Skripta Logika

SIMBOLI
CKA LOGIKA
- priru cnik-
Berislav arni c
http://www.ffst.hr/~logika/pilot
http://www.ffst.hr/~logika/pilot
Pregled sadraja
Predgovor vii
1 Atomarne re cenice 1
1.1 Predikati i individualne konstante 1
1.2 Ime i predmet 2
1.3 Broj mjesta u predikatu. 3
1.4 Pravo-pisani zapis atomarne re cenice 4
1.5 Ontoloki design. 4
1.6 Atomarne re cenice: podsjetnik 6
1.7 Funkcijski izrazi u logici prvoga reda 6
1.8 Termi 8
1.9 Atomarne re cenice u teoriji skupova i aritmetici 9
2 Identitet 12
2.1 Dokazi u kojima se koristi simbol za identitet 12
2.2 Reeksivnost identiteta 13
2.3 Leibnizov zakon: nerazlu civost istovjetnog 14
2.4 Pravila za simbol identiteta 15
2.5 Identitet u lozofskoj logici 17
2.6 Za zapamtiti 19
2.7 Dokazi koji koriste svojstva predikata i relacija 19
3 Propozicijska logika i teorija dokaza 21
3.1 Aksiomatski sustav 21
3.2 eljena svojstva aksiomatskog sustava 23
3.3 Istinitosna stabla ("tableaux" metoda) 36
3.4 Prirodna dedukcija 41
4 Pouzdanost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku 50
4.1 Tautoloka posljedica 50
4.2 Pouzdanost 51
4.3 Dokaz pouzdanosti 52
4.4 Potpunost 58
4.5 Filozoja logike 59
5 Uvod u kvantikaciju 61
iii
iv Pregled sadraja
5.1 Kvantikacija u prirodnom jeziku 61
5.2 Varijable i atomarne ispravno sastavljene formule 63
5.3 Simboli za kvantikatore 65
5.4 Isf-e i re cenice 66
5.5 Semantika kvantikatora 67
5.6

Cetiri aristotelovska oblika 70
5.7 Kvantikatori i funkcijski simboli 72
6 Logika kvantikatora 74
6.1 Tautologije i kvantikacija 74
7 Valjanosti i posljedice prvog reda 79
7.1 Metoda zamjene predikata 80
7.2 Ekvivalencije prvoga reda i DeMorgan-ovi zakoni 81
7.3 Jo neke ekvivalencije s kvantikatorima 85
8 Viestruka kvantikacija 87
8.1 Viestruka primjena jednog kvantikatora 87
8.2 Mjeoviti kvantikatori 89
8.3 Prijevod korak-po-korak 89
8.4 Preneksna forma 93
9 Metode dokaza za kvantikatore 100
9.1 Valjani koraci s kvantikatorima 100
9.2 Dokazi s raznorodnim kvantikatorima 107
10 Formalni dokazi i kvantikatori 112
10.1 Pravila za univerzalni kvantikator 112
10.2 Pravila za egzistencijalni kvantikator 113
10.3 Poddokazi koji opravdavaju dokaze ili re cenice koje
opravdavaju druge re cenice? 115
11 Istinitosno stablo 116
11.1 Pravila za kvantikatore i predikat identiteta 116
12 Numeri cka kvantikacija 120
12.1 Barem n predmeta 120
12.2 Najvie n predmeta 122
12.3 To cno n predmeta 124
12.4 to je dovoljno za znati iskazati numeri cke tvrdnje? 127
13 Odre deni opisi 131
Pregled sadraja v
13.1 Taj 131
13.2 Oba 132
13.3 Presupozicije 133
14 Logika generalizirane kvantikacije 137
14.1 Logi cka svojstva determinatora 137
14.2 Logi cka gramatika 140
15 Teorija skupova 149
15.1 Osnovni rje cnik teorije skupova 149
15.2 Jezik za razli cite vrste predmeta 150
15.3 Dva osnovna aksioma naivne teorije skupova 150
15.4 Jedno clani skupovi, prazni skup, podskupovi 153
15.5 Presjek i unija 156
15.6 Digresija: konzistentnost 159
16 Skupovi skupova 162
16.1 Ure deni parovi 162
16.2 Modeliranje relacija u teoriji skupova 164
16.3 Svojstva za odnose 165
16.4 Partitivni skup 172
16.5 Russellov paradoks 176
16.6 Zermelo Fraenkel teorija skupova 179
17 Matemati cka indukcija 188
17.1 Malo povijesti "nematemati cke" indukcije 188
17.2 Kako matemati cka indukcija moe opravdati op cenitu
konkluziju koja se odnosi na beskona can broj slu cajeva? 189
17.3 Induktivni dokaz 190
18 Potpunost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku 195
18.1 Dodjelivanje istinitosne vrijednosti i istinitosne tablice 195
18.2 Potpunost propozicijske logike 197
18.3 Potpunost formalno potpunog skupa re cenica 203
19 Strukture prvog reda 212
19.1 Tautoloka posljedica 212
19.2 Posljedica prvoga reda 212
19.3 Struktura prvoga reda 214
20 Istina i zadovoljavanje 217
vi Pregled sadraja
20.1 Dodjeljivanje vrijednosti varijablama 217
20.2 Istina: zadovoljavanje u praznom dodjeljivanju vrijednosti 221
21 Pouzdanost logike prvoga reda 225
22 Potpunost i nepotpunost 228
22.1 Teorem potpunosti za logiku prvog reda 228
22.2 Dodavanje konstanti koje svjedo ce 231
22.3 Henkinova teorija 232
22.4 Eliminacijski teorem 236
22.5 Henkinova konstrukcija 240
23 Lwenheim-Skolemov teorem 249
23.1 Potrebni dopunski pojmovi 249
23.2 Skolemov paradoks 253
23.3 Teorem kompaktnosti 254
24 Gdelov teorem nepotpunosti 258
24.1 Kodiranje 259
24.2 Reprezentacija 259
24.3 Lema samoreferencije (dijagonalna lema) 264
25 Turingovi strojevi 268
25.1 Churchova teza 268
25.2 Opis Turingovog stroja 269
25.3 Neodlu civost logike prvoga reda 277
26 Osnovne ideje modalne logike 279
26.1 Viestruko vrednovanje 279
26.2 Obiljeena prirodna dedukcija 286
27 Zadaci 291
27.1 Literatura za pripremu ispita 313
Predgovor
Sadraj ovog priru cnika ve cim dijelom prati sadraj sljede cih udbenika (po
navedenim poglavljima):
1. Jon Barwise i John Etchemendy (2000) Language, Proof and Logic. CSLI
Publications. Center for the study of Language and Information Stanford
University. Seven Bridges Press. New YorkLondon.
I Poglavlja: 1, 9,10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19.
2. George S. Boolos i Richard C. Jeffrey(1989) Computability and Logic.
CambridgeUniversity Press.
I Poglavlja: 3, 5, 10.
3. L.T.F. Gamut [J. van Benthem, J. Groenendijk, D. de Jongh, M. Stokof, H.
Verkuyl] (1991) Logic, Language and Meaning. Volume II: Intensional Logic
and Logical Grammar. The University of Chicago Press. ChicagoLondon.
I Poglavlje: 2.
Sve pogreke treba pripisati autoru ovog priru cnika, a ne autorima udbenika
ciji se sadraj prati.
Vjebe logi ckih tehnika ostvaruju se uz primjenu interaktivnosti:
Graditelji i provjeriva ci dokaza za sustav prirodne dedukcije
I U Fitch stilu:
G. Allwein, D. Barker-Plummer, A. Liu: Fitch (software koji prati
Language, Proof and Logic)
I U Lemmon stilu:
Christian Gottschal: graditelj dokaza (hrvatska verzija
http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/analizator/konstruktor.htm)
Za usvajanje jezika logike prvog reda:
I G. Allwein, D. Barker-Plummer, A. Liu: Tarskis World (software
koji prati Language, Proof and Logic)
Za gradnju istinitosnih stabala:
I Wolfgang Schwarz: automatski graditelj (hrvatska verzija
http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/wostablo/index.html)
Nik Roberts: Tableau 3 (hrvatska verzija
http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/stablo/konstrukcija.htm)
Za gradnju dokaza u teoriji skupova:
I Daniel Velleman: "dizajner" dokaza (hrvatska verzija
http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/skupovi/dizajner.htm)
Za Turingove strojeve:
I Ken Schweller: Turingov stroj (hrvatska verzija
http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/turing/turing.htm)
vii
viii Predgovor
Za propozicijsku modalnu logiku:
I Jan Jaspars: modalni kalkulator (hrvatska verzija
http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/modal/modalni.htm)
Ostale logi cke interaktivnosti i nastavni sadraji dostupni su na autorovim
tematskimstranicama INTERAKTIVNALOGIKA(http://www.vusst.hr/~logika/pilot)
Poglavlje 1
Atomarne re cenice
1.1 Predikati i individualne konstante
Atomarne re cenice su najjednostavnije re cenice u logi ckom smislu. U tipi cnom
su slu caju sastavljene od predikata i imena. U negativnom smislu, mogli bismo
ih odrediti kao re cenice koje ne sadre niti jedan logi cki simbol.
Primjer 1.1 Logi cku strukturu re cenica Albert cijeni samoga sebe i Albert je stu-
dent prikazujemo kao Cijeni(albert, albert) i Student(albert). Rije c istaknutu ve-
likim po cetnim slovom nazivamo predikatom. Imena upisujemo unutar zagrada. Za
razliku od gramati cke, logi cka konvencija nalae malo po cetno slovo.
U jeziku logike prvoga reda imena se nazivaju individualnim konstantama.
Glavna razlika lei u cinjenici da u prirodnom jeziku isto ime moe referirati na
razli cite predmete ovisno o kontekstu, dok u logici prvoga reda jedna individu-
alna konstanta referira uvijek na isti na predmet. Za razliku od prirodnog jezika,
jezik logike prvoga reda neovisan je o kontekstu.
Primjer 1.2 Obavijest sadranu u tekstu Naa administrativna tajnica i na sistem
inenjer imaju isto ime. I ona i on zovu se "Doris". ne moemo iskazati kao AdministrativnaTajnica(Doris)
SistemIn zenjer(Doris). Jezik LPR zahtijeva da napravimo razliku izme du istih imena
razli citih osoba. To bismo mogli u ciniti pomo cu dodatnih oznaka, na primjer ovako:
AdministrativnaTajnica(Doris1) SistemIn zenjer(Doris2).
Primjer 1.3 Re cenice Albert ne cijeni samoga sebe, Albert ne cijeni nikoga osim
samoga sebe i Albert je zaposleni student nisu atomarne. Prikaz njihove logi cke struk-
ture zahtijeva uvo denje dodatnih simbola koji nisu ni predikati niti imena. Albert ne
cijeni samoga sebe formaliziramo kao negaciju atomarne re cenice,
Cijeni(albert, albert).
Za Albert ne cijeni nikoga osim samoga sebe treba nam konjunkcija, kvantikacija i
sloeni uvjet,
Cijeni(albert, albert) x(Cijeni(albert, x) x = albert).
Albert je zaposleni student je konjunkcija dviju atomarnih re cenica Student(albert)
Zaposlen(albert).
1
2 Poglavlje 1 Atomarne re cenice
1.2 Ime i predmet
Vlastita imena predstavljaju vrstu individualnih konstanti. Individualne kon-
stante su simboli koje koristimo da bismo pokazali na neki odre deni pojedina cni
predmet. Moemo tako der kazati da individualne konstante imenuju ili referiraju
na odre dene predmete. One su svojevrsna logi cka imena.
Primjer 1.4 Vlastita imenice i neke zamjenice u prirodnom jeziku obavljaju ulogu
referiranja. U re cenicama To je izvrsno, Ona je glazbenica, Bertrand Russell je lo-
zof i Danas je ponedjeljak ta uloga redom pripada pokaznoj zamjenici, osobnoj zam-
jenici, vlastitoj imenici i prilogu, Izvrsno(to
), Glazbenica(ona
), Filozof(bertrand_russell),
Ponedjeljak(danas
). Nadznak * ozna cava izraze kod kojih je veza sa stvarnim

svijetom dio njihovog doslovnog zna cenja. Takvi se pokazni izrazi nazivaju indek-
sikalima, indeksi ckim izrazima ili indeksalnim izrazima.
Primjer 1.5 U re cenici Ja sam ovdje sada nalazimo tri indeksikala, tri izraza koje
bismo mogli shvatiti kao individualne konstante: NalaziSe(ja
, ovdje
, sada
).
Primjer 1.6 Ne-primjeri. U re cenici To su studenti lozoje! pokaznu zamjenicu
to ne moramo shvatiti kao individualnu konstantu: x(NalaziSe(x, ovdje
) StudentFilozofije(x)),
tj. svaka osoba koja je ovdje jest student lozoje.
U logici prvog reda:
Svaka individualna konstanta imenuje.
Svaka individualna konstanta imenuje to cno jedan postoje ci predmet.
Predmet moe imati vie imena.
Predmet ne mora imati ime.
Primjer 1.7 Neki realni brojevi nemaju ime
1
.
1
Skup realnih brojeva nije prebrojiv, to jest, ne postoji procedura koja omogu cuje da se prona de
svaki pojedini realni broj. Za racionalne brojeve postoji postupak prebrojavanja. Racionalne
brojeve treba postaviti u dvostruki beskona cni poredak na ovaj na cin:
0/1 1/1 2/1 3/1 ...
0/2 1/2 2/2 3/2 ...
0/3 1/3 2/3 3/3 ...
0/4 1/4 2/4 3/4 ...

Zatim ih se postavi u niz po dijagonalnom postupku izbrajanja:
. .
% .
% .
...
1.3 Broj mjesta u predikatu. 3
1.3 Broj mjesta u predikatu.
Predikatni simboli iskazuju neko svojstvo predmeta ili odnos izme du predmeta.
U re cenici a je izme du b i c nalazimo tri logi cka subjekta. Zato kaemo
da je predikat Izmedju(_, _, _) tro-mjesni predikat.
Mjesnost predikata ozna cava broj pojava individualnih konstanti potrebnih
da se on upotpuni, broj pojava imena potreban da se od toga predikata sa cini
atomarna re cenica.
Primjer 1.8 Jednomjesni predikat: Student(_). Dvomjesni: Cijeni(_, _). Trom-
jesni: Izmedju(_, _, _).

Cetveromjesni npr. Preporu cuje([tko], [koga], [kome], [za
sto]).
Imaju li pridjevi i imenice sli cno ili razli cito logi cko ponaanje? Pridjevi
dolaze uz imenice. No, pridjevi i imenice mogu imati jednaku logi cku ulogu: i
pridjevi i op ce imenice mogu iskazati uvjete koje netko ili neto moe ispunja-
vati.
Primjer 1.9 Bertrand Russell je bio britanski lozof moemo u jednomod tuma cenja
promatrati kao:
Filozof(bertrand_russell) Britanac(bertrand_russell)
Nekad pridjevi ne dodaju novi uvjet ve c ograni cavaju uvjet zadan s imeni-
com.
Potom se uklone brojevi ciji se duplikat ve c pojavio u nizu. Na kraju se pokae da se dobiveni niz
moe postaviti u odnos 1 za 1 s prirodnim brojevima:
Q 0/1 1/1 1/2 2/1 3/1 1/3 ...
N 1 2 3 4 5 6 ...
Georg Cantor (1845-1918) pronaao je dokaz da skup realnih brojeva nije iste veli cine kao skup
prirodnih brojeva. Pretpostavimo suprotno. Po pretpostavci, mogu ce je postaviti realne brojeve
u niz tako da prvi me du njima odgovara prvom prirodnom broju a n-ti realni - n-tom prirodnom
broju. Za tu svrhu neka se svaki realni broj predstavi kao beskona cni decimalni broj. Na primjer,
1/4 se predstavlja ne kao 0, 25 nego kao 0, 24999... Radi jednostavnosti ograni cimo se na realne
brojeve izme du 0 i 1. Neka su svi takvi brojevi posloeni u niz
0, a
1
a
2
a
3
...
0, b
1
b
2
b
3
...
0, c1c2c3...
...
Sada je lako prona ci pravilo zamjenjivanja decimala koje ce dati broj koji se ne javlja u nizu. Na
primjer, neka se takav broj napie po sljede cem pravilu na prvom decimalnom mjestu on ima bilo
koji broj osim a
1
, 0 ili 9, na drugom mjestu on ima bilo koji broj osim b
2
, 0 ili 9, na tre cem - bilo
koji broj osim c
3
, 0 ili 9. Na taj na cin dolazimo do broja koji se razlikuje od bilo kojeg broja u
nizu. Time je osporena pretpostavka da se svi realni brojevi mogu postaviti u niz kojega moemo
postaviti u korelaciju s prirodnim brojevima.
Primjer 1.10 (i)Bertrand Russell je bio dobar lozof izvorni govornik ne ce razum-
jeti kao
Filozof(bertrand_russell) Dobar(bertrand_russell)
ve c kao DobarFilozof(bertrand_russell), (ii) re cenicu Dumbo je mali slon ne for-
maliziramo kao
Slon(dumbo) Malen(dumbo)
ve c kao MalenSlon(dumbo).
Broj mjesta u nekom predikatu odre dujemo polaze ci od nekog analiti ckog
stajalita. U analizi re cenice Albert cijeni samoga sebe moemo se odlu citi za
jednomjesni predikat, CijeniAlbert(_) ili dvomjesni predikat, Cijeni(_, _), te,
kao grani cni slu caj, za 0-mjesni, CijeniAlbertaAlbert. Atomarne re cenice koje
dobivamo su redom: CijeniAlbert(albert), Cijeni(albert, albert), CijeniAlbertAlbert.
Ulogici prvog reda svaki predikatni simbol ima cvrsto utvr deni broj mjesta,
broj koji pokazuje koliko je pojava individualnih konstanti potrebno za
tvorbu atomarne re cenice. Svaki se predikat tuma ci kao odre deno svo-
jstvo ili odnos koje ima jednak broj clanova kao i njegov jezi cni zastupnik
- predikat.
1.4 Pravo-pisani zapis atomarne re cenice
Ortograja atomarnih re cenica doputa razli cite pristupe. Naj ce ce koristimo
preksni zapis: predikat se zapisuje ispred niza individualnih konstanti upisanih
unutar zagrada, Predikat(_, ..., _). Ponekad se koristi inksni zapis: dvomjesni
predikatni simbol se upisuje izme du individualnih konstanti, xRy. Postksni
zapis, gdje je predikat upisan iza niza individualnih konstanti, rijetko se koristi.
Primjer 1.11 Inksni zapis: chomolungma = mt.everest, 2 > 0.
Primjer 1.12 Mijeanje sintakti ckih uloga. Izme du mene i tebe je izme du neis-
pravno je i u prirodnom i u formalnom jeziku, Izmedju(ja
, Izmedju, ti
).
1.5 Ontoloki design.
Dizajniranje formalnog jezika uklju cuje izbor predikata i izbor objekata. Na celo
ekonomi cnosti ili maksimalne izraajnosti uz minimalni rje cnik obi cno se pre-
poznaje kao rukovode co na celo. Na celo uporabe samo neophodnih alata naziva
se Ockhamova britva
2
. Ugrubo re ceno, cilj je do ci do jezika koji moe iskazati
2
Srednjovjekovno na celo ekonomi cnosti, po kojemu "teorijske entitete ne trebamo umnaati
bez potrebe", postalo je poznato pod nazivom Ockhamova britva jer je William iz Ockhama
(1285-1349.) odbacio mnoge entitete cije postojanje bilo postulirano u skolasti ckoj lozoji.
1.5 Ontoloki design. 5
sve ono to elimo iskazati a da pri tome koristimo "najtanji mogu ci rje cnik".
Zadatak 1 Usporedi izraajnost dva jezika koji se razlikuju samo u rje cniku! Prvi
sadri unarni predikat, CijeniAlberta i individualne konstante, albert i robert, drugi
sadri iste individualne konstante te binarni predikat, Cijeni. Koliko atomarnih re cenica
moemo sa ciniti u prvom, a koliko u drugomjeziku? to moramo u ciniti da bi jezik manje
izraajnosti imala jednaku ekspresivnu mo c kao i jezik ve ce izraajnosti?
3
Pitanje o jednostavnosti ne moe se razrijeiti na neovisan na cin. Svojstvo
jednostavnosti re cenice odre dujemo u nekom ontolokom okviru. Re cenica koja
je jednostavna unutar jednog ontolokog okvira moe biti sloena u drugome.
Primjer 1.13 Re cenica Ivica je vidio ju cer Maricu u Dubrovniku jest jednostavna
re cenica u perspektivi ontologije koja govori o osobama, mjestima i vremenskim is-
je ccima: V idio(ivica, marica, ju cer
, dubrovnik). U ontolokom okviru u kojemu su

doga daji predmeti o kojima govorimo ta re cenica postaje sloenom re cenicom koja
govori o nekom doga daju, doga daju x koji nije zastupljen s nekom odre denom rije cju,
ali preutno jest upravo ono o cemu re cenica govori,
x[V idjenje(x) Subjekt(x, ivica)
Objekt(x, marica) Mjesto(x, dubrovnik) V rijeme(x, ju cer
)].
Primjer 1.14 Tweedledee je gurno Tweedleduma je atomarna re cenica ako je pred-
stavimo pomo cu binarnog predikata Gurnuo: Gurnuo(tweedledee, tweedledum). Ako
je formaliziramo oslanjaju ci se na ontologiju doga daja, ona nije atomarna. Mogu ci pri-
jevodi su: (i) x Guranje(x, tweedledee, tweedledum), (ii) x[Guranje(x)Subjekt(x, tweedledee)
Objekt(x, tweedledum)].
[...] za svaki glagol radnje ili promjene dodajemo mjesto za do-
ga daj; za takve glagole moemo re ci da uzimaju doga daj kao predmete.
Na taj se na cin priloko modiciranje pokazuje kao logi cki par prid-
jevskoj modikaciji: ono to priloke oznake modiciraju nisu glagoli,
ve c doga daji koje odre deni glagoli uvode.
Donald Davidson (1917.-2003.). The Individuation of Events. u
Essays on Actions and Events, str. 167. Oxford University Press, 1982.
Willard Van Orman Quine (1908.-2000.) pokazao je da je s logi ckog sta-
jalita svaka ontologija jedan izbor, izbor kojeg se drimo sve dok "podnoljivo
funkcionira". Izbor ontologije, po Quineovommiljenju, je odluka cija se racional-
nost uvijek moe dovesti u pitanje.
Prihva canje ontologije je, u na celu, sli cno prihva canju znanstvene
teorije, recimo sustava zike: barem u mjeri u kojoj smo racionalni, mi
3
U prvom jeziku moemo sa ciniti dvije, a u drugom cetiri atomarne re cenice. Da bismo
izjedna cili izraajnost dvaju jezika, prvome moramo pridodati unarni predikat CijeniRoberta.
usvajamo najjednostavniji pojmovni okvir u kojega se razasuti dijelovi
naeg nesre denog iskustva mogu ugraditi i tu urediti.
Willard Van Orman Quine. O onome to jest. u Novija lozoja
matematike, str. 116.
Zadatak 2 Usporedite Quinovov stav i na celo "Ockhamove britve"!
Zadatak 3 Moe li se re ci da ontologiziranje doga daja potuje na celo "Ockhamove
britve"? Obrazloite odgovor!
1.6 Atomarne re cenice: podsjetnik
U logici prvoga reda atomarne re cenice nastaju kada se n-mjesni predikat stavi
ispred n pojava imena (smjetenih unutar zagrada i razdvojenih zarezom
4
). Jedna
vrsta atomarnih re cenica nastaje koritenjem predikata identiteta, =; u inksnom
zapisu tog predikata argumenti su smjeteni s njegove obje strane. Poredak imena
je vaan u tvorbi atomarnih re cenica.
1.7 Funkcijski izrazi u logici prvoga reda
U atomarnim re cenicama, pored individualnih konstanti, moemo na ci i druge
izraze koji obavljaju ulogu imenovanja, referiranja na to cno jedan postoje ci pred-
met. U nedostatku terminoloke suglasnosti, te druge izraze nazovimo funkci-
jskim izrazima. Niz sa cinjen od funkcijskog simbola pra cenog odgovaraju cim
brojem individualnih konstantama cini jednu vrstu funkcijskih izraza.
Primjer 1.15 Izraze Albertov otac i Albertov najbolji prijatelj moemo shvatiti kao
funkcijske izraze (pretpostavljaju ci u drugom slu caju da najbolji prijatelj moe biti samo
jedan):
funkcijski izraz
z }| {
otac
|{z}
funkcijski simbol
( albert
| {z }
individualna konstanta
),
najbolji_prijatelj(albert).
Primjer 1.16
funkcijski izraz
z }| {
2
|{z}
+
|{z}
funkcijski simbol
2
|{z}
.
4
Koriste se i druk cij i zapisi. Na primjer, umjesto R(a1, ..., an) neki autori koriste zapis
Ra
1
...a
n
.
1.7 Funkcijski izrazi u logici prvoga reda 7
Primjer 1.17 Ne-primjeri. Ni Albertov brat ni Albertov prijatelj ne mogu se sh-
vatiti kao funkcijski izrazi jer i bra ce i prijatelja moe biti vie.
Zapis funkcijskih izraza moe biti preksni, inksni i postksni. Funkcijski
simbol mora se upotpuniti s nekim drugim referiraju cim izrazom. Ta notacijska
sli cnost s predikatima moe navesti na krivu pomisao o srodnosti funkcija i
predikata. Zapravo i u sintakti ckom smislu i u semanti ckom smislu funkcijski
su izrazi sli cni individualnim konstantama, a ne predikatima. Prva sli cnost, za
funkcijske izraze moe se na ci mjesto unutar predikata i tako upotpuniti atom-
arnu re cenicu, a predikati se nikada ne mogu "ugnjezditi u kronji" predikata.
Druga, funkcijski izrazi imenuju, a to zna ci - pokazuju na (zastupaju) to cno jedan
predmet.
Primjer 1.18 Atomarne re cenice upotpunjene s funkcijskimizrazom. Sintaksu re cenice
Albert cijeni svog oca moemo prikazati u obliku Predikat (individualna kon-
stanta, funkcijski simbol (individualna konstanta)) i formalno
zapisati kao
Cijeni(albert, otac(albert)).
Primjer 1.19 Primjena funkcijskog simbola moe se ponavljati. Tako umjesto da
kaemo da Albert cijeni svog djeda mogli bismo re ci da on cijeni oca svog oca:
Cijeni(albert, otac(otac(albert))).
Primjer 1.20 Takve iteracije ne funkcioniraju u slu caju predikata. Nema smislenog
citanja za izraz
Cijeni(Cijeni(albert, albert)).
Da bi se neki izraz mogao ubrojiti u referiraju ci funkcijski izraz, on mora
zadovoljiti uvjete postojanja i jedinstvenosti.
Predmet kojega u logi ckom smislu zastupa funkcijski izraz mora postojati
i biti jedan jedini.
Kada neki unarni (jednomjesni,monadi cki) funkcijski simbol poveemo s
individualnom konstantom tada ne dobivamo re cenicu nego novo ime, neto
to bi trebalo referirati na to cno jedan predmet.
Funkcijski izraz moe imati vie simultanih "ulaznih vrijednosti", ali izlaz
je samo jedan. U istinitoj atomarnoj re cenici 2 + 2 = 4 (zapisanoj inksno),
nalazimo jedan binarni funkcijski simbol, +, jedan binarni predikat, =, te
dvije individualne konstante., 2 i 4.
Primjer 1.21 Alternativni preksni zapis za 2 + 2 = 4:
Identi cno(zbroj(2, 2), 4).
Primjer 1.22 Zahvaljuju ci cinjenici da svaki prirodni broj ima sljedbenika i to jednog
jedinog, njihova imena se mogu zamijeniti s funkcijskim izrazima. Umjesto "vlastitog
imena", 1, moemo upisati funkcijski izraz u preksnom zapisu, sljedbenik(0) ili u
postksnom, 0
0
(gdje crtica ima ulogu simbola za unarnu funkciju sljedbenik). Logi cki
pravopis doputa i 2 + 2 = 4 i Identi cno(zbroj(0
00
, 0
00
), 0
0000
).
1.8 Termi
Sloeni termi nastaju kada se funkcijski simbol s n mjesta stavi ispred n
pojava terma (jednostavnih ili sloenih).
U tvorbi atomarnih re cenica sloeni termi koriste se na jednaki na cin kao
i individualne konstante (imena).
U logici prvog reda pretpostavljamo da sloeni termi referiraju na jedan i
samo jedan predmet.
Termi (singularni termini) su jezi cni izrazi koji referiraju ili "pokuavaju
referirati na" to cno jedan predmet. U drugom slu caju, kada ne referiraju, oni
sadre varijablu. Neki autori singularnim terminima nazivaju samo termine s
ksnom referencijom, pri cemu isti termin moe u razli citim prilikama referirati
na razli cito (kao danas - uvijek isti naziv za razli cite intervale). Drugi (kojima
se pridruujemo) pod nazivom term uklju cuju i varijable, a time i funkcijske
izraze u kojima se javljaju varijable.
1.9 Atomarne re cenice u teoriji skupova i aritmetici
Logika prvog reda izvorno je razvijena za matemati cke potrebe i zato su najpoz-
natiji jezici prvog reda oni koji su povezani s odre denim granama matematike,
posebno s teorijom skupova. Jezik teorije skupova koristi dva predikata: = i .
Dvije su osnovne tvrdnje: tvrdnja o identitetu, a = b i tvrdnja o clanstvu, a b
(gdje su a i b individualne konstante).
Re cenice oblika a b istinite su ako je stvar ozna cena s b skup, a stvar
ozna cena s a clan tog skupa.
Primjer 1.23 Re cenica ringo thebeatles je istinito jer
thebeatles = {john, paul, george, ringo}.
Dok u nekim jezicima ne susre cemo funkcijske simbole, kod drugih je nji-
hova primjena vrlo cesta, kao u aritmetici. Jedan smo na cin elimiranja imena u
korist funkcijskih izraza ve c razmotrili (koriste ci funkciju sljedbenika).
Primjer 1.24 Dva imena, 0 i 1, dva simbola za binarne relacije, = i <, te dva binarna
funkcijska simbola, + i . Zapis koristi inksnu varijantu (funkcijski i predikatski simboli
stoje IZMEU njihovih argumenata). Primjer.
((1 + 1) (1 + 1)) = (((1 + 1) + 1) + 1).
Nekad ima smisla primijenivati funkcijski simbol u neograni ceno velikom
broju iteracija. Tada nastaje pitanje kako moemo odrediti takav beskona can
skup terma na precizan na cin? Za takvu svrhu koristi se induktivna denicija za
traeni skup terma.
U induktivnoj deniciji nalazimo tri osnovna elementa. Prvo,
osnovni uvjet kazuje koji su elementi po cetni, drugo, induktivni uvjet
kazuje kako se novi elementi mogu dobiti od postoje cih, i tre ce, zavrni
uvjet kazuje da su jedini elementi u skupu oni koji su po cetni ili oni koji
su dobiveni primjenom induktivnog uvjeta.
Primjer 1.25 (Osnovni uvjet) Imena 0 i 1 su termi. (Induktivni uvjet) Ako su t
1
i t
2
termi, onda su izrazi (t
1
+ t
2
) i (t
1
t
2
) tako der termi. (Zavrni uvjet) Nita drugo nije
term osim onoga to se moe dobiti primjenom prethodnih uvjeta.
Zadatak 4 Koji su se uvjeti koristili u tvorbi sljede ceg izraza: (0 +(1 0))? Navedite
njihov poredak
5
!
Zadatak 5 Izradite induktivnu deniciju za funkcijski izraz!
Zadatak 6 Pokaite da ima beskona cno mnogo terma u aritmeti ckom jeziku prvog
reda koji referiraju na (imenuju) broj jedan
6
.
Zadatak 7 Usporedimo dva jezika prvog reda. Prvi, nazovimo ga funkcijskim, sadri
imena eugene, anastasie, goriot, funkcijski simbol otac, te predikate = i V i siOd.
Drugi jezik, nazovimo ga relacijski, sadri ista imena i tri binarna predikata OtacOd,
= i V i siOd, a ne sadri funkcijske simbole. [a] Prevedite sljede ce re cenice relacijskog
jezika u re cenice funkcijskog jezika: 1. OtacOd(goriot, eugene); 2. OtacOd(goriot, anastasie);
3. V i siOd(eugene, anastasie)! [b] Prevedite iz funkcijskog na relacijski jezik! Gdje
se to ne moe u ciniti, objasnite zato. 4. otac(eugene) = goriot; 5. otac(eugene) =
otac(anastasie); 6. V i siOd(otac(eugene), otac(goriot)).
1.9.1 Vjebe iz lozofske logike
Zadatak 8 O cigledno je da re cenica Ivica je ju cer vidio Maricu u Dubrovniku povla ci
Ivica je vidio Maricu. S druge strane predikati s razli citim brojem mjesta su razli citi
predikati pa ne ostvaruju odnos logi cke posljedice prvoga reda, to jest ne ostvaruju
odnos zna cenja koji ovisi samo o logi ckim simbolima. Neka je e ime jednog doga daja
ju ceranjeg Ivi cinog vi denja Marice u Dubrovniku. Pokaite kako Davidsonov pristup
semantici glagola radnje objanjava spomenuti odnos "povla cenja"!
Zadatak 9 Ludwig Wittgenstein u svomznamenitomdjelu Tractatus Logico-Philosophicus
pie: 2.062 Iz postojanja ili nepostojanja atomarne cinjenice ne moe se izvesti posto-
janje ili nepostojanje druge atomarne cinjenice. 3. Logi cka slika cinjenica je misao.
4. Misao je smisleni stav. 4.1.1 Stav prikazuje postojanje i ne-postojanje atomarnih
5
A. koriste ci osnovnu klauzulu (1) dobili smo 0; B. koriste ci induktivnu klauzulu (2) dobili
smo (1 0); C. koriste ci induktivnu klauzulu (2) nad A. i B. dobili smo (0 + (1 0)).
6
Dat cemo induktivnu deniciju za beskona cni skup terma koji imenuju broj jedan: osnovna
klauzula je da 1 imenuje broj jedan, induktivna kaluzula je da ako t imenuje broj jedan onda
(t + 0) i (t 1) imenuju broj jedan. Primjer: ((((1 + 0) + 0) + 0) + 0).
cinjenica. 4.25 Ako je elementarni stav istinit, atomarna cinjenica postoji; ako je neis-
tinit, atomarna cinjenica ne postoji. Interpretirajte tekst tako da elementarni stav
zna ci atomarna re cenica. Pretpostavljaju ci takvu interpretaciju, tvrdi li Wittgenstein
da su atomarne re cenice logi cki neovisne? Navedite razloge i odredite je li takva tvrdnja
istinita?
Zadatak 10 Prou cite stavove 5.555-5.5571 iz Tractatus-a!
Zadatak 11 Pokuajte na ci semanti cke razloge kojima biste osporavali i sintakti cke
razloge kojima biste opravdavali klasikaciju koja u rod imenica uvrtava i vlastite
imenice i op ce imenice.
Zadatak 12 U logici prvog reda predikati se interpretiraju kao sasvim odre dena svo-
jstva i odnosi. No neka svojstva ovise o perspektivi promatra ca. Na slikama nalazimo dva
pogleda na isti svijet. Odredite istinitosnu vrijednost donjih re cenica i izdvoji predikate
koji ozna cavaju odnose ili svojstva koja ovise o kontekstu!
V e ceOd(a, b)
Izmedju(c, d, b)
LijevoOd(c, b)
Ispred(c, b)
Iza(e, b)
DesnoOd(a, b)
Poglavlje 2
Identitet
2.1 Dokazi u kojima se koristi simbol za identitet
Primjer 2.1 Dokaz prikazan u Fitch formatu. Okomita crta pokazuje da su re cenice
zdesna dio dokaza. Vodoravna crta dijeli pretpostavke (premise) od konkluzija, ispod
nje se upisuju posredne konkluzije i eljena konkluzija. Zdesna svakoj izvedenoj re cenici
(konkluziji) upisuje se opravdanje: oznaka logi ckog pravila i brojevi re cenica nad kojima
je pravilo primjenjeno.
1. Kocka(c)
2. c = b
3. Kocka(b) = Elim; 1, 2
Dvomjesni predikat identiteta zauzima poseban poloaj u lozofskoj logici.
Kod drugih predikata moemo zamisliti da se skup predmeta koji imaju ozna ceno
svojstvo ili skup nizova predmeta koji stoje u ozna cenoj relaciji moe mijenjati
ovisno o okolnostima. Tako moemo zamisliti okolnosti u kojima smo uspjeniji
nego to jesmo i okolnosti u kojima smo manje uspjeni nego to jesmo. Moemo
zamisliti i okolnosti u kojima Kina nema najve ci broj stanovnika. No ne moemo
zamisliti okolnosti u kojima nismo ono to jesmo.
Sve je identi cno sa samim sobom i ni sa cime drugim. Nita
12
2.2 Reeksivnost identiteta 13
druk cije ne da se zamisliti.
w1
w2
Primjer 2.2 Ekstenzija predikata V e ceOd moe se mijenati ovisno o svijetu. U
svijetu w1: a je ve ce od b. U svijetu w2 nema ni cega to bi bilo ve ce od ne ceg drugog. U
svijetu w3: b je ve ce od a. U svakom svijetu u kojemu se javljaju a i b vrijedi da je a = a
i b = b. Ni u jednom svijetu ne vrijedi da je a ve ce od a, bilo da je b ve ce od b. Relacija
Identitet je reeksivna, relacija V e ceOd je ireeksivna.
2.2 Reeksivnost identiteta
Na celo da je sve jednako samom sebi nazivamo reeksivno cu identiteta. Bina-
rnu relaciju kod koje vrijedi da je svaki predmet ostvaruje prema samome sebi
nazivamo reeksivnom. Zahvaljuju ci reeksivnosti odnosa identiteta bilo gdje
14 Poglavlje 2 Identitet
u dokazu moemo upisati re cenicu n = n. To se pravilo naziva pravilom za
uvo denje simbola =.
2.3 Leibnizov zakon: nerazlu civost istovjetnog
Gottfried WilhelmLeibniz, (1646-1716), njema cki lozof vjerojatno slaven-
skog podrijetla, matemati car i dravnik. Spominje se kao vode ci europski
intelekt u 17. stolje cu. Logi cka pravila povezana s identitetom ponekad
se nazivaju Leibnizovim zakonom.. Eadem sunt, quae mutuo substitui
possunt, salva veritate Isto je ono to se moe uzajamno zamjenijivati uz
o cuvanje istinitosti. Ili, ona imena cija zamjena u re cenicama u kojima
se javljaju, ne dovodi do promjene istintosne vrijednost tih re cenica su
imena koja imenuju isti predmet.
Druga vana dimenzija zna cenja predikata identiteta pored reeksivnosti jest
ona koju se obi cno naziva nerazlu civo cu istovjetnog, ponekad Leibnizovim za-
konom, ponekad pravilom supstitucije identiteta. Na celo nerazlu civosti istov-
jetnog moe se iskazati rije cima: ako dva terma imenuju istu stvar, onda sve to
vrijedi za nju pod prvim imenom vrijedi i pod drugim.
Alfred Tarski (1936) je koristio ja cu, bikondicionalom iskazanu varijantu:
x = y ako i samo ako x ima svako svojstvo koje ima y i y ima
svako svojstvo koje ima x.
Nerazlu civost identi cnog nalazi se u smjeru s lijeva prema desno: identi cnost
povla ci da su svojstva zajedni cka. No smjer s desna na lijevo iskazuje identi cnost
nerazlu civog: ako su sva svojstva x i y zajedni cka, onda x = y.
2.4 Pravila za simbol identiteta 15
Primjer 2.3 U Formalno neodlu civim stavcima u Principia Mathematica i u srodnim
sustavima (1930) Kurt Gdel: ne uvrtava = u popis osnovnih (tj. primitivnih) simbola.
No denicija koju on koristi nije ona Tarskijeva. Umjesto Tarskijeve varijante:
x = y akko P(P(x) P(y)),
Gdel koristi na kondicional oslabljenu varijantu:
x
n
= y
n
akko x
n+1
(x
n+1
(x
n
) x
n+1
(y
n
)).
Ve c prije, Russell i Whitehead su pokazali da se bikondicional u deniens-u
moe oslabiti do kondicionala jer je i identi cnost sa samim sobom jedno me du
svojstvima, pa je to dovoljno za zaklju citi da x = y. Ako je identi cnost sa samim
sobom jedno od svojstava x-a, onda ako y ima sva x-ova svojstva, ima i to svo-
jstvo, te y mora biti identi cno s x. Uo cimo da se u ovakvim denicijama sluimo
s logikom vieg reda, logikom u kojoj moemo govoriti ne samo o predmetima
nego i svojstvima .
2.4 Pravila za simbol identiteta
Barwise i Etchemendy koriste slabiju varijantu i zna cenje identiteta razlau kroz
pravila za uvo denje i pravilo za isklju civanje simbola =.
2.4.1 Pravilo za uklanjanje simbola identiteta
Pravilo se primjenjuje na dvije re cenice. Jedna od dvije re cenice mora biti
identitetna, a u drugoj se mora koristiti term koji se javlja u identitetnoj re cenici.
2.4.2 Pravilo za uvo denje simbola identiteta
U bilo kojem retku dokaza smijemo upisati n = n, gdje je n bilo koje ime.
Budu ci je rije c o logi ckoj istini prvoga reda, takva konkluzija ne ovisi ni o kojoj
premisi.
2.4.2.1 Supstitucija identiteta i jednolika supstitucija
Vano je razlikovati supstituciju identiteta od jednolike supstitucije. Jednolika
supstitucija se provodi tako da se neki nelogi cki simbol zamijeni s drugim na
svim mjestima u nekoj formuli. Za razliku od jednolike supstitucije, supstitu-
ciju identiteta ne moramo izvriti na svakom mjestu. Dok pravilo isklju cenja
identiteta cuva istinitost, pravilo jednolike supstitucije to ne cini. No, pravilo
jednolike supstitucije ipak posjeduje vano iako slabije logi cko svojsvtvo: to
pravilo cuva teoremstvo.
Primjer 2.4
Zamjena se ne mora izvriti svugdje.
Primjer 2.5 Zadana je istinita re cenica Hamlet i Ofelija se uzajamno vole. Oz-
na cimo s A re cenicu Hamlet voli Ofeliju i s B re cenicu Ofelija voli Hamleta. Dobi-
vamo: AB. Jednolikom supstitucijom AAza Au AB dobivamo (AA) B.
O cigledno je da istinitost nije o cuvana.
Uz pomo c dvaju pravila za uvo denje i isklju civanje identiteta moemo dokazati
daljnja svojstva tog odnosa. Posebno su zanimljiva svojstva simetri cnosti i tranz-
itivnosti.
Simetri cnost identiteta: ako x = y, onda y = x.
2.5 Identitet u lozofskoj logici 17
Tranzitivnost identiteta: ako x = y i y = z, onda x = z.
Relacije koji su reeksivne, simetri cne i tranzitivne nazivamo
relacijama ekvivalencije. O cigledno je da je identitet relacija ekviva-
lencije.
2.5 Identitet u lozofskoj logici
2.5.0.2 Paradoks identiteta: pitanje o informativosti identitetnih
re cenica.
5.5303 Grubo govore ci, re ci za dvije stvari da su identi cne - besmisleno
je, a re ci za neku stvar da je sa sobom identi cna zna ci ne re ci nita.
Ludwig Wittgenstein (1921) Tractatus Logico-Philosophicus
Korisni su samo oni iskazi o identitetu u kojima su imenovani
predmeti isti, a njihova imena razli cita, zato je pojam identiteta potre-
ban samo kako bi ukazao na karakter jezika. Kada bi na jezik bio
savrena kopija onoga o cemu on govori tada bi svaka stvar imala samo
jedno ime a iskazi identiteta bili bi suvini... Dvije varijable smiju
referirati na razli cite predmete, ali mogu referirati i na iste. Zato znak
identiteta postaje potreban kada se pitanje istovjetnosti ili razlike u ref-
erenciji postavi o varijablama. S logi ckog stajalita klju cna primjena
znaka identiteta vezana je uz varijable, a ne uz singularne termine.
Cijela kategorija singularnih termina je teorijski suvina i postiemo
logi cki dobitak uklonimo li ih.
Willard Van Orman Quine, Methods of Logic, str. 222
2.5.1 Intenzionalni kontekst i neuspjeh supstititucije
identiteta
Primjer 2.6 Russellova zagonetka. (P1) Scott je autor Waverley-a. (P2) George IV
elio je znati je li Scott autor Waverley-a. (K3) Dakle, George IV je elio znati je li Scott
- Scott.
Primjer 2.7 Prethodni primjer interpretirao bi se u okviru modalne logike na na cin
sli can sljede cem:
(P1)

Zeli
george IV.
Zna
george IV.
(scott = x(x je autor Waverleya))
Zna
george IV.
(scott 6= x(x je autor Waverleya))
(P2) scott = x(x je autor Waverleya)

(K3)

Zeli
george IV.
Zna
george IV.
(scott = scott)
Zna
george IV.
(scott 6= scott))
Mnogi ce se sloiti da je gornji niz re cenica zadovoljiv.

Primjer 2.8 Za Davidsona izuze ce od vaenja Leibnizovog zakona predstavlja raz-
likovno obiljeje psihi ckog rje cnika:
One glagole koji izraavaju sudne stavove kao to su vjerovanje,
namjeravanje, eljenje, nadanje, znanje, zapaanje, sje canje i sl. moemo
nazvati mentalnim. Takvi su glagoli obiljeeni cinjenicom da se javl-
jaju u re cenicama ciji se gramati cki subjekt odnosi na osobe, a upotpun-
juju ih uklopljene re cenice u kojima izgleda da ne vrijede uobi cajena
pravila supstitucije.
Primjer 2.9 Kripkeova zagonetka vjerovanja . Pretpostavimo da je govornik nor-
malan ako nije sveznaju ci, ako je iskren, svjestan sebe i ako poznaje zna cenja rije ci
koje koristi. Prihvatimo u svrhu istraivanja sljede ce na celo (N): Ako obi can govornik
jezika L iskreno i promiljeno prihva ca da je istinita re cenica r iz jezika L, onda taj
govornik vjeruje da r, pri cemu r ozna cava prijevod re cenice r na jezik u kojemu je
iskazano na celo (N). Razmotrimo jedan primjer. Francuz Pierre, koji dobro govori kako
svoj materinski tako i engleski jezik, za vrijeme svog ivljenja u Parizu vie je puta cuo
da je London jedan vrlo lijep grad. Na osnovi uvjerenja proirenog u krugu njegovih
poznanika i gledanja lijepih londonskih veduta prikazanih na razglednicama, Pierre
prihva ca da je re cenica (i) Londres est jolie istinita. Po na celu (N) slijedi da Pierre
vjeruje da (i) London jest lijep grad jer je re cenica (i) prijevod re cenice (i). Kasnije,
Pierre se seli u Veliku Britaniju i nastanjuje u Londonu. Nakon obilaenja grada on
2.7 Dokazi koji koriste svojstva predikata i relacija 19
stje ce uvjerenje da London nije lijep i prihva ca da je re cenica (ii) London is not pretty
istinita. Pierre ne zna da je taj neugledni grad u kojem sada ivi onaj isti grad cije je
slike s divljenjem gledao dok je ivio u Parizu. Budu ci da Pierre iskreno prihva ca da su
obje re cenice (i) i (ii) istinite, vjeruje li on kao normalni govornik da (i) London jest
lijep ili vjeruje da (ii) London nije lijep, ili vjeruje i jedno i drugo?
Problem supstitucije identiteta i dalje predstavlja zanimljiv problem u lo-
zofskoj logici, problem koji ukazuje na posebnost "jezika o doivljajima, radn-
jama i osobama" i koji jo uvijek nema op ceprihvatljivo rjeenje. U literaturi se
kontekst u kojem na celo "supstitutivnosti koekstenzivnih izraza" (tj. zamjene
identi cnih terma, koesktenzivnih predikata te ekvivalentnih re cenica) doputa
iznimke naziva "intenzionalnim kontekstom".
2.6 Za zapamtiti
Cetiri vana na cela odnosa identiteta:

1. = Elim: Ako b = c, onda sve to vrijedi za b vrijedi i za
c. Na celo se tako der naziva na celom nerazlu civosti identi cnoga.
2. = Intro: Re cenice ciji je oblik b = b uvijek su istinite (u
logici prvoga reda). Na celo se naziva na celom reeksivnosti identiteta.
3. Simetri cnost identiteta: Ako je b = c, onda c = b.
4. Tranzitivnost identiteta: Ako je a = b i b = c, onda je
a = c.
Posljednja dva na cela mogu se izvesti iz prva dva.
2.7 Dokazi koji koriste svojstva predikata i relacija
Razmiljaju ci o drugim predikatima na na cin na koji smo razmiljali o identitetu,
mogli bismo i za njih uvesti niz sli cnih pravila. Na primjer, mogli bismo za
pojedinu relaciju pitati je li simetri cna, reeksivna ili tranzitivna.
Primjer 2.10 Relacija LijevoOd je tranzitivna. Relacija IstiOblik je simetri cna,
reeksivna i tranzitivna; dakle, ona jest relacija ekvivalencije.
Analiti ckom posljedicom moemo nazvati pravilo izvo denja koji se oslanja
na zna cenja rije ci koje se javljaju u premisama. Taj postupak moe koristiti i
zna cenja predikata.
1. LijevoOd(a, c)
2. LijevoOd(c, d)
3. LijevoOd(a, d) Ana Con; 1, 2
U gornjem se primjeru iskoristila tranzitivnost relacije LijevoOd.
Neke binarne relacije mogu biti inverzne u odnosu na druge. Relacija i
njezina inverzija vrijede za iste predmete ali u suprotnom smjeru. Relacija
LijevoOd inverzna je u odnosu na DesnoOd: LijevoOd(a, b) ako i samo ako
DesnoOd(b, a).
U ovom dokazu 4. je re cenica analiti cka posljedica od 1. jer je predikat
LijevoOd inverzija predikata DesnoOd. 5. je re cenica dobivena iz 3. i 4.
zahvaljuju ci nerazlu civosti identi cnog: to vrijedi za b vrijedi i za d jer b = d.
Zahvaljuju ci tranzitivnosti predikata LijevoOd, iz 5. i 2. izvodimo 6.
Zadatak 13 Odredite jesu li relacije iz prethodnog dokaza reeksivne, simetri cne i
tranzitivne!
Poglavlje 3
Propozicijska logika i teorija
dokaza
Aksiomatski sustav Istinitosno stablo Prirodna dedukcija
tableaux metoda
David Hilbert Evert Beth Gerhard Gentzen
Zaklju cak cije su premise P
1
, ..., P
n
a konkluzija K ispravan je ako (je):
teorem zatvoreno stablo za postoji dokaz
`
aksiomatski
(P
1
... P
n
) K {P
1
, ..., P
n
, K} P
1
, ..., P
n
`
prirod.deduk.
K
3.1 Aksiomatski sustav
Logika se moe izloiti kao aksiomatski sustav u kojem ce teoremi biti logi cke
istine. Za poseban slu caj propozicijske logike, to zna ci da ce takva aksiomatska
teorija obuva cati tautologije. Daljnja su pitanja: obuva ca li ta teorija samo tau-
tologije i obuhva ca li sve tautologije.
21
22 Poglavlje 3 Propozicijska logika i teorija dokaza
3.1.1 to je aksiom?
U logici i matematici, osnovno na celo za koje se, bez dokaza, pretpostavlja da je
istinito.
Primjer 3.1 Aristotel (384-322) znanost je obiljeena ne samo s istinito cu re cenica
koje je tvore ve c i s njihovim ustrojstvom. Znanost se treba izlaiti kao deduktivan sustav
u kojemu su manje op cenite re cenice dokazane pomo cu prvih, najop cenitijih na cela.
Primjer 3.2 (Na celo neproturje cnosti) Nijedna re cenica ne moe istodobno biti i is-
tinita i neistinita.
Primjer 3.3 Euklid (oko 330-260) u knjizi Elementi aksiomatizira geometriju. "Op cenita
na cela" obuhva caju 23 denicije, 5 postulata i 5 op cenitih ideja.
Primjer 3.4 5. op cenita ideja: "Cjelina je ve ca od svakog svog dijela."
Primjer 3.5 Spinoza (1632 - 1677) daje grandiozni lozofski sustav u aksiomatskom
obliku (Ethica more geometrico demonstrata). Primjer aksioma: Sve to jest, jest ili u
sebi ili u drugome.
3.1.1.1 Izbjegavanje beskona cnog regresa
Dokazivanje ne moe i ci u beskona cnost. Ono mora negdje stati. Ako dokaz
shvatimo u smislu dedukcije, onda su krajnje to cke dokaza aksiomi. Iskustveni
sudovi, zapisi opaanja (promatranja, mjerenja) ne mogu biti polazite dedukcije.
3.1.1.2 Kako prepoznajemo aksiome?
U tradiciji su aksiomi bili shva ceni kao istine jasne po sebi (samo-evidentne
istine).
Primjer 3.6 Descartes, Ren (1596-1650): "I uo civi da mi u postavci mislim, dakle
jesamba nita drugo ne jam ci da govorimistinu, osimda vidimvrlo jasno kako moramo
postojati da bismo mislili, doao sam do uvjerenja da mogu postaviti op ce pravilo, da
su stvari koje shva cam jasno i razgovijetno potpuno istinite."
Primjer 3.7 Aksiomski na cin razmiljanja protee se i izvan granica lozoje. U
Deklaraciji nezavisnosti (1776) tvrdnja o ljudskim pravima shva ca se kao aksiom (uo cite
uporabu pridjeva self-evident): "We hold these truths to be self-evident, that all men are
created equal, that they are endowed by their Creator with certain unalienable Rights,
that among these are Life, Liberty, and the pursuit of Happiness."
U novije vrijeme naputen je zahtjev da aksiomi moraju biti "jasni sami po
sebi". Razlozi naputanja vjerojatno su povezani s racionalisti ckom pristrano cu
takvog pojma i cinjenicom da on uklju cuje nepouzdana psiholoka obiljeja.
3.1.2 Anatomija formalnog aksiomatskog sustava
Formalni aksiomatski sustav (i) koristi neki rje cnik (popis simbola, alfabet) (ii)
od kojega se po pravilima tvorbe slau re cenice. Na taj se na cin zadaje jezik
teorije. K tome, (iii) neke re cenice (aksiomi) uzimaju se (iv) za polazite prim-
jene pravila za dokazivanje drugih re cenica. Aksiomatska teorija obuhva ca one
re cenice iz zadanog jezika koje se mogu dokazati. Dokaz je niz re cenica gdje je
svaka re cenica ili aksiom ili je dobivena primjenom pravila dokaza iz prethodnih
re cenica u nizu. Neka je re cenica R teorem ako postoji njezin dokaz, to jest ako
postoji dokaz R
1
, ..., R
n
i R = R
n
.
Svrha teorije je da iz zadanog jezika izdvoji neki dio. Konstrukcija teorije
koja bi obuhva cala sve re cenice zadanog jezika besmislen je i bezvrijedan po-
duhvat.
Primjer 3.8 Jedan "igra cka-sustav". Simboli: a, b. Re cenice: (a) a i b su re cenice,
(b) ako je R re cenica onda su Ra i Rb re cenice, (c) nita drugo osim onoga to moemo
dobiti primjenom pravila (a) i (b) nije re cenica. Aksiom: a. Pravilo dokaza:
R
Ra
(R
dokazuje Ra). Odredite koji uvjet trebaju zadovaljavati re cenice u zadanom jeziku da
bi bile teoremima! Uo cite da pravilo koje ste otkrili nije teorem igra cka-sustava, ve c
metateorijska tvrdnja, tj. tvrdnja o teoriji!
3.2 eljena svojstva aksiomatskog sustava
Neki aksiomatski sustav mora, ako je to mogu ce, zadovoljiti nekoliko uvjeta.
Konzistentnost: sustav ne smije omogu citi dokaz obje re cenice iz para pro-
turje cnih re cenica, tj. ne smije biti slu caj da je dokaziva neka re cenice kao i
njezina negacija. Ovaj se uvjet mora ispuniti.
Potpunost ne zna ci isto za ne-logi cke i logi cke aksiomatske. U ne-logi ckim
sustavima, potpunost zahtijeva da iz para kojeg cine re cenica i njezina negacija
uvijek jedna me du njima bude dokaziva. U mnogim se slu cajevima ovaj uvjet ne
moe ispuniti.U logi ckom sustavu potpunost zna ci neto drugo. Ovdje poeljno
svojstvo teorem nije samo istinitost, ve c nuna istinitost. Negacije kontingentne
re cenice je kontingentna re cenica. No, ni jedna niti druga ne smiju biti dokazive
u nekom logi ckom sustavu.
Neovisnost: (i) i (ii) nijedan teorem nije aksiom. Ako uvjet neovisnosti nije
zadovoljen, greka nije fatalna.
Uvjeti o kojima ima smisla govoriti povodom nekog ne-logi ckog
aksiomatskog sustava sa skupomaksioma T. Znak ` ozna cava tro clani
odnos dokazivosti Dokazivo([re cenica], [skup aksioma], [logi cki sus-
tav]). Npr. T `
L
P citamo re cenica P (iskazana u jeziku teorije)
moe se dokazati polaze ci od pretpostavki T koriste ci pravila dokaza
L.
Konzistentnost: ni za jednu re cenicu P ne vrijedi da T `
L
P i
T `
L
P
[Ne postoji re cenica P takva da je dokazivo P i da je dokazivo P.]
Potpunost: za svaku re cenicu P vrijedi da T `
L
P ili T `
L
P
[Svaka re cenica P je takva da je dokaziva ili re cenica P ili re cenica P.]
Neovisnost: za svaki aksiom vrijedi da ako A T, onda (T
{A} `
L
A)
[Njedan aksiom A ne moemo dokazati polaze ci skupa aksioma iz kojih
je on uklonjen (tj. polaze ci od T {A}).]
David Hilbert. Matemati cki problemi (predavanje na Me dunarodnom kon-
gresu matemati cara u Parizu, 1900.)
U pomnijem razmatranju, javlja se pitanje: ovise li neki iskazi
pojedinih aksioma jedni o drugima, te ne sadre li zato aksiomi neke
zajedni cke elemente, koji moraju biti izdvojeni ako elimo do ci do sus-
tava aksioma koji su posve neovisni jedni o drugima. Ali iznad svega
elim sljede ce istaknuti kao najvanije me du mnogobrojnim pitanjima
koja se mogu postaviti u vezi aksioma: dokazati da oni nisu kontradik-
torni, naime, da odre deni broj, na njih oslonjenih logi ckih koraka ne
moe nikada dovesti do kontradiktornog rezultata.
Zadatak 14 Okojimpoeljnimsvojstvima aksiomatskog sustava govori Hilbert? Prip-
isuje li on istu vanost svim svojstvima?
Zadatak 15 Deduktivna teorija je konzistentna, ili neproturje cna ako [. . . ] se od
svaka dva proturje cna iskaza bar jedan ne moe dokazati. [. . . ] teorija je potpuna ako
se za svaka dva proturje cna iskaza formulirana u terminima te teorije barem jedan moe
dokazati. Za iskaz koji ima svojstvo da se njegova negacija moe dokazati kaemo da se
moe osporiti A. Tarski. Koriste ci termine dokazati i osporiti iskai uvjet konzistent-
nosti i uvjet potpunosti drugim rije cima!
3.2.1 Logi cki aksiomski sustav
Jedan na cin razmiljanja o ispravnosti zaklju caka u analiti ckom okviru propozi-
cijske logike je sljede ci: logika je teorija, a ispravni zaklju cci njezini su teoremi.
U tom okviru kretala su razmiljanja formalnih logi cara poput Fregea, Russella,
Hilberta i Heytinga.
Logi cka aksiomatska teorija i ne-logi cka aksiomatska teorija odnose se kao
fundiraju ci i fundirani sustavi ( foundational and postfoundational systems, Shef-
fer). Fundiraju ci logi cki sustavi imaju svoja pravila dokaza. S druge strane,
fundirana teorija u svojim dokazima polazi od svojih ekstralogi ckih aksioma i
koristi logi cke teoreme kao svoja pravila dokaza.
Za izgradnju jedne fundiraju ce aksiomatske logike trebamo odrediti sintaksu
njezinog jezika: navesti popis osnovnih simbola i pravila za tvorbu re cenica u
tom jeziku. Dalje cemo analizirati jednu aksiomatizaciju propozicijska logike,
Frege-Lukasiewiczev sustav.
3.2.1.1 Frege-Lukasiewiczev sustav
Sintaksa.
Neka su u jeziku teorije LP osnovni simboli: propozicijska slova:
P
1
, P
2
,..., pomo cni simboli: (, ), i konstante: i .
Pravilo tvorbe re cenica neka glasi: propozicijska slova su re cenice
u jeziku teorije LP, a ako su A i B re cenice u tom jeziku onda su i Ai
(A B) re cenice u tom jeziku, te nita drugo nije re cenica tog jezika.
Aksiomi, denicije i pravila dokazivanja.
Aksiomski oblici:
A1. (A (B A))
A2. ((A (B C)) ((A B) (A C)))
A3 ((B A) (A B))
Denicije veznika:
(A B) ozna cava A B, itd.
Pravilo dokazivanja:
Ako je (A B) teorem i ako je A teorem, onda je B teorem.
3.2.1.2 Primjer dokazivanja logi ckog teorema
Dokaz ispravnosti za hipoteti cki silogizma u aksiomatskom sustavu LP:
(1) aksiom tipa A1:
((A (B C)) ((A B) (A C))) ((B C) ((A
(B C)) ((A B) (A C))))
(2) aksiom tipa A2:
((A (B C)) ((A B) (A C))
(3) teorem dobiven iz (1) i (2) primjenom pravila modus ponens:
((B C) ((A (B C)) ((A B) (A C))))
(4) aksiom tipa A2:
((B C) ((A (B C)) ((A B) (A C)))) (((B
C) (A (B C))) ((B C) ((A B) (A C))))
(((B C) (A (B C))) ((B C) ((A B) (A
C))))
(6) aksiom tipa A1:
((B C) (A (B C)))
(B C) ((A B) (A C))
(7) je izraz za hipoteti cki silogizam. Dakle, ispravnost hipoteti ckog silo-
gizma dokazana je u LP jer je na osnovi denicija re cenica (B C) ((A
B) (A C)) samo druk ciji zapis za ((B C) (A B)) (A C).
Iako dokaz izlaemo od vrha prema dnu, dokaza traimo suprotnimsmjerom,
od dna prema vrhu. Osnovni nacrt algoritma traenja dokaza za izraz ciji je oblik
A K u sustavu LP sastoji se od sljede cih koraka: 1. ako ciljna re cenica nije
aksiom, onda je dobivena primjenom pravila modus ponens iz re cenica X
(A K) i X, 2. no tada re cenica X ili mora biti istovjetna s K, koja mora
biti aksiom ili, ako to nije slu caj, onda treba prona ci re cenicu X takvu da (a)
X (A K) i (b) X budu dokazive, cime dobivamo dvije nove ciljne re cenice
(a) i (b) za koje ponavljamo postupak.
Dokaz se oslanja na instance aksioma (1, 2, 4, 6). Primjenom samo jednog
pravila zaklju civanja (MPP, tj. modus ponendo ponens) dobivaju se teo-
remi (3, 5, 7) me du kojima je i ciljni teorem (hipoteti cki silogizam, 7).
Zadatak 16 Neka je zadan gornji logi cki aksiomski sustav. Aksiomski oblici: A1.
(A (B A)), A2. ((A (B C)) ((A B) (A C))), A3.
((B A) (A B)). Pravilo dokazivanja: Ako je (A B) teorem i ako je A
teorem, onda je B teorem. Dokaite
7
A A!
3.2.1.3 Zanimljivost
U 1956. sastavljen je Logic Theorist, pionirski rad u podru cju umjetne inteligen-
cije (AI). Autori su bili A. Newell, J.C. Shaw i H.A. Simon. Zadatak koji je
program trebao mo ci rijeiti bio je dokazati teoreme iz Russellove i Whitheadove
Principia Mathematica iz 2. glave. Rezultat: program je uspio dokazati 38 od
prvih 52 teorema.
Kod jednog teorema, dokaz do kojeg je doao Logic Theorist
bio je elegantniji od onoga kojeg su dali Russell i Whitehead.[. . . ] Tri
su autora napisala kratki clanak s novim dokazom i u popis imena au-
tora pored vlastitih uvrstili Logic Theorist kao koautora. To je bio prvi
akademski clanak u povijesti u kojemu je stroj bio jedan od autora, ali,
naalost, urednik The Journal of Symbolic Logic nije prihvatio clanak
za objavljivanje .
J. Copeland. Articial Intelligence: a Philosophical Introduc-
tion. str. 8.
3.2.2 Izbori pri izgradnji aksiomskog sustava propozicijske
logike
3.2.2.1 Broj logi ckih konstanti (logi cke operacije i vrijednosti)?
Jedno clane opcije: (i) ne istodobno, inkompatibilnost, ekskluzija, NAND, , (ii)
ni niti, binegacija, NOR, . Dvo clane opcije: (i) samo s istinitosnofunkcionalnim
veznicima (npr. kao u Frege-Lukasiewiczevom sustavu: i ), (ii) jedan veznik
i istinitosna vrijednost neistinitog (npr. i ).
7
(1) aksiom A1:
A ((A A) A)
(2) aksiom A2:
(A ((A A) A)) ((A (A A)) (A A))
(3) modus ponens; (1),(2):
(A (A A)) (A A)
(4) aksiom A1:
A (A A)
A A
3.2.2.2 Neizbjena negacija
Ako usmjerimo panju na veznike , , , i , lako cemo uo citi da oni nisu
dovoljni da bi izrazili sve istinitosne funkcije. Ako je re cenica R neistinita u
vrednovanju u kojem su sva propozicijska slova istinita, onda tu re cenicu ne
moemo iskazati pomo cu spomenuta cetiri veznika. Dakle, u svim dvo clanim
izborima veznika u kojim koristimo neki od spomenuta cetiri veznika potrebna
nam je negacija .
3.2.2.3 Normalne forme: disjunktivna i konjunktivna
Teorem 1 Sve se istinitosne funkcije mogu iskazati u disjunktivnoj normalnoj
formi i u konjunktivnoj normalnoj formi.
Literalima nazivamo atomarnu re cenicu i njezinu negaciju. Disjunktivna
normalna forma je disjunkcija konjunkcija u kojima se javljaju samo literali.
Konjunktivna normalna forma je konjunkcija disjunkcija u kojoj se javljaju samo
literali. Njihovo postojanje pokazat cemo putem postupka konstrukcije.
Najprije pokazujemo na cin konstrukcije disjunktivne normalne forme. Neka
je zadana neka re cenica propozicijske logike, tj. istinitosna funkcija. Motrimo
samo vrednovanja u kojima je ona istinita, te zapiimo atomarnu re cenicu ako
je ona istinita pod tim vrednovanjem, a u protivnom zapiimo njezinu negaciju.
Tako dobivene literale poveimo u konjunkciju. Postupak ponavljamo na svakom
istinitom slogu, a dobivene konjunkcije povezujemo u disjunkciju. Na ovaj na cin
biljeimo okolnosti u kojima je re cenica istinita, a njezino zna cenje je disjunkcija
takvih uvjeta.
Kod konjunktivne normalne forme cinimo suprotno: biljeimo pod kojim je
uvjetima neistinita. Motrimo vrednovanja kojima je ona neistinita, te zapiimo
negaciju atomarne re cenice ako je ona istinita pod tim vrednovanjem, a u pro-
tivnom (tj. ako je neistinita) upisujemo samu atomarnu re cenicu. Tako dobivene
literale spojimo u disjunkciju. Postupak ponavljamo i sve dobivene disjunkcije
spajamo u konjunkciju.
Primjer 3.9
DNF KNF
P Q zadana i.f. (P Q) (P Q) (P Q) P Q
> > > P Q
> P Q
> > P Q
> P Q
Zadatak 17 Prona dite DNF i KNF za istinitosne funkcije po vaem izboru. Rjeenja
moete provjeriti pomo cu analizatora na adresi http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/analizator/analizator.htm!
3.2.2.4 Ekspresivna potpunost
Je li neki izbor veznika dovoljan za iskazati sve istinitosne funkcije? Na to
pitanje je prili cno lako odgovoriti. Evo jednog me du odgovorima. Ako pomo cu
tog izbora veznika moemo denirati konjunkciju i negaciju, onda je taj izbor
ekspresivno potpun. Zato? Svaku istinitosnu funkciju moemo prikazati u ob-
liku disjunktivne normalne forme, a iz nje moemo ukloniti disjunkciju koriste ci
DeMorganove zakone. Time smo pokazali da su i istinitosno funkcionalno
potpuni, pa ce onda i izbor veznika koji omogu cuje deniciju za i biti potpun.
Na sli can na cin moemo argumentirati u slu caju kad se pozivamo na konjunk-
tivnu normalnu formu, tj.na ekspresivnu potpunost disjunkcije i negacije.
binegacija ekskluzija
P Q P Q P Q
> >
> >
> >
> >
Redukcija na dva simbola
{, } {, } {, }
P P P P
P Q (P Q) P Q (P (Q ))
P Q P Q (P Q) (P ) Q
Redukcija na jedan simbol
{} {}
P P P P P
P Q (P P) (Q Q) (P Q) (P Q)
P Q (P Q) (P Q) (P P) (Q Q
3.2.2.5 Format aksioma i pravila dokazivanja.
Daljnji izbori u gradnji aksiomatskog sustava propozicijske logike odnose se na
izbor izme du aksioma ili aksiomskih oblika, gdje prva opcija zahtijeva doda-
vanje supstitucije u skup pravila dokazivanja. Jedna aksiomska shema (Nicod-
ukasiewicz aksiomski sustav za propozicijsku logiku) ili vie aksiomskih shema?
Aksiomske sheme (aksiomski oblici) bez pravila jednolike supstitucije (kao u
Frege-Lukasiewiczevom sustavu) ili aksiomi s pravilom jednolike supstitucije?
3.2.2.6 Usporedba: logi cki i izvan-logi cki aksiomski sustav
Usporedimo aksiomski sustav propozicijske logike i nelogi cki aksiomski sus-
tav u odnosu na eljena svojstva konzistentnosti i potpunosti. U sintakti ckom
smislu neki aksiomatski sustav nazivamo konzistentnim ako se u njemu ne moe
dokazati i re cenica Ai re cenica A. Utompogledu nema razlike izme du logi ckih
i ekstralogi ckih sustava. Uo cimo da konzistentnimu sintakti ckomsmislu moemo
nazvati i sustav koji nije semanti cki konzistentan. No, od logi ckog sustava mi
o cekujemo puno vie. Ne samo da bude istinit (semanti cki konzistentan) ve c i da
bude istinit u svakoj interpretaciji. Zbog toga je sintakti cka potpunost logi ckog
sustava razli cit pojam od potpunosti ekstralogi ckog sustava.
Razliku u pojmu konzistentnosti prati i razlika u pojmu potpunosti. Tarski
potpunost denira u odnosu na par proturje cnih re cenica, uvijek jedna od njih,
bilo A bilo A mora biti dio sustava (moda i obje). O cigledno je da pri tome
misli samo na ekstralogi cke sustave. Kod logi ckih sustava potpunost u takvom
smislu nipoto nije poeljna. S ulaskom kontingentnih re cenica ne samo da bi
nestala razlika logike prema njoj bliskoj matematici
8
ve c bi nestala i razlika
prema empirijskim znanostima.
SLIKA: I lijevi i desni sustav su potpuni (kose crtice ukazuju
na prazninu, na ne-postojanje). Kuda nas vodi negacija u ek-
stralogi ckim (lijevo) i logi ckim (desno) konzistentnim i potpunim sus-
tavima pokazuju nam zakrivljene crte.
Primjer 3.10 Razmotrimo primjer jednog sustava koji sve kontradikcije i samo kon-
tradikcije preuzima kao teoreme. Neka jeK ra cun sudova zadan na sljede ci na cin:
aksiomski oblici su zadani s nekim skupom antitautologija (tj. kontradikcija), a jedino
pravilo izvoda je iz A B i A, izvedi B. Ispitajmo je li ra cun K konzistentan!
8
Promotri tvrdnju: x : x N 0 = sljedbenik_od(x). Ona nije logi cka istina prvog reda.
Metodom zamjene moemo dobiti i ovakvu re cenicu: x : adam = otac_od(x). Nije stvar
logike prvog reda pitanje o tome ima li Adam potomaka ili ne. Jednako tako, nije pitanje logike
prvog reda je li nula i ciji sljednik.
Rjeenje 1 Udokazu treba pokazati da pravilo dokaza prenosi kontradiktornost,
tj. da cemo primjenom pravila izvoda uvijek iz kontradikcija izvesti novu kon-
tradikciju. Ispitajmo prijenos kontradiktornosti Neka su A B i A aksiomi,
dakle kontradikcije. Budu ci da je A kontradikcija, onda je A tautologija.
Kako je A B kontradikcija a A tautologija, onda B mora biti kontradik-
cija. Pretpostavimo da se kontradiktornost ne prenosi. Neka je re cenica S prva
koja ne uspijeva sa cuvati kontradiktornost. Tada S nije aksiom, ve c mora biti
dobivena pomo cu pravila. Ako je dobivena pomo cu pravila, onda je nastala iz
nekih prethodnih re cenica uz primjenu pravila. Budu ci da su prethodne re cenice
kontradikcije a pravilo cuva to svojstvo, slijedi da je S kontradikcija. Time
smo osporili pretpostavku. Dalje treba pokazati da se ne moe dogoditi da par
kontradiktornih re cenica bude u K. O cigledno je da to ne moe biti slu caj jer je
negacija kontradikcije tautologija, a po prethodnom dokazu pouzdanosti u pri-
jenosu kontradiktornosti, znamo da se u sustavu K nalaze jedino kontradikcije.
Primjer 3.11 Dodajmo Frege-Lukasiewiczevomaksiomskomsustavu jo dvije aksiomske
sheme, A4: A i A5: A. Po sintakti ckom kriteriju, novonastala teorija je inkonzistentna.
Dokaite da je u toj teoriji svaka re cenica teorem
9
!
Primjer 3.12 U sljede coj deniciji ispitajmo je li rije c o pojmu potpunosti za logi cke
ili ne-logi cke aksiomske sustave. Sustav je sintati cki potpun ako i samo ako ne postoji
nedokaziva shema B koja bi se mogla dodati sustavu a da pri tome ne unese inkonzis-
tentnost to bi se dogodilo kada bismo jednom logi ckom sustavu tautologija pridodali
kontingentni iskaz?
9
Proizvoljna re cenica R je teorem. Dokaz:
(1) A3:
(R A) (A R)
(2) A2:
A (R A)
(3) A4:
A
R A
(5) modus ponens; (1), (4)
A R
(6) A5:
A
R
Sintaktiki Semantiki
Ekstra-
logiki
sustav
Logiki
sustav
Ekstra-logiki sustav Logiki sustav
Konzistentnost Nije sluaj da su
teoremi i A i A
Mogue je da sve
reenice sustava budu
istinite (postoji istinita
interpretacija, sustav
ima model)
Sve reenice sustava
nuno su istinite (sve
interpretacije su
istinite, svaki model
je model sustava)
Potpunost U paru Ai
A uvijek
je barem
jedna
reenica
teorem

?

