Almanah 35-36

Na osnovu mi{ljenja Ministarstva kulture Republike Crne Gore
br. 03-780/2 od 3.7.2000. godine ~asopis je trajno oslobo|en

pla}anja poreza na promet

Podgorica, 2006.

Osniva~ i izdava~
UDRU@ENJE "ALMANAH" PODGORICA

Predsjednik
HUSEIN BA[I]

Urednik
[ERBO RASTODER

Redakcija:
HUSEIN BA[I], ZUVDIJA HOD@I], ATVIJA KEROVI],
MILIKA PAVLOVI], [ERBO RASTODER, ASIM DIZDAREVI],
SENAD GAÊVI], ESAD KOÂN, SULJO MUSTAFI]

Izvr{ni direktor
ATVIJA KEROVI]

Lektura:
ZUVDIJA HOD@I]
SULJO MUSTAFI]

Cijena broja 10

Korice
Kupola Husein-pa{ine dàmije u Pljevljima
Detalj minijature na margini Kur'ana u pljevaljskoj dàmiji

Likovni prilozi u ovom broju:
Belis Pojati}

ÂSOPIS ZA PROUÂVANJE, PREZENTACIJU I ZA[TITU
KULTURNO-ISTORIJSKE BA[TINE BO[NJAKA/MUSLIMANA

ISSN 0354-5342
Podgorica, 2006.

SADRAJ

Batina
Alija Dogovi, Tragovi nekih mitova, predanja i vjerovanja tur-
sko-mongolskih naroda iz predosmanskog perioda u tradiciji
Bonjaka ...............................................................................................

7
Dragana Kujovi, Radovi autora i prepisivaa na orijentalnim
jezicima iz Crne Gore (ili nastali u Crnoj Gori) .................................

21
Duica Minjovi, enidbe otmicom u epskoj narodnoj poeziji-
modelativnost teme (1) .........................................................................

29
Mesrur ai, Doprinos erif ef. aia alhamijado knjievnosti
novopazarskog sandaka .....................................................................

47
Raid Duri, Estetski i stilski sinkretizam i integralizam bosan-
ske, posebno bonjake knjievnosti.................................................

59
Halil Kala, Karakterne i mentalne osobine Bonjaka/Musli-
mana Crne Gore ..................................................................................

83
Redep Kijametovi, Perom kroz prolost (Godijevo) ................. 109
Demo Redematovi, Prava djeteta u islamu .............................. 113
Ramiz airovi, aljanske legende .............................................. 129

Istorija
Sait . aboti, Prilog kulturnoj istoriji Spuke kapetanije od
poetka XVIII vijeka do kraja prve polovine XIX vijeka ..................

141
Safet Bandovi, Balkanski muhadirski pokreti u istoriograf-
skom kaleidoskopu ...............................................................................

155
Redep krijelj, Bonjaki Mazgit - muhadirska oaza Bonjaka
na Kosovu .............................................................................................

193

Aktuelnosti
Olivera Injac, Shvatanje pojave terorizma i konteksta islama ...... 207
Semiha Kaar, Stanje ljudskih prava i sloboda u multietnikim
sredinama: Sandak (2000-2006) .......................................................

221
Semiha Kaar, Sandak i suoavanje s prolou .......................... 231
Nataa Kandi Jedan od 60 heroja magazina Time ................ 237
Tube za naknadu tete protiv Crne Gore ..................................... 239
Rezolucija (Addenda) Rijaseta Islamske zajednice BiH o tuma-
enju Islama .........................................................................................

241
Rezolucija Meihata IZ Crne Gore o tumaenju Islama ................. 245

Portreti
Belis Pojati .................................................................................... 249
ukrija Bakalovi ........................................................................... 251

Knjievnost
Nadija Rebronja, Kaligrafski zapisi .............................................. 257
Fatmir S. Bai, Poezija ................................................................... 261
Redep Nurovi, Poezija ................................................................ 271
Murat orovi, Poezija .................................................................. 275
Hajro Iki, Poezija .......................................................................... 277
Omer Turkovi, urumlija ............................................................ 281
Jovan Nikolaidis, Dolcigno i Dolcignea ........................................ 287

Prevodi
Gaetano Kamilo, Poezija ............................................................... 289

Dokumenti
Hamdija arkinovi, Ahd-nama Murata III stanovnicima Bara
iz 1575. godine .....................................................................................

305
Predrag Vuki, Nekoliko dokumenata o iseljavanju podgorikih
muslimana u Berane u toku 1910. i 1911.godine ................................

313
Jasmina Rastoder, Jedan izvjetaj o imovini vjerskih zajednica u
Starom Baru iz marta 1946. godine .....................................................

317

Prikazi
erbo Rastoder, Dr Dragana Kujovi, Tragovima orijentalno-
islamskog kulturnog nasljea u Crnoj Gori, Almanah, Podgorica,
2006, 160 ..............................................................................................

323
Adnan Preki, Husein-paina damija, Almanah, Podgorica,
2006, 236 ..............................................................................................

327
Ferid Muhi, Historija i istina: Antologijski prilog hermeneutici
bonjakih muhadira, povodom knjige Redepa krijelja, Muha-
dirska kriza i doseljavanje Bonjaka u Makedoniju (1875-1901) .....

329
Safet Bandovi, eki Radoni, Deportacija bosanskih izbjeg-
lica iz Crne Gore, izd. Fond za humanitarno pravo, Beograd 2005 ...

333
erbo Rastoder, Muharem Muratovi, Miris zaviaja, Iseljenici
iz Mrkojevia, NVO Mrkojevii, Bar, 2006, 245 ................................

339
Suljo Mustafi, Ethem Peroevi, Podrumijske iskre duha,
NVO "Mrkojevii", Bar 2006 .............................................................

343

Donatori ............................................................................................... 347

7
Batina

Alija DOGOVI

TRAGOVI NEKIH MITOVA, PREDANJA I VJEROVANJA
TURSKO-MONGOLSKIH NARODA IZ PREDOSMANSKOG
PERIODA U TRADICIJI BONJAKA

U naunoj literaturi (istorijskoj, knjievnoj, onomastikoj) potvrena
je teza o uticajima starih azijskih kultura na kulture i tradiciju balkanskih
naroda, i dalje na kulture stare Evrope. U ovom kontekstu, afirmativno je
indikativan odraz prototurskih i protomongolskih mitova, predanja, le-
gendi i vjerovanja, kao i poetskih oblika i poetske tradicije na kulture
balkanskih naroda, s osobitim sadrajima na usmenu tradiciju i kulturu
svih Bonjaka, a u alternaciji ove teme i njenom Kay words-u (Kljunim
rijeima) prvenstveno na Bonjake Kosova i Sandaka, i onih u jeziko-
geografskim kontaktima. U tom smjeru i cilju, tema ovoga rada su
zasvjedoeni tursko-mongolski uticaji, odnosno njihovi stari mitski slo-
jevi, u kulturi i usmenoj tradiciji kosovsko-sandakih Bonjaka, kao i
drugih njihovih balkanskih susjeda. Ovi se uticaji, i dalja kulturoloka
simbioza, uglavnom posmatraju kao istorijski refleksi iz vjekova i jo
mnogo prije Kosovskog boja (1389), koji se u dosadanjoj istoriografiji
uzimao kao formalni vremenski graninik za dolazak Turaka na
Balkan, odnosno u Evropu, to je nenauno, anahrono i subjektivno gle-
danje na ovu istorijsku tematiku. Tursko-mongolsko prisustvo i njihove
kulture evidentni su i u ranijoj tradiciji balkanskih naroda, a kod nekih i
osobito eksponentne i afirmativne, kao na primjer kod bonjakog sta-
novnitva u oblasti ar-planine (u kosovskom dijelu, makedonskom i
albanskom koje istorijski ini jedinstven etniko-kulturni i jeziki
korpus).
Najnovijim istorijsko-lingvistikim (paleoonomastikim) argumenti-
ma i istraivanjima u oblasti ovih naunih disciplina, potvruju se teze o
predosmanskom prisustvu brojnih prototurskih i prototatarskih plemena
na Balkanu, osobito u njegovom sredinom dijelu (Makedonija, Kosovo,
dijelovi Sandaka, jugoistona Srbija, Trakija, Podunavlje, dijelovi Ru-
munije i Bugarske...). Potvreno je prisustvo Kumana, Ujgura, Tatara,
Basmila (nedovoljno identifikovanih), Heftalita (Belih Huna), uan-
uana (Avara), Bugara sa Volge, Hazara, Ojrata (up. narodni izraz:
Orjatine jedan onaj koji se koristi snagom, koji osvaja), a hipotetino i
Alija Dogovi

8
Tuua i Kipaka.
1
U nedovoljno izuenim istorijskim i drugim pisanim
izvorima, kao i u toponomastici (vrlo stabilnim makro i mikro toponi-
mima), te u starim balkanskim antroponimskim sistemima zasvjedoeni
su tragovi ovih plemena na Balkanu, kao na primjer: Kumanovo (grad u
Makedoniji), Kumanovo (vei predio na Kosovu polju; nekada je ovdje
bilo selo tako nazvano po Kumanima koji su naseljeni za vrijeme
kralja Milutina, moda i ranije, kao plaeni vojnici), Kumanica (vei
potes kod Plava, u Crnoj Gori; prigradsko naselje vie jezera; po predanju
ovdje je ivio neki stari narod), Kumanika klisura (vei predio nie
Bijelog Polja, u Sandaku), Komina (predio i selo kod Pljevalja, u Crnoj
Gori; morfoloki lik najvjerovatnije dobijen vokalskom supstitucijom
u:o, kao i daljom vokalskom metatezom u finalnoj sekvenci), Komar-
nica (predio u Hercegovini; morfoloki lik s hipotetinom supstitucijom
vokala u:o), Komarani (vei predio nie Bijelog Polja), Kuman, x 3
(antroponimi, zabiljeeni u ikom natpisu, iz 13. stoljea); Sracin, x 2
(antroponimi, zabiljeeni u ikom natpisu iz 13. stoljea; hipotetian lik
dobijen metatezom i supstitucijom od Saracen // Saracin); Juruke gro-
bita (potesi sa starim grobljima na predjelima sela u oblasti ar-planine
na vie mjesta); Tatari, Tatarce (toponimi vrlo esti u onomastici na
predjelima oko June Morave, Timoka, Pinje u oblastima koje su u
doba Nemanjia bile u opoziciji prema hrianstvu i, u ono vrijeme 12.
i 13. vijek, afirmisalo se kao stanovnitvo bogumilske kulture i bogu-
milskog uenja, dakle one tradicije koja je nastajala u centralnoj Aziji,
kao manihejstvo dualistiko uenje, koje se irilo prema balkanskom
zapadu, tj. prema ar-planinskim oblastima, prema Sandaku i sjevernim
krajevima Crne Gore, prema Bosni i Hercegovini, ali i dalje prema za-
padu pravcima mediteranske Evrope.
2

Vrlo je karakteristino predanje o porijeklu dalekih predaka sta-
novnika Gore i upe, i onog drugog dijela u iroj oblasti ove planinske
zone. U ovom narodnom predanju uva se pretpostavka da su njihovi
preci doli u ove krajeve prolazei kroz Sjeverna vrata Balkana. Po
jednom drugom predanju, govori se da su doli iz Sirije ili preko Sirije,
te da su u selu Mlike kod Dragaa podigli onu staru damiju, moda
najstariju na Balkanu, mnogo prije Kosovskog boja (po tvrenju najsta-
rijih mjetana, ali i po zapisima o njenoj gradnji i kasnijoj adaptaciji,
natpisima na arapskom jeziku i pismu sagraena 1353, obnovljena

1
an-Pol Ru, Religija Turaka i Mongola, Izdavaka knjiarnica ZS, Sremski
Karlovci Novi Sad, 2002, 1-379.
2
Hakija Zorani, Prilog genezi Bonjaka i narodni kontinuitet Sandaka
dijela naroda Bosne i Hercegovine (Prilog etnogenezi Bonjaka Sandaka), Tutinski
zbornik 3, Tutin, 2003, 207-239.
Tragovi nekih mitova, predanja i vjerovanja tursko-mongolskih naroda...

9
1751. godine). Ovi najstariji goransko-upski preci kretali su se, navod-
no, preko Bugarske i Makedonije, gdje su se, kasnije, meu njih smje-
tala neka slovenska plemena, u vrijeme slabljenja Vizantije, nameui se
svojim jezikom i slovenskom mitolokom svijeu slovenskim mito-
vima i kultovima. Jedino je, u ovom smislu jezik slovenskih plemena bio
predominantan, dok su stari orijentalni kultovi i predanja ostali stabilni
ak i do dananjih dana.
U Dragau, u starom naselju Krakota, nalazi se turbe posveeno
Sari Saltiku, sa mezarom i orijentalnim sakralnim folklorom. Pripovi-
jedaju da je ovaj popularni junak uestvovao u boju na Kosovu, na strani
Turaka, da je tamo bio ranjen, te da se vratio u Krakote i tu umro. Kult
ovoga junaka je vrlo rairen u Gori, zatim oko akovice i Pei, gdje
takoe postoje turbeta posveena njemu. Vrlo je indikativan sadraj pre-
danja. Navodno, na dan Kosovske bitke, on je u Krakotu vijao ito na
gumnu, pa kada je uo zveket maeva, zgrabio je drvenu lopatu, za tren
odletio na Kosovo i tom lopatom pobio dumane. U Krakote je doletio
ranjen, sa slomljenom lopatom. Ovaj motiv o lopati u komparativnom je
odnosu sa tojagom bosansko-likog junaka Tala Budaline. Ovi motivi, u
epskoj tradiciji Bonjaka, orijentalnog su porijekla. Identifikovani su jo
od sumerskog Gilgamea, ali i kod nekih prototurskih i protomongolskih
junaka.
3
U balkansku usmenu tradiciju svakako su transformisani preko
staroturskih predanja i mitova o junacima osobite fizike i duhovne snage.
U kontekstu prototurskih i protomongolskih seoba, i prelaska nekih
njihovih grupacija na Balkan, sem potvrenih Kumana i Juruka, bilo je,
svakako, i drugih centralno-azijskih plemena iz korpusa altajske lingvi-
stike porodice. Meutim, o daljoj identifikaciji ovih plemena i tragova
njihove kulture na Balkanu (mitski elementi i kultovi, lingvistiki i
toponomastiki slojevi, usmena poetska tradicija) klju je u naunim
istraivanjima i aktivnostima. Dosadanja, naglaeno euforina i uskona-
cionalna, pseudonauna istorija mora biti revidirana i rastereena subjek-
tivnih teza i epskih hiperbola.
Mnoga azijska plemena, ili njihove grupacije, koje su stizale na
Balkan, utapale su se u sociokulture autohtonog balkanskog stanovnitva,
ili se dalje kretale po Evropi i nestajale sa istorijske pozornice po ve
poznatoj socioetnikoj i sociolingvistikoj metamorfozi.
Moe se pretpostaviti, da je staro ime Balkan (kao onomastiki sup-
strat) svojevrstan relikt, odnosno toponomastiki sloj iz predosmanskog
perioda i da su ovaj balkanski planinski sistem tako imenovala proto-
turska plemena koja su ovdje stizala mnogo ranije nego to se to do sada
mislilo.

3
an-Pol Ru, n.d.
Alija Dogovi

10
Tumaenje da ime ovih planina sadri odrednice koje znae med i
krv (bal kan) je narodna etimologija. Meutim, toponomastika struk-
tura Balkan u jeziku prototurskog plemena Tuua imala je znaenje
visok, uspravan, uspravan kamen
4
to je najblie semiotici imena
ovog planinskog reljefa. U ovom kontekstu moe biti i toponomastika
sintagma Koda Balkan ime najvieg vrha na sjevernom kraju ar-
planine, vie Prizrena; kao i ime sela Balotie vie Roaja, odnosno
formant Bal- u poetnoj poziciji ove toponimske strukture.U ovom
diskursu mogli bi se posmatrati i maarski antroponimi Bala, Bala, i sl.
Opreznom lingvistikom analizom, moe se posmatrati i albanski
naziv za planinu bjeshka (u toponimskoj sintagmi Bjeshka e Nemna).
Etimoloka pretpostavka morfolokom liku bjeshka moe se komparirati
sa ujgurskim Baj Ulgen odnosno u mnoinskoj strukturi Bajan
Khanghaj, a analogno ovome i u morfolokoj strukturi Bai Kl (Bajkal,
Bajkalsko jezero Veliko jezero // Bogato jezero).
5
Naravno, ovo je tema
za osobiti etimoloki oprez, a njen klju je u indoevropeistici i njenoj
protolingvistici, odnosno u metalingvistici.
Vrlo je indikativno, da je morfoloki lik Bjeshka (u naoj tran-
skripciji Bjeka) evidentan i kao ime planine u Poljskoj. O ovoj temi
napisano je vie radova, a neki su prezentirani kao saoptenja na kongre-
sima onomastiara i geografa bive jugoslovenske zajednice (v. Zbornik
VI jugoslovenske onomastike konferencije, SANU, Beograd, 1987).
Drugi lik sintagme Bjeshka e Nemna (derivati: Nemna, Nemen,
Nemun) moe imati morfoloko i semantiko praporijeklo u nekom od
centralno-azijskih (altajskih) mitova. U narodnoj tradiciji Bonjaka, i dru-
gih naroda koji gravitiraju Prokletijama, uva se vjerovanje da je Neman
neko zlo boanstvo, odnosno bog prokletstva. Otuda bi naziv Prokletije
(proklete planine) mogao biti kalk teonima Neman.
Tragovi prototurskih mitova, predanja, legendi i drugih oblika cen-
tralnoazijske protokulture u tradiciji Bonjaka, i drugih naroda na Bal-
kanu,vrlo su evidentni i prepoznatljivi. Postali su ak homogen sloj nji-
hove ukupne sociokulture osobito one literarno-usmene (mit, legenda,
bajka, folklor, obred, pagansko nasljee) i sociolingvistike (ono-
mastika, leksika, azijski paganski panteon, i sl.).
6

Jedan od vrlo stabilnih, i komparativnih, mitova je onaj o kultu
ognjita (kue, praga) u metaforinoj semiotici i porodinog inte-
griteta, koji je u prototurskoj zajednici bio temelj egzistencije, tradicije i

4
an-Pol Ru, n.d.
5
an-Pol Ru, n.d.
6
Alija Dogovi, Nam i um u knjigama Ragipa Sijaria, Udruenje bonjakih
pisaca u skandinavskim zemljama, Prizren, 2003, 1-124.

11
etnokulture, eksponentan je i kod Bonjaka u svim oblastima ivota i
usmene batine (u poetici, religiji, narodnoj retorici, lingvistici, etno-
sociologiji, zatim u latentnom folklornom politeizmu koji se temeljio na
prirodnim iskustvima i saznanjima).
7

Kod svih Bonjaka (a osobito onih u Gori i upi, na Kosovu), kult
ognjita je u sreditu narodnoga ivota, narodne tradicije i poetske
kreacije. Identinost egzistencijalnih sadraja ovoga kulta, kao kompo-
nenta protomitova afirmisana je u svim oblicima tursko-bonjakih vjero-
vanja i predanja, te obreda vezanih za promene u prirodi i profilaktine
radnje i sadraje formulisane u poetskom praiskustvu da u rijeima
lijeka ima.
8

Kult vatre je osobito mitologiziran i afirmativan u tradiciji i
folklornoj sociokulturi Bonjaka i refleks je centralnoazijskih kultova
(tursko-mongolskih, altajskih).
9

Kod Bonjaka su vrlo ive obredne manifestacije posveene kultu
vatre: paljenje lila i njihovo noenje kroz selo, preskakanje vatre s inici-
jacijom hrabrosti i fizike snage, potovanje i uvanje vatre (zapretanje
u pepio). U narodnoj tradiciji sauvane su mnoge klauze gnomske
semiotike, kao na primjer: Ne valja mokriti niti pljuvati u vatru, Ne
psuj vatru, Ne udaraj po vatri ili Dim, dim, karadim, tamo su ti vrata,
tamo ti je majka... Ne valja vatru loiti na sugrebnom i prljavom
mjestu. Vatrom se gone zli duhovi. Vatrom se, bacajui ugljevlje u
vodu i izgovarajui tajne rijei, lijee razne bolesti. Vatre se loe ispred
torova sa profilaktikom funkcijom. O kultu vatre u narodu postoje
stihovane strukture (brojalice, sintagme magijske semiotike). U kompa-
rativnom diskursu, ove usmene tvorevine rezultiraju iz starih azijskih
kultova i usmenog tursko-mongolskog folklora i politeistike tradicije.
Lunarni i solarni mit
10
u potpunosti je adekvatan u tradiciji Bo-
njaka sa onima u paleo tradiciji tursko-mongolskih naroda (Tuua,
Kipaka, Ujgura, Oguza, Sjungnua, Kumana, Digila, Heftalita, i
dr.). To je karakteristino ne samo za sloj paganskih vjerovanja, latentnih
u bonjakoj tradiciji, ve i za korpus bonjake lirike i epike, kao na
primjer u pjesmama: Djevojka je suncu govorila, Mjesec kara zvijezdu
Danicu, Sjaj mjesee do zore, i sl. Elementi ovoga mita prisutni su i u
leksikoj i sintaksikoj semiotici: djevojako lice je kao sunce // mjesec,
kao mlad mjesec, kao pun mjesec, djevojci iz oka sunce sija, suneva
majka prati sunce na put, ena nosi sunce pod pazuhom (dijete), sunce se

7
Alija Dogovi, n.d.
8
Alija Dogovi, n.d.
9
an Pol Ru, n.d.
10
an Pol Ru, n.d.
Alija Dogovi

12
raa svakog jutra, sunca mi (zakletva osobitog uvaavanja i uvjerenja),
Sunica (. ime; up. istoimenu linost u epu Osman I. Gundulia),
suncokret // sunogled (naziv biljke bionim), simboli sunca i mjeseca u
ornamentici orijentalnog porijekla i na predmetima narodne radinosti, i sl.
U Gori i upi na ar-planini, kult sunca je osobito izraen. Sunce
se ne smije psovati. Najvei je grijeh suncu opsovati majku. Naravno, u
ovom diskursu je i kult mjeseca. Kod Bonjaka se pjeva da je mjesec
fesi nakrivio da je on momak vragolan i sl.
Kosmogonija, i kultovi vezani za njen sistem, identini su kod
Bonjaka sa onim kod tursko-mongolskih plemena. Kultovi sunca, mje-
seca, zvijezda, izvori svijetlosti sve je u identinim oblicima zastuplje-
no i u tradiciji Bonjaka, sa specifinim karakteristikama kod Bonjaka u
oblasti ar-planine (u prirodnom ambijentu slinom altajskom). Kosmi-
ke sile i drugi kosmiki fenomeni zastupljeni su u bajkama i drugim
priama, epici i lirici, to potvruje da su uticaji poetsko-mitolokog
karaktera na bonjaku poetsku tradiciju bili fleksibilni i ostali stabilni do
dananjih vremena, privlani po svojim mitskim sadrajima, kao i po
poetskim strukturama (bajke, epovi; up. bonjake narodne pjesme i
prie, epove Avda Meedovia sa, na primjer, Knjigom Dede Korkuta,
Manassom, i dr.).
11

Svjetlost, i izvori svjetlosti, kao predmet kulta i religijskih shvatanja
Bonjaka imaju uzore u kosmogonijskim kultovima tursko-mongolskih
naroda. U mitovima ovih naroda nur kao kosmogonijski fenomen
12
ima
osobito znaenje u egzistenciji, to se odrazilo i na ukupnu tradiciju i
miljenja kulturu, vjerovanje, usmenu nadgradnju, dakle, na kolektivnu
usmenu tradiciju. Tako je i kod Bonjaka, ali i kod drugih balkanskih
naroda, to ukljuuje pretpostavku da su uticaji u prolosti bili vrlo snani
i da je centralnoazijska kultura proticala prema Balkanu kao mitski slo-
jevi, a mogli su ih donositi Kumani, Ujguri, Tatari i druga tursko-mon-
golska plemena.
Kult drveta je osobito stabilan i kod Bonjaka, posebno u visoko-
gorskim oblastima i rustikalnim sredinama, ali i u urbanim. Drvo se ne
smije posjei bez razloga, ne smije se lomiti (jer ono je ivo, vidi, uje,
osjea, od agresivne osobe povlai lie i grane), ne smije se ruiti (pso-
vati). Posebno se gaji kult prema drvetu na groblju, prema usamljenom
drvetu pored puta ili na brdu ono je obiljeeno, prema velikom dr-
vetu u umi jer u njemu ive duhovi, divovi, vile, due umrlih. Grane sa
ovoga drveta se ne nose kui jer ne valja, nee poslije beriet u
kuu. U upi i Gori, na ar-planini, osobito se njeguje kult prema tzv.

11
an Pol Ru, n.d.
12
an Pol Ru, n.d.

13
samodrvu (nominativ: samodrvo). Na atarima sela moe ih biti
vie. Po vrlo ivom predanju, u ovom drveu ive samovile, pirke,
kondolisi, razni umski duhovi. U usmenom folkloru upe i Gore (u
priama, bajkama, legendama) ova stara vjerovanja su zastupljena u veli-
koj mjeri. Mjetani ih i danas pripovijedaju i pokazuju mjesta gdje se
nalazi samodrvo. Hrabriji mjetani su tamo odlazili, da sluaju ta
vile ili kondolosi zbore, da uju prie o zakopanom blagu, da saznaju
neto o ljekovitom bilju, ili neto o umrlima. Obino su ti najhrabriji neki
obanin, neki putnik, neka ena (koja poslije postaje vidovita). Kao i kod
prototurskih i protomongolskih plemena,
13
tako i kod Bonjaka, drvo je
esto jedan od roditelja, najee majka. ena-drvo je rodila dijete, ili
odgajila (podnjivila) naputeno dijete, kao u prii kako je nastalo bo-
njako prezime Dupljak
14
(dijete naeno u duplji drveta), ili jo nejasnoj
prii o prezimenu Hrastoder. Vrlo esto e majka rei svojem djetetu
rodila te trenja. Za lijepu djevojku e se rei da ju je rodila rua.
Ovaj motiv nalazimo u bonjakom usmenom folkloru (prie, pjesme,
retorini oblici).
Mnoga drveta se smatraju svetim i njima se pripisuju natprirodne
moi (uticaj gornjeazijskog amanizma),
15
kao na primjer drijenu (ispod
drijena je uao onaj), boru i jeli (momak i djevojka su bor i jela),
jabuci, trenji, orahu, kleki, glogu (osobito) i sl. Jabuka, eftelija i
dunja su simboli ljubavi (est motiv u sevdalinkama). Drijen je simbol
zdravlja, glogom se tjeraju zli dusi od kue i stoke (potvreno kod Bo-
njaka u Gori). Drvo koje raa ne smije se posjei, niti psovati. Neke vrste
drveta imaju profilaktinu funkciju, pa se od njih prave amajlice koje
majke svojoj djeci uivaju u dijelove odjee (najee na lijevom ramenu
ili ispod pazuha, a esto i kao kianke na kapici). Ove amajlice ponekad
nose i odrasli.
U ovom kontekstu su i razne trave (ljekovite i arobne moi),
cvijee (sa razliitim simbolinim i obrednim funkcijama). Njime se
mogu neutralisati zle sile (zli duhovi), bolesti i maije, moe se uticati na
nekoga. Cvijee i trave se prinose i kao rtva (ostatak paganskog, ili
amanskog, vjerovanja). Travom se pele mame da se vrate u konicu.
Uz ovo, i rijeima: mat mato, mat mato... Trave se takoe uivaju djeci
u odjeu (kao talisman), protiv zlih oiju, i sl.
Kult vode je vrlo stabilan i viefunkcionalan kod svih Bonjaka, u
svim krajevima. Vodom se skidaju bolesti i razne ini. Voda se ne
zagauje, po vodi se ne udara prutom. Izvori, rijeke, esme, potoci su

13
an Pol Ru, n.d.
14
an Pol Ru, n.d.
15
an Pol Ru, n.d.
Alija Dogovi

14
mjesta gdje se sakupljaju ili ive mitoloka bia (dobroudna i zloudna),
voda je lijek (osobito ona iscijeena iz drveta ili trave). Cijeenjem vode
iz drveta mjeri se snaga. Voda se prinosi umrlima, ostavlja na skrovita
mjesta, u vodu se ui, vodi su posveene mnoge molitve. Kod izvora i
jezera, osobito onim u umi, ostavljaju se razni predmeti, dijelovi odjee,
arene krpice. Sve to ima magijsku funkciju.
Voda je motiv i sadraj raznih bajki i vjerovanja (kao u goransko-
upskim bajkama: Voden ovan, Usenj i Vatima, i dr.).
esme i izvori su hajrati. Bonjaci ih grade kao zadubine umrlima.
U Gori i upi na ar-planini, zabiljeili smo da su sve vode i izvori
ureeni (izgraene su esme i adrvani).
Izvori, esme i rijeke su motiv u pjesmama svih vrsta i oblika. Tu se
zainju sevdah i aik, tu egleniu djevojke.
Kod Bonjaka vrlo je izraen i kult zemlje. Ona se ne smije ruiti
(psovati). Ne smije se tui. U narodu postoji izraz: Ne udaraj motkom
// prutom po zemlji, umrijee ti majka. Ovaj mitoloki relikt refleks je iz
najstarijih vremena i vjerovanja o zemlji kao Majci Majci ivota, bo-
ginji zemlje (up. terakote Majka zemlje), i sl.).
Kod starih tursko-mongolskih naroda ena-zemlja je, u optem
mitolokom sistemu, bila jedan od sredinih kultova.
16
Kod Bonjaka,
kad neko umre, kae se Zemlja ide u zemlju. Zemlja se nosi u za-
veljaju, kao simbol zaviaja.
U Poibarju, kod sandakih Bonjaka, tokom onomastikih istrai-
vanja, zabiljeio sam da se dio zemljita koji se koristi kao gumno, ne
otuuje, ne prodaje. Ne otuuju se temelji starih (sruenih) kua, niti
jurtine (zajedniko seosko zemljite), niti putevi, izvori, vakufsko zemlji-
te, i sl. i sama leksema jurta (derivativ: jurtina) ima izvor u tursko-
mongolskom glosariju altajske lingvistike zone.
U pjesnitvu Bonjaka zemlja je zaviaj, majka, oevina, svetinja.
Ona je tema i motiv i usmene i pisane tradicije (poetike).
Kult puta (i putovanja) kod Bonjaka je afirmativno tursko-mon-
golskog porijekla.
17
Boanstvo puta je latentno. Javlja se i u iskazima
retorinog karaktera: Srean ti put, Hairli ti put, Neka te Bog //
Allah prati na putu, Bog te uvao na putu, Da se zdravo i dobro
vrati s puta. Za putovanje se sprema poseban hljeb (branjenik) putni
hljeb. Graditi put je sevap. Put je carski carski drum (kod Bonjaka
v. u djelima amila Sijaria i Ragipa Sijaria). Put je narodni. Voe
pokraj puta je svaije putnici mogu da ga beru. Sintagma put na putu
(vrlo esta u djelima Ragipa Sijaria) ima iri smisao metafora je,

16
an Pol Ru, n.d.
17
an Pol Ru, n.d.

15
mudrost, pretskazivanje... O putu i putovanjima postoje mnoge prie (baj-
ke i realistine prie), kao i o dogaajima na putovanjima. Put se nago-
vjetava u gatanjima i snovima. Na putu su rijeke, mostovi, savladive
prepreke, ardaci ni na nebu ni na zemlji, divovi, vile, zmajevi, orlovi...
Putevi i mostovi su zadubine (hajrati). Sakralni objekti (groblja, turbeta,
damije) su pokraj puta.
Putovi i putovanja esta su tema bonjake lirike i epike.
Mit o bijelom labudu
18
takoe je prepoznatljiv u usmenoj tradiciji
Bonjaka, onoj pripovijednoj i onoj u strukturama epskog i lirskog stiha
u literarnim sadrajima, metaforama i komparacijama, kao i drugim
vrstama stilema u bonjakoj poetici.
Kod tursko-mongolskih plemena ovaj mit je bio vrlo rasprostranjen i
popularan kod svih altajskih plemena i njihovih susjeda. ajkovski je
na tu temu napisao poznatu kompoziciju Labudovo jezero. Postojao je
i kult drugih ptica, to se odraavalo i na tradiciju Bonjaka, osobito onih
u oblasti ar-planine, ali i ostalih u korpusu poetike i onomastike, na
primjer u antroponimiji. Prilikom terenskih onomastikih istraivanja za
potrebe jedne akademije, zabiljeili smo ensko ime Guska (Plav, Gora
kod Dragaa), to moe biti zoonimska zamjena za ime Labudica. Za
djevojku se esto, u pjesmama, kae da ee kano labudica. Meutim,
apelativ guska u narodnoj retorici ima peorativno znaenje. Nekada je,
najvjerovatnije, imao profilaktinu funkciju.
Kod nekih balkanskih naroda postoje muka imena Labud, Golub,
Soko // Sokol, Orle // Orlo; enska imena Vrana, Tica; nadimci i hipo-
koristici Kreja, una, otka; prezimena Labudovi, Golubovi, Soko-
lovi, Orlovi, drale; ime konja dral (in). U ovim mitolokim antro-
polokim semantemama prepoznatljiva je profilaktina i komparativna
funkcija iz korpusa centrlanoazijskih vjerovanja (amanizam) kao
elementi religijskih sistema i starih kultova Gornje Azije.
19
U bonja-
kim narodnim pjesmama, kao apelativi u funkciji metafore i metonimije,
evidentne su zoonimske semanteme utva zlatokrila, soko, sokolove
oi, od sokola gnijezdo, i sl.
Takoe je, u porodinim odnosima, i kod Bonjaka prisutno pr-
venstvo glavne ene
20
u drutvenoj sredini (selo, pleme), i ranije u braku
sa vie ena (poligamija).
U bonjakoj poetskoj tradiciji, sem motiva o glavnoj eni, evi-
dentan je i motiv o djevojci-majci (nominativna sintagma djevojka-
majka), u istom retorinom kontekstu kao kod prototurskih i protomon-

18
an Pol Ru, n.d.
19
an Pol Ru, n.d.
20
an Pol Ru, n.d.
Alija Dogovi

16
golskih plemena.
21
Svakako, u bonjaku usmenu tradiciju ovi motivi
dospjeli su iz starih tursko-mongolskih mitova i predanja.
Kod starih tursko-mongolskih plemena bio je vrlo rairen kult o
Kamenu za kiu.
22
U oblasti Gore i upe, na ar-planini, zabiljeili smo
adekvatan objekat i lokalitet. To je vei kamen na istaknutom mjestu u selu
ili na predjelu sela koji mjetani nazivaju Plaen kamen. Saoptili su da
do ovog mjesta rodbina ispraa svoje pealbare kada odlaze daleko na
rad. Meutim, ovo mjesto sa kamenom vidikovcem je, u stvari, metafora
za Kamen za kiu, odnosno mjesto za molitvu. Odavde su se upuivale
molitve boanstvima za blagoslov i naklonost putnicima i radnicima, i
molbe za kiu kada ona ljeti due ne bi padala. Ponekad se na ovo mjesto
ili na vidno i isto mjesto ispred kue, iznosila sofra sa kaikama i drugim
priborom, pa se sa ovog mjesta upuivala molitva da kia padne ili da oluja
proe (zabiljeeno u selu Laholo, kod Bijelog Polja, u Sandaku).
Leksema plaen u sintagmi Plaen kamen ima mitsku semiotiku,
jer u Gori i upi za onoga koji plae kae se on ela (u ovom dijalektu
rijedak je infinitiv kao oblik konjugacije).
Kult o kamenu za kiu, kao dio mitolokog sistema, mogao je
svakako doi na Balkan vrlo davno sa Ujgurima, Tatarima, Kumanima i
drugim tursko-mongolskim plemenima, koja su na Balkan dolazila tokom
predosmanskog perioda, i mnogo ranije, to svjedoe neki arhitoponimi
i mitoloki relikti. Za ovaj diskurs vrlo je indikativan mikrotoponim
Bogaz evidentiran na vie mjesta na Balkanu, i to na pravcima moguih
kretanja starih tursko-mongolskih plemena. Ovaj toponimski lik zabilje-
en je dva puta kod Bijelog Polja, u Sandaku (jednom na predjelu sela
Laholo i jednom na predjelu sela Boljhanina). Evidentiran je i na predje-
lima srednje Rumunije. Toponimi sa bazom Bog- evidentirani su i u
oblasti Prokletija: Bogaje (selo kod Roaja), Boge (Bog, selo u Gornjoj
Rugovi), Bogajie (selo vie Plava), Bogda (predio na Prokletijama),
Bogievica (uma sjeveroistono od Plava), Bog, -a (planinska regija u
sjevernoj Albaniji). Karakteristino je da se svi ovi predjeli i naselja
nalaze u visokim umama i u istoj geografskoj zoni kojom su se kretala
vlako-arumunska plemena u ranom Srednjem vijeku, a sa njima moda i
neka, jo neidentifikovana, azijska grupacija. Ove toponimske strukture
moraju se posmatrati komparativno u kontekstu turskog, rumunsko-
vlakog i albanskog jezika (odnosno ilirskog supstrata; up. Staropersijsko
bog bogatstvo).
Sve se vie stabilizuje teza da je stanovnitvo u iroj oblasti ar-
planine porijeklom arumunsko (vlako), a mogue i etniki konglo-

21
an Pol Ru, n.d.
22
an Pol Ru, n.d.

17
merat sa Ujgurima i drugim prototurskim plemenima. Oni su se mogli
doseljavati na Balkan u vrijeme ranih seoba naroda, pa su sa sobom
donosili i svoje kultove, i svoje mitoloke sadraje, a tamo gdje su se
nastanjivali ostavljali su svoje tragove u onomastici (toponimiji i
antroponimiji). Ove pretpostavke se poklapaju sa predanjima da su dalji
preci arplaninske populacije dolazili na Balkan na tzv. sjeverna vrata,
ili preko Sirije, i dalje preko Trakije. Takoe, ovo bi se moglo dovesti u
vezu sa tezom o bogumilima (Manihejcima) u ijoj je tradiciji (kulturi,
religiji) bilo vjerovanja iz centralne Azije, odnosno Gornje Azije, s obzi-
rom da je manihejstvo tamo i nastalo i da se iz njega razvilo bogumilstvo
njihovo duolistiko uenje i njihova (bogumilska) vjera.
23

Veliki je broj znakova u oblasti ar-planine, Sandaka, Bosne i Her-
cegovine, te sjeverne Crne Gore, jugoistone i zapadne Srbije koji upu-
uju na bogumile i njihova stanita (humke, steci, toponimi, grobita,
sadraji u usmenoj kulturi i tradiciji pjesme, prie, predanja, leksika).
Obred uz Plaen kamen najouvaniji je sadraj i metonimija za kult
o Kamenu za kiu. U ovom kontekstu su svakako i obredni sadraji ojlije-
bojlije, dambalo, sredzima, pa ak i ona doda i obredni ceremonijal u-
ren koji u Gori i upi i danas imaju pagansku funkciju. U oblasti Gornje
Azije, kod tursko-mongolskih plemena, kult o junaku koji ubija zmaja
bio je vrlo rairen i utemeljen u mitolokoj svijesti i praksi. Mitoloka
pria o zmaju koji izlazi iz zemlje i penje se na nebo, prispela je sa
Dalekog istoka, proirila se do Anadolije, gdje ivi i danas. Po bektakim
predanjima, lino ga je Hadi Bekta istjerao iz peine i poslao na nebo...
esto se sukobljava sa ljudima i u toj borbi pobjeuje ga Hizir, simbol
proljea, koji bi se mogao vezati za altajska predanja, ali i za prie o
svetom oru. Anadolske legende, koje ga dovode u vezu s Plejadama i
priaju da ga je rodila kouta ili gazela, veoma su stare i bliske nekim
sibirskim temama: roen od biljojeda, zmaj se penje na nebo... i odlazi
pod oblake. Zatim se vraa na zemlju i zimu provodi u dubokim pei-
nama... A u proljee, u vidu oblaka, opet se uspinje do zenita...
24

U ovom kontekstu moe biti i goransko-upsko ensko ime uria,
kao i obredi vezani za Aliun, Mitrovdan (mitraistiki kult), i sl.
Ovi kultovi su, prolazei preko hrianske Vizantije, hristijanizirani
i osmiljeni kao ceremonijali o hrianskim svecima (neistorijskim lino-
stima) i stavljeni u funkciju hrianske ideologije. Tokom hristijanizacije
izmijenjeni su njihovi obredni sadraji. Meutim, kod Bonjaka, osobito
onih u Gori i upi, i danas su u staroj paganskoj funkciji, posveeni
prirodi i njenim promjenama tokom godine.

23
an Pol Ru, n.d.
24
an Pol Ru, n.d.
Alija Dogovi

18
Kult vuka (osobito sivog vuka) prisutan je i u tradiciji Bonjaka,
kao to je i u tradiciji tursko-mongolskih plemena. Iako se tretira kao
zvijer, prema vuku se gaji posebno potovanje, koje dosee iz gornjeazij-
skih mitolokih sistema. Vuk je progonitelj zlih demona (vjetica, a-
vola, bia koja donose bolesti i vremenske nepogode).
25
Kod Bonjaka
dijelovi vukovog tijela upotrebljavaju se kao talismani i amajlije (zub,
apa, eljust, rep kao tuf, kapa od vuje koe, ak i drugi dijelovi vuje
koe uz odjeu. Kroz vuju eljust provlae djecu koja su bolesna, koja
su uplaena od neega, koja ne govore... Leksema tuf (a) svakako je u
morfolokoj i semantikoj vezi sa prototurskom leksemom tug (uveni
tug otomanskih 'paa s devet repova' a upotrebljavali su ga i Huni, i pro-
to-Bugari kojima je papa, prilikom pokrtavanja, naredio da ga zamene
krstom.
26

Bonjaci na ar-planini ubijenog vuka nose kroz selo, pjevaju
vuarske pjesme, igraju oko njega, a itav ceremonijal ima paganski
karakter. Ovdje, i u mnogim drugim balkanskim krajevima vuka ne zovu
ovim imenom, ve kau: on, nepomenik, onaj kamen mu u usta, divina,
i sl. U Gori i upi, na ar-planini, vuarske pjesme su poseban folklor (o
ovom folklornom ceremonijalu pisala je Fehmija Murati u kosovskoj
reviji Alem tokom 2002/3. godine).
Junake i hrabre ljude, u tradiciji Bonjaka, uporeuju sa vukom. Vuk
je simbol borbe, hrabrosti, izdrljivosti, ponekad i naivnosti, ali nikad
lisijeg lukavstva.
27
Vuicu esto nazivaju kujom,
28
djecu vuiima.
Pripovijedaju da je neko dijete zadojila i podnjivila vuica, te da ono ima
neke osobine vuka (fizike i psihike vuje oi, vuje zube, ljutito je).
Osobito je rairen i kult medvjeda,
29
kao kod tursko-mongolskih
plemena. Kod Bonjaka se pripovijeda, da je neka medvjedica, u nekoj
peini podnjivila izgubljeno dijete.
U tradiciji Bonjaka prisutne su i druge zoonimske mitoloke se-
manteme iji se izvori prepoznaju u prototurskim i protomongolskim
mitolokim sistemima. U rustikalnim sredinama bilo je uobiajeno po-
stavljanje bikovih lobanja sa velikim rogovima na dovratnike torova, kao
i presjecanje mrtvoroenog jagnjeta ili jareta i zakopavanje njihovih dje-
lova sa obje strane vratnica (struge) torova. Svakako, ovaj mitoloki sup-
strat imao je pagansko-profilaktinu funkciju da zatiti stada, i kuu, od
zlih duhova. Ovaj mitoloki semantem bio je prisutan i u graevinarstvu.

25
an Pol Ru, n.d.
26
an Pol Ru, n.d.
27
an Pol Ru, n.d.
28
an Pol Ru, n.d.
29
an Pol Ru, n.d.

19
Na kue, staje i druge objekte postavljani su drveni rogovi sa istom
profilaktinom funkcijom.
Ove teme su, takoe, predmet bonjake retorike i tradicije.
Semantika lekseme bajrak i funkcija ovoga simbola kao heraldi-
nog znaka, ima ista znaenja kod tursko-mongolskih naroda i Bonjaka.
Bajrak je mogao nositi samo junak, ili odabrani pojedinac, kako je to i
danas kod Bonjaka.
30
Selo Donje Ljubinje, vie Prizrena, jo je nosilac
bajraka dobijenog davno od nekog sultana.
Uticaj tursko-mongolske tradicije i kultova odraavao se i u oblasti
antroponimije.
31
U prilog ovoj tezi idu jo vrlo frekventna imena: Din-
gis, Azar, Bajazit, Bejzat, Arzu (. ime), Bajkal (m. ime), Ural (m.
ime); i prezimena Tarani // Tarhani (tar han), Kurtii, Kurtagi,
Tatari, Tatarevi, Altaj, i sl. Imena i prezimena ovoga tipa osobito su
frekventna u antroponimskom sistemu Bonjaka Gore i upe, na ar-pla-
nini, ali i kod sandako-bosanskih Bonjaka. U prvim turskim popisima
(1455. godine, a i kasnije) u balkanskim antroponimskim sistemima, oso-
bito onim u Gori i upi, prepoznatljive su i stare tursko-mongolske imen-
ske strukture, koje su rezultat predosmanskih uticaja gornjeazijskih kul-
tura i tradicije.
U iskazu, zapisanom kod Bonjaka, da su prije Adema i Have bili
1001 Adem i Hava prepoznajemo stara orijentalna vjerovanja o duini
ljudskih civilizacija.
U znaenju lekseme kuvet (u tursko-mongolskom kutu),
32
u funk-
ciji mitskog miljenja, nalazimo stabilne reflekse i u bonjakoj tradiciji,
kao i u svakodnevnoj ivotnoj praksi.
Na bonjaku epiku, na epske pjesme i na epove Avda Mee-
dovia mogla je uticati i Knjiga Dede Korkuta, ali i druge epske struk-
ture tursko-mongolskog porijekla. Taj se uticaj osobito odraavao na
strukturu epskog pjesnitva, kompoziciju (duina epske strukture, isto-
rinost teme i detaljisanje tokom pjevanja, deskripcija, slikanje dogaaja i
junaka (njihovog porijekla, komparacije sa divovima i zmajevima), stil-
sko-jezika konkretnost, hiperbolisanje, opisi ljepote ena ili djevojaka
(komparacije sa suncem i mjesecom), viteka ast, neobino roenje
junaka i njegova mladost, opis oruja glavnog junaka i sl.
Mitoloki supstrati i njihova semiotika prepoznatljivi su i u fre-
kventno zastupljenoj leksici orijentalnog porijekla u jeziku Bonjaka,
u usmenoj i pisanoj literarnoj tradiciji.

30
an Pol Ru, n.d.
31
an Pol Ru, n.d.
32
an Pol Ru, n.d.
Alija Dogovi

20
U bogatoj bonjakoj tradiciji, evidentni su i drugi oblici mitova i
kultova koji su porijeklom iz prototurskog i protomongolskog mitolokog
sistema.

Selektivna literatura

1. an-Pol Ru, Religija Turaka i Mongola, Izdavaka knjiarnica
ZS, Sremski Karlovci Novi Sad, 2002, 1-379.
2. Hakija Zorani, Prilog geneze Bonjaka i narodni kontinuitet
Sandaka dijelova naroda Bosne i Hercegovine (Prilog etnogenezi
Bonjaka Sandaka), Tutinski zbornik 3, Tutin, 2003, 207-239.
3. Alija Dogovi, Nam i um u knjigama Ragipa Sijaria, Udruenje
bonjakih pisaca u skandinavskim zemljama, Prizren, 2003, 1-124.
4. H. S. Robinson i N. Vilson, Mitovi i legende svih naroda, IP
Rad, Beograd,1976, 1-414.
5. Bl Gangdhar Tilak, Arktika pradomovina veda, NIRO Knji-
evne novine, Beograd, 1987,1-403.
6. Mira Elijade, Istorija verovanja i religijskih ideja, I, II, III knji-
ga, Prosveta, Beograd, 1991.
7. Zdeslav Dukat, Homersko pitanje, Ljubljana, 1988, 1-299.

21

Dragana KUJOVI

RADOVI AUTORA I PREPISIVAA NA ORIJENTALNIM
JEZICIMA IZ CRNE GORE (ILI NASTALI U CRNOJ GORI)

Pisana rije u arapsko-islamskom i kasnije osmanskom drutvu nje-
govana je kao izraz specifinog kulturnog i estetskog standarda, prije
svega s potrebom preciznog biljeenja i tumaenja vjerske tradicije, pi-
sanja filolokih i etikih rasprava ili najrazliitijih antologija s ciljem
opteobrazovne edukacije italaca, svodei se vrlo esto na prireivanje
tradicionalnog materijala uz vrsti oslon na preanja dostignua. U
islamskoj umjetnosti kaligrafski oblikovano pismo i ukraavanje knjiga
predstavlja veoma prisutan umjetniki izraz. Figuralna ikonografija dru-
gih religija zamijenjena je pobonim natpisima u funkciji simbolinog
afirmisanja vjere, vrlo esto zbog obilja ukrasa teko itljivim.
Ljubav prema knjizi u islamskom drutvu srednjeg vijeka bila je veo-
ma rairena, knjigama se trgovalo i njihovo prepisivanje predstavljalo je
pristojan izvor prihoda. Nerijetko prepisivakom djelatanou bavili su se
ljudi koji su istovremeno bili i autori originalnih radova i posebnu cijenu
imali su prepisi obrazovanih i strunih ljudi. Tekstu je prethodila kuranska
formula Bi-smi llhi r-rahmni r-rahm (U ime Boga, milostivog, samilos-
nog). Na marginama su pisani komentari bilo samog autora prepisa bilo
preuzeti iz drugih djela. Mnogim damijama i obrazovnim ustanovama
imuni ili ueni vlasnici knjinog blaga zavjetavali su svoje knjige, ali
izloenost unitavanju i oteenjima zajedno sa drugim dobrima tokom rat-
nih razaranja i nepogoda, neodgovarajui odnos, ili bolje reeno neshvat-
ljivi nemar i ravnodunost sredine je nerijetko doprinio da dio tih dragocje-
nosti ili propadne i nestane ili, ak, dospije do novih vlasnika u udaljenim
dijelovima Evrope. U XV i XVI vijeku osnivaju se na ovim prostorima ori-
jentalne biblioteke u Bosni, Hercegovini, Srbiji, Makedoniji. Prepisiva-
njem knjiga, za razliku od drugih dijelova Evrope u koje su orijentalni
rukopisi stizali sa strane, bave se domai ljudi, mada je dio ovih prepisa
nastajao i u drugim prepisivakim centrima. Pored skromne knjievnosti na
maternjem jeziku u arapskoj grafiji (alhamijado knjievnost) i narodne
usmene knjievnosti, u pisanom izrazu prisutna su tri orijentalna jezika.
Arapski jezik bio jezik religije i nauke, na turskom je njegovana divanska
knjievnost, putopisi, epigrafika, dok je prefinjenom pjesnikom izrazu bio
namijenjen persijski jezik.
Dragana Kujovi
22
Na tlu nekadanje Jugoslavije, u arhivama, bibliotekama, muzejima,
damijama, tekijama, crkvama, katolikim i pravoslavnim manastirima
pohranjene su brojne knjige razliite sadrine i rukopisi pisani na arap-
skom, persijskom i turskom jeziku, meu kojima je najvei broj zva-
ninih dokumenata iz perioda osmanske vlasti. Meu pomenutim fondo-
vima svakako treba pomenuti orijentalni rukopisni fond Gazi-Husrev be-
gove biblioteke, arhiva Orijentalnog instituta u Sarajevu, Istorijskog
arhiva Sarajeva, Arhiva BiH, Nacionalne i Univerzitetske biblioteke BiH,
Muzeja grada Sarajeva, Muzeja stare pravoslavne crkve u Sarajevu, Va-
kufske direkcije i Vakufsko-mearifskog povjerenitva, fondovi katolikih
i pravoslavnih manastira na teritoriji Bosne i Hercegovine, Arhiva JAZU,
odnosno Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Arhiva
Hrvatske, Nacionalne i sveuiline biblioteke u Zagrebu, Dubrovakog
arhiva, Dravnog arhiva u Zadru, Arhiva Makedonije, Dravnog arhiva
Srbije, Arhiva SANU, Muzeja primenjene umetnosti i Istorijskog arhiva
Beograda i dr.
1
Graa koja postoji na teritoriji dananje Crne Gore, zbog
nesreenosti i nedovoljnih uvida, ostajala je dugo vremena uglavnom
izvan objavljenih pregleda ove grae. tampani katalozi pruaju nam
uglavnom ograniene uvide, budui da se postojee zbirke novim uvidi-
ma i otkriima jo uvijek uveavaju, dok jedan dio u privatnim biblio-
tekama ostaje i dalje nedostupan i mogua procjena i prezentovanje jav-
nosti ostaje u okvirima volje pojedinaca i raspoloivih sredstava za otkup
ovih zbirki. U vezi s tim, M. dralovi u svom iscrpnom pregledu islam-
skih manuskripata
2
koji se nalaze u bibliotekim i arhivskim fondovima
Bosne i Hercegovine napominje da zbog nedostupnosti jedan dio ruko-
pisa koji se nalazi kod privatnih lica, odnosno u damijama ili dervikim
tekijama, nije mogao biti ubiljeen. Od 27000 rukopisa, koji su u njego-
vom pregledu nabrojani, pregledano je i katalogizovano svega 4000.
Prema pisanju Hazima abanovia, Muhameda dralovia, Smaila
Balia i Enesa Pelidije
3
saznajemo da su u Crnoj Gori, posebno u Pljev-
ljima, bile brojne osobe koje su dale znaajan doprinos u javnom i kultur-

1
Olga Zirojevi, Pisani tragovi Osmanskog Carstva na tlu Jugoslavije, Zbor-
nik za oijentalne studije 1, SANU, Beograd 1992, 39-55, 41
2
World Survey of Islamic Manuscripts, Volume 1 (Bosnia-Herzegovina by
Muhamed Zdralovic, compiled 1991).- London: Al-Furqan Islamic Heritage Foun-
dation, 1992, pp. 87-110
3
Hazim abanovi, Knjievnost Muslimana Bosne i Hercegovine na orijental-
nim jezicima, Sarajevo 1973; Muhamed dralovi, Bosanskohercegovaki prepisi-
vai djela u arabikim rukopisima, knj. I, II, Sarajevo 1988; Smail Bali, Kultura
Bonjaka (Muslumanska komponenta), Wien 1973; Enes Pelidija, Prilog kulturnoj
istoriji pljevaljskog kraja, AGHB, XVII-XVIII, 1996, 233-239
Radovi autora i prepisivaa na orijentalnim jezicima iz Crne Gore...
23
nom ivotu prepisivakom djelatnou ili originalnim djelima na orijen-
talnim jezicima. Najprije se spominje Talidali Jahja, pjesnik iz XVI
vijeka. Bio je albanskog porijekla, ali je, navodno, roen u Pljevljima
4
.
iako postoji verzija po kojoj ovaj pjesnik uopte tu nije roen
5
. Pored
tubalice povodom ubistva princa Mustafe po kojoj je postao poznat,
napisao je, izmeu ostalog i Divan, koji je sauvan
6
. S poetka XIX
vijeka u Pljevljima je kao kadija slubovao i Salih Sidki ehaji-Mah-
mudkadi Sarajlija, koji je za vrijeme rada i boravka u Pljevljima napisao
rad Mama-i Slih Sidq (Zbirka zvaninih pisama i dokumenata), koji
uva dragocjene podatke koji se odnose na Pljevaljski kadiluk. Rukopis
se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu (autograf, br.
193)
7
. Meu prepisima iz Pljevalja u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u
Sarajevu pohranjen je i rukopis Tuhfat al-mulk (Rasprava o tumaenju
snova na turskom jeziku), koji je Salih Sidki prepisao dok je kao kadija
slubovao u Pljevljima (br. 7471,1/R 3397,1). Na turskom jeziku napisao
je rad Srbl reynin tuyn ve tenkl ve Beligrd qalasinin sret-i
istihlsi (Ustanak srpske raje i njeno potinjavanje i nain osloboenja
grada Beograda; autograf)
8
. Prema nekim ocjenama ovo djelo je znaajan
autorski rad na turskom jeziku i istie se da snaan patriotizam autora,
Bosanca po roenju i po svesti o svojoj pripadnosti i jasno izraeno
saznanje o izuzetnom poloaju Bosne i Bosanaca u okvirima Osmanskog
carstva daju ovom delu i iru kulturno-istorijsku vrednost
9
. Za bjelo-
poljski kraj vezuju se imena Osmana ehdi-efendije Akovalizade (Bjelo-
poljca), pisca, diplomate i bibliofila i njegovog sina ejha Ahmeda Ha-
tema Kadia Bjelopoljca, koji je pisao na arapskom, turskom i persijskom
jeziku. Stvarali su u XVIII vijeku. Osman ehdi sin je Mehmeda Salima
ef. Kadia iz Bijelog Polja. Spominje se kao divan-katib i ehaja u pratnji
Mehmed Emni-pae, koji je 1740.godine kao poslanik upuen u Rusiju.
U spomen na rano preminulog sina jedinca Ahmeda Hatema, kadije i
pisca, Osman ehdi je 1757. godine osnovao prvu javnu biblioteku u
Sarajevu u dvoritu Careve damije. U misiju u Rusiji je u rangu def-
terdara upuen iste godine i ova svoja iskustva je izloio u Sefretnmi,

4
M. Vasi, Gradovi pod turskom vlau, Istorija Crne Gore, III/1, 598-9.
5
Enes Pelidija, ibid, 234, prema D. Bojani Jadar u XVI i XVII veku (iz knjige
Jadar u prolosti, Loznica,129).
6
Ibid, 235.
7
Hazim abanovi, ibid, 554.
8
9
Duanka Bojani-Luka, Carigradski rukopis Mahmudkadievog Ustanka
srpske raje i Turskog vojnog pohoda na Srbiju 1813. Vesnik Vojnog muzeja u
Beogradu, 1970, 16.
Dragana Kujovi
24
putopisu koji predstavlja zanimljiv izvor istorijskih podataka. Iz Cari-
grada je, vrativi se iz Rusije dvije godine kasnije, poslao za biblioteku u
Sarajevu stotinu osamdeset rukopisa iz oblasti islamske knjievnosti.

Inae, stara zgrada ove biblioteke je 1912. godine poruena i knjige su
premjetene u Gazi Husrev-begovu biblioteku.
10
Ova biblioteka popunja-
vana je i poklonima drugih darodavaca
11
i sve knjige imaju peat koji je
posebno za ovu svrhu dao da se izradi Osman ehdi. Ploa sa tarihom o
vremenu podizanja biblioteke uzidana je, nakon ruenja biblioteke i pre-
mjetanja knjiga, u zid Gazi Husrev-begove biblioteke
12
. Pored nave-
denih djela napisao je i Divan, pohranjen u Sulejmaniji (Istanbul) pod
brojem 147. Sin Osmana ehdija Ahmed Hatem-ejh Kadi Akovalizade
pripadao je nakibendijskom dervikom redu, imao diplomu kaligrafa i
bio veoma obrazovan. Napisao je:
1. Divan, sastavljen od pjesama na arapskom, turskom i persijskom
jeziku,
2. spjev moralno-didaktikog karaktera na turskom jeziku
Manzmu, i
3. komentare: arh Multaq l-àbhur Ìbrhma Halabja, arh-i
Tuhfe-i hid (Komentar ahidijevom djelu), arhi Elfz-i kufr
(Komentar risali o bogohulnim rijeima) Badra Rada, arh al-Luma
al-yasra f 'ilm al-hisb (Komentar djelu Mala lua iz aritmetike)
13

Ahmada ibn Muhammada al-Fardja, arh Qasda al-àhlq (autograf)
(Komentar spjeva moralno-didaktikog karaktera)
14
.
Meu njegovim radovima zabiljeene je i zbirka predavanja iz razli-
itih oblasti pod naslovom al-Fawìd al-hatamiyya. U XVIII vijeku
spominje se i Ahmed sin Huseina al-Alam Podgorianin (Vikaevi),
koji je bio nastanjen u Sarajevu i napisao raspravu o arapskoj metrici s
komentarom
15
. Izvjesni Hasan-efendija, kadija, nastanjen u Podgorici,
napisao je u XVIII vijeku raspravu if` da` al-mitn f Muwiya ibn
àb Sufyn (rukopis je pohranjen u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u
okviru zbirke br. 1892/1160 pod brojem L. 139-147) na arapskom jeziku,
u kojoj pobija i kritikuje stavove nekih dervikih redova, isuvie privr-

10
Hazim abanovi, ibid, 487-488.
11
Hatida ar-Drnda, Neki legati Osman-ehdijine biblioteke, AGHB, knj.
XV-XVI, 1990, 243-256, 244.
12
Fehim Nametak, Vaniji legati u rukopisnom fondu Gazi Husrev-begove
biblioteke u Sarajevu, AGHB, XIII-XIV, 1987, 7-14, 9.
13
14
M. dralovi, Bosanskohercegovaki prepisivai djela u arabikim rukopi-
sima, knj. II, Sarajevo 1988, 144.
15
Smail Bali, ibid, 90.
25
enih halifi Aliji i njegovom potomstvu, zbog njihovih pretjeranih napada
na halifu Muaviju. Dervi Talidali, uenik hadi Muhameda, sarajev-
skog muftije u periodu 1789-90. godine, i Salih iz Nikia, stanovnik
medrese u Talidi, izmeu ostalih, sastavljai su Mame, zbornika
najrazliitijeg sadraja, koji se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci
pod brojem 3045/5390.
U prvim decenijama XVII vijeka prepisivakom djelatnou u Pljev-
ljima bavio se Husein, sin Osmana Talidalija. Prepisao je 1617. godine
talik pismom arh Marah al-àrwh (Komentar gramatike arapskog
jezika) Àhmada Dunquza. Ovaj prepis se uvao u Orijentalnom institutu
u Sarajevu (br. 372)
16
. U istoj ustanovi uvala se i gramatika al-
Muqaddima f at-tasrf (Uvod u morfologiju arapskog jezika)Izaddina
Abdalwahhba ibn Ìbrhma ibn Abdalwahhba az-Zunniya (br.
1164/1), prepis izvjesnog Redepa iz 1658. godine, pisan talik pis-
mom
17
. Prepisivakom djelatnou u Pljevljima bavio se krajem XVII i
poetkom XVIII vijeka i Abdulah, sin hadi Mustafe. On je autor prepisa
na arapskom jeziku, pisanog nashi pismom Nuzhat an-nazar arh
nuhbat al-fikr (Kratko djelo o teoriji hadisa s komentarom) ihbaddna
Àhmada Al ibn al-Haar al-Asqalnja
18
(prepisano 1692. godine).
Poetkom XVIII vijeka, tanije 1701
19
. godine prepisao je Tablwjev
spjev na arapskom jeziku o metonimiji s komentarom - Manzmat at-
Tablw f al-i-stira wa arhu-h. Iz ovog vremena potie i 6 njegovih
prepisa na arapskom jeziku iz iste oblasti, nastalih u Pljevljima i pohra-
njenih, kao i dva prethodno navedena, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci
u Sarajevu pod brojem 388/2-8/950, i to su:
1. arh ar-risla al-adudiyya f al-wad (Kraa rasprava o etimo-
logiji rijei u arapskom jeziku; autor komentara vjerovatno: Al Qu,
autor osnovnog teksta: Adudaddn Abdarahmn ibn Àhmad al-`),
2. ar-Risla al-wadiyya al-adudiyya (Rasprava o etimologiji rijei
Adudaddna Abdarahmna ibn Àhmada al-`ja),
3. Farìd al-fawìd li tahqq man al-i-stira (Rasprava o
upotrebi rijei u prenesenom znaenju koju je napisao Àb l-Qsim
Samarqand al-Layt i njen komentar autora ili vlasnika rukopisa Husayna
al-Ìsbaja as-Saryja),
4. arh al risla al-i-stira (Komentar rasprave o upotrebi rijei
u prenesenom znaenju autora Ismaddna Ìbrhma ibn Mahmda ibn
Arabha al-Ìsfarìnja),

16
M. dralovi, ibid, 40-41.
17
M.dralovi, ibid, 77.
18
Ibid, 100.
19
Ibidem.
Dragana Kujovi
26
5. Riyd at-tlibn f arh al-i-stid wa al-basmala (Rasprava o
tumaenju istiaze i besmele autora alladdna as-Suytja),
6. Hiya ala arh Ismaddn li rislat as-Samarqand f al-i-
stira (Glosa na Ismaddnov komentar Samarqandjeve rasprave o
upotrebi rijei u prenesenom znaenju, autor: Ìsml ibn H. Sinn as-
Siws).
Pljevaljski prepisivai krajem XVII i poetkom XVIII vijeka pre-
teno se bave prepisima djela iz erijatskog prava. Tako je Abdurahman,
sin Ahmedov, prepisao na arapskom jeziku:
1. al-Fatw al-adliyya (erijatske decizije na arapskom jeziku
Rasla ibn Sliha Aydnja; prepisano 1697. godine; rukopis se nalazi u
okviru Orijentalne zbirke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u
Zagrebu pod brojem 1013)
20
;
Abdulfetah, sin ejha Muhameda prepisao je 1700. godine dvije knjige:
1. Kitb al-hudd wa al-àhkm (Knjiga kazni i odluka ejha
Alja ibn Maddja a-ahwardja al-Bistmja na arapskom jeziku) i
2. Mala` al-qudt inda tarud al-bayyint (Djelo o postupku
erijatskog suda u sluajevima kontradiktornih odluka autora anama ibn
Muhammada al-Baddja na arapskom jeziku)
21

Ova dva gore navedena prepisa, prema raspoloivim podacima,
nalazila su se u Orijentalnom institutu pod brojem 741/1-2, iako Enes
Pelidija navodi da se drugi prepis nalazi pohranjen u Nacionalnoj
biblioteci u Kairu pod brojem 46
22
. Orijentalni institut u Sarajevu spo-
minje se i u vezi sa sljedeim prepisima nastalim u Pljevljima sredinom i
krajem XVIII vijeka:
1. Wiqyat ar-riwya f masìl al-hidya (udbenik, komentar djela
iz erijatskog prava na arapskom jeziku autora Burhnaddna Sadra a-
ara; prepisiva Husein Emin, sin mule Zekerijaha Talidaka; prepi-
sano 1733. godine, br. 1933)
23
;
2. al-Farìd (Djelo o nasljednom pravu na arapskom jeziku nepo-
znatog autora, prepisiva Ahmed, sin Mustafe; prepisano 1765. godine,
br. 4354)
24
;
3. arh talhs al-mifth f al-man wa al-bayn (Komentar djela iz
stilistike i retorike na arapskom jeziku autora Sadadna at-Taftaznja;
prepisiva Mustafa, sin Osmanov; prepisano 1780. godine, br. 1500)
25
;

20
Ibid, 102.
21
Ibid, 102-103.
22
Enes Pelidija, ibid, 237.
23
M.dralovi, ibid, 133-4.
24
Ibid, 193.
25
Ibid, 215.
27
4. Multaq al-àbhur (Prirunik iz erijatskog prava autora Ìbrh-
ma al-Halabja, prepisiva Ali, sin Saliha Temima iz Talide, prepisano
1794. godine, br. 3281)
26
.
Pored pomenutih, u Orijentalnom institutu u Sarajevu bio je po-
hranjen i prepis na turskom jeziku, pisan 1734. godine ta'liq pismom -
Zbornik fetvi i zbirka zakona sultana Sulejmana Àhmada ibn Muha-
mmada al-Imdja Àb Sada (prepisiva Jahja, sin Ibrahima iz
Talide, br. 1039
27
). Komentar na turskom jeziku hidjevom rjeniku
od anonimnog autora pod naslovom arh-i Tuhfe-i hid prepisao je
Mustafa Tamimzade iz Pljevalja 1788. godine i ovaj rukopis se nalazi u
Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem 4712/R-1407. U istoj
biblioteci pod brojem 2251/3571 nalazi se zbirka (Mama) teoloke i
moralno-didaktike sadrine koju je 1754. godine prepisao Sulejman, sin
Ejuba Havade, iz sela Cerovice u kadiluku Talida. Djelo o islamskom
vjerovanju al-Fiqh al-àkbar autora Numna ibn Tabita Àb Hanfe
prepisao je Monla Salih iz Pljevalja 1798. godine (rukopis se nalazi u
Gazi Husrev-begovoj biblioteci kao dio zbirke pod brojem 6843/R-4758).
U Podgorici je 1714. godine kadija Salih Saraji prepisao na arapskom
jeziku zbirku fetvi raznih muftija Fatw

(rukopis se nalazio u Orijental-
nom institutu u Sarajevu, br. 3274/1)
28
. Za Podgoricu se vezuje ime prepisi-
vaa Hasana, sina Saliha hadi Muhameda Podgorianina, koji je 1742. go-
dine prepisao djelo na arapskom jeziku iz erijatskog prava nepoznatog au-
tora (rukopis je pohranjen u okviru Orijentalne zbirke SANU, br. 22)
29
. Ta-
koe, prepisiva po imenu Bekir Huri prepisao je 1845. godine u Podgorici
komentar Birgivijevog djela na arapskom jeziku al-Muhammadiyya pod
naslovom arh at-tarqa al-Muhammadiyya autora Muhammada ibn
Mustafe al-Hdimja (rukopis se nalazi u Univerzitetskoj biblioteci u
Beogradu, pod RSO 41)
30
. U Bijelom Polju prepisao je 1794. godine
Mushaf mula Vejsil, sin Abdulaha hadi Ibrahima (rukopis se nalazio u
Orijentalnom intitutu u Sarajevu , br. 4530)
31
. Iz Plava potiu prepisivai:
1. Ahmed, sin mule Bega Plavizade (prepisao 1816. godine Sakk,
prirunik za pisanje i sastavljanje slubenih akata autora Numna
Tabbgzdea na turskom jeziku; rukopis je bio pohranjen u Orijentalnom
institutu u Sarajevu pod br. 36)
32

26
Ibid, 233.
27
Ibid, 134-5.
28
Ibid, 113.
29
Ibid, 145.
30
Ibid, 296.
31
Ibid, 235.
32
M.dralovi, ibid, 262.
Dragana Kujovi
28
2. Anonim iz Plava (prepisao Mushaf u Plavu 1844. godine; rukopis
se nalazi u Univerzitetskoj biblioteci u Beogradu pod br. 35188)
33

3. Osman Plaveli (prepisao komentar arapsko-turskog rjenika
Hediyye el-ihvn f erhi subha-i sibyn Muhammada Naba; prepisano
1861. godine u Plavu; rukopis se nalazi u Univerzitetskoj biblioteci u
Beogradu, pod RSO 20)
34
.
Hasan, sin Ademov, iz Nikia (an-Niqakaw) prepisao je 1809.
godine Tuhfat al-ihwn, komentar Birgivijevog djela al-Awmil al-
adda o agensima u sintaksi arapskog jezika. Ovaj rukopis je pohranjen
u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem 4186/R 4907. Djelo iz
gramatike arapskog jezika Tabsira at-tullb f ilm al-ìrb prepisao je
muftija Abdulatif ulbija iz Ulcinja (rukopis s peatom kolekcije pome-
nutog muftije nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem
4204, 1/R 5100, I)
Autori i prepisivai pomenuti u ovom radu ili potiu iz Crne Gore ili
su njihovi radovi nastajali na tom podruju. Do predoenih saznanja doli
smo na osnovu raspoloivih izvora, pregledom bibliotekih kataloga i,
koliko je bilo mogue, neposrednim uvidima u grau. Na alost, osvje-
doili smo se da se, sticajem nepovoljnih okolnosti ili moda usljed jo
uvijek nedovoljne prouenosti raspoloivog rukopisnog korpusa na
orijentalnim jezicima u Crnoj Gori, nijedan od nabrojanih rukopisa ne
nalazi u crnogorskim arhivskim ili bibliotekim fondovima. Ostaje nam
da se nadamo da e preostali dio ove grae, posebno onaj u privatnim
kolekcijama, biti korektno procijenjen, obraen i sauvan od predrasuda,
ili ravnodunog i nestrunog odnosa institucija i drutva uopte.

33
Ibid, 294.
34
Ibid, 310.

29

Duica MINJOVI

ENIDBE OTMICOM U EPSKOJ NARODNOJ POEZIJI
MODELATIVNOST TEME (I)
*

UVODNA RAZMATRANJA

U sagledavanju korpusa epskih narodnih pesama balkanskog pro-
stora, kao jednog od najproduktivnijih u pogledu batinjenja usmene knji-
evnosti, posebno se istie grupa pesama iji je zajedniki imenitelj
tema enidba otmicom. Tema enidbe otmicom vezuje se za junake e-
nidbe kao internacionalnu tematsku celinu, posebno izraenu u pesmama
srednjih vremena. Ova dominantna tema razvija se u deset siejnih mo-
dela: 1) Napad na svatove i pokuaj otmice devojke, 2) Otmica pre-
varom, 3) Otmica devojke silom, 4) Bekstvo u sporazumu s devojkom,
5) Dvoboj i rat zbog devojke, 6) Osloboenje i enidba, 7) enidba i
udaja silom, 8) Krvavi svatovi, 9) Zapostavljena ena bei protivniku
(prvom prosiocu), 10) Razno (Varia).
1
Modeli najee nisu u paratak-
sinom (nezavisnom) odnosu, ve su u odreenim sluajevima sinkre-
tini, odnosno, jedan od drugoga pozajmljuju neke elemente, bilo da je to
itav siejni podmodel, njegova narativna struktura ili fabularni element
(motiv).
2
Bitno je naglasiti i da svaki od deset navedenih siejnih modela
nije u svakom sluaju jednoznana struktura. Jednoznaan je onda kada
ne sadri podmodel, to je rei sluaj. Svoju vieznanost veina siejnih
modela postie uz pomo siejnih podmodela, koji modelu obezbeuju
status varijantnosti, kao i varijantnost meu modelima uopte.

*
Ovaj tekst je deo moje doktorske disertacije i njega, kao i celu disertaciju,
posveujem doc. dr Ivanu Nestorovu u ime snage i podrke koju mi u ivotu daruje.
1
Za navedenu klasifikaciju siejnih modela u okviru teme korieni su sledei
predloci: B. Krsti, Indeks motiva narodnih pesama balkanskih Slovena, Beo-
grad, 1984, M. Kleut, Ivan Senjanin u srpskohrvatskim usmenim pesmama, Novi
Sad, 1987, Epske pesme o hajducima i uskocima, prir. B. Suvajdi, Beograd,
2003, B. Suvajdi, Modeli junake enidbe u pesmama o hajducima i uskocima,
u: Knjievnost i jezik, LI, 3-4, Beograd, 2004, str. 329-351
2
M. Kleut, nav. del, str. 107
Duica Minjovi

30
Pregledno reeno, veina od deset navedenih siejnih modela egzi-
stira, osim u manjem broju sluajeva, uz pomo vie siejnih podmodela,
a podmodele ine narativna struktura i fabularni elementi (motivi) ime
se stvara tipologija pesme. Tipologija pesme je bitna koliko u odnosima
izmeu siejnih podmodela u okviru siejnog modela, toliko i u odno-
sima izmeu samih siejnih modela. Ono to ini zajedniki element u
tipologiji pesama jesu stabilna mesta, a ono to ih ini razliitim, i
obezbeuje im status varijantnosti, jesu varijabilna mesta.
Ovakva raznorodnost realizacije teme enidbe otmicom uslovljava
pojavu razliitih siejnih tokova pesama u kojima je posebno zanimljiva
pozicija mladoenje koja se formira kao pozicija aktivnog uesnika ili
pasivnog aktera oko koga se smeta niz drugih likova sa svojim tipo-
lokim funkcijama.
U razmatranju sveukupnosti epske narodne poezije balkanskih pro-
stora, jasno se izdvajaju dva sloja hrianski i muslimanski sloj epskih
narodnih pesama. Oba sloja u zapisima egzistiraju i autonomno, sa svo-
jim osobenostima, i homogeno, na podruju tematsko-siejnih i poeto-
lokih karakteristika. Tako se i korpus pesama u kojima dominira enidba
otmicom sree u epskim narodnim pesmama i hrianskog i musliman-
skog prosedea, zbog ega se istraivaki rad, vezano za temu o kojoj je
re, bazira na oba korpusa, a cilj je utvrivanje zajednikih elemenata koji
se pre svega tiu zakonitosti funkcionisanja epske narodne pesme, ime se
zadire u formulativnost, prototipologiju i tipologiju, kao i osobenosti hri-
anske i muslimanske epike uslovljene kulturnoistorijskom i socijalnom
stvarnou i realnou.
Na osnovu mausovog pregleda tema u muslimanskoj epici, tema
enidbe otmicom u epskoj narodnoj poeziji pre svega bi se mogla svr-
stati u petu grupu, Prosidbe, otmice, svatovi, a delimino i u etvrtu,
Zarobljavanje, ropstvo i oslobaanje zarobljenika
3
, zbog ega e u
sklopu daljih razmatranja mausova podela i biti koriena. Budui da se
tema ovog rada razmatra kroz funkcionisanje njenih siejnih modela koji
u sebi sadre u najveem broju sluajeva i podmodele, mausova podela
bie od koristi u razvrstavanju sva tri sloja teme, siejnog modela i
siejnog podmodela. Narativna struktura pesama Matiji Murku je poslu-
ila da ustanovi hercegovaki i krajiki tip pesama. Ova klasifikacija e
takoe kao dominantna biti koriena u daljoj analizi.
4

3
Alois Schmaus, Studije o krajiskoj epici, RAD JAZU, KNJ. 297, Zagreb,
1953, str. 110-115
4
M. Murko, Bericht uber eine Bereisung von Nordnjestbosni en und der
angerenzenden Gabiete von Kroatien und Dalmatien behufs Erforschung der
Voksepik der bosnichen Mohammedaner, Sitzungsber, Ak. NJien, phil. hist. Bd.
enidbe otmicom u epskoj narodnoj poeziji modelativnost teme (I)

31
Za realizaciju teme enidbe otmicom u epskoj narodnoj poeziji
korieni su sledei izvori: Vuk Stefanovi Karadi, Srpske narodne
pjesme (knjiga trea), Beograd, 1987, Sima Milutinovi Sarajlija (ubro),
Pjevanija crnogorska i hercegovaka, Niki, 1990, Erlangenski ruko-
pis -Zbornik srpskohrvatskih narodnih pesama, Niki, 1987, Valtazar
Bogii, Narodne pjesme iz starijih, najvie primorskih zapisa (knjiga
prva), Beograd, 1878, Luka Marjanovi, Junake pjesme (mihamedov-
ske), III, IV, Zagreb, 1898, Kosta Horman, Narodne pjesme muslimana
BiH, Sarajevo, 1987.

OSLOBOENJE I ENIDBA

Siejni model osloboenja i enidbe realizuje se u tri siejna
podmodela.
Prvi siejni podmodel zasniva se na tome da junak izbavlja devojku
iz ropstva lukavstvom ili borbom i eni se njom. Dominantni fabularni
element (motiv) jeste elja i pokuaj mladia da se oeni devojkom druge
vere. U okviru ovog siejnog modela izdvajaju se njegovi stabilni i
varijabilni elementi.

Stabilni elementi

Kao prvi stabilan element, to je i dominantan motiv, izdvaja se
elja i pokuaj mladia da se oeni devojkom druge vere. Ovaj element
vidi se u pesmama Dudeva svadba (Pjevanija, 106), Hrnjica Halil i Ko-
tarac Ilija (Herman II, 53), Ahmed Baagi (Herman II, 67), Lejla Bla-
evia (Herman II, 69).
5
U Pjevaniji, pesma br. 106, erka Duke Lorin-
skoga dopada u tursko ropstvo i njome eli da se oeni carevi Mujo. U
Hermanovim pesmama br. 53, 67 i 69 muslimanskim devojkama ele da
se oene hrianski mladii. U pesmi br. 53 Hermanove zbirke erkom
Hajdar-bega eli da se oeni Kotarac Ilija, u pesmi br. 67 Naki-kapetan

173, 3, Abh, Njien 1913, str. 12. I drugi autori bavili su se klasifikacijama pre svega
muslimanske epske narodne poezije, a kao osnov razliitih klasifikacija uzimali su
razliite kriterijume. I kriterijumi i klasifikacije mogu biti od koristi. Junake pje-
sme (muhamedovske), knj. III, uredio dr Luka Marjanovi, Zagreb, 1898, str.
XXXIV, Djenana Buturovi, Studija o Hormanovoj zbirci muslimanskih narodnih
pjesama, Sarajevo, 1976, str. 74-82
5
Sima Milutinovi Sarajlija, Pjevanija crnogorska i hercegovaka, Niki,
1990, (u tekstu Pjevanija), Kosta Horman, Narodne pjesme muslimana BiH, I, II,
priredila Djenana Buturovi, Sarajevo 1987, (u tekstu Herman).
Duica Minjovi

32
za izabranicu svoga srca bira Zlatu, erku gatakog dizdara, a u pesmi br.
69 Ivan Senjanin za sebe otima Lejlu Blaevia.
Verziju u Pjevaniji ispevao je hrianski pesnik-peva, tako da su
sve simpatije na strani hrianske devojke i njenih branilaca koji konfe-
sionalno pripadaju hrianskom zakonu. U pesmama Hermanove zbirke
pesnik-peva je na strani zarobljene muslimanske devojke kao i njenih
branilaca koji pripadaju islamskoj veri i zakonu. U inicijalnoj pozicji u
prosioca druge vere u hrianskoj verziji nalazi se muslimanski junak, a u
muslimanskoj verziji hrianski junaci. Kako se pesme siejno razvijaju,
u sva etiri sluaja biva da inicijalna pozicija junaka napadaa prerasta
u finalnu poziciju junaka gubitnika.
Drugi stabilan element u ovom korpusu pesama jeste nain pozi-
vanja pomagaa. Osim u Sluaju pesme iz Milutinovieve zbirke, u svim
drugim sluajevima izostaje slanje knjiga pisama. U pesmi Dudeva
svadba kod Milutinovia, erka Duke Lorinskoga na tri strane alje knji-
gu pismo kako bi za sebe izmolila spas. I njen spasilac, dud Mletaki,
alje knjige pisma da bi dobio pomo u spasavanju erke Duke Lorin-
skoga. U pesmama Hermanove zbirke, Hrnjica Halil i Kotarac Ilija,
Ahmed Baagi, Lejla Blaevia, spasioci pomagai se gotovo samoini-
cijativno javljaju, to proistie iz njihovih rodbinskih i pobratimskih od-
nosa, jer se u epskoj narodnoj poeziji pobratimstvo shvata kao ast, i vrlo
je slino rodbinskiim odnosima.
Kao trei stabilan element u prvom siejnom podmodelu treba iz-
dvojiti stav devojke prema otmiaru prosiocu druge vere. U sve etiri
pesme, i u onoj iz Pjevanije i u onima iz Hermanove zbirke, nema pozi-
tivnog stava devojke prema mladiu druge vere. erka Duke Lorinskoga
ne eli da promeni veru i da se uda za carevia Muju. Isti stav ispoljavaju
i erka Hajdar-bega prema Iliji Kotarcu (Herman, 53), Zlatija prema
Naki-kapetanu (Herman, 67) i Lejla Blaevia prema Ivanu Senjaninu
(Herman, 69).
etvrti stabilni element koji se namee i u hrianskoj i u musli-
manskim pesmama ovog siejnog modela jeste uloga porodice. erka
Duke Lorinskoga za pomo se najpre obraa porodici (ocu i brai), dud
Mletaki takoe trai i dobija pomo od porodice, Ilija Kotarac udara na
dvore, centar porodinog okupljanja Hajdar-bega, Naki-kapetan i Ivan
Senjanin devojke otimaju iz njihovog doma. Kljuni i centralni deo
pesme najee se vezuje za dom i porodicu, bilo da ona alje i prua
pomo, bilo da trpi odmazdu sa neprijateljske strane. Ovo stalno mesto u
stvari svedoi o jednom sveprisutnom elementu u epskoj narodnoj poeziji
koji pomae ustanovljavanju tipologije odnosa meu likovima uopte.
Dakle, kao stabilni elementi prvog siejnog podmodela u okviru
modela Osloboenje i enidba mogu se izdvojiti sledei: elja i pokuaj

33
mladia da se oeni devojkom druge vere, pozivanje spasilaca poma-
gaa, ee direktno, to je posledica rodbinskih i pobratimskih odnosa (u
muslimanskim pesmama), a ree knjigom-pismom (u pesmi hrianskog
korpusa), negativan stav otete i zarobljene devojke prema mladiu druge
vere, aktivno uee porodice bilo kao pomagaa i podstrekaa, bilo kao
institucije koja je jednako rtva kao i pojedinac u trenutku napada pro-
tivnike strane.

Varijabilni elementi

U okviru prvog siejnog modela javlja se nekoliko varijabilnih ele-
menata koji se na razliit nain uklapaju u narativnu strukturu pesama.
Nain otmice devojke razliit je u pesmama ovoga podmodela. U
pesmi Dudeva svadba koja se nalazi u Pjevaniji pesnik peva ne prua
duu ekspoziciju koja bi sluila kao objanjenje kako se erka Duke
Lorinskoga nala u ropstvu carevia Muje. Tehnikom in medias res pes-
nik peva nam saoptava da je ona jedna od robinja i da je carevi Mujo
odluio da ba ona postane njegova ljubovca. Devojiino bivstvovanje u
ropstvu kod carevia Muja kao da je vie stvar sluaja, nego neke care-
vieve svesne namere da ba erku Duke Lorinskoga prigrabi za sebe.
Istina, ovakav postupak pesnika pevaa socioloki i kulturnoistorijski
posmatrano ne moe biti okarakterisan kao nemotivisan, jer je odvoenje
hrianskih ena istorijska datost. U sve tri pesme Hermanove zbirke
mladi hrianin svesno odluuje da njegova izabranica bude ba devojka
islamske veroispovesti. Ilija Kotarac, Naki-kapetan i Ivan Senjanin
svoje odluke jasno saoptavaju, uprkos tome to im se od strane blinjih
skree panja da njihov naum moe izazvati niz opasnosti i neprilika.
Interesantno je na koji nain se devojka otima. U hrianskoj verziji
u Pjevaniji klasinog razvijanja trenutka otmice i nema. U muslimanskim
varijantama nain otmice realizuje se na dva naina. U pesmama Hrnjica
Halil i Ilija Kotarac (Herman II, 67) i Ahmed Baagi (Herman II, 69)
mladii koji ele da otmu Turkinju devojku imaju svoje pomagae. I Iliji
Kotarcu i Naki-kapetanu pomau pobratimi koji i uhode turske dvore i
saoptavaju o stanju na dvoru dvojici junaka koji za sebe trae devojke.
Znai, pri prvom odlasku mladii imaju pomo svojih pobratima u
izvianju trenutne situacije. U pesmi Lejla Blaevia (Herman II, 69) u
kojoj je Ivan Senjanin prosac, ovaj junak nema pomagaa, ve sam svo-
jom domiljatou i eljom uspeva na prevaru, lanim predstavljanjem,
da otme Lejlu Blaevia, zarunicu Tankovi Osmana. U pesmama br. 53
i 67 Hermanove zbirke pored uhoenja turskih dvora, da bi se do devojke
dolo, bije se i ljuti boj megdan. U pesmi Hrnjica Halil i Kotarac Ilija
susreemo se sa klasinim okupljanjem ete koja hara dvore Hajdar-bega
Duica Minjovi

34
i odvodi njegovu erku. U pesmi br. 67 takoe uoavamo klasino
okupljanje ete, ali se megdan bije na bojnom polju, dok se dvori poha-
rani ne pominju. U pesmi br. 69 Lejla Blaevia klasinog epskog meg-
dana nema ve, kao to je reeno, Ivan Senkovi domiljatou i luka-
vou, lano predstavljajui se, uspeva na prevaru da otme devojku.
Nain izbavljanja devojke iz ropstva takoe je varirajui element u
prvom siejnom podmodelu.
U pesmi br. 106 iz Pjevanije hriansku devojku izbavlja dud Mle-
taki otkupom. On ne pribegava klasinom junakom megdanu u kome
ima pomagae, ve domiljatou, uz pomo materijalnu, koja mu stie
od rodbine iz Moskve, Bea i Engleske, izbavlja devojku iz ropstva
carevia Muja. Dud Mletaki nema klasine pomagae koji su karakte-
ristini u ostalim pesmama ovog siejnog podmodela, ali to je i oe-
kivano, budui da ni dud Mletaki nije klasian epski megdandija.
Ipak, dud Mletaki se ne bi mogao okarakterisati kao lik kome nedostaju
epski atributi junaka. On ipak ima junaka obeleja jer, iako je njegovo
graansko pozvanje u prvom planu, on u datoj situaciji nastupa kao borac
samim inom spaavanja erke Duke Lorinskoga iz ropstva. Ta vrsta
borbene crte duda Mletakoga moda je na neki nain sporedna pojava,
jer se kao junaci pesme najee istiu profesionalni borci.
6

U pesmama Hermanove zbirke br. 53 i 67 devojku nakon klasinog
epskog megdana u prisustvu i uz pomo pomagaa izbavljaju iz ropstva. U
pesmi Halil Hrnjica i Kotarac Ilija (57) o prvom megdanu, neuspelo zavr-
enom po tursku stranu, koji u pesmi egzistira kao izvetaj sa bojita sadr-
ani su elementi krvavih svatova. To je trenutak kada pobratimi Halila
Hrnjice pokuavaju da zaustave beg Ilije Kotarca sa erkom Hajdar-bega.
Drugi megdan je sastavni deo glavnog toka radnje i odigrava se pred oima
negdanjih slualaca, a dananjih italaca. U megdanu aktivnu ulogu ima
mladoenja Halil Hrnjica pored koga je veliki broj pomagaa, meu koji-
ma se posebno istie Tale od Oraca. Radnja pesme potpuno poprima epski
i junaki ton jer su i mladoenja i pomagai prikazani kao klasini epski
junaci. Junak je pre svega borac, ratnik. On ne sme ni sa im da se pomiri,
pogotovo ne sa stvarima za koje zna da nisu u redu; on mora da se bori ak
i onda kada se borba u napred ini bezizglednom i kada mu predstoji
oekivan poraz.
7
I u pesmi Ahmed Baagi (67) da bi se Zlata, erka gra-
dakog dizdara, izbavila iz ropstva bije se boj megdan. Na megdanu se
svojom vetinom posebno istie sam zarunik sa turske strane Ahmed Ba-
agi, a pomaga mu je pobratim Gavran- kapetan koji pripada hrianskoj
veri i zakonu. Ovo je inae jedna od estih situacija kako u epici hrian-

6
M. Braun, Srpskohrvatska junaka pesma, Beograd, 2004, str. 10.
7
Isto.

35
skog, tako i u epici muslimanskog prosedea, da se bratime pripadnici razli-
itih konfesionalnih pripadnosti. Koliko je Ahmed Baagi vet megdan-
dija i aktivan uesnik, toliko je isto vet i njegov pobratim druge verois-
povesti koji mu u odsudnom trenutku pomae, da bi na kraju u ime pobra-
timstva promenio veru. Na kraju pesme, Gavran-kapetan sa svojom enom
u ime pobratimstva sa Ahmedom Baagiem prelazi u islam.
Neto drugaije se devojka izbavlja u pesmi Lejla Blaevia (69). U
ovoj pesmi ne susreemo se sa klasinim epskim megdanom, ali su svi
akteri koji uestvuju u izbavljanju devojke skloni domiljatosti i lukav-
stvu. Te aktere moemo podeliti u dve grupe. Prvu grupu ine oni koji
domiljaju i domiljatost u vidu zavidne mudrosti sprovode u delo zbog
ega devojka bez i jedne prolivene kapi krvi biva izbavljena iz ropstva
Zadarskoga bana kod koga je Lejlu Blaevia iz straha od turske od-
mazde poslao Ivan Senjanin. Grupu onih koji devojku spaavaju iz rop-
stva ine pre svega Halil Hrnjica i abanaga. Tokom spaavanja zarunik
Lejle Blaevia, Tankovi Osman, nalazi se u stanju potpune pasivnosti,
zbog ega se u jednom trenutku, zbog velikog rtvovanja koje je uloio,
predlae da se Halil Hrnjica oeni Lejlom Blaevia, to se na kraju
pesme ipak ne dogaa. Pomagai u izbavljanju devojke su dvostruki. U
prvom stepenu se javlja krmarica Mara, ena hrianka, koja pomae
Turcima u pohodu oslobaanja devojke iz ropstva, jer je svesna praved-
nosti njihove odluke. U drugom stepenu, iako se ne dogaa klasian epski
megdan, javlja se eta koja pomae Halilu Hrnjici i abanagi da nad-
mudre Zadarskog bana i izbave Lejlu Blaevia. Po nainu izbavljanja
devojke iz ropstva pesma Lejla Blaevia moe se uporediti sa pesmom
Dudeva svadba iz Pjevanije, jer i u jednoj i u drugoj pesmi devojka se ne
izbavlja iz ropstva kroz surovu borbu koja se potvruje na megdanu, ve
domiljatou i lukavstvom koji su sekundarni, ali ipak egzistirajui atri-
buti epskog junaka. Stoga Halil Hrnjica i abanaga, kao i dud Mletaki,
atribute epskog junaka stiu ne klasinom podelom megdana za rad
ostvarenja vieg cilja, u ovom sluaju oslobaanja devojke iz ropstva, ve
sveu da je sam in spaavanja iz ropstva, makar ostvaren i na neki
drugi nain, injenje dobra, to je takoe atribut junatva.
Dakle, kao varijabilni elementi prvog siejnog podmodela u okviru
siejnog modela Osloboenje i enidba mogu se izdvojiti nekoliki.
Nain otmice devojke: bez jasne psiholoke, ali prepoznatljive so-
cioloke i kulturnoistorijske motivacije, kada se erka Duke Lorinskoga,
bez uvodnih objanjenja, tehnikom in medias res nala u ropstvu carevia
Muje; posle saoptene odluke mladia da se oeni devojkom druge vere
(Ilija Kotarac erkom Hajdar-bega, Naki-kapetan Zlatijom, erkom gra-
dakog dizdara, Ivan Senjanin Lejlom Blaevia); mladii otimaju de-
vojku nakon uhoenja turskih dvorova i dvora poharanih (Ilija Kotarac),
Duica Minjovi

36
nakon uhoenja dvora i megdana ili lukavstvom, domiljatou i lanim
predstavljanjem (Ivan Senjanin).
Nain izbavljanja devojke iz ropstva: otkupom koji se zasniva na
domiljatosti junaka (dud Mletaki) ili samom domiljatou i lukav-
stvom koja zahteva vetinu, ali ne iskljuivo megdandijsku (Halil Hrnji-
ca i abanaga), zbog ega kod ovih likova izostaje primarna junaka crta,
ali ona dolazi do izraaja u svom sekundarnom znaenju u kome je
junaka crta i samo injenje dobrog i plemenitog dela; klasinim epskim
megdanom koji moe sadrati i element krvavih svatova kao u pesmi
Hrnjica Halil i Ilija Kotarac, epskim megdanom u kome nema krvavih
svatova, ali se vodi borba do potpunog istrebljenja protivnike strane,
kako bi se obezbedila pobeda, u ovom sluaju turskoj strani, budui da
pesme Hrnjica Halil i Kotarac Ilija i Ahmed Baagi pripadaju musli-
manskom korpusu.
U izbavljanju devojke pored klasinih aktera postoje i pomagai.
Pomagai mogu biti ne klasino epski (rodbina duda Mletakoga u
pesmi Dudeva svadba alje blago za otkup devojke, krmarica i eta
pomau Halilu Hrnjici i abanagi u pesmi Lejla Blaevia da ostvare
svoje zamisli kako bi bez borbe nadmudrili Zadarskoga bana i oslobodili
devojku iz ropstva). Drugu vrstu pomagaa ine oni koji su u stvari
pomagai megdandije (Mujo Hrnjica i Tale od Oraca u pesmi Hrnjica
Halil i Ilija Kotarac, Gavran-kapetan u pesmi Ahmed Baagi). Pomagai
sa glavnim likom mogu biti u rodbinskom ili pobratimskom odnosu.
Ponekad pobratim moe pripadati i drugoj veri, a zbog odnosa prema
pobratimu konfesionalnu opredeljenost moe i promeniti.
Tematsko razvrstavanje pesama iz prvog siejnog podmodela na
osnovu mausove klasifikacije moglo bi izgledati ovako: Dudeva svad-
ba (Pjevanija, 106) zarobljavanje, ropstvo i oslobaanje zarobljenika
(etvrta grupa), Hrnjica Halil i Kotarac Ilija (Herman II, 53) otmice,
ropstvo, oslobaanje zarobljenika, svatovi (kombinacija elemenata et-
vrte i pete grupe), to se odnosi i na pesme Ahmed Baagi (Herman II,
67) i Lejla Blaevia (Herman II, 69). Iz navedenog se moe zakljuiti da
pesma hrianskog pesnika pevaa koja se nalazi u Pjevaniji tematski
pripada jednoj grupi, dok se muslimanske pesme iz Hermanove zbirke
ravaju u dve tematske grupe zbog ega njihov narativni tok postaje
slojevitiji.
Ako bismo eleli da ustanovimo kompozicionu tipologiju pesama
koje su ukljuene u razmatranje prvog siejnog podmodela, onda bismo
ih sve mogli svrstati u hercegovaki tip.
8
Narativna struktura pesama

8
M. Murko, Bericht ber eine Bereisung von Nordnjestbosni en und der an-
gerenzenden Gabiete von Kroatien und Dalmatien behufs Erforschung der Voksepik

37
ovog siejnog podmodela tee pravolinijski, bez paralelnih tokova radnje
ili njihovih ukrtanja. I njihov obim upuuje na hercegovaki tip pesama.

Drugi siejni podmodel zasniva se na tome da devojka oslobodi ju-
naka iz tamnice i utekne sa njim. Kao dominantni motiv javlja se enidba
junaka devojkom iz neprijateljske sredine. Korpusu drugog siejnog mo-
dela pripadaju sledee pesme: Milo ban i sestra Sekulova (Bogii, 18)
9
,
Mome Nikola odbee sa sestrom bega Uzumovia (ER, 61)
10
, enidba
Jankovi Stojana (Vuk III, 21)
11
i Predrago je preskupo (Pjevanija, 169).

Stabilni elementi

Prvim stabilan element drugog siejnog podmodela jeste dominan-
tan motiv enidbe devojkom druge vere sa malim odstupanjima. U pesmi
Milo ban i sestra Sekulova (Bogii, 18) Milo ban za ljubu eli sestru
Sekule Drakulovia, mada jasno nije reeno da su dvoje mladih pri-
padnici razliitih vera, zbog ega dopada u ropstvo Sekule Drakulovia.
Istu sudbinu doivljava mome Nikola u pesmi Mome Nikola odbee sa
sestrom bega Uzumovia (ER, 161) koji eli da se oeni Fatom, devoj-
kom islamske veroispovesti i Stojan Jankovi u pesmama enidba Janko-
vi Stojana (Vuk III, 21) i Predrago je preskupo (Pjevanija, 169) kada za
svoju ljubovcu bira Hajkunu, sestru Mustaj bega likog.
Drugi stabilan element jeste motiv izbavljanja mladia iz tamnice od
strane devojke koja to ini u sporazumu sa mladiem. Naini na koje
devojka to ini, odnosno naini realizacije ovog fabularnog elementa u
okviru narativne strukture, spadaju u varijabilne komponente i sreu se u
sve etiri pesme ovog siejnog podmodela.
Trei stabilan element jeste motiv nepristajanja mukarca hrianske
vere da se prikloni islamskim zakonima kako bi devojci dokazao svoju lju-
bav. Ovakav oblik motiva je dominantan i javlja se u pesmama broj 21 kod
Vuka i broj 169 u Pjevaniji. I u jednoj i u drugoj pesmi prvi uslov koji tre-
ba da ispuni Ivan Senjanin da bi ga Hajkuna spasila jeste da pree u islam
kako bi dokazao svoju ljubav prema njoj, na ta Ivan Senjanin ne pristaje.

der bosnichen Mohammedaner, Sitzungsber, Ak. NJien, phil. hist. Bd. 173, 3
Abh, NJien 1913, str. 12.
9
Valtazar Bogii, Narodne pjesme iz starijih, najvie primorskih zapisa
(knjiga prva), Beograd, 1878.
10
Erlangenski rukopis Zbornik srpskohrvatskih narodnih pesama, Niki,
1987, (u tekstu ER).
11
Vuk Stefanovi Karadi, Srpske narodne pjesme (knjiga trea), Beograd,
1987, (u tekstu Vuk, III).
Duica Minjovi

38
U pesmi 161 (ER) saznajemo da bi beg Uzumovi i darovao ivot Niku da
je znao da je Fatin aiklija, ali bi mu, da je preiveo, promenio veru.

Davor Fato, tebe bog ne znao,
Jere meni nisi kazivala
Da je tebi Niko aiklija.
Ja bih Niku poturio ljepo
I s tobom bih Niku oenio.
(st. 75-79)

Motiv neprelaenja u drugu veru javlja se u dva oblika. U prvom
mladoenja ne eli da promeni veru, a u drugom se promena vere mladia
javlja kao mogunost koju je nemogue realizovati, jer je mladi iz
neznanja protivnika pogubljen.
etvrti, uslovno stabilan element, jeste motiv prelaska Turkinje de-
vojke u hriansku veru. On je potpuno oigledan u pesmama Milutino-
vieve i Vukove zbirke koje se razmatraju u okviru ovog siejnog pod-
modela. I u jednoj i u drugoj pesmi Hajkuna prelazi, poto se udala za
Jankovi Stojana, u hriansku veru. U pesmi broj 18 Bogiieve zbirke
ostaje nedoreeno da li devojka menja veru, poto akcenta na verskom i
nema, dok u pesmi broj 161 (ER) devojka nema mogunost da promeni
veru jer je njen verenik, mome Niko, pogubljen.
U pesmama broj 161 (ER), 21 (Vuk, III) i 169 (Pjevanija) uvek je
pobeda, makar i uslovno, na strani hriana, to je peti stabilan element
drugog siejnog podmodela. Pobeda je uslovna u pesmi Erlangenskog
rukopisa jer mome Niko uspeva da otme devojku Fatimu od bega Uzu-
novia, mada na kraju gine. U pesmama Vukove zbirke i Pjevanije po-
beda hrianske strane je evidentna. I u jednoj i u drugoj pesmi Stojan
Jankovi odlazi sa Hajkunom i ona mu na kraju postaje ena, a Mustaj
beg Liki, jedan od najuzvienijih junaka muslimanske epske poezije, u
razliitim varijantama dobija status i zarobljenog i poraenog. Ovaj ele-
ment svoje opravdanje nalazi u injenici da sve pesme drugog siejnog
podmodela pripadaju korpusu hrianske epike u kojoj je pesnik-peva
uvek na strani hrianskih junaka, dok je u muslimanskoj poeziji obrnut
sluaj. Muslimanski pesnik-peva uvek dozvoljava da pobedi junak koji
pripada islamskoj veri i zakonu. Ove injenice imaju osnovu u kultur-
noistorijskom i socijalnom miljeu koji je uslovio i podrao nastanak
epskih narodnih pesama hrianskog i muslimanskog prosedea.
Sumativno reeno, stabilni elementi drugog siejnog podmodela su:
motiv enidbe devojkom druge vere sa manjim odstupanjima, motiv
izbavljenja mladia od strane devojke koja to ini u dogovoru sa mla-
diem, motiv nepristajanja mladia da se prikloni zakonima islamske

39
vere kako bi devojci dokazao svoju ljubav, motiv prelaska Turkinje
devojke u hriansku veru koji je uslovno stabilan i pobeda hrianskih
junaka.

Prvi varijabilan element u drugom siejnom podmodelu jeste nain
na koji mladi dopada u ropstvo. U pesmi Milo ban i sestra Sekulova
(Bogii, 18) mladi dopada u ropstvo zbog toga to ljubi sestru Sekule
Drakulovia. Ropstvo Miloevo obrazloeno je Sekulinom odlukom da
ga zarobi, bez detaljnijih opisa kako samog Miloa bana, tako i devojke i
uopte okolnosti pod kojima se dogaaj zbiva. Uvodni deo narativne
strukture pesme jednostavan je, bez dubljeg znaenja i slojevitosti.
U pesmi Mome Nikola odbee sa sestrom bega Uzumovia (ER,
161) ne navodi se ni jedan razlog zbog koga se Nikola naao u tamnici
bega Uzumovia, tako da se moe naslutiti da se hrianski junak naao u
turskoj tamnici zbog injenica koje govore o vekovnoj suprotstavljenosti
ljudi koji potuju drugaije verske zakone.
U pesmama enidba Jankovi Stojana (Vuk III, 21) i Predrago je
preskupo (Pjevanija, 169) ekspozicija kao deo narativnog toka pesme
mnogo je razvijenija, a razlozi zbog kojih Stojan Jankovi dopada u tam-
nicu Mustaj bega Likog mnogo su jasniji. U pesmi Vukove zbirke Sto-
jan Jankovi je, poavi da otme Hajkunu, sestru Mustaj bega Likog,
zbog silnoga pia zaspao u gori gde ga nalazi Mustaj beg, ali ne prepo-
znaje velikog junaka Stojana Jankovia. Koliko je Stojan Jankovi veliki
junak govori i opis koji nam pesnik-peva daje:
Sav u srmi i u istu zlatu:
Na glavi mu kalpak i elenke,
Jedan kalpak, devet elenaka,
Pokraj njih je krilo okovano,
Valja krilo hiljadu dukata;
Na pleima zelena dolama,
Na dolami trideset putaca,
Svako puce po od litru zlata,
Pod griocem po od litru zlata,
I ono se na burmu otvora,
U njem nosi za jutra rakiju;
Po dolami troje toke zlatne,
Zlatne toke po od dvije oke,
Dvije vite, a tree salite;
Na nogama kove i akire,
ute mu se noge do koljena,
Pobratime, kako u sokola,
Duica Minjovi

40
Iz kovi su sindiri od zlata,
Na sindirim sitne titreike,
to evojke nose o griocu;
Opasao mukadem pojasa,
Za pojasom devet Danickinja,
Sve u isto zaljevene zlato;
O bedri mu sablja okovana,
Na sablji su tri balaka zlatna,
I u njima tri kamena draga,
Valja sablja tri careva grada;
U krilu mu lei pavtalija,
Na njojzi je trideset karika,
Svaka pavta od deset dukata,
Kod niana od tridest dukata,
Vie zlata, nego ljuta gvoa.
(st. 18-49)

Dakle, Stojan Jankovi i Mustaj beg Liki sreu se u gori pre nego
to Stojan Jankovi dopadne ropstva. Koliko je Stojan Jankovi veliki i
znaajan junak za narodnog pesnika-pevaa najbolje svedoi opis samoga
junaka koji je svojom obimnou, detaljnou i ekspresivnou vrlo
blizak opisima junaka koji se sreu u muslimanskoj epskoj narodnoj
poeziji.
12

I u pesmi Predrago je preskupo (Pjevanija) Mustaj beg Liki nalazi
Stojana Jankovia u gori. O tome kakvo oseanje u Turcima izaziva i
sama pomisao na Stojana Jankovia najbolje saznajemo iz rei koje izgo-
vara Ibro barjaktar:
Vioh zmaja pod jelu zelenu,
na prsi mu crna ovca lei,
a u zube vrano janje dri,
po prsima sjaju mu se oi,
ka zvijezde po nebu vedrome,
prislonio uz jelu lubardu!
(st. 277-282)

Ovo je vienje protivnike strane Stojana kao junaka. Meutim, u
pesmi koja se nalazi u Pjevaniji, nain dopadanja Stojana Jankovia u

12
N. Kilibarda, O muslimanskoj epici, u: Almanah, asopis za prouavanje,
zatitu i prezentaciju kulturno-istorijske batine Muslimana-Bonjaka, br. 5-6,
Podgorica, 1999, str. 9-30, D. Minjovi, Avdo Meedovi na raskru reprodukcije
i kreacije, Podgorica, 2002, str. 102-106

41
tamnicu Mustaj bega Likog jo je konkretizovaniji navoenjem jasnih
razloga zbog kojih Stojan doivljava sudbinu utamnienog junaka.
Naime, trideset serdara je zabrinuto to se Stojan Jankovi jo nije oenio
jer su u strahu da tako velikog junaka jednoga dana na bojnom polju nee
imati ko da zameni, a Stojan nema potomstva. On odluno saoptava da
eli da se oeni sestrom Mustaj bega Likog, iako je ona devojka koju ni
mnogi vieniji Turci za ljubovcu ne mogu imati. U tom trenutku Stojana
narodni pesnik-peva prikazuje kao junaka, ali iz drugog ugla, kroz same
Stojanove postupke:
To izree, a skoi na noge
Te istra na bijelu kulu,
On otvara sahtijan sepete,
Pak se svlai te se preoblai:
Po tijelu burunduk koulju,
Svrh koulje elik-pancijera,
Na pancijer rumenu dolamu,
Zlatna puca s obadvije strane,
Na pucama udasti mosjai,
Svrh dolame sve o zlata toke
Napunjene svijetla kamena,
Kolik sjaju prsi u junaka,
Muno ga je okom pogledati
Ka i ljetno u prozorje sunce;
Jo opasa mukadem pojasa,
A zaede dvije puke male,
Meu njima ljutoga handara,
Pa pripasa sablju okovanu
Koju mu je dude poklonio
Kad je Stojan serdar postanuo
Da krajinu brani od Turaka;
Ne uztae kalpak i elenke,
Smetate mu gorom i planinom,
No hajduku kapu nataknuo.
Ode spremat to je za hajduka:
Obramnicu na plei junake,
U nju turi ljeba bijeloga,
I ramena od pretila brava,
Dva mjeeta piva veseloga,
Jedan vina, a drugi rakije,
Oku soli a je u nevolji,
Pa pritee hajduke opanke,
A dofati sjajna deferdana
Duica Minjovi

42
Koji prima litru palijera
I dvanaes od olova zrnah,
Svako zrno od dvadeset dramah,
A najgornje zrno od elika
Koje lomi ljute pancijere;
Hajdukom se strukom prigrnuo.
(st. 84-121)

Navedeni stihovi u sebi sadre i delanje samog Stojana Jankovia i nje-
gov izgled vien oima pesnika-pevaa, to sa preanjim opisom koji je dat
iz ugla Ibra barjaktara jo vie upotpunjuje junaki lik Stojana Jankovia.
Detalj koji se nalazi u pesmama Vukove zbirke i Pjevanije, a nema
ga u pesmama kod Bogiia i u Erlangenskom rukopisu jeste stav pro-
tivnike strane prema junaku koji dopada ropstava na polju makro plana.
I kod Vuka i u Pjevaniji Mustaj beg Liki na Stojana Jankovia gleda kao
na ratni plen, to se posebno istie u trenucima kada je Mustaj begu
vano da cela Krajina bude svedok dovoenja Stojana u tamnicu. Time je
jo vie istaknut znaaj lika i status Stojana Jankovia u turskoj sredini.
Naravno, budui da je pesmu spevao hrianski pesnik-peva, potpuno je
oekivano da e on hrianskog junaka uzdii na najvii pijadestal hrab-
rosti i veliine ak i kada pada u ropstvo.
Prvi varijabilni element drugog siejnog podmodela kree se od
gotovo izostavljene motivacije, ili povrno izloene, kao u pesmama kod
Bogiia i u Erlangenskom rukopisu, preko potpuno razvijene motivacije
u pesmama kod Vuka i u Pjevaniji, to ovim dvema pesmama daje
mnogo sloeniji i bogatiji narativni tok.
Drugi varijabilan element jeste nain na koji devojka spaava mla-
dia iz tamnice. U pesmi Milo ban i sestra Sekulova (Bogii, 18) de-
vojka spaava Miloa uzimajui kljue od dvora, a u trenutku kada Se-
kula Drakulovi u svetu nedelju krene u lov. U pesmi Mome Nikola
odbee sa sestrom bega Uzumovia (ER, 161) Nikola biva izbavljen iz
ropstva tako to devojka krade kljueve od majke. Za pesmu enidba
Jankovi Stojana (Vuk III, 21) kao i za pesmu Predrago je preskupo
(Pjevanija, 169) karakteristino je to da se Hajkuna napravi bolesna i bli-
ei se bratu, Mustaj begu Likom, krade od njega kljueve. Dok on sa
ostalim Turcima vea o tome kako e pogubiti Stojana Jankovia, Stojan
i Hajkuna bee. Devojka spaava mladia iz tamnice ili tako to uzima
kljueve dok je glavni protivnik u lovu na svetu nedelju ili kradui klju-
eve od majke ili brata. Kada krade kljueve od brata, pesnik- peva
dodatno uslonjava radnju tako to devojci daje ulogu bolesnice koja na
taj nain uspeva da pridobije bratovljevu panju koju skree u suprotnom
smeru od namere koju ona sa utamnienim junakom ima.

