Robin Cook

KROMOSOM 6



PROLOG

3. OUJKA 1
1 5.3D COGD, EKVATORIJALNA GVINEJA
S obzirom na injenicu da je diplomirao molekularnu biologiju na Tehnolokom institutu
Massachusettsa uz blisku suradnju s Opom bolnicom Massachusettsa, Kevin Marshall je osjeao
iz-razitu posramljenost zbog svoje preosjetljivosti kad je rije o me-dicinskim postupcima. Iako to
nikad nikome nije priznao, za njega je vaenje krvi ili cijepljenje predstavljalo pravo muenje. Igala se
bojao kao kuge. Noge bi mu se pretvarale u gumu im bi ih vidio, a hladan bi mu znoj izbio na iroku
elu. Jednom se ak onesvijestio na fakultetu nakon cijepljenja protiv ospica.
U dobi od trideset etiri godine, nakon godina poslijediplom-skog biomedicinskog istraivanja, od
kojih su neka zahtijevala rad na ivim ivotinjama, oekivao je da e nadvladati svoju fo-biju, ali se to
nije dogodilo. Zato se sad ne nalazi u operacijskim dvoranama IA ili IB. Radije stoji u prostoriji za
pranje i oslanja se na umivaonik, to mu omoguava pogled u obje dvorane jer se umivaonik nalazi u
kutu izmeu njih, dok ne bude morao skrenuti pogled.
Dva su se pacijenta nalazila svaki u svojoj dvorani ve otpri-like petnaest minuta te su ih pripremali
za odreene operacijske zahvate. Dvije kirurke ekipe stajale su sa strane i tiho razgova-
9
rale. Svi su na sebi imali kirurku odjeu i rukavice, te su bili spremni za poetak.
U dvoranama se malo slubeno razgovaralo, osim to se ane-steziolog dogovarao s dvojicom
anestetiara dok su pacijenti pri-mali opu anesteziju. Jedini je anesteziolog prelazio iz jedne u
drugu dvoranu kako bi nadgledao postupak i bio na raspolaga-nju doe li do problema.
No nije bilo problema. Barem zasad. Kevin je ipak osjeao tjeskobu. Na vlastito iznenaenje nije ga
obuzeo isti pobjedniki osjeaj to ga je imao tijekom tri prethodna komparativna po-stupka kad je
uivao u moi znanosti i vlastitoj kreativnosti.
Umjesto ushienja Kevina je muio sve jai osjeaj nelagode. Nesigurnost ga je poela muiti prije
gotovo tjedan dana, ali tek je sada, gledajui pacijente i razmiljajui o njihovim razliitim iz-gledima,
Kevin osjetio posebno naglaeni nemir. To je na njega djelovalo slino kao i razmiljanje o iglama:
kapljice znoja izbile su mu po elu i koljena su mu poela klecati. Morao se uhvatiti za rub
umivaonika kako ne bi pao.
Odjednom se otvore vrata operacijske dvorane IA pa se Ke-vin trgne. Pojavi se osoba svijetloplavih
oiju uokvirenih kapom i maskom za lice. Kevin je odmah prepozna: Candace Brickmann, jedna od
medicinskih sestara iz operacijske dvorane.
- Sve su intravenozne igle na mjestu, a pacijenti spavaju -ree Candace. - Jeste li sigurni da ne elite
ui? Puno ete bolje vidjeti.
- Hvala, ali dobro mi je ovdje - odgovori Kevin.
- Kako hoete - ree Candace.
Candace se vrati u dvoranu, a vrata se za njom zatvore. Kevin je gledao kako hitro koraa preko
prostorije i neto govori kirur-zima. Svi se okrenu prema Kevinu i podignu paleve u znak us-pjeha.
Kevin im smeteno uzvrati istom kretnjom.
Kirurzi se vrate svom razgovoru, ali komunikacija bez rijei jo vie uvea Kevinov osjeaj sukrivnje.
Odlijepi se od umivao-nika i korakne unazad. Njegovoj se nelagodi prikljui osjeaj straha. Sto li je
uinio?
10
Kevin se okrene na peti, pobjegne iz prostorije za priprema-nje, a potom iz operacijskog trakta.
Zauo se pah zraka dok je izlazio iz operacijskog prostora u kojem se osjeao blago pozi-tivni tlak i
uao u svoj blistavi, futuristiki laboratorij. Teko je disao kao da je od napora ostao bez daha.
Bilo kojeg drugog dana sam ulazak u njegovo podruje rada ispunio bi ga iekivanjem, ba kao i
pomisao na otkria to oe-kuju njegovu arobnu ruku. Niz prostorija bio je doslovce krcat
najmodernijom opremom kakva je neko bila predmetom njego-vih matanja. Sad mu svi ti
sofisticirani aparati stoje na raspola-ganju, danju i nou. Odsutnim pokretom lagano prijee prstima
preko poklopaca od nehrajueg elika, ovla dotaknuvi odgo-varajue brojanike i digitalne ploe
na putu do svog ureda. Do-dirne aparat za odreivanje sekvenci DNA estica, vrijedan sto pedeset
tisua dolara, te globularni NMR aparat, vrijedan petsto tisua dolara, iz kojeg su izlazile isprepletene
ice pa je podsjeao na golemu morsku vlasulju. Pogleda aparat za lananu reakciju polimera ije su
crvene lampice bljeskale poput udaljenih kvazara i najavljivale uzastopno dupliciranje DNA vlakana.
To je okrue-nje ranije Kevina ispunjavalo nadom i obeanjem. Ali sad ga svaka mikrocentrifugalna
Eppendorfova cijev i svaka tikvica kul-ture tkiva nijemo podsjea na strepnju to u njemu sve vie
buja.
Kevin se priblii svom pisaem stolu i zagleda u genetsku kartu kraeg kraka kromosoma 6. Ono to
ga je najvie zanimalo bilo je uokvireno crvenom bojom. To je bio osnovni kompleks histoloke
kompatibilnosti. Problem je bio u tome to je kom-pleks histoloke kompatibilnosti zauzimao samo
djeli kratkog kraka kromosoma 6. Bilo je velikih praznih podruja koja su predstavljala milijune i
milijune osnovnih parova, a time i stotine drugih gena. Kevin nije znao emu oni slue.
Nedavno je preko Interneta zatraio informacije o tim ge-nima, a dobio je samo neodreene
odgovore. Nekoliko je istrai-vaa odgovorilo da kratki krak kromosoma 6 sadri gene koji imaju
udjela u razvoju miia i kostiju. No to je bilo sve. Nikak-vih pojedinosti.
11
Kevin nesvjesno zadrhti. Podigne pogled prema velikom pro-zoru iznad svoga stola. Kao i obino, po
staklu se slijevala voda od tropske kie to je zastirala pogled. Kapi su se polako sputale dok ne bi
dostigle kritinu masu. Tada bi naglo jurnule niz glatku povrinu.
Kevin se zagleda u daljinu. Kontrast izmeu blistave unutra-njosti s klimatskim ureajima i
vanjskog svijeta uvijek je pred-stavljao ok. Tamnosivi oblaci kovitlali su se i ispunjavali nebo
unato injenici da je suha sezona trebala poeti prije tri tjedna. Tlo je prekrivala bujna vegetacija
takve tamnozelene boje da je gotovo djelovala crnom. Uz rub gradia uzdizala se poput gole-mog,
prijeteeg plimnog vala.
Kevinov se ured nalazio u bolniko-laboratorijskom kom-pleksu to je jedna od rijetkih novih
graevina u dotad ruevnom i naputenom panjolskom kolonijalnom gradiu Cogo u slabo
poznatoj afrikoj zemlji, Ekvatorijalnoj Gvineji. Zgrada je imala dva kata. Kevinov je ured smjeten na
drugom katu, a gleda na jugoistok. S prozora je mogao vidjeti dobar dio gradia to se nasumce irio
prema Estuario del Muni i njegovu slivu.
Neke su susjedne zgrade obnovljene, na nekima se radi, ali veinu nisu ni taknuli. est neko
otmjenih hacijendi obraslo je biljkama penjaicama koje su sasvim izmaknule kontroli. Preko cijelog
prizora nadvila se vjena maglica prezasienog toplog zraka.
Odmah ispred bolnike zgrade nalazila se stara Gradska vi-jenica s nadsvoenim trijemom. U
sjenkama je Kevin vidio ne-izbjenu skupinu vojnika Ekvatorijalne Gvineje u borbenim odo-rama s
AK-47 nemarno prebaenim preko ramena. Kao i obino, puili su, prepirali se i pili kamerunsko
pivo.
Na koncu Kevinov pogled odluta iza gradia. Nesvjesno je to izbjegavao, ali sad usredotoi pogled
na ue ija je povrina pod udarima kie podsjeala na zguvani lim. Ravno na jugu nazire se
poumljena obala Gabona. Pogleda na istok prema nizu otoka to su se protezali u unutranjost
kontinenta. Na obzoru se vidi najvei otok, Ila Francesca, a ime su mu dali Portugalci u
12
petnaestom stoljeu. Za razliku od ostalih otoia, Ila Francesca ima strminu od krenjaka
prekrivenu dunglom to se prua sre-dinjim dijelom otoka poput kraljenice dinosaura.
Kevinu zastane srce. Unato kii i magli ugleda ono od ega je strepio. Ba kao i prije tjedan dana,
lijeni se trak dima vijugavo uzdizao prema olovnom nebu.
Kevin se srui na svoju stolicu i zabije glavu u ruke. Upita se to li je uinio. Tijekom studiranja
sluao je predavanja iz kla-sine knjievnosti pa je poznavao grke mitove. Sad se upita nije li
poinio prometejsku greku. Dim znai vatru, a on se mo-rao pitati nije li to poslovina vatra
nesmotreno ukradena bogo-vima.
T B.45 BDSTDN, MASSACHUSETTS
Dok je hladni oujski vjetar tresao stakla na prozorima, Tay-lor Devonshire Cabot je uivao u
sigurnosti i toplini svoje oraho-vinom obloene radne sobe u prostranoj kui sjeverno od Bo-stona.
Harriette Livingston Cabot, Tavlorova ena, u kuhinji je nadgledala dovravanje veere to se trebala
servirati tono u de-vetnaest i trideset.
Na naslonu za ruke Tavlorova naslonjaa balansirala je kri-stalna aa istog viskija. Vatra je
pucketala u kaminu, a zvui Wagnera razlijegali su se sa stereo aparata. Usto su bila ukljuena tri
ugraena televizora, jedan na lokalnom kanalu vijesti, drugi na CNN, a trei na ESPN.
Tavlor je bio slika i prilika zadovoljstva. Proveo je naporan, ali uspjean dan u upravi GenSvsa,
relativno nove biotehnoloke tvrtke to ju je osnovao prije osam godina. Kompanija je izgra-dila
novu zgradu uz rijeku Charles u Bostonu kako bi iskoristila blizinu Harvarda i MIT-a za vrbovanje.
U veernjem je prometu vladala manja guva no obino, pa Tavlor nije stigao proitati sve to je
naumio. Njegov voza, Rod-
13
vvvn
ney, poznavao je navike svoga poslodavca pa se ispriao to je tako brzo doveo Tavlora kui.
- Siguran sam da e sutra znati zakasniti kako bi mi to na-doknadio - ree Tavlor.
- Potrudit u se - odgovorio je Rodnev.
Zato Tavlor nije sluao Wagnera niti gledao televizore. Umje-sto toga pozorno je itao financijski
izvjetaj to ga je trebalo iz-nijeti na sastanku dioniara GenSvsa zakazanom za idui tjedan. No to
nije znailo da je nesvjestan onoga to se dogaa oko njega. Itekako je bio svjestan fijukanja vjetra,
pucketanja vatre, glazbe i raznoraznih primjedbi izvjestitelja na televiziji. Zato je Tavlor naglo
podigao glavu kad je netko spomenuo ime Carla Franconija.
Tavlor je najprije uzeo daljinski upravlja i pojaao zvuk sre-dinjeg televizora. Podrunica CBS-a
davala je lokalne vijesti. Emisiju su vodili Jack Williams i Liz Walker. Jack Williams je spomenuo ime
Carla Franconija, a dalje je govorio da je postaja nabavila videosnimku ubojstva poznatog mafijaa
koji je imao ne-kih veza s bostonskim zloinakim obiteljima.
- Ova je snimka prilino slikovita - upozoravao je Jack. - Sa-vjetujemo vam da maknete djecu od
televizora. Moda se sjeate da smo prije nekoliko dana izvijestili o nestanku boleljivog Fran-conija,
to se dogodilo odmah po izricanju presude pa su se mnogi pobojali da je pobjegao. No juer se
pojavio s vijestima da je sklopio nagodbu s javnim tuiteljem New York Cityja te da e se prikljuiti
programu zatite svjedoka. Meutim, kad je veeras izlazio iz omiljenog restorana, osueni je
gangster ubijen.
Tavlor je kao opinjen promatrao amatersku snimku debelog ovjeka koji izlazi iz restorana u pratnji
nekoliko mukaraca nalik policajcima. Nemarno mahnuvi rukom, ovjek je pozdravio okupljeno
mnotvo i zaputio se prema limuzini to ga je ekala. Ustrajno je ignorirao pitanja novinara koji su
mu se nastojali pri-bliiti. Ba kad se saginjao kako bi uao u automobil, Franconi-jevo se tijelo
trgnulo te je zateturao unatrag i rukom se uhvatio za potiljak. Dok je padao udesno, tijelo mu se
ponovno trgnulo,
14
a potom je tresnulo na tlo. Mukarci koji su ga pratili, izvukli su pitolje i mahnito se okretali na sve
strane. Svi su se novinari ba-cili na tlo.
- Opa! - komentirao je Jack. - Kakav prizor! Nekako me podsjea na ubojstvo Lee Harvev Oswalda.
Toliko o policijskoj zatiti.
- Pitam se kako e ovo djelovati na budue svjedoke slinog kova? - pitala je Liz.
- Ne ba dobro, siguran sam - rekao je Jack.
Tavlorov se pogled odmah prebacio na CNN gdje su se upravo spremali prikazati istu snimku.
Ponovno je odgledao cijeli prizor. Ostavio mu je gorak okus u ustima. Nakon prikazivanja snimke
CNN je izravno ukljuio izvjestitelja koji se nalazio ispred Ureda glavnog medicinskog istraitelja
grada New Yorka.
- Sad je pitanje je li rije o jednom ili dva napadaa - govo-rio je izvjestitelj dok se u pozadini ula
buka prometa na Prvoj aveniji. - Stekli smo dojam da je Franconi dva puta pogoen. Policija je
ozlojeena zbog ovog dogaaja, to je razumljivo, te uope nije htjela dati izjavu. Znamo da je
obdukcija predviena za sutra ujutro, a pretpostavljamo da e balistiari odgovoriti na to pitanje.
Tavlor stia televizor i podigne svoje pie. Poe do prozora i zagleda se u razbjenjelo, mrano
more. Franconijeva bi smrt mogla predstavljati nevolje. Pogleda na sat. U zapadnoj je Africi gotovo
pono.
Tavlor pograbi telefonsku slualicu, nazove telefonista u Gen-Sysu i ree mu da odmah eli
razgovarati s Kevinom Marshal-lom.
Vrativi slualicu na aparat, Tavlor se ponovno zagleda kroz prozor. Nikad mu se ovaj projekt nije
naroito sviao iako je fi-nancijski djelovao vrlo unosno. Zapita se ne bi li ga trebao pre-kinuti.
Zvonjava telefona prekine njegovo razmiljanje.
Tavlor ponovno podigne telefonsku slualicu, a telefonist ga obavijesti da e mu se gospodin
Marshall uskoro javiti. Nakon
15
nekoliko trenutaka atmosferskih smetnji zauje se Kevinov po-spani glas.
- Je li ovo doista Taylor Cabot? - upita Kevin.
- Sjeate li se Carla Franconija? - odmah upita Taylor igno-rirajui Kevinovo pitanje.
- Naravno - odgovori Kevin.
- Ubijen je danas poslijepodne - ree Tavlor. - Za sutra uju-tro je zakazana obdukcija u New York
Citvju. elim znati moe li to predstavljati problem?
Uslijedi trenutak tiine. Tavlor je ve pomislio da je veza pre-kinuta, ali se tada oglasi Kevin.
- Da, to moe predstavljati problem - ree Kevin.
- Netko bi sve mogao otkriti iz jedne obdukcije?
- Mogue je - ree Kevin. - Ne bih rekao vjerojatno, ali ipak mogue.
- Ne svia mi se mogue - odvrati Tavlor. Prgkine vezu i po-novno nazove telefonista u GenSvsu.
Ree mu da smjesta eli razgovarati s dr. Ravmondom Lvonsom. Naglasio je da je rije o hitnoi.
NEW YORK CITY
- Oprostite - apne konobar. Priao je dr. Lvonsu s lijeve strane i priekao stanku u razgovoru to ga
je doktor vodio sa svojom mladom, plavokosom asistenticom i trenutnom ljubavni-com, Darlene
Polson. Zahvaljujui svojoj sjedinama proaranoj kosi i konzervativnom odijelu dobri je doktor bio
slika i prilika lijenika iz sapunica. Tek je zaao u pedesete godine, visok, pre-planuo i zavidne vitak,
otmjene, patricijske ljepote.
- ao mi je to vam smetam - nastavi konobar. - Ali imam hitan poziv za vas. Mogu li vam ponuditi
na beini telefon ili biste se radije posluili telefonom u hodniku?
Ravmondove su plave oi prelazile s Darlenina ljupka, ali is-prazna lica na uviavnog konobara ije
je besprijekorno ponaa-
16
nje opravdavalo visok poloaj Aureole 26 u Zagatovu vodiu kroz restorane. Ravmond nije djelovao
sretno.
- Moda bih im trebao rei da niste ovdje - predloi kono-bar.
- Ne, uzet u beini - ree Ravmond. Nije mu padalo na pamet tko bi ga mogao tako hitno trebati.
Ravmond se nije bavio medicinom otkako je izgubio dozvolu nakon to su ga osudili zbog velike
prijevare zdravstvenog osiguranja, a varao ih je dva-naest godina.
- Halo? - pomalo uznemireno ree Ravmond.
- Ovdje Tavlor Cabot. Postoji problem. Ravmond se vidno ukoi i namrti elo.
Tavlor je ukratko iznio situaciju s Carlom Franconijem i svoj razgovor s Kevinom Marshallom.
- Ovaj je pothvat tvoje djelo - razdraeno zakljui Tavlor. - Upozoravaj te: to je sitnica u usporedbi s
velikim stvarima. Bude li nevolja, ponitit u cijelu operaciju. Ne elim lou re-klamu, dakle, sredi to.
- Ali to mogu uiniti? - izlane Ravmond.
- Iskreno reeno, ne znam - odgovori Tavlor. - No bit e bolje da neto smisli, i to brzo.
- Stvari se ne mogu bolje razvijati u mom dijelu posla - ubaci Ravmond. - Ba sam danas ostvario
pozitivan kontakt s lijeni-com iz Los Angelesa koja lijei puno filmskih zvijezda i bogatih poslovnih
ljudi sa Zapadne obale. eli utemeljiti ogranak u Cali-forniji.
- Moda me nisi uo - ree Tavlor. - Nee biti nikakvog ogranka ako se ne rijei problem s
Franconijem. Zato poduzmi neto. Rekao bih da ima otprilike dvanaest sati. ,
Ravmond se trgne na glasni zvuk prekidanja veze. Pogleda te-lefon kao da je aparat kriv za nagli
zavretak razgovora. Kono-bar, koji se povukao na odgovarajuu udaljenost, korakne na-prijed,
uzme telefon i nestane.
- Nevolje? - upita Darlene.
17
- O, Boe! - izusti Raymond. Stane nervozno grickati koicu oko nokta na palcu. To je vie od nevolje.
To je potencijalna ka-tastrofa. Njegovi su pokuaji oko ponovnog dobivanja dozvole za rad zapeli u
barutini pravnog sustava pa mu je trenutni posao bio sve to ima, a stvari su se tek nedavno poele
uhodavati. Tre-balo mu je pet godina da stigne tu gdje jest. Ne moe dopustiti da sve propadne.
- O emu je rije? - upita Darlene. Nagne se naprijed i po-vue Ravmondovu ruku s njegovih ustiju.
Ravmond joj hitro objasni o predstojeoj obdukciji nad Car-lom Franconijem i ponovi Tavlorovu
prijetnju da e ponititi ci-jelu operaciju.
- Ali konano je poela donositi gomilu novca - ree Dar-lene. - Nee je ponititi.
Ravmond se kratko neveselo nasmije. - To nije gomila novca za nekoga poput Tavlora Cabota i tvrtke
GenSvs - ree. - Si-gurno bi je ponitio. Dovraga, bilo ga je teko nagovoriti da se uope upusti u to.
- Tada im mora rei neka ne rade obdukciju - ree Darlene. Ravmond se zagleda u svoju druicu.
Znao je da eli pomoi,
a k njoj ga nije privukla njezina inteligencija. Zato se nije izderao na nju. No ipak je sarkastino
odgovorio: - Misli li da mogu jednostavno nazvati Ured medicinskog istraitelja i rei im neka ne
ine obdukciju na takvu sluaju? Daj, molim te!
- Ali poznaje puno vanih ljudi - uporno e Darlene. - Za-moli ih neka nazovu.
- Molim te, draga... - snishodljivo e Ravmond, ali tada za-stane. Palo mu je na pamet da ima neega
u tome to govori Darlene. U njemu se poela razvijati ideja.
- to je s dr. Levitzom? - ree Darlene. - On je bio lijenik gospodina Franconija. Moda bi on mogao
pomoi.
- Ba sam i ja na to pomislio - ree Ravmond. Dr. Daniel Levitz bio je lijenik s velikim uredom u Park
aveniji i sve ma-njim brojem pacijenata, zahvaljujui sustavu zdravstvenog osigu-ranja. Bilo ga je
lako vrbovati pa se meu prvima pridruio po-
18
thvatu. Osim toga, doveo im je puno klijenata, a neki su se bavili istim poslom kao Carlo Franconi.
Ravmond ustane, izvadi novanik i spusti tri novanice od po sto dolara na stol. Znao je da je to vie
nego dovoljno za raun i velikodunu napojnicu. - Doi - ree. - Moramo u kuni posjet.
- Ali nisam pojela svoju veeru - pobuni se Darlene.
Ravmond joj ne odgovori, ve povue Darleninu stolicu od stola i tako je prisili da ustane. to je vie
razmiljao o dr. Le-vitzu, vie je vjerovao da on moe biti njihov spasitelj. Kao osobni lijenik mnogih
njujorkih zloinakih obitelji Levitz je poznavao ljude koji mogu uiniti i nemogue.
19
1.POGLAVLJE
?
4. OUJKA 1997.
7.25 NEW YDRK CITY
Jack Stapleton se sagne i unese vie snage u pritiskanje pedala dok je jurio du zadnjeg bloka
Tridesete ulice prema istoku. Pe-desetak metara prije Prve avenije Jack se uspravi i podigne ruke s
upravljaa, a zatim pone koiti. Na predstojeem semaforu bilo je crveno svjetlo, a ak ni Jack nije
bio toliko lud da uleti meu automobile, autobuse i kamione to su jurili iz sredita grada.
Zamjetno je zatoplilo te je desetak centimetara bljuzgavice od prije dva dana nestalo, osim nekoliko
prljavih hrpica izmeu par-kiranih vozila. Jack je bio zadovoljan da su ceste iste jer ve ne-koliko
dana nije mogao biciklom na posao. Bicikl je imao tek tri tjedna. To je zamjena za onoga to su mu
ga ukrali prije godinu dana.
U poetku je Jack odmah namjeravao nabaviti novi bicikl. No predomislio se nakon to mu je
strahovito blizak susret sa smru utjerao strah u kosti te je na rizik poeo gledati konzervativnije.
Dogaaj nije imao nikakve veze s vonjom bicikla po gradu, ali ga je naveo da sam sebi prizna kako
je nepromiljen njegov nain vonje.
No vrijeme je ublailo Jackove strahove. Konani poticaj bila je pljaka u podzemnoj eljeznici kad je
ostao bez sata i nova-
20
nika. Dan kasnije Jack je kupio novi Cannondale mountain bike, a njegovi su prijatelji zakljuili da se
ponovno prepustio starim ludorijama. Zapravo vie nije izazivao sudbinu vonjom izmeu jureih
kombija za dostavu i parkiranih automobila; vie nije vozio slalom niz Drugu aveniju; i uglavnom se
drao podalje od Central parka poslije zalaska sunca.
Jack se zaustavi na uglu i prieka zeleno svjetlo. Spusti nogu na plonik i osvrne se naokolo. Gotovo
odmah postane svjestan mnotva televizijskih vozila s ispruenim antenama parkiranim s istone
strane Prve avenije, ispred njegova odredita: Ureda me-dicinskog istraitelja grada New Yorka, ili
kako su mnogi jedno-stavno govorili, mrtvanice.
Jack je radio kao medicinski istraitelj ve gotovo godinu i pol pa je esto viao takav nalet
izvjestitelja. To je openito zna-ilo da je umrla neka slavna osoba, ili barem netko koga su me-diji na
trenutak proslavili. Ako se nije radilo o jednoj smrti, tada je rije o velikoj katastrofi kao to je pad
zrakoplova ili sudar vla-kova. Iz osobnih razloga Jack se ponada da je rije o onom pr-vom.
Upali se zeleno svjetlo te Jack prijee Prvu aveniju i ue u mrtvanicu kroz ulaz za vozila u
Tridesetoj ulici. Parkira svoj bi-cikl na uobiajenu mjestu kraj lijesova za otok Hart, to su se ko-ristili
za mrtvace koje nitko nije zatraio, te dizalom poe u pri-zemlje.
Jacku je odmah postalo jasno da u ustanovi vlada zbrka. Ne-koliko dnevnih sekretarica ustro je
odgovaralo na telefonske po-zive u prostoriji za komunikacije; obino bi dole tek u osam. Na
njihovim su konzolama bljeskale crvene lampice. ak je i sobiak narednika Murphvja bio otvoren i
osvijetljen, a on je obino sti-zao iza devet.
Obuzet rastuom radoznalou Jack ue u zajedniku prosto-riju i zaputi se ravno do lonca s kavom.
Vinnie Amendola, jedan od tehniara, skrivao se iza novina, kao i obino. No to je bila jedina
normalna stvar za to doba jutra. Obino je Jack bio prvi patolog na radnom mjestu, ali tog su ga dana
prestigli za-
21
mjenik efa, dr. Calvin Washington, dr. Laurie Montgomery i dr. Chet McGovern. Njih je troje bilo
zadubljeno u razgovor s na-rednikom Murphvjem i, na Jackovo iznenaenje, s detektivom
porunikom Louom Soldanom iz odjela za ubojstva. Lou je esto dolazio u mrtvanicu, ali sigurno ne
u sedam i trideset ujutro. Usto je izgledao kao da uope nije spavao, ili ako jest, spavao je odjeven.
Jack se poslui kavom. Nitko na njega nije obratio pozornost. Nakon to je u kavu stavio malo
mlijeka i kocku eera, Jack poe do vratiju to su vodila u predvorje. Pogleda van, a kao to je i
oekivao, prostor je bio krcat ljudima iz medija koji su meusobno razgovarali i pijuckali kavu. Nije
oekivao da e mnogi puki. Budui da je puenje bilo strogo zabranjeno, Jack ree Vinnieju neka
izae i o tome ih obavijesti.
- Ti si blie - odgovori Vinnie ne podigavi pogled s novina.
Jack zakoluta oima zbog Vinniejeva pomanjkanja potova-nja, ali je morao priznati da Vinnie ima
pravo. Zato Jack prie zakljuanim staklenim vratima i otvori ih. Prije no to je uspio spomenuti
puenje, izvjestitelji su doslovno navalili na njega.
Jack je morao odgurnuti mikrofone to su mu ih stavili pod nos. Istodobna pitanja onemoguavala
su bilo kakvo razumijeva-nje onoga to su pitali. Jack je jedino shvatio da je rije o pred-vienoj
obdukciji.
Jack se iz petnih ila prodere da je puenje zabranjeno, a po-tom odgurne od sebe ruke to su ga
hvatale i jedva uspije zatvo-riti vrata. S druge strane izvjestitelji nagrnu naprijed i grubo sti-snu svoje
kolege uz staklo, poput rajica u konzervi.
Jack osjeti gnuanje i vrati se u zajedniku prostoriju.
- Hoe li mi netko rei to se ovdje dogaa? - dovikne. Svi se okrenu prema Jacku, ali Laurie prva
progovori: - Zar
nisi uo?
- Zar bih pitao da sam uo? - ree Jack.
- Na televiziji stalno o tome govore, zaboga - prasne Calvin.
- Jack nema televizor - ree Laurie. - Njegovi mu susjedi to ne doputaju.
22
- Gdje ivi, sine? - upita narednik Murphy. - Nikad jo ni-sam uo za susjede koji jedni drugima ne
doputaju gledanje te-levizije. - Postariji irski policajac crvena lica imao je izrazitu oin-sku crtu.
Radio je u Uredu medicinskog istraitelja due no to je bio voljan priznati pa je sve djelatnike
smatrao lanovima obitelji.
- ivi u Harlemu - ree Chet. - Zapravo, njegovi bi susjedi jako voljeli da nabavi televizor pa bi ga
mogli za stalno posuditi.
- Dosta, momci - ree Jack. - Recite mi kakvo je to uzbue-nje.
- Mafijaki je ef ubijen juer kasno poslijepodne - glasno objavi Calvin. - To je izazvalo veliko
uzbuenje jer je tip pristao suraivati s uredom tuitelja te je bio pod policijskom zatitom.
- Nije on bio nikakav mafijaki ef - ispravi ga Lou Soldano.
- Bio je samo lan zloinake obitelji Vaccaro.
- Nije vano - Calvin odmahne rukom. - Bitno je da su ga sredili dok je bio doslovce okruen
njujorkim odabranicima, to ne daje najbolju sliku o njihovoj sposobnosti.
- Upozorili su ga da ne ide u taj restoran - pobuni se Lou.
- Siguran sam u to. Gotovo je nemogue tititi osobu koja ne slua savjete.
- Postoje li izgledi da ga je ubila policija? - upita Jack. Me-dicinski je istraitelj morao razmotriti
problem sa svih strana, po-gotovo kad je rije o osobama pod policijskom paskom.
- Nije bio uhien - ree Lou pogodivi to se mota po Jac-kovoj glavi. - Osudili su ga, ali je izaao uz
jamevinu.
- Dakle, emu ova guva? - upita Jack.
- Stvar je u tome da su gradonaelnik, javni tuitelj i ef po-licije pod velikim pritiskom - objasni
Calvin.
- Amen - ree Lou. - Pogotovo ef policije. Zato sam ja ov-dje. Ovo se pretvara u nonu moru kad je
rije o sredstvima jav-nog priopavanja, a mediji od toga vole napraviti cijelu pred-stavu. Moramo
to prije uhvatiti poinitelja ili poinitelje jer e inae netko ostati bez glave.
- I ne smije se obeshrabriti budue potencijalne svjedoke -doda Jack.
23
- Da, i to - sloi se Lou.
- Ne znam, Laurie - Calvin se vrati na razgovor to ga je Jack prekinuo. - Cijenim to to si dola ranije
i ponudila se da e obaviti ovaj sluaj, ali moda e se Bingham time htjeti osobno pozabaviti.
- Ali zato? - pobuni se Laurie. - Gledaj, rije je o jasnom sluaju, a u posljednje sam vrijeme radila
na puno rana od me-taka. Osim toga, dr. Bingham jutros ima sastanak o proraunu u Gradskoj
vijenici pa ne moe stii ovamo prije podneva. Do-tad mogu obaviti obdukciju, a sve u podatke do
kojih doem predati u ruke policiji. S obzirom na njihovu vremensku stisku, to je najbolje rjeenje.
Calvin pogleda Loua. - Misli li da bi pet ili est sati puno znailo za istragu?
- Moglo bi - prizna Lou. - Prokletstvo, to se obdukcija prije obavi, to bolje. elim rei, puno bi nam
pomoglo kad bi-smo znali traimo li jednog ili dvojicu poinitelja.
Calvin uzdahne. - Mrzim donositi ovakve odluke. - Prebaci svoje krupno, miiavo tijelo s jedne na
drugu nogu. - Nevolja je u tome to esto ne mogu predvidjeti Binghamovu reakciju. No neka bude.
Kreni, Laurie. Sluaj je tvoj.
- Hvala, Calvine - radosno e Laurie. Pograbi fascikl sa stola. - Smije li Lou promatrati?
- Svakako - ree Calvin.
- Doi, Lou! - Laurie uzme svoj ogrta sa stolice i krene prema vratima. - Idemo dolje. Obavit emo
brzi izvanjski pre-gled i rendgenski snimiti tijelo. Oito to nije uinjeno u juera-njoj guvi.
- Za petama sam ti - ree Lou.
Jack je na trenutak oklijevao, a zatim poe za njima. udio se zato Laurie toliko eli obaviti
obdukciju. Njemu se inilo da bi joj bilo bolje drati se podalje. Takvi politiki nabijeni sluajevi
uvijek su predstavljali vrue kestenje. Nikako se nije moglo pobi-jediti.
24
Laurie je brzo hodala pa je Jack sustigao nju i Loua tek kad su proli prostoriju za komunikacije.
Laurie naglo stane i zaviri u ured Janice Jaeger. Janice je bila jedan od istraitelja sudske me-dicine,
a zvali su ih i lijenikim asistentima. Janice je radila u nonoj smjeni i vrlo je ozbiljno shvaala svoj
posao. Uvijek je os-tajala dokasna.
- Hoe li vidjeti Barta Arnolda prije nego ode? - Laurie upita Janice. Bart Arnold je bio ef
asistenata.
- Obino ga vidim - odgovori Janice. Bila je siuna, tamno-kosa ena s izrazitim podonjacima.
- Uini mi uslugu - zamoli je Laurie. - Reci mu neka nazove CNN i nabavi kopiju snimke ubojstva
Carla Franconija. Htjela bih je imati to je prije mogue.
- Moe - vedro ree Janice. Laurie i Lou nastave svoj put.
- Hej, usporite malo, vas dvoje - dovikne im Jack. Morao je potrati kako bi ih sustigao.
- Imamo posla - ree Laurie i nastavi istim tempom.
- Nikad jo nisam vidio da tako eli obaviti neku obdukciju. - On i Lou hodali su joj svaki s jedne
strane dok su zajedno u-rili prema prostoriji za obdukcije. - Sto je tako zanimljivo?
- Puno toga - odgovori Laurie. Stigla je do dizala i pritisnula puce.
- Daj mi neki primjer - ree Jack. - Ne elim ti kvariti ve-selje, ali ovo je politiki osjetljiv sluaj. Bez
obzira to uini ili kae, nekoga e naljutiti. Mislim da je Calvin u pravu. Ovu bi obdukciju trebao
obaviti ef.
- Ima pravo na svoje miljenje - ree Laurie. Ponovno pri-tisne puce. Dizalo se pretjerano sporo
kretalo. - No ja osjeam drugaije. S obzirom na moj rad u podruju sudske medicine kad je rije o
ranama izazvanim vatrenim orujem, fascinira me sluaj u kojem postoji snimka dogaaja koja moe
potkrijepiti moju rekonstrukciju zloina. Namjeravala sam napisati rad o ra-nama od vatrenog oruja,
a ovo bi mogao biti najvaniji sluaj.
- O, Boe - uzdahne Jack i podigne pogled prema stropu.
25
- A njezini su motivi tako plemeniti. - Ponovno pogleda Laurie i dometne: - Mislim da bi trebala
promisliti! Intuicija mi govori da e se samo uvaliti u birokratske nevolje. A jo ima vremena to
izbjei. Samo se mora okrenuti, vratiti natrag i rei Calvinu da si se predomislila. Upozoravam te,
preuzima na sebe veliki rizik.
Laurie se nasmije. - Ti si posljednja osoba koja mi moe go-voriti o riziku. - Isprui ruku i kaiprstom
dotakne Jackovo elo.
- Svi koji te poznaju, ukljuujui i mene, preklinjali su te da ne nabavlja novi bicikl. Ti riskira ivot,
a ne uvaljivanje u birokrat-ske nevolje.
Stiglo je dizalo pa su se Laurie i Lou ukrcali. Jack je oklije-vao, ali se i on na kraju ugurao unutra,
tren prije no to su se vrata zatvorila.
- Nee me uspjeti nagovoriti - ree mu Laurie. - Dakle, tedi dah.
- U redu - ree Jack i podigne ruke kao da se predaje.
- Obeajem: vie ti neu dijeliti savjete. Sad me samo zanima kako e se dalje razvijati ova pria.
Danas je moj dan papirologije pa bih gledao, ako nema nita protiv.
- Moe uiniti i vie od toga ako eli - primijeti Laurie.
- Moe mi pomoi.
- Ne bih elio pobrkati Louove planove. - Namjerno je izre-kao dvosmislenu reenicu.
Lou se nasmije, Laurie porumeni, ali mu nitko ne odgovori.
- Nagovijestila si da ima i drugih razloga za tvoje zanimanje u ovom sluaju - ree Jack. - Smijem li
pitati koji su to razlozi?
Laurie hitro pogleda Loua. Jack je vidio taj pogled, ali ga nije razumio.
- Hmmm - zamiljeno e Jack. - Imam osjeaj da se ovdje dogaa neto to me se uope ne tie.
- Nita tome slino - javi se Lou. - Rije je samo o neobinoj vezi. rtva, Carlo Franconi, zauzeo je
mjesto zloinca Paulija Ce-rina. Cerinovo se mjesto ispraznilo nakon to je dospio u zatvor,
26
a zatvoren je uglavnom zahvaljujui Laurienoj upornosti i mar-ljivu radu.
- Tvorn takoer - doda Laurie kad se dizalo uz trzaj zausta-vilo i vrata se otvorila.
- Da, ali uglavnom je to bila tvoja zasluga - ree Lou. Izali su iz dizala u podrumu i krenuli prema
uredu mrtvo-
zornika.
- Je li sluaj Cerino imao veze s nizom predoziranja o kojima si govorila? - Jack upita Laurie.
- Bojim se da jest - odgovori Laurie. - Bilo je uasno. To mi je iskustvo utjeralo strah u kosti, a
problem je u tome to se neki od sudionika jo uvijek motaju naokolo, ukljuujui i Cerina, iako je u
zatvoru.
- I vjerojatno e tamo dugo ostati - doda Lou.
- Ili bih ja to voljela vjerovati - ree Laurie. - U svakom slu-aju, nadam se da e mi obdukcija na
Franconiju pruiti neku vrstu zakljuka. Jo uvijek me povremeno mue none more.
- Zatvorili su je u lijes kako bi je oteli - ree Lou. - Odveli su je u jednim mrtvakim kolima.
- Moj Boe! - Jack se obrati Laurie. - Nikad mi to nisi is-priala.
- Nastojim ne razmiljati o tome - ree Laurie. Tada istim tonom doda: - Vi me ovdje priekajte.
Laurie skrene u mrtvozornikov ured po kopiju liste pregra-daka u kojima su se nalazila tijela pristigla
prethodne veeri.
- Ne mogu zamisliti kako je biti zatvoren u lijesu - primijeti Jack. Strese se. Najvie se bojao visina, ali
su zatvoreni, stijenjeni prostori bili odmah na drugom mjestu.
- Ni ja - sloi se Lou. - No ona se sjajno oporavila. Sat ili dva nakon to je izala iz lijesa uspjela je
smisliti nain na koji emo se oboje spasiti. To mi ne slui na ast budui da sam ja poao spasiti
nju.
- Isuse! - Jack odmahne glavom. - Dosad sam mislio da se ne moe smisliti nita gore od vezivanja
lisiinama za odvod su-dopera dok se dvoje ubojica prepire tko e me srediti.
27
Laurie je izala iz ureda maui papirom. - Pregradak sto je-danaest - ree. - I bila sam u pravu. Tijelo
nije rendgenski snim-ljeno.
Laurie krene kao -da je na utrkama. Jack i Lou morali su trkarati za njom. Zaputila se ravno prema
odreenom pre-gratku. Stigavi onamo, tutnula je fascikl pod lijevu ruku, a de-snom je okrenula
kvaku. Jednim vjetim, uvjebanim pokretom otvorila je vrataca i izvukla podloak na kuglinim
leajevima.
Laurieno se elo namrti.
- Ovo je udno! - primijeti. Podloak je bio prazan uz izu-zetak nekoliko krvavih mrlji i skruenih
iscjedaka.
Laurie vrati podloak unutra i zatvori vrataca. Ponovno pro-vjeri broj. Nije pogrijeila. Tijelo bi
trebalo biti u pregratku sto jedanaest.
Nakon to je jo jednom pogledala listu kako bi se uvjerila da nije pogreno proitala broj, Laurie
ponovno otvori vrataca pre-gratka, zakloni oi od bljeska stropnog svjetla i zagleda se u du-binu
mrane unutranjosti. Nije bilo nikakve sumnje: u pregratku nema posmrtnih ostataka Carla
Franconija.
- Koji je ovo vrag? - poali se Laurie. Tresnula je vratacima. Kako bi se uvjerila da nije dolo do
neke glupe greke, pootva-rala je sve susjedne pregratke. Tamo gdje su se nalazila tijela pro-vjerila
je imena i pristupne brojeve. No uskoro je postalo oito: Carla Franconija nema meu njima.
- Ne mogu vjerovati - razdraeno e Laurie. - Prokleto je tijelo nestalo!
Smijeak se pojavio na Jackovu licu kad se pokazalo da je pregradak sto jedanaest prazan. Pred
Laurienim ozlojeenim mr-tenjem nije se mogao suzdrati. Prasne u smijeh. Naalost, nje-gov je
smijeh samo jo vie naljutio Laurie.
- ao mi je - izusti Jack. - Intuicija mi je govorila da e te ovaj sluaj uvaliti u birokratske nevolje.
Nisam imao pravo. Uva-lit e birokraciju u nevolje.
28
2. POGLAVLJE
?
4. OUJKA 1 997.
1 3.3D COGO, EKVATORIJALNA GVINEJA
Kevin Marshall odloi olovku i 2agleda se kroz prozor iznad svog pisaeg stola. Za razliku od nemira
to je vladao u njemu, vani je vrijeme bilo prilino ugodno, a pojavili su se i dijelovi pla-vog neba
kakvog Kevin ve mjesecima nije vidio. Suha je sezona konano poela. Jasno, nije bila suha; samo
to nije padala kia onako esto kao u kinoj sezoni. Negativna strana bio je nagli porast
temperature zraka pa su se ponekad osjeali kao u pe-nici. Trenutno je bilo trideset est stupnjeva
u hladu.
Kevin tog jutra nije uspjeno radio niti je nou dobro spavao. Tjeskoba to ga je muila prethodnog
dana poetkom kirurkih zahvata nije se ublaila. Zapravo se pogorala, pogotovo nakon
neoekivana poziva izvrnog upravitelja GenSvsa, Tavlora Ca-bota. Kevin je s ovjekom razgovarao
samo jednom prije toga. Veina je ljudi u kompaniji to izjednaavala s razgovorom s Bo-gom.
Kevinovu je nelagodu uveao jo jedan stup dima to je s Ila Francesca vijugao prema nebu.
Primijetio ga je kad je tog jutra stigao u laboratorij. Koliko je on mogao odrediti, uzdizao se s istog
mjesta kao i prethodnoga dana; s okomite strane strmine od krenjaka. injenica da se dim vie ne
vidi nije ga utjeila.
29
Odluivi da vie nee pokuavati raditi, Kevin skine bijeli la-boratorijski ogrta i prebaci ga preko
stolice. Nije bio posebno gladan, ali je znao da je njegova domaica, Esmeralda, pripremila ruak pa
se osjeao obveznim pojaviti se kod kue.
Kevin je silazio niz tri niza stuba obuzet zabrinutou. Neko-liko je suradnika prolo kraj njega i
pozdravilo ga, ali se inilo da ih Kevin uope nije vidio. Bio je posve zaokupljen svojim bri-gama.
Tijekom posljednja dvadeset etiri sata shvatio je da mora neto poduzeti. Problem se nee sam od
sebe rijeiti kako se nadao prije tjedan dana kad je prvi put vidio dim.
Naalost, nije imao pojma to bi trebao uiniti. Znao je da nije nikakav heroj; zapravo je tijekom
godina sebe poeo smatrati nekom vrstom kukavice. Mrzio je sukobe i izbjegavao ih. Kao djeak nije
se htio ni u emu natjecati, osim u ahu. Odrastao je vie manje kao samotnik.
Kevin zastane pred staklenim izlaznim vratima. S druge strane trga vidio je uobiajenu skupinu
vojnika ispod lukova stare Gradske vijenice. Posvetili su se svojim uobiajenim aktiv-nostima i
besposleno provodili dan. Neki su sjedili na starom na-mjetaju od trske i igrali karte, a drugi su se
naslanjali na zgradu i meusobno se prepirali svojim kretavim glasovima. Gotovo su svi puili.
Cigarete su inile dio njihove plae. Imali su na sebi prljave kamuflane odore, oguljene vojnike
izme i crvene be-rete. Svi su imali automatske puke prebaene preko ramena ili na dohvat ruke.
Od trenutka kad je Kevin stigao u Cogo prije pet godina, vojnici su ga plaili. Cameron Mclvers, ef
sigurnosti koji je Ke-vinu pokazao okolinu, rekao je da je GenSvs za zatitu uposlio dobar dio vojske
Ekvatorijalne Gvineje. Kasnije je Cameron pri-znao da je takozvano zapoljavanje vojnika zapravo
dodatni mito vladi, ministru obrane i ministru teritorijalne administracije.
Kevina su vojnici vie podsjeali na gomilu nezrelih tinejdera nego na zatitnike. Put im je bila
poput ulatene ebanovine. Nji-hova bezizraajna lica i uzvinute obrve ostavljala su dojam pre-
30
ira i dosade. Kevin je uvijek imao nelagodan osjeaj da jedva e-kaju neku izliku za koritenje
oruja.
Kevin gurne vrata i zaputi se preko trga. Nije gledao prema vojnicima, ali je iz iskustva znao da ga
bar nekolicina promatra, a od toga mu se koa najeila. Kevin nije znao ni rijei fanga, glav-nog
lokalnog narjeja, pa nije imao pojma to govore.
im se maknuo sa sredinjeg trga, Kevin se malo opustio i usporio korak. Kombinacija sparine i
stopostotne vlanosti zraka podsjeala je na neprekidnu parnu kupelj. ovjek se znojio bez obzira
to bi radio. Nakon samo nekoliko minuta Kevin je osjetio kako mu se koulja lijepi za lea.
Kevinova se kua nalazila na pola puta izmeu bolniko-labo-ratorijskog kompleksa i pristanita,
samo tri bloka dalje. Gradi je bio malen, ali je u svoje vrijeme oito bio privlaan. Vidjelo se da su
kue u poetku imale tukaturu jarkih boja i crveni crijep na krovu. Vrijeme je izblijedjelo boje do
pastelnih. kure su bile od one vrste koje imaju arke na vrhu. Veina je u uasnom sta-nju, osim
onih na obnovljenim zgradama. Na ulicama su bile ne-matovite reetke, ali su tijekom godina
poploene uvoznim gra-nitom to je sluio kao balast na jedrenjacima. Za panjolskog kolonijalnog
razdoblja gradi je svoje bogatstvo crpio iz poljopri-vrede, posebno su proizvodili kakao i kavu, te je
bez problema uzdravao nekoliko tisua ljudi.
No povijest gradia dramatino se promijenila nakon 1959., godine u kojoj je Ekvatorijalna Gvineja
stekla nezavisnost. Ma-cias Nguema, novi predsjednik, brzo se preobrazio iz voljom na-roda
izabranog slubenika u najgoreg, sadistikog diktatora kon-tinenta ija je okrutnost uspjela nadvisiti
ak i grozote Idi Amina iz Ugande te Jean-Bedel Bokasse iz Srednjoafrike Republike. To je na zemlju
djelovalo poput apokalipse. Nakon to je ubijeno pedeset tisua ljudi, treina stanovnitva zemlje je
pobjegla, ukljuujui sve panjolske doseljenike. Veina gradia je desetko-vana, posebno Cogo koji
je posve naputen. Cesta to je povezi-vala Cogo s ostatkom zemlje preputena je propadanju i
uskoro se njome uope nije moglo proi.
31
Niz je godina gradi predstavljao samo zanimljivost za povre-mene posjetitelje koji su malenim
motornim amcima dolazili iz obalnog gradia Acalavonga. Dungla se poela iriti prema gra-diu
kad je na njega sluajno naiao predstavnik GenSvsa prije sedam godina. ovjek je odmah shvatio
da je Cogo, zahvaljujui svojoj izoliranosti i bezgraninim tropskim umama to su ga okruivale,
savreno mjesto za objekte u kojima e GenSvs uzga-jati primate. Vrativi se u Malabo, glavni grad
Ekvatorijalne Gvi-neje, predstavnik GenSvsa odmah je poeo pregovarati s tada-njom dravnom
vladom. Budui da je zemlja bila jedna od naj-siromanijih u Africi i stoga joj je oajniki trebala
strana valuta, novi je predsjednik objeruke zgrabio priliku pa su se pregovori vrlo brzo odvijali.
Kevin zae za posljednji ugao i priblii se svojoj kui. Tvrtka GenSvs ju je s ukusom obnovila pa je
bila kao iz prie. Zapravo je to bila jedna od najpoeljnijih kua u gradiu, a time i pred-met zavisti
mnogih djelatnika GenSvsa, posebno efa sigurnosti, Camerona Mclversa. Samo su Siegfried
Spallek, upravitelj Zone, i Bertram Edwards, glavni veterinar, imali slian smjetaj. Kevin je svoju
sreu pripisao zauzimanju dr. Ravmonda Lvonsa za njega, ali nije znao je li doista tako.
Kuu je u tradicionalnom panjolskom stilu sredinom devet-naestog stoljea izgradio uspjeni
trgovac koji se bavio uvozom i izvozom. Prizemlje je bilo nadsvoeno lukovima kao i Gradska
vijenica, a ranije su se tu nalazile prodavaonice i skladita. Prvi je kat bio predvien za stanovanje,
a imao je tri spavae sobe, tri kupaonice, prostranu dnevnu sobu, blagovaonicu, kuhi-nju i siuan
stan za domaicu. Sa sve etiri strane okruivala ga je veranda. Na drugom se katu nalazila golema
prostorija s podom od irokih dasaka i dva ogromna svijenjaka od kovanog eljezu. U nju se s
lakoom moglo smjestiti stotinjak ljudi i oito se koristila za velike skupove.
Kevin ue i uspne se sredinjim stubitem to je vodilo do uskog hodnika. Odatle poe u
blagovaonicu. Kao to je oeki-vao, stol je bio postavljen za ruak.
32
Kua je bila prevelika za Kevina, pogotovo zato to nije imao obitelji. To je i rekao kad su mu je prvi
put pokazali, ali mu je Siegfried Spallek objasnio da je o tome odlueno u Bostonu te ga je upozorio
neka se ne buni. Tako je Kevin prihvatio ono to mu se nudilo, ali se esto nelagodno osjeao zbog
zavisti suradnika.
Esmeralda se pojavila kao nekom arolijom. Kevin se pitao kako joj to uvijek uspijeva. inilo se da
stalno budno pazi kad e se on pribliiti kui. Bila je to ugodna ena neodreene dobi, okrugla lica i
alosnih oiju. Uvijek je odijevala usku ravnu haljinu od materijala jarkih boja, a oko glave bi vrsto
vezala od-govarajui rubac. Osim majinog jezika, teno je govorila pa-njolski, a pomalo i engleski
koji joj se iz dana u dan popravljao.
Esmeralda je od ponedjeljka do petka ivjela u prostoru predvienom za sluinad. Vikende je
provodila sa svojom obite-lji u selu to ga je tvrtka GenSvs izgradila du istone obale ua za
mnoge ekvatogvinejske radnike zaposlene u Zoni, kako se zvalo cijelo podruje to ga je GenSvs
zauzimao. Ona i njezina obitelj doli su iz Bata, najveeg kopnenoga grada drave. Glavni grad
zemlje, Malabo, nalazio se na otoku zvanom Bioko.
Kevin je rekao Esmeraldi da i tijekom tjedna naveer odlazi kui ako eli, ali je ona to odbila. Kad je
Kevin ostao uporan, rekla mu je da joj je nareeno da ostane u Cogu.
- Imate telefonsku poruku - doeka ga Esmeralda.
- Oh - nervozno e Kevin. Bilo mu se ubrzalo. Telefonske su poruke bile rijetkost, a u trenutnom
stanju nisu mu potrebna ne-oekivana dogaanja. Dovoljno ga je uznemirio poziv Tavlora Cabota
usred noi.
- Poruka je od dr. Ravmonda Lvonsa iz New Yorka - nastavi Esmeralda. - eli da ga nazovete.
injenica da je rije o prekomorskom pozivu nije iznenadila Kevina. Zahvaljujui satelitskim
komunikacijama to ih je GenSvs postavio u Zoni bilo je daleko lake nazvati Europu ili Sjedinjene
Drave nego Batu, grad udaljen samo devedesetak kilometara prema sjeveru. Telefonski razgovori s
Malabom bili su gotovo nemogui.
33
Kevin se zaputi prema dnevnoj sobi. Telefon se nalazio na stolu u kutu.
- Hoete li jesti ruak? - upita Esmeralda.
- Da - odgovori Kevin. Jo uvijek nije ogladnio, ali nije elio uvrijediti Esmeraldu.
Kevin sjedne za stol. Drei ruku na slualici brzo izrauna da je u New Yorku oko osam sati ujutro.
Upita se zato ga je dr. Lyons zvao te zakljui da to ima neke veze s njegovim krat-kim razgovorom s
Tavlorom Cabotom. Kevinu se nije sviala po-misao o obdukciji na Carlu Franconiju, a zacijelo se
nee sviati ni Ravmondu Lvonsu.
Kevin je upoznao Ravmonda prije est godina. To se dogo-dilo u New Yorku tijekom seminara
Amerikog drutva za una-preivanje znanosti gdje je Kevin predstavio jedan svoj rad. Ke-vin je
mrzio predstavljanje radova i rijetko je to inio, ali tom ga je prilikom na to prisilio voditelj njegovog
odsjeka na Harvardu. Jo od vremena kad je branio svoju disertaciju bavio se transpo-zicijom
kromosoma: procesom u kojem su kromosomi razmjenji-vali djelie i estice kako bi poboljali
prilagodljivost vrsta, a time i evoluciju. Taj se fenomen posebno esto dogaao tijekom stva-ranja
spolnih stanica, procesa poznatog kao mejoza.
Sluajnost je htjela da su tijekom istog seminara i u isto vri-jeme kad je Kevin trebao govoriti James
Watson i Francis Crick odravali vrlo popularan govor o godinjici njihova otkria struk-ture DNA.
Stoga je vrlo malo ljudi dolo sluati Kevina. Jedan od nazonih bio je Ravmond. Nakon toga
Ravmond je priao Kevinu. Posljedica njihova razgovora bilo je Kevinovo naputanje Harvarda i
zapoljavanje u tvrtki GenSvs.
Pomalo drhtavom rukom Kevin podigne slualicu i nazove. Ravmond se javi nakon prve zvonjave to
je znailo da je ekao kraj telefona. Veza je bila kristalno ista, kao da je ovjek u su-sjednoj sobi.
- Imam dobre vijesti - pone Ravmond im je shvatio da je s druge strane Kevin. - Nee biti
obdukcije.
Kevin ne odgovori. U glavi mu je vladala zbrka.
34
- Nije li ti laknulo? - upita Raymond. - Znam da te je Cabot sino nazvao.
- Donekle mi je laknulo - ree Kevin. - Ali s obdukcijom ili bez nje, poinjem dvojiti o cijeloj operaciji.
Sad je Ravmond utio. Tek to je rijeio jedan potencijalni problem, a ve je iskrsnuo drugi.
- Moda smo pogrijeili - nastavi Kevin. - elim rei, moda sam ja pogrijeio. Savjest me poinje
muiti i pomalo se bojim. Ja sam zapravo isti znanstvenik. Ova primijenjena znanost mi ne lei.
- O, molim te! - razdraeno e Ravmond. - Nemoj kompli-cirati stvari! Ne sad. Mislim, ima laboratorij
kakvog si oduvijek elio. Dao sam sve od sebe kako bih ti nabavio svaki prokleti ko-madi opreme
to si ga zatraio. Povrh toga, stvari se jako dobro razvijaju, pogotovo kad je rije o vrbovanju.
Dovraga, s dividen-dama dionica to ih gomila, bit e bogata.
- Nikad nisam namjeravao postati bogataem - ree Kevin.
- Mogu ti se dogoditi i gore stvari - primijeti Ravmond.
- Ma daj, Kevine! Nemoj mi to raditi.
- I kakva mi korist od bogatstva kad moram boraviti ovdje usred mraka? - izusti Kevin. Protiv njegove
volje u mislima mu se pojavi slika upravitelja, Siegfrieda Spalleka. Kevin zadrhti. Uasavao se tog
ovjeka.
- To nije zauvijek - ree Ravmond. - Sam si mi rekao da e uskoro biti gotov, da je sustav gotovo
savren. Kad doista bude gotov, nekoga e u sve uputiti pa e zauzeti tvoje mjesto, a ti e se
vratiti ovamo. S tvojom gomilom novca moi e izgraditi la-boratorij iz snova.
- Opet sam vidio kako se dim uzdie s otoka - ree Kevin.
- Ba kao i proli tjedan.
- Zaboravi taj dim! - obrecne se Ravmond. - Prepustio si se mati na volju. Umjesto uzrujavanja ni
zbog ega, usredotoi se na svoj rad da ga moe to prije privesti kraju. Ako ima slo-bodnog
vremena, poni matati o laboratoriju to e ga izgraditi kad se vrati ovamo.
35
Kevin kimne. Raymond je u pravu. Kevina je djelomice bri-nulo i to da se nikad nee moi vratiti na
sveuilite ako se sazna u to je bio upleten u Africi. Nitko ga ne bi zaposlio, a o polo-aju stalnog
sveuilinog nastavnika ne bi se mogao ni sanjati. No ako bi imao vlastiti laboratorij i prihode, ne bi
morao brinuti.
- Sluaj - ree Ravmond - doi u po zadnjeg pacijenta kad bude spreman, a to bi trebalo biti uskoro.
Tada emo opet raz-govarati. U meuvremenu imaj na umu da je gotovo sve rijeeno, a novac se
slijeva u nae krinje.
- Dobro - nevoljko e Kevin.
- Samo nemoj poiniti neku glupost - ree Ravmond. - Obe-aj mi!
- Dobro - ponovi Kevin malo vedrije.
Kevin spusti slualicu. Ravmond je bio uvjerljiva osoba te bi se Kevin osjeao bolje nakon svakog
razgovora s njim.
Kevin se odgurne od stola i poe natrag u blagovaonicu. Po-sluao je Ravmondov savjet i
pokuavao razmiljati o mjestu na kojem e izgraditi svoj laboratorij. Puno je imbenika govorilo u
prilog Cambridgea, Massachusetts, zbog veza to ih je Kevin imao na Harvardu i MIT-u. No moda bi
ipak bilo bolje negdje dalje od grada, primjerice u New Hampshireu.
Za ruak je bila bijela riba koju Kevin nije prepoznao. Kad je pitao, Esmeralda mu je na fangu rekla
kako se riba zove, a to Kevinu nita nije znailo. Sama je sebe iznenadio kad je pojeo vie no to je
oekivao. Razgovor s Ravmondom pozitivno je dje-lovao na njegov tek. Mogunost posjedovanja
vlastita laboratorija jo uvijek ga je prekomjerno privlaila.
Nakon ruka Kevin je svoju vlanu koulju zamijenio istom i svjee izglaanom. Jedva je ekao da
se vrati na posao. Kad je poao prema stubama, Esmeralda ga je pitala kad eli veeru. Rekao joj je u
sedam, kao i obino.
Dok je Kevin ruao, s oceana su se dokotrljali teki sivi ob-laci. Kad je izaao iz svoje kue, ve je
pljutalo, a cesta ispred kue pretvorila se u slapove to su jurili prema pristanitu. Pogle-davi na
jug preko Estuario del Muni, Kevin ugleda jarku sun-
36
anu svjetlost kao i kompletnu dugu. Vrijeme je u Gabonu jo uvijek vedro. Kevina to nije udilo. Bilo
je trenutaka kad je kia padala na jednoj strani ulice, a na drugoj nije.
Pretpostavivi da e kia padati barem jo sat vremena, Kevin zaobie kuu pod zatitom arkade i
sjedne u svoju crnu tojotu. Iako je vonja do bolnice bila smijeno kratka, Kevin je drao pa-metnijim
voziti se nego cijelo poslijepodne biti mokar.
37
3.POGLAVLJE
?
4. DZUJKA 1 997.
S.45 NEW YDRK CITY
- Dakle, to eli da uinimo? - upita Franco Ponti i pogleda svog efa, Vinnieja Dominicka, u
retrovizoru. Nalazili su se u Vinniejevu lincolnu. Vinnie je sjedio na stranjem sjedalu i nagi-njao se
naprijed dok se desnom rukom drao za ruku iznad prozora. Gledao je zgradu broj 126 u ezdeset
etvrtoj ulici. Kua od crvenkasto-smeeg pjeenjaka izgraena je u francu-skom rokoko stilu s
visokim, lukovima nadsvoenim prozorima. Prozori u prizemlju imali su reetke radi zatite.
v
- ini se prilino otmjenim mjestom - ree Vinnie. - Na se doktor dobro pobrinuo za sebe.
- Hou li parkirati? - upita Franco. Automobil se nalazio na-sred ulice, a taksi iza njih uporno je
trubio.
- Parkiraj! - odlui Vinnie.
Franco je krenuo naprijed dok nije stigao do hidranta. Stao je uz plonik. Taksi je proao kraj njih, a
voza im je mahnito po-kazivao prostake znakove. Angelo Facciolo odmahne glavom i izusti
pogrdni komentar na raun ruskih taksista. Angelo je sje-dio na suvozaevu mjestu.
38
Vinnie izae iz automobila. Franco i Angelo hitro uine isto. Sva su trojica imala na sebi
besprijekorne kapute marke Salvatore Ferragamo u razliitim nijansama sive boje.
- Misli da moemo ovako ostaviti automobil? - upita Franco.
- Pretpostavljam da e ovo biti kratak sastanak - ree Vinnie. - Ali stavi na upravljaku plou znak
Dobrotvornog policijskog udruenja. Tako emo utedjeti pedeset dolara.
Vinnie poe natrag do broja 126. Franco i Angelo krenu za njim na svoj vjeno oprezni nain. Vinnie
pogleda plou unutra-njeg telefonskog sustava. - Ovo je dvojni objekt - ree. - Izgleda da naem
doktoru ipak ne ide tako dobro kako sam mislio. -Vinnie pritisne puce dr. Ravmonda i prieka.
- Halo? - zauje se enski glas.
- Doao sam posjetiti doktora - ree Vinnie. - Zovem se Vinnie Dominick.
Uslijedila je stanka. Vinnie se vrkom Gucci cipele poigravao epom boce. Franco i Angelo
promatrali su ulicu.
Iz ploe se ponovno zauo zvuk. - Halo, ovdje dr. Lyons. Mogu li vam pomoi?
- Vjerujem da moete - ree Vinnie. - Treba mi petnaestak minuta vaeg vremena.
- Nisam siguran da vas poznajem, gospodine Dominick -ree Ravmond. - Moete li mi rei o emu je
rije?
- Rije je o usluzi to sam vam je noas uinio - odgovori Vinnie. - Za uslugu je zamolio na
zajedniki poznanik, dr. Da-niel Levitz.
Uslijedila je stanka.
- Vjerujem da ste jo tamo, doktore - ree Vinnie.
- Da, naravno - ree Ravmond. Zaulo se hrapavo zujanje. Vinnie gurne teka vrata i ue. Njegova
potrkala pou za njim.
- Mislim da dobri doktor nije naroito oduevljen naim po-sjetom - primijeti Vinnie tijekom vonje
malenim dizalom. Tri su mukarca bila stijenjena poput sardina.
39
Raymond je doekao svoje posjetitelje kad su izali iz dizala. Oito je bio nervozan dok se rukovao
sa svakim pojedinano. Kretnjom im je pokazao neka uu u stan, a potom ih je poveo u malenu
radnu sobu obloenu mahagonijem.
- Je li netko za kavu? - upita Ravmond. Franco i Angelo pogledaju Vinnieja.
- Neu odbiti espresso ako vam nije teko - ree Vinnie. Franco i Angelo su rekli da e i oni isto.
Ravmond podigne telefonsku slualicu na pisaem stolu i na-rui kavu.
Ravmondovi najgori strahovi postali su stvarnost im je ugle-dao svoje nepozvane goste. Njemu su
izgledali poput stereotipa iz drugorazrednog filma. Vinnie je bio visok otprilike sto sedam-deset
centimetara, tamne puti i zgodan, punih crta lica i kose za-lizane unatrag. On je oito bio ef. Druga
su dvojica bila via od sto osamdeset centimetara, a obojica su bili mravi. Imali su tanke noseve i
usne te duboko usaene sitne oi. Mogli su biti braa. Osnovnu razliku u njihovu izgledu inila je
Angelova koa. Ravmond je pomislio da izgleda poput povrine Mjeseca.
- Mogu li uzeti vae kapute? - upita Ravmond.
- Ne kanimo se dugo zadrati - ree Vinnie.
- Barem moete sjesti - ponudi Ravmond.
Vinnie se spusti u konati naslonja. Franco i Angelo uko-eno sjednu na kau presvuen barunom.
Ravmond se smjesti za pisai stol.
- to mogu uiniti za vas, gospodo? - upita Ravmond nasto-jei ostaviti dojam samopouzdanja.
- Usluga koju smo za vas noas uinili nije bila ba jedno-stavna - ree Vinnie. - Mislili smo da e vas
zanimati kako smo to sredili.
Ravmond se kratko, neveselo nasmijao. Podigao je ruke kao da neto tjera od sebe. - To nije
potrebno. Siguran sam da vi...
- Mi inzistiramo - prekine ga Vinnie. - To ima poslovnog smisla. Vidite, ne bismo eljeli da pomislite
kako se nismo iz-nimno potrudili zbog vas.
40
- To ni na trenutak ne bih pomislio - pobuni se Ravmond.
- Pa samo da budemo sigurni - ree Vinnie. - Vidite, nije lako izvui tijelo iz mrtvanice jer oni rade
dvadeset etiri sata dnevno, a cijelo je vrijeme deuran ovjek iz osiguranja.
- Ovo nije potrebno - ree Ravmond. - Ne bih volio znati pojedinosti, ali sam jako zahvalan na trudu
to ste ga uloili.
- utite, dr. Lyons, i sluajte! - naredi Vinnie. Zastane na tre-nutak kako bi organizirao misli. - Imali
smo sree jer Angelo po-znaje momka po imenu Vinnie Amendola koji radi u mrtvanici. Taj je
momak poznavao Paulija Cerina, tipa za kojeg je Angelo radio, ali je sad u zatvoru. Angelo sad radi
za mene, a s onim to zna uspio je uvjeriti momka da nam tono kae gdje su po-hranjeni ostaci
gospodina Franconija. Momak nam je dao jo neke podatke pa smo mogli ui onamo usred noi.
U tom su trenutku stigle kave. Donijela ih je Darlene Polson koju je Ravmond predstavio kao svoju
pomonicu. im je poslu-ila kavu, Darlene je izala.
- Zgodna pomonica - primijeti Vinnie.
- Vrlo je efikasna - prokomentira Ravmond. Nesvjesnom je kretnjom obrisao elo.
- Nadam se da ne izazivamo nelagodu u vama - ree Vinnie.
- Ne, uope - malo prebrzo e Ravmond.
- Tako smo bez potekoa iznijeli tijelo - nastavi Vinnie. - I rijeili smo ga se pa ga vie nema. No kao
to vam je zasigurno jasno, to nije bilo poput etnje parkom. Zapravo je predstavljalo veliku muku jer
smo imali jako malo vremena za planiranje.
- Pa, ako postoji neto to mogu ja uiniti za vas - ponudi Ravmond nakon neugodne stanke u
razgovoru.
- Hvala vam, doktore - ree Vinnie. Istresao je u sebe kavu kao da pije estoko pie. Odloio je alicu
i tanjuri na rub stola. - Rekli ste tono ono emu sam se nadao, a to nas dovodi do razloga moje
nazonosti ovdje. Dakle, zacijelo znate da sam ja klijent ba kao to je bio Franconi. to je jo
vanije, klijent je i moj jedanaestogodinji sin, Vinnie mlai. Zapravo, njemu e vae usluge zacijelo
trebati prije nego meni. Znai da nam slijede
41
dvije naplate, kako vi to zovete. elio bih predloiti da ove go-dine ne platim nita. Sto kaete?
Raymond spusti pogled na povrinu stola.
- Zapravo govorimo o usluzi za uslugu - ree Vinnie. - Mi-slim da je to poteno.
Ravmond proisti grlo. - Morat u razgovarati s monicima -ree.
- Sad, to je prva neljubazna stvar koju ste rekli - doda Vin-nie. - Koliko je meni poznato, vi ste taj
monik. Zato me vrijea ovo zavlaenje. Promijenit u svoj prijedlog. Neu nita platiti ni ove ni
idue godine. Nadam se da razumijete u kom pravcu nas vodi ovaj razgovor.
- Razumijem - ree Ravmond. S oitim je naporom progutao slinu. - Pobrinut u se za to.
Vinnie ustane. Franco i Angelo uinili su isto. - Tako valja -ree Vinnie. - Raunam s tim da ete vi
razgovarati s dr. Danie-lom Levitzom i upoznati ga s naim dogovorom.
- Svakako - ree Ravmond. Ustao je.
- Hvala na kavi - ree Vinnie. - Izvrsna je. Komplimenti va-oj pomonici.
Ravmond je zatvorio vrata za gangsterima i naslonio se na njih. Bilo mu je luaki tuklo. Darlene se
pojavila na vratima to su vodila u kuhinju.
- Je li bilo onako loe kako si se bojao? - upita.
- Jo gore! - odgovori Ravmond. - Ponaali su se tono u skladu s oekivanjima. Sad se moram
nositi s mafijaima koji za-htijevaju besplatnu vonju. Pitam te, to jo moe poi po zlu?
Ravmond se odgurne od vratiju i pone hodati. Nakon samo nekoliko koraka zatetura. Darlene
isprui ruku i pridri ga.
- Je li ti dobro? - upita.
Ravmond prieka trenutak, a potom kimne. - Da, dobro mi je - ree. - Samo mi se malo vrti u glavi.
Zahvaljujui toj situaciji s Franconijem, noas nisam sklopio oka.
- Moda bi trebao odgoditi sastanak to si ga planirao s no-vim lijenikom - predloi Darlene.
42
- Mislim da ima pravo - ree Ravmond. - U ovakvu stanju vjerojatno ne bih nikoga uspio uvjeriti da
nam se pridrui, ak i da je pred steajem.
43
4.POGLAVLJE
?
4. OUJKA 1 997.
1 9.DD NEW YDRK CITY
Laurie je dovrila sjeckanje povra za salatu, prekrila zdjelu papirnatim ubrusom i stavila je u
hladnjak. Tada je izmijeala za-ine, jednostavnu kombinaciju maslinova ulja, svjeeg enjaka,
bijelog octa i samo kapi balzama. I to je stavila u hladnjak. Okre-nuvi se janjeem butu, oistila je
malo masnoe to ju je mesar ostavio, stavila meso u salamuru to ju je ranije pripremila, a po-tom i
to spremila u hladnjak. Posljednji je zadatak bio priprema-nje artioka. Hitro je odrezala dno i
nekoliko velikih, ilavih li-stova.
Briui ruke kuhinjskom krpom, Laurie je pogledala na zidnu uru. Budui da je poznavala Jackov
raspored, zakljuila je da je ovo pravi trenutak za poziv. Posluila se zidnim telefonom kraj sudopera.
Dok je birala broj, mogla je zamisliti kako se Jack penje za-krenim stubitem svoje zaputene
zgrade. Iako je mislila da ra-zumije zato je u poetku unajmio taj stan, nikako nije mogla shvatiti
zato je i dalje tamo ivio. Kua je djelovala depresivno. S druge strane, osvrnuvi se po svome
stanu, morala je priznati da se ne razlikuje puno od Jackova, osim to on ima gotovo dvo-struko vie
prostora.
44
Telefon je zvonio s druge strane ice. Laurie je brojila. Kad je stigla do broja deset, poela je
sumnjati u svoje poznavanje nje-gova rasporeda. Upravo je htjela spustiti slualicu kad se Jack
ja-vio.
- Da? - grubo ree. Ostao je bez daha.
- Veeras ima sree - ree Laurie.
- Tko je to? - upita Jack. - Jesi li to ti, Laurie?
- Zvui kao da si ostao bez daha - primijeti Laurie. - Znai li to da si izgubio utakmicu?
- Ne, znai da sam pretrao etiri stubita kako bih se javio na telefon - ree Jack. - Sto se dogaa?
Nemoj mi rei da si jo na poslu?
- Zaboga, ne - ree Laurie. - Ve sam sat vremena kod kue.
- Dakle zato veeras imam sree? - upita Jack.
- Na putu kui stala sam u prodavaonici i kupila sve to je potrebno za tvoju omiljenu veeru -
odgovori Laurie. - Sve je spremno za penicu. Ti se samo mora istuirati i dovui ovamo.
- A ja sam mislio da ti dugujem ispriku jer sam se smijao kad je mafija ispario - ree Jack. - Ako je
potrebno neto nadokna-diti, to bih zasigurno ja trebao uiniti.
- Nije rije ni o kakvom nadoknaivanju - ree Laurie. - Jednostavno bih uivala u tvom drutvu. Ali
postoji jedan uvjet.
- Hmm - ree Jack. - Koji?
- Veeras bez bicikla - ree Laurie. - Mora doi taksijem ili povlaim poziv.
- Taksiji su opasniji od mog bicikla - pobuni se Jack.
- Nema rasprave - ree Laurie. - Uzmi ili ostavi. Ako i kad dospije pod autobus i zavri na stolu u
grobnici, ne elim se osjeati odgovornom. - Laurie je osjetila kako joj se lice zarume-njelo. O tom se
pitanju nije voljela ak ni aliti.
- U redu - sloi se Jack. - Trebao bih stii za trideset pet do etrdeset minuta. Da donesem vino?
- To bi bilo sjajno.
45
Laurie je bila zadovoljna. Nije bila sigurna hoe li Jack pri-hvatiti poziv. Tijekom protekle godine
poeli su zajedno izlaziti, a Laurie je prije nekoliko mjeseci sama sebi priznala da se zalju-bila u
njega. No Jack izgleda nije elio dopustiti da se njihov od-nos razvije u neto vie. Kad je Laurie
pokuala inzistirati na tome, Jack je reagirao udaljavanjem. Osjetivi se odbaenom, Laurie je
odgovorila ljutnjom. Tjednima su razgovarali samo po-slovno.
Tijekom posljednjeg mjeseca njihov se odnos polako popra-vio. Ponovno su se poeli viati, ali bez
obveza. Ovog je puta Laurie shvatila da ga ne smije pourivati. Problem je bio u tome to to nije bilo
lako u dobi od trideset sedam godina. Lau-rie je oduvijek eljela jednog dana postati majkom. Uskoro
e joj biti trideset osam. etrdeseta se brzo pribliavala te je Laurie osjeala da vie nema puno
vremena.
Budui da je sve pripremila za veeru, Laurie je obila svoj jednosobni stan i malo ga pospremila.
Vratila je knjige na njihova mjesta na policama, uredno sloila medicinske asopise i ispra-znila
Tomovu kutiju s pijeskom. Tom je njezin est i pol godina stari, utosmei prugasti maak, jednako
divlji kao i kad je bio mai. Laurie je izravnala Klimtovu reprodukciju to ju je maak naherio kad
god bi s police za knjige prelazio na nosa zastora iznad prozora.
Potom se Laurie na brzinu istuirala, preodjenula u traperice i majicu s visokim ovratnikom, te se
lagano naminkala. Dok je to inila, ljutito se zagledala u sitne borie to su se pojavile u kutu
njezinih oiju. Nije se osjeala nimalo starijom nego onda kad je zavrila medicinski fakultet, ali se
ipak vidjelo da godine prolaze.
Jack je stigao na vrijeme. Kad je Laurie pogledala kroz pi-junku, mogla je vidjeti samo nejasne
obrise njegova nasmijeena lica jer ga je pribliio rupici na samo dva centimetra. Nasmijeila se
njegovu lakrdijaenju i otkljuala hrpu brava i lokota kojima je osigurala svoja ulazna vrata.
- Ulazi, klaune! - ree Laurie.
46
- elio sam biti siguran da e me prepoznati - ree Jack i proe kraj nje. - Moj otkrhnuti, gornji lijevi
sjekuti postao je moj zatitni znak.
Ba dok je Laurie zatvarala vrata, krajikom je oka ugledala svoju susjedu, gospou Engler, koja je
odkrinula svoja vrata kako bi vidjela tko je doao k Laurie. Laurie je bijesno pogleda. ena je svuda
zabadala svoj nos.
Veera je predstavljala pravi uspjeh. Hrana je bila savrena, a vino je bilo u redu. Jackova isprika
glasila je da se prodavaonica alkoholnih pia u blizini njegova stana specijalizirala za toeno vino, a
ne kvalitetniju robu.
Tijekom veere Laurie se svaki as morala ugristi za jezik kako bi razgovor drala podalje od
osjetljivih tema. Jako bi rado razgovarala o njihovu odnosu, ali se nije usuivala. Osjeala je da je
Jackovo oklijevanje proizalo iz njegove uasne osobne tragedije. Prije est godina njegova ena i
dvije kerke poginule su u padu lokalnog zrakoplova. Jack je to ispriao Laurie nakon to su
nekoliko mjeseci izlazili, ali kasnije vie nije htio o tome razgovarati. Laurie je osjeala da je taj
gubitak najvea prepreka u njihovu odnosu. Na neki joj je nain ta spoznaja pomogla pri-hvatiti
Jackovu nevoljkost da se vre vee.
Jack je bez potekoa vodio nevezani razgovor. Proveo je ugodnu veer igrajui ulinu koarku na
igralitu u svom susjed-stvu i rado je o tome govorio. Sluajno je dospio u ekipu s War-renom, u
svakom pogledu impresivnim Afroamerikancem, vo-om lokalne bande i daleko najboljim igraem.
Jackova i Warre-nova ekipa nije izgubila niti jednu utakmicu.
- Kako je Warren? - upita Laurie. Jack i Laurie esto su iz-lazili s Warrenom i njegovom djevojkom,
Natalie Adams. Laurie ih nije vidjela ve jako dugo, otkako su zahladili odnosi izmeu nje i Jacka.
- Warren je Warren - ree Jack. Slegne ramenima. - On ima toliko potencijala. Svim sam se silama
trudio ne bih li ga nago-vorio da se nastavi kolovati, ali se on tome opire. Kae da moj sustav
vrijednosti nije jednak njegovom pa sam odustao.
47
- A Natalie?
- Dobro je, valjda - ree Jack. - Nisam je vidio otkako smo zadnji put zajedno izali.
- Morali bismo to ponovno uiniti - predloi Laurie. - Ne-dostaju mi izlasci s njima.
- Dobra ideja - neodreeno e Jack.
Uslijedila je stanka. Laurie je ula kako Tom prede. Nakon to su pojeli i pospremili stol, Jack se
preselio na kau. Laurie mu je sjela prekoputa u moderni naslonja to ga je kupila u Vil-lageu.
Laurie uzdahne. Osjeala se frustriranom. inilo se nezrelim da ne mogu razgovarati o emotivno
vanim pitanjima.
Jack pogleda na sat. - Opa! - ree. Pomaknuo se naprijed pa je sjedio na samom rubu kaua. - Ve je
petnaest do jedanaest -doda. - Morao bih poi. Sutra je radni dan i krevet me zove.
- Jo vina? - upita Laurie. Podigla je vr. Popili su samo e-tvrtinu.
- Ne mogu - ree Jack. - Refleksi mi moraju ostati izotreni zbog vonje taksijem do kue. - Ustane i
zahvali Laurie na ve-eri.
Laurie je odloila vino i ustala. - Ako nema nita protiv, rado bih pola s tobom do mrtvanice.
- Sto? - zaudi se Jack. Iskrivio je lice u izraz nevjerice. - Ne ide valjda na posao u ovo doba noi?
elim rei, pa nisi ak ni deurna.
- Samo elim ispitati nonog tehniara i ovjeka iz sigurnosti - ree Laurie i poe u hodnik po kapute.
- Zbog ega, za ime svijeta? - upita Jack.
- elim otkriti kako je nestalo Franconijevo tijelo - ree Lau-rie. Pruila je Jacku njegovu konatu
jaknu. - Razgovarala sam s veernjom ekipom kad su stigli na posao danas poslijepodne.
- Sto su ti rekli?
- Ne ba puno - ree Laurie. - Tijelo je stiglo oko osam i etrdeset pet u pratnji policije i izvjestitelja.
Oito je sve podsje-alo na cirkus. Pretpostavljam da su zato zaboravili rendgenski
48
snimiti tijelo. Identificirala ga je majka; vrlo emotivan prizor prema svim izvjetajima. Do deset i
etrdeset pet tijelo je ve smjeteno u hladnjak u pregradak sto jedanaest. Dakle, drim da je prilino
jasno kako je otmica izvedena tijekom none smjene, izmeu jedanaest naveer i sedam ujutro.
- Zato razbija glavu oko toga? - upita Jack. - To je pro-blem administracije.
Laurie navue kaput i uzme kljueve. - Recimo samo da sam se osobno zainteresirala za sluaj.
Jack je zakolutao oima dok su izlazili na hodnik. - Laurie! -Jack e prijekorno. - Uvalit e se u
nevolje zbog toga. Zapamti to ti kaem. Laurie pritisne puce dizala i ljutito pogleda gos-pou Engler
koja je, kao i obino, odkrinula vrata.
- Ta me ena izluuje - primijeti Laurie dok su ulazili u di-zalo.
- Ne slua to ti govorim - ree Jack.
- Sluam - ustvrdi Laurie. - No ipak u se pozabaviti ovime. Ovaj podvig u kombinaciji s mojim
sukobom s Franconijevim prethodnikom govori mi da ti sitni mafijai misle da mogu initi to god im
padne na pamet. Misle da su zakoni za druge ljude. Pauli Cerino, ovjek kojega je Lou jutros
spomenuo, dao je ubiti ljude kako ne bi morao dugo ekati na transplantaciju ronjae. To ti
dovoljno govori o njihovoj etici. Ne svia mi se pomisao da oni vjeruju kako mogu jednostavno ui u
nau mrtvanicu i od-etati s tijelom ovjeka kojega su upravo ubili.
Izali su u Devedesetoj ulici i poli prema Prvoj aveniji. Lau-rie je podigla ovratnik. S East Rivera je
puhao povjetarac, a tem-peratura zraka kretala se oko minus est stupnjeva.
- Sto te navodi na pomisao da su ovo izveli mafijai? - upita Jack.
- Ne mora biti vrhunski znanstvenik da bi doao do tog za-kljuka - ree Laurie. Podigla je ruku kad
se pribliio jedan taksi, ali je bez usporavanja projurio kraj njih. - Franconi je tre-bao svjedoiti kao
dio nagodbe. lanovi Vaccaro organizacije na
49
viim poloajima naljutili su se ili uplaili, ili oboje. To je stara pria.
- I tako su ga ubili - ree Jack. - Zato uzimati tijelo? Laurie slegne ramenima. - Neu se pretvarati da
znam kako
mafijai razmiljaju - ree. - Ne znam zato su htjeli tijelo. Moda da ne bi imao dostojan pokop.
Moda se boje da e ob-dukcija otkriti identitet ubojice. Dovraga, ne znam. No na koncu nije ni vaan
razlog.
- Ja imam osjeaj da bi razlog ipak mogao biti vaan - ree Jack. - Mislim da e se nai na tankom
ledu bude li se u to mijeala.
- Moda - ree Laurie. Ponovno slegne ramenima. - Nekako se naem u ovakvim situacijama.
Pretpostavljam da je dio pro-blema u tome to posao trenutno ini sredite mog ivota.
- Dolazi slobodan taksi - ree Jack namjerno izbjegavajui odgovor na Laurienu posljednju
primjedbu. Osjetio je kamo to vodi, a nije se elio uputati u osobnije razgovore.
Vonja taksijem do ugla Prve avenije i Tridesete ulice kratko je trajala. Laurie se iskrcala i iznenaeno
ustanovila da je Jack uinio isto.
- Ne mora poi sa mnom - ree Laurie.
- Znam. No ipak idem. U sluaju da nisi shvatila, prilino si me zabrinula.
Jack se nagnuo kroz prozor taksija i platio vozau.
Laurie je i dalje tvrdila kako Jackova nazonost nije potrebna dok su prolazili izmeu mrtvakih kola.
Uli su u mrtvanicu kroz ulaz iz Tridesete ulice. - Nisi li rekao da te krevet zove?
- Moe ekati - ree Jack. - Nakon Louove prie o tome kako su te odavde izveli u lijesu, mislim da
bih trebao poi s to-bom.
- To je bila posve drugaija situacija.
- O, doista? - zaudi se Jack. - Bili su umijeani mafijai ba kao i sada.
50
Laurie je zaustila kako bi se i dalje bunila, ali je Jackova pri-mjedba bila na mjestu. Morala je priznati
da je bilo odreenih slinosti.
Prva osoba na koju su naili bio je noni uvar koji je sjedio u svom siunom uredu. Carl Novak bio
je postariji, ljubazni o-vjek sijede kose, a izgledao je kao da se stisnuo u svojoj odori, najmanje dva
broja prevelikoj. Slagao je pasijans,, ali je podigao glavu kad su Laurie i Jack proli kraj njegova
prozoria i zastali na otvorenim vratima.
- Mogu li vam pomoi? - upita Carl. Tada je prepoznao Laurie i ispriao se to nije odmah vidio tko je
ona.
Laurie ga je pitala zna li za nestanak Franconijeva tijela.
- Svakako - ree Carl. - Kui me je nazvao Robert Harper, ef sigurnosti. Bio je jako uzrujan i
postavljao mi je svakojaka pi-tanja.
Laurie je brzo shvatila da Carl ne moe baciti puno svjetla na tajanstveni dogaaj. Tvrdio je da se
nita neobino nije dogodilo. Tijela su ulazila i tijela su izlazila, ba kao i svake noi. Priznao je da je
dva puta naputao svoje radno mjesto kako bi otiao u nu-nik. Naglasio je da je oba puta bio
odsutan samo nekoliko mi-nuta i svaki je put obavijestio nonog tehniara, Mikea Passana.
- Sto je s jelom? - upita Laurie.
Carl je otvorio ladicu svog metalnog stola i izvadio metalnu kutiju za hranu. - Ovdje jedem.
Laurie mu zahvali i krene dalje. Jack poe za njom.
- Ovo mjesto nou doista djeluje drugaije - primijeti Jack. Hodali su irokim hodnikom to je vodio
do hladnjaka i dvorane za obdukcije.
- Malo je zlokobno bez dnevne guve - prizna Laurie. Virnuli su u ured mrtvozornika i vidjeli da je
Mike Passano
zauzet nekim papirima. Nedavno je dovezeno tijelo koje je obalna straa izvukla iz oceana. Podigao je
glavu kad je osjetio da je netko na vratima.
Mike je imao tridesetak godina, u govoru mu se snano osje-ao naglasak Long Islanda, a izgledom
je jako podsjeao na Ta-
51
lijana. Bio je sitan i zaobljenih crta lica. Imao je crnu kosu, ta-mnu kou i crne oi. Ni Laurie ni Jack
nisu s njim radili iako su ga puno puta sreli.
- Jeste li doli pogledati plivaa? - upita Mike.
- Ne - odgovori Jack. - Ima li problema?
- Nema problema - ree Mike. - Samo to je u vrlo loem stanju.
- Doli smo razgovarati o protekloj noi - ree Laurie.
- to u vezi protekle noi? - upita Mike.
Laurie mu je postavila ista pitanja kao i Carlu. Iznenadila se jer se Mike odmah naljutio. Upravo je to
htjela prokomentirati kad ju je Jack povukao za ruku i kretnjom je pozvao na hodnik.
- Lake malo - preporui joj Jack kad ih se vie nije moglo uti.
- Sto lake? - upita Laurie. - Nisam ga ni za to optuila.
- Slaem se - ree Jack. - Znam da nisam nikakav strunjak za uredsku politiku ili meuljudske
odnose, ali ini mi se kao da se Mike brani. eli li iz njega izvui bilo kakve informacije, mi-slim da
to mora uzeti u obzir i postupati u rukavicama.
Laurie se na trenutak zamisli, a potom kimne. - Moda ima pravo.
Vratili su se u mrtvozornikov ured, ali prije no to je Laurie otvorila usta, Mike ree: - Za sluaj da ne
znate, dr. Washington mi je jutros telefonirao i probudio me. Zaprijetio mi je kaznom. No noas am
obavljao svoj uobiajeni posao i sigurno nisam imao nikakve veze s nestankom tijela.
- Ispriavam se ako sam tako neto nagovijestila - ree Lau-rie. - Samo kaem kako vjerujem da je
tijelo nestalo tijekom vae smjene. Time ne mislim da vi na bilo koji nain snosite odgovor-nost.
- Tako je nekako zvuilo - ree Mike. - Hou rei, ja sam ovdje jedini, osim ljudi iz sigurnosti i
kuepazitelj.
- Je li se dogodilo neto neobino? - upita Laurie.
Mike odmahne glavom. - No je bila mirna. Dva su tijela do-vezli i dva odvezli.
52
- Kako su stigla tijela? - upita Laurie. - Jesu li ih dovezli nai ljudi?
- Da, naim kolima - odgovori Mike. - Jeff Cooper i Peter Molina. Oba su tijela stigla iz mjesnih
bolnica.
- to je s tijelima koja su odvezli? - nastavi Laurie.
- to je s njima?
- Pa, tko je doao po njih?
Mike je uzeo mrtvozornikov dnevnik s kuta stola i otvorio ga. Kaiprstom je slijedio jedan stupac, a
potom se zaustavio. - Po-grebno poduzee Spoletto iz Ozone Parka i Pogrebno poduzee Dickson iz
Summita, New Jersev.
- Kako su se zvali pokojnici? - upita Laurie.
Mike pogleda u dnevnik. - Frank Gleason i Dorothv Klien. Njihovi pristupni brojevi su 100385 i
101455. Jo neto?
- Jeste li oekivali da e se pojaviti ljudi iz tih pogrebnih po-duzea? - dalje e Laurie.
- Da, naravno - ree Mike. - Najprije su nazvali, kao i uvi-jek.
- Znai da ste im sve pripremili?
- Svakako - ree Mike. - Sredio sam sve papire. Samo su morali potpisati.
- A tijela? - upita Laurie.
- Bila su u rashlaenoj prostoriji kao i obino - ree Mike. - Odmah sprijeda na kolicima.
Laurie pogleda Jacka. - Moe li se sjetiti jo nekog pitanja? Jack slegne ramenima. - Mislim da si
uglavnom sve pitala, osim da li je Mike odlazio s radnog mjesta.
- Tako je! - ree Laurie. Ponovno se okrene Mikeu i doda: -Carl nam je rekao da vas je obavijestio kad
je dva puta odlazio u nunik. Obavijestite li vi Carla kad morate otii odavde?
- Uvijek - odgovori Mike. - esto smo nas dvojica jedini ov-dje dolje. Netko mora paziti na izlaz.
- Jeste li noas dugo izbivali iz ureda? - upita Laurie.
53
- Nisam - ree Mike. - Nita vie nego obino. Nekoliko sam puta bio u nuniku i pola sata na prvom
katu kad sam iao neto pojesti. Kaem vam, sasvim obina no.
- Sto je s pazikuama? - upita Laurie. -Jesu li oni bili u bli-zini?
- Ne tijekom moje smjene - odgovori Mike. - Obino ovdje dolje poiste naveer. Nona je smjena
gore, osim ako se ne do-gaa neto neuobiajeno.
Laurie se pokuala sjetiti dodatnih pitanja, ali nita joj nije padalo na pamet. - Hvala, Mike - rekla je.
- Nema na emu.
Laurie krene prema vratima, ali se zaustavi. Okrene se i upita: - Jeste li sluajno vidjeli Franconijevo
tijelo?
Mike je na trenutak oklijevao, a potom je priznao da jest.
- U kojim okolnostima? - upita Laurie.
- Kad doem na posao, obino me Marvin, tehniar iz veer-nje smjene, upozna s onim to se
dogaa. Nekako je bio uzrujan oko situacije s Franconijem zbog gomile policajaca i ponaanja
njegove obitelji. U svakom sluaju, pokazao mi je tijelo.
- Kad ste ga vidjeli, je li se nalazilo u pregratku sto jedana-est?
-Da.
- Recite mi, Mike - ree Laurie. - Kad biste morali nagaati, to mislite kako je nestalo tijelo?
- Nemam ni najmanju ideju - ree Mike. - Osim ako nije odetao odavde. - Nasmijao se, a potom se
inilo da mu je ne-ugodno. - Ne elim ispasti neozbiljan. Zbunjen sam kao i svi os-tali. Samo znam da
su noas odavde izala dva tijela, a to su ona to ih imam u dnevniku.
- Kasnije vie niste pogledali Franconija, nakon to vam ga je Marvin pokazao?
- Nisam, jasno - odgovori Mike. - Zato bih?
- Nema razloga - ree Laurie. - Znate li moda gdje su vo-zai kombija?
- Gore, u kantini - odgovori Mike. - Uvijek su tamo.
54
Laurie i Jack poli su dizalom. Tijekom vonje Laurie je opa-zila kako se Jacku sklapaju oi.
- Djeluje umorno - primijeti Laurie.
- "Nije ni udo. Jesam umoran - ree Jack.
- Zato ne poe kui?
- Izdrao sam do sada - ree Jack. - Mislim da u ostati do gorkoga kraja.
Oboje su morali kiljiti na jarkom fluorescentnom svjetlu kan-tine. Nali su Jeffa i Petea za stolom
kraj automata. Prelistavali su novine i grickali ips. Imali su na sebi zguvane plave kombine-zone s
oznakama Zdravstvene i bolnike korporacije na ruka-vima. Obojica su vezali kosu u konjski rep.
Laurie se predstavila, objasnila da je zanima nestalo tijelo i pitala sjeaju li se neega jedinstvenog
to se dogodilo protekle noi, pogotovo u vezi s dva tijela to su ih dovezli.
Jeff i Pete su razmijenili poglede, a tada Pete odgovori.
- Moje je bilo u stranom stanju.
- Ne mislim ba na tijela - objasni Laurie. - Zanima me je li bilo togod neobino u postupku. Jeste li
u mrtvanici vidjeli neku nepoznatu osobu? Je li se dogodilo neto udno?
Pete ponovno pogleda Jeffa, a potom odmahne glavom.
- Ne. Sve je bilo kao obino.
- Sjeate li se u koji ste pregradak stavili tijelo? - upita Laurie.
Pete se poee po glavi. - Zapravo, ne - ree.
- Je li bilo blizu pregratka sto jedanaest? - upita Laurie. Pete odmahne glavom. - Ne, bilo je s druge
strane. Neto
oko pedeset pet. Ne sjeam se tono. No zapisano je dolje. Laurie se okrene Jeffu.
- Tijelo koje sam ja dovezao smjeteno je u dvadeset osam -ree Jeff. - Sjeam se jer imam toliko
godina.
- Jeste li vidjeli Franconijevo tijelo? - upita Laurie.
Dva su vozaa ponovno razmijenila poglede. Jeff progovori:
- Da, jesmo.
- Kada?
55
- Otprilike u ovo vrijeme - ree Jeff.
- Kojom prilikom? - nastavi Laurie. - Vi obino ne vidite tijela koja ne prevozite.
- Nakon to nam je Mike ispriao o dogaaju, eljeli smo po-gledati tijelo zbog uzbuenja to ga je
izazvalo. Ali nismo nita dirali.
- Bilo je to samo na trenutak - doda Pete. - Samo smo ot-vorili vrataca i virnuli unutra.
- Je li Mike bio s vama? - upita Laurie.
- Ne - ree Pete. - Samo nam je rekao u kojem je pregratku.
- Je li dr. Washington razgovarao s vama o protekloj noi? -upita Laurie.
- Da, gospodin Harper takoer - ree Jeff.
- Jeste li dr. Washingtonu rekli da ste pogledali tijelo? -upita Laurie.
- Nismo - ree Jeff.
- Zato ne?
- Nije nas pitao - odgovori Jeff. - Mislim da nam je jasno da to zapravo ne bismo smjeli initi. Inae i
ne inimo. Ali, kao to sam rekao, obuzela nas je radoznalost zbog onakva uzbuenja.
- Moda biste trebali rei dr. Washingtonu - predloi Laurie. - Tek toliko da mu budu poznate sve
injenice.
Laurie se okrene i poe natrag prema dizalu. Jack krene za njom.
- Sto misli? - upita Laurie.
- Sto se vie pribliava pono sve mi je tee razmiljati - ree Jack. - Ali ne ini mi se posebno vanim
to su ona dvojica po-gledala tijelo.
- Ali Mike to nije spomenuo - napomene Laurie.
- Istina - ree Jack. - No svi oni znaju da su prekrili pravila. Posve je u skladu s ljudskom prirodom
da se u takvoj situaciji ne kae ba sve.
- Moda - uzdahne Laurie.
- Kamo sada? - upita Jack kad su uli u dizalo.
- Ponestaje mi ideja - prizna Laurie.
56
- Hvala Bogu - ree Jack.
- Ne misli li da bih trebala pitati Mikea zato nam nije rekao da su vozai pogledali Franconijevo
tijelo? - upita Laurie.
- Mogla bi, ali mislim da se uzalud nada - ree Jack. - Is-kreno reeno, ne mogu zamisliti da je to bilo
neto vie od obine nekodljive znatielje.
- U tom sluaju, dosta za veeras - ree Laurie. - I mene je poeo privlaiti krevet.
57
5.POGLAVLJE
?
5. OUJKA 1997.
1D.15 CDGD, EKVATORIJALNA GVINEJA
Kevin je vratio posudice s kulturama tkiva u inkubator i za-tvorio vrata. Poeo je raditi prije zore.
Trenutno je pokuavao nai transponazu gena histoloke kompatibilnosti na Y kromo-somu. Ve
vie od mjesec dana nije mogao nai rjeenje unato koritenju tehnike pomou koje je otkrio i
izolirao transponaze povezane s kratkim krakom kromosoma 6.
Kevin je obino dolazio u laboratorij oko osam i trideset, ali se tog jutra probudio u etiri i vie nije
mogao zaspati. Nakon to se bacakao i okretao po krevetu etrdeset pet minuta, zaklju-io je da
moe i bolje iskoristiti vrijeme. Stigao je u laboratorij u pet ujutro dok je vani jo vladao mrkli mrak.
Kevinu nije dala spavati njegova savjest. Muni osjeaj da je poinio prometejsku greku ponovno
se javio svom estinom. Iako ga je dr. Lvonsovo spominjanje izgradnje vlastita laborato-rija tada
smirilo, to nije potrajalo. Sa ili bez laboratorija iz snova, nije mogao poricati uas onoga to se
moda dogaa na Ila Francesci.
Kevinovi osjeaji nisu imali nikakve veze s novim dimom. Nije ga vidio, ali je otkako je svanulo
svjesno izbjegavao gledanje kroz prozor, pogotovo prema otoku.
58
Kevinu je postalo jasno da ovako nee moi dalje. Zakljuio je da bi bilo najpametnije otkriti jesu li
njegove bojazni oprav-dane. Razmiljao je da bi najbolji nain bio obratiti se nekome tko ima vie
uvida u situaciju pa bi moda mogao rasvijetliti pod-ruje koje zabrinjava Kevina. No Kevin nije ba
rado razgovarao s mnogim ljudima u Zoni. Nikad nije bio naroito drutven, po-gotovo u Cogu gdje
je bio jedini akademik. Ipak, postojao je je-dan ovjek u Zoni u ijem se drutvu malo ugodnije
osjeao, uglavnom zato to se divio njegovu radu: Bertram Edwards, glavni veterinar.
Kevin je impulzivno skinuo laboratorijski ogrta, prebacio ga preko stolice i izaao iz ureda. Spustio
se u prizemlje i izaao na vlanu sparinu parkiralita iza bolnice. Jutro je svanulo vedro, a nebom su
lebdjeli bijeli oblaii. Bilo je i tekih, kinih oblaka, ali nalazili su se iznad oceana, skupljeni du
zapadnog obzora; ako donesu kiu, to e biti tek poslijepodne.
Kevin ue u svoju toyotu s pogonom na etiri kotaa i s bol-nikog parkiralita skrene desno.
Krenuo je sjevernom stranom gradskog trga i proao kraj stare katolike crkve. Tvrtka Gensvs
obnovila je zgradu i pretvorila je u rekreacijski centar. Petkom i subotom uveer prikazivali su se
filmovi. Ponedjeljkom su orga-nizirali tombolu. U podrumu se nalazila kantina u kojoj se moglo dobiti
amerike hamburgere.
Ured Bertrama Edwardsa bio je smjeten u Veterinarskom centru, a to je bio dio puno veeg
kompleksa za ivotinje. Cijeli je kompleks bio vei od samog Coga. Nalazio se u gustoj trop-skoj
umi, sjeverno od gradia od kojega ga je odvajala netaknuta dungla.
Kevina je put vodio na istok sve do voznog parka, a tada je skrenuo na sjever. Promet je bio prilino
gust za tako zabaeno mjesto, to je govorilo o problemima logistike pri voenju tako velike
operacije kakva se vodila u Zoni. Moralo se uvoziti sve, od toaletnog papira do cijevi za
centrifugiranje, a to je zahtijevalo transportiranje velikih koliina robe. Vei dio potreptina dovo-zili
su kamionima iz Bate gdje se nalazila neugledna luka i aero-
59
drom osposobljen za slijetanje velikih mlanjaka. U Estuario del Muni moglo se doi iz Librevillea u
Gabonu, ali mu se moglo prii samo motoriziranim kanuima.
Na izlazu iz gradia granitom poploana ulica ustupila je mje-sto novom asfaltu. Kevin je odahnuo.
Dotad je snano osjeao buku i vibracije volana.
Nakon petnaest minuta vonje kroz kanjon tamnozelene ve-getacije Kevin je ugledao prve zgrade
modernog ivotinjskog kompleksa. Izgraene su od prednapregnutog betona i blokova troske
prevuenih tukaturom i olienih u bijelo. U konstrukciji se osjeao panjolski utjecaj kako bi
kompleks bio u skladu s ko-lonijalnom arhitekturom gradia.
Golema glavna zgrada vie je podsjeala na terminal zrako-plovne luke nego na stambeni prostor
primata. Proelje zgrade imalo je visinu od dva kata, a moda se u irinu protezalo oko sto ezdeset
metara. Sa stranje strane zgrade izlazila su mnoga krila to su doslovno nestajala u gustoj
vegetaciji. Nekoliko ma-njih zgrada nalazilo se nasuprot glavnoj graevini. Kevin nije bio siguran
koja je njihova svrha, osim za dvije zgrade u sredini. U jednoj je boravila jedinica vojnika
Ekvatorijalne Gvineje. Jednako kao i njihovi drugovi na gradskom trgu, ti su se vojnici motali
naokolo sa svojim pukama, cigaretama i kamerunskim pivom. U drugoj je zgradi boravila grupa koja
je Kevina jo vie uznemi-ravala nego tinejderski vojnici. To su bili marokanski plaenici koji su
inili dio predsjednike strae. Lokalni predsjednik nije imao povjerenja u vlastitu vojsku.
Ti strani komandosi specijalnih snaga odijevali su se u nepri-kladna i loe krojena tamna odijela i
kravate, a izboine od pito-lja jasno su se vidjele. Svi su bili tamnoputi, prodornih oiju i gu-stih
brkova. Za razliku od vojnika, rijetko ih se moglo vidjeti, ali se njihovu nazonost osjealo poput
zlokobne prijetee sile.
Golemost GenSvsova ivotinjskog centra puno je govorila o uspjehu pothvata. Shvativi potekoe
vezane uz biomedicinska istraivanja na primatima, tvrtka je svoju organizaciju smjestila u
ekvatorijalnu Afriku odakle su ivotinje potjecale. Tim su po-
60
tezom lukavo zaobili zamornu mreu ogranienja uvoza i izvoza primata to ih je postavio
industrijalizirani Zapad, kao i pogubno uplitanje fanatika koji se bore za ivotinjska prava. Dodatni je
poticaj bio to su lokalna vlada i potkupljivi voe udili za stra-nom valutom pa su bezrezervno
prihvaali sve to im je kompa-nija poput GenSvsa mogla ponuditi. Zakone koji su predstavljali
smetnju jednostavno su zaobili ili ukinuli. Zakonodavno je tijelo bilo tako usluno da je ak donijelo
zakon po kojem je ometanje rada GenSvsa kanjivo smru.
Operacija se vrlo brzo pokazala iznimno uspjenom pa se tvrtka proirila kako bi posluila kao
prikladno mjesto za druge biotehnoloke kompanije, pogotovo za farmaceutske monike koji su se
tako lake opskrbljivali primatima za vrenje pokusa. Uspjeh je zaprepastio GenSvsove ekonomske
prognozere. Zona je u svakom pogledu predstavljala impresivni financijski uspjeh.
Kevin je parkirao kraj jo jednog terenskog vozila. Znao je da pripada dr. Edwardsu po naljepnici na
blatobranu na kojoj je pi-salo: ovjek je majmun. Gurnuo je dvokrilna vrata na ijem je staklu pisalo
Veterinarski centar. Ured dr. Edwardsa i ordinacije nalazile su se odmah kraj ulaza.
Pozdravila ga je Martha Blummer. - Dr. Edwards je u krilu gdje se nalaze impanze - ree. Martha je
radila kao sekretarica. Njezin je mu bio jedan od nadzornika voznog parka.
Kevin krene prema krilu u kojem su bile smjetene impanze. To je bio jedan od rijetkih dijelova
zgrade kojeg je donekle po-znavao. Proao je kroz druga dvokrilna vrata i zaputio se duga-kim
sredinjim hodnikom Veterinarske bolnice. Zdanje je izgle-dalo poput obine bolnice, sve do
zaposlenika odjevenih u kirur-ku odjeu od kojih su mnogi imali stetoskope oko vrata.
Nekoliko je ljudi kimnulo glavom, drugi su se nasmijeili, a neki su pozdravili Kevina. Smeteno je
uzvraao pozdrave. Ni-koga od tih ljudi nije znao po imenu.
Kroz jo jedna dvokrilna vrata uao je u glavni dio zgrade u kojem su se nalazili primati. U zraku se
osjeao ivotinjski zadah. Hodnikom su povremeno odjekivali krikovi i urlici. Kroz vrata s
61
armiranim staklom Kevin je ovla ugledao velike kaveze u kojima su majmuni bili zatvoreni. Oko
kaveza su se kretali ljudi u kom-binezonima i gumenim izmama i vukli za sobom crijeva za
po-lijevanje.
Krilo impanzi bilo je jedno od onih to su se protezala iz stranjeg dijela zgrade prema umi. I ono je
bilo visoko dva kata. Kevin je uao u prizemlju. Odmah su se zvukovi promije-nili. Sad se uz krikove
ulo i tuljenje.
Odkrinuvi vrata, Kevin je privukao pozornost jednog od radnika u kombinezonima. Pitao je za dr.
Edwardsa pa mu je o-vjek rekao da je veterinar u odjelu bonoba.
Kevin je naao stubite i popeo se na prvi kat. Pomislio je da je udna sluajnost to se dr. Edwards
nalazi u odjelu bonoba ba kad ga je Kevin doao potraiti. Zahvaljujui bonobima Ke-vin i dr.
Edwards su se upoznali.
Kevin do prije est godina nije ni uo rije bonobo. No to se brzo promijenilo kad je ta vrsta majmuna
izabrana za GenSvsov projekt. Sad je znao da su to izuzetna stvorenja. Oni su roaci impanzi, ali su
milijun i pol godina ivjeli u izolaciji na ezdeset tisua kvadratnih kilometara netaknute dungle u
sredinjem Za-iru. Za razliku od impanzi, bonobi su ivjeli u matrijarhatu, a mujaci su bili puno
manje agresivni. Stoga su bonobi mogli iv-jeti u veim grupama. Neki su ih ljudi zvali pigmejskim
impan-zama, ali je to bio pogrean naziv jer su neki bonobi zapravo bili vei od impanzi, a bili su i
zasebna vrsta.
Kevin je naao dr. Edwardsa ispred relativno malenog kaveza za prilagoavanje. Pruao je ruku kroz
reetke i pokuavao uspo-staviti kontakt s odraslom enkom bonoba.
Druga je enka sjedila uz stranji dio kaveza. Oima je nervo-zno poigravala po novom okruenju.
Kevin je mogao osjetiti nje-zin strah.