Sustav izdvaja sve
istinite reenice pod
danom interpretacijom
Sustav izdvaja sve
logike istine.
Zadatak 18 ukasiewicz je bio duboko uvjeren da je aksiomska istinitisno-funkcionalna
logika vjebaonica za druge i vanije primjene aksiomske metode. Ja sam vie uvjeren
u njezinu tetu. Aksiomska logika, sa svojim aksiomskim shemama i posebnim pravil-
ima zaklju civanja, ne sli ci puno post-fundiranim aksiomskim sustavima. Ako se ve c eli
nekoga obu citi za primjenu aksiomske metode u post-fundiranim sustavima, onda neka
se ta osoba uvjebava u takvim sustavima. Glavna komponenta takve obuke je njegov-
anje sposobnosti za prepoznavanje ili dokazivanje implikacije, jer implikacija je ono to
povezuje post-fundirane aksiome s logi ckim teoremima. W.V. Quine. (1974) Methods
of Logic. str. 75. Ponudite razloge kojima cete potvrditi Quine-ov stav da vjebanje
u aksiomskoj logici nije isto to i vjebanje primjene aksiomske metode u fundiranim
sustavima!
3.2.3 Pouzdanost, konzistentnost i potpunost
Frege-Lukasiewiczeovog sustava
Vano svojstvo nekog logi ckog sustava je svojstvo pouzdanosti. U slu caju ak-
siomatskog sustava propozicijske logike, trebamo dokazati da su samo tatuologije
teoremi. Taj je dokaz prili cno jednostavan. najprije trebamo pokazati da su
svi aksiomi tautologije. Zatim trebamo dokazati da pravilo (ili pravila) dokaza
cuvaju istinitost.
Teorem 2 Frege-Lukasiewiczev sustav je pouzdan.
Koriste ci oznake za teoremstvo u tomsustavu, `
FregeLukasiwicz
i tautologi cnost,
Taut, teorem moemo zapisati ovako:
`
FregeLukasiwicz
A Taut(A)
Dokaz 1 Shema A (B A) je shema tautologije. Pretpostavimo suprotno.
tada mora postojati neka instanca ove sheme gdje je A istinito a B A neis-
tinito. Ako je A istinito, onda po deniciji kondicionala B A mora (protivno
pretpostavci) biti istinito. Dakle, aksiomska shema je tautologija. Dokaite sami
da je A3. shema tautologije! Nakon to smo pokazali da su svi aksiomi tau-
tologije, trebamo pokazati da pravila dokaza primjenjena na tautologijama mogu
dokazati jedino tautologije. Ako pravilo modus ponens cuva tautologi cnost, onda
ne moe biti slu caj da su A B i A tautologije, a B da nije. Pretpostavimo
suprotno, da B nije tautologija. Tada postoji vrednovanje u kojemje B neistinito,
a budu ci da je A tautologija, u tom je vrednovanju kondicional A B neistinit,
pa nije tautologija. Kontradikcija. Dakle, modus ponens cuva tautologi cnost. Na
kraju trebamo ispitati mogu cnost deriviranja re cenice koja nije tautologija. ovaj
se dokaz obi cno izvodi putem matemati cke indukcija. Budu ci da cemo matem-
ati cku indukciju obra divati kasnije, primijenit cemo druk ciji dokaz. Promatramo
proizvoljni dokaz koji derivira re cenicu Rkoja nije tautologiju i koja je prvi takav
nevaljan korak. Re cenica R je ili aksiom ili je dobivena primjenom pravila.
Razmotrimo oba slu caja. Ako je R aksiom, onda je tautologija. Zato to nije
nevaljan korak. Kontradikcija. U drugom slu caju, ako je dobivena primjenom
pravila i ako je R prvi nevaljan korak onda je dobivena iz prethodnih koraka koji
su tautologije. Kako modus ponens cuva tautologi cnost, R mora biti tautologija.
Kontradikcija. Dakle, samo se tautologije mogu dokazati.
3.2.3.1 Njegova konzistenost
Teorem 3 0
FregeLukasiwicz

Dokaz 2 Konzistenost izravno sijedi iz pouzdanosti. Budu ci da su svi teoremi
tautologije i budu ci da nijedna tautologija nije negacija druge tautologije, nije
mogu ce da obje iz para proturje cnih re cenica budu teoremi.
3.2.3.2 Njegova neovisnost
Neovisnost se moe dokazati uvo denjem posebne funkcije dodjeljivanja istini-
tosnih vrijednosti. Ozna cimo jednu takvu funkciju s f. Funkcija f uzima re cenice
iz L
PL
i dodjeljuje im jednu od vrijednosti: 0, 1, 2 po sljede cem pravilu:
A A
0 1
1 1
2 0
A B A B
0 0 0
1 0 2
2 0 0
0 1 2
1 1 2
2 1 0
0 2 2
1 2 0
2 2 0
Nazovimo re cenicu cija je vrijednost jednaka 0 u svakom vrednovanju
odabranomre cenicom. Pravilo modus ponens cuva odabranost: ako je Aodbrana,
f(A) = 0 i dokaziva te ako je A B odabrana, f(A B) = 0 i dokaziva,
onda je B odabrana. Time smo utvrdili da je aksiomski sustav koji koristi sheme
A2 i A3 pouzdan u odnosu na zadanu semantiku. Pretpostavimo da taj sustav
dokazuje A1. Zbog pozdanosti, svaki A1 aksiom mora biti "odabran". No, to
nije slu caj. Uspostavljena kontradikcija pokazuje da niti jedan izvod ne moe iz
A2 i A3 izvesti A1. Zato je A1 neovisan o njima.
3.2.3.3 Njegova potpunost
Teorem 4 Ako je A tautologija, onda se A moe dokazati u Frege-Lukasiwicz
aksiomatskom sustavu:
Taut(A) `
FregeLukasiwicz
A
Dokaz 3 Dokaz potpunosti je tei i zahtijeva koritenje stroge (matemati cke)
indukcije, koja ce tek kasnije biti uvedena. Zbog tih razloga navodimo samo
skicu dokaza. Klasi cni dokaz sadri tri osnovne etape i nekoliko pomo cnih (*),
kojima se pokazuje da se odre dene valjane re cenice, potrebne za dokaz mogu
dokazati u sustavu. (Radi lakeg zapisa, oznaku dokazivosti dalje cemo pisati
bez podznaka.) (1) Najprije treba dokazati teorem dedukcije:
{A} ` B ` A B.
Dokaz teorema dedukcije provodi se tako da se pokae da postojanje dokaza d1
koji koristi {A} i koji dokazuje B jam ci postojanje dokaza d2 koji koristi
i dokazuje A B. Drugim rije cima, ako postoji dokaz R
1
, ..., R
n
| {z }
d1
i R
n
= B,
koji koristi premise {A}, onda postoji dokaz S
1
, ..., S
m
| {z }
d2
i S
m
= A B koji
koristi samo premise iz skupa . U induktivnom dokazu (vie o induktivnom
dokazu na ci cete na str. 190) pokazati da teorem vrijedi (i) u osnovnom slu caju
kada n = 1 te pokazati da (ii) da ako tvrdnja vrijedi za dokaz s n re cenica, onda
ce ona vrijediti i za dokaz s n + 1 re cenicom. (i) Ako dokaz sadri samo jednu
re cenicu R
1
, onda je ona ili (i.i) aksiom ili (i.ii) re cenica iz ili (i.iii) re cenica
A. Ako je (i.i) ili (i.ii) slu caj, onda d2 izgleda ovako:
B (A B)
| {z }
,
A1
A B
| {z }
MPP:R1,A1
.
Ako je (i.iii) slu caj, onda je d2 dokaz za A A, a takav dokaz postoji (str. 27).
Za (ii), pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za dokaz d1 sastavljen od n re cenica.
Trebamo pokazati da tada teorem vrijedi i za dokaz od n + 1 clanova. Ako je
(ii.i) B aksiom ili (ii.ii) jedna od re cenica u ili (ii.iii) re cenica A, dokaz je vari-
janta prethodnog. Preostaje samo slu caj (ii.iv) u kojem je B dobiven primjenom
(jedinog) doputenog pravila dokaza. Dakle, B je dobiven iz nekih prethodnih
re cenica R
i
= X B i R
j
= X, i, j < n. Po pretpostavci indukcije vrijedi
` A (X B) i ` A X. Koritenje instance aksioma A2:
(A (X B)) ((A X) (A B))
pokazuje da uz dvije primjene modus ponens-a moemo do ci do traenog `
A B. (2) U drugoj etapi ostvaruje se povezivanje semanti ckih i sintakti ckih
svojstava. Budu ci da je cilj dokaza upravo pokazati da su sve tautologije (tau-
tologija je semanti cki pojam) dokazive (dokazivost je sintakti cki pojam), ovaj
bi se korak mogao shvatiti kao "nerv dokaza". Najprije deniramo funkciju
h
koja za svako dodjeljivanje h istinitosnih i re cenicu S ispostavlja daljnju re cenicu
po sljede cem "receptu":
h
(S) =
S ako h(S) = >,

S ako h(S) = .
Neka se u re cenici S javljaju jedino propozicijska slova iz skupa {P
1
, ..., P
n
}.
Tada vrijedi:
{
h
(P
1
), ...,
h
(P
n
)} `
h
(S). ((*))
Dokaz ovog koraka zahtijeva koritenje indukcije koja uzima o obzir sloenost
re cenice S. Po doputenoj sintaksi, S mora ili biti propozicijsko slovo ili imati
oblik negacije ili kondicionala. Pogledajmo samo tre ci slu caj. Ako je S kondi-
cional, onda postoje re cenice Ai B takve da je S = A B. Ispitajmo slu cajeve:
ili h(A B) = > ili h(A B) = . Za razumjeti ideju dokaza dovoljno je da
prou cimo drugi slu caj. U drugom slu caju mora vrijediti h(A) = > i h(B) = .
Trebamo dokazati da tada:
{
h
(P
1
), ...,
h
(P
n
)} `
h
(A B),
to jest, {
h
(P
1
), ...,
h
(P
n
)} ` (A B).
Po pretpostavci indukcije traena tvrdnja vrijedi za re cenice cija je sloenosti
manja od sloenosti S-a. Zato,
{
h
(P
1
), ...,
h
(P
n
)} `
h
(A),
to jest, {
h
(P
1
), ...,
h
(P
n
)} ` A,
i
{
h
(P
1
), ...,
h
(P
n
)} `
h
(B),
to jest, {
h
(P
1
), ...,
h
(P
n
)} ` B.
Pomo cni korak koristi teorem A (B (A B)) i do traenog se lako
dolazi. (3) U tre cem koraku povezujemo prethodna dva. Trebamo dokazati da
ako je K tautologija, da je tada K teorem, ` K. To cemo u ciniti eliminiraju ci
pretpostavku po pretpostavku u smjeru s lijeva na desno. Najprije pokaimo da
moemo ukloniti P
n
. Denirajmo dva vrednovanja: h
+
tako da za svaki i
{1, .., n} vrijedi h
+
(P
i
) = >, te h
tako da za svaki i {1, .., n 1} h
(P
i
) =
> a h
(P
n
) = . Primjenom (*) dobivamo {
h
+(P
1
), ...,
h
+(P
n
)} ` K. i
{
h
(P
1
), ...,
h
(P
n
)} ` K. Primjena teorema dedukcije daje
{
h
+(P
1
), ...,
h
+(P
n1
)} `
h
+(P
n
) K,
to jest, {P
1
, ..., P
n1
} ` P
n
K,
i
{
h
(P
1
), ...,
h
(P
n1
)} `
h
(P
n
) K,
to jest, {P
1
, ..., P
n1
} ` P
n
K.
Koriste ci pomo cni korak po kojemu ako ` A B i ` A B, onda
` B, dobivamo {P
1
, ..., P
n1
} ` K. Istovrsni postupak treba primijeniti
redom na preostale pretpostavke i na kraju cemo dobiti ono to smo htjeli: ` K.
3.3 Istinitosna stabla ("tableaux" metoda)
"Tableaux" sustave uveo je nizozemski logi car Evert Beth u 50-tim godinama
dvadesetog stolje ca. Temeljito ih prou cava Raymond Smullyan. Pedagoki gledano,
one su lake za koritenje jednom kada se nau ce pravila. Slabost proizlazi iz
cinjenice da ne odgovaraju stvarnom deduktivnom zaklju civanju, u cemu, ina ce,
lei glavna prednost sustava prirodne dedukcije.
Sam sustav lei negdje izme du semantike i sintakse. Semanti cko obiljeje
proizlazi iz cinjenice da se gradnjomstabla opisuju minimalne okolnosti u kojima
su sve re cenice iz nekog skupa istinite. Sintakti cka strana proizlazi iz cinjenice
da se na re cenicama primjenjuju pravila zaklju civanja (u kojima se neki istini-
tosnofunkcionalni veznik uklanja).
Tablica je stablo (koje raste odozgo prema dolje). Stablom se naziva. struk-
tura koja ima po cetnu to cku i gdje svaka to cka, s iznimkom korijena, ima to cno
jednog od sebe razli citog neposrednog prethodnika.
Pravila se dijele u tri dijela: pravilo za dvostruku negaciju, pravila dodavanja
(konjunkcije) ili -pravila, pravila grananja (disjunkcije) ili -pravila.
I. II. III.
A
| | / \
A
1

1

2
|
2
pravila
1

2
-pravila
1

2
A B A B A B A B
(A B) A B (A B) A B
(A B) A B A B A B
A B A
B
A
B
(A B) A
B
A
B
Ako grana (put, staza) stabla sadri re ceni cni atom (propozicijsko slovo) i
njegovu negaciju, nazivamo je zatvorenom. Stablo je zatvoreno ako su mu sve
grane zatvorene. Ispod zatvorene grane upisuje se krii c. Za slu caj propozicijske
logike, svaka re cenica nad kojomje primijenjeno neko pravilo ozna cava se kva ci-
com. Skup re cenica cije je stablo zatvoreno je nezadovoljiv skup (neispunjiv).
Ispravnost zaklju cka utvr duje se gradnjom stabla za skup re cenica koji sadri
sve premise i negaciju konkluzije. Zaklju cak cije su premise P
1
, ..., P
n
a kon-
kluzija K, ispravan je akko skup re cenica {P
1
, ..., P
n
, K} nije zadovoljiv. Ako
je stablo zatvoreno za neki skup re cenica, onda taj skup nije zadovoljiv.
Primjer 3.13 Ispravnost zaklju cka [A C], [B C], [A B] C utvr duje se
ispitivanjem zadovoljivosti skupa {A C, B C, A B, C}. Gradnja istinitosnog
stabla za taj skup pokazuje da je on nezadovoljiv, tj. da je zaklju cak ispravan.
Pregled pravila za istinitosno funkcionalne veznike.
3.3.0.4 O citavanje stabla
Re cenica S zadvoljiva nezadovoljiva
Broj otvorenih grana sve samo dio nijedna
valjana nevaljana
Ispravnost zaklju cka moemo provjeriti ispituju ci je li zadovoljiv skup
{K}re cenica koji obuva ca sve premise P i negaciju konluzije K. Ako
{K} nije zadovoljiv, zaklju cak ` K jest ispravan. Ispravnost zaklju cka
moemo odrediti i ispituju ci je li negacija njegovog korespondentnog kondi-
cionala nezadovoljiva. Korespondentni kondicional zaklju cka ` K jest
^
P
P
K. Ako
^
P
P K
!
nije zadovoljivo, zaklju cak je valjan.
Zadatak 19 Na otoku, ciji su jedini stanovnici vitezovi koji uvijek govore istinu i var-
alice koje uvijek lau, susre cemo dvojicu domorodaca. Jedan me du njima kae: "Barem
je jedan od nas dvojice varalica." Odredite tko je tko gradnjom istinitosnog stabla!
Odgovor 1 Shema prevo denja: A: Govornik je vitez. B: Drugi stanovnik je
vitez. Formalni zapis:
(A (A B)) ((A B) A).
Rjeenje: govornik je vitez a drugi stanovnik je varalica.
Zadatak 20 Na otoku, ciji su jedini stanovnici vitezovi koji uvijek govore istinu i
varalice koje uvijek lau, susre cemo dvojicu domorodaca. Jedan me du njima, pokazuju ci
na drugoga, kae: "Ja sam varalica ali on nije." Odredite tko je tko gradnjom istinitsnog
stabla!
Zadatak 21 Znamo da to cno jedan od dva kov cega, od kojih svaki ima neki natpis,
sadri blago. Znamo i to da je barem jedan natpis laan. Na prvom, drvenom kov cegu
pie: "Blago je ovdje", a na drugom, eljeznom kov cegu pie: "Blago nije ovdje". Odred-
ite gdje je blago koriste ci metodu gradnje istinitosnog stabla!
3.3.1 Pouzdanost metode istinitosnog stabla
Teorem 5 Ako je stablo za re cenicu S zatvoreno, onda je S tautologija.
Koriste ci oznaku za zatvorenost stabla `
tableaux
S, koja tvrdi da se S moe
dokazati metodom istinitosnog stabla (tj. da je stablo za S je zatvoreno), tvrd-
nju moemo zapisati ovako:
`
tableaux
S S
Dokaz 4 Najprije trebamo dokazati dvije pomo cne tvrdnje (leme) o tome da
pravila prenose istinitost: 1. ako je korijen pravila istinit, onda su istiniti i
njegovi nasljednici, 2. ako je korijen istinit, onda je istinit barem jedan njegov
nasljednik. Leme je lako dokazati pozivanjem na denicije pojedinih veznika.
Za dokaz potpunosti, pretpostavimo suprotno: da je stablo za S zatvoreno a da
je S zadovoljivo. Ako je S zadovoljivo, onda postoji vrednovanje u kojem je
ono istinto. Tada po lemama mora postojati otvorena grana. Kontradikcija.
3.4 Prirodna dedukcija
Dag Prawitz. Ideje i rezultati teorije dokaza. u Novija lozoja matematike.
Cini se da su najistaknutija svojstva Gentzenovih sistema prirodne

dedukcije (i) analiza zaklju civanja do atomarnih koraka, kojima su razd-
vojene deduktivne uloge logi ckih konstanti, i (ii) otkri ce dvovrsnosti
ovih atomarnih koraka, tj. otkri ce uvo denja i uklanjanja, koja stoje u
odre denoj simetri cnoj relaciji.
Encyclopaedia Britannica 98
Najprije, 1934. njema cki je matemati car Gerhard Gentzen razvio
metodu Sequenzen (pravila za konzekvente), koja je bila posebno ko-
risna za izvo denje metalogi ckih rezultata o odlu civosti. Ovakvu je
metodu inicirao Paul Hertz 1932, a sli cnu je metodu opisao Stanislaw
Jashkowski 1934. Sljede ca na redu bila je sli cna metoda bez aksioma
metoda "prirodne dedukcije," koja koristi samo pravila zaklju civanja;
ta je metoda potekla iz sugestije Bertranda Russella iz 1925 a razvili su
je Quine i logi cari iz SAD-e Frederick Fitch i George David Wharton
Berry. Tehnika prirodne dedukcije iroko se koristi u nastavi logike,
iako time demonstracija metalogi ckih rezultata postaje poneto tea
[. . . ]
U sustavu prirodne dedukcije ne tedi se na pravilima transformacija: za
svaki logi cki znak u jeziku kojeg promatramo postoji pravilo za uvo denje i prav-
ilo za uklanjanje tog znaka. Logi cki znakovi u jeziku propozicijske logike su
veznici (uklju cuju ci negaciju). Zaklju civanje se u sustavu prirodne dedukcije
moe opisati kao proirivanje teksta koji sadri premise s izvedenim re cenica na
osnovi jednostavnih koraka u kojima se neka logi cka konstanta ili introducira ili
eliminira.
Dokaz u sustavu prirodne dedukcije za re cenicu R koji polazi od skupa
premisa p: niz re cenica R
1
, . . . , R
n
dokaz je za re cenicu S na osnovi skupa
pretpostavki p ako i samo ako su ispunjeni sljede ci uvjeti:
(i) svaka je re cenica u nizu ili pretpostavka iz p ili je privremena pretpostavka
ili je dobivena putem primjene pravila izvo denja iz prethodnih re cenica u nizu,
(ii) -posljednja re cenica u nizu je re cenica S, tj. R
n
= S
(iii) posljednja re cenica u nizu ne citira niti jednu privremenu pretpostavku
ili re cenicu koja ovisi o nekoj privremenoj pretpostavci (drugim rje cima, nijedna
privremena pretpostavka nije na snazi).
Zadatak 22 Analizirajte sljede ci citat! Alfred Tarski: "Za dokazati: Ako je x = y,
onda je y = x. Dokaz: 1. Po Leibnizovom zakonu, x = y ako i samo ako x ima svako
svojstvo koje ima x i y ima svako svojstvo koje ima x. 2. Zamijenimo u Lebnizovom
zakonu x s y i y s x. Dobivamo: y = x ako i samo ako y ima svako svojstvo x i x ima
svako svojstvo koje ima y. 3. Po zakonu komutacije za logi cko mnoenje, desne strane u
bikondicionalima iz 1. i 2. su ekvivalentne. 4. Lijeve strane, tj. formule x = y i y = x,
moraju tako der biti ekvivalentne. Zato, vrijedi da ako x = y, onda y= x." Izdvojite pravila
dokaza u citatu? Jesu li ona elementarna? Prikaite strukturu dokaza gra cki!
3.4.1 Pregled pravila i usporedba prirodne dedukcije u
Lemmon i Fitch stilu
Oznaka Lemmon Fitch
Pretpostavke navo denje rednih brojeva pretpostavke koje su na snazi
pretpostavki o kojima korak ovisi iznad i s lijeva crte dokaza
Broj koraka u zagradama redni broj ispred re cenice
Pravilo iza dobivene re cenice s citiranjem re cenica na kojima se primjenjuje
Stavljanje pretpostavke van snage izostavljanje broja pretpostavke izlaenje izvan crte poddokaza
Fitch stil dokaza.
3.4.1.1 Konjunkcija
3.4.1.2 Elim
Lemmon
a
1
, ..., a
n
(i) A B
.
.
.
a
1
, ..., a
n
(j) A [ili B] i Elim
Fitch
(i)P
1
... P
i
... P
n
.
.
.
(j)P
i
Elim: i
3.4.1.3 Intro
Lemmon
a
1
, ..., a
n
(i) A
.
.
.
b
1
, ..., b
m
(j) B
.
.
.
a
1
, ..., a
n
, b
1
, ..., b
m
(k) A B [ili B A] i,j Intro
Fitch
(i)P
1
(j)P
n
.
.
.
(k)P
1
... P
n
Intro: i,...,j
3.4.1.4 Disjunkcija
3.4.1.5 Elim
Lemmon
a
1
, ..., a
s
(i) A B
.
.
.
j (j) A pretpostavka
.
.
.
b
1
, ..., b
t
(k) C
.
.
.
l (l) B pretpostavka
.
.
.
c
1
, ..., c
u
(m) C
.
.
.
Pret (n)..C i, j, k, l, m Elim
gdje Pret = {a
1
, ..., a
s
} {b
1
, ..., b
t
} {j} {c
1
, ..., c
u
} {l}
Fitch
(i) P
1
... P
n
.
.
.
(j) P
1
.
.
.
(k) S
(l) P
n
.
.
.
(m) S
.
.
.
(n) S Elim: i, j-k,..., l-m
3.4.1.6 Intro
Lemmon
a
1
, ..., a
n
(i)..A
.
.
.
a
1
, ..., a
n
(j)..A B [ili B A] i Intro
Fitch
(i)P
i
.
.
.
(j)P
1
... P
i
... P
n
Intro: i
3.4.1.7 Kondicional
3.4.1.8 Elim
Lemmon
a
1
, ..., a
n
(i) A B
.
.
.
b
1
, ..., b
m
(j) A
.
.
.
a
1
, ..., a
n
, b
1
, ..., b
m
(k)..B i, j Elim
Fitch
(i)A B
.
.
.
(j)A
.
.
.
(k)B Elim: i,j
3.4.1.9 Intro
Lemmon
i (i) A
.
.
.
a
1
, ..., a
n
(j) B
.
.
.
{a
1
, ..., a
n
} {i} (k) A B i, j Intro
Fitch
.
.
.
(i) A
.
.
.
(j) B
(k) A B Intro: i-j
3.4.1.10 Negacija
3.4.1.11 Elim
Lemmon
a
1
, ..., a
n
(i) A
.
.
.
a
1
, ..., a
n
(j) A i Elim
3.4.1.12 Elim
Fitch
(i)A
.
.
.
(j)A Elim: i
3.4.1.13 Intro
Lemmon
i (i) A
.
.
.
a
1
, ..., a
n
(j) [bilo koja eksplicitna kontradikcija]
.
.
.
{a
1
, ..., a
n
} {i} (k) A i, j Intro
Fitch
.
.
.
(i) A
.
.
.
(j)
(k) A Intro: i-j
3.4.1.14 Neistina (apsurd, falsum)
3.4.1.15 Elim
Fitch
(i)
.
.
.
(j)A Elim: i
3.4.1.16 Intro
Fitch
(i)A
.
.
.
(j)A
.
.
.
(k) Intro: i, j
3.4.1.17 Bikondicional
3.4.1.18 Elim
Lemmon
a
1
, ..., a
n
(i)..A B
.
.
.
a
1
, ..., a
n
(j)..(A B) (B A) i D
Fitch
(i)A B [ili B A]
.
.
.
(j)A
.
.
.
(k)B Elim: i, j
3.4.1.19 Intro
Lemmon
a
1
, ..., a
n
(i)..(A B) (B A)
.
.
.
a
1
, ..., a
n
(j)..A B [ili B A] i D
Fitch
(i) A
.
.
.
(j) B
.
.
.
(k) B
.
.
.
(l) A
(m) A B Intro: i-j, k-l
3.4.1.20 Reiteracija
Fitch
(i) A
.
.
.
(j) A Reit: i
Zadatak 23 Usporedite na primjerima po vaem izboru dokazivanje u Lemmon-stilu
koriste ci interaktivnost na adresi http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/analizator/konstruktor.htm
i dokazivanje u Fitch-stilu koriste ci interaktivnost na adresi http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/joj/joj.htm!
3.4.2 Pravila prvog i drugog reda
Razmotrena pravila prirodne dedukcije za istinitosno funkcionalne veznike ne
"lee na istoj razini". Jedna vrsta takvih pravila koristi re cenice da bi se izvela
neka re cenica, druga koristi dokaze da bi se dokazala neka re cenica. Te dvije
vrste pravila, po sugestiji Davida Makinsona, mogli bismo nazvati: (i) izravna
pravila ili pravila prvog reda, koja re cenice ili re cenica na re cenicu, i (ii) neizravna
pravila ili pravila drugog reda, koja doputaju prijelaz sa zaklju cka na zaklju cak.
Primjer 3.14 Pravila drugog reda u Makinsonovom zapisu. A je skup re cenica, ,
1
,
2
, su re cenice.
[Kondicionalan dokaz]
A{}`
A`
[Disjunktivan dokaz]
A {
1
} `
A {
2
} `
A{
1
2
}`
[Reductio ad absurdum]
A{}`
A`
3.4.3 Pitanja za razmiljanja
Zadatak 24 Kojembiste sustavu dokaza dali prednost za svrhu po cetnog u cenja logike?
Zadatak 25 Kako biste objasnili povijesni redoslijed javljanja sustava dokaza (ak-
siomatski; prirodna dedukcija; istinitosno stablo)?
Zadatak 26 Kako se odnose jezi cna i logi cka sposobnost, razumijevanje zna cenja
re cenica i razumijevanje odnosa zna cenja me du re cenicama? Koji od razmotrenih sus-
tava bolje objanjava vezu izme du dviju sposobnosti?
Zadatak 27 Usporedite dva na cina ispitivanja zadovoljivosti: putemistinitosnih tablica
i putemistinitosnog stabla! Koji je me du njima kompleksniji, tj. koji uklju cuje vie koraka
i zahtjeva ve ci "prostor" u memoriji?
Zadatak 28 Kako biste odredili zna cenje izraza elegantni dokaz?
Poglavlje 4
Pouzdanost sustava prirodne
dedukcije za propozicijsku
logiku
Zadatak 29 Ekskluzivna disjunkcija. Prikai P Y Q u konjunktivnoj i disjunktivnoj
normalnoj formi.
Zadatak 30 Je li sljede ce pravilo dokazivanja prihvatljivo:
, P Y Q ` S , P Y Q ` T
, P Y Q ` S Y T
?
Zadatak 31 Iskaite pravila uvo denja (YIntro) i isklju civanja (YElim) za ovaj veznik!
Odgovor 2 Jedno od mogu cih rjeenja:
Y Intro
, P ` Q , P ` Q
` P Y Q [ili QY P]
Y Elim
P Y Q [ili QY P], P ` Q
4.1 Tautoloka posljedica
Q je tautoloka posljedica od P
1
, ..., P
n
ako i samo ako je Q istinito u
svakom vrednovanju u kojemu je svaka re cenica P
1
, ..., P
n
istinita.
Primjer 4.1 DesnoOd(b, a) je analiti cka posljedica re cenice LijevoOd(a, b) jer su
te dvije relacije inverzne. Ipak prvospomenuta re cenica nije tautoloka posljedica druge
50
4.2 Pouzdanost 51
jer metoda istinitosnih tablica zanemaruje zna cenje predikata koji se javljaju u atom-
arnim re cenicama.
Korespondentni kondicional nije tautologija.
Druga re cenica je analiti cka posljedica prve, ali nije njezina tautoloka
posljedica..
4.2 Pouzdanost
Pouzdanost (soundness) zaklju cka i pouzdanost formalnog logi ckog sustava su
razli citi pojmovi. Prvo je svojstvo valjanog zaklju cka cije su sve premise istinite.
Drugo je svojstvo logi ckog sustava, a posebnom slu caju propozicijske logike
rije c je o svojstvu da se u sustavu samo tautoloke posljedice premisa mogu
dokazati.
Primjer 4.2 Prona dite korespondentni kondicional za metodu dokazivanja iz Prim-
jera 29! i umjesto ekskluzivne disjunkcije posluite se s bikondicionalom. Prona dite
52 Poglavlje 4 Pouzdanost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku
protuprimjer!
Protuprimjer za dokaz iz Primjera 29. Jo jedan dobivamo s vrednovanjem 0; 1; 1; 1 za
P; Q; S; T.
Kako moemo biti sigurni da pravila za uvo denje i isklju civanje veznika ne ce
na kraju nekog dugog dokaza uspostaviti konkluziju koja zapravo nije tautoloka
posljedica premisa? Kako moemo znati moemo li se pouzdati u dani formalno-
logi cki sustav? Da bismo postigli takvu sigurnost moramo dokazati pouzdanost
(soundness) sustava.
4.3 Dokaz pouzdanosti
Uvedimo sljede ce oznake:
F
T
, za dio razmatranog deduktivnog sustava koji sadri pravila uvo denja i
isklju civanja za logi cke simbole , , , , , .
`
T
, za odnos dokazivosti u sustavu F
T
Re cenicu zapisanu u inksnomobliku P
1
, ..., P
n
`
T
Q citamo za Qpostoji
formalni dokaz iz premisa P
1
, ..., P
n
u sustavu F
T
ili Q se moe dokazati u
sustavu F
T
pomo cu premisa P
1
, ..., P
n
.
Teorem 6 (Pouzdanost sustava F
T
) Ako P
1
, ..., P
n
`
T
S, onda je S tautoloka
posljedica re cenica P
1
, ..., P
n
.
Dokaz 5 Pretpostavimo da je d neki dokaz sa cinjen u sustavu F
T
. Pokazat
cemo da je bilo koja re cenica koja se javlja u bilo kojem koraku dokaza d tau-
toloka posljedica pretpostavki koje su na snazi u tom koraku. Ova se tvrdnja
ne odnosi samo na re cenice koje su premise dokaza ve c i na re cenice koje se
javljaju u poddokazu, ma koliko duboko one bile "ukopane". Pretpostavke koje
su na snazi uvijek uklju cuju glavne premise dokaza, ali ako promatramo ko-
rak u nekom poddokazu, onda pretpostavke na snazi na tom koraku uklju cuju
sve pretpostavke tog poddokaza. Tvrdnja da je bilo koja re cenica u dokazu
d tautoloka posljedica pretpostavki na snazi u tom koraku povla ci teorem o
pouzdanosti. Naime, ako se S javlja na glavnoj razini u d, onda su P
1
, ..., P
n
jedine pretpostavke na snazi u tom koraku pa je S njihova tautoloka posljedica.
U dokazu tvrdnje koristit cemo dokaz kontradikcijom (reductio ad absur-
dum). Pretpostavimo da postoji korak u dokazu d koji nije tautoloka posljedica
pretpostavki koje su na snazi u tom koraku. nazovimo taj korak nevaljanim
korakom. Nerv dokaza je u tome da se pokae da niti jedno od 12 pravila nije
moglo opravdati taj nevaljani korak. Drugim rije cima, primijeniti cemo dokaz
ispitivanja slu cajeva i pokazati da koje god pravilo iz F
T
primijenimo na tom ko-
raku uvijek dobivamo kontradikciju. Ta nam cinjenica omogu cuje da zaklju cimo
u dokazima u F
T
ne moe biti nevaljanih koraka.
Elim : Pretpostavimo da je prvi nevaljani korak derivira re cenicu R
putem primjene pravila isklju civanja kondicionala nad re cenicama Q R i
Q koje se javljaju ranije u dokazu d. Neka je A
1
, ..., A
n
popis pretpostavki koje
su na snazi pri derivaciji re cenice R. Ako je ovaj korak nevaljan, onda R nije
tautoloka posljedica re cenica A
1
, ..., A
n
. No pretpostavka o nevaljanosti tog
koraka vodi nas u kontradikciju.
Budu ci da je R prvi nevaljan korak u dokazu d, znamo da su i Q R i
Q valjani koraci, tj. tautoloke posljedice pretpostavki koje su na snazi u tim
koracima. Vano je uo citi da zahvaljuju ci cinjenici da nam F
T
dozvoljava samo
citirati glavne premise i pretpostavke iz poddokaza koje su jo na snazi znamo
da su re cenice koje su na snazi u Q R i u Q tako der na snazi u R. Zato
se pretpostavke za te korake nalaze me du re cenicama A
1
, ..., A
n
. Slika moe
pomo ci:
Restrikcije citiranja ranijih koraka garantiraju da ce pretpostavke koje su na
snazi u ranijim koracima i dalje biti na snazi u koraku koji sadri R. U gornjem
primjeru, pretpostavka A
1
je na snazi u koraku Q R, pretpostavke A
1
i A
2
u
koraku Q, a A
1
, A
2
, A
3
u koraku R.
Pretpostavimo dalje da konstruiramo istinitosnu tablicu za re cenice
A
1
, ..., A
n
, Q R, Q, R.
Pretpostavka da je R nevaljan korak povla ci da mora postojati vrednovanje h, tj.
redak u tablici u kojemu su A
1
, ..., A
n
istinite a R neistinita. Me dutim, Q R i
Q su tautoloke posljedice re cenica A
1
, ..., A
n
i stoga istinite u retku h. No tada
po deniciji za dolazimo do nemogu ce situacije.
Intro: Pretpostavimo da prvi nevaljani korak derivira re cenicu Q R
putem primjene uvo denja kondicionala na neki prethodni poddokaz kojemu je u
pretpostavci Q a u konkluziji R.
Neka su na snazi u koraku Q R pretpostavke A
1
, ..., A
n
. Tada su u
koraku R na snazi pretpostavka Q i pretpostavke A
1
, ..., A
n
. Budu ci da korak
R prethodi prvom nevaljanom koraku, R je tautoloka posljedica pretpostavki Q
te A
1
, ..., A
n
.
Konstrukcija istinitosne tablice za A
1
, ..., A
n
, Q, Ri Q Rmora nas dovesti
do retka h u kojemu su sve A
1
, ..., A
n
istinite a Q R neistinita po pret-
postavljenom nevaljanom koraku. Da bi Q R bila neistinita, (*) Q mora biti
istina i R neistina Budu ci da je R tautoloka posljedica pretpostavke Q zajedno
s A
1
, ..., A
n
, to bi bilo mogu ce samo ako je u tom vrednovovanju Q neistinito.
Ali to protuslovi prethodnom (*).
Elim : Pretpostavimo da prvi nevaljani korak u dokazu d derivira Q iz .
Kako je to prvi nevaljani korak, mora biti tautoloka posljedica A
1
, ..., A
n
.
Pretpostavke na snazi u koraku Q su na snazi i kod . Budu ci je tautoloka
posljedica, jedini na cin da bi to moglo biti je ako A
1
, ..., A
n
nisu TT-zadovoljive
(zadovoljive na istinosnoj tablici). Drugim rije cima, nema vrednovanja u kojemu
su sve re cenice A
1
, ..., A
n
istinite. No tada je Q na isprazan na cin njihova tau-
toloka posljedica (ex falso quodlibet).
Intro : Pretpostavimo da prvi nevaljani korak u dokazu d derivira iz
Q i Q, koje moraju biti tautoloke posljedice od A
1
, ..., A
n
. To je mogu ce
jedino ako pretpostavke A
1
, ..., A
n
nisu it-zadovoljive (zadovoljive na istinosnoj
tablici, zadovoljive pod dodjeljivanjem istinitosnih vrijednosti). No tada je na
isprazan na cin njihova tautoloka posljedica (ex falso falsum).
Zadatak 32 Dokai da Elim i Intro ne mogu generirati nevaljan korak!
Odgovor 3 Pretpostavljamo da je prvi nevaljan korak Elimkoji generira re cenicu
R iz koraka P Qi dva poddokaza, gdje se R izvodi iz premisa koje su na snazi
uz dodatak u prvom slu caju re cenice P, a u drugom re cenice Q. Mogu ca su
dva slu caja obzirom na poloaj re cenice P Q: (i) ona moe biti premisa ili
privremena pretpostavka i (ii) ona moe biti izvedena re cenica. Ispitajmo je li
mogu ce da prvi nevaljani korak derivira re cenicu R u oba slu caja! Prvi slu caj:
nemogu ce vrednovanje
A
1
, ..., A
n
R P Q P Q
>, ..., > >
prvi nevaljani korak jer je R tautoloka posljedice od jer je P Q
{A
1
, ..., A
n
} {P}, jedna od re cenica
odnosno od A
1
, ..., A
n
{A
1
, ..., A
n
} {Q}
Drugi slu caj:
nemogu ce vrednovanje
A
1
, ..., A
n
R P Q P Q
>, ..., > >
prvi nevaljani korak jer je R tautoloka posljedice od jer je P Q
{A
1
, ..., A
n
} {P}, tautoloka posljedica
odnosno od nekog podskupa od
{A
1
, ..., A
n
} {Q} {A
1
, ..., A
n
}
Teorem pouzdanosti daje nam potpunu sigurnost da nikada ne cemo mo ci
dokazati konkluziju koja ne slijedi iz premisa, npr. nikada ne cemo mo ci iz
premise (MalenPas(fido)Sretan(fido)) izvesti konkluziju Sretan(fido).
Korolarij je rezultat kojeg lagano moemo dobiti iz nekog prethodnog teo-
rema. Sada cemo primijeniti teorem pouzdanosti na slu caj na dokaz bez premisa.
Dokaz bez premisa.
Dokaz bez premisa pokazuje da je konkluzija logi cka istina.
Dokaz korespondentnog kondicionala za modus tollendo tollens ne ovisi
ni o kojim premisama jer je to logi cka istina.
Korolarij 7 Ako `
T
S (tj. ako postoji dokaz bez premisa za S), onda je S
tautologija.
Dokaz 6 Po teoremu pouzdanosti izvedene konkluzije su tautoloke posljedice
premisa. Iskaimo teorem druk cije: za svako istinitosno vrednovanje vrijedi
da ako su (*) pod njime istinite sve premise, onda je (**) pod njime istinita
i konkluzija. Budu ci da u ovom slu caju premisa nema, na isprazan je na cin
zadovoljen uvjet (*): to jest, u svakom su vrednovanju istinite sve premise jer ih
nema. Zato mora vrijediti da je konkluzija istinita u svakom vrednovanju: ona
je, dakle, tautologija.

Logike istine
a = a b = b
Tautologije: ???
Dokazivo u F
T
Sretan(a) Sretan(a)

Zahvaljuju ci teoremu pouzdanosti znamo da su samo tautologije dokazive,
ali ne znamo jesu li sve tautologije dokazive.
4.4 Potpunost
Neki formalni logi cki sustav treba imati eljena svojstva deduktivnog sustava:
potpunost i pouzdanost.
Uvjeti koje treba ispuniti ne logi cki aksiomski sustav sa skupom
aksioma T:
Konzistentnost: nema re cenice P takve da T ` P i T ` P.
Potpunost: za svaku re cenicu P vrijedi da T ` P ili T ` P.
Neovisnost: za svaki aksiom A vrijedi da ako A T, onda
(T {A} 0 A.
O cigledno je da je konzistentnost preslab zahtjev za logi cki sustav, zato smo
dokazivali ja ce svojstvo - svojstvo pouzdanosti. U semanti ckom smislu konzis-
4.5 Filozoja logike 59
tentnost zahtjeva mogu cnost da teorija bude istinita, dok potpunost zahtjeva nunu
istinitost teorema formalnog sustava.
Termin potpunost (completness) ima cisto sintakti cko zna cenje kada gov-
orimo o potpunosti ne-logi ckog aksiomatskog sustava S, on iz para kontradik-
tornih re cenica mora mo ci dokazati barem jednu. Kod logi ckog sustava L pot-
punost je pojam koji povezuje semanti cku i sintakti cku dimenziju. U slu caju
razmatranog sustava F
T
semanti cko svojstvo o kojem je rije c je svojstvo biti
tautoloka posljedica.
Utraenju dokaza moe se pojaviti sumnja u mogu cnost sustava F
T
da dokae
svaku tautoloku posljedicu. Moemo li biti sigurni da ce nam uz zadane premise
P
1
, ..., P
n
i njihovu tautoloku posljedicu S sustav omogu citi konstrukciju dokaza
za S iz P
1
, ..., P
n
? Teorem potpunosti daje nam potvrdan odgovor na to pitanje.
Teorem 8 (Potpunost za F
T
) Ako je re cenica S tautoloka posljedica od P
1
, ..., P
n
,
onda P
1
, ..., P
n
`
T
S.
Dokaz ovog teorema zahtijeva dodatna sredstva, pa cemo ga odgoditi za
kasnije.
Dva teorema daju nam sigurnost da se jedino tautologije i tautoloki valjani
zaklju cci mogu dokazati i sigurnost da se sve tautologije i tautoloki valjani za-
klju cci mogu dokazati. Zahvaljuju ci tome moemo biti sigurni da neki tautoloki
valjan zaklju cak ima dokaz i da se za neki tautoloki nevaljan zaklju cak ne moe
prona ci dokaz.
4.5 Filozoja logike
Kada vrednujemo formalni logi cki sustava logike, pitamo se da li njegovi ak-
siomi ili njegova pravila na ispravan na cin opisuju strukturu racionalnog mil-
jenja i kooperativnog komuniciranja. Logika ne moe dati odgovor na pitanje
racionalnosti ili kooperativnosti, ali ih ne moe ni izbje ci: logi cari moraju oprav-
dati na cela koja proglaavaju.
Moemo li se sloiti s Gentzenovom tvrdnjom: "[p]ravila uvo denja pred-
stavljaju svojevrsne "denicije" simbola koji se uvode, a pravila uklanjanja samo
su posljedice tih denicija".
4.5.1 Arthur Prior: problem proizvoljnih pravila
Moemo li uvesti neki veznik na sljede ci na cin:
Intro
A
.
.
.
B AB
i Elim
AB
.
.
.
B B
?
Takva "denicija" dovela bi do kolapsa sustava jer bi svaka re cenica postala
ekvivalentna s bilo kojom drugom.
Je li nuno osloniti se na semantiku da bi se izbjegli ovakvi paradoksi?
Cini se da nije. Evo jednog sintakti ckog pojma koji ce onemogu citi Priorov
paradoks. Nuel Belnap je ponudio jedno rjeenje: "zahtjev konzistentnosti za
denicije novih konektiva moemo iskazati na sljede ci na cin: ekstenzija mora
biti konzervativna".
4.5.1.1 Konzervativnost
Neka je zadana logika Ls jezikomJ. Dodavanje veznika u jezik J daje njegovu
ekstenziju J
, a s pravilima za dobivamo logiku L
.
Ekstendirani sustav L
je konzervativan ako za bilo koje P

1
, ..., P
n
, S J
vrijedi da ako P
1
, ..., P
n
`
L
S, onda P
1
, ..., P
n
`
L
S.
4.5.2 Intuicionisti cka logika
Intuicionisti cka logika proizlazi iz L. E. J. Brouwer-ovog pristupa matematici:
matematika je intuitivna konstrukcija objekata i dokaza. Konstruktivni dokaz
treba dati obavijest o objektima.
Primjer 4.3 (Ne-konstruktivan dokaz) Treba dokazati da postoje dva iracionalna
broja x i y takva x
y
jest racionalan. Ispitajmo pojedina can slu caj (trebamo znati da je
2 iracionalan i da (
2
)
2
=

2
(
2)
=

2
2
= 2). Dokaz zapo cinjemo s
pravilom isklju cenja tre cega, A A. Dobivamo ili (i)
2
jest racionalan broj ili (ii)
2
nije racionalan broj. Primijenimo pravilo isklju civanja disjunkcije i ispitujemo
slu cajeve. Ako (i), onda je teorem dokazan i traeni x = y =

2. Ako (ii), onda
(
2
)
2
=

2
(
2)
=

2
2
= 2 i traeni x =

2
2
a y =

2. Ovaj dokaz ne
govori to je slu caj: (i) ili (ii) i koji objekti zadovoljavaju traeni uvjet. Zbog toga se u
intuicionisti ckoj logici zakon isklju cenja tre ceg odbacuje u svom op cenitom obliku.
Poglavlje 5
Uvod u kvantikaciju
5.1 Kvantikacija u prirodnom jeziku
Uprirodnomjeziku susre cemo izraze poput neki, ve cina, baremjedan, skoro
svi, tri, samo jedan.... Njima ozna cavamo koliko predmeta zadovoljava odre deni
uvjet. Takvi se izrazi nazivaju determinatorima. Kada determintor poveemo s
op com imenicom dobivamo imeni cku frazu. Na primjer, neka kocka, samo
jedan dodekaedar,... Na ovaj na cin determiniranu imeni cku frazu nazivamo u
logici kvanticiranim izrazom.
Primjer 5.1 U re cenici Svatko voli nekoga zamjenice svatko i netko moemo
shvatiti kao: svaka osoba i neka osoba.
Logi cka svojstva kvanticiranih re cenica u velikoj mjeri ovise o primijen-
jenom kvantikatoru.
Primjer 5.2 Svi ameri cki lmovi imaju sretan zavretak. "Love story" je ameri cki
lm. Dakle, on ima sretan kraj - valjano i nepouzdano. Ve cina ameri ckih lmova ima
sretan zavretak. "Love story" je ameri cki lm. Dakle, on ima sretan kraj - nevaljano, ali
prihvatljivo pod uvjetom da je op cenita premisa to cna i u nedostatku daljnjih obavijesti.
Nijedan ameri cki lm nema sretan zavretak. "Love story" je ameri cki lm. Dakle, on
ima sretan kraj - nevaljano.
5.1.1 Sloene i jednostavne re cenice
Jesu li kvanticirane re cenice (re cenice u kojima se javlja kvantikacijski izraz)
sloene ili jednostavne re cenice? U nekim slu cajevima cini se o ciglednim da su
sloene.
Primjer 5.3 Svaka ptica svome jatu leti - bi se moglo razumjeti kao otvorena kon-
junkcija re cenica Ptica(x) LetiPrema(x, jato_od(x)) gdje na mjesto koje zauzima
x treba uvrtavati redom individualne konstante koje zastupaju predmete na koje se tvrd-
nja primijenjuje. Kada takvih predmeta ima nepregledno mnogo ili ako nema na cina da
se imenuje svaki predmet, ovakvo razlaganje ne ce biti izvedivo.
5.1.2 Skrivena kvantikacija
Vremenski prilozi mogu unijeti skrivenu kvantikaciju iako u tom slu caju nema
determinatora koji se vezuje uz op cu imenicu.
61
62 Poglavlje 5 Uvod u kvantikaciju
Primjer 5.4 U re cenici Thai uvijek jede sa tapi cima prilog uvijek je implicitni
kvantikator koji zna ci u svakom trenutku.
Kada se tvrdi da je neka re cenica K logi cka posljedica re cenice P, tada nije
dovoljno samo motriti koje su aktualne istinosne vrijednosti tih re cenica. Tvrdnja
P implicira K govori vie nego ili nije slu caj da P ili je slu caj da K. S P
implicira K tvrdimo da svaka logi cki mogu ca situacija koja cini P istinitom cini
i K istintom.
Implikacija vrijedi samo kad je kondicional valjan. [...] kako
bismo u potpunosti uvaili razliku izme du , odnosno ako-onda
i implikacije, nuno je osvijestiti razliku izme du koritenja i spomin-
janja. [...] Moemo napisati: dreary se rimuje s weary, ali ovdje
spominjemo imena rimuju cih rije ci o kojima govorimo. [...] kada
kaemo da neka tvrdnja ili shema implicira drugu, ne smijemo pisati
implicira izme du tvrdnji ili shema, ve c izme du njihovih imena. Tada
mi spominjemo tvrdnje ili sheme, govorimo o njima [...]
Quine, W.V.O. (1974) Methods of Logic, str. 43.
[...] "striktna implikacija". [...] uo cimo da za tvrdnje s ""
u ulozi glavnog konektiva, istinitost postaje ista stvar kao i valjanost
(istinitost u svim slu cajevima ako imamo istinitost u jednom slu caju)
[...]
Jeffrey, R. (1989) Formal Logic: its Scope and Limits, str. 64.
Materijalna implikacija Striktna implikacija Materijalna implikacija Striktna implikacija
p q p q p implicira q p (p q) p implicira pq
> > > > >
> > >
> > > >
> > >
5.2 Varijable i atomarne ispravno sastavljene formule 63
Hume, David (1711-1776), kotski povjesni car i lozof. Hjumovskim po-
jmom uzro cnosti nazivamo shva canje uzro cne veze kao redovitog slijeda
vrsta doga daja.
Ponekad kondicional koristimo u uzro cnom smislu. Na primjer, (*) Ako
uzme antibiotik, ozdravit ce za dva dana moemo shvatiti u uzro cnom smislu.
Pod takvim tuma cenjem, re cenica (*) ne ce biti istinita za par istinitosnih vri-
jednosti h>, >i ako izlije cenje nije nastupilo zbog antibiotika. Uzro cni kondi-
cional povla ci protu cinjeni cne: to bi bilo da (ni)je bilo i to bi bilo kad bi bilo.
Re cenica (*) povla ci Da nisi uzeo antibiotik, ne bi bio ozdravio za dva dana.
Uzro cni kondicional ako a, onda b sadri skrivenu kvantikaciju svaki (ve cina)
doga daj one vrste kojoj pripada doga daj a, pra ceni su doga dajem one vrste kojoj
pripada b.
Uprirodnimjezicima susre cemo mnoge oblike kvantikacije. Nasuprot tome,
u logici prvog reda koristimo samo dva: i , koji zna ce sve i neto. Ko-
riste ci ih zajedno s istinitosno-funkcionalnim veznicima i predikatom identiteta,
s ova dva kvantikatora moemo sa ciniti brojne koli cinske izraze, poput najvie
jedan, to cno tri, barem n, itd.
Ekspresivna snaga logike prvog reda je ograni cena u odnosu na kvantikaciju.
Mnogi uobi cajni koli cinski izrazi obi cnog jezika ostaju izvan ekspresivnog dosega
ove logike.
Primjer 5.5 Kvantikatori ve cina, manji dio, beskona cno mnogo ne mogu se
iskazati u logici prvog reda.
Zadatak 33 Koriste ci pojmovnu razliku izme du materijalne implikacije (kondicionala),
uzro cnog kondicionala i striktne implikacije pokuajte objasniti paradoksalnu valjanost
sljede cih zaklju caka: (i) Slomit cu nogu danas. Znam da je tako jer znam da nije istina
da ako slomim nogu danas, da cu sutra skijati, (ii) Ne cu umrijeti prije podneva. Znam
da je tako jer znam da nije istina da cu umrijeti prije podneva ako ne popijem jo jednu
alicu kave. Dokaite valjanost zaklju caka (i) i (ii) ako se ako-onda shvati istinitosno-
funkcionalno!
5.2 Varijable i atomarne ispravno sastavljene
formule
Za primjenu kvantikatora u logici prvog reda trebaju nam dodatni simboli:
termi koje nazivamo varijable.
Varijable su vrsta terma.
5.2.1 Varijable i individualne konstante: sli cnosti i razlike
Sli cnost varijabli i individualnih konstanti je sintakti cka: one se javljaju na mjestu
argumenata za predikate i funkcijske simbole.
Primjer 5.6 Inksni zapis funkcije: 2 + 2 i x + y. Preksni zapis predikata:
Cijeni(albert, goriot) i Cijeni(x, y). Predikat ciji su argumenti sloeni termi:
Cijeni(albert, otac(albert)) i Cijeni(x, otac(x)).
Razlika je semanti cka: varijable ne referiraju na predmete. Varijable "zauz-
imaju mjesto" argumenata na na cin koji omogu cuje da se izraze razli citi odnosi
izme du kvantikatora i poloaja argumenata u razli citim predikatima i funkci-
jama.
4. 1272 [...] Kad god se rije c predmet (stvar, entitet,...) ko-
risti na ispravan na cin, ona se u pojmovnompismu izraava varijablom.
Wittgenstein, L. Tractatus Logico-Philosophicus
5.2.2 Ispravno sastavljene formule (isf-e, well-formed
formulas, wffs)
Izraze koji imaju oblik atomarnih re cenica u kojima se na mjestu neke indi-
vidualne konstante nalazi varijabla nazivamo atomarnim ispravno sastavljenim
formulama (isf-ama).
Denicija 1 P(t
1
, ..., t
n
) jest atomarna ispravno sastavljena formula akko t
1
, ..., t
n
5.3 Simboli za kvantikatore 65
jesu termi i P jest n-mjesni predikat.
Primjedba 1 Ako je P atomarna re cenica, onda je P atomarna ispravno sas-
tavljena formula.
Primjer 5.7 Atomarne isf-e: Cijeni(x, otac(x)), Cijeni(x, otac(albert)), Cijeni(albert, otac(albert)).
Atomarne isf s varijablama nisu re cenice. Prije bismo ih mogli shvatiti kao
opis nekog uvjeta. Tek dodavanjem kvantikatora eventualno dobivamo tvrdnju
o tome da neki predmeti zadovoljavaju taj uvjet.
Primjer 5.8 Isf-u Cijeni(x, otac(x)) moemo shavtiti kao uvjet onaj koji cijeni svog
oca. Dodavanjem kvantikatora, na primjer sa svatko dobivamo re cenicu: Svatko je
onaj koji cijeni svoga oca odnosno Svatko cijeni svoga oca. Re cenicu dobivamo i
zamjenom varijable s indvidualnom konstantom. Na primjer, Ivica (je onaj koji) cijeni
svog oca ili Cijeni(ivica, otac(ivica)).
Dodavanje kvantikatora moe vezati varijablu u ispravno sastavljenoj for-
muli.
Podsjetnik
1. U jeziku logike prvog reda moemo koristiti beskona can broj
varijabli. Za ozna cavanje varijabli obi cno se koriste slova t, u, v, w, x, y, z,
bilo s broj canim podznakom ili bez njega.
2. U ispravno sastavljenoj formuli varijable se javljaju na mjestu
koje obi cno zauzima ime.
5.3 Simboli za kvantikatore
5.3.1 Univerzalni kvantikator
Ulogu univerzalnog kvantikatora u prirodnom jeziku obavljaju izrazi poput
sve, svatko, bilo tko,...
x moemo citati na razli cite na cine: "za svaki predmet x (vri-
jedi da)", "svaka je stvar (takva da)", "svaki predmet (zadovoljava uvjet
da)", "sve je (takvo da)",...
Primjer 5.9 xCijeni(x, x) zna ci da svaka stvar x ispunjava uvjet da x cijeni
x. Rijetko kada izri cemo takve tvrdnje o bilo cemu, ma to ono bilo. Gornju tvrdnju
izri cemo misle ci na osobe. Ako kontekstom nije zadana domena iz koje "dolaze sve
stvari", potrebno je ograni citi predmete za koje se tvrdi da ispunjavaju uvjet x cijeni
x na skup osoba. To cinimo ovako: Za svaki predmet x za kojeg vrijedi da je x osoba,
vrijedi da x cijeni x. Prema tome re cenicu Svatko cijeni samoga sebe u formalnom
jeziku zapisujemo x(Osoba(x) Cijeni(x, x)).
5.3.2 Egzistencijalni kvantikator
Egzistencijalni kvantikator koristimo za tvorbu onih izraza koje u prirodnom
jeziku tvorimo pomo cu rije ci neki, barem jedan, ...
x moemo citati: "za barem jedan predmet x (vrijedi da)",
"barem jedna stvar (jest takva da)", "za neki predmet (vrijedi da)", ...
Primjer 5.10 xCijeni(x, x) zna ci da neka stvar x ispunjava uvjet da x cijeni x.
Primjedba 2 Univerzalni i egzistencijalni kvantikatori ne mogu iskazati ograni cenje
domene na osobe koje se u prirodnom jeziku ostvaruje koritenjem zamjenica
svatko i netko.
Primjer 5.11 Re cenicu Netko cijeni samoga sebe moemo prevesti na jezik logike
prvoga reda vode ci ra cuna o ograni cenju domene kao x(Osoba(x) Cijeni(x, x))
umjesto kao xCijeni(x, x).
Primjer 5.12
Svatko cijeni svakoga. xy[(Osoba(x) Osoba(y)) Cijeni(x, y)]
Svatko cijeni nekoga. x[Osoba(x) y(Osoba(y) Cijeni(x, y)]
Netko cijeni nekoga. xy[Osoba(x) Osoba(y) Cijeni(x, y)]
Netko cijeni svakoga x[Osoba(x) y(Osoba(y) Cijeni(x, y))]
Nekoga svatko cijeni. x[Osoba(x) y(Osoba(y) Cijeni(y, x))]
5.4 Isf-e i re cenice
U atomarnoj ispravno sastavljenoj formuli pojava bilo koje varijable je uvijek
slobodna. Polaze ci od atomarnih isf-a moemo izgraditi sloenije isf-e. Sa
zadnja dva uvjeta (6. i 7.) pokazujemo kako se pojava varijable moe vezati.
1. Ako je P isf, onda je i P isf.
2. Ako su P
1
, ..., P
n
isf-e, onda je (P
1
... P
n
) isf-a
3. Ako su P
1
, ..., P
n
isf-e, onda je (P
1
... P
n
) isf-a
4. Ako su P i Q isf-e, onda je (P Q) isf-a.
5. Ako su P i Q isf-e, onda je (P Q) isf-a.
6. Ako je P isf i ako je v varijabla, onda je vP isf i svaka pojava varijable
v u vP je vezana.
7. Ako je P isf i ako je v varijabla, onda je vP isf i svaka pojava varijable
v u vP je vezana.
Vanjske zagrade moemo izostaviti kada one obuhva caju cijelu isf-u.
Primjer 5.13 (i) Zapo cnimo s atomarnim isf-ama Kocka(x) i Malen(x). Prim-
jenompravila 2. dobivamo isf-u (Kocka(x)Malen(x)). (ii) Polaze ci od isf-e LijevoOd(x, y)
primjenom pravila 7. dobivamo yLijevoOd(x, y), gdje je pojava varijable x slo-
bodna a pojava varijable y vezana. (iii) Primjenom pravila 4. na (i) i (ii) dobivamo
((Kocka(x) Malen(x)) yLijevoOd(x, y)). (iv) Primjenom pravila 6. dobivamo
x((Kocka(x)Malen(x)) yLijevoOd(x, y)), dobivamo sloenu re cenicu u kojoj
su pojave svih varijabli vezane. Re cenica tvrdi da je svaka mala kocka s lijeve strane
nekog predmeta.
Podsjetnik
1. Sloene isf-e gradimo polaze ci od atomarnih isf-a primijenju-
ju ci pravila 1-7.
2. Isf-a bez slobodnih varijabli je re cenica.
3. Neki autori isf-u u kojoj je neka varijabla slobodna nazivaju
otvorenom re cenicom.
5.5 Semantika kvantikatora
Kada opisujemo zna cenja razli citih konektiva, opisujemo kako zna cenje sloene
re cenice u kojoj se on javlja ovisi o zna cenju sastavnih re cenica. Zna cenje kvan-
ticiranih izraza ne moemo odrediti na sli can na cin.
5.5.1 Zadovoljavanje
Primjer 5.14 Zna cenje za P, odre dujemo pomo cu zna cenja za P: P je istinito
ako je P neistinito, u protivnom, P je neistinito. Zna cenje za xKocka(x) ne
moemo odrediti pomo cu zna cenja Kocka(x) jer taj izraz nije re cenica.
Za odrediti pod kojim je uvjetima kvanticirana re cenica istinita treba nam
dodatni pojam - pojam zadovoljavanja (satisfaction).
Denicija 2 Predmet o zadovoljava atomarnu isf-u U(x) ako i samo ako o jest
U.
Primjer 5.15 Za predmet a kaemo da zadovoljava uvjet Kocka(x) jer je a kocka.
Za predmet c kaemo da zadovoljava uvjet Kocka(x) V elik(x) jer c jest kocka koja
nije velika.
Pojam zadovoljavanja moe se denirati na razli cite na cine. Ovdje cemo
opisati onaj koji je ugra den u program Tarskis World.
Neka je S(x) isf-a u kojoj je x jedina slobodna varijabla. elimo znati zado-
voljava li odre deni objekt S(x). Ako taj objekt ima ime, recimo b, pravimo novu
re cenicu S(b) tako to zamjenjujemo svaku slobodnu pojavu x-a s individualnom
konstantom b. Ako je nova re cenica S(b) istinita, onda taj objekt zadovoljava
formulu S(x); ako nova re cenica nije istinita, onda taj objekt ne zadovoljava
formulu.
5.5.2 Zadovoljavanje i imena
Ovakav postupak funkcionira dobro sve dok predmeti imaju imena. No, logika
prvog reda ne zahtijeva da svi predmeti imaju imena. Kako denirati zadovolja-
vanje za "bezimene" predmete?
Za tu svrhu Tarskis World ima dodatni popis individualnih konstanti n
1
, ..., n
n
.
elimo li znati zadovoljava li neki bezimeni predmet formulu S(x), uzimamo
prvo slobodno ime s popisa, na primjer n
6
i njime privremeno imenujemo taj
predmet. Potom provjeravamo je li re cenica S(n
6
) istinita.
Uz pomo c pojma zadovoljavanja moemo denirati uvjete istinitosti za re cenicu
xS(x). Ona ce biti istinita ako i samo ako postoji predmet koji zadovoljava isf-u
S(x). Sli cnim na cinom deniramo uvjete istinitosti za xS(x).
Denicija 3 Re cenica xS(x) je istinita ako i samo ako svaki predmet zado-
voljava ispravno sastavljenu formulu S(x).
Denicija 4 Re cenica xS(x) je istinita ako i samo ako barem jedan predmet
zadovoljava ispravno sastavljenu formulu S(x).
U gornjim denicijama preutno pretpostavljamo da nam je zadana jasno
odre dena kolekcija predmeta o kojima je rije c.
Primjedba 3 U vrednovanju re cenice xKocka(x) Tarski
0
s World uzima u
obzir samo predmete koji se javljaju u prozoru koji opisuje "svijet" o kojemu je
rije c.
Op cenito, re cenice koje sadre kvantikatore istinite su odnosno neistinite
samo u odnosu na neku domenu rasprave (domenu kvantikacije, podru cje rasprave,...).
Ponekad intendirana domena obuhva ca sve predmete.
5.5.2.1 Konvencije zapisa
Oznaka S(x) ili P(y) stoji za moda sloenu isf-u logike prvog reda. Varijabla
u zagradama zastupa samo slobodne pojave te varijable.
Primjer 5.16 P(y) moe stajati za x(LijevoOd(x, y)DesnoOd(x, y)). Utom
slu caju P(b) ozna cava x(LijevoOd(x, b) DesnoOd(x, b))
Podsjetnik
Kvanticirane re cenice izraavaju tvrdnje o nekom intendira-
nom podru cju rasprave.
Re cenica xS(x) je istinita ako i samo ako svaki predmet iz po-
dru cja rasprave zadovoljava isf-u S(x).
Re cenica xS(x) je istinita ako i samo ako neki predmet iz po-
5.5.3 Razlaganje u kona cnoj domeni
Neka je podru cje rasprave kona cno i neka svaki predmet ima ime i to samo jedno.
Neka je popis imena n
1
, ..., n
n
. Tada xS(x) moemo zapisati kao S(n
1
) ...
S (n
n
) jer su te re cenice pod danim uvjetima istovrijedne. Jednako tako, xS(x)
moemo zapisati kao S(n
1
) ... S (n
n
).
Kod kombiniranih kvantikatora ra clanu po cinjemo s lijeve strane.
Primjer 5.17 xyR(x, y) ra clanjujemo: 1. korak
yR(n
1
, y)
| {z }
1
... yR(n
n
, y)
| {z }
n
zatim 2. korak
(R(n
1
, n
1
) ... R(n
1
, n
n
))
| {z }
1
... (R(n
n
, n
1
) ... R(n
n
, n
n
))
| {z }
n
5.6

Cetiri aristotelovska oblika
univerzalno-armativan A x(P(x) Q(x))
partikularno-armativan I x(P(x) Q(x))
univerzalno-negativan E x(P(x) Q(x))
partikularno-negativan O x(P(x) Q(x))
AffIrmo; nEgO
Cesta pogreka. Neki P su Q ne moemo prikazati kao x(P(x)

Q(x)). Primjenimo ra clanjivanje. Neka je podru cje rasprave kona cno i
neka svaki predmet ima ime i to samo jedno. Popis imena je n
1
, ..., n
n
.
x(P(x) Q(x)) ra clanjujemo na
(P(n
1
) Q(n
1
)) ... (P(n
n
) Q(n
n
))
Uo cimo da je po deniciji kondicionala ova re cenica istinita kada ni jedan
predmet ne zadovoljava P(x), tj. kada nijedan predmet nije P. No u tim
uvjetima re cenica Neki P su Q nije istinita.
5.6

Cetiri aristotelovska oblika 71
Tradicionalni "logi cki kvadrat" ili "kvadrat opreka". Uo cite da neka prav-
ila vrijede samo pod pretpostavkom egzistencije predmeta koji je A.
Zadatak 34 Pokaimo na kona cnoj domeni da su kontradiktorni sudovi uzajamne
negacije. Neka je podru cje rasprave kona cno i neka svaki predmet ima ime i to samo
jedno. Popis imena je n
1
, ..., n
n
. (i) x(P(x) Q(x)) razlaemo u (ii) ((P(n
1
)
Q(n
1
))...(P(n
n
) Q(n
n
))). (iii) zamijenimo kondicional s disjunkcijom: ((P(n
1
)
Q(n
1
)) ... (P(n
n
) Q(n
n
))), (iv) primjenimo DeMorganov zakon: (P(n
1
)
Q(n
1
)) ... (P(n
n
) Q(n
n
)), (v) primjenimo DeMorganov zakon jo jednom:
(P(n
1
) Q(n
1
)) ... (P(n
n
) Q(n
n
)). Disjunktivna normalna forma (v) upravo
prikazuje x(P(x) Q(x)). Generaliziraju ci moemo utvrditi da vrijedi
x(P(x) Q(x)) x(P(x) Q(x))
Zadatak 35 Kombinacija nekvanticiranih i kvanticiranih re cenica. Neka I stoji
za Ivica ce se iznenaditi, neka su predikatiPozvanNaZabavu(x) i DolaziNaZabavu(x).
Popis imena je n
1
, ..., n
n
. Kako bismo u prirodnomjeziku pro citali (i) x((PozvanNaZabavu(x)
DolaziNaZabavu(x)) I), a kako (ii) x((PozvanNaZabavu(x) DolaziNaZabavu(x))
I?
5.6.1 Razgovorne implikature
Re cenicu Svi P su Q obi cno razumijemo kao da ona povla ci P postoji. No to
nije slu caj, tu postoji konverzacijska ali ne i logi cka implikacija.
Primjer 5.18 Svi studenti koji su predali rjeenja zadataka, dobili su izvrsne ocjene
No nitko nije predao rjeenja pa je re cenica istinita. Konzistentno je nastaviti s re cenicom
Ali nitko nije predao rjeenja.
Razgovorna implikatura moe se osporiti bez stvaranja kontradikcije.
Re cenicu Neki P su Q obi cno razumijemo kao Neki P jesu Q, a neki nisu.
I ovdje je rije c samo o razgovornoj implikaturi.
Primjer 5.19 Neki studenti su posjetili on-line te caj. Zapravo, to su u cinili svi je
konzistentan tekst.
Podsjetnik
1. Svi P su Q ne povla ci, iako u razgovoru sugerira, da postoje
neki P.
2. Neki P su Q ne povla ci, iako u razgovoru sugerira, da svi P
nisu Q.
5.7 Kvantikatori i funkcijski simboli
Promotrimo re cenicu:
xLjubazniji(otac(otac(x)), otac(x))
Ona tvrdi da je sva ciji patrilinearni djed ljubazniji od oca te osobe. Za iskazati
istu re cenicu bez funkcijskih simbola treba nam sloena re cenica
xyz(((OtacOd(x, y) OtacOd(y, z)) Ljubazniji(x, y))
Funkcijski simboli su vrlo korisni u logici prvog reda.
5.7 Kvantikatori i funkcijski simboli 73
Zadatak 36 Iskai re cenicu xCijeni(x, otac(x)) ne koriste ci funkcijske simbole!
Poglavlje 6
Logika kvantikatora
Primjer 6.1 Denirajmo pridjev sli cno po uzoru na Oxford Dictionary of Modern
English kao ono to podsje ca na neto ali nije isto s time. Ako dalje prihvatimo da
isto zna ci podudarati se u svim svojstvima, onda vrijedi Sli cno(a, b) samo ako a ima
neka svojstva koja nema b i a ima neka svojstva koja ima b. Da bismo denirali (i)isto,
(ii)razli cito i (iii)sli cno moramo govoriti o svojstvima: (i)x = y P(P(x)
P(y)), (ii) Razli cito(x, y) P(P(x)P(y)), (iii) Sli cno(x, y) (PQ(P(x)
P(y) Q(x) Q(y)) Podsje ca(x, y, koga?)).
Primjer 6.2 Ona ima sva svojstva pravog prijatelja, Po svemu su sli cni osim u
jednom, ...
Re cenice koje govore o svojstvima ne mogu se iskazati u logici prvog reda.
U logici prvog reda govorimo o predmetima i tvrdimo kako oni imaju odre dena
svojstva i stoje u odre denim odnosima, ali o svojstvima i odnosima ne moemo
govoriti. Zbog toga su re cenice iz prethodnih primjera neiskazive u logici prvoga
reda.
6.1 Tautologije i kvantikacija
Pojam tautologije ui je od pojma logi cke istine. Je li neka re cenica tautoloka,
to odre dujemo pomo cu istinitosne tablice. Kvanticirane re cenice ne moemo
analizirati onako kako analiziramo sloene re cenice u propozicijskoj logici. Sin-
takti cki oblik kvanticirane re cenice je kvantikator-s-varijablom (ispravno_-
sastavljena_formula).
Primjer 6.3
Gornji zaklju cak je o cigledno valjan. U svijetu u kojemu je svaka kocka
malena i u kojemu je svaka stvar kocka, u tom je svijetu tako der i svaka stvar
mala. Pitanje je: je li ovaj zaklju cak tautoloki valjan? Je li ovdje rije c o jed-
nokratnoj primjeni pravila za uklanjanje kondicionala (modus ponendo ponens)?
74
Drugim rije cima, moemo li primjeniti logi cka pravila zanemaruju ci kvantika-
tore?
Protuprimjer. Uo cite da dodekaedar desno zadovoljava isf-u Cube(x)
Small(x).
Protuprimjer pokazuje dvije cinjenice: zaklju cak s egzistencijalno kvanti-
ciranim re cenicama nije valjan i zaklju cak s univerzalno kvanticiranim re ceni-
cama jest valjan ali nije tautoloki valjan. Drugu cinjenicu moemo ovako ob-
jasniti: da smo konkluziju uveli samo primjenom dokazano pouzdanog pravila
modus ponens, to bismo mogli u ciniti u oba slu caja. Budu ci da u jednom od
njih uvo denje konluzije nije uspjelo "o cuvati istinitost", slijedi da ni ispravna
konkluzija nije uvedena na taj na cin.
Primjer 6.4 xKocka(x) xKocka(x) je logi cka istina (re cenica koja je is-
tinita u svim zamislivim okolnostima u kojima ne cega, na to se predikati mogu prim-
jeniti, ima). No, ona nije tautologija: re cenica istinita jedino zahvaljuju ci zna cenju
istintosno-funcionalnih veznika.
76 Poglavlje 6 Logika kvantikatora
Moemo sastaviti re cenicu jednaku u smislu sintakse propozicijske logike (tj. ciji je oblik
A B) koja ne ce biti logi cka istina: xKocka(x) xKocka(x).
Razmotreni primjeri naizgled sugeriraju da u jeziku kvanticiranih re cenica
nema tautologija. Takva indukcija je preuranjena. Ako u bilo kojoj tautologiji
u kojoj se javljaju atomarne re cenice izvrimo zamjenu tako da na mjesto atom-
arnih re cenica upiemo sloene re cenice bilo s kvantikatorima ili bez njih, dobit
cemo opet tautologiju.
Primjer 6.5
U tautologiji A (B A) smo u prvom slu caju A zamijenili s A C, a u
drugom slu caju A smo zamijenili s xSameSize(x, a) a B s xCube(x). U sva
tri slu caja istinitost proizlazi iz zna cenja veznika .
6.1.1 Test tautologi cnosti
Tautologiju moemo dobiti supstitucijomiz razli citih re cenica koje same ne moraju
biti tautologije.
Primjer 6.6
A xSameSize(x, a) (xCube(x) xSameSize(x, a)) za A
A B xSameSize(x, a) za A i (xCube(x) xSameSize(x, a)) za B
A (B A) xSameSize(x, a) za A i xCube(x) za B
Samo je tre cem slu cajem tautoloka re cenica xSameSize(x, a) (xCube(x)
xSameSize(x, a)) dobivena putem supstitucije iz tautologije.
Da bismo ustanovili je li neka kvanticirana re cenica- tautologija, moramo
izdvojiti sastavne dijelove tako da istinitisno-funkcionalna struktura postane vidljiva.
One veznike koji se javljaju u dosegu kvantikatora zanemarujemo, a proma-
tramo samo one logi cke veznike koji se primjenjuju na re cenicama.
Primjer 6.7 xSameSize(x, a)
| {z }
A
(xCube(x)
| {z }
B
xSameSize(x, a)
| {z }
A
)
Postupak izlaganja istinitisno-funkcionalne sintakti cke strukture neke re cenice
moemo razloiti u jedan algoritam.
(i) Kada u re cenici S do dete do kvantikatora ili do atomarne
re cenice zapo cnite s potcrtavanjem. Ako je rije c o kvantikatoru, pot-
crtajte ga kao i cijelu isf-u na koju se on primjenjuje. Ako je rije c o
atomarnoj re cenici, potcrtajte je.
(ii) Kad zavrite s potcrtavanjem re cenice dodjelite joj ime (A,
B, C,...).
(iii) Ako se istovjetni sastavni dio pojavljuje na jo nekommjestu
u re cenici S, dajte mu isto ime, ako ne, upotrebite prvo neiskoriteno
ime.
(iv) Kada do dete do kraja re cenice, zamijenite svaki sastavni dio
sa slovomkoje ga ozna cava. Rezultat nazivamo istinitosno-funkcionalnom
formom re cenice S.
1. (Tet(d) xMaleno(x)) (Tet(d) yMaleno(y));
2. (Tet(d)
A
xMaleno(x)) (Tet(d) yMaleno(y));
3. (Tet(d)
A
xMaleno(x)
B
) (Tet(d) yMaleno(y));
4. (Tet(d)
A
xMaleno(x)
B
) (Tet(d)
A
yMaleno(y));
5. (Tet(d)
A
xMaleno(x)
B
) (Tet(d)
A
yMaleno(y)
C
);
6. (A B) (A C)
Denicija 5 Kvanticirana re cenica logike prvog reda je tautologija ako i samo
ako je njezina istinitosno-funkcionalna forma tautologija.
Primjer 6.8 Odredi istinitosno funkcionalnu formu korespodentnog kondicionala za
zaklju cak:
Je li taj korespondentni kondicional tatologija?
Podsjetnik
1. Pomo cu istinitosno-funkcionalnog algoritma moemo odrediti istinitosno-
funkcionalnu formu re cenice ili zaklju cka u kojima se javljaju kvanticirani
izrazi.
2. Istinitosno-funkcionalna forma razotkriva kako su atomarne re cenice i
kvanticirane re cenice povezane.
78 Poglavlje 6 Logika kvantikatora
3. Kvanticirana re cenica je tautologija ako i samo ako je njezina istinitosno-
funkcionalna forma tautologija.
4. Svaka je tautologija logi cka istina, ali me du kvanticiranim re cenicama
nalazimo mnoge logi cke istine koje nisu tautologije.
5. Mnogi valjani zaklju cci logike prvog reda nisu tautoloki valjani.
Poglavlje 7
Valjanosti i posljedice prvog
reda
Intuitivna ideja o logi ckoj istini i logi ckoj posljedici poziva se na istinitost u
svim logi cki mogu cim okolnostima: re cenica je logi cki istinita ako i samo ako
je istinita u svim logi cki mogu cim okolnostima. Re cenica S je posljedica danih
premisa ako i samo ako je S istinita u svim logi cki mogu cim okolnostima u ko-
jima su sve premise istinite. Preciznost ovih denicija moemo pove cati za slu caj
tautologija i tautolokih posljedica modeliraju ci "logi cki mogu ce okolnosti" kao
redak u istinitosnoj tablici.
Naalost pojmovi tautologija i tautoloka posljedica ne mogu nas dovesti
do eljenog cilja u logici prvog reda: naime oni ne mogu razdijeliti logi cke
istine i logi cke posljedice prvoga reda od drugih re cenica i logi ckih posljedica u
logici prvoga reda. Ono to nam treba je dodatna metoda za analiziranje logi ckih
istina i logi ckih posljedica koje ovise o istinitosnofunkcionalnim veznicima te o
kvantikatorima i identitetu.
Najprije trebamo razrijeiti terminoloki problem: koji naziv dodjeliti takvim
re cenicama i takvim odnosima u logici prvog reda.
Propozicijska logika Logika prvoga reda Op ceniti pojam
Tautologija ?? Logi cka istina
Tautoloka posljedica ?? Logi cka posljedica
Tautoloka ekvivalencija ?? Logi cka ekvivalencija
Nema uvrijeenih naziva, Barwise i Etchemendy predlau sljede ce:
Propozicijska logika Logika prvoga reda Op ceniti pojam
Tautologija Valjana re cenica prvoga reda Logi cka istina
Tautoloka posljedica Posljedica prvoga reda Logi cka posljedica
Tautoloka ekvivalencija Ekvivalencija prvoga reda Logi cka ekvivalencija
Ti se podebljani nazivi odnose na one logi cke istine, posljedice i ekviva-
lencije koje su takve kakve jesu zahvaljuju ci zna cenju istinitosno-funkcionalnih
veznika, kvantikatora i identiteta. Na taj na cin, zanemarujemo zna cenje imena,
predikata (s iznimkom predikata identiteta) i funkcijskih simbola.
Predikat identiteta zauzima posebno mjesto me du predikatima jer samo kod
njega doputamo da se doprinos njegovog zna cenja promatra kao svojstven logici
prvog reda. Razlozi zbog kojih se predikat identiteta tretira kao poseban, "logi cki"
predikat su dvojaki. Oni obuhva caju op cenitost njegove primjene i doprinos u
kvantikacijskoj izraajnosti. Prvo, identitet se javlja u skoro svim jezicima.
Dok je > svojstven aritmetici, teoriji skupova a LijevoOd obi cnom jeziku
i "jeziku blokova" (Tarskis World), dotle je predikat identiteta prisutan u svim
tim jezicima. Drugo, zahvaljuju ci = moemo koriste ci samo dva kvantikatora
79
80 Poglavlje 7 Valjanosti i posljedice prvog reda
iskazati koliki je to can broj predmeta koji ispunjava neki uvjet, koji je najve ci, a
koji najmanji broj takvih predmeta.
Ako moemo re ci je li re cenica logi cki istinita bez da poznajemo zna cenje
predikata (osim identiteta) koji se javljaju u njoj, onda je ta re cenica valjana
re cenica prvoga reda.
Primjer 7.1 xIsteV eli cine(x, x), xKocka(x) Kocka(b) i xyV oli(x, y)
xyV oli(x, y) su logi cke istine (Svaka stvar jednako je sama sebi po svojoj veli cini;
Ako je svaka stvar kocka onda je i b kocka; Svatko voli nekoga ili netko ne voli nikoga).
Pitanje je jesu li to valjane re cenice prvoga reda?
7.1 Metoda zamjene predikata
Je li neka re cenica S valjana re cenica prvoga reda moemo otkriti zamjenju-
ju ci predikate s drugim predikatima, a posebno s besmislenim. Ako se istini-
tost izgubi u tim zamjenama, onda je istinitost posljedica zna cenja po cetn-og/ih
predikata, pa S nije valjana re cenica prvoga reda.
Primjer 7.2 Prva re cenica ne prolazi na testu: xR(x, x), xP(x) P(b) i
xyR(x, y) xyR(x, y)
1. Za provjeru valjanosti i posljedice prvoga reda, zamijenite sve predikate osim
identitetnog s novim simbolima bez zna cenja, paze ci pri tome da u slu caju
kada se neki predikat javlja vie puta, svaku njegovu pojavu zamijenite s
istim predikatom bez zna cenja.
2. Za provjeru valjanosti prvog reda za re cenicu S, pokuajte opisati okolnosti i
dati tuma cenje imena, predikata i funkcija iz S u kojima ce ona biti neistinita.
Ako se takve okolnosti ne mogu zamisliti, S je valjana re cenica prvoga reda.
3. Za provjeriti je li S posljedica prvog reda premisa P
1
, ..., P
n
, pokuajte na ci
okolnosti i tuma cenje u kojem ce S biti neistinito a P
1
, ..., P
n
istinito. Ako
se takve okolnosti ne mogu zamisliti, izvorni je zaklju cak posljedica prvog
reda.
Primjer 7.3 Neka je zadan zaklju cak
Je li ovdje rije c o posljedici prvog reda? Metoda zamjene pokazuje da nije. Istina je
da 1.Logi car(charles_dodgson) i 2. Knji zevnik(lewis_carroll), ali nije istina 3.
(charles_dodgson = lewis_carroll).
7.2 Ekvivalencije prvoga reda i DeMorgan-ovi
zakoni
Augustus DeMorgan
Prethodne tehnike moemo primjeniti i u utvr divanju ekvivalencija prvog
reda. Ako primjena istinitsono funkcionalnog algoritma pokae da su dvije
re cenice tautoloki ekvivalentne, onda su one i ekvivalencije prvoga reda.
Primjer 7.4 Iz (xKocka(x)
A
yDodekaedar(y)
B
) primjenomistinitosno funkcionalnog
algoritma dobivamo (AB), a iz xKocka(x)
A
yDodekaedar(y)
B
dobi-
vamo A B. Dobivene re cenice su tautoloki ekvivalentne, one su jedna instanca
DeMorganovih zakona.
No, DeMorganove zakone i sli cna logi cka na cela moemo primijeniti i un-
utar dosega kvantikatora.
Primjer 7.5 Kontrapozicija: (A B) (B A). (i) x(Kocka(x)
Maleno(x)), (ii) x(Maleno(x) Kocka(x)) su ekvivalentne (ako su sve kocke
malene, onda nita to nije maleno nije kocka, i obratno)
Istraimo primjer! Izdvojimo nekvanticirani dio
(i) P(x) Q(x)
(ii) Q(x) P(x)
P i Q predstavljaju bilo koju isf-u pod uvjetom da ona sadri slobodnu vari-
jablu x i nijednu drugu slobodnu varijablu. Ne moemo zapitati jesu li ove dvije
isf-e ekvivalentne, jer one nisu re cenice. Unato c tome, moemo lako dokazati da
bilo koji predmet koji zadovoljava prvu isf-u (i) tako der zadovoljava i i isf-u (ii).
Dokaz 7 Primijenimo indirektan dokaz (reductio ad absurdum). Pretpostavimo
da postoje okolnosti u kojima neki predmet zadovoljava prvi uvjet (i) i ne zado-
voljava drugi (ii). Uvedimo novo ime za taj predmet - n
1
. Uvrtavanjem dobi-
vamo (i*) P(n
1
) Q(n
1
) i (ii*) Q(n
1
) P(n
1
). Budu ci da je x bila jedina
slobodna varijabla, (i*) i (ii*) su re cenice. Po pretpostavci dokaza i deniciji
zadovoljavanja (i*) mora biti istinita a (ii*) neistinita. No to je nemogu ce jer su
(i*) i (ii*) ekvivalentne po kontrapoziciji.
Denicija 6 Logi cki ekvivalentne isf-e. Dvije isf-e sa slobodnim varijablama
su logi cki ekvivalentne akko ih u bilo kojim mogu cim okolnostima zadovoljavaju
isti predmeti.
Zadatak 37 Iskai prethodnu deniciju na drugi na cin koriste ci deniciju zadovolja-
vanja
10
.
Ako generaliziramo prethodni rezultat (tj. da su dvije formule logi cki ekviva-
lentne ako nije mogu ce da neki predmeti zadovoljavaju jednu a ne i drugu), onda
ce primjena na cela logi ckih ekvivalencija na neku isf-u dati logi cki ekvivalentnu
isf-u, formulu koju zadovoljavaju isti predmeti kao i prvu.
7.2.1 Supstitucija logi cki ekvivalentnih isf-a
Neka su P i Q logi cki ekvivalentne isf-e, koje moda sadre slobodne varijable
i neka je S(P) proizvoljna re cenica koja sadri P kao sastavni dio. Tada ako su
P i Q logi cki ekvivalentne, tj.
P Q
onda su ekvivalentne i S(P) i S(Q), tj. .
S(P) S(Q).
Dokaz na cela supstitucije zahtjeva dodatne tehnike (dokaz indukcijom), pa
ce biti izostavljen ovdje.
Opremljeni s na celom supstitucije moemo dokazati cijeli niz novih ekviva-
lencija.
Primjer 7.6
x(P(x) Q(x)) x(P(x) Q(x)) denicija
x(P(x) Q(x)) dvostruka negacija
x(P(x) Q(x)) DeMorganov zakon
O cigledno je gornje re cenice nisu tautoloki ekvivalentne jer su izmjene izvele "u un-
utranjosti", pod dosegom kvantikatora.
7.2.2 DeMorganovi zakoni za kvantikatore
U propozicijskoj logici DeMorganovi zakoni opisuju vane odnose izme du ne-
gacije, konjunkcije i disjunkcije. Postoji stroga analogija izme du i , te izme du
i .
10
Dvije isf-e sa slobodnim varijablama su logi cki ekvivalentne akko svaka jednolika supstitucija
imena (starih ili novih) na mjestima njihovih slobodnih varijabli daje logi cki ekvivalentne
re cenice.
Primjer 7.7 Neka govorimo o cetiri imenovana bloka: a, b, c i d. Tada ce re cenica
xKocka(x) biti istinita ako i samo ako vrijedi
Kocka(a) Kocka(b) Kocka(c) Kocka(d)
Sli cno re cenica xKocka(x) bit ce istinita ako i samo ako vrijedi
Kocka(a) Kocka(b) Kocka(c) Kocka(d)
Analogija sugerira da bi kvantikatori mogli reagirati na negaciju na sli can
na cin kao konjunkcija i disjunkcija.
Primjer 7.8 xMaleno(x) bit ce istinita ako i samo ako vrijedi
(Maleno(a) Maleno(b) Maleno(c) Maleno(d))
a po DeMorganovom zakonu prethodno vrijedi ako i samo ako
Maleno(a) Maleno(b) Maleno(c) Maleno(d)
A to je istinito ako i samo ako
xMaleno(x)
DeMorganovi zakoni omogu cuju nam da negaciju pomi cemo iza kvantika-
tora.
7.2.2.1 DeMorganovi zakoni za kvantikatore
xP(x) xP(x)
xP(x) xP(x)
Zadatak 38 Pokaite da je negacija univerzalno armativnog suda ekvivalentna par-
tikuralno negativnom sudu i navedite naziv logi ckog na cela koji omogu cuje pojedinu
supstituciju ekvivalentnih isf-a.
.
x(P(x) Q(x))
x(P(x) Q(x))
x(P(x) Q(x))
Zadatak 39 Dokaite ekvivalenciju
. x(P(x) Q(x)) x(P(x) Q(x))
7.3 Jo neke ekvivalencije s kvantikatorima 85
Odgovor 4
x(P(x) Q(x))
x(P(x) Q(x))
7.3 Jo neke ekvivalencije s kvantikatorima
Primjer 7.9 Zamislimo da u svijetu nalazimo to cno n predmeta cija su imena a
1
, ..., a
n
(svaki predmet ima ime). Re cenica x(P(x) Q(x)) istinita je u tim okolnostima ako i
samo ako
(P(a
1
) Q(a
1
)) ... (P(a
n
) Q(a
n
))
Budu ci da je konjunkcija asocijativna dobivamo
(P(a
1
) ... P(a
n
)) (Q(a
1
) ... Q(a
n
))
to je ekvivalentno s
xP(x) xQ(x)
Primjer 7.10 Re cenica x(Kocka(x)Tetraedar(x)) nije ekvivalenta s xKocka(x)
xTetraedar(x). Prva re cenica istinita je u svjetovima a) u kojemu su svi predmeti
kocke, b) u kojemu su svi predmeti tetraedri i c) u kojem su neki predmeti kocke a neki
tetraedri, dok druk cijih predmeta nema. Druga re cenica nije istinita u svjetovima c) tipa.
Zadatak 40 Pokaite da je egzistencijalni kvantikator distributivan prema disjunkciji!
Rjeenje 2 Zamislimo da u svijetu nalazimo to cno n predmeta cija su imena
a
1
, ..., a
n
(svaki predmet ima ime). Re cenica x(P(x) Q(x)) istinita je u tim
okolnostima ako i samo ako
(P(a
1
) Q(a
1
)) ... (P(a
n
) Q(a
n
))
Budu ci da je disjunkcija asocijativna dobivamo
(P(a
1
) ... P(a
n
)) (Q(a
1
) ... Q(a
n
))
to je ekvivalentno s
xP(x) xQ(x)
Zapamtite!
x(P(x) Q(x)) xP(x) xQ(x),
x(P(x) Q(x)) xP(x) xQ(x),
ali
x(P(x) Q(x)) <xP(x) xQ(x),
x(P(x) Q(x)) <xP(x) xQ(x).
7.3.1 Nulta kvantikacija
Za svaku isf-u P u kojoj x nije slobodna varijabla:
xP P,
xP P,
x(P Q(x)) P xQ(x),
x(P Q(x)) P xQ(x).
Ako u re cenici P koja ne sadri slobodne varijable pokuamo upisati bilo
koje ime, to ne cemo mo ci u ciniti, zato je pitanje koji predmet zadovoljava P
istovjetno s pitanjem je li P istinito.
7.3.2 Zamjena vezanih varijabli
Nije vano koje varijable koristimo sve dok se ne susretnemo s kvantikatorima
ciji se dosezi preklapaju.
Za svaku isf-u P(x) i varijablu y koja se ne javlja u P(x):
xP(x) yP(y),
xP(x) yP(y).
Poglavlje 8
Viestruka kvantikacija
8.1 Viestruka primjena jednog kvantikatora
Primjer 8.1 (i) xy[Kocka(x)Tet(y)LijevoOd(x, y)], (ii) xy[(Kocka(x)
Tet(y)) LijevoOd(x, y)] S prvom se re cenicom tvrdi da je neka kocka s lijeve
strane nekog tetraedra. S drugom, da je svaka kocka s lijeve strane svakog tetrae-
dra. Prethodne re cenice zapisane su na na cin da su svi kvantikatori stavljeni sprijeda
(preneksna forma). Preneksna forma ne mora biti naj citljivija. Zapiimo (i) i (ii) na
druk ciji na cin: (i*) x[Kocka(x)y(Tet(y)LijevoOd(x, y))], (ii*) x[Kocka(x)
y(Tet(y) LijevoOd(x, y))]. Novi, ekvivalentni izrazi moda su citljiviji jer imaju
strukturu aristotelovskih re cenica:
(i) Neke kocke
| {z }
su /takve_da_su/_s_lijeve_strane_nekog_tetraedra
| {z }
,
(ii) Sve kocke
| {z }
su /takve_da_su/_svakom_tetraedru_s_lijeva
| {z }
.
Zadatak 41 Neka je podru cje rasprave skup predmeta cija su jedinstvena imena a, b
i c. Prikai xyR(x, y) kao konjunkciju atomarnih re cenica!
Odgovor 5 1. Prvo razlaemo prvi kvantikator s lijeva:
yR(a, y)
| {z }
yR(b, y)
| {z }
yR(c, y)
| {z }
2. Razlaemo slijede ci, posljednji kvantikator:
(R(a, a) R(a, b) R(a, c))
| {z }
(R(b, a) R(b, b) R(b, c))
| {z }
(R(c, a) R(c, b) R(c, c))
| {z }
.
87
88 Poglavlje 8 Viestruka kvantikacija
Zadatak 42 Otvorite Cantors Sentences i Cantors World.
a) Je li u gornjem svijetu istinita re cenica:
xy[(Kocka(x) Kocka(y)) (LijevoOd(x, y) DesnoOd(x, y)]
Ako nije, modicirajte je koriste ci predikat identiteta tako da postane istinita!
b) Je li u ovom svijetu istinita re cenica xy(Kocka(x) Kocka(y))? Ako jest, modi-
cirajte je koriste ci predikat identiteta tako da postane neistinita
11
!
Zadatak 43 Otvorite Freges Sentences i Peirces World. Preina cite veli cinu i poloaj
tako da prvih sedam re cenica bude istinito, a drugih sedam lano.
11
a) Nije istinita. Da bi postala istinita trebamo je modicirati:
xy[(Kocka(x) Kocka(y) x 6= y) (LijevoOd(x, y) DesnoOd(x, y)]
b) Istinita je. da bi postala neistinita trebamo je modicirati:
xy(Kocka(x) Kocka(y) x 6= y)
Kod vrednovanja re cenica s viestrukim kvantikatorima cesto
se pravi pogreka koja proizlazi iz neto cne pretpostavke da se razli cite
varijable primjenjuju na razli cite predmete.
8.1.0.1 Zapamtite
xyP(x, y) implicira xP(x, x)
xyP(x, y) ne implicira xP(x, x)
xP(x, x) implicira xyP(x, y)
8.2 Mjeoviti kvantikatori
Analizirajmo x[Kocka(x) y(Tet(y)LijevoOd(x, y))] u aristotelovskom
stilu, kao svi S su P. Sve kocke x imaju svojstvo y(Tet(y)LijevoOd(x, y)),
tj. da su s lijeve strane barem jednog tetraedra.
Istovrijednu re cenicu mogli smo izraziti u preneksnoj formi (stavljaju ci sve
kvantikatore sprijeda):
xy[Kocka(x) (Tet(y) LijevoOd(x, y))]
Poredak je vaan kada koristimo raznovrsne kvantikatore.
Primjer 8.2 xyV oli(x, y) yxV oli(x, y), ali xyV oli(x, y) <yxV oli(x, y).
Iskaite prethodne re cenice u prirodnom jeziku!
Zadatak 44 Otvorite Arnaults world i napravite svijet u kojem ce sve re cenice biti
istinite.
8.3 Prijevod korak-po-korak
U slu caju kada re cenica u prirodnom jeziku sadri vie od jedne kvanticirane
imeni cke fraze, prijevod na jezik logike prvoga reda moe biti prili cno sloen.
Primjer 8.3 Nijedna kocka koja se nalazi s lijeve strane nekog tetraedra nije s lijeve
strane nekog, od nje ve ceg dodekaedra.
Metodom "korak-po-korak" nazovimo postupak u kojemu u kojemu izdva-
jamo imeni cke fraze i formaliziramo ih jednu za drugom.
Primjer 8.4 Svaka je kocka s lijeve strane svakog dodekaedra. (1) x(Kocka(x)
x je s lijeve strane svakog dodekaedra), (2) y(Dodek(y) LijevoOd(x, y)), (3)
x(Kocka(x) y(Dodek(y) LijevoOd(x, y)))
Primjer 8.5
Nijedna kocka koja se nalazi s lijeve strane nekog tetraedra
nije
s lijeve strane nekog, od nje ve ceg dodekaedra.
(1) x(Kocka(x) koja se nalazi s lijeve strane nekog tetraedra) (x je s lijeve strane
nekog od x ve ceg dodekaedra). (2) x(Kocka(x) x je s lijeve strane nekog tetraedra)
(x je s lijeve strane nekog od x ve ceg dodekaedra) (3) x(Kocka(x) y(Tet(y)
LijevoOd(x, y)) (x je s lijeve strane nekog od x ve ceg dodekaedra) (4) x[(Kocka(x)
y(Tet(y) LijevoOd(x, y))) z(LijevoOd(x, z) Dodek(z) V e ciOd(z, x))]
Zadatak 45 Prevedi koriste ci oznake predikata iz "Tarskis World": 1. Svaki je do-
dekaedar jednak po veli cini nekoj kocki, 2. Svaki predmet koji se nalazi izme du do-
dekaedara je kocka., 3. Svaka kocka koja ima neki predmet iza sebe je malena, 4.
Svaki dodekaedar koji nema nita sa svoje desne strane ima neki predmet s lijeve strane.
Kad dovrite prijevod, otvorite Bolzanos world - sve re cenice moraju biti istinite u tom
svijetu.
8.3.1 Parafraziranje prirodnog jezika
U mnogim slu cajevima "povrinski" oblik re cenice nije istovjetan s njezinim
logi ckim oblikom. Tada "metoda korak-po-korak" nije uspjena.
U prijevodu re cenice s prirodnog jezika na jezik logike prvoga
reda cilj do ci do re cenice koja ima isto zna cenje kao i izvornik. Ponekad
izravno o citavanje kvantikatora ne daje to can prijevod (Primjer 8.6).
Poteko ca posebno nastaje onda kada "aristotelovski oblik" S P
sadri uvjet P koji upu cuje natrag na S, to jest kada treba osigurati
da zamjenica koja se javlja u P uvijek upu cuje na isti predmet kojega
opisuje uvjet S (Primjer 8.7).
Primjer 8.6 Ako neka kocka ima neki predmet ispred sebe, ona je malena.
x[(Kocka(x) yIspred(y, x)) Maleno(x)]
Primjer 8.7 Svaki seljak koji ima magarca tu ce ga (tog magarca) nije ispravno
prikazana s x((Seljak(x) y(Magarac(y) Posjeduje(x, y)) Tu ce(x, y)) -
naime, ta formula nije re cenica jer je pojava varijable y u Tu ce(x, y) slobodna. Rjeenje
zahtijeva dva univerzalna kvantikatora. Na primjer: x[Magarac(x) y((Seljak(y)
Posjeduje(y, x)) Tu ce(y, x))].
Zadatak 46 Izradite prijevod na jezik logike prvoga reda za re cenicu Svaka kocka
koja je iza nekoga dodekadra manja je od njega.
Odgovor 6
x[Kocka(x) y((Dodek(y) Iza(x, y)) ManjeOd(x, y))],
ili
xy[(Kocka(x) Dodek(y) Iza(x, y)) ManjeOd(x, y)],
ili
x[Dodek(x) y((Kocka(y) Iza(y, x)) ManjeOd(y, x))],
ili...
8.3.2 Viezna cnost i ovisnost o kontekstu
Primjer 8.8 "Svatko cijeni neku crvenokosu osobu": (i) Svatko ima voljenu crvenokosu
osobu: xy(Cijeni(x, y) Crvenokos(y)), (ii) Neku crvenokosu osobu vole svi:
xy(Crvenokos(x) V oli(y, x)).
Primjer 8.9 Pod kojim zna cenjem prve premise je sljede ci zaklju cak valjan odnosno
nevaljan: "Svatko cijeni neku crvenokosu osobu. Svatko tko cijeni samoga sebe je
samopouzdan. Dakle, neka crvenokosa osoba je samopouzdana". Dokaite konkluziju
koja slijedi, a nevaljanom zaklju cku prona dite protuprimjer (tj. situaciju u kojoj su sve
premise istinite a konkluzija lana).
Rjeenje 3 Valjani zaklju cak (inferencija, argument):
Izvor viezna cnosti u prirodnim jezicima ponekada je povezan s
redoslijedom u kojem se javljaju kvantikatori. Za uspjean prijevod u
logiku prvog reda potrebno je znati to je sugovornik htio re ci.