43
Kao trei varijabilni element javlja se san koji mladia prevari u gori
poto su on i devojka odbegli iz devojinog doma. Ovaj varijabilni ele-
ment u velikoj meri uslovljava dalji narativni tok pesme, odnosno njen
zavretak. U pesmi Bogiieve zbirke ovog varijabilnog elementa nema,
budui da Milo ban i sestra Sekule Drakulovia odlaze bez ikakvih
daljih prepreka. U ostale tri pesme javlja se taj trenutak kada mladi zaspi
u gori i tada njega i devojku napadnu Turci. U pesmi Erlangenskog ruko-
pisa beg Uzumovi ubija mome Nikolu dok ovaj spava, izvesno iz
neznanja da je on aiklija Fatimin, zbog ega pesma poprima i bala-
dian ton. U pesmama Vukove zbirke i Pjevanije san koji prevari mladia
ima vanu ulogu jer uslonjava zavretak pesme. U pesmi enidba Jan-
kovi Stojana (Vuk III, 21) zaspalog junaka sustie u gori Mustaj beg
Liki. Na megdanu koji i nema klasinu formu neizvesnosti i junakog
iskazivanja, Stojan Jankovi savlauje Mustaj bega Likog sa namerom
da ga ubije. Na molbu Hajkune, Mustaj begove sestre, Stojan Jankovi ga
ne ubija, ali ga kao roblje sprovodi u turske dvore, ime se menja pozicija
junaka s poetka pesme. Za pesmu Predrago je preskupo (Pjevanija, 169)
karakteristino je to da Stojana Jankovia, kao i u prethodnoj pesmi su-
stie Mustaj beg Liki. Sada megdan ima neto jasnije, ali ne izraene
obrise. Stojan Jankovi uspeva da pobije ezdeset Turaka, a jedan broj
njih, zajedno sa Mustaj begom odvodi kao roblje u svoj dom. Posle odre-
enog vremena i Turke i Mustaj bega puta iz tamnice da se vrate u svoj
dom. U pesmama kod Vuka i u Pjevaniji narodni pesnik-peva hteo je da
naglasi, pored one junake, i crtu ovenosti Stojana Jankovia. U obe
pesme Stojan Jankovi, iako nadmoniji od svojih neprijatelja, ne odu-
zima im ivot, ve ih vezanijeh ruku puta da se vrate u svoj dom, ili ih
u tamnici u svome domu dri kao roblje, a posle odreenog vremena pu-
ta da se na svoju zemlju vrate, ali sa dubokom sveu da je on porobio
Mustaj bega i Turke.
Zavreci pesama drugog siejnog podmodela su varijabilni nedore-
eni (Milo ban i sestra Sekulova, Bogii, 18), tragini, zbog ega pesma
dobija baladian ton (Mome Nikola odbee sa sestrom bega Uzumovia,
ER, 161), afirmativni za hriansku stranu (enidba Jankovi Stojana,
Vuk III, 21 i Predrago je preskupo, Pjevanija, 169).
U navedenim pesmama etvrti varijabilni element jeste pojavlji-
vanje, odnosno nepojavljivanje pomagaa. Oni se javljaju samo u pesmi
broj 169 u Pjevaniji i to kada trideset serdara, svesni znaaja Mustaj bega
Likog, odluuju da pomognu Stojanu Jankoviu. Kao pomagaa pis-
mom-knjigom pozivaju starca Klanca. Serdari i starac Klanac nisu kla-
sini pomagai, jer ne uestvuju u radnji koju nosi Stojan Jankovi, ali su
pozadinski utoliko to iskazuju nameru da pomognu Stojanu Jankoviu u
borbi protiv Mustaj bega Likog. Nepostojanje klasinih pomagaa u
Duica Minjovi

44
pesmama drugog siejnog modela razumljivo je ako se zna da ni u jednoj
od ovih pesama ne postoji klasian epski megdan, ve se on javlja samo u
obrisima u sukobu hrianske i turske strane, to je peti varijabilni ele-
ment ovog siejnog podmodela.
Varijabilni elementi drugog siejnog modela su: nain dopadanja
junaka u ropstvo, nain spaavanja junaka, san koji prevari mladia to
uslovljava razliite zavretke pesama, postojanje, odnosno nepostojanje
pomagaa, izostanak klasinog pesnikog megdana. Zahvaljujui posto-
janju i veoj razvijenosti varijabilnih elemenata, pesme Vukove zbirke i
Pjevanije su u pogledu varijantnosti vrlo bliske. Ova razvijenost uslov-
ljava njihov bogatiji narativni tok u odnosu na onaj koji se sree u
pesmama Bogiieve zbirke i Erlangenskog rukopisa.

Trei siejni podmodel obuhvata pesme Mali Radojica (Vuk III, 51)
i Jauklija Crnii Alage (ER, 172). Dominantan motiv u treem siejnom
podmodelu jeste taj da se utamnieni junak eni devojkom koja ga spa-
ava iz ropstva.

Stabilni elementi

Kao prvi stabilan element izdvaja se uvodna formula iskazana slo-
venskom antitezom koja potvruje kako neobinost dogaaja, tako i veli-
inu junaka koji dopada u tamnicu.
U pesmi Mali Radojica (Vuk III, 51) uvodna formula izgleda ovako:
Mili Boe, uda velikoga!
Jali grmi, jal se zemlja trese?
Ja se bije more o mramorje?
Ja se biju na Popina vile?
Niti grmi, nit se zemlja trese,
Ni se bije more o mramorje,
Ni se biju na Popina vile:
Ve pucaju na Zadru topovi,
enluk ini aga Beir-aga,
Uvatio Malog Radoicu,
Pa ga mee na dno u tavnicu.
(st. 1-11)

Pesma Jauklija Crnii Alage (ER, 172) poinje sledeim stihovima:
Ili grmi il se zemlja trese,
Il se bije more o mramorje?
niti grmi nit se zemlja trese,
nit se bije more o mramorje,

45
Ve pucaju na Kninu topovi.
Turci biju Knina bijeloga,
Turci biju auri ne dadu,
Vee malo ponadbie Turke.
(st. 1-8)

Kao drugi stabilan element izdvaja se injenica i u pesmi Vukove
zbirke i u pesmi Erlangenskog rukopisa da se utamnieni junaci od strane
onih koji ih zarobljavaju shvataju kao ratni plen, to govori o znaaju i
veliini junaka koji su dopali ropstva. Beir-aga enluk ini kada je
zarobio Malog Radojicu, a dud Mletaki, poto je hrianska vojska
odnela pobedu, svo roblje, tri hiljade i sedamsto dua, galijama alje u
grad Split, a kod sebe u tamnici zadrava Crnii Alagu. Na slian nain
junaci se veliaju i u nekim pesmama drugog siejnog modela (enidba
Jankovi Stojana, Vuk III, 21 i Predrago je preskupo, Pjevanija, 169).
I malog Radojicu i Crnii Alagu iz tamnice spaavaju devojke ko-
jima se oni, poto se oslobode iz ropstva ene, to je trei stabilan ele-
ment. O nainima na koji ih devojke spaavaju bie vie rei u odeljku o
varijabilnim elementima.
Trei siejni podmodel ima tri stabilna elementa: slovenska antiteza
kao uvodna formula, utamnieni junak koga protivnik shvata kao ratniki
plen, devojkom koja ga spaava iz ropstva utamnieni junak se, poto se
domogne slobode, eni.


Prvi varijabilni element jeste verska pripadnost utamnienog junaka.
U pesmi Mali Radojica hrianski junak dopada u ropstvo kod Turina
Beir-age. U pesmi Jauklija Crnii Alage turski junak dopada u ropstvo
hrianina, duda Mletakoga.
Nain na koji je junak dopao u tamnicu jeste drugi varijabilan ele-
ment. Za malog Radojicu ne moe se sa sigurnou utvrditi kako je
zarobljen od strane Beir-age, dok se iz uvodnih stihova u pesmi Jauklija
Crnii Alage jasno da zakljuiti da je izmeu hriana i Turaka dolo do
okraja u kome su hrianski junaci odneli pobedu.
Vreme koje junak provodi u tamnici u dvema pesmama je razliito pri-
kazano i to je trei varijabilni element. Mali Radojica zbog svoje odlunosti
da pomogne ostalim utamnienima i zbog svoje lucidnosti biva izloen naj-
gorim mukama koje smilja Beiraginica, a koje su date u gradacijskom nizu
(vatra na prsima, guja prisojkinja, klinci pod noktima). Crnii Alaga vreme
provodi tako to pie knjige-pisma svojoj zarunici u Vrhgorac, grad bijeli,
koja ga u meuvremenu obavetava da ima nove prosce.
Duica Minjovi

46
Iz etvrtog varijabilnog elementa proistie peti koji bitno odreuje
poziciju junaka. Mali Radojica, budui da je spreman da se izloi i najve-
im mukama kako bi spasao svoje utamniene drugove i sebe, dobija
mnogo jasnije obrise epskog lika ija je osnovna osobina junatvo u naj-
klasinijem epskom smislu. Crnii Alaga tako izraene epske karakte-
ristike nema, jer je on u traenju sopstvene slobode pasivan, a tu tako
eljenu slobodu obezbeuje mu njegova zarunica iz Vrhgorca.
Peti varijabilni element uslovio je pojavu estog koji se tie naina
spaavanja junaka iz tamnice. Dok Malom Radojici svojom lepotom Haj-
kuna devojka samo pomae da se izbavi iz tamnice, za Crnii Alagu
zarunica iz Vrhgorca uspeva da obezbedi otkup kao bi se on naao na
slobodi. Elemente naina oslobaanja Malog Radojice nalazimo i u
pesmama drugog siejnog podmodela, dok je nain oslobaanja Crnii
Alage dat u neto manje epskom , junakom i ogoljenijem obliku.
Sedmi varijabilni element jeste sam zavretak pesama. Pesma Mali
Radojica zavrava prilino krvavo, jer Mali Radojica Hajkunine roditelje
ubija na razliite naine (kidanjem glave i stavljanjem klinaca pod nokte),
to ukljuuje i motiv osvete. Uvoenje Hajkuninih roditelja u radnju
pesme koji imaju i ulogu tlaitelja i ulogu rtve, narodni pesnik-peva
intenzivira veliinu ljubavi izmeu Malog Radojice i Hajkune, jer je ona
spremna da pogleda i smrti svojih roditelja u oi kako bi ostala sa Malim
Radojicom. Pesma Jauklija Crnii Alage ima jedan prilino optimistian
zavretak. Poto je zarunica Crnii Alage ispunila uslove otkupa koje
joj je dud Mletaki postavio, Crnii Alaga biva na slobodi i eni se
devojkom koja ga je spasila iz ropstva.
Odnos prema blagu je deveti varijabilni element. Nakon to se oslo-
bodi ropstva, Mali Radojica zajedno sa Hajkunom uzima blago i zajedno
bee. Crnii Alaga za blago uspeva da se oslobodi ropstva i ovde kao da
je narodni pesnik-peva hteo da da prednost liku Malog Radojice koji za
svoje junatvo mora biti nagraen blagom. Herojski lik Crnii Alage
vie je izgraen deklarativno, samo u uvodnim stihovima, dok ovaj junak
u daljem toku pesme sve vie dobija obl;ik pasivnog epskog junaka.
Deveti varijabilni element jeste verska pripadnost mladoenje i devoj-
ke. Hajkuna je Turkinja devojka koja zbog ljubavi prema Malom Radojici
menja veru i kao Anelija se udaje za njega, dok je devojka sa Vrhgorca
Turkinja, ve zaruena za Crnii Alagu koji pripada islamskoj veri.
Trei siejni podmodel ima devet varijabilnih elemenata: verska pri-
padnost utamnienog junaka, nain na koji je junak dopao u tamnicu,
nain na koji junak vreme provodi u tamnici, formiranje epskog lika
(aktivan pasivan junak), nain spaavanja junaka iz tamnice, zavretak
pesama, odnos prema blagu, verska pripadnost mladoenje i devojke.

47

Mesrur AI

DOPRINOS ERIF EF. AIA ALHAMIJADO
KNJIEVNOSTI NOVOPAZARSKOG SANDAKA

Pojava alhamijado knjievnosti vezana je sa vladavinom Arapa pa-
nijom u odreenom istorijskom periodu, a njenoj rasprostranjenosti na
Balkanu, u Bosni i Hercegovini i Novopazarskom sandaku, doprinijeli
su Turci ovladavanjem ovim prostorima. U jednom i drugom sluaju
bitnu ulogu izvrilo je i irenje islama na ovim prostorima.
Sa irenjem islama, Arapi i Turci su donijeli svoju kulturu u ije
okvire spadaju i uticaji arapskog pisma i knjievnog stvaranja na arap-
skom i turskom jeziku, odnosno arapskom pismu. irenje islama je bilo
ujedno i irenje uticaja arapskog jezika i pisma. Tako je arapsko pismo
ostalo u mnogim podnebljima, u kojima arapski jezik nije maternji,
govorni slubeni jezik.
1

Dolaskom Turaka na Balkan i u Bosnu i Hercegovinu, kulturni uti-
caj se irio pa su se ueni ljudi kolovali uglavnom na orijentalnim jezi-
cima - turskom, persijskom i arapskom jeziku, u odgovarajuim centrima
Turske carevine. Mnogi knjievnici iz Bosne i Hercegovine, kao i iz
Novopazarskog sandaka, takoe su stvarali na orijentalnim jezicima,
pisali knjievna djela, prozu i poeziju. Dr Mehmed Beovi tu pominje iz
Novopazarskog sandaka imena kao to su: Arsi aki Muhamed,Vali
Ahmed, Nimeti, Huui, Ahmet Gurbi Baba, Muhamed Emin Sardarevi-
Pazarli. Iz Crnogorskog sandaka, po dr Beoviu, su Hatem ejh Ah-
metkadi-Bjelopoljak, ehdi Osman Kadi-Bjelopoljak, Hadi Hilmi-
Taslidak, Pljevlja, i drugi.)
2

Knjievnost na orijentalnim jezicima u Bosni i Hercegovini i Novo-
pazarskom sandaku cvjetala je uglavnom u XVI i XVII vijeku.
Meutim od polovine XVII vijeka dolazi do opadanja knjievnosti
na orijentalnim jezicima i nastupa epoha bujanja knjievnog stvaranja na
narodnom jeziku, pisanog arapskim pismom...
3
. Taj period traje do kraja
XIX vijeka u Bosni i Hercegovini, a u Novopazarskom sandaku pa i do

1
Dr Mehmed Beovi, Zbornik Sjenice,11/2000.g., Sjenica, 214.
2
Isto, 219.str.
3
Alija Isakovi, Biserje musl.knj., Stvarnost, Zagreb 1972., 249.
Mesrur ai

48
polovine XX vijeka. Nova knjievnost je dobila ime alhamijado knjiev-
nost, alhamijado literatura, od arapske rei "el-a'demije" - strani, nea-
rapski, koja je kao nacionalna regionalna pojava nastala u krajevima koji
su bili pod uticajem arapsko-turske pismenosti.
4

Sada ueni ljudi svoja djela esto piu na jeziku svog naroda, pisana
alfabetom zvanim arabica
5
. Poto u arapskom jeziku ne postoje glasovi ,
c, , p, nj, to su za njih utvreni rafemi, simboli, znaci-slova pridodati
glasovnim simbolima arapskog jezika.
U Novopazarskom sandaku se ova knjievnost javlja uglavnom
krajem XVIII i poetkom XIX vijeka. O ovoj knjievnosti u Bosni i Her-
cegovini, pa i u Novopazarskom sandaku pisali su stranu autori Alek-
sandar Giljferding, Otto Blau i Fridrich Krauss
6
, a od domaih Stojan
Novakovi, Mehmed beg Kapetanovi-Ljubuak, Safet Baagi, Musa
azim ati, Sejfudin Kemura, Mehmed Spaho, Hamdija Kreevlja-
kovi) i drugi.
7

Arabicom su pisali u to vrijeme dervii, mualimi, ueni ljudi uopte,
knjievnici, pjesnici... Zanimljivo je da se dervii, iako su svi svoju
nauku primili na tuem jeziku, opet nijesu odvrgli svog maternjeg jezika,
opet im je toliko omilio, da su voljeli tim jezikom okititi svoje misli i
zapisati pouke svojim suvjernicima.
8
Meutim, treba napomenuti da su se
ovom knjievnou kasnije uglavnom bavili ljudi srednje naobrazbe i
manje stvaralake sposobnosti pa ova alhamijado literatura u knjievnom
pogledu daleko zaostaje i po svojim poetskim kvalitetima i po razno-
vrsnosti, za knjievnou na orijentalnim jezicima, koju je u istorijskom
razvitku naslijedila
9
.
Dr Mehmed Beovi (N.Pazar) je u svojoj doktorskoj disertaciji
obradio stvaraoce alhamijado knjievnosti u Novopazarskom sandaku i
dosta opirno govorio o njihovim radovima. On je tu nabrojao imena:
Sulejman Tabakovi, Arif Brkani Sarajlija, Hazif uevi, Jusuf mula
Ruovi, Hado arovac- iz Novog Pazara; Ibrahim Bioak iz Biokove
kod Prijepolja i Salih Gaevi iz Bijelog Polja.
10

Literarni radovi u Novopazarskom sandaku na alhamijado knjiev-
nosti su dosta skromni. Najvei dio ove knjievnosti je ostao u rukopi-

4
Isto, 249.
5
Dr M.Beovi, pomenuto djelo, 218.
6
Mehmed beg Kapetanovi-Ljubuak, Narodno blago, Svjetlost Sarajevo,
1987, 30.
7
Isto, 30.
8
Isto, 30.
9
Alija Isakovi, Biserje, pom. djelo, 250 i 249.
10
Dr Mehmed Beovi, pom. djelo, 219.
Doprinos erif ef. aia alhamijado knjievnosti Novopazarskog sandaka

49
sima, dosta djela nije sauvano, nalaze se esto u privatnim bibliotekama
nedostupna itaocima.
U posebnom odjeljku pomenuti autor razmatra i neke rukopise au-
tora ije stvaralatvo nije obradio u disertaciji, meu kojima izdvaja i dva
pisma erif efendije aia (abren, Optina Sjenica) u okviru pod-
naslova "Rukopis br.6- pisma pod b) i c)." S obzirom da je dr Beovi u
prikupljanju ovih materijala napisao da je neki mula erif sin Osmanov
napisao pisma....., itd. autor ovog priloga je razgovarao sa dr Beoviem
koji mu je rekao da nije bio informisan o stvaralatvu erif ef. aia,
inae i njega bi obradio i uvrstio u grupu knjievnika alhamijado knji-
evnosti Novopazarskog sandaka, obeavajui da e to nadoknaditi ako
bude tampao disertaciju kao knjigu. Iz navedenih razloga autor ovog
priloga eli da nadoknadi ovaj propust i istakne zasluge erifa ef. aia i
njegov doprinos alhamijado knjievnosti Novopazarskog sandaka.
Prije toga, nekoliko biografskih podataka. erif ef. ai je roen
1901.god. u selu abrenu, optina Sjenica. Potie iz izbjeglike porodice
iz Hercegovine koja se doselila u okolinu Novoga Pazara poslije Herce-
govako-bokeljskog ustanka protivu Austro-Ugarske 1882.g. u kojem
mu je djed Omeraga bio jedan od voa ovog ustanka.
Zavrio je medresu u Novom Pazaru i bio imam damije u selu
Rasnu, optina Sjenica, 35 godina. Preselio je na ahiret 1979.god. Kod
autora koji su prouavali istoriju Medrese u Novom Pazaru, pominje se
sa mula Amirom Zilkiem "da su njih dvojica bili najpoznatiji od svre-
nih uenika medrese izmeu dva svijetska rata.
Jakup ef. Memi iz Novog Pazara, dobar poznavalac istorije islama,
je povodom preseljenja na ahiret erif ef. aia pisao o rahmetliji u
Glasniku IVS u SFRJ, br.6/1979.g. i u Preporodu br.8 od 1980.g. i pored
ostalog naveo i da je erif ef. ostavio iza sebe u rukopisu pisane knjige:
1. Kasasul- enbija vel murselin, pet ukorienih tomova , svaki oko
500 strana- ukupno 2437 strana.
2. Knjigu Nurul iman, 248 strana.
3. Kaside i tevhidije od 500 stihova na 56 strana.
11

Tomovi prve knjige su propali, upropaeni, jer su se sticajem
okolnosti nali u toku rata u Bosni od 1991-1995.g. u kui koja se nala-
zila na liniji fronta izmeu dvije protivnike strane u Sarajevu, u Neda-
riima. Poslije rata vlasnik kue je naiao na ostatke knjige koja je bila u
raspadanju da se iz nje malo to moglo proitati.
12
Rei emo ukratko o
sadraju ovih knjiga rukopisa.

11
Hadi Jakup ef. Memi, Glasnik IVS, 6/1979, 565.
12
Mesrur ai, Hadi erif ef. ai, Mrlje, Beograd 2002, 200.
Mesrur ai

50
Autor ovog priloga je upoznat sa sadrajima rukopisa, proitao ih je.
Prvu knjigu je proitao negdje osamdesetih godina prolog vijeka i
sluajno napravio krae biljeke iz sadraja rukopisa, onako za svoj
raun, koje je kasnije objavio u knjizi, obraujui sadraje i ostale
dvije.
13

U drugoj knjizi- rukopisu erif ef. se kao autor prihvatio delikatne
teme kojoj se u filozofiji islama, teoriji i istoriji islamske filozofije, daje
dosta prostora. Tema je, u stvari, posveena razmatranju nekih svojstava
Allaha d.. ime se zadire duboko u filozofiju uopte, filozofiju islama i
teoriju saznanja. Ovdje se govori o atributima, svojstvima (sifatirna).
Sama rije atribut je latinskog porijekla i mogla bi da se objasni na tri
naina: direktno, gramatiko i filozofsko znaenje rijei. Po ovom po-
sljednjem, filozofskom, atribut oznaava bitnu, trajnu, osobinu neega,
glavnu osobinu.
14

(Od beskrajnog broja atributa, beskrajne supstance, ovjeijim
saznanjima su pristupana samo dva: prostornost i miljenje-Spinoza).
Na osnovu filozofskog pojma atributa vidimo da su to duboko misaone
stvari, predmet filozofije svih vremena i koliko je njih pristupano ov-
jeijem saznanju.
15

Po M. M. Sharifu, islamskom filozofu, atributa koji opisuju Boga
d.. ima mnogo ali se mogu svesti na nekoliko bitnih: ivot, vjenost,
jedinstvo, mo, istina, ljepota, pravinost, ljubav i dobrota
16
. erif ef.
ai u svojoj knjizi Nurul' iman (Svijetla vjere) latio se tekog posla da
govori o nekim svojstvima, atributima, Boga d.. analizom i komenta-
rom kratkog poglavlja iz Kurana sure al-ihlasa. Knjiga-rukopis ima 250
strana. Autor erif efendija naglaava svoju nemo da prodre u pravu
sutinu svega o emu govori u knjizi, ali smatra da daje skroman do-
prinos razumijevanju ovih pitanja, kako on kae sa ovo malo znanja to
imam - koliko sam kadar. Sve ovo ilustruje pogodnim prilozima i u
dokazivanju ide deduktivnim putem iz ega proizlazi da ukoliko ovjek
vie zna, sve vie shvata koliko se teko primai pravoj sutini, stvari i
istini i da je u tome ovjekov razum ogranien.
17

Interesantno je da erif - efendija na kraju ove knjige-rukopisa
ostavlja poruku da moe da se umnoava samo na arabici- bonjakim
jezikom.

13
Sa opirnijim biljekama iz pomenutog rukopisa zainteresovani se mogu
upoznati iz knjige erif ef. ai, strane 201, 202, 203, 204, 205.
14
Lazar Vujaklija, Leksikon stranih rei, Prosv., Beograd, 1970.
15
Mesrur ai, Hadi erif ef. ai, 2002.g., 205.
16
M.M. arif, Istorija islam. filozofije, Zagreb, 1990.g., 161.
17
M. Sai, isto djelo, 208.

51
Trea erif - efendijina knjiga u rukopisu je Kaside i tevhidije.

Kaside su poune vjerske pjesme. Kao pjesme s tenjom odgovora,
moralnog i ivotnog odlikovanja, kasida je najee namijenjena i upu-
ena mladima. Uputi koje se u njoj iznose imaju za cilj usmjeravanje
mlade generacije pravim putem koji sjedinjuje u sebi kako poslunost
roditeljima i starijim, pobonost i moralne kvalitete, tako i pragmatine
dalekovide preporuke o kolovanju i sticanju znanja, te o uenju zanata
umjesto besposlica i zabavljanja.
18
Meutim, postoji i drugo tumaenje
kasida po kome su kaside ljubavne pjesme.
19

Po erif-efendiji kaside treba shvatiti kao pobone pjesme, poune,
kako se obino i shvataju kod Bonjaka u Novopazarskom sandaku.
Kasida koju je napisao erif-efendija daje pouke: o postojanju zagrobnog
ivota, o tekoama na ovom svijetu, iskuenjima, nagradama na onom
drugom svijetu svima onima koji su se pridravali boijeg puta; sticali
znanja, uvali se zla, borili se na boijem putu i postali ehidi, proli mu-
haderski put, podnosili teke bolesti, sticali halal mal, dijelili sirotinji,
traili pomo od Boga d., bili strpljivi, ders (vaz) iramili, nijesu
trali mnogo za dunjalukim bogatstvom, vjerovali u Boga d..
20

Pisac kaside i tevhidije objanjava ta ga je podstaklo da je napie.
Kae da je idui kroz narod uo mlade, muslimane i muslimanke, da pje-
vaju neke pobone stihove sline ovim u njegovoj kasidi i sa istim pri-
pjevom. To mu se mnogo dopalo i interesovao se odakle su nauili. Na
kraju je zakljuio da su to narodni stihovi, narod ih izmislio. To ga je
podstaklo da i sam napie stihove, oslanjajui se na ovo narodno stvara-
latvo. Kaside i tevhidije sadre 500 stihova (strofe u dva reda, uz odgo-
varajui refren).
Na kraju pisac preporuuje uenje (recitovanje i pjevanje) ove ka-
side na sveanostima kao to su: mevludi, hatmeta, itd. Naglaava, ta-
koe, veliki znaaj refrena "La ilahe ilalah" za duhovno smirenje svakog
vjernika muslimana.
erif-efendija je napisao i nekoliko hutbi (propovjedi prilikom sve-
ane molitve petkom u damiji). Nastavio je tradiciju gajenja alhamijado
knjievnosti sve do sredine XX vijeka koje vrijeme se i uzima kao kraj
intervala do kada se pisalo arabicom na narodnom bonjakom jeziku u
knjievnom stvaralatvu sandakih Bonjaka. On je pripadao obrazova-

18
Dr Mehmed Beovic, Divan S.Tabakovia, Novi Pazar, 1992, 33.
19
Alija Isakovi, Biserje, izbor iz musl. knj., 250. (Uz pojam kasida Alija Isa-
kovi daje objanjenja i napomene: ilahije- pobone pjesme, hiaje- religiozne prie,
legende; arzuhal - pritube, molbe, mahzar- kolektivna molba).
20
Mesrur ai, pomenuto djelo, 210 i 2l1.str.
Mesrur ai

52
nijim pojedincima u to vrijeme na ovom podruju,
21
pridruujui se dob-
rim poznavaocima kulturnih, sociolokih, nacionalnih i optedrutvenih
pitanja u Novopazarskom sandaku. Nastavio je pisanje didaktikih sti-
hova sa religijskim porukama. Ovim stihovima se itaoci i sluaoci pod-
stiu na dobra djela, na rad za postizanje boijeg zadovoljstva i na odgo-
vornost prema vjeri". Pisac ne trai slijepo oponaanje nego trai od
Bonjaka muslimana da se prosvjeuju i da tako vjeru mogu bolje shva-
titi.
22
erif ef. kae u uvodu u rukopis Kaside i tevhidije da ga je na pisa-
nje ovih stihova potaklo one to je kod naroda vidio da spontano recituju,
pjevaju napamet na religijskim sveanostima.
Ovim potvruje misli koje su iznijete u knjizi Biserje, ranije po-
menuto djelo. "Nedostatak vlastite originalne knjievne tradicije na na-
rodnom jeziku, nepoznavanje knjievnog stvaranja svojih slovenskih
susjeda u Bosni i Hercegovini, koje je po svome duhu i prirodi i inae
bilo religijski zatvoreno, uinili su da se alhamijado literatura, s jedne
strane, po svojim idejama, motivima i sadrini osloni na pobono-didak-
tiki vid naslijeene orijentalne knjievnosti, a s druge i strane, na musli-
mansku narodnu poeziju po obliku i knjievnom izrazu, uproavajui ih
do suhog, egzaznog i nepoetskog izriaja.
23

Sa ovim napisanim knjigama ostavljenim u rukopisu, erif ef. ai
se svrstao u red pisaca alhamijado knjievnosti Novopazarskog sandaka.
Rekli smo da je o ostalima dr Beovi napisao doktorsku disertaciju. e-
rif ef. je svojim napisanim djelima dao veliki doprinos prosvjeivanju
muslimana Bonjaka iz oblasti poznavanja islama. Kao to smo napome-
nuli djela su iz religijsko knjievne oblasti islamske edukacije, napisana
arabicom na bonjakom jeziku.
Poto su rukopisi Kaside i tevhidije i Nurul iman sauvani u cjelini
moe da se vidi da su kao knjige napisane na visokom znalakom nivou
to je posebno moglo da se kae i za knj. Kasas.enb.vel murseli koja
nije ouvana u stanju da moe da se ita.
24

Napisana djela erif ef. aia imaju i jeziku vrijednost.
Pisana su na bonjakom jeziku, sandakim dijalektom, narodnom
jeziku ovih krajeva kojim se govorilo krajem XIX, kao i poetkom i
sredinom XX vijeka. Kako smo rekli pisana bonjakim, bosanskim jezi-

21
Isto, 9. strana: u radovima Jakup ef.Memia i Faruka Demia se kae da je
mula erif ai, sa jo jednim svojim kolegom, postigao najvie u svom radu od
svrenih uenika Medrese u Novom Pazaru, generacije koja je zavrila ovu kolu
odmah poslije Prvog svjetskog rata - primjedba autora)
22
Dr M. Beovi pomenuto djelo, Zbornik Sjenice, 216.
23
Alija Isakovi, pomenuto djelo, 250.
24
Mesrur ai, Hadi erif ef.ai, pom.djelo, 211.

53
kom, kako i sam autor erif ef. kae i napominje posebno, koji se na
ovim prostorima razlikuje od srpskog, hrvatskog i drugih srodnih sloven-
skih jezika, a kojim su govorili muslimani ovog kraja. Stil i nain na koji
su pisana djela autora su znaajni uzimajui u obzir sadanji aspekt
definisanja bonjakog jezika.
25

erif efendija, kao i ostali stvaraoci alhamijado knjievnosti imali su
znaajnu ulogu za potrebe opteg obrazovanja i didaktiko vaspitanje
uopte muslimana Bonjaka u Sandaku. Svi su oni na odreeni nain
nastojali da zabiljee dio svoga znanja i ostave ga svojim nasljednicima i
mlaim generacijama.
Pored napisanih knjiga rukopisa, erif ef. ai je ostavio nekoliko
pisama napisanih arabicom na bonjakom jeziku. Kako je ve pome-
nuto, u posebnom odjeljku dr M. Beovi razmatra rukopise - pisma me-
u kojima navodi i dva. pisma erif ef. aia u okviru podnaslova Ru-
kopis br.6 - Pisma pod b i c).
Navodimo doslovice:
b) Pismo koje je uputio erif, sin mula Osmana aia, dravnog
imama u abrenu, Gospodinu Sulejman efendiji Kapetanoviu u Rasnu.
U sadrini pisma stoji uobiajena forma u vezi odnosa dviju porodica.
c) Pismo erif-efendije upueno Sulejman efendiji, imamu u Rasnu.
Tematika je pisma uobiajena za mnoga pisma; pitanje za zdravlje i ostalo iz
svakodnevnog ivota.
26
Dr M Beovi naglaava jeziki znaaj u pomenutim
pismima, kao i ostalima, koji je izraen preko arabice kao pisanih dokaza.
Kao prilog ostalih pisama ima i fotokopiju pisma koje je pisao erif,
sin mula Osmana iz abrena iju fotokopiju prilaemo. Pismo je, kao to
se vidi, datirano 23. redepi erifa l352.g. po Hidri, odnosno 23. 09. 1933.
g. Eto, arabicu su i u to vrijeme upotrebljavali imami, hode, u dopisivanju.
Iako dr Beovi naglaava da objavljena pisma nemaju neku literarnu
vrijednost, to je uglavnom tano, ona su ipak interesantna po obliku i
nainu pisanja.
Ovaj nain dopisivanja je, uostalom, nastavak neega to je po-
stojalo u linom dopisivanju na narodnom jeziku bosansko-hercego-
vakih muslimana -Bonjaka u XVIII i XIX vijeku posebnim pismom.
U linom dopisivanju na narodnom jeziku bosanskohercegovaki musli-
mani, i to veinom begovi i njihove ene, sluili su se bosanicom,
kurzivnom bosanskom varijantom irilice, koja nije uena u koli nego
je, kao narodna knjievnost, predajom prelazila s koljena na koljeno, ali
na ovom pismu nije ostalo njihovih knjievnih tragova...
27

25
Isto, 212.
26
Dr M. Beovi, Doktorska disertacija-rukopis, 182.
27
Alija Isakovi, isto djelo (Biserje), 249.
Mesrur ai

54
Dakle, ueni 1judi, hode, imami, begovi i lanovi njihovih poro-
dica, dopisivali su se, kao to vidimo, na posebnom pismu, u naem slu-
aju arabicom. Mula erifova pisma su interesantna i to pokazuju na-
stavak dopisivanja koje je postojalo, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego
i na naim prostorima, u Novopazarskom sandaku. Posebno treba napo-
menuti da je stil ovih pisama bio kitnjast, sa uvaavanjima, onakvim
kakvim se obraaju visoki dostojanstvenici u Turskoj carevini, poev od
niih prema viim zvanjima i obrnuto. Tako imam iz abrena pie:
Dragom i milom na Krajini dedu.... gospodinu Sulejman efendiji
Kapetanoviu iz Rasna.... velikog dara sviju svijetova i sudnjeg dana,
hazreti denabiullahu vjeitog.... prijatelja.... i njegova milosnika .... kao
imam mualim demata Rasno tebi kao najstarijem lanu iz.... potovanja,
dedu sa sijedom do pojasa bradom, estitam novo... tvoga dobroga brata
Hasana.... te obijem efendimicama, kao i ostalima vaima draga srca
estitam novu snahu i elim vam srdano svako dobro.... kao i jo bezbroj
veselja da na vaem domu doekate. Amin inim paru gospodinu Vehbi
efendiji te njegovoj razdraganoj gospoici.
Od boijeg roba erifa, sina mula Osmanova, aia, imama drav-
nog iz abrena. 23.redepi erifa, 1352.godine
28

Rekli smo da je stil i nain pisanja u ovim pismima karakteristian
isticanjem pozitivnih osobina i naroitim uvaavanjima linosti kojima se
upuuju. Pored toga, pisma o kojima govorimo, pisana erif ef. rukom,
koja su naena u arhivu Islamske zajednice u Novom Pazaru, a iju
fotokopiju prilaemo, autor poinje rijeima: Dragom i milom na krajini
dedu.... sa bijelom do pojasa bradom..." Autora ovog priloga je ovo
podstaklo na asocijaciju: dedo, djed koji je bio starjeina u pred-
islamskom periodu u Bosni kod bogumila (patarena), djed sa sijedom
bradom, te se ovaj termin u ovom pismu nalazi kao daleki eho iz istorije
islamizacije naroda Bosne i Hercegovine. Po nekim autorima, kad su
Turci ovladali Bosnom, najobrazovaniji meu tadanjim iteljima ove
zemlje bili su bogumili i koji su prvi primili islam, mada ima i drugaijih
miljenja koja naglaavaju znaaj tadanje bosanske crkve. Najdalji pre-
dak erif ef. Baia, za koje se do sada zna je Dedo koji je ivio krajem
XVII i poetkom XVIII vijeka to odgovara pojaanoj islamizaciji u
Bosni i Hercegovini. Tako je erif efendija na osnovu intuicije i moda
podsvjesno upotrijebio ovaj termin.
29

28
erif efendija ai, fotokopija pisma iz 1953.g.
Napomena: Prilikom prevoenja pisma, na latinicu sa arabice, autor ovog rada
nije mogao da proita neke djelove pisma, usljed ishabanasti, to je oznaio takama.
29
Mesrur ai, Hadi erif ef. ai, Arhiv Novi Pazar, 2002. g., 215.

55
Poseban znaaj doprinosa ine i pronaena pisma koja je upuivao
svojim prijateljima, pisana arabicom. U njima je ouvan poseban stil koji
je primjenjivan u dopisivanju uglednih porodica i linosti, sandaki
dijalekat, kao i veliki fond rijei i sintagmi koje su se tada upotrebljavale;
a sada su u govoru sve rjei. Navodimo, radi primjera, nekoliko rijei
koje je autor erif ef. ai upotrebljavao u radovima koje je ostavio u
rukopisu. Kako je alhamijado knjievnost bila veinom sa vjerskim sadr-
ajima ove rijei i sintagme su se koristile uglavnom prilikom odravanja
propovjedi, vazova, u pobonim pjesmama (kaside, ilahije, mevludi), na
sveanostima vjerskog karaktera kod muslimana Bonjaka u Sandaku ( i
BiH). Na primjer:
rivajet se ini - pria se
vaj haluna - teko, uasno
hajrat i hasenat - dobro djelo, zadubina
u itaatu - biti posluan
azab initi - paklene muke initi
na mizan - Boiji sud, mjerenje dobrih i loih djela
mubarek ashabi - blagosloveni, slavljeni drugovi
nimeti i lezeti - Boiji darovi i uivanja
svoj nefs - svoju duu, strast
zalim, katil - zli vladar, krvnik
Boga inariti -Boga odricati
sunet - Muhamedova zapovjed
terk i dunja - asketa, odrie se svega na ovom svijetu
amel -zasluga
rozi maher - onaj svijet, zagrobni ivot. itd.
30

Na osnovu iznijetog zakljuujemo da su pisci alhamijado knjiev-
nosti, meu kojima i erif ef. ai, gajili ovaj nain literature koja je
vrlo znaajan inilac u ouvanju nae jezike osobenosti i kulture u jedno
vrijeme. Do prevlaivanja novije knjievnosti ona je bila izvor gdje se
gasila knjievna italaka (slualaka) e, a u tursko vrijeme uvar du-
hovnih vitalnosti
31
. Narodni jezik ove literature jo nije prouen; niti je
doveden u vezu sa jezikom predislamskog perioda, niti je pokazan nje-
gov, vrlo zanimljiv odnos prema turcizmima.
32

erif ef. doprinos alhamijado knjievnosti je znaajan.
Pomenuli smo da ga je u obradi ove knjievnosti u Novopazarskom
sandaku, dr M. Beovi uglavnom izostavio, izuzev prezentacije njego-
vih pisama, zbog nedovoljne informisanosti. Tu prazninu autor ovog

30
Mesrur ai, Hadi erif ef. ai, Arhiv N.P., 2002.g., 216.
31
Alija Isakovi, pomenuto djelo, 250.
32
Isto, 250.
Mesrur ai

56
priloga unekoliko upotpunjuje, s nadom da e se nastaviti sa istraiva-
njem zaostavtine stvaralaca sa ovih prostora, alhamijado posebno u
Novopazarskom sandaku. Ona je uglavnom u rukopisima, esto ano-
nimna; nalaze se u porodinim arhivama uglednijih porodica u prolosti
ovog kraja, u medresama, damijama, vakufima, itd.
Radovi erif ef.aia se poklapaju sa posljednjim decenijama
intervala u kojem je ovo stvaralatvo razvijano, kako je ve reeno, od
polovine XVII do sredine XX vijeka.
Interesantno je da je erif efendija jo polovinom XX vijeka na-
glaavao jezik kojim Bonjaci u Novopazarskom sandaku govore, nazi-
vajui ga bonjakim, koji se razlikuje od srpskog i hvatskog jezika, a
muslimane ovog kraja naziva Bonjacima. To je u ono vrijeme bilo ana-
hrono, s obzirom na stav aktuelnih vlasti po tom pitanju, ali sa razvojem
kasnijih pogleda na jezik kojim Sandaklije govore, vizionarski. I drugi
pisci alhamijado knjievnosti su nam ukazivali na to uei nas da ne
budemo rezervisani prema nazivu svog jezika i svojoj kulturnoj tradiciji.


57

59

Raid DURI

ESTETSKI I STILSKI SINKRETIZAM I INTEGRALIZAM
BOSANSKE, POSEBNO BONJAKE KNJIEVNOSTI

Kad jednom shvatimo prirodu umjetnosti i poezije, njenu pobjedu
nad ljudskom smrtnou i udesom, njeno stvaranje novog svijeta imagi-
nacije, nestat e nacionalne tatine. ovjek, ovjek uope, ovjek svugdje
i svagda, u svoj svojoj raznolikosti, uskrsava, a nauka o knjievnosti
prestaje biti starinska danguba, obraun nacionalnih potraivanja i dugo-
vanja, ili ak ucrtavanje u tlocrt mree odnosa. Nauka o knjievnosti po-
staje akt imaginacije kao i sama umjetnost i tako uvalac i tvorac najviih
vrednota ovjeanstva. U: R. Wellek, Comparative literature ... U: Sla-
mnig Ivan: Disciplina mate. Zagreb 1965. 27.
U konanoj analizi sva kultura dolazi izvana. Samo je barbarizam
autohton. U: G. Tegner: Traesures of Swedish Art. Stockholm 1950. 3.

I
Studiju u zapoeti Matoevim duhovno-sinkretikim doivljajem
Sarajeva sredita i raskra, utoita i ishodita bosanske kulture: Za-
greb je jedan svijet, Sarajevo je raskrsnica od pet svjetova, s putovima u
Carigrad, Zagreb, Cetinje - Beograd, Be Petu i Jerusalem. Mada se
sa Antunom Gustavom Matoem (1873-1914) ne moramo sloiti, jer
pjesnici idealisti od idealizacije grade vlastiti svijet ova e studija
slijediti navedeni Matoev doivljaj bosanskoga Sarajeva. Hrvatski je
naime bodlerovac dospio iz Parisa preko Zagreba u Sarajevo povodom
prerane smrti sarajevskog i hrvatskog pjesnika Silvija S. Kranjevia
(1865-1908). Pritom je izrekao citirani civilizacijski doivljaj Sarajeva
bosanske duhovne paradigme. Matoeve rijei iz 1908. do danas nisu u
svojoj sutoj istinitosti, u svojoj egzistencijalno-kulturnoj aktualnosti
nita izgubile. U Matoevom doivljaju Sarajeva armaturna je rije ras-
krsnica. Ona opojmljuje sutinu tisuljetnoga ivljenja bosanskoga ov-
jeka u njegovu duhovno-civilizacijskom sinkretizmu, socijalno-kultur-
nom integralizmu. Ujedno je to i specifikum bosanske (i bonjake)
knjievnosti, ijim komparativnim samjeravanjem sa zapadnoevropskim
(prvenstveno sa francuskom i sa njemakom) i orijentalno-islamskim
knjievnostima (prvenstveno sa turskom) i to sa onim piscima i djelima
Raid Duri

60
koji su oblikovali stilske epohe u tim knjievnostima - u ovoj studiji
smjeramo argumentirati estetsko-stilski sinkretizam
1
i kulturni integra-
lizam
2
bosanske knjievnosti, posebice bonjake knjievne rijei. Ma-
toev impresionistiki ali u osnovi objektivni doivljaj Sarajeva u ovoj
studiji bit e u prva tri poglavlja studije sintetiki, a u posljednja dva
poglavlja knjievno-analitiki fokusiran kroz naprijed citiranu misaonu
prizmu knjievnoga teoretiara R. Welleka, i vodeeg vedskog pjesnika
romantizma Tegnera: njihovi su knjievnoteorijski postulati estetiki
smjerokazi mojemu diskursu, poetoloki temelj mojoj studiji.
Naslovljena tema znanstveni je pretenciozni pokuaj komparativnog
dijahronijsko-sinhronijskog poetoloko-estetikoga samjeravanja bosan-
skih (ovdje sa markantnim primjerima iz bonjake poezije, proze i
drame XX-og stoljea) sa zapadnoevropskim i orijentalnoislamskim knji-
evnostima. Svako je takvo samjeravanje (posebno starije bonjake
knjievnosti do njene evropeizacije od kraja 19.og stoljea) nuno
poetoloki, filoloki i estetski promiljati u sklopu oba duhovna svijeta
kranskog (katolikog i pravoslavnog) i muslimanskog. Pogotovu je to
bitno za stariju bonjaku arebiku knjievnu tradiciju, i za bonjaku
knjievnost na turskom, arapskom i perzijskom jeziku. Pritom je bitno
markirati viestoljetni multigrafemski i multifiloloki karakter bosanskih
knjievnosti, njenu tisuljetnu otvorenost estetskom iskustvu i zraenju
vizantijsko-ortodoksnog Istoka, kranskog Zapada i mediteransko-is-
lamskog Orijenta. U toj civilizacijsko-duhovnoj i religijskoj otvorenosti,
u hiljadugodinjoj povijesno-kulturnoj zbilji i u knjievnoj rijei, jest
zapravo sutina sinkretizma i integralizma bosanskih knjievnosti. Bo-
sanski povjesniari umjetnosti, sociolozi i estetiari ovu su otvorenost za
razliitost opojmili bosanskim duhom. (Opirnije u knjizi: Bosanski duh.
Knjiga 3. drugo izdanje, Sarajevo 1999).

Integralizmu i sinkretizmu kao tisuljetnoj markaciji bosanskog kul-
turnoga pluralizma je u novijoj filozofsko-estetskoj misli bila inicijalno-
misaona kapsula i bitan podsticaj studija Muhameda Filipovia Bosanski

1
sinkretizam 1. nerazdvojno stanje ega; prvobitna umjetnost ima jasna obi-
ljeja sinkretizma; sastoji se od vie nedjeljivih i neodjeljivih dijelova: glazba, po-
kret, govor; 2. filozofski i teoloki sustav koji nastoji spojiti nekoliko razliitih ue-
nja U: Hrvatska enciklopedija, Novi liber Zagreb 2002, 1188-1189.
2
integralizam ukupnost nastojanja i stavova o integriranju i oblikovanju ne-
djeljivih cjelina (povijesno-politiki junoslavenski); cjelovitost, ukupnost, pot-
punost, integralnost ... integralan kojem nita ne nedostaje, koji ima sve dijelove,
potpun, ukupan, sav, koji postoji sam za sebe, koji sam za sebe ini cjelinu U:
Hrvatska enciklopedija, Novi liber Zagreb 2002, 479-480.
Estetski i stilski sinkretizam i integralizam bosanske, posebno bonjake...

61
duh ta je to ? Studija je prvi put objavljena u sarajevskom asopisu za
knjievost ivot 1967, 3, 3-19. Njen je efekat bio u buenju zapretanog,
gotovo zaboravljenog duha bosanskoga kulturnoga integralizma i sinkre-
tizma, u njegovu naprijed skiciranom kulturolokome sadraju. Filipovi-
eva je studija meutim izazvala estoko protivljenje, zapravo ogorenje
nacionalistikoga srpskog politikoga, dijelom i knjievnoga establimenta
u Sarajevu i u Beogradu. Decenijama su naime u vrijeme kraljevske i
komunistike Jugoslavije u bosanski kulturni prostor, u njegov kolski
sistem, plasirane povijesno i kulturoloki neutemeljene ideje o Bosni kao
drevnoj srpskoj zemlji, pa je u tom kontekstu pojmljiv pokuaj pobijanja
Filipovieve formulacije povijesno-sinkretikoga i pluralnoga sadraja
bosanske prolosti i njene aktualne zbilje.
Studija je izazvala lavinu ataka koji nisu znanstvenim argumentima
mogli da poreknu njene teorijsko-filozofske postulate, njenu kulturoloko-
povijesnu utemeljenost. U nedostatku protuargumenata, umjesto na pori-
canje sadraja, lavina negodovanja srpske nacionalistike elite sruila se na
sastavljaa: akademik Filipovi je prononsiran za islamskoga fundamenta-
listu. Ne mogavi osporiti Filipovieve teze, nacionalisti unisona grupa
pojedinaca, tada sarajevskih pisaca i profesora Filozofskog fakulteta u
kojoj su bili Vojislav Lubarda, Novica Petkovi - se okomljuju na tadanjeg
odgovornog urednika knjievnog asopisa ivot pjesnika Maka Diz-
dara, kojemu ne dozvoljavaju da u asopisu objavi svoje argumente na
njihove invektive.
Iz dananje retrospektive Filipovieva studija bitan je kulturoloko-
povijesni prelom u poimanju bosanske duhovno i civilizacijski sinkretike
prolosti, socijalno-kulturnoga integralizma, suivota u razliitosti, paralel-
nog ali i zasebnog konfesionalno-etnikog (su)ivota, povijesno kontinuira-
nog opstojanja bosanskog kulturnoga jedinstva, u i unato razliitostima,
svojevrsnog bosanskog civilizacijskog, vjersko-religijskoga i literarno-knji-
evnog meltpota, dokumentima i kulturno-civilizacijskim nasljeem
dokazanog od Povelje Kulina bana (1198), kroz srednji vijek, osmansko i
austrougarsko doba, do naega vremena.
Objektivna je meutim injenica (koju izvodimo iz povijesnoga is-
kustva) da je bosanski duh, posebno njegova dimenzija politiko-drav-
noga integralizma, u socijalnoj zbilji, stvarnome ivotu, due bio jedna
varijabla nego konstanta pojava. U povijesti bosanske kulture i knjievnosti
ovaj je socijalno-politiki bosanski integralizam vremenski due bio ideali-
zacija nego ostvarenje. Ali kao sadraj kulture, kao knjievna motiv i ideja
ivim ivotom izazvan nesumnjivo je bosanski integralizam rezultanta
viestoljetne bosanske drutvene zbilje. Bosanski integralizam je i kao
socijalno-povijesna i literarna injenica sadran u spojevima i izmeu spo-
jeva katoliko-kranskog, hrvatsko-bosanskog, vizantijskog pravoslav-
Raid Duri

62
nog-srpskog, i islamskog, osmanskog-bonjakoga identiteta u bosanskom
ovjeku. Svi ti slojevi sastavljeni su, izukrteni ili suprotstavljeni u jednom
(ne)jedinstvenom bosanskom biu. U ovim je spojevima duhovna i materi-
jalno-civilizacijska graa u kojoj je stoljeima oblikovano bie i ovjek
Bosne. Iz takvih je spojeva mogue dokuiti, pojmiti kompleks bosan-
skoga mentaliteta: njegov kulturni univerzalizam, i njegovu apartnost,
jedinstvenost i dra. No u isti mah i samodovoljnost, iskljuivost i provinci-
jalizam, koji je, pored apartnosti i univerzalizma, paralelno opstojao u
vremenima naporednog, ili zasebnoga socijalno-kulturnoga ivljenja svake
od etiriju bosanskih religijsko-etnikih zajednica. Iz takvih je duhovno-
nasljednih slojeva bosanskoga ovjeka dokuivo da se dublje pojmi poruku
Mee Selimovia o psihologiji Bosanaca kao najzamrenijih ljudi na
svijetu. (Dervi i smrt). Paralelizam kulturnoga i religijskoga univerza-
lizma i ekskluzivizma pri oblikovanja svijesti i mentaliteta Bosanaca sra-
stao je u svijesti svakog od triju, sa jevrejskim etiriju, zasebnih kulturnih
identiteta na ovom uskom zemljopisnom prostoru. Svaki od posebnih
identiteta je stoljeima (su)djelovao iz vlastitih duhovnih, religijskih i
civilizacijskih vrela na vlastito oblikovanje. U dugom nizu stoljea, sna-
nije i rasprostranjenije od vremena islamizacije, oblikovan je i partikularni i
integralni bosanski identitet, sa nizom autohtonih nacionalnoetnikih i
sinkretikih kulturnih obiljeja, koji su stoljeima prakticirani i zasebno i
zajedno. Svaka od etiri bosanska identiteta ponaosob je stoljeima obliko-
van na junoslavenskoj etno-podlozi, djelovanjem vanjskih civilizacijskih i
religijskih faktora, od Jerusalema, preko Rima, Istambula i Moskve, od
kristijanizacije i hrianizacije, preko islamizacije do danas. Do danas nije-
dan od triju veinskih bosanskih naroda nije imao tako vrstu socijalnu,
politiku niti ekonomsku snagu da stvarni ili potencijalni bosanski integra-
lizam ili bosanski zajedniki identitet pretali, da ga transformira u bo-
sanski dravno-politiku praksu, da bosanski integralni identitet prevlada
zasebne bosanski partikularne identitete, da time bosanski integralizam iz
socijalno-kulturne i duhovne sfere ivljenja bude pravno i upravno materi-
jaliziran. Vjerojatno je to razlog da je u bosanskim knjievnostima motiv
bosanskoga socijalno-kulturnoga integralizma relativno rijedak zasebno
obraeni knjievni motiv. To je onaj knjievni motiv koji opisivanjem,
priznavanjem i uvaavanjem razliitosti tei ontoloko-bosanskom univer-
zalizmu. Njega ipak nalazimo u knjievnim djelima svake generacije bo-
sanskih pisaca katolike-franjevake, jevrejske, pravoslavne i muslimanske
provinijencije, od srednjega vijeka do danas. Bosanski knjievni inte-
gralizam mogue je najbolje dokazati u djelima meuratne knjievnosti
(1918-1945), u knjievnosti u doba komunizma (1945-1990), i u savre-
menoj bosanskoj knjievnosti. Mogue je u tom smislu nabrojati brojne
autore ija su najblistavija djela opisala, pored autorski izvorne konfesio-

63
nalno-nacionalne kulture, i brojne sadraje bosanskoga socijalno-kulturnog
integralizma. Takav integralizam nalazimo napr. u pjesmama i prozama
bosanskih knjievnih integralista Alekse antia, Svetozara orovia,
Osmana ikia, Safeta Baagia, Zvonimira ubia, Marka Markovia ...
U najnovije vrijeme u prozama Ivana Lovrenovia, Devada Karahasana,
Irfana Horozovia, Miljenka Jergovia, i mnogih drugih. U knjievnoj je
povijesti napr. Aleksa anti ve decenijama prihvaen kao muslimanski
pjesnik, Vladimir orovi kao muslimanski novelist, Osman iki kao
srpski sevdalija. U djelima navedenih pisaca ispoljeni duhovni integralizam
nespojiv je sa duhom nacionalnog ekskluzivizma, kakvog napr. nalazimo u
nizu djela srpsko-crnogorske, i u nekim djelima hrvatske knjievnosti ro-
mantizma, ali i novijeg vremena, napr. u poeziji M. Bekovia, u prozama
Mome Kapora ili Dobrice osia. Posebno je ovaj integralistiki duh
bosanske novije knjievnosti etiki suprotan onom tipu hrianskoga od-
nosno kranskoga odiozuma spram muslimanstva kojeg nalazimo u Nje-
goevu Gorskom vijencu i u Mauranievoj Smrti Smail-age engia
na evropske jezike najprevoenijim djelima junoslavenske knjievnosti.
Bosanski dravno-politiki integralizam objektivno nije ni mogao
dalje od varijabilnosti (potencijalnosti) dospjeti niti sazoriti usljed socio-
povijesnog usuda bosanskoga prostora izmeu kranstva i pravoslavlja, sa
oazama islama. U vrijeme konfesionalno izoliranog socijalnoga ivota u
osmansko doba su knjievne pojave bosanskoga duhovnoga integralizma
sasvim rijetke: bosanski su franjevci jedan svijetao izuzetak u gotovo pot-
puno konfesionalno odvojenim knjievnim tradicijama sve do sredine
19.og stoljea. Centripetalne duhovne i politiko-materijalne sile, sa sre-
ditima duhovnosti Bosanaca u Rimu, Istambulu, Moskvi ili Jerusalemu
bile su stoljeima snanije od domaih bosanskih, potencijalno integra-
listikih. Razorna zloupotreba religije kroz kult egoizma nacionalnog i
politikog vostva od kranizacije i islamizacije do danas, bitan je razlog
nesloge Bosanaca, kontaminacije bosanskoga kulturnoga i knjievnoga
duha integralizma. Antibosanski integralizam pohranjen je u Pandorinu
kutiju politikoga i knjievnoga nacionalizma, sa njenim najotrovnijim
sastojkom u epsko-junakoj usmenoj tradiciji Srba, Hrvata, Bonjaka. U
sreditu je ove studije bosanski knjievni integralizam koji razliitosti tole-
rira, premouje, oplouje. I u tom premoavanju, u spajanju razliitog, ili
makar u njegovoj ideji i nakani, jest differentia specifica bosanske knji-
evnosti, njenih brojnih knjievnih generacija. To je svakako asna i
humanistika dimenzija knjievnoga poslanstva, vrijednosti i samoosmi-
ljenja bosanske knjievnosti. ovjek ne bi ovjekom bio da se svijeu i
savjeu ne opire socijalnim i nagonskim uzusima svoga ivota. U ljud-
skom je biu duboko ukotvljena spoznaja da je u svojoj osnovi svaka
kultura, svaki njen segment, u svojoj sutini - razliitost. To je najkraa
Raid Duri

64
definicija kulture. U razliitosti traju i istrajavaju bosanske knjievnosti od
poetka pismenosti do savremene postratne knjievne generacije.

II
Zbilja ili bie svake pa i bosanske knjievnosti poiva u jeziku. Jezik
bosanski (srpski i hrvatski) kao nacionalni ili nadnacionalni kod jest u
slavenskoj duhovnoj bazi poloen, obogaenoj oazama klasinih jezika
starogrkog i latinskog, germanskim i romanskim jezikim supstratima,
arapskim, turskim i perzijskim jezikom. Bosanski jeziki babilon iskazuje
se kao osobena kulturna pojava od srednjovjekovne pismenosti do savre-
mene knjievnosti. Jeziki se integralizam kulturno ispoljava kroz bosanski
multigrafemizam: kroz cijeli srednji vijek i osmanski period pisalo se u
Bosni glagoljicom, irilicom, bosanicom, arebicom, latinicom. Sa svim
grafijama u cijelom navedenom vremenskom razdoblju, ili sa izvjesnim
vremenskim prazninama u korienju pojedinog navedenog pisma, odnos-
no sa preteito koritenom jednom od navedenih grafija u odreenim
vremenskim periodima. Bosanski su Sefardi i Akenazi (prognani 1492. iz
panije) od 16.og stoljea do danas objavljivali svoju knjievnost na ladino
jeziku (mjeavinom starohebrejskoga i panjolskoga) i na vlastitom hebrej-
skom pismu. Kada se danas retrospektivno zamislimo nad navedenim
injenicama razliitih jezika i grafija na kojem su bosanski preci komuni-
cirali i knjievnu rije oblikovali, sa pravom se pitamo: ima li u Evropi tako
zemljopisno malog prostora sa viestoljetnim i jezikim i multigrafemskim
bogatstvom, sa razlikama, i sa relativno dugim vremenskim kontinuitetom?
Retrospektivno rezimirajui ovu kulturoloku injenicu dospijevamo para-
doksalnoj spoznaji da su danas pisci manje pismeni nego njihovi najobra-
zovaniji preci. U Bosni danas naime veina pie samo latinicom ili samo
irilicom, a kroz srednjevjekovlje u Bosni je koritena tzv. Oblouglata
glagoljica, irilica i bosanica (bosanska i dalmatinska irilika varijanta) i
latinica, a sa islamsko-osmanskom civilizacijom, od sredine 15.og stoljea
do danas u Bosni je u upotrebi i arebica. Starija grafijski arebika bo-
njaka knjievnost Bonjaka pisana je od 15.og do 20. stoljea na turskom,
arapskom i perzijskom jeziku. Po orijentalnoj poetici, po pismu i po jezi-
cima stvaranja, ova je knjievnost u isti mah pripadala arapskoj, turskoj i
perzijskoj knjievnosti, ali po stvaralakom duhu i njenim piscima roe-
nim Bosancima (koji su bili kolovani izmeu Stambola, Kaira i Bagdada)
bila je ta knjievna rije bosanska. Paralelnu knjievnu pojavu slinu
bosansko-islamsko-orijenatlnoj knjievnosti nalazimo i u knjievnoj
prolosti evropskih i junoslavenskih knjievnosti poput latiniteta u hrvat-
skoj (knjievnosti na latinskom), odnosno slavenoserpsku jeziku tradiciju
u srpskoj knjievnosti - knjievnosti na slavenosrpskom: mjeavini srpskog
i ruskoga jezika. Svu tu kompleksnu bosansku knjievnopovijesnu osobe-

65
nost dopunjava tzv. alhamijado knjievnost izmeu 16. i 20. stoljea sa
blizu etrnaest hiljada do danas sauvanih rukom pisanih stranica pisanih
arebicom i bosanskim jezikom.
Bosanska je knjievnost danas jedna od najmlaih, znanstveno jo
neetabliranih slavenskih knjievnosti, a njen bonjaki tijek pripada ne
samo junoslavenskim ve i orijentalno-islamskim knjievnostima, i to sve
od 16.og stoljea do danas. Stoljeima se bosanska knjievna rije otima
ulijevanju i poniranju u srpsku i u hrvatsku knjievnost, posebno od njene
evropeizacije s kraja 19. stoljea, sve do savremene knjievnosti. Pritom je
bitna povijesna dimenzija bosanske knjievnosti u njenom viestoljetnom
kontinuiranom posrbljivanju ili kroatiziranju, to je posljedica ne samo
zajednikog im jezika, ve i politike i kulturne konkurencije, osobnoga
prestia i afirmacije pojedinih pisaca u veim kulturnim centrima. U vri-
jeme obiju Jugoslavija (1918-1941; 1945-1991) bosanski je knjievni
meander u evropsko-svjetskoj knjievnoj znanosti, posebice napr. u nje-
makim enciklopedijama Brockhaus i Kindler-Lexikon, u njihovim izda-
njima izmeu 60-ih i 90-ih godina, usljed njenog objavljivana na zajedni-
kom srpskohrvatskom jeziku prikazivan netono: bosanska knjievnost
uklopljena je u srpsku knjievnost. U navedenoj njemakoj enciklopediji su
neki pisci bosanski (Mak Dizdar, op Nikola, Irfan Horozovi ...) pripojeni
hrvatskom knjievnom korpusu. Tako je, sudei prema navedenom nje-
makom enciklopedijskom izdanju, bosanska knjievnost - mala rjeica -u
veu rijeku skrenula, utonula, kao ponornica - nestala. Bosanska e knji-
evnost meutim opet izroniti i izranjati u brojnim antologijskim izda-
njima sa jednim, jedinstvenim uem u svoja etiri rukavca u brojnim
objavljenim antologijama izmeu ezdesetih i devedestih godina Riste Trif-
kovia, Huseina Tahmiia, Mile Stojia, Nenada Radanovia, Slobodana
Blagojevia ... Do danas (2006) je navedena prezentacija bosanske knji-
evnosti kao sastavnice srpske ili hrvatske knjievnosti u oba navedena
njemaka enciklopedijska izdanju ostala anahronom, nekorigiranom: nje-
maki slavisti nisu aktualizirali svoja stajalita koja su preuzeli od srpskih
ili hrvatskih knjievnih povjesniara. Od poetka sedamdesetih godina do
danas postupno se znanstveno etablira bosanska knjievnost u svojem
junoslovenskom kontekstu: jedna i jedinstvena, i sa svoje etiri matice.
U prisvajanju ili u poistovjeivanju bosanske sa susjednom srpskom
ili sa hrvatskom knjievnou, najee je previena ili izostavljana,
ostala neopisanom sutina duhovno-socijalnog integralizma i poetiko-
estetikoga sinkretizma bosanske knjievnosti. A to su moda primarne
estetske vrijednosti bosanske u junoslavenskim i u evropskim knjievno-
stima! Njena differentia specifica! I integralizam i sinkretizam su stolje-
ima nastajali, talili se u spojevima i u sukobima triju civilizacija na bosan-
skom prostoru. Unato kritikoknjievnom srpskom ili hrvatskom prisvaja-
Raid Duri

66
nju, najbolje su bosanske knjievne pojave (od Ive Andria preko Maka
Dizdara, Mee Selimovia, Dzevada Karahasana, Abdulaha Sidrana ...) u
evropskoj i u islamskoj knjievnoj recepciji ostajale do danas markantne,
prepoznatljive po sinkretikim obiljejima svoga stvaralatva. Objavljivana
su bosanska jezikoumjetnika savrenstva od tzv. srpske Hasanaginice
(hronoloki prvi put u Herderovoj zbirci Volkslieder 1787.) u brojnim
antologijama i u prijevodima kao srpska ili kao srpskohrvatska tj.
nebosanska, ali je samo imenovanje sebe iznevjeravalo kroz bosanski knji-
evni integralizam i sinkretizam, ili kroz bosansku jeziku sutinu knji-
evnoga sadraja.
Bosanska je knjievna rije nastajala i razvijala se autohtono, iz same
sebe, i u paralelizmu sa srpskom i sa hrvatskom knjievnom rijeju. Medi-
jevalna bosanska pismenost u svojemu duhu sadri relativnu autohtonost,
obiljeja razlikovnosti u odnosu na srpsku i na hrvatsku pismenost. Tu
razlikovnost iitavamo kroz naprijed navedeni multigrafemizam bosan-
sko-humskih povelja, kroz bosansku epigrafiku osobeni izraz vlastite
konfesionalne i medijevalne jezike kulture Bosne i Huma. Do etrnae-
stoga stoljea u Bosni i Humu su oblikovane tri zasebne kulturno-konfe-
sionalne i politiko-etnike zajednice - bogumilska, katolika i ortodoksno-
pravoslavna. One e sa islamizacijom Bosanaca od sredine petnaestoga
stoljea jo dublje i intenzivnije izgraivati svoju duhovnu zasebnost. I ma
koliko te strukture bile duhovno disparatne, one su u sebi stoljeima njego-
vale i uvale zajedniko, bosansko jezgro kulturnoga integralizma. Pritom
je religijska sfera ivota davala peat zasebnosti u knjievnom stvaralatvu.
Bosanski pisci katolike, pravoslavne, muslimanske i judejske proveni-
jencije ostajali su stoljeima u stalnom intelektualnom i osjeajnom rodbin-
stvu sa svojim duhovnim vrelom: izmeu Orijenta i Okcidenta, Levanta i
Stambola, Atosa i Rima. Konstitucija psihe bonjakoga pisca sastavljena
je od junoslavensko-islamske simbioze, u kojoj je petstoljetni kontinuitet
arebiki spisateljski kontinuitet, arebika grafija na tri orijentalna jezika. U
ovu simbiozu ulijeva se latiniki i iriliki knjievni kontinuitet od kraja
19.og stoljea na maternjem bosanskom, hrvatskom, srpskom jeziku. Ta je
simbioza bonjaku knjievnost uinila osobenom i kompleksnom estet-
skom muslimansko-evropskom pojavom. Kao relativno autonomna pojava,
novija se bonjaka knjievnost od kraja 19.og stoljea do danas ostvaruje
u plodonosnom proimanju sa srpskom i sa hrvatskom knjievnou. Pored
toga, starija bonjaka knjievnost bila je od sredine 15.og stoljea sas-
tavnicom turske, arapske i perzijske knjievnosti. Sa orijentalsko-islam-
skim knjievnostima je bonjaka knjievnost do danas ostala u tijesnom
poetiko-estetikom rodbinstvu i dodiru.
Kroz svoj jeziki, stilski i estetski integralizam bosanska knjiev-
nost, kao integralna cjelina i kao zasebna troetnika pojava, u najboljim

67
djelima nadrasla je pojedinane etno-nacionalne ograde. I tu je upravo
jedan od socio-literarnih segmenata njena integralizma. Takav je duhovni
integralizam zaloga njena kvaliteta, kako u prolosti, tako i u budunosti.
Tomu je zaloga i dinamika stilsko-estetska otvorenost bosanskih
stvaralaca, u dija i sinhronijskom smislu. Ova je dinamika otvorenost
posljedica tisuljetne socio-kulturne pozicije bosanskoga pisca na
rubovima svjetskih civilizacija. Sasvim je prirodna pojava da se u
bosanskom knjievnom stvaralatvu proimaju, negiraju i oplouju mo-
deli susjednih civilizacija. U toj talionici duha opstoji i kulturoloki
fenomen bosanstva, etabliran u spojevima svjetskih civilizacija, povi-
jesno osvjedoen u osobenim sadrajima ivljenja bosanskoga ovjeka,
svakako i njegova knjievnoga stvaraoca. U knjievnom stvaralatvu u
bosanski duhovni etimon sabiru se i stjeu sadraji koji su u isti mah i
jedinstveni i razliiti u svjetskim civilizacijama. Unutar tih spojeva, tog
integralizma i estetikoga sinkretizma, mogue je sinhronijski i dija-
hronijski dokazati opstojanje knjievnoga bosanstva u svakoj od etiri
knjievne tradicije od Kulinove Povelje, preko bosanike pismenosti,
franjevake bosanske knjievnosti, kroz patriotizam bonjake poezije na
orijentalnim jezicima, u usmenoj poeziji bosanskih Srba, bosanskih
Hrvata, Bonjaka. Knjievno bosanstvo kao motiv i kao ideja opstojalo je
i opstojati e paralelno sa administrativnim, dravno-politikim bosan-
skim prostorom. Bosanstvo, i uope bosanska knjievnost, bitno je su-
odreivana balkanskim (srpskim i hrvatskim vie, bosanskim u manjoj
mjeri) ideoloko-politikim prevratima, pa je sa njima nuno naporeivati
periodizaciju, pa i povijest bosanskih knjievnosti. Bosanska je povijest
knjievnosti, uostalom kao i srpska i hrvatska, manje odreivana unutar-
njim vlastitim mijenama i estetikim transformacijama. Njena poetika
priroda bitno je profilirana socijalno-politikim prevratima koji su bitno
djelovali na stilske epohe u svim balkanskim knjievnostima.

III
Rijetke su knjievnosti koje su tako duhovno i jeziki razuene kao
bosanska: jedinstvena, ili sa svoja etvera ua, vei je njen dio junosla-
venskoga koda, starija je bonjaka knjievnost i orijentalno-islamska, a
sefardska je jedinstven judejsko-panjolsko-bosanski spoj. Bosanska knji-
evnost zaeta je u hriansko-kranskom grafemu (glagoljikom, irili-
kom, bosanikom) i u njemu se do danas (latinicom i irilicom) ostvaruje.
To to je njen jedan tijek bitno islamskoga izvora, bitan je argument za
njeno duhovno uobruavanje u knjievnost muslimanskoga evropejstva.
Ve od petnaestoga stoljea su prevodi i originali bosanskih pisaca na
istonim jezicima uprija muslimansko-kranskoga duhovnoga bratimlje-
nja. Muslimanska filozofijsko-religijska podloga nije opreka knjievnome
Raid Duri

68
evropejstvu bonjake knjievnosti: upravo je u tome markacija bonjake
u evropskim i u slavenskim knjievnostima.
Bosanska je knjievnost izraz pluralnog sistema vrijednosti, pluralne
vizije ivota. Zajedniko porijeklo, ivot na zajednikom prostoru, slian,
esto istovjetan jezik, i sve to s jezikom ivot ivotom ini, sve to je sto-
ljeima sudjelovalo u strukturno urastanje razliitosti u dinamiki knji-
evni postupak kojeg imenujemo integralnim, sinkretikim, bosanskim.
Razlike su bosanske urasle u osnovu knjievnoga saznanja o Bosni, u
knjievno samosvjeenje generacija pisaca, u njihovu svijest o sebi. To
je saznanje rezultanta socijalnoga, politikoga i ekonomskoga ivota u
konkretnom povijesnom vremenu. Ono je kontradiktorna svijest, jedan
kontrapunkt koji je koliko tragian toliko i ljudski plodotvoran i u zbilji, i
u knjievnoj inspiraciji. Argumente ovoj sinkretikoj poetologiji mogue
je nai u djelu gotovo svakog bosanskoga pisca, posebno novijega
vremena, napr. u prozama Novaka Simia, Milivoja Markovia, Zvoni-
mira ubia, Bogoljuba Jevtia, Dervia Suia, Ive Andria, Mee Seli-
movia, Devada Karahasana, Irfana Horozovia, Abdulaha Sidrana, Ize-
ta Sarajlia, Marka Veovia, Mile Stojia, Ivana Lovrenovia, Miljenka
Jergovia ... Moda je fenomen pripovedake Bosne kojeg je formuli-
rao Jovan Kri u antologiji proza Sa strana zamagljenih (Sarajevo,
1928) bitan stvaralaki argument bosanskoga duhovnoga pluralizma,
estetskoga integralizma. Krieva je formulacija pripovedake Bosne
poetoloki bazirana u osobenom bosanskom duhovnom horizontu koji se
konstituirao u vlastitim inspirativnim vrelima, preteito usmeno-tradicij-
skim, a koji je u pisanoj bosanskoj knjievnosti zaet u austro-ugarsko
doba prozama V. orovia, Osmana-Aziza, E. Mulabdia, P. Koia ... U
odnosu na druge anrove bez kontinuiteta, posebno dramsku i roma-
nesknu knjievnost, bosanska je umjetnika novela trajna, duhovno tvar-
na bosanska markacija izmeu srpske i hrvatske pisane umjetnike rijei.
Ako se u drugim anrovima bosanska knjievnost razvijala pod uplivom
susjednih, bosanska je novela od posljednjih decenija 19. stoljea do
danas izrastala iz vlastite ivotne stvaralake inspiracije, i iz usmeno-
tradicijskih bosanskih vrela. Prigodna ocjena J. Kria iz godine 1928. da
savremena pripovedaka Bosna predstavlja najoriginalniji ili bolje
reeno najelementarniji dio nae knjievnosti i danas je aktuelna i tona.
(U: Kri Jovan: Izabrana djela. Knj. I. Sarajevo 1979. 158. Biblioteka
Kulturno nasljee). Da je tomu tako, ve par decenija dokazuje izvrsna
novelistika savremenih bosanskih prozaista koja vrijednou nadilazi
susjednu hrvatsku i srpsku novelistiku. Bosanski su savremeni novelisti
usmeno-tradicijsko vrelite svojih prethodnika supstituirali ili spojili sa
urbanom inspiracijom i univerzalnom simbolikom. Najbolje tekstove
novije bosanske savremene urbane novelistike nalazimo u djelima A.

69
Isakovia, N. Radanovia, R. Trifkovia, D. Karahasana, V. Lukia, I.
Horozovia, M. Jergovia, D. Damonje, M. Veovia, A. Kujovia.
Junoslavenske i bosanska knjievnost izmeu 19. i 20. stoljea u
principu zaostaju za evropskim literarnoestetskim iskustvom najmanje pola
stoljea. Za ovu estetiku asinkronost naih u odnosu na englesku, fran-
cusku i njemaku knjievnost dovoljno je kao primjer naporediti Haram-
baievu, Baagievu, ili liriku obaju Ilia (Jovana i Vojislava, ak i anti-
evu) njihovim vrnjacima Verlenu, Rembou, ili Heredijinim Trofe-
jima zbirci koja je u vrijeme objavljivanja (krajem 19. st.) ocijenjena
pogrebnom lirikom parnasovskog programa. Dok je simbolizam u fran-
cuskoj knjievnosti na samrti, junoslavenske knjievnosti iivljavaju ideju
nacionalne afirmacije. Junoslavenski su realisti bili ivotni ali rijetko koji
(poput Matoa) i umjetniki saputnici Zole, Ibsena, Flobera, Dostojevskog,
Strindberga, Wedekinda. Meu junoslavenskim su realistima sasvim ri-
jetka djela kojih je umjetnika vizija utemeljena u francuskoj, engleskoj ili
njemakoj estetsko-misaonoj knjievnoj strukturi, i u kojoj bi domai duh i
drutvena zbilja disali estetskim kozmopolitizmom. Pored toga, u nas su
sve do poetka 20. stoljea rijetki prijevodi aktualne knjievne engleske,
francuske ili njemake knjievne produkcije. Jo su rjei nai pisci ija je
knjievna struktura poliperspektivna, markantna po univerzalizmu i po
spoznajnoj znatielji, a koja je obiljeila modernu francusku, englesku i
njemaku poeziju i prozu druge polovice 19. st. Originalnost u smislu
samosvojnosti i izvornosti umjetnikoga svijeta koji su zaeti natura-
lizmom i afirmirani simbolizmom u navedenim evropskim knjievnostima
do kraja 19. st. u bonjakoj su knjievnosti prepoznatljivi tek izmeu
dva svjetska rata, napr. u dramama i u prozama Ahmeda Muradbegovia, u
romanu Grozdanin kikot Hamza Hume. Evropski esteticizam zaet nje-
makim romantizmom, radikaliziran sredinom 19. st. francuskom kritikom,
posebno Gotijerovim i Balarovim poetolokim studijama, nai emo u
bosanskoj knjievnosti tek u Duievim putopisima, u Duievoj verle-
novskoj poeziji, i u vijonovskoj poezijskoj magmi Muse azima atia
poetkom 20.og stoljea. U F. Nieu (1844-1900) je evropski esteticizam
dobio svojeg strasnog i vrsnog tumaa, posebice u njegovom Roenju
tragedije iz duha muzike. (Die Geburt der Tragdie aus dem Geiste der
Musik, 1872). Nieov esteticizam kulminira u spoznaji metafizike umjet-
nosti, spoznaji po kojoj je svijet cjelokupan bitak opravdan jedino kao
estetska pojava, i po kojem su svi oblici ivota, sami po sebi, besmisleni.
Besmislu ovjek se moe oteti jedino tako to e svijet pojimati i doiv-
ljavati kao estetski fenomen. U hrvatsku i u bosansku noviju poeziju takav
esteticizam jasno su profilirala PreobraenjaAntuna Branka imia, prvi
put u nas objavljena tek 1920.
Raid Duri

70
IV
Da je novija bonjaka poezija, proza i drama i dijahronijski (mada sa
navedenim kanjenjem) bila spojem zapadno-evropskog i islamsko-ori-
jentalnog estetikoga iskustva, u ovom poglavlju dokazujem stilsko-mo-
tivskom komparacijom nekolicine izabranih ostvarenja Safveta Baagia,
Muse azima atia, Ahmeda Muradbegovia i Hamza Hume, sa njihovim
savremenicima iz avangardnih evropskih i islamsko-orijentalnih knjiev-
nosti. U bonjakoj novijoj poeziji pjesnitvo Safvet-bega Baagia (1870-
1934) eminentna je i pretenciozna nakana spajanja istonjako-islamske i
zapadnjako-kranske muze. U takvom znaku istrajava bonjaka knji-
evna rije od 15. stoljea do danas. Takav spoj kritikom rijeju osmisliti
sa manje ili vie znanstvenoga digniteta, vrlo je kompleksan i poetoloko-
estetiki in. Baagi je nakon nacionalno osvjetavajueg muslimansko-
bonjakoga korifejstva Mehmed-bega Kapetanovia Ljubuaka (1871-
1904) bitno do danas svojim djelom suodredio poetiku bonjake knjiev-
nosti: njegovo stvaralatvo je u stilsko-estetikoj dijahroniji sa ovom
knjievnou na orijentalnim jezicima, posebno sa izvornom sufijskom
poezijom, u estetskom srodstvu sa prepjevima starijih bosanskih pjesnika
koji pisahu na orijentalnim jezicima, u duhovnom pobratimstvu sa pre-
pjevima Hajjama i Firdusija sa arapskog i sa perzijskoga jezika. Posla-
nicama Volteru, Geteu i Bajronu, oplouje Baagi bosansku pjesniku
muzu sa zapadnom pjesnikom Paladom. U junoslavenskoj je poeziji Ba-
agi vjerojatno najiskreniji poslenik na polju poezijske muslimansko-
kranske simbioze. Po pojedinanim pjesmotvorima takvom su opredje-
ljenju Baagiu poredivi Jovan Jovanovi Zmaj ili Aleksa anti u srpskoj,
odnosno u bosanskosrpskoj poeziji, s bitnom razlikom da je velik dio
Baagieva opusa poetoloki baziran i inspirativno nadahnut u motivskom,
idejnom i estetskom sinkretizmu islamsko-orijentalne i kransko-evropske
poetike. Mada je Baagieva poezija skromnih umjetnikih dosega, pogo-
tovu u pomenuton orijentalno-evropskom stilsko-estetskom kontekstu, ko-
jem uostalom Baagi nije bio ni dijahronijskim sudionikom, u ukupnom
njenom vrednovanju su njegovi poezijski motivi i simbolika orijentalno-
evropskoga pjesnikoga opojaza vrlo bitni. I danas impresionira Baa-
gievo poezijsko bogatstvo izraeno upravo kroz taj poezijski opojaz.
Jasno je da je vei dio Baagieva djela u osnovi zadocnjeli knjievni
romantizam, da je po tome vei dio Baagievih pjesama motivski i idejno
srodan i vrijednosno dorastao hrvatskom i u srpskom romantizmu. U ovoj
komparaciji bitno je meutim markirati da movensom spajanja dviju poe-
tika, dvaju svjetova duhovnosti tom dominantnom estetikom osi
Baagieva poezija nadilazi svoje srpske i hrvatske pandane, eventualne
uzore. U Baagievu su poezijsku simbiozu srasli bosanska patriotska svi-
jest, melanholija sevdalinke, mevlevijski panteizam, Hajjamov hedonizam,

71
francuski racionalizam, njemaki i engleski zanosni romantizam, sa pato-
som bosanskog, srpskoga i hrvatskoga lirskoga domoljublja. U tom je smi-
slu motivski i simboliki karakteristina Baagieva pjesma Jednom
kritiaru, ostvarena u auri poezijskog sinkretizma bosanske sevdalinke sa
osmansko-arapskim i perzijskim estetikim ljubavnim iskustvom, zatim
derviko-sufijski pjesmotvori Na puini svjetla i Janje moje. Baagi-
evo stvaralatvo estetska je paradigma, svojevrsni ideal kojem stoljeima
ustrajno smjera, i u kojem opstoji bonjaka poetika svijest i savjest: uko-
rijenjena u islamskoj ideji i emfazi, smirena zapadnjakim racionalizmom.
U takvoj nakani nije nevaan detalj da se Baagi, pored perfektnog znanja
arapskog, turskog i perzijskog, sluio francuskim i njemakim jezikom. Da
je njegova inspiracija istovremeno orijentalno-islamskoga i zapadnoevrop-
skoga izvorita! U ovoj paraleli nije nevano markirati injenicu da je Ba-
agi, hronoloki, prvi doktor orijentalistiko-filolokih znanosti Balkana.
Disertaciju Bonjaci u islamskoj knjievnosti prezentirao je 1912. na
bekom sveuilitu.
Moda je najbolji motiv njegova evropsko-orijentalnog opojaza
sufijska poema Harabat, koja je svojom poetikom strukturom porediva
Paladi inspiracijskom vrelitu antike poezije, njenim muzama i Palasu.
(Palas mitoloki nadimak Atine boginje mudrosti i lijepih vjetina). U
Harabatu je zavrna simbolika slika idealnog hrama, u kojem se sastaju
dvojica tumaa Boije mudrosti Al Gazali i Volter, adekvetan argument
Baagieva duhovnoga sinkretizma, opojaza, markiranja ali i premoa-
vanja filozofijskog i religijskog kontrapunkta. Mada je u svojoj poetikoj
strukturi Harabat u osnovi sufijska poezija, sa simbolikom harabata -
vrhunskog ideala sufije na njegovu putu emocionalno-intelektualne
spoznaje Boanstva, zadobijanjem Boije ljubavi kroz vlastitu zaljubljenost
u Njega.

V
Treba se meutim iz nebeskih sfera, u kojima je esto prebivala
Baagieva poezija, spustiti u istinsku jezikoumjetniku svijest pjesnitva
Muse azima atia (1875-1915). U njoj spoznajemo da Baagieva vie
manje patetina pretenzija estetskoga sinkretizma tek u Musinoj poezijskoj
magmi biva istinskim medijem i spojem obaju i dvaju knjievnih svjetova u
jednom islamskog i kranskog. Stvaralaka simbioza muslimanskog
evropejstva u Musinu je pjesnitvu kompleksnija, jer ono u sebi spaja
stilsko-estetika obiljeja francuskoga impresionizma i simbolizma, sa
orijentalskom arapsko-turskom sufijskom poetikom. I poetski Orijent i
Okcident su u atievu duhovnome sazvuju oploeni prefinjenom osje-
ajnou hrvatske i srpske moderne lirike tipa A. G. Matoa, V. Vidria, J.
Duia. atieva je poezija nastajala iz vrelita autorova znanja turskog i
Raid Duri

72
arapskog jezika, u njima njegovane sufijske poezije. Ujedno ova poezija
soordinira francuski pjesniki artizam modernistikoga sensusa. U ovom
sensusu se sinestezijski slijevaju osjeaji i osjeti o ulnoj i misaono-emo-
tivnoj povezanosti svijeta, sa rezignacijom o nemoi spoznaje svijeta medi-
tacijom. Karakteristian ciklus pjesama je Boje i mirisi. Takav je estetski
sinkretizam po prvi put u bosanskoj knjievnosti postao istinska umjetnika
kreacija. U ovoj kratkoj komparaciji Baagi ati bitno je markirati da
je po ukupnom poezijskom fonu Baagi htio ili elio biti pjesnikom, a da
ati nije bio pjesnikom po htijenju ve po roenju. ati je prvi vijo-
novski duh bonjake pjesnike rijei, prvi pjesnik modernoga bonjakoga
(hiper)sensibiliteta, islamsko-evropskog opojaza, onog sublimnog literar-
nog iskustva u kojem gotovo jednakom pjesnikom snagom, duhovno
spontanom, nenametljivo sjedinjenom, ive dva misaona i osjeajna svijeta:
zapadnokranski i orijentalnoislamski. U njihovom je spoju snaga i magija
Musine pjesnike rijei. Rije je o umjetnikom individualizmu u kojem su
se sastali evropsko pjesniko iskustvo njemakog romantizma i francu-
skoga simbolizma, tipa Verlena i Heredijinih Trofeja, Remboa i Helder-
lina, sa sufijskom perzijsko-turskom pjesnikom tradicijom jednoga
Tevfika Fikreta u Musinom djelu.
Iz dananje knjievnopovijesne retrospektive razuvidno je da je
jeziki artizam koji je proizveo francuski modernizam zaet u novijoj
bonjakoj poeziji atiem, jer je atiev artizam posve slobodnoga
estetskoga kozmopolitizma. Tezu najbolje potvruje atiev sonetski
ciklus o eni, ciklus koji je simbol slobodumlja i emancipacije, i koji je
spoj kransko-islamsko tradicije, obaju poezijskih svjetova, njihovih
inspiracija. U tom su smislu karakteristini atievi pjesmotvori: Sapho,
Lady Godiva, Fatima Ezzehra, Jeanne d Arc. Rije je o intenzivnoj
estetizaciji pojavnoga i unutarnjega svijeta, estetizaciji koja zrcali evrop-
skim individualizmom i orijentalnim hipersensusom. Osim navedenih,
karekteristine su pjesme estetikoga sinkretizma: Randesvous, Remon-
tanti, U mome atelijeru, Nox, Imaginacija, Ja sklopio sam oi. U njima je
atieva poezijska magma, ija je estetska svijest zorila u spojevima
impresionizma, simbolizma i sufizma. Upravo je u toj sublimaciji magija
Musine pjesnike umjetnosti, markacija bonjake izmeu srpske i hrvat-
ske moderne i orijentalno-islamskih knjievnosti. Zaumni slojevi atie-
ve poezije soordiniraju i sublimiraju melanholos bosansko-balkanske
tradicionalne usmene pjesme, prvenstveno balade i sevdalinke, sa francu-
skim simbolizmom i hrvatsko-srpskim, vidrievsko-duievskim artiz-
mom. Poslije Baagieva simpatinoga pokuaja opojaza i spajanja
islamsko-kranskoge pjesnike duhovnosti i poetike, atieva e pje-
snika raspoluenost, nespokojstvo, strah, agonijska udnja za ljepotom
kao samoosmiljenjem, vijonovsko pokajanje pred tajnom i strahom

73
Boanstva, biti signifikum svega onog to dobra poezija u sebi sadri. U
tom smislu jedan je od najzanosnijih atievih pjesmotvora dubokog
katarzikog iskustva, gorkog i iskrenog pokajanja pred veliinom Bo-
anstva poznati i popularni (posebice u vjerskoj poeziji Bonjaka)
Teubei nesuh. Pjesma spada u vrhunce junoslavenske poezije leitmo-
tiva kajanja, jednako vrijedna pjesmotvoru Santa Maria della Salute
Laze Kostia, ili Ujevievoj Svakidanjoj jadikovci odnosno Molitvi
Bogomajci za rabu boju Doru Remebot. Musina je poezijska magma
osobenija: u njenom sufijsko-bodlerovskom spoju jednako se sustiu
antiki i jevrejski, hrianski i islamski motivi; u njemu su i Venera i
Prometej, Mojsije, Hristos i Muhamed. atieva je samosvojnost upravo
u tim spojevima, u njegovoj estetskoj uklopivosti u njemu savremene
knjievne stilove koji su teorijski formulirani estetskim individualizmom.
U Musinom sluaju nije rije o svjesnom slijeenju tzv. izama, koji su
etablirani u francuskoj, ostvareni ili prononsirani u atiu savremenoj
mladoturskoj knjievnosti, koja se, poetkom 20.og stoljea, razvijala
utjecajem francuske moderne. Rije je, naime, o spontanoj i relativno
samonikloj atievoj poezijskoj svijesti u kojoj su nerazluivi svi ele-
menti pojavnog i unutarnjeg svijeta. Rije je o subjektom nasluenom
totalitetu, u doivljajnoj cjelini univerzuma, bez izravnog utjecaja evrop-
skih knjievnih strujanja na atievu stvaralaku rije.
Pored univerzalizma, atieva poezija uvodi poevsku fantastiku. ati-
eva poezijska fantastika se meutim razvija izvan dodira sa knjievnim
modelima, ameriko-francuskim ili orijentalno-turskim. U tom smislu valja
uporediti napr. poemu E. A. Poa Gavran sa atievim karakteristinim
pjesmama poevskog ugoaja: Mystika, Vizija, Nox, Smrt, Ja nijesam sanjar.
Na drugoj, orijentalno-islamskoj strani, bitno je konstantirati da avangardista
turske moderne poezije na poetku 20.og stoljea naprijed spomenuti
turski pjesnik Teufik Fikret bitno djeluje na atievo stvaralatvo, pose-
bice na njegovu sufijsku inspiracijsku osnovu, to pada upravo u vrijeme
atieva kolovanja u Istambulu. Po povratku iz Istambula u Mostar, ati
je preveo niz Fikretovih pjesmotvora sa turskoga u bosanski idiom. Ovaj je
prepjev bio povodom stvarnoga i duhovnoga pobratimstva, kojeg su za
ivota utvrdila ova dvojica pjesnika. atieva je poezija naglaenog artisti-
koga movensa, kosmogonizma, misticizma: onog metafizikoga bivanja u
kojem u atievu misteriju duhovnoga iskustva raspoznajemo jedinstvo
svijeta i ivota. U navedenoj spoznaji je sutina sinkretizma atieva stvara-
latva. Sinkretizam je bitno estetiko obiljeje moderniteta u francuskoj
knjievnosti poetkom 20.og stoljea. U ovoj kratkoj paraleli Fikret Teufika
odnosno francuskoga i srpsko-hrvatskoga artizma Musi azimu atiu,
bitno je navesti univerzalnost i duhovnu srodnost brojnih motiva navednih
pjesnika i stilskih epoha. Onih motiva u kojima su napr. u Fikretovoj
Raid Duri

74
pjesnikoj Paladi jednako mjesto nali Hafiz i Igo, Nedin i Hajne,
Maeterlinck i Kaani.
Mada u knjievnoteorijskoj misli ne postoji vrsto stilsko termino-
loko odreenje za evropsko-francusko razdoblje na prijelazu 19. u 20.
stoljee (najee oznaeno modernom), neprijeporno je da se stilsko i
estetiko jedinstvo konstituiralo u sredinjoj kategoriji sklada u svim tzv.
izmima, od simbolizma i impresionizma, preko esteticizma i secesije, do
moderne. Stilska i estetika kategorija sklada jest ono poetiko naelo i
motivacija oko ije se osi duhovnoga jedinstva okuplja veina stvara-
laca. Sklad je u sebi sadrao sinestezijsko eufonijsko naelo kojeg nalazimo
u nizu atievih pjesmotvora kao to su Mystika, Vizija, Nox, Smrt. Sa
njima atieva poezija sudjeluje u izgradnji stilskoga jedinstva evropske
moderne. atievi pjesmotvori motiva pejzaa su naprimjer posve u este-
tiko-stilskom skladu (!) sa sredinjom kategorijom pounutrenja pejzaa u
evropskoj moderni. Onog pounutrenja koje brie granicu lirski subjekt i
svijet. Pounutrenja shvaenog u Moris Barresovu smislu: pejza metoni-
mija prirode Apsolut. Karakteristine atieve pjesme pejzanog motiva
su: Mystika, Kraj Neretve, U aleji. Pritom je bitno napomenuti da je poeti-
ki pojam ljepote, kao estetike kategorije u modernistikom poimanju
fizike i metafizike istine o svijetu, onog tipa ljepote koju su parnasovci
uzdigli iznad svrhe i istine, srodna atievu pjesnikom poimanju ljepote.
U tom smislu je atieva motivom karakteristina pjesma Ja sam vjerni
rob ljepote, posebice njeni zavrni stihovi spoj muzike, likovne i
pjesnike umjetnosti. Ovi su stihovi po idejno-inspirativnom movensu
porediv Richard Wagnerovom (1813-1867) sinkretizmu u njegovu Ge-
samtkunstwerku.

VI
Scenska djela Ahmeda Muradbegovia (1895-1970), posebno drama
Na Boijem putu, jesu solidan argument dijahronijsko-stilskog saobraa-
vanja bonjake sa hrvatsko-krleijanskom, i sa evropsko-strindbergov-
skom psiholoko-ekspresivnom, komornom dramaturgijom. Pored ove stil-
sko-estetske dimenzije, u navedenu dramu i u Muradbegovieve najbolje
psiholoko-ekspresionistike proze (Mizantrop, Lejla) utkan je bonja-
ki mentalni sklop, njegov tradicijsko-islamski, etiko-psiholoki vrijed-
nosni sistem, sa idejnim aritem u emancipaciji ene, u trijumfu enstva u
konanom prozno-dramskom raspletu. U ovoj je bonjako-evropskoj
komparaciji manje vano da li je do Muradbegovia dospjela lektira tipa
Hauptmana, Wedekinda, Strindberga ili Verharena, tzv. nordijske kole i
kvantitativno-kvalitativne dramatike iz devedesetih godina 19.og stoljea.
Tzv. kvantitativnu i u drugoj knjievnorazvojnoj fazi kvalitativnu drama-
tiku (krleijanskoga tipa od Mikelanela do Glembajevih) je vremen-

75
ski Muradbegovi mogao upoznati u prijevodu tijekom njegovih studija u
Zagrebu u meuratno doba. Bitnija je njihova dramaturgijska srodnost,
kako u smislu dramskih postupaka i razrjeenja, tako u psihologizaciji lika
mladog ovjeka, najee umjetnika. U Muradbegovia esto mlade ene
ili asocijalnog mladia. Ovi likovi naime kroz unutarnji konflikt postupno
se oslobaaju nametnutih malograanskih konvencija. U Muradbegovia i
optereenja tradicijom, proivljujui pritom duhovnu katarzu koja je karak-
teristina za stil dramskoga ekspresionizma. Muradbegovi pritom oblikuje
dramaturgiju krleijanskoga unutarnjega raspona napetosti koji rezultiraju
sudarima. Ti su sudari, u pravilu, posljedica karakteristinoga bonjakoga
mentalnoga sklopa. Norveanina Henrika Ibsena, vicarca Arnolda Strind-
berga, Hrvata Miroslava Krleu i Bonjaka Ahmeda Muradbegovia este-
tski i stilski ujedinjuje psiho-kompromirajua drama sa socijalno-psiho-
lokom pretpovijesti. U navedenih dramatiara u drami se u obiteljskom
krugu otkrivaju lai i zablude iz prolosti, a na temelju sukoba u moralnoj
sferi. I sa argumentacijom koja imponira intelektualnom kulturom. Ovoj
kratkoj usporedbe Muradbegovieve poetoloke dramaturgije i vodeih
evropskih dramatiara u prvim decenijama XX -og stoljea, dodajemo
injenicu da su novele A. Muradbegovia u meuratnom vremenu (1918-
1941) neposredno po objavljivanju (hronoloki prvo u zagrebakoj perio-
dici) prevoene na njemaki, neposredno potom objavljivane u njemakim
i u austrijskim asopisima i novinama, te da je u meuratno vrijeme (1918-
1945) Muradbegovi jedan od najprevoenijih junoslavenskih novelista
na germanskom jezikom prostoru. Svim tim injenicama bosanska knji-
evnost i hronoloki i estetsko-stilski postaje sastavnicom evropskih
knjievnosti.
Da proze A. Muradbegovia ne samo hronoloki, i ne samo formalno,
ve i stvaralaki, psiholokoestetski, sudjeluju u savremenim evropskim
knjievnostima, dokazuje i injenica da u njima dominira lik mizantropa,
ovjeka koji u ljude ne vjeruje, a koji je leitmotiv Muradbegovievih
novela, i njemu savremenih proznih tekstova u njemakoj knjievnosti,
naroito u Hofmanstahla. Isti psiholoki prototip nalazimo i u Krleinim
prozama: moda najtipiniji u liku Kyrialesa u Povratku Filipa Latino-
vicza. Lik mizantropa ima svoje izvorite u Freudovoj teoremi o ovjeku
divljoj, razdraljivoj, zlobnoj ivotinji koja se raa inter faeces et urinas.
(Opirnije u: S. Freud: Das Unbehagen in der Kultur, 1930.)

VII
Roman Hamza Hume (1898-1970) Grozdanin kikot (prvo izdanje u
Beogradu 1927) je u procesu stilsko-estetske evropeizacije bonjake knji-
evnosti bitna knjievna pojava. Roman je do sada objavljivan u tri izdanja
u njemakom jezikom prijevodu: 1958, 1961, 1968. pod lirski karakte-
Raid Duri

76
ristinim naslovom Der Trunkener Sommer u prijevodu Ispijeno ljeto.
Hronoloki prvo beogradsko izdanje romana (1927) je u beogradskoj i u
zagrebakoj knjievnoj kritici poreeno lirski sa Panom Knuta Hamsuna
(1859-1924), koji je upravo tih godina nagraen Nobelovom nagradom. I
Hamsunov Pan i Grozdanin kikot prema hronoloki prvim kompara-
tivnim analizama zagrebakih i beogradskih knjievnih kritiara u asopi-
sima u tridesetim godinama XX-og stoljea - emaniraju priblino istu ideju,
motivaciju, auru, hipersensus i eros. Hipersensus je relativno trajni osje-
ajni rafinman bonjakoga knjievnoga duha, estetskopsiholoki kontinu-
irana ili karakteristina bonjaka literarna emanacija osjeajnosti. U tom
prefinjenom hipersensusu jest estetska markacija bonjake izmeu hrvat-
ske i srpske knjievne osjeajnosti. Ovaj osjeajni rafinman mogue je kao
estetiku konstantu i kao ponornicu estetike i osobenosti bonjake knji-
evnosti pratiti od zanosne i njene, do bola eznutljive osjeajnosti, koja je
u usmenoj tradiciji Bonjaka utkana u tradicionalne pjesme - balade i u
sevdalinke. Ovaj je prefinjeni hipersensus kao markantnu crtu osjeajnosti
Bonjaka takoe mogue dokazivati kao estetsku konstantu proze i poezije
brojnih bosanskih stvaralaca. ak i onih pisaca koji su duhovno se uobru-
ili u bosanskoj sredini, u njenom duhovnom sinkretizmu, kakvi su napr.
liriar Nikola op, prozni pisci Ivo Andri, Skender Kulenovi, Mea
Selimovi.
Da i bosanska knjievna kritika dijeli sa stvaraocima ovu osjeajnu
istananost i suptilnost, finou duha, njegovu krhkost i ranjivost, osjeajni
rafinman u svoj njegovoj kompleksnosti i cjelini - kao estetiku markaciju
bonjake pisane rijei, ponajbolji su dokazi studije M. Begia, M. Rizvia
i E. Durakovia o bonjakoj knjievnoj umjetnosti. U njihovim je studi-
jama upravo umjetniki fenomen hipersensusa u sreditu kritikoga pro-
miljanja djela Hamze Hume, Skendera Kulenovia, Mehmeda Mee Seli-
movia. U Huminom sluaju ova markacija veim je njenim dijelom poj-
mljena i opisana kao kozmiki panerotizam, u smislu totalne saivljenosti
ovjeka sa prirodom. Cijelom svojom neoromantiarskom strukturom
Humin Grozdanin kikot poiva na onom evropskom simbolizmmu i
neoromantizmu koji je teorijski razraen sredinom 19.og stoljea u francu-
skoj knjievnosti, posebice u Theofil Gotjeovim (1811-1872) i arl Bodle-
rovim (1821-1867) estetikim i poetolokim zapisima. Ovi su zapisi u F.
Nieu dobili svog autentinoga tumaa u Roenju tragedije iz duha
muzike (1872). U djelu koje e bitno profilirati evropsku estetiku misao i
utjecati na oblikovanje stilskih epoha u svim umjetnostima sve do naeg
vremena. Na estetskom fonu Nieove filozofije oblikovat e se i moderna i
postmoderna zapadnoevropska knjievna rije, koja e bitno djelovati na
duhovno profiliranje junoslavenskih knjievnosti. U Nieovoj estetskoj
auri amalgamiran je i Pan Norveanina Knuta Hamsunova i Hamza Hu-

77
mina lirskoromaneskna ekstaza Grozdanina kikota. Nieova misao naime
kulminira u tvrdnji da svijet, cjelokupan bitak, imaju smisao jedino kao
estetska pojava, da se besmisao moe prevladati jedino ako ovjek
umjetnik proivi svijet kao fascinaciju, kao golem estetski fenomen. Iz
tunela apsurda ovjeka vodi samo univerzalni esteticizam. Da je svijet
opravdan jedino kao estetska pojava, Nie e tu ideju ponoviti i u svojoj
Volji za mo, smatrajui umjetnost oblikom ekstaze, panegerikom ivota.
Nieov suvremenik Oskar Wajld (oba umiru u istoj godini 1900.) u svojim
estetikim spisima smatra da je estetika iznad etike, i da je otkriti ljepotu
neke pojave najvii doseg i smisao ovjekova uma. Wajldov esteticizam
kulminira u epistolemi da je za razvitak pojedinca vanija koloristika
osjetljivost od smisla za razlikovanje dobra od zla. Humin je Grozdanin
kikot ukorijenjen upravo u takvom esteticizmu, i u intuitivnoj Henri
Bergsonovoj (1859-1941) gnoseologiji.
Za preteitost intuitivnog u usporedbi sa racionalnim, strogo logikim
pristupom zbilji, mogue je Grozdaninu kikotu prispodobiti niz njemu
savremenih proza i pjesmotvora u evropskoj i u orijentalno-islamskoj knji-
evnosti. Iz orijentalno-islamske, Humi su moda duhovno najblia djela
egipatskog nobelovca Nagiba Mahfuza (1911), a iz arapske knjievnosti
djela Taha Huseina (1889-1993). U svijetu arapske i amerike poezije prve
polovice dvadesetog stoljea, Huminoj je poeziji (posebice njegovoj zbirci
Nuturnji ivot, prvo objavljivanje Beograd, 1919) njenoj pretenziji
duhovnoga jedinjenja Orijenta i Okcidenta, moda najsrodniji ameriki
pjesnik palestinskoga porijekla Halil Dubran (1883-1931). Humo zapravo
nastavlja onu bosansku poetiku uprije Orijenta i Okcidenta. uprije na
kojoj opstoje naprijed komentirani pjesniki svjetovi Safvet-bega Baagia
i Muse azima atia. I vei i umjetniki najbolji dio bonjake knjievne
rijei uope. Sve od islamizacije Bosanaca do najnovijeg vremena. Od
pjesnika Mehemda Erdeljca u 15.om stoljeu, preko Dervi-pae Bajeza-
dagia u XVII stoljeu i Ilhamije u XVIII stoljeu, do naih savremenika
prozaista Devada Karahasana i Irfana Horozovia, Miljenka Jergovia,
Asmira Kujovia, Semesdina Mehmedovia.
Dubran je u knjievnoj kritici jedan od najveih islamsko-kranskih
pjesnika na arapskom i na engleskom jeziku u 20.om stoljea. U njegovom
se duhovnom konusu jednako stjeu i bogate i muslimanski i kranski
svjetonazor. Jezgro estetskog ina i Dubrana i Hume je u djelovanju arte-
fekata na recepijenta, u djelovanju koje u nama zavrava katarzom, pro-
dubljenim iskustvom. Naa katarza zapravo je jedan amalgam sastavljen od
ekstaze, duevnoga oka i straha. Od takvih estetsko-katarzikih fascinacija
izatkano je gotovo cijelo lirsko-naturalistiko tkivo Grozdanina kikota i
lirika Halila Dubrana. Pored toga, Humina je jezika umjetnost slavensko-
orijentalnog estetikoga spoja i sastava. Posebno je takva njegova prva
Raid Duri

78
navedena pjesnika zbirka Nutarnji ivot, naroito njen poetski ciklus
Sa ploa istonih. Njihova estetika analiza iziskuje komparativnu
primjenu orijentalno-islamske i zapadno-evropske poetike. Rije je o estet-
sko-katarzikim fascinacijama satkanim u medijevalno-slavenskim, zapad-
no-evropskim i orijentalno-islamskim spojevima.

