PARABOLIKE PDJ

JEDNABA PROVOENJA TOPLINE

Promatrajmo strujanje topline u homogenom tapu duljine L. Ako je ) , ( t x u tempera-tura
tapa na udaljenosti x u trenutku t, jednadba za u glasi

0 t ; 0 za
2
2
> < <
c
c
=
c
c
L x
x
u
k
t
u
(2.27a)

Poetni raspored temperature

) 0 , (x u , L x < < 0 (2.27b)

je poetni uvjet koji je potrebno zadati. Osim toga, potrebno je zadati rubne uvjete tj.
temperaturu na krajevima tapa. Rubni se uvjeti zadaju u obliku


) ( ) , 0 (
0
t g t u = i ) ( ) , (
1
t g t L u = . (2.27c)

(2.27a)-(2.27c) je inicijalno rubni problem za jednabu provoenja.


























Slika 2.12a. Matematiki model i izgled rjeenja





Slika 2.12b. Karakterizacija rjeenja jednadbe provoenja topline:
(u primjeru su postavljeni periodiki rubni uvjeti; dolazi do disipacije rjeenja)




Slika 2.12c. Fizikalni model

Openito, jednadbu provoenja topline moemo zapisati u obliku
|
.
|

\
|
c
c
c
c
=
c
c
x
u
k
x t
u
.
Ovdje je k koeficijent toplinske vodljivosti. S obzirom na koeficijent k dobivamo razliite
diferencijalne jednadbe.

a) k = const. (homogeni zid)

2
2
x
u
k
t
u
c
c
=
c
c


b) ) (x k k = (nehomogena struktura zida)
( ) ( )
2
2
'
x
u
x k
x
u
x k
t
u
c
c
+
c
c
=
c
c


c) ) , ( u x k k =
( ) ,
|
.
|

\
|
c
c

c
c
=
c
c
x
u
u x k
x t
u
- nelinearna jednadba provoenja

Hlaenje 2D tijela:
( )
) (t problem n stacionara - 0
problem ran nestaciona -
, ,
=
|
|
.
|

\
|
c
c
c
c
+ |
.
|

\
|
c
c
c
c
|
|
.
|

\
|
c
c
c
c
+ |
.
|

\
|
c
c
c
c
=
c
c
=
y
u
k
y x
u
k
x
y
u
k
y x
u
k
x t
u
t y x u u
y x
y x

kBB
x
BB, kBB
y
BB - koeficijenti provoenja topline u x i y smjeru

Hlaenje 3D tijela:
( )
k k k k
z
u
y
u
x
u
k u k
t
u
t z y x u u
z y x
= = =
|
|
.
|

\
|
c
c
+
c
c
+
c
c
= A =
c
c
=
2
2
2
2
2
2
, , ,




NUMERIKO RJEAVANJE JEDNABE PROVOENJA U 1D



Traimo rjeenje problema (2.27a)-(2.27c). Prvi je korak diskretizacija numerike domene u
(x,t) ravnini. Pretpostavimo da je irina numerike mree u smjeru x jednaka x A , a da je
odabrani vremenski korak jednak t A . Primjer numerike mree prikazan je na Slici 2.13.
Vrijednosti u tokama mree koje su oznaene s kruiima potrebno je odrediti na osnovu
dane diferencijalne jednadbe, dok su vrijednosti u tokama oznaene s kriiima poznate iz
postavljenih poetnih i rubnih uvjeta.










Slika 2.13.

Uvedimo oznaku ) , ( t n x i u u
n
i
A A = .



x L 0
n=2
n=1
n=3
t
a) Eksplicitna shema

Parcijalne derivacije koje se pojavljuju u danoj PDJ, u svakoj toki mree aproksimiramo
pomou konanih razlika. Za aproksimaciju vremenske derivacije uzimamo
t
u u
t
u
n
i
n
i
t n t
A

~
c
c
+
A =
1
, (2.28)
dok prostornu derivaciju aproksimiramo s
( )
2
1 1
2
2
2
x
u u u
x
u
n
i
n
i
n
i
x i x
A
+
~
c
c
+
A =
. (2.29)

Uvrtavanjem izraza (2.28) i (2.29) u diferencijalnu jednadbu (2.27a) dobijemo
( )
( )
n
i
n
i
n
i
n
i
n
i
u u u k
x
t
u u
1 1
2
1
2
+
+
+
A
A
= (2.30)
Uvoenjem oznake
( )
k
x
t

A
A
=
2
, dobijemo eksplicitnu numeriku shemu oblika

1
1 1
(1 2 )
n n n n
i i i i
u u u u
+
+
= + + . (2.31)





Slika 2.14.