Cesto
namjeravano zna cenje moemo otkriti na osnovi konteksta u kojem se
re cenica izrekla.
8.3.3 Prijevodi pomo cu funkcijskih simbola
Intuitivno, funkcije su vrsta relacija. Oslanjaju ci se na tu intuiciju, moemo
zaklju citi da ono to moemo izre ci u logici prvoga reda koriste ci funkcijske
simbole moemo, tako der, izre ci pomo cu relacijskih simbola.
Primjer 8.10 otac(nikomah) = aristotel moemo iskazati kao
OtacOd(aristotel, nikomah)
Re cenica
(f)xStarijiOd(otac(x), x))
kazuje da je otac bilo koje osobe stariji od te osobe. Ako (*) iskaemo kao
xy(OtacOd(y, x) StarijiOd(y, x)),
onda tvrdimo da svaka osoba ima barem jednog oca koji je stariji od nje. Ako
(*f) iskaemo kao
xy(OtacOd(y, x) StarijiOd(y, x)),
onda tvrdimo su svi o cevi bilo koje osobe stariji od nje. Ono to nam zapravo
treba je tvrdnja da svatko ima barem jednog oca (*1)
xyOtacOd(y, x)
i da svatko ima najvie jednog oca (*2)
xyz[(OtacOd(y, x) OtacOd(z, x)) y = z].
Zagledajmo se u (*2): ona zabranjuje situaciju u kojoj netko ima vie od jednog
oca, npr. osoba a ima oca b i oca c. Tada ne bi vrijedilo
(OtacOd(b, a) OtacOd(c, a)) b = c
jer bi antecedent bio istinit a konzekvent neistinit budu ci da b i c nisu razli cita
imena iste osobe. S druge strane, ako znamo otac(a) = b i otac(a) = c, onda
moemo s pravom zaklju citi b = c.
eljeni prijevod daje nam, dakle, konjunkcija (*1)(*2). Nju moemo kra ce
iskazati ovako:
(R)xy[OtacOd(y, x) StarijiOd(y, x) z(OtacOd(z, x) y = z)]
Kada usporedimo (*f) i (*R), o cigledna je uteda na duljini zapisa koju dobivamo
koriste ci funkcijske simbole.
Sve to moemo iskazati koriste ci n-mjesne funkcijske simbole
moemo iskazati koriste ci n + 1-mjesne relacijske simbole, te iden-
titetni predikat. Takvim se prijevodom pove cava sloenost re cenice.
Primjer 8.11 Re cenicu "Majka ne cije majke je mla da od Marije" iskai na dva na cina:
koriste ci funkcijske, a zatim koriste ci relacijske simbole
12
.
Primjer 8.12 "Svaki prirodni broj je ili 0 ili ve ci od nule" Moemo li iskazati ovu
re cenicu koriste ci funkcijske simbole
13
?
8.4 Preneksna forma
Kada prevodimo re cenice iz prirodnog jezika na jezik logike prvoga reda cesto
dolazimo do takvih izraza u kojima su kvantikatori i logi cki veznici pomijeani.
Primjer 8.13 Re cenice poput "Svaka kocka koja je na lijevoj strani nekog tetraedra
nalazi se iza nekog dodekaedra" prikazujemo
x[(Kocka(x) y(Tetra(y) LijevoOd(x, y)) y(Dodek(y) Iza(x, y))]
Unekimslu cajevima ovakav prijevod, iako prirodan, nije najprikladniji. Ponekad
je potrebno preurediti re cenice tako da svi kvantikatori budu sprijeda i svi
veznici straga. za takvu re cenicu kaemo da je u preneksnoj formi budu ci da
su svi kvantikatori sprijeda.
Denicija 7 Ispravno sastavljena formula je u preneksnoj normalnoj formi ako
ili ne sadri kvantikatore ili ima oblik
Q
1
v
1
Q
2
v
2
...Q
n
v
n
P
gdje je svaki Q
i
ili ili , gdje je svaki v
i
varijabla, a u isf-i P ne javlja se niti
jedan kvantikator.
Razli citi su razlozi zbog kojih je potreban prikaz re cenice u preneksnoj formi.
Preneksna forma jasno pokazuje logi cku sloenost neke re cenice. Sloenost u
manjoj mjeri ovisi o broju kvantikatora, a u ve coj o prijelazu s na i obratno.
12
1. xMladjaOd(majka(majka(x)), marija)
2. xyz[MajkaOd(y, z) MajkaOd(x, y) MladjaOd(x, marija)
vw((MajkaOd(v, z) MajkaOd(w, y)) v = y w = x]
13
Ne: x(N(x) (x = 0 x > 0))
S druge strane preneksna forma je sli cna disjunktivnim i konjuktivnim normal-
nim formama i ekstenzivno se koristi u automatiziranim dokazivanjima teorema.
Teorem 9 Za svaku re cenicu postoji njezina ekvivalentna re cenica u preneksnoj
normalnoj formi (zapravo takvih re cenica ima puno).
Primjedba 4 Dokaz teorema na ci cete u to cki 8.4.1.
Za tvorbu preneksne normalne forme oslanjamo se na denicije veznika i na
ekvivalencije prvoga reda:
Podsjetnik:
1. (Pomicanje kvantikatora preko i ) Za svaku isf-u P(x) i
Q(x):
x(P(x) Q(x)) xP(x) xQ(x)
x(P(x) Q(x)) xP(x) xQ(x)
2. (Nulta kvantikacija
14
) za svaku isf-u P u kojoj x nije slobodan:
xP P
xP P
x(P Q(x)) P xQ(x)
x(P Q(x)) P xQ(x)
3. (Zamjena vezanih varijabli) Za svaku isf-u P(x) i varijablu y
koja se ne javlja u P(x):
xP(x) yP(y)
xP(x) yP(y)
4. (DeMorganovi zakoni za kvantikatore)
xP(x) xP(x)
xP(x) xP(x)
5. (Supstitucija ekvivalentnih isf-a) /S(P) i S(Q) ozna cavaju
re cenice cije su komponente isf-e P i Q/
(P Q) (S(P) S(Q))
Zadatak 47 Iskaimo re cenicu u xP(x) yQ(y) u preneksnoj formi!
Odgovor 7 1. Zamjenimo kondicional s disjunkcijom i negacijom koje jasnije
reagiraju prema kvantikatorima: xP(x)yQ(y).2. Udobivenoj disjunkciji
primijenimo DeMorganove zakone: xP(x) yQ(y). 3.Nulta kvantikacija:
14
Ako u re cenici P koja ne sadri slobodne varijable pokuamo upisati bilo koje ime, to
ne cemo mo ci u ciniti, zato je pitanje koji predmet zadovoljava P istovjetno s pitanjem je li P
istinito.
x(P(x) yQ(y))
| {z }
a
. 4. Nulta kvantikacija nad a daje b: y(P(x) Q(y)).
Zamjena isf-e a s njezinim ekvivalentom b daje: xy(P(x) Q(y)).
Primjer 8.14 Primjer primjene strategije "iznutra prema vani": 1. (xP(x)R(b))
x(P(x) xQ(x)). 2. Nulta kvantikacija: x(P(x) R(b)) x(P(x) xQ(x)).
3. Distribucija prema : x(P(x) R(b)) x(P(x) Q(x)). 4. Denicija
: x(P(x) R(b)) x(P(x) Q(x)). 5. DeMorgan: x(P(x) R(b))
x(P(x) Q(x)). 6. Zamjena varijabli: x(P(x) R(b)) z(P(z) Q(z)). 7.
Nulta kvantikacija: x((P(x) R(b)) z(P(z) Q(z))). 8. Nulta kvantikacija i
denicija za : xz((P(x) R(b)) (P(z) Q(z))).
Primjer 8.15 Re cenicu iz prethodnog primjera 8.13:
x
A
[
z }| {
(Kocka(x) y
|{z}
a
(Tetra(y) LijevoOd(x, y)))
K
z }| {
y
|{z}
b
(Dodek(y) Iza(x, y))]
moemo prikazati u ekvivalentnoj preneksnoj formi:
xyz[(Kocka(x) Tetra(y) LijevoOd(x, y))) (Dodek(z) Iza(x, z))]
Moemo uo citi da nismo jednostavno premjestili kvantikatore na po cetak. y
|{z}
a
je pod
utjecajem jer se nalazi u antecedensu kondicionala. Budu ci je A K A K,
taj ce kvantikator po DeMorganovim zakonima postati univerzalan.
Gornji primjer postupno analiziramo (koriste ci u zapisu predikata samo nji-
hovo po cetno slovo):
x[(K(x) y(T(y) L(x, y))) y(D(y) I(x, y))]
x[(K(x) y(T(y) L(x, y))) y(D(y) I(x, y))] (denicija )
x[y(K(x)T(y)L(x, y))y(D(y)I(x, y))] (nulta kvantikacija+supstitucija)
x[y(K(x) T(y) L(x, y)) y(D(y) I(x, y))] (DeMorgan)
x[y(K(x)T(y)L(x, y))z(D(z)I(x, z))] (zamjena varijabli)
xy[(K(x)T(y)L(x, y))z(D(z)I(x, z))] (nulta kvantikacija)
xyz[(K(x)T(y)L(x, y))(D(z)I(x, z))] (nulta kvantikacija)
xyz[(K(x) T(y) L(x, y)) (D(z) I(x, z))] (denicija )
Zadatak 48 Neka varijabla x nije slobodna u isf-i Q. Dokaite ekvivalencije:
a) xP Q x[P Q],
b) xP Q x[P Q],
c) Q xP x[Q P],
d) Q xP x[Q P]!
Ozna cite zvjezdicom korake koji ne bi bili doputeni ako bi varijabla x bila slobodna u
Q!
Odgovor 8 a)
xP Q
xP Q
xP Q
xP xQ
x[P Q]
x[P Q]
c)
Q xP
Q xP
x[Q P]
x[Q P]
d)
Q xP
Q xP
xQ xP
x[Q P]
x[Q P].
8.4.1 Dokaz teorema o preneksnoj normalnoj formi
Teorem 10 Za svaku isf-u P postoji isf Q u prenesknoj normalnoj formi takva
da P Q.
Za dokazati postojanje preneksne normalne forme za bilo koju isf-u logike
prvoga reda moramo se osloniti na dokazni postupak stroge indukcije (matem-
ati cke indukcije, pogledajte 17). Taj postupak moemo primijeniti zahvaljuju ci
cinjenici da je pojam isf-e deniran na induktivan na cin: opisom osnovnih slu ca-
jeva (atomarne isf-e), opisom na cina kako se iz danih isf-a dobivaju nove, te
navo denjem cinjenice da isf-e ne mogu nastati ni na koji drugi na cin. Ako
pokaemo [osnovni korak] da za atomarne isf-e vrijedi traeno i ako pokaemo
[induktivni korak] da ako traeno vrijedi za dane isf-e, onda ono vrijedi i iz njih
dobivenim isf-ama, tada cemo pokazati da traeno vrijedi za sve isf-e, jer su one
ili atomarne ili su dobivene po pravilima tvorbe.
Uosnovnomkoraku trebamo dokazati da svaka atomarna isf ima svoju prenek-
snu formu. Po deniciji preneksne forme, atomarna isf ve c jest u preneksnoj
normalnoj formi jer ne sadri kvantikatore.
U induktivnom koraku moramo pokazati da se traeno svojstvo "naslje duje"
u primjeni pravila tvorbe za sloene isf-e. Budu ci da pravila tvorbe pokrivaju nas-
tanak novih isf-a iz ve c danih putem primjene veznika i kvantikatora, potrebno
je ispitati svaki mogu ci na cin dobivanja novih isf-a.
[Slu caj P] Pretpostavimo da P ima svoju preneksnu formu. Dakle, za neku
isf-u S bez kvantikatora vrijedi
P Q
1
v
1
...Q
n
v
n
S,
gdje je svaki Q
i
ili ili , gdje je svako v
i
varijabla, a u isf-i S ne javlja se niti
jedan kvantikator. Denirajmo funkciju alt koja mijenja kvantikatore:
alt(Q
i
) =
ako je Q
i
univerzalni kvantikator,
ako je Q
i
egzistencijalni kvantikator.
Po na celu zamjene ekvivalentnih isf,
P Q
1
v
1
...Q
n
v
n
S.
Primjenom DeMorganovog zakona dobivamo traenu preneksnu formu:
alt(Q
1
)v
1
...alt(Q
n
)v
n
S.
[Slu caj RS] Pretpostavimo da R i S imaju svoju preneksnu formu. Dakle,
za neke isf-e F i G bez kvantikatora vrijedi:
R Q
1
v
1
...Q
n
v
n
F,
S Q
n+1
v
n+1
...Q
n+k
v
n+k
G.
Oslanjaju ci se na na celo zamjene varijabli, zamijenimo sve pojave varijabli v
1
, ..., v
n+k
u kvantikatorskomdijelu i u matricama F i Gs novimvarijablama w
1
, ..., w
n+k
.
Varijable w
1
, ..., w
n+k
trebaju se razlikovati i od varijabli, ako takvih ima, cije
su pojave slobodne u F i G. Ozna cimo s F
v
w
i G
v
w
matri cne isf-e koje dobivamo
takvom zamjenom varijabli. Dobivamo:
R Q
1
w
1
...Q
n
w
n
F
v
w
,
S Q
n+1
w
n+1
...Q
n+k
w
n+k
G
v
w
.
Na kraju, oslanjaju ci se na cinjenicu da niti jedna varijabla w
1
, ..., w
n+k
nema
slobodnu pojavu u F i G, koritenjemna cela "nulte kvantikacije" za -slu cajeve
i na cela distributivnost prema , dobivamo traenu preneksnu formu:
Q
1
w
1
...Q
n
w
n
Q
n+1
w
n+1
...Q
n+k
w
n+k
(F
v
w
G
v
w
).
[Slu caj R S] Pretpostavimo da R i S imaju svoju preneksnu formu.
Dakle, za neke isf-e F i G bez kvantikatora vrijedi:
R Q
1
v
1
...Q
n
v
n
F
v
w
,
S Q
n+1
v
n+1
...Q
n+k
v
n+k
G
v
w
.
Oslanjaju ci se na na celo zamjene varijabli, zamijenimo sve pojave varijabli v
1
, ..., v
n+k
u kvantikatorskomdijelu i u matricama F i Gs novimvarijablama w
1
, ..., w
n+k
.
Varijable w
1
, ..., w
n+k
trebaju se razlikovati i od varijabli, ako takvih ima, cije
su pojave slobodne u F i G. Dobivamo:
R Q
1
w
1
...Q
n
w
n
F
v
w
,
S Q
n+1
w
n+1
...Q
n+k
w
n+k
G
v
w
.
Koriste ci na cela iz zadatka na str. 48 i cinjenicu da niti jedna varijabla w
1
, ..., w
n+k
nema slobodnu pojavu u F i G, dobivamo traenu preneksnu formu:
alt(Q
1
)w
1
...alt(Q
n
)w
n
Q
n+1
w
n+1
...Q
n+k
w
n+k
(F
v
w
G
v
w
).
[Slu caj xP] Pretpostavimo da P ima svoju preneksnu formu. Dakle, za
neku isf-u N u preneksnoj formi vrijedi:
P N.
Koriste ci na celo supstitucije ekvivalentnih isf-a, dobivamo traenu preneksnu
formu:
xN.
Zadatak 49 Dokaite slu cajeve P Q, P Q i xP!
Odgovor 9 (Slu caj P Q) Zaklju cujemo sli cno kao za konjunkciju i uz potrebne
modikacije dobivamo
Q
1
w
1
...Q
n
w
n
Q
n+1
w
n+1
...Q
n+k
w
n+k
(F
v
w
G
v
w
).
[Slu caj P Q] Kombiniramo dokaz za kondicional i konjunkciju i dobivamo
najprije:
[alt(Q
1
)w
1
...alt(Q
n
)w
n
Q
n+1
w
n+1
...Q
n+k
w
n+k
(F
v
w
G
v
w
)]
[Q
1
w
n+k+1
...Q
n
w
2n+k
alt(Q
n+1
)w
2n+k+1
...alt(Q
n+k
)w
2n+2k
(G
v
w
F
v
w
)]
a zatim:
alt(Q
1
)w
1
...alt(Q
n
)w
n
Q
n+1
w
n+1
...Q
n+k
w
n+k
Q
1
w
n+k+1
...Q
n
w
2n+k
alt(Q
n+1
)w
2n+k+1
...alt(Q
n+k
)w
2n+2k
(G
v
w
F
v
w
).
[Slu caj xP] Zaklju cujemo sli cno kao kod univerzalnog kvantikatora i dobi-
vamo:
xN.
Zadatak 50 Primjenite postupak koji se koristio u gornjem dokazu da biste odredili
jednu preneksnu formu za isf-u:
(xP(x) R(b)) x(P(x) xQ(x)).
Primjenimo strategiju "iznutra prema vani" i izdvojimo slu cajeve:
(xP(x) R(b))
| {z }
1
x(P(x) xQ(x))
| {z }
2
| {z }
3
| {z }
4
.
Slu caj 1: x(P(x) R(b)). Slu caj 2: y(P(x) Q(y)). Slu caj 3: xy(P(x) Q(y)).
Slu caj 4: zuv[(P(z) R(b)) (P(u) Q(v))].
Poglavlje 9
Metode dokaza za
kvantikatore
Trebamo otkriti metode dokaza koje ce nam omogu citi da dokaemo sve i samo
valjane implikacije logike prvog reda. Drugim rije cima, cilj nam je prona ci
metode dokaza koje ce nam omogu citi da dokaemo sve ono to slijedi zah-
valjaju ci zna cenju kvantikatora, predikata identiteta i istinitosno-funkcionalnih
veznika. Rezultiraju ci deduktivni sustav, poput onoga koji ce biti izloen ovdje,
zaista ostvaruje ovaj cilj, ali dokaz za tu cinjenicu moramo odgoditi za kasnije.
Po cinjemo s analizom neformalnih obrazaca zaklju civanja. Najprije cemo
razmotriti dokaze u kojima se javlja jedan kvantikator, a zatim cemo razmotriti
viestruku i raznorodnu kvantikaciju.
9.1 Valjani koraci s kvantikatorima
Cetiri su osnovna koraka s kvantikatorima, a u svakom paru jedan ide u suprot-

nom smjeru od drugoga.
9.1.1 Univerzalna eliminacija
Pretpostavimo da nam je kao premisa zadana tvrdnja da je svaki predmet u
domeni diskursa ili kocka ili tetraedar. Pretpostavimo dalje da znamo da je
predmet c u domeni. Slijedi, naravno, da je c ili kocka ili tetraedar.
Op cenito, pretpostavimo da smo ustanovili da xS(x) i da znamo da c imenuje
predmet u podru cju rasprave. Tada moemo s pravom zaklju citi da S(c).
Doista nije mogu ce da neto vrijedi za svaki predmet a da ne vrijedi za
pojedini. To na celo nazivamo univerzalnom instancijacijom ili univerzalnom
eliminacijom. Tradicionalni naziv je: aksiom silogizma. Uo cimo da zahvaljuju ci
univerzalnoj instancijaciji moemo polaze ci od ve c poznate re cenice koja po cinje
s kvantikatorom x(...x...) do ci do re cenice (...c...) u kojoj je kvantikator
uklonjen.
9.1.2 Egzistencijalna introdukcija
Korak dokaza za uvo denje je tako der vrlo jednostavan, no unato c jednos-
tavnosti, on je vaan jer nam omogu cuje da uvedemo taj kvantikator. Pret-
postavimo da smo utvrdili da je predmet cije je ime c - maleni tetraedar. Na
osnovi toga slijedi da je neki premet maleni tetraedar. Nije mogu ce da neki
uvjet ispunjava predmet ciji je ime c a da pri tome taj isti uvjet ne ispunjava niti
jedan predmet. Op cenito, ako smo ustanovili da S(c), onda moemo zaklju citi
xS(x).Ovaj se korak naziva egzistencijalnom generalizacijom ili egzistencijal-
nom introdukcijom.
100
U matemati ckim dokazima, poeljni na cin dokazivanja egzistencijalne tvrd-
nje je konstruktivan. Naime, pokae se koji predmeti ispunjavaju odre deni uvjet,
a zatim se primijeni egzistencijalna generalizacija.
Primjer 9.1 xyz : x
2
+y
2
= z
2
. Za dokaz ovakve egzistencijalne tvrdnje pokae
se na instancu koja zadovoljava uvjet. Ovdje je to trojka brojeva < 3, 4, 5 >, jer 3
2
+
4
2
= 5
2
. Zatim se primjeni egzistencijalna introdukcija (u ovom slu caju triput).
Valjanost ovih koraka nije beziznimna u prirodnom jeziku, gdje nije zado-
voljen uvjet da svako ime imenuje neku postoje cu stvar.
Primjer 9.2 "Djed Mraz ne postoji. Dakle, postoji neto to ne postoji."
Zadatak 51 Formalizirajte gornji primjer!
Odgovor 10
Primjer 9.3
x[Kocka(x) V eliko(x)]
x[V eliko(x) LijevoOd(x, b)]
Kocka(d)
Dokaz. Koriste ci univerzalnu instancijaciju dobivamo:1. ako je d kocka, onda je d veliko
i 2. ako je d veliko onda je d lijevo od b. Koriste ci modus ponens nad 1. i premisom d
je kocka dobivamo da je d veliko. Ponovna primjena modus ponens-a daje nam da je d
lijevo od b. Time smo dobili da je d veliko i da je d lijevo od b. Dakle, po egzistencijalnoj
introdukciji neto je veliko i lijevo od b.
102 Poglavlje 9 Metode dokaza za kvantikatore
Osim egzistencijalne introdukcije, postoje i drugi na cini da se dokae egzis-
tencijalna re cenica. Moemo koristiti dokaz kontradikcijom (reductio ad absur-
dum) pretpostavljaju ci xP(x) i izvode ci iz toga . Ovakava metoda dokazi-
vanja je manje zadovoljavaju ca jer ne pokazuje na predmet koji zadovoljava
P(x). U intuicionisti ckoj logici takav dokaz nije prihvatljiv.
Za zapamtiti
1. Univerzalna instancijacija: Iz xS(x) izvedite S(c) ako c
ozna cava neki predmet iz predmetnog podru cja.
2. Egzistencijalna generalizacija: Iz S(c) izvedite xS(x) ako c
ozna cava neki predmet iz predmetnog podru cja.
9.1.3 Metoda egzistencijalne instancijacije
Egzistencijalna instancijacija je jedna od zanimljivijih i "pronjenijih" metoda
dokaza. Ona omogu cuje da dokaemo rezultate polaze ci od ezgzistencijalne
re cenice. Neka predmetno podru cje obuhva ca svu djecu i neka nam je re ceno
da su neka djeca kod ku ce. Na osnovi ovih cinjenica ne moemo ni za koje
odre deno dijete, recimo za Martina, znati je li kod ku ce. No ono to moemo
u ciniti jest to da damo "privremeno ime" jednom od one djece koja su kod ku ce.
To ime moemo koristiti da bismo ozna cili dijete koje zadovoljava dani uvjet
paze ci pri tome da to ime ne bude istovjetno ni s jednim imenom koje se ve c
javlja u premisama.
U svakodnevnom ivotu ovakvo se zaklju civanje javlja kada znamo da neka
osoba zadovoljava odre deni uvjet ali ne znamo koja je to osoba.
Primjer 9.4 Jack Trbosjek je ime koje je Scotland Yard dao nepoznatom po cinitelju
viestrukih ubojstava. na taj na cin uvedeno je ime koje referira na osobu koja je izvrila
zlo cin ma tko ona bila.
Osnovna strategija je sljede ca. Ako je dokazano ili premisama zadano da
xS(x), onda moemo dodijeliti ime jednomod onih objekata koji zadovoljavaju
S(x) pod uvjetom da se to ime ne koristi ni u jednoj re cenici. Neka je to novo
ime c. Tada moemo pretpostaviti da S(c) i dalje ga koristiti u dokazu. Uo cimo
da S(c) nije konkluzija, nego pretpostavka poddokaza. Ovo se pravilo naziva
pravilom egzistencijalne instancijacije ili eliminacije.
U matemati ckim i logi ckim dokazima takav se korak uvodi izrazom "neka
je c (predmet) ono to zadovoljava taj-i-taj uvjet" ili "nazovimo predmet koji
zadovoljava taj i taj uvjet predmetom c".
Primjer 9.5
x[Kocka(x) V eliko(x)]
xKocka(x)
Prve dvije premise su istovjetne kao i u prethodnom primjeru, no tre ca je "slabija". Ako
bismo mogli eliminirati iz tre ce premise, onda bismo imali situaciju jednaku onoj u
prethodnom primjeru. Dokaz: Po tre coj premisi postoji predmet koji je kocka. Neka je
"e" ime za jedan od takvih predmeta. Postupimo isto kao i prije i do ci cemo do toga da
je e velik i lijevo od b. Egzistencijalnom introdukcijom dolazimo do eljene konkluzije.
Zadatak 52 Formalizirajte gornji dokaz.
Odgovor 11
Moramo paziti da u egzistencijalnoj eliminaciji uvijek uvedemo novo ime. U
protivnom mogli bismo do ci do neeljenih posljedica.
Primjer 9.6 Jedna neeljena posljedica bila bi kada bismo zadovoljive premise u cinili
nezadovoljivim. Na primjer da smo u prethodnom primjeru iskoristili ime b doli bismo
do konkluzije xLijevoOd(x, x) to nije mogu ce. Tada bismo trebali zaklju citi da su
premise nezadovoljive, a to nije slu caj.
9.1.4 Metoda op cenitog kondicionalnog dokaza
Jedna me du najvanijimmetodama uklju cuje zaklju civanje o nekomproizvoljnom
objektu radi dokazivanja neku op cenite tvrdnje o svimpredmetima. Ta se metoda
naziva op cenitom metodom kondicionalnog dokaza. Ona je snanija verzija
kondicionalnog dokaza, a po pristupu je sli cna metodi egzistencijalne instan-
cijacije.
Primjer 9.7 Neka podru cje rasprave obuhva ca studente nekog fakulteta. Dobili smo
neke informacije o njima u premisama. Pretpostavimo da pod tim premisama moemo
dokazati da je Doris, student-ica zike bist-ra/ar. Kako bismo mogli dokazati da su svi
studenti zike na tom fakultetu bistri?
Na prvi pogled cini se da ne bismo nikako mogli do ci do takve konkluzije
osim ako Doris nije jedin-a/i student/ica zike na tom fakultetu. Ono tovrijedi
za pojedini predmet ne mora i naj ce ce ne vrijedi za sve. Ali to moemo re ci o
slu caju kada na dokaz da je Doris bist-ra/ar ne koristi nita to bi bilo svojstveno
Doris-u? to ako na temelju premisa nita drugo ne znamo o Doris ve c samo
to da je on/a student/ica izike? to ako bi se dokaz mogao jednako dobro
primijeniti na bilo kojeg studenta zike?
Svatko tko poloi Logiku I. s 5 je bistar.
Svi studenti zike su poloili Logiku I. s 5.
Svi studenti zike su bistri.
Dokaz 8 Dokaz: Neka se ime "Doris" odnosi na proizvoljnog (bilo kojeg stu-
denta zike. Po drugoj premisi, Doris je poloi-o/la ispit iz Logike I s 5. Po prvoj
premisi, slijedi da je Doris bist-ra/ar. No budu ci je Doris proizvoljno odabrani
student zike, slijedi da su sudenti zike bistri.
Drugim na cinom ovo na celo zaklju civanja mogli bismo iskazati rije cima.
"to vrijedi za bilo koga, vrijedi za sve".
Ova metoda je cesta u matematici. neka imamo za dokazati x[P(x)
Q(x)] iz nekih premisa. Najizravniji na cin za u ciniti to jest pretpostaviti da neki
proizvoljni predmet pod imenom c, imenom koje se ina ce drugdje ne koristi,
zadovoljava P(x). Dakle, pretpostavljamo P(c) i pokuavamo dokazati Q(c).
Ako uspijemo u tome, imamo pravo tvrditi x[P(x) Q(x)].
Zamislimo da ho cemo dokazati da svaki prost broj ima iracionalni kvadratni
korijen. Za op ci kondicionalni dokaz moramo pretpostaviti da je p proizvoljni
prosti broj. Na je cilj pokazati da je
p iracionalan. ako uspijemo u tome, op ci

iskaz je dokazan.
Primjer 9.8 Neka je p proizvolji prost broj. Budu ci da je prost, slijedi k
2
/p N
k/p N, te zato k
2
/p N k
2
/p
2
N. Za reductio pretpostavimo da je

p Q.
Zapiimo ga u najmanjem razlomku kao

p = n/m. Moemo provjeriti da n i m nisu
djeljivi s p bez ostatka. Kvadratiraju ci obje strane dobivamo: p = n
2
/m
2
i zato pm
2
=
n
2
. Ali tada slijedi da je n
2
djeljivo s p, pa zato n je djeljivo s p i n
2
je djeljivo s p
2
.Iz
posljednjeg slijedi da je pm
2
djeljivo s p
2
, pa onda je i m
2
djeljivo s p. Ali tada je i m
djeljivo s p. Time smo pokazali da su i n i m djeljivi s p to proturje ci naem izboru n-a
i m-a. Ova kontradikcija pokazuje da je doista
p iracionalan.
Odgovor 12 Prikazat cemo samo dokaz za x/y x
2
/y
2
. x/y promatramo
kao tvrdnju: x/y z(y z = x). Umjesto x y piemo m(x, y), a um-
jesto x
2
piemo k(x, x). U dokazu koristimo kao premise deniciju kvadratne
funkcije (1) i jedan teoremasocijativnosti (2) (xy)(zu) = (xz)(yu)
9.1.4.1 Univerzalna generalizacija
U formalnim sustavima dedukcije, metoda op ceg kondicionalnog dokaza obi cno
se razdvaja u dva dijela: u kondicionalni dokaz i u jednu metodu za dokazivanje
posve op cenitih re cenica xS(x). Ova druga metoda se naziva univerzalnom
generalizacijom ili univerzalnom introdukcijom. Ona nam kae da ako moemo
uvesti novo ime c za proizvoljni predmet iz predmetnog podru cja i tako dokazati
re cenicu S(c), onda moemo zaklju citi xS(x).
Primjer 9.9
x[Kocka(x) Maleno(x)]
xKocka(x)
xMaleno(x)
Uvodimo novo ime d koje zastupa proizvoljnog clana domene. Primijenjuju ci univerzalnu
instancijaciju dvaputa dobivamo 1. ako je d kocka, onda je d maleno i 2. d je kocka. Po
modus ponens dobivamo da je d maleno. Ali d ozna cava proizvoljni objekt u domeni, pa
onda xMaleno(x) slijedi po univerzalnoj generalizaciji.
Svaki dokaz koji koristi op ceniti kondicionalni dokaz moemo pretvoriti u
dokaz koji koristi univerzalnu generalizaciju zajedno s metodom kondicionalnog
dokaza. Pretpostavimo da smo uspjeli dokazati x[P(x) Q(x)] koriste ci
op ci kondicionalni dokaz. To bismo mogli u segmentiranom obliku u ciniti na
sljede ci na cin. Prvo bismo uveli novo ime c koje bi zastupalo proizvoljni pred-
met. Znamo da moemo dokazati P(c) Q(c) to smo i u cinili u originalnom
dokazu. ali budu ci da je c proizvoljni objekt, moemo generalizirati i do ci do
x[P(x) Q(x)].
No mogli bismo tako der univerzalnu generalizaciju promatrati kao poseban
slu caj op ceg kondicionalnog dokaza. Na primjer, ako bismo eljeli dokazati
xS(x) mogli bismo zapo ceti s uvjetom koji zadovoljavaju svi predmeti, npr.
x = x ili Stvar(x) i do ci do konkluzije koja je logi cki ekvivalentna x[x =
x S(x)].
Primjer 9.10
xKocka(x)
xMaleno(x)
x[Kocka(x) Maleno(x)]
Dokaz 9 Neka je d proizvoljni predmet iz domene. Iz prve premise univerzal-
nom eliminacijom dobivamo da je d kocka. Istim postupkom dobivamo da je d
maleno. Po introdukciji konjukcije dobivamo da je d malena kocka. Budu ci je d
proizvoljni predmet, slijedi da su svi predmeti u domeni malene kocke.
Zadatak 53 Izradite neformalni dokaz za sljede ci zaklju cak:
x[(B(x) T(x)) M(x)]
y[(T(y) M(y)) S(y)]
x(B(x) T(x))
zS(z)
Odgovor 13 Po tre coj premisi znamo da postoji stvar koja je B i T. Nazovimo
je b. Po prvoj premisi znamo da je ona M. Po drugoj premisi ona je S. Dakle,
neto je S.
Zadatak 54 Izradite dokaz za sljede ci zaklju cak ako je to mogu ce, u protivnomnapravite
protuprimjer u Tarskis world.
x[(V eliko(x) Tetraedar(x)) Iza(x, b)]
y[(Tetraedar(y) IstiOblik(y, b)) Maleno(y)]
xV eliko(x) xTetraedar(x))
zMaleno(z)
9.2 Dokazi s raznorodnim kvantikatorima
Nema posebnih pravila za dokaze s raznorodnim kvantikatorima. Ali trebamo
biti paljivi kada je rije c o uvo denju novih imena.
Primjer 9.11
y[Djevojka(y) x(Momak(x) V oli(x, y))]
x[Momak(x) y(Djevojka(y) V oli(x, y))]
U prirodnom jeziku: Postoji djevojka koju svi momci vole. Dakle, svaki
momak voli neku djevojku
Dokaz 10 Dokaz. Pretpostavimo premisu. Barem jednu djevojku vole svi
momci. Neka je to djevojka c. Primijenimo generalni kondicionalni dokaz.
Neka je d proizvoljni momak. elimo dokazati da on voli neku djevojku. Ali
svi momci vole c, tako i d voli c. Zato d voli neku djevojku, po egzistencijalnoj
generalizaciji. A kako je d proizvoljno odabran slijedi da svaki momak voli neku
djevojku.
Primjer 9.12
x[Momak(x) y(Djevojka(y) V oli(x, y))]
y[Djevojka(y) x(Momak(x) V oli(x, y))]
?
Dokaz 11 Ovaj nevaljani zaklju cak pokuajmo dokazati u pseudo-dokazu. Pret-
postavimo premisu, tj. da svaki momak voli neku djevojku. Neka je proizvoljni
momak - e. Po premisi e voli neku djevojku. Uvedimo ime f za djevojku koju
e voli.Budu ci da je e proizvoljno ime slijedi da svi momci vole djevojku f. Po
egzistencijalnoj generalizaciji dobivamo da neku djevojku svi momci vole.
Vano je uvidjeti zato je gornje zaklju civanje neispravno. Pogledajmo kako
je ime f dolo u dokaz: kao ime djevojke koju prozvoljni e voli. Ali za nekog
drugog momka mogli smo imenovati neku drugu djevojku. Kada govorimo o uni-
verzalnoj generalizaciji i proizvoljnom objektu vano je da taj proizvoljni objekt
ne smije imati nikoja svojstva osim pretpostavljenih. No kada smo imenovali
djevojku koju momak e voli, onda je e prestao biti proizvoljan (tj. lien svih
svojstava i odnosa).
Za zapamtiti
Neka su S(x), P(x) i Q(x) ispravno sastavljene formule.
1. Egzistencijalna instancijacija: Ako smo dokazali xS(x),
onda moemo odabrati novi simbol individualne konstante c koji za-
stupa bilo koji predmet koji zadovoljava S(x) i pretpostaviti S(c).
2. Op ceniti kondicionalni dokaz: Ako elimo dokazati x[P(x)
Q(x)], onda moemo odabrati novi simbol individualne konstante c,
pretpostaviti P(c) i dokazati Q(c) paze ci pri tome da Q ne sadri niti
jedno ime koje je eventualno bilo uvedeno putem egzistencijalne in-
stancijacije a pod pretpostavkom P(c).
3. Univerzalna generalizacija: Ako elimo dokazati xS(x),
onda moemo odabrati novi simbol individualne konstante c i dokazati
S(c) paze ci pri tome da S(c) ne sadri niti jedno ime koje je eventu-
alno bilo uvedeno putem egzistencijalne instancijacije nakon uvo denja
konstante c.
Zadatak 55 Otvorite Quantier Strategy 1 iz Fitch Exercise Files.
9.2.1 Poznati dokazi
9.2.1.1 Euklidov teorem
Malo znamo o Euklidu, osim da je ivio i nau cavao u Aleksandriji u III. st.
pr. Kr. Njegovi najpoznatiji spisi su Elementi geometrije.Iako nema mnogo
geometrijskih i aritmeti ckih sadraja koje bismo mogli pripisati Euklidu kao nje-
gov izvorni rezultat, ipak Euklidov je poloaj u povijesti znanosti posve izniman.
On je prvi ostvario Aristotelov ideal znanosti izgra duju ci sustav geometrije kao
strogi deduktivni sustav. U tom sustavu 35 re cenica (23 denicije, 5 postulata i
8 op cenitih pojmova)ima ulogu premisa iz kojih putem dokaza bivaju izvedene
glavne geometrijske tvrdnje
15
.
Epohalni Euklidov obrat nije, dakle, u novom sadraju nego u novom obliku
znanosti. Takav oblik znanosti nazivamo aksiomskim sustavom.
15
Primjeri (korijeni denicije to cke seu do elejaca i pitagorejaca; 5. postulat je naputen u
neeuklidskim geometrijama; 8. op cenita ideja ne mora vrijediti kada se primjeni na beskona cne
skupove):
Denicije
1.To cka je ono to nema dijelova.
Postulati:
5. Ako jedan pravac sije ce druga dva pravca, onda se ta dva pravca beskona cno produena
sijeku s one strane s koje je zbroj kutova na presjeku manji od dva prava kuta.
Op cenite ideje:
8. Cjelina je ve ca od svog dijela.
Primjer koji cemo analizirati nije geometrijski nego aritmeti cki i predstavlja
rezultat koji se pripisuje Euklidu. Rije c je o takozvanom Euklidovom teoremu po
kojemu ne postoji najve ci prost broj: xy(Prost(y) y = x), gdje se varijable
proteu nad skupom prirodnih brojeva.
Izvorni dokaz: Prostih brojeva ima vie od bilo koje proizvoljne
mnoine prostih brojeva. Neka su A, B i C prosti brojevi. Kaem da
ima ve ceg prostog broja od A, B i C. Uzmimo najmanji broj DE koji je
mjerljiv s A, B i C. Dodajmo jedinicu DF k DE. Tada EF ili jest ili nije
prost broj. Prvo, neka je EF prost broj. Onda je prona den prost broj
koji je ve ci od A, B i C. Dalje, neka EF nije prost broj. Stoga je djeljiv
s nekim prostim brojem. Neka je taj broj G. Tvrdim da G nije jednak ni
s jednim od brojeva A, B i C. Ako je to ipak mogu ce, neka tako bude.
Budu ci da je DE mjerljiv s A, B i C, mora biti mjerljiv i s G (ako je G
jednak nekom od njih). Ali G mjeri EF, a tada mora mjeriti i ostatak -
jedinicu DF to je besmisleno (*prosti brojevi su ve ci od1!) dakle, G
nije jednak niti jednom od brojeva A, B i C. A po hipotezi je prost broj.
Zato,smo pronali prost broj ve ci od proizvoljnih prostih brojeva A, B
i C.
Modicirani dokaz: Neka je a proizvoljni prirodni broj. Neka je
b produkt svih prostih brojeva manjih od a. Zato svaki prost broj manji
od a dijeli b bez ostatka. Dalje, neka je s(b) = b + 1. Svaki prost broj
dijeli s(b) s ostatkom 1. Ali znamo da se s(b) kao i svaki broj moe
faktorizirati u proste brojeve. Neka je c jedan od njih. O cigledno je da
c mora biti ve ci ili jednak s a (jer svi prosti brojevi manji od a dijele c
s ostatkom 1). Ali a je proizvoljan, pa zato za svaki broj postoji prost
broj koji je ve ci od ili jednak s njime.
Analizirajte pomo cu Fitch-a izvorni dokaz kojeg moete uzeti na adresi
http://www.vusst.hr/~logika/2003/euklid.prf
Slue ci se gore skiciranim "modiciranim dokazom" otkrijte koje se premise
koriste u dokazu i kakav je njihov logi cki status (i.e. jesu li aksiomi, denicije
ili teoremi). U dokazu se koriste pokrate (TautCon, tautoloke posljedice). Osv-
jeite pam cenje s ovim dokazom
http://www.vusst.hr/~logika/2003/mtt.prf
a zatim sami dokaite jednu tautoloku posljedicu koja se koristi u dokazu
http://www.vusst.hr/~logika/2003/prosirMTT.prf
9.2.1.2 Paradoks brija ca
U jednom je gradi cu bio brija c koji je brijao sve one i samo one koji nisu brijali
sami sebe. Pri cu moemo formalizirati ovako:
zx[Brija cIz(x, z)y(Mu skaracIz(y, z) (Brije(x, y) Brije(y, y)))]
Naizgled nema nikakvih logi ckih prepreka za postojanje takvog gradi ca. No,
evo dokaza da takvog gradi ca ne moe biti.
Dokaz 12 Navodni dokaz. pretpostavimo da postoji takav gradi c. Nazovimo
ga Gradin i brija ca u njemu Frane. Po pretpostavci Frane brije sve one i samo
one mukarce koji ne briju sami sebe. Frane ili brije samoga sebe ili ne brije.
U prvom slu caju Frane sebe brije, pa slijedi da se ne brije jer on ne brije one
mukarce koji se briju sami. U drugom slu caju, on sebe ne brije, ali kako Frane
brije sve one koji se ne briju sami, on mora brijati sebe. Iz svake mogu cnosti
slijedi apsurd. Ispituju ci pojedine slu cajeve (isklju cenje disjunkcije) izveli smo
kontradikciju iz po cetne pretpostavke. Kontradikcija pokazuje da je po cetna
pretpostavka lana, pa zaklju cujemo da takvog gradi ca nema niti moe biti.
Seksisti cka pristranost u dokazu: ako je brija c ena, onda nema paradoksa.
Ono to dokaz pokazuje jest da ako postoji takav gradi c onda lokalni brija c dolazi
iz nekog drugog grada ili je brija c ena. Dokaz pokazuje da je sljede ca re cenica
valjana re cenica prvoga reda:
zx[Mu skaracIz(x, z) y(Mu skaracIz(y, z) (Brije(x, y)
Brije(y, y)))]
Zadatak 56 Pokuajte iskazati gornju re cenicu u prirodnom jeziku
16
.
16
zx[Mu skaracIz(x, z) y(Mu skaracIz(y, z) (Brije(x, y)
Brije(y, y)))]
zx[Mu skaracIz(x, z) y(Mu skaracIz(y, z) (Brije(x, y) Y Brije(y, y)))]
Mukarci iz bilo kojeg grada ili briju nekog mukarca ili taj mukarac ne brije sebe.
Poglavlje 10
Formalni dokazi i kvantikatori
10.1 Pravila za univerzalni kvantikator
10.1.1 Univerzalna elminacija ( Elim, uklanjanje
univerzalnog kvantikatora)
xS(x)
.
.
.
B S(c)
Ako smo ustanovili da
xS(x)
i ako je c ime nekog predmeta iz domene na koju se odnose re cenice naeg jezika,
onda moemo zaklju citi daS(c). Tradicionalni iskazi: to vrijedi za sve, vrijedi
i za pojedine. Uo cimo da smo polaze ci od re cenice u kojoj se javlja univerzalni
kvantikator doli do re cenice u kojoj je izostavljen.
10.1.2 Op ceniti kondicionalni dokaz i univerzalna
introdukcija ( Intro, uvo denje univerzalnog kvntikatora)
c P(c)
.
.
.
Q(c)
B x(P(x) Q(x))
c se ne javlja izvan poddokaza u kojem je uveden.
c
.
.
.
P(c)
B xP(x)
c se ne javlja izvan poddokaza u kojem je uveden.
Ako za proizvoljni predmet kojemu smo dodijelili ime c moemo dokazati
P(c), onda moemo zaklju citi da
xP(x).
U varijanti kondicionalnog dokaza: ako pod pretpostavkom da P(c) vrijedi za
112
10.2 Pravila za egzistencijalni kvantikator 113
proizvoljni predmet c moemo dokazati daQ(c), onda moemo zaklju citi
x(P(x) Q(x)).
Vano je uvijek upotrebiti novo ime jer to ime "pokuava referirati" na proizvoljni
predmet, predmet o kojemu ne znamo nita (odnosno u varijanti op cenitog kondi-
cionalnog dokaza: predmet o kojemu ne znamo nita osim da ispunjava uvjet u
pretpostavci poddokaza).
10.2 Pravila za egzistencijalni kvantikator
10.2.1 Egzistencijalna introdukcija
S(c)
.
.
.
B xS(x)
Ako smo ustanovili da S(c), onda moemo zaklju citi da
xS(x).
10.2.2 Egzistencijalna eliminacija
xS(x)
.
.
.
c S(c)
.
.
.
Q
B Q
c se ne javlja izvan poddokaza u kojemu je uveden.
Uvo denje novog, privremenog imena (Neka je c predmet koji zadovoljava
S(x)). Ako pretpostavkom da predmet kojem smo dodijelili novo ime c zado-
voljava uvjet S(x) moemo dokazati Q (u kojem se ne javlja c), onda moemo
zaklju citi da Q.
Zadatak 57 Dokaite valjanost kategori ckog silogizma
17
Barbara koriste ci jednom
17
Raspored pojmova u silogizmu (dovoljno je gledati premise - konkluzija je uvijek S P): 1.
gura MP; SM
2. gura PM; SM
3. gura MP; MS
4. gura PM; MS
Valjani silogizmi
1: BARBARA, CELARENT, DARII, FERIO
2: CESARE, CAMESTRES, FESTINO, BAROCO
3: DARAPTI, DISAMIS, DATISI, FELAPTON, BOCARDO, FERISON
4: BRAMANTIP, CAMENES, DIMARIS, FESAPO, FRESISON
114 Poglavlje 10 Formalni dokazi i kvantikatori
pravilo univerzalne introdukcije a drugi put koriste ci samo pravilo op cenitog kondi-
cionalnog dokaza.
10.2.3 Pravila prirodne dedukcije u Lemmon stilu za
kvantikatore
10.2.3.1 Egzistencijalni kvantikator
10.2.3.2 Intro
p
1
, ..., p
n
(i) P(a)
.
.
.
p
1
, ..., p
n
(j) xP(x) i Intro
10.2.3.3 Elim
p
1
, ..., p
n
(i) xP(x)
.
.
.
j (j) P(a) pretpostavka
.
.
.
q
1
, ..., q
m
(k) Q
.
.
.
Pret (l)..C i, j, k Elim
gdje je Pret = ({p
1
, ..., p
n
} {q
1
, ..., q
m
}) {j} i gdje se konstanta a ne
javlja u Pret
10.2.3.4 Univerzalni kvantikator
10.2.3.5 Intro
p
1
, ..., p
n
(i) P(c)
.
.
.
p
1
, ..., p
n
(i) P(c)
.
.
.
p
1
, ..., p
n
(j) xP(x) i Intro
gdje je c proizvoljno ime koje se ne javlja u re cenicama p
1
, ..., p
n
, j.
10.2.3.6 Elim
p
1
, ..., p
n
(i) xP(x)
.
.
.
10.3 Poddokazi koji opravdavaju dokaze ili re cenice koje opravdavaju druge re cenice? 115
p
1
, ..., p
n
(j) P(c) i Elim
10.3 Poddokazi koji opravdavaju dokaze ili re cenice
koje opravdavaju druge re cenice?
Nedavno je David Makinson upozorio na mogu cnost nastanka nesporazuma ako
se sustav prirodne dedukcije predstavi kao skup pravila o uvo denju logi ckih
konstanti u re cenicu i pravila o uklanjanju logi ckih konstanti iz re cenice. On
upozorava na razliku koja postoji izme du pravila (#) "prijelaza s re cenic-a/e na
re cenicu", kojim se povezuju "stare" i "nove" re cenice i (##) pravila "prijelaza sa
zaklju cka na zaklju cak", kojim se povezuju dva dokaza. Pravila Elimi Intro
mogu se shvatiti kao pravila za transformaciju re cenice u novu re cenicu:
[Elim] xP(x) ` P(a), (10.1)
[Intro] P(a) ` xP(x),
gdje je ` simbol za odnos dokazivosti, koji je inksno zapisan. No ovakvo
zapisivanje "u jednoj crti" nije mogu ce kod pravila Intro i Elim jer ovdje
jedan dokaz opravdava drugi. Ozna cimo s premise koje su na snazi u dokazu:
[Intro]
` P(a)
` xP(x)
pod uvjetom da se a ne javlja u re cenicama iz , (##)
[Elim]
, P(a) ` Q
, xP(x) ` Q
pod uvjetom da se a ne javlja u re cenicama iz .
Zaista, ne moemo zanemariti Makinsonovo upozorenje. Pravila Elim, Intro,
Intro, Intro i Elim razlikuju se od ostalih i o tome treba voditi ra cuna u
u cenju i podu cavanju "prirodne dedukcije".
Poglavlje 11
Istinitosno stablo
11.1 Pravila za kvantikatore i predikat identiteta
11.1.1 Pravila prema Jeffrey-u
11.1.1.1 =
Pravilo identiteta: ako otvorena grana sadri m = n kao i re cenicu p
u kojoj se imena n, m javljaju barem jednom, upiite na kraju svake
otvorene staze (grane) re cenicu q koja nastaje ako se jedna ili vie po-
java jednog od tih imena zamijeni s drugim imenom, pod uvjetom da q
ve c nije prethodno upisano u toj stazi(grani).
Pravilo razlike: zatvorite svaku stazu (granu) koja sadri n 6= n.
11.1.1.2
Univerzalna instancijacija: ako se u otvorenoj stazi (grani) javlja re cenica
ciji je oblik vp[v], onda (1) ako se ime n javlja u toj stazi, upiite
na njezinom kraju p[n], pod uvjetom da se p[n] ve c ne nalazi u toj
stazi; (2) ako se niti jedno ime ne javlja u stazi, odaberite novo ime
n i napite p[n] na kraju staze. Nakon primjene ovog pravila nemojte
ozna citi vp[v] s kva cicom.
11.1.1.3 i
Pravilo negirane kvantikacije: ako se re cenica koja po cinje s (i) ,
(ii) javlja u otvorenoj stazi, ozna cite je kva cicom i na kraju svih
otvorenih staza koje sadre tu re cenicu upiite umjesto (i) , odnosno
umjesto (ii) .
11.1.1.4
Egzistencijalna instancijacija: ako se u otvorenoj stazi javlja re cenica
koja nije ozna cena kva cicom i ciji je oblik vp[v], ispitajte javlja li se
re cenica ciji je oblik p[n] u toj stazi; ako ne, odaberite novo ime n (ime
koje se nije koristilo nigdje u toj stazi) i na kraju staze upiite p[n].
Kada to u cinite na kraju svake otvorene staze koja sadri vp[v], nju
ozna cite kva cicom.
116
11.1.2 Pravila uz Tableua3
x: dodajte "" na kraju svake otvorene grane koja sadri ovu pojavu "x",
gdje je "" rezultat zamjene svake pojave "x" u "" s nekim imenom (individu-
alnom konstantom) koje se ve c javilo u grani kojoj se dodaje.
x: dodajte "x" na kraju svake otvorene grane koja sadri ovu pojavu
"x". Ozna cite kva cicom!
x: dodajte "" na kraju svake otvorene grane koja sadri ovu pojavu
"x", gdje je "" rezultat zamjene svake pojave "x" u "" s nekim imenom
(individualnom konstantom) koje je novo u grani kojoj se dodaje. Ozna cite
kva cicom!
x: dodajte "x" na kraju otvorene grane koja sadri ovu pojavu
"x". Ozna cite kva cicom!
Univerzalna instancijacija Egzistencijalna instancijacija
xP(x) xP(x)
P(a) P(a)
a je ime koje se ve c javilo a je novo ime
xP(x)
xP(x)
xP(x) xP(x)
Identitetna pravila
a = b; P(a) a = a
P(b) zatvorite granu
Zadatak 58 Everybody loves my baby but my baby dont love nobody but me. Pjesma
Palmer-a i Williams-a iz 1924. Konkluzija: Baby is me.
Zadatak 59 Neka je relacija R je ireeksivna i tranzitivna. Ispitajte slijedi li da je R
asimetri cna relacija!
118 Poglavlje 11 Istinitosno stablo
Zadatak 60 Simbolizirajte i pokaite valjanost sljede ceg zaklju cka: Ja nemam ni
bra ce ni sestara, ali otac tog covjeka sin je moga oca. Dakle, ja sam otac tog covjeka.
Koristite sljede ce simbole: a za ja, b za taj covjek i Otac(x, y) za x je otac od y.
11.1.2.1 Protuprimjeri
Metoda stabla prikladna je za pronalaenje protuprimjera nevaljanimzaklju ccima.
Valjan zaklju cak nema protuprimjera, a to u neformalnom smislu zna ci da nisu
mogu ce okolnosti pod kojima bi sve premise bile istinite a konkluzija neistinita.
Sve grane (staze) stabla izgra denog na osnovi premisa i negacije konkluzije kod
valjanog zaklju cka bit ce zatvorene. No, kod nevaljanog zaklju cka barem jedna
grana stabla bit ce otvorena i na njoj cemo mo ci o citati protuprimjer. Protuprim-
jer cemo o citati na sljede ci na cin: 1. prepiimo sva imena koja se javljaju na
otvorenoj stazi i dobit cemo domenu, 2. izdvojimo sve predikate koji se javljaju
u literalima na otvorenoj stazi, 3. ako se neka n-torka javlja u armativnom
literalu (tj. u atomarnoj re cenici) onda i samo onda uvrstimo je u ekstenziju
predikata koji se javlja u toj re cenici. Ako je vie grana otvoreno, mo ci cemo
o citati vie protuprimjera.
Primjer 11.1
Slika pokazuje stablo koje bi moglo nastati pri ispitivanju valjanosti zaklju cka xP(x)
xQ(x) ` x(P(x) Q(x)). Pravokutnici s lijeve strane pokazuju to cke koje moramo
gledati da bismo o citali protuprimjer. D = {a, b}, P = {a}, Q = {b}.
Primjedba 5 Sistematska izgradnja strukture prvog reda ponekad moe uklju ci-
vati beskona cno mnogo koraka. Ako bismo samo sljedili upute za gradnju stabla,
onda za xyR(x, y) R(a, a) naem poslu ne bi bilo kraja. Zato odgovor na
pitanje o valjanosti tog kondicionala ne bismo mogli dati na osnovi "mehani cke
gradnje" stabla.
Poglavlje 12
Numeri cka kvantikacija
Zanimljivo je pitanje o tome koja je sintakti cka uloga brojki. Ako promatramo
osnovne sintakti cke kategorije logike prvoga reda, singularne termine (terme),
predikate, istinitosno-funkcionalne veznike i kvantikatore, onda brojke moemo
povezati sa svakom sintakti ckom kategorijom osim s istinitosno-funkcionalnim
veznicima.
Primjer 12.1 "Postoje to cno dvije supstancije" - kakvu formalizaciju odabrati? U
logici drugog reda: a) kao predikat koji se predicira drugom, 2(Supstancija), b) kao
singularni term, 2=broj(Susptancija), gdje je 2 individualna konstanta a broj funkcija
koja za argumente uzima predikate. U logici prvog reda koristili bismo kvantika-
tore:
!2
xSupstancija(x). Cilj nam je u daljnem tekstu pokazati kako moemo unutar
granica izraajnih mogu cnosti logike prvog reda iskazati koli cinu.
Numeri cke tvrdnje kojima se tvrdi kako to cno odre deni broj predmeta ispun-
java neki uvjet moemo iskazati u logici prvoga reda.
12.1 Barem n predmeta
Za iskazati tvrdnju da barem n predmeta zadovoljava uvjet P(x) posluit cemo
se s n egzistencijalnih kvantikatora i
n
2
n
2
negiranih identitetnih iskaza.
Barem jedan... xP(x)
Barem dva... xy(P(x) P(y) x 6= y)
Barem tri... xyz(...x 6= y x 6= z y 6= z)
Barem cetri xyzv(...x 6= y x 6= z x 6= v y 6= z y 6= v z 6= v)
Barem n... x
1
...x
n
(...x
1
6= x
2
... x
1
6= x
n
... x
n1
6= x
n
)
Ako se u nekoj kolekciji nalaze samo svjetovi u kojima se javljaju jedino
imenovani predmeti i u kojima su jedina imena koja se koriste a, b i c, onda
je re cenica xy(P(x) P(y) x 6= y) istinita upravo onda kad i (P(a)
P(b) a 6= b) (P(a) P(c) a 6= c) (P(b) P(c) b 6= c). Korisno je
napraviti vjebu koja ce potvrditi prethodno, uvjetno poistovje cenje. Razlaemo
xy(P(x)P(y)x 6= y) tako se kre cemo izvana prema unutra. Mora postojati
barem jedan predmet x koji zadovoljava isf-u y(P(x) P(y) x 6= y).Budu ci
da se predmeti javljaju jedino pod imenima a, b i c, jedna me du re cenicama
y(P(a) P(y) x 6= y), y(P(b) P(y) x 6= y), y(P(c) P(y) x 6= y)
mora biti istinita. Ponovimo razlaganje i dobivamo:
z }| {
((P(a) P(a) a 6= a)
| {z }
(P(a) P(b) a 6= b) (P(a) P(c) a 6= c))

120
12.1 Barem n predmeta 121
z }| {
((P(b) P(a) b 6= a) (P(b) P(b) b 6= b)
| {z }
(P(b) P(c) b 6= c))

z }| {
((P(c) P(a) c 6= a) (P(c) P(b) c 6= b) (P(c) P(c) c 6= c)
| {z }
)
Uklanjaju ci dobivamo:
((P(a) P(b) a 6= b) (P(a) P(c) a 6= c))
((P(b) P(a) b 6= a) (P(b) P(c) b 6= c))
((P(c) P(a) c 6= a) (P(c) P(b) c 6= b))
Uklanjaju ci duplikate (koriste ci najprije komutativnost konjunkcije, zatim
simetri cnost relacije ne-identiteta i na kraju idempotentnost disjunkcije) dobi-
vamo traeno:
((P(a) P(b) a 6= b) (P(a) P(c) a 6= c)) (P(b) P(c) b 6= c))
Predodba u pozadini: promatramo parove imena, provjeravamo zadovol-
javaju li njima imenovani predmeti P(x) i jesu li razli citi; ako da kaemo da
je barem dva predmeta su P istinita re cenica, ako ne nastavljamo postupak do
posljednje provjere; neuspjeh provjere pokazuje da barem dva predmeta su P
nije istinita re cenica.
Zadatak 61 Pokuajte smisliti jo neki na cin kako bi se mogla provjeravati barem
dva re cenica!
Odgovor 14 Promatramo imenovane predmete redom, kad do demo do prvoga
koji zadovoljava zapiemo barem jedan predmet je P; nastavljamo dalje; ako
na demo jo jedan kaemo barem dva predmeta su P; ako ne uspije prvi postu-
pak ili ne uspije drugi kaemo da barem dva re cenica nije istinita.
Informacijski u cinak re cenice barem dva predmeta su P moemo zamisliti
kao dolje skiciranu redukciju koja eliminira sve one interpretacijske mogu cnosti
u kojima je ili samo jedan predmet P ili niti jedan predmet nije P.
Stanje neznanja u odnosu na P
Koji su predmeti P?
1. a,b,c
2. a,b
3. a,c
4. b,c
5. a
6. b
7. c
8. /
xy(P(x)P(y)x6=y)
=
U cinak informacije
Koji su predmeti P?
1. a,b,c
2. a,b
3. a,c
4. b,c
122 Poglavlje 12 Numeri cka kvantikacija
12.2 Najvie n predmeta
Za iskazati tvrdnju da najvie n predmeta zadovoljava uvjet P(x) moemo isko-
ristiti negaciju tvrdnje da baremn + 1 predmeta zadovoljava taj uvjet.
Najvie jedan...(nije tako da barem dva...) xy(P(x) P(y) x 6= y)
Najvie dva... xyz(... x 6= y x 6= z y 6= z)
Najvie n... x
1
...x
n+1
(...x
1
6= x
2
... x
1
6= x
n+1
... x
n
6= x
n+1
)
Primjenom DeMorganovih zakona za kvantikatora i denicije kondicionala
dobivamo "slubeni oblik" re cenica kojima se tvrdi da najvie n predmeta zado-
voljava odre deni uvjet.
Najvie jedan... xy((P(x) P(y)) x = y)
Najvie dva... xyz((P(x) P(y) P(z)) (x = y x = z y = z))
Najvie n... x
1
...x
n+1
((...) (x
1
6= x
2
... x
1
6= x
n+1
... x
n
6= x
n+1
))
Ako u jeziku susre cemo tri individualne konstante, a, b, c, tvrdnja da ima
najvie dva predmeta moe biti istinita samo ako baremdva imena imenuju
isti predmet. Ako je jedan od dva predmeta bezimen, onda sva tri imena
imenuju drugi predmet.
Da bismo rekli da ima barem n predmeta potrebno nam je n
egzistencijalnih kvantikatora. Da bismo rekli da ima najvie n pred-
meta potrebno nam je n + 1 univerzalnih kvantikatora.
12.2.1 Negacije za barem ... i najvie ...
Primjer 12.2
najvie 2
z}|{
0 1 2
barem 3
z }| {
3 4 5 ...
Izrazi Najvie dvije stvari su P i Barem tri stvari su P uspijevaju razdijeliti sve
mogu cnosti u pogledu broja stvari koje su P. Re cenica Najvie dvije ili barem tri
12.2 Najvie n predmeta 123
stvari su P ne tvrdi nita.
Negacija re cenice baremn stvari je P je re cenica najvie n1
stvari je P.
Negacija re cenice najvie n stvari je P je re cenica baremn+1
stvari je P.
Zadatak 62 Dokaite xy(P(x) P(y) x 6= y) xy((P(x) P(y))
x = y), to jest da je zna cenje re cenice nije slu caj da su barem dva predmeta P jednako
zna cenju re cenice najvie jedan predmet je P.
Odgovor 15
12.3 To cno n predmeta
Primjer 12.3
najvie dva
0 1 2 3 4 5 ...
barem dva
"Postoje to cno dva predmeta koja ispunjavaju uvjet P" moemo iskazati kao (i)"Postoje
barem dva i postoje najvie dva predmeta koja ispunjavaju uvjet P". Saetije gornju
tvrdnju moemo iskazati ovako (ii)"Postoje dva razli cita predmeta koja ispunjavaju uvjet
P i ma koji predmet zadovoljavao uvjet P taj je predmet identi can s jednim od njih".
Tako der je moemo iskazati i ovako (iii) "Postoje barem dva predmeta takva da togod
zadovoljavalo uvjet P identi cno je s jednim od njih i to god bilo identi cno s jednim od
njih zadovoljava uvjet P".
Primjer 12.4 U formalnom zapisu nalazimo sljede ce ekvivalencije
!2
xP(x)
barem2
z }| {
xy(P(x) P(y) x 6= y)
najvi se 2
z }| {
xyz((P(x) P(y) P(z)) (x = y x = z y = z))
xy(P(x) P(y) x 6= y z(P(z) (z = x z = y))
xy(x 6= y z(P(z) (z = x z = y))
xyz(x 6= y (P(z) (z = x z = y))
12.3 To cno n predmeta 125
Za iskazati tvrdnju da ima to cno n predmeta koji zadovoljavaju
neki uvjet treba nam n + 1 kvantikator, od cega je n egzistencijalnih
dok je jedan univerzalni.
Primjedba 6 Ponegdje su se, zbog razumljivih razloga, uvrijeile pokrate
=n
xP(x),
5n
xP(x),
!n
xP(x) za tvrdnje da postoji barem n, najvie n, te to cno n pred-
meta koji zadovoljavaju uvjet P(x).
Zapamtite kako iskazujemo tvrdnju da je jedan i samo jedan
predmet P: (i) x(P(x)y(P(y) x = y)), odnosno (ii) xy(P(y)
x = y).
Dokaimo ekvivalenciju x(P(x) y(P(y) x = y)) xy(P(y)
x = y). Moramo pokazati da je desna strana posljedica lijeve i obratno. Po cin-
jemo s lijeva na desno (odredite pravila koja se primijenjuju u ?? ).
Dokaz s desna na lijevo.
Zadatak 63 Pokuajte prona ci to "prirodnija" citanja za sljede ce re cenice: (i) xy
x = y, (ii) xy x = y, (iii) xy x = y, (iv) xy x = y. Koje su me du njima valjane
re cenice prvoga reda? Koje (ako ijedna) su "elejske" ili "sve je jedno"-re cenice? Ako je
neka re cenica valjanost prvoga reda, izradite dokaz za nju!
Zadatak 64 Dokaite xy x = y xy x = y!
12.3.1 Jedini P
Razlika u provjeravanju istinitosti za Svi i Neki u odnosu na na cin provjer-
avanja numeri ckih kvantikatora nije bezna cajna. Za Sve stvari su P moramo
pro ci preko svakog predmeta da bismo potvrdili istinitost, za Neke stvari su P
moemo stati kod prve pozitivne instance, za Samo je jedan predmet P nuno
je ispitati sve slu cajeve, nakon prve pozitivne instance sve ostale moraju biti
negativne.
Sve je P. Neto je P. Jedno je P.
verikacija preko cijele domene do prve pozitivne instance preko cijele domene
falsikacija do prve negativne instance preko cijele domene do druge pozitivne instance
ili preko cijele domene
Promotrimo formulu x(P(x) y(P(y) x = y)) i njoj ekvivalentnu
x(P(x) y(P(y) x 6= y)) Ona kae da postoji stvar koja je P i nijedna
druga stvar nije P.
U matemati ckom argonu za "samo jedan" susre cemo izraz "jedan i samo
jedan" koji treba sugerirati "barem jedan i najvie jedan". Intuicije zna cenja
mogu se razlikovati, po mojoj intuiciji "samo jedan" povla ci i "barem jedan" i
"najvie jedan".
12.3.2 Metode dokaza za numeri cke kvantikatore
Kada dokazujemo numeri cki kvanticirane izraze tada moramo dokazati
dvije tvrdnje: barem-tvrdnju i najvie tvrdnju. Ako dokazujemo
!n
xP(x)
moramo dokazati
=n
xP(x) i
5n
xP(x)
12.4 to je dovoljno za znati iskazati numeri cke
tvrdnje?
Za napisati tvrdnje o tome kako odre dena koli cina predmeta zadovoljava neki
uvjet dovoljno je znati napisati Barem n... (ili Ne manje od n...). Sve ostale
broj cane kvantikatore moemo dobiti kombiniraju ci izraze te vrste.
12.4.1 Kako piemo Barem n predmeta je P?
x
1
...x
n
(P(x
1
) ... P(x
n
)
z }| {
x
1
6= x
2
... x
1
6= x
n
... x
n1
6= x
n
)
Promotrimo isf-u ozna cenu viti castom zagradom. Ona kae u podvu cenom
dijelu da je prvospomenuti predmet razli cit razli cit od svih drugih spomenutih
predmeta, o sljede cem predmetu kae to isto i tako sve posljednjeg spomenutog
predmeta. Pogledajmo donju tablicu. Polovinu ("donji trokut") ispod dijago-
nale ozna cene kvadrati cima moemo zanemariti jer je 6= simetri cna relacija i
ekvivalentne parove s na ci cemo u dijelu iznad dijagonale. Prvi redak s isf-
ama doputa i slu caj da x
2
= ... = x
n1
= x
n
, dakle i dva predmeta bi
mogla zadovoljiti tu isf-u. No, to je isklju ceno drugim retkom, koji doputa
x
3
= ... = x
n1
= x
n
, dakle tri predmeta bi mogli zadovoljiti prve dvije isf-
e. Ali tu mogu cnost isklju cuje tre ci redak. I tako sve do retka n 1, zato je
potrebno baremn predmeta da bi se zadovoljile sve isf-e. Potreban broj re cenica
izra cunavamo kao "povrinu" gornjeg dijela tablice:
n
2
n
2
=
n(n1)
2
".
6= x
1
x
2
... x
n1
x
n
x
1
x
1
6= x
2
... x
1
6= x
n1
x
1
6= x
n
x
2
x
2
6= x
1
... x
2
6= x
n1
x
2
6= x
n
... ... ... ... ...
x
n1
x
n1
6= x
1
x
n1
6= x
2
... x
n1
6= x
n
x
n
x
n
6= x
1
x
1
6= x
2
... x
n
6= x
n1

