Nastanak Parryeve zbirke

Nastanak Parryeve zbirke

pria o Parryevoj zbirci poinje uljeto 1933. godine,
kada mladi Parry prvi put dolazi u Sandak;
pria ima i svoju prethistoriju: Parry od 1925. do 1928.
u Parizu slua predavanja Antoinea Meilleta, koji ga
nagovara da zaroni u ivu tradiciju usmenoga pjevanja;

Homerologija
ranih tridesetih Milman Parry je bio okupiran
odnosom izmeu tradicije i knjievnosti
(lore against literature);
brojne teorije o Homerovim i drugim velikim
svjetskim epovima mogu se ugrubo podijeliti
na analitike i unitaristike;


Homersko je pitanje postalo sinonim za rasprave o
autorstvu Homerovih djela i njihovoj vjerodostojnosti;
Friedrich Wolf, Prolegomena ad Homerum iz 1795;
Wolf obnavlja tezu o tome da se Homerovi epovi
sastoje od vie pjesama, ali ipak tvrdi da je vedi dio
Ilijade vjerojatno ispjevao samo jedan pjesnik;
Glavne su teorije:
Unitaristika teorija
Ilijada je jedinstveno djelo s opdim jedinstvom radnje; razlike u stilu
izmeu pojedinih dijelova Ilijade i Odiseje objanjavaju time da je
Ilijada nastala u pjesnikovim mlaim, a Odiseja u starijim
godinama.
Homersko pitanje
Analitika teorija (pluralisti)
Ilijada i Odiseja djela su vie autora;
Neounitaristi
Ilijada je Homerova, a Odiseja nije;
Teorija proirenja
Homer je razradio svojevrsnu Prailijadu manjega opsega, da bi to djelo
naraslo do dananjega opsega; zastupnik: Johann Gottfried Jakob
Hermann (1772. - 1848.)
Teorija o pjesmama
Ilijada se sastoji od esnaestak pojedinanih narodnih pjesama;
zastupnik: Karl Konrad Friedrich Wilhelm Lachmann (1793. - 1851.)
Teorija kompilacije
Ilijada sastoji od vie manjih epova; isprva je ta teorija vrijedila za
Odiseju, a kasnije je primijenjena i na Ilijadu; zastupnik: Johann
Wilhelm Adolf Kirchhoff (1826. - 1908.)

Nastanak Parryeve zbirke
godine 1897. Samuel Butler okirao je javnost
djelom Homer - Ko je ona bila? (Homer - Who
was she?) tvrdedi da je Ilijadu napisala ena;
tu su ideju kasnije razradili Robert Graves u
romanu Homerova ki (Homer's daughter) te
Andrew Dalby u svom djelu Ponovno otkrivanje
Homera (Rediscovering Homer)
Dalby razrauje tu teoriju govoredi kako je i
Ilijadu i Odiseju napisala ena.
Parryeva teza o Homerovim epovima: Ilijada i
Odiseja su usmeni epovi;
Nastanak Parryeve zbirke
Parryeva hipoteza je bila da ti epovi nisu bili
knjievni epovi, ved produkti stare grke
usmene tradicije;
on akcenat prebacuje sa sadraja na proces,
na in nastajanja tih epova;
u Parizu Parry upoznaje i Matiju Murka;

Susret sa Murkom
Dogodilo se jednu sedmicu ranije, dok sam branio moju doktorsku tezu na
Sorbonne, da je profesor Matija Murko sa Univerziteta u Pragu, drao niz predavanja u
Parizu, koja je kasnije objavio u knjizi "La posie populaire pique en Yougoslavie au
dbut du XXe sicle" (Epska narodna poezija u Jugoslaviji poetkom XX stoljeda). Vidio
sam plakat za ta predavanja, ali ne i neku vanost za mene. Meutim, profesor Murko
je, nesumnjivo na Meilletovu preporuku, bio prisutan na mojoj odbrani, a u to vrijeme
M. Meillet, kao lan moje komisije, uobiajenom lahkodom i jednostavnodu, ukazao je
na ovaj nedostatak u moje dvije knjige. Radovi profesora Murka, vie od bilo kojih
drugih, doveli su me do prouavanja usmene poezije kao takve i do junakih pjesama
Junih Slavena.
(Neobjavljeni spis Milmana Parrya u Milman Parry Collection of Oral Literature, koji se uva u
Harvardovoj Wiedener Library, citiran od strane A. B. Lorda u Pjeva pria / The Singer of
Tales)
Nastanak Parryeve zbirke
Matija Murko poznat kao Mathias
Murko (10 February, 1861 - 11 February,
1952), slovenaki naunik, poznat po
svome radu na epskoj tradiciji BiH;
Murko je bio student slavenske i njemake
filologije na Bekom univerzitetu; doktorirao je
1886., a zatim odlazi na postdoktorske studije u
Moskvu; od 1897. do 1902. predaje slavensku
filologiju na Bekom univerzitetu, od 1902. do
1917. na Univerzitetu u Grazu, a od 1917. do
1920. na Univerzitetu u Lepzigu; od 1920. do
1931. predaje na Charles University u Prague,
gdje i ivi sve do smrti 1952;
vedinu radova pie na njemakom i francuskom, to de
ostvariti jak utjecaj na M. Parrya, u vrijeme dok je radio na doktoratu na
Sorboni, kod mentora Antoinea Meilleta;
Tragom srpskohrvatske epike ("Tracing the Serbo-Croatian Epic
Literature", Zagreb, 1951).


