I kad raspjevani zvuk zvona sa katedralskog tornja nadjaa i zaustavi bolnu pjesmu vjetra a aleje ponovo oive ivotom proljea Ja kliktau nestanku svome Tada draga sigurno vie neu morati ekati i po pola sata due, Sklonjen u sijenci fenjera, prokisao do koe, tvoj korak laki. Znam, tebi se nikada urilo nije A ja baksuz, ba u jesen se zaljubih Ali nije vano, ja evo kliem jer rekoe mi Iza svakog nestanka roenje nie Znam u prolosti jednoj No je odnijela dan Ali ipak ja ponekad elim vratiti dan Pjesma je sav ivot moj Pjesma smo mi, ja i ti kad kini dani prou ja nestat u uz zvona svud Pjevajte svi ja u sada pustit glas Al' pjesma ta nek vjeno ivi nestanak taj nek bude poziv moj za sve za jedan ivot nov Dan sa jutrom se raa Vjetar odnosi no Sunce nadanja budi ivot poinje nov Pjesma je sav ivot moj Pjesma smo mi, ja i ti kad kini dani prou ja nestat u uz zvona svud Pjevajte svi ja u sada pustit glas Al' pjesma ta nek vjeno ivi Nestanak taj nek bude poziv moj za sve za jedan ivot nov Pjevajte svi ja u sada pustit glas Al' pjesma ta nek vjeno ivi Nestanak taj nek bude poziv moj za sve za jedan ivot nov Nek pude poziv moj.... "Kada se kie i oluje stiale budu I kreket aba po blatnjavom putu bude utihao I kad raspjevani zvuk zvona sa katedralskog tornja nadjaa i zaustavi bolnu pjesmu vjetra a aleje ponovo oive ivotom proljea Ja kliktau nestanku svome"