12.4.2 Kako se odnose Barem n... i Najvie n 1...
Nije slu caj da barem n... ekvivalentno je Najvie n 1 ....
Primjer 12.5 Tablica pokazuje kako dva numeri cka kvantikatora dijele polje mogu cih
koli cina na dva razdvojena dijela:
najvie dva
0 1 2 3 4 5 ...
barem tri
[Nije slu caj da barem n...] x

1
...x
n
(P(x
1
) ... P(x
n
) x
1
6= x
2

... x
1
6= x
n
... x
n1
6= x
n
)
ekvivalento je s
[Najvie n1 ...] x
1
...x
n
(P(x
1
) ... P(x
n
) x
1
= x
2
... x
1
=
x
n
... x
n1
= x
n
), to jest, nakon transformacije disjunkcije u kondicional:
x
1
...x
n
[(P(x
1
)... P(x
n
)) (x
1
= x
2
... x
1
= x
n
... x
n1
= x
n
)]
12.4.3 Kako kazati To cno n...
Cinjenicu da najvie i barem cijepaju polje mogu cih koli cina na na lijevi dio,
[najvie] od 0 prema gornjoj grani cnoj koli cini, i na desni dio, [barem] od neke
donje grani cne koli cine prema beskona cnom moemo iskoristiti da iskaemo
To cno n.... Trebamo "poklopiti" gornju granicu od najvie i donju od barem.
To cno n... ekvivalentno je s Najvie n ... i barem n ....
Primjer 12.6 Kako cemo "isje ci" jednu odre denu koli cinu? Primjer za Dva...:
najvie dva
0 1 2 3 4 5 ...
barem dva
Koriste ci barem kao polazite dobivamo da je To cno n... ekvivalentno s
Nije tako da barem n + 1 ... i barem n ....
Primjer 12.7 To cno jedan... Najprije nacrtajmo sliku:
najvie jedan(tj. nije slu caj da barem dva)
0 1 2 3 4 ...
barem jedan
(i) Barem jedan predmet je P. xP(x)
(ii) Nije tako da darem dva predmeta jesu P xy(P(x) P(y) x 6= y)
Spajamo (i) i (ii) i dobivamo To cno jedan predmet je P
(iii) xP(x) xy(P(x) P(y) x 6= y)
(iii) je ekvivalentno s (iv)
xy(P(y) x = y)
Primjer 12.8 Dokaimo ekvivalenciju x(P(x)y(P(y) x = y)) xy(P(y)
x = y). Moramo pokazati da je desna strana posljedica lijeve i obratno. Po cinjemo s
lijeva na desno (pritisnite hipervezu, preuzmite prf dokument i odredite pravila koja se
primijenjuju u ?? ).Dokaz
Primjer 12.9 Postoji li za izraz "More than one thing is smaller than something larger
than b." neki druk ciji zapis od onoga "Postoje najmanje dvije stvari koje su manje od
necega ve ceg od b"? Da. Evo jednog na cina. Nije tako da je najvie jedan predmet
manji od ne cega to je ve ce od b .
Poglavlje 13
Odre

deni opisi
Primjer 13.1 Ako nema slona u ormaru i ako zato mislimo da je (i) Taj slon u ormaru
ne guva moju odje cu neistinita re cenica, je li negacija te re cenice - re cenica (ii) Taj
slon u ormaru guva moju odje cu? Ako jest, onda je potonja re cenica (ii) istinita budu ci
je negacija neistininite re cenice (i).
Primjer 13.2 Sli cnu poteko cu stvaraju "Oba slona u ormaru guvaju moju odje cu" i
"Ni jedan ni drugi slon u ormaru ne guva moju odje cu". to ako u ormaru nema slonova
ili ih ima tri?
Primjer 13.3 Formalizirajte re cenice iz prethodnog primjera!
13.1 Taj
Bertrand Russell je po cetkom 20. stolje ca predloio na cin analiziranja takvih
re cenica za koje se cini kao da govore o odre denim predmetima. Po tom prijed-
logu re cenice "Taj A je jedan B" ("The A is a B") ne treba tretirati kao atomarne
re cenice "B(tajA)" ve c kao sloene re cenice u kojima izraz "taj A" daje odre deni
opis. Odre deni opis (denite description) je "unikatni opis" predmeta, "jedini
predmet koji je A". Budu ci da se "taj A" shva ca kao "jedini A", dobivamo
sljede ci formalni zapis: A(x) y(A(y) x = y), odnosno y(A(y)
x = y). Dalje, Taj A je jedan B" shva camo kao "Samo je jedna stvar A i ona
je B" i prikazujemo kao x(A(x) y(A(y) x = y) B(x)), odnosno kao
xy((A(y) x = y) B(x)).
Zadatak 65 Pokaite da je uvjet P(x) jednakovrijedan uvjetu y(y = x P(y))
i time ekvivalenciji y(P(y) x = y) P(x) y(P(y) x = y)! Razlau ci
kvanticirani izraz y(y = x P(x)) na atomarne isf-e uvi damo da cemo za svaki
pojedini konjunkt imati (a = b P(b)) . To je istinito na isprazan na cin ako a nije
identi cno s b. Ako je a identi cno s b, onda > P(b) to je istovrijedno s P(b).
Alternativno, posluimo se s reductio ad absurdum.Po pretpostavci mora vrijediti ili
P(x) y(y = x P(x)) ili Px y(y = x P(x). U prvom slu caju, za
proizvoljni predmet a vrijedi P(a) i y(a = y P(a)). Uklanjanje konjunkcije vodi do
kontradikcije. U drugom slu caju mora vrijediti P(a) i a = a P(a). Zahvaljuju ci
reeksivnosti identiteta dobivamo P(a) i time kontradikciju.
Re cenice (i)Sadanji francuski kralj je celav i (ii)Sadanji francuski kralj
nije celav izgledaju uzajamno proturje cne, izgledaju kao da jedna negira/nije ce
131
132 Poglavlje 13 Odre deni opisi
drugu. Ako tako stoje stvari, onda jedna me du njima mora biti istinita, a druga
neistinita. Ali, sadanji francuski kralj ne postoji i ne moemo re ci koja je
re cenica istinita iako po prethodnom stavku jedna mora takvom biti. Najlake
rjeenje ove potoko ce bilo bi u tome da pravilom tvorbe zabranimo tvrdnje o
nepostoje cim predmetima. Drugo rjeenje bilo bi uvo denje nove semanti cke
vrijednosti za tvrdnje o nepostoje cim predmetima (npr. neodre deno). No
Russell nije odabrao takav na cin. Po njegovom prijedlogu, ovakve re cenice ne
trebamo promatrati kao re cenice koje govore o odre denoj osobi, ve c o bilo kojoj.
Prikaimo logi cki oblik re cenica (i) i (ii) i pretpostavimo da izraz sadanji fran-
cuski kralj ima ulogu subjekta tj. onoga o cemu se neto govori. Dobivamo:
(i) B(k)
(ii) B(k)
uz tuma cenje: k : ta osoba koja je sadanji francuski kralj, B : biti celav
Na temelju ovakvog prikaza logi ckog oblika moemo zaklju citi ili da re cenice
nisu ispravno sastavljene ili da logi cka na cela nisu op cevaljana.
Pogledajmo kako Russell prikazuje logi cki oblik ovih re cenica.
(i) yx((Kx x = y) By)
(ii) yx((Kx x = y) By)
uz tuma cenje: K: biti sadanji francuski kralj
Dobivamo Postoji netko tko je jedini sadanji celavi francuski kralj i
Postoji netko tko je jedini sadanji francuski kralj i on nije celav, a tu nema
proturje cja, obje su re cenice neistinite.
Obje re cenice mogu biti neistinite jer jedna ne negira drugu. Negacija re cenice
Sadanji francuski kralj je celav ima oblik:
(iii) yx((Kx x = y) By), to u slobodnomprijevodu glasi Ako
je netko jedini sadanja francuski kralj, onda ta osoba nije celava (i istinito je).
Jednozna cni opis ne zastupa neki predmet, nije ime. Re cenice koje sadre
jednozna cni opis sadre tvrdnju da postoji predmet koji ispunjava opisom zadane
uvjete i da je takav predmet samo jedan.
Sintaksa je sada proirena s novim pravilom tvorbe koje kazuje da sintak-
ti cka uloga imena i jednozna cnog opisa nije ista. Odstupanje od pravila u raz-
motrenom primjeru poslijedica je neto cnog prikaza logi ckog oblika.
13.2 Oba
Primjer 13.4 Ako re cenicu "Oba slona su u ormaru" shvatimo kao "Postoje to cno
dva slona i oni su u ormaru", a re cenicu "Ni prvi ni drugi slon nisu u ormaru" kao
"Postoje to cno dva slona i oni nisu u ormaru" onda je o cigledno da nemamo posla s
parom kontradiktornih re cenica. U formalnom smilu dobivamo za prvo:
!2
xSlon(x)
x(Slon(x) U_Ormaru(x)) i za drugo:
!2
xSlon(x)x(Slon(x) U_Ormaru(x))
!n
P(x) x(P(x) Q(x)) zna ci Ima to cno n predmeta koji
su P i oni su Q.
Primjedba 7
!n
(P(x) Q(x)) <
!n
P(x) x(P(x) Q(x)).
Zadatak 66 Jesu li sljede ce re cenice ekvivalentne: (i)
!1
xP(x)x(P(x) Q(x)),
(ii)
!1
x(P(x) Q(x))? Izgradite svijet gdje ce (i) biti istinito a (ii) ne ce!
Odgovor 16 Nisu. (i) Samo je jedan P i on je Q, (ii) Samo je jedna stvar i P i
Q.
Re cenica 1. odgovara re cenici (ii): ova re cenica ne zabranjuje da bude
vie od jedne kocke. Re cenica 2. odgovara (i): ova re cenica zabranjuje
da bude vie od jedne kocke.
13.3 Presupozicije
Na druk ciji na cin problem referencije rjeavao je Peter Strawson. Po njegovom
miljenju Russellova teorija odre denih opisa umjesto da opisuje na cine govora,
unosi revizije koje nisu potrebne. Trebamo razlikovati re cenice i tvrdnje (state-
ment) koje govornici pomo cu njih izri cu. Kada govornik kae da je taj A jedan
B, onda izraz taj A suprotno Russellovoj teoriji - doista referira, ili bolje je re ci
pokuava referirati. Da bi izricanje neke tvrdnje bilo smisleno neki uvjeti moraju
biti zadovoljeni. Takve uvjete nazivamo presupozicijama. Tvrdnja da je sadanji
kralj francuske celav presuponira, ali ne implicira da on postoji. Sli cno, Frane
je posjetio svoju k cer presuponira da Frane ima k cer. Ako prespozicija nije
zadovoljena, re cenica nema zna cenja. Strawsonova analiza ne cini mi se prih-
vatljivom u odnosu na lozofsku pretpostavku koja mi se cini vrlo prihvatljivom:
ako je re cenica ispravno sastavljena, ona ima zna cenje.
Primjedba 8 Presupozicije se razlikuju od razgovornih implikatura. Razgov-
orne implikature se mogu ukinuti a da re cenica kojoj one pripadaju i dalje zadri
zna cenje. Nasuprot tome, ukidanje presupozicije neke re cenicu u cinilo bi ju be-
smislenom. Na primjer, re cenica Netko je poloio ispit ne postaje besmislenom
ako se njezina implikatura da netko nije poloio ispit ukine s re cenicom Svi su
poloili ispit. No, re cenica Frane je posjetio svoju k cer postaje besmislena ako
se njezina presupozicija ukine s Ali Frane nema k cer.
1. Po Russellovoj analizi "Taj A je jedan B" u prijevodu na jezik
logike prvoga reda postaje "Postoji to cno jedan A i on je B".
2. "Oba A su B" po Russellovoj analizi daje "Postoje to cno dva
A i svaki od njih je B"
3. "Ni prvi ni drugi A nisu B" po Russellovoj analizi su "postoje
to cno dva A i ni jedan me du njima nije B"
4. Po Strawsonovoj analizi ovakvi determinatori imaju presupozi-
cije. Ako presupozicije nisu zadovoljene primjena ovakvih determi-
natora ne uspijeva polu citi tvrdnju. Zbog toga takvi determinatori ne
mogu na adekvatan na cin biti predstavljeni u logici prvoga reda.
Donnellan je pokuao na ci pomiruju ci stav.
Nazvat cu dvije uporabe odre denih opisa [...] atributivnom i
referencijalnom. Govornik koji koristi odre deni opis u atributivnom
smislu u nekoj tvrdnju neto kazuje o bilo kome ili bilo cemu to
je takvo-i-takvo. Govornik koji koristi odre deni opis u referencijal-
nom smislu u nekoj tvrdnji, koristi taj opis da bi svojim sugovornicima
omogu cio da izdvoje tu stvar ili osobu o kojoj govori i njegova se tvrd-
nja odnosi na tu stvar ili osobu.
Primjer 13.5 (i) Napoleon je bio najve ci francuski vojskovo da. (ii) Wellington je
porazio najve ceg francuskog vojskovo du: u (i) se odre deni opis [najve ci francuski vo-
jskovo da] koristi atributivno, a u (ii) referencijalno.
Po Donnellan-ovom prijedlogu odre deni opis mukarca u "Taj mukarac s
dugimvratomje gurnuo enu sa eirom" moe se koristiti na dva na cina. Atribu-
tivno, da se kae da je samo jedan mukarc ima dugi vrat i da je taj mukarac
gurnuo enu sa eirom. Referencijalno, da se na odre denu osobu i za nju kae da
je gurnula enu sa eirom. U Donnellanovom prijedlogu pragmatika se razdvaja
od semantike. Takvo razdvajanje ne mora svakome biti prihvatljivo. Mnogi
misle da su na cini kako se koriste re cenice ovisni o njihovom zna cenju, da je
pragmatika ovisna o semantici.
Razliku izme du atributivne i referencijalne uporabe odre denih opisa, moemo,
protivno Donnelalnu, objasniti pomo cu razlika u epistemi ckom stanju sugov-
ornika. Ako sugovornik ne zna koja je to jedina osoba ili stvar na koju se
primijenjuje odre deni opis, onda ga on shva ca atributivno. Ako pak zna tko
ili to je "to jedino", onda recipijent odre deni opis shva ca referencijalno. Nije
nita neobi cno u tome da informacijski u cinak re cenice bude razli cit ovisno o
informacijskom stanju onoga koji informaciju usvaja.
Primjer 13.6 Pretpostavimo da domena obuhva ca samo tri stvari cija su imena re-
dom a, b i c.
Stanje potpunog neznanja u odnosu na odre deni opis P
Sve su mogu cnosti otvorene:
1. a,b,c *Q
1.1 a,b,c
1.2 a,b
1.3 a,c
1.4 b,c
1.5 a
1.6 b
1.7 c
1.8 -
2.1-2.8 a,b+*Q
3. 1-3.8 a,c+*Q
4.1-4.8 b,c+*Q
5.1-5.8 a+*Q
6. 1-6.8 b+*Q
7.1-7.8 c+*Q
8.1-8.8 /+*Q
!1
xP(x)x(P(x)Q(x))
=
U cinak informacije
Samo je jedan P i on je Q
5.1,5.2, 5.3, 5.5
6.1, 6.2, 6.4, 6.6
7.1, 7.3, 7.4, 7.7
Primjer 13.7
Stanje znanja u odnosu na odre deni opis P i predikat Q
Sugovornik zna da je a jedini P, ali ne zna tko je Q
P
a
Q?
a,b,c
a,b
a,c
b,c
a
b
c
/
!1
xP(x)x(P(x)Q(x))
=
U cinak informacije
!1
xP(x) x(P(x) Q(x))
P Q
a abc
a ab
a ac
a a
Donnellan je opisao dva slu caja usvajanja informacija koji se mogu javiti
povodom re cenica u kojima se javljaju odre deni opisi. No to nuno ne zna ci
da jedna re cenica moe imati dvije vrste zna cenja. Takvo bi rjeenje bilo u
suprotnosti s na celom kompozicionalnosti. Re cenice svoje zna cenje dobivaju
u kontekstu. U razmatranim primjerima, promjena koju re cenica izaziva na in-
formacijskom stanju slua ca ovisi o tom informacijskom stanju. Dakle, nije rije c
o dvije uporabe, nije rije c o pragmatici koja slobodno lebdi iznad semantike, ve c
o kontekstualnoj ovisnosti zna cenja.
Poglavlje 14
Logika generalizirane
kvantikacije
Determinatori su, u sintakti ckom smislu, operatori koji se povezuju s op cenitom
imenicom tvore ci imeni cku frazu; u semanti ckom smislu, odnos izme du deno-
tacija imeni cke i glagolske fraze. Neki detreminatori nisu iskazivi u jeziku logike
prvoga reda (vie u Ona ima vie poloenih ispita od njega), neki su iskazivi
pod odre denim ograni cenjima (kod kona cne veli cine imeni cke fraze, ve cina u
Ve cina Ivanovih prijatelja voli jazz), neki su iskazivi bez ograni cenja (samo
jednom u samo jednom se ljubi).
Primjer 14.1
Kocke su ve cinom velike.
A(x) =
def
Kocka(x) V eliko(x)
B(x) =
def
Kocka(x) V eliko(x)
xA(x) xB(x) Sve su kocke velike ILI
=2
xA(x) x
51
xB(x) barem dvije kocke su velike a najvie jedna nije ILI
... ...
=n1
xA(x) x
5n2
xB(x) barem n-1 kocki je veliko a najvie n-2 nije.
Prijevod funkcionira samo kada je denotacija za Kocka kona cna.
Determinator Q bismo mogli dodati na sljede ci na cin: ako su A i B isf-e i
v je varijabla, onda Qv(A, B) jest isf i svaka pojava varijable v u Qv(A, B) jest
vezana.
Primjer 14.2 Svi osimjednog gosta bili su vegetarijanci postaje Svi_osim_jednog
x(Gost(x), V egetarijanac(x)).
Za svaki determinator Q iz prirodnog jezika mogli bismo do-
dati odgovaraju ci kvantikator Q u jezik logike prvoga reda. U tako
proirenom jeziku, re cenica Qx(A, B) bila bi istinita akko Q objekata
koji zadovoljavaju A(x) tako der zadovoljavaju B(x).
14.1 Logi cka svojstva determinatora
Istrait cemo neka logi cka svojstva determinatora i to ona koja se odnose na
proirivanje i suavanje opsega predikata cije su varijable vezane s determina-
torima.
137
138 Poglavlje 14 Logika generalizirane kvantikacije
14.1.1 Konzervativnost
Ovo svojstvo vrijedi za skoro sve determinatore koji se iskazuju samo s jednom
rije ci iz prirodnog jezika. Rije c je o slijede cem svojstvu:
Qx(A(x), B(x)) Qx(A(x), (A(x), B(x)))
Primjer 14.3 Primjer za polovinu konzervativnosti: Ako nijedan lije cnik nije odv-
jetnik, onda nijedan lije cnik nije lije cnik i odvjetnik.
Primjer 14.4 Primjer za polovinu konzervativnosti: Ako su to cno tri kocke -
malene kocke, onda su to cno tri kocke malene.
Zanimljivo je pitanje zato ovo svojstvo vrijedi za jednom rje cju iskazive
detrminatore.

Cini se kao da rije c samo (jedino) predstavlja protuprimjer za
op cenitu konzervativnost takvih determinatora.
Primjer 14.5 Samo su glumci
| {z }
A
- bogati
| {z }
B
glumci
| {z }
A
ne povla ci Samo su glumci bogati.
Moda jedino nije determinator? Pravilo je da kvantikatore moemo me du-
sobno zamijenjivati i time dobiti nove re cenice (Svi A su B - Ve cina A je B
- Nekoliko A je B itd.). jedino cini se da kri to pravilo: Jedino je Ivica
vegetarijanac ne doputa zamjenu Ve cina Ivica je vegetarijanac. Ako jedino
nije determinator, onda nije niti protuprimjer op cenitoj konzervativnosti.
14.1.2 Monotoni cnost
Monotoni cnost determinatora odnosi se na pitanje to ce se dogoditi ako pove camo
ili smanjimo veli cinu skupa B, skupa stvari koje zadovoljavaju glagolsku frazu
u re cenici oblika Q A B.
14.1.2.1 Monotoni cnost u porastu
Za determinator Qkaemo da je monotoni can u porastu ako je sljede ci zaklju cak
(argument) valjan:
Qx(A(x), B(x))
x(B(x) B
0
(x))
Qx(A(x), B
0
(x))
Jo jednostavniji test dobivamo ako uzmemo glagolsku frazu koja zadaje
dva uvjeta, tada konkluzija moe koristiti samo jedan uvjet, a druga premisa
je automatski istinita.
Q kocki je maleno i u istom redu s c
Q kocki je maleno
14.1 Logi cka svojstva determinatora 139
Zadatak 67 Ispitajte imaju li sljede ci detrminatori svojstvo monotoni cnosti u po-
rastu: nekoliko, svi, najvie dva, oba, barem dva
18
!
14.1.2.2 Monotoni cnost u smanjenju
Za determinator Q kaemo da je monotoni can u smanjenju ako je sljede ci za-
klju cak (argument) valjan:
Qx(A(x), B
0
(x))
x(B(x) B
0
(x))
Qx(A(x), B(x))
Jo jednostavniji test dobivamo ako uzmemo glagolsku frazu koja zadaje
jedan uvjet, tada konkluzija moe koristiti dva uvjeta, a druga premisa je au-
tomatski istinita.
Q kocki je maleno
Q kocki je maleno i u istom redu s c
Zadatak 68 Ispitajte imaju li sljede ci determinatori svojstvo monotoni cnosti u sman-
jenju: nijedan, najvie dva, mali broj, to cno dva!
Odgovor 17 To cno dva i barem dva nisu monotoni cni u smanjenju.
Zadatak 69 Ispitajte svojstva monotoni cnosti za: najvie dva, barem dva, to cno dva!
14.1.3 Perzistentnost i anti-perzistentnost
Ovdje gledamo pove canje i smanjenje opsega imeni cke fraze.
Determinator Q je perzistentan akko je sljede ci zaklju cak valjan:
Qx(A(x), B(x))
x(A(x) A
0
(x))
Qx(A
0
(x), B(x))
Determinator Q je antiperzistentan akko je sljede ci zaklju cak valjan:
Qx(A(x), B(x))
x(A
0
(x) A(x))
Qx(A
0
(x), B(x))
Zadatak 70 Smislite jednostavne testove za perzistentnost i antiperzistentnost! Jedno
rjeenje. Jednostavni test za perzsitentnost:
Q malenih kocki je u istom redu s c
Q kocki je u istom redu s c
. Jed-
nostavni test za antiperzistentnost:
Q kocki je u istom redu s c
Q malenih kocki je u istom redu s c
18
Jedino najvie dva nije monotoni cna u porastu.
Zadatak 71 Odredite svojstva sljede cih determinatora: neki, Ivi cin, nijedan, mnogo,
jedina
19
!
1. Tri su svojstva determinatora vana za njihovo logi cko pon-
aanje: konzervativnost, monotoni cnost i perzistentnost.
2. Determinatori su u pravilu konzervativni (sporan slu caj je
samo)
3. Monotoni cnost se odnosi na ponaanje drugog argumenta de-
trminatora. Ve cina determinatora je monotoni cna.
4. Perzistentnost se odnosi na prvi argument determinatora. Manje
je cesta nego monotoni cnost.
14.2 Logi cka gramatika
U logici nalazimo vie sustava koji izlau gramatiku prirodnog jezika. Kako
bismo se pribliili preciznijem odre denju kategorije determinatora, u kratkom
cemo obliku izloitiu jednu logi cku gramatiku poznatu pod nazivom kategori-
jalna gramatika. Korijeni sustava kategorijalne gramatike proteu se do 1929.
kada je poljski logi car Lesniewski formulirao tzv. "teoriju semanti ckih kate-
gorija".
Cista kategorijalna gramatika ima sljede ca cetiri obiljeja:

Skup osnovnih kategorija je kona can (i obi cno malen).
Na temelju osnovnih kategorija konstruiraju se izveden.
Koristi se jedno ili dva sintakti cka pravila koji opisuju sintakti cku operaciju
konkatenacije i koja odre duju rezultat ove operacije.
Svaki leksi cki element povezuje se s nekom kategoriijom.
14.2.1 Primjeri jednostavnih kategorijalnih gramatika
14.2.1.1 Jednosmjerna kategorijalna gramatika
Osnovne kategorije su i (imenica) i r (re cenica).
Izvedene kategorije konstruiraju se na sljede ci na cin: ako su Ai B kategorije,
onda je i (A\B) kategorija.
Sintakti cko pravilo: ako je izraz iz kategorije A i ako je izraz iz
kategorije (A\B), onda je izraz iz kategorije B.
Rje cnik: Ivica je iz kategorije i, hoda je iz kategorije (i\r), brzo je iz
kategorije ((i\r)/(i\r)).
19
Perzistentni: neki, Ivi cin. Antiperzistentni: nijedan. Ni perzistentan ni antiperzistentan:
mnogi, jedini.
U skladu s ovom gramatikom izraz Ivica hoda pripada kategoriji r.
Ivica
i
hoda
i\r
Ivica hoda.
r
Isto tako, Ivica hoda brzo po izloenoj gramatici pripada kategoriji r, tj. taj
izraz je re cenica.
i\r
Ivica
i
hoda
i\r
brzo
(i\r)\(i\r)
r
Kategorijalna gramatika nam otvara mogu cnost da na mehani cki na cin odredimo
je li (pod pretpostavkom da nam je dan po cetni rije cnik i njegova kategorizacija)
neki izraz primjerak kategorije, posebno je li on re cenica ili ne. Sada moemo
ovu "jednosmjernu" gramatiku upotpuniti s pravilom koje doputa pored doda-
vanja izraza s desne strane i dodavanje izraza s lijeve strane.
14.2.1.2 Dvosmjerna kategorijalna gramatika
Ako su A i B kategorije, onda su (A\B) i (A/B) kategorije.
Ako je u kategoriji A i ako je u kategoriji (A\B), onda je u kategoriji
B,
Ako je u kategoriji (A/B) i ako je u kategoriji B, onda je u kategoriji
A.
Primjer 14.6 Rje cnik: Ivica, Maricu su iz kategorije i, voli je iz kategorije (i\r)/i.
r
i
Ivica _
i\r
i\r/i
voli _
i
Maricu
Primjedba 9 Raspodjela rije ci po kategorijama iz prethodnog primjera dop-
uta tvorbu Maricu voli Ivica u kategoriji re cenice. To jest prihvatljivo. Ali, ta
raspodjela tako der doputa Ivica voli Ivica i Maricu voli Maricu. O cigledno
je da za slu caj hrvatskog jezika imenice moramo svrstavati u razli cite kategorije
ovisno o njihovom padeu.
Zadatak 72 Odredimo kategoriju za veznike!
Odgovor 18 Pokuajmo varijantu koja po cinje s lijevomkonkatenacijom. Veznik
je takav da ako mu dodamo re cenicu s lijeve strane, onda dobivamo izraz kojemu
dodavanje re cenice s desne strane daje re cenicu. Dakle, r\(r/r).
Zadatak 73 Odredimo kategoriju za determinatore!
Odgovor 19 Ako determinatoru dodamo imenicu s desne strane, onda cemo
dobiti izraz koji pravi re cenicu ako mu se s desne strane doda izraz kategorije
i\r. Dakle, (i/i).
Zadatak 74 Analizirajmo re cenicu Ve cina studenata voli glazbu uvode ci koriste ci
kategorije: imeni cka fraza if , op ca imenica oi i re cenica r.
V e cina
| {z }
if/oi
studenata
| {z }
oi
| {z }
if
voli
|{z}
(if\r/oi)
glazbu
| {z }
oi
| {z }
if\r
| {z }
r
.
14.2.1.3 Vjeba aksiomatiziranja
Pokuajmo aksiomatizirati znanje o odnosu IstiOblik u Tarskis World.
Analiti cke istine
Aksiom1. x(Kocka(x) Tetraedar(x))
Aksiom 2. x(Kocka(x) Dodekaedar(x))
Aksiom 3. x(Tetraedar(x) Dodekaedar(x))
Ova tri aksioma su analiti cki istinita, istinita zahvaljuju ci zna cenju predikata
koji se javljaju u njima.
Istina u Tarski-svjetovima
Cetvrti aksiom treba iskazati posebnost svjetova u Tarskis World gdje svaki
predmet ima jedan od navedenih oblika. Iskaite taj aksiom!
Denicija predikata IstiOblik za Tarski-svjetove putem pravila
uvo denja i uklanjanja
Sada cemo iskazati pravila za uvo denje i uklanjanje predikata IstiOblik.
Aksiomi uvo denja za IstiOblik
Aksiom 5. xy((Kocka(x) Kocka(y)) IstiOblik(x, y))
Aksiom6 i Aksiom7 formulirajte sami!
Aksiomi uklanjanja za IstiOblik
Aksiome 8, 9 i 10 formulirajte sami.
Zadatak 75 Izgradite dokaz za sljede ce zaklju cake ako su oni valjani, u protivnom iz-
gradite protuprimjer: a) IstiOblik(b, c) ` IstiOblik(c, b); b) x(Kocka(x) IstiOblik(x, b)) `
Kocka(b).
Svaka je teorija jezi cni sustav. Jezik se sastoji od re cenica, re cenice od ri-
je ci. Zato nam u izgradnji izvan-logi ckog aksiomatskog sustava najprije trebaju
termini. Termine dijelimo na primitivne i denirane.
Primjer 14.7 (Euklid) To cka je ono to nema dijelova.
Primjer 14.8 (Teorija skupova) ab(a b x : x a x b)
Zadatak 76 Prona dite primitivne termine u gornjim primjerima! Prona dite prim-
itivne termine u gornjoj vjebi u gradnji "aksiomatske teorije o istovjetnosti oblika u
Tarski-svijetu"!
Re cenice u aksiomskoj teoriji moemo podijeliti na (i) nedokazane re cenice
pomo cu kojih dokazujemo (aksiomi i denicije) i (ii) dokazane re cenice (teo-
reme, leme, korolarije, tvrdnje...). Udenicijama primitivni termini daju zna cenje
deniranim terminima. A primitivni pojmovi dobivaju zna cenje u aksiomima.
Zadatak 77 to mislite, je li re cenica iz prethodnog primjera, ab[a b x(x
a x b)] aksiom ili denicija? Obrazloite odgovor vode ci ra cuna o pitanjima
dosega kvantikatora i zna cenja bikondicionala!
"Vezivno tkivo" svakog izvan-logi ckog aksiomatskog sustava ILAS je neka
logi cka teorija LT. Ako se u izvan-logi ckoj aksiomskoj teoriji ILAS izri cito
navede logi cka teorija koja se koristi u gradnji prvospomenute teorije, onda ona
zasluuje poseban naziv. Ponegdje moemo susresti naziv formalna teorija za
takvu "u pogledu logike osvijetenu teoriju" ILAS LT.
Zadatak 78 to bismo trebali u ciniti da naa "aksiomatska teorija o istovjetnosti ob-
lika u Tarski-svijetu" postane formalnom!
to bismo trebali pomiljati pod logi ckom teorijom LT?

Cini se da je po-
jam "logi cke posljedice" otvoren prema obuhva canju razli citih odnosa zna cenja.
Time i podjela na rije ci sa empirijskim sadrajem (kategoremi) i logi cke rije ci
(sinkategoremi) postaje "idealno-tipskom" podjelom: podjela odre duje rubne
poloaje ali stvarni slu cajevi lee izme du, blie ili dalje jednom ili drugom rubu.
U sljede coj vjebi analizirat cemo zna cenje prijedloga u.
Zadatak 79 Je li dvo clani odnos ...je u... reeksivan, ireeksivan ili ni jedno ni
drugo (indiferentan prema reeksivnosti)?
Zadatak 80 Prikaite podjelu dvo clanih odnosa izvedenu na osnovi pitanja ostvaruju
li svi predmeti takav odnos prema samom sebi, ili ga ne ostvaruje niti jedan predmet, ili
ga ostvaruju neki a neki ne.
Zadatak 81 Prevedite prvi aksiom iz Spinozine Etike na jezik logike prvoga reda (ko-
riste ci U kao simbol za prijedlog u)!
(A1) Sve to jest jest u sebi ili u ne cem drugom.
Zadatak 82 Koriste ci tri tuma cenja odnosa ...je u... ispitajte zadovoljivost Spinozinog
aksioma te o cuvanje njegove razgovorne implikature u danom tuma cenju! [Podsjetnik:
Ako re cenica koju govornik tvrdi sa sobom donosi i sugestiju koja se moe ukinuti (bez izazivanja
kontradikcije) dodatnim govornikovim izrekama, onda se ta sugestija naziva razgovornom imp-
likaturom i ona se ne promatra kao dio sadraja izvorne re cenice.]
Zadatak 83 Kojem (ili kojim ili kojoj kombinaciji) tuma cenju biste dali prednost?
Kratko obrazloite svoj odgovor!
Zadatak 84 Pretpostavimo da je ispravno tre ce tuma cenje, tj. da vrijedi (IR) xU(x, x).
Je li koja od ponu denih re cenica:
xy(x 6= y U(x, y)),
xyz(U(x, y) U(y, z) U(x, z))
teorem u sustavu koji sadri Spinozin aksiom i re cenicu (IR)? Ako jest - izradite dokaz (u
Fitch-u), u protivnom, na dite protuprimjer i nacrtajte ga u "dijagramu sa strelicama".
Zadatak 85 Pretpostavimo da vrijedi (IR) xU(x, x) i (T) xyz((U(x, y)U(y, z))
U(x, z)). Ima li tada odnos ...je u... svojstvo jake povezanosti? Drugimrije cima, vrijedi
li sljede ca tvrdnja o mogu cnosti dokazivanja
(A1), (IR), (T) ` xy(U(x, y) U(y, x))?
Ako da - dajte dokaz u neformalnom obliku. U protivnom, na dite protuprimjer i nacrtajte
ga u "dijagramu sa strelicama".
Pretpostavimo da su dvije maksime kooperativne komunikacije iskazane kon-
junktivnim imperativom "Govori istinu i govori cijelu istinu!". Nazovimo mak-
simu iskazanu u prvom imperativom konjunktu - maksimom kvalitete: istinu
treba govoriti. Maksimu drugog imperativnog konjunkta nazovimo maksimom
kvantitete: istinu ne treba preutjeti. U suvremenijim izrazima maksimu kvan-
titete mogli bismo iskazati ovako: o temi razgovara nemoj iskazati re cenicu koja
je manje informativna od one o kojoj ima znanje.
Primjer 14.9 Ako na pitanje "Kada ce biti kolokvij?" na sugovornik odgovori "U
ponedjeljak ili u petak", onda po maksimi kvalitete mi pretpostavljamo da on ne zna
to cno kojeg ce se dana kolokvij odrati. Ako sugovornik zna kojeg ce se dana odrati
kolokvij onda on izri ce re cenicu manje informativnu od one koju je mogao (a po maksimi
kvantitete i trebao) izre ci.
"Kvantitet zna cenja" ili informativnost izjavnih re cenica moemo mjeriti po-
mo cu logi ckih odnosa. Budu ci da nas bavljenje sa logi ckom semantikom tek
ceka, logi cke cemo odnose pratiti u sintakti ckoj dimenziji kao odnose dokazivosti,
` (izvedivosti, derivabilnosti).
Prvi slu caj: A ` B i B ` A. Obje re cenice, A i B podjednako
su informativne.
Drugi slu caj: A ` B ali B 0 A. Re cenica A informativnija je
od re cenice B.
Tre ci slu caj: A 0 B i B 0 A. U ovom slu caju odnos informa-
tivnosti ne moemo denirati pomo cu odnosa dokazivosti.
Zadatak 86 Koja je re cenice informativnija u gornjem smislu: (A1) Sve to jest jest
u sebi ili u ne cemu drugom. ili (IR) Nita od onoga to jest nije u sebi?
(A1) x[U(x, x) y(x 6= y U(x, y))]
(R) xU(x, x) (*) xU(x, x) xU(x, x) (IR) xU(x, x)
razgovorna implikatura: (*) (*) (*)
informativnija re cenica: (R) xy(x 6= y U(x, y))
Promotrimo slu caj teksta (A1),(IR):
(IR), (A1) ` xy(x 6= y U(x, y))
(IR), xy(x 6= y U(x, y)) ` (A1)
xy(x 6= y U(x, y)) ` (A1)
(A1) 0 xy(x 6= y U(x, y))
Zadatak 87 Moemo li postaviti sljede ce pravilo: Ako A, B ` C, B 0 C i C ` B,
onda je govornikov tekst A, C informativniji od teksta A, B.
Zadatak 88 Izgradite aksiome za ManjiOd za Tarskis World. Postupite jednako kao
i za IstiOblik. Moramo re ci da svaki predmet ima jednu i samo jednu od tri veli cine.
Nakon toga, moramo odrediti pod kojim uvjetima uvodimo odnosno uklanjamo taj
predikat.
Zadatak 89 Denirajte predikat V eceOd!
Zadatak 90 Dokaimo: Maleno(a) ` xV eceOd(x, a)!
Logi cki su mogu ce sve one okolnosti koje nisu isklju cene na osnovi zna cenja
rije ci. Na primjer, zbog zna cenja predikata ve ce od, okolnosti u kojima je veliki
predmet manji od malenog - logi cki nisu mogu ce. Ili, zbog zna cenja determi-
natora neki, logi cki nisu mogu ce okolnosti u kojima je predmet a kocka i
istodobno nijedan predmet nije kocka. U tom smislu, nema ireg skupa okolnosti
od logi cki mogu cih okolnosti. Spoznaja u realnim znanostima ide za time da se
"otkrije" koje su okolnosti mogu ce zbog vae cih, izvan-logi ckih zakonitosti.
Zadatak 91 U ovoj vjebi zamiljamo da su se stvarno javile okolnosti prikazane na
slici. Na je zadatak naslutiti koja pravilnost vrijedi u odnosu na mogu ce odnose veli cina.
Uo cimo da sada rije c mogu ce ne koristimo u smislu logi cki mogu ce ve c stvarno ili
zi cki mogu ce.
Zadatak 92 Iskaimo neke hipoteze: (P.1. Kocke su najve ce) xy((Kocka(x)
Kocka(y)) ManjeOd(y, x)); (P.2. Nema malenih kocaka) x(Kocka(x)
Maleno(x)). (P.3 Ima malenih i srednje velikih predmeta) xMaleno(x)xSrednjeV eliko(x).
(P.4 Postoje kocke) xKocka(x). Jeste li posve zadovoljni s ovim hipotezama?
Zadatak 93 Gornji izbor hipoteza ne ispunjava zahtjev neovisnosti. Koja je hipoteza
suvina? Kako cete to dokazati? Dokaite to!
Odgovor 20 Dva su na cina: izvedite navodni aksiom, ili pretpostavite negaciju
navodnog aksioma i izvedite kontradikciju.
Poglavlje 15
Teorija skupova
Teorija skupova je kao rijetko koja druga teorija op cenito prisutna i koristi se za
modeliranje tako ekstenzivno da u tom smislu zasluuje posve poseban poloaj.
Otvoreno je pitanje je li teorija skupova dio logike ili ne.
Primjer 15.1 Russell je lozof istinito je ako i samo ako predmet imenovan s Rus-
sell pripadaskupukoji je zadan predikatom je lozof . [D. Davidson]
Zapo cinjemo s naivnom teorijom skupova koja jest inkonzistentna ali, unato c
tome, predstavlja kako povijesni tako i didakti cki uvod u aksiomatsku teoriju
skupova.
Georg Cantor (1845-1918), njema cki matemati car koji je prvi ekstenzivno
prou cavao skupove i inkonzistentnosti koje se kriju u naivnom pojmu o
skupu.
Skup je "sabiranje u jednu cjelinu odre denih, razli citih predmeta
naeg opaanja ili miljenja, a njih nazivamo elementima skupa" [G.
Cantor]
Koriste se razli citi nazivi: skup, razred, klasa, kolekcija, mnoina, agregat
itd. Neki autori razlikuju skup (set) i razred (class), gdje je razred op cenitiji
pojam (skupovi su elementi nekog razreda, a neki razredi, pravi razredi nisu;
pravi razredi i skupovi zajedno daju razrede).
15.1 Osnovni rje cnik teorije skupova
149
150 Poglavlje 15 Teorija skupova
15.1.0.4 Predikati
=, dvomjesni predikat identiteta
, dvomjesni predikat clanstva
a b [ citamo: "a je element od b"]
, dvomjesni predikat inkluzije (relacija podskupa)
15.1.0.5 Funkcijski simboli (operacije)
, dvomjesna funkcija presjeka (intersekcije)
, dvomjesna funkcija unije
15.1.0.6 Individualne konstante
, prazni skup
15.2 Jezik za razli cite vrste predmeta
Moramo naporaviti izbor izme du jezika koji u domeni obuhva ca sve predmete
bili oni skupovi ili ne i jezika koji koristi razli cite vrste varijabli za razli cite vrste
predmeta. Prvospomenuti pristup nalazimo u Fitch-u. Drugospomenuti ("many-
sorted") jezik koristi jednu vrstu varijabli za dio domene koja uklju cuje sve
skupove i jedino skupove, a drugu vrstu varijabli za cjelokupnu domenu. U ovoj
diferenciranoj opciji korisitimo varijable a, b, c, ... koje se proteu preko skupova
(svih i jedino njih) i varijable x, y, z, ... koje se proteu preko svih predmeta, bili
oni skupovi ili ne.
Primjer 15.2 Re cenicu Svaka je stvar element nekog, ovog ili onog skupa u jeziku
s jednom vrstom varijabli prikazujemo kao xy(Skup(y) x y), a u jeziku s dvije
vrste varijabli ovako: xa(x a).
15.3 Dva osnovna aksioma naivne teorije skupova
Dva su osnovna na cela koja zahva caju intutivni pojam skupa.
15.3.1 Aksiom ekstenzionalnosti
Skup je u potpunosti odre den svojim clanstvom. Ako znamo elemente skupa b,
onda znamo sve to je potrebno za utvr divanje identiteta tog skupa. Aksiom se
iskazuje ovako: ako skupovi a i b imaju iste elemente onda su a i b identi cni.
ab[x(x a x b) a = b]
Identitet skupova ne ovisi o na cinu na koji su oni opisani.
15.3 Dva osnovna aksioma naivne teorije skupova 151
Primjer 15.3 Skup ivotinja koje imaju srce i skup ivotinja koje imaju bubreg istov-
jetan je.
Skupovi se ne mogu poistovjetiti sa svojstvima. Svojstva, za razliku od
skupova, ne moraju biti ista ako pripadaju istim predmetima.
Primjer 15.4 Zahvaljuju ci cinjenici da nema predmeta koji bi bili njihovi clanovi,
skupovi okruglih kvadrata, celavih sadanjih kraljeva Francuske, jednoroga, pokretnih
nekretnina, drvenih tednjaka, stvari koje se razlikuju od samih sebe itd. - jedan su te isti
skup.
Primjer 15.5 Skupovi {1,2}, {2,1}, {2,2,1}, {2,1,1,1,1,1} su identi cni.
15.3.2 Aksiom komprehenzije (apstrakcije)
U naivnoj teoriji skupova nalazimo tzv. neograni ceno na celo komprehenzije. Po
tom na celu, svaki uvjet (svako svojstvo) odre duje neki skup.
Primjer 15.6 Neka nam je zadan uvjet x rado cita Kanta. Po aksiomu komprehen-
zije postoji cjelina, skup sa cinjen od svih onih i jedino od onih koji rado citaju Kanta.
Neka nam je zadan uvjet yV oli(x, y). taj uvjet odre duje skup koji obuhva ca sve one i
samo one koji nekoga vole.
Ovakav na cin iskazivanja aksioma donosi stanovite poteko ce. Naime, gov-
orimo o svim svojstvima to nas vodi izvan granica logike prvoga reda i to za-
htjeva teoriju svojstava. Da bismo to izbjegli aksiom iskazujemo kao aksiomsku
shemu. Sve re cenice koje imaju oblik aksiomske sheme su aksiomi i njih ima
beskona cno mnogo.
ax[x a P(x)]
Aksiom kae da postoji skup a ciji su clanovi sve stvari (P(x) x a) i
samo one stvari (x a P(x)) koje zadovoljavaju formulu P(x).
Zapravo, aksiom treba iskazati u jo op cenitijem obliku. Na primjer, ako
bismo htjeli re ci da za svaki predmet postoji skup koji sadri samo taj predmet,
onda bi nam trebalo jo varijabli.
Primjer 15.7 zax[x a x = z]
Zadatak 94 Postojanje kojih skupova jest zajam ceno sljede com instancom aksioma
komprehenzije: yax[x a V oli(y, x)]?
Odgovor 21 Zajam ceno je za svakoga postoji skup njegovih voljenih.
Op ceniti oblik za aksiom komprehenzije:
z
1
...z
n
ax[x a P(x)]
Tvrdnja 11 Za svaku isf-u P(x) postoji jedan jedinstveni skup stvari koje zado-
voljavaju P(x).
!ax[x a P(x)]
Dokaz 13 Za dokaz ove numeri cke tvrdnje koristimo tehniku dokazivanja ?? i
da ?? zadovoljava propoziciju. Moramo dokazati (i) barem jedan: ax[x
a P(x)], i (ii) najvie jedan: abx[((x a P(x)) (x b
P(x))) a = b)]. (i) je dokazano jer je to upravo aksiom komprehenzije.
Za (ii) koristimo univerzalnu generalizaciju. Pretpostavimo da su a i b skupovi
ciji su clanovi upravo oni predmeti koji zadovoljavaju P(x). Iz toga proizlazi
x[x a x b]. Izradite ovaj dio dokaza sami: otvorite Proof 15.5 i dokaite
spomenutu tvrdnju. Primjena aksioma ekstenzionalnosti daje nama = b. Vidimo
da za bilo koji uvjet aksiom komprehenzije jam ci postojanje skupa predmeta
koji zadovoljavaju taj uvjet, a aksiom ekstenzionalnosti osigurava jedinstvenost
takvog skupa.
Primjena aksioma ekstenzionalnosti, xy[z(z x z y) x = y] na
13. re cenicu dat ce eljeno: a = b.
Skupove zapisujemo na dva na cina: popisuju ci clanove i zapisuju ci uvjet koji
clanovi moraju zadovoljiti.
Primjer 15.8 Skup prirodnih brojeva djeljivih sa 7 i manjih od 15 zapisujemo u popis
- zapisu ovako: {7, 14}, a u uvjet zapisu ovako: {x | x N i x < 15 i y : y
N y 7 = x}. Skup autor djela Principia mathematica zapisujemo ovako {Bertrand
Russell, Alfred N. Whitehead} ili ovako {x | x je autor Principia Mathematica}.
Zapis je nevaan i predstavlja pokratu. Op cenito govore ci, tvrdnja da je b
clan skupa koji obuhva ca stvari koje su P,
b {x | P(x)}
jest pokrata za tvrdnju da postoji skup stvari koje su P i da je b clan tog
skupa,
a[x(x a P(x)) b a]
Naivna teorija skupova sadri aksiom ekstenzionalnosti i aksiom
komprehenzije.
Aksiom ekstenzionalnosti tvrdi da su skupovi s istim clanovima
identi cni.
Aksiomkomprehenzije tvrdi da svaka formula prvog reda odre duje
neki skup.
15.4 Jedno clani skupovi, prazni skup, podskupovi
Jedno clani skup {x} trebamo razlikovati od njegovog jedinog clana x.
Primjer 15.9 {Donald Davidson} je skup, apstraktni objekt, a pok. Donald David-
son bio je istaknuti lozof.
Zamislimo da niti jedan predmet ne zadovoljava P(x). Neka je P(x) formula
x 6= x. Skup {x | x 6= x} jest prazan, tj. bez elemenata. Moemo dokazati da
postoji jedan i samo jedan prazan skup.
Oznake koje se koriste za prazan skup: {}, 0, ,...
Zadatak 95 Dokaite da postoji to cno jedan prazan skup! Dokazi za ?? i ?? .
Denicija 8 Ako su zadani skupovi a i b, kaemo da je a podskup skupa b ako
je svaki clan skupa a tako der clan skupa b.
Deniciju moemo shvatiti na dva na cina. Prvo moemo tvrdnju a b
shvatiti kao skra ceni zapis tvrdnje
x(x a x b)
. Drugo, moemo relaciju inkluzije shvatiti kao dodatni simbol i deniciju iskazati
kao aksiom:
ab[a b x(x a x b)]
Tvrdnja 12 a : a a
Dokaz 14 Neka je b proizvoljan skup. Za svrhu generalnog kondicionalnog
dokaza, pretpostavimo da je a proizvoljni element od b. Onda na isprazan na cin
reiteracijom dobivamo a b.- Zato, x(x b x b). Primjena denicije
podskupa pokazuje da b b. Generaliziramo: a : a a. Formalizirajte
Exercise 15.12!
Tvrdnja 13 ab(a = b (a b b a))
Dokaz 15 Metoda univerzalne generalizacije. Prvo dokazujemo s lijeva na
desno. Pretpostavimo a = b. Desna strana slijedi iz prethodne tvrdnje (o re-
eksivnosti inkluzije) uz nerazlu civost identi cnoga. Za dokaz s desna na lijevo,
pretpostavimo a b b a. Za dokazati da tada vrijedi a = b, koristimo
aksiom ekstenzionalnosti. Dovoljno je pokazati da a i b imaju iste clanove. No
to slijedi iz nae pretpostavke, da je svaki clan jednog tako der clan drugog skupa
i obratno. Budu ci da su a i b proizvoljni skupovi, generaliziramo i dobivamo
propoziciju. Formalizirajte dokaz Exercise 15.13!
Relaciju R koja zadovoljava uvjet (R(x, y) R(y, x)) x = y nazivamo
antisimetri cnom. Prethodnu tvrdnju pokazuje da je relacija inkluzije (odnos
podskupa) antismetri cna. Pro citana u suprotnom smjeru, tvrdnja pokazuje re-
eksivnost inkluzije.
Tvrdnja 14 a : a
Dokaz 16 Jednostavna univerzalna generalizacija. Neka je a proizvoljni pred-
met i b proizvoljni skup. Pretpostavimo da a (u donjem formalnom dokazu
e ozna cava prazni skup). To je nemogu ce zbog denicije praznog skupa. Na is-
prazan na cin a zadovoljava uvjet a e a b (u formalnom dokazu: uvodimo
neistinu a potom je uklanjamo). Zato ako a e onda a b. Generalizacijom
dobivamo traeno.
Za zapamtiti:
Neka su a i b skupovi.
1. a b akko je svaki element od a tako der element od b.
2. a = b akko a b i b a.
15.5 Presjek i unija
Dvije poznate i vane operacije sa skupovima su presjek i unija. Te dvije op-
eracije uzimaju dva skupa i daju tre ci.
Denicija 9 (PRESJEK) Neka su a i b skupovi. Presjek skupova a i b je skup
ciji su clanovi - clanovi i u a i u b. Zapis: a b.
abz(z a b (z a z b))
15.5 Presjek i unija 157
Denicija 10 (UNIJA) Neka su a i b skupovi. Unija skupova a i b je skup ciji
su clanovi - clanovi ili u a ili u b. Zapis: a b.
abz(z a b (z a z b))
Kako znamo da postoje takvi skupovi? Jesu li dva aksioma, komprehenzije i
ekstenzionalnosti, dovoljna da se utvrdi njihovo postojanje i jedinstvenost?
Tvrdnja 15 (Postojanje i jedinstvenost presjeka skupova) ab!cx(x c
(x a x b))
Ova je tvrdnja poseban slu caj ve c 11 : za svaku ispravno sastavljenu formulu
P(x) postoji jedan jedinstveni skup stvari koje ju zadovoljavaju.
z
1
...z
n
!ax[x a P(x)]
Moemo je nazvati korolarijem, tj. neposrednom posljedicom ve c dokazane
tvrdnje u kojoj z
1
treba zamijeniti s a, z
2
s b, a uvjet P(x) s isf-omx ax b.
Tvrdnja 16 (Postojanje i jedinstvenost unije skupova) ab!cx(x c
(x a x b))
Dokaz 17 I ova tvrdnja neposredno proizlazi iz 11 .
Evo jo nekoliko tvrdnji cije dokaze treba izraditi!
Tvrdnja 17 ab : a b = b a
Otvorite u Fitch-u 25.2 i odredite pravila koja opravdavaju i re cenice koje
podupiru pojedine korake.
Tvrdnja 18 ab : a b = b b a
Dokaz 18 Koristimo deniciju presjeka, deniciju podskupa i 13 . Formalni
dokaz je prili cno dug i moete ga na ci ?? . U neformalnom dokazu moramo
dokazati dva kondicionala. Smjer s lijeva na desno: pretpostavimo da a b =
b. Neka je c element od b. Po deniciji presjeka, c je element skupa a. Po
deniciji podskupa dolazimo do eljenoga: b je podskup od a. Smjer s desna na
lijevo: (*) pretpostavimo b a. Trebamo dokazati tvrdnju o identitetu. Za tu
svrhu posluit cemo se s 13 koju instanciramo s skupovima koji nas zanimaju:
Figure 15.1
(a b b
| {z }
(i)
b a b
| {z }
(ii)
) a b = b. (i) Neka je c element i od a i od b. Tada
je c element od b. (ii) Neka je c element od b. Po pretpostavci (*) slijedi da je c
element od a. Budu ci da smo utvrdili i (i) i (ii), slijedi ab = b. Dokaz je gotov.
Zadatak 96 Izradite neformalni dokaz da za svaki skup a postoji jedinstveni skup c
takav da za svako x, x c ako i samo ako x / a. Ovaj se skup naziva apsolutnim
komplementom skupa a, i ozna cava se s a. (Ovaj rezultat ne ce vrijediti za aksiome
koje cemo kasnije koristiti. Zapravo, tada ce slijediti da nijedan skup nema apsolutni
komplement.) Kada bismo formalizirali ovaj dokaz, koju bismo instanciju aksioma kom-
prehenzije koristili?
Odgovor 22 Instanca aksioma komprehenzije:
acx(x c x / a)
Treba dokazati:
a!cx(x c x a)
Prvo dokazujemo da postoji barem jedan takav skup:
Dokaz da ima najvie jedan takav skup ostavljen je citatelju.
Zapamtimo:
Neka su b i c skupovi.
1. x b c ako i samo ako x b x c
2. x b c ako i samo ako x b x c
3. x b c ako i samo ako x b x / c
U naivnoj teoriji skupova doputeno je postojanje univerzalnog skupa V =
{x | x = x}. Pod tom pretpostavkom, mogu ce je denirati apsolutni komple-
ment nekog skupa a (za ozna cavanje apsolutnog komplementa koristimo crticu
iznad slova):
a = V a.
Zadatak 97 Dokaite abc[(a b b c) a b]!
Zadatak 98 Dokaite na formalan i na neformalan na cin abx[(x ab a)
(x b x / a b)]!
Dokaz 19 (*) Neka je su e i f proizvoljni skupovi i neka je u proizvoljni pred-
met. Pretpostavimo u e (u f u e). Pod tom pretpostavkom moramo
dokazati bikondicional. L-D (i) Pretpostavimo u f. Trebamo dokazati u /
e f, to jest u / e u f. Intro daje eljeno iz pretpostavke (i). D-L (ii)
Pretpostavimo u / e u f. Trebamo dokazati u f. Po glavnoj pretpostavci
vrijedi u e. Ako je slu caj u / e dolazimo do kontradikcije. Po Intro
moemo uvesti u f. Ako je slu caj u f, onda reiteracijom dobivamo u f.
Po Elim zaklju cujemo u f. Univerzalna generalizacija daje eljeno.
15.6 Digresija: konzistentnost
Termini sli cnog zna cenja:
dosljednost
neproturje cnost
neprotuslovnost
zadovoljivost
ispunjivost
koherentnost
[razloni ili logi cni sklad me du dijelovima]
Razlikujemo dva pojma o konzistentnosti:
sintakti cki
semanti cki
Denicija 11 Sintakti cka (formalna) konzistentost: neki skup re cenica r nazi-
vamo konzistentnim akko pomo cu njih nije mogu ce dokazati obje re cenice iz bilo
kojeg para kontradiktornih re cenica, A i A.
Koritenje pojma o dokazivosti cini gornju deniciju sintakti ckom.
Pokuajmo zapisati gornju deniciju djelomi cno koriste ci jezik logike pr-
voga reda. Uvedimo oznaku ` za tro clani odnos dokazivosti.

Clanovi tog
odnosa su (i) neki skup re cenica r, (ii) neki sustav dokazivanja F i (iii) re cenica
A. Tvrdnju re cenicu r moemo u sustavu dokazivanja F dokazati pomo cu
re cenica iz skupa r zapisujemo r `
F
A. Za sustav dokazivanja uzet cemo
sustav prirodne dedukcije za logiku prvoga reda i izostaviti podznak u zapisu
odnosa dokazivosti `.
Neka je L jezik i neka su S
1
, ..., S
n
, A, A re cenice jezika L.
Skup re cenica {S
1
, ..., S
n
} je konzistentan ako nije slu caj da istodobno
{S
1
, ..., S
n
} ` A i {S
1
, ..., S
n
} ` A.
Teorem 19 Ako je skup re cenica {S
1
, ..., S
n
} iz jezika L konzistentan, onda
postoji re cenica iz L koja se ne moe dokazati.
Dokaz 20 Posluit cemo se neizravnim dokazom, reductio ad absurdum. (*)
Pretpostavimo da tvrdnja ne vrijedi. Po deniciji kondicionala, tada je (i) skup
{S
1
, ..., S
n
} konzistentan i (ii) ne postoji re cenica koja se ne moe dokazati. Ali,
iz (ii) izravno slijedi da moemo dokazati obje re cenice iz para kontradiktornih
re cenica. No tada, po deniciji konzistentnosti, {S
1
, ..., S
n
} nije konzistentan
skup re cenica. Kontradikcija koju smo uspostavili pokazuje da moramo za-
klju citi na negaciju pretpostavke (*), a budu ci da je to upravo gornja tvrdnja,
na je dokaz dovren.
Teorem 20 Ako je skup re cenica {S
1
, ..., S
n
} iz jezika Linkonzistentan (to jest,
ako nije konzistentan), {S
1
, ..., S
n
} ` .
Dokaz 21 Pretpostavimo da {S
1
, ..., S
n
} nije konzistentan skup. Tada postoji
par dokazivih kontradiktornih re cenica. Neka je par re cenica A i A upravo
takav. Po pravilu prirodne dedukcij, Intro moemo uvesti neistinu.
Zadatak 99 Dokaite na formalan na cin da je skup koji sadri re cenice Sve kocke su
malene i Neke kocke nisu malene inkonzistentan!
Zadatak 100 Posluite se prethodnim dokazom i pokaite kako se bilo koja re cenica
moe dokazati pomo cu inkonzistenog skupa! To cete u ciniti tako to cete dokazati proizvoljnu
re cenicu B!
Zadatak 101 Kojim biste razlozima opravdali ili osporili pravilo Elim, to jest, ex
falso quodlibet?
Mogli bismo re ci da slabost inkonzistentnog skupa re cenica lei u tome to
on dokazuje previe, jer on dokazuje sve. Promotrena sa semanti cke strane,
slabost inkonzistentnog skupa re cenica lei na suprotnoj strani - on ne govori ni o
cemu. Semanti cki pojamkonzistentnosti ne cemo uvoditi jer on zahtijeva dodatna
sredstva formalne semantike. Ali moemo dati neformalnu deniciju. Neki je
skup re cenica semanti cki konzistentan akko su mogu ce okolnosti u kojima su sve
re cenice iz tog skupa istinite. Radi didakti cke svrhe napravimo jedan korak koji
u strogoj teoriji nije doputen i pokuajmo razjasniti semanti cku inkonzistentnost
koriste ci pojam o sintakti ckoj inkonzistentnosti. Budu ci da inkonzistentan skup
dokazuje par kontradiktornih re cenica i budu ci da je sustav prirodne dedukcije
pouzdan, verikacija inkonzistentnog skupa zahtijevala bi okolnosti u kojima bi
ista re cenica bila istodobno i istinita i neistinita. Takve okolnosti nisu mogu ce,
pa zato inkonzistentna teorija ne govori ni o cemu to bismo mogli zamisliti.
Inkonzistentnost u sintakti ckom smislu daje sve i ne daje nita u seman-
ti ckom smislu: ona sve dokazuje a nita ne opisuje.
Poglavlje 16
Skupovi skupova
Aksiomkomprehenzije primijenjuje se op cenito tako da on, izme du ostalog, dop-
uta da sa cinimo skupove od drugih skupova. Ako smo, na primjer, ve c formirali
skupove
20
{0} i {0, 1}, onda moemo i ci dalje i od tih skupova sa ciniti nove, na
primjer {{0}, {0, 1}}.
Tvrdnja 21 (Neure deni parovi) Za bilo koje predmete x i y postoji (jedin-
stveni) skup {x, y}. U simbolima:
xy!aw(w a (w = x w = y))
Dokaz 22 Postojanje skupa a osigurano je po aksiomu komprehenzije. Potrebna
instanca aksioma je: xyaw[w a (w = xw = y)]. Time je osigurano
da postoji barem jedna takav skup. Za dokazati da postoji to cno jedan takav skup
jo trebamo dokazati da ima najvie jedan takav skup. To cemo u ciniti tako to
cemo za proizvoljne predmete e i f dokazati da postoji najvie jedan skup ciji su
oni jedini clanovi:
ab[(x(x a (x = ex = f))x(x b (x = ex = f))) a = b]
Lako je pokazati da x(x a x b). Po aksiomu ekstenzionalnosti slijedi
da a = b.
Podsjetimo se da xyR(x, y) xR(x, x). Za slu caju kada x = y dobi-
vamo dobivamo jedinstveni skup predmeta w koji zadovaljavju ujet w = xw =
x, odnosno w = y w = y. O cigledno je da prethodna tvrdnja o jedinstvenosti
neure denih parova garantira i postojanje jedini cnih ili jedno clanih skupova (eng.
singletons), jer {x, x} = {x} po aksiomu ekstenzionalnosti.
16.1 Ure

deni parovi
Da bi teorija skupova mogla posluiti kao korisni okvir za modeliranje razli citih
struktura, vano je na ci na cin za prikazivanje poretka.
Primjer 16.1 Pravac prikazan na slici moe se shvatiti kao skup to caka cija su imene
ure deni parovi njihovih koordinata, < x, y >.
20
Na primjer: {x | x N x = 1 1} ili{x | x je broj koji pripada pojmu Venerin mjesec};
i {x | x N 0 5 x < 2} ili {x |x je broj koji pripada pojmu Venerin mjesec ili x je broj koji
pripada pojmu Zemljin mjesec}
162
16.1 Ure deni parovi 163
Ono to nam je potrebno jest neki na cin modeliranja ure denih parova koji ce
nam omogu citi da dokaemo sljede cu tvrdnju:
< x, y >=< u, v > (x = u y = v)
Ako uspijemo dokazati da ova tvrdnja vrijedi za odabrani na cin reprezentacije
ure denih parova, onda cemo znati da nam ta reprezentacija omogu cuje da odred-
imo koji je element prvi a koji drugi po redu u ure denom paru.
Ima vie na cina za modelirati ure dene parove. Najjednostavniji i najire ko-
riteni na cin jest onaj gdje se < x, y > shva ca kao oznaka skupa {{x}, {x, y}}.
Denicija 12 Ure deni par < x, y > je skup {{x}, {x, y}}. U simbolima:
xy < x, y >= {{x}, {x, y}}
Ako se osvrnemo na tvrdnju o jedinstvenosti i postojanju skupova neure denih
parova, lako uvi damo da skup {{x}, {x, y}} postoji i da je samo jedan.
Na sli can na cin moemo denirati i ostale ure dene ntorke. Na primjer
< x, y, z >=< x, < y, z >>=< x, {{y}, {y, z}} >= {{x}, {x, {{y}, {y, z}}}
Op cenito: ure denu n-torku prikazujemo kao < x
1
, < x
2
, ...x
n
>>.
Oznake za ure dene parove nisu dio "slubenog jezika" teorije skupova. Mogu
se ukloniti bez ve cih poteko ca, jedino ostaje ona poteko ca koja proizlazi iz
duljine zapisa.
Zadatak 102 Primijenite teorem o neure denim parovima na slu caj kada x = y = .
Koji skup dobivamo? Nazovima taj skup - skupom c. Primijenimo dalje teorem na slu caj
kada x = i y = c. Dobivamo li isti ili razli citi skup
21
?
21
a) c = {}
164 Poglavlje 16 Skupovi skupova
Zadatak 103 Koliko clanova ima skup {{x}, {x, y}} a) ako x = y, koliko b) ako
x 6= y?
22
16.2 Modeliranje relacija u teoriji skupova
Intuitivno binarni (dvomjesni) predikati poput V e ciOd iskazuju neku binarnu
(dvo clanu) relaciju (odnos) izme du predmeta u nekoj domeni D (podru cju pred-
meta na koje se odnose tvrdnje u dijelu jezika pod razmatranjem). U teoriji
skupova, taj se odnos modelira
23
pomo cu skupa ure denih parova. Preciznije,
rije c je o skupu:
{< x, y >| x D, y D, x je ve ce od y}
Ovakav se skup naziva ekstenzijom predikata ili relacije.
Primjer 16.2 Ekstenzija (opseg) jednomjesnog predikata Kocka u domeni D je skup
{x | x D, x je kocka}
Ekstenzija tromjesnog predikata Izmedju u domeni D je skup ure denih trojki
{< x, y, z >| x D, y D, z D, x je izme du y i z}
Ekstenzija predikata moe ovisiti o okolnostima koje vrijedi u podru cju o
kojem je rije c. U Tarskis World okrenuti svijet za 90
0
moe u ciniti da ekstenzija
za LijevoOd postane novom ekstenzijom za Iza. Domena se ne mijenja, ne
mijenja ni zna cenje (intenzija) predikata, ali ekstenzije ne moraju ostati iste.
Primjer 16.3 Ozna cimo s imenom predikata njegovu ekstenziju u danim okolnostima
i pod odre denim stajalitem promatra ca. Na slici dolje he, bi Iza i < e, b >/
LijevoOd
b) {, {}} 6= c
22
a) 1; b) 2
23
Model je "sustav postulata, podataka i zaklju caka koji slui kao matemati cki opis nekog
predmeta ili stanja stvari" - kae Merriam Webster Dictionary.
Predlaem ovakvu radnu deniciju: "model je formalni sustav, tj. misaona konstrukcija kojeg
izra dujemo kako bismo neto spoznali ".
Primjer 16.4 < e, b >/ Iza i < e, b > LijevoOd
16.3 Svojstva za odnose
16.3.1 Neka svojstva binarnih relacija
Svojstvo Primjer Ne-primjer
Tranzitivnost xyz((R(x, y) R(y, z)) R(x, z))
Reeksivnost xR(x, x) Ve ceOd
Ireeksivnost xR(x, x) Ve ceOd IstiOblik
Simetri cnost xy(R(x, y) R(y, x)) IstiOblik Ve ceOd
Asimetri cnost xy(R(x, y) R(y, x)) Ve ceOd IstiOblik
Antisimetri cnost xy((R(x, y) R(y, x)) x = y) IstiOblik; Ve ceOd
Jo neka svojstva...
Serijalnost xyR(x, y) PotomakOd Ve ceOd
Povezanost xy(x 6= y (R(x, y) R(y, x))) ...
Intranzitivnost xyz((R(x, y) R(y, z)) R(x, z)) ... ...
Asimetri cnost nije isto to ne-simetri cnost, yy(R(x, y) R(y, x)). Isto
vrijedi za ireeksivnost i intranzitivnost.
refleksivnost
z }| {
xR(x, x) ;
nerefleksivnost
z }| {
xR(x, x); xR(x, x)
| {z }
irefleksivnost
Svojstva relacija mogu se iskazati kao uvjeti koje trebaju biti zadovoljeni u ek-
stenziji predikata. Na primjer, ako je relacija Rreeksivna, onda za svaki x D,
< x, x > R.
Ako je relacija R simetri cna onda je valjan zaklju cak:
R(a, b)
R(b, a)
Ako je relacija R tranzitivna, onda je valjan zaklju cak:
R(a, b)
R(b, c)
R(a, c)
Zadatak 104 Opiite valjane oblike zaklju cka za relacije koje imaju redom sljede ca
svojstva: asimetri cnost, antisimetri cnost i ireeksivnost.
Odgovor 23 Asimetri cna R:
R(a, b)
R(b, a)
Antisimetri cna R:
R(a, b)
R(b, a)
a = b
Ireeksivna R:
R(a, a)
Pedagoka digresija
A concept is a rule that may be applied to decide if a particular
object falls into a certain class
24
.(Encyclopaedia Britannica CD 98)
Pojam je misao o biti onoga to mislimo.(G. Petrovi c, Logika)
Zbog pristranosti tradicionalnog pojma pojmovi o odnosima zane-
maruju se u izboru gradiva. Razumjeti neki relacijski pojam zna ci poz-
navati svojstva relacije o kojoj je rije c.