VIII
U nekoliko zakljunih misli posluit u se ocjenom est monografskih
knjiga simbolikoga imena Raskre bosanskoga knjievnoga estetiara
Midhata Begia. Pritom podsjeam da je pojmom raskra moja studija
zapoeta. Markiranjem Matoeva doivljaja bosanskoga Sarajeva kao ras-
krsnice sa pet svjetova, s putevima u Carigrad, Zagreb, Cetinje Beograd,
Be Petu i Jeruzalem. Komentiranu Matoevu doivljaju Sarajeva na
poetku studije dodajem na kraju ove studije segment recenzije Begieva
petotomnog Raskra, iz pera Begieva vrnjaka hrvatskoga knjiev-
nika i knjievnoga povjesniara ime Vuetia. U svojoj ocjeni Begievih
Raskra, Vueti naime poima bosanski kulturno-knjievni integralizam
kao prednost u obogaivanju ivljenja. Kao neto to je i zajedniko i
osobno svoje. Bosanski integralizam jest i znai izvjesno jedinstvo koje je
rezultat razlika, duhovnih, vjerskih, civilizacijskih. Razlike proizvode i re-
zultiraju istinskim obogaenjem ivljenja. U svakog pojedinca, koji se tim
bogatstvom razlika umije koristiti, obogatiti. Prema Vuetiu, taj je bosan-
ski integralizam jedinstvo u razliitostima znatna prednost u usporedbi
sa monolitnim kulturnim zajednicama i prostorima.
Roditi se u Bosni i poeti djelovati u svojstvu pisca izmeu tri etnosa
i tri tradicije, znai ponajprije osjetiti sebe kao raskre tih triju konstanti.
Jer sve je tvoje. A prisvajajui sve nae nacionalne knjievnosti, pisac jo
dublje osjea svoju egzistenciju kao raskre nekoliko knjievnosti. U:
Begi Midhat: Raskra. Bosanskohercegovake knjievne teme. Knjiga
IV, Sarajevo 1987, 673.
est monografija Midhata Begia simbolikog imana Raskre zna-
kovit je estetski dijagram bosanske knjievnosti, dijagram koji za pisca
podrazumijeva visokonaponski duhovni raspon dostojan Job - Ejjubova, i
Hristos - Kristova raspea. Raskre i raspee bosanskoga pisca je i inspi-
rativni i obavezujui historijski i psihoneurotini poloaj. I kolikogod taj
poloaj inio nam se patetinim, on znai u bosanskoj knjievnoj zbilji
kontinuiranu otvorenost za drugaije od vlastitog. Otvorenost u bosanskoj
knjievnosti rezultira kontinuiranim proces viestrukog duhovnoga oploa-
vanja. Otvorenost u sebi nosi i dilemu upitnosti i estetsko-stilske zasebnosti
i opstojnosti bosanske izmeu srpske i hrvatske knjievnosti. Ta dilema u
novijoj bonjakoj knjievnosti od kraja 19.og stoljea do danas pretpo-
stavljala je slijeenje poetike i stila evropske kranske i hrianske, i

79
hrvatske i srpske knjievnosti, sa dodatnom dijahronijsko-sinhronijskom
vertikalom njena idejnog, motivskog i stilskog obnavljanja u muslimansko-
orijentalnoj knjievnoj prolosti i sadanjosti. Ta dilema je rezultirala ovdje
komentiranim poloajem bosanske i bonjake knjievnosti izmeu srpske
i hrvatske knjievnosti, njeno svojatanje, pripajanje, nestajanje, izranjanje
kao ponornice.
U ovom sintetikom dijelu studije bitno je konstantirati jo jednu
dimenziju integralizma bosanske knjievnosti kroz injenicu dvostruke
(katkad i trostruke) knjievno-nacionalne pripadnosti (istovremeno i u raz-
liitim vremenskim rasponima) brojnih bosanskih knjievnih generacija,
afirmiranih u hrvatskoj ili u srpskoj, u isto vrijeme poniklih u bosanskoj
knjievnosti, poput Ivana Franje Jukia, Silvija Kranjevia, Petra Koia,
Osmana ikia, Svetozara orovia, tandema Osman - Aziz (Ivan Mili-
evia i Osmana Nuri Hadia), Antuna Branka imia, Hasana Kikia,
Novaka Simia, Alije Nametka, Mak Dizdara, Irfana Horozovia, Miljenka
Jergovia ... Usljed navedene injenice, u pregledima i u antologijama srp-
ske i hrvatske knjievnosti, bosanska knjievnost esto je predstavljana nji-
hovim sastavnicama, sve do danas! ezdesetih i poetkom sedamdesetih
godina, brojna prozna i pjesnika ostvarenja bosanskih pisaca (prije svih
Kameni spava M. Maka Dizdara i Dervi i smrt M. Selimovia) vri-
jednou su nadmaila srpsku i hrvatsku umjetnost rijei. Od tada se u
srpskoj, u hrvatskoj, i u bosanskoj knjievnoj kritici, prihvata gotovo pre-
utna injenica zasebnog opstojanja bosanske knjievnosti, a od devede-
setih godina i bonjake kao sastavnice bosanske knjievnosti. Izmeu
sedamdesetih i devedesetih godina bonjaka je knjievnost u knjievnoj
kritici nazivana muslimanskom knjievnou, slijedei nacionalno ime-
novanje Muslimana - Bonjaka iz komunistikoga perioda (1970-1990).
U srpskom i hrvatskom knjievnoznanstvenom priznanju estetike i nacio-
nalne zasebnosti muslimanske knjievnosti na samom njenom po-
etku- tj. poetku imenovanja, a ne stvarnog opstojanja ove knjievnosti
od srednjega vijeka do danas - izdvajaju se dvije fascinantne jezikoum-
jetnike pojave: pjesnika zbirka Kameni spava (1966) Mehmedalije
Maka Dizdara i roman Dervi i smrt (1966) Mehmeda Mee Selimovia.
Dervi i smrt vrhunska je sinteza bosanske umjetnosti pripovije-
danja koja zrai umnogostruenim orijentalno-okcidentalnim sensibilite-
tom, u kojem su oba njegova elementa jednako, bosanski bitna, neodvojiva.
Pored glavnog junaka Nurudina u kontekstu teme ove studije sinkretizma
- najeminentnija je pojava junaka Hasana. Hasan je sublimat junosla-
vensko-muslimanke kultiviranosti, one sublimne psihologije i duhovne
finoe koja je u svojoj transcendentalnoj integralnosti idejno i vrijednosno
usporediva mostarskoj upriji iz sredine 16.og stoljea. Bosanski su umjet-
nici lijepe rijei morali kvalitetom nadmaiti zagrebake i beogradske
Raid Duri

80
pisce, da bi ih ovi sebi ravnim prihvatili. Da bi jedan savremeni, moda u
hrvatskoj i u bosanskoj novelistici danas vodei prozaist Miljenko Jergovi
(koji je u Sarajevu odrastao, a poslije rata ivi u egzilu u Zagrebu) tek u
zrelim stvaralakim godinama pojmio sutinu magije rijei jednog od
vodeih bosanskih prozaista u bosanskoj knjievnosti XX-og stoljea a-
mila Sijaria. Umjetniku sutinu amilove magije pripovijedanja Jergovi
je imenovao vjetinom uenja, uporedivi amilovu pripovjedaku
fascinaciju sa magijom argentinskoga nobelovca Gabriela G. Margueza:
amil je prvi Gauo bosanske knjievnosti, vitez sandakih pam-
pasa i eglen-efendija iz predgraa Boines Airesa ve osamdesetih godina
(!) kada je junoamerika proza bila inn. U: Jergovi Miljenko: Histo-
rijska itanka, Sarajevo Zagreb 2000, 165.
Jergovievoj ocjeni dodajem generalnu filozofsko-gnoseoloku kom-
paraciju zapadnoevropskog poimanja egzistencije u modernom evropskom
romanu koji poinje sa Kafkinim Procesom i sa Kamijevim Strancem.
Poimanjem koje je karakteristino za savremenu bonjaku prozu; nju pos-
ljednjih desetljea najeminentnije predstavljaju amil Sijari, Irfan Horo-
zovi i Devad Karahasan. U traganju za samoosmiljenjem, proze zapad-
noevropskih pisaca, u pravilu, idejno-motivacijski zavravaju u apsurdu.
Navedeni bosanski prozaisti takoe dospijevaju u apsurd, ali ga, u pravilu,
nadomjetaju iluzijom ili ljubavlju uzdanicama osmiljenja egzistencije.
U kojoj su mjeri iluzija i ljubav spasonosni, i motivirani plodonosnim
spajanjem orijentalno-okcidentalne, islamsko-kranske duhovnosti, spaja-
njem koje stoljeima njeguje bosanska i bonjaka knjievna rije, bitna je
konstatacija i karakteristika bosanske pisane rijei od srednjega vijeka do
danas. Ova njena estetska crta i stvaralaka nit trai iscrpnija komparativna
samjeravanja, poniranja, saobraavanja. Njegovanje bosanske i bonjake
knjievnostvaralake sensibilnosti u orijentalno-islamskim okrilju, u njenu
duhovnom i estetskom rodbinstvu, u dodirima i inspiraciji njome, ili u
estetskim i spoznajnim islamsko-kranskim spojevima, jest bitna marka-
cija bosanske i bonjake u junoslavenskim i u europskim knjievnostima
od 15.og stoljea do danas. Kako se ta recepcija islamsko-orijentalne knji-
evne rijei stvaralaki transformira i u savremenoj bonjakoj knjiev-
nosti, mogue je dokazati komparativnim analizama brojnih djela novije i
savremene bonjake pisane rijei, njihovim poreenjem orijentalno-islam-
skim, arapskim, turskim, perzijskim, ali i zapadnoevropskim. Ovaj cilj
pretpostavlja iscrpniju estetsko-poetiku komparaciju. Na postavljeni cilj
djelimice je odgovoreno u komparativnim dijelovima ove studije, naroito
u etvrtom analitiko-komparativnom dijelu, u izabranim primjerima kom-
parirane poezije Safveta Baagia i Muse azima atia, odnosno drama i
proza Ahmeda Muradbegovia, te u komparativnoj analizi romana Groz-
danin kikot i Hamza Hume. U njima su bosanski tekstovi estetski samje-

81
ravani zapadnoevropskim i islamsko-orijentalnim avangardnim tekstovima
XX-og stoljea. Navedena izabrana lirska i prozna ostvarenja bonjakih
pisaca koristili smo i kao model, i poredili ih njihovim savremenicima u
njemakoj, skandinavskoj i u francuskoj knjievnosti, odnosno njihovu
estetskom duhovnom srodstvu i inspiracijskom vrelitu u islamsko-orijen-
talnoj knjievnosti arapskoj, egipatskoj i turskoj u dvadesetom stoljeu.
3

Izabrana kritika literatura iz bosanske i bonjake knjievnosti sa
aspekta kulturnoga sinkretizma i integralizma:
Begi, M. 1987. Sabrana djela, I-VI, Sarajevo: Svjetlost.
Begi M. (Ur.): Bosanskohercegovaka knjievnost u svjetlu dosa-
danjih istraivanja. Zbornik ANU BiH, Sarajevo 1974.
Benac, A. (i dr.) 1955. Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sara-
jevo, Veselin Maslea. (Biblioteka Kulturno nasljee).
Besarovi, R. 1966. Iz kulturne i politike istorije Bosne i Herce-
govine, Sarajevo.
Bogievi, V. 1975. Pismenost u Bosni i Hercegovini: od pojave
slovenske pismenosti u IX v. do kraja austro-ugarske vladavine u Bosni i
Hercegovini 1918. godine, Sarajevo: Veselin Maslea (Biblioteka Kul-
turno nasljee).
1971-1974. Bosansko-hercegovaka knjievna hrestomatija, I-III,
Sarajevo: Zavod za izdavanje udbenika.
Bosnien-Herzegovina: Interkultureller Synkretismus 2001: In: Wie-
ner Slawistischer Almanach, Sonderband 52, Wien- Mnchen 2001.
Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici. 1996. I-VI. Sarajevo: Alef.
Dizdar, M. 1961. Panorama bosansko-hercegovake proze, Sara-
jevo: Svjetlost.
Dizdar, M. 1985. Panorama bosansko-hercegovake pripovijetke,
Sarajevo: Svjetlost.
Grozdani, S. 1972. Hrestomatija bosansko-hercegovake knjiev-
nosti, I-III, Sarajevo.
Hukovi, M. 1986. Alhamijado knjievnost i njeni stvaraoci, Sara-
jevo: Svjetlost.
Isakovi A. 1975. Hasanaginica 1774-1974. Studije, lanci, prepje-
vi, bibliografija, Sarajevo: Svjetlost.
Isakovi A. 1996. Antologija bonjakog eseja XX vijeka. Sarajevo:
Alef
1978. Knjievnost Bosne i Hercegovine u svjetlu dosadanjih istra-
ivanja, Sarajevo.

3
Dijelovi ove studije prezentirani su na XIII meunarodnom kongresu slavista
u Ljubljani krajem septembra 2003.
Raid Duri

82
Kreevljakovi, H. 1991. Izabrana djela, I - IV, Sarajevo.
Lovrenovi, I. 1994. Labirint i pamenje, Klagenfurt.
Mazali, . 1965. Slikarska umjetnost Bosne i Hercegovine u tursko
doba (1500-1878), Sarajevo: Veselin Maslea.
Mujezinovi, M. 1974-1982. Islamska epigrafika u Bosni i Herce-
govini, I-III, Sarajevo: Veselin Maslea (Biblioteka kulturno nasljee)
Nametak, A. 1981. Hrestomatija bosanske alhamijado knjievnosti,
Sarajevo: Svjetlost. (Biblioteka kulturno nasljee).
Nametak, F.: Divanska poezija XVI i XVII stoljea, Sarajevo.
Nezirovi, M. 1992. Jevrejsko-panjolska knjievnost, Sarajevo.
1950-1979. Prilozi za orjentalnu filozofiju, I-XXVII, Sarajevo.
Rizvi, M. 1973. Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u BiH u
doba austro-ugarske vladavine, I-II, Sarajevo: ANUBiH.
Rizvi, M. 1980. Knjievni ivot u Bosni i Hercegovini izmeu dva
rata, I-III, Sarajevo: Svjetlost (Biblioteka kulturno nasljee).
1984-1985. Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH u knji-
evnoj kritici, Sarajevo.
1975. Savremena knjievnost u Bosni i Hercegovini. Panorama kri-
tike i teorijske misli. Izraz (asopis), XIX, 4 - 5. Sarajevo.
1966. Spomenica 400 godina od dolaska Jevreja u Bosnu i Herce-
govinu, Sarajevo.
abanovi, H. 1973. Knjievnost Muslimana na orjentalnim jezi-
cima, Sarajevo: Svjetlost (Biblioteka kulturno nasljee).
Trifkovi, R. 1968. Savremena knjievnost u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo: Svjetlost (Biblioteka kulturno nasljee).
Vego, M. 1962, 1964. Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i
Hercegovine, I, II, III, IV, Sarajevo.
Wenzel, M. 1965. Ukrasni motivi na stecima, Sarajevo: Veselin
Maslea (Biblioteka kulturno nasljee).

83

Halil KALA

KARAKTERNE I MENTALNE OSOBINE BONJAKA
/MUSLIMANA/ CRNE GORE*

Sagledavanje istorijskog i duhovnog identiteta Bonjaka (Muslima-
na) na prostorima Crne Gore i Balkana (Bosne i Hercegovine, Hrvatske,
Slovenije, Makedonije, Srbije, Kosova), podrazumijeva i sagledavanje
njihovog duhovnog (vjerskog, filozofskog) pogleda na svijet i njihovog
naina ivota. Splet pogleda na svijet, u jednoj linosti, u ovom narodu,
formirao je i njihove karakterne, mentalne i druge osobenosti.
Pogledi na svijet, u meusobnoj tijesnoj povezanosti i proimanju,
manifestuju se u svakodnevnom ivotu pojedinca i naroda. Oni se mani-
festuju i u njihovim karakternim i mentalnim osobinama. Koje su karak-
terne i mentalne osobine Bonjaka (Muslimana) prepoznatljive, kako kod
pojedinca, tako i kod ovog naroda, na ovim prostorima, bie obraene u
ovom radu.
Bonjaci (Muslimani), su tokom svoje istorije, u svom karakternom i
mentalnom biu, kao i u drugim sferama duhovnosti, vrlo umjesno, sinte-
tizovali civilizacijske domete svoje istorije i tradicije sa dometima
Istone i Zapadne civilizacije.
Poto su karakterne i mentalne osobenosti Bonjaka (Muslimana)
vrlo brojne, to e u ovom radu biti obraene samo najbitnije.
1

*Poglavlje iz, neobjavljene knjige: Istorijski i duhovni identitet Bonjaka (Mu-
slimana) Crne Gore.
1
Islamsko uenje ovjekove osobine (ahlak) dijeli na dvije grupe: dobre i loe
(ahlaki-hamide i ahlaki-zemime). Svaki musliman i muslimanka treba da se svom sna-
gom bori da oplemeni svoje srce lijepim i pozitivnim svojstvima i da ga, po svaku
cijenu oisti i zatiti od svih negativnih osobina. Za postizanje ovog cilja od posebne je
vanosti upuivati Allahu d.. dove i moliti Ga za pomo na ovom putu. Sam Mu-
hammed a.s. iako je imao najsavreniji ahlak, molio je Allaha dz.s. da ga uputi da mu
pomogne da bude najljepeg ponaanja i najljepe udi.
Od kolike su vanosti, u islamskom uenju, pozitivne osobine (ahlaki-hamide)
moemo vidjeti i zakljuiti iz sljedeih Kuranskih ajeta i Muhamedovih a.s. hadisa.
Na vie mjesta u Kur'ani-kerimu i brojnim hadisima Muhammeda a.s. vidi se da
je ahlak vrsto uz iman. Kada je neko upitao Muhammeda a.s. ta je to iman, on mu je
Halil Kala

84
Najvanije karakterne i mentalne osobine
Bonjaka (Muslimana) Crne Gore

Islamsko uenje, evropsko (slovensko) porijeklo, i istorijsko traja-
nje, oformili su narod, vrlo prepoznatljivih, etnikih, etikih, karakternih
i drugih osobenosti - Bonjake (Muslimane), na prostorima Balkana, pa i
Crne Gore. Na formiranje Bonjaka (Muslimana), pored ova tri osnovna,
uticali su brojni drugi faktori. Osvrnuemo se, kratko, na ova tri osnovna
i najvanija faktora.
Bonjaci su u svom biu sintetizovali svoju istorijsku tradiciju ivota
na Balkanu i islamsko uenje. Uenja koja su postojala na Balkanu, prije
dolaska islama, (katolicizam, pravoslavlje, bogumilstvo) imala su svoje
specifinosti i vrijednosti, koje su imale uticaja na istorijsku tradiciju
predaka dananjih Bonjaka (Muslimana), na prostorima gdje su ivjeli i
gdje, danas, ive. Njima je bilo najprirodnije da islam postane njihova
religija, koja na najkvalitetniji nain objedinjuje, sve njima prihvatljivo,
iz naprijed pomenutih uenja.
Kao rezultat toga, nastale su duhovne osobenosti ovog naroda, koje
ih ine vrlo prepoznatljivim, razliitim od drugih naroda na porostorima
Balkana i ire, ali i njima slinim. Prepoznatljive su njihove: etnike,
etike, karatakterne, mentalne i druge osobenosti
2
. Te osobenosti pred-

odgovorio: Iman je strpljivost i dareljivost. Jednom je prilikom rekao svojim ashabi-
ma: Da vas nauim koja su svojstva najbolja i za ovaj svijet i za Ahiret: posjetiti onoga
ko je tebe napustio; dati onome ko tebi ne daje; oprostiti onome ko ti je nasilje uinio.
Kao to je dua u tijesnoj i neposrednoj vezi sa srcem, tako je i iman u nera-
skidivoj vezi sa srcem i sa duom. ija dua preseli sa svjetlom imana, ona e sretno
proi kroz Alemi-berzah (tj. vrijeme od asa smrti do asa opteg proivljenja, Sud-
njeg dana), a na Ahiretu e uivati vjenu sreu.
Ko je lijepog ahlaka ja mu jamim mjesto u Denetu,
Zaista e mi biti najmiliji i najblii na Sudnjem danu oni koji su najljepeg
ahlaka,
Zaista e musliman sa lijepim ahlakom dobiti u Denetu deredu (stepen, po-
ast) onoliku koliku e dobiti i onaj to je neprestano danju postio, a nou ibadetio.
Izbor poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985.godin.
2
Po islamskom uenju se nareuje i nagrauje svako dobroinstvo, pobonost,
bogobojaznost, dareljivost, strpljivost, pouzdanost, blagost, dobronamjernost, predu-
sretljivost, saosjeajnost, skromnost, marljivost, hrabrost, istinoljubivost, pravinost,
razumijevanje, sloga itd., a zabranjuje se i kanjava: bezvjerstvo, podlost, oholost, lice-
mjerstvo, smutnja, ogovaranje, podmetanje, krivokletstvo, potvora, nestrpljivost, za-
vidnost, kukaviluk, mrnja, la, pronevjera, nerad, zloupotreba, lijenost itd. Sva ova
svojstva stavljena su na svoje pravo mjesto i meu njima postoji otra granica.
Hadi-Dervi Spahi: Pouke o moralu i bogobojaznosti, Sarajevo 1988. str. 11.
Karakterne i mentalne osobine Bonjaka (Muslimana) Crne Gore

85
stavljaju manifestaciju njihove duhovnosti i istorijskog postojanja, na
ovim prostorima, potvruju da se radi o narodu evropskog porijekla, pre-
poznatljivog istorijskog, duhovnog i svakog drugog identiteta, pripadni-
cima islama.

a) Pozitivne (afirmativne) karakterne i mentalne osobine

Merhamet
Najvanija, prepoznatljiva i najuzvienija etika, karakterna i men-
talna karaktrerisrika (osobenost) ovog naroda i na prostorima Crne Gore,
je merhamet. Ona je, u stvari, vodilja njihovog etikog, karakternog, i
mentalnog sklopa linosti. Predstavlja sintezu i manifestaciju najuzvie-
nijih psiholoko-mentalnih osobenosti ovog naroda.
Rije merhamet (orijentalnog porijekla), ne moe se iskazati sa jed-
nom rijeju na junoslovenskim jezicima. Kada se ona opisno prevede,
moe se rei da je merhamet dobroinstvo kao milosrdnost, dobrota kao
milost, dobrota kao samilost. Ona osoba koja posjeduje merhamet naj-
vieg stepena, je dobroinitelj, dobrotvor. Merhametli je ona linost koja
je topla srca, tolerantna. Ovu osobinu prate druge pozitivne osobine kao
to su: milosre, milostivost, samilost. Merhamet podrazumijeva dobrotu,
dobro, dobroinstvo, na uzvien nain i bez obaveze uzvraanja, ali
zahtijeva obavezu umnoavanja i irenja dobra, dobrote i dobroinstva.
Merhamet je injenje dobra, pospjeivanje dobrih djela, kao jedne od
najveih zapovijedi islama.
3

Stvarala se ova karakterna osobenost tokom istorije ovog naroda.
Ona se stvarala i razvijala, intenzivno, u islamskom periodu njegovog
postojanja. I druga vjerska uenja, bogumilsko, hriansko (katolicizam,
pravoslavlje), potenciraju, u svojim normama, dobroinstvo. Bogumili su
posjedovali, naglaeno, karakteristiku dobroinstva i nenasilja. Vjero-
vatno ih je ta karakterna osobina, u tom vremenu, razlikovala od drugih
(pa su progonjeni, i proglaavani za jeres). Bogumil (ovjek Bogu mio),
najsliniji je ovjeku koji je Bogu predan (musliman).
Merhamet je dobroinstvo, uinjeno iz svijesti o dobru, koje islam-
sko uenje naglaeno potencira. Danas i savremena misao, eksplicitno
potencira i zahtijeva dobro i dobroinstvo. Dobro je potencirano i u naj-
poznatijim filozofskim uenjima. Ljudi su se po kriteriju dobra i zla
razlikovali (zli i dobri ljudi). Po islamskom uenju, ljudi (oba pola), se
dijele, po tom kriteriju (u ovozemaljskom ivotu, i na buduem svijetu).
Po ovom kriteriju, ljudi se dijele, na uspjene, one koji imaju perspektivu,

3
to se tie onih koji se bore na naem putu, sigurno emo ih mi voditi naim
stazama. Zaista je Bog sa onima to ine dobra djela zadovoljan, Kuran, 29/60.
Halil Kala

86
i one koji e propasti i nee uspjeti, na one koji e imati nagradu za dobra
djela i one koji e imati kaznu za loa djela.
4

Po islamskom uenju, cilj injenja dobra i dobrote, nije samo, za ovaj
svijet, nego, dobrota i dobro za budui svijet. Osobe koje posjeduju ovu
plemenutu osobinu, i sa uzvienim ciljevima je manifestvuju, smatrali su se
uzvienijim ljudima dobrotvorima, dobroiniteljima. initi dobro, (nekome
kome je potrebno ili nije potrebno), je neto to je od Boga nagraeno.
5

Merhamet se ispoljava u svakodnevnom ivotu, prema ljudima sa
kojim se ivi (porodica, komije, rodbina), prema onima koji su, esto,
nepoznati, ali su u potrebi da im se ini dobro u materijalnom ili duhov-
nom obliku, ili dobro za budue generacije.
Osobine koje prate merhamet su: milosre, humanost, samilost, dare-
ljivost. Licemjerne, zavidljive, sebine, surove i krte osobe, ne mogu po-
sjedovati merhamet. Ni raskone osobe ne posjeduju osobinu merhameta.
Ova osobenost je, kroz istoriju ovog naroda, propraena bogobo-
jaznou. Ljudi se u islamu dijele i rangiraju po bogobojaznosti i dobru, a
ne po rasi, naciji, stepenu bogatstva i drugim pripadnostima.
Jedna od osobina koja prati, i na neki nain uslovljava postojanje mer-
hameta je moral. Merhamet mogu posjedovati samo visoko maralne osobe.
Moral je vrlo irok pojam, a u islamu je jasno definisan i visoko vred-
novan, i ini jedan od kriterija za vrednovanje linosti i razlikovanje ljudi.
Jedan od oblika ispoljavanja merahmeta je zatita drugog od sebe. Za-
tita drugog od sebe je, prvenstveno, potovanje razliitog od sebe, i poka-
zivanje visokog stepena tolerancije prema njemu i injenje dobra takvom.
Da merhamet obezbjeuje postojanje visokog nivoa tolerancije, prema
razliitom od sebe, su primjeri kroz istoriju, postojanja suivota i stepena
tolerancije, pripadnika islama sa drugim etnikim i vjerskim pripadnicima.
Primjeri toga, kroz istoriju su: Roaje, Bar, Podgorica, Bijelo Polje, Pljevlja,
u kojema su, u toleranciji i harmoniji, vjekovima ivjeli veinski pripadnici
islama, Bonjaci (Muslimani) sa pripadnicima hrianstva (Crnogorci, Srbi,
Hrvati, Albanci-katolici), i drugi. Slini primjeri, kroz istoriju, na prostori-
ma junoslovenskih naroda, bili su: Sarajevo, Novi Pazar, Mostar i druge
sredine. U njima su ivjeli u toleranciji, Bonjaci-muslimani sa desetinama
mahala nemuslimana, katolika (Dubrovani), pravoslavaca (Srbi, Grci,
Bugari), Jevreja i drugih vjerskih i etnikih pripadnika.
6

4
Islam ui da treba vjerovati u Vjeni ivot. Njegova osnovna deviza, koju je
objavio Kur'an, glasi: Dobro u ovom ivotu, kao i dobro u vjenosti (Dr Muhamed
Hamidulah: Uvod u Islam, El kalem, Sarajevo, 1988.god., str.100)
5
Oni koji ine dobroinstva imae dobroinstvo , Kur'an,10/26,
6
Dr Ejup Muovi: Etniki procesi i etnika struktura stanovnitva Novog Pazara,
Etnografski institut Srpske akademije nauka i umetnosti, Beograd, 1979. str. 62-72.

87
Merhamet se ispoljava, ne samo prema ljudima, nego i prema ivim
biima, ptici u gori i ribi u vodi.
7

Kod ovog naroda, merhamet je opjevan u brojnim pjesmama epike i
lirike, epskim pjesmama, sevdalinkama, i na taj nain uvan, sauvan i
razvijan. Tako su prenoeni uzvieni primjeri merhameta, s koljena na
koljeno, s generacije na generaciju.
U savremenom dobu, u kojem danas ivimo, merhamet Bonjaka
(Muslimana) je uslovljen i poznavanjem dostignua savremene nauke i
tehnike. Vana komponenta linosti, koja je danas oslonac merhametu, je
obrazovanje. Bez visokog stepena znanja i obrazovanja, ne moe se
merhamet uspjeno i umjeno posjedovati i ispoljavati. Doprinos nauci,
tehnici i tehnologiji, doprinos poznavanju zakonitosti koje vladaju kos-
mosom i univerzumom, duhovno stvaralatvo, danas su prepoznatljivi
oblici dobroinstva - merhameta.
8

Linosti koje su posjedovale merhamet, u najveem stepenu, kroz
istoriju, postajale su najuglednije i najuvaenije linosti ovog naroda.

Gaziluk
Rije gaziluk (orijentalnog porijekla) u prijevodu znai viteko
junatvo, herojstvo, ratno junatvo. Gazuluk je osobina koja se poisto-
vjeuje sa junatvom u najuzvienijem smislu. To je karakterna osobina
koja se podjednako cijenila i razvijala kao i merhamet. Ona je osobina iz
prvog reda vrijednosti i afirmativnih osobenosti pojedinca. Na nastanak i
razvoj ove osobine uticali su i istorijski uslovi u kojima je ivio ovaj
narod. Bonjaci (Muslimani) su, kroz svoju istoriju, razvijali ovu oso-
binu, kao jednu od ivotnih potreba.
9
I kod drugih junoslovenskih
naroda, junatvo je jako prisutno.
Odbrana od drugog bila je velika potreba ovog naroda kroz njegovu
istoriju. Njegov opstanak na prostorima Balkana, esto je bio u pitanju.
Ratovi, nain ratovanja i norme ratovanja, nametale su potrebu za uspje-
hom, za opstankom. Dakle, istorijske situacije su nametale potrebu za
postojanjem gazija (junaka), kroz period postojanja ovog naroda. Linosti
koje su pale za odbranu otadbine i svog naroda, nazivali su se ehidi.

7
Budite milostivi prema svemu to je na Zemlji, pa e milost prema vama imati
sve to je na nebesima Hadis Muhamera a.s., Izbor poslanikovih hadisa, Sarajevo,
1985. god.
8
Mea Selimovi: to se tie ,,merhameta to je orijentalni pojam, veoma irok,
koji znai otvorenost prema svim ljudima, osloboenost od predrasuda nacionalnih,
socijalnih i svih drugih, koje udaljuju ovjeka od ovjeka, Pisci miljenja i razgovori,
Sloboda, Beograd, 1977.god. str. 308.
9
edo Baovi: O merhametu i gaziluku, Almanah, Podgorica, 2002., str. 5, 6, 8.
Halil Kala

88
Bonjaci (Muslimani) gaziluk su pratili i razvijali u svojim, juna-
kim, epskim, pjesmama (usmjene knjievnosti), koje su do danas sau-
vane. One su poznate po svom sadraju i lirinosti. Na taj nain je ova
karakterna osobina uvana i razvijana. Gaziluk je, esto puta, kroz svoju
istoriju, proglaavan za najvaniju i najuzvieniju osobinu i vrlinu poje-
dinca u ovom narodu.
Kroz istoriju ovog naroda postojale su vrlo stroge norme ratovanja i
odnosa prema pokorenima, koje se nijesu smjele kriti. Gaziluk su pratili
vrlo strogi kriteriji, poev od toga, kako se on stie, kako se gubi status
gazije, ta se smatra gazilukom, a ta kukavilukom, sramotom i zloi-
nom. On je ostvaren samo ako je realizovan prema ravnom sebi. Sve to
se nije ostvarilo uz potovanje ovog kriterija, nije bio gaziluk. Toga su se
morali pridravati, vojskovoe, pojedinci, ratnici. Nije imalo gaziluka na
nejai (djeci, enama, starima), na zarobljenima. To je bio najvei grijeh,
sramota, poniznost i kukaviluk.
10

Humanost
Ova osobina je prisutna i kod drugih naroda, ne samo kod Bonjaka
(Muslimana), a od prisutnosti ove osobine i njene razvijenosti, umnogome
je zavisio i civilizacijski nivo koji se dostizao u istorijskom razvoju.
Kod ovog naroda, humanost je osobina koja prati merhamet i druge
pozitivne osobine ovjeka. Ona je vezana za sve sfere ivota, sva doba
starosti, za pojedinca i zajednicu. Humanost ima razliite oblike ispolja-
vanja, kako u materijalnoj tako i duhovnoj sveri, kod svih naroda. Iz
humanosti i drugih pozitivnih osobenosti, nastale su brojne humane
institucije.
Islamsko uenje, humanost kao pozitivnu osobenost, vrlo potencira.
Humanost je osnova za posjedovanje i razvijanje mnogih drugih pozitiv-
nih osobina ovjeka. Druge pozitivne osobine koje prate humanost su:
plemenitost, dareljivost, solidarnost.
Postojanje vakufa, hajrata, imareta i drugih slinih institucija, kroz
istoriju ovog naroda, govori o konkretnim oblicima humanitarnih institu-
cija. Ova osobina, u materijalnom smislu, po islamskom uenju se, pored
ostalih oblika, ispoljavala i u obliku fitra i sadake.
Po islamskom uenju, samo kod humanog ovjeka mogu da se
razviju i manifestuju druge pozitivne osobenosti. Bez humanog pristupa
ivotu, ovjekov pogled na svijet je vrlo skuen i bez nje se ne moe
ovjekova linost ostvariti, da se ovjek priblii Bogu, uspostavi ravno-
teu sa svojim okruenjem, sa univerzumom.

10
Dr Zlatan olakovi: Milan, Nikola, Alija i Avdo Meedovi, Almanah, Pod-
gorica, 2004.godine, br.25-26, str. 19-76.

89
Mudrost
Ovu osobinu Bonjaci (Muslimani) su, kroz istoriju, razvijali vrlo
naglaeno. Ona je, moglo bi se rei, esto bila presudna za njihov
opstanak i postojanje. Mudrost je propraena intiligentnou i esto je s
njom izjednaavana. ovjek moe biti naobrazovan, ali ne mora biti mu-
dar. Mudar moe biti ovjek koji ne posjeduje visoko naobrazovanje, ali
se istie kao, narodski reeno, pametar, mudrac.
11

Mudrost su morale posjedovati vodee linosti ovog naroda, neza-
visno od stepena naobrazovanja. Kod tih osoba, mudrost je bila osobina
koja ih je tokom ivota, od drugih ljudi razlikovala i inila preporuljivim
za visok poloaj. U vrijeme nedostatka kola i obrazovanja, u periodu
prisutne nepismenosti i nemogunosti da se obrazovanjem doe do veih
znanja, mudrost je bila presudna u rangiranju ljudi. Prema toj sposob-
nosti, ljudi su odabirani, da im se povjere vana i odgovorna zaduenja.
Mudrost su morali posjedovati svi oni koji su htjeli biti prvaci ovog
naroda, vojne linosti, vladari. Od toga koliko su prvaci imali mudrosti,
zavisila je, ne samo njihova sudbina, ve i sudbina ovog naroda.
Ovu osobinu islamsko uenje istie u svojim osnovnim izvorima:
Kuranu, Hadisima i Sunetu. Islamske mudrosti sadrane u ovim izvo-
rima su velika riznica, koja je neiscrpan izvor mudrosti.
12
Mudrostima,
obiluju i brojna djela, koja su stvaralatvo ovog naroda na ovim pro-
storima.

Moralnost
Jedna od temeljnih pozitivnih karakternih osobina je moralnost. Ona
je i eksplicitno potencirana i naglaena u islamskom uenju, u svim
njegovim izvorima. Moral je temelj islama, temelj uspjenog ivota ov-
jeka, temelj svih uzvienih vrijednosti ovjeka.
Bez morala teko je razvijati druge pozitivne osobine ovjeka. Ova
karakterna osobina, ovjeka i naroda, je vaan oslonac istorijskog posto-
janja i civilizacijskog dometa svakog naroda.
Tamo gdje nema, prepoznatljivo, morala, sve ostale vrijednosti ov-
jeka ne mogu se razvijati i ostvariti. Ako one i postoje, sa nestankom
morala, one se rue. Onaj ko ne posjeduje moral, istinski ne moe biti
pozitivna i uspjena linost. Moralnost mora biti prisutna u osnovama

11
Hadis Muhameda a.s. Mudrost je izgubljena stvar vjernika, duan je da je
uzme gdje je god nae, Izbor poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985.god., br 787.
12
Hadis Muhameda a.s.Srce u kojem nema znanja ni mudrosti izgleda kao
dotrajala kua; zato uite, druge pouavajte i usavravajte se u nauci. Nemojte dozvo-
liti da umrete kao neznalice, jer svemogui Allah nee zbog neznanja primiti niiju
ispirk , Izbor poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985.god. br. 1150.
Halil Kala

90
porodice, koja je temelj drutva, a brak se na toj osobini provjerava i
osigurava mu se opstanak. vrstina (pozitivnost) karaktera ovjeka po-
iva, prvenstveno, na ovoj osobini. Svi drutveni odnosi i sistemi, koji su
zasnivani na odsustvu morala, bili su neuspjeni i nijesu mogli dati oe-
kivane civilizcijske rezultate. Ova osobina je razvijana i uvaavana, ne
samo kod ovog naroda, nego i kod drugih naroda.

Solidarnost
Kod ovog naroda, kao i kod drugih naroda, na ovim prostorima,
solidarnost je povezana sa humanou i drugim slinim pozitivnim karak-
ternim osobinama. Ona se manifestvuje na taj nain to se prua pomo
drugome, kada mu je ta pomo potrebna. Dijeliti sa nekim situaciju
(uglavnom nepoeljnu), a u koju je zapao bez njegove krivice, je ono to
ovjeka krasi.
Ako ovjek nije solidaran sa drugim pripadnicima zajednice, gdje
ivi, sa svojim komijama, kada se nau u tekoama, ne posjeduje ovu
pozitivnu osobenost. Ona se manifestvuje u moralnoj, materijalnoj,
duhovnoj i drugim oblicima pomoi.
Ova osobina je razvijana kroz istoriju, i bila je jedan od oslonaca
opstanka ovog naroda, u mnogim presudnim trenucima njegovog posto-
janja. Brojni su primjeri, kroz istoriju, solidarnosti Bonjaka (Musli-
mana), sa drugim narodima u regionu, u svijetu, solidarnost prema ugro-
enim, pokorenim, nejakim.
Islamsko uenje ovu osobenost vrlo potencira i ui kako da se ona
razvija i njeguje.

Iskrenost
Jedna od temeljnih vrijednosti svake uspjene linosti je iskrenost.
Ona je prisutna u bonjakom sistemu vrijednosti kao jedna od vodeih
pozitivnih karakternih osobina ovjeka. Kod bonjakog naroda, ova oso-
bina je potencirana i razvijana. Tamo gdje nema iskrenosti nema niega
pozitivnog i uspjenog, morala, solidarnosti, merhameta, mudrosti.
U islamskom uenju jedan od najvanijih kriterija vrednovanja ov-
jeka je, upravo, iskrenost.
13
Ona se ispoljava u iskrenom odnosu prema

13
Iskrenost (nijet) proizilazi iz srca i ona ima veliki znaaj. Kao to su djela
vezana za iman, tako su vezana i za nijet. Muhammed a.s. je rekao: Svi poslovi ovise
o nijetu. Svakom ovjeku pripada ono to je naumio . (Evo jednog primjera: ovjek
koji obavi had radi hadijske asti, ugleda ili turizma, on je hadija kod naroda, ali ne
i kod Allaha d. . , a ovjek koji ima ist nijet, ali ga neto omete pa ne obavi had, on
je hadija kod Allaha d. . bez obzira no to to ga svijet ne smatra hadijom. Ovo

91
ovjeku, radu i drugim vrijednostima, prema iskrenom injenju dobrih
djela. Iskrenost se ispoljava, ne samo kao odnos prema drugim ljudima,
nego i kao iskren odnos prema okruenju, okolini. Kod Bonjaka (Musli-
mana), iskrenost se ispoljava kroz nijet.
14

Bez iskrenog nijeta nema uspjeha u svim sferama ivota, u svakom
poslu. Iskrenost je potrebna prema porodici, braku, rodbini, prijateljima,
prema svim ovjekovim obavezama i poslovima. To je uzviena osobina
koja krasi ovjeka. Vrednovana je i razvijana i kod drugih naroda.

Pravednost
Pravedan odnos prema ljudima, materijalnim dobrima, je neto to
su Bonjaci (Muslimani), tokom svoje istorije razvijali i nastojali da ova
osobina bude dominantna. Pravednost je vrlo povezana sa moralom, jer
poiva na moralnim normama.
Oni su ovu osobinu razvijali na osnovu normi islamskog uenja.
15

Osobina pravednosti odvraa ovjeka od negativnosti, harama - grijeha.
U islamskom uenju potencirana je pravednost, i ona sa moralnou pred-
stavlja temelj mnogim drugim pozitivnim osobinama. Osobina praved-
nost, nepogreiv odnos prema ugroenim, nejakim i nemonim, pred-
stavlja temelj za moralnost, iskrenost i druge pozitivne osobine.

Plemenitost
Ova osobenost je vrlo poeljna i nije ona cijenjena i potencirana
samo kod Bonjaka (Muslimana), nego i kod drugih naroda na ovim pro-
storima. Plemenita osoba je ona koja posjeduje brojna pozitivna svojstva.
Kod ovog naroda plemenitost je vrlo bliska merhametu, a ove dvije

pravilo vai i za sve ostale poslove) . Hadi-Dervi Spahi: Pouke o moralu i bogbo-
jaznosti, Sarajevo, 1988.godine, str.35
14
Djela se cijene prema namjeri (nijetu), Hadis, Muhamed a.s.: Izbor poslani-
kovih hadisa, Sarajevo, 1985.god.
15
Ovu cijenjenu ljudsku osobinu, koju prieljkuje svaki ovjek, za koju se svaki
od nas bori, koju svako uporno i revnosno svojata, Kur'ani-kerim spominje no mnogo
mjesta. Evo nekoliko citata iz kojih se vidi da pravednost Allah d. . nareuje. Ne
moe se ni zamisliti ispravnim vjernikom ovjek u ijoj dui ne postoji pravednosti i
svijest o njenoj visokoj vrijednosti i mjestu kod Uzvienog Allaha d. ., njegovog
Poslanika i, konano, kod svih potenih Ijudi.
Evo tih kur'anskih ajeta:
A kada govorite, budite pravedni pa makar to bilo i protiv roaka (El-Enam,
152).
A kada budete sudili medu ljudima (nareuje vam se), do sudite pravedno.
(Nisa, 58) -Nareeno mi je do budem pravedan meu vama, Allah je na i va Gos-
podar (Sura, 15).
Halil Kala

92
osobine su, kroz njihovu istoriju, pratile jedna drugu.Plemenitost se te-
melji na moralnosti i iskrenosti. Ova osobina se ispoljava uz solidarnost,
dareljivost, humanost i druge pozitivne karakterne osobine. Islamsko
uenje vrlo potencira ovo pozitivno ovjekovo svojstvo.
16
Plemenitost se
moe ispoljavati neogranieno u svim sverama ivota.
17

Dareljivost
Ova pozitivna karakterna osobina je suprotna negativnim osobinama
tvrdiluku i sebinosti. Ona se manifestuje na razliite naine i u svim
sferama ivota. Dareljivost se najvie manifestuje u materijalnoj sferi.
Ovu osobinu prate solidarnost i humanost. Islamsko uenje je potencira i
eli da je ovjek to vie posjeduje, kako bi njegov ivot bio osmiljen po
uzvienim principima ovog uenja. Bonjaci (Muslimani) su je razvijali
kroz svoju istoriju, nastojei da na taj nain, njome suzbiju negativne
karakterne osobine.
18
Potenciraju i druga monoteistika vjerska uenja,
kao i savremena misao.

16
slijedea su svijstva, pored drugih, koja se ubrajaju u plemenita:
- pratanje onome ko je tebi nepravdu i nasilje uinio,
- pomaganje onoga ko tebi pomo uskrauje,
- posjeivanje onoga ko je tebe prestao posjeivati. Izbor poslanikovih hadisa,
Sarajevo, 1985.godina. br.725.
17
Pozivati na dobro i plemenitost, a spreavati zlo je Boija zapovijed. U
kura'ani-kerimu tose nareuje ovim rijeima: Neka meu vama bude jedna skupina
(Ijudi) koja e pozivati no dobro i nareivati ono to je lijepo, a zabranjivati ono to
je runo! To su oni koji e biti spaeni (Ali -Imran, 104).
18
Sve postojee religije preporuuju dareljivost, a osuuju tvrdiluk i krtost.
Islam to posebno podvlai. On ide tako daleko da je odreena davanja uinio oba-
veznim za svakog svog pripadnika; neka davanja su, opet, obavezna samo za bogate
vjernike. Kako je, meutim, svako od ovih davanja u svojoj biti ipak i dareljivost,
onda nije teko uoiti kako islamsko uenje gleda na ovo humano svojstvo, kako ga
preporuuje, kako ga njeguje i vrednuje. I ovom prilikom emo se posluiti hadisima,
jer je u njima sadrana, ocjena, vrijednost i posljedice ovog svojstva. Evo nekoliko
takvih hadisa:
Dareljiv ovjek je blizak Allahu d. ., blizak narodu i blizak Denetu, a da-
leko od Dehenema. A krta je daleko ad Allaha d. ., daleko od naroda i daleko od
Deneta, a blizak Dehenemu .
-Sadaka ponitava brojne grijehe kao to vatru ponitava voda
Sadaka titi i uva ovjeka od sedamdeset nesrea .
Nije pravi vjernik ko poe spavati sit, a zna da mu je komija zanoio gladan
Dareljivost je Denetsko stablo ije grane dostiu na ovaj svijet i ko se uhvati
za tu granu ona ga odvede u Denet. krtost je, pak, Dehenemsko stablo ije grane

93
Bogobojaznost
Osnovni i primarni princip u islamu je bogobojaznost. Vjerovanje u
Boga (Allaha d..) je osnov pripadanja islamu i bez njega ivot na
principima i normama islama nije mogu. To se manifestuje u potovaju
osnovnih principa (arti) islama, kao i drugih islamskih normi porklamo-
vanih u Kuranu, Hadisima i Sunetu. Bonjaci su ovaj princip prihvatili i
njega se pridravali, sa prihvatanjem islama kao vjere.
19
Ovaj princip
nameu monoteistika vjerska uenja.

istoa (due i tijela)
Islam kao vjera ui osnovnim i uzvienim ciljevima ivota, koji se
postiu primjenom islamskih normi.

dopiru na ovaj svijet, pa ko se uhvati za tu granu ona ga odvede u Dehenem
(Binbir hadis, br. 488).
Iz ovih hadisa vidimo da Islam izriito nareuje i upuuje na dobro, a spreava
zlo. Onome ko ispunjava Boje nareenje obeane su velike nagrade u vjenom
ivotu (Ahiretu).
19
Ovo divno ovjekovo svojstvo, koje ini temelj islamskog vjerovanja, bez-
uslovno se mora nai u srcu i imanu svakog pravog muslimana i muslimanke, jer ga
uva od svih negativnih postupaka i u svakom trenutku ga upozorava da Allah d. .
sve vidi..
Kako je Kur'ani-kerim okvalifikovao bogobojaznost (vjera u Allaha d. .):
A za one koji se budu bojali mjesta (na koje e doi pred) svoga Gospodara (i
zbog toga se budu uvali grijeha) postoji Denet (Rahman, 46).
A onome koji bude strahovao od stajanja (pred) svojim Gospodarom i sebe
spreavao od pohIepe, tome je zaista Denet sklonite (Naziat, 40),
Da li je onaj to zna da je ista istina ono to je tebi objavljeno od tvoga
Gospodara (isti) kao onaj to je slijep? Samo pametni razmiljaju (primaju pouku) i
oni koji izvravaju obaveze prema Allahu d, . i ne kre ugovore, i oni koji uvaju
(potuju, cijene) ono to je Allah naredio da se uva i koji se boje svoga Gospodara i
strepe pred tekim obraunom (Rad, 19, 21).
Allahu pada na sedu sve to je ivo, na Nebesima i na Zemlji, i meleki (sedu
ine) i oni koji se ne ohole, boje se svoga Gospadara (koji je sa Svojom moi) nad
njima i rade ono to im se nareuje (Nahl, 49, 50).
Boje hramove popravlja i podie samo onaj ko vjeruje u Allaha, Sudnji dan,
klanja namaz, daje zekat i ne boji se nikoga osim Allaha . (Tevbe, 18).
Postoji i dobar broj hadisa koji govore o vjerovanju u Allaha d. . Evo samo
neko!iko:
Kada vjernikovo srce zastrepi od ljubavi prema Allahu d. . spadaju s njega
grijesi kao lie s drvea (Ihjau-I-ulum, sv. 4 str. 165).
Halil Kala

94
Bonjaci (Muslimani) su svojim nainom ivota nastojali da stalno
uveavaju nivo duhovnosti, koja je vodila uzvienosti, stvaralatvu i
uspjenosti pojedinca, porodice i zajednice.
Jedan od puteva ka uzvienosti i uspjehu u ivotu je istoa due i
tijela.
istou due i tijela muslimani postiu pridravanjem normi islama,
a prioritetno klanjanjem namaza Salat, i postom mjeseca Ramazana -
Post. Da bi se postigla istoa tijela neophodno je redovno kupanje
(obavezno jednom sedmino),
20
podrezivanje kose i obrezivanje (kod
mukaraca), podrezivanje noktiju, kupanje poslije polnog odnosa i dr.
Danas, Bonjaci (Muslimani), ivotnu udobnost postiu primjenom
naunih i tehnolokih saznanja, a duhovnost pridravajui se normi
islamskog uenja: u kulturi stanovanja, kulturi higijene, kulturi ishrane,
kulturi odijevanja i nainom ivota u drugim sferama.
21

20
Hadis Muhameda a.s. ,,Svaki je musliman duan da se bar jednom sedmino
okupa, da dobro opere glavu i cijelo tijelo, Izbor poslanikovih hadisa, Sarajevo,
1985.godine, br 780.
21
Po islamskom uenju ovjek moe zaraivait nagradu, odnosno kaznu i od-
nosom prema samom sebi. Islam je posvetio veliku panju i ovjeku kao jedinki
drutva. On mu je otkrio i ponudio sve ono elementarno i glavno, ukazujui mu pri
tom, sasvim jasno i realno, ta je dobro, a ta zlo, ta je pozitivno, a ta negativno, ta
se nagrauje, a ta kanjava.
Biti koristan i drugima i sebi - treba da bude stalna tenja svakog ovjeka, a da
bi bio koristan i sebi i drugima on, prije svega, mora posjedovati dobru i plemenitu
dusu i srce, mora svjesno i svim svojim snagama nastojati da svoje kompletno bie
okiti plemenitim i pozitivnim svojstvima. Na taj nain on e, prije ili kasnije, stei
dobro, ispravno i pozitivno vladanje i ponaanje. Ukratko, ako njegov stav prema sebi
i svojoj okolini bude takav, on e biti i u skladu sa islamskim uenjem.
Kako uenje islama zadire u sve pore, u sve vidove Ijudskog ivota i djelovanja,
ono je vremenom razvilo i posebnu nauku kojoj je cilj da ovjeka, u moralno-etikom
pogledu, to vie usavri, da od svakog pojedinca stvori samostalnu, svjesnu i zrelu li-
nost koja e svojim osobinama, stremljenjima i djelovanjem, svojim nainom
miljenja i ivota, svjesno i u svakom trenutku, nastojati da bude korisna i pozitivna - i
sebi i drugima. Saeto reeino: zadatak ovog uenja je da ovjek bude ovjek. Hadi-
Dervi Spahi: Pouke o moralu i bogobojaznosti, Sarajevo 1988.god. str. 11.
Islam kao religija svim svojim uenjem stremi ka to savrenijem ovjeku,
prvenstveno u moralno-etikom smislu, nipoto ne zanemaruje tije!o. Nareujui
umjerenost u jelu i piu, propisujui ohavezan post u trajanju od mjesec dana, pro-
glaavajui istou sastavnim dijelom vjerovanja, obavezujui na kupanje, kategoriki
zabranjujui konzumiranje alkohola u bilo kom vidu, dajui upute o kvalitetnoj
ishrani, zabranjujui prostituciju, itd., posvjeuje veliku panju naem fizikom
zdravlju. Koliko mudrosti sadre samo ove Muhamedove a. s. misli:

95
Ambicioznost
Islamsko uenje veoma potencira ambiciozan prilaz ivotu i njego-
vim ciljevima. Ambicioznost se ne ogleda u postizanju ciljeva zadovo-
ljenjem potreba u ovozemaljskom ivotu, u zadovoljenju ivotnih pro-
htjeva, ve i u injenju dobrih djela koja vode u Denet i vjenost.
22

Bonjaci (Muslimani) su bili vrlo svjesni, da se razvojem ove vane
pozitivne karakterne osobine, mogu ostvariti ciljevi ovog naroda, kroz
njegovu istoriju. Ambicioznost ovog naroda je dala rezultate u mnogim
sferama njihovog ivota, prvenstveno u stavarlatvu, koje znai njegov
istorijski i duhovni identitet.
Vrhunski dometi u arhitekturi, kako u sakralnoj, tako i u drugim
sferama, porodinoj kui, urbanim naseljima - varoima, javnim objek-
tima, to potvruju. Dometi stvaralatva u oblasti usmene knjievnosti,
muzike i drugim oblastima, govore o ambicioznosti ovog naroda. Kultura
ishrane, stanovanja, odijevanja, higijene, kao i stvaralatvo u drugim sfe-
rama ivota, govore nam kolike su domete kroz istoriju, Bonjaci (Musli-
mani) postigli u svom razvoju, ambicioznim pristupom, i ambicioznim
nainom ivota.

Uenost (pismenost) - borba protiv neznanja
Prvi zahtjev islama je uenost (obrazovanje). Objava Kurana poela
je sa zapovijedom ,,Ikre! (Ui!, itaj!). Pismenost (uenost) je osnovni i
obavezni zahtjev pripadnicima islama, ega bi se trebali pridravati.
Islamsko uenje je, na temelju ovog zahtjeva, postalo izvor, a islamski
nain ivota ambijent, za razvoj brojnih, naunih disciplina, tehnike i
tehnologije, od njegove pojave do danas. Na osnovu prilaza iz islamskog
uenja, razvile su se i dostigle visok nivo, nauke: matematika, astrono-
mija, geometrija, medicina, fizika, geografija i druge.
Tana je tvrdnja da je neznaje (nepismenost) majka svakog zla i
nesree. Borba protiv neznanja, nepismenosti, zaostalosti, predstavlja
linu obavezu svakog pojedinca i obavezu svake zajednice kao cjeline.
23

Strahujem za ispravnost vjerovanja debelih osoba
Prestanite jesti kad vam je zalogaj najslai!
Allahu je drai zdrav vjernik od bolesnog . Sredina - to je ono najbolje.
22
Jednim veoma popularnim hadisom o ambicioznosti se kae: Radi za ovaj
svijet kao do e ivjeti vjeno, a radi za budui svijet kao da e umrijeti sjutra ,
Nita bolje od ovog hadisa ne objanjava kakav treba do bude odnos ovjeka
prema ivotu i smrti. Ovaj hadis je istinska realnost, velianstven u svojoj mudrosti i
jednostavnosti.
23
Islamsko uenje protkano je podsticanjem na znanje i ono svojim pripadni-
cima kategoriki nareuje do razmiljaju, da promatraju i prouavaju oko sebe. Na
Halil Kala

96
Obrazovanje (kolovanje) ovjeka je jedini nain za iskorijenjavanje
neznanja i nepismenosti. Poto su Bonjaci (Muslimani) veliki dio svoje
istorije proveli u dravama koje nijesu oni organizovali, obrazovanje kod
njih je, dugo vremena, bilo zapostavljeno. Oni su se borili, da svojim
duhom - narodnim stavralatvom, ostvare vrlo visoke domete u narod-
nom stvaralatvu. Primjera radi, ostvarenja u usmenoj narodnoj knjiev-
nosti, muzici, arhitekturi i drugim oblastima stvaralatva su takvog do-
meta, da se sa takvim stvaralatvom ne mogu pohvaliti ni narodi koji su,
u tim vremenima, imali prve univerzitete u Evropi.

Strpljivost
Ova osobina je jedna od temeljnih karakternih osobina Bonjaka
(Muslimana). Ona je propisana normama islamskog uenja i prdstavlja
jedan od osnovnih stubova uspjene linosti.
Po ovom uenju strpljivost, iskrenost i bogobojaznost, ine skupinu
osobenosti koje omoguavaju uspjean ivot svakog ovjeka. Na dobitku
je svaka osoba koja se ovih osobina (bogobojaznost, strpljivost i iskre-
nost) pridrava i razvija ih, i sa njima usklauje svoje ivotne norme.To
se, danas, postie i sa normama savremene nauke, tehnike i tehnologije,
usklaenim sa normama islama.
24

mnogo mjesta u Kur'ani-kerimu u tom smislu upotrijebljen je pravi zapovjedni nain,
mnogim ajetima se ovjek vrlo snanim argumentima i prisiljava i poziva na raz-
miljamje. Allah d. . svoja stvorenja cijeni, voli i hvali.
O tome govore ovi kur'anski ajeti:
Zar oni koji ne vjeruju, ne vide da su nebo i zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih
Mi razdvojili, a od vode smo stvorili sve ivo. Zar oni ne vjeruju? (Enbija, 30).
-... sve u Svemiru plovi (Jasin, 40).
-Allah je Onaj koji je stvorio no i dan, i Sunce i Mjesec, a u Svemiru sve plovi
(Enbija, 33).
U stvaranju nebesa i zemlje, u izmjeni noi i dana ima znakova za razumne,
koji Boga spominju: stojei, sjedeci i bono (leei) i razmiljaju o stvaranju nebesa i
zemlje. (Oni govore): Gospodaru moj Ti nisi ovo stvorio uzalud (bez svrhe). Neka si
Ti slavljen! Sauvaj nas kazne vatrom (Ali Imran, 190, 191).
Reci: Gledajte ta sve ima na nebesima i zemlji (Junus, 101).
24
Strpljivost je izvanredno cijenjeno i pohvalno ovjekovo svojstvo. O strplji-
vosti se govori na mnogo mjesta u Kur'ani-kerimu. Ovdje emo navesti samo dva
kur'anska citata o strpljivosti, i to je sasvim dovoljno da se ukae na vrijednost ove
osobine i njenu cijenu kod Allaha d. .:
Uistinu, onaj ko je strpljiv i oprata ini velika djela (Sura, 43).
Zaista emo vas staviti na kunju strahom, gladu, umanjivanjem imetka, ivota
i plodova. Obraduj (Muhammede) strpljive koji, kada ih zadesi kakva nevolja, kau: -
Mi smo Allahovi i mi se Njemu vraamo-. To su oni na kojima je zadovoljstvo i milost

97
Duhovitost
Kao jedna vrsta ukrasa, nekim pozitivnim osobinama linosti, doe
duhovitost.Ova osobina je bila prisutna kod Bonjaka (Muslimana), kroz
njihovu istoriju. Ona je kao lijek u mnogim situacijama, kada druge vri-
jednosti zataje. Duhovitost probuuje uspalu mudrost, gaziluk, humanost.
Ona je poeljna u svim ivotnim situacijama. Tamo gdje je duho-
vitost prisutna, tu je stanje spremno za pozitivne promjene. Ona prati sve
sfere ovjekovog ivota, a bila je prisutna kod brojnih stvaralakih li-
nosti Bonjaka (Muslimana), kroz istoriju. Vodee linosti ovog naroda
su posebno, posveivale paznju duhovitosti, organizujui da ona bude
stalno prisutna u njihovom ivotnom ambijentu. Posebno su se tome uili
pojedinci, kako bi ovladali ovom vjetinom, da bi se njome bavili kada bi
se to od njih trailo. Ona je bila njihovo zaduenje na dvorovima, letnji-
kovcima, sveanostima, susretima, sijelima, teferiima.

Samilost - saosjeanje
Ova osobina je vrlo visoko vrednovana u etici Bonjka (Muslimana).
Saoseanje sa ljudima, (pojedincima, narodima) koji su u neprilikama i
tekoama, obaveza je svakog ovjeka. Ova osobina je kod ovog naroda
imala vrlo znaajno mjesto u rangu pozitivnih (poeljnih) osobina.
25
Ona
je potencirana i u drugim vjerskim monoteistikim uenjima. Samilost je,
u islamskom uenju, potencirana ne samo prema ljudima, nego i prema
ostalim ivim biima
26
.

njihova Gospodara i to su oni koji su upueni na pravi put (Bekare, 155, 157).
O ovoj lijepoj osobini postoji i veliki broj hadisa. Naveemo neke:
U strpljivosti (saburu) je ovosvjetsko i ahiretsko dobro. Strpljivost je klju
spasa ,
Strpljivost je u odnosu na iman kao glava u odnosu na tijelo. Nema pravog
vjerovanja ko nema sabura .
Koga zadesi kakva materijalna nezgoda ili neto slino, pa to podnese (osaburi)
strpljivo i nikome se ne potui, sigurno e mu Allah d. . oprostiti brojne grijehe,
Najvei je junak onaj ko sebe savlada kada se naljuti, a najblii Allahu d. . je
onaj ko oprosti, a ima mogunost da kazni .
25
Budi milostiv prema onima koji ive na Zemlji (Prema svim Allahovim stvo-
renjima), pa e se tebi smilovati Onaj koji vlada vasionom.Izbor poslanikovih hadisa,
Sarajevo, 1985.godine
26
Ovdje emo navesti jedan primjer samilosti prema ivom biu, vrlo karakte-
ristian. U njemu se jasno vidi da islamsko uenje mnogo vie cijeni sutinu nego for-
mu, nakanu i podsticaj nego rezultate ili posljedice. Zbog velike vrijednosti preuzeli
smo ... iz 336. stranice djela Muhammed a. s. od velikog poznavaoca islamskog
uenja, Muhammeda Hamidullaha, u prijevodu i redakciji Nerkeza Smailagia, izda-
tog u Zagrebu 1977. godine.
Halil Kala

98
b) Negativne (nepoeljne) karakterne i mentalne osobine protiv
kojih su se borili

Licemjerstvo
Vrlo negativna, moe se rei najnegativnija, karakterna osobina ov-
jeka je licemjerstvo. Ova osobina rui osnove za posjedovanje i razvoj
pozitivnih osobina i one se ne mogu razviti u linosti koja je licemjer.
Licemjer
27
je onaj koji jedno misli, drugo govori, a tree radi. Lice-
mjer se poznaje po tome, kada govori lae, kada obea iznevjeri, kada je
u prilici krade. Islam se bori protiv ove negativne osobine i u licemjerima
je imao najvee neprijatelje.
28

Jednoga dana Muhammed a.s. je svojim sljedbenicima rekao da e na dan
polaganja rauna tri ovjeka doi pred Boga. Jedan e od njih rei: Boe, itav sam
ivot proveo u molitvi, postu, hodoaima i vrenju svega to si propisao. Bog e
rei: Ne, ti si sve to radio samo do bi stekao glas pobona ovjeka, i takav si glas ui-
vao; uvari vatre, bacite ga u Dehenem. Drugi e rei: -Boe, izuavao sam vjerske
nauke i proveo ivot uei druge toj nauci i irei pravi sm
,
isao Tvoje vjere. Bog e
rei: Ne, to si uradio da bi stekao glas uenjaka, a postigao si to po svijetu; uvari
vatre, bacite ga u Dehenem. Trei e se osloniti no svoju veliku hrabrost u svetim
ratovima i rei do je u njima proveo sav svoj ivot, i umro kao muenik. Njegov je cilj
bio samo stei glas hrabrog i sranog ovjeka na svijetu. To je i postigao, a na posljed-
njem sudu Bog e zapovijediti da ga bace u Dehennem.
Medutim, ree Muhammed a.s. , toga dana doi e pred Boga i jedna prostitutka.
Ono je provela cijeli ivot u grijehu i nikada nikom nije uinila dobra. Njezin e polo-
aj izgledati beznadean, ali e Bog rei: Nije tako, tog i tog vrueg ljetnog dana bila
si kod bunara kraj kojeg je jedan pas umirao od ei, jer nije mogao doi do vode; ti si
se saalila, skinula cipelu, haljinu vezala u konopac i utulila e tom psu; uvaru De-
neta, odvedi ovu enu u Dzenet.
Sa vom priom smo htjeli ukazati od kolike je vrijednosti i cijene, u islamskom
uenju, svojstvo prave samilosti kod Allaha d. .. Hadi-Dervi Spahi: Pouke o
moralu i bogobojaznost, Starjeinstvo islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije,
Sarajevo,1988. god.str.37, 38.
27
O licemjerstvu u Kuran kerimu se kae:.
Licemjeri i licemjerke su slini jedni drugima: trae da se ine nevaljala djela, a
odvraaju od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju Allaha d.. pa je i On njih
zaboravio.Licemjeri su zaista pravi nevjernici (Tevbe, 67).
Licemjerima, licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti dehenemskom vat-
rom; vjeno e u njoj boraviti, dosta e im ona biti! Allah d.. ih je prokleo i njih
eka patnja neprekidna (Tevbe, 68).
28
Licemjerstvo je u islamskom uenju definisano i kanjivo. Najtee i naj-
drskije licemjerstvo koje je zbg svoje teine posebno otro osueno je iskazivati
prema nekome prijateljstvo, a u srcu gajiti neprijateljstvo. Najopasnije je licemjer-

99
Bonjaci (Muslimani) su se borili protiv ove negativne osobine,
razvijajui pozitivne osobine kod ovjeka. Na ovu negativnost naslanjaju
se druge negativne osobine koje razaraju linost i guraju je u propadanje i
neuspjeh.

Zavidljivost
Ovo je negativna karakterna osobina koja je prvi znak slabosti ov-
jeka.
29
Zavidljive osobe su sklone brzom prihvatnju drugih negativnih
osobina. Zavidljivost vodi ovjeka u neposjedovanje, ili gubljenje pozi-
tivnih osobina: merhameta, humanosti, plemenitosti i drugih osobina,
koje krase karakter ovjeka. Zavidljiv ovjek je sklon drugim ogranie-
njima i negativnostima koje se manifestuju kao: sebinost, pohlepnost i
druge nepoeljne osobine.
Islamsko uenje ovu negativnu osobinu vrlo osuuje i nalae borbu
protiv nje.

stvo u ibadetu. To je haram. Kada neko klanja zato da ga drugi vide, a ne klanja
kada je sam, on ini zaista neto teko. Takvo licemjerstvo se kanjava.
29
Meu negativna svojstva od kojih moe da boluje dua, srce i itavo bie
jednog ovjeka spada bez sumnje, i zavidljivost. Zavidan ovjek, pored zla koje, esto
bez ikakvog povoda i razloga i bez ikakve line koristi i interesa, nanosi drugome, u
najvie sluajeva je ovladan ovim svojstvom kao specifinim duevnim oboljenjem.
Zavist unitva jednu od najdragocjenijih ljudskih tenji: mir, unutranji mir i spokoj-
stvo. Zbog toga zavist i jeste specificno oboljenje, stalno ivi u oboljelom, trai nove i
nove rtve, trai nove povode i uzroke. U njoj se ponekad susreu i u jednu cjelinu
slijevaju i druge negativne osobine, o kojima smo ve govorili.
Jai stepen zavisti najtee pogaa, upravo, zavidnika. To je onaj stepen kada
zavidnik nikako nema unutranjeg mira, kada mu smeta svaki tui napredak i dobro.
On zaista pati, jer je u dubini svoje due sasvim svjestan da u njemu poiva zlo, da u
njemu ivi neto to nije estito, neto to na njegove oi i u njemu samom razara
dragocjeni mir due. On zna da je to svojstvo prezreno i kod Boga i kod estitih Ijudi,
pa ini sve da tu svoju negativnu osobinu prikrije i zakamuflira. Mnogima to i polazi
za rukom, istina samo privremeno, jer on ne moe obmanuti samoga sebe, a Boga
nikako.
U Kur'ani-kerimu se ukazuje na opasnost koja moe proistei iz ovog negativnog
svojstva: Pretposljednja kur'anska sura - poglavlje Felek - zavrava se molbom
upuenom Allahu d. . da On zatiti od zavidnika kada zavidi.
Evo i nekoliko hadisa o svojstvu zavidljivosti: Zavidnost kvari iman kao to
otrov kvari med. (Binbir hadis, br. 399).
Mrnja i zavidnost prodiru dobra djela kao to vatra prodire drvo (.Binbir
hadis, br. 573).
Halil Kala

100
Sebinost (otuenost)
Ova nepoeljna karakterna osobina je suprotna osnovnim normama
islamskog uenja. Bonjaci (Muslimani) su bili toga vrlo svjesni, i u
vremenu feudalnih normi, su se borili da sebinost ne zavlada ovjekom,
da ga ne odvrati od uzvienih islamskih normi: solidarnosti, humanosti i
drugih pozitivnosti.
Sebinost vodi u siromaenje i nemogunost razvoja pozitivnih oso-
bina, kao i gubljenje pozitivnih osobina koje ovjek posjeduje u svojoj
linosti. Sebinost prati krtost, nehumanost i nesolidarnost.
Sebinost je razlog, da se ovjek ogranii, da se omei svojim inte-
resima i da kao takav ostaje nezapaena osoba. Po islamskom uenju,
njegov ivot postaje sluajnost, a umiranjem, od njega nita, na onom
svijetu, ne ostaje, a za budui ivot ostaju samo loa djela.
30

30
Ovo je pojava koja svakim danom uzima sve vie maha. Zaokupljeni borbom
za to vee materijalno postignue, za to vei materijalni standard, ljudi esto zabo-
ravljaju na mnogo ta, pa i na rodbinu i prijatelje. A rodbina se ne smije zaboravljati,
ako elimo da smo iole prave linosti. Na mnogo mjesta u Kur'ani-kerimu je nareeno
da se pazi rodbina i prijatelji, da se prema njima ophodimo sa posebnom ljubavlju, da
ih, a posebno rodbinu, ne zaboravljamo, da ih ne iskljuujemo pri naim oporukama,
da joj se u svakoj neprilici naemo pri ruci, da je posjeujemo i pozivamo u posjetu,
ukratko, da se prema rodbini drimo samo onako kako e medusobne veze i ljubav
postati jo prisnije i jo jae. Ovo je reeno u brojnim hadisima koji se odnose po-
sredno ili neposredno na ovu tematiku. Ovdje emo navesti nekoliko citata iz Kur'ani-
kerima i nekoliko hadisa.
Nije estitost u tome da okreete svoja lica prema istoku i zapadu; estiti su oni
koji vjeruju u Allaha i u budui svijet, u meleke, u knjige, u vjerovjesnike, i koji od
imetka - iako im je drag - daju rodacima i siromasima, putinicima namjernicima, prosja-
cima, za otkup iz ropstva, i (estiti su oni) koji obavljaju molitvu i daju zekat, i koji
preuzetu obavezu ispunjavaju, i naroito oni koji su izdrljivi u nematini i u bolesti. To
su iskreni vjernici. Oni se boje Allaha d..i klone se runih postupaka (Bekare, 177).
Kada se vri dioba u prisustvu rodaka, siroadi i siromaha, i njima neto darujte
i recite im koju lijepu rije (Nisa, 8).
Oboavajte samo Allaha i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! inite dobro-
instvo roditeljima, rodacima, siroadima, siromasima, bliim i daljim komijama,
drugovima, putnicima - namjernicirna onima koji su u vaem posjedu. Allah ne titi
one koji su oholi i koji se hvaliu (Nisa, 36).
Allah zaista nareuje pravednost, dobroinstvo, pomaganje rodbine, a zabranjuje
bestidnost odvratna djela i nasilje. On vas savjetuje da primite pouku (Nahl, 90).
Nekoliko hadisa o rodbini:
Dvije vrste ljudi Allah nee gledati blagonaklono na Kijametskom danu; one
koji prekidaju rodbiinske veze i one koji su nekorektni prema susjedima (Muhammed
Arif; Binbir hadis, br. 26, str. 28).

101
Surovost
Ovo je negativna osobina koja je suprotnost merhametu, pleme-
nitosti i humanosti, a manifestvuje se kao odsustvo brojnih pozitivnih
osobina u ovjeku. Surovost se ispoljava, na vrlo razliite naine i oblike
prema ljudima i drugim ivim biima. Protiv ove negativne osobine
Bonjaci (Muslimani) su se borili, razvijanjem pozitivnih osobina kao to
su: gaziluk, merhamet, dobroinstvo, humanost i druge.
31
U surovost vodi
zluradost. Islamsko uenje ovu osobinu osuuje i kanjava bilo da se ona
manifestuje prema ovjeku ili prema drugim ivim biima.

Pohlepnost
Ovo je vrlo negativna osobina protiv koje su se borili, svi plemeniti
ljudi i sva monoteistika vjerska uenja.
Protiv ove nepoeljne osobine Bonjaci (Muslimani) su se borili, na
osnovu islamskog uenja. Pohlepnost se zasniva na nepotenju, neiskre-
nosti, neplemenitosti i nesolidarnosti.
32
Pohlepa je kao bolest, a ona kada
zagospodari ovjekom, ne da mu da se otrgne od nje, i da razvije pozi-
tivne osobine koje krase ovjeka. Ispoljava se, kao pohlepa za materi-
jalnim sredstvima i drugim vrijednostima, koje ne pripadaju pohlepnom,
a koje se ne smiju prisvojiti i posjedovati.
33

Nee u Denet onaj ko kida rodbinske veze (Sahihu-I-Buhari, Sv. IV, hadis
br. 1456, str. 200).
31
Surovost se esto ispoljava i kao zluradost. Sva pozitivna uenja zabranjuju
zluradost kao nisko i neovjeno svojstvo koje moe da unizi, nanese bol, dovede do
teih posljedica. I islam je strogo osudio ovo svojstvo. Od svojih sljedbenika mnogo
vie trai saosjeanje u bolu i nesrei, zluradost osuuje. Muhamed a. s. je rekao:
Ne budi zlurad prema svome bratu (Ne veseli se nesrei svoga brata), jer ako
tako postupa Allah e biti milostiv prema njemu, a tebe e zadaesiti nesrea. (Mu-
hammed Arif: Binbir hadis, br. 437.
32
Pohlepa je negativno svojstvo, udne prirode, i ne naputa gotovo ni jednog
ovjeka, ako ga on ne odbaci, bez obzira na njegovo imovinsko ili zdravstveno stanje,
godine i stepen obrazovanja. O ovom svojstvu donijeemo ocjene Muhameda a. s,
izreene u hadisima:
Nemoj se uzdati u ono to je u tuim rukama! uvaj se pohlepe, jer pohlepa je
ve prisutno siromatvo! Klanjaj svoj namaz ne mislei ni na ta ovosvjetsko! Ne ini
nita zbog ega bi se morao ispriavati.
Pohlepa unitava mudrost u srcu uenih ljudi (Isto, hadis br, 543).
Koja je to boljka i sramota vea od pohlepe i krtosti! (Isti, hadis br. 934).
Ne slijedite prohtjeve da ne biste bili nepravedni (Nisa, 135).
A zar je iko gore zalutao od onoga ko slijedi svoju strast, a ne Allahovu uputu!
(Kasas, 50).
Halil Kala

102
Odsustvo merhameta prua prostor da ova negativna osobina preo-
vlada linou, osvoji ovjeka i da njime zagospodari. Islamsko uenje
vrlo jasno govori o negativnosti pohlepnosti i nastoji da ga u potpunosti
suzbije kod ovjeka.
34

Tvrdiluk
Ovo je negativna karakterna osobina koja se niim ne moe oprav-
dati. Tvrdiluk je tema svih monoteistikih vjerskih uenja. Ona je re-
zultat odsutnosti drugih pozitivnih osobina koje krase ovjeka kao to su
dareljivost, humanost, solidarnost. Islam se obraunao sa ovom nega-
tivnom osobinom i svojim uzvienim normama ga potiskivao, tako da
tvrdiluk posjeduju samo osobe koje se malo pridravaju islamskih normi
ponaanja.
35

Tvrdiluk su Bonjaci (Muslimani) suzbijali na taj nain to su
razvijali pozitivne osobine kod linosti.

Munafikluk- intrigarenje
Jedana od najnegativnih osobina koju ovjek moe posjedovati je
munafikluk.
36
Ova negativna osobina rui, kao nijedna druga osobina, sve
pozitivne osbine koje ovjek posjeduje. Ovu negativnu osobinu islam

Allah eli da vam oprosti; a oni koji se povode za svojim strastima, ele da
skrenu daleko sa svoga puta. (Nisa, 27)
34
Pretjerivanje u troenu, rasipnitvo je takoe strogo zabranjeno - haram. ov-
jek moe do pretjeruje na vie naina:
- troiti preko mjere bilo ta i bilo zbog ega;
- troiti tamo gdje nikako ne treba da se troi i gdje nema nikakve koristi ni za
ovaj ni za budui svijet, pa makar se radilo i o sitnicama.
Stav Kur'ana o pretjerivanju:
O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kada hoete do obavite molitvu! Jedite i
pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju (Araf, 31).
35
O ovom pokuenom svojstvu Muhammed a. s. je rekao: Nee ui u Denet
prevarant, krtica i onaj ko ogovara (Diamius-sagir, str. 177). Drugom prilikom je
rekao: Skrtost i pravi iman ne mogu biti zajedno u ovjeijem srcu.
36
U naem narodu je dobro poznat i veoma strogo osuen munafikluk. Po islam-
skom uenju munafika eka ljudsko prezrenje na ovom i grozna kazna na buduem
svijetu. Naveemo samo nekoliko mjesta iz Kur'ani-kerima koja govore o munafiku:
Obavijesti munafike da ih eka bolna kazna (Nisa, 138).
Munafici e bit na samom dnu Dehenema. (Nisa, 145).
Allah e sigurno u Dehenemu staviti zajedno munafike i nevjernike (Nisa,
140).

103
osuuje i bori se protiv nje.
37
Osoba koja dominantno posjeduje ovu
negativnu karakternu osobinu naziva se munafik.
Ona sputa ovjeka u najnie nivoe i s njom ne moe postati, iole,
pozitivna linost. Bonjaci (Muslimani) su se borili protiv ove negativne
osobine i nasuprot nje razvijali druge pozitivne osobine: iskrenost,
potenje, radinost, uenost i dr.
38

Azginluk
Ova nepoeljna osobina je neto to su Bonjaci (Muslimani) nasli-
jedili iz predislamskog perioda, i to je osobina koja se morala transfor-
misati u neku pozitivnu osobinu, obino gaziluk. Surovost se u najboljem
pakovanju ispoljavala kao azginluk. Bonjaci (Muslimani) su azginluk
suzbijali na taj nain to su ljude sa ovim osobinama upuivali u norme
islamskog uenja, na skruenost i skromnost koje krase svakog pri-
padnika Islama i svakog mudrog ovjeka.
39

Lijenost
Ovo je vrlo loa karakterna osobina, koju je islamsko uenje poku-
alo odstraniti iz ivota ljudi, i nju zamijeniti stvaralatvom i radinou.
To se manifestovalo u razvoju novih ekonomskih djelatnosti i umijeima,
novih zanata i novih zanimanja.

37
Kleveta je veoma pokueno i osueno svojstvo. Naalost, ono je danas pri-
lino raireno. Ne vodei rauna o posljedicama, ljudi bezobzirno kleveu jedni druge.
Mnogima to predstavlja uivanje, razonodu i zabavu, mnogima ak hvalisanje.
Kur'ani-kerim kvlevetu na mnogo mjesta najotrije osuuje.
23 Ajet iz sure En-Nur glasi: Oni koji obijede estite, nevine vjernike neka
budu prokleti i na ovom i na onom svijetu. Njih eka patnja nesnosna.
38
Ovdje emo navesti osnovna svojstva po kojima se munafici izdvajaju meu
ljudima, svojstva koja nam otkrivaju munafika:
- kada mu se ta povjeri, on pronevjeri i povjerenje izigra;
- kada govori, lae;
- kada obea, ne odri obeanje, i - kada se parnii, ne zastupa pravdu.
39
initi nasilje bilo kome, po islamskom uenju je strogo zabranjeno. inei
nasilje i sam nasilnik je izloen veoma tekim posljedicama. Posebno je teko nasilje i
strogo osueno nad nemonim, nezatienim, sirotinjom i nejakim, koji se ne mogu
braniti, koji su odsutni ili na bilo koji nain prikraeni da se brane. Isto tako osueno je
svako nasilje prema ivotinjama. I prema njima treba postupiti ovjeno.
Jedna od estih posljedica nasilja jeste kletva osteenog, kletva nemonog. U
islamskom uenju ova kletva se naziva kletvom mazluma (mazlum je onaj nad kim
je izvrena nepravda i nasilje, onaj ko ne moe da se brani). Muhammed a. s. je
rekao: uvajte se kletve onoga kome ste nasilje uinili. Njegovu kletvu Allah d. .
prima.
Halil Kala

104
Lijenost je haram. Ona se kod Bonjaka (Muslimana) naziva i dem-
belstvo. Dembelstvo moe da vodi u debilstvo. Oni su bili vrlo svjesni
ove negativne osobine i borili su se protiv nje, na taj nain to su razvijali
kult rada, borili se za bolji ivot i uspjeh u ivotu. Lijenost vodi ovjeka u
vrlo negativne sfere: siromatvo, nepismenost, neukost. Ova osobina je
razlog nerazvijanja pozitivnih osobina kod ovjeka.
40

Podrugljivost - ogovaranje
Ova negativna osobina je vrlo slina munafikluku. Ogovaranje i
podrugivanje su vrlo negativne osobine koje linost svode i poistovjeuju
ga sa primitivizmom i prostaklukom.
41

Podrugljivost je grijeh. Protiv ove osobine nai preci su se vrlo um-
jesno borili, razvijajui pozitivne osobine kod linosti.
42

Inferiornost
Ova osobina je nepoeljna. Ona po islamskom uenju ne spada u red
velikih negativnosti, ali ona moe da bude razlog za nerazvijanje i gub-
ljenje pozitivnih osobina linosti, koje omoguavaju uspjean razvoj
linosti i zajednice.
43

40
Po islamskom uenju zdrav ovjek ne bi smio do bude siromaan. Islam nare-
uje svojim pripadnicima do se uvaju siromatva, jer je ono blizu nevjerstva. Islam
strogo osuuje lijenost i ukazuje da je ba ona est uzrok siromatva i zaostalosti. Jed-
na dova u prijevodu glasi: Boze, sauvaj me od brige i tuge, sauvaj me od nemoi i
ljenosti, sauvaj me od kukaviluka i krtosti, sauvaj me od brige i ponienja
Ako paljivo analiziramo ovu dovu, uoiemo da se od lijenosti, kao i ostalih
stanja i negativnih osobina, koja se pomnju u ovoj dovi, trai zatita Allaha d. . i
trai Njegova pomo. One ugroavaju tijelo i duu ovjeka i veoma se negativino
odraavaju na itavo ljudsko bie.
41
O ovoj runoj osobini naveemo samo jedan ajet i jedan hadis.
O vjernici, klonite se mnogih sumnjienja, neka sumnjienja su zaista grijeh.
Ne uhodite druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago do jede
meso svoga umrlog brata, a vama je to odvratno, zato se bojte Allaha. Allah zaista
prima pokajanje i samilostan je (Hudzurat, 12).
uvajte se runog miljenja! To je najlaljiviji govor koji ejtan unosi u srce
ovjeka. Ne istraujte tue mane i ne kleveite jedni druge! Ne podravajte meu-
sobno mrnju i ne naputajte jedan drugoga! Budite pravi Allahovi vjernici i budite
braa, kao to nam je nareeno.
42
Kada neko ogovara, a ti se nalazi u tom skupu, stavi se u odbranu njegovu i
ljude sprijei u ogovaranju. U protivnom, ustani i napusti taj skup. Izbor poslanikovih
hadisa, Sarajevo, 1985.god., br.359.
43
Inferiornost kao i beznadenost i gubljenje nade, u islamskom uenju je poku-
eno i zabranjeno. O tom

se u Kur'ani-kerimu kae:

105
Inferiornost je preputanje svoje sudbine drugome. Ona je i zapo-
stavljanje pozitivnosti u linosti, koje ako se ne razvijaju, nestaju i gube
se. Inferiornost vodi u negativnosti koje vrlo brzo u takvoj linosti preo-
vladaju i njom zagospodare.
Postojanje ove nepoeljne osobine, tokom istorije, kotala je Bo-
njake (Muslimane) mnogo. U zavisnosti od toga koliko su je eliminisali,
postizali su uspjehe i pobjede kroz svoju istoriju.

Arogantnost
Ova negativna osobina je slina azginluku. Na neki nain, one jedna
drugu potrhranjuju i prate, a linost koja posjeduje azginluk u najfinijem
obliku je ispoljava kao arogantnost. Osobe koje posjeduju ovu negativnu
osobinu lako prihvataju i druge negativnosti. Arogantnost je lijepo upa-
kovan azginluk, koji se pokuava popratiti mudrou, a mudrost uz
azginluk nije mudrost. I duhovitost ne moze da stoji uz arogantnost, jer
joj tu nije mjesto.
Bonjaci (Muslimani) su se borili protiv ove negativne osobine, na
taj nain to su razvijali pozitivne osobine kod linosti, ne ostavljajui
prostor za ovakve i sline negativnosti.

Indiferentnost
Indiferentnost je nepoeljna karakterna osobina koja se ne moe
poistovjetiti sa inferiornou, mada imaju slinosti. Ova negativnost pod-
razumijeva indiferentan odnos prema drugome, a ne prema sebi.Ona se
ispoljava tako da se svoje potrebe i prohtjevi istiu i ak naglaavaju.
Indiferentnost vodi u tvrdiluk i azginluk. Protiv ove osobine Bo-
njaci (Muslimani) su se borili, tako to su razvijali pozitivne osobine kao
to su: solidarnost, humanost i druge pozitivnosti.
44

O robovi moji koji ste se ogrijeili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah
e sigurno sve grijehe oprostiti; On doista mnogo prata i On je milostiv (Zumer,
53).
44
Indiferentnost se esto uzrokuje i prisutnim i trajnim nezadovoljstvom. Koliko
je takvo nezadovoljstvo opasno, naveemo jedan ajet: Ko nije strpljiv na iskue-
njima, nije zahvalan na Mojim blagodatima i nije zadovoljan Mojom odredbom, neka
uzme sebi drugog gospodara (Ihjau-I-ulum, str. 348). Ovaj ajet kazuje nam da se
Allah d. . odrie onih koji su nezadovoljni Njegovom odredbom, da se odrie onih
koji u nevolji ne pokau strpljivost.
Islamsko uenje upuuje da pravog vjernika ne mogu pokolebati nikakvi doga-
aji u ivotu, ni pozitivni, ni negativni, ni veseli ni tuni. Pravi vjernik vrsto vjeruje
i zna da sve to je iznad njegovih snaga dolazi voljom i odredbom Uzvienog Allaha
d. . i zato sve shvata i prima kao Boji dar i poklon i uvijek je zadovoljan. Allah
Halil Kala

106
Nehigijena - prljavtina
Ovo je veoma loa i negativna osobina ovjeka, i obino nije sama.
Nju prate druge negativne osobine: nepismenost, neukost, nebogobo-
jaznost, primitivizam. Nehigijena je osuena u islamskom uenju i linost
koja ne dri osnovni nivo higijene, nije pripadnik islama.
To je negativna osobina koja se lako moe suzbiti i ne zahtijeva
veliki trud i velika materijalna sredstva. Zato, linost koja posjeduje ovu
osobunu je vrlo necijenjena i nepotovana. Bonjaci (Muslimani) su se
borili protiv ove negativnosti tako to su je otklanjali svojom kulturom
higijene, sprovoenjem islamskih normi. Drali su linu, kunu, avlijsku
i arijsku higijenu, na vrlo visokom nivou.
45
Ova negativnost je suzbi-
jana i kulturom stanovanja, kulturom odijevanja. Suzbijana je podizanjem
javnih kupatila hamama.

Nepismenost
Nepismenost je vrlo veliko ogranienje za razvoj linosti. Ona vodi
u neukost, neznanje, primitivizam. Na nju se lako nadovezuju druge ne-
gativne osobine.
46
Nepismenost i neukost su najvei neprijatelji ovjeku.
47

Bonjaci (Muslimani) su bili svjesni ove opasnosti, pa su u odsustvu
kola, dugo vremena, na prostorima gdje su ivjeli, svoju djecu slali da
ue kole u drugim sredinama i na drugim jezicima. Tako su, svo vrijeme
svoje istorije, imali vrlo pismene ljude koji su postali poznati stvaraoci u
raznim oblastima stvaralatva. Meu njima je bilo pozantih, knjievnika,
arhitekata, muziara, sudija, vojskovoa, pjesnika- guslara i dr.
48

Bogohuljenje
Po islamskom uenju, bogohuljenje je uvod u sve ostale negativne
osobine, koje ovjeka prate i okupiraju. Bogohuljenje vjera islam zabra-
njuje i osoba koja Boga huli, ne moe se smatrati pripadnikom Islama.

d. . u Kur'ani-kerimu kae: Zaista, ako vi budete zahvalni sigurno u vam poveati
(nagrade), a ako budete nezahvalni zaista je Moja kazna estoka (Ibrahim, 7).
45
Hadis Muhameda a.s., ,, Islam je ista vjera pa budite i vi isti! U Denet moe
ui samo onaj ko je ist'', Izbor poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985.god. br 384.
46
Traiti znanje je dunost svakog muslimana. Za onoga, koji trai znanje i na-
stoji da neto naui, moli se i trai oprosta svako, pa ak i ribe u vodi. Izbor
Poslanikovih hadisa, Sarajevo 1985.dod. br.1011.
47
Hadis Muhameda a.s. Ako mi proe jedan dan u kojem nijesam proirio svoje
znanje koje me pribliava Uzvienom Allahu, tada mi taj dan nije blagoslovljen Izbor
poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985.god. br. 235
48
Poloaj onoga koji trai nauku, a ivi meu neznalicama, isto je kao i poloaj
ivoga meu mrtvima. Izbor poslanikovih hadisa, Sarajevo,1985.godine, br.1004.

107
Po islamskom uenju bogohuljenje otvara put prema negativnostima
(ejtanu) koji pothranjuje loe ovjekove osobine i pospjeuje strasti i
negativnosti. Bonjaci (Muslimani) su se protiv ove negativnosti borili
pravilnim odgojem i razvojem linosti.
49

Nemoralnost
Ovo je negativna karakterna osobina linosti. Ona se moe svrstati u
red najveih negativnosti. Ona je, po islamskom uenju, uzrok drugih
negativnih osobina, koje moe vjek da posjeduje i da postane njihov rob.
Nemoralnost rui sve pozitivne ovjekove osobine i ne dozvoljava
njihovo razvijanje, a takva linost ima nizak tretman, kako kod Boga,
tako i kod ljudi. Protiv ove negativnosti Bonjaci (Muslimani) su se borili
na taj nain to su uzdizali i razvijali moral i druge pozitivne osobine kod
ovjeka.
50

Umjesto zakljuka
Od uspjenog razvoja pozitivnih i kreativnih karakternih, mentalnih
i drugih osobenosti i borbe protiv nepoeljnih i negativnih osobina,
umnogome je zavisio i zavisie dalji uspjean razvoj Bonjaka (Musli-
mana) u Crnoj Gori i na drugim prostorima. Njihov dalji civilizacijski
uspjeh zavisie i od ouvanja njihove istorijske i kulturne batine, daljeg

49
Bogohuljenje vodi u nevjerstvo, koje se tokom istorije ovog naroda smatralo
negativnou. U plemenita svojstva spada iman, jer bez imana nema vjene sree na
Ahiretu. Onaj, ije srce osvjetljava iman, mora se pridravati i islamskih dunosti.
Drugim rijeima, ko vrsto vjeruje da za prekraj zasluuje kaznu, on ga nee ni ui-
niti, osim u krajnoj nevolji. Ljudska djela prvi su i pravi svjedoci da li u njegovom srcu
postoji iman ili ga nema.
U Kurani-kerimu se kae: Reci (Muhammede) ako su vam vai oevi, vai
sinovi, vaa braa, vae ene, vai imeci koje ste stekli, vaa roba za iju prou stra-
hujete i stanovi u kojima ste zadovoljni, drai od Allaha, Njegova Poslanika i borbe na
Njegovom putu, onda oekujte Allahovu kaznu. Allah nee uputiti pokvareni narod na
pravi put (Tevbe, 24).
Da li misle ljudi, kada reknu: Mi vjerujemo, da e (s tim rijeima) biti oslo-
boeni kunje (kazne)? Mi smo u iskuenje stavili (kaznili) one prije njih (koji su se
sluili praznim rijeima). Zaista Allah zna one koji pravo govore, a zaista zna i one
koji lau (Ankebut, 2,3).
Teko svakom lacu (greniku), koji slua Allahove rijei (ajete) koji mu se
ue, a on i dalje ostaje ohol (nepopravljiv), kao da ih nije ni uo (Dasije, 7, 8).
Da li misle oni koji rade runa djela da e Nam izbjei (od kazne)? Runo li je
njihovo prosuivanje (Ankebut, 4).
50
Hadis Muhameda a.s. ,,Poslan sam da usavrim lijep moral, Izbor poslani-
kovih hadisa, Sarajevo, 1985.god.566
Halil Kala

108
razvoja svoje duhovnosti; od uspjenog ukupnog nacionalnog i kulturnog
razvoja; od stepena naobrazovanja i ukljuenosti u svijet nauke i tehnike,
pronalazatva, stepena ovladavanja savremenom naukom i tehnologijom;
od stepena ukljuenosti tog stvaralatva u savremenu evropsku i svjetsku
nauku.

Literatura

1. Kuran: Starjeinstvo Islamske zajednice BiH, Hrvatske, Slove-
nije, Sarajevo, 1984. god.
2. Husein Bai: Epika-prilozi prouavanju usmene knjievnosti
Bonjka (Muslimana) iz Crne Gore i Srbije, Almanah, Podgorica, br. 3-4
3. Akademik Jaar Redepagi: Prilog istraivanju duhovnog raz-
voja i identiteta muslimanskog stanovnitva na prostorima Balkana, Al-
manah, Podgorica, br.3-4
4. Jakub Memi: Izbor poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985. godine
5. Mea Selimovi: Pisci, miljenja i razgovori, Sloboda, Beograd,
1977. god.
6. Dr Muhamed Hamidulah: Uvod u islam, El-Kalem, Sarajevo,
1988. god.
7. Hadi-Dervi Spahi: Pouke o moralu i bogobojaznosti, Starje-
instvo Islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, 1988.g.
8. Dr Novak Kilibarda: O muslimanskoj epici, Almanah, Podgorica,
br.5-6
9. Ilija Zlatianin: Znameniti podgoriki muslimani, Almanah, Pod-
gorica, br. 5-6.
10. Dr Ejup Muovi: Etniki procesi i etnika struktura stanov-
nitva Novog Pazara, Etnografski institut Srpske akademije nauka i um-
jetnosti, Beograd, 1979.god.
11. Dr Mustafa Memi: Bonjaci (Muslimani) Crne Gore, Almanah,
Podgorica, 2003. godine
www.almanah.cg.yu
www.bosnjaci.net
www.bosnjakinja.net
www.bikc.de
www.geocites.com
www.ikre.islambih.net
www.koraci.ba
www.ibn-sina.net
www.forums.cjb.net
www.merhamet.co.ba

109

Redep KIJAMETOVI

PEROM KROZ PROLOST
Godijevo

Prezviter Cvetko iz Godijeva ivio je i radio u esnaestom vijeku.
Odvajaju nas od njega etiri stoljea i nekoliko decenija vie. Interesan-
tan je Cvetko za istoriju kulture ovih prostora. Od njega je mogue pratiti
pisanu rije u stvaralakom smislu za ljude iz Godijeva kojih je danas znatan
broj. Rije prezviter je zvanje i oznaava svetenika uopte. Meutim, u
protestanskim crkvama zvanje prezviter je dobijao samo odabrani svetenik.
Godijevo je po prostoru i broju domainstava najvee selo u Bihoru.
Amfiteatarskog je oblika sa blagim padinama koje se sputaju prema
potoku ispod sela. Svojim poloajem okrenuto je prema jugu i zbog toga
veoma sunano. Sa sjeverne strane zaklanjaju ga visoke kose i tite od
opakih vjetrova. Ba sa te strane Godijevo dobija vodu od nekoliko vrela
i bezbroj jaih ili slabijih izvora. U tom pogledu Godijevo je veoma bo-
gato selo. Te dvije okolnosti su doprinijele te je u Godijevu razvijeno ra-
tarstvo i stoarstvo od najstarijih vremena.
U jednom turskom popisu iz 1583. godine, koji je preveo i objavio u
Istorijskim zapisima Hamid Hadi-Begovi pominju se stanovnici
Godijeva:
Cvetko Vuk koji je imao 90 ovaca. Pored njega kao domaini Godi-
jeva pominju se Ivan Dejan 95, Ogelj Vuk 180, Gran Vukain 135, Mu-
stafa Bihor 00, Vasilj Ogelj 30. Pretpostavlja se da je Cvetko Vuk, ba
Cvetko prezviter, ali mu nije uneseno sveteniko zvanje prilikom popisa.
Mada se vrijeme popisa poklapa sa vremenom ivljenja Cvetka. Ipak,
zemljoradnja je bila prevashodno zanimanje stanovnika Godijeva. Od i-
tarica, najbolje je uspijevala penica. Veoma rado su je kupovali, prosto
se grabili, pekari na pijacama Bijelog Polja i Berana, radi njenog
kvaliteta.
Godijevo je bilo odavno gusto naseljeno. Svjedoe o tome mnoga
groblja, koja esto nazivaju grkim grobljima to je sasvim pogreno. To
su groblja predaka stanovnika ovog podruja. Poznata su groblja: Mikica
groblje, Krstac, nekolike crkvine, Dubovi u zaseoku Ladnice i dr.
Posebno su zanimljivi nazivi mjesta u Godijevu sa veoma starim
korijenom kao to su: Radev kr, Brajia do, Dukovie, Cekule (Sekule) i
Redep Kijametovi

110
niz drugih. Veina toponima je prema imenima nekadanjih mjetana:
Popov do, Brajia do, ili sopstvenom izgledu i veliini: Bahica, Liva-
dice, Kranjak i sl. Po predanju Grebnica je, takoe, groblje, ali bez ikak-
vih obiljeja. To je ovalni brijeg obrastao hrastovim bunjem. U nepo-
srednoj blizini su mu livade, njive i poneki vonjak sa istim nazivom -
Grebnica. Prilikom sahrane oaloeni su uz pla esto grebli lice zbog
tuge za pokojnikom. Otuda i naziv Grebnica, iji korijen datira iz daleke
prolosti.
Podnojem Grebnice je potoi dosta jak u kinom periodu. Protie
udolinom lagano. Najednom nailazi na otru strminu te matica vode po-
staje izrazito brza. Taj dio potoka naziva se Matic, pa i potes u nepo-
srednoj blizini ima naziv Matica.
Dukovie - ovei zaselak dobio je ime po Duki, uticajnom domainu
koji je ivio na tom prostoru. Bonjane po Bonju. Cekule (Sekule) po
Sekuli. uie po popu Cvetku, jer je imao nadimak Cule, tako su ga
zvali neposredne komije. elio je da sazna sve pojedinosti u sredini.
Preselice su najvei zaselak u Godijevu. Naziv potie od preseliti ili do-
seliti, jer se jedan broj domainstava ovog zaseoka doselio iz susjednog
sela. Naziv Rudnice dobio je po rudi, jer se u tom predjelu nalazila na
vie mjesta posebna vrsta zemlje od koje su mjetani pravili crepulje za
peenje hljeba, esto ih i prodavali.
Prema predanju sinovi popa u Godijevu primili su islam. Pogoen
tim, pop je uzviknuo: Zar doe kijamet da se i moji sinovi poture? Po
toj rijei od davnina u Godijevu postoji bratstvo Kijameti. Ali se namee
pitanje: da li je pop htio da izgovori tu rije? Rije kijamet je arapskog
porijekla i oznaava: konac svijeta, posljednji sud, oluju - nevrijeme i
naposletku larmu i galamu. Preko islama - religije odomaila se u tur-
skom jeziku kojom se neizostavno tvrdi da e doi sudnji dan.
Po sopstvenom sastavu rije kijamet je sloenica. Ona se sastoji iz:
kij + a + met. Kij je upitna zamjenica, ouvana u staroslovenskom
jeziku, a ima mocionu ulogu da povee dva sutinska pojma, met je
glagol, a potie od staroindijskih rijei methati to znai promjenjivati.
Ova rije nije sauvana u srpskom i hrvatskom jeziku, ali je sauvana u
ruskom jeziku mest, u znaenju uzvraati pakosti i zla za pakost i zlo ili
namjerno initi pakost nekome s ciljem osvjete. Prema tome kijamet
znai koji uzvraa (pakost za pakost) ili ire: onaj koji se sveti.
Gledano semantiki rije kijamet ima tri nivoa: konkretno, kon-
kretno apstrakno i sasvim apstrakno. Konkretno znaenje je to imenuje
konkretno pojedinca ili grupe zajednice krvnog srodstva. Konkretno -
apstrakni nivo rijei kijamet to oznaava nevrijeme, nepogodu. Ukazuje
na djelovanje ljudi ta ine. To se ne svia Bogu i boanstvima te im
uzvraa kijametom i najzad, sasvim apstraktni nivo rijei kijamet je
Perom kroz prolot

111
ubjeenje da e Bog uzvratiti, osvetiti se svakom ovjeku za sva zla djela
koja je poinio tokom ivota na sudnjem danu. Kako se vidi, u svim
nivoima je sauvana sutina znaenja meuodnosa, zamjene uzajamnosti
to je i praznaenje ove rijei.
Patronim je nastao to je pojedinac ili manja grupa krvnog srodstva
posjedovala dominantnu osobinu uzvraanja pakosti za pakost, pa i bez-
razlonog injenja pakosti u manjoj ili veoj mjeri da je to postala nji-
hova bitna osobina. Vremenom se gubila osobina poetnog znaenja, ali
su potomci dobili zajedniko prezime za uu zajednicu krvnog srodstva.
Posjedi i kue Kijameta u sredinjem su najplodnijem dijelu Godije-
va - zaseoci uie i Bonjane. U uiima postoje ostaci kue za koje
se tvrdi, prema predanju, da je bila kua Cvetkova. Vremenom, prodajom
imanja i odseljavanjem porodica iz ovog bratstva dolo je u ove zaseoke
po neko domainstvo iz drugih bratstva. Oko ezdeset domainstava
bratstva Kijameti ivi van Godijeva, znatno vie nego to ih je u Godi-
jevu. lma ih u Americi, preko zapadne Evrope do Turske.U turskom
periodu Kijameti nijesu bili ivije. Znali su i htjeli uzvratiti pa i zaga-
lamiti u izvjesnim sluajevima.
Prezviter Cvetko bio je u potpunosti odan religiji i njenom moralu u
etikom smislu, posebno lien svake pakosti, lakomosti i pohlepnosti.
esto je boravio u manastiru svetog Nikole u Nikolj Pazaru - dananji
Nikoljac. Pouzdano se zna da je on bio uenik u tom manastiru, a njegov
uitelj Jovan, takoe svetenik.
Cvetko je 1553.godine sa Vukom Dijakom napisao Jevanelje, koje
se uva u aanskoj crkvi. Uz Jovanovu podrku i podsticaj, Godijevac
Cvetko je zavrio pisanje Tetrojevanelja 1560.godine. Naroito fascinira
Cvetkovo nastojanje da posao pisanja Tetrojevanelja obavi valjano, bez
pogreaka. Kao ovjeku od pera, drage su mu sve knjige a posebno
Tetrojevanelje. On srdano apeluje: I sada vas molim, oevi i brao,
ne rukama i rijeima,ve na koljenima kleei na pogrekama da ne
zamerite ve ih ispravite prilikom itanja ili prepisivanja.
Briga o knjizi predmet je posebne panje prezvitera Cvetka. Zato
namjerno dodaje: Knjigu treba veito uvati, jer je ona sveta. Ona samo
moe da pomogne ovjeku, da mu bude od koristi, ivotna vodilja.
On moli itaoce da Tetrojevanelje, ali i svaku knjigu asno i
ispravno dre.
Odnos Cvetka prema knjizi kao neemu uzvienom i svetom, nasta-
vak je tradicionalnog srednjevjekovnog odnosa prema knjizi onih koji su
znali itati i pisati.
O trajnoj vrijednosti lijepo napisanog ostao je zapis od jednog sred-
njevjekovnog pisca: Ruka koja pie truli i nestaje kao prah, a pisanje,
ako su i gruba slova, zauvijek ostaju, jer su boanstvena.

113

Demo REDEMATOVI

PRAVA DJETETA U ISLAMU

Uvod
Djeca su najvea radost i nada svakom ovjeku, meutim, od
njihovog roenja pa do punoljetnosti ona imaju svoja prava, koja im ne
smiju biti uskraena. Koja prava islam garantuje djetetu, zbog ega se
propisi islama u vezi sa ovim pitanjem postavljaju, te u emu je osnovna
razlika izmeu prava djeteta u islamu i Povelje Ujedinjenih nacija o pra-
vima djeteta, samo su neka pitanja na koja emo u ovom radu pokuati
odgovoriti.

Prava i obaveze
Ljudska prava su uroena prava i jednaka su za sve ljude na svijetu.
Svaki ovjek ima pravo na njih samo na osnovu svog bivstvovanja kao
ovjeka, nezavisno od njegove pojedinane pripadnosti nekom narodu,
nezavisno od toga u ta on vjeruje nezavisno od njegovog spola. Zbog
ovog razloga ljudska prava su neotuiva, to znai ona uvijek vae i ne
mogu nikome biti oduzeta.
Ljudska prava obuhvataju mnogo razliitih oblasti ljudskog sui-
vota. Meu njima su svakako i prava djeteta. Mi emo u ovom radu po-
jasniti islamski stav o pravima djeteta. Naime, u islamu prava su sai-
njena iz dva segmenta: prava i obaveza U islamskom zakonu, ovjek je
vie obveznik i odgovorno lice, nego to je lice koje trai i ite. Dakle, u
islamu se od ovjeka vie trai, nego to on trai.
Prava se uistinu mogu sauvati tek onda kada se izvre obaveze, jer
pravo svakog ovjeka je obaveza prema drugom. Pravo djeteta u materi-
jalnom, moralnom i lijepom odgoju je obaveza roditelja, a pravo roditelja
u dobroinstvu, pomaganju i brizi u starosti, ili nemoi je obaveza djece.
Mi emo imati na umu ovu injenicu, ali emo se vie bazirati na prava
djeteta, a ne na njegove obaveze.
Allah, d.., je svemu to je stvoreno dao odreena prava. Svemir,
neiva priroda, biljke, ivotinje, sve to ima odreena prava koja im nji-
hov Stvoritelj garantuje. Ako je tako sa neivom prirodom ili sa ivoti-
njama, kakav je onda odnos islama prema djetetu koje je Allahov poklon
ljudima?!
Demo Redematovi

114
On, d.., u Kur'anu kae: "Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On
stvara ta hoe! On poklanja ensku djecu kome hoe, a kome hoe -
muku, ili im daje i muku i ensku, a koga hoe uini bez poroda. On,
uistinu, sve zna i sve moe." (A-ura, 49.-50.) Allah, d.., pojanjava da su
djeca hedija data roditeljima, bez obzira na njihov spol. ak se u ajetu spo-
minje prvo ensko dijete. Dakle, islam u ovom kontekstu prednost daje en-
skom djetetu. Predislamski Arapi su postupali suprotno. Za njih je muko
dijete bilo ponos i ast, a raanje enskog djeteta ponienje i nesrea. Zbog
toga su novoroenu ensku djecu ubijali, ili ih ivu zakopavali!!!
Islam nas oslobaa tih predrasuda i pojanjava da su sva djeca Alla-
hova, d.., hedija te da su roditelji duni da se prema toj hediji odnose
na posebno lijep nain. Zato se u narodu kae da su djeca svjetiljke koje
osvjetljavaju dom. Ona su Allahovi miljenici koji imaju svoja prava. Rodi-
telji su zadueni za djecu i kod njih djeca imaju najvea prava, meu-
tim, obavezu prema djeci nemaju samo roditelji. Drava ima obaveze pre-
ma djeci, kompletno drutvo mora voditi brigu o djeci, i svaki pojedinac
je odgovoran, u svom segmentu, za djecu i zadovoljenje njihovih prava.

Prava prije roenja
Kada su u pitanju roditelji, potrebno je napomenuti da obaveze prema
djetetu ne poinju s danom njegovog roenja. U mnogim hadisima Muha-
mmed, s.a.v.s., savjetuje mladia da pazi koju djevojku da uzme za svoju
suprugu. Od njegovog izbora zavisi s kim e stupiti u brak, odnosno s
kakvom osobom e imati djecu. Nasljednim putem se na djecu prenose
odreene osobine, zato treba paziti da je osoba s kojom se stupa u brak to
bolja, kako bi dijete naslijedilo to vie pozitivnih osobina od svoje majke.
Zbog toga su nai uzorni prethodnici savjetovali roditelje da svoje
keri udaju za vjernike i moralne osobe. Govorili su: "Ako je zavoli, poastit
e je, a ako je zamrzi, nee joj zlo nanijeti jer se Allaha, d.., boji!" Dakle,
odabir suprunika je prvi korak u odgoju djeteta, odnosno davanju prava
djetetu da ima dobre roditelje, zbog toga je na onima koji zasnivaju
porodicu da trae vjernika, odnosno vjernicu.
Dijete odrasta uz svoje roditelje i od njih ui i nasljeuje navike.
Okolina u kojoj odrasta i porodica koja ga podie su jako bitni faktori za for-
miranje linosti djeteta. Osoba koja je odrastala u looj okolini, posebno
ako je u pitanju ensko dijete, jer je ono podlonije utjecaju sredine, teko
da moe biti pozitivna linost. Zbog toga su nai prethodnici obiavati kazati:
"uvaj se cvijea koje na smetlitu raste!" U narodu je poznato cvijee koje
raste po smetlitima i ima izuzetno lijep izgled, ali njegov miris je neprijatan
i porijeklo loe. Zato je jako bitan izbor suprunika, kao preduslov dob-
rog odgoja djeteta.

Prava djeteta u islamu

115
Osnovna razlika izmeu zapadnog i islamskog odgoja djece,
odnosno poimanja prava djeteta
Sigurno da postoji velika razlika izmeu naeg poimanja poloaja i
prava djeteta i shvatanja tog pitanja na Zapadu. To je rezultat razliite filozo-
fije ivota, razliitog shvatanja i odnosa prema svijetu koji nas okruuje.
Mi na svijet koji nas okruuje gledamo kao na stvorenja Allahova, d.., Koji
je Tvorac svega postojeeg i Koji je uredio odnose meu Svojim stvore-
njima. Zapadnjaci na svoje okruenje gledaju materijalistikim pogledom
koji iskljuuje bilo kakve granice kada je materijalna korist u pitanju.
Moral zasnovan na vjerskim temeljima i proet vjerskim ubjeenjem
nije prisutan u odnosu Zapada prema pravima djeteta, kao to je kod nas.
Mi vjerujemo da je dijete ni'met Allahov, d.., na kojem Mu trebamo
zahvaljivati, te emanet koji treba opravdati. Poslanik, s.a.v.s., pojanjava da
smo svi pastiri i da je svaki pastir odgovoran za svoje stado. Roditelji su
odgovorni za svoju djecu, cijelo drutvo ima odgovornost prema djeci, zato
odnos prema njima treba biti ispunjen ljubavlju, panjom i potovanjem.
Dakle, razlika izmeu naeg pogleda na prava djeteta i stava zapad-
njaka je velika, i te razlike treba uvaavati. Naalost, ima primjera da se u
nekim sluajevima eli nametnuti zapadni nain razmiljanja o ovom pita-
nju, to je neprihvatljivo. Mi imamo svoje propise, kulturu, obiaje i njih
moramo potovati. Na nama je da ih primjenjujemo i uvamo od bilo kak-
vog vanjskog utjecaja. To to je na Zapadu djeci data potpuna sloboda u
vezi s odreenim pitanjima, a u islamu se to ograniava, nije razlog da se
prihvati tui stav a svoj odbacuje! itav svemir je sazdan na razliitostima
i one se moraju potovati, a nikako negirati.