Dr. Edwards je tiho tulio imitirajui jedan od mnogih zvu-kova kojima su se sporazumijevali bonobi i
impanze. Bio je re-lativno visok mukarac, dobrih osam ili deset centimetara vii od Kevinovih sto
sedamdeset pet. Kosa mu je bila zaprepaujue
62
bijela to je predstavljalo dramatian kontrast s gotovo crnim obrvama i trepavicama. Naglaene
obrve u kombinaciji s njego-vom navikom mrtenja ela davale su mu izraz stalnog uenja. Kevin
ga je nekoliko trenutaka promatrao. Oita veza to ju je dr. Edwards"uspostavljao sa ivotinjama bila
je neto emu se Kevin divio od njihova prvog susreta. Kevin je osjeao da je rije o uroenom daru,
a ne neemu nauenom, a to je na njega uvi-jek ostavljalo dubok dojam.
- Oprostite - na koncu e Kevin.
Dr. Edwards poskoi kao da se uplaio. ak je i bonobo enka kriknula i pobjegla u stranji dio
kaveza.
- Strano mi je ao - ispria se Kevin.
Dr. Edwards se nasmijei i poloi ruku na prsa. - Ne morate se ispriavati. Samo sam bio posve
zaokupljen pa vas nisam uo kako dolazite.
- Sigurno vas nisam namjeravao prestraiti, dr. Edwards -pone Kevin - ali ja...
- Kevine, molim vas! Rekao sam vam ve nebrojeno puta da se zovem Bertram. elim rei, pa
poznajemo se ve pet godina. Ne bismo li trebali prijei na ti?
- Svakako - ree Kevin.
- Sretna je sluajnost da si doao - ree Bertram. - Upoznaj nae dvije najnovije enke za rasplod. -
Bertram je pokazao prema ivotinjama koje su se polako primicale. Kevinov ih je do-lazak uplaio, ali
su sad postale znatieljne.
Kevin se zagleda u dramatino antropomorfna lica dva pri-mata. Bonobi su imali manje izboenu
donju eljust nego njihovi roaci impanze, a to ih je inilo puno slinijim ljudima. Kevina je uvijek
uznemiravao pogled u oi bonoba.
- ivotinje djeluju zdravo - prokomentira Kevin jer nije znao to bi drugo mogao rei.
- Jutros su kamionom dovezene iz Zaira - ree Bertram. - To je otprilike tisuu esto kilometara
zrane linije. No s obzi-rom na zaobilazni put to su ga morali prijei kako bi preli gra-nice Konga i
Gabona, zacijelo su putovali triput toliko.
63
- To je jednako kao i putovanje s jednog na drugi kraj Sje-dinjenih Drava - primijeti Kevin.
- Ako govorimo o udaljenosti - sloi se Bertram. - No ovdje su zacijelo vidjeli jako malo asfalta. To je
bilo naporno putovanje bez obzira s koje strane gledamo.
- Izgledaju kao da su u dobroj formi - ree Kevin. Pitao se kako bi on izgledao nakon takvog
putovanja tijekom kojega bi bio stijenjen u drvenoj kutiji i skriven u stranjem dijelu ka-miona.
- Dosad sam ve dobro istrenirao vozae - ree Bertram. - Bolje se ponaaju prema njima nego
prema vlastitim enama. Znaju da nee biti plaeni ako majmuni uginu. To je prilino do-bar poticaj.
- S obzirom na rastue zahtjeve imat e puno posla - ree Kevin.
- To svakako - potvrdi Bertram. - Ove su dvije ve rezervi-rane, kao to zna. Ako prou sve testove,
a siguran sam da hoe, za nekoliko smo dana u tvom laboratoriju. Opet elim gle-dati. Mislim da si
genije. Dok Melanie... Pa, nikad jo nisam vi-dio tako dobru koordinaciju ruka-oko, ak i ako tu
ubrojim onog kirurga kojeg sam poznavao u Sjedinjenim Dravama.
Kevin je porumenio dok je sluao o sebi. - Melanie je jako nadarena - ree kako bi skrenuo razgovor
sa sebe. Melanie Bec-ket je bila reproduktivni tehnolog. GenSvs ju je zaposlio uglav-nom za rad na
Kevinovu projektu.
- Dobra je - ree Bertram. - Ali mi, nekolicina sretnika koji imamo veze s tvojim projektom, znamo da
si ti glavna zvijezda.
Bertram je preletio pogledom prostor izmeu kaveza i zida to je prostoriju dijelio od hodnika kako bi
se uvjerio da ih nitko od radnika u kombinezonima ne moe uti.
- Zna, kad sam potpisao ugovor i doao ovamo, mislio sam da e meni i mojoj eni dobro ii -
povjeri mu Bertram. - to se tie novca, mislio sam da e biti unosno kao i rad u Saudijskoj Arabiji.
Ali ide nam bolje no to sam ikad mogao sanjati. Zahva-ljujui tvom projektu i dionicama koje idu uz
posao, bit emo
64
bogati. Ba mi je juer Melanie rekla da imamo jo dva klijenta iz New York Citvja. Time smo preli
broj od stotinu.
- Nisam uo za dva nova klijenta - ree Kevin.
- Ne? Pa istina je - dometne Bertram. - Melanie mi je to sino rekla kad sam naletio na nju u
rekreacijskom centru. Rekla je da je razgovarala s Raymondom Lvonsom. Drago mi je da me o tome
obavijestila pa sam odmah poslao vozae natrag u Zair po novu poiljku. Mogu samo rei kako se
nadam da e nai ma-leni kolege u Lomaku uspjeti ispuniti svoj dio pogodbe.
Kevin ponovno pogleda dvije enke u kavezu. Uzvratile su mu pogled s moleivim izrazima lica od
kojih se Kevinu smek-alo srce. Poelio je da im moe rei kako se nemaju ega bojati. Samo e u
roku od mjesec dana ostati trudne. Za vrijeme trud-noe drat e ih unutra i staviti na posebnu,
hranjivu dijetu. Na-kon poroaja pustit e ih u golemi rezervat bonoba gdje e od-gajati svoju djecu.
Kad mladunad navri tri godine, ciklus e se ponoviti.
- Doista izgledaju ljudski - Bertram prekine Kevinovo raz-miljanje. - Ponekad se ovjek mora pitati
to misle.
- Ili brinuti da su njihovi potomci sposobni razmiljati - pri-mijeti Kevin.
Bertram pogleda Kevina. Crne su mu se obrve uzdigle vie no obino. - Ne razumijem - ree.
- Sluaj, Bertrame - ree Kevin. - Doao sam ovamo s na-mjerom da s tobom razgovaram o projektu.
- Kakva predivna sluajnost - oduevljeno e Bertram. - Da-nas sam ti kanio telefonirati i pozvati te
ovamo da vidi koliko smo napredovali. I evo tebe. Doi!
Bertram otvori najblia vrata prema hodniku, kretnjom po-zove Kevina i dugim koracima krene
hodnikom. Kevin je morao pouriti kako bi ga sustigao.
- Napredovali? - zaudi se Kevin. Iako se divio Bertramu, uznemiravala ga je ovjekova sklonost
zanesenjakom ponaanju. Kevin bi i u najpovoljnijim okolnostima teko naeo temu o kojoj
65
je elio razgovarati. Kevin nije znao kako bi poeo, a Bertram mu nije pomagao. Zapravo mu je to
posve onemoguavao.
- Napredovali, nego to! - zaneseno e Bertram. - Rijeili smo tehniki problem s mreom na otoku.
Vidjet e da je sada sve u redu. Moemo odrediti poloaj svake ivotinje samo pritiskom na tipku.
Uspjeli smo u zadnji tren, mogu dodati. S trideset kvadratnih kilometara i gotovo sto ivotinja
postajalo je gotovo nemogue pronai ih pomou rune naprave za traenje. Dio problema je u tome
to nismo oekivali da e se stvorenja podijeliti u dvije grupe. Raunali smo da e svi biti jedna
zado-voljna obitelj.
- Bertrame - procijedi Kevin skupivi hrabrost. - elio sam razgovarati s tobom jer osjeam
tjeskobu...
- Nije ni udo - upadne Bertram kad je Kevin zastao. - I ja bih osjeao tjeskobu kad bih tako puno
radio bez ikakvog opu-tanja ili odmora. Dovraga, ponekad vidim svjetlo u tvom labo-ratoriju oko
ponoi kad moja ena i ja izlazimo iz rekreacijskog centra nakon prikazivanja filma. ak smo i
razgovarali o tome. Nekoliko smo te puta pozvali na veeru kako bismo te malo iz-vukli iz tvoje
ahure. Zato nikad nisi doao?
Kevin je u sebi zastenjao. Nije elio ovakav razgovor.
- Dobro, ne mora odgovoriti - ree Bertram. - Ne elim uveavati tvoju tjeskobu. Voljeli bismo da
doe pa nas nazovi ako se predomisli. No to je s gimnastikom dvoranom, ili re-kreacijskim
centrom, ili bazenom? Nikad te nisam vidio niti na jednom od tih mjesta. Dovoljno je loe to smo
zarobljeni u ovom uarenom dijelu Afrike, ali jo je gore ako sam sebe pre-tvori u zatvorenika
vlastitog laboratorija ili kue.
- Siguran sam da ima pravo - sloi se Kevin. - Ali...
- Jasno da imam pravo - upadne mu Bertram u rije. - No to ima i drugu stranu medalje na koju bih te
trebao upozoriti. Ljudi priaju.
- Kako to misli? - upita Kevin. - O emu priaju?
- Ljudi govore da si se izdvojio jer misli da si nadmoniji -ree Bertram. - Zna, akademik s gomilom
otmjenih diploma s
66
Harvarda i MIT-a. Ljudi e lako pogreno protumaiti tvoje dr-anje, pogotovo ako su zavidni.
- Zato bi meni netko zavidio? - upita Kevin. Zaprepastio se.
- To je lako - ree Bertram. - Oito ima povlateni poloaj. Dobiva novi automobil svake druge
godine, a smjeten si jed-nako dobro kao i Siegfried Spallek, a on je upravitelj cijele ope-racije. To
zacijelo izaziva zavist, pogotovo u ljudi kakav je Came-ron Mclvers koji je bio dovoljno glup da
ovamo dovue cijelu obitelj. Osim toga, ima NMR aparat. Upravitelj bolnice i ja jo od prvog dana
pokuavamo dobiti MRI aparat.
- Pokuao sam im objasniti da ne elim onu kuu - objasni Kevin. - Rekao sam da je prevelika.
- Hej, ne mora se meni opravdavati - ree Bertram. - Ja razumijem jer sam upuen u tvoj projekt. No
malo drugih ljudi zna o emu je rije, a neki meu njima nisu ba zadovoljni. ak ni Spallek ne
razumije sasvim iako je oduevljen bonusom to ga tvoj projekt donosi nama sretnicima koji s tim
imamo veze.
Prije nego je Kevin uspio odgovoriti, Bertrama su zaustavili na hodniku njegovi suradnici i neto ga
pitali. On i Bertram pro-lazili su cijelom duinom Veterinarske bolnice. Kevin je iskoristio prekid za
razmiljanje o Bertramovim primjedbama. Kevin se uvijek smatrao nekako nevidljivim. Teko je
mogao pojmiti da je izazvao neije neprijateljstvo.
- Oprosti - ispria se Bertram nakon posljednjeg dogovora. Gurnuo je zadnja dvokrilna vrata. Kevin
ga je slijedio.
Dok je prolazio kraj svoje sekretarice Marthe pokupio je ma-leni snop telefonskih poruka. Prolistao ih
je dok je kretnjom po-zivao Kevina u svoj ured. Zatvorio je vrata za njima.
- Ovo e ti se svidjeti - ree Bertram i baci poruke u stranu. Sjeo je za svoj kompjutor i pokazao
Kevinu kako e dobiti gra-fiki prikaz Ila Francesce. Otok je bio podijeljen mreom. - Sad mi daj broj
bilo kojeg stvorenja kojemu eli odrediti poloaj.
- Mojeg - ree Kevin. - Broj jedan.
- Stie - ree Bertram. Unio je podatke i pritisnuo tipku. Odjednom se na zemljovidu otoka pojavilo
crveno bljeskavo svje-
67
tlo. Nalazilo se sa sjeverne strane strmine od krenjaka, ali juno od potoka to su ga u ali prozvali
Rio Diviso. Potok je uzduno dijelio otok dugaak deset i irok tri kilometra, a tekao je od is-toka
prema zapadu. Nasred otoka nalazilo se jezero to su ga na-zvali Lago Hippo iz oitih razloga.
- Prilino zgodno, je li? - Bertram e ponosno.
Kevin je gledao kao opinjen. Nije ga toliko fascinirala tehno-logija, iako ga je i to zanimalo. Vie ga
je opinila injenica da je crveno svjetlo bljeskalo tono na mjestu s kojeg se uzdizao stup dima.
Bertram je ustao i otvorio ladicu za spise. Bila je puna male-nih elekronskih naprava koje su
podsjeale na minijaturne notese sa siunim ekranima. Iz svake je izlazila antena koja se mogla
izvui.
- Ovo djeluje na slian nain - objasni Bertram. Pruio je jednu Kevinu. - Nazivamo ih lokatorima.
Jasno, prijenosni su i mogu se ponijeti na teren. Tako je neusporedivo lake pronai i uhvatiti
traenu ivotinju nego ranije.
Kevin se poigravao tipkovnicom. Uz Bertramovu je pomo uskoro dobio grafiki prikaz otoka s
crvenim svjetlom. Bertram mu je pokazao kako e dobivati zemljovid sve manjeg i manjeg podruja
sve dok cijeli ekran nije pokazivao samo prostor od petnaest za petnaest metara.
- Kad si tako blizu, posluit e se ovime - ree Bertram. Pruio je Kevinu aparat koji je izgledao
poput baterijske svje-tiljke sa siunim tipkama. - Ovdje unese iste podatke. Funkcio-nira poput
svjetlosnog vodia. Zvuk se pojaava ako je uperen prema ivotinji koju trai. Kad se ivotinja
pojavi na vidiku, emitira jednolini zvuk. Tada samo treba upotrijebiti puku sa strelicama za
uspavljivanje.
- Kako radi taj sustav za traenje? - upita Kevin. On je bio zaokupljen biomolekularnom stranom
projekta pa nije razmiljao o logistici. Obiao je otok prije pet godina, na samom poetku pothvata,
ali to je bilo sve. Nikad se nije raspitivao o svakodnev-nim pojedinostima operacije.
68
- Rije je o satelitskom sustavu - objasni Bertram. - Neu se pretvarati da su mi poznate pojedinosti.
Jasno, svaka ivotinja ima maleni mikroip s dugotrajnom baterijom od nikla i kadmija usaen
odmah pod kou. Signal to ga odailje mikroip jako je slab, ali ga mrea hvata, pojaava i emitira
pomou mikrovalova.
Kevin je pruio naprave natrag Bertramu, ali je on odmahnuo rukom. - Zadri ih - ree. - Imamo ih
cijelu hrpu.
- Ali ne trebaju mi - pobuni se Kevin.
- Ma daj, Kevine - vedro e Bertram. Prijateljski je udario Kevina po leima. Udarac je bio tako snaan
da se Kevin zagrc-nuo. - Opusti se! Previe si ozbiljan. - Bertram sjedne za svoj stol, podigne
telefonske poruke i pone ih slagati po vanosti.
Kevin pogleda elektronske naprave u svojim rukama i upita se to e s njima. To su oito bile skupe
igrake.
- O emu si zapravo elio razgovarati sa mnom? - upita Ber-tram. Podigao je pogled s telefonskih
poruka. - Ljudi se uvijek ale da im ne dam do rijei. to te mui?
- Zabrinut sam - promuca Kevin.
- Zbog ega? - upita Bertram. - Stvari se ne bi mogle bolje razvijati.
- Ponovno sam vidio dim - procijedi Kevin.
- to? Misli kao onaj stup dima to si mi ga proli tjedan spomenuo?
- Tono - ree Kevin. - I na istom mjestu otoka.
- Ah, nije to nita - izjavi Bertram i odmahne rukom. - Go-tovo svake druge noi imamo oluju s
grmljavinom. Munje mogu izazvati poar; svatko to zna.
- Iako je sve ovako vlano? - ree Kevin. - Mislio sam da munje izazivaju poare u savanama tijekom
suhe sezone, a ne u vlanim, ekvatorijalnim praumama.
- Munja moe svugdje izazvati poar - ustvrdi Bertram. - Pomisli kakvu vrelinu daje. Sjeti se,
grmljavina je samo ekspan-zija zraka izazvana vrelinom. Nevjerojatno.
- Pa, moda - nesigurno e Kevin. - No ak i ako bi izazvala poar, koliko bi potrajao?
69
- Ti si poput psa kojemu se dobaci kost - primijeti Bertram. - Jesi li jo nekome spomenuo tu aavu
ideju?
- Samo Ravmondu Lyonsu - ree Kevin. - Nazvao me juer u vezi jednog drugog problema.
- I kako je reagirao? - upita Bertram.
- Rekao mi je neka ne putam previe mati na volju - odgo-vori Kevin.
- Rekao bih da je to dobar savjet - ree Bertram. - Pridru-ujem mu se.
- Ne znam - usprotivi se Kevin. - Moda bismo trebali otii onamo i provjeriti.
- Ne! - obrecne se Bertram. Na trenutak su se njegova usta pretvorila u tvrdu crtu i plave su mu oi
bljesnule. Tada mu se lice opustilo. - Ne elim odlaziti na otok, osim zbog odvoenja. Takav je bio
prvobitni plan i, tako mi svega, toga emo se pri-dravati. S obzirom na to kako se sve dobro razvija,
ne elim ni-ta riskirati. ivotinje moraju ostati izolirane i ne treba ih uzne-miravati. Jedina osoba
koja ide onamo je Pigmejac, Alphonse Kimba, a i on ide samo zato da po otoku raznese dodatnu
hranu.
- Moda bih mogao poi sam - predloi Kevin. - Nee mi trebati puno vremena, a moda u prestati
brinuti.
- Ni sluajno! - otro e Bertram. - Ja sam odgovoran za ovaj dio projekta te zabranjujem tebi ili bilo
kome odlazak na otok.
- Ne vidim to bi to moglo poremetiti - ree Kevin. - Neu uznemiravati ivotinje.
- Ne! - ree Bertram. - Nee biti nikakvih izuzetaka. elimo da to budu divlje ivotinje. To znai to
manje kontakata. Osim toga, u naoj bi malenoj zajednici takav posjet izazvao govorka-nja, a to ne
elimo. Povrh svega navedenog, moglo bi biti opasno.
- Opasno? - zaudi se Kevin. - Drao bih se podalje od vo-denih konja i krokodila. Bonobi zasigurno
nisu opasni.
- Jedan od pigmejskih nosaa ubijen je tijekom zadnjeg od-voenja - ree Bertram. - To smo
zatakali iz oitih razloga.
70
- Kako je ubijen? - upita Kevin.
- Kamenom - odgovori Bertram. - Jedan je bonobo bacio kamen.
- Nije li to neobino?
Bertram slegne ramenima. - Poznato je da impanze ponekad bacaju grane kad su uznemirene ili
uplaene. Ne, mislim da to nije neobino. Zacijelo je rije o refleksnoj kretnji. Kamen je bio tamo pa
ga je bacio.
- Ali to je agresivno, takoer - primijeti Kevin. - To jest ne-obino za bonoba, pogotovo za jednog od
naih.
- Svi e majmuni braniti svoju grupu ako se osjete napadnu-tima - ree Bertram.
- Ali zato bi osjeali da su napadnuti? - upita Kevin.
- To je bilo etvrto odvoenje - objasni Bertram. Ponovno slegne ramenima. - Moda su ve shvatili
to mogu oekivati. No bez obzira to je tomu razlog, ne elimo nikoga na otoku. Razgovarao sam o
tome sa Spallekom, a on se u potpunosti slae sa mnom.
Bertram ustane od stola i prebaci ruku preko Kevinovih ra-mena. Kevin se pokuao izvui, ali ga je
Bertram vrsto drao. - Ma hajde, Kevine! Opusti se! Ovakvo divljanje tvoje mate tono je ono o
emu sam maloas govorio. Mora se malo izvui iz laboratorija i neime umiriti svoj hiperaktivan
um. Nedostaje ti druenje i postaje opsjednut. Mislim, ove su gluposti o vatri do-ista smijene.
Ironija je u tome to projekt sjajno napreduje. Kako bi bilo da ponovno razmisli o pozivu na veeru?
Trish i ja bili bismo oduevljeni.
- Ozbiljno u razmisliti o tome - obea Kevin. Osjeao se vrlo neugodno dok mu je Bertramova ruka
poivala oko vrata.
- Dobro - Bertram e zadovoljno.1 Jo je jednom potapao Kevina po leima. - Moda bismo nas
troje mogli pogledati i film. Ovoga se tjedna prikazuju dva sjajna cjeloveernja filma. Mislim, treba
iskoristiti injenicu da dobivamo najnovija ostvare-nja. GenSvs ulae puno truda da bi nam ih
jednom tjedno slao ovamo. to kae?
71
- Valjda - neodreeno e Kevin.
- Dobro - ree Bertram. - Spomenut u to Trish, a ona e te nazvati. U redu?
- U redu - ree Kevin i slabano se osmjehne.
Pet minuta kasnije Kevin se ukrcao u svoje vozilo zbunjeniji nego prije svog razgovora s Bertramom
Edwardsom. Nije znao to bi mislio. Moda mu mata doista radi prekovremeno. Mogue, ali bez
odlaska na Ila Francescu nikako nije mogao biti siguran. Povrh toga, sad je jo mislio o tome da su
ljudi kivni na njega.
Zakoivi na izlazu iz parkiralita, Kevin pogleda u oba smjera ceste to se pruala ispred
ivotinjskog kompleksa. Prie-kao je da ispred njega proe veliki kamion. Ba kad je htio kre-nuti,
opazio je mukarca kako nepomino stoji na prozoru zgrade u kojoj su se nalazili marokanski
plaenici. Kevin ga nije dobro vidio zbog sunane svjetlosti to se odbijala od stakla, ali je u njemu
prepoznao jednog od brkatih straara. Takoer je vidio da ga mukarac pozorno promatra.
Kevin je zadrhtao, a nije tono znao zato.
Vonja natrag do bolnice prola je brzo i bez problema, ali naoko neprobojni zidovi tamnozelene
vegetacije u Kevinu su iza-zivali neugodan klaustrofobini osjeaj. Kevin je reagirao priti-skom
papuice za gas. Laknulo mu je kad je stigao do ruba gra-dia.
Kevin je parkirao na svome mjestu. Otvorio je vrata automo-bila, ali je oklijevao. Bilo je blizu podne
pa se dvoumio hoe li poi kui na ruak ili e jo sat ili dva raditi u laboratoriju. La-boratorij je
prevagnuo. Esmeralda ga nikad nije oekivala prije jedan.
Tijekom kratke etnje do bolnice Kevin je osjetio svu snagu podnevnog sunca. Podsjealo je na
sparni pokriva to je otea-vao svaki pokret, ak i disanje. Prije dolaska u Afriku nikad nije osjetio
pravu tropsku vruinu. im je uao u bolnicu i naao se u
72
klimatiziranim prostorijama, Kevin je zgrabio rub svoga ovrat-nika i odmaknuo koulju s lea.
Poao je stubama, ali nije daleko stigao.
- Dr. Marshall! - zauje se neki glas.
Kevin pogleda iza sebe. Rijetko su ga kada zaustavljali na stu-bitu.
- Sram vas bilo, dr. Marshall - ree neka ena koja je stajala u dnu stubita. U glasu joj se osjealo da
ne govori sasvim ozbiljno. Imala je na sebi kirurku odjeu i bijeli ogrta. Rukave ogrtaa zavrnula je
do sredine podlaktica.
- Kako molim? - izusti Kevin. ena mu se inila poznatom, ali nije znao odakle.
- Niste posjetili pacijenta - ree ena. - U drugim ste slua-jevima dolazili svakodnevno.
- Pa, to je istina - smeteno e Kevin. Konano je prepoznao enu. Bila je to medicinska sestra,
Candace Brickmann. inila je dio kirurke ekipe koja je doletjela s pacijentom. Ovo je bilo nje-zino
etvrto putovanje u Cogo. Kevin ju je nakratko susretao ti-jekom prva tri dolaska.
- Povrijedili ste osjeaje gospodina Winchestera - ree Can-dace i priprijeti mu prstom. Bila je
ivahna sitna djevojka kasnih dvadesetih godina. Imala je lijepu svijetloplavu kosu stegnutu na
zatiljku. Kevin se nije mogao sjetiti je li je ikad vidio bez smijeka na licu.
- Nisam mislio da e primijetiti - promuca Kevin.
Candace zabaci glavu i nasmije se. Zatim je pokrila usta ru-kom i potisnula smijeh kad je vidjela
zbunjen izraz na Kevinovu licu.
- Samo se alim - ree. - ak nisam sigurna sjea li se gos-podin Winchester da vas je upoznao u
onoj guvi prilikom do-laska.
- Pa, kanio sam doi i vidjeti kako mu je - ree Kevin. - Samo sam imao previe posla.
- Previe posla ovdje, usred niega? - zaudi se Candace.
73
- Pa, pretpostavljam da je vie rije o tome da sam bio zabri-nut - prizna Kevin. - Puno se toga
dogaalo.
- Kao na primjer? - upita Candace potisnuvi smijeak. Svi-ao joj se srameljivi, skromni istraiva.
Kevin uini neke smuene kretnje rukama, a lice mu poru-meni. - Svakojake stvari - konano izusti.
- Vi akademski tipovi strano ste zabavni - primijeti Can-dace. - Ali alu na stranu, s radou vas
mogu obavijestiti da se gospodin Winchester izvrsno oporavlja, a koliko sam shvatila kirurga, to
uvelike zahvaljuje vama.
- Ne bih iao tako daleko - ree Kevin.
- Oh, jo i skroman! - ree Candace. - Pametan, sladak i skroman. To je ubojita kombinacija.
Kevin pone zamuckivati, ali nita nije uspio izgovoriti.
- Hoe li biti drsko s moje strane ako vas pozovem da mi se pridruite na ruku? - predloi Candace.
- Mislila sam da bih mogla poi prijeko i uzeti hamburger. Ve mi je pomalo dojadila bolnika hrana, a
bilo bi lijepo izai na zrak sad kad se pojavilo sunce. Sto mislite?
U Kevinovoj je glavi vladala zbrka. Poziv je stigao neoeki-vano i u normalnim bi okolnostima naao
razlog za odbijanje samo zbog toga. No kolebao se jer su mu u glavi jo uvijek od-zvanjale
Bertramove primjedbe.
- Je li vam maca pojela jezik? - upita Candace. Sagnula je glavu i zavodniki ga pogledala ispod
uzvinutih obrva.
Kevin je pokazao prema svom laboratoriju, a potom je pro-mrmljao neto o tome da ga Esmeralda
oekuje.
- Zar je ne moete nazvati? - upita Candace. Intuitivno je osjeala da joj se Kevin eli pridruiti pa je
bila uporna.
- Valjda mogu - ree Kevin. - Pretpostavljam da bih mogao nazvati iz laboratorija.
- Dobro - ree Candace. - elite li da vas ekam ovdje ili da poem s vama?
Kevin jo nikad nije upoznao tako izravnu enu, iako zapravo nije imao ni puno prilike ni iskustva.
Njegova posljednja i jedina
74
ljubav, uz izuzetak nekoliko srednjokolskih zaljubljivanja, bila je kolegica koja je takoer pripremala
doktorat, Jacqueline Morton. Toj je vezi trebalo nekoliko mjeseci da se razvije iz dugih sati
provedenih u zajednikom radu jer je i ona bila jednako srame-ljiva.
Candace se uspela uz pet stuba i stala kraj Kevina. Bila je vi-soka neto manje od sto ezdeset
centimetara u tenisicama. - Ako ne moete odluiti, a zapravo vam je svejedno, zato ne bih dola
gore?
- U redu - sloi se Kevin.
Kevinova se nervoza brzo rasprila. Obino mu je u drutve-nim situacijama sa enama smetalo to
mora smiljati teme za razgovor. Uz Candace nije imao vremena za razmiljanje. Ona je bez
prestanka o neemu avrljala. Dok su se penjali uz dva niza stuba uspjela je spomenuti vrijeme,
gradi, bolnicu i tijek operativnog zahvata.
- Ovo je moj laboratorij - ree Kevin nakon to je otvorio vrata.
- Fantastino! - spontano izjavi Candace.
Kevin se nasmijei. Vidio je da je doista impresionirana.
- Vi samo obavite svoj telefonski poziv - ree Candace. - Ja u malo pogledati naokolo, ako smijem.
- Ako elite - kaza Kevin.
Iako se Kevin brinuo zato to se tako kasno javlja da nee doi na ruak, Esmeralda ga je iznenadila
svojom ravnodunou. Samo je pitala Kevina kad eli veeru.
- U uobiajeno vrijeme - odgovori Kevin. Tada je, nakon kratkog oklijevanja, sam sebe iznenadio
rijeima: - Moda u imati drutvo. Hoe li to biti problem?
- Ni najmanje - ree Esmeralda. - Koliko osoba?
- Samo jedna - odgovori Kevin. Spustio je slualicu i obrisao dlanove. Bili su malo vlani.
- Dakle, idemo li na ruak? - dovikne mu Candace s druge strane prostorije.
- Poimo! - ree Kevin.
75
- Ovo je ludi laboratorij! - primijeti ona. - Nikad ne bih tako neto oekivala u srcu Afrike. Recite mi,
to zapravo radite s tako fantastinom opremom?
- Pokuavam usavriti postupak - objasni Kevin.
- Ne moete li biti odreeniji? - upita Candace.
- Doista elite znati? - upita Kevin.
- Da - ree Candace. - Zanima me.
- Trenutno se bavim manje vanim antigenima histoloke kompatibilnosti. Znate, proteini koji vas
odreuju kao jedin-stvenu i razliitu jedinku.
- I to radite s njima?
- Pa, pronalazim njihove gene na pravom kromosomu - ob-jasni Kevin. - Tada traim transponazu
koja je povezana s ge-nima, ako postoji, tako da mogu pomicati gene.
Candace se kratko nasmijala. - Nemam pojma o emu govo-rite - prizna. - Nikad nisam ula za
transponazu. Zapravo, bojim se da je vei dio te molekularne biologije daleko iznad mojih
mo-gunosti.
- Nije to tako teko - ree Kevin. - Principi nisu ba tako komplicirani. Najvanija je injenica za koju
malo ljudi zna da se geni mogu pomicati po svojim kromosomima. To se pogotovo dogaa u B-
limfocitima kako bi se uveala raznolikost antitijela. Drugi su geni jo pokretljiviji i mogu zamijeniti
mjesta sa svojim dvojnicima. Znate da postoje po dva gena od svake vrste.
- Znam - ree Candace. - Ba kao to postoje po dva jed-naka kromosoma. U naim stanicama
imamo po dvadeset tri para kromosoma.
- Tono - ree Kevin. - Kad geni izmjenjuju mjesta na svo-jim parovima kromosoma, to se zove
homologna transpozicija. To je posebno vaan proces u stvaranju spolnih stanica, jajaca i spermija.
Omoguava vee genetske promjene, a time i sposob-nost razvijanja vrsta.
- Znai da ta homologna transpozicija igra ulogu u evoluciji -primijeti Candace.
76
- Svakako - sloi se Kevin. - U svakom sluaju, djelii gena koji se pomiu zovu se transpozoni, a
enzimi koji djeluju kao ka-talizatori zovu se transponaze.
- U redu - ree Candace. - Zasad mi je sve jasno.
- Pa, sada me konkretno zanimaju transpozoni gena koji sadre antigene histoloke kompatibilnosti -
nastavi Kevin.
- Shvaam - Candace kimne glavom. - Postaje mi jasno. Va je cilj prebaciti gen za antigen histoloke
kompatibilnosti iz jed-nog kromosoma u drugi.
- Upravo tako! - ree Kevin. - Jasno, najvanije je otkriti i izolirati transponazu. To je najtei dio posla.
No kad naem transponazu, bit e relativno lako pronai njezin gen. A im pro-naem i izoliram gen,
mogu se posluiti standardnom tehnologi-jom za rekombiniranje DNA i proizvesti ga.
- to znai da e ga za vas proizvesti bakterije - ree Can-dace.
- Bakterije ili kultura tkiva sisavca - potvrdi Kevin. - Ono to bude uspjenije.
- Jao! - primijeti Candace. - Ovo me mudrovanje podsjetilo koliko sam gladna. Poimo na hamburger
prije nego mi se eer u krvi spusti ispod normale.
Kevin se nasmijei. Sviala mu se ova ena. ak se poeo oputati.
Dok su se sputali niz bolniko stubite Kevinu se pomalo za-vrtjelo u glavi od sluanja i
odgovaranja na Candacino zabavno, neprestano avrljanje i pitanja. Jedva je mogao povjerovati da
ide na ruak s tako privlanom i ljubaznom enom. inilo mu se da se vie toga dogodilo za
posljednjih nekoliko dana nego tijekom svih pet godina koliko ih je proveo u Cogu. Bio je tako
zaokup-ljen razgovorom da nije ni pomislio na vojnike dok su on i Can-dace prelazili preko trga.
Kevin nije bio u rekreacijskom centru jo od obilaska kad je stigao ovamo. Zaboravio je kako je
neobian. Takoer je zabora-vio kako je bogohulno to je crkva pretvorena u mjesto za svje-tovne
zabave. Oltar je nestao, ali se propovjedaonica jo uvijek
77
nalazila na lijevoj strani prostorije. Koristili su je za predavanja i izvikivanje brojeva kad se igrala
tombola. Na mjestu oltara nala-zilo se filmsko platno; nehotini znak vremena.
Kantina se nalazila u podrumu do kojeg se dolazilo stubitem odmah kraj ulaza. Kevin se zaudio
guvi to je tamo vladala. Pod golim betonskim stropom odjekivao je amor glasova. On i Candace
morali su stajati u dugakom redu kako bi naruili jelo. Kad su konano dobili jelo, morali su u guvi
potraiti mje-sto za. sjedenje. Svi su stolovi bili dugaki pa su se morali dijeliti s drugima. Sjedilo se
na klupama privrenim kao na pikniku.
- Tamo ima mjesta - dovikne Candace kako bi je mogao uti. Svojim je pladnjem pokazala prema
stranjem dijelu prosto-rije. Kevin kimne.
Kevin je kradomice pogledavao lica u mnotvu dok se provla-io za Candace. Osjeao se nelagodno
nakon to ga je Bertram upoznao s miljenjem to je o njemu vladalo, a ipak ga nitko nije ni
pogledao dok se probijao do stola.
Kevin je slijedio Candace dok se provlaila izmeu stolova. Visoko je podigao pladanj kako nikoga
ne bi udario, a potom ga je spustio na prazno mjesto. S mukom je prebacio noge preko klupe i ispod
stola. Dok se smjestio, Candace se ve upoznala s dvoje ljudi koji su sjedili za istim stolom. Kevin im
je kimnuo. Nije ih poznavao.
- ivahno mjesto - primijeti Candace. Posegnula je za kea-X pom. - Dolazite li esto ovamo?
Prije no to je Kevin uspio odgovoriti, netko ga je zazvao po imenu. Okrenuo se i prepoznao jedino
poznato lice. To je bila Melanie Becket, reproduktivni tehnolog.
- Kevin Marshall! - ponovno usklikne Melanie. - okirana sam. Sto ti radi ovdje?
Melanie je bila otprilike Candacinih godina; prethodnog je mjeseca proslavila trideseti roendan. Dok
je Candace bila svije-tle puti, ona je bila tamnoputa, smee kose i mediteranskog iz-gleda. Njezine su
tamnosmee oi djelovale gotovo crno.
78
Kevin je pokuao predstaviti svoju pratiteljicu, ali je s uasom shvatio da se ne moe sjetiti njezina
imena.
- Ja sam Candace Brickman - ree Candace ne trepnuvi. Is-pruila je ruku. Melanie se predstavila i
pitala moe li im se pri-druiti.
- Svakako - odgovori Candace.
- Je li na lokalni genij vaom zaslugom nazoan u palai tro-vanja hranom? - Melanie upita
Candace. Melanie je bila duho-vita, vedra i neposredna ena koja je odrasla na Manhattanu.
- Valjda - ree Candace. - Je li to neobino za njega?
- Vrlo blago reeno - ree Melanie. - Koja je vaa tajna? Tako sam ga esto uzalud pozivala ovamo pa
sam konano odu-stala, a to je bilo prije nekoliko godina.
- Nikad me nisi ba pozvala - branio se Kevin.
- O, doista? - zaudi se Melanie. - to sam trebala uiniti, pozvati te pismeno? Znala sam te pitati
eli li poi na hambur-ger. Nije li to bio poziv?
- Pa - ree Candace i uspravi se na svom sjedalu - ovo je zacijelo moj sretan dan.
Melanie i Candace udubile su se u razgovor i jedna drugoj opisale svoj rad. Kevin je sluao, ali se
usredotoio na svoj ham-burger.
- Znai da sve troje radimo na istom projektu - zakljui Me-lanie nakon to joj je Candace ispriala da
je ona medicinska se-stra intenzivne njege kirurke ekipe iz Pittsburgha. - Tri graka u mahuni. "
- Velikoduni ste - ree Candace. - Ja sam samo lan po-monog osoblja pri dnu terapeutskog
totema. Ne bih se mogla svrstati na istu razinu gdje ste vas dvoje. Vi ste sve ovo omogu-ili. Ako
smijem pitati, kako to uope funkcionira, za ime svijeta?
- Ona je glavna - prvi put progovori Kevin i glavom pokae prema Melanie.
- Ma daj, Kevine! - pobuni se Melanie. - Nisam ja razvila tehnike kojima se sluim onako kako si ti
uinio. Ima puno ljudi
79
koji bi mogli obavljati moj posao, ali samo ti moe obavljati svoj. Tvoje otkrie predstavlja klju
uspjeha.
- Nemojte se prepirati - ree Candace. - Samo mi recite kako se to radi. Od prvog me dana mui
radoznalost, ali sve je obavijeno velom tajne. Kevin mi je objasnio znanstveni dio, ali jo uvijek ne
razumijem postupak.
- Kevin uzme uzorak kotane sri od klijenta - ree Melanie. Iz toga izolira stanicu koja se priprema
na diobu tako da su kro-mosomi zgusnuti, po mogunosti reproduktivnu stanicu, ako ne grijeim.
- Prilino je teko nai takvu stanicu - primijeti Kevin.
- Pa onda joj ti objasni to radi - Melanie se obrati Kevinu i odmahne rukom. - Ja u sve pobrkati.
- Radim s transponazom to sam je otkrio prije gotovo sedam godina - objasni Kevin. - To je
katalizator za homolognu tran-spoziciju, odnosno prijelaz kratkih krakova kromosoma est.
- Sto je kratki krak kromosoma est? - upita Candace.
- Kromosomi imaju takozvane centromere koji ih dijele u dva dijela - objasni Melanie. - Kromosom
est ima izrazito nejednake dijelove. Manji se zovu kratki krakovi.
-? Hvala - ree Candace.
- Dakle... - nastavi Kevin pokuavajui organizirati misli. -Ja zapravo dodajem svoju tajnu
transponazu klijent ovoj stanici koja se priprema za diobu. Ali ne doputam da se prijelaz sasvim
do-vri. Zaustavljam ga s dva kratka kraka odvojena svaki od svog kromosoma. Tada ih izvadim.
- Jao! - ushieno e Candace. - Doista uzimate te siune, siune niti iz jezgre. Kako se to moe
izvesti, za ime svijeta?
- To je druga pria - ree Kevin. - Zapravo, koristim se su-stavom monoklonih antitijela koji reagira sa
stranjim dijelom transponaze.
- To je previe za mene - primijeti Candace.
- Pa, ne razmiljajte o tome kako vadi kratke krakove - ree Melanie. - Jednostavno prihvatite tu
injenicu.
80
- U redu - sloi se Candace. - to radite s tim kratkim kra-kovima?
Kevin pokae prema Melanie. - ekam da ona obavi svoje arolije.
- To nisu arolije - ree Melanie. - Ja sam samo tehniar. Na bonobima primjenjujem tehnike in vitro
oplodnje, iste one koje su se razvile kako bi se poveala plodnost gorila u zatoenitvu. Zapravo,
Kevin i ja moramo koordinirati nae napore jer on eli oploeno jajace u kojem jo nije dolo do
diobe. Jako je vaan pravi trenutak.
- elim da bude spremno za diobu - ree Kevin. - Dakle, Melanien raspored rada odreuje moj. Ne
poinjem sa svojim di-jelom dok od nje ne dobijem zeleno svjetlo. Kad mi ona osigura zigotu,
ponavljam potpuno isti postupak to sam ga obavio s kli-jentovom stanicom. Nakon to izvadim
kratke krakove bonoba, u zigotu unesem klijentove kratke krakove. Zahvaljujui transpo-nazi smjeste
se tono tamo kamo treba.
- I to je sve? - upita Candace.
- Pa, nije - prizna Kevin. - Zapravo unosim etiri transpo-naze, a ne jednu. Kratki je krak kromosoma
est najvaniji dio to ga prebacujemo, ali prebacujemo i relativno malene dijelove kromosoma
devet, dvanaest i etrnaest. Oni sadre gene ABO krvnih grupa i jo nekoliko manje vanih antigena
histoloke kompatibilnosti kao to su CD-31 molekula adhezije. Ali to po-staje previe komplicirano.
Mislite samo na kromosom est. To je najvaniji dio.
- To je zato to kromosom est sadri gene koji ine osnovni kompleks histoloke kompatibilnosti -
upueno e Candace.
- Tono - ree Kevin. Bio je impresioniran i oaran. Ne samo da je Candace ugodna u drutvu, ve je
pametna i dobro informirana.
- Bi li ovaj postupak uspio i s drugim ivotinjama? - upita Candace.
- Na koju vrstu mislite? - upita Kevin.
81
- Na svinje - odgovori Candace. - Znam da su neki centri u Sjedinjenim Dravama i Engleskoj
unoenjem ljudskih gena po-kuavali umanjiti destruktivno djelovanje komplementa u
trans-plantacijama svinjskih organa.
- U usporedbi s ovim to mi radimo, to je kao koritenje pi-javica - primijeti Melanie. - Tako je
zastarjelo jer lijei simptom a ne uklanja uzrok.
- Istina - ree Kevin. - U naem se postupku ne moramo brinuti za imunoloku reakciju. Kad je rije o
histolokoj kompa-tibilnosti, mi dajemo imunolokog dvojnika, pogotovo ako uspi-jem unijeti jo
nekoliko manjih antigena.
- Ne znam zato se toliko trudi oko toga - ree Melanie. - U prve tri transplantacije klijenti uope
nisu pokazivali znakove odbacivanja. Ba nikakve!
- elim da bude savreno - kaza Kevin.
- Pitam za svinje iz nekoliko razloga - ree Candace. - Prvo, mislim da bi koritenje bonoba moglo
naljutiti neke ljude. Drugo, koliko mi je poznato, nema ih ba puno.
- To je tono - sloi se Kevin. - Na svijetu ih sveukupno ima samo dvadesetak tisua.
- Eto vidite - ree Candace. - Dok se na stotine tisua svinja kolje zato da bismo imali slaninu.
- Ne vjerujem da bi moj postupak bio uspjean sa svinjama -ree Kevin. - Ne znam sigurno, ali
sumnjam. Razlog ovakva us-pjeha s bonobima, ili impanzama kad smo ve kod toga, lei u injenici
da su njihovi i nai genomi vrlo slini. Zapravo, razli-kuju se samo jedan i pol posto.
- To je sve? - zaudi se Candace. Zaprepastila se.
- To je nekako poniavajue, zar ne? - primijeti Kevin.
- To je vie od toga - ree Candace.
- Govori nam o tome kako su bonobi, impanze i ljudi evo-lucijski bliski - doda Melanie. - Smatra se
da smo mi i nai ro-aci primati potekli od zajednikog pretka koji je ivio prije ot-prilike sedam
milijuna godina.
82
- To naglaava etiko pitanje rada s njima - ree Candace - i zato bi to moglo naljutiti neke ljude.
Djeluju tako ljudski. elim rei, zar vam ne smeta kad treba rtvovati jednog od njih?
- Ova tranplantacija jetre kod gospodina Winchestera tek je druga koja je zahtijevala rtvu - ree
Melanie. - Kod druge dvije bila je rije o bubrezima i ivotinje se dobro osjeaju.
- Pa, kako ste se osjeali u ovom sluaju? - upita Candace. - Veina je lanova kirurke ekipe ovoga
puta to tee doivjela, iako smo mislili da smo pripremljeni, pogotovo zato to je to bila druga rtva.
Kevin pogleda Melanie. Usta su mu se osuila. Candace ga je prisiljavala na suoavanje s pitanjem
to ga je nastojao izbjegavati. U tome je leao dio razloga njegove uzrujanosti zbog dima to se
dizao s Ila Francesce.
- Da, smeta mi - prizna Melanie. - No mislim da sam toliko ushiena znanou i onime to moe
uiniti za pacijenta da na-stojim ne misliti o tome. Osim toga, ne oekujemo da emo ih morati puno
rtvovati. Oni su vie neka vrsta osiguranja u sluaju da zatrebaju klijentima. Ne prihvaamo klijente
kojima je ve po-trebna transplantacija, osim ako mogu ekati najmanje tri godine dok dvojnik ne
odraste. I ne moramo imati nikakve veze s tim stvorenjima. ive na otoku posve neometano. Tako je
predvi-eno zato da se nitko od nas ne moe ni na koji nain emotivno vezati.
Kevin je s mukom progutao slinu. U mislima je vidio kako se dim lijeno uzdie prema olovno sivom
nebu. Takoer je mogao zamisliti uznemirenog bonoba koji podie kamen i baca ga na Pigmejca
tijekom odvoenja.
- Kako se kae kad ivotinje u sebi imaju usaene ljudske gene? - upita Candace.
- Transgenino - odgovori Melanie.
- Tako je - ree Candace. - Samo bih eljela da moemo ko-ristiti transgenine svinje umjesto
bonoba. Ovaj me je zahvat uz-nemirio. Iako mi se jako svia zarada i dionice GenSvsa, nisam sigurna
da u nastaviti raditi na programu.
83
- To im se nee svidjeti - primijeti Melanie. - Sjeate se, potpisali ste ugovor. Koliko je meni poznato,
svim silama nastoje da se ljudi dre svojih ugovora.
Candace slegne ramenima. - Vratit u im sve dionice i divi-dende. Mogu ivjeti i bez toga. Samo
moram vidjeti kako se osje-am. Bila bih puno sretnija da koristimo svinje. Kad smo onog zadnjeg
bonoba stavljali pod anesteziju, mogla sam se zakleti da je pokuavao komunicirati s nama. Morali
smo upotrijebiti jako puno sedativa.
- O, ma dajte! - Kevin prasne odjednom se naljutivi. Lice mu se zajapurilo.
Melanie je irom otvorila oi. - Sto te je spopalo, za Boga mi-loga?
Kevin je odmah poalio zbog svog ispada. - Oprostite - ree. Srce mu je i dalje luaki tuklo. Mrzio je
injenicu da ga je uvi-jek tako lako proitati, ili je barem mislio da jest.
Melanie se okrenula prema Candace i zakolutala oima, ali je Candace nije vidjela. Promatrala je
Kevina.
- Imam osjeaj da ste bili jednako uznemireni kao i ja - ob-rati mu se.
Kevin je glasno puhnuo, a potom je zagrizao hamburger kako ne bi rekao neto to e kasnije
poaliti.
- Zato ne elite razgovarati o tome? - upita Candace. Kevin odmahne glavom dok je vakao.
Pretpostavljao je da
mu je lice jo uvijek crveno kao paprika.
- Ne brinite za njega - ree Melanie. - Oporavit e se. Candace pogleda Melanie. - Bonobi djeluju tako
ljudski -
ree vraajui se na svoju prvobitnu temu. - Zato se valjda ne smijemo uditi to se njihovi genomi
razlikuju samo jedan i pol posto od naih. No neto mi je upravo palo na pamet. Ako vi zamjenjujete
kratke krakove kromosoma est, kao i neke druge manje dijelove genoma bonoba s ljudskim DNA,
to mislite o kolikom je postotku rije?
84
Melanie je pogledala Kevina dok je u mislima raunala. Uzdi-gla je obrve. - Hmmm - ree. - Zanimljivo
pitanje. To bi bilo vie od dva posto.
- Da, ali jedan i pol posto nije iskljuivo na kromosomu est - ponovno se obrecne Kevin.
- Hej, smiri se, ivac - ree Melanie. Odloila je svoje pie, nagnula se preko stola i poloila ruku na
Kevinovo rame. - Gu-bi kontrolu nad sobom. Mi ovdje samo razgovaramo. Zna, za ljude je nekako
normalno da sjede i razgovaraju. Znam da je to tebi udno jer bi se radije druio sa svojim
epruvetama, ali to nije u redu?
Kevin uzdahne. To nije bilo u skladu s njegovom naravi, ali se odluio povjeriti ovim dvjema
pametnim enama punim samo-pouzdanja. Priznao je da je uznemiren.
- Kao da mi to ne znamo! - Melanie ponovno zakoluta oima. - Ne moe li biti odreeniji? Sto te
mui?
- Ba ono o emu govori Candace - ree Kevin.
- Rekla je puno toga - primijeti Melanie.
- Da, i zbog svega to je rekla osjeam se kao da sam poinio katastrofalnu greku.
Melanie povue ruku i zagleda se u dubinu Kevinovih oiju boje topaza. - U kom smislu? - upita.
- Zato to sam dodao tako puno ljudske DNA - odgovori Kevin. - Kratki krak kromosoma est ima
milijune osnovnih pa-rova i stotine gena koji nemaju nikakve veze s kompleksom histo-loke
kompatibilnosti. Trebao sam izolirati kompleks, a ne kre-nuti lakim putem.
- Znai da stvorenja imaju malo vie ljudskih proteina - ree Melanie. - Vrlo vano!
- Ba tako sam se i ja u poetku osjeao - ree Kevin. - Ba-rem dok nisam preko Interneta postavio
pitanje o tome zna li ne-tko koje druge vrste gena sadri kratki krak kromosoma est. Na-alost,
jedan me je istraiva obavijestio da sadri veliki dio raz-vojnih gena. Sad vie nemam pojma to
sam stvorio.
85
- Naravno da imate - ree Candace. - Stvorili ste transgeni-nog bonoba.
- Znam - ree Kevin, a oi su mu se zaarile. Brzo je disao, a po elu su mu izbile kapljice znoja. - I
zato me uasava pomisao da sam prekoraio ogranienja.
86
6. POGLAVLJE
?
5. OUJKA 1 997.
1 3.DD CDGD, EKVATORIJALNA GVINEJA
Bertram skrene svojim tri godine starim dipom cherokee na parkiralite iza Gradske vijenice i
povue konicu. Automobil mu je zadavao nevolje i bezbrojne je dane proveo na popravku u garai
voznog parka. No problem se i dalje javljao, a ta ga je injenica posebno ivcirala, kad se Kevin
Marshall pretvarao da ne zna koliko je sretan to svake druge godine dobiva novu toyotu. Bertram
jo godinu dana nee dobiti novi automobil.
Bertram poe stubama to su vodile iza arkada do verande na prvom katu. Odatle ue u glavni ured.
Siegfried Spallek nije elio da se ured klimatizira. Veliki se ventilator na stropu li-jeno vrtio uz
karakteristino zujanje. Duge, ravne lopatice nepre-stano su pokretale topli, vlani zrak u prostoriji.
Bertram je ranije nazvao pa ga je Siegfriedov tajnik, crnac i-roka lica po imenu Aurielo s otoka
Bioko, oekivao i kretnjom mu pokazao neka ue u unutranji ured. Aurielo se u Francuskoj
kolovao za uitelja, ali je bio nezaposlen dok GenSvs nije osno-vao Zonu.
Unutranji je ured bio vei od vanjskog i protezao se cijelom irinom zgrade. Imao je prozore sa
kurama koji su sa stranje strane gledali na parkiralite, a s prednje na gradski trg. Prednji
87
su prozori omoguavali impresivan pogled na novi bolniko-la-boratorijski kompleks. S mjesta na
kojem je stajao, Bertram je ak mogao vidjeti prozore Kevinova laboratorija.
- Sjedni - ponudi Siegfried ne podiui pogleda. U glasu mu se osjeala opora grlenost i jedva
zamjetljivi njemaki naglasak. Djelovao je zapovjedniki autoritativno. Potpisivao je hrpu pote. -
Zaas u biti gotov.
Bertram se osvrnuo po prenatrpanom uredu. U tom se mje-stu nikad nije ugodno osjeao. Kao
veterinaru i ovjeku koji se umjereno zalagao za zatitu ovjekove okoline, nisu mu se sviali ukrasi.
Zidove i svaku raspoloivu vodoravnu povrinu prekrivale su preparirane glave ivotinja staklenih
oiju, a mnoge meu njima spadale su u ugroene vrste. Bilo je maaka kao to su la-vovi, leopardi i
gepardi. Bertram nije ni znao da postoji toliko vrsta antilopa koliko ih je tamo vidio. Nekoliko golemih
glava nosoroga prazno je zurilo s istaknutih poloaja na zidu iza Spal-leka. Na vrhu police za knjige
nalazile su se zmije, ukljuujui i uzdignutu kobru. Na podu je leao ogromni krokodil s djelo-mino
otvorenim eljustima pa su se vidjeli njegovi zastraujui zubi. Stoli kraj Bertramove stolice izraen
je od slonovske noge na koju su postavili plou mahagonija. U kutevima su bile prekriene kljove.
ak i vie nego preparirane ivotinje Bertrama su uznemira-vale lubanje. Tri su stajale na
Siegfriedovu stolu. Sa sve tri bio je pilom uklonjen vrh. Jedna je imala oitu rupu od metka na
slje-poonici. Spallek je jednu koristio za spajalice, drugu kao pepe-ljaru, a u treoj je drao veliku
svijeu. Iako je opskrba elektri-nom energijom u Zoni bila pouzdanija nego u bilo kojem dru-gom
dijelu drave, ipak su povremeno ostajali bez struje zbog udara groma.
Veina ljudi, pogotovo posjetitelji iz GenSvsa, pretpostavljali su da su to majmunske lubanje.
Bertram je znao da nije tako. To su bile lubanje osoba koje su pogubili ekvatogvinejski vojnici. Sve
tri rtve osuene su na smrtnu kaznu zbog ometanja GenSy-sovih operacija. Zapravo su uhvaeni u
krivolovu na divlje im-
88
panze na prostoru od dvjesto ezdeset kilometara kvadratnih ko-liko je dodijeljeno Zoni. Siegfried je
to podruje drao svojim osobnim lovitem.
Prije nekoliko godina, kad je Bertram blago spomenuo da nije mudro pokazivati lubanje, Siegfried je
odgovorio rekavi da je to opomena domorodakim radnicima. - Oni razumiju tu vrstu komunikacije -
objasnio je Siegfried. - Shvaaju takve simbole.
Bertram nije sumnjao da su shvatili poruku. Pogotovo u zem-lji koja je upoznala zlodjela pakleno
okrutnog diktatora. Bertram se sjeao Kevinove reakcije na lubanje. Kevin je rekao da ga pod-sjeaju
na poremeeni lik Kurtza u romanu Srce mraka Josepha Conrada.
- Eto - Siegfried gurne potpisane papire u stranu. Uz njegov izgovor to je vie zvuilo kao "ezo". - Sto
te mui, Bertrame? Nadam se da nema problema s novim bonobima.
- Ni najmanje. Dvije enke za rasplod su savrene - ree Ber-tram. Promatrao je upravitelja Zone.
Njegovo najoitije fiziko obiljeje bio je groteskni oiljak to se pruao od njegovog lijevog uha,
preko obraza, do ispod nosa. Tijekom godina stalno je ste-zanje tkiva povuklo Siegfriedova usta
prema gore pa mu je lice djelovalo iscereno.
Bertram tehniki nije bio odgovoran Siegfriedu. Kao glavni veterinar najveeg svjetskog centra za
uzgoj i istraivanje primata, Bertram je suraivao izravno s GenSvsovim potpredsjednikom operacija
u Cambridgeu, Massachusetts, koji je imao izravnu vezu s Tavlorom Cabotom. No u svakodnevnom
radu, pogotovo na bonobo projektu, Bertramu je bilo u interesu odravati dobre odnose s
upraviteljem Zone. Problem je bio u tome to je Sieg-fried bio naprasit te se s njim teko moglo
suraivati.
Svoju je afriku karijeru poeo kao bijeli lovac koji je, za odreenu cijenu, mogao klijentu osigurati
to god je htio. Glas to ga je stekao zahtijevao je preseljenje iz istone u zapadnu Afriku gdje su se
lovni zakoni provodili s manjom strogou. Siegfried je osnovao veliku organizaciju pa mu je jako
dobro
89
ilo sve dok ga neki tragai nisu iznevjerili u kritinom trenutku, a to je rezultiralo pogibijom dvoje
klijenata i njegovim tekim ra-njavanjem.
Dogaaj je dokrajio Siegfriedovu karijeru bijelog lovca. Ta-koer mu je ostavio oiljak na licu i
paraliziranu desnu ruku. Ek-stremitet je mlitavo i beskorisno visio iz ramenog zgloba.
Bijes zbog dogaaja pretvorio ga je u ogorena i osvetoljubiva ovjeka. Ipak, netko u GenSvsu
shvatio je da ima dobre organi-zatorske sposobnosti i razumije se u ponaanje ivotinja, a usto se
zna grubo, ali djelotvorno ophoditi prema afrikim domorocima. Smatrali su ga savrenom osobom
za voenje multimilijunske afrike operacije.
- Iskrsnuo je jo jedan problem u bonobo operaciji - ree Bertram.
- Je li ta nova briga dodatak tvojoj udnoj zabrinutosti da su se majmuni podijelili u dvije grupe? -
prezirno e Siegfried.
- Uoavanje promjene u drutvenoj organizaciji vraki je opravdana briga! - prasne Bertram
porumenjevi.
- To si ve rekao - primijeti Siegfried. - Ali ja sam o tome razmiljao i ne shvaam kakve to ima veze.
to nas je briga za-dravaju li se u jednoj grupi ili u deset? Mi samo elimo da su tamo i da budu
zdravi.
- Ne slaem se - usprotivi se Bertram. - To to su se po-dijelili daje naslutiti da se ne slau. To nije
tipino ponaanje bo-noba i moglo bi znaiti da nam predstoje nevolje.
- Prepustit u tebi, profesionalcu, brigu o tome - ree Sieg-fried. Stolica je zakripala kad se nagnuo.
- Osobno me nije briga to rade ti majmuni sve dok nita ne osujeuje gomilanje novca i dividendi.
Projekt se pretvara u zlatni rudnik.
- Novi je problem u vezi s Kevinom Marshallom - ree Ber-tram.
- Dakle, ime bi te mogao zabrinuti taj goljavi glupan? -upita Siegfried. - Uz tvoju paranoju, dobro je
da ne mora obav-ljati moj posao.
90
- Zanesenjak se posve smutio jer je vidio da se s otoka uzdie dim - odgovori Bertram. - Ve mi se
dvaput obratio. Jednom prolog tjedna i jutros ponovno.
- to je toliko vano u tom dimu? - upita Siegfried. - Zato mu je stalo? On mi se ini gorim od tebe.
- Misli da su bonobi poeli koristiti vatru - ree Bertram. - Nije to izriito rekao, ali siguran sam da ga
to mui.
- Kako to misli, koristiti vatru? - upita Siegfried. Nagnuo se naprijed. - Misli kao logorsku vatru za
grijanje ili kuhanje? -Siegfried se nasmijao, ali nije se izgubio njegov stalno iscereni iz-raz. - Ne znam
to je to s vama urbanim Amerikancima. Ovdje u dungli bojite se vlastite sjene.
- Znam da je to besmisleno - sloi se Bertram. - Jasno, nitko drugi to nije vidio, ili ako jesu, zacijelo
su drali da je izazvano munjom. Problem je u tome to on eli poi tamo.
- Nitko se nee ni pribliiti otoku! - zareza Siegfried. - Samo tijekom odvoenja, i to jedino ekipa za
odvoenje! To je na-redba iz uprave. Nema izuzetaka osim Pigmejca Kimbe koji raz-nosi dodatnu
hranu.
- Ja sam mu to isto rekao - ree Bertram. - Mislim da sam nita nee poduzeti. Ipak, drao sam
potrebnim obavijestiti te o tome.
- Dobro si uinio - razdraeno e Siegfried. - Mali bezvez-njak. On mi je prokleti trn u oku.
- Ima jo jedna stvar - ree Bertram. - Rekao je Ravmondu Lvonsu za dim.
Siegfried tako glasno tresne zdravom rukom po stolu da je Bertram poskoio. Ustane i prie prozoru
s kojeg se pruao po-gled na gradski trg. Bijesno se zagleda u bolnicu. Od prvog tre-nutka nije mu se
sviao enskasti istraiva stalno zaokupljen knjigama. Kad je saznao da Kevina treba maziti i
smjestiti u go-tovo najbolju kuu u gradiu, Siegfried je pobjesnio. elio je kuu dodijeliti jednom od
svojih vjernih podanika.
Siegfried je stegnuo zdravu aku i zakrgutao zubima. - Ka-kav dosadni gnjavator koji svukud
zabada nos - ree.
91
- Njegovo je istraivanje zamalo dovreno - ree Bertram. - Bila bi teta da uprska stvari ba sad kad
je sve tako dobro krenulo.
- to je rekao Lyons? - upita Siegfried.
- Nita - odgovori Bertram. - Optuio je Kevina da puta mati na volju.
- Moda u morati nekoga postaviti da motri na Kevina -ree Siegfried. - Neu dopustiti da netko
uniti ovaj program. To je najvanije. Previe je unosan.
Bertram ustane. - To je tvoj dio posla - ree. Krene prema vratima uvjeren da je posijao odgovarajue
sjeme.
92
7.POGLAVLJE
?
5. OUJKA 1 997.
7.25 NEW YDRK CITY
Kombinacija jeftinog crvenog vina i pomanjkanja sna usporila je Jackovu jutarnju vonju biciklom.
Obino je u zajedniku pro-storiju Ureda medicinskog istraitelja stizao u sedam i petnaest. No kad
je izaao iz dizala u prizemlju mrtvanice i zaputio se prema zajednikoj prostoriji, primijetio je da je
ve sedam i dva-deset pet, a to mu je smetalo. Nije se radilo o tome da je zaka-snio, ve se Jack
samo volio drati odreenog rasporeda. Disci-plina u vezi s poslom bio je jedan od naina za
izbjegavanje de-presije.
Najprije je na redu bilo uzimanje kave iz zajednikog lonca. inilo se da ak i miris na njega dobro
djeluje, a Jack je to pri-pisivao uvjetovanom refleksu. Otpio je prvi gutljaj. Bio je to bo-anski
doivljaj. Iako je sumnjao da moe tako brzo djelovati, i-nilo mu se da mu blaga glavobolja od
pomanjkanja sna ve pro-lazi.
Priao je Vinnieju Amendoli, tehniaru ija se dnevna smjena nastavljala na nonu. Kao i obino,
smjestio se za jednim od me-talnih stolova. Noge je podigao na kut stola, a lice sakrio iza ju-tarnjih
novina.
93
Jack povue nadolje rub novina i tako otkrije svijetu Vinnie-jeve talijanske crte lica. Bi" je u kasnim
dvadesetim godinama, u jadnom fizikom stanju, ali zgodan. Jack mu je zavidio na gustoj tamnoj
kosi. Tijekom protekle godine Jack je primijetio kako mu se sjedinama proarana smea kosa
prorjeuje na tjemenu.
- Hej, Einsteine, to kau novine o dogaaju s Franconijevim tijelom? - upita Jack. Jack i Vinnie esto
su zajedno radili, a obojica su cijenili duhovitost, drskost i crni humor onog drugog.
- Ne znam - odgovori Vinnie. Pokuao je izvui svoje obo-avane novine iz Jackova stiska. Bio je
zaokupljen statistikom Knicksa u koarkakoj utakmici odigranoj prethodne veeri.
Jackovo se elo nabralo. Vinnie moda nije akademski genije, ali je po pitanju novosti bio jedan od
najupuenijih. Svakod-nevno je itao novine od prve do posljednje stranice i imao je impresivno
pamenje.
- Zar nita o tome ne pie u novinama? - zaudi se Jack. Pretpostavljao je da e se mediji naslaivati
sramotom nestanka tijela iz mrtvanice. Birokratske greke bile su omiljena tema iz-vjestitelja.
- Nisam primijetio - ree Vinnie. Povukao je jae, oslobodio novine i ponovno sakrio lice.
Jack odmahne glavom. Istinski se udio i pitao kako je Ha-rold Bingham, ef medicinskih istraitelja,
uspio tako zatakati stvar. Ba kad se htio okrenuti, Jack je zapazio naslove. Pisalo je: MAFIJA SE
RUGA VLASTIMA. U podnaslovu je stajalo: Zloinaka obitelj Vaccaro ubije jednog od svojih, a
potom ukrade tijelo pred nosom gradskih slubenika.
Jack istrgne cijele novine iz ruku iznenaenog Vinnieja. Nje-gove su noge tresnule na pod. - Hej, ma
daj! - pobuni se.
Jack savije novine i postavi ih tako da je Vinnie morao zuriti u naslovnu stranicu.
- Uinilo mi se da si rekao kako pria nije u novinama? -primijeti Jack.
- Nisam rekao da nije u novinama - ispravi ga Vinnie. - Re-kao sam da je nisam vidio.
94
- Pogledaj naslove, Krista mu! - ree Jack. Pokazao ih je a-licom za kavu kako bi naglasio svoje
rijei.
Vinnie se naglo isprui ne bi li zgrabio svoje novine. Jack ih povue izvan njegova dosega.
- Ma daj! - ljutito e Vinnie. - Nabavi si vlastite novine.
- Pobudio si moju radoznalost - ree Jack. - S obzirom na tvoju metodinost, ovu si priu trebao
proitati jo tijekom vo-nje podzemnom eljeznicom. to se dogaa, Vinnie?
- Nita! - odbrusi Vinnie. - Odmah sam preao na sportsku stranicu.
Jack je na trenutak prouavao Vinniejevo lice. Vinnie je okre-nuo glavu kako bi izbjegao njegov
pogled.
- Jesi li bolestan? - podrugljivo upita Jack.
- Nisam! - prasne Vinnie. - Samo mi vrati novine.
Jack izvadi sportske stranice i prui mu ih. Tada poe do stola za kojim se radio raspored i pone
itati lanak. Poinjao je na naslovnoj stranici i zavravao na treoj. Kao to je Jack i oekivao, pisan
je na sarkastian, podrugljiv nain. Jednako se nabacivao blatom na policiju i Ured medicinskog
istraitelja. Pi-salo je da je cijela sramotna afera samo jo jedan jasni primjer velike nesposobnosti
obiju organizacija.
Laurie ue u prostoriju i prekine Jacka u itanju. Dok je ski-dala kaput, rekla mu je kako se nada da
se on osjea bolje nego ona.
- Vjerojatno ne - prizna Jack. - To je od onog jeftinog vina to sam ga donio. Zao mi je.
- Krivo je i samo pet sati sna - ree Laurie. - Jedva sam se izvukla iz kreveta. - Odloila je kaput na
stolicu. - Dobro jutro, Vinnie - dovikne.
Vinnie se nije oglasio iza svojih novina.
- Uvrijeen je jer sam mu uzeo novine - objasni Jack. Ustane kako bi Laurie mogla sjesti za stol.
Ovog je tjedna ona raspore-ivala sluajeve za obdukciju. - Naslovi i glavna pria govore o dogaaju
s Franconijem.
95
- Nije ni udo - ree Laurie. - Na lokalnim vijestima samo o tome govore, a ula sam i najavu da e se
Bingham pojaviti u emisiji Dobro jutro, Amerika kako bi popravio to se moe po-praviti.
- Ima pune ruke posla - primijeti Jack.
- Jesi li pogledao dananje sluajeve? - upita Laurie i pone prelistavati dvadesetak dosjea.
- Tek sam stigao - prizna Jack. Nastavi itati lanak.
- O, ovo je dobro! - prokomentira Jack nakon kratke tiine.
- Nagovjeuju da postoji neka vrsta zavjere izmeu nas i poli-cije. Daju naslutiti da smo se namjerno
rijeili tijela kako bismo njima pomogli. Moe li to zamisliti! Ti su medijski ljudi tako pa-ranoini da u
svemu vide zavjeru!
- Javnost je paranoina - ree Laurie. - Mediji im vole ser-virati ono to ele. No ba zbog takvih
aavih teorija ja u otkriti kako je tijelo nestalo. Javnost mora znati da smo mi nepristrani.
- Nadao sam se da si se nakon prospavane noi predomislila i odustala od svoje potrage - promrmlja
Jack i nastavi itati.
- Ni sluajno - ree Laurie.
- Ovo je ludo! - uzvikne Jack i akom udari po novinskoj stranici. - Najprije piu da smo mi odgovorni
za nestanak tijela, a potom kau da je mafija nesumnjivo pokopala ostatke u nekoj zabiti pa nikad
nee biti pronaeni.
- Ovo posljednje vjerojatno je tono - ree Laurie. - Osim ako se tijelo ne pojavi kad okopni snijeg. Uz
ovakav mraz teko je kopati dublje od tridesetak centimetara.
- Fuj, kakvo smee! - prokomentira Jack proitavi lanak.
- Evo ti, eli li proitati? - Ponudio je novine Laurie.
Ona odmahne rukom. - Hvala, ali ve sam proitala verziju u Timesu - ree. - Bila je dovoljno otrovna.
Ne treba mi jo i gle-dite New York Posta.
Jack se vrati do Vinnieja i skrueno ree da eli vratiti novine u prijanje stanje. Vinnie uzme stranice
bez komentara.
- Danas si uasno osjetljiv - Jack se obrati tehniaru.
- Samo me ostavi na miru - obrecne se Vinnie.
96
- Opa, uvaj se, Laurie! - ree Jack. - Mislim da je Vinnieja obuzela predmentalna napetost. Zacijelo
planira razmiljati, a to mu je posve uzdrmalo hormone.
- Hmm! - javi se Laurie. - Evo onog plivaa to ga je Mike Passano sino spomenuo. Kome u ga
dodijeliti? Nevolja je u tome to se ni na koga ne ljutim pa u ga vjerojatno zadrati za sebe kako bih
izbjegla osjeaj krivnje.
- Daj ga meni - ree Jack.
- Ne smeta ti? - upita Laurie. Mrzila je plivae, pogotovo one koji su dugo boravili u vodi. Takve su
obdukcije bile neu-godne, a esto i vrlo teke.
- Ne - ree Jack. - Kad se navikne na smrad, sve si rijeio.
- Molim te! - promrmlja Laurie. - To je odvratno.
- Ozbiljno - ree Jack. - Mogu predstavljati izazov. To mi se vie svia nego rane od metaka.
- Ovaj ima oboje - primijeti Laurie i pribiljei Jackovo ime na dosje plivaa.
- Kako krasno! - prokomentira Jack. Vrati se do stola za ra-spored i pogleda preko Lauriena ramena.
- Pretpostavlja se da u gornjem desnom kvadrantu postoji rana od pucnja iz blizine - ree Laurie.
- Zvui sve bolje i bolje - kaza Jack. - Kako se zove rtva?
- Nema imena - odgovori Laurie. - Zapravo, to e biti dio tvog izazova. Glava i ruke nedostaju.
Laurie prui Jacku dosje. Nagnuo se na rub stola i izvadio papire iz fascikla. Nije bilo puno podataka.
Ono to je bilo, po-tjecalo je od istraiteljice sudske medicine, Janice Jaeger.
Janice je napisala da je tijelo pronaeno u Atlantskom oceanu, daleko ispred Coney Islanda.
Sluajno ga je otkrio kuter Obalne strae koji je nou u zasjedi ekao krijumare droge. Obalna je
straa pola u akciju nakon anonimne prijave, a u vri-jeme otkria brodi je plutao s ugaenim
svjetlima i ukljuenim radarom. Kuter je doslovno udario u tijelo. Pretpostavljalo se da su to
posmrtni ostaci dounika koji ih je obavijestio o krijum-arima.
97
- Nema ba puno podataka - primijeti Jack.
- Tim je izazov vei - naali se Laurie.
Jack se odgurne od stola i krene prema prostoriji za komuni-kacije na putu do dizala. - Hajde,
angrizave! - dovikne Vin-nieju. Putem je udario po Vinniejevim novinama i povukao ga za ruku. -
Vrijeme prolazi. - No na vratima se doslovce sudario s Louom Soldanom. Detektiv je mislio samo na
svoj cilj: aparat za kavu.
- Isuse - primijeti Jack. - Trebao bi se prijaviti za momad njujorkih Giantsa. - Dio njegove kave
pljusnuo je po tlu.
- Oprosti - ree Lou. - U alosnom sam stanju pa mi je hitno potrebna kava.
Oba su mukarca pola do lonca s kavom. Jack se posluio papirnatim ubrusima kako bi obrisao
kavu sa svoje jakne od samta. Lou je drhtavom rukom napunio plastinu alicu do vrha, a zatim je
otpio toliko da je mogao dodati vrhnje i eer.
Lou uzdahne. - Prola su dva naporna dana.
- Jesi li se opet cijelu no zabavljao? - upita Jack.
Na Louovu se licu vidjela nekoliko dana stara brada. Imao je na sebi zguvanu plavu koulju. Gornje
mu je dugme bilo otkop-ano, a kravata olabavljena i nakrivljena. Njegov ogrta u Colom-bovu stilu
sliio je neemu to bi mogao odjenuti beskunik.
- Da barem jesam - proguna Lou. - Za protekle dvije noi spavao sam otprilike tri sata. - Poao je k
Laurie, pozdravio je i skljokao se na stolicu kraj njezina stola.
- Ima li napretka u Franconijevu sluaju? - upita Laurie.
- Niega to bi moglo zadovoljiti kapetana, oblasnog zapo-vjednika ili efa policije - potiteno e Lou.
- Kakva zbrka. Pro-blem je u tome to e pasti neke glave. Mi u odjelu za umorstva poinjemo se
bojati da emo posluiti kao rtveno janje osim ako neto ne otkrijemo.
- Niste vi krivi to je Franconi ubijen - ogoreno e Laurie.
- Reci to efu - primijeti Lou. Glasno je gutnuo kavu. - Smi-jem li zapaliti? - Pogledao je Laurie i
Jacka. - Nije vano - ree
98
im je vidio izraze njihovih lica. - Ne znam zato sam pitao. Za-cijelo me obuzelo privremeno ludilo.
- to si saznao? - upita Laurie. Ona je znala da je Lou prije prelaska u odjel a umorstva radio u
odjelu za borbu protiv or-ganiziranog kriminala. S obzirom na njegovo iskustvo, nitko nije bio
kvalificiraniji za istraivanje tog sluaja.
- Sigurno je da je ubojstvo poinila obitelj Vaccaro - ree Lou. - To smo saznali od naih dounika.
No budui da je Fran-coni trebao svjedoiti, to smo i sami zakljuili. Jedini pravi trag je oruje kojim
je ubijen.
- To bi trebalo pomoi - primijeti Laurie.
- Ne onoliko koliko bi ovjek oekivao - ree Lou. - Nije neobino da mafija ostavi oruje kojim je
poinjeno ubojstvo. Nali smo ga na krovu prekoputa restorana Positano. Bila je to puka
Remington u ijem su magazinu nedostajala dva metka. Dvije smo ahure nali na krovu.
- Otisci prstiju? - upita Laurie.
- ista je - odgovori Lou - ali je nai momci jo uvijek pre-gledavaju.
- Moe li joj se ui u trag? - upita Jack.
- Da - uzdahne Lou. - To smo uinili. Puka je pripadala nekom lovcu iz Menlo Parka. No to je bila
slijepa ulica, to smo i oekivali. Dan ranije provaljeno je u njegovu kuu. Jedino to je nedostajalo
bila je puka.
- Dakle, to dalje? - upita Laurie.
- Jo uvijek slijedimo neke tragove - odgovori Lou. - Usto ima dounika do kojih jo nismo uspjeli
doi. No uglavnom dr-imo paleve i nadamo se nekoj vrsti uda. to je s vama? Imate li neku ideju
kako je tijelo izalo odavde?
- Jo ne, ali osobno u se time pozabaviti - ree Laurie.
- Hej, nemoj je ohrabrivati - ree Jack. - To bi trebali uiniti Bingham i Washington.
- Ima pravo, Laurie - sloi se Lou.
99
- Vraki tono da imam pravo - ree Jack. - Kad se Laurie zadnji put uplela u mafijake poslove,
iznijeli su je odavde u li-jesu. Tako si mi barem rekao.
- To je bilo tada, a ovo je sada - kaza Laurie. - U ovaj sluaj nisam upletena na isti nain kao u onaj.
Mislim da je za ovaj ured vano otkriti kako je tijelo nestalo, a iskreno reeno, ne vje-rujem da e
Bingham i Washington uloiti puno truda. Prema njihovu miljenju bolje je dogaaj prepustiti
zaboravu.
- To mogu shvatiti - ree Lou. - Zapravo, kad bi prokleti mediji malo popustili, moda bi i na ef elio
da se prestanemo toliko truditi. Tko zna?
- Otkrit u kako se to dogodilo - samouvjereno ponovi Lau-rie.
- Pa, kad bih znao tko i kako, to bi mi olakalo istragu - ree Lou. - Zacijelo je rije o istim ljudima iz
Vaccaro organizacije. To ima smisla.
Jack naglo podigne ruke. - Ja idem odavde - ree. - Vidim da vas dvoje ne elite posluati glas
razuma. - Ponovno je povu-kao Vinnieja za koulju dok je izlazio iz prostorije.
Jack promoli glavu u Janicin ured. - Ima li neeg to bih tre-bao znati o plivau, a nije zapisano u
dosjeu? - upita je.
- Sve to imamo tamo pie - ree Janice. - Osim koordinata mjesta na kojem je Obalna straa
pokupila tijelo. Rekli su mi da e danas netko morati nazvati kako bi provjerio je li to povjer-ljivo ili
tako neto. Ali ne mogu zamisliti da bi taj podatak mogao biti vaan. Sigurno se ne moe poi onamo
i potraiti glavu i ruke.
- Slaem se - ree Jack. - Ali neka netko ipak nazove. Samo radi potpunosti podataka.
- Ostavit n Bartu poruku - obea Janice. Bart Arnolds bio je ef istraitelja sudske medicine.
- Hvala, Janice - ree Jack. - Sad se gubi odavde i malo se naspavaj. - Janice je bila tako portvovna
djelatnica da je uvijek radila prekovremeno.
100
- ekaj trenutak - dovikne mu Janice. - Ima jo jedna stvar koju sam zaboravila zapisati u svoj
izvjetaj. Kad su pokupili ti-jelo, bilo je posve nago. Bez trunka odjee.
Jack kimne. To je bio neobian podatak. Razodijevanje mr-tvog tijela predstavljalo je dodatni napor
za ubojicu. Jack je naas razmislio, a tada je zakljuio da je to u skladu s ubojiinom e-ljom da
sakrije identitet rtve, to je jasno po nestanku glave i ruku. Jack pozdravi Janice i krene dalje.
- Nemoj mi rei da nas je zapao pliva - poali se Vinnie dok su on i Jack hodali prema dizalu.
- Doista se posve iskljui dok ita sportsku stranicu - pri-mijeti Jack. - Laurie i ja smo desetak
minuta o tome razgovarali.
Uli su u dizalo i spustili se do kata na kojem su se nalazile prostorije za obdukcije. Vinnie nije htio
pogledati Jacka u oi.
- udno si raspoloen - primijeti Jack. - Nemoj mi rei da se osjea krivim za nestanak Franconija.
- Skini mi se - ree Vinnie.
Dok se Vinnie otiao preodjenuti u zatitno odijelo, pripre-miti sve to je potrebno za obdukciju, a
potom postaviti tijelo na stol, Jack je ponovno proitao sve u dosjeu kako bi bio sasvim siguran da
nita nije propustio. Zatim je poao potraiti rendgen-ske snimke to su ih napravili kad je tijelo
stiglo.
Jack je navukao vlastito zatitno odijelo, iskljuio bateriju koja ga je punila tijekom noi i zakopao
se. Openito je mrzio odi-jelo, ali za rad na plivau u stanju raspadanja bilo je sasvim pod-noljivo.
Kao to je ranije zadirkivao Laurie, najgori je bio smrad.
U to doba jutra Jack i Vinnie bili su sami u prostoriji za ob-dukcije. Na Vinniejevu alost Jack je
uvijek inzistirao da rano po-nu s radom. Jack je esto dovravao svoj prvi sluaj kad su nje-govi
kolege tek poinjali s poslom.
Najprije je trebalo pogledati rendgenske snimke pa ih je Jack zakaio na osvijetljenu povrinu.
Podboivi se rukama, Jack ko-rakne unazad i zagleda se u snimke to su prikazivale cijelo tijelo.
Bez glave i bez ruku, slika je zasigurno bila abnormalna, poput rendgenske snimke nekog
primitivnog, neljudskog stvorenja.
101
Druga abnormalnost bila je svijetla, gusta mrlja same u podru-ju gornjeg desnog kvadranta. Jack
je odmah stekao dojam da je bilo vie rana izazvanih samaricom, a ne samo jedna. Bilo je pre-vie
siunih zrnaca.
Zrnca su bila neprozirna za rendgenske zrake pa su sakrivala svaku pojedinost koju su pokrivala. Na
snimci su djelovala bijelo.
Jack je upravo htio skrenuti pogled na bonu snimku kad mu je pozornost privuklo neto u vezi
neprozirnosti. Na dva mjesta rub je djelovao udno, grbavije no to je uobiajeno.
Jack pogleda bonu snimku i opazi istu pojavu. Najprije je pomislio da je sama u ranu unijela neki
materijal kroz koji ne mogu proi rendgenske zrake. Moda neki dio rtvine odjee.
- Kad bude spreman, maestro - dovikne mu Vinnie. Sve je pripremio.
Jack okrene leda snimkama i prie stolu za obdukcije. Pliva je bio sablasno blijed na otrom
fluorescentnom svjetlu. ovjek je bio prilino debeo i u posljednje vrijeme nije putovao na Ka-ribe.
- Da se posluim jednom od tvojih omiljenih primjedbi -ree Vinnie. - Ne ini se da e stii na
maturalnu zabavu.
Jack se nasmijei na Vinniejev crni humor. To je bilo puno vie u skladu s njegovom linou, to je
znailo da se oporavio od svoje jutarnje mrzovolje.
Tijelo je bilo u alosnom stanju iako ga je kupanje dobro opralo. Dobre su vijesti bile da se tijelo
oito u vodi nalazilo kratko vrijeme. U gornjem dijelu tijela bilo je puno veih ozljeda od same. Ne
samo da su mu odsjeene glava i ruke, ve je imao i niz irokih, dubokih posjekotina po trupu i
bedrima koje su razotkrivale slojeve masnog, salastog tkiva. Sve su rane imale ne-pravilne rubove.
- ini se da su ribe imale gozbu - primijeti Jack.
- O, fuj! - ree Vinnie.
Sama je otetila mnoge unutranje organe u trbunoj up-ljini. Moglo se vidjeti dijelove crijeva kao i
jedan bubreg.
102
Jack podigne jednu ruku i pogleda izloene kosti. - Rekao bih da je to uinjeno pilom za rezanje
metala - ree.
- Sto predstavljaju ove goleme posjekotine? - upita Vinnie. - Zar ga je netko pokuao razrezati poput
blagdanske purice?
- Ma ne, rekao bih da je brodi preao preko njega - ree Jack. - Ovo mi slii na ozljede od propelera.
Jack tada prijee na pomno pregledavanje vanjskog dijela ti-jela. Uz toliko oitih povreda, znao je da
bi mu lako mogli pro-maknuti manje vidljivi nalazi. Radio je polako i esto se zaustav-ljao kako bi
fotografirao ozljede. Njegova se temeljitost isplatila. Pri nazubljenom dnu vrata malo ispred kljune
kosti naao je malenu krunu ranu. Naao je jo jednu slinu s lijeve strane is-pod rebara.
- Sto je to? - upita Vinnie.
- Ne znam - odgovori Jack. - Nekakve ubodne rane.
- Sto misli, koliko su mu puta pucali u trbuh?
- Teko je rei.
- ovjee, doista nisu htjeli riskirati - primijeti Vinnie. - Vra-ki je sigurno da su ga eljeli mrtva.
Pola sata kasnije, kad je Jack trebao poeti obdukciju na unu-tranjim organima, otvorila su se vrata
i ula je Laurie. Imala je na sebi ogrta i drala je masku na licu, ali nije stavila zatitno odijelo. Kako
se ona strogo pridravala pravila, a zatitna su se odijela morala nositi u "grobnici", u Jacku se
odmah razbudila sumnja.
- Barem tvoj sluaj nije bio dugo u vodi - ree Laurie kad je pogledala tijelo. - Jo se nije ni poelo
raspadati.
- Samo skok radi osvjeenja - dobaci Jack.
- Kakva rana od samarice! - zaprepasti se Laurie dok je zu-rila u zastraujuu ozljedu. Zatim pogleda
mnogobrojne posjeko-tine i doda: - ini se da su ovo rane od propelera.
Jack se uspravi. - Laurie, to te mui? Nisi dola ovamo kako bi nama pomogla, zar ne?
- Ne - prizna Laurie. Glas joj je podrhtavao. - Pretpostav-ljam da sam eljela malo moralne podrke.
103
- Zbog ega? - upita Jack.
- Calvin me je upravo izgrdio - ree Laurie. - Oito se noni tehniar, Mike Passano, poalio da sam
sino bila ovdje i optu-ila ga da je umijean u krau Franconijeva tijela. Moe li to za-misliti? U
svakom sluaju, Calvin je bio doista bijesan, a zna kako ja mrzim sukobe. Na koncu sam se
rasplakala i sad sam bi-jesna na sebe.
Jack je ispuhnuo zrak kroz skupljene usne. Pokuao se sjetiti to bi joj mogao rei osim "rekao sam
ti da e biti tako", ali mu nita nije padalo na pamet.
- Zao mi je - mlako e Jack.
- Hvala - ree Laurie.
- Pa, malo si se rasplakala - ree Jack. - Nemoj biti tako stroga prema sebi.
- Ali ja to mrzim - pobuni se Laurie. - Tako je neprofesio-nalno.
- Ah, ne bih se zabrinjavao zbog toga - ree Jack. - Ponekad bih se i ja elio rasplakati. Moda bi nam
oboma bilo bolje kad bismo se malo mogli zamijeniti.
- U svako doba! - ustro e Laurie. Ovo je bilo najblie pri-znanju onoga u to je Laurie ve odavno
sumnjala kad je rije o Jacku:, njegova duboko skrivena bol predstavljala je najveu pre-preku
njegovoj vlastitoj srei.
- Sad e barem odustati od svog ratnog pohoda - ree Jack.
- Ne, zaboga! - usklikne Laurie. - To je samo jo vie uvr-stilo moje nakane jer potvruje ba ono
ega sam se bojala. Cal-vin i Bingham pokuat e zatakati cijeli dogaaj. To nije u redu.
- O, Laurie! - uzdahne Jack. - Molim te! Ovaj mali sukob s Calvinom bit e tek poetak. Navui e si
na vrat samo nevolje.
- Rije je o principu - ree Laurie. - Zato mi nemoj drati predavanja. Dola sam k tebi po podrku.
Jack uzdahne, a njegova se plastina maska naas zamagli. - U redu - ree. - Sto eli da uinim?
- Nita odreeno - ree Laurie. - Samo budi tu uz mene.
104
Laurie je petnaest minuta kasnije izala iz prostorije za obdukcije. Jack joj je pokazao sve vanjske
nalaze na svom slu-aju, ukljuujui i dvije ubodne rane. Sluala ga je s pola uha, oito zaokupljena
dogaanjima s Franconijem. Jack se jedva suzdrao da joj jo jednom ne kae to on o tome misli.
- Dosta je rada na vanjskim dijelovima tijela - Jack se obrati Vinnieju. - Prijeimo na unutranji dio
obdukcije.
- Ve je krajnje vrijeme - poali se Vinnie. Prolo je osam sati te su poela stizati tijela s drugim
tehniarima i medicinskim istraiteljima. Unato ranom poetku, on i Jack nisu imali veliku prednost
pred ostalima.
Jack je ignorirao prijateljsko zadirkivanje izazvano njegovim nesretnim tijelom. Uz toliko vidljivih
ozljeda, Jack je morao mi-jenjati tradicionalnu obdukcijsku tehniku, a to je zahtijevalo kon-centraciju.
Za razliku od Vinnieja, Jack nije bio svjestan kako vri-jeme prolazi. No opet mu se pedantnost
isplatila. Iako je sama unitila jetru, Jack je otkrio neto vrlo neobino to bi moda promaknulo
nekome tko bi posao obavljao povrno. Naao je si-une ostatke kirurkih avova u upljoj veni i u
nazubljenom kraju jetrene arterije. avovi u tom podruju bili su rijetka po-java. Jetrena je arterija
dovodila krv do jetre, a uplja je vena bila najvea vena u trbunoj upljini. Jack nije naao avove u
veni vratarnici jer je ta ila bila gotovo posve unitena.
- Chet, doi ovamo - dovikne Jack. Chet McGovern dijelio je s Jackom ured. Radio je za susjednim
stolom.
Chet odloi svoj skalpel i prie Jackovu stolu. Vinnie se po-makne na elo stola kako bi mu dao
mjesta.
- to to ima? - upita Chet. - Neto zanimljivo? - Virne u rupu u kojoj je Jack radio.
- Svakako - ree Jack. - Imam svu silu same, ali imam i a-vova na ilama.
- Gdje? - upita Chet. Nije uspijevao prepoznati anatomske znakove.
- Ovdje - ree Jack. Pokazao je drkom skalpela.
105
- U redu, vidim ih - s divljenjem e Chet. - Dobro si to uo-io. Nema puno endotela. Rekao bih da nisu
jako stari.
- To sam i ja pomislio - ree Jack. - Zacijelo mjesec ili dva. Najvie est mjeseci.
- to to po tvom miljenju znai?
- Mislim da su mi izgledi za identifikaciju porasli za tisuu posto - ree Jack. Uspravi se i protegne.
- Dakle, rtva je imala operativni zahvat u trbunoj upljini -primijeti Chet. - Mnogi su ljudi imali
operativne zahvate u trbu-noj upljini.
- Ne ovakve kakvog je oito imao ovaj tip - ree Jack. - S obzirom na avove u upljoj veni i jetrenoj
arteriji, kladim se da je rije o pripadniku prilino istaknute skupine. Rekao bih da mu je ne tako
davno transplantirana jetra.
106
8. POGLAVLJE
?
5. OUJKA 1 997.
1 D.DD NEW YDRK CITY
Ravmond Lyons podigne manetu svoje koulje i pogleda na tanani Piaget sat. Bilo je tono deset
sati. Osjetio je zadovoljstvo. Volio je biti toan, pogotovo na poslovnim sastancima, ali nije volio stii
prerano. to se njega ticalo, dolaziti prerano ukazivalo je na oajanje, a Ravmond je bio sklon
sklapanju poslova s pozi-cije jaega.
Nekoliko je minuta stajao na uglu Park avenije i Sedamdeset osme ulice gdje je ekao tono vrijeme
sastanka. Tada je porav-nao svoju kravatu, namjestio eir i krenuo prema ulazu zgrade broj 972 u
Park aveniji.
- Traim ured dr. Andersona - Ravmond objavi vrataru u li-vreji koji je otvorio teka vrata od kovanog
eljeza i stakla.
- Doktorov ured ima zasebni ulaz - odgovori vratar. Po-novno je otvorio vrata, izaao na plonik i
pokazao prema jugu.
Ravmond dotakne obod eira u znak zahvalnosti i zaputi se prema zasebnom ulazu. Na mjedenoj su
ploici bile ugravirane rijei: MOLIM, POZVONITE I UITE. Ravmond poslua upute.
Kad su se vrata za njim zatvorila, Ravmonda odmah preplavi zadovoljstvo. Ured je izgledao, pa ak i
mirisao po novcu. Bio je
107
raskono opremljen antikvitetima i debelim orijentalnim sago-vima. Na zidovima su visjela
umjetnika djela iz devetnaestog stoljea.
Ravmond prie otmjenom francuskom pisaem stolu. Dobro odjevena, dostojanstvena slubenica
pogledala ga je iznad svojih naoala za itanje. Na stolu se nalazila ploica s imenom, okre-nuta
prema Ravmondu. Na njoj je pisalo: GOSPOA ARTHUR P. AUCHINCLOSS.
Ravmond se predstavio naglasivi injenicu da je lijenik. Do-bro je znao da neke od tih slubenica
znaju biti vrlo neljubazne ako ne znaju da je posjetitelj takoer lijenik.
- Doktor vas oekuje - ree gospoda Auchindoss. Tada je ljubazno zamolila Ravmonda neka prieka
u ekaonici.
- Ovo je krasan ured - kaza Ravmond kako bi potaknuo raz-govor.
- Doista - sloi se gospoda Auchincloss.
- Ima li doktor veliku praksu? - upita Ravmond.
- Da, naravno - odgovori gospoa Auchincloss. - Dr. An-derson ima jako puno posla. Imamo etiri
posve opremljene or-dinacije i prostoriju za rendgen.
Ravmond se nasmijei. Nije mu bilo teko pogoditi kako astronomske trokove su dr. Andersonu
nametnuli takozvani strunjaci za produktivnost u razdoblju kad su se sve medicinske usluge
naplaivale. S Ravmondova gledita dr. Anderson bio je savreni plijen kao potencijalni partner. Iako
je lijenik nesum-njivo imao malene ostatke imunih pacijenata koji su bili voljni plaati gotovinom
kako bi zadrali svoj stari, ugodni odnos, dr. Andersona zacijelo je pritisnuo sustav zdravstvenog
osiguranja.
- Pretpostavljam da to podrazumijeva i puno osoblja - ree Ravmond.
- Spali smo samo na jednu medicinsku sestru - ree gospoa Auchincloss. - U dananje je vrijeme
teko nai odgovarajuu pomo.
Da, svakako, razmiljao je Ravmond. Jedna medicinska sestra na etiri ordinacije zasigurno je
znaila da lijenik jedva spaja
108
kraj s krajem. No Raymond nije glasno izgovorio svoje misli. Pri-jee pogledom po urednim
zidovima, a zatim ree: - Uvijek sam se divio ovakvim, starinskim uredima u Park aveniji. Tako su
ot-mjeni i spokojni. Neminovno ulijevaju osjeaj povjerenja.
- Sigurna sam da se tako osjeaju i nai pacijenti - ree gos-poda Auchincloss.
Otvorila su se unutranja vrata i jedna je postarija ena, puna nakita i elegantno odjevena, ula u
prijamni ured. Bila je bolno mrava, a imala je toliko liftinga lica da su joj usta bila povuena u napeti,
neprirodni smijeak. Iza nje se pojavio dr. Waller An-derson.
Ravmondov se pogled na trenutak susreo s Wallerovim dok je lijenik vodio svoju pacijenticu do
slubenice i davao upute za idui pregled.
Ravmond je procijenio lijenika. Bio je visok i djelovao je so-fisticirano, a Ravmond je zakljuio da i
jest takav. No Waller nije bio preplanuo. Zapravo, ten mu je bio nekako sivkast, a djelovao je napeto s
tunim oima i upalim obrazima. Ravmond je zaklju-io da mu na licu pie kroz kako teka vremena
prolazi.
Nakon to se toplo pozdravio sa svojom pacijenticom, Waller je kretnjom pozvao Ravmonda neka
poe za njim. Poao je du-gakim hodnikom iz kojeg se ulazilo u ordinaciju. U dnu hod-nika uao je
u svoj privatni ured, a potom je za njima zatvorio vrata.
Waller se uljudno predstavio, ali je bilo oito da se dri rezer-virano. Uzeo je Ravmondov eir i
kaput te ih paljivo objesio u maleni ormar.
- Kavu? - upita Waller.
- Vrlo rado - odgovori Ravmond.
Nekoliko minuta kasnije, kad su ve dobili kavu i smjestili se tako da je Waller sjeo za svoj stol, a
Ravmond u naslonja ispred njega, Ravmond krene u napad.
- Ovo su teka vremena za privatnu medicinsku praksu - pri-mijeti Ravmond.
109
Waller ispusti neki zvuk to je podsjealo na smijeh, ali bez veselosti. Oito ga to nije zabavljalo.
- Moemo vam ponuditi priliku za znatno uveanje prihoda, kao i osigurati najsuvremeniju uslugu za
birane pacijente - ree Ravmond. Ravmondova je prezentacija veim dijelom bio ve uvjebani govor
to ga je tijekom godina usavrio.
- Ima li u tome neeg protuzakonitog? - upadne mu Waller u rije. Govorio je ozbiljnim, gotovo
razdraljivim glasom. - Ako ima, nisam zainteresiran.
- Nieg protuzakonitog - uvjerljivo e Raymond. - Samo vrlo povjerljivog. Kad smo razgovarali
telefonom, sloili ste se da e ovaj razgovor ostati samo izmeu vas, mene i dr. Daniela Levitza.
- Ukoliko i sama moja utnja nije prekraj - ree Waller.
- Ne elim se nai u situaciji da me netko optui kao suuesnika.
- Ne morate brinuti - kaza Ravmond. Nasmijei se. - No ako se ipak odluite pridruiti naoj grupi,
zamolit emo vas da potpiete izjavu u kojoj ete prisegnuti na utnju. Tek emo vam tada objasniti
pojedinosti.
- Nemam nita protiv potpisivanja takve izjave - ree Waller.
- Sve dok ne krim nikakav zakon.
- Pa, u tom sluaju - izusti Ravmond. Odloio je alicu kave na rub Wallerova stola kako bi oslobodio
ruke. Iskreno je vjero-vao da su pokreti ruku vani za dojam. Poeo je priom o svom sluajnom
susretu s Kevinom Marshallom to se zbio prije sedam godina. Marshall je na dravnom seminaru
odrao slabo posje-enu prezentaciju o homolognoj transpoziciji djelia kromosoma izmeu stanica.
- Homolognoj transpoziciji? - zaudi se Waller. - Koji je to vrag? - Budui da je medicinski fakultet
zavrio prije revolucije u podruju molekularne biologije, mnogi su mu izrazi bili nepo-znati.
Ravmond mu je strpljivo objasnio, a za primjer je upotrijebio kratki krak kromosoma 6.
110
- Znai da je taj Kevin Marshall otkrio nain uzimanja djelia kromosoma iz jedne stanice i zamjene s
istim djeliem i na istom mjestu u drugoj stanici - ree Waller.
- Tono - potvrdi Ravmond. - Za mene je to bilo poput Bo-gojavljenja. Odmah sam shvatio
mogunost klinike primjene. Odjednom se pojavila potencijalna mogunost stvaranja imunolo-kog
dvojnika neke osobe. Siguran sam da znate da kratki krak kromosoma est sadri osnovni kompleks
histoloke kompatibil-nosti.
- Poput identinog blizanca - sa sve veim zanimanjem izusti Waller.
- Jo bolje od identinog blizanca - dometne Ravmond. - Imunoloki dvojnik stvara se u ivotinjskoj
vrsti odgovarajue veliine, a one se mogu rtvovati kad se za to ukae potreba. Malo bi ljudi moglo
rtvovati identinog blizanca.
- Zato to nije objavljeno? - upita Waller.
- Dr. Marshall je to svakako kanio objaviti - odgovori Rav-mond. - No bilo je jo nekih manjih
pojedinosti koje je elio raz-rijeiti prije objavljivanja. Sef njegova odsjeka prisilio ga je da svoj rad
predstavi na tom seminaru. Sreom po nas!
- Nakon to sam odsluao njegovo predavanje, priao sam mu i uvjerio ga da ode sa sveuilita. Nije
bilo lako, ali prevag-nulo je obeanje da e imati laboratorij svojih snova i nitko mu se nee petljati u
posao. Uvjerio sam ga da e dobiti svaki djeli opreme to ga zatrai.
- Imali ste na raspolaganju takav laboratorij? - upita Waller.
- Tada nismo - prizna Ravmond. - im sam dobio njegov pristanak, obratio sam se meunarodnom
biotehnolokom divu ije vam ime neu spominjati dok nam se ne pridruite. Uz malo potekoa
uvjerio sam ih u velike mogunosti tog feno-mena.
- I kako se to ini? - upita Waller.
Ravmond se pomakne naprijed u svom naslonjau i zagleda u oi Walleru. - Za odreenu cijenu
stvorimo imunolokog dvoj-nika neke osobe - ree. - Kao to moete zamisliti, rije je o ve-
111
likim svotama, ali prihvatljivim s obzirom na sigurnost koju pru-amo klijentima. No mi zapravo
zaraujemo tako to klijent plaa godinju premiju za odravanje svog dvojnika.
- Neto kao uee, a zatim se plaaju rate - primijeti Waller.
- Moe se i tako na to gledati - sloi se Ravmond.
- Kako ja zaraujem? - upita Waller.
- Na mnoge naine - odgovori Ravmond. - Organizirao sam posao poput trgovake piramide. Za
svakog klijenta kojeg dove-dete dobivate postotak, ne samo od uea, ve i od godinje rate. Osim
toga, bit ete potaknuti na vrbovanje drugih lijenika kojima je praksa na klimavim nogama kao i
vama, ali jo uvijek imaju odreeni broj imunih pacijenata koji plaaju gotovinom. Sa svakim
uspjenim vrbovanjem dobivate postotke od svakog njegovog klijenta. Primjerice, ako nam se
pridruite, dr. Levitz, koji vas je preporuio, dobivat e postotak iz svih vaih uspjeha. Ne morate biti
raunovoa da biste shvatili kako biste lijepo mo-gli zaraivati uz malo uloenog truda. Kao dodatni
poticaj, mo-emo vam ponuditi plaanje izvan zemlje pa ete utedjeti na po-rezu.
- emu takva tajnovitost? - upita Waller.
- Iz oitih razloga kad je rije o bankovnim raunima izvan zemlje - ree Ravmond. - Sto se tie
cijelog programa, zanema-rena su neka etika pitanja. Slijedom toga, biotehnoloka kompa-nija koja
je sve to omoguila uasno se boji loe reklame. Iskreno reeno, koritenje ivotinja za
transplantacije vrijea neke ljude, a sigurno ne bismo eljeli imati posla s fanaticima koji se bore za
zatitu ivotinja. Usto, ovo je skupa operacija te je dostupna samo nekolicini odabranih. To nije u
skladu s koncepcijom jed-nakosti.
- Smijem li pitati koliko je klijenata iskoristilo tu mogunost?
- Pacijenata ili lijenika? - upita Ravmond.
- Pacijenata - odgovori Waller.
- Stotinjak - kaza Ravmond.
- Je li netko morao iskoristiti dvojnika?
112
- Zapravo, u etiri sluaja - odgovori Ravmond. - Transplan-tirali smo dva bubrega i dvije jetre. Svi se
izvrsno osjeaju bez ikakvih lijekova i bez znakova odbacivanja. Mogu dodati da se povea suma
plaa za samu transplantaciju, a lijenici koji su po-slali te pacijente dobivaju isti postotak.
- Koliko je lijenika ukljueno? - upita Waller.
- Neto manje od pedeset - ree Ravmond. - Polako smo poeli s vrbovanjem, ali se to sad ubrzava.
- Koliko ve postoji taj program? - upita Waller.
- Oko est godina - ree Ravmond. - Uloen je veliki kapital i puno truda, ali se sad sve to poelo
vraati. elio bih vas pod-sjetiti da biste se ukljuili relativno rano pa ete imati velike ko-risti od
piramidalne strukture.
- Zvui zanimljivo - ree Waller. - Sam Bog zna da bi mi dobro doao dodatni prihod kad mi se ovako
osuo broj pacije-nata. Moram neto poduzeti prije nego izgubim ovaj ured.
- To bi doista bila teta - sloi se Ravmond.
- Mogu li razmisliti dan ili dva? - upita Waller. Ravmond ustane. Iskustvo mu je govorilo da je
postigao jo
jedan uspjeh. - Svakako - ljubazno ree. - Takoer bih vam sa-vjetovao da nazovete dr. Levitza. On
vas je zduno preporuio, a iznimno je zadovoljan naom organizacijom.
Pet minuta kasnije Ravmond je izaao na plonik i krenuo na jug niz Park aveniju. U hodu mu se
osjeala dodatna ustrina. Zahvaljujui plavom nebu, istom zraku i nagovjetaju proljea, osjeao
se kao da je na vrhu svijeta, pogotovo uz ugodni nalet adrenalina to mu ga je uvijek davalo
uspjeno vrbovanje. ak su mu se i neugodnosti proteklih nekoliko dana inile nevanima.
Budunost je blistava i puna obeanja.
No tada se, kao grom iz vedra neba, mogla dogoditi kata-strofa. Razmiljajui o svom uspjehu
Ravmond je zamalo korak-nuo na kolnik ispred jureeg autobusa. Vjetar mu je odnio eir, a prljava
voda poprskala je njegov kaput od kamira.
Ravmond zatetura unatrag, omamljen injenicom da je jedva izbjegao uasnu smrt. New York je grad
iznenadnih krajnosti.
113
- Je li vam dobro? - upita neki prolaznik. Pruio je Ray-mondu njegov eir.
- Dobro mi je, hvala - ree Ravmond. Pogleda prednji dio svog kaputa i osjeti muninu. Dogaaj se
inio metaforinim te mu se vratio osjeaj tjeskobe to ga je muio zbog nesretnog is-kustva s
Franconijem. Blato ga je podsjetilo na neminovnost su-radnje s Vinniejem Dominickom.
Ravmond se osjetio prekorenim pa je puno opreznije preao na drugu stranu ulice. ivot je pun
opasnosti. Dok je hodao prema ezdeset etvrtoj ulici, poeo se brinuti za druga dva slu-aja
transplantacije. Prije Franconijeva sluaja nikad nije razmi-ljao o problemu to bi ga obdukcija
mogla predstavljati za njegov program.
Ravmond odjednom odlui provjeriti stanje drugih pacije-nata. Ni trenutka nije sumnjao da je
prijetnja Tavlora Cabota bila stvarna. Ako se nad bilo kojim pacijentom u budunosti obavi
obdukcija, a mediji saznaju rezultate, moglo bi doi do ka-tastrofe. GenSvs bi vjerojatno digao ruke
od cijele operacije.
Ravmond ubrza korak. Jedan je pacijent ivio u New Jer-seyju, a drugi u Dallasu. Odluio je odmah
nazvati njihove lije-nike.
114
9.POGLAVLJE
?
5. OUJKA 1 997.
1 7.45 COGD, EKVATORIJALNA GVINEJA
- Hej! - zauje se Candacin glas. - Ima li koga?
Kevinova se ruka trgne zbog neoekivane buke. Laboratorij-ski su tehniari odavno zavrili s poslom
pa je u laboratoriju vla-dala tiina, ako se zanemari tiho zujanje aparata za hlaenje. Ke-vin je ostao
kako bi obavio jo jednu analizu za odvajanje djelia DNA, ali je na zvuk Candacina glasa
mikropipetom promaio jednu rupicu. Tekuina je potekla povrinom gela. Pokus je pro-pao; morat
e krenuti ispoetka.
- Ovdje sam! - vikne Kevin. Odloi pipetu i ustane. Kroz boce reagensa na gornjem dijelu
laboratorijske radne klupe vidio je Candace kako stoji na vratima.
- Jesam li dola u loem trenutku? - upita Candace i prie mu.
- Ne, ba sam zavravao - ree Kevin. Nadao se da ga nije odao izraz lica.
Iako je bio razoaran zbog izgubljena vremena to ga je utro-io na postupak, Kevin se obradovao
Candacinu posjetu. Za vri-jeme ruka skupio je hrabrost da Candace i Melanie pozove k sebi na aj.
Obje su spremno prihvatile poziv. Melanie je priznala da ju je oduvijek zanimalo kako izgleda
unutranjost kue.
115
Proveli su vrlo ugodno poslijepodne. Za takav su uspjeh ne-sumnjivo bile zaslune osobnosti dviju
dama. Ni u jednom tre-nutku nije dolo do zastoja u razgovoru. Jo jedan povoljan im-benik bilo je
vino za koje su se odluili umjesto aja. Kao lan elite u Zoni, Kevin je redovito dobivao poiljku
francuskih vina kojeg je rijetko pio. Slijedom toga imao je impresivno opskrbljen podrum.
Glavna tema razgovora bile su Sjedinjene Drave, omiljena razbibriga privremenih amerikih
iseljenika. Svaki od njih isticao je i branio vrline svoga rodnoga grada. Melanie je oboavala New
York te je tvrdila da je to grad kojemu nema premca; Can-dace je rekla da se kvaliteta ivota u
Pittsburghu smatra jednom od najboljih; Kevin je veliao intelektualno stimulativni ugoaj Bostona.
Namjerno su izbjegavali razgovor o Kevinovu emotivnu ispadu tijekom ruka u kantini.
Tada su Candace i Melanie pitale to je mislio kad je rekao kako se boji da je prekoraio granice. No
nisu inzistirale kad je postalo oito da je Kevin pretjerano uzrujan i ne eli objanja-vati. ene su
intuitivno zakljuile da je najbolje promijeniti temu, barem na neko vrijeme.
