Nemate novih poruka

Lista !lanova FAQ - "esto Postavljana Pitanja

Korisni!ke grupe Profil
Tra#i Odjavi se [ filiplatinovic ]

Georg Bihner - Vojcek


:: Forumi Tvorca Grada :: forum Pozori!ni tekstovi - klasici
Pogledaj prethodnu temu :: Pogledaj slede"u temu
Autor Poruka
vuk
~ administrator ~
Pridru!io: 11 Sep 2005
Poruke: 5035
Lokacija: nigdina
Poslao: Uto Feb 10, 2009 4:44 pm Naslov: Georg Bihner - Vojcek
Georg Bihner
Vojcek
Preveo: M. Kari!ik
LICA:
Vojcek
Marija
Kapetan
Doktor
Tamburma"or
Andres
Margareta
Vlasnik !atre
Komedija!
Starac sa verglom
#idov
Gostioni$ar
Prvi kalfa
Drugi kalfa
Kete
Luda
Baka
Policajac
Vojnici, studenti, momci, djeca, narod i drugi.
1. SOBA
(Kapetan sjedi na stolici. vojcek ga brije.)
KAPETAN: Polako, Vojcek, polako: Jedno po jedno. Hvata me vrtoglavica od tvoje "urbe. %ta mogu da u$inim sa tih
deset minuta, koje &u dobiti time, !to &e! danas ranije da zavr!i!? Pomisli, Vojcek, pred tobom je jo! trideset godina
"ivota, dobrih trideset godina! Sve u svemu 360 mjeseci, a koliko je to tek dana, sati, minuta...! %ta &e! da uradi!
sa toliko u"asno mnogo vremena? Rasporedi ga malo bolje, Vojcek!
VOJCEK: Da, gospodine kapetane!
KAPETAN: Naprosto po$injem da strahujem za svijet, kad pomislim na vje$nost! Rad, Vojcek, rad. Ka"e se: ovo je
vje$no, i ovo drugo je vje$no, razumije se. Ali opet ni to nije vje$no, i to je trenutak, da, samo trenutak. Oh, Vojcek,
naje"im se, kad pomislim, da se u jednom danu svijet okrene oko sebe. Kakvo razbacivanje vremena! Kuda to vodi?
Vojcek, ne mogu vi!e da vidim vodeni$ki to$ak: odmah postajem melanholi$an.
VOJCEK: Da, gospodine kapetane!
KAPETAN: Izgleda! mi uvijek unezvjeren, Vojcek. Dobar $ovjek se ne pona!a tako, dobar $ovjek, koji ima $istu
savjest. Pri$aj ne!to, Vojcek! Kakvo je vrijeme danas?
VOJCEK: Lo!e, gospodine kapetane, lo!e, vjetar!
KAPETAN: Osje&am ja da se ne!to uskovitlalo: takav vjetar posti"e kod mene isti efekat kao i mi!. (Lukavo) 'ini mi
se kao da duva jugosjever. Je li?
VOJCEK: Da, gospodine kapetane.
KAPETAN: Ha, ha, ha!... Jugosjever! Ha, ha, ha! Bo"e, kako si glup, odvratno glup! (Ganuto) Vojcek, ti si dobar
$ovjek, ali (dostojanstveno) nedostaje ti moral. Moral, to je kad je neko moralan, razumije! li? To je prava rije$.
:: Forumi Tvorca Grada :: :: Pogledaj teme - Georg Bihner - Vojcek http://www.tvorac-grada.com/forum/viewtopic.php?t=15276
1 of 10 6/2/09 11:02 PM
Ima! dijete bez crkvenog blagoslova, kako veli na! vele$asni gospodin garnizonski sve!tenik; bez crkvenog
blagoslova, ne ka"em to ja, to on ka"e.
VOJCEK: Gospodine kapetane, dragi Bog ne&e zamjeriti jednom sirotom crvi&u, zbog toga, !to nije dat blagoslov
prije no !to je napravljen. Pa sam Gospod je govorio - pustite djecu k meni...
KAPETAN: %ta ti tu govori!? Kakav nastran odgovor? Ti me zbunjuje! svojim odgovorom. Kad ka"em: ti mislim na
tebe!
VOJCEK: Mi siroti ljudi... vidite li, gospodine kapetane: novac... novac! Ko nema novca... volio bih da vidim nekog,
kao !to sam ja, da moralom napravi dijete I mi smo od krvi i mesa. Zlosre&ni smo i na ovom i na onom svijetu. Ako
bismo stigli na nebo, vjerujem da bi smo morali pomagati pri grmljavini!
KAPETAN: Vojcek, ti si bez kreposti, ti ne posjeduje! vrline. Krv i meso? Kad se tako poslije ki!e nalaktim na prozor
i gledam, kako vrckaju u bijelim $arapama, pretr$avaju ulicu i mene do (avola obuzimaju ljubavna osje&anja! I ja
sam od krvi i mesa! Ali, Vojcek, tu je vrlina, vrlina! Kako u takvim slu$ajevima da prekratim vrijeme? Ali ja uvijek
ka"em sebi: ti si $ovjek pun vrlina, (ganuto) dobar, veoma dobar $ovjek.
VOJCEK: Da, gospodine kapetane, priznajem da u pogledu vrline, ne stojim ba! najbolje. Vidite, mi prosti ljudi smo
bez vrlina; kod nas se eto tako ispoljava sama priroda. Ali kad bih bio gospodin, kad bih imao !esir, $asovnik i
anglez, i kad bih umio otmjeno da govorim, e tada bih po"elio da budem pun vrlina. Mora da je lijepo imati vrline,
gospodine kapetane... Ali ja sam samo jedan ubogi (avo.
KAPETAN: U redu, Vojcek. Ti si dobar $ovjek, stvarno dobar $ovjek. Ali suvi!e misli!, a to $ovjeka zamara, razjeda.
Izgleda! uvijek kao progonjena zvijer. Ovaj razgovor me ba! izmrcvario. Idi sad, i nemoj mnogo da jurca!: polako,
lijepo polako niz ulicu?
2. POLJANA, GRAD U DALJINI
(Vojoek i Andres sijeku !tapove u "bunju. Andres zvi"di)
VOJCEK: Da, Andres, ovo je mjesto prokleto. Vidi! li onu svijetlu prugu preko trave, gdje su se gljive tako
namno"ile? Tu se uve$e kotrljaju glave. Jednom je tako jedan podigao jednu, misle&i da je je": tri dana i tri no&i
le"ala je na strugotini. (%apatom) Andres, to su bili slobodni zidari, doku$io sam to. Slobodni zidari!
ANDRES (Pjeva)
Dva zeca su tamo $u$ala,
Zelenu travu su obrstila....
VOJCEK: Pssst, $uje! li, Andres, $uje! li? Ne!to se kre&e!
ANDRES (Pjeva) Zelenu travu su obrstila
Sve do busenja.
VOJCEK: Kre&e se iza mene, ispod mene. (Lupa nogom po tlu) %uplje, $uje! li? Sve je !uplje tu dolje! Slobodni
zidari!
ANDRES: Strah me!
