RAZVOJNA PSIHOLOGIJA

RAZVOJNA PSIHOLOGIJA
EMOCIONALNI ili UVSTVENI PROCESI
EMOCIONALNI ili UVSTVENI PROCESI
EMOCIONALNI ili UVSTVENI PROCESI
(D.Krech i R.S.Cratchfield) def. EMOCIJE predstavljaju uzbueno stanje organizma
koje se manifestira kroz:
1. emocionalni doivljaj
2. emocionalno ponaanje
3. fizioloke promjene u tijelu
EMOCIONALNI DOIVLJAJ je organizirani sklop iskustava koja nastaju opaanjem
tjelesnih stanja i procesa, percepcijom emocionalnih izraza i adaptivnih radnji.
KOJA JE ULOGA EMOCIJA? EMU SLUE EMOCIJE?
GROSS R.D. govorei o emocijama zapaa stav (kapetan Kirk - "Zvjezdane staze)
da ljudi troe mnogo energije primajui stvari emocionalno dok bi logian i
racionalan pristup bio produktivniji.
Suvremeni stav je da kapacitet za imanje emocija predstavlja bogatstvo
jednako kao i imanje miljenja.
Emocije daju ton naem iskustvu i ivotu vitalnost, poput motivacija, tj. one su
unutarnji faktor koji energizira, usmjerava i potkrepljuje ponaanje.
Znaenje pojmova emocionalno jaka ili zrela linost (emocionalna zrelost)
i dezintergrirajui utjecaja emocija (mogunost integracije).
DARWIN zapaa da EMOCIJE predstavljaju FILOGENETSKI RUDIMENT.
Emocije predstavljaju iskustva ranih adaptivnih procesa u kojima su emocionalne
fizioloke reakcije imale ulogu poveanja energetske spremnosti organizma.
Ovaj pristup posebno je u svom modelu koristio Plutchick.
Kod snanih emocija dolazi do FIZIOLOKIH PROMJENA (rad srca, disanje,
znojenje, suhoa usta, drhtanje, promjena krvnog tlaka) to pokazuje na
POVEANU MOBILIZACIJU ENERGIJE (poveano luenje eera iz jetre u krv i
veom upotrebom kisika).
Emocionalni odgovori na fiziolokom podruju pokazuju na poveanu spremnost
organizma u situacijama borbe za opstanak.
Promjene u radu unutarnjih organa definirani su radom simpatikusa i
parasimpatikusa (npr. usporava i ubrzava rad srca).
simpatikus poveanje izluivanja adrenalina iz nadbubrene lijezde, dok
parasimpatikus izluivanje acetilholina koji se krvotokom iri u druge organe.
NPR. kod straha pod utjecajem adrenalina dolazi do smanjene aktivnosti lijezda
slinovnica, irenja bronhija, oslobaanje vie eera iz jetre, izbacivanje vie
crvenih krvnih stanica iz slezene, vea aktivnost bubrega i mjehura, pranjenje
eludac i crijeva.
GROSS ukazuje na razliite pokuaje ODREENJE i KLASIFIKACIJE EMOCIJA.
A) WUNDT (1896) ukazuje da emocionalno iskustvo moe biti opisano
terminima (TRIJU DIMENZIJAMA):
1. ugoda/neugoda (PLEASANTNESS / UNPLEASANTNESS)
2. smirenost/uzbuenost (CALM / EXCITEMENT)
3. relaksacija /tenzija (RELAXATION / TENSION)
B) Ch. OSGOOD (1966) je ukazao na tri dimenzije:
1. UGODA (PLEASANTNESS)
2. AKTIVITET (ACTIVATION)
3. KONTROLA (CONTROL)
Podudara se s njegovim S.D. u kojemu je zapazio tri dimenzije: evaluaciju,
aktivnost i snagu.
C) EKMAN et al (1972) ukazao na 6 primarnih emocija:
1. IZNENENJE (SUPRISE)
2. STRAH (FEAR)
3. ODVRATNOST (DISGUST)
4. LJUTNJA (ANGER)
5. RADOST (HAPPINESS)
6. TUGA (SADNESS)
Zapaeno je da su to UNIVERZALNE EMOCIJE utoliko to u facijalnoj
ekspresiji nalazimo u svim kulturnim sredinama i utoliko zakljuuje da su one
uroene.