Opazimo da se kod dobivene sheme vrijednosti u nekom vremenskom trenutku odreuju na
osnovu vrijednosti dobivenih u prethodnom vremenskom koraku (Slika 2.14). Prednost
ovakve sheme je to to je vrlo jednostavna za raunanje, meutim shema je stabilna samo za
2
1
s . Intuitivno, to znai da se ne smijemo pomicati prebrzo u vremenu t, jer moemo
dobiti pogrena rjeenja.

Primjer 2.5. 1 x 0 za
2
2
s s
c
c
=
c
c
x
u
t
u

poetni uvjet : ( )
( )

s s
s s
=
0
2
1
1 2
2
1
x 0 za 2x
x,0 u
x za x

: uvjet rubni
( )
( )

=
> =
0 , 1
0 0 t 0, u
t u
t


i, n+1
i+1, n i-1, n i, n

Slika 2.15. Analitiko rjeenje
Analitiko rjeenje ovog problema moe se odrediti Fourierovom metodom. Rjeenje se moe
zapisati u obliku beskonanog reda. Kao aproksimativno rjeenje potom moemo uzeti samo
prvih nekoliko lanova reda
( )
2 2
2 2
2 2
1
9
8 1
, sin sin
2
8 1
sin sin3
9
n t
n
t t
n
u x t e n x
n
e x e x
t
t t
t
t
t
t t
t

=

=
| |
~
|
\ .

Uoimo da se koeficijenti reda smanjuju u zavisnosti o vremenu, to znai da dolazi do
disipacije rjeenja, te da se glatkoa rjeenja s vremenom poveava.

Numeriko rjeenje moemo odrediti koritenjem eksplicitne sheme. Rjeenje 'gradimo'
rekurzivno. Odabrana diskretizacija prikazana je na Slici 2.16.


Slika 2.16.






Rjeenja dobivena u odreenim tokama prikazana su u tablici.

x
t
rubni
uvjet
0
4
1

2
1

4
3

rubni
uvjet
1
poetni
uvjet
0
0 u =
2
1
u =

1 u =
2
1
u =

0 u =
10
1

0 u =
2
1
u =

10
6
u =

2
1
u =

0 u =
2
10
0 u =
2
1
u =

2
1
u =

2
1
u =

0 u =
3
10
. . .


Ako odaberemo npr.
10
1
t i
4
1
= A = Ax slijedi:
( )
2
1
10
16
16
1
10
1
2
> = =
A
A
=
x
t
.
Odredimo vrijednosti u tokama mree za tako definirane parametre.
( ) ( )
2
1
0
2
1
2 1 1 2 1
0
0
0
1
0 1
2 1
= + + = + + = u u u u
( ) ( ) sti nestabilno pojava
10
6
2
1
1 2 1
2
1
2 1
0
1
0
2
0
3
1
2
= + + = + + = u u u u
( ) ( )
2
1
1
2
1
2 1 0 2 1
0
2
0
3
0
4
1
3
= + + = + + = u u u u
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Moemo uoiti pojavu nestabilnosti (pojavljuju se oscilacije), jer je numerika shema
primijenjena za 2 / 1 > . U tablici prikazani rezultati za sluaj kada je 2 / 1 s su dobri
(Slika 2.17). Prema tome, moemo zakljuiti da je shema stabilna za s1/2. Moemo
zakljuiti da je za odabrani prostorni korak, potrebno odabrati takav vremenski korak t A kod
kojega e biti zadovoljen uvjet stabilnosti.


Slika 2. 17.
i, n
UUKomentar
Odaberimo 01 . 0 = Ax .
( ) ( )
0048 . 0 48 . 0 01 . 0 01 . 0 t
t 100
1 . 0
t
x
t
2 2
= = = A
A =
A
=
A
A
=


Ako je Ax=0.01 tada At mora biti 0.0048 (za =0.48) ili najvie 0.005 da bi shema bila
stabilna. Znai da emo u tom sluaju morati veoma smanjiti vremenski korak, pa e se
trajanje prorauna veoma poveati. Odgovarajui lijek je koritenje implicitne numerike
sheme.

b) Implicitna shema

Implicitna se shema razlikuje od eksplicitne samo u nainu aproksimacije prostorne
derivacije. Umjesto izraza (2.29), koristimo aproksimaciju
( )
2
1
1
1 1
1
2
2
2
x
u u u
x
u
n
i
n
i
n
i
x i x
A
+
~
c
c
+

+ +
+
A =
. (2.32)
Uvrtavanjem izraza (2.28) i (2.32) u diferencijalnu jednadbu dobijemo implicitnu
numeriku shemu

( )

. (2.33)

Uoimo da nam se na lijevoj strani jednadbe (2.33) pojavljuju nepoznanice. Dakle, na
svakom koraku zapravo dobijemo sustav linearnih jednadbi za nepoznate vrijednosti
1 1
2
1
1
, , ,
+ + + n
m
n n
u u u . Uzorak toaka koji je koriten kod aproksimacije vrijednosti
1 + n
i
u
prikazan je na slici.