Pravo vanbranog djeteta
U osnovi, dijete se rada u porodici uz oba roditelja s kojima ivi, koji
ga paze, odgajaju i s roditeljskom ljubavlju podiu. Spomenuli smo da dijete
ima svoja prava koja moraju biti potovana od samog roenja, pa i prije
roenja. Dok je dijete jo u utrobi majke ono ima svoja prava koja ne smiju biti
uskraena. Zbog toga je eni propisano da ne posti u danima posta ako
post teti zdravlju njenog djeteta. Takoer, u vrijeme trudnoe ena treba pa-
ziti na svoju ishranu, jer bilo koja manjkavost u ishrani direktno utjee na
zdravlje djeteta. Roditelji treba da paze na svoje ponaanje u toku majine trud-
noe, jer svaki problem koji majka doivljava utjee na dijete u njenoj
utrobi. Sve to su prava djeteta na koja treba paziti.
Nekada se dogodi i poremeaj pa se odstupi od osnovnih pravila, te
djeca bude roena iz nezakonitih veza. To je veliki prekraj, ali ne znai
da to dijete ne smije uivati svoja prava. Naprotiv, njegova prava nisu upit-
na, bez obzira u kojim okolnostima je roeno.

Demo Redematovi

116
To najbolje pojanjava hadis koji biljee Buharija i Muslim, a odnosi
se na jednu enu koja je zatrudnjela na nezakonit nain. Dola je do Mu-
hammeda, s.a.v.s., i traila da se nad njom izvri Allahova kazna. Posla-
nik joj je odgovorio: "Idi dok ne rodi! Mi imamo pravo spram tebe ali ne-
mamo pravo spram onog to je u tvojoj utrobi. ta je pogrijeilo dijete
koje nosi da bi umrlo s tobom?!" Kada je rodila, ponovo je dola i traila
kaznu, na to joj Poslanik odgovori: "Idi i hrani dijete, jer ono ima pravo
da bude ispravno hranjeno!" Kada je dijete poraslo i nije ovisilo o majci
nad njom je izvrena kazna. Na isti nain se postupa sa enom, trudnicom,
koja ubije nekoga. Iako ona zasluuje smrtnu kaznu, ta kazna nee biti
izvrena sve dok ne rodi dijete i dok ono ne bude potpuno neovisno od nje.
Za potpuno harmonian razvoj linosti djetetu je potrebna ljubav i
razumijevanje. Ukoliko je to ikako mogue, dijete treba da raste pod sta-
rateljstvom i odgovornou svojih roditelja, ali u svakom sluaju u jednoj
njemu naklonjenoj klimi i sa moralnom i materijalnom odgovornou; di-
jete ne smije biti - osim pod posebnim okolnostima - odvojeno od majke.
Drutvo i javne ustanove imaju obavezu da djeci bez roditelja ili djeci
koja nemaju dovoljno dobar ivotni smjetaj prui posebnu brigu. Nova-
na pomo drave ili druge vrste pomoi za djecu iz porodica sa velikim
brojem djece su poeljne.
Dakle, osnova je da dijete odrasta u okrilju porodice, meutim, ako
doe do vanbrane trudnoe, dijete ne snosi nikakvu krivicu za to i
njemu treba osigurati uslove za normalan razvoj u granicama mogunosti,
kako bi ostvarilo svoja prava kao i svako drugo dijete.

Koja su prava djeteta, a koje su obaveze roditelja,
odmah nakon roenja?
Jedan od propisa, odmah nakon roenja, je da otac proui dje-
tetu ezan na desno a ikamet na lijevo uho.
Jako je bitno za dijete da prvi glasovi koje uje na ovom svijetu
budu rijei tevhida. To je ujedno i prvi savjet koji roditelj daje svom
djetetu, da slijedi vjeru u Jednog i Jedinog Allaha, d.. Na vjerniku je
da svoj ivot pone i zavri vjerujui u Allaha, d.. Dakle, prvo to
ovjek uje treba da budu rijei tekbira, a zadnje to izgovori da budu
rijei ehadeta.
Takoer, pravo djeteta je i da mu roditelji nadjenu lijepo ime. Mu-
hammed, s.a.v.s., kae: "Allahu najdraa imena su Abdullah i Abdu-
rrahman, a najiskrenija imena su Haris i Hemam." Cilj lijepih imena
je da ima lijepo znaenje i da znaenje tog imena podstie na dobro. Zato
je potrebno izbjegavati runa imena, tj. imena sa loim znaenjem, kao
to je Harb (rat), ili Murreh (gorina).
Od roenja dijete ima pravo na ime i nacionalnu pripadnost.

117
Muhammed, s.a.v.s., je nekim ashabima promijenio imena jer
njihovo ime nije imalo lijepo znaenje. Jednom je bilo ime Sa'b (teak),
pa mu je Poslanik promijenio ime u Sehl (lahak). Jedna ena se zvala
'Asijeh (neposluna), pa joj je Poslanik promijenio ime u Demileh (li-
jepa). Dakle, pravo djeteta je da nosi lijepo ime i na roditeljima je da se
potrude da svom djetetu izaberu to ljepe ime.

Abortus
Svakom djetetu se moraju garantovati i obezbijediti prava na norma-
lan razvoj jo dok je u samom zaeu. Zato islam zabranjuje svaki poku-
aj prekidanja trudnoe poslije uspjene oplodnje i takav postupak smatra
velikim grijehom. Teina grijeha se poveava nakon uspjenog ulegnua
i odmicanja trudnoe.
Sa islamskog stanovita svako prekidanje trudnoe je napad na nero-
eni ivot, pri emu se razlikuju dvije faze: Neroeni ivot prije i poslije
udisanja due. Islam dozvoljava abortus kod tekih zdravstvenih kompli-
kacija trudnice, idui od teolokog pravila da se u nevolji i zabranjeno
dozvoljava. Ove osnovne izjave su zastupljene kod svih islamskih
pravaca.
Al-Gazali je stadije neroenog ivota opisao ovako: "Abortus je na-
pad na jedno egzistirajue ivo bie. Egzistencija ima razliite stupnjeve.
Kao prvo dolazi do ulaska sperme u matericu i oploavanja enske jajne
elije. Tada moe zapoeti ivot. Ve tada je prekid trudnoe zloin. U
daljem razvoju stvara se grumen. Tada je prekid trudnoe jo vei zloin.
Kad dobije duu i kad je bie potpuno stvoreno prekid trudnoe je jo tei
zloin. Zloin dostie najtei oblik ako se desi da se ivi fetus odvoji od
majke."

- Razlike izmeu mezheba
Postoje i razliita miljenja u kolama islamskog prava. Samo kad je
rije o postojeim zdravstvenim komplikacijama trudnice, kod svih kola
vai pravilo dozvoljenog.
Hanefije: U toku prva tri mjeseca prekid trudnoe je dozvoljen jer se
udisanje due deava poslije 120 dana i tek onda dolazi do stvaranja
organa. Po dananjim saznanjima, ni jedan od ova dva obrazloenja nije
ispravan. Zbog toga dananje Hanefije odbijaju ova zastarjela miljenja.
afije: Prekid trudnoe je i prije udisanja due jedno loe djelo koje
je zabranjeno, a poslije udisanja due je strogo zabranjeno.
Malikije: Ne dozvoljava se ak ni za prvih 40 dana. Postoji zakon po
kome je prekid trudnoe nakon udisanja due zabranjen.
Hanbelije: Prekid trudnoe je u svako doba grijeh i zabranjen.

Demo Redematovi

118
- Instance
U sluajevima u kojima se teoloki teko moe odluiti, znai u slu-
ajevima tekih zdravstvenih komplikacija, odluuju ljekari i snose reli-
gioznu, socijalnu i pravnu odgovornost. Takve sluajeve islamsko pravo
ostavlja otvorene samo za konkretne medicinske instance.
U sluajevima, koji su od nekih mezheba dozvoljeni, islamskim
porodinim pravom je propisano da je potreban pristanak oba brana
partnera. Hanefijski mezheb daje eni pravo odluke u prva tri mjeseca
trudnoe.

- Sida - razlog za abortus
Ako postoji ikakva sumnja da je jedan od buduih suprunika zara-
en nekom od opakih bolesti, onda je tu neophodan medicinski pregled.
Ako se pregledom ustanovi da osoba boluje od neke od tih bolesti onda je
to dovoljan razlog da brak s takvom osobom ne bude sklopljen. Dakle,
treba izbjegavati enidbu osobom koja nasljednim putem prenosi bolest
na potomstvo.
A ako se brak ne moe izbjei, a suprunici imaju pravo da zado-
volje svoje seksualne potrebe, onda je na njima da koriste kontracepcijska
sredstva kako ne bi dolo do zaea. Pravo djeteta je da bude zdravo, te je
na roditeljima da otklone sve ono to ugroava zdravlje djeteta. Ukoliko
nismo u stanju sauvati dijete od tako opasnih bolesti onda emo sprije-
iti trudnoi i na taj nain izbjei negativne posljedice.

Adopcija
U erijatskom pravu postoje posebni propisi koji se odnose na prava i
obaveze prema djetetu kojem su nepoznati roditelji, odnosno koje su
roditelji ostavili pa ga neko pronaao. Nije nikakav problem da takvo dijete
bude zbrinuto u nekoj od muslimanskih porodica kako bi moglo normalno
odrastati. Meutim, potpuno posinovljenje tog djeteta i njegovo
uvrtavanje u nasljedstvo, kao i smatranje tog djeteta lanom porodice koji
ima ista prava prema ukuanima nije dozvoljeno. To dijete nije u krvnom
srodstvu prema eni koja se brine o njemu, njena djeca mu nisu sestre niti
braa, pa se prema njemu treba odnositi kao prema tuem djetetu, s
dunom panjom, ali bez otkrivanja avreta pred njim, kada spozna ta je
avret, i pripisivanja porodici iz koje ne potie. Dakle, o djetetu je potrebno
voditi brigu, ali kada odraste treba ga upoznati s njegovim stanjem.
Allah, d.., u Kur'anu kae: .... niti je posinke vae sinovima vaim
uinio. To su samo vae rijei, iz vaih usta, a Allah istinu govori i na
pravi put izvodi. Zovite ih po oevima njihovim, to je kod Allaha isprav-
nije. A ako ne znate imena oeva njihovih, pa, braa su vaa po vjeri i
tienici su vai... (Al-Ahzab: 5-6).

119
To znai da je izjava o adopciji sastavljena od rijei koje ne kores-
pondiraju sa stvarnou. Puka izjava ne moe promijeniti stvarnost niti
injenice, ne moe stranca uiniti ni rodbinom ni nasljednikom, niti ne-
kog pojedinca sinom. Puko usmeno izraavanje ili nekakav simboliki
govor ne moe neiju krv ubrizgati u vene usvojenoga sina, niti moe
proizvesti osjeanja oinske naklonosti u ljudskome srcu a ni sinovska
osjeanja u srcu usvojenoga djeteta, kao to ne moe prenijeti genetske,
fizike, duevne ili mentalne crte.
Jo bolji nain je da ga ena koja preuzme brigu o njemu zadoji dok
je jo malo, ako ona doji svoju djecu. Tada joj ono postaje dijete po mli-
jeku, a njena djeca - njegova braa i sestre po mlijeku. Takvim postup-
kom je mnogo ta olakano i status djeteta u porodici dodatno uvren.
U konvenciji o pravima djeteta koja je prihvaena od Plenarne skup-
tine Ujedinjenih nacija 11. 12. 1989. godine, se kae: Posvojenja trebaju
biti dozvoljena samo u najboljem ineresu djeteta i mogu se izvriti tek
nakon dozvole nadlenog organa i nakon pristanka roditelja, roaka ili
drugih za dijete odgovornih osoba. Mislim da je ovakav stav identian
islamskom.

Adopcija radi odgajanja i obrazovanja
Islam je ukinuo onu vrstu adopcije koja od usvojenoga djeaka ini
lana familije sa svim pravima u nasljedstvu, gdje mu je (u familiji) do-
puteno da se slobodno mijea sa ostalim lanovima domainstva, adop-
ciju u kojoj se zabranjuje enidba itd.
Ali rije posinjavanje {tebnijje, adopcija) upotrebljava se i u druk-
ijem smislu, to islam nije zabranio, a to je: kada ovjek u kuu primi
siroe ili nahoe da bi ga odgajao ili obrazovao i da ga tretira kao svoje
dijete: titi ga, hrani, odijeva, poduava i pazi kao i svoje roeno dijete.
Meutim, on to dijete ne pripisuje sebi niti mu daje prava koja je erijat
rezervisao za roenu djecu. Ovo je izuzetno lijep in u Allahovoj, d..,
vjeri, i onaj ko ga izvri bit e nagraen Dennetom. Resulullah - alejhi's-
selam - je rekao: Ja i onaj koji zbrinjava siroe bit emo kao ova dvo-
jica u Dennetu, pokazavi svoj srednji prst i kaiprst s neznatnom raz-
daljinom.
Ako ovjek nema vlastito dijete, a eli da ovakvo dijete pomogne
svojim materijalnim sredstvima, on mu moe darovati ta hoe dok je iv,
a moe mu ostaviti u nasljedstvo jednu treinu svoje ostavtine prije nego
to umre.
U posljednje vrijeme deava se po svijetu sklapanje jednospol-
nih brakova (gay marriage). U takvoj branoj zajednici islam katego-
riki brani usvajanje djeteta, jer se time automatski gubi njegovo
pravo na pravilno i zdravo odgajanje, bilo tjelesno ili duhovno.
Demo Redematovi

120
Pravo djeteta na utvrivanje njegovog porijekla
Tanom utvrivanju porijekla djeteta islam poklanja veoma veliku
panju. Jedan od razloga zabrane nemorala je i nemogunost utvrivanja
porijekla djeteta. Osoba koja zna ko su mu roditelji zna svoje porijeklo,
sigurna je od rodoskvrnua i ponosi se svojim porijeklom. U sluajevima
iznajmljivanja materice to nije mogue. Zato su islamski uenjaci na
stanovitu da je ta radnja strogo zabranjena.
Naalost, ta pojava je u nekim krajevima svijeta jako proirena. U
Americi su esti sluajevi iznajmljivanja materice za pare. ena koja eli
dijete, a ne eli da bude trudna, ili nije u stanju da nosi trudnou plati
drugoj eni da nosi njen plod i da joj vrati dijete nakon poroda. Te pojave
su razlog velikih problema, puno je sudskih procesa koji se vode zbog
takvih sluajeva. Osoba koja je dala svoju jajnu eliju drugoj eni, nije
osjetila tekou trudnoe, niti bolove poroaja, pa ne moe u potpunosti
osjetiti ljubav prema tom djetetu. S druge strane, ena koja je nosila plod,
trpjela njegov teret i osjetila bolove poroaja nakon poroda osjea da je
majka i eli to dijete zadrati za sebe.
Takvi postupci izvor su stalnih problema, posebno kada je u pitanju
utvrivanje porijekla, jer se dijete veze za majku koja ga je rodila. Ko je
u tom sluaju majka? To je nemogue odrediti. Zbog toga su islamski
uenjaci sloni da nije dozvoljeno uee tree strane u procesu trudnoe.
Dakle, ako neki brani par ima smetnji za normalno zaee, onda se to
moe uraditi medicinskim putem, ali samo da se upotrijebi sperma mua i
jajna elija supruge te da se oploena elija ubaci u suprugu. Nikako nije
dozvoljeno pozajmljivati spermu ili eliju tree osobe ili upotrijebiti
matericu druge ene za trudnou. Samo tako e situacija biti jasna i
mogue je utvrditi porijeklo djeteta na ispravan nain.

Pravo djeteta na ishranu majinim mlijekom
Nesumnjivo je da je majino mlijeko nezamjenjiva hrana za dojene.
To pravo djetetu ne smije ni jedna majka uskratiti, jer e mu na taj nain
uskratiti blagodat koja mu je od Boga data. Djeca koja se hrane majinim
mlijekom su otpornija na bolesti i razne viruse, a, statistika pokazuje da
takva djeca imaju vei prosjek inteligencije od one koja se hrane kravljim
mlijekom ili vjetakom hranom. Dakle, djeci koja se hrane majinim
mlijekom je jai imunitet vea inteligencija, jai kotani sistem (kalcijum,
D vitamin) i efikasniji probavni trakt.
ene koje nisu u stanju da doje djecu iz opravdanih razloga, kao to su
bolest ili nedostatak mlijeka, imaju pravo i obavezu da dijete prehranjuju
vjetakom hranom, ili da mu unajme dojilju. Ali, ako majka ima mogu-
nost da doji dijete, nema opravdanja da mu to i uskrati. Mlijeko u njenim
grudima je hrana njenog djeteta i ona nema pravo da mu tu hranu uskrati.

121
Allah, d.., u Kuranu naglaava: Majke neka doje djecu svoju
pune dvije godine onima koji ele da dojenje potpuno bude. Otac djeteta
ih je duan prema svojoj mogunosti hraniti i odijevati. Niko neka se ne
zaduuje iznad mogunosti svojih: majka ne smije trpiti tetu zbog djeteta
svoga, a ni otac zbog svoga djeteta. I nasljednik je duan sve to. A ako
njih dvoje na lijep nain i sporazumno odlue dijete odbiti, to nije grijeh.
A ako zaelite da djeci svojoj dojilje naete - pa, nije grijeh kada od srca
ono to ste naumili dadete. Allaha se bojte i znajte da Allah dobro vidi
ono to radite. (Al-Bekare: 288.).
U hadisi-kudsijji se kae: "Date su ti dvije ile u grudima tvoje majke
iz kojih izlazi isto mlijeko, toplo zimi a svjee ljeti." Allah, d.., je odredio
da grudi majke proizvode hranu za dijete, o emu nam Kur'an govori, te je
obaveza ene da pazi na svoju ishranu kako bi osigurala mlijeko za svoje
dojene. Ljekari su sloni da je mlijeko nezamjenjiva hrana za dijete, i da je
na majci da mu to i osigura. Takoer, pojanjavaju da nije sva korist samo u
mlijeku, nego u procesu hranjenja djeteta iz grudi. Blizina koju dijete osjea
prilikom dojenja izuzetno je povoljna za normalan psihiki razvoj djeteta.
Sve to nam pojanjava da je pravo djeteta da bude hranjeno prirodnom
hranom i da mu to pravo ne smije biti uskraeno!
Dijete uiva posebnu zatitu, te mu se zakonski ili nekim drugim
sredstvima daju anse i olakice, da bi se moglo u slobodi i sa dostojan-
stvom razvijati tjelesno, duhovno, moralno, drutveno zdravo i normalno.
Dijete takoer, uiva socijalnu sigurnost. Ono ima pravo da zdravo
raste i da se razvija. U tu svrhu dijete i njegova majka trebaju primati
posebnu pomo i uivati posebnu zatitu ukljuujui odgovarajuu brigu
kako prije tako i nakon roenja.
Dijete ima pravo na odgovarajuu ishranu, smjetaj, odmor i lje-
karsku brigu.

Pravo na ljekarsku brigu
Za dijete je veoma bitno da od samog poetka vodi zdrav ivot. U
tome mu moe pomoi roditeljska panja i pravilna ishrana. Roditelji mo-
raju voditi brigu o zdravlju djeteta. U tome se ogleda dunost roditelja i
pravo djeteta. Dosta e u tom pomoi ispravno poduavanje vjeri i vjer-
skim obredima. Recimo, mnogo je vano da se dijete podui uzimanju
abdesta kojim se postie higijena i duhovna istoa. Znamo da je higijena
pola zdravlja i vjerovanja. Namaz moe pomoi djetetu da ono ima dobru
koncentraciju i da mu tijelo bude elastino i relaksirano. Post ima jak
utjecaj na izdrljivost i zdravlje djeteta, te se stoga preporuuje rodite-
ljima da svoju djecu navikavaju na post. Ashabi su tokom ramazana odvi-
kavali svoju djecu od jela i pia tako to su im davali igrake napravljene
od vune kojima bi se djeca igrala.
Demo Redematovi

122
Roditelji trebaju redovno voditi svoju djecu na ljekarske preglede.
Svako dijete ima pravo na najvii mogui standard u smislu zdravst-
vene brige. Pri tome, u najvanije zadatke drave spadaju osnovna zdrav-
stvena briga, preventivna medicinska zatita, zdravstveni odgoj putem
pojanjenja datih u javnosti, kao i reduciranje stope smrtnosti kod novo-
roenadi. Sve drave se u vezi s tim obavezuju na razvijanje saradnje u
cilju omoguavanja pristupa zdravstvenim slubama svoj djeci svijeta.
Jo od vremena Ibrahima, a.s., obrezivanje mukaraca je obaveza
svakog muslimana. Sa medicinskog stanovita obrezivanje je prevencija
od raznih zaraznih bolesti kojima je svaki mukarac, bilo dijete ili odrasli,
podloan. S toga je obaveza svakog roditelja i pravo svakog djeteta da
praktikuje ovaj sunnet. Takav in islam smatra prirodnim i higijenskim
aktom, i on je u istoj ravni sa ienjem vodom nakon male i velike
nude, rezanja nokata, odstranjivanjem malja ispod pazuha i sa stidnih
mjesta. Na ovo svaki roditelj treba uputiti svoje dijete, jer tako se dijete
poduava odravanju higijene za koju islam pridaje jako puno panje.
Obrezivanje se vri u ranoj dobi djetinjstva. To kod nas esto biva u sed-
moj godini ivota, a nekad i nakon sedam dana od roenja. Islamski ue-
njaci po tom pitanju nemaju jednoglasan stav.
U takvim prilikama treba napraviti veselje i pozvati poznanike, kako
bi to ostalo u sjeanju djeteta i postalo javni i sveani in kod muslimana.

Pravo djeteta na obrazovanje i ispravan odgoj
Svako dijete ima pravo na obrazovanje, a obaveza drave pri tom je
da besplatno pohaanje osnovne kole uini obaveznim, da razvija razli-
ite forme daljeg obrazovanja i da djeci shodno njihovim sklonostima
omogui pristup visokokolskim ustanovama. Disciplina koja je pri sve-
mu tome neophodna u kolama ne smije kriti prava niti dostojanstvo
djeteta. U smislu izgradnje dostojanstva djeteta moe nam posluiti slje-
dei hadis: Jednog dana Poslanik s.a.v. je sjedio sa drugovima, kada im
prie jedan djeak. Poslanik, s.a.v.s., ga pozva i sjede ga u krilo. Svi us-
mjerie panju ka djeaku, koji od silnog uzbuenja poe da se mokri.
Strah i zbunjenost pokazae se na djetetovom licu. Kada je ugledao ta se
desilo, otac djeteta skoi i poe ruiti dijete uzimajui ga od Poslanika,
s.a.v.s., ali on mu ga ne dade, nego ga jo vie privi sebi na grudi, i ree
ocu: Ne brini, nema veze. Odjea se moe oprati. Mora biti paljiv kako
se ophodi prema djetetu. ta mu moe povratiti samopotovanje kada se
ovako ponaa prema njemu pred drugima?
Obrazovanje potpomae potpun razvoj linosti, talenata, kao i du-
hovnih i tjelesnih sposobnosti djeteta. Obrazovanje priprema dijete na
ivot u kojem ono treba da bude svjesno odgovornosti kao graanin slo-
bodnog drutva; ono unapreuje potovanje djeteta od njegovih roditelja,

123
njegov kulturni identitet, ali i toleranciju i razumijevanje za vrijednosti
koje imaju drugi ljudi.
Imam Ali b. Ebi Talib, r.a., veli: Neka se Allah smiluje onome koji
pomogne svom djetetu da bude dobar i estit dobrotom prema njemu,
savjetom, uenjem i odgajanjem.
Mudri Lukman je govorio sinu: Sine moj, ako naui se lijepom
ponaanju kada si mlad, jer e ti koristiti kada bude stariji. Svako onaj
koji zna vrijednost lijepog ponaanja pridae mu vanost. Onaj koji mu
pridaje vanost odluie se da ga naui. Onaj koji se odlui da ga naui
potrudie se da ga potrai. Onaj koji se potrudi da ga potrai on e ga
nai i okoristie se njime. Sine, navikni da svoje dunosti i poslove
obavlja sam. Ako eli da bude potovan u ovom ivotu ne nadaj se, ne
eli ono to je u rukama drugih. Znaj da su Boji poslanici i plemeniti
dobri ljudi zadobili svoj status jer su se ustezali od takvih elja.

- Seksualno obrazovanje
Dijete ima pravo na neizostavnu obaveznu nastavu, bar osnovni ste-
pen. Dijete se odgaja tako da se unapreuje i podrava njegovo ope
obrazovanje, te mu se po osnovu jednakih ansi za sve, daje mogunost
da razvija svoje sposobnosti, mogunost linog prosuivanja, razvija se
njegov smisao za moralno, te njegova socijalna odgovornost, s ciljem da
ono postane koristan lan zajednice. Interesi djeteta su obaveza za sve,
koji su odgovorni za njegov odgoj i usmjeravanje; ovu odgovornost u
prvoj liniji imaju roditelji. Dijete ima potpunu mogunost za igru i od-
mor, a sve sa istim ciljem; drutvo i javne ustanove trude se da osiguraju
potivanje ovog prava.
Sve ee se postavlja pitanje seksualnog obrazovanja u kolama. U
osnovi, nema zabrane za uvoenje takvog predmeta, ali pod uslovom da
se on izuava na nain koji e biti pozitivan za moralni razvoj djeteta. Taj
predmet treba da objanjavaju profesori biologije u saradnji sa vjerskim.
autoritetima. Djeci treba objasniti kako se razmnoavaju ivotinjske
vrste, pa i ovjek, ali na nain koji e djetetu dati potrebne informacije o
toj temi, a nikako da ga navodi na blud ili radnje koje su strogo zabra-
njene. Ako je cilj tog predmeta da se djeca potiu na blud, da se naue
metodama bezbolnog abortusa, te kako se zatititi od trudnoe u vanbra-
nim odnosima, onda nam taj predmet ne treba, jer ne da nemamo ni-
kakve koristi od njega nego nam on samo tetu nanosi.
Djecu treba odgajati u ednosti, da se naue da svoju ljubav izraa-
vaju prema svojoj djeci, a ne da im preokupacija budu strasti koje e ih
odvesti u zabludu.
Jedan ovjek je vidio ashabe kako ljube svoju unuad, pa je zauen
rekao da ih on ima desetero i da nikada nije nijedno poljubio, pa mu je
Demo Redematovi

124
Muhammed, s.a.v.s., rekao: "Zar je Allah, uklonio milost iz tvog srca?!"
Odgoj djeteta treba biti proet iskrenom roditeljskom ljubavlju a ne stras-
tima koje vode u propast.

Pravo djeteta na igru i razonodu
Svako dijete ima pravo na mir i odmor, kao i pravo na igru i uee
u kulturnim i umjetnikim dogaajima. To je generalno pravilo u islamu
koje ima izuzetke. Recimo djeci se ne smiju dozvoliti igre u kojima se iz-
lae opasnosti po mentalno i fiziko zdravlje. U islamu su zato neki spor-
tovi zabranjeni. Djeca se takoer ne smiju navikavati na igre i uestvo-
vanja u kulturnim i umjetnikim dogaajima koji odstupaju od islamskog
morala. Roditelji moraju paziti na islamski stav kada je u pitanju odabir
neke sportske discipline koju e djeca vjebati kao i na odjeu koja se
mora u takvim prilikama oblaiti.
to se tie djejih igara, one pomau psihiki i fiziki razvoj, te raz-
vijaju djeju matu i kreativnost. S toga je pravo svakog djeteta da mu
roditelji obezbijede uslove u kojima e se zabavljati i igrati. U tom smislu
dijete treba biti izvoeno na izletita na kojima e se upoznavati sa osta-
lom djecom i sa njima provoditi najljepe ivotno doba.

Prava djece izbjeglica i one sa tekoama u razvoju
Uz ovo moemo spomenuti prava djece koja su izbjeglice i prava
djece koja imaju tekoa u tjelesnom i duhovnom razvoju. Djeci izbjegli-
cama mora biti pruena posebna zatita. Drava mora saraivati sa kom-
petentnim organizacijama, koje toj djeci mogu pruiti zatitu i po-
mo. Svakom muslimanu je teko kada posmatra kako se danas djeca
Palestine osjeaju ugroeno u oskudnim pustinjskim kampovima. Nji-
hovo pravo, a na dug je da ih na bilo kakav nain pomognemo.
Dijete koje ima tekoa u tjelesnom ili duhovnom razvoju ili je so-
cijalno ugroeno, dobija poseban tretman, odgoj i pomo, koja se odnosi
na njegov specifian poloaj. Svako dijete sa tekoama u razvoju ima
pravo na posebnu brigu, obrazovanje i unapreivanje. Na taj nain sva-
kom djetetu sa tekoama u razvoju treba se omoguiti najvea mogua
mjera samostalnosti i socijalne integracije.

Pravo djeteta na rad
Dijete je zatieno od svih formi zapostavljanja, strahota i iskorita-
vanja. Ono niti u jednoj formi ne smije biti predmet trgovine. Dijete se
prije dostizanja odgovarajue starosne dobi ne smije slati na rad; ono ne
smije biti zapostavljeno niti mu se smije dozvoliti da obavlja bilo kakav
posao, koji moe otetiti njegovo zdravlje i odgoj ili utjecati na njegov
duhovni i tjelesni razvoj.

125
Svako dijete dakle, ima pravo na zatitu od rada koji ugroava nje-
govo zdravlje ili sprjeava njegovo obrazovanje i razvoj.
Islam dakle ne dozvoljava davanje djeci poslova koji su preteki za
njihov uzrast. Osnovno pravo djeteta je da se normalno razvija, a to pod-
razumijeva dovoljno vremena za igru, jer u igri ono usvaja neophodne re-
flekse, ima dovoljno vremena za obrazovanje. Na roditelju je da djetetu
osigura to bolje obrazovanje, jer je to vjerski imperativ i potreba vre-
mena u kojem ivimo.
Naravno, islam ne zabranjuje da se djeca navikavaju na rad, da se
obuavaju za pojedine djelatnosti ili poslove. To je pohvalno, ali u grani-
cama njihovih mogunosti.
est razlog prekomjernog upoljavanja djece je teko materijalno
stanje u kojem se ponekad roditelji nadu. Prinueni su radno angaovati
djecu kako bi prehranili porodicu. U takvim situacijama je na drutvu,
dravi da pomogne siromane porodice kako bi se djeca zatitila. Djeca,
omladina openito, najvredniji su resurs koji jedna drava moe imati i
njena je obaveza da povede maksimalnu brigu o tom blagu koje je ga-
rancija njene budunosti.

Pravo djeteta na zatitu od svih formi iskoritavanja
Danas se u svijetu na milione djece iskoritava u razne svrhe. To je
najgori oblik eksploatacije jednog ljudskog i prirodnog potencijala. Tak-
ve eksploatacije se najee deavaju u siromanim i komunistikim
zemljama. Djeca se nagone na teak i neizdrljiv rad i crpi im se snaga do
posljednjeg atoma. To esto biva razlogom da djeca zbog nedovoljne
radne zatite i preduslova za rad gube zdravlje i svoje nevine ivote.
Jedna od estih formi iskoritavanje djece je seksualno zlostavljanje ili
pedofilija. esto puta ujemo za informaciju da se djeca seksualno zlostav-
ljaju od strane sveenika u crkvama kao i od strane roditelja, te drugih ljudi
koji su skloni seksualnim prerverzijama. Islam je kategoriki protiv bilo
kakvog iskoritavanja djece, a posebno prema ovoj vrsti. U islamu postoje
jako represivne mjere protiv lica koja imaju takve (praktine) patoloke na-
gone. To esto dovodi do ubistva djeteta koje je rtva seksualnog nasilja.
Takav in zlostavljanja ima esto epilog ostavljanja jakih psiholokih pore-
meaja kod rtve koja ubudue ima skoro iste aspiracije.
Islam titi dijete od seksualnog iskoritavanja i zlostavljanja, kao i
od prostitucije i pornografije. Zbog toga je dunost svakog roditelja da
esto provjerava ta mu dijete ita, sa kim ima kontakte, gdje i s kim iz-
lazi, itd. Iako djeca imaju pravo na zatitu od ometanja njihovog privat-
nog ivota, njihove porodice, od upada u njihov stan i zatitu od ometanja
njihovog dopisivanja, ovo nije zadiranje u privatni ivot djeteta, ve pre-
ventiva od eventualne digresije (delikvencije).
Demo Redematovi

126
Djeca imaju pravo biti zatiena od upotrebe droga i opojnih sred-
stava, kao i od uea u produkciji ili trgovini drogom.
U islamu je odbrana svoje vjere, ivota i asti sveta dunost na sva-
kog punoljetnog muslimana i muslimanke. S toga je Muhammed, a.s.,
zabranio djeci, enama i starcima da idu u boj. Ovo zbog toga to nisu u
prirodnoj mogunosti da uine neto u korist odbrane. Muhammed, a.s.,
je takoer zabranio muslimanima koji se bore da ubijaju djecu, ene i
starce, te da rue bogomolje nemuslimana.
Danas postoji mnogo djece koja se eksploatiu u oruanim sukobi-
ma. Recimo, u dananjoj Rusiji ta brojka prelazi nekoliko hiljada regruto-
vane djece. Zato sve drave moraju preduzeti mjere s ciljem osiguranja
neuestvovanja djece mlae od 15 godina, odnosno djece koja po islam-
skom pravu nisu punoljetna, u oruanim konfliktima. Niti jedno dijete is-
pod 15 godina ne smije biti regrutirano u oruane snage. Po humanitar-
nom narodnom pravu sve drave moraju brinuti o zatiti djece u ratu i o
tome da im se u toku rata osiguraju sve potrebtine za ivot.
Drava se mora obavezati da djeci koja su rtve oruanih konflikata
i djeci koja su bila muena, zapostavljana, iskoritavana i zlostavljana
osigura odgovarajuu brigu s ciljem njihovog oporavka i socijalne
integracije.
Skori dogaaji otmice djece iz kole u Beslanu (Osetija) su primjer
grubog krenja prava djeteta na slobodu i ivot. erijat takve dogaaje
otro osuuje i porie.
Koliko je zlostavljanje, muenje, iskoritavanje i na kraju ubijanje
djece, ogavan i nehuman in, mogu nam posluiti najsvjeiji video snim-
ci iz Srebrenice. Naime, u BiH, navodno demokratska Evropa, pa i cijeli
svijet, su pali na ispitu osiguranja prava djece. Djeca Iraka su jo gori
primjer gaenja njihovih prava.

Pravo djeteta nakon njegove smrti
Kako islam ima zadatak da djetetu prije njegovog roenja ponudi
pretpostavke za normalan ivot u vidu upuivanja momaka i djevojaka na
odabir branog druga, tako islam sebi daje u zadatak da osigura djetetovo
normalno odvijanje ivota. Meutim, esto se desi da i dijete preseli na
bolji svijet. Mudra izreka naglaava da: Mlad ovjek moe umrijeti, a
star mora. Prema tome, islam daje prava ovjeku prije njegova roenja,
u toku ivota i nakon smrti. Rekli smo da roditelj mora paziti na dignitet i
dostojanstvo djeteta. Upravo se na to misli prilikom ispraaja djeteta na
bolji svijet. Iz potovanja prema tom Allahovom stvorenju roditelji i os-
tali muslimani su duni klanjati djetetu denaze namaz i po islamskim
obiajima ga otpremiti na Ahiret. U tome se ogleda potivanje prava dje-
teta kada ono preseli.

127
Zakljuak
Jedna od prednosti islamskog prava u odnosu na ostala (sekularisti-
ka, pozitivistika), jeste da se brine za ovjeka prije njegovog roenja, u
toku ivota i nakon smrti.
Iz priloenog se da vidjeti da su u islamskom pravu zastupljeni svi
segmenti zatite djeteta, poevi od njegovog zaea, pa i prije toga, u
toku prvih dana ivota, kada odraste, pa sve do smrti. Islamsko pravo titi
djecu od bilo kakve forme iskoritavanja i eksploatacije i nudi sretan i
siguran ivot. Samo takvo njegovano dijete moe preporoditi islamski
ummet i podariti mu velikane islamske povijesti, poput Muhammeda ibn
Kasima i Muhammeda el-Fatiha. Djeca u islamu su primjer dobro odgo-
jene jedinke koja je koristi sebi i drugima.
Dijete odgojeno po islamskom propisu i pravima e biti od koristi
svojim roditeljima na dunjaluku i Ahiretu.
Allah u Kur'anu kae:
Budi prema njima paljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj
im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali! (Al-Isra': 24.).

129

Ramiz AIROVI
1

ALJANSKE LEGENDE:

NUMO IZ KONIA
2

Svaka narodna predaja ilj hiaja ivi onoljko koljko je u njoj isti-
ne ilj zagonijetnosti, koja nas danas zaokuplja i koja nam razbuktava
matu da u njoj uivamo i njome se napajamo nekim novim iskustvima i
novim radnjama koje e biti korisne, ne salj ljino nama, nego i onima
koji ne okruuju i bitiu sa nama. Postoji vrijeme koje se ne pominje po
godinama ili datumima, ve vrijeme koje se pamti po onome ko je to vri-
jeme oznaio i ostavio ga nama u amanet da njegujemo prolost i iz nje
izvukujemo pouke i nauk za dalje ivljenje i bitisanje. Postoje taki ljudi i
taka vremena, samo se treba osvrnuti oko sebe, oslunuti i prepoznati i
vrijeme i ljinosti u njima. Takaf je jedan vakat postojo i u selo Konie,
tu nadomak nas, i samo ga treba odabrat i uivat u njemu. Nema Koni-
anina koji i dan-danas ne zna bar jednu priu o Numu, i koji svaku priu
posmatra sa svoje take gledita. I dan dananji, esto se more ut, da
ljudi minulo vrijeme mere po Numu, a i dogaaje biljee po njemu. u-
ete da se neto dogodilo u Numov vakat, da je to i to uradio Numo, da je
to i to rek'o Numo, da bi Numo to uradio vako i vako, i tako redom.

1
Ramiz airovi je roen 1949. godine u s. Rue (Tutin), Srbija. Objavljuje
u brojnim asopisima. Bavi se prozom, esejistikom, etno-historijom i stvarala-
tvom za najmlae (Zeija Dolina). Profesor je jezika u O 25 maj u Delimeu.
2
Domainstva sela Konie: Mjesna zajednica Konie je najmlaa MZ u tu-
tinskoj optini. Ona obuhvata sela: Konie, Dobri Dub i Plenibabe.
Konie se nalazi na istonim obroncima Jaruta, od Ostrijela, sa visinom od
1363 m/nv, i prua se prema selu Plenibabe. Da se Konie nalazi na velikoj nad-
morskoj visini govori podatak da se oko njega nalaze visovi od 1247 m/nv, Me-
stoglava, i drugi od preko 1000 m/nv. U vrijeme ovog mog popisa domainstava,
kojim sam se bavio amaterski i iz radoznalosti, Konie ima oko 66 domainstava,
dok je vei njegov dio odselio u Tutin, N. Pazar, Sarajevo, Rep. Makedoniju, Tur-
sku i dr. Posmatrajui popise od 1948. do 1981. godine, moe se rei da je stanov-
nitvo migriralo normalno, izuzev perioda 19611971. godina, kada je izraena
nesrazmjerna migracija prema Makedoniji i Turskoj. Ta pojava iz godine u godinu
kad je o Koniu rije jo uvijek ne jenjava.
Ramiz airovi

130
Numo je iveo u nmrn vrmn XIX vijeka, kat' se salj' jaki i
neustraif mogo odrat; kat se to reknu ginulo za poganu rije, salj
ako nekom nije bila po volji i meraku. Te nemirne godine su uinjelje
svoje, ostaljaju vidljive posljedice i na Numa. Bio je jedak na jezik,
ne ostaju nikom duan, to se rekne: ni lak'rdiju; borio se za pravdu ne
samo svojih, no i ljudi drugija vera i verozakona, bez razljike ko su i
otkalje su. To je prenosio i na svoje potomsto koji i dananji vakat
tako rade i tako deluju. iveo je vrlo dugo, sve do prve decenije XX
vijeka, a tako dugaak ivot za insanom ostavi veljki trag, pa i biljek
po kome se to vrijeme utuvi ka da je carskim muhurom utisnuto u
naem pamenju.

SUKOB SA PEKIM PAOM

Pozvo novi paa sve vienije ljude svok paaluka u Pe na razgo-
vor i dogovor, da him iznese svoja vienja i predoi budunos svojeg
paovanja i paaluka. Poo i Numo sa svojim stariim bratom, Kurta-
nom i, kako je Konie podaljeko, stiglji me zadnjima. Nijesu moglji
da uu u avljiju, no na vrata ot avljije slualji ta paa govori. Kako je
Kurtan bio starii to ga Numo pui da slua, poto nijesu imalji mesta
obadvica da proture glavu. No, Numo uo ta paa govori, pa kad mu
se govor nije svido, ree Kurtanu: - Rekni mu da lae, sve to goj
pria, Kurtane.
uti Numo, jad te ne snao, ue te neko, pa emo bit perian
ljutnu se Kurtan.
Vala nek me uje, hi mu ga ne fala, no mu rekni slobodno da
lae ree Numo.
Haj' pa mu rekni ti, ja Bogme neu naljuti se Kurtan, pa oslo-
bodi Numu mesto.
Proturi Numo glavu kros kanat ot kapije, pa pai u brk skres'o da
lae sve to je prio. u to paa te Numa optui kot Sultana, tako da
ova donije presudu da mu se o'see jezik do resice, a da mu se usta
zatope raskravljenim olovom. Dolazilji potom telalji i zaptije sa pozi-
vima da sprovedu Numa, alj' se on nekud' varak'o i nije him ispad'o
neko vrijeme prtoi.
Za presudu Numovu dozn'o Alji-beg Draga, iz sela Drage pokraj
Tutina, te se digne, ne bilj ga nekako spasio. Niko drugi, no uveni
Alji-beg Draga, umirovljeni general osmanliskog askera. Im'o je veljki
ugljed i hatar, ak i kot samog sultana. Pae je sve izreda, gotovo sve
poznavo, a posebice pekoga ilj ipekli pau. Njihovo poznansto i
dosluk uinje da se paa dofatio za sablju Ali-beg Drage, koju je on
aljanske legende

131
dobio ljino ot sultana, ko peke za uinjene vojnike zasluge u
askeru. Otilo mu oko na nju, pa je svakias varako priljiku da se nje
domogne.
Osedla jedno jutro Ali-beg konja, pripasa sablju, te se sa svojim
kavazima iz Drage uputi pravo u Pe. Pred akam se obrete kod pae na
konak. Poslje pitanja o ivotu i zdravlju starih poznanika, paa, ne
mogavi da izdri, dofati se sablje, pa je poe ogljedivat i ponovo se
moljit Alji-begu da mu je da na poklon ilj proda, ilj' ite ta poelji. To
Alji-beg jedva ekae, alj se nije uzrujav'o, i to reknu nije se izuvo
prije broda, no strpljivo ek'o. Isprva se nek'o, a kat je paa poo da
navaljuje na posljetku popusti i pokloni mu je.
Iti sad od mene ta hoj ree paa.
Vala ti neu nita drugo, no mi pokloni Numa iz Konia ree
Ali-beg Draga.
Pai' to ne bi milo, poe se nekat', alj rije je rije, pogotovu ako
je data ugljednom Alji- begu, koji ga je ova put im'o u aku, i tako mu
na kraj' ne bi are, no pokloni Numa, koji tako preteknu i osta if.

NADMUDRIVANJE

Numo je vrlo esto putovao po vilajetu, pa se tako jedne prilike sa
bratom Kurtanom obrete u Pe'. Tu se srete sa vienijim Peancima, a
oni, kako bi hi to bolje doekalji, povedu hi na ruak u naku dobru
ainicu. Tamo narue uftat' za sve. Ru'o Numo pa, kako su peka
uftat pomala, sve po dvoje ili troje trpo u kaiku, pa u usta. Posmatrali
Peanci kako hi Numo sa ljezetom slae, pa e po zavretku jela, dok su
pili kahvu radoznalo, malo kroz potprd pitae:
Aaa, more, Numo, kako se vi tamo u to Konie kad umirete
kopate? Alj po jedan i jedan ilj kako?
Oseti Numo da je to bilo na njegov raun pa ne bi lijen te ree:
Vala kako ko? Ako su micka, ka ova vaa uftad, po dva-tri
zajedno.

NUMOV DESETAK

Utanaio Numo sa vlau da desetak, koji je kupio po selu, plati
parama na kraj' godine. Kako je godina bila nerodna, a Koniani nijesu
imalji ime da plate desetak, to ni Numo nemade gotovine para da plati
kako je ranije to sve utanaio sa poreznicima. Vlas zbog toga naredi da
se Numo sprovede u zatvor, pa posla mufrezu u Konie.
Ramiz airovi

132
Nekako, u to vrijeme Numo obolji od oiu, te ga aperisa nakav
doktor Mustali. Lje'o Numo zavijenih oiu, a jedan od sprovodnika
se usulji da ue ko njega. Poslje podue rasprave, vikne ti Numo na
njega, vadei podui handar ispod jastuka.
Napolje, helj u ve sat' hrum ponjet', da se pria dok je vijeka i
svijeta, napolje!
Okupe se Koniani da brane Numa vikom izglasa:
Vidite lj kolj'ko ne ode, jo tolj'ko nas je iza grmuki, a iz svake
se pomalja cijev, glavu danas ne morete iznijet, salj ako Numa tak-
nete. Sve drugo moete!
Ode mufreza neobavljena posla, no usput povedu Numovok sina
Ibrahima i sinovca te u huumet u Senicu, e him je bilo sedite. Poto
prizdravi, i Numo krenu za Sjenicu da se zamijeni sa sinom i sinovcem.
Njega ti oni sprovedu za Pritinu. Kako je bio poznat i na Kosmetu, to
prvii utanae da Numo haps odljei u nekak'om hanu. Ka poznat in-
sane, esto je imo poseta ,pa bi han esto dupke bio pun, a on bi u ta
vakat naruivao kahve i ajeve i vodio razgovore sa posetiocima.
Naravno, cio troak bi p'o na posetioce. Sa njim je bio osuen i Bilal
iz Kotanpolja, pa ga Numo uz'o sa sobom da se ne mui po hapsani:
Svoj je o'ek.
Kad je pro'o rok i dolo vakat da se Numo pui iz zatvora, han-
dija se halali sa njim i halali mu jelo i pie, a od Bilala zahtijevo da
plati ljearinu, hranu i pie. Uzaludno se Bilal bunio:
Kako more Numo da ne plati?
Eeee, Numo je im'o stalno posete, naruiv'o svijem' po hanu jelo
i pie, pa smo i ti i ja imali ara od njega, a od tebe nikak'e haira ni
fajde. Nikom' ni kahvu nijesi naruio, no plati.

NUMOV DORAT

Bio Numo u Mitrovicu, kupio deset tovara penice i poter'o za Ko-
nie. Nee bljizu Jeni Pazara, ufati ga tadanja vlas kako nelegalno tr-
guje, i strpa u hapsanu, a penicu zaplijeni. Poslje nekolj'ko dana spre-
mu dva-tri nizama da dovedu Numova dorata iz Konia. Nijesu mogli
da ga lako svedu, helje se dorat nije d'o, no su ga dobro uvezalji i ute-
glji, kako him ne bi pobeg'o. Tako uvezanog pojae ga stareina vojske,
alj' se dorat i tako vezan nije d'o. Nekako ga on usput uzjae, no ga
dorat firikne o ledinu i pobegne prema Dohoviu, sve utrk. Naredi sta-
reina vojnicima da dovedu ve priljino ostaralog Numa, ne bilj mogo
da on u'fati dorata. Numo doe, vabne dorata, a on stane pred njega ka'
ukopan. Pojae Numo dorata, a stareina ne more da se naudi.
aljanske legende

133
Jelj' besa da ga pui do Dohovia i natrag, a da nej pobe'?
Besa ti je tvrda neu ree Numo i oinu dorata.
Poljete dorat ka' adaha, te do Dohovia i vrnu se natrag na pusiju.
Kad stie, Numo sjaha sa njega i pua ga. Dorat za njim puen hodi.
udio se vojniki stareina pa e Numu:
Halal ti bilo, i halal ti pet tovara penice do Dohovia, i pet od
Dohovia. Neka si mi iv i zdrav i da se u zdravlju ponovo vidimo!

DEOBA SA BRATOM

Doe vakat da se Numo i Kurtan podijele. Poto nijesu moglji da
se pogode oko deobe, jer je Kurtan eo da uzme vie no to mu pripada
(njegovi se i danas zovu Okovii - veljike him oi), to Numo ovako
rijei sluaj:
Kurtane, ti bira imanje, alj prijateljsto?
Vala ja voljim imanje, helj imanje e mi donijet i prijateljsto, a
nemanje nita ree Kurtan.
Dobro, ja u uzet ovu zeljuku, neto okutnjice i neto ljivada, a
tebe neka sve presee i podijeli Numo.
Tako se oni nagode i ljijepo podijelje. Doe jesen, kat se kolje
pastrma, a kako je Numova kua uvijek imala po neto od brava ilj
govedi da zakolje, ta put naumi Numo da zakolje zeljuku kako i ove
zime ne bi osto bez prute. Kat je to pomenuo eni, imala je oi da mu
iskopa kuknjavom. Kako da joj zakolje jedinu kravu ispred toljkog
sibijana, da nemaju ime da se osmoe cijelu zimu.
uti eno ! Dok mi Bog vidi zeljuku pred vrata, nee mi dat
drugu ree Numo.
Ono to je naumio, to i uinje u dosluhu sa sinom Ibrahimom uta-
nae oni jedno jutro, kad ena ne moga da hi ima na prezu, no je neto
futulja namirevala po kui i pekla ljep, on izglasa zovne Ibrahima da mu
donese britvu, jer se zeljuka, ko bajagi, zavrzla u jslje i hoe da ljipe.
Potra Ibrahim te donese komad polomljene kose te kravu zaklae.
Obradovo se Numo, te zeljuku ljijepo utesljimi i razudi te meso osui
na tavan. Bi zadovoljan to ga ena ne moga rad toga prekoravat.
Kako je njegova kua vazdi bila puna musafira, odosvud, iz svija kra-
jeva, to poee ljudi i ove zime navraat kot Numove kue. Bilo je
mlogo neobino. Kada neko zovne pret kuu, a Numo izglasa vikne:
Prijetelji kot mene, a oni drugi kot Kurtana. Uz goenje i mu-
habet udaljeniji musafiri bi uli priu da Numo nema ni brava pret
kuom, a oni se, ka da su u prvie, usret Numove kue gostu suhim
mesom. Krenu pria ot usta do usta, ot dosta do dosta, te kat izbi
Ramiz airovi

134
proljee i stoka se okaoi, nagrnu narot sa svija strana. Ko tera kravu,
ko junicu, ko telje, ko ovcu, ko jagnje, ko kozu, kobilu, drijebe na-
puni se i tor i izba Numova. Uinje se itav buljuk, mlogo vii od
Kurtanovok.
Vide lj eno, da mi je bila zeljuka pred vrata, i danas bi je tu
gljedala, a ne bi ti tor bio pun. A ne ostavi Boe bez prijatelja i
dostova, - viknuo bi Numo pojae, alj da ga uje Kurtan.

VENAVANJE

Poveo Numo svatove u selo krijelje, a kako je bila zima, i to ona
cia zima, koja se dugo tuvi; ostra i jaka sa nametima, i sa puhnjavom,
to se tamo zadrae podue. Taput je bio zakon da se venavanje
mladenaca mora obaviti u Novi Pazar.
Kako nije bila mogunos da se ode za Pazar, a da svatovi ne do-
sadu novim prijateljima, to Numo odlui da odvede svatove i da on sam
vena dvoje mladih. Kako naumi, tako i uradi. Povede svatove, vena
mladoenju i mladu te se obavi svadba. Odoe svak svojoj kui.
Kako su ljudi vazda bilji zavidni i podloni podvaljivanju, to neko
ode i javi kajmekanu u Pazar i potanko kaza ta je uradio Numo. Kad
Numo, jednog dana sljee u Pazar, zovne ti ga kajmekan na sasluanje.
Numo u mahemu ue sa pripasanom sabljom, a ovome ne bi milo,
buni se malo, no ne bi are, Numo nee da otpae sablju. Poslje podue
rasprave i optube za bespravno venavanje, i prijetnje robijom, Numo
ree kajmakanu:
More, kajmakanu, ti hi vena hiljade, ja ti ne reko ni rije, a ja
ovu jednu i ti hoe da me hrum uini. No, slua me dobro: proj se
beljaja, bie bolje i za tebe i za mene, helj, ako me bidne vie pito za
ovo, jedan od nas hi vie nee venavat, besa ti je jaka - skoi Numo i
ispade na kapiju.

SUSRET SA POREZNIKOM

Ulazei u huumet u Pazar, sretne Numo nakog Srbina koji, sila-
zei niza stepenice, ide i kae:
Hej, vidi Boe, vidi!
ta ti je, te pria sam ssbom i pominje Boga, mora da ti je
neki zuhur, ovee? - upita ga Numo.
Zuhur jes i to veljki, brate. Imo sam sina koji je umro prije
devet godina, a poreznik hoe da mi naplati glavarinu za asker i to devet
aljanske legende

135
bijeli medidija, eto to je. Ja nemam ota da platim, no moram u haps
odgovori Srbin.
Ne more bit. Da lj je to istina? upita ga Numo.
Jes tako mi Boga ree Srbin.
Hot ovamo, da vidimo ta emo ljutito e Numo.
Uljegnu oni, a Numo sa rukom poloenom na handar, te ti viknu
na poreznika:
Sram te bilo, ta hoj sa ovekom, holj da naplauje i za
mrtve! Nemo da ja uzmem zakon u ruke pa da te hrum uinim.
Videvi da sa Numom nema razgovora, poreznik vrati oveku
bijele medidije, a njemu zaprijeti:
Vala Numaga, danas si doo sa sabljom, a doi danas hefta, helj
dolazi emsi-paa, pa da vidim smije li je pripasat?
Vala u mu doj na hoeldiju, slobodno- ree Numo i ode.
Proe hefta a Numo se uputi za Pazar da doeka emsi-pau.
Izae pret njega sa otpasanom sabljom, a kajmakan ga zajedljivo upita:
e ti je danas sablja, Numaga?
ini mi se da mi danas ne treba, ova nije murtatin ka ti. Helj
da je ka ti, ne bi je ni danas otpaso, besa ti je kajmakanu, pa kom
opanci, kom obojci! - jo ee i zajadljivije e Numo.

DESETAK

Paa i Porta iz Stambola podiglji desetak, pa se mora plaat os-
mina. Kako je Numo bio pravian, to mu je bilo o naroda koji ni
ovako nije mogao da opstane dajui desetak. Nemade are, no poe sa
svojim Konianima i usput uzbuni ljude iz drugija sela, te pravo u
Pazar. Poslje podueg razgovora i prepirke sa huumetom, sa kojim ne
mogae da se dogovori, Numo naredi ljudima da pozatvaraju sve du-
ane po Pazaru. Hefta dana niko nije smeo da otklopi duan.
Huumet se ali Porti da je dolo do pobune naroda zbog osmine i
zamoli da vrate desetak, da ne doe do krvoprolia. Poslje nekoljko
dana dobije vlas nareenje od Porte da se vrne desetak i tako Numo
dozvollji da se otvore duani i da narod nastavi da ivi kao i dosat i da
plaa desetak.

SNAGATORI IZ RUA

U selu Rua, koje se smatra ko zaseok sela ire, ivi brastvo
eljkovi, danas airovii. Od davnina se po okolnim selima znalo da
Ramiz airovi

136
su to vrlo snani ljudi i da him nema ravna u cijeloj tavici. Evo jedne
prie o takvom jednom snanom oveku po imenu Vejsel airovi:
Kako se rasulo da je Vejsel jedan od najsnanijih ljudi u tavikom
srezu, to je bio na oko svih snanih i jakih ljudi, pa i mladei. Vejsel je bio
vodeniar u zared sa braom. Oni nijesu mlogo izostajali snagom za njim.
I danas se pria da je njegov brat, azim, bio vazda snaniji od njega.
Jednok jutra s jeseni, poe Timo iz Veljega Polja u Mitrovu kod
Branka Savia da potkuje volove i tu se zametnu pria o tome kako je
Vejsel iz Rua najai oek u tavici i da niko sa njim ne more da se
okua. Kako je Timo bio osion, mlad, zdrav, visok, jak i naoit momak,
okladi s Brankom, da je on jai no Vejsel:
Ako ne bidnem jai od Vejsela, doveu ti kobilu Zeku npkln
bio je samouveren Timo.
Branko ga je odvrao od te namere, jer je poznavo Vejsela, bilji
su pobratimi, alj Timo ta naumi to e vazda i uinjet.
Ne proe mlogo, a Timo natovari dvije slamarice ovijana ita te na
volujska kola i pravo za Smoluu, e je bila Vejselova vodenica. Po-
bratim ne bi bio pobratim, a da ostavi pobratima na cedilu. Branko ne-
kako dojavi Vejselu da e ga uskoro okuati jedno mome i da se pri-
pazi. Heljem, stie Timo pred Vejselovu vodenicu, rano, tek to je
sunce udarilo o Smoluku stranu i svojim otrim zracima oinulo usnulo
selo i umilo nemirne potoke, koji su pokretali nekoliko vodenica u
Smolukoj strani. Kako stie, Timo nazva Boga Vejselu, a ova mu lji-
jepo prifati. Tu se upitae za mir i za zdravlje, krenu muhabet i o ljetini
i o berietu ovogodinjem. Razgovarajui, vide Vejsel da je ovo neki
naoit momak, pun snage kakvu odavno nije video, pa se priseti pobra-
timovih rijei, i pribee svojoj igri kako bi bio pripravan, ako u kom
sluaju bide to ta momak, za koga je uo, da e da ga okua.
Ajde, ika Vejsele, da otovarimo ova jeam, da mi umelje,
kua mi ostala bez prake brana, a mlogo eljadi - ree Timo i istovari
jednu slamaricu te u vodenicu.
Hajde sinko, hajde ree Vejsel i uze onu drugu te u vodenicu.
Merkaju jedan drugoga i utei rade.
Vala mi je neto ova vodenica neoklepana, a ja bi eo da ti to
ito umeljem ka to bi trebalo, helj je grehota da se tako ito upro-
pasti ree Vejsel, te ue u vodenicu, skide kamen sa vodenikog kola
te ga iskotrlja pred vodenicu, malo ga oklepa pa ode da cukne i onaj
donji. Klepajui donjak, Vejsel je merkao kroz razvaljeni otvor momka
i razmiljao da nije to to mome to hoe da me okua u snagu, ako je
videu ta mogu, ako nije da se ne obrukam.
Donesi mi mome ta kamen pa da meljemo, helj ti je daljeko
putovat ree Vejsel.
aljanske legende

137
Timo se nae u nevolji. Poe da se okree oko kamena, ni da mrd-
ne. Pokua jo koji put hoe, ni da ga makne.
Bre, amida, ja mu ne mogu nita izusti Timo nekako postieno.
Stan mome, Bogami je to teak poso, jo si ti mlad, trebaju da
ti vraju kosti, a jazuk je da se prekine - ree Vejsel i uze kamen,
proturi mu ruku kroz otvor te na kuk i unije ga u vodenicu.
Timo ne veruje svojim oima, te za njim da vidi ta e dalje biti.
Vejsel ga podie te ga nasadi, pusti vodenicu i ree mu da moe da se
melje.
Da dijete, to ito da nastavimo da meljemo - ree Vejsel.
Timo se postide svojih namera, videvi da je Vejsel jo u snazi, za-
moli ga te mu pomoga da natovari neumljeveno ito i ode kui neo-
bavljena posla. Proe neki dan kad pred Brankova vrata stie Timo s
bedevijom, Zekom.
Ono kako smo se dogovorili tako neka bude ree Timo, pre-
dade Branku bedeviju i ode kui.
Timo je bio od rijei, znao je da potuje sebe i druge.
3

ZUBAR IZ RUA

Selmo airovi iz Rua je imao pet sinova. Danas, u svojoj deve-
desetoj godini, jedan njegov sin, azim, pria kako je vadio zube lju-
dima i da hi je brojo, brojka bi bila: na stotine izvaenih zuba.
Nije veljko udo vaditi nekom zube, pa jo u davno vrijeme, kad
kod nas i nije bilo zubara, no su to radilje brice, usputno, no je udo
kako hi je azim vadio. On je to radio prstima. I danas, verovatno, ima
ljudi koji e to potvrdit.
Evo dvije prie o azimovoj vetini vaenja zuba prstima.
Pria jedne rede azim:
etam ti ja jedne zime po Tutinu, a snijeg pada ka sam Allah to
more. U susret mi idu dvije priljike, jedna umotana u nake alove, via joj
glava no ona sam. Sa njim druga prilika, vodi ga pod pazuho. Kad mi se
primakoe ujem jaukanje i zapomaganje, ka da oveka deru vukovi.
ta je junae? rekoh mu, a on ni da izgovori.
Ova mi drugi ispria, da ga je vodio kod trojice brica, ni jedan da
mu izvadi zup.

3
Ovu priu mogu rei da sam je sluao, kako mi se ini, ba od pokojnog
Tima u jednoj kafi u Tutinu u prisustvru rahmetli, Rea Numanovia iz Konia.
ini mi se da je Timo tada imao preko 80 godina, a to je bilo negde 80-tih godina
prolog vijeka. Ovu priu mogu jo mnogi da potvrde.
Ramiz airovi

138
Kad malo bolje pogledam, to Antonije Keljevi iz Peroa.
Uh Antonije, jadan junae, da vidim.
Nema ta da vidi, propade ovek bez zrna baruta velji njegov
saputnik.
Da vidim more, no ta, da vidim!
Zinu oek i pokaza mi koji ga boli. Ja zavuko prste, pritegnem,
povuem, i zup mu turim uruke. oveka ka da ugrija sunce. Nasmija
se, ne more da se naudi. Hajt u zdravlje Antonije, da se u zdravlje
vidimo.
E, ne more to tako azime, stani!
Ja stadoh, kad on izvadi novanik pun para.
Uzimaj koljko ti je volja, halalom, kad si me kurtaliso muke.
Jok, Antonije, reko ja, nije mi stalo do para koliko da kurtaliem
oveka muke.
No, kako narod velji, uini dobro ne kaj se. Doe vrijeme da i ja
odem kod Antonija. Bi naka svadba, svatovi vieniji, i ja pozvan u te
svatove, a nemam sedlo za kobilu, da turam samar, sram me, pa se
obreo na muku. Nie da naem sedlo. Zadocnio ja u traenju. Neko me
naui da potraim u Peroe kod Antonija, helj je to domainska kua.
Nemade mi are, zapucam, te pravo pret njegova vrata. Zovnem,
kad Antonije na vrata.
Izvoli azimaga, izvoli, hajde u sobu. Ja se nekam, hou da
obavim poso pa da se vrnem ka kui. Ne da Antonije iv, no u sobu pa
vikne na enu i ostalu ensku eljad:
Posluite moga prijatelja i vie od prijatelja !
Navaljie slatko, kahvu, te iznijee rakiju i meze, te ti tu ja podosta
oameh. Veljim na kraju Antoniju za ta sam doo, a on e: azime,
ono to ja imam u kui to je i tvoje, jer si me spasio veljke muke, uzmi
sedlo pa ako ti treba i konj i, ako treba, nemoj mi hi ni vraat jer te ne
smatram poznanikom i prijateljem, nego po Bogu bratom. Tako ti ja za
jedan izvaen zup steko prijatelja i brata.
Drugu poinje ovijem redom:
azim pria:
Raulo se da ja vadim zube, a ljudi ne veruju no se jo i potpr-
duju. Sastala se londa kod jednoga mok komije i brastvenika, Zai-
ma. Poto je dugo godina bio umar, zametni oni sa njim priu o vae-
nju zuba. Kako ljudi haju da se podrugnu i da teraju egainu, to i moj
brastenik ree meu ljude:
Hajt more, kakav azim, da mi on vadi zube. To on more bit da
vadi deci one koji se ljuljaju, truhle ilj ove prve koji nemaju nogu.
Nemo Zaime, priat, sat emo zvat azima da ti izvadi zup
ree mu neko od prisutnih.
aljanske legende

139
Vala ga zofte, ako mi izvadi ja u ga pojes, ilj neka mi izvadi
oko ree Zaim.
Zvae me i ja otido. Rekoe mi za ta su me zvali, te ja Zaimu:
Koji hoe da ti izvadim Zajko, pokai mi.
Ova kutnjak mi izvadi. Ja zavuem prste, povuko i baci mu
zup u krilo.
Evo ti Zaime zub pa radi sa njim ta hoe, nemo ga pojes, a
oko neu da ti vadim, dosta to sam ti izvadio zdraf zup.
4

4
Izbor, lekturu, korekturu i jeziku adaptaciju sainio mr Redep krijelj.

141
Istorija

Sait . ABOTI

PRILOG KULTURNOJ ISTORIJI SPUKE KAPETANIJE
OD POETKA XVIII VIJEKA DO KRAJA
PRVE POLOVINE XIX VIJEKA

U istoriji Osmanskog Carstva jedan od najburnijih perioda jeste pe-
riod od poetka XVIII pa do kraja prve polovine XIX vijeka, koji se jo
potpunije moe zaokruiti sa 1878. godinom, odnosno sa odlukama Ber-
linskog kongresa kojim su granice Carstva znatno suene, a na drugoj
strani jasno nagovijeteno konano rjeavanje istonog pitanja. Rjea-
vanje komplikovanih vojno-politikih pitanja u tom periodu postavljalo
se kao prioritetnije u odnosu na rjeavanje drugih, ne manje vanih pita-
nja, od kojih je jedno bilo i pitanje kulturnih prilika unutar samog Car-
stva. Svaki od sultana pokuavao je da na svoj nain prie rjeavanju
unutranjih problema, to je svakako vodilo razliitim pogledima i uticalo
na diskontinuitet u samom pristupu problemima koji su optereivali Dev-
let-i-Osmaniye. Interesantan detalj koji u tom smislu slikovito govori o
estim burama u periodu od 1703. do 1861. godine, jeste injenica da se
u tom vremenu na vladarskom prijestolu smijenilo devet sultana. To je
samo jedan od pokazatelja koliko je teko bilo voditi rauna o kultur-
nom kormilu koje je trebalo vrsto drati u rukama i u skladu sa evrop-
skim nazorima koji su sve vie prodirali unutar Osmanskog Carstva, na-
roito od vremena francuske buroaske revolucije 1789. godine.
Potpisivanjem mirovnog ugovora u Sremskim Karlovcima 26. ja-
nuara 1699. godine izmeu Osmanskog Carstva sa jedne i lanica Svete
Lige (Mletaka Republika, Papska drava, Austrija, Poljska, a od 1687. i
Rusija), sa druge strane, zavren je Morejski rat voen od 1683. do 1699.
godine. Bilo je to veliko olakanje za iscrpljenu Osmansku Carevinu koja
se nakon toga mogla konkretnije i sa vie interesovanja posvetiti rjeava-
nju mnogih unutranjih problema koji su se tokom ratnih godina, a i prije
toga, sve vie gomilali. Novi sultan Ahmed III (1703-1730) bio je mi-
roljubiv i obrazovan ovjek, ali i vladar koji je bio pod jakim uticajem

Ovaj rad je izvod iz obimnijeg rukopisa koji je posveen Spukoj kapetaniji u

vremenu od poetka XVIII vijeka do ukidanja kapetanija 1835. godine, odnosno do
Berlinskog kongresa 1878. godine kada je Spu pripao Knjaevini Crnoj Gori.
Sait . aboti

142
svojih miljenika koji su pokuavali da nametnu kako evropske, tako i
sopstvene kulturne i politike obrasce. Sve je to doprinosilo duhovnom
oivljavanju Osmanskog Carstva poetkom XVIII vijeka. Podstaknut
evropskim uticajima, kulturni napredak se primjeivao u svim sferama
ivota. U tom periodu napisani su mnogi radovi iz istorije, teologije,
brojni radovi ljudi koji su se bavili izuavanjem Kur'ana i hadisa, radovi
iz knjievnosti i mnogih drugih naunih disciplina, otvoreno je pet javnih
biblioteka, a 1727. godine otvorena je i prva tamparija u Osmanskom
Carstvu iji je rad pokrenuo Ibrahim Muteferika (1674 -1745), islami-
zirani Maar.
1
Muteferikin primjer slijedili su i drugi gradski centri irom
Carstva, to je pored podizanja opteg kulturnog nivoa stanovnitva, do-
prinosilo i brem irenju pisane rijei meu najirim slojevima stanov-
nitva. Pored razvoja nauke u mnogim gradovima vidno je rastao broj
damija, medresa, fontana, javnih i privatnih objekata, popravljani su
stari i podizani novi gradovi. Kulturni talasi irili su se dosta brzo iz
centra ka periferiji, pa se i u udaljenim i graninim podrujima osjeao
uticaj kulturnog preobraaja kojim je bilo zahvaeno cjelokupno Carstvo.
Kulturna dostignua i iskustva su najee, iz jednog mjesta u drugo,
prenosili trgovci, pripadnici dervikih redova koji su esto mijenjali mje-
sta svog boravka, carski inovnici i slubenici koji su rasporeivani na
rad u razliitim mjestima i po potrebi, zatim vojnici prilikom promjene
odreene vojne jedinice ili islueni vojnici koji bi se vraali svojim ku-
ama, kao i pripadnici uleme (svjetenici) koji su ukazima sandak-be-
gova ili njima poinjenih, postavljani u razn mjesta radi obavljanja
vjerskih dunosti.
Jedno od graninih naselja Osmanskog Carstva podignutih poet-
kom XVIII vijeka bio je i Spu u Bjelopavliima. Jaka vojna utvrda iz-
graena na lokalitetu zvanom Glavica (165 mnm), koja strateki dominira
u krajnjem jugoistonom dijelu Bjelopavlike ravnice, bila je podignuta
radi obezbjeivanja vanog komunikacionog pravca koji je vodio od
Skadra i Podgorice prema Nikiu i dalje prema sreditu Bosanskog
eleta, ali i radi sprjeavanja upada crnogorskih i branskih eta u t di
nemirne granice Osmanskog Carstva. Status kapetanije Spu je dobio
ubrzo po izgradnji, a granice kapetanije su se jugoistono i istono od
naselja protezale vrhovima uzvienja Stologlav, Straarnica, Rebrnik,
Trubjela, Kurozeb, Lasica, Zakamenje. Granica je dalje ila na sjever
vrhovima Siljevca, sputajui se odatle na Boronjino i (H)Adi(ji)n most
na Suici, lijevoj pritoci Zete u selu Miokusoviima, gdje se Spuka
kapetanija graniila sa Nikikom kapetanijom. Granica je odatle na-

1
Dragoljub R. ivojinovi, Uspon Evrope (1450-1789), Beograd 1985, 499;
Istorija Osmanskog Carstva, priredio Rober Mantran, Beograd 2002, 862.
Prilog kulturnoj istoriji Spuke kapetanije od poetka XVIII vijeka do ...

143
stavljala ka sjeverozapadu odnosno zapadu, prema Selitima, odnosno
vrhovima Selike srednje gore, Obadovog brijega, Gara i Malog Gara,
odakle je skretala prema jugu do brda Saavca, gdje se kapetanija grani-
ila sa Podgoricom. Na tom prostoru ivjelo je i muslimansko i hrian-
sko stanovnitvo muslimansko najveim dijelom u varoi Spuu, a hri-
ansko po selima koja su bila smjetena u njegovoj okolini. U pogledu
demografskih prilika meu muslimanskim stanovnitvom Spua tokom
XVIII vijeka podaci su vrlo oskudni. Zna se da je po zavretku radova na
tvravi u njoj smjeteno 1.200 vojnika,
2
to daje osnov za pretpostavku
da je u narednih nekoliko decenija u podgrau, odnosno kasabi moglo
doi do naseljavanja, uslovno govorei, oko 150-170 porodica tako da bi
se brojnost muslimanskog stanovnitva u Spuu, zajedno sa vojskom,
tokom XVIII vijeka, mogla raunati na oko 2.000 do 2.500 stanovnika.
Prema podacima koje iznosi istoriar oko D. Pejovi, u Spuu je u
februaru 1879. godine bilo "200 kua turskih a samo 50 srpskih" .
3

Plan spuke citadele (crte: Mirko Kovaevi, 1965.)

Obnovljeni i novoizgraeni gradovi u Osmanskom carstvu poet-
kom XVIII vijeka nijesu bili samo vojna uporita, ve i znaajna kulturna
sredita. U tom smislu, Spu je kao grad dugo zadrao vojno-tranzitnu
ulogu, ali se vremenom i na njegovom prostoru razvila kulturna i stvara-
laka djelatnost. Ovdje je vano zapaziti i istai jednu vrlo vanu inje-
nicu kada su u pitanju kulturna deavanja u Spuu, a radi se o geograf-
skom poloaju Spua. Naime, kako je Spu bio smjeten izmeu dva
vea i jaka centra Podgorice i Nikia, to su stanovnici Spua unekoliko

2
Gligor Stanojevi, Crna Gora pred stvaranje drave, Beograd 1962, 47.
3
oko D. Pejovi, Naseljavanja Spua i nain regulisanja agrarnih odnosa
(poslije 1878), Istorijski zapisi, 3-4, Titograd 1973, 342.
Sait . aboti

144
bili prinueni da se u pogledu dostignutog kulturnog razvoja najee
ugledaju na jedan ili drugi pomenuti centar, ali i u situaciji da pojedine
kulturne vrijednosti samostalno izgrauju na nain za koji su smatrali da
je najprimjereniji njihovom podneblju. Uveavanje broja muslimanskog
stanovnitva u gradovima uticalo je na stvaranje vrih osnova za razvoj
orijentalno-islamske kulture, iji su razvoj pomagali i podsticali dravni
organi, vjerske institucije, a i bogati pojedinci. Intenzitet razvoja kulture
u raznim gradovima bio je razliit, ali se moe rei da je intenzitet uve-
liko zavisio i od kulturnih stremljenja koja su dolazila iz velikih centara
Carstva. Porast muslimanskog stanovnitva u gradovima nametao je
centralnoj vlasti obavezu da dunu panju posveti podizanju gradova kao
urbanih cjelina, odnosno sve vie se nametala obaveza podizanja onih
objekata koji su bili neophodni prvjenstveno za svjetovni, a potom i vjer-
ski ivot. U prvom redu tu se misli na objekte za stanovanje, damije,
mesdide, tekije, kole, ulice, vodovode itd. Takav sluaj je bio i sa Spu-
om u kome prvih decenija XVIII vijeka muslimansko stanovnitvo preu-
zima vodeu ulogu u pogledu vjerske strukture stanovnitva koje se na-
stanilo u novoizgraenom gradu, odnosno u tvravi koja e se vremenom
proiriti i poprimiti odlike kasabe. Izgradnja Spua u orijentalno-balkan-
skom stilu zapoeta je na temeljima srednjovjekovnog utvrenja koje je
bilo u ruevinama, to znai da je graevinska djelatnost poetkom XVIII
vijeka imala dominantnu ulogu.

Ostaci jedne od kula na Spukoj glavici

U vrijeme kada su nastajali Spu, Niki, abljak i druga naselja,
stambeni objekti su uglavnom graeni unutar gradskih zidina to je dikti-
ralo dosta nemirno stanje. Za gradnju su upotrebljavani kamen i drvo.
Zbog malog prostora kue su bile graene jedna uz drugu, najee odvo-
jene zidovima od kamena koji su odvajali i avlije. Ulice (sokaci) izmeu
kua su bile uske i esto se slijepo zavravale, a mnogo od njih bile su
kaldrmisane. Objekti za stanovanje bili su pokriveni eramidom i kame-
nim ploama. Kada je prostor unutar gradskih bedema bio iskorien,

145
pristupilo se gradnji objekata van gradskih zidina. To je omoguavalo
stvaranje slobodnog prostora izmeu stambenih objekata koji se koristio
za podizanje bai, njiva i drugih sadraja. Najei oblik tadanjih kua
bile su tvrde kule, graene od kamena, koje su koriene i kao objekti
za stanovanje, a istovremeno su sluile i u vojne svrhe. Na njima su bile
izgraene pukarnice, a gornji dio je mogao biti sagraen od drveta i u
njemu se obino stanovalo.
4
Istorijski dokumenti pominju nekoliko tvr-
dih kula u Spuu koje su bile izgraene van bedema koji su opasivali
gradsko utvrenje. Tri jake kule podignute u Zagradu titile su sjeverne
strane Spua, a bile su izgraene na mjestu dananjih kua Savovia,
Jovovia i Saveljia. Jedna usamljena kula bila je smjetena usred polja,
na udaljenosti oko 2 km od grada, istono izmeu Spua i Gradine Marti-
nike. Blizu obale Zete, prema granici plemena Pipera, takoe je posto-
jala kula.
5
Bogati spuki posjednici su na podruju Bjelopavlia imali
vie kula koje su sluile kao ambari u kojima je smjetan dohodak sa
imanja.
6
U selu Kujava je postojala kula koju je podigao Ali-aga Buraze-
rovi. Zvali su je Burazerovia kula. Ali-aga je u njoj ivio i sakupljao
dohodak sa zemlje.
7

Uspon naselja u graevinskom smislu praen je i izgradnjom vjer-
skih objekata, a ne samo onih koji su bili namijenjeni vojnim potrebama.
Meu vjerskim objektima posebno mjesto pridavano je damijama kao
bogomoljama. Prva damija izgraena je u Spuu 1704. godine (hidret-
ske 1116. godine) i dobila je ime sultana Ahmeda III koji je tada uprav-
ljao Carstvom. Damija je bila izgraena ispod Spuke glavice u njenom
podnoju, na lokalitetu koji se danas nalazi preko mosta na rijeci Zeti na
udaljenosti od oko 50 m.
8
Kako je vojna posada tvrave Spu bila mno-
gobrojna, a sudei i prema injenici da je damija bila podignuta u okviru
gradskih zidina, slobodno bi se moglo zakljuiti da je ona u poetku naj-
vie sluila lanovima vojnog garnizona, kako bi uspjeno mogli obav-
ljati vjerske dunosti. Kasnije, sa porastom broja civilnog stanovnitva, na-
maze su u njoj mogli obavljati i ostali graani Spua. Izgradnja damije
podrazumijevala je da ona mora imati i svoje slubenike hatibe (visoko
pobone ljude koji su se starali o sprovoenju svih propisa koje je nalagao
erijat), mutavelije (starali su se oko utroka novca, odravali su objekat
raznim opravkama i sl.), imama (vjerski obrazovani ljudi slubenici koji
su bili vrlo ugledni i povjerljivi meu dematlijama i koji su ih predvodili u

4
Petar obaji, Bjelopavlii i Pjeivci, Podgorica 1996, 18.
5
uro Lakovi, Spu na Glavici i oko nje, Danilovgrad-Podgorica 1999, 68.
6
uro Lakovi, isto, 68.
7
Petar obaji, n. d, 71, 107.
8
Bajro Agovi, Damije u Crnoj Gori, 105.
Sait . aboti

146
vjerskim radnjama, molitvama), mujezina (slubenik koji je predvodio vjer-
nike u namazu i koji se prvi oglaavao sa munare ezanom (pozivom) na
molitvu), kajima (lice koje se staralo o higijeni u damijskom zdanju) i
druge slubenike. Prema raspoloivim podacima moe se rei da su slube-
nici Sultan Ahmedove damije u Spuu primali platu iz dravne blagajne,
jer pomenuta damija u poetku nije imala svoj vakuf.
9
Interesantno je
dodati da se zdanje Sultan Ahmedove damije dugo odralo u Spuu i
negdje do 1938. godine bio je ouvan i damijski krov, koga nije bilo 1939.
godine, ali je uz damiju bio jo uvijek dobro ouvan minaret.
10

Snimak jedne od spukih damija napra-
vio je austro-ugarski vojnik Mlakar, 1917.
godine
11

9
Bajro Agovi, Damije u Crnoj Gori, 105.
10
Alija Nametak, Islamski spomenici u Hercegovini i Crnoj Gori, Narodna uz-
danica, Kalendar za 1941. godinu, Sarajevo 1940, 125; B. Agovi, Damije u Crnoj
Gori, 105.
11
Snimak damije objavio je i uro Lakovi u knjizi Spu na Glavici i oko nje.
Autor pomenute monografije se u tekstu ispod fotografije ne izjanjava o kojoj damiji
bi moglo biti rijei. Preostaje nam da sami ukaemo na nekoliko detalja. Naime, na
snimku se jasno vidi da je damija bila smjetena neposredno ispod Glavice, i da 1917.
godine nije imala krova, ali da je njen minaret jo uvijek bio u dobrom stanju. Takoe
se u pozadini mogu vidjeti i ostaci zidova spuke tvrave. Alija Nametak je ukazao da
je prema njegovim prouavanjima 1938. godine Sultan Ahmedova damija imala krov
koga nije bilo naredne, 1939. godine, ali da se minaret i poslije toga dugo odrao. Da li
je u periodu od 1917, kada je napravljen priloeni snimak, pa do 1938. godine dolazilo
do obnavljanja damijskog krova, posebno je pitanje. Kaemo to iz razloga to je u
meuratnom periodu u Spuu ivjelo nekoliko muslimanskih porodica, koje su,
mogue, obnovile krov i vodile rauna o svojoj bogomolji.

147
Drugi znaajan sakralni objekat podignut u Spuu je Husein-agina
damija, koja je zadubina Husein-age Meikukia, po kome i nosi ime.
Ona je podignuta prije 1723. godine na mjestu zvanom Ada, zapadno od
puta prema Martiniima.
12
Prema pisanju Alije Nametka, na zidu damije
koja je 1939. godine bila bez krova, uz dobro ouvani minaret, mogla se
jo uvijek prepoznati uklesana rub-tahta i natpis s imenom Ahmed
Muhtar Brusevi i godina 1286/1869-70.
13
Vjerovatno se radi o tome da
je pomenuti Brusevi mogue izvrio neke popravke ili dogradnju na
samom objektu, o emu je ostavio svjedoanstvo u vidu kratkog pomena
u obliku imena i godinu kada je to uradio. Husein-agina damija je kao
vakuf imala neke stambene objekte, koji su se nalazili u samom Spuu.
14

Radi se zapravo o konacima iji su vlasnici bili lanovi kapetanske poro-
dice Meikuki, a koji su se nalazili neposredno naspram damije.
15
Da-
mija je u toku Drugog svjetskog rata u potpunosti poruena, a na njenom
mjestu podignut je privatni stambeni objekat.
Trea spuka damija bila je podignuta na lijevoj obali Zete, na uda-
ljenosti od oko 200 m zapadno od ulaza na most, ispod puta prema Marti-
niima, izmeu mahale Derdemez i Beirovia mahale.
16
Za sada ne po-
stoje pisani podaci koji bi ukazali na to ko je podigao ovaj objekat, da li
je on imao svoj vakuf i druge nepokretnosti. Interesantno je pomenuti da
mjesto na kome je bila podignuta ova damija mjetani Spua i danas
zovu damija. Takoe je karakteristino istai da taj dio zemljita, na
kome i danas postoje ostaci zidina ove damije, nije ni u ijem vlas-
nitvu. Godine 1939. nije imala ni krova ni minareta.
17

U okolini Spua, u selu Grliu u Kosovom Lugu, oko 1920. godine
u koritu Zete, bio je vidan klani zid neke stare zgrade koja se uruila us-
ljed odronjavanja obale. Narod je to mjesto zvao (H)Odina mahala, a za
urueni objekat se govorilo da je to ostatak damije.
18
Meutim, pisani iz-
vori za sada ne pruaju pouzdane dokaze o navedenom, tako da se sa
sigurnou ne moe konstatovati ko je bio graditelj ove damije, ko su
bili njeni slubenici, to su bili njeni vakufi itd.
19
Prema pretpostavkama

12
uro Lakovi, n. d, 79.
13
Alija Nametak, Islamski spomenici u Hercegovini i Crnoj Gori, 125; B.
Agovi, n. d, 106.
14
ICG, 1/3, 597-598.
15
B. Agovi, n. d, 106.
16
17
Alija Nametak, isto, 125; B. Agovi, Damije u Crnoj Gori..., 106-107.
18
Maksim obaji, Starine u Zeti, Beograd 1892, 31; Petar obaji, n. d,
23, 77.
19
B. Agovi, n. d, 107.
Sait . aboti

148
Bajra Agovia, s obzirom na to da je Grli bio agaluk spukog dizdara,
moglo bi se pretpostaviti da je pomenuta damija bila njegova zadubina,
prvjenstveno namijenjena vjerskim potrebama muslimanskog stanov-
nitva nastanjenog u tom mjestu.
Iz jednog dokumenta koji se uva u Dravnom arhivu Crne Gore,
vidi se da su spuke damije raspolagale sa oko 5,5 rala zemlje.
20

Pored toga to su sluile za molitvene obrede, damije su bile i svo-
jevrsne obrazovne institucije u kojima je, zavisno od mjesta i preduzim-
ljivosti pojedinaca, knjini fond bio bogat i raznovrstan. Za damije su
usko vezani mektebi (mejtepi, mejtefi, sibijan mektebi) kao osnovne usta-
nove za obrazovanje muslimanske djece. U mektebima se uilo itanje iz
sufara ili Elif-sufara (arapski bukvar), zatim pisanje na arapskom ili
turskom jeziku, odnosno cilj je bio da polaznici naue 33 islamska arta
(simbola islamske vjere), jer je nastava imala za cilj vjersko obrazovanje
i moralnu pouku. U mektebima se sticalo osnovno obrazovanje iz
Kurana, hadisa, erijatskih propisa, poezije, rauna i osnova arapske gra-
matike.
21
Vakufi Golubovake, Spuke i abljake damije posjedovali
su zgradu mekteba u Spuu.
22
Ona se nalazila u mahali ukovac koja je
bila smjetena istono od ulaza u most, na lijevoj obali Zete.
23
U zgradi
mekteba je 29. septembra 1879. godine rad zapoela i prva osnovna kola
formirana od crnogorskih vlasti, nakon ulaska Spua u sastav Crne Gore
odlukama Berlinskog kongresa 1878. godine.
24
Izvoai nastave muali-
mi, u spukom mektebu bili su imami pomenutih damija. O drugim
obrazovnim institucijama u Spuu, kao to su medrese, nedostaju pisani
podaci. Osnovano bi se moglo zakljuiti da su nadareni polaznici spukog
sibijan mekteba svoje dalje kolovanje mogli nastaviti u Baru, Pljevljima
ili Kazancima u Goliji, gdje su postojale medrese.
25

20
21
Ismet Kasumovi, kolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme
osmanske uprave, Mostar 1999, 22.
22
Dragana Kujovi, Tragovima orijentalno-islamskog kulturnog nasljea u
Crnoj Gori, Podgorica 2006, 38.
23
uro Lakovi, Stazama uspona Osnovna kola Njego Spu (1879-
2001), Spu 2001, 33; uro Lakovi, Spu..., 69.
24
uro Lakovi, Stazama uspona..., I, 33
25
Vidjeti o tome: Evlija elebi, Putopis odlomci o jugoslovenskim zemljama
(prevod, uvod i komentari Hazim abanovi), Sarajevo 1967, 394; ICG, 1/3..., 596;
Slobodan Drobnjak/ Sait . aboti, Muslimansko/Bonjako stanovnitvo Ono-
gokog-Nikikog kraja 1477-2003, Podgorica 2005, 285; Dragana Kujovi, n. d,
39-40.

149
Tokom ramazanskih dana, kada su pripadnici uleme i drugi vjerski
slubenici nastojali da svojim djelovanjem obuhvate to vie stanovni-
tva, za ona mjesta koja nijesu imala damije, obino su kao vaizi (osobe
sa vjerskim znanjima) angaovani sejjar hode (putujui uitelji) ili softe
(uenici medrese). Interesantno je, u kontekstu prie o ramazanskim da-
nima, napomenuti da je na spukoj tvravi postojao poseban liveni top
zvani (H)Abernik, koji se oglaavao raznim povodima, pa i u ramazan-
skim danima da bi oznaio odreeno vrijeme predvieno za pojedine ob-
redne radnje ili da bi svojim oglaavanjem (pucnjima) dao i izvjesnu
dozu sveanosti.
26

Da li su u haremima pomenutih spukih damija postojali mezari
istaknutih vjerskih prvaka ili pojedinih uglednih graana Spua, teko je,
gotovo nemogue odgovoriti iz razloga to na tim lokalitetima nijesu
izvrena arheoloka istraivanja koja bi svakako dala izvjesne odgovore.
Meutim, poznato je da su u Spuu postojala tri muslimanska groblja na
kojima je, negdje do Drugog svjetskog rata, bilo mogue vidjeti brojne
nadgrobne spomenike niane, vrlo lijepe izrade, koje su znalaki i sa
puno umijea izraivali domai majstori, vjeti spuki kamenoresci.
27

Niani se ubrajaju u memorijalne oblike arhitekture. Na mjestu Burumu,
lijevo od potoka Rimani, na prostoru izmeu dananjeg puta za Podgo-
ricu i eljeznike pruge, bilo je jedno groblje (Burumsko) na kome se
sahranjivalo lokalno muslimansko stanovnitvo.
28
Drugo groblje, zvano
Adsko, prualo se desnom obalom Zete, uzvodno od mosta do dananje
kue Markovia.
29
Tree groblje, Beglake, se prostiralo desnom obalom
Zete, a od Ackih vrata se sputalo breinom do vodotoka.
30
Nadgrobni

26
Top (H)Abernik pao je u ruke Crnogorcima 1834. godine, nakon upada jedne
ete u spuku tvravu. etu su predvodili Vido Bokovi i Mireta Pei. Akcija je
izvedena nou tako da je top zajedno sa postoljem baen niz litice Glavice, a potom
brzo odvuen sa lica mjesta. Odnijet je na Cetinje i predat vladici Petru II Petroviu
Njegou, koji ga je smjestio ispred Biljarde. Na topu su bili urezani stihovi: Junatvo
te Vida i Mirete/ i njihove glasovite ete/ iz tvrdoga Spua ugrabie/ Crnoj Gori
donesoe. Pomenuti top je nestao za vrijeme Prvog svjetskog rata, jer ga je, po svoj
prilici, odnijela austrijska vojska (uro Lakovi, Spu, 60-63.); Interesantno je dodati
da ispod ovih stihova u Njegoevom djelu stoji datum 24. mart 1833. (Petar II Petrovi
Njego, Djela, urednik Dragan K. Vukevi, CID, Podgorica 1995, 492.).
27
Interesantno je napomenuti da je izmeu dva svjetska rata u Spuu ivjela
samo jedna muslimanska (bonjaka) porodica Redovia. To su bila domainstva
brae aba i Riza Redovia koji su u to vrijeme bili aktivni spuki fudbaleri.
28
uro Lakovi, Spu..., 83.
29
Nakon 1878. godine, kada je Spu uao u sastav Crne Gore, na tom prostoru
je bilo vojno vjebalite za crnogorsku vojsku (uro Lakovi, Spu..., 83).
30
uro Lakovi, Spu..., 83.
Sait . aboti

150
spomenici (niani) koji su postojali na ovim grobljima pripadali su tre-
em i etvrtom periodu nastanka memorijalne arhitekture. Naime, trei
period nastanka i izrade muslimanskih nadgrobnih spomenika zapoeo je
poetkom XVIII vijeka i trajao je do sredine XIX vijeka. U tom periodu,
na nianima su ispisivani epitafi na orijentalnim jezicima, u prozi i stihu,
a bili su bogati i ornamentima, meu kojima je bilo i onih domaeg pori-
jekla. Sam izgled niana iz tog vremena mogao je uputiti na pol, zanima-
nje, starosnu dob umrlog itd. Te karakteristike raspoznavale su se po veli-
ini, izgledu i vrsti niana: ulemski, derviki, aginski, kapetanski, trgo-
vaki, momaki, djevojaki, djeiji i dr.
31
etvrti period izrade niana
nastaje od 1832. godine u vrijeme kada su u Bosanskom ejaletu sprovo-
ene administrativne i druge reforme. To je upravo i vrijeme kada je
Spuka kapetanija administrativno izdvojena iz sastava Bosanskog paa-
luka, to nikako ne znai da su uticaji izrade nadgrobnih spomenika, koji
karakteriu ovaj period, prestali stizati junije od Nikia. Ovaj period je
naroito poznat po tome to se na nianima poinje javljati fes, koji je
zamijenio dotadanji kauk na aginskim nianima. Iz tog perioda naroito
su zanimljivi enski nadgrobni spomenici.
32

Pored damija kao osnovnih i najprepoznatljivijih sakralnih obje-
kata, iji su se minareti izdizali iznad ostalih graevina u podgrau, da-
jui tako fizionomiju naselju, u gradovima su izgraivani mesdidi i te-
kije. O ovim objektima na podruju Spua za sada nedostaju pouzdani
podaci. Postoje samo predanja koja pruaju nedovoljno vrste osnove za
postavljanje odreenih pretpostavki. Naime, za pripadnike dervikih re-
dova koji su vrlo uspjeno irili islamsku religiju i uopte svojevrsnu filo-
zofiju ivota, u mnogim mjestima su podizane tekije, koje su pored vjer-
skih funkcija ponekad sluile kao musafirhane (gostionice) koje su mogli
koristiti putnici. Kako je Spu imao izvanredan poloaj na putu od Pod-
gorice prema Onogotu (Nikiu), moglo bi se sa sigurnou zakljuiti da
je i u njemu postojala tekija sa manjim brojem dervia.
Objekti poput karavansaraja, hamama (javnih kupatila), javnih ku-
hinja (imareta) i hanova, podizani su u mnogim gradovima. Od tih
objekata javnog karaktera u Spuu vrijedno je spomenuti mali hamam u
kome je zagrijavanje vode, koja je dovoena iz korita Zete, vreno po-

31
Izvanredne podatke o nianima dao je Alija Bejti (1920-1981.) u svom radu
pod nazivom Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini, POF, Ori-
jentalni institut Sarajevo, knj. IV/1952-53, Sarajevo 1953. I Antun Hangi je u svom
radu ivot i obiaji muslimana u Bosni i Hercegovini (knj. I, II, Sarajevo 1906.),
posvetio dosta panje muslimanskim nadgrobnim spomenicima.
32
Pogledati o tome: Seid M. Tralji, Muslimanski nadgrobni spomenici, Na-
rodna uzdanica, Kalendar VII za 1940. godinu, Sarajevo 1939, 192-210.

151
stavljanjem pei ispod basena za vodu. Javnim objektima treba pridodati i
kaptirane esme kojih je u Spuu bilo nekoliko, ali su one nakon 1878.
godine bile preputene zubu vremena, propadanju i raznim prepravkama,
tako da su izgubile prvobitni izgled. Graevine tog tipa su, kao svoje
zadubine, podizali lokalni predstavnici vlasti ili bogatiji graani.
Meu muslimanskim stanovnitvom bilo je dosta vjerski obrazova-
nih ljudi. U prvom redu to su bili pripadnici uleme, slubenici damija,
vakufa i drugih ustanova, a pored njih su se isticali i kadije, profesori
medresa, uitelji mekteba itd. Obrazovanih ljudi bilo je i meu zanatlija-
ma, trgovcima i spahijama. Njihovim strpljivim radom nastala su mnoga
autorska djela i komentari, a od zaborava su prepisima sauvana ranija
djela pojedinih autora. Vrijedni panje i pomena su i pojedini kaligrafi
koji su svoja kaligrafska umijea stavljali u slubu tadanje kulture. Ou-
vani pisani dokumenti koji se odnose na kulturne prilike u Spuu kao
uglednog kulturnog poslenika iz druge polovine XVIII vijeka pominju
izvjesnog Munla
Ahmed agu (puno ime Ahmed-aga b. Hadi Ebu Bekir-

Aga), od koga su se ouvala dva rukopisna rada. Prvi je tesavufsko
djelo
33
sa naslovom Fedailuldihad, prepisano 1181/ 1767. godine, a
drugo rukopis Kurana iz 1185/1771. godine. Prvo djelo se uva u Gazi
Husref-begovoj biblioteci u Sarajevu (inv. br. 721), a drugo je u privat-
nom vlasnitvu u Bosanskoj Gradiki, gdje je donijeto iz okoline Zenice
iz porodice ili.
34
Ostaje nepoznato da li je svoje kaligrafsko umijee
Munla Ahmed prenio na nekog drugog stanovnika Spua ili okoline,
odnosno ostaje nepoznato da li je pored njega bilo jo vrsnih kaligrafa
koji su uz prepisivaki rad i sami ostavljali radove iz oblasti nauke o
vjeri, knjievnosti, istorije ili drugih oblasti.
Pored kulturnih poslenika koji su ostavili pisane tragove, bilo je
mnogo onih ije stvaralatvo nije zabiljeeno, a prenoeno je usmenim
predanjima sa generacije na generaciju. Meu takve stvaraoce spadali su
putujui pjevai, guslari, slikari, neimari i drugi.
Stanovnitvo koje je ivjelo u Spuu i njegovoj okolini njegovalo je
narodnu pjesmu: lirsku i epsku. Kako je Spu spadao u krajike gradove i
u njemu je bilo razvijeno epsko pjevanje, odnosno tip crnogorsko-herce-

Naziv Munla preveden sa persijskog jezika znai vrsni uitelj. Ovaj naziv
je upotrebljavan u starijim dokumentima, a odnosi se na uene ljude alime, koji su
pored arapskog i turskog poznavali i persijski jezik.
33
Djelo o islamskim duhovnim vrijednostima u kome se dosta panje poklanja
zikru ili ziiru, tj. pobonom izgovaranju bojeg imena. Ova djela su najee
nastajala iz pera dervia koji su pripadali raznim tarikatima (redovima). Na naim
prostorima jedan od poznatijih redova bili su sufije.
34
B. Agovi, n. d, 29.
Sait . aboti

152
govakih krajikih epskih pjesama, koje su se rado sluale u svim prili-
kama, a naroito u situacijama kada bi se na jednom mjestu naao vei
broj slualaca.
35
Naalost, o spukim pjevaima gotovo da nema podataka
u pojedinostima, putem kojih bismo u to veoj mjeri rasvijetlili i taj
segment kulturnog ivota Spua u vrijeme osmanske vladavine. Takoe
je potrebno ukazati na injenicu da o Spuu i borbama oko njega nijesu
pjevali samo muslimanski, ve i hrianski pjevai od kojih se i sauvao
najvei broj epskih pjesama u kojima ova varo figurira kao Spu
krvavi.
36

Lirske pjesme, kako one nepoznatih autora, tako i one iji su se
autori znali, su se meu muslimanskim stanovnitvom Spua pjevale u
raznim prilikama, o svadbama, bajramskim slavljima, prilikom suneta, na
sijelima, prilikom roenja djeteta, porodinih slavlja (podizanje kue),
zijareta, nadijevanja imena djeci itd. Pjesme su se najee pjevale uz
pratnju tamburice ili argije od strane pojedinca ili kao vieglasje. Uzi-
majui u obzir blizinu Podgorice i injenicu da su u njoj nastajale i pje-
vale se umjetniki izvanredne lirske pjesme, sasvim sigurno bi se moglo
zakljuiti da su se sline ili gotovo identine lirske narodne pjesme pje-
vale i u Spuu. Tom korpusu pjesama svakako su pripadale i pjesme koje
su dolazile sa strane, iz udaljenijih mjesta kao to su Pljevlja, Sarajevo,
Tuzla, Viegrad itd. Potrebno je takoe dodati i injenicu da je meu
stanovnicima Bosanskog paaluka bilo onih koji su pisali lirske pjesme i
to na turskom, persijskom, srpskom i bonjakom jeziku. Prema proua-
vanjima dr Fehima Nametka i navodima istoriara Mustafe Memia, u
Biblioteci Sulejmanija u Istambulu se nalazi preko 1.000 literarnih
djela pisanih na pomenutim jezicima iji su autori ivjeli na tlu Bosan-
skog paaluka. S obzirom na to da rukopisi iz navedene biblioteke jo
uvijek nijesu istraeni, mogue je pretpostaviti da je meu tim stvarao-
cima bilo i stanovnika Spua.
37

Iako ovim prilogom nijesmo zahvatili sve segmente kulturnog ivota
muslimanskog stanovnitva u Spuu za vrijeme osmanske vladavine,
smatramo da se on u mnogim njegovim vidovima, kretao uzlaznom lini-
jom. Nosioci kulturnog ivota bili su u poetku vjerski poslenici pri-

35
Pogledati: Husein Bai, Prouavanje usmene knjievnosti Bonjaka-Musl-
imana iz Crne Gore i Srbije, Almanah 3-4, Podgorica 1998, 11, 13.
36
Najvei broj epskih pjesama o Spuu nalazi se u Njegoevom Ogledalu
srpskom, a nekoliko njih zabiljeio je i Sima Milutinovi Sarajlija i objavio u svo-
joj Pjevaniji crnogorskoj i hercegovakoj, koja je prvi put objavljena u Budimu
1833. godine.
37
Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore, Podgorica - Sarajevo
2003, 115.

153
padnici uleme, a zatim i druga lica koja su sticala svjetovno obrazovanje
u raznim centrima Osmanskog Carstva, a zaviajno su bila iz Spua ili
njegove okoline. Njima su se svakako pridruivali i stanovnici Spua koji
su obavljali razne vojnike dunosti ali su pokazivali i znaajno intere-
sovanje za javni i kulturni rad.

155

Safet BANDOVI
*

BALKANSKI MUHADIRSKI POKRETI U
HISTORIOGRAFSKOM KALEIDOSKOPU

Svakoga na svoj nain boli i titi sudbina svog naroda
jer je zaplaen prolou
dr Ejup Muovi

Iz bia historijske nauke proizilazi da se istraivanje prolosti ne moe
izvoditi bez uvaavanja i novih iskustava, pozitivnih ili negativnih,
sadranih u protoku vremena, prisutnih u svijesti savremenika, pa i histo-
riara, kao eda svoje epohe.
1
Historiari su proizvodi i zatonici vremena i
prostora u kojima ive. U historijskoj nauci dananjice brzo stare novine,
usmjerenja i sukobi kola. Brze promjene otkrivaju da struka gubi kohe-
renciju, da je otvoreno pitanje koji je njen uinak vrijedan danas i ta sve
moe imati znaaja sjutra.
2
U historiografiji nema jednog odgovora za sva
vremena. Ne postoji "apsolutna istina", ve samo stalno, sloeno traganje
za njom. Ne moe se, ukazuje dr erbo Rastoder, promijeniti ono to je
bilo, ve se mijenjaju saznanja i predstave o tome.
3
Najblia historija uvijek
sakriva najvie iznenaenja, pa je zato, za historiare, ona i najtea. Novo
stoljee namee nove okvire pamenja. Sa protokom vremena, pojavom
novih izvora, uveanjem znanja, historiar na svakoj stranici ve napi-
sanog, u naknadnom itanju, moe ispisivati zablude vlastitih strunih i
ideolokih uvjerenja. "Sumnja bez kraja" je preduslov istraivanja koja
savladavaju poluznanja, predrasude, kolektivne iluzije, generacijske za-
blude, prividno naune sadraje.
4

Nekadanje reprezentativno, historiografsko "monolitno jednozvuje"
nakon nestanka Jugoslavije mahom je u nacionalnim historiografijama
revidirano. Heuristika ogranienja, nadzor nad historiarima, raznovrsni
vannauni oblici presije i kontrole misli, visok stepen ideologizacije i
politizacije, optereivali su tokom socijalistikog perioda istraivanje i

*
Vii nauni saradnik Instituta za istoriju u Sarajevu
1
B. Petranovi-M. Zeevi, Agonija dve Jugoslavije, Beograd 1991, 71.
2
A. Mitrovi, Klio pred iskuenjima i raspravljanje sa Klio, Beograd 2001, 9.
3
Almanah, br. 25-26, Podgorica 2004, 335-336.
4
Lj. Dimi, Pouzdan tuma vremena, "Politika", Beograd 17. jul 2004.
Safet Bandovi

156
nauno sagledavanje mnogih reljefnih zbivanja i procesa. Sve dok je histo-
rija bila monopol monih, sjeanje je bilo jedno od oblika protesta nerav-
nopravnih i marginaliziranih. Ono je bilo historija onih koji nisu imali ili
izborili pravo na historiju.
5
Raspad ideoloke paradigme uticao je, u post-
jugoslavenskim zemljama, na preispitivanje i preoblikovanje razliitih slo-
jeva historijske svijesti, na razgrtanje slojeva sloenog historijskog procesa,
temeljnih analiza itavih nizova historijskih injenica.
6
Nova saznanja i
iskustva, viedimenzionalna, fundirana tumaenja historijskih procesa, pre-
poznavanje skrivenih oblasti izmeu historije i pamenja, tih sivih zona
kako ih je E. Hobsbaum nazvao, zatim tematski, metodoloki i sadrajni
prevrati, kao i prevrati u memoriji, modificiraju shvatanje prohujalog
razdoblja i otkrivaju zanemarene sadraje. Bertold Breht je pisao da u
historijskim zbivanjima jedni ostaju u tami, dok druge obasjava svjetlost.
Historija vidi samo ono to je osvijetljeno, to je ostalo u mraku previa.
Svaka pria o prolom, po pravilu, iskazuje se kao neki oblik ljudske
patologije, ili kao historija moi, odnosno stalna borba za i sa njom.
7

Sa razaranjem prolosti brojna historijska pitanja, dojueranji
proueni problemi, reaktuelizirani su i u procesu revizije, to moe biti
od vanosti, ukoliko se u (re)interpretaciji uspjeno prevaziu jednostra-
nosti, subjektivne konstrukcije, dijalektiki trikovi i ideoloke manifesta-
cije, negativni historiografski stereotipi podstaknuti politikom, te prui
savremeniji teorijsko-metodoloki osnov, osloboen pritisaka svake ideolo-
ke matrice. Naglaeni zadatak historiara je vie da postavljaju pitanja
nego da pruaju odgovore, da prole fenomene tumae imajui u vidu da-
nanja pitanja, da ih interpretiraju, svrstavaju i sa kritike distance u njih
unose smisao. Time oni ispunjavaju funkciju za samorazumijevanje i ori-
jentaciju njihove sadanjosti.
8
Svako doba stvorie ono to njemu treba.
er Luka je ustvrdio da su injenice uvijek tu, i uvijek je sve sadrano u
njima, ali su svakom razdoblju potrebni drugaiji Grci, drugaiji srednji
vijek i drugaija renesansa. Isti se dogaaji mogu prikazivati na vie naina
sa suprotnim efektima.
9
Svi narodi imaju razliite datume u svojoj memo-

5
. Stankovi, Istorijski stereotipi i politika kultura, Beograd 2004, 286; T.
Kulji, Prevladavanje prolosti: Uzroci i pravci promene slike istorije krajem XX
veka, Beograd 2002, 68-69.
6
Opir. . Stankovi-Lj. Dimi, Istorija pod nazorom, Beograd 1996; B. Pet-
ranovi, Istoriografija i kritika, Podgorica 1997; Isti, Istoriografske kontroverze,
Beograd 1998; K. Nikoli, Prolost bez istorije, Beograd 2003.
7
. Rastoder, Janusovo lice istorije, Podgorica 2000, 51-52.
8
S. Pavlovi, Srbija: Istorija iza imena, Beograd 2004, 8.
9
. , , u: -
, 2002, 301.
Balkanski muhadirski pokreti u historiografskom kaleidoskopu

157
riji, kao i zasebne prie. Historijsko pamenje svake zajednice se veoma
razlikuje po prirodi, dubini i bogatstvu.
10
Veliina jednog naroda ovisi od
njegovog moraliteta. Historija nije samo historija pobjednika, ve ukljuuje
i pobijeene. Historiar ne smije dozvoliti da pobjednik ima monopol nad
prianjem prie potomstvu". Problem historiara esto nije njihovo znanje,
ve moral. Treba se suoiti sa istinom i kazivanjima rtve, bez obzira na
onu Lisandrovu mudroliju da u raspravi oko ma najispravnije prosuuje
onaj u ijim je rukama ma. Privlanost koju zlo i zloin imaju za menta-
litet gomile nije nikakva novost.
11

Ako je demografija sudbina, kretanje populacija su pokreta povijesti.
Ono je staro koliko i samo ovjeanstvo: "promjena, protok i pokret".
Michel Arnould je objanjavao svijet slikom velike plae na kojoj dolazei
talasi briu tragove prethodnog i ostavljaju svoje tragove koje takoer veo-
ma brzo nestaju. U dalekoj prolosti, prije dolaska u Istonu Evropu,
Ksionzi iz Kine postaju Huni, Vikinzi i Varangezi iz Skandinavije idu
prema Crnom moru, zaustavljaju se na tom putu u dravi Kijev. Prije
hiljadu godina Berlin je bio slavenski grad, a u Moskvi nije bilo Slavena.
Migracije su stalni pratioci etnike, politike, kulturne i privredne evolucije
ovjeanstva. Pomicanja i preseljenja stanovnitva su kroz historiju uticali
na izmjene etnikih granica, kao i na oite promjene u teritorijalnoj proi-
renosti pojedinih jezika i dijalekata.
12
Ukoliko postoji zakon u migrira-
nju, kako ukazuje M. Wiener, onda on glasi da, kad jednom tok migriranja
krene, on dalje potie vlastiti tok.
13
Koncepcija emigracija, u apstraktnom
pogledu, obuhvata niz oblika ponaanja koji se nalaze izmeu dvije
krajnosti: masovne deportacije s jedne, i individualnog traganja za sreom,
s druge strane. Iz poreenja onoga to emigrant naputa ili je prisiljen da
napusti i onoga za ime traga, dobija se slika otadbine u njegovoj

10
Dr. Ejup Muovi u zapaenoj knjizi Muslimansko stanovnitvo Srbije od
pada Despotovine (1459) i njegova sudbina, objavljenoj 1992., navodi, vjerovatno i
pod dojmom opte neizvjesnosti, svega onoga to se tada tragino deavalo na
znatnom dijelu prostora nekadanje Jugoslavije: Nema naroda na Balkanu koji nije
imao tunu i traginu sudbinu, jer su svi morali da plaaju debeo danak na ivot u
ovim prostorima preko kojih su veito duvali vetrovi. Razume se, svakoga na svoj
nain boli i titi sudbina svog naroda jer je zaplaen prolou; svako ima pravo da to
istie.
11
H. Arent, Izvori totalitarizma, Beograd 1998, 315.
12
Povijest svijeta, Zagreb 1990, 475; M. Friganovi, Demografija: Stanov-
nitvo svijeta, Zagreb 1978, 139.
13
Prema: S. P. Huntington, Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka,
Zagreb 1998, 245-246.
Safet Bandovi

158
svijesti.
14
Osjeanje izgnanstva je unutranja praznina koja ovjeka ne
ostavlja i enja da se vrati u prolost ili da ubrza prolaenje vremena.
Pojava iseljenitva je tragina za pojedinca ali i za narod u cjelini. Od
Homera i Ovidija, do Remarka i Kundere, napisane su brojne knjige o
izbjeglitvu. Simon Vejl je u studiji Potreba za korijenima pokazala da su
rasni i etniki projekti, koji dovode do masovnog izbjeglitva, u osnovi
usmjereni na slamanje ovjeka, ljudske due. Ona istie da su potrebe due,
njena prava, neodvojivi od ideje postojanja. Ne postoji samo ljudski ivot
kao takav, on uvijek podrazumijeva odreen okvir da bi imao smisla.
Izbjeglitvo je jedan od najsnanijih naina da se taj okvir ukine i ovjek
slomi, jer kako ona pie: "Imati korijene je moda najvanija i najmanje
shvaena potreba ljudske due". Davno je napisano kako je bolno svako
premjetanje iz zaviajnog u drugi kraj, da kao iupana i presaena biljka i
ovjek mora odbolovati prilagoavanje drugoj sredini. to je imigracioni
kraj udaljeniji i drugaiji od matine oblasti, utoliko je prilagoavanje tee,
posebice za starije ljude. Iseljenitvo nije predstavljalo samo naputanje
zemlje, njene politike i ideoloke strukture, ve i njeno odbacivanje. Dr-
ava je odbacivala iseljenike ali i oni nju. Iseljenitvo se smatra pravom
ivotnom ili egzistencijalnom krizom. Iskorjenjeni, izmjeteni ljudi u ise-
ljenitvu, neminovno su se suoavali sa doivljajem grubog prekida konti-
nuiteta ivotnog toka. Njihov izbor je znaio ostavljanje iza sebe jednog i
prihvatanje drugog identiteta. Iseljenici u svom pamenju zaustavljaju
vrijeme u zaviaju. Oni ee pjevaju o njemu, nego to ih on pominje.
iroki zahvati u historiji prevazilaze tradicionalne granice vremena i
prostora.
15
Mnogobrojni historijski procesi i zbivanja prevazilaze lokalne
okvire i regionalne granice. Lokalne dogaaje treba stavljati u iri teritori-
jalni i hronoloki kontekst. Balkan je metafora stalnog cijepanja i sudara-
nja, metea, mada je i kolijevka razliitih kultura. Njegova etnika mozai-
nost oduvijek je kvarila raune prostim kategorizacijama i onemoguavala
jednostavna rjeenja.
16
Migracije su radikalno mijenjale demografsku kartu
tog prostora koji je zapravo "pojas trenja", gdje je trajno prisutan fenomen
seoba, egzodusa, raseljavanja i naseljavanja. One su znaajno uticale i na

14
M. Dogo, Neka zapaanja o turskom nasleu i seobama Muslimana, u:
Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, Beograd 1995, 312. Ivo
Andri je napisao: ovjek se najlake pomiri sa najbeznadnijim gubicima. Gubiti
malo donosi alost, suze; i dok moemo na preostalom mjeriti veliinu izgubljenog,
teko nam je, ali kad jednom izgubimo sve, onda osjetimo lakou za koju nema
imena, jer to je lakoa prevelikog bola prema; Odgovor, br. 281, Beograd 13.
jul 2000.
15
R. Donia, arolikost historije, Prilozi, br. 33, Sarajevo 2004, 224.
16
M. Todorova, Imaginarni Balkan, Beograd 1999, 224.