D) PLUTCHIK (1980) identificirao je 8 PRIMARNIH EMOCIJA
1. IZNENENJE (SUPRISE)
2. STRAH (FEAR)
3. ODVRATNOST (DISGUST)
4. LJUTNJA (ANGER)
5. RADOST (HAPPINESS/JOY)
6. TUGA (SADNESS/SORROW)
7. PRIHVAANJE (ACCEPTANCE)
8. OEKIVANJE (EXPECTANCY)
U svom modelu Plutchik koristi DARWINOV KONCEPT EMOCIJA kao
FILOGENETSKIH RUDIMENATA.
* Utoliko svaka emocija ima znaenje kroz tri dimenzije:
1. SUBJEKTIVNO ISKUSTVO (subjektivni emocionalni doivljaj)
2. PONAANJE (motoriko izraavanje pojedinih emociju koje su imale nastale
tijekom filogenetskog razvoja)
3. FIZIOLOKE PROMJENE (aktivnost nervnog i endokrinog sistema koje
odreuju tjelesne promjene).
PLUTCHIK MODEL EMOCIONALNIH STANJA
Subjektivni doivljaj Ponaanja Funkcionalnost
1. IZNENAENJE BUDNOST KONTROLIRANOST
2. STRAH POVLAENJE/BIJEG SAMOZATITA
3. ODVRATNOST POVRAANJE/DEFEKACIJA OPOZICIONALNOST
4. LJUTNJA/BIJES NAPAD/BORBA AGRESIJA
5. RADOST /EKSTAZA POSJEDOVANJE/DRUENJE REPRODUKCIJA
6. TUGA/ALOST GUBITAK/PLAKANJE DEPRIVACIJA
7. PRIHVAANJE/POHLEPA JEDENJE/UNOENJE INKORPORACIJA
8. OEKIVANJE/OPREZ PERCIPIRANJE EKSPLORACIJA
OPIS EMOCIJA
da bi se moglo pristupiti opisu mnotva raznovrsnih emocionalnih doivljaja
upotrebljavaju se pojedine DIMENZIJE:
1. INTEZITET OSJEAJA
2. NIVO TENZIJE
3. HEDONISTIKI TON
4. STUPANJ SLOENOSTI.
1. Po INTEZITETU OSJEAJI mogu biti od nijansi trenutnog raspoloenja do
najsnanijih strasti.
Bijes moe ii od blagog intenziteta do snanog gnjeva.
Radost moe varirati od zadovoljstva do najsnanijih strasti.
krajnja situacija je kada intenzitet pojedinih osjeaja moe preplaviti cijelu
linost (JA) i utoliko moe imati DEZINTEGRIRAJUI UTJECAJ na funkcioniranje
pojedine linosti.
psihopatoloka stanja predstavljaju situaciju kad je ego preplavljen
anksioznou i kada dolazi do koritenje mehanizama obrane.
Kod SIMBIOTSKIH PSIHOZA (M. Mahler) problem je odreen razvojem u razdoblju
separacije-individuacije kada dijete pod utjecajem procesa odvajanja od majke
doivljava depresivne osjeaje koje ne moe integrirati.
Depresivnost ima dezintegrirajui aspekt po dijete koje onda reagira regresijom na
ranije faze razvoja.
u pitanju je obrana od dezintegrirajuih utjecaja emocionalnog stanja na ego
funkcije.
M. Klein ukazuje na vanost DEPRESIVNE POZICIJE u normalnom razvoju djeteta.
A. Horner u svom konceptu razvoja selfa ukazuje na vanost integracije agresije s
pojedinim negativnim osjeajem (bijesom) dovodi do dezintegracije ega i selfa.
2. NIVO TENZIJE emocija predstavlja njihov IMPULS K AKTIUVNOSTI.
Razlikujemo "AKTIVNE" i "PASIVNE"
=) Razlika je u stupnju asociranog razdraenja i jaini impulsa koji goni na akciju.
3. HEDONISTIKI TON pokazuje da se emocionalni doivljaji razlikuju po stupnju
PRIJATNOSTI i NEPRIJATNOSTI.
* intenzitet osjeaja utjee na hedonistiki ton =) npr. ugodan osjeaj (glad, tuga -
koja ima prijatnost, "golicavi strah".)
4. STUPANJ SLOENOSTI emocija pokazuje postojanje RAZLIITIH OSJEAJA s
obzirom na bazine osjeaje.