- Dola sam vidjeti mogu li te odvui do gospodina Horacea Winchestera - ree Candace. - Priala
sam mu o tebi pa bi te rado osobno upoznao.
- Ne znam je li to dobra zamisao - kaza Kevin. Osjetio je kako ga preplavljuje napetost.
- Ba suprotno - usprotivi se Candace. - Nakon onoga to si rekao za rukom, mislim da bi trebao
vidjeti dobru stranu svog postignua. ao mi je da su te moje rijei onako pogodile.
Candacina je primjedba bilo prvo spominjanje Kevinova is-pada za rukom. Kevinovo se bilo
ubrzalo.
- Nisi ti kriva - ree. - Bio sam uzrujan i prije tvojih pri-mjedbi.
- U tom sluaju, doi upoznati Horacea - ree Candace. - Fantastino se oporavlja. Zapravo mu je
tako dobro da medi-cinska sestra intenzivne njege, poput mene, uope nije potrebna.
116
- Ne znam to bih mu mogao rei - promrmlja Kevin.
- Oh, nije vano to kae - ree Candace. - ovjek je pun zahvalnosti. Prije samo nekoliko dana bio
je tako bolestan da je mislio da e umrijeti. Sad osjea da je dobio novi ivot. Hajde! To te samo
moe oraspoloiti.
Kevin se nastojao domisliti nekom razlogu da ne ide, ali ga je spasio novi glas. Stigla je i Melanie.
- Ah, dvoje mojih najdraih prijatelja za opijanje - ree Me-lanie i ue u prostoriju. Vidjela je Candace i
Kevina kroz otvo-rena vrata. Bila je na putu prema svom laboratoriju smjetenom u dnu hodnika.
Imala je na sebi plavi kombinezon na ijem je depu na prsima bilo izvezeno: IVOTINJSKI CENTAR.
- Patite li vas dvoje od mamurluka? - upita Melanie. - Meni se jo uvijek pomalo vrti u glavi. Boe,
ispraznili smo dvije boce vina. Moete li to vjerovati?
Ni Candace ni Kevin nisu odgovorili.
Melanie je pogledavala jedno pa drugo. Osjetila je da neto ne valja.
- Sto je ovo, alovanje? - upita.
Candace se osmjehnula. Sviala joj se Melaniena neposred-nost. - Teko - ree Candace. - Kevin i ja
ne moemo se dogo-voriti. Ba sam ga pokuavala nagovoriti da poe u bolnicu i upozna gospodina
Winchestera. Ve je ustao iz kreveta i osjea se kao nov. Priala sam mu o vama dvoje i rado bi vas
upoznao.
- ula sam da je vlasnik lanca hotela - namigne Melanie. - Hej, moda dobijemo nekoliko bonova za
besplatna pia.
- S obzirom na njegovu zahvalnost i bogatstvo, mogli biste proi puno bolje - primijeti Candace. -
Problem je u tome to Kevin ne eli poi.
- Kako to, drukane? - upita Melanie.
- Mislila sam da bi mu koristilo kad bi vidio dobru stranu svojih postignua - doda Candace.
Candace je uhvatila Melanien pogled. Melanie je odmah shvatila Candacine motive.
117
- Tako je - sloi se Melanie. - Poimo po malo pozitivnih dojmova k stvarnom, ivom pacijentu. To bi
trebalo opravdati sav ovaj naporan rad i podii nam moral.
- Mislim da u se osjeati jo gore - ree Kevin. Otkako se vratio u laboratorij, nastojao se
koncentrirati na temeljna istrai-vanja kako bi izbjegao sueljavanje sa svojim bojaznima. To mu je
donekle uspjelo dok ga radoznalost nije natjerala da na kom-pjutoru pogleda grafiki prikaz Ila
Francesce. Poigravanje s podacima djelovalo je na njega jednako loe kao i dim.
Melanie poloi ruke na bokove - Zato? - upita. - Ne ra-zumijem.
- Teko je objasniti - neodreeno e Kevin.
- Iskuaj me - izazove ga Melanie.
- Kad ga vidim, sjetit u se onoga o emu nastojim ne raz-miljati - ree Kevin. - Primjerice, to se
dogodilo drugom paci-jentu.
- Misli na njegovog dvojnika, bonoba? - upita Melanie. Kevin kimne. Lice mu se zajapurilo, gotovo
kao ranije u kan-
tini.
- Ti jo tee doivljava problem ivotinjskih prava nego ja -primijeti Candace.
- Bojim se da je to neto vie od ivotinjskih prava - ree Kevin.
Uslijedila je napeta utnja. Melanie pogleda Candace. Can-dace slegne ramenima to je dalo naslutiti
da joj nita nije jasno.
- U redu, sad je dosta! - s iznenadnom odlunou ree Me-lanie. Isprui ruke, poloi ih na Kevinova
ramena i gurne ga na laboratorijski stolac.
- Do danas poslijepodne mislila sam da smo samo suradnici - ree. Nagnula se naprijed i pribliila
svoje lice otrih crta Ke-vinovu. - No sad osjeam drugaije. Malo sam te bolje upoznala, to mi je
drago, moram priznati, pa te vie ne smatram hladnim, distanciranim, intelektualnim snobom.
Zapravo, drim da smo prijatelji. Imam li pravo?
118
Kevin kimne. Bio je prisiljen gledati u Melaniene crne, bli-stave oi.
- Prijatelji meusobno razgovaraju - ree Melanie. - Komu-niciraju. Ne skrivaju svoje osjeaje tako da
se drugi nelagodno osjeaju. Shvaa li to govorim?
- Mislim da shvaam - ree Kevin. Nikad mu nije palo na pamet da bi se drugi mogli osjeati
nelagodno zbog njegova po-naanja.
- Misli? - prijekorno e Melanie. - Kako bih ti mogla obja-sniti da bi znao da je tako?
Kevin proguta slinu. - Valjda znam.
Melanie frustrirano zakoluta oima. - Izluuje me tvoje izbje-gavanje otvorenog razgovora. No to je u
redu; mogu se s tim no-siti. Ne mogu se nositi s tvojim ispadom za vrijeme ruka. Kad sam te
pokuala pitati to nije u redu, neodreeno si buncao o prekoraenju granica, a potom si zatvorio
usta i vie o tome nisi govorio. Ne smije dopustiti da te to izjeda, bez obzira o emu je rije. To e ti
samo nanijeti bol i udaljiti te od prijatelja.
Candace kimne u znak slaganja sa svime to je Melanie rekla.
Kevin je pogledavao as jednu as drugu otvorenu i upornu enu. Iako se opirao iznoenju svojih
bojazni, u tom trenutku mu se uinilo da nema puno izbora, pogotovo s Melanienim licem na
nekoliko centimetara od svoga. Nije znao kako bi poeo pa iz-lane: - Vidio sam kako se dim uzdie s
Ila Francesce.
- Sto je Ila Francesca? - upita Candace.
- To je otok na koji odlaze transgenini bonobi kad navre tri godine - objasni Melanie. - Dakle, to je
s tim dimom?
Kevin ustane i kretnjom pozva ene da ga slijede. Prie svom pisaem stolu. Kaiprstom pokae kroz
prozor prema Ila Fran-cesci. - Vidio sam dim tri puta - ree. - Uvijek se uzdie s istog mjesta, odmah
lijevo od strmine. Rije je samo o tankom traku to se uzdie prema nebu, ali to traje.
Candace zakilji. Bila je pomalo kratkovidna, ali zbog tatine nije nosila naoale. - Je li to
najudaljeniji otok? - upita. Uinilo joj se da jedva nazire smekaste mrlje koje bi mogle biti stijene.
119
Na kasnom poslijepodnevnom suncu drugi su otoci djelovali po-put homogenih hrpa tamnozelene
mahovine.
- To je taj - potvrdi Kevin.
- Pa, vrlo vano! - prokomentira Melanie. - Nekoliko male-nih vatri. Uza sve ove munje, nije ni udo.
- To je rekao i Bertram Edwards - ree Kevin. - Ali ne moe biti rije o gromu.
- Tko je Bertram Edwards? - upita Candace.
- Zato ne moe biti grom? - Melanie e ignorirajui Can-dace. - Moda ima metala u kamenitoj
strmini.
- Jesi li ikad ula izraz da grom nikad ne udara dvaput na isto mjesto? - ree Kevin. - Vatra nije od
groma. Osim toga, dim se pojavljivao uporno na istom mjestu.
- Moda tamo ive neki domoroci - ree Candace.
- GenSvs je bio posve siguran da nije tako kad su izabrali ba taj otok - ree Kevin.
- Moda su ga posjetili neki lokalni ribari - ree Candace.
- Svi lokalni stanovnici znaju da je to zabranjeno - ree Ke-vin. - Prema novom ekvatogvinejskom
zakonu to bi za sobom moglo povui smrtnu kaznu. Tamo nema niega za to bi se is-platilo umrijeti.
- U tom sluaju, tko je zapalio vatru? - upita Candace.
- Dobri Boe, Kevine! - odjednom usklikne Melanie. - Po-injem shvaati to te mui. No dopusti da ti
kaem, to je apsurdno.
- Sto je apsurdno? - upita Candace. - Hoe li mi netko rei o emu se radi?
- Pokazat u vam jo neto - ree Kevin. Okrene se prema svom kompjutoru i pritisne nekoliko tipki.
Na ekranu se pojavi grafiki prikaz otoka. Objasnio je enama kako sustav djeluje, a kao
demonstraciju naao je Melaniena dvojnika. Malo crveno svjetlo bljeskalo je odmah sjeverno od
strmine, vrlo blizu mjesta na kojem se prethodnog dana nalazio njegov dvojnik.
- Ti ima dvojnika? - upita Candace. Zaprepastila se.
120
- Kevin i ja bili smo pokusni kunii - objasni Melanie. - Naj-prije smo stvorili nae dvojnike. Morali
smo dokazati da tehno-logija doista djeluje.
- U redu, sad ste nauile kako radi sustav traenja - ree Ke-vin - pa u vam pokazati to sam uinio
prije sat vremena. Vidjet emo hou li dobiti jednako uznemirujui rezultat. - Kevinovi su prsti
poletjeli preko tipkovnice. - Dajem kompjutoru naredbu neka automatski pronae svih sedamdeset tri
dvojnika i to re-dom. Broj stvorenja pojavit e se u kutu, a potom e na grafi-kom prikazu bljeskati
svjetlo. Sad gledajte. - Kevin pritisne enter.
Sustav je besprijekorno radio, a vrijeme izmeu pojavljivanja broja i bljeskavog crvenog svjetla bilo
je vrlo kratko.
- Mislila sam da ima gotovo sto ivotinja - ree Candace.
- Ima ih - ree Kevin. - Ali dvadeset dvije jo nemaju tri go-dine. Nalaze se u zatvorenom prostoru za
bonobe u ivotinj-skom centru.
- U redu - Melanie e nakon to je nekoliko minuta gledala kako radi kompjutor. - Radi ba kao to si
rekao. Sto te toliko uznemirilo?
- Samo gledaj - ree Kevin.
Odjednom se pojavio broj 37, ali nije bilo bljeskavog svjetla. Za nekoliko trenutaka na ekranu se
pojavila poruka: IVOTI-NJA NIJE NAENA; PRITISNITE ENTER ZA DALJE.
Melanie pogleda Kevina. - Gdje je broj trideset sedam?
Kevin uzdahne. - Ono to je od njega ostalo nalazi se u pei za spaljivanje - ree. - Broj trideset
sedam bio je dvojnik gospo-dina Winchestera. No nisam vam to elio pokazati. - Kevin pri-tisne tipku
i program se nastavi. Ponovno se zaustavio na broju etrdeset dva.
- Je li to bio dvojnik gospodina Franconija? - upita Candace. - Druge transplantacije jetre?
Kevin odmahne glavom. Pritisnuo je nekoliko tipki i pitao kompjutor identitet broja etrdeset dva.
Pojavilo se ime Warren Prescott.
- Dakle, gdje je etrdeset dva? - upita Melanie.
121
- Ne znam sigurno, ali znam ega se bojim - odgovori Kevin. Kevin ponovno pritisne tipku pa su se
opet poeli pojavljivati brojevi i crvena svjetla.
Kad je program obavio svoje, vidjelo se da se ne zna gdje se nalazi sedam bonobo dvojnika, bez
Franconijeva koji je bio r-tvovan.
- Jesi li to ranije vidio? - upita Melanie.
Kevin kimne. - Ali nije ih bilo sedam nego dvanaest. Iako neki od onih koji su jutros nedostajali i dalje
nedostaju, veina ih se ponovno pojavila.
- Ne razumijem - ree Melanie. - Kako je to mogue?
- Kad sam davno obilazio taj otok, prije nego je sve ovo po-elo - ree Kevin - sjeam se da sam u
onoj stijeni vidio neko-liko peina. Mislim da naa stvorenja odlaze u peine, moda ak ive u njima.
To je jedino objanjenje kojeg se mogu sjetiti.
Melanie podigne ruku i pokrije usta. U oima joj se nazirao uas i potitenost.
Candace je vidjela kako je Melanie reagirala. - Hej, ma dajte, vas dvoje - moleivo e ona. - Sto ne
valja? O emu razmiljate?
Melanie spusti ruku. Pogled je prikovala na Kevinove oi. - Kad je rekao da se uasava mogunosti
da je prekoraio gra-nice - objasni polako i naglaeno - Kevin je mislio na bojazan da je stvorio
ljudsko bie.
- Ne mislite ozbiljno! - usklikne Candace, ali kad je pogle-dala Kevina i Melanie, shvatila je da misle.
Cijelu minutu nitko nije progovorio.
Na koncu Kevin prekine tiinu. - Ne mislim na pravog o-vjeka u majmunskom obliju. elim rei da
sam nehotice stvorio neku vrstu protutipa. Moda neto slino naim davnim precima koji su se
spontano razvili iz majmunolikih ivotinja prije etiri ili pet milijuna godina. Moda su se tada
dogodile kritine mutacije u razvojnim genima odgovornim za promjene, a otkrio sam da se ti geni
nalaze u kratkom kraku kromosoma est.
Candace se praznim pogledom zagleda kroz prozor, a u mi-slima je ponovno vidjela prizor od prije
dva dana u operacijskoj
122
dvorani kad su bonoba pripremali za anesteziju. Isputao je ne-obino ljudske zvukove i oajniki
pokuavao osloboditi ruke kako bi mogao initi istu divlju kretnju. Stalno je otvarao i zatva-rao ake,
a zatim odmicao ruke od tijela.
- Govori o nekom pradavnom stvorenju nalik hominidu, ne-to poput homo erectusa - ree Melanie.
- Istina je da smo opa-zili kako transgenini bonobi nastoje hodati uspravnije nego nji-hove majke.
Tada smo to samo drali simpatinim.
- Ne tako davni hominid da ne bi znao koristiti vatru - ree Kevin. - Samo su pravi davni ljudi koristili
vatru. A bojim se da sam ba to vidio na otoku: logorske vatre.
- Dakle, govorei otvoreno - Candace e okrenuvi se od prozora. - Tamo imamo skupinu peinskih
ljudi kao u pretpovi-jesno doba.
- Tako nekako - potvrdi Kevin. Kao to je oekivao, ene su se zaprepastile. udno, ali on se osjeao
malo bolje nakon to je glasno izgovorio svoja strahovanja.
- to emo uiniti? - upita Candace. - Posve je sigurno da vie neu sudjelovati u rtvovanju dok se
to ne rijei na ovaj ili onaj nain. Bilo mi je dovoljno teko i dok sam mislila da je rtva majmun.
- ekaj trenutak - ree Melanie. Rairila je ruke. Oi su joj blistale. - Moda napreac donosimo
zakljuke. Nemamo nikak-vih dokaza za sve ovo. Sve o emu govorimo samo su nagaanja i
pretpostavke.
- Tono, ali ima toga jo - ree Kevin. Ponovno se okrenuo prema kompjutoru i zatraio istodobni
prikaz poloaja svih bo-noba na otoku. Za nekoliko sekundi poele su pulsirati dvije cr-vene mrlje.
Jedna se nalazila na mjestu gdje su maloas vidjeli Melaniena dvojnika. Druga je bila sjeverno od
jezera. Kevin po-gleda Melanie. - to ti govori ovaj podatak?
- Govori mi da postoje dvije grupe - odgovori ona. - Misli li da je tako stalno?
- Ranije je bilo isto - ree Kevin. - Drim da je to pravi fe-nomen. ak je i Bertram to spomenuo. To
nije tipino za bo-
123
nobe. Oni inae slono ive u veim skupinama nego impanze, a usto ovo su sve relativno mlade
ivotinje. Svi bi trebali biti u jednoj skupini.
Melanie kimne. Tijekom proteklih pet godina puno je nauila o ponaanju bonoba.
- Postoji jo jedan podatak koji me ak i vie uznemirio - na-stavi Kevin. - Bertram mi je ispriao da je
jedan bonobo ubio Pigmejca tijekom odvoenja Winchesterova dvojnika. To se nije sluajno
dogodilo. Bonobo je agresivno bacio kamen. Tako agresivnom ponaanju skloniji su ljudi nego
bonobi.
- Moram se sloiti s tobom - ree Melanie. - Ali ipak su sve to sluajnosti. Ba sve.
- Sluajnost ili ne - upadne Candace u razgovor - ne elim to imati na svojoj savjesti.
- Ja osjeam isto - ree Melanie. - Dananji sam dan provela pripremajui dvije nove bonobo enke
za skupljanje jajaca. Neu nastaviti s postupkom dok ne otkrijemo ima li ova aava ideja temelja ili
nema.
- To nee biti lako - primijeti Kevin. - Netko bi morao poi na otok ako elimo dokaze. Problem je u
tome to samo dva o-vjeka mogu odobriti posjet: Bertram Edwards ili Siegfried Spal-lek. Ve sam
pokuao razgovarati s Bertramom. Iako sam mu go-vorio o dimu, vrlo mi je jasno stavio do znanja da
se nitko ne smije pribliiti otoku osim Pigmejca koji im odnosi dodatnu hranu.
- Jesi li mu rekao to te zabrinjava? - upita Melanie.
- Ne ba tim rijeima - prizna Kevin. - Ali on je shvatio. Si-guran sam. Nije ga zanimalo. Nevolja je u
tome to on i Siegfried dobivaju bonuse. Slijedom toga, vraki e se potruditi da nita ne ugrozi
operaciju. Bojim se da su dovoljno potkupljivi te ih nije briga to se dogaa na otoku. Osim njihove
pohlepe moramo uzeti u obzir i Siegfriedovu sociopatiju.
- Zar je tako lo? - upita Candace. - ula sam govorkanja.
- Bez obzira to si ula, jo je deset puta gori - ree Melanie. - On je vrhunska gnjida. Primjerice,
pogubio je nekoliko siroma-
124
nih domorodaca jer su ih uhvatili u krivolovu u Zoni gdje on voli loviti.
- Sam ih je ubio? - upita Candace osjetivi zaprepatenje i gaenje.
- Ne sam - ree Melanie. - Dao je da im sude na improvi-ziranom ilegalnom sudu ovdje u Cogu. Tada
su ih na nogomet-nom igralitu pogubili ekvatogvinejski vojnici.
- Kako bi strahota bila jo vea - doda Kevin - njihove lu-banje dri na svom pisaem stolu i
upotrebljava ih za sve i svata.
- ao mi je to sam pitala - Candace e zadrhtavi.
- Sto je s dr. Lvonsom? - upita Melanie.
Kevin se nasmije. - Zaboravi. On je jo vei gramzljivac nego Bertram. Cijela je ova operacija njegovo
djelo. I s njim sam po-kuao razgovarati o dimu. On je bio jo nepristupaniji. Tvrdi da je to plod
moje mate. Iskreno reeno, nemam povjerenja u njega, iako moram priznati da je vrlo velikoduan
kad je rije o bonusima i dionicama. Mudro je postupio kad je svima koji rade na projektu podijelio
dionice, pogotovo Bertramu i Sieg-friedu.
- Dakle, sve ostaje na nama - zakljui Melanie. - Otkrit emo je li rije o tvojoj mati ili nije. to kaete
da nas troje sko-knemo na Ila Francescu?
- ali se - ree Kevin. - To je kanjivo smru ako nema odobrenje.
- Kanjivo je smru za lokalno stanovnitvo - ree Melanie. - To se ne moe odnositi na nas. U naem
sluaju Siegfried mora odgovarati GenSvsu.
- Bertram je izriito zabranio posjet - ree Kevin. - Predlo-io sam da u poi sam, ali je on
kategoriki odbio.
- Pa, vrlo vano - ree Melanie. - Samo e se naljutiti. to e uiniti, dati nam otkaz? Ve sam tako
dugo ovdje da mi to uope ne zvui loe. Osim toga, oni ne mogu bez tebe. To je i-njenica.
- Misli li da bi to moglo biti opasno? - upita Candace.
125
- Bonobi su miroljubiva stvorenja - ree Melanie. - Puno mi-roljubivija nego impanze, a impanze su
opasne jedino ako se osjete ugroenima.
- Sto je s ovjekom kojeg su ubili? - ree Candace.
- To se dogodilo tijekom odvoenja - ree Kevin. - Morali su se dovoljno pribliiti da izbace strelicu.
Isto tako, to je bilo etvrto odvoenje.
- Mi samo elimo gledati - ree Melanie.
- U redu, kako emo onamo stii? - upita Candace.
- Automobilom, pretpostavljam - ree Melanie. - Tako idu kad nekoga putaju na otok ili ga odvode.
Zacijelo postoji neka-kav most.
- Obalom prema zapadu vodi jedna cesta - ree Kevin. - As-faltirana je do domorodakog sela, a
zatim postaje umska staza. Tim sam putem poao na otok prije nego smo poeli s progra-mom. Na
duini od tridesetak metara otok i kopno odijeljeni su kanalom irokim deset metara. Tada je
postojao visei most nategnut izmeu dva mahagonija.
- Moda moemo promatrati ivotinje a da uope ne mo-ramo prijei na otok - ree Candace. -
Uinimo to.
- Vas dvije ste neustraive - primijeti Kevin.
- Teko - ree Melanie. - Ali ne vidim zato bi bilo opasno odvesti se onamo i malo provjeriti kakva je
situacija. Kad sa-znamo s im imamo posla, lake emo odluiti to treba uiniti.
- Kad elite poi? - upita Kevin.
- Rekla bih odmah - odgovori Melanie. Pogleda na sat. - Nema boljeg trenutka. Devedeset posto
stanovnika nalazi se u krmi na pristanitu, u bazenu, ili se znoji u sportskom centru.
Kevin uzdahne, pusti da mu ruke mlitavo padnu uz tijelo i prestane se buniti. - iji emo automobil
uzeti? - upita.
- Tvoj - bez oklijevanja e Melanie. - Moj ak nema ni po-gon na etiri kotaa.
Dok se njih troje sputalo stubama i prelazilo usijani asfalt parkiralita, Kevina je muio osjeaj da
grijee. No s obzirom na odlunost ena nije elio izgovoriti svoje bojazni.
126
Na istonom izlazu iz gradia proli su kraj teniskih igralita sportskog centra. Bili su krcati igraima
koji su, zahvaljujui vlazi i sparini, izgledali kao da su u teniskoj odjei skoili u bazen.
Kevin je vozio. Melanie je sjedila na suvozaevu mjestu, a Candace otraga. Otvorili su sve prozore jer
je temperatura zraka pala na tridesetak stupnjeva. Sunce se spustilo nisko na zapad, tono iza njih,
te je povremeno virkalo iza oblaka du obzora.
Odmah iza nogometnog igralita vegetacija je okruila cestu. Ptice jarkih boja letjele su u sve dubljim
sjenkama. Veliki su se kukci unitavali na vjetrobranu poput minijaturnih kamikaza.
- Dungla djeluje vrlo gusto - primijeti Candace. Nikad jo nije bila istono od gradia.
- Nema pojma kako je gusta - ree Kevin. Kad je stigao ovamo, pokuao je malo pjeaki tim
podrujem, ali uz obilje pe-njaica i povijua to nije bilo mogue bez maete.
- Upravo mi je neto palo na pamet u vezi s agresivnou -ree Melanie. - Pasivnost bonoba uvelike
se pripisuje matrijar-halnom ponaanju. Zbog veeg zahtjeva za mukim dvojnicima nai su bonobi
uglavnom mujaci. Zacijelo je velika potranja za onih nekoliko enki.
- Ima neto u tome - sloi se Kevin. Pitao se zato se Ber-tram nije toga sjetio.
- Zvui kao mjesto po mome ukusu - naali se Candace. - Moda bih sljedei godinji odmor trebala
provesti na Ila Francesci.
Melanie se nasmije. - Moemo poi zajedno.
Proli su kraj mnogih domorodaca koji su se vraali kui na-kon rada u Cogu. Veina je ena na
glavama nosila vreve i za-veljaje. Mukarci su uglavnom hodali praznih ruku.
- Neobina kultura - prokomentira Melanie. - ene obav-ljaju lavovski dio posla: uzgajaju hranu, nose
vodu, odgajaju djecu, kuhaju, brinu se za kuu.
- to rade mukarci? - upita Candace.
- Sjede naokolo i raspravljaju o metafizici - odgovori Mela-nie.
127
- Upravo mi je neto palo na pamet - ree Kevin. - Ne znam zato se toga ranije nisam sjetio. Moda
bismo najprije trebali razgovarati s Pigmejcem koji nosi hranu na otok i vidjeti to on ima rei.
- Meni se to ini dobrom idejom - ree Melanie. - Zna li kako se zove?
- Alphonse Kimba - ree Kevin.
Kad su stigli do domorodakog sela, zaustavili su se ispred prodavaonice i izali iz vozila. Kevin je
uao u prodavaonicu i ra-spitao se za Pigmejca.
- Ovo je mjesto gotovo previe arobno - izjavi Candace osvrnuvi se naokolo. - Izgleda poput
afrikog sela, ali takvog koje bismo mogli vidjeti u Disnevlandu.
GenSvs je izgradio selo uz suradnju s ekvatogvinejskini mini-strom unutranjih poslova. Kuice su
bile krune, s obijeljenim ciglama od blata i slamnatim krovovima. Obori za domae ivoti-nje
napravljeni su od isprepletene trske privrene za drvene kolce. Kuice su izgledale tradicionalno,
ali su sve bile nove i be-sprijekorne. Imale su elektrinu struju i tekuu vodu. Pod zem-ljom su se
nalazili kabeli i moderna kanalizacija.
Kevin se brzo vratio. - Nema problema - ree. - Stanuje u blizini. Doite, proetat emo.
U selu je sve vrvjelo od mukaraca, ena i djece. Palile su se tradicionalne vatre na kojima e se
kuhati. Svi su djelovali prija-teljski i zadovoljno to su se konano rijeili beskrajne sezone kia.
Alphonse Kimba je bio nii od sto pedeset centimetara, a koa mu je bila crna poput oniksa. Srdani
je smijeak dominirao na njegovu iroku licu kad je zaelio dobrodolicu svojim neoe-kivanim
gostima. Pokuao im je predstaviti svoju enu i dijete, ali su oni bili srameljivi pa su se povukli u
sjenke.
Alphonse je svoje goste pozvao da sjednu na prostira od trske. Zatim je uzeo etiri ae i u svaku
natoio malo bistre te-kuine iz stare zelene boce koja je neko sadravala motorno ulje.
128
Njegovi su gosti oprezno vrtjeli tekuinu u aama. Nisu e-ljeli ispasti nezahvalni, ali nisu htjeli ni
piti.
- Alkohol? - upita Kevin.
- O, da! - usklikne Alphonse. Jo se srdanije nasmijeio. - To pie od kukuruza. Vrlo dobro! Donijeti
ga od kue u Lo-mako. - Gucnuo je s izrazitim uitkom. Za razliku od Ekvatogvi-nejaca, u
Alphonseovu se engleskom osjeao francuski naglasak, a ne panjolski. Potjecao je iz plemena
Mogandu iz Zaira. Stigao je u Zonu s prvom poiljkom bonoba.
Budui da je pie sadravalo alkohol koji bi trebao unititi potencijalne mikroorganizme, gosti su
oprezno kuali bistru teku-inu. Svi su iskrivili lica u grimasu unato najboljim namjerama da to ne
ine. Pie je bilo iznimno estoko.
Kevin je objasnio da su se doli raspitati o bonobima na otoku. Nije spominjao svoju zabrinutost da
se meu njima nalazi odreena vrsta praovjeka. Samo je pitao dri li Alphonse da se ponaaju
jednako kao bonobi u njegovom rodnom kraju u Zairu.
- Svi su jako mladi - ree Alphonse. - Zato su jako nepo-sluni i divlji.
- Idete li esto na otok? - upita Kevin.
- Ne, zabranjeno je - odgovori Alphonse. - Samo kad odvo-dimo ili dovodimo ivotinje, a tada samo s
dr. Edwardsom.
- Kako dopremate dodatne zalihe hrane na otok? - upita Melanie.
- Postoji malena splav - ree Alphonse. - Pomou konopca povuem je na drugu stranu, a zatim
nazad.
- Jesu li bonobi agresivni kad je rije o hrani ili je dijele? -upita Melanie.
- Vrlo agresivni - ree Alphonse. - Tuku se k"o ludi, pogo-tovo za voe. Takoer sam vidio kako je
jedan ubio majmuna.
- Zato? - upita Kevin.
- Mislim da ga pojede - odgovori Alphonse. - Odnio ga je kad je nestala sva hrana koju sam donio.
- To me vie podsjea na impanzu - Melanie se obrati Ke-vinu.
129
Kevin kimne. - U kojem dijelu otoka ste uhvatili bonobe koje je trebalo odvesti? - upita.
- Svi su bili s ove strane jezera i potoka - ree Alphonse.
- Nijedan nije bio tamo kraj stijene? - upita Kevin.
- Ne, nikada.
- Kako prijeete na otok radi odvoenja? - upita Kevin.
- Zar svi prijeu na splavi?
Alphonse se od srca nasmijao. Morao je prstima obrisati oi.
- Splav je previe malena. Svi bismo postali veera za krokodile. Prijeemo preko mosta.
- Zato se ne koristite mostom kad im odnosite hranu? -upita Melanie.
- Jer dr. Edwards mora uiniti da most raste - ree Al-phonse.
- Raste? - zaudi se Melanie.
- Da - potvrdi Alphonse.
Troje gostiju razmijene poglede. Zbunili su se.
- Jeste li vidjeli vatru na otoku? - upita Kevin promijenivi temu.
- Nikakvu vatru - ree Alphonse. - Ali vidio sam dim.
- I to ste pomislili? - upita Kevin.
- Ja? - zaudi se Alphonse. - Nita nisam mislio.
- Jeste li ikad vidjeli da neki bonobo radi ovo? - upita Can-dace. Otvorila je i stisnula aku, a potom
zamahnula rukom od tijela imitirajui kretnju koju je bonobo uinio u operacijskoj dvorani.
- Da - ree Alphonse. - Mnogi to ine nakon to podijele hranu.
- Sto je sa zvukovima? - upita Melanie. - Stvaraju li puno buke?
- Puno - odgovori Alphonse.
- Kao bonobi u Zairu - upita Kevin.
- Vie - odgovori Alphonse. - Ali u Zairu ne vidim tako e-sto iste bonobe kao ovdje, i ne hranim ih.
Kod kue oni sami nabavljaju hranu u dungli.
130
- Kakve zvukove stvaraju? - upita Candace. - Moete li nam dati neki primjer?
Alphonse se smeteno nasmije. Osvrne se prema svojoj eni kako bi se uvjerio da ne slua. Tada je
tiho izgovorio: - Iiii, ba da, lu lu, tad tat. - Ponovno se nasmije. Bilo mu je neugodno.
- Tule li poput impanzi? - upita Melanie.
- Neki - ree Alphonse.
Gosti su se meusobno pogledali. Zasad su ostali bez pitanja. Kevin ustane. ene uine isto.
Zahvalili su Alphonseu na gosto-ljubivosti i pruili mu svoje ae u kojima se jo uvijek nalazilo pie.
Ako se Alphonse uvrijedio, nije to niim pokazao. Smijeak na njegovu licu nije se promijenio.
- Ima jo jedna stvar - ree Alphonse trenutak prije nego su otili. - Bonobi na otoku vole se praviti
vani. Kad god dou po hranu, postave se na stranje noge.
- Cijelo vrijeme? - upita Kevin.
- Uglavnom - ree Alphonse.
Proli su kroz selo i vratili se do automobila. Nisu razgovarali dok Kevin nije upalio motor.
- Pa, to mislite vas dvije? - upita Kevin. - Idemo li dalje? Sunce je ve zalo.
- Ja sam za - ree Melanie. - Kad smo ve dovde stigli.
- Slaem se - oglasi se Candace. - Rado bih vidjela most koji raste.
Melanie se nasmije. - I ja. Kako drag ovjek.
Kevin se udalji od prodavaonice u kojoj je sad vladala jo vea guva nego ranije. Meutim nije bio
siguran u kojem pravcu treba skrenuti. Cesta to ih je dovela u selo jednostavno se pro-irila u
parkiralite ispred prodavaonice, a nigdje nije bilo ni traga staze to je vodila dalje na istok. Morao je
kruiti po par-kiralitu dok je nije naao.
Kad su se nali na stazi, poeli su cijeniti vonju popravlje-nom cestom kuda su se prije vozili. Staza
je bila uska, kvrgava i blatnjava. Po sredini staze rasla je trava visoka gotovo jedan me-tar. esto su
se s jedne na drugu stranu protezale grane, udarale
131
o vjetrobran i ulazile kroz otvorene prozore. Morali su zatvoriti prozore kako ih grane ne bi tresnule
po glavi. Kevin je ukljuio klimatizacijski ureaj i svjetla. Svjetlost se odbijala od okolne ve-getacije
pa su imali dojam da se voze kroz tunel.
- Koliko se moramo voziti ovom kozjom stazom? - upita Melanie.
- Samo etiri ili pet kilometara - ree Kevin.
- Dobro je da imamo pogon na etiri kotaa - primijeti Can-dace. vrsto se drala za ruku iznad
glave, a ipak je poskakivala po sjedalu. Sigurnosni pojas bio je od slabe pomoi. - Ni u lu-dilu ne bih
voljela zapeti u ovoj divljini. - Pogledala je kroz pro-zor u gotovo crnu dunglu i zadrhtala. Bilo je
sablasno. Nita nije mogla vidjeti unato djeliima blistavog neba iznad njih." Za-tim je tu bila i buka.
Dok su se oni nakratko zadrali kod Al-phonsea, nona su stvorenja iz dungle otpoela svoj glasni i
mo-notoni koncert.
- Sto ste zakljuile iz onoga to je Alphonse rekao? - ko-nano e Kevin.
- Rekla bih da se porota jo nije usuglasila - ree Melanie. - Ali svakako ima o emu razmiljati.
- Mislim da je njegova primjedba o tome da se bonobi po-naaju poput dvononih stvorenja kad
dolaze po hranu vrlo uz-nemirujua - ree Kevin. - Dokazi na temelju indicija sve se vie gomilaju.
- Mogunost da komuniciraju jako me se dojmila - ree Can-dace.
- Da, ali neke su impanze i gorile nauile jezik znakova -ree Melanie. - A znamo da su bonobi vie
skloni dvononom kretanju od bilo kojih drugih ovjekolikih majmuna. Na mene je ostavilo dojam
agresivno ponaanje, iako i dalje mislim da smo moda mi za to krivi jer nismo stvorili vie enki
kako bismo odrali ravnoteu.
- Mogu li impanze stvarati onakve zvukove kakve je opona-ao Alphonse? - upita Candace.
132
- Ne vjerujem - ree Kevin. - A to je jako vano. Daje na-slutiti da su njihova grla moda drugaija.
- Zar impanze doista ubijaju manje majmune? - upita Can-dace.
- Da, povremeno - ree Melanie. - Ali nikad nisam ula da bi bonobo to uinio.
- Drite se! - vikne Kevin i zakoi.
Automobil je poskoio preko debla ispruenog preko staze.
- Jesi li dobro? - Kevin upita Candace dok je pogledavao u retrovizor.
- Sve je u redu - odgovori Candace iako ju je trzaj dobro prodrmao. Sreom, sigurnosni je pojas
djelovao pa nije udarila glavom o krov automobila.
Kevin je znatno usporio od straha da ne naiu na jo neko deblo. Petnaestak minuta kasnije stigli su
do istine koja je ozna-avala kraj staze. Kevin zaustavi vozilo. Tono ispred njih farovi su osvijetlili
prednji dio malene zgrade s garanim vratima u gor-njem dijelu.
- Jesmo li stigli? - upita Melanie.
- Valjda - ree Kevin. - Nisam jo vidio tu graevinu. Kevin ugasi svjetla i motor. Bilo je dovoljno
svjetla jer se nad
istinom prostiralo nebo. Na trenutak se nitko nije pomaknuo.
- Dakle, kakav je plan? - upita Kevin. - Hoemo li pogledati ili to?
- Mogli bismo - ree Melanie. - Doli smo dovde. - Otvori svoja vrata i izae. Kevin uini isto.
- Mislim da u ja ostati u automobilu - ree Candace. Kevin prie zgradi i pokua otvoriti vrata. Bila
su zakljuana.
Slegne ramenima. - Nemam pojma to bi moglo biti unutra. -Kevin udari komarca na svom elu.
- Kako emo doi na otok? - upita Melanie.
Kevin pokae nadesno. - Tamo je puteljak. Ima manje od pe-deset metara do ruba vode.
133
Melanie pogleda u nebo. Bilo je blijede ljubiastoplave boje.
- Uskoro e se smraiti. Ima li baterijsku svjetiljku u automo-bilu?
- Mislim da imam - ree Kevin. - to je jo vanije, imam i sprej protiv komaraca. Pojest e nas ive
ako ga ne upotrijebimo.
Vratili su se do automobila. Ba kad su stigli, Candace izae.
- Ne mogu ovdje sama ostati - ree. - Nekako je sablasno. Kevin uzme sprej protiv komaraca. Dok su
se ene prskale,
on je potraio baterijsku svjetiljku. Naao ju je u pregratku za ru-kavice.
Nakon to je i sebe poprskao, Kevin kretnjom pozva ene da ga slijede. - Drite se blizu - ree. -
Krokodili i vodeni konji nou izlaze iz vode.
- Sali li se? - Candace upita Melanie.
- Ne vjerujem - ree Melanie.
im su stigli do puteljka, svjetlost se znatno smanjila iako su jo uvijek mogli hodati bez baterijske
svjetiljke. Kevin je vodio, a dvije su se ene natisnule za njim. Sto su se vie pribliavali vodi to je
postajao glasniji zbor kukaca i aba.
- Kako li sam se uvalila u ovo? - udila se Candace. - Ja ni-sam osoba koja voli prirodu. Ne mogu ak
ni zamisliti krokodila ili vodenog konja izvan zoolokog vrta. Dovraga, uasavam se svake bube vee
od mog nokta, a pauci, ne smijem ni misliti.
Odjednom se zauje neka lomljava s njihove lijeve strane. Candace prigueno krikne i zgrabi
Melanie, a ona je tada uinila isto. Kevin ustukne i upali svjetiljku. Uperio je snop svjetlosti prema
mjestu odakle je doprla buka, ali vidjeli su samo metar ili dva ispred sebe.
- Sto je to bilo? - drhtavim e glasom Candace.
- Vjerojatno malena vrsta antilope - ree Kevin.
- Antilopa ili slon - primijeti Candace. - Uplaila sam se.
- I ja sam se prestraio - prizna Kevin. - Moda bismo se trebali vratiti i doi po danu.
- Prevalili smo cijeli taj put, zaboga - razdraeno e Melanie.
- Skoro smo stigli. ujem vodu.
134
Na trenutak se nitko nije pomaknuo. I doista, mogli su uti kako voda zapljuskuje obalu.
- to se dogodilo sa svim onim nonim stvorenjima? - upita Candace.
- Dobro pitanje - ree Kevin. - Zacijelo je antilopa i njih prestraila.
- Ugasi svjetlo - ree Melanie.
im je Kevin posluao, svi su mogli kroz vegetaciju vidjeti blistavu povrinu vode. Izgledala je kao
tekue srebro.
Melanie je pola prva, a koncert nonih stvorenja ponovno je poeo. Puteljak se pretvorio u jo
jednu istinu na obali rijeke. Nasred istine nalazila se mrana graevina gotovo jednako ve-lika kao
i garaa na istini gdje su ostavili automobil. Kevin joj prie. Nije bilo teko zakljuiti o emu je rije;
to je bio most.
- To je teleskopski mehanizam - primijeti Kevin. - Zato je Alphonse rekao da moe rasti.
Otprilike deset metara dalje, na drugoj strani rijeke, nalazila se Ila Francesca. Na sve slabijem
svjetlu gusta vegetacija otoka djelovala je ponono plava. Tono nasuprot mostu na razvlaenje
nalazio se betonski blok to je sluio kao potporanj mostu kad je bio rastegnut. Iza toga vidjeli su
prostranu istinu koja se irila na istok.
- Pokuaj postaviti most - predloi Melanie.
Kevin upali baterijsku svjetiljku. Naao je kontrolnu plou. Imala je dva velika gumba, crveni i zeleni.
Pritisnuo je crveni. Ni-ta se nije dogodilo pa je pritisnuo zeleni. I dalje nije bilo ni-kakve reakcije.
Tada je primijetio kljuanicu iznad koje je pisalo OFF.
- Treba imati klju - dovikne.
Melanie i Candace pole su do ruba vode.
- Ima malo struje - primijeti Melanie. Lie i drugi otpaci polako su prolazili kraj njih.
Candace pogleda gore. Najgornje grane nekih stabala s obje obale gotovo su se dodirivale. - Zato
stvorenja ostaju na otoku? - upita.
135
- ovjekoliki i drugi majmuni ne ulaze u vodu, pogotovo u duboku vodu - objasni Melanie. - Zato je u
zoolokim vrtovima prostor gdje su majmuni dovoljno okruiti kanalom.
- Zato ne prijeu preko stabala? - upita Candace.
Kevin se pridrui enama na obali rijeke. - Bonobi su rela-tivno teke ivotinje - objasni - pogotovo
nai. Neki ve imaju gotovo pedeset kilograma, a najgornje grane nisu ni izbliza do-voljno vrste da
izdre njihovu teinu. Prije no to smo doveli prve ivotinje na otok bilo je nekoliko sumnjivih mjesta
pa su se ta stabla sruila. No manji majmuni jo uvijek prelaze s kopna na otok i obrnuto.
- Kakvi su ono etvrtasti predmeti na istini? - upita Mela-nie.
Kevin posvijetli na drugu stranu. Snop svjetlosti nije bio do-voljno jak za takvu udaljenost. Iskljuio
je svjetiljku i zakiljio na polumraku. - Izgledaju poput kaveza za transport iz ivotinjskog centra -
ree.
- Pitam se to rade ondje? - ree Melanie. - Ima ih tako puno.
- Nemam pojma - ree Kevin.
- Kako bismo mogli navesti nekog bonoba da se pojavi? -upita Candace.
- Sad se ve vjerojatno pripremaju za no - ree Kevin. - Sumnjam da e nam to poi za rukom.
- Sto je sa splavi? - upita Melanie. - Mehanizam to je vue preko rijeke zacijelo je neto poput
konopa za suenje rublja. Ako stvara buku, mogli bi ga uti. To bi bilo neto poput gonga za veeru
pa e se moda pojaviti.
- Pretpostavljam da vrijedi pokuati - ree Kevin. Pogleda na jednu i na drugu stranu du obale rijeke.
- Nevolja je u tome to nemamo pojma gdje bi se splav mogla nalaziti.
- Ne vjerujem da je daleko - ree Melanie. - Ti poi na is-tok, a ja idem na zapad.
136
Kevin i Melanie pou u suprotnim pravcima. Candace je os-tala na svome mjestu alei to se ne
nalazi u svojoj sobi u bol-nici.
- Evo je! - vikne Melanie. Hodala je puteljkom kroz gusto raslinje dok nije naila na koloturnik
privren za debelo stablo. Teki je konopac visio oko kolotura. Jedan je kraj nestajao u vodi. Drugi
je kraj bio privezan za malenu splav to je dopola bila izvuena na obalu.
Kevin i Candace joj se pridrue. Kevin posvijetli na drugu obalu rijeke. Na otoku je slian koloturnik
bio privren za slino stablo.
Kevin prui baterijsku svjetiljku Melanie i uhvati konopac to se namakao u vodi. Kad je povukao,
vidio je kako se nategnuo koloturnik na drugoj strani.
Kevin je povlaio konopac stavljajui ruku ispred ruke. Kolo-turnici su se ogoreno bunili stvarajui
prodorne kripave zvu-kove. Splav se odmaknula od obale i krenula prema drugoj strani.
- Ovo bi moglo upaliti - ree Kevin. Dok je vukao, Melanie je osvjetljavala drugu obalu snopom
baterijske svjetiljke. Kad je splav stigla do pola puta, zauje se glasno zapljuskivanje s nji-hove
desne strane jer je s otoka neto veliko palo u vodu.
Melanie posvijetli u smjeru odakle se zauo zvuk. Dva bli-stava proreza odrazila su svjetlost s
vodene povrine. Promatrao ih je veliki krokodil.
- Dobri Boe! - uzvikne Candace i korakne dalje od vode.
- U redu je - ree Kevin. Pusti konopac, sagne se i podigne vrsti tap. Baci ga prema krokodilu.
Ponovno se zauje zaplju-skivanje i krokodil nestane pod vodom.
- O, sjajno! - uzrujano e Candace. - Sad nemamo pojma gdje je.
- Otiao je - umiri je Kevin. - Nisu opasni ako nisi u vodi, osim ako su jako gladni.
- Kako zna da nije gladan? - pobuni se Candace.
137
- Ovdje imaju puno hrane - ree Kevin, podigne konopac i ponovno stane vui. Kad je splav stigla na
drugu stranu, promi-jenio je konopac i poeo vui natrag.
- Ah, prekasno je - ree. - Ovo nee upaliti. Najblie pod-ruje njihova zadravanja to smo ga vidjeli
na kompjutorskom prikazu udaljeno je gotovo dva kilometra. Morat emo ovo isku-ati danju.
Tek to je izgovorio te rijei, kroz no su se prolomili zastra-ujui krici. Istodobno se u grmlju na
otoku zaulo divlje kome-anje kao da e se upravo pojaviti jurei slon.
Kevin ispusti konop. Candace i Melanie nagnu u bijeg sta-zom, ali su se zaustavile nakon nekoliko
koraka. Srca su im mah-nito tukla. Ukoile su se i ekale novi krik. Melanie je drhtavom rukom
posvijetlila podruje odakle se ulo komeanje. Sve je bilo mirno. Nije se micao niti jedan list.
Prolo je deset napetih sekundi, a inilo se da je prolo deset minuta. Napregnuto su oslukivali ne
bi li uli i najslabiji zvuk. Nije bilo niega osim posvemanje tiine. Sva su nona stvorenja utihnula.
inilo se da cijela dungla oekuje katastrofu.
- Sto je to bilo, za ime svijeta? - na koncu izusti Melanie.
- Nisam sigurna da elim saznati - ree Candace. - Idemo odavde.
- Zacijelo je to bilo nekoliko bonoba - ree Kevin. Isprui ruku i pograbi konop. Splav je poskakivala
nasred rijeke. Brzo ju je povukao na obalu.
- Mislim da Candace ima pravo - ree Melanie. - Previe je mrano da bismo neto vidjeli, ak i ako se
pojave. Prestraila sam se. Idemo!
- Ja se neu protiviti - ree Kevin i prie enama. - Ne znam to uope radimo ovdje u ovo doba.
Vratit emo se danju.
Zurili su stazom prema istini to su bre mogli. Melanie je bila na elu i osvjetljavala svjetiljkom.
Candace je hodala iza nje drei se za njezinu bluzu. Kevin je bio na zaelju.
- Bilo bi sjajno kad bismo nabavili klju za ovaj most - pri-mijeti Kevin dok su prolazili kraj graevine.
138
- Kako misli da bismo ga se mogli domoi? - upita Melanie.
- Posuditi od Bertrama - ree Kevin.
- Ali rekao si nam da je zabranio pribliavanje otoku - ree Melanie. - Sigurno ti nee posuditi klju.
- Morat emo ga posuditi bez njegova znanja - ree Kevin.
- O, da, svakako - sarkastino e Melanie.
Stigli su do puteljka nalik tunelu to je vodio do automobila. Na pola puta Melanie primijeti: - Boe,
kako je mrano. Drim li dobro ovu svjetiljku, ljudi?
- U redu je - ree Candace. Melanie uspori, a potom stane.
- Sto je bilo? - upita Kevin.
- Neto je udno - ree. Nagne glavu u stranu i oslune.
- Nemoj me plaiti - opomene je Candace.
- abe i cvrci nisu ponovno poeli svoj koncert - ree Me-lanie.
Idueg trenutka otvorio se pravi pakao. Glasna, jednako-mjerno isprekidana buka razbila je tiinu
dungle. Grane, gran-ice i lie padalo je na troje zaprepatenih ljudi. Kevin je pre-poznao zvuk te je
refleksno reagirao. Ispruio je ruke i oborio obje ene tako da su sve troje pali na vlano tlo puno
insekata.
Kevin je prepoznao zvuk jer je jednom sluajno vidio kako ekvatogvinejski vojnici vjebaju. Buka je
bila zvuk automatske puke.
139
10.POGLAVLJE
?
5. OUJKA 1 997.
1 4.1 5 NEW YDRK CITY
- Oprosti, Laurie - izgovori Chervl Myers koja je stajala na vratima Lauriena ureda. Cheryl je bila jedna
od istraiteljica sud-ske medicine. - Upravo smo primili ovaj paket, a mislila sam da ga odmah eli.
Laurie ustane i uzme paket. Zanimalo ju je to bi to moglo biti. Pogledala je natpis da vidi tko je
poiljatelj. Poiljka je stigla iz CNN-a.
- Hvala, Chervl - ree Laurie. Zbunila se. Na trenutak se nije mogla sjetiti to bi joj CNN mogao
poslati.
- Vidim da nema dr. Mehte - ree Chervl. - Donijela sam joj materijale to su stigli iz Sveuiline
bolnice. Da stavim na njezin stol? - Dr. Riva Mehta dijelila je ured s Laurie. Tako je bilo ot-kako su
obje poele raditi u Uredu medicinskih istraitelja prije est i pol godina.
- Svakako - ree Laurie zaokupljena svojim paketom. Zavu-kla je prst ispod preklopa i otvorila ga.
Unutra se nalazila video-kaseta. Laurie pogleda natpis. Pisalo je: UBOJSTVO CARLA FRANCONIJA,
3. OUJKA 1997.
Nakon to je tog jutra obavila svoju posljednju obdukciju, Laurie se zavukla u ured i nastojala
zakljuiti dvadesetak slua-
140
jeva koliko ih je ostalo nedovreno. Prouavala je mikroskopske preparate, laboratorijske rezultate,
bolnike zapise i policijske iz-vjetaje, te nekoliko sati nije ni pomislila na sluaj Franconi. Pri-mitak
kasete podsjetio ju je na cijeli dogaaj. Naalost, video nije nita znaio kad nije imala tijela.
Laurie ubaci kasetu u svoju torbu za spise i pokua se vratiti na posao. No nakon petnaest
potraenih minuta iskljuila je svje-tlo na svome mikroskopu. Nije se uspijevala koncentrirati. Po
glavi joj se stalno vrtjelo zbunjujue pitanje o tome kako je tijelo nestalo. inilo se da je rije o
nevjerojatnom mationiarskom triku. U jednom se trenutku tijelo nalazilo na sigurnom u pre-gratku
sto jedanaest gdje su ga vidjela tri djelatnika, a potom je odjednom nestalo. Moralo je postojati
nekakvo objanjenje, ali koliko god se trudila Laurie ga nije mogla dokuiti.
Laurie odlui poi u podrum i posjetiti ured mrtvozornika. Oekivala je da e barem jedan tehniar
biti na raspolaganju, ali je prostorija bila prazna kad je onamo stigla. Nije se pokole-bala, ve je
smireno prila velikom dnevniku u konatom uvezu. Okreui stranice potraila je biljeke koje joj je
Mike Passano pokazao prethodne veeri. Nala ih je bez problema. Laurie je uzela olovku iz zbirke u
jednoj alici za kavu i komad papira te zapisala imena i pristupne brojeve dvaju tijela koja su odve-
zena tijekom none smjene: Dorothv Kline 101455 i Frank Glea-son 100385. Zapisala je i imena dvaju
pogrebnih poduzea: Spo-letto u Ozone parku, New York, te Dickson u Summitu, New Jersev.
Laurie je odluila otii, ali je tada opazila rokovnik s popisom telefonskih brojeva na rubu stola.
Odluila je nazvati pogrebna poduzea. Predstavila se i pitala moe li razgovarati s upravite-ljima.
Palo joj je na pamet da je moda jedan od ta dva sluaja pri-jevaran. inilo joj se da su mali izgledi za
tako neto budui da je noni tehniar, Mike Passano, rekao da su pogrebna poduzea unaprijed
najavila svoj dolazak, a on je zacijelo poznavao te ljude.
141
Kao to je Laurie oekivala, sve je bilo legitimno, a oba su upravitelja potvrdila injenicu da su tijela
dola u njihove prosto-rije i u ovom su trenutku izloena na odru.
Laurie se ponovno vrati dnevniku i pogleda imena osoba koje su tijekom noi dovezene. Kako bi bila
temeljita, prepisala je i njih zajedno s pristupnim brojevima. Imena su joj bila poznata jer ih je idueg
jutra dodijelila Paulu Plodgettu da na njima obavi obdukciju. No vie su je zanimali odlasci nego
dolasci. Tijela su dovezli dugogodinji djelatnici Ureda medicinskog istraitelja, ali oni koji su odvezli
tijela bili su posve nepoznati. .
Osjeajui se frustriranom Laurie je kuckala olovkom po po-vrini stola. Bila je sigurna da joj je
neto promaknulo. Ponovno je pogledala rokovnik otvoren na stranicu Pogrebnog poduzea
Spoletto. Negdje u dnu Lauriena uma ime ju je maglovito na ne-to asociralo. Nekoliko se trenutaka
muila s pamenjem. Zato joj je to ime poznato? Tada se sjetila. Bilo je to tijekom sluaja Cerino.
Jedan je ovjek ubijen u tim prostorima po nalogu Paula Cerina, Franconijeva prethodnika.
Laurie spremi u dep svoj papiri, odgurne se od stola i vrati se na etvrti kat. Poe ravno u Jackov
ured. Vrata su bila odkri-nuta. Pokuca na dovratnik. Jack i Chet podignu pogled sa svojih poslova.
- Neto mi je palo na pamet - Laurie ree Jacku.
- Samo neto? - primijeti Jack.
Laurie baci olovku na njega, ali je on s lakoom izbjegne. Spusti se na stolicu s njegove desne strane
i ispria mu o vezi to je Pogrebno poduzee Spoletto ima s mafijom.
- Dobri Boe, Laurie - pobuni se Jack. - Samo zato to je mafija dala nekoga ubiti u njihovim
prostorijama, ti si zakljuila da su oni povezani s njima.
- Ti ne misli tako? - upita Laurie. Jack joj nije morao od-govoriti. Vidjela mu je odgovor na licu. I sad
kad je razmislila o svojoj ideji, shvatila je da je to smijeno. Poela se hvatati za slamke.
- Osim toga - ree Jack - zato ne pusti sve to na miru?
142
- Rekla sam ti - odgovori Laurie. - Stvar je osobne prirode.
- Moda bih tvoje napore mogao usmjeriti u pozitivnijem pravcu - ree Jack. Pokae prema svom
mikroskopu. - Pogledaj smrznuti preparat. Reci mi to ti se ini.
Laurie ustane i sagne se nad mikroskop. - to je ovo, ulazna rana izazvana samaricom? - upita.
- Vjeta kao i obino - primijeti Jack. - Odmah si pogodila.
- Pa, nije bilo teko - ree Laurie. - Rekla bih da je cijev bila na nekoliko centimetara od koe.
- Tono tako i ja mislim - sloi se Jack. - Jo neto?
- Zaboga, uope nema izljeva krvi! - usklikne Laurie. - Ba nimalo, dakle ovo mora biti rana nastala
nakon smrti. - Podigne glavu i pogleda Jacka. Zaprepastila se. Pretpostavila je da je rije
0 smrtonosnoj rani.
- Ah, mo suvremene znanosti - prokomentira Jack. - Taj pliva kojeg si mi nametnula pretvara se u
komplicirani sluaj.
- Hej, dobrovoljno si se javio - podsjeti ga Laurie.
- alim se - ree Jack. - Drago mi je da sam dobio sluaj. Rane od samarice zasigurno su posmrtne,
kao i uklanjanje glave
1 ruku. Jasno, isto je s ranama od propelera.
- Koji je uzrok smrti? - upita Laurie.
- Druge dvije rane od metaka - odgovori Jack. - Jedna u dnu vrata. - Pokae podruje tono iznad
kljune kosti. - I druga s lijeve strane gdje je metak smrskao deseto rebro. Ironija je u tome to su
oba metka zavrila u sami u gornjem desnom podruju trupa pa ih je bilo teko vidjeti na
rendgenskoj snimci.
- Dakle, to jo nisam ula - ree Laurie. - Meci skriveni sa-mom. Nevjerojatno! Ljepota ovog posla je
u tome to svakod-nevno viamo neto novo.
- Najbolje tek dolazi - ree Jack.
- Ovo je fantastino - primijeti Chet. Sluao je cijeli razgo-vor. - Bit e savreno za razgovor uz
veeru na jednom od semi-nara sudske patologije.
143
- Mislim da pucnjevi iz samarice predstavljaju pokuaj pri-krivanja identiteta jednako kao skidanje
glave i rezanje ruku -ree Jack.
- Na koji nain? - upita Laurie.
- Vjerujem da je ovaj pacijent imao transplantaciju jetre -ree Jack. - I to ne jako davno. Ubojica je
zacijelo shvatio da taj postupak svrstava rtvu u relativno malenu grupu, a time ugroava izglede za
prikrivanje identiteta ubijenog.
- Je li ostalo puno jetre? - upita Laurie.
- Jako malo - odgovori Jack. - Vei je dio uniten samom.
- Pomogle su i ribe - dometne Chet. Laurie se trgne.
- No ipak sam uspio nai malo tkiva jetre - ree Jack. - Time emo potkrijepiti teoriju o transplantaciji.
Dok mi razgo-varamo, Ted Lynch u DNA laboratoriju provodi test za DQ alfu. Dobit emo rezultate za
sat ili dva. No za mene su avovi u up-ljoj veni i jetrenoj arteriji nepobitan dokaz.
- to je DQ alfa? - upita Laurie.
Jack se nasmije. - Laknulo mi je da ni ti to ne zna - ree -jer sam Tedu morao postaviti isto pitanje.
Rekao mi je da je to pogodno i brzo DNA sredstvo za razlikovanje dviju osoba. Us-poreuje DQ
podruje kompleksa histoloke kompatibilnosti na kromosomu est.
- Sto je s venom vratarnicom? - upita Laurie. - Je li i tamo bilo avova?
- Naalost, ta je vena gotovo posve nestala - ree Jack. - Kao i vei dio crijeva.
- Pa - ree Laurie - sve bi to moralo prilino olakati iden-tifikaciju.
- Tono sam to i ja pomislio - ree Jack. - Ve sam poslao Barta Arnolda u potragu. Uspostavio je
vezu s dravnom organi-zacijom za dobavljanje organa. Isto tako, naziva sve centre u ko-jima se vri
transplantiranje jetre, pogotovo u gradu.
- To je maleni popis - ree Laurie. - Izvrsno si to obavio, Jack.
144
Jackovo lice oblije lagano rumenilo, a Laurie je to dirnulo. Mislila je da je imun na takve
komplimente.
- Sto je s mecima? - upita Laurie. - Isto oruje?
- Poslali smo ih u policijski laboratorij balistiarima - ree Jack. - Bilo je teko odrediti potjeu li iz
istog oruja. Jedan je udario tono u deseto rebro pa je spljoten. ak ni drugi nije bio u dobrom
stanju. Mislim da je okrznuo kraljenicu.
- Koji kalibar? - upita Laurie.
- Nisam mogao procijeniti - odgovori Jack.
- Sto je Vinnie rekao? - upita Laurie. - Postao je prilino dobar u nagaanju.
- Vinnie je danas beskoristan - ustvrdi Jack. - Jo ga nikad nisam vidio tako loe raspoloenog. Pitao
sam ga to misli, ali mi nije htio rei. Rekao mi je da je to moj posao te kako nije do-voljno plaen da
bi stalno iznosio svoje miljenje.
- Zna, imala sam sluaj slian ovome tijekom one uasne Ce-rino afere - ree Laurie. Zagledala se u
prazno, a oi su joj se na trenutak zamaglile. - rtva je bila tajnica lijenika umijeanog u zavjeru.
Naravno, ona nije imala transplantiranu jetru, ali je tijelo stiglo bez glave i ruku. Identificirala sam je
zahvaljujui kirurkoj povijesti bolesti.
-Jednog e mi dana morati ispriati cijelu jezovitu priu -napomene Jack. - Stalno spominje
zanimljive djelie.
Laurie uzdahne. - Voljela bih da sve to mogu jednostavno zaboraviti. Jo uvijek me mue none
more.
Ravmond pogleda na sat kad je otvorio vrata ureda dr. Daniela Levitza u Petoj aveniji. Bila su dva
sata i etrdeset pet minuta. Ravmond je nazvao lijenika tri puta, poevi od jedana-est ujutro, ali bez
uspjeha. Svaki mu je put tajnica obeala da e ga dr. Levitz nazvati, ali to nije uinio. Ravmond je
ionako bio uznemiren pa ga je takva neljubaznost ogorila. Kako je ured dr. Levitza bio odmah iza
ugla Ravmondova stana, Ravmond je zakljuio da je bolje poi onamo nego sjediti kraj telefona.
145
- Dr. Raymond Lyons - Raymond se autoritativno obrati taj-nici. - Doao sam vidjeti dr. Levitza.
- Da, dr. Lyons - ree tajnica. Djelovala je jednako elegantno i dostojanstveno kao i tajnica dr.
Andersona. - Nemam vae ime na popisu. Oekuje li vas dr. Levitz?
- Ne ba - ree Ravmond.
- Pa, javit u mu da ste ovdje - bezizraajnim e glasom taj-nica.
Ravmond zauzme mjesto u pretrpanoj ekaonici. Uzeo je je-dan od asopisa kakvi su se obino
nalazili po lijenikim ekao-nicama i stao ga prelistavati, ali se nije koncentrirao na ono to je vidio.
Njegova se uznemirenost poela pretvarati u razdraenost te se poeo pitati nije li pogrijeio kad je
doao u ured dr. Le-vitza.
Lako je provjerio stanje prvog od druga dva pacijenta koji su imali transplantaciju. Nazvao je
lijenika u Dallasu u Texasu i odmah uspio s njim razgovarati. Lijenik ga je uvjerio da se nje-gov
pacijent s presaenim bubregom, istaknuti poslovni ovjek u tom podruju, izvrsno osjea i nikako
ne moe biti kandidat za obdukciju. Prije sputanja slualice lijenik je obeao Ravmondu da e ga
obavijestiti ako se situacija promijeni.
No budui da mu dr. Levitz nije uzvraao poziv, Ravmond nije mogao provjeriti kakva je situacija sa
zadnjim sluajem. To ga je frustriralo i u njemu izazivalo tjeskobni osjeaj.
Ravmond je pogledom prelazio prostorijom. Bila je jednako otmjeno ureena kao i Andersenova, s
originalnim uljima, zaga-sito obojenim zidovima i orijentalnim sagovima. Pacijenti koji su ondje
strpljivo ekali oito su bili dobrostojei, to je dokazivala njihova odjea, dranje i nakit.
Kako su prolazile minute, Ravmondova je razdraenost rasla. Situaciju je inio jo gorom oiti
uspjeh dr. Levitza. Podsjetio je Ravmonda na apsurdnost injenice da se njegova dozvola za
bav-ljenje medicinom nalazi u pravnom labirintu samo zato jer su ga uhvatili kako malo uveava
raune zdravstvenog osiguranja. A ovdje je dr. Levitz koji nesmetano radi u svoj toj veliajnosti, a
146
barem dio njegovih prihoda dolazi od lijeenja nekoliko zloina-kih obitelji. Sve je to oito
predstavljalo prljav novac. Povrh toga, Ravmond je bio siguran da i Levitz uveava svoja
potraivanja od zdravstvenog osiguranja. Dovraga, pa svi to rade.
Pojavila se medicinska sestra i proistila grlo. Ravmond se s iekivanjem pomaknuo na rub stolice.
No sestra je prozvala drugo ime. Dok je pozvani pacijent ustajao, odlagao asopis i ne-stao u
ordinaciji, Ravmond se opusti na stolici, a u njemu je ku-halo. Ravmond je mrzio injenicu da ovisi o
takvim ljudima pa je jo vie eznuo za financijskom sigurnou. Bio je jako blizu tome zahvaljujui
programu "dvojnika". Nije mogao dopustiti da sve propadne zbog nekog glupog, neoekivanog
razloga koji se lako moe izbjei.
Bilo je ve tri i petnaest kad su Ravmonda konano uveli u unutranje svetite dr. Levitza. Levitz je
bio maleni, proelavi mukarac s mnotvom nervoznih tikova. Imao je brkove, ali ri-jetke i uope nisu
pridonosili njegovoj muevnosti. Ravmond se uvijek pitao to je izazivalo povjerenje takvog mnotva
pacijenata.
- Ovo je bio jedan od onih dana - objasni Daniel. - Nisam oekivao da e svratiti.
- Nisam ni namjeravao - ree Raymond. - Ali kad mi nisi uzvratio telefonske pozive, zakljuio sam da
nemam drugog iz-bora.
- Telefonske pozive? - zaudi se Daniel. - Ne znam ni za kakve tvoje pozive. Morat u ponovno
razgovarati sa svojom taj-nicom. U dananje je vrijeme jako teko nai adekvatne slube-nike.
Ravmond je doao u iskuenje da kae Danielu neka prestane s glupostima, ali se suzdrao. Na kraju
krajeva, konano je raz-govarao s ovjekom, a pretvaranjem sastanka u sukob nita se ne bi rijeilo.
Usto, bez obzira koliko ga je ivcirao Daniel Levitz, on je takoer bio najvei Ravmondov uspjeh.
Donio im je dvana-est pacijenata i etiri nova lijenika.
- Sto mogu uiniti za tebe? - upita Daniel. Glava mu se ne-koliko puta trne na uobiajeni i zbunjujui
nain.
147
- Najprije ti elim zahvaliti to si mi pomogao neku no -ree Ravmond. - Na najviim vrhovima moi
drali su da je rije o hitnom sluaju. Davanje svega u javnost u ovom bi trenutku okonalo cijeli
pothvat.
- Drago mi je da sam mogao pomoi - ree Daniel. - Zado-voljan sam to je gospodin Vincent
Dominick bio voljan pomoi da se spasi njegova investicija.
- Kad ve govorimo o gospodinu Dominicku - nastavi Rav-mond. - Juer ujutro me neoekivano
posjetio.
- Nadam se da je posjet protekao u ugodnoj atmosferi - ree Daniel. Dobro je poznavao Dominickovu
karijeru, kao i njega osobno, pa je zakljuio da iznuivanje nije iskljueno.
- Da i ne - prizna Ravmond. - Inzistirao je na prianju po-jedinosti koje ja nisam elio znati. Zatim je
zahtijevao oslobaanje od plaanja dvogodinjih rata.
- Moglo je biti i gore - ree Daniel. - Sto to znai za moj postotak?
- Postotak ostaje isti - odgovori Ravmond. - Samo to je to sad postotak niega.
- Dakle ja pomognem, a potom me se zbog toga kanjava! -poali se Daniel. - To se ne moe nazvati
potenim.
Ravmond zastane. Nije mislio na Danielov postotak iz Domi-nickove rate, ali i s tim se trebalo suoiti.
Trenutno Ravmond nije elio uzrujavati ovjeka.
- Ima neto u tome - prizna Ravmond. - Recimo da emo o tome razgovarati u skoroj budunosti.
Sada me brine neto drugo. Kakvo je stanje Cindy Carlson?
Cindy Carlson je bila esnaestogodinja kerka Albrighta Carlsona, monika Wall Streeta. Daniel je
Albrighta i njegovu kerku vrbovao kao klijente. Kao dijete kerka je bolovala od glomerulonefritisa.
Bolest se pogorala kad je djevojica zala u pubertet tako da joj je na kraju zakazao bubreg.
Slijedom toga, Daniel nije imao samo rekordan broj klijenata, ve i rekordan broj presaivanja, dva:
Carlo Franconi i Cindy Carlson.
148
- Bilo je dobro - ree Daniel. - Barem to se tie zdravlja. Zato pita?
- Ovaj sluaj s Franconijem natjerao me je da shvatim kako je zapravo osjetljiva naa operacija -
prizna Raymond. - elim biti siguran da nema jo slinih opasnosti.
- Ne brini za Carlsonove - ree Daniel. - Oni nam sigurno nee stvarati neprilike. Beskrajno su
zahvalni. Zapravo, Albright je ba proli tjedan govorio da e odvesti svoju enu na Bahame kako bi i
ona mogla dati uzorak lene modine i postati na novi klijent.
- To je ohrabrujue - ree Ravmond. - Novi su klijenti uvi-jek dobrodoli. Ali ne brine me potranja.
Financijski ne moe biti bolje. Preli smo sva oekivanja. Zabrinjava me ono neoeki-vano, kao to je
bio Franconijev sluaj.
JTJaniel kimne, a potom se trne. - Uvijek ima nesigurnosti -lozofski e on. - Takav je ivot!
- to manje nesigurnosti, to u se ja bolje osjeati - ree Rav-mond. - Kad sam te pitao kakvo je
stanje Cindy Carlson, govo-rio si o dobrom stanju njezina zdravlja. Zato si to naglasio?
- Zato jer je mentalno otkaena - odgovori Daniel.
- Kako to misli? - upita Ravmond. Bilo mu se opet ubrzalo.
- Teko je zamisliti da bi dijete moglo normalno odrasti uz oca kakav je Albright Carlson - ree
Daniel. - Razmisli o tome. Zatim dodaj teret kronine bolesti. Je li to doprinijelo nje-zinoj debljini, ne
znam. Djevojka je prilino debela. To je teko za bilo koga, a pogotovo za tinejderku. Jasno je da je
jadna mala deprimirana.
- Kako deprimirana? - upita Ravmond.
- Toliko da je dva puta pokuala izvriti samoubojstvo - od-govori Daniel. - I to nisu bili samo
djetinjasti pokuaji da se pri-vue pozornost. Bili su to pravi pokuaji, a jedini razlog to je jo uvijek
meu nama je taj da su je gotovo odmah otkrili. Prvi je put pokuala s tabletama, a drugi se put se
htjela objesiti. Da je imala pitolj, sigurno bi uspjela.
Ravmond je glasno zastenjao.
149
- to je bilo? - upita Daniel.
- Sva samoubojstva dospijevaju u ruke medicinskom istraite-lju - ree Ravmond.
- Nisam se toga sjetio - prizna Daniel.
- To je ono neoekivano o emu sam maloas govorio - na-stavi Ravmond. - Prokletstvo! Ba
nemamo sree!
- ao mi je to ti nosim loe vijesti - ree Daniel.
- Nisi ti kriv - ree Ravmond. - Vano je da odmah shva-timo o emu je rije. Jasno je da ne moemo
besposleno sjediti i ekati na katastrofu.
- Mislim da nemamo puno izbora - primijeti Daniel.
- Sto je s Vincentom Dominickom? - upita Ravmond. - Jed-nom nam je pomogao, a budui da je
njegovo vlastito dijete bo-lesno, njemu je u interesu da na program ima budunost.
Dr. Daniel Levitz zurio je u Ravmonda. - Zar eli rei... ? Ravmond ne odgovori.
- Ovdje ja povlaim crtu - izjavi Daniel. Ustane. - ao mi je, ali imam ekaonicu punu pacijenata.
- Ne moe li nazvati gospodina Dominicka i samo pitati? -predloi Ravmond. Osjeao je kako ga
preplavljuje val oaja.
- Ne dolazi u obzir - odluno e Daniel. - Moda se brinem za zdravlje mnogih osoba koje imaju veze
s kriminalom, ali je si-gurno da se ne mijeam u njihove poslove.
- Ali pomogao si s Franconijem - pobuni se Ravmond.
- Franconi je bio le na ledu u Uredu medicinskog istraitelja
- ree Daniel.
- U tom mi sluaju daj telefonski broj gospodina Dominicka
- zamoli Ravmond. - Sam u ga nazvati. I trebat e mi adresa Carlsonovih.
- Pitaj moju tajnicu - ree Daniel. - Samo reci da si osobni prijatelj.
- Hvala - ree Ravmond.
- Ali zapamti - ree Daniel. - Zasluujem i elim postotke to ih trebam dobiti, bez obzira na dogovore
izmeu tebe i Vin-nieja Dominicka.
150
Tajnica najprije nije Raymondu htjela dati telefonski broj i adresu, ali je popustila nakon to se naas
savjetovala sa svojim efom. Bez rijei je prepisala podatke na jednu od posjetnica dr. Levitza i
pruila je Ravmondu.
Ravmond se urno vratio u svoj stan u ezdeset etvrtoj ulici. im je uao, Darlene ga je pitala kako
je proao sastanak s lije-nikom.
- Ne pitaj - kratko e Ravmond. Pode u svoju radnu sobu, zatvori vrata i sjedne za stol. Nervozno je
birao broj. U mislima je vidio Cindy Carlson kako kopa po ormariu s lijekovima u po-trazi za
majinim tabletama za spavanje ili se mota po prodavao-nici i kupuje konop.
- Da, to je? - javi se glas s druge strane ice.
- elio bih razgovarati s gospodinom Vincentom Dominic-kom - izgovori Ravmond to je
autoritativnije mogao. Mrzio je to mora imati posla s tom vrstom ljudi, ali nije imao izbora. U pitanju
je sedam godina naporna rada, da i ne spominje cijelu svoju budunost.
- Tko zove?
- Dr. Ravmond Lyons.
Uslijedila je stanka, a zatim ovjek ree: - Priekajte!
Ravmond je, na svoje iznenaenje, ekao je uz zvukove jedne Beethovenove sonate. To mu se inilo
poput neke vrste oksimo-rona.
Nekoliko minuta kasnije u slualici se zauo blagi glas Vin-nieja Dominicka. Ravmond je mogao
zamisliti ovjekovu uvje-banu i prijevarnu obinost kao da je Vinnie dobro odjeveni ka-rakterni
glumac koji igra sam sebe.
- Kako ste dobili ovaj broj, doktore? - upita Vinnie. Govorio je leernim tonom, a ba zbog toga mu se
u glasu vie nego inae osjeala prijetnja. Ravmondu su se osuila usta. Morao se naka-ljati.
- Dao mi ga je dr. Levitz - uspio je izgovoriti Ravmond.
- Sto mogu uiniti za vas, doktore? - upita Vinnie.
151
- Iskrsnuo je jo jedan problem - zakrijeti Raymond. Po-novno proisti grlo. - elio bih se nai s
vama da o tome razgo-varamo.
Uslijedila je stanka koja je trajala due nego je Ravmond mo-gao podnijeti. Ba kad je htio pitati je li
Vinnie jo na vezi, ma-fija je odgovorio: - Kad sam se spetljao s vama, mislio sam da e mi to
osigurati miran san. Nisam oekivao da e mi to jo vie zakomplicirati ivot.
- Ovo su samo manji bolovi odrastanja - ree Ravmond. - Projekt se zapravo vrlo dobro razvija.
- Nai emo se u Neopolitan restoranu u Aveniji Corona, Elmhurst, za pola sata - ree Vinnie. - Mislite
da ete ga nai?
- Siguran sam da hou - odgovori Ravmond. - Poi u tak-sijem, a kreem odmah.
- Vidjet emo se tamo - ree Vinnie i spusti slualicu. Ravmond je urno prekopavao najgornju ladicu
svog pisaeg
stola u potrazi za planom grada koji je sadravao svih pet okruga. Rairio ga je na stolu i pomou
kazala naao Aveniju Co-rona u Elmhurstu. Procijenio je da bi lako mogao stii za pola sata pod
uvjetom da promet na Queensborough Bridgeu ne bude pretjerano gust. To ga je brinulo jer su bila
gotovo etiri sata; poetak prometne pice.
Kad je Ravmond izletio iz svoje radne sobe navlaei kaput, Darlene ga je pitala kamo ide. Rekao joj
je da nema vremena ob-janjavati. Obeao je da e se vratiti za sat ili dva.
Ravmond je trao do Park avenije gdje je uhvatio taksi. Srea da je ponio svoj plan grada jer
afganistanski taksist nije imao po-jma gdje se nalazi Elmhurst, a kamoli Avenija Corona.
Put nije protekao glatko. Trebalo im je gotovo petnaest mi-nuta samo da prijeu East Side
Manhattan. A na mostu su se kretali puevim korakom. U trenutku kad je Ravmond ve trebao biti u
restoranu njegov je taksi tek stigao u Queens. No tada se promet znatno smanjio pa je Ravmond
zakasnio samo petnaest minuta kad je uao u restoran i odmaknuo teku barunastu za-vjesu.
152
Odmah se vidjelo da restoran ne radi za goste. Veina stolica bila je okrenuta naopako i podignuta
na stolove. Vinnie Domi-nick je sam sjedio u jednom od zaobljenih separea obloenih cr-venim
barunom to su se nalazili uza zidove. Pred njim su na stolu bile novine i alica kave. Upaljena
cigareta poivala je u sta-klenoj pepeljari.
Jo su etiri mukarca sjedila na barskim stolicama za ankom i puila. Ravmond je prepoznao
dvojicu koji su ga ranije posjetili u stanu. Za ankom je debeli ovjek prao ae. Ostatak je resto-rana
zjapio prazan.
Vinnie kretnjom pozove Ravmonda k sebi.
- Sjednite, doktore - ree Vinnie. - Kavu?
Ravmond kimne i klizne na klupu. Trebalo se malo potruditi jer je zapinjao za barun. Prostorija je
bila hladna i vlana, a osje-ao se zadah enjaka od prethodne veeri i dima cigareta to se nakupio
tijekom pet godina. Ravmond nije skinuo ni kaput ni e-sir.
- Dvije kave - Vinnie dovikne ovjeku za ankom. ovjek se bez rijei okrene talijanskom aparatu za
espresso i pone pripre-mati kavu.
- Iznenadili ste me, doktore - izjavi Vinnie. - Doista nisam oekivao da ete mi se ikad vie javiti.
- Kao to sam spomenuo preko telefona, iskrsnuo je jo je-dan problem - ree Ravmond. Nagnuo se
naprijed i govorio vrlo tihim glasom, gotovo apui.
Vinnie rairi ruke. - Pretvorio sam se u uho.
Sto je jezgrovitije mogao Ravmond je iznio situaciju sa Cindy Carlson. Naglasio je injenicu da su
sva samoubojstva sluajevi za medicinskog istraitelja i na njima se mora obaviti obdukcija. Nije bilo
izuzetaka.
Debeli ovjek im je donio kavu. Vinnie nije odgovorio na Ravmondov monolog dok se barmen nije
vratio svojim aama.
- Je li ta Cindy Carlson kerka Albrighta Carlsona? - upita Vinnie. - Legende Wall Streeta?
153
Raymond kimne. - To je djelomice razlog takve vanosti ove situacije - ree. - Poini li samoubojstvo,
to e zacijelo privui golemu pozornost medija. Medicinski e istraitelji biti posebno oprezni.
- Shvaam - ree Vinnie i otpije gutljaj kave. - to tono e-lite od nas?
- Ne bih se usudio davati prijedloge - nervozno e Ravmond. - Ali moete shvatiti da je ovaj problem
vrlo slian situaciji s Franconijem.
- Dakle vi elite da ta esnaestogodinja djevojka jednostavno nestane - zakljui Vinnie.
- Pa, ve se dvaput pokuala ubiti - slabanim e glasom Ravmond. - Na neki nain bismo joj uinili
uslugu.
Vinnie se nasmije. Podigne cigaretu, povue dim, a zatim pri-jee rukom preko glave. Kosu je glatko
zalizao unatrag. Tamnim je oima promatrao Ravmonda.
- Vi ste neto posebno, doktore - ree Vinnie. - To vam mo-ram priznati.
- Moda bih mogao ponuditi jo jednu godinu neplaanja -ree Ravmond.
- Vrlo velikoduno s vae strane - ree Vinnie. - Ali znate to, doktore, to nije dovoljno. Zapravo, ve
mi je pomalo dosta cijele ove operacije. Iskreno reeno, da nije problema s bubre-zima Vinnieja
mlaeg, vjerojatno bih zatraio natrag svoj novac i svatko bi poao svojim putem. Vidite, mogao bih
imati pro-blema i s onom prvom uslugom to sam je uinio za vas. Nazvao me brat moje ene koji
upravlja Pogrebnim poduzeem Spoletto. Jako je uznemiren jer je neka dr. Laurie Montgomerv
nazvala i postavljala neugodna pitanja. Recite mi, doktore, poznajete li tu Laurie Montgomerv?
- Ne, ne poznajem - ree Ravmond. Glasno je progutao slinu.
- Hej, Angelo, doi ovamo! - dovikne Vinnie. Angelo klizne s barske stolice i prie k stolu.
154
- Sjedni, Angelo - ree Vinnie. - elim da naem dobrom doktoru ispria o Laurie Montgomery.
Raymond se morao pomaknuti kako bi Angelu dao mjesta. Osjeao se izrazito neugodno stijenjen
izmeu njih dvojice.
- Laurie Montgomerv je pametna, uporna osoba - promu-klim e glasom Angelo. - Ukratko reeno,
ona je trn u oku.
Ravmond je izbjegavao pogledati Angela. Njegovo su lice ve-im dijelom prekrivali oiljci. Oi su mu
bile crvene i vlane jer ih nije mogao sasvim zatvoriti.
- Angelo je prije nekoliko godina imao neugodan susret s Laurie Montgomerv - objasni Vinnie. -
Angelo, reci Ravmondu to si saznao danas, nakon to su nam se javili iz pogrebnog po-duzea.
- Nazvao sam Vinnieja Amendolu, nau vezu u mrtvanici -pone Angelo. - Rekao mi je da je Laurie
Montgomerv izriito izjavila kako e se osobno pobrinuti da otkrije kako je nestalo Franconijevo
tijelo. Ne moram rei koliko je zabrinut.
- Vidite to sam mislio - ree Vinnie. - Prijeti nam potenci-jalni problem samo zato to smo vam
uinili uslugu.
- Jako mi je ao - potiteno e Ravmond. Nije se mogao do-misliti drugaijem odgovoru.
- To nas vraa na pitanje plaanja - ree Vinnie. - S obzirom na okolnosti, drim da bi plaanje trebalo
sasvim ukinuti. Dru-gim rijeima, Vinnie mlai i ja vie nikad neemo plaati.
- Morat u to nekako objasniti matinoj korporaciji - zacvili Ravmond. Proistio je grlo.
- Dobro - ree Vinnie. - Meni to uope ne smeta. Objasnite im da je rije o opravdanim poslovnim
trokovima. Hej, moda biste to mogli iskoristiti za odbitak od poreza. - Vinnie se od srca nasmije.
Ravmond neprimjetno zadrhti. Znao je da mu nepravedno otimaju dobit, ali nije imao izbora. - U redu
- procijedi.
- Hvala vam - ree Vinnie. - Hej, ini se da emo ovo ipak nekako srediti. Na neki smo nain postali
poslovni partneri. A sad, vjerujem da imate adresu Cindy Carlson?
155
Raymond iz depa izvadi posjetnicu dr. Levitza. Vinnie je uzme, prepie adresu sa stranje strane i
vrati je Ravmondu. Vin-nie prui papiri s adresom Angelu.
- Englewood, New Jersey - glasno proita Angelo.
- Hoe li to predstavljati problem? - upita Vinnie. Angelo odmahne glavom.
- Dakle, sve je sreeno - ree Vinnie i ponovno pogleda Ray-monda. - Toliko o vaem najnovijem
problemu. No savjetujem vam da nam ih vie ne donosite. Kako sada stvari stoje s plaa-njem rata,
ini mi se da se vie nemate ime cjenkati.
Nekoliko minuta kasnije Ravmond se naao na ulici. Kad je pogledao na sat, shvatio je da se trese.
Ve je bilo blizu pet i po-eo se sputati mrak. Siao je s plonika i podigao ruku kako bi zaustavio
taksi. Kakva katastrofa! pomislio je. Nekako e morati utopiti trokove odravanja dvojnika Vinnieja
Dominicka i nje-gova sina do kraja njihova ivota.
Zaustavio se taksi. Ravmond se ukrcao i dao vozau svoju adresu. Dok se udaljavao od Neopolitan
restorana, poeo se bo-lje osjeati. Stvarni su trokovi odravanja dvaju dvojnika bili mi-nijaturni jer
su ivotinje ivjele izolirano na pustom otoku. Dakle situacija nije tako strana, pogotovo ako se
uzme u obzir inje-nica da je rijeio potencijalni problem sa Cindy Carlson.
Ravmond je uao u svoj stan puno bolje raspoloen, ali su ga tamo opet ekali problemi.
- Imao si dva poziva iz Afrike - obavijesti ga Darlene.
- Nevolje? - upita Ravmond. Neto u Darleninu glasu pokre-nulo je zvona za uzbunu.
- Ima dobre vijesti i loe vijesti - ree Darlene. - Dobre su vijesti od kirurga. Rekao je da se Horace
Winchester udesno oporavlja te bi trebao planirati da poe po njega i kirurku ekipu.
- Koje su loe vijesti? - upita Ravmond.
- Drugi je poziv bio od Siegfrieda Spalleka - ree Darlene. - Bio je pomalo neodreen. Rekao je da ima
nekih problema s Kevinom Marshallom.
156
- Kakvih problema? - upita Ravmond.
- Nije objasnio - odgovori Darlene.
Ravmond se sjetio da je Kevina izriito zamolio neka ne ini nita nepromiljeno. Pitao se nije li
istraiva zanemario njegovo upozorenje. Zacijelo je to imalo neke veze s onim glupim dimom to ga
je Kevin vidio.
- Je li Spallek htio da ga veeras nazovem? - upita Ravmond.
- Kod njega je bilo jedanaest sati kad je zvao - ree Darlene. - Rekao je da moete i sutra razgovarati.
Ravmond u sebi zastenje. Sad e cijelu no provesti u brizi. Zapita se kad e sve to zavriti.
157
11.POGLAVLJE
5. OUJKA 1 997.
23.3D COGO, EKVATORIJALNA GVINEJA
Kevin je uo kako se otvaraju teka metalna vrata na vrhu ka-menog stubita, a zatim se pojavio trak
svjetla. Dvije sekunde ka-snije upalio se niz golih arulja na hodnikom stropu. Kroz re-etke svoje
elije vidio je Melanie i Candace, svaku u svojoj eliji. I one su kiljile na iznenadnom bljesku, kao i
on.
Na granitnim su se stubama zauli teki koraci, a potom se pojavio Siegfried Spallek. S njim su bili
Cameron Mclvers i Mu-stapha Aboud, zapovjednik marokanske strae.
- Ve je bilo i vrijeme, gospodine Spallek! - prasne Melanie. - Zahtijevam da me istog trenutka pustite
odavde jer ete se u suprotnom nai u ozbiljnim nevoljama.
Kevin se trgne. Tako se ni u kojoj prilici nije smjelo razgova-rati sa Siegfriedom Spallekom, a
pogotovo ne u trenutnim okol-nostima.
Kevin, Melanie i Candace nalazili su se u posvemanjem mraku u odvojenim elijama sparnog i
vlanog zatvora u pod-rumu Gradske vijenice. Svaka je elija imala prozori to se ot-varao prema
udubini stranje arkade zgrade. Na prozoriima su se nalazile reetke, ali nije bilo stakla pa je
gamad mogla neome-tano ulaziti. Sve troje zatvorenika uasavalo se gmizavih stvore-
158
nja, pogotovo nakon to su vidjeli nekoliko tarantula prije nego su se svjetla ugasila. Jedinu im je
utjehu pruala injenica da su mogli nesmetano razgovarati.
Najgore je bilo tijekom prvih pet minuta veernje kunje. im je utihnuo zvuk paljbe iz automatskog
oruja, Kevina i ene zaslijepila je svjetlost snanih baterijskih svjetiljki. Kad su im se oi konano
privikle, vidjeli su da su uletjeli u neku vrstu zasjede. Bili su opkoljeni iscerenom grupom
ekvatogvinejskih voj-nika koji su se zabavljali tako da su uperili svoje AK-47 prema njima. Nekolicina
je drsko gurkala ene cijevima svojih puaka.
Bojei se najgoreg, Kevin i ene nisu se ni pomaknuli. Smrtno su se prestraili divlje pucnjave pa su
se bojali da e vojnici po-novno zapucati na najmanju provokaciju.
Tek kad se pojavilo nekoliko pripadnika marokanske strae, jogunasti su se vojnici povukli. Kevin
nikad ne bi mogao zastra-ujue Arape zamisliti kao mogue spasitelje, ali tako je ispalo. Straari su
preuzeli nadzor nad Kevinom i enama. Odvezli su ih Kevinovim automobilom najprije u zgradu
marokanske strae nasuprot ivotinjskom centru, gdje su ih nekoliko sati ostavili u prostoriji bez
prozora, a potom konano u gradi gdje su ih za-tvorili u stari zatvor.
- Ovo je neuveno ponaanje - uporno e Melanie.
- Upravo suprotno - ree Siegfried. - Mustapha me uvjera-vao da su se prema vama odnosili s
dunim potovanjem.
- Potovanjem! - estoko e Melanie. - Pucali su na nas au-tomatskim pukama! Drali su nas u ovoj
mranoj usranoj rupi! To je potovanje?
- Nisu pucali u vas - ispravi je Siegfried. - To je bilo samo nekoliko pucnjeva upozorenja, a pucali su
vam iznad glava. Vi ste ipak prekrili vano pravilo Zone. Ila Francesca je zabra-njeno podruje. Svi
to znaju.
Siegfried pokae Cameronu prema Candace. Cameron ot-kljua vrata velikim, antiknim kljuem.
Candace je odmah izala iz elije. urno je rukama oetkala svoju odjeu kako bi bila si-
159
gurna da nema nikakvih kukaca. Jo uvijek je na sebi imala kirur-ku odjeu iz bolnice.
- Vama se ispriavam - Siegfried se obrati Candace. - Pret-postavljam da su vas zaveli nai
istraivai. Moda niste ni znali za nau zabranu odlaska na otok i okolno podruje.
Cameron otvori Melanienu eliju, a zatim i Kevinovu.
- im sam uo za vae utamnienje, pokuao sam nazvati dr. Ravmonda Lvonsa - ree Siegfried. -
elio sam zatraiti njegovo miljenje o tome kako emo na najbolji nain rijeiti ovu situa-ciju.
Budui da do njega ne mogu doprijeti, moram na sebe pre-uzeti odgovornost. Oslobodit u vas uz
vae vlastito jamstvo. Vjerujem da ste sada shvatili ozbiljnost svojih postupaka. Prema
ekvatogvinejskim zakonima vae bi djelo moglo biti kanjivo smru.
- O, gluposti! - prezirno e Melanie.
Kevin se zgrbi. Bojao se da e Melanie toliko naljutiti Sieg-frieda da e ih vratiti natrag u elije.
Dobrohotnost se nije mogla ubrojiti meu Siegfriedove osobine.
Mustapha prui Kevinu kljueve njegova automobila. - Vae je vozilo iza zgrade - ree uz izraziti
francuski naglasak.
Kevin uzme kljueve. Ruka mu se tako tresla da su kljuevi zveckali dok nije gurnuo ruku u dep.
- Siguran sam da u tijekom sutranjeg dana razgovarati s dr. Lvonsom - ree Siegfried. - Stupit u u
vezu sa svakim od vas pojedinano. Moete ii.
Melanie je zaustila da neto kae, ali je Kevin sam sebe izne-nadio zgrabivi je za ruku i okrenuvi je
prema stubama.
- Meni je ve dosta da me mukarci guraju naokolo - bijesno e Melanie. Pokuala je osloboditi ruku
Kevinova stiska.
- Poimo samo do automobila - Kevin promuklo apne kroz stisnute zube. Prisilio ju je da poe dalje.
- Kakva no! - poali se Melanie. U dnu stubita uspjela je istrgnuti ruku. Razdraeno je pola uza
stube.
Kevin je priekao da Candace proe ispred njega, a zatim je poao za enama do prizemlja. Izali su
u ured to su ga koristili
160
ekvatogvinejski vojnici koje se stalno moglo vidjeti kako se mo-taju ispred Gradske vijenice. U
prostoriji su se nalazila etiri vojnika.
S obzirom da su se u zgradi nalazili upravitelj Zone, ef sigur-nosti i zapovjednik marokanske strae,
vojnici su se ponaali da-leko prikladnije. Stajali su u stavu mirno, onako kako su ga oni shvaali, a
puke su prebacili preko ramena. Kad su se Kevin i ene pojavili, po njihovim se licima vidjelo da su
zbunjeni.
Melanie im pokae uzdignuti prst dok je Kevin nju i Candace urno pokuavao izvesti na parkiralite.
- Molim te, Melanie - moleivo e Kevin. - Nemoj ih pro-vocirati!
Moda vojnici nisu razumjeli Melanienu kretnju ili su bili zbunjeni neobinim okolnostima. Na ovaj ili
onaj nain, nisu iz-jurili za njima kao to se Kevin bojao.
Stigli su do automobila. Kevin je otvorio vrata na strani suvo-zaa. Candace je odmah ula u vozilo i
sjela otraga. Ali ne i Me-lanie. Okrenula se prema Kevinu, a oi su joj blistale na prigue-noj
svjetlosti.
- Daj mi kljueve - zatrai.
- Sto? - upita Kevin iako ju je uo.
- Rekla sam da mi da kljueve - ponovi Melanie. Kevina je zbunio neoekivani zahtjev, ali je nije
elio jo vie
raspaliti pa joj je pruio kljueve automobila. Melanie je odmah pola na drugu stranu vozila i sjela za
volan. Kevin je sjeo na su-vozaevo mjesto. Nije ga bilo briga tko vozi, samo da se to prije maknu
odande.
Melanie je upalila motor, dala gas i izjurila s parkiralita.
- Isuse, Melanie - pobuni se Kevin. - Uspori malo!
- Bijesna sam - izjavi Melanie.
- Kao da se to ne vidi - primijeti Kevin.
- Ja jo ne idem kui - ree Melanie. - Ali rado u vas dvoje odvesti kui ako elite.
- Kamo eli poi? - upita Kevin. - Uskoro e pono.
161
- Idem u ivotinjski centar - izjavi Melanie. - Neu podno-siti ovakvo ponaanje a da ne otkrijem koji
se vrag dogaa.
- to je u ivotinjskom centru? - upita Kevin.
- Kljuevi za onaj prokleti most - ree Melanie. - elim ga se doepati jer je ovo sad postalo neto
vie od obine radozna-losti.
- Moda bismo trebali stati i popriati o tome - predloi Ke-vin.
Melanie naglo pritisne konicu pa su se uz trzaj zaustavili. Kevin i Candace poletjeli su prema
naprijed.
- Idem u ivotinjski centar - ponovi Melanie. - Vas dvoje moete poi sa mnom, ili u vas odbaciti
kui. Sami odluite.
- Zato veeras? - upita Kevin.
- Prvo, zato to sam sada doista bijesna - odgovori Melanie. - A drugo, nitko to nee oekivati. Oito
misle da emo poi kui i drhtati od straha u svojim krevetima. Zato su se tako loe ophodili s nama.
Ali zna to, to nije moj stil.
- To je moj stil - ree Kevin.
- Mislim da Melanie ima pravo - javi se Candace sa stranjeg sjedala. - Namjerno su nas nastojali
zaplaiti.
- Ja mislim da su to jako dobro obavili - ree Kevin. - Ili sam ja jedini normalan meu nama?
- Uinimo to - ree Candace.
- O, ne! - zastenje Kevin. - Nadglasan sam.
- Odvest emo te kui - ree Melanie. - Nema problema. -Stavila je mjenja u rikverc.
Kevin ju je zaustavio. - Kako se misli doepati kljueva? ak ne zna ni gdje bi mogli biti.
- Mislim da je posve jasno da e biti u Bertramovu uredu -ree Melanie. - On je zaduen za logistiku u
bonobo programu. Dovraga, pa ti si sam rekao da ih on ima.
- U redu, nalaze se u Bertramovu uredu - ree Kevin. - Ali to je s osiguranjem? Uredi su zakljuani.
Melanie posegne u dep na prsima svog kombinezona i izvadi magnetsku karticu. - Zaboravlja da
sam ja lan hijerarhije i-
162
votinjskog centra. Ovo je master kartica, i to ne od one vrste koja se natjee s VISA karticom. Ova mi
stvarica otvara svaka vrata u ivotinjskom centru tijekom dvadeset etiri sata. Sjeti se, moj rad na
bonobo projektu samo je dio posla to ga obav-ljam kad je rije o plodnosti.
Kevin se okrenuo i pogledao Candace. Njezina je plava kosa blistala u polumraku unutranjosti
automobila. - Ako se ti slae, Candace, pretpostavljam da se i ja slaem - ree.
- Poimo! - odluno e Candace.
Melanie ubrza te iza voznog parka skrene na sjever. Prostor voznog parka radio je punom parom, a
golemi su reflektori osvjetljavali cijelo podruje. Nona je smjena bila brojnija od dnevne ili veernje
jer je u to doba promet izmeu Zone i Bate bio na vrhuncu.
Melanie je projurila kraj nekoliko traktora s prikolicama dok skretanje za Batu nije ostalo iza njih. Od
tog trenutka pa sve do ivotinjskog centra nisu vidjeli niti jedno drugo vozilo.
U ivotinjskom se centru takoer radilo u tri smjene, ali je tamo nona smjena bila najmanja. Vei dio
nonog osoblja radio je u veterinarskoj bolnici. Melanie je tu injenicu iskoristila par-kiravi
Kevinovu tojotu ispred jednog ulaza veterinarske bolnice. Tamo je automobil bio tek jedan od
mnogih.
Melanie je ugasila motor i zagledala se prema ulazu u i-votinjski centar to je vodio ravno u
veterinarsku bolnicu. Prstima je lupkala po volanu.
- Dakle? - ree Kevin. - Ovdje smo. Kakav je plan?
- Razmiljam - ree Melanie. - Ne mogu odluiti to je bolje, da me vas dvoje ekate ovdje ili da
poete sa mnom.
- Ovo je golemo mjesto - primijeti Candace. Nagnula se na-prijed i zurila u zgradu pred njima. Pruala
se od ulice unedo-gled, a potom nestajala u dungli. Ve sam nekoliko puta bila u Cogu, ali nikad
nisam obila ivotinjski centar. Nisam imala pojma da je tako ogroman. Je li ovaj dio pred nama
bolnica?
- Da - ree Melanie. - Cijelo ovo krilo.
163
- Rado bih je vidjela - ree Candace. - Nikad nisam bila u veterinarskoj bolnici, a kamoli ovako
golemoj.
- Ima najsuvremeniju opremu - ree Melanie. - Trebala bi vidjeti operacijske dvorane.
- O, moj Boe - uzdahne Kevin. Zakolutao je oima. - Smo-tale su me umno poremeene osobe.
Upravo smo proivjeli naj-tee iskustvo u ivotu, a vi govorite o obilasku.
- To nee biti obilazak - ree Melanie i izae iz automobila.
- Doi, Candace. Sigurna sam da e mi dobro doi tvoja pomo. Kevine, ti moe ovdje priekati ako
hoe.
- Slaem se - ree Kevin. Ali trebalo mu je samo nekoliko trenutaka dok je gledao kako se ene
primiu ulazu da se pre-domisli i izae iz vozila. Zakljuio je da bi tjeskoba ekanja bila gora od
napetosti odlaska s njima.
- ekajte me - dovikne im Kevin. Morao je potrati nekoliko koraka da ih sustigne.
- Ne elim uti nikakve alopojke - Melanie e Kevinu.
- Ne brini - ree Kevin. Osjeao se poput tinejdera kojeg kori majka.
- Ne oekujem da emo naii na potekoe - ree Melanie.
- Ured Bertrama Edwardsa nalazi se u upravnom dijelu zgrade, a tamo u ovo doba nema nikoga. No
da budemo sigurni da ne-emo pobuditi sumnju, poi emo u svlaionice. elim da se i vas dvoje
obuete u kombinezone ivotinjskog centra. U redu? elim rei, ovo ba nije vrijeme kad bi netko
oekivao posje-titelje.
- Meni se to ini dobrom idejom - ree Candace.
- Dobro - Bertram ree u slualicu. Pogledao je svijetlei brojanik na uri to je stajala na nonom
ormariu. Bilo je pet-naest minuta iza ponoi. - Nai emo se u tvom uredu za pet minuta.
Bertram spusti noge s kreveta i odmakne mreu za zatitu od komaraca.
- Nevolje? - upita Trish, njegova ena. Podigla se na lakat.
164
- Samo gnjavaa - odgovori Bertram. - Poi natrag na spa-vanje! Vratit u se za pola sata.
Bertram je zatvorio vrata spavae sobe, a potom upalio svje-tlo u garderobi. Hitro se odjenuo. Iako je
pred Trish situaciju prikazao bezazlenom, Bertrama je obuzela tjeskoba. Nije imao pojma to se
dogaa, ali zacijelo e biti nevolja. Siegfried ga ni-kad nije usred noi pozivao u svoj ured.
Vani je bilo jako svijetlo jer se gotovo pun mjesec pojavio na istoku. Nebo su prekrivali srebrnkasto
grimizni kumulusi. Noni je zrak bio teak, vlaan i savreno miran. Zvukovi iz dungle bili su stalna
kakofonija zujanja, cvrkutanja i krijetanja, a povremeno bi se prolamali kratki krikovi. Bertram se
tijekom godina privik-nuo na tu buku pa je nije ak ni opaao.
Iako je Gradska vijenica bila udaljena samo nekoliko stotina metara, Bertram je poao automobilom.
Znao je da e tako biti bre, a sa svakom minutom to je prolazila njegova je radoznalost rasla. Kad
je stigao na parkiralite, vidio je da su inae bezvoljni vojnici udno uznemireni, te su se kretali
naokolo vrsto drei svoje puke. Nervozno su ga pogledavali kad je ugasio svjetla i izaao iz
automobila.
Priavi zgradi, Bertram je vidio kako se zrake svjetla probi-jaju kroz kure na prozorima
Siegfriedova ureda na prvom katu. Poao je stubama, proao kroz zamraeni prijamni ured u kojem
je obino radio Aurielo i uao u Siegfriedov ured.
Siegfried je sjedio na svome mjestu i podigao noge na kut stola. Zdravom je rukom drao au 2a
konjak i polako vrtio smekastu tekuinu. Cameron Mclvers, ef sigurnosti, sjedio je u naslonjau od
trske i drao slinu au. Prostoriju je rasvjetlja-vala jedino svijea u lubanji. Slabana treperava
svjetlost bacala je tamne sjene i na neki nain oivljavala menaeriju prepariranih ivotinja.
- Hvala to si doao u tako nemogue vrijeme - izgovori Siegfried svojim njemakim naglaskom. -
eli li malo konjaka?
- Treba li mi? - upita Bertram i privue k stolu naslonja od trske.
165
Siegfried se nasmije. - Ne moe koditi.
Cameron je ustao i pripremio mu pie. Bio je miiav Skot bujne brade i kvrgava, crvena nosa, vrlo
sklon alkoholu bilo koje vrste, iako je najvie volio viski. Pruio je Bertramu au i vratio se u svoj
naslonja.
- Kad me zovu usred noi, obino je tome razlog medicinska hitnoa u vezi s nekom ivotinjom - ree
Bertram. Otpio je gut-ljaj konjaka i duboko udahnuo. - Noas imam osjeaj da je rije o neemu
posve drugaijem.
- Doista - ree Siegfried. - Najprije te moram pohvaliti. Tvoje upozorenje o Kevinu Marshallu bilo je
utemeljeno i na vri-jeme. Zamolio sam Camerona da odredi nekoliko Marokanaca za nadziranje i
doista su se veeras on, Melanie Becket i jedna od medicinskih sestara odvezli sve do mjesta
iskrcavanja za Ila Francescu.
- Prokletstvo! - usklikne Bertram. - Jesu li preli na otok?
- Nisu - odgovori Siegfried. - Samo su se poigravali sa splavi za hranu. Takoer su se zaustavili na
razgovoru s Alphonseom Kimbom.
- Ovo me strahovito ljuti! - glasno e Bertram. - Ne elim da se itko pribliava tom otoku, i ne elim da
bilo tko razgovara s Pigmejcem.
- Ni ja - sloi se Siegfried.
- Gdje su oni sada? - upita Bertram.
- Pustili smo ih kui - odgovori Siegfried. - Ali smo im naj-prije utjerali strah u kosti. Ne vjerujem da
e to ponovno poku-ati, barem neko vrijeme.
- Ovo mi uope nije potrebno! - poali se Bertram. - Mrsko mi je to se i za to moram brinuti, povrh
problema s bonobima koji su se podijelili u dvije grupe.
- Ovo je gore od grupiranja ivotinja - primijeti Siegfried.
- I jedno i drugo je loe - ustvrdi Bertram. - Oboje bi moglo poremetiti glatko odvijanje programa, a
moda ga i prekinuti. Mislim da treba ponovno razmotriti moju ideju o stavljanju i-votinja u kaveze i
preseljenju u ivotinjski centar. Kavezi su
166
ve tamo. To ne bi predstavljalo tako veliki problem, a uvelike bi olakalo odvoenje.
im se Bertram uvjerio da bonobi ive u dvjema grupama, drao je najpametnijim pohvatati ivotinje
i zatvoriti ih u kaveze gdje bi ih se moglo promatrati. No Siegfried mu je pobrkao pla-nove. Bertram je
razmiljao o tome da zaobie Siegfrieda i obrati se izravno svom pretpostavljenom u Cambridgeu,
Massachusetts, ali je odustao. Taj bi in mogao upozoriti efove GenSvsa da bi moglo doi do
neprilika u bonobo programu.
- Neemo ponovno o tome! - odluno e Siegfried. - Ne odustajemo od ideje da emo ih drati
izolirane na otoku. Na samom smo poetku svi zakljuili da je tako najbolje. Ja jo uvi-jek tako
mislim. No nakon ovog dogaaja s Kevinom Marshal-lom mene zabrinjava most.
- Zato? - upita Bertram. - Zakljuan je.
- Gdje su kljuevi? - upita Siegfried.
- U mom uredu - odgovori Bertram.
- Mislim da bi trebali biti ovdje, u glavnom sefu - ree Sieg-fried. - Veina osoblja ima pristup u tvoj
ured, ukljuujui Me-lanie Becket.
- Moda ima pravo - ree Bertram.
- Drago mi je da se slae - ree Siegfried. - Dakle, donesi ih. Koliko ih ima?
- Ne sjeam se tono - ree Bertram. - etiri ili pet. Tako neto.
- Hou ih ovdje.
- Dobro - spremno e Bertram. - Nemam nita protiv.
- U redu - ree Siegfried. Spustio je noge sa stola i ustao. - Poimo. Idem s tobom.
- eli poi sada? - s nevjericom e Bertram.
- Zato odgaati za sutra ono to moe uiniti danas? - fi-lozofski e Siegfried. - Nije li to izraz kojeg
volite vi Amerikanci? Znam da u noas puno bolje spavati ako kljuevi budu na sigur-nom.
- eli li da i ja poem? - upita Cameron.
167
- Nije potrebno - ree Siegfried. - Siguran sam da emo se Bertram i ja snai.
Kevin se gledao u velikom zrcalu u dnu muke svlaionice. Nevolja s kombinezonima bila je u tome
to je manja veliina premalena, a srednja prevelika. Morao je zavrnuti rukave i noga-vice.
- Koga vraga radi ondje? - odjekne Melanien glas. Otvorila je vrata prema hodniku.
- Dolazim - ree Kevin. Zatvori ormari u kojeg je spremio svoju odjeu i pouri u hodnik.
- Mislila sam da se ene presvlae cijelu vjenost - poali se Melanie.
- Nisam se mogao odluiti za veliinu - ree Kevin.
- Je li tkogod uao dok si bio unutra? - upita Melanie.
- Ni iva dua.
- Dobro - ree Melanie. - Isto je bilo i u naoj svlaionici. Poimo!
Melanie ih kretnjom pozove neka je slijede i pone se uspi-njati stubama. - Da bismo odavde stigli do
administrativnih ureda moramo proi kroz dio veterinarske bolnice. Mislim da je najbolje izbjegavati
prizemlje gdje se nalazi hitni trakt i inten-zivna njega. Tamo je uvijek jako ivo. Zato poimo na prvi
kat pa emo proi kroz odjel za oplodnju. ak mogu rei da provje-ravam stanje pacijenata ako netko
pita.