VOJCEK: Tako je neobi$no tiho. 'ovjek bi najradije zaustavio i sopstveno disanje. Andres!
ANDRES: %ta?
VOJCEK: Govori ne!to! (Zvjera unaokolo) Andres, kako je svijetlo. Nad gradom je sve u"areno! Oganj se kovitla po
nebu, a pod zemljom buka, kao od velike limene trube. Naprosto te vu$e na gore! Bje"imo! Ne osvr&i se! (Povu$e
ga u "bunje).
ANDRES (Poslije pauze) Vojcek, $uje! li to jo!?
VOJCEK: Ti!ina, sve je tiho, kao da je cio svijet zamro.
ANDRES: 'uje! li? Dobuju. Hajdemo.
3. G R A D
(Marija sa svojim djetetom na prozoru. Margareta. Prolazi vojna muzika sa tamburma"orom na $elu.)
MARIJA: Oplala, nin, nin... ta, ta, ta..! 'uje! li? Evo ih, dolaze. Kakva ljudina, ko od brijega odvaljen!
MARGARETA: Ohoho, kako zavodljiv pogled, gospo(o kom!inice! Tako ne!to nismo od vas navikli.
MARIJA (Pjeva) Vojnici, to su zgodni momci....
MARGARETA: O$i vam se jo! uvijek cakle!
MARIJA: Pa !ta! Noste svoje o$i 'ifutinu, da i o$isti, mo"da &e iz nji istjerati toliko sjaja, kako biste i mogli prodati
za dva dumeta.
MARGARETA: %ta ka"ete? Vi? Gospo(o djevice? Ja sam jedna $estita persona, a za vas svi znaju, da ga vi vidite i
kroz sedam pari ko"nih $ak!ira.
MARIJA: Strvino! (Zalupi prozor) Hodi, ninin. %ta o&e ovi ljudi? Jest, da si kurvin sin, ali tvoja majka je sre&na, kad
vidi tvoju kopilansku nju!kicu. Tralala! (Pjeva)
Djevojko, !ta &e! sad?
Malo dijete ima!, ali mu"a ne!
Aj, marim ja za to?
Pjeva&u cijele no&i
'edo moje, tra-lala...
Niko mi ne&e pomo&i.
(Kucanje na prozor:) Ko je? Je si l ti, Franc? U(i!
VOJCEK: Ne mogu. Moram na prozivku.
MARIJA: Jesi l nasjekao drva za kapetana?
VOJCEK: Jesam, Marija.
MARIJA: %ta ti je, Franc? %ta si tako unezvjeren?
VOJCEK (tajanstveno) Marija, opet je bilo mnogo toga, A zar nije pisano: "I pokulja&e dim iz zemlje, kao dim iz
pe&i"?
MARIJA: 'ovje$e!
:: Forumi Tvorca Grada :: :: Pogledaj teme - Georg Bihner - Vojcek http://www.tvorac-grada.com/forum/viewtopic.php?t=15276
2 of 10 6/2/09 11:02 PM
VOJCEK: I!lo je ne!to za mnom do pred sam grad. Ne!to, !to ne razumijemo, !to nas dovodi do ludila. %ta &e to
biti?
MARIJA: Ali, Franc!
VOJCEK: Moram da idem. Ve$eras &emo na va!ar! Opet sam ne!to u!tedio. (Ode)
MARIJA: Jadnik. Kako je samo slu(en. Ni dijete svoje nije pogledo! Jo! &e poludjeti. Za!to si tako miran, sine? Strah
te? Kako je mra$no. A dosad smo bar imali svijetlo sa ulice. 'ini mi se, ko da sam obnevidjela, ne mogu da izdr"im,
Jeza me hvata. (Ode.)
4. CIRKUSKE %ATKE, SVIJETLO, NAROD.
(Starac pjeva, dijete igra uz vergl.)
STARAC: Na ovom svijetu sve je prolazno,
Svi moramo da urnremo,
Svi to dobro znamo.
VOJCEK: Star i siroma!an, siroma!an i mlad. Mizerija i praznik.
KOMEDIJA%: Na ovom svijetu sve je prolazno
Svi morarno da umremo,
Svi to dobro znamo.
MARIJA: 'ovje$e, ako su budale pri pameti, onda si i sam budala kako je svijet smije!an. Kako je svijet lijep!
(Oboje prilaze komedija!u.)
KOMEDIJA%: Svi moramo da umremo
Svi to dobro znamo.
(Pred !atrom sa "enom u pantalonama i kostimiranim majmunom.) Gospodo! Po!tovana gospodo! Pogledajte
stvorenja, kako ga je Bog sazdao: ni!ta, ba! ni!ta. Ali pogledajte sad umjetnost hoda uspravno, ima kaput i
pantalone, nosi sablju. A sada: majmun je vojnik, ali to jo! nije mnogo, jer to je najni"i stupanj ljudskoga roda.
Hop! Pokloni se! Tako, sad si baron! Baci poljubac! (Trubi) Ovaj ugursuz je muzikalan, po!tovana godpodo, ovdje
mo"ete vidjeti stronomskog konja i kanailske pti$ice. Miljenici su svih krunisanih glava Evrope. Prori$u ljudima sve:
starost, porod, bolest. Predstava po$injei Odmah &e biti komansman komansmana, komansman komansmana.
VOJCEK: Ho&e! li?
MARIJA: Mo"e, to mora biti lijepo. Kakve ki&anke ima taj $ovjek, a "ena pantalone. (Oboje ulaze u !ator.)
TAMBURMA#OR: Stani! Vidi! li je? Kakva "ena!
PODOFICIR: Do(avola! Kao stvorena za rasplo(avanje gardista.
TAMBURMA#OR: I za njegovanje Tamburma"ora.
PODOFICIR: Kako dr"i glavu, $ini se kao da &e je crna kosa svojom te"inom povu&i na dolje. A tek o$i....
TAMBURMA#OR: Kao kad se gleda u bunar ili dimnjak. Naprijed, za njom!
5. UNUTRA%NJOST JARKO OSVIJETLJENE %ATRE
MARIJA: Kakvo svijetlo
VOJCEK: Da, Marija, crne ma$ke u"arenih o$iju. Hej, kakvo ve$e!
VLASNIK %ATRE (Predstavljaju&i konja) Poka"i svoj talenat! Poka"i svoju "ivotinjsku pamet! Posrami ljudsko
dru!tvo! Po!tovana gospodo, ova "ivotinja, koju vidite, sa repom na tijelu, sa $etiri kopita, $lan je s svih u$enih
dru!tava, profesor je na na!em univerzitetu. Kod nje se studenti u$e jahanju i ritanju. Sve to, zahvaljuju&i njenoj
normalnoj pameti. A sad misli dupli rezon. %ta radi!, kad misli! dupli rezon? Ima li u ovom akademskom sosiete,
jedan magarac? Da l ima u ovom akademskom dru!tvu jedan magarac? Jeste li vidjeli dupli rezon? To je
marvologija. Da, to nije glupa "ivotinjska individua, to je li$nost, $ovjek, jedan "ivotinjski $ovjek, a ipak samo
stoka, samo bet! (Konj se pona!a nepristojno) Tako, posrami ljudsko dru!tvo! Vidite li, "ivotinja je jo! uvijek
prirodna, neiskvareno prirodna. U$ite od nje, bez idealizma. %tetni je druk$ije se pona!ati, pitajte ljekara! Nekad se
govorilo: $ovje$e, budi prirodan! Stvoren si od pra!ine, pijeska, govana! #eli! li da bude! vi!e nego pra!ina, pijesak,
govno? Pogledajte sad, koliko je inteligentan: zna da ra$una, a ne mo"e da broji na prste. Za!to zato, !to ne umije
da se izrazi, da se objasni to je za$arani $ovjek. Ka"i gospodi, koliko je sati? Ko od gospode i dama ima sat, jedan
sat?