VRSTE EMOCIJA:
TRI KRITERIJE (D.Krech i R.S.Cratchfield):
1. UESTALOST I VRIJEME JAVLJANJA U ONTOGENEZI.
2. PODRUJA NA KOJA SE ODNOSE
3. SMJER EMOCIJE
AD 1. UESTALOST I VRIJEME JAVLJANJA U ONTOGENEZI.
Primarne emocije: STRAH, BIJES, RADOST i ALOST.
Prve tri (STRAH, BIJES, RADOST) poveavaju aktivnost (posjeduju tenju k
nekom cilju ili udaljavanje od njega ako je negativan), dok ALOST je niske
tenzije i aktiviteta.
RADOST - je emocionalni ekvivalent smanjenja tenzije do kojeg dolazi uslijed
postizanja cilja.
* Bitan je uvjet - tenja za odreenim ciljem i njegovim ostvarenje.
- postizanja cilja.
Odgovara S. Freudovom pojmu zadovoljstva /rastereenju libida ili zadovoljenje
nagonskog poticaja/
R. Spitz zapaa reakcija smjeka u 2-3 mj. kao manifestacije radosti
J. Bowlby zapaa vanost emocionalna privrenost (attachment) / uroenoj potrebi
djeteta za kontaktom s drugom osobom
Harlow u istraivanju s hladnim majkama impanzi ukazao na reakcije koje moemo
shvatiti kao negativan stav prema ivotu kao i komunikaciji.
BIJES - emocija uvjetovana postojanjem prepreke u postizanju nekog cilja.
Intenzitet se poveava s trajanjem prepreke, odnosno gomilanjem tenzije.
Razvoj ide od ljutnje i uznemirenosti do mahnitosti.
Abraham - ambivalentnost (faze sisanja i grienja)
* Pitanje je zasnovanosti BIJESA u agresivnom nagonu.
STRAH - za razliku od prethodne dvije emocije koje su "emocije pristupanja" strah
je "emocija izbjegavanja", odnosno izbjegavanje opasnosti.
Prethodi mu percepcija opasnosti i nedostatak moi da se bori sa opasnou..
Smatraju ga mnogi "sri ljudskog ponaanja".
RAZVOJNI STRAHOVI: strah od komadanja, strah proganjanja, strah od unitenja
objekta, strah od gubitka ljubavi objekta, strah od kastracija, strah od socijalne
izolacije.
*O.Rank Trauma roenja.
* strah od smrti i ludila (strah od dezintegracije / gubitka granica)
TUGA - emocija povezana s gubitkom neega emu smo teili ili to smo cijenili.
Razlikujemo normalno i patoloko tugovanje --> proces alovanja ovisi o
AMBIVALENTO VOLJENOM OBJEKTU.
* M. Klein depresivna pozicija
* M. Mahler separacija-individuacija sposobnost razvoja osnovnog
identiteta (sadri razvoj KONSTANTNOSTI OBJEKTA I SELF-KONCEPTA)
U tom razvoju vana je kvaliteta simbiotskog iskustva djeteta s majkom (majin
empatijski kapacitet).
AD 2. PODRUJA NA KOJA SE ODNOSE:
A) OSJETNE i
B) INTELEKTUALNE EMOCIJE
AD A) OSJETNE EMOCIJE
UGODNI i NEUGODNI OSJEAJI povezani s tjelesnim senzacijama: osjeaji boli,
odvratnosti...
BOL ukazuje na opasnost za integritet naeg organizma. / ODVRATNOST se javlja
uz razliite objekte./
I) konverzija ukazuje na povezivanje pojedinih tjelesnih reakcija/osjeaja s
pojedinim aspektima odnosa ili osoba.
teorija psihoseksualnog razvoja (S. Freud) ukazuje da svaki dio tijela moe biti
erogena zona (biti katektiran libidom) i utoliko prezentirati odnose s vanjskim
objektom.
II) somatizacije ukazuje da ne postoji psihologijska elaboracije / emocionalne
energija ne ide kroz medijacijske psihike procese ve se neposredno prazni
kroz tjelesne reakcije.
Kod neuroza postoji simbolizacija / psihologijska elaboracija /.
hipohondrija predstavlja osjeaj bolnosti tijela koji ne odgovaraju objektivnim
tjelesnim promjenama.