Cini se kao da se cesto pret-
postavlja da ce relacijski pojmovi biti usvojeni sami po sebi, na primjer
da ce u cenik samo otkriti da odnos juno od ima svojstvo postojanja
krajnjeg clana a da odnos isto cno od nije takav, da ce se simetri cnost
odnosa = otkriti sama po sebi, ...Uo cimo, da se relacijski pojmovi ne
u ce na isti na cin kao i tradicionalni pojmovi koji su pojmovi o vrstama,
a ne o odnosima.
Zadatak 105 Odredite inverze relacijama: stariji od, jednako visok kao, ro dak od,
otac od, predak od!
Odgovor 24 Mla di od, jednako visok kao, ro dak od, dijete od, potomak od.
Zadatak 106 Popunite tablicu upisuju ci DA ako relacija ima navedeno svojstvo:
ManjiOd IstiRed LijevoOd IstiOblik
Tranzitivan
Reeskivan
Ireeksivan
Simetri can
Asimetri can
16.3.2 Inverzne relacije
Primjer 16.5 LijevoOd prema DesnoOd, V eceOd prema ManjeOd.
U smislu teorije skupova relaciji R inverzna (konverzna) je relacija R
1
:
R
1
= {< x, y >|< y, x > R}
24
Pojam je pravilo zahvaljuju ci kojemu moemo odrediti ulazi li pojedini predmet u neki
skup.
16.3.2.1 Jo neki pojmovi o relacijama
R|S relativni produkt {hx, yi | z(R(x, z) S(z, y))} Otac|Majka = PatrilinearnaBaka
I identitetna relacija {hx, yi | x = y}
R
00
a slika relacije u skupu {x | y a R(x, y)} o cevi
| {z }
R
studenata
| {z }
a
init(R) po cetni clanovi {x | R(x, y) x 6= y} o cevi
| {z }
R
16.3.3 Relacije ekvivalencije i klase ekvivalencije
Relacije koje su reeksivne, simetri cne i tranzitivne nazivaju se relacijama ekvi-
valencije.
Primjer 16.6 =, IstiOblik, IstaV elicina, IstiRed,...
Relacije ekvivalencije povezuju predmete koji su jednaki u nekom smislu.
Ovakvo povezivanja predmeta koji jednaki u nekomsmislu, koristi se za uvo denje
teorijski korisne konstrukcije: klase (razreda) ekvivalencije.
Primjer 16.7 Nalazimo se u du canu obu ce. Sve cipele iste veli cine daju klase ekviva-
lencije za pojedini broj. Kada uzmemo jednu cipelu, c, ona moe posluiti kao uzorak za
svoju klasu ekvivalencije: {y D |< c, y > IsteV eli cine}, koja obuhva ca sve cipele
koje su istoga broja kao i c.
Ako je R relacija ekvivalencije, onda je [x]
R
skup stvari koje su ekvivalentne
s x s obzirom na R, to je klasa ekevivalencije za x.
Denicija 13 Neka je R relacija ekvivalencije na skupu D. Za svaki x D,
klasa ekvivalencije [x]
R
je skup
{y D | hx, yi R}
Primjer 16.8 Odredite klase ekvivalencije: [a]
IstiRed
, [b]
IstiOblik
, [c]
=
, [d]
IstiRed
za
okolnosti prikazane na donjoj slici!
Tvrdnja 22 Neka je R relacija ekvivalencije na skupu D.
1.x : x [x]
R
;
2.xy([x]
R
= [y]
R
< x, y > R);
3.xy([x]
R
= [y]
R
[x]
R
[y]
R
6= ).
Dokaz 23 1. proizlazi iz cinjenice da je R reeksivna relacija na skupu D.
2.dokazujemo u dva smjera, L-D i D-L. L-D: pretpostavimo da [x] = [y]. Po
1. y [y]. Eliminacijom identiteta, dobivamo y [x]. Po deniciji klase
ekvivalencije, hx, yi R. D-L: pretpostavimo (*) hx, yi R. Za uspostaviti
identitenu tvrdnju, trebamo dokazati [x] [y] i [y] [x] ili, u druk cijem
zapisu, z(z [x] z [y]). Pretpostavimo da z [x]. Po deniciji
za klasu ekvivalencije, slijedi da (i) hx, zi R. Po pretpostavci hx, yi R
te,.zbog simetri cnosti, (ii) hy, xi R. eljenu tvrdnju hy, zi R dobivamo po
tranzitivnosti R-a iz (ii) i (i). Pretpostavimo da z [y]. Po deniciji za klasu
ekvivalencije, slijedi da hz, yi R te po simetri cnosti(iii) hy, zi R. Po pret-
postavci (*) hx, yi R . eljenu tvrdnju hx, zi R dobivamo po tranzitivnosti
R-a iz (*) i (iii). 3. L-D: trebamo dokazati [x] = [y] [x] [y] 6= . Uo cimo
najprije da je zbog 1. isklju cen slu caj da [x] = . Budu ci [x] 6= , [x] = [y]
i a(a a = a), slijedi da [x] [y] 6= . D-L: neka je (*) hu, vi element
presjeka [x]
R
[y]
R
. Po deniciji klase ekvivalencije, vrijedi da (i) hx, ui R
i (ii) hy, vi R. Zbog simetri cnosti, iz (ii) proizlazi hv, yi R, a iz toga (*)
po tranzitivnosti (**) hu, yi R . Ponovo po tranzitivnost, (i) i (**) proizlazi
hx, yi. Iz 2. znamo hx, yi R povla ci [x] = [y].
Zadatak 107 Otvorite u Fitch-u Exercise 15.29. Ovaj dokument kao cilj dokaza
sadri tvrdnju da je odnos istovjetnosti oblika ekvivalentan. Svrha ove vjebe je pokazati
da su ciljne re cenice koje iskazuju to svojstvo odnosa posljedica zna cenja osnovnog
predikata. Pravilo AnaConsmijete koristiti samo za atomarne re cenice.
16.3.3.1 Particija
Neka je D neki skup i neka je P neki skup ne-praznih podskupova od D takvih
da je svaki element iz D clan to cno jednog clana iz P. Takav se skup P naziva
particijom od D.
Primjer 16.9 Zapiite gornju deniciju koriste ci simbole teorije skupova i jezik logike
prvoga reda!
Odgovor 25
ab
ParticijaOd(a, b)
c(c a (c b c 6= ))
x(x b !c(c a x c)
,
gdje
[
a = {x | y : y a x y}.
Zadatak 108 Neka je P particija od D. Denirajmo relaciju E na sljede ci na cin:
ha, bi E akko postoji X P takav da a X i b X. Pokaite da je E relacija
ekvivalencije te da je P skup klasa ekvivalencije za tu relaciju!
Odgovor 26 Da bismo dokazali da je E relacije ekvivalencije moramo dokazati
da je ona reeksivna, simetri cna i tranzitivna relacija. (ref) Za svaki predmet z iz
domene D vrijedi da postoji neki X P takav da z X, po deniciji particije.
Reiteracijom dobivamo da z X i z X. Dakle, x : hx, xi E. (sim)
Pretpostavimo da hu, vi E. Tada postoji neki X P takav da u X i v X,
po deniciji relacije E. Zbog komutativnosti konjunkcije, dobivamo hv, ui E.
(tran) Pretpostavimo da hu, vi E i hv, wi E. Tada postoji neki X P
takav da u X, v X i neki Y P takav da v Y , w Y , po deniciji
relacije E. Po deniciji particije, svaki predmet iz D mora biti u to cno jednom
clanu particije P. Budu ci da v X i v Y , proizlazi da X = Y . Eliminacijom
identiteta, dobivamo w X. Budu ci da u X i w X, dobivamo traeno:
hu, wi E. Da bismo dokazali da je svaki X P klasa ekvivalencije za
relaciju E moramo pokazati da svaki X P postoji z D takav da [z]
E
= X.
Pretpostavimo X P. (*) Tada postoji neki predmet u X. Instancirajmo
deniciju relacije E s u, vrijedi x : (u X x X) hu, xi E. Kako je
E relacije ekvivalencije, dobivamo x : (u X x X) x [u]
E
. Budu ci
da po (*) u X, proizlazi da x : x X x [u]
E
. Time smo dokazali
identitetnu re cenicu [u]
E
= X jer smo pokazali da [u]
E
X i X [u]
E
.
Zadatak 109 Logi cka razdioba pojma je adekvatna ako je zbroj opsega clanova raz-
diobe jednak opsegu diobene cjeline. Iskaite ovu deniciju koriste ci jezik teorije skupova.
Diobenu cjelinu (totum divisionis) ozna cite s t, clanove diobe (membra divisonis) oz-
na cite s m
1
, ..., m
n
.
Odgovor 27 Logi cka razdioba pojma ciji je opsega t na clanove diobe ciji su
opsezi m
1
, ..., m
n
jest adekvatna akko t = m
1
... m
n
=
[
i{1,...,n}
m
i
.
Zadatak 110 Logi cka razdioba pojma je jedinstvena ako se njezini clanovi me du-
sobno isklju cuju. Iskaite ovu deniciju koriste ci jezik teorije skupova!
Odgovor 28 Logi cka razdioba pojma ciji je opsega t na clanove diobe ciji
su opsezi m
1
, ..., m
n
jest jedinstvena akko ab[(a {m
1
, ..., m
n
} b
{m
1
, ..., m
n
} a 6= b) a b = .
Zadatak 111 Iskaite deniciju jedinstvenosti i adekvatnosti divizije koriste ci jezik
teorije skupova i pojam particije!
Odgovor 29 Logi cka razdioba pojma ciji je opsega t na clanove diobe ciji su
opsezi m
1
, ..., m
n
jest jedinstvena i adekvatna akko ParticijaOd({m
1
, ..., m
n
} , t).
16.3.4 Funkcije
Intuitivno, funkcija je na cin povezivanja stvari sa stvarima, na primjer dodjelji-
vanje registarskih oznaka vozilima.
Funkcije se, jednako kao i dijadi cne relacije, modeliraju u teoriji skupova
pomo cu ure denih parova. Za relaciju R na skupu D kaemo da je funkcija ako
zadovoljava sljede ci uvjet:
Funkcionalnost: x
51
yR(x, y)
Ovaj uvjet kazuje da za jedanulaz postoji najvie jedan izlaz. Ako funkcija
ispunjava dodatni uvjet ("postojanja"), onda se kae da je ona totalna na D:
Totalnost: xyR(x, y)
Uobi cajeno je za oznaku funkcija koristiti mala slova, po cevi od f. Obi cno
se pie f(x) = y, umjesto < x, y > f.
Domena funkcije f je skup:
{x | y(f(x) = y)}
Rang funkcije f je skup:
{y | x(f(x) = y)}
Funkcije su u perspektivi teorije skupova jedna vrsta relacija.
Identitena fukcija: id(x) = x za svaki x iz D.
Zadatak 112 Koji od sljede cih skupova predstavljaju funkcije na skupu D = {1, 2, 3, 4}?
Za one koji su funkcije, odredite njihovu domenu i rang! 1. {< 1, 3 >, < 2, 4 >, <
3, 3 >}, 2. {< 1, 2 >, < 2, 3 >, < 3, 4 >, < 4, 1 >}, 3. {< 1, 2 >, < 1, 3 >, < 3, 4 >
, < 4, 1 >}, 4. {< 1, 1 >, < 2, 2 >, < 3, 3 >, < 4, 4 >}, 5.
16.4 Partitivni skup
Uvedimo pojam skupa koji obuhva ca sve podskupe nekog skupa. Partitivni skup
skupa b je skup svih podskupova od b:
b = {a | a b}
U engleskom jeziku koristi se naziv "powerset". U hrvatskom "potencijski
skup" ili "partitivni skup". Prvombismo nazivu moda trebali dati prednost jer on
sugerira cinjenicu da je broj elemenata takvog skupa izgra denog na osnovi skupa
s n elemenata 2
n
, pa se zato partitivni skup skupa a ozna cava s 2
a
. K tome,
termini "partitivni skup" i "particija skupa" sli cno zvu ce i mogu dati pogrenu
sugestiju o njihovoj istovjetnosti.
Primjer 16.10 Neka je i skup njema ckih idealista, i={Kant, Fichte, Schelling, Hegel}.
i ={ , {Kant}, {Fichte}, {Shelling}, {Hegel}, {Kant,Fichte}, {Kant,Schelling}, {Kant,Hegel},
{Fichte,Schelling}, {Fichte,Hegel}, {Schelling,Hegel}, {Kant,Fichte,Schelling}, {Kant, Fichte,
Hegel}, {Kant, Schelling, Hegel}, {Fichte, Schelling, Hegel}, {Kant,Fichte, Schelling,
Hegel}}.
Tvrdnja 23 b!cx(x c x b)
Dokaz 24 Po aksiomu komprehenzije, moemo konstruirati skup c = {x | x
b}. Po aksiomu ekstenzionalnosti, moe postojati najvie jedan takav skup.
Tvrdnja 24 Neka su a i b proizvoljni skupovi,
1.b b;
2. b;
3.a b akko a b
Dokaz 25 1. Budu ci da je odnos reeksivan, vrijedi b b. Po deniciji
partitivnog skupa: b b. 2. b, zato b. 3. L-D. Pretpostavimo (*)
a b. Trebamo dokazati da za svaki (i) z a vrijedi (ii) z b. Relacija
je tranzitivna, pa iz (i) i (*) proizlazi traeno: z b. D-L. Pretpostavimo za
svrhu indirektnog dokaza (reductio ad absurdum) da (A) a b, tj. da za svaki
z a vrijedi z b ali (K) a b. (K) zna ci da postoji neki predmet e takav da
e a i e / b. Skup {e} o cigledno mora biti podskup od a i ne smije biti podskup
od b, tj. {e} / b. Ali {e} a i (A) ako {e} a, onda {e} b, pokazuju
da {e} b. Uspostavljena je kontradikcija, pa zato mora vrijediti kondicional
D-L.
Zadatak 113 Dokaite xy(x y x y) metodom izravnog dokaza koris-
te ci lemu o reeksivnosti za !
16.4.1 Mogu li svi podskupovi nekog skupa biti njegovi
elementi?
Primjer 16.11 Skup {John Venn} je i element i podskup skupa {John Venn, {John
Venn}}
Sljede ca tvrdnja pokazuje da niti jedan skup ne moe imati kao elemente sve
svoje podskupove.
Tvrdnja 25 Za bilo koji skup b, nije tako da b b.
Dokaz 26 U dokazu koristimo instancu aksioma komprehenzije (1) i deniciju
relacije podskupa (2). Zapo cinjemo s formatom univerzalne generalizacije: neka
je b proizvoljni skup(3). elimo dokazati b * b. (tj. bx(x b x b).
Po aksiomu komprehenzije, moemo konstruirati podskup od b koji je deniran
ovako c = {x | x b x / x} (1. je jedna instanca aksiomske sheme kompre-
henzije). Taj se skup, koji obuhva ca samo one elemente koji nisu svoji vlastiti
elementi, naziva Russellovim skupom. Po deniciji operacije partitivnog skupa,
vrijedi c b, jer c b (10). Za reductio ad absurdumpretpostavimo c b (11).
Po deniciji relacije podskupa: b b ako i samo ako x(x b x b).
Dakle naa je pretpostavka da ce skup c za kojeg znamo da je element partitivnog
skupa od b, tako der biti element i od b. Po isklju cenju tre ceg, mora vrijediti
ili (i) c c ili (ii) c / c. Ispitajmo prvi slu caj. Ako c c (12), onda c ne
ispunjava uvjet zadan s denicijom za c, pa zato c / c (14). Budu ci c c
povla ci neistinu (15), zaklju cujemo da njezina negacija vrijedi, tj. c / c (16).
No tada c ispunjava uvjet zadan denicijom za c, pa zato c c (18). Na ovaj
smo na cin dokazali i c c i c / c, a to je kontradikcija (19). Po pravilu za
uvo denje negacije (reductio ad absurdum), zaklju cujemo da ne vrijedi c b, to
jest - c / b (20).Dakle, postoji podskup od b koji nije njegov element (u 22 je to
dokazano pod proizvoljnim imenomc, 23 je rezultat eliminacije egzistencijalnog
kvantiktarora, 24 je rezultat uvo denja univerzalnog kvantikatora). Vidimo da
je c protuprimjer za b b, pa zato b * b.
Gornja tvrdnja kazuje da za svaki skup b moemo na ci skup c koji je podskup
od b, ali nije element od b. Naime, moemo konstruirati Russellov skup za b:
c = {x | x b x / x}.
Tvrdnja 26 Za svaki skup b, Russellov skup za b jest podskup od b, ali nije
element od b.
Zapamtite.
Partitivni skup skupa b je skup svih podskupova od b:
b = {a | a b}
"Russellovim skupom" za proizvoljni skup b nazivamo skup {x |
x b x / x}.
Zadatak 114 U sljede cem nizu naslu cuju cih tvrdnji, prona dite istinite i dokaite ih.
Za neistinite prona dite primjer koji pokazuje njihovu neistinitost
25
. 1. b : b, 2.
b : b b, 3. ab : (a b) = a b.
16.5 Russellov paradoks
Potrebni sastojci: 28
Tvrdnja 27 Postoji skup c takav da c c.
U naivnoj teoriji skupova moemo dokazati ovu tvrdnju. Po aksiomu kom-
prehenzije, postoji univerzalni skup koji sadri sve. To je skup
c = {x | x = x}
(U donjem formalnom dokazu premisa 1. je instanca aksiomske sheme kom-
prehenzije koja garantira postojanje univerzalonog skupa. Re cenica 2. uvodi
privremeno ime za takav skup). No kako je to skup svih skupova, onda su
i svi njegovi podskupovi clanovi (poddokaz 3-5 i 6). Zato c c, to jest
y(y .c y c), odnosno y(y c y c) (7).
25
1. Da. Primjenite dokaz da je prazni skup podskup svakog skupa na poseban slu caj partitivnog
skupa.
2. Ne. Protuprimjer: {1}, {1} = {, {1}}. Naime, kada bi vrijedilo {1} {1}, onda bi 1
morao biti element od {1}.
3. Da. Skupovi a i b su identi cni akko a b i b a. L-D. Pretpostavimo
d (a b). Kako je d podskup presjeka on sadrava samo predmete koji su i u a i u b; tj.
x : x d (x a x b). S druge strane, a b obuhva ca sve podskupove od a i od b
koji imaju iste clanove; tj. d a b x(x d (x a x b)). Budu ci da desna
strana bikondicionala vrijedi po pretpostavci, proizlazi traeno: d a b. D-L. Pretpostavimo
d a b. Tada vrijedi x(x d (x a x b)). Po deniciji relacije podskupa
dobivamo d a b. A po deniciji partitivnog skupa, slijedi da d (a b). .
16.5 Russellov paradoks 177
No, poteko ca je u tome to moem dokazati i negaciju gornje tvrdnje (to
smo ve c bili u cinili).
Tvrdnja 28 Za bilo koji skup b, nije tako da b b.
Naivna teorija skupova je inkonzistentna, cime je pokazano da neto nije u
redu s teorijom.
Russellov skup za univerzalni skup c je skup svega onoga to nije
svoj vlastiti element: Z = {x | x c x 6= x}. Svaka pretpostavka,
bilo da Z Z, bilo da Z / Z vodi u apsurd.
Najkra ce Russellov paradoks moemo iskazati koriste ci sljede cu instancu
aksioma komprehenzije: ax(x a x / x), a ona je nezadovoljiva.
Reakcije na otkrivenu ?? naivne teorije skupova ile su u razli citim sm-
jerovima. Jedan na cin uklanjanja inkonzistentnosti iao je smjerom revizije ak-
sioma komprehenzije. Drugi, smjerom revizije sintakse jezika teorije skupova.
16.5.1 Aksiom separacije
Reakcija na inkonzistentnost naivne teorije obuhvatila je i ograni cenje aksioma
komprehenzije.
16.5.1.1 Intuicija veli cine
Jedna reakcija na otkri ce inkonzistentnosti ila je smjerom revizije intuicija o
skupovima. Ekstenzije nekih predikata prevelike su pa zato ne mogu tvoriti
cjelinu.
John von Neumann je postavio sljede ce ograni cenje: neki predikati imaju
"prevelike" ekstenzije koje se ne mogu obuhvatiti u jedan skup. Takav je i skup
Z. Mi znamo da je takav, jer pretpostavka da on postoji vodi u paradoks.
Modikacija aksioma komprehenzije ostvaruje se najprije tako da se on prim-
ijenjuje samo na podskupove nekog skupa. Drugim rje cima, aksiom omogu cuje
konstrukciju isklju civo podskupova, sam skup, ciji se podskup formira, ve c treba
biti raspoloiv. Intuitivno, ako nam je dan skup a i isf-a P(x), onda moemo
sa ciniti podskup od a:
{x | x a P(x)}
Ideja je slijede ca: ako a nije "prevelik", onda ni njegov podskup ne ce biti
"prevelik".
Nova, modicirana aksiomska shema naziva se aksiomom separacije:
abx[x b (x a P(x))]
tj.
z
1
...z
n
abx[x b (x a P(x))]
Aksiom separacije blokira mogu cnost konstrukcije univerzalnog skupa (jer
omogu cuje konstrukciju samo podskupova nekog danog skupa).
Aksiom separcije:
Mogu se konstruirati (postoje) samo skupovi koji nisu "preve-
liki".
16.5.2 Russellova teorija tipova
Drugi na cin blokiranja inkonzistentnosti iao je smjerom revizije sintakse i on-
tologije.
Sintaksa Ontologija Primjeri
ad innitum
Razina 3 Predikati za Tip 0, Tip 1 i Tip 2 U
3
Razina 2 Predikati za Tip 0 i Tip 1 U
2
= U
1
Mnogobrojan; Ve ceOd (?)
Razina 1 Predikati koji se primjenjuju na Tip 0 U
1
= U
0
Kosook; Kocka
Razina 0 "Pojedina cni predmeti" U
0
= {x : x je pojedina cnost} Konfucije
Re cnica x y koristi binarni predikat koji se smije primijeniti samo
na predmete razli citog tipa. Ozna cimo s t
n
tip kojemu pripada pojedini izraz,
onda je re cenica t
n
t
m
ispravno sastavljena samo ako je m > n. Zbog toga,
formula kojom se konstruira Russellov skup nije ispravno sastavljena formula.
x / x jednostavno ne uspijeva iskazati niti jedan uvjet.
Teorija tipova:
Kada se jedan simbol predicira drugome, prvi mora pripadati
viem tipu a drugi niem.
16.5.3 Pokuaj jednog lozofskog objanjenja
Popper, Sir Karl Raimund (1902-1994)
Popperova epistemologija podsje ca na Kantovu: Kant je tvrdio da ljudski
razum ne izvodi oblik miljenja iz prirode nego ga name ce prirodi. Kant je
koristio termin "sinteti cki sudovi a priori" da bi ozna cio istinite re cenice koje
nisu logi cke istine (tj. gdje poznavanje zna cenja upotrebljenih znakova nije
dovoljno da bi se utvrdila istinititost re cenice), no unato c tome te re cenice jesu
nuno istinite (ovdje se rije c nuno moe shvatiti u zna cenju u svimzamislivim
okolnostima). Drugim rije cima, struktura ljudskog razuma odre duje spoznaju.
Na primjer, razum moe otkriti prirodne zakone, ali ideja zakonitosti prirodnih
doga danja nije otkrivena nego zadana razumu. Sli cno, po Kantovom miljenju
vrijedi i za matematiku.
Primjenimo Kantovo u cenje na teoriju skupova. Ako je aksiom(ska shema)
komprehenzije sinteti cki sud a priori, onda (1, "sinteti cki" dio) pojam stvari koje
ispunjavaju uvjet U ne uklju cuje pojam skup stvari koji ispunjavaju uvjet U i
(2, "a priori" dio) aksiom je nuno istinit. Ovo drugo svojstvo (a priori, lat. iz
prethodnog) svrstalo bi aksiomna stranu logike, a ne na stranu cinjeni cne tvrdnje,
tvrdnje od koje se ne o cekuje da bude nuno istinita.
Popper se slae s time da je polazite spoznaje lei u vrlo op cenitimna celima.
No, ta na cela nisu neizbjena. Ona su tek hipoteze koje mogu biti i naj ce ce
bivaju modicirane ili odba cene. Primjenimo li Popperovu teoriju o spoznaji
na razmatrani primjer dobivamo jednostavno objanjenje. Ideja o skupu nije
"priro dena", "zadana", "neizbjena". Ona se re-konstruira u procesu u cenja na
grekama.
16.6 Zermelo Fraenkel teorija skupova
Prvu je aksiomatizaciju teorije skupova dao 1908. Ernst Zermelo, nje-
ma cki matemati car. Na osnovi analize paradokasa, on je zaklju cio da
su oni povezani sa skupovima koji su "preveliki", poput skupa svih
skupova... Zbog toga, Zermelovi aksiomi su restriktivni s obzirom
na pitanje egzistencije skupova. Zermelov aksiomatski sustav obi cno
se razmatra u obliku koji uklju cuje modikacije i poboljanja koja su
dali Norveanin Thoralf Albert Skolem, pionir u metalogici, i Abra-
ham Adolf Fraenkel, izraelski logi car. U literaturi, sustav se naziva
Zermelo-Fraenkelovom teorijom skupova iako bi povijesno gledaju ci
bilo to cnije nazivati je Zermelo-Skolem-Fraenkelovom teorijom.
Dva aksioma naivne teorije skupova omogu cavala su nam dokaze postojanja
i jedinstvenosti raznovrsnih skupova.
Primjer 16.12 Dokaimo jedinstvenost i postojanje unije skupova, tj. ab!cx(x
c (x ax b)). U dokazu trebamo dokazati (i) da postoji barem jedan takav skup,
tj. abcx(x c (x a x b)),i (ii) da postoji najvie jedan takav skup,tj.
abcdx[((x c (x a x b)) (x d (x a x b))) c = d].
Prvi dio (i) izravno slijedi iz aksioma komprehenzije kao jedna njegova instanca. Drugi
dio (ii) zahtijeva primjenu aksioma ekstenzionalnosti. Pretpostavimo da su c i d skupovi
ciji su clanovi upravo oni predmeti koji su elementi u a ili u b. Trebamo dokazati x(x
c x d).
Nakon toga primjena aksioma ekstenzionalnosti daje eljeni rezultat:
Na kraju po pravilu za intro dobivamo (ii).
Revizija aksioma komprehenzije blokirala je dokaze ovakve vrste. Zato u
Zermelo-Fraenkelovoj teoriji skupova moraju biti zastupljeni i aksiomi koji ce
garantirati egzistenciju skupova odre denih vrsta.
16.6.1 Aksiomi Zermelo-Fraenkelove teorije skupova
1. Aksiom ekstenzionalnosti.
Nije sporan. Jednak je aksiomu ekstenzionalnosti u naivnoj teoriji.
2. Aksiom separacije.
Doputa tvorbu skupova stvari koji zadovoljavaju neki uvjet iz
ve c postoje ceg skupa.
3. Aksiom neure denog para: za bilo koja dva predmeta postoji skup koji ih
ima kao svoje clanove,
4. Aksiom unije: ako je dan bilo koji skup skupova a, unija svih njegovih
elemenata tako der je skup. To jest:
abx[x b c(c a x c)]
5. Aksiom partitivnog skupa: svaki skup ima partitivni skup
6. Aksiom beskona cnosti: postoji skup svih prirodnih brojeva.
Evo dviju formalizacija ovog aksioma.
a[ a b(b a b {b} a)]
a[x(x ay : y / x)x(x a y(y az(z y z xz = x))]
Pogledajmo kako aksiom generira beskona cni skup:0 ili , 1
ili {} = {}, 2 ili {} {{}} = {, {}}, 3 ili {, {}}
{{, {}}} = {, {}, {, {}}}, itd.
Kumulativna hijerarhija: polaze ci od praznog skupa postupno se
putem deniranih operacija konstruiraju daljni skupovi. U procesu se
ne koriste po cetni elementi. Mnogi beskona cni skupovi mogu nastati,
ali ne i univerzalni skup.
7. Aksiom zamjene: ako je dan neki skup a i operacija F koja denira
jedinstveni predmet za svaki x iz a, onda postoji skup {F(x) | x a}. Druk cije
kazano, ako x(x a !yP(x, y)), onda postoji skup b = {y | x(x
a P(x, y))}
Jo jedan na cin tvorbe novih skupova od postoje cih.
8. Aksiom izbora: Ako je f funkcija s nepraznom domenoma i ako za svako
x a, f(x) jest neki neprazni skup, onda tako der postoji funkcija g tako der
s domenom a takva da za svako x a, g(x) f(x). (Funkcija g naziva se
funkcijom izbora jer za svako x iz a ona bira jedan element iz f(x).)
Ako se Zermelo-Fraenkel teorija skupova koristi zajedno s ak-
siomom izbora, onda se ozna cava s ZFC ("C" stoji za eng. "choice",
izbor). Aksiom izbora postulira postojanje odre denog skupa (skupa
izbora) ali za razliku od drugih aksioma te vrste (3, 4 i 5) on ne daje
upute kako se taj skup konstruira. Ta nekonstruktivna narav aksioma
izazvala je brojne rasprave.
9. Aksiom regularnosti: nijedan skup nema neprazan presjek sa svakim od
svojih elemenata:
b[b 6= y(y b y b = )]
Ovaj aksiom isklju cuje skupove koji su svoji vlastiti elementi.
Pomo cu ovoga aksioma moe se pokazati da je relacija ireeksivna i
asimetri cna.
Povijest pojma o skupu i relaciji pokazuje da nije rije c jednostavnim po-
jmovima. S lozofskog stajalita, nipoto nije primjereno odbaciti razmatranje
tog pojma s rije cima: "Skup je primitivan pojam i o njemu se ne moe nita
re ci mimo onoga to aksiomi o njemu tvrde." takvo odbacivanje nije primjereno
jer su upravo razmatranja o pojmu skupa vodila prema otkri cu nezadovoljivosti
naivne teorije i konstrukcijama aksiomatske teorije. U pozadini ZF-teorije stoje
dvije osnovne intuicije: skupovi ne mogu biti preveliki i skupovi se postupno
konstruiraju. O ovoj drugoj intuiciji govori aksiom regularnosti. Zato ne bi
smjelo vrijediti x x? Odgovor se mora pozvati na neku temeljnu ideju.
16.6.1.1 Kumulativni skupovi
Promotrimo skup a = {a}. Ako bismo ga htjeli zapisati u popis zapisu, susreli
bismo se poteko cama: {a} ali a = {a}, pa zato {{a}} ali a = {a}, pa zato
{{{a}}}, itd. Najblie to moemo do ci jest da nazna cimo beskona cno "ugn-
je divanje" a = {{{...}}}. Budu ci da je svoj jedini clan tj. a = {a}, slijedi da je
on jedno clani skup. Zbog toga intuicija o ograni cenoj veli cini skupova ne moe
odbaciti ovakve skupove.
Logi car Zermelo tvrdio je da o skupovima trebamo misliti kao o ne cemu
to nastaje na osnovi apstraktne radnje povezivanja u cjelinu predmeta koji su
nam ve c dani. prije no to se izgradi neki skup njegovi elementi ve c moraju biti
izgra deni. na osnovi ovakve "kumulativne" metafore moemo objasniti zato se
skup a = {a} ne moe izgraditi. Da bi se taj skup konstruirao prethodno mora
biti izgra den njegov jedini element, ali to je on sam. Kumulativna konstrukcija
zahtijeva da element nekog skupa bude konstruiran u nekom prethodnoj fazi, a
clan iregularnog skupa ne moe biti konstruiran u prethodnoj fazi.
Joseph Shoeneld pokuao je opravdati aksiome ZFC teorije pozivaju ci se
na intuicije u "redoslijedu" konstrukcije: neki skup moe nastati ako su njegovi
clanovi nastali prije njega (gdje rije c prije, kae on, treba razumjeti u logi ckom
a ne u temporalnom smislu). Pogledajmo kako se opravdava aksiom beskon-
a cnosti.
Pogledajmo zato je aksiom beskona cnosti istinit. Neka je x
0
prazni skup
a za svaki n neka je x
n+1
skup ciji su clanovi clanovi od x
n
i sam
x
n
. Na bilo kojem stupnju moemo formirati x
0
; ako je x
n
formiran na
nekom stupnju, onda se x
n+1
moe formirati na bilo kojem kasnijem stup-
nju. Pretpostavimo da je x
n
nastao na stupnju S
n
. Tada postoji stupanj S
koji se javlja nakon svih stupnjeva uklju cno do S
n
. Na ovom stupnju,
moemo formirati skup x ciji su clanovi x
0
, x
1
, ... Ovaj x je onaj skup cije
postojanje tvrdi aksiom beskona cnosti.
Ako paljivo pro citamo Shoeneldovo objanjenje, vidjet cemo da se njime
obrazlae neograni cena mogu cnost da se po "receptu" aksioma beskona cnosti
sa cini dodaju novi i novi skupovi. No, zar aksiom ne tvrdi neto ja ce od toga
postojanje skupa s beskona cno mnogo clanova. Shoeneldovo objanjenje
pokazuje kako bi beskona cno mnogo takvih clanova moglo nastati, ali ne ob-
janjava kako bi mogao nastati skup koji bi ih obuhva cao. Takvo objanjenje
zahtijevalo bi postojanje stupnja nakon beskona cnog broja stupnjeva i intuiciju
aktualne beskona cnosti koja cini se nedostaje mnogim lozoma nakon Aris-
totela.
16.6.1.2 Problem veli cine
Mogu ce je dovesti u pitanje intuiciju o skupovima kao o predmetima koji nisu
preveliki.
Najprije se trebamo osvrnuti na cinjenicu da partitivni skup nekog skupa koji
ima n clanova ima 2
n
clanova. Ako, na primjer, neki skup ima 1000 clanova,
onda njegov partitivni skup ima 2
1000
- ve ci (kako se kae) od broja atoma u
svemiru.
No to se doga da ako je broj clanova nekog skupa beskona can?
16.6.1.3 Kantorovska veli cina
Denicija 14 Funkciju f nazivamo injektivnom ili 1 za 1 ako za razli cite
predmete u svojoj domeni ona dodjeljuje razli cite predmete u svom rangu: ako
f(x) = f(y) onda x = y za sve x, y iz domene funkcije f.
Ozna cimo s |b| kantorovsku veli cinu skupa b. Kaemo da dva skupa b i c
imaju istu kantorovsku veli cinu, |b| = |c| akko se njihovi elementi mogu povezati
na na cin 1za1, to jest - ako postoji injektivna funkcija s domenomb i rangom
c.
Zadatak 115 Pokaite da je gornja denicija jednakobrojnosti skupova a i b ekviva-
lentna s tvrdnjom da postoji bijektivna funkcija izme du a i b.
Odgovor 30 Funkcija f sa skupa a u skup b je surjekcija akko je (i) rang
te funkcije skup b, to jest, b = {y | x : f(x) = y}. [Neki autori razlikuju
kodomenu i rang funkcije: kodomena je skup mogu cih a rang - skup stvarnih
vrijednosti funkcije. Kod surjekcije kodomena i rang su jedan te isti skup.] (*)
Funkcija je bijekcija (1 za 1 korespondencija) akko je ona surjekcija i (ii)
injekcija. Moramo pokazati da je prva denicija ekvivalentna drugoj: a to cemo
u ciniti ako pokaemo da prva povla ci drugu i obratno. L-D Pretpostavimo da
postoji injektivna funkcija f s domenom b i rangomc. Reiteracijom dobivamo da
je f injekcija a, po deniciji (*) - slijedi da je f surjekcija. D-L Pretpostavimo
da je funkcija f s a u b bijekcija. Ona je tada injekcija i njezin je rang b. A to je
upravo prva denicija.
Zadatak 116 Neka je f(x) = 2x za bilo koji prirodni broj x. to je domena ove
funkcije? to je rang ove funkcije? Je li ta funkcija 1 za 1?
Odgovor 31 Domena ove funkcije je skup prirodnih brojeva N. Rang ove
funkcije je skup parnih brojeva {x | x N y(y N x : 2 = y)}. Ta je
funkcija 1 za 1 jer je vrijednost 2x razli cita za svaki x.
Vidimo da postoji injektivna funkcija s domenom prirodnih brojeva i rangom
parnih brojeva. Zato oni imaju jednaku kantorovsku veli cinu.
Cantor je pokazao da za bilo koji skup b vrijedi
|b| > |b|
Budu ci da aksiom beskona cnosti garantira postojanje beskona cnog skupa,
a aksiom partitivnog skupa omogu cuje konstrukciju partitivnog skupa, onda ce
kantorovska veli cina (i) partitivnog skupa beskona cnog skupa biti ve ca od kan-
torovske veli cine (ii) beskona cnog skupa. No i (i) spomenutom partitivnom
skupu moemo konstruirati partitivni koji ce opet biti ve ci. Nisu li takvi skupovi
"preveliki" da bi bili cjeline?
Zadatak 117 Dokaite da za bilo koji skup b, |b| 6= |b|!
Dokaz 27 Posluimo se metodomindirektnog dokaza. Pretpostavimo (*) |b| =
|b|. Po deniciji za kantorovsku veli cinu, onda postoji injektivna funkcija f s
domenom b i rangom b. Svi elementi od b podskupovi su od b, zato moemo
s pravom pitati za svaki x b je li slu caj da ako f(y) = x tada x y.
Razmotrimo skup c = {x | y(x = f(y) x / y)}, skup svih elemenata od b
koji nisu elementi onog podskupa od b kojemu su pridruene po funkciji f. Po
pretpostavci (*) postoji f(c). Dodjelimo mu ime u. Mora biti slu caj da ili (i)
u c ili (ii) u / c. ispitajmo slu cajeve. (i) Ako u c, onda u mora zadovoljavati
uvjet y(x = f(y) x / y), pa zato mora vrijediti u / c. Kontradikcija. (ii)
Pretpostavimo u / c. Tada u ispunjava uvjet y(x = f(y)x / y) jer u = f(c).
Zato, u c. Kontradikcija.
Razli cite ideje o skupovima
B. Russell E. Zermelo, A. Fraenkel,... W.V.O. Quine P. Aczel
Razdvojeni slojevi Utemeljeni Supostojanje Bez temelja
Ograni cena veli cina
Poredak nastanka
theory of types ZFC new foundations non-well-founded sets
Neke razlike Russell ZFC Aczel
Koliko ima praznih skupova? Beskona cno Jedan
ako n 6= m,
n
6=
m
Moe li se govoriti o svim skupovima? Ne Da
Je li relacija ireeksivna? Da Da Ne
x
n
x
n
- sintakti cka greka aksiom regularnosti a : a = {a}
16.6.1.4 Primjene
Pogledajmo na jednom primjeru dalekosean utjecaj kojega logi cka i lozofska
pitanja imaju na pitanja obrazovanja. Jean Piaget postavio je pitanje o tome kako
se stje ce pojam o broju. Da bi se odgovorilo na to pitanje potrebno je imati, ili,
bolje je re ci, pretpostaviti odgovore na prethodna pitanja: to je pojam, to je
u cenje i to je broj. Jean Piaget, iako nije dao vlastitu teoriju prirodnih brojeva,
zanimljiv je u lozoji matematike budu ci da uvodi novi tip argumentacije i nav-
je cuje strukturalisti cku teoriju o brojevima. Izlaganje cemo zapo ceti s njegovom
[?] osnovnom tezom (str. 30.):
Pojam cijelog broja je s psiholokog stajalita sinteza skupa i tranzitivnog
asimetri cnog odnosa, drugim rije cima, sinteza u kojoj se logi cke operacije
koordiniraju na novi na cin - to je rezultat odbacivanja njihovih razlika.
Zato svaki pojambroja istodobno uklju cuje i ordinalni i kardinalni aspekt.
Temeljne logi cke operacije Piaget naziva inkluzijom i serijacijom. Pod
inkluzijom razumijeva ono to se obi cno naziva apstrakcijom ili generalizaci-
jom, dakle postupak kojim se niz predmeta povezuje na temelju izdvajnja nji-
hovih sli cnosti i zanemarivanja njihovih razlika
26
Rije c je o svojevrsnom mil-
jenju jedinstva - razli citi predmet povezuju se u jedinstvenu cjelinu (pojam,
skup). Petogodinje dijete iz Piagetovo eksperimenta promatra kolekciju plo cica,
sve plo cice su plave, no neke su pravokutne a neke zaobljene. Piaget pita: Jesu li
sve plave plo cice okrugle?, a dobiva postotak to cnih odgovora koji tek neznatno
premauje slu cajno poga danje. Dijete ne odgovara to cno na ovo pitanje jer jo
nije ovladalo s operacijom inkluzije, tj. ono jo nema sposobnost da isti pred-
met istodobno svrsta u razli cite skupove; iako dijete povezuje po sli cnosti ono
jo ne povezuje takva povezivanja. Druga operacija je serijacija, nazovimo
je miljenjem razlike. Ovdje se predmeti ne povezuju po sli cnostima, ve c se
sre duju s obzirom na njihove razlike. U predoperacijskoj fazi petogodinjak
to cno odgovara na pitanje koji je predmet ve ci, kada se ukloni ve ci predmet,
a manjem se doda jo manji dijete opet to cno odgovara, ali na pitanje je li onaj
prvi predmet kojega ono vie ne vidi vie od tre cega dijete ne zna odgovoriti i
trai da mu se ponovo pokae prvi predmet kako bi moglo usporediti. Dijete jo
ne prepoznaje tranzitivnost odnosa biti-ve ci-od ili ne povezuje povezivanje po
razlici. Dovrenje tih dviju intelektualnih operacija, Piaget ih naziva logi ckima,
potrebno je za numeri cku intelektualnu operaciju. Da bismo razumjeli kako i
zato ponovit cemo Piagetovu kritiku logicizma i intuicionizma.
Logicizambroj promatra kao skup ekvivalentnih skupova, no s psiholokog
stajalita apstrakcija koja vodi k tvorbi skupa (iz U
1
) razlikuje se od apstrakcije
koja vodi k tvorbi skupa jednakobrojnih skupova tj. broju (barem iz U
2
).
Primjer 16.13 0 je skup skupova
{a | x : x / a} ,
zbog aksioma ekstenzionalnosti {}. 1 je skup
{a | x(x a y(y a y = x))} .
2 je skup
{a | xy(x 6= y x a y a z(z a (z = x z = y)))} .
I na sli can na cin dalje.
Primjer 16.14 Ako prirodne brojeve shvatimo na ovaj na cin, onda za stjecanje takvih
brojeva treba ovladati: (i) apstrakcijom, kvalicirane vrste koja tvori skupove na osnovi
svojstava njihovih elemenata, (ii) bijekcijom, za tvorbu skupova koji su brojevi, (iii)
individuiranjem predmeta.po mjestu u nizu.
U prvom slu caju neka svojstva odbacujemo, a neka zadravamo i na tom
temelju razli cite predmete povezujemo u cjelinu i dajemo im zajedni cki naziv.
26
Usporedi s aksiomom apstrakcije.
No u drugomslu caju sva svojstva predmeta moraju biti zanemarena jer za obostrano
jednozna cno pridruivanje nije vano koji se predmeti povezuju. Takva ap-
strakcija koja zanemaruje sva svojstva nije vie apstrakcija, jer liiti predmet
svih svojstava zna ci nemati ga vie.
27
Zato takva ekstremna apstrakcija zaht-
jeva nadopunu s komplementarnom operacijom, a to je ekstremna serijacija.
Svako ure divanje kolekcije predmeta na temelju njihove razlike pretpostavlja ra-
zlikovanje vrijednosti/intenziteta nekog svojstva. No budu ci da su ekstremnom
apstrakcijom predmeti lienih svih svojstava to komplementarna ekstremna
serijacija unosi razliku u poloaju i tako restituira predmete daju ci im svojstva
koja imaju kao clanovi niza. Operacije serijacije i inkluzije koordiniraju se na
novi na cin - to je rezultat odbacivanja njihovih razlika. Numeri cka operacija
pretpostavlja logi cke jer je njihov produetak (ekstrem), ali nije istovjetna s njima
jer im mijenja karakter. Na temlju spomenute analize i intuicizam pokazuje svoje
slabosti, jer ako broj pretpostavlja logiku, onda intuicija nije temelj.
Naalost, cini se da vrijednost Piagetove briljantne analize umanjuje cin-
jenica da on preuzima logicisti cki pojam broja, za kojeg imamo razlog odbaci-
vanja. Mogu ci povrat vrijednosti Piagetov analizi bio bi u ukazivanju da njegova
teorija tuma ci spoznajni postanak predznanstvenog pojma broja.
27
Berkeley:to ostaje kada trenju liimo svih svojstava?
Poglavlje 17
Matemati cka indukcija
Matemati cka indukcija nije indukcija na osnovi uzorka niti indukcija nabrajan-
jem. Potonje ili nisu oblik deduktivnog zaklju civanja ili ne mogu opravdati
op cenitu konkluziju koja se odnosi na beskona cno mnogo slu cajeva. Matem-
ati cka indukcija nije indukcija u smislu izvo denja op cenite konkluzije na temelju
kona cnog broja opaanja. Takva "empirijska" indukcija na temelju uzorka je
osporiva: ona ne moe potpuno opravdati op cenitu konkluziju (koja se odnosi ili
i na neopaene slu cajeve ili na na beskona cno mnogo slu cajeva) Nasuprot tome
matemati cka indukcija moe opravdati op cenitu konkluziju (koja se odnosi na
beskona cno mnogo slu cajeva) na temelju kona cnog dokaza.
17.1 Malo povijesti "nematemati cke" indukcije
Kritike indukcije:
"Da bi indukcija imala snagu dokaza, morala bi ispitati sve po-
jedine slu cajeve koliko ih god ima. No, takvoj indukciji nema mjesta u
utvr divanju prirodnih zakona" Ru der Bokovi c (1711-1787)
Samo psiholoka "nunost", ne i logi cka. David Hume (1711-
1776)
188
17.2 Kako matemati cka indukcija moe opravdati op cenitu konkluziju koja se odnosi na beskona can broj slu 189
17.2 Kako matemati cka indukcija moe opravdati
op cenitu konkluziju koja se odnosi na beskona can broj
slu cajeva?
Matemati cka se indukcija moe primijeniti samo ako je beskona cni skup pred-
meta cije op cenito svojstvo dokazujemo deniran induktivno.
17.2.1 Induktivna denicija
Induktivna denicija ima tri dijela.
1. Osnovna klauzula navodi osnovne elemente skupa kojeg deni-
ramo.
2. Jedna ili vie induktivnih klauzula kazuju kako se tvore do-
datni elementi od ve c danih.
3. Zavrna klauzula koja kazuje da su svi elementi ili osnovni ili
dobiveni po induktivnoj klauzuli.
Primjer 17.1 Induktivna denicija pal-niza slova. Osnovna kaluzula: svako slovo
abecede je pal. Induktivna klauzula: ako je niz slova pal, onda je pal i niz slova koji
nastaje kada se doda isto slovo sprijeda i straga (npr. bb). Zavrna klauzula: nita
nije pal osim onoga to se dobije ponovljenom primjenom osnovne i induktivne klauzule.
Primjer 17.2 Induktivna denicija re cenice propozicijske logike L*. Osnovna klauzula:
atomarne re cenice su re cenice propozicijske logike L*. Induktivna klauzula: ako su
i re cenice propozicijske logike L*, onda su i , ( ), ( ), ( ),
( ) re cenice propozicijske logike L*. Zavrna klauzula: nita drugo nije re cenica
propozicijske logike L*.
Primjer 17.3 Primjer iz literature. /K. Gdel, "O formalno neudlu civim iskazima..."/
Denicija skupa formula. Osnovna klauzula: elementarna formula je kombinacija sim-
bola oblika a(b) gdje je b termin n-tog tipa,i a termin n + 1 tipa Elementarna formula
je clan skupa formula Induktivna klauzula: ako a i b pripadaju skupu formula onda tom
skupu pripadaju i (a), (a) (b), x(a) Zavrna klauzula: skup formula je najmanji
skup ciji clanovi zadovoljavaju gornje uvjete.
Primjer 17.4 Primjer iz literature. Induktivne denicije ponekad se zapisuju u takoz-
vanom Backus-Naur obliku. "Osnovni jezik modalne propozicijske logike ima sljede ce
formule:
P ::= propozicijski atomi p, q, r,...
F ::= P | F | (F F) | F "
190 Poglavlje 17 Matemati cka indukcija
Osnovna klauzula pokazuje da su propozicijski atomi osnovni elementi. U donjem retku
pokazuje se kako se od ve c postoje cih formula F dobivaju nove. To jest:
F ::= P
|{z}
osnovni
| F | (F F) | F
| {z }
tvorba novih
Zadatak 118 Iskaite deniciju za pal u Backus-Naur obliku!
Odgovor 32 Ozna cimo skup nizova slova koji su pal s .
::= slova a, b, c,...
::= |
17.3 Induktivni dokaz
Zamislimo da moramo dokazati da svaka re cenica propozicijske logike L* sadri
barem jednu atomarnu re cenicu. Uo cimo da tvrdnja ima oblik op cenitog kondi-
cionala: x[Re c_Iz_L (x) Q(x)] i da se odnosi na beskona cno mnogo
slu cajeva. Da bismo dokazali ovakvu tvrdnju, najprije ispitujemo imaju li os-
novni elementi svojstvo Q(u ovomprimjeru, sadravaju li baremjednu atomarnu
re cenicu). O cigledno je da imaju: osnovni se elementi sastoje upravo od jedne
atomarne re cenice. Zatim ispitujemo naslje duje li se to svojstvo. Ako "stari"
elementi imaju to svojstva ho ce li ga imati i "novi" koji su iz "starih" dobiveni
primjenom induktivne klauzule? O cigledno je da ho ce. Pretpostavimo da i
imaju barem jednu atomarnu re cenicu. Budu ci da sadri sve atomarne
re cenice koje sadri , onda ima barem jednu atomarnu re cenicu. Budu ci da
( ) sadri sve one atomarne re cenice koje se javljaju u i , onda ( )
ima barem jednu atomarnu re cenicu. I tako dalje. Budu ci da "nove" re cenice
nisu mogle nastati nikako druk cije osim putem primjene induktivne klauzule,
zaklju cujemo da sve re cenice iz L imaju traeno svojstvo.
Ako raspolaemo s induktivnom denicijom skupa, onda induk-
tivan dokaz zahtijeva dva koraka.
1. Osnovni korak: u kojem se pokazuje da osnovni elementi
imaju traeno svojstvo
2. Induktivni korak: u kojemu se pokazuje da ako "stariji" ele-
menti imaju traeno svojstvo, onda to svojstvo imaju i elementi koji su
dobiveni primjenom induktivnih clanaka.
Pretpostavka s kojom zapo cinje induktivni korak naziva se in-
duktivnom hipotezom.
Primjer 17.5 Dokaimo da se svaki pal cita jednako sprijeda i straga, tj. da je svaki
pal palindrom. Dokaz. Osnova: Osnovni elementi su pojedina cna slova. bilo koje
pojedina cno slovo jednako se cita u oba smjera. I ndukcija: Pretpostavimo da se pal
jednako cita u oba smjera (induktivna hipoteza). Moramo pokazati da ako dodamo
neko slovo s u skladu s induktivnom klauzulom na po cetak i na kraj niza , da ce se onda
rezultat, ss citati jednako u oba smjera. Kada okrenemo niz - dobit cemo s
0
s gdje je
0
obrnuti zapis za . Po induktivnoj hipotezi
0
= , zato je rezultat obrata za ss
upravo ss. Na osnovi indukcije, zaklju cujemo da je svaki pal palindrom.
Metafora. Domine moraju biti tako sloene (denicija mora biti induk-
tivna) da kad jedna domina padne - tada pada i sljede ca (induktivni korak).
Da bi se sve domine sruile potrebno je gurnuti prvu (osnovni korak).
Zadatak 119 Denirajmo egzistencijalnu ispravno sastavljenu formulu (isf-u) induk-
tivnim na cinom. Osnovna klauzula. 1. Svaka atomarna isf ili njezina negacija je egzis-
tencijalna isf (drugim rije cima, svaki literal je egzistencijalna isf). Induktivne klauzule.
2. Ako su P
1
, ..., P
n
egzistencijalne isf-e, onda su egzistencijalne isf-e i (P
1
... P
n
)
i (P
1
... P
n
). 3. Ako je P egzistencijalna isf, onda je vP egzistencijalna isf, za
bilo koju varijablu v. Zavrna klauzula. 4. Nita drugo nije egzistencijalna isf-a osim
onoga to je dobiveno po klauzulama 1-3. Dokaite sljede ce cinjenice putem indukcije!
(a) Ako je P egzistencijalna isf, onda je ona logi cki ekvivalentna preneksnoj isf-i koja
nema univerzalnih kvantikatora. (b) Pretpostavite da je P egzistencijalna re cenica iz
jezika za Tarskis World. Dokaite da ako je P istinita u nekom svijetu, onda ce P ostati
istinita ako se tom svijetu dodaju novi predmeti!
Odgovor 33 (a) Najprije nam treba denicija preneksne (normalne) forme. Isf
logike prvoga reda je u preneksnoj normalnoj formi ako ona ne sadri kvantika-
tore ili se svi kvantikatori nalaze "na po cetku" formule. Trebamo dokazati ekvi-
valentnost. Drugim rje cima, moramo pokazati da ako vrijedi P, koja je egzisten-
cijalna isf, onda vrijedi neka formula Q koja nema univerzalnih kvantikatora,
i obratno. Osnovni korak: osnovne egzistencijalne isf su u preneksnoj formi jer
ne sadre kvantikatore. Zato su logi cki ekvivalente formule u preneksnoj formi
bez za njih upravo oni sami. Induktivni korak: pretpostavimo da za egzisten-
cijalne isf-e P
1
, ..., P
n
postoje logi cki ekvivalente v
1
...v
i
Q
1
, .., v
1
...v
j
Q
n
koje imaju traeni oblik. Trebamo ispitati dva slu caja tvorbe po klauzuli 2. Ako
je formula dobivena po induktivnoj klauzuli iz P
1
, ..., P
n
- formula (P
1
...P
n
),
onda se traena ekvivalencija moe dobiti zahvaljuju ci distributivnosti prema
i ona je v
1
...v
n
(Q
1
, ..., Q
n
). Ako je formula (P
1
... P
n
), onda moemo
preimenovati varijable i ekvivalentna formula ce po na celu nulte kvantikacije
biti v
1
1
...v
1
i
...v
n
1
...v
n
j
(Q
1
...Q
n
). Za klauzulu 3. pretpostavimo da je P
egzistencijalna isf i da je v
1
...v
i
Qnjoj ekvivalentna. Tada je za egzistencijalnu
isf vP - traena ekvivalencija vv
1
...v
i
Q.
(b) Ostavljamo citatelju.
Neki autori razlikuju dvije vrste matemati cke indukcije: prirodnu i snanu. U
prirodnoj indukciji koristi se sljede ci oblik zaklju cka: (i) Svaki osnovni element
ima svojstvo P. (ii) Svaki na cin tvorbe novih elemenata uspijeva sa cuvati svo-
jstvo P. (iii) Dakle, svaki element razreda kojega razmatramo ima svojstvo P. U
slu caju jake indukcije nije dovoljno samo razmotriti elemente iz kojih nastaje el-
ement za kojega dokazujemo da ima svojstvo P, ve c je potrebno razmotriti cijeli
razred elemenata koji su nastali prije njega. U snanoj indukciji u induktivnom
koraku susre cemno univerzalno kvanticiranu re cenicu, kao na primjer "Ako sve
formule cija je duljina manja od duljine formule Aimaju svojstvo P, onda Aima
svojstvo P".
17.3.0.1 Najmanji skup
Zavrna klauzula u induktivnoj deniciji spominje ne samo deniendum ve c i
ostale klauzule: "nita drugo nije deniendum osim onoga to se dobiva ponovl-
jenom primjenom osnovne i induktivne klauzule". O cigledno je zavrna klauzula "Deniendum"
je "ono
to deni-
ramo",
"deniens"
je "ono
pomo cu
cega deni-
ramo".
nije iskaziva u jeziku logike prvoga reda jer ona govori o drugim klauzulama, a u
logici prvoga reda ne moemo govoriti o njezinim vlastitim re cenicama. No ako
uporabimo teoriju skupova, onda sve klauzule moemo iskazati u jeziku logike
prvoga reda.
Postupak je sljede ci: umjesto zavrne klauzule koristimo izraz "najmanji
skup".
Primjer 17.6 Induktivna denicija pal-niza slova. Skup pal nizova slova je najmanji
skup koji zadovoljava sljede ce klauzule. Osnovna kaluzula: svako slovo abecede je pal.
Induktivna klauzula: ako je niz slova pal, onda je pal i niz slova koji nastaje kada se
doda isto slovo sprijeda i straga (npr. bb).
Ako nam je dana neka kolekcija K skupova koji zadovoljavaju uvjete U,
onda ce presjek svih skupova iz kolekcije zadovoljavati uvjet U. Taj skup mora
biti najmanji, jer kad uzmemo presjek neke gomile skupova, rezultat ce uvijek
biti podskup bilo kojeg izvornog skupa.
Najmanji skup.
Zadatak 120 Neka je K kolekcija skupova ciji clanovi zadovoljavaju uvjete U. Dokaite
da je
\
K = {x | a(a K x a)} najmanji skup, to jest da za svaki skup a K
vrijedi da
\
K a.
Odgovor 34 Pretpostavimo da postoji skup koji je manji od
\
K:
(*) b[b K
\
K b]
Tada mora postojati neki predmet e takav da e
\
K i e / b. Ali to nije
mogu ce jer po deniciji za
\
K, b K e b i po pretpostavci dobivamo
e b.
17.3.1 Primjer: aksiomatizacija prirodnih brojeva i primjena
indukcije
Giuseppe Peano (1858-1932) dao je jednu aksiomatizaciju aritmetike, koja se
prihvatila kao adekvatna formalizacija aritmetike.
Aksiomi:
1. xy(x + 1 = y + 1 x = y) - najvie jedan sljedbenik
2. x(x + 1 6= 0) - 0 nije sljedbenik
3. 0 + 1 = 1
4. x(x + 0 = x)
5. xy[x + (y + 1) = (x +y) + 1] - denicija zbrajanja (4,5)
6. x(x 0 = 0)
7.xy[x (y + 1) = (x y) +x] - denicija mnoenja (6,7)
Aksiomska shema:
Figure 17.1
K tome PA ima aksiomsku shemu koja izraava princip matem-
ati cke indukcije za prirodne brojeve.
8. [Q(0) x(Q(x) Q(x + 1))] xQ(x)
Aksiom 8. pokazuje jedan poseban slu caj primjene indukcije. Ako trebamo
dokazati x(N(x) Q(x)), onda trebamo dokazati (osnovni korak) Q(0), te
(induktivni korak) Q(x) Q(x + 1). O cigledno je da ova aksiomska shema
pretpostavlja induktivnu deniciju prirodnog broja u kojoj adicija +1 daje in-
duktivnu klauzulu : Skup N je najmanji skup koji zadovoljava sljede ce uvjete: 1.
0 N i 2. ako n N, onda n + 1 N.
Zadatak 121 Otvorite Exercise 16.19 i dokaite x(x+1 = 1+x).

Cetvrta premisa
daje nam potrebnu instancu aksioma matemati cke indukcije. Ona nam pokazuje kako
moemo dokazati traeno. Naime, treba dokazati 0 + 1 = 1 + 0 i x[x + 1 = 1 +x
(x + 1) + 1 = 1 + (x + 1)]
Poglavlje 18
Potpunost sustava prirodne
dedukcije za propozicijsku
logiku
Jedno eljeno svojstvo logi ckog sustava povezano je uz uskla denost semantike
i sintakse. Ako se sve ono to slijedi (semanti cki pojam) moe i dokazati (sin-
takti cki pojam) pomo cu logi ckog sustava, onda je on potpun. Ispitat cemo ima li
sustav prirodne dedukcije koji pokriva pravila za istinitosno funkcionalne veznike
i logi cku konstantu neistine svojstvo potpunosti. Drugim rje cima, pitat cemo se
omogu cuju li nam pravila eliminacije i introdukcije za , , , , , da
dokaemo svaku tautoloku posljedicu.
Primjer 18.1 Hipoteti cki silogizam: konkluzija slijedi i moe se dokazati. Vrijedi li
sli cno u svim slu cajevima?
18.1 Dodjelivanje istinitosne vrijednosti i istinitosne
tablice
Denirajmo dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti za jezik logike prvoga reda kao
bilo koju funkciju h sa skupa svih atomarnih re cenica tog jezika na skup {IS-
TINITO, NEISTINITO} Ta funkcija nam za bilo koju atomarnu re cenicu A is-
postavlja njezinu istinitosnu vrijednost, to zapisujemo kao h(A), koja je bilo IS-
TINITObilo NEISTINITO. Intuitivno, moemo zamisliti svaku pojedinu funkciju
h kao prikaz jednoga retka u (moda vrlo velikoj) istinitosnoj tablici.
Zadatak 122 Zamislimo jezik s jednim predikatom, Kocka i dvije individualne kon-
stante, a i b. Taj jezik ima dvije atomarne re cenice i cetiri funkcije dodjeljivanja
istinitosnih vrijednosti.
195
196Poglavlje 18 Potpunost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku
Kocka(a) Kocka(b)
h
1
h
1
(Kocka(a)) = ISTINITO ISTINITO
h
2
ISTINITO NEISTINITO
h
3
NEISTINITO ISTINITO
h
4
NEISTINITO NEISTINITO
Sada moemo proiriti funkciju h dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti s novom
funkcijom

h koja ce biti denirana za skup svih re cenica i koja svoju vrijednost
dobiva iz skupa {ISTINITO, NEISTINITO}. Dok o funkciji h moemo
misliti kao o lijevom dijelu retka istinitosne tablice koji se nalazi ispod atomarnih
re cenica (ili propozicijskih slova), dotle o

h kao o cijelom retku, koji obuhva ca i
dio koji se nalazi ispod sloenih re cenica.
Funkciju dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti za sve re cenice dijela jezika
logike prvoga reda pod razmatranjemdeniramo pozivaju ci se na njezine prethodne
vrijednosti a na kraju na funkciju dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti za atom-
arne re cenice.
1.

h(Q) = h(Q) za atomarne re cenice Q
2.

h(Q) = > ako i samo ako

h(Q) =
3.

h(Q R) = > ako i samo ako

h(Q) = > i

h(R) = >
4.


h(Q) = > ili

h(R) = >, ili i jedno i drugo
5.


h(Q) = ili

h(R) = >, ili i jedno i drugo
6.


h(Q) =

h(R)
Zadatak 123 Denirajmo tromjesni veznik na sljede ci na cin:
P Q R (P, Q, R)
> > > >
> > >
> >
>
> > >
>
> >

Njegovo je zna cenje Ako P onda Q, u protivnom R. Denirajte funkciju

h za taj veznik!
Odgovor 35

h((P, Q, R)) = > ako i samo ako

h(P Q) = > i

h(P
R) = >. Ako nastavimo razlaganje, onda vidimo da moraju biti zadovoljena dva
uvjeta: (i)

h(P) = ili

h(Q) = >, i (ii)

h(P) = > ili

h(R) = >.
S ovakvimpreciznimmodelomdodjeljivanja istinitosnih vrijednosti, moemo
dati matemati cki precizne denicije za tautologiju i it-zadovoljivost. (it-zadovoljivost:
zadovoljivost na istinitosnoj tablici).
Re cenica S je tautologija ako je istinita za svako dodjeljivanje
istinitosnih vrijednosti h, drugim rije cima, ako je za svako h -

h(S) =
>.
Re cenica S je tautoloka posljedica skupa re cenica T ako i
samo ako je u svakom dodjeljivanju istinitosnih vrijednosti pod kojim
je svaka re cenica iz T istinita tako der i re cenica S istinita.
Re cenica S je it-zadovoljiva ako i samo ako postoji barem jedno
dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti takvo da

h(S) = >.
Skup re cenica T je it-zadovoljiv ako i samo ako postoji barem
jedno dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti pod kojim je svaka re cenica
iz T istinita.
Tvrdnja 29 Re cenica S je tautoloka posljedica skupa re cenica T ako i samo
ako T {S} nije it-zadovoljiv.
Zadatak 124 Dokaite prethodnu tvrdnju!
Odgovor 36 Dokaz. S lijeva na desno. Reductio. Pretpostavimo (i) da S jest
tautoloka posljedica skupa T, a (ii) da T {S} jest it-zadovoljivo. Ako je
T {S} zadovoljivo onda postoji neko istinitosno vrednovanje h koje cini svaku
re cenicu iz T istinitom a S neistinitom. No tada S nije tautoloka posljedica od
T, to protuslovi (i) pretpostavci. Dakle uvode ci negaciju, ako (i) onda (ii). S
desna na lijevo: dovrite sami!
Uo cimo da onda kada je T kona can skup, pitanje je li skup T it-zadovoljiv
moemo svesti na pitanje je li jedna re cenica it-zadovoljiva, naime ona koja je
konjunkcija svih re cenica iz T.
Dodjeljivanje istinitsonih vrijednosti je funkcija s atomarnih re cenica
u skup {>, }. Ona modelira jedan redak potpune istinitosne tablice
za jezik kojega razmatramo.
18.2 Potpunost propozicijske logike
Sada raspolaemo sa sredstvima koja nam omogu cuju da dokaemo Teorem pot-
punosti za propozicijsku logiku. Neka F
T
ozna cava logi cki sustav koji sadri
samo pravila uklanjanja i uvo denja za , , , , , .
Ako nam je dan skup re cenica T i jo jedna re cenica S, onda
piemo T `
T
S za tvrdnju da postoji formalni dokaz u sustavu F
T
za
re cenicu S a koji za premise uzima re cenice iz T.
Uo cimo da ako T `
T
S i T T
0
, onda T
0
`
T
S. Ovo svojstvo odnosa
dokazivosti nazivamo monotoni cno cu. Unovije vrijeme intenzivno se prou cavaju
i logi cki sustavi koji su lieni ovoga svojstva (osporivo zaklju civanje).
Teorem 30 (Potpunost sustava F
T
) Ako je re cenica S tautoloka posljedica
skupa re cenica T onda T `
T
S
Teorem ne moemo izravno dokazati pretpostavljaju ci da je S tautoloka
posljedica od T i, zatim, traiti dokaz za S, jer nita ne znamo ni o T ni o S.
Teorem cemo dokazati dokazuju ci njegovu konverziju: ako T 0
T
S (ako nema dokaza), onda S nije tautoloka posljedica. To jest, pokazat
cemo da kada T 0
T
S tada postoji h koji cini sve re cenice iz T is-
tinitima a S neistinitom. Drugim rje cima, pokazat cemo da ako T 0
T
S, onda T {S} jest it-zadovoljivo.
Najprije cemo reformulirati teorem potpunosti u nekoliko etapa.
18.2.1 Formalna konzistentnost
Dokazat cemo jednu lemu koju cemo koristiti u reformulaciji teorema.
Lema 31 T {S} `
T
ako i samo ako T `
T
S.
Dokaz. Pretpostavimo da T {S} `
T
. To zna ci da postoji dokaz za
koji eventualno koristi P
1
, ..., P
n
iz T i S. Sada treba pokazati da T `
T
S.
Ako u poddokazu s pretpostavkom S reproduciramo prethodni, po pravilu za
uvo denje negacije, mo ci cemo dokazati S.Dakle, lema vrijedi s lijeva na desno.
Zadatak 125 Smjer s desna na lijevo dokaite sami!
Odgovor 37 Pretpostavimo T `
T
S. To zna ci da postoji dokaz
Ako premisama dodamo S, onda moemo dokazati .
Ova nam lema pokazuje da pretpostavka T 0
T
S (iz kotrapozicije Teorema
potpunosti) zna ci isto to T {S} 0
T
. Dosadanja zapaanja moemo
iskazati u obliku koji je laki za pam cenje ako uvedmo novi termin.
Skup re cenica T je formalno konzistentan ako i samo ako T 0
T
, to jest, ako i samo ako ne postoji dokaz u F
T
za iz T.
S novim terminom moemo reformulirati Teorem potpunosti.
Figure 18.1
Figure 18.2
Figure 18.3
Figure 18.4
Teorem 32 (Reformulacija potpunosti) Svaki formalno konzistentni skup re cenica
je it-zadovoljiv.
Dokaz 28
T 0
T
S = TauCon(S, T) kontrapozicija
T {S} 0
T
= TauCon(S, T) po lemi form.kon.
T {S} 0
T
= Zadovoljiv(T {S}) po lemi tau.con.zad.
Teorem potpunosti slijedi iz reformuliranoga kada se primjeni na poseban
slu caj skupa T {S}.
Sada preostaje dokazati reformulirani teorem.
18.2.2 Strategija dokazivanja reformuliranog teorema
potpunosti
Potpunost formalno potpunih skupova: Najprije cemo pokazati da
teorem vrijedi za formalno konzistentne skupove koji imaju dodatno
svojstvo, koje se naziva formalnom potpuno cu. Skup T nazivamo formalno
potpunim ako za bilo koju re cenicu S iz jezika pod razmatranjem vrijedi ili
T `
T
S ili T `
T
S. Ovo je jaki zahtjev, jer on kae da je skup re cenica
toliko snaan da moe dati odgovor na svako pitanje koje se moe postaviti
za jezik pod razmatranjem.
Proirenje na formalno potpune skupove: Kada pokaemo da je svaki
formalno konzistentan i formalno potpun skup re cenica it-zadovoljiv, pokazat
cemo da se svaki formalno konzistentni skup re cenica moe proiriti (s
eventualno potrebnim dodatnim re cenicama) tako postane formalno potpun a
da ostane formalno konzistentan.
Povezivanje:

Cinjenica da je proireni skup it-zadovoljiv jam ci da je
izvorni skup tako der it-zadovoljiv, jer ce dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti
koje zadovoljava restriktivniji skup tako der zadovoljiti i izvorni.
18.3 Potpunost formalno potpunog skupa re cenica
Za dokaz tvrdnje da svaki formalno konzistentni, formalno potpuni skup re cenica
jest it-zadovoljiv trebat ce nam sljede ca lema.
Lema 33 Neka je T formalno konzistentan, formalno potpun skup re cenica, te
neka su R i S proizvoljne re cenice u jeziku.
1.T `
T
(R S) akko T `
T
R i T `
T
S
2.T `
T
(R S) akko T `
T
R ili T `
T
S
3.T `
T
S akko T 0
T
S
4.T `
T
(R S) akko T 0
T
R ili T `
T
S
5.T `
T
(R S) akko bilo T `
T
R i T `
T
S bilo T 0
T
R i T 0
T
S
Dokaz. (1) S lijeva na desno. O cigledno je da ako imamo dokaz
za R S iz T, da moemo konstruirati dokaz za R i dokaz za S prim-
jenjuju ci pravilo Elim dva puta. S desna na lijevo, ako koriste ci
premise P
1
, ..., P
n
iz T moemo dokazati R, te koriste ci Q
1
, ..., Q
n
iz
T moemo dokazati S, onda samo trebamo spojiti ta dva dokaza smje-
taju ci P
1
, ..., P
n
, Q
1
, ..., Q
n
na poloaj premisa, reproducirati prethodne
dokaza (samo ce se brojke koraka izmijeniti) i na kraju primijeniti In-
tro. (2) S desna na lijevo, dokaz je trivijalan: dovoljna je primjena
Intro.S lijeva na desno, situacija je malo tea jer T `
T
(R S) samo
ako T `
T
R ili T `
T
S op cenito ne vrijedi. Ali vrijedi u posebnom
slu caju, formalno konzistentnih i formalno potpunih skupova. Pret-
postavimo za reductio da T `
T
(R S) te (*) da T 0
T
R i T 0
T
S.
No kako za svaku re cenicu iz T vrijedi da je dokaziva ili ona ili njez-
ina negacija, onda mora vrijediti T `
T
R i T `
T
S. Ta dva dokaza
spojim u jedan i primjenimo dokaz za jednu varijantu DeMorgan-ovog
zakona. i dobivamo da vrijedi T `
T
(R S). No, to nije mogu ce
budu ci da je skup T formalno konzistentan.
Zadatak 126 Dokaite lemu za slu cajeve 3., 4. i 5.
Koriste ci ovu lemu moemo dokazati tvrdnju o it-zadovoljivosti formalno
konzistentnih, formalno potpunih skupova.
Tvrdnja 34 Svaki formalno konzistentan, formalno potpun skup re cenica je it-
zadovoljiv.
Dokaz. Neka je T formalno konzistentan, formalno potpun skup.
Denirajmo dodjeljivanje h istinitosnih vrijednosti za atomarne re cenice
na sljede ci na cin. Ako T `
T
Aonda h(A) = >, a u protivnom slu caju,
neka je h(A) = . Onda je funkcija

h denirana za sve re cenice, bile
one atomarne ili sloene. Naa tvrdnja tada glasi:
za svaku isf-u S,

h(S) = > akko T `
T
S
Za dokazati ovu tvrdnju, moramo se posluiti indukcijom. Osnovni
korak: Tvrdnja vrijedi za sve atomarne re cenice zbog na cina kako smo
ovdje denirali h (tj. istinitost se poklapa s dokazivo cu) i zbog deni-
cije funkcije

h (tj. njezina vrijednost se podudara s vrijedno cu za h
kod atomarnih re cenica). Induktivni korak: ako tvrdnja vrijedi za R i
S, onda ona vrijedi i za re cenice koje nastaju na osnovi pravila tvorbe:
(R S), (R S), R, (R S), (R S). Svih pet slu cajeva
lako proizlazi iz prethodne leme. Razmotrimo kao primjer slu caj dis-
junkcije. Trebamo potvrditi da

h(RS) = > akko T `
T
(RS). Za
samo ako dio, pretpostavimo

h(R S) = > Onda po deniciji za
h ili

h(R) = > ili

h(S) = >, ili i jedno i drugo. Po hipotezi induk-
cije, vrijedi ili T `
T
R ili T `
T
S ili i jedno i drugo. No tada po lemi,
T `
T
(RS), a upravo smo to htjeli dokazati. U suprotnom ako sm-
jeru, pretpostavimo T `
T
(RS). Tada po lemi ili T `
T
Rili T `
T
S.
Po hipotezi indukcije (istinitost i dokazivost se poklapaju), tada vrijedi
h(R) = > ili

h(S) = >. A po deniciji funkcije

h, prethodno povla ci
h(R S) = > A to smo htjeli dokazati. Na sli can na cin dokazu-

jemo i ostale slu cajeve (to ostavljamo citatelju) Iz ovoga uvi damo da
na ovaj na cin denirano dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti za atom-
arne re cenice h cini svaku re cenicu koja se moe dokazati pomo cu T
istinitom. Budu ci da se svaka re cenica iz T moe dokazati, na prim-
jer putem pravila za reiteraciju, slijedi da h cini svaku re cenicu iz T
istinitom. Dakle, T je it-zadovoljiv. Q.E.D.
18.3.1 Proirenje na formalno potpune skupove re cenica
U sljede coj etapi dokaza potpunosti moramo pokazati kako moemo polaze ci od
formalno konzistentnih skupova do ci do skupova koji su i formalno konzistentni
i formalno potpuni.
Lema 35 Skup re cenica T je formalno potpun ako i samo ako za svaku atom-
arnu re cenicu A vrijedi T `
T
A ili T `
T
A.
Dokaz. Smjer samo ako je naprosto posljedica denicije for-
malne potpunosti. Suprotni, ako smjer zahtjeva dokaz putem induk-
cije na sloenost isf-a. Ovdje dokazujemo da je s pitanjem dokazivosti
atomarnih re cenica rijeeno i pitanje dokazivosti svih re cenica. Drugim
rije cima, ako kod svake atomarne re cenice znamo ulazi li ona ili ulazi
njezina negacija u krug re cenica dokazivih pomo cu T , onda to isto
znamo za sve re cenice. Pretpostavimo desnu stranu bikondicionala: za
svaku atomarnu re cenicu A vrijedi T `
T
A ili T `
T
A. To je osnova
indukcije. Po induktivnom koraku, ako za R i S vrijedi da se zna koja
je iz para kontradiktornih re cenica dokaziva, onda se za svaku re cenicu
koja se moe iz njih sa ciniti moe odrediti je li dokaziva ona ili njezina
negacija. Prou cimo slu caj disjunkcije. Mora vrijediti ili T `
T
(RS)
ili T `
T
(R S). Ako T dokazuje bilo R bilo S, onda po pravilu
Intro: T `
T
(R S). U protivnom, ako T ne dokazuje ni R ni S,
onda vrijedi T `
T
R i T `
T
S. Povezivanje tih dvaju dokaza i
dodavanje koraka Intro daje: T `
T
R S. Nastavljanje dokaza
(u smjeru DeMorganovog zakona) daje T `
T
(R S). Dakle, to
god bilo slu caj (ili da je barem jedna re cenica dokaziva ili da niti jedna
nije) - pitanje o dokazivosti njihove disjunkcije ili njezine negacije bit
ce rijeeno. Sami izradite ostale induktivne dokaze.
Sada moemo prije ci na sljede cu etapu u dokazu potpunosti.
Tvrdnja 36 Svaki se formalno konzistentni skup re cenica T moe proiriti do
formalno konzistentnog, formalno potpunog skupa re cenica.
Dokaz. Napravimo popis svih atomarnih re cenica u jeziku pod
razmatranjem (npr. u abecednom poretku) A
1
, A
2
, .... Zatim pregleda-
jmo re cenice jednu po jednu. kada nai demo na re cenicu A
i
takvu da
ni A
i
ni A
i
nisu dokazive pomo cu T, dodajmo A
i
u T. Na taj na cin
ne cemo u ciniti skup formalno inkonzistentnim. Naime, kada bi to bilo
slu caj, to jest kada bi vrijedilo T {A
i
} `
T
, onda bi (po ve c 19831 )
vrijedilo T `
T
A
i
pa A
i
ne bi ni bilo dodano. Na kraju ovog procesa
dobivamo skup koji je po prethodnoj35 formalno potpun. Taj novi,
eventualno proireni skup je formalno konzistentan. Kako je svaki
dokaz pa i onaj za kona can i koristi kona can broj premisa, inkonzis-
tentnost se nije mogla uvu ci u ovom procesu.
18.3.2 Sve zajedno: dokaz potpunosti
1. Pretpostavimo T 0
T
S.
2. Po dokazanoj lemi vrijedi: T {S} `
T
ako i samo ako T `
T
S.
Ali zbog 1. dobivamo T {S} 0
T
. Zato, je skup T {S} formalno
konzistentan.
3. Ovaj se skup moe proiriti na formalno konzistentan, formalno potpun
skup (po tvrdnji: Svaki se formalno konzistentni skup re cenica T moe proiriti
do formalno konzistentnog, formalno potpunog skupa re cenica). Ozna cimo taj
proireni skup s ext(T {S})
4. Po tvrdnji "Svaki formalno konzistentan, formalno potpun skup re cenica
je it-zadovoljiv." slijedi da je skup ext(T {S}) - it-zadovoljiv.
5. Pretpostavimo da je h dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti koje zadovol-
java skup ext(T {S}).
6. Po deniciji negacije, h cini sve re cenice iz T istinitima a S neistinitom.
7. S nije zato tautoloka posljedica od T
8. 1. povla ci 7., a po kontrapoziciji dobivamo: ako je S tautoloka posljedica
skupa T, onda T `
T
S.
Za zapamtiti:
1. Teorem potpunosti dokazan je tako to smo pokazali da je
svaki formalno konzistenti re ceni cni skup T it-zadovoljiv. To smo
u cinili u dva koraka.
2. U prvom koraku pokazujemo da to vrijedi i za skupove koji
su tako der i formalno potpuni.
3. U drugom koraku pokazujemo kako se formalno konzistentni
skup moe proiriti na skup koji je i formalno konzistentan i formalno
potpun.
18.3.3 Vjeba: pojam formalno potpunog i formalno
konzistentnog skupa re cenica
Zadatak 127 Ispitajte sljede cu tvrdnju: "Neka su T
1
i T
2
formalno konzistentni skupovi
re cenica. Tada vrijedi:
ako T
1
T
2
,
onda T
1
T
2
0
T
."
Odgovor 38 Tvrdnja je istinita. Budu ci da T
1
T
2
, onda T
1
T
2
= T
2
, a T
2
jest konzistentan.
Zadatak 128 Neka je A
1
, A
2
, A
3
, ... popis svih atomarnih re cenica i neka je T for-
malno konzistentan skup re cenica. Konstruirajmo skup T
max
. po sljede cem uputstvu:
T
0
= T
.
.
.
T
n+1
=
T
n
{A
n+1
} ako T
n
{A
n+1
} 0
T
i T
n
{A
n+1
} 0
T

T
n
u protivnom.
.
.
.
T
max
= {x | x T
0
x T
1
... x T
n
...} =
[
i=0,1,2,3,...
T
i
Dokaite da je skup T
max
formalno konzistentan!
Odgovor 39 Deniciju za T
max
moemo shvatiti kao induktivnu deniciju za
podskup od T
max:
[0] osnovni skup: T
0
= T
[iz n prema n+1] generirani skup: T
n+1
= T
n
{A
n+1
} ako
T
n
{A
n+1
} 0 i
T
n
{A
n+1
} 0
,
T
n+1
= T
n
ina ce.
["najmanji skup"] zavrni uvjet: T
max
=
[
i=0,1,2,3,...
T
i
Dokaz moemo provesti indukcijom. U osnovnom slu caju T
0
jest konzistentan
jer je T konzistentan i T
0
= T. U induktivnom koraku moramo dokazati da
vrijedi: ako je T
n
formalno konzistentan, onda je T
n+1
formalno konzistentan.
Pretpostavimo ("induktivna hipoteza") da T
n
jest formalno konzistentan. A
n+1
ili jest logi cki neovisna o T
n
, tj. T
n
{A
n+1
} 0
T
i T
n
{A
n+1
} 0
T

ili nije, tj. T
n
{A
n+1
} `
T
ili T
n
{A
n+1
} `
T
. Ispitajmo slu ca-
jeve. U prvom slu caju A
n+1
jest logi cki neovisna o T
n
. Zato po deniciji
za T
max
, T
n+1
= T
n
{A
n+1
}. Zbog logi cke neovisnosti znamo da vrijedi
T
n
{A
n+1
} 0
T
. Eliminacijom identiteta zaklju cujemo da T
n+1
jest konzis-
tentno. U drugom slu caju A
n+1
nije logi cki neovisna o T
n
. Zato po deniciji za
T
max
, T
n+1
= T
n
. Po induktivnoj hipotezi T
n
jest konzistentno. Eliminacijom
identiteta zaklju cujemo da T
n+1
jest konzistentno. Po elimaniciji disjunkcije
zaklju cujemo da T
n+1
jest konzistentno. Po na celu indukcije zaklju cujemo da
svaki T
i
jest konzistentan. Unija svih konzistentnih skupova ure denih odnosom
podskupa jest konzistentna. Ili druk cije, indukcija je pokazala da je svaki pod-
skup od T
max
konzistentan. Budu ci da je T
max
svoj vlastiti podskup, T
max
jest
konzistentan. Dakle, T
max
jest konzistentan.
Zadatak 129 Zadan je jezik L s dva predikata, Kocka i Maleno, i s dvije indi-
vidualne konstante, a i b. Neka je T sljede ci skup re cenica: T = {(Kocka(a)
Maleno(a)), Kocka(b) Kocka(a), Maleno(a) Maleno(b)}. Ovaj skup nije
formalno potpun. (i) Poredajte po abecedi atomarne re cenice iz L! (ii) Izgradite skup
T
max
L
za T obzirom na jezik L! (iii) to je slu caj: T
max
L
` Maleno(b) ili T
max
L
`
Maleno(b)? (iv) Dokaite to! (v) Koje dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti h zado-
voljava skup T
max
L
? (vi) Izgradite "Tarski-svijet" takav da sve re cenice iz T
max
L
budu
istinite!
Odgovor 40 (i) Kocka (a) , Kocka (b) , Maleno (a) , Maleno (b). (ii) T
max
L
=
T {Kocka (a) , Kocka (b)}. (iii) T
max
L
` Maleno(b). itd.
Primjedba 10 T
max
moemo konstruirati na sljede ci na cin. Ozna cimo svaku
re cenicu iz popisa atomarnih re cenica razli citim prirodnim brojem. 1. Ispi-
tajmo jesu li sve re cenice iz T literali. Ako (1.a) da, krenimo na 4, u (1.b)
protivnom nastavimo s 2. Za svaku re cenicu S iz T.izgradimo dokaz za dnf(S),
gdje je dnf(S) re cenica S prikazana u njezinoj najkra coj disjunktivnoj nor-
malnoj formi. 3. Izgradimo "Elimkostur" Fitch dokaza za dnf(T), gdje
je dnf(T) = {dnf(S) | S T}. (Svaki disjunkt postat ce pretpostavka nekog
poddokaza. Re cenice koje nisu disjunkcije reiterirajmo unutar krajnje-desnih
poddokaza.) Zatvorimo s (pod...)-dokaze koji sadre kontradikciju. 4. Postavimo
i = 1. 5. Dodajmo A
i
premisama. 6. Ispitajmo postojanje kontradikcije (za
slu caj 1.a trebamo pregledati skup premisa, za slu caj 1.b treba ispitati da li A
i
izaziva zatvaranje svakog poddokaz s .) Ako (6.a) nema kontradikcije, pri-
je dimo na 7., u protivnom (6.b), prije dimo na 13. 7. Izbriimo A
i
. 8. Dodajmo
A
i
premisama. 9. Ispitajmo postojanje kontradikcije. 10. Ako (10.a) nema
kontradikcije, prije dimo na 11., u protivnom (10.b), izbriimo A
i
i prije dimo
na 13. 11. Izbriimo A
i
. 12. Upiimo A
i
kao novu premisu.13. Postavimo
i = i + 1 i ponovimo postupak od 5.
Zadatak 130 Dokaite da ako A T, onda T ` A. U dokazu nemojte koristiti
pravilo Reit!
Odgovor 41
Zadatak 131 Dokaite: ako T ` R i T T
0
, onda T
0
` R!
Odgovor 42 Logika prvog reda je monotoni cna. Ako postoji dokaz za R iz
premisa T, onda ga moemo reproducirati u dokazu koji raspolae s premisama
T
0
zamjenjuju ci "stare" brojeve premisa s "novima".
Zadatak 132 Primjenite tvrdnju 35 i odredite je li skup T
max
formalno potpun? Ako
jest, skicirajte dokaz za to!
Figure 18.6
Odgovor 43 Po tvrdnji 35 znamo da ako je rijeeno pitanje dokazivosti za
atomarne re cenice onda je rijeeno i pitanje za sve re cenice u jeziku propozi-
cijske logike. Preostaje nam dokazati lijevu stranu kondicionala: za svaku atom-
arnu re cenicu A
i
vrijedi T
max
` A
i
ili T
max
` A
i
. A
i
je ili ili jest logi cki
neovisna o T
i1
, tj. T
i1
{A
i
} 0
T
i T
i1
{A
i
} 0
T
ili nije, tj.
T
i1
{A
i
} `
T
ili T
i1
{A
i
} `
T
. Ako je prvo slu caj, onda A
i
T
i
, zato
T
i
` A
i
. Ako je drugo slu caj, onda T
i1
{A
i
} `
T
ili T
i1
{A
i
} `
T