PODOFICIR: 'asovnik? (Dostojanstveno i odmjereno izvla$i $asovnik iz d"epa) Izvolite, gospodine!
MARIJA: To moram da vidim. (Penje se na prvo mjesto, podoficir joj poma"e.)
TAMBURMA#OR: Kakva "enska!
6. KOD DOKTORA
DOKTOR: %ta sam to do"ivio, Vojcek? Zar tako dr"i! rije$? Ti, ti, ti...
VOJCEK: %ta se dogodilo, gospodine doktore?
DOKTOR: Pisao si na ulici! Vojcek, vidio sam, pi!ao si uza zid kao pasi i pored tri gro!a dnevno i hrane. Vojcek, to
nije dobro: svijet postaje iskvaren, veoma iskvaren.
VOJCEK: Ali, gospodine doktore, priroda tra"i svoje!
DOKTOR: Priroda tra"i svoje, priroda tra"i svojel To je sujevjerje, odvratno sujevjerje! Priroda! Zar nisam ja
dokazao, da je musculus constriktor vesike pot$injen volji? Priroda! Vojcek, $ovjek je slobodan, u $ovjeku se
individualnost preobra"ava u slobodu. Zar nisi mogao da se uzdr"i! od mokrenja? To je la", Vojcek. Jesi li pojeo
svoju porciju gra!ka, Vojcek? Ni!ta osim gra!ka, krucifere, do(avola, zapamti to! Do&i &e do revolucije u nauci, ja &u
je di&i u vazduh. Vojcek, da li bi mogao ponovo da pi!a!? U(i unutra i probaj.
VOJCEK: Ne mogu, gospodine doktore.
DOKTOR (U afektu) A uza zid mo"e! da pi!a!! Imam u rukama pismenu pogodbu! Vidio sam, svojim o$ima sam
vidio: upravo sam bio promolio nos kroz prozor i izlo"io ga sun$evim zracima, da bih prou$avao kijanje, a ti si pi!ao
na zid. Vidio sam to. (Prilazi mu) Ne, Vojcek, ne&u da se ljutim. Ljutiti se nije zdravo i nije u skladu sa naukom.
:: Forumi Tvorca Grada :: :: Pogledaj teme - Georg Bihner - Vojcek http://www.tvorac-grada.com/forum/viewtopic.php?t=15276
3 of 10 6/2/09 11:02 PM
Miran sam, apsolutno miran; moje bilo otkucava svojih normalnih 60 otkucaja, i ve& ti se obra&am savr!eno
hladnokrvno. Sakloni Bo"e, ko bi se uzrujavao zbog obi$nog, najobi$nijeg $ovjeka. Da si bar zamor$e, pa da mi
krepa!, sa$uvaj Bo"e. Oh, Vojcek, nikako nisi smio da pi!a! uza zid.
VOJCEK: Vidite, gospodine doktore, de!ava se da neko ima takav i takav karakter, takav i takav temperament. Ali
sa prirodom, je druk$ije vidite; priroda (kr!i prste) to vam do(e kako da ka"em, na primjer....
DOKTOR: Vojcek, opet filozofira!!
VOJCEK: Da li ste, gospodine doktore, ikad videli ne!to od udvojene prirode? Kad je sunce u zenitu, pa izgleda kao
da &e se zemlja u vatri rastopiti, meni se javlja neki strahotan glas!
DOKTOR: Vojcek, ima! aberaciju.
VOJCEK: Gljive, gljive, gospodine doktore, eto !ta je. Jeste li zapazili, kakve sve forme dobijaju gljive kad izbiju iz
zemlje. Kad bih znao !ta lio&e da ka"u.
DOKTOR: Vojcek, kod tebe se savr!eno o$ituje izvanredna. Aberacio mentalis parcialis drugog stupnja, Vojcek,
dobi&e! dodatak. Drugi stupanj: fiks-ideja sa op!tim razumnim stanjem. Radi! li, ina$e, sve kao i obi$no? Brije! li
svog kapetana?
VOJCEK: Brijem.
DOKTOR: Jede! li gra!ak?
VOJCEK: Jedem redovno, gospodine doktore. Novac za mena"u dobija moja "ena.
DOKTOR: Obavlja! li uredno svoju slu"bu?
VOJCEK: Da,
DOKTOR: Ti si interesantan slu$aj. Ima! divnu fiks-ideju. Sti&i &e! jo! i u ludnicu! Subjektu Vojcek, dobi&e! dodatak,
pona!a! se dobro. Da ti opipam puls. Da!
VOJCEK %ta treba da $inim?
DOKTOR: Jedi gra!ak, $isti pu!ku.
7. MARIJINA SOBA
MARIJA (Sjedi sa djetetom u krilu i par$etom ogledala u ruci) Drugi mu je naredio i on je moro da ode. (Ogleda se)
Kako to kamenje svjetluca! Od $ega li je? %ta li je on to reko? Spavaj, sine moj! 'vrsto zatvori o$i. (Dijete pokriva
o$i rukama) Jos $vrs&e! Tako! I budi miran, ina$e &e te odnijeti. (Pjeva)
Djevojko, zaklju$aj se sad
Ciganin mlad,
Za ruku &e te uzeti
U zemlju Cigana odvesti.
(Opet se ogleda) Sigurno su od zlata. Kako &e mi pristajati na igranci? Za nekog, ko !to sam ja, odre(en je na ovom
svijetu samo bud"ak i komadi& ogledala. Pa ipak, imam rumena usta ko i velike gospo(e sa svojim ogledalima od
poda do tavanice i finom gospodom, koja im ljube ruke. Ali, ja sam samo jedna sirotica. (Dijete se uspravlja)
Spavaj, $edo moje, za"muri. Dolazi no&ni an(eo. Kako juri po zidu. (Svjetluca ogledalom po zidu) Za"muri, jer ako
te pogleda u o$i, odmah &e! oslijepiti. (Vojcek ulazi i stane iza nje, ona (ipi i ma!a se rukama za u!i.)
VOJCEK: %ta ti je to?
MARIJA: Ni!ta.
VOJCEK: He!to svjetluca pod tvojim prstima.
MARIJA: Min(u!ice. Na!la sam ih.
VOJCEK: Ja jo! nikad nisam na!ao dvije odjednom.
MARIJA: Zar sam ja kurva?