B) INTELEKTUALNE EMOCIJE
ZNATIELJA, UENJE, DIVLJENJE ( vezano uz procjenjivanje)
D. Winnicott je kroz pojam prijelaznog fenomena pokazao znaenje razvoja
objektnih odnosa za razvoj stvaralatva.
ESTETSKI OSJEAJI = ugodna vezana je uz doivljaj ljepote.(eksperimentalne
estetika i estetika kao dio filozofskog sistema)
def. LJEPOTE kao - objektivna kategorija "ukazuje na sklad
- subjektivna kategorija "ono to nam se dopada po sebi samom"
npr. anoreksija = upitna objektivnost u percepciji vlastitog tijela
doivljaj vlastitog ja i tijela
ZADOVOLJSTVO ZBOG USPJEHA i NEZADOVOLJTSVO ZBOG NEUSPJEHA) *
mogunost takmienja (nivo aspiracije)
definirane se procesom internalizacije roditeljskih stavova, odnosnu
mogunou sublimacije.
AD 3. SMJER EMOCIJE: A) PREMA SEBI
B) PREMA DRUGIM LJUDIMA
AD A) PREMA SEBI
osjeaji: SRAM/PONOS, OSJEAJ KRIVNJE.
SRAM /PONOS predstavlja doivljaj sebe (self-koncept) koji je odreen odnosom
ega prema ego idealu.
Ovi osjeaji prepoznaju se u postignutoj razini SAMOPOTOVANJA (SLIKA O SEBI
I SLIKA VLASTITOG TIJELA)
Samopotovanje kao SELF KONCEPT zasniva se na ranom iskustvu u razvoju
NARCIZMA (H. Kohut).
OSJEAJ KRIVNJE je odreen razvojem super ega
* Ovaj osjeaj odreen je iskustvom u procesu socijalizacije u okviru OBITELJI.
B) PREMA DRUGIM LJUDIMA
Osjeaji: LJUBAV i MRNJA
Ovi osjeaji se ne mogu shvati kao meusobno iskljuive (nasuprot ljubavi je
indiferentnost, odnosno odsustvo objekta ili odnosa)
Bitna karakteristika osjeaja prema drugima je AMBIVALENTNE prirode.
LJUBAV - trajna emocionalna dispozicija prema drugoj osobi i postojanja jakih
emocija u prisutnosti druge osobe.
a) S. Freud ukazuje da je ona manifestacija / reprezentant seksualnog nagona -erosa,
za razliku od mrnje koja je reprezentant agresivnog nagona - thanatosa)
b) J. Bowlby (t.o.o.) ukazuje da ona predstavlja uroenu potrebu ovjeka za
emocionalnom vezanou (attachment).
Teoretiari objektnog odnosa ukazuju na pojam te veze koja zapoinje u dijadi M - D.
U odreenju iskustva ljubavi simbioza predstavlja njen prototip.
Razlikujemo:
1) APSOLUNTU - bezgraninu ljubav koja je simbolizirana simbiotskim iskustvom
djeteta s majkom.
2) RELATIVNU - ogranienu ili uvjetovanu ljubav koja ukazuje na postojanje
objektnog (odraslog) odnosa.
Freud je razlikovao dva tipa ljubavi:
1) NARCISTIKA ljubav - prema samom sebi.
2) OBJETNU (ANAKLITIKA) - romantina ljubav (ljubav prema objektu)
pojmovi: "PRIMARNI NARCIZAM", 'SEKUNDARNI NARCIZAM' I "NORMLANI
NARCIZAM", kao posljedica normalnog razvoja self-koncepta (sebstva)
MRNJA predstavlja emocionalni doivljaj odreen prisutnou omrznute
osobe ili predmeta. Prisutna je uz druge negativne emocije povezane sa
preprekama u ostvarenju cilja (ljubomora , zavist)
sr mrnje je da se objekt uniti/ objekt koji izaziva nenaklonost, averziju,
gaenje ili odvratnost te koji dovode do reakcije izbjegavanja.
Sposobnost prihvaanja negativnih osjeaja po D. Winnicottu odreuje razvoj
lanog i pravog selfa.
Razvoj od subjektivnog do objektivnog objekt (upotrebe objekta) odreeno je
sposobnou integracije mrnje kao bitne emocionalne komponente objektnog
odnosa.