- Fino - primijeti Candace.
Proli su prizemlje i popeli se na prvi kat. Uavi u hodnik, sreli su prvog djelatnika ivotinjskog
centra. ovjek nije niim pokazao da mu se nazonost Kevina i Candace usred noi ini neobinom.
Proao je kraj njih i samo im kimnuo glavom.
- Ovo je bilo lako - apne Candace.
- To je zbog kombinezona - ree Melanie.
Skrenuli su lijevo kroz dvostruka vrata i uli u jarko osvijet-ljeni, uski hodnik s puno vratiju. Melanie
odkrine jedna vrata i virne unutra. Potom je tiho zatvorila vrata. - Tu je jedna od
168
mojih pacijentica. To je gorila iz nizinskih krajeva, a gotovo je spremna za uzimanje jajaca. Mogu
postati pomalo razularene s obzirom na razinu hormona to je moramo postii, ali ova vrsto spava.
- Mogu li je vidjeti? - upita Candace.
- Valjda - ree Melanie. - Ali budi tiha i nemoj initi ni-kakve nagle kretnje.
Candace kimne. Melanie otvori vrata i klizne unutra. Can-dace poe za njom. Kevin je ostao kraj
vratiju i drao ih otvore-nima.
- Ne bismo li trebali obaviti ono po to smo doli? - apne Kevin.
Melanie stavi prst na usne.
U prostoriji su se nalazila etiri velika kaveza, ali je samo je-dan bio zauzet. Velika je gorila spavala
na slamnatom leaju. Pro-storija je bila vrlo slabo osvijetljena.
Candace je njeno dotaknula reetke kaveza i nagnula se na-prijed kako bi bolje vidjela. Nikad nije
bila tako blizu gorile. Da je to eljela, mogla je dotaknuti ogromnu ivotinju.
Nevjerojatnom se brzinom enka probudila i jurnula na pred-nji dio kaveza. U iduem je trenutku
poela udarati akama po podu i kriati.
Candace je i sama vrisnula i odskoila unatrag. Melanie ju je uhvatila za ruku.
- Sve je u redu - ree Melanie.
Gorila se tada ponovno zaleti prema prednjem dijelu kaveza. Takoer je bacila aku izmetina koje su
se zalijepile za suprotni zid.
Melanie izvede Candace iz prostorije, a Kevin zatvori vrata.
- Uasno mi je ao - Melanie ree Candace. Candacina nor-dijska put bila je jo bljea nego inae. -
Je li ti dobro?
- Valjda jest - ree Candace. Pogledala je prednji dio svog kombinezona.
- Malo PMS-a, bojim se - ree Melanie. - Nije te pogodila svojim izmetom, zar ne?
169
- Mislim da nije - ree Candace. Prola je rukom kroz kosu, a potom je pregledala.
- Idemo po kljueve - ree Kevin. - Izazivamo sreu. Proli su cijelom duinom odjela za oplodnju, a
zatim kroz
druga dvostruka vrata te uli u veliku prostoriju podijeljenu na pregratke. U svakom se pregratku
nalazilo nekoliko kaveza, a ve-inu su zauzimali mladi primati razliitih vrsta.
- Ovo je odjel pedijatrije - apne Melanie. - Ponaajte se pri-rodno.
Na odjelu je radilo etvero ljudi. Svi su na sebi imali kirurku odjeu i stetoskope oko vrata. Svi su
bili ljubazni, ali zaposleni i zaokupljeni pa je trojka prola tek uz pokoji smijeak i kimanje glavom.
Nakon jo jednih vratiju i kratkog hodnika stigli su do tekih, zakljuanih poarnih vratiju. Melanie se
morala posluiti karti-com da bi ih otvorila.
- Evo nas! - apne Melanie i pusti da se vrata tiho zatvore za njima. Nakon uurbanosti kakvu su
maloas vidjeli, tiina i mrak inili su se posvemanjima. - Ovo je administrativni dio. Stubite se
nalazi u dnu hodnika lijevo. Dakle, pazite.
Malo su tapkali u mraku dok Candace nije poloila ruku na Melanieno rame, a Kevin na Candacino.
- Idemo! - ohrabri ih Melanie. Poela se polako kretati hod-nikom tako da je .rukom tapkala po zidu.
Candace i Kevin vukli su se za njom. Postupno su im se oi .privikle na tminu pa im je dobro dolo i
malo mjeseine to se probijala kroz pukotine kad su se pribliili vratima za stubite.
Na stubitu je bilo puno svjetlije. Na svakom su odmoritu bili veliki prozori kroz koje se po stubama
prosipala mjeseina.
Hodnikom u prizemlju puno se lake hodalo nego hodnikom na prvom katu, zahvaljujui prozorima
na glavnim ulaznim vra-tima.
Melanie ih je dovela pred vrata Bertramova ureda.
- Sad dolazi pravi test - ree Kevin. Melanie je gurnula kar-ticu u bravu.
170
Odmah se zauo ohrabrujui metalni zvuk. Vrata su se otvo-rila.
- Nema problema - radosno e Melanie.
Njih je troje koraknulo u sobu i ponovno se nalo u mrklom mraku. Jedina svjetlost bio je blijedi sjaj
to je kroz otvorena vrata prodirao u unutranji ured.
- Sto sada? - upita Kevin. - Nita neemo nai u mraku.
- Slaem se - ree Melanie. Pipala je po zidu u potrazi za prekidaem. im ga je dotaknula, upalila je
svjetlo.
Na trenutak ih je svjetlost zabljesnula. - Opa, ini se pretje-rano rasvijetljeno - primijeti Melanie.
- Nadam se da nee probuditi marokanske straare preko-puta - ree Kevin.
- Nemoj to ni u ali govoriti - ree Melanie. Ula je u unu-tranji ured i upalila svjetlo. Kevin i Candace
su joj se pridruili.
- Mislim da bismo ovome trebali pristupiti metodino - ree Melanie. - Ja u pretraiti pisai stol.
Candace, ti preuzmi ormar za spise, a ti, Kevine, pretrai vanjski ured i pripazi na hodnik. Vikni ako
se netko pojavi.
- Dakle, to je radosna pomisao - potiteno e Kevin.
Siegfried je iza prostora voznog parka svojim dipom skrenuo lijevo i ubrzao prema ivotinjskom
centru. Vozilo je bilo prilago-eno njegovoj invalidnosti pa je lijevom rukom mogao mijenjati brzine.
- Zna li Cameron zato smo toliko zabrinuti za osiguranje Ila Francesce? - upita Bertram.
- Ne, nema pojma - odgovori Siegfried.
- Je li pitao?
- Ne, on nije takva osoba. Prima zapovijedi. Ne razmilja o njima.
- Sto misli da mu kaemo i dodijelimo mu maleni postotak? - predloi Bertram. - Mogao bi nam biti
od velike koristi.
- Neu dijeliti nikakve postotke! - obrecne se Siegfried.
171
- Nemoj to niti pomiljati. Osim toga, Cameron je i ovako od koristi. ini sve to mu kaem.
- U ovom sluaju najvie me brine da je Kevin Marshall za-cijelo neto ispriao onim enama - ree
Bertram. - Posljednje to bih elio je da one ponu vjerovati kako bonobi na otoku ko-riste vatru. Ako
to procuri, samo je pitanje vremena kad e se na nas sruiti fanatici koji se bore za zatitu ivotinja.
GenSvs e prekinuti program dok okom trepne.
- Sto bismo trebali uiniti po tvom miljenju? - upita Sieg-fried. - Mogao bih srediti da njih troje
jednostavno nestanu.
Bertram pogleda Siegfrieda i zadrhti. Znao je da se ovjek ne ali.
- Ne, to bi moglo pogorati stvari - ree Bertram. Ponovno se zagledao kroz vjetrobran. - Moglo bi
pokrenuti veliku istragu u Sjedinjenim Dravama. Kaem ti, drim da bismo trebali uspa-vati bonobe,
potrpati ih u kaveze to sam ih ondje pripremio i dovesti u centar. Vraki je sigurno da u
ivotinjskom centru nee koristiti vatru.
- Ne, dovraga! - prasne Siegfried. - ivotinje ostaju na otoku. Ako ih dovedemo unutra, neemo
uspjeti sauvati tajnu. ak i ako ne koriste vatru, po problemima to smo ih imali tije-kom odvoenja
znamo da su to prepredeni mali gadovi, te bi mogli poeti s neim jednako neobinim. Bude li tako,
ljudi e poeti priati. Bit e nam jo gore.
Bertram uzdahne i nervoznim pokretom proe rukom kroz kosu. Protiv volje morao je priznati da ima
neega u tome to govori Siegfried. Ipak je mislio da bi najbolje bilo ivotinje dove-sti u centar,
uglavnom zato da ih se moe drati odvojenima.
- Sutra u razgovarati s Ravmondom Lvonsom - ree Sieg-fried. - Pokuao sam ga ranije nazvati.
Zakljuio sam da bismo mogli zatraiti njegovo miljenje o tome to uiniti, budui da je Kevin
Marshall ve ionako s njim razgovarao. Na kraju kra-jeva, cijela ova operacija njegovo je djelo. Ni on,
kao ni mi, ne eli neprilike.
- Tono - sloi se Bertram.
172
- Reci mi neto - nastavi Siegfried. - Ako ivotinje koriste vatru, to misli kako su dole do nje?
Misli li jo uvijek da je rije o munji?
- Nisam siguran - prizna Bertram. - Mogla je biti munja. No s druge strane, uspjeli su ukrasti gomilu
alata, konopca i drugih stvari kad je na otoku bila ekipa za izgradnju pominog mosta. Nikome nije
pala na pamet mogunost krade. Hou rei, sve je bilo zatvoreno u kutijama za alat. U svakom
sluaju, moda su se dokopali ibica. Jasno, nemam pojma kako su otkrili nji-hovu primjenu.
- Upravo si mi dao jednu ideju - ree Siegfried. - Zato ne bismo Kevinu i enama rekli da je tijekom
proteklog tjedna na otok odlazila ekipa i obavljala nekakav posao? Moemo rei da smo tek sada
saznali da su ondje palili vatru.
- Dakle, to je vraki dobra ideja! - zadovoljno e Bertram. - To ima savrenog smisla. ak smo
razmiljali o postavljanju mosta preko Rio Diviso.
- Zato se toga ranije nismo sjetili, dovraga? - udio se Sieg-fried. - Tako je razumno.
Pred njima su farovi automobila osvijetlili prvu zgradu i-votinjskog centra.
- Gdje u parkirati? - upita Siegfried.
- Stani tono ispred glavnog ulaza - ree Bertram. - Moe me ekati u automobilu. Zaas u se
vratiti.
Siegfried makne nogu s gasa i pone koiti.
- Koji je to vrag? - uzvikne Bertram.
- to je bilo?
- U mojem je uredu upaljeno svjetlo - odgovori Bertram.
- Ovo obeava - dovikne Candace kad je iz gornje ladice or-mara za spise izvukla veliki fascikl. Bio je
tamnoplave boje, a za-tvarala ga je elastina gumica. U gornjem je desnom kutu pisalo: ILA
FRANCESCA.
173
Melanie zatvori ladicu stola to ju je pretraivala i prie Can-dace. Kevin je doao iz vanjskog ureda i
pridruio im se.
Candace ukloni gumicu i otvori fascikl. Istresla je sadraj na stol. Unutra je bilo dijagrama
elektronike opreme, kompjutor-skih ispisa i nekoliko zemljovida. Tamo se takoer nalazila velika i
kvrgava uta kuverta na kojoj je pisalo MOST STEVENSON.
- Tu smo - ree Candace. Otvorila je kuvertu, zavukla unu-tra ruku i izvadila prsten s pet jednakih
kljueva.
- Voila - ree Melanie. Uzela je prsten i poela skidati jedan klju.
Kevin je prolistao zemljovide i uzeo jednog koji je detaljno prikazivao reljef. Tada je krajikom oka
opazio treptavo svjetlo. Pogledavi kroz prozor, vidio je da svjetlost automobilskih farova poigrava
kroz dopola otvorene kure. Priao je prozoru i virnuo van.
- Opa! - zakrijeti Kevin. - To je Siegfriedov automobil.
- Brzo! - ree Melanie. - Vratimo sve ovo u ormar za spise. Melanie i Candace su sve urno potrpale u
fascikl, spremile
ga u ladicu ormara za spise i zatvorile je. Tek to su je zatvorile, ule su lupu ulaznih vratiju zgrade.
- Ovuda! - mahnito apne Melanie. Pokazala je prema vra-tima iza Bertramova stola. Njih je troje hitro
prolo kroz vrata. Kad ih je zatvorio, Kevin je uo otvaranje vratiju vanjskog ureda.
Nali su se u jednoj od Bertramovih ordinacija. Pod i zidove prekrivale su bijele keramike ploice, a
na sredini se nalazio stol za preglede od nehrdajueg elika. Jednako kao u Bertramovu uredu i tu su
prozori imali kure. Kroz njih se probijalo dovoljno svjetlosti pa su uspjeli jurnuti do vratiju to su
vodila na hodnik. Naalost, Kevin je putem utnuo posudu od nehrdajueg elika to je stajala na
podu kraj stola za preglede.
Posuda je udarila o nogu od stola pa se zauo zveket. U tiini je to zvuilo poput gonga u zabavnom
parku. Melanie je reagi-rala naglim otvaranjem vratiju prema hodniku i tranjem prema stubitu.
Candace je jurnula za njom. Kad je Kevin izjurio na
174
hodnik, uo je kako se naglo otvaraju vrata Bertramova ureda. Nije imao pojma jesu li ga vidjeli ili ne.
Na stubitu je Melanie silazila brzinom koju joj je doputalo slabo svjetlo. ula je da su Candace i
Kevin iza nje. Usporila je u dnu stubita kako bi nala kvaku vratiju za podrum. Otvorila ih je u zadnji
tren. Odozgo su uli kako se otvaraju vrata u prizem-lju, a potom teke korake na metalnim stubama.
U podrumu je vladao mrkli mrak, a samo se u daljini nazirao pravokutni obris priguenog svjetla.
Drei se jedno za drugo krenuli su prema svjetlu. Tek kad su onamo stigli, Kevin i Can-dace su
shvatili da je rije o poarnim vratima oko ijih je rubova prodirala svjetlost. Melanie je pronala
bravu i otvorila ih svojom karticom.
Iza vratiju se nalazio jarko osvijetljen hodnik pa su mogli trati velikom brzinom. Melanie ih je na pola
puta naglo zausta-vila. Tamo je otvorila vrata s natpisom PATOLOGIJA.
- Unutra - naredi Melanie. Bez rijei su je posluali. Zatvorivi vrata, Melanie ih je zakraunala.
Nalazili su se u predsoblju dviju dvorana za obdukciju. Oko sebe su vidjeli umivaonike, nekoliko
stolova i velika izolirana vrata to su vodila u hladnjau.
- Zato smo doli ovamo? - paninim e glasom Kevin. - U klopci smo.
- Nismo - bez daha e Melanie. - Ovuda. - Kretnjom ih je pozvala da pou za njom iza ugla. Na
Kevinovo iznenaenje, tamo se nalazilo dizalo. Melanie je udarila po gumbu i stroj je odmah zacvilio.
Istodobno se upalilo svjetlo iznad dizala te se vi-djelo da je kabina na drugom katu.
- Hajde! - moleivo e Melanie kao da bi njezine rijei mo-gle ubrzati aparaturu. Budui da je to bilo
teretno dizalo, kretalo se ubitano sporo. Tek je prolazilo kraj prvoga kata kad su se zatresla vrata
prema hodniku, a potom se zaula priguena psovka.
Njih su se troje uspanieno pogledali. - Ui e za nekoliko sekundi - proape Kevin. - Postoji li neki
drugi izlaz?
175
Melanie odmahne glavom. - Samo dizalo.
- Moramo se sakriti - ree Kevin.
- to je s hladnjaom? - predloi Candace.
Nisu imali vremena za prepirku pa su jurnuli prema hlad-njai. Kevin je otvorio vrata. Hladna se
maglica rairila po podu. Candace je ula prva, a Melanie i Kevin su je slijedili. Ke-vin je zatvorio
vrata. kljocaj je glasno odjeknuo.
Prostorija je imala otprilike tri metra kvadratna, a police od nehrajueg elika pruale su se du
zidova od poda do stropa, kao i u sredini. Trupla nekoliko mrtvih primata leala su na po-licama.
Najimpresivnije je bilo tijelo mujaka gorile na srednjoj polici u sredini prostorije. Prostoriju su
osvjetljavale gole arulje u icanim mreama privrene za strop du prolaza.
Trojka je instinktivno potrala iza sredinjih polica i unula. Njihovo teko disanje stvaralo je
maglicu na niskoj temperaturi. Zadah u kojem se osjeao amonijak bio je neugodan, ali pod-noljiv.
Okrueni slojevima izolacijskog materijala Kevin i ene nisu mogli uti nita izvana, ak ni zvuk
dizala. Barem je tako bilo do trenutka kad se zauo nezamjenjivi kljocaj vratiju hladnjae.
Kevin je osjetio kako mu je zastalo srce kad su se vrata otvo-rila. Pripremivi se da e ugledati
iscereno Siegfriedovo lice, Ke-vin polako proviri iznad tijela mrtvoga gorile. Na svoje veliko
iz-nenaenje nije ugledao Siegfrieda. Ula su dva mukarca u kirur-koj odjei. Nosila su tijelo
impanze.
Mukarci su bez rijei odloili mrtvog majmuna na policu s desne strane, odmah kraj vratiju, i otili.
im su se vrata zatvo-rila, Kevin pogleda Melanie i uzdahne. - Ovo je zacijelo bio naj-gori dan moga
ivota.
- Jo nije gotov - ree Melanie. - Jo nismo izali odavde. Ali barem imamo ono po to smo doli. -
Otvorila je aku i podigla klju. Svjetlost se odbijala od njegove kromirane povrine.
Kevin je pogledao vlastitu ruku. Jo uvijek je vrsto drao re-ljefni zemljovid Ila Francesce, a da
toga uope nije bio svjestan.
176
Bertram je upalio svjetlo na hodniku kad je uao sa stubita. Popeo se na prvi kat i uao u odjel
pedijatrije. Pitao je osoblje je li netko onuda protrao. Odgovorili su nijeno.
Uao je u svoju ordinaciju pa je i tamo upalio svjetlo. Sieg-fried se pojavio na vratima Bertramova
ureda.
- Dakle? - upita Siegfried.
- Ne znam je li netko bio ovdje ili nije - ree Bertram. Po-gledao je posudu od nehrajueg elika koja
nije bila na svom uobiajenom mjestu ispod ruba stola za preglede.
- Jesi li nekoga vidio? - upita Siegfried.
- Nisam - odgovori Bertram. Odmahne glavom. - Moda je ekipa za odravanje zgrade ostavila
upaljena svjeda.
- Pa, to samo naglaava moju zabrinutost za kljueve - ree Siegfried.
Bertram kinine. Ispruio je nogu i gurnuo posudu na uobia-jeno mjesto. Ugasio je svjetlo u
ordinaciji, a potom poao za Siegfriedom natrag u svoj ured.
Bertram je otvorio najgornju ladicu ormara za spise i izvadio plavi fascikl. Maknuo je elastinu
gumicu i izvukao sadraj.
- Sto je bilo? - upita Siegfried.
Bertram je oklijevao. Kao pretjerano uredna osoba nije mo-gao zamisliti da je tako nasumce natrpao
papire u fascikl. Bojei se najgoreg, laknulo mu je kad je podigao utu kuvertu i opipao kvrgu to ju
je stvarao prsten s kljuevima.
177
12. POGLAVLJE
?
5. DZUJKA 1 997.
1 B.45 NEW YDRK CITY
- Ovo je neto nevjerojatno - promrmlja Jack. Ve je pola sata pomno promatrao jedan preparat kroz
mikroskop. Chet je pokuao razgovarati s njim, ali je odustao. Bilo je nemogue pri-vui Jackovu
pozornost kad se na neto koncentrirao.
- Drago mi je da se zabavlja - primijeti Chet. Ustao je i pri-premio se za odlazak te je ba htio podii
svoju torbu za spise.
Jack se nagne natrag i odmahne glavom. - U ovom je sluaju sve zeznuto. - Podigne pogled prema
Chetu i zaudi se to je on ve u kaputu. - Oh, zar odlazi?
- Da, i za proteklih sam te petnaestak minuta pokuavao po-zdraviti.
- Pogledaj ovo prije nego poe - ree Jack. Pokazao je prema svom mikroskopu i odgurnuo se od
stola kako bi Chetu dao mjesta.
Chet se dvoumio. Pogledao je na sat. U sedam je sati trebao biti u gimnastikoj dvorani na satu
aerobika. Bacio je oko na jednu djevojku koja je redovito dolazila. Kako bi skupio hrabrost da joj
prie i sam se upisao na aerobik. Nevolja je bila u tome to je ona bila u daleko boljoj kondiciji nego
on pa je po za-vretku sata bio previe umoran za razgovor.
178
- Hajde, prijatelju - ree Jack. - Daj mi tvoje struno mi-ljenje.
Chet pusti svoju torbu, sagne se i virne u okular Jackova mi-kroskopa. Bez ikakva objanjenja s
Jackove strane, najprije je mo-rao odgonetnuti o kojem je tkivu rije. - Dakle, jo uvijek pro-matra
zaleeni preparat jetre - zakljui Chet.
- Zabavlja me cijelo poslijepodne - ree Jack.
- Zato ne prieka uobiajene pouzdane preparate? - primi-jeti Chet. - Ovi zaleeni su prilino
ograniavajui.
- Zamolio sam Maureen da mi ih poalje to je prije mogue - ree Jack. - No u meuvremenu je ovo
sve to imam. Sto mi-sli o podruju ispod pokazivaa?
Chet je namjetao fokus. Jedan od mnogih problema u radu sa zaleenim preparatima bila je njihova
debljina pa su stanice djelovale nejasno.
- Rekao bih da izgleda poput granuloma - ree Chet. Granu-lom je bio stanini znak za kroninu
staninu upalu.
- To sam i ja pomislio - ree Jack. - Sad se pomakni na de-snu stranu. Vidjet e dio jetrene povrine.
to tamo vidi?
Chet ga je posluao, a istodobno je brinuo da nee biti mjesta na satu aerobika ako zakasni u
gimnastiku dvoranu. Voditeljica je bila jedna od najpopularnijih.
- Vidim neto nalik velikoj, ranjavoj cisti - odgovori Chet.
- Djeluje li ti imalo poznato? - upita Jack.
- Ne ba - ree Chet. - Zapravo, moram priznati da izgleda pomalo udno.
- Dobro reeno - primijeti Jack. - Dopusti da ti postavim jedno pitanje.
Chet podigne glavu i pogleda svog suradnika. Jackovo se elo zbunjeno nabralo.
- Izgleda li ovo poput jetre kakvu bi oekivao u relativno ne-davnoj transplantaciji?
- Ne, dovraga! - ree Chet. - Oekivao bih akutnu upalu, ali nikako granulom. Pogotovo ako bi proces
bio tako izrazit, to se vidi po cisti na povrini.
179
Jack uzdahne. - Hvala ti! Ve sam poeo sumnjati u svoju prosudbu. Utjeno je uti da si ti doao do
istog zakljuka.
- Kuc, kuc! - zauje se glas.
Jack i Chet podignu glave i na vratima ugledaju Teda Lvncha, upravitelja DNA laboratorija. On je bio
krupan ovjek, gotovo kao Calvin Washington. Na Princetonu je uspjeno igrao ragbi sve dok nije
diplomirao.
- Imam neke rezultate za tebe, Jack - ree Ted. - No bojim se da to nije ono to eli uti pa sam zato
doao dolje kako bih ti osobno rekao. Znam da misli kako ima transplantiranu jetru, ali DQ alfa
savreno odgovara, a to znai da je rije o pacijento-voj vlastitoj jetri.
Jack podigne ruke u zrak. - Odustajem - ree.
- Jo uvijek je postojala ansa da se radi o transplantaciji -nastavi Ted. - Postoji dvadeset jedan
mogui genotip DQ alfe, a test ih u sedam posto sluajeva ne uspijeva razluiti. Ali ja sam poao
dalje i ispitao ABO krvne grupe na kromosomu de-vet, a to se takoer savreno poklopilo.
Kombinirajui dva rezul-tata, izgledi da to nije pacijentova jetra vrlo su siuni.
- Ne znam to bih rekao - ree Jack. Isprepletene je prste poloio na tjeme. - ak sam nazvao jednog
svog prijatelja ki-rurga i pitao ga postoji li jo neki razlog za avove u upljoj veni, jetrenoj arteriji i
unom sustavu. Rekao je da ne postoji i da mora biti rije o transplantaciji.
- Sto da ti kaem? - prokomentira Ted. - Jasno, za tebe bih rado malo namjestio rezultate. - Nasmijao
se, a Jack se naalio zamahnuvi rukom prema njemu.
Jackov je telefon zazvonio. Kretnjom je pokazao Tedu neka prieka i podigao slualicu. - Sto je? -
neljubazno upita.
- Odlazim - ree Chet. Domahne Jacku i progura se kraj Teda.
Jack je pozorno sluao. Izraz njegova lica polako se promije-nio od ozlojeenosti do znatielje.
Nekoliko je puta kimnuo gla-vom dok je pogledavao Teda. Podigao je prst i usnama obliko-vao. -
Jednu minutu.
180
- Da, svakako - Jack e u slualicu. - Ako UNOS1 predlae da se raspitamo u Europi, moemo
pokuati. - Pogleda na sat. - Jasno, tamo je sada sredina noi, ali uini to moe!
Jack spusti slualicu. - To je bio Bart Arnold - ree. - Cijeli odjel istraitelja sudske medicine tragao je
za nestalom osobom s nedavno presaenom jetrom.
- to je UNOS? - upita Ted. "
- Internacionalna razmjena organa - odgovori Jack.
- Ima li sree?
- Nema - ree Jack. - Sve me to zbunjuje. Bart je ak pro-vjerio sve velike klinike u kojima se obavlja
transplantacija jetre.
- Moda nije rije o transplantaciji - ree Ted. - Kaem ti, vrlo je malena mogunost da se moja dva
testa sluajno pokla-paju.
- Uvjeren sam da je rije o transplantaciji - tvrdoglavo e Jack. - Ne postoji nikakav razlog da se
nekome izvadi jetra, a potom se vrati na isto mjesto.
- Siguran si?
- Jasno, siguran sam - ree Jack.
- ini se da si zagrizao u ovaj sluaj - primijeti Ted. Jack se kratko nasmije. - Odluio sam
odgonetnuti ovu tajnu,
bez obzira na sve - ree. - Ne uspijem li, izgubit u samopoto-vanje. Jednostavno nema tako puno
transplantacija jetre. elim rei, ako ne uspijem ovo rijeiti, mogu traiti drugo zanimanje.
- Dobro - ree Ted. - Rei u ti to ja mogu uiniti. Mogu provesti polimarker test za usporeivanje
podruja na kromoso-mima etiri, est, sedam, devet, jedanaest i devetnaest. Vjerojat-nost sluajnog
poklapanja je milijardu prema jedan. I da bi mi savjest bila ista, ak u provjeriti DQ alfu na uzorku
jetre i pa-cijenta ne bih li otkrio kako se tako dobro poklapaju.
- Bit u ti zahvalan za sve to moe uiniti - ree Jack.
- ak u poi gore i poeti veeras - obea Ted. - Tako u ve sutra dobiti rezultate.
1 UNOS - United National Organ Sharing - Internacionalna razmjena organa
181
- Pravi si prijatelj! - prokomentira Jack. Ispruio je ruku, a Ted ju je pljesnuo.
Kad je Ted otiao, Jack je ugasio svjetlo ispod svog mikro-skopa. Osjeao se kao da mu se preparat
ruga svojim zbunjuju-im pojedinostima. Tako ga je dugo prouavao da su ga zaboljele oi.
Jack je nekoliko minuta sjedio za svojim stolom i zurio u go-milu nedovrenih sluajeva. Fascikli su
se nalazili u nekoliko ne-jednakih hrpa. ak ih je i prema njegovoj optimistinoj procjeni bilo negdje
izmeu dvadeset pet i trideset. To je bilo vie nego obino. Papirologija nikad nije bila Jackova jaka
strana, a situa-cija se pogoravala kad bi naiao sluaj koji bi ga posve zaokupio.
Opsovao je ispod glasa, frustriran vlastitom nesposobnou, odgurnuo se od stola i pograbio konu
jaknu s vjealice na vra-tima ureda. Vie nije mogao podnijeti sjedenje i razmiljanje. Tre-balo mu je
naporne vjebe bez razmiljanja, a koarkako ga je igralite u njegovu susjedstvu neodoljivo
mamilo.
Od pogleda na obrise njujorkih nebodera s mosta Georgea Washingtona zastajao je dah. Franco
Ponti je pokuao okrenuti glavu i diviti se prizoru, ali je to bilo teko zbog guve u pro-metu. Franco
se nalazio za volanom ukradenog forda i vozio je prema Englewoodu, New Jersev. Angelo Facciolo je
sjedio na suvozaevu mjestu i zurio kroz vjetrobran. Oba su mukarca nosila rukavice.
- Uivaj u prizoru s lijeve strane - ree Franco. - Pogledaj sva ta svjetla. Moe vidjeti cijeli otok, ak i
Kip slobode.
- Da, ve sam ga vidio - mrzovoljno e Angelo.
- Sto ti je? - upita Franco. - Ponaa se kao da ti je netko stao na ulj.
- Ne svia mi se ova vrsta posla - ree Angelo. - Podsjea me na vrijeme kad je Cerino pomahnitao te
poslao mene i To-nyja Ruggerija po cijelom prokletom gradu zbog istog sranja. Trebali bismo se
drati naeg uobiajenog posla i raditi s ljudima s kojima inae radimo.
182
- Vinnie Dominick nije Pauli Cerino - primijeti Franco. - I to je tako loe u zaraivanju malo
gotovine?
- Gotovina je u redu - sloi se Angelo. - Ne svia mi se ri-zik.
- Kako to misli? - zaudi se Franco. - Nema nikakvog ri-zika. Mi smo profesionalci. Mi ne riskiramo.
- Uvijek se moe dogoditi neto neoekivano - ree Angelo. - A to se mene tie, neoekivano se ve
dogodilo.
Franco ovla pogleda Angelovo lice puno oiljaka koje se ocr-tavalo u polumraku automobila. Vidio
je da je Angelo smrtno ozbiljan. - O emu to govori? - upita.
- O injenici da se umijeala ta Laurie Montgomerv - ree Angelo. - Od nje imam none more. Tony i
ja smo je pokuali srediti, ali nismo uspjeli. inilo se da je sam Bog titi.
Franco se nasmijao usprkos Angelovoj ozbiljnosti. - Toj bi Laurie Montgomerv trebalo laskati da
netko s tvojom prolou ima none more o njoj. To je doista smijeno.
- Meni se uope ne ini smijenim - uvrijeeno e Angelo.
- Nemoj se na mene ljutiti - ree Franco. - Osim toga, ona nema nikakve veze s ovim to mi danas
radimo.
- Postoji veza - ree Angelo. - I rekla je Vinnieju Amendoli da e se osobno pobrinuti da otkrije kako
smo uspjeli Franconi-jevo tijelo izvui iz mrtvanice.
- Ali kako e to uiniti? - ree Franco. - ak i ako doe do najgoreg, poslali smo Freddieja Capusa i
Richieja Hernsa da obave prljavi dio posla. Mislim da napreac donosi zakljuke.
- O, je li? - upitno e Angelo. - Ti ne poznaje tu enu. Ona je uporna gadura.
- Dobro! - rezignirano e Franco. - eli li aliti sama sebe, mene se to ne tie.
Kad su preli most i nali se u New Jersevju, Franco je jur-nuo ravno Meudravnom autocestom
Palisades. Budui da je Angelo i dalje bio mrzovoljan, Franco se sagnuo i upalio radio. Pritisnuo je
nekoliko tipki i naao postaju koja je putala "dobre
183
stare stvari". Pojaao je ton i pjevao Sweet Caroline zajedno s Neilom Diamondom.
Kad je stigao do drugog refrena, Angelo je ispruio ruku i ugasio radio. - Ti si pobijedio - ree. -
Razvedrit u se ako obe-a da nee"pjevati.
- Ne svia ti se ta pjesma? - naizgled uvrijeeno ree Franco. - U meni budi tako slatke uspomene. -
Mljacnuo je us-nama kao da neto kua. - Sjea me na no s Marijom Provo-lone.
- Ja tu ne bih ni taknuo - ree Angelo i protiv volje se na-smije. Volio je raditi s Francom Pontijem.
Franco je profesiona-lac. Takoer ima smisla za alu, a Angelo je bio svjestan da on toga nema.
Franco je s autoceste skrenuo na Aveniju Palisades, proao cestu 9W i zaputio se dugakom
nizbrdicom u Englewood, New Jersey. Okolina se brzo promijenila pa su fast food restorani i
automobilski servisi ustupili mjesto otmjenom predgrau.
- Ima li pri ruci plan grada i adresu? - upita Franco.
- Sve je tu - ree Angelo. Podigne ruku i upali maleno svje-tlo. - Traimo Overlook Place - ree. - Bit
e s lijeve strane.
Lako su nali Overlook Place te su pet minuta kasnije polako vozili du zavojite ulice omeene
drvoredom. Tratine to su se pruale do nairoko razmaknutih kua bile su tako prostrane da su
podsjeale na terene za golf.
- Moe li. zamisliti ivot u ovakvom mjestu? - kaza Franco okreui glavu s jedne na drugu stranu. -
Dovraga, izgubio bih se na putu od ulaznih vratiju do ulice.
- Ne svia mi se ovo - ree Angelo. - Previe je mirno. Strit emo na kilometre.
- Nemoj se sad ponovno sav uspaniiti - opomene ga Franco. - U ovom trenutku samo promatramo.
Koji broj tra-imo?
Angelo pogleda papiri u svojoj ruci. - Overlook Place broj osam.
184
- To znai da e nam biti s lijeve strane - ree Franco. Ba su prolazili kraj broja dvanaest.
Trenutak kasnije Franco je usporio i zaustavio automobil na desnoj strani ceste. On i Angelo su se
zagledali u zavojiti prilaz to je vodio do masivne zgrade u tudorskom stilu smjetene us-red visokih
borova. Veina je prozora bila rasvijetljena. Imanje je bilo veliine nogometnog igralita.
- Izgleda kao prokleti dvorac - poali se Angelo.
- Moram priznati, nije ono emu sam se nadao - ree Franco.
- Pa, to emo uiniti? - upita Angelo. - Ne moemo samo ovdje sjediti. Nismo vidjeli niti jedan
automobil otkako smo skrenuli u ovu ulicu.
Franco ubaci mjenja u brzinu. Znao je da Angelo ima pravo. Nisu mogli tamo ekati. Netko e ih
nesumnjivo opaziti, postati sumnjiav i pozvati policiju. Ve su proli kraj jednog od onih glupavih
znakova SUSJEDSKE STRAE s obrisima tipa koji nosi rubac poput kauboja.
- Saznajmo jo neto o toj esnaestogodinjoj curi - predloi Angelo. - Na primjer, u koju kolu ide,
to voli raditi, tko su joj prijatelji. Ne moemo poi do kue. Nikako.
Franco je neto progunao u znak slaganja. Ba kad je htio pritisnuti papuicu gasa, opazio je kako
jedan lik izlazi iz kue. S takve udaljenosti nije mogao odrediti je li rije o mukarcu ili eni. - Netko je
upravo izaao - ree.
- Primijetio sam.
Dva su mukarca prorriatrala kako lik silazi niz nekoliko ka-menih stuba, a potom kree niz prilaz.
- Bez obzira o kome je rije, osoba je prilino punana - pri-mijeti Franco.
- A ima i psa - ree Angelo.
- Sveta Bogorodice - malo kasnije e Franco. - To je dje-vojka.
185
- Ne mogu povjerovati - ree Angelo. - Misli li da je to do-ista Cindy Carlson? Nisam navikao da se
stvari tako glatko od-vijaju.
Dva su ovjeka zaprepateno gledala kako se djevojka pribli-ava prilazom i hoda ravno prema njima
kao da ih dolazi pozdra-viti. Ispred nje je trkarao siuni pudl boje karamela, a njegov maleni upavi
repi strio je ravno uvis.
- to bismo trebali uiniti? - upita Franco. Nije oekivao od-govor; samo je glasno razmiljao.
- Sto misli o tome da glumimo policiju? - predloi Angelo. - Tonvju i meni je uvijek upalilo.
- Zvui dobro - ree Franco. Okrene se Angelu i isprui ruku. - Daj mi tvoju policijsku znaku Ozone
Parka.
Angelo posegne u dep na prsluku svog Brioni odijela i prui mu znaku u omotu nalik lisnici.
- Ti zasad ostani tu - ree Franco. - Nema razloga da joj svojim licem odmah utjera strah u kosti.
- Hvala na komplimentu - kiselo e Angelo. Angelo je jako vodio rauna o svom izgledu te se uvijek
elegantno odijevao u uzaludnom pokuaju da nadoknadi nagrenost svoga lica koje je bilo puno
oiljaka zahvaljujui kombinaciji vodenih kozica iz djetinjstva, tekog oblika akni iz tinejderskog
doba i opeklina treeg stupnja to ih je zadobio u jednoj eksploziji prije pet go-dina. Ironija je bila u
tome to je do eksplozije dolo zahvaljujui Laurie Montgomerv.
- Ah, nemoj biti tako osjetljiv - naali se Franco. U ali je udario Angela po potiljku. - Zna da te
volimo iako izgleda kao lik iz horror filma.
Angelo odgurne Francovu ruku. Samo je dvojici ljudi dopu-tao spominjanje njegova problema s
licem: Francu i svom efu, Vinnieju Dominicku. Ipak, i to mu je smetalo.
Djevojka se pribliavala ulici. Imala je na sebi ruiastu skija-ku jaknu u kojem je samo izgledala jo
deblja. Lice joj je bilo bucmasto s tragovima akni. Ravnu je kosu razdijelila na sredini.
186
- Slii li pomalo Mariji Provolone? - upita Angelo ne bi li vratio Francu istom mjerom.
- Jako smijeno - ree Franco. Posegnuo je za kvakom na vratima, otvorio ih i izaao iz automobila.
- Oprostite! - dovikne Franco to je ugodnijim glasom mo-gao. Budui da je od svoje osme godine
puno puio, njegov je glas inae bio grub i promukao. -Jeste li vi, kojim sluajem, po-znata Cindy
Carlson?
- Moda - odgovori tinejderka. - Tko eli znati? - Zausta-vila se u dnu prilaza. Psi je podigao nogu
kraj ograde.
- Mi smo policajci - kaza Franco. Podigao je znaku tako da se svjetlost uline lampe odraavala s
uglancane povrine. - Vo-dimo istragu o nekoliko mladia u gradu pa su nam rekli da bi-ste nam vi
moda mogli pomoi.
- Doista? - zaudi se Cindy.
- Svakako - ree Franco. - Molim vas, doite ovamo da moj kolega moe razgovarati s vama.
Cindy pogleda na obje strane, iako u posljednjih pet minuta nije proao niti jedan automobil. Prijee
preko ulice povlaei za sobom psa koji je pomno njuio deblo brijesta.
Franco se pomakne tako da se Cindy Carlson moe sagnuti i pogledati Angela u unutranjosti
automobila. Prije nego je itko izgovorio rije, Franco ju je naglavce gurnuo u automobil.
Cindy je vrisnula, ali je to Angelo brzo prekinuo kad ju je po-vukao u vozilo.
Franco je hitro istrgnuo uzicu iz Cindvne ruke i utnuo psa. Potom se ugurao na prednje sjedalo i
stisnuo Cindy uz Angela. Ubacio je mjenja u brzinu i odjurio.
Laurie je iznenadila samu sebe. Nakon isporuke videokasete o Franconiju uspjela se ponovno
usredotoiti na papirologiju. Marljivo je radila i puno napravila. Sad se u kutu njezina pisaeg stola
nalazi hrpa kompletiranih fascikala.
Uzela je posljednji pladanj s histolokim preparatima i poela raditi na zadnjem sluaju to ga je
mogla dovriti s materijalima i
187
izvjetajima to su joj stajali na raspolaganju. Kad je spustila glavu nad mikroskop kako bi pogledala
prvi preparat, zaulo se kucanje na njezinim otvorenim vratima. Doao je Lou Sol-dano.
- Sto radi ovdje tako kasno? - upita Lou. Skljokao se na stolicu kraj Lauriena stola. Nije ni pokuao
skinuti kaput ili eir kojeg je gurnuo prema zatiljku.
Laurie pogleda na sat. - Moj Boe! - usklikne. - Nisam imala pojma koliko je sati.
- Pokuao sam te nazvati kod kue dok sam prelazio Queen-sborough Bridge - ree Lou. - Nisam te
mogao dobiti pa sam odluio svratiti ovamo. Nekako sam sumnjao da bi mogla jo uvi-jek raditi.
Zna, previe se trudi!
- Tko mi govori! - u ali e Laurie. - Pogledaj se! Kad si se zadnji put naspavao? Pri tome ne mislim
na drijemanje za sto-lom.
- Razgovarajmo o ugodnijim stvarima - predloi Lou. - Kako bi bilo da poemo togod pojesti?
Moram skoiti do uprave gdje imam oko sat vremena posla, a zatim bih rado nekamo izaao. Djeca
su kod svoje tete, Bog je blagoslovio. Sto misli o talijan-skoj kuhinji?
- Jesi li siguran da si u stanju izai? - sumnjiavo e Laurie. Podonjaci ispod Louovih tamnih oiju
stapali su se s njegovim borama. Lice mu je prekrivala dvodnevna brada, ili se tako ba-rem Laurie
uinilo.
- Moram jesti - ree Lou. - Namjerava li jo dugo raditi?
- Na zadnjem sam sluaju - ree Laurie. - Moda jo pola sata.
- I ti mora jesti - ree Lou.
- Jesi li napredovao u Franconijevu sluaju? - upita Laurie. Lou ozlojeeno uzdahne. - Da bar jesam -
ree. - Nevolja s
ovim mafijakim ubojstvima je u tome to se trag jako brzo hladi, pa nema puno izgleda ako brzo
neto ne otkrije. Nije se dogo-dilo udo kojemu sam se nadao.
- ao mi je - ree Laurie.
188
- Hvala - ree Lou. - to je s tobom? Ima li jo koju ideju o tome kako je Franconijevo tijelo izalo
odavde?
- Taj je trag podjednako hladan - ree Laurie. - Calvin me je ak ukorio zato to sam ispitivala
tehniara iz none smjene. Ja sam samo razgovarala s ovjekom. Bojim se da administracija
jednostavno eli da cijeli dogaaj padne u zaborav.
- Znai da je Jack imao pravo kad ti je govorio da sve to pu-sti na miru - primijeti Lou.
- Valjda - protiv volje prizna Laurie. - Ali nemoj mu to rei.
- Volio bih da i moji pretpostavljeni ele sve prepustiti zabo-ravu - ree Lou. - Dovraga, zbog ovoga
bih mogao nazadovati u slubi.
- Neto mi je ipak palo na pamet - ree Laurie. - Jedno od pogrebnih poduzea koja su te noi dola
po tijela zove se Spo-letto. Nalazi se u Ozone Parku. Nekako mi je ime bilo poznato. Tada sam se
sjetila da se tijekom sluaja Cerino tamo zbilo jedno od jezovitijih ubojstava nekog mladog mafijaa.
Misli li da je samo sluajnost to su oni doli po tijelo ba one noi kad je Franconi nestao?
- Da - ree Lou. - I rei u ti zato. Poznato mi je to po-grebno poduzee jo iz godina to sam ih
proveo u Cjueensu bo-rei se protiv organiziranog kriminala. Postoji labava i neduna veza izmeu
Pogrebnog poduzea Spoletto i njujorkih zloina-kih obitelji, i to zahvaljujui sklapanju jednog
braka. No rije je o pogrenoj obitelji. Povezani su s obitelji Lucia, a ne s Vaccarro koja je ubila
Franconija.
- Oh, dobro - ree Laurie. - Samo mi je palo na pamet.
- Hej, ne kritiziram te zato to si u to posumnjala - ree Lou. - Tvoje pamenje me uvijek impresionira.
Nisam siguran da bih ja to povezao. U svakom sluaju, to je s veerom?
- S obzirom na tvoj umor, kako bi bilo da doe k meni na pagete? - predloi Laurie. Lou i Laurie su
tijekom godina po-stali jako dobri prijatelji. Nakon to su se prije pet godina upo-znali tijekom sluaja
Cerino, pokuali su ostvariti romantinu vezu. Meutim, to nije ilo. Zajedniki su odluili da e
postati
189
prijatelji. U godinama to su uslijedile, potrudili su se da svaka dva do tri tjedna zajedno izau na
veeru.
- Nema nita protiv? - upita Lou. Pomisao na oputanje na Laurienu kauu inila mu se vrlo
primamljivom.
- Ni najmanje - ree Laurie. - Zapravo, to bi mi se vie svi-djelo. Imam neto umaka u zamrzivau i
sve to je potrebno za salatu.
- Sjajno! - ree Lou. - Kupit u Chianti na putu do centra. Nazvat u te kad krenem iz postaje.
- Savreno - ree Laurie.
Kad je Lou otiao, Laurie se ponovno okrenula svom prepa-ratu. No Louov je posjet poremetio
njezinu koncentraciju pod-sjetivi je na dogaaj s Franconijem. Osim toga, ve joj je bilo dosta
gledanja kroz mikroskop. Nagnula se unatrag i protrljala oi.
- Neka sve ide dovraga! - promrmlja. Uzdahne i zagleda se u pauinu na stropu. Kad god bi
razmiljala o tome kako je Fran-conijevo tijelo moglo nestati iz mrtvanice, ponovno bi je obuzeo
bijes. Osjeala se i krivom jer nimalo nije pomagala Louu.
Laurie ustane i uzme kaput, zatvori svoju torbu za spise te izae iz ureda. No nije otila iz
mrtvanice. Ponovno je pola do-lje i jo jednom posjetila mrtvozornikov ured. Muilo ju je jedno
pitanje to ga je prethodnog poslijepodneva zaboravila postaviti Marvinu Fletcheru, tehniaru iz
druge smjene.
Nala je Marvina za njegovim stolom kako marljivo ispunjava obrasce za tijela koja su te veeri
trebala otii iz mrtvanice. Mar-vin je bio jedan od najdraih Laurienih suradnika. Radio je u ju-tarnjoj
smjeni prije traginog ubojstva Brucea Pomowskija tije-kom Cerino afere. Nakon tog dogaaja
Marvina su prebacili u poslijepodnevnu smjenu. To je predstavljalo promaknue jer je
poslijepodnevni tehniar imao veliku odgovornost.
- Hej, Laurie! Sto se dogaa? - izgovori Marvin im ju je ugledao. Marvin je bio privlani
Afroamerikanac s najbesprije-kornijom koom to ju je Laurie ikad vidjela. Sjala je kao da je iznutra
osvijetljena.
190
Laurie je nekoliko minuta avrljala s Marvinom i upoznala ga s dnevnim uredskim traevima, a tek je
tada prela na ono to ju je muilo. - Marvine, moram te neto pitati, ali ne bih eljela da ti se uini
kako te za neto optuujem. - Laurie nije mogla zabo-raviti kako je Mike Passano reagirao na njezina
pitanja, a nikako nije htjela da se Marvin poali Calvinu.
- O emu? - upita Marvin.
- O Franconiju - ree Laurie. - elim te pitati zato nisi rendgenski snimio tijelo.
- O emu to govori? - zaudi se Marvin.
- Ba ono to sam rekla - odgovori Laurie. - Nije bilo rend-genskog nalaza u fasciklu i nije bilo
filmova meu ostalima kad sam ih potraila, prije no to sam otkrila da je tijelo nestalo.
- Snimio sam ga rendgenski - ree Marvin. inilo se da ga je uvrijedilo to je Laurie mogla pomisliti
da to nije uinio. - Uvijek napravim rendgenske snimke kad stigne neko tijelo, osim ako mi neki
lijenik odredi drugaije.
- Ako je tako, gdje je nalaz i gdje su snimke? - upita Laurie.
- Hej, ne znam to se dogodilo s nalazom - ree Marvin.
- Ali snimke su kod dr. Binghama.
- Bingham ih je uzeo? - zaudi se Laurie. To joj se inilo udnim, iako je pretpostavljala da je
Bingham vjerojatno planirao obaviti obdukciju idueg jutra.
- Rekao mi je da e ih ponijeti u svoj ured - ree Marvin.
- to sam trebao uiniti, rei efu da ne smije uzeti rendgenske snimke? Ni sluajno! Ja ne.
- Tono, naravno - neodreeno e Laurie. Zamislila se. Evo jo jednog iznenaenja. Postojale su
rendgenske snimke Franco-nijeva tijela! Jasno, to nije puno znailo bez samog tijela, ali se pitala
zato joj to nitko nije rekao. S druge strane, Binghama je vidjela tek nakon to se otkrilo da je
Franconijevo tijelo ukra-deno.
- Pa, drago mi je da smo razgovarali - ree Laurie trgnuvi se iz svog razmiljanja. - Ispriavam se to
sam nagovijestila da si zaboravio snimiti tijelo.
191
- Hej, nije vano - ree Marvin.
Laurie se okrenula da poe, ali se tada sjetila Pogrebnog po-duzea Spoletto. Tjerana iznenadnim
porivom upita Marvina o tome.
Marvin slegne ramenima. - to eli znati? Ne znam ba puno. Nikad nisam ondje bio, zna.
- Kakvi su ljudi koji ovamo dolaze? - upita Laurie.
- Normalni - Marvin e ponovno slegnuvi ramenima. - Vje-rojatno sam ih vidio samo dva, tri puta.
Mislim, ne znam to bi htjela da ti kaem.
Laurie kimne. - To je bilo glupo pitanje. Ne znam zato sam ga postavila.
Laurie ode iz mrtvozornikova ureda te kroz prostor za ukrcaj izae na Tridesetu ulicu. inilo joj se da
nita u vezi Franconi-jeva sluaja nije rutinsko.
Kad je Laurie krenula na jug Prvom avenijom, obuzeo ju je jo jedan poriv. Odjednom joj se inila
vrlo dobrom zamisao o posjetu Pogrebnom poduzeu Spoletto. Na trenutak je oklijevala razmiljajui
o ideji, a zatim je koraknula na kolnik kako bi zau-stavila taksi.
- Kamo, gospoo? - upita je voza. Laurie je na njegovoj do-zvoli proitala da se zove Michael
Neuman.
- Znate li gdje je Ozone Park? - upita Laurie.
- Svakako, prijeko u Queensu - ree Michael. Bio je to stariji ovjek, a Laurie je pretpostavljala da ima
blizu sedamdeset go-dina. Sjedio je na jastuku ispunjenom pjenastom gumom koja je virila na sve
strane. Naslon njegova sjedala bio je od drvenih kuglica.
- Koliko e nam trebati da stignemo onamo? - upita Laurie. Ako e to potrajati satima, nee poi.
Na Michaelovu se licu pojavio upitni izraz kad je stisnuo usne i razmiljao. - Ne dugo - neodreeno
ree. - Promet je slab. Zapravo, ba sam bio do Zrane luke Kennedv, a nisam imao nikakvih
potekoa.
- Poimo - ree Laurie.
192
Kao to je Michael obeao, put je kratko trajao, pogotovo kad su izbili na autocestu Van Wyck. Dok
su se vozili, Laurie je saznala da Michael vozi taksi due od trideset godina. Bio je razgovorljiv i
samouvjeren, ali je iz njega takoer izbijao oinski arm.
- Znate li moda gdje se u Ozone Parku nalazi Gold Road? -upita Laurie. Osjeala se privilegiranom
zato to je naila na is-kusnog taksista. Sjeala se adrese Pogrebnog poduzea Spoletto iz rokovnika
u mrtvozornikovu uredu. Ime ulice usjeklo joj se u pamenje kao metafora za pogrebno poduzee.
- Gold Road - ponovi Michael. - Nema problema. To je na-stavak Osamdeset devete ulice. Traite li
neku kuu ili tako ne-to?
- Traim Pogrebno poduzee Spoletto - ree Laurie.
- Zaas u vas odvesti onamo - obea Michael.
Laurie se zadovoljno naslonila i samo s pola uha sluala Mic-haelovo neprestano brbljanje. inilo se
da je zasad srea na nje-zinoj strani. Odluila je posjetiti Pogrebno poduzee Spoletto zato to Jack
nije imao pravo. Poduzee je doista imalo veze s mafijom, pa iako je bilo povezano s pogrenom
obitelji, kako je Lou rekao, sama injenica da je veza ipak postojala inila se sumnjivom.
Kao to je obeao, Michael se za iznenaujue kratko vrijeme zaustavio ispred drvene dvokatnice
stijenjene izmeu nekoliko stambenih zgrada od cigle. Kua je imala stupove u grkom stilu koji su
drali krov iznad irokog prednjeg trijema. Na osvijetlje-nom je znaku nasred siune tratine pisalo:
Pogrebno poduzee Spoletto, obiteljska tvrtka, dvije generacije brinosti.
Poduzee je radilo punom parom. Svi su prozori bili rasvijet-ljeni. Nekoliko se puaa nalazilo na
trijemu. Druge se ljude moglo vidjeti kroz prozore u prizemlju.
Michael je upravo htio iskljuiti taksimetar kad je Laurie pro-govorila: - Hoete li me priekati?
Sigurna sam da u se zadrati samo nekoliko minuta, a ovdje u teko nai drugi taksi.
- Svakako, gospoo - ree Michael. - Nema problema.
193
- JrLoe li vam smetati ako ostavim svoju torbu za spise? -upita Laurie. - U njoj nema ba niega
vrijednog.
- Isto e biti sigurna kod mene - ree Michael.
Laurie izae i krene prilazom osjeajui se tjeskobno. Sjeala se, kao da se to juer dogodilo, kad je
dr. Dick Katzenburg prije pet godina na sastanku etvrtkom poslijepodne govorio o jed-nom sluaju.
Mladi ovjek dvadesetih godina bio je iv balzami-ran u Pogrebnom poduzeu Spoletto nakon to je
bio umijean u bacanje kiseline u lice Paula Cerina.
Laurie je zadrhtala, ali se prisilila da poe stubama. Nikad se nee sasvim osloboditi sluaja Cerino.
Ljudi koji su na trijemu puili nisu na nju obraali pozornost. Kroz zatvorena ulazna vrata dopirali su
tihi zvui orgulja. Laurie pritisne kvaku. Vrata nisu bila zakljuana pa je ula.
Osim glazbe malo se to ulo. Na podovima su se nalazili de-beli sagovi. Grupice ljudi stajale su u
predvorju, ali su razgovarali priguenim aptom.
S Lauriene lijeve strane nalazila se prostorija u kojoj su bili izloeni pomno izraeni lijesovi i urne. S
desne strane bila je pro-storija u kojoj je poivao pokojnik. Ljudi su sjedili na stolicama za sklapanje.
U udaljenom kraju prostorije nalazio se lijes usred gomile cvijea.
- Mogu li vam pomoi? - zauje se blagi glas.
Priao joj je mravi mukarac otprilike njezinih godina, ispo-snikog lica i alosna izraza. Bio je
odjeven u crno odijelo i bijelu koulju. Oito je tamo radio. Laurie je podsjetio na njezinu pre-dodbu
puritanskog propovjednika.
- Jeste li doli odati poast Jonathanu Dibartolu? - upita ovjek.
- Ne - ree Laurie. - Franku Gleasonu!
- Oprostite? - zaudi se ovjek. Laurie ponovi ime. Uslijedila je stanka.
- A vae je ime? - upita ovjek.
- Dr. Laurie Montgomery.
- Samo trenutak, molim vas - zamoli je ovjek i povue se.
194
Laurie se osvrnula po prostoriji. Ovu stranu smrti doivjela je samo jednom. To je bilo kad je njezin
brat umro od predoziranja u devetnaestoj godini. Laurie je tada imala petnaest godina. Za nju je to u
svakom smislu predstavljalo traumatsko iskustvo, a pogotovo zato to ga je ona nala.
- Dr. Montgomerv - zauje se tihi ganutljivi glas. - Ja sam Anthonv Spoletto. Koliko sam shvatio, doli
ste odati poast gos-podinu Franku Gleasonu.
- Tako je - ree Laurie. Okrenula se prema ovjeku koji je na sebi takoer imao crno odijelo. Bio je
pretjerano debeo i ne-kako mastan. elo mu je blistalo na blagom svjetlu.
- Bojim se da to nee biti mogue - ree gospodin Spoletto.
- Nazvala sam danas poslijepodne i rekli su mi da ga se moe vidjeti - ree Laurie.
- Da, naravno - potvrdi gospodin Spoletto. - Ali to je bilo danas poslijepodne. Na zahtjev obitelji
danas od etiri do est poslijepodne bio je zadnji put izloen.
- Shvaam - smeteno e Laurie. Nije imala odreeni plan u vezi ovog posjeta, ve je za poetak
namjeravala pogledati tijelo. Budui da tijela nije bilo, nije znala to bi mogla uiniti.
- Moda bih se samo mogla upisati u knjigu alovanja -predloi Laurie.
- Bojim se da ni to nije mogue - ree gospodin Spoletto. - Obitelj ju je ve odnijela.
- Pa, valjda je to sve - ree Laurie i nemono rairi ruke.
- Naalost - sloi se gospodin Spoletto.
- Znate li moda kad e biti pokop? - upita Laurie.
- Trenutno ne znam.
- Hvala vam - ree Laurie.
- Nema na emu - ljubazno e gospodin Spoletto. Otvori joj vrata.
Laurie izae i sjedne u taksi.
- Kamo sada? - upita Michael.
Laurie mu je dala adresu svog stana u Devetnaestoj ulici i na-gnula se naprijed kako bi jo jednom
pogledala Pogrebno podu-
195
zee Spoletto dok je taksi kretao. Uzalud je gubila vrijeme. Ili moda ipak nije? Nakon to je kratko
razgovarala s gospodinom Spolettom, shvatila je da mu elo nije masno. ovjek se prezno-javao
iako je temperatura u kui bila prilino niska. Laurie se po-eala po glavi i razmiljala znai li to
togod ili je to samo jo jedan primjer njezinog hvatanja za slamke.
- Je li vam to bio prijatelj? - upita Michael.
- Tko mi je bio prijatelj?
- Pokojnik - ree Michael.
Laurie se neveselo nasmije. - Jedva - ree.
- Znam to time mislite - ree Michael pogledavajui Laurie u retrovizoru. - Dananji su odnosi
prilino komplicirani. I rei u vam zato je...
Laurie se nasmijei i udobno smjesti na sjedalu kako bi ga sluala. Voljela je filozofski nastrojene
taksiste, a Michael je bio pravi Platon svoje profesije.
Kad se taksi zaustavio ispred Lauriene zgrade, opazila je po-znati lik u predvorju. To se Lou Soldano
nagnuo na potanske sanduie, a u slamnatoj je koarici imao bocu vina. Laurie je platila vonju i
dodala velikodunu napojnicu, a zatim je pourila u zgradu.
- ao mi je - ispria se Laurie. - Mislila sam da e nazvati prije nego doe.
Lou trepne kao da je spavao. - Jesam - ree nakon kratkog napadaja kalja. - Javila mi se tvoja
sekretarica. Ostavio sam po-ruku da kreem.
Laurie je pogledala na sat dok je otkljuavala vrata. Zadrala se malo vie od sat vremena, a to je i
oekivala.
- Mislio sam da e raditi samo jo pola sata - primijeti Lou.
- Nisam r?.dila - ree Laurie i pritisne gumb dizala. - Posje-tila sam Pogrebno poduzee Spoletto.
Lou se namrti.
- Nemoj me tlaiti upozorenjima - izusti Laurie im su uli u dizalo.
196
- Dakle, to si otkrila? Franconi lei na odru? - sarkastino upita Lou.
- Neu ti nita rei bude li se tako ponaao - pobuni se Laurie.
- U redu, oprosti - ree Lou.
- Nita nisam nala - prizna Laurie. - Tijelo koje sam pola pogledati vie nije bilo izloeno. Obitelj je
to prekinula u est sati.
Otvorila su se vrata dizala. Dok se Laurie muila s kljue-vima, Lou se naklonio Debri Engler koja je,
kao i obino, odkri-nula vrata.
- No vlasnik se ponaao pomalo sumnjivo - ree Laurie.
- Tako se barem meni inilo.
- Kako to? - upita Lou kad su uli u Laurien stan. Tom je dotrao iz spavae sobe te se protrljao uz
Laurienu nogu i poeo presti.
Laurie je odloila svoju torbu na maleni polukruni stol uza zid kako bi se mogla sagnuti i poeati
Toma iza uha.
- Znojio se dok sam s njim razgovarala - ree Laurie. Lou je zastao s jednom rukom jo uvijek u
rukavu kaputa.
- Je li to sve? - upita. - ovjek se znojio?
- Da, to je sve - ree Laurie. Znala je to Lou misli; vidjelo mu se na licu.
- Je li se poeo znojiti nakon to si mu postavila teka i op-tuujua pitanja o Franconijevu tijelu? -
upita Lou. - Ili se zno-jio prije nego si poela razgovarati s njim.
- Prije - prizna Laurie.
Lou zakoluta oima. - Opa! Jo jedan Sherlock Holmes -ree. - Moda bi trebala preuzeti moj posao.
Ne posjedujem tvoje intuitivne moi i induktivno zakljuivanje!
- Obeao si da me nee tlaiti - podsjeti ga Laurie.
- Nisam nita obeao - ree Lou.
- Dobro, uzalud sam tratila vrijeme - ree Laurie. - Prije-imo na hranu. Umirem od gladi.
197
Lou je prebacio bocu vina iz jedne u drugu ruku kako bi do kraja skinuo kaput. Dok je to inio,
nespretno je sruio Laurienu torbu za spise na pod. Torba se otvorila i njezin se sadraj rasuo
naokolo. Tresak je prestraio maka koji je nestao u spavaoj sobi nakon to se oajniki trudio
svladati klizanje po iznimno uglancanom drvenom podu.
- Kakav nespretnjakovi - ree Lou. - ao mi je! - Sagnuo se- i poeo skupljati papire, olovke,
mikroskopske preparate i druge sitnice, a usput se sudario s Laurie.
- Moda je najbolje da nekamo sjedne - nasmije se Laurie.
- Ne, pomoi u ti - ree Lou.
Nakon to su vei dio stvari vratili u torbu, Lou podigne vi-deokasetu. - Sto je ovo, tvoj omiljeni
zabranjeni film?
- Teko - prokomentira Laurie.
Lou okrene kasetu kako bi proitao natpis. - Ubojstvo Fran-conija? - zaudi se. - CNN ti je samo tako
ovo poslao?
Laurie se uspravi. - Ne, zatraila sam da mi poalju. Namje-ravala sam se posluiti kasetom da bih
potvrdila svoje nalaze na-kon obdukcije. Mislila sam da bi se mogao napisati zanimljiv rad i pokazati
kako su pouzdani nalazi sudske medicine.
- Smijem li je pogledati? - upita Lou.
- Svakako - ree Laurie. - Zar je nisi vidio na televiziji?
- Kao i svi ostali - ree Lou. - No ipak bi bilo zanimljivo pogledati kasetu.
- udi me da vi nemate jednu kopiju u policiji - ree Laurie.
- Moda imamo - ree Lou. - Samo to je ja nisam vidio.
- ovjee, ovo nije tvoja veer - Warren se naruga Jacku. - Zacijelo stari.
Jack je kasno stigao na igralite i morao je dugo ekati da se ubaci u igru, pa je vrsto odluio
pobijediti bez obzira u iju ekipu dospije. No to se nije dogodilo. Zapravo, Jack je izgubio svaku
utakmicu jer su se Warren i Spit nali u istoj ekipi, a ni jedan ni drugi nisu mogli promaiti. Njihova je
ekipa dobila
198
svaku utakmicu, ukljuujui i zadnju koju je Spit upravo zaklju-io krasnim koem.
Jack je na gumenim nogama poao do ruba igralita. Dao je sve od sebe te se obilno znojio. Uzeo je
runik sa iane mree kamo ga je ranije gurnuo i obrisao lice. Osjeao je kako mu srce lupa u
prsima.
- Hajde, ovjee! - izazivao ga je Warren s ruba igralita gdje je vodio loptu oko svojih nogu. - Jo
jedna igra. Pustit emo te da pobijedi.
- Da, svakako! - dovikne mu Jack. - Nikad nikome nita ne date. - Jack je nastojao svoj naglasak
prilagoditi okolini. - Odoh ja odavde.
Warren mu se priblii sporim korakom, zakvai prst kroz i-anu mreu i osloni se na ogradu. - Sto je
s tvojom malom? -upita. - Natalie me izluuje pitanjima o njoj jer se ve dugo ni-smo vidjeli, zna o
emu govorim?
Jack pogleda Warrenovo privlano lice. Da bi stvar bila jo gora to se Jacka ticalo, Warren se ak
nije ni znojio, niti je po-sebno teko disao. Jo mu je tee padala injenica da je Warren poeo igrati
puno prije nego on. Jedini dokaz uloena napora bio je maleni vlani trokut na prednjem dijelu
njegove majice.
- Reci Natalie da je Laurie dobro - ree Jack. - Samo smo se malo odmarali jedno od drugoga. Tome
sam uglavnom ja kriv. Htio sam malo ohladiti stvari.
- Shvaam - ree Warren.
- Bio sam sino s njom - doda Jack. - Situacija se popravlja. I ona je mene ispitivala o tebi i Natalie,
znai da nisi jedini.
Warren kimne. - Jesi li siguran da ti je dosta, ili eli jo jednu igru?
- Dosta mi je - ree Jack.
- uvaj se, ovjee - ree Waren i odgurne se od ograde. Tada dovikne ostalima. - Ponimo, vi
trutine.
Jack je ozlojeeno odmahnuo glavom dok je gledao za War-renom. Zavidio mu je na izdrljivosti.
Warren doista nije bio umoran.
199
Jack navue majicu i krene kui. Niti jednom nije pobijedio, ali mu sad to nije bilo vano iako ga je
tijekom igre frustriralo. Fiziki mu je napor razbistrio um, a za cijelih sat i pol koliko je igrao uope
nije pomislio na svoj posao.
No Jack ak nije stigao ni preko ulice, a ve ga je poela mu-iti zagonetka njegovog plivaa. Dok se
uspinjao prljavim stubi-tem, pitao se ima li izgleda da je Ted pogrijeio pri svojoj DNA analizi. Jack
je bio vrsto uvjeren da je rtvi presaena jetra.
Jack se nalazio na odmoritu drugoga kata kad je uo zvo-njavu svog telefona. Znao je da je njegov
jer Denise, samohrana majka koja je ivjela na njegovom katu, nije imala telefon.
Uloivi poseban napor, Jack je natjerao svoje umorne miie da ubrzaju uza zadnji niz stuba.
Nespretno je prtljao s kljuevima svojih vratiju. im ih je otvorio, uo je da se ukljuila njegova
sekretarica glasom za koji nije elio povjerovati da je njegov.
Stigao je do telefona i pograbio slualicu prekinuvi se usred reenice.
- Halo - dahnuo je. Nakon sat i pol jurnjave po koarka-kom igralitu tranje uza stube gotovo ga je
dotuklo.
- Nemoj mi rei da si se tek sad vratio s koarke - ree Lau-rie. - Jo malo pa e devet sati. To je puno
kasnije nego inae.
- Stigao sam kui tek iza sedam i pol - zadihano objasni Jack. Obrisao je lice da mu znoj ne kaplje po
podu.
- To znai da jo nisi jeo - primijeti Laurie.
- Tu ima pravo - ree Jack.
- Lou je ovdje. Namjeravamo jesti pagete i salatu - ree Laurie. - Zato nam se ne bi pridruio?
- Ne bih vam elio smetati - Jack e aljivim tonom. Isto-dobno je osjetio blagi ubod ljubomore. Znao
je za kratkotrajnu romantinu vezu Laurie i Loua pa se pitao nee li dvoje prijatelja prijei na neto
ozbiljnije.
Jack je znao da nema pravo na takve osjeaje s obzirom na podvojenost to ga je muila kad je rije
o vezi s nekom enom. Nakon gubitka obitelji nije bio siguran eli li se opet izloiti tak-
200
voj boli. U isto je vrijeme sam sebi priznavao koliko je usamljen i da se u Laurienu drutvu vrlo
ugodno osjea.
- Nee nikome smetati - kaza Laurie. - To e biti veera u jako oputenom ugoaju. No neto ti
elimo pokazati. Neto to e te iznenaditi, a moda e ak poeljeti sam sebe utnuti u stranjicu.
Kao to vjerojatno moe zakljuiti, jako smo uzbu-eni.
- Oh? - upitno e Jack. Usta su mu se osuila. uo je kako se Lou smije u pozadini, zbrojio dva i dva,
te zakljuio da zna to e mu pokazati; to je morao biti prsten! Lou ju je zasigurno za-prosio!
- Hoe li doi? - upita Laurie.
- Prilino je kasno - ree Jack. - Moram se istuirati.
- Hej, ti stara vreo kostiju - ree Lou. Uzeo je slualicu iz Lauriene ruke. - Dovui ovamo svoju
guzicu. Laurie i ja jedva ekamo da ovo podijelimo s tobom.
- U redu - rezignirano e Jack. - Na brzinu u se istuirati i stii tamo za etrdesetak minuta.
- Vidimo se, minkeru - ree Lou.
Jack spusti slualicu. - minkeru? - promrmlja. To nije sliilo Louu. Jack je nagaao da se detektiv
nalazi na sedmom nebu.
- Voljela bih znati ime u te malo razvedriti - ree Darlene. Odjenula je zavodniku svilenu pidamu,
ali Ravmond to nije ni primijetio.
Ispruio se na kauu, pritisnuo na glavu vreicu s ledom i sklopio oi.
- Jesi li siguran da nee nita jesti? - upita Darlene. Bila je visoka ena, via od sto sedamdeset pet
centimetara, izbijeljene plave kose i bujna tijela. Imala je dvadeset est godina i bila je na pola puta
do Ravmondovih pedeset dvije. Radila je kao model prije no to je upoznala Ravmonda u ugodnom
baru East Sidea, zvanom Auction House.
Ravmond polako skine vreicu leda i bijesno pogleda Dar-lene. Iritirala ga je njezina ivahna
brbljavost.
201
- eludac mi je sav u jednom gru - naglaeno ree. - Nisam gladan. Zar je to tako teko shvatiti?
- Pa, ne znam zato se tako uzrujava - uporno e Darlene. - Upravo te nazvala lijenica iz Los
Angelesa koja se odluila ukljuiti u posao. To znai da e nam filmske zvijezde uskoro postati
klijenti. Mislim da bismo trebali slaviti.
Ravmond vrati na glavu vreicu s ledom i ponovno zatvori oi. - Problemi se ne tiu poslovne strane.
Tu je sve ilo kao po loju. Mue me neoekivani dogaaji, kao to je ovo s Franco-nijem, a sad jo i
Kevin Marshall. - Ravmond nije elio objanja-vati o Cindy Carlson. Zapravo i sam je izbjegavao
razmiljanje o djevojci.
- Zato jo uvijek brine o Franconiju? - upita Darlene. - Taj je problem rijeen.
- Sluaj - ree Ravmond nastojei biti strpljiv - moda bi naj-bolje bilo da ide gledati televiziju i
pusti me da u miru patim.
- to misli o malo tosta ili itarica? - upita Darlene.
- Pusti me na miru! - vikne Ravmond. Naglo se podigao u sjedei poloaj i vrsto stiskao vreicu s
ledom u ruci. Iskolaio je oi, a lice mu se zajapurilo.
- Dobro, vidim da me ne eli u blizini - uvrijeeno e Dar-lene. Dok je izlazila iz sobe, zazvonio je
telefon. Osvrnula se prema Ravmondu. - eli da se javim? - upita.
Ravmond kimne i ree joj neka se javi u radnoj sobi. Takoer je rekao neka bude neodreena ako je
poziv za njega jer nije ra-spoloen ni za kakav razgovor.
Darlene promijeni smjer i nestane u radnoj sobi. Ravmond odahne od olakanja i ponovno stavi
vreicu leda na glavu. Le-gao je na kau i pokuao se opustiti. Bas mu je postalo udobno kad se
Darlene vratila.
- Zvonio je interkom, a ne telefon - ree Darlene. - Dolje je neki ovjek koji te eli vidjeti. Zove se
Franco Ponti, a rekao je da je vano. Rekla sam mu da u pogledati jesi li tu. to u mu rei?
202
Raymond se ponovno uz trzaj uspravi u sjedei poloaj. Na trenutak nije znao kamo bi smjestio to
ime, ali mu se nije svialo kako zvui. Tada mu je sinulo. To je bio jedan od ljudi Vinnieja Dominicka
koji je prethodnog jutra bio u stanu s mafijaem.
- Dakle? - upita Darlene.
Ravmond glasno proguta slinu. - Razgovarat u s njim. -Ravmond posegne iza kaua i podigne
slualicu s drugog tele-fona. Pokuao je zvuiti autoritativno kad se javio.
- Kako je, doktore? - ree Franco. - Razoarao bih se da ni-ste bili kod kue.
- Upravo se spremam poi u krevet - ree Ravmond. - Pri-lino me kasno zovete.
- Ispriavam se - ree Franco. - No Angelo Facciolo i ja e-limo vam neto pokazati.
- Zato to ne ostavimo za sutra? - predloi Ravmond. - Re-cimo izmeu devet i deset.
- Ovo ne moe ekati - ree Franco. - Hajde, doktore! Ne-mojte nam zagoravati ivot. Vinnie
Dominick izriito je naglasio da vas eli upoznati s naim uslugama.
Ravmond se muio ne bi Ji smislio neku ispriku. No s obzi-rom na glavobolju, nita mu nije padalo
na pamet.
- Dvije minute - ree Franco. - Samo toliko traim.
- Strahovito sam umoran - ree Ravmond. - Bojim se...
- Stanite, doktore - prekine ga Franco. - ujte, moram inzi-stirati da siete jer ete inae poaliti.
Nadam se da sam bio ja-san.
- Dobro - izgovori Ravmond shvativi da nema drugog iz-laza. Nije bio toliko naivan da bi povjerovao
kako Vinnie Domi-nick i njegovi ljudi izgovaraju prazne prijetnje. - Odmah u sii.
Ravmond poe do ormara u hodniku i uzme kaput. Darlene se zaprepastila. - Izlazi?
- ini se da nemam puno izbora - ree Ravmond. - Pretpo-stavljam da bih trebao biti zadovoljan to
ne ele ui.
Ravmond se nastojao smiriti dok se sputao dizalom, ali je to bilo teko jer mu se glavobolja
pojaala. Ovaj neoekivani, nee-
203
ljeni posjet bio je jedan od onih dogaaja koji su mu zagoravali ivot. Nije imao pojma to su mu ti
ljudi eljeli pokazati, iako je pretpostavio da je rije o njihovu postupku u sluaju Cindy Carl-son.
- Dobra veer, doktore - ree Franco kad se Ravmond po-javio. - ao mi je to vas gnjavimo.
- Samo neka bude kratko - ree Ravmond, a u glasu mu se osjealo samopouzdanje kojeg nije
osjeao.
- Bit e kratko i slatko, vjerujte mi - ree Franco. - Ako ne-mate nita protiv. - Pokazao je prema
mjestu gdje je uz plonik ispred hidranta bio parkiran ford. Angelo je napola sjedio, a na-pola se
oslanjao na haubu i puio cigaretu.
Ravmond je slijedio Franca do automobila. Angelo se uspra-vio i koraknuo u stranu.
- Samo elimo da na brzinu pogledate u na prtljanik - ree Franco. Stigao je do prtljanika i
otkljuao ga. - Doite ovamo da moete bolje vidjeti. Rasvjeta nije ba najbolja.
Ravmond stane izmeu forda i automobila iza njega, samo ne-koliko centimetara iza prtljanika
kojem je Franco podigao po-klopac.
U iduem se trenutku Ravmondu uinilo da mu je srce stalo. Ugledao je jezoviti prizor mrtvog tijela
Cindy Carlson stisnutog u prtljaniku, a tada je bljesnulo neko svjetlo.
Ravmond zatetura unatrag. Osjeao je muninu od pogleda na porculansko lice debele djevojke koje
mu se zauvijek usjeklo u pamenje i vrtoglavicu od bljeska za kojeg je brzo shvatio da je od
polaroidnog fotoaparata.
Franco spusti poklopac i obrie ruke. - Kako je ispala foto-grafija? - upita Angela.
- Mora malo priekati - ree Angelo. Drao je rubove foto-grafije dok se razvijala.
- Samo jo sekundu - Franco e Ravmondu.
Ravmond je protiv volje ispod glasa zastenjao, a pogledom je pretraivao okolno podruje.
Uasavala ga je pomisao da je jo netko vidio tijelo.
204
- Dobro izgleda - ree Angelo. Pruio je sliku Francu koji se sloio.
Franco je ispruio fotografiju tako da je i Raymond moe vi-djeti.
- Rekao bih da ste dobro ispali - ree Franco. Raymond proguta slinu. Fotografija je vjerno
prikazivala nje-gov uas, kao i grozni prizor mrtve djevojke.
Franco je spremio sliku u dep. - Eto, gotovi smo, doktore -ree. - Rekao sam da vam neemo
oduzeti puno vremena.
- Zato ste to uinili? - zakrijeti Ravmond.
- To je bila Vinniejeva zamisao - ree Franco. - Drao je naj-pametnijim imati neki dokaz o usluzi to
vam ju je uinio, za svaki sluaj.
- Za sluaj ega? - upita Ravmond. Franco rairi ruke. - Za sluaj bilo ega.
Franco i Angelo uu u automobil. Ravmond se vrati na plo-nik. Gledao je za fordom dok nije zaao
iza ugla i izgubio se iz vida.
- Dobri Boe! - promrmlja Ravmond. Okrene se i nesigur-nim se korakom zaputi prema svojim
ulaznim vratima. Kad god bi rijeio jedan problem, iskrsnuo bi drugi.
Tuiranje je Jacku vratilo snagu. Budui da Laurie ovoga puta nije postavljala nikakve uvjete o
vonji, Jack je odluio poi biciklom. Brzo je vozio prema jugu. S obzirom na loa isku-stva to ih je
prethodne godine imao u parku, cijelim je putem do Columbus Circlea ostao na Central Park Westu.
Stigavi do Columbus Circlea, Jack je jurnuo preko Pedeset devete ulice do Park avenije. Park
avenija je u to doba veeri bila kao san pa je njome vozio sve do Lauriene ulice. Osigurao je bicikl
svojom zbirkom lokota i poao do Laurienih vratiju. Prije nego je pozvonio, zastao je na trenutak
kako bi se pribrao i odluio kako e se ponaati i to e rei.
205
Laurie mu je otvorila vrata, a lice joj je obasjavao iroki smi-jeak. Prije no to je uspio izustiti rije,
prebacila mu je slobodnu ruku oko vrata i zagrlila ga. U drugoj je ruci drala au vina.
- Hmm - ree koraknuvi unazad. Pogledala je njegovu raz-baruenu kratku kosu. - Zaboravila sam
na bicikl. Nemoj mi rei da si ga vozio dovde.
Jack pokunjeno slegne ramenima.
- Pa, barem si stigao u jednom komadu - ree Laurie. Ot-kopala je patentni zatvara njegove kone
jakne i povukla je s njega.
Jack je vidio da Lou sjedi na kauu, a smijuljio se poput make koja je upravo pojela mia.
Laurie uhvati Jacka za ruku i povue ga u dnevnu sobu. -eli li najprije iznenaenje ili veeru? -
upita.
- Najprije iznenaenje - ree Jack.
- Dobro - ree Lou. Skoi s kaua i prie televizoru. Laurie povede Jacka do mjesta to ga je Lou
upravo ispra-znio. - eli li au vina?
Jack kimne. Bio je zbunjen. Nije vidio nikakav prsten, a Lou je pomno prouavao daljinski upravlja
videoaparata. Laurie je nestala u kuhinji, ali se brzo vratila s Jackovim vinom.
- Ne znam kako se to radi - poali se Lou. - Kod kue moja kerka upravlja videom.
Laurie je uzela daljinski, a zatim mu je rekla da najprije mora ukljuiti televizor.
Jack otpije gutljaj vina. Nije bilo puno bolje od onoga to ga je on prethodne veeri donio.
Laurie i Lou sjednu na kau do Jacka. Jack je pogledavao jedno pa drugo, ali su ga oni ignorirali.
Pomno su promatrali te-levizijski ekran.
- Kakvo je to iznenaenje? - upita Jack.
- Samo gledaj - Laurie e pokazujui elektroniki snijeg na televizoru.
Jack se jo vie zbunio te se zagledao u ekran. Odjednom se zaula glazba i pojavio se znak CNN-a.
Uslijedila je slika krup-
206
nog mukarca koji izlazi iz restorana na Manhattanu, a Jack je vidio da je rije o Positanu. ovjek je
bio okruen grupom ljudi.
- Hou li pojaati ton? - upita Laurie.
- Ne, nije potrebno - ree Lou.
Jack je promatrao snimku. Kad je zavrila, pogledao je Laurie i Loua. Oboje su se smijeili od uha do
uha.
- to se ovdje dogaa? - upita Jack. - Koliko ste vina vas dvoje popili?
- Prepoznaje li ovo to si upravo vidio? - upita Laurie.
- Rekao bih da su to u nekoga pucali.
- To je Carlo Franconi - objasni Laurie. - Nakon to si vidio snimku, je li te to na neto podsjetilo?
- Nekako me podsjea na stare snimke ubojstva Lee Harvev Oswalda - ree Jack.
- Pokai mu ponovno - predloi Lou.
Jack je po drugi put odgledao snimku. Dok je gledao ekran, krajikom je oka pogledavao Laurie i
Loua. Oni su kao opinjeni zurili u televizor.
Nakon drugog prikazivanja Laurie se opet okrene prema Jacku i ree: - Dakle?
Jack slegne ramenima. - Ne znam to oekujete da kaem.
- Sad u ti pojedine dijelove prikazati usporeno - ree Lau-rie. Pomou daljinskog upravljaa izdvojila
je dio gdje se Fran-coni sprema ui u automobil. Pustila je taj dio usporeno, a zau-stavila je vrpcu
tono u trenutku kad ga je pogodio metak. Prila je ekranu i pokazala dno ovjekova vrata. - Ovdje je
metak uao
- ree.
Ponovno se posluila daljinskim i ubrzala vrpcu do trenutka idueg pogotka, kad je rtva padala u
desnu stranu.
- Dakle, neka sam proklet! - zaprepateno e Jack. - Moj bi pliva mogao biti Carlo Franconi!
Laurie se naglo okrenula od televizora. Oi su joj blistale.
- Tono! - radosno uzvikne. - Jasno, jo nismo nita dokazali, ali s ulaznim ranama i putanjama
metaka u plivau, voljna sam se kladiti u pet dolara.
207
- Opa! - prokomentira Jack. - Prihvaam okladu od pet do-lara, ali te elim podsjetiti da je to sto
posto vie od bilo koje oklade to si je sklopila u mojoj nazonosti.
- Toliko sam sigurna - ree Laurie.
- Laurie tako brzo donosi zakljuke - ree Lou. - Odmah je uoila slinosti. Kraj nje se uvijek osjeam
glupavim.
- Ma daj! - Laurie prijateljski gurne Loua.
- Je li to iznenaenje to ste ga vas dvoje najavili? - oprezno upita Jack. Nije se elio prepustiti nadi.
- Da - odgovori Laurie. - to je? Zar nisi uzbuen kao i mi? Jack se s olakanjem nasmijao. - Oh, sav
treperim!
- Nikad ne znam kad si ozbiljan - ree Laurie. Osjetila je odreeni prizvuk Jackova tipinog sarkazma
u njegovu odgo-voru.
- To su najbolje vijesti to sam ih uo u posljednjih nekoliko dana - ree Jack. - Moda i tjedana.
- U redu, nemojmo pretjerivati - ree Laurie. Ugasila je te-levizor i video. - Dosta je iznenaenja,
poimo jesti.
Za veerom se razgovor vodio o tome zato nikome nije palo na pamet da bi pliva mogao biti
Franconi.
- Mene je zavela rana od samarice - objasni Laurie. - Znala sam da Franconi toga nije imao. Takoer
me zbunila i injenica da je tijelo naeno daleko ispred Coney Islanda. Sad, da je izvu-eno iz East
Rivera, moda bih drugaije razmiljala.
- Pretpostavljam da su i mene zaveli slini razlozi - ree Jack.
- A tada, kad sam shvatio da je rana od samarice posmrtna, ve sam bio zaokupljen zagonetkom
jetre. Usput, Lou, je li Franconi imao transplantaciju jetre?
- Koliko ja znam, nije - ree Lou. - Godinama je bolovao, ali nisam znao od ega. Nisam uo nita o
transplantaciji jetre.
- Ako nije izvrena transplantacija jetre, pliva nije Franconi
- ustvrdi Jack. - Iako DNA laboratorij ima potekoa s potvri-vanjem, osobno sam uvjeren da pliva
ima presaenu jetru.
- Kako se jo moe dokazati da su pliva i Franconi jedna te ista osoba? - upita Lou.
208
- Moemo zatraiti uzorak krvi njegove majke - ree Laurie. - Usporedbom mitohondrijske DNA, koju
svi nasljeujemo samo od naih majki, odmah moemo odrediti je li pliva Fran-coni. Sigurna sam
da e majka pristati jer je ona i proli put do-la identificirati tijelo.
- teta to nisu napravljeni rendgenski snimci kad je Fran-coni doveden - primijeti Jack. - To bi nam
pomoglo.
- Ali napravljeni su! - uzbueno e Laurie. - To sam tek ve-eras saznala. Marvin je to obavio.
- Kamo su, dovraga, nestali? - upita Jack.
- Marvin je rekao da ih je Bingham uzeo - ree Laurie. - Za-cijelo su u njegovu uredu.
- U tom sluaju predlaem da skoknemo do mrtvanice -ree Jack. - Rado bih rijeio to pitanje.
- Binghamov e ured biti zakljuan - podsjeti ga Laurie.
- Drim da ova situacija zahtijeva malo kreativne akcije -ree Jack.
- Amen - ree Lou. - Ovo bi moglo biti udo kojemu sam se nadao.
im su zavrili s jelom i poistili kuhinju, na emu su Jack i Lou inzistirali, njih se troje ukrcalo u
taksi i polo u mrtvanicu. Uli su kroz prostor za ukrcaj i iskrcaj te poli ravno u mrtvozor-nikov
ured.
- Moj Boe! - prokomentirao je Marvin kad je ugledao Jacka i Laurie. Rijetko se kada dogaalo da se
istodobno tijekom veeri pojave dva medicinska istraitelja. - Zar je dolo do prirodne ka-tastrofe?
- Gdje su kuepazitelji? - upita Jack.
- Bili su u grobnici kad sam ih zadnji put vidio - odgovori Marvin. - Ozbiljno, to se dogaa?
- Kriza identiteta - naali se Jack.
Jack povede ostale do dvorane za obdukcije i odkrine vrata. Marvin je imao pravo. Oba su
kuepazitelja marljivo prala plo-ice na podu.
209
- Pretpostavljam da vas dvojica imate kljueve efova ureda -ree Jack.
- Da, svakako - ree Daryl Foster. Daryl je radio u Uredu medicinskog istraitelja ve gotovo trideset
godina. Njegov part-ner, Jim O"Donnel, bio je relativno novi djelatnik.
- Moramo ui onamo - ree Jack. - Hoete li nam otvoriti? Darvl je oklijevao. - ef nekako ne voli da
se ljudi motaju po
njegovom uredu - ree.
- Ja u preuzeti odgovornost - ree Jack. - Ovo je hitan slu-aj. Osim toga, s nama je porunik
detektiv Soldano iz policije, a on e paziti da nita ne ukrademo.
- Ne znam - nesigurno e Darvl. Oito mu je bilo neugodno, a nije ga se dojmio ni Jackov smisao za
alu.
- U tom sluaju dajte meni klju - ree Jack. Ispruio je ruku. - Tako vi neete biti upleteni.
S oitom nevoljkou Darvl je skinuo dva kljua sa svojeg lanca s kljuevima i pruio ih Jacku. -
Jedan je za vanjski ured, a drugi je ba za ured dr. Binghama.
- Vratit u vam ih za pet minuta - obea Jack. Darvl nije odgovorio.
- Mislim da smo zastraili sirotog ovjeka - primijeti Lou ti-jekom vonje dizalom do prizemlja.
- Kad Jack krene u pohod, uvaj se! - naali se Laurie.
- Birokracija me ljuti - ree Jack. - Uope nema nikakve is-prike za skrivanje rendgenskih snimki u
efovu uredu.
Jack je otvorio vrata prednjeg ureda, a potom i vrata Bingha-mova ureda. Upalio je svjetlo.
Ured je bio prostran, s pisaim stolom ispred velikih prozora s lijeve strane i golemim stolom za
sastanke s desne strane. Na elu stola nalazio se pribor za dranje predavanja, ukljuujui kolsku
plou i osvijetljenu plou za gledanje rendgenskih snimki.
- Gdje bismo trebali traiti? - upita Laurie.
210
- Nadao sam se da e biti na ploi za gledanje snimki - ree Jack. - Ali ih ne vidim. Ovako emo, ja u
pogledati u pisaem stolu i ormaru za spise, a ti pogledaj na ovoj strani.
- Dobro - sloi se Laurie.
- Sto u ja raditi? - upita Lou.
- Ti samo budi tu i pazi da neto ne ukrademo - ree Jack. Jack je izvukao nekoliko ladica ormara za
spise, ali ih je brzo
zatvorio. Rendgenske snimke cijeloga tijela kakve su radili u mr-tvanici uvijek su se nalazile u
velikim fasciklima. To se nije moglo lako sakriti.
- Ovo obeava - dovikne Laurie. Nala je hrpu rendgenskih snimki u ormariu tono ispod ploe za
gledanje. Podigla ih je na veliki stol i itala imena. Nala je Franconijeve i izvukla ih iz hrpe.
Vrativi se u suteren, Jack je uzeo rendgenske snimke plivaa i oba fascikla ponio u dvoranu za
obdukcije. Vratio je kljueve Binghamova ureda Darvlu i zahvalio mu. Daryl je samo kimnuo glavom.
- U redu, ljudi! -Jack ree i prie ploi za promatranje sni-maka. - Stigao je kritini trenutak. - Najprije
je na plou posta-vio Franconijeve snimke, a potom one na kojima se nalazilo tijelo bez glave.
- Tko bi rekao - izgovori Jack nakon samo nekoliko trenu-taka promatranja. - Dugujem Laurie pet
dolara!
Laurie je pobjedniki uzviknula, a Jack joj je dao novac. Lou se poeao po glavi i pribliio
osvijetljenoj ploi kako bi bolje vi-dio snimke. - Kako to moete tako brzo vidjeti? - upita.
Jack mu je pokazao kvrgave sjenke metaka gotovo skrivene masom same na rendgenskim
snimkama plivaa, a zatim mu je pokazao da se meci na Franconijevim snimkama nalaze tono na
istim mjestima. Tada mu je pokazao identino zacijeljene pri-jelome kljune kosti, vidljive na
rendgenskim snimkama oba ti-jela.
211
- Ovo je sjajno - ree Lou i protrlja ruke oduevljeno kao i Laurie. - Sad kad imamo corpus delicti,
moda emo napredovati sa sluajem.
- A ja u moi otkriti koji se vrag dogaao s jetrom ovog momka - ree Jack.
- A ja u se moda odati potroakoj strasti s mojim novcem - doda Laurie i poljubi novanicu od pet
dolara. - No najprije u otkriti kako i zato je ovo tijelo uope nestalo odavde.
Ravmond nije mogao spavati iako je uzeo dvije tablete za spavanje pa je kliznuo iz kreveta kako ne bi
uznemirio Darlene. Zapravo ga to nije puno brinulo. Darlene je tako vrsto spavala da bi joj se strop
mogao sruiti na glavu, a ona se ne bi ni poma-knula.
Ravmond je bos otiao u kuhinju i upalio svjetlo. Nije bio gladan, ali je mislio da e mu malo toplog
mlijeka smiriti eludac. Jo od oka to ga je doivio kad su ga primorali da pogleda ua-san prizor u
prtljaniku forda muila ga je garavica. Pokuao je to rijeiti s Maaloxom, Pepcid AC-om, i na kraju s
Pepto-Bismo-lom. Nita nije pomagalo.
Ravmond se nije naroito snalazio u kuhinji, uglavnom zato to nije znao gdje se to nalazi. Stoga je
prilino potrajalo dok nije ugrijao mlijeko i naao odgovarajuu au. Kad je to obavio, ponio je
mlijeko u svoju radnu sobu i sjeo za pisai stol.
Nakon to je otpio nekoliko gutljaja, opazio je da su tri i pet-naest ujutro. Iako mu je u glavi bilo
prilino maglovito zbog ta-bleta za spavanje, uspio je izraunati da je u Zoni prolo devet sati, a to je
dobro vrijeme za nazivanje Siegfrieda Spalleka.
Gotovo je trenutno dobio vezu. U to je doba telefonski pro-met sa Sjevernom Amerikom bio
minimalan. Aurielo se odmah javio i spojio Ravmonda s upraviteljem.
- Rano si ustao - primijeti Siegfried. - Kanio sam te nazvati za etiri ili pet sati.
- Nisam mogao spavati - ree Ravmond. - to se tamo do-gaa? Kakve probleme stvara Kevin
Marshall?
212
- Vjerujem da smo rijeili te probleme - odgovori Siegfried. Ukratko je ispriao to se dogodilo i
pohvalio Bertrama Ed-wardsa jer ga je upozorio na Kevina pa su ga slijedili. Rekao je da su Kevina i
njegove prijateljice tako prestraili da se vie nee usuditi ni prii otoku.
- Kako to misli, prijateljice - upita Ravmond. - Kevin je uvijek bio samotnik.
- Bio je u drutvu ene koja radi na reproduktivnoj tehnolo-giji i jedne medicinske sestre iz kirurke
ekipe - objasni Sieg-fried. - Iskreno reeno, ak nas je i to iznenadilo jer je uvijek bio takav mamlaz, ili
kako vi Amerikanci zovete takve drutveno neprilagoene osobe?
- udak - ree Ravmond.
- Tako je - ree Siegfried.
- Pretpostavljate da ga je na pokuaj odlaska na otok naveo dim to ga zabrinjava?
- Tako kae Bertram Edwards - ree Siegfried. - Bertram je predloio neto pametno. Rei emo
Kevinu da je tamo bila ekipa radnika koja je gradila most preko potoka koji otok dijeli na dva dijela.
- Ali nije bila - ree Ravmond.
- Jasno da nije - obrecne se Siegfried. - Posljednja ekipa rad-nika na otoku bila je ona koja je gradila
potporanj za most s kopna. Naravno, Bertram je onamo poslao nekoliko ljudi kad su prebacivali onih
stotinjak kaveza.
- Ne znam nita o kavezima na otoku - zaudi se Ravmond. - O emu to govori?
- Bertram je u posljednje vrijeme poeo zanovijetati da odu-stanemo od ideje o bonobima u izolaciji
na otoku - objasni Sieg-fried. - Dri da bismo bonobe trebali dovesti u ivotinjski centar i nekako ih
sakriti.
- elim da ostanu na otoku - odluno e Ravmond. - Takav sam dogovor sklopio s GenSvsom. Mogli
bi prekinuti program ako ivotinje dovedemo unutra. Uasno se boje loe reklame.
213
- Znam - ree Siegfried. - Tono sam to rekao Bertramu. Razumije, ali ipak eli ostaviti kaveze na
otoku, za svaki sluaj. U tome ne vidim nita loe. Zapravo, dobro je biti spreman za neoekivane
situacije.
Ravmond nervoznom rukom proe kroz kosu. Nije elio uti ni za kakve neoekivane situacije.
- Kanio sam te pitati kako da postupimo s Kevinom i e-nama - nastavi Siegfried. - Ali mislim da je
situacija pod kontro-lom s obzirom na to da smo im utjerali strah u kosti, a dat emo im i objanjenje
za dim.
- Nisu stigli na otok, je li? - upita Ravmond.
- Ne, bili su samo do skele.
- Ne volim ak ni to da netko onuda njuka.
- Shvaam - ree Siegfried. - Zbog navedenih razloga ne vje-rujem da e se Kevin onamo vratiti. No
da budemo sigurni, ne-koliko u dana ondje ostaviti marokanskog straara i jedinicu ek-
vatogvinejskih vojnika, pod uvjetom da se slae.
- To je u redu - ree Ravmond. - No reci mi, to ti misli o dimu s otoka, pod pretpostavkom da Kevin
ima pravo?
- Ja? - zaudi se Siegfried. - Uope me nije briga to rade one ivotinje na otoku. Sve dok ostaju
ondje i sve dok su zdrave. Zar tebe to mui?
- Ni najmanje.
- Moda bismo im trebali poslati nekoliko nogometnih lopti - ree Siegfried. - To bi ih moglo
zaokupiti. - Od srca se nasmi-jao.
- Ne ini mi se da je tu neto smijeno - razdraeno e Rav-mond. Ravmondu se Siegfried nije
sviao, iako je cijenio nain na koji je postizao disciplinu i upravljao Zonom. Mogao ga je za-misliti
za njegovim stolom, okruenog prepariranom menaeri-jom i lubanjama.
- Kad e doi po pacijenta? - upita Siegfried. - Rekli su mi da se fantastino oporavlja te je spreman
za povratak.
- uo sam - ree Ravmond. - Nazvao sam Cambridge, a doi u im bude slobodan GenSvsov
zrakoplov. Za dan ili dva.
214
- Obavijesti me - ree Siegfried. - Sredit u da te u Bati eka automobil.
Ravmond spusti slualicu i odahne od olakanja. Bilo mu je drago to je nazvao Afriku jer je dio
njegove tjeskobe proizlazio iz Siegfriedove uznemirujue poruke o problemu s Kevinom. Bilo je
dobro znati da je ta kriza rijeena. Zapravo, Ravmondu se inilo da bi se ponovno osjeao kao onaj
stari samo kad bi iz glave mogao izbaciti sjeanje na fotografiju sebe iznad tijela Cindy Carlson.
215
13.POGLAVLJE
?
S. OUJKA 1 997.
i 2.do
. COGO, EKVATORIJALNA GVINEJA
Kevin uope nije bio svjestan vremena kad je kucanje preki-nulo njegovu napetu koncentraciju nad
kompjutorskim ekranom pred kojim je proveo nekoliko sati. Otvorio je vrata svog labora-torija, a vani
je stajala Melanie. Pozdravila ga je i ula. Nosila je veliku papirnatu vreicu.
- Gdje su ti tehniari? - upita.
- Dao sam im slobodan dan - odgovori Kevin. - Danas io-nako nita ne bih postigao pa sam im rekao
neka uivaju na suncu. Sezona kia dugo je trajala, a vratit e se prije nego se okrenemo.
- Gdje je Candace? - upita Melanie. Odloila je svoj paket na laboratorijsku klupu.
- Ne znam - ree Kevin. - Nisam je vidio niti s njom razgo-varao otkako smo je jutros iskrcali ispred
bolnice.
Bila je to duga no. Nakon to su se u hladnjai patologije skrivali vie od jednog sata, Melanie je
nagovorila Kevina i Can-dace da se oduljaju do sobe za deurstvo to ju je Melanie imala na
raspolaganju u ivotinjskom centru. Svi su ostali ondje i vrlo malo spavali sve do jutarnje promjene
smjene. Stopivi se s mno-tvom djelatnika koji su dolazili i odlazili, uspjeli su se bez pro-blema
vratiti u Cogo.
216
- Zna li kako moemo stupiti u vezu s njom? - upita Mela-nie.
- Valjda moemo jednostavno nazvati bolnicu i zamoliti da je pozovu - predloi Kevin. - Osim ako nije
u svojoj sobi u Kona-itu, to je vjerojatnije jer se Horace Winchester dobro osjea. -Konaitem su
nazivali kuu u kojoj je odsjedalo bolniko osob-lje na proputovanju. Bila je odvojena od bolniko-
laboratorijskog kompleksa.
- Ima pravo! - sloi se Melanie. Podigla je slualicu i rekla telefonistici neka je spoji s Candacinom
sobom. Candace se javila nakon tree zvonjave. Oito je spavala.
- Kevin i ja idemo na otok - bez uvoda izgovori Melanie.- Ide li i ti, ili e ostati ovdje?
- O emu to govori? - nervozno e Kevin. Melanie mu kretnjom pokae neka uti.
- Kada? - upita Candace.
- im doe ovamo - odgovori Melanie. - Mi smo u Kevi-novu laboratoriju.
- Trebat e mi dobrih pola sata - ree Candace. - Moram se istuirati.
- ekat emo te - obea Melanie i spusti slualicu.
- Melanie, jesi li poludjela? - upita Kevin. - Moramo ekati da proe neko vrijeme prije nego riskiramo
jo jedan posjet otoku.
- Ova cura ne misli tako - ree Melanie i prstom se udari po prsima. - to prije poemo, to bolje.
Otkrije li Bertram da ne-dostaje klju, mogao bi promijeniti bravu, a mi bismo se opet na-li na
poetku. Osim toga, kao to sam sino rekla, oekuju da emo drhtati od straha. Nije im ni na kraj
pameti da bismo od-mah mogli ponovno pokuati.
- Ne vjerujem da sam spreman za ovo - ree Kevin.
- O, doista? - prezirno e Melanie. - Hej, ti si poeo govoriti o zabrinutosti u vezi s onim to smo
stvorili. A ja sam sada doista zabrinuta. Jutros sam vidjela jo indikativnih dokaza.
- Kao to? - upita Kevin.
217
- Bila sam u prostoru predvienom za bonobe u ivotinj-skom centru - ree Melanie. - Pazila sam da
me nitko ne vidi, zato se nemoj odmah uzrujavati. Trebalo mi je vie od sat vre-mena, ali sam uspjela
pronai jednu majku s transgeninim mla-dunetom.
- I? - upitno e Kevin. Nije bio siguran eli li uti ostatak.
- Mladune je hodalo naokolo na stranjim nogama, ba kao ti i ja, za cijelo vrijeme koliko sam ih
promatrala - ree Melanie. Njezine su tamne oi bljesnule, a u njima se pojavilo neto nalik bijesu. -
Ponaanje koje smo nekad smatrali slatkim definitivno je dvonono.
Kevin kimne i pogleda u stranu. Melaniena ga je estina obeshrabrivala, a njezine su rijei
naglaavale sve njegove stra-hove.
. - Moramo sa sigurnou znati kakvo je stanje tih stvorenja -ree Melanie. - A to moemo uiniti
samo ako odemo onamo.
Kevin kimne.
- Zato sam napravila nekoliko sendvia - ree Melanie i po-kae papirnatu vreicu to ju je donijela sa
sobom. - Recimo da idemo na piknik.
- I ja sam jutros naiao na neto to me iznova uznemirilo -ree Kevin. - Pokazat u ti. - Dohvatio je
stolac i povukao ga do svog raunala. Pokazao je Melanie neka sjedne, a potom je i sam sjeo.
Preletio je prstima preko tipkovnice. Uskoro se na ekranu pojavio grafiki prikaz Ila Francesce.
- Programirao sam kompjutor da nekoliko sati prati aktivno-sti svih sedamdeset tri bonoba na otoku -
objasni Kevin. - Zatim sam zgusnuo podatke tako da sam mogao gledati ubrzano. Po-gledaj to sam
dobio.
Kevin klikne miem kako bi poeo prikaz. Mnotvo crvenih tokica hitro se kretalo u udnim
geometrijskim oblicima. Trajalo je samo nekoliko sekundi.
- Podsjea me na eprkanje kokoi - ree Melanie.
- Osim ovih dviju tokica - ree Kevin. Pokazao je dvije cr-vene toke.
218
- Oni se oito nisu puno kretali - primijeti Melanie.
- Tono - ree Kevin. - Stvorenje broj ezdeset i stvorenje broj ezdeset sedam. - Kevin isprui ruku i
uzme zemljovid to ga je nehotice uzeo iz Bertramova ureda. - Odredio sam po-loaj broja ezdeset
na movarnoj istini odmah juno od Lago Hippo. Sudei prema zemljovidu tamo nema niti jednog
stabla.
- Kako ti to tumai? - upita Melanie.
- Strpi se - ree Kevin. - Zatim sam smanjio povrinu to je pokriva mrea tako da sam dobio prikaz
podruja petnaest za petnaest metara tono onog dijela otoka gdje se nalazio broj ez-deset. Pokazat
u ti to se dogodilo.
Kevin utipka podatke i klikne kako bi prikazivanje ponovno poelo. Jo se jednom vidjelo crveno
svjetlo to je predstavljalo stvorenje broj ezdeset.
- Uope se nije pomaknuo - primijeti Melanie.
- Bojim se da nije. Misli li da spava?
- Usred jutra? - upita Kevin. - A uz takvo praenje iz bli-zine, ak bi se moralo vidjeti i okretanje u
snu. Sustav je tako osjetljiv.
- Ako ne spava, to onda radi? - upita Melanie.
Kevin slegne ramenima. - Ne znam. Moda je naao nain za uklanjanje svog kompjutorskog ipa.
- Tako neto mi nikad nije palo na pamet - ree Melanie. - To je zastraujua pomisao.
- Jedini drugi odgovor bio bi da je bonobo umro - ree Kevin.
- Pretpostavljam da je i to mogue - sloi se Melanie. - No mislim da nije ba vjerojatno. To su mlade,
iznimno zdrave i-votinje. Pobrinuli smo se da tako bude. Nalaze se u okruenju bez prirodnih
neprijatelja, a imaju vie nego dovoljno hrane.
Kevin uzdahne. - Bez obzira o emu je rije, to me zabri-njava, te ako poemo na otok, drim da
bismo trebali pogledati to se dogodilo.
219
- Pitam se zna li Bertram za to? - upita Melanie. - To je pri-lino loe za program u cjelini.
- Pretpostavljam da bih mu trebao rei.
- Priekajmo dok ne odemo tamo.
- To se samo po sebi razumije.
- Jesi li jo neto otkrio pomou ovog programa?
- Jesam - ree Kevin. - Uglavnom sam potvrdio svoju prija-nju sumnju da se koriste piljama.
Gledaj!
Kevin je promijenio koordinate mree na kompjutorskom ekranu pa je sad prikazivala odreeni dio
strmine od krenjaka. Tada je zatraio podatke o aktivnostima vlastitog dvojnika, stvo-renja broj
jedan.
Melanie je promatrala kako crvena tokica stvara geometrijski oblik, a potom nestaje. Tada se
pojavila na istome mjestu i na-pravila jo jedan geometrijski oblik. Slino se ponovilo i po trei put.
- Valjda se moram sloiti s tobom - ree Melanie. - Doista se ini da tvoj dvojnik ulazi i izlazi iz stijene.
- Kad poemo onamo, mislim da bismo svakako trebali po-traiti svoje dvojnike - ree Kevin. - Oni su
najstarija stvorenja te ako se neki transgenini bonobi ponaaju poput praljudi, to bi trebali biti oni.
Melanie kinine. - Pri pomisli na suoavanje sa svojom dvoj-nicom hvata me jeza. No tamo neemo
imati ba puno vremena. S obzirom na trideset kvadratnih kilometara otoka bit e iznimno teko nai
tono odreeno stvorenje.
- Grijei - ree Kevin. - Imam aparate to ih koriste prili-kom odvoenja. - Ustane i prie pisaem
stolu. Kad se vratio, nosio je lokator i odreiva smjera to mu ih je Bertram dao. Po-kazao je aparate
Melanie i objasnio joj kako se upotrebljavaju. Melanie je to impresioniralo.
- Gdje je ta cura? - upita Melanie i pogleda na sat. - Htjela sam da tijekom pauze za ruak obavimo taj
posjet na otok.
- Je li Siegfried jutros s tobom razgovarao? - upita Kevin.
220
- Ne, to je obavio Bertram - odgovori Melanie.- Djelovao je doista ljutito i rekao je da sam ga
razoarala. Moe li to zamis-liti? elim rei, zar bi me to trebalo slomiti, ili tako neto?
- Je li ti dao neko objanjenje za dim to sam ga vidio? -upita Kevin.
- O, da - ree Melanie. - Ispriao je cijelu priu o tome kako mu je Siegfried tek sada rekao da je tamo
bila ekipa ljudi koja je gradila most i spaljivala smee. Tvrdio je da se to inilo bez nje-gova znanja.
- To sam i mislio - ree Kevin. - Siegfried me pozvao k sebi odmah iza devet. Ispriao mi je istu priu.
ak mi je rekao da je upravo razgovarao s dr. Lvonsom te da smo i njega razoarali.
- Jo malo i rasplakat u se - sarkastino e Melanie.
- Ne vjerujem da je govorio istinu o ekipi radnika - ree Ke-vin.
- Jasno da nije - ree Melanie. - elim rei, Bertram uvijek eli znati o svemu to se dogaa na Ila
Francesci. Kao da misle da smo se juer rodili.
Kevin ustane, smueno se stane motati naokolo, a potom se zagleda kroz prozor prema udaljenom
otoku.
- to te sada mui? - upita Melanie.