Slika 2.18 .

Ono to je veoma znaajno je da je matrica koja pripada dobivenom sustavu dijagonalno
dominantna za svaki , iz ega slijedi da rjeenja sustava moemo odrediti za svaki . Nije
teko uoiti da je matrica trodijagonalna. Dakle, implicitna metoda je stabilna za svaki .

i, n+1 i+1, n+1 i-1, n+1

Slika 2.19.
1 . 0 x = A

Za t = 0 (poetni trenutak) poznata je vrijednost funkcije u(x,0):
( )
( )
( )
( )
( )
0
10
0
9
0
2
0
1
0
0
0 , 10
0 , 9
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
0 , 2
0 , 1
0 , 0
u t x u
u t x u
u t x u
u t x u
u t x u
= A A
= A A
= A A
= A A
= A A


Za t 1 t A =

Za toku ( ) 1 i ; t 1 , x 1 = A A :
( ) ( ) ( ) t g u u u u u u u A + = + = + +
0
0
1
1
2
1
1
0
1
1
2
1
1
1
0
2 1 2 1

Za toku ( ) 2 i ; t 1 , x 2 = A A :
( )
0
2
1
3
1
2
1
1
2 1 u u u u = + +

Za toku ( ) 3 i ; t 1 , x 3 = A A :
( )
0
3
1
4
1
3
1
2
2 11 u u u u = + +
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Za toku ( ) m i ; t 1 , x m = A A :
( )
0 1
1
1 1
1
2 1
m m m m
u u u u = + +
+


Ukupni sustav:

( ) ( )
( )
( ) ( ) t g u u u
u u u u
t g u u u
m m m
A + = + +
= + +
A + = +
1
0 1 1
1
0
2
1
3
1
2
1
1
0
0
1
1
2
1
1
2 1
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2 1
2 1





Matrini zapis numerike sheme u n-tom koraku:

1 n n n

+
= + A u u b

pri emu je
( )
( )
( )
( )
1 2 0 0
1 2 0
0
0 0
0
0 1 2
0 0 1 2

+ | |
|
+
|
|

|
|
|

|
+
|
|
+
\ .
A =

1
2
3
2
1
n
n
n
n
n
m
n
m
n
m
u
u
u
u
u
u

| |
|
|
|
|
=
|
|
|
|
|
\ .
u i
0
1
( )
0
0
0
0
( )
n
g n t
g n t
A | |
|
|
|
|
=
|
|
|
|
|
A
\ .
b .


A je trodijagonalna matrica to omoguuje jeftin postupak rjeavanja.




















Provoenje topline u 2d

Promatrajmo pravokutnu ravnu plou. S ) , , ( t y x u oznaimo temperaturu na ploi u toki
) , ( y x u proizvoljnom trenutku t. Diferencijalna jednadba koja vrijedi za funkciju
) , , ( t y x u u = glasi
|
|
.
|

\
|
c
c
+
c
c
=
c
c
2
2
2
2

y
u
x
u
k
t
u
. (2.34)

Da bi nali numeriko rjeenje ove diferencijalne jednadbe, potrebno je najprije diskretizirati
numeriku domenu. Pretpostavimo da je odabrani vremenski korak jednak t A , a da su
prostorni koraci jednaki x A odnosno y A .










Slika 2.20.

Aproksimacijom parcijalnih derivacija pomou metode konanih razlika u jednadbi (2.34),
dobiti emo odgovarajuu numeriku shemu.

Meutim, pojavljuju se sljedei problemi. Kao i kod jednadbe provoenja u jednodimen-
zionalnom sluaju, eksplicitna numerika shema je nestabilna.

S druge strane, implicitna numerika shema svoditi e se na rjeavanje sustava s K J
linearnih jednadbi (gdje je J+1 broj toaka u smjeru osi x, a K+1 broj toaka mree u smjeru
osi y Slika 2.20). Za vee domene, odnosno manje prostorne korake, dimenzije dobivenih
sustava e biti ogromne, odnosno odreivanje rjeenja veoma zahtjevno.