VOJCEK: Dobro, dobro, Marija! Kako mali spava! Podmetni mu ne!to pod le(a, stolica ga "ulji. Vidi, kako mu se $elo
orosilo, sve je to te!ko pod suncem, znoj $ak i kad spava!. Mi, siroma!ni ljudi! Evo jo! novca, Marija; moja plata i
ne!to od mog kapetana. MARIJA: Bog &e te nagraditi, Franc!
VOJCEK: Moram da idem. Do vi(enja ve$eras, Marija!
MARIJA (Sama, poslije kra&e pauze) Ipak sam ja r(avo stvorenje! Trebalo bi da se ubijem! Ah, kakav je svijet, i
onako idu svi do(avola! I mu!karci i "ene!
TAMBURMA#OR: Marija!
MARIJA (Nagla!eno pilji u njega) Daj da te vidim! Grudi ko u bika. Nijedan nije takav! Ponosim se pred "enama.
TAMBURMA#OR: A tek, kad nedjeljom stavim veliku perjanicu i navu$em bijele rukavice, sto mu gromova. Princ
uvijek ka"e: "ljudi, ovo je mo$ina"!
MARIJA (Podsmje!ljivo) Je l te? (Stane ispred njega) Kakva mu!kar$ina!
TAMBURMA#OR: I ti si "ena i po! Do(avola, za$e&emo pasminu tamburma"ora! (Grli je.)
MARIJA (Neraspolo"eno) Pusti me!
TAMBURMA#OR: Divljaku!o!
MARIJA (#ustro) Dirni me!
TAMBURMA#OR: Viri ti (avo iz o$iju!
MARIJA: Ha kraju krajeva, svejedno je.
8. ULICA
(Kapetan, Doktor, Eapetan ide niz ulicu, dah&u&i, zastane, dah&e, osvr&e se.)
KAPETAN: Kuda tako "urno, vrlo po!tovani klinu od mrtva$kog sanduka?
DOKTOR: Kuda tako polako, velepo!tovani gospodine egzerciru?
KAPETAN: Odmorite se malo, postovani nadgrobni spomeni$e.
DOKTOR: Ja ne tra$im svoje vrijeme kao vi, cijenjeni!
KAPETAN: Gospodine doktore, ne jurite toliko! Ne vitlajte tim svojim !tapom, kao da veslate. Posusta&ete, jure&i za
smr&u. Dobar $ovjek, koji ima $istu savjest, nikad tako ne "uri. Dobar $ovjek (dah&e) gospodine doktore, dozvolite
mi da spasim jedan ljudski "ivot. (Hvata ga za kaput)
:: Forumi Tvorca Grada :: :: Pogledaj teme - Georg Bihner - Vojcek http://www.tvorac-grada.com/forum/viewtopic.php?t=15276
4 of 10 6/2/09 11:02 PM
DOKTOR: #uri mi se, gospodine kapetane, "uri mi se!
KAPETAN: Gospodine klinu od mrtva$kog sanduka, otrca&ete tako va!e no"ice na plo$niku. Va!e cipele nisu $izma
od sedam milja.
DOKTOR: S Za $etiri nedjelje &e dobra "ena biti mrtva: collaps congestaticus u 7. mjesecu; imao sam ve& 20 sli$nih
pacijenata za $etiri nedjelje. Imajte na umu ovaj rok.
KAPETAN: Gospodine doktore, obuzima me sjeta, tako sam tu"an; zapla$em, $ira ugledam svoj mundir, kako visi na
zidu.
DOKTOR: Hm! Nabrekao, mastan, debeo vrat, apoplekti$ka konstitucija. Da, gospodine kapetane, mo"ete da
dobijete apopleksia cerebri; mo"e se dogoditi da vam zahvati samo jednu stranu, pa &ete tako biti samo do pola
paralizovani ili u najboljem slucaju, mo"e do&i sa mo do mentalne oduzetosti, !to zna$i, da &ete nakon toga, samo
vegetirati: to su, otprilike, va!i izgledi za slijede&e $etiri sedmice. Uostalom, ja vam garantujem, da &ete biti vrlo
zanimljiv slu$aj, i ako Bog da, da vam se i jezik djelomi$no oduzme, onda &emo praviti kolosalne eksperimente.
KAPETAN: Ne pla!ite me, gospodine doktore. Doga(alo se ve&, da su ljudi umirali od straha, od $istog straha. Ve&
vidim ljude sa limunima u rukama; ali oni &e govoriti; bio je dobar $ovjek, dobar $ovjek, (avolji klinu od mrtva$kog
sanduka!
DOKTOR (Pru"a !e!ir prema njemu) %ta je ovo, gospodine kapetane? To je !uplja glava, po!tovani gospodine
kur$etane.
KAPETAN: (Crta u vazduhu tup ugao) A ovo? %ta je ovo, gospodine doktore? To je tupa glava, gospodine klinu od
mrtva$kog sanduka! Ha, ha, ha... Ali, ne zamjerite mi! Ja sam dobar $ovjek, ali i ja umijem, kad ho&u, gospodine
doktore, ha, ha, ha! Kad ho&u... (Nailazi Vojcek i ho&e "urno da pro(e) Hej, Vojcek, kud "uri!? Stani, Vojcek! Juri!
kroz "ivot, kao otvoreni brija$; mo"e neko i da se posije$e na tebi; zapeo si, kao da regimentu kastriranih, treba da
obrije!, i kao da &e te objesiti o najdu"u dlaku, prije nego !to nestane!. No, a pro pos duge dlake, !ta sam htio da
ka"em?... Da, Vojcek: brkovi...
DOKTOR: Da, brkovi. Jo! je Plinije govorio da bi vojnike trebalo odvikavati od brkova.
KAPETAN: (Nastavlja) Ah, da, o brkovima. Je li, Vojcek, nisi li ve& u svome $anku supe na!ao dlaku iz ne$ijeg brka?
He, valjda me razumije!? Ljudsku dlaku iz brka jednog pionira, podoficira, jednog... no, jednog Taraburma"ora? A,
Vojcek? Ali, ti ima! dobru "enu. Ne prolazi! ti kao drugi.
VOJCEK: Dabome! %ta ho&ete da ka"ete, gospodine kapetane?
KAPETAN: Kakvo to lice pravi!, mom$e? Mo"da ne ba! u supi, ali ako po"uri! i zavije! za &o!ak, mo"da &e! na&i koju
dlaku na ne$ijim usnama. Na ne$ijim usnama, Vojek! I ja sam iskusio ljubav, Vojcek! Mom$e, pa ti si pobijelio kao
kre$!
VOJCEK: Gospodine kapetane, ja sam ubogi (avo i nemam ni!ta drugo na svijetu, a vi se !alite, gospodine
kapetane.
KAPETAN: Ja da se !alim? S tobom da se !alim?
DOKTOR: Puls, Vojcek, puls! Slab, rezak, skakutav, neravnomjeran.
VOJCEK: Gospodine kapetane, zemlja je vrela kao pakao, a meni je hladno, ledeno... Pakao je hladan, smio bih se
kladiti... Nemogu&e, Isuse! Nemogu&e!