- Siegfried - ree Kevin. Ponovno pogleda Melanie. - Nje-govo upozorenje da e na nas primijeniti
ekvatogvinejski zakon. Podsjetio nas je da bi se odlazak na otok mogao kazniti smru. Ne misli li da
bismo trebali ozbiljno shvatiti njegovu prijetnju?
- Ne, dovraga! - usklikne Melanie.
- Kako moe biti tako sigurna? - ree Kevin. - Ja se bojim Siegfrieda.
- I ja bih ga se bojala da sam odavde - ree Melanie. - Ali mi nismo odavde. Mi smo Amerikanci. Dok
smo u Zoni, na nas se primjenjuje dobri stari ameriki zakon. Najgore to nam se moe dogoditi je
dobivanje otkaza. A kao to sam sino rekla, nisam sigurna da bi me to raalostilo. U posljednje me
vrijeme Manhattan sve vie privlai.
- Volio bih da imam tvoje samopouzdanje - ree Kevin.
221
- Je li tvoje jutronje poigravanje s raunalom potvrdilo da se bonobi zadravaju u dvjema grupama?
Kevin kimne. - Prva je grupa vea i boravi u blizini pilja. U njoj je veina starijih bonoba, ukljuujui
nae dvojnike. Druga se grupa nalazi u umovitom podruju sa sjeverne strane Rio Di-viso. Sastoji
se uglavnom od mlaih ivotinja, iako je s njima stvorenje tree po starosti. To je dvojnik Ravmonda
Lvonsa.
- Vrlo zanimljivo - primijeti Melanie.
- Zdravo, ljudi! - dovikne im Candace koja je bez kucanja ula u ured. - Jesam li se dugo zadrala?
ak nisam ni kosu osu-ila. - Umjesto uobiajene frizure, vlanu je kosu zaeljala una-trag.
- Nisi - odgovori Melanie. - A ti si jedina bila toliko pa-metna da malo odspava. Moram priznati,
iscrpljena sam.
- Je li Siegfried Spallek stupio u vezu s tobom? - upita Ke-vin.
- Oko devet i trideset - ree Candace. - Probudio me iz du-boka sna. Nadam se da nisam izvalila neku
glupost.
- Sto ti je rekao? - upita Kevin.
- Zapravo je bio vrlo ljubazan - odgovori Candace. - Cak se ispriao zbog onoga to se sino
dogodilo. Takoer je imao ob-janjenje za dim to se pojavljivao na otoku. Rekao je da je rije o
radnoj ekipi koja je spaljivala suho grmlje.
- Nama su servirali istu priu - ree Kevin.
- to mislite o tome? - upita Candace.
- Ne vjerujemo im - ree Melanie. - Previe je prozirna.
- To sam i ja zakljuila - ree Candace.
Melanie pograbi svoju papirnatu vreicu. - Krenimo ve jed-nom.
- Ima li klju? - upita Kevin. Uzeo je lokator i pokaziva smjera.
- Jasno da imam klju - odgovori Melanie.
Dok su izlazili, Melanie je rekla Candace da je ponijela ruak za njih.
- Sjajno! - usklikne Candace. - Umirem od gladi.
222
- ekajte trenutak - izusti Kevin kad su stigli do stubita. - Neto mi je upravo palo na pamet. Juer
su nas zacijelo slije-dili. Jedino tako moe se objasniti nain na koji su nas iznenadili. Jasno, to
zapravo znai da su mene slijedili jer sam ja s Bertra-mom Edwardsom razgovarao o dimu na otoku.
- To si dobro zakljuio - ree Melanie.
Troje se ljudi na trenutak meusobno pogledavalo.
- Sto bismo trebali uiniti? - upita Candace. - Ne elimo da nas ponovno slijede.
- Kao prvo, ne bismo smjeli poi mojim automobilom - ree Kevin. - Gdje je tvoj, Melanie? Budui da
nema kie i sve je suho, moemo i bez pogona na etiri kotaa.
- Dolje, na parkiralitu - ree Melanie. - Upravo sam se do-vezla iz ivotinjskog centra.
- Je li te netko slijedio?
- Tko zna? - ree Melanie. - Nisam pazila na to.
- Hmmm - zamiljeno e Kevin. - Ipak mislim da bi mene slijedili, ako uope nekoga slijede. Zato,
Melanie, poi dolje, sjedni u automobil i kreni kui.
- Sto ete vas dvoje?
- U podrumu postoji tunel koji vodi sve do elektrine cen-trale. Zadri se kod kue pet minuta, a zatim
doi po nas kraj centrale. Postoje pokrajnja vrata to se otvaraju izravno na parki-ralite. Zna na
koje mjesto mislim?
- Mislim da znam - ree Melanie.
- Dobro - zakljui Kevin. - Vidjet emo se tamo.
Rastali su se u prizemlju. Melanie je izala na podnevnu vre-linu, a Candace i Kevin sili su u
podrum.
Nakon petnaest minuta hoda Candace je prokomentirala da su podzemni hodnici nalik labirintu.
- Sva elektrina energija dolazi iz istog izvora - objasni Ke-vin. - Tuneli povezuju sve glavne zgrade
osim ivotinjskog cen-tra koji ima vlastitu elektrinu centralu.
- ovjek bi se ovdje mogao izgubiti - primijeti Candace.
223
- Ja sam se izgubio - prizna Kevin. - Nekoliko puta. No us-red kine sezone ovi su tuneli vrlo
prikladni. U njima je suho i svjee.
Kad su se pribliili elektrinoj centrali, mogli su uti i osjetiti vibracije turbina. Metalnim su se
stubitem popeli do pokrajnjih vratiju. Melanie se parkirala ispod velikog stabla pa je napravila krug i
pokupila ih im su se pojavili na vratima.
Kevin je sjeo na stranje sjedalo, a Candace sprijeda. Melanie je odmah krenula. Prijala im je
klimatizacija u automobilu s ob-zirom na sparinu i stopostotnu vlagu zraka.
- Jesi li vidjela togod sumnjivo? - upita Kevin.
- Ba nita - ree Melanie. - Neko sam se vrijeme vozila na-okolo, kao da obavljam neke poslove.
Nitko me nije slijedio. Si-gurna sam devedeset devet posto.
Kevin je pogledao kroz stranje staklo Melaniene honde te je motrio na podruje oko elektrine
centrale to je ostajalo za njima, a potom se izgubilo iz vida. Nisu se pojavili nikakvi ljudi i nijedan
automobil ih nije slijedio.
- Rekao bih da dobro izgleda - ree Kevin. Sagnuo se na stranjem sjedalu tako da ga se to manje
vidi.
Melanie je vozila du sjevernog ruba gradia. Tijekom vonje Candace je uzela sendvi.
- Nije loe - izjavi Candace kad je zagrizla sendvi od peni-nog kruha s tunom.
- Naruila sam ih u kantini ivotinjskog centra - objasni Me-lanie. - Sokovi su na dnu vreice.
- Hoe li i ti, Kevine? - upita Candace.
- Valjda - ree Kevin. Ostao je na svome mjestu. Candace mu je dodala sendvi i sok izmeu naslona
prednjih sjedala.
Uskoro su se nali na cesti to je vodila na istok, prema do-morodakom selu. Kevin je iz svog
poloaja mogao vidjeti samo vrhove stabala pokrivenih lijanama to su rasla uz cestu, te prugu
magliasto plavog neba. Bilo je dobro vidjeti sunce nakon toliko mjeseci oblaka i kie.
- Slijedi li nas tkogod? - Kevin e nakon nekog vremena.
224
Melanie pogleda u retrovizor. - Nisam vidjela niti jedno vo-zilo - ree. Ni u jednom ni u drugom
pravcu nisu se kretala vo-zila, ali je po cesti bilo puno ena koje su na glavama nosile raz-novrsne
terete.
Nakon to su proli parkiralite ispred prodavaonice u domo-rodakom selu i krenuli stazom to je
vodila do prostora s kojeg se prelazilo na otok, Kevin se uspravio na sjedalu. Vie se nije brinuo
hoe li ga netko vidjeti. Svakih se nekoliko minuta osvr-tao kako bi bio siguran da ih nitko ne slijedi.
Iako to nije htio priznati enama, bio je na rubu sa ivcima.
- Uskoro bismo trebali naii na deblo u koje smo sino uda-rili - upozori Kevin.
- Ali nismo preli preko njega kad su nas vodili natrag - pri-mijeti Melanie. - Zacijelo su ga maknuli.
- Ima pravo - ree Kevin. Dojmila ga se injenica da se Me-lanie toga sjeala. Nakon pucnjave iz
automatskog oruja, Kevin se tek maglovito sjeao pojedinosti iz prethodne noi.
Kevin je shvatio da se pribliavaju cilju pa se pomaknuo na-prijed da bi mogao gledati kroz
vjetrobran. Iako je podnevno sunce prilo, njihovi pogledi nisu mogli prodrijeti kroz gusto ra-slinje
to je obrubljivalo cestu, pa im je vidljivost bila podjednako ograniena kao i prethodne veeri. Malo
je svjetlosti prodiralo kroz gustu vegetaciju; bilo je kao da se voze izmeu dva zida.
Stigli su do istine i zaustavili se. Garaa im je bila s lijeve strane, a s desne su vidjeli poetak staze
to je vodila do obale i mosta.
- Hou li voziti skroz do mosta? - upita Melanie. Kevinova se nervoza uveala. Muila ga je pomisao
da bi se
mogli nai u slijepoj ulici. Razmiljao je o vonji do obale, ali je zakljuio da tamo nee biti dovoljno
mjesta za okretanje automo-bila. To bi znailo da bi se morali vraati unatrag.
- Predlaem da ovdje parkiramo - ree Kevin. - Ali bilo bi dobro najprije okrenuti automobil.
225
Kevin je oekivao prepirku, ali je Melanie bez rijei poela okretati automobil. Nisu spominjali
injenicu da e morati pje-ice proi kraj mjesta gdje su na njih pucali.
Melanie je okrenula automobil. - U redu, ljudi, tu smo - ve-dro e ona nakon to je povukla runu
konicu. Pokuavala ih je oraspoloiti i ohrabriti. Svi su bili napeti.
- Upravo mi je palo na pamet neto vrlo neugodno - ree Kevin.
- Sto je sad? - upita Melanie pogledavi ga u retrovizoru.
- Moda bih se tiho trebao prikrasti mostu i provjeriti da ni-koga nema u blizini - ree Kevin.
- Tko bi mogao biti u blizini? - upita Melanie, ali je i njoj palo na pamet da bi mogli imati neeljeno
drutvo.
Kevin duboko udahne kako bi prikupio hrabrost i izae. - Bilo tko - ree. - ak i Alphonse Kimba. -
Podigne hlae i krene.
Staza to je vodila do obale bila je okruena tako gustom ve-getacijom da je jo vie podsjeala na
tunel nego staza kojom su doli do istine. im je Kevin stupio na stazu, zavila je udesno. Svod od
stabala i povijua uvelike je smanjio pristup svjetlu. Sre-dinja traka trave bila je tako visoka da je
staza vie podsjeala na dva odvojena puteljka.
Kevin je proao prvi zavoj i stao. Nezamjenjivi zvuk izama to tre po vlanom tlu u kombinaciji sa
zveckanjem metala iza-zvao mu je muninu u elucu. Staza je ispred njega skretala uli-jevo. Kevin je
zadrao dah. U iduem je trenutku ugledao grupu ekvatogvinejskih vojnika u kamuflanim odorama
kako se pojav-ljuje iza zavoja i tri prema njemu. Svi su nosili kineske puke.
Kevin se naglo okrenuo na peti i jurnuo natrag stazom brzi-nom kakvom jo nikad nije trao. Kad je
stigao do istine, vik-nuo je Melanie da moraju bjeati. Stigavi do automobila, naglo je otvorio vrata
i bacio se unutra.
Melanie je pokuavala upaliti motor. - Sto se dogodilo? - vri-sne.
- Vojnici! - zakrijeti Kevin. - Cijela gomila!
226
Motor automobila je zaurlao. Istodobno su se vojnici pojavili na istini. Jedan je viknuo kad je
Melanie pritisnula papuicu gasa.
Maleni je automobil poskoio prema naprijed, a Melanie se borila s volanom. Prolomila se paljba, a
stranje se staklo honde razletjelo u tisue komadia. Kevin se ispruio na stranjem sje-dalu.
Candace je vrisnula kad se i staklo njezinog prozora razle-tjelo na komadie.
Staza je skretala lijevo odmah po izlasku s istine. Melanie je uspjela zadrati automobil na stazi, a
zatim je dala gas do daske. Kad su preli sedamdesetak metara, odjeknula je jo jedna paljba.
Nekoliko je zalutalih metaka prozujalo iznad automobila kad je Melanie zala u jo jedan lagani zavoj.
- Dobri Boe! - izusti Kevin kad je sjeo i otresao sa sebe dje-lie stakla.
- Sad sam doista bijesna - ree Melanie. - Ovo se ne bi moglo opisati kao pucanje iznad glave.
Pogledajte to stranje staklo!
- Mislim da elim u mirovinu - ree Kevin. - Oduvijek sam se bojao tih vojnika, a sad znam zato.
- Pretpostavljam da nam klju za most nee puno pomoi -primijeti Candace. - Kakva teta nakon to
smo se toliko namu-ili da ga se domognemo.
- To me vraki iritira - sloi se Melanie. - Morat emo na-praviti alternativni plan.
- Ja idem u krevet - ree Kevin. Nije razumio te ene; dje-lovale su neustraivo. Poloio je ruku na
srce; tuklo je bre nego ikad ranije.
227
14.POGLAVLJE
6. OUJKA 1 997.
6.45 NEW YDRK CITY
Jack je naglo ubrzao pa je uspio uhvatiti zeleno svjetlo na ra-skriju Prve avenije i Tridesete ulice.
Projurio je kroz raskrije bez usporavanja. Zaletio se uzbrdo prilazom do mrtvanice te je zakoio u
zadnjem trenutku. Zaas je zakljuao bicikl i krenuo prema uredu Janice Jaeger, istraiteljice sudske
.medicine iz none smjene.
Jack je osjeao uzbuenje. Nakon to su s gotovo stopostot-nom sigurnou utvrdili da je njegov
pliva Carlo Franconi, Jack je slabo spavao. Nekoliko je puta telefonom razgovarao s Janice, a na
koncu ju je zamolio da nabavi kopije svih Franconijevih po-vijesti bolesti iz Ope bolnice Manhattan.
Prethodnom je istra-gom utvrdila da je Franconi ondje bio hospitaliziran.
Jack je takoer zamolio Janice da mu iz stola Barta Arnolda izvadi telefonske brojeve svih europskih
organizacija za distribu-ciju ljudskih organa. Zbog vremenske razlike od est sati Jack je poeo
nazivati iza tri sata ujutro. Najvie ga je zanimala organi-zacija pod imenom Europska zaklada za
transplantacije iz Ni-zozemske. Oni nisu imali podataka o nedavnoj transplantaciji je-tre Carlu
Franconiju pa je Jack nazvao sve organizacije ije je brojeve imao. To su bile organizacije iz
Francuske, Engleske, Ita-lije, vedske, Maarske i panjolske. Nitko nije imao pojma o
228
Carlu Franconiju. Povrh toga, ljudi s kojima je razgovarao rekli su mu da bi bila velika rijetkost da
stranac dobije takvu trans-plantaciju jer je u veini zemalja postojala lista ekanja sastavljena od
njihovih dravljana.
Nakon samo nekoliko sati sna Jacka je razbudila njegova ra-doznalost. Nije mogao ponovno zaspati
pa je odluio ranije poi u mrtvanicu i pregledati materijal to ga je Janice prikupila.
- Tako mi svega, ti se doista trudi - prokomentirala je Ja-nice kad se Jack pojavio na njezinim
vratima.
- Ovakvi sluajevi ine sudsku medicinu zabavnom - ree Jack. - Kako si prola u Opoj bolnici
Manhattan?
- Dobila sam puno materijala - ree Janice. - Gospodin Franconi je tijekom godina nekoliko puta
primljen u bolnicu, uglavnom zbog hepatitisa i ciroze.
- Ah, zaplet postaje sve zanimljiviji - ree Jack. - Kad je zad-nji put hospitaliziran?
- Prije otprilike dva mjeseca - odgovori Janice. - Ali nije obavljena transplantacija. Spominje se, ali
ako mu je bila presa-ena jetra, to se nije dogodilo u Opoj bolnici Manhattan. - Pru-ila je Jacku
debeli fascikl.
Jack je odvagnuo paket i nasmijeio se. - ini se da imam puno materijala za itanje.
- Meni se ini da se puno toga ponavlja - primijeti Janice.
- Sto je s njegovim lijenikom? - upita Jack. - Je li imao jed-nog odreenog, ili ih je mijenjao?
- Uglavnom jednoga - ree Janice. - Dr. Daniel Levitz u Pe-toj aveniji, izmeu ezdeset etvrte i
ezdeset pete ulice. Broj njegova ureda zapisan je na vanjskom dijelu fascikla.
- Djelotvorna si - primijeti Jack.
- Trudim se - ree Janice. - Jesi li imao sree s europskim organizacijama?
- Ba nikakve - ree Jack. - Reci Bartu neka me nazove im doe. Moramo ponovno pokuati sa svim
centrima za transplan-taciju u naoj zemlji sad kad imamo ime.
229
- Ako Bart ne doe dok sam ovdje, ostavit u mu poruku na stolu - obea Janice.
Jack je zvidukao dok je hodao prema zajednikoj prostoriji. Ve je mogao osjetiti okus kave dok je
sanjario o euforiji kakvu mu je uvijek pruala prva dnevna alica. No kad je stigao, shvatio je da je
previe uranio. Vinnie Amendola tek je pripremao kavu.
- Pouri s tom kavom - ree Jack i spusti teki paket na me-talni stol za kojim je Vinnie obino itao
novine. - Jutros je rije o hitnom sluaju.
Vinnie mu nije odgovorio, to nije bilo u skladu s njegovim karakterom, a Jack je to zamijetio. - Zar si
jo uvijek loe raspo-loen?
Vinnie i dalje nije odgovarao, ali je Jacka ve zaokupilo neto drugo. Ugledao je naslove u
Vinniejevim novinama: PRONA-ENO FRANCONIJEVO TIJELO. Ispod naslova manjim je slovima
pisalo: Franconijevo je tijelo dvadeset etiri sata amilo u Uredu medicinskog istraitelja prije
utvrivanja identiteta.
Jack sjedne kako bi proitao lanak. Kao i obino, u lanku se osjeao sarkazam te implikacija da su
gradski medicinski istra-itelji eprtlje. Jacku se uinilo zanimljivim da je novinar imao dovoljno
podataka za pisanje lanka, ali je izgledalo da ne zna kako je tijelo stiglo bez glave i ruku zbog
namjernog pokuaja prikrivanja identiteta. U lanku se nije spominjala ni rana od sa-marice u
gornjem desnom kvadrantu.
Vinnie je zgotovio kavu i priao stolu za kojim je Jack itao. Nestrpljivo je prebacivao teinu s jedne
na drugu nogu. Kad je Jack konano podigao pogled, Vinnie razdraeno ree: - Molim te lijepo! elio
bih natrag svoje novine.
- Jesi li vidio ovaj lanak? - upita Jack i akom udari po na-slovnoj stranici.
- Je, vidio sam ga - odgovori Vinnie.
Jack je odolio iskuenju da ispravi njegov govor. - Je li te iz-nenadio? Mislim, kad smo juer obavljali
obdukciju, je li ti koji put palo na pamet da bi to mogao biti Franconi?
- Nije, zato bi?
230
- Ne kaem da je trebalo - ree Jack. - Samo te pitam je li ti palo na pamet.
- Nije - ree Vinnie. - Vrati mi moje novine! Zato ne kupi svoje? Uvijek ita moje.
Jack ustane, gurne Vinnieju njegove novine i podigne fascikl to mu ga je Janice pripremila. - U
posljednje si vrijeme doista udan. Moda ti je potreban odmor. Brzo se pretvara u staro gunalo.
- Ja barem nisam krtac - odbrusi Vinnie. Podigne svoje no-vine i namjesti stranice to ih je Jack
pomijeao.
Jack je poao do aparata za kavu i napunio si alicu do vrha. Ponio ju je do stola za kojim se stvarao
raspored rada. Zado-voljno pijuckajui kavu prolistao je hrpu materijala o Franconije-vim boravcima
u bolnici. Prilikom prvog pregledavanja izvjetaja elio je samo osnovne podatke pa je proitao samo
otpusna pisma. Kao to mu je Janice ve rekla, hospitaliziran je uglavnom zbog problema s jetrom
koji su poeli kad se u Napulju u Italiji zarazio hepatitisom.
Sljedea je stigla Laurie. Prije nego je skinula kaput pitala je Jacka je li vidio novine ili sluao jutarnje
vijesti. Jack joj je rekao da je vidio Post.
- Je li to tvoje maslo? - pitala je Laurie dok je slagala svoj kaput i stavljala ga na stolicu.
- O emu to govori?
- Vijest da smo povezali Franconija s tvojim plivaem - ree Laurie.
Jack se s nevjericom nasmijao. - udi me da to uope pita. Zato bih tako neto uinio?
- Ne znam, osim to si sino bio jako uzbuen - ree Laurie. - Ali nisam te mislila uvrijediti. Samo
sam se iznenadila da je to tako brzo dospjelo u vijesti.
- I mene je to iznenadilo - ree Jack. - Moda je Lou dao u javnost.
- Mislim da bi me to jo vie udilo nego da je rije o tebi -ree Laurie.
231
- Zato ja? - upita Jack. Zvuio je povrijeeno.
- Prole si godine dopustio da procuri vijest o kugi - ree Laurie.
- To je bila posve drugaija situacija - branio se Jack. - To je bilo da bi se ljudi spasili.
- Pa nemoj se odmah ljutiti - ree Laurie. U elji da promi-jeni temu Laurie upita: - Kakve sluajeve
imamo danas?
- Nisam gledao - prizna Jack. - No hrpa je malena, a ja imam jednu molbu. Ako je mogue, rado bih
imao dan papiro-logije, odnosno istraivanja.
Laurie se sagne i prebroji fascikle. - Samo deset sluajeva; nema problema - ree. - Mislim da u i ja
napraviti samo jednu obdukciju. Sad kad ponovno imamo Franconijevo tijelo, jo me vie zanima
kako je uope izalo odavde. to vie o tome razmi-ljam, sve sam sigurnija da je to na neki nain
morao biti posao obavljen iznutra.
Zauo se zvuk prolijevanja, a odmah potom glasno psovanje. Laurie i Jack pogledali su Vinnieja koji
je naglo skoio sa stolice. Prolio je kavu po cijelom stolu i po sebi.
- uvaj se Vinnieja - Jack upozori Laurie. - Opet je loe ra-spoloen.
- Jesi li dobro, Vinnie? - dovikne mu Laurie.
- U redu je - ree Vinnie. Ukoeno se zaputi do ormaria s aparatom za kavu kako bi uzeo nekoliko
papirnatih ubrusa.
- Malo sam zbunjen - Jack se obrati Laurie. - Zato te po-vratak Franconija jo vie zainteresirao za
njegov nestanak?
- Uglavnom zbog onoga to si otkrio tijekom obdukcije -ree Laurie. - U poetku sam mislila da je
tijelo ukradeno iz i-ste zlobe, kao da je ubojica ovjeku htio uskratiti odgovarajui pokop, tako
neto. No sad se ini da je tijelo ukradeno kako bi se unitila jetra. To je neobino. Najprije sam
rjeavanje zago-netke drala izazovom. Sad mislim da bismo mogli pronai krivca ako otkrijemo
kako je tijelo nestalo.
- Poinjem shvaati zato je Lou rekao da se osjea glupavim u odnosu na tvoju sposobnost
stvaranja asocijacija - ree Jack.
232
- Kad je rije o Franconijevu nestanku, uvijek sam mislio da je zato vanije nego kako. Ti kae da je
to dvoje povezano.
- Tono - ree Laurie. - Kako e nas dovesti do tko, a tko e objasniti zato.
- I ti misli da je umijean netko tko ovdje radi - ree Jack.
- Bojim se da je tako - ree Laurie. - Ne vidim kako su to mogli izvesti bez pomoi iznutra. No jo
uvijek nemam pojma kako se to dogodilo.
Nakon razgovora sa Siegfriedom Ravmondov se mozak ko-nano prepustio visokoj razini
hipnotikih lijekova to su cirku-lirali njegovim krvnim ilama otkako je uzeo dvije tablete za
spa-vanje. vrsto je spavao preostale rane jutarnje sate. Idue ega je postao svjestan bila je
Darlene koja je odmicala zastore kako bi ula dnevna svjetlost. Bilo je gotovo osam sati; vrijeme
kada joj je rekao da ga probudi.
- Osjea li se bolje, dragi? - upita Darlene. Natjerala je Ray-monda da se nagne naprijed kako bi mu
mogla protresti jastuk.
- Da - prizna Ravmond iako mu se u glavi vrtjelo od tableta za spavanje.
- ak sam ti pripremila tvoj omiljeni doruak - ree Darlene. Poe do komode i podigne pladanj od
pletera. Donese ga do kreveta i poloi na Ravmondovo krilo.
Ravmond preleti pogledom preko pladnja. Na njemu se nala-zio svjee iscijeeni naranin sok, dvije
krike slanine, omlet od jednog jajeta, tost i svjea kava. Sa strane su bile jutarnje novine.
- Kako ti se to ini? - ponosno e Darlene.
- Savreno - ree Ravmond. Podigne glavu i poljubi je.
- Javi mi kad bude elio jo kave - ree Darlene. Tada izae iz sobe.
Ravmond je s djetinjastim zadovoljstvom namazao tost masla-cem i pijuckao naranin sok. Sto se
njega ticalo, nije postojalo nita tako lijepo kao jutarnji miris kave i slanine.
233
Istodobno je uzeo zalogaj slanine i omleta kako bi uivao u kombinaciji okusa, a potom je podigao
novine, otvorio ih i po-gledao naslove.
Zagrcnuo se i nehotice progutao dio hrane. Tako je estoko poeo kaljati da je sruio pladanj s
kreveta. Prevrnuo se i tres-nuo na sag.
Darlene je dotrala u sobu i stala krei ruke dok je Ray-monda muio greviti kaalj od ega je
postao crven poput raj-ice.
- Vode! - zacvili izmeu napadaja kalja.
Darlene jurne u kupaonicu i vrati se s aom. Ravmond ju je pograbio te je uspio popiti nekoliko
gutljaja. Slanina i jaje iz nje-govih ustiju sad su se nalazili svuda po krevetu.
- Je li ti dobro? - upita Darlene. - Hou li nazvati 911?
- Polo je pogrenim putem - zakrijeti Ravmond. Pokazao je na svoju Adamovu jabuicu.
Ravmondu je trebalo pet minuta da se oporavi. Grlo ga je boljelo, a glas mu je postao promukao.
Darlene je poistila vei dio nereda to ga je napravio, osim mrlje od kave na bijelom sagu.
- Jesi li vidjela novine? - Ravmond upita Darlene. Odmahnula je glavom pa ih je Ravmond rairio da
moe vi-djeti.
- O, Boe - izusti.
- O, Boe! - sarkastino ponovi Ravmond. - A ti si se udila zato sam jo uvijek zabrinut zbog
Franconija! - Ravmond ljutito zguva novine.
- to e uiniti? - upita Darlene.
- Pretpostavljam da moram ponovno posjetiti Vinnieja Domi-nicka - ree Ravmond. - Tvrdio je da je
tijelo nestalo. Krasno su to obavili!
Telefon zazvoni, a Ravmond poskoi.
- Hou li se javiti? - upita Darlene.
Ravmond kimne. Pitao se tko bi ga mogao zvati tako rano.
234
Darlene podigne slualicu, javi se, a potom nekoliko puta iz-govori da. Tada je pritisnula puce hold.
- To je dr. Waller Anderson - nasmijeeno e Darlene. - eli nam se pridruiti.
Ravmond ispusti zrak. Do tada nije uope bio svjestan da za-drava dah. - Reci mu da nam je drago,
ali u ga morati kasnije nazvati.
Darlene uini kako joj je rekao, a potom spusti slualicu. - Barem su to dobre vijesti - primijeti.
Ravmond protrlja elo i glasno zastenje. - Samo bih elio da se sve odvija jednako dobro kao
poslovna strana.
Telefon ponovno zazvoni. Ravmond je pokazao Darlene neka se javi. Nakon to se javila i na trenutak
sluala, njezin je smijeak brzo nestao. Pritisnula je hold i rekla Ravmondu da je s druge strane
Tavlor Cabot.
Ravmond s naporom proguta slinu. Posve mu se osuilo ve ionako nadraeno grlo. Hitro je popio
gutljaj vode i uzeo slua-licu.
- Halo, gospodine! - uspio je procijediti. Jo uvijek je govo-rio promuklim glasom.
- Zovem s telefona u automobilu - ree Tavlor. - Zato neu biti previe odreen. No upravo sam
saznao da je ponovno iskrs-nuo problem za kojeg sam vjerovao da je rijeen. Ono to sam ranije
rekao o tom pitanju i dalje vrijedi. Nadam se da se razumi-jemo.
- Svakako, gospodine - zacvili Ravmond. - Ja u... Ravmond prestane govoriti. Odmakne slualicu od
uha i za-gleda se u nju. Tavlor je prekinuo vezu.
- Ba ono to mi treba - promrmlja Ravmond i vrati slualicu Darlene. - Jo jedna Cabotova prijetnja
da e okonati program.
Ravmond prebaci noge preko ruba kreveta. Dok je ustajao i navlaio kuni ogrta, jo uvijek je
osjeao ostatke jueranje gla-vobolje. - Moram nai broj Vinnieja Dominicka. Treba mi jo jedno
udo.
235
U osam sati Laurie i ostali ve su se nalazili u "grobnici" i poeli sa svojim obdukcijama. Jack je
ostao u zajednikoj prosto-riji kako bi proitao materijal o hospitalizacijama Carla Franco-nija. Kad je
opazio koliko je sati, vratio se do prostorija u kojima su radili istraitelji sudske medicine da bi vidio
zato Bart Arnold jo nije stigao. Jack se zaudio kad je ovjeka naao u njegovu uredu.
- Zar Janice nije jutros razgovarala s tobom? - upita Jack. On i Bart bili su u vrlo dobrim odnosima pa
je Jacku bilo sasvim normalno ui u Bartov ured i udobno se smjestiti.
- Stigao sam tek prije petnaest minuta - ree Bart. - Janice je ve otila kui.
- Nije li ti ostavila poruku na stolu?
Bart je poeo zavirivati ispod hrpe papira. Bartov je pisai stol nevjerojatno sliio Jackovu. Bart
izvue papiri i glasno pro-ita: - Vano! Odmah nazovi Jacka Stapletona. Janice.
- Oprosti - ree Bart. - Vidio bih je prije ili kasnije. - Po-kajniki se nasmijeio.
- Pretpostavljam da si uo da smo mog plivaa identificirali kao Carla Franconija - ree Jack.
- uo sam - ree Bart.
. - To znai da bi se trebalo ponovno obratiti organizaciji UNOS te svim centrima u kojima se vri
transplantacija jetre, ali sada s imenom pacijenta.
- To je puno lake nego traiti od njih da se raspitaju je li nestala neka osoba kojoj su nedavno
presadili jetru - primijeti Bart. - Sa svim onim telefonskim brojevima na raspolaganju to u obaviti u
trenu.
- Vei dio noi proveo sam u telefonskim razgovorima s or-ganizacijama u Europi odgovornim za
raspodjelu organa - ree Jack. - Nita nisam saznao.
- Jesi li razgovarao s Europskom zakladom iz Nizozemske? -upita Bart.
- Njih sam najprije nazvao - odgovori Jack. - Nisu imali ni-kakvih podataka o Franconiju.
236
- Onda moemo gotovo sa sigurnou ustvrditi da Franco-niju jetra nije presaena u Europi - zakljui
Bart. - Europska za-klada vodi evidenciju za cijeli kontinent.
- Zatim elim da netko poe posjetiti Franconijevu majku i nagovori je na davanje uzorka krvi. Hou
da Ted Lynch uspo-redi mitohondrijsku DNA s plivaem. To e dokazati identitet pa vie nee biti
rije o identifikaciji na temelju indicija. Takoer treba enu pitati je li njezin sin imao transplantaciju
jetre. Bit e zanimljivo uti to ona ima rei.
Bart je zapisao sve to je Jack traio. - to jo? - upita Bart.
- Mislim da je to zasad sve - ree Jack. - Janice mi je rekla da je Franconijev lijenik bio dr. Daniel
Levitz. Jesi li ikad doao u kontakt s njim?
- Ako je to dr. Levitz u Petoj aveniji, onda jesam.
- Kako si ga procijenio?
- Otmjena praksa s imunom klijentelom. Dobar je internist, koliko ja mogu procijeniti. Neobino je
to lijei lanove mnogih zloinakih obitelji te stoga nije udno da je bio Franconijev li-jenik.
- Razliitih obitelji? - upita Jack. - ak i suparnike obitelji?
- udno, zar ne? - ree Bart. - Zacijelo to predstavlja veliku glavobolju za tajnicu koja ih mora
naruivati. Moe li zamisliti dvije osobe iz suparnikih obitelji sa svojim gorilama u ekaonici u isto
vrijeme?
- ivot je neobiniji od romana - primijeti Jack.
- eli li da poem do dr. Levitza i saznam sve to mogu o Franconiju? - upita Bart.
- Mislim da u to sam uiniti - ree Jack. - Imam neobian osjeaj da e u razgovoru s Franconijevim
lijenikom vanije biti ono to nee biti izgovoreno. Ti se usredotoi na pronalaenje mjesta gdje je
Franconi obavio transplantaciju. Mislim da e to biti kljuni podatak u ovom sluaju. Tko zna, moda
e nam to sve objasniti.
237
- Tu si! - odjekne glasni povik. Jack i Bart podignu glave i ugledaju impozantnu figuru dr. Calvina
Washingtona, zamjenika efa, koja je doslovce ispunila cijela vrata.
- Posvuda sam te traio, Stapletone - zareza Calvin. - Doi! Sef te eli vidjeti.
Jack namigne Bartu i ustane. - Zacijelo jedna od mnogih na-grada to mi ih dodjeljuje.
- Ne bih bio toliko drzak da sam na tvome mjestu - obrecne se Calvin i makne se u stranu kako bi
Jack mogao proi. - Po-novno si uspio razbjesniti staroga.
Jack poe za Calvinom do prostorija uprave. Trenutak prije no to je uao u prednji ured, Jack je
krajikom oka opazio gu-vu u ekaonici. Bilo je vie izvjestitelja nego obino.
- Neto se dogaa? - upita Jack.
- Kao da ti to ne zna - proguna Calvin.
Jack nije razumio, ali nije imao prilike nita vie pitati. Calvin je ve pitao gospou Sanford,
Binghamovu tajnicu, smiju li ui u efov ured.
Pokazalo se da nisu odabrali pravi trenutak pa je Jack morao sjediti na klupi nasuprot stolu gospoe
Sanford. Oito je i ona bila uzrujana poput svoga efa pa je Jacka poastila s nekoliko prijekornih
pogleda. Jack se osjeao poput zloestog kolarca koji ega da ga primi ravnatelj. Calvin je vrijeme
iskoristio tako da je nestao u svom uredu gdje je obavio nekoliko telefonskih razgovora.
Jack je pretpostavljao da zna zato se ef toliko uzrujao pa je pokuao smisliti neko objanjenje.
Naalost, nita mu nije padalo na pamet. Na kraju krajeva, mogao je do jutra priekati na rend-genske
snimke Franconijeva tijela.
- Sad moete ui - ree gospoa Sanford ne podigavi po-gled sa svog tipkanja. Opazila je da se
ugasila lampica na njezi-nom telefonu, a to je znailo da je ef zavrio svoj razgovor.
Jack je uao u efov ured s osjeajem ve vienog. Prije go-dinu dana, tijekom niza sluajeva
zaraznih bolesti, Jack je uspio temeljito uzrujati efa pa je bilo nekoliko takvih susreta.
238
- Uite i sjednite - grubo e Bingham.
Jack je sjeo na stolicu ispred Binghamova stola. ovjek se po-starao 2a proteklih nekoliko godina.
Izgledao je puno stariji od svoje ezdeset tri godine. Bijesno je zurio u Jacka kroz naoale u
metalnom okviru. Usprkos naboranoj i oputenoj koi, Jack je vidio da su mu oi ostale jednako
prodorne i inteligentne.
- Ba sam poeo misliti da ste se doista uklopili u nau sre-dinu, a sad ovo - ree Bingham.
Jack ne odgovori. Drao je najpametnijim nita ne govoriti dok mu ne postavi pitanje.
- Smijem li barem pitati zato? - mirno e Bingham svojim dubokim, hrapavim glasom.
Jack slegne ramenima. - Radoznalost. Bio sam uzbuen pa nisam mogao ekati.
- Radoznalost! - izdere se Bingham. - To je ista jadna isprika kojom ste se prole godine posluili kad
ste ignorirali moja nare-enja i otili u Opu bolnicu Manhattan.
- Barem sam dosljedan - primijeti Jack.
Bingham zastenje. - A sad je tu i drskost. Doista se niste puno promijenili, zar ne?
- Bolje igram koarku - ree Jack.
Jack je uo kako se otvaraju vrata. Okrenuo se i vidio da je uao Calvin. Prekriio je na prsima svoje
krupne ruke i stao sa strane, poput elitnog uvara harema.
- Ne mogu s njim na kraj - Bingham se poali Calvinu kao da Jack vie nije u sobi. - ini mi se da si
rekao kako mu se po-naanje popravilo.
- I jest, sve do ovog dogaaja - ree Calvin. Zatim ljutito po-gleda Jacka. - Mene ljuti - Calvin se
konano obrati Jacku - to ti prokleto dobro zna da izjave za tisak daje dr. Bingham ili odjel za
odnose s javnou i nitko drugi! Vi istraitelji ne smijete razotkrivati nikakve informacije. injenica je
da se ovaj posao uvelike ispolitizirao, a s obzirom na nae trenutne probleme do-ista nam ne treba
jo loe reklame.
239
- Time out - ree Jack. - Ovdje neto nije u redu. Nisam si-guran da govorimo istim jezikom.
- To moete ponovno rei - ustvrdi Bingham.
- Zapravo elim rei - nastavi Jack - da ne govorimo o istoj stvari. Kad sam doao ovamo, mislio sam
da ete mi oitati buk-vicu zato to sam pazikuu natjerao da mi da kljueve ovog ureda kako bih
mogao nai Franconijeve snimke.
- Ne, dovraga! - vikne Bingham. Uperi prst prema Jackovu nosu. - Ovdje ste zato to ste dali u
javnost priu o tome da je Franconijevo tijelo pronaeno u mrtvanici nakon to je ukra-deno. Sto
ste mislili? Da e vam to na neki nain unaprijediti ka-rijeru?
- Stanite malo - ree Jack. - Prvo, nije mi ba toliko stalo do unapreivanja karijere. Drugo, nisam
odgovoran za davanje prie u javnost.
- Niste? - upita Bingham.
- Valjda ne elite rei da je to djelo Laurie Montgomerv? -upita Calvin.
- Nikako - ree Jack. - Ali nije ni moje. ujte, iskreno re-eno, ja to uope ne smatram nekom priom.
- Mediji tako ne misle - ree Bingham. - Kao ni gradonael-nik, kad smo ve kod toga. Jutros me ve
dvaput nazvao i pitao kakav to cirkus ovdje imamo. Ova stvar s Franconijem stalno nas prikazuje u
loem svjetlu u oima cijeloga grada; pogotovo kad nas iznenade vijesti o naem vlastitom uredu.
- Prava pria o Franconiju nije ona o njegovu tijelu koje je preko noi izbivalo iz mrtvanice - ree
Jack. - Rije je o inje-nici da je ovjek imao transplantaciju jetre o kojoj nitko nita ne zna, koju je
teko utvrditi DNA analizom, i koju je netko elio prikriti.
Bingham pogleda Calvina koji zbunjeno rairi ruke. - Ovo je prvi put da o tome ujem - ree.
Jack im je na brzinu iznio saetak svojih obdukcijskih nalaza, a potom je ispriao za zbunjujue
rezultate to ih je Ted Lynch dobio prilikom DNA analize.
240
- To zvui udno - ree Bingham. Skinuo je naoale i obri-sao vlane oi. - Zvui i loe s obzirom na
injenicu da elim ci-jelu ovu priu s Franconijem to prije zaboraviti. Ako se dogaa neto doista
zeznuto kao to je neodobreno presaivanje jetre, to nee biti mogue.
- Danas u znati vie o tome - ree Jack. - Zamolio sam Barta Arnolda da stupi u vezu sa svim
centrima za transplanta-ciju u zemlji. John DeVries u laboratoriju trai tragove lijekova protiv
odbacivanja, Maureen O"Conner prouava preparate na histologiji, a Ted radi na DNA testu za kojeg
tvrdi da je stopo-stotno siguran. Danas poslijepodne zasigurno emo znati je li obavljena
transplantacija, a budemo li imali sree, znat emo i gdje je to uinjeno.
Bingham zakilji preko stola prema Jacku. - I sigurni ste da niste odgovorni za priu u dananjim
novinama?
- asna rije - ree Jack i podigne dva prsta.
- U redu, ispriavam se - ree Bingham. - No sluajte, Sta-pletone, zadrite sve to za sebe. I nemojte
poi naokolo i ljutiti sve ljude pod suncem pa da me ponu nazivati i aliti se na vae ponaanje.
Imate sposobnost zavlaenja ljudima pod kou. I na koncu, obeajte mi da nita mimo mene nee
dospjeti do medija. Jasno?
- Kao suza - ree Jack.
Jack je rijetko kada tijekom radnog dana imao ispriku za vo-nju biciklom, pa je s velikim
zadovoljstvom pritiskao pedale dok se kretao Prvom avenijom na putu k dr. Danielu Levitzu. Nije bilo
sunca, ali je temperatura zraka bila ugodna te se u zraku osjealo skoro proljee. Za Jacka proljee je
bilo najbolje godi-nje doba u New Yorku.
Jack je osigurao svoj bicikl privrstivi ga za znak ZABRA-NJENO PARKIRANJE i zaputio se prema
ulazu ordinacije dr. Daniela Levitza. Jack je najprije telefonom provjerio da je lijenik u ordinaciji, ali
namjerno nije zakazao sastanak. Osjeao je da e
241
iznenadni posjet biti plodonosniji. Ako je Franconiju presaena jetra, sigurno je u tome postojalo
neto tajnovito.
- Vae ime, molim? - upitala je dostojanstvena sjedokosa taj-nica.
Jack joj je pokazao svoju znaku medicinskog istraitelja. Bli-stava povrina i slubeni izgled
zbunjivao je veinu ljudi pa su mislili da je rije o policijskoj znaki. U ovakvim situacijama Jack nije
objanjavao u emu je razlika. Znaka je uvijek uspije-vala izazvati reakciju.
- Moram razgovarati s lijenikom - ree Jack i vrati znaku u dep. - Cim prije tim bolje.
Kad je tajnica dola k sebi, pitala je Jacka kako se zove. Re-kao joj je, ali je izostavio titulu doktora jer
joj nije elio dati do znanja ime se bavi.
Tajnica je odmah odgurnula stolicu od stola i nestala u unu-tranjosti ureda.
Jack je preletio pogledom po prostoriji. Bila je prostrana i bo-gato dekorirana. Bilo je to jako daleko
od svrsishodne ekaonice to ju je on imao dok je bio oftalmolog. To je bilo prije no to je bio
prisiljen preorijentirati se na patologiju. Jacku se to inilo po-put nekog prijanjeg ivota, a na puno
je naina i bilo tako.
U ekaonici se nalazilo petero dobro odjevenih ljudi. Svi su kradomice pogledavali Jacka dok su
prelistavali svoje asopise. Cuo se zvuk okretanja stranica, a Jack je u zraku osjetio razdra-enost,
kao da su znali da e on poremetiti raspored i produiti njihovo ekanje. Jack se nadao da nitko
meu njima nije zlo-glasni kriminalac koji bi tako neto mogao smatrati razlogom za osvetu.
Tajnica se pojavila i s nelagodnom podlonou povela Jacka u lijenikovu radnu sobu. Kad se Jack
naao unutra, zatvorila je vrata.
Dr. Levitz nije bio u sobi. Jack se smjestio u jednom od dva naslonjaa nasuprot pisaem stolu te je
pogledom preletio pro-storiju. Bilo je uobiajenih uokvirenih diploma i dozvola, obitelj-skih
fotografija, pa ak i hrpa neproitanih medicinskih asopisa.
242
Sve je to Jacku bilo poznato pa je nehotice zadrhtao. Sa svog sa-danjeg gledita nije mogao shvatiti
kako je onako dugo izdrao u slinom, uskogrudnom okruenju.
Dr. Daniel Levitz uao je kroz druga vrata. Imao je na sebi bijeli ogrta s depovima iz kojih su virile
drvene lice za pregle-davanje grla i nekoliko vrsta olovaka. Stetoskop mu je visio oko vrata. U
usporedbi s Jackovim miiavim tijelom irokih ramena i njegovom visinom od sto osamdeset
centimetara, dr. Levitz je bio prilino nizak i gotovo krhka izgleda.
Jack je odmah primijetio ovjekove nervozne tikove meu kojima blage trzaje i kimanje glavom. Dr.
Levitz niim nije poka-zivao da je svjestan tih kretnji. Ukoeno se rukovao s Jackom, a zatim se
povukao iza svoga golemog stola.
- Jako sam zauzet - ree dr. Levitz. - Ali, naravno, uvijek imam vremena za policiju.
? - Ja nisam iz policije - ree Jack. - Ja sam dr. Jack Stapleton iz Ureda glavnog medicinskog
istraitelja New Yorka.
Glava dr. Levitza se trne, kao i njegovi rijetki brkovi. inilo se da je progutao slinu. - Oh - izusti.
- elio sam s vama kratko porazgovarati o jednom od vaih pacijenata - ree Jack.
- Stanje mojih pacijenata povjerljive je prirode - ree dr. Le-vitz kao nauenu pjesmicu.
- Svakako - ree Jack. Nasmijei se. - Jasno, to je tako dok ne umru i ne postanu sluaj medicinskog
istraitelja. Vidite, e-lim vas pitati o gospodinu Carlu Franconiju.
Jack je gledao kako dr. Levitz ini brojne bizarne kretnje, a u sebi je mislio kako je dobro da ovjek
nije specijalizirao kirurgiju mozga.
- I dalje potujem povjerljivost svojih pacijenata - ree.
- Mogu razumjeti va stav s etikog gledita - ree Jack. - No moram vas podsjetiti da medicinski
istraitelji drave New York u ovakvim okolnostima mogu sudski zatraiti va iskaz. Da-kle, zato ne
bismo jednostavno porazgovarali? Tko zna, moda emo uspjeti raistiti stvari.
243
- Sto elite znati? - upita dr. Levitz.
- Proitao sam povijesti bolesti gospodina Franconija i saznao da je dugo patio od problema s jetrom
to je dovelo do zakazi-vanja spomenutog organa - ree Jack.
Dr. Levitz kimne glavom, ali se njegovo desno rame nekoliko puta trznulo. Jack je priekao dok nisu
prestali ti nesvjesni po-kreti.
- Da prijeem na stvar - ree Jack. - Veliko je pitanje je li gospodin Franconi imao transplantaciju
jetre ili nije.
Levitz je nekoliko trenutaka utio. Samo se trzao. Jack je vr-sto odluio ekati.
- Nita ne znam o presaivanju jetre - konano e dr. Levitz.
- Kad ste ga zadnji put pregledali? - upita Jack.
Dr. Levitz podigne slualicu i zamoli jednu od svojih pomo-nica da donese karton gospodina Carla
Franconija.
- Ovo e kratko potrajati - ree dr. Levitz.
- Prilikom jedne hospitalizacije gospodina Franconija od prije tri godine naglasili ste da je vae
miljenje kako je potrebno izvr-iti transplantaciju. Sjeate li se da ste to napisali?
- Nisam naglasio - ree dr. Levitz. - No bio sam svjestan po-goranja stanja, kao i injenice da
gospodin Franconi nije prestao piti.
- Meutim, to vie niti jednom niste spomenuli - primijeti Jack. - To mi se inilo vrlo neobinim jer se
dobro vidjelo po-stupno, ali neminovno pogoranje funkcioniranja jetre tijekom iduih godina.
- Lijenik moe samo pokuati utjecati na pacijentovo pona-anje - ree dr. Levitz.
Vrata su se otvorila i smjerna je tajnica donijela debeli fascikl. Bez rijei ga je poloila na pisai stol
dr. Levitza i povukla se.
Dr. Levitz ga je uzeo, na brzinu pogledao unutra i rekao da je Carla Franconija vidio prije mjesec
dana.
- Zbog ega je bio na pregledu?
- Infekcija gornjih respiratornih organa - ree dr. Levitz. - Propisao sam mu antibiotik. Oito je
djelovao.
244
- Jeste li ga pregledali?
- Naravno! - ozlojeeno e dr. Levitz. - Ja uvijek pregleda-vam svoje pacijente.
- Je li imao transplantaciju jetre?
- Pa, nisam obavio potpuni pregled - objasni dr. Levitz.
- Pregledao sam ga u skladu s onim na to se alio i s njegovim simptomima.
- ak mu niste ni opipali jetru, iako ste znali za njegovu bo-lest? - zaudi se Jack.
- Nisam zapisao nita o tome, ak i ako jesam to uinio -ree dr. Levitz.
- Jeste li izvrili neku analizu krvi iz koje bi se vidjelo stanje njegove jetre?
- Samo bilirubin.
- Zato samo bilirubin?
- U prolosti je imao problema sa uticom - ree dr. Levitz.
- Izgledao je bolje, ali sam to elio utvrditi.
- Kakav je bio rezultat? - upita Jack.
- U granicama normale - odgovori dr. Levitz.
- Dakle, osim infekcije gornjih respiratornih organa, bilo mu je sasvim dobro - zakljui Jack.
- Da, pretpostavljam da moemo tako rei - sloi se dr. Le-vitz.
- Gotovo poput uda - primijeti Jack. - Pogotovo s obzirom na injenicu da se ovjek nije htio ostaviti
alkohola kako ste ma-loas spomenuli.
- Moda je konano prestao piti - ree dr. Levitz. - Na kraju krajeva, ljudi se ipak mogu promijeniti.
- Imate li neto protiv da pogledam njegov karton? - upita Jack.
- Da, imam neto protiv - ree dr. Levitz. - Ve sam vas upoznao sa svojim etikim stajalitem po
pitanju povjerljivosti. elite li ove podatke, morat ete ih zatraiti sudskim putem. Zao mi je. Ne elim
vam stvarati probleme.
245
- Sve je u redu - ljubazno e Jack. Ustane. - Obavijestit u Ured javnog tuitelja o vaem stajalitu. U
meuvremenu, zahva-ljujem na vaem vremenu, i ako nemate nita protiv, zacijelo emo u bliskoj
budunosti ponovno razgovarati. Postoji neto vrlo udno u ovom sluaju, a ja namjeravam otkriti o
emu je rije.
Jack se smijeio dok je otkljuavao lokote na svom biciklu. Bilo je tako oito da dr. Levitz zna vie
nego eli rei. Koliko vie, Jack nije znao, ali je to svakako uveavalo zagonetku. Jack je imao
intuitivni osjeaj da ovo nee biti samo najzanimlji-viji sluaj to ga je imao otkad se bavi sudskom
medicinom, ve bi mogao biti najzanimljiviji u cijeloj njegovoj karijeri.
Vrativi se u mrtvanicu, smjestio je bicikl na uobiajeno mje-sto, poao do ureda gdje je ostavio
kaput, a potom se zaputio ravno u DNA laboratorij. No Ted jo nije bio spreman za njega.
- Treba mi jo nekoliko sati - ree Ted. - I ja u zvati tebe! Ne mora dolaziti ovamo.
Razoaran, ali neustraen, Jack se spustio kat nie do histolo-gije gdje je provjerio kako napreduju
njegovi trajni mikroskopski preparati onoga to se sada zvalo Franconijev sluaj.
- Moj Boe! - poali se Maureen. - Sto oekuje, uda? u-rim s tvojim preparatima ispred svih
ostalih, ali imat e puno sree ako ih danas dobije.
Jack je i dalje nastojao zadrati dobro raspoloenje i obuzdati svoju nestrpljivost te je siao na prvi
kat i potraio laboratorij Johna DeVriesa.
- Nije lako odrediti postojanje ciklosporina A i FK506 - ob-recne se John. - Osim toga, ionako smo u
zaostatku. Ne moe oekivati trenutnu uslugu sa sredstvima to mi ih dodjeljuju.
- U redu! - ljubazno e Jack i natrake izae iz laboratorija. Znao je da je John raspaljive naravi te bi
mogao postati pasivno agresivan ako ga naljuti. Ukoliko se to dogodi, Jack bi na rezul-tate mogao
ekati tjednima.
246
Spustivi se za jo jedan kat, Jack je poao u ured Barta Ar-nolda i preklinjao ga neka mu barem
neto kae jer se zasad svugdje razoarao.
- Obavio sam puno telefonskih razgovora - ree Bart. - No zna kakva je situacija; vie gotovo nikoga
ne moe dobiti na te-lefon. Zato sam ostavio puno poruka i sad ekam odgovore.
- Isuse - poali se Jack. - Osjeam se poput tinejderke koja ima novu haljinu i eka da je netko
pozove na maturalnu zabavu.
- Zao mi je - ree Bart. - Ako te to moe utjeiti, uspjeli smo dobiti uzorak krvi Franconijeve majke.
Ve je gore u DNA labo-ratoriju.
- Jeste li pitali majku je li njezin sin imao transplantaciju je-tre?
- Svakako - odgovori Bart. - Gospoa Franconi uvjeravala je istraiteljicu da nita ne zna o
transplantaciji. No priznala je da se njezin sin u posljednje vrijeme puno bolje osjeao.
- emu je pripisala iznenadno poboljanje njegova zdravlja?
- upita Jack.
- Kae da je bio u nekakvim toplicama i vratio se kao novi ovjek.
- Je li sluajno rekla gdje je tono bio?
- Nije znala - ree Bart. - Tako je barem rekla istraiteljici, a ona je meni rekla kako misli da majka
govori istinu.
Jack kimne glavom i ustane. - To sam i oekivao - ree.
- Bilo bi previe lako da smo dobili pouzdane podatke od majke.
- Obavjetavat u te im mi ponu uzvraati telefonske po-zive - obea Bart.
- Hvala ti - ree Jack.
Osjeajui se frustriranim Jack je kroz odjel za komunikacije poao do zajednike prostorije. Mislio
je da e ga moda kava razvedriti. Iznenadio se kad je vidio detektiva Loua Soldana kako vrijedno
sebi priprema alicu.
- Opa - ree Lou. - Uhvaen sam na djelu.
Jack je pogledom odmjeravao detektiva. Ve danima nije tako dobro izgledao. Ne samo da je
zakopao najgornji gumb koulje,
247
ve mu je i kravata stajala kako treba. Povrh toga, bio je svjee obrijan i poeljan.
- Danas izgleda gotovo ljudski - primijeti Jack.
- Tako se i osjeam - ree Lou. - Ne sjeam se kad sam se ovako dobro naspavao. Gdje je Laurie?
- U grobnici, pretpostavljam.
- Ponovno je moram potapati po leima zato to je onako fino povezala tvog plivaa s Franconijem
nakon to je gledala vi-deosnimku - ree Lou. - Svi u postaji misle da bi to moglo do-vesti do
prijelomne situacije u sluaju. Ve imamo nekoliko do-brih informacija od naih dounika jer je to
pokrenulo puno pria po ulicama, pogotovo u Queensu.
- Laurie i ja smo se iznenadili kad smo to jutros vidjeli u no-vinama - primijeti Jack. - Pria je
procurila u javnost puno bre no to smo oekivali. Zna li moda tko je obavijestio medije?
- Ja - nedunim e glasom Lou. - No pazio sam da ne za-lazim u detalje. Samo sam rekao da je tijelo
identificirano. Zato, ima li problema?
- Samo to da je Bingham pobjesnio - ree Jack. - A ja sam pozvan na odgovornost kao krivac.
- Jao, ao mi je - ree Lou. - Nije mi palo na pamet da bi to ovdje moglo stvoriti probleme.
Pretpostavljam da sam se trebao savjetovati s vama. Pa, duan sam vam.
- Zaboravi - ree Jack. - Ve smo to raistili. - Natoio si je kavu, stavio eer i dodao vrhnje.
- Barem je postiglo eljeni efekt na ulici - nastavi Lou. - Ve smo saznali neto vano. Sigurno je da
njegovo tijelo nisu ukrali i osakatili isti ljudi koji su ga ubili.
- To me ne udi - ree Jack.
- Ne? - zaudi se Lou. - Mislio sam da svi ovdje tako misle. Barem mi je Laurie tako rekla.
- Sad misli da su ukrali tijelo jer netko nije elio da se zna o njegovoj transplantaciji jetre - objasni
Jack. - Ja jo uvijek vjeru-jem da je to uinjeno kako bi se prikrio identitet rtve.
248
- Doista - zamiljeno e Lou. - Za mene to nema nikakva smisla. Vidi, gotovo smo sigurni da je tijelo
ukradeno po nalogu zloinake obitelji Lucia, a oni su izravni takmaci obitelji Vac-carro za koju
mislimo da je ubila Franconija.
- Dobri Boe! - usklikne Jack. Jesi li siguran u to?
- Prilino - ree Lou. - Dounik koji nam je to otkrio obino je vrlo pouzdan. Jasno, nemamo nikakvih
imena. To je dio koji izaziva frustracije.
- Grozna je i sama pomisao da je rije o organiziranom kri-minalu - ree Jack. - Znai da je obitelj
Lucia na neki nain umijeana u transplantaciju organa. Ako ti to ne poremeti san, nita i nee.
- Smiri se! - Ravmond vikne u slualicu. Ba kad je namje-ravao izai iz stana, zazvonio je telefon.
Kad je uo da ga zove dr. Daniel Levitz, odluio je preuzeti poziv.
- Nemoj mi govoriti da se smirim! - istim e tonom Daniel. - Vidio si novine. Imaju Franconijevo tijelo!
I ve je u mom uredu bio medicinski istraitelj po imenu Jack Stapleton koji je traio Franconijev
karton.
- Nisi mu ga dao, zar ne? - upita Ravmond.
- Nisam, jasno! - prasne Daniel. - No ljubazno me podsjetio da ga moe zatraiti sudskim putem.
Kaem ti, taj je tip vrlo iz-ravan i vrlo agresivan, a zarekao se da e otkriti o emu je rije. Sumnja da
je Franconi imao transplantaciju. Izravno me to pitao.
- Postoje li u tvojim zapisima bilo kakvi podaci o njegovoj transplantaciji ili o naem programu? -
upita Ravmond.
- Ne, u tome sam se doslovno drao tvojih uputa - ree Da-niel. - No izgledat e vrlo udno ako netko
stane prouavati moje dokumente. Na kraju krajeva, godinama sam biljeio po-goravanje
Franconijeva stanja. A tada je odjednom funkcija nje-gove jetre sasvim normalna bez ikakva
objanjenja, niega! ak ni komentara. Kaem ti, bit e pitanja, a ja ne znam mogu li s time izai na
kraj. Sve me to jako zabrinjava. Volio bih da se ni-kad nisam upetljao u to.
249
- Nemoj sad pretjerivati - izusti Ravmond s mirom kojeg nije osjeao. - Nema nikakvog naina da
Stapleton otkrije o emu je rije. Naa zabrinutost zbog obdukcije bila je samo hipotetina, a
osnivala se na beskrajno malenim izgledima da e netko s Ein-steinovim kvocijentom inteligencije
otkriti odakle potjee naa transplantacija. To se nee dogoditi. Ali zahvalan sam ti to si me
obavijestio o posjetu dr. Stapletona. Sluajno sam ba poao na sastanak s Vinniejem Dominickom.
S obzirom na njegove mo-gunosti, siguran sam da e uspjeti sve srediti. Na kraju krajeva, on je u
velikoj mjeri odgovoran za trenutnu situaciju.
Ravmond je prekinuo vezu to je prije mogao. Smirivanje dr. Daniela Levitza nije nimalo ublailo
njegovu vlastitu tjeskobu. Uputio je Darlene to e rei ako kojim sluajem Tavlor Cabot ponovno
nazove i izaao iz stana. Zaustavio je taksi na uglu Ave-nije Madison i ezdeset etvrte ulice te
vozau objasnio kako e stii do Avenije Corona u Elmhurstu.
Restoran Neopolitan izgledao je sasvim jednako kao i pre-thodnoga dana, uz dodatak ustajalog
zadaha nekoliko stotina ci-gareta vie. Vinnie Dominick je sjedio u istom separeu, a njegovi su se
ljudi smjestili na iste barske stolice. Debeli bradati muka-rac opet je marljivo prao ae.
Ravmond nije gubio vrijeme. Nakon to se provukao kroz te-ku crvenu barunastu zavjesu, zaputio
se ravno prema Vinnie-jevu separeu i sjeo ne ekajui poziv. Gurnuo je preko stola zgu-vane novine
to ih je prije toga pomno izravnao.
Vinnie je nehajno pogledao naslove.
- Kao to vidite, postoji problem - ree Ravmond. - Rekli ste da je tijelo nestalo. Oito ste zajebali
stvar.
Vinnie podigne cigaretu, duboko povue dim, a potom ga is-puhne prema stropu.
- Doktore - ree Vinnie. - Svaki put me uspijevate iznena-diti. Ili ste jako hrabri, ili ste ludi. Ovakvo
pomanjkanje potova-nja ne toleriram ak ni svojim najpouzdanijim ljudima. Ili prefor-mulirajte ono
to ste upravo rekli, ili ustanite i nestanite prije nego se doista razbjesnim.
250
Raymond je s mukom progutao slinu, a istodobno je zavukao prst izmeu vrata i koulje te namjestio
ovratnik. Sjetio se s kim razgovara pa ga je prola jeza. Ako Vinnie Dominick samo kimne glavom,
mogao bi se nai na dnu East Rivera.
- Oprostite - pokunjeno e Ravmond. - Nisam pri sebi. Jako sam se uzrujao. Nakon to sam vidio
novinske naslove, nazvao me je izvrni upravitelj GenSvsa i zaprijetio obustavom cijeloga programa.
Nazvao me je i Franconijev lijenik i rekao mi da ga je posjetio jedan medicinski istraitelj. ovjek po
imenu Jack Stapleton svratio je u njegov ured i zatraio Franconijev kar-ton.
- Angelo! - Vikne Vinnie. - Doi ovamo!
Angelo se gegavim korakom priblii separeu. Vinnie ga je pi-tao poznaje li nekog dr. Jacka
Stapletona iz mrtvanice. Angelo je odmahnuo glavom.
- Nikad ga nisam vidio - ree Angelo. - Ali spomenuo ga je Vinnie Amendola kad je jutros nazvao.
Rekao je da je Stapleton sav uzbuen jer je Franconi njegov sluaj.
- Vidite, i ja sam imao nekoliko telefonskih poziva - ree Vinnie. - Zvao me je Vinnie Amendola koji se
jo uvijek prezno-java jer smo se na njega oslonili prilikom odnoenja Franconija iz mrtvanice.
Takoer mi se javio brat moje ene koji vodi po-grebno poduzee koje je iznijelo tijelo. ini se da ih
je posjetila dr. Laurie Montgomerv i raspitivala se o nepostojeem tijelu.
- Zao mi je da je sve polo tako po zlu - ree Ravmond.
- I meni je ao - ree Vinnie. - Iskreno reeno, ne razumi-jem kako su dobili tijelo natrag. Prilino smo
se potrudili jer znamo da je zemlja previe tvrda da ga zakopamo u Westche-steru. Zato smo ga
odnijeli daleko ispred Coney Islanda i bacili ga u ocean.
- Oito je neto polo naopako - ree Ravmond. - Uza sve duno potovanje, to se u ovom trenutku
moe uiniti?
- to se tie tijela, ne moemo uiniti nita. Vinnie Amendola je Angelu rekao da je obdukcija ve
obavljena. Dakle, to je to.
251
Ravmond zastenje i obuhvati glavu rukama. Glavobolja mu se pogorala.
- Samo trenutak, doktore - ree Vinnie. - elim vas umiriti u jednom pogledu. Budui da sam znao
zato bi obdukcija mo-gla stvoriti probleme vaem programu, rekao sam Angelu neka unite
Franconijevu jetru.
Ravmond podigne glavu. Traak nade pojavio se na obzoru. - Kako ste to uinili?
- Samaricom - ree Vinnie. - Sve su raznijeli. Posve su uni-tili cijeli taj dio trbune upljine. - Vinnie
je zaokruio gornji desni kvadrant na svom tijelu. - Je li tako, Angelo?
Angelo kimne. - Ispucali smo cijeli magazin. Tipu je utroba izgledala poput hamburgera.
- Zato drim da nemate toliko razloga za brigu kako se vama ini - zakljui Vinnie.
- Ako je Franconijeva jetra posve unitena, zato Jack Staple-ton pita je li Franconi imao
transplantaciju? - upita Ravmond.
- Zar pita?
- Izravno je to pitao dr. Levitza - ree Ravmond.
Vinnie slegne ramenima. - Zacijelo je na neki drugi nain do-ao do toga. U svakom sluaju, ini se
da su sad glavni problem te dvije osobe: dr. Jack Stapleton i dr. Laurie Montgomerv.
Ravmond je s iekivanjem uzdigao obrve.
- Kao to sam vam ve rekao, doktore - nastavi Vinnie. - Da nije Vinnieja mlaeg i njegovih bolesnih
bubrega, uope se ne bih mijeao u ovo. injenica da sam sada upleo i enina brata jo vie uveava
moj problem. Budui da sam ga ja uvukao u ovo, ne mogu ga ostaviti na cjedilu, razumijete me?
Dakle, evo to sam odluio: poslat u Angela i Franca da porazgovaraju s to dvoje doktora. Ima li
neto protiv, Angelo?
Ravmond je s nadom pogledao Angela. Prvi put otkako ga je Ravmond vidio, Angelo se nasmijeio.
Nije to bio bogzna kakav smijeak jer su mu oiljci na licu ometali normalne kretnje, ali je ipak bio
smijeak.
252
- Ve pet godina nadam se susretu s Laurie Montgomery -ree Angelo.
- To sam i pretpostavljao - ree Vinnie. - Moe li od Vin-nieja Amendole dobiti njihove adrese?
- Siguran sam da e nam rado dati adresu dr. Stapletona -ree Angelo. - I on jedva eka da se rijei
ova neugodna situa-cija. to se tie Laurie Montgomerv, njezina mi je adresa ve po-znata.
Vinnie ugasi cigaretu te i on uzdigne obrve. - Dakle, dok-tore, to mislite o ideji da Angelo i Franco
posjete dva dosadna medicinska istraitelja i uvjere ih da na stvari gledaju s naeg sta-jalita? Treba
ih uvjeriti da nam stvaraju velike neugodnosti, ako me razumijete. - Iskrivljeni smijeak pojavio mu se
na licu, a po-tom je namignuo.
Ravmond se s olakanjem kratko nasmijao. - Ne mogu se do-misliti boljem rjeenju. - Pomaknuo se
du zaobljenog barunom presvuenog sjedala i ustao. - Hvala vam, gospodine Dominick. Jako sam
vam zahvalan i ponovno se ispriavam zbog svog is-pada kad sam stigao.
- Stanite malo, doktore - ree Vinnie. - Jo nismo razgova-rali o naknadi.
- Mislio sam da e ovo biti pokriveno naim prethodnim do-govorom - ree Ravmond nastojei
zvuiti poslovno, a da ipak ne uvrijedi Vinnieja. - Na kraju krajeva, Franconijevo se tijelo nije trebalo
ponovno pojaviti.
- Ja na to ne gledam tako - ree Vinnie. - Ovo je dodatna usluga. Budui da ste se ve pogodili za rate
plaanja, bojim se da sada govorimo o vraanju dijela moga uea. Sto mislite o dvadeset tisua?
To zvui poput lijepe okrugle brojke.
Ravmond je bio zgranut, ali se uspio obuzdati. Takoer se sjetio to se dogodilo kad se proli put
pokuao cjenkati s Vin-niejem Dominickom: cijena se udvostruila.
- Moda e malo potrajati dok ne skupim toliko novca - ree Ravmond.
253
- To je u redu, doktore - ljubazno e Vinnie. - Glavno da smo se dogovorili. Sto se mene tie, odmah
u Angela i Franca poslati u akciju.
- Izvrsno - procijedi Ravmond, a potom otie.
- Misli li ozbiljno to to si rekao? - Angelo upita Vinnieja.
- Bojim se da mislim - ree Vinnie. - Pretpostavljam da mi nije ba bilo pametno upletati urjaka u sve
ovo, iako tada nismo imali puno izbora. Moram to raistiti na ovaj ili onaj nain, jer e mi ena inae
otkinuti glavu. Jedino je dobro u svemu ovome to sam dobrog doktora natjerao da plati za ono to
bih ionako morao uiniti.
- Kad eli da sredimo ono dvoje? - upita Angelo.
- im prije tim bolje - ree Vinnie. - Zapravo, najbolje bi bilo jo noas!
254
15. POGLAVLJE
?
6. OUJKA 1 997.
1 9.3O COGD, EKVATORIJALNA GVINEJA
- U koje vrijeme ste oekivali goste? - Esmeralda upita Ke-vina. Tijelo i glavu omotala je lijepom,
jarko naranasto-zelenom tkaninom.
- U sedam sati - ree Kevin zadovoljan to mu je neto skrenulo misli. Sjedio je za svojim stolom i
pokuavao se zavara-vati da ita jedan od svojih asopisa o molekularnoj biologiji. Za-pravo su ga
muili opasni dogaaji tog poslijepodneva koji su mu se neprestano vrtjeli po glavi.
Jo uvijek je u mislima mogao vidjeti vojnike u kamuflanim odorama i crvenim beretama koji kao da
se pojavljuju niotkuda. Mogao je uti bat njihovih izama po mokrom tlu i zveckanje nji-hove opreme
dok su trali. Najgore od svega, osjeao je isti muni uas to ga je osjetio kad se dao u bijeg i
svakog trenutka oekivao zvuk paljbe iz automatskog oruja.
Jurnjava preko istine do automobila i divlja vonja nekako je predstavljala antiklimaks poetnom
strahu. Pucnjavom uniteni prozori djelovali su gotovo nadrealistino to se nekako nije moglo
usporeivati s trenutkom kad je prvi put ugledao vojnike.
Melanie je ponovno na dogaaj reagirala posve drugaije od Kevina. On se stoga pitao nije li
ovrsnula na takve dogaaje zato to je odrasla na Manhattanu. Melanie nije pokazivala strah
255
te je bila vie bijesna nego uplaena. Obuzeo ju je gnjev zato to su vojnici na divljaki nain unitili
ono to je drala svojim vla-snitvom, iako je automobil zapravo pripadao GenSvsu.
- Veera je gotova - ree Esmeralda. - Drat u je na to-plom.
Kevin je zahvalio svojoj domaici, a ona se vratila u kuhinju. Odbacivi asopis, Kevin ustane od
stola i izae na verandu. No se spustila, a on se poeo brinuti gdje bi mogle biti Melanie i Candace.
Ispred Kevinove kue nalazio se maleni travnati trg osvijetljen starinskim ulinim svjetiljkama. Tono
prekoputa stajala je kua Siegfrieda Spalleka. Bila je slina Kevinovoj, s arkadama nadsvo-enim
prizemljem, verandom na prvom katu i tavanskim prozo-rima na strmom krovu. U tom su trenutku bili
rasvijetljeni samo prozori onog dijela kue u kojem se nalazila kuhinja. Oito se upravitelj jo nije
vratio kui.
Kevin je uo smijeh sa svoje lijeve strane te se okrenuo u pravcu pristanita. Prije petnaestak minuta
prestao je tropski pljusak. S oblutaka kaldrme dizala se para jer su jo uvijek bili vreli od sunca. U
tako rasvijetljenoj maglici pojavile su se dvije ene, rukom pod ruku, i vedro se smijale.
- Hej, Kevine! - vikne Melanie ugledavi Kevina na balkonu. - Kako to da nisi poslao koiju?
ene su stale tono ispod Kevina kojemu je bilo neugodno zbog njihove bune veselosti.
- O emu to govori? - upita Kevin.
- Pa, nisi valjda oekivao da emo pokisnuti, zar ne? - naali se Melanie. Candace se tiho nasmijala.
- Doite gore - pozove ih Kevin. Pogledom je pretraivao maleni trg nadajui se da buka ne
uznemirava njegove susjede, pogotovo Siegfrieda Spalleka.
ene su vrlo buno pole stubama na kat. Kevin ih je doe-kao u hodniku. Melanie ga je svakako
eljela poljubiti u oba ob-raza. Candace je slijedila njezin primjer.
256
- Oprosti to kasnimo - ree Melanie. - No kia nas je pri-silila da potraimo utoite u gostionici.
- A prijateljski raspoloena grupa ljudi iz voznog parka inzi-stirala je na tome da nas poasti pina
coladama - veselo doda Candace.
- Nije vano - ree Kevin. - Ali veera je spremna.
- Fantastino - ree Candace. - Umirem od gladi.
- I ja - ree Melanie. Sagnula se i izula cipele. - Nadam se da ti ne smeta ako hodam bosa. Cipele su
mi se malo smoile na putu ovamo.
- I moje - ree Candace i takoer skine cipele.
Kevin pokae prema blagovaonici, a zatim ue za njima. Esmeralda je postavila stol na jednom kraju
jer je bio dovoljno velik za dvanaest osoba. Maleni je stolnjak prekrivao samo dio stola na kojem se
nalazilo posue. Na stolu su gorjele svijee u staklenim svijenjacima.
- Kako romantino - primijeti Candace.
- Nadam se da emo piti vino - ree Melanie i sjedne na naj-bliu stolicu.
Candace zaobie stol i sjedne nasuprot Melanie te je elo stola ostalo slobodno za Kevina.
- Bijelo ili crno? - upita Kevin.
- Bilo koje boje - ree Melanie. Tada se nasmije.
- Sto imamo za veeru? - upita Candace.
- Lokalnu ribu - ree Kevin.
- Ribu! Kako prikladno - ree Melanie, a zatim obje ene prasnu u smijeh.
- Ne razumijem - ree Kevin. Imao je izraziti osjeaj da nije vladao situacijom kad se nalazio u drutvu
ovih dviju ena, te da pola razgovora uope nije shvaao.
- Objasnit emo ti kasnije - kroz smijeh e Melanie. - Do-nesi vino. To je vanije.
- Pit emo bijelo - ree Candace.
Kevin poe u kuhinju i uzme vino to ga je ranije stavio u hladnjak. Izbjegavao je pogledati
Esmeraldu jer ga je brinulo
257
to e ona misliti o dvjema pripitim enama koje je pozvao k sebi. Kevin ni sam nije znao to bi
mislio.
Dok je otvarao vino, uo ih je kako nastavljaju ivahni razgo-vor i smijeh. Podsjetio se da je dobra
strana ta to uz Melanie i Candace nisu postojale nelagodne tiine i zastoji u razgovoru.
- Kakvo emo vino piti? - upita Melanie kad se Kevin po-novno pojavio. Kevin joj pokae bocu. - O,
Boe - izusti ona glumei snishodljivost. - Montrachetl Kakvu sreu imamo vee-ras.
Kevin nije imao pojma to je uzeo iz svoje zbirke boca, ali mu je bilo drago da je uspio impresionirati
Melanie. Natoio je vino, a Esmeralda je donijela prvo jelo.
Veera je predstavljala veliki uspjeh. ak se i Kevin poeo oputati nakon to je pokuavao pratiti
ene u ispijanju aa. Ot-prilike na polovici veere morao se vratiti u kuhinju po drugu bocu vina.
- Nikad ne bi pogodio tko se jo nalazio u gostionici - Me-lanie ree nakon to je Esmeralda odnijela
posue za glavno jelo. - Na neustraivi voa Siegfried.
Kevin se zagrcnuo. Ubrusom je obrisao lice. - Niste valjda razgovarale s njim?
- Ne vidim kako smo to mogle izbjei - ree Melanie. - Lju-bazno je pitao moe li nam se pridruiti.
ak je platio pie i to ne samo nama, ve i momcima iz voznog parka.
- Zapravo je bio prilino armantan - ree Candace. Kevin je osjetio marce po leima. Drugo muno
iskustvo
toga poslijepodneva, koje mu je gotovo jednako utjeralo strah u kosti, bio je posjet Siegfriedovu
uredu. im su pobjegli ekva-togvinejskim vojnicima, Melanie je inzistirala da pou onamo. Svi su
Kevinovi pokuaji da je od toga odgovori bili uzaludni.
- Neu podnositi ovakvo ophoenje - govorila je Melanie dok su se penjali stubama. ak se nije
zaustavila da se obrati Au-rielu. Jednostavno je uetala u Siegfriedov ured i zahtijevala da se on
osobno pobrine za popravak njezina automobila.
258
Candace je ula s Melanie, ali je Kevin ostao u pozadini i gle-dao to se zbiva zaustavivi se kraj
Aurielova stola.
- Sino sam izgubila svoje naoale za sunce - rekla je Mela-nie. - Zato smo ponovno poli onamo da
vidimo moemo li ih nai, a oni su opet pucali u nas!
Kevin je oekivao da e Siegfried eksplodirati. Ali to se nije dogodilo. Odmah se ispriao i rekao da
su vojnici ondje samo da ljude dre podalje od otoka te da nisu smjeli pucati. Pristao je na popravak
Melaniena automobila, a ak joj je obeao da e u meuvremenu dobiti drugi automobil. Takoer joj
je obe-ao da e vojnici pretraiti cijelo podruje ne bi li nali izgubljene naoale.
Esmeralda se pojavila s desertom. ene su bile zadovoljne. Napravljen je od kakaa to su ga ondje
uzgajali.
- Je li Siegfried spomenuo ono to se danas dogodilo? -upita Kevin.
- Ponovno se ispriao - ree Candace. - Rekao je da je raz-govarao s marokanskim straarom i
uvjeravao nas da vie nee biti pucnjave. Rekao je da e svakome tko onamo zaluta objasniti da je to
zabranjeno podruje.
- Jako vjerojatno - primijeti Kevin. - To se nee dogoditi dok se onuda motaju djeca koju zovu
vojnicima.
Melanie se nasmije. - Kad smo ve kod vojnika, Siegfried je rekao da su satima traili nepostojee
naoale za sunce. Tako im i treba!
- Pitao nas je elimo li razgovarati s nekim od radnika koji su bili na otoku i spaljivali suho granje -
ree Candace. - Moe li to vjerovati?
- I to ste mu rekle? - upita Kevin.
- Rekle smo mu da to nije potrebno - odgovori Candace. - elim rei, ne bismo htjeli da on misli kako
smo i dalje zabri-nuti zbog dima, i svakako ne elimo da pomisli kako planiramo otii na otok.
- Ali ne planiramo - ree Kevin. Pogledavao je ene koje su se zavjereniki smijeile jedna drugoj. - Ili
planiramo? - Kevinu
259
je bilo dovoljno da na njega dva puta pucaju te je bio uvjeren da odlazak na otok ne dolazi u obzir.
- udio si se emu se smijemo kad si nam rekao da imamo ribu za veeru - ree Melanie. - Sjea se?
- Da - zabrinuto e Kevin. Imao je osjeaj da mu se nee svidjeti ono to e Melanie rei.
- Smijale smo se jer smo vei dio kasnog poslijepodneva pro-vele u razgovoru s ribarima koji
nekoliko puta tjedno dolaze u Cogo - objasni Melanie. - Vjerojatno s onima koji su ulovili ribu to
smo je upravo pojeli. Dolaze iz gradia po imenu Aca-lavong, esnaest ili sedamnaest kilometara
istono odavde.
- Poznat mi je taj gradi - ree Kevin. Odatle su ljudi iz Ek-vatorijalne Gvineje kretali za Coco Beach u
Gabonu. Putovalo se motoriziranim kanuima to su ih zvali pirogama.
- Unajmili smo jedan od njihovih amaca na dva ili tri dana -ponosno e Melanie. - Znai da se uope
ne moramo pribliavati mostu. Moemo vodenim putem poi na Ila Francescu.
- Ja ne idem - odluno e Kevin. - Meni je dosta. Iskreno reeno, mislim da moemo biti sretni to
smo jo uvijek ivi. Ako vas dvije elite poi, slobodno poite. Znam da ne bi pomo-gla nikakva moja
uvjeravanja u suprotno.
- O, to je sjajno! - prezirno e Melanie. - Ve odustaje! Ako je tako, kako namjerava otkriti jesmo li
stvorili rasu pra-ljudi? Hou rei, ti si taj koji je pokrenuo to pitanje i sve nas uzrujao.
Melanie i Candace su preko stola zurile u Kevina. Nekoliko minuta nitko nije progovorio. Noni su
zvukovi dungle prodrli u sobu, a do tog ih trenutka nitko nije uo.
Kevina je obuzimao sve naglaeniji osjeaj nelagode te je na koncu prekinuo tiinu. - Jo ne znam
to u uiniti - ree. - Ne-to u smisliti.
- Vraga e smisliti - ree Melanie. - Ve si rekao kako je odlazak na otok jedini nain da saznamo to
rade ivotinje. To su bile tvoje rijei. Zar si zaboravio?
260
- Ne, nisam zaboravio - ree Kevin. - Rije je samo o tome... pa...
- Nije vano - snishodljivo e Melanie. - Ako si prevelika kukavica da poe otkriti to si moda
uinio svojim genetskim eprtljanjem, u redu. Raunale smo na tebe da e nam pomoi oko motora
u pirozi, ali nije vano. Candace i ja emo se snai. Je li tako, Candace?
- Tako je - ree Candace.
- Vidi, prilino smo dobro sve to isplanirale - ree Melanie. - Ne samo da smo unajmile veliki,
motorizirani kanu, ve smo ih nagovorile da nam dovezu i manju verziju, na vesla. Namjera-vamo
vui amac na vesla. Kad stignemo do otoka, poi emo amcem na vesla po Rio Diviso. Moda
uope neemo morati nogom kroiti na vrsto tlo. Samo elimo neko vrijeme proma-trati ivotinje.
Kevin kinine. Pogledavao je jednu pa drugu, a one su neu-moljivo zurile u njega. Vie nije mogao
izdrati nelagodu pa je odgurnuo stolicu i zaputio se iz blagovaonice.
- Kamo ide? - upita Melanie.
- Po jo vina - odgovori Kevin.
Muili su ga neobini osjeaji slini gnjevu te je uzeo treu bocu bijelog vina, otvorio je i ponio u
blagovaonicu. Upitno je pogledao Melanie, a ona je kimnula glavom. Kevin joj je napunio au. Isto je
uinio za Candace. Na kraju je napunio svoju au.
Kevin je potom sjeo i povukao dobar gutljaj vina. Malo se na-kaljao kad je progutao tekuinu, a
zatim je pitao kad namjera-vaju poi u svoju veliku ekspediciju.
- Sutra ranom zorom - ree Melanie. - Procijenile smo da e nam trebati malo vie od sat vremena da
stignemo do otoka, a voljele bismo se vratiti prije nego sunce doista pripee.
- Ve smo u kantini uzele hranu i pie - ree Candace. - Ja sam u bolnici nabavila prijenosni hladnjak
u kojeg smo sve to pospremile.
- Drat emo se daleko od mosta i mjesta za ukrcaj - ree Melanie. - Dakle, to nee biti problem.
261
- Mislim da bi moglo biti zabavno - ree Candace. - Rado bih vidjela vodenog konja.
Kevin otpije jo jedan veliki gutljaj vina.
- Pretpostavljam da e nam posuditi one elektronike spra-vice za pronalaenje ivotinja - ree
Melanie. - Dobro bi nam doao i zemljovid. Jasno, sve emo to dobro uvati.
Kevin uzdahne i opusti se na svojoj stolici. - U redu, pre-dajem se. Za koliko je sati zakazana ta
misija?
- O, super - ree Candace i pljesne rukama. - Znala sam da e poi s nama.
- Sunce izlazi iza est - ree Melanie. - Voljela bih da smo u tom trenutku ve na putu. Planirale smo
krenuti na zapad, a po-tom napraviti iroki krug prema uu prije nego poemo na is-tok. Tako
neemo pobuditi sumnju ovdje u gradiu ako nas ne-tko vidi kako se ukrcavamo u amac. Neka
misle da smo poli u Acalavong.
- Sto je s poslom? - upita Kevin. - Zar nee primijetiti da te nema?
- Nee - ree Melanie. - Ljudima u laboratoriju rekla sam da u biti u ivotinjskom centru, ali nee
moi do mene. Dok sam ljudima u ivotinjskom centru rekla...
- Shvatio sam - prekine je Kevin. - Sto je s tobom, Candace?
- Nema problema - ree Candace. - Sve dok se gospodin Winchester ovako dobro osjea, ja sam
zapravo bez posla. Ki-rurzi po cijeli dan igraju golf i tenis. Mogu raditi to god mi padne na pamet.
- Nazvat u glavnog tehniara u svom laboratoriju - ree Ke-vin. - Rei u mu da sam dobio akutni
napadaj ludila.
- ekaj malo - iznenada e Candace. - Upravo sam se sjetila jednog problema.
Kevin se naglo uspravi na stolici. - Kojeg? - upita.
- Nemam kreme za sunanje - ree Candace. - Nisam je po-nijela sa sobom jer tijekom prethodna tri
boravka ovdje nisam ni vidjela sunca.
262
16. POGLAVLJE
6. OUJKA 1 997.
1 4.3D NEW YDRK CITY
Budui da su sva testiranja u sluaju Franconi jo bila u ti-jeku, Jack se prisilio na povratak u ured
gdje se pokuao koncen-trirati na svoje druge sluajeve to ih je trebalo dovriti. Na vla-stito
iznenaenje, dobro je napredovao dok oko dva i trideset nije zazvonio telefon.
- Je li to dr. Stapleton? - upita enski glas s talijanskim na-glaskom.
- Jest, doista - ree Jack. - Je li to gospoa Franconi?
- Imogene Franconi. Dobila sam poruku da vas nazovem.
- Zahvalan sam vam, gospoo Franconi - ree Jack. - Naj-prije mi dopustite da vam izrazim suut
povodom gubitka vaeg sina.
- Hvala vam - ree Imogene. - Carlo je bio dobar djeak. Nije inio sve one stvari o kojima su pisali po
novinama. Radio je za Ameriku kompaniju za svjee voe u Queensu. Ne znam odakle su dole sve
te prie o organiziranom kriminalu. Novinari jednostavno izmiljaju stvari.
- Strano je to su sve spremni uiniti samo da bi bolje pro-davali novine - ree Jack.
- ovjek koji je jutros doao rekao je da ponovno imate nje-govo tijelo - ree Imogene.
263
- Vjerujemo da imamo - ree Jack. - Zato nam je trebala vaa krv, kako bismo potvrdili da je doista
tako. Hvala vam to ste nam udovoljili.
- Pitala sam ga zato ne eli da doem k vama i identificiram ga kao to sam uinila proli put - ree
Imogene. - Rekao mi je da ne zna.
Jack se pokuao sjetiti bezbolnog naina za objanjenje pro-blema, ali mu nita nije padalo na
pamet. - Neki dijelovi tijela jo uvijek nedostaju - neodreeno e Jack u nadi da e to zado-voljiti
gospou Franconi.
-Oh?
- Dopustite, rei u vam zato sam vas nazvao - hitro izusti Jack. Bojao se da gospoa Franconi nee
htjeti odgovarati na pi-tanja ako je na bilo koji nain povrijedi. - Rekli ste istraitelju da se zdravlje
vaeg sina popravilo nakon jednog putovanja. Sjeate li se da ste to rekli?
- Naravno - ree Imogene.
- Rekli su mi da ne znate gdje je bio - ree Jack. - Postoji li nain da to saznate?
- Ne vjerujem - ree Imogene. - Rekao mi je da putovanje nema nikakve veze s poslom i da je jako
osobne naravi.
- Sjeate li se kad je to bilo? - upita Jack.
- Ne ba tono - odgovori Imogene. - Moda prije pet ili est tjedana.
- Je li bio u ovoj dravi?
- Ne znam - ree Imogene. - Samo je rekao da je osobne naravi.
- Ako saznate gdje je bio, hoete li me ponovno nazvati? -upita Jack.
- Valjda - ree Imogene.
- Hvala vam - ree Jack.
- ekajte - ree Imogene. - Upravo sam se sjetila da je malo prije odlaska rekao neto udno. Rekao
je da me jako voli te eli da to znam ako se on ne vrati.
- Je li vas to iznenadilo? - upita Jack.
264
- Pa, da - ree Imogene. - Drala sam da su to lijepe rijei upuene majci.
Jack ponovno zahvali gospoi Franconi i spusti slualicu. Tek to je maknuo ruku, telefon je opet
zazvonio. Ovoga je puta zvao Ted Lynch.
- Mislim da bi trebao doi ovamo - ree Ted.
- Ve kreem - ree Jack.
Jack je naao Teda kako sjedi za svojim stolom i eka se po glavi.
- Da te ne poznajem, mislio bih da me pokuava preveslati -ree Ted. - Sjedni!
Jack sjedne. Ted je drao hrpu kompjutorskih ispisa i neko-liko listova razvijenih filmova sa
stotinama malenih tamnih traka. Ted se isprui preko stola i sve to spusti u Jackovo krilo.
- Koji je to vrag? - zaudi se Jack. Uzme nekoliko celuloid-nih listova i podigne ih prema svjetlu.
Ted se nagne prema njemu i gumicom na staromodno drve-noj olovci pokae filmove. - Ovo su
rezultati polknarker DNA testa. Kompjutorski su usporeeni slijedovi molekula podruja DQ alfe
osnovnog kompleksa histoloke kompatibilnosti.
- Ma daj, Tede! - pobuni se Jack. - Hoe li, molim te, go-voriti razumljivim jezikom?
- Dobro - razdraljivo e Ted. - Polknarker test pokazuje da Franconijeva DNA i DNA jetrenog tkiva
koje si u njemu naao ne bi mogle biti razliitije.
- Hej, to su dobre vijesti - ree Jack. - Znai da je imao transplantaciju.
- Valjda - ree Ted. - Ali slijed DQ alfe je identian, do zad-njeg djelia molekule.
- Sto to znai? - upita Jack.
Ted bespomono rairi ruke. - Ne znam. Ne mogu to obja-sniti. Matematiki, to se ne moe dogoditi.
Hou rei, izgledi za tako neto tako su beskrajno maleni da se u to uope ne moe povjerovati.
Govorimo o savrenom poklapanju tisua i tisua osnovnih parova, ak i u podrujima velikog
ponavljanja. Apso-
265
lutno su identini. Zato smo dobili onakve rezultate kad smo te-stirali samo DQ alfu.
- Pa, u svakom je sluaju transplantacija ipak uinjena - ree Jack. - To je ovdje najvanije.
- Morao bih zakljuiti da je tako - ree Ted. - Ali ne mogu shvatiti kako su nali donatora s identinim
DQ alfa.
- Sto je s testom s mitohondrijskom DNA kako bismo potvr-dili da je pliva Franconi? - upita Jack.
- Isuse, prui momku prst, a on grabi cijelu ruku - pobuni se Ted. - Tek smo dobili uzorak krvi,
zaboga. Morat e prie-kati rezultate. Na kraju krajeva, okrenuli smo laboratorij naglavce kako bi ti
ovako brzo dobio ono to eli. Osim toga, mene vie zanima ova situacija s DQ alfom u usporedbi s
polimarker te-stom. Neto se tu ne slae.
- Pa, nemoj se uzrujavati zbog toga - ree Jack. Ustane i vrati Tedu sav materijal to mu ga je
istresao u krilo. - Cijenim ono to si uinio. Hvala ti! Ti su mi podaci trebali. Kad dobije rezultate
mitohondrijskog testa, nazovi me.
Jack je bio oduevljen Tedovim rezultatima te ga uope nije zabrinjavalo mitohondrijsko ispitivanje.
S obzirom na poklapanje rendgenskih snimaka bio je uvjeren da su pliva i Franconi ista osoba.
Jack ude u dizalo. Sad je imao potvrdu da je obavljena trans-plantacija pa je raunao s tim da e Bart
Arnold imati odgovore kojima e se rijeiti ostatak zagonetke. Dok se dizalo sputalo, Jack je
razmiljao o Tedovoj emotivnoj reakciji na DQ alfa rezul-tate. Jack je znao da se Ted nije ba esto
uzbuivao. Znai da je otkrie iznimno vano. Naalost, Jack nije puno znao o takvom ispitivanju pa
nije mogao stvoriti odreeno miljenje. Sam je sebi obeao da e proitati materijale o tome im mu
se ukae prilika.
Jackovo je oduevljenje kratko trajalo; nestalo je im je uao u Bartov ured. Istraitelj sudske
medicine razgovarao je telefonom, ali je odmahnuo glavom im je ugledao Jacka. Jack je kretnju
protumaio kao loe vijesti. Sjeo je i ekao.
266
- Nisi imao sree? - pitao je Jack im je Bart spustio slua-licu.
- Bojim se da nisam - ree Bart. - Doista sam oekivao da emo neto saznati preko UNOS-a, ali kad
su rekli da nisu osi-gurali jetru za Carla Franconija te da ak nije bio ni na njihovoj listi ekanja, znao
sam da su nam se naglo smanjili izgledi da ot-krijemo gdje je nabavio jetru. Upravo sam razgovarao
s Centrom Columbia-Presbvterian, a tamo to nije uinjeno. Takav sam od-govor dobio od gotovo
svih centara u kojima se vri presaivanje jetre.
- Ovo je aavo - ree Jack. Rekao je Bartu da su Tedovi na-lazi potvrdili da je Franconi imao
transplantaciju.
- Ne znam to bih rekao - prokomentira Bart.
- Ako ovjek nije imao transplantaciju u Sjevernoj Americi Hi Europi, gdje se to moglo obaviti? - upita
Jack.
Bart slegne ramenima. - Ima jo nekoliko mogunosti. Au-stralija, Juna Afrika, ak i nekoliko centara
u Junoj Americi, ali nakon razgovora s UNOS-om to mi se ne ini vjerojatnim.
- Doista? - ree Jack. Nije uo ono to je elio uti.
- Sve je to vrlo zagonetno - primijeti Bart.
- U ovom sluaju nita nije jednostavno - poali se Jack i us-tane.
- Pokuavat u i dalje - obea Bart.
- Bit u ti zahvalan.
Jack polako izae iz prostorija sudskih istraitelja osjeajui blagu depresiju. Muio ga je neugodan
osjeaj da ne vidi vanu injenicu, ali nije imao pojma to bi to moglo biti ili kako bi mo-gao otkriti o
emu je rije.
U zajednikoj je prostoriji uzeo jo jednu kavu, ali sad je to vie sliilo gustom talogu nego napitku.
Sa alicom u ruci popeo se stubama do laboratorija.
- Ispitao sam tvoje uzorke - ree John DeVries. - Negativni su i na ciklosporin A i na FK506.
267
Jack je ostao bez rijei. Zurio je u blijedo, mravo lice upra-vitelja laboratorija. Jack nije znao to ga
je vie iznenadilo: inje-nica da je John ve obavio ispitivanje ili da su rezultati negativni.
- Zacijelo se ali - s mukom izusti Jack.
- Teko - ree John. - To nije moj nain.
- Ali pacijent je morao uzimati lijekove protiv odbacivanja organa - ree Jack. - Nedavno je imao
transplantaciju jetre. Je li mogue da si dobio lano negativan rezultat?
- Standardni je postupak odmah provesti kontrolu - ree Jack.
- Oekivao sam da e nai tragov.e jednog ili drugog lijeka.
- Zao mi je to ne moemo natimati rezultate prema tvojim oekivanjima - natmureno e John. -
Morat e me ispriati jer imam posla.
Jack je gledao kako se upravitelj laboratorija primie jednom aparatu i neto namjeta. Tada se Jack
okrenuo i izaao iz labo-ratorija. Sad ga je obuzela jo vea depresija. DNA rezultati Teda Lyncha i
testiranje na lijekove Johna DeVriesa bili su kontradik-torni. Ako je izvrena transplantacija, Franconi
je morao biti ili na ciklosporinu A ili na FK506. To je uobiajeni medicinski po-stupak.
Izaao je iz dizala na etvrtom katu i krenuo prema histolo-kom laboratoriju. Putem je pokuao
iznai neko razumno obja-njenje za injenice to ih je saznao. Nita mu nije padalo na pa-met.
- Dakle, nije li ponovno stigao na dobri doktor? - glasno e Maureen O"Conner svojim irskim
naglaskom. - Sto je? Ima li samo jedan sluaj? Zar nas zato tako proganja?
- Imam samo jedan koji me izluuje - ree Jack. - Sto je s preparatima?
- Ima ih nekoliko koji su spremni - ree Maureen. - eli li ih uzeti ili e ekati dok svi ne budu
gotovi?
- Uzet u sve to mogu dobiti - ree Jack.
Maureen je okretnim prstima izabrala suhe preparate i stavila ih u stalak za mikroskopska stakalca.
Pruila je stalak Jacku.
268
- Ima li ovdje preparata jetre? - s nadom u glasu upita Jack.
- Vjerujem da ima - odgovori Maureen. - Jedan ili dva. Os-tatak e dobiti kasnije.
Jack kinine i izae. Nekoliko vrata dalje nalazio se njegov ured. Chet podigne pogled s posla i
nasmijei se.
- Hej, drukane, kako ide? - upita Chet.
- Ne ba dobro - prizna Jack. Sjedne i upali svjetlo na mi-kroskopu.
- Problemi u sluaju Franconi? - upita Chet.
Jack kimne. Poeo je prekopavati po preparatima u potrazi za jetrom. Naao je samo jedan preparat. -
Sve u vezi sluaja podsjea na pokuaj cijeenja vode iz kamena.
- Sluaj, drago mi je da si se vratio - ree Chet. - Oekujem poziv lijenika iz North Caroline. Samo me
zanima je li pacijent imao problema sa srcem. Moram nakratko izai kako bih po-digao fotografije za
putovnicu za moj predstojei put u Indiju. Hoe li se javiti na telefon umjesto mene?
- Svakako - ree Jack. - Kako se zove pacijent?
- Clarence Potemkin - odgovori Chet. - Fascikl je ovdje na stolu.
- Dobro - ree Jack i stavi jedini preparat jetre na svoj mi-kroskop. Ignorirao je Cheta dok je uzimao
svoj kaput s vjealice na vratima i odlazio. Jack je pribliio objektiv mikroskopa do preparata i ba je
htio pogledati u okular kad je zastao. Chetove rijei navele su ga na razmiljanje o meunarodnim
putovanjima. Ako je Franconi obavio transplantaciju izvan zemlje, to se inilo sve vjerojatnijim,
mogao bi postojati nain za otkrivanje njegova odredita.
Jack podigne slualicu i nazove policijsku postaju. Zamolio je da ga spoje s detektivom Louom
Soldanom. Oekivao je da e morati ostaviti poruku te se ugodno iznenadio kad mu se Sol-dano
osobno javio.
- Hej, drago mi je da si nazvao - ree Lou. - Sjea li se da sam ti jutros rekao kako smo dobili
podatak da je obitelj Lucia
269
ukrala Franconijevo tijelo iz mrtvanice? Upravo nam je to po-tvreno iz jo jednog izvora. Mislio
sam da e te to zanimati.
- Zanimljivo - ree Jack. - Sad imam pitanje za tebe.
- Reci.
Jack mu je ukratko iznio razloge za svoje vjerovanje da je Carlo Franconi moda putovao u
inozemstvo zbog transplanta-cije jetre. Dodao je da je Franconijeva majka rekla kako je ovjek
navodno bio u toplicama etiri do est tjedana ranije.
- Mene zanima postoji li nain da se preko Carine sazna je li Franconi nedavno izlazio iz zemlje i, ako
je mogue, kamo je iao?
- Ili preko Carine ili preko Ureda za imigraciju - ree Lou. - Vie izgleda ima u Uredu za imigraciju,
osim ako nije donio toliko stvari natrag da je morao platiti carinu. Osim toga, imam prijatelja u Uredu
za imigraciju. Tako mogu puno bre do-biti podatke jer u izbjei uobiajene birokratske kanale. eli
li da se raspitam?
- To bi bilo krasno - ree Jack. - Ovaj me sluaj izluuje.
- Bit e mi zadovoljstvo - ree Lou. - Kao to sam jutros rekao, dugujem ti uslugu.
Jack je spustio slualicu sa siunim trakom nade da se do-sjetio novom pristupu. Osjetivi malo
optimizma, nagnuo se na-prijed, primaknuo oi okularu i poeo izotravati sliku.
Laurie nije provela dan onako kako je oekivala. Namjera-vala je obaviti samo jednu obdukciju, ali je
na kraju obavila dvije. Tada je George Fontworth zapao u nevolje u svom sluaju gdje je bilo
nekoliko rana od vatrenog oruja pa mu je Laurie ponudila svoju pomo. Iako nije iskoristila ni pauzu
za ruak, Laurie je iz grobnice izala tek iza tri.
Preodjenula se i pola prema svom uredu, ali je tada opazila Marvina u mrtvozornikovu uredu. Tek je
stigao na posao te je sreivao ured nakon guve uobiajenog radnog dana. Laurie promijeni smjer i
promoli glavu kroz vrata.
270
- Nali smo Franconijeve rendgenske snimke - ree. - Poka-zalo se da je pliva koji je preksino
stigao na nestali ovjek.
- Proitao sam u novinama - ree Marvin. - Nevjerojatno.
- Identificirali smo ga pomou rendgenskih snimaka - ree Laurie. - Zato mi je posebno drago da si ih
napravio.
- To mi je posao - ree Marvin.
- elim se jo jednom ispriati jer sam nagovijestila da to nisi uinio - ree Laurie.
- Nema problema, ovjee - ree Marvin.
Laurie se udalji nekoliko koraka, a potom se okrene i vrati u mrtvozornikov ured. Ovoga puta ue i
zatvori vrata za sobom. Marvin ju je upitno pogledao.
- Hoe li ti smetati ako te neto pitam, ali neka ostane meu nama? - upita Laurie.
- Valjda nee - oprezno e Marvin.
- Jako me zanima kako je Franconijevo tijelo ukradeno odavde - pone Laurie. - Zato sam s tobom
razgovarala prekju-er poslijepodne. Sjea se?
- Naravno.
- Te sam veeri takoer bila ovdje i razgovarala s Mikeom Passanom - nastavi Laurie.
- uo sam - ree Marvin.
- Kladim se da jesi - ree Laurie. - No vjeruj mi, ni za to nisam optuivala Mikea.
- Razumijem - ree Marvin. - On ponekad zna biti jako osjetljiv.
- Ne mogu shvatiti kako je tijelo ukradeno - ree Laurie. - Uvijek je netko bio ovdje, ili Mike ili ovjek
iz sigurnosti.
Marvin slegne ramenima. - Ne znam ni ja - ree. - Vjeruj mi.
- Znam - ree Laurie. - Sigurna sam da bi mi rekao da si u neto sumnjao. Ali nisam te to eljela pitati.
Sad mi se ini da je morala postojati pomo iznutra. Postoji li u mrtvanici bilo koji djelatnik za kojeg
misli da je u tome nekako mogao pomoi? To je moje pitanje.
271
Marvin malo razmisli, a potom odmahne glavom. - Ne vjeru-jem.
- To se moralo dogoditi tijekom Mikeove smjene - ree Lau-rie. - Poznaje li dobro dva vozaa, Petea
i Jeffa?
- Ne - ree Marvin. - Mislim, viao sam ih ovuda, ak smo nekoliko puta razmijenili par rijei, ali kako
smo u razliitim smjenama, to se ne dogaa esto.
- Ali nema razloga sumnjati u njih?
- Ne, ne vie nego u nekog drugog - ree Marvin.
- Hvala - ree Laurie. - Nadam se da te moje pitanje nije dovelo u neugodnu situaciju.
- Nema problema.
Laurie se zamislila i nesvjesno grickala donju usnu. Znala je da je neto propustila. - Imam ideju -
odjednom e Laurie. - Moda bi mogao rekonstruirati cijeli postupak to ga provodi kad neko tijelo
odavde odlazi.
- Misli, sve to se dogaa?
- Da, sve - ree Laurie. - elim rei, ja otprilike znam to se dogaa, ali ne znam pojedinosti.
- Gdje eli da ponem? - upita Marvin.
- Od samog poetka - ree Laurie. - Od trenutka kad te na-zove neko pogrebno poduzee.
- U redu - ree Marvin. - Stigne poziv, a oni kau da su iz tog i tog pogrebnog poduzea te ele doi
po tijelo. Tada mi kau ime i pristupni broj.
- To je sve? - upita Laurie. - Tada spusti slualicu.
- Ne - ree Marvin. - Kaem im da ekaju, a ja unesem pri-stupni broj u kompjutor. Moram provjeriti
jeste li vi gotovi s ti-jelom, a moram i saznati gdje se nalazi.
- Dakle, zatim se vrati na telefon i to kae?
- Kaem da je u redu - ree Marvin. - Kaem im da u pri-premiti tijelo. Pretpostavljam da obino
pitam kad e otprilike doi. Mislim, nema smisla juriti naokolo ako e oni doi tek za dva sata ili tako
neto.
- Sto dalje? - upita Laurie.
272
- Odem po tijelo i provjerim pristupni broj - ree Marvin.
- Tada ga smjestim u prednji dio hladnjae. Uvijek ih stavljamo na isto mjesto. Zapravo, slaemo ih
redom onako kako bi trebali odlaziti. To vozaima olakava posao.
- Sto se tada dogaa? - upita Laurie.
- Tada oni dolaze - ree Marvin i ponovno slegne ramenima.
- to se dogaa kad stignu?
- Dou ovamo pa ispunimo obrazac - ree Marvin. - Sve se mora dokumentirati. Mislim, moraju
potpisati da oni preuzimaju brigu za tijelo.
- U redu - ree Laurie. - I tada poe po tijelo?
- Da, ili jedan od njih to uini - ree Marvin. - Svi su oni bili ovdje ve stotinama puta.
- Postoji li konana provjera? - upita Laurie.
- Svakako - ree Marvin. - Uvijek na kraju jo jednom pro-vjerimo pristupni broj prije nego iznesu
tijelo. Moramo na doku-mentima zapisati da je to uinjeno. Bilo bi vrlo nezgodno kad bi se vozai
vratili u pogrebno poduzee s pogrenim tijelom.
- To mi se ini dobrim sustavom - ree Laurie, a tako je i mislila. Uz toliko provjera bilo bi teko neto
poduzeti.
- Desetljeima ve uspjeno funkcionira - ree Marvin.
- Jasno, kompjutor pomae. Prije toga imali su samo dnevnik rada.
- Hvala, Marvine - ree Laurie.
- Hej, nema problema - ree Marvin.
Laurie izae iz mrtvozornikova ureda. Prije povratka u svoj ured zaustavila se na prvom katu kako bi
uzela neto za jelo iz automata u kantini. Utaila je glad i pola na etvrti kat. Vidjela je da su Jackova
vrata odkrinuta pa je virnula unutra. Jack je sjedio za svojim mikroskopom.
- Neto zanimljivo? - upita Laurie.
Jack podigne glavu i nasmijei se. - Jako - ree. - eli li po-gledati?
Laurie pogleda kroz okular kad se Jack odmaknuo u stranu.
- Izgleda kao siuni granulom na jetri - ree Laurie.
273
- Tako je - ree Jack. - To je s jednog od onih siunih ko-madia Franconijeve jetre koje sam uspio
nai.
- Hmmm - zamiljeno e Laurie nastavivi gledati kroz mi-kroskop. - udno je da su bolesnu jetru
koristili za transplanta-ciju. ovjek bi mislio da e bolje pregledati donatora. Ima li puno ovih
siunih granuloma?
- Maureen mi je zasad dala samo jedan preparat jetre - ree Jack. - A ovo je jedini granulom to sam
ga naao pa pretpostav-ljam da ih nema puno. No vidio sam jednoga na zaleenom pre-paratu. Tamo
sam takoer naao siune ciste na povrini jetre koje bi se zacijelo vidjele i golim okom. Ekipa za
transplantaciju je to sigurno znala, ali je to nije zabrinjavalo.
- Barem nema rairene upale - ree Laurie. - Znai da je or-ganizam prilino dobro prihvatio strano
tijelo.
- Iznimno dobro - ree Jack. - Previe dobro, ali to je ve drugo pitanje. Sto misli, to je ono ispod
pokazivaa?
Laurie se poigravala fokusom tako da se vizualno mogla pre-bacivati gore dolje po preparatu. Vidjela
je nekoliko neobinih mrljica bazofilne tvari. - Ne znam. ak nisam sigurna nije li to rukom
napravljeno.
- Ni ja ne znam - ree Jack. - Osim ako to nije izazvalo gra-nulom.
- To ti je dobra ideja - ree Laurie. Uspravi se. - Sto si mi-slio kad si rekao da je organizam previe
dobro prihvatio jetru?
