Pierre Bayle (roen u Carlatu, okolica Toulousa, 1647.-1706.

)
Vano djelo : ''Historijski i kritiki rjenik''
Bayle izraava opreku izmeu uma i vjere, oni nikada ne mogu biti u slaganju, jer je um u stanju
shvatiti samo konane sadraje, predmet uma je ovaj svijet; a predmet vjere je bog koji je
beskonaan i onostran. Bayle smatra kako se moramo opredijeliti ili za razum ili za vjeru.
Sve istine Bayle dijeli na istine vjere i istine uma. Cilj ovog razgraniavanja jest da se um
razgranii potpuno od vjere i svake objave, da bude nezavisan od pitanja vjere, koja je potisnuta
u nadosjetilno i nadzemaljsko.
Um je potpuni gospodar , jedini i vrhovni sudac svega na zemlji.
Za praktino djelovanje ovjeka moe biti mjerodavan samo on, sfera morala ne smije biti pod
odredbom crkve. ovjeku je dovoljan njegov vlastiti um- savjest. Bayleovo glavno djelo znaajno
je po svom povijesnom utjecaju, on je teoretski prethodnik prosvjetiteljstva, on je izrazio skepsu
u dotadanji poredak i ukazao na nemogudnost metafizike i krdanske dogmatike.

Montesquieu (roen u dvorcu kraj Bordeauxa, 1689.-1755.)
Djela: ''Perzijska pisma'' su ga uinila slavnim
''Duh zakona'', 1748. Izlazi u enevi
U Perzijskim pismima iznesena je kritika francuskog aristokratskog drutva. Misao vodilja jest da
su kulture relativne i da nema vjenog poretka u svijetu. Sve ovisi o volji ovjeka i okolnostima.
U ''Razmatranjima o uzrocima veliine i propasti starih Rimljana'' ispitao je opda naela o dravi;
za njega je evidentno da se sve deava ne po bojim zakonima, ved zbog realnih, prirodnih i
drutvenih faktora. Sve u svijetu ima svoj uzrok.
''Duh Zakona''
- Montesquieu postavlja svrhu u tome da pronae osnovu sveopdeg zakonodavstva, osnovu iz
koje de izvesti sve posebne zakone. To osnovno naelo mora biti u skladu s razumom, protivno
teologiji i teleologiji. Taj sveopdi osnov Montesquieu nalazi u prirodnim elementima koji ine
postojanje ljudskog drutva. ovjek je najprije prirodno bide; zakoni odgovaraju ustavu drave,
zatim geografskim uvjetima, klimi, dudoreu, obiajima, trgovini, religiji. Sve te elemente
Montesquieu naziva duhom zakona.
-pluralizam zakona (prema osebujnostima razliitih bida)
Izvor zakona vie nije bog, ved um. Montesquieu smatra da je ovjek prije drutva ivio u tzv.
''prirodnom stanju'' sam, kao pojedinac, i tek ugovorom stupa u dravu, odn. u drutvo= tu
pojedinac ulazi u meusobne odnose u raznim oblicima
Za Montesquieua je izvor svih prava i njihov subjekt uvijek osamljen pojedinac graanskog
drutva.
- on razlikuje prirodu vladavine od njena naela; u neposrednoj vezi s njima stoji i pojam
politike slobode, ona se ne sastoji u tome da se radi ono to se hode, ved da se ini ono to
zahtijeva zakon.
- nabrojivi faktore koji djeluju na oblikovanje zakona nekog naroda, on ih naziva ''opdi duh'':
ovo je bitan zakljuak, da opdi duh u raznih naroda djeluje raznovrsno, u nainu djelovanja
opdeg duha je temeljno naelo razumnog zakonodavstva.
Montesquieu zahtijeva vjersku snoljivost, jednakost svih vjera pred zakonom; rastavu crkve i
drave;
'' Sve na zemlji i na nebu treba da koristi graanskom blagostanju.''