Nastanak Parryeve zbirke
Parry prethodno upoznaje zbirke Vuka Karadida, Koste Hrmanna i
dvije knjige bonjake epike u izdanju Matice hrvatske; radovi
Matije Murka kao i spisi austrijskog etnografa Friedricha Kraussa,
posebno njegovi eseji Guslarenlieder i Von wunderbaren
Guslarengedaechtnis, u kojim je objanjeno kako je nepismen
guslar u stanju da ispjeva na hiljade i hiljade stihova;
ciljeve svoga odlaska u Jugoslaviju Parry iznosi u prvom izvjetaju iz
1933. godine ("Project for a Study of Jugoslavian Popular Oral
Poetry"):
dokazati hipotezu da su Homerovi epovi djela usmene knjievnosti a
ne pisane;
a dokazati ovu hipotezu bilo je mogude jedino na terenu, u ivoj
laboratoriji usmenoga pjevanja;
elio se, takoe, uvjeriti:
u kojoj mjeri usmeni pjesnik zavisi od tradicionalne
poezije (the traditional poetry as a whole);
u kojoj mjeri je pjesma stabilna u svakoj novoj izvedbi;
kako se pjesma mijenja kroz vrijeme na jednom
lokalitetu;
kako se mijenja putujudi kroz prostor;
u kojoj mjeri se krede kroz prostor;
u kojoj mjeri preuzeta graa se prerauje (kreira);
koji faktori odreuju kreativni in;
kakav je odnos historijskih dogaaja u pjesmama prema
aktuelnim dogaajima u stvarnosti;

moderna tehnologija omogudila mu je da epske pjevae snima u
prirodnom ambijentu; fonograf;
drugi put Parry odlazi u junu 1934. i ostaje sve do septembra 1935;
asistirali su mu Albert B. Lord, Nikola Vujnovid (pjeva iz Stoca), Ibro
Beda (guslar iz Hercegovine), Hamdija akovid i Ibrahim Hrustanovid
(dva mladida koji su mu pomogli u sakupljanju enskih pjesama u
Gacku), Ilja Kutuzov (ruski emigrant i folklorista);
u jednom svom izvjetaju Parry iznosi uvjerenje da de donijeti
natrag u Ameriku zbirku rukopisa i ploa koja je jedinstvena u
svijetu za prouavanje funkcionisanja i ivota cijele jedne usmene
narativne poezije;
Rezultate svojih zapaanja na terenu kao i primjena tih rezultata na
ispitivanje ostalih epskih poezija namjeravao je objaviti u posebnoj
knjizi The Singer of Tales = Pjeva pria;
za petnaest mjeseci skupili su vie od 12 500 tekstova,
uglavnom u pisanoj formi, i vie od 3 500 zvunih zapisa;
najbolje mjesto za pronalaenje pjevaa bila je 'turska kafana'
u vrijeme ramazana; tu upoznaje Begana Ljucu, koji ga vodi do
najpoznatijeg pjevaa Avde Meedovida;


od njega u sljededih nekoliko dana zabiljeili pjesme koje su
bile najdue i najbolje ta su oni ikad uli; neke su imale i po
petnaest ili esnaest hiljada stihova; I drugi pjevai su
dolazili, ali nijedan nije bio kao Avdo, na jugoslovenski
Homer!;
Parry je primijetio jednu injenicu: da najbolje pjesme
dolaze od muslimanskih pjevaa, ak i od onih koji su
bilingvalni (Salih Ugljanin je pjevao na bosanskom i
albanskom);
prvu objavljenu zbirku materijala ine tekstovi 32 pjesme
zabiljeene u Novom Pazaru od Saliha Ugljanina, Sulejmana
Fortida, Demaila Zogida, Sulejmana Makida i Alije
Fjuljanina;


ove tekstove, zajedno sa razgovorima sa pjevaima i prijevodom na
engleski, u dvije knjige zajedniki su objavili Harvardski univerzitet i
Srpska akademija nauka 1953. i 1954. godine;
U uvodu knjige objavljene 1953. citirane su rijei M. Parryja:
... Ova zbirka tekstova sauvanih usmenih predanjem nije
sakupljena sa namjerom da dobijemo jednu novu knjigu uz ved
postojede obimne zbirke ove poezije, ved radi dobijanja podataka
na osnovu kojih bi se mogli izvudi opdi zakljuci koji se mogu
primijeniti na cjelokupno usmeno pjesnitvo ... ... Ne samo to
moemo pratiti kako pjeva sastavlja rijei i reenice i stihove, ved
takoer i itave pasuse i teme, moemo vidjeti kako jedna cijela
pjesma ivi i prelazi od jednog ovjeka do drugog, s jedne generacije
na drugu, prelazi preko polja i planina, pa i preko granica jednog
jezika i, jo vie od toga, kako cijela usmena poezija ivi i umire.
Parry ubrzo po povratku u SAD gine (5. decembar 1935.);
zadadu daljeg rada na projektu preuzima Albert Bates Lord;
Albert B. Lord se vrada na Balkan ved 1937., u sjevernu Albaniju gdje
biljei oko 200 tekstova epskih pjesama;
Novi dolazak pada 1950. i 1951. u ista ona mjesta u kojima je bio sa
Parryem;
1958. i 1959. boravi u Bugarskoj, zanimajudi se za ire prostore
Balkana, od Jadranskog do Crnog mora;
od 1962. do 1967. u vie navrata dolazi sa Davidom Bynumom u
krajeve u koje je Parry prethodno istraivao;
rade sa pjevaima druge generacije, koji su uili od Parryevih
pjevaa; put pjesme s generacije na generaciju, s koljena na
koljeno;



nastaju brojni zapisi novih pjesama u Srbiji, BiH (Krajina) i Crnoj
Gori;
od 1963. do 1972. Lord i Bynum prave kopije svih drugih zbirki koje
su bile pohranjene u Zagrebu i Beogradu;
Milman Parry Collection of South Slavic Oral Tradition zbirka svih
zbirki;