- Iz laboratorija su mi rekli da Franconi nije uzimao nikakve lijekove protiv odbacivanja - ree Jack. -
To mi se ini nevjero-jatnim budui da nema nikakve upale.
- Jesmo li sigurni da je rije o transplantaciji? - upita Laurie.
- Sasvim - ree Jack. Ukratko joj je iznio ono to mu je rekao Ted Lynch.
Laurie je bila jednako zbunjena kao i Jack. - Osim u sluaju identinih blizanaca ne mogu zamisliti da
bi dvoje ljudi imalo po-sve jednaku DQ alfu - ree Laurie.
- Zvui kao da ti vie zna o tome nego ja - primijeti Jack. - Do prije nekoliko dana ja nisam ni uo za
DQ alfu.
274
- Jesi li togod saznao o mjestu na kojem je Franconi mogao obaviti transplantaciju? - upita Laurie.
- Volio bih da jesam - ree Jack. Tada je ispriao Laurie o Bartovim uzaludnim nastojanjima. Jack je
objasnio da je i sam dobar dio prethodne noi proveo u razgovorima s centrima di-ljem Europe.
- Dobri Boe! - zaudi se Laurie.
- ak sam Loua zamolio za pomo - ree Jack. - Franconi-jeva mi je majka rekla da je ovjek otiao u
neke toplice i vratio se kui kao nov. Mislim da je u to vrijeme izvrena transplanta-cija. Naalost, ona
nema pojma gdje je bio. Lou se raspituje u Uredu za imigracije da vidi je li izlazio iz zemlje.
- Ako itko moe saznati, onda je to Lou - ree Laurie.
- Usput reeno - ree Jack aljivo nadmonim tonom - Lou je priznao da je on odgovoran za priu o
Franconiju u novinama.
- Ne vjerujem - ree Laurie.
- Sam mi je rekao - ree Jack. - Zato oekujem poniznu is-priku.
- Ima je - doda Laurie. - Zaprepatena sam. Je li rekao za-to je to uinio?
- Rekao je da su odmah eljeli dati podatak u javnost da vide hoe li to donijeti jo informacija od
dounika. ini se da su do-nekle uspjeli. Dobili su podatak, koji je kasnije potvren, da je
Franconijevo tijelo ukradeno po nalogu obitelji Lucia.
- Dobri Boe! - usklikne Laurie i strese se. - Ovaj me sluaj previe poinje podsjeati na Cerino
aferu.
- Znam to eli rei - ree Jack. - Umjesto oiju, ovdje je rije o jetri.
- Ne misli da u Sjedinjenim Dravama postoji privatna bol-nica u kojoj se obavljaju transplantacije
jetre, zar ne? - upita Laurie.
- Ne vjerujem - ree Jack. - Nema sumnje da se moe raditi o velikom novcu, ali postoji pitanje
opskrbe. elim rei, u ovoj zemlji postoji vie od sedam tisua ljudi koji ekaju presaivanje
275
jetre. Samo nekolicina tih ljudi ima dovoljno novca da bi se tako neto isplatilo.
- Voljela bih da sam i ja tako sigurna - ree Laurie. - Profit je naglo postao osnovna motivacija
amerike medicine.
- Ali veliki novac medicini donosi koliina - ree Jack. - Ima premalo imunih ljudi kojima treba jetra.
Ulaganje u prostor i tajnovitost ne bi se isplatilo, pogotovo bez osigurane opskrbe or-ganima.
Trebalo bi uspostaviti neku modernu verziju Burka i Harea, pa iako bi takav scenarij mogao uspjeti u
drugorazred-nom filmu, u stvarnosti bi bio previe riskantan i nesiguran. Ni-jedan poslovni ovjek pri
zdravoj pameti ne bi se u to upustio, bez obzira koliko je nepoten.
- Moda ima pravo - ree Laurie.
- Siguran sam da ovdje ima jo neega - ree Jack. - Jedno-stavno ima previe neobjanjenih
injenica, od besmislenih rezul-tata DQ alfe do podatka da Franconi nije uzimao lijekove protiv
odbacivanja. Neto ne uspijevamo vidjeti; neto kljuno, neto neoekivano.
- Kako se trudi! - usklikne Laurie. - Jedno je sigurno, drago mi je da sam tebi dala taj sluaj.
- Ba ti hvala - sarkastino e Jack. - Sluaj me doista fru-strira. Da prijeemo na vedrije stvari, dok
smo sino igrali ko-arku, Warren mi je rekao da se Natalie raspitivala o tebi. Sto misli da ovog
vikenda izaemo na veeru i moda u kino, pod uvjetom da oni nemaju drugih planova?
- To bi mi se jako svialo - ree Laurie. - Nadam se da si rekao Warrenu da sam se i ja raspitivala o
njima.
- Jesam - prizna Jack. - Ne pokuavam promijeniti temu, ali kako si provela dan? Jesi li napredovala
u svojoj istrazi o tome kako je Franconi uspio poi na svoj noni izlet? elim rei, to to je Lou rekao
da je za to odgovorna zloinaka obitelj ne go-vori nam puno. Trebaju nam pojedinosti.
- Naalost, nisam - prizna Laurie. - Do pred malo sam bila u grobnici. Nisam obavila nita od
planiranog.
276
- teta - nasmijei se Jack. - S obzirom na svoje sporo na-predovanje, moda u se morati osloniti na
tebe pri rjeavanju ovog sluaja.
Nakon uzajamnog obeanja da e se te veeri uti telefonom kako bi se dogovorili za vikend, Laurie
poe u svoj ured. S do-brim je namjerama sjela za stol i poela pregledavati laboratorij-ske nalaze i
druge materijale to su tijekom dana stigli o njezinim nedovrenim sluajevima. Ali otkrila je da se ne
uspijeva koncen-trirati.
Jackovo velikoduno ukazivanje povjerenja da e ona doprini-jeti rjeavanju sluaja Franconi samo
je u njoj izazvalo osjeaj krivnje jer nije dola do mogue hipoteze o tome kako je ukra-deno
Franconijevo tijelo. Kad je vidjela koliko truda Jack ulae u sluaj, poeljela je udvostruiti svoje
napore.
Laurie je izvadila isti list papira i poela zapisivati sve to joj je Marvin ispriao. Intuicija joj je
govorila da je zagonetna Fran-conijeva otmica morala imati veze s dva tijela to su iste noi od-
vezena iz mrtvanice. Sad kad je Lou rekao da je umijeana zlo-inaka obitelj Lucia, postala je jo
sigurnija da je nekako uple-teno Pogrebno poduzee Spoletto.
Ravmond spusti slualicu i pogleda Darlene koja je ula u radnu sobu.
- Dakle? - upita Darlene. Stegnula je plavu kosu u konjski rep. Upravo je vjebala na kunom biciklu u
susjednoj prostoriji te je na sebi imala seksepilnu opremu.
Ravmond se naslonio u svojoj stolici i uzdahnuo. ak se i na-smijeio. - ini se da su se stvari
poele normalizirati - ree. - To je bio GenSvsov ovjek iz Cambridgea. Zrakoplov e mi stajati na
raspolaganju sutra uveer pa u krenuti u Afriku. Jasno, morat emo se putem zaustaviti radi goriva,
ali ne znam gdje e to biti.
- Mogu li poi i ja? - s nadom upita Darlene.
- Bojim se da ne moe, draga - ree Ravmond. Nagne se prema njoj i uhvati je za ruku. Znao je da je
proteklih nekoliko
277
dana bio nemogu pa ga je zbog toga zapekla savjest. Vodio ju je oko stola i povukao na krilo. im je
to uinio, poalio je. Ona je ipak bila velika ena.
- S pacijentom i kirurkom ekipom, na povratku e biti pre-vie putnika - uspije izgovoriti iako mu je
lice postajalo sve crve-nije.
Darlene uzdahne i napui usne. - Ja nikad nikamo ne mogu poi.
- Idui put - zakrijeti Ravmond. Potapao ju je po leima i blago je uspravio. - To je samo kratko
putovanje. Tamo i natrag. Nee biti zabavno.
Neoekivano briznuvi u pla, Darlene pobjegne iz sobe. Ravmond je pomislio da bi trebao poi za
njom i utjeiti je, ali se predomislio kad je vidio koliko je sati. Prolo je tri, a to znai da je u Cogu
prolo devet. Ako je elio razgovarati sa Siegfrie-dom, sad je najbolje vrijeme.
Ravmond nazove upraviteljev dom. Domaica ga je spojila sa Siegfriedom.
- Je li jo uvijek sve u redu? - s oekivanjem e Ravmond.
- Savreno - ree Siegfried. - Posljednje su informacije o pa-cijentovu stanju izvrsne. Ne bi se mogao
bolje osjeati.
- To je ohrabrujue - ree Ravmond.
- Pretpostavljam da to znai da emo uskoro dobiti bonuse -ree Siegfried.
- Svakako - ree Ravmond iako je znao da e novac kasniti. S obzirom da je morao stvoriti dvadeset
tisua gotovine za Vin-nieja Dominicka, bonusi e morati ekati do sljedee uplate rata.
- to je sa situacijom to ju je stvorio Kevin Marshall? -upita Ravmond.
- Sve je ponovno normalno - ree Siegfried. - Osim jednog incidenta kad su se u vrijeme ruka vratili
na mjesto gdje se na-lazi most.
- To mi ba ne zvui normalno - usprotivi se Ravmond.
- Smiri se - ree Siegfried. - Vratili su se samo zato da po-trae Melaniene naoale za sunce. Ipak su
na njih ponovno pu-
278
cali vojnici koje sam ondje postavio. - Siegfried se od srca na-smije.
Ravmond je priekao da se Siegfried smiri.
- Sto je tako smijeno? - upita Ravmond.
- Oni glupavi vojnici pucnjavom su unitili stranji prozor na Melanienu automobilu - ree Siegfried. -
To ju je jako razljutilo, ali je postiglo eljeni uinak. Sad sam doista siguran da vie nee ii onamo.
- Nadam se da nee - ree Ravmond.
- Osim toga, danas poslijepodne pruila mi se prilika popiti pie s dvjema enama - nastavi Siegfried.
- Imam osjeaj da se na smotani istraiva uputa u neto riskantno.
- O emu to govori? - upita Raymond.
- Ne vjerujem da e imati vremena ili energije za razmiljanje o dimu na Ila Francesci - ree
Siegfried. - Mislim da se upustio u vezu u troje.
- Ozbiljno? - upita Ravmond. Takva se pomisao inila smi-jenom kad je rije o Kevinu Marshallu
kakvog je Ravmond po-znavao. Za cijelo vrijeme koliko je Ravmond suraivao s Kevi-nom
Marshallom, on nikad nije pokazao ni najmanje zanimanje za suprotni spol. Bilo je nepojmljivo da bi
imao sklonosti i snage za jednu enu, a kamoli za dvije.
- Takav sam dojam stekao - ree Siegfried. - Trebao si uti kako te dvije ene priaju o svom slatkom
istraivau. Tako su ga zvale. Spremale su se poi Kevinu na veeru. To je prvi put da je nekoga
pozvao na veeru, barem koliko ja znam, a ja ivim tono nasuprot njemu.
- Pretpostavljam da bi nam to trebalo biti drago - ree Rav-mond.
- Mislim da bismo mu trebali zavidjeti - ree Siegfried i po-novno prasne u smijeh to je Ravmondu
unitavalo ivce.
- Nazvao sam te da ti kaem kako kreem odavde sutra uve-er - ree Ravmond. - Ne mogu rei kad
u stii u Batu jer ne znam gdje emo sletjeti po gorivo. Morat u nazvati odatle ili e pilot javiti
radiom.
279
- Dolazi li jo netko s tobom? - upita Siegfried.
- Ne, koliko ja znam - ree Ravmond. - Sumnjam jer emo na povratku biti puni.
- ekat emo te - ree Siegfried.
- Vidimo se uskoro - ree Ravmond.
- Moda moe sa sobom donijeti nae bonuse - predloi Siegfried.
- Vidjet u moe li se to srediti - obea Ravmond. Spusti slualicu i nasmijei se. Odmahne glavom
udei se
ponaanju Kevina Marshalla. - Nikad ne zna! - glasno proko-mentira Ravmond, ustane i krene iz
sobe. elio je nai Darlene i razvedriti je. Pomislio je da bi za utjehu mogli izai na veeru u njezin
omiljeni restoran.
Jack je od jednog do drugog kraja prouio jedini preparat jetre to ga je imao. ak se posluio uljnim
leama da bi uzalud zurio u bazofilne tokice u sreditu siunog granuloma. Jo uvi-jek nije imao
pojma je li rije o pravom nalazu, i ako jest, o emu se radi.
Iscrpio je svoje poznavanje histologije i patologije u odnosu na preparat, te ga je upravo naumio
odnijeti na odjel patologije Sveuiline bolnice New York kad se oglasio njegov telefon. To je bio
poziv iz North Caroline to ga je Chet oekivao pa je Jack postavio odgovarajua pitanja i zapisao
odgovore. Spustivi slua-licu, Jack uzme svoju jaknu iz ormara. Obue je i pokupi mikro-skopski
preparat, ali je telefon ponovno zazvonio. Ovoga je puta s druge strane bio Lou Soldano.
- Pogodak! - vedro e Lou. - Imam dobre vijesti za tebe.
- Pretvorio sam se u uho - ree Jack. Skine jaknu i sjedne.
- Nazvao sam prijatelja u Uredu za imigraciju, a on mi je ma-loas uzvratio poziv - pone Lou. - Kad
sam mu postavio tvoje pitanje, rekao mi je neka priekam na vezi. ak sam ga uo kako unosi ime u
raunalo. Imao je traeni podatak dvije sekunde ka-snije. Carlo Franconi uao je u zemlju prije tono
trideset sedam dana, dvadeset devetog sijenja, na Teterboru u New Jersevju.
280
- Nikad nisam uo za Teterboro - ree Jack.
- To je privatna zrana luka - objasni Lou. - Tamo slijee puno zrakoplova otmjenih korporacija jer je
blizu grada.
- Zar je Carlo Franconi putovao takvim zrakoplovom? -upita Jack.
- Ne znam - ree Lou. - Dobio sam samo ifru ili pozivne brojeve zrakoplova, ili kako ve to zovu.
Zna, brojevi i slova na repu zrakoplova. Da vidimo, ovdje su mi. Rije je o N69SU.
- Ima li spomena o tome odakle je doao zrakoplov? - pitao je Jack dok je zapisivao ifru i datum.
- O, da - ree Lou. - To se mora zabiljeiti. Stigao je iz Lyona u Francuskoj.
- Ma ne, nije mogue - ree Jack.
- Tako stoji u raunalu - ree Lou. - Zato misli da to nije tono?
- Jer sam rano jutros razgovarao s francuskom organizacijom za raspodjelu organa - ree Jack. -
Nemaju nikakvih podataka o Amerikancu po imenu Carlo Franconi i kategoriki poriu da bi izvrili
transplantaciju bilo kojem Amerikancu jer postoji duga li-sta ekanja francuskih dravljana.
- Podaci to ih imaju u Uredu za imigraciju moraju se pokla-pati s planom leta kojeg treba predoiti
Saveznoj zrakoplovnoj upravi i ekvivalentnoj europskoj organizaciji - ustvrdi Lou. - Tako sam barem
ja shvatio.
- Misli li da tvoj prijatelj u Uredu za imigraciju ima neku vezu u Francuskoj? - upita Jack.
- Ne bih se iznenadio da ima - ree Lou. - Ti momci moraju meusobno suraivati. Mogu ga pitati.
Zato te to zanima?
- Ako je Franconi bio u Francuskoj, rado bih znao kad je tono onamo stigao - ree Jack. - Dobro bi
mi doli i svi podaci o tome gdje se u Francuskoj zadravao. Francuzi prilino dobro paze na sve
izvaneuropske strance koji prolaze kroz njihove ho-tele.
- Dobro, vidjet u to mogu uiniti - ree Lou. - Nazvat u ga, a potom u ti se javiti.
281
- Jo neto - ree Jack. - Kako bismo mogli saznati tko je vlasnik N69SU?
- To je lako - ree Lou. - Samo treba nazvati Centar zrako-plovne kontrole u Oklahoma Citvju. To
svatko moe uiniti, ali ja i tamo imam prijatelja.
- Isuse, ima prijatelje tono tamo gdje treba - primijeti Jack.
- To ide s poslom - ree Lou. - Stalno inimo usluge jedni drugima. Ako mora ekati da sve ide
uobiajenim kanalima, ni-kad se nita ne bi napravilo.
- Meni svakako odgovara posluiti se tvojom mreom konta-kata - ree Jack.
- Znai eli da nazovem prijatelja u Centru zrakoplovne kontrole? - upita Lou.
- Bio bih ti zahvalan - ree Jack.
- Hej, rado u to uiniti - ree Lou. - Imam osjeaj da po-maui tebi sve vie pomaem i sebi. Jako
bih volio da se ovaj sluaj rijei. To bi mi moglo spasiti posao.
- Izlazim iz ureda jer moram skoknuti do Sveuiline bolnice - ree Jack. - Kako bi bilo da te nazovem
za otprilike pola sata?
- Savreno - ree Lou i prekine vezu.
Jack odmahne glavom. Kao i sve ostalo u ovom sluaju, po-daci to ih je dobio od Loua istodobno
su ga iznenadili i zbunili. Francuska je vjerojatno bila zadnja zemlja koju bi Jack drao mo-guim
Franconijevim odreditem.
Jack po drugi put navue jaknu te izae iz ureda. S obzirom na blizinu Sveuiline bolnice nije uzeo
bicikl. Pjeice mu je tre-balo samo deset minuta.
Stigavi u medicinski centar, Jack dizalom poe do odjela pa-tologije. Nadao se da e dr. Malovar biti
na raspolaganju. Peter Malovar bio je div u svojoj struci te je ak i u dobi od osamdeset dvije godine
bio jedan od najboljih patologa koje je Jack ikad upoznao. Jack je uvijek nastojao pohaati seminare
to ih je dr. Malovar odravao jednom mjeseno. Zato se Jack nije obra-ao Binghamu kad je imao
pitanje u vezi patologije jer je njegova
282
jaka strana bila sudska medicina, a ne opa patologija. Jack se uvijek obraao dr. Malovaru.
- Profesor je u svom laboratoriju, kao i obino - uputi ga tajnica odjela patologije. - Znate gdje je to?
Jack kimne i pode prema starim vratima s mutnim staklom to su vodila u prostoriju poznatu kao
"Malovarova jazbina". Jack pokuca. Nije bilo odgovora pa pritisne kvaku. Vrata nisu bila zakljuana.
Unutra je naao dr. Malovara sagnuta nad mikro-skopom. Stari je ovjek pomalo podsjeao na
Einsteina sa svojom divljom sijedom kosom i punim brkovima. Takoer je imao is-krivljenu kimu,
kao da je njegovo tijelo bilo namjerno stvoreno u svrhu saginjanja i zurenja u mikroskop. Od
njegovih pet osje-tila jedino je sluh oslabio tijekom godina.
Profesor je na brzinu pozdravio Jacka dok je istodobno gladno mjerkao preparat u njegovoj ruci.
Volio je da mu ljudi donose problematine sluajeve, a tu je injenicu Jack puno puta iskoristio.
Jack je pokuao rei nekoliko rijei o sluaju dok je pruao preparat profesoru, ali je dr. Malovar
podigao ruku i tako ga uutkao. Dr. Malovar je bio istinski detektiv koji nije elio da tui dojmovi
utjeu na njegove. Stari je profesor zamijenio pre-parat to ga je prouavao Jackovim. Bez rijei ga je
prouavao cijelu minutu.
Podigavi glavu, dr. Malovar stavi kap ulja na preparat i pro-mijeni leu da bi dobio vee poveanje.
Ponovno je prouavao preparat, ali je to sad trajalo samo nekoliko sekundi.
Dr. Malovar pogleda Jacka. - Zanimljivo! - ree, a to je bio veliki kompliment s njegove strane. Glasno
je govorio zbog svog problema sa sluhom. - Vidi se maleni granulom jetre kao i oi-ljak od drugog.
Dok sam gledao granulom, uinilo mi se da vi-dim merozoite, ali ne mogu biti siguran.
Jack kimne. Pretpostavio je da dr. Malovar govori o siunim bazofilnim mrljama to ih je Jack uoio
u sreditu granuloma.
Dr. Malovar posegne za telefonom. Nazvao je kolegu i zamo-lio ga da doe na trenutak k njemu. Za
nekoliko se minuta po-
283
javio visok, mrav, pretjerano ozbiljan Afroamerikanac u dugom bijelom ogrtau. Dr. Malovar ga je
predstavio kao dr. Colina Os-gooda, efa parazitologije.
- to misli o ovome, Coline? - upita dr. Malovar i pokae prema mikroskopu.
Dr. Osgood je promatrao preparat nekoliko sekundi due nego dr. Malovar prije no to je odgovorio.
- Svakako je rije o parazitima - izgovori s oima jo uvijek na okularu mikro-skopa. - To su
merozoiti, ali ih ne prepoznajem. To je neka nova vrsta, ili parazit koji jo nije vien na ljudima.
Preporuio bih da to pogleda dr. Lander Hammersmith te iznese svoje mi-ljenje.
- Dobra ideja - ree dr. Malovar. Pogleda Jacka. - Hoete li ovo ostaviti preko noi? Ujutro u zamoliti
dr. Hammersmitha da to pogleda.
- Tko je dr. Hammersmith? - upita Jack.
- On je veterinarski patolog - odgovori dr. Osgood.
- Slaem se - spremno e Jack. Nije mu palo na pamet da bi preparat mogao pokazati patologu
veterine.
Zahvalivi obojici, Jack se vrati do tajnice i upita smije li se posluiti telefonom. Tajnica ga je poslala
do praznog stola i rekla mu neka pritisne broj devet za vanjsku liniju. Jack nazove Loua u policijskoj
postaji.
- Hej, drago mi je da si nazvao - ree Lou. - ini mi se da dobivam zanimljive podatke. Kao prvo,
zrakoplov je neto po-sebno. Rije je o G4. Znai li ti to togod?
- Ne vjerujem - ree Jack. Prema tonu Louova glasa uinilo mu se da bi mu trebalo znaiti.
- To je skraenica za Gulfstream 4 - objasni Lou. - Moglo bi se rei da je to rolls royce korporacijskih
mlanjaka. Mirii na dvadeset milijuna dolara.
- Impresioniran sam - ree Jack.
- Tako i treba - ree Lou. - U redu, da vidimo to sam jo saznao. Ah, evo ga: vlasnik zrakoplova je
Alpha Aviation iz Rena u Nevadi. Jesi li uo za njih? ;
284 !
- Nisam - ree Jack. - A ti?
- Ni ja - prizna Lou. - Zacijelo je rije o leasing organizaciji. Da vidimo, to jo? O, da! Ovo je moda
najzanimljivije. Moj prijatelj iz Ureda za imigraciju nazvao je svoju vezu u Francuskoj, i to kod kue
ako moe vjerovati, i pitao ga o nedavnom bo-ravku Carla Franconija u Francuskoj. Oito taj
francuski slube-nik ima pristup uredskom raunalu sa svog PC-ja, jer zna to?
- Sav sam na iglama - ree Jack.
- Franconi uope nije bio u Francuskoj! - ree Lou. - Osim ako nije imao lanu putovnicu i lano ime.
Nema nikakvih po-dataka o njegovom ulasku ili izlasku iz zemlje.
- Dakle, to je s tim podatkom da je zrakoplov doao iz Lyona u Francuskoj? - upitno e Jack.
- Hej, nemoj se odmah uzbuivati - ree Lou.
- Ne uzbuujem se - ree Jack. - Samo sam reagirao na tvoju tvrdnju da se plan leta i podaci Ureda za
imigraciju moraju poklapati.
- Poklapaju se! - ree Lou. - Kad kaemo da je zrakoplov stigao iz Lyona, to ne znai da se netko
iskrcao. Koliko ja znam, mogao je sletjeti samo radi goriva.
- Ima pravo - ree Jack. - Toga se nisam sjetio. Kako bismo mogli otkriti o emu je rije?
- Pretpostavljam da ponovno mogu nazvati svog prijatelja u Saveznoj zrakoplovnoj upravi - ree Lou.
- Sjajno - izusti Jack. - Sad u se vratiti u svoj ured u mr-tvanici. - Hou li ja nazvati tebe ili ti mene?
- Ja u nazvati tebe - ree Lou.
Nakon to je zapisala sve ega se mogla sjetiti od svog razgo-vora s Marvinom o tome kako
pogrebna poduzea dolaze po tijela, Laurie je odloila papir i ignorirala ga dok je obavljala druge
poslove. Pola sata kasnije ponovno ga je uzela u ruke.
Nastojala je osloboditi um svih optereenja i objektivnim okom proitati zabiljeke. Prilikom drugog
itanja neto joj je upalo u oi: esto spominjanje pristupnog broja. Jasno, to je nije udilo.
285
Na kraju krajeva, pristupni je broj za tijelo znaio isto to i broj socijalnog osiguranja za ivog
ovjeka. To je bio identifikacijski broj pomou kojeg se u mrtvanici moglo pratiti tisue tijela i uz to
vezanu papirologiju. Kad god bi neko tijelo stiglo u Ured me-dicinskog istraitelja, najprije je
dobivalo pristupni broj. Odmah potom oko palca noge privezala bi se cedulja s tim brojem.
itajui rije "pristupni" Laurie je na vlastito iznenaenje shvatila da je ne bi mogla definirati ako bi
to netko od nje zatra-io. Bila je to rije koju je jednostavno prihvatila i svakodnevno se njome
sluila. Na svakom laboratorijskom nalazu, svakom rendgenskom snimku, u svakom izvjetaju
istraitelja, ba na sva-kom dokumentu unutar zgrade nalazio se pristupni broj. Na puno je naina taj
broj bio vaniji od rtvina imena.
Laurie je uzela rjenik s police i potraila rije "pristupni". Poela je itati definicije, ali nijedno
znaenje nije odgovaralo onome za to se rije upotrebljavala u mrtvanici, sve do pred-zadnjeg
tumaenja. Tamo je rije definirana kao "prijamni". Drugim rijeima, pristupni je broj bio samo drugi
nain za izri-canje prijamnog broja.
Laurie je potraila pristupne brojeve i imena tijela to su ih odvezli tijekom none smjene etvrtog
oujka kad je nestalo Franconijevo tijelo. Nala je papiri ispod pladnja s preparatima. Tamo je
pisalo: Dorothv Kline 101455 i Frank Gleason 100385.
Zahvaljujui razmiljanju o pristupnim brojevima Laurie je primijetila neto na to ranije nije obraala
pozornost. injenicu da su se pristupni brojevi razlikovali za vie od tisuu! To je bilo udno jer su
se brojevi izdavali redom. Laurie je znala koliko ot-prilike tijela prolazi kroz mrtvanicu te je
procijenila da je zaci-jelo prolo nekoliko tjedana izmeu dolaska tih dvaju tijela.
Bila je neobina takva vremenska razlika jer su tijela rijetko ostajala u mrtvanici due od nekoliko
dana. Zato je Laurie utip-kala pristupni broj Franka Gleasona u svoj kompjutor. Njegovo je tijelo
odvezeno u Pogrebno poduzee Spoletto.
Iznenadilo ju je ono to se pojavilo na ekranu.
- Dobri Boe! - usklikne Laurie.
286
Lou se sjajno zabavljao. Suprotno od ope prihvaenog romantinog poimanja detektivskog posla,
stvarni je detektivski rad bio iscrpljujui i nezahvalan. Ovo to je sada inio, sjedio u udobnosti svog
ureda i obavljao produktivne telefonske razgo-vore, istodobno ga je zabavljalo i ispunjavalo
zadovoljstvom. Takoer je bilo lijepo pozdraviti stare znance.
- Zaboga, Soldano! - prokomentira Mark Servert. Mark je bio Louova veza u Saveznoj zrakoplovnoj
upravi u Oklahoma Ci-tyju. - Godinu dana nema ni traga ni glasa od tebe, a onda se javlja dvaput u
istom danu. Zacijelo je rije o posebno zanimlji-vom sluaju.
- Nenadmaiv je - ree Lou. - Imam jo jedno pitanje. Sa-znali smo da je zrakoplov G4 o kojem sam se
ranije raspitivao doletio iz Lyona, Francuska, u Teterboro, New Jersev, dvadeset devetog sijenja.
Meutim, ovjek koji nas zanima nije proao kroz francuski ured za imigraciju. Zato se pitamo je li
mogue saznati odakle je stigao N69SU prije slijetanja u Lyonu.
- Dakle, to je malo tee - ree Mark. - Znam da ICAO2...
- ekaj malo - prekine ga Lou. - Izbjegavaj kratice, molim te. to je ICAO?
- Meunarodna civilna zrakoplovna organizacija - ree Mark. - Znam da oni biljee sve planove
leta iz i u Europu.
- Savreno - ree Lou. - Postoji li ondje netko koga moe nazvati?
- Postoji netko koga mogu nazvati - ree Mark. - Ali to ti nee puno pomoi. ICAO unitava sve svoje
podatke nakon pet-naest dana. Ne spremaju se u arhive.
- Prekrasno - sarkastino e Lou.
- Isto vrijedi za Europski centar za kontrolu zranog prometa u Bruxellesu - ree Mark. - Jednostavno
ima previe materijala, s obzirom na sve komercijalne letove.
- Dakle, ne postoji nain - primijeti Lou.
2 ICAO - International Civil Aviation Organization Meunarodna civilna zrakoplovna organizacija
287
- Razmiljam - ree Mark.
- Hoe li me nazvati? - upita Lou. - Bit u ovdje jo oko sat vremena.
- Da, tako u uiniti - obea Mark.
Lou je ba htio spustiti slualicu kad je uo kako Mark izvi-kuje njegovo ime.
- Upravo sam se jo neega sjetio - ree Mark. - Postoji or-ganizacija pod nazivom Sredinja uprava
leta, a imaju urede u Parizu i Bruxellesu. Oni daju tono vrijeme slijetanja i polijeta-nja. Imaju pod
sobom cijelu Europu osim Austrije i Slovenije. Tko zna zato te zemlje nisu ukljuene. Dakle, ako je
N69SU sti-gao iz bilo koje zemlje osim Austrije ili Slovenije, morali bi imati podatke o planu leta.
- Poznaje li nekoga u toj organizaciji? - upita Lou.
- Ne, ali poznajem nekoga tko i tamo ima vezu - ree Mark. - Pokuat u togod saznati.
- Hej, bit u ti zahvalan - ree Lou.
- Nema problema - ree Mark.
Lou spusti slualicu i stane lupkati olovkom po oteenoj po-vrini starog, metalno sivog pisaeg
stola. Na mnogim su se mje-stima vidjeli progoreni tragovi to su ih ostavili tinjajui opuci.
Razmiljao je o tvrtci Alpha Aviation i o tome kako bi mogao ot-kriti tko iza nje stoji.
Najprije se pokuao raspitati u slubi informacija u Renu. Al-pha Aviation nije imala telefonskog
broja. Loua to nije udilo. Potom je nazvao policijsku postaju u Renu. Objasnio je tko je on i zatraio
da ga spoje sa efom Odjela za ubojstva. Zvao se Paul Hersev.
Nakon nekoliko minuta prijateljskog brbljanja Lou je Paulu ukratko iznio Franconijev sluaj. Zatim je
pitao za Alpha Avia-tion.
- Nikad nisam uo za njih - ree Paul.
- U Saveznoj zrakoplovnoj upravi rekli su da im je sjedite u Renu, Nevada - ree Lou.
288
- To je zato to je u Nevadi lako osnovati tvrtku - objasni Paul. - Ovdje u Renu imamo niz skupih
odvjetnikih tvrtki koje se samo time bave.
- Sto misli, kako bih mogao saznati podatke o toj organiza-ciji? - upita Lou.
- Nazovi Ured dravnog sekretara vanjskih poslova Nevade u Carson Citvju - uputi ga Paul. - Ako je
Alpha Aviation konsti-tuairana u Nevadi, ti e podaci biti dostupni javnosti. Hoe li da mi
nazovemo?
- Ja u nazvati - ree Lou. - U ovom trenutku ak nisam siguran to bih elio znati.
- Barem ti moemo dati broj - ree Paul. Na trenutak se okrenuo od slualice, a Lou je uo kako je
nekom podinjenom izdao nareenje. Trenutak kasnije ponovno se javio te je Louu dao telefonski
broj. Tada je dodao: - Trebali bi biti susretljivi, ali ako naie na potekoe, opet me nazovi. Treba li
ti iz bilo kojeg razloga pomo u Carson Citvju, nazovi Toda Andersona. On je tamo ef Odjela za
ubojstva i jako je dobar momak.
Nekoliko minuta kasnije Lou je uspostavio vezu s Uredom dravnog sekretara vanjskih poslova
Nevade. Telefonist ga je spojio sa slubenicom koja nije mogla biti ljubaznija ili spremnija na
suradnju. Zvala se Brenda Whitehall.
Lou joj je objasnio da ga zanima sve to moe saznati o Al-pha Aviation iz Rena u Nevadi.
- Samo trenutak, molim vas - ree Brenda. Lou je uo kako ena tipka ime na tipkovnici. - U redu, evo
ga. Priekajte da iz-vuem dosje.
Lou podigne noge na stol i nagne se na stolici. Osjetio je go-tovo neodoljivu potrebu za cigaretom,
ali joj se uspio oduprijeti.
- Vratila sam se - ree Brenda. Lou je uo ukanje papira. - A sad, to elite znati?
- Sto imate? - upita Lou.
- Imam odredbe konstituiranja - ree Brenda. Uslijedila je kratka stanka dok je itala, a potom je
dodala: - To je dioniko drutvo, a glavni dioniar je Alpha Management.
289
- Sto to znai prevedeno na obian jezik? - upita Lou. - Ni-sam ni odvjetnik ni poslovni magnat.
- To jednostavno znai da je Alpha Management korporacija koja upravlja dionikim drutvom -
strpljivo e Brenda.
- Postoje li neka imena ljudi? - upita Lou.
- Svakako - ree Brenda. - Odredbe konstituiranja moraju sadravati imena i adrese direktora,
registriranog agenta za us-luge i izvrnih slubenika kompanije.
- To zvui ohrabrujue - primijeti Lou. - Moete li mi dati ta imena?
Lou je uo utanje papira.
- Hmmm - zamiljeno e Brenda. - Zapravo, u ovom sluaju imam samo jedno ime i adresu.
- Jedna osoba ima sve te obveze?
- Sudei prema ovom dokumentu - ree Brenda.
- Koje je to ime i adresa? - upita Lou. Posegnuo je za koma-diem papira.
- Samuel Hartman iz tvrtke Wheeler, Hartman, Gottlieb i Sawyer. Adresa je Rodeo Drive osam, Reno.
- To zvui poput odvjetnike tvrtke - ree Lou.
- I jest - ree Brenda. - Prepoznajem ime.
- To mi nimalo ne pomae! - ree Lou. Znao je da su izgledi za dobivanje podataka od odvjetnike
tvrtke jako maleni.
- Puno korporacija u Nevadi tako je konstituirano - objasni Brenda. - No pogledajmo ima li kakvih
amandmana.
Lou je ve pomiljao da e ponovno nazvati Paula i raspitati se o Samuelu Hartmanu, kad je Brenda
neto promrmljala.
- Postoje amandmani - ree. - Na prvom sastanku Upravnog odbora Alpha Managementa gospodin
Hartman je podnio os-tavku na mjesto predsjednika i tajnika. Na njegovo je mjesto ime-novan
Frederick Rouse.
- Postoji li adresa gospodina Rousea? - upita Lou.
- Postoji - odgovori Brenda. - On je glavni financijski slu-benik korporacije GenSvs. Adresa je
Kendall Square 150, Cam-bridge, Massachusetts.
290
Lou je zapisao sve podatke i zahvalio Brendi. Bio je posebno zahvalan jer nije mogao zamisliti da bi
istu uslugu dobio iz Ureda dravnog sekretara za vanjske poslove vlastite drave u Albanvju.
Lou je ba htio nazvati Jacka i prenijeti mu podatke o vla-sniku zrakoplova kad mu je telefon
zazvonio u ruci. To ga je ve zvao Mark Servert.
- Ima sree - ree Mark. - Moj poznanik koji zna ljude u Sredinjoj upravi leta u Europi sluajno je
bio na radnom mjestu kad sam ga nazvao. Zapravo, on je tono u sreditu zbivanja koja tebe
zanimaju. Nalazi se u Zrakoplovnoj luci Kennedv i pomae izravan promet preko Atlantika. Stalno
razgovara s ljudima u Sredinjoj upravi leta pa je ubacio pitanje o N69SU za dvadeset devetog
sijenja. Oito su mu odmah odgovorili. N69SU je do-letio u Lyon iz Bate, Ekvatorijalna Gvineja.
- Opa! - ree Lou. - Gdje je to?
- Nemam pojma - ree Mark. - Bez gledanja u atlas, rekao bih da je negdje u zapadnom dijelu Afrike.
- Neobino - izusti Lou.
- Takoer je neobino da je zrakoplov radiom zatraio vri-jeme polijetanja za Teterboro u New
Jersevju im je sletio u Lyonu - ree Mark. - Koliko sam ja shvatio, samo je ekao na pisti dok nije
dobio doputenje za polijetanje.
- Moda je samo doao po gorivo - ree Lou.
- Mogue - ree Mark. - Ipak bih oekivao da e dati plan leta sa zaustavljanjem u Lyonu, a ne dva
zasebna plana leta. e-lim rei, mogli su zapeti u Lyonu nekoliko sati. To je predstav-ljalo rizik.
- Moda su se jednostavno predomislili - ree Lou.
- I to je mogue - sloi se Mark.
- Ili moda nisu htjeli da bilo tko zna da dolaze iz Ekvatori-jalne Gvineje - ree Lou.
- Dakle, to je ideja koja meni ne bi pala na pamet - prizna Mark. - Pretpostavljam da si ti zato
zanimljivi detektiv, a ja samo dosadni slubenik.
291
Lou se nasmije. - Zanimljiv ba i nisam. Upravo suprotno, bojim se da me ovaj posao pretvorio u
cininu i sumnjiavu osobu.
- I to je bolje nego biti dosadan - ustvrdi Mark.
Lou je zahvalio prijatelju na pomoi. Nakon to su razmijenili dobronamjerna obeanja da e se
uskoro nai, prekinuli su vezu.
Lou je nekoliko minuta sjedio i udio se zato je zrakoplov vrijedan dvadeset milijuna dolara
prevozio zloinca osrednje va-nosti iz Queensa, New York, iz neke afrike zemlje za koju Lou nikad
nije uo. Takva zabit treeg svijeta zacijelo nije bila medi-cinska meka kamo bi netko iao na
zahtjevnu operaciju kakva je presaivanje jetre.
Nakon to je u raunalo unijela pristupni broj Franka Glea-sona, Laurie je neko vrijeme sjedila i
razmiljala o oitom nesu-glasju. Pokuala je zamisliti to bi ti podaci mogli znaiti u odnosu na
nestanak Franconijeva tijela. Polako joj se u mislima ugnijezdila jedna ideja.
Laurie je odjednom odgurnula stolicu od stola i zaputila se u mrtvanicu kako bi potraila Marvina.
Nije bio u mrtvozorni-kovu uredu. Nala ga je kad je ula u rashlaenu prostoriju to su je zvali
hladnjaom. Bio je zauzet namjetanjem nosila na ko-licima kako bi ih pripremio za preuzimanje
tijela.
im je Laurie ula u prostoriju, glavom joj je sijevnulo sjea-nje na uasno iskustvo to ga je ba
ovdje proivjela tijekom slu-aja Cerino. Postalo joj je izrazito neugodno te je odluila da nee tu
razgovarati s Marvinom. Zato ga je zamolila da doe u mrtvozornikov ured kad zavri s poslom.
Marvin se pojavio pet minuta kasnije. Spustio je snop papira na pisai stol, a zatim priao
umivaoniku u kutu i oprao ruke.
- Sve u redu? - upita Laurie tek toliko da neto kae.
- Mislim da jest - ree Marvin. Prie stolu i sjedne. Pone sreivati dokumente onim redom kojim su
pogrebna poduzea trebala preuzimati tijela.
292
- Nakon razgovora s tobom saznala sam neto prilino udno - pone Laurie prelazei na razlog svog
dolaska.
- Kao to? - upitno e Marvin. Dovrio je slaganje papira i nagnuo se na stolici.
- Unijela sam pristupni broj Franka Gleasona u raunalo -ree Laurie. - Saznala sam da je njegovo
tijelo stiglo u mrtva-nicu prije vie od dva tjedna. Nije imalo nikakvog imena. To je bilo
neidentificirano tijelo!
- Kakvo sranje! - usklikne Marvin. Zatim je shvatio to je re-kao pa je dodao: - Mislim, iznenaen sam.
- I ja sam se iznenadila - ree Laurie. - Pokuala sam nazvati dr. Bessermana koji je obavio obdukciju.
eljela sam ga pitati je li tijelo nedavno identificirano kao Frank Gleason, ali ga nema u uredu. Misli
li da je udno to Mike Passano nije znao da u ra-unalu uz taj broj jo uvijek stoji neidentificirano
tijelo?
- Zapravo nije - ree Marvin. - Nisam siguran ni da bih ja znao. Mislim, unosi se pristupni broj samo
da se vidi je li tijelo jo uvijek kod nas. Zapravo se previe ne zabrinjava oko imena.
- Takav sam dojam stekla ranije - ree Laurie. - Rekao si jo neto o emu sam puno razmiljala.
Rekao si da ponekad ne ide ti po tijelo, ve netko iz pogrebnog poduzea.
- Ponekad - ree Marvin. - Ali to se dogaa samo kad dou dva ovjeka koja su ve puno puta bila
ovdje pa im je poznat postupak. To je samo nain ubrzavanja stvari. Jedan od njih poe po tijelo u
hladnjau, a dotle ja i drugi ovjek ispunjavamo obrasce.
- Kako dobro poznaje Mikea Passana? - upita Laurie.
- Jednako dobro kao i veinu drugih - ree Marvin.
- Ti i ja poznajemo se est godina - ree Laurie. - Drim da smo prijatelji.
- Da, valjda - oprezno e Marvin.
- Voljela bih da kao prijatelj uini neto za mene - ree Laurie. - Ali samo ako ti zbog toga nee biti
neugodno.
- Kao to? - upita Marvin.
293
- eljela bih da nazove Mikea Passana i kae mu kako sam ja otkrila da je jedno od tijela to ih je
poslao van one noi kad je Franconi nestao bilo neidentificirano.
- To je udno, ovjee! - pobuni se Marvin. - Zato bih ga zvao kad mogu jednostavno ekati da doe
na posao?
- Moe se ponaati kao da si to tek sad uo, to i jesi - ree Laurie. - I moe mu rei kako smatra
da bi on odmah trebao za to znati jer je te noi bio deuran.
- Ne znam, ovjee - nesigurno e Marvin.
- Najvanije je to to nee sliiti optubi ako ga ti nazove -ree Laurie. - Ako ja nazovem, mislit e da
ga optuujem, a mene zanima njegova reakcija bez da se osjea napadnutim. No jo je vanije pitati
ga jesu li iz Pogrebnog poduzea Spoletto dola dva ovjeka, i ako jesu, sjea li se tko je zapravo
poao po tijelo.
- To me podsjea na namjetaljku, ovjee - poali se Mar-vin.
- Ja na to ne gledam tako - ree Laurie. - To mu zapravo daje mogunost da od sebe otkloni sumnju.
Vidi, ja mislim da su ljudi iz Pogrebnog poduzea Spoletto odnijeli Franconija.
- Neu se osjeati ugodno ako ga nazovem - ree Marvin. - Znat e da se neto dogaa. Zato ga
sama ne nazove, razumi-je me?
- Ve sam ti objasnila, osjetit e da se mora braniti - objasni Laurie. - Kad sam mu zadnji put
postavila nekoliko neodreenih pitanja, odmah se poeo braniti. Ali u redu, ako ti nije ugodno, nemoj
to uiniti. Umjesto toga, eljela bih da sa mnom poe u malu potragu.
- Sto sada? - upita Marvin. Poeo je gubiti strpljenje.
- Moe li mi dati popis pregradaka u kojima se trenutno na-laze tijela? - upita Laurie.
- Svakako, to je lako - ree Marvin.
- Molim te - Laurie e pokazujui prema Marvinovu kom-pjutoru. - Kad ve to radi, napravi odmah
dvije kopije.
294
Marvin slegne ramenima i sjedne. Koristei se relativno brzim stilom tipkanja, zatraio je popis to ga
je Laurie eljela. Pruio joj je dva lista papira im su izala iz tampaa.
- Izvrsno - ree Laurie pogledavi papire. - Doi! - Izala je iz mrtvozornikova ureda i domahnula mu
preko ramena. Marvin je poao za njom.
Poli su betoniranim hodnikom do goleme prostorije to je dominirala mrtvanicom. S obje strane su
se nalazili nizovi ra-shlaenih pregradaka u kojima su se uvala tijela prije obdukcije.
Laurie prui Marvinu jedan popis.
- elim pregledati svaki pregradak koji nije zauzet - ree Laurie. - Ti poi ovom stranom, a ja u
drugom.
Marvin zakoluta oima, ali uzme popis. Poeo je otvarati pre-gratke. Virnuo bi unutra, a potom
tresnuo vratacima. Laurie poe na drugu stranu i pone initi isto.
- Opa! - izusti Marvin pet minuta kasnije.
- Laurie zastane. - Sto je?
- Bit e bolje da doe ovamo - ree Marvin.
Laurie prijee na drugu stranu. Marvin je stajao na udalje-nom kraju, ekao se po glavi i zurio u
popis. Pred njim se na-lazio otvoreni pregradak.
- Ovaj bi trebao biti prazan - ree Marvin.
Laurie pogleda unutra i osjeti kako joj se bilo ubrzava. Unu-tra se nalazilo nago tijelo mukarca bez
cedulje na nonom palcu. To je bio pregradak broj devedeset etiri. Nije bio daleko od broja sto
jedanaest gdje se trebao nalaziti Franconi.
Marvin izvue podloak. U tiini puste mrtvanice zvuk je glasno odjeknuo. Tijelo je pripadalo
sredovjenom mukarcu, a imalo je znakove tekih ozljeda po nogama i trupu.
- Dakle, ovo sve objanjava - ree Laurie.
- O, ne! - U glasu joj se osjetila nespojiva mjeavina trijumfa, ljutnje i straha. - To je neidentificirano
tijelo. Bio je rtva pro-metne nesree na FDR Driveu prilikom koje je voza pobjegao.
295
Kad je Jack izaao iz dizala, uo je kako negdje uporno zvoni telefon. Dok je prolazio hodnikom,
postalo mu je jasno da je to zacijelo njegov telefon, pogotovo zato to je samo njegov ured imao
otvorena vrata.
Jack je ubrzao, a zatim je zamalo promaio vrata jer je klizio po vinilskom podu. Pograbio je slualicu
u zadnjem trenutku. Zvao je Lou.
- Gdje si bio, dovraga? - ljutito e Lou.
- Zadrao sam se u Sveuilinoj bolnici - ree Jack. Nakon to je Jack zadnji put razgovarao s
Louom, pojavio se dr. Malo-var i zamolio ga da pogleda nekoliko preparata sudske medicine. Jack je
drao da to ne moe odbiti jer se i on obratio za pomo dr. Malovaru.
- Nazivao sam svakih petnaest minuta - primijeti Lou.
- ao mi je.
- Imam neke neobine informacije i jedva ekam da te upo-znam s njima - ree Lou. - Ovo je doista
aav sluaj.
- Nisi mi rekao nita novo - ree Jack. - to si saznao? Jack je krajikom oka opazio neku kretnju.
Okrenuo je glavu
i vidio da Laurie stoji na vratima. Nije izgledala normalno. Oi su joj sijevale, usta je stisnula u ljutitu
grimasu, a koa je imala boju bjelokosti.
- ekaj tren! -Jack prekine Loua. - Laurie, koji se vrag do-gaa?
- Moram razgovarati s tobom - procijedi Laurie.
- Svakako - ree Jack. - Ali moe li to priekati dvije mi-nute? - Pokazao je na telefon.
- Sada! - drekne Laurie.
- Dobro, dobro - popusti Jack. Postalo mu je jasno da je na-peta poput ice glasovira koja e uskoro
puknuti.
- Sluaj, Lou - Jack ree u slualicu. - Upravo je stigla Lau-rie i jako je uzrujana. Nazvat u te malo
kasnije.
- ekaj! - prasne Laurie. - Razgovara li s Louom Solda-nom?
296
- Da - s oklijevanjem e Jack. U jednom iracionalnom tre-nutku pomislio je da se Laurie uzrujala zato
to on razgovara s Louom.
- Gdje je on? - otro e Laurie.
Jack slegne ramenima. - Valjda je u svom uredu.
- Pitaj ga - obrecne se Laurie.
Jack postavi pitanje, a Lou odgovori potvrdno. Jack kimne. - Tamo je - ree.
- Reci mu da dolazimo k njemu - ree Laurie. Jack je oklijevao. Bio je zbunjen.
- Reci mu! - ponovi Laurie. - Reci mu da odmah kreemo.
- Jesi li uo? - Jack upita Loua. Laurie je pola hodnikom prema svom uredu.
- Jesam - ree Lou. - Sto se dogaa?
- Nek" sam proklet ako znam - ree Jack. - Jednostavno je uletjela ovamo. Ako te odmah ne
nazovem, doi emo k tebi.
- Dobro - ree Lou. - ekat u.
Jack spusti slualicu i izjuri na hodnik. Laurie se ve vraala prema njemu i usput pokuavala navui
kaput. Odmjerila ga je pogledom kad je prola kraj njega na putu do dizala. Jack je mo-rao potrati
da bi je sustigao.
- to se dogodilo? - nesigurno upita Jack. Bojao se da e je jo vie uzrujati.
- Devedeset devet posto sam sigurna da znam kako je Fran-conijevo tijelo ukradeno - ljutito e
Laurie. - Dvije stvari postaju jasne. Prvo, umijeano je Pogrebno poduzee Spoletto i drugo, otmicu
je potpomagao netko tko ovdje radi. Iskreno reeno, ne znam koja me od tih dviju injenica vie
mui.
- Isuse, pogledaj taj promet - Franco Ponti ree Angelu Fac-ciolu. - Vraki mi je drago da idemo
prema Manhattanu, a ne u suprotnom pravcu.
Franco i Angelo su sjedili u Francovu crnu cadillacu i vozili se na zapad preko Queensboro Bridgea.
Bilo je pet i trideset poslije
297
podne, vrijeme najvee prometne guve. Oba su mukarca bila odjevena kao da idu na otmjenu
veeru.
- Kojim redom eli da to obavimo? - upita Franco. Angelo slegne ramenima. - Moda najprije
djevojku - ree.
Lice mu se iskrivilo u jedva zamjetljivi smijeak.
- Raduje se ovomu, zar ne? - prokomentira Franco.
Angelo uzdigne obrve koliko mu je doputalo lice puno oi-ljaka. - Pet godina sanjam o tome da u
ovu ensku posjetiti iz profesionalnih razloga - ree. - Pretpostavljam da nikad nisam vjerovao da e
mi se pruiti takva prilika.
- Znam da te ne moram podsjeati da postupamo po naree-njima - ree Franco. - Doslovno.
- Cerino nikad nije davao tako odreene upute - ree An-gelo. - Samo bi nam rekao neka obavimo
posao. Nije nam govo-rio kako emo ga obaviti.
- Zato je Cerino u zatvoru, a Vinnie vodi predstavu - ree Franco.
- Zna kako emo - ree Angelo. - Proi emo kraj kue u kojoj stanuje Jack Stapleton. Ve sam bio u
stanu Laurie Mont-gomerv pa znam to nas ondje oekuje. No pomalo me udi ova druga adresa. Sto
esta ulica nije mjesto gdje bih oekivao da e ivjeti neki lijenik.
- Mislim da je pametno samo se provozati onuda - sloi se Franco.
Kad su stigli na Manhattan, Franco je nastavio voziti na za-pad Pedeset devetom ulicom. Skrenuo je
oko junog kraja Cen-tral Parka i krenuo na sjever Central Park Westom.
Angelo se prisjetio sudbonosnog dana na gatu Amerike kompanije za svjee voe kad je Laurie
izazvala eksploziju. An-gelo je i prije toga imao problema s koom od vodenih kozica i akni, ali su ga
opekline to ih je zadobio zbog Laurie Montgo-mery pretvorile u "nakazu".
Franco je neto pitao, ali ga Angelo nije uo jer su mu se gla-vom motale gnjevne misli. Morao mu je
rei neka ponovi pitanje.
298
- Kladim se da bi ga rado zabio toj Laurie Montgomery -ree Franco. - Da sam to bio ja, sigurno bih
tako osjeao.
Angelo se sarkastino nasmije. Nesvjesno je pomaknuo svoju lijevu ruku kako bi mogao osjetiti
ohrabrujuu masu svog auto-matskog pitolja smjetenog u futroli ispod ramena.
Franco skrene lijevo u Sto estu ulicu. Proli su kraj igralita s desne strane na kojem se igralo
punom parom, pogotovo na ko-arkakom terenu. Puno je ljudi stajalo sa strane.
- Mora se nalaziti s lijeve strane - ree Franco.
Angelo pogleda komadi papira s Jackovom adresom to ga je drao u ruci. - Pribliavamo se - ree.
- To je ona zgrada s kienim vrhom.
Franco je usporio, a zatim stao i pogreno se parkirao na su-protnoj strani ulice, nekoliko zgrada
prije Jackove. Automobil iza njih je zatrubio. Franco je spustio staklo na prozoru i pokazao vozau
neka ga zaobie. Voza je to i uinio uz obilje psovki. Franco odmahne glavom. - Jesi li uo tog tipa?
Nitko se u ovom gradu ne zna pristojno ponaati.
- Zato bi jedan lijenik ovdje ivio? - upita Angelo. Proma-trao je Jackovu zgradu kroz vjetrobran.
Franco ponovno odmahne glavom. - Meni to uope nema smisla. Zgrada izgleda poput smetlita.
- Amendola je rekao da je pomalo udan - ree Angelo. - Navodno svaki dan vozi bicikl odavde pa
sve do mrtvanice na uglu Prve avenije i Tridesete ulice.
- Nije mogue! - s nevjericom izusti Franco.
- Tako je Amendola rekao.
Franco je pogledom pretraivao podruje. - Cijelo je susjed-stvo pravo smetlite. Moda se bavi
drogama. Angelo otvori vrata automobila i izae.
- Kamo ide? - upita Franco.
- Provjerit u ivi li doista ovdje - ree Angelo. - Amendola je rekao da je njegov stan na treem katu
sa stranje strane. Od-mah u se vratiti.
299
Angelo zaobie automobil i prieka zastoj u prometu. Prijee ulicu i popne se na povienje ispred
Jackove zgrade. Mirno gurne vanjska vrata i pogleda potanske sanduie. Mnogi su bili razbijeni.
Nijedan nije imao bravu koja je sluila svojoj svrsi.
Angelo na brzinu pregleda potu. im je naiao na katalog adresiran na Jacka Stapletona, sve je
vratio na mjesto. Zatim pri-tisne kvaku unutranjih vratiju. Bez problema su se otvorila.
Koraknuvi u hodnik, Angelo duboko udahne. Osjeao se neugodan ustajali zadah. Odmjeri
pogledom smee na stubama, oguljenu boju sa zidova i porazbijane arulje u neko elegantnom
svijenjaku. S prvog kata do njega su dopirali zvukovi obiteljske svae i prigueni vrisak. Angelo se
nasmijei. Bit e lako srediti Jacka Stapletona. Stambena je zgrada podsjeala na zadnju rupu.
Vrativi se pred kuu, Angelo korakne unatrag kako bi odre-dio koji podzemni prolaz pripada
Jackovoj zgradi. Svaka je kua imala uvueni prolaz do kojeg je vodilo est stuba. Ti su prolazi vodili
do stranjih dvorita.
Nakon to je zakljuio koji je pravi, Angelo oprezno poe du prolaza. Bilo je lokvica i blata to je
ugroavalo njegove Bruno Magli cipele.
Stranje je dvorite bilo zatrpano zaputenom i napola srue-nom ogradom, gnjilim madracima,
odbaenim gumama i drugim smeem. Angelo se oprezno odmakne nekoliko koraka od zgrade, a
potom se okrene da bi pogledao poarne ljestve. Na treem su se katu dva prozora mogla otvoriti
prema ljestvama. Niti jedan nije bio rasvijetljen. Lijenik nije bio kod kue.
Angelo se vrati i ue u automobil.
- Dakle? - upita Franco.
- Doista ovdje stanuje - ree Angelo. - Unutranjost zgrade jo je u gorem stanju, ako moe
vjerovati. Nije zakljuano. uo sam kako se neki par svaa na prvom katu, kao i neiji televizor.
Mjesto nije ba lijepo, ali je savreno za nae namjere. Bit e lako.
- To volim uti - ree Franco. - Hoemo li se ipak najprije pobrinuti za enu?
300
Angelo se nasmijeio to je bolje mogao. - Zato bih si uskra-ivao zadovoljstvo?
Franco ubaci mjenja u brzinu. Poli su na jug Avenijom Co-lumbus do Broadwaya, a zatim krenuli
poprijeko do Druge ave-nije. Uskoro su se nali u Devetnaestoj ulici. Angelu nije trebala adresa. Bez
problema je pokazao Laurienu zgradu. Franco je na-ao odgovarajue mjesto na kojem je bilo
zabranjeno parkiranje i parkirao.
- Znai, ti misli da bismo se trebali popeti sa stranje strane? - upita Franco dok je pogledom
odmjeravao zgradu.
- Iz nekoliko razloga - ree Angelo. - Ona je na etvrtom katu, ali njezini prozori gledaju na stranju
stranu. Ionako mo-ramo poi onamo da bismo vidjeli je li kod kue. Isto tako, ima radoznalu susjedu
koja ivi s prednje strane, a vidi da su njezina svjetla upaljena. Ta je ena otvorila vrata i zurila u
mene oba puta kad sam bio tamo. Osim toga, Montgomervn stan ima vrata to se otvaraju na
stranje stubite, a one se spu-taju ravno u stranje dvorite. Znam jer smo je tim putem lovili.
- Uvjerio si me - ree Franco. - Obavimo to.
Franco i Angelo izau iz automobila. Angelo podigne stra-nje sjedalo i izvadi svoju torbu s alatom
za obijanje brava zajedno s Halliganovom ipkom, oruem to ga vatrogasci koriste za pro-valjivanje
u hitnim sluajevima.
Dva su se mukarca zaputila prema prolazu to je vodio u stranje dvorite.
- uo sam da je pobjegla tebi i Tonyju Ruggeriju - nasmije se Franco. - Barem nakratko. Zacijelo je
strana enska.
- Ne podsjeaj me - ree Angelo. - Jasno, raditi s Tonvjem bilo je isto kao da naokolo nosi vreu
pijeska.
Stigli su u stranje dvorite, koje je podsjealo na mrani la-birint zaputenih vrtova, a potom se
oprezno udaljili od zgrade toliko da su mogli vidjeti do etvrtoga kata. Svi su prozori bili zamraeni.
- ini se da imamo vremena prirediti ugodan doek - primi-jeti Franco.
301
Angelo ne odgovori. Ponio je svoje orue za obijanje brava do metalnih poarnih vratiju to su vodila
na stranje stubite. Navukao je tijesne kone rukavice, a Franco je pripremio baterij-sku svjetiljku.
U poetku su se Angelove ruke tresle od uzbuenog iekiva-nja to e se uskoro nai licem u lice s
Laurie Montgomerv na-kon pet godina tinjajue mrnje. Kad se brava opirala Angelovim naporima,
svjesno se nastojao kontrolirati i koncentrirati. Brava je reagirala i vrata su se otvorila.
Na etvrtom se katu Angelo nije muio s oruem za obijanje brava. Znao je da Laurie ima nekoliko
lokota. Zato se posluio Halliganovom ipkom. Zauo se zvuk pucanja i vrata su popu-stila. U roku
od dvadesetak sekundi nali su se u stanu.
Nekoliko su minuta dva mukarca nepomino stajala u mraku Lauriene smonice i oslukivala. Htjeli
su biti sigurni da nema nikakvih zvukova koji bi dali naslutiti da je netko od sta-nara uo
provaljivanje.
- Isuse Kriste! - estoko apne Franco. - Neto mi je upravo dotaknulo nogu!
- Sto je to? - izusti Angelo. Nije oekivao takav razvoj doga-aja.
- Oh, to je prokleta maka! - s olakanjem e Franco.
- To e biti zgodno - ree Angelo. - Povedi je.
Polako su iz smonice poli u mranu kuhinju, a potom u dnevnu sobu. Tamo je vidljivost bila
daleko bolja jer je kroz pro-zore prodirala nona svjetlost grada.
- Zasad je sve u redu - ree Angelo.
- Sad moramo samo ekati - ree Franco. - Mogao bih po-gledati ima li u hladnjaku piva ili vina.
Hoe li i ti?
- Prijalo bi mi pivo - ree Angelo.
U policijskoj su postaji Laurie i Jack morali staviti bedeve za identifikaciju i proi kroz metalni
detektor prije nego su ih pustili na Louov kat. Lou ih je doekao kad su izali iz dizala.
302
im su se pojavili, uhvatio je Laurie za ramena, pogledao je u oi i pitao to se dogodilo.
- Dobro joj je - ree Lou i umirujue potapa Loua po le-ima. - Ponovno je ona stara, razumna i
smirena Laurie.
- Doista? - upita Lou i dalje pozorno prouavajui Laurie.
Laurie se morala nasmijeiti pod Louovim zabrinutim pogle-dom. - Jack ima pravo - ree. - Dobro mi
je. Zapravo, sad mi je neugodno to sam ga natjerala na jurnjavu ovamo.
Lou odahne od olakanja. - Pa, drago mi je da vas oboje vi-dim. Idemo u moju palau. - Poveo ih je
prema svom uredu.
- Mogu vam ponuditi kavu, ali vam ne bih savjetovao da je uzmete - ree Lou. - U ovo doba dana
osoblje za odravanje zgrade smatra je dovoljno jakom za ienje odvoda umivaonika.
- Dobro nam je i bez kave - ree Laurie. Smjestila se na sto-lici.
Jack je uinio isto. Osvrnuo se po oskudno namjetenoj pro-storiji i nelagodno se stresao. Kad je
posljednji put bio ovdje, prije otprilike, godinu dana, to je bilo nakon to je jedva izbjegao smrti.
- Mislim da sam shvatila kako je Franconijevo tijelo ukra-deno iz mrtvanice - pone Laurie. -
Zadirkivao si me kad sam sumnjala u Pogrebno poduzee Spoletto, ali vjerujem da e se sad morati
ispriati. Zapravo, mislim da je vrijeme da ti preuzme stvar u svoje ruke.
Laurie je tada ukratko iznijela svoje vienje dogaaja. Rekla je kako sumnja da je neki djelatnik Ureda
medicinskog istraitelja dao ljudima iz Pogrebnog poduzea Spoletto pristupni broj ne-
identificiranog tijela kao i broj pregratka u kojem su se nalazili Franconijevi ostaci.
- Kad dva vozaa pogrebnog poduzea dou po tijelo, esto se dogaa da jedan od njih poe u
hladnjau, a drugi sreuje papirologiju zajedno s tehniarem u mrtvanici - objasni Laurie. - U takvim
sluajevima tehniar ranije pripremi tijelo tako da ga pokrije plahtom i smjesti na kolica na
pogodnom mjestu, odmah kraj vratiju hladnjae. U sluaju Franconija vjerujem da je voza
303
uzeo tijelo iji je pristupni broj imao, skinuo cedulju, strpao tijelo u jedan od mnogih praznih
pregradaka, zamijenio cedulju Fran-conijevom, a zatim se spokojno pojavio ispred mrtvozornikova
ureda s Franconijevim ostacima. Tada je tehniar samo provjerio slae li se pristupni broj.
- To je prilino dobar scenarij - primijeti Lou. - Smijem li pitati ima li neki dokaz ili su sve to
pretpostavke?
- Nala sam tijelo iji je pristupni broj Spoletto zatraio -ree Laurie. - Nalazilo se u pregratku koji je
trebao biti prazan. Ime Frank Gleason je izmiljeno.
- Ahhh! - izusti Lou s novim zanimanjem. Nagnuo se na-prijed preko svog stola. - Ovo mi se poinje
jako sviati, pogo-tovo s obzirom na branu vezu izmeu obitelji Spoletto i Lucia. To bi moglo biti
vano. Nekako me podsjea na hvatanje Ala Caponea zbog utaje poreza. elim rei, bilo bi
fantastino da sre-dimo neke ljude iz obitelji Lucia na raun krae tijela!
- Jasno, to takoer otvara pitanje veze organiziranog krimi-nala i protuzakonite transplantacije jetre -
ree Jack. - To bi moglo prerasti u neto zastraujue.
- I opasno - ree Lou. - Zato moram inzistirati da se vie ne bavite amaterskim istraivanjem. Sad mi
preuzimamo. Hoete li mi to obeati?
- Meni je drago da vi preuzimate - ree Laurie. - No postoji jo i problem krtice u Uredu medicinskog
istraitelja.
- Drim najboljim da se ja i time pozabavim --ree Lou. - S obzirom da je upleten organizirani
kriminal, mogue je da je bilo iznuivanja ili prinude. No suraivat u izravno s Binghamom. Mislim
da vas ne trebam upozoravati da su ovi ljudi opasni.
- Previe sam dobro nauila tu lekciju - ree Laurie.
- Ja sam previe zaokupljen mojim dijelom zagonetke da bih se u to mijeao - ree Jack. - Sto si za
mene otkrio?
- Puno toga - ree Lou. Isprui ruku do kuta stola i podigne veliku knjigu kakve su obino bile
ilustrirane knjige o umjetnosti. Neto proguna i prui je Jacku.
304
Zbunjenog izraza lica Jack otvori knjigu. - Koji je ovo vragH
- zaudi se. - Sto e mi atlas?
- Trebat e ti - ree Lou. - Nema pojma koliko mi je vre-mena trebalo da ieprkam jednoga ovdje u
policijskoj postaji.
- Ne razumijem - ree Jack.
- Moja veza u Saveznoj zrakoplovnoj upravi uspjela je nazvati nekoga tko poznaje osobu koja radi u
europskoj organizaciji to vodi brigu o vremenima slijetanja i polijetanja diljem Europe -objasni Lou.
- Oni takoer dobivaju planove leta i uvaju ih vie od dva mjeseca. Franconijev G4 stigao je u
Francusku iz Ek-vatorijalne Gvineje.
- Odakle? - zaudi se Jack, a obrve mu se sudare u izrazu posvemanje zbunjenosti. - Nikad nisam
uo za Ekvatorijalnu Gvineju. Je li to drava?
- Pogledaj na stranici sto pedeset dva - ree Lou.
- to to priate o Franconiju i G4? - upita Laurie.
- G4 je privatni mlanjak - objasni Lou. - Uspio sam saznati da je Franconi bio izvan zemlje. Mislili
smo da je bio u Francu-skoj dok nismo dobili ovu novu informaciju.
Jack je naao stranicu 152 u adasu. Tamo se nalazio zemljo-vid oznaen kao "Zapadno podruje
Conga", a pokrivao je go-lemi dio zapadne Afrike.
- U redu, daj mi neki trag - ree Jack.
Lou pokae preko Jackova ramena. - To je ova siuna dr-ava izmeu Cameroona i Gabona.
Zrakoplov je poletio iz Bate, grada na obali. - Pokazao je odreenu toku. Atlas je pri-kazivao zemlju
kao iskljuivo zelenu povrinu.
Laurie ustane i pogleda preko Jackova drugog ramena. - ini mi se da sam jednom ula za tu zemlju.
Mislim da je pisac Frederick Forsvthe ondje napisao roman Psi rata.
Lou se od zaprepatenja lupi dlanom po elu. - Kako se mo-e sjeati takvih stvari? Ja se ne sjeam
ni gdje sam prolog utorka ruao.
Laurie slegne ramenima. - itam puno romana - ree.
- Pisci me zanimaju.
305
- Ovo nema nikakva smisla - poali se Jack. - To je neraz-vijeni dio Afrike. Ova je zemlja zacijelo
posve prekrivena dun-glom. Zapravo, cijeli je ovaj dio Afrike sama dungla. Franconiju tamo nisu
mogli izvriti transplantaciju jetre.
- Tako sam i ja reagirao - ree Lou. - No drugi podatak ima malo vie smisla. Otkrio sam tko je pravi
vlasnik Alpha Aviationa kojim se upravlja iz Nevade. To je korporacija GenSvs iz Cam-bridgea,
Massachusetts.
- ula sam za GenSvs - ree Laurie. - To je biotehnoloka tvrtka koja je jaka u podruju cjepiva i
limfokina. Sjeam se jer mi je jedna moja prijateljica koja radi na burzi u Chicagu prepo-ruila njihove
dionice. Uvijek mi daje nekakve savjete, uvjerena da imam gomile novca za ulaganje.
- Biotehnoloka kompanija! - zamiljeno e Jack. - Hmmm. To je novi preokret. Zasigurno je to vaan
podatak, ali ne znam u kojem smislu. Niti znam to bi biotehnoloka tvrtka radila u Ekvatorijalnoj
Gvineji.
- Kakvo je znaenje te posrednike korporacije iz Nevade? -upita Laurie. - Zar GenSvs pokuava
sakriti injenicu da je vlas-nik zrakoplova?
- Sumnjam - ree Lou. - Previe sam lako otkrio vezu. Da je GenSvs pokuavao sakriti vlasnitvo,
odvjetnici iz Nevade bi i dalje bili navedeni kao direktori Alpha Aviationa. Meutim, na prvom je
sastanku upravnog odbora izvrni financijski upravitelj GenSvsa preuzeo dunosti predsjednika i
tajnika.
- U tom sluaju, zato Nevada za zrakoplov koji je u vlasni-tvu kompanije sa sjeditem u
Massachusettsu? - upita Laurie.
- Ja nisam odvjetnik - primijeti Lou. - No siguran sam da to ima neke veze s porezima i ogranienom
odgovornou. Vrlo je neugodno ako te netko tui u Massachusettsu. Pretpostavljam da GenSvs
iznajmljuje zrakoplov u vremenu kad ga ne koristi, a osi-guranje kompanije sa sjeditem u Nevadi
zacijelo je puno jefti-nije.
- Koliko dobro poznaje tu svoju prijateljicu na burzi? - Jack upita Laurie.
306
- Doista dobro - odgovori Laurie. - Zajedno smo bile na Wesleyanu.
- Kako bi bilo da je nazove i pita zna li za neku vezu iz-meu GenSvsa i Ekvatorijalne Gvineje -
predloi Jack. - Ako ti je preporuila njihove dionice, vjerojatno se temeljito raspitala o kompaniji.
- Nema sumnje - ree Laurie. - Jean Convin bila je jedna od najtemeljitijih studentica od svih koje
sam poznavala. Mi s medi-cine smo u usporedbi s njom djelovale vrlo oputeno.
- Smije li se Laurie posluiti tvojim telefonom? - Jack upita Loua.
- Nema problema - ree Lou.
- eli da sad odmah nazovem? - zaudi se Laurie.
- Uhvati je dok je jo na poslu - ree Jack. - Ako uope ima neki dosje, zacijelo e se to nalaziti na
njenom radnom mjestu.
- Vjerojatno ima pravo - prizna Laurie. Sjedne za Louov stol i nazove informacije u Chicagu.
Dok je Laurie telefonirala, Jack je ispitivao Loua pojedinosti o tome kako je saznao sve to mu je
rekao. Posebno ga se dojmio nain na koji je Lou doao do Ekvatorijalne Gvineje. Zajedno su
pozornije pogledali zemljovid i zapazili kako je zemlja blizu ekva-tora. Takoer su primijetili da se
najvei grad, vjerojatno glavni grad drave, ne nalazi na kopnu ve na otoku po imenu Bioko.
- Jednostavno ne mogu zamisliti kako izgleda takvo mjesto -ree Lou.
- Ja mogu - ree Jack. - Sparno je, puno kukaca, kiovito i vlano.
- Zvui predivno - naali se Lou.
- Nije mjesto to bi ga netko izabrao za odmor - zakljui Jack. - S druge strane, nalazi se izvan ruke.
Laurie spusti slualicu i okrene se na Louovoj stolici kako bi ih pogledala. - Jean je imala sve
sreeno, kao to sam i oekivala - ree. - U trenu je uspjela pronai materijal o GenSvsu. Jasno,
morala je pitati koliko sam dionica kupila te ju je jako pogodilo
307
kad sam priznala da nisam kupila nita. Oito je vrijednost dio-nica trostruko porasla, a potom se
udvostruila.
- Je li to dobro? - aljivim tonom upita Lou.
- Tako dobro da sam moda propustila svoju priliku za mi-rovinu - ree Laurie. - Rekla je da je to
druga uspjena bioteh-noloka kompanija to ju je osnovao izvrni upravitelj tvrtke, Tavlor Cabot.
- Je li ti znala togod rei o Ekvatorijalnoj Gvineji? - upita Jack.
- Svakako - ree Laurie. - Rekla je kako je jedan od glavnih razloga za takav uspjeh kompanije taj to
je izgradila golemu farmu primata. U poetku je trebala biti namijenjena GenSysovu istraivanju.
Zatim je nekome palo na pamet da bi trebalo stvoriti priliku za druge biotehnoloke kompanije i
farmaceutske tvrtke da se koriste prouavanjem primata na GenSvsovoj farmi. Oito je potranja za
takvom vrstom usluga nadmaila svaija oekiva-nja.
- I ta se farma primata nalazi u Ekvatorijalnoj Gvineji? -upita Jack.
- Tako je - ree Laurie.
- Je li ti dala neki razlog zato je tako? - upita Jack.
- U dopisu nekog analitiara stoji da je GenSvs izabrao Ek-vatorijalnu Gvineju zato jer ih je vlada
zemlje jako lijepo prihva-tila, tako da je ak donijela zakone za zatitu operacije. Oito je GenSvs
postao glavnim izvorom prijeko potrebne strane valute u toj zemlji.
- Moe li zamisliti koliko ima mita i korupcije u takvoj vrsti operacije? - Jack upita Loua.
Lou je samo zazvidio.
- U dopis" je takoer naglaeno da se uglavnom radi na pri-matima koji su autohtoni stanovnici
Ekvatorijalne Gvineje -doda Laurie. - Tako uspijevaju zaobii sva meunarodna ograni-enja kad je
rije o uvozu i izvozu ugroenih vrsta kao to su impanze.
308
- Farma primata - ponovi Jack i odmahne glavom. - To ot-vara jo bizarnije mogunosti. Moda
imamo posla s ksenograf-tom?
- Nemoj mi sad poeti s tim lijenikim izrazima - pobuni se Lou. - Sto je ksenograft, za ime svijeta?
- Nemogue - ree Laurie. - Ksenografti izazivaju hiper-akutno odbacivanje. Nije bilo nikakvih
znakova upale u preparatu jetre to si mi ga pokazao.
- Tono - ree Jack. - A ak nije uzimao ni lijekove protiv odbacivanja.
- Ma hajde, vas dvoje - moleivo e Lou. - Ne tjerajte me da molim. Koji je vrag taj ksenograft?
- To je transplantacija pri kojoj se organ uzima ivotinji druge vrste - objasni Laurie.
- Misli kao onaj neuspjeli pokuaj sa srcem babuna za Baby Fae od prije deset ili dvanaest godina?
- upita Lou.
- Tako je - ree Laurie.
- Novi lijekovi protiv odbacivanja ponovno su vratili na scenu ksenografte - objasni Jack. - I s puno
vie uspjeha nego u sluaju Baby Fae.
- Pogotovo sa zaliscima svinjskih srca - ree Laurie.
- Jasno, to pokree puno etikih pitanja - ree Jack. - I iz-luuje ljude koji se bore za zatitu ivotinja.
- Pogotovo sada kad su poeli eksperimentirati s unoenjem ljudskih gena u svinje kako bi umanjili
mogunost odbacivanja -dometne Laurie.
- Je li Franconi mogao dobiti jetru primata dok je boravio u Africi? - upita Lou.
- Ne mogu to zamisliti - ree Jack. - Laurie ima pravo. Nije bilo nikakvih znakova odbacivanja. Za to
se jo nikad nije ulo, ak i kad je rije o odgovarajuem ljudskom organu, osim u slu-aju identinih
blizanaca.
- No Franconi je oito bio u Africi - ree Lou.
- Tono, a njegova je majka rekla da se vratio kao novi o-vjek - ree Jack. Rairi ruke i ustane. - Ne
znam to bih mislio o
309
svemu tomu. Sve je prokleto zamreno. Pogotovo ako je umije-an i organizirani kriminal. Laurie
takoer ustane.
- Zar odlazite? - upita Lou.
Jack kimne. - Zbunjen sam i iscrpljen - ree. - Noas nisam puno spavao. Nakon to smo identificirali
Franconijeve ostatke, satima sam telefonirao. Nazvao sam svaku europsku organizaciju za dodjelu
organa do ijeg sam broja uspio doi.
- Kako bi bilo da svi zajedno poemo do restorana Little Italy na brzu veeru? - predloi Lou. - Nalazi
se odmah iza ugla.
- Ja ne bih - ree Jack. - eka me vonja biciklom. U ovom bi me trenutku jelo dokrajilo.
- Ni ja - ree Laurie. - Jedva ekam da doem kui i stanem pod tu. Ve sam dvije noi za redom
kasno pola na spavanje pa sam jako umorna.
Lou je priznao da ima jo oko pola sata posla pa su se Laurie i Jack pozdravili i sili u prizemlje.
Vratili su svoje privremene bedeve za posjetitelje i izali iz policijske postaje. U sjeni Grad-ske
vijenice uspjeli su zaustaviti taksi.
- Osjea li se bolje? - Jack upita Laurie dok su se vozili prema sjeveru. Kaleidoskop svjetlosti
poigravao je na njihovim li-cima.
- Puno bolje - prizna Laurie. Ne mogu ti opisati kakvo sam olakanje osjetila kad sam sve to predala
u Louove sposobne ruke. Zao mi je to sam se toliko uzrujala.
- Nema se zato ispriavati - ree Jack. - Najblae reeno, uznemiruju injenice da meu nama
postoji potencijalni pijun i da se organizirani kriminal zanima za transplantacije jetre.
- A kako se ti dri? - upita Laurie. - Dobiva puno bizarnih podataka u sluaju Franconi.
- Bizarni jesu, ali su i zanimljivi - ree Jack. - Pogotovo ova veza s biotehnolokim divom kakav je
GenSvs. Zastraujui dio kad je rije o takvim korporacijama je injenica da se sva njihova
istraivanja odvijaju iza zatvorenih vratiju. Njihov je nain rada tajnoviti stil hladnog rata. Nitko ne
zna to rade kako bi osigurali
310
povrat uloenih sredstava. To je velika razlika od naina rada od prije deset ili dvadeset godina kad
je Savezni zdravstveni institut financirao vei dio biomedicinskog istraivanja u nekoj vrsti
otvo-renog foruma. U tim je danima postojala mogunost nadzora, ali danas toga nema.
- teta to nema nekoga kao to je Lou kome bi mogao predati sluaj - tiho se nasmije Laurie.
- Ne bi li to bilo zgodno? - ree Jack.
- Koji je tvoj idui korak? - upita Laurie.
Jack uzdahne. - Ponestaje mi opcija. Jedino to mi jo pred-stoji je veterinarski patolog koji e
prouiti preparat jetre.
- Znai ve si pomislio na ksenograft? - iznenaeno upita Laurie.
- Ne, ja nisam - prizna Jack. - Prijedlog da se zatrai milje-nje veterinarskog patologa nije potekao
od mene. Dao ga je pa-razitolog u bolnici koji je mislio da je granulom izazvan parazi-tom, ali takvim
kojeg nije mogao prepoznati.
- Moda bi Tedu Lvnchu trebao spomenuti mogunost kse-nografta - predloi Laurie. - Kao strunjak
za DNA mogao bi imati neto u eiru to bi moglo definitivno potvrditi ili zanije-kati tu mogunost.
- Izvrsna ideja! - s divljenjem e Jack. - Kako ti tako sjajni prijedlozi padaju na pamet kad si ovako
umorna? udesna si! Moj se um ve spremio na spavanje.
- Komplimenti su uvijek dobrodoli - naali se Laurie. - Po-gotovo u mraku pa ne moe vidjeti kako
sam porumenjela.
- Poinjem misliti da u ovaj sluaj uspjeti rijeiti jedino ako odem na kratko putovanje u
Ekvatorijalnu Gvineju.
Laurie se okrene na sjedalu kako bi mogla gledati ravno u Jackovo iroko lice. U polumraku mu nije
mogla vidjeti oi. - Ne govori ozbiljno. elim rei, ali se, zar ne?
- Pa, ni sluajno ne mogu telefonirati u GenSvs ili ak poi u Cambridge, jednostavno uetati u
njihov ured i rei: Zdravo, ljudi, to se dogaa u Ekvatorijalnoj Gvineji?
311
- Ali govorimo o Africi - ree Laurie. - To je aavo. Nalazi se na drugom kraju svijeta. Osim toga, ako
ne vjeruje da e ne-to saznati u Cambridgeu, zato misli da e neto otkriti ako ode u Afriku?
- Moda zato jer to nee oekivati - ree Jack. - Pretpostav-ljam da nemaju ba puno posjetitelja.
- Oh, ovo je ludo - ree Laurie, zamahne rukama po zraku i zakoluta oima.
- Hej, smiri se - ree Jack. - Nisam rekao da u poi. Samo sam rekao da sam o tome poeo
razmiljati.
- Pa, prestani razmiljati o tome - ree Laurie. - Imam do-voljno briga i bez toga.
Jack joj se nasmijei. - Doista si zabrinuta. Dirnut sam.
- O, svakako! - cinino e Laurie. - Nikad nisi dirnut mojim molbama da ne juri po gradu svojim
biciklom.
Taksi je stigao do Lauriene stambene zgrade i zaustavio se. Laurie posegne za novanikom. Jack ju
je uhvatio za ruku. - Ja astim.
- Dobro, ja u idui put - ree Laurie. Poela je izlaziti iz automobila, ali je na pola puta zastala. - Kad
bi obeao da e se taksijem vratiti kui, vjerujem da bismo skrpili neto za jelo u mom stanu.
- Hvala, ali ne veeras - odbije Jack. - Moram bicikl odvesti kui. Vjerojatno bih zaspao s punim
elucem.
- Mogu se dogoditi i gore stvari - ree Laurie.
- Neka poziv vrijedi za drugi put.
Laurie izae iz taksija, a potom se nagne unutra. - Samo mi jedno obeaj: veeras jo nee krenuti u
Afriku.
Jack aljivom kretnjom zamahne prema njoj, ali je ona lako izbjegla njegovu ruku.
- Laku no, Jack - ree Laurie uz topli smijeak.
- Laku no, Laurie - ree Jack. - Nazvat u te kasnije, nakon razgovora s Warrenom.
- Oh, tako je - ree Laurie. - Uza sve to se dogaalo posve sam na to zaboravila. ekat u na tvoj
poziv.
312
Laurie je zatvorila vrata taksija, a zatim je gledala za automo-bilom dok nije nestao iza ugla Prve
avenije. Okrenula se prema ulazu u zgradu razmiljajui o tome kako je Jack armantan, ali
kompliciran mukarac.
Dok se vozila dizalom, Laurie se poela radovati tuiranju i toplini svog mekanog kunog ogrtaa.
Sama je sebi obeala da e rano poi na spavanje.
Laurie je Debru Engler poastila kiselim smijekom, a potom je otkljuala nekoliko brava na svojim
vratima. Tresnula je vra-tima iza sebe i tako gospoi Engler poslala jo jednu poruku. Prebacujui
potu iz jedne u drugu ruku skinula je kaput. U tmini ormara naslijepo je tapkala u potrazi za
vjealicom.
Tek kad je ula u dnevnu sobu Laurie je pritisnula prekida na zidu kojim se palila stajaa svjetiljka.
Koraknula je prema ku-hinji, a tada je prigueno vrisnula i ispustila potu iz ruke. U dnevnoj su se
sobi nalazila dva ovjeka. Jedan je sjedio u moder-nom naslonjau, a drugi na kauu. Onaj na kauu
milovao je Toma koji mu je spavao u krilu.
Drugo to je Laurie opazila bio je veliki pitolj s priguivaem na naslonu za ruke modernog
naslonjaa.
- Dobro doli kui, dr. Montgomerv - ree Franco. - Hvala vam za vino i pivo.
Laurie pogleda stoli za kavu. Tamo se nalazila prazna pivska boca i aa za vino.
- Molim vas, doite ovamo i sjednite - ree Franco. Pokazao je stolicu to su je smjestili nasred sobe.
Laurie se nije pomaknula. Nije za to bila sposobna. Neodre-eno je pomislila da bi trebala potrati u
kuhinju do telefona, ali je odmah odbacila tu ideju kao smijenu. ak joj je palo na pa-met da bi
mogla pobjei do ulaznih vratiju, ali to bi bio uzaludan potez uza sve one brave.
- Molim vas! - ponovi Franco lano pristojnim tonom, a to je samo uvealo Laurien uas.
Angelo pomakne maka u stranu i ustane. Korakne prema Laurie i bez upozorenja je snano tresne
nadlanicom po licu.
313
Od siline udarca Laurie poleti prema zidu, a tamo su joj noge popustile. Pala je na koljena i oslonila
se na ruke. Nekoliko jarko crvenih kapljica krvi palo je s njezine rasjeene gornje usne na drveni pod.
Angelo ju je pograbio za nadlakticu i grubo podigao na noge. Zatim ju je povukao do stolice i gurnuo
je u sjedei poloaj. Lau-rie je bila tako prestraena da se uope nije mogla opirati.
- To je ve bolje - ree Franco.
Angelo se sagne i primakne svoje lice sasvim do Lauriena. - Prepoznaje me?
Laurie se prisilila da pogleda ovjekovo uasno unakaeno lice. Izgledao je poput lika iz horror filma.
Progutala je slinu; grlo joj se posve osuilo. Nije mogla govoriti pa je samo odmah-nula glavom.
- Ne? - zaudi se Franco. - Doktorice, bojim se da ete po-vrijediti Angelove osjeaje, a u ovim je
okolnostima to vrlo opasno.
- ao mi je - zacvili Laurie. No tek to je izustila te rijei, Laurie je povezala ime s injenicom da je
ovjek koji je pred njom stajao bio opeen. Bio je to Angelo Facciolo, glavni Ceri-nov ubojica koji je
oito izaao iz zatvora.
- ekao sam pet godina - izdere se Angelo. Tada je ponovno udario Laurie i zamalo je sruio sa
stolice. Glava joj je mlitavo visjela prema dolje. Bilo je jo krvi. Ovoga joj je puta tekla iz nosa i
padala na sag.
- U redu, Angelo! - ree Franco. - Sjeti se! Moramo razgo-varati s njom.
Angelo je na trenutak podrhtavao iznad Laurie, kao da se s mukom suzdrava. Naglo se vratio do
kaua i sjeo. Ponovno je uzeo maka i stao ga grubo milovati. Tomu to nije smetalo pa je poeo
presti.
Laurie se uspjela uspraviti. Rukom je oprezno opipala usnu i nos. Usna joj je ve poela oticati.
Stisnula je nos kako bi zausta-vila krvarenje.
314
- Sluajte, dr. Montgomery - ree Franco. - Kao to ste vje-rojatno shvatili, jako smo lako uli ovamo.
To vam govorim zato da shvatite kako ste ranjivi. Vidite, imamo jedan problem pri ko-jem nam vi
moete pomoi. Doli smo vas lijepo zamoliti da os-tavite na miru ono s Franconijem. Jesam li bio
dovoljno jasan?
Laurie kimne. Bojala se postupiti drugaije.
- Dobro - ree Franco. - A sad, mi smo jako razumni ljudi. Ovo emo smatrati uslugom s vae strane
pa emo vam uzvratiti istom mjerom. Sluajno znamo tko je ubio gospodina Franconija i voljni smo
vam prenijeti tu informaciju. Vidite, gospodin Fran-coni nije bio dobar ovjek pa je ubijen. Kraj prie.
Razumijete li me?
Laurie ponovno kimne. Pogleda Angela, ali brzo skrene po-gled.
- Ubojica se zove Vido Delbario - nastavi Franco. - Ni on nije dobar ovjek, iako je svijetu uinio
uslugu kad je uklonio Franconija. ak sam se potrudio zapisati ime. - Franco se nagne naprijed i
stavi komadi papira na stoli za kavu. - Dakle, usluga za uslugu.
Franco zastane i s iekivanjem pogleda Laurie.
- Razumijete to govorim, zar ne? - upita Franco nakon tre-nutka tiine.
Laurie po trei put kimne glavom.
- Hou rei, ne traimo puno - ree Franco. - Otvoreno go-vorei, Franconi je bio lo ovjek. Ubio je
gomilu ljudi pa je i sam zasluio smrt. A sad, to se vas tie, nadam se da ete biti razumni jer se u
ovako velikom gradu ne moete zatititi, a An-gelo bi prema vama jako rado postupio na svoj nain.
Sreom po vas, na ef nije teke ruke. On radije pregovara. Razumijete li?
Franco ponovno zastane. Laurie je osjetila obvezu da odgo-vori. S mukom je uspjela procijediti da
razumije.
- Sjajno! - ree Franco. Udari se po koljenima i ustane. - Kad sam uo kako ste inteligentni i
dosjetljivi, bio sam siguran da emo se razumjeti.
315
Franco spremi pitolj u futrolu ispod ramena i navue Ferra-gamo kaput. - Doi, Angelo - ree. -
Siguran sam da se dokto-rica eli istuirati i veerati. Djeluje mi nekako umorno.
Angelo ustane, korakne prema Laurie, a zatim pakosno maku zakrene vratom. Zauo se odvratni
zvuk pucanja, a Tom je omlitavio ne ispustivi nikakav zvuk. Angelo je mrtvog maka bacio u
Laurieno krilo, a potom je poao za Francom prema ulaznim vratima.
- O, ne! - zajeca Laurie i privine uza se svojeg estogodinjeg ljubimca. Znala je da mu je vrat
okrutno slomljen. Ustala je na nesigurnim nogama. ula je zvuk dizala koje je stiglo do njezi-noga
kata, a potom silo.
Obuzeta iznenadnom panikom, jurnula je do ulaznih vratiju i ponovno zakljuala sve brave, a cijelo je
vrijeme uza se stiskala Tomovo tijelo. Tada je shvatila da su uljezi sigurno uli kroz stranja vrata.
Potrala je onamo i nala ih irom otvorena i raz-valjena. Zatvorila ih je to je bolje mogla.
Vrativi se u kuhinju, drhtavim je rukama uzela telefonsku slualicu. Najprije je htjela pozvati policiju,
ali je tada zastala s oklijevanjem jer se sjetila Francova glasa koji joj govori kako je ranjiva. U mislima
je takoer vidjela Angelovo unakaeno lice i estinu njegovih oiju.
Shvatila je da je u oku i borila se protiv suza te je spustila slualicu. Pomislila je da bi mogla nazvati
Jacka, ali je znala da on jo nije stigao kui. Zato je nakratko odustala od telefonskih poziva pa je
njeno spakirala maka u plastinu kutiju zajedno s puno kockica leda. Potom je otila u kupaonicu i
pregledala vla-stite rane.
Jackova vonja biciklom od mrtvanice do kue nije bila onako naporna kako je oekivao. Zapravo,
kad je uhvatio zalet, osjeao se bolje nego tijekom veeg dijela dana. ak si je dopu-stio poi
preicom preko Central Parka. Bio je to prvi put u godinu dana da je proao kroz park nakon to se
spustio
316
mrak. Iako se nelagodno osjeao, istodobno je uivao u jurnjavi po mranim, zavojitim stazama.
Gotovo je cijelim putem razmiljao o GenSvsu i Ekvatorijal-noj Gvineji. Pitao se kako zaista izgleda
taj dio Afrike. Ranije se naalio da je puno kukaca, sparno i vlano, ali zapravo nije znao kako je
tamo.
Takoer je mislio o Tedu Lvnchu i pitao se to e Ted moi uiniti idueg dana. Prije odlaska iz
mrtvanice Jack ga je nazvao kod kue i spomenuo mu malo vjerojatnu mogunost kseno-grafta.
Ted je rekao kako vjeruje da e to uspjeti utvrditi provje-ravajui podruje na DNA koje odreuje
ribosomne proteine. Objasnio je da se podruje znatno razlikuje u pojedinim vrstama te da podaci za
identifikaciju vrste postoje na CD ROM-u.
Jack je skrenuo u svoju ulicu s nakanom svraanja u lokalnu knjiaru da vidi imaju li togod o
Ekvatorijalnoj Gvineji. No kad se pribliio igralitu gdje se odvijala poslijepodnevna i veernja
koarkaka utakmica, sjetio se druge mogunosti. Palo mu je na pamet da bi u New Yorku moglo biti
ljudi podrijetlom iz Ek-vatorijalne Gvineje. Na kraju krajeva, u gradu su ivjeli ljudi iz svih dijelova
svijeta.
Skrenuo je biciklom na igralite i oslonio ga na ogradu od i-ane mree. Nije ga zakljuao iako bi
veina ljudi ovo smatrala riskantnim mjestom za ostavljanje bicikla vrijednog tisuu dolara. No Jack
je osjeao da je igralite jedino mjesto u New Yorku gdje ne mora zakljuavati bicikl.
Jack poe do ruba igralita te kimne Spitu i Flashu koji su se nalazili u mnotvu onih koji su ekali
da dou na red za igru. Igra u tijeku premjetala se s jedne na drugu stranu igralita kako je lopta
prelazila iz ruke u ruku ili su postizani koevi. Kao i obino, Warren je dominirao igrom. Prije svakog
pucanja na ko izgovarao bi "lova", a to je uzrujavalo njegove protivnike jer bi u devedeset posto
sluajeva lopta ula u ko.
Petnaest minuta kasnije igra je zavrila jednim od Warrenovih "lova" koeva, a gubitnici su se
pokunjeno povukli s terena. Warren je opazio Jacka pa mu je epirei se priao.
317
- Hej, ovjee, hoe li igrati ili to? - upita Warren.
- Razmiljam o tome - ree Jack. - No imam nekoliko pita-nja. Prvo, kako bi bilo da ti i Natalie izaete
sa mnom i Laurie ovog vikenda?
- Dovraga, moe - ree Warren. - Sve samo da uutkam svoju malu. Stalno me gnjavi pitanjima o tebi
i Laurie.
- Drugo, poznaje li neku brau iz siune afrike zemlje po imenu Ekvatorijalna Gvineja?
- ovjee, nikad ne znam to e izai iz tvojih usta - poali se Warren. - ekaj da razmislim.
- To je na zapadnoj obali Afrike - ree Jack. - Izmeu Ca-meroona i Gabona.
- Znam gdje je - uvrijeeno e Warren. - Navodno su je ot-krili Portugalci, a kolonizirali panjolci.
Zapravo su je davno prije toga otkrili crni ljudi.
- Impresionira me to zna za tu zemlju - ree Jack. - Ja ni-kad za nju nisam uo.
- To me uope ne udi - ree Warren. - Siguran sam da nisi uio povijest crnog kontinenta. Ali da
odgovorim na tvoje pita-nje, da, poznajem nekoliko ljudi odande, a jednu obitelj po-sebno. Prezime
im je Ndeme. ive dva ulaza dalje od tebe, prema parku.
Jack pogleda zgradu, a potom ponovno Warrena. - Poznaje li ih dovoljno dobro da me upozna s
njima? - upita Jack. - Odjednom me jako zanima Ekvatorijalna Gvineja.
- Da, svakako - ree Warren. - Otac se zove Esteban. Vlas-nik je Mercado marketa na Aveniji
Columbusi Sin mu je onaj tamo s naranastim tenisicama.
Jack je pogledom slijedio Warrenov kaiprst dok nije primi-jetio naranaste tenisice. Prepoznao je
momka kao jednog od re-dovitih igraa koarke. Bio je miran deko i strastveni igra.
- Zato ne doe i ne odigra nekoliko utakmica? - predloi Warren. - Zatim u te odvesti do
Estebana i upoznati vas. On je ljubazan ovjek.
318
- Vrijedi - ree Jack. Nakon to ga je razbudila vonja bici-klom, traio je ispriku za igranje koarke.
Bio je sav napet od dnevnih dogaanja.
Jack pode natrag i uzme svoj bicikl. Pourio je do svoje zgrade i ponio bicikl uza stube. Otkljuao je
vrata ne skidajui bicikl s ramena. im je uao, zaputio se ravno u spavau sobu po koarkaku
opremu.
U roku od pet minuta Jack je ve izlazio iz stana, ali je tada zazvonio njegov telefon. Na trenutak je
razmiljao hoe li se uope javiti, ali je pomislio da bi to mogao biti Ted s nekim no-vim podacima o
DNA pa je podigao slualicu. Zvala je Laurie i bila je izvan sebe.
Jack je kroz procjep od pleksi-stakla u taksiju tutnuo dovoljno novanica za pokrivanje cijene vonje
i izletio van. Nalazio se ispred Lauriene stambene zgrade gdje je ve bio prije manje od sat vremena.
Odjeven u koarkaku opremu pojurio je do ulaznih vratiju i uao. Laurie ga je doekala ispred dizala
na svom katu.
- Moj Boe! - zaprepasti se Jack. - Pogledaj kakva ti je usna.
- To e zacijeliti - stoiki e Laurie. Tada je opazila Debru Engler kako viri kroz svoja odkrinuta
vrata. Laurie se zaleti prema eni i vikne neka gleda svoja posla. Vrata su se naglo za-tvorila.
Jack zagrli Laurie kako bi je smirio i povede je u njezin stan.
- U redu - ree Jack nakon to je smjestio Laurie na kauu. - Reci mi to se dogodilo.
- Ubili su Toma - zajeca Laurie. Nakon poetnog oka Lau-rie je plakala nad svojim ljubimcem, ali su
suze presuile dok Jack nije postavio to pitanje.
- Tko? - upita Jack.
Laurie je priekala dok nije uspostavila kontrolu nad svojim emocijama. - Bila su dvojica, ali
poznajem samo jednoga -ree. - I on je taj koji me udario i ubio Toma. Zove se Angelo. On je osoba iz
mojih nonih mora. Imala sam straan susret s
319
njim tijekom sluaja Cerino. Mislila sam da je jo uvijek u za-tvoru. Ne shvaam kako je i zato na
slobodi. Uasno ga je po-gledati. Lice mu je strahovito unakaeno od opeklina, a sigurna sam da
mene za to okrivljuje.
- Znai da su te posjetili zbog osvete? - upita Jack.
- Ne - ree Laurie. - To mi je bilo upozorenje. Rekli su mi da moram ostaviti na miru sluaj Franconi.
- Ne mogu vjerovati - ree Jack. - Ja sam taj koji istrauje sluaj, a ne ti.
- Upozorio si me. Oito sam pogrenim ljudima stala na ulj dok sam pokuavala otkriti kako je
Franconijevo tijelo nestalo iz mrtvanice - ree Laurie. - Koliko ja znam, moda im je moj po-sjet
Pogrebnom poduzeu Spoletto skrenuo pozornost na mene.
- Ne mogu se hvaliti da sam ovo predvidio - usprotivi se Jack. - Mislio sam da e imati problema s
Binghamom, a ne s mafijaima.
- Njihovo je upozorenje prikazano kao usluga za uslugu - na-stavi Laurie. - Njihova je usluga ta to su
mi rekli tko je ubio Franconija. Zapravo, ak je zapisao ime. - Laurie podigne papi-ri sa stolia za
kavu i prui ga Jacku.
- Vido Delbario - proita Jack. Ponovno je pogledao Lau-rieno izudarano lice. Nos i usna su joj otekli,
a poela se iriti i masnica oko oka. - Ovaj je sluaj od poetka bio bizaran, a sad ve izmie kontroli.
Mislim da bi mi trebala ispriati sve to se dogodilo.
Laurie je prepriala sve to se dogodilo od trenutka kad je ula u stan pa do telefonskog poziva
Jacku. ak mu je rekla za-to nije nazvala 911.
Jack kimne. - Razumijem - ree. - Lokalna policijska postaja u ovom trenutku ne bi mogla puno
uiniti.
- Sto u sada? - retoriki upita Laurie. Nije oekivala odgo-vor.
- Pogledat u stranja vrata - ree Jack. Laurie ga povede kroz kuhinju u smonicu.
320
- Opa! - usklikne Jack. Zbog mnogih lokota cijeli se rub vra-tiju odvalio kad su provalili unutra. -
Jedno je sigurno, noas ne-e ovdje ostati.
- Pretpostavljam da bih mogla poi k svojim roditeljima -ree Laurie.
- Ide k meni - odluno e Jack. Ja u spavati na kauu. Laurie se zagleda u dubinu Jackovih oiju.
Nije mogla a da se
ne zapita ima li jo neeg iza ovog iznenadnog poziva, osim brige za njezinu sigurnost.
- Uzmi svoje stvari - ree Jack. - I spakiraj se za nekoliko dana. Toliko e trebati za zamjenu ovih
vratiju.
- Mrzim to moram to spominjati - ree Laurie. - Ali moram neto uiniti s jadnim Tomom.
Jack se poee po glavi. - Ima li nekakvu lopatu?
- Imam vrtlarsku lopaticu - ree Laurie. - to si naumio?
- Mogli bismo ga pokopati u stranjem dvoritu - predloi Jack.
Laurie se nasmijei. - Ima meko srce, zar ne?
- Samo znam kako je to kad izgubi neto do ega ti je stalo - ree Jack. Glas mu je zapeo. U bolnom
se trenutku sjetio te-lefonskog poziva kojim su ga obavijestili o pogibiji njegove ene i kerki u padu
lokalnog zrakoplova.
Dok je Laurie pakirala stvari, Jack je etkao sobom. Prisilio se da se koncentrira na trenutne brige. -
Morat emo Loua obavi-jestiti o ovome - ree Jack - i dati mu ime Vida Delbarija.
- I ja sam to pomislila - javi se Laurie iz dubine svoje garde-robe. - Misli li da to moramo uiniti
veeras?
- Drim da bismo trebali - ree Jack. - Tada neka on odlui kad e neto poduzeti po tom pitanju.
Nazvat emo ga iz mog stana. Ima li njegov kuni broj?
- Imam.
- Zna, ovaj me dogaaj zabrinjava iz vie razloga, a ne samo zbog tvoje sigurnosti - ree Jack. -
Uveava moju brigu da je organizirani kriminal na neki nain umijean u transplantacije je-tre. Moda
postoji neka vrsta crnog trita.
321
.uaurie izae iz svog garderobnog ormara. - Ali kako moe biti rije o transplantaciji kad Franconi
nije uzimao lijekove pro-tiv odbacivanja? I nemoj zaboraviti neobine rezultate DNA ispi-tivanja to ih
je Ted dobio.
Jack uzdahne. - Ima pravo - prizna. - To se nikako ne slae.
- Moda Lou uspije povezati konce - ree Laurie.
- To bi ba bilo lijepo - ree Jack. - U meuvremenu, sve mi se vie svia zamisao o putovanju u
Afriku.
Laurie naglo stane na svom putu prema kupaonici. - O emu to govori, za ime svijeta?
- Nisam imao osobnih iskustava s organiziranim kriminalom - ree Jack. - No imao sam iskustva s
ulinim bandama, a vje-rujem da postoji odreena slinost. Ako bilo koja od tih grupa sebi zabije u
glavu da e te se rijeiti, policija te ne moe zatititi, osim ako te uva dvadeset etiri sata dnevno.
Nevolja je u tome to nemaju dovoljno ljudi. Moda bi bilo dobro da oboje na neko vrijeme odemo iz
grada. Tako bi Lou imao vremena rai-stiti sve to.
- I ja bih pola? - upita Laurie. Odjednom joj se zamisao o odlasku u Afriku uinila posve drugaijom.
Nikad nije bila u Africi pa bi moglo biti zanimljivo. Zapravo, ak bi moglo biti za-bavno.
- To bismo smatrali prisilnim odmorom - ree Jack. - Jasno, Ekvatorijalna Gvineja moda nije neki
naroiti izbor, ali bilo bi... drugaije. Moda bismo usput uspjeli otkriti to tono GenSvs ondje radi i
zato je Franconi onamo putovao.
- Hmmm - ree Laurie. - Poinjem se zagrijavati za ideju. Laurie je pripremila svoje stvari pa su ona i
Jack ponijeli To-
mov plastini lijes u stranje dvorite. U udaljenom kutu vrta, gdje je bilo pjeskovitog tla, iskopali su
duboku rupu. Zahvalju-jui sluajnom pronalaenju zahrale lopate to su obavili prilino lako, te su
poloili Toma na vjeni poinak.
- Zaboga! - uzdahne Jack dok je nosio Laurien koveg iz zgrade. - Sto si stavila unutra?
322
- Rekao si mi da spakiram stvari za nekoliko dana - branila se Laurie.
- Ali nisi morala ponijeti kuglu za kuglanje - dobaci joj Jack.
- To je kozmetika - ree Laurie. - Nemam malenih pakova-nja za putovanja.
Zaustavili su taksi u Prvoj aveniji. Na putu do Jackova stana stali su ispred knjiare u Petoj aveniji.
Dok je Jack ekao u tak-siju, Laurie je jurnula unutra po knjigu o Ekvatorijalnoj Gvineji. Naalost,
toga nije bilo pa se morala zadovoljiti vodiem za cijelu sredinju Afriku.
- Prodavaica mi se nasmijala kad sam zatraila knjigu o Ek-vatorijalnoj Gvineji - ree Laurie kad se
vratila u taksi.
- To je jo jedan nagovjetaj da zemlja nije naroito privlana za turiste - ree Jack.
Laurie se nasmije. Nagne se prema Jacku i stisne ga za ruku. - Jo ti nisam zahvalila to si odmah
doao k meni - ree. - Do-ista sam ti zahvalna i sad se osjeam puno bolje.
- Drago mi je - ree Jack.
Stigli su do svog odredita pa se Jack morao muiti s Laurie-nim kovegom uza zakrene stube.
Nakon niza pretjeranih uzdi- saja i gunanja, Laurie ga je pitala eli li da ona nosi koveg. Jack joj je
rekao da je njezina kazna za pakiranje tako tekog kovega u tome da slua njegove alopojke.
Konano ga je ipak dovukao do svojih vratiju. Potraio je klju, uvukao ga u bravu i okrenuo. Cuo je
zvuk otvaranja za-suna.
- Hmmm - prokomentira. - Ne sjeam se da sam dvaput za-kljuao vrata. - Ponovno je okrenuo klju
kako bi otvorio pa-tentnu bravu i gurnuo vrata. Zbog mraka je ispred Laurie uao u stan kako bi
najprije upalio svjetlo. Laurie je ula za njim, ali je udarila u njega jer je naglo stao.
- Hajde, upali svjetlo - javi se jedan glas.
Jack poslua. Obrisi to ih je maloas zapazio sad su postali ljudi u dugim tamnim kaputima. Sjedili
su na Jackovu kauu okrenuti prema sobi.
323
- O, moj Boe! - izusti Laurie. - To su oni!
Franco i Angelo ponaali su se kao da su kod kue, jednako kao i u Laurienu stanu. ak su se
posluili pivom. Napola pra-zne boce nalazile su se na stoliu za kavu, kao i pitolj s prigu-ivaem.
Stolicu ravnog naslona smjestili su nasred sobe i okre-nuli je prema kauu.
- Pretpostavljam da ste vi dr. Jack Stapleton - ree Franco.
Jack kimne, a u mislima je razmotrio naine za rjeavanje na-stale situacije. Znao je da su ulazna
vrata iza njega jo uvijek od-krinuta. Prekorio se zato to nije posumnjao da se neto dogaa kad je
otkrio da su vrata dvaput zakljuana. Nevolja je bila u tome to je tako na brzinu izaao da se nije
mogao sjetiti koje je brave zakljuao.
- Nemojte poiniti neku glupost - opomene ga Franco kao da je proitao Jackove misli. - Neemo se
dugo zadrati. Da smo znali da e dr. Montgomerv biti ovdje, mogli smo si prite-djeti putovanje do
njezina stana, da i ne spominjem ponavljanje iste poruke.
- ega se toliko bojite da bismo mogli otkriti kad ovako do-lazite i prijetite nam? - upita Jack.
Franco se nasmijei i pogleda Angela. - Moe li povjerovati u ovo? Ovaj tip misli da smo se ovoliko
potrudili da uemo ovamo kako bismo odgovarali na njegova pitanja.
- Nema potovanja - ree Angelo.
- Doktore, kako bi bilo da donesete jo jednu stolicu za damu - Franco e Jacku. - Tada moemo
malo porazgovarati, a zatim emo otii.
Jack se nije pomaknuo. Razmiljao je o pitolju na stoliu za kavu i pitao se koji je od njih jo uvijek
naoruan. Dok je poku-avao procijeniti njihovu snagu, primijetio je da su obojica mrava. Zakljuio
je da nemaju ba dobru kondiciju.
- Oprostite, doktore - ree Franco. - Sluate li nas ili ne? Prije nego je Jack uspio odgovoriti, iza
njega je dolo do ko-
meanja i netko ga je grubo gurnuo u stranu. Netko drugi vikne: - Neka se nitko ne mie!