. Zato po lemi 31 T
i1
`
T
A ili T
i1
`
T
A
i
. Budu ci da T
i
T
max
i
T
i1
T
max
, vrijedi T
max
`
T
A
i
ili T
max
`
T
A
i
.
Poglavlje 19
Strukture prvog reda
19.1 Tautoloka posljedica
U propozicijskoj logici iri pojam logi cke posljedice bio uveden preko jedne
njegove vrste - tautoloke posljedice, posljedice koja ovisi zna cenju istinitosno-
funkcionalnih veznika. Intuitivna ideja da je istinitost konkluzije posljedica zna cenja
veznika koji se javljaju u premisama i konluziji, formalizirala se preko istnitosnih
tablica. Kasnije smo uveli funkciju dodjelivanja istintosnih vrijednosti za atom-
arne re cenice, h koja je dovoljna za deniranje funkcije dodjeljivanja istinitosnih
vrijednosti za sve re cenice,

h.
Zadatak 133 Opiite odnose izme du logi cke (analiti cke) istine, istine prvoga reda i
tautologije.
Prednosti funkcije pred tablicom. Dodjeljuju ci svim atomarnim re ceni-
cama, ma koliko ih bilo, istinitosnu vrijednost i determiniraju ci time istinitosnu
vrijednost svih re cenica u jeziku, omogu cili smo primjenu pojma tautoloke
posljedice na beskona cni skup re cenica. Drugo, funkcije dodjeljivanja istini-
tosnih vrijednosti unijele su vii stupanj strogosti.
19.2 Posljedica prvoga reda
Upredikatskoj se logici dalje razra duje intuitivna ideja da je odnos logi cke posljedice
ovisan isklju civo o zna cenju simbola koji se javljaju u premisama i konkluz-
iji. Popis simbola cije se zna cenje prati bio je proiren tako da su istinitosno-
funkcionalnim veznicima dodali kvantikatori, i , te predikat identiteta, =.
Ve c smo razmatrali jednu tehniku pomo cu koje se moglo odrediti je li neka
re cenica posljedica prvoga reda nekog skupa premisu.
Podsjetnik: metoda zamjene
1. Za provjeriti je ostvaruje li se odnos posljedice prvoga reda
ili za provjeriti je li neka re cenica - valjana re cenica prvoga reda, sus-
tavno zamijenimo svaki predikat osim identiteta s novim simbolima za
predikate koji nemaju zna cenja, paze ci pri tome da se zamjena izvri
s istim novim predikatom na svakom mjestu na kojemu se javlja stari
predikat.
2. .1. Za provjeriti je li neka re cenica S valjana re cenica pr-
voga reda, pokuajte opisati takve okolnosti i dati takvo tuma cenje za
imena, predikate i funkcije koje se javljaju u S da u cinite tu re cenicu
212
19.2 Posljedica prvoga reda 213
neistinitom. Ako se takave okolnosti i tuma cenje ne mogu sa ciniti, S
je valjana re cenica prvoga reda.
2.2. Za provjeriti je li S posljedica prvog reda premisa P
1
, ..., P
n
,
pokuajte na ci okolnosti i tuma cenje nelogi ckih simbola u kojem ce S
biti neistinito a P
1
, ..., P
n
istinito. Ako se takve okolnosti ne mogu za-
misliti, izvorni je zaklju cak posljedica prvog reda.
Primjer 19.1 Ispitajmo sljede cu logi cku istinu: ( Kocka(a) Tetraedar(b))
a = b. Svo denje na istinitosno-funkcionalnu formu:
(Kocka(a)
A
Tetraedar(b)
B
) a = b
C
daje (A B) C, a to o cigledno nije tautologija. Metoda zamjene predikata i
individualnih konstanti pokazuje da nije rije c ni o valjanoj re cenici prvoga reda. Prvi
korak, svo denje na (P(c
1
) Q(c
2
)) c
1
= c
2
. Drugi korak, pronalaenje okolnosti
zajedno s tuma cenjem nelogi ckih simbola koje falsicira re cenicu:
(Knji zevnik(lewis_carroll) Logi car(charles_dodgson))
lewis_carroll = charles_dodgson
Nedostatak preciznosti. Poteko ca s traenjem odgovora na pitanje o pos-
tojanju odnosa posljedice prvoga reda putem traenja okolnosti ili putem za-
mjene jednih simbola s drugima (iste sintakti cke vrste) lei u tome to nam ne
daje dovoljno preciznosti. Zbog nedostaka preciznosti ne moemo utvrditi ima li
sustav kojeg razmatramo odre dena svojstva, poput pouzdanosti.
Ako primjenimo sredstva za modeliranje koja prua teorija skupova, ne-
dostatnu preciznost intuitivnih zamisli moemo lako ukloniti.
Neformalna i formalna semantika. Do sada smo se oslanjali na ideju o
"predmetnom podru cju", "podru cju rasprave", "domeni" pri deniranju istine i
zadovoljavanja..
Podsjetnik. Neki predmet zadovoljava atomarnu ispravno sas-
tavljenu formulu U(x) ako i samo ako taj predmet jest U. Op cenito za
sve isf-e, predmet o zadovoljava isf-u P(x) ako i samo ako je n individ-
ualna konstanta koja imenuje predmet o, x je jedina slobodna varijabla
i P(n) je istinita re cenica. Uo cimo kako se nadopunjavaju pojmovi
zadovoljavanja i istine.
Kvanticirane re cenice izraavaju tvrdnje o nekom intendira-
nom podru cju rasprave.
Re cenica xS(x) je istinita ako i samo ako svaki predmet iz po-
Re cenica xS(x) je istinita ako i samo ako neki predmet iz po-
214 Poglavlje 19 Strukture prvog reda
19.3 Struktura prvoga reda
Pojam strukture prvoga reda izrasta iz modeliranja podru cja rasprave pomo cu
teorije skupova.
19.3.0.1 Primjer modeliranja: izgradnja strukture prvoga reda
Neka su simboli u jeziku kojeg razmatramo: (predikati) Kocka, V e ciOd, = i
(individualna konstanta) c. Kako cemo na strogi na cin prikazati okolnosti koje
odre duju istinitosnu vrijednost re cenica (kojih ima beskona cno mnogo) u tom
jeziku? Promotrimo ovakav "svijet":
Na je cilj konstruirati matemati cki predmet koji ce predstaviti sve ono to je u
ovom svijetu relevantno za odre divanje istinitosne vrijednosti re cenica u jeziku
kojega razmatramo.
Domena (podru cje rasprave). O cigledno je da moramo predstaviti cin-
jenicu da u tom svijetu ima to cno cetiri predmeta. To cemo u ciniti tako to cemo
konstruirati cetvero clani skup D = {b
1
, b
2
, b
3
, b
4
} gdje b
1
predstavlja (recimo)
prvi predmet s lijeve strane, tj. c, te tako redom do b
4
koji predstavlja mali
tetraedar. Za ovaj skup D kaemo da je podru cje rasprave u naoj strukturi
prvoga reda.
Predikati i ekstenzije u strukturi.. U tvorbi strukture prvoga reda usmjer-
avamo se samo prema onim obiljejima podru cja rasprave koja su relevantna za
odre divanje istinitosti re cenica. Za na (pod)jezik mnoga su obiljeja svijeta
na slici nevana, poput poloaja predmeta ili njihove boje. S druge strane, oblik
i veli cina imaju vanost jer jezik govori o tim svojstvima: moemo re ci je li neki
predmet kocka i je li ve ci od drugoga. Zbog toga cinjenice o obliku i odnosu
veli cina moramo ugraditi u nau strukturu. To radimo tako to predikatu Kocka
dodijelimo odre deni podskup Ko iz podru cja rasprave D. Ovaj skup nazivamo
ekstenzijom predikata Kocka u ovoj strukturi. Za modeliranje svijeta na slici,
ekstenzija predikata Kocka je skup Ko = {b
1
, b
2
, b
3
}. Na sli can na cin postu-
pamo i s dvomjesnim predikatom V e ceOd; kojemu dodjeljujemo skup ure denih
parova,
V e = {, , , , }.
V e je ekstenzija predikata V e ceOd u ovoj strukturi.
19.3 Struktura prvoga reda 215
Individualne konstante i referenti. Na kraju, za jezik kojeg razmatramo,
preostaje jo u ciniti jedno: povezati individualnu konstantu, c s predmetom ko-
jega imenuje. Tehni ckim jezikom re ceno, moramo predstaviti cinjenicu da je b
1
referent individualne konstante c (tj. da c imenuje b
1
). Najjednostavniji na cin
da ostvarimo ovakvo vezivanje jest da uvedemo funkciju koja svakom imenom
dodjeljuje onaj predmet kojega to ime imenuje.
Identitet. Poseban slu caj predstavlja predikat identiteta, =. Ekstenzija predikata
identiteta odre dena je cim je zadana domena D. Predikat = uvijek se tuma ci kao
identitet: njegova ekstenzija je uvijek skup parova < a, a > gdje a D. U
ovom primjeru, ekstenzija za = je skup {, , , }.
Isti jezik - razli citi model. Ako se zadrimo na jeziku iz naeg primjera,
kako bismo prikazali druge "svjetove"? Trebaju nam (i) domena rasprave D,
(ii) podskup Ko od D koji ce reprezntirati ekstenziju predikata Kocka, te skup
ure denih parova V e za reprezentaciju ekstenzije predikata V e ceOd, (iii) povezi-
vanje individualne konstante c s referentom, elementom iz D.
Zadatak 134
D = {a
1
, a
2
, a
3
, a
4
}; Ko = {a
1
, a
2
, a
3
}, V e = ; c = a
4
Jedan objekt za reprezentiranje svijeta. Da bismo s jednim jedinim (ap-
straktnim) predmetom reprezentirali cijeli svijet i relevantne cinjenice o njemu,
"upakirat" cemo domenu rasprave, ekstenzije predikata i referente imena u jedan
formalni (matemati cki) predmet.
Postoje mnogi na cin "pakiranja". Barwise i Etchemendy najelegantnijim
smatraju pakiranje u jednu jedinu funkciju M. Slovo "M" upu cuje na rije c
"model" koja se cesto koristi u istom zna canju u kojem se ovdje koristi naziv
"struktura".
Funkcija M : struktura prvoga reda. Funkcija M je denirana za predikate,
imena i kvantikator . Ta se funkcija, M naziva strukturom prvoga reda ako su
zadovoljeni sljede ci uvjeti:
1. M() je neprazan skup D, kojega nazivamo podru cjem rasprave
2. Ako je P n-mjesni predikatski simbol u jeziku, onda je M(P) skup n-torki
< x
1
, ..., x
n
> elemenata iz D. Taj se skup naziva ekstenzijom od P u M.
216 Poglavlje 19 Strukture prvog reda
Zahtijeva se da ekstenzija simbola identiteta sadri sve parove < x, x > za
x D.
3. Ako je c neko ime u jeziku, onda je M(c) element iz D, kojega nazivamo
referentom od c u M.
Digresija. Za svaka dva skupa a i b postoji skup svih ure denih
parova < x, y > takvih da x a i y b. Takav skup ozna cavamo
s a b i nazivamo ga Kartezijevim produktom od a i b. Kartezijev
produkt se moe dobiti iz ve ceg broja skupova. Za a a korisiti se
oznaka a
2
, za a a a korisiti se oznaka a
3
, a za n- clani produkt
skupa a sa samim sobom - a
n
, kao notacijska posebnost: a
1
= a.
Funkcija M
"Ulaz" "Izlaz"
(univerzalni kvantikator) M() = D (podru cje rasprave, domena, predmetno podru cje)
P
n
(n-mjesni predikat) M(P
n
) {< x
1
, ..., x
n
>| x
1
D, ..., x
n
D} (ekstenzija)
U druk cijem zapisu: M(P
n
) D
n
= M(=) = {< x, x >| x D}
c (individualna konstanta) M(c) D (referent)
Alternativni zapisi: umjesto M() piemo D
M
ili, kada je jasno o kojoj je
domeni rije c, samo D; umjesto M(P) piemo tako der P
M
; umjesto M(c) - c
M
.
Fiksiranje zna cenja. Ako elimo da predikati imaju one ekstenzije koje
ina ce imaju, onda postupamo sli cno kao i u slu caju identiteta i zahtijevamo da
elementi domene i ekstenzije reektiraju stvarna svojstva. Na primjer, moemo
traiti da D
M
bude skup geometrijskih tijela, da ekstenzija predikata Kocka
obuhva ca sve one i samo one predmete iz D
M
koji jesu kocke, da ekstenzija
predikata V e ceOd obuhva casve one i samo one parove predmeta iz D
M
kod
kojih je prvi ve ci od drugoga.
"Zaboravljanje zna cenja" Pokuavamo karakterizirati relaciju logi cke posljedice
prvoga reda. Po deniciji, ta relacija ne ovisi o zna cenju predikata (osimpredikata
identiteta). Kada zanemarimo posebna zna cenja predikata Kocka i V e ceOd,
jedino to nas zanima jest pitanje o tome koji predmeti iz domene zadovoljavaju
atomarne isf-e Kocka(x) i V e ceOd(x, y). Zbog toga smo u naoj deniciji
strukture prvoga reda dopustili da predikati imaju proizvoljne ekstenzije, pod
uvjetom da se potuje mjesnost predikata.
Poglavlje 20
Istina i zadovoljavanje
Do sada smo se za svrhu denicije istinitosti kvanticiranih re cenica oslanjali na
pojam zadovoljavanja.
Podsjetnik.
Neki predmet zadovoljava atomarnu ispravno sastavljenu for-
mulu U(x) ako i samo ako taj predmet jest U. Op cenito za sve isf-
e, predmet b zadovoljava isf-u P(x) ako i samo ako je n individualna
konstanta koja imenuje predmet b i P(n) je istinita re cenica.
Uz pomo c pojma strukture prvoga reda, pojmove istine i zadovoljavanja
moemo denirati na stroi na cin. Ovdje cemo na formalan na cin iskazati te
intuitivne pojmove.
20.1 Dodjeljivanje vrijednosti varijablama
Neka je M struktura prvoga reda s domenom D. Dodjeljivanje vrijednosti var-
ijablama u M je neka funkcija (moda parcijalna) g koja je denirana za skup
varijabli i koja svoje vrijednosti dobiva u D (g : varijable 7 D).
funkcija dodjeljivanja vrijednosti
"Ulaz" "Izlaz"
varijabla predmet iz domene
Primjer 20.1 Neka je M struktura s domenom D = {a, b, c}. Evo nekih funkcija
dodjeljivanja vrijednosti varijablama: (i) g
1
dodjeljuje b za x (tj. g
1
= {< x, b >}, g
1
je parcijalna funkcija ako {x | y(y = g
1
(x))} 6= skup_varijabli), (ii) g
2
dodjeljuje
a, b, c za varijable x, y, z, tim redom, (iii) funkcija g
3
dodjeluje svim varijablama u
jeziku predmet b (totalna funkcija s rangom {y | x(g
3
(x) = y)} = {b}), (iv) "prazna"
funkcija g
4
koja ne dodjeljuje vrijednost niti jednoj varijabli ( dom(g
4
) = , rang je u
ovom slu caju {y | x(g
4
(x) = y)} = ).
Poseban slu caj je prazno dodjeljivanje vrijednosti varijablama; oznaka za
takvu funkciju bit ce g
.
Odgovaraju ce dodjeljivanje vrijednosti varijablama. Ako nam je zadana
ispravno sastavljena formula P, onda za neko dodjeljivanje vrijednosti varijablama,
g kaemo da je odgovaraju ce za P ako su sve slobodne varijable u domeni od
g (tj. ako g dodjeljuje neki predmet svakoj slobodnoj varijabli koja se javlja u
P)
28
.
28
Kako odre dujemo je li varijabla vezana ili slobodna:
217
218 Poglavlje 20 Istina i zadovoljavanje
Primjer 20.2 Nastavljamo s prethodnim primjerom: (i) g
1
je odgovaraju ci ako isf
ima x kao jedinu slobodnu varijablu ili uop ce nema varijable, (ii) g
2
je odgovaraju ci za
svaku isf-u kod koje je skup slobodnih varijabli podskup od {x, y, z} (iii) funkcija g
3
je
odgovaraju ca za svaku isf-u, (iv) "prazna" funkcija g
4
je odgovaraju ca samo za isf-e bez
slobodnih varijabli (tj. odgovaraju ca je samo za re cenice).
Bez supstitucije imena za varijable. U prethodnom izlaganju pojmova
zadovoljavanja i istine oslonili smo se na uvrtavanje imena na mjestu slobod-
nih varijabli. Zahvaljuju ci uvo denju funkcije g mo ci cemo izbje ci posredovanje
supstitucije. Tako der, koriste ci ovakve funkcije mo ci cemo posti ci eljenu op cen-
itost i denirati zadovoljavanje za n-mjesne predikate. Koristit cemo induktivnu
deniciju, gdje ce svaki posebni slu caj odgovarati jednom od na cina izgradnje
isf-a iz atomarnih isf-a. Na kraju ce se problem postupno svesti na osnovni slu caj
atomarne isf-e, gdje se izri cito odre duje to zadovoljavanje zna ci.
Podsjetnik (induktivna denicija isf-e). Atomarna isf je niz
simbola P(t
1
, ..., t
n
) gdje je P n-mjesni predikat a svaki pojedini t
i
je ili varijabla ili individualna konstanta. Osnovna klauzula: atomarna
isf je isf. Induktivne klauzule (navodimo ih samo nekoliko): Ako je P
isf, onda je P isf....Ako je P isf i v varijabla, onda su i vP i vP
isf-e. Zavrna klauzula: nita drugo nije isf.
Primjedba 11 Izostavili smo funkcijske izraze. Njihovo izostavljanje ne ce uman-
jiti izraajnu mo c jezika logike prvog reda. Svakom n-mjesnom funkcijskom
izrazu f (t
1
, ..., t
n
) moemo pridruiti odgovaraju ci n + 1-mjesni predikat R te
umjesto
P (f (t
1
, ..., t
n
))
upisati
x[R(t
1
, ..., t
n
, x) y (R(t
1
, ..., t
n
, y) y = x)]x[R(t
1
, ..., t
n
, x) P (x)] .
Da bismo mogli pokriti one slu cajeve u kojima isf P zapo cinje s kvan-
tikatorima, potreban nam je na cin modiciranja dodijeljivanja vrijednosti vari-
jablama.
Primjer 20.3 Neka je g denirana za x. Da bismo kazali da g zadovoljava zV oli(x, z)
moramo mo ci uzeti proizvoljni predmet b iz domene i ispitati dodjeljivanje vrijednosti
varijablama koje je u svemu jednako s g osim po tome to za varijablu z dodjeljuje b.
1. Ako je P isf i ako je v varijabla, onda je vP isf i svaka pojava varijable v u
vP je vezana.
2. Ako je P isf i ako je v varijabla, onda je vP isf i svaka pojava varijable v u
vP je vezana.
20.1 Dodjeljivanje vrijednosti varijablama 219
Kazat cemo da g zadovoljava zV oli(x, z) ako i samo ako svako modicirano dodjelji-
vanje g
0
zadovoljava zV oli(x, z).
Za oznaku modiciranog dodjeljivanja g
0
koje se od izvornog g razlikuje
samo po tome to varijabli z dodjeluje predmet b koristimo "g[z/b]". Op cenito,
g[v/b] je dodjeljivanje vrijednosti (i) cija je domena ista kao i domena za funkciju
g uz dodatak varijable v i (ii) koje dodjeljuje iste vrijednosti kao g osim to za v
dodjeljuje b.
Zadatak 135 Opiite koriste ci jezik teorije skupova domenu i rang funkcije g[v/b]!
Odgovor 44 Domena: {x | y(y = g(x))}{v}. Rang:{y | x(y = g(x))}
{b}
Primjer 20.4 Nastavak prethodnih primjera: (i) g
1
dodjeljuje b za x, zato g
1
[y/c]
dodjeljuje c za y i b za x, nasuprot tome, g
1
[x/c] dodjeljuje vrijednost jedino varijabli x,
i to predmet c.
Zadatak 136 (ii) g
2
dodjeljuje a, b, c za varijable x, y, z, odredite g
2
[x/b] i g
2
[u/c]
(iii) funkcija g
3
dodjeluje svimvarijablama u jeziku predmet b, odredite g
3
[y/b] i g
3
[y/c],
(iv) "prazna" funkcija g
4
koja ne dodjeljuje vrijednost niti jednoj varijabli, odredite
g
4
[x/b].
Privremena denotacija. Funkcije dodjeljivanja vrijednosti omogu cuja nam
da slobodne varijable tretiramo kao da imaju privremenu denotaciju, ne onu koju
je zadana sa strukturom, ve c onu koju su zadobile u svrhu izgradnje induktivne
denicije zadovoljavanja. Na taj na cin, ako je dodjeljivanje vrijednosti g odgo-
varaju ce za isf-u P, onda zahvaljuju ci funkcijama M i g svi (singularni) termi,
bili oni konstante ili varijable, imaju svoju denotaciju (privremene ili stalne ref-
erente).
Za svaki term t, piemo [[t]]
M
g
kao oznaku za denotaciju od t.
[[t]]
M
g
= t
M
ako je t konstanta
[[t]]
M
g
= g(t) ako je t varijabla
Sada moemo denirati to to zna ci da dodjeljivanje vrijednosti g zadovol-
java isf P u strukturi M. Prvo, g mora biti odgovaraju ce za P. Drugo, denicija
ne ce donijeti nikakvih iznena denja, zapravo je rije c samo o formalizaciji jedne
intuitivne ideje.
Denicija 15 Neka je P isf i g dodjeljivanje vrijednosti varijablama u M koje
je odgovaraju ce za P.
1. Atomarni slu caj. Pretpostavimo da je P - R(t
1
, ..., t
n
), gdje je R
n-mjesni predikat. Tada g zadovoljava P u M ako i samo ako n-torka
< [[t
1
]]
M
g
, ..., [[t
n
]]
M
g
> jest u R
M
(tj. < [[t
1
]]
M
g
, ..., [[t
n
]]
M
g
> M(R)).
2. Negacija. Pretpostavimo da je P: - Q. Tada g zadovoljava P u M ako i
samo ako g ne zadovoljava Q.
3. Konjunkcija. Pretpostavimo da je P - Q R. Tada g zadovoljava Q R u
M ako i samo ako g zadovoljava i Q i R.
4. Disjunkcija. Pretpostavimo da je P - Q R. Tada g zadovoljava Q R u
M ako i samo ako g zadovoljava ili Q ili R. (ili oboje).
5. Kondicional. Pretpostavimo da je P - Q R. Tada g zadovoljava Q R
u M ako i samo ako g ne zadovoljava Q ili g zadovoljava R. (ili oboje).
6. Bikondicional. Pretpostavimo da je P - Q R. Tada g zadovoljava Q R
u M ako i samo ako g zadovoljava oboje, i Q i R. ili ne zadovoljava ni jedno
ni drugo..
7. Univerzalna kvantikacija. Pretpostavimo da je P - vQ. Tada g
zadovoljava vQ u M ako i samo ako za svaki d D
M
, g[v/d] zadovoljava
Q.
8. Egzistencijalna kvantikacija. Pretpostavimo da je P - vQ. Tada g
zadovoljava vQ u M ako i samo ako za neki d D
M
, g[v/d] zadovoljava
Q.
Zapis. Tvrdnju da dodjeljivanje vrijednosti varijablama g zadovoljava isf P
u strukturi M zapisujemo na sljede ci na cin:
M P[g]
Primjer 20.5 Struktura M s domenom D = {a, b, c}. Jezik sadri binarni predikat
V oli cija je ekstenzija u strukturi V oli
M
= {< a, a >, < a, b >, < c, a >}. Pro-
matramo isf: y(V oli(x, y) V oli(y, y)). Dodjeljivanje g zadovoljava isf-u ako i
samo ako ono dodjeljuje a za x (naime jedino a voli nekoga koji ne voli samoga sebe).
Ispitajmo primjer koriste ci gornju deniciju. Prvo, g mora dodjeljivati neku vrijednost
za x da bi g bilo odgovarajau ce za formulu. Ta vrijednost mora biti jedan me du a, b i
c; nazovimo je e. Drugo, po klauzulu za , g zadovoljava ovu isf akko postoji d D
takav da g[y/d] zadovoljava V oli(x, y) V oli(y, y). Po klauzulama za konjunkciju i
negaciju, g[y/d] tada zadovoljava V oli(x, y) i ne zadovoljava V oli(y, y). Gledaju ci na
atomarni slu caj, tada < e, d > mora biti u ekstenziji V oli
M
, a < d, d > ne smije biti u
toj ekstenziji. Ispitajmo slu cajeve (i) e = d = a otpada, (ii) e = b i d = a otpada, itd.
Jedina mogu cnost je e = a i d = b. Zato je jedini na cin da g zadovolji zadanu isf-u u M
onaj u kome g dodjeljuje a za x.
Uprethodnomsmo primjeru analizirali isf-u s jednomslobodnomvarijablom,
ali za tu smo svrhu morali razmotriti isf-e s dvije slobodne varijable. Zapravo,
traimo na cin za denirati istinitost re cenica, a to zna ci isf-a bez slobodnih var-
ijabli. No za tu svrhu, morali smo i ci do vieg stupnja op cenitosti i denirati
zadovoljavanje za isf-e sa slobodnim varijablama. Kada smo jednom denirali
zadovoljavanje za isf-e, moemo prije ci na poseban slu caj isf-a bez slobodnih
varijabli i denirati istinu.
20.2 Istina: zadovoljavanje u praznom dodjeljivanju
vrijednosti
Denicija 16 (Istina) Neka je L neki jezik prvoga reda i neka je M stuktura za
L. Re cenica P je istinita u M ako i samo ako prazno dodjeljivanje vrijednosti
g
zadovoljava P u M. U protivnom, P je lana u M.

Zapis. Ako je re cenica P istinita u M piemo:
M P
Primjer 20.6 Struktura M s domenom D = {a, b, c}. Jezik sadri binarni predikat
V oli cija je ekstenzija u strukturi V oli
M
= {< a, a >, < a, b >, < c, a >}. Proma-
tramo re cenicu: xy(V oli(x, y) V oli(y, y)). Budu ci da nema slobodnih varijabli,
prazno dodjeljivanje g
je odgovaraju ce za ovu re cenicu. Po deniciji zadovoljavanja,

ova ce re cenica biti istinita akko postoji predmet kojega moemo dodjeliti varijabli x
tako da rezultiraju ce dodjeljivanje zadovolji y(V oli(x, y) V oli(y, y)). Vidjeli smo
da postoji takav predmet, a. Zato M xy(V oli(x, y) V oli(y, y)).
Primjer 20.7 Nastavljaju ci na prethodne primjere, razmotrimo re cenicu xy(V oli(x, y)
V oli(y, y)). Zadovoljava li prazno dodjeljivanje ovu re cenicu? Ako da, onda za
svaki premet e iz domene ako dodjelimo e za x rezultiraju ce dodjeljivanje g zadovol-
java y(V oli(x, y) V oli(y, y)). Ali to nije slu caj. zato prazno dodjeljivanje ne
zadovoljava re cenicu, pa je zato njezina negacija istinita, M xy(V oli(x, y)
V oli(y, y)).
Intuitivno, istinitost re cenice ovisi samo o zna cenju pripisanom u strukturi
za predikate i individualne konstante.

Cinjenica da je to doista tako proizlazi iz
sljede ce, neto ja ce tvrdnje.
Tvrdnja 37 Neka su M
1
i M
2
strukture koje imaju istu domenu i koje dod-
jeljuju istu interpretaciju za predikate i konstante u isf P. neka su g
1
i g
2
dodjeljivanja vrijednosti varijablama koja dodjeljuju iste vrijednosti (predmete)
za slobodne varijable u isf-i P. Tada M
1
P[g
1
] ako i samo ako M
2
P[g
2
]
Dokaz 29 Dokaz treba izraditi koriste ci indukciju nad isf-ama. Osnovni korak:
Pretpostavimo da je P - R(t
1
, ..., t
n
), gdje je R n-mjesni predikat. Po deniciji,
g
1
zadovoljava P u M
1
ako i samo ako n-torka
D
[[t
1
]]
M1
g
1
, ..., [[t
n
]]
M1
g
1
E
M
1
(R),
a g
2
zadovoljava P u M
2
ako i samo ako n-torka
D
[[t
1
]]
M
2
g2
, ..., [[t
n
]]
M
2
g2
E
M
2
(R).
Budu ci da se dvije strukture i dva dodjeljivanja vrijednosti podudaraju u pogledu
interpretacije svakog simbola koji se javlja u P, vrijedit ce za svaki term t
i
da
[[t
i
]]
M1
g
1
= [[t
i
]]
M2
g
2
te za predikat R da M
1
(R) = M
2
(R). Uz potrebne primjene
eliminacije identiteta dobivamo: M
1
P[g
1
] ako i samo ako M
2
P[g
2
] . U
induktivnom cemo koraku razmotrit jedan slu caj od mogu cih sedam slu cajeva:
slu caj egzistencijalne isf-e. Po induktivnoj hipotezi pretpostavit cemo da vrijedi:
M
1
Q[g
1
] ako i samo ako M
2
Q[g
2
].Trebamo dokazati da ce tada tako der
vrijediti: (*) M
1
vQ[g
1
] ako i samo ako M
2
vQ[g
2
]. Pretpostavimo
suprotno, neka je slu caj da M
1
2 vQ[g
1
] i M
2
vQ[g
2
] ili M
1
vQ[g
1
] i
M
2
2 vQ[g
2
]. Ako (i), onda ne postoji d D
M
1
takav da g
1
[v/d] zadovoljava
Q, ali postoji d D
M
2
takav da g
2
[v/d] zadovoljava Q. Budu ci da su domene
identi cne, D
M1
= D
M2
, prethodno je mogu ce samo ako se g
1
i g
2
razlikuju u
dodjeljivanju vrijednosti za neki term koji se pojavljuje u Q. No, to nije mogu ce.
Druk cije kazano, ozna cimo s Q
v
c
isf koju cemo dobiti ako na svim mjestima
gdje se u Q javlja varijabla v uvrstimo novo ime c koje smo dodijelili predmetu
d D
M
2
koji zadovoljava isf Q. U novom zapisu, mora vrijediti M
2
Q
v
c
[g
2
]
i ne smije vrijediti M
1
Q
v
c
[g
1
]. Onda bi se ili (i) M
1
i M
2
morali razlikovati u
interpretaciji nekog predikata ili konstantne, ili (ii) bi se g
1
i g
2
.morali razlikovati
u dodjeljivanju vrijednosti varijablama koje se javljaju u Q. No ni jedno ni drugo
nije mogu ce: (i) nije mogu ce zbog toga to su M
1
i M
2
strukture koje imaju istu
domenu i koje dodjeljuju istu interpretaciju za predikate i konstante u isf-i Q, (ii)
nije mogu ce po induktivnoj hipotezi.
Kada na raspolaganju pojam o istini, moe denirati druge vane pojmove
poput posljedice prvoga reda ili valjane re cenice prvoga reda.
U sljede cim denicijama pretpostavljamo da nam je zadan neki jezik prvoga
reda i da sve re cenice o kojima je rije c pripadaju tom jeziku. Pod nazivom
struktura misli se na bilo koju strukturu prvoga reda koja daje interpretaciju za
sve predikate i individualne konstante toga jezika.
Denicija 17 (Posljedica prvoga reda) Re cenica Q je posljedica prvoga reda
skupa re cenica T = {P
1
, ...} ako i samo ako svaka struktura koja cini sve
re cenice iz T istinitima, cini i Q istinitom.
Ova denicija je sli cna deniciji tautoloke posljedice
29
.
Razlika lei u tome to se umjesto dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti, ovdje
koristimo strukture prvoga reda.
Na sli can na cin moemo modicirati i deniciju tautologije
30
.
29
Re cenica S je tautoloka posljedica skupa re cenica T ako i samo ako je u svakom
dodjeljivanju istinitosnih vrijednosti pod kojim je svaka re cenica iz T istinita tako der i re cenica S
istinita.
30
Re cenica S je tautologija ako je istinita za svako dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti h,
drugim rije cima, ako je za svako h -

h(S) = >.
Denicija 18 (Valjana re cenica prvoga reda) Re cenica P je valjana re cenica
prvoga reda ako i samo ako je P istinito u svakoj strukturi prvoga reda
Na sli can na cin idemo i prema ostalim semanti ckim pojmovima. Za re cenicu
moemo re ci da je zadovoljiva u smislu logike prvoga reda ako i samo ako postoji
struktura prvoga reda koja tu re cenicu cini istinitom. Za skup re cenica moemo
re ci da je zadovoljiv u smislu logike prvoga reda ako i samo ako postoji struktura
prvoga reda koja cini istinitom svaku re cenicu iz tog skupa.
Za zapamtiti
1. Strukture prvoga reda su matemati cki (ili formalni) modeli
domene o kojoj izrui cemo tvrdnje koriste ci logiku prvoga reda.
2. Dodjeljivanje vrijednosti varijablama je funkcija koja presslikava
varijable u domenu neke strukture prvoga reda.
3. Dodjeljivanje vrijednosti varijablama zadovoljava isf-u ako
(u intuitivnom smislu) predmeti dodjeljeni varijablama cine isf-u is-
tinitom u strukturi.
4. Pomo cu pojma zadovoljavanja moemo denirati to zna ci
istinitost re cenice u strukturi.
5. Kada na raspolaganju imamo pojam istinitosti u strukturi,
moemo denirati pojmove o posljedici prvoga reda i logi ckoj istini, u
smislu logike prvoga reda.
20.2.1 Primjeri druk cijeg (ali istovrijednog) deniranja
semanti ckih pojmova
Iz:
Johan van Benthem. Exploring Logical Dynamics. CSLI Publications. Stan-
ford, 1996.
str. 48.
Semanti cka interpretacija koristi strukture D = (D, O; P), gdje
je Ddomena predmeta, Oskup razlikovanih predmeta, a P skup predikata.
Funkcija interpretacije I pridruuje individualnim konstantama c raz-
likovane predmete I(c) O, a kmjesnim predikatnim simbolima
pridruuje kmjesne predikate I(P) P. Dodjeljivanje vrijednosti
varijablama a pridruuje individualnim varijablama x predmete a(x)
D. Ovdje je I trajnija veza a a lokalnija i dinami cna. Dalje dolaze
vrijednosti terma:
vrijednost(x, D, I, a) = a(x)
vrijednost(c, D, I, a) = I(c)
Dalje, Tarskijeva denicija istine denira sredinju ideju " je
istinito u D pod I i a":
D, I, a
putem sljede cih induktivnih klauzula (atomarni slu caj je dan u obliku
primjera):
D, I, a Rt
1
t
2
akko I(R)(vrijednost(t
1
, D, I, a), vrijednost(t
2
, D, I, a))
D, I, a t
1
= t
2
akko vrijednost(t
1
, D, I, a) = vrijednost(t
2
, D, I, a)
D, I, a akko nije slu caj da D, I, a
D, I, a akko D, I, a i D, I, a
i na sli can na cin za ostale propozicijske veznike
D, I, a x akko postoji neki d D takav da D, I, a
x
d

i na sli can na cin za univerzalni kvantikator
Ovdje je a
x
d
dodjeljivanje vrijednosti b koje je po svemu jednako
s a osim s mogu com razlikom u tome da ono dodjeljuje predmet d za
varijablu x.
Zadatak 137 Usporedite Barwise-Etchemendy denicije s van Benthem-ovim! Koliko
se funkcija koristi u odre divanju neke strukture prvoga reda? Jesu li funkcije dodjelji-
vanja za varijable totalne u oba slu caja?
Primjer 20.8 Willem Groenenveld. Logical Investigations into Dynamic Semantics.
ILLC, Amsterdam, 1995. str. 39. "Stati cna semantika sastoji se od trojke L, K, , gdje
je L jezik, K skup modela, a relacija korespondencije izme du M K i L. Ako
M onda kaemo da je istinito u M. Ako L onda M zna ci da svaka
re cenica L jest istinita u M. Ako L, L kaemo da je argument /
klasi cno valjan u K pod uvjetom da za svaki model M K gdje M tako der vrijedi
M ; zapis
c
K
."
Poglavlje 21
Pouzdanost logike prvoga reda
Zahvaljuju ci cinjenici da smo ideju posljedice prvoga reda u cinili preciznom (tj.
formalizirali je), moemo prije ci na iskaz i dokaz teorema pouzdanosti za logiku
prvoga reda.
Tvrdnju da se re cenica S moe dokazati pomo cu skupa premisa T u sustavu
prirodne dedukcije F zapisujemo ovako:
T ` S
Teorem 38 (Pouzdanost sustava F) Ako T ` S, onda je S posljedica prvog
reda skupa T.
Osnovna ideja dokaza.Kao i kod dokaza potpunosti za propozicijsku logiku
(sustav F
T
) pretpostavljamo da je d neki dokaz sa cinjen u sustavu F. Pokazat
cemo da je bilo koja re cenica koja se javlja u bilo kojemkoraku dokaza d posljed-
ica prvoga reda pretpostavki koje su na snazi u tom koraku. Ova se tvrdnja
ne odnosi samo na re cenice koje su premise dokaza ve c i na re cenice koje se
javljaju u poddokazu ma koliko duboko one bile "ukopane". Pretpostavke koje
su na snazi uvijek uklju cuju glavne premise dokaza, ali ako promatramo korak u
nekom poddokazu, onda pretpostavke na snazi na tom koraku uklju cuju sve pret-
postavke tog poddokaza. Tvrdnja da je bilo koja re cenica u dokazu d posljedica
prvoga reda pretpostavki na snazi u tom koraku povla ci teorem o pouzdanosti.
Naime, ako se S javlja na glavnoj razini u d, onda su pretpostavke iz T jedine
pretpostavke na snazi u tom koraku pa je S njihova posljedica prvoga reda.
U dokazu pouzdanosti za F
T
koristili smo dokaz kontradikcijom (reductio ad
225
226 Poglavlje 21 Pouzdanost logike prvoga reda
absurdum). Pretpostavili cemo da postoji korak u dokazu d koji nije tautoloka
posljedica pretpostavki koje su na snazi u tom koraku i takav korak smo nazvali
nevaljanim. Nerv dokaza je u tome da se pokae da niti jedno od pravila nije
moglo opravdati taj nevaljani korak. Takav pretpostavka o prvom nevaljanom
koraku, zapravo je bila prikrivena indukcija (prethodni koraci su valjani - to je
bila induktivna hipoteza).
Sada cemo i ci izravnije i s eksplicitnom indukcijom. Pretpostavit cemo da
smo na n-tom koraku i da su svi prethodni koraci bili valjani. Pod tom pret-
postavkom (induktivnom hipotezom) pokazujemo da je i ovaj, n-ti korak valjan.
Dokazi za veznike odgovaraju onima za sustav F
T
.
Elim
Pretpostavimo da n-ti korak u dokazu derivira re cenicu R putem primjene
pravila Elim nad re cenicama Q R i Q koje se javljaju ranije u dokazu.
Neka je A
1
, ..., A
n
popis pretpostavki koje su na snazi u koraku n. Po induktivnoj
hipotezi, znamo da su Q R i R valjani koraci (tj. da su posljedice prvoga reda
pretpostavki na snazi u tim koracima). Budu ci da F doputa citirati samo korake
cije su pretpostavke i dalje na snazi, znamo da su pretpostavke ovih dvaju koraka
na snazi i u koraku R. Dakle, pretpostavke koraka R nalaze se me du A
1
, ..., A
n
.
Pretpostavimo da je M struktura prvoga reda u kojoj je svaka re cenica A
1
, ..., A
n
istinita. Po induktivnoj hipotezi, slijedi da M Q i M Q R budu ci da su
te re cenice posljedice prvoga reda od A
1
, ..., A
n
. No u tom slu caju po deniciji
za istinu u strukturi vidimo da M R. Zato je R posljedica prvoga reda od
A
1
, ..., A
n
. Dakle, n je valjan korak.
Elim.
Pretpostavimo da n-ti korak derivira re cenicu Rputemprimjene pravila Elim
na re cenicu xP(x) i na poddokaz koji sadri R na svojoj glavnoj razini, rec-
imo u koraku m. Neka je c nova individualna konstanta uvedena u poddokazu.
Drugim rije cima, P(c) je pretpostavka poddokaza koji sadri R:
Neka su A
1
, ..., A
n
.pretpostavke na snazi u koraku n. Induktivna hipoteza jam ci
da su koraci j i m valjani, zato je xP(x) posljedica prvoga reda pretpostavki
227
koje su na snazi u tomkoraku, j na slici i te su pretpostavke podskup od A
1
, ..., A
n
.S
druge strane, R je posljedica prvoga reda pretpostavki koje su na snazi u koraku
m, a one su podskup od A
1
, ..., A
n
plus P(c) - pretpostavke poddokaza.
Moramo pokazati da je Rposljedica prvoga reda samo pretpostavki A
1
, ..., A
n
.
Za tu svrhu pretpostavimo da je M struktura prvoga reda u kojoj svaka re cenica
A
1
, ..., A
n
istinita. Tako der moramo pokazati da je R istinita u M. Budu ci da je
xP(x) posljedica prvoga reda tih pretpostavki, onda M xP(x).Uo cimo da
se konstanta c ne moe javljati u A
1
, ..., A
n
, xP(x), Ru skladu s ograni cenjima
koja su postavljena pri uvo denju novog, privremenog imena za pravilo Elim.
Budu ci da M xP(x), znamo da postoji neki predmet, recimo b, u domeni od
M koji zadovoljava P(x). Neka je M
0
po svemu jednaka s M, osim po tome
to konstanti c dodjeljuje predmet b. O cigledno je da ce vrijediti M
0
P(c)
u skladu s naim izborom interpretacije za c. Po ve c dokazanoj tvrdnji
31
M
0
cini istinitima A
1
, ..., A
n
No tada M
0
R jer je R posljedica prvoga reda tih
re cenica. Budu ci da se c ne javlja u R, R je tako der istinit u po cetnoj strukturi
M (opet u skladu s ve c citiranom tvrdnjom).
Dokaz za Intro je sli can. A preostala dva pravila su jednostavna.
Teorem pouzdanosti za F jam ci nam da nikada ne cemo dokazati
nevaljani zaklju cak (argument) koriste ci samo pravila iz F. On nas
tako der upozorava da ne cemo mo ci dokazati valjani zaklju cak cija val-
janost ovisi o drugim predikatima pored identiteta.
31
Neka su M
1
i M
2
strukture koje imaju istu domenu i koje dodjeljuju istu interpretaciju za
predikate i konstante u isf P. neka su g
1
i g
2
dodjeljivanja vrijednosti varijablama koja dodjeljuju
iste vrijednosti (predmete) za slobodne varijable u isf-i P. Tada M1 P[g1] ako i samo ako
M
2
P[g
2
]
Poglavlje 22
Potpunost i nepotpunost
Denicija logi cke posljedice je uglavnom bila semanti cka: S je logi cka posljed-
ica premisa P
1
, ..., P
n
ako nije mogu ce da premise budu istine a da pri tome
konkluzija bude neistinita. Postavlja se pitanje jesu li metode dokaza koje smo
do sada razmatrali dovoljne da dokaemo sve ono to bismo htjeli dokazati.
Moemo li biti sigurni da cemo uvijek kada je slu caj da je S logi cka posljedica
premisa P
1
, ..., P
n
mo ci prona ci dokaz za S iz P
1
, ..., P
n
?
Odgovor na ovo pitanje je i da i ne, ovisno o tome na koji smo na cin pre-
cizirali pojam logi cke posljedice i ovisno o tome koji jezik promatramo.
Odgovor na nae pitanje je da ako pod pojmom logi cke posljedice mislimo
posljedicu prvoga reda. Gdelov teorem potpunosti za logiku prvoga reda jam ci
nam da ako je S posljedica prvoga reda skupa re cenica T, onda postoji i formalni
dokaz za S koji koristi jedino premise iz skupa T. Prvi dokaz ovakve vrste dao
je Kurt Gdel u svojoj diserataciji 1929.
Pretpostavimo, me dutim, da koristimo neki posebni jezik prvoga reda i da
smo zainteresirani za logi cku posljedicu u kojoj uzimamo u obzir i zna cenje
predikata iz tog jezika. Trebaju li nam dodatne metode dokazivanja? Ako da,
mogu li se one svesti na metode koje smo prou cavali do sada? Ili je zamislivo da
ne postoji potpuni formalni sustav koji zahva ca pojam logi cke posljedice za po-
jedine jezike? Odgovore na ta pitanja potrait cemo u raspravi o interpretiranim
jezicima i Gdelovom dokazu nepotpunosti.
Tautolo skaPosljedica(S, T) T `
T
S
PosljedicaPrvogReda(S, T) T ` S Gdel 1928.
Analiti ckaPosljedica(S, T) ; T ` S Gdel 1931.
22.1 Teorem potpunosti za logiku prvog reda
Uizlaganju dokaza potpunosti za logiku prvoga reda koristit cemo termine teorija
i skup re cenica kao da oni zna ce isto. Mnogi autori ne koriste termin teorija
na taj na cin; cesto se teorijom naziva skup re cenica prvoga reda koji je "zatvoren
pod dokazivo cu", tj. ako T ` S onda S T.
Zapis T ` S zna cit ce da postoji dokaz za re cenicu S iz teorije T u punom
sustavu F (sustavu koji uklju cuje sva i samo pravila uvo denja i uklanjanja za
logi cke simbole).Ovaj zapis ne zna ci da nuno svaka re cenica iz T mora biti
upotrebljena u dokazu za S, ve c samo da postoji dokaz za S koji koristi jedino
re cenice iz T. Posebno, skup T moe biti beskona can ali samo kona can broj
premisa moe biti iskoriten u jednom dokazu.
Teorem 39 (Teorem potpunosti za F) Neka je T skup re cenica nekog jezika
228
22.1 Teorem potpunosti za logiku prvog reda 229
prvoga reda L i neka je S re cenica tog jezika. Ako je S posljedica prvoga reda
od T, onda T ` S.
Neposredna posljedica teorema potpunosti je teorem kompaktnosti.
Teorem 40 (Teorem kompaktnosti za logiku prvog reda) Neka je T skup re cenica
nekog jezika prvoga reda, L. Ako za svaki konacni podskup od T postoji
struktura prvoga reda koja cini istinitom taj podskup od T, onda postoji
struktura prvog reda, M koja cini sve recenice iz T istinitima.
Rascjep izme du dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti i istinitost u strukturi
prvog reda. Metoda istinitosnih tablica je pregruba da bi vodila ra cuna o zna cenju
kvantikatora ili simbola identiteta. Sa stajalita te metode, odnosno propozici-
jske logike, re cenice Kocka(b) i xKocka(x) posve su neovisne i zato nema za-
preke postojanju dodjeljivanju istintosnih vrijednosti koje impridaje razli citu vri-
jednost, na primjer

h(Kocka(b)) = > i

h(xKocka(x)) = > S druge strane,
nema takve strukture prvog reda koja bi omogu cila razli citu istinitosnu vrijednost
za te dvije re cenice; nije mogu ce da M Kocka(b) i M 2 xKocka(x).
230 Poglavlje 22 Potpunost i nepotpunost
Henkinova metoda pronalazi dovitljiv na cin da to cno ocrta rascjep izme du
valjanih re cenica prvoga reda i tautologija. Za tu se svrhu koristi skup re cenica
prvoga reda, H. Taj skup H uspijeva zahvatiti upravo ono to metoda istinitosnih
tablica proputa vidjeti kod kvantikatora i identiteta. Na primjer, H ce sadra-
vati re cenicu Kocka(a) xKocka(x) i na taj na cin isklju citi spomenuto
istinitosno vrednovanje.
Glavni obrisi dokaza potpunosti.
Dodavanje konstanti koje svjedo ce. Neka je L jezik prvoga reda. elimo
dokazati da ako je re cenica S iz jezika L posljedica prvoga reda skupa T
re cenica jezika L, onda T ` S. Prvi korak je proiriti jezik L na bogatiji
jezik L
H
, koji sadri beskona cno mnogo novih simbola za individualne
konstante, koje nazivamo konstantama koje svjedo ce.
Henkinova teorija. Nakon dodavanja konstanti koje svjedo ce, izdvajamo
jednu posebnu teoriju H u oboga cenom jeziku L
H
. Ova se teorija sastoji
od raznih re cenica koje nisu tautologije ali jesu teoremi logike prvoga reda,
uz jo neke dodatne re cenice koje se nazivaju Henkinovim aksiomima koji
svjedo ce. Takvi aksiomi imaju oblik xP(x) P(c) gdje je c konstanta
22.2 Dodavanje konstanti koje svjedo ce 231
koja svjedo ci. Ta se konstanta paljivo bira kako bi u cinila istinitima lemu
Henkinove konstrukcije i eliminacijski teorem.
Eliminacijski teorem. Henkinova teorija je dovoljno slaba a formalni
sustav F dovoljno jak pa omogu cuju da dokaemo sljede ce: Neka je p
neki formalni dokaz prvoga reda cije su re cenice iz L ili iz H a konkluzija
re cenica iz L. Premise iz H mogu se eliminarati iz ovog dokaza zahvaljuju ci
primjeni pravila za kvantikatore. Preciznije, postoji formalni dokaz p
0
cije
su premise samo one premise iz p koje su re cenice jezika L i on, tj. p
0
ima
istu konkluziji kao i p.
Henkinova konstrukcija. S druge strane, Henkinova teorija je dovoljno
jaka a pojam strukture prvoga reda dovoljno irok pa omogu cuju da
dokaemo sljede ce: za svako dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti h koje
dodjeljuje > svakoj ispravno sastavljenoj formuli iz H postoji struktura
prvoga reda M
H
takva M
H
S za svaku S kojoj h dodjeljuje >.
Ovakva konstrukcija strukture M
H
koja polazi od dodjeljivanja istinitosnih
vrijednosti h ponekad se naziva Henkinovom konstrukcijom.
Povezivanje u dokaz potpunosti Ove rezultate moemo iskoristiti za
svrhu dokazivanja teorema potpunosti. Pretpostavimo da su sve re cenice
iz T te re cenica S re cenice iz po cetnog jezika L, te da je S posljedica
prvog reda od T. elimo dokazati da T ` S. Po pretpostavci, ne postoji
struktura prvoga reda u kojoj su sve re cenice iz T {S} istinite. Po
Henkinovoj konstrukciji, ne postoji dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti h
koje dodjeluje vrijednost > svim re cenicama iz skupa T H {S}. Kada
bi takvog dodjeljivanja bilo, onda bi struktura prvoga reda M
H
vericirala
T {S}. Zato je S tautoloka posljedica od T H. Po teoremu potpunosti
za propozicijsku logiku, postoji formalni dokaz p za S iz T H. Po
eliminacijskom teoremu, putem koritenja pravila dokaza za kvantikatore,
dokaz p se moe transformirati u formalni dokaz p
0
za S iz premisa iz T.
Dakle, T ` S, to smo i eljeli dokazati.
22.2 Dodavanje konstanti koje svjedo ce
Zadan nam je jezik prvoga reda K. Konstruiramo novi jezik prvoga reda K
0
.
Novi jezik K
0
imat ce iste simbole kao i K s tom razlikom to ce sadravati puno
novih simbola za konstante.
Primjer 22.1 Ako je rije c o varijanti jezika iz Tarskis World, onda ce novi, proireni
jezik imati i ovakve re cenice: (1) x(Maleno(x) Kocka(x)) (Maleno(c
1
)
Kocka(c
1
)), (2) z(z 6= a z 6= b) (c
2
6= a c
2
6= b)
Op cenito, za svaku isf-u P iz jezika L koja ima to cno jednu slobodnu var-
ijablu, sa cinite novi simbol individualne konstante c
P
, paze ci pri tome da za
razli cite isf-e sa cinite razli cita imena. Takva konstanta naziva se konstantom
koja svjedo ci za P.
Kako moemo biti sigurni da cemo uspjeti sa ciniti razli cita imena za razli cite
formule? Ima razli citih na cina kojima se to moe ostvariti. Jedan me du njima
je onaj u kojemu odabiremo novi simbol c koji nije u K i za svaku formulu s
jednom slobodnom varijablom upisujemo nju samu kao podznak.
Primjer 22.2 (1)Instancirajmo x(Maleno(x) Kocka(x)) s konstantama sa cin-
jenim po gornjem uputstvu! Dobivamo:
Maleno(c
(Maleno(x)Kocka(x))
) Kocka(c
(Maleno(x)Kocka(x))
)
(2)Sli cno, zaz(z 6= a z 6= b) instancijacija s konstantama daje
c
(z6=az6=b)
6= a c
(z6=az6=b)
6= b
Tako dobivamo jezik K
0
, koji koristi sve simbole jezika K i njima pridodaje
nove konstante koje svjedo ce.
Primjer 22.3 Uproirenomjeziku imat cemo i ovakvu re cenicu: z(z 6= c
(z6=az6=b)
z 6= c
(z6=az6=b)
). No, i ta re cenica trai svoju konstantu-svjedoka. Ponavljaju ci postu-
pak, dobivamo c
(z6=c
(z6=az6=b)
z6=c
(z6=az6=b)
)
.
O cigledno je da proirenje jezika postavlja zahtjev za uvo denjemnovih konstanti-
svjedoka, a njihovo uvo denje opet proiruje jezik reproduciraju ci zahtjev i tako
dalje in innitum. Zato konstrukciju svjedo ce cih konstanti moramo stalno ob-
navljati.Time, polaze ci od jezika L, dolazimo do beskona cnog niza sve opseni-
jih i opsenijih jezika:
L
0
L
1
L
2
...
gdje L = L
0
i L
n+1
= L
0
n
. Naime, jezik L
n+1
nastaje primjenom Henkinove
konstrukcije na jeziku L
n
. Na kraju, Henkinov jezik L
H
za jezik L sastoji se od
svih simbola jezika L
n
za svaki n = 1, 2, 3, ....
Svaka konstanta-svjedok c
P
nastaje na nekoj razini n = 1 ove konstrukcije.
Nazovimo razinu konstrukcije - datumom ro denja konstante c
P
.
Lema 41 (Lema datuma ro denja) Neka je n+1 datum ro denja konstante c
P
.
Ako je Q proizvolja isf jezika L
n
, onda se konstanta c
P
ne javlja u Q.
22.3 Henkinova teorija
Svakoj isf-i P s jednom slobodnom varijablom dodali smo po jednu konstantu-
svjedoka. Budu ci da ce nam slobodna varijabla biti vana, zapisivat cemo isf-e
na na cin koji upozorava na slobodnu varijablu kao P(x) (izbor varijable nije
vaan, zapravo bismo trebali pisati P(v) gdje je v bilo koja varijabla iz jezika).
Posljedi cno, konstanta koja svjedo ci ozna cavat ce se s c
P(x)
. Podsjetimo se da
smo s beskona cnim iteriranjem postupka uspjeli urediti stvari tako da svaka isf-u
P(x) iz L
H
koja ima to cno jednu slobodnu varijablu ima svoju konstantu koja
svjedo ci c
P(x)
u jeziku L
H
. Ta nam cinjenica omogu cuje da sa cinimo u L
H
ovakve re cenice:
xP(x) P(c
P(x)
)
Ovakva je re cenica poznata pod nazivom Henkinov aksiom koji svjedo ci za
P(x). Intuitivna ideja u pozadini re cenice xP(x) P(c
P(x)
): ako postoji
neki predmet koji zadovoljava P(x), onda objekt cije je ime c
P(x)
predstavlja
primjer (svjedo ci o postojanju) jednog takvog predmeta.
Lema 42 (Lema neovisnosti) Ako su c
P
i c
Q
dvije konstante koje svjedo ce i
ako je datum ro denja od c
P
manji od ili jednak datumu ro denja c
Q
, onda se c
Q
ne javlja u aksiomu koji svjedo ci pomo cu konstante c
P
.
Dokaz 30 Ako je datum ro denja od c
P
manji od datuma ro denja za c
Q
, onda
konzekvens slijedi po lemi datuma ro denja. Ako konstante-svjedoci imaju isti
datum ro denja, konzekvens proizlazi iz cinjenice da razli cite isf-e iz jezika K
imaju razli cite konstante koje svjedo ce u K
0
.
Denicija 19 (Henkinova teorija) Henkinova teorija H sastoji se od svih re cenica
koje imaju jedan od sljede cih pet oblika, gdje su c i d bilo koje konstante a P(x)
je bilo koja formula s jednom slobodnom varijablom u jeziku L
H
:
H1: Svi Henkinovi aksiom koji svjedo ce
xP(x) P(c
P(x)
)
H2: Sve re cenice ciji je oblik
P(c) xP(x)
xP(x) xP(x)
c = c
(P(c) c = d) P(d)
Uo cimo sli cnost izme du re cenica iz H i pravila za kvantikatore i identitet u
sustavu F:
H1 priblino korespondira pravilu Elim u smislu da se oba oslanjaju na
istu intuiciju
H2 korespondira pravilu Intro
H3 reducira na
H4 korespondira = Intro
H5 korespondira pravilu = Elim
Korespondencija se razlikuje od slu caja do slu caja. Na primjer, aksiomi tipa
H2-H5 su valjane re cenice prvoga reda, dok H1 nije. Aksiomi svjedo cenja daju
vane tvrdnje za interpretaciju konstanti-svjedoka. Sljede ca tvrdnja nije potrebna
u dokazu potpunosti, ipak je vana jer pokazuje zato dokaz moe uspjeti.
Tvrdnja 43 Neka je M struktura prvog reda za jezik L. Postoji na cin inter-
pretacije svih konstanti-svjedoka u domeni za M takav da, pod tom interpertaci-
jom, sve re cenice iz H budu istinite.
Dokaz 31 Osnovna ideja dokaza: ako M xP(x), odaberimo bilo koji ele-
ment b iz domene koji zadovoljava P(x) i neka konstanta-svjedok c
P(x)
imenuje
taj predmet b. Ako M xP(x), onda neka c
P(x)
imenuje bilo koji predmet
b. Na ovaj na cin smo pokrili aksiome tipa H1. Drugi aksiomi su logi cke istine i
zato su istiniti neovisno o interpretaciji.
22.3.1 Zadaci
Zadatak 138 Neka je T teorija formulirana u jeziku L. Primjenite dokazanu tvrdnju
"Neka je M struktura prvog reda za jezik L. Postoji na cin interpretacije svih konstanti-
svjedoka u domeni za M takav da, pod tom interpertacijom, sve re cenice iz H budu
istinite." da biste pokazali da vrijedi sljede ce: ako je S iz L posljedica prvoga reda
od T H, onda je ona posljedica prvoga rada i od T.
Dokaz 32 (*) Pretpostavimo da je S posljedica prvoga reda od T H. Po
deniciji, svaka struktura prvoga reda koja cini sve re cenice iz T H istinitima
cini istinitom i re cenicu S. Za reductio, pretpostavimo da je M jedna struktura
koja cini sve re cenice iz T istinitima ali (#) ne i re cenicu S. No za svaku strukturu
postoji interpretacija konstanti-svjedoka koja cini istinitima sve re cenice iz H. Ta
struktura vericira T H, pa po pretpostavci (*) vericira i S. Kontradikcija.
Pokrenite Tarskis World i otvorite Henkins Sentences. Neka su konstante c
i d skra ceni zapis konstanti-svjedoka c
Cube(x)
i c
Dodec(x)Small(x)
, time redom.
1. (a) Pokaite da su sve te re cenice clanovi teorije H. Odredite oblik svakog
aksioma po deniciji za H.
(b) Po prethodnom i po tvrdnji o postojanju interpertacije za
konstante-svjedoke koja cini sve re cenice iz H istinitima, bilo koji svijet
u kojemu se konstante c i d ne koriste kao imena moe se pretvoriti
u svijet u kojemu su H re cenice istinite. Otvorite Henkins World i
imenujte tijela s c i d tako da sve re cenice postanu istinite.
Rjeenje.a) Na primjer, tre ca re cenica je Henkinov aksiom H2 tipa.Odredbu
tipa ostalih re cenica ostavljamo citatelju. b) Neka je c skra ceni zapis za c
Cube(x)
,
a d za c
Dodec(x)Small(x)
. Pogledajmo re cenicu 2.: svijet ne vericira x(Dodec(x)
Small(x)), zato moemo odabrati bilo koji predmet.za interpretaciju svjedoka
c
Dodec(x)Small(x)
sljedice i posljedice prvoga reda Neka T sadri sljede ci skup re cenica,
T = {Kocka(a), Maleno(a), x(Kocka(x)Maleno(x)) yDodekaedar(y)}
(a) Dajte neformalne dokaze da su sljede ce re cenice posljedice prvoga reda
od T: (i) x(Kocka(x) Maleno(x)), (ii) yDodekaedar(y).
(b) Dajte neformalne dokaze da nijedna od sljede cih re cenica nije
tautoloka posljedica od T: (i) x(Kocka(x) Maleno(x)), (ii)
yDodekaedar(y), (iii) Dodekaedar(c
Dodekaedar(y)
).
(c) Dajte neformalne dokaze da su sve re cenice iz prethodnog zadatka (b)
tautoloke posljedice od T H.
Odgovor 45 Rjeenje. a(i) Predmet a je kocka i malen predmet. Dakle pos-
toji malena kocka. b(i) Postoji istinitosno vrednovanje u kojemu su re cenice
Kocka(a) i Maleno(a) istinite, a re cenica x(Kocka(x) Maleno(x)) neis-
tinita. c(b.i) Henkinova teorija sadri, izme du ostalog, i sljede ce re cenice /H2
tip/
(Kocka(a) Maleno(a)) x(Kocka(x) Maleno(x))
eljena konkluzija slijedi nakon primjene pravila Intro i Elim.
22.4 Eliminacijski teorem
Iz tvrdnje o mogu cnosti proirenja bilo koje strukture prvoga reda s interpretaci-
jom konstanti-svjedoka koja cini istinitim sve re cenice iz H proizlazi da ako je
re cenica S iz L posljedica prvoga reda od T H, onda je S tako der i posljedica
prvoga reda samo od T. Taj rezultat pokazuje nam da s konstrukcijom teorije H
nismo dodali nove tvrdnje, odnosno da nismo dodali nove posljedice prvoga reda
od T s obzirom na jezik L. Eliminacijski teorem pokazuje nam da je deduktivni
sustav dovoljno jak da omogu ci sli can rezultat na formalnoj strani.
Teorem 44 (eliminacije) Neka je p bilo koji formalni dokaz prvoga reda s kon-
kluzijom S, koja je re cenica iz L i cije su premise re cenice P
1
, ..., P
n
iz jezika L
uz dodatak re cenica iz H. Tada postoji formalni dokaz p
0
za S koji koristi samo
P
1
, ..., P
n
.
Dokaz eliminacijskog teorem razloit cemo u niz lema.
Teorem 45 ( dedukcije) Ako T {P} ` Q onda T ` P Q.
Dokaz 33 Pretpostavimo da T {P} ` Q. To zna ci da postoji dokaz za Qkoji
eventualno koristi P
1
, ..., P
n
iz T i Q. Sada treba pokazati da T ` P Q. Ako
u poddokazu s pretpostavkom P reproduciramo prethodni dokaz, po pravilu za
uvo denje kondicionala, mo ci cemo dokazati Q.
Zadatak 139 U Fitch-u otvorite Deduction theorem1.prf. Promotrite dokaz koji ima
dvije premise, ozna cimo ih s P1 i P2 te konkluziju, K! Otvorite zatim Proof Deduction
Theorem.prf koji ima samo jednu premisu, P1 i dokaite konkluziju P2 K! Sada
moete uvjebati dokaz teorema dedukcije: otvorite novi poddokaz s pretpostavkom P2,
reproducirajte dokaz iz Deduction Theorem1.prf i na kraju kada u poddokazu do dete do
K, zatvorite poddokaz i primjenjuju ci Intro do ci cete do eljenoga: P2 K.
Tvrdnja 46 (Uklanjanje premisa) Ako T {P
1
, ..., P
n
} ` Q i ako za svaki
i = 1, ..., n vrijedi da T ` P
i
, onda T ` Q.
Dokaz 34 Pretpostavimo antecedens. Po45 , ako T {P
1
, ..., P
n
} ` Q, onda
T {P
1
, ..., P
n1
} ` P
n
Q. Po pretpostavci, T ` P
n
. Primjenom pravila
modus ponens dobivamo Q, dakle: T{P
1
, ..., P
n1
} ` Q.Ponavljamo postupak
sve do P
1
. Na kraju dobivamo T ` Q, to smo i htjeli.
Lema 47 (A) Neka je T skup re cenica iz nekog jezika prvoga reda L te neka su
P, Q i R re cenice iz L. Tada vrijedi:
1. Ako T ` P Q i T ` P Q, onda T ` Q
2. Ako T ` (P Q) R, onda T ` P R i T ` Q R
Dokaz 35 Moemo bez premisa dokazati P P. Zato, T ` PP. Primjena
Elim daje eljeni rezultat. Dokaz za 2. je korisna vjeba iz pravila dokaza.
Lema 48 (B: zamjena konstanti s kvantikatorima) Neka je T skup re cenica
iz nekog jezika prvoga reda L i neka je Q re cenica iz L. Neka je P(x) isf iz L s
jednom slobodnom varijablom koja ne sadri c. Ako T ` P(c) Q i ako se c
ne javlja ni u T ni u Q, onda T ` xP(x) Q.
Dokaz 36 Pretpostavimo T ` P(c) Q gdje je c konstanta koja se ne javlja
ni u P(x) ni u T ni u Q. To isto, tj. T ` P(d) Q vrijedi za bilo koju
drugu konstantu d koja se ne javlja ni u P(x) u T ni u Q. Dovoljno je preuzeti
izvorni dokaz p i na svakom mjestu na kojem se javlja c - upisati d. Ako se d
javljalo u izvornom dokazu p, zamijenimo ga s nekom novom konstantom, ako
ho cemo, za tu svrhu moemo upotrebiti i c. Neformalni dokaz. Koriste ci metodu
Intro, uzimamo xP(x) za pretpostavku i pokuavamo dokazati Q. Za tu
svrhu koristimo Elim. Neka je d nova konstanta i pretpostavimo P(d). No
po prethodnom zapaanju znamo da moemo dokazati P(d) Q. Uz Elim
dobivamo Q.
Zadatak 140 Vjeba 19.16 daje primjer transformiranja dokaza po metodi ove leme.
Konkluzija koja sadri konstantu b.
Konkluzija koja ne sadri konstantu b.
Lema 49 (Eliminacija Henkinovih aksioma) Neka je T skup re cenica iz nekog
jezika prvoga reda L i neka je Q re cenica iz L. Neka je P(x) isf iz L s jednom
slobodnom varijablom koja ne sadri c. Ako T {xP(x) P(c)} ` Q i ako
se c ne javlja ni u T ni u Q, onda T ` Q.
Dokaz 37 Pretpostavimo T {xP(x) P(c)} ` Q gdje je c konstanta koja
se ne javlja ni u T ni u Q. Po teoremu dedukcije, T ` (xP(x) P(c)) Q.
Po lemi A.2 T ` xP(x) Q i T ` P(c) Q. Iz drugoga, po lemi B,
dobivamo T ` xP(x) Q. Primjena leme A.1 daje traeno: T ` Q
Na ovaj na cin moemo ukloniti Henkinove aksiome svjedo cenja (H1) iz
dokaza koji ih koristi. Sljede ca lema pokriva ostale aksiome iz H.
Lema 50 (Eliminacija ostalih clanova od H) Neka je T skup re cenica prvoga
reda, neka je P(x) isf s jednom slobodnom varijablom, te neka su c i d simboli
konstanti.Sljede ce je dokazivo u F:
P(c) xP(x)
xP(x) xP(x)
(P(c) c = d) P(d)
c = c
Lema 51 Jedino to nije posve o cigledno jest DeMorganov zakon.kojeg trebate
dokazati za svrhu vjebanja.
22.4.1 Dokaz eliminacijskog teorema
Neka je k proizvoljni prirodni broj, neka je p formalni dokaz prvoga reda za
konkluziju iz jezika L cije su sve premise bilo re cenice iz T ili re cenice iz H,
te gdje je najvie k clanova iz H. Moramo pokazati kako se mogu eliminirati
one premise koje su iz H. U dokazu koristimo indukciju na k. Osnovni slu caj
je slu caj u kojemu k = 0. No tada nemamo nita za eliminirati, pa smo gotovi.
Pretpostavimo da rezultat vrijedi za k i dokaimo da onda vrijedi za k+1. Dokaz
se cijepa na dva slu caja.
Prvi slu caj: barem jedna od premisa koje treba eliminirati, recimo P, ima
jedan od oblika spomenutih u prethodnoj lemi. No tada P moe biti eliminiran
u skladu s tvrdnjom o uklanjanju premisa to nas ostavlja s preostalih k premisa
za uklanjanje, a one mogu po hipotezi indukcije biti uklonjene.
Drugi slu caj: Sve premise koje treba ukloniti su Henkinovi aksiomi svje-
do cenja. Osnovna je ideja da se prvo elimiraju aksiomi svjedo cenja koji imaju
mla de konstante. Odaberite premisu oblika xP(x) P(c) cija svjedok-
konstanta nije mla da od ostalih konstanti koje se javljaju u re cenicama za uk-
lanjanje (njezin datum ro denja je ve ci ili jednak datumu ro denja bilo koje druge
svjedok-konstante). To se moe u ciniti jer takvih re cenica ima kona cno mnogo.
Po lemi neovisnosti, c se ne javlja ni u jednoj drugoj premisi za eliminiranje.
Zato se c ne javlja ni u jednoj premisi niti u konkluziji. Po lemi za eliminiranje
aksioma svjedo cenja, xP(x) P(c) moemo eliminirati. To nas dovodi do
dokaza s najvie k premisa za eliminaciju, a to po hipotezi moemo u ciniti.
22.5 Henkinova konstrukcija
Ve c smo dokazali tvrdnju "Neka je M struktura prvog reda za jezik L. Postoji
na cin interpretacije svih konstanti-svjedoka u domeni za M takav da, pod tom
interpertacijom, sve re cenice iz H budu istinite". Ona pokazuje da moemo uzeti
bilo koju strukturu prvog reda za jezik Li proiriti je na strukturu za L
H
koja cini
istinitima sve one re cenice koje su bile istinite u strukturi za L. Tome moemo
pridodati i dodjeljivanje vrijednosti h za sve re cenice iz L
H
koje potuje sve
istinitosno funkcionalne veznike: trebamo dodijeliti vrijednost > za re cenice
koje su istinite u strukturi, a za one koji nisu.
Zadatak 141 Zadana je struktura prvoga reda, M za jezik L. Deniramo dodjelji-
vanje istinitosnih vrijednosti, h
M
na sljede ci na cin: za bilo koju atomarnu re cenicu ili
re cenicu koja po cinje s kvantikatorom, S
h
M
(S) = > ako i samo ako M S
Trebamo dokazati da "ako i samo ako" vrijedi za bilo koju re cenicu.
Odgovor 46 Dokazujemo indukcijom. Bikondicional vrijedi za osnovni slu caj
atomarnih re cenica i re cenica koje zapo cinju s kvantikatorom. Pretpostavimo
da bikondicional vrijedi za P i Q. Treba pokazati da on vrijedi i za re cenice
koje moemo dobiti po pravilima tvorbe. Dokazat cemo slu caj negacije. (L-D)
Pretpostavimo h
M
(P) = >. Treba dokazati da M P. Ako h
M
(P) = >,
onda h
M
(P) = po deniciji h. Budu ci da po hipotezi indukcije P zadovol-
java bikondicional, iz neistinitosti P, proizlazi M 2 P. Po deniciji negacije,
M P Time je dokazan "samo ako" smjer. (D-L) Pretpostavimo M P.
Treba dokazati da h
M
(P) = >. Po deniciji zadovoljavanja, iz pretpostavke
proizlazi M 2 P. Budu ci da po hipotezi indukcije P zadovoljava bikondicional,
iz M 2 P, proizlazi h
M
(P) = . Po deniciji zadovoljavanja, dobivamo
h
M
(P) = >, do cega smo i tebali do ci. Konjunkcija. (L-D) Pretpostavimo
h
M
(P Q) = >. Treba dokazati da M P Q. Ako h
M
(P Q) = >, onda
h
M
(P) = > i h
M
(Q) = > po deniciji h. Budu ci da po hipotezi indukcije P i
Q zadovoljavaju bikondicional, dobivamo M P i M Q. Po deniciji zado-
voljavanja, M P Q.Time je dokazan "samo ako" smjer. (D-L) Pretpostavimo
M P Q. Treba dokazati da h
M
(P Q) = >. Po deniciji zadovoljavanja,
iz pretpostavke kondicionalnog dokaza proizlazi da M P i M Q..Budu ci da
po hipotezi indukcije P i Qzadovoljavaju bikondicional, vrijedi da .h
M
(P) = >
i h
M
(Q) = > Po deniciji zadovoljavanja, dobivamo h
M
(P Q) = >, do cega
smo i tebali do ci. Ostali slu cajevi preputeni su citatelju.
Glavni korak u Henkinovom dokazu teorema potpunosti sastoji se u tome
da pokaemo da se proces moe odvijati u suprotnom smjeru, od dodjeljivanja
istinitosnih vrijednosti prema istinitosti u strukturi: o cemu govori sljede ca lema.
Teorem 52 (Lema Henkinove konstrukcije) Neka je h bilo koje dodjeljivanje
vrijednosti za L
H
koje dodjeljuje vrijednost > za sve re cenice Henkinove teorije
H. Postoji struktura prvoga reda M
H
takva da M
H
S za svaku re cenicu S
kojoj h dodjeljuje >.
U dokazu ove leme pretpostavit cemo da na jezik sadri samo simbole za
relacije i za konstante, a da ne sadri funkcijske simbole.Dokaz ima dva dijela.
Najprije pokazujemo kako konstruirati M
H
polaze ci od h, a zatim pokazujemo
da M
H
zaista cini istinitima sve one re cenica kojima h dodjeljuje vrijednost >.
U konstrukciji M
H
moramo u ciniti tri stvari. Prvo, moramo denirati domenu
D od M
H
. Drugo, moramo svakom n-mjesnom predikatu R dodijeliti ekstenziju
R, tj. skup n-torki ciji su clanovi elementi iz D. Tre ce, moramo svakom imenu c
iz L
H
dodijeliti neki element iz D.
Zadatak 142 Najprije cemo pokuati izvesti jednu konstrukciju koja ne uspijeva zado-
voljiti zahtjeve, a potom je modicirati tako da postane uspjena. Neka je h proizvoljno
dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti za jezik prvoga reda bez funkcijskih simbola. Kon-
struirajmo strukturu prvoga reda, M
H
na sljede ci na cin. Domena: domena za M
H
je
skup individualnih konstanti jezika o kojem je rije c. Neka je R binarni relacijski simbol
cija je ekstenzija denirana ovako:
{< c, d >| h(R(c, d)) = >}
Na kraju, interpretirajmo svaku individualnu konstantu tako da ona imenuje sebe (npr.
ako je a individualna konstanta jezika pod razmatranjem, onda M
H
(a) = a). Pokaite
da za svaku re cenicu, S koja ne sadri kvantikatore ili simbol identiteta vrijedi:
M
H
S akko h(S) = >
Odgovor 47 Uosnovnomslu caju, za atomarne re cenice vrijedi M
H
R(c
1
, c
2
)
ako i samo ako h(R(c
1
, c
2
)) = > (gdje su c
1
i c
2
imena iz jezika). Naime,
po deniciji zadovoljavanja, M
H
R(c
1
, c
2
)[g
] zna ci hM
H
(c
1
), M
H
(c
2
)i
M
H
(R), a hc
1
, c
2
i. je u ekstenziji od Rupravo onda kada je R(c
1
, c
2
) istinito. U
induktivnom koraku, pretpostavimo da bikondicional vrijedi za P i Q. Prou cimo
slu caj kondicionala. Trebamo dokazati M
H
(P Q) akko h(P Q) = >.
(L-D) Pretpostavimo M
H
(P Q). Po deniciji zadovoljavanja, ili M
H
2 P
ili M
H
Q. Po hipotezi indukcije vrijedi h(P) = ili h(Q) = >. Po deniciji
za h, tada vrijedi h(P Q) = >. (D-L) Pretpostavimo .h(P Q) = >. Tada
.h(P) = ili h(Q) = >. Po hipotezi indukcije, M
H
2 P ili M
H
Q. A po
deniciji zadovoljavanja, M
H
(P Q) etc. Pokaite da se prethodni rezultat
ne protee na re cenice koje sadre simbol identiteta. Dokaz. Neka h(b = b) = .
Budu ci da ekstenziju od = drimo ksiranom u svim interpretacijama za slu caj
kada su isti termini na obje strane, dobivamo M
H
b = b. Pokaite da se
prethodni rezultat ne protee na re cenice koje sadre egzistencijalni kvantikator.
Dokaz. Razmotrimo h(xyR(x, y)) = . Ako je ekstenzija od R 6= , onda
M
H
xyR(x, y).Tako der, ako R = , onda M
H
2 xyR(x, y) ali nema
zapreke da h(xyR(x, y)) = >.
22.5.1 Prvi pokuaj
Gradimo strukturu M na sljede ci na cin:
Za domenu od M uzimamo skup simbola za konstante c iz L
H
.
Postavljamo da svaka konstanta imenuje samu sebe.
Za odre divanje interpretacije relacijskog simbola R, recimo binarnog,
uzimamo skup R ure denih parova < c, d > simbola za konstante takav da h
dodjeljuje > za re cenicu R(c, d)
Problem s ovom strukturom vezan je uz interpretaciju identiteta. Po deniciji
strukture prvoga reda, interpretacija identiteta je ksirana: M(=) = {< x, x >|
x D}. No neizbjeno da se javljaju razli cite konstante c i d za koje h dodjeljuje
vrijednost > za c = d. Problem proizlazi iz cinjenice da u ovoj strukturi imena
imenuju same sebe. Zbog toga razli cita imena ne mogu imenovati isti predmet.
Zadatak 143 Pokaite da za svaki simbol konstante c iz L
H
postoji razli cita konstanta
svjedok d takva da je c = d tautoloka posljedica od H.
Odgovor 48 Henkinova teorija sadri i sljede ce re cenice H4 c = c H2. c =
c x(x = c), H1. x(x = c) c
x=c
= c. Dvije primjene Elim daju
traenu tvrdnju c
x=c
= c, u kojoj se javljaju dva razli cita imena.
Poteko ca koja nastaje kada h(c = d) = >proizlazi iz cinjenice da konstante
imenuje same sebe, pa su c i d razli citi clanovi, pa zato M
H
2 c = d.
Trik koji se moe primijeniti u ovom slu caju lei u tome da se poistovjete
elementi koji su sa stajalita strukture M razli citi. Za tu svrhu moemo iskoristiti
pojam o klasama ekvivalencije.
Primjedba 12 Podsjetnik. Relacije koje su reeksivne, simetri cne i tranzitivne
nazivaju se relacijama ekvivalencije. Relacije ekvivalencije povezuju predmete
koji su jednaki u nekom smislu. Ovakvo povezivanja predmeta koji jednaki u
nekomsmislu, koristi se za uvo denje teorijski korisne konstrukcije: klase (razreda)
ekvivalencije.Ako je R relacija ekvivalencije, onda je [x]
R
skup stvari koje
su ekvivalentne s x s obzirom na R, to je klasa ekvivalencije za x.
Denirat cemo binarnu relaciju na domeni od M (tj. na konstantama iz
L
H
) na sljede ci na cin: c d ako i samo ako h(c = d) = >.
Lema 53 Relacija je relacija ekvivalencije.
Dokaz 38 Dokaz ove leme zahtijeva da pokaemo da je reeksivna, simetri cna
i tranzitivna relacija. (Reeksivnost) Re cenica c = c je element od H i h dod-
jeljuje svakoj re cenici iz H vrijednost >. (Simetri cnost) Pretpostavimo h(c =
d) = >. U H nalazimo tada i re cenicu H5. (c = c c = d) d = c pa njoj h
dodjeluje vrijednost >. Budu ci da
h(c = d) = h(c = c) = h((c = c c = d) d = c) = >,
d = c kao njihova tautoloka posljedica mora biti istinita. (Tranzitivnost) Pret-
postavimo da h dodjeljuje vrijednost > za c = d i d = e. Iz cinjenice da je c = e
njihova tautoloka posljedica proizlazi h(c = e) = >.
Iz leme proizlazi da moemo svakoj konstanti c pridruiti njezinu klasu ek-
vivalencije
[c] = {d | c d}
Opremljeni s time moemo u drugom pokuaju denirati nau strukturu M
H.
22.5.2 Drugi pokuaj
Struktura M
H
denirana je na sljede ci na cin:
Domena D za strukturu prvoga reda M
H
je skup svih klasa ekvivalencije s
obzirom na relaciju .
Svaka konstanta imenuje svoju klasu ekvivalencije.
Relacijske simbole R deniramo na na cin kojeg cemo radi pojednostavljenja
uvesti preko primjera binarne relacije. Interpretacija za R je skup
{< [c], [d] >| h(R(c, d)) = >}
Sada treba dokazati da M
H
vericira sve one i samo one re cenice kojima h
dodjeljuje vrijednost >, tj. za svaku re cenicu S iz L
H
vrijedi da M
H
S. Za tu
svrhu koristimo indukciju na sloenost re cenice S.
Za osnovni slu caj pobrinuli smo se u konstrukciji M
H
. Ipak treba provjeriti
jednu vanu stvar. Pretpostavimo da vrijedi [c] = [c
0
] i [d] = [d
0
]. Trebamo
pokazati da je isklju cena mogu cnost da bude i h(R(c, d)) = > i h(R(c
0
, d
0
)) =
. Da bi to bio slu caj, < [c
0
], [d
0
] > bi bili u ekstenziji od R jer < [c], [d] > jest.
u toj ekstenziji, a ta dva spomenuta para su jedan te isti. No tada bi h dodjelio
pogrenu vrijednost za R(c
0
, d
0
), a da to nije mogu ce pokazuje sljede ca lema.
Lema 54 Ako c c
0
, d d
0
, te h(R(c, d)) = >, onda h(R(c
0
, d
0
)) = >.
Prije dokaza leme, izvedimo jednu vjebu.
Pokaite da za svaki binarni relacijski simbol R iz L i za sve konstante c, c
0
, d
i d
0
sljede ca re cenica jest tautoloka posljedica od H:
(R(c, d) c = c
0
d = d
0
) R(c
0
, d
0
)
Odgovor 49 Rjeenje. Jedan od H5 aksioma je i (R(c, d) c = c
0
) R(c
0
, d).
Jednako tako i re cenica (R(c
0
, d) d = d
0
) R(c
0
, d
0
). Pretpostavite R(c, d)
c = c
0
d = d
0
, dvije primjene Elim daju traeni rezultat.
Dokaz 39 Dokaz gornje leme. Re cenica (R(c, d) c = c
0
d = d
0
) R(c
0
, d
0
)
je tautoloka posljedica od H. Budu ci da h dodjeljuje za svaku re cenicu iz H
vrijednost >, te budu ci da po antecedensu leme h dodjeljuje vrijednost > za
svaki konjunkt u R(c, d) c = c
0
d = d
0
, onda h mora dodijeliti > za R(c
0
, d
0
).
Ova nam lema pokazuje da je konstrukcija strukture M
H
uspjena za slu caj
atomarnih re cenica. Drugim rije cima M
H
ce vericirati neku atomarnu re cenicu
ako i samo ako h toj re cenici dodjeljuje >.
Sada treba sli cnu lemu dokazati op cenito.
Lema 55 Za bilo koju re cenicu S iz L
H
vrijedi da M
H
S ako i samo ako
h(S) = >.
Dokaz 40 (Osnovna ideja dokaza) Osnovna ideja je u koritenju indukcije.
Eksplicite smo denirali strukturu M
H
tako da tvrdnja funkcionira u osnovnom
slu caju atomarnih re cenica. to se ti ce istinitosno-funkcionalnih veznika, prob-
lemnesklada ne moe se javiti jer tu dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti funkcioni-
raju na isti na cin kao i denicija istine u strukturi (npr. h(P Q) = > akko
h(P) = > i h(Q) = >; M (P Q)[g
] akko M P[g
] i M Q[g
]
itd.). Jedino kvantikatori mogu prouzro citi problem, no o njima su se pobrinuli
aksiomi za kvantikatore u H. Manji problem prouzro cuje koji nije izravno
obra den ve c preko DeMorganovih re cenica u H:
xP(x) xP(x)
Ono to komplicira stvar s obzirom na dokaz indukcijom jest to to bi bilo
koja o cigledna metoda odre divanja sloenosti formule, recimo preko njezine
duine ili preko broja logi ckih operatora, tretirala xP(x) kao formulu cija je
sloenost manja od sloenosti formule xP(x). U dokazu indukcijom moramo
pokazati da neto vrijedi za jednostavniju formulu da bismo to isto pokazali u
slu caju sloenije. Zato moemo uvesti novu mjeru sloenosti: za atomarne isf-
e sloenost je 0, za P i xP sloenost je za jedan ve ce od sloenosti od P,
sloenost za P Q, P Q i P Q za jedan je ve ca od maksimuma sloenosti
od P i Q, za sloenost formule xP uzet cemo da je za tri ve ca od sloenosti od
P.
Zadatak 144 Provjerite jesu li sloenosti dobro odre dene!
Maleno(x) 0
Maleno(x) 1
(Maleno(x) x = a) 2
x(Maleno(x) x = a) 3
x(Maleno(x) x = a) 4
Dokaz 41 (Dokaz indukcijom) Osnovni slu caj, gdje je sloenost jednaka 0,
vrijedi zbog 22.5.2 M
H
.
Induktivni korak. Pretpostavimo da lema vrijedi za sve re cenice cija sloenost
5 k i neka je sloenost re cenice S jednaka k + 1.
Najprije promatramo samo jedan slu caj s veznicima, ostali su sli cni.
Slu caj 1. Pretpostavimo da je S - P Q.
Ako M
H
S onda je barem jedna re cenica, P ili Q istinita u strukturi.
Pretpostavimo da je P istinita. Budu ci da je sloenost od S jednaka k + 1 onda
je sloenost od P manja ili jednaka k, pa po hipotezi indukcije h(P) = >. No
tada h(P Q) = >, kako smo i htjeli. U suprotnom smjeru dokaz je sli can.
Slu caj 2. Pretpostavimo da je S re cenica xP(x). Trebamo pokazati M
H