159
profiliranje etnikih, politikih, drutvenih i kulturnih odnosa. U migra-
cijskim pokretima od XIV stoljea, po Jovanu Cvijiu, "ispremetano je sve
stanovnitvo na prostoru od Veleke klisure na Vardaru pa do Zagrebake
gore". Zbog tih velikih pomjeranja bio je znatno izmijenjen raspored
naroda na Balkanu.
17

Unutar slojevite historijsko-demografske problematike Balkana
znaajno mjesto imaju migraciona kretanja muslimanskog stanovnitva
koje, kao pojavu dugog trajanja, treba promatrati u iroj regionalnoj
perspektivi. Demografska deosmanizacija Balkana je slojevito pitanje
koje, bez obzira na dosadanja razliita intepretiranja, u postjugosla-
venskom periodu neosporno iziskuje iznijansirano osvjetljavanje sa
vie strana, lieno raznih ideolokih optereenja, historiografskih ste-
reotipa i prevazienih, jednostranih ocjena. Migracije su jedno od
najvanijih obiljeja historije muslimana na Balkanu, jedan od temelj-
nih simbola njihove sudbine, bilo da je rije o dugom, iscrpljujuem
periodu povlaenja Osmanskog carstva iz Evrope zapoetom u XVII
stoljeu, to je dovelo do golemih demografskih i teritorijalnih prekom-
poniranja etnikih i vjerskih zajednica, ili o periodu krajem XIX i
tokom XX stoljea, kada se ova kretanja odvijaju u novonastalim okol-
nostima, u pojedinim regijama, sa vie ili manje inteziteta.18 Istrai-
vanje dionica te viedimenzionalne drame, koja jo nije dovoljno istra-
ena, otkriva potisnuti, skoro zaboravljeni svijet individualnih i poro-
dinih ljudskih sudbina, svijet borbe za opstanak. Vrijednost historio-
grafije se moe mjeriti i onim to ona nije prouila. Jo je Gizo
ukazivao da ima stotinu naina kako da se napie historija. Prolost se
brojnim metodolokim zahvatima moe spoznati na vie naina.
Meu historiarima koji se bave prouavanjima migracionih
pokreta na Balkanu, zapaeno mjesto zauzimao je i dr. Ejup Muovi
(1930.-1995.), svakako imajui pritom u vidu vrijeme, sredinu i
okruenje u kojima je djelovao. Uoavajui vanost i posljedice
migracija stanovnitva na junoslavenskom prostoru, napisao je vie
zapaenih radova naroito o muhadirskim pokretima iz Sandaka.
19

On je svojim knjigama, kao i brojnim prilozima objavljenim u naunim
asopisima i zbornicima, pruio vrijedne priloge rasvjetljavanju niza

17
Upor. M. Lutovac, Migracije i kolonizacije u Jugoslaviji u prolosti i sa-
danjosti, Glasnik, Etnografski institut SANU, knj. VII, Beograd 1958, 1; S. Vuko-
savljevi, Istorija seljakog drutva, I, Beograd 1953, 13-15.
18
S. Bandovi, Muhadirski pokreti u spisima i svjedoenjima savremenika
tokom XIX i XX stoljea, Zbornik Sjenice, br. 14, Sjenica 2003, 21-53.
19
On je i sam bio porijeklom iz muhadirske porodice; opir. E. Muovi,
Muovii, Istorijski zapisi, god. LIV, br. 2, Titograd 1981, 87-102.
Safet Bandovi

160
dionica o sudbini muhadira tokom XIX i XX stoljea, kao i korisne
naznake za dalja, jo studioznija istraivanja.
20

Historija Bonjaka satkana je od permanentne borbe za samoodranje,
od persekucija (muhadirluka), otimanja sopstvenog tla, uz destrukciju kul-
ture i kulturne batine muslimanske drutvene skupine.
21
U njihovoj histo-
riji ratovi i migracije predstavljaju veoma bitan faktor. Emigracija Bonjaka
u Osmansko carstvo, kao sastavni dio dugotrajnog procesa irokog ise-
ljavanja muslimana sa Balkana, predstavlja masovni iseljeniki pokret koji
je bio izazvan neposrednim djelovanjem niza politikih, drutvenih, eko-
nomskih i drugih relevantnih inilaca.
22
Bonjaci se nisu mogli oporaviti od
tih fatalnih seoba koje su ih raspolutile, odnijele svakoliku snagu, ostav-
ljajui obrano mlijeko, svrstavajui ih velikim dijelom u kategoriju
"izmjetenog naroda" (displaced people).
23
Iseljeniki pokreti sa prostora
Balkana ka anadolskim i drugim, dalekim krajevima naroito tokom XIX i
XX stoljeu umogome su izmijenili viedimenzionalnu etniku i vjersku
sliku tog prostora.
Osmansko carstvo tokom svoje teritorijalne ekspanzije nije vrilo
vjersko niti fiziko zatiranje i unitavanje pobijeenih naroda.
24
Meutim,

20
Opir. vidi radove S. Bandovia: Tragovi postojanja (Povodom izlaska ju-
bilarnog 20-broja "Novopazarskog zbornika" podsjeanje na njegovog pokretaa i
prvog urednika dr. Ejupa Muovia), Mak, br. 15-16, Novi Pazar 1997, 142-146;
Isto, "Has", br. 29-30, Novi Pazar 20. januar 1997; Isti, Izazovi i iskuenja historije
(Dvije godine od smrti dr. Ejupa Muovia), feljton, "Sandake novine", Novi Pa-
zar juli-avgust 1997; Isti, ivot i djelo dr. Ejupa Muovia, Mak, br. 18-19, Novi
Pazar 1997, 89-100; Isti, Izazovi i historijska iskustva u djelu dr. Ejupa Muovia,
Tutinski zbornik, br. 1, Tutin 2000, 95-129.
21
H. auevi, Uvod u sociologiju genocida nad muslimanima, Islamska
misao, br. 159, Sarajevo 1992.
22
Opir. S. Bandovi, Iseljavanje Bonjaka u Tursku, Sarajevo 2006.
23
U romanu Crnoturci knjievnik Husein Bai navodi: "Pitali gavrana ima li
ta crnje od njega. A on im odgovorio: Srce muhadersko je crnje od mene"
prema: H. Bai, Crnoturci, Podgorica 1996, 15.
24
B. Jezernik, Zemlja u kojoj je sve naopako, Sarajevo 2000, 329. T. P. Vu-
kanovi smatra da je dolaskom Osmanlija na Balkan islam naao najpogodnije tlo
posebno meu do tada progonjenim bogumilskim junoslavenskim etnikim skupi-
nama. Krajem srednjeg vijeka, kao i u novom vijeku osmanske vlasti su to stanov-
nitvo nazivali Bonjacima (BiH, Sandak); u Makedoniji je to stanovnitvo bilo
poznato pod imenom Torbei. Njihov jezik je nazivan i imenom "bonjaki pre-
ma: T. P. Vukanovi, Etnogeneza Junih Slovena, Vranjski glasnik, knj. X, Vranje
1974, 305. Vladislav Skari je pisao: Krivo je miljenje da se na Balkanskom po-
luostrvu islam irio naglo i da je slubeno iren silom. Ja u istai samo fakat da 19.

161
sa opadanjem njegove moi muslimani su ubijani, progonjeni ili pokr-
tavani. Sukob sa Osmanskim carstvom tokom vie stoljea balkanske,
evropske i svjetske historije, nije imao samo obiljeja rata sa drugom dra-
vom, ve je djelovao i kao sukob hrianstva i islama. Islam je poistovje-
ivan sa Osmanskim carstvom.
25
Proliferacija etnikih sukoba nije sasvim
sluajna. Najea je i najgrublja meu etnikim grupama koje pripadaju
razliitim civilizacijama.
26
Barjak borbe hrianske Evrope protiv Osman-
skog carstva i islama prelazio je sa jedne drave na drugu, u skladu sa
ishodom mnogobrojnih ratova i savezima koji su pravljeni meu hrian-
skim zemljama radi zajednike borbe protiv Osmanlija.
27
Mada je veliki
dio razdoblja Osmansko carstvo dralo i do jedne etvrtine onoga to se
smatra Evropom, ono se nije smatralo lanom evropskog meunarodnog
sistema. Historija Evrope i Sredozemlja bi bila nepotpuna ako bi se iz nje
izostavilo ovo carstvo. Njegova historija je i historija svih naroda koji su ga
sainjavali.
Od XV do XVII stoljea osmanske snage su izgledale nepobjedive.
Nakon osvajanja Bosne 1463. Osmanlije su osnovale Bosanski sandak
koji je, uz istonu i centralnu Bosnu, obuhvatao i podruje dananjeg

vijek ne bi zatekao nijednog hrianina, niti bi bilo ijedne crkve i manastira da je
islam iren dravnom silom. Islam su irile prilike i ljudske okolnosti cit. prema.
M. Handi, Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosansko-hercegovakih
muslimana, Sarajevo 1940, 28; R. Smaji, Odnos Porte prema vjerskoj strukturi
stanovnitva u Bosni i Hercegovini (15-16. st.), Ljudska prava, br. 3-4, Sarajevo
2005, 171-172.
25
Upor. . Popov, Graanska Evropa (1770-1871), I, Novi Sad 1989, 201;
H. Dait, Evropa i Islam, Sarajevo 1985, 25; A. Sueska, Neke specifinosti istorije
Bosne pod Turcima, Prilozi, br. 4, Sarajevo 1968, 51.
26
S. Huntington, Sukob civilizacija, u: Nacionalne manjine u meunarodnom
i jugoslovenskom pravnom poretku, Beograd 1997, 337-338. panija je, primjerice,
zbog velikog broja muslimana bila jedinstvena u Evropi. Definitivni udarac musli-
manima u Andaluziji 1492. zadali su panski kralj Ferdinand II Aragonski i njegova
supruga Izabela Kastiljska slomivi otpor maurskog vladara Boabdila. panija je
nasilno protjeravala muslimane. U Granadi su minareti pretvoreni u zvonike, a
damije u crkve. Preostali muslimani su 1526. silom pokrteni (tzv. "morisci"), da bi
1609.-1614. bili i oni izgnani opir. E. Bel-Fialkov, Kratka istorija etnikog
ienja, feljton, "Politika", Beograd 23. jul 1993; S. Lapenda, Islam i Zapad: kako
uiti jedni od drugih, Socijaldemokrat, br. 9, Sarajevo 2002, 50-52.
27
. Obradovi, Manjine na Balkanu, Beograd 2002, 98. B. Jezernik iz arse-
nala raznovrsnih "istina" i predrasuda, prenosi i jedno kazivanje po kome je "prvog
Turina" zapravo okotila svinja. Taj se potom "otimao" oko sise pa je tako nastao
naziv otomani; o tome: B. Jezernik, Zemlja u kojoj je sve naopako, 294-295.
Safet Bandovi

162
Novog Pazara. On je dugo vremena bio izrazito "akindijski sandak".
Ovakvi sandaci su imali veu slobodu akcije i djelovanja u odnosu na
ostale sandake. Ta sloboda se odnosila i na podruje unutarnje vojne i
graanske uprave. Bosanski sandakbeg nije bio podvrgnut beglerbegu od
Rumelije, kao to je to bio sluaj sa ostalim evropsko-osmanskim pokra-
jinama, ve izravno sultanu. Sa osvajanjem podruja dananje Bosanske
krajine, te dijelova Dalmacije, Like i Slavonije, osnovan je 1580. Bosanski
ejalet (paaluk).
28
Bonjaci su se iskazali kao dobri vojnici Carstva i po
tome je Bosna mogla da uzurpira pomalo privilegiran poloaj.
29
Oni su bili
na gotovo svim velikim ratitima: u Perziji, Rusiji, Africi, kao i u svim
evropskim ratovima u kojima je Osmansko carstvo uestvovalo. U najbli-
stavijem razdoblju njegove povijesti, u eri Mehmeda II Bajazida i Sulej-
mana Velianstvenog, Bonjaci su su imali zapaenu ulogu. Osmanskom
carstvu su Bonjaci dali preko 20 velikih vezira.
30
Pod pojmom Bonjaci se
za viestoljetne osmanske uprave podrazumijevaju slavenski muslimani
Bosne, Hercegovine, Like, Krbave, Slavonije, Sandaka, nekih pograninih
krajeva Smederevskog sandaka (Uice i dr.), ukljuujui i zapadni dio
Kosova (do Mitrovice), te Plav i Gusinje, Podgoricu.
31
Naziv Bonjaci se
upotrebljavao i kad su oni htjeli istai svoje etnike odlike prema drugim
muslimanima u Carstvu, naroito prema Turcima-Osmanlijama.
32

Dio Bonjaka se sa irenjem osmanske drave naseljavao u novoos-
vojenim hrvatskim i ugarskim krajevima, gdje je, takoer, i starosjedelako

28
H. abanovi, Bosanski paaluk, Sarajevo 1982, 80-81.
29
A. Benac - D. Sergejevski - . Mazali, Kulturna istorija Bosne i Hercego-
vine, Sarajevo 1955, 142.
30
M. ilas-N. Gae, Bonjak Adil Zulfikarpai, Zagreb 1995, 24-25; M. Hadi-
jahi, Posebnost Bosne i Hercegovine i stradanja Muslimana, Sarajevo 1991, 12-13.
31
Ovim terminom su oznaavani i muhadiri izbjeglice koje su se docnije,
zajedno sa osmanskom vojskom i civilnom vlau, sa propadanjem Osmanskog car-
stva, povlaile prema jugoistoku - prema: E. Muovi, Muslimansko stanovnitvo
Srbije od pada Despotovine (1459) i njegova sudbina (u daljem tekstu: Musli-
mansko stanovnitvo Srbije), Kraljevo 1992, 147-148.
32
Opir. Stav Muslimana Bosne i Hercegovine u pogledu nacionalnog opre-
djeljenja, studijski izvjetaj, Fakultet politikih nauka Institut za drutvena ispi-
tivanja, Sarajevo 1970, 161-180; S. Bali, Kultura Bonjaka. Muslimanska kompo-
nenta, Zagreb 1994, 81; M. Imamovi, Historija Bonjaka, Sarajevo 1997, 11-12; vidi i
prikaz knjige S. Balia, Kultura Bonjaka muslimanska komponenta, Wien 1973, od
dr. B. ureva, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, XX, 1972-1973,
Sarajevo 1974, 237-238. Na Berlinskom kongresu 1878. se o Podgorici i Kolainu
isticalo da se radi o gradovima "nastanjenih iskljuivo muslimanima Bonjacima-
prema: M. Hadijahi, Porijeklo bosanskih Muslimana, Sarajevo 1990, 125.

163
stanovnitvo masovno primalo islam. Iz Bosne je poticao veliki broj viso-
kih inovnika u tim krajevima. Ona je davala i najvei broj graniara i
lanova tvravinskih posada u Ugarskoj, Slavoniji, Lici, Dalmaciji.
33
U
toku 150- godinje osmanske vladavine na poloaju begler-bega u Budimu
bilo je preko 20 Bonjaka. Na zemljitu izmeu Drave, Dunava, Save i
Ilove postojala je brojna muslimanska zajednica koju su sainjavali dose-
ljenici, mahom iz Bosne, kao i starosjedioci koji su primili islam. Oko
1680. na tom prostoru se nalazilo oko 115.000 muslimana, 72.000 Hrvata
katolika, 33.000 Srba i 2.000 Maara. U Lici su muslimani bili veinom
doseljenici iz Bosne, ali je i ovdje starosjedelako stanovnitvo primilo
islam pa su muslimani predstavljali veliku veinu stanovnitva. Po etnikoj
strukturi ni muslimani u primorskim krajevima, iako manje zastupljeni,
nisu se razlikovali od muslimana u Bosni i okolnim krajevima.
34
U XVII
stoljeu Bonjaci su predstavljali ogromnu veinu u Bosni. U izvjetaju
koji je Jeronim Zlatari podnio 1599. austrijskom nadvojvodi Ferdinandu,
konstatirao je da veinu Bosne ine muslimani veinom seljaci potinjeni
spahijama. Petar Mazareki koji je obilazio Bosnu 1624. u svom izvjeatju
papi navodi da u Bosni muslimani sainjavaju tri etvrtine stanovnitva, a
svega jednu etvrtinu katolici i pravoslavni. On je zapazio da veinu musli-
manskog stanovnitva ine seljaci. Sa neznatnim razlikama u brojkama o
strukturi stanovnitva Bosne, svjedoe i Atanasije Grgievi, koji je pu-
tovao po Bosni odmah nakon Mazarekija, kao i Tomko Mrnavi 1627. u
svom opisu Bosne, te fra Marijan Maravi 1655. u svom izvjetaju.
35
Bo-
sanski ejalet nije bio obuhvaen masovnim naseljavanjima neslavenskih
muslimanskih etnikih skupina. Osmanlije su tokom svoje viestoljetne
uprave snano afirmirali ideju Bosne kao kompaktne historijske i geopo-
litike cjeline.
36

33
A. Sueska, Bonjaci u osmanskoj dravi, Sarajevo 1995, 47.
34
U Sinju je poetkom XVII stoljea bilo 100 muslimanskih kua, u njegovoj
okolini 500; u Skadrinu kod ibenika 200, Karinu 230, Kninu 300, Vrlici 85, Drniu
300, u Petrovom Polju 600 kua u 40 sela i zaselaka; opir. S. Pavii, Podrijetlo
hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji, Djela, Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti, knj. 47, Zagreb 1953; Isti, Seobe i naselja u Lici, Zbornik za
narodni ivot i obiaje, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knj. 41,
Zagreb 1962; P. ivkovi, Povijest Bosne i Hercegovine do konca XVIII. stoljea,
Mostar 1994, 132-133; E. Imamovi, Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i
Hercegovine, Sarajevo 1998, 94-95.
35
Prema: A. Sueska, O nastanku ifluka u naim zemljama, Godinjak Dru-
tva istoriara BiH, god. XVI, Sarajevo 1965.
36
M. Imamovi, Politiki identitet Bosne i Hercegovine i njene granice, Go-
dinjak Pravnog fakulteta, god. XLVI, Sarajevo 2004, 282.
Safet Bandovi

164
Nakon velikih geografskih otkria, Zapad je sustigao i prestigao Istok.
Krstako hrianstvo razvilo se kao odgovor na dugi period ponienja i ne-
moi u srednjem vijeku. To je bio radikalni novi poetak, koji nije imao
nikakve veze sa pacifistikom Hristovom religijom, ali je osigurao evrop-
skim narodima ideologiju koja je obnovila njihovo samopotovanje i Zapad
uinila svjetskom silom.
37
Projekti hrianskih ritera, vladara i ideologa o
unitavanju Osmanskog carstva i njegovoj diobi, praeni ivom agitacijom,
nastajali su jo od XV stoljea. Mnogi hriani, uvjereni da je hrianstvo
jedina ispravna religija, razmiljali su o tome da je duga nadmo islama na
vojnom polju bila znak za dolazak Antikrista i pribliavanje kraja svijeta.
38

Muslimani su satanizirani prema shemi mitske konfrontacije, antagonizma
dobra i zla. Nasilje je, nakon opte demonizacije, bila normalizirana pojava.
Od XVI stoljea, apelirajui na hriansku solidarnost, otpoinje intenzivna
agitacija rimske kurije kojoj pritiu u pomo Austrija i panija. U XVII
stoljeu tu akciju nastavljaju Mleci i Austrija, a u XVIII stoljeu pridruuju
se Rusija i Francuska. Ova aktivnost je bila posebno usmjerena prema
Balkanu kao najznaajnijem mjestu osmanskog prisustva. U toj agitaciji
krajem XVIII stoljea lei glavni poetak borbene aktivnosti balkanskih
hrianskih naroda.
39

Sudbina muslimana u mnogim krajevima srednje Evrope i Balkana
bila je tragina. U toku i nakon Velikog bekog rata (1683.-1699.) musli-
manske izbjeglice iz Ugarske i drugih izgubljenih osmanskih krajeva su
preplavile Bosnu. U Bosnu je, prema nekim podacima, pristiglo oko
130.000 izbjeglica, od ega dosta muslimana iz Slavonije, koje se mahom
naseljavaju u Posavini. Znatan broj muhadira iz Ugarske naselio se oko
Tuzle, Modrie i po okolnim mjestima. U Pounju, Glamou, Grahovu i
Livnu naselili su se muhadiri sa prostora gornje Dalmacije. Oni sa pod-
ruja srednje Dalmacije naselili su se, kako navodi dr. Enes Pelidija, oko
Livna, Ljubukog, Ljubinja, Stoca, Duvna, dok su muhadiri iz june Dal-
macije i bokokotorskog zaliva preli u Trebinje, Ljubinje, Stolac, Niki i
Mostar. Austrijanci su 1684.-1687. potpuno oistili cijelu Ugarsku od
muslimana. Tokom ljeta 1684. i 1685. najvei dio jugozapadne Ugarske,
ukljuujui tu i Petu, bio je u habsburkim rukama. Juna 1686. pao je Bu-
dim, najvaniji muslimanski centar sjeverno od Save i Dunava. Iste godine

37
Prema: K. Armstrong, Holy War. The Crusades and Their Impact on To-
day World, Gradac, br. 154-155, aak-Gradac 2005, 351-354; Republika, br.
368-369, Beograd 1-30. novembar 2005.
38
L. Markovi, Polemika ili dijalog s islamom?, Livno 1995, 126-126; V.
Solovjev, Politika filozofija, Beograd 2001, 373.
39
V. orovi, Stvaranje nezavisnih drava na Balkanu, u: Knjiga o Balkanu,
I, Beograd 1936, 198.

165
Habsburgovci su osvojili Peuh i Segedin. Muslimani koji su pali u ruke
hriana bili su nemilosrdno ubijani, prodavani kao robovi ili su pokrteni.
Postoje frapantni izvjetaji oevidaca o onome to se zbilo sa musliman-
skim stanovnitvom nakon ugarskog osvajanja svakog grada.
40
Prema
kazivanjima hroniara, muslimani su se masovno povlaili pred austrij-
skom vojskom od Save, te kud god bi se nailo leahu mrtvaci, koje niko
nije imao da zakopava, a ljudi su jeli resu ljeskovu, koru od drveta, vinovu
lozu, pse i make. Osmanski izvori su za stanje u Bosni tog vremena
koristili termin inhalal (rasulo).
41

Ve 1689. austrijska vojska je u nastavku svoje kontraofanzive pro-
drla preko Novog Pazara i Kosova, sve do Skoplja, gdje je konano
zaustavljena i prisiljena na povlaenje.
42
U borbama u blizini Novog Pazara
poginulo je nekoliko stotina osmanskih vojnika-sejmena, nakon ega je
grad bio skoro ispranjen. Preostalo gradsko stanovnitvo koje nije izbjeglo
nalo se u velikoj nevolji. Novi Pazar je te 1689. doivio pravu katastrofu
upadom austrijske vojske i srpskih ustanika pod komandom Mojsija
Rakovia, pa je od njega ostao "samo prah i pepeo. Tom prilikom nisu bile
poteene ni kue hriana, a spaljivanje je bilo popraeno terorom i
nezapamenim krvoproliem". U izvorima se navodi da je "novopazarsko
polje bilo prekriveno leevima, i da tada od grada nije ostao ni kamen na
kamenu", da su "opljakali mesto, spalili i sasekli sve, bez obzira na pol i
starost".
43
Izvori navode da su pobijeni mjetani pronalaeni i po okolnim
poljima, koja su bila pusta u preniku od tri dana hoda od grada.
44

Savremenici su pisali da je 1689. ova varo bila "zauzeta, poharana i
razruena od Srba, na veliku tetu trgovaca, naroito Dubrovana".
45

40
Opir. T. Smiiklas, Dvijestogodinjica osloboenja Slavonije, Zagreb
1891, 81-85; A. Petrovi, L' Islam Balkanique: Les Muslimans de Sud-Est European
dans la periode Post-Ottomane, Berlin 1986; M. Ali Kettani, Islam na Balkanu u
postosmanskom dobu, "Islamska misao", br. 141, Sarajevo septembar 1990.
41
N. Lavanin, Ljetopis, Sarajevo 1981, 164; A. Sueska, Prilike u Bosni prije
i poslije osvajanja Sarajeva od strane princa Eugena Savojskog (prema domaim i
osmansko-turskim izvorima), Prilozi, br. 20, Sarajevo 1984, 144-145; M. Imamovi,
Historija Bonjaka, Sarajevo 1997, 279.
42
N. Malcolm, Povijest Bosne, Zagreb-Sarajevo 1995, 114-115.
43
Opir. Novi Pazar i okolina, Beograd 1969, 178-179; E. Muovi, Etniki
procesi i etnika struktura stanovnitva Novog Pazara, Beograd 1979, 72-73. Isti,
Tutin i okolina, Beograd 1985, 26; Isti, Muslimansko stanovnitvo Srbije, 104; M.
Memi, Bonjaci-Muslimani Sandaka i Crne Gore, Sarajevo 1996, 165-166..
44
B. Hrabak, Stara Raka u Bekom i Morejskom ratu (1683-1699. godine),
Novopazarski zbornik, br. 20, Novi Pazar 1996, 86.
45
K. Kosti, Nai novi gradovi na jugu, Beograd 1922, 30.
Safet Bandovi

166
Brojne damije su takoe nastradale. Meu njima je bila i Hasan elebijina
damija u centru grada za koju E. Muovi navodi da je potom "neki Arap
obnovio ovu damiju poto je bila razorena 1689" i da je po njemu dobila
ime-Arap damija.
46
Meutim, mogue je da ime ove damije zapravo
dolazi od turske rijei "harabat" to znai ruen, razvaljen, zaputen, dotra-
jao.
47
Nakon dramatine 1689. dio preivjelog i izbjeglog muslimansko no-
vopazarsko stanovnitvo se povukao prema istoku i formirao posebne ma-
hale u Istanbulu i Jedrenu kojima su dali ime Novi Pazar. Najvjerovatnije je
to bio isti sluaj i sa naseljima Novi Pazar i Duga Poljana koja su formirana
na prostoru dananje Bugarske.
48

U oktobru 1697. austrijska vojska, pod komandom Eugena Savojskog,
prodrla je u Bosnu, i dola do Visokog, odakle je Savojski uputio upozore-
nje stanovnicima Sarajeva traei da se predaju bez borbe: "Ova naa opo-
mena uinjena je u dobroj namjeri, ali izjavljujemo, ako se ona ne uvai i
ako ostanete uporni, naa dobrota e se izvrnuti u strogost, pa emo sve
unititi maem i vatrom. Neemo potedjeti ni dijete u majinoj utrobi, jer
je pripravljeno teko topnitvo". On je 23. oktobra krenuo na Sarajevo.
Grad je opljakan i popaljen. Cijela arija je izgorjela, poruena je veina
damija, mnogi stanovnici pobijeni. Austrijanci ipak nisu uspjeli zauzeti
tvravu Tabiju, pa su se povukli zbog pozne jeseni, palei u povratku sva
muslimanska imanja du puteva kojim su se kretali.
Porta i Austrija su, nakon dugih pregovora, zakljuili ugovor o miru
16. januara 1699. u Sremskim Karlovcima. Od Bekog rata nastalo je vri-
jeme optih progona "muslimanskog stanovnitva sa balkanskih prostora
a da se za to nisu birala sredstva", oprobanim metodama panske re-
konquiste. Muslimani su doista stekli strana iskustva: bukvalno ih je
nestajalo dokle god je dopirala Austrija ili bilo koja druga hrianska dr-
ava. Nakon vie od dva vijeka koliko su naseljavali prostore balkanskog
sjeverozapada i Panonije, odreene dijelove Dalmacije, Kninske krajine,
Like, Slavonije, Ugarske i drugih prostora, muslimansko stanovnitvo je,
povlaenjem osmanske uprave sa tog prostora, bilo izloeno otrim repre-
salijama praenim masovnim protjerivanjima i pokrtavanjima, sve u
skladu s tada vladajuim zapadnim principom "Cuius regio, eius religio"
- "ija vlast, toga i vjera". Nije se zapravo moglo ni zamisliti da vladar

46
E. Muovi, Islamski spomenici Novog Pazara, Novopazarski zbornik, br.
9, Novi Pazar 1985, 79. On se poveo za miljenjem O. Konianina da je ovu da-
miju podigao Arap Hasan elebi; upor. M. Radovi, Efendijina seanja i kazivanja,
Novi Pazar 1998, 21-22.
47
A. Isakovi, Rjenik karakteristine leksike u bosanskom jeziku, Sarajevo
1992, 156; Tursko-srpski renik, Ankara 1997, 445.
48
E. Muovi, Duga Poljana, Novopazarski zbornik, br. 12, Novi Pazar 1988, 88.

167
tolerira ni drugu varijantu kranstva, a kamoli islam. One muslimanske
porodice koje su ostale po Ugarskoj i Slavoniji bile su pokrtene, kao i
one koje su ostale u Lici, Krbavi, Ugarskoj i Dalmaciji. Stanovnitvo ko-
je se blagovremeno nije evakuiralo iz pograninih utvrda: Peruia, Bu-
daka, Ribnika, Bilaja, Novoga, iroke Kule bilo je izloeno pokrtavanji-
ma. Ona su u Lici trajala sve do 1696. godine. Katoliki sveenik Karlo
Mesi iz Brinje, sa grupom svojih pristalica, vrio je u Lici nasilna po-
krtavanja. Muslimani koji bi odbili da se pokrste bili su ubijani.49 Iza
njih su ostali nazivi mjesta "Islam Grki", "Islam Latinski", kao kombina-
cija, kako je primjetio M. Spahi, "drveno eljezo". Prema popisima koje
su oko 1700. sastavili franjevci i poslali u Rim, u to vrijeme se obrati-
lo, odnosno bila je pokrtena 1601 osoba u Slavoniji i 184 u Dalmaci-
ji.50 Pokrtavanje e, kao alternativa smrti, zadugo biti prisutno na Bal-
kanu. Ono je za prave pripadnike islama, prema dr. R. Muminoviu, bilo
genocid nad smislom njihovog ivota. Husein Ali e 1941. pisati da je u
Lici "preivjelo" mnogo muslimanskih prezimena.51 Muslimani sa pro-
stora Like i Korduna, mahom su se naselili u Bosanskoj krajini, oko
Bihaa, Cazina, Bosanske Krupe, Kulen-Vakufa i oko drugih urbanih i
seoskih sredina. Nakon mletakog zauzimanja dalmatinskih i primorskih
gradova u jesen 1687. brojne muslimanske porodice su se iselile u Bar,
Hercegovinu i Niki. Hrianstvo se nije moglo osloboditi reliogiocen-
trizma, niti privii na koegzistenciju sa islamom. Radilo se zapravo o
temeljitim etniko-vjerskim ienjima i etnoteritorijalnim ratovima.52

49
Upor. E. Pelidija, O migracionim kretanjima stanovnitva Bosanskog eja-
leta u prvim decenijama XVIII vijeka, u: Migracije i Bosna i Hercegovina, Sarajevo
1990, 119-131; A. Zulfikarpai, Sudbina muslimana u Hrvatskoj i Srbiji, u: Bo-
sanski pogledi 1960-1967, London 1984, 10-11.
50
S. M. Daja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine: Prede-
mancipacijsko razdoblje 1463.-1804., Mostar 1999, 97-98.
51
To su: Alagii, Alekovii, Alii, Alivojvodii, Atlagii, Bakrai, Baii,
Begii, Beii, Bosnii, Cepii, aii, ustovii, Delalii, Dizdarevii, ulii, Ha-
sanehajii, Kasumovii, Kumalii, Kurtagii, Kolakovii, Komii, Muhii, Musii,
Muete, Nemii, Osmanovii, abii, erii, Uzunlii i drugi, dodajui dalje da Li-
ani - pravoslavci i katolici vole muslimane: "Liani istinski tuju svoje "Turke",
znaju da su im to jednokrvna braa i mnogi otvoreno priznaju da su njihovi stari
bili muslimani" - cit. prema: Kalendar: "Narodna uzdanica", Sarajevo 1941, 97; O.
Zirojevi, Konvertiti - kako su se zvali, Podgorica 2001, 46, nap. 222.
52
Dr. Vasilj Popovi e forsirati tezu, koji e prihvatiti i brojni drugi histori-
ari, da su se Osmanlije, kada su ih hrianske sile poele potiskivati, dok su
mogli, povlaili i iseljavali iz izgubljenih zemalja, ne mogui zamisliti podaniki
odnos muslimana prema nevernikoj, aurskoj vlasti. Oni sami, dakle, nisu mogli
Safet Bandovi

168
Slina opasnost nadvila se i nad muslimanima u Bosanskom ejaletu prvih
decenija XVIII stoljea.
Ukupni broj muslimana u Bosanskom ejaletu je prvih decenija XVIII
stoljea opao u odnosu na prethodno stoljee, kada je iznosio i do 75 odsto,
zbog brojnih ratova, masovnih zaraznih bolesti, uestvovanja na mnogim,
udaljenim ratitima, hiljadama kilometara daleko od Bosne, kao to je bio
osmansko-perzijski rat 1727. godine, gdje je, pod komandom bosanskog
namjesnika Ahmed-pae i njegovog sina Rustem-bega Rustempaia, upu-
eno oko 5.200 Bonjaka, rasporeenih u 80 bajraka, od kojih se, nakon
prestanka rata, vratilo svega 500 vojnika i oficira. Preivjeli vojnici, ste-
kavi na osmansko-perzijskom frontu, dragocjena vojna iskustva voenja
borbe iz neposredne blizine, svoja znanja e prenijeti na mlae generacije
koje e ratovati u austrijsko-osmanskom ratu 1737.-1739. godine. Po na-
reenju Porte, na front kod Ozije otilo je 1736. iz Bosanskog ejaleta, pod
komandom hercegovakog sandakbega Beir-pae engia, oko 10.000
ljudi. Tu e najvei dio nastradati ili pasti u rusko zarobljenitvo. U Bosnu
se 1742. uspjelo vratiti oko 1.300 vojnika i oficira. Branioci Bosne dobro
su u austrijsko-osmanskom ratu 1737. znali ta se zbilo sa njihovim suna-
rodnicima, koji su do Kandijskog, Bekog i rata 1714.-1718. ivjeli na
prostorima koji su potom uli u sastav austrijske i mletake drave. Nisu
imali nikakvih iluzija, ni izbora. Prije upada u Bosnu, juna 1737. austrijski
car Karlo VI je, preko svoga proglasa stanovnitvu Bosanskog ejaleta, pred
izbijanje novog rata polovinom juna 1737. pozivajui ga da mu se pridrui,
poruivao i muslimanima da svi oni koji prihvate kransku vjeru mogu
slobodno ostati u posjedu svojega imanja: A oni koji ne htjednu, nek se
sele kud im se svidi.
53
U redovima Bonjaka bilo je dosta i muhadira koji
su u prethodnim ratovima protjerani iz ranije izgubljenih osmanskih oblasti,
i koji su na teritoriji Bosanskog ejaleta nali sigurno mjesto za ivot. Mnogi
od njih su bili ne samo potomci tih prognanika, nego i osobe koje su u
svom ivotu to doivjele. Pobjedom kod Banjaluke 1737. odbranili su i
sebe i Bosnu. Broj muslimana se toliko smanjio da je u mnogim mjestima
bilo zabranjeno klanjati dumu i Bajram-namaz na musalama da nemusli-
mani ne bi primjetili kako ima malo muslimana. U estim ratovima od
kraja XVII stoljea pa sve do kraja XVIII stoljea izginuo je cvijet Bo-

shvatiti da moe da bude ravnopravnog mirnog ivota Osmanija i hriana, jednih
pored drugih cit. prema: V. Popovi, Istono pitanje, Sarajevo 1965, 7. Ova teza
doivjee izuzetnu dugovjenost i upotrebljivost u kontunuiranom minimiziranju i
marginalizaciji muhadirskih pokreta i njihovih primarnih uzroka.
53
R. Babi, Proglas cara Karla III (VI.) na bosansko puanstvo od g. 1737,
Vjesnik Kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, Zagreb
1900, 250-251; opir. E. Pelidija, Banjaluki boj iz 1737., Sarajevo 2003.

169
njaka na evropskim i azijskim ratitima.
54
Na dalje pogoravanje prilika
uticalo je i irenje kuge po umadiji, Bosni i Makedoniji: "bi kuga u Tur-
skoj zemlji strana", pa "udari astaluk (kuga) u tursko carstvo, silka na-
prasno ljuto mori", te "znano budi kada bi kuga. Poe moriti 1813, pake
prestade 1815. godi".
55
U Bosni je kuga katastrofalno harala. U Mostaru je
od epidemije umrlo 3.000 lica.
56
Negativnu bilansu u populacionom raz-
voju Bonjaka predstavljalo je njihovo stradanje u estim ratnim opera-
cijama u kojima su uestvovali, stradanja u nerodnim godinama, u pomo-
rima od gladi i mnogobrojnim poharama kuge. Pohare kuge su posebno
teko pogaale muslimane zbog strukture njihovih gradskih i seoskih na-
selja - zbijenog ureenog tipa i njihovog lociranja uglavnom u ravnicama i
na padinama, uz glavne trgovake i vojne rute kojima se kuga najbre
irila.
57
Osiromaeni bonjaki ivalj, naroito od XVIII stoljea, odlazi iz
Bosne, traei sebi bolji ivot od Vidina do Egipta.
58

Balkan je u XIX stoljee uao kao, potencijalno, jedinstvena cjelina
koja je u odnosu na Zapad bila Istok, a izaao iz njega, rascijepljen, kao
podruje koje, jo uvijek u odnosu na Zapad, nije bilo ni Istok, ni Zapad,
nego neto izmeu.
59
Vojno-politiko slabljenje Osmanskog carstva povla-

54
U jednoj predstavci upuenoj sultanu iz Bosne 1783. se navodi: "Od 5.200
ratnika i junaka koji su tu prije popisani i poslani na vojnu u Perziju, i do 10.000
spahija i vojnika, to su poslani pod Oziju, nije se vratilo 500 vojnika, a osim toga
je s boijom odredbom otilo pod zemlju pre pet godina od kuge oko 20.000 junaka"
prema: E. Imamovi, Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i Hercegovine,
Sarajevo 1998, 97; A. Sueska, Kratak osvrt na stanje drutva u Bosanskom ejaletu
do Tanzimata (1839), u: Bosna i svijet, Sarajevo 1996, 83.
55
M. Pani-Surep, Kad su ivi zavideli mrtvim, Beograd 1963, 201-202.
56
H. Hajdarhodi, Vijesti o Bosni i Hercegovini ibenanina A. A. Frarija,
Radovi ANU BiH, knj. LX, Sarajevo 1975, 223-250; M. Hadijahi, Neki rezultati
ispitivanja etnikih kretanja u Bosni u XVIII i prvoj polovici XIX stoljea, u: Problemi
etnikog razvitka u Bosni i Hercegovini, Prilozi, br. 11-12, Sarajevo 1976, 295.
57
M. Hadijahi, Turska komponenta u etnogenezi Bosanskih muslimana,
Pregled, br. 11-12, Sarajevo 1966, 489. On je, uz neke rezerve, prihvatio teze J. De-
dijera koji je u radu Porijeklo bosansko-hercegovakog stanovnitva (Pregled,
1911.) naveo da se ini da su sve do XVIII stoljea po varoima ivjeli muslimani s
raznim balkanskim narodnostima, po nizinama muslimani i katolici, a po planinama
i brdima pravoslavni.
58
N. Filipovi, Osmanska Bosna i Osmansko Carstvo u djelu Stvaranje Ju-
goslavije 1790-1918 Milorada Ekmeia, Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 40,
Sarajevo 1990, 444.
59
E. Skopetea, Orijentalizam i Balkan, Istorijski asopis, knj. XXXVIII, Beo-
grad 1991, 133-134.
Safet Bandovi

170
ilo je za sobom stalno smanjivanje njegove teritorije, kao i neminovno
povlaenje muslimanskog stanovnitva u one oblasti koje su ostajale u nje-
govom posjedu, postajui pribjeite muhadira razliite etnike i lingvis-
tikog pripadnosti sa izgubljenih teritorija. To je pratilo i zbivanja na Bal-
kanu, gdje su se sa svim osmanskim porazima i uzmicanjima, pokretali
iseljeniki talasi muslimana, dinamizirani raznovrsnim progonima. Iza pro-
gona muslimana nije stajala samo vjerska iskljuivost, ve i konkretni,
snani socijalno-ekonomski motivi.
60
U tradicionalnim predstavama bal-
kanskih hriana muslimani su bili "izdajnici" koji su odbacili svoju pri-
janju vjeru i priklonili se vjeri osvajaa. Massien de Clerval (1820.-1896.)
boravei u Bosni 1855. pie o Bonjacima da je "velika nesrea ovog dijela
slavenske rase da je nepoznat, ili da je bar jedino poznat preko izvjetaja
svojih neprijatelja".
61
Historija Bonjaka je esto intepretirana sa mno-
tvom predrasuda, stereotipa, sa jednostranim i povrnim zakljucima koji
proistiu iz dugo taloenih i ukorjenjenih predstava o nespojivosti islam-
skog svijeta sa tradicijama hrianskog svijeta Evrope. Ove predstave su
proisticale iz vjerske netrpljeivosti i iskljuivosti prema drugim kulturnim
vrijednostima. Patrijahalni hrianski svijet doivljavao je "Turke" kao mit-
sko zlo koje je trebalo unititi. Nazivanje svih muslimana "Turcima" nije
bila posljedica neupuenosti, ve sasvim konkretnog stava.
62

U toku XIX stoljea, u nekoliko navrata, doi e u Bosanskom ejaletu
do useljavanja dijela prognanog muslimanskog stanovnitva iz Crne Gore i
iz Smederevskog sandaka. Seobe muslimana iz Smederevskog sandaka
su zapoele ve nakon austro-osmanskih ratova 1737.-1738. godine. Po
miljenju dr. E. Muovia malo je ko imao tako traginu historiju i sudbinu

60
Upor. S. Terzi, Religija kao faktor oblikovanja nacionalnog identiteta
Srba, u: Susret ili sukob civilizacija na Balkanu, Beograd 1998, 300; D. Tanaskovi,
"Srbi turskog zakona" ili "Turci srpskog jezika", u: Serbia i komentari, Beograd
1991, 215; V. Degan, Meunarodno ureenje poloaja Muslimana sa osvrtom na
ureenje poloaja drugih vjerskih i narodnosnih skupina na podruju Jugoslavije,
Prilozi, br. 8, Sarajevo 1972, 69; S. Bandovi, Demografska deosmanizacija Bal-
kana krajem XIX i poetkom XX stoljea, Novopazarski zbornik, br. 28, Novi Pazar
2004, 85-101.
61
M. de Clerval, Putovanje u Bosnu 1855, Forum Bosnae, br. 5, Sarajevo
1999, 321.
62
Upor. B. orevi, Uloga istoricizma u stvaranju balkanskih drava u de-
vetnaestom veku, Zbornik Filozofskog fakulteta, Beograd 1968, 309-326; M. Po-
povi, Vidovdan i asni krst, Beograd 1998, 166. Patrik Monro i Edvard Rudek su o
tome pisali: Pogubiti mnogo Turaka za dinarskog oveka znai ne samo osvetiti
svoje pretke, ve i ublaiti njihove bolove, koje i on osea cit. prema: P. Monro-
E. Rudek, Teorije srpske zavere, Beograd 2000, 110.

171
kao to su je imali muslimani u ovom sandaku, odnosno na teritoriji srp-
ske kneevine koja je nastajala na tom prostoru: "Oni su, poput Hazara,
nestali zajedno sa celokupnom batinom, sa svim onim to su imali, kao da
nisu ni postojali".
63
Na simpatije Evrope, muslimani, koji su morali
napustiti svoje domove, nisu mogli raunati iz prostog razloga: nisu bili
hriani. Islam je za Evropu bio trajna trauma. Pitanje legitimnosti islama u
Evropi ostalo je sa evropske strane, koja se nije oslobodila povijesnog
straha od njega, stalno otvoreno.
64
Veina djela pisanih tokom XIX i po-
etkom XX stoljea o Osmanskom carstvu bila su obiljeena evropocen-
trinom vizijom historije. Djela su nastala na osnovu zapadnih izvora, a ne
onih istonog porijekla. Bez obzira to tada osmanski arhivi nisu bili
dostupni, to svakako ne bi izmijenilo koncepciju politiko-kulturne pre-
moi Evrope i selektivnu, legaliziranu, ali ostraenu preradu prolosti.
Publicistika je jedno od mjerila drutvene zrelosti. Svijest koju reproducira
publicistika mnogo je prisutnija od svijesti strune historije.
Ratovi osamdesetih godina XIX stoljea najvie su doprinijeli dras-
tinoj promjeni vjerske i nacionalne strukture na Balkanu. Migracioni
pokreti stanovnitva tokom XIX stoljea uglavnom su posljedica vojno-

63
E. Muovi, Muslimansko stanovnitvo Srbije, 177-178. Komentirajui do-
cnije neke kritike svoje knjige upozorio je da ne postoji nijedan zloin koji nije za-
desio Muslimane: "Svi oni koji budu itali moju knjigu moi e da se uvere u po-
gubnost ratova koji su se vodili na ovim prostorima, za sve stanovnike jugoslo-
venskih zemalja. A to to je o Muslimanima malo ko pisao i to se o tome nije znalo, to
je druga stvar. Da li je zloin ili "humanizam" to od tolikog broja Muslimana Srbije-
islamiziranog slovenskog sveta - nije ostao niko, no su, znano i neznano, nestali, a svaki
trag njihovog boravka je uniten? Treba li odgovoriti na ovo pitanje?". On dalje iznosi
da su Muslimani od poetka primanja islama (kraj XV stoljea) izgraivali svoju
posebnost i za pet stotina godina je izgradili: "Uz sve ostalo to ih ini osobenim,
izgradili su oseanje da su to to su. Zar put oblikovanja Muslimana nije bio slian, ili
sasvim slian, oblikovanju drugih nacija: Srba, Hrvata, Slovenaca, Crnogoraca, Ma-
kedonaca? Zar i njima nije bilo zajedniko slovenstvo? Svi su juni Sloveni; u poetku
jedan jezik i jedna religija. I svi su se tokom vremena menjali, da bi bili ono to su
danas. Isti je sluaj, isti razvojni put, i sa Muslimanima. No, po nekima, koji se u svom
razmiljanju teko odvajaju od XIX veka, to tako ne moe... Ja ostajem pri konstataciji
da je veina Muslimana potekla od Slovena, a manji deo njih bi vodio poreklo od
inorodnog. ini mi se da je teko govoriti o istoti bilo koje nacije, pa i Muslimana, u
bilo kom vremenu i, osobito, na balkanskim prostorima" - prema: E. Muovi, Knjigu
nisam pisao da bih se dodvorio ili zamerio Muslimanima ili Srbima, intervju, "Has"', br.
12, Novi Pazar decembar 1995.
64
B. Jezernik, Zemlja u kojoj je sve naopako, 316; E. Said, Orijentalizam,
Beograd 2000, 83.
Safet Bandovi

172
politikih dogaaja, i to prije svega nastanka nacionalnih drava. U balkan-
skom etnikom kaleidoskopu naelo nacionalnosti nadasve je bilo recept za
nasilje.
65
Samo u toku grkog ustanka na Peloponezu u proljee 1821. bilo
je pobijeno preko 20.000 muslimana ukljuujui ene i djecu. Svi oni koji
su se sklonili po osmanskim tvravama su, po njihovom padu u grke ruke,
takoe su bili pobijeni, bez obzira na pol i starosnu dob. Stanovnicima
Navarina je bio obean slobodan prolaz prema Africi ukoliko prestanu sa
otporom. Nakon ulaska u ovaj grad Grci su pobili 3.000 njegovih itelja.
66

Stvaranje nacionalnih drava na Balkanu karakteriziraju procesi vjersko-
nacionalne homogenizacije, uz brojne nacionalno-vjerske sukobe, teritori-
jalne aspiracije, asimilacije i protjerivanje nepoeljnog stanovnitva. Ovaj
proces je Rogers Braubaker nazvao ethnic unmixing. On se meu junim
Slavenima odvijao mahom na etnoreligijskoj, a manje na na etnolingivi-
stikoj osnovi.
67
Politika je bila proeta historijom, ali i historija politikom.
Veliina, oblik, stepen razvoja, pa i postojanje balkanskih drava, bili su u
krajnjem stepenu ureivani voljom velikih sila, to se odraavalo i na
njihovu stabilnost.
68

Sedamdesetih godina XIX stoljea muslimani su sainjavali polovicu
ukupnog stanovnitva Balkana. Uz velika stradanja, znatan dio je 1870.-
1890. prognan u Anadoliju.
69
Mada je zapadni svijet dugo vremena iskazi-
vao zabrinutost za sudbinu hriana u osmanskom dijelu Balkana, samo se
neznatan dio zapitao o balkanskim muslimanima i njihovom fatumu.
70

Zbog takvog ignorantskog odnosa, kao i odbojnosti evrocentrinih historio-

65
M. Mazower, Balkan: Kratka povijest, Zagreb 2003, 125; M. Todorova,
Imaginarni Balkan, 300.
66
F. Veiga, Balkanska zamka (1804-2001), Beograd 2003, 29-30; opir. W.
St. Clair, That Greece might still be free: The Philhellenes in the War of Indepen-
dence, London 1972.
67
B. Aleksov, Vienje verskih preobraenja u formiranju srpske nacionalne
svesti, u: Oltar kruna, Helsinke sveske, br. 18, Beograd 2004, 12.
68
S. Pavlovi, Istorija Balkana, Beograd 2000, 489-490; D. Kicikis, Osman-
lijsko carstvo, Beograd 1999, 6.
69
Opir. R. Mahmutehaji, Trajnost stradanja, Glasnik, Rijaset IZ u BiH, br.
7-9, Sarajevo 1996, 397; prema: K. H. Karpat, Ottoman population 1830.-1914.
Demographics and social characteristich, Medison 1985.
70
Sudbinu dijela beogradskih muhadira opisae Milan Milievi nakon pada
Nia u srpske ruke 1878. godine: "udnovata je sudbina mnogih izmeu ovih Tu-
raka. Njih ima koji su se rodili u Jagodini. Odatle ih je digao Knez Milo i saterao u
Beograd. Iz Beograda krenuo ih je Knez Mihailo u Ni. Iz Nia potisnuo ih je Kralj
Milan dalje. Turci se iseljavaju u Pritinu, Skoplje, Prizren, Solun" prema: M.
Milievi, Kraljevina Srbija, Beograd 1886, 108.

173
grafija izvitoperenih kolonijalistikim i rasistikim tendencijama, jedna od
najveih evropskih demografskih katastrofa nikada nije ni otkrivena.
71
Pro-
goni muslimana sa teritorija koje su oduzete od osmanske vlasti bili su u
skladu sa dotadanjom evropskom praksom. Do Berlinskog kongresa mus-
limanska manjina u hrianskoj dravi nije bila dozvoljena niti tolerirana.
72

Osmanski predstavnici su na ovaj kongres bili pozvani samo iz jednog
razloga: da daju velike teritorije onim zemljama koje su velike sile smatrale
poghodnim.
73
Dr. Milorad Ekmei smatra da je svetska nauka davno
izgradila stanovite da je do progona muslimana sa evropskog teritorija, u
svim ratovima koje je Osmansko carstvo do 1878. gubilo, dolazilo zbog
nepostojanja bilo kakve odredbe u meunarodnom pravu da se musli-
manska manjina u osloboenom teritoriju mora zatititi.
74
Uspostavljeni
sistem zatite manjina nije bio prikladan jer nije posjedovao nadzorne me-
hanizme koji bi kontrolirali praktinu primjenu preuzetih obaveza. Meu-
narodna zatita manjina nije do Prvog svjetskog rata predstavljala optu
ustanovu, ve individualne sluajeve proizile iz nastanka novih drava,
odnosno teritorijalnog prekomponiranja.
75
Svrha svih granica jeste da jasno
razdvoje.
Milioni muhadira sa Balkana, Kavkaza i sa Krima slilu se se u Ana-
doliju, mijenjajui njen etniki i vjerski karakter. Osmansko carstvo je
nakon 1878. postalo najveim dijelom muslimansko. Taj proces je okonan

71
J. McCarthy, Stanovnitvo osmanlijske Evrope prije i poslije pada Carstva,
Glasnik, br. 7-8, Rijaset IZ u BiH, Sarajevo 1999, 744.
72
M. Ekmei, Revolucija i romantizam, Letopis Matice srpske, knj. 474, sv.
5, Novi Sad 2004, 654.
73
M. Gleni, Balkan 1804-1999, knj. I, Beograd 2001, 152.
74
M. Ekmei, Opaanje o Srbima u turskom asopisu Perceptions za feb-
ruar 2000., Radovi, br. 3, Banjaluka 2000, 181. Beki kongres 1815. je, po njego-
vom sudu, to pravdao prirodom islamskih ratova koji se po raznim odredbama ne
zavravaju mirom, nego samo primirjem. Svi zarobljenici, ukoliko kao muslimani
ele ostati na osloboenoj strani moraju promijeniti vjeru, kao i hriani na
turskoj strani. Po tradiciji koju je prekinuo tek Berlinski kongres pie 2004.
ovaj historiar, kad sultan gubi delove evropskog zemljita, muslimanska manjina
se meunarodno-pravno ne priznaje nav. prema: M. Ekmei, Srpski narod u
borbi za nezavisnu dravu, NIN, br. 2772, spec. dodatak, Beograd 12. februar
2004.
75
Upor. V. Degan, Zatita manjina na Balkanu putem meunarodnih ugovora,
Pregled, br. 10, Sarajevo oktobar 1974, 1005-1009; M. Barto, Meunarodno javno
pravo, I, Beograd 1954, 424-425; M. Stojkovi, Istorijski razvoj zatite manjina i
savremena meunarodna aktuelnost manjinskog pitanja u balkanskim odnosima, u:
Poloaj manjina u Saveznoj Republici Jugoslaviji, SANU, Beograd 1996, 552-553.
Safet Bandovi

174
sa balkanskim ratovima 1912.-1913. Posljednji in tog rasparavanja bilo je
buenje arapskog nacionalizma, a potom i turskog, koji je, nakon Prvog
svjetskog rata, stavio taku na postojanje ovog carstva.
76

Nastala, tzv. turska ostrva na Balkanu su nakon 1878. bila sve vie
suavana, ili su iezla sa povrine zbog iseljavanja muslimana i prodora
hrianskog stanovnitva.
77
Muslimanski svijet, tokom historije, napadan
sa vie strana, okretao se sebi, prelazei u poziciju historijske pasive,
postajui vremenom preosjetljiv i defanzivan.
78
Fragmentiranje teritorija
koje su naseljavali muslimani na Balkanu i pojava ueg definiranja identi-
teta, dovela je do diskontunuiteta i parceliziranja njihove svijesti. Ta svijest
nije bila kondenzirana, niti generacijski prenoena. Ova isparceliziranost se
manifestirala i u odsustvu saznanja o meusobnoj sudbinskoj povezanosti
muslimanskih zajednica. Muslimani su se, naavi se u vie drava, poeli
smatrati pripadnicima zasebnih vjersko-etnikih skupina, ija se historija ne
dotie ostalih muslimana na Balkanu.
79

Odluke preliminarnog San-Stefanskog sporazuma i Berlinskog kon-
gresa 1878. kojima su izvrene nove teritorijalne podjele na Balkanu, kao i
ratni dogaaji koji su im dramatino prethodili, izazvali su masovna, na-
silna etnika pomjeranja i proreivanja na prostoru koji je izuzet od
osmanske uprave. Strane diplomate su izvjetavale da je u septembru 1877.
bilo oko 150.000 izbjeglog muslimanskog stanovnitva sa podruja Plevne,
Selve i Lovce. Bugari su nemilosrdno ruili muslimanske gradske etvrti,
zemlja im je bila javno rasporodata, mezarja prekopana. Muslimanski
nadgrobni spomenici sluili su za poploavanje ulica, a od kamenja
poruenih damija zidane su kue.
80
Od vremena Berlinskog kongresa do

76
D. Kicikis, Osmanlijsko carstvo, 110.
77
Upor. S. Novakovi, Balkanska pitanja i manje istorijsko-politike beleke
o Balkanskom poluostrvu 1886-1905, Beograd 1906, 11-12; T. Kovalski, O balkan-
skim Turcima, u: Knjiga o Balkanu, I, Beograd 1936, 180; S. Rizaj, O migracionim
kretanjima na Balkanu (1877-1879), u: Meunarodni nauni skup povodom 100-
godinjice ustanka u Bosni i Hercegovini, drugim balkanskim zemljama i istonoj
krizi 1875-1878. godine, ANU BiH, posebna izdanja, knj. XXX, Sarajevo 1977,
186, 196-197.
78
Upor. D. Espozito, Islamska pretnja, Beograd 1994, 57; S. Huntington,
Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, 260; A. Maalouf, Kriari u oima
Arapa, Sarajevo 1999, 398.
79
F. Kari, Muslimani Balkana na pragu 21. vijeka, Znakovi vremena, br. 9-
10, Sarajevo 2000, 213.
80
Dr. E. Muovi tako pie o dolasku muhadira nakon 1878. u Makedoniju:
"Iz jugoistone Srbije (onih krajeva koji su 1878. godine prikljueni Kneevini Sr-
biji) osobito iz Jablanice, Kurumlije, Vranja, Nia, Pirota bilo je najvie Albanaca

175
balkanskih ratova, znatan dio Bonjaka naselio se i po gradovima na Ko-
sovu. Branislav Nui, srpski konzul u Pritini, pisao je o nastanjivanju
bosanskih muhadira u Feriz-beju (Uroevcu) i Mitrovici, "valjda zato to
se tu jo oseaju u Bosni".
81
Muhadiri koji su ostali na Kosovu da ive,
bili su izloeni procesima albaniziranja.
82

Sandak je bio jedan od muhadirskih balkanskih centara u XIX
stoljeu. Po novopazarskom kraju su naseljavani i brojni muhadiri iz
Smederevskog sandaka nakon 1804., 1833. i 1867. godine.
83
ezdesetih
godina XIX stoljea na Balkan pristie i na desetine hiljada erkeza pro-
tjeranih sa Kavkaza. Mnogi od njih su, bjeei od Rusa, u panici zaplo-
vili u more na naduvenim mjeinama. Emigracija erkeza u Osmansko
carstvo veih razmjera trajala je od 1858. do 1866. ali je 1864. bio preseljen
najvei broj. Sa Sjevernog Kavkaza je na teritoriju Osmanskog carstva, po
ruskim izvorima, prelo vie od 430.000 erkeza.
84
Oni su prevoeni

i Muslimana, a zatim erkeza, Cigana i mogue Turaka. To je vreme kada su sa
prostora Bosne i Crne Gore dolazili Muslimani, oznaeni esto u izvorima kao
Bonjaci" prema: E. Muovi, Muslimansko stanovnitvo Srbije, 174-175; opir.
vidi: S. Bandovi, Muhadirska bespua 1878. godine, Mak, br. 12, Novi Pazar
1996, 32-36; Isti, Balkanski muhadirluk, Mak, br. 15-16, Novi Pazar 1997, 126-
138; Isti, Migracioni pokreti na Balkanu (1877-1879), Simpozijum "Seoski dani
Sretena Vukosavljevia", XVIII, Prijepolje 1988, 199-201; Isti, Iseljeniki pokreti
na Balkanu krajem XIX i poetkom XX stoljea, Almanah, br. 3-4, Podgorica 1998,
127-130.
81
B. Nui, Kosovo, Beograd 1986, 248, 286. U Mitrovici su naseljeni Atii iz
Tuzle, Tahmiii i Bajtali iz Sarajeva, Bulje, ulumi, Dedovii, Karahasanovii,
Kadribegii, Krame, erkezi i Isanovii iz Foe, Kazagii iz Gorada, Sulejmano-
vii iz Bihaa, Jaarevii iz Viegrada, Vraalice iz Rogatice, Hodii i Jusufovii iz
istone Bosne - prema: R. Kurtanovi, Bonjaci porijeklom iz Bosne i Hercegovine
u Kosovskoj Mitrovici od vremena austro-ugarske okupacije do danas, u: Drutveni
i dravno-pravni kontinuitet Sandaka, 265-266.
82
E. Muovi, Nikiani i Kolainci u Sandaku, Novopazarski zbornik, br. 7,
Novi Pazar 1983, 96.
83
P. Vlahovi, Etniki procesi i etnike odrednice Muslimana u Rakoj ob-
lasti, u: Etniki sastav stanovnitva Srbije i Crne Gore i Srbi u SFR Jugoslaviji,
Beograd 1993, 162.
84
Ruski istraivai su, meutim, pisali da je iseljavanje erkeza izvreno
.
-
- cit. prema:
1850-1864., , 1985, 445, nap. 2. Prema Pittardu bilo je zapravo
protjerano oko 700.000 erkeza. Planovi oko naseljavanja dijela erkeza po Bosni
Safet Bandovi

176
ruskim, osmanskim, ak i britanskim brodovima preko Crnog Mora do
prihvatnih luka u Anadoliji (Trapezunt i Samsin), i Bugarskoj (Varna i
Konstanca). Tokom tih putovanja i u navednim lukama, mnogi su pomrli
od razliitih epidemija. erkezi su brodovima dalje prevoeni do dunavskih
luka u Bugarskoj, odakle su rasporeivani po unutranjosti pojedinih
dijelova Balkana pod osmanskom upravom.
85
Oko 42.000 erkeza nakon
1860. dolo je na Kosovo (okolina Uroevca, Mitrovice, Gnjilana, Pritine,
Vuitrna, Prizrena).
86
U Novom Pazaru ih je bilo 20-30 kua. Zbog ne-
snalaenja i stalnih bolesti mahom su napustili ovaj grad i otili na Kosovo.
U njihove oronule kue naselie se docnije muhadiri iz Bosne.
87
Mu-
hadiri iz Crne Gore, Hercegovine dolaze u Sandak od ezdesetih godina
XIX stoljea. U tom periodu, prema nekim ruskim izvorima, osmanske
vlasti su pripremale Novi Pazar, Sjenica i Pljevlja za prijem izbjeglica u
sluaju srpskog i crnogorskog napada.
88
Veliku grupu muhadira iz Bosne
doveo je, nakon njene okupacije, muftija emsekadi u Sandak.
89
Sandak
je, od saobraajnog vora jednog dijela Carstva, postao granina oblast.
Novi Pazar, ija se ekonomska mo bazirala na tranzitu, koji je do tada iao
preko njega u pravcu istok-zapad i obratno, naao se u mrtvom uglu, na
krajnjem zapadnom dijelu drave. Od okupacije BiH 1878. Sandak je bio

naili su na potpunu odbojnost tamonje osmanske uprave, kao i neraspoloenje
bonjakog stanovnitva. Samo je u Novopazarskom sandaku bilo privremeno
naseljeno nekoliko stotina porodica erkeza iz plemena Abazih. O tome opir. M.
Hadijahi, Turska komponenta u etnogenezi Bosanskih muslimana, 498.
85
Tako je, izmeu ostalih, u Jedrenu naseljeno 6000 porodica, Silistriji i Vi-
dinu 13.000, Niu i Sofiji 12.000, Svitovu, Nikopolju, Rusi i Dobrudi 10.000
opir. M. Jagodi, Naseljavanje Kneevine Srbije 1861-1880, Beograd 2004, 38-40.
86
T. orevi, erkezi u naoj zemlji, u: Na narodni ivot, knj. 3, Beograd
1984, 152-158; M. Nedeljkovi, Kosovo i svetski rat, Beograd 1999, 230. U okolini
Nia bilo je smjeteno oko 2.000 njihovih porodica. Odatle su 1878. masovno iz-
bjegli: Ide i Rus sa Srbima, mi ih ne smijemo doekati. erkeza je bilo u i Pro-
kuplju. Odatle su, nakon 1878., bili naseljavani po Kosovu; opir. M. Ali Kettani,
Islam na Balkanu u postosmanskom dobu, 24.
87
T. orevi, erkezi u naoj zemlji, 155; takoer vidi: E. Muovi, Novo-
pazarski erkezi, Bratstvo, Novi Pazar 6. decembar 1977.
88

1850-1864., , 258.
89
Upor. B. Hrabak, Arbanasi i njihova uloga prema okupaciji Bosne i Herce-
govine 1878. godine, Prilozi, br. 16, Sarajevo 1979, 46; V. alipurovi, Ustanak u
zapadnom delu Stare Srbije, Titovo Uice 1968, 138; S. Bandovi, Pljevaljski
muftija emsekadi u odbrani Bosne i Hercegovine i Sandaka (1878-1879), "Has",
br. 24, br. 25-26, Novi Pazar septembar-decembar 1996.

177
praktino preputen sebi. Prestao je biti "klju Bosne" i posrednik u sa-
obraaju izmeu Sarajeva, Soluna i Istanbula. Trgovina je zamrla. Kriza se
osjeala u svim ravnima ivota. Otvaranjem novih saobraajnica koje su ga
zaobile, Sandak se naao skoro u bespuu.
90
Gradovi u njemu su poeli
naglo siromaiti. Dr. Petar Vlahovi pie da je Sandak bio sklonite
znaajnog broja muhadira "muslimana srpske krvi i jezika".
91
Po nje-
govom sudu, naseljavanje muhadira je ubrzalo "unekoliko proces isla-
mizacije i pregrupisavanja muslimanskog ivlja". Slinu, diskutabilnu tezu
je zastupao i E. Muovi, ustvrujui, da je dolazak muhadira u Sandak
donio i odreene novine, "meu njima i neto primetniju islamizaciju".
92

On je smatrao da su u cjelini muhadiri bili nepoeljne pridolice u
Sandaku i na Kosovu, jer su dolazili bez sredstava za ivot i to u one
krajeve koji su ba u to vrijeme bili izloeni naglom i velikom siromaenju.
Slini problemi pratili su i muhadire pristigle na Kosovo, u Makedoniju i

90
ezdesetih godina XIX stojea dubrovaki trgovci su iz Sandaka godinje
odgonili u Dalmaciju i po 15.000-20.000 grla stoke. Novi Pazar je bio skladite za
robu iz Dubrovnika i jedno veliko napredno mjesto, upor. S. Stanojevi, Narodna
enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenaka, knj. III, Zagreb 1928, 111; K. N. Kosti,
Nai novi gradovi na jugu, 33; B. Hrabak, Novopazarski Sandak u poslednjoj go-
dini osmanlijske vlasti, Simpozijum "Seoski dani Sretena Vukosavljevia", XII,
Prijepolje 1988, 173-206; V. ulafi, Stari putevi, hanovi i hanska privreda u San-
daku, Simpozijum "Seoski dani Sretena Vukosavljevia", XII, Prijepolje 1988,
173-206; G. ljivo, Bosna i Hercegovina 1861.-1869., Oraje 2005, 241-242 .
91
Upor. P. Vlahovi, Etnike prilike u prijepoljskom kraju, Simpozijum
"Seoski dani Sretena Vukosavljevia", IV, Prijepolje 1976, 173-174; Isti, Sandak
izmeu prolosti i sadanjosti, Zlatarske novine, Nova Varo 7. novembar 1991;
Isti, Prijepoljski kraj u istoriji i tradiciji, Mileevski zapisi, br. 2, Prijepolje 1996,
189; B. Kljajevi, Pljevaljski kraj i njegov znaaj u seobama stanovnitva, Brez-
niki zapisi, br. 6, Pljevlja 1995, 99-102.
92
Radi se o preuzetim tezama I. Kosania iz njegovog djela Novopazarski
Sandak i njegov etniki problem (Beograd 1912); upor. E. Muovi, Islamizacija u
Novopazarskom Sandaku, Simpozijum "Seoski dani Sretena Vukosavljevia", VII,
Prijepolje 1979, 112; Isti, Islamizacija u Novopazarskom Sandaku, Istorijski zapisi,
br. 3-4, Titograd 1981, 16; P. Vlahovi, Etnike prilike u prijepoljskom kraju, 174.
Dr. Slavenko Terzi, u "Politici" od 6. septembra 1993. pie o Sandaku pri kraju
osmanske uprave: "Poslednjih godina turske vlasti usledilo je masovno proterivanje
ifija - Srba zavisnih seljaka sa imanja koja su obraivali. Ima vie primera na-
silne islamizacije, posebno ena, silovanja i drugih oblika svakodnevnog ponia-
vanja". Logino bi bilo, po takvom sudu, da se svi ti "nasilno islamizovani" nakon
1912. vrate "pravoj vjeri", ali o tome nema nikakvih potvrda.
Safet Bandovi

178
druge oblasti pod osmanskom upravom.
93
Prema procjeni Nazif-pae,
kosovskog valije, u Kosovskom vilajetu bilo je oko 100.000 muhadira.
94

Svijet do tada nije vidio vee bijede i sirotinje: "Na pustim ledinama kraj
gradskih naselja muhadiri su umirali od gladi i zime". Rijeka muhadira
se razlila po pasivnim mjestima, utrinama, krevinama. Vlasti su ih samo
mogle kolonizirati. Pogodne zemlje za takvu akciju nije bilo mnogo. Od
koloniziranja su bili izuzeti i vakufski posjedi. Preostalo je da se nase-
ljavaju po panjacima i utrinama koje nisu bile za obradu pa muhadiri tu
nisu mogli opstati, niti se okuiti. Bila je to posna, loa planinska zemlja.
95

Begovi po Sandaku mahom nisu dozvoljavali koloniziranje svojih po-
sjeda. U novopazarskom selu Alulovie Srbi-ifije su, u dosluhu sa svojim
agama, napravili plan da otjeraju muhadire. Dogovorili su se da prilikom
mljevenja ita za muhadire stave kre u brano. Od takvog ita muhadiri
su dobijali stomane tegobe. Kako se izvor bolesti nije mogao otkriti, dolo
se do zakljuka da klima u tom selu ne odgovara muhadirima, pa su oni
otili ka Kosovu.
96

Hercegovaki i nikiki muhadiri naselili su se po brojnim selima
na Peteri. Nastanili su se i u selu Kanjevina kod Sjenice, gdje od 1878.
ive muhadirske porodice Kadria (Rustanovia), Hodia, Ciljevia,
porijeklom iz Gacka, zatim u selima Trijebine, Suhi Do kod Tutina,
Trnavi kod Novog Pazara.
97
Veina muhadira iz Nikia, koji su se
nastanili po sandakim gradovima, podigli su svoje mahale (muha-
dirske mahale). Nakon ovih muhadira, koji su mahom dolazili odjed-
nom, u velikim skupinama, uslijedili su i dolasci i muhadira iz Bosne, iz

93
Upor. . ,
XIX 1912. ,
, . 1-2, 1960, 118; S. Rizaj, Struktura stanovnitva Kosovskog
vilajeta u drugoj polovini XIX veka, Vranjski glasnik, knj. VIII, Vranje 1972, 99-
101; N. Malcolm, Kosovo: Kratka povijest, Sarajevo 2000, 274-275; T. Kraljai,
Iseljavanje Muslimana iz Bosne i Hercegovine u Albaniju za vrijeme austrougarske
uprave, u: Stanovnitvo slovenskog porijekla u Albaniji, Titograd 1991, 585-590.
94
. , (1875-
1881), 1982, 186-189.
95
V. alipurovi, Raonika buna, II, Priboj 1970, 14. Stojan Novakovi je pisao
da su bedan svet ti muhadiri ili begunci prema: S. Novakovi, Balkanska pitanja i
manje istorijsko-politike beleke o Balkanskom poluostrvu, Beograd 1906, 11-12;
opir. S. Bandovi, Muhadiri iz Crne Gore i BiH u Sandaku nakon 1878. godine,
Glasnik, Rijaset IZ BiH, Sarajevo 1999, br. 3-4, 261-276, br. 5-6, 441-456.
96
E. Muovi, Stanovnitvo sjenikog i tutinskog kraja, Beograd 1989, 53.
97
E. Muovi, Crnogorski muhadiri i njihova kretanja, Istorijski zapisi, br.
1-2, Titograd 1986, 153-155; Isti, Muslimani Crne Gore, Novi Pazar 1997, 145-146.

179
graninih predjela prema Crnoj Gori koji su pristizali postepeno u veim
ili manjim grupama. U Novom Pazaru su lokalne vlasti, nakon nekih
sukoba domaeg stanovnitva sa nikikim muhadirima, u kojima je
stradao i gradski kajmekam 1878., dozvolile muhadirima da se nastane
na njegovoj junoj periferiji. Oni su na Hadetu formirali svoju mahalu i
u njoj podigli damiju. Dosta muhadira je uzelo prezime Niki.
98
U
sjenikom kraju naseljavale su se mahom muhadirske porodice iz
Hercegovine.
99
Muhadiri su ostajali na imanjima peterskih begova u
Suvom Dolu, Boljarima, Borotici, Biocu, Ramoevu. Pored muhadira
iz BiH pristizali su i muhadiri iz krajeva koji su pripali Crnoj Gori. Oni
su naseljavali sela od Bara preko Trijebina, zakljuno sa Dugom
Poljanom i dijelom same Sjenice.
100
U tutinskom kraju naselili su se
muhadiri iz Crne Gore i Hercegovine.
101
Age i begovi su nerado pri-
hvatali muhadire, i pored pritisaka vlasti, jer nisu htjeli da obrauju
zemlju, pa su zato radije drali na svojim posjedima pravoslavne nego
muslimane, jer su im ovi bili podloniji i bolje obraivali zemlju.
102

Vlasti su 1883. pokuale da nasele muhadire po beranskoj nahiji, ali
pravoslavno stanovnitvo to nije dozvolilo.
103

Muhadiri su, u nevolji, naseljavali panjake i utrine, ime je bila
smanjena ispaa i gajenje stoke i krajevima gdje su ostajali. Nisu imali
mnogo izbora. Bili su osueni na puko preivljavanje. Oni bez nekog

98
E. Muovi, Etniki procesi i etnika struktura stanovnitva Novog Pazara,
89-90.
99
Tu su bili, izmeu ostalih, Bajrovii, Buljukbaii, Vrcii, Guzonjii, Zi-
monjii, Zvizdii, Krvavci, Ljuce, Salkovii, Trbovii, esovii, Fazlagii, Habei,
Hasanbegovii, Hrkalovii, Hodii, Ciljevii, Deke, aii i drugi. Po okolini su
se naselile porodice Alibaia, Alia, Atovia, Baovia, Brunevia, Vranjakovia,
Durakovia, Kaljia, Kapetanovia, Kozica, Kolia, Lukaa, Meedovia, Mujo-
via, Smailagia, Serhatlia, Haskovia, Hadiajlia, Hadibegovia, Hadibulia,
Hadovia, ahovia i druge; opir. M. Nedeljkovi, Krst i polumesec - najstranija
srpska razdeoba, Beograd-Bijelo Polje 1993, 74; E. Muovi, Peter i njegovo sta-
novnitvo u prolosti, Glasnik, EI, god. XXIX, Beograd 1980, 82; M. ai, Kola-
inci, Beograd 2000, 115.
100
E. Muovi, Stanovnitvo, u: Sjeniko-peterska visoravan, Beograd 1989,
25-26.
101
Po tutinskom kraju naseljene su porodice: Alia, Alomerovia, Babia,
Goloa, Drndara, okrlija, Fakia, Hadibulia, Hasia, Kajovia, Kalia, Kara-
dana, Kolainaca, Kolia, Krijetoraca, Kuevia, Lukaa, Martinovia, Mecino-
via, Pepia, ahovia i druge; opir. E. Muovi, Tutin i okolina, 56-57.
102
M. Lutovac, Bihor i Korita, Beograd 1967, 41.
103
Istorija srpskog naroda, knj. VI, tom I, Beograd 1983, 270.
Safet Bandovi

180
imetka, zavisili su iskljuivo od vlasti. Umjesto ranijih karaula na putevima
i prilazima varoi, osmanska vlast je omoguavala formiranje muhadirskih
naselja.
104
Muhadiri su, kao ifije obraivali i vakufska dobra.
105
Gornji
Bihor je bio pun izbjeglica iz Nikia, Gornjeg Kolaina i BiH. Po stranim
izvorima "To je gorotaka rasa vrlo lijepo razvijena i gorda sa svoje
ljepote... vrlo neznalaka, vrlo fanatina, koja voli razbojnitvo, ne odvaja
se nikad od svog oruja, nepovjerljiva prema strancima i prema vlastima,
od kojih je uvijek daleko ivjela".
106
Srpski i crnogorski izvori, povodei se
za sopstvenim nacionalnim i dravnim interesima, nisu pokazivali posebno
razumijevanje za muhadire i njihove nevolje. Srpska vlada je pratei,
preko svoje obavjetajne mree, naseljavanje muhadira po Sandaku,
ujedno vodila rauna da se srpski seljaci ne iseljavaju masovnije u Srbiju,
da njihovi posjedi ne bi pripali "Turcima".
107

Muhadiri iz Bosne su se naseljavali najvie u novovarokom i
pribojskom, a oni iz Hercegovine u prijepoljskom i pljevaljskom kraju.
Muhadirska naselja su nicala uz putne pravce Priboj-Pobjenik-erbe-
tovac-Babine-Jabuka-Kamena Gora-Pavino Polje, kao i na putnom
pravcu Babine-Stolac-Dumanii-Prijepolje. U predjelu Babina nikla su
naselja na erbetovcu, Borovai, Stocu. Muhadiri koji su podigli svoje
naselje na erbetovcu, njih 20 porodica iz okoline Gacka, brzo su
uspostavili kontakte sa mjetanima. Neki su od muhadira obavljali
pojedine zanatske usluge, dok su drugi kupovali stoku. U svom naselju su
izgradili tri kafeajnice, u kojima se, pored kahve i duhana, moglo kupiti
i duhana, eera, eksera, potkovica za konje. ivjeli su u nezavidnim
uslovima. Zbog nedostatka obradivog zemljita bili su bili prisiljeni da
kre okolne ume.
108
U Novom Pazaru su lokalne vlasti, nakon izvjesnih
sukoba domaeg stanovnitva sa novopridolicama, u kome je nastradao i
gradski kajmekam 1878, dozvolile muhadirima iz Nikia da se nastane
na njegovoj junoj periferiji, gdje su, na Hadetu formirali svoju mahalu i

104
Novi Pazar i okolina, 264-265.
105
Upor. S. Vukosavljevi, Istorija seljakog drutva, I, Beograd 1953, 284;
V. alipurovi, Raonika buna, I, 16; P. Vlahovi, Selo u oblastima Stare Rake
krajem XX i poetkom XX veka, u: Oblasti Stare Rake krajem XIX i poetkom XX
veka, Prijepolje 1994, 128.
106
S. Adrovi, Gornji Bihor, Berane 1995, 75; upor. P. Vlahovi, Osvrt na etno-
loka prouavanja prijepoljskog kraja, Mileevski zapisi, br. 1, Prijepolje 1995, 15-16.
107
Arhiv Srbije, Fond arhive Ministarstva inostranih dela Srbije, Propagand-
no-prosvetno odeljenje, 1900, f. 3.
108
J. Braanac, Sela babinske povri od bune 1875. do konanog osloboenja
od Turaka 1912. godine, Simpozijum "Seoski dani Sretena Vukosavljevia", XVIII,
Prijepolje 1998, 186.

181
u njenoj sredini podigli svoju damiju. Veliki dio muhadira je uzeo
prezime Niki.
109
U ovaj grad su, pored muhadira iz Nikia, pristigli i
muhadiri iz Kolaina, Bihora, Bosne i Hercegovine. Muhadiri iz Crne
Gore su naseljavali sela od Bara preko Trijebina, zakljuno sa Dugom
Poljanom i dijelom same Sjenice. Oni su se prvobitno prezivali Kola-
inci, Bihorci, po mjestima odakle su doli, da bi potom promijenili
prezimena, uzimajui najee po onome "ko ih je doveo u novu sredinu
ili po nekome ko je bio znaajan i potovan u porodici".
110
Muhadiri su
u sjeniki kraj donijeli i svoje obiaje, nain ivljenja, ijekavtinu, tip
kue, nain odijevanja i to je posebno znaajno jeziku istotu:
Umnogome su oni uspeli da to nametnu starosedeocima i to to se u
Sjenici i danas lepo i dosta isto govori, bar u veem delu te optine,
treba da se zahvali muhaderima. U pojedinim selima gde su muhaderi
bili manjina, na primer u peterskim selima, oni su se utopili, ponegde,
npr. u Doliu, Uglu, Borotici, prihvatili su starosedelaki nain ivota,
pa ak i albanski jezik".
111
Tutinske age i begovi su, pak, nerado pri-
hvatali muhadire, i pored pritisaka vlasti, poto ovi nisu htjeli da
obrauju zemlju i ispunjavaju predviene obaveze.
112
Teodor Ippen,
austrougarski diplomata je 1892. iznosi da stanovnitvo u Sandaku
najveim dijelom pripada "bosanskom plemenu", da je veliki broj "slo-
venskih muslimana koji su se od 1878. godine uselili delom iz BiH a
naroito iz Crne Gore".
113
Lubur Njederle je sve muslimane slavenskog
porijekla u Sandaku, Kosovu i Metohiji. nazivao Bonjacima.
114
Ivan
Kosani pie da muhadiri u Sandaku ine "jednu etniku celinu sa
muslimanima, kojih je najvei deo, isto tako, muhadir iz Bosne i
Hercegovine".
115
Jevto Dedijer je 1912. uoavao: "Muslimani ine veinu
u varoima Stare Rake... Po nainu govora, po svojim obiajima, a

109
E. Muovi, Sandake migracije i imigracije u XIX veku, Simpozijum
"Seoski dani Sretena Vukosavljevia", V, Prijepolje 1978, 207-218.
110
E. Muovi, Stanovnitvo, u: Sjeniko-peterska visoravan, 25-26.
111
E. Muovi, Stanovnitvo sjenikog i tutinskog kraja, 21.
112
E. Muovi, Tutin i okolina, 56-57.
113
Upor. V. alipurovi, Putopisi Teodora Ipena - Novi Pazar i Kosovo, Mo-
stovi, br. 35, Pljevlja 1977, 106; T. Kraljai, Kalajev reim u Bosni i Hercegovini
1882-1903, Sarajevo 1987, 272.
114
F. Saltaga, Muslimanska nacija u Jugoslaviji, Sarajevo 1991, 84.
115
I. Kosani, Novopazarski sandak i njegov etniki problem, Beograd
1912, 63. E. Muovi smatra da je veina sandakih muslimana "slovenske krvi.
Najvie su to potomci muhadera iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine" prema:
Muslimansko stanovnitvo Srbije, 159; upor. Isti, Musliman ili Bonjak, "Borba",
Beograd 30. jul 1990.
Safet Bandovi

182
naroito po svom mentalitetu, oni ine jednu celinu s bosanskim musli-
manima".
116

Balkanski ratovi 1912.-1913. spadaju meu najreprezentativnije ilu-
stracije eksploatacije neznanja, predrasuda, fatalizma, politike zaostalosti
nerazvijenih drutava.
117
Prvi balkanski rat oznaie poetak iseljavanja
Bonjaka iz Sandaka u Tursku koji e trajati sve do sedamdesetih godina
XX stoljea. Nakon okonanja Prvog balkanskog rata iz Sandaka, naroito
iz Novog Pazara, iselio se znatan broj Bonjaka u Anadoliju.
118
Ise-
ljavanjima e biti zahvaene i muslimanske zajednice na Kosovu, u Make-
doniji, Grkoj, Rumuniji i Bugarskoj. Muslimani su bili neosporni gubitnici
u formiranju dravnih granica nakon balkanskih ratova. Ukupan broj sta-
novnitva koje se uselilo u Osmansko carstvo 1860.-1914. bio je izmeu
pet i sedam miliona. Osmanske statistike pokazuju da se stanovnitvo
drave povealo za oko 40 odsto 1860.-1878. i oko 10 odsto krajem XIX
stoljea.
119

U Evropi je odredbama Versajskog mirovnog ugovora, iji su autori
bili predstavnici pobjednikih sila Francuske, Italije i Velike Britanije, 28.
juna 1919. utvren novi poredak. Ovim ugovorom zatita manjinskih prava
prvi put je postavljena na nacionalni princip, pa je vjerski princip odravan
u meunarodnim ugovorima XIX stoljea, bio potisnut. Ove su odredbe
imale tretman obaveza meunarodnog znaaja pod garancijom Drutva
naroda. U tom smislu bila je predviena i detaljna procedura za njihovo
implementiranje. Prilazei zemljama izraslim na ruevinama Austro-Ugar-

116
Upor. J. Dedijer, Nova Srbija, Beograd 1913, 289; upor. E. Cveti,
Novopazarski Sandak, Jagodina 1909, 21; A. Jovievi, Plavsko-gusinjska oblast,
Beograd 1921, 512; J. Jovanovi, Juna Srbija od kraja XVIII veka do osloboenja,
Beograd 1938, 43.
117
S. Fier-Galati, Posledice balkanskih ratova na istona i srednjoevropske
drutva, Marksistika misao, br. 4, Beograd 1985, 123.
118
Dr. E. Muovi pie: "Teko bi sada bilo rei koliko je bilo takvih porodica
koje se nisu vratile u Novi Pazar 1912. godine, jer o tome nema pisanih podataka, a
predanja nisu pouzdana, ali je sigurno da ih je bilo dosta" - prema: E. Muovi,
Etniki procesi i etnika struktura stanovnitva Novog Pazara, 106; opir. S. Ban-
dovi, 20. Yzyilda Sirbistan Ve Karadadan Mslman Gleri, u:
Muhacirlerin Izinde Bonaklarin Trajik Go Tarihinden Kesitler, Derleyen:
Hayri Kolainli, Lotus Yayinevi, Ankara 2004, 73-83.
119
Upor. K. Karpat, Hidret iz Rusije i s Balkana: proces samodefiniranja u
kasnoj osmanlijskoj dravi, Znakovi vremena, br. 12, Sarajevo 2001, 174; J.
McCarthy, Stanovnitvo osmanlijske Evrope prije i poslije pada Carstva (II),
Glasnik, br. 9-10, Rijaset IZ u BiH, Sarajevo 1999, 983. U Tursku je 1921.-1926.
dolo 398.849 muslimana, veinom kao dio razmjene stanovnitva.

183
ske i Osmanskog carstva, posebice balkanskim zemljama, kao "nepuno-
ljetnim" ili "neprosveenim", svjetske sile koje su krojile versajsku Evropu,
smatrale su za shodno da ih obaveu na potivanje prava manjina. Ugovori
o zatiti manjina imali su zadatak da osiguraju manjinama stepen "zatite i
pravice koje e ih postepeno dovesti da se utope u narodnu zajednicu kojoj
pripadaju" govorio je Ostin embrlen pred savjetom Lige naroda.
Francuski ministar Aristid Brijan je na istom mjestu kazao da nije rije o
iezavanju manjina "nego takvoj vrsti asimilacije koja ini narod veim a
ne umanjuje malu porodicu". Po njima, problem manjina nije bio pravne
prirode, ve pitanje humanosti i oportuniteta.
120
Veliki svjetski rat ugradio
je sebe u budue sporove oko dravnih granica i nacionalnih manjina. Sis-
tem zatite manjina doivio je neuspjeh jer su vladajui reimi u balkan-
skim i susjednim zemljama bili odve zadojeni nacionalizmom da bi
potovali prava nacionalnih manjina, iji se poloaj najee dovodio u
kontekst stanja optih dravnih odnosa, ukoliko su oni bivali loiji, utoliko
je i poloaj pripadnika manjina bivao tei. Samoopredjeljenje nacija je,
nakon Prvog svjetskog rata, ostvareno kao konano i sveopte naelo, ali u
veoj mjeri za pobjednike nego za gubitnike. Nastala su vea kretanja na
cijelom Balkanu. Iz novostvorene Kraljevine SHS (sa Kosova, iz Make-
donije, Sandaka i manjim dijelom iz BiH), iz Grke i Bugarske otiao je u
Tursku, koja je nastala na ruevinama Osmanskog carstva, znatan broj
muslimana.
121
Bonjaci iz Sandaka, iseljeni 1924.-1925. naselili su
daleke, granine tursko-iranske predjele, oblast Gemzek arkla, vilajet
Sivas, "do tame", kako su oni govorili, gdje su uslovi ivota bili veoma
nezavidni.
122
Umjesto iseljenog muslimanskog stanovnitva u grkom
dijelu Makedonije i Trakiji naseljavaju se maloazijski Grci, u Dobrudi
Bugari, a u dijelu Makedonije unutar Kraljevine SHS, kao i na Kosovu,
mahom pravoslavni doseljenici iz raznih pasivnih krajeva drave.
Shodno ugovoru u Lozani 1923. Grci u Turskoj su trebali biti razmije-
njeni za Turke u Grkoj: Ove osobe se nee vratiti da ive u Tirskoj,

120
D. Jeremi, O problemu emigracije i imigracije i o meunarodnim spora-
zumima za njegovo ureenje, Beograd 1928, 46-47; J. M. Jovanovi, Diplomatska
istorija Nove Evrope 1918-1938, knj. II, Beograd 1938, 293; R. Petkovi, XX vek na
Balkanu, Beograd 1996, 52.
121
Opir. vidi D. Krvavac, Zaboravljeni sandaki muslimani, Iseljeniki
glas, br. 3, Sarajevo 18. oktobar 1935; . ,
-
: ,
2001.
122
E. Muovi, Crnogorski Muslimani, u: Identitet Bonjaka-Muslimana, Plav
1995, 71.
Safet Bandovi

184
odnosno u Grkoj bez odobrenja Turske, odnosno Grke vlade.
123
Mnogi
od onih koji su se trebali iseliti ivjeli su prosperitetno i zadovoljno,
osjeali su se sigurnim i nisu imali elje da napuste svoje domove. Grki
politiari su navodili da I grko i tursko stanovnitvo o kojem se ovdje
radi protestvuje protiv ove procedure i izraavaju nezadovoljstvo svim
sredstvima koja su im na raspolaganju.
124
Odluna razmjena stanovnitva
nametnula se kao jedini izbor u cilju uspostavljanja trajnog mira. Jedan
Grk, lan komisije za izbjeglice, tada je optimistiki pisao: "Rasna homo-
genost koja proistekne iz preraspodjele stanovnitva na Balkanu, bie
faktor mira, eliminiui ono to se u prolosti pokazalo kao stalni izvor
napetosti".
125
Turski predstavnici su u Lozani isticali da je hriansko
stanovnitvo u Turskoj uvijek bilo u funkciji zastupanja interesa strane
politike. Fritjof Nanzen, komesar Drutva naroda za izbjeglice, preporu-
ivao je u svrhu razmjene stanovnitva prinudu, poto je smatrao da je ona
najefikasnija za uspostavljanje mira i rjeavanje meuetnikih trvenja.
Drutvo naroda nije tada razmiljalo o mogunosti da Grka i Turska
sklope bilateralni sporazum o zatiti manjina, da sprijei masovne prinudne
migracije i zadri pravo kontrole potovanja ove zabrane. Naprotiv, ono je
podstaklo da se ugovorom izmeu ove dvije zemlje zapravo zapeate
deportacije.
126
Lozanski ugovor je utvrdio obaveznu razmjenu stanovnitva
od ukupno 1,3 miliona Grka i pola miliona Turaka. Ugovor se odnosio na
sve Grke koji ive u Anadoliji i Trakiji, osim na stanovnike Istanbula prije
1918., te na sve Turke u Grkoj sem itelja zapadne Trakije, gdje je po
turskim izvorima od 191.699 stanovnika bilo 129.120 Turaka. Razmjena
stanovnitva je zapoela jo krajem rata kada je hiljade Grka prevezeno iz
Izmira u Grku. Time je stanovnitvo u obje drave postalo etniki
relativno homogeno.
127
Primjenu ovog grko-turskog ugovora, koji je

123
H. Psomiades, Eastern Question: Final Phase, Pella 2000, 120.
124
Izbeglice rtve etnikog ienja, Beograd 2004, 245.
125
. Rupnik, Balkan u evropskom ogledalu, Republika, br. 196, Beograd
1-15. septembar 1998.
126
Politika, Beograd 26. jun 1993.
127
J. M. Jovanovi, Diplomatska istorija Nove Evrope 1918-1938, I, 197-198;
J. Hammer, Historija Turskog (Osmanskog) Carstva, III, Zagreb 1979, 567; V.
Ortakovski, Manjine na Balkanu, Skopje 1998, 203. Vojislav Jaoski smatra da su
iseljeni "Turci" iz Jegejske Makedonije zapravo bili "Makedonci muslimani" pre-
ma: V. Jaoski, Prvi nauni skup posveen Makedoncima muslimanima, Jugoslo-
venski istorijski asopis, br. 1-4, Beograd 1981, 386. Meu iseljenim muslimanima,
smatra Stojan Kiselinovski, bilo je i 40.802 "Makedonca muslimanske veroispo-
vijesti, 6.014 Albanaca i mali broj muslimanskih Jevreja" prema: . -
, (1913-1995), 2000, 41; Iz

185
predstavljao najveu operaciju etnikog ienja, nadzirale su velike sile,
smatrajui ga uspjehom. Etika prisilnog preseljavanja nije mnogo kome-
ntirana. Nasilno protjerivanje iz doma je realno jedan od najsnanijih izvo-
ra stresa u ivotu svakog ovjeka. U luke u Pireju i Solunu, na svim
moguim plovilima, pristizale su grke izbjeglice. Desetine hiljada izbjeg-
lica povijalo je lea pod teretom svojih stvari ili vukui na rasklimatanim
dvokolicama "ono to im je ostalo od ivota".
128
Brojni Grci koji su 1923.
doli iz osmanskih gradova gledali sa visine na provincijalizam Grke.
Grka Makedonija u kojoj su Grci prije 1914. inili manje od polovine
stanovnitva, postala je gotovo 95 odsto grka. Jevrejska Salonica (Solun)
postala je grki Thessaloniki naseljavanjem hiljada izbjeglica iz Male
Azije. Turska anadolska obala, s druge strane, postala je gotovo potpuno
muslimanska. Izmir, prije poznat kao nevjerniki zbog svojeg brojnog
hrianskog stanovnitva, izdigao se iz pepela kao turska luka.
129
Broj
ukupno deportiranih muslimana iz Grke kree se izmeu 348.000 i
475.000. Prije ove zamjene u Grkoj je, po nekim podacima, bilo ukupno
oko 650.000 muslimana, ili 13 odsto od 4.900.000 stanovnika koliko je
Grka tada imala. U njoj je ostalo jo oko 190.000 muslimana, mahom u
zapadnoj Trakiji. Zbog stalnog pritiska, iseljavanje u Tursku nije prestalo ni
nakon Drugog svjetskog rata.
130
Grke vlasti su posebnim zakonima
stimulirale emigraciju muslimana i kontrolirale promet nekretnina time to
su muslimani ograniavani na ugovaranje samo sa Grcima, a to su po-
voljnim kreditima pomagale i bankarske institucije.
131
Razmjena stanov-
nitva je eufemizam za kolektivna protjerivanja ljudi koji su de jure i de
facto postali stranci, uz pravdanja unutarnjom stabilnou, buduim
prijateljskim odnosima, mirom u regionu. Drave su smatrale da, shodno
klasinom meunarodnom pravu mogu odluivati o sudbini svojih poda-
nika. Razmjene stanovnitva sa sobom su nosile ljudske patnje. Prese-

Grke je u Tursku protjerano i oko 12.000 denmi, pripadnika tajne jevrejsko-
muslimanske sekte, koja je, pod muslimanskim imenima i odjeom, ivjela od XVII
stoljea, u raznim gradovima, naroito u Solunu. Iako su denme tvrdili da nisu
Turci, grka vlada je energino poricala njihov jevrejski identitet; opir. O Zirojevi,
Dnme, Helsinka povelja, br. 81-82, Beograd mart-april 2005, 56-57.
128
M. Gleni, Balkan 1804-1999, II, 91; opir. . ,
,
, , . 3, 1976, 57-66.
129
M. Mazower, Balkan, 119, 128.
130
M. Ali Ketani, Islam na Balkanu u postosmanskom periodu, 23-24.
131
B. Petrovi, Razliite interpretacije grko-turskih suprotnosti, u: Balkan
krajem 80-ih godina, Beograd 1987, 250. Krajem 80-ih godina XX stoljea u Gr-
koj je bilo 120.000 pripadnika turske manjine.
Safet Bandovi

186
ljavanje stanovnitva, kao rezultat dravnih dogovora, ne moe se tretirati
dobrovoljnim, iako se sudbina tako preseljenih ljudi razlikuje od sudbine
onih koji su nasilno iseljeni.
132
Eniko ienje nije lahko definirati. Teko
ga je odvojiti od prisilnog iseljavanja i razmjene stanovnitva, dok se sa
druge strane stapa sa pojmom deportiranja i genocida. Etniko ienje"
se moe razumijeti i kao protjerivanje "nepoeljenog" stanovnitva sa jedne
teritorije zbog religiozne ili etnike diskriminacije, iz politikih, stratekih
ili ideolokih pobuda, ili kombinacije svih ovih razloga.
133
Meunarodna
zajednica je krajem XIX i poetkom XX stoljea u pruanju humanitarne
pomoi izbjeglicama bila angairana preko Meunarodnog crvenog krsta i
Crvenog polumjeseca.
134

Nakon grko-turske razmjene stanovnitva, dalje konvencije izmeu
Turske i balkanskih drava regulirale su emiraciju novih kontigenata
muslimanskog ivlja. Cjelokupna problematika osmanskog nasljea u
balkanskim dravama i evolucija od millet-a u naciju, ustvruje M. Dogo,
muslimanskih manjina izmeu tradicije i modernog duha, kondenzirana je
u stavovima grke vlade da je zadatak Drutva naroda da ouva postojee
etnike kulture, a ne da stvara nove. Vlasti u Ankari su i same namjerno
odravale nejasnom razliku izmeu "muslimanskog" i "turskog", to je bilo
oito 1934. kada je u turskom parlamentu bilo najavljeno da su zamiljeni
ciljevi politike repatrijacije sa Balkana trebali obuhvatiti ukupno 400.000
Turaka iz Rumunije, milion iz Bugarske i 800.000 iz Jugoslavije. Pitanje
repatrijacije je za tursku vladu bilo racionalizirano, lieno emocija i rezervi,
osim onda kada se odnosilo na numeriki kapacitet apsorbiranja iselje-
nikog talasa.
135

Dugotrajni proces balkanizacije doveo je kod muslimana do partiku-
larne egzistencije, kao i do isparcelizirane svijesti. Partikularizam je kod
muslimana, s druge strane, onemoguavao razmjenu iskustava, saradnju i
ispoljavanje solidarnosti u vremenima kada je to bilo nuno.
136
Musliman-
ske manjinske zajednice su, u sklopu irokih akcija deosmanizacije Bal-

132
V. Dimitrijevi, Moe li se drava-nacija na Balkanu pomiriti sa graa-
nima, Re, br. 43, Beograd 1998, 156.
133
E. Bel-Fijalkov, Kratka istorija etnikog ienja, feljton, Politika, Beo-
grad 23. jul 1993.
134
Nakon stvaranja Drutva naroda, 1921. imenovan je prvi Visoki komesar
za ruske izbjeglice (dr. Fridtjof Nansen), formiran je posebni organ koji e se, u ime
Drutva naroda, baviti rjeavanjem problema izbjeglica.
135
M. Dogo, Muslimani kao etnike i verske manjine u jugoistonoj Evropi
izmeu dva svetska rata, 459.
136
F. Kari, Istono pitanje: paradigma za historiju muslimana Balkana u
XX. vijeku, u: Muslimani Balkana: "Istono pitanje" u XX. vijeku, Tuzla 2001, 31.

187
kana, bile podvrgnute konvergentnim politikama protjerivanja i "repatri-
jacije". U tadanjoj publicistici primjenjivana je ideologizirana termino-
logija: nazivali su ih "odgoenim izbjeglicama", podrazumijevajui pod tim
da je rije o ljudima koji su privremeno bili umakli "normalnom" tretmanu
razmjene. U Turskoj je, pak, bio odomaen izraz "politika repatrijacije"
koja je sintetizirala etno-teritorijalnu viziju domovine, drastino diskontinu-
iranu u odnosu na osmansku historiju i tradiciju, i u odnosu na egzistenci-
jalno iskustvo tog stanovnitva.
137
Ataturk je govorio da su muhadiri
turska "nacionalna uspomena na zemlje koje smo izgubili". Turska je 1927.
imala 13,648.270 stanovnika, od kojih je bili 86 odsto onih koji su govorili
turski. Po popisu iz 1935. ova drava je imala je 16,188.767 stanovnika.
138

Nakon Drugog svjetskog rata doi e do novih talasa iseljavanja
muslimanskog stanovnitva iz Jugoslavije,sa prostora Sandaka, sa Kosova
i iz Makedonije. U svojim brojnim radovima dr. E. Muovi je isticao
ekonomske motive kao primarne za iseljavanje iz Sandaka, ali je pominjao
i druge.
139
Uzroci iseljavanja su neosporno bili vieslojni. Iseljavanja su

137
M. Dogo, Balkanske nacionalne drave i pitanje muslimana, Godinjak za
drutvenu istoriju, br. 3, Beograd 1995, 361; opir. S. Bandovi, Demografska
deosmanizacija Balkana krajem XIX i poetkom XX stoljea, Novopazarski zbornik,
br. 28, Novi Pazar 2004, 85-101.
138
D. Mihajlovi, Privreda savremene Turske, Beograd 1937, 7-8.
139
E. Muovi, O posleratnim migracijama sandakih Muslimana u Tursku i
Makedoniju, u: Migracije i Bosna i Hercegovina, 459. Kao druge razloge on na
naunom skupu "Migracije i Bosna i Hercegovina" istie: "Verski fanatizam, poro-
dine i roake veze, strah od rata i njegovih posledica, odreeni pritisci koji javno
nikada nisu izlazili na videlo (o ovom poslednjem govore neki koji su se iselili)". To
e biti jedan od povoda za komentar dr. Rasima Muminovia da je Muovi time
zapostavljao druge razloge iseljavanja: "Njemu je bez sumnje poznato da nije nikako
sluajno to se intezivnost tih migracija javlja nakon svakog od dva svjetska rata, da
su ponajvie uslovljene onim to se dogodilo u toku ratova i posebno stanjem iza
njih, u to ulaze i ekonomske determinante, ali one nisu odluujue" - prema: R.
Muminovi, Historija-znanost ili obmana?, u: Migracije i Bosna i Hercegovina,
588-589. Dr. Atif Purivatra u vezi sa Muovievim ocjenama o iseljavanju na istom
skupu istie: Uvaavajui sve tekoe na koje nailazi dr Muovi pri naunoj
obradi iseljavanja Muslimana iz Sandaka (npr. nepotpunost i nedostupnost arhivske
i druge grae, koritenje stranih arhiva, tabuizacija teme, njena politizacija i pro-
pagandno-publicistika obrada), mislim da bi bilo potrebno, utoliko to ve nije
uinio, da ukae na uzrono-posljediki karakter veze izmeu navedene tri faze
iseljavanja Muslimana iz Sandaka u Tursku, ukljuujui sve aspekte (od pravno-
politikog preko socijalno-ekonomskog do nacionalno-vjerskog i psiholokog) tog
fenomena. Samo tako obuhvatnom obradom tog iseljavanja mogue je objektivno
Safet Bandovi

188
bila i znak kolektivnog straha i nesigurnosti. Iz Mjesne zajednice Suhi Do
(SO Tutin), kojoj pripadaju sela Suhi Do, Borotica i erekare, je 1950.-
1970. iseljeno 221 lice, odnosno 28 domainstava.
140
Iseljenici su auto-
busima iz Novog Pazara odlazili za Raku, odakle su eljeznicom, preko
Nia i Bugarske ili u Tursku: "Svakog jutra se na autobuskoj stanici
ponavljala ista slika: lelek i vriska onih koji su odlazili u tui svet".
141
Iz
Novog Pazara su odlazile stare gradske porodice, a pristizalo ruralno
stanovnitvo, nenaviknuto na gradski ambijent. Novi Pazar je poeo gubiti
svoju fizionomiju. Zamirao je ivot, praen sveoptom apatijom.
142
Nisu
rijetki istraivai migracija stanovnitva iz Jugoslavije izmeu dva svjetska
rata, kao i iz vremena socijalistikog perioda, koji nisu ak ni evidentirali
muslimanske iseljenike.
143
Brojna pitanja vezana za muhadire iziskuju
sloen pristup.

ukazati na njegove uzroke, kao i na posljedice koje se odravaju i na promjene
demografske strukture stanovnitva - prema: A. Purivatra, O problemima ise-
ljavanja Muslimana, u: Migracije i Bosna i Hercegovina, 632-633. U svom
reagiranju dr. E. Muovi je, iznosei kako je "veina migracija motivisana eko-
nomskom prirodom, ekonomskim razlozima, a da nisu iskljueni ni drugi razlozi",
dalje istakao: "Iako je to vrlo teko, pokuao sam da dam neku teu dimenziju
iseljavanja Muslimana u Tursku, jer oni svojim odlaskom gube sve sa svojom ota-
dbinom, gube svoj nacionalni identitet, nisu vie Muslimani nego Turci, to je,
smatrano, tragino. Druge alternacije za njih nije bilo" prema: Migracije i Bosna
i Hercegovina, 596.
140
Meu njima je bilo i onih koji su se, na putu za Tursku, zadrali i nastavili
da ive u Makedoniji. Tamo su ostale da ive porodice Hadibulia, makovia,
Alibaia i orovia. Iz suhodolske optine je u Tursku iseljeno 15 porodica Kolia. Iz
erekara su se iselile dvije porodice Jaarevia, devet porodica Tahirovia, po jedna
Kurtovia, Destanovia, Mujovia i Halilovia prema: E. Muovi, Stanovnitvo MZ
Suvi Do, Novopazarski zbornik, br. 10, Novi Pazar 1986, 205, 213-214.
141
E. Muovi, Etniki procesi i etnika struktura stanovnitva Novog Pa-
zara, 113.
142
R. Crnianin, Linosti i dogaanja, Novi Pazar 2005, 198. Ejup Muovi
je ukazivao na hronine probleme novopazarske sredine. Povodom iseljavanja Bo-
njaka on 21. jula 1966. govori na sjednici optinskih organa: "Sino je otilo pet
porodica, noas e nekoliko njih otii, to je sigurno... Iz Jugoslavije se moe otii u
Tursku za 40.000 starih dinara, a iz Turske se dolazi u Jugoslaviju za pola miliona
starih dinara... Ako smo mi do krajnje mere liberalizovali pravo da se moe ii, onda
treba i dozvoliti i da se neko vrati. Verujem da bi imalo ljudi da se vrati" prema: S.
Bandovi, Iseljavanje Muslimana iz Sandaka, Sarajevo 1991, 130.
143
V. Grei, Spoljna migracija stanovnitva Jugoslavije, u: Jugoslovenska
drava 1918-1998, Beograd 1999, 329-331.