324
Jack se pribrao te je shvatio da su tri Afroamerikanca uletjela u sobu, a svaki je bio naoruan
automatskim pitoljem. Pitolji su bili upereni ravno u Franca i Angela. Sve su pridolice na sebi
imale koarkaku opremu, a Jack ih je brzo prepoznao. Bili su to Flash, David i Spit, a svi su jo
uvijek bili obliveni znojem od aktivnosti na igralitu.
Franco i Angelo ni u snu nisu oekivali takav razvoj doga-aja. Jednostavno su ondje sjedili irom
otvorenih oiju. Budui da su navikli biti s druge strane smrtonosnog oruja, znali su da nije
pametno pomaknuti se.
Na trenutak je zavladala ukoena tiina. Tada je svojim pono-snim korakom uao Warren. - ovjee,
doktore, odravanje tebe na ivotu postao je posao s punim radnim vremenom, razumije to
govorim? I moram ti rei, dovest e nae podruje na lo glas ako bude dovlaio ovakvo bijelo
smee.
Warren je uzeo oruje Spitu i rekao mu neka pretrai posje-titelje. Spit je bez rijei Angelu uzeo
automatski pitolj. Pretraio je i Franca, a zatim je pokupio oruje sa stolia za kavu.
Jack glasno ispusti dah. - Warrene, staro mome, ne znam kako ti uspijeva da se uvijek pojavi
tono kad treba, ali zahvalan sam ti.
- Ovaj je olo primijeen kako ranije veeras prouava ovo mjesto - objasni Warren. - ini se da misle
kako su nevidljivi usprkos skupoj odjei i onom velikom, blistavom, crnom cadil-lacu. To je nekako
smijeno.
Jack je protrljao ruke uivajui u iznenadnom preokretu. Pi-tao je Angela i Franca kako se zovu, ali
su ga oni samo hladno gledali.
- Ovaj je Angelo Facciolo - ree Laurie i pokae prema svom osvetniku.
- Spit, uzmi njihove lisnice - naredi Warren.
Spit poslua i glasno proita njihova imena i adrese. - Opa, to je ovo? - zaudio se kad je otvorio
lisnicu u kojoj se nalazila. policijska znaka Ozone Parka. Podigao ju je i pokazao War-renu.
325
- Nisu oni policajci - ree Warren i odmahne rukom. - Ne brini.
- Laurie - ree Jack. - Mislim da je vrijeme da nazovemo Loua. Siguran sam da e jako rado popriati
s ovom gospodom. I reci mu neka doe policijskim kolima za sluaj da ih eli po-zvati da prenoe na
troak grada.
Laurie nestane u kuhinji.
Jack prie Angelu i nadvije se nad njega.
- Ustani - ree Jack.
Angelo ustane i bijesno se zagleda u Jacka. Na svaije iznena-enje, osobito Angelovo, Jack ga je
svom snagom tresnuo u lice. Zaula se lomljava kad je Angelo pao preko kaua i skljokao se na pod.
Jack se trgnuo, opsovao i uhvatio za aku. Zatim ju je tresao gore dolje. - Isuse - poali se. - Nikad
nikoga nisam tako tres-nuo. Boli me!
- Stani malo - Warren upozori Jacka. - Ne volim mlatiti ta psea govna. To nije moj stil.
- Gotov sam - ree Jack i nastavi tresti povrijeenu aku. - Vidi, to psee govno s druge strane
kaua ranije je premlatilo Laurie nakon to su joj provalili u stan. Sigurno si joj vidio lice.
Angelo se s mukom uspravi u sjedei poloaj. Nos mu se is-krivio u desnu stranu. Jack mu je rekao
neka zaobie kau i sjedne. Angelo se polako kretao, a ruku je drao ispod nosa jer mu je cijedila
krv.
- A sad, prije dolaska policije - Jack se obrati dvojici muka-raca - elim vas pitati to bismo Laurie i
ja mogli otkriti, a ega se vi toliko bojite. Sto se dogaa s tim glupostima oko Franco-nija?
Angelo i Franco zurili su u Jacka kao da gledaju kroz njega. Jack je bio uporan te je pitao to znaju o
Franconijevoj jetri, ali su mafijai i dalje utjeli.
Laurie se vrati iz kuhinje. - Dobila sam Loua - ree. - Ve je na putu ovamo i moram rei da je jako
uzbuen, pogotovo zbog informacije o Vidu Delbariju.
326
Sat vremena kasnije Jack je udobno sjedio u stanu Estebana Ndemea zajedno s Laurie i Warrenom.
- Svakako, rado u popiti jo jedno pivo - ree Jack odgova-rajui na Estebanovu ponudu. Jack je
osjeao ugodnu omaglicu od prvog piva i sve veu euforiju zato to je veer zavrila tako povoljno
nakon onako loeg poetka.
Lou je u drutvu nekoliko policajaca stigao u Jackov stan za manje od dvadeset minuta nakon
Lauriena poziva. Oduevljeno je poveo Angela i Franca u policijsku postaju i optuio ih za pro-valu,
ilegalno posjedovanje vatrenog oruja, napad i premlaiva-nje, iznuivanje, te lano predstavljanje.
Nadao se da e ih us-pjeti zadrati dok od njih ne dobije neke korisne podatke o nju-jorkom
organiziranom kriminalu, pogotovo o organizaciji Lucia.
Na Jackov nagovor, Warren je njega i Laurie poveo do Mer-cado marketa i upoznao ih s Estebanom
Ndemeom. Kao to je Warren nagovijestio, Esteban je bio prijateljski raspoloen i lju-bazan ovjek.
Bio je otprilike Jackovih godina, ali je tjelesnom graom bio suta suprotnost Jacku. Dok je Jack bio
nabijen, Esteban je bio vitak. ak su se i njegove crte lica inile njenima. Koa mu je bila zagasito
tamnosmea, puno nijansi tamnija od Warrenove. No njegova najuoljivija fizika osobina bilo je
iz-nimno visoko zaobljeno elo. Izgubio je kosu na prednjem dijelu glave pa mu je kosa rasla od uha
do uha preko tjemena.
im je saznao da Jack razmilja o putovanju u Ekvatorijalnu Gvineju, pozvao je Jacka, Laurie i
Warrena u svoj stan.
Teodora Ndeme pokazala se jednako ljubaznom kao i njezin mu. Nakon to je grupa bila u njezinom
stanu tek nekoliko mi-nuta, ve je inzistirala da svi ostanu na veeri.
Uz primamljive mirise to su se irili iz kuhinje, Jack je zado-voljno sjedio uz drugo pivo. - to je vas
i Teodoru dovelo u New York? - upita Estebana.
- Morali smo bjeati iz nae zemlje - ree Esteban. Nastavio je opisivanjem vladavine terora
nemilosrdnog diktatora Ngueme koja je treinu stanovnitva prisilila na odlazak, ukljuujui i sve
potomke panjolaca. - Ubijeno je pedeset tisua ljudi - pri-
327
ao je Esteban. - Bilo je uasno. Imali smo sree to smo uspjeli pobjei. Ja sam bio uitelj kolovan
u panjolskoj, a time auto-matski sumnjiv.
- Nadam se da su se stvari promijenile - ree Jack.
- O, da - ree Esteban. - Vojni udar 1979. puno je toga pro-mijenio. No to je siromana zemlja, iako se
neto pria o nafti u podmorju kao to je otkriveno u Gabonu. Gabon je sada najbo-gatija zemlja u
tom podruju.
- Jeste li se vraali onamo? - upita Jack.
- Nekoliko puta - ree Esteban. - Zadnji put prije nekoliko godina. Teodora i ja jo uvijek ondje imamo
rodbinu. Teodorin brat ak ima maleni hotel na kopnenom dijelu zemlje, u gradiu po imenu Bata.
- uo sam za Batu - ree Jack. - Tamo postoji zrakoplovna luka, koliko sam shvatio.
- To je jedina zrakoplovna luka u kopnenom dijelu drave -potvrdi Esteban. - Izgraena je
osamdesetih godina zbog Kon-gresa Centralne Afrike. Jasno, zemlja si to nije mogla priutiti, ali to je
druga pria.
- Jeste li uli za kompaniju po imenu GenSvs? - upita Jack.
- Svakako - odgovori Esteban. - To je glavni izvor strane va-lute za vladu, pogotovo otkako su pale
cijene kakaa i kave.
- I ja sam tako uo - ree Jack. - Takoer sam uo da Gen-Svs ima farma primata. Znate li nalazi li se
u Bati?
- Ne, nalazi se na jugu - ree Esteban. - Izgradili su je u dungli blizu starog naputenog
panjolskoga grada po imenu Cogo. Obnovili su vei dio gradia za svoje ljude iz Amerike i Europe,
a za autohtone stanovnike koji za njih rade izgradili su novi gradi. Zapoljavaju puno
Ekvatogvinejaca.
- Znate li je li GenSvs izgradio bolnicu? - upita Jack.
- Da, jest - ree Esteban. - Izgradili su bolnicu i laboratorij na starom gradskom trgu nasuprot
Gradskoj vijenici.
- Odakle tako puno znate o tome? - upita Jack.
- Jer je moj roak ondje radio - objasni Esteban. - Ali je dao otkaz kad su vojnici pogubili jednog
njegovog prijatelja zbog kri-
328
volova. Puno ljudi voli GenSvs jer dobro plaaju, ali ga drugi ne vole jer GenSvs ima preveliku mo
kod vlade.
- Zbog novca - primijeti Jack.
- Da, naravno - potvrdi Esteban. - Ministrima plaaju jako puno. Financiraju ak i dio vojske.
- To je zgodno - prokomentira Laurie.
- Ako odemo u Batu, hoemo li moi posjetiti Cogo? - upita Jack.
- Valjda hoete - ree Esteban. - Nakon to su panjolci prije dvadeset pet godina otili, cesta za
Cogo je zaputena te je postala neprohodna, ali ju je GenSvs nanovo izgradio tako da mogu prolaziti
kamioni. Ali morali biste unajmiti automobil.
- Je li to mogue? - upita Jack.
- Ako imate novca, u Ekvatorijalnoj je Gvineji sve mogue -ree Esteban. - Kad namjeravate krenuti?
Jer je najbolje poi ti-jekom sune sezone.
- Kad je to? - upita Jack.
- Veljaa i oujak - ree Esteban.
- To je u redu - ree Jack. - Jer Laurie i ja razmiljamo o odlasku sutra uveer.
- to? - Warren progovori prvi put otkako su stigli u Este-banov stan. Nije sudjelovao u Jackovu i
Estebanovu razgovoru.
- Mislio sam da emo Natalie i ja izai s vama ovog vikenda. Ve sam rekao Natalie.
- Ohhh! - izusti Jack. - Na to sam zaboravio.
- Hej, ovjee, mora priekati do iza subotnje veeri, jer sam inae u velikim govnima, zna to
govorim. Rekao sam ti koliko me gnjavila da zajedno izaemo.
Ovako euforino raspoloen Jack je imao drugi prijedlog.
- Imam bolju ideju. Zato ti i Natalie ne biste poli s nama u Ekvatorijalnu Gvineju? Mi astimo.
Laurie trepne. Nije bila sigurna da je dobro ula.
- ovjee, o emu to govori? - zbunjeno e Warren. - Po-sve si poaavio. Govori o Africi.
329
- Tako je, o Africi - ree Jack. - Ako Laurie i ja moramo poi, zato se usput ne bismo to bolje
zabavili? Zapravo, Este-bane, zato ne biste poli i vi i vaa ena? Neka bude cijelo dru-tvo.
- Govorite li ozbiljno? - upita Esteban.
Na Laurienu se licu ocrtavao izraz nevjerice.
- Svakako, ozbiljno govorim - ree Jack. - Najbolji nain za upoznavanje neke zemlje je ako poe s
nekim tko je ondje ne-ko ivio. To nije nikakva tajna. No recite mi, trebaju li nam svima vize?
- Da, ali veleposlanstvo Ekvatorijalne Gvineje nalazi se u New Yorku - ree Esteban. - Za dobivanje
vize trebaju vam dvije fotografije, dvadeset pet dolara i pismo od banke kojim se potvruje da niste
siromani.
- Kako se dolazi do Ekvatorijalne Gvineje? - upita Jack.
- Do Bate se najlake dolazi preko Pariza - odgovori Este-ban. - Iz Pariza postoji svakodnevni let za
Doualu u Cameroonu. Iz Douale svakodnevno polijee zrakoplov za Batu. Moete poi i preko
Madrida, ali imate vezu samo dva puta tjedno za Malabo na Bioku.
- ini se da idemo preko Pariza - vedro e Jack.
- Teodora! - Esteban dovikne svojoj eni u kuhinji. - Bilo bi bolje da doe ovamo.
- Ti si lud, ovjee - Warren e Jacku. - Znao sam to ve onog prvog dana kad si stigao na
koarkako igralite. Ali zna to, to mi se poinje sviati.
330
17. POGLAVLJE
7. OUJKA 1 997.
6.1 5 CDGD, EKVATORIJALNA GVINEJA
Kevinova je budilica zazvonila u pet i trideset. Vani je jo uvi-jek bilo posve mrano. Izaavi iz svoje
mree za zatitu od ko-maraca, upalio je svjetlo kako bi naao kuni ogrta i papue. udan okus u
ustima i blaga glavobolja podsjetili su ga na vino to ga je prethodne veeri popio. Drhtavom je
rukom do-hvatio au s nonog ormaria i otpio veliki gutljaj. Tako ojaan na nesigurnim je nogama
poao pokucati na vrata svojih goi.
Prethodne su veeri on i ene zakljuili kako je mudro da Melanie i Candace kod njega prenoe.
Kevin je imao dosta mje-sta, a svi su se sloili da e im to ujutro olakati odlazak i vjero-jatno
pobuditi manje pozornosti. Slijedom toga, Kevin je oko je-danaest uveer, uz puno smijeha i vedrine,
odvezao ene do nji-hovih stanova kako bi uzele stvari potrebne za no, drugu odjeu i hranu to su
je nabavile u kantini.
Dok su se ene pakirale, Kevin je na brzinu svratio u labora-torij po lokator, pokaziva smjera,
baterijsku svjetiljku i zemljo-vid.
Na svakim je vratima iza kojih su spavale njegove goe Ke-vin morao dva puta kucati. Jednom
posve tiho, a kad nije bilo odgovora, kucao je prilino glasno dok nije uo odgovor. Shvatio je da su
ene mamurne, pogotovo nakon to im je trebalo znatno
331
vie od planiranog vremena da se pojave u kuhinji. Obje su si natoile alicu kave i popile je bez
ikakva razgovora.
Poslije doruka svi su uvelike oivjeli. Kad su izali iz Kevi-nove kue, osjeali su ushienje, kao da
idu na davno oekivani izlet. Vrijeme je bilo onoliko dobro koliko se to moglo oekivati u tom dijelu
svijeta. Svanjivalo je, a ruiasto i srebrnkasto nebo bilo je uglavnom vedro. Na jugu se nalazio niz
malenih bijelih oblaka, ali bili su daleko nad oceanom gdje e vjerojatno ostati cijeli dan.
Dok su hodali prema pristanitu, oaravalo ih je obilje ptica. Bilo je plavih turaka, papiga, tkalaca,
afrikih orlova i neke vrste afrikih kosova. Zrak je bio ispunjen njihovim bojama i kriko-vima.
Gradi je djelovao naputeno. Nije bilo ni pjeaka ni vozila, a na svim su prozorima kure jo bile
zatvorene. Jedina osoba koju su vidjeli bio je domorodac koji je meo pod u Chickee Hut Baru u
pristanitu.
Stigli su na impresivni gat to ga je GenSvs izgradio. Bio je irok est i visok dva metra. Grubo
tesane daske bile su mokre od vlage nonog zraka. Na kraju gata nalazila se drvena rampa to je
vodila do plovnog doka. inilo se da dok nekako tajan-stveno lebdi; povrinu savreno mirne vode
skrivao je sloj izma-glice koja se protezala dokle god je pogled sezao.
Kao to su ene rekle, za kraj doka bila je privezana piroga s motorom dugaka desetak metara.
Neko davno bila je obojena crvenom bojom s bijelom unutranjou, ali je boja izblijedjela ili se na
mnogim mjestima ogulila. Slamnati krov na drvenim ip-kama protezao se preko tri etvrtine amca.
Ispod krova nalazile su se klupe. Drevni vanjski Evenrude motor pokretao je pirogu. Za krmu je bio
privezan maleni kanu s etiri uske klupice to su se pruale od jednog do drugog ruba.
- Nije loe, je li? - ree Melanie, uhvati konopac i povue amac do doka.
332
- Vei je no to sam oekivao - prizna Kevin. - Sve dok mo-tor bude radio, moralo bi sve biti u redu.
Ne bih volio da mo-ram puno veslati.
- U najgorem sluaju plutat emo natrag - bezbrino e Me-lanie. - Na kraju krajeva, ipak idemo
uzvodno.
Stavili su stvari i hranu u amac. Melanie je ostala na gatu, a Kevin je poao na krmu da pregleda
motor. Bio je jednostavan, s uputama napisanim na engleskom. Namjestio je upusni priklopac i
povukao ue. Na njegovo posvemanje iznenaenje, motor se upalio. Kretnjom je pozvao Melanie
neka skoi unutra, dodao gas te su krenuli.
Dok su se udaljavali od gata, svi su se osvrnuli prema Cogu da vide je li netko primijetio njihov
odlazak. Jedini ovjek kojeg su vidjeli bio je onaj koji je istio Chickee Hut, a on nije ni po-gledao
prema njima.
Prema planu, krenuli su na zapad kao da idu u Acalavong. Kevin je do polovice otvorio upusni
priklopac i obradovao se br-zini. Piroga je bila velika i teka, ali je imala jako maleni gaz. Po-gledao je
kanu to su ga vukli za sobom; bez potekoa se kretao za njima.
Buka motora oteavala je razgovor pa su se zadovoljili uiva-njem u krajoliku. Sunce jo nije izalo,
ali je nebo postalo svjetli-je,a kumulusi iznad Gabona obrubljeni zlatom. S njihove desne strane
obala Ekvatorijalne Gvineje djelovala je poput vrste mase vegetacije koja je naglo nestajala u vodi.
U irokom estua-riju nalazilo se jo piroga to su se poput duhova kretale kroz maglu koja je jo
uvijek pokrivala povrinu vode.
Kad je Cogo ostao daleko iza njih, Melanie je potapala Ke-vina po ramenu. Kad ju je pogledao,
iroko je zamahnula rukom. Kevin je kimnuo glavom i poeo okretati amac prema jugu.
Nakon to su se deset minuta vozili na jug, Kevin je polako poeo skretati prema zapadu. Bili su
najmanje kilometar i pol udaljeni od obale pa je bilo teko razaznati odreene zgrade kad su proli
kraj Coga.
333
Kad se sunce konano pojavilo, bila je to golema crvenkasto zlatna kugla. U poetku su ekvatorijalne
magle bile tako guste da se moglo gledati ravno u sunce bez pokrivanja oiju. No magla je brzo
poela isparavati pod vrelinom sunca, a time su i sunane zrake naglo postajale jae. Melanie je prva
stavila naoale za sunce, ali su Candace i Kevin brzo slijedili njezin primjer. Neko-liko minuta kasnije
svi su poeli skidati slojeve odjee to su je navukli kako bi se zatitili od jutarnje svjeine.
S njihove lijeve strane nalazio se niz otoia to su okruivali ekvatogvinejsku obalu. Kevin je
zaokretao na sjever kako bi do-vrio iroki krug oko Coga. Tada je namjestio kormilo tako da pramac
pokazuje ravno prema Ila Francesci iji su se obrisi uz-dizali u daljini.
Kad je magla posve isparila pod vrelinom sunca, ugodni je povjetarac uzburkao vodu pa su se na
dotad mirnoj povrini po-javili maleni valovi. Piroga je plovila ususret vjetru te je poela poskakivati
po krestama valova.
Ila Francesca izgledala je drugaije od okolnih otoka, a to su se vie pribliavali to je postajalo
oitije. Osim to je bila da-leko vea, Ila Francesca je imala strminu od krenjaka koja joj je davala
nekako solidniji izgled. ak je bilo djelia maglovitih ob-laka to su se drali vrhova strmine.
Sat i petnaest minuta nakon odlaska iz Coga Kevin je smanjio brzinu pa je piroga usporila.
Tridesetak metara ispred njih poja-vilo se gusto raslinje sjeverozapadnog dijela Ila Francesce.
- S ovog mjesta djeluje nekako odbojno - vikne Melanie kako bi je uli uz buku motora.
Kevin kimne. Na otoku nije bilo niega privlanog. Nije bilo plae. inilo se da je cijela obala
prekrivena gustom mangrovi-nom.
- Moramo nai ue Rio Diviso - dovikne im Kevin. Nakon to se pribliio stablima mangrovine koliko
je drao mudrim, gurnuo je kormilo udesno i zaputio se du zapadne obale. U za-vjetrini otoka valovi
su nestali. Kevin je ustao u nadi da e vidjeti
334
mogue podvodne zapreke. No nita nije vidio. Voda je bila ne-prozirne blatnjave boje.
- Sto je s onom visokom trstikom tamo prijeko? - dovikne Candace s pramca. Pokazala je naprijed
prema irokom movar-nom podruju koje se pred njima pojavilo.
Kevin kimne i jo vie smanji brzinu. Usmjeri amac prema tri metra visokoj trstici.
- Vidi li nekakve podvodne prepreke? - Kevin dovikne Candace.
Candace odmahne glavom. - Previe je blatnjavo.
Kevin okrene amac pa su se ponovno vozili paralelno s oba-lom. Trstika je bila gusta, a movara se
protezala stotinjak metara u unutranjost otoka.
- Ovo je zacijelo ue rijeke - ree Kevin. - Nadam se da postoji kanal ili nemamo sree. Nema naina
da provuemo kanu kroz tu trstiku.
Deset minuta kasnije jo uvijek nisu nali prolaz kroz trstiku pa je Kevin okrenuo amac. Pazio je da
ne zaplete konopac ko-jim su vukli kanu.
- Ne elim poi dalje u ovom pravcu - ree Kevin. - irina movare se smanjuje. Ne vjerujem da emo
nai kanal. Osim toga, bojim se previe pribliiti mjestu na kojem se nalazi most.
- Slaem se - ree Melanie. - Kako bi bilo da poemo na drugi kraj otoka gdje Rio Diviso poinje?
- Tono sam to i ja pomislio - ree Kevin. Melanie podigne ruku.
- Sto to radi? - zaudi se Kevin.
- To se zove high five, ti mokljane - naali se Melanie. Kevin je pljesne po ruci i nasmije se.
Poli su natrag istim putem kojim su doli i skrenuli oko otoka da bi poli na istok. Kevin ubrza.
Putovanje im je pruilo dobar pogled na brdovitu kraljenicu otoka s june strane. Iz tog kuta nisu
vidjeli ni traga vapnenim stijenama. Otok je izgledao prekriven netaknutom dunglom.
335
- Vidim samo ptice - Melanie vikne kako bi nadglasala zvuk motora.
Kevin kimne. I on je vidio puno ibisa i svraaka.
Sunce se ve podiglo dosta visoko pa im je slamnati krov po-eo biti od koristi. Svi su se nagurali na
krmi da bi iskoristili sjenu. Candace je nanijela kremu za sunanje to ju je Kevin na-ao u svom
ormariu s lijekovima.
- Misli li da e bonobi na otoku biti jednako plahi kao inae? - vikne Melanie.
Kevin slegne ramenima. - Volio bih da znam - uzvrati na isti nain. - Ako je tako, teko emo ih
vidjeti, a sav e ovaj napor biti uzaludan.
- Imali su malo kontakta s ljudima dok nisu navrili tri go-dine u prostoru za bonobe u ivotinjskom
centru - vikne Mela-nie. - Mislim da imamo dobre izglede ako se ne pokuamo pre-vie pribliiti.
- Jesu li bonobi plaljivi u divljini? - Candace upita Melanie.
- Jako - ree Melanie. - Jednako ili ak vie nego impanze. U divljini je gotovo nemogue vidjeti
impanzu koja nikad nije susrela ovjeka. Nevjerojatno su bojaljive, a njihova osjetila sluha i njuha
puno su izotrenija od naih pa im se ljudi uope ne mogu pribliiti.
- Postoje li jo uvijek doista divlja podruja u Africi? - upita Candace.
- O, moj Boe, da! - ree Melanie. - Od ovog obalnog dijela Ekvatorijalne Gvineje pruaju se prema
sjeverozapadu golema podruja gotovo posve neistraene i netaknute tropske dungle. Govorimo o
prostoru velikom oko dvije i pol tisue kvadratnih kilometara.
- Koliko dugo e to trajati? - upita Candace.
- To je druga pria - ree Melanie.
- Kako bi bilo da mi dobacite hladno pie? - dovikne Kevin.
- Stie - ree Candace. Primakne se plastinoj kutiji i po-digne poklopac. Dvadeset minuta kasnije
Kevin je ponovno sma-njio brzinu motora i skrenuo prema sjeveru oko istonog kraja
336
lsla rrancesce. Sunce je bilo vise na nebu i postalo je puno to-plije. Candace gurne plastinu kutiju
tako da bude u hladu.
- Pribliavamo se jo jednoj movari - ree Candace.
- Vidim je - ree Kevin.
Kevin je opet pribliio amac obali. Po pitanju veliine, mo-vara se inila slinom onoj na zapadnom
dijelu otoka. Ponovno se dungla povukla otprilike stotinu metara od ruba vode.
Ba kad je Kevin naumio objaviti kako su opet pogrijeili, po-javio se otvor u inae neprobojnom
zidu trstike.
Kevin okrene pirogu prema otvoru i ponovno smanji brzinu. amac je usporio. Desetak metara dalje
Kevin je ugasio motor.
Kad je zamro zvuk motora, nali su se usred teke tiine.
- Boe, u uima mi zvoni - poali se Melanie.
- Slii li to na kanal? - Kevin upita Candace koja je ponovno otila na pramac.
- Teko je rei - ree Candace.
Kevin uhvati stranju stranu motora i podigne ga iz vode. Nije elio da mu se propeler zaplete o
podvodnu vegetaciju.
Piroga je ula meu trstiku. Zagrebla je po stabljikama, a po-tom se zaustavila. Kevin isprui ruku iza
amca kako privezani kanu ne bi lupio o krmu piroge.
- ini se da postoji neki krivudavi prolaz - primijeti Can-dace. Stajala je na rubu amca i drala se za
slamnati krov kako bi mogla vidjeti iznad trstike.
Kevin je otkinuo jednu trstiku i prelomio je na sitne koma-die. Bacio ih je u vodu i promatrao.
Polako su ali nepogreivo plutali u smjeru u kojem su oni bili okrenuti.
- Izgleda da ima struje - ree Kevin. - Mislim da je to dobar znak. Pokuajmo s kanuom. - Kevin
povue maleni amac uzdu velikog.
Uz prilino potekoa zbog nestabilnosti kanua uspjeli su sebe, opremu i kutiju s hranom prebaciti u
manji amac. Kevin je sjeo na krmu, a Candace na pramac. Melanie je sjedila u sre-dini, ali ne na
klupici. Kanui su u njoj izazivali nervozu; radije je sjedila na dnu amca.
337
Kombinacijom veslanja, povlaenja za trstiku i pirogu, uspjeli su krenuti ispred veeg amca. Kad su
se nali u prolazu za kojeg su se nadali da je kanal, kretanje je postalo puno lake.
Kevin je veslao otraga, a Candace sprijeda pa su se kretali br-zinom sporog hodanja. Uski prolaz
irok manje od dva metra vi-jugao je kroz movaru. Sunce je uvelike dokazivalo svoju ekvato-rijalnu
snagu iako je bilo tek osam sati ujutro. Trstika je onemo-guavala pristup povjetarcu pa je
temperatura zraka bila jo via.
- Na ovom otoku nema puno staza - primijeti Melanie. Ra-irila je zemljovid i prouavala ga.
- Qlavni put vodi od mjesta gdje most prelazi do Lago Hippa - ree Kevin.
- Ima ih jo nekoliko - ree Melanie. - Sve vode od Lago Hippa. Pretpostavljam da su napravljene
kako bi se olakalo od-voenje.
- To i ja mislim - ree Kevin.
Kevin se zagleda u mranu vodu. Vidio je vlati biljaka kako lebde u smjeru u kojem su veslali to je
znailo da ima struje. To ga je ohrabrilo.
- Zato ne pokua s lokatorom? - predloi Kevin. - Pogle-daj je li se bonobo broj ezdeset
pomaknuo otkako smo zadnji put provjeravali.
Melanie unese podatke i klikne.
- Izgleda da se nije micao - ree. Namjestila je mreu dok nije dobila ekvivalentnu onoj na zemljovidu,
a potom je odredila poloaj crvene tokice. - Jo uvijek je na istom mjestu na mo-varnoj istini.
- Barem moemo rijeiti tu zagonetku, ak i ako ne vidimo ostale - ree Kevin.
Pribliavali su se tridesetak metara visokom zidu dungle. Kad su izali iz posljednjeg zavoja u
movari, vidjeli su da je ka-nal nestao u bujnoj vegetaciji.
- Uskoro emo se nai u hladovini - ree Candace. - Trebalo bi postati puno svjeije.
338
- Ne raunaj na to - ree Kevin. Odgurnuvi grane u stranu, tiho su kliznuli u vjenu tminu praume.
Suprotno od onoga emu se Candace nadala, bilo je kao u zaguljivom, klaustrofo-binom
stakleniku. Nije bilo ni daka vjetra, a odasvud se irila vlaga. Iako je debeli svod od grana,
isprepletenih lijana i visee mahovine posve zaustavljao sunane zrake, zadravao je i vrelinu, poput
tekog vunenog pokrivaa. Neki su listovi imali promjer od tridesetak centimetara. Svi su se
zaprepastili mrakom u tunelu vegetacije, ali su im se oi polako poele privikavati na tminu. U
vlanoj tami poeli su razaznavati pojedinosti te je prizor uskoro podsjeao na sumrak, trenutak prije
noi.
Gotovo istog trenutka kad su se prve grane iza njih vratile na mjesto napali su ih rojevi kukaca:
komari, obadi i pele. Melanie je mahnito potraila sredstvo protiv insekata. Najprije je nama-zala
sebe, a zatim ga pruila ostalima.
- Smrdi poput barutine - poali se Melanie.
- Ovo je zastraujue - prokomentira Candace sa svog polo-aja na pramcu. - Upravo sam vidjela
zmiju, a ja mrzim zmije.
- Bit e sve u redu svedok smo u amcu - ree Kevin.
- Dakle, treba paziti da se ne prevrnemo - zakljui Melanie.
- Nemoj to ni spominjati! - zastenje Candace. - Vas dvoje morate misliti na to da sam ja tek stigla
ovamo. Vi se ve godi-nama nalazite u ovom dijelu svijeta.
- Moraju nas zabrinjavati samo krokodili i vodeni konji -ree Kevin. - Recite mi kad ih vidite.
- O, sjajno! - nervozno e Candace. - I to emo uiniti kad ih vidimo?
- Nisam te elio prestraiti - ree Kevin. - Ne vjerujem da emo ih uope vidjeti dok ne stignemo do
jezera.
- A to tada? - upita Candace. - Moda sam se najprije tre-bala raspitati o opasnostima ovog izleta, a
tek tada pristati na ovo.
- Nee nas uznemiravati - ree Kevin. - Tako su mi barem rekli. Sve dok se ivotinje nalaze u vodi, mi
se samo moramo dr-ati na razumnoj udaljenosti. Ako naletimo na njih dok su na
339
kopnu, mogu biti neoekivano agresivne, a krokodili i vodeni ko-nji mogu trati bre nego bi ovjek
drao moguim.
- Odjednom vie ne uivam u ovom izletu - prizna Candace. - Mislila sam da e biti zabavno.
- Ovo nije trebao biti piknik - ree Melanie. - Nismo se do-li diviti okolini. Ovdje smo sa svrhom.
- Samo se nadajmo da emo imati uspjeha - ree Kevin. Ra-zumio je kako se Candace osjea. Kevin
se i sam jo uvijek udio to su ga uspjele nagovoriti na ovu pustolovinu.
Osim kukaca, najvie je bilo ptica. Bez prestanka su letjele kroz kronje i ispunjavale zrak pjevom.
S obje strane kanala uma je bila neprohodno gusta. Tek su ponekad mogli vidjeti vie od est
metara u bilo kojem pravcu. ak se ni obala nije vidjela, sakrivena iza zapletenih vodenih bi-ljaka i
korijenja.
Dok je veslao Kevin je gledao tamnu vodu prekrivenu mno-tvom jureih vodenih pauka. Sa svakim
zaveslajem na povrinu su se dizali smrdljivi mjehurii.
Kanal je uskorc postao puno ravniji nego u movarnom di-jelu, a to im je uvelike olakalo veslanje.
Kevin je procjenjivao br-zinu kojom prolaze kraj debla stabala pa je zakljuio da se kreu brzim
hodom. Takvom bi brzinom trebali za deset do petnaest minuta stii do Lago Hippa.
- Kako bi bilo da ukljui lokator neka pretrauje okolinu? -Kevin predloi Melanie. - Ako smanji
grafiki prikaz na ovo podruje, znat emo ima li bonoba u blizini.
Melanie se zgrbila nad malenim kompjutorom, ali je tada do-lo do iznenadnog komeanja u granju s
njihove lijeve strane. Trenutak kasnije su iz dubine praume zauli pucketanje gran-ica.
Candace je pokrila rukom srce. - O, Boe - ree. - Koji vrag je to bio?
- Rekao bih, jo jedna od onih malenih antilopa - ree Ke-vin. - Ta je vrsta uobiajena na ovim
otocima.
340
Melanie se ponovno okrene lokatoru. Uskoro je mogla obja-viti da u tom podruju nema niti jednog
bonoba.
- Jasno da nema - ree Kevin. To bi bilo previe lagano. Dvadeset minuta kasnije Candace je objavila
da kroz granje
tono ispred njih prodire sunana svjetlost.
- To je zacijelo jezero - ree Kevin.
Nakon jo nekoliko zaveslaja kanu je izaao na Lago Hippo. Sve je troje zaslijepila jarka svjetlost te
su hitro potraili naoale za sunce.
Jezero nije bilo veliko. Zapravo, vie je podsjealo na izdueni ribnjak na kojem se nalazilo nekoliko
bujnih otoia krcatih bi-jelim ibisima. Uz obalu se protezala gusta trstika. Na nekim su mjestima
povrinu jezera sasvim prekrivali bijeli lopoi. Naokolo su plutale isprepletene biljke, dovoljno guste
da po njima mogu etati malene ptice, lijeno se okreui na blagom povjetarcu.
Zid okolne praume povukao se na obje strane i ustupio mje-sto travnatim poljanama, a neke su bile
prilino prostrane. Na poljima su tu i tamo rasle palme. S lijeve strane, iznad stabala, na jutarnjem se
suncu jasno ocrtavao vrh strmine od krenjaka.
- Zapravo je jako lijepo - primijeti Melanie.
- Podsjea me na slike pretpovijesnih vremena - ree Kevin. - Gotovo bih mogao zamisliti nekoliko
brontosaura na onoj li-vadi.
- O, moj Boe, vidim vodene konje tamo lijevo! - u panici vikne Candace. Pokazala je veslom.
Kevin pogleda u pravcu to ga je naznaila. I doista, u vodi su se mogle vidjeti glave i malene ui
desetak golemih sisavaca. Na njima su stajale bijele ptice i kljunovima istile perje.
- Sve je u redu - Kevin umiri Candace. - Vidi kako se po-lako udaljavaju od nas. Nee nam stvarati
neprilike.
- Nikad nisam ba previe voljela prirodu - prizna Candace.
- Ne mora objanjavati - ree Kevin. Jasno se sjeao kako se bojao divljih ivotinja tijekom svoje
prve godine u Cogu.
- Ako je vjerovati zemljovidu, blizu lijeve obale trebala bi se nalaziti staza - ree Melanie dok je
prouavala zemljovid.
341
- Ako se dobro sjeam, postoji staza koja vodi oko cijelog is-tonog dijela jezera - ree Kevin. -
Poinje kraj mosta.
- To je tono, ali najblie nam dolazi s lijeve strane - ree Melanie.
Kevin okrene kanu prema lijevoj obali i pone traiti prolaz kroz trstiku. Naalost, nije ga bilo.
- Mislim da emo jednostavno morati veslati kroz vegetaciju - ustvrdi Kevin.
- Sigurno neu izai iz ovog amca dok ne stignemo do vrstog tla - izjavi Melanie.
Kevin je rekao Candace neka ne vesla kad je usmjerio kanu prema dva metra visokom zidu trstike i
nekoliko puta snano za-veslao. Na sveope iznenaenje amac je bez ikakvih potekoa proao
kroz vegetaciju, unato zvukovima grebanja po trupu. Prije nego su oekivali, udarili su o vrsto tlo.
- To je bilo lako - ree Kevin. Osvrnuo se prema prolazu to su ga stvorili prema jezeru, ali se trstika
ve vraala u svoj prvo-bitni poloaj.
- Zar bih trebala izai? - upita Candace. - Ne vidim tlo. Sto ako ima kukaca i zmija?
- Raisti jedan dio pomou vesla - predloi Kevin.
im je Candace izala iz kanua, Kevin se odgurnuo veslom i gurnuo amac jo dalje na obalu.
Melanie je s lakoom izala.
- to emo s hranom? - upita Kevin kad se pomaknuo na-prijed.
- Ostavimo je ovdje - ree Melanie. - Uzmi samo torbu s pokazivaem smjera i baterijskom
svjetiljkom. Ja imam lokator i zemljovid.
ene su priekale da Kevin izae iz amca, a zatim su mu pokazale neka on poe prvi. Prebacivi
torbu preko ramen" od-maknuo je trstiku u stranu i poao prema unutranjosti otoka. Kretali su se
movarnim tlom pa su im cipele ljapkale po blatu. No ve nakon desetak koraka nali su se na
travnatom polju.
342
- Ovo izgleda kao livada, ali je zapravo barutina - poali se Melanie i pogleda svoje tenisice. Ve su
bile crne od blata i po-sve mokre.
Kevin je prouavao zemljovid kako bi odredio njihov poloaj, a zatim je pokazao na desno. - Chip
odailjaa bonoba broj ez-deset morao bi biti na udaljenosti od tridesetak metara u smjeru onih
stabala - ree.
- Obavimo to - ree Melanie. Nakon to je unitila svoje nove tenisice, ak se i ona poela pitati jesu
li uope trebali doi ovamo. U Africi nita nije lako.
Kevin krene u naznaenom pravcu, a ene pou za njim. U poetku su teko hodali zbog neravnog
terena. Iako je trava dje-lovala jednoliko rasporeena, rasla je u malenim, kvrgavim hum-cima
okruenim blatnjavom vodom. No kretanje je postalo lake petnaestak metara dalje od jezera gdje se
tlo uzdizalo i prilino osuilo. Trenutak kasnije naili su na puteljak.
Iznenadili su se kad su vidjeli da je puteljak izgleda esto ko-riten. Pruao se paralelno s obalom
jezera.
- Siegfried zacijelo ee ovamo alje ekipe radnika nego to smo mi mislili - ree Melanie. - Ovaj
puteljak netko odrava.
- Moram se sloiti s tobom - ree Kevin. - Pretpostavljam da ih moraju odravati radi odvoenja.
Dungla je tako gusta i stra-hovito brzo raste. Sreom po nas, to e i nama olakati kretanje. Koliko
se sjeam, ova vodi do stijene.
- Ako dolaze ovamo odravati staze, moda ima istine u Sieg-friedovoj prii o radnicima koji pale
vatre - ree Melanie.
- To bi ba bilo zgodno - primijeti Kevin.
- Osjeam neki smrad - ree Candace njukajui zrak. - Za-pravo, smrdi po trulei.
Kevin i Melanie su s oklijevanjem onjuili zrak i sloili se s njom.
- To nije dobar znak - ree Melanie.
Kevin kimne i krene prema stablima. Nekoliko minuta ka-snije trojka je prstima stisnula nosnice i
zagledala se u odvratan
343
prizor: bili su to ostaci bonoba broj ezdeset. Truplo je bilo pre-kriveno insektima. Vei leinari su se
takoer pogostili.
Daleko uasniji od samog trupla bio je dokaz o tome kako je ivotinja umrla. Kamen u obliku klina
pogodio je siroto stvorenje izmeu oiju i raskolio mu glavu. Kamen se jo uvijek tamo na-lazio.
Otkrivene one jabuice zurile su svaka na svoju stranu.
- Uh! - uzdahne Melanie. - To je ono to nismo eljeli vi-djeti. Ovo nam govori ne samo da su se
bonobi podijelili u dvije grupe, ve i da se meusobno ubijaju. Pitam se je li mrtav i broj ezdeset
sedam.
Kevin utne kamen iz glave u stanju raspadanja. Sve se troje u nj zagledalo.
- To je jo neto to nismo eljeli vidjeti - ree Kevin.
- O emu govori? - upita Candace.
- Taj je kamen runo oblikovan - ree Kevin. Prednjim dije-lom svoje cipele pokae dio kamena na
kojem su se vidjela udub-ljenja koja su djelovala svjee napravljena. - To govori o izradi orua.
- Bojim se da su to novi indikativni dokazi - ree Melanie.
- Poimo uz vjetar - procijedi Kevin. - Prije nego mi pozli. Ne mogu podnijeti ovaj smrad.
Kevin prijee tri koraka prema istoku, ali ga tada netko po-grabi za ruku i naglo zaustavi. Okrene se i
ugleda Melanie s ka-iprstom pritisnutim na usne. Tada je pokazala prema jugu.
Kevin se okrene u tom smjeru, a zatim zaustavi dah. Pedese-tak metara dalje, u sjeni stabala, stajao
je jedan bonobo! ivoti-nja je stajala ravno poput ipke i posve nepomino, kao da je vojna poasna
straa. inilo se da zuri u Kevina i ene, ba kao to su oni zurili u njega.
Kevina je iznenadila veliina stvorenja. ivotinja je sigurno bila via od sto pedeset centimetara.
Takoer se inilo da je pre-tjerano teka. S obzirom na miiavo tijelo, Kevin je procijenio da bonobo
ima izmeu ezdeset i sedamdeset kilograma.
- Vii je od bonoba to su ih doveli radi transplantacije - pri-mijeti Candace. - Tako se barem meni
ini. Jasno, bonobi za
344
transplantaciju bili su ve pod sedativima i vezani na kolicima kad su stigli do mene.
- - prekori je Melanie. - Nemojmo ga prestraiti. Ovo bi nam mogla biti jedina prilika da vidimo
jednoga od njih.
Pazei da ne ini nagle pokrete Kevin skine torbu s ramena i izvadi pokaziva smjera. Ukljui ga.
Zauli su se tihi isprekidani zvukovi dok ga nije okrenuo prema bonobu; tada je zvuk postao
jednolian. Kevin pogleda maleni ekran i zaprepasti se.
- Sto je bilo? - apne Melanie. Vidjela je promjenu na Kevi-novu licu.
- To je broj jedan! - istim tonom uzvrati Kevin. - To je moj dvojnik.
- O, moj Boe! - apne Melanie. - Ljubomorna sam. I ja bih rado vidjela svoju dvojnicu.
- Voljela bih da moemo bolje vidjeti - ree Candace. - Usu-ujemo li se prii blie?
Kevina su pogodile dvije stvari. Prva je bila sluajnost da je prvi ivi bonobo na kojeg su naili bio
njegov dvojnik. Drugo, ako je nehotice stvorio praljude, onda je na neki metaforian na-in susreo
sebe od prije est milijuna godina. - Ovo je previe -glasno apne Kevin jer se vie nije mogao
suzdrati.
- O emu to govori? - upita Melanie.
- Na neki nain to ja tamo stojim - odgovori Kevin.
- Nemojmo sad pretjerivati - ree Melanie.
- U svakom sluaju, stoji poput ljudskog bia - primijeti Candace. - Ali je dlakaviji od bilo kojeg
ovjeka s kojim sam do-sad izala.
- Jako smijeno - ree Melanie, ali se nije nasmijala.
- Melanie, pretrai lokatorom podruje - ree Kevin. - Bo-nobi se obino kreu u skupinama. Moda ih
u blizini ima jo, ali ih mi ne vidimo. Moda se skrivaju u grmlju.
Melanie se poigravala aparatom.
- Nevjerojatno je miran - ree Candace.
- Zacijelo je premro od straha - ree Kevin. - Siguran sam da ne zna to bi o nama mislio. Ili ako
Melanie ima pravo kad
345
kae da ovdje nema dovoljno enki, moda ste ga vas dvije op-inile.
- To mi se uope ne ini smijenim - ree Meknie ne po-digavi pogleda s lokatora.
- Oprosti - ree Kevin.
- Sto mu je ono oko struka? - upita Candace.
- To sam se i ja pitao - ree Kevin. - Ne mogu razaznati, osim ako je rije o nekoj povijui koja se
omotala oko njega dok je prolazio kroz raslinje.
- Pogledajte ovo - uzbueno e Melanie. Podigne aparat da ga i oni mogu vidjeti. - Kevine, imao si
pravo. Cijela grupa bo-noba nalazi se meu stablima iza tvog dvojnika.
- Zato se samo on pokazao? - upita Candace.
- Moda je on poput alfa mujaka meu impanzama - ree Melanie. - Budui da je tako malo enki,
moe se shvatiti zato bi se bonobi mogli ponaati poput impanzi. Ako je tako, moda dokazuje
svoju hrabrost.
Prolo je nekoliko minuta. Bonobo se nije pomaknuo.
- Ovo je nalik pat poziciji - poali se Candace. - Hajde! Po-gledajmo koliko im se moemo pribliiti.
to moemo izgubiti? ak i ako pobjegne, rekla bih da nam ovaj dogaaj daje nade da emo ih jo
vidjeti.
- Dobro - ree Kevin. - Ali bez naglih pokreta. Ne elim ga prestraiti. To bi nam samo unitilo anse
da vidimo ostale.
- Vi krenite prvi - ree Candace.
Sve je troje polako napredovalo, kreui se naprijed korak po korak. Kevin je bio na elu, a Melanie je
hodala odmah iza njega. Candace je bila na zaelju. Preli su pola puta do bonoba i zau-stavili se.
Sad su ga mogli puno bolje vidjeti. Imao je istaknute obrve i nakrivljeno elo poput impanze, ali mu
je donji dio lica bio puno manje isturen nego kod obinog bonoba. Imao je spljoten nos s rairenim
nosnicama. Ui su mu bile manje nego u impanzi ili obinih bonoba, i priljubljene uz glavu.
- Mislite li vas dvoje ono to ja mislim? - apne Melanie.
346
Candace kimne. - Podsjea me na slike to sam ih vidjela u treem razredu. Slike peinskog
praovjeka.
- Jao, moete li mu vidjeti ruke? - apne Kevin.
- Mislim da ih vidim - tiho e Candace. - Sto je s njima?
- Rije je o palcu - apne Kevin. - Nije kao u impanze. Pa-lac stri s njegova dlana.
- Ima pravo - apne Melanie. - A to znai da bi mogao biti u stanju sluiti se palcem kao ljudi.
- Dobri Boe! Dokazi se sve vie gomilaju - apne Kevin.
- Ako se razvojni geni odgovorni za anatomske promjene po-trebne za dvononost nalaze na kratkom
kraku kromosoma est, pretpostavljam da je sasvim mogue da su tamo i oni za ta-kav razvoj
nasuprotnog palca.
- Oko struka mu se nalazi povijua - primijeti Candace.
- Sad je jasno vidim.
- Pokuajmo prii jo blie - predloi Melanie.
- Ne znam - ree Kevin. - Mislim da izazivamo sreu. Is-kreno reeno, udi me da ve nije pobjegao.
Moda bismo tre-bali ovdje sjesti.
- Vrue je kao u paklu ovdje na suncu - ree Melanie. - A jo nije ni devet sati, to znai da e postati
jo gore. Kad odlu-imo sjesti i promatrati, ja sam za to da to bude u hladovini. Ta-koer bih rado
dola do kutije s hranom.
- Slaem se - ree Candace.
- Jasno da se slae - ironino e Kevin. - Iznenadio bih se da nije tako. - Kevinu je ve dojadilo da
Melanie neto predloi, a Candace se odmah svim srcem sloi. To ga je ve uvalilo u ne-volje.
- To ba nije naroito ljubazno - uvrijeeno e Candace.
- Oprosti - ree Kevin. Nije ju elio uvrijediti.
- Pa, ja idem blie - izjavi Melanie. - Jane Goodall mogla se posve pribliiti svojim impanzama.
- Istina - ree Kevin. - Ali tek nakon mjeseci privikavanja.
- Ipak u pokuati - ree Melanie.
347
Kevin i Candace dopustili su da se Melanie udalji deset ko-raka, a zatim su se pogledali, slegnuli
ramenima i poli za njom.
- Ne morate to initi zbog mene - apne Melanie.
- Ja bih se zapravo elio toliko pribliiti da vidim ima li moj dvojnik neki izraz lica - apne Kevin. - I
elim ga pogledati u oi.
Vie nisu govorili, ve su se kretali polako i oprezno te su se pribliili bonobu na udaljenost od est
metara. Tada su ponovno stali.
- Ovo je nevjerojatno - apne Melanie ne skidajui pogleda s lica ivotinje. Jedino to je dokazivalo
da je bonobo iv bilo je povremeno treptanje, pokreti njegovih oiju i irenje nosnica sa svakim
udisajem.
- Pogledajte mu prsne miie - ree Candace. - Izgleda kao da je veinu ivota proveo u gimnastikoj
dvorani.
- Sto mislite, kako je dobio onaj oiljak? - upita Melanie. Bonobo je imao debeli oiljak to se
protezao lijevom stra-nom njegova lica gotovo do ustiju.
Jack se nagne naprijed i zagleda u oi ivotinje. Bile su smee ba kao i njegove. Budui da je
bonobo bio okrenut prema suncu, zjenice su mu se posve suzile. Kevin je traio znakove
in-teligencije, ali se to nije moglo samo tako odrediti.
Bonobo je bez ikakva upozorenja iznenada pljesnuo rukama tako glasno da je zvuk odjekivao izmeu
lisnatih zidova ume. Istodobno je viknuo: - Atah!
Kevin, Melanie i Candace poskoe od straha. Od samog su poetka brinuli da e bonobo svakog
asa pobjei pa nisu raz-miljali o mogunosti da e postupiti agresivno. estoko pljeska-nje i povik
utjerao im je strah u kosti pa su pomislili da e ih ivotinja napasti. Meutim, nije to uinio. Ponovno
se ukoio u prijanjem poloaju.
Nakon trenutka zbunjenosti uspjeli su se pribrati. Nervozno su promatrali bonoba.
- to mu je to znailo? - upita Melanie.
348
- Ne vjerujem da nas se boji koliko smo mi mislili - ree Candace. - Moda bismo se polako trebali
povui.
- Slaem se - nesigurno e Kevin. - Ali poimo jako sporo. Nemojte paniariti. - Posluavi vlastiti
savjet, oprezno korakne unatrag i kretnjom pozove ene neka uine isto.
Bonobo je reagirao posegnuvi iza lea i zgrabivi orue to ga je privrstio povijuom oko struka.
Podigao je orue iznad glave i ponovno viknuo Atah.
Trojka se ukoila raskolaivi oi od uasa.
- to li mu znai taj Atah? - zacvili Melanie malo kasnije kad se nita nije dogodilo. - Moe li to biti
rije? Zar on to moda govori?
- Nemam pojma - promuca Kevin. - No barem nije poao na nas.
- to ono dri u ruci? - tjeskobno upita Candace. - Izgleda poput ekia.
- I jest - procijedi Jack. - To je stolarski eki s ravastim krajem. Zacijelo je to dio alata to su ga
bonobi ukrali tijekom izgradnje mosta.
- Pogledaj nain na koji ga dri. Ba onako kako bismo ga drali ti ili ja - ree Melanie. - Nema sumnje
u to kako se slui palcem.
- Moramo otii odavde! - planim e glasom Candace. - Vas dvoje ste mi rekli da su to plaha
stvorenja. Ovaj sigurno nije!
- Nemoj trati! - ree Kevin pogleda prikovana na bonoba.
- Vi moete ostati ako ba elite, ali ja se vraam do amca -oajniki e Candace.
- Svi emo poi, ali polako - ree Kevin.
Unato upozorenjima da to ne ini, Candace se okrenula na peti i poela trati. No prela je samo
nekoliko koraka prije nego se ukoila i vrisnula.
Kevin i Melanie okrenu se prema njoj. Oboje su zaustavili dah kad su ugledali ono to ju je
prestrailo. Iz okolne je ume izalo jo dvadesetak bonoba. Postavili su se u polukrug i tako im
preprijeili izlaz iz ume.
349
Candace je polako pola unatrag dok nije udarila u Melanie.
Cijelu se minutu nitko nije micao ili govorio, ak ni bonobi. Tada je bonobo broj jedan ponovio svoj
uzvik: - Atah! - ivoti-nje su odmah poele stezati krug oko ljudi.
Candace je stenjala dok su se ona, Kevin i Melanie leima primicali jedni drugima i tako stvorili vrsti
trokut. Krug to su ga ivotinje oko njih zatvarale poeo se stezati poput ome. Bonobi su se
pribliavali korak po korak. Ljudi su sad ve jako osjeali njihov miris. Bio je snaan i ivotinjski.
ivotinjska su lica bila bezizraajna, ali napeta. Oi su im sijevale.
Bonobi su prestali napredovati kad su se nali nadohvat ruke troje prijatelja. Pogledom su ih
odmjeravali od glave do pete. Neki su drali kamene klinove sline onome kojim je ubijen broj
ezdeset.
Kevin, Melanie i Candace nisu se micali. Strah ih je paralizi-rao. Sve su ivotinje djelovale jednako
snano kao i bonobo broj jedan.
On je ostao izvan kruga. Jo uvijek je vrsto stiskao eki, ali ga vie nije drao iznad glave. Pribliio
se i napravio cijeli krug oko grupe zurei u ljude izmeu glava svojih sljedbenika. Tada je izustio niz
zvukova popraenih kretnjama ruku.
Nekoliko mu je drugih ivotinja odgovorilo. Zatim je jedan ispruio ruku prema Candace. Candace
zastenje.
- Ne mii se - procijedi Kevin. - Mislim da je to to nam nisu naudili dobar znak.
Candace je s naporom progutala slinu dok ju je bonobo po-milovao po kosi. inilo se da je opinjen
njezinom bojom. Mo-rala je skupiti svu snagu kako ne bi vrisnula ili se sagnula.
Druga je ivotinja poela govoriti i gestikulirati. Tada je po-kazala na svoje tijelo. Kevin je vidio dugu
kirurku ranu koja je zacjeljivala. - To je ivotinja iji je bubreg otiao poslovnom magnatu iz Dallasa
- prestraeno e Kevin. - Vidite kako poka-zuje prema nama. Mislim da nas povezuje s postupkom
odvoe-nja.
- To ne moe biti dobro - apne Melanie.
350
Drugi bonobo nesigurno isprui ruku i dotakne Kevinovu podlakticu. Tada dodirne pokaziva smjera
to ga je Kevin drao u ruci. Kevin se zaudio kad mu ga nije pokuao oteti.
ivotinja koja je stajala tono ispred Melanie palcem i kaipr-stom uhvati tkaninu njezine bluze kao
da opipava materijal. Za-tim vrkom prsta njeno dotakne lokator to ga je drala.
- ini se kao da su opinjeni nama - s oklijevanjem izusti Kevin. - I na neki udan nain ispunjeni
potovanjem. Ne vjeru-jem da e nas povrijediti. Moda misle da smo bogovi.
- Kako bismo ih mogli podrati u tom uvjerenju? - upita Melanie.
- Pokuat u im neto dati - ree Kevin. Kevin razmisli o predmetima to ih je imao uza se i odmah se
odlui za runi sat. Sporim kretnjama stavi pokaziva smjera ispod ruke i skine sat. Drei ga za
remen prui ga prema ivotinji pred sobom.
ivotinja nakrivi glavu mjerkajui sat, a zatim ga uzme. Tek to ga je stavila na ruku, bonobo broj
jedan izusti: - Ot. - i-votinja je brzo reagirala i ustupila mu sat. Bonobo broj jedan ga je prouavao, a
potom stavio na svoju podlakticu.
- Moj Boe! - izusti Kevin. - Moj dvojnik nosi moj sat. Ovo je nona mora.
inilo se da se bonobo broj jedan na trenutak divi satu. Za-tim spoji palac i kaiprst u krug i ree: -
Randa.
Jedan bonobo odmah potri i naas nestane u umi. Kad se ponovno pojavio, nosio je komad
konopca.
- Konopac? - sa strepnjom e Kevin. - Sto sada?
- Odakle im konopac? - upita Melanie.
- Vjerojatno su ga ukrali kad i orue - ree Kevin.
- to e uiniti? - nervozno upita Candace.
Bonobo prie ravno Kevinu i omota mu konopac oko struka. Kevin je s mjeavinom straha i divljenja
gledao kako ivotinja vee grubi uzao i vrsto ga stee na Kevinovu trbuhu.
Kevin pogleda ene. - Nemojte se opirati - ree. - Mislim da e sve biti u redu sve dok ih ne naljutimo
ili uplaimo.
- Ali ne elim da me veu - vikne Candace.
351
- Sve dok nas ne povrijede, bit e dobro - ree Melanie u nadi da e smiriti Candace.
Bonobo je na slian nain vezao Melanie, a potom i Candace. Kad je zavrio, korakne unazad jo
uvijek drei dugaki kraj ko-nopca.
- Oito ele da neko vrijeme ostanemo ovdje - ree Kevin pokuavajui olakati situaciju.
- Nemoj se ljutiti ako se ne nasmijem - ree Melanie.
- Barem im ne smeta ako priamo - ree Kevin.
- udno, ali ini se da im je to zanimljivo - primijeti Mela-nie. Kad god bi netko od njih progovorio,
najblii bi bonobo na-krivio glavu kao da slua.
Bonobo broj jedan odjednom je otvorio i stisnuo ake dok je istodobno zamahnuo rukama od prsiju.
U istom je trenutku re-kao: - Arak.
Grupa se odmah poela kretati, a s njima i ivotinja koja je drala konopac. Kevin, Melanie i Candace
morali su krenuti na-prijed.
- Ta je kretnja ista onoj to ju je inio bonobo u operacijskoj dvorani - ree Candace.
- U tom sluaju mora znaiti idi ili kreni ili dalje - zakljui Kevin. - Ovo je nevjerojatno. Oni govore!
Izali su iz ume i poli preko polja dok nisu stigli do staze. Tada su ih poveli desno. Dok su hodali,
bonobi su utjeli i budno pazili na okolinu.
- Pretpostavljam da staze ipak ne odrava Siegfried - ree Melanie. - Mislim da to ine bonobi.
Staza je vodila na jug te su uskoro uli u dunglu. ak je i u umi staza bila dobro oiena i tlo
poravnano.
- Kamo nas vode? - nervozno upita Candace.
- Pretpostavljam prema piljama - ree Kevin.
- Ovo je smijeno - ree Melanie. - Vode nas u etnju kao pse na uzici. Ako su tako impresionirani
nama, moda bismo se trebali oduprijeti.
352
- Ne vjerujem - ree Kevin. - Mislim da bismo se svim si-lama trebali truditi da ih ne uzrujamo.
- Candace? - upita Melanie. - Sto ti misli?
- Previe se bojim da bih mogla misliti - ree Candace. - Samo se elim vratiti do kanua.
Bonobo koji je vukao konopac odjednom se okrene i trgne konopcem. To je zamalo oborilo sve troje
na zemlju. Bonobo ne-koliko puta zamahne rukom s dlanom okrenutim prema dolje i apne: - Hana.
- Moj Boe, kako je snaan! - prokomentira Melanie kad je uspostavila ravnoteu.
- Sto mislite, to nam pokuava rei? - upita Candace.
- Kad bih morao pogaati, rekao bih da nam govori neka budemo tihi - ree Kevin.
Odjednom cijela grupa stane. Bonobi su se sporazumijevali kretnjama ruku. Nekoliko ih je pokazivalo
prema kronjama sta-bala s desne strane. Malena grupa bonoba tiho nestane u gustom raslinju.
Ostali su napravili iroki krug, osim trojice koji su se po-peli ravno u kronje lakoom koja je prkosila
zakonu gravitacije.
- Sto se dogaa? - apne Candace.
- Neto vano - ree Kevin. - Svi djeluju napeto.
Prolo je nekoliko minuta. Nijedan se bonobo nije pomaknuo niti se oglasio. Iznenada se s desne
strane zaulo strahovito ko-meanje praeno prodornim krikovima. Odjednom su kronje oivjele od
colobus majmuna u oajnikom bijegu koji ih je do-veo tono prema bonobima koji su se maloas
popeli na stabla.
Uasnuti su majmuni pokuali promijeniti smjer, ali ih je u urbi nekoliko promailo granu i palo na
zemlju. Prije nego su se uspjeli snai, na njih su navalili bonobi koji su dolje ekali i odmah ih
poubijali kamenim klinovima.
Candace se uasnuto trgne, a zatim okrene glavu.
- Rekla bih da je ovo bio dobar primjer koordiniranog lova -apne Melanie. - To zahtijeva visoku
razinu suradnje. - Unato okolnostima, pothvat ju je impresionirao.
353
- Nemoj trljati sol na ranu - apne Kevin. - Bojim se da je porota donijela odluku, i to nepovoljnu po
nas. Na otoku smo tek jedan sat, ali ve znamo odgovor na pitanje koje nas je ovamo dovelo. Osim
zajednikog lova, vidjeli smo posve us-pravno dranje, nasuprotne paleve, izradu orua, pa ak i
osnovni govor. Imam osjeaj da mogu izgovarati glasove ba kao ti ili ja.
- Ovo je fantastino - apne Melanie. - Te su ivotinje prele etiri ili pet milijuna godina ljudske
evolucije za samo nekoliko godina koliko se ovdje nalaze.
- Oh, umuknite! - obrecne se Candace. - Mi smo zaroblje-nici ovih zvijeri, a vas dvoje vodite
znanstvene rasprave.
- Ovo je puno vie od znanstvene rasprave - ree Kevin. - Shvaamo da smo poinili strahovitu
greku, a ja sam za to od-govoran. Stvarnost je gora od onoga ega sam se bojao kad sam vidio
kako se dim uzdie s otoka. Ove su ivotinje doista pra-ljudi.
- I ja moram preuzeti dio krivnje - ree Melanie.
- Ne slaem se - usprotivi se Kevin. - Ja sam taj koji je stvo-rio himere dodajui djelie ljudskih
kromosoma. To nije tvoje djelo.
- to sada rade? - upita Candace.
Kevin i Melanie su se okrenuli i ugledali bonoba broj jedan kako im se pribliava nosei krvavo tijelo
jednog majmuna. Jo uvijek je nosio runi sat, a to je samo naglaavalo neobini status ivotinje
negdje na pola puta izmeu ovjeka i ovjekolikog maj-muna.
Bonobo broj jedan donese mrtvog majmuna ravno do Can-dace, prui joj ga objema rukama i ree: -
Sta.
Candace zastenje i okrene glavu. Izgledala je kao da e joj svakog trenutka pozliti.
- Nudi ti ga - Melanie ree Candace. - Pokuaj odgovoriti.
- Ne mogu ga pogledati - promuca Candace.
- Pokuaj! - moleivo e Melanie.
354
Candace se polako okrene. Na licu joj se odraavalo gnua-nje. Majmunu je glava bila zdrobljena.
- Samo se nakloni ili uini neto - ohrabri je Melanie. Candace se slabano osmjehne i sagne glavu.
Bonobo broj jedan se nakloni i povue.
- Nevjerojatno - izusti Melanie dok je gledala kako se ivoti-nja udaljava. - Iako je on oito alfa
mujak, zacijelo jo uvijek ima ostataka matrijarhalnog bonobo drutva.
- Candace, bila si sjajna - ree Kevin.
- Uasno se osjeam - ree Candace.
- Znala sam da sam trebala biti plavua - Melanie se pokua naaliti.
Bonobo koji je drao konopac ponovno njime trgne, ali puno blae nego prethodni put. Grupa je
ponovno krenula, a Kevin, Melanie i Candace morali su ih slijediti.
- Ne elim ii dalje - planim e glasom Candace.
- Priberi se - ree Melanie. - Sve e biti u redu. ini mi se da je Kevin imao pravo. Dre nas bogovima,
pogotovo tebe s tom plavom kosom. Mogli su nas odmah ubiti da su to htjeli, ba kao to su
poubijali majmune.
- Zato su ubili majmune? - upita Candace.
- Pretpostavljam za hranu - odgovori Melanie. - To me po-malo udi jer bonobi nisu mesojedi, ali
impanze to mogu biti.
- Bojala sam se da u sebi imaju dovoljno ljudskog pa ubijaju iz zabave - ree Candace.
Skupina je prola kroz movarno podruje, a zatim se pone penjati. Petnaest minuta kasnije izali
su iz polumraka ume na stjenovito, ali i travnato podruje u dnu strmine od krenjaka.
Negdje na pola puta do vrha stijene ugledali su otvor pilje do kojeg se izgleda stizalo jedino preko
niza strmih izboina u stijeni. Ispred ulaza u pilju bilo je jo desetak bonoba. Veina su bile enke.
Udarale su se dlanovima po prsima i neprestano vikale "bada".
355
Bonobi koji su vodili Kevina, Melanie i Candace uinili su isto, a potom su podigli u zrak mrtve
majmune. To je izazvalo tuljenje enki, a Melanie je rekla da je to podsjea na impanze.
Zatim se skupina bonoba u podnoju stijene razdvojila. Ke-vina, Melanie i Candace povukli su
naprijed. Kad su ih ugledale, enke su utihnule.
- Zato imam osjeaj da nam se enke nisu posebno obrado-vale? - apne Melanie.
- Radije bih mislio da smo ih samo zbunili - na isti joj nain odgovori Kevin. - Nisu oekivale drutvo.
Na koncu je bonobo broj jedan rekao "zit" i palcem pokazao prema gore. Grupa krene naprijed i
povue za sobom troje za-robljenika.
356
18. POGLAVLJE
?
7. OUJKA 1 997.
6.1 5 NEW YDRK CITY
Jack trepne, otvori oi i odmah se osjeti budnim. Sjedne na krevetu i protrlja oi. Jo uvijek je
osjeao umor zbog pomanjka-nja sna pretprole noi, kao i zbog kasnijeg odlaska na poinak
prethodne veeri, ali je bio previe uzbuen da bi ponovno za-spao.
Jack ustane s kaua, zamota se u deku kako bi se zatitio od jutarnje hladnoe i prie vratima
spavae sobe. Oslune. Uvjeren da Laurie jo uvijek spava, odkrine vrata. Kao to je i oekivao,
Laurie je leala na boku ispod hrpe pokrivaa i duboko disala.
Sto je mogue tie, Jack na prstima prijee spavau sobu i ue u kupaonicu. Zatvori vrata, na brzinu
se obrije i istuira. Vrati se u spavau sobu i zadovoljno utvrdi da se Laurie nije ni pomaknula.
Uzme istu odjeu iz ormara i komode, odnese je u dnevnu sobu i odjene se. Nekoliko minuta kasnije
izae iz zgrade. Zrak je bio otar i hladan, a nekoliko je snjenih pahuljica poigravalo na vjetru.
Na suprotnoj strani ulice nalazila su se policijska kola, a unu-tra su sjedila dva policajca u odorama,
pila kavu i itala jutarnje novine. Prepoznali su Jacka i domahnuli mu. Jack im uzvrati po-zdrav. Lou
je odrao rije.
357
Jack potri niz ulicu do mjesne prodavaonice delikatesa na Aveniji Columbus. Jedan policajac poe
za njim. Jack pomisli da bi mu mogao kupiti utipak, ali se predomisli; nije elio da ga ovjek
pogreno shvati.
S punim rukama vonog soka, kave, voa i svjeih peciva vrati se u stan. Laurie je u meuvremenu
ustala pa se sad tui-rala. Jack pokuca na vrata i objavi da je doruak serviran te moe jesti kad god
eli.
Laurie se pojavi nekoliko minuta kasnije odjevena u Jackov kuni ogrta. Kosa joj je jo uvijek bila
mokra. Posljedice juera-njeg susreta s Angelom nisu izgledale strano. Vidjela se samo modrica
na oku.
- Sad kad si prespavao i razmislio o tom putovanju, osjea li jo uvijek isto? - upita Laurie.
- Svakako - ree Jack. - Ushien sam.
- Zar e doista svima platiti kartu? - upita Laurie. - To bi moglo postati jako skupo.
- Na to bih drugo mogao troiti svoj novac? - ree Jack. Osvrne se po stanu. - Sigurno ne na
svakodnevne udobnosti, a bicikl je ve isplaen.
- Ozbiljno - ree Laurie. - Mogu donekle razumjeti za Este-bana, ali Warren i Natalie?
Kad su prethodne veeri Teodori iznijeli prijedlog, ona je svog mua podsjetila da jedno od njih mora
ostati voditi brigu o marketu i njihovom sinu tinejderu. Bacanjem novia odlu-eno je da e na put
poi Esteban.
- Ozbiljno sam mislio kad sam rekao da bismo se mogli do-bro zabaviti - ree Jack. - ak i ako nita
ne otkrijemo, to je mogue, to e barem biti krasno putovanje. U Warrenovim sam oima vidio kako
ga je zaintrigirala pomisao o posjetu tom dijelu Afrike. A na povratku emo no ili dvije provesti u
Parizu.
- Mene ne mora uvjeravati - ree Laurie. - U poetku sam bila protiv tvog odlaska, ali sad sam i ja
uzbuena.
- Sad jo samo treba uvjeriti Binghama - ree Jack.
358
- Mislim da to nee biti teko - ree Laurie. - Ni ti ni ja ni-smo iskoristili odmor to su nam ga nudili. A
Lou je rekao da e spomenuti prijetnje. On bi volio da se maknemo iz grada.
- Nikad nemam povjerenja u birokraciju - ree Jack. - Ali bit u optimistian. Pod pretpostavkom da
idemo, podijelit emo zadatke. Ja u nabaviti karte, a Ti, Warren i Natalie po-brinut ete se za vize.
Isto tako, moramo srediti za neke injekcije i poeti s profilaksom za malariju. Zapravo bismo trebali
imati vie vremena za imunizaciju, ali uinit emo sve to moemo i ponijeti gomilu sredstava za
zatitu od insekata.
- Zvui dobro - ree Laurie.
Jack je zbog Laurie ostavio u stanu svoj oboavani bicikl. Po-li su taksijem do Ureda medicinskog
istraitelja. Kad su uli u zajedniku prostoriju, Vinnie je spustio novine i zagledao se u njih kao da
su duhovi.
- Sto vas dvoje radite ovdje? - upita kretavim glasom. Pro-isti grlo.
- Kakvo je to pitanje? - upita Jack. - Mi ovdje radimo, Vin-nie. Zar si zaboravio?
- Samo sam mislio da vas dvoje niste deurni - ree Vinnie. urno otpije gutljaj kave, a potom se opet
nakalje.
Jack i Laurie pou do aparata za kavu. - Jako se udno po-naa u posljednje vrijeme - apne Jack.
Laurie preko ramena pogleda Vinnieja. Vinnie se opet sakrio iza svojih novina.
- To je bila neobina reakcija - sloi se Laurie. - Primijetila sam da je juer bio nervozan u mojoj
blizini.
Jack i Laurie se pogledaju. Na trenutak su tako stajali bez ri-jei.
- Misli li ti isto to i ja? - upita Laurie.
- Moda - ree Jack. - Nekako se slae. U svakom sluaju, on ima pristup.
- Mislim da bismo trebali obavijestiti Loua - ree Laurie. - Bilo bi mi ao da je to Vinnie, ali moramo
saznati tko je odavde iznosio povjerljive podatke.
359
Sreom po Laurie, njezin je tjedan dana dugi rad na stvaranju rasporeda zavrio, a Paul Plodgett je
zauzeo njezino mjesto. Paul je ve sjedio za stolom i pregledavao sluajeve koji su stigli tije-kom
noi. Laurie i Jack su mu rekli da namjeravaju poi na od-mor pa bi toga dana rado bili poteeni
obdukcija, osim ako nije guva. Paul im je rekao da nema puno sluajeva.
Laurie je imala vie smisla za diplomaciju nego Jack te je predloila da najprije o odmoru
razgovaraju s Calvinom, a tek nakon toga s Binghamom. Jack se pokorio njezinoj prosudbi. Calvin je
samo zagunao da su ga mogli malo ranije obavijestiti.
im je Bingham stigao, Laurie i Jack pou u njegov ured. Radoznalo ih je promatrao iznad svojih
naoala u metalnom okviru. U ruci je drao jutarnju potu to ju je upravo pregleda-vao.
- elite dva tjedna poevi od danas? - s nevjericom upita Bingham. - emu urba? Je li ovo neki
hitan sluaj?
- Namjeravamo poi na pustolovno putovanje - objasni Jack. Voljeli bismo veeras krenuti.
Bingham je vlanim oima pogledavao as Laurie as Jacka.
- Vas dvoje se ne kanite vjenati, zar ne?
- Ne ba toliko pustolovno - ree Jack.
Laurie se zagrcne od smijeha. - ao nam je to vas nismo ra-nije obavijestili - ree. - Razlog urbi lei
u tome to su nam si-no prijetili zbog Franconijeva sluaja.
- Prijetili? - zaudi se Bingham. - Ima li to neke veze s va-om modricom?
- Bojim se da ima - ree Laurie. Pokuala je modricu pokriti minkom, ali je u tome samo djelomice
uspjela.
- Tko stoji iza tih prijetnji? - upita Bingham.
- Jedna od njujorkih zloinakih obitelji - odgovori Laurie.
- Porunik Lou Soldano rekao je da e vam sve o tome ispriati, a takoer razgovarati o moguoj
krtici zloinake obitelji ovdje u Uredu medicinskog istraitelja. Mislimo da smo uspjeli otkriti kako je
Franconijevo tijelo ukradeno.
- Sluam - ree Bingham. Odloi potu i nagne se u stolici.
360
Laurie mu ispria sve to je znala, naglasivi da je netko Po-grebnom poduzeu Spoletto morao dati
pristupni broj neidenti-ficiranog sluaja.
- Dri li detektiv Soldano mudrim va odlazak iz grada? -upita Bingham.
- Da - odgovori Laurie.
- Dobro - ree Bingham. - U tom sluaju, idite. Moram li ja nazvati Soldana ili e on nazvati mene?
- Koliko sam shvatila, on e nazvati vas - ree Laurie.
- Dobro - ree Bingham. Tada pogleda Jacka. - to je s pi-tanjem jetre?
- To je jo u zraku - ree Jack. - Jo uvijek ekam rezultate nekih ispitivanja.
Bingham kimne i prokomentira: - Ovaj je sluaj prokleti trn u oku. Samo se pobrinite da me netko
obavijesti o svim vanim vijestima dok vas nema. Ne elim nikakva iznenaenja. - Spusti pogled na
stol i podigne potu. - Dobro se zabavite i poaljite mi razglednicu.
Laurie i Jack izau na hodnik i nasmijee se jedno drugome.
- Pa, izgleda dobro - ree Jack. - Bingham je bio najvea po-tencijalna prepreka.
- Pitam se jesmo li mu trebali rei da idemo u Afriku zbog zagonetke s jetrom? - zamiljeno e Laurie.
- Mislim da nismo - ree Jack. - Mogao se predomisliti i ne pustiti nas da odemo. Sto se njega tie, on
bi samo elio da ovaj sluaj jednostavno nestane.
Poli su svaki u svoj ured te je Laurie nazvala veleposlanstvo Ekvatorijalne Gvineje radi viza, a Jack
je nazivao zrakoplovne li-nije. Laurie je brzo saznala da je Esteban imao pravo kad je go-vorio o
lakoi dobivanja viza te da se to moe obaviti toga jutra. Jack je s Air Franceom dogovorio da e oni
sve srediti, a on e tog poslijepodneva doi po karte.
Laurie ue u Jackov ured. Sva je sjala. - Poinjem vjerovati da e se to doista dogoditi - uzbueno e
ona. - Kako si ti pro-ao?
361
- Dobro - ree Jack. - Polazimo veeras u sedam i pedeset.
- Ne mogu vjerovati - ree Laurie. - Osjeam se poput tinej-derke koja ide na svoje prvo putovanje.
Nakon to su sve dogovorili u uredu za putovanja i imuniza-ciju u Opoj bolnici Manhattan, nazvali
su Warrena. Obeao je da e stupiti u vezu s Natalie te e se svi nai u bolnici.
Medicinska sestra im je svima dala niz injekcija kao i recepte za lijekove protiv malarije. Takoer im
je savjetovala neka ekaju tjedan dana prije izlaganja. Jack joj je objasnio da to nije mogue.
Medicinska je sestra odgovorila kako joj je drago da idu oni, a ne ona.
Kad su izali na hodnik, Warren je pitao Jacka to je time mi-slila.
- Potrebno je otprilike tjedan dana da ta cjepiva ponu dje-lovati - objasni Jack. - Sva osim
gamaglobulina.
- Znai da riskiramo? - upita Warren.
- ivot je rizik - vedro e Jack. - Ozbiljno, postoji rizik, ali iz dana u dan na e imunitet jaati. Najvei
je problem malarija, ali namjeravam ponijeti gomilu sredstava protiv insekata.
- Dakle, ti nisi zabrinut? - upita Warren.
- Ne toliko da bih ostao kod kue - ree Jack.
Po odlasku iz bolnice, svi su poli k fotografu i napravili slike za putovnice. Tada su Laurie, Warren i
Natalie otili u velepo-slanstvo Ekvatorijalne Gvineje.
Jack je zaustavio taksi i poao u Sveuilinu bolnicu. Stigavi onamo, zaputio se ravno u laboratorij
dr. Petera Malovara. Kao i obino, starog je patologa naao sagnuta nad mikroskopom. Jack je s
potovanjem ekao dok profesor nije dovrio prouavanje svog preparata.
- Ahhh, dr. Stapleton - ree dr. Malovar ugledavi Jacka. - Drago mi je da ste doli. Sad, gdje je onaj
va preparat?
Laboratorij dr. Malovara bio je pranjava zbirka knjiga, aso-pisa i stotina preparata. Koevi za
smee uvijek su bili pretrpani. Profesor je uporno odbijao da bilo tko ue u njegov radni pro-
362
stor kako bi ga poistio jer se bojao da bi mogli poremetiti nje-gov smisleni nered.
Profesor je neoekivano brzo pronaao Jackov preparat na jednoj knjizi o veterinarskoj patologiji.
Uzeo ga je vjetim prstima i namjestio ispod mikroskopskog objektiva.
- Prijedlog dr. Osgooda da ovo pogleda dr. Hammersmith bio je pun pogodak - govorio je dr. Malovar
dok je izotravao sliku. Kad je bio zadovoljan, nagne se u stolici, uzme knjigu i ot-vori je na stranicu
oznaenu praznim mikroskopskim stakalcem. Prui knjigu Jacku.
Jack pogleda stranicu koju je naznaio dr. Malovar. Tamo se nalazio fotomikrograf presjeka jetre.
Vidio se granulom slian onome na Jackovu preparatu.
- Isto je - ree dr. Malovar. Pozvao je Jacka neka usporedi gledajui u mikroskop.
Jack se nagne naprijed i pogleda preparat. Doista se inilo da su prizori identini.
- Ovo je svakako jedan od zanimljivijih preparata to ste mi ih donijeli - ree dr. Malovar. Gurne
uvojak svoje divlje, sijede kose iz oiju. - Kao to pie u knjizi, uvredljivi se organizam zove
hepatocista.
Jack se uspravi i ponovno pogleda knjigu. Jo nikad nije uo za hepatocistu.
- Je li to rijetko? - upita Jack.
- Kad je rije o njujorkoj mrtvanici, moram odgovoriti da jest - ree dr. Malovar. - Vie nego rijetko!
Vidite, to se moe nai samo u primata. I ne samo to, ve se to nalazi samo u pri-matima iz Starog
svijeta, a to znai u primatima iz Afrike i jugo-istone Azije. Nikad nije otkriveno u Novom svijetu i
nikad kod ljudi.
- Nikad? - zaudi se Jack.
- Recimo to ovako - ree dr. Malovar. - Ja to nikad nisam vidio, a vidio sam puno parazita na jetri. Sto
je jo vanije, dr. Osgood to nikad nije vidio, a on je vidio vie jetrenih parazita nego ja. Zahvaljujui
tako kombiniranom iskustvu, moram rei
363
da to ne postoji u ljudima. Jasno, u endeminim podrujima moda je situacija drugaija, ali ak bi i
tamo to bila velika rijet-kost. Inae bismo vidjeli bar sluaj ili dva.
- Zahvalan sam vam na pomoi - odsutno e Jack. Ve je razmiljao o implikacijama ovog
iznenaujueg podatka. To je jo vie govorilo u prilog mogunosti ksenografta nego sama
i-njenica da je bio u Africi.
- Ovo bi bio zanimljiv sluaj za prikazivanje na jednom od naih seminara - ree dr. Malovar. - Javite
mi ako ste zaintere-sirani.
- Svakako - neodreeno e Jack. Misli su mu se uskovitlale. Jack izae iz laboratorija, sie bolnikim
dizalom u prizemlje
i krene prema Uredu medicinskog istraitelja. Otkrie parazita s primata iz Starog svijeta na uzorku
jetre bio je jako vaan nalaz. No tu su i zbunjujui rezultati to ih je Ted Lynch dobio pri DNA analizi.
Povrh svega toga, tu je i injenica da na jetri nije bilo nikakvih znakova upale iako Franconi nije
uzimao lijekove protiv odbacivanja. Jedino je sigurno u svemu tome da sve za-jedno nema nikakvog
smisla.
Vrativi se u mrtvanicu, Jack poe ravno u DNA laboratorij s namjerom da gnjavi Teda u nadi da e
stvoriti neku hipotezu pomou koje bi se moglo objasniti ovo to se dogaa. Prema Jac-kovu
miljenju problem je bio u tome to on ne zna dovoljno o trenutnim saznanjima o DNA te ne moe
sam doi do nekog za-kljuka. To se podruje znanosti previe brzo mijenjalo.
- Isuse, Stapletone, gdje si bio, dovraga? - prasne Ted im se Jack pojavio na vratima. - Zvao sam te
svuda naokolo, ali te ni-tko nije vidio.
- Bio sam vani - branio se Jack. Na trenutak se dvoumio hoe li mu ispriati to se dogaa, ali je
odustao. Previe se toga zbivalo tijekom posljednjih dvanaest sati.
- Sjedni! - naredi Ted. Jack sjedne.
364
Ted je poeo prekopavati po svom stolu dok nije naao odre-eni list razvijenog filma sa stotinama
minijaturnih tamnih traka. Pruio ju je Jacku.
- Tede, zato mi to radi? - pobuni se Jack. - Savreno do-bro zna da nemam pojma to gledam.
Ted je ignorirao Jacka jer je traio jo jedan slian celuloidni list. Naao ga je ispod laboratorijskog
prorauna na kojem je ra-dio. Pruio je i to Jacku.
- Dri ih prema svjetlu - ree Ted.
Jack poslua. Pogleda dva lista. Cak je i on vidio da se raz-likuju.
Ted pokae prema prvom celuloidnom listu. - Ovo je analiza podruja DNA koje odgovara
ribosomnom proteinu ljudskog bia. Nasumce sam uzeo jedan sluaj da bih ti pokazao kako iz-gleda.
- Predivno je - ree Jack.
- Ostavimo se sarkazma - ree Ted.
- Pokuat u.
- A sad, na ovom drugom je analiza uzorka Franconijeve je-tre - nastavi Ted. - To je isto podruje, a
koriteni su isti enzimi kao pri prvoj analizi. Vidi li koliko su razliiti?
- To je jedino to vidim - ree Jack.
Ted pograbi ljudsku analizu i baci je u stranu. Tada pokae na film to ga je Jack jo uvijek drao. -
Kao to sam ti juer rekao, podaci su na CD ROMU-u pa sam mogao zatraiti kom-pjutorsku
usporedbu. Dobio sam podatak da je ovo najslinije impanzi.
- Nije ba impanza? - upita Jack. inilo se da u ovom slu-aju nita nije tono odreeno.
- Nije, ali je blizu - odgovori Ted. - Kao nekakav impanzin roak. Tako neto.
- Imaju li impanze roake? - upita Jack.
- Nemam pojma - Ted slegne ramenima. - Ali jedva sam e-kao da ti prenesem ove podatke. Mora
priznati da su prilino impresivni.
365
- Dakle ti misli da je rije o ksenograftu - ree Jack. Ted ponovno slegne ramenima. - Kad bi me
prisiljavao da
nagaam, morao bih potvrditi. No ako uzmem u obzir rezultate ispitivanja DQ alfe, ne znam to bih
rekao. Isto tako, poeo sam ispitivanje DNA za ABO krvne grupe. Zasad su rezultati jednaki onima s
DQ alfom. Mislim da e se savreno poklapati s Franco-nijem, to me samo jo vie zbunjuje. To je
neobian sluaj.
- Priaj mi o tome! - ree Jack. Tada je Tedu ispriao o ot-kriu parazita koji je dotad postojao samo
na primatima iz Starog svijeta.
Na Tedovu se licu ocrtavala zbunjenost. - Drago mi je da je ovo tvoj sluaj, a ne moj - ree.
Jack odloi celuloidni list na Tedov stol. - Ako budem imao sree, mogao bih u sljedeih nekoliko
dana doi do ponekog od-govora - ree. - Veeras polijeem za Afriku u posjet istoj zemlji u kojoj je
boravio Franconi.
- alje li te Ured? - iznenaeno upita Ted.
- Ne - ree Jack. - Idem sam. Pa, to nije ba posve tono. elim rei, ja plaam, ali ide i Laurie.
- Moj Boe, doista si temeljit - ree Ted.
- Vjerojatno je uporan bolja rije - primijeti Jack.
Jack ustane i poe. Kad je stigao do vratiju, Ted mu dovikne: - Dobio sam rezultate mitohondrijske
DNA. Poklapa se s gospo-om Franconi, to znai da je barem identifikacija potvrena.
- Konano neto definitivno - ree Jack.
Jack se ponovno okrene da poe, ali ga je Ted opet zazvao.
- Upravo mi je neto aavo palo na pamet - ree Ted. - Je-dini nain na koji bih mogao objasniti
rezultate to ih dobivam bio bi da je jetra himerina.
- Koji ti je to vrag? - upita Jack.
- To znai da bi jetra trebala sadravati DNA od dva razliita organizma - objasni Ted.
- Hmmmm - zamiljeno e Jack. - Morat u razmisliti o tome.
366
CDGD, EKVATORIJALNA GVINEJA
Bertram pogleda na sat. Bila su etiri sata poslije podne. Po-digne pogled prema prozoru i primijeti
da je iznenadna tropska oluja koja je prije petnaestak minuta posve zamraila nebo ve nestala.
Umjesto nje pojavilo se sparno i sunano afriko poslije-podne.
S iznenadnom odlunou Bertram posegne za telefonom i nazove odjel za oplodnju. Javi se
tehniarka iz druge smjene po imenu Shirlev Cartvvright.
- Jesu li dvije nove bonobo enke za rasplod danas dobile hormonske injekcije? - upita Bertram.
- Jo nisu - ree Shirlev.
- Mislio sam da postupak zahtijeva da injekcije dobiju u dva poslije podne - ree Bertram.
- Tako je uobiajeno - s oklijevanjem e Shirlev.
- Zato se kasni? - upita Bertram.
- Gospoica Becket jo nije stigla - nevoljko objasno Shirlev. Posljednje to je eljela bilo je
stvaranje problema svojoj nepo-srednoj pretpostavljenoj, ali je znala da ne moe lagati.
- Kad je trebala doi? - upita Bertram.
- Ne u neko odreeno vrijeme - ree Shirlev. - Jutarnjoj je smjeni rekla da e cijelo jutro biti zauzeta u
laboratoriju u bol-nici. Pretpostavljam da ju je neto zadralo.
- Nije ostavila upute da hormone da netko drugi ako ona ne stigne do dva? - upita Bertram.
- Oito nije - ree Shirlev. - Zato je oekujem u svakom tre-nutku.
- Ako ne doe u iduih pola sata, dajte ivotinjama predvi-ene doze - ree Bertram. - Hoe li vam to
predstavljati pro-blem?
- Ni najmanje, doktore - ree Shirlev.
Bertram prekine vezu, a zatim okrene broj Melaniena labora-torija u bolnikom kompleksu. Slabije je
poznavao bolniko osoblje pa nije znao tko mu se javio. No osoba je poznavala Ber-
367
trama te mu je rekla neto uznemirujue. Melanie toga dana uope nije dolazila jer je imala posla u
ivotinjskom centru.
Bertram spusti slualicu i nervozno stane noktom kaiprsta kuckati po telefonu. Unato
Siegfriedovim tvrdnjama da se po-brinuo za potencijalni problem kad je rije o Kevinu i njegovim
prijateljicama, Bertram je bio skeptian. Melanie je bila savjesna djelatnica. Proputanje termina za
injekcije nikako nije bilo u skladu s njezinim karakterom.
Bertram ponovno pograbi slualicu i pokua nazvati Kevina, ali mu se nitko nije javljao.
Sve vise obuzet sumnjama Bertram ustane od svog stola i obavijesti Marthu, svoju tajnicu, da e se
vratiti za sat vremena. Vani sjedne u svoj automobil i zaputi se prema gradiu.
Dok je vozio, Bertram je bio sve uvjereniji da su Kevin i ene uspjeli poi na otok, a to ga je ljutilo.
Korio je sebe jer je dopu-stio da ga Siegfried uljulja u lani osjeaj sigurnosti. Bertrama je muio
snaan predosjeaj da e Kevinova radoznalost izazvati go-leme nevolje.
Kad je stigao do mjesta gdje je asfalt prelazio u kaldrmu na rubu gradia, Bertram je morao naglo
zakoiti. S obzirom da se sve vie uzrujavao, uope nije bio svjestan kojom brzinom vozi. Oblutci,
mokri od nedavnog pljuska, bili su skliski poput leda pa je Bertramov automobil nekoliko metara
klizio prije nego se sasvim zaustavio.
Bertram je parkirao na bolnikom parkiralitu. Popne se na drugi kat laboratorija i pokuca na
Kevinova vrata. Nije bilo od-govora. Bertram pritisne kvaku. Vrata su bila zakljuana.
Vrativi se do automobila, Bertram zaobie gradski trg i par-kira iza Gradske vijenice. Kimne
glavom lijenoj grupi vojnika koji su sjedili po stolicama od pletera u sjeni arkade.
Preskaui po dvije stube Bertram stigne do Auriela i ree mu da mora razgovarati sa Siegfriedom.
- Trenutno je sa efom osiguranja - ree Aurielo.
- Recite mu da sam ovdje - ree Bertram i pone etati vanj-skim uredom. Njegova je razdraenost
rasla.
368
l-"et minuta Kasnije iz unutranjeg ureaa izaae ameron ivici-vers. Pozdravi Bertrama, ali ga je on
ignorirao u urbi da stigne do Siegfrieda.
- Imamo problem - ree Bertram. - Melanie Becket se danas poslijepodne nije pojavila za predvienu
injekciju, a Kevin Mar-shall nije u svom laboratoriju.
- To me ne udi - mirno e Siegfried. Nagne se na stolici i protegne. - Rano su ih jutros vidjeli kako
odlaze u drutvu me-dicinske sestre. Ljubav u troje izgleda cvate. ak su sino kasno svi zajedno
veerali u Kevinovoj kui, a zatim su ene ondje pro-vele no.
- Doista? - zaudi se Bertram. inilo mu se nemoguim da bi onaj smotani istraiva mogao biti
upleten u takvu vezu.
- Ja bih to trebao znati - ree Siegfried. - ivim nasuprot Kevinu. Osim toga, ranije sam sreo ene u
Chickee Baru. Ve su bile pod gasom i rekle su mi da upravo idu u Kevinovu kuu.
- Kamo su jutros poli? - upita Bertram.
- Pretpostavljam u Acalavong - ree Siegfried. - ovjek iz odravanja vidio ih je kako prije zore odlaze
pirogom.
- Znai da su vodenim putem poli na otok - prasne Ber-tram.
- Vidjeli su ih kako idu na zapad, a ne na istok - ree Sieg-fried.
- To je mogla biti varka - ree Bertram.
- Moda - sloi se Siegfried. - I ja sam pomislio na tu mo-gunost. ak sam o tome razgovarao s
Cameronom. No obojica smatramo da je jedini nain dolaska na otok ako pristanu tamo gdje je skela.
Ostatak je otoka okruen pravim zidom mangro-vine i movare.
Bertram podigne glavu i zagleda se u glave nosoroga na zidu iza Siegfrieda. Njihovi ostaci bez
mozga podsjeali su ga na upra-vitelja Zone, ali je ipak morao priznati da ima neega u njegovim
rijeima. Zapravo, nepristupanost otoku bio je jedan od razloga zato je ba to mjesto izabrano za
bonobo projekt.
369
- i tamo nisu mogu aoci amcem - nastavi Megiried - jer su ondje jo uvijek vojnici koji jedva ekaju
izliku za pucanje. -Siegfried se nasmije. - Kad god se sjetim kako su unitili stakla na Melanienu
automobilu, hvata me smijeh.
- Moda ima pravo - proguna Bertram.
- Sigurno imam pravo - ree Siegfried.
- Ali ipak sam zabrinut - ree Bertram. - I sumnjiav. elim ui u Kevinov ured.
- Iz kojeg razloga? - upita Siegfried.
- Bio sam toliko glup i pokazao mu kako se ulazi u program to smo ga napravili za praenje bonoba
- ree Bertram. - Na-alost, on je to iskoristio. Znam jer je nekoliko puta uao u pro-gram i dugo u
njemu radio. Volio bih vidjeti mogu li otkriti to je radio.
- Rekao bih da to zvui prilino razumno - ree Siegfried. Dovikne Aurielu neka se pobrine da
Bertram dobije karticu za laboratorij. Zatim ree Bertramu: - Javi mi ako nae neto za-nimljivo.
- Ne brini - ree Bertram.
Naoruan magnetnom karticom, Bertram se vratio u labora-torij i uao u Bertramov ured. Zakljuavi
vrata za sobom, naj-prije je pregledao Kevinov pisai stol. Nita nije naao pa je na brzinu pregledao
prostoriju. Prvi nagovjetaj nevolje bila je hrpa kompjutorskog papira kraj tampaa, a Bertram je
odmah vidio da je rije o grafikim prikazima otoka.
Bertram je pregledao svaku stranicu. Vidio je da predstavljaju razliite veliine. Nije mogao shvatiti
to znai obilje geometrij-skih oblika.
Odloivi papire, Bertram je priao Kevinovu raunalu i po-eo pregledavati njegove direktorije.
Uskoro je naao ono to je traio: izvor informacija za podatke na ispisima.
U iduih pola sata Bertram je bio opinjen onim to je naao; Kevin je naao nain za praenje
pojedinih ivotinja u stvarnom vremenu. Nakon to se neko vrijeme poigravao tom mogu-nou,
naiao je na Kevinove spremljene podatke o kretanju i-
370
votinja kroz razdoblje od nekoliko sati. U tim je podacima Ber-tram prepoznao geometrijske oblike.
- Previe si pametan za vlastito dobro - glasno e Bertram dok je gledao kako kompjutor redom
prikazuje kretanje svake ivotinje. Kad je program zavrio, Bertram je vidio da postoje problemi s
bonobima broj ezdeset i ezdeset sedam.
Sve zabrinutiji Bertram je pokuao pokrenuti pokaziva dviju ivotinja. Kad mu to nije uspjelo, vratio
se stvarnom vremenu i potraio trenutni poloaj ivotinja. Nisu se uope pomaknule.
- Dobri Boe! - zastenje Bertram. Odjednom je nova i vea briga potisnula onu o Kevinu. Ugasivi
kompjutor, Bertram je pograbio papire s grafikim prikazima otoka i izjurio iz laborato-rija. Vani je
projurio kraj svog automobila i potrao ravno preko trga do Gradske vijenice. Znao je da e bre
stii pjeice.
Trao je uza stube. Kad je uao u vanjski ured, Aurielo po-digne glavu. Bertram ga je ignorirao.
Nenajavljen je uletio u Sieg-friedov ured.
- Moram odmah s tobom razgovarati - Bertram e uzbu-eno. Ostao je bez daha.
Siegfried je imao sastanak s nadzornikom za opskrbu hra-nom. Obojica su zaprepateno zurila u
Bertrama.
- Hitno je - doda Bertram.
Nadzornik za opskrbu hranom ustane. - Mogu se kasnije vratiti - ree i izae.
- Nadam se da je ovo vano - upozori Siegfried. Bertram mahne kompjutorskim ispisima. - Imam vrlo
loe vi-jesti - ree. Sjedne na stolicu na kojoj je dosad sjedio nadzornik.
- Kevin Marshall je naao nain za vremensko praenje bonoba.
- Pa to? - ree Siegfried.
- Najmanje dva bonoba uope se ne miu - ree Bertram.
- Broj ezdeset i broj ezdeset sedam. I nisu se micali vie od dvadeset etiri sata. Postoji samo
jedno objanjenje. Mrtvi su!
Siegfried uzdigne obrve. - Pa, to su ivotinje - ree. - ivoti-nje umiru. Moramo oekivati neke
gubitke.
371
- Ne razumije - ree Bertram, a u glasu mu se osjetilo oma-lovaavanje. - Olako si shvatio moju
zabrinutost nad injenicom da su se ivotinje podijelile u dvije grupe. Rekao sam ti da je to vano.
Naalost, ovo je dokaz. Posve sam siguran da se te ivoti-nje meusobno ubijaju!
- Doista misli da je tako? - uspanieno upita Siegfried.
- Uope ne sumnjam - ree Bertram. - Neprestano sam se muio i pokuavao shvatiti zato su se
razdvojili u dvije grupe. Zakljuio sam da je tome razlog injenica da smo zaboravili odr-avati
ravnoteu izmeu mujaka i enki. Nema drugog objanje-nja, a to znai da se mujaci bore zbog
enki. Siguran sam u to.
- O, moj Boe! - usklikne Siegfried i odmahne glavom. - To su uasne vijesti.
- Vie nego uasne - ustvrdi Bertram. - To je nepodnoljivo. Unitit e cijeli program ako neto ne
poduzmemo.
- Sto moemo uiniti? - upita Siegfried.
- Prvo, nikome neemo rei! - ree Bertram. - Ako ikad doe do potrebe za brojem ezdeset ili
ezdeset sedam, tek emo se tada pozabaviti tim problemom. Drugo, i jo vanije, moramo dovesti
ivotinje unutra za to se ve odavno zalaem. Bonobi se nee meusobno ubijati ako budu u
odvojenim kave-zima.
Siegfried je morao prihvatiti veterinarev savjet. Iako je uvijek bio za to da ivotinje budu same iz
logistikih i sigurnosnih raz-loga, to je vrijeme prolo. ivotinjama se nije moglo dopustiti da se
meusobno ubijaju. Zapravo, vie nije postojala mogunost iz-bora.
- Kad bismo ih trebali pokupiti? - upita Siegfried.
- to je prije mogue - ree Bertram. - Do sutra u zoru mogu skupiti dovoljno povjerljivih ljudi. Poet
emo s uspavljiva-njem grupe koja se odvojila. Kad sve ivotinje budu u kavezima, to ne bi smjelo
trajati due od dva do tri dana, nou emo ih prebaciti u dio ivotinjskog centra to u ga za njih
pripremiti.
372
- Pretpostavljam da bih trebao opozvati one vojnike koji se nalaze kraj mosta - ree Siegfried. -
Posljednje to elimo je da pucaju u ljude koji e doi po ivotinje.
- Meni se od samog poetka nije sviala pomisao da oni budu ondje - ree Bertram. - Bojao sam se
da bi mogli iz zabave ubiti neku od ivotinja.
- Kad emo obavijestiti nae efove u GenSvsu? - upita Sieg-fried.
- Tek kad dovrimo posao - ree Bertram. - Tek emo tada znati koliko je ivotinja ubijeno. Moda
emo tada imati i neku bolju ideju za konano rjeenje. Pretpostavljam da emo morati izgraditi
novo, odvojeno zdanje.
- Za to nam treba odobrenje - ree Siegfried.
- Oito - ree Bertram. Ustane. - Mogu samo rei da je vra-ki dobro to sam onamo preselio sve one
kaveze.
NEW YDRK CITY
Ravmond se nije mogao sjetiti kad se zadnji put tako dobro osjeao. inilo se da se stvari dobro
odvijaju od trenutka kad je ustao. Odmah iza devet nazvao je dr. Wallera Andersona. Lije-nik im se
odluio pridruiti, a ve je imao i dva klijenta koji su bili spremni platiti uee i poi na Bahame
kako bi dali uzorak kotane sri.
Oko podneva Ravmonda je nazvala dr. Alice Nonvood koja je imala ordinaciju na Rodeo Driveu u
Beverlv Hillsu. Rekla mu je da je vrbovala tri lijenika koji su imali uspjenu praksu i jedva su ekali
da im se pridrue. Jedan je bio u Centurv Cityju, drugi u Brentvvoodu i trei u Bel Airu. Bila je
uvjerena da e ti lijenici uskoro dovesti masu klijenata jer je trite za usluge to ih je Ravmond
nudio na Zapadnoj obali bilo fantastino.
No Ravmonda je najvie veselilo to tijekom dana nije primio neke telefonske pozive. Nisu ga nazvali
ni Vinnie Dominick ni dr. Daniel Levitz. Ravmond je tu tiinu protumaio kao znak da je sluaj
Franconi konano zaboravljen.
373
U tri i trideset oglasilo se zvonce interfona. Darlene se javila i planim glasom obavijestila Ravmonda
da ga automobil eka.
Ravmond zagrli svoju djevojku i potapa je po leima. - Moda e idui put i ti moi poi -
umirujuim e glasom Ravmond.
- Doista? - upita Darlene.
- Ne mogu jamiti - ree Ravmond. - Ali nastojat u. - Rav-mond nije imao nikakvu kontrolu nad
GenSvsovim letovima. Darlene je mogla poi samo na jedno putovanje u Cogo. U svim je drugim
prilikama zrakoplov bio pun u jednom smjeru. Uvrijeeni je obiaj da zrakoplov leti iz Sjedinjenih
Drava u Eu-ropu, a zatim u Batu. Na povratku se ilo istim putem, samo to su uvijek slijetali u
drugom europskom gradu.
Ravmond joj je obeao da e je nazvati im stigne u Cogo, uzme svoju putnu torbu i site niza stube.
Ue u limuzinu to ga je ekala i udobno se smjesti.
- elite li sluati radio, gospodine? - upita voza.
- Svakako, zato ne - ree Ravmond. Ve je poeo uivati.
Vonja gradom bila je najtei dio putovanja. Kad su se do-mogli autoceste West Side, uspjeli su se
bre kretati. Bilo je puno prometa, ali jo nije poela najvea guva pa su se vozila kretala
normalnom brzinom. Ista je situacija bila na mostu Geor-gea Washingtona. Za manje od sat vremena
Ravmond se iskrcao u Zranoj luci Teterboro.
GenSvsov zrakoplov jo nije stigao, ali se Ravmond nije zabri-njavao. Smjestio se u ekaonici odakle
je mogao promatrati pistu i naruio viski. Ba kad je dobio svoje pie, elegantni GenSvsov mlanjak
izaao je iz oblaka i sletio. Rulao je po pisti i zaustavio se tono ispred Ravmonda.
Bila je to prelijepa letjelica bijele boje s crvenom prugom po strani. Jedini natpis na njemu bio je
njegov pozivni znak, N69SU, te siuna amerika zastava. I jedno i drugo nalazilo se na samom kraju
repa.
Kao na usporenom filmu, otvorila su se vrata i pomine su se stube spustile do tla. Besprijekorno
odjeveni stjuard u tamnopla-
374
voj odori pojavio se na vratima, siao stubama i uao u zgradu. Zvao se Roger Perry. Ravmond ga se
dobro sjeao. On i jo je-dan stjuard po imenu Jasper Devereau bili su u zrakoplovu za svakog
Ravmondova putovanja.
Roger je uao u zgradu i pogledom pretraio ekaonicu. im je ugledao Ravmonda, priao mu je i
pozdravio ga salutiranjem.
- Je li ovo sva vaa prtljaga, gospodine? - upita Roger i po-digne Ravmondovu putnu torbu.
- To je sve - ree Ravmond. - Zar ve odlazimo? Nee li zra-koplov uzeti gorivo? - Takav je bio
postupak tijekom prethodnih putovanja.
- Sve je ve sreeno - ree Roger.
Ravmond ustane i poe za stjuardom u sivo oujsko poslije-podne. Dok se pribliavao luksuznom
zrakoplovu, Ravmond se nadao da ga ljudi promatraju. U ovakvim je trenucima osjeao da ivi
ivotom za kakvog je roen. ak je sam sebi govorio da je srea to je izgubio lijeniku dozvolu.
- Recite mi, Roger - dovikne Ravmond trenutak prije nego su stigli do stuba. - Jesmo li puni za let do
Europe? - Tijekom svakog Ravmondova putovanja bilo je i drugih elnih ljudi Gen-Sysa.
- Imamo samo jo jednog putnika - ree Roger. U dnu stuba korakne u stranu i propusti Ravmonda
ispred sebe.
Ravmond se nasmijeio dok se penjao. Sa samo jo jednim putnikom i dva stjuarda let e biti jo
ugodniji no to je oeki-vao. Nevolje to su ga pratile tijekom posljednjih nekoliko dana inile su se
malenom cijenom za ovakav luksuz.
Odmah na ulasku u zrakoplov doekao ga je Jasper. Jasper uzme njegov ogrta i jaknu te upita
Ravmonda eli li pie prije polijetanja.
- Priekat u - galantno e Ravmond.
Jasper odmakne zastor to je dijelio kuhinju od kabine. Na-dimajui se od ponosa Ravmond prijee
u glavni dio zrakoplova. Dvoumio se koji bi od udobnih konatih naslonjaa zauzeo kad
375
mu je pogled zapeo za lice drugog putnika. Ravmond se ukoi. Istodobno osjeti golemu teinu u
elucu.
- Dobar dan, dr. Lyons. Dobro doli.
- Tavlor Cabot! - zakrijeti Ravmond. - Nisam oekivao da u vas ovdje vidjeti.
- Pretpostavljam da niste - ree Tavlor. - I sam se udim to sam ovdje. - Nasmijei se i pokae prema
naslonjau kraj sebe.
Ravmond brzo sjedne. Poalio je to nije uzeo pie koje mu je Jasper ponudio. Grlo mu se posve
osuilo.
- Upoznali su me s planom leta - objasni Tavlor - a budui da sam imao malo slobodnog vremena,
drao sam mudrim osobno provjeriti nau operaciju u Cogu. Odluku sam donio u posljednjem
trenutku. Naravno, zaustavit emo se u Ziirichu kako bih odrao kratak sastanak s nekim bankarima.
Nadam se da vam to nee smetati.
Ravmond odmahne glavom. - Ne, ni najmanje - promuca.
- Pa, kako se odvija bonobo projekt? - upita Tavlor.
- Jako dobro - procijedi Ravmond. - Oekujemo nekoliko novih klijenata. Zapravo, jedva stiemo
udovoljavati zahtjevima.
- A to je s onim aljenja vrijednim dogaajem oko Franco-nija? - nastavi Tavlor. - Vjerujem da je to
uspjeno rijeeno.
- Da, svakako - izusti Ravmond. Pokuao se nasmijeiti.
- Dio razloga za ovo moje putovanje lei u tome da se elim uvjeriti je li ovaj projekt vrijedan ulaganja
- ree Tavlor. - Moj glavni financijski strunjak uvjerava me da je operacija poela do-nositi malenu
dobit. Meutim, moj ovjek zaduen za poslove boji se da emo ugroziti na rad na istraivanju
primata. Dakle, moram donijeti odluku. Nadam se da ete mi pomoi.
- Svakako - zacvili Ravmond u trenutku kad se oglasio ka-rakteristini zvuk mlaznih motora.
U baru ekaonice za meunarodne letove u Zranoj luci JFK sve je podsjealo na zabavu. ak je i
Lou bio ondje, pio pivo i ubacivao kikiriki u usta. Bio je sjajno raspoloen te se ponaao kao da on
ide na put.
376
Jack, Laurie, Warren, Natalie i Esteban sjedili su zajedno s Louom za okruglim stoliem u kutu bara.
Iznad njih nalazio se televizor namjeten na hokej. Mahniti glas komentatora i urlik navijaa
uveavali su sveopu galamu.
- Ovo je bio fantastian dan - Lou vikne Jacku i Laurie.
- Pokupili smo Vida Delbarija, a on pjeva ne bi li spasio sebe. Mislim da emo dobro zagristi u
Vaccarro organizaciju.
- to je s Angelom Facciolom i Francom Pontijem? - upita Laurie.
- To je druga pria - nasmije se Lou. - Jednom je ipak i su-dac bio na naoj strani pa je odredio
jamevinu od dva milijuna za svakoga. Tome je najvie pomogla injenica da su se predstav-ljali kao
policajci.