xP(x) ako i samo ako h(xP(x)) = >.
(L-D) Pretpostavimo prvo da M
H
xP(x). Tada budu ci da je svaki objekt
(ovdje -objekti su klase ekvivalencije) u domeni ozna cen s nekom konstantom,
po deniciji istine mora postojati konstanta c takva da M
H
P(c). No sloenost
potonje, instancirane re cenice je manja od sloenosti za S, pa po hipotezi induk-
cije h(P(c)) = >. No teorija H sadri i aksiom P(c) xP(x) a h dodjeljuje
ovoj
32
re cenici >. No tada po istinitosnoj tablici za , h mora dodijeliti > za
xP(x).
(D-L) U suprotnom smjeru, postupak je sli can osim to se koristi svjedok-
konstanta za P(x). Pretpostavimo da h dodjeljuje > za xP(x). Treba pokazati
da tada M
H
xP(x). No h dodjeljuje > za aksiom koji svjedo ci: xP(x)
P(c
P(x)
). Po istinitosnoj tablici za , h mora dodijeliti > za P(c
P(x)
). Ta je
formula manje sloena od S, pa po hipotezi mora vrijediti M
H
P(c
P(x)
). A
tada po deniciji istine u strukturi M
H
xP(x).
Slu caj 3.Pretpostavimo da je S re cenica xP(x).
Pretpostavimo prvo da M
H
xP(x). Onda vrijedi M
H
2 xP(x).Ova
druga re cenica je manjeg stupnja sloenosti, pa po hipotezi indukcije mora vri-
jediti h(xP(x)) = . No H sadri re cenicu xP(x) xP(x). Iz
ovoga proizlazi h(xP(x)) = , a time h(xP(x)) = >.
Pretpostavimo h(xP(x)) = >. Onda h(xP(x)) = . No H sadri
re cenicu xP(x) xP(x). Po hipotezi, vrijedi M
H
2 xP(x). No tada
M
H
xP(x).
32
Podsjetimo se da se lema Henkinove konstrukcije odnosi na dodjeljivanje vrijednosti koje
svim re cenivama iz H dodjeljuje >.
Pogledajte donju sliku i prou cite kako su dijelovi dokaza me du-
sobno povezani. Neka polja su aktivna i prebacit ce Vas na odgovara-
ju ci odsjek dokumenta.
22.5.2.1 Zadaci
1. Zadana je struktura prvoga reda, M za jezik L. Deniramo dodjeljivanje
istinitosnih vrijednosti, h
M
na sljede ci na cin: za bilo koju atomarnu re cenicu
ili re cenicu koja po cinje s kvantikatorom, S
h
M
(a) Dokaz. Dokazujemo indukcijom. Bikondicional vrijedi za osnovni
slu caj atomarnih re cenica i re cenica koje zapo cinju s kvantikatorom.
Pretpostavimo da bikondicional vrijedi za P i Q. Treba pokazati da on
vrijedi i za re cenice koje moemo dobiti po pravilima tvorbe.
I. Negacija. (L-D) Pretpostavimo h
M
(P) = >. Treba dokazati da
M P. Ako h
M
(P) = >, onda h
M
(P) = po deniciji h.
Budu ci da po hipotezi indukcije P zadovoljava bikondicional, iz
neistinitosti P, proizlazi M 2 P. Po deniciji negacije, M P
Time je dokazan "samo ako" smjer. (D-L) Pretpostavimo M P.
Treba dokazati da h
M
(P) = >. Po deniciji zadovoljavanja, iz
pretpostavke proizlazi M 2 P. Budu ci da po hipotezi indukcije P
zadovoljava bikondicional, iz M 2 P, proizlazi h
M
(P) = . Po
deniciji funkcije dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti, dobivamo
h
M
(P) = >, do cega smo i tebali do ci.
II. Konjunkcija. (L-D) Pretpostavimo h
M
(P Q) = >. Treba
dokazati da M P Q. Ako h
M
(P Q) = >, onda h
M
(P) = > i
h
M
(Q) = > po deniciji h. Budu ci da po hipotezi indukcije P i Q
zadovoljavaju bikondicional, dobivamo M P. i M Q. Po
deniciji zadovoljavanja, M P Q.Time je dokazan "samo
ako" smjer. (D-L) Pretpostavimo M P Q.. Treba dokazati da
h
M
(P Q) = >. Po deniciji zadovoljavanja, iz pretpostavke
kondicionalnog dokaza proizlazi . M P i M Q..Budu ci da po
hipotezi indukcije P i Q zadovoljavaju bikondicional, vrijedi da
.h
M
(P) = > i h
M
(Q) = > Po deniciji funkcije dodjeljivanja
istinitosnih vrijednosti, dobivamo h
M
(P Q) = >, do cega smo i
tebali do ci.
III.Ostali slu cajevi preputeni su citatelju.
2. Neka je h proizvoljno dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti za jezik prvoga
reda bez funkcijskih simbola. Konstruirajmo strukturu prvoga reda, M
H
na
sljede ci na cin. Domena: domena za M
H
je skup individualnih konstanti
jezika o kojem je rije c. Neka je R binarni relacijski simbol cija je ekstenzija
denirana ovako:
{< c, d >| h(R(c, d)) = >}
Na kraju, interpretirajmo svaku individualnu konstantu tako da ona imenuje
sebe (npr. ako je a individualna konstanta jezika pod razmatranjem, onda
M
H
(a) = a).
(a) Pokaite da za svaku re cenicu, S koja ne sadri kvantikatore ili simbol
identiteta vrijedi:
M
H
S akko h(S) = >
Dokaz. U osnovnom slu caju, za atomarne re cenice vrijedi
M
H
R(c
1
, c
2
) ako i samo ako h(R(c
1
, c
2
)) = > (gdje su c
1
i c
2
imena
iz jezika). Naime, po deniciji zadovoljavanja, M
H
R(c
1
, c
2
)[g
] zna ci
hM
H
(c
1
), M
H
(c
2
)i M
H
(R), a hc
1
, c
2
i. je u ekstenziji od R upravo
onda kada je R(c
1
, c
2
) istinito. U induktivnom koraku, pretpostavimo da
bikondicional vrijedi za P i Q. Prou cimo slu caj kondicionala. Trebamo
dokazati M
H
(P Q) akko h(P Q) = >. (L-D) Pretpostavimo
M
H
(P Q). Po deniciji zadovoljavanja, ili M
H
2 P ili M
H
Q.
Po hipotezi indukcije vrijedi h(P) = ili h(Q) = >. Po deniciji za h,
tada vrijedi h(P Q) = >. (D-L) Pretpostavimo .h(P Q) = >.
Tada .h(P) = ili h(Q) = >. Po hipotezi indukcije, M
H
2 P ili
M
H
Q. A po deniciji zadovoljavanja, M
H
(P Q) etc.
(b) Pokaite da se prethodni rezultat ne protee na re cenice koje sadre
simbol identiteta. Dokaz. Neka h(b = b) = . Budu ci da ekstenziju
od = drimo ksiranom u svim interpretacijama za slu caj kada su isti
termini na obje strane, dobivamo M
H
b = b.
(c) Pokaite da se prethodni rezultat ne protee na re cenice koje sadre
egzistencijalni kvantikator. Dokaz. Razmotrimo h(xyR(x, y)) = .
Ako je ekstenzija od R 6= , onda M
H
xyR(x, y) ali nema zapreke
da h(xyR(x, y)) = .Ako R = ,.onda M
H
2 xyR(x, y) ali nema
zapreke da h(xyR(x, y)) = >.
3. Ispiite konstante-svjedoke za sljede ce isf-e. Simbol konstante a preuzet je
iz po cetnog jezika L.
(a) V eciOd(a, x)
(b) V eciOd(c
1
, x) gdje je c
1
nova konstanta iz L
1
(c) V eciOd(c
2
, x) gdje je c
2
nova konstanta iz L
2
4. Pokrenite Tarskis World i otvorite Henkins Sentences. Neka su konstante
c i d skra ceni zapis konstanti-svjedoka c
Cube(x)
i c
Dodec(x)Small(x)
, time
redom.
(a) Pokaite da su sve te re cenice clanovi teorije H. Odredite oblik svakog
5. Neka T sadri sljede ci skup re cenica,
Dodekaedar(y)
).
(c) Dajte neformalne dokaze da su sve re cenice iz prethodnog zadatka (5. b)
H1 = {x(Kocka(x) Maleno(x)) (Kocka(c
Kocka(x)Maleno(x)
)
Maleno(c
Kocka(x)Maleno(x)
)), yDodekaedar(y) Dodekaedar(c
Dodekaedar(y)
)}
1. Neka je T teorija formulirana u jeziku L. Primjenite dokazanu tvrdnju
"Neka je M struktura prvog reda za jezik L. Postoji na cin interpretacije svih
konstanti-svjedoka u domeni za M takav da, pod tom interpertacijom, sve
re cenice iz H budu istinite," da biste pokazali da vrijedi sljede ce: ako je S
iz L posljedica prvoga reda od T H, onda je ona posljedica prvoga rada i
od T.
2. Pokaite da za svaki simbol konstante c iz L
H
svjedok d takva da je c = d tautoloka posljedica od H.Rjeenje: Henkinova
teorija sadri i sljede ce re cenice H4 c = c H2. c = c x(x = c), H3.
x(x = c) c
x=c
= c.
Poglavlje 23
Lwenheim-Skolemov teorem
Struktura dobivena Henkinovomkonstrukcijomkao univerzalni model. Pril-
i cno iznena duju ca cinjenica proizlazi iz postojanja strukture M
H
. Izvorni jezik
moe govoriti o bilo cemu; o zi ckim predmetima, brojevima, skupovima ili o
ne cemu drugom. No Henkinova konstrukcija daje za bilo koji jezik prvoga reda
- strukturu koja ce ciniti istinitima sve re cenice iz izvornog jezika koje su bile
istinite pod namjeravanom interpretacijom. Takva struktura ima elemente koji
su posve razli citi od elemenata o kojima je pod namjeravanom interpretacijom
bila rije c. U strukturi M
H
rije c je o klasama ekvivalencije koje sadre simbole
konstanti.
Primjer 23.1 Razmotrimo jezik L s jednim predikatom, Kocka i jednim imenom, a.
Namjeravana interpretacija obuhva ca zi cke predmete. Po Henkinovoj konstrukciji dobit
cemo strukturu M
H
u kojoj je interpretacija za ime a klasa ekvivalencije [a]
. Taj skup
sadri individualne konstante: a, c
x=a
, c
x=c
x=a
, itd. moda i c
Kocka(x)
, a ako da, onda
i c
x=c
Kocka(x)
itd.
23.1 Potrebni dopunski pojmovi
Prebrojiv skup. Ozna cimo s |a| kantorovsku veli cinom skupa a. Dva skupa
a i b imaju istu kantorovsku veli cinu akko se njihovi clanovi mogu uzajamno
pridruiti po na celu 1-za-1. Preciznije, potrebno je da postoji jedan-za-jedan
funkcija f s domenom a i rangom b. Svaki element iz bit ce obuva cen takvim
povezivanjem jer a = {x|y(f(x) = y)}. Jednako tako, svaki element iz b bit ce
obuhva cen s takvim pridruivanjem jer b = {y|x(f(x) = y)}. Takvo povezi-
vanje bit ce jedinstveno jer f(x) = f(y) onda x = y.Pojam veli cine je jednos-
tavan kada je rije c o skupovima s kona cnim brojem elemenata. Na osnovi kan-
torovske veli cine moemo denirati pojam prebrojivosti. Najmanji beskona cni
skupovi su oni koji imaju kantorovsku veli cinu koja je jednaka veli cini skupa
prirodnih brojeva, to jest skupovi koji se mogu postaviti u koresponedenciju
jedan-za-jedan sa skupom prirodnih brojeva. Skup je prebrojiv ako je ili kona can
ili mu je veli cina jednaka kantorovskoj veli cini skupa prirodnih brojeva. Ako su
skupovi beskona cni, pojam veli cine postaje pronjeniji. Cantor je pokazao da je
partitivni skup nekog skupa uvijek ve ci od tog skupa, |b| > |b|.
249
250 Poglavlje 23 Lwenheim-Skolemov teorem

a b
ab
ab
|a|=|b|
Ako su a i b skupovi s beskona cno mnogo elemenata i a je podskup od b, onda
katorovska veli cina "dijela", tj. a moe biti jednaka veli cini "cjeline", tj. b.
Teorem 56 Za svaki skup b, |b| > |b|.
Dokaz 42 Posluimo se metodomindirektnog dokaza. Pretpostavimo (*) |b| =
|b|. Po deniciji za kantorovsku veli cinu, onda postoji injektivna funkcija f s
domenom b i rangom b. Svi elementi od b podskupovi su od b, zato moemo
s pravompitati za svaki x b je li slu caj da on pripada skupu kojemu je pridruen
po funkciji f, drugim rije cima, ako x = f(y), je li tada x y. Razmotrimo skup
c = {x | y(x = f(y) x / y)}, skup svih elemenata od b koji nisu elementi
onog podskupa od b kojemu su pridrueni po funkciji f. Po pretpostavci (*)
postoji f(c). Dodjelimo mu ime u = f(c). Mora biti slu caj da ili (i) u c ili
(ii) u / c. ispitajmo slu cajeve. (i) Ako u c, onda u mora zadovoljavati uvjet
y(x = f(y) x / y). Dobivamo y(u = f(y) u / y). Budu ci da je f
injektivna funkcija, nijedan drugi skup osim c ne moe biti argument funkcije f
s vrijedno cu c. Zato mora vrijediti u / c. Kontradikcija. (ii) Pretpostavimo
u / c. Tada u ispunjava uvjet y(x = f(y) x / y) jer u = f(c). Zato, u c.
Kontradikcija.
Zadatak 145 Pokaite da parnih brojeva ima jednako mnogo koliko i svih prirodnih
brojeva:
|{x | x N y(y N x/2 = y)}| = |N|
Postojanje modela s prebrojivom domenom pokazali su naprije Lwen-
heim, za pojedina cne re cenice, zatim Skolem, za prebrojivo beskona cne skupove
23.1 Potrebni dopunski pojmovi 251
re cenica. Njihovi su dokazi bili izra deni prije Gdelovog dokaza potpunosti, zato
se izvorni dokazi razlikuju od onoga ovdje koji se oslanja na teorem potpunosti
za logiku prvoga reda.
Teorem 57 (Lwenheim-Skolemov teorem) Neka je T skup re cenica u pre-
brojivom jeziku L. Tada vrijedi da ako neka struktura prvoga reda zadovoljava
T, onda i neka struktura cija je domena prebrojiva zadovoljava T.
Dokaz 43 Po teoremu pouzdanosti, ako je T zadovoljiv, onda je T formalno
konzistentan.Naime, po teoremu pouzdanosti, ako T ` S, onda je S posljedica
prvog reda od T. Neka je S - . Dobivamo da ako (i) je T formalno inkonzis-
tentan, onda (ii) je T nezadovoljiv. (ii) vrijedi po deniciji posljedice prvoga
reda: svaka struktura koja zadovoljava T zadovoljava i , ali nijedna struk-
tura ne zadovoljava , pa zato prethodno vrijedi samo ako nijedna struktura ne
zadovoljava T. Konverzija daje: ako je T zadovoljiv, onda je T formalno konzis-
tentan.Po teoremu potpunosti, ako je T formalno konzistentan, onda je istinit u
nekoj strukturi prvoga reda koja ima oblik Henkinove strukture M
H
, za neko
dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti h za L
H
. Pretpostavimo da je izvorni jezik
Lprebrojiv. UM
h
ne moe biti vie elemenata nego to ima u L
H
jer su elementi
u M
H
klase ekvivalencije simbola konstanti u L
H
. Svaki simbol konstanti iz L
H
moemo zapisati koriste ci simbol c i podznakove koji koriste samo simbole iz L,
iako moramo imati mogu cnost da podznakove ponavljamo neograni ceno mnogo
puta. Ako simbole iz L moemo nanizati u jedan popis, onda taj popis moemo
iskoristiti da damo poredak svim konstantama koje svjedo ce iz jezika L
H
. Na taj
je na cin mogu ce pokazati prebrojivost domene strukture M
H
.
Zadatak 146 Neka su jedini nelogi cki simboli u jeziku L: Kocka i a. I neka je
T = {xKocka(x)}. Postavimo simbole u abecedni poredak: a, Kocka, i zapo cnimo
popisivanje konstanti koje svjedo ce.
Nelogi cki simboli Konstante u L
H
a a c
x=a
c
x=cx=a
...
Kocka c
Kocka(x)
c
x=c
Kocka(x)
...
Vano je uo citi da je dvostruki beskona cni poredak prebrojiv u na cinu brojenja koji
"vijuga uzdu dijagonala":
. . ...
% . %
% . %
%
%
Uo cimo da je Lwenheim-Skolemov teorem iskazan u semanti ckim termin-
ima. On govori o strukturama koje zadovoljavaju neki skup re cenica T. Ako
Figure 23.1
23.2 Skolemov paradoks 253
T ima model, onda T ima model s prebrojivom domenom. U dokazu teorema
oslonili smo se na posredni put: na put u kojemu se oslanjamo na teoreme o
odnosu sintakti ckih i semanti ckih pojmova. Izvorni dokaz nije iao tim putem.
23.2 Skolemov paradoks
Lwenheim-Skolemov teoremmoe izgledati zagonetnim. Razmotrimo na prim-
jer jednu aksiomatizaciju ZFC teorije skupova. Po aksiomu beskona cnosti, pos-
toji beskona can skup. Po aksiomu partitivnog skupa, postoji partitivni skup
beskona cnog skupa. Kantorovska veli cina ovog drugog mora biti ve ca od veli cine
prvoga, beskona cnog skupa. Zato partitivni skup beskona cnog skupa nije prebro-
jiv. No po Lwenheim-Skolemovom teoremu aksiomi ZFC ako su zadovoljeni u
nekoj strukturi prvoga reda, onda su zadovoljeni i u nekoj strukturi cija je domena
prebrojiva.
Primjer 23.2 Pogledajmo to bi u prebrojivoj strukturi M
H
bila interpretacija za
partitivni skup beskona cnog skupa. Prebrojiva domena strukture M
H
za elemente ima
klase ekvivalencije simbola za konstante. Podsjetimo se. Denirali smo binarnu relaciju
na domeni koja sadri simbole za konstante iz L
H
na sljede ci na cin: c d ako i samo
ako h(c = d) = > Neka su b i c elementi te domene i neka oni zadovoljavaju isf-u x
je partitivni skup od y i y je beskona can skup, tj. neka vrijedi b = c i |c| = |N| .
to su "elementi" od b u Henkinovoj strukturi? Klase ekvivalencije [z]
koje zadovol-
javaju isf-u z b u strukturi M
H
. to su "elementi" od b? Opet klase ekvivalencije
simbola za konstante. Svojstva elemenata u domeni od M
H
ne moraju korespondirati
svojstvima pod o cekivanom interpretacijom. Naime, "elementi" ne moraju biti elementi
klase ekvivalencije. Situacija je sljede ca. Neka M
H
zadovoljava a b. Tada vrijedi
D
[[a]]
M
H
g
, [[b]]
M
H
g
E
M
H
(). No pri tome [[a]]
M
H
g
/ [[b]]
M
H
g
jer su elementi domene
skupovi konstanti, a nijedan me du njima nije skup koji sadri neki skup konstanti.
Lekcija koja se moe nau citi iz primjene Lwenheim-Skolemovog teorema
na ZFC teoriju skupova sastoji se u tome da jezik prvoga reda kojega ta teorija
koristi nije dovoljno bogat da iskae razli cite pojmove koje preutno pretpostavl-
jamo kada razmiljamo o namjeravanoj domeni teorije skupova. Klju cni pojam
kojega ne moemo adekvatno iskazati je pojam proizvoljnog podskupa nekog
skupa, ili, to se svodi na isto, pojam partitivnog skupa nekog skupa. Kada
deniramo partitivni skup u jeziku prvoga reda, tada ne moemo isklju citi one
strukture, poput M
H
, u kojima "partitivni skup" zna ci neto sasvim razli cito od
namjeravnog pojma. Sli cno, ali u puno jednostavnijem obliku, aksiomi za oblike
iz Tarskis World
33
ne mogu isklju citi strukture u kojima Kocka, Tetraedar,
33
Aksiom1. x(Kocka(x) Tetraedar(x))
Aksiom 2. x(Kocka(x) Dodekaedar(x))
Aksiom 3. x(Tetraedar(x) Dodekaedar(x))
Aksiom 5. xy((Kocka(x) Kocka(y)) IstiOblik(x, y))
Aksiom6. xy((Tetraedar(x) Tetraedar(y)) IstiOblik(x, y)) Aksiom7.
xy((Dodekaedar(x) Dodekaedar(y)) IstiOblik(x, y))
Dodekaedar i IstiOblik zna ce maleno, srednje veliko, veliko i jednake
veli cine.
23.3 Teorem kompaktnosti
Neposredna posljedica teorema potpunosti jest teoremkompaktnosti prvoga reda.
Teorem 58 (Teorem kompaktnosti za logiku prvoga reda) Neka je T skup re cenica
iz jezika prvoga reda L. Ako je svaki kona cni podskup od T istinit u nekoj struk-
turi prvoga reda, onda postoji struktura prvoga reda M koja cini sve re cenice iz
M istinitima.
Dokaz 44 Ovaj teorem prizlazi iz teorema potpunosti zahvaljuju ci cinjenici da
su dokazi u F kona cni i zato mogu koristiti samo kona can broj premisa. Dokazi-
vat cemo kontrapoziciju teorema (ako ne vrijedi desna strana, onda ne vrijedi ni
lijeva strana koncionala). Ako T nije zadovoljiv, onda, po teoremu potpunosti,
postoji dokaz d za pomo cu re cenica iz T. Taj dokaz moe koristiti samo kon-
a can broj premisa iz T. Ozna cimo taj podskup od T koji se koristi u dokazu za d
s d(T). Taj podskup d(T) nije zadovoljiv (po pouzdanosti). Kontrapozicija daje
teorem kompaktnosti. U dokazu smo ustanovili da Zadovljiv(T) a(a
T |a| < |N| Zadovoljiv(a)).. Kontrapozicija daje teorem kompaktnosti:
a((a T |a| < |N|) Zadovoljiv(a)) Zadovoljiv(T).
I ovaj teorempoput Lwenheim-Skolemovog teorema pokazuje vana ograni cenja
koja se postavljaju na ona polja zna cenja koja moe ocrtati jezik logike prvoga
reda. Tako se moe pokazati da nije mogu ce izabrati aksiome u jeziku logike
prvoga reda koji bi mogli okarakterizirati strukturu prirodnih brojeva.
Giuseppe Peano (1858-1932) dao je jednu aksiomatizaciju aritmetike, koja
se prihvatila kao adekvatna formalizacija aritmetike.
1. xy(x + 1 = y + 1 x = y) - najvie jedan sljedbenik
2. x(x + 1 6= 0) - 0 nije sljedbenik
3. 0 + 1 = 1
4. x(x + 0 = x)
5. xy[x + (y + 1) = (x +y) + 1] - denicija zbrajanja (4,5)
6. x(x 0 = 0)
7.xy[x (y + 1) = (x y) +x] - denicija mnoenja (6,7)
Aksiom 8. xy((IstiOblik(x, y) Kocka(x)) Kocka(y)) Aksiom 9.
xy((IstiOblik(x, y) Tetraedra(x)) Tetraedar(y))
Aksiom 10. xy((IstiOblik(x, y) Dodekaedar(x)) Dodekaedar(y))
K tome PA ima aksiomsku shemu koja izraava princip matemati cke induk-
cije za prirodne brojeve (aksiomska shema generira beskona can broj aksioma
koji su njezine instancije).
8. [Q(0) x(Q(x) Q(x + 1))] xQ(x)
Teorem 59 (Nestandardni modeli aritmetike) Neka je L jezik Peanove arit-
metike. Tada postoji struktura prvoga reda M takva da: 1. M u svojoj domeni
sadri sve prirodne brojeve, 2. M pored toga sadri u domeni i takve elemente
koji su ve ci od bilo kojega prirodnog broja, 3. M cini istinitima upravo one
re cenice iz L koje su ina ce istinite za prirodne brojeve.
Dokaz 45 U jeziku PA e nalazimo simbol za odnos biti ve ci od, ali njega
lako moemo denirati: x > y akko z(z 6= 0 x = y + z). Kazati da je neki
element n iz M ve ci od bilo kojeg prirodnog broja zna ci kazati da n zadovoljava
sve isf-e:
x > 0
x > 1
x > 1 + 1
x > (1 + 1) + 1
.
.
.
Neka se T sastoji od svih re cenica iz L koje iskazuju istinite tvrdnje o prirodnim
brojevima. Neka je n novi simbol za konstantu i neka je S skup koji obuhva ca
sljede ce re cenice:
n > 0
n > 1
n > 1 + 1
n > (1 + 1) + 1
.
.
.
Neka T
0
= T S. Pod namjeravanom interpretacijom za jezik L, teorija T
0
nije
konzistentna (jer ne postoji prirodni broj koji je ve ci od svih brojeva 0, 1, 2, ...).
No, kada je rije c o posljedici prvoga reda, T
0
je posve konzistentna teorija, to
moemo uo citi ako primjenimo teorem kompaktnosti.
Za primjeniti kompaktnost, najprije moramo uvidjeti da je svaki kona cni
podskup T
0
od T
0
istinit u nekoj strukturi prvoga reda. Takva ce teorija sadravati
razli cite re cenice iz T, koje su sve istinite za prirodne brojeve, te uz to i kona can
broj re cenica ciji je oblik n > k gdje je k skra ceni zapis za
(((1 + 1) + 1) +... + 1)
| {z }
k
Sve takve re cenice ( ciji je oblik n > k) moemo u ciniti istinitima za prirodne
brojeve ako interpretiramo simbol za konstantu n kao ime za neki broj m koji
ve ci od najve ceg k koji se javlja u T
0
u re cenici oblika n > k. Na taj na cin, po
teoremu kompaktnosti, cijeli skup T
0
je istinit u nekoj strukturi prvoga reda M.
Aksiomi iz T osiguravaju da M sadri neku kopiju prirodnih brojeva (a
moda i prirodne brojeve same, ako uzmemo broj k kao interpretaciju za brojku
k). Ali struktura M tako der sadri i "broj" koji je ve ci od svih njih.
Ovaj rezultat ne trebamo shvatiti kao zbunjuju ci ili zagonetan rezultat. Ono
to nam on pokazuje je cinjenica da aritmeti cki aksiomi iskazani u jeziku logike
prvoga reda ne mogu na jednozna can na cin okarakterizirati namjeravano po-
dru cje rasprave. S aksiomima iskazanimu jeziku prvoga reda ne moemo isklju citi
postojanje "prirodnih brojeva" (tj. clanova domene) koji su beskona cno udaljeni
od nule. U jeziku prvog reda ne moemo napraviti razlikovanje izme du svo-
jstva kona cne udaljenosti od nule (koje imaju pravi prirodni brojevi) i svojstva
beskona cne udaljenosti od nule (koje imaju elementi poput n iz gornjeg dokaza).
Promotrimo jednostavniji primjer u kojemu koristimo jezik prvoga reda da
bismo govorili o srodni ckim odnosima. Ako taj jezik ima predikat koji zna ci
je predak od, onda, ma koliko se trudili da njegovo zna cenje zahvatimo s ak-
siomima, ne cemo uspjeti u tome. Preutno je u pojmu predak prisutan i zahtjev
da broj posrednih srodnika (izme du pretka i potomka) bude kona can. No, budu ci
da nema utvr dene, kona cne granice za "udaljenost" pretka, teorem kompaktnosti
jam ci postojanje struktura u kojima ce neki pretci biti beskona cno udaljeni od
potomaka.
Zadatak 147 Koliko je velika najve ca struktura prvoga reda koja cini istinitima sljede ce
re cenice:1. xyz[(V e ciOd(x, y)V e ciOd(y, z)) V e ciOd(x, z)], 2. xy[V e ciOd(x, y)
V e ciOd(y, x)], 3. xV e ciOd(x, x), 4. xy[V e ciOd(x, y)V e ciOd(y, x)x = y],
5. y
512
xV e ciOd(x, y)
Odgovor 50 Po re cenicama 1-4, predmeti u domeni moraju biti u lineranom
poretku, tj. kao da su poredani na crti, posebno 4. garantira da nema jednako
velikih predmeta. Za svaki od predmeta vrijedi (po 5.) da ima najvie 12 pred-
meta koji su od njega ve ci. Iz toga (da nema dva predmeta na istom mjestu u
poretku, po 4.i da prethodnih ima najvie 12, po 5) slijedi da je broj predmeta
kona can i da postoji prvi predmet. Iza prvoga predmeta moe biti najvie 12
drugih. Dakle, najve ca domena moe imati 13 predmeta.
Zadatak 148 Pokaite da bilo koja struktura koja cini istinitima donje re cenice mora
biti beskona cna! 1. xyz[(V e ciOd(x, y) V e ciOd(y, z)) V e ciOd(x, z)], 2.
xy[V e ciOd(x, y) V e ciOd(y, x)], 3. xV e ciOd(x, x), 4. xy[V e ciOd(x, y)
V e ciOd(y, x) x = y], 5. yxV e ciOd(x, y).
Odgovor 51 Kao i prethodnom zadatku, zamiljamo da su predmeti poredani
na jednoj crti po veli cini, od manjih prema ve cem. Kada bi struktura bila kon-
a cna, onda bi neki predmet bio posljednji, tj. najve ci. Neka je to predmet z. No
po 5. postoji predmet koji je ve ci od z. Budu ci da je z najve ci onda z mora
biti ve ci od samoga sebe, ali to je isklju ceno s 3. Dakle, struktura mora biti
beskona cna.
Zadatak 149 Neka je T skup re cenica prvoga reda. Pretpostavimo da za bilo koji
prirodni broj n, postoji struktura cija je domena ve ca od n koja zadovoljava T. Prim-
ijenite teorem kompaktnosti kako biste pokazali da postoji struktura s beskona cnom
domenom koja zadovoljava T!
Odgovor 52 Neka T sadri beskona cni broj re cenice koje kau postoji barem
n predmeta, za svaki prirodni broj n. Npr. neka T obuhva ca yxV e ciOd(x, y);
y
52
xV e ciOd(x, y); y
53
xV e ciOd(x, y);...; y
5n
xV e ciOd(x, y); ...Uzmimo
bilo koji podskup od T , uzmimo re cenicu s najve cimnumeri ckimkvantikatorom
m
. Taj je podskup, po pretpostavci iz zadatka, zadovoljen u strukturi koja ima
vie od m predmeta. Kako T sadri beskona cno mnogo re cenica s rastu cim nu-
meri ckimkvantikatorom, on moe biti zadovoljen samo na beskona cnoj domeni.
Postojanje takve strukture zagarantirano je po teoremu kompaktnosti, jer svaki
podskup ima od T ima svoj model (strukturu koja ga zadovoljava).
Zadatak 150 Primjenite teorem kompaktnosti da biste pokazali da se u jeziku pr-
voga reda u kojem se javljaju binarni predikati Roditelj(x, y) i Predak(x, y) ne moe
dati odgovaraju ci, bilo kona cni bilo beskona cni, skup postulata zna cenja koji bi mogao
okarakterizirati strukture prvoga reda koje prikazuju logi cki mogu ce okolnosti.
Odgovor 53 Neka T sadri beskona cni broj re cenice koje kau postoji barem
n predmeta, za svaki prirodni broj n. Npr. neka T obuhva ca yxV e ciOd(x, y);
y
52
xV e ciOd(x, y); y
53
xV e ciOd(x, y);...; y
5n
xV e ciOd(x, y); ...Uzmimo
bilo koji podskup od T , uzmimo re cenicu s najve cimnumeri ckimkvantikatorom
m
. Taj je podskup, po pretpostavci iz zadatka, zadovoljen u strukturi koja ima
vie od m predmeta. Kako T sadri beskona cno mnogo re cenica s rastu cim nu-
meri ckimkvantikatorom, on moe biti zadovoljen samo na beskona cnoj domeni.
Postojanje takve strukture zagarantirano je po teoremu kompaktnosti, jer svaki
podskup ima od T ima svoj model (strukturu koja ga zadovoljava).
Poglavlje 24
Gdelov teorem nepotpunosti
Teorem o egzistenciji nestandardnih modela za aritmetiku pokazuje svojevrsnu
nepotpunost logike prvoga reda. Mnogo temeljniji oblik nepotpunosti otkrio je
Gdel nekoliko godina nakon to je dokazao teorem potpunosti. Taj slavni rezul-
tat poznat je pod nazivom Gdelov teorem nepotpunosti. Teorem je dokazan u
radu O formalno neodlu civim stavcima Principia Mathematica i srodnih sustava
http://www.ffst.hr/~logika/undecidable/godel.htm, objavljenom 1931 u Monat-
shefte fr Mathematik und Physik 38: 173-198.
Zabunu moe izazvati cinjenica da je Gdel najprije dokazao teorem pot-
punosti, a zatim teorem nepotpunosti. O cemu je rije c, jesu li to kontradiktorni
rezultati? Zapravo rije c je o dvije vrste "potpunosti". Podsjetimo se da teorem
potpunosti pokazuje da formalna pravila dokaza mogu na odgovaraju ci na cin
zahvatiti odnos logi cke posljedice prvoga reda. Za razliku od toga, teorem nepot-
punosti pretpostavlja pojam formalne potpunosti. Skup T nazivamo formalno
potpunim ako za bilo koju re cenicu S iz jezika pod razmatranjem vrijedi ili
T ` S ili T ` S. Ovo je jaki zahtjev, jer on kae da je skup re cenica T toliko
snaan da moe dati odgovor na svako pitanje koje se moe postaviti za jezik pod
razmatranjem. (Na osnovi teorema pouzdanosti i teorema potupnosti, znamo da
je T formalno potpun skup akko je ili S ili S posljedica prvoga reda od T).
Po cetkom dvadesetog stolje ca, logi cari su analizirali matematiku promatra-
ju ci aksiomatske teorije poput Peanove aritmetike PA i formalne sustave dokazi-
vanja, poput F. Cilj je bio do ci do formalno potpune aksiomatizacije aritmetike,
koja ce omogu citi da se dokau sve i samo one re cenice koje su istinite o prirod-
nim brojevima. To je bio dio ambicioznog projekta poznatog kao Hilbertov
program, nazvan tako po svom glavnom zastupniku, Davidu Hilbertu. Svi vani
teoremi aritmetike mogli su se dokazati poomo cu relativno jednostavne aksioma-
tizacije, poput PA. tovie, logi car M. Pressburger pokazao je njezinu ograni cenu
potpunost: sve se istinite re cenice u jeziku koji ne koristi operaciju mnoenja
mogu dokazati pomo cu odgovaraju cih Peanovih aksioma.
Gdelov teorem nepotpunosti pokazao je da je takav napredak u smjeru pot-
punosti prividan, te da je cilj Hilbertovog programa nedostian. Poseban slu caj
teorema nepotpunosti moemo iskazati na sljede ci na cin:
Teorem 60 (Gdelov teorem nepotpunosti za PA) Peanova aritmetika nije for-
malno potpuna.
Dokaz ovog teorema, koji ce biti ocrtan kasnije, pokazuje nam da je doseg
ovog rezultata mnogo iri, to jest, da se ne odnosi samo na Peanovu aksiomati-
zaciju ili na sustav dokazivanja F. Zapravo, teorem nepotpunosti pokazuje da
258
niti jedno "prihvatljivo" proirenje bilo aksiomatizacije bilo formalnog sustava
dokazivanja ne moe ostvariti formalno potpunu aritmeti cku teoriju (zna cenje
"prihvatljivosti" odrediti cemo kasnije).
24.1 Kodiranje
Pokuat cemo pratiti osnovu ideju dokaza. Klju cnu ulogu ima uvid u cinjenicu da
se bilo koji sustav simbola moe predstaviti u nekoj shemi kodiranja. na primjer,
Morseov kod, s nizom crtica i to ckica, ili jedinica i nula, moe predstaviti neki
sustav simbola. S paljivo izra denim sustavom kodiranja, bilo koji niz simbola
moe biti predstavljen kao niz jedinica i nula. No, taj niz jedinica i nula moemo
shvatiti i kao binarni zapis nekog broja. Zato prirodne brojeve moemo iskoristiti
u jo jednoj ulozi - kao kodove za nizova simbola.
Primjer 24.1
Logi cki i pomo cni simboli 0 f ( )
Pridrueni broj 1 3 5 7 9 11 13
Varijable s oznakom tipa x
n
Pridrueni broj p
n
gdje je p primbroj > 13
Slog pridruenih prirodnih brojeva n
1
, n
2
, ..., n
k
Kod 2
n1
3
n2
...p
n
k
k
gdje je p
k
k-ti prim broj (po veli cini)
Primjer 24.2
x
1
(fx
1
= 0)
Primjena denicija x
1
x
2
(x
2
(fx
1
) x
2
(0))
Kod 2
9
.3
17
.5
5
.7
9
.11
17
2
.13
11
.17
5
.19
17
2
.23
11
.29
3
.31
17
.37
13
.41
7
.43
17
2
.47
11
.53
1
.57
13
.59
13
24.2 Reprezentacija
Prvo to je Gdel pokazao bila je mogu cnost predstavljanja svih vanih sintak-
ti ckih pojmova (logike prvoga reda) u jeziku Peanove aritmetike. Na primjer,
sljede ci predikati se mogu predstaviti:
n je kod isf-e
n je kod re cenice
n je kod aksioma Peanove aritmetike
n i m su kodovi re cenica od kojih druga slijedi iz prve po prim-
jeni pravila Elim
n je kod dokaza u F
n je kod dokaza za re cenicu ciji je kod m
Kada kaemo da se ti predikati mogu predstaviti u Peanovoj aritmetici, onda
tvrdimo neto to je prili cno jako: tvrdimo da nam aksiomi i pravila dokaza
260 Poglavlje 24 Gdelov teorem nepotpunosti
omogu cuju da dokaemo sve i samo one instancijacije tih predikata koje su is-
tinite. Tako ako je p dokaz za S i n i m su njihovi kodovi, onda ce formalna
verzija posljednje re cenice na naem popisu (n je kod dokaza za re cenicu ciji je
kod m) biti posljedica prvoga reda Peanovih aksioma.
Primjer 24.3 Predikat x je kod ispravno sastavljene formule moe se predstaviti
u sustavu PA akko postoji predikat takav da za svaki n vrijedi da je n kod ispravno
sastavljene formule ako i samo ako PA ` (dne), gdje dne brojka za n iskazana u jeziku
PA.
Uizvornomradu mogu cnost reprezentacije iskazana je sljede cim
teoremom:
Stavak V. Za svaku rekurzivnu relaciju R(x
1
...x
n
) postoji neka
n- clana oznaka relacije r (sa slobodnim varijablama u
1
...u
n
) tako da
sve n-torke brojeva (x
1
, x
2
, .., x
n
) vrijedi:
R(x
1
...x
n
) Bew
Sb
r
u
1
...u
n
Z(x
1
)...Z(x
n)
R(x
1
...x
n
) Bew
Neg Sb
r
u
1
...u
n
Z(x
1
)...Z(x
n)
Mnogo paljivog rada bilo je potrebno da bi se pokazalo da se ovi pojmovi

mogu predstaviti u Peanovoj aritmetici.
Sloenost konstrukcije koja omogu cuje predstavljanje pokazuje slika koja
ra clanjuje samo jednu od tri korijena za deniciju pojma neposredne
posljedice u izvornom Gdelovom tekstu.
24.2.1 Reprezentacija na jednom primjeru
U Peanovoj aritmetici moemo dokazati aritmeti cke istine.
Gdel denira pojam aitmeti cke rekurzivne funkcije na sljede ci na cin:
Aritmeti cka funkcija zove se rekurzivna ako postoji kona can
niz funkcija
1
,
2
, ..,
n
koji zavrava s i ima svojstvo da je svaka
funkcija u nizu ili rekurzivno denirana iz prethodnih dviju ili nastaje
iz ma koje prethodne uvrtavanjem ili je, kona cno, neka konstanta ili
funkcija sljedbenika x + 1.
Rekurzivno deniranje opisuje kao deniranje u kojemu se neka n-mjesna
funkcija f denira pomo cu drugih dviju funkcija g i h; gdje je g funkcija s n1
mjesta i pomo cu nje se denira vrijednost funkcije f kada joj je prvi argument 0,
a h je funkcija s n + 1 mjesta i njezini su prva dva argumenta prethodnik prvog
argumenta funkcije f i vrijednost funkcije f za taj argument. Pojednostavljeno:
u ovom se postupku deniranja odre duje "ponaanje" na po cetnoj to cki nekog
niza i kod proizvoljne to cke pozivanjem na "ponaanje" njezinog neposrednog
prethodnika.
...za aritmeti cku funkciju (x
1
, x
2
, ..., x
n
) kae se da je rekurzivno
denirana iz aritmeti ckih funkcija (x
1
, x
2
, ..., x
n1
) i (x
1
, x
2
, ..., x
n+1
)
ako za sve x
2
, ..., x
n
, k vrijedi ovo:
(0, x
2
, ..., x
n
) = (x
2
, ..., x
n
)
(k + 1, x
2
, ..., x
n
) = (k, (k, x
2
, ..., x
n
), x
2
, ..., x
n
)
Primjer 24.4 Niz rekurzivno deniranih funkcija:
x + 0 = x
x + (y + 1) = (x +y) + 1
x 0 = 0
x (y + 1) = (x y) +x
x
0
= 1
x
y+1
= x
y
x
0! = 1
(x + 1)! = x! (x + 1)
Mogu ce je sa ciniti predikate koji ce iskazivati neko aritmeti cko svojstvo
brojeva ozna cenih brojkom x i koji ce istodobno iskazivati neko svojstvo sin-
takti ckog objekta kodiranog brojkom x.
Primjer 24.5 Denicija
0 Pr x = 0
(n + 1) Pr x = y[y 5 x Prim(y) x/y y > n Pr x]
odre duje dvomjesnu funkciju nPrx koja za broj x dodjeluje n-ti po veli cini prim broj
sadran u x. Neka je x = 24. Pogledajmo neke vrijednosti. Za n = 0, 0Pr24 = 0. Za
n = 1, 1Pr24 je najmanji broj m koji zadovoljava sljede ce uvjete (i) m je manji od ili
jednak 24, (ii) m je prim-broj, (iii) 24 je djeljivo s m, (iv) m je ve ci od 0Pr24. Dakle,
1Pr24 = 2. Dalje dobivamo 2Pr24 = 3. Jo dalje, a zbog neispunjavanja uvjeta
dobivamo 3Pr24 = 0, 4Pr24 = 0, 5Pr24 = 0 itd..
Primjer 24.6 Denicija
l(x) = y[y 5 x yPrx > 0 (y + 1)Prx = 0]
odre duje funkciju koja broju x dodjeljuje najmanji broj y takav da (i) y je manji od ili
jednak x, (ii) yPrx je ve ce od 0 i (iii) (y +1)Prx = 0. Za x = 24 dobivamo l(24) = 2.
Primjer 24.7 Brojka
24 puta napisano f
z }| {
fff...0 ne ozna cava samo broj 24. Kad je rastavimo na
proste faktore, 2 2 2 3, to jest 2
3
3
1
vidimo da ona kodira term f0 . Funkcija l(x),
koja, vidjeli smo, za 24 dodjeljuje 2, pokazuje od koliko je simbola sa cinjen izraz kojega
kodira x.
Gdel je na taj na cin uspio povezati dvije istine: aritmeti cke istine koje
vrijede kada se brojke prtuma ce kao oznake za brojeve i sintakti cke istine koje
vrijede kada se brojke protuma ce kao oznake jezi cnih izraza. Omogu cavanje
citanja istog teksta u dvjema uskla denim semanti ckim dimenzijama, aritmeti ckoj
i sintakti ckoj, vjerojatno predstavlja jedan od vrhunaca logi cke misli u citavoj
povijesti.
Ne samo da isti lik moe predstavljati i patku i zeca, ve c i dvije pri ce, jedna sa
zecom i druga s patkom, mogu biti ispri cane istim tekstom i to tako da je neka
re cenica iz teksta istinita u jednom tuma cenju ako i samo ako je istinita u
drugom tuma cenju.
Ako pratimo gradnju 46 denicija vidjet cemo da se sve osim jedne mogu
"spustiti" do elementarne razine: one su na kraju denirane pomo cu funkcije
sljedbenika ili neke konstante. A istinite tvrdnje o identi cnosti i neidenti cnosti
brojaka mogu se dokazati.
Primjer 24.8
No za razliku od ostalih 45 pojmova koji su rekurzivni, 46. pojamDokaziv
u PA
nije rekurzivan.
46.
Bew(x) y(yBx)
x je dokaziva formula.
24.3 Lema samoreferencije (dijagonalna lema)
Drugi klju cni Gdelov uvid odnosi se na mogu cnost tvorbe re cenica koje govore
o samima sebi (pod nekom shemom kodiranja). Ta mogu cnost poznata je pod
nazivom dijagonalne leme. Ta lema kae da se za bilo koju isf-u P(x) s jednom
slobodnom varijablom moe prona ci broj n koji kodira re cenicu P(n) koja tvrdi
da n zadovoljava P(x).
Lema 61 (Dijagonalna lema) Za bilo koju isf-u P(x) s jednomslobodnomvar-
ijablom moe se prona ci broj n koji kodira re cenicu koja tvrdi da n zadovoljava
P(x).
Dokaz 46 Ozna cimo s kod funkciju koja re cenicama pridruuje njezinu kodnu
brojku.Sa sub(n, m) ozna cimo binarnu numeri cku funkciju koja za kod n isf-e s
jednom slobodnom varijablomP(x) i za neku brojku mispostavlja kod re cenice
koja nastaje instancijacijom svih pojava slobodne varijable x s brojkom m:
sub(kod(P(x)), m) = kod(P(m)).
Instancirajmo P(x) sa sub(x, x). To jest, instancirajmo je. s kodom isf-e koja
nastaje kada se isf ciji je kod x i koja ima jednu slobodnu varijablu instancira
s vlastitim kodom. Neka je m kod isf-e koja nastaje instancijacijom, m =
kod[P(sub(x, x))]. Ako primjenimo istovrsni postupak na isf-u m, dobit cemo
sub[kod(P(sub(x, x)))
| {z }
m
, kod(P(sub(x, x)))
| {z }
m
].
No po deniciji za sub, vidimo da traena instancijacija daje
kod[P(sub(m, m))].
Dakle, kod[P(sub(m, m))] = sub(m, m). Egzistencijalnom generalizacijom
dobivamo traeno: x(kod[P(x)] = x). Dijagonalna konstrukcija pokazuje da
moemo sa ciniti re cenice koje se mogu interpretirati kao re cenice koje govore o
sebi.
Primjer 24.9 Ako n = kod(P(n)), onda P(n) moemo shvatiti kao tvrdnju: Ova
re cenica ima svojstvo izraeno s P.
Ovisno o svojstvu P o kojem je rije c, neke me du takvim samoreferiraju cim
re cenicama bit ce istinite, a neke ne ce. Na primjer, formalne verzije sljede cih
Ova re cenica .je isf.
Ova re cenica nema slobodnih varijabli.
bit ce istinite. S druge strane, formalne verzije sljede cih
Ova re cenica .je dokaz.
Ova re cenica je aksiom Peanove aritmetike.
bit ce neistinite.
Razmotrimo sada formalnu verziju sljede ce re cenice, cije je postojanje za-
jam ceno po dijagonalnoj lemi:
(G) Ova se re cenica ne moe dokazati pomo cu aksioma Peanove
aritmetike.
Ta re cenica naziva se G, po Gdelu. Pokaimo da je G istinita re cenica koja
nije dokaziva u PA.
Krenimo indirektnim putem. Pretpostavimo da G nije istinita re cenica. Tada
po onome to G tvrdi, slijedi da se G moe dokazati u PA. No, aksiomi od PA
su istiniti i sustav dokazivanja F je pouzdan, pa je zato istinita svaka re cenica
koja se moe dokazati u PA. Dakle, G mora biti istinita, to proturje ci naoj
pretpostavci. Zato je njezina negacija istinita, tj. (po Elim) G je istinito.
Ostaje pokazati da G nije dokazivo u PA. Budu ci da je G istinita re cenica,
to cno je ono to ona tvrdi: da G nije dokazivo u PA.
Iz prethodnog neposredno slijedi Gdelov teorem nepotpunosti. Pronali
smo istinitu re cenicu u PA koja nije dokaziva u PA. tovie, ni negacije ove
re cenice nije dokaziva u PA jer su sve dokazive posljedice Peanovih aksioma
istinite. Dakle, Peanova aritmetika nije formalno potpuna.
Druk cije a blie izvornoj formulaciji, teorem nepotpunosti moemo iskazati
na slje ci na cin.
Teorem 62 Ako je PA formalno konzistentna teorija, onda postoji re cenica G
takva da PA 0 G i PA 0 G.
Dokaz 47 Prepostavimo da je (*) PA konzistentna (PA 0 ) i da (i) PA ` G
ili (ii) PA ` G. Ako (i), onda G nije istinita re cenica. No, tada protivno
pretpostavci (*) PA nije konzistentna teorija. Ako (ii), onda vrijedi ono to G
tvrdi, naime - PA ` G.. U tom slu caju bi u PA bile dokazive i G i G, pa ona
protivno pretpostavci (*) ne bi bila konzistentna.
Peanovi aksiomi nisu nedodirljivi. Nakon to smo pronali istinitu a ne-
dokazivu re cenicu G - moemo nju ili to mu drago dodati kao novi aksiom
da bi ona postala dokaziva. Ali na taj na cin ne cemo izbje ci Gdelov argument,
jer on ne ovisi o slabosti PA, ve c o njezinoj
snazi. Sve dok su re cenice proirenog sustava T istinite i sve dok se predikat
n je kod aksioma iz T
moe predstaviti u T, dotle se cijeli argument moe ponoviti i generirati
daljnju re cenicu koja istinita ali nedokaziva u sustavu.
Gdelov rezultat o nepotpunosti jedan je od najvanijih teorema u logici,
onaj cije se posljedice jo uvijek istrauju.
Gdel upozorava na jo jedan vaan rezultat koji kao korolarij slijedi iz teo-
rem nepotpunosti: konzistentnost teorije
34
PA ne moe se dokazati unutar te
teorije, ako je ona konzistentna teorija.
Teorem 63 Ako je PA konzistentna teorija, njezina formalna konzistentnost ne
moe se dokazati u PA.
Dokaz 48 Neformalni dokaz moemo skicirati na slijede ci na cin. Tvrdnju o
konzistentnosti teorije PAmoemo iskazati u PA. Budu ci da je predikat dokazivosti
iskaziv u PA, tvrdnju o konzistentnosti moemo iskazati kao postoji re cenica
koja se ne moe dokazati u PA. Ozna cimo tu re cenicu s K. Za svrhu indi-
rektnog dokaza, pretpostavimo PA ` K. Po teorem nepotpunosti znamo da
ako PA 0 , onda PA 0 G. Teorem nepotpunosti moe se dokazati u PA.
Zamjenjuju ci PA 0 s K i PA 0 G s G, dobivamo PA ` K G. Budu ci da
smo pretpostavili da PA ` K, dobivamo PA ` G. Kontradikcija.
Quine je istaknuo "pozitivnu" stranu Gdelovog "negativnog" rezultata:
Dok je s obzirom na Gdelov rezultat nae znanje o brojevima
izloeno neo cekivanim ograni cenjima, dotle upravo suprotno vrijedi o
naem znanju o takvom znanju. Jedna od stvari koje nas iznena duju u
jo ve coj mjeri nego nepotpunost elementarne teorije brojeva jest cin-
jenica da tu nepotpunost moemo spoznati.
Zadatak 151 (Nemogu cnost deniranja istinitosti) Pokaite da se sljede ci predikat
ne moe iskazati u jeziku aritmetike: n je kod istinite re cenice.
34
Kao i prije oznakom PA ozna cavamo Peanovu aritmetiku, ali izloeni rezltati vrijede za sve
teorije iskazane jezikom dovoljnog stupnja sloenosti ili, kako je to kazao Quine, za sve teorije
iskazane jezikom koji je dovoljno snaan da iskae vlastitu sintaksu.
Odgovor 54 Pretpostavimo da se predikat n je kod istinite re cenice moe
iskazati u PA. Po dijagonalnoj lemi, moemo sa ciniti re cenicu Ova re cenica
nije istinita, nazovimo je T. Pretpostavimo da je T istinita. Tada nije istinita po
vlastitoj tvrdnji. Dakle, nije istinita. No tada, njezina negacija vrijedi, pa mora
biti istinita. Kontradikcija. Dakle, predikat istinitosti ne moe se iskazati u jeziku
PA.
Poglavlje 25
Turingovi strojevi
25.1 Churchova teza
Pojam izra cunljivosti moe se u ciniti preciznim na razli cite na cine, ovisno o
odgovoru koji cemo dati na pitanja poput ovih: "Ho ce li se ra cun izraditi na
pravocrtnoj vrpci ili na pravokutnoj mrei polja? Ako koristimo pravocrtnu
vrpcu, ho ce li ona imati po cetak ali ne i kraj ili ce biti beskona cna u oba sm-
jera? Ho ce li polja na koja je vrpca razdijeljena imati adrese ili cemo pratiti
ra cun piu ci posebne simbole kao podsjetnike na odgovaraju cim mjestima?" I
tako dalje.Razli citi ce odgovori za posljedicu imati razli citi izgled ra cuna, ali
na cilj nisu pojedinosti ra cuna ve c karakterizacija skupa izra cunljivih funkcija.
Zapravo, pokazalo se da skup izra cunljivih funkcija ostaje isti neovisno o po-
jedinstima izvedbe ra cuna.
Nema kraja mogu cim varijacijama u detaljnom opisu pojmova izra cunljivosti
i efektivnosti, zato na kraju moramo ili prihvatiti ili odbaciti tezu (koju nije
mogu ce deduktivno dokazati) po kojoj je skup funkcija koje su izra cunljive u
naem smislu (u smislu nekog odre denog pojma izra cunljivosti) identi can skupu
funkcija koje bi ljudi ili strojevi ikada mogli izra cunati putem bilo koje efektivne
metode ako ne bilo ograni cenja u pogledu vremena, brzine i materijala. Drugim
rije cima, otvara se pitanje u kakvom su odnosu formalizirani teorijski pojam
izra cunljivosti i neformalizirani izvanteorijski intuitivni pojam izra cunljivosti.
Churchova teza: Izvorno i u uem smislu, teza po kojoj su sve
intuitivno efektivne metode op cenito rekurzivne (u smislu u kojem se
ovaj termin koristi u teoriji rekurzivnih funkcija). Pripisujemo je Alonzu
Churchu, 1935. Trenuta cno i u irem smislu, teza po kojoj se sve in-
tuitivno efektivne metode mogu zahvatiti jednom od nekoliko formal-
izacija
35
, koje uklju cuju teoriju rekurzivnih funkcija, Turingove stro-
jeve, Markovljeve algoritme, lambda kalkulus, itd.
Churchova teza nije dokaziva ali jest osporiva. Prvo bismo trebali pokazati
da je neka funkcija izra cunljiva u intuitivnom smislu, to zna ci izloiti niz uputa
za izra cunavanje njezine vrijednosti za bilo koji argument i pokazati da su te
upute efektivne. Zatim bismo trebali pokazati da ta funkcija nije izra cunljiva u
35
Koje su numeri cke funkcije f : N
n
N izra cunljive? (. . . ) ovo je pitanje ve c dobilo
odgovore me du kojima cu izdvojiti tri: 1. f je rekurzivna funkcija (Goedel, Kleene), 2. f
se moe izra cunati na apstraktnom stroju (Turing, Post), 3. f se moe denirati u - ra cunu
bez teorije tipova (Church, Kleene). Da su ovi naslu cuju ci odgovori istovrijedni pokazali su
Church (1936.) i Turing (1936-7.). u Lambek, J. Programs, grammars and arguments: a
personal view of some connections between computation, language and logic, The Bulletin of
Symbolic Logic, vol.3. no.3. Sept.1997. pp.312-313
268
formalnom smislu, pokazuju ci da niti jedan Turingov stroj ne moe izra cunati tu
funkciju.
25.2 Opis Turingovog stroja
Turingov stroj je imaginaran stroj koji moe uzvesti bilo koju kompjutaciju izve-
divu na bilo kojem ra cunalu. Stroj se sastoji od beskona cne vrpce, radnog dijela
i popisa pravila. Ulazno/izlazna vrpca je podijeljena u polja na kojima se mogu
na ci simboli koje radni dio stroja bilo cita, brie ili upisuje.Stroj se uvijek nalazi
u nekom unutarnjem stanju, te ovisno o tom stanju i zapisima na vrpci izvodi
radnje pomicanja, brisanja ili pisanja. Popis pravila je program koji odre duje
ponaanje stroja u zadanim okolnostima. Turingov stroj cita simbole na vrpci i
gleda popis pravila, u skladu s time mijenja svoje unutarnje stanje te ili pie ili
brie simbole ili pomi ce svoj radni dio na lijevo ili na desno.
We may compare a man in the process of computing a real number to a ma-
chine which is only capable of a nite number of conditions q
1
, q
2
, ..., q
r
which will
be called m-congurations. The machine is supplied with a tape, (the analogue
of paper) running through it, and divided into sections (called squares) each capable
of bearing a symbol. At any moment there is just one square, say the r-th, bearing
the symbol S(r) which is in the machine. We may call this square the scanned
square. The symbol on the scanned square may be called the scanned symbol.
The scanned symbol is the only one of which the machine is, so to speak, directly
aware. However, by altering its m-conguration the machine can effectively remem-
ber some of the symbols which it has seen (scanned) previously. The possible behav-
iour of the machine at any moment is determined by the m-conguration q
n
and the
scanned symbol S(r). This pair q
n
, S(r) will be called the conguration: thus the
conguration determines the possible behaviour of the machine. In some of the con-
gurations in which the scanned square is blank (i.e. bears no symbol) the machine
writes down a new symbol on the scanned square: in other congurations it erases the
scanned symbol. The machine may also change the square which is being scanned, but
only by shifting it one place to right or 1left. In addition to any of these operations the
m-conguration may be changed. Some of the symbols written down will form the
sequence of Slikas which is the decimal of the real number which is being computed.
The others are just rough notes to assist the memory. It will only be these rough
notes which will be liable to erasure.
A.M. Turing. On Computable Numbers, with an Application to the Entschei-
dungdproblem. Proceedings of the London Mathematical Society 43: 544-546, 1937.
Program uputa moe se iskazati na razli cite na cine. Na primjer, u strojnoj
tablici, u dijagramu toka ili pomo cu skupa ure denih cetvorki.
Primjer 25.1 Program koji u slu caju da 0 dijeli dva niza 1-ica upisuje 1 na mjestu 0,
zatim brie posljednju 1-icu u drugom nizu, vra ca se na po cetak prvog niza i tada staje.
U tabli cnom prikazu retci (od drugoga na dalje) pokazuju za stroj koji je u odre denom
stanju s
i
u koje stanje s
j
prelazi i to cini ovisno o tome koji je simbol na polju koje
se cita. Radnje su: pomak udesno >, pomak u lijevo <, pisanje nekog simbola, 1, 0 ili
270 Poglavlje 25 Turingovi strojevi
brisanje (koje bismo mogli shvatiti kao pisanje "praznog" simbola).
1 0
s
0
s
0
> s
1
1
s
1
s
1
> s
2
<
s
2
s
3
s
3
s
4
<
s
4
s
4
< s
5
>
s
5
Dijagram toka u prikazu koristi slje ci redoslijed: [sadanje stanje] simbol na traci:
radnja [sljede ce stanje].
Zapis ure denih cetvorki moe imati razli citi redosljed. U sljede cem prikazu to ce biti niz
sadanje stanje - pro citani simbol - sljede ce stanje - radnja: s
0
1s
0
>, s
0
0s
1
1, s
1
1s
1
>,
s
1
s
2
<, s
2
1s
3
, s
3
s
4
<, s
4
1s
4
<, s
4
s
5
>.
Zadatak 152 Dizajnirajmo Turingov stroj koji cita niz 1-ica i ako je broj 1-ica paran,
pie P, a ako nije pie N.
Odgovor 55 Neka se program "vrti" za svake dvije 1-ice. Ako se takva "petlja"
ne moe zatvoriti jer se nailo na 1-icu iza koje nema druge, zavrimo sa sim-
bolom N. Ako se "petlja" zatvorila i vie nema 1-ica, zavrimo sa simbolom
P.
25.2.1 Prebrojivost Turingovih strojeva
Tvrdnja 64 Skup svih Turingovih strojeva je prebrojiv.
Naime, svaki Turingov stroj je iskaziv kao kona can niz simbola u jednom
beskona cnom alfabetu (ovdje ograni cavamo popis simbola na vrpci na "prazni
simbol" i brojke)
>, <, s
0
, , 0, s
1
, 1, s
2
, 2, ...
Neki je niz simbola Turingov stroj akko zadovoljava sljede ce uvjete: (i) duljina
niza djeljiva je s 4, (ii) na mjestima 1, 3, 5, 7, ..., 4n + 1, 4n + 3, ... javljaju
se jedino simboli s
0
, s
1
, ..., (iii) na mjestima 2, 6, 10, ..., 4n + 2, ... javljaju se
jedino simboli , 0, 1, ..., (iv) na mjestima 4, 8, 12, ..., 4n, ... javljaju se simboli
Figure 25.1
>, <, , 0, 1, ..., (v) nijedna konguracija
36
ciji je oblik s
i
n
j
s
k
ne javlja se vie
od jednog puta u nizu simbola, gdje n
j
{, 0, 1, ...}. Ako usvojimo kon-
venciju o ozna cavanju po cetnog stanja (na primjer, tako da mu dodijelimo naj-
manji s-broj), mo ci cemo napraviti prebrojivi beskona cni popis svih Turingovih
strojeva.

Cim odredimo nabrajanje nizova simbola iz alfabeta, odredit cemo i
nabrajanje Turing-izra cunljivih funkcija. Jedan na cin kako to moemo izvesti
jest da svakom stroju pridruimo kod. Na primjer ovako:
> < s
0
0 s
1
1 ... n-ti simbol ...
12 122 1222 12222 122222 1222222 12222222 ... 1-ica pra cena s n 2-ki
Primjer 25.2 Turingov stroj s
0
s
0
1 imao bi kod 122212222122212222222.
Budu ci da prirodnih brojeva ima prebrojivo mnogo i da smo svakomTuringovom
broju pridruili jedan prirodnih broj, Turingovih strojeva ima prebrojivo mnogo.
Nizove simbola moemo poredati u jedan beskona cni popis koji je prebrojiv.
Ako izbacimo one nizove koji ne imenuju neki Turingov stroj, dobit cemo popis
T
1
, T
2
, T
3
, ... u kojemu je svaki Turingov stroj imenovan barem jednom i nita
drugo nije imenovano na tom popisu.
25.2.1.1 Ograni cenja i standardna konguracija
Udaljnjemrazmatranju usvajamo neka ograni cenja. (i) Promatramo samo funkcije
s pozitivnih cijelih u pozitivne cijele brojeve. (ii) Zapise na traci suavamo
na monadi cki zapis brojki, eventualno razdvojenih s praznim poljem ("praznim
simbolom"). Na primjer: 5 ce biti zapisano kao 11111. (iii) Pretpostavljamo da
na po cetku stroj cita krajnju lijevu 1-icu. (iv) Ako funkcija dodjeljuje vrijednost
za argumente (nizove 1-ica razdvojene praznim poljem) koji su se u po cetnom
stanju nalazili na traci, onda ce se stroj zaustaviti u standardnoj zavrnoj kong-
uraciji, a to zna ci da ce citati krajnji lijevi simbol iz bloka 1-ica koji se nalazi na
vrpci koja je drugdje prazna. (v) Ako funkcija ne dodjeljuje vrijednost za zadane
argumente, ona se ne ce zaustaviti u standardnoj zavrnoj konguraciji ve ce ce,
prvo, ili raditi bez prestanka ili ce se, drugo, zaustaviti bilo na 1-ici koja nije
krajnja lijeva ili ce se pri zaustavljanju na vrpci nalazaiti vie od jednog blok
jedinica.
Primjer 25.3 Usvajaju ci gornja ograni cenja (i)-(v) modicirajmo Turingov stroj iz
prethodnog zadatka tako da umjesto P upisuje 11, a umjesto N - 1. Zapis jednog takvog
Turingovog stroja je: s
0
1s
1
s
0
s
4
1s
1
s
2
> s
2
s
6
1s
2
1s
3
s
3
s
0
> s
4
1s
4
>
s
4
s
5
1s
5
1s
6
<. Funkcija koju on izra cunava je karakteristi cna funkcija p:
p(n) =
11 ako je n paran broj,

1 ako je n neparan broj.
Pod gornjim ograni cenjima svaki Turingov stroj odre duje jednu funkciju s
pozitivnih cijelih brojeva u pozitivne cijele brojeve. Panju moemo usmjeriti
36
Posljednji uvjet isklju cit ce strojeve cije su upute ili kontradiktorne ili ponovoljene.
na slu cajeve kada u po cetnom stanju nalazimo samo jedan neprekinuti niz 1-ica.
Koriste ci popis Turingovih strojeva moemo sa ciniti popis funkcija f
1
, f
2
, f
3
, ...
svih Turing-izra cunljivih funkcija s jednim argumentom, gdje je za svako n, f
n
funkcija s jednim argumentom koju ra cuna stroj T
n
.
25.2.2 Jedna Turing-neizra cunljiva funkcija
Nabrajaju ci Turingove strojeve, nabrojili smo i funkcije koje oni izra cunavaju.
Mogu cnost nabrajanja pokazuje da moraju postojati (Turing) neizra cunljive funkcije
s jednim argumentom. Ima vie na cina za pokazati postojanje takvih funkcija.
Zapo cnimo najprije s nekonstruktivnim dokazom. Totalne karakteristi cne
funkcije za svaki ulaz daju ili potvrdan ili nije can odgovor (tako da upie 1
odnosno 11, kao u primjeru 25.3). Promotrimo bilo koji skup pozitivnih cijelih
brojeva. Za svaki takav skup moemo zapitati postoji li karakteristi cna funkcija
koja prepoznaje clanove tog skupa. Po Cantorovom dokazu, podskupova prebro-
jivo beskona cnog skupa ima vie nego njegovih elemenata. Budu ci da je skup
Turingovih strojeva prebrojiv, neka karakteristi cna funkcija ne ce biti Turing-
izra cunljiva.
Konstruktivan na cin za pokazati postojanje Turing-neizra cunljivih funkcija
sastoji se u tome da konstruiramo funkciju u koja nije na popisu svih Turing-
izra cunljivih funkcija, a to moemo u ciniti ako funkciju u tako deniramo da
bude razli cita od bilo koje funkcije na popisu.
u(n) =
1 ako je f
n
(n) nedenirano,
f
n
(n) + 1 u protivnom.
Tvrdnja 65 Funkcija u nije Turing-izra cunljiva.
Dokaz 49 Pretpostavimo suprotno: neka je u jedna od Turing-izra cunljivih
funkcija, recimo m-ta. Tada za svaki pozitivni cijeli broj n, vrijednosti za u(n) i
f
m
(n) su ili (i) obje nedenirane ili (ii) obje denirane i jednake. Ispitajmo slu caj
kada m = n. u(m) = f
m
(m) =
1 ako je f
m
(m) nedenirano,
f
m
(m) + 1 u protivnom.
Ako
f
m
(m) nije denirano, onda f
m
(m) = 1. Kontradikcija. Ako je f
m
(m) deni-
rano, onda f
m
(m) = f
m
(m) + 1. Kontradikcija.
Vrijednost funkcije u razlikovat ce se od vrijednosti
svake Turing izra cunljive funkcije barem za uokvireni argument
Turingov stroj: Funkcija koju on ra cuna: Argumenti funkcije:
T
1
f
1
1 2 3 4 ... n ...
T
2
f
2
1 2 3 4 ... n ...
T
3
f
3
1 2 3 4 ... n ...
T
4
f
4
1 2 3 4 ... n ...
.
.
.
.
.
.
T
n
f
n
1 2 3 4 ... n ...
.
.
.
.
.
.
Primjedba 13 Niti jedan Turingov stroj ne moe izra cunati vrijednosti funkcije
u za sve argumente, ali u pojedinim slu cajevima to je mogu ce u ciniti. Denira-
jmo najjednostavniji stroj T
1
: s
0
s
0
>. On izra cunava identitetnu funkciju za
svaki pozitivni cijeli broj. Ozna cimo je s f
1
.Kako je f
1
(1) = 1, u(1) = 2. Za T
2
dobivamo sljede ci stroj s
0
s
0
<, on tako der izra cunava identitenu funkciju, a
tu funkciju nabrajamo kao f
2
. Po deniciji, u(2) = f
2
(2) + 1 = 2 + 1 = 3.
Kod T
3
: s
0
s
0
; f
3
nije denirano ni za jedan pozitivni cijeli broj, zato
u(3) = 1. No, kako dokaz pokazuje, odredba vrijednosti funkcije u ne moe
biti "rutinski posao". To to u nije "mehani cki" izra cunljiva ne zna ci da se ona
ne moe izra cunati zahvaljuju ci "uvidu".
25.2.3 "Halting problem"
"Problem zaustavljanja" sastoji se u odredbi op cenitog efektivnog postupka koji
otkriva ho ce li se neki Turingov stroj zaustaviti ili ne kada se pokrene u svom
po cetnomstanju citaju ci krajnji lijevi simbol u neprekinutomnizu 1-ica na drugdje
praznoj vrpci. Ozna cimo slovom h funkciju koja je izra cunljiva (u intuitivnom
smislu) ako i samo ako je problemzaustavljanja rjeiv. Neka je x broj Turingovog
stroja, neka je on pokrenut u svom po cetnom stanju dok cita krajnju lijevu 1-icu
iz neprekinutog niza od y 1-ica na ina ce praznoj vrpci. Deniramo:
h(x, y) =
2 ako se stroj x zaustavlja za argument y,

1 u protivnom.
Tvrdnja 66 Ako je Churchova teza to cna, problem zaustavljanja je nerjeiv.
Reductio ad absurdum: pokazat cemo da ako funkciju h izra cunava neki
Turingov stroj H, onda mora postojati neki Turingov stroj T
m
takav da se za
svaki pozitivni cijeli broj n, T
m
zaustavlja ako i samo ako se T
n
ne zaustavlja,
kada se pokrene u svom po cetnom stanju citaju ci krajnji lijevi simbol u neprek-
inutom nizu od n 1-ica na drugdje praznoj vrpci. No, to nije mogu ce jer bi se za
niz od m 1-ica T
m
morao zaustaviti ako i samo ako se nikad ne zaustavlja kada
se pokrene u svom po cetnom stanju citaju ci krajnji lijevi simbol u neprekinutom
nizu od m 1-ica na drugdje praznoj vrpci. Ovaj ce stroj, kada se primijeni na
svoj broj m, u ci u beskona cnu petlju ako i samo ako se bude zaustavio; a to je
o cigledno nemogu ce. Ako bi bila zadovoljena pretpostavka po kojoj funkciju h
izra cunava stroj H, onda bi se mogao konstruirati stroj T
m
poput ovoga na slici
dolje. H ozna cava mjesto gdje bi se trebao na ci dijagram toka za H. Cijeli
stroj T
m
sadri H kao svoj dio. T
m
se zaustavlja samo ako se T
n
ne zaustavlja,
to jest, ako je h(n, n) = 1.
Kada postavimo da m = n vidimo da T
m
ne moe postojati (jer bi se on morao
zaustaviti ako se ne zaustavlja i ne bi se smio zaustaviti ako se zaustavlja) i zato
H ne moe postojati. Time se pokazuje da funkcija h nije Turing izra cunljiva.
Ako je Churchova teza to cna, onda je problem zaustavljanja apsolutno nerjeiv
koritenjem bilo koje "efektivne procedure".
Figure 25.2Nemogu ci stroj koji se zaustavlja ako i samo ako se ne zaustavlja.
25.3 Neodlu civost logike prvoga reda 277
25.3 Neodlu civost logike prvoga reda
Problem odlu civanja je rjeiv za neko svojstvo ako postoji mehani cki postu-
pak ispitivanja koji kada se primjeni na bilo koji predmet odgovaraju ce vrste,
nakon kona cnog broja koraka ispravno klasicira taj predmet bilo kao pozitvnu
instancu (primjer) bilo kao negativnu instancu (ne-primjer) svojstva o kojemu je
rije c. U postupku ispitivanja moemo razlikovati pozitivni i negativni dio. Pozi-
tivni dio postupka ispitivanja je mehani cki postupak koji klasicira kao pozitivne
sve pozitivne instance i samo njih. Sli cno, negativni dio postupka ispitivanja je
mehani cki postupak koji klasicira kao negativne sve negativne instance i samo
njih. Ako za neko svojstvo postoji i pozitivni i negativni dio postupka ispitivanja,
onda i samo onda problem odlu civanja za to svojstvo jest rjeiv.
U logici nas zanimaju svojstva zadovoljivosti i valjanost a "predmeti" koje
trebamo klasicirati su re cenice ili skupovi re cenica. Vrijedno je podsjetiti se
sljede ceg teorema: S je posljedica prvog reda skupa re cenica T ako i samo ako
T {S} nije zadovoljivo. Ako je problem odlu civosti za zadovoljivost rjeiv
onda je on rjeiv i za posljedicu prvoga reda. Da bismo raspravu ograni cili na
re cenice, preoblikovat cemo prethodni teorem u istovrijednu tvrdnju:
^
PT
P S
je valjana re cenica prvoga reda akko
^
PT
P S nije zadovoljiva re cenica
37
.
Za logiku prvoga reda postoji pozitivan mehani cki postupak provjere val-
janosti ili, to je isto, negativan test zadovoljivosti. No ne postoji negativan test
valjanosti ili, to je isto, ne postoji pozitivan test zadovoljivosti.
Pozitivan test Negativan test
Valjanost DA NE
Zadovoljivost NE DA
Jedan mehani cki postupak ispitivanja valjanosti i zadovoljivosti dan je u metodi
gradnje istinitosnog stabla. Ako promatramo zadovoljivost re cenice i zadovoljivost
njezine negacije, onda postoje tri vrste re cenica: (i) valjane re cenice prvoga reda,
koje su zadovoljive i cija negacija nije zadovoljiva, (ii) kontingentne re cenice,
37
Dokaite:

PT
P S je valjana re cenica prvoga reda akko je S je posljedica prvog reda
skupa re cenica T. Dokaz. S lijeva na desno.

PT
P S je istinito u svakoj strukturi. Neka
je M bilo koja struktura za

PT
P S . Po pretpostavci, M

PT
P S. Po deniciji
istinitosti u strukturi: M

PT
P S[g
]. Po deniciji zadovoljavanja, tada je slu caj ili

M 2

PT
P[g
] ili M S[g
] ili i jedno i drugo. Pretpostavimo (*) M

PT
P[g
]. Po deniciji
zadovoljavanja, tada za svaku re cenicu P T vrijedi M P[g
], tj. M P. Pod pretpostavkom

(*), M 2

PT
P[g
] ne moe biti slu caj. ve c mora biti slu caj da M S[g
], tj. (po deniciji

istinitosti) M S. Dakle, svaka struktura koja vericira svaku re cenicu iz skupa T, vericira i
re cenicu S. Suprotan smjer dokaite sami.
koje su zadovoljive i cija negacija jest zadovoljiva, (iii) nezadovoljiva re cenice,
koje su nezadovoljive i cija negacija jest zadovoljiva (tj. njihova negacija je val-
jana re cenica prvoga reda). Poteko ca nastaje kada se susretnemo s re cenicama
kod kojih test ne zavrava. to tada moemo zaklju citi?
Primjer 25.4 Ako ispitujemo zadovoljivost isf-e xyR(x, y) R(a, a) metodom
gradnje istinitosnog stabla, postupak gradnje stabla i ci ce u beskona cnost. S druge
strane, negacija te re cenice, (xyR(x, y) R(a, a)) je zadovoljiva. to znamo
na osnovi testa koji ne zavrava? (i) xyR(x, y) R(a, a) bi mogla biti zado-
voljiva, pa niti jedna iz ovog para kontradiktornih re cenica ne bi bila valjana. (ii) No,
xyR(x, y) R(a, a) bi mogla biti nezadovoljiva, pa bi njezina negacija mogla biti
valjana re cenica prvoga reda. Lako je uvidjeti da je (i) slu caj.
Neodlu civost logike prvoga reda pokazuje da se ona ne moe svesti na "mehani cko"
ra cunanje ve c da se neka pitanja daju razrijeiti samo na osnovi uvida.
25.3.1 Dokaz neodlu civosti
Dokaz neodlu civosti logike prvoga reda obi cno se provodi svo denjem na "halting
problem". U tom se dokazu, kojega ne cemo provesti, pokazuje da kad bi logika
prvoga reda bila odlu civa, onda bi problem zaustavljanja bio rjeiv. No, kako
drugo nije slu caj, onda ni prvo nije slu caj.
Poglavlje 26
Osnovne ideje modalne logike
26.1 Viestruko vrednovanje
Jeziku propozicijske logike moemo dodati novi operator O i sa ciniti nove for-
mule. Takve formule moemo iskoristiti za prikazati logi cki oblik re cenica u
kojima se javljaju izrazi poput nuno je da, mogu ce je da, zabranjeno je da,
doputeno je da, uvijek ce biti slu caj da, barem jednom ce biti slu caj da,
djelatnik cini da, djelatnik vjeruje da, djelatnik zna da, djelatnik eli da...
Primjer 26.1 (i) OP, (ii) OP P, (iii) OP OOP. Prethodne tri re cenice mogle
bi posluiti kao prikaz logi ckog oblika sljede cih nizova re cenica. (Ai) Djelatnik zna da
je slu caj da P, (Aii) Ako djelatnik zna da je slu caj da P, onda je slu caj da P, (Aiii) Ako
djelatnik zna da je slu caj da P, onda on zna da zna da je slu caj da P. (Bi) Nuno je
slu caj da P, (Bii) Ako je nuno slu caj da P, onda je slu caj da P, (Biii) Ako je nuno
slu caj da P, onda je nuno da je nuno slu caj da P. (Ci) Djelatnik cini da bude slu caj da
P, (Cii) Ako djelatnik cini da bude slu caj da P, onda je slu caj da P, (Ciii) Ako djelatnik
cini da bude slu caj da P, onda on cini da bude slu caj da on cini da bude slu caj da P.
(Di) Djelatnik eli da bude slu caj da P, (Dii) Ako djelatnik eli da bude slu caj da P,
onda je slu caj da P, (Diii) Ako djelatnik eli da bude slu caj da P, onda on eli da bude
slu caj da on eli da bude slu caj da P. Itd.
Razmiljaju ci o prethodnimprimjerima, moemo uo citi da ista formula moe
biti istinita u jednoj interpretaciji operatora O ali ne mora biti takvom u nekoj
drugoj interpertaciji. Odredba istinitost ovakvih re cenica u nekom kontekstu k
o cigledno zahtijeva osvrtanje na razli cite kontekste k
0
.
Primjer 26.2 Ako O interpretiramo kao logicki je nuzno da, onda moramo ubrojiti
svaki kontekst. Tada bismo rekli da je re cenica OP istinita u kontekstu k upravo onda
kada je P istinito u svakom mogu cem kontekstu k
0
.
Primjer 26.3 Ako O interpretiramo kao prirodna je nuznost da, onda izgleda da
ako ho cemo odrediti istinitost OP u kontekstu k, moramo ubrojiti sve one i samo one
kontekste k
0
u kojima vrijede isti prirodni zakoni kao u k.
Primjer 26.4 Ako O interpretiramo kao jednom je bio slucaj da, onda izgleda da
su za odredbu istinitost OP u kontekstu k relevantni samo oni konteksti k
0
koji vremenski
prtohode k-u.
279
280 Poglavlje 26 Osnovne ideje modalne logike
Za kontekste koje drimo relevantnim za odredbu istinitosti re cenice OP u
kontekstu k kaemo da su dostupni iz k.
Denicija 20 Model M sadri: (i) neprazni skup konteksta K, (ii) dvomjesni
odnos R na K, odnos dostupnosti, (iii) funkciju vrednovanja V koja dodjeljuje
istinitosnu vrijednost V
k
(P) svakom propozicijskom slovu P u svakom kontekstu
k K.
Ovakvi modeli cesto se nazivaju "Kripke modelima", a konteksti "mogu cim
svjetovima".
26.1.1 Povijesna pozadina
Upregledu (pret)povijesti modalne logike obi cno se spominju Aristotelova modalna
silogistika, Humeovo razlikovanje cinjeni cnih i analiti ckih istina, Kantovo uvr-
tavanje modalnih pojmova u popis dvanaest kategorija i Fregeovo odbacivanje
modaliteta. Posebnu panju zasluuje rasprava o implikaciji po cetkom 20. stol-
je ca u kojoj se obnavlja interes za modalnu logiku. Materijalna implikacija
(kondicional) P Q ekvivalentna je (P Q). C.I. Lewis razdvaja materi-
jalnu implikaciju (P Q) od striktne implikacije. Ova druga ne tvrdi samo da
nije slu caj da istodobno vrijedi i P i Q, ve c da to ne moe biti slu caj: (P
Q) (nije mogu ce da istodobno bude i P i Q). Koriste ci (nuno nije slu caj)
umjesto (nije mogu ce da bude slu caj) moemo pokazati da se striktna imp-
likacija - moe shvatiti kao materijalna implikacija koja nuno vrijedi:(P
Q), (P Q), (P Q).
Od samih po cetaka modalna logika je pokazivala nesigurnost u pogledu val-
janosti njezinih na cela. Ipak, neka su na cela izgledala neproblemati cnima poput
onih koja ukazuju na mogu cnost uzajamnog deniranja.
P P (Nemogu ce je ono to nuno nije.)
P P (Ono to ne moe ne biti, nuno je.)
Druga na cela izgledala su manje-vie neproblemati cnima.
(T) P P (to je nuno istinito - istinito je.)
(K) (P Q) (P Q) (Striktne posljedice nunih istina i sam su
nune istine.)
Posljednje gornje na celo moe se promatrati kao modalna varijanta za modus
ponens: ((P Q) P) Q.
Procjena valjanosti na cela postaje tea u slu caju viestrukih operatora.
(4) P P (Ako je neto nuno, onda je to nuno tako.)
(B) P P (Ako je neto slu caj, onda je nuno da je to mogu ce.);
alternativno P P.
(E) P P,
(D) P P,
itd.
Razli cite aksiomatske teorije izrasle su iz (ne)prihva canja gornjih na cela.
Primjedba 14 Osnovne aksiomatske logike ozna cavaju se na sljede ci na cin:
modalna KT = T logika prihva ca na cela K i T, S4 = KT4 prihva ca na cela
K, T i 4, S5 = KT4B = KT4E logika prihva ca na cela K, T, 4 te B ili E..
Nesigurnost oko na cela pokazivala je da se unutar pojmova o nunomi mogu cem
treba napraviti daljnju razliku koja nije vidljiva na sintakti ckoj razini. Zbog
toga je ideja semantike mogu cih svjetova koja se pojavila ezdesetih godina 20.
stolje ca imala snaan utjecaj na razvoj modalne logike.
26.1.2 Sintaksa i semantika
Jezik modalne propozicijske logike L dobivamo ako deniciji jezika propozici-
jske logike pridodamo uvjet: Ako je P ispravno sastavljena formula u jeziku L,
onda su P i P isf-e jezika L.
Zadatak 153 Zapiite punu deniciju jezika propozicijske modalne logike!
Odgovor 56 Potrebna namje induktivna denicija. Osnovna klauzula: propozi-
cijska slova se isf-e jezika L. Induktivne klauzule: ako su P i Q isf-e u jeziku L,
onda su P, (P Q), (P Q), (P Q), (P Q), P i P isf-e jezika L.
Zavrna klauzula: nita drugo nije isf jezika L.
Zadatak 154 Iskaite sljede ce re cenice kao formule propozicijske modalne logike:
(a) Mogu ce je da me ne razumije, ali to nije nuno. (b) Mogu ce je da ako bi mogla
padati kia, onda kia pada.
Odgovor 57 (a) R R, (b) (K K).
U semantici se koristi naziv mogu ci svijet koji je na vie na cina povezan s
Leibnizom, koji bi prvi koji je koristio taj termin.
U pozadini semantike mogu cih svjetova lei ideja da istinitosna vrijednost za
P i P u nekom mogu cem svijetu ovisi o istinitosnoj vrijednosti koju P ima u
nekim drugim mogu cim svjetovima. Ta odredba istinitosne vrijednosti modalne
re cenice ne mora zahvatiti ispitivanje svih mogu cih svjetova; u formalnom se
smislu ta ideja zahva ca pomo cu odnosa dostupnosti koji odre duje koji su mogu ci
svjetovi relevantni za opdredbu istinitosti re cenice o kojoj je rije c.
Denicija 21 Model M za propozicijsku modalnu logiku sadri: (i) neprazni
skup mogu cih svjetova W, (ii) dvomjesni odnos R na W, odnos dostupnosti,
(iii) funkciju vrednovanja V koja dodjeljuje istinitosnu vrijednost V
w
(P) svakom
propozicijskom slovu P u svakom mogu cem svijetu w W.
Skup mogu cih svjetova zajedno s odnosom dostupnosti naziva se okvirom ili
strukturom F = hW, Ri. Model M nastaje kada se okviru pridoda vrednovanje
V ; M = hF, V i = hhW, Ri , V i. Istom se okviru mogu pridodati razli cita
vrednovanja, cime se dobivaju razli citi modeli.
Denicija istine kazuje nam koje su formule istinite u kojem mogu cem svi-
jetu danoga modela. Budu ci da je vrednovanje propozicijskih slova V zadano
u modelu M, denicija istine pokazuje kako se to vrednovanje moe proiriti
do punog vrednovanja V
M
koje dodjeljuje istinitosnu vrijednost svim formulama
jezika propozicijske logike.
Denicija 22 Ako je M model s njegovimskupommogu cih svjetova W, s odno-
som dostupnosti R i s vrednovanjem V , onda je V
M,w
(P) istinitosna vrijednost
formule P u w u modelu M denirana sljede cim uvjetima:
(i) V
M,w
(P) = V
w
(P), za svako propozicijsko slovo P
(ii) V
M,w
(P) = > akko V
M,w
(P) =
(iii) V
M,w
(P Q) = > akko V
M,w
(P) = > i V
M,w
(Q) = >
(iv) V
M,w
(P Q) = > akko V
M,w
(P) = > ili V
M,w
(Q) = >
(v) V
M,w
(P Q) = > akko V
M,w
(P) = ili V
M,w
(Q) = >
(vi) V
M,w
(P Q) = > akko V
M,w
(P) = V
M,w
(Q)
(vii) V
M,w
(P) = > akko za svako w
0
W takvo da R(w, w
0
): V
M,w
0 (P) = >
(viii) V
M,w
(P) = > akko za barem jedno w
0
W takvo da R(w, w
0
): V
M,w
0 (P) = >
Iz denicije je vidljivo da postoji sli cnost izme du i , s jedne, i izme du
i , s druge strane. Zato se kao i kod kvantikatora jedan od modalnih operatora
moe uzeti za primitivni, a drugi za denirani. Na primjer, moemo denirati
kao .
Primjer 26.5
Ozna cimo modela na slici s M. Skup mogu cih svjetova: W = {w
1
, w
2
, w
3
}, odnos
dostupnosti prikazan je na slici sterilacama a u jeziku teorije skupova kao skup ure-
denih parova: R = {hw
1
, w
2
i , hw
2
, w
2
i , hw
3
, w
2
i}. Time smo odredili okvir F. Ako
pretpostavimo da u jeziku pod razmatranjem nalazimo samo jedno propozicijsko slovo
P, onda je vrednovanje V (koje, podsjetimo se, uzima svijet i propozicijsko slovo a
ispostavlja istinitosnu vrijednost) denirano: V
w
1
(P) = V
w
2
(P) = > i V
w
3
(P) = .
Sada kada je M odre deno, moemo odrediti vrijednost svih isf-a u danom jeziku modalne
propozicijske logike. Ispitajmo neke primjere:
P V
M,w
1
(P) = > V
M,w
2
(P) = > V
M,w
3
(P) = >
P V
M,w
1
(P) = > V
M,w
2
(P) = > V
M,w
3
(P) = >
P P V
M,w
1
(P P) = > V
M,w
2
(P P) = > V
M,w
3
(P P) =
P V
M,w1
(P) = > V
M,w2
(P) = > V
M,w3
(P) = >
26.1.2.1 Valjanost
Kod formula P modalne propozicijske logike moemo razlikovati nekoliko vrsta
valjanosti. Denicije tvore uzlazni niz u kojem se svaki sljede ci pojam valjanosti
denira pomo cu nekog prethodnog pojma.
1. P je valjano
1
u modelu M = hW, R, V i (ili model M vericira formulu P)
akko za svako w W vrijedi V
M,w
(P) = > (drugim rije cima, P je istinito u
svakom mogu cem svijetu w).
2. P je valjano
2
na okviru F = hW, Ri akko za svaki model M koji je izgra den
nad okvirom F vrijedi da je P valjano u modelu M.
3. P je valjano
3
u skupu okvira S akko za svaki okvir F S vrijedi da je P
valjano na okviru F.
4. P je valjano
4
akko za svaki okvir F vrijedi da je P valjano na okviru F.
Primjer 26.6 Valjanost
1
i valjanost
2
su "lokalnog karaktera". Za ispitivanje valjanosti
2
okvir drimo cvrstim i mijenjamo vrednovanja. Za ispitivanje valjanosti
3
biramo skup
okvira kod kojih odnos dostupnosti ima odre deno svojstvo i mijenjamo vrednovanja.
Valjanost
4
je "globalnog karaktera"; za ispitivanje valjanosti
4
mijenjamo modele.
(P Q) (P Q) P P P P
valjano
3
na svim okvirima valjano
3
na svim reeksivnim okvirima valjano
3
na svim tranzitivnim okvirima
valjano
4
nije valjano
4
nije valjano
4
Koriste ci pojamvaljanosti na okviru moemo denirati pojamkarakteriziranja.
Denicija 23 Formula P karakterizira skup S okvira akko P jest valjano
3
u
skupu okvira S.
Zadatak 155 Dokaimo da je P P karakterizira skup reeksivnih okvira.
Odgovor 58 Trebamo dokazati da je P P valjano
3
u skupu svih reek-
sivnih okvira. Pretpostavimo da je M model s reeksivnom relacijom R. Za
proizvolji w trebamo dokazati V
M,w
(P) = >, onda V
M,w
(P) = >. Pret-
postavimo V
M,w
(P) = >. Po deniciji za vrednovanje, za svaki v takav
da R(w, v) vrijedi V
M,v
(P) = >. Budu ci da R reeksivna relacija, vrijedi
R(w, w), pa je zato V
M,w
(P) = >.
Zadatak 156 Dokaimo da je P P karakterizira skup tranzitivnih okvira.
Odgovor 59 Trebamo dokazati da je P P valjano
3
u skupu svih tranz-
itivnih okvira. Pretpostavimo da je M model s tranzitivnom relacijom R. Za
proizvolji w trebamo dokazati V
M,w
(P) = >, onda V
M,w
(P) = >. Pret-
postavimo V
M,w
(P) = >. Neka v bilo koji mogu ci svijet takav da R(w, v).
Sada za proizvoljni z takav da R(v, z) trebamo dokazati da V
M,z
(P) = >.
Budu ci da R tranzitivna relacija, vrijedi R(w, z), pa je zato V
M,z
(P) = >.
Budu ci je z bio proizvoljno odabran vrijedi V
M,v
(P) = >, a budu ci da je v
tako der bio proizvoljno odabran, vrijedi V
M,w
(P) = >.
Zadatak 157 Dokaimo da je P P karakterizira skup simetri cnih okvira.
Odgovor 60 Pretpostavimo da je M model sa simetri cnom relacijom R. Za
proizvolji w trebamo dokazati da ako V
M,w
(P) = >, onda V
M,w
( P) =
>. Pretpostavimo V
M,w
(P) = >. Neka v bilo koji mogu ci svijet takav da
R(w, v). Zbog simetri cnosti vrijedi R(v, w). Po deniciji za a zbog cinjenice
da V
M,w
(P) = >, vrijedi V
M,v
(P) = >. Budu ci je v bio proizvoljno odabran
vrijedi V
M,w
( P) = >.
Modalna S5 logika valjana
3
je na skupu reeksivnih, tranzitivnih i seimetri cnih
okvira. Drugim rije cima, valjana
3
je na skupu okvira gdje je odnos dostup-
nosti ekvivalencijski. Zbog toga semantika S5 logike ne zahtijeva obaziranje
na relaciju dostupnosti.
26.1.2.2 Modalna logika i logika prvog reda
Modalne formule P moemo "prevesti" na jezik logike prvoga reda [P] (s []
ozna cavamo funkciju prijevoda):
[P] = Px P je propozicijsko slovo
[P] = [P]
[P Q] = [P] [Q]
[P] = y(R(x, y) [P] (y)) y je nova varijabla
Primjer 26.7 Prijevod za P P. Iskaimo druk cije: (P P).
[(P P)] = [P P] = ([P] [P]) =
= ([P] [P]) = (y(R(x, y) [P] (y) Px) =
= (y(R(x, y) [P] (y) Px) = (y(R(x, y) P(y) Px) =
= y(R(x, y) P(y)) P(x)
Zadatak 158 Odredite funkciju prijevoda za P Q i P Q.
Zadatak 159 Izradite prijevod za P P!
Odgovor 61 y(R(x, y) (P(y) P(y))
Tehnika kojom se odre duju svojstva relacije dostupnosti po civa na na celu
minimalnog ispunjenja antecedensa. Najprije dajemo prijevod modalne logike
na jezik logike prvog reda Konzekvens aksioma P P dobiva prijevod:
P(x). Minimalno ispunjenje antecedensa zahtijeva da P bude zadovoljeno u
svimRsljedbenicima, zato deniramo minimalno vrednovanje P(v) kao R(x, v).
Pro citajmo konzekvens; on kae: P(x). Uvrstimo minimalno vrednovanje i
dobivamo R(x, x) - reeksivnost. Konzekvens aksioma P P dobiva
prijevod:
y (R(x, y) z (R(y, z) P(z))) .
Upisujemo minimalno vrednovanje antecedensa Rxu i dobivamo
y (R(x, y) z (R(y, z) R(x, z)))
- tranzitivnost. Za aksiom P P minimalno ispunjenje antecedensa za-
htijeva da jedino u x bude zadovoljeno P, pa zato umjesto P(v) piemo x = u.
Prijevod konzekvensa daje:
y (R(x, y) z(R(y, z) P(z)))
a s ubacivanjem minimalnog uvjeta dobivamo
y (R(x, y) z(R(y, z) x = z)))
to je zapravo komplicirani na cin iskazivanja uvjeta simetri cnosti: y (R(x, y) R(y, x)).
Relaciju koja je reeksivna, tranzitivna i simetri cna nazivamo relacijom ekviva-
lencije. Gorespomenuti aksiomi pokazuju da modalna logika S5 karakterizira
okvire u kojima je relacija dostupnosti relacija ekvivalencije. Smijemo iz S5
modela odstraniti kopije svjetova jer moemo zanemariti relaciju dostupnosti i
denirati modalitet V
M,w
(P) = > akko za svako w V
w
(P) = >.
26.1.3 Sintakti cki pristup pojmu valjanosti
I za modalnu logiku moemo izgraditi sustav prirodne dedukcije. Pri tome ce se
pravila razlikovati od jedne do druge modalne logike.
Pravilo Intro: ako P ne ovisi ni o jednoj pretpostavci ili premisi, P ` P.
Za Elim ne moe se dati neko jednostavno i intuitivno jasno pravilo. Izlaz
je u tome da se dopusti koritenje aksiomske sheme K u bilo kojem koraku
dokaza.
Primjer 26.8
1 (1) P Q pretpostavka
1 (2) P Elim, 1
(3) (P Q) P Intro, 1,2
(4) ((P Q) P) Intro,3
(5) ((P Q) P) ((P Q) P) aksiom
(6) (P Q) P Elim, 4,5
Druga varijanta za sustav prirodne dedukcije modalne propozicijske logike
uvodi modalne -poddokaze. U novije vrijeme za poseban slu caj normalnih
modalnih logika koriste se obiljeeni sustavi prirodne dedukcije.
26.1.4 Aleti cki i epistemi cki modaliteti
Primjer 26.9 Promotrimo sljede ce re cenice Moda pada kia, ali kia ne pada i
Kia pada ali mogao je biti slu caj da ne pada.
U gornjim primjerima susre cemo dva smisla o mogu cem. U prvoj re cenici
rije c je epistemi ckoj mogu cnosti: obzirom na sve ono to znam nije isklju cena
mogu cnost da P. U tom smislu nije zadovoljiva tvrdnja Mo zdaP P. U
drugoj re cenici rije c je o aleti ckoj mogu cnosti: u strooj varijanti, obzirom na
vae ce prirodne zakone nije isklju cena mogu cnost da P ili, u blaoj varijanti,
logi cki su mogu ce okolnosti u kojima je slu caj da P. U ovakvom smislu tvrdnja
Mogu ceP P jest zadovoljiva.
26.1.5 Pogled dalje
Modalna logika prua snano analiti cko sredstvo za lozofska istraivanja jezika
u kojemu opisujemljudske radnje, moralni i pravni diskurs, za istraivanje drugih
modusa pored indikativnog, za opis vjerovanja, znanja i elja, i za mnoge druge
svrhe. Plodonosan razvoj modalne logike u timi drugimsmjerovima prelaziokvire
ovoga te caja.
26.2 Obiljeena prirodna dedukcija
U novije vrijeme Basin, Matthews i Vigano razvili su zanimljiv sustav obil-
jeene prirodne dedukcije (labeled deduction) za normalne modalne logike.
U takvom se sustavu normalne modalne logike dijele na dva povezana dijela: na
osnovnu logiku, koja je zajedni cka razli citimmodalnimlogikama te na relacijsku
teoriju, koja uspostavlja razlike me du njima. U osnovnoj logici zaklju cuje se o
formulama koje nose svoju oznaku. Da bismo dokazali da je formula valjana
u nekom razredu okvira dokazivat cemo obiljeenu formulu , gdje je, intuitivno
gledaju ci, indeks koji ozna cava proizvoljni mogu ci svijet proizvoljnog okvira
unutar ispitivanog razreda okvira. U relacijskoj teoriji opisuju se svojstva relacije
dostupnosti i time se odre duje vrsta okvira. Radi jednostavnosti prikaza, autori
relacijsku teoriju ne izlau kroz re cenice logike prvog reda ili, gdje bi to bilo
potrebno , kroz re cenice logike vieg reda. Umjesto toga, autori modalnim ak-
siomima pridruuju odgovaraju ce pravilo oblika
R(t
i
, s
i
) , ..., R(t
j
, s
j
) ` R(t
0
, s
0
) ,
gdje su t i s termi sastavljeni od oznaka i simbola za Skolemove funkcije. Na
primjer, modalnomaksiomskomobliku korespondira aksiomprvoga reda . Relacijska
teorija za logiku koja uklju cuje (D : P P) umjesto iskaza o serijalnosti
odnosa dostupnosti sadravat ce pravilo: R(w, f (w)), gdje je f Skolemova
funkcija.
26.2.0.1 Digresija
Razmotrimo re cenicu xy R(x, y). Struktura M vericira tu re cenicu akko za
svaki d M () vrijedi da g
[x/d] zadovoljava isf-u yR(x, y) u M. Daljnje

razlaganje pokazuje da postoji barem jedan e M () takav da za svaki d
M () g
[y/e] [x/d] zadovoljava isf-u R(x, y). Minimalno zadovoljavanje za-

htijeva da za svaki d postoji, dakle, barem jedan odgovaraju ci e. Neka funkcija
f bira takav odgovaraju co e za svaki d, to jest f (d) = e samo ako R(d, e). Za
svaki d tada vrijedi M R(x, y) g
[x/d] [y/f (d)]. Kada bismo imali funkci-

jski simbol s za funkciju f po cetni sloeni izraz xy mogli bismo reducirati na
x na sljede ci na cin:
x R(x, s (x))
Uo cimo da ce vrijediti xy R(x, y) x R(x, s (x)) ali ne i obratno jer R ne
mora biti funkcionalna relacija.
Ovakvu redukciju na minimalni uvjet zadovoljavanja gdje se uvodi funkcija
koja bira "svjedok" postojanja clana relacije naziva se "skolemizacijom". U
prirodnom jeziku posvojne zamjenice i pridjevi imaju sli cnu ulogu: moj pri-
jatelj, Ivanova ku ca sli ce "skolemizaciji" pa ne kaemo Postoji barem jedna
osoba s kojim stojim u odnosu prijateljstva i ona je logi car ve c Moj prijatelj
je logi car, ne kaemo Posjetili smo barem jednu ku cu u kojoj Ivan ivi ve c
Posjetili smo Ivanovu ku cu.
Basinov, Matthewsov i Viganov sustav obiljeene prirodne dedukcije prikazu-
jemo u modiciranom obliku, naime, prilago deno "Fitch-formatu".
26.2.1 Pravila za modalne operatore
(Subsubsubsubsection head:)Intro
v m. R(w, v)
.
.
.
n. v : P
o. w : P Intro: m-n
v je novi indeks i on se ne pojavljuje izvan poddokaza u kojemu je uveden.
(Subsubsubsubsection head:)Elim
m. w : P
.
.
.
n. w : P Elim: m
(Subsubsubsubsection head:)Intro
m. v : P
.
.
.
n. R(w, v)
.
.
.
o. w : P Intro: m,n
(Subsubsubsubsection head:)Elim
l. w : P
v m. R(w, v)
n. v : P
.
.
.
o. u : Q
p. u : Q Elim:l,m-o
v je novi indeks i on se ne pojavljuje izvan poddokaza u kojemu je uveden.
26.2.2 Relacijska teorija
Relacijska teorija razlikuje se od logike do logike.
T logika
.
.
.
n. R(w, w) T-reeksivnost
.
.
.
4 logika
m. R(w, v)
.
.
.
n. R(v, u)
.
.
.
o. R(w, u) 4-tranzitivnost: m,n
B logika
n. R(w, v)
.
.
.
o. R(v, w) B-simetri cnost: n
D logika (P P)
.
.
.
o. R(w, f (w)) D-serijalnost
Na sli can se na cin dodaju po potrebi ostala svojstva okvira koja neki aksiom
karakterizira (u okviru logike prvoga reda).
26.2.2.1 Obiljeena prirodna dedukcija za propozicijsku logiku
Uz jednu vanu iznimku, pravila prirodne dedukcije za propozicijsku logiku
ostaju nepromijenjena ali lokalizirana u primjeni na re cenice obiljeene istom
oznakom.
Basin i ostali ispituju svojstva razli citih na cina na koji se pojava neistine
(falsum, ) u sustavu obiljeene dedukcije moe pojmiti. Pojava neistine na
jednom mjestu (svijetu) moe pokazivati neistinitost tvrdnje na nekom drugom
mjestu. Tako shva cenu neistinu autori nazivaju globalnom i ona je dovoljna za
implementaciju logika u Geachovoj hijerarhiji, izme du ostalih. Ako se dopusti
da k tome neistina utje ce i na relacijske tvrdnje, onda takvu neistinu moemo
nazvati univerzalnom. Tako pojmljena neistina dovoljna je da bi se izgradili
sustavi za svaku modalnu logiku koja se moe aksiomatizirati u jeziku logike
prvoga reda. Za razliku od toga, lokalna neistina ne putuje kroz svjetove niti
utje ce na relacijske tvrdnje. Pojamlokalne neistine nije dovoljan za formalizaciju
modalnih logika.
Izgleda da je K s globalnomneistinomnajslabija osnovna logika
koja se moe proiriti tako da obuhvati jedan koristan raspon modalnih
logika.
Basin, Matthews i Vigano
Budu ci da cemo dalje koristiti dokaze u Fitch formatu i dopustiti uporabu
pravila za istinitosno-funkcionalne poveznike te neistinu prema Barwiseovom
i Etchemendyjevom pristupu, pojam globalne neistine ugradit cemo u sljede ce
pravilo:
, w : A ` v :
` w : A
Primjer 26.10 P `
S5
P
1. w : P
v 2. R(w, v)
3. R(v, w) Simetri cnost: 2
4. v : P Intro: 1,3
4. w : P Intro:2-4
Primjer 26.11 (P Q), P `
S5
Q
1. w : P
2. w : (P Q)
v 3. R(w, v)
4. v : P
5. v : P Q Elim:2,3
6. v : Q Elim:4,5
7. w : Q Intro:3,6
8. w : Q Elim:1,3-7
Poglavlje 27
Zadaci
1. Otvorite Leibniz
0
s World. Prevedite zadane re cenice koriste ci engleske
predikate (Cube, MediumSize, FrontOf, BackOf, Between, SameCol). Ako je prijevod
uspjean, sve ce re cenice biti istinite.
(a) Nema kocaka srednje veli cine.
(b) Nita nije ispred b.
(c) Svaka je kocka ili ispred ili iza e.
(d) Nijedna kocka nije izme du a i c.
(e) Svi se predmeti nalazi u onim stupcima gdje su a, b i c.
2. Prevedite zadane re cenice na jezik logike prvoga reda. Doputeni predikati
su: Zlato, Sja, ViiOd, Student i Hvali.
(a) Nije zlato sve to sja.
(b) Ivan je najvii student.
(c) Tkogod hvali svakoga, ne hvali nikoga.
3. U sljede cim vjebama primijenite istinitosno-funkcionalni algoritam da biste
odredili jesu li zadani zaklju cci (a) tautoloki valjani. Ako nisu, odredite
jesu li (b) logi cki, ali ne i tautoloki valjani ili su (c) nevaljani. Za nevaljane
zaklju cke izgradite protuprimjer.
(a)
1. xKocka(x) yMaleno(y)
2. yMaleno(y)
3. xKocka(x)
(b)
1. xKocka(x)
2. xMaleno(x)
3. x(Kocka(x) Maleno(x))
(c)
1. x(Kocka(x) V eliko(x)) (Kocka(c) V eliko(c))
2. Tetraedar(c) Kocka(c)
3. Tetraedar(c)
4. x(Kocka(x) V eliko(x))
4. Objasnite zato klasi cna logika smatra da je silogizam Bramantip (modus
AAI, gura IV) valjan, dok ga suvremena logika smatra nevaljanim. Pitanje
istraite koriste ci "Kategori cki silogizmi"! Konstruirajte protuprimjer
koriste ci jezik Vennovih dijagrama!
5. Sa cinite niz ekvivalencija koje ce pokazati da je negacija re cenice Neki P su
Q ekvivalentna re cenici Nijedan P nije Q. (Rjeenje izradite kao "sentence
le" koriste ci Tarskis World, u zagradama iza svake re cenice upiite naziv
ekvivalencije koja je opravdava.)
6. Otvorite Freges Sentences i Peirces World. Izmijenite veli cinu i poloaj
jednog tijela tako da prvih sedam re cenica bude istinito a drugih sedam -
neistinito. Predajte modicirani svijet!
291
292 Poglavlje 27 Zadaci
7. (***) Otvorite Ramseys Sentences. Izgradite svijet koji cini istinitim svih
20 re cenica koriste ci samo 6 tijela!
8. Otvorite Arnaults Sentences i izgradite svijet u kojem su sve re cenice
istinite!
9. (Logi cka neovisnost) Otvorite Buridans Sentences. Pokaite da je re cenica
xy(x 6= y Tet(x) Tet(y) Medium(x) Medium(y))
neovisna o "Buridanovim" re cenicama, tj. da ni ona niti njezina negacija nije
njihova posljedica. Neovisnost cemo ustanoviti tako to cemo izgraditi dva
svijeta u kojem ce sve "Buridanove" re cenice biti istinite dok ce u jednom od
njih zadana re cenica biti istinita a u drugom neistinita.
10. (Re cenice koje trebamo parafrazirati prije prijevoda) Prevedite zadane
re cenice na jezik logike prvoga reda! Provjerite svoj prijevod: u Rons World
sve re cenice trebaju biti istinite, u Bolzanos World samo je 3. re cenica
istinita, u Wittgensteins World samo je 5. re cenica istinita.
(a) Jedino veliki predmeti nemaju nita ispred sebe.
(b) Ako neka kocka ima neto ispred sebe, onda je ta kocka malena.
(c) Svaka kocka koja je iza nekog dodekaedra manja je od njega.
(d) Ako je predmet e izme du dva predmeta, ta dva predmeta su malena.
(e) Ako je tetraedar izme du dva predmeta, ta dva predmeta su malena.
11. Izvedite zadane ekvivalencije koriste ci poznata na cela kvantikacije.
(a) xP Q x(P Q) ako x nije slobodan u Q
(b) P xQ x(P Q) ako x nije slobodan u P.
12. Otvorite Jon Russells Sentences. Na slobodnim mjestima (ozna cenim
parnim brojevima) zapiite prethodnu re cenicu u preneksnoj normalnoj
formi. Provjerite ispravnost vrednuju ci re cenice u razli citim svjetovima!
13. Izradite koriste ci Fitch dokaze za sljede ce valjane re cenice prvoga reda.
Podsjetite se da dokazima valjanih re cenica ne koristimo niti jednu premisu.
(a) (nulta kvantikacija) ` Kocka(b) xKocka(b)
(b) ` x(P(x) xP(x))
(c) ` xy[R(x, y) R(x, y)]
14. Otvorite (koriste ci Tarskis World) Padoas Sentences.
(a) Dokaite da bilo koje tri re cenice od zadanih cetiri tvore zadovoljiv
skup re cenica. Da biste dokazali prethodnu tvrdnju za cetiri skupa
re cenica izgradite cetiri svijeta takva da je u njima svaka re cenice iz
odgovaraju ceg skupa istinita. Rjeenje predajte pod nazivima 2.123.wld,
2.124.wld, 2.134.wld, 2.234.wld.
(b) Dokaite na neformalan na cin da cetiri re cenice iz prethodnog zadatka
(Padoas Sentences) nisu konzistentne (tj. da nije mogu ce da sve budu
istodobno istinite)!
15. Koriste ci Tarskis World prona dite prijevode na jezik logike prvoga reda za
re cenice a-e. Za svrhu provjere prijevoda dobro je koristiti na "Keyboard"-u
ponu dene oznake predikata.

Cini se da cete za e. morati upotrebiti jednu
re cenicu iako se u prirodnom jeziku javljaju dvije (jer jedino tako moemo
293
sa cuvati koreferenciju, upu civanje na isti predmet, imeni cke fraze jedna
velika kocka iz prve re cenice i zamjenice nje iz druge re cenice).
(a) Ima barem dva dodekaedra.
(b) Ima najvie dva tetraedra.
(c) Ima to cno dvije kocke.
(d) Samo tri predmeta nisu malena.
(e) Ima samo jedna velika kocka. Nijedan dodekaedar nije iza nje.
(f) Provjerite ispravnost prijevoda: U Bolzanos World istinite su samo a, c i
e; u Skolems World istinita je e; u Montegues world istinite su b,c i e.
Izgradite svijet u kojem su sve re cenice a-e istinite. Predajte prijevode i
svijet.
16. Otvorite (koriste ci Tarskis World) Russells Sentences. Izgradite svijet u
kojem su sve re cenice 1-7 istinite!
17. Usporedite re cenice (i)
!1
xKocka(x) x(Kocka(x) Maleno(x)) i
(ii)
!1
x(Kocka(x) Maleno(x)). Iskaite ih u prirodnom jeziku! Ako
re cenice (i) i (ii) nisu ekvivalentne izgradite dva svijeta takva da u prvom
samo re cenica (i) bude istinita a u drugom samo (ii). Ako su re cenice (i) i (ii)
ekvivalentne, dokaite to bilo na formalan bilo na neformalan na cin!
18. Dokaite neformalnim na cinom sljede ci jednostavni teorem: a : a!
19. Dokaite da postoji to cno jedan prazni skup pokazuju ci da postoji barem
jedan i najvie jedan takav skup! Preuzmite ?? i nadopunite nedostaju ce
korake! Preuzmite ?? i odredite pravila i re cenice koje opravdavaju svaki
pojedini korak! U nekim cete se koracima pozvati na pravilo tautoloke
posljedice (Tau Con).
20. Nadopunite ?? za xy[x = y (x y y x)] s koracima koji
nedostaju!
21. Ozna cimo sa s ekstenziju predikata S: s = {x | S(x)}, s p ekstenziju
predikata P, s d ozna cimo skup svih predmeta u kontekstu rasprave.
Prikaite Aristotelovske sudove u jeziku teorije skupova sljede ci pristup
prikazan u drugom retku:
varijanta1 varijanta2
univerzalno armativni sud
univerzalno negativni sud x(S(x) P(x)) s d p s p =
partikularno armativni sud
partikularno negativni sud
22. Napiite korespondentni kondcional za silogizam Barbara sljede ci na celo
iz prethodnog zadatka, to jest koriste ci jezik teorije skupova! Kondicional
pokazuje da odnos ima neko svojstvo. O kojem je svojstvu rije c?
23. Dokaite na neformalan na cin tvrdnju: "Neka su a i b proizvoljni skupovi,
a b = b ako i samo ako a b"! U dokazu cete se morati osloniti na aksiom
ekstenzionalnosti (zbog identitetnih tvrdnji), te na denicije za i .
24. Neka je denicija za ure deni par: hx, yi = {{x} , {x, y}} Polaze ci od te
denicije, izradite neformalan dokaz za hx, yi = hu, vi (x = u y = v)!
25. Oslanjaju ci se na prethodni zadatak, dokaite da za bilo koja dva skupa a i b,
postoji skup svih ure denih parova hx, yi takvih da x a i y b. Taj se skup
naziva Kartezijevim produktom od a i b, a ozna cava se s a b.
26. Otvorite u Fitch-u Exercise 15.29. Ovaj dokument kao cilj dokaza sadri
tvrdnju da je odnos istovjetnosti oblika ekvivalentan. Svrha ove vjebe je
pokazati da su ciljne re cenice koje iskazuju to svojstvo odnosa posljedica
zna cenja osnovnog predikata. Pravilo Ana Con smijete koristiti samo za
atomarne re cenice!
27. Ispitajte sljede ce tvrdnje. Ako su istinite, izradite bilo formalan bilo
neformalan dokaz. Ako su lane, prona dite protuprimjer.
(a) Za bilo koji skup b, b.
(b) Za bilo koji skup b, b b.
(c) Za bilo koje skupove a i b, (a b) = a b.
(d) Za bilo koje skupove a i b, (a b) = a b.
28. Otvorite Fitch dokument Exercise 15.49. U zadatku trebamo dokazati da je
relacija R funkcionalna relacija: xyz[(R(x, y) R(x, z)) y = z].
Doputeno je koristiti TautCon i doputena je primjena AnaCon za literale
(tj. atomarne re cenice i njihove negacije). Tvrdnja R(a, b) zna ci b je
predmet koji je smjeten najvie sprijeda u onom stupcu u kojem se nalazi
a. [Prijedlog: iskoristite AnaCon za cinjenicu da od dva razli cita predmeta
koji su u istom stupcu jedan mora biti ispred drugoga.]
29. Neka je D neki skup i neka je P neki skup ne-praznih podskupova od D
takvih da je svaki element iz D clan to cno jednog clana iz P. Takav se skup
P naziva particijom od D.
(a) Zapiite gornju deniciju koriste ci simbole teorije skupova i jezik logike
prvoga reda!
(b) Neka je P particija skupa D. Denirajmo relaciju E na sljede ci na cin:
ha, bi E akko postoji X P takav da a X i b X. Pokaite da je
E relacija ekvivalencije te da je P skup klasa ekvivalencije za tu relaciju!
(c) Logi cka razdioba pojma je adekvatna ako je zbroj opsega clanova
razdiobe jednak opsegu diobene cjeline. Iskaite ovu deniciju koriste ci
jezik teorije skupova. Diobenu cjelinu (totum divisionis) ozna cite s t,
clanove diobe (membra divisonis) ozna cite s m
1
, ..., m
n
.
(d) Logi cka razdioba pojma je jedinstvena ako se njezini clanovi me dusobno
isklju cuju. Iskaite ovu deniciju koriste ci jezik teorije skupova!
(e) Iskaite u jednoj re cenicu odredbu za jedinstvenost i adekvatnost divizije
koriste ci jezik teorije skupova i pojam particije!
30. Raymond Smullyan nam je dao ove dobre savjete: (1) uvijek govorite istinu,
(2) svakog dana recite: "Ponovit cu ovu re cenicu sutra." Dokaite da ce
svatko tko bude potivao i jedan i drugi savjet - ivjeti vje cno! Nakon toga
pokaite zato to ipak ne ce biti mogu ce!
31. Dokaite da su aksiom ekstenzionalnosti i aksiom separacije konzistentni!
Drugim rije cima, prona dite podru cje rasprave u kojima su oba aksioma
istinita! [Savjet: ispitajte domenu ciji je jedini element prazni skup; za
295
aksiom separacije moramo pokazati da za bilo koje svojstvo P postoji skup
{x | P(x)} u toj domeni.]
32. Dokaite da za bilo koji skup b, |b| 6= |b|!
33. Dokaite da za bilo koji skup b, |b| 6= |b|!
34. Dokaite tvrdnju "Re cenica S je tautoloka posljedica skupa re cenica T ako
i samo ako T {S} nije it-zadovoljiv"!
35. Dokaite sljede cu lemu za slu cajeve 3. i 4. "Neka je T formalno
konzistentan, formalno potpun skup re cenica, te neka su R i S proizvoljne
re cenice u jeziku.
1.T `
T
(R S) akko T `
T
R i T `
T
S
2.T `
T
(R S) akko T `
T
R ili T `
T
S
3.T `
T
S akko T 0
T
S
4.T `
T
(R S) akko T 0
T
R ili T `
T
S
5.T `
T
(R S) akko bilo T `
T
R i T `
T
S bilo T 0
T
R i T 0
T
S"
36. Zadan je jezik s dva predikata, Kocka i Maleno, i s dvije individualne
konstante, a i b. Neka je T sljede ci skup re cenica: {(Kocka(a)
Maleno(a)), Kocka(b) Kocka(a), Maleno(a) Maleno(b)}. Ovaj
skup nije formalno potpun. Primijenite proceduru iz tvrdnje o mogu cnosti
proirenja formalno konzistentnoh skupova i sa cinite formalno konzistentni,
formalno potpuni skup. Koji skup dobivamo? Koje ga dodjeljivanje
istinitosnih vrijednosti h zadovoljava? Izgradite svijet u kojem su istinite sve
re cenice iz proirenoga skupa!.
37. Koriste ci Dizajner dokaza izradite dokaz za ab (a b 6= (a b))
koriste ci za protuprimjer sljede ce skupove a = {} i b = {{}}!
38. Otvorite Mary Ellens World i predstavite ga kao strukturu prvoga reda za
jezik koji sadri (i) predikate: Kocka, V e ciOd, Tetraedar, Dodekaedar,
Izmeu i (ii) individualnu konstantu: c!
39. Intutivno, re cenica Q predmeta koji zadovoljavaju uvjet A zadovoljavaju
uvjet B ili Qx(A(x), B(x)) pokazuje da su skup A, skup predmeta
koji zadovoljavaju A(x) u strukturi M, i skup B, skup predmeta koji
zadovoljavaju uvjet B(x) u strukturi M, stoje u odre denom odnosu Q Zato
je prirodni na cin za interpretiranje generaliziranog kvantikatora onaj koji ga
tretira kao binarnu relaciju na (D
M
). Koji kvantikator odgovara sljede cim
binarnim relacijama me du skupovima? (|a| ozna cava koliko clanova ima
skup a.)
(a) A B
(b) A B =
(c) A B 6=
(d) |A B| = 1
(e) |A B| 5 3
(f) |A B| > |AB|
40. Razmotrite jezik sa samo jednim binarnim predikatskim simbolom P, a M
neka bude struktura s domenom D = {1, 2, 3} gdje ekstenzija predikata P
obuva ca parove < n, m > koji su takvi da m = n + 1. Za sljede ce isf-e
odredite koja su dodjeljivanja vrijednosti varijablama odgovaraju ca! zatim
opiite dodjeljivanja vrijednosti varijablama koja ih zadovoljavaju!
(a) P(y, z)
(b) yP(y, z)
(c) P(x, x)
(d) xP(x, x)
(e) yzP(y, z)
41. Dokaite tvrdnju "Neka su M
1
i M
2
strukture koje imaju istu domenu i
koje dodjeljuju istu interpretaciju za predikate i konstante u isf P. neka su
g
1
i g
2
dodjeljivanja vrijednosti varijablama koja dodjeljuju iste vrijednosti
(predmete) za slobodne varijable u isf-i P. Tada M
1
P[g
1
] ako i samo ako
M
2
P[g
2
] ". Dokaite samo osnovni korak i induktivne korake za i !
42. Zadana je struktura prvoga reda, M za jezik L. Deniramo dodjeljivanje
istinitosnih vrijednosti, h
M
na sljede ci na cin: za bilo koju atomarnu re cenicu
ili re cenicu koja po cinje s kvantikatorom, S
h
M
43. Neka je h proizvoljno dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti za jezik prvoga
reda bez funkcijskih simbola. Konstruirajmo strukturu prvoga reda, M
H
na
sljede ci na cin. Domena: domena za M
H
je skup individualnih konstanti
jezika o kojem je rije c. Neka je R binarni relacijski simbol cija je ekstenzija
denirana ovako:
{< c, d >| h(R(c, d)) = >}
Na kraju, interpretirajmo svaku individualnu konstantu tako da ona imenuje
sebe (npr. ako je a individualna konstanta jezika pod razmatranjem, onda
M
H
(a) = a).
(a) Pokaite da za svaku re cenicu, S koja ne sadri kvantikatore ili simbol
identiteta vrijedi:
M
H
S akko h(S) = >
(b) Pokaite da se prethodni rezultat ne protee na re cenice koje sadre
simbol identiteta.
(c) Pokaite da se prethodni rezultat ne protee na re cenice koje sadre
egzistencijalni kvantikator. .
44. Ispiite konstante-svjedoke za sljede ce isf-e. Simbol konstante a preuzet je
iz po cetnog jezika L.
(a) V eciOd(a, x)
(b) V eciOd(c
1
, x) gdje je c
1
nova konstanta iz L
1
(c) V eciOd(c
2
, x) gdje je c
2
nova konstanta iz L
2
297
45. Pokrenite Tarskis World i otvorite Henkins Sentences. Neka su konstante
c i d skra ceni zapis konstanti-svjedoka c
Cube(x)
i c
Dodec(x)Small(x)
, time
redom.
(a) Pokaite da su sve te re cenice clanovi teorije H. Odredite oblik svakog
46. Neka T sadri sljede ci skup re cenica,
Dodekaedar(y)
).
(c) Dajte neformalne dokaze da su sve re cenice iz prethodnog zadatka (5. b)
47. Neka je T teorija formulirana u jeziku L. Primjenite dokazanu tvrdnju
"Neka je M struktura prvog reda za jezik L. Postoji na cin interpretacije svih
konstanti-svjedoka u domeni za M takav da, pod tom interpertacijom, sve
re cenice iz H budu istinite." da biste pokazali da vrijedi sljede ce: ako je S
iz L posljedica prvoga reda od T H, onda je ona posljedica prvoga rada i
od T.
48. Pokaite da za svaki simbol konstante c iz L
H
svjedok d takva da je c = d tautoloka posljedica od H.
49. Zadane su sljede ce re cenice iskazane u jeziku logike prvoga reda:
(i) xy(Ispred(y, x) V eliko(x))
(ii) xy(Kocaka(x) Kocka(y) JednakaV elicina(x, y))
(iii) xy[Ispred(x, y) ((Maleno(y) Tetraedar(y)) Dodekaedar(y))]
(iv) y[x(zLijevoOd(z, x) x = y) Dodekaedar(y) V eliko(y)]
(v) xyz(x 6= y x 6= z y 6= z)
(vi) xyzu(x = y x = z x = u y = z y = u z = u)
(vii) xyIzmedju(e, x, y)
(a) Procijenite istinitosnu vrijednost gornjih re cenica u svijetu na donjoj
slici. Ako se u nekom slu caju istinitosna vrijednost ne moe odrediti,
kratko objasnite zato to nije mogu ce u ciniti! Predikatu Izmedju dajemo
sljede ce tuma cenje: predmeti x, y i z zadovoljavaju Izmedju(x, y, z)
akko (i) x jest izme du y i z i (ii) predmeti x, y i z lee u istom retku,
stupcu ili dijagonali.
(b) Re cenice (i), (iv) i (v) iskaite u prirodnom jeziku paze ci pri tome da
Va prijevod potuje sljede ca ograni cenja: prijevod za (i) ne smije biti
pogodbena re cenica, prijevod za (iv) ne smije biti sloena re cenica,
prijevod za (v) ne smije sadravati vie od cetri rije ci.
(c) Izgradite svijet u kojem ce sve re cenice i-vii (navedene na po cetku
zadatka) biti istinite. Rjeenje upiite u tablici tako da u polju na kojem
se nalazi neki predmet upiete njegov skra ceni opis i njegovo ime ako ga
predmet ima. Na primjer, skra ceni opis za veliku kocku, cije je ime c i
koja se nalazi u prvom retku i krajnjem desnom stupcu, upisali bismo u
tablicu ovako:
VKc
50. Izradite dokaze za sljede ce valjane re cenice prvoga reda. Podsjetite se
da u dokazima valjanih re cenica ne koristimo niti jednu premisu. [U
dokazima smijete koristiti samo pravila za uvo denje i uklanjanje te pravilo
reiteracije. Jedino u dokazu za 2.d. smijete koristiti tautoloke posljedice i
DeMorganove zakone za kvantikatore.]
(a) ` x(S(x) P(x)) x(P(x) S(x))
(b) ` xy[R(x, y) R(x, y)]
(c) ` xP(x) xP(x)
(d) ` x(P(x) xP(x)) [Savjet: oslonite se u dokazu na zakon
isklju cenja tre ceg, xP(x) xP(x)]
51. Dokaite bilo na formalan ili na neformalan na cin tvrdnju: "Neka su a i
b proizvoljni skupovi. Ako a b, onda a b = a"! U dokazu cete se
morati osloniti na aksiom ekstenzionalnosti (zbog identitetne re cenice u
konzekvensu), te na denicije za i .
52. Dokaite sljede cu tvrdnju koja govori o odnosu dokazivosti: "Neka je T
formalno konzistentan i formalno potpun skup re cenica, te neka su R i S
proizvoljne re cenice u jeziku logike prvoga reda. Tada vrijedi
(i) T ` S akko T 0 S
(ii).T ` (R S) akko T 0 R ili T ` S."
299
[Savjet: Dokaz za (i) je lagan i potrebne su nam jedino denicije formalne
konzistentnosti i formalne potpunosti. Dokaz za (ii) moete, u smjeru s
lijeva na desno, provesti kao reductio ad absurdum pozivaju ci se na pravilo
Elim; u suprotnom smjeru, ispitajte slu cajeve i oslonite se na pravilo
Intro.]
53. Na jednom Vennovom dijagramu prikaite odnos triju pojmova: tautologija,
valjana re cenica prvoga reda i logi cka istina.
54. Pozivaju ci se na poznata na cela kvantikacije, sa cinite niz ekvivalencija koje
ce pokazati da je negacija re cenice Neki P su Q ekvivalentna re cenici Nijedan
P nije Q.
55. Prevedite zadane re cenice na jezik logike prvoga reda!
(a) Jedino veliki predmeti nemaju nita ispred sebe.
(b) Ako neka kocka ima neto ispred sebe, onda je ta kocka malena.
(c) Svaka kocka koja je iza nekog dodekaedra manja je od njega.
(d) Svatko cijeni onoga koji njega cijeni.
(e) Ima to cno dvije kocke.
(f) Ima to cno jedna velika kocka. Nijedan dodekaedar nije iza nje.
56. Izradite formalne dokaze za sljede ce valjane re cenice i posljedice prvoga
reda. Podsjetite se da dokazima valjanih re cenica ne koristimo niti jednu
premisu. Koritenje tautolokih posljedica.doputeno je samo u zadatku 3.c.
(a) x(S(x) P(x)) ` x(P(x) S(x))
(b) (nulta kvantikacija) ` Kocka(b) xKocka(b)
(c) ` x(P(x) xP(x)) [Prijedlog: neka prvi korak u dokazu bude
tautologija xP(x) xP(x) ]
57. Koji ce nam aksiom biti potreban u dokazu teorema: ab : a b = b a?
Izradite bilo formalan bilo neformalan dokaz tog teorema!
58. Dokaite sljede cu lemu: Neka je T formalno konzistentan, formalno potpun
skup re cenica, te neka su R i S proizvoljne re cenice u jeziku.
T `
T
(R S) akko T 0
T
R ili T `
T
S !
59. Zadan nam je jezik sa sljede cim simbolima: individualne konstante su a, b,
c, predikati su Kocka, Dodekaedar, ManjeOd i = . Za "svijet" na slici
konstruiratajte strukturu prvoga reda M, koja ce adekvatno predstaviti sve to
je relevantno za istinitosti re cenica u zadanom jeziku.pod tim okolnostima.
Ozna cimo predmete u redoslijedu s lijeva na desno s o
1
, o
2
, o
3
, o
4
.
Odredite: M(), M(a), M(b), M(c), M(Kocka), M(Dodekaedar),
M(ManjeOd) i M(=)!
60. Prevedite prvi aksiom iz Spinozine Etike na jezik logike prvoga reda
(koriste ci U kao simbol za prijedlog u)!
Sve to jest jest u sebi ili u ne cem drugom.
61. Protuma cite prvi Spinozin aksiom na cetiri razli cita na cina i ispitajte njegovu
zadovoljivost te o cuvanje razgovorne implikature u danom tuma cenju!
[Podsjetnik: Ako re cenica koju govornik tvrdi sa sobom donosi i sugestiju koja se moe
ukinuti (bez izazivanja kontradikcije) dodatnim govornikovim izrekama, onda se ta sugestija
naziva razgovornom implikaturom i ona se ne promatra kao dio sadraja izvorne re cenice.] U
prvom tuma cenju pretpostavite da binarni predikat U zadovoljava uvjet
(i) xU(x, x),
u drugom pretpostavite da U zadovoljava uvjet
(ii) xU(x, x),
u tre cem da zadovoljava uvjet
(iii) xU(x, x),
a u cetvrtom da zadovoljava uvjet
(iv) xU(x, x).
(a) Ukratko izloite rezultate svog istraivanja!
(b) Kojem (ili kojim ili kojoj kombinaciji) tuma cenju biste dali prednost?
Kratko obrazloite svoj odgovor!
(c) Koje bismo nazive mogli dati svojstvima koje pripisujemo predikatu U u
cetiri tuma cenja?
(d) Pretpostavimo da je ispravno tre ce tuma cenje, tj. da vrijedi (iii)
301
xU(x, x). Je li tada ijedna re cenica iz para kontradiktornih re cenica
xy(x 6= y U(x, y))
xy(x 6= y U(x, y))
teorem u sustavu koji sadri prvi aksiom i re cenicu (iii)?
62. Ovaj valjana re cenica logike prvoga reda jedno je me du najstarijim logi ckim
otkri cima:
[x(M(x) P(x)) x(S(x) M(x))] x(S(x) P(x))
(a) Kome moemo pripisati zaslugu otkri ca te i takvih valjanih re cenica
prvoga reda? Koji je njihov tradicionalni naziv?
(b) Na koji biste na cin provjerili ovu logi cku istinu? U cinite to!
(c) Neka m bude ime za ekstenziju predikata M, te s i p neka budu imena
za ekstenzije predikata S i P. Protuma cite gornju re cenicu kao tvrdnju
o ekstenzijama i zapiite je u jeziku teorije skupova koriste ci (pored
logi ckih) simbol . Tako protuma cena, gornja re cenica izri ce jedno
svojstvo odnosa BitiPodskupOd. Koje?
63. Je li koji me du navedenim bikondicionalima valjan:
a) x(P(x) Q(x)) (xP(x) xQ(x))
b) x(P(x) Q(x)) (xP(x) xQ(x))
Ako je neki bikondicional valjan, izradite formalan dokaz za tu cinjenicu i
navedite njezin naziv, koji se koristi u literaturi. Ako neki bikondicional nije
valjan, dokaite njegovu nevaljanost tako to cete navesti protuprimjer!
64. Izdvojite me du ponu denim re cenicama one koje su i one koje nisu logi cke
istine!
a) xyR(x, y) xR(x, x)
b) xyR(x, y) xR(x, x)
c) xyR(x, y) xyR(x, y)
d) xyR(x, y) xyR(x, y)
e) xR(x, x) xyR(x, y)
f) xR(x, x) xyR(x, y)
65. Zadne re cenice iskazane u jeziku logike prvoga reda iskaite u prirodnom
jeziku to jednostavnije!
(a) x(BratOd(x, ivica) SestraOd(x, ivica))
(b) x(otac(marica) = x SinOd(x, otac(ivica)))
(c) x[Kocka(x) y((Tetraedar(y) Ispred(y, x))
ManjiOd(x, y))]
(d) xy[(Kocka(x) Tetraedar(y) Ispred(y, x)) ManjiOd(x, y)]
66. Pretpostavimo da su prve dvije re cenice iz prethodnog zadataka istinite (6.a i
6.b). Je li tada re cenica otac(marica) = otac(ivica) istinita re cenica? Ako
nije, preoblikujte ju, bilo dodavanjem bilo uklanjanjem funkcijskog simbola
otac, tako da dobijete istinitu re cenicu!
67. Dokaite neformalnim na cinom donju tvrdnju: Re cenica S je tautoloka
posljedica skupa re cenica T ako i samo ako skup T {S} nije zadovoljiv
pod dodjeljivanjem istinitosnih vrijednosti.
(i) x[Kocka(x) z(Kocka(z) z = x)]
(ii) x[(Kocka(x) y(Tetraedar(y) Iza(x, y))) (V elik(x) SrednjeV elicine(x))]
(iii) x[Dodekaedar(x) yz Izmedju(x, y, z)]
(iv) xy[x = y (Kocka(x) Kocka(y))]
(v) x[Kocka(x) y Kocka(y)]
(vi) x[Tetraedar(x) yIspred(y, x)]
(vii) xyzu[x = y x = z x = u y = z y = u z = u]
(viii) xy IsteV eli cine(x, y)
(ix) xyLijevoOd(x, y)
(x) xTetraedar(x) (y V elik(y) xTetraedar(x))
(a) Procijenite istinitosnu vrijednost zadanih re cenica u svijetu na donjoj
slici. Peterokut predstavlja dodekaedar, kvadrat predstavlja kocku,
a trokut predstavlja tetraedar. Tetraedar je malen, kocke su srednje
veli cine, a dodekaedar je velik.
Svijet 1.
303
38
(b) [5*] Procijenite istinitosnu vrijednost zadanih re cenica u svijetu na
donjoj slici. Na slici nalazimo tri srednje velika predmeta: tetraedar,
dodkeadar i kocku. Dodekaedar se nalazi izme du tetraedra i kocke.
Svijet 2.
(c) Re cenice (ii) i (viii) iskaite u prirodnom jeziku!
39
(d) [4#] Odredite "svijet" u kojemu ce sve zadane re cenice biti istinite i
prikaite ga u novoj tablici tako da u polju na kojem se nalazi neki
predmet upiete njegov skra ceni opis. Na primjer, skra ceni opis za veliku
kocku koja se nalazi u prvom retku i krajnjem desnom stupcu upisali
bismo u tablicu ovako:
VK
38
(i)
(ii)
(iii)
(iv) >
(v) >
(vi)
(vii)
(viii)
(ix)
(x) >
39
(ii) Nijedna kocka koja je iza nekog tetraedra nije ni velika niti srednje velika. (viii) Svi su
predmeti jednake veli cine.
40
(e) Oslanjaju ci se na prethodno rjeenje, djelomi cno opiite strukturu prvog
reda M u kojoj su sve zadane re cenice (i)-(x) istinite i u kojoj predikati
imaju uobi cajeno tuma cenje
41
. U rjeenju najprije trebate odredite
domenu
42
, M(), a zatim trebate odrediti ekstenziju sljede cih predikata:
=, Iza, IsteV elicine, Dodekadar, Izmedju.
43
(f) Za svaku zadanu re cenicu (i)-(x) odredite je li ona valjana re cenica
prvog reda! Ako re cenica koju razmatrate jest valjana re cenica prvog
reda, upiite V, u protivnom upiite Ne. Ako je neka od re cenica -
tautologija, dodajte slovo T oznaci koju ste upisali na osnovi prethodne
upute.
44
69. Izradite dokaze za sljede ce valjane zaklju cke (argumente), zapisane u obliku
premisa(e) ` konkluzija.
40
MK
MD
MT
41
Na primjer, ako je neki binarni predikat P reeksivan u uobi cajenom tuma cenju, to se
svojstvo mora "vidjeti" i u njegovoj ekstenziji M(P); tj. tada mora vrijediti
x[x M() hx, xi M(P)].
42
Elementima domene dodijelite proizvoljne oznake.
43
(i) M() = {o
1
, o
2
, o
3
}
(ii) M(=) = {ho
1
, o
1
i , ho
2
, o
2
i , ho
3
, o
3
i}
(iii) M(Iza) = {
o
2
, o
1
, ho
3
, o
1
i ,
o
3
, o
2
}
(iv) M(IsteV eli cine) = {ho1, o1i , ho2, o2i , ho3, o3i , ho1, o2i , ho1, o3i , ho2, o1i , ho2, o3i , ho3, o1i , ho3, o2i}
(v) M(Dodekaedar) = { o
2
}
(vi) M(Izmedju) = {
o2 , o1, o3
o2 , o3, o1
}
44
(i) Ne
(ii) Ne
(iii) Ne
(iv) V
(v) V
(vi) Ne
(vii) Ne
(viii) Ne
(ix) Ne
(x) V T
305
(a) [2#] xyR(x, y) ` xR(x, x),
45
(b) [2#] x(P(x) M(x)), x(S(x) M(x)) ` x(S(x) P(x)),
46
(c) [2#] x(P(x) yP(y)) ` x(P(x) yP(y)). Nadopunite
45
46
dokaz!
47
(c*) Osvr cu ci se na cinjenicu da smo u prethodnom dokazu pomo cu
negacije jedne re cenice, tj. x(P(x) yP(y)) dokazali
njezinu armaciju, tj. x(P(x) yP(y)) to moemo re ci o
zadovoljivosti i valjanosti svake me du njima?
48
47
48
x(P(x) yP(y)) je nezadovoljiva re cenica; x(P(x) yP(y)) je valjana.
Objanjenje. *(x(P(x) yP(y)) je nezadovoljiva)* Pretpostavimo da {R} ` R.
Trebamo dokazati da je R nezadovoljiva re cenica, a R valjana re cenica. Pretpostavimo da je R
zadovoljiva re cenica. Po deniciji zadovoljivosti, tada postoji struktura prvog reda M takva da
M R. Po teoremu pouzdanosti, ako {R} ` R, onda {R} R. Budu ci da lijeva strana
vrijedi po pretpostavci, vrijedi {R} R, tj. da je R posljedica prvog reda od R. Budu ci da je
R zadovoljiva, dodjelimo ime strukturi u kojoj je ta re cenica istinita M1 R. No po deniciji
posljedice prvog reda, tada M1 R. No po deniciji zadovoljavanja nije mogu ce da bude slu caj
da i M1 R i M1 R. Uspostavljena kontradikcija pokazuje da pod pretpostavkom
307
70. Intuitivno gledaju ci, re cenica Q predmeta koji zadovoljavaju uvjet A
zadovoljava uvjet B, ili Qx(A(x), B(x)) pokazuje da skup A (skup
predmeta koji zadovoljavaju A(x) u strukturi M) i skup B (skup predmeta
koji zadovoljavaju uvjet B(x) u strukturi M) ostvaruju neki odnos Q
49
.
(|a| ozna cava koliko clanova ima skup a, ozna cava njegovu "kantorovsku
veli cinu", njegov kardinalitet.)
(a) Koji kvantikatori odgovaraju sljede cim binarnim relacijama me du
skupovima? Svoje rjeenje iskaite odgovaraju com re cenicom u kojoj se
traeni kvantikator javlja. Na primjer, za A B upisali bismo Svi A
su B, a za |A B| = 1 upisali bismo To cno jedan A jest B. Zadane
su sljede ce relacije:
I. A B = ,
II. A B 6= ,
III.|A B| > |AB|.
50
(b) U ovom dijelu zadatka krenut cemo u spuprotnom smjeru. Odredite
relaciju koja odgovara kvantikatoru koji se javlja u zadanim
re cenicama!
I. Barem tri A su B.
II. Svi osim jednog A su B.
51
71. Nadopunite dokaz tvrdnje (*) s induktivnim korakom za slu caj konjunkcije.
U dokazu se moete posluiti sljede com lemom. [Lema] Neka je T formalno
konzistentan i formalno potpun skup re cenica i neka su R i S proizvoljne
re cenice,
T `
T
(R S) akko T `
T
R i T `
T
S.
[Tvrdnja] (*) Svaki formalno konzistentan, formalno potpun skup re cenica
je it-zadovoljiv
52
. [Dokaz] Neka je T formalno konzistentan, formalno
potpun skup. Denirajmo dodjeljivanje h istinitosnih vrijednosti za atomarne
re cenice na sljede ci na cin. Ako T `
T
A onda h(A) = >, a u protivnom
slu caju, neka je h(A) = . Onda je funkcija

h denirana za sve re cenice,
{R} ` R ne moe biti slu caj da je R zadovoljivo. *(x(P(x) yP(y)) je valjana)
Negacija nezadovoljive re cenice je valjana re cenica. Za svrhu vjebe, dokaite to.
49
Zato je prirodni na cin za interpretiranje generaliziranog kvantikatora onaj koji ga tretira kao
binarnu relaciju na M().
50
(i) (ii) (iii)Neki A su B.
(iv)Nijedan A nije B.
(v)Ve cina A je B.
51
(i) (ii) (iii)|A B| = 3
(iv)|AB| = 1 A B 6=
52
It-zadovoljiv zna ci zadovoljiv pod dodjeljivanjem istinitosnih vrijednosti.
bile one atomarne ili sloene. Naa tvrdnja tada glasi:
za svaku isf-u S,

h(S) = > akko T `
T
S
Za dokazati ovu tvrdnju, moramo se posluiti indukcijom. Osnovni korak:
Tvrdnja vrijedi za sve atomarne re cenice zbog na cina kako smo ovdje
denirali h (tj. istinitost se poklapa s dokazivo cu) i zbog denicije funkcije
h (tj. njezina vrijednost se podudara s vrijedno cu za h kod atomarnih

re cenica)... [Nastavite!]
53
72. Dokaite pouzdanost pravila = Elim nastavljaju ci donji dokaz! [Dokaz]
Pretpostavimo da n-ti korak derivira re cenicu P(b) putem primjene pravila
= Elim nad re cenicama P(a) i a = b koje se javljaju u koracima i i j. Neka
su A
1
, ..., A
n
.pretpostavke na snazi u koraku n. Pravila dokazivanja jam ce
da se pretpostavke za korake i i j nalaze me du pretpostavkama A
1
, ..., A
n
.
Po induktivnoj hipotezi koraci i i j posljedice su prvoga reda pretpostavki
na snazi u tim koracima. Moramo pokazati da je tada i P(b) posljedica
prvoga reda pretpostavki A
1
, ..., A
n
.. Za tu svrhu pretpostavimo da je
M proizvoljna struktura prvoga reda u kojoj je svaka re cenica A
1
, ..., A
n
istinita. Po induktivnoj hipotezi, (i) M P(a) i (ii) M a = b. Po deniciji
zadovoljavanja, iz (i) slijedi da ....[Nastavite!]
54
73. Prevedite re cenice To cno jedan student jest zaposlen i Ivica i Marica su
razli citi studenti na jezik logike prvog reda koriste ci predikate Z (za ...jest
zaposlen/a) i S (za ... jest student/ica) te individualne konstante i (za
Ivica) i m (za Marica)!
(a) Dokaite konkluziju Ako je Marica zaposlena, onda Ivica nije iz
premisa To cno jedan student jest zaposlen i Ivica i Marica su studenti
53
Induktivni korak: ako tvrdnja vrijedi za R i S, onda ona vrijedi i za re cenice koje nastaju na
osnovi pravila tvorbe, a u ovom posebnom slu caju - za konjunkciju: (R S). Trebamo potvrditi
da

h(R S) = > akko T `
T
(R S). Za samo ako dio, pretpostavimo

h(R S) = > Onda
po deniciji za

h:

h(R) = > i

h(S) = >. Po hipotezi indukcije, vrijedi i T `T R i T `T S.
No tada po lemi, T `
T
(R S), a upravo smo to htjeli dokazati. U suprotnom ako smjeru,
pretpostavimo T `
T
(R S). Tada po lemi T `
T
R i T `
T
S. Po hipotezi indukcije (istinitost
i dokazivost se poklapaju), tada vrijedi

h(R) = > i

h(S) = >. A po deniciji funkcije

h,
prethodno povla ci

h(R S) = > A to smo i htjeli dokazati.
54
Pretpostavimo da n-ti korak derivira re cenicu P(b) putem primjene pravila = Elim nad
re cenicama P(a) i a = b koje se javljaju u koracima i i j. Neka su A
1
, ..., A
n
.pretpostavke
na snazi u koraku n. Pravila dokazivanja jam ce da se pretpostavke za korake i i j nalaze
me du pretpostavkama A1, ..., An Po induktivnoj hipotezi koraci i i j posljedice su prvoga
reda pretpostavki na snazi u tim koracima. Moramo pokazati da je P(b) posljedica prvoga
reda pretpostavki A
1
, ..., A
n
.. Za tu svrhu pretpostavimo da je M proizvoljna struktura
prvoga reda u kojoj je svaka re cenica A1, ..., An istinita. Po induktivnoj hipotezi, M P(a)
i M a = b. Po deniciji zadovoljavanja, iz (i) slijedi da [[a]]
M
g
M(P), a iz (ii) slijedi

da

[[a]]
M
g
, [[b]]
M
g
M(=). Po deniciji strukture prvoga reda, za svaku M vrijedi

M(=) = {hx, xi | x M()}. Iz prethodnoga slijedi da [[a]]
M
g
= [[b]]
M
g
, pa zato po
nerazlu civosti identi cnog, [[b]]
M
g
M(P). Po deniciji zadovoljavanja, tada vriijedi M P(b).

Generaliziraju ci dobivamo da svaka struktura prvoga reda u kojoj su istinite sve pretpostavke koje
su na snazi u koracima u kojima se javljaju re cenice P(a) i a = b jest struktura u kojoj je istinita
re cenica P(b).
309
. Za izradu dokaza koristite "Fitch-format" prirodne dedukcije!
74. Ispitajte valjanost zadanih zaklju caka (argumenata) i navedite koji su
valjani a koji nisu! Izradite formalne dokaze za one koji jesu valjani! Za
nevaljane prona dite protuprimjer (bilo koritenjem predikata iz prirodnog
jezika, opisom strukture prvog reda, crtanjem Vennovih dijagrama ili
crtanjem streli cnih dijagrama)! [Zaklju cci (argumenti), zapisani su u
obliku premisa(e) ` konkluzija. Doputeno je koristiti samo pravila
za uvo denje, Intro i uklanjanje, Elim logi ckih simbola te dodatno
DeMorganov zakon za istinitosno-funkcionalne veznike (druge instance
pravila Taut Con i FO Con nisu doputene).]
(a) ` xy x 6= y,
(b) ` xy x = y,
(c) xR(x, x), xyz [(R(x, y) R(y, z)) R(x, z)] `
xy [R(x, y) R(y, x)],
(d) xR(x, x), xyz [(R(x, y) R(y, z)) R(x, z)] `
xy [R(x, y) R(y, x)],
(e) x[x x 6= x] , ab [a b x(x a x b)] ` ,
(f) x[x x 6= x] , ab [a b x(x a x b)] ` .
75. Zadan je jezik propozicijske logike L ciji rje cnik ne-logi ckih simbola sadri
to cno dva predikata G (u zna cenju ... je grad), i S (u zna cenju ...je
sjeverno od ... ), te dvije individualne konstante, a i b.
Neka je T skup re cenica {(S (a, a) S (b, b)), (G(a) S (a, b)), G(a)
G(b)}. Taj skup nije formalno potpun, to jest ne omogu cuje da se za svaku
re cenicu P jezika L dokae P ili dokae P. Nazovimo logi cki neovisnima
o T one re cenice koje su takve da pomo cu T ne moemo dokazati ni njih niti
njihove negacije.
(a) Poredajte abecednim redoslijedom predikata jednostavne (atomarne)
re cenice (to jest re cenice u kojima se osim predikata i individualnih
konstanti iz L ne javlja niti jedan logi cki simbol)! Pri sastavljanju
popisa potujte i abecedni redoslijed konstanata. Na primjer, atomarna
re cenica S (b, a) u popisu se mora na ci neposredno ispred atomarne
re cenice S (b, b). Abecedni popis jest:...
(b) Postupno izgradite formalno potpun skup T
za T na sljede ci na cin.
Postavite da T
0
= T. Ako jednostavna re cenica kojoj je mjesto na
abecednom popisu i + 1, jest logi cki neovisna o T
i
, dodajte ju skupu T
i
i tako dobiveni skup ozna cite s T
i+1
! Ako re cenica kojoj je mjesto na
abecednom popisu i + 1, nije logi cki neovisna o T
i
, postavite T
i+1
= T
i
!
Ako ima n re cenica na abecednome popisu, onda T
= T
n
. T
sadri
sljede ce re cenice: ...
(c) Koje istinitosno vrjednovanje cini skup T
zadovoljivim? U podzadatku
(a) ispod svake re cenice upiite > za istinito ili za neistinito!
(i) x[Dodekaedar(x) (Malen(x) Dodekaedar(x))]
(ii) xy x 6= y
(iii) xy[x 6= y IstiStupac(x, y)]
(iv) xyz[x 6= y Izmedju(x, y, z)]
(v) x[Tetraedar(x) Malen(x) y(Tetraedar(y) y = x)]
(vi) xy[(Ispred(x, y) Tetraedar(y)) Kocka(x)]
(vii) xy [IstiRed(x, y) IstiOblik(x, y)]
(viii) xy IstaV eli cina(x, y)
(a) [*] Procijenite istinitosnu vrijednost zadanih re cenica u svjetovima na
donjoj slici. [Peterokut predstavlja dodekaedar, kvadrat predstavlja
kocku, a trokut predstavlja tetraedar. Svi predikati imaju uobi cajeno
zna cenje za Tarski
0
s World. Mogu ca su samo tri oblika predmeta:
tetraedar, kocka, dodekaedar. Predikat Izmedju(x, y, z) zna ci x je
izme du y i z, te x, y i z lee u istom redu ili stupcu ili na istoj dijagonali.
Redovi su poloeni vodoravno a stupci okomito. Ispred(x, y) zna ci da
je x u retku koji ispod retka u kojem se nalazi y (ne nuno neposredno
ispod). Svi predmeti u Svijetu 1 i u Svijetu 2 su maleni.]
[*]
Svijet 1. Svijet 2.
(b) Re cenice (iii), (v) i (vi) iskaite to "prirodnije" u prirodnom jeziku!
(c) [*] Nalazite li me du zadanim re cenicama neke koje su logi cke
(analiti cke) istine ili su re cenice koje su istinite u bilo kojem Tarski
svijetu? Ako da, navedite ih!
(d) [Cjelovito rjeenje!] Koriste ci najmanji potrebni broj predmeta odredite
"svijet" u kojemu ce sve zadane re cenice biti istinite i prikaite ga u
tablici tako da u polju na kojem se nalazi neki predmet upiete skra ceni
opis njegove veli cine: m(alen), s(rednji), v(elik), i njegovoga oblika:
d(odekaedar), k(ocka), t(etraedar)! Na primjer, vk je skra ceni opis za
311
veliku kocku.
77. Ispitajte valjanost zadanih zaklju caka (argumenata) i navedite koji su
valjani a koji nisu! Izradite formalne dokaze za one koji jesu valjani! Za
nevaljane prona dite protuprimjer (bilo koritenjem predikata iz prirodnog
jezika, opisom strukture prvog reda, crtanjem Vennovih dijagrama ili
crtanjem streli cnih dijagrama)! [Zaklju cci (argumenti), zapisani su u
obliku premisa(e) ` konkluzija. Doputeno je koristiti samo pravila
za uvo denje, Intro i uklanjanje, Elim logi ckih simbola te dodatno
DeMorganov zakon za istinitosno-funkcionalne veznike (druge instance
pravila Taut Con i FO Con nisu doputene).]
(a) ` xy x 6= y,
(b) ` xy x = y,
(c) xR(x, x) ` xyR(x, y),
(d) xR(x, x) ` xyR(x, y),
(e) x[S(x) P(x)] ` x[P(x) S(x)],
(f) x[P(x) Q(x)] ` xP(x) xQ(x),
(g) xy x = y ` xy[(Kocka(x) Kocka(y)) x = y],
(h) x[(P(x) Q(x)) M(x)], x[S(x) M(x)] `
x[S(x) P(x) Q(x)].
78. [*] Struktura prvog reda M sve nelogi cke simbole tuma ci jednako kao i
svijet prikazan na donjoj slici. Na primjer, M(Kocka) = {o1}.
Kod to cnih tvrdnji upiite Da a kod neto cnih Ne!
(a) M(IstiStupac) M(IstiRed),
(b) M(=) M(IstiRed),
(c) M(6=) M(=),
(d) M(6=) M(=) = M(),
(e) M(IstiRed) M(IstiStupac) = M(=),
(f) M(IstiRed) = M(=),
(g) M(=) = M() M().
79. Koje svojstvo ne posjeduje logi cki sustav L ako vrijedi sljede ca tvrdnja
T 2
L
S i T `
L
S?
80. Dokaite zadanu tvrdnju!
Tvrdnja. Ako T |= S, onda T {S} ` . [Pomo c. Dokaz je izravan
(kondicionalni dokaz). Iskoristite jedan poznati teorem metateorije
logike prvoga reda da biste dobili T ` S. Zatim pokaite da vrijedi: ako
T ` S, onda T {S} ` .]
81. Donji dokaz nadopunite rije cima ili simbolima koji nedostaju na mjestima
gdje se nalazi oznaka [...n...]!
Dokaz. Neka se u koraku j javlja re cenica [...1...] dobivena primjenom pravila
Intro nad re cenicom P(a) koja se javlja u nekom ranijem koraku i.
Neka su A
1
, ..., A
n
pretpostavke na snazi u koraku i. Pravila gradnje
dokaza za Intro jam ce da se pretpostavke za korak j nalaze
me du pretpostavkama [...2...]. Primjenimo [...3...] dokaz i dokaimo
[...4...] korak: ako je svakom u koraku [...5...] koraka j slu caj da su
re cenice posljedice prvog reda pretpostavki koje su na snazi u koraku u
kojem su te re cenice izvedene, onda je i re cenica izvedena u korak
[...6...] posljedica prvog reda pretpostavki na snazi u tom koraku. Po
induktivnoj hipotezi, P(a) jest [...7...] pretpostavki na snazi u koraku
i. Moramo pokazati da je tada i xP(x) posljedica prvoga reda
pretpostavki A
1
, ..., A
n
. Za tu svrhu pretpostavimo da je M proizvoljna
[...8...] u kojoj je svaka re cenica A
1
, ..., A
n
istinita. Po [...9...] i
deniciji [...10...], P(a) je istinito u strukturi M. Prethodno moemo
iskazati druk cije kao: [[a]]
M
g
[...11...]. Budu ci da je a individualna
konstanta, vrijedi [[a]]
M
g
= [...12...]. Po deniciji strukture prvog reda,

M(a) M() i M() 6= . Zato, postoji neki predmet d = [...13...]
takav da dodjeljivanje [...14...] g
[a/d] zadovoljava ispravno sastavljenu

formulu [...15...] u strukturi M. Koriste ci deniciju zadovoljavanja u
strukturi, prethodno moemo iskazati druk cije kao [...16...]. Po deniciji
[...17...], dobivamo M |= xP(x). Budu ci je M proizvoljna struktura,
zaklju cujemo da svaka struktura prvog reda koja vericira re cenice
A
1
, ..., A
n
, vericira tako der i re cenicu xP(x). Zato je ona njihova
[...18...]. Dakle, pravilo Intro je [...19...].
27.1 Literatura za pripremu ispita 313
27.1 Literatura za pripremu ispita
27.1.1 Obavezna literatura
Barwise, Jon i Etchemendy, John (2000) Language, Proof and Logic. CSLI Pub-
lications. Center for the study of Language and Information Stanford University.
Seven Bridges Press. New YorkLondon.
Nagel, Ernest i Newman, James R. (2001) Gdelov dokaz. Zagreb: Kruzak
Novija lozoja matematike. (1987) priredio Zvonimir iki c. Beograd :
Nolit
27.1.2 Dopunska i izborna literatura
Boolos, George S. i Jeffrey, Richard C. (1989) Computability and Logic. Cam-
bridge University Press.
L.T.F. Gamut [J. van Benthem, J. Groenendijk, D. de Jongh, M. Stokof, H.
Verkuyl] (1991) Logic, Language and Meaning. Volume II: Intensional Logic
and Logical Grammar. The University of Chicago Press. Chicago-London.
Gdel, Kurt. O formalno neodlu civim stavcima Principia Mathematica i
srodnih sustava (u Nagel, Ernest i Newman, James R. (2001))
Jeffrey, Richard. Formal Logic: its Scope and Limits. (1989) McGraw-Hill
Book Company
Historija logike. (1970) uredio A. N. Prior. Zagreb: Naprijed
Kova c, Sre cko. Uvod u elementarnu logiku (skripta). (2002) Zagreb: Institut
za lozoju (http://list.zg.hr/~skovac/page3.html)
Kova c, Sre cko. Nacrt modalne logike (skripta). (2004) Zagreb: Institut za
lozoju (http://list.zg.hr/~skovac/Modalnahttp.pdf)
Quine, Willard Van Orman. Methods of Logic. (1978) London: Routledge &
Kegan Paul
ari c, Ljiljana. Kvantikacija u hrvatskome jeziku.(2002) Zagreb: Institut za
hrvtaski jezik i jezikoslovlje
vob, Goran. Frege: pojmovno pismo. (1992) Zagreb: Naprijed
Vukovi c, Mladen. Matemati cka logika I. (2000) Zagreb: PMF Matemati cki
odjel
Wittgenstein, Ludwig (1987) Tractatus Logico-Philosophicus. Sarajevo: V.Maslea

Skripta Logika

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Skripta Logika

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SIMBOLI

). Nadznak * ozna cava izraze kod kojih je veza sa stvarnim

, dubrovnik). U ontolokom okviru u kojemu su

(P2) scott = x(x je autor Waverleya)

Mnogi ce se sloiti da je gornji niz re cenica zadovoljiv.

Cetiri vana na cela odnosa identiteta:

S ako h(S) = >,

tako da za svaki i {1, .., n 1} h

Cini se da su najistaknutija svojstva Gentzenovih sistema prirodne

, a s pravilima za dobivamo logiku L

je konzervativan ako za bilo koje P

Cesta pogreka. Neki P su Q ne moemo prikazati kao x(P(x)

Cetiri su osnovna koraka s kvantikatorima, a u svakom paru jedan ide u suprot-

p iracionalan. ako uspijemo u tome, op ci

(P(a) P(b) a 6= b) (P(a) P(c) a 6= c))

(P(b) P(c) b 6= c))

[Nije slu caj da barem n...] x

Cista kategorijalna gramatika ima sljede ca cetiri obiljeja:

h(R) = > ili

h(R S) = > A to smo htjeli dokazati. Na sli can na cin dokazu-

zadovoljava P u M. U protivnom, P je lana u M.

je odgovaraju ce za ovu re cenicu. Po deniciji zadovoljavanja,

Mnogo paljivog rada bilo je potrebno da bi se pokazalo da se ovi pojmovi

11 ako je n paran broj,

2 ako se stroj x zaustavlja za argument y,

]. Po deniciji zadovoljavanja, tada je slu caj ili

] ili i jedno i drugo. Pretpostavimo (*) M

], tj. M P. Pod pretpostavkom

] ne moe biti slu caj. ve c mora biti slu caj da M S[g

], tj. (po deniciji

[x/d] zadovoljava isf-u yR(x, y) u M. Daljnje

[y/e] [x/d] zadovoljava isf-u R(x, y). Minimalno zadovoljavanje za-

[x/d] [y/f (d)]. Kada bismo imali funkci-

h (tj. njezina vrijednost se podudara s vrijedno cu za h kod atomarnih

M(P), a iz (ii) slijedi

M(=). Po deniciji strukture prvoga reda, za svaku M vrijedi

M(P). Po deniciji zadovoljavanja, tada vriijedi M P(b).

= [...12...]. Po deniciji strukture prvog reda,

[a/d] zadovoljava ispravno sastavljenu

You might also like