KAPETAN: Hej dobri $ovje$e, ho&e! da ja tebi spasem dva metka u glavu. Sijeva na mene o$ima, a ja mu mislim
najbolje, jer je dobar $ovjek! Vojcek, dobar $ovjek.
DOKTOR: Mi!i&i na licu uko$eni, zategnuti, povremeno poigravaju. Dr"anje uzbu(eno, napregnuto.
VOJCEK: Idem. Sva!ta je mogu&e. O, ljudi! Sva!ta je mogu&e. Imamo lijepo vrijeme, gospodine kapetane.
Pogledajte, kako je lijepo olovno sivo nebo; $ovjeka naprosto spopadne "elja, da u njega zabije kuku i da se objesi
o nju, samo zbog crtice izme(u DA i opet DA i NE. Gospodine kapetane, DA i NE? Da li je DA krivo za NE, ili je NE
krivo za DA? Mora&u da razmislim. (Odlazi dugim koracima. Najprije lagano, a onda sve br"e.)
DOKTOR (Stu!ti se za njim) Fenomen! Vojcek, povi!ice!
KAPETAN: Hvata me vrtoglavica od tog $ovjeka. Kako je samo brz! Kratki obje!enjak grabi, kao da juri sjenka
paukove noge, a duga$ki kao da kaska. Kratki je munja, a duga$ki je grom.
MARIJA: Mnogo se toga mo"e vidjeti kad sija sunce, ako $ovjek ima dva oka i ako nije slijep. Ha, ha, ha!
Groteskno? Groteskno! Uvijek jedno za drugim. To mi se ne svi(a.
9. MARIJINA SOBA
VOJCEK: Hm, ne vidim ni!ta, ba! ni!ta. Oh, moralo bi se vidjeti, moralo bi se pesnicama uhvatiti,
MARIJA (Prepla!eno) %ta ti je, Franc? Ti si pomanito, Franc.
VOJCEK: Grijeh je to te"ak i velik, a bazdi toliko da bi njegovim smradom mogao an(ele istjerati iz raja, Ima!
rumene usne, Marija. Nema! li plik na njima? Kako si lijepa, Marija, lijepa kao grijeh mo"e li smrtni grijeh biti toliko
lijep?
MARIJA: Franc, ti bunca!.
VOJCEK: O, Isuse! Je li stajao ovdje? Ovako? Ovako?
MARIJA: Kako je dan dug i svijet star, mnogo je ljudi moralo stajati na tom mjestu, sve jedan za drugim.
VOJCEK: Vidio sam ga.
MARIJA: Mnogo se toga mo"e vidjeti, kad sija sunce, ako $ovjek ima dva oka, i ako nije slijep.
VOJCEK: Kurvo! (Ide prijete&i prema njoj)
MARIJA: Dirni me, Franc. Radije &u otrpjeti no" u tijelu, nego tvoju ruku na svojoj. Kad mi je bilo deset godina, otac
se, kad bi ga pogledala, nije usu(ivao da me takne.
VOJCEK: Kurvo, kurvo! Ne, u tebi mora da je ne!to! Svaki $ovjek je jedan ponor; hvata me vrtoglavica kad gleda! u
njega. Neka! Ona se pona!a kao nevina!ce. Pa, nevinosti, ti mora! imati svoj biljeg. Znam li ga ja? Da li ga znam?
Ko ga zna? (Ode.)
10. STRA#ARA
ANDRES (Pjeva)
:: Forumi Tvorca Grada :: :: Pogledaj teme - Georg Bihner - Vojcek http://www.tvorac-grada.com/forum/viewtopic.php?t=15276
5 of 10 6/2/09 11:02 PM
U kr$marice je vrijedna slu"avka
Sjedi u vrtu bez prestanka
Sjedi u vrtu svom....
VOJCEK: Andres!
ANDRES: %ta ho&e!?
VOJCEK: Lijepo vrijeme.
ANDRES: Pravo prazni$no vrijeme. Muzika pred gradom. Sve "ene su krenule napolje. A ljudi se pu!e od toliko
igranja. Tako ide.
VOJCEK (Uznemireno) Igrati... Andres, igraju.
ANDRES: Kod "Konji&a" i kod "Zvijezde".
VOJCEK: Igrati, igrati
ANDRES: Briga me za to.
U kr$marice je vrijedna slu"avka
Sjedi u vrtu bez prestanka
Sjedi u vrtu svom...
VOJCEK: Andres, ne mogu da se smirim.
ANDRES: Budalo!
VOJCEK: Moram da idem. Sve mi titra pred o$ima. Igranka, igranka! Ruke &e joj biti vrele. Jebem ti sirotinju,
Andres!
ANDRES: %ta namjerava!?
VOJCEK: Moram tamo, moram da vidim.
ANDRES: Bijedni$e! Zar zbog te kurve?
VOJCEK: Idem, tako je vru&e ovdje.
11. GOSTIONICA
(Otvoreni prozori, igranka, klupe pred ku&om, momci.)
PRVI KALFA: Ko!ulju nosim koja moja nije
Du!a mi smrdi od rakije
DRUGI KALFA: Hej, burazeru, ho&e! li da te proburazim, onako kao prijatelj prijatelja? Naprijed! I ja sam dasa, to
valjda zna! sve &u buve da istjeram iz tebe.
PRVI KALFA: Du!a moja, du!a smrdi od rakije! Pa i novac se raspada od trule"i. Spomenku moj, kako je lijep ovaj
svijet! Burazeru moj, od silne tuge mogo bi da nacmizdrim $itavo bure. Ba! bi bilo fino da su nam nosevi dvije
butelje, pa da ih jedan drugome ispraznimo u "drijela!
ANDRES (Pjeva) Lovac jedan iz Fala$ke
Jahao je jednom kroz !umu zelenu
Holi-halo, haj veseo je lov
Svud po !umi zelenoj
Radost je mona lov.
(Vojcek stane kod prozora, Marija i Tamburma"or prolaze, igraju&i pored njega, ali ga ne primje&uju.)
VOJCEK: On! Ona! Krista ti Boga, do(avola!
MARIJA (Prolaze&i u plesu pored njega) Daj jo!, daj jo!!
VOJCEK: (Gu!e&i se) Daj jo!, jo!, jo!, jo!. Okre&ite se, okre&ite, valjajte se, valjajte! Bo"e, dune! u sunce i ne
ugasi! ga, pa da otpo$ne sveop!te bludni$enje, da se valjaju jedni preko drugih, mu!karci i "ene, ljudi i stoka!
Parite se usred bijela dana, pari te se na o$igled svih, kao muhe na ne$ijem dlanu. Prava kurva topla je "ena. Daj
jo!, daj jo!. Mangup, kako je stiska i kako jo hvata po cijelom tijelu. Oh, on je ima, kao !to sam je imao ja, kad
smo po$eli. (Skljoka se o!amu&en.)
PRVI KALFA (Stoji na stolu i dr"i besjedu) I tada hodo$asnik zami!ljen nad ovozemaljskom prolazno!&u po"eli da
protuma$i bo"ansku mudrost, postavljaju&i sebi pitanje: za!to postoji $ovjek? Za!to postoji $ovjek? Ali zaista, zaista
vam ka"em, da Bog nije stvorio ljude, od $ega bi "ivio ratar, ba$var, obu&ar, ljekar? Od $ega bi "ivio kroja$, da Bog
nije usadio ljudima osje&anje stida, a od $ega vojnik, kad u njemu ne bi bilo ukorijenjene potrebe, da se bije do
smrti? I zato ne sumnjajte, sve je lijepo i krasno, ali sve ovo zemaljsko je zlo, $ak se i novac raspada od trule"i. A
na kraju, dragi moji slu!aoci, hajde da se popi!amo na krst, hajde da se popi!amo na krst, da bi jedan #idov umro.
(U op!tem mete"u, Vojcek se prenuo i odlazi.)
12. U POLJU
VOJCEK: Daj jo!, daj jo!. Hi!, ha!! Tako zvu$e violine i svirale. Daj jo!, daj jo!. Umukni, muziko! %ta se to $uje iz
zemlje? (Sagne se prema tlu) Hej vi, !ta to govorite? %ta? Glasnije! Glasnije! %ta? Raspori, raspori kuju? Raspori,
raspori kuju! Da je rasporim? Moram li? Da li dobro $ujem? Da li to i vjetar ka"e? Stalno $ujem, stalno: raspori,
raspori!
13. SOBA U KASARNI
(No&. Andres i Vojcek u istom krevetu.)
VOJCEK: (Tiho) Andres! (Andres mrmlja u snu) Ej, Andres, Andres!
ANDRES: Ta !ta ho&e!?
VOJCEK: Ne mogu da spavam! 'im zatvorim o$i, sve mi se vrti, i $ujem violine. Daj jo!, da jo!. I onda $ujem govor
iz zidova. Ne $uje! ni!ta?
ANDRES: Pusti ih neka igraju. Neko je i umoran, i Bo"e blagoslovi nas, Amin.
VOJCEK: Neprestano mi govori: Raspori je, raspori! I kao no" mi se uvla$i me(u o$i.
ANDRES: Spavaj, budalo.
:: Forumi Tvorca Grada :: :: Pogledaj teme - Georg Bihner - Vojcek http://www.tvorac-grada.com/forum/viewtopic.php?t=15276
6 of 10 6/2/09 11:02 PM
VOJCEK: Andres! Daj jo!, daj jo!.
14. DOKTOROVO DVORI%TE
(Studenti i Vojcek dole, doktor na prozoru mansarde.)
DOKTOR: Moja gospodo, nalazim se na krovu, kao David, kad je ugledao Betsabeju, ali ja vidim jedino Gildepari,
kako se su!e u dvori!tu djevoja$kog internata. Moja gospodo, do!li smo do va"nog pitanja odnosa subjekta prema
objektu. Ako uzmemo samo jednu od stvari u kojoj se najednom tako visokom stupnju manifestuje organsko
samopotvr(ivanje bo"anstvenosti i njen odnos prema prostoru, Zemlji, planetarnom sistemu, dakle, moja gospodo,
ako ja ovu ma$ku izbacim kroz prozor: kako &e se to bi&e, shodno svom sopstvenom instinktu odnositi prema
centrum gravitacionis. Hej, Vojcek! (Urla) Vojcek!
VOJCEK: (Uhvati ma$ku) Ujeda, gospodine doktore!
DOKTOR Mangupe, dr"i! ma$ku tako nje"no, kao da je to tvoja baba.
VOJCEK: Gospodine doktore, spopada me drhtavica.
DOKTOR (Veoma obradovan) Oho! Oho! Vrlo dobro, Vojcek? (Uzima ma$ku) %ta to vidim, moja gospodo: novu vrstu
ze$ije va!i, sjajnu vrstu... Moja gospodo, "ivotinja ne posjeduje instinkt za nauku... Ali, zato mo"ete vidjeti ne!to
drugo. Pogledajte: ovaj $ovjek je posljednja tri mjeseca jeo isklju$ivo gra!ak. Primje&ujete li dejstvo? Opipajte
njegov neujedna$eni puls. A zatim, obratite pa"nju i na njegove o$i.
VOJCEK: Gospodine doktore, mra$i mi se pred o$ima. (Sjeda)
DOKTOR: Hrabro, Vojcek! Jo! nekoliko dana, i bi&emo gotovi. Opipajte, moja gospodo, opipajte! (Pipaju mu
sljepoo$nice, puls i grudi) A pro pos, Vojcek, mrdni malo u!ima pred gospodom. Ho&u da vam po ka"em, kako su
mu ova dva mi!i&a aktivna. Hajde, mrdaj! Alo!
VOJCEK: Nemojte, gospodine doktore!
DOKTOR: Be!tijo, ho&e! li da ti ja pokrenem u!i? Namjerava! li da se po na!a! kao ma$ka? Tako, moja gospodo! To
vam je prelaz ka magarcu, a $esto i posljedica "enskog vaspitanja i maj$ine nje"nosti. Koliko je kose mati iz
nje"nosti i!$upala i ostavila za uspomenu? Od prije nekoliko dana sasvim ti se prorijedila. Da, gra!ak, moja
gospodo! Gra!ak!
15. KASARNSKI KRUG
VOJCEK: Nisi ni!ta $uo?
ANDRES: Tamo je jo! sa jednim drugom.
VOJCEK: Rekao je ne!to.
ANDRES: Otkud zna!? %ta da ti ka"em? Smijao se, a zatim rekao: prima "enska! %to ima butine, a !to je strasna!
VOJCEK: (Sasvim hladno) Veli!, tako je rekao? %ta sam ono no&as sanjao? Nije li to bilo o nekom no"u? Kakve
glupave snove mo"e $ovjek da sanja.
ANDRES: Kuda, prijatelju?
VOJCEK: Da odnesem vino svom oficiru. Ipak, Andres, bila je to jedinstvena djevojka,
ANDRES: Koja to?
VOJCEK: Mani! Zbogom! (Ode)
16. GOSTIONICA
TAMBURMA#OR: Ja sam mom$ina! (Lupa se po grudima) Mu!karac i po, ka"em vam. Je li neko ne!to htio? Ko nije
pijan, Gospod Bog neka rau se kloni. Sabi&u mu nos u dupe! Ho&u... (Vojceku) na, lo$i, mamlaze! Volio bih da je cio
svijet rakija, rakija $ovjek mora da lo$e! (Vojcek zvi"di) Mamlaze, ho&e! li da ti i!$upam jezik i da ti ga omotam oko
trupa? (Rvu se, Vojcek gubi) Da ti ostavim makar toliko daha, koliko baba ima prde"i, a? (Vojcek iznuren, drhte&i
sjeda na klupu.) Zvi"di, mamlaze, dok ne pomodri!! Rakija je moj "ivot. Rakija daje hrabrost!
JEDNA: Taj je dobio svoje.
DRUGA: On krvari.
VOJCEK: Jedno po jedno.
17. CARINARNICA
VOJCEK: Pi!tolj$i& je preskup.
#IDOV: No, !ta je, kupuje! ili ne kupuje!?
VOJCEK: %ta staje ovaj no"?