- to je s Pogrebnim poduzeem Spoletto? - upita Laurie.
- To e biti zlatni rudnik - ree Lou. - Vlasnik je brat ene Vinnieja Dominicka. Sjea ga se, zar ne,
Laurie?
Laurie kimne. - Kako bih mogla zaboraviti?
- Tko je Vinnie Dominick? - upita Jack.
- Odigrao je iznenaujuu ulogu u sluaju Cerino - objasni Laurie.
- On je lan protivnike Lucia organizacije - ree Lou.
- Sjajno su se zabavljali nakon Cerinova pada. Ali neto mi go-vori da emo probuiti njihov balon.
- to je s krticom u Uredu medicinskog istraitelja? - upita Laurie.
- Hej, jedno po jedno - ree Lou. - Doi emo i do toga. Ne brini.
- Kad doete, provjeri tehniara po imenu Vinnie Amendola
- ree Laurie.
- Postoji li neki odreeni razlog za to? - upita Lou i zapie ime u maleni notes to ga je nosio u depu
svoje jakne.
- Samo sumnja - ree Laurie.
- Smatraj to uinjenim - ree Lou. - Zna, ovaj dogaaj po-kazuje kako se stvari mogu brzo mijenjati.
Juer sam bio u pseoj
377
kuici, a danas sam zlatni deko. ak me i kapetan nazvao i spo-minjao nekakve pohvale. Moe li to
vjerovati?
- Ti to zasluuje - ree Laurie.
- Hej, ako ja dobijem pohvalu, i vas dvoje biste je trebali do-biti - ree Lou.
Jack osjeti kako ga netko tape po ruci. Bila je to konobarica. Pitala je ele li jo jednu turu pia.
- Hej, ljudi? - Jack vikne kako bi ga svi uli. - Jo piva? Jack je najprije pogledao Natalie, ali je ona
pokrila rukom
au. Sva je sjala u svom tamnogrimiznom kompletu. Radila je kao uiteljica treeg razreda osnovne
kole u Harlemu, ali nije sliila nijednoj uiteljici koje se Jack sjeao. Jacka su njezine crte lica
podsjeale na egipatske skulpture u Metropolitan mu-zeju kamo ga je Laurie jednom odvukla. Imala
je bademaste oi te pune i velikodune usne. Imala je frizuru od vrstih male-nih pletenica izraenih
vjetinom kakvu Jack jo nikad nije vidio. Natalie je rekla da je to jaka strana njezine sestre.
Kad je Jack pogledao Warrena da vidi eli li jo piva, on je odmahnuo glavom. Warren je sjedio kraj
Natalie. Nosio je sport-sku jaknu iznad crne majice koja je nekako uspjela prikriti nje-govu snanu
gradu. Jack ga jo nikad nije vidio tako sretna. Na usnama mu je lebdio poluosmijeh umjesto
uobiajenog izraza vrste odlunosti.
- Ja jo imam - dovikne mu Esteban. I on se smijeio, ak i vie nego Warren.
Jack pogleda Laurie. - Meni je dosta. elim se tedjeti za vino uz veeru u zrakoplovu. - Laurie je
svoju kestenjastu kosu splela u pletenicu, a na sebi je imala iroku jaknu od velura i tijesne hlae.
Zahvaljujui oputenu, radosnu ponaanju i leer-noj odjei izgledala je kao neka studentica.
- Da, svakako, ja u jo jedno pivo - ree Lou.
- Jedno pivo - Jack ree konobarici. - I raun.
- Kako ste vas dvoje danas proli? - Lou upita Jacka i Lau-rie.
378
- Ovdje smo - ree Jack. - To nam je bio cilj. Laurie i ostali nabavili su vize, a ja karte. - Potapa se po
trbuhu. - Takoer imam gomilu francuskih franaka i pojas za novac. Rekli su mi da je za taj dio Afrike
najbolje imati francuske franke.
- Sto e se dogoditi kad stignete onamo? - upita Lou. Jack pokae na Estebana. - Na suputnik se za
sve pobrinuo.
Njegov e nas roak doekati u zranoj luci, a brat njegove ene ima hotel.
- Trebalo bi sve biti u redu - ree Lou. - Kakav vam je plan?
- Estebanov roak je u nae ime unajmio kombi - ree Jack. - Znai da emo se odvesti u Cogo.
- I jednostavno uetati onamo? - upita Lou.
- Tako nekako - ree Jack.
- Sretno - ree Lou.
- Hvala. Zacijelo e nam trebati srea.
Pola sata kasnije cijela se grupa, osim Loua, veselo ukrcala u 747. Nali su svoja mjesta i spremili
runu prtljagu. im su se smjestili, golemi se zrakoplov trgnuo kad su ga povukli od pri-laza.
Kasnije, kad su motori poeli urlati, a zrakoplov juriti pistom kako bi uzletio, Laurie je osjetila da ju je
Jack uhvatio za ruku. vrsto ju je stisnuo.
- Je li ti dobro? - upita Laurie.
Jack kimne. - Samo sam nauio mrziti letenje - ree. Laurie je shvatila.
- Krenuli smo! - radosno usklikne Warren. - Afriko, evo nas!
379
19.POGLAVLJE
?
S. DZUJKA 1 997.
2.DD CDGD, EKVATORIJALNA GVINEJA
- Spava li? - apne Candace.
- Zafrkava me? - istim e tonom Melanie. - Kako bih mo-gla spavati na stijeni pokrivenoj sa samo
nekoliko grana?
- Ni ja ne mogu spavati - prizna Candace. - Pogotovo uza sve ovo hrkanje. Sto je s Kevinom?
- Budan sam - oglasi se Kevin.
Nalazili su se u malenoj pokrajnjoj pilji u koju se iz velike ulazilo odmah iza glavnog ulaza. Mrak je
bio gotovo potpun. Je-dina je svjetlost dopirala od slabane mjeseine to je prodirala izvana.
Kevina, Melanie i Candace doveli su u tu malenu pilju od-mah po dolasku. Bila je iroka otprilike
dva metra, a strop se koso sputao od maksimalne visine koja je otprilike odgovarala Kevinovoj.
pilja nije imala stranjeg zida; jednostavno se sua-vala i pretvarala u tunel. Kevin je ranije te veeri
istraio tunel uz pomo baterijske svjetiljke u nadi da e nai drugi izlaz, ali je nakon desetak metara
doao do kraja tunela.
Bonobi su se dobro ophodili prema njima, ak i nakon hlad-nog dranja enki u poetku. Oito su
ljudi zbunjivali ivotinje pa su ih namjeravali odravati na ivotu i brinuti se za njih. Do-
380
nijeli su im blatnjave vode u tikvicama i raznovrsne hrane. Naa-lost, hrana su bile liinke, crvii i
drugi kukci, te nekakve biljke iz Lago Hippa.
Predveer su ivotinje zapalile vatru pred ulazom u pilju. Kevina je jako zanimalo kako su to uinili,
ali je bio predaleko da bi vidio kojim se nainom slue. Skupina bonoba svojim je tijelima oblikovala
vrsti krug, a pola sata kasnije vatra je plam-sala.
- Dakle dobili smo odgovor na pitanje o dimu - rekao je Ke-vin.
ivotinje su oderale colobus majmune i ispekle ih na vatri. Tada su ih rastrgali i razdijelili, a sve to
popratili velikim veseljem i bukom. S obzirom na toliko tuljenja i glasanja, ljudi su shvatili da je
majmunsko meso smatrano velikom poslasticom.
Bonobo broj jedan stavio je nekoliko komada mesa na veliki list i donio ih ljudima. Samo je Kevin
kuao jelo. Rekao je da ne-to tako tvrdo jo nikad nije vakao. Sto se tie okusa, rekao je da je
neobino slino slonovskom mesu kojeg je jednom kuao. Prethodne je godine Siegfried ubio
umskog slona tijekom jed-nog od svojih lovakih pohoda. Uzeo je kljove, a dio mesa je dao skuhati
u centralnoj kuhinji.
Bonobi nisu pokuali sputavati ljude i nisu prijeili Kevina i ene kad su odvezali konopac kojim su
bili vezani. Istodobno su im jasno stavili do znanja da moraju ostati u malenoj pilji. U svakom su se
trenutku barem dva vea bonoba zadravala u njihovoj neposrednoj blizini. Kad god bi Kevin ili
jedna od ena pokuali poi naprijed, ti bi straari iz petnih ila urlali i tu-lili. Bilo je jo gore to bi se
prijetei zaletjeli s iskeenim zubima, ali bi se u zadnji tren zaustavili. Tako su uspjeno zadravali
ljude tamo gdje su htjeli.
- Morat emo neto poduzeti - ree Melanie. - Ne moemo zauvijek ostati ovdje. I posve je jasno da
emo to morati uiniti dok svi spavaju, kao sada.
Svi bonobi u pilji, ukljuujui i navodne straare, vrsto su spavali na primitivnim leajima od granja
i lia. Veina je hrkala.
381
- Ne smijemo riskirati da ih naljutimo - ree Kevin. - Imamo sree to su se dosad ovako dobro
ophodili s nama.
- To to mi nude crve za jelo ja ne drim dobrim ophoe-njem - ree Melanie. - Ozbiljno, moramo
neto uiniti. Osim toga, mogli bi se okrenuti protiv nas. Nikako ne moemo pred-vidjeti njihove
postupke.
- Ja bih radije ekao - ree Kevin. - Sad smo za njih neto novo, ali e uskoro izgubiti zanimanje za
nas. Usto, nema sumnje da su u gradu primijetili da nas nema. Siegfried ili Bertram brzo e shvatiti
to smo uinili. Tada e doi po nas.
- Nisam ba sigurna - ree Melanie. - Siegfried bi na nesta-nak mogao smatrati od Boga poslanim.
- Siegfried bi mogao, ali ne i Bertram - ree Kevin. - On je u biti dobar ovjek.
- Sto ti misli, Candace? - upita Melanie.
- Ne znam to bih mislila - ree Candace. - Nikad ni u snu nisam pomislila da bih se mogla nai u
slinoj situaciji pa ne znam kako bih reagirala. Posve sam smuena.
- Kako emo postupiti kad se izvuemo odavde? - upita Ke-vin. - O tome nismo razgovarali.
- Ako se izvuemo - ree Melanie.
- Nemoj tako govoriti - nervozno e Candace.
- Moramo se suoiti s injenicama - ree Melanie. - Zato mi-slim da bismo trebali neto poduzeti
sada, dok oni spavaju.
- Nemamo pojma koliko im je vrst san - primijeti Kevin. - Pokuaj provlaenja izmeu njih sliio bi
hodanju kroz minsko polje.
- Jedno je sigurno - ree Candace. - Neu imati nikakve veze s novim odvoenjima. Nisam se ugodno
osjeala ni dok sam mislila da su majmuni. Sad kad znamo da su praljudi, ne mogu vie sudjelovati u
tome. Toliko poznajem sebe.
- To se samo po sebi razumije - ree Kevin. - Ne mogu za-misliti da bi bilo koje razumno ljudsko bie
osjealo drugaije. Meutim nije o tome rije. Radi se o tome da postoji ta nova
382
rasa, a ako se nee koristiti za transplantacije, kako treba s njima postupiti?
- Hoe li se moi razmnoavati? - upita Candace.
- Posve sigurno - ree Melanie. - Niim nismo ugrozili nji-hovu plodnost.
- O, Boe - izusti Candace. - Ovo je uas.
- Moda bi ih trebalo sterilizirati - ree Melanie. - U tom bi sluaju morali razmiljati samo o jednoj
generaciji.
- Volio bih da sam o svemu tome vodio rauna prije uputa-nja u ovaj projekt - ree Kevin. - Problem
je u tome to nisam razmiljao o posljedicama kad sam otkrio mogunost razmjene dijelova
kromosoma jer je intelektualna stimulacija bila previe jaka.
Iznenada je bljesnula munja i na trenutak rasvijetlila unutra-njost pilje, a potom je odmah uslijedio
glasni prasak groma. i-nilo se da je cijela stijena zadrhtala. Na taj je nain priroda na-javila skori
poetak jedne od gotovo svakodnevnih oluja.
- Dakle, ovo je injenica koja ide meni u prilog - ree Me-lanie kad je zamro zvuk grmljavine.
- O emu to govori? - upita Kevin.
- Taj je grom bio toliko glasan da bi i mrtve probudio - ob-jasni Melanie. - A niti jedan bonobo nije ak
ni trepnuo.
- Tono - ree Candace.
- Mislim da bi barem jedan od nas trebao pokuati pobjei -ree Melanie. - Tako bismo bili sigurni da
e Bertram saznati to se ovdje dogaa. Bertram takoer moe srediti da netko doe ovamo i spasi
ostale.
- Mislim da se slaem - ree Candace.
- Jasno da se slae - ree Melanie.
Uslijedilo je nekoliko trenutaka tiine. Na koncu je Kevin prekine: - ekajte malo. Valjda vas dvije ne
predlaete da ja poem?
- Ja ne bih mogla ni ui u kanu, a kamoli veslati - ree Me-lanie.
383
- Ja bih mogla ui, ali sumnjam da bih mogla veslati po mraku - ree Candace.
- I vi mislite da bih ja mogao? - upita Kevin.
- Sigurno bolje nego mi - ree Melanie.
Kevin zadrhti. Pomisao da bi po mraku trebao pokuati doi do kanua, dok su vodeni konji na pai,
bila je zastraujua. Jo ga je vie plailo veslanje po jezeru jer je znao da je puno krokodila.
- Moda bi se mogao sakrivati u kanuu dok ne svane - pred-loi Melanie. - Najvanije bi bilo izai iz
ove pilje i udaljiti se od stvorenja dok spavaju.
Zamisao o ekanju u kanuu vie mu se sviala nego pokuaj prelaenja jezera po mraku, ali i dalje je
ostajala mogunost na-ilaenja na vodene konje u movarnom podruju.
- Sjeti se da si ti predloio da doemo ovamo - podsjeti ga Melanie.
Kevin otvori usta kako bi se pobunio, ali se predomisli. Na neki je nain to bilo tono. Rekao je da je
jedini nain na koji se moe saznati jesu li bonobi praljudi taj da se doe na otok. Meutim, otad je
Melanie o svemu odluivala.
- To je bio tvoj prijedlog - ree Candace. - Dobro se sjeam. Bili smo u tvom uredu. Tada si prvi put
spomenuo dim.
- Ali samo sam rekao... - pone Kevin, ali se prekine. Iz is-kustva je znao da nije dorastao prepirci s
Melanie, a pogotovo kad ju je Candace podravala kao to je sada inila. Osim toga, s mjesta na
kojem je sjedio Kevin je vidio slobodan prolaz osvijetljen mjeseinom sve do ulaza u pilju. Nije bilo
nikakvih prepreka, osim nekoliko grana i neto kamenja.
Kevin je poeo vjerovati da bi mogao uspjeti. Moda je naj-bolje ne razmiljati o vodenim konjima.
Moda se doista nije moglo raunati na gostoljubivost bonoba, ne zbog osobina nasli-jeenih od
bonoba, ve zbog onih naslijeenih od ljudi.
- Dobro - s izenadnom e odlunou Kevin. - Pokuat u.
- Hura - ree Melanie.
384
Kevin se podigne na ruke i koljena. Ve je drhtao od spo-znaje da se u njegovoj neposrednoj blizini
nalazi pedesetak sna-nih i divljih ivotinja koje su ga tu eljele zadrati.
- Ako neto poe po zlu - ree Melanie - odmah se vrati ovamo.
- Po tebi to zvui jako lako - ree Kevin.
- I bit e - ree Melanie. - Bonobi i impanze zaspu im se spusti mrak i spavaju do zore. Nee imati
nikakvih problema.
- Ali to je s vodenim konjima? - upita Kevin.
- Sto je s njima? - zaudi se Melanie.
- Nije vano - ree Kevin. - Imam dosta briga i bez toga.
- U redu, sretno - apne Melanie.
- Da, sretno - ponovi Candace.
Kevin se pokuao uspraviti i krenuti, ali nije mogao. Stalno je sebi govorio da nikad nije bio junak, a
ovo nije bio trenutak za junaenje.
- to je bilo? - upita Melanie.
- Nita - odgovori Kevin. Tada je odjednom negdje duboko u sebi naao hrabrosti. Podigao se u
zgrbljeni poloaj i oprezno krenuo stazom mjeseine prema ulazu u pilju.
Dok je hodao, Kevin se pitao je li bolje kretati se puevim korakom ili naglo pojuriti prema kanuu. To
je bila nedoumica izmeu opreza i elje da se sve to prije okona. Oprez je pobi-jedio. Kretao se
krajnjom sporou. Kad god bi stvorio bilo ka-kav zvuk, trgnuo bi se i ukoio u tmini. Svuda oko
sebe uo je umno disanje usnulih stvorenja.
est metara od ulaza jedan se bonobo tako naglo pokrenuo da su se grane njegova leaja prelomile.
Kevin je ponovno zastao, a srce mu je mahnito tuklo. No bonobo se samo premjestio te je jo uvijek
ravnomjerno disao, to je bio znak duboka sna. Zahva-ljujui blizini ulaza Kevin je mogao jasno
vidjeti bonobe is-pruene po tlu. Pogled na tako puno usnulih zvijeri bio je dovo-ljan da ga ukoi u
mjestu. Nakon cijele minute ukoenosti Kevin je ponovno krenuo na svoj put k slobodi. ak je poeo
osjeati
385
prvi val olakanja kad je miris vlane dungle zamijenio ivotinj-ski zadah bonoba. No to je olakanje
kratko trajalo.
Jo jedan prasak groma poslije kojeg je uslijedio pljusak to-liko je uplaio Kevina da je zamalo
izgubio ravnoteu. Mahnito je zamahnuo rukama i uspio se odrati na nogama. Zadrhtao je od
pomisli koliko je malo nedostajalo da ne stane na jednog od usnulih bonoba.
Do izlaza mu je preostalo jo otprilike tri metra te je ve mo-gao vidjeti crne obrise dungle ispod
stijene. ak su noni zvu-kovi dungle nadglasali hrkanje bonoba.
Kevin se ve toliko pribliio izlazu da je poeo razmiljati o tome kako e se spustiti strminom, kad je
dolo do katastrofe. Srce mu je silo u pete kad je osjetio kako ga je netko uhvatio za nogu! Neto ga
je pograbilo za gleanj takvom snagom da su mu na oi trenutno navrle suze. Pogledao je dolje i u
polu-mraku najprije ugledao svoj sat. Bio je na snanom zglavku bo-noba broj jedan.
- Tada - vikne bonobo, skoi na noge i obori Kevina. Sre-om, taj je dio poda bio prekriven smeem
to je ublailo Kevi-nov pad. Ipak je vrlo neugodno tresnuo na bok.
Povik bonoba broj jedan probudio je druge bonobe te su svi poskakali na noge. Na trenutak je
zavladao sveopi kaos dok svi nisu shvatili da nema nikakve opasnosti.
Bonobo broj jedan pustio je Kevinov gleanj, ali se sagnuo i zgrabio ga za nadlaktice. Pokazujui
nevjerojatnu snagu podigao je Kevina u zrak i drao ga ispruivi ruke preda se.
Bonobo je isputao glasne, dugake i ljutite krikove. Kevin se mogao samo trzati od bola zbog
snanog stiska ivotinje.
Kad je zavrio svoju tiradu, bonobo broj jedan ljutito poe u unutranjost pilje i doslovno baci
Kevina u manju prostoriju. Jo je neto bijesno izustio, a potom se vratio svom leaju.
Kevin se uspio uspraviti u sjedei poloaj. Ponovno je tres-nuo na bok pa mu je sasvim obamro.
Takoer je iaio zglavak i ogrebao lakat. No s obzirom na injenicu da je doslovno letio zrakom,
proao je bolje nego je oekivao.
386
U pilji je odjeknulo jo nekoliko krikova, vjerojatno bonoba broj jedan, ali Kevin nije bio siguran jer
nita nije vidio. Opipao je desni lakat. Znao je da ono ljepljivo i toplo mora biti krv.
- Kevine? - apne Melanie. - Jesi li dobro?
- Onoliko koliko se moe oekivati - ree Kevin.
- Hvala Bogu - ree Melanie. - Sto se dogodilo?
- Ne znam - ree Kevin. - Mislio sam da sam se izvukao. Stigao sam do samog ulaza u pilju.
- Jesi li ozlijeen? - upita Candace.
- Malo - prizna Kevin. - Ali nema slomljenih kostiju. Tako barem ja mislim.
- Nismo vidjele to se dogaa - ree Melanie.
- Moj me je dvojnik izgrdio - ree Kevin. - Barem mislim da je to inio. Tada me je bacio natrag
ovamo. Drago mi je da ni-sam pao na jednu od vas dvije.
- Tako mi je ao to sam te nagovarala na ovo - ree Mela-nie. - Izgleda da si ti imao pravo.
- Lijepo od tebe da to kae - ree Kevin. - Pa, zamalo je uspjelo. Bio sam tako blizu.
Candace upali baterijsku svjetiljku i primakne je Kevinovu laktu da vidi kakva je povreda.
- Pretpostavljam da emo morati raunati na Bertrama Ed-wardsa - zakljui Melanie. Strese se i
uzdahne. - Teko je u to povjerovati; mi smo zarobljenici onih koje smo sami stvorili.
387
20. POGLAVLJE
B. OUJKA 1 997.
1 6.4D BATA, EKVATORIJALNA GVINEJA
Jack shvati da je stiskao zube. Isto tako, pretjerano je vrsto stezao Laurienu ruku. Svjesno se
pokuao opustiti. Problem je bio let iz Douale u Cameroonu do Bate. Zrakoplovna je tvrtka koristila
malene, lokalne zrakoplove, ba onakve kakvi su se po-javljivali u Jackovim nonim morama o
njegovoj obitelji.
Let nije bio lagan. Zrakoplov je stalno izbjegavao oluje iji su prijetei oblaci varirali po boji od
snjenobijelih do tamnogrimi-znih. Neprestano su sijevale munje, a turbulencija je estoko po-tresala
letjelicu.
Prvi dio putovanja bio je pravi san. Let od New Yorka do Pariza protekao je glatko i bez ikakvih
neugodnosti. Svatko je odspavao barem nekoliko sati.
Stigli su u Pariz deset minuta ranije pa su imali dovoljno vre-mena za prebacivanje u zrakoplov
Cameroon Airlinesa. Svi su jo vie spavali tijekom leta do Douale. Meutim, od posljednjeg di-jela
puta do Bate svima se dizala kosa na glavi.
- Slijeemo - Laurie obavijesti Jacka.
- Nadam se da e to biti kontrolirano slijetanje - pokuao se naaliti Jack.
388
Pogledao je kroz prljavi prozor. Kao to je oekivao, pod njima se prualo beskrajno zelenilo. Kako
su im se sve vie pri-bliavale kronje drvea, nadao se da ispred njih postoji pista.
Na koncu su dodirnuli asfaltnu povrinu piste, a Jack i War-ren su istodobno odahnuli od olakanja.
Kad su umorni putnici izali iz malenog, starog zrakoplova, Jack je pogledao preko loe odravane
piste i ugledao neobian prizor. Ispred tamnog zelenila dungle nalazio se predivni bijeli mlanjak.
Rasporeeni na etiri mjesta oko zrakoplova bili su vojnici u kamuflanim odorama i crvenim
beretama. Iako su na-oko stajali u stavu mirno, svi su zauzeli razliite leerne poze. Automatske
puke nemarno su prebacili preko ramena.
- iji je to zrakoplov? - Jack upita Estebana. Budui da nije imao nikakvih oznaka, bilo je oito da je
rije o privatnom mla-njaku.
- Nemam pojma - odgovori Esteban.
Nitko osim Estebana nije bio spreman za kaos to je vladao u zgradi zrane luke. Svi strani dravljani
morali su proi kroz ca-rinu. Grupa je zajedno sa svojom prtljagom odvedena u spo-rednu prostoriju.
Na to udno mjesto povela su ih dva mukarca u prljavim odorama i s automatskim pitoljima
zataknutim za po-jasevima.
Najprije Estebana nisu pustili u prostoriju, ali nakon glasne prepirke na lokalnom narjeju, doao je i
on. Mukarci su po-otvarali sve torbe i razasuli njihov sadraj po velikom stolu.
Esteban je rekao Jacku da mukarci oekuju mito. U poetku je Jack to iz principa odbijao. Kad je
postalo oito da e takva situacija potrajati satima, Jack je popustio. Francuski franci rije-ili su
problem.
Kad su se nali u glavnom dijelu zrane luke, Esteban se is-priao. - To je ovdje veliki problem - ree.
- Svi dravni slube-nici primaju mito.
Doekao ih je Estebanov roak koji se zvao Arturo. Bio je krupan, beskrajno ljubazan ovjek blistavih
oiju i iroka osmi-jeha koji se sa svima oduevljeno rukovao. Imao je na sebi
389
afriku narodnu nonju: iroku halju sa ivopisnim uzorkom i okruglu nisku kapu.
Izali su iz zrane luke na vreli, vlani zrak ekvatorijalne Afrike. inilo se da se na sve strane pogled
prua unedogled jer je zemlja bila relativno ravna. Kasno poslijepodnevno nebo prualo se u svom
plavetnilu daleko iznad njih, ali su olujni ob-laci poivali du obzora na sve strane.
- ovjee, ne mogu vjerovati - ree Warren. Osvrtao se na-okolo poput djeaka u prodavaonici
igraaka. - Godinama ve razmiljam o ovakvom putovanju, ali nikad nisam vjerovao da u doista
doi ovamo. - Pogleda Jacka. - Hvala, ovjee. Daj ovamo! - Warren isprui ruku. On i Jack su se
pljesnuli dlano-vima kao da se nalaze na koarkakom igralitu u vlastitom su-sjedstvu.
Arturo je unajmljeni kombi parkirao uz plonik. Spustio je nekoliko novanica u ruku jednog
policajca i kretnjama pokazao neka se ukrcaju.
Esteban je inzistirao na tome da se Jack vozi na prednjem sje-dalu. Jack ga je posluao jer je bio
previe umoran za prepirku. Vozilo je bila stara tojota s dva niza klupica iza prednjih sjedala. Laurie i
Natalie stisnule su se sasvim otraga, a Warren i Esteban smjestili su se u sredini.
Dok su izlazili iz zrane luke, pruio im se pogled na ocean. Plaa je bila iroka i pjeana. Blagi
valovi zapljuskivali su obalu.
Malo dalje proli su kraj velike nedovrene graevine od be-tona na kojoj su se vidjeli tragovi
vremena. Zahrale ipke virile su na vrhu poput bodlji morskog jea. Jack je pitao to je to.
- Trebao je biti hotel za turiste - ree Arturo. - Ali nije bilo novca ni turista.
- To je loa kombinacija za pGsao - primijeti Jack.
Dok je Esteban glumio turistikog vodia i pokazivao razliite prizore, Jack je pitao Artura moraju li
se dugo voziti.
- Ne, deset minuta - odgovori Arturo.
- Koliko sam shvatio, radili ste za GenSvs - ree Jack.
390
- Tri godine - potvrdi Arturo. - Ali ne vie. Upravitelj je zla osoba. Vie volim ivjeti u Bati. Sretan sam
jer imam posao.
- eljeli bismo obii GenSvsove prostore - ree Jack. - Mi-slite li da emo imati problema?
- Oni vas ne oekuju? - zbunjeno upita Arturo.
- Ne - ree Jack. - Ovo je iznenadni posjet.
- Tada biste mogli imati problema - ree Arturo. - Mislim da ne vole posjetitelje. Kad su popravili
jedinu cestu za Cogo, napravili su rampu. Vojnici je uvaju dvadeset etiri sata dnevno.
- Opa! - izusti Jack. - To ne zvui dobro. - Nije oekivao ograniavanje pristupa gradiu te je raunao
s tim da e se moi odvesti ravno onamo. Oekivao je nevolje jedino pri ulasku u bolnicu ili
laboratorije.
- Kad je Esteban nazvao i rekao da idete u Cogo, mislio sam da ste pozvani - ree Arturo. - Nisam
mislio da treba spominjati rampu.
- Shvaam - ree Jack. - Niste vi krivi. Recite mi, mislite li da bi se vojnike moglo podmititi?
Arturo ovla pogleda Jacka. Slegne ramenima. - Ne znam. Bolje su plaeni od obinih vojnika.
- Koliko je rampa udaljena od gradia? - upita Jack. - Moe li se proi kroz umu i jednostavno
zaobii rampu?
Arturo ponovno pogleda Jacka. Razgovor se odvijao onako kako nije oekivao.
- Prilino je daleko - ree Arturo, a u glasu mu se osjetio prizvuk nelagode. - Moda pet kilometara. I
nije lako hodati kroz dunglu. Moe biti opasno.
- A postoji samo jedna cesta? - upita Jack.
- Samo jedna cesta - potvrdi Arturo. _
- Na zemljovidu sam vidio da je Cogo smjeten na obali -ree Jack. - Moe li se onamo stii amcem?
- Pretpostavljam - ree Arturo.
- Gdje bi ovjek mogao nai amac? - upita Jack.
- U Acalavongu - ree Arturo. - Tamo ima puno amaca. Tako se ide u Gabon.
391
- Ima i amaca koji se iznajmljuju? - upita Jack.
- Ako imate dovoljno novca - ree Arturo.
Upravo su prolazili sreditem Bate. Tamo su se nalazile za-udno iroke ulice s drvoredima, ali i s
puno otpadaka. Naokolo se motalo puno ljudi, ali relativno malo vozila. Sve su zgrade bile niske i od
betona.
U junom dijelu grada skrenuli su s glavne ulice i zaputili se izbrazdanom, neasfaltiranom cestom.
Bila je puna velikih lokvi od nedavne kie.
Hotel je bio neugledna jednokatnica sa zahralim ipkama to su virile iz gornje ploe radi
potencijalne nadogradnje u bu-dunosti. Fasada je neko obojena u plavo, ali je boja izblijedjela do
neodreene pastelne nijanse.
im su se zaustavili, iz kue je izala cijela vojska djece i odraslih. Svi su se predstavili doljacima,
ak i najmlae, srame-ljivo dijete. Pokazalo se da nekoliko obitelji ivi u prizemlju. Na prvom se katu
nalazio hotel.
Sobe su bile siune, ali iste. Sve su bile smjetene na vanj-skom dijelu kue izgraene u obliku
slova U. Izlazilo se preko verande s koje se moglo doi do dvorita. Nunik i tu nalazili su se na
svakom kraju slova U.
Nakon to je odnio torbu u svoju sobu, gdje je zadovoljno primijetio mreu protiv komaraca oko
neobino uskog kreveta, Jack je izaau na verandu. Laurie se pojavila iz svoje sobe. Za-jedno su se
nagnuli na ogradu i zagledali u dvorite. Vidjeli su zanimljivu kombinaciju stabala banane, odbaenih
guma, nage djeice i kokoi.
- Nije ba Four Seasons - primijeti Jack.
Laurie se nasmijei. - Ba je simpatino. Zadovoljna sam. U mojoj sobi nema niti jedne bube. To mi je
bila glavna briga.
Vlasnici, Estebanov urjak, Florenico, i njegova ena, Cele-stina, pripremili su pravu gozbu. Glavno
jelo bila je riba poslu-ena s povrem nalik bijeloj repi koje su zvali malanga. Za desert dobili su neku
vrstu pudinga i egzotino voe. Obilje kamerun-skog piva pratilo je svako jelo.
392
Kombinacija obilja hrane i piva brzo je djelovala na iscrpljene putnike. Uskoro su svi jedva drali oi
otvorene. S mukom su se odvukli do svojih soba na katu, puni planova o ranom ustajanju i pohodu
na jug to ih je ujutro oekivao.
Bertram se popeo stubama do Siegfriedova ureda. Bio je iscrpljen. Bilo je gotovo osam i trideset
uveer, a on je bio na nogama od pet i trideset ujutro kako bi poao na Ila Francescu s ekipom za
odvoenje da bi pomogao pripremiti sve za masovno skupljanje ivotinja. Radili su cijeli dan i vratili
se u ivotinjski centar tek prije sat vremena.
Aurielo je ve davno otiao kui pa je Bertram uao ravno u upraviteljev ured. Siegfried je s aom u
ruci stajao kraj prozora to je gledao na trg. Zurio je prema bolnici. Jedina svjetlost u prostoriji
dopirala je od svijee u lubanji, ba kao i prije tri noi. Plamen je treperio uslijed djelovanja
ventilatora na stropu te su sjenke poigravale po ivotinjskim trofejima.
- Pripremi si pie - ree Siegfried ne okrenuvi se. Znao je da je uao Bertram jer su prije pola sata
razgovarali telefonom i dogovorili ovaj sastanak.
Bertram je vie volio piti vino nego estoka pia, ali si je, s obzirom na okolnosti, natoio dvostruki
viski. Pijuckao je va-trenu tekuinu i pridruio se Siegfriedu kraj prozora. Svjetla bol-niko-
laboratorijskog kompleksa toplo su sjala u vlanoj tropskoj noi.
- Jesi li znao da dolazi Tavlor Cabot? - upita Bertram.
- Nisam imao pojma - odgovori Siegfried.
- Kako si postupio? - upita Bertram.
Siegfried pokae prema bolnici. - Nalazi se u Konaitu. Na-tjerao sam glavnog kirurga da se preseli
iz onoga to zovemo predsjednikim apartmanom. Jasno, nije bio naroito sretan. Zna kakvi su ti
samoljubivi doktori. Ali to sam trebao uiniti? Pa ne vodim ja ovdje hotel.
- Zna li zato je Cabot doao? - upita Bertram.
393
- Ravmond je rekao da je doao kako bi procijenio bonobo program - ree Siegfried.
- Toga sam se i bojao - ree Bertram.
- Ba imamo sree - poali se Siegfried. - Program je godi-nama radio poput vicarskog sata, a ba
kad imamo problema, on se pojavi ovdje.
- Sto si uinio s Ravmondom? - upita Bertram.
- I on je tamo - ree Siegfried. - Pravi je gnjavator. elio je biti to dalje od Cabota, ali gdje sam ga
trebao smjestiti, u vla-stitoj kui? Ne, hvala!
- Je li pitao za Kevina Marshalla?
- Naravno - ree Siegfried. - im me je uhvatio nasamo, to je prvo to je pitao.
- to si mu rekao?
- Rekao sam istinu - odgovori Siegfried. - Rekao sam mu da je Kevin otiao sa enom koja radi na
reproduktivnoj tehnologiji i medicinskom sestrom s intenzivne njege, te da nemam pojma gdje je
sada.
- Kako je reagirao?
- Lice mu se zajapurilo - ree Siegfried. - elio je znati je li Kevin otiao na otok. Rekao sam mu da mi
ne vjerujemo u to. Tada mi je naredio neka ga naem. Moe li to zamisliti? Ja ne primam nareenja
od Ravmonda Lvonsa.
- Dakle, Kevin i ene jo se nisu pojavili? - upita Bertram.
- Nisu, nema im ni traga ni glasa.
- Jesi li ih uope pokuao nai?
- Poslao sam Camerona u Acalavong da pogleda po jeftinim hotelima du obale, ali nije imao sree.
Moda su otili na Coco Beach u Gabonu. To ima najvie smisla, ali ne shvaam zato ni-kome nisu
nita rekli.
- Kakva odvratna zbrka - primijeti Bertram.
- Kako je bilo na otoku? - upita Siegfried.
- Prilino dobro s obzirom na brzinu to je zahtijeva ova operacija - ree Bertram. - Prebacili smo
onamo terensko vozilo
394
s prikolicom. To je jedino ega smo se mogli sjetiti za prebaciva-nje tako velikog broja ivotinja do
mosta.
- Koliko ste ivotinja uhvatili?
- Dvadeset jednu - ree Bertram. - Sto slui na ast mojoj ekipi. Znai da bismo sutra mogli biti
gotovi.
- Tako brzo - prokomentira Siegfried. - To su danas prve ohrabrujue vijesti.
- Lake je no to smo oekivali - ree Bertram. - ini se da su ivotinje opinjene nama. Imaju toliko
povjerenja da se uspi-jevamo dovoljno pribliiti s pukama za uspavljivanje. Kao gaa-nje u metu.
- Drago mi je da neto ide kako treba - primijeti Siegfried.
- Sve ivotinje koje smo danas uhvatili dio su odmetnike grupe koja ivi sjeverno od Rio Diviso. Bilo
je zanimljivo vidjeti kako su ivjeli. Napravili su primitivne kolibe na stupovima s krovovima od
slojeva irokih listova.
- Nije me briga kako su te ivotinje ivjele - prasne Siegfried.
- Nemoj mi rei da i ti postaje sentimentalan.
- Ne, ja ne postajem sentimentalan - ree Bertram. - No ipak mi je to zanimljivo. Bilo je i tragova
logorskih vatri.
- Znai, dobro je to ih stavljamo u kaveze - ree Siegfried.
- Nee se meusobno ubijati, i nee se igrati vatrom.
- Moe se i tako na to gledati - sloi se Bertram.
- Ima li na otoku kakvih znakova o Kevinu i enama? - upita Siegfried.
- Ba nikakvih - ree Bertram. - A posebno sam ih traio. Ali ak i na mjestima gdje su trebali biti
otisci stopala nije bilo niega. Dio dananjeg dana proveli smo u izgradnji drvenog mo-sta pfeko Rio
Diviso, a to znai da emo sutra poeti s hvata-njem ivotinja kraj vapnenih stijena. Drat u oi
otvorene da mi ne promakne neki znak o njihovom boravku ondje.
- Sumnjam da e neto nai, ali dok ih ne naemo, ne smi-jemo odbaciti mogunost da su poli na
otok. Ali kaem ti, ako su doista poli onamo pa se vrate, predat u ih ekvatogvinejskom ministru
pravosua pod optubom da su ozbiljno ugrozili Gen-
395
Svsovu operaciju. Jasno, to znai da e se nai na nogometnom igralitu pred cijevima puaka prije
nego shvate to im se dogaa.
- Tako neto ne moe se dogoditi dok Cabot i ostali ne otiu - zabrinuto e Bertram.
- To je jasno - ree Siegfried. - Osim toga, nogometno sam igralite spomenuo samo metaforino.
Rekao bih ministru da ih treba pogubiti negdje izvan podruja Zone.
- Ima li neku ideju o tome kad e Cabot i ostali odvesti pa-cijenta natrag u Sjedinjene Drave?
- Nitko nije nita rekao - ree Siegfried. - Pretpostavljam da to ovisi o Cabotu. Nadam se da e otii
sutra, ili najkasnije pre-kosutra.
396
21. POGLAVLJE
?
9. OUJKA 1 997.
4.3D BATA, EKVATORIJALNA GVINEJA
Jack se probudio u etiri i vie nije mogao zaspati. Moda je ironino, ali buka to su je abe i cvrci
stvarali u dvoritu bila je prevelika ak i za nekoga posve prilagoenog bunim sirenama i sveopoj
galami New York Citvja.
Jack uzme runik i sapun, izae na verandu i krene prema kupaonici. Na pola puta naletio je na
Laurie koja se ve vraala s tuiranja.
- Zato si tako rano ustala? - upita Jack. Vani je jo uvijek vladao mrkli mrak.
- Poli smo na spavanje oko osam - ree Laurie. - Osam sati; meni je to sasvim dovoljno sna.
- Ima pravo - ree Jack. Zaboravio je kako su se svi rano predali umoru.
- Idem dolje u kuhinju da vidim mogu li nai kavu - ree Laurie.
- Odmah u doi - ree Jack.
Kad je Jack siao do blagovaonice, zaudio se jer je cijela nje-gova grupa ve dorukovala. Jack
uzme alicu kave i malo kruha te sjedne izmeu Warrena i Estebana.
397
- Arturo mi je rekao da vas dri ludima ako bez poziva po-ete u Cogo - ree Esteban.
S punim ustima Jack je uspio samo kimnuti glavom.
- Rekao mi je da neete ui - ree Esteban.
- Vidjet emo - ree Jack nakon to je progutao zalogaj.
- Stigao sam ak ovamo pa se neu vratiti a da barem ne poku-am.
- Barem je cesta dobra, zahvaljujui GenSvsu - primijeti Esteban.
- U najgorem sluaju, imali smo zanimljivo putovanje - ree Jack.
Sat vremena kasnije svi su se ponovno nali u blagovaonici. Jack im je napomenuo da odlazak u
Cogo nije obvezan, te oni koji bi radije ostali u Bati mogu slobodno tako uiniti. Naglasio je da su mu
rekli kako bi putovanje moglo trajati oko etiri sata u svakom smjeru.
- Mislite li da se moete sami snai? - upita Esteban.
- Svakako - ustvrdi Jack. - Ne moemo se izgubiti. Zemljo-vid prikazuje samo jednu cestu koja vodi
na jug. ak se i ja tu mogu snai.
- U tom sluaju, mislim da u ja ostati ovdje - ree Esteban.
- Imam jo rodbine koju bih rado posjetio.
Kad su krenuli tako da je Jack vozio, Warren sjedio do njega, a dvije ene na srednjem sjeditu, na
istonom su se nebu pojavili prvi znaci zore. Dok su se vozili na jug, udili su se velikom broju ljudi
koji su cestom hodali prema gradu. Uglavnom su to bile ene i djeca, a veina je ena na glavama
nosila velike za-veljaje.
- ini se da nemaju puno, ali djeluju sretno - primijeti War-ren. Mnoga su se djeca zaustavljala i
mahala kombiju, a Warren im je otpozdravljao.
Predgrae Bate prolazilo je kraj njih. Zgrade od betona po-stupno su nestajale, a pojavile su se
jednostavne obijeljene kolibe od blata sa slamnatim krovovima. Obori za koze bili su ograeni
trstikom.
398
Kad su posve izali iz Bate, oko sebe su vidjeli nepreglednu dunglu.
Prometa gotovo uope nije bilo, uz izuzetak nekoliko velikih kamiona to su se kretali u suprotnom
smjeru. Kad bi kraj njih proao neki kamion, kombi bi se zatresao.
- ovjee, to ti kamioni jure - prokomentira Warren.
Dvadeset pet kilometara juno od Bate, Warren izvadi zem-ljovid. Na cesti je postojalo jedno ravanje
i jedno skretanje gdje su trebali paziti jer bi inae izgubili puno vremena. Pro-metni znakovi gotovo
uope nisu postojali.
Kad je izalo sunce, svi su stavili naoale. Krajolik je postao monotona, neprekidna dungla, uz
izuzetak nekoliko skupina sla-mom pokrivenih koliba. Gotovo dva sata po odlasku iz Bate skrenuli
su na cestu to je vodila u Cogo.
- Ovo je puno bolja cesta - primijeti Warren kad je Jack ubrzao.
- Izgleda nova - ree Jack. Cesta kojom su se dotad vozili bila je prilino glatka, iako je njezina
povrina podsjeala na po-kriva od krpica zbog estih popravljanja.
Sad su se kretali prema jugoistoku i udaljavali od obale te su ulazili u podruje puno gue dungle.
Poeli su se i penjati. U daljini su vidjeli niska, praumom prekrivena brda.
Naizgled niotkuda pojavila se estoka oluja. Trenutak prije oluje nebo se pretvorilo u kovitlac tamnih
oblaka. Dan se pretvo-rio u no u roku od nekoliko minuta. Kad je poela kia, lijevala je kao iz kabla,
a stari brisai kombija nisu bili od velike koristi. Jack je morao smanjiti brzinu na tridesetak
kilometara na sat.
Petnaest minuta kasnije sunce je provirilo izmeu tmastih ob-laka i pretvorilo cestu u traku koja
isparava. Na jednom ravnom dijelu vidjeli su grupu babuna koji su prelazili cestu, a izgledali su kao
da hodaju po oblaku.
Proli su kroz brda pa je cesta ponovno skrenula na jugo-istok. Warren je pogledao zemljovid i
obavijestio ih da su tride-set kilometara udaljeni od svog cilja.
399
Izaavi iz jednog zavoja, svi su ugledali nekakvu bijelu ku-icu nasred ceste.
- Koji je ono vrag? - ree Warren. - Nismo jo stigli, nikako.
- Mislim da je to rampa - ree Jack. - Sino sam uo o tome. Drite paleve. Moda emo morati
prijei na plan B.
Kad su se pribliili, vidjeli su da se s obje strane sredinje ku-ice nalaze goleme bijele reetkaste
ograde. Bile su na kotaiima pa ih se moglo povui s puta da bi vozila mogla proi.
Jack zakoi i zaustavi kombi est ili sedam metara od ograde. Iz kuice izau tri vojnika odjevena
poput onih koji su uvali pri-vatni mlanjak u zranoj luci. Ba kao vojnici na pisti, i ovi su ljudi nosili
automatske puke, ali su ih drali u visini pojasa upe-rene prema kombiju.
- Ovo mi se ne svia - ree Warren. - Ovi vojnici izgledaju kao klinci.
- Budi miran - ree Jack. Spusti staklo na prozoru. - Zdravo, momci. Lijep dan, je li?
Vojnici se nisu pomaknuli. Izrazi lica ostali su im nepromije-njeni.
Jack ih je ba kanio ljubazno zamoliti neka maknu ogradu kad se pojavio etvrti ovjek. Na Jackovo
iznenaenje taj je o-vjek odijevao crni sako, a na sebi je imao bijelu koulju i kravatu. To je djelovalo
apsurdno usred sparne dungle. Drugo to ga je udilo bila je injenica da ovjek nije crnac. Bio je
Arapin.
- Mogu li vam pomoi? - upita Arapin. Nije govorio prija-teljskim tonom.
- Nadam se - ree Jack. - Doli smo posjetiti Cogo. Arapin pogleda vjetrobran vozila, zacijelo traei
neki znak
identifikacije. Ne naavi nita, upita Jacka ima li propusnicu.
- Nemam propusnicu - prizna Jack. - Mi smo samo obini lijenici koje zanima rad to se ovdje
obavlja.
- Kako se zovete? - upita Arapin.
- Dr. Jack Stapleton. Doao sam ak iz New Yorka.
- Samo trenutak - ree Arapin i nestane u kui.
400
- Ovo mi ne izgleda dobro - Jack e Warrenu ispod glasa. Nasmijei se vojnicima. - Koliko bih mu
trebao ponuditi? Nisam ba dobar u podmiivanju.
- Novac ovdje zacijelo znai puno vie nego u New Yorku -ree Warren. - Zato ga ne oduevi sa sto
dolara? Mislim, ako ti sve ovo vrijedi toliko.
Jack u mislima prerauna sto dolara u francuske franke, a po-tom izvadi novanice iz pojasa za
novac. Arapin se vratio neko-liko minuta kasnije.
- Upravitelj kae da vas ne poznaje te niste dobrodoli - ree Arapin.
- teta - ree Jack. Tada isprui lijevu ruku s francuskim francima izmeu kaiprsta i srednjeg prsta. -
Doista smo vam za-hvalni na pomoi.
Arapin je na trenutak mjerkao novac, a zatim je ispruio ruku i uzeo ga. U trenu je nestao u njegovu
depu.
Jack je na trenutak zurio u njega, ali se ovjek nije pomak-nuo. Jack nije uspijevao proitati izraz
njegova lica jer su mu bujni brkovi skrivali usta.
Jack se okrene Warrenu. - Zar mu nisam dao dovoljno?
Warren odmahne glavom. - Mislim da se to nee dogoditi.
- eli rei da je samo uzeo moj novac i to je to? - upita Jack.
- Tako mi se ini - ree Warren.
Jack se ponovno okrene ovjeku u crnom odijelu. Procijenio je da moe imati oko sedamdeset
kilograma jer je bio prilino mrav. Jack se naas pozabavio idejom o izlasku iz automobila i traenju
povrata novca, ali predomislio se kad je pogledao voj-nike.
Rezignirano uzdahnuvi, Jack okrene vozilo i krene natrag putem kojim su doli.
- Uh! - oglasi se Laurie sa stranjeg sjedala. - Ovo mi se uope nije svidjelo.
- Nije ti se svidjelo? - zaudi se Jack. - Sad sam doista bi-jesan.
401
- Koji je plan ?? - upita Warren.
Jack objasni svoju zamisao o odlasku u Cogo amcem iz Aca-lavonga. Rekao je Warrenu neka
pogleda zemljovid. Uzimajui u obzir vrijeme to su ga utroili na putu ovamo, rekao je Warrenu neka
procijeni koliko e im trebati do Acalavonga.
- ini mi se oko tri sata - ree Warren. - Sve dok je cesta dobra. Problem je u tome to se moramo
vratiti dobar dio puta prije nego skrenemo na jug.
Jack pogleda na sat. Bilo je gotovo devet sati. - To znai da emo onamo stii oko podneva.
Procijenio sam da bismo iz Aca-lavonga u Cogo mogli stii za sat vremena, ak i najsporijim
am-cem na svijetu. Recimo da emo se u Cogu zadrati nekoliko sati. Mislim da bismo se ipak
uspjeli vratiti u razumno vrijeme. Sto kaete?
- Ja se slaem - ree Warren.
Jack pogleda u retrovizor. - Vas dvije mogu odvesti natrag u Batu i vratiti se sutra.
- Moj jedini razlog protiv odlaska su oni vojnici s automat-skim pukama - ree Laurie.
- Mislim da to nije neki problem - ree Jack. - Ako imaju vojnike na rampi, nisu im potrebni u gradiu.
Jasno, uvijek po-stoji mogunost da patroliraju pristanitem, a to bi znailo da bih bio prisiljen
prijei na plan C.
- Koji je plan C? - upita Warren.
- Ne znam - ree Jack. - Jo ga nisam smislio.
- Sto ti misli, Natalie? - upita Jack.
- Meni je sve ovo zanimljivo - ree Natalie. - Ja u se sloiti s odlukom veine.
Trebalo im je gotovo sat vremena da stignu do mjesta gdje je trebalo donijeti odluku. Jack zaustavi
vozilo uz rub ceste.
- Dakle, to emo, ljudi? - upita. elio je biti posve siguran.
- Natrag u Batu ili nastavljamo za Acalavong?
- Mislim da bih vie brinula kad bi poao sam - ree Laurie.
- Ja idem s tobom.
402
- Natalie? - upitno e Jack. - Nemoj dopustiti da na tebe utjeu ovi drugi luaci. to eli?
- Idem i ja - ree Natalie.
- U redu - ree Jack. Ubaci mjenja u brzinu i skrene lijevo prema Acalavongu.
Siegfried ustane od stola sa alicom kave u ruci i prie pro-zoru s kojeg se pruao pogled na trg. Bio
je zbunjen. Operacija je trajala ve est godina i nikad nitko nije doao do ulaza i zahtijevao da ga
puste proi. Ljudi nisu iz zabave posjeivali Ekvatorijalnu Gvineju.
Siegfried otpije gutljaj kave i zapita se ima li neke veze iz-meu tog nenormalnog dogaaja i dolaska
Tavlora Cabota, izvr-nog upravitelja GenSvsa. I jedno i drugo zbilo se neoekivano, a oba su
dogaaja podjednako nepoeljna jer je ba sada iskrsnuo veliki problem s bonobo projektom. Dok se
ne rijei ta nesretna situacija, Siegfried nije u blizini elio nepoeljne osobe, a u tu je kategoriju
svrstavao i Cabota.
Aurielo se pojavi na vratima i obavijesti ga da je stigao dr. Ravmond Lyons koji ga eli vidjeti.
Siegfried zakoluta oima. Ni Ravmonda nije elio u blizini. - Poalji ga unutra - nevoljko e Siegfried.
Ravmond ue u prostoriju, a izgledao je jednako preplanulo i zdravo kao uvijek. Siegfried mu je
zavidio na aristokratskom dr-anju i na injenici da ima dvije zdrave ruke.
- Jeste li pronali Kevina Marshalla? - otro e Ravmond.
- Ne, nismo - odgovori Siegfried. Odmah se uvrijedio zbog Ravmondova tona.
- Koliko sam shvatio, nitko ga nije vidio ve etrdeset osam sati - ree Ravmond. - elim da ga
naete!
- Sjedni, doktore! - prasne Siegfried.
Ravmond je oklijevao. Nije znao treba li se naljutiti ili uplaiti zbog upraviteljeve iznenadne
agresivnosti.
- Rekao sam, sjedni! - ponovi Siegfried.
403
Raymond sjedne. Bijeli lovac sa svojim uasnim oiljkom i mlohavom rukom mogao je ulijevati strah,
pogotovo ovako okru-en dokazima svog ubijanja.
- Raistimo neto u vezi nareivanja - pone Siegfried. - Ja ne primam zapovijedi od tebe. Zapravo,
kad doe ovamo kao gost, ti prima zapovijedi od mene. Je li to jasno?
Ravmond otvori usta kako bi se pobunio, ali se predomisli. Znao je da Siegfried tehniki ima pravo.
- I dok razgovaramo ovako otvoreno - doda Siegfried - gdje je moj bonus? Dosad sam ga uvijek
dobivao kad je pacijent od-lazio iz Zone i vraao se u Sjedinjene Drave.
- To je tono - napeto e Ravmond. - Ali bilo je nepredvi-enih trokova. Uskoro e stii novac novih
klijenata. Dobit e bonus im stignu uplate.
- Nemoj misliti da me moe vui za nos - upozori Siegfried.
- Jasno da ne - promuca Ravmond.
- Jo jedna stvar - ree Siegfried. - Zar nema naina da ubr-za Cabotov odlazak? Njegova nazonost
u Cogu predstavlja problem. Ne moe li se nekako pozvati na potreba pacijenta?
- Ne vidim kako - ree Ravmond. - Obavijeten je da paci-jent moe putovati. to jo mogu rei?
- Smisli neto - ree Siegfried.
- Pokuat u - ree Ravmond. - U meuvremenu, molim te, pronai Kevina Marshalla. Njegov me
nestanak zabrinjava. Bojim se da bi mogao uiniti neto nepromiljeno.
- Vjerujemo da je otiao na Coco Beach u Gabonu - ree Siegfried. Udobrovoljila ga je odreena doza
podlonosti u Ray-mondovu glasu.
- Siguran si da nije otiao na otok? - upita Ravmond.
- Ne moemo biti posve sigurni - prizna Siegfried. - Ali ne vjerujemo. ak i ako jest, ne bi se ondje
zadrao. Dosad bi se ve vratio. Prolo je etrdeset osam sati.
Ravmond ustane i uzdahne. - Volio bih da se pojavi. Zabri-nutost zbog njega unitit e mi ivce,
pogotovo kad je i Tavlor
404
Cabot ovdje. To je samo jo jedan u nizu problema to su se po-javili u New Yorku, ugrozili program i
unitavali mi ivot.
- Nastavit emo potragu - obea Siegfried. Pokuao je govo-riti suosjeajnim tonom, ali se zapravo
pitao kako e Ravmond reagirati kad uje da hvataju bonobe da bi ih mogli dovesti u ivotinjski
centar. Svi su drugi problemi postajali nevani u us-poredbi s injenicom da se ivotinje meusobno
ubijaju.
- Pokuat u smisliti neto za Tavlora Cabota - ree Rav-mond i krene prema vratima. - Ako je
mogue, bio bih ti zahva-lan da me obavijesti im sazna neto o Kevinu Marshallu.
- Svakako - spremno e Siegfried. Zadovoljno je gledao kako se maloas ponosni lijenik pokunjeno
povlai. Ba kad se Rav-mond izgubio iz vida, Siegfried se sjetio da je on iz New Yorka.
Siegfried jurne prema vratima i ugleda Ravmonda kako silazi stubama.
- Doktore! - dovikne Siegfried s lanim prizvukom potova-nja u glasu,
Ravmond zastane i osvrne se preko ramena.
- Poznaje li sluajno lijenika po imenu Jack Stapleton? Krv se povukla iz Ravmondova lica.
Siegfriedu nije promaknula ta reakcija. - Mislim da bi se tre-bao vratiti u moj ured - ree upravitelj.
Siegfried zatvori vrata za Ravmondom, a on je odmah elio znati kako se, za ime svijeta, uope
pojavilo ime Jacka Staple-tona.
Siegfried zaobie pisai stol i sjedne. Pokae Ravmondu neka i on sjedne. Siegfried nije bio sretan.
Pomislio je da bi o neoe-kivanom posjetu nepoznatih lijenika mogao obavijestiti Tavlora Cabota.
Nije se ni sjetio da bi o tome mogao razgovarati s Rav-mondom.
- Malo prije tvog dolaska primio sam neobian poziv iz stra-arnice - ree Siegfried. - Marokanski mi
je straar rekao da se tamo nalazi kombi pun ljudi koji bi eljeli posjetiti na gradi. Ranije nikad
nismo imali neeljene posjetitelje. Kombijem je upravljao dr. Jack Stapleton iz New Yorka.
405
Kavmond obrise znoj sto mu je izbio po elu. Zatim objema rukama istodobno proe kroz kosu.
Stalno je sam sebi govorio da se ovo ne moe dogaati jer se Vinnie Dominick trebao po-brinuti za
Jacka Stapletona i Laurie Montgomerv. Ravmond nije nazvao i raspitao se to se dogodilo s to
dvoje; zapravo nije elio znati pojedinosti. Za dvadeset tisua dolara ne bi se trebao opte-reivati
pojedinostima, ili je barem tako mislio. Ako bi ga netko na to prisilio, zacijelo bi zakljuio da Jack
Stapleton i Laurie Montgomerv sad ve plutaju negdje u Atlantskom oceanu.
- Tvoja me reakcija na ovo poinje zabrinjavati - ree Sieg-fried.
- Nisi dopustio da Stapleton i njegovi prijatelju uu? - upita Ravmond.
- Ne, naravno da nisam - ree Siegfried.
- Moda si trebao - ree Ravmond. - Tada bismo se mogli pobrinuti za njih. Jack Stapleton
predstavlja jako veliku opasnost za program. elim rei, postoji li u Zoni neki nain da se po-brinemo
za takve ljude?
- Postoji - ree Siegfried. - Jednostavno ih predamo ekvato-gvinejskom ministru pravosua ili
ministru obrane, zajedno s po-veim bonusom. Kanjavanje je diskretno i vrlo brzo. Vlada se svim
silama trudi da nita ne ugrozi gusku koja nosi zlatna jaja. Moramo samo rei da predstavljaju
ozbiljnu prijetnju za GenSvsove operacije.
- U tom sluaju, mislim da bi im trebao odobriti ulaz ako ponovno dou - ree Ravmond.
- Moda bi mi trebao rei zato - ree Siegfried.
- Sjea li se Carla Franconija? - upita Ravmond.
- Pacijenta Carla Franconija? Ravmond kimne.
- Naravno - ree Siegfried.
- Pa, sve je krenulo od njega - ree Ravmond i pone svoju kompliciranu priu.
406
- Misli li da je siguran? - upita Laurie. Promatrala je golemi kanu napravljen od izdubljenog debla sa
slamnatim svodom koji je bio dopola izvuen na plau. Na stranjoj se strani nalazio veliki, stari,
vanjski motor. Putao je gorivo to se vidjelo po talogu oko krme koji se prelijevao u svim duginim
bojama.
- Navodno dvaput dnevno ide do Gabona - ree Jack. - To je dalje nego Cogo.
- Koliko si morao platiti? - upita Natalie. Jacku je trebalo pola sata pregovaranja dok nije dobio
amac.
- Malo vie no to sam oekivao - ree Jack. - Oito su neki ljudi prije dva dana unajmili amac i otad
ih vie nisu vidjeli. - Bojim se da je taj dogaaj povisio cijenu iznajmljivanja.
- Vie ili manje od stotke? - upita Warren. Ni on nije bio impresioniran izgledom plovila. - Jer ako si
dao vie od stotke, preli su te.
- Pa, nemojmo se sada igrati rijeima - ree Jack. - Zapravo, vrijeme je da poemo, osim ako ne elite
odustati.
Uslijedio je trenutak tiine dok su se meusobno pogledavali.
- Nisam ba neki pliva - prizna Warren.
- Uvjeravam te da se ne kanimo kupati - ree Jack.
- U redu - ree Warren. - Idemo.
- Vas dvije se slaete? - upita Jack.
Laurie i Natalie kimnue glavama, ali bez puno oduevljenja. U tom ih je trenutku podnevno sunce
iscrpljivalo. Iako su se na-lazili na obali estuarija, nije bilo ni daka vjetra.
ene su se smjestile na krmi kako bi se lake podigao pra-mac, a Jack i Warren gurnuli su teki
amac s obale i jedan za drugim skoili unutra. Svi su pomagali veslati dok se od obale nisu udaljili
petnaestak metara. Jack se poeo baviti motorom tako da je stiskao malenu runu pumpu
privrenu na crvenom spremniku za gorivo. Kao dijete je na Srednjem istoku imao a-mac pa je
stekao puno iskustva u rukovanju vanjskim motorom.
- Ovaj je kanu puno stabilniji nego to izgleda - ree Laurie. ak i dok se Jack kretao po krmi, amac
se jedva zaljuljao.
407
- I uope ne proputa vodu - doda Natalie. - To je bila moja najvea briga.
Warren je utio. vrsto se drao za rub amca.
Jack se iznenadio kad se nakon samo dva potezanja konopca motor upalio. Trenutak kasnije ve su
bili na putu prema istoku. Nakon teke sparine godio im je povjetarac.
Vonja do Acalavonga trajala je krae no to su oekivali, iako je cesta bila puno loija nego ona za
Cogo. Nije bilo nikak-vog prometa, osim ponekog putnicima pretrpanog kombija to je vozio na
sjever. ak se i na prostoru za prtljagu na krovu vozila nalazilo po dvoje ili troje ljudi koji su se
grevito drali.
Acalavong je izmamio osmijeh na svaije lice. Na zemljovidu je oznaen kao grad, ali se pokazalo da
se sastoji samo od neko-liko neuglednih betonskih prodavaonica, barova i dva-tri hotela. Postojala je
policijska postaja, a nekoliko se mukaraca u prljavim odorama izleavalo po stolicama od pletera u
hladovini trijema. Promatrali su Jacka i ostale pogledima nezainteresiranog prezira dok je kombi
onuda prolazio.
Iako im je grad izgledao komino raskalaen i pokriven sme-em, ipak su uspjeli nai neto za jelo i
pie, kao i unajmiti a-mac. Pomalo su nelagodno parkirali kombi ispred policijske po-staje nadajui
se da e ga nai na povratku.
- to misli, koliko e nam trebati? - vikne Laurie kako bi nadglasala buku motora. Bio je posebno
glasan jer mu je nedo-stajao dio metalnog pokrova.
- Jedan sat - dovikne joj Jack. - Ali vlasnik amca rekao mi je da emo stii za dvadesetak minuta.
ini se da se nalazi od-mah iza onog rta ravno ispred nas.
U tom su trenutku presijecali ue Rio Congue iroko tri ki-lometra. Dunglom prekrivene obale
slabo su se vidjele zbog iz-maglice. Olujni oblaci visjeli su nad njima; dvije su oluje bjesnile dok su
se vozili kombijem.
- Nadam se da nas ovdje nee uhvatiti pljusak - ree Natalie. No majka priroda ignorirala je njezinu
elju. Za manje od pet minuta kia je tako pljutala da su goleme kapi prskale rijenu
408
vodu u amac. Jack smanji brzinu motora i pridrui se ostalima pod slamnatim nadsvoem. Svi su se
ugodno iznenadili jer se uope nisu smoili.
im su zaobili rt, ugledali su Cogov gat. Konstruiran od drvene grade bio je neusporedivo bolji od
tronih gatova u Aca-lavongu. Kad su se pribliili, vidjeli su da postoji i plovni dok.
Prvi pogled na Cogo sve je impresionirao. Za razliku od za-putenih i neplanski izgraenih kua
ravnih krovova kakve su vi-djeli u Bati i Acalavongu, Cogo se sastojao od privlanih, crije-pom
pokrivenih, obijeljenih graevina koje su odraavale bogati kolonijalni utjecaj. S lijeve strane i gotovo
sakrivena dunglom nalazila se moderna elektrina centrala. Vidjelo se da je tamo samo po
pretjerano visokom dimnjaku.
Jack je sasvim smanjio brzinu kad su se pribliili gradiu kako bi mogli lake razgovarati. Uz gat je
bilo privezano nekoliko piroga slinih njihovoj, ali su u ovim drugima bile ribarske mree.
- Drago mi je da ima jo amaca - ree Jack. - Bojao sam se da e se na kanu isticati na kilometre.
- Misli li da je ona velika moderna zgrada bolnica? - upita Laurie i pokae prstom.
Jack pogleda u smjeru u kojem je pokazivala. - Da, barem prema onome to je Arturo rekao, a on bi
trebao znati. On je bio ovdje s jednom od prvih graevinarskih ekipa.
- Pretpostavljam da je to nae odredite - ree Laurie.
- Vjerojatno - ree Jack. - Barem za poetak. Arturo je re-kao da je ivotinjski centar nekoliko
kilometara dalje u dungli. Moda naemo nain da i onamo dospijemo.
- Gradi je vei no to sam oekivao - primijeti Warren.
- Rekli su mi da je to naputeni panjolski kolonijalni gradi - objasni Jack. - Nije cijeli obnovljen, ali
odavde doista izgleda kao da jest.
- Sto su panjolci ovdje radili? - upita Natalie. - Nema ni-ega osim dungle.
409
- Uzgajali su kavu i kakao - odgovori Jack. - Tako sam ba-rem ja shvatio. Jasno, nemam pojma gdje
su to uzgajali.
- Opa, vidim vojnika - ree Laurie.
- I ja ga vidim - ree Jack. Pogledom je pretraivao luku dok su se pribliavali.
Vojnik je na sebi imao istu kamuflanu odoru i crvenu beretu kao i oni na rampi. Besciljno je etkao
poploanim trgom u dnu gata, s automatskom pukom prebaenom preko ramena.
- Znai li to da prelazimo na plan C? - aljivim tonom upita Warren.
- Jo ne - ree Jack. - Oito je ovdje kako bi sprijeio iskr-cavanje nepoeljnih osoba na gatu. Ali
pogledajte onu krmu na plai. Ako uspijemo ui onamo, svladali smo zapreku.
- Ne moemo jednostavno izvui kanu na plau - ree Lau-rie. - On bi i to vidio.
- Pogledajte kako je visok gat - ree Jack. - Kako bi bilo da poemo ispod, ondje izvuemo kanu na
pijesak, a zatim pjeice odemo do krme? Sto mislite?
- Zvui dobro - ree Warren. - Ali ovaj amac nee stati is-pod gata, ni sluajno.
Jack ustane i pode do jedne od sipki na kojima je stajao sla-mnati krov. Bila je zataknuta u rupu na
rubu amca. Uhvati je s obje ruke i povue prema gore. - Kako zgodno! - ree. - Ovaj se kanu moe
promijeniti.
Uskoro su izvukli sve ipke, a slamnati krov pretvoren je u hrpu granica i suhog lia. Rasporedili
su je du obje strane amca i gurnuli ispod klupica.
- Vlasnik nee biti ba sretan zbog ovoga - primijeti Natalie. Jack okrene amac tako da ih je gat titio
od pogleda s trga.
Ugasio je motor u trenutku kad su zali u sjenu gata. Hvatajui se za debla povukli su amac prema
obali, ali su morali paziti da ne udare glavama o prekriene grede.
amac zagrebe po pjeskovitom dijelu obale i zaustavi se.
410
- Zasad je dobro - zakljui Jack. Rekao je enama i Warrenu neka izau. Tada je Warren poeo vui, a
Jack veslati pa su iz-vukli amac visoko na plau.
Jack je pokazao prema kamenom zidu to se okomito pruao do poetka gata i nestajao u pijesku
plae. - Drimo se zida. Kad ga nestane, kreemo prema krmi.
Nekoliko minuta kasnije nali su se u krmi. Vojnik uope nije obraao pozornost na njih. Ili ih nije
vidio, ili ga nije bilo briga.
Krma je bila prazna, ako se izuzme crnac koji je polako sjec-kao limun. Jack je pokazao prema
stolicama i predloio pie ko-jim e proslaviti uspjeh. Svi su se rado sloili. U kanuu je bilo toplo,
pogotovo nakon to su skinuli slamnati krov.
Barmen im je odmah priao. Imao je ploicu s imenom na kojoj je pisalo Saturnino. Bio je veseo
ovjek, to se kosilo s nje-govim imenom. Nosio je arenu koulju i malenu okruglu kapu slinu onoj
to ju je imao Arturo kad je prethodnog poslijepod-neva doao po njih u zranu luku.
Slijedei Natalien primjer svi su uzeli coca-colu s krikom li-muna.
- Danas nema puno posla - Jack se obrati Saturninu.
- Nema do iza pet - ree barmen. - Tada imamo puno po-sla.
- Mi smo ovdje novi - ree Jack. - Kojim novcem emo pla-titi?
- Moete potpisati.
Jack pogleda Laurie, a ona odmahne glavom. - Radije bismo platili - ree. - Moe li dolarima?
- Kako hoete - ree Saturnino. - Dolari ili franci. Svejedno je.
- Gdje je bolnica? - upita Jack.
Saturnino pokae preko ramena. - Ulicom do glavnog trga. To je zgrada s lijeve strane.
- to rade tamo? - upita Jack.
411
Saturnino pogleda Jacka kao da je poludio. - Brinu se za ljude.
- Dolaze li ljudi iz Amerike samo da bi ili u tu bolnicu? -upita Jack.
Saturnino slegne ramenima. - To ne znam - odgovori. Uzme novanice to ih je Jack stavio na ank i
okrene se prema bla-gajni.
- Zgodan pokuaj - apne Laurie.
- Bilo bi previe lako.
Osvjeeni hladnim piem izali su na sunce. Proli su na pet-naestak metara od vojnika koji ih je i
dalje ignorirao. Nakon kratke etnje po vreloj poploenoj ulici stigli su do malene zelene povrine
okruene kuama to su podsjeale na plantaerske do-move.
- Podsjea me na Karipske otoke - ree Laurie.
Pet minuta kasnije stigli su na gradski trg okruen drvore-dom. Skupina vojnika ispred Gradske
vijenice, dijagonalno od mjesta na kojem su stajali, pokvarila je inae idilini prizor.
- Opa - izusti Jack. - Tu je cijeli bataljun.
- Uinilo mi se da si rekao kako u gradiu nee biti vojnika jer ih imaju u straarnici - primijeti Laurie.
- Pokazalo se da nemam pravo - prizna Jack. - Ali nema po-trebe da poemo onamo i najavimo se.
Tono pred nama je bol-niko-laboratorijski kompleks.
S mjesta na kojem su stajali inilo se da zgrada zauzima vei dio bloka. Jedan je ulaz gledao na trg,
ali postojao je jo jedan, iz sporedne ulice s njihove lijeve strane. Kako se ne bi nali u vido-krugu
vojnika, poli su do pokrajnjeg ulaza.
- to e rei ako nas budu ispitivali? - pomalo zabrinuto upita Laurie. - A kad uemo u bolnicu, zna
da e nas neto pi-tati.
- Improvizirat u - odgovori Jack. Otvori vrata i uz kieni naklon propusti svoje prijatelje unutra.
Laurie pogleda Natalie i Warrena te zakoluta oima. Jack je barem znao biti armantan ak i kad je
ljudima razdraivao ivce.
412
Po ulasku u zgradu, svi su zadrhtali od ushienja. Nikad im se klimatizirane prostorije nisu inile
tako ugodnima. Prostorija u kojoj su se nali izgledala je kao foaje, sa sagovima od zida do zida,
naslonjaima i kauima. Velika polica za knjige pokrivala je jedan cijeli zid. Na dijelu polica bila je
ukoso izloena impre-sivna zbirka asopisa, od Titnea do National Geographica. U pro-storiji je
sjedilo pet ili est ljudi, a svi su neto itali.
Na stranjem se zidu nalazio otvor u visini struka, pokriven pominim staklenim ploama. Iza stakla
je za stolom sjedila crn-kinja u plavoj odori. S desne strane otvora nalazilo se nekoliko dizala.
- Mogu li svi ovi ljudi biti pacijenti? - upita Laurie.
- Dobro pitanje - ree Jack. - Ne vjerujem. Svi izgledaju pre-vie zdravo i previe oputeno.
Porazgovarajmo s tajnicom, ili to ve ona jest.
Warren i Natalie nisu se ugodno osjeali u bolnikom okru-enju. utke su slijedili Jacka i Laurie.
Jack tiho pokuca po staklu. ena podigne pogled sa svog po-sla i gurne staklenu pregradu.
- Oprostite - ree. - Nisam vidjela da ste stigli. Jeste li se doli prijaviti?
- Ne - ree Jack. - Sve moje tjelesne funkcije zasad su u redu.
- Oprostite? - zaudi se ena.
- Doli smo pogledati bolnicu, a ne koristiti njezine usluge -ree Jack. - Mi smo lijenici.
- Ovo nije bolnica - ree ena. - Ovo je Konaite. Moete izai i ui na prednji ulaz, ili poi hodnikom
s vae desne strane. Bolnica je iza dvostrukih vratiju.
- Hvala vam - ree Jack.
- Nema na emu - izusti ena. Nagnula se naprijed i gledala kako Jack i ostali nestaju iza ugla. ena
se zbunjeno vrati na svoje mjesto i podigne telefonsku slualicu.
413
Jack je poveo ostale kroz dvostruka vrata. Odmah su se nali u poznatijem okruenju. Podovi su bili
od vinila, a zidovi obojeni smirujuom zelenom bojom. Osjeao se blagi miris antiseptika.
- Ovo je ve bolje - primijeti Jack.
Uli su u prostoriju iji su prozori gledali na trg. Izmeu pro-zora nalazila su se velika dvokrilna vrata,
to je bio izlaz na trg. Bilo je nekoliko kaua i naslonjaa na tu i tamo rasporeenim sagovima, ali je
sve to bilo daleko od foajea u kojeg su najprije uli. No kao i u foajeu, i ovdje je postojao alter za
informacije zatien staklom.
Jack ponovno pokuca na staklo. Druga je ena gurnula sta-klenu pregradu. I ona je bila podjednako
ljubazna.
- Imamo jedno pitanje - ree Jack. - Mi smo lijenici i eljeli bismo znati nalazi li se trenutno u bolnici
neki pacijent s trans-plantacijom?
- Da, naravno, imamo jednoga - odgovori ena sa zbunjenim izrazom lica. - Horace Winchester. On je
u sobi 302 i uskoro emo ga otpustiti.
- Kako zgodno - primijeti Jack. - Koji mu je organ trans-plantiran?
- Jetra - ree ena. - Jeste li svi vi iz Pittsburgha?
- Ne, mi smo dio njujorke grupe.
- Shvaam - ree ena iako se po izrazu njezina lica vidjelo da uope ne shvaa.
- Hvala vam - ree Jack eni i povede svoju grupu prema dizalima s desne strane.
- Konano nam se osmjehnula srea - uzbueno e Jack. - Ovo e nam olakati posao. Moda treba
samo pogledati kar-ton.
- Kao da e to biti lako - primijeti Laurie.
- Tono - izusti Jack nakon trenutka razmiljanja. - Moda bismo jednostavno trebali svratiti do
Horacea i sve saznati iz prve ruke.
- Hej, ovjee - ree Warren i povue Jacka za ruku.
414
- Moda bismo Natalie i ja trebali ovdje priekati. Nismo navikli boraviti u bolnici, zna to govorim?
- Pretpostavljam - nevoljko e Jack. - Ali nekako mislim da je vano da se drimo zajedno za sluaj da
moramo klisnuti do kanua prije no to bismo eljeli. Zna to govorim?
Warren kinine, a Jack pritisne pozivno puce dizala.
Cameron Mclvers bio je naviknut na lane uzbune. Na kraju krajeva, u veini sluajeva kad su
pozivali njega ili Ured sigurno-sti, rije je bila o lanoj uzbuni. Stoga uope nije bio zabrinut kad je
uao u Konaite. No njegov je posao bio provjeravanje svih potencijalnih problema.
Dok je prilazio alteru za informacije, Cameron je primijetio da u foajeu vlada mir kao i obino.
Spokojni prizor uvrstio ga je u pretpostavci da je rije o nepotrebnom pozivu.
Cameron pokuca na staklo.
- Gospoice Williams - ree Cameron i dotakne obod eira u nekoj vrsti pozdrava. Cameron i drugi
djelatnici sigurnosti no-sili su kaki odore i eire kad su bili na dunosti. Imali su jo i konati pojas
te pasicu preko ramena. Beretta u futroli bila je pri-vrena na desnoj strani pojasa, a runi
primopredajnik na lije-voj.
- Poli su onuda - uzbueno e Corrina Williams. Podigla se sa stolice kako bi pokazala prema uglu.
- Smirite se - blago e Cameron. - O kome zapravo govo-rite?
- Nisu se predstavili - ree Corrina. - Bilo ih je etvero. Samo je jedan govorio. Rekao je da je lijenik.
- Hmmm - izusti Cameron. - I nikad ih ranije niste vidjeli?
- Nikad - tjeskobno e Corrina. - Iznenadili su me. Mislila sam da bi trebali odsjesti u Konaitu jer su
juer stigli neki ljudi. No rekli su da su doli pogledati bolnicu. Kad sam im re-kla kako e onamo
stii, odmah su otili.
- Jesu li bili bijeli ili crni? - upita Cameron. Moda ovo ipak nee biti tipina lana uzbuna.
415
- Pola i pola - odgovori Corrina. - Dvoje crnaca i dvoje bi-jelaca. Ali sam po njihovoj odjei vidjela da
su svi Amerikanci.
- Shvaam - ree Cameron, pogladi se po bradi i razmisli o malo vjerojatnoj mogunosti da su neki
od amerikih djelatnika Zone doli u Konaite i rekli da ele vidjeti bolnicu.
- Onaj koji je govorio takoer je rekao neto o tome da su njegove tjelesne funkcije u redu - nastavi
Corrina. - Nisam znala kako bih reagirala.
- Hmmm - ponovi Cameron. - Smijem li se posluiti vaim telefonom?
- Svakako - ree Corrina. Povue telefon iz kuta svog stola i okrene ga prema Cameronu.
Cameron utipka broj izravne upraviteljeve linije. Siegfried se odmah javio.
- Nalazim se u Konaitu - objasni Cameron. - Drim da bih te trebao upoznati s neobinim
dogaajem. etiri strana li-jenika obratila su se gospoici Williams sa eljom da obiu bol-nicu.
Siegfriedov odgovor bila je bijesna tirada zbog koje je Came-ron morao odmaknuti slualicu od uha.
ak je i Corrina ustu-knula.
Cameron vrati slualicu slubenici. Nije uo svaku Siegfrie-dovu psovku, ali je znaenje bilo jasno.
Cameron je odmah tre-bao pozvati pojaanje i zadrati strane lijenike.
Cameron je istodobno otkopao futrole pitolja i radija. Izvu-kao je radio i odaslao hitan poziv u bazu
dok je urio prema bol-nici.
Pokazalo se da se soba 302 nalazi u prednjem dijelu zgrade s lijepim pogledom na trg. Jack i ostali
su bez potekoa nali sobu. Nitko ih nije zaustavio. Zapravo, nisu vidjeli ni ive due na putu od
dizala do otvorenih vratiju sobe.
Jack je pokucao, ali je bilo oito da je soba u tom trenutku prazna, iako je puno dokaza govorilo o
tome da unutra netko boravi. Na televizoru s ugraenim videorekorderom prikazivao
416
se stan mm l-"aula lewmana. .Bolniki je krevet dio pomaio ne-uredan. Otvoreni, napola spakirani
koveg stajao je na stoliu.
Zagonetka je rijeena kad je Laurie ula zvuk tua iza zatvo-renih vratiju kupaonice.
Kad je voda prestala tei, Jack je pokucao, ali se Horace Winchester pojavio tek nakon deset minuta.
Pacijent je bio srednjih pedesetih godina i prilino korpulen-tan. No djelovao je zadovoljno i zdravo.
Stegnuo je pojas svog kunog ogrtaa i priao naslonjau kraj kreveta. Sjeo je i zado-voljno
uzdahnuo.
- Kojim povodom? - upita i nasmijei se svojim posjetite-ljima. - Ovoliko drutva nisam imao otkako
sam stigao ovamo.
- Kako se osjeate? - upita Jack. Pograbio je stolicu ravna naslona i sjeo tono ispred Horacea.
Warren i Natalie zadrali su se odmah ispred vratiju. Nisu eljeli ui u sobu. Laurie je pri-la prozoru.
Nakon to je vidjela grupu vojnika, postajala je sve zabrinutija. eljela je to vie skratiti posjet i
vratiti se do amca.
- Osjeam se sjajno - ree Horace. - To je pravo udo. Sti-gao sam ovamo s jednom nogom u grobu,
ut poput kanarinca. Pogledajte me sada! Spreman sam za trideset est rupa golfa na jednom od
mojih imanja. Hej, svi ste vi ljudi pozvani na bilo koje od mojih odmaralita na neogranieno vrijeme,
a sve na na ra-un. Volite li skijati?
- Ja volim - ree Jack. - Ali radije bih razgovarao o vaem sluaju. Koliko sam shvatio, ovdje su vam
transplantirali jetru. elio bih znati odakle je dola jetra?
Polusmijeak je naborao Horaceovo lice dok je krajikom oka promatrao Jacka. - Je li ovo neki test?
- upita. - Jer ako jest, nije potreban. Neu nikome nita rei. Beskrajno sam zahvalan. Za-pravo, dat
u da se napravi jo jedan dvojnik im budem mogao.
- Sto tono mislite kad kaete dvojnik? - upita Jack.
- Jeste li vi ljudi iz Pittsburgha? - upita Horace. Pogleda prema Laurie.
- Ne, mi smo dio njujorke ekipe - ree Jack. - I fascinirani smo vaim sluajem. Drago nam je da se
tako dobro oporavljate,
417
a aosn smo nesio naucm. - jacK se nasmijei i rasin ruKe. - rre-tvorili smo se u ui. Zato ne ponete
od poetka?
- Mislite, kako sam se razbolio? - upita Horace. Bilo je oito da je zbunjen.
- Ne, kako ste sredili da u Africi obavite transplantaciju -ree Jack. - I elio bih znati o kakvom je
dvojniku rije. Jeste li kojim sluajem dobili jetru od neke vrste ovjekolikog maj-muna?
Horace se nervozno nasmije i odmahne glavom. - Sto se ov-dje dogaa? - upita. Ponovno pogleda
Laurie, a potom Natalie i Warrena koji su jo uvijek stajali na vratima.
- Opa! - odjednom izusti Laurie. Zurila je kroz prozor.
- Gomila vojnika tri preko trga u ovom pravcu.
Warren hitro prijee preko sobe i pogleda van. - Sranje, o-vjee. Misle ozbiljno!
Jack ustane, isprui ruke i pograbi Horacea za ramena. Pri-makne svoje lice pacijentovu. - Doista
ete me razoarati ako mi ne odgovorite na pitanja, a ja inim svakojake gluposti kad sam razoaran.
Kakva je to ivotinja bila, impanza?
- Dolaze u bolnicu - vikne Warren. - I svi imaju AK-47.
- Hajde! -Jack e Horaceu lagano ga prodrmavi. - Priajte mi. Je li rije o impanzi? - Jack pojaa
svoj stisak na ovjekovim ramenima.
- Bio je bonobo - zacvili Horace. Bio je uasnut.
- Je li to vrsta ovjekolikog majmuna? - upita Jack.
- Da - procijedi Horace.
- Idemo, ovjee! - vikne Warren. Ve je bio na vratima.
- Moramo svoje guzice izvui odavde.
- I to ste mislili kad ste rekli dvojnik? - upita Jack. Laurie zgrabi Jacka za ruku. - Nema vie vremena.
Vojnici e
zaas stii ovamo.
Jack nevoljko oslobodi Horacea i pusti da ga odvuku k vra-tima. - Prokletstvo, bio sam tako blizu -
poali se.
418
Warren im je mahnito domahivao neka slijede njega i Natalie glavnim hodnikom prema stranjem
dijelu zgrade, ali su se tada otvorila vrata dizala. Izaao je Cameron s Berrettom u ruci.
- Stanite! - vikne Cameron im je ugledao nepoznate ljude. Uhvatio je pitolj objema rukama i uperio
ga prema Warrenu i Natalie. Zatim ga je okrenuo i uperio prema Jacku i Laurie. Ca-meronov problem
bio je taj da su se njegovi neprijatelji nalazili svaki s jedne strane. Kad je gledao jedan par, nije
mogao vidjeti drugi.
- Stavite ruke na glave - naredi Cameron. Pomaknuo je cijev pitolja.
Svi su ga posluali, ali kad god bi Cameron okrenuo pitolj prema Jacku i Laurie, Warren bi koraknuo
prema njemu.
- Nikome se nita nee dogoditi - ree Cameron i ponovno okrene pitolj prema Warrenu.
Warren mu se dovoljno pribliio te je brzinom munje izbacio nogu i tresnuo Camerona po rukama.
Pitolj se odbio od stropa.
Prije nego je Cameron uspio reagirati na nestanak svog pito-lja, Warren je ve bio uz njega. Dvaput
ga je udario, jednom u trbuh, a drugi put u vrh nosa. Cameron se bez rijei skljokao na pod.
- Drago mi je da si u ovoj igri u mojoj ekipi - ree Jack.
- Moramo se vratiti do amca! - prasne Warren.
- Spreman sam prihvatiti pametan prijedlog - ree Jack. Cameron zastenje i okrene se na trbuh.
Warren pogleda na obje strane hodnika. Prije nekoliko mi-nuta mislio je da bi trebalo trati glavnim
hodnikom prema stra-njem dijelu, ali to vie nije bilo razumno. Negdje na sredini hod-nika ugledao
je medicinske sestre koje su se okupljale i pokazi-vale prema njemu.
Nasup"rot dizalima nalazio se znak u obliku strelice to je po-kazivao niz hodnik iza Horaceove sobe.
Na njemu je pisalo: OR.
Svjestan da nemaju puno vremena za odluivanje, Warren pokae u smjeru strelice. - Onamo! - vikne.
- U operacijsku dvoranu? - zaudi se Jack. - Zato?
419
- Jer to nee oekivati - ree Warren. Pograbi zabezeknutu Natalie za ruku i povue je u trk.
Jack i Laurie pou za njima. Proli su kraj Horaceove sobe, ali se debeljukasti ovjek zakljuao u
kupaonicu.
Operacijski blok bio je odijeljen od ostalog dijela bolnice uo-biajenim pominim vratima. Warren
naleti na njih i proe po-put ragbijaa. Jack i Laurie bili su mu za petama.
Nisu se odvijale nikakve operacije, a nije bilo ni pacijenata u ok sobi. ak ni svjetla nisu bila
upaljena, osim onih u spremitu otprilike na polovici hodnika. Vrata spremita bila su odkrinuta te
se kroz njih prosipala blaga svjetlost.
Zauvi bat koraka po hodniku, iz spremita se pojavila jedna ena. Imala je na sebi kirurko odijelo i
kapu za jednokratnu uporabu. Zadrala je dah kad je vidjela kako etvero ljudi juri prema njoj.
- Hej, ne moete ovamo ui u civilnoj odjei - viknula je im se oporavila od poetnog oka. No
Warren i ostali ve su proli dalje. Zbunjeno je gledala kako uljezi tre hodnikom i nestaju kroz vrata
to su vodila u laboratorij.
Vratila se u spremite i pola prema zidnom telefonu.
Warren se zaustavio na mjestu gdje su hodnici oblikovali slovo T. Pogledao je u oba smjera. U dnu
lijevog kraka hodnika nalazilo se crveno svjetlo to je oznaavalo aparat za poarnu uz-bunu. Iza
toga bio je znak za izlaz.
- Stani! - vikne Jack kad se Warren spremao potrati prema vratima iza kojih je oekivao stubite.
- to je, ovjee? - tjeskobno upita Warren.
- Ovo slii laboratoriju - ree Jack. Pristupi ostakljenim vra-tima i virne unutra. Odmah ga se dojmilo
ono to je vidio. Iako su se nalazili usred Afrike, to je bio najmoderniji laboratorij to ga je ikad vidio.
Svaki dio opreme izgledao je posve nov.
- Ma daj! - obrecne se Laurie. - Nema vremena za zadovo-ljavanje znatielje. Moramo izai odavde.
- Istina je, ovjee - ree Warren. - Pogotovo nakon to sam tresnuo onog tipa iz sigurnosti, moramo
nestati.
420
- Vi idite - odsutno e Jack. - Nai emo se kod amca. Warren, Laurie i Natalie razmijene zabrinute
poglede. Jack pritisne kvaku. Vrata nisu bila zakljuana. Otvori ih i
ue.
- O, zaboga - uzdahne Laurie. Jack ju je znao tako iznervi-rati. Jedno je bilo ne voditi brigu o vlastitoj
sigurnosti, ali je sa-svim neto drugo ugroavati ostale.
- Ovo e mjesto uskoro vrvjeti od tipova iz sigurnosti i voj-nika - ree Warren.
- Znam - ree Laurie. - Vas dvoje poite. Nagovorit u ga da doe im budem mogla.
- Ne mogu vas ostaviti - ree Warren.
- Misli na Natalie - podsjeti ga Laurie.
- Glupost - usprotivi se Natalie. - Nisam nikakva slaba ena. Zajedno smo u ovome.
- Vas dvije idite unutra i pokuajte urazumiti onog ovjeka -ree Warren. - Ja idem do kraja hodnika
pa u povui ruicu za poarnu uzbunu.
- Zato, za ime svijeta? - upita Laurie.
- To je stari trik to sam ga nauio kao tinejder - objasni Warren. - Kad god se nae u nevoljama,
izazovi to vei kaos moe. To ti daje priliku za bijeg.
- Vjerujem ti na rije - ree Laurie. Kretnjom pozove Natalie i ue u laboratorij.
Nale su Jacka zaokupljena ugodnim razgovorom s laborato-rijskom tehniarkom u dugom bijelom
ogrtau. To je bila crve-nokosa ena prijazna smijeka s pjegicama po licu. Jack ju je ve uspio
nasmijati.
- Oprostite! - izusti Laurie s mukom kontrolirajui glas. - Jack, moramo poi.
- Laurie, upoznaj Rolandu Phieffer - ree Jack. - Ona je podrijetlom iz Heidelberga u Njemakoj.
- Jack! - procijedi Laurie kroz stisnute zube.
- Rolanda mi je ispriala neto vrlo zanimljivo - ree Jack.
421
- Ona i njezini kolege rade na genima za antigene histoloke kompatibilnosti. Prebacuju ih s
odreenog kromosoma u jednoj stanici na isto mjesto istog kromosoma u drugoj stanici.
Natalie je u meuvremenu prila velikom prozoru okrenutom prema trgu, a sad se urno vratila do
njih. - Situacija se pogor-ava. Stiglo je vozilo puno onih Arapa u crnim odijelima.
U tom se trenutku oglasio poarni alarm u zgradi. Sastojao se od tri isprekidana niza prodornih
zvukova roga, a potom se za-uo glas: - Vatra u laboratoriju! Molimo da odmah poete do stubita za
evakuaciju! Nemojte se sluiti dizalima!
- O, moj Boe! - izusti Rolanda. Hitro se osvrne oko sebe da vidi to bi trebala ponijeti sa sobom.
Laurie pograbi Jacka za ruke i strese ga. - Jack, budi ra-zuman! Moramo izai odavde.
- Shvatio sam - izgovori Jack uz iskrivljeni smijeak.
- Ba me briga! - obrecne se Laurie. - Doi!
Izjurili su na hodnik. Pojavili su se i drugi ljudi. Svi su djelo-vali zbunjeno dok su pogledavali na sve
strane. Neki su njuili zrak. uo se uzbueni razgovor. Mnogi su sa sobom nosili svoje prijenosne
kompjutore.
Bez jurnjave svi su se zajedno zaputili prema stubitu. Jack, Laurie i Natalie stigli su do Warrena koji
je pridravao vrata. Us-pio je nai i bijele ogrtae te ih je svima razdijelio. Svi su ih na-vukli preko
svoje odjee. Naalost, oni su jedini nosili kratke hlae.
- Stvorili su neku vrstu himera s tim ovjekolikim majmu-nima koje zovu bonobima - uzbueno e
Jack. - To je objanje-nje. Nije ni udo da su rezultati DNA ispitivanja bili onako za-jebani.
- O emu on to sad trabunja? - razdraeno e Warren.
- Ne pitaj - ree Laurie. - To e ga samo ohrabriti.
- ija je ideja bila da se pokrene poarni alarm? - upita Jack.
- Briljantno.
- Warrenova - ree Laurie. - Barem se netko meu nama slui mozgom.
422
Stubite je izlazilo na parkiralite sa sjeverne strane. Ljudi su se motali naokolo, promatrali zgradu i
razgovarali u manjim gru-picama. Bilo je strahovito vrue jer je sunce bilo visoko na nebu, a
parkiralite asfaltirano. Sa sjeveroistoka se pribliavao zvuk va-trogasne sirene.
- Sto emo sada? - upita Laurie. - Sretna sam to smo stigli ovako daleko. Nisam vjerovala da e biti
tako lako izai iz zgrade.
- Poimo do ulice i skrenimo lijevo - predloi Jack i pokae prstom. - Moemo zaobii cijeli ovaj
prostor sa zapada, a potom se vratiti u luku.
- Kamo su nestali svi oni vojnici? - upita Laurie.
- I Arapi? - doda Natalie.
- Pretpostavljam da nas trae po bolnici - ree Jack.
- Poimo prije nego se svi ovi ljudi ponu vraati u zgradu -ree Warren.
Nastojali su hodati smireno kako ne bi privukli pozornost. Kad su se pribliili ulici, svi su se osvrnuli
preko ramena od straha da ih netko promatra, ali nitko nije ni pogledao prema njima. Svi su kao
opinjeni zurili u vatrogasce koji su upravo sti-
gli-
- Zasad je dobro - ree Jack.
Warren je prvi stigao do ulice. Kad je pogledao iza ugla prema zapadu, naglo je stao i rukama
zaprijeio put ostalima. Koraknuo je unazad.
- Ne idemo tim putem - ree. - Na kraju ulice postavili su cestovnu blokadu.
- Jao - izusti Laurie. - Moda su izolirali cijelo podruje.
- Sjeate li se one elektrane to smo je vidjeli? - upita Jack. Svi kimnu glavama.
- Ta elektrina energija mora nekako dolaziti do bolnice -ree Jack. - Kladim se da postoji tunel.
- Moda - ree Warren. - Ali problem je u tome to mi ne znamo gdje se nalazi. Osim toga, ne
oduevljava me pomisao o
423
vraanju unutra. Ne dok se onuda motaju sva ona djeca s pu-kama.
- Onda pokuajmo prijei preko trga - predloi Jack.
- Prema mjestu na kojem smo vidjeli vojnike? - ogoreno e Laurie.
- Hej, ako su vojnici u bolnici, ne bismo smjeli imati pro-blema - ree Jack.
- To je tono - sloi se Natalie.
- Jasno, uvijek se moemo predati i rei da nam je ao - ree Jack. - elim rei, to nam mogu
uiniti? Mogu nas jedino pro-tjerati odavde. Mislim da sam dobio odgovore na svoja pitanja pa mi to
uope ne bi teko palo.
- ali se - ree Laurie. - Oni nee prihvatiti obinu ispriku. Warren je napao onog ovjeka; nije rije
samo o ometanju po-sjeda.
- Donekle se alim - prizna Jack. - Ali ovjek je u nas uperio pitolj. To je barem nekakvo objanjenje.
Osim toga, moemo za sobom ostaviti snop francuskih franaka. To navodno rjeava sve probleme u
ovoj zemlji.
- Nije nam otvorilo rampu kod straarnice - podsjeti ga Lau-rie.
- Dobro, sve osim dolaska ovamo - ree Jack. - Ali jako bih se iznenadio kad nam ne bi pomoglo da
izaemo.
- Neto moramo uiniti - ree Warren. - Vatrogasci ve po-zivaju ljude da se vrate u zgradu. Ostat
emo sami na ovoj pro-kletoj sparini.
- Tako je - ree Jack kiljei na jakoj sunanoj svjetlosti. Nae svoje naoale za sunce i stavi ih. -
Pokuajmo prijei trg prije nego se vojnici vrate.
Ponovno su nastojali hodati smireno kao da eu. Stigli su gotovo do trave kad su postali svjesni
pomutnje na ulazu u zgradu. Svi su se okrenuli i ugledali nekoliko Arapa u crnim odi-jelima kako se
guraju kraj laboratorijskih tehniara koji su ulazili.
Arapi su izjurili na usijano parkiralite, a kravate su vijorile oko njih dok su kiljili na bljetavoj
svjetlosti. Svaki je u ruci dr-
424
ao automatski pitolj. Iza Arapa pojavilo se nekoliko vojnika. Ostavi bez daha, zastali su na vrelom
suncu i dahui pogledima pretraivali okolinu.
Warren se ukoio, a to su uinili i ostali.
- Ovo mi se ne svia - ree Warren. - Njih estorica imaju dovoljno naoruanja za pljaku Chase
Manhattan banke.
- Nekako me podsjeaju na Kevston drotove - ree Jack.
- Meni u svemu ovome ba nita nije smijeno - procijedi Laurie.
- udno, ali ini mi se da emo se morati vratiti unutra -ree Warren. - S obzirom na nae
laboratorijske ogrtae, poet e se pitati zato ovdje stojimo.
Prije no to je itko uspio reagirati na Warrenov prijedlog, na vratima se pojavio Cameron u pratnji
dva ovjeka. Jedan je bio odjeven kao i Cameron; oito djelatnik sigurnosti. Drugi je bio nii, a s
njegovom desnom rukom neto nije bilo u redu. I on je na sebi imao kaki odoru, ali bez vojnikih
ukrasa kakve su imala druga dvojica.
- Uh - izusti Jack. - Imam osjeaj da emo ipak biti prisiljeni pribjei ispriavanju.
Cameron je na nos pritisnuo okrvavljeni rupi, ali to mu nije pokvarilo vid. Odmah je opazio grupu i
pokazao prema njima. - To su oni! - vikne.
Marokanci i vojnici odmah su reagirali opkolivi uljeze. Sva su oruja bila uperena u malenu skupinu,
a oni su svi podigli ruke u zrak bez da je to itko od njih zatraio.
- Pitam se hoe li ih se dojmiti moja znaka medicinskog is-traitelja? - ree Jack.
- Nemoj poiniti neku glupost! - upozori ga Laurie. Cameron i njegovi pratioci odmah su im prili.
Krug oko
Amerikanaca tiho se otvorio i propustio ih. Siegfried je stao is-pred njih.
- eljeli bismo se ispriati ako smo vam stvorili nevolje - po-ne Jack.
425
- Umukni! - prasne Siegfried. Obie grupu kako bi ih po-gledao sa svih strana. Kad se vratio tamo
odakle je krenuo, pitao je Camerona jesu li to ljudi koje je sreo u bolnici.
- Nema nikakve sumnje - potvrdi Cameron dok je bijesno zurio ravno u Warrenovo lice. - Nadam se
da ete mi pruiti to zadovoljstvo, gospodine.
- Svakako - ree Siegfried i nemarno odmahne rukom.
Bez upozorenja Cameron zamahne i tresne Warrena po-strance po licu. Zvuk je podsjeao na pad
telefonskog imenika na pod. Cameron je nehotice zastenjao, uhvatio se za ruku i stis-nuo zube.
Warren se uope nije pomaknuo. Moda ak nije ni trepnuo.
Cameron ispod glasa opsuje i korakne u stranu.
- Pretrai ih - naredi Siegfried.
- ao nam je ako smo... - pone Jack, ali mu Siegfried nije dopustio da zavri. Pljusnuo ga je tako
snano da se Jackova glava okrenula u stranu i na obrazu mu se pojavila crvena mrlja.
Cameronov zamjenik brzo je Jacka i ostale oslobodio putov-nica, novanika, novca i kljueva
automobila. Pruio ih je Sieg-friedu koji je polako sve to pregledao. Kad je pogledao Jackovu
putovnicu, podigne glavu i zagleda se u njega.
- Rekli su mi da voli stvarati nevolje - prezirno e Siegfried.
- Radije se smatram upornim i tvrdoglavim - ree Jack.
- Ah, jo i arogantan - izdere se Siegfried. - Nadam se da e ti tvrdoglavost biti od koristi kad te
predam ekvatogvinejskoj vojsci.
- Moda bismo mogli nazvati Ameriko veleposlanstvo i rije-iti ovo - ree Jack. - Mi, na kraju
krajeva, ipak radimo za vladu.
Siegfried se nasmijei, a to je samo jo vie naglasilo njegovu unakaenost oiljkom. - Ameriko
veleposlanstvo? - zaudi se s oitim sarkazmom. - U Ekvatorijalnoj Gvineji! Kakav vic! Na vau
nesreu, nalazi se na otoku Bioko. - Okrene se Cameronu. - Strpaj ih u zatvor, ali odvoji mukarce od
ena!
426
Cameron pucne prstima i da znak svom zamjeniku. elio je da se najprije svima stave lisiine. Dok se
to obavljalo, on i Sieg-fried povukli su se u stranu.
- Zar e ih doista predati Ekvatogvinejcima? - upita Came-ron.
- Svakako - odgovori Siegfried. - Ravmond mi je ispriao sve o Stapletonu. Moraju nestati.
- Kada? - upita Cameron.
- im ode Tavlor Cabot - ree Siegfried. - elim da se sve ovo dri u tajnosti.
- Razumijem - ree Cameron. Dotakne obod eira, a zatim se vrati kako bi nadzirao odvoenje
zarobljenika u zatvor u pod-rumu Gradske vijenice.
427
22.POGLAVLJE
?
9. OUJKA 1 997. T 6.1 5
- Dogaa se neto vrlo udno - ree Kevin.
- Ali to? - upita Melanie. - Usuujemo li se nadati?
- Gdje bi mogle biti sve druge ivotinje? - upita Candace.
- Ne znam treba li me to ohrabriti ili zabrinuti - ree Kevin. - Sto ako imaju Armagedon s drugom
grupom, a borbe stignu do nas?
- Boe svemogui - uzbueno e Melanie. - To mi nije palo na pamet.
Kevin i ene bili su zarobljenici ve vie od dva dana. Nisu ih putali iz malene pilje za cijelo vrijeme
zatoenitva, te je unutra smrad bio jednak onome u veoj prostoriji, ili jo gori. Nudu su morali
obavljati u tunelu koji je smrdio poput zahodske jame.
Ni oni sami nisu puno bolje mirisali. Bili su prljavi od noenja iste odjee te spavanja na kamenitom i
prljavom tlu. Kosa im se sasvim zaplela. Na Kevinovu se licu vidjela dva dana stara brada. Svi su
oslabili zbog pomanjkanja kretanja i hrane, iako su pojeli neto od onoga to su im bonobi donosili.
Oko deset sati tog jutra osjetili su da se dogaa neto nenor-malno. ivotinje su postale radraene.
Neke su izjurile van, ali su se nekoliko trenutaka kasnije vratile isputajui glasne krikove. Bonobo
broj jedan je rano izaao, ali se jo uvijek nije vratio. To je samo po sebi bilo nenormalno.
428
- ekajte malo - odjednom e Kevin. Podigne ruke kako bi uutkao ene. Naprezao se da uje polako
okreui glavu s jedne na drugu stranu.
- Sto je bilo? - tjeskobno e Melanie.
- Uinilo mi se da ujem glas - ree Kevin.
- Ljudski glas? - upita Candace. Kevin kinine.
- ekaj, i ja sam ga ula! - uzbueno izusti Melanie.
- I ja - ree Candace. - Sigurna sam da je rije o ljudskom glasu. Zvuilo je kao da netko vie u redu.
- I Arthur ga je uo - ree Kevin. Bonobu koji je najee straario na ulazu u pilju dali su ime Arthur
samo zato da bi nekako o njemu mogli govoriti. Tijekom dugih sati vodili su neku vrstu dijaloga. ak
su uspjeli pogoditi znaenje nekih bo-nobo rijei i kretnji.
Medu one za koje su bili najsigurniji spadale su arak to je znailo dalje, pogotovo ako je rije
popraena irenjem prstiju i zamahom ruku od sebe, a tu je kretnju Candace vidjela u opera-cijskoj
dvorani. Tu su bile jo rijei hana za tiho, te zit za idi. Bili su gotovo posve sigurni da burni znai
hrana, a carak je voda. Nisu bili sigurni to znai rije sta popraena podizanjem ruku ispruenih
dlanova. Mislili su da bi to mogla biti zamjenica ti.
Arthur ustane i neto glasno izgovori nekolicini bonoba koji su se jo uvijek nalazili u pilji. Sluali
su, a potom hitro nestali prema ulazu u pilju.
Idue to su Kevin i ene uli bilo je nekoliko pucnjeva iz pu-ke; ne iz obine, ve prije iz zrane
puke. Nekoliko minuta ka-snije na ulazu u pilju pojavila su se dva ovjeka u kombinezo-nima
ivotinjskog centra, a njihovi su se obrisi isticali na magli-astom poslijepodnevnom nebu. Jedan je
nosio puku, a drugi snanu baterijsku svjetiljku.
- Upomo! - vikne Melanie. Skrenula je pogled zbog sna-nog snopa svjetlosti, ali je mahnito mahala
rukama kako bi bila sigurna da e je vidjeti.
429
Zauo se glasni prasak koji je odjeknuo cijelom unutranjou pilje. Istodobno je Arthur zacvilio. Sa
zbunjenim izrazom lica pogledao je strelicu crvenog repa to je strila iz njegovih prsiju. Podigao je
ruku kako bi je izvadio, ali je poeo teturati prije nego mu je to uspjelo. Skljokao se na tlo i okrenuo u
stranu kao na usporenom filmu.
Kevin, Melanie i Candace izau iz svoje elije i pokuavi stati uspravno. Potrajalo je trenutak ili dva
dok se nisu uspjeli protegnuti. Dotad su ve ljudi kleali kraj bonoba kako bi mu dali dodatnu dozu
sredstva za uspavljivanje.
- Moj Boe, kako nam je drago da vas vidimo - ree Mela-nie. Morala se osloniti rukom o stijenu kako
bi zadrala ravno-teu. Na trenutak joj se uinilo da se pilja vrti oko nje.
Mukarci ustanu i jarkim svjetlom osvijetle ene, a potom Ke-vina. Bivi zatoenici morali su rukama
zatititi oi.
- Vas troje grozno izgledate - primijeti ovjek s baterijskom svjetiljkom.
- Ja sam Kevin Marshall, a ovo su Melanie Becket i Candace Brickmann.
- Znam tko ste - neljubazno e ovjek. - Izaimo iz ove usrane rupe.
Kevin i ene rado su ga posluali te izau na nesigurnim no-gama. Dva su ih mukarca slijedila. im
su se nali ispred pilje, troje je prijatelja moralo kiljiti na jarkoj, magliastoj sunanoj svjetlosti. U
podnoju stijene nalazilo se jo est mukaraca. Za-matali su uspavane bonobe u prostirke od trstike
i podizali ih na prikolicu gdje su ih paljivo slagali jednog do drugog.
- Ovdje u pilji je jo jedan - ovjek s baterijskom svjetiljkom dovikne ostalima.
- Poznajem vas dvojicu - ustvrdi Melanie kad je uspjela do-bro pogledati mukarce koji su doli u
pilju. - Vi ste Dave Tur-ner i Daryl Christian.
Mukarci su ignorirali Melanie. Dave, vii od dvojice, izvadi prijenosni primopredajnik iz futrole za
pojasom. Daryl pone si-laziti golemim stubama.
430
- lurner bazi - Dave izgovori u aparat.
- ujem te jasno i glasno - javi se Bertram s drugog kraja.
- Uhvatili smo posljednje bonobe i sad ih ukrcavamo - ree Dave.
- Izvrsno obavljeno - javi se Bertram.
- Nali smo Kevina Marshalla i dvije ene u pilji.
- U kakvom su stanju? - upita Bertram.
- Prljavi, ali inae oito zdravi - ree Dave.
- Daj mi tu stvar! - vikne Melanie i posegne za Daveovim radiom. Odjednom joj se nije svidjelo da
njezin podinjeni tako podcjenjivaki govori o njoj.
Dave je odgurne. - Sto elite da uinimo s njima? Melanie se podboi rukama. Razbjesnjela se. -
Kako to misli, uinimo s njima?
- Dovedite ih u ivotinjski centar - ree Bertram. - Obavi-jestit u Siegfrieda Spalleka. Siguran sam da
e htjeti s njima raz-govarati.
- Deset-etiri - ree Dave. Iskljui radio.
- to znai ovakvo ponaanje prema nama? - otro e Mela-nie. - Bili smo ovdje zatoenici vie od
dva dana.
Dave slegne ramenima. - Mi samo sluamo nareenja, gos-podo. ini se da ste vas dvoje prilino
razbjesnili upravu.
- Sto se, za ime svijeta, dogaa bonobima? - upita Kevin. Kad je prvi put vidio to ljudi rade,
pretpostavio je da je to radi njihovog spaavanja. No to je vie o tome razmiljao, nije mogao
shvatiti zato ukrcavaju ivotinje na prikolicu.
- Lijep ivot bonoba na otoku stvar je prolosti - ree Dave. - Ratovali su ovuda i meusobno se
ubijali. Nali smo etiri tijela kao dokaz, a svi su ubijeni kamenim klinovima. Zato ih stavljamo u
kaveze na mjestