae: "Ma ne pilaj me, nemam to za rei." Dok je radio u Ciboni, znalo se
dogoditi da na poziv odgovori grubo, povienim tonom, da bi se za sat vremena ili sutradan ispriao
("bio sam nervozan"). Nikad mu nisam zamjerio, i moj je posao ponekad ugav, kao i njegov.
Jednom sam ga uspio navui da kae: "Spreman sam za preuzimanje reprezentacije" (Hrvatske), ali
ga nitko iz "establishmenta" nije uzeo u obzir, "za njega ima vremena". teta, bilo je tu prilika za
upad; a sad je nedostupan, i bit e nedostupan dok god radi u panjolskoj. Uvijek je "tu negdje", ali
nikad u prvom redu. Kao igra bio je iza Ivanovia u klubu i pokojnog Draena Petrovia u
reprezentaciji, kao trener je i medijski i statusno iza onih najistaknutijih. Uvaavan, ali ne i oboavan.
Neke je moje osobne stavove, a prilino sam tvrdoglav tip, upravo Perasovi uspio promijeniti.
Negdje u njegovim trenerskim poecima pitao sam ga: "Nisi li preskoio nekoliko stepenica u razvoju
- mlae kategorije, pa polovnjaci, pa onda prave stvari?" I dobio odgovor: "A kad sam ja to mogao
voditi mlae kategorije ako sam zavrio igranje blizu 40. godine? I to tono smatra mojim
hendikepom u odnosu na one trenere koji nisu igrali koarku, ili je nisu igrali na visokoj razini, a
proli su i kole i sve te razvojne stepenice?" U pravu je, naravno... A ja vie nikoga nisam pitao
neto slino.
'Osvijeteni Hrvat'
Perasovi je u reprezentaciju uao relativno kasno, ali je i s bivom SFRJ i s Hrvatskom osvajao
medalje. Odlinu anegdotu sam uo nakon Europskog prvenstva 1991. godine: dva su
reprezentativna suigraa "prijetila" Perasu da e ga umotati u zastavu sa zvijezdom petokrakom
prilikom slavlja po osvajanju zlata, a on je bjeao po terenu od njih. "Osvijeteni Hrvat", tako bih ja to
nazvao... To je onaj EP tijekom kojeg je bio poeo sedmodnevni rat u Sloveniji, i Jure Zdovc je
napustio reprezentaciju usred natjecanja, ako ste sluajno zaboravili. I to je onaj EP na kojem je
jedan od reprezentativaca, takoer iz Hrvatske, rekao: "Imam samo dvije ljubavi - ..... [ime supruge] i
Jugoslaviju." Sad nema ni te supruge - ima drugu, ni te drave - ima drugu. Ne znam ni sam je li
smijeno ili tragino.
Na kraju ovog malog portreta dolazimo i do poante prie. Ove sezone Valencia je kroz panjolsku
ligu sve vrijeme vrsto drala drugo mjesto, iako ima peti budet lige ("To se ovdje cijeni", rekao je
sam Perasovi), a kroz Eurocup je dola do finala. Kao to je do finala istog natjecanja s
Perasoviem na klupi dola i prije dvije sezone, pa izgubila od domaina zavrnice Himkija. Kao to
je prole sezone u polufinalu izgubila od kasnijeg pobjednika, Lokomotiv Kubana.
'Perasovi je u ovom trenutku daleko najbolji hrvatski trener, zato i ne radi u Hrvatskoj.'
Promijenjeni sustav zavrnice ("Na ovome svijetu samo mijena vjena jest", ree davnih dana
Heraklit stojei u potoku) ponudio je dvije finalne utakmice - prvu je na svom terenu Valencia dobila
s 13 poena razlike, nakon to je imala i 33 razlike u treoj dionici, ali je i u drugoj uspjela kontrolirati i
ritam i rezultat, za konanih plus 12 i ukupnih plus 25. U moje se vrijeme to zvalo "gaenjem", ne
znam kako danas stoje stvari. Trea srea protiv Rusa za Perasovia... Time je uveo Valenciju u
Euroligu, ali je postao i tek drugi hrvatski trener, nakon Nevena Spahije, koji je uzeo neki europski
kup u posljednjih 20 godina. I Spahija je uzeo Eurocup, takoer s Valencijom, 2010. godine. A prije
njih je eljko Pavlievi osvojio Kup prvaka s Jugoplastikom (tada Pop 84) davne 1991. godine.
Kolegica me zvala jo dok je druga tekma finala debelo trajala, s konstatacijom: "Perasovi je u
ovom trenutku daleko najbolji hrvatski trener, zato i ne radi u Hrvatskoj." Ne znam, moda mi je
nenamjerno dala lagvort. Je li ovim uspjehom Peras statusno iskoraio iz drugog reda u prvi? Tko
to, kvragu, moe rei? Za nas koji neto znamo onako je odavno u tom prvom redu.
Izvor: Al Jazeera
Tagovi:
Hrvatska
http://balkans.aljazeera.net/blog/treca-sreca-za-velimira-perasovica