189
Oni koji su, razoarani u ivot u Turskoj, htjeli da se vrate, nailazili su
na velike birokratske prepreke. To je, zbog postojanja velikih administra-
tivnih tekoa, uspio ostvariti tek mali broj iseljenika.
144
Dr. E. Muovi je
procjenjivao da u Turskoj bilo vie od dva miliona potomaka jugosloven-
skih muhadira: "Prema jednoj proceni do koje sam doao u Istanbulu,
konsultirajui veliki broj ljudi, oko 40% iseljenih Muslimana vratilo bi se u
Jugoslaviju pod uslovom da im se omogue najminimalniji uslovi za ivot.
Meutim, to je nemogue iz vie razloga, a jedan od njih je i injenica da
su mnogi, u vreme dok su se iseljavali i tamo privikli na nove uslove ivota,
ostali bez igde iega".
145
Sedamdesetih godina XX stoljea tri ministra u
vladi Bulena Edevita bili su porijeklom iz Jugoslavije. Po navodima
tadanjeg Mesuda Besnikua, generalnog konzula Jugoslavije u Istanbulu,
skoro sve valije (naelnici okruga), kao i veina policijskih i dobar dio
vojnih starjeina, bili su porijeklom iz Jugoslavije.
146

144
Na partijskom savjetovanju 28. januara 1967. u Tutinu Ejup Muovi upo-
zorava: "Mislim da je potrebno i raistiti razne probleme oko statistike i evidencije,
gdje je bilo esto nesporazuma i gde su se ponekad Muslimani oseali kao da su pod
pritiskom srbiziranja ili hrvatiziranja itd. Na primer, u legitimacijama, svedoanstvima i
drugim dokumentima pie Srbin, nema rubrike Musliman. Zato mislim da je opravdano
da se formira delegacija koja bi upoznala sa ovim problemom republiko rukovodstvo i
nastupila sa odreenom argumentacijom istiui, osobito, tekoe ovog kraja... Prilikom
mog boravka u Turskoj, saznao sam da je jedna porodica iji su lanovi govorili da je u
Jugoslaviji bolje, preseljena negde u unutranjost. Bio sam takoe u Bursi, tamo je
masovno nezadovoljstvo tih ljudi to su doli u Tursku" prema: R. Crnianin,
Rasprave, Beograd 1999, 36. Ejup Muovi je pisao: "ivot veine Muslimana koji su
se iselili u Tursku teak je i mukotrpan, ali nije gori i tei od onog ivota to su ga imali
u Sandaku u vreme iseljavanja" prema: E. Muovi, Etniki procesi i etnika
struktura stanovnitva Novog Pazara, 115, nap. 414.
145
E. Muovi, Jugoslovensko iseljenitvo u Turskoj, Zbornik radova, Etno-
grafski institut, br. 12, Beograd 1981, 70. Pesimistino je zakljuivao da su iselje-
nici izgubljeni za svoj etnos: "Oni govore samo turski, prihvatili su sve to je tursko.
Izuzev bledog seanja da su bonjakog porekla, drugo im nita od njihovog nije
ostalo. Religija je i tu uinila svoje i olakala posao potpune asimilacije" upor. E.
Muovi, Tutin i okolina, 121; Isti, Muslimansko stanovnitvo Srbije, 155.
146
Potomci iseljenika su se istakli i kao dobri ratnici. Posebno su doli do
izraaja u toku kiparske krize, gdje ih je dosta i stradalo u sukobu sa Grcima. Meu
poginulim je bio i amil Daci, roen 1947. u Ibarcu kod Roaja, koji se u Turskoj
zvao Kamil Balkan. On je bio proglaen za gaziju (heroja). Jedna ulica, kao i kola u
istanbulskom naselju Bejuzevler, dobili su njegovo ime - prema: E. Muovi,
Jugoslovensko iseljenitvo u Turskoj, 73-74.
Safet Bandovi

190
irom Turske se mogu vidjeti naseobine, itava naselja, sela, pa i
gradovi sa velikim brojem turskih dravljana koji govore bosanski, make-
donski i albanski jezik, organiziraju se u svojevrsne oblike okupljanja, odr-
avaju vie ili manje intenzivne veze sa svojom rodbinom, prijateljima i
poznanicima u krajevima iz kojih su davno potekli.
147
Na pretpolitikom
nivou oni imaju svijest o razliitom etnikom porijeklu, pri emu je vjerski
element bila presudna komponenta tog porijekla. Radi se o lojalnim
turskim dravljanima koji su prihvatili i usvojili vrijednosti drutva koje ih
je primilo. Turska politika je od poetka bila usmjerena na punu jeziku i
kulturno-politiku asimilaciju svih doseljenika. Suvremeno tursko drutvo,
koje se moe nazvati drutvom ljudskog preobraaja, sainjeno je od skoro
60 etnikih grupa i predstavlja drutvenu sintezu hiljadu godina stare
anadolske i balkanske historije.
Historija nas, napisao je Mea Selimovi, niemu ne ui i nikome
nije uiteljica ivota, ali nam daje mogunost da se saznamo, da lake sa-
gledamo svoje pravo lice, da u duhu vidimo poraavajuu dramu bez-
brojnih smrti i jednog dugog ivota.
148
Slike line i kolektivne prolosti

147
Nakon boravka 1968. i 1973. u Turskoj, E. Muovi je pisao: "U
stambolskoj Piman mahali smestila se peterska sirotinja, tamo odseljena posle
pedesetih u potrazi za hlebom" objanjavajui potom "da njihovoj mahali nije pravo
ime Piman mahala nego su je tako oni meusobno nazvali zbog toga to su se oni
mnogi popimanili (pokajali) to su doli ovamo da ive, to ni to nije onako kako su
se nadali, ali, eto, sudbina", prenosei dalje njihova razmiljanja upuena njemu
lino: "Znamo da si ti pisac, uli smo ovamo za to, i da pie istoriju, i to o nama, o
naoj istoriji da pie, a bogami je o nama teko pisati. Mi smo ti veito bili
neprijatelji s mukama i nematinom. Za nekakva dobra mi znali nijesmo - ne tako mi
boga. Taka nam je ta sudbina" prema: E. Muovi, Sermija, Beograd 1994, 23-25.
Murat Hercegli, porijeklom iz Sjenice, tamo mu je postavio pitanje: "Kako bi to bilo
da kod nas dou komunisti na vlast, pa da mi uzmu moja kola i moj mal (imovinu)
to sam ga s mukom zaradio, pa da mi ga podele onoj mnogobrojnoj sirotinji iz mog
sokaka?" prema: E. Muovi, Zemljae, ovde se tako pria, "Ibarske novine",
Kraljevo 17. maj 1968.
148
ak i povrno izuavajui istoriju, ukazivao je dalje ovaj knjievnik, iz-
nenadiemo se koliko ima analognih, pa i identinih situacija s naima, iz ovog
vremena u kojem ivimo. Logian zakljuak iz tog notornog saznanja je da se sve
oko ovjeka moe promijeniti, ali se sutina ovjekova veoma sporo mijenja ili se
uopte ne mijenja. Otkako ovjek postoji ista je ljubav, mrnja, zavist, elja za moi,
sujeta, esta surovost, rijetka plemenitost, zaslijepljenost parolama, spremnost na
osuivanje drugih, strah od ostalih ljudi, strah od smrti, elja za lanom utjehom,
euforino ili panino traenje bogova, aljenje i gubljenje iluzija. Sva egzi-
stencijalna pitanja i muke ive u nama jednako kao to su ivjela u naim bliim i

191
nisu statine, nego su i posljedica i funkcija sadanjih stavova, promijene
vrijednosti historijskih sudova. Svaka generacija ima pravo da historiju
iznova i drugaije preispituje, jer "djeca nikada ne gledaju na historiju
oima svojih oeva". Ono to se danas zna, a nije se znalo prije, moe
protokom vremena biti potvreno, ali i prevazieno. Kontroverze, koje
prate razvitak historiografskog saznanja, treba kontinuirano razrjeavati
novim istraivanjima, kreativnim i tolerantnim dijalogom neistomiljenika,
ako se uestvuje u znanju, ime historijska nauka najdjelotvornije
napreduje. Nauni odgovori na brojna pitanja ne mogu se nai na jednom
mjestu, u jednom arhivu, historiografiji jednog naroda ili samo u jednoj
knjizi. Oni se mogu traiti u novom pristupu multiperspektivnosti.

Safet BANDOVI

BALKANSKI MUHADIRSKI POKRETI U
HISTORIOGRAFSKOM KALEIDOSKOPU
(Rezime)

Migracije stanovnitva na Balkanu ine veoma sloenu naunu
problematiku. One su znaajno uticale na profiliranje etnikih, politikih,
drutvenih i kulturnih odnosa u ovom historijski nestabilnom regionu.
Meu njima posebno mjesto zauzimaju muhadirski pokreti. Vojno-poli-
tiko slabljenje Osmanskog carstva povlailo je za sobom stalno smanji-
vanje njegove teritorije, kao i neminovno povlaenje muslimanskog sta-
novnitva u one oblasti koje su ostajale u njegovom posjedu, postajui pri-
bjeite muhadira razliite etnike i lingvistikog pripadnosti sa izgublje-
nih teritorija. To je pratilo i zbivanja na Balkanu, gdje su se, sa svim
osmanskim porazima i uzmicanjima, pokretali iseljeniki talasi muslimana,
dinamizirani raznovrsnim progonima. Muhadirski pokreti zapoeti krajem
XVII stoljea bie nastavljeni i u narednim stoljeima. Turska, koja je
nastala na ruevinama Osmanskog carstva, bie odredite mnogobrojnih
iseljenikih talasa muslimana sa Balkana. Demografska deosmanizacija
Balkana je slojevito pitanje koje, bez obzira na dosadanja razliita inter-
pretiranja, u postjugoslavenskom periodu neosporno iziskuje iznijansirano
promatranje sa vie strana, lieno raznih ideolokih optereenja, historio-
grafskih stereotipa i prevazienih, jednostranih ocjena.
Istraivanje dionica viedimenzionalne muhadirske historijske

daljim precima - prema: M. Selimovi, Roman i istorija, Zbornik radova posveen
uspomeni Salke Nazeia, Filozofski fakultet, Sarajevo 1972, 93-95.
Safet Bandovi

192
drame, koja jo nije dovoljno osvijetljena, otkriva potisnuti, skoro zaborav-
ljeni svijet individualnih i porodinih ljudskih sudbina, svijet borbe za
opstanak. Vrijednost historiografije se moe mjeriti i onim to ona nije
prouila. Meu historiarima koji su se bavili istraivanjima migracija,
zapaeno mjesto zauzima i dr. Ejup Muovi. On je, uoavajui vanost i
posljedice migracija stanovnitva za historiju, uradio vie zapaenih radova
posebno o muhadirskim pokretima iz Sandaka. Svojim knjigama, kao i
nizom znaajnih priloga objavljenim u naunim asopisima, imajui pritom
u vidu vrijeme i okruenje u kojem je djelovao, pruio je vrijedne priloge
rasvjetljavanju pojedinih dionica posebno o sudbini muhadira tokom XIX
i XX stoljea, kao i korisne naznake za dalja istraivanja.

193

Redep KRIJELJ

BONJAKI MAZGIT MUHADIRSKA
OAZA BONJAKA NA KOSOVU

Rezime: Protjerivanje i egzodus Bonjaka Nikia slijeen njihovim
dramatinim raseljivanjem po preostalom prostoru Berlinskim kongre-
som (1878) okrnjene Osmanlijske Imperije, jedan je od osnovnih ciljeva
originalne znanstvene studije, sainjene na osnovu raspoloivih osmanlij-
skih i balkanskih istorijskih izvora. Rad je sazdan i na osnovu empirij-
skog istraivanja, kazivanjima mjetana i drugih pomonih izvora.
Bonjaci Nikia ili Nikiki Turci, kako su ih njihovi crnogorski
izgonitelji najee nazivali, poslije dvomjesenih borbi i predaje grada
Crnogorcima (1877), sa svojim su porodicama otisnuli na dug i neizvje-
stan muhadirski put. Put stradanja, prepun neizvjesnosti, ka Karabaku,
ove je uklete muhadire odvodio u razliite pravce.
Jedan je od mnogobrojnih, mukom utabanih puteva, obezglavljene,
protjerane i preplaene hercegovake obitelji vodio u pravcu Kosova. U
Mazgit, na predivnu svetu zemlju osmanlijsku, na ravno Kosovo Polje,
na poklonjeni komadi zemlje, koji je najvie sliio njihovom zaviaju -
naputenom Nikiu, koji su nerado morali ustupiti svojim trebiteljima.
Tijekom burnih historijskih prelamanja Mazgit ostaje prepoznatljiv kao
jedna u nizu velikih bonjakih muhadirskih oaza.
Privikavanje i opstanak nikikih Bonjaka na Mazgitu tekao je
sporo i oteano, da bi danas na Mazgitu Bonjaka bilo sve manje, a raz-
loga nebrojeno mnogo!

Kljune rijei: Bonjaki Mazgit, Niki, Nikiki Bonjaci, Kola-
in, Kosovo, Novopazarski sandak, muhadiri...

Redep krijelj

194
1. Osnivanje bonjakog Mazgita

Nijesu pametni ni oni to su otili,
ni ovi to su ostali.
Karabak tamo, Karabak ovamo.
(Husein Bai, CrnoTurci)

Muhadirski talas koji je poslije 1878 godine zahvatio bonjaki et-
niki prostor, donio je niz dramatinih promjena koje su najee osjetili
Bonjaci iz razliitih djelova Bosne i Hercegovine (Nevesinje, Gacko,
Stolac, Korjenii, Dabarsko Polje, Divar Trebinjski), Crne Gore (Niki
i Kolain)
1
i nekih dijelova Novopazarskog sandaka. Poslije zauzimanja
Nikia, bonjako stanovnitvo se raselilo prema Bosni, Albaniji, Koso-
vu, Makedoniji i Anadoliji.
2

Egzodus Nikiana Bonjaka
3
uvijek je tema par exellence u znanst-
venim studijama i knjievnom stvaralatvu. Dugo se nita nije znalo o
sudbini velikog broja porodica ovih hercegovakih muhadira. Ipak, os-
talo je dovoljno vrlo znaajnih izvornih podataka, ali, isto tako, Nikini
su zastupljeni i imaju pomena i u djelima nae bonjake knjievnosti.
4

Naroito zanimljiva je hiaja Junak ili hajduk, naeg uglednog knjiev-
nika Muhameda Abdagia (1916-1991):
Napustismo Nii, a da ne izmetnusmo ni jedne, a tri mjeseca
opkoljeni, i sve smo odoljevali bez iije pomoi, Turci se savili oko svoje
stranjice i svog hala, jer hi Moskov bjee dotjerao do pred vrata Stam-
bola... I nudio nam je car najbolju zemlju u carstvu. Vi ste bili junaci, veli,
uveno je vae, pa ste zasluili da vam se da, sami izaberite mjesto u

1
Niki su crnogorske jedinice zauzele 28. avgusta 1877. godine, a Kolain 4.
oktobra 1877. godine. Odluka Berlinskog kongresa (13 jun-13 jul 1878) o stvaranju
nezavisne Crne Gore, rui i zadnju nadu Bonjaka da se vrate na svoja zauzeta
ognjita. (Vidjeti: , /, 1938, 72;
, 1877. ,
, . 1-3, 1949, 49-66; ,
, 1979, 108-121.)
2
Zvanini podaci Dravnog arhiva Crne Gore govore da su prema Albaniji
otile 283 bonjake porodice , , . III, 1879.
3
O nikikim Bonjacima na Kosovu vidjeti: Redep krijelj, Enklave bo-
njakih muhadira na Kosovu, Tutinski zbornik, 2, Tutin 2001; isti: Muhadiri Nik-
ia u Makedoniji, Almanah, 21-22, Podgorica 2003; , -
(1875-1901), ,
2006;
4
Vidjeti: Husein Bai, Crnoturci, Novi Pazar 1996.
Bonjaki Mazgit muhadirska oaza Bonjaka na Kosovu

195
carevini. Pa se vratih i rekoh ta je car reko, Hadimani Duro bijae tada
najstariji, od sto jedan vala, Babi Jaar, ve bio poginuo, smae ga mlado
Crnogore u boju, sal Duro, i Avdo Ljuca, junak pod sijedom bradom do
pojasa, a oni drugi svi u boju, Duro onda veli neemo vala nigdje sem na
Kosovu, tu da pobodemo kolac i tu na ravnom Kosovu ko to bijae ravan
Niki, onakav isti grad da namjestimo, e da bi dovu tu inili caru, i
podvorenje, to nam doe na Kosovo i otvori vrata pravoj vjeri, odatle da
ponekad svratimo i u Nii da nas elja mine... Ali paa ne dade, veli: Vala
ako vi taj kolac pobodete na Kosovu, pobodite ga u moju g....u. Te najzad u
Mazgit... A ja ostah ovdje u Glogoviku, da sam jo blii Niiu, e svud li
smo se rasturili po carevini, a niko ti ne voli muhadera i ne primii se
muhaderu, a djecu plae sa njima, bjeite, djeco, eto muhadera.
5

Selo Mazgit
6
, Mazgit Bonjaki, Novi Ni'i, Muhadirski Niki, Do-
nji Mazgit ili prema osmanlijskim oficijelnim spisima, Mazgit-i Hamidije
7
,
se ubraja u sela zbijenog karaktera. Nastalo je dolaskom bonjakih muha-
dira iz Nikia
8
na ataru breuljka Mazgit.
9
Nikikim muhadirima se
povremeno pridruuju bonjaki muhadiri iz Kolaina i drugih osvojenih i
oduzetih hercegovakih oblasti, ali i dijelova Novopazarskog sandaka koji
su poslije 1878. godine pripali novoj i neovisnoj kneevini Crnoj Gori.

5
Priu je autor napisao u Novom Pazaru, na osnovu autentinog kazivanja Os-
man-age Nikia, koja nije nita drugo, do evociranje uspomena i sjeanja na nje-
govu mladost i vitetvo poinjeno u Nikiu, kada je stizao megdan dijeliti sa
najuvenijim ondanjim junacima. (Vidjeti: Muhamed Abdagi, Junak ili hajduk?,
Almanah, br. 29-30, Podgorica 2005, 310; takoer vidjeti: Alija Dogovi, Abda-
giev epski junak i pripovjeda Vejsil, Almanah br. 3-4, Podgorica 1998, 203-210.
6
Nalazi se na izlazu iz Pritine, neposredno pored puta za industrijski gradi
Obili (1,5 km jugozapadno), blizu poznatog turbeta Sultana Murata I (1362-1389).
Locirano je zapadno od puta Pritina-Vuitrn. U Srbiji i na Kosovu postojalo je
nekoliko sela sa ovim imenom. Selo Mazgit u dolini Ibra ispod Kopaonika pominje
R. M. Ili. (vidjeti: . , , , .
6 ( , . III),
1905, 596.)
7
Postojao je i Mazgit-i Azizije, formiran u vrijeme sultana Abdulaziza (1861-
1876). Nastao je nakon to je atar pomenutog sela otkupljen od vlasti radi smjetaja
erkeza sa Sjevernog Kavkaza.
8
Pisanje Petra obajia povlai dosta kontroverzi u vezi sa brojem Nikiana
Bonjaka. U svojoj knjizi o Onogotu ili Nikiu najprije pominje svega 410 bo-
njakih porodica, da bi pominjui 1881. godinu pisao o oko 600 iseljenih porodica
(Vidi: , -, 1938, 121.
9
Postoji i Gornji Mazgit, naseljen albanskim stanovnitvom i blizu je auto puta
Pritina-Mitrovica. Blii je pomenutom turbetu. Njega su formirali muhadiri Al-
banci, protjerani iz dananjih srbijanskih oblasti Toplice, Jablanice i drugih mjesta.
Redep krijelj

196
Postoji uvjerenje da ime sela dolazi od naziva istoimene visoravni,
na kojoj je izniklo naselje, koje su uz dozvolu osmanlijskih vlasti (mu-
hadirske komisije) izmeu 1877. i 1912. godine formirali muhadiri iz
Bosne i nekadanjeg ireg regiona Novopazarskog sandaka.
Prostire se izmeu nekadanjeg eljeznikog stajalita Globoderice i
uzvienja Gazi Mestan. Bez obzira to lei na goloj visoravni, selo Maz-
git mnogi svrstavaju u niz najljepih sela na Kosovu.
U neposrednom dodiru je Brnjika rijeka u koju se ulijeva potoi
Gladna voda, a zatim se ponovno razdvaja u dva tijeka, od kojih jedan
protie preko Mazgit Polja, i pored Muratovog turbeta
10
, preko Globo-
derikog blata utie u rijeku Sitnicu, lijevu pritoku Laba.
11
Njegovom lije-
pom izgledu uveliko su doprinijeli bonjaki muhadiri. Oni su zahvalju-
jui izobilju pitke vode odgajili dosta lijepog drvea i pod sjenkom tih
improviziranih umaraka provodili vrijeme velikih ljetnih kosovskih ega.
Meu mnogobrojnim toponimima u selu postoji i uzvienje Piperski
Brijeg, kome su muhadiri iz Nikia i Kolaina nadjenuli ime po nekom
Piperu Seferu.
12
Muhadiri su svoje kue podizali na potezu Jalije (tur.
mn. obala).
13

Prije dolaska na Mazgit, nikiki Bonjaci su se nakon tekog
ispraaja ili jo bolnijeg izgona iz zaviajnog Nikia, nepunu godinu
razmjetali prema Podgorici, Skadru, Tirani, Ljeu, akovici, Pei, Ro-
aju (Trgovitu), da bi najzad preko Novog Pazara etapno pristizali na
Kosovo, u Makedoniju (Skoplje, Hasanbegovo, Debar i Berovo) i

10
U Mazgitu se nalazio ador (tur. adr) ili vojnika atra sultana Murata I
Hudavendigara (1362-1389). Mjesto je ovdanja islamska populacija smatrala
svetim, tj. Poasnim, kultnim mjestom. Na ovom tlu su prema narodnom predanju
ukopani ehiti ili ehidi stradali u boju na Kosovu (1389). Prema predanju ehidi su
sami svoje glave donijeli na Mazgitsko Polje. Dugo je iz istih razloga okolno tursko
stanovnitvo iskazivalo elju da im mjesto ukopa bude na Mazgitskom Polju. Me-
zarje na Mazgitu ima starih i novih grobova.
Srpski antropogeograf Jovan Cviji pie o praznovjericama Bonjaka i njiho-
vim redovnim posjetama turbetu sultan Murata, molei za spas njegove due. (Vi-
djeti: 1852-1912, 1988, 158.)
11
. , ( ), , 1986, 27.
12
, , ,
. LXXXIX ( - , . 9,
1975, 106.
13
, , ,
. LXXXIX ( - , . 9,
1975, 56.

197
unutranjost Osmanlijske Imperije.
14
Njihovo nastanjivanje na Kosovu
pominje i Martin urevi: ... kao najvei zulumari i nemirnjaci bijahu
svi Nikiani i Korijenii iz cijele Hercegovine u Tursku sa obiteljima i
pod jakom prijetnjom prebaeni i protjerani preko granice. Ovi se
prognanici naselie na Kosovom polju i u Albaniji.
15

Sl. 1 Jo jedan osmanlijski dokument o muhadirima iz Nikia

Muhadirsko naselje Mazgit je niklo na ifliku Pritineli Arif-age
16
,
koji su vilajetske vlasti otkuplile radi smjetaja protjeranih i neopskrb-
ljenih Nikiana. Za ozemljavanje Bonjaka velika zasluga pripada

14
Hercegovaki muhadiri bi odmah po dolasku sela dijelili na mahale; u
skladu sa mjestima iz kojih su pristizali: Nikika, Gataka, Rudinjanska, Arnautska,
Trebinjska, Begovska i slino. (Prema: Demail A. Mehmedovi, Muhadirsko
Hasanbegovo (Memoarske biljeke), Skoplje, septembar 1972, 13. (poklon rahmetli
Demaila autoru);
15
M. urevi, Memoari sa Balkana, Sarajevo 1910., 183.
16
Na Bonjakom Mazgitu je u to vrijeme zateeno pet albanskih porodica
koje su brzo raseljene ili izumrle. (Prema: . , , -
, 30, , 1965., 54.
Redep krijelj

198
sultanu Abdulhamidu II (1876-1909), po kome je ovo naselje bonjakih
muhadira u historijskim i drugim izvorima poznato i kao Mazgiti
Hamidije (Hamidov Mazgit).
17

2. Muhadirsko i ostalo stanovnitvo Bonjakog Mazgita

Meu mnogim muhadirskim oazama na Kosovu, nastalih doselja-
vanjem muslimanskog muhadirskog stanovnitava iz razliitih oblasti
nekadanje osmanlijske drave: Sjevernog Kavkaza (erkezi, Dage-
stanci, Abhazi, Tatari)
18
; Srbije (Toplica i Jablanica): Albanci, Turci,
Romi i Bonjaci;
19
nekadanjeg Bosanskog vilajeta, Hercegovine i Novo-
pazarskog sandaka, nakon sudbonosne 1878. godine i teritorijalnog pre-
krajanja balkanskih teritorija, nasilnim pomjeranjem i raseljenih Bo-
njaka iz gotovo svih krajeva, sa svog vatana nastaje i Mazgit Bonjaki.
Hroniari biljee da je Mazgit ...postao kao kolonija muslimanskih
iseljenika iz Nikia, koji su Niki napustili 1878. godine, i na ovom
mjestu nastanili etiri-pet godina docnije, jer su prije nastanjivanja na
Kosovu dugo skitali.
20

17
Izvori svjedoe da je za dobar tretman i prihvatanje Bonjaka najzasluniji
sultan Abdulhamid II, o kome njegovi biografi tvrde da je ipak bio vrlo obrazovan i
plemenit ovjek, visokog politikog umijea, ak i genijalnosti. Slovio je za pobo-
nog, islamski obrazovanog i sposobnog dravnika koji je vladao 33 godine. Uveo je
paralamentarni sistem i Ustav (Konstituciju), vladajui autokratski. Ostala je upam-
ena Bizmarkova izreka na Kongresu u Berlinu (1878): od sto grama ukupne pa-
meti svih prisutnih politiara, 90 pipada Abdulhamidu, pet Bizmarku, a preostalih
pet ostalim politiarima. Ipak, njegova najvea nesrea je to je na vlast doao kad je
Osmanlijska drava bila u oajnom stanju i za sobom vukla penetrirani zapadni dug
od 252 miliona lira, koji je ipak do pred kraj svoje vladavine sveo na svega 39
miliona. (Vidjeti: Ali Kemal Meram, Padiah Analar, stanbul 1997, 83-84.) Osim
toga, Mulaga Tanovi je bio ugledni prvak iz Gacka i poslanik u osmanlijskom
parlamentu 1876. godine, ali je i on kasnije iselio iz Hercegovine. (Vidjeti: Hivzija
Hasandedi, Muslimanska batina u Istonoj Hercegovini, Sarajevo 1990, 190.)
Nikiani su u Istanbulu uzeti za pripadnike obezbjeenja sultana Abdulhamida.
(Vidjeti: A. Mehmedovi, O Nikiu nekad i sad, Glasnik IVZ, br.4, Sarajevo 1983,
561)
18
Vidjeti: - , Fond - -
, br.10, kut. 11, doc. 27/31.)
19
Vidjeti opirnije: Sabit Uka, SHPRNGULJA E SHQIPTARVE nga Srbia
Jugore m 1877-1878 dhe vendosja e tyre n rrafshin e Kosovs, Zri, Prishtin
1991; takoer: Petrit Imami, Srbi i Albanci kroz vekove, Beograd 2000;
20
. , , ... 235-236

199

Sl. 2 Dokument o muhadirskim lutanjuma nikikih Bonjaka

Prema nekim izvjetajima Nikiani su se u Novom Pazaru zadrali
skoro dvije godine
21
, li su poslije ubistva pazarskog kajmekama (1878.
godine)
22
, dio njih morali put nastaviti ka Kosovu i dalje prema unu-
tranjosti imperije. Pritinski paa nije bio najsretniji kada se susreo sa
ovakvim, tek pridolim, nepoeljnim musafirima bundijama, pa im
nije dopustio smjetaj u pritinskoj kasabi. Zahvaljujui intervencijama i
jakim vezama Nikiana
23
, iz Istanbula (Stambola) je pristigla uredba sa
dozvolom o njihovom ozemljavanju na valovitoj i prostranoj ravnici
Mazgita.

21
U Novom Pazaru su formirali Niki, Nii ili Nikiku mahalu.
22
Prema pisanju E. Muovia dolo je do svae izmeu muhadira Nikia i lo-
kalnih vlasti. Pritom su Nikiani ubili kajmekama Novopazarske kaze. Ipak, za razliku
od onih koji su morali da odu iz Pazara, jedan dio muhadira iz Nikia su dobili
lokaciju Hadet, na periferiji grada (Nikika mahala). (Vidjeti: , -
, , 1-2, 1986, 143.
23
Nikiani su bili tjelesna garda Osmanlijskom sultanu, a imalo je i pred-
stavnika u parlamentu. Ahmed Mehmedovi, O Nikiu - nekad i sad, Glasnik Vr-
hovnog Islamskog starjeinstva u SFRJ, br. 4, Sarajevo 1983, 561.
Redep krijelj

200
Ove nikike muhadire pominje i Petar obaji: Oni se raspu po Tur-
skoj u Pljevlja, Bijelo Polje, Novi Pazar, Kosovo i Makedoniju...
24
; te da po-
slije osloboenja Crne Gore i ...zauzimanja Nikia u varoi se zadralo oko
30 kua, od kojih su se mnogi kasnije iseljavali, meu njima Mumin Gaevi,
Omer Ganijagi, Memo i Ramo Kadri Ljuce preli posle na Kosovu.
25

Prema kazivanju Demaila A. Mehmedovia (1919-1974) iz Hasan-
begova (Skoplje), sina nikikog muhadira Abdulaha, nakon dolaska
muhadira na Kosovo jedan dio njih se zadovoljio ponuenim uslovima i
nije nastavio dalje ka Skoplju i udaljenijim ciljevima. Prema njegovom
tumaenju, na Kosovu su: u Mazgitu ostala dva brata, Tahir i Sadik
Preki, Adem-aga Beovi, ado Alija, ado Bahto, Muharem i Dervia
(Rifatovi roditelji), Hado, Zejnin otac i majka i jo mnogo porodica,
Hado Mei, amida Mehmedov i Hamdov, Zejne (Tahira Prekia) otac
i majka i jo muhadira.
26
Veina muhadira je vremenom vrlo dobro
savladala turski i albanski jezik.
Muhadiri su formirali selo sa oko tri stotine kua, sa tri prava i
dugaka sokaka, koja su se presjecala pod pravim uglom i tako obra-
zovali naseobinu od est mahala muhadira: Piperska, Nikika, Herce-
govaka, Gataka, Begovska i Rudnjevaka (Rudinjanska). U selu su pre-
ma prianju mjetana postojale mejhane, pekare, kovake radnje i trgo-
vaki duani. Trgovci i mjetani su dobro povezani sa Skopljem, Solu-
nom i drugim centrima, najprije, zahvaljujui eljeznikoj liniji (1873.
godina) koja je prolazila nadomak naselja.
Prema navodima ondanjih suvremenika, na bonjakim posijelima
u Mazgitu esto su se mogle uti bosanske krajenice koje su uz gusle
izvodili lokalni guslari.
27

Seobu nikikih muhadira iz Novog Pazara je predvodio Pao Haj-
rovi. U neslavnoj grupi je bilo malkontenata (nezadovoljnih) iz poznatih
nikikih rodova. Najvieniji su bili: Nikii (preci dananjih Bajramo-
via); Beovii (dananji Omerovii); Gani(j)agii (dananji Haimovii-
Haimi); Makovii, Runjevii, Ferizovii, Dervii, Meii; Prekii (da-
nas nekoliko obitelji Preka u Pritini); Hajrevii (potomci su im danas
porodice Huseini u Kosovskoj Mitrovici).
28

Zajedniki ivot protjeranih Bonjaka u novim sredinama karakte-
rie uzajamna solidarnost i izrada cjelokupne infrastrukture u naselju, iz-

24
. j, /, 1938., 121.
25
Ibidem, 122.
26
Demail A. Mehmedovi, Muhadirsko Hasanbegovo..., 16.
27
. , ..., 211.
28
Autor se zahvaljulje airu Bajramovii sa Mazgita na neiscrpnim i pouzda-
nim informacijama.

201
gradnja vjersko-obrazovnih objekata, naroito damije (uz izriitu obavezu
da se podigne usred sela), bunara za vodosnabdijevanje i drugih objekata.
Novu su sredinu Nikiani rado zaposjeli s namjerom i nadanjem da e tu
podii novi Niki! Kao dobri vjernici u selu su muhadiri najzad sproveli
planiranu izgradnju damije, koja je nikla usred naselja.
29
Nakon sramnog
spaljivanja, strah od daljnih posljedica i pritajenog terora lokalnih vlasti,
nije obnovljena sve do 1960. godine. Mjetani kau, restaururana je u
ruralnom stilu, sa malim penderima i pomonim odajama. Sve zasluge za
njenu obnovu i poetak rada mjetani pripisuju Hanefiji Haimoviu.
Selo Mazgit se kao dobro organizirana naseobina pominje krajem
XIX vijeka u redovnom osmanlijskom popisu (1895/6) svih 248 sela
Pritinske kaze.
30

Stari Abdulah Bajramovi (1903- ), je 1983. godine priao da mu
je te 1912 godine bilo 9 godina kada su selo opljakale i spalile bugarske
jedinice. Ipak, kau da je uspostavom Kraljevine Srbije 1913. godine
njima preostalima bilo znatno bolje.
31
Selo je ponovo raslo, a bilo je i
novih doseljavanja Bonjaka i Crnogoraca. U toku 1915/16 godine air
Bajramovi pominje doseljavanje Jusufovia; oko 1931. stigli su i
Pljakii iz Ugla na Peteri, a 1943. godine ratnim strahotama prestravljeni
i prognani Gusinci iz Bijelog Polja. U vrijeme kolonizatorske akcije
ondanje Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca doselile su se etiri crno-
gorske porodice (Vlakovii, Dragojevii, Pimii i urovii). Kasnije su
im se pridruili porodice Perovia i ekaria koji su svoja imanja na
Mazgitu kupili od iseljenih mjetana.
U toku II svjetskog rata, Mazgit potpada pod upravu Velike Alba-
nije. Nove vlasti Bonjacima preinauju prezimena i odbacuju sufiks: vi,
i. Otvorili su i novu kolu na albanskom jeziku, koju su pojedini
Bonjaci pohaali sve do kolske 1956/57. godine. Svretkom Drugog
svjetskog rata, neke su familije svom prezimenu povratile oduzeti sufiks,
za razliku od jednog broja porodica koje su prihvatile nastale promjene i
iz odreenih razloga zadrali postojee obiteljsko prezime.
Starih muhadirskih obitelji je do kraja 60-tih godina XX vijeka u
Mazgitu ostalo vrlo malo: tri kue Beovia, jedna Dervia i Prekia (svi
iz Nikia) i jedna kua Jusufovia (Kolain).
32

29
Zapaljena je 1927. godine od strane kolonizirane porodica Kontia. U znak
osvete zbog sukoba sa jednom bonjakom porodicom (Bajramovii). Navodno
zbog zapaljenog ita od strane jednog djeteta.
30
Salname-i vilayeti Kosova (1314/1896), 184.
31
Abdulah od 1930 ivi u Burhaniji kod Izmira u Turskoj.
32
U selu su zateene i crnogorske porodice (Pimii, Dragovii i Vlakovii) koje
su kolonizirane u periodu 1918-1928. godine. (Prema: . , ..., 236.)
Redep krijelj

202
3. Iseljavanje Bonjaka sa Mazgita

Koncentriranje Bonjaka na Mazgitu privremeno odgaa probleme
koje su preivjeli nakon egzodusa iz Nikia, Kolaina i drugih bonja-
kih sredina. Razmjetanja u druge sredine nisu znaajnije poremetila po-
pulacionu strukturu Mazgita. Sve do Prvog balkanskog rata u selu je bilo
130 domova, od kojih je sljedee (1913.) godine u Tursku iselilo 118
porodica. Neto docnije, jedna porodica je odselila u Pritinu, a druga u
Hasanbegovo u Skoplju.
33

U ruilakom nasrtaju bugarskih jedinica na Mazgit u toku Balkan-
skih ratova 1912/13. godine spaljene su i opljakane sve bonjake kue,
osim svega devet domova.
34
Stanovnitvo je protjerano preko Soluna u
maloazijske - osmanlijske oblasti, najvie u selo (danas gradi) Bostandi
(tur. Bostanci) u blizini Burhanije i Erdemita.
Mazgit 1916. godine naputa Jusufovi Hajro i odlazi u Skoplje, a
nakon toga u Pendik (Turska). Poslije II svjetskog rata Mazgit naputaju
Krijetorci (Mali sa braom i sinovima); Bonjaci koji su tamo doselili
iz Pazara prelaze u Skoplje; Drekovii iz Vesenia sa Mazgita prelaze u
Gradsko (Veles), a zatim u Skoplje; Omerovii u Tursku, za njima
Bubice, Sijamii, Bavii i mnogi drugi. Bilo je uzajamne muhadirske
povezanosti i estih sklapanja brakova sa muhadirima u Novopazarskom
sandaku (Pljevlja, Bijelo Polje, Sjenica, Novi Pazar).
Bilo je i drugih iseljavanja Bonjaka prema Turskoj ili ka razvije-
nijim gradovima. Jedan dio na Mazgitu doseljenih muhadira poinje
naputati svu zemlju i svoje kue, ne prodajui ih nikome. Razlozi su bili
poznati, nije bilo zainteresiranih za njihov otkup, jer su i ostali namjera-
vali da se odsele u Tursku. To je uinjeno poslije stvaranja Kraljevine
SHS (1918. godine), a njihova imanja i obradiva zemlja podijeljena za-
slunim Soluncima.
35
Meu prvima se iz Mazgita 1917. godine iselio
Sadik Preki, otiavi sa sinovima Maliom, Salihom, Biom i Avdula-
hom u Tursku, u mjesto Karas, blizu Edremita.
36

Mazgit je u periodu od 1912-1970. predstavljao vrlo znaajan iselje-
niki, a ujedno i prihvatni centar za raseljene Bonjake u kome su se
permanentno mijenjale povorke bonjakih muhadira. Na Mazgitu su, kao
na nekakvoj odskonoj dasci, privremeno boravili mnogi Bonjaci koji se

33
. , ..., 235-236.
34
Atanasije Uroevi pie da je u Mazgitu bilo 130 kua od kojih se 118 iselilo
u Tursku poslije Balkanskih ratova, ali ne pominje paljevine i pljakanje.
35
Demail A. Mehmedovi, Muhadirsko Hasanbegovo..., 17.
36
Ibidem, 25.

203
pedesetih godina XX vijeka naseljavaju u Makedoniji ili odlaze za Tursku
(Bonjaci, Krijetorci, Bubice, Reinlii, Sijamii, engii i drugi).

4. Poznatiji Bonjaci sa Mazgita

Na Mazgitu su roene ili odrastale mnoge znaajne linosti iz jav-
nog i privrednog kosovskog sektora. Meu najuglednijim i uticajnijim
Bonjacima Mazgita treba pomenuti njih nekoliko:
- air Bajrovi, ugledni trgovac; sa krupnom stokom poslovao i trgo-
vao sve do Soluna. Imao je svoju trgovaku druinu (esnaf) sa kojom je
kod turbeta sultan Murata doekivao dopremljene karavane robe iz Novog
Pazara. Predvodio ih je nekad ugledni pazarski trgovac Ramo Deli;
- Adem Preki, svrenik skopske medrese (1921), a zatim uitelj u
nekoliko mjesta na Kosovu i Makedoniji. Potomstvo mu je na Kosovu i u
Turskoj;
- Smajo Preki, imuan poslovan ovjek; 1937. godine odselio u
Tursku. Nekada je bio predsjednik opine Obili;
- Smajo Jusufi /Jusufovi/ (1914-2001), porijeklom iz Donjeg Kola-
ina, poznati drutveno-politiki djelatnik Pritine i pokrajine Kosova.
Bio je lan Oblasnog narodnog odbora, trgovaki povjerenik narodnog
odbora za srez Pritina; lan Izvrnog vijea oblasnog odbora za indust-
riju i saobraaj. Bio je dugogodinji (1967-1980) predsjednik Turistikog
saveza Kosova;
- Enver Jusufi (1925-1994) poznati i ugledni drutveno-politiki dje-
latnik; bio je i direktor termoelektrana u Obiliu, lan predsjednitva
SSRN Srbije i predsjednik Suda udruenog rada Kosova;
- Ibro Jusufi (1934-1998), istaknuti drutveno-politiki djelatnik.
Obavljao brojne znaajne funkcije: direktor Elektrokosova (Elektrodistri-
bucija Pritina); lan CKSK Srbije; direktor Carine Kosova i predsjednik
Izvrnog vijea Pritine;
- Mustafa Pljaki (1934), visoki kosovski i SFRJ funkcioner. Danas
ivi u Ljubljani. Obavljao je dunost saveznog ministra saobraaja i veza
bive SFRJ;
- Fevzija Bajrami(vi) (1938) ivi u Kosovskoj Mitrovici. Dugo je
godina radio u SUP-u u Kosovskoj Mitrovici. Bio naelnik Javne bez-
bjednosti meuopinskog regiona (pet opina);
- Remzija Bajramovi (1941), rudarski inenjer koji je dugo bio
upoljen u Termoelektranama Obili i bio rukovodilac mnogobrojnih rad-
nih jedinica ili organizacija. Sa Kosova odselio 1999. godine;
- air Bajramovi (1945), na esti sagovornik. ivi u Pritini i od
juna 2000. godine obavlja dunost Generalnog sekretara Stranke Demo-
Redep krijelj

204
kratske Akcije na Kosovu. Od 1970 do jula 1999. godine radio kao ma-
inski inenjer i u vie mandata bio tehniki direktor. U dva mandata bio
je na dunosti generalnog direktora Gradske toplane u Pritini.
- Sanija Z. Turbetar (1952), porijeklom iz porodice Dankovi iz
Kamenice (Sjenica. Danas na Mazgitu u turbetu sultana Murata obavlja
dunost mutevelije (prokuradura), ujedno i kustosa postojeeg muzeja. Sa
svojom kerkom enaj, nastavlja je stare estvjekovne porodine os-
manlijske tradicije uvanja glasovitog turbeta na Kosovom Polju podig-
nutog u ast sultana Murata I Hudavendigara (1362-1389) koji je tu
poginuo.

5. Mazgit na poetku XXI vijeka

Starih je bonjakih porodica na Mazgitu danas veoma malo: Bajra-
movii, Niii (preli u Pritinu), Haimovii (Haimi), Softii iz Zamr-
tena (Priboj) koji su poslije 1999. godine otili u Mitrovicu, Didii iz
Odaka (Pljevlja), Pljakii iz Ugla (Sjenica) sinovi Hoda
37
i Vejsila
(Omer ija djeca: Nihad i Adnan ive u Pritini; i Mustafa, u Sloveniji,
djeca: Antun i Ivka), Agovii iz Sjenice, abanovii iz Kladnice (Sje-
nica), Camovii (Rifat i Fehim) iz Kijevaca (Sjenica).
estok pogrom kosovskog stanovnitva, prije i nakon ratnih sukoba
iz 1999. nije mimoiao ni Bonjake na Mazgitu. Sve su porodice pro-
tjerane od srpskih paramilitarnih snaga, da bi nakon ratnih neprija-
teljstava postali meta ekstremnog dijela albanske populacije.
38
To je bio
razlog da su svi koji su bili u prilici, Mazgit naputali i odlazili u svijet,
najveim dijelom prema Sandaku, Bosni, Crnoj Gori ili zemljama razvi-
jenog Zapada. Kada su se ratne strasti stiale, ostalo je samo neznatan
broj onih koji su nastavili 130-godinju muhadirsku tradiciju na Bo-
njakom Mazgitu.
Danas je na Mazgitu svega 5-6 bonjakih kua iji su vlasnici
objavili prodaju, pa se s razlogom oekuje gaenja ove nekada vrlo dina-
mine i ive bonjake oaze na Kosovu. Raseljeno stanovnitvo Mazgita
svjedoi o iluzornosti muhadirskog nadanja da e tu jednog dana nii
njihov novi oteti (1877) Niki.

37
Hodo Pljaki je u selu Ug u vrijeme Kraljevine Jugoslavije bio u andarme-
rijskoj slubi.
38
Prema kazivanju mjetana Bonjaka, paljene su im kue, vrena kraa stoke,
imovine i vozila, ukljuujui i vrlo uestale prijetnje telefonima. Razlog njihovog
stradanja i patnji nije bila vjerska pripadnost nego srodnost bonjakog sa srpskim
jezikom.

205
Dok obilazimo Bonjaki Mazgit, da je to nekada bila velika bo-
njaka muhadirska destinacija, podsjeaju nas, ponajee, kameni ba-
luci i drugi sagraeni ili porueni, i u kamen urezani iareti, ukraj davno
utabane pranjave dade, kojom su esto dolazili i jo ee odhodili
protjerani i ukleti nikiki, kolainski i ini bonjaki muhadiri.

Bonak Mazgidi

Abstract: Niki Bonaklarn kovulular, ve Berlin Kongresin'den
(1878) Balkan'daki topraklar yarya blnm Osmanl mparatorluu
ellerinde kalan blgelere g'nn aklanmas, Osmanl ve dier Balkan
tarihi kaynaklarna dayanan bu bilimsel aratrmann temel amalarndan
biridir. Eser, Osmanl ve dier belgelerden kaynaklanan empirik aratr-
marlara ve sakinlerin aklamalarna gre ilenmitir.
Niki Bonaklar, ya da Karadal kovucular tarafndan Nikili
Trkler arlanlar, iki ay kadar sren atmalardan, ve kasabann
Karadallara teslim etmelerinden sonra (1877.), aileleriyle birlikte farkl
taraflara ynleyen, uzun ve tehlikeli muhacir yolculuuna kmlar.
Byklerden, ve zorluklarla ak yollardan biri Kosova'ya doru
gidiyormu. Kosova ovasnda yatan Osmanl aya topra, Mazgit,
dmanlarn ellerine teslim edip terk ettikleri Nikiin en benzeriymi.
Byk tarihi olaylardan sonra, Mazgit ok saydaki Bonak muhacir
hedeflerin'den biri olarak nl kalm. Nikili Bonaklarn Mazgide
almalar ve var olup kalmalar pek zor ve uzun sryormu. Bugn
Mazgitteki Bonaklarn says pek azdr, nedenler ise saylamaz bir
miktarda oktur!

Ana szler: Bonak Mazgidi, Niki, Niki Bonaklar, Kolain,
Kosova, Yeni Pazarsanca, muhacirler...

207
Aktuelnosti

Olivera INJAC

SHVATANJE POJAVE TERORIZMA I KONTEKSTA ISLAMA

"Terorizam je tamo gde se politika i nasilje
ukrtaju u nadi da e podeliti mo"
(B.Hofman)

Terorizam je jedan od najozbiljnijih problema sa kojim se savre-
mena evropska drutva suoavaju, ne samo iz razloga bezbjednosti ve i
zbog drugih direktnih ili indirektnih uticaja. Terorizam, kao pojava, nije
nov i proao je dug razvojni tok, ali ga je uvijek, u osnovi, odlikovala
tenja za promjenom. Uglavnom se javlja kao orue manjine kojoj je
ugroen neki interes.
Dakle, oni koji biraju terorizam za sredstvo borbe, oito ne razma-
traju politika sredstva kao nain ostvarenja njihovog cilja, iz razloga to
najee i nisu dio politikog procesa. Ipak, terorizmom se rijetko uspi-
jevaju postii strateki politiki ciljevi.
Terorizam nije lako razumjeti, jer se na tom putu, kao jedna od pre-
preka, javlja problem njegove definicije. S obzirom na to da upotreba
pojma terorizam ima negativne konotacije, upravo je nain kako je defi-
nisan terorizam presudan za reakciju javnosti na njega.
Postoje mnogobrojne zvanine definicije terorizma, ali, ipak, ne po-
stoji jedna univerzalna koja bi, zapravo, bila formula za prepoznavanje i
razumijevanje ove pojave. Kod definisanja terorizma, kao prepreka se ja-
vlja problem shvatanja ovog pojma. Naime, ono to je za nekog terori-
zam, za drugog moe biti borba za slobodu. Shvatanje terorizma zavisi od
drutvenog i istorijskog konteksta, pa se, shodno tome, razlikuju razliite
vrste i forme terorizma. S obzirom na to da je posljedica nedjeljiva od uz-
roka, tako se ni posljedice nasilnih teroristikih akata ne mogu odvojeno
posmatrati od konteksta koji uzrokuje pojavu terorizma.
Meutim, sve postaje jasnije da se o uzrocima terorizma zna manje
nego o samom terorizmu. Najee se uzroci terorizma klasifikuju kao:
objektivni - koji su podstaknuti drutveno-politikim stanjem, subjektivni
- koji su uslovljeni osobinama linosti teroriste i uzroci vezani za socijal-
no-psiholoke reakcije na objektivno stanje, tj. frustracije teroriste. Pro-
cjena o drutveno-politikoj pozadini terorizma je zapravo oteala defini-
Olivera Injac

208
sanje uzroka koji bi bili opteprihvaeni. U prilog tome govori stanovite
da nauka nije uspjela da da odgovor na pitanje zato u sredinama u koji-
ma postoje skoro identini uslovi nekad ima, a nekad uopte nema tero-
rizma. Takoe, interesantno je da je pitanje zato neki ljudi poseu za
nasiljem, a drugi, koji su u objektivno teoj situaciji, ne postaju teroris-
tima, takoe, ostalo bez odgovora. U svakom sluaju, ni prihvatanje spo-
ljanjih uzroka terorizma, ne prua dovoljan osnov za moralno opravda-
nje nasilja terorista, te, u tom smislu, L.Svensen navodi: Ako se sveko-
liko ljudsko zlo svede na takve spoljanje uzroke - uzroke koji su izvan
pojedinca posmatranog kao moralni subjekt - da bi se tako dalo nauno
objanjenje, moralno zlo se u tom sluaju svodi na prirodno zlo, i na taj
se nain gube svi moralni standardi.
Takoe, i subjektivni stavovi oteavaju shvatanje i definisanje po-
jave terorizma, jer je veina analiza terorizma nabijena emocijama i vri-
jednosnim sudovima. Shodno tome, namee se pitanje moe li se sa mo-
ralne take terorizam uopte opravdati?
U kontekstu moralnih principa, ubiti nekog nedunog je pogreno,
bez obzira na krajnje konsekvence. Nasumino, neselektivno nasilje, sve-
jedno iz kojih motiva i ubjeenja izvedeno, najotrije se kosi sa etikom.
Naime, teroristima se ozbiljno zamjera zbog neselektivnog nasilja, a tero-
ristiki akti se protive osnovnom etikom naelu da niko ne moe biti
kanjen za postupak koji nije izvrio ili za in za koji nije moralno
neispravan. S tim u vezi, I. Primorac smatra da rtve terorististikih na-
pada nisu bili agresori kojima je trebalo uzvratiti, te stoga istie da tero-
rist svoj in ne moe opravdati kao djelovanje iz samoodbrane.
Sa aspekta etike terorizma, panju izazivaju tri segmenta: primjena
neselektivnog nasilja, podmukao nain na koji to teroristi ine i kori-
enje nekonvencionalnog oruja, tj.oruja za masovno unitenje.
Danas je za rtve terorizma, nedune graane odomaen naziv ko-
lateralna teta (sporedna, pobona, usputna), koja ljudski ivot stavlja u
drugi plan, u kontekstu maksime 'cilj opravdava sredstva'.
Ima stanovita da teroriste ipak treba razumjeti, pa iako ih osuu-
jemo, pogotovo zbog injenice da terorizam izbija tek kada je na nekom
podruju moralno i intelektualno oslabljen sistem samovrednovanja, ali
da ne zasluuju odbranu niti opravdanje njihovih akcija.
S obzirom na to da su teroristiki napadi postali nediskriminativni,
to eliminie mogunost da budu moralno opravdani, mada postoji poli-
tika praksa opravdavanja terorizma. Kako navodi M.Walzer postoji ne-
koliko uobiajenih izgovora za terorizam:
- Prvi izgovor glasi da je terorizam posljednja mogunost. Terorizam
nije jedina alternativa, to je samo opravdanje terorista, jer im je to prva i
jedina opcija;
Shvatanje pojave terorizma i konteksta islama

209
- Drugi izgovor je da su teroristi slabi i da nita drugo ne mogu da uine.
Znaenje slabosti je dvostruko: slabost teroristike organizacije u odnosu na ne-
prijatelja i slabost u odnosu na sopstveni narod. Ta druga vrsta slabosti nemo-
gunost da mobilie svoj narod - jeste ono to je presudno za izbor terorizma;
- Trei izgovor je zasnovan na stanovitu da terorizam nije posljed-
nja opcija, ni jedini mogui izbor, ve univerzalni izbor;
- etvrti izgovor se odnosi na pojam nevinosti-pogreno je ubijati
nevine, ali te rtve ba i nisu potpuno nevine;
- Peti izgovor je tvrdnja da su svi oigledni i konvencionalni odgo-
vori na terorizam (politike i vojne akcije) gori od samog terorizma.
Treba, takoe, istai da terorizam nije jednostavno izdvojeno posma-
trati u odnosu na jedan region, jer ova pojava ima internacionalne i glo-
balne razmjere. Ima stanovita, koja istiu da u klasifikaciji terorizma tre-
ba dodati faktor regionalnosti, jer se evropski terorizam razlikuje od
dalekoistonog, bliskoistonog, azijskog i sl. Tako, evropski terorizam
odlikuje da je preteno individualistiki i lokalan, obino uperen protiv
visokih zvaninika i vremenski dosta proreen (M.Rankovi).
Ako poemo od stanovita da je u ljudskoj prirodi da se suprotstavi
dominaciji i da mijenja drutvo, zakljuiemo da je nezadovoljstvo ono
to pokree ovjeanstvo na pobunu. I upravo terorizam nastaje kao po-
java koja odbija mogunost promjene drutva mirnim putem. Dakle, pod-
sticaj za nastajanje terorizma je najee pobuna protiv odreenog dru-
tvenog stanja, odnosno neophodnost promjene, kada se pristajanje na
staro stanje smatra gorim putem od borbe nasiljem, a nastaje u situaci-
jama kada se jedinka ili grupa suoi sa nepravednim i neshvatljivim po-
loajem: ...pobuna je u ovjeku odbijanje da se s njime postupa kao sa
stvari i da se svodi na puku povijest... Ona je potvrda neke naravi zajed-
nike svim ljudima koja izmie svijetu moi (A.Camus).
Miljenja koja se protive pokuajima da se nasilnim putem ostvaruju
politiki i drugi ciljevi, baziraju se na stavu da je pobuna produkt nera-
zumnosti, koja je, inae, sam princip zla (J.Baudrillard).
Predrasude su stavovi koji izjednaavaju ili identifikuju terorizam sa
nekom odreenom ideologijom ili religijom, jer se on ne moe pripisati
samo jednom izvoritu. U tom smislu, posebno se istiu sluajevi pojed-
nostavljivanja da je terorizam isto to i komunizam ili da je terorizam
iskljuivo odlika islamske vjere. S druge strane, kada je rije o islamu,
potrebno je istai, da je on, inae, rijetko predmet prouavanja i istrai-
vanja, bez tendencioznog teoretizovanja, kako naglaava E.Said.
Poemo li od pretpostavke da teroristi tragaju za identitetom, bez
obzira na cilj i metode kojima to ele ostvariti, onda je loginije razmo-
triti osjeaj identiteta pojedinca, a ne njegova politika stajalita (Taylor,
M. & Horgan, J.).
Olivera Injac

210
S tim u vezi, kao polazite analize, takoe, mogu da poslue pod-
sticaji terorista da ine ekstremna djela nasilja, u ijoj je pozadini njihova
etnika, vjerska ili ideoloka pripadnost. Takvu vrstu terorista, koji se
slue terorizmom jer smatraju da jedino nasilnim putem mogu promijeniti
drutvo, D.Vajt naziva krstaima.
Trajna popularnost terorizma u nacionalista, ideolokih i religijskih
ekstremista mora se objasniti drugim faktorima: bolesnom potrebom za
fizikim iskazivanjem mrnje i osvete, uspjehom terorizma u postizanju
taktikih ciljeva (npr. masovni publicitet, oslobaanje zatvorenika ili is-
plata velikih otkupnina), kao i injenicom da je to sredstvo relativno jef-
tino, organizacijski jednostavno i predstavlja najmanji rizik, navodi P.
Wilkinson.
Moderni terorizam se pojavio poslije Drugog svjetskog rata i sluio
je za ostvarivanje antikolonijalnih, nacionalistikih i ljeviarskih politi-
kih ideologija. Takva se situacija zadrala do devedesetih godina XX vi-
jeka, od kada do danas terorizam motivie religija. Treba praviti razliku
izmeu terorizma prije Drugog svjetskog rata i terorizma modernog svi-
jeta, pa ih shodno proteklom vremenu nazivaju stari i novi terorizam
(J.White). Stari je bio povezan sa anarhistikom ideologijom, usmjeren
na vlast i, osim izazivanja straha i panike vlasti, nije imao veeg efekta.
Nasuprot tome, novi terorizam je drugaiji - razliita je i filozofija i efikas-
nost. Faktori koji doprinose pravljenju distinkcije izmeu starog i novog
terorizma su: nasilje se primjenjuje neselektivno, koriste se mediji i sred-
stva komunikacije za propagandu, koristi se savremenije oruje i primje-
njuju se nova sredstva rukovoenja i organizovanja u okviru teroristikih
organizacija. Takoe, pod novim terorizmom se podrazumjeva nasilje koje
ine velike grupe nezavisne od drave, vjerski fanatici koji se slue nasi-
ljem i nasilnike grupe koje teroriu druge borei se za neki odreeni cilj.
W. Laquer tvrdi da su novi teroristi okrutniji nego stari, te da nji-
hove napade odlikuje neselektivno nasilje, a civilno stanovnitvo im je
namjerni cilj, to je posebno dolo do izraaja od kada su vjerski teroristi
poeli da primjenjuju oruje za masovno unitenje. Dakle, ono to se
moe smatrati glavnom odlikom svih vrsta savremenog terorizma je pre-
danost unitavanju bez milosti za sebe i druge.
Meutim, potreba terorista da ine zlo, ne moe se pripisati teologiji
ili nekoj drugoj drutvenoj nauci, ve je ono konkretno povezano sa mo-
ralnom i politikom pozadinom. U Svensenovom sagledavanju moralnog
zla, terorizam se svrstava u idealistiko zlo, koje se odlikuje time da
njegovi akteri iako nanose zlo, smatraju da pri tom ine dobro.
Poinioci ovog tipa zla esto se izdaju za predstavnike dobra i esto
veruju da to i jesu. Ali ubeenje da je neki ideal dobar nije dovoljna
garancija da on to zaista i jeste", upozorava L.Svensen.

211
Vjerski terorizam i aspekt islamskog terorizma

"Svojstvo drutva i, usudio bih se rei,
ljudske naravi, ako takav entitet postoji,
jest pronalaenje utjehe i utoita u vjeri"
(M.Castells)

Vjerski imperativ je najznaajnija karakteristika savremenog teroriz-
ma, a religija osnovna motivacija za djelovanje savremenih teroristikih
grupa. Vjerski fanatizam je utabao novu stazu savremenom terorizmu,
tako to su "apokaliptina doktrina i fanatizam postali opasni saveznici"
(J.White).
Kada poziv miroljubive vjere na univerzalnu ljubav, ljudi pretvore
u pravo da vole samo one koji izgledaju, ponaaju se i vjeruju na isti na-
in kao i oni, formula za vjersko nasilje je stvorena, istie J. White.
Ovo jednostavno objanjenje o nainu pretvaranja osnovnih postu-
lata religije u mrnju, u direktnoj je vezi sa predrasudama pojedinaca koji
su u stanju da iskrive istoriju i mit, samo da bi stvorili opravdanje za
svoje destruktivne namjere. I upravo u takvom duhovnom ambijentu na-
staje vjerski terorizam kao specifina vrsta nasilja i glavna bezbjednosna
prijetnja na globalnom planu. Zapravo, uloga religije koja se koristi za
objanjenje teroristikih motiva je iskrivljena, tako da se njome oprav-
dava nasilje, teror, represija i sline pojave.
Takav vjerski fundamentalizam (M.Castells) ili vjerski fanatizam
je neto drugo u odnosu na vjeru, koji, iako postoji tokom cijele ljudske
istorije, ekspanziju doivljava od kraja dvadesetog vijeka. S tim u vezi je
i stav antropologa M. Harrisa da postoje dvije vrste religije: jedna, koja
se zasniva na ubijanju i druga, koja je protiv ubijanja.
D. Vajt (Jonathan White) je u svojim istraivanjima doao do za-
kljuaka da je znaaj apokaliptine doktrine za terorizam u njenom pod-
sticanju fanatinog zanosa za borbu svetih ratnika, tj. terorista.
Veza izmeu religije i terorizma nije nova. Korijeni vjerskog tero-
rizma seu iz perioda prije nove ere, jer je u nasilnim aktima vjerskih
fanatika religija bila jedino opravdanje za terorizam, dok je nije potisnuo
terorizam motivisan nacionalizmom ili ideologijama. Neki autori zastu-
paju stanovite da smo trenutno oevici ponovnog oivljavanja i irenja
teroristikih grupa motivisanih religijom i da taj fenomen mijenja prirodu
terorizma. Vjerski teroristi pretvaraju mir i pravdu u netoleranciju i mr-
nju, jer smatraju da govore u ime boanstva, u emu pronalaze oprav-
danje za svoje akcije.
Porijeklo dominantnosti vjerske pobude u terorizmu, po B. Hofma-
nu, treba sagledati ne samo kroz dogaaje koji se smatraju za odluujue
Olivera Injac

212
u vaskrsavanju ove vrste terorizma, kao to su revolucija za pretvaranje
Irana u islamsku republiku 1979. g. ili izraelsko-palestinski sukob, jer po
njemu dolazak vjerskog terorizma nije ogranien na Iran, jo manje na
Bliski istok ili na islam ve od 1980-ih godina on ukljuuje elemente svih
velikih svjetskih religija, a u nekim sluajevima i manjih sekta i pokreta.
Postoje dvije opasne tendencije kod vjerskog terorizma: jedna je da
vjerski teroristi nisu utilitaristi, a druga se odnosi na satanizaciju neprija-
telja - izjednaavaju ga sa izvorom zla koje treba istrijebiti. Vjerski tero-
rizam je motivisan da ini nasilje bojom voljom, odnosno pod okri-
ljem i odobrenjem Boga, a posjeduje razliita sredstva opravdanja i legi-
timizacije u odnosu na ostale vrste terorizma.
Tvrdi se i da u onim sluajevima u kojima poinitelje motivira reli-
gijski terorizam, on dodatno poveava sklonost za indiskriminativne na-
pade velikih razmjera, jer terorist koji vjeruje da izvrava Boju ili Ala-
hovu volju u voenju Svetog rata ili dihada protiv zlog neprijatelja,
vjerovatno nee zaustaviti vjerojatnost uzrokovanja pokolja velikih raz-
mjera, naglaava P.Wilkinson.
Odlike ove vrste terorizma najbolje se uoavaju poreenjem i utvri-
vanjem razlika u odnosu na ostale, tzv. sekularne vrste terorizma. Tako
je nasilje vjerskih teroristikih organizacija snanijeg intenziteta i uzro-
kuje mnogo vei broj rtava nego akti nasilja koje vre sekularne teroris-
tike organizacije. Ta injenica zabrinjava, tim prije jer se vjerski teroristi
ponaaju drugaije od etnikih iili nacionalistikih, njih ne ograniavaju
isti faktori koji inhibiraju druge tipove terorista. Naime, moe se konsta-
tovati da se vjerski teroristi razlikuju od ostalih po sistemu vrijednosti
svetog terora koji je suprotan svjetovnom teroru.
Takva spremnost na bezobzirno nasilje je odraz injenice da se vjer-
ski, za razliku od sekularnih terorista, ne obraaju nekoj odreenoj popu-
laciji nego sopstvenom Bogu i vjerskim voama. Razlike u motivima i
razlozima primjene neselektivnog i brutalnog nasilja, B.Hofman opisuje
ovako: Dok sekularni teroristi, ak i kada su sposobni da tako postupe,
retko pokuavaju da ubijaju neselektivno i masovno, zato to takva tak-
tika nije saglasna s njihovim politikim ciljevima i zato se smatra kontra-
produktivnom, ako ne nemoralnom, verski teroristi esto nastoje da eli-
miniu iroko definisane kategorije neprijatelja i s tim u skladu smatraju
takvo masovno nasilje ne samo moralno opravdanim nego i neophodnim
za postizanje njihovih ciljeva.
Takoe, jedna od razlika izmeu vjerskog i ostalih vrsta terorizma se
odnosi na metod obraanja javnosti. Naime, dok sekularni teroristi poku-
avaju da se obrate to iroj javnosti, vjerski teroristi se obraaju sami
sebi (B.Hofman).


213
Razlike se mogu povezati i sa razlozima osjeanja otuenja, koji su
kod sekularnih terorista svakako blai i tee korigovanju nedostataka sis-
tema, dok vjerski tee sutinskim promjenama pa stoga koriste daleko
destruktivnije teroristike metode. Ono to posebno odlikuje vjerski terori-
zam jeste da se napadi gotovo uvijek okonaju sa smrtnim posljedicama.
Navedene sutinske karakteristike vjerskog terorizma, iako su zajed-
nike za sve konfesije, ipak se najee vezuju za islamske teroristike
grupe, zbog porasta nasilja u Evropi i svijetu od strane ovih grupa, po-
sebno nakon napada na SAD 11. septembra 2001. godine. U prilog tome
je zvanino miljenje EU da je terorizam dobio globalni znaaj i da je
povezan sa nasilnim religijskim ekstremizmom, a da je Evropa postala i
meta i baza ekstremizma (N. Dragojlovi-iri).
Osim toga, o ozbiljnosti ovog problema svjedoe i mnogobrojne iz-
jave politiara, od kojih izdvajam stav britanskog premijera T. Blera, koji
je povodom teroristikih napada na London u julu 2006. godine istakao
da je vano da se svjetski lideri suoe sa uzrocima terorizma siroma-
tvom, nedostatkom demokratije i bliskoistonim konfliktom.
Takav tip terorizma ima vrlo duboke korene. Dok se suoavate sa
posledicama takvih teroristikih napada, morate pokuati da unitite tero-
rizam u korenu. Najzad, ono to danas znamo, a to nismo znali ranije -
gde ima ekstremizma, fanatizma ili visokog stepena siromatva na jed-
nom kontinentu, posledice se oseaju u ostalim delovima sveta, one se ne
zadravaju samo na jednom kontinentu, rekao je Bler (preuzeto sa sajta
B92 - www.b92.net).
Takoe, u pogledu rizika od islamskih teroristikih napada u Evropi,
istiu se izjave zvaninika Evropske unije, koji kau da je strah opravdan
i da se ne ograniava samo na zemlje koje podravaju rat u Iraku, kao to
su Velika Britanija, Danska i Italija.
Meutim, predstavljanje islama kao uzroka terorizma, pogrena je
interpretacija osnovnih naela te religije. U tom smislu, posluiu se
zakljukom D.Vajta da je moderni terorizam komplikovaniji od toga i
ne moe se pripisati samo jednom demonu.
Naime, za veinu islamske populacije se ne moe tvrditi da ima fun-
damentalistika stremljenja, a takoe ni veina fundamentalista nije
sklona terorizmu. Ipak, evidentno je da je velika veina savremenih tero-
rista islamske vjere i to je injenica koja skree panju na sebe. Ekspan-
zija islamskih teroristikih pokreta zapoinje od pred kraj dvadesetog sto-
ljea i povezana je sa lomom tradicionalistikih drutava (M.Castells),
kao i sa nametnutom modernizacijom, globalizacijom, te propadanjem
nacionalnih drava.
S druge strane, i hrianski vjerski terorizam je rasprostranjen u
Evropi, prije svega se u tome istiu irski i baskijski terorizam. Irski tero-
Olivera Injac

214
rizam poiva na nasilju koje sprovodi Irska republikanska armija
(IRA), koja djeluje vie od pola vijeka, a po broju izvedenih teroristikih
napada prednjai na svjetskom nivou, ispred palestinskog Crnog sep-
tembra itd.
M.Castells porast islamskih teroristikih pokreta vidi u sljedeim
razlozima: ini si da se politiki islamizam i islamski fundamentalistiki
identitet ire u devedesetim godinama u raznim drutvenim i institucio-
nalnim kontekstima, uvijek vezano za dinamike drutvenog iskljuivanja
i/ili krize nacije-drave.
Fundamentalistike tendencije i pokreti koji su nastali u islamskim
zemljama, kao i u mnogim djelovima islamske dijaspore u Evropi (Fran-
cuska, Njemaka i Engleska), po miljenju S. N. Eisenstandta su dio stal-
nog sueljavanja islamskog i zapadnog svijeta, te se mogu shvatiti kao
odgovor islamskog svijeta na uticaj Zapada. Zapravo, kako navodi M.
Castells, "fundamentalisti su uvijek reaktivni revolucionari.
Takoe, potrebno je naglasiti da islamski fundamentalizam nije tra-
dicionalistiki pokret, iako ima dugu istorijsku podlogu.
Izraena su miljenja da takvom iskrivljenom predstavljanju islama,
kao zatitnika i podstrekaa terorizma, najvie doprinose mediji. U tom
smislu, posebno se izdvajaju analize i procjene E. Saida, koji takav odnos
definie kao krivotvorenje islama. S druge strane, iako shvata reakciju
islamske populacije na neobjektivan sud medija da su sve teroristike
akcije islamske, L.Bernard smatra da ta reakcija treba da bude upuena
onima koji jesu vesti, ne onima koji o njima izvetavaju, mislei pri
tom na Osamu bin Ladena i njegove sljedbenike iz teroristike organi-
zacije Al Kaida.
Terorizam se hrani publicitetom, te se stoga, u svrhu preventivnog
djelovanja, predlae da se u demokratskim zemljama u cilju smanjenja
teroristikih aktivnosti sprovede neka vrsta medijske kontrole, to se u
takvim situacijama ne moe smatrati ugroavanjem demokratije. Naime,
sutina problema je u tome da su teroristi od medija napravili saveznike,
jer se trude da iskoriste priliku da se o njima izvjetava, pa su tako mediji
postali orue terorizma.
Inae, L.Bernard pravi klasifikaciju savremenog islamskog ekstre-
mizma, pa smatra da je najpoznatiji subvezivni radikalizam Al Kaide i
drugih slinih islamskih teroristikih grupa, zatim preventivni fundamen-
talizam saudijskog establimenta i institucionalizovana islamska revolu-
cija. Ono to je zajednika odlika navedenih ekstremistikih pravaca, je-
ste to da svoje teroristiko djelovanje predstavljaju kao vjersko, poziva-
jui se na islamske vjerske izvore, prevashodno na Kuran. Takoe, to se
tie argumentacije islamskih ekstremista, oni eksplicitno navode da je
njihov gnjev uzrokovan nepravdom globalnog sistema i represivnim

215
ponaanjem monih drava. Zatvoreni politiki sistemi i stagnirajue pri-
vrede u islamskim zemljama, tvrde pristalice ovog stanovita, jesu simp-
tomi, a ne uzroci.
S obzirom na to da je islamska teroristika grupa Al Kaida postala
sinonim za zlo terorizma, ali i islama u cjelini, nezaobilazno je shvatiti do
kog se nivoa, u tom pravcu, istraivanja kreu. O tome, svakako, govori
Folkova paradigma da je terorizam Al Kaide megaterorizam, koji
smatra novim tipom rata, gdje je neprijatelj globalna mrea, a ne jedna
drava. On tu pojavu opisuje na sljedei nain: Megaterorizam je jedin-
stveni izazov, koji se razlikuje od ranijih manifestacija globalnog tero-
rizma po svojoj snazi, opsegu i ideologiji, jer je on ozbiljan napor da se
preobrazi svetski poredak kao celina, a ne samo struktura moi jedne ili
vie suverenih drava.

Bombai samoubice

"Samoubistvo kao 'krajnje oruje'
ukazalo je na to da demokratska drutva
nemaju adekvatan odgovor na terorizam."
(B.Popovi)

Razmatranje pojave terorizma kroz kontekst islama nikako ne moe
zaobii jedan fenomen koji je bez presedana, a pobuuje panju javnosti.
Rije je o samoubilakim bombakim napadima, koje izvravaju pripad-
nici islamske vjere u svim djelovima svijeta. Naime, samoubilaki bom-
baki napadi su najdestruktiviji metod terorizma. To je taktika koju naj-
ee primjenjuju islamske fundamentalistike teroristike grupe. Zapra-
vo, moe se konstatovati da, jedan od najtraginijih aspekata modernog
terorizma je pojava bombaa samoubica (J.White).
Svakako da javnost ne razumije zato naizgled normalni pojedinci
izabiraju da se dignu u vazduh i da pri tom smiljeno ubiju to vie nevi-
nih ljudi, u namjeri da tako ostvare politiki cilj.
Ideja o suicidalnom rtvovanju, odnosno o umiranju u slubi Boga
ili umiranju prilikom ubijanja neprijatelja Boga, datira hiljadama godina
unazad. Najee se porijeklo ovog destruktivnog teroristikog metoda
vezuje za islamsku sektu Asasini, koja je u periodu od XI do XIII vijeka
bila aktivna u Iranu i Siriji, iako klasino samoubistvo nije bilo nain nji-
hovog djelovanja. Naime, pristalice ove sekte su izvravale likvidacije
bodeom, a nakon toga bi se preputale da ih zarobe i ubiju neprijatelji,
to moe biti shvaeno kao nedostatak elje da preive taj in.
Kod savremenog terorizma, ova taktika se prvi put pojavila i primi-
jenjena je na Bliskom Istoku od strane teroristike grupe Hezbolah, ali su
Olivera Injac

216
je poslije koristile i druge teroristike organizacije u ostalim djelovima
svijeta, iz razloga to se njom poveava vjerovatnoa da e biti pogoena
meta.
Naime, u terorizmu bomba samoubica postaje navoena raketa u
ljudskom obliku (J.White). Primjenom ove teroristike taktike, jedan
od najstarijih rituala nae vrste-ljudska rtva - doivljava svoju globali-
zaciju (H. M. Encensberger).
Samortvovanje ili samoubistvo za ostvarenje teroristikih ciljeva je
metod koji je svojstven ehidima, lanovima islamske religiozne sekte
koji priznaju samo uenje Kurana. Nije izvjesno kako je ovaj modus
operandi postao dominantan i karakteristian za novi, uglavnom islamski
terorizam, odnosno kako je jedan anahroni model ponaanja i razmilja-
nja, koji je u suprotnosti sa sutinskom potrebom ovjeka da sauva
ivot, postao praksa u savremenom drutvu.
Naime, jedan od razloga pojave sve veeg broja terorista samoubica
je velika vjerovatnoa za upjeh teroristike akcije, kao i to to skoro re-
dovno ispunjavaju primarni cilj terorizma, a to je izazivanje straha, pa-
nike, osjeaja bespomonosti, ugroenosti, nesigurnosti i nepovjerenja.
Inae, islam kao i ostale dvije zvanine religije, zabranjuje samo-
ubistvo, a teolozi osnovnog islamskog uenja ne smatraju samoubistvo
prihvatljivim metodom odbrane vjere. Islam propovijeda da u raj idu oni
koji poginu u dihadu, ali samoubistvo se ne tolerie. Naime, to se tumai
da onaj ko poini samoubistvo, ide u pakao, a tamo e biti prisiljen da
vri samoubistvo zauvijek.
Vjerske voe pokuavaju da opravdaju samoubilake bombake na-
pade jednom komplikovanom logikom, a to je da slabi moraju da se bore
svojim specifinim metodama, ak iako su nekonvencionalne ili primi-
tivne. Smatraju da nema moralne razlike ako se ubija vatrenim orujem i
ako ubijaju ljudi koji su tempirane bombe, odnosno po rezonu da li
polazi u bitku i zna da e ubiti desetoro i onda poginuti i ti ili polazi u
bitku i zna da e poginuti u istom trenutku kad ubije deset - to je isto
(D.Stern). Meutim, navedena taktika ne bi imala uspjeha da ne postoji
saglasnost za samounitenje i posveenost cilju, na koje akteri napada
pristaju.
Postavlja se pitanje kako teroristike grupe ostvaruju taj uticaj na
pojedince koji treba da izvre napad?
D. Stern opisuje tri naina za koja smatra da se primjenjuju tim
povodom u teroristikim grupama: jedna tehnika je da se ljudi prisilom ili
prevarom navedu da odu u suicidalnu misiju iako to ne ele, druga je da
se trae i pronalaze mentalno poremeene osobe, a trea je da se regruti
indoktriniraju dok ne povjeruju da je ast umrijeti za Boga. Svakako da je
indikativna injenica da se za suicidalne misije iskoriavaju mentalno

217
oboljele osobe, iz razloga jer oni nisu svjesni postupaka i izgubili su kon-
takt sa realnou, pa je njihovo zloupotrebljavanje dokaz beskrupuloz-
nosti onih koji rukovode akcijom. Inae, ovo pitanje je u ii istraivaa,
pa se tu pojavljuju miljenja zasnovana na argumentaciji da te osobe ve
jesu psihiki oboljele, te da su sklone da poine samoubistvo, a da im se
kroz ovu rtvu prua mogunost da postanu heroji. Mada, islamski eks-
tremisti odbijaju da su potencijalni bombai samoubice psiholoki ili
emocionalno nestabilne linosti, ve tvrde da su oni voeni jasnim prin-
cipima i da ele da umru za svoju vjeru i da postanu slavni.
Neki istraivai u ovoj oblasti smatraju da je za pristajanje na takvu
rtvu presudan socijalni faktor, te se stoga za bombae samoubice obino
regrutuju mladi ljudi, siromanog porijekla, kod kojih je mrnja prema
neprijatelju duboko usaena, a da njihove porodice za to dobijaju materi-
jalnu nadoknadu. Naime, u jednoj tako nejasnoj oblasti nita nije izvje-
sno, upravo zbog toga to rtve nastradaju u eksplozijama, a to su jedini
validni svjedoci.
Uobiajena tumaenja da je taj vid samortvovanja produkt potpune
ogorenosti i bespomonosti napadaa, takoe, ne pruaju zadovoljava-
jue opravdanje, jer bi, u tom sluaju, takvih napada bilo mnogo vie i
bili bi usvojeni i primjenjivani i od pripadnika drugih vjeroispovijesti.
Osim toga, moglo bi se konstatovati da svi bombai samoubice
imaju jednu zajedniku crtu: njihova nepredvidljiva agresija nije samo
besciljno uperena protiv ljudskih ciljeva ve prevashodno protiv sebe.
Takoe, postoji simbolika izmeu nagona koji motivie bombae samo-
ubice i terorizma uopte, jer samoubistvo, inae, predstavlja destruktivnu
tenju ovjeka da sve okona, da ne ostane nikakva alternativa, a isto je i
sa terorizmom.
Podsjetimo se posljednjeg napada bombaa samoubica koji se desio
na tlu Evrope. Radi se o napadima u Londonu u julu 2005.g., koji su po-
novo podstakli Evropljane da razmiljaju o uzrocima i posljedicama tero-
rizma. Tada su se na etiri lokacije u centralnom dijelu Londona u grad-
skom transportu (podzemna eljeznica i autobus) dogodile eksplozije,
koje su izveli bombai samoubice, a forenzikom istragom je utvreno da
se u bombama nalazilo po 5 kilograma eksploziva. Takoe, utvreno je
da su se eksplozije dogodile u razmaku od 50 sekundi, odnosno gotovo
istovremeno. Naravno, rtve i teta su veliki (bilans je 56 poginulih i 700
povrijeenih), a nakon toga se opet pojavila dilema zato, kako i koji su
motivi?
Objanjenja za akcije bombaa samoubica su mnogobrojna: religij-
ski zanos, fanatizam i obeanje raja, osujeenost i bijes, prinuda, rtvova-
nje za vii cilj, religijski ili lini ponos, plaanje porodicama velikih suma
novca, muenje i sl. Ali to nisu razlozi koji motiviu bombae samoubice,
Olivera Injac

218
ve su to pretpostavke u kojim sferama ekstremisti uspijevaju da regru-
tuju potencijalne izvrioce suicidalnih misija, dok je prava motivacija
bombaa samoubica neto drugaija.
U cilju razumijevanja ovog fenomena, bilo bi neophodno odgovoriti
na set pitanja, koja, samim tim to bombai stradaju u misijama, ostaju
bez odgovora: ko su bombai samoubice, zato je u porastu broj bombaa
samoubica, zato su to veinom obrazovani pojedinci i kakve su anse da
ovaj fenomen bude prevazien?
U bezbjednosnim studijama, navodi se da postoje dvije kategorije
suicidalnih napadaa: jedna su suicidalni teroristi, koji djeluju u timu
protiv zajednike mete, a druga kategorija su bombai samoubice, koji
izvravaju akte nasilja samostalno iako su ti napadi koordinirani.
Odgovor J. Baudrillarda na pojavu ovjeka tempirane bombe,
kako naziva bombae samoubice, je da je to metod borbe u kome je smrt
apsolutno oruje protiv sistema koji ivi iskljuujui smrt, iji je ideal-
ideal nulte smrtnosti.

LITERATURA:

1. Baudrillard, J., Duh terorizma, MEANDAR, Zagreb, 2003.
2. Bernard, L., Kriza islama, arobna knjiga, Beograd, 2004.
3. Camus, A., Pobunjeni ovjek, 'Zora-GZH', Zagreb, 1976.
4. Castells, M., Mo identiteta, Golden Marketing, Zagreb, 2002.
5. Dragojlovi-iri,N., Strateki odgovor SAD i EU na terorizam
- Zbornik radova Nacionalna i globalna bezbednost, Centar za civilno-
vojne odnose, Beograd, 2005.
6. Eisenstadt,S., Fundamentalizam, sektatvo i revolucija, Politi-
ka kultura, Zagreb, 2004.
7. Encensberger, H.M., Vaskrs ljudske rtve - Zbornik izabranih
tekstova o terorizmu Senka Rima nad Vaingtonom - Pro et contra,
Filip Vinji, Beograd, 2002.
8. Hofman,B., Unutranji terorizam, ALFA, Beograd, 2000.
9. Laquer,W., The terrorism to come, Policy Rewiew, 2005.
10. Popovi,B., Novi globalni terorizam Zbornik radova Nacio-
nalna i globalna bezbednost, Centar za civilno-vojne odnose, Beograd,
2005.
11. Primorac, I., Etika na djelu, KruZak, Zagreb, 2006.
12. Rankovi, M., Savremeni globalni terorizam: socioloki pri-
stup, Sociologija, Vol.XLVI, No 4, Beograd, 2004.
13. Said, E., Orijentalizam, Biblioteka XX vek, Beograd, 2000.
14. Stern, D., Ekstremni teroristi, Alexandria Press, Beograd, 2004.

219
15. Svensen, L., Filozofija zla, Geopoetika, Beograd, 2006.
16. Taylor, M. & Horgan, J, Budui razvoj politikog terorizma u
Evropi- Zbornik tekstova Terorizam u budunosti, Golden Marketing,
Zagreb, 2000.
17. Walzer,M., Excusing Terror, The American Prospect, Vol 12,
No 18, October 2001.
18. White, D., Terorizam, ALEXANDRIA PRESS, Beograd, 2004.
19. Wilkinson, P., Terorizam protiv demokracije, Golden Marke-
ting, Zagreb, 2002.

221

Semiha KAAR

STANJE LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA U
MULTIETNIKIM SREDINAMA: SANDAK (2000-2006)

Region Sandaka svakako zauzima posebno mjesto u istoriji raspada
Jugoslavije, imajui u vidu blisku prolost, kao i sve ono to se trau-
matino deavalo na tom prostoru naroito u periodu 1991-1995, ali i
kasnije. Nakon svih dubokih promjena na ovom prostoru, nestanka SRJ,
zatim dravne zajednice Srbije i Crne Gore, te konano priznanja samo-
stalnih drava: Republike Srbije i Republike Crne Gore, moram podsjetiti
da je danas ime Sandaka u znatnoj mjeri reducirano, da se odnosi na
onaj veinski dio nekadanjeg Novopazarskog sandaka koji se danas
nalazi u granicama Republike Srbije. Moje izlaganje se upravo odnosi na
taj dio Sandaka.
O svemu onome to se deavalo na prostoru Sandaka od 1991. do
1995. godine svjedoe i brojni izvjetaji nevladinih organizacija, poput
publikacija Fonda za humanitarno pravo i Helsinkog odbora za ljudska
prava. Sandaki odbor je, shodno ustaljenoj praksi, u okviru svoje Pla-
ve biblioteke objavio vie od 20 knjiga koje dokumentovano govore o
tom vremenu. Drava i drutvo se moraju objektivno suoiti sa onim to
je taj prostor doivio. Sandaka sumorna prolost, preputena prisilnom
zaboravu svakako, imajui u vidu i sve ono to se sada u njemu deava,
ne smije biti i najava njegove budunosti. Sandaku doista treba pomoi,
ali ne putem dosadanjih pogubnih improvizacija i parola. Neophodno je
stalno fokusiranje njegovih egzistencijalnih problema, koji su, nerijetko,
u sjeni politikih razraunavanja.
Nakon Dejtonskog sporazuma 1995., slika o Sandaku se, pored ve
dugotrajnih, stereotipnih predstava o islamskoj opasnosti po svijet, do-
nekle mijenja u sliku o regionu gdje dominiraju razne obavjetajne slu-
be, vjerski ekstremisti, verc, nelegalna trgovina, droga, pranje novca,
prostitucija, trgovina bijelim robljem i slino. I dalje se uporno medijski,
ali i po potrebi politike, podrava slika o islamu kao neprijateljskoj reli-
giji. Moram ovdje istai da su danas u Srbiji, nakon svega, muslimani
populacija od svega par procenata stanovnitva. Mediji o njima govore
kao da se oni mjere u brojkama od vie stotina hiljada. Po potrebi, oni su
u medijima tek neznatna manjina, ali, kada zatreba, oni postaju opasnost
Semiha Kaar

222
za Balkan i region u cjelini. Istinu, meutim, znaju i novinari i politiari.
Islamsku opasnost proizvode oni koji o njoj najvie i piu. Pojedinani
incidenti koji se deavaju nisu pravilo, niti se moe raditi o optim poja-
vama koje ugroavaju mir i stabilnost na ovom prostoru. Mi ih svakako,
kao kompetentna institucija, istraujemo, ali se trudimo da ih stavimo u
realne okvire, bez politikog predimenzioniranja. Nastojimo da preven-
tivno djelujemo, da ukaemo nadlenim na prave probleme, na njihove
uzroke, a ne samo posljedice i medijske efekte. Mediji po potrebi uvijek
senzacionalistiki apostrofiraju Sandak kao novo, mogue krizno a-
rite, otkrivaju povremeno potencijalne teroriste i slino. Mnogi novinari
iz Miloevievog vremena ponovo diu tenzije. Posljedice razorne pro-
pagande bie dugotrajne, kao i mnoge tekovine reima Slobodana Milo-
evia. Istina, po obiaju, u politici treba popriekati da bude potrebna.
Multietnike sredine, poput Sandaka, su, u uslovima u kojima je
egzistirala dravna zajednica Srbije i Crne Gore, bile jedan od barometara
opteg stanja, prostor na kome su se jasno manifestirali raskoraci izmeu
zakona i svakodnevnog ivota. SR Jugoslavija se nije dosljedno pridra-
vala svih domaih ustavnih i drugih propisa kojima su bila zagarantovana
jednaka prava za sve graane, bez obzira na njihovu etniku ili vjersku
pripadnost, jezik ili socijalni status, kao i svih obavezujuih meuna-
rodnih konvencija o ljudskim pravima i slobodama, to se oito nije de-
silo. Mada su se vlasti Srbije, Crne Gore i Savezne Republike Jugoslavije
uporno trudile da dokau da nije bilo nikakvog krenja ljudskih prava i
sloboda Bonjaka u proteklom periodu, da su ljudska prava iznad svjet-
skih i priznatih meunarodnih standarda, injenice su, meutim, govorile
drugaije. Recidivi te politike ive, svjedoci smo, i danas. Ratovi su, upli-
vom meunarodnog faktora, prekinuti, ali ostaje zebnja jesu li doista i
okonani. Prisustvo meunarodnih inilaca i dalje je neophodno na irem
junoslovenskom prostoru, gdje egzistiraju drutva sa iracionalnim vre-
donosnim sistemima. Sveukupne tenzije su smirivanjem stanja na obli-
nim kriznim aritima (BiH, Kosovo) donekle splasnule, ali nisu nestale.
To, pored ostalog pokazuju i martovski dogaaji 2004. na Kosovu, kao i
paljenje damija u Niu i Beogradu.
injenica je da se nakon oktobra 2000. u Srbiji deavaju, mada veo-
ma sporo, znaajne promjene. One se osjeaju mnogo vie u veim sredi-
nama, nego u gradovima poput Novog Pazara, Priboja, Sjenice ili Tutina.
O razbacanim selima po Sandaku da se i ne govori. Razlozi za to su du-
boki, pritisnuti prolou ali i sadanjim prilikama. Iskustva koja smo
svojedobno imali sa donoenjem Zakona o nacionalnim manjinama, ura-
enom na tadanjem saveznom nivou, praena medijskom pompom, po-
kazala su meutim, postojanje indicija da se ti zakoni vie donose pod
meunarodnim pritiskom, a mnogo manje sa iskrenom eljom dravnih
Stanje ljudskih prava i sloboda u multietnikim sredinama...

223
vlasti da unaprijede ljudska prava i istinski osiguraju zatitu i afirmaciju
manjinskih zajednica. Sluaj Roma to dovoljno pokazuje. O njima se ne-
prestano govori, pokreu se mnoge akcije, ali se u njihovom ivotu malo
toga promijenilo. Sandaki odbor je evidentirao niz krenja ljudskih
prava ove etnike zajednice. Mnogi od njih, primjera radi, nisu ak ni za-
vedeni u knjigama roenih, knjigama dravljana ove zemlje, niti u popi-
sima stanovnitva. O niskom nivou socijalne i zdravstvene zatite, prava
na rad, na obrazovanje moe se veoma dugo i argumentovano govoriti.
Moram takoe istai, da smo evidentirali i evidentiramo niz sluajeva kr-
enja osnovnih ljudskih prava i pripadnika bonjake i srpske nacionalne
zajednice, iz domena radnog odnosa, predugih sudskih parnica, imo-
vinsko-pravnih odnosa, diskriminacije u zatvorima u Srbiji. O tome
redovno izvjetavamo sve nadlene institucije u ovoj dravi u nadi da
doprinesemo poboljanju standarda ljudskih prava i sloboda na ovom
prostoru.
Dravni organi za brojne probleme u Sandaku snose jo od 1991.
do danas svoj dio odgovornosti. Pitanja kadrovske strukture, nacionalne
izbalansiranosti, zasluuje posebnu pozornost. Naa dosadanja iskustva i
saznanja govore da se prava Bonjaka na tom polju moraju principijelnije
potovati. Uz zalaganje za primjenu principa pozitivne diskriminacije,
smatramo takoe da je nuno da se stanje u dravnim insitucijama mora
izbalansirati, da pripadnici manjinskih zajednica moraju biti prisutniji
nego to je to do sada bio sluaj. Predugi sudski procesi i zastarijevanje
sudskih postupaka, to se naroito odnosi na sluajeve kada su u pitanju
pripadnici MUP-a, nisu rijetkost. Brojne krivine prijave oteenih lica
su, prema evidenciji Sandakog odbora, zbog sudske neaurnosti, odu-
govlaenja, brojnih sinhroniziranih opstrukcija ve zastarjele. U tom kon-
tekstu podsjetiemo, radi ilustracije, na maratonski sudski proces grupi
od 24 Bonjaka u Novom Pazaru, kao i sluajevi aboti i erlek), polo-
aj vojnika u jedinicama Vojske Republike Srbije, prijetee kriminalne
pojave koje se uoavaju u Sandaku (droga, kriminal, prostitucija, a ko-
jima su izloeni mladi i neiskusni ljudi sve su to pitanja koja zasluuju
iru elaboraciju. Promjena Miloevievog reima u Srbiji nije ujedno
znaila i potpuni prekid policijskog nasilja i grubog prekoraenja slube-
ne dunosti. Sandaki odbor i dalje biljei, pojedinane sluajeve u
kojima neki pripadnici MUP-a drastino kre svoja zakonska ovlaenja
u primjeni sile. rtava te torture ima i meu Srbima i meu Bonjacima.
Ja u jo jednom podsjetiti da nisu svi problemi isti u Novom Pazaru
ili Priboju, i da pritom treba imati svakako iznijansiran odnos. Mislim da
su zbog politike aktuelizacije Novog Pazara, Priboj i Prijepolje zapo-
stavljeni, i da treba prekinuti sa takvim pristupom. U ovim, ali i drugim
optinama jo uvijek nema znaajnih pomaka kada je u pitanju primjena
Semiha Kaar

224
Okvirne konvencije. Ima indicija da je uee bonjakih predstavnika u
lokalnim organima vlasti uslovljeno nizom kompromisa na koje moraju
pristati. To je sluaj u nekoliko sandakih optina. U pribojskom kraju
ljudima treba napraviti kue, osigurati imovinsku i materijalnu sigurnost.
Istraivaki tim Sandakog odbora je prije dva mjeseca obiao nekoliko
pribojskih pograninih sela. Sve ono to smo vidjeli, snimili i saznali u
razgovoru sa rijetkim mjetanima bonjake nacionalnosti koji su se vra-
tili u svoje opustoene domove uvjerava nas da ti problemi jo uvijek
stoje nerijeeni, da se zapravo radi o zaboravljenom prostoru, predivnim
krajevima u kojima ivi malo ljudi. Mnoga obeanja koja su dali ne samo
lokalni, ve i dravni funkcioneri jo uvijek odzvanjaju u uima mjetana,
ali se, praktino, ne radi nita. Brojni, nerasvijetljeni dogaaji u priboj-
skoj optini u periodu od 1991. sudski jo uvijek nisu procesuirani, pre-
puteni utnji, shvatanjima da sa protokom vremena sve jednostavno ide
u zaborav. Jo uvijek u ovim selima nema potpune line i materijalne
sigurnosti da bi se ljudi vratili. Radi se o dravljanima ove zemlje, o lici-
ma ija se prava na ovaj nain i dalje kre. Ako se govori o demokratiji u
ovoj zemlji, ona mora biti prisutna u svakom njenom dijelu, ili je zapravo
i nema.
Zabrinutost u Sandaku i za Sandak je doista opravdana, imajui u
vidu sveopte stanje, prisilne reducirane potrebe, kao i sve izraeniju,
teku privrednu krizu koja se manifestira u svim ravnima ivota, njegovo
sve jo oitije zaostajanje u odnosu na druge dijelove zemlje. Malo se u
Novom Pazaru, gradu koji eli da bude bonjako politiko i nacionalno
sredite, govori o Bonjacima u Novoj Varoi ili Priboju. Oni kao da su,
zbog svoje relativne malobrojnosti, jednostavno mahom zaboravljeni.
Bonjaci su, da tako kaem, najprisutniji u izvjetajima nevladinih orga-
nizacija, i meu njima posebno Sandakog odbora. Seobe ka Bosni,
bolje reeno ka Sarajevu, traju i dalje iz Priboja, Prijepolja. Taj proces je
davno zapoeo. Kao da mu nema kraja. Iz Novog Pazara, Sjenice, Tutina,
odlaze Srbi, ali i Bonjaci. To su sloene teme koje se ne mogu pre-
utkivati. Mnogi su problemi zajedniki, iako oni nerijetko dobijaju is-
kljuivu nacionalnu formu. Popisi stanovnitva trae odgovore na brojna
pitanja. Jedno od njih je i da li ova drava eli da prestane iseljavanje
Bonjaka. To je dilema pred kojom su se nale zateene mnoge gene-
racije Bonjaka. Ukoliko je odgovor potvrdan, onda se mora primjenjivati
sasvim drugaija politika prema ovim krajevima, mnogo iskrenija, mno-
go operativnija. Ona mora imati institucionalnu formu. Danas se, iz vie
razloga, dosta ulae i govori o tri optine na jugu Srbije, nego o ovom
prostoru, mada on zasluuje brigu drave i svakoliku pomo.
Potpuno je pogreno sticati sliku o Sandaku samo na osnovu Novog
Pazara. Treba vidjeti i opustjela sandaka sela, manje gradove koji eko-

225
nomski, u tiini, sve vie zamiru. Izvjestan privremeni privredni bum
Novog Pazara je, kao to se i pokazalo, bio vie rezultat djelovanja sive
ekonomije posebno u vrijeme reima S. Miloevia, nego planskog raz-
voja. To pokazuje i sve izraenije zamiranje novopazarske male pri-
vrede. Dravni mediji, meutim, i dalje svjesno govore o daljem pri-
vrednom bumu Novog Pazara, ime se zapravo skida odgovornost sa
drave da mu pomogne, a ta pomo mu je danas itekako potrebna. Bilo
kakvo poreenje infrastrukture u Novom Pazaru, Sjenici ili Tutinu, sa
optinama u susjedstvu poput Rake, Kraljeva, aka ili Uica i tamo-
njim investicijama, daje frapantne, porazne rezultate. Primjera radi, o
Novom Pazaru se govori kao o jednom od najbogatijih gradova u zemlji,
gradu sa najskupljim lokalima, placevima, ali se pritom ne eli vidjeti niti
predstaviti i druga, tamnija i realnija strana prie: da je to urbanistiki
potpuno razoren grad, grad pun sirotinje, propalih fabrika, izuzetno loe
infrastukture, siromane putne mree, krajnje nezavidnih uslova zdravst-
vene zatite, nejakih kulturnih institucija, kola koje udarniki rade u tri
smjene, sa po 40 uenika u razredu, besperspektivi mladih ljudi koji
zavravaju srednje kole i fakultete. O Tutinu ili Sjenici da se i ne govori.
Sandak je i prije raspada socijalistike Jugoslavije, slovio kao jedna od
najzapostalijih oblasti u toj dravi. Mislim da se politikom i marketin-
kom retorikom prekrivaju i marginaliziraju njegovi sutinski problemi:
nerazvijenost i besperspektivnost. To je inae i na hiljade ljudi odvelo i
odvodi sa ovog prostora. Raseljeni Sandak je mnogo brojniji od onog
pravog.
Dosadanja iskustva pokazuju da dio odgovornosti snose i lokalni
organi vlasti, tako da pitanje odnosa drave i manjinskih zajednica izis-
kuje veoma suptilan odnos. Naime, pokazalo se, na primjeru tri optine
(Novi Pazar, Sjenica, Tutin) da, bez obzira na to to su bonjake poli-
tike stranke, na razliite naine, raznoraznim koalicijama, formirale lo-
kalnu vlast, da ni one same nisu dovoljno spremne niti kadrovski ospo-
sobljene da artikuliraju sve zahtjeve zajednice u ije ime govore. Impro-
vizacijama se nerijetko maskiraju sutinske potrebe, a sekundarnim pro-
blemima zamagljuju primarni. U sporovima unutar bonjakog korpusa
Beograd je taj koji na kraju esto arbitrira. Drava je toga vie nego
svjesna, ali se previe ne uplie u sutinske probleme sandake sredine,
niti ima dovoljno iskrenosti u nastojanju da se problemi bonjake nacio-
nalne zajednice uspjeno prevaziu u mnogim ravnima ivota.
Na primjeru formiranja vlasti, meusobne stranake saradnje, od-
nosno nesaradnje, funkcioniranja nacionalnog savjeta iskazana je znatna
nespremnost, opstrukcija, nedostatak strunog potencijala, to brojne pro-
bleme nije rijeilo ve relativizovalo ili jednostavno razvodnilo. Zato
treba istai jo jednom da ne postoji odgovornost, mada ona nije simet-
Semiha Kaar

226
rina, samo jedne strane. Bonjaki predstavnici danas se sve vie meu-
sobno optuuju za probleme bonjake zajednice i stanje u kome se ona
nalazi. To je zapravo zatvoreni krug meusobnog optuivanja bonjakih
stranaka, dubokih podjela, ali i nemoi da se adekvatno odgovori na iza-
zove i potrebe vremena. Predstavnici bonjakih stranaka i institucija mo-
raju da prihvate svoj, ne mali dio odgovornosti. Demokratski potencijali
Sandaka su jo uvijek, moramo to priznati, skromni i nedovoljni. Bo-
njaci se moraju podvrgnuti otroj samoanalizi. O daljem odlivu strunih
kadrova niko ne govori, niti iskreno iskazuje potrebu za njima. Nedo-
statak pravih strunjaka je veliki problem Sandaka. Daju se nerijetko
dijagnoze, ali bez odgovarajue strune pomoi sa strane, koju mi uporno
potenciramo i traimo, ne znamo pravu terapiju. Jo uvijek za njom neus-
pjeno tragamo. Populistiki koncepti koji su naputeni kod drugih na-
roda, kod Bonjaka jo uvijek donekle imaju primat i to na jednom nis-
kom nivou. Institucije, a ne stranke, prave imunoloki sistem bonjake
nacionalne zajednice.
Novi Pazar danas, bar na papiru, na primjer, ima vie univerziteta,
nekoliko dupliranih ekonomskih, pravnih i filozofskih fakulteta. S
druge strane, stoji krajnje poraavajua slika u zdravstvu, ekonomiji, put-
noj mrei, PTT-komunikacijama, komunalnoj infrastrukturi, odavno pre-
tijesnim osnovnim i srednjim kolama, besperspektivi mladih ljudi koji
zavravaju srednje kole i fakultete. esta predizborna, propagandna obe-
anja brzo se zaborave. Ne treba smetnuti sa uma i prijetee kriminalne
pojave koje se uoavaju u Sandaku (droga, kriminal, prostitucija) a ko-
jima su izloeni neiskusni i mladi ljudi. Svjedoci smo takoer, s druge
strane, postojanja itavog niza problema u naoj sredini koji mogu imati
neeljene posljedice po ukupno stanje: govor mrnje u medijima, inci-
denti na sportskim susretima, ispisivanje nacionalistikih parola i grafita,
pojedine neodmjerene izjave politiara, sukobi simpatizera pojedinih
stranaka i slino.
U jednom takvom sukobu 11. septembra 2004. godine, stradao je je-
dan neduni ovjek, sluajni prolaznik, koji je ostao teki invalid. San-
daki odbor za zatitu ljudskih prava, brojne nevladine organizacije, ali i
politike partije apelovale su na lidere suprotstavljenih partija u Sandaku
da utiu na svoje pristalice kako svojim ponaanjem vie nikada ne bi
dozvolili da Novi Pazar zadesi tragedija takvih ili slinih razmjera.
Meutim, 10. septembra 2006. g., vanredni parlamentarni izbori u
Sandaku zavreni su jo veom tragedijom. Ubijen je Rudija Durovi
(41), odbornik koalicije Lista za Sandak dr Sulejman Ugljanin. Ubistvo
se dogodilo u 16 i 30 h, u Ulici erkeska mahala, ispred birakog mjesta
broj 74. Policija je uhapsila Ertana Gegia (32) i Ismeta Derdemeza
(26) zbog osnovane sumnje da su uestvovali u ubistvu Rudije Durovia

227
i ranjavanju njegovog bratanca Sulejmana Durovia. Za treim uesni-
kom ovog obrauna, Seadom Papiem (32) raspisana je potjernica i za
njim se intenzivno traga. Nakon to su lideri svih politikih partija izra-
zili svoje aljenje zbog ovog ubistva, nije se mnogo ekalo sa iznoenjem
meusobnih optubi i da se nastavi tamo gdje se stalo prije tragedije.
Predsjednik optine Novi Pazar dr Sulejman Ugljanin optuio je Ra-
sima Ljajia da je ovo to se dogodilo najavljivao jo u toku prediz-
borne kampanje ali i sandakog muftiju Muamera Zukorlia koji je
dolio ulje na vatru iznosei dezinformacije.
Odmah nakon izbora dolo je do zaotravanja odnosa izmeu Liste
za Sandak dr Sulejman Ugljanin i Meihata islamske zajednice San-
daka. Otvaranje jo jednog fronta na politikoj bojinici Sandaka uni-
jelo je zebnju meu graane iz razloga to nikada u svojoj istoriji nije se
desilo da ova vjerska ustanova tako otvoreno ue u sukob sa jednom poli-
tikom partijom iz redova sopstvenog duhovnog stada. Za mnoge je
posebno porazna injenica to se u optu ostraenost sandakog pod-
neblja ukljuio prvi ovjek ustanove koja u svijesti veine Bonjaka u
Sandaku, bez obzira na snagu njihovih religijskih ubjeenja, slovi kao
najuglednija. Vrijedjelo bi napomenuti da je muftija sandaki Muamer
Zukorli u vie navrata pokazao da nema samo duhovnih ambicija, i nije
ovo prvi put da je uoljiva njegova slabost prema zemnim izazovima.
Naime, upad Ugljaninovih pristalica u zgradu Islamske ustanove jeste
jedan huliganski in, ali, valjda se jo uvijek zna gdje i kome se treba
obratiti u takvim sluajevima. Nisu valjda huligani ti koji su zapalili
kratak fitilj efendije Zukorlia i presudno utjecali na njegovu odluku da i
on ue u politiku arenu. A to je sada jedan sasvim novi momenat,
nepoznat ovdanjem politikom i duhovnom biu, i ako ne bude dovoljno
suptilnosti i daleko vie sluha za eventualne posljedice jednog takvog
sukoba, Sandak moe ui u daleko dublju radikalizaciju...
1

Pokazalo se, nakon svega, da Bonjaci jo uvijek na papiru imaju
problematine brojne institucije, iako su mnoge nestale bez traga, mada
se njima propagandistiki mahalo. Meusobna optuivanja za izdaju
unutar bonjakog politikog korpusa u Novom Pazaru samo pokazuju da
se bonjaki politiari vrte unutar zaaranog kruga, nesvjesni da nisu do-
rasli vremenu i okruenju u kome se nalaze.
Vanredni parlamentarni izbori odrani 10. septembra 2006. g. u No-
vom Pazaru obesmislili su i sam pojam izbora. Naime, sada se ve oz-
biljno moe postaviti pitanje da li graanin Novog Pazara, kada izae na
glasako mjesto, u nekom momentu moe, izmeu ostalog, zaokruiti i
sopstvenu smrt. Da li je, uopte, mogue, u najavi novog milenija

1
Vanredni izbori pod lupom Sandakog odbora
Semiha Kaar

228
objasniti ta se deava, kako i sa kojom strau Sandak hrli u svoj
mrani srednji vijek. Na takve pojave moramo blagovremeno reagovati
kako bi se izbjegle neeljene komplikacije i mogui rast tenzija. Iskustva
pokazuju da zato moramo biti budni i obazrivi. Brojne predrasude i
stereotipi opstaju u medijskom i politikom miljeu. To se teko mijenja.
Rjeavanje odreenih problema samo na politikom nivou, bez su-
tinskog bavljenja drutvom, nije dovoljno. Teko je biti viestruka ma-
njina zbog kritikih promiljanja, ali i pripadnosti manjinskim etnikim
zajednicama. Suoavanje sa zbiljom, prije ili kasnije, trai razbijanje ilu-
zija i samoanalizu. Dug je put do samosvjesnog graanina koji ima razvi-
jenu kritiku svijest. Na izolaciju se ne smije odgovarati samoizolacijom.
Oit je nedostatak autoriteta na svim poljima. Svaka pomo Sandaku
mora biti dobro osmiljena i iznijansirana, uslovljena ne samo njegovim
potrebama, ve i praenjem njene realizacije.
Bonjake u Sandaku, posebno u njegovom reprezentativnom di-
jelu - u Novom Pazaru, njihove razne predstavnike, oekuje neminovno
sputanje na zemlju, temeljito preispitivanje i suoavanje sa vreme-
nom, sa iluzijama koje svakodnevno nestaju. Odgovornost pojedinca je u
demokratskim uslovima mnogo vea nego to je bila prije. Imajui u vidu
sve ono to se deavalo i deava posebno u Novom Pazaru, trebaju se
fokusirati ne samo politiki, ve i svi drugi problemi koji teko pritiskaju
sandake optine (ekonomski, komunalni, kulturni, prosvjetni itd.), da se
istakne da je centar mnogih problema upravo u Novom Pazaru i da se, uz
neophodnu pomo eksperata sa strane, upravo u njemu moraju i rjeavati.
To, pored ostalog, kada su u pitanju Bonjaci i njihovi predstavnici, kao i
svi oni, koji po raznim osnovama, govore u njihovo ime, znai da se
moraju preispitati i transparentno preuzeti svoj dio odgovornosti, koji
doista nije mali, za sve ovo to se danas deava u Sandaku. Bonjaci,
stojei ispred ogledala koje postavlja stvarnost, kao i sve njihove insti-
tucije, pri tome, prihvatajui vrijednosti civilnog drutva, trebaju preuzeti
svoj dio odgovornosti koji svakako nije mali i koji iziskuje znatno vie
napora i pragmatizma i angairanje duhovnih autoriteta koji ne pripadaju
nikakvoj vlasti ili politikoj stranci. Teko je prihvatiti injenice i suoiti
se sa stvarnou od koje mnogi neodgovorno i demagoki bjee. Svako
mora pokazati vei stepen interesa za probleme sredine u kojoj ivi, bio
to Novi Pazar ili Priboj.
Imajui u vidu da se radi o Sandaku u cjelini, multietnikom pro-
storu sa nedovoljno razvijenim institucijama graanskog drutva i orijen-
tacije, bez dovoljno snanih i uticajnijih nevladinih organizacija, nuno je
povezivanje tzv. nevladinog sektora i njegovo koordinirano djelovanje ne
samo u konfliktnim situacijama, ve i u preventivi, uzimajui u obzir sva
dosadanja iskustva i saznanja o moguim aritima, njihovom nadzira-

229
nju i kontroli, insistiranju na pravnom sankcioniranju poinilaca krivinih
djela koja posebno remete meunacionalne i meuvjerske odnose, te ot-
krivanju njihove pozadine. Ovaj prostor, u sadanjim okolnostima, mora
biti neprestano pod snanom lupom lokalnih nevladinih organizacija, ali i
onih koji djeluju u veim centrima, kao i meunarodnih nevladinih orga-
nizacija. Pravovremeno djelovanje i nepristrasan pristup onemoguavaju
manipulaciju i instrumentalizaciju u razliite svrhe, koje mogu imati
velike posljedice. Nuno je reafirmirati i propagirati sve one dugovjene
vrijednosti i prednosti ove sredine koje su u protekloj deceniji sticajem
niza faktora bile potisnute, ustupajui mjesto distanci i odreenom
nepovjerenju..
Sandak, kao sastavni dio ove drave i ovog drutva ne smije ostati
na daljim marginama. Ostaje kao nerijeen problem raskoraka izmeu
zakona i stvarnog ivota. To nije novost. I u doba S. Miloevia, kada se
govorilo da manjinske zajednice uivaju sva prava, na osnovu irokih
zakona, sve je bilo drugaije. Slina stvar je i danas. Zato je, neophodno,
neprestano intervenisanje meunarodne zajednice u primjeni usvojenih
zakona. U protivnom, ostaje utisak da se zakoni samo formalno donose, a
da i oni na koje se taj zakon odnosi, o tome ne znaju skoro nita. I tu se
krug zatvara, sve do donoenja nekog novog zakona i njegovog sveanog
promovisanja pred televizijskim kamerama i odabranim predstavnicima
manjinskih zajednica. Naravno, niko ne oekuje brze promjene, ali to je
jedan od puteva da se konano pribliimo evropskim standardima o
kojima se stalno govori, ali se malo radi da se oni istinski primijene.
Pozitivna iskustva tradicionalnog zajednikog ivljenja i koegzistencije
svakako zasluuju da se jo vie afirmiraju. Izgradnja civilnog drutva, uz
permanentnu edukaciju, u kome e sve etnike zajednice ivjeti u miru i
slozi, potujui i imajui puno povjerenje u institucije pravne drave i
mehanizme koji trebaju dugorono osigurati linu, imovinsku sigurnost i
sva prava bez obzira na vjersku, nacionalnu ili politiku pripadnost.
Razvoj demokratije i demokratskih institucija sredstvo je za prevazila-
enje i likvidiranje nacionalizama i drugih opasnih oblika podjela.

231

Semiha KAAR
Sandaki odbor za zatitu ljudskih prava i sloboda Novi Pazar

SANDAK I SUOAVANJE SA PROLOU

Istraivanje vremena brutalnog raspada jugoslavenske dravne za-
jednice bie veoma dug, slojevit i delikatan proces. Traganje za istinom i
istorijskim injenicama, zajedno sa revizionistikim vienjima bliske
prolosti, otkrivae ne samo pozadinu i uzroke nedavnih ratova, ve i
brojne individualne i porodine drame, masovna stradanja nevinih i ne-
dunih ljudi. Bolne istine, nad kojim se mora misliti, iz istorijske tmine
neprestano izbijaju na svjetlost dana. Primarni ciljevi rata su bili revizija
republikih granica, prisilna razmjena stanovnitva i prestrukturacija bal-
kanskog politikog prostora. Ovakvi ciljevi nigdje i nikada nisu realizo-
vani mirnim putem. Pratie ih sinhronizirani napori da se, nakon svega,
uz uspostavljeni konsenzus negiranja i poricanja vlastite odgovornosti,
poinjeni zloini relativiziraju i deetnificiraju. Arhivi u Hagu i tamonje
optunice o uesnicima u "zajednikom zloinakom poduhvatu" bie
nezaobilazni u pisanju historije junoslavenskog prostora. Balkanska
praksa iz XIX stoljea, postala je tek krajem XX stoljea zloin protiv
ovjenosti. Ratovi su, uplivom meunarodnog faktora, prekinuti, ali os-
taje zebnja jesu li doista i okonani. Zato je prisustvo meunarodnih ini-
laca i dalje neophodno na irem junoslovenskom prostoru, gdje egzisti-
raju drutva sa uticajnim, iracionalnim vrjedonosnim sistemima, bez op-
tevaeih normi. Otra kritika zvaninih istina o bliskoj prolosti iza-
ziva i dalje tajac, nedoumicu, pa i izvjesnu nelagodnost.
Proces prekomponiranja i konsolidacije nacionalizma je postao da-
nas dio stvarnosti, kao i novo homogeniziranje oko istih starih ideja i
autoriteta, uz prieljkivanje promjena odnosa u svjetskoj politici. Izostaje
razvijanje kulture saosjeaja sa rtvama drugih nacija. Ravnodunost je
veoma rjeita. Istina je da to su ljudi manje sposobni da podnose vlastite
nedae, tim lake podnose tue. Jo uvijek nema spremnosti niti politike
volje za suoavanje sa autoritarno-ratnom prolou, te se prikriva na
razliite naine osnovni razlog suoavanja sa prolou: spreavanje da
Semiha Kaar

232
se ona ponovi. Politike promjene, kako se upozorava, ponekad zahtije-
vaju opreznu amneziju, to je zapravo prvi oblik istorijskog revizionizma.
Ozbiljno suoavanje sa prolou nije mogue bez pritiska meunarodne
zajednice. Na Balkanu nema prolosti bez istine, mada se ona nerijetko,
usljed raznih unutarnjih i vanjskih pritisaka, dotjeruje, kompromisno
relativizira i rtvuje radi uspostave i odravanja mira. Sadanjost se i ne
moe shvatiti bez poznavanja prolosti.
Sandak koji nije bio direktno zahvaen ratnim poarom, ali koji je
takoer platio visoku cijenu ratnog mira, Sandak koji se sada nalazi u
dvije samostalne drave, svakako zauzima posebno mjesto u istoriji ras-
pada Jugoslavije, imajui u vidu blisku prolost, kao i sve ono to se
deavalo na tom neuralginom prostoru naroito u periodu 1991-1995. ali
i kasnije, mada su ta zbivanja (krenja ljudskih prava, ubistva, pljake,
otmice, zlokobno topovsko-tenkovsko okruenje gradova i sela, masovna
iseljavanja stanovnitva, razni oblici diskriminacije, sudsko-politiki pro-
cesi, masovni informativni razgovori, preventivna represija, itd.) ostala
u sjeni dogaaja u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Mnogi zloini poinjeni u
Sandaku su jednostavno preputeni zaboravu, iako su trebali biti pred-
met interesovanja drave i sudskih organa. Sjeverin i trpci su samo
jedne od tema stradanja Bonjaka Sandaka. Neizbjena je obaveza da se
u potpunosti istrai i osvijetli udes otetih ljudi, da im se bar mjesto pogi-
bije zna i dostojno obiljei, kazne krivci. Ne samo egzekutori, neki novi
Tadii i Lukii, ve i planeri, ali i advokati nasilja. U Hagu su podignute
optunice za zloine poinjene u Hrvatskoj, BiH, na Kosovu, kao i u Voj-
vodini. Sandak je pri tome ponovo marginalizovan. Karla del Ponte je u
intervjuu za podgoriki Monitor istakla da se svi zloini ne mogu tre-
tirati u Hagu, da se nacionalni sudovi moraju baviti pitanjem ratnih
zloina, i da se sluaj trpci takoe mora razrijeiti pred sudovima u
Srbiji i Crnoj Gori. Odlukom Vrhovnog suda Srbije etvorici pripadnika
paravojne formacije Osvetnici potvrene su kazne od 15 i 20 godina
zatvora za ratne zloine u Sjeverinu 1992. kada su oteli i pobili 16 Bo-
njaka iz autobusa. Istina nerijetko mora priekati da u politici postane
potrebna. Jo uvijek, meutim, nedostaje osuda dravne politike koja je
primjenjivana u Sandaku. Drava jo uvijek nije spremna, kako navode
predstavnici nevladinih organizacija, da se obrauna sa zloinima i politi-
kom Slobodana Miloevia na nain koji je neophodan da se Srbija suoi
sa onim to je bila i da se na pravi nain distancira od te politike.

Sandak i suoavanje sa prolou

233
Zatita naruenih ljudskih prava i sloboda putem institucija sistema,
na osnovu dosadanjih iskustava, ne daje pravo na vei optimizam. Broj-
ne krivine prijave oteenih lica su, zbog sudske neaurnosti, odugovla-
enja, brojnih opstrukcija ve zastarjele. Iseljavanje iz Sandaka u BiH i
dalje se nastavlja. Sandak ima pravo na istinu i njeno institucionalno pri-
znavanje. O svemu onome ta se zbivalo u njemu u proteklom periodu,
pored ostalog, dokumentovano svjedoe i brojne publikacije Sandakog
odbora za zatitu ljudskih prava i sloboda, kao i drugih nevladinih organi-
zacija. Sandak je, iz vie razloga, bio i ostao nepravedno po strani, van
vee pozornosti, iako su navedena deavanja ostavila dubokog traga u
svim ravnima ivota, naroito seoskim sredinama, u njegovim rubnim
dijelovima, u pribojskom i pljevaljskom kraju. Brojna sela u pribojskom
kraju, zahvaena ratnim deavanjima, su jo uvijek opustoena. Predstav-
nici Sandakog odbora su polovinom maja 2006. obili neka od tih sela i
konstatovali opte zamiranje. Brojne kue su potpuno opljakane. U Ku-
kuroviima je po opustjelim kuama, kao i u lokalnoj koli, zatvarana
stoka. Strah meu Bonjacima nije iskorijenjen jer niko od poinilaca nije
priveden licu pravde, niti je kanjen. Drava mora pokazati da je svjesna
svoje odgovornosti. Moramo se uporno boriti protiv one logike da sa pro-
tokom vremena sve ide u zaborav, protiv problematine svijesti koja ne
osuuje zloine. Nije problem samo u psihopatama, ve i u onima ura-
unljivima kojih je mnogo vie. Ajnatajn je jednom rekao kako je svijet
opasno mjesto ne zbog onih koji ine zlo, nego zbog onih koji to mirno
posmatraju. Ne smije biti nikakve tolerancije prema zloinima. Amnesti-
ranje i javni diskurs i retorika opravdavanja ili zatrpavanja spram zlo-
ina i njegovih aktera, kako su primijetili pojedini sociolozi, u javnom i
politikom mnjenju Srbije ugroava civilizacijsku obnovu njenog dru-
tva. Rjeavanje odreenih problema samo na politikom nivou, bez su-
tinskog bavljenja samim drutvom, nije dovoljno. Put prevazilaenja
posljedica razorne propagande, etnikih stereotipa, u ksenofobinim dru-
tvima sa velikom etnikom distancom, imajui u vidu odreene "reto-
rike poetke", ali i ranija negativna iskustva, bie mukotrpan i dug.
Neophodno je oslobaanje od svih predrasuda, uspostavljanje graanske
ravnopravnosti u meunacionalnom i meuvjerskom pogledu.
U izvjesnim incidentnim situacijama na lokalnom nivou pojavljuju
se problemi koji, sem asociranja na blisku prolost, pokazuju da mogu
narasti do stanja kada ih je teko kontrolisati i obuzdavati. Takvi proble-
mi se mogu nai i na sportskim priredbama, u meunacionalnim i meu-
Semiha Kaar

234
vjerskim odnosima, na lokalnim skuptinskim sjednicama, izborno-pro-
pagandnim kampanjama, kao i u politikim sukobima unutar pripadnika
jedne etnike zajednice. S druge strane, ne treba smetnuti sa uma opasni
nastavak dalje antislamske politike i medijske kampanje koja unosi do-
datnu zebnju u Sandak, kao i strah od budunosti. Konflikti i sukobi su
moni generatori predrasuda i stereotipa. U kontekstu stereotipnog defini-
ranja Bonjaka, posebno mjesto zauzima islam koji je izloen sistemat-
skoj vulgarizaciji i diskriminatorskim ocjenama. itave generacije u ovoj
zemlji su odgojene u agresivnom, antiislamskom i antibonjakom duhu.
Odreeni krizni momenti pogoduju za porive kojima trebaju povoljni us-
lovi da budu instrumentalizirani. Stereotipi- te slike u glavama, pod-
staknuti politikom i ideologijom, omoguavaju idealiziranje vlastitog na-
roda, da se lake okrive drugi, da se pred sobom i pred drugima jedno-
stavnije opravda neprijateljstvo i mrnja. Velika nevolja sa nacionalnim
stereotipima je njihova rigidnost - nepromjenljivost. Duboke predrasude
su esto optereene emocijama, pored izraenih simpatija i antipatija,
viestruko imune na kontraargumente koji su izvirali iz suprotnih iskus-
tava i saznanja. Generalizacije vode u zablude. Suoavanje sa istinom
trai znanje o sebi, ali i o drugima. Samovrjednovanje i poimanje sopst-
venog identiteta postavljaju se veoma visoko u odnosu na druge. Svijest
ili vjera o nadmoi u odnosu na nekog drugog, prije ili kasnije, nagoni
ovjeka da pone da vjeruje da ima vea prava nego drugi. Etnonacio-
nalizam nije nepoznat nijednom politikom sistemu, iako istina prijeti
vlasti, a vlast prijeti istini. Civilizacija je, prije svega, elja za koegzi-
stencijom. Neophodno je oslobaanje od svih predrasuda, uspostavljanje
graanske ravnopravnosti na meunacionalnom i meuvjerskom pogledu.
Nacionalizam predstavlja najmoniju politiku snagu XIX i XX stolje-
a. Svijest savremenika pritiskaju razliite, nerijetko potpuno oprene slike
jedne iste prolosti. Nijedno drutvo ne moe da izbjegne suoavanje sa tam-
nim stranicama svoje prolosti. utanje je destruktivno. Hana Arent je uka-
zala da svaka vlada preuzima odgovornost za djela i nedjela svojih prethod-
nika, a svaka nacija za djela i nedjela iz svoje prolosti. Racionalna slika pro-
losti je osnova na kojoj moe da se izbjegne dezorijentiranost u savreme-
nosti i odgovori na pitanja koja se nameu. Okretanje budunosti zahtijeva
da se odgovorno i racionalno upozna i sadraj bliske prolosti. Suoavanje sa
prolou afirmie nove demokratske vrijednosti jer povlai jasnu liniju raz-
granienja izmeu neslobode prolosti i demokratske budunosti. Djelatna,
slobodna i kritika javnost temeljno je naelo i uporite demokratskog sistema.
Sandak i suoavanje sa prolou

235
Neophodno je sistematsko istraivanje bliske prolosti, uporno insi-
stiranje na odgovornosti i zatiti prava rtava i njihovih porodica, kao i na
dosljednom funkcionisanju i odgovornosti institucija pravne drave. Nu-
no je identificirati razliite vrste odgovornosti: krivinu, moralnu i inte-
lektualnu, te konano politiko-historijsku. Nedjela treba temeljno istra-
iti, sistematizirati i osigurati im odgovarajui publicitet. rtve imaju
pravo na satisfakciju. Neumorni Vizental je govorio: "Uvijek sam se pi-
tao ta mogu uiniti za one koji nisu preivjeli. Odgovor glasi: elim
govoriti u njihovo ime, elim uvati uspomenu na njih, tako da mrtvi i
dalje ive u naem sjeanju".
Zlo ima duboku historiju. Kada jedno drutvo misli da pokopa pro-
lost, time to odbije da se suoi sa sobom i doivi katarzu, to, takoer, poko-
pava i same etnike vrijednosti koje to drutvo treba da bi njegova budu-
nost bila izvjesnija. Umjesto katarze javlja se amnezija. Nema prolosti bez
istine, niti budunosti bez oprosta. Moralni imperativ je velika ansa za
budunost, koja je, ipak uvijek maglovita. Svaki graanin treba osjeati
saodgovornost u politikom smislu za postupke drave kojoj pripada.
Znanje o odgovornosti prvi je pokazatelj buenja politike slobode. Bez
osvjeivanja, pie Herman Broh, nema ni samosvijesti, a bez samosvijesti
nijedan narod nije u stanju da savjesno uzme u svoje ruke sopstvenu poli-
tiku sudbinu. Istina nerijetko mora priekati da u politici postane potrebna.
elja za pripadnou Evropi zahtijeva i poimanje evropske odgovornosti.
Razvoj demokratije i demokratskih institucija pravo je sredstvo za prevazi-
laenje i likvidiranje nacionalizama i drugih opasnih oblika podjela. Kao
civilizirano drutvo, mi moramo, kako se istie, uvaavati dostojanstvo onih
koji su bili rtve u prolosti. Ako se ne suoimo sa onim to se njima desilo,
na izvjestan nain tvrdimo da oni nisu bitni i da je vana jedino budunost.
Time produavamo njihovo rtvovanje i ak uestvujemo u njemu. in
poricanja je zloin sam po sebi. Podsjetiu zato na jedno pitanje koje je
svojedobno postavio Bertold Breht: Kako da podignemo novu kuu, kad
prethodno nismo oistili podrum ispod ruevina stare kue?. Istina neri-
jetko mora priekati da u politici postane potrebna. Bez obzira na uoene,
djelimine promjene duha vremena i okruenja, put izlaska ovog drutva iz
krize bie dugotrajan, optereen raznovrsnim mitovima i ksenofobijama,
suoavanjem sa injenicama i traganjem za odgovornou za krvavi tok i
ishod posljednje decenije XX stoljea. Prave alternative jo uvijek mogu
postojati samo uz meunarodnu podrku.Uz izrastanje svijesti o poinjenom
zlu, autokritiku, neophodno je podmirivanje rauna sa prolou.
Semiha Kaar

236
Ono to se jednom zbilo ispunjava uslove da se ponovi. Iracional-
nost se ne smije skrivati, potcjenjivati niti zanemarivati. Sandak, kao sa-
stavni dio ove drave i ovog drutva ne smije ostati na daljim marginama.
Drava i drutvo se moraju objektivno suoiti sa onim to je taj prostor
doivio. Na nama je odgovornost da na to stalno upozoravamo, da se bo-
rimo protiv zla, diskriminacije i nacionalizma koji se vitalni, na alost, i
danas pokazuju u drugim oblicima.

237

Vijest da je ugledni magazin "Time" meu 60 heroja, koji su obliko-
vali nae ivote od 1946. uvrstio i Natau Kandi, direktora Fonda za hu-
manitarno pravo iz Beograda, obradovala je redakciju "Almanaha" iz vie
razloga. Pored toga to se radi o osobi koja istrajno i sistematski doprinosi
procesu pomirenja, zalaui se za suoavanje s prolou procesuiranjem
krivica i osudi zloina, Nataa Kandi je za "Almanah" paradigma novog
vremena u kojem se "herojstvo" na naim prostorima nee graditi na zloi-
nima, nego na njihovoj osudi. elei da da skroman doprinos naporima
Fonda za humanitarno pravo i misiji njegove direktorke Natae Kandi,
"Almanah" je zajedno s nedjeljnikom "Monitor", povodom desetogodi-
njice zloina u trpcima organizovao javnu debatu
(Podgorica, 26-27. februar 2003) koja je rezultirala objavljivanjem
"Preporuka Fonda za humanitarno pravo, Almanaha i Monitora za zapo-
injanje procesa suoavanja sa prolou u Crnoj Gori, Srbiji i zajednici
Srbije i Crne Gore".
Redakcija "Almanaha" i ovim povodom iskazuje potovanje prema
Natai Kandi i Fondu za humanitarno pravo, oekujui da e ovo prizna-
nje uglednog nedjeljnika "Time" biti mjerar istinskih vrijednosti i na ovim
prostorima.
Redakcija

Nataa KANDI JEDAN OD 60 HEROJA MAGAZINA TIME

Evropski magazin Time je 13. novembra 2006. godine objavio
specijalno izdanje, 60 godina heroja (60 Years of Heroes), u kome je
naveo 60 imena onih koji su, po Time, oblikovali nae ivote od 1946.
godine. Izvrna direktorka Fonda za humanitarno pravo (FHP), Nataa
Kandi, proglaena je za jednog od heroja.
Heroji su svrstani u tri kategorije: Buntovnici i lideri (Rebels and
Leaders), Biznis i kultura (Business and Culture) i Pokretai i pioniri
(Inspirations and Explorers). Po reima urednice Time, Ketrin Mejer
(Catherine Mayer), ovi ljudi su nai heroji i u ovom specijalnom izdanju
mi slavimo njih i njihova dostignua (http://www.time.com/time/europe/
hero2006/opener.html). Nataa Kandi je svrstana u kategoriju Pokretai
i pioniri zajedno sa princezom Dajanom (Princess Diana), Bernarom
Kunerom (Bernard Kouchner), papom Jovanom Pavlom II (Pope John
Nataa Kandi - Jedan od heroja magazina Time

238
Paul II), Kristijan Amampur (Christiane Amanpour), ak Kustoom (Jac-
ques-Yves Cousteau), Majkom Terezom (Mother Teresa) i drugima.
O svakom heroju je napisan lanak, od strane poznate linosti iz
njihove oblasti. Glavna tuiteljica Hakog tribunala, Karla Del Ponte
(Carla Del Ponte), je u svom lanku (http://www.time.com/time/europe/
hero2006/kandic.html) istakla, da je Nataa Kandi neumorni borac za
ljudska prava i da je impresionirana i inspirisana posebno njenom hra-
brou, otvorenou i brigom o svim rtvama.

239

TUBE ZA NAKNADU TETE PROTIV CRNE GORE

Fond za humanitarno pravo (FHP) je 30. oktobra 2006. godine Os-
novnom sudu u Podgorici podneo dve tube za naknadu tete protiv Re-
publike Crne Gore u ime Osmana Durguta i abana i Arife Rizvanovi,
stanovnika Bukovice koji su u periodu nakon otpoinjanja oruanih su-
koba u BiH u aprilu 1992. godine do kraja 1993. godine bili rtve dis-
kriminacije i torture.
Bukovica je planinsko podruje koje se nalazi na severu Crne Gore
u optini Pljevlja, uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37
sela, koja su do 1993. godine bila naseljena preteno muslimanskim sta-
novnitvom. Za vreme oruanog sukoba u Bosni i Hercegovini, na teri-
toriji Bukovice je boravio veliki broj rezervista VJ i policije Crne Gore.
Uz izgovor da trae nelegalno oruje, oni su vrili torturu, pretrese,
pljake, maltretirali i zlostavljali bukovike Muslimane. Prema podacima
FHP-a, sedam civila je ubijeno iz vatrenog oruja ili je podleglo ranama
nakon brutalnog premlaivanja. To su: air Ramovi, Omer Durak,
Hajro Musli, Ejub Musli, Dafer ogo, Latif Bangur (ubijeni vatrenim
orujem) i Hilmo Drkenda (podlegao od posledica brutalnog premlai-
vanja). Zbog straha za svoje ivote, u periodu od poetka oruanih su-
koba u BiH do kraja 1992. godine, veina stanovnika Bukovice je na-
pustilo svoje domove. Nakon odlaska, njihova imovina je opljakana i
unitena.

Prema izjavi Osmana Durguta datoj FHP, 1. novembra 1992. godine
policija je pretresla njegovu kuu u selu ejrenci u Bukovici i tom prili-
kom pronala oruje za koje je imao dozvolu, a Durgut im je predao
puku za koju nije imao dozvolu. U prisustvu njegove porodice i malo-
letne dece, policajci iz Pljevalja, Goran Zindovi, Slavia Svrkota, Lale
Ostoji i ubari, koga Durgut poznaje samo po prezimenu, izvode Dur-
guta iz kue i poinju da ga udaraju kundacima, pesnicama i nogama.
Nakon toga, odvode ga u susedno selo Budijevii, gde ga ovi policajci
ponovo tuku kundacima i drvenim motkama. Policajac ubari tera Os-
mana Durguta da sa lisicama na rukama, puzi po zemlji, a zatim mu sta-
vlja policijsku palicu u usta. Osmana Durguta i jo nekoliko mukaraca iz
Tube za naknadu tete protiv Crne Gore

240
Bukovice policajci vode u policijsku stanicu Pljevlja a na putu do stanice
nastavljaju da ih batinaju i teraju da pevaju etnike pesme. U policijskoj
stanici u Pljevljima, Durgut provodi tri dana i sve vreme je izloen
fizikom zlostavljanju.

Prema izjavi abana Rizvanovia datoj FHP, 22. februara 1993. go-
dine, u kuu u selu ejrenci, u kojoj je iveo sa suprugom Arifom, doli
su pripadnici rezervnog sastava Vojske Jugoslavije, poreklom iz Pljeva-
lja: oko Gogi, Radmilo ukovi, Slobodan Cvetkovi, Dragan Jelovac
i Aco Malini. Sa uperenim pukama izvode ga iz kue, a zatim ispituju o
tome da li je snabdevao hranom Zelene beretke [oruana formacija bo-
sanskih Muslimana]. Nakon to im je odgovorio negativno, vojnici poi-
nju da ga tuku kundakom puke a zatim i puanom cevi. Rizvanovi je
od udaraca ubrzo izgubio svest i jedino se sea da ga je neko udario iz-
mom po leima, dok je leao oboren na zemlju. Kada mu se vratila svest,
hteo je da ustane i da poe ka kui, ali ga je Slobodan Cvetkovi nekoliko
puta udario puanom cevi u grudi. Kada su vojnici otili, aban je uao
u kuu i tada video da je i njegova supruga Arifa pretuena i da bez svesti
lei u lokvi krvi. Po dolasku svesti, Arifa je ispriala suprugu da ju je
Radmilo ukovi uhvatio za glavu i njome udario o drveni okvir prozora.
aban i Arifa Rizvanovi, u februaru 1993. godine imali su preko 70
godina.

Dravni organi Crne Gore nikada nisu sproveli istragu o ovim doga-
ajima, niti su pruili bilo koju vrstu pomoi i podrke proteranim sta-
novnicima Bukovice koji i danas ive kao izbeglice u Bosni i Her-
cegovini.

241

R E Z O L U C I J A
(ADDENDA)

RIJASETA ISLAMSKE ZAJEDNICE BiH
O TUMAENJU ISLAMA

Neka je hvala Allahu, d.., Koji daje da svijet bude ispunjen svakim
dobrom, Koji nas je na to uputio, jer da nas Allah nije tome naputio, ne
bismo bili upueni. Neka je najiskreniji salavat i selam na onog kojeg je
Allah, d.., poslao kao milost svjetovima, i kao dokaz ljudima, uzoriti na
uitelj - Muhammed, istinoljubivi i pouzdani. I neka je salavat i selam na
njegovu asnu obitelj, njegove asne i povjerljive ashabe; i neka je sala-
vat i selam na sve koji su ih slijedili do Dana dunoga.

I
Allahovom milou dobri Bonjani su primili islam u petnaestom sto-
ljeu po Miladu i od tada do danas njihovi potomci vjerno uvaju i hrabro
nose taj emanet. U 2013. god. bit e tano petstotina i pedeset godina ot-
kako su se dobri Bonjani upoznali sa ehadetom - Nema boga osim Alla-
ha i Muhammed je Allahov poslanik.
Onoliko koliko su bili vezani za osmansku carevinu, toliko su bo-
sanski muslimani ostali vjerni Islamskoj zajednici nakon to su ostavljeni
da sami uvaju vjeru i njeguju kulturu u kojoj je prepoznatljivo naelo
univerzalne vjere u Jednog Boga i u kojoj je prisutna svijest o ummetu.
Muslimani su, dakle, univerzalni ummet zato to je islam univerzalna
vjera utemeljana na dva osnovna principa:
Prvo, Allah, d.., je prvi i zadnji za sve to postoji. Samo je Bog,
koji nije rodio i nije roen, i kojem nita i niko nije ravan, vrijedan po-
tovanja i oboavanja. Samo je On sudija. Svi se na kraju Bogu, d..,
vraamo.
Drugo, islam se temelji na univerzalnom moralnom imperativu: "po-
zivaj na dobro i odvraaj od zla." A to znai: vjeruj iskreno; govori isti-
nito; radi poteno; i ponaaj se moralno. Nemoj vjerovati lano; nemoj
govoriti neistinito; nemoj raditi nepoteno; i nemoj ivjeti nemoralno.
Tokom duge i burne povijesti ummet je bio izloen velikim potresima
zbog napada izvana, ali i zbog slabosti iznutra. Ne zanemarujui silu vanj-
skih napada, danas je mnogo opasnija "sila" koja ummet potresa iznutra. Ta
Rezolucija (Addenda) Rijaseta Islamske zajednice BiH o tumaenju Islama

242
sila je opasna zato to bezono kida korijene na kojima raste i razvija se uni-
verzalni ummet. Nema drugog puta da se ta sila zaustavi, ve da se ummet
sjeti ove hazreti Omerove mudrosti: - Bili smo niko i nita, pa nas je Allah
islamom uzdigao. I zato kad god smo traili uzdignue mimo islama, Allah
bi nas vartio tamo gdje smo bili - niko i nita (Rivajet: Ibn Ebi ubejbe).
Tome treba dodati i zapaanje Enes ibn Malika, koji je rekao: - Nema
napretka za ummet osim da shvati da ono to je bilo dobro na poetku,
dobro je i na kraju, a to su Allahova knjiga i Alejhisselamov sunnet. To
znai da za nas nema drugog puta, ve da se svi drimo za jedno Alla-
hovo ue - da se ne udaljavamo jedni od drugih, da se ne razjedinjujemo,
da se ne razbijamo... (Kuran, Al Imran:103)

II
Opet, Allahovom milou bosanski muslimani su prihvatili instituciju
islama u devetnaestom stoljeu i na taj nain sauvali univerzalnu vjeru u
Jednog Boga i ostali vjerni principu univerzalnog ummeta. Zato je Islam-
ska zajednica dar Boji kojeg se ne smije nijekati, niti ga se smije obe-
aivati. Ko to ne razumije, ne moe suditi o bosanskim muslimanima;
ko to ne potuje, nema pravo niem bosanske muslimane uiti - ni vjeri
koju oni znaju, ni vjernosti ummetu koju oni vrsto dre.
Imajui sve to na umu, Rijaset IZ u BiH potvruje svoju Rezoluciju o
tumaenju islama donesenoj na esnaestoj redovnoj sjednici od 27. safer,
1427/27. mart, 2006. u kojoj se kae:

Rijaset IZ je ve due vrijeme suoen sa pojavom neprimjerenog tu-
maenja islama od nekih pojedinaca i grupa koje uznemiravaju muslimane i
od postojeeg dobra koje se ogleda u jedinstvu kelime-i tevhida i tevhid-i
kelime potie se fitneluk koji vodi razdoru i raskolu meu muslimanima.

Rijaset IZ je odluan u namjeri da zatiti orginalnost vjekovne tra-
dicije IZ u BiH koja se pokazala ivotnom u svim prilikama kroz koje su
prolazili bosanski muslimani zadnjih stoljea, posebno u kriznim trenu-
cima za njihov opstanak kakva je bila zadnja agresija na nau zemlju i na
narod. Stoga, Rijaset IZ-e poziva imame, hatibe i muallime da u svom
radu u damiji, mektebu, koli i na bilo kojem drugom javnom mjestu
budu dosljedni u tumaenju institucionalnog uenja islama na temeljima
Kurana, Sunneta i naeg bosansko-hercegovakog iskustva.

Rijaset IZ poziva sva udruenja i sve organizacije sa islamkim pred-
znakom u BiH da predstave Rijasetu IZ svoje programe rada koji imaju
veze sa islamom i muslimanima kako bi se ti programi uskladili sa opim

243
naelima rada i djelovanja i time pomoglo da slika o islamu i musli-
manima bude adekvatna i da se zna ko je za to odgovoran.
Rijaset IZ vjeruje da u Bosni i Hercegovini nema tako ekstremnih
pojedinaca ni ekstremnih grupa koje mogu naruiti jedinstvo muslimana
koje se oituje kroz duhovni okvir IZ u BiH. Pa ipak, Rijaset IZ je svje-
stan da neki dogaaju u svijetu oko muslimana imaju odraza i na stanje
duha kod bosanskih muslimana.

Rijaset IZ osuuje svaku vrstu klevete i etiketiranja bilo koga u IZ,
posebno na osnovu mezhebske ili ideoloke predrasude. IZ je jedinstvena
u svom doktrinarnom i institucionalnom uenju islama i odbija bilo kakve
podjele po mezhebima. Rijaset IZ poziva muslimane Bosne i Hercego-
vine, Sandaka, Hrvatske, Slovenije i bonjake dijaspore da ne nasijedaju
krivim i zlonamjernim informacijama, ve da imaju povjerenje u organe i
institucije IZ.

III
Zapaajui i nakon Rezolucije Rijaseta IZ neprimjerenu agresivnost
pojedinaca i grupa u tumaenju islama, posebno u Sandaku gdje je dolo
i do fizikog obrauna meu muslimanima;

Sluajui neumjesne ocjene o Islamkoj zajednici od ljudi koji nemaju
puno ivotno iskustvo islama u Bosni i Hercegovini;
Osjeajui opasnost od sraunate podjele i razdora meu bosanskim
muslimanima, Rijaset IZ u BiH na svojoj redovnoj dvadesetoj sjednici
odranoj u utorak 16. evvala, 1427/ 7. novembra, 2006. godine donosi:

A D D E N D U
na Rezoluciju Rijaseta IZ od od 27. safera, 1427/27. marta, 2006.

Rijaset IZ daje punu podrku Meihatu IZ u Sandaku u provoenju
Rezolucije Rijaseta o tumaenju islama, te poziva imame, hatibe, mua-
llime i muderrise u Sandaku da budu savjesni i odgovorni u uvanju i
njegovanju vjerske i kulturne tradicije muslimana.

Rijaset IZ oekuje od drave Bosne i Hercegovine da potuje ljudska
prava svih svojih dravljana bez obzira na vjeru, naciju i porijeklo.

Nije moralno vriti diskriminaciju prema ljudima koji su nam poma-
gali, ali, isto tako, nije erijatski opravdano stalno prigovarati za dobro
koje se uini, jer Uzvieni Allah u Kuranu asnom kae: "Lijepa rije i
oprost su bolji od dobroinstva kojeg prati vrijeanje... (Kuran, 2:263).

244
Rijaset IZ osuuje izjave u kojima se omalovaava IZ u BiH i vri-
jea bosanska ulema. To nije samo protivno duhu islamskog morala, ve
je i protiv mira i sigurnosti bosanskih muslimana. Islamska zajednica u
BiH nema namjeru dokazivati svoju pravovjernost nikome osim Bogu
d.., a ponajmanje onima koji su gluhi da uju i slijepi da vide da je IZ i
njezina ulema simbol asti i ponosa ummeta.

Rijaset IZ nalae imamima, hatibima, muallimima, muderrisima i
profesorima u IZ da se na vrijeme i pravilno informiraju o stavovima Ri-
jaseta IZ o bitnim pitanjima za duhovno jedinstvo muslimana, te da te
stavove dosljedno provode u praksi. Rijaset IZ jo jednom ponavlja da oni
koji na bilo koji nain unose nemir u damije pod izgovorom provoenja
"prave vjere" nisu dobronamjerni ljudi. Sve damije su vlasnitvo IZ i
niko ne moe nita raditi u damiji bez znanja i nadzora imama damije.

Rijaset IZ je isuvie uloio napora u ouvanju asti i ugleda bosan-
skih muslimana u najteim vremenima da bi dozvolio da to sada neko na-
ruava zbog nagovora ljudi koji nemaju ni znanja, ni osjeanja za sudbinu
islama i muslimana u naoj zemlji.

Ovih dana se u cijeloj Europi vode intenzivne rasprave o vanosti in-
stitucionalnog uenja islama, u emu Bosna i Hercegovina moe biti dobar
primjer. Rijaset IZ je spreman ponuditi stoljetno iskustvo institucionalnog
uenja islama i na taj nain pridonijeti boljem razumijevanju meu vjerama
i kulturama u Europi. Potujui slobodu miljenja i izraavanja i cijenei
kritiku koja potie napredak IZ, Rijaset IZ poziva sve medije, intelektualce i
druge meritorne pojedince u drutvu da pomognu IZ na tom putu.

Ovu Rezoluciju e itati hatibi na dumi-namazu u svim damijama,
dok e muderrisi Rezoluciju objasniti uenicima i studentima u svim me-
dresama i na svim fakultetima IZ, te strogo se pridravati njezinog slova i
duha kao oficijelnog stava Rijaseta IZ u BiH.

Allahu Svemogui, osnai nas na putu pozivanja na dobro i od-
vraanja od zla! Amin!
Sarajevo,
17. 10. 1427/08. 11. 2006.
Reisu-l-ulema
dr. Mustafa Ceri

245

R E Z O L U C I J A
MEIHATA ISLAMSKE ZAJEDNICE U CRNOJ GORI
O TUMAENJU ISLAMA

Neka je hvala Allahu, d.., Koji daje da svijet bude ispunjen svakim
dobrom, Koji nas je na to uputio, jer da nas Allah nije tome naputio, ne
bismo bili upueni. Neka je najiskreniji salavat i selam na onog kojeg je
Allah, dz.., poslao kao milost svjetovima, i kao dokaz ljudima, uzoriti
na uitelj - Muhammed, istinoljubivi i pouzdani. I neka je salavat i selam
na njegovu asnu porodicu, njegove asne i povjerljive ashabe; i neka je
salavat i selam na sve koji su ih slijedili do Dana dunoga.

I
Allahovom milou muslimani Crne Gore i ire su primili islam u
petnaestom vijeku po Miladu i od tada do danas njihovi potomci vjerno
uvaju i hrabro nose taj emanet. Skoro e est vjekova otkako su se
muslimani u Crnoj Gori upoznali sa ehadetom - Nema boga osim Allaha
i Muhammed je Allahov poslanik.
Onoliko koliko su bili vezani za osmansku carevinu, toliko su nai
muslimani ostali vjerni Islamskoj zajednici nakon to su ostavljeni da
sami uvaju vjeru i njeguju kulturu u kojoj je prepoznatljivo naelo
univerzlane vjere u Jednog Boga i u kojoj je prisutna svijest o ummetu.
Muslimani su, dakle, univerzalni ummet zato to je islam univer-
zalna vjera utemeljana na dva osnovna principa:
Prvo, Allah, d.., je prvi i zadnji za sve to postoji. Samo je Bog, koji
nije rodio i nije roen, i kojem nita i niko nije ravan, vrijedan potovanja i
oboavanja. Samo je On sudija. Svi se na kraju Bogu, d.., vraamo.
Drugo, islam se temelji na univerzalnom moralnom imperativu: "po-
zivaj na dobro i odvraaj od zla." A to znai: vjeruj iskreno; govori
istinito; radi poteno; i ponaaj se moralno. Nemoj vjerovati lano; nemoj
govoriti neistinito; nemoj raditi nepoteno; i nemoj ivjeti nemoralno.
Tokom duge i burne povijesti ummet je bio izloen velikim potresima
zbog napada izvana, ali i zbog slabosti iznutra. Ne zanemarujui silu
vanjskih napada, danas je mnogo opasnija "sila" koja ummet potresa iz-
nutra. Ta sila je opasna zato to bezono kida korijene na kojima raste i
razvija se univerzalni ummet. Nema drugog puta da se ta sila zaustavi,
ve da se ummet sjeti ove hazreti Omerove mudrosti: - Bili smo niko i
Rezolucija Meihata Islamske zajednice u Crnoj Gori o tumaenju Islama

246
nita, pa nas je Allah islamom uzdigao. I zato kad god smo traili uz-
dignue mimo islama, Allah bi nas vartio tamo gdje smo bili - niko i nita
(Rivajet: Ibn Ebi Subejbe).
Tome treba dodati i zapaanje Enes ibn Malika, koji je rekao:
- Nema napretka za ummet osim da shvati da ono to je bilo dobro na po-
etku, dobro je i na kraju, a to su Allahova knjiga i Alejhisselamov
sunnet. To znai da za nas nema drugog puta, ve da se svi drimo za
jedno - Allahovo ue - da se ne udaljavamo jedni od drugih, da se ne raz-
jedinjujemo, da se ne razbijamo... (Kuran, Al Imran:103)

II
Kao najstarija priznata Islamska zajednica na Balkanu, Allahovom
milou, muslimani u Crnoj Gori su prihvatili instituciju islama u devet-
naestom vijeku i na taj nain sauvali univerzalnu vjeru u Jednog Boga i
ostali vjerni principu univerzalnog ummeta. Zato je Islamska zajednica
dar Boiji kojeg se ne smije nijekati, niti ga se smije obeaivati. Ko to
ne razumije, ne moe suditi o naim muslimanima; ko to ne potuje,
nema pravo niem nae muslimane uiti - ni vjeri koju oni znaju, ni
vjernosti ummetu koju oni vrsto dre.

III
Zapaajui neprimjerenu agresivnost pojedinaca i grupa u tumaenju
islama, kao i fizikih i verbalnih napada na pojedinim mjestima;
sluajui neumjesne ocjene o Islamkoj zajednici od ljudi koji nemaju
puno ivotno iskustvo islama u Crnoj Gori;
Osjeajui opasnost od sraunate podjele i razdora meu naim
muslimanima, Meihat IZ u Crnoj Gori u prisustvu lanova Meihata i
glavnih imama, na svojoj redovnoj sjednici odranoj u srijedu, 22. no-
vembra, 2006. godine na temelju Rezolucije i Adende Rijaseta IZ-e u
Bosni i Hercegovini, donosi sljedeu

R E Z O L U C I J U

1. Meihat IZ je ve due vrijeme suoen sa pojavom neprimjerenog
tumaenja islama od nekih pojedinaca i grupa koje uznemiravaju musli-
mane i od postojeeg dobra koje se ogleda u jedinstvu kelime-i tevhida i
tevhid-i kelime potstie se fitneluk, (smutnja) koji vodi razdoru i raskolu
meu muslimanima.

2. Meihat IZ je odluan u namjeri da zatiti orginalnost vjekovne
tradicije IZ koja se pokazala ivotnom u svim prilikama kroz koje su

247
prolazili nai muslimani zadnjih vjekova, posebno u kriznim trenucima za
njihov opstanak kakvi su bili sukobi u naem okruenju devetesetih go-
dina. Stoga, Meihat IZ poziva imame, hatibe i muallime da u svom radu
u damiji, mektebu, i na bilo kojem drugom javnom mjestu budu do-
sljednji u tumaenju institucionalnog uenja islama na temeljima
Kurana, Sunneta i naeg hanefijskog tradicionalnog iskustva.

3. Meihat IZ poziva sva udruenja i sve organizacije sa islamskim
predznakom u Crnoj Gori da predstave Meihatu IZ svoje programe rada
koji imaju veze sa islamom i muslimanima kako bi se ti programi
uskladili sa optim naelima rada i djelovanja i time pomoglo da slika o
islamu i muslimanima bude adekvatna i da se zna ko je za to odgovoran.

4. Meihat IZ osuuje svaku vrstu klevete i etiketiranja bilo koga u
IZ, posebno na osnovu mezhebske ili ideoloke predrasude. IZ je je-
dinstvena u svom doktrinarnom i institucionalnom uenju islama i odbija
bilo kakve podjele po mezhebima. Meihat IZ poziva muslimane u Crnoj
Gori da ne nasijedaju krivim i zlonamjernim informacijama, ve da imaju
povjerenje u organe i institucije IZ.

5. Meihat IZ osuuje izjave u kojima se omalovaava IZ u Crnoj
Gori i vrijea ulema koja je vjekovima na ovim prostorima uvala i u
najteim vremenima sauvala islam. To nije samo protivno duhu is-
lamskog morala, ve je i protiv mira i sigurnosti naih muslimana. Is-
lamska zajednica u CG nema namjeru dokazivati svoju pravovjernost
nikome osim Bogu d.., a ponajmanje onima koji su gluhi da uju i
slijepi da vide da je IZ i njezina ulema simbol asti i ponosa ummeta.
6. Meihat IZ nalae imamima, hatibima, muallimima, muderrisima
u IZ da se na vrijeme i pravilno informiu o stavovima Meihata IZ o
bitnim pitanjima za duhovno jedinstvo muslimana, te da te stavove
dosljedno provode u praksi. Meihat IZ jo jednom ponavlja da oni koji
na bilo koji nain unose nemir u damije pod izgovorom provoenja
"prave vjere" nijesu dobronamjerni ljudi. Sve damije su vlasnitvo IZ i
niko ne moe nita raditi u damiji bez znanja i nadzora organa IZ.

7. Meihat IZ je isuvie uloio napora u ouvanje asti i ugleda naih
muslimana u najteim vremenima da bi dozvolio da to sada neko naru-
ava zbog nagovora ljudi koji nemaju ni znanja, ni osjeanja za sudbinu
islama i muslimana u naoj zemlji.

8. Islamska zajednica u Crnoj Gori je uvijek bila znaajan faktor sta-
bilnosti u Crnoj Gori, i stoga niim nee dopustiti da se to narui.

248
9. Ovu Rezoluciju e itati hatibi na dumi-namazu u svim dami-
jama, te strogo se pridravati njezinog slova i duha kao oficijelnog stava
IZ.

10. Allahu Svemogui, osnai nas na putu pozivanja na dobro i
odrvraanja od zla! Amin!

U Podgorici, 22.11.2006.
Reis,
Rifat FEJZI

249
Portreti

BELIS POJATI

Roen je 1959. godine u Pljevljima.
Prva znanja i iskustva stekao je od oca Be-
saleta Pojatia, takoe slikara, uenika uvene
hercegnovske kole. Osnovnu kolu i gimnaziju
zavrio je u Pljevljima. Akademiju likovnih
umjetnosti u Sarajevu, Pedagoki odsjek u klasi
prof. Ratka Lalia zavrio 1980. Fakultet likov-
nih umjetnosti u Beogradu, Slikarski odsjek u
klasi prof. Aleksandra Lukovia 1986. i postdip-
lomske studije, Odsjek za konzervaciju i restau-
raciju kod prof. dr Milorada Media na FPU u
Beogradu. Tokom 1983. obavio je studijski boravak na Akademiji likov-
nih umjetnosti u Pragu, ehoslovaka, na Odsjeku za restauraciju.
Priredio je nekoliko samostalnih i bio uesnik na vie kolektivnih iz-
lobi. Trostruki je dobitnik nagrade Pivo Karamatijevi za grafiku,
slikarstvo i crte. Radio je na vie restauratorskih projekata, kao to su
konzervacija podnih mozaika ranohrianske bazilike u Budvi i resta-
uracija ikonostasa crkve sv. ore u Vaseljenskoj patrijaiji u Istanbulu u
Turskoj.
lan ULUPUDS-a i SULU.
ivi i radi u Pljevljima.

251

Bajro AGOVI

O HADI HAFIZU UKRIJI BAKALOVIU

Dolaskom Osmanlija i prihvatanjem is-
lama u nae krajeve tokom minulih pet vjekova
izgraeni su mnogi raznovrsni objekti: damije,
mektebi, medrese, tekije, turbeta, sahat-kule,
hamami, edrvani, nikahi, karavan-saraji ...Ovo
bogato kulturno nasljee stavljeno je na raspo-
laganje svim generacijama stanovnitva jednog
mjesta. Meutim, svi ovi naslijeeni objekti bili
bi okamenjeni i nijemi spomenici da nam mi-
nule generacije nijesu ostavile ono to ih je
inspirisalo da ih grade, a to su vjera i pouka o
njoj, ezani, namazi, zikr, dove, mukabele, va-
zovi, dersovi, mevludi, tevhidi, kandilji itd.
Vremena su se mijenjala, a sa njima i generacije, ideologije, drutvene
prilike i neprilike. Raali su se nosioci vjere, ueni i poboni ljudi: alimi,
muderisi, hafizi, kadije, muftije, imami, mujezini, vakifi, dervii, ej-
hovi... Svako vrijeme imalo je poznatih imena koja su ostavljala gene-
racijama vrijednosti na polju svoga djelovanja. Naalost, mnogo je za-
slunih imena zaboravljeno. No, u posljednje se vrijeme ova tematika
poela ozbiljnije tretirati kako s naunog, tako i kulturolokog aspekta.
Pitanje pravilnog odnosa prema kulturno-istorijskim vrijednostima,
vjerskim objektima, ulemi i nosiocima vjerskog ivota, ostaje aktuelno za
sve generacije muslimana, a posebno ulemu, vjerske organe i institucije.
Koliko smo privreni i odgovorni prema ovim vrijednostima, zavisi od
toga koliko ih potujemo i cijenimo. Prvo to smo ove vrijednosti nasli-
jedili kao emanet, a drugo to smo i sami uestvovali u gradnji novih
objekata koji e buduim generacijama muslimana i drugih, govoriti o
nama, kao to objekti koje smo naslijedili od prethodnih generacija go-
vore o jednom vremenu i ljudima u njemu, o vjeri, ivotu, elji, ciljevima
i drugim mogunostima osnivaa, graditelja i onih koji su ih svojim
radom i ivotom utemeljili.
U svjetlu iznesenih vrijednosti i odgovornosti na ouvanju ovih kul-
turnih vrijednosti, koji su vjekovima batinili nai preci kao emanet, s jed-
Bajro Agovi

252
ne strane i aktivnog uea u oivljavanju, usavravanju, dogradnji i preno-
sa na budua pokoljenja i generacije muslimana s druge strane, pokuau
bar donekle osvijetliti lik i ulogu rahmetli Hadi hafiza ukrije ef. Baka-
lovia, od oca Jusufa (Huseinovog), roenog 1914. godine u Ulcinju.
U ranoj mladosti pohaao je vjeronauku i pokazao sposobnost u sa-
vlaivanju programa vjeronauke. Posebno se isticao u pravilnom i lije-
pom uenju Kur'ana, pa je, veoma mlad, postao hafiz. kolovanje je na-
stavio u Skadru u kome je nastavu pratio kod poznatih skadarskih alima.
Zavrivi kolovanje u Skadru, vratio se u radni kraj, u svoj Ulcinj. De-
kretom Ulema Medlisa iz Skoplja 1933. godine postavljen je za muje-
zina Saborne damije u Ulcinju. Godine 1936. postavljen je za imama
matiara u Dinoi kod Podgorice. Na toj dunosti ostao je sve do 1951.
godine, kada je postavljen za glavnog imama u Titogradu (Podgorici).
Pored imamske, obavljao je i dunost sekretara Udruenja Ilmije u
Crnoj Gori i lana Islamskog starjeinstva za Narodnu Republiku Crnu
Goru, kao i sekretara vakufskog povjerenstva u Titogradu. Na tim duno-
stima dao je veliki doprinos. Bio je sekretar inicijativnog Odbora za osni-
vanje Udruenja Ilmije u NRCG. Njegovom inicijativom, a podran od
ostalih lanova Odbora, Sada Vodopia, sekretara Islamskog starjein-
stva, Huseina Redepagia, tada predsjednika Islamskog starjeinstva, i
Mehmeda Krikovia, formirano je Udruenje vjerskih slubenika
NRCG. Skuptina Udruenja vjerskih slubenika NRCG odrana je 20.
novembra 1951. godine u Titogradu. Na Skuptini je usvojeno Pravilo
Udruenja Ilmije u Narodnoj Republici Crnoj Gori sa sjeditem u Tito-
gradu. Na osnivakoj Skuptini bili su prisutni: Jovan etkovi, pred-
stavnik Glavnog odbora Narodnog fronta Crne Gore, predstavnik vjerske
Komisije NRCG, orije Kalezi, a u ime Udruenja pravoslavnih sve-
tenika proto Jovo Radovi. Pravilo Udruenja Ilmije je podrano od svih
prisutnih uesnika, pa je tim povodom doneena i Rezolucija od 7. ta-
aka, a izvren je izbor Upravnog i Nadzornog odbora, kao i Suda asti.
U Upravni odbor su izabrani: Dervi Hadajli, iz Pljevalja, Hafiz
Mustafa Gumirovi iz Bijelog Polja, pp-ci, Hafiz ukrija ef. Bakalovi,
sekretar iz Titograda, Redep ef. Radoni iz Gusinja, Mehmed ef. Co-
kovi iz Pljevalja, Tahir ef.Kanaevi iz Krajine i Osman ef. Kalezi iz
Ulcinja.
U Nadzorni odbor izabrani su: Hafiz Hasan Mavri iz Ulcinja, Hafiz
Abdul Hamid ef. Buzukovi iz Ulcinja, Mehmed ef. Viegraanin iz
Roaja. U Sud asti: Hafiz Halil ef. Hodi, iz Ulcinja, Ibrahim ef.Ham-
zi iz Mrkojevia i Husejin ef. Mustafin Redepagi iz Plava.
Sve ove aktivnosti trebalo je osmiljavati, pripremati i sprovoditi.
Zahvaljujui najveim dijelom . Bakaloviu, imami su se organizovali u
staleko Udruenje kako bi mogli lake rjeavati svoja ivotna pitanja,
O hadi hafizu ukriji Bakaloviu

253
pomagati imamima na terenu i rjeavati i druga vana pitanja, kao to su
osiguranje imama, materijalno obezbjeenje, njihove penzije ili penzije
njihovih porodica i sl. Tako je sljedee godine, 1952., odran sastanak
Upravnog odbora Udruenja na kome je razmatrano stanje vjerskih
slubenika na terenu, problemi sa kojima se susrijeu, kao i rad imama,
rad u masama-dematima. I ako u tekim uslovima i uvjetima jednog
vremena kada se vjera potiskivala od strane drutvene ideologije koja je
nastojala utrti trag vjerskog ivota, imalo je hrabrih, iskrenih nosilaca
islama koji su srcem radili na ouvanju emaneta. Meu prvima u tom
tekom vremenu bio je hafiz ukrija Bakalovi. Za njegov rad, anga-
man na putu emaneta kojeg je iskreno prihvatio, vidjevi u njemu velikog
organizatora i pregaoca, njegovi saradnici, kolege, imami, izabrali su ga
na zasijedanju Sabora Islamske vjerske zajednice u Narodnoj Republici
Crnoj Gori, 14. novembra 1959. godine, za predsjednika Starjeinstva Is-
lamske zajednice. Bio je stalni lan Vrhovnog islamskog starjeinstva,
kao i Vrhovnog Sabora Islamske zajednice u SFRJ.
Hadi Hafiz ukrija Bakalovi zasigurno pripada onim generaci-
jama muslimana, koji su se nali na vjetrometini burnih politikih, drut-
veno-ekonomskih i vjerskih previranja na jugoslovenskim prostorima.
Ona e ostaviti vidan trag i posljedice na nain ivljenja, prakticiranja,
muslimanske gradske i seoske sredine.
U znaku ovih protivurjenosti i drutveno-politikih prilika u kojima
e se nai nai muslimani treba posmatrati i stanje njihove duhovne i ma-
terijalne batine. Tada nestaju mnogi objekti ili mijenjaju svoju namjenu i
funkciju. Vlasti sistematski i planski oduzimaju putem nacionalizacije,
ekspropriacije i na drugi nain, ono to predstavlja osnov za opstanak in-
stitucije damije odnosno Islamske zajednice.
Poev od roditeljskog doma, do mekteba i damije, ukrija Bakalo-
vi ulazi u krug nosilaca emaneta islama. U domenu tog emaneta u razli-
itim ulogama, od mladog mujezina u Ulcinju, posljednjeg hafiza u Crnoj
Gori, imama i matiara u Dinoi, glavnog imama u Titogradu, zatim
predsjednika Starjeinstva Islamske vjerske zajednice u Narodnoj Re-
publici Crnoj Gori, ostaje sve do smrti. Zavretkom kolovanja u Skadru
opredjeljuje se za trajnog uvara duhovne i materijalne batine musli-
mana, u poetku svoje slube u Ulcinju a kasnije na podruju cijele Crne
Gore.
Dunost mujezina, nakon dolaska iz Skadra, kako je naznaeno, za-
poeo je u Ulcinju, a sluba imama, kojom se najvie ponosio, stavila ga
je u prvi red onih koji e se brinuti o emanetu islama, poev od damije i
vjerskog ivota u njoj, do dobrih meuljudskih odnosa sredine u kojoj je
ivio i kretao se. Dalje napredovanje u slubi, izbor za predsjednika Sta-
rjeinstva Islamske zajednice u NRCG proirie mu polje aktivnosti, dati
Bajro Agovi

254
mu vee mogunosti, ali i odgovornosti prema kulturnom nasljeu is-
lama. U ii njegove brige i djelatnosti nai e se: adaptacija damija,
obezbjeivanje sredstava, odravanje vjerske pouke, usavravanje imam-
sko-mualimskog postojeeg i kolovanje budueg kadra, ouvanje imo-
vine Islamske zajednice koja je bila pod udarom vlasti i sl. Posebno je
brinuo o damijama koje su od izuzetne vanosti po svom istorijskom i
graditeljskom nasljeu. esto je insistirao i zahtjeve upuivao Republi-
kom Zavodu za zatitu spomenika kulture na Cetinju da se ovi objekti
zatite i uvrste u registar nepokretnih spomenika, i stave pod zatitu
drave. Tim nastojanjima elio je da se i drava ukljui u ouvanje i
valorizaciju. Tada su rjeenjem Republikog Zavoda uvreni sljedei
objekti i stavljeni pod zatitu Zakona: Grudska damija u Nikiu, Hu-
sein-paina damija u Pljevljima, glavna damija u Ulcinju zvana Na-
mazah, Damija u Starom gradu u Ulcinju, Paina damija u Ulcinju,
Starodoganjska i Osmanagia damija u Podgorici, i Stara damija u
Plavu.
Duboko je bio svjestan teine zadatka i velikih obaveza koji mu se
postavljaju i koji se nameu preuzimanjem emaneta. Bio je svjestan da
sam u vremenu, kakvo je bilo, ne moe mnogo uiniti. Nastojao je nai
saradnike i iskrene prijatelje za rad na zajednikim ciljevima u rjeavanju
postojeih problema. U svakoj prilici u susretima sa vjernicima, na
sastancima, na sveanim otvarenjima saniranih ili novoizgraenih da-
mija, bodrio je imame i vjernike da paze i uvaju vjerske objekte od pro-
padanja i ruenja, a ondje gdje bi usljedile uzurpacije vakufske imovine
od strane dravnih organa, borio se za njihovo ouvanje ili povraaj.
Obilazio je imame, demate, odbore, interesovao se o ivotu ljudi, o
vjeri, drao vazu-nasihate, upuivao na dobro. U svim svojim agama-
nima, a u fokusu njegovog permanentnog zadatka bio je problem vjer-
skog kadra, vjerska pouka i vjersko obrazovanje. Za razliku od svog pret-
hodnika, Huseina Redepagia, koji je djelovao u sasvim drugaijim us-
lovima koje prije svega karakteriu ratne prilike i one neposredno poslije
rata, hadi hafiz ef. Bakalovi je djelovao u relativno mirnom periodu,
ali mu je za to pripala velika uloga organizatora i konsolidatora unu-
tranjih prilika i vjerskog ivota i prilagoavanja novim uslovima u cilju
breg prevladavanja optereenja iz prolosti za to vei doprinos budu-
nosti i generacijama koja dolaze. Trebalo je viegodinjeg mukotrpnog
rada da bi se i mnogi drugi problemi bar ublaili.
Iako se nalazio na najviem poloaju u Islamskoj zajednici, ipak se
uvijek osjeao kao imam i redovno bi se solidarisao sa njihovim zahtje-
vima, titio njihova prava, a s druge strane, stalno je isticao da se autoritet
imama mora podii na vii nivo, ali da o liku imama najvie treba da
brinu sami imami, svojim ponaanjem, odijevanjem, noenjem uniforme
O hadi hafizu ukriji Bakaloviu

255
za vrijeme vjerskih obiljeja, vjerskih praznika, pri vrenju vjerskih ob-
reda i sl. Posebno je naglaavao potrebu dokolovavanja imama.
Uloga hadi hafiza ukrije Bakalovia u procesu novog prilago-
avanja i novog postavljanja Islamske zajednice u Crnoj Gori bila je oso-
bito znaajna, pogotovu kada se uzmu u obzir, a moraju se uzeti, velike
ogranienosti materijalnih sredstava i nedostatak vjerskog kadra. Radio je
na tom planu neumorno i zalagao se nesebino.
Generacije koje su dole nakon njega, mogle su bolje sagledati plo-
dove doprinosa . Bakalovia u sreivanju, organiziranju i razvoju vjer-
skog ivota na podruju gdje zajedniki ivi vie nacionalnosti i vjerskih
zajednica i gdje su u prolosti djelovali razni uticaji. Dragocjeni doprinos
dao je na uspostavljanju dobrih odnosa izmeu pripadnika islamske za-
jednice i pripadnika drugih vjerskih zajednica na podruju Crne Gore.
Za 16. godina, koliko je stajao na elu Islamske zajednice u Crnoj
Gori, zaeta su mnoga rjeenja: uvedena je akcija ubiranja Zekata i
Sadekatul-fitra kao i kurbanskih koica za vitalne potrebe Islamske za-
jednice, poelo je stipendiranje vjerskih kadrova, zapoet je novi sistem
finansiranja Islamske zajednice, jedan broj damija obnovljen, a veina
njih su renovirane i osposobljene za funkciju. Vakufska imovina je evi-
dentirana i stvoreni su uslovi da se ona bolje ouva. Izvren je popis svih
muslimanskih domainstava po odborima, broj njihovih lanova, vakuf-
ske imovine, vjerskih slubenika, objekata, damija, mekteba. Jedno vri-
jeme je radio kurs hifza za imame, kojim je rukovodio lino hadi Hafiz
ukri efendija. U radu su ga krasile osobine dobrog organizatora i
rukovodioca.
No, svoje planirane zadatke nije uspio sprovesti do kraja onako kako
je zamislio, nije stigao. Napustio je dunjaluk tiho i iznenadno u 61. godini
ivota, 12. oktobra 1975. godine. Vratio se svome Gospodaru kome je
odano sluio, s vjerom ivio, ljude volio.
Pod rukovodstvom hadi hafiz ukri ef. Bakalovia u Islamskoj
zajednici, stvorena je solidna osnova za njen dalji nesmetan i bri razvoj.
Vrijeme je nastavilo da tee svojim tokom. iva sjeanja se pretau
u zapisane rijei, da se budua generacija batini prolou jednog vre-
mena i ljudi u njemu. Ovo nekoliko stranica posveenih hadi hafizu
ukriji Bakaloviu, neka bude moj doprinos na tom polju.
Upravo, zbog onoga to je uinio za Islamsku zajednicu u Crnoj
Gori, za muslimane, zasluio je da ga potujemo, da mu zahvaljujemo i u
ime prolih, a jo vie u ime buduih generacija.

257
Knjievnost

Nadija REBRONJA

Kaligrafski zapisi

***
Poeh da se davim
Na vrstom tlu,
Pa skoih u more.
I tamo opet
Osjetih strah
Uhvatih se
Za truhlu dasku.
Potonu daska,
Umalo i ja
Sa njom.
Tada znadoh:
Plivati moe
Samo onaj
Ko vjeruje u talase
I u vjetar
to ih pokree.

***
Da li u ikada
Sresti ovjeka
Koji nikad nije
Jeo jabuke
Ni mirisao
Vlano lie;
Koji nikad nije
Obrisao rosu
Sa hrapave kore drveta,
Nikad nije spavao
Ni sanjao,
Nije ivio ni na jednoj
Od etiri strane svijeta,
Koji ne postoji,
Samo voli?
Da li u ikada
Ja biti on?

Kapi
(Hafizu iraziju)

1.
Dugo zeboh, o Hafiz,
Pa stihom tvojim
Vatru predvorja svoga
Naloih.

Skotrlja se suza, o Hafiz,
Niz lice i nalije
Ove misli tue,
Otrgnute.

Razbih krag, o Hafiz,
I ostavih suhe snove
Predaleko
Od poetka.

2.
Osjetih, Hafiz,
Lice Mjeseca
I oslunuh kako sija.
Prolih nadu
Kao mlijeko iz kraga
Da u bari
Njegov odraz ugledam.
Al ne znadoh
- sam je Mjesec
Nadija Rebronja

258
Samo odsjaj
Svjetlosti.

***
Prvi put sretoh
Tvog leptira
Na putu
Do svjetiljke.
Tada znadoh
U osmijehu
Nosi tajnu
Istine.
Zarekoh se
Da u biti
Tritelj,
A tvoj osmijeh
Moj vjeiti
Saputnik.

***
Testiju ul-jaga drhtavo uvam,
Jo uvijek prolila je nisam.
Zrno pijeska u dui nosim
I san o biseru snijem.
Slavuje moje pretihe
Neka niko ne uje,
Dok snove ne dosanjam.

***
Tvoje su se oi
Prolile po meni,
Al su se tvoje ruke
Rairile slijepom tiinom
Ko koralni sprud.
Kad nou krene da krade
Pitome doline
Ispod mojih prozora,
Raspustiu iz kose slavuje
Da ih pitam
Gdje da naem
U tvom osmijehu
Sakriven Istambul.
***
Jedna travka
Provirila iz plonika
Tu, kraj Bosfora.
U oima, umjesto zjenica,
Dvije polovine
Jednog Istambula.

***
Za koji ular ili grivu
Da povuem divlje vrijeme
to mi otima drhtanje brade
I izgrizenu usnu
Kraj Bune to drhturi;
Pitom Mjesec,
Vajano stijenje
I u njegovom gnijezdu
Tekiju?

***
Zaboravila sam ruke
-jednu u Rumeliji,
Drugu u Anadoliji
Nemam vie ime
Da te zagrlim.

***
Rastegla sam se preko Bosfora
Ko Bogaz most.
Jednog u se dana
Morati sruiti,
Al ne znam samo
Kom e me kontinentu
Odnijeti talasi.

***
Ako ja tebe poznah
U Prapoelu,
Poetak i kraj
Nam nisu dovoljni
Ni potrebni.

Kaligrafski zapisi

259
***
Odapeu strijelu
Ko Gurbi-baba
I ekau da padne
Na tvoje grudi,
Da u njima podignem
Svoj hram.

***
Dok leim na zemlji
Kosa mi umrena
U prue sunca,
Iz ake mi
Pet vlati trave
Niklo,
Na dnu nogu,
Mjesto stopala,
Obluci,
U grudi
Slila se kia.
Zemlja sam
Na kojoj leim.

***
Jednom, nekad,
Kad je rijeima
Naslikam vazduh
I ti bojama
Ispiee dah,
Utrnuemo
Jer smo imali
ta da slikamo
I piemo.

***
(Nazimu Hikmetu)

U kandama
Tvog goluba u kavezu, Nazime,
Bilo je jo zrna pijeska
Sa obale, kraj Efesa;
Krila su mu jo mirisala
Na Bosfor.
Ja nemam kavez, Nazime,
A ni goluba
Da ga u njemu zarobe.

***
(Junusu Emreu)

Tvoj stih je Anadolija u meni,
Divlja i topla.
U njoj sebe sretoh
Kako traim plamen na svijei
to miluje tiinu,
Ko trska u blatu
Koja ne zna da l e
Svirala ikad bit.

***
Dvije krinje u oima nosim
Pranjave, kripave.
Dva su kljua u tvom glasu
Davno zahrala.

***
Oplali su ledeni
Kad se stave na jezik,
Ko no koja Mu bjei u oi.
Bljesak crnila
Otar ko sablja
to visi na zidu
Tamo gdje damari
Kucaju spomen,
Na zidu to jei
Kad ukrade Mjesec
S Njegova lika,
Kad mu kroz usne procuri
Bosforski zaljev
A kroz prste sklizne
Svaki kamiak
Anadolije.

Nadija Rebronja

260
Dvoje

Dva dukata na defu.
Meu njima koa nategnuta,
Koa nekad vrela
Od spleta vena ivotinjskih,
Sad hrapava, od treptaja napeta.
Zvuk je na dah,
Nae proimanje
I svrha.

Nikada je bilo uvijek
Mednunova pjesma Lejli

etali smo mi nikada
Anadolskim dolinama,
U kamenim tekijama
Mi traili jedno drugo.

Hodali smo mi nikada
Po bosforskim mostovima,
Po napetim defovima
Mi svirali jedno drugom.

Plesali smo mi nikada
Po iraskim plonicima,
Uzburkanim morima
Mi tonuli jedno k drugom.

Grijeili smo mi nikada
Da postoji jedno, drugo,
U plamenu s leptirovima
Ja smo i ti jedno isto.

261

Fatmir S. BAI
1

BOSNA SU MOJE GODINE
2

Putovanje eljom

Samo malo mi treba
Jedan mali zalutali svitac
I za te itav
U plamenu gorim.

Zbilja samo malo,
Jedna sitna dobra rije
I bolnu suzu svoju
U pjesmu pretvorim

Sam u tuini moja Bosno
Prainom prainu kitim.
Od davnina otueni pjeak
I vozove i ptice ja brojim.

Vjetrovima nestanim
Koji stalno odlaze
Slatko-suzne rijei
Tihim krikom apuem.

1
Fatmir Bai, poznati, priznati, fantastini pjesnik i knjievnik, roen u Tirani
1960. Bonjak, porijeklom iz Poitelja (Hercegovina), potomak bonjakih muha-
dira, u Albaniju odseljenih davne 1878. Objavio je nekoliko knjiga poezije, proze i
esejistike. Poznate su mu zbirke: Traim ti oprost (poezija, 1993), Drevna enigma
(1994, basne), Bosna su moje godine (poezija, 1995), Zima jednog sela (1996, no-
vela), Umjetnost i vjerovanje u Boga (eseji, 1999), Vrijeme ljubavi korpiona (sce-
nario i reeija za animirani film, 2002) i Naene stvari (poezija, 2004) i drugi, lan
Udruenja pisaca Albanije od 1989. Nagraivan 1988. (prva nagrada malih talenata i
nagrada za basne 1989). Pie na albanskom i bosanskom. ivi u ijaku, gradu iz-
meu Tirane i Draa.
2
Izbor pjesama Fatmira Bai(a) sainio Mr Redep krijelj.
Fatmir S. Bai

262
Stari zov me kruto budi
Ispred mene sve se mrsi
Gusta vrijedna magla
eta mi po zjenici

Laan zvuk me mami
Krivina do krivine eka
Bez istinitog pravca
Izdaju me sitni koraci

Sam se sa sobom topim
hladnom zaboravu kruim
moja Bosno

Daleko
Ali i kad stojim
Uvijek ka tebi putujem.
Da stignem nikad
A nikad da se umorim

Probudila se Bosna

Probudila se moja Bosna,
Izmuena snom.
Lanim.
Stranim.
Istopljena krvlju,
Crna no se brie.
Za sabah-slobodom osta,
Meu: Zauvijek da se pamti,
I Nikada vie.

Proljeom rasuta.
Tek klija nada,
Raspucala ve.
Po osmijehu nebu.
Jo odlazi praznina.
ilama starim,
Procvala mlada,
Od Allaha rije.
Poezija

263
Djeci uspavanka,
Najslaa himna.

Bie Bosni
I vie od Bosne.
ehidima rahmet,
Do njihovog sna.
Sunce i cvijee,
Prepuno rose.
Sevdah po starom,
I pjesma da se zna.

Bie Bosni
I vie od Bosne.

Mostar

Mostar me je,
Mostom zaduio.
Gdje da naem,
Osijedili kamen?

Vodu ispod,
Suzom posoljenu,
Kako mogu,
Opet da zasladim?

ta je Vele,
U utnji proguto.
udo vulkan,
Iz njeg ne ispali.

Kad bi stabla,
Ispriala istinu.
Ne bi umi,
Osto list na grani.

Kad bi trava,
Pokazala ta krije.
Godinama.
Crvena bi rasla.
Fatmir S. Bai

264
Kad bi muka,
Iz sabura pukla.
Ne bi vie,
Bilo ni Mostara.

Nisi sjeanje

Daleka moja Bosno,
Roen sam u tuini,
I vidio te nisam.

Zato ti nisi sjeanje.

Jer si ovdje,
Duboko u meni.

Izgubljen bez tebe,
A sa tobom ivim,
U svakoj kapi,
Moje krvi.

Tvoja njena ruka,
Zaborav ubija,
Milovanjem.

Tvoja mudra rije,
Gaji mi ponos,
Prati me u korak,
U crnoj noi,
Ka vedrim svitanjem.

Tebi se vraam,
Ma gdje ja poletio,
Bilo i u sreu.

Pred tvojoj moi,
Nita ne mogu.
Samo pokleknut.
Nemam ta srcu.

Poezija

265
Jer bez tebe,
Ja bih samo bio,
Jedan vaan nitko.

Mutan izvor,
Kaljavo nebo,
More do prstiju plitko.
.
Zato ti nisi sjeanje.

Divljaci

Divljaci nagradu trae
Za pokolj.
Po nevinom osmjehu djece,
Svojim zlim,
Kaljavim korakom.
Gazu,
I rue majine sne.

Ordenom ljudskih zuba,
Oko vrata.
Odsjeenim glavama,
U ruci.
Kaljavo kriu,
Divljatvom veseli.

I nagradu trae

Obojeni krvlju,
Iz tame u no,
Iz noi u crno.
Po namjerno,
Slijepim vjetrovima,
Namjerno gluhim odjekom,
Od poetka do poetka,
Troe se sa cijelim,
Grdno,
Po ljudskom poroaju.
I smru se dive,
Smru peat prave.
Fatmir S. Bai

266
Onaj svoj,
Divljaki.

Za pokolj,
Divljaci,
Nagradu trae.
A ini se i dobit e je.
Ali neto,
Od ljudskih kasapa,
Po svijetu.

Preostalo
Bonjacima na teret,
Da ih nagrade kako valja.

O Bosni, ako smijem!

Nekad bistra voda, napustila izvor.
Tamno je svijetlo, u akam ve tone.
Pade list sa grane, zagrli ga vihor.
Zaboravom djeca, u igri, po svome.

Povratka se plaim, jer zaplakau znam.
Priala mi majka, da je tako bilo.
Pada tu junatvo, a kabur zemlji stran.
Beike se tajim, ne smijem na krilo.

Budan trn straari, a izdao ga cvijet.
Snijegom drhti san, proljee ga topi.
Svugdje stranac um, nestrpljiv ovaj svijet.
Lomi korak staze, kamen elje propi.

Proljea se broje, meni zima kasni.
Vlanu vatru palim, dimi a ne grije.
Odak negdje preko, polako se gasi.
Stari uti papir, vjeto suu krije.

Vrela suza pomijeala se kiom.
Vatrom teklo zlato, sad miruje hladno.
Rijei stiha ar, zima zimi duom.
San bez sna kod bijede, budan java jadno.
Poezija

267
Stara rana ne znam, radujem il patim.
Uvrijedljivo bliska, boli, ponos budi.
Koracima malim, lane zvuke pratim.
Ne stiem na dodir, ispee mi grudi.

Suncokret i sunce, od jutra do mraka.
Istok - zapad juri, ljubomora kree.
Dodajte i no, jer sudbina je takva.
Putujem bez Bosne, eto nisam cvijee.

Sanduk

Imala je nena moja, ponos sojniki.
I pravi klju, gvozden, oku teak.
utljiv prema naoj mati, sanduk veliki.
Staro drvo, izvezen na rezak.

Majstori za takav sanduk, nisu vie tu.
Lukavo se, sakrili od panje.
Sredili raune davno, nebom putuju.
Krni ljudi, daba oi vlane.

Mirno nena ehadetom, oi sklopila.
Sretna valjda, ode od sitnica.
Osmjeh joj na licu stade, duu predala.
Tiho lahko, ko iz ruke ptica.

Dedo Selam! uzdahnuo, dovu apue.
Pogled pao, a glava mu teka.
Posluno na podu ute, prazne papue.
Suza jedna, granicu je prela.

Pospano po starom sanduk, vjeran kljuu svom
emu briga(?!), gazdu i ne bira.
Klju je dedi na amanet, tajna peatom.
Sve na mjestu, samo mati krila.

Dedi godine protekle, stade kucanje.
U sred noi, u snu kaiprstom.
Prekidoe klju i sanduk, dugo utanje.
Miris pue, ko beharli vrtom.
Fatmir S. Bai

268
Suho cvijee pola vjeka, sanduk uvao.
Dedo varo, prevarena nena.
Probudio miris momke, selo zaspalo.
Cure budne, ne osta ni jedna.

Radi istine plagijat
(od Ferida Muhia)

Pomrsile se niti razuma
Da se ni cestom ne smije
Niti li se moe
Tako jednostavno
A kamoli preko proi

Jasnoa
Gustu maglu sobom vue
A jasno nam je samo
Ovo lano zajedniko u

Dok ozbiljno svaki
Maglom maglu magli
Za onaj lini
Zagonetni iz

Ono staro
Davno bilo
U vitkim nogama
U brzim koracima istopismo

Ovo sada
Novo i mlado
to eto sjeanju ne slui
Oprezno lagano
Gazimo
Umornim ga hodom
Troimo

I uvijek
Bez tragova ispred
Bez znaka da znai
Ba ono to treba
Poezija

269
A trebat e nam
Sigurno
I smirenost
I hitnja
Kada budemo stali
Jasni jasnoom
U veliki IZ
Ili jo bolje
Kad budemo nastavili
Vedri ili tuni
U bezkrajni U.

271

Redep NUROVI

PJESMA

Uini se
ne bi dana od kako je bilo dan,
do dandanas,
probuena da me srelo
bez sjenica danje elo.

Il to samo neka strava
u meni se udomila,
pa ne spava?

ta prozborit, ta zapjevat
da bi pjesma barem kakvom pjesmom bila?
Da pobjegne ispod ruke
to i rijeke zajazuje u slapove,
ne da bi se boje duge rascvjetale,
nego da sve to propjeva zanijemi
od te huke.

Niti ajet, ni vilajet
aferime ne daruju hornom peru.
Trpaj sebi, kao kad se puni rupa,
da imadu, Bog zna kad li, pa i ko li,
metafore da uzberu.

I na kantar ahiretski hoe kazna,
jer si ejtan,
barem da ti rep isupa.

Prisjetim se nekad Maka.
Vasvijek je pjesmu htio savrenu.

Da mu molbu usliie, da je njemu sudba dala
tu najbolju,
Redep Nurovi

272
pjesnicima poslije Maka nesanicom
ne bi pjesma od tog asa proetala
imali bi stvaralatvo pogrebeno,
poeziju zavrenu.

Ja ne piem
sa poklikom protiv rata
(to radie, al uzalud, prije mene)
kada sela i gradovi ime gube...
Pjesma mi je, tek toliko, zavjesica da bi bila
iza koje mogu, kriom,
Omer s Mejrom da se ljube.

PJESNIK I IFTARSKI EZANI

Iz uma doliven dui
sa ovlaenog izvora je
bogobojazan stih.

Ipak, pjesmom ne diraj rijei Boje
nadaju se da je uini vjenom i mudrom.
Velim ti, pjesnie, to bi da se pribere
pa ovoga trena rije s rijeju u pjesmu spua.
Rijei nek su tvoje kakve jesu spolja i iznutra,
kakve umije,
pjesnikoga vijeka tijekom.

I, potonjeg dana,
kad On sve imikom smrti snova proivi,
s njima u dui,
sa Tesnima da se napoji i ptijim mlijekom.
Denetska ia da rua.

Evo, ramazan e.
Dan me svaki malo po malo nebesima die,
ne da bih s rafa nekog Levh mahvul dosegao,
da vidim otkud je i otkad je sve
sazdano Bojom rukom.
Htio bih da ujem sve iftarske ezane
s vascijela svijeta, i ne moram znati s koje strane.
Poezija

273
Kao maestro to bi da mu i duu izvade pitomim zvukom,
neka i moja dua, s knjigom mojom u desnoj ruci,
pred milou Bojom stane.

275

Murat OROVI

IMA JEDNA DRAVA

Ima na ovoj planeti
jedna drava
stara, prastara.
Zapamtila i kralja
i cara.
I ta drava, jednostavno,
nee vie da je Drava.
Vode se polemike
iscrpljujue, duge,
jer ljudi te drave
hoe da budu narod
drave druge!

- Ima li, zaboga?!
Ima, ima.

Ima na ovoj planeti
jedna drava
mala, ovolicna.
ivi sa jednom dravom
velikom, ovolikom!
I ona velika
hoe s malom,
a ona mala
nee s velikom!

- Ima li, zaboga?!
Ima, ima.

Ima na ovoj planeti
jedna drava
i u njoj jedna manjina.
Toliko je mala ta manjina
da nit' se iva uje
niti je iko zarezuje.
Al' Boe dragi,
Boe dragi,
stalno je ta manjina
tas na vagi.
I im se makne,
samo li se na koju stranu nagne,
odmah prevagne.
Ne moe prevagnuti
da joj se dive,
ve prevagne
da je krive!

- Ima li, zaboga?!
Ima, ima.

Ima na ovoj planeti
jedna drava
gdje se mnogo pria,
a malo radi.
Gdje narod
u golfovima i mercedesima
umire od gladi.
I gdje mobilnim telefonima
za milostinju bogoradi!

- Ima li, zaboga?!
Ima, ima.

Ima na ovoj planeti
jedna drava
sa tradicijom
Murat orovi

276
ojstva i junatva.
Pa joj ojstva treba,
no ponestalo.
A junatva traje,
ali, ne treba,
ba ni malo!

- Ima li, zaboga?!
Ima, ima.

Ima na ovoj planeti
jedna drava
od svih ljepa,
daleko najljepa.
Dosta uma
i rijeka
i ravnica.
Sve od Juga do Sjevera
kao niska od bisera.
Ta drava u brdima
u njedrima duu ima.
Mala, al' prostrana svima.
Blago njima
ako znaju
ta imaju!

- Ima li, zaboga?!
Ima, ima.

E, na kraju
ko ve nije prepoznao
zemlju udnu,
zemlju bajnu,
otkriemo i tu tajnu:
U njoj ive dosta slono
Crnogorci,
Srbi,
Bonjaci,
Muslimani,
Albanci,
Romi,
stranci.
To je zemlja
plodne Zete
i Lovena,
Bjelasice,
Hajle, Koma,
Durmitora,
bistre Tare,
plavog mora.
Zemlja zbora,
dogovora.

277

Hajro IKI

POEZIJA
1

Stonoga

Uz Liticu hodat ne mogu
Pa namontirah rezervnu nogu !
Probah opet opet ne mogu !
Niem noge molim se Bogu !
Nogu po nogu sloih stonogu
I sve bodlje istupih glogu !
Kad sto nogu, naprave slogu,
ak i zvijezde da berem mogu !

Dvije Staze

im se moje misli potuku
Crna namjera pretie bijele !
Kad me crne misli odvuku
Rafalno me gaaju strijele !

Koga sotona dri za ruke
I vodi stazom bezumnog kruga,
Progutaju ga vrtlozi bruke
I svijet mu se horski ruga !

I prije cvjetanja neko uvene
U okovima crnoga rama !
Dok mu sotona pumpa vene,
Gori u paklu bola i srama !

1
Hajro Iki je roen 1947. u selu Petrova (Novi Pazar). Radi kao prosvjetni
radnik u O u Dohovii (Novi Pazar). Pie i objavljuje u mnogim publikacijama i
asopisima. Objavio je knjigu poezije za mlade Pismo uitelju. ivi u Novom
Pazaru. Izbor i lektura mr Redep krijelj.
Hajro Iki

278
A kad umne sprave natimam,
Ka srei krim stazu prijeku !
Sotoni se vjeto otimam
Da premostim crvenu rijeku !

Nokaut

Rasni mi iz Trira
Po imenu Foks
Redovno trenira
Karate i boks !

Snaga mu diktira
Da svijet iritira,
Pa macu fiksira
Da je patosira !

Evo stranog mia
U ratnom treningu,
Na macu juria
uta je po ringu !

Polee ka maci
Kao kosmonaut,
Kroeom je baci
U teki nokaut !

Proslavie svako,
Tu pobjedu muku !
Pamtie se kako
Maca krpi njuku !

Ako se ne desi
na kaseti kvar
mi e da udesi
sto maaka bar !

Poezija

279
ovjena mjera

Sunce nam kradu divlje zvjeri
Svima ne sija po istoj mjeri !
Ako nam firer Sunce ubere,
Danju emo paliti fenjere !

Opet me kljuju to nijesam Nijemac
I sunce mi oblakom pokrie !
Ko moe vjeno da bude remac ?
ovjek je roen da slobodno die !

Noen odjekom djedovog glasa,
Briem oblake da sunce sija !
Svi smo zrna jednoga klasa
U svakom klica slobode klija !

Traim drugare na svakom spratu,
Nikom ne vagam rasu ni vjeru !
Pruam ruke k'o roenom bratu,
Svakom ko nosi ovjenu mjeru !

I tui bol k'o svoj izmjeri,
Tuom duom svoju provjeri !

281

Omer TURKOVI

URUMLIJA
(Ulomak iz rukopisne knjige "Il nostro tosone d'oro")

"uj me i pouj, robe boji, ma ko da si i ma gdje da si. Ti to e
jazuk biti ako me uje i vidi. Bezbeli, jazuk e biti vie ako me ne
uje i ne vidi. I, ne drhti od straha, niemu se ne sejri to uje i to
vidi, helj se sejre i strave samo neuki i duhom siroti ljudi.
Ja rob boji, Agan mula Saitov, to urumlija bi, pa se u zaviaj
vratih po igbalu i namu bojem, rei u ti ovo:
U sitne sahate none, kad i tica tie svoje pod krilom smiri, i umorna
od leta i sama zaspe, sve ee apate due svoje ujem. Hesape na karar
svodim, i pitam se, ta ovo bi? Kakav ovo ivot bi u kom se sa sabljom,
handrom, hatom, ranama i dumanima nevoljno druih godine tolike? Il'
kaharan plaho, samo tako klapim, i eljkujem da mi se san namine. Sve
mi se ini, da na jedna vrata uoh, a na druga u u sabah, ako mi samne
izai. Pa reknem, o insanu ne bulazni i ni za im ne ali, no dah ako si
kadar to due zadri i ivi kako ti je sueno. Helj nema junaka, nije se
rodio niti e se roditi, koji ita protiv sudbine uiniti moe.
Niti svojih snova svako sam za sebe prede i prepreda i od te pree
tka stazu svog puta, to znam pouzdano i uvjerih se u to bogme mnogo
puta. A kakvu stazu tkah ja, asker urumlija? Tkah stazu vjernosti zemlji
svojoj i sultanu. Valahi i biljahi da mi zaveu usta, ja bih iaretom davao
znake u slavu sultanu. Da mi odsijeku jezik, ja bih svojom krvlju naslikao
njegov lik na svom obrazu. Da mi polome ruke i noge, oima bih govorio
da za njega ivim i umirem. Da mi izvade oi, krvavim bih suzama niz
lice napisao harfove njegovog imena. Takv sam ja i, takvi smo mi askeri,
to je naa sudbina. A askerska sudbina poinje neim, to malo ko zna, pa
evo otkriu samo tebi tu tajnu:
Helem, im se zane... pritajeno spava, uti i ne javlja se jedan vakat.
Miruje i sazrijeva, bi po bi se u klupko namotava, sakuplja estinu i ne
hita da srcu prie. Kad prospe pipke itavim hudutom, ispotaje se prikrada
i pram po pram lahko se omotava oko srca, sve dok ga sasvim ne osvoji i
stegne u svoje nevidljive kande. Potom se razbakari i rasprede, otri svoja
Omer Turkovi

282
sjeiva, uti i strpljivo eka svoj trenutak da, kao imik svitne, da prasne
kao eravica iz ara, provali kao izvor iz zemlje u gori i ikne damarima od
peta do navrh perina. Kad nas obujmi kao plamen i zapali svaku kap krvi,
tek tada znamo da smo savladani jer nam on jasno priapne:
"Od ovog trenutka sudnjeg ja sam sahibija tvoj, a ime mi je strah
samrtni! Bez mene ne moe misliti, iz sna u te buditi, biu u svakom
tvom zalogaju hljeba i gutljaju vode, bez mene ne moe disati ni ivjeti.
Jer, si ti askeru, meni a ne sultanu, hizmear vjerni i pokorni. Ako hoe
ivot svoj da sauva, a znam da hoe, ne budi u boju junak no budi mu-
dar, vispren, snalaljiv, okretan kao vidra, neko bi nevjet rekao stralji-
vac. Uz moju pomo suprotstavie se svemu i svakome ko na tebe na-
srne i ivotu ti zaprijeti. A bezbeli e nasrnuti sa znane i neznane strane, s
vida i nevida kao imik, kad se nada i kad se ne nada. Ako me poslua,
a znam da hoe, svi e misliti da si junak, a mi znamo ta si. I ne budi
osion, ne uzimaj to k srcu ve dobro utuvi. U svakom e boju ljutom biti
estok i nemilosrdan, a tvoja e sablja, handar i buzdovan sve oko sebe
kositi i pustoiti. Jedino tako e na dobitku biti, dokle ti sueno bude. Ve-
liki junak sam, dakle, bio iz straha, a ne iz hrabrosti, jo manje osionosti i
oholosti. Bio sam asker bez mahane i svi su govorili da sam junak bez
premca, i moja prsa evo, krase sultanova odlija. Ja sam, pak, znao zato
je to tako, i to tajio od samoga sebe i skrivao od drugih kao guja noge.
Od ljutih i tegobnih bojeva na anakaliji, na Termopilama gdje vrelu
vodu kuah i Galiciji nizale su se godine i bojevi mnogi, i da ih brojim ne
mogu ih nabrojati i, ja sam u svakom bio junak. Bezbeli, zadobio sam
rana bukadar, neke na seddi dok sam namaz klanjao i, ne znam gdje se
sve nalaze na mom tijelu, nijesam ih brojio, ali su mi sve zasuile i sve
sam, neke lahko a neke tee prebolio, do ovog trenutka.
U posljednjem boju sa kaurima u vrijeme, ko zna koje odbrane
Yenibazara, dina i imana postadoh ehid, a to je bilo ovako:
U jednom dekinu munjevito sijevanje sabalja bezbroj spazih, njita-
nje i hrzanje hata silnih zauh, sudaranje i posrtanje, jecaje i krike insan-
ske stravine uh; sve nalik grmljavini i imiku kad sijeva i nebo na dvo-
je prelama i razdvaja. I spazih askere mnoge nae i kaurske, kako zemlju
grle i krvlju je natapaju, i spazih blijesak sablje to mi se licu primie. I
ne vidjeh potom vie nita, mrena me zasjeni, i svijet ishlapi kao slabaan
pramen magle.
Kad se napokon prenuh, vidio sam sebe kako na koljenima kleim
na zemlji, i ne sejri se, ti to me uje, vidjeh svoju glavu ispred sebe na
urumlija

283
zelenoj travi. Ne asih no je prihvatih u svoje ruke, stavih je pod lijevo
pazuho; jer sam pod desnim jo melaje osjeao, i serbez krenuh ka e-
heru sa mjetsa, koje e se koda kasnije zvati, Gazilar i biti mezarje.
Sad me evo prolazim pored Altin alem damije, i sjeam se dana' kad
sam u njoj mnogo puta namaz klanjao, desove i hidbe mudre sluao.
Ako pomisli da me pita kako hodim, a glavu svoju pod pazuhom no-
sim, dok me ovaj halk ljuto zasejren sa strahom gleda i u meteu od mene
bjei, ne mogu ti valjano odgovoriti, helj valahi i biljahi, ni sam ne znam?
Znam da sam na mejdan izlazio svakom junaku koji me je zaikao i
pozvao, u sabah rani jal' u akam kasni. I znam, da sam uvijek hodio po
tankoj niti, kao pehlivan havajima po konopu i, bezbeli bio as na jednom
as na drugom svijetu.
Kad bih na tren bio na onom svijetu, dua mi se premjetala po ti-
jelu, i esto mi je u desnici jaoj od groma bila. Danas mi je, Bog mi je
svjedok, bila na nekom drugom mjestu, a ne u glavi. Ali, ne mogu ti sa-
glam potvrditi, da sam u ovom stanju zbog toga maera.
Rei u ti jo, da sam asno din i iman sluio, i sluio sultane mno-
ge, i dokle sjeanje moje dopire, ne mogu ih sve nabrojati.Vidio sam za
ivota grdnih i lijepih maera mnogo, i svaim se lijepim zalaznuo, gla-
dovao bogme i od ei mi grlo i lubina gorjeli. Izbistrio sam um i poneto
spoznao, ali nijesam vidio i nijesam spaznao to zemlja crna, osim kostiju
askera, u njedrima svojim skriva.
Sad me evo prolazim sokakom pored Arap damije i vidim Veliku up-
riju, i vidim strah u svakom insanu o kom sam ti neto ve prosunuo.
I znam da strah nije bio samo moja sudbina no i svaija, i bez njega niko ne
ivi sve dok na ahiret ne krene, prema kom sam se i sam, vjerujem uputio. A
ti, uputio se kud se uputio, stii e tamo gdje ti je sueno jo prije roenja."
To su bile njegove rijei posljednje.
Neznani junak je proao kroz ariju, uz veliki strah i sejr onih to su
ga vidjeli, pa kroz erijski sokak i na kraju Ragib - begove mahale, koja
e se kasnije Varo mahala zvati, pao je nauznak na zelenu travu, a glava
mu se spojila sa tijelom, subhanallah!
Tu su ga Pazarci mezaru i rahmetu predali i sainili turbe lijepo, ko-
je su zijaret inili mnogi insani, helj je, kau, hasijetli bilo, a i danas je.
A danas, tri vijeka i koje ljeto docnije, od svega je ostao samo jedan
krnjetak niana tog mezara koji viri iz zemlje, na dnu udubljenja jednog
zida na samoj ivici sokaka u Varo mahali u Novom Pazaru.
El fatiha
Omer Turkovi

284
HAQIQA

(...) Zla rije lovi lijepu rije otrim hrtovima
crnih misli, hitrom strijelom s otrovna jezika, vjetim
zamkama ejtana od sabaha do akama to slabanom
umu misli mrsi i vezuje krila uznesenja.
Grjena rije dere smjernu rije, razapinje je
na konjske repove; neznaju da njena glava boravi u
najsvjetlijem sazvjeu svijesti.
Perfidna rije lahkokrilu davi rije svilenim gajtanom
iz potaje, i u ar vremena baca koji ne zna da e pepeo biti, ko
to tama ne zna da e svjetlost grahnuti.
Grdna rije pustoi gnijezdo mirne rijei i satire njene
tie, kida im svjetlokrilo perje da ne uzlete na konano nebo
nurom ajetima osvijetljeno.
Pitoma rije cepti, drhti, stahuje od britkih kandi
osorne rijei i, odupire joj se apatom lahora to iz sna budi
rosne ulistane, dok lati cvijea lezete prve kapi nebeskoga sjaja.
Ovdje, na ovom svijetu estita se rije poraa
u mukama; dok sanja aik snove s hurijama, to vezu anteriju
nade sjutranjeg dana.
ista rije se, kroz dzile i haribde uznosi ka sedmom
nebu; tetura, posre, pada i ustaje, hita i stremi dunjaluku
blaene rijei i dovama rane due lijei.
Grka rije oburvava drvlje i kamenje s ivice uma
na potenu rije, ne da joj da jedra razvije bijela i plovi
niz bistre vode ezana, to podnebesjem teku s visokih minara
zimzelenih od sjaja buduih vremena'.

***
Zapt rije njenu biuje rije, to plae i tuguju za
svojim snovima jote nesanjanim; dok skupljaja biserje suza
nostalgije u svileno evre zaviaja.
Ustreptala rije leti predjelima smiraja, lahko hita
toplom juga i alima nade; dok gruba rije sipa imik vatre
grdne na jato jo sanjivih tia.
Pustona rije meavom mutnih misli zavijava
nevinu rije u pepeo zaborava; ona se oblai u zlatno runo
urumlija

285
i daje znake bijeloj tici da pamti Ikarovo perje.
Osorna rije na mrtvi zavezak zavezuje usta ednoj
rijei; ona eherzadinim suzama iz oiju daje znake da su
njene sestre strpljivost, ljubav i ljepota.
Gnusna rije emernom zamahuje sabljom da,
jezik odsjee rahmet rijei, to iz glasa obznanjuje da njeno
je srce od kapi sevapa sazdano.
Lana rije oburvaba grmue tame na rije istine
i vae je me vilicama zvijeri sulude; a ona glasno klie iz
grla bijela, da je trajnija od hiljadu boja aragonita.

***
O, klii, istino, govori glasno, veliaj ime pravde
irom ovog dunjaluka bijelog; probudi sva srca usnula,
da te ne uju samo ljudi, da te uje Onaj to uje sve,
Gospodar svega i Sahibija svjetova svih.
Onaj to zna da, u dubini misli postoji dubina, sve do
sedam skrivenih dubina.
Da u visini misli postoji visina, sve do sedamdeset i
sedam skrivenih visina.
Da u daljini misli postoji daljina do beskraja i jo za
jedan beskraj dalje.
Da u irini misli postoji irina odavde do vjenosti;
sve do sadam ezoterinih smislova uklopljenih poput
nebeskih sfera jednih u druge.
Da te uje Onaj, koji je uinio da svjetlou bitka
prsnu nebeske i zemaljske tmine.
Pa, znaj ti, to ne zna, to je haqiqa rije dobra - istina
koja je realna, realnost koja je Boja istina!
Sve drugaije reeno je iluzija i la grdna!

287

Jovan NIKOLAIDIS

DOLCIGNO I DOLCIGNEA

Kao i sve legende ovoga svijeta, i Legenda o ljubavi Servantesa i Dul-
inee, panskog pisca i ulcinjske plemkinje lijepa je i neistinita. Puna je
neloginosti: istorijskih, folklornih, nacionalnih, vjerskih; brkaju se vre-
mena, narodi, vjere i obiaji. Anahrona je i obiluje klieima ta pria... Ipak,
izvan svih konteksta, sama pria ivi od zanesenosti, a ljepota i ljubav su
najvee onda kad su - van konteksta. Dakle, da ispriamo tu priu koja je u
Ulcinju, meu obinim svijetom ostala da traje kao jo jedna ljubavna
skaska iz inae prebogate ali haotine prolosti grada koga su Mleani doi-
sta zvali Dulcigno in Dalmatia, da li zbog masline i njenog slatkog ulja ko-
jih je i u mletakom periodu ovdje bilo u izobilju, ili ba u spomen na ime
mjesne ljepotice Dulinee, koja se zaljubi u zatoenog panjolskog pisca
Servantesa, Dulinee, usto i ljubimice Don Kihota, junakinje Servanteso-
vog svevremenog romana Don Kihot.

Nakon Bitke na Lepantu, Ului Alija, gusar ali i admiral osmanske
flote, Ulcinjanin, koji se iz ove bitke jedini vratio neporaen, vraa se
doma sa nacionalnom zastavom (?!) i bogatim plijenom. Meu robljem
nalazio se i slavni pisac Servantes koji je u pomenutoj bitki izgubio ruku
(?!). Za vrijeme svog robovanja, a ono (valjda zbog ugleda koji je, mo-
gue, meu stanovnike Starog Grada stigao uz pisca) nije bilo kruto, Ser-
vantes se, ekajui da stigne otkup za njegovu punu slobodu, mogao et-
kati po Trgu robova, oko Balia kule, romanske crkve, carinarnice. Sem
etkanja jednoruki pisac je i pjevao. Naveer bi se vraao u svoju eliju i
sam zatvarao vrata svoje zatonice, ali bi, sanjar, i u vlani sumrak iz
svojih zlaanih usta izvijao melodije svoje domaje. Servantes je, dakako,
imao izvanredan glas, ija je milozvunost Starograanima otklonila ne-
lagodu to je pjeva bio jednoruk. Pjevao je on pjesme panjolske koje su, i
jezikom i melodikom bile nalik na govor mjesnog stanovnitva. Legenda,
zatim, ne pominje da li je taj govor u Starom Gradu bio italijanski ili al-
banski, ali je oito da je pjevanje grlatog pisca bilo prijemivo sluaocima.
I u tu pjesmu mlada gospa starogradska, ki jedinica gospara staro-
gradskog. Dulinea. u jednom, u drugi put, u vie puta, i od te se pod-
oknice njeno mlado bie zanese. Ustreptala je, srce joj je toliko tuklo da
su i njene grudi udarale o reetke uskog prozora njene sobice, uzdiui
Jovan Nikolaidis

288
sve jae i due, pa se jednom i najzad, sjuri niz skaline i onako lakokrila,
leprajui haljama od muslina i kosom od svile, stade pred pjevaa. On
gleda nju, ona gleda njega, ona njega on nju, i kad su se tako nagledali
jedno drugoga (a mora da je ta vizuelna sondaa trajala valjano vrijeme)
pue glas starogradskim ulicama da su Dulinea i Servantes jedno u
drugo zaljubljeni.
Otac i mati jedinici branili nisu nita. Ali su (analogije ovakvih le-
gendi nas tome redovito ue), valjano poeli da rade na to skorijom
osloboenju uvenog pisca i ovjerenog pjevaa. Ului Alija, tadanji vlas-
nik Servantesovog tijela, due i glasa, mirno i zadovoljno je gledao na
kvasanje emocija dvoje mladih, ekajui noktima dlanove. Noktima des-
ne ruke dlan lijeve ruke, znak da e uskoro naii dobitak. Nee dugo
ekati, jer, veli izreka narodna: kad se ljubav rodi umre briga, a kad on
dobije novac od otkupa nee ga zanimati ostatak izreke narodne: kako
ljubav raste briga embrion svija...
Kad je jednog lijepog dana, snagom ljubavi dvoje mladih, upornou
i novcem dvoje starih, i nehajnim pristankom jednog gusara, zaokruena
sudbina glavnih junaka ulcinjske legende, bjee preostala jo samo cere-
monija vjenanja, klicanje naroda oboavalaca Servantesove pjesme, i
suze gorke starih roditelja koji su dugo mahali maramicama ka brodu koji
je zaljubljene odvodio u nepoznato. Zapravo u paniju, kamo se ve o-
trilo dobro otupjelo Servantesovo pjesniko pero...
Budui da je u Servantesovom Don Kihotu Dolinea bucmasta,
gegasta i glupasta, ostaje sumnja da se pisac u ulcinjskoj plemkinji pre-
vario. U srdbi rad zaraenog, on je najvjerovatnije prestao da pjevui, ali
je mogue da je u liku Kihotove izabranice stala sva jed na dane zatoe-
nitva u Ulcinju. Koje mu, na kraju balade, nije lako palo. Jer on se za
Dulineu nije svezao. On se njome objesio.
Proklet da je onaj koji je prvi izgovorio reenicu da se dobar, lijep
glas daleko uje.

P.s. Prije nekoliko mjeseci mladi crnogorski pisac Ognjen Spahi,
spremajui se da za potrebe hrvatskog izdavaa, napie priu, piscu ovih
redova je pomenuo sjajnu ideju: za zbirku Sinovi namjeravao je da na-
pie storiju o sinu Dulineje i Servantesa. Sinu koga su nehajni roditelji,
odlazei u paniju, ostavili starim gosparima da ga ovi odgajaju. A mla-
di potom o jadu zabavio djeda i baku, pravei za svog kratkog ali bur-
nog ivota rum u Starom Gradu, ije posljedice ta naseobina osjea do
dana dananjeg. Na sreu, odustao je od te inae sjajne ideje. Jer da je
Ognjen napisao priu, njegova postmoderna tvorba ubila bi varijaciju
koju je italac upravo proitao.

289
Prevodi

Gaetano KAMILO

POEZIJA

Stihovi umnosti i ljubavi
iz velike knjige prirode
(o poeziji Gaetana Kamila)

Kakav se nauk moe obrati u prirodi, i o emu e progovoriti nae
srce, oslukujui tiinu, u nama i oko nas, ako se vratimo praizvoru po-
stanja? Ako umjednemo douti melodiju prapoetka?
U toj naoj "unutarnjoj tiini" bljesne poviena vidljivost dotad neo-
paenih, pa stoga novih, neoekivanih "kadrova" stvarnosti i novih, irom
otvorenih, prostora nastajanja novih i prinovljenih iskustava.
Knjievnost svakog vremena i svake civilizacije uvijek je nalazila
inspiraciju i snagu da, u poetskim formama najvie lirske vrijednosti, od-
razi duboki smisao prirode i njene beskrajne "senzitivnosti".
Sveta tiva velikih religija, u svom oratorijumu, bogata su poemama
o, gotovo rei, intimi izmeu ovjeka, prirode i boanstva. Osobito heb-
rejsko-hrianski tekstovi, kad istiu stvaralaku sposobnost kao krea-
tivni dar ljubavi kojom provienje nagrauje ovjeka. Zato i slave tvorca
sviju stvari, u ijim se pojavnim oblicima emanira i sam Tvorac.
Dovoljno je ponovo proitati Knjigu postanja, Knjigu Psalama,
Knjigu o Jobu, O Danijelu ili obnoviti sjeanja na mnotvo parabola i
Hristovih uenja u Novome zavjetu, pa de se uvjerimo da je to tako.
I po vremenu i po jeziku nama blii Franjo Asiki najpotpuniji je
izraz ekstatine zahvalnosti i slavljenja stvaralakog ina kao snage po-
darene ovjeku, to je ovaplotio u svojoj Sveanoj odi biu, jednom od
remek djela na pragu raanja italijanskog pjesnikog jezika.
ak su i ateisti, na neki mistian nain, uvijek emotivno dirnuti i po-
krenuti tim pjesmama.
Gaetano Kamilo, kroz mnotvo formi, danas se eksponira u odjecima
i na fonu te velike tradicije ukljuujui tu i Pjesmu nad pjesmama kralja
Solomona ispoljavajui poetsku snagu da u svojim stihovima, "treim
okom", duhovnim senzibilitetom kojim se, ispod estetskoga privida, dopire
do sutine stvari, opazi i lirski promovie one "intimne" spone koje vezuju
ovjeka i prirodu sa boanstvenou sveopte i sveprisutne Ljubavi.
Gaetano Kamilo

290
U poetskoj kreaciji na pjesnik se koristi tim treim okom. Ono se
pokazuje kao jedino koje moe opaziti i estetski osmotriti arobni svijet
prirode, uz aktivno sudjelovanje senzibilnog uma, duha i srca. Ono vidi
dublje i iznosi vie od prostog, monotonog i zamornog, "posmatranja
okoline". Autor ita golemu knjigu prirode, oslukuje pojanja, deifruje
poruke, i u stihove pretae pritajen nauk mudrosti koja, prelomljena kroz
prizmu pjesnikog subjekta, postaje univerzalna vrijednost, data u jasnim
modernim poetskim formama osloboenim hermetizma i intelektualisti-
kih manira. Tako postie ono to je, izgleda, ljudsko bie naega doba
izgubilo: iskonski, nepatvoren, harmonian odnos sa ovjekovim prirod-
nim praambijentom.
Knjiga Gaetana Kamila, mnotvom pjesama u njoj, predstavlja div-
no i zadivljujue otkrovenje i izuzetno iskustvo u kojemu, itajui njene
stranice, i sami postajemo uesnici i saradnici. Ona nas ponese i, dos-
lovno, od prvog do zadnjeg stiha, ne ostavlja vremena za predah. Tek je
njeno ponovno itanje mogue u ritmu poetskih cjelina, temu po temu.
Svaki stih, svaki distih, svaka pjesma, postaju glas prirode, osluki-
vanje srca, refleksija umnosti, jer to je govorni tonalitet due.
U jednom briljivo njegovanom, lirski intenzivno sugestivnom je-
ziku, autoru su dovoljne svega nekolike rijei da zgusne diskurs, bogat
konceptualnim znaenjima, i da ga same u luku od svega dva ili neto
vie redova.
"Pjesme prirode" doista je podjednako knjiga za svakoga za mla-
de, odrasle i starije, za ljubitelje prirode, za zaljubljene u ivot, za vjeru-
jue i nevjerujue jedan laiki refleksivni brevijar, sa sentencama za
svaki dan, edukativno tivo za kolski svijet svakoga ranga, blagotvoran
odgoj linosti, za njegovanje moderne svijesti i savjesti u ponaanju prema
prirodi i prema blinjem svom. U ovoj poeziji naviru lirske i misaone vizije
i ideje o zatiti i njezi prirode i humanistike solidarnosti za sve i svakog.
Danas su, izvjesno, ambijentalni i obrazovni prostor snabdjeveni
monom tehnolokom logistikom.
Poezija Gaetana Kamila, meutim, javlja se kao dragocjen duhovni i
kulturni "instrument", ponuen strukturama pokroviteljstva, promocije i
njege naeg prirodnog i humanistikog ambijenta. Spoznati i promisliti
vizije, ponuene u ekslibrisu ovoga pjesnika, imalo bi kao rezultat stu-
panje u novu ekoloku kulturu prirode i drutva, od ega nesumnjivo za-
visi budunost planete i ovjeanstva u treem milenijumu, koji je ve
pred vratima.
Ouvanje prirode, predloeno kao tema godine od strane evropskih
institucija 1995, pod ime se podrazumijeva kvalitet prirodnog okruenja
i nivo meuljudskih odnosa, zavisi od ponovnog povratka primarnim vri-
jednostima i njihovim znaenjima.
Poezija

291
Knjiga Gaetana Kamila svakom moe posluiti kao poetska marka-
cija i lirski vodi - da ponovo naui gledati, sluati, osjeati.
I prethodne knjige ovoga pjesnika imaju osobitu dra i znaenje za
itaoca. Doivjele su zaslueno veliki uspjeh svojim lirskim dometima i
bogatstvom tematskih slojeva ali ova koja je pred nama u ovome trenutku
njegovo je remek djelo. Osobita je ast i privilegija ovakvu knjigu pre-
poruiti itaocima, bez imalo prigodne laudacije, ve krajnje kritiki, pot-
puno svjesni funkcije koju ona moe imati u jednoj novoj, drugaijoj
percepciji ponaanja i odnose prema samima sebi, prema, "drugom", pre-
ma svemu to nas okruuje, jer smo u svemu dio svega, u smislu duhovne
participacije i senzibilnosti.
To je uinak knjige "Pjesme prirode" Gaetana Kamila.
Mislite li da je to malo?
Karlo SAVINI

Gaetano KAMILO

OSLUKUJUI SIMFONIJU PRIRODE
(LJUBAV I OKOLINA)

***
Ljubav je
lono stvaralatva.

***
U dubinama
pla bisera,
na obalama
bol galebova.

***
Moja velika duo,
ako te Bog ljubavi
udalji od mene
iza hiljadu beskraja,
uvijek u uti
otkucaje tvog srca,
moja velika duo.