U prouavanju emocija prema drugim osobama znaajno je zapaziti da je ovjek
drutveno bie i da su njegove emocije i odnosi prema drugim osobama uvijek u
kontekstu ire ili ue grupe.
Ukazuje se da grupna dinamika bitno determinira dominaciju pojedinih osjeaja.
W.C.SCHUTZ (1966) je ukazao na tri dimenzije odnosa koje determiniraju
emocionalno dogaaje u grupnom procesu.
* dinamika: unutra - vani (UKLJUENOST) - osjeaj pripadnosti
gore - dole (KONTROLA) - osjeaj inferiornost - superiornost
blizu - daleko (AFEKCIJA) - osjeaj bliskosti
W.R.BION je prepoznao slinu dinamu razvoja grupne dinamike i utoliko dinamiku
osjeaja prisutnih u pojedinim fazama ili aspektima ponaanja grupe.
PRETOSTAVKE GRUPNE DINAMIKE:
- OVISNOST (DEPENDENCE)
- BORBA-POVLARENJE (FAIGTH-FLIETH)
- FORMIRANJE PAROVA (PAIRING)
O R G A N S K A O S N O V A E M O C I J A
(D.Krech i R.S.Cratchfield) def. EMOCIJE predstavljaju uzbueno stanje organizma
koje se manifestira kroz: 1. emocionalnog doivljaja
2. emocionalnog ponaanja
3. fizioloke promjene u tijelu
Kod snanih emocija dolazi do FIZIOLOKIH PROMJENA. (rad srca, disanje,
znojenje, suhoa usta, drhtanje, promjena krvnog tlaka).
Promjene u organizmu ukazuju n POVEANU MOBILIZACIJU ENERGIJE
(poveano luenje eera iz jetre u krv i veom upotrebom kisika).
Promjene su objanjene filogenetskim razvojem i ulogom adaptacije.
Emocionalni odgovori na fiziolokom podruju ukazuju na poveanu spremnost
organizma u situacijama borbe za opstanak.
Promjene u vidu poveanja i smanjenja definirani su radom simpatikusa i
parasimpatikusa (usporava i ubrzava rad srca).
* kod straha: pod utjecajem adrenalina lijezde slinovnice izluuju manje sline,
bronhi se ire, jetra oslobaa vie eera, slezena izbacuje vie crvenih krvnih
stanica, bubrezi i mjehur su aktivniji, eludac i crijeva se prazne
EDR elektrodermalna reakcija koe - detektor lai (POLIGRAF)
PITANJA:
Da li su emocionalni doivljaji posljedice percepcije pojedine situacija ili
fiziolokih promjena?
Koji je slijed zbivanja pri emocionalnom uzbuenju?
laiki pristup: 1. percepcija voljene osobe / 2. svijest o emociji (radost) / 3.
vanjska i unutarnja aktivnost
pogreka je odreena stavljanjem svjesnih kortikalnih procesa ispred
subkortikalnih)
W.JAMES/C.LANGEOVA TEORIJA
Slijed zbivanja pri emocionalnom uzbuenju:
1.percepcije
2.aktivnost
3.svijest o aktivnosti tj. emocija
Nije vana svijest o doivljaju emocije ve promjena i reorganizacija u naem
organizmu.
Svijest nije uzrok ve posljedica promjene.
"EMOCIONALNO ISKSUTVO je posljedica percepcije FIZIOLOKIH PROMJENA"
opasna situacija => osjeaj straha => tjelesne promjene i ponaanje.
Tjelesne promjene i promjene ponaanja prethode emocionalnom iskustvu. "Mi
smo tuni jer plaemo, imamo strah jer se tresemo" nasuprot "Mi plaemo jer smo
tuni, mi se tresemo jer imamo strah".
Naglasak je na povratnoj informaciji (feedback) o tjelesnim promjenama putem
talamiko-kortikalnog puta.
W.B.CANNON / Ph.BARD TEORIJA "centralna ili hipotalamika (talamika)
teorija"
* Nakon percepcije emocionalne situacije hipotalamus je odluujui u regulaciji
doivljaja i reakcije.
* Emocionalni doivljaj i unutarnje promjene dogaaju se istovremeno.