#IDOV: Lijep i gladak. Ho&ete li sebi da prere"ete vrat? No, !ta je? Dajem vam ga jeftino, kao nikom. Da vam smrt
bude jeftina, a ipak ne sasvim besplatna. No !ta je? Ho&em da ti smrt bude ekonomi$an.
VOJCEK: Ovaj mo"e vi!e, nego samo hljeb da sije$e.
#IDOV: Dvije gro!a.
VOJCEK: Na! (Odlazi.)
#IDOV: Na! Kao da to je ni!ta! A novac je to! Pseto!
18. MARIJINA SOBA
LUDA (Le"i i pri$a, broje&i na prste) Ovaj ima zlatnu krunu, taj gospodin kralj... Sutra &u gospo(i kraljici uzeti
dijete... Krvavica ka"e: do(i, d"igernja$o...
MARIJA (Lista Bibliju) "I nije bilo la"i na usnama njegovim"... Gospode Bo"e, Gospode Bo"e! Ne gledaj na mene!
(Lista dalje) "Ali Fariseji dovedo!e k njemu "enu jednu, uhva&enu u preljubi i stavi!e je u sredinu, a Isus govora!e:
Ne&u te prokleti. Idi, i ne grije!i vi!e". (Pljesne rukama) Gospode Bo"e! Gospode Bo"e! Ne mogu! Gospode Bo"e,
daj samo toliko, da mogu da se molim! (Dijete se privija uz nju) Dijete mi lomi srce, o, Karl! (Luda uzima dijete i
:: Forumi Tvorca Grada :: :: Pogledaj teme - Georg Bihner - Vojcek http://www.tvorac-grada.com/forum/viewtopic.php?t=15276
7 of 10 6/2/09 11:02 PM
umiri se) Franc nije dolazio ni ju$e ni danas. Vru&ina mi je. (Otvara prozor i dalje $ita) "I pristupi nogama njegovim i
plaka !e, i poco suzama svojim noge njegove rositi i kosom svojom ih su!iti, i ljublja!e noge njegove i mirisavim
uljem ih maza!e..." (Udra se po grudima) Sve je mrtvo! Spasitelju! Spasitelju! #elela bi noge tvoje mirisnim uljem
da nama"em!
19. KASARNA
(Vojcek pretura po svojim stvarima.)
VOJCEK: Ovaj grudnjak nije vi!e za uniformu, Andres, ali ga jo! mo"e! upotrijebiti.
ANDRES: Da.
VOJCEK: Krst i prsten su od moje sestre.
ANDRES: Da.
VOJCEK: Imam jo! jednog sveca sa dva srca, boje zlata, lijep je. To so nalazilo u Bibliji moje majke. I tamo pi!e:
"Gospode, kao !to je tvoje tijelo bilo krvavo i ranjeno tako neka bude svako trenutka i moje srce." Moja majka
osje&a jo! jedino, kad joj sunce prije ruke, ali nije va"no.
ANDRES: Da.
VOJCEK: Da. (Vadi neki papir) Fridrih Johan Franc Vojcek, vojnik, strijelac druge regimente, drugog bataljona,
$etvrte kompanije, ro(en na Blagovijest 20. jula danas imam 30 godina, 7 mjeseci i 12 dana.
ANDRES: Franc, mora&e! u bolnicu. Tako &e ti dati da pije! rakiju sa pra!kom. To ubija groznicu.
VOJCEK: Da, Andres, kad stolar skuplja strugotinu, niko ne zn, ko &e na nju polo"iti glavu.
20. ULICA
(Marija sa djevojkama pred kapijom, baka, a kasnije Vojcek.)
DJEVOJKA: Kako sunce sija na Sretenje
I "ito po$inje da zri
Kroz polja su i!li
I!li su par po par
Ispred su kora$ali frula!i
Violinista iza njih
Crvene zokne su imali...
PRVO DIJETE: To nije lijepo.
DRUGO DIJETE: Ti uvijek ne!to zanovijeta!!
PRVO DIJETE: Marija, pjevaj nam!
MARIJA: Ne mogu.
PRVO DIJETE: Za!to?
MARIJA: Zato.
DRUGO DIJETE: Ali, za!to zato?
TRE)E DIJETE: Bako, pri$aj!
BAKA: Hajde, do(ite, male moje !vr&e! Bilo jednom jedno siroto dijete, koje nije imalo ni oca ni majku, sve je bilo
mrtvo i nikoga vi!e nije bilo na svijetu. Sve je bilo mrtvo, a ono je lutalo i tra"ilo danju i no&u. I kako na zemlji
nikoga vi!e nije bilo, dijete po"eli da ode na nebo, odakle se mjesec tako ljupko osmjehivao. I kada je najzad stiglo
do mjeseca, bija!e to komad trulog drveta. Onda je krenulo ka suncu, i kada je dospjelo do sunca, bija!e to uvenuo
suncokret. A kada je do!lo do zvijezda, bijahu to male, zlatne bubice, koje su visile, kao svra$ci na trnjini. I kada je
po"eljelo da se opet vrati na Zemlju, ona bija!e prevrnuti nok!ir. Bilo je sasvim samo, samo. Sjelo je i plakalo, i jo!
uvijek sjedi i sasvim je samo.
VOJCEK (Dolazi) Marija!
MARIJA (Trgne se) %ta je?
VOJCEK: Marija, hajdemo, vreijeme je.
MARIJA: Kuda?
VOJCEK: Znam ja.
21. OBRONAK %UME NA JEZERU
MARIJA: Damo, u tom pravcu je grad. Mra$no je.
VOJCEK: Ostani jo!. Do(i, sjedi!
MARIJA: Moram da idem.
VOJCEK: Ho&e! li izubijati noge od tr$anja?
MARIJA: Za!to si sad takav?
VOJCEK: Zna! li, koliko je sada tome, Marija?
MARIJA: O Duovima bi&e dvije godine.
VOJCEK: A zna! li i koliko &e jo! trajati?
MARIJA: Moram i&i da spremim ve$eru.
VOJCEK: Je li ti hladno, Marija? A... tako si topla. Kako su ti samo usne vrele! I vreo je, vreo kurvinski dah! Pa ipak,
nebo bi dao, da ih jo! jednom poljubim. Hladno ti je? Kada je $ovjek hladan, onda mu vi!e ne mo"e biti zima. Od
rose ti ne&e biti hladno.
MARIJA: %ta to govori!?
VOJCEK: Ni!ta.
MARIJA: Kako se mjesec crveni!
VOJCEK: Kao krvavo gvo"(e.
MARIJA: %ta to smjera!? Franc, tako si blijed. (On zamahuje no"em) Franc, stani! Za ime bo"ije!
VOJCEK: (Bode je no"em)Evo ti, evo ti! Ne mo"e! da umre!? Tako! Tako! Ha, jo! se trza, zar jo! nije mrtva? Jo!
:: Forumi Tvorca Grada :: :: Pogledaj teme - Georg Bihner - Vojcek http://www.tvorac-grada.com/forum/viewtopic.php?t=15276
8 of 10 6/2/09 11:02 PM
uvijek ne? Jo! je "iva! (Ponovo udara) Mrtva! Mrtva! (Ispusti no".)