***
Na uzvienju ljubavi
sve e se vratiti
da procjeta...
osim trenutaka
izgubljenih
Ljubavi moja.

***
Bol iz pehara
dlanova
nudi mi utjehu,
ali ne gasim e,
traim natrag svoju kap rose,
Ljubavi moja.

***
Kad ruinjak
izgubi ruu
najljepu,
Gaetano Kamilo

292
bodlje se odbacuju,
moja Kraljice.

***
Umjetnost ini da zablista
svaki ivota tren.

***
Ako se srea uzdigne
na najvie timore ljubavi,
biva poput gleera vjena.

***
Voljeni moj,
kroz tvoje grudi proao je Bog,
svoje tragove je ostavio
u tvom srcu,
i dok te
zvucima harfe
udiem,
raspliem zvjezdanu
preu
ekajui te.

***
Kad ljubav svije
gnijezdo u srcu,
nebo due
ve je doivjelo
uzlete.

***
Oko mene
nieg osim tiine,
molim te Gospode
jo mi o njoj govori:
"Prije no to govor podarih
stvarima
darovah svjetlost
sluhu."

***
Da sam nakupio
ubore tvog srca
u pehar svojih dlanova,
ugasio bih svu e,
Ljubavi moja.

***
Kad ljubav misli - raste.

***
Ako jednom sie
u dubinu bola,
na povrinu e iznijeti
bogatstvo ili jad.

***
Velikodunima, zlo
ak ni na vrata
ne pokuca,
ali se mora brinuti
ni dobro
da se ne udalji.

***
Nada je, Gospode,
ulovljena u mreu
mojih oiju,
ali ko e ikada moi
uhvatiti moj pla,
Gospode?

***
Ljubav je kao rua,
kad je umorna
puta da joj otpadnu
latice, Ljubavi moja.

***
Iskra se u svjetlost odjene
i samo smrt je razodjene.
Poezija

293
***
ivot je vosak,
ljubav je plamen.

***
Ljubav iz srca
iima suze,
one ga ine izvorom.

***
Ne, dobri prijatelju,
nalivaj svoje vino
u pehar
nekog srenijeg,
moja aa
ve je prepuna bola.

***
Kad e
obuzme srce,
ak i jedna kaplja
rose
moe se zvati
izvor.

***
Oi
prepuna plaa,
nadaju se da e dua
ugasiti vatru
u srcu.

***
Zapomau kormorani:
"Gospode, ukroti
valove morske!" -
ali ih na obali niko ne uje.

***
Kako smo razliiti...
A bol nam je isti,
dok jedan priziva Boga,
drugi na njega huli.

***
Kad zvuci harfe
urone u srce,
sva naa rasko
probudi se.

***
Ako ma
ljubavi
probode srce,
i misli takoe
krvare.

***
Gospode,
podari mi prijatelja
koji umije sluati,
da ja koji uvijek
rasipam tedrost
mogu ponuditi
i malo od svog bola.

***
Mojim pjesmama za tebe
gnijezdo je meu suzama,
ali kad se otisnu u let
krila su im blistava,
Ljubavi moja."

***
Ko zavoli istinu
pretvorie je u gazelu
vlastitih misli.
***
Ljubav
zajedno dvije ae nudi:
i pehar meda
i pehar gorine,
kad uspije oba
Gaetano Kamilo

294
ispiti na iskap,
nee niko moi iupati
draganu iz srca.

***
Ne oekuj
da prema sprudu
bude njean talas
uzjahan hurijom vjetra!

***
Moj mjesecev zrae.
Kupom dlanova
punom sjaja,
prosvijetli tminu
mojih suza,
moj mjeseev zrae.

***
Pod gomilama pepela
svoga bola
nalazim niti sjaja
Ljubavi moja.

***
Huk voda predahne
na divanu ravnice.
Moje srce uvijek tue
istom stazom.

***
Neu oduiti dug
ljubavi
ako je nijesam oboavao,
ni danak
bolu
ako ga nijesam prihvatio.

***
Kao kakav starosta djeci
rijeka pria uspomene...
kad su njene vode bile
ogledalo sviju stvorenja
pod nebom.

***
Gospode, prosvijetli dubine,
uini da ovjek
vidi obilje koje gine.

***
Bol
vie nema suza,
uti smrknut
u mnotvu djejih zjenica.

***
Ove noi bez sna je
jedna zvijezda u moru,
ljupki je delfin osta
zapleten u mrei.
Ove noi u moru
jedna zvijezda bdi.

***
Jedan tren
sree
pobrie godinu
bola.

***
Gospode,
kad je moja dragana
u zanosu Tvoje muzike,
nad kojom zvijezdom
boravi Tvoj orkestar?

***
Kad emociju
melodija suza orosi,
ljubav je ve privjela
potop u srcu.

Poezija

295
***
Ti si, Ljubavi moja,
za svaki na doruak
bila slad,
ti ne med,
Ljubavi moja.

***
Kad Bog
otopi snjegove,
ljepote svijeta
se obnae,
ali bez tvojih oiju
one su bez sjaja,
Ljubavi moja.

***
Gospode moj,
danju me odjene
svojom luom,
nou
svojim zvjezdanim platom,
niim Ti ne uzvraam
osim izgubljenom ljubavlju,
Gospode moj.

***
Nijesu boje
jeseni
ono to je tuno,
neveselo je platno
tvoga srca.

***
No svoj pepeo nasipa
pred noge dana,
ali ga prvi zrak sunca
raspri
i vrati ivot sjenkama.

***
Djeci cijeloga svijeta
bog bajki
pria sagu
o naoj ljubavi,
i svi ga pitaju:
"Pa koliko su snova
morali nasloiti
dok sebi sagrade
takav dvorac?"

***
Tek poto Tebe dosegnem
moi u konano rei:
"Imao sam sve
od ljubavi."

***
Suton je
jutro sjeanja.

***
Vidim te u svim stvarima
koje blistaju,
u sjenkama
Ljubavi moja
vidim izgubljene snove.

***
Vaem se bolu
nijesam pribliio
da ga ne povrijedim,
djeco moja.

***
Trenuci su ljubavi
kao zvijezde:
umiru plamtjei,
Ljubavi moja.

Gaetano Kamilo

296
***
Gospode,
zanosna je pria
da u tvome vrtu
leptiri
imaju krila od muzike,
da su cvjetni pupoljci
njihove liinke,
a letovi njini
nektarom miriu.
Gospode,
Kakvo je tamo proljee.

***
Labud
zajedno sa gubitkom
drugarice u letu
gubi i nebo.

***
Najzad se
rasprsla opna
na plihu bola...
Hvala ti, Gospode.

***
U tvom sam dahu udisao
svoj odlazak,
u tvojim oima
povratak svoj.

***
Svoju sam slobodu poklonio
tvojim oima,
sada moja sloboda
nestaje.

***
Ako je more ak
i nesreno,
sunce mu jednako
miluje talase.
Srce ne postupa
na isti nain
sa oima.

***
Poslije tuge ljubav je
maestral obasjanja.

***
Gospode,
kako je bol providan,
pravi se da spava
iza plitkoga osmijeha.

***
Bila si moj pupoljak.
Danju sam te njeno
mirisao,
nou zaogrtao
u preu mjeseine,
bila si moj pupoljak.

***
Divno je
to sam te tako volio,
jer lijepo bi bilo
na taj nain i umrijeti.

***
ivot je
votani stub,
svijetli i plae.

***
Cvijet ljubavi
protie meu obalama
radosti
i bola,
poto ih
neizrecivom umnou
utia,
ponovo ih izmiri.
Poezija

297
***
Gospode,
zlato tvojih vlasi
pretae se u moje srce.
Radost i bol
pletu pozlaene
pletenice smisla.

***
Nije to bila sjenka
to si vidio da izlazi
ispod suneva zraka,
to je bilo razoaranje
to tvojim pogledom minu...

***
Ako suze bola presahhu,
to posljednji karavan
prolazi
vaim srcem.

***
Kraljice cvijea,
ako i ne bi bila
u trnovitom platu,
nikad ne bi liila
mojoj dragani.

***
Cvjetiu maleni,
i ostale podui
da sve se raa
iz magnovenja Ljubavi.

***
Sve e ponovo nai,
osim ljubavi
koju nijesi dao.

***
Bili smo svi oko trpeze,
samo jedan ovjek
bjee po strani sa svojom
zebnjom.
Jednim osmijehom napunih
njegov pehar
te zajedno ispijasmo itavo vee.

***
Sve to se ugasi
u tuzi
na dnu slae pepeo.

***
Piti ne osjeajui
zadovoljstvo napitkom,
isto je to umrijeti edan.

***
Kad ti svjetlost
jutarnja
uie u kuu
a tebe nema,
vraa se
suznih
oiju..

***
Samo kia
moe sluati
sreu cvijea.

***
Kada bol gori
ne ostavlja nieg osim pepela
na dnu mangala,
Kad gori srea -
nieg osim iskrica.

***
Kad rijeka ljubavi kroz tvoje srce
potee,
misli kao a
grebu vodu.
Gaetano Kamilo

298
***
Nesrea je
prazan pehar
ispred ednika.

***
Nije uvijek tuga
u uvenulome cvijetu,
kao to ni srea nije uvijek
u pupoljku.

***
Napoj svoju e
kao to se plamen napaja iz voska
u mraku odaje,
i tvoja e buktinja
na sve strane sjati.

***
Bol
budi osjeanja,
ljubav ih poduava.

***
Kad se ljubav uzvisi
na blistavi timor,
zvuci sree
odjekuju u vjenost.

***
Snovi koji zastanu
na rubovima kapaka,
ivot potroe
na crti svijetla i tame.

***
Sabiram molitve
sa suzama
i poto udahnem
bol
na okolinu sputam
pogled smirenja.
***
Prvi svijet
koji zavoljeh
ubode me trnom...
i cijelog ivota
voljeh ruu.

***
Na beskrajnim livadama
velikih srca
besmrtni cvjetovi pupe,
Ljubavi moja.

***
Svemire majko,
potopi moju oholost
neka kao list
uvene pod nogama
tvoje zvjezdane ume.

***
Tuan je
gradinar
koji ne umije gajiti
vrt u dui.

***
Nikad nita nee
biti sjajnije
od onog to ti dodirne,
bezmjerni sjaju moj.

***
Pogledaj, Ljubavi moja,
kako je tuna ona rua,
moda je okrznula
krila leptiru.

***
Kad svakom naom uspomenom
treperim
Poezija

299
kao to brina mati
bdije nad svojim edom.

***
Klekni pred voljenom
kao sjenka
pred nogama stabla.

***
Dogod
trakom nade
odijeva bljedilo
lia,
moi e i svoje dane osvijetliti.

***
Iznad svih voda
mjesec svake veeri
ispisuje grafiku
prolosti i budunosti
svih ljubavnika.

***
Bol je osuio
rue,
ali nai snovi
jo miriu,
Ljubavi moja.

***
Plima ljubavi ne opada,
narasta do beskraja.

***
Katkad svjetlost zalaska
i sunce luu satamni.

***
U praznini
koja je sa tobom ostala
postoji svijetla sjenka,
Ljubavi moja.
***
ivot prolazi
a da te i ne vidi,
uvrijedi li ga
prije ili kasnije
zastane da te kazni.

***
Moje srce
suzi kao koljka,
ali tuga ne stvara
bisere.

***
Uvijek si ti
odabirala cvijee,
zvijezde, ptice,
koji si za danas odabrala znak
da pod njim bude voljena.

***
Poto je itav dan
putovala,
Ijubav zastade na poinak,
u njene oi
bog spusti san
ogrnut njegovim
zvjezdanim platom.

***
Najsvjeija je
tvoja svjetlost,
najsvjetliji je tvoj bljesak
Ljubavi moja,
ne pravi sjenke.

***
Ljubav je ptica,
gnijezdo u letu.

Gaetano Kamilo

300
***
Pogledaj, Ljubavi,
igraju se svjetlost i tama
kao dvoje djece,
domalo jedno od njih
mora nestati.

***
Poljubac
koji otvori izvor
na usnama,
postaje rijeka
u srcu.

***
Pribliite se slobodno
mojem bolu,
samo ne pokuavajte
da ga oduzmete.

***
Gospode,
oslobodi more...
oslobodi srce
od onog koji prlja
njihove talase.

***
Sve to
to nadilazi
imaginaciju,
magnoveno nestaje,
Ljubavi moja.

***
Srce mi je tuno
kao stablo
koje ne uspijeva izroniti
ususret suncu.

***
Govori bol:
"Predadoh se plamenu
kao vosak,
kao vosak i plamtim
meu suzama."

***
Ne ni kao more,
ni koliko veliina
neba,
ljubav je
to to si zahvatio
dlanovima.
***
Samo realnost
vajarski oivi snove,
ljubav koja zastane
samo u pogledima,
slina je prijatelju
zastalom na pragu
tvoga doma.

***
Kraljica se razmee
svojim bogatstvom,
zlatom i draguljima.
Planeta svojim rijekama.

***
Ako je tuga u oku,
bura je u srcu.

***
Samo se vrt
moe njegovati
povremeno,
pauza
u ljubavi i prijateljstvu
to je kao zalivati stablo
tek
kad su grane u beharu.
Poezija

301
***
Gospode,
kae mudrac,
kad srce zamukne
nebranjeno otpadaju
uveli poljupci.

***
Ljubav i bol
putuju zajedno
u istoj koiji.
Do tebe je
umije li voziti.

***
Dragi Gospode, vidio sam
kako propada polje jabuka
toliko medene sonosti
ne naavi nijedna usta
vraa se u zemlju.

***
Bog je
iznad breuljka
rasuo
rukovet blagodeti
natislu
margeritama,
otuda i proljee
u naim srcima.

***
Na nau sveanu godinjicu
dok ti slua
ode
to sam ih za tebe sroio,
pred tvoje noge polaem
vijence od snova.

***
Ljubav je
pogled na more
sa obale srca.

***
Kao lo
kroz zimske nanose gazim,
ali tragovi
to ih srce za sobom ostavi,
ne otapaju se
s proljea.
Jer kuda
s bolom progazi,
ljubav obesmrti
puteve.

***
Prije no to i poleti,
ptica sree
krilom
dodirne nebo.

***
Sve
to postane navika
gubi svoju dra.

***
I vodi
kad se zagrcne muljem
budunost je
u blatu.

***
Lepraju snijene pahulje
iznad umilnog zvuka zvona,
tope se potom
i kaplju
kapi muzike.

Gaetano Kamilo

302
***
Neka te srce
povede na put
meu ljude u polju
da sa njihovim pogledima zajedno
udie nadu
etve.
Neka te srce nagovori
da putuje.

***
Zalazak zlatnim nitima
po morskome erefu veze,
Stari ribar, meutim, kae
da to biseri svoju radost slikaju.

***
Pij iz pehara sree,
pri tom ne zaboravljaj
sutina je
u posljednjem gutljaju.

***
Kad uiva
kaiicu meda,
sjeti li se gorine?
Zato ne ini tako
i sa ivotom?

***
Nije vano to su uporedo
cvjetovi u vrtu, i onako ih nae oi
mogu
ponaosob vidjeti.

***
Kad pogleda neko stablo u cvatu,
pokloni njenu misao
njegovome korijenu.

***
Ljubav, kao i kladenac,
izvirui guta.

***
Orao svija svoj log
jedino nad planinom,
jer samo jo vjetar
iznad njega
dri svoje gnijezdo.

***
Tiina je
djevojica
koja jo nije
podigla kapke.

***
Prostranstvo svijesti
zavisi od naih obala.

***
Zloba je korovite
sviju drugih mana.

***
Kad bi se srce dalo zavarati
moda bi i ivot bio ljepi.

***
Gospod je govorio o tami
i o svjetlosti. Ree:
"Tama je nesavrena svjetlost,
i sve dok je nesavrena
stajae pod sklopljenim kapcima
dana."
***
Franesko kae:
"Drvo radi
cijele godine
da jedan plod sazri.
Molim te, uzberi ga s ljubavlju."
Poezija

303
***
Ljubav - to su makaze
to odrezuju nepravde.

***
I u radosti i u bolu
ljubav voli suze.

***
Mudrac je u mislima
preao put dui
nego stara kamila
u pustinjama Orijenta.

***
Zloba je prokletstvo due,
moljac u srcu.

***
Vrline su lakosne
kao pjena,
mane su tegobne
kao stijenje.

***
Ljubav je zajedniki hram
sviju religija.

***
Razmetljivost oblai toaletu,
skromnost je sasvim naga.

***
Slini se dani
potiru,
pamte se
oni razliiti.
***
Samo stablo zna
kad je plod
sazrio.

***
Mudrac
svaku stvar uzbere
ne iupavi nijednu.

***
Savjest je
melodija slobode.

***
Rijei i tiinu
mudrac naliva
u isti pehar.

***
Sa table
gumica brie
rijei dobre i zle,
takva je i ambicija
ljudske umnosti.

***
Rijei mudraca su
kapljice rose,
njima napunite
pehar srca.

***
Moju poeziju
diktira Svemir,
ja samo zapisujem.

Sa italijanskog preveli:
Milika Pavlovi
Aleksandra Saa Rakevi
Fea Pavlovi
Gaetano Kamilo

304
Napomene prevodilaca

Pjesme Gaetana Kamila prevedene su iz njegove pjesnike knjige Il
canto della natura (Pjesme prirode) objavljene u Rimu 1994. godine.
Knjigu su objavili, udruenim sredstvima, izdavai (sponzori): E.C.E.S.
(Europen Center of Environmental Studies membro della I.U.C.N. ),
Unione mondiale per la Conservazione della Natura, Planning Institute
for Quality of Life i "Rachel Carson" di New York.
Uz odobrenje autora i izdavaa knjige, prevodioci su nastojali da
neto irim panoom poetskih medaljona, iz inae obimne zbirke Gaetana
Kamila, naim itaocima predstave ovog modernog italijanskog liriara.
Njegovo ime je poznato na svim meridijanima savremenog svjetskog
pjesnitva.
Uspostavljanje saradnje, podsticanje atmosfere zbliavanja, meu-
sobnog upoznavanja i promovisanja stvarakih rezultata i vrijednosti cr-
nogorske i italijanske, odnosno evropskih literatura i kultura, bila je pre-
vodilaka motivacija, jednako toliko koliko i ona knjievnoestetska.
Cijenimo da je ovo primjerena forma u kojoj asopis "Almanah" za-
poinje i otvara rezolutnu komunikaciju sa jednom, zna se koliko boga-
tom, literaturom mediteranskog prostora kojem pripadamo.
Prvo pjesniko tivo jednog stranog autora na stranicama naeg a-
sopisa dolazi, sticajem srenih okolnosti, iz nama pogranine zapadnoev-
ropske zemlje. Obale i Crne Gore i Italije umiva zajedniko more, kao to
i ideje mediteranskog duha proimaju kulturni prostor tih dvaju naroda.
Ukoliko na trud samo jedno, najsitnije, zrnce doprinosi ispunjenju
takvih tenji, prevodioci e raunati da su svoj posao uspjeno obavili.

305
Dokumenti

Hamdija ARKINOVI
1

AHD-NAMA MURATA III STANOVNICIMA
BARA IZ 1575. GODINE

U naim pravnim naukama ustavna istorija predstavlja nedovoljno
proueno podruje. Moderna ustavnost poinje raspadom feudalne dr-
ave, a u razvoju te iste drave postojalo je dosta dokumenata koji se
mogu nazvati klicama moderne dravnosti ije je upoznavanje preduslov
razumijevanja prvih pisanih ustava.
Prvi i najpoznatiji od ovih dokumenata je Magna Carte libertatum
(Velika povelja o slobodama) od 15. juna 1215. donijeta u borbi izmeu
engleskih feudalaca i njihovog vladara Jovana bez zemlje, koja se od-
nosila na jedan sloj engleskog plemstva-barone i zato je u prvim godi-
nama svog vaenja i nazvana i nazvana Carta Baronum. Ona je sva-
kom slobodnom ovjeku garantovala izvjestan stepen zatite protiv zlou-
potrebe kraljeve vlasti, to je u to vrijeme bio samo baron. U 63
paragrafa Magna Carta posebno ograniava sudske prerogative kralja,
propisujui zakonitost u liavanju slobode i pravo na zakonito suenje.
Baronima je priznato i pravo na pobunu protiv vladara u sluaju da se ne
pridrava obaveza propisanih Poveljom.
Poslije Magna Carte, susreemo ahd-name, koje imaju odredbe us-
tavnog karaktera, koje su neopravdano zaboravljene u nabrajanju klica
moderne ustavnosti iako je njihov uticaj na opti ustavni razvoj u poje-
dinim zemljama veoma znaajan, posebno na teritoriji junoslovenskih
naroda.
Ahd-nama je arapsko-persijaska sloenica, sastavljena od rijei ahd
(ugovor) i persijske name (pismo, knjiga, dokumenat) i leksiki oznaava
dokument-ugovor. Kao tehniki termin ahd-nama oznaava ugovor
koji je osmanska drava, odnosno sultan, sklapala sa stranim evropskim
zemljama ili ugovor sklopljen unutar zemlje sa odreenim grupacijama
muslimanskog stanovnitva koje predstavljaju zasebnu vjersku ili urbanu
sredinu. Ovakav ugovor sadri prava, privilegije koje osmanska drava,
odnosno sultan, daje ugovorenoj strani, kao i njene obaveze u odnosu
prema njima, pa se ona prevodi i sa sharte. U evropskoj istorijskoj litera-

1
Savjetnik Ministra pravde u Podgorici
Hamdija arkinovi

306
turi ahd-name, kao ugovori poznate su pod imenom tulacije. U ovu vrstu
spadaju i ahd-name koje su osmanski sultani dali Dubrovniku, prvo kao
nezavisnoj, a zatim kao vazalnoj dravi.
Druge ahd-name davane su hrianima i posebno Jermenima u
Jerusalemu, stanovnicima u Srebrnici (1462) i Bosni (1463), stanov-
nicima Galate u Carigradu i Bara (1571). Gradovima su se izdavale
ovakve ahd-name u onim sluajevima kada su se oni predavili bez borbe.
Kao posebna vrsta sultanovog dokumenta, ahd-nama ima strogo odre-
enu kompoziciju sa obaveznom intitulacijom i zakletvom.
Istoriar Halil Inalcik pojam ahd-name definie ovako: U zamjenu
za pokornost, poglavar islamske drave moe odabrati jemstva osobi ili
zajednici iz Dar al-Harba ili ratnog boravita, za njihov ivot i imovinu,
te za slobodno kretanje u Dar al-Islamu ili boravitu islama. Isprave koje
sadre takve povlastice zovu se ahd-name, a izdaje ih poglavar islamske
zajednice. To su jednostrano odobrene povelje koje se sveano potvruju
prisegom ili ahdom, pred Bogom. Ahd-nama nije bilateralno ugovoren
sporazum. Takve ahd-name muslimanski vladar naprosto jednostrano
odobrava kako bi uspostavio upravnu autonomiju na korist zajednice,
trgovinske povlastice ili kapitulacije nemuslimanskim dravama ili zatitu
i autonomiju vazalnoj dravi koja je formalno pokorena vladaru.
2

Na bivim jugoslovenskim prostorima najznaajnija je fojnika ahd-
nama iz 1463. godine, kao veoma znaajan dokument Magna carta
libertatis, kako ga franjevci nazivaju, kojim je regulisan poloaj bosan-
skih franjevaca na samom poetku osmanske vladavine i kao takav pred-
stavlja osnov za njihov cjelokupan rad.
Kao istorijski izvor ova ahd-nama ima prvorazredni znaaj za sagle-
davanje odnosa Turaka prema franjevcima prilikom njihovog prvog sus-
reta na tlu Bosne, kao i za poloaj i ulogu franjevaca u Srebrenici odmah
nakon uspostavljanja turske vlasti, kao i cjelokupni odnos Turaka prema
hrianskim crkvama u sastavu osmanske drave.
Ahd-nama Murata III stanovnicina Bara
3
predstavlja, u stvari, ob-
navljanje prvobitne ahd-name koju je izdao Petrev-paa, osvaja Bara, a
obnavljanje je izvreno u drugoj dekadi rebiul-evvela 983. godine (20-29.
juna 1575). U Muratovoj ahd-nami sauvan je izvorno veliki dio teksta
Pertev-paine ahd-name, dok je jedan manji dio parafraziran, kao to je
to uobiajeno u ovakvoj vrsti dokumenta, odnosno dokumenata koji pred-
stavljaju obnavljanje i potvrivanje ranijih privilegija.

2
Halil Inalcik, Dubrovnik i Otomansko carstvo, u zborniku: Diplomacija dub-
rovake Republike, Zagreb 1988., str. 113.
3
Tekst barske ahd-name uva se u rukopisu, u Bajazit-biblioteci u Carigradu,
zavedena pod brojem Ef.1970.
Ahd-nama Murata III stanovnicima Bara iz 1575. godine

307
Barska ahd-nama Murata III, veoma je znaajan istorijski izvor, jer
omoguava da se potpunije sagleda poloaj Bara neposredno nakon tur-
skog osvajanja. Prvo mjesto u ahd-nami Pertev-pae dato je vakufima
crkvi i nadbiskupa, u koju niko ne smije da dira; svi stanovnici grada koji
su po svojoj elji ostali u gradu oslobaaju se plaanja divanskih nameta
i obinih tereta i zabranjuje se svako nasrtanje na njihove porodice i
pokretna i nepokretna dobra; od onih u gradu i onih van njega ne
uzimaju se djeca za janiare; zabranjuje se, takoe, stvaranje tekoa
kako onima koji su ostali sada u gradu tako i onima koji kasnije hoe da
dou u grad. Baranima je ostavljen trogodinji rok da ne plaaju porez,
a poslije da, oni koji imaju batine, vinograde i bate, plaaju na svaku
kuu po jedan zlatnik.
4
Osim toga, ovaj dokument ima iri znaaj za
poloaj ne samo jugoslovenskih nego uopte balkanskih gradova pod
osmanskom vlau.

4
V. Vinaver, Privilegija grada Bara, Istorijski zapisi, god. XV, knj. XIX, Ti-
tograd 1962, str. 62-65.
Hamdija arkinovi

308

Ahd-nama, str. 1

309
Prevod ahd-name

asni znak je ovo.
Stanovnici tvrave Bar, ije osvajanje i zauzimanje je bilo olakano
milou i pomoi Uzvienog Boga i blagoslovima udesa naeg srenog
Poslanika Muhammeda Mustafe, koji je obiao i ovaj i onaj svijet, neka
je Boja milost i spas nad njim, poslali su ovjeka na moj prag - utoite
pravde i molili su za milost da se potvrdi kao pismen ugovor ahd-nama
koju je dao rahmetli Pertev-paa u kojoj se kae:
I neka niko ne napada i nasre na vakufe svih njihovih crkvi i
njihovog nadbiskupa, koji su u spomenutoj tvravi i van nje; svi oni od
stanovnika (eher) koji su po svojoj elji ostali u gradu neka budu oslo-
boeni i oproteni od nameta (tekailif); neka niko ne nasre na njihova
nepokretna i pokretna dobra; i ko je u tom trenutku imao djecu i porodicu
i nepokretna i pokretna dobra neka se nikako ne napada i nasre na nje-
govu djecu i porodicu, na njegova nepokretna i pokretna dobra i imanje;
od onih koji su unutar i van spomenutog neka se ne uzimaju djeca za
janiare i neka budu osloboeni od divanskih nameta i drugih obinih
tereta; onima koji su sada (bilo) u gradu bilo van njega i onima koji bi
kasnije po svojoj elji doli neka niko ne pravi smetnje i neka budu
sigurni i bezbjedni, kao i ostali, sa svojim pokretnim i nepokretnim
dobrima; nakon to se zavri spomenuti trogodinji rok, niko ne smije da
uzima nita osim jednog zlatnika (sikke filuri) koji e oni davati za svaku
kuu koja je u gradu i pod vlau (hukm altinda); da se ne dozvoli po-
stupak suprotan njoj, da se od svake kue uzima po dva zlatnika umjesto
desetine i poreza od zemlje koju oni posjeduju kao svoje batine, vino-
grade i bate, da se od onih koji nijesu sposobni za privreivanje i koji su
siromanog stanja i koji ne posjeduju batine i druga dobra nikako ne
trai kao od onih.

Hamdija arkinovi

310

Ahd-nama, str. 2


311
Zbog toga, kada je mom carskom prijestolu-utoitu sree podne-
sena ahd-nama koju je dao spomenuti, ja sa svoje strane, zbog moje
velike carske milosti, potvrujui i osnaujui ahd-namu koju je, kako je
izloeno, dao spomenuti pokojnik, izdajem ovaj nian sa znakom sree i
nareujem:
- Dokle god se oni pokoravaju vjerno i asno i gledaju posao, neka
se ne nasre na vakufe njihovih crkvi, koji su u njihovoj tvravi i van nje,
i na (vakufe) njihovog episkopa; svi oni koji su ostali u gradu po svojoj
elji neka budu osloboeni i oproteni asnih tereta i neka se ne napada i
nasre na njihova pokretna dobra i nepokretna dobra; od onih koji su u
gradu i van njega neka se ne uzimaju djeca za janiare i neka budu oslo-
boeni i oproteni divan nameta i obiajnih tereta, onima koji su sada u
gradu i van njega i onima koji po svojoj elji budu doli kasnije neka
niko ne pravi smetnje i neka ive sa svojim pokretnim i nepokretnim dob-
rima i ostali, spokojno i sigurno; nakon to istekne njihov spomenuti
godinji rok, oni koji imaju batine, vinograde i bate neka ne plaaju po
dva zlatnika na svaku kuu; a oni koji ne obrauju zemlju i nemaju u
posjedu batine, vinograde, bate i druga dobra neka uloe napor i trud da
bi spomenuti kraj (vilayet) bio obraen i napominjem da od ovakvih ne
treba nita uzimati. Neka u ovome niko ne smeta i ne stvara tekoe, neka
se ne mijea i ne nasre.

313

Predrag VUKI

ISELJAVANJE PODGORIKIH MUSLIMANA
U BERANE U TOKU 1910. I 1911.

Nakon meunarodnog priznanja Crne Gore na Berlinskom kongresu
1878. i pripajanja Podgorice Knjaevini Crnoj Gori u januaru naredne
godine, u razdoblju do Prvog balkanskog rata 1912. odvijalo se iseljava-
nje mnogih muslimanskih porodica iz Podgorice u evropsku ili azijsku
Tursku. Proces iseljavanja ponekad je bio masovniji, a esto i individua-
lan. Arhivska graa u Dravnom arhivu na Cetinju daje nam obilje poda-
taka o iseljavanju podgorikih muslimana u periodu od 1879-1912. Bu-
dui da je odlukama Berlinskog kongresa Berane ostalo pod administra-
tivnom turskom upravom, manji broj podgorikih muslimana iseljavao se
u Berane. U aprilu 1910. iz Podgorice su se preselili u Berane Smail-beg
Osmanagi i Usen Cucovi sa svojim porodicama. Krajem 1911. u Be-
rane se preselio i Kaplan D. Osmanagi iz Podgorice sa porodicom. Do-
kumenta o njihovom iseljenju pronali smo u Dravnom arhivu na Ceti-
nju, u arhivskim spisima Pasokog odjeljenja Ministarstva inostranih dje-
la Knjaevine (Kraljevine) Crne Gore za 1910. i 1911. Njihov cjelokupan
sadraj sada publikujemo prvi put. U aktima Ministarstva inostranih
djela na Cetinju od 2. i 5. aprila 1910. predsjednik optine Podgorica,
Stanko Markovi, preporuuje da se porodicama koje su se odluile na
preseljenje u Berane izdaju pasoi u aktu od 29. septembra 1911. Istom
ministarstvu Stanko Markovi preporuuje da se porodici Kaplana Os-
managia "izvoli izdati odnosni paso". U ovim aktima gradonaelnik
Markovi poimenino navodi imena svih lanova ovih muslimanskih po-
rodica sa njihovim godinama starosti. Stoga bi ti dokumenti mogli biti
dragocjen prilog izuavanju genealogija pojedinih muslimanskih poro-
dica sa podruja Podgorice. Sasvim je mogue da je broj iseljenih mu-
slimanskih porodinih rodova u Berane tokom 1910. i 1911. bio vei, ali
nema sauvanih arhivskih akata koji bi navedeno stanovite potvrdili.

Predrag Vuki

314
Usen Cucovi se iz Podgorice sa porodicom iseljava u Berane l910.

Uprava Podgorike optine
Broj 267.
Arh. oznaka V. 1910.3.
Podgorica, 2. aprila 1910. g.

Knj. Ministarstvu Inostranih Djela
Cetinje.

Usen Cucovi iz Podgorice, star 70 god. roen u Podgorici; vjerois-
povijedi muhamedanske; stasa srednjeg; kose sijede; lica obina; oi
zelenkastih; usta i nosa obinih; brkova prosijedih; stanja oenjen; ima
biljeg na lijevom obrazu i za lijevim uhom. Cucovi namjerava iz Crne
Gore iseliti se s familiom i nastaniti u Berane u Turskoj; a sobom vodi:

enu Alemu od 50 god. staru,
sina Mustafu 18 god. starog,
sina Muhameda 14 god. starog,
sina Riza 10 god. starog,
er Fatu 13 god. staru
Cucovi je podnio razrenicu od nadlenog mu komandata bataleona
g. koman. Selima Bibezia, kao i uvjerenje od kapetanskog suda, da ni-
kakvih dravnih dabina ne duguje. Stoga se isti upuuje Knj. Ministar-
stvu, da mu izvoli odnosni paso izdati.
Predsjednik Optine, S. Markovi

(DACG-Cetinje, MID-Pasoko odjeljenje, fasc. 20, broj 643;1 1910)

***
Smail-beg Osmanagi se iz Podgorice sa porodicom iseljava u
Berane 1910.

Uprava Podgorike optine Broj 279.
Arh. oznaka V. 1910.3
Podgorica, 5. aprila 1910. g.

Knj. Ministarstvu Inostranih Djela Cetinje

Smail-beg Osmanagi iz Podgorice, star 36 godina, vjeroispovijesti
muhamedanske, roen u Podgorici, stasa malog, kose crne, lica obina,
Iseljavanje podgorikih muslimana u Berane u toku 1910. i 1911.

315
oiju smeih, usta i nosa obinih, brkova crnih, stanja oenjen, osobitih
znakova nema, namjerava iseliti se iz Crne Gore u Berane u Turskoj.
Osmanagi vodi sobom
svoju enu Sabiru staru godina 22.
er Fariju staru godina 6
er Seibija staru godina 3
Osmanagi je podnio razreenicu od nadlenog mu kom. bataliona
gosp. Komandira Selima Bibezia, kao i uvjerenje od kapetanskog suda,
da nikakvih dravnih dabina ne duguje.
Stoga se upuuje Knj. Ministarstvn da mu izvoli odnosni paso
izdati.
Predsjednik Optine S. Markovi

(DACG-Cetinje, MID-Pasoko odjeljenje, fasc.20, broj 647;1/1910.)

***
Kaplan D. Osmanagi se iz Podgorice sa porodicom iseljava u
Berane 1911.

Uprava Podgorike optine
Broj 1503ex 911
Arh. oznake V. 1910-3
Podgorice, 29/IX 1911
Kralj.
Ministarstvu Inostranih Djela
Cetinje

Kaplan D. Osmanagi, iz Podgorice; star 28 godina; vjeroispovijedi
muhamedanske; roen u Podgorici; stasa obinog; kose crne; lica obi-
nog; oi graorastih; usta i nosa obinih; brkova crnih; stanja oenjen; oso-
benih znakova nema.
Osmanagi vodi sobom enu Gondu staru 16 godina; i er Afiju
staru 1/2 godine, namjerava poi u Tursku (Berane) radi preseljenja, us-
ljed ega se pomenuti Osmanagi upuuje Kralj. Ministarstvu da bi mu
izvoljelo izdati odnosni paso.
Predsjednik Optine S. Markovi

(MID - Pasoko odjeljenje, fasc. 29, broj 778;1/1911.)

Predrag Vuki

316

317

Jasmina RASTODER

JEDAN IZVJETAJ O IMOVINI VJERSKIH ZAJEDNICA U
STAROM BARU IZ MARTA 1946. GODINE

U prvim poslijeratnim godinama barski srez je mijenjao svoje admi-
nistrativne granice. Septembra 1945. od biveg barskog sreza su formi-
rana dva: barski i ulcinjski. Barski srez je bio podijeljen na 18 mjesnih
narodnih odbora. Maja 1947. godine ponovo je dolo do objedinjavanja
ova dva sreza, sve do 1952. godine kada je na ovom podruju formirano
osam optina. Mjesni narodni odbori bili su organi vlasti kojima je ruko-
vodio Sreski narodni odbor koji je imao vie odsjeka i komisija: opti,
prosvjetni, plansku komisiju, odsjek za narodno zdravlje i socijalno sta-
ranje, odsjek za poljoprivredu i umartsvo, privredni odsjek, finansijski
odsjek i unutranji odsjek. Dravni arhiv Crne Gore, Arhivsko odjeljenje
Bar, posjeduje veoma obimnu, znaajnu i dragocjenu dokumentaciju Sre-
skog narodnog odbora 1945-1953, koja svojom raznovrsnou i sadra-
jem omoguava veoma detaljno i precizno izuavanje drutva u barskom
srezu u naznaenom periodu. U tom smislu, saglasno optim drutvenim
kretanjima, detaljni i realativno precizni popisi imovine imaju poseban
znaaj. Ovom prigodom objavljujemo jedan dokument Mjesnog narodnog
odbora Stari Bar o imovini vjerskih zajednica sa podruju ovoga odbora.

MJESNI NARODNI ODBOR
1

Br. 484
St. Bar , 24.III/46. god.
Sreskom Narodnom odboru
Privrednom otsjeku BAR

U vezi Vaeg traenja aktom br, 3138 od 6/III/ t.g. dostavljamo Vam
spiskove popisa pokretne i nepokretne imovine Barske Pravoslavne
Crkve, uprave Vakufa St. Bar i Katolike crkve.

1
Dokument se nalazi u Dravnom arhivu Crne Gore, Arhivski odsjek Bar,
Sreski narodni odbor 1945-1953.
Jasmina Rastoder

318
Nepokretna imovina Pravoslavne Crkve St. Bar
1. U zvanom mjestu eluga St. Bar 5 rala oranice i 65 korijena
maslina.
2. U Dobroj Vodi 12 korijena maslina
3. Na groblju "Gvozden Brijega" 50 korijena maslina
4. Kod pravoslavne crkve Sv. Nikola u St. Baru 3 rala oranice, 10
korijena maslina i 5 korijena murava.
Od pokretne imovine imenovana Crkva ima u italijanskim lirama, a
koji se novac nalazi u blagajni iste 65.406,04 italijanskih lira. Sva ostala
nepokretna imovina je najobiniji kancelarisjki namjetaj, koji je neop-
hodno potreban, a ija cjelokupna vrijednost iznosi Din. 5000
Nepokretna imovina barskog Vakufa St. Bar

1. Jedna damija u zvano mjesto Podgrad
2. Jedna damija u varoi St.Bar
3. Jedna damija u Brbotu zvana Damija kanjevia bez krova
4. Damija zvana Moszid
2
u St. Baru uz istu dva odjeljenja u kojima
je smjetena kancelarija Uprave Vakufa St. Bar
5. Jedan duan u glavnoj ulici St. Bar gdje je smjetena knjiara
Hajdukovi
6. Jedan duan u glavnoj ulici St. Bar gdje je smjetena brijanica
A. Gogi
7. Jedna zidina pored same kancelarije u kojoj ima jedna mala
kuica
8. Jedan prizemni magacin pored same kancelarije
9. Jedna kua u Podgradu s tri odjeljenja
10. Tri male kuice u St.Baru na vrhu pazara
11. Jedna kua Mejter
3
pri damiji Omerbaia St. Bar

Nepokretna imovina u zemlji oranici i panjacima je:
1. Jedna mali panjak u Menkama St. Bar sa 7 korijena maslina a
ija povrina je ovom Odboru tano nepoznata a tako isto i upravi Va-
kufa, jer se isti panjak nalazi pored dravne Komunice.
2. Staro groblje kod osnovne kole St. Bar u povrini od 4 rala a sa
kojeg se koristi samo paa.
3. Staro groblje vie puta za osnovnu kolu St. Bar a u povrini od
oko 10 rala sa kojeg se takoe koristi samo paa.
4. U Mrkojeviima antii jedna livada panjak od oko jednog rala
povrine.

2
Mesdid
3
Mejtep
Jedan izvjetaj o imovini vjerskih zajednica u Starom Baru iz marta 1946.

319
5. Tri rala zemlje panjaka u Tombi i St. Bar 6/1 kosa livade kod To-
police Bar.
6.
4
Jedno groblje u zvano mjesto Drzak
5
slui za ispau a povrina
istoga je otprilike 1 ralo zemlje na kome ima oko 12 maslinovih stabala.
7. Dva rala zemlje u Zaljevo od koje je jedno oranica a jedno livada
8. Groblje Omerbaia u St. Baru sa jednom zidinom i pola rala neo-
bradive zemlje, je pored istog.
9. Jedna kotanja u Piniima (kotanjevo stablo) i
10. 3085 (tri hiljade osamdeset i pet) korijena maslina; a koje se na-
laze na teritoriji Mjesnog N. Odbora St. Bar, a jedan mali dio na teritoriji
drugih Odbora.

Pokretna imovina barskog Vakufa sljedea je:
1. Ulja blokiranog od prole godine kgr. 1100 (hiljadu sto) dananje
vrijednosti Din. 44000
2. Ovogodinjeg ulja kgr. 2700 dananja vrijednost 108.000 (sto
osam hiljada)
3. Gotovog novca u kasi Din. 42.461
4. Jedna gvozdena kasa u vrijednosti od Din. 10.000
5. Jedna pe za kancelarije u vrijednosti od Din. 1.000
6. Tri astala polovna u vrijednosti od Din. 200 po jednom komadu
Din.600
7. Pet komada polovnih stolica u vrijednosti od po 50 Din. po
komadu Din.250
8. etiri fotelje u vrijednosti od Din. 250 po jednom komadu Din.
1000
9. Jedna pisaa maina u vrijednosti od 5.000 Din. Din. 5000
10. Tri stara ormara u vrijednosti od po 800 Din.po komadu Din. 2400
11. etiri razna sata u damijama, u vrijednosti od 2000 Din.
12. 10 ilima boljih, u vrijednosti od po 1500 po komadu. Din. 15.000
13. 6 starih ilima u vrijednosti od po 700 Din. po komadu. Din. 4200
14. Jedna skala za damiju u vrijednosti od 200
15. Jedna oha za damiju 700
16. Dva fenjera 300
17. 6 obinih lampi 300
18. Jedna velika visea lampa 350

4
U originalu dokumenta je grekom preskoen jedan broj u numeraciji
5
Drak
Jasmina Rastoder

320
Nepokretna imovina Katolike Crkve St.Bar
Crkvene imovine zaostavtine
1. U zvano mjesto Gola njiva maslina korijena 68
2. Sumina 9
3. Tranj 70
4. Gvozden brijeg 85
5. Velembusi 50
6. Marijalu 38
7. iarinu 180
8. Tombi 60
9. Marovii 182
10. Sv.Vi 78
11. Rapu 22
Svega korijena maslina 842

Zaostavtina za barsko sirotite pri arcibiskupiji i masline kupljene
iz prihoda ovih zaostavtina:
1.U Kurilo maslina korijena 500
2. Sv.Viu 60
3. Bjelie 28
4. Gretvi 100

Od ostale imovine barsko sirotite ima sljedee:
1. Jedna njiva u zvano mjesto Bjelie u povrini od 5 rala
2. Jedna livada u Bjeliima u povrini od 11/2 kosa livade
3. Dva rala livade u Bjeliima sa 4 korijena maslina
4. 8 rala livade u Bjelie
5. 11/4 kose livade u Bjelie
6. 3 rala livade u Burtaie
7. 3 kosa livade u barskom polju
8. Dvije kose livade u barskom polju
9. Pet rala zemlje u Brdae
10. 21/2 kosa livade sa 36 korijena maslina u Bjelii
11. Brijeg Novakovia u povrini od oko 30 do 35 rala sa 96 korijena
maslina. Sav dio ove zemlje u Brijegu Novakovia je pusta uma (sitna)
izuzev tri rala koja se siju penicom. Ovo je teren na koji je barska
arcibiskupija namjeravala da podie sirotite.
12. Ovogodinjeg ulja ima oko 150 kgr jer masline nijesu rodile
13. Gotovog novca kod Privredne Banke u Sarajevu Din. 465070
(etiristo esdesetpet hiljada sedamdeset). Ovaj novac je prema izjavi Dr
Jedan izvjetaj o imovini vjerskih zajednica u Starom Baru iz marta 1946.

321
Dobriia
6
samo jedna desetina od onoga to je bilo uloeno u odnosnoj
Banci u Sarajevu, jer isti kae da mu je drava 90 procenata oduzela.
Od pokretne imovine ova crkva nije u svojim posebnim kancela-
rijama ili ma gdje drugo imala neke imovine sem kancelarijskog najpo-
trebnijeg pribora koji je smjeten u kancelarijama barske arcibiskupije,
gdje ovaj Odbor nije zalazio da vri detaljan popis, ve je na osnovu
izjave Dr Dobriia da je to samo nuno i najnunije za kancelarije. Istu
pokretnu imovinu procijenio je u iznosu od Din. 5000.
Tako isto u ovom popisu nije uvedena zgrada barske Arcibiskupije
kao i imovina oko iste i njene pokretne stvari.
NAPOMENA. Mada sa ovim aktom, na osnovu kojega dostavljamo
Ovaj izvjetaj nije traeno miljenje ovoga Odbora u pogledu od-
nosnih imovina, ovaj Odbor je miljenja da se kako masline barskoga
Vakufa tako i Katolike crkve kao i pravoslavne podijele narodu, t.j. da
se siromanim i zaslunim domainstvima, naravno, koji bi iste obrai-
vali dodijeli po 50 maslinovih stabala, a uz obavezu da ovi iste obrauju i
50 procenata prihoda daju dravi. Na ovaj nain e se postignuti sljedee:
oko 100 domainstava bi dolo do po 50 maslinovih stabala koje bi dobro
obraivali, jer to Vakuf i dr. nije inio, i na taj nain bi se obradom
maslina poveao rod istog broja maslina koji bi dao duplo vie ulja nego
to je to bilo ranije, kad se iste nijesu obraivale, te prema tome i sama
drava i stranka bi bile u dobit.

6
DOBREI NIKOLA, (Bartula, Stari Bar 28.I 1872- Zagreb,14.XI 1955)
nadbiskup barski i primas srpski. Osnovnu kolu zavrio u Starom Baru, a 1890.
upuen u Rim na kolovanje u Collegio Urbano, gdje je zavrio teologiju i filozo-
fiju. Za svetenika rukopoloen 1898. godine u bazilici Sv.Ivana u Lateranu. Sljede-
e godine imenovan za paroha u Zupcima, a 1905. za paroha novoosnovane katoli-
ke parohije na Cetinju. Radio kao profesor tamonje gimnazije i kao stenograf Crno-
gorske narodne skuptine. Za nadbiskupa barskog imenovan 1912.godine. U periodu
do 1916. godine bio blizak crnogorskom dvoru i vladi sa kojom je tijesno saraivao.
Kao veliki pobornik bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije 1919. godine iao u
Vatikan da trai priznanje za KSHS, zbog ega je bio tuen Sv.Stolici od strane
crnogorske emigrantske vlade. Rodoljublje i patriotizam iskazivao je vie puta u I i
II svjetskom ratu. U meuratnom periodu vie puta putovao po svijetu obilazei ju-
goslovensku ekonomsku emigraciju. Zalagao se za privredni razvoj Bara i Crne
Gore i u tom smislu inicirao vie akcija, poput one o gradnji Fordove fabrike auto-
mobila u Baru. Zasluan za materijalno uzdizanje Barske nadbiskupije i svetenstva
u meuratnom periodu. Govorio i pisao na vie svjetskih jezika. Zahvaljujui njemu,
pri nadbiskupiji je jedno vrijeme radilo sjemenite, zabavite i sirotite. Omiljen i
potovan od pripadnika svih konfesija. Bavio se i knjievnim radom. Autor vie
pjesnikih pamfleta pisanih u ast crnogorskih i srpskih dravnika i crkvenih veli-
kodostojnika. (Istorijski leksikon Crne Gore, 3, Podgorica 2006, 564)
Jasmina Rastoder

322
to se tie ostale imovine zemlje i drugog, ovaj Odbor je takoe
miljenja da se sva ova imovina podijeli narodu a iz razloga to ovu imo-
vinu crkva kao i Vakuf rade sa najamnom snagom. O samoj Arcibiskupiji
smatramo da e o tome povesti rauna stariji nadleni, mada smo mi-
ljenja, da bi bilo pravije da se jedna ovako ogromna zgrada koristi za
opte dobro, nego li samo za jednog ovjeka, sa nekoliko osoblja.

SEKRETAR S.F. S.N
7
PRETSJEDNIK
V.Mili, s.r.

7
Smrt faizmu- Sloboda narodu

323
Prikazi

erbo RASTODER

Dr Dragana Kujovi, Tragovima orijentalnoislamskog
kulturnog nasljea u Crnoj Gori, Almanah, Podgorica, 2006, 160

Studija dr Dragane Kujovi, orijentaliste i prevodioca s orijentalnih
jezika, posebno savremene arapske knjievnosti, predstavlja u mnogo e-
mu skladan spoj erudicije, istraivake znatielje i vrijedan pokuaj valo-
rizacije jednog segmenta nasljea koje u Crnoj Gori uglavnom nije imalo
svoje istraivae. A radi se o dugotrajnom istorijskom periodu i znaaj-
nom segmentu nasljea nastajalom u vremenima osmanske vladavine
ovim prostorima.
Poznato je, da je dolaskom osmanske vojske i uspostavljanjem sulta-
nove vlasti na prostoru jugoistone Evrope sredinom XIV vijeka, dolo je
do znaajnih promjena u drutvenoj, privrednoj i kulturnoj sferi ivota
zateenog hrianskog stanovnitva. Drugi vrlo znaajan momenat tog
istorijskog perioda predstavljao je i dolazak, sa osmanskom vojskom, i
znaajnog broja pripadnika tree hrianske crkve jermenskih hriana,
koji su najveim brojem bili trgovci. Sa irenjem islamske vjere, meu
balkanskim hrianima, poela se iriti i islamska kultura ija su svjedo-
anstva i danas vrlo upeatljiva na cjelokupnom pomenutom prostoru, a
time i na prostoru ex Jugoslavije, izuzimajui Sloveniju, gdje su orijen-
talni uticaji gubili na svom intenzitetu. Koliko je snaan peat ostavio
orijentalno-islamski uticaj, najbolje govori injenica da su neki gradovi,
naroito oni gdje je muslimansko stanovnitvo bilo brojnije i kompakt-
nije, do danas zadrali orijentalnu fizionomiju, a stanovnitvo u njima
znatan dio obiaja i normi ponaanja koje su usko povezane sa orijental-
nim izvoritem.
U uvodnom dijelu studije autorka iznosi razloge koji su je motivisali
da pristupi izradi rada sa ovakvom tematikom, naglaavajui da su dosa-
danji pokuaji usmjereni u tom pravcu, uglavnom davali povrnu, boja-
ljivu i predrasudama optereenu sliku koja se, uz to, kretala uglavnom u
okvirima turkoloke komponente dok su, iako izuzetno znaajne i vrlo
prisutne, bile zanemarene arabistika i persijska dimenzija orijentalnog
nasljea na tlu Crne Gore.
U prvom poglavlju studije Urbani centri kao administrativna, vjer-
ska, privredna i kulturna sredita (9-19), dat je pregled pada pojedinih
erbo Rastoder

324
gradova pod osmansku vlast, njihova kategorizacija prema osmanskoj ad-
ministraciji i osnovni podaci o njihovom razvoju i znaaju sa stanovita
vjerskog, privrednog i kulturnog stanovita. Posebno su apostrofirana
Pljevlja koja su bila izuzetno znaajan trgovaki i administrativni centar
Hercegovakog sandaka. U Pljevljima je u periodu od 1576. do 1833.
godine bilo sjedite hercegovakog sandak bega. Zahvaljujui toj inje-
nici u Pljevljima se snano razvijao vjerski, politiki i uopte drutveni
ivot, naroito muslimanskog stanovnitva to je rezultiralo stvaranjima
vrijednosti koje su se ouvale do naih dana (spomenici materijalne kul-
ture; spomenici pisane kulture).
Poglavlje Spomenici vjerske tradicije (19-31) uglavnom je ograni-
eno na Husein-painu damiju, koja je sagledana iz ugla zapisa i preda-
nja. I pored injenice da se zaista radi o dragulju orijantalno-islamske
arhitekture i umjetnosti koji je sam po sebi dragocjenost, ini se da bi ovo
poglavlje bilo daleko sveobuhvatnije i cjelovitije da su u njemu obraeni
i drugi spomenici islamske kulture u Crnoj Gori, odnosno i neke druge
damije za koje znamo da posjeduju kulturnu i istorijsku vrijednost.
Tree i najobimnije poglavlje nosi naslov Batinici kulture islam-
skog orijenta (31-105), predstavlja pokuaj apostrofiranja nekoliko razli-
itih segmenata kulturne istorije kroz prikaz novih dokumenata, to pred-
stavlja pomak u stvaranju saznajne osnove. Istina oni su iz novijeg istorij-
skog perioda (Nekoliko svjedoanstava kao prilog ilustraciji prosvjetnih
prilika u novoosloboenim krajevima Crne Gore tokom 1913. godine),
ali su svakako vrijedna svjedoanstva o kontinuitetu. Istovremeno je u
okviru podnaslova Tragovi rijetkog umijea, dato niz novih informa-
cija koje se odnose na orijentalno-islamsko nasljee, pogotovo na rijetke
primjerke umijea pojedinih kulturnih poslenika. Istina, sam autor na jed-
nom mjestu u ovom dijelu naglaava da je vrlo vjerovatno da slinih
primjeraka ima u posjedu pojedinaca ili ak i onih primjeraka koji su
zatureni i ija je sudbina sasvim neizvjesna.
Studija se zavrava tematskom cjelinom bibliografskog karaktera i
pokuaja sistematskog evidentiranja dokumenata sauvanih na orijental-
nim jezicima koji se uvaju na podruju Crne Gore. Pregled pisane grae
na orijentalnim jezicima u arhivskim i muzejskim fondovima Crne Gore je
izuzetno vrijedan prilog iz razloga to su i rijetki istraivai i itaoci u prilici
da na jednom mjestu mogu nai informaciju o onome to bi ih eventualno
interesovalo o orijentalnom nasljeu na tlu Crne Gore. Bez elje da svoj rad
ponudi kao sveobuhvatno tivo o naznaenom problemu, dr Dragana Ku-
jovi istie da bi se njen pregled pisane grae na orijentalnim jezicima u
arhivskim i muzejskim fondovima crnogorskih gradova, mogao uzeti kao
dio ili prilog izradi mogueg obuhvatnog pregleda koji bi se odnosio na
podatke o ovoj grai na podruju cjelokupne Crne Gore.
Dr Dragana Kujovi, Tragovima orijentalno-islamskog kulturnog...

325
Pored odabrane bibliografije i izvanrednih fotografija spomenika
materijalnog i duhovnog nasljea orijentalno-islamskog civilizacijskog
kruga u cjelini, studija se odlukuje preciznim istoriografskim iskazom i
vidljivim naporom autorke da itaocu priblii jedan segment istorijskog
nasljea na nain u kojem se ono prepoznaje kao kulturna vrijednost i
tradicija koja u svom osnovnom znaenju esto nadilazi granice omeene
predmetom istraivanja. Kompozicija studije, sastavljena od vie odije-
ljenih tematskih cjelina proistekla je iz fragmentarnog pristupa tematici
koja tek eka sistematsko i cjelovito izuavanje. U tom smislu studija
predstavlja znaajan prilog i nezaobilazno tivo za sve budue istraivae
ove problematike.

327

Adnan PREKI

Uzeir Beovi, Husein-paina damija prilozi za monografiju,
Podgorica, Almanah, 2006.

Neobjanjeno i na prvi pogled neobjanjivo oduvjek je predstavljalo
jedan od najveih podsticaja razvoju nauke i slobodne misli. Dokazujui
da nedovoljno objanjenih i nejasnih stvari ima oko nas Uzeir Beovi
knjigom Husein paina damija prilozi za monografiju u izdanju Al-
manaha podsjetio nas je da ukoliko sama sebi nije dovoljna, svaka tema
nikada ne moe biti potpuna.
Bez obzira to je po prvi put na jednom mjestu kulturnoj i naunoj
javnosti predstavljeno djelo koje je okupilo sve dosadanje radove o
ovom kulturno istoriskom spomeniku, mnotvo fotografija i samih zapa-
anja prireivaa i autora, projekat Beovia i Almanaha nije imao
pretenzije da prui posljednje i konane stavove ove teme.
Pokuavajui podsjetiti se naunog djela sline tematike, zadrali bi se
na radovima koji su pojedinano, iz razliitih uglova sagledavali ovu temu,
oslanjajui se na izvore i kazivanja koja su se po pravilu ponavljala u sva-
kom od njih. Izuzimajui nekoliko radova o Husein painoj damiji, ostali su
uglavnom koristili istraivanja i podatke prethodnih, dopunjavali ih i kombi-
novali te tako ne odvajajui spoznaju istoriskih dogaaja od taloga predubje-
enja i ve ponovljenih stavova pruali primamljivu zamjenu za ozbiljnu i
fundiranu istorisku predstavu. Iako metodoloki ova knjiga ne predstavlja
ozbiljan iskorak u navedenom problemu, prezentovani radovi, i autorski dio
Beovia ostavljaju izvanrednu mogunost komparacije i ozbiljnog promi-
ljanja te tako i problematizaciju gore navedenih dilema.
Pored uvodnog djela koji potpisuje sam autor, te zapisa, studija i
lanaka, knjiga sadri i priloge koji bez obzira to se ne poklapaju sa te-
mom navedenom u naslovu, ine jednu prostorno-vremensku cjelinu.
Knjigu otvara tekst Beovia Husein paina damija remek djelo
islamske arhitekture u kome autor navodi osnovne podatke o damiji,
uticaju Osmanskog carstva na ivot i kulturu ovog prostora kroz prizmu
Husein paine damije i drugih objekata izgraenih u tom periodu, te
izvodi presjek iz dosadanje litareture o ovom objektu.
U glavnom djelu knjige nalazi se 12. radova o damiji, po prvi put
sakupljeni na jednom mjestu, uz obilje fotografija i pojanjenja o enteri-
Adnan Preki

328
jernim i eksterijernim djelovima ove graevine. Od putopisa Evlije ele-
bije, preko radova dr Enesa Pelidije, Andreja Andrejevia i Vitomira Sr-
bljanovia, italac pred sobom ima, zaokruenu sliku Husein paine da-
mije upotpunjenu radovima o vakufu i dematu Husein pae Boljanjia.
Posljednji dio knjige ine prilozi u kojima su obraene ostale plje-
valjske gradske i seoske damije, kako one sruene tako i postojee. Po-
seban akcenat ovom djelu daje navoenje imena preko stotinu vjerskih
dostojanstvenika: imama, vjerouitelja, mujezina, erijatskih sudija i mu-
ftija. Za neke od njih koji su ostavili specifian trag u ovoj sredini, autor
je priredio i posebne tekstove (Mehmed Vehbi emsikadi, Zekerijah
inara, Ajnija Bajraktarevi, Mehmed Cokovi).
Evidentno je da su Beovi i Almanah prezentovali znaajno
djelo, kako zbog same tematike, tako i zbog naina njene prezentacije.
Sublimacijom tekstova nije teko doi do kompletnog utiska o enterijeru i
eksterijeru damije u emu sigurno pomae i 125 fotografija, od kojih 23.
kvalitetno kolornih. Paljivom itaocu zapae za oko i jedna vrsta ras-
prave koja se moe pratiti u svim tekstovima o godini gradnje, neimaru,
opravkama te predanjima i legendama vezanih za damiju.
Knjiga o Husein Painoj damiji treba i da nas podsjeti kakvo bogat-
stvo predstavlja i kao takva kakvu zatitu zasluuje zadubina Husein
pae, istovremeno postavljajui generacijsku dilemu, da li savremeno
poimanje tradicije i kulturne batine moe prei put od zablude do slo-
jeva istorijske svesti osloboenih predrasuda u kojima e se jasno i nau-
no sagledati vanost Husein paine damije i jednom zauvjek shvatiti da
kapitalni kulturno-istoriski spomenici ne mogu biti preputeni stihiji po-
vrnosti, prizemnosti i vulgarnoj komercijalizaciji. Najreprezentativniji
objekat Husein painog vakufa-damija za istoriju ovog prostora ima i
dimenziju vie jer su zadubine Husein pae bile nukleus urbanog razvoja
dananjih Pljevalja.
Nesumljivo je da e ovo djelo makar u glavama rjetkih i prije svega
odgovornih upozoriti i opomenuti da kulturno bogatstvo koje smo nasli-
jedili od predaka zatitimo i sauvamo za budue generacije i ne dozvo-
limo da svaka generacija rui spomenike i kulturna dobra prethodnih.
Pria o Husein painoj damiji moe biti i pria o sudbini ovjeko-
vog pamenja i trajanja, zaborava i tenje ovjeka da ostavi trag sopstve-
nog postojanja, ukae na ljudsku prolaznost evidentnu i dananjim posto-
janjem ovog kulturnog objekta i vizijom njenog utemeljitelja.
U sutini knjiga Husein paina damija prilozi za monografiju, oz-
biljno definie istorisku i kulturnu vertikalu ovog spomenika i prua dobre
polazne osnove za jednu ozbiljnu monografiju. Uzeir Beovi tako je ovom
knjigom dao kvalitetne prostorne i vremenske kordinate za budue istra-
ivae, koji bi ovu tematiku postave na mjesto koje koje joj pripada.

329

Ferid MUHI

HISTORIJA I ISTINA:
ANTOLOGIJSKI PRILOG HERMENEUTICI
BONJAKIH MUHADIRA
(Povodom knjige Redep krelja, Muhadirska kriza i
doseljavanje Bonjaka u Makedoniju 1875-1901)

Historija kao razumijevanje

Opsesija sa postupcima faktografiranja i deskripcije, karakteristina
za moderna istraivanja drutvenih fenomena, ozbiljno je dovela u pitanje
temelje samog smisla humanistikih nauka. Trebalo je da se pojavi kapi-
talno filozofsko djelo Hansa-Georga Gadamera Metod i istina da bi po-
stalo jasno da njihovo nije samo da opiu drutvene dogaaje, ve da svoj
istinski raison d' etre oni imaju u inu razumijevanja!
Slabost te faktografske opsesije, opravdano nazvane kvantofrenija
(pojam uveden od poznatog sociologa kulture Pitirima Sorokina), je u
istorijskim naukama bila dopunski akcentirana snanim ideolokim pritis-
kom kome su historiari, ponekad i po sopstvenom izboru, podlijegali.
Na taj nain, umjesto da doprinesu razumijevanju historijskih dogaaja,
njihova djela su najee predstavljala odreene politike programe pre-
zentirane u upakovci kvazi-naune aparature, prepune podataka koji su
trebali opravdati unaprijed postavljene ideoloke ciljeve i potvrditi na nji-
ma zasnovane stereotipe. Jednostavno reeno, historijske nauke nisu za
cilj imale istinu, ve apologiju politikih projekata. Na taj nain je histo-
rija postala slukinja politici.
U valu djela koja u naoj historiografskoj produkciji promoviu
novu hermeneutiku autentinog razumijevanja historijskih procesa i soci-
jalnih dogodovtina, djelo mr Redepa krijelja, Muhadirska kriza i do-
seljavanje Bonjaka u Makedoniju (1875-1901), prema nizu svojih meto-
dolokih biljega, nesumnjivo predstavlja krupan prilog. Nee biti pretje-
rano ako se kae da ono predstavlja svojevrsni pandan pomenutoj knjizi
Gadamera, i da, primijenjeno u podruju historijske nauke, moe da se
naslovi i kao Historija i istina.
A evo i zbog ega: jedan vaan dogaaj, naime, kriza sa izbjeglicama i
prognanim Bonjacima, do koje je doveo pad Osmanlijske drave i njeno
povlaenje sa prostora centralnog i zapadnog Balkana, bez ogleda na veliki
Ferid Muhi

330
broj parcijalnih komentara, sve do pojave ove knjige ostao je praktino
neshvaen. Njegovo integralno isljeivanje, u svim relevantnim segmen-
tima, onako kako je prezentirano u ovom djelu m-r krijelja, pokazalo je
sutinske vrijednosti i sva dostignua historije kao nauke o razumijevanju, a
ne kao faktografsko deskriptivne ideologizacije vlastite prolosti.

Tragedija jednog naroda izmeu
subjektivizma i stroge nauke

Egzegeza Muhadirske krize i naseljavanje Bonjaka u Makedoniji
krajem XIX vijeka, putem progona, raseljavanja i prinudne emigracije
pred istraivaem koji je i sam Bonjak, predstavlja sloen psiholoki,
afektivni i emotivni problem, Njegove simpatije za stradanje sopstvenog
naroda koliko i da su razumljive, lako se mogu povui u odreenu dozu
subjektivnosti, pristrasnosti, u svakom sluaju, da zamijene govor razuma
govorom osjeanja. Sa druge strane, cjelosna distanciranost od traginog
kvaliteta procesa koji su predmet ovakvog istraivanja, mogla bi mu odu-
zeti onaj legitimni humanistiki kvalitet o kome je tako inspirativno pisao
Rajt Mils u Sociolokoj imaginaciji, a bez koga nema autentinog i vri-
jednog djela u drutvenim naukama!
Mr Redep krijelj bez bilo kakvih vidljivih napora uspijeva da nae
onaj idealni heuristiki pristup u kome je stroga nauka suvereno
promovisana u najvii kriterijum, pri emu tragine ljudske sudbine mul-
tiplicirane u stotine hiljada linih primjera govore sami o sebi, ne svojom
boljkom ve svjetlinom fakata. Ovome doprinosi i odlino izabrana kon-
cepcija u kojoj se nadopunjuju hronoloki i sadrinski kriterijum, sa ne-
koliko izvanredno funkcionalnih komentara o nacionalnom i kulturnom
identitetu Bonjaka, odnosno, o genezi pojma Muhadir i njegovoj recep-
ciji u ovom nacionalnom korpusu.
Pomenute vrijednosti koncepcije poinju sa jednim visoko instruk-
tivnim ekspozeom (Uvod), u kome su odlino povezani kvaliteti informa-
tivnosti i osmiljenosti cijelog istraivakog poduhvata. Ve u uvodnom
dijelu do izraaja dolaze kvaliteti naune elaboracije sa izvanredno funk-
cionalnim referencama, prezentiranim prema najviim standardima i tehnici
naunog rada. Elaboracija se nastavlja tematiziranjem naslovljenim kao
Muhadirska kriza i njen odraz na teritoriju Makedonije. Na oko 30 stra-
nica, u ovom dijelu je komprimiran ogroman istraivaki materijal, potkri-
jepljen bogatom arhivskom podlogom i zrelim interpretativnim okvirom.
Tekst se nastavlja sa jednim izvanrednim intermezzo-om, Ka genezi pojma
Muhadir(i), sa kojim se jednom neutralom demografskom dogaaju dodaje
unutranja vrijednosna dimenzija kljuna za razumijevanje kvaliteta doiv-
ljavanja, odnosno, za uspostavljanje humanistike jednaine.
Historija i istina: Antologijski prilog hermeneutici bonjakih muhadira

331
S obzirom na teritorijalnu logiku kretanja izbjeglica-Muhadira, od-
govarajue je izdvojen segment grafikona njihovog kretanja prema Ma-
kedoniji. U ovom kontekstu, etvrti dio Muhadirske komisije i njihovo
funkcionisanje u Kosovskom vilajetu, precizno nagovjetava probleme
koje je ovaj proces izazvao na tadanjoj teritoriji Osmanlijske imperije,
kao i mjera koje je dravna administacija poduzela radi njihovog rje-
avanja.
Kljuni dio cijelog istraivanja, sa nalovom Muhadiri-Bonjaci u
Makedoniji (1875-1901), podijeljen na tri pod-take: (1. Ka etnogenezi
Bonjaka; 2. Uzroci za egzodus Bonjaka; 3. Doseljavanje), svojom bes-
prijekornom naunom obradom, predstavlja primjer izvanredne egzeku-
cije jedne osjetljive, sloene i krajnje znaajne historijske, socioloke i
demografske pojave u jasno definisanim prostornim i temporalnim okvi-
rima. Konano, kao naznaka za budue istraivake zahvate, zavrni pro-
gramski segment, pod poglavljem Muhadiri-Bonjaci na pragu XX vi-
jeka, otvara onaj nedovoljno elaborirani, zanemareni, esto puta ak i
direktno preutkivani proces sistematskih pritisaka i degradacije statusa i
pravih motiva prisustva Bonjaka Muhadira u prostorima njihovog sa-
danjeg prisustva.
Vrijednosti naune, konkretno metodoloke obrade primjenjene u
ovoj knjizi, ve su pomenute. U ovoj prilici, neophodno je da se one ilu-
struju sa nekoliko bitnih, konkretnih pokazatelja. Djelo mr Redepa kri-
jelja ne ostavlja doslovno ni jednu tezu bez detaljnih argumenata. Zbog
ovoga, tekst sadri takorei pet stotina (precizno 471) biljeki-fusnota,
svih redom direktno relevantnih i najee privedenih iz primarnih iz-
vora. Poznavanje osmanlijsko-turskog, autoru omoguava da zae i u niz
rijetkih ili ak i po prvi put objavljenih arhivskih izvora; pritom, on
konsultuje i izvore iz razliitih, esto i direktno suprotstavljenih ideolo-
kih i politikih opcija, aktivno prisutnih u procesima Muhadirske krize.
Ovo radu daje i karakter objektivnosti, ali i vrijednost eksplicitnog pre-
zentiranja sloenosti interesa i stratekih programa velikih sila prisutnih u
regionu, kao i lokalnih balkanskih drava. Nauni, kao i diplomatski iz-
vori iz tadanjih drava Turske, Austro-Ugarske, Rusije, Engleske, Nje-
make, Bugarske, ravnomjerno su uklopljeni u analizu stavova jugoslo-
venske historiografije, odnosno, savremenih makedonskih, srpskih, hrvat-
skih, bosansko-hercegovakih istoriara.
Iz dosada neobjavljenih izvora, ovdje se po prvi put navode mate-
rijali iz 11 arhiva, i povrh toga, mnogo mjesta i podataka iz djelimino
poznatih 25 arhiva isto tako po prvi put navedenih, komentirani su u
ovom vrijednom djelu historijske nauke. Spisak biblografskih referenci
dostie impresivan broj od 304 jedinica, objavljenih na vie od 10
jezika, a nekoliko znaajnih grafikona, tabela, statistikih prikaza i
Ferid Muhi

332
demografskih studija po prvi put putem ovog vrijednog djela postaju
dostupni iroj naunoj javnosti.
U ovo vrijeme u kome se negativna historijska iskustva postupno
prevazilaze, a nunost i vrijednost kvaliteta suivota u jednoj tako slo-
enoj, protivrjenoj, pa ipak, toliko vitalnoj i plemenitoj multietnikoj,
multikonfesionalnoj, multikulturnoj sredini kakav je Balkan, djelo mr
Redepa krijelja predstavlja znaajan aksioloki putokaz i naroito vri-
jedan doprinos svim naunim dostojanstvima i inu autentinog razumi-
jevanja neprocjenljivog kvaliteta.

333

Safet BANDOVI

eki Radoni, Deportacija bosanskih izbjeglica iz Crne Gore,
izd. Fond za humanitarno pravo, Beograd 2005, str. 175.

Prouavanje vremena brutalnog raspada i nestanka jugoslavenske
dravne zajednice, koja je bila zbir razliitosti, pa je mogla funkcionirati
samo na principu striktne ravnopravnosti a ne na principu odnosa snaga,
kao i traganje za istinom i historijskim injenicama, zajedno sa revizio-
nistikim vienjima i objektiviziranjem bliske prolosti, bie slojevit i
delikatan proces. im se nane, napisao je Lisjen Fevr, svaki problem ne
prestaje da se uslonjava, da se rastee po irini i debljini. Feljtoni i
publicistika esto dinamiziraju i aktueliziraju itav niz pitanja koje nauka i
politika zaobilaze ili potiskuju. Publicistika je jedno od mjerila drutvene
zrelosti. Svijest koju ona reproducira prisutnija je od svijesti strune histo-
rije. Fundirana publicistika gotovo je ravnopravna sa historijskom naukom.
Primarni ciljevi jugoslovenskih ratova bili su etnika teritorijaliza-
cija, revizija republikih granica, prisilna razmjena stanovnitva i prestruk-
turacija dijela balkanskog politikog prostora. Ovakvi ciljevi nigdje i ni-
kada nisu realizirani mirnim putem. Projekti velikodravlja bili su domi-
nantni u odnosu na modernizaciju. Odreeni krizni momenti pogodovali su
sa raspadanjem Jugoslavije za porive kojima su trebali odgovarajui uslovi
da budu instrumentalizirani. Neprijatelji su satanizirani prema shemi
mitske konfrontacije, antagonizma dobra i zla. Nasilje je, nakon demoni-
ziranja, bilo normalizirano. U svom tom ludilu bilo je ipak sistema. Pravo
na beae ljude, prema Dostojevskom, neodoljivo opinjava. Blisku
prolost e pratiti, nakon svega, sinhronizirani napori da se, uz konfuziju
oko elementarnih pitanja morala, uz uspostavljeni konsenzus negiranja i
poricanja vlastite odgovornosti, poinjeni zloini relativiziraju i deetni-
ficiraju.
Haki arhivi i tamonje obimne i dokumentirane optunice o uesni-
cima u zajednikom zloinakom poduhvatu zato e biti nezaobilazni u
pisanju novije historije junoslavenskog prostora. Telford Taylor, pred-
stavnik amerikog tuilatva na Nirnberkom procesu, ukazivao je 1946.
godine: Sada ne moemo ispravljati historiju, ali moemo nastojati da
ona bude tano napisana. Balkanska praksa iz XIX stoljea, postala je
tek krajem XX stoljea zloin protiv ovjenosti. Civilizirano drutvo,
Safet Bandovi

334
kako je s pravom reeno, mora uvaavati dostojanstvo onih koji su bili
rtve. Ako se ne suoi sa onim to se sa njima zbilo, na izvjestan nain se
kazuje da su ti ljudi nebitni, da je vana jedino budunost. Time se
produava njihovo dalje rtvovanje i ak uestvuje u njemu.
Mnoge injenice, nad kojim se mora promiljati, nalaze se i na stra-
nicama potresne knjige emsudina-ekija Radonia (1957.), poznatog
novinara i publiciste, koja dokumentirano svjedoi o lovu na ljude, o
stradanju vie od stotinu izbjeglica iz BiH, mahom Bonjaka, koji su 1992.
hapeni po raznim mjestima u Crnoj Gori i svezani predavani na milost i
nemilost pripadnicima srpskih policijskih snaga iz BiH. Akcija hapenja i
deportiranja ovih izbjeglica izvedena je po depei (naredbi) Pavla Bu-
latovia, crnogorskog ministra policije. Veina deportiranih je ubijena, ba
kao i dvije trolane porodice izbjegle iz Foe, koje su Karadievi spe-
cijalci ubili u Crnoj Gori.
U proljee 1992. jedan dio izbjeglica iz BiH potraio je, naivno, spas
u susjednoj Crnoj Gori, zanemarujui odbojnu, agresivnu drutvenu klimu
u njoj, kao i injenice da je ova republika jo od vremena antibirokratske
revolucije, metafore o dva oka u glavi, pa preko svih godina raspleta
priklanjajui se posluniki politici reima u Beogradu, u ratu za mir, bila
aktivno ukljuena u napade na Dubrovnik, da je slala rezerviste i brojne
dobrovoljce u jedinice JNA u Hrvatskoj i BiH. Neke bonjake izbjeglice
su, nakon izbijanja rata u BiH, potraile smjetaj u Crnoj Gori kod svojih
roaka, prijatelja, ili kod plemenitih neznanaca. Pojedini su se sklonili u
odmaralita bosanskih firmi na crnogorskom primorju, imuniji u svoje
stanove i vikendice. Ubrzo e se, mislei naivno da su tu pronali mir i
sigurnost, nenadano nai na meti crnogorske policije. Izbjeglice iz BiH
prijavljivali su komije, neasni pojedinci iz Crvenog krsta, domicilni
sijai mrnje kojima se nije sviao bosanski akcenat, sokolei crnogorske
policajce u akciji hapenja Bonjaka: To su Turci, vodite ih, vodite ih.
Naroito su bili revnosni srpski provokatori iz Bosne, tzv. psi tragai,
koji su se, izigravajui izbjeglice, ubacivali u izbjeglika naselja samo sa
jednim ciljem: da crnogorskoj policiji prokau ljude koje treba uhapsiti.
Podgorika Pobjeda pisala je u junu 1992. o hapenju ekstremista
muslimanske nacionalnosti, lica koja su se ogrijeila o zakon krvavei
ruke ili na neki drugi nain po Crnoj Gori. Crnogorski policajci prilikom
hapenja nisu esto dozvoljavali izbjeglicama ni da se obuku. Odvoeni su
u pidamama, ortsevima, papuama. Polugoli su drani u hladnim
podrumima i elijama. Mnogi su bili maltretirani, izlagani torturi. Isljednici
su tukli svezane Bonjake, bacali ih niz stepenita, drali im no ispod grla.
Policija je privedenim izbjeglicama oduzimala novac, nakit, automobile.
Desetak godina kasnije, neki od tih automobila su se jo uvijek nalazili u
voznom parku MUP-a Crne Gore.
eki Radoni, Deportacija bosanskih izbjeglica iz Crne Gore

335
Sabirni centar za sve bosanske izbjeglice, uhvaene u Crnoj Gori, na-
lazio se u Herceg Novom. Slobodan Pejovi, koji je 1992. radio kao in-
spektor za krvne delikte u Centru bezbjednosti Herceg Novi, progovorio je,
nakon te akcije zbog svoje savjesti, zbog svoje ece, zbog tih mrtvih i
nevinih bosanskih Muslimana, pobijenih tamo i ovamo, zbog njihove ece
siroadi rasutih po bijelom svijetu, zbog crnogorskog obraza. Najodgo-
vornijim za hapenja izbjeglica on je oznaio crnogorskog predsjednika
Momira Bulatovia: Kada su deportovali te nesrene ljude, on je koman-
dovao crnogorskom policijom. U tadanjem Ustavu Crne Gore jasno je
pisalo da u sluaju neposredne ratne opasnosti i u sluaju rata komandu nad
policijom i nad teritorijalnom odbranom preuzima predsjednik Crne Gore. I
Momir Bulatovi je preuzeo. Uostalom, u tampi je objavljivan dokument,
kojim Momir Bulatovi nareuje crnogorskoj policiji da ide na dubrovako
ratite. Deportacije izbjeglica zaustavili su predsjednik Momir Bulatovi i
premijer Milo ukanovi, tek nakon 5. juna 1992., i sa gotovo dvomje-
senim zakanjenjem. Upueni izvori govore da je deportacija obustav-
ljena na traenje Meunarodnog crvenog krsta. Uhapeni Bonjaci nisu bili
izvrioci nikakvog krivinog djela, osim ukoliko im se u grijeh nije
raunalo to to su roeni kao Bonjaci. Postupak crnogorske policije se nije
mogao pravdati ni ekstradicijom, poto je ona podrazumijevala postojanje
krivinog djela, niti pravnom pomoi drugoj dravi, jer hapenje to nije.
Radilo se dakle o ratnom zloinu.
Prema zvaninim crnogorskim izvorima, na teritoriji Crne Gore u
proljee 1992. uhapeno je i deportirano 83 izbjeglice iz BiH (48 Bonjaka,
33 Srbina i dva Hrvata). eki Radoni je, na osnovu viegodinjeg
istraivanja, doao do neto drugaijih podataka: iz Crne Gore su odvedena
143 lica iz BiH (105 Bonjaka, 33 Srbina i pet Hrvata). Hapenje, de-
portiranje i golgotu srpskih logora u BiH preivjelo je 10 Bonjaka i 16
vojnika odvedenih iz garnizona JNA u Crnoj Gori. Do sada su pronaeni i
identificirani posmrtni ostaci osam deportiranih izbjeglica, a 73 se jo vode
kao nestali: anse da je iko od njih preivio ravne su nuli. Dakle, 81 Bo-
njak odveden sa crnogorske teritorije nije preivio. Nema podataka da su
neki od deportiranih bosanskih Srba ili Hrvata ubijeni. Momir Bulatovi,
bivi predsjednik Crne Gore, u intervjuu sarajevskoj televiziji Hajat
2002. nastojao je da pokae kako je deportacija bila izvrena na zahtjev
pojedinih centara bezbjednosti iz Bosne i Hercegovine: To su bile nove
policijske stanice koje su preuzeli Srbi. Izdati su nalozi za hapenje musli-
mana koji su bili na crnogorskoj teritoriji. Policijska administracija u nekim
gradovima, naroito u Herceg-Novom, napravila je uasnu greku. Nije
kontaktirala MUP, ve je slijedila logiku godinama korienu u regionu. Na
osnovu takvih naloga za hapenje oni su zapoeli operaciju i pokupili
odreen broj ljudi, koji su, naalost, izgubili svoje ivote. Ovo je tragina
Safet Bandovi

336
greka, tragini neupjeh crnogorskih vlasti. U raspravi u kojoj je opozicija
takoe aktivno uestvovala, niija odgovornost nije utvrena, jer nijesmo
mogli da dokaemo lou namjeru ili zloupotrebu. Tragina greka nije
trajala samo jedan dan. Neka slubena lica koja su uestvovala u njenom
izvrenju su potom unaprijeena.
Priznavanje i prihvatanje istine o zloinima moe se smatrati predus-
lovom za iskreno suoavanje sa prolou u jednom drutvu. Istina o pro-
losti se mora konstatirati i u institucijama sistema. Objelodanjivanje infor-
macija o prolosti preobraa se u priznanje. Sve to se zbilo treba dozvati u
svijest, da postane sastavni dio historijskog pamenja. Rasim Hanjali iz
Foe, koji je bio jedan od onih sretnika koji je preivio deportaciju iz Crne
Gore, kao i 27 tekih mjeseci po srpskim logorima u BiH, bio je jasan u
svom kazivanju: Vjenani kum mi je iz Podgorice, tamo sam imao i
mnogo prijatelja. Bio sam ubijeen da veoma dobro poznajem Crnu Goru i
Crnogorce. Znao sam da je crnogorska istorija puna svijetlih primjera gdje
su domaini ginuli titei prijatelja, ali i neprijatelja koji se, spasavajui
glavu, sklonio u njihovu kuu. Vjerovao sam u crnogorsko ojstvo i juna-
tvo, raunao da Crnogorci nee dozvoliti da me, ni krivog ni dunog, od-
vedu iz njihove kue Crne Gore. Zbog toga sam svoje hapenje i depor-
tovanje doivio kao veliku izdaju. Ajntajn je rekao da je svijet opasno
mjesto ne zbog onih koji ine zlo, nego zbog onih koji to mirno posma-
traju. Za prevladavanje zloina dovoljno je da ga se tolerira.
Nekoliko preivjelih kao i porodice 30 nastradalih Bonjaka krajem
2004. tuili su dravu Crnu Goru. Tuilatvo Crne Gore pokrenulo je 18.
oktobra 2005. istragu protiv est lica, nekadanjih visokih policijskih
funkcionera iz 1992., zbog osnovane sumnje da su kao saizvrioci poinili
krivino djelo ratni zloin protiv civilnog stanovnitva uestvujui 1992.
u akciji deportacije bonjakih izbjeglica. Drava u principu, kako ukazuju
pravnici, ne odgovara za krivina djela, ali odgovara za posljedice krivinih
djela koja su u vrenju slube izvrili njeni organi, administracija, vojska,
policija. Ona uvijek i svuda odgovara za takve posljedice, kao i za svaku
drugu tetu koju priine u vrenju slube njeni organi. Za utvrivanje
odgovornosti drave u takvim sluajevima nisu neophodni zapisnici,
naredbe ili slina dokumenta o postojanju namjera. U krivinom po-
stupku, injenica postojanja namjera dokazuje se svim dokaznim sred-
stvima, o njoj se zakljuuje sa stanovita zdravog razuma i normalnog
ljudskog iskustva, uzimajui u obzir sve okolnosti dogaaja.
Kada jedno drutvo, kako je uoeno, misli da pokopa prolost, time
to odbije da se suoi sa sobom i doivi katarzu, to, takoer, pokopava i
same etike vrijednosti koje ono treba da bi njegova budunost bila izvje-
snija. Zlo ima duboku historiju. Treba se suoiti sa istinom i kazivanjima
rtve. One imaju pravo na satisfakciju. Neumorni Vizental je govorio:
eki Radoni, Deportacija bosanskih izbjeglica iz Crne Gore

337
"Uvijek sam se pitao ta mogu uiniti za one koji nisu preivjeli. Odgovor
glasi: elim govoriti u njihovo ime, elim uvati uspomenu na njih, tako da
mrtvi i dalje ive u naem sjeanju". Istina doista ne moe vratiti mrtve u
ivot, ali ih spaava od tiine. Bez pravde ona nije potpuna. Ono to je
potrebno, sem istine, jeste njeno priznavanje koje je, moda, znaajnije od
spoznaje istine. Rihard von Vajceker, njemaki kancelar, svojevremeno je
stao iza odgovornosti Nijemaca za njihovu nacionalsocijalistiku prolost:
Ne pomae nam da tedimo sebe. Nama je potrebna snaga da pogledamo
istini u oi, bez uljepavanja i jednostranosti i samima sebi moramo da ka-
emo istinu. Govorei o patnjama rtava on je rekao: Ko je imao oi i ui
nije mogao da ne zna za vozove za deportaciju. U Njemakoj su nakon
1945. antifaistima proglaavali sebe ak i oni koji, za vrijeme vazdune
uzbune, nisu bili propisno zamraili svoje prozore. Nuno je identificirati
razliite vrste odgovornosti: krivinu, moralnu i intelektualnu, te konano
politiko-historijsku. Nedjela treba temeljno istraiti, sistematizirati i osi-
gurati im odgovarajui publicitet. Za spoznaju nije dovoljna samo racio-
nalna analiza. U nju je nuno ugraditi moralni princip, univerzalni princip
ljudskosti.
Na osnovu ove Radonieve knjige, Alen Drljevi, reditelj, napravio
je 2006. dokumentarni film Karneval koji je u sarajevskoj tampi oci-
jenjen kao najpotresniji film ikad snimljen u bh. kinematografiji. Film
zapoinje kadrovima s poznatog hercegnovskog karnevala, ime se meta-
foriziranjem glavnog obiljeja ovakvih smotri maski, postavlja pitanje ko
stoji iza njih, odnosno iza sramotnih deportacija. Moraju se bezbrojni do-
kumentarni i drugi dokazi poinjenih nedjela, jasno i trajno podii do nivoa
kritike savremene svijesti. Znanje o odgovornosti prvi je pokazatelj bue-
nja politike slobode. Svaka drava, pa i Crna Gora, koja je izala iz ju-
goslavenskih ratova ima obavezu da otkrije istinu o zloinima iz prolosti,
goni i kanjava poinioce zloina, da ponudi nadoknadu rtvama i
njihovim porodicama, da diskvalificira odgovorne za zloine sa pozicija u
dravnim institucijama. Suoavanje sa istinom o ueu u jugoslavenskom
infernu, trai znanje o sebi, ali i o drugima. Neophodno je uz sistematsko
istraivanje bliske prolosti, uporno insistiranje na odgovornosti i zatiti
prava rtava i njihovih porodica, kao i na dosljednom funkcioniranju i
odgovornosti institucija pravne drave. Crnogorsko drutvo ne moe da
izbjegne suoavanje sa zatamnjenim stranicama svoje ne tako davne
prolosti imajui u vidu dugo podravanje reima S. Miloevia, sa hape-
njima i traginim udesom dravljana BiH 1992., ali svakako, izmeu
ostalog, i sa zbivanjima i stradanjima Bonjaka u pljevaljskom kraju, sa
otmicom u trpcima, sa hapenjima lanova i simpatizera SDA, sa vre-
menom kada je zatajio, kod Crnogoraca esto puta pominjani, kodeks
Marka Miljanova o ojstvu. Ne treba zaboraviti da je ipak i tada djelovala i
Safet Bandovi

338
ona humanija, druga Crna Gora, da je postojala i jedna kritika, demo-
kratska orijentacija razliita od vladajue.
Sadanjost se i ne moe potpuno shvatiti bez neophodnog zaranjanja u
recentnu historiju. Ona se prelama u koordinatama vremena. Prolost ivi u
savremenicima. Tzv. potena nacionalna historija pretpostavlja sposob-
nost da se zaboravi sve to joj ne ide u prilog, shodno onim razmilja-
njima da se ne moe suditi svojoj otadbini jer e se pritom uvaliti u prljav-
tinu. utanje moe biti destruktivno. Umjesto katarze javlja se, pak, amne-
zija. Grupna identifikacija ostaje primarni uslov solidarnosti. Indiferentnost
prema zloinima iz bliske prolosti moe se smatrati posljedicama nepo-
stojanja politike volje, atavistikog nasljea, organiziranog poricanja od
strane dravnog vrha, potrebe za neuznemiravanjem i zaboravom koja je
emotivno laka od iskrenog pogleda u sopstvene zloine. Sociolog dr.
Todor Kulji ukazuje da nacionalni zloini trebaju ostati iva rana, da
prevladavanje prolosti nije proces koji treba da vodi izmirenju sa zloi-
nima i oprostu, ve procesu uenja kako da se ivi sa seanjem na to da su
zloini deo nae istorije i naeg grupnog identiteta, i da zapravo nita ne
moe da nas izmiri sa tim delima.
Nema prolosti bez istine koja, nerijetko, mora priekati da u politici
postane potrebna. Ona ne smije biti zamijenjena tiinom, poricanjem. Sje-
anje znai postojanje, gubljenje pamenja predstavlja ieznue. Demo-
kratija nije rije, ve djelo. Pravna drava podrazumijeva odvojenost od
politike drave, ali i apsolutistike policijske drave koja pretpostavlja
improvizirane naredbe. elja za pripadnou Evropi zahtijeva i poimanje
evropske odgovornosti i ekoloke drave Crne Gore. Neophodna je njena
potpuna spremnost i nedvosmislena, iskrena politika volja za otvorenim
suoavanjem sa autoritarno-ratnom prolou i preispitivanjem vlastite
uloge u jugoslavenskim ratovima. Hana Arent je ukazala da svaka vlada
preuzima odgovornost za djela i nedjela svojih prethodnika, a svaka nacija
za djela i nedjela iz svoje prolosti. Svaki graanin treba osjeati saodgo-
vornost u politikom smislu za postupke drave kojoj pripada. Bez osvje-
ivanja nema ni samosvijesti. Historija je puna primjera gdje su istina i
dobro bili pogaeni. Don Stjuart Mil je kazao da je tvrdnja kako istina
uvijek nadvladava zloin jedna od lijepih neistina koje ljudi ponavljaju do
smrti, bez obzira na to to je iskustvo pobija.
Knjiga . Radonia svjedoi kako uporna traganja za istinom otkri-
vaju brojne individualne i porodine drame, posebno ona stradanja nevinih
ljudi koja su bila u sjeni jo masovnijih i teih zloina u BiH. Ona svakako
ne smiju biti marginalizirana, kao ni odgovornost svih onih faktora koji su
doveli do tih tragedija, uprkos, ne samo njihovim nadanjima, da sa proto-
kom vremena neumitno sve ide u zaborav. Ova knjiga na to transparentno
podsjea i ukazuje.

339

erbo RASTODER

Muharem Muratovi, Miris zaviaja iseljenici
iz Mrkojevia, NVO Mrkojevii, Bar, 2006, 245 str.

Autor ove studije, Muharem Muratovi je slikar neobine imaginacije i
osoba koje ima svoje mjesto u istoriji crnogorskog slikarstva, najprepoznat-
ljivija i vjerovatno najostvarenija i stvaralaki potvrena linost s prostora
Mrkojevia. Istovremeno je to osoba sa vie stvaralakih identiteta i rijetki
tragalac okom i duom. Autor prepoznatljivog slikarskog rukopisa unutar
kojih su sadrane prie koje su proizvod due, u ovoj knjizi se pojavljuje
kao hroniar slika iz ivota svog zaviaja. Usudio bih se rei, da kao to je
na njegovim slikama, naizgled jedan relativno hladan i okamenjeni svijet
oigledno "ostrugan i otkinut" iz najdubljih slojeva Muratovieve due i
njenog virtuelnog svijeta, tako je ova knjiga u sutini obrnuta intelektualna
konstrukcija koja ima ambiciju da ivotni mozaik Mrkojevia precizno i
zanatski korektno "presloi" u jedinstvenu istorijsku kompoziciju. Dakle,
autor nam je ubjedljivo pokazao ovom knjigom da fizika granica izmeu
ovjeka i zaviaja postaje vidljiva tek onda kada nestane ideje zaviaja kao
kljunog toposa mentalne topografije. Odnosno, ovjek ne moe otii iz
svog zaviaja sve dotle dok posjeduje svijest o njemu.
Zato je ova knjiga o Mrkojevikim iseljenicima neobina, ne samo
zato to ima ambiciju da hroniarski precizno oznai glavne dionice ise-
ljenike drame, danas ve brojne populacije sa ovih prostora, nego zbog
toga, iako izgleda apsurdno, to e njena vrijednost rasti protokom vremena.
Kaem drame, zato to mislim da je svako naputanje zaviaja, bez obzira
na motive u sutini samo po sebi ivotna drama. Mi ivimo na prostorima,
za koji se obino kae, da se uvijek selio, a da se nije nikada iselio. Iako se
ovdje ne radi o Brodelovom "silasku u grad" (Planina ima sve potrebno za
ljudski ivot ali nikada nije bila dovoljna ljudima), ve o "odlasku" u grad
(itaj kontinent, drugu dravu) iako taj proces traje nekoliko stotina godina
(autor navodi da su prva vea iseljavanja sa prostora Mrkojevia zabiljeena
septembra 1611. kada se 10 porodica sa 48 lanova koji su se nastanili sa
drugim iseljenicima iz Bara i Spia naselili u okolini Porea. Desetak go-
dina kasnije (tanije 1622.) Mrkojevie je napustilo prvo njih 150, a potom i
55 porodica, potom 1633. kada se u Istru seli 6 porodica sa 22 lana. To je
ono to je zabiljeeno u dokumentima i to se odnosi na XVII vijek.
erbo Rastoder

340
Moemo samo nagaati da mnogo toga i nije zabiljeeno u istorijskim
izvorima i da posmatranje Mrkojevia u irem geografskom i istorijskom
kontekstu nam daje osnova za loginu pretpostavku da su demografske
promjene (bilo o useljavanju o emu autor takoe govori) bilo o iseljavanju
neto to je istorijsko obiljeje. Ali to u tom smislu Mrkojevie ini
razliitim od druge sline populacije s ovih i irih prostora. itajui Mura-
tovievu knjigu, uoava se da se Mrkojevii nijesu selili onda kada su to
uglavnom radili drugi slini njima, a da su se masovno poeli iseljavati
onda kada to uglavnom nijesu radili drugi slini njima. Npr. poznato je da
se poslije 1878. i poslije 1912. godine iz Crne Gore relativno masovno ise-
ljavalo muslimansko stanovnitvo. Poslije 1878. to je naroito bilo karakte-
ristino za Niki, Spu, Podgoricu i Bar (grad), dok se poslije balkanskih
ratova samo preko barske luke iselilo preko 14.500 muslimana (prema
austrougarskim izvorima) sa podruja na koja se Crna Gora proirila poslije
balkanskih ratova. I Mrkojevii su se 1878. godine pred naletom crnogorske
vojske iselili u Skadar. Ali su se ubrzo, na poziv knjaza Nikole povratili i
obnovili svoja popaljena imanja. U crnogorskoj dravi 1878-1916. godine
autor je na osnovu podnijetih molbi MID-u doao do zakljuka da se iz Mr-
kojevia iselilo tek 11 lica. To je period kada masovno u pealbu odlaze
Crnogorci. Najvei broj Crnogoraca je dolazio u SAD zbog prezaduenosti
i siromatva. Rauna se da je izmeu 1903. i 1908. godine na rad u Americi
otilo oko 25. 000 Crnogoraca, to je inilo polovinu radne snage ili oko
10% stanovnitva. Uglavnom su to bili radno najsposobniji mladii izmeu
16-25 godina starosti. Njima su se od kraja 1906. godine poeli prikljuivati
ene i djeca, to je ve bio znak trajnog iseljavanja. Na put u SAD se
odlazilo brodovima od Trsta do Njujorka i put je trajao od 18- 20 dana.
Vremenom su se u traganju za zaradom naselili u skoro svim krajevima
SAD i poeli da formiraju iseljenika drutva. Prvo iseljeniko "Srpsko-
crnogorsko dobrotvorno i literarno drutvo" osnovano je 1890. godine u
San Francisku, da bi 1905. ovo drutvo brojalo 316 lanova i imalo svoj
ogranak u ikagu. Slina drutva osnivana su kasnije u Montani (1899),
Pitsburgu (1901), Nju Meksiku (1903), Led Siti (Dakota), ikagu i mnogim
drugim veim centrima. Na osnovu onoga to znamo, teko da bi se mogao
izvesti zakljuak da je u ovom periodu ivot u Mrkojeviima bio neto bolji
nego u drugim krajevima Crne Gore iz kojih su, kao to vidimo, ljudi
masovno odlazili u pealbu. Ovim elim da kaem, da ipak nijesu bitni ni
samo ekonomski, kao to esto nijesu bitni ni samo politiki razlozi da bi
dolo do veih demografskih promjena na jednom podruju. Oigledno se
radi o vie kompleksnih i meusobno povezanih razloga koji zahtjevaju
daleko suptilniji pristup koji bi omoguio izvoenje utemeljenog zakljuka.
Autor zapaa da je naroito intenzivno iseljavanje Mrkojevia zabiljeeno
poslije zemljotresa 1979. i to posebno u SAD, iako je ranije bilo spo-
Muharem Muratovi, Miris zaviaja iseljenici iz Mrkojevia

341
radinih odlazaka na rad u neke zapadnoevropske zemlje. Bilans koji je
autor izveo 2005. godine glasi da se u insotranstvu nalazi 435 porodica iz
Mrkojevia s 1540 lanova i to u SAD: ikago 756, Njujork 247, ostali
gradovi 57; Kanada 23, Australija 102, Evropski gradovi 354. Tanije naj-
radikalnije demografske promjene, Mrkojevii su doivjeli na kraju XX
vijeka.
Prve podatke o demografskoj strukturi Mrkojevia nalazimo kod
Marijana Bolice iz 1614. godine u popisu Skadarskog sandakata gdje on
navodi da Mrkojevii imaju 260 kua, dok Gorana ima 20 kua. Prema po-
dacima autora 1879. na podruju Mrkojevia je ivjelo 413 porodica sa
2190 lanova. Odmah se uoava da je to manji broj porodica od onog koji
danas ivi u inostranstvu, istina sa manje lanova jer su porodice u
meuvremenu postale malobrojnije. Dodatna analiza demografskih kreta-
nja bi nam pokazala da je u Mrkojeviima prema popisu iz 1931. godine
ivjelo u optini Mrkojevikoj: 2531 stanovnika u 504 domainstva. S
obzirom na to da se tada stanovnitvo popisivalo po vjeroispovijesti, to je u
optini mrkojevikoj ivjelo 140 pravoslavnih, 49 rimokatolika i 2342
pripadnika islamske vjere. Po popisu iz 1948. Mrkojevii imaju 2904,
1981. 3474, 1991 3164 a po popisu iz 2003 Velje selo 281; Velja
Gorana 389; Dabezii 145; Dobra Voda 968; Mala Gorana 127;
Peurice 440; Kunje 470 i Pelinkovii 209, odnosno 3029. Odnosno
od 1879 2003. dakle za 124 godine, stanovnitvo na prostoru Mrkojevia
je poraslo za 839 stanovnika. Naravno ovako poreani podaci nam ukazuju
na trendove koji imaju duboku vezu sa knjigom Muharema Muratovia. U
njoj, osim uoptenih formulacija (ekonomski razlozi, kriza izazvana
ratovima u posljednjoj deceniji XX vijeka) nema produbljene analize
uzroka odlaska iz zaviaja, ali autor se potrudio da navede imena najveeg
dijela (autor se trudio da to budu svi) iseljenika iz Mrkojevia sa kratkim
biografskim podacima. Ovo nije tek puko reanje imena iseljenih. Ovo je
putokaz za njih i njihovo potomstvo. Ovo je putokaz koji ima dva smjera.
Jedan od zaviaja do novih stanita, ali smisao ove knjige je suprotan
pravac. Duhovno, ako ne i fiziko vezivanje za mjesto porijekla. Spomenar
posebno znaajan za potomke dananjih iseljenika. Poslovina vezanost
Mrkojevia za zaviaj je emotivna i praktina, te brojni primjeri dobro-
instava, iznijeti u studiji, ubjedljivo ukazuju da su Mrkojevii u stvari
otili iz zaviaja, ali da ga nikad nijesu napustili. Stoga se ova studija ini
jo znaajnijom, ne samo sa stanovita egzaktnog popisa svih stanovnika
sa podacima o vremenu naputanja zaviaja, mjestu sadanjeg boravka, ve
prije svega sa stanovita svjedoanstva koje e protokom vremena dobijati
na svom znaaju.
Vrijednost ove studije je i u lijepom i preciznom iskazu. Brojni fotosi
i luksuzna oprema dodatno pojaavaju i vizuelni doivljaj knjige.

343

Suljo MUSTAFI

Ethem Peroevi, Podrumijske iskre duha,
NVO "Mrkojevii", Bar 2006.

Vrelo narodne mudrosti, duha i humora nepresuno je i na ovim na-
im, podrumijskim prostorima. Kao i sam jezik, koji biljei i pamti sve,
bogatei se kroz narataje, tako je i narodna mudrost i vedrina, uvijek iz-
nova obnavljana, sa istom ivotodovanom snagom i izdanou. Posebnu
ulogu u drutvu, posebno mjesto na mobi, na guvnu, na njivi, za sofrom
ili na sjedniku imali su duhoviti i dovitljivi ljudi, oni koji su znali da svo-
jom alom ili priom zabave, nasmiju, razonode... I uvijek su komiari ili
kako su ih ovdje zvali komendijai bili uvaavani, ma koliko strogi na-
zori patrijarhalnog miljea nijesu smijeh i alu smatrali poeljnim.Njihove
ale i dosjetke ive koliko i oni, a prie o njima moda i koju deceniju
due, sve dok traju njihovi savremenici. Poslije toga, osim u izuzetnim
sluajevima, prekrije ih pepeo zaborava, i ostaje samo sjeanje ili spomen
na njih. To je, naalost, cijena koju mora da plati svaki narod koji us-
menu tradiciju ne zna ili ne umije pretoiti u pisano nasljee. Zbog toga,
svaki pokuaj da se makar i dio vrela usmenog narodnog humora kap-
tira, pisanjem zabiljei i sauva zaborava, zasluuje posebnu panju.
Knjiga Ethema Peroevia- Podrumijske iskre duha upravo je jedan od
tih rijekih i zlata vrijednih pokuaja .
Briljivi hroniar kolstva u Mrko(je)viima, kome je posvetio cio
svoj radni vijek, neumorni i, do fanatizma, privreni istraiva i batinik
tradicije i povijesti svoga podrumijskog zaviaja, ovoga puta ide onom ve-
selijom stranom ivota, sakupljajui i od zaborava otimajui primjere na-
rodnog humora. Meutim, ni to nije nimalo lak zadatak. Bilo da je rije o
ljudima njegovog vremena ili o onima o kojima je uo, zapisiva, mora
imati i dara i dana da ih u priu smjesti i da ih predstavi na dopadljiv i
interesantan nain. Iskre duha bljesnu i ugase se, obino u trenu koji ivi
koliko i sam dogaaj ili usmena pria. Samo rijetki mogu to zapisati na
isti ili slian nain, dopadljivo i zanimljivo i itaocu, kao to je to bilo
sluaocu. Jer, kao to se humor i duhovitost ne mogu nauiti, kao to se s
njima ovjek jednostavno raa, tako je i za pisanje potreban poseban
osjeaj i talenat.

Suljo Mustafi

344
Ove anegdote ili humoristine prie su ivjele kao usmeno predanje,
esto u razliitim verzijama i sa razliitim akterima, pa je bilo vano da
se one zabiljee jer se zaboravljaju i blijede u sjeanjima. Peroevi se
nije zadovoljio predlokom nego je priu proirio, obogatio vlastitim
izrazom i stilom, promijenio negdje imena aktera, neka izmislio, ali je
osnovna sutina prie ostala netaknuta.
Autor je veoma vjeto, u priama, predstavio originalni humor ovih
prostora, kroz sve arenilo mentaliteta i naravi. Od grube i pomalo surove
ale njegovih mikulinskih gortaka, preko neto mekeg, ali veoma ko-
minog doivljaja naratora i dovitljivca Alila Kurtovia iz Mrko(je)via,
preko meke i primorski svjee ale Dobrovoanja, pa do kome(n)dije,
koje stvaraju elugari, iji je humor moda i najivotniji, jer je objedinio
sve ove mentalitete, i dodao zain i aromu starobarskog humora, a iji se
epicentri nalaze nedaleko odatle, u Podgradu ili Brbotu.
Izabravi materijal, autor je odabrao i jezik koji mu jedino pogo-
duje, jezik soan i izvoran, narodski sirov, jezgrovit i, nadasve, slikovit sa
mnotvom izraza koje jedino moe razumjeti ovjek koji se, podnivio na
ovim prostorima. Ovaj jezik ne pretenduje na literarnost, gotovo je u pot-
punosti lien poetizacije, on je ogoljen do krajnosti. Reenica zazvui kao
neto drago, kao podsjeanje na ono to smo doivjeli pa zaboravili i sad
se ponovo s njim susreemo.
Ethem Peroevi umije da sauva dah minulih vremena i ari narod-
nog, ali sve to opet zna da uoblii, da pojaa dramatiku i snagu doiv-
ljaja.On ne vaja likove junaka, ni mudraca. On ih susree i pronalazi kao
zakopano blago. Iznosi ih na svjetlo dana. Spasava od zaborava. Ne bez
knjievnih ambicija, ali ni bez takvoga dara, Peroevi je napravio svoje-
vrsnu literarnu simbiozu izmeu narodne poalice, te autorskog dodatka
kojim tu potku, tu esenciju prie zaogre platom vlastitog osmiljavanja
i naracije.Autor prepoznaje osnovni poriv i razlog smijeha na ovom, za
ivot tekom, ali dragom i blagorodnom prostoru.
Zaokupljeni surovou i paradoksalnou ivota, nemoni da utiu
na tokove koji ih nekada nose poput bujice, obini ljudi reaguju spontano
onom iskricom svijesti koja ih instinktivno tjera pa, najee, moda i bez
namjere, bivaju glavni akteri smijeha. Humor zadrava onu dobroudnu,
bezazlenu, neuvredljivu crtu prema akterima aljive prie, budui da je i
njihovo uee u smijenim situacijama posve sluajno i esto bez volje
aktera, pa bi sarkastino ili groteskno oznaavanje i usmjeravanje znailo
inauguraciju rtve i, na izvjestan nain, njeno ponienje.
Naravno, nijesu sve prie jednako lijepe i duhovite. Mogue je, ima i
onih koje su razumljive i, samim tim, duhovite samo u odreenom kon-
tekstu. Autor je, vjerovatno, zbog svoje vezanosti za duhovite i dovitljive
savremenike, i uspomene na njih, uvrstio i neke od pria koje e teko biti
Ethem Peroevi, Podrumijske iskre duha

345
smijene dananjem itaocu. Ali i to je razumljivo, s obzirom na to da je
ovom knjigom pokuao da objedini cio jedan kraj i sve njegove komen-
dijae- svoje savremenike.
Na kraju, siguran sam da e ova kniga e nai svoj put do italaca.
Jer, davno je reeno smijeh je lijek. Potreban nam je, koliko i ivot
sam.

347
Donatori

Donatori Almanaha
IME PREZIME MJESTO PRILOG
Sabir Rastoder vajcarska 200,00 v.fr.
Sonja uanj Podgorica 50,00 eura
Bajram Decevi Tuzi 50,00 eura
Jakub Durgut Pljevlja 50,00 eura

Postanite i Vi dio porodice "Almanaha". Pomaù}i nama
gradite budu}nost svojoj djeci i svojim potomcima, a spomenik
svojim precima. Neka va{e ime ostane zapisano me|u poklonicima
kulture, nauke i umjetnosti.
`. ra~un br.: 550-3717-87
Udruènje Almanah" - Podgorica
"Almanah" moète naru~iti po cijeni od 10 po primjerku uplatom na
ìro ra~un: 550-3717-87, u korist Udruènja "Almanah" - Podgorica,
ili pozivom na telefone: 081/242-593; 081/225-458; 069/310-585

ÂSOPIS ZA PROUÂVANJE, PREZENTACIJU I ZA[TITU
KULTURNO-ISTORIJSKE BA[TINE BO[NJAKA/MUSLIMANA

Izlazi dva puta godi{nje
[tampa: 3M Makarije - Podgorica
Kompjuterska obrada: Sonja [u{anj
Tira`: 1.000 primjeraka
Adresa: "Almanah", S. M. Ljubi{e 11, Podgorica
E-mail: almanah@cg.yu
E-mail glavnog urednika: serbor@cg.yu
Internet adresa: http://www.almanah.cg.yu

Almanah 35-36

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Almanah 35-36

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Na osnovu mi{ljenja Ministarstva kulture Republike Crne Gore

br. 03-780/2 od 3.7.2000. godine ~asopis je trajno oslobo|en

Ovaj rad je izvod iz obimnijeg rukopisa koji je posveen Spukoj kapetaniji u

Ahmed agu (puno ime Ahmed-aga b. Hadi Ebu Bekir-

You might also like