Stoga, se najee koristi tzv. ADI shema (alternating direction implicit scheme)

ADI shema rjeava 2d paraboliku jednadbu pomou trodijagonalnog sustava. Ideja je da se
u svakom vremenski intervalu t A provedu dva koraka metode.

1.korak:
2
2
x
u
c
c
se aproksimira s eksplicitnom, a
2
2
y
u
c
c
s implicitnom shemom
2. korak:
2
2
x
u
c
c
se aproksimira s implicitnom, a
2
2
x
u
c
c
s eksplicitnom shemom

x A

y A

x J+1 0
y
K+1
Oznaimo s t n y j x i u u
n
ij
A A A = , , ( ) vrijednost traenog rjeenja u toki mree u trenutku
t n t A = . Vrijednost u trenutku t n A + )
2
1
( oznaimo s
2 / 1 + n
ij
u .

1 korak:
|
|
.
|

\
|
A
+
+
A
+
=
A

+ +
+ +
+
2
2 / 1
1 ,
2 / 1 2 / 1
1 ,
2
, 1 , 1
2 / 1
) (
2
) (
2
2 /
y
u u u
x
u u u
k
t
u u
n
j i
n
ij
n
j i
n
j i
n
ij
n
j i
n
ij
n
ij
(2.35a)
2 korak:
|
|
.
|

\
|
A
+
+
A
+
=
A

+ +
+
+

+ +
+
+ +
2
2 / 1
1 ,
2 / 1 2 / 1
1 ,
2
1
, 1
1 1
, 1
2 / 1 1
) (
2
) (
2
2 /
y
u u u
x
u u u
k
t
u u
n
j i
n
ij
n
j i
n
j i
n
ij
n
j i
n
ij
n
ij
(2.35b)

Kada jednadbe (2.35a) i (2.35b) zapiemo za sve unutarnje toke numerike domene
dobijemo dva sustava jednadbi. Opazimo da su u jednadbama (2.35a) nepozanice sustava
vrijednosti
2 / 1
1 ,
2 / 1 2 / 1
1 ,
, ,
+

+ +
+
n
j i
n
ij
n
j i
u u u , a u jednadbama (2.35b) vrijednosti
1
, 1
1 1
, 1
, ,
+

+ +
+
n
j i
n
ij
n
j i
u u u .
Zapravo u svakom od koraka dobijemo sustav od JK jednadbi. Uoiti treba da su oba sustava
trodijagonalna, to znai da odreivanje rjeenja nee biti previe zahtjevno.

Pretpostavimo da je y x A = A i oznaimo
( ) ( )
2 2
y
t
k
x
t
k
A
A
=
A
A
= . Jednadbe (2.35a) i (2.35b)
moemo potom pisati u obliku
1. korak:
n
j i
n
ij
n
j i
n
j i
n
ij
n
j i
u u u u u u
, 1 , 1
2 / 1
1 ,
2 / 1 2 / 1
1 ,
) 1 ( 2 ) 1 ( 2
+
+
+
+ +

+ + = + + (2.36a)
2. korak:
2 / 1
1 ,
2 / 1 2 / 1
1 ,
1
, 1
1 1
, 1
) 1 ( 2 ) 1 ( 2
+
+
+ +

+
+
+ +

+ + = + +
n
j i
n
ij
n
j i
n
j i
n
ij
n
j i
u u u u u u (2.36b)
Gornje jednadbe treba dakle raspisati za sve unutarnje toke domene, a na rubovima treba
uvaiti rubne uvjete.



















HIPERBOLIKE PDJ


Hiperbolike parcijalne diferencijalne jednadbe koje se kod modeliranja fizikalnih pojava
najee pojavljuju su zapravo zakoni ouvanja. Openito se zakon ouvanja moe zapisati u
obliku
( ) 0
u
f u
t x
c c
+ =
c c
.

PRIMJER:
1. Neka je ( , ) x t = gustoa fluida. Jednadba ouvanja mase glasi
( ) 0 v
t x

c c
+ =
c c
,
pri emu je ( , ) v v x t = brzina gibanja fluida. To je npr. jednadba kojom se moe

VALNA JEDNABA PRVOG REDA

Promatrajmo najprije poetni problem
0
u u
c
t x
c c
+ =
c c
, za 0 t > i x < <
sa zadanim poetnim uvjetom
0
( , 0) ( ) u x u x = .

Traimo rjeenja dane jednadbe.