* Korteks percipira neiju emociju koja istovremeno angaira hipotalamiko-talamiku
regiju koja onda inhibira ili ekscitira pojedine unutarnje promjene
Zakljuak je da je emocionalni doivljaj potpuno neovisan o ukljuenim fiziolokim
promjenama te da je emocionalno-potiui stimulus procesiran talamusom koji alje
impulse (I) u kortex, gdje se emocija svjesno percipira, i (II) u hipotalamus koji
pokree autonomne fizioloke promjene.
Cannon ukazuje na 4 pogreke James-Langeove teorije.
1) Zapaanje je da postoje iste visceralne reakcije u razliitim emocionalnim i
neemocionalnim stanjima to onemoguava tonu procjenu emocija.
Wolf-Wolf (1947) su ukazali da postoji odreena korelacija izmeu pojedinih
fiziolokih reakcija i emocionalnih stanja (ljutnja je ope povezana poveanjem
gastrine aktivnosti, strah s inhibicijom gastrine aktivnosti).
Ax (1953,1957) ukazao da strah korespondira s poveanjem sranog ritma,
elektrine provodljivosti koe (EDR), miinim akcionim frekvencijskim potencijalom i
dubinom disanja (odgovara efektu ADRENALINA), dok ljutnja korespondira poveanju
krvnog pritiska i akcionog potencijala (odgovara efektu NORADERANALINA).
2) Ukoliko i postoji takva veza ona nije dovoljna za produkciju emocije. Potvrda je
dobivena u eksperimentima (Maranon,1924) s injekcijama adrenalina i (Hohmann,
1966) ispitanicima s oteenjem lene modine.
3) Potvrdu da fizioloke promjene nisu povezana s emocijama Cannon je dobio
istraivanjem ivotinja s izvaenim simpatikim nervnim sistemom kod kojih su
prepoznate emocionalne reakcije.
4) Cannon je naglasio zapaanje da emocionalno iskustvo moe biti ranije nego je
vrijeme reakcije visceralnog nervnog sistema.
D.B.LINDSLEY * "aktivacijska teorija emocija" ili "teorija budnosti
organizma"
Naglaska na korteksu koji u emocionalno naglaenom stanju odailje vie impulsa.
Povieno stanje korteksa odreuje RETIKULARNA FORMACIJA = koja se nalazi u
modanom deblu i ima ulogu aktivacije korteksa.
Korteks prima povratne informacije o stanju u miiima / emocije predstavljaju
imenovanje razliitih razina aktivacije.
J.W.PAPEZ - P.D. McLEAN "limbika teorija"
* LIMBIKI SUSTAV nalazi se izmeu dviju hemisfera, filogenetski najstariji dio
mozga
* stari dio mozga interpretira informacije na emocionalnom nivou.
VISCERALNI MOZAK (VISCUS Lat.=utroba) regulira unutarnje stanje organizma.
* "PAPEZOV KRUG" kruenje impulsa (LIMBIKI SISTEM ---> HIPOTALAMUS --->
TALAMUS ---> KORTEKS)
* Povratna informacija o stanju unutarnjih organa daje EMOCIJI njenu "BOJU".
SCHACHTEROVA KOGNITIVNA TEORIJA ETIKETIRANJA ili
DVOFAKTORSKA TEORIJA EMOCIJA
Nastala na kritici
(1) Cannonove teorije po kojoj postoji neovisnost emocionalnog iskustva i tjelesnih
promjena, te
(2) James-Langeova pogreke da fizioloke promjene daju osjeaj emocije (feeling
of emotion).
Schachterova teorija pokazuje da je fizioloko uzbuenje nuno za iskustvo
emocije, ali vano je kako mi interpretiramo to stanje.
Utoliko se ova teorija naziva DVOFAKTORSKA TEPORIJA EMOCIJA (TWO
FACTOR THEORY OF EMOTION)
U istraivanjima (Schachter i Signer, 1962) su ispitivali odnos fiziolokog i
kognitivnog faktora:
U istraivanju (Schachter & Weeler,1962) ispitanici koji su bili pod utjecajem
adrenalina, chloropromazina i placebom (kontrolna grupa) su se razlikovali u
emocionalnim reakcijama na prikazane sadraje (komedija).
U istraivanjima (Dutton & Aron, 1974) je potvreno da je automatsko
uzbuenje koje prati svaku emociju slino i da su znaajne nae razlike u
interpretaciji tog iskustva, to ukazuje na vanost identifikacije tih stanja.