PRVI 'OVJEK: Stani!
DRUGI 'OVJEK: 'uje! li? )uti! Eno tamo!
PRVI 'OVJEK: Uh! 'uj, kakav zvuk!
DRUGI 'OVJEK: To voda zove, ve& se odavno niko nije utopio. Hajdemo! Nije dobro da se to slu!a, donosi nesre&u.
PRVI 'OVJEK: Evo, onet! Kao $ovjek na umoru!
DRUGI 'OVJEK Stra!no je. Tako je maglovito i sivo, a bube zuje kao naprsla zvona. Bje"imo odavde.
PRVI 'OVJEK: Ne suvi!e jasno, suvi!e glasno. Ovamo! Hajde sa mnom!
22. GOSTIONICA
VOJCEK: Igrajte, svi... samo tako! Znojte se i smrdite! Jednog dana &e i vas ionako sve skupa odnijeti (avo!
(Pjeva.)
Ah, k&eri, draga k&eri
!ta si mislila
Kad si se seoskim ko$ija!ima
i kird"ijama pustila..!
(Igra) Tako, Kete, sjedi! Vru&ina mi je, vru&ina! (Skida bluzu) Tako ti je to na svijetu (avo uzme jednu, a ostavlja
drugu! Kete, tako si vru&a! Otkuda to? Kete, i ti &e! jednog dana postati hladna. Budi pametna! Zna! li da pjeva!?
KETE (pjeva)
Ah, k&eri, draga k&eri,
%ta si mislila
Kad si se seoskim ko$ija!ima
I kird"ijama pustila.
U !vapsku zemlju ne "elim ja
Duga$ke haljine ne nosim ja,
Jer !imicipele i haljine duga$ke
Suvi!e su otmjene za slu"avke.
VOJCEK: Ta, kakve cipele! U pakao se mo"e i bez cipela.
KETE (pjeva)
Fuj, dragane, to nije lijepo, znaj,
Zadr"i svoj talir i spavaj sam!
VOJCEK: Da, odista, ne bih "elio da se okrvavim.
KETE: %ta ti je to na ruci?
VOJCEK: Meni?
KETE: Crvena je krv!
VOJCEK: Krv.
KR'MAR: Naopkao krv!
VOJCEK: 'ini mi se, da sam se posjekao; tu na desnoj ruci!
KR'MAR: Kako je onda dospjela na lakat?
VOJCEK: Kad sam se brisam.
KR'MAR: Kako? Desnom rukom po desnom laktu? E, ba! si vje!t!
LUDAK: I tada re$e div: Miri!em, miri!em ljudsko meso. Fuj, ve& se usmrdjelo!
VOJCEK: Do (avola, !ta ho&ete? %ta se sve to vas ti$e? Mjesta, ina$e &e prvi! Do (avola? Mislite li da sam nekog
ubio? Zar sam ubica? %ta buljite u mene? Pogledajte radije sebe! Mjesta! (Istr$i napolje.)
23. ULICA
PRVO DIJETE: Hajdemo kod Marije.
DRUGO DIJETE: %ta je?
PRVO DIJETE: Zar ne zna!? Svi su ve& oti!li. Napolju le"i neka "ena.
DRUGO DIJETE: Gdje?
PRVO DIJETE: Lijevo, na $istini, gdje stoji onaj crveni krst.
DRUGO DIJETE: Hajde brzo, da je vidimo, dok je nisu sklonili.
24. %UMSKI PUT PORED JEZERA
VOJCEK: No"? Gdje je no"? Tu sam ga ostavio. Oda&e me! Bli"e, jo! bli"e! Kakvo je to u"asno mjesto? %ta to
$ujem? Ne!to se mi$e?... Tiho!... Tu blizu... Marija? A, Marija?! Tiho. Sve je tiho! Za!to si tako blijeda, Marija?
Kakva ti je to crvena vrpa oko vrata? Od koga si svojim grijesima zaradila tu crvenu ogrlicu? Crna si bila od
grijehova svojih. Jesam li te ja na$inio bijelom? Kako ti je kosa razbaru!ena... Zar nisi danas uplela svoje pletenice?
No", no"! Da li je ovaj? Da, taj je. Tako, ovamo dolje! (Baca no" u vodu) Tone u tamnu vodu, kao kamen. Mjesec je
kao krvavo gvo"(e. Ho&e li cijelom svijetu izbrbljati? Ne, suvi!e je blizu obale, kad se kupaju... (Ulazi u vodu i baca
ga daleko) Sad je dobro. Ali, na ljeto, kad budu ronili za !koljkama?... Eh, do tada &e ve& zar(ati, ko &e ga
prepoznati! %to ga nisam polomio? Jesam li jo! krvav?... Moram se oprati. Tu je mrlja. Evo jo! jedne. (Ulazi u vodu,
dolaze ljudi.)
25. MARIJINA SOBA.
KARL (Dr"i dijete na krilu) Taj je pao u vodu, taj je pao u vodu, tai je pao u vodu.
VOJCEK: Sine, Kristijane!
KARL (Gleda ga uko$eno) Taj je pao u vodu.
:: Forumi Tvorca Grada :: :: Pogledaj teme - Georg Bihner - Vojcek http://www.tvorac-grada.com/forum/viewtopic.php?t=15276
9 of 10 6/2/09 11:02 PM
VOJCEK: (Ho&e da pomiluje dijete, ali se ono opire i vi$e) Gospode Bo"e!
KARL: Taj je pao u vodu.
VOJCEK: Kristijane, kupi&u ti konja, op-sa-sa! (Dijete se opire Karlu) Evo, kupi konji&a za dijete! (Karl uko$eno
posmatra.) Hop, Hop, konji&u, hop!
KARL: Hop, hop, konji&u, konji&u! (Otr$i sa djetetom.)
26. %UMSKI PUT KOD JEZERA
POLICAJAC: Jedno dobro, pravo, lijepo ubistvo! Tako &e lijepo, kako se samo po"eljeti mo"e. Ve& dugo takvo nismo
imali!
Kraj
_________________
Ars longa, vita brevis


Prika!i poruke iz poslednjih: Sve Poruke Prvo Najstarije Idi

:: Forumi Tvorca Grada :: forum Pozori!ni tekstovi - klasici
Sva vremena su GMT + 2 sata
Strana 1 od 1
Nadgledaj ovu temu za odgovore

Sko"i na: Pozori$ni tekstovi - klasici Idi
Mo!ete pisati nove teme u ovom forumu
Mo!te odgovarati na teme u ovom forumu
Ne mo!ete menjati va#e poruke u ovom forumu
Ne mo!ete brisati va#e poruke u ovom forumu
Mo!ete glasati u ovom forumu
Powered by phpBB v2 2001, 2005 phpBB Group $
Theme: PussycatBlue::: $
:: Forumi Tvorca Grada :: :: Pogledaj teme - Georg Bihner - Vojcek http://www.tvorac-grada.com/forum/viewtopic.php?t=15276
10 of 10 6/2/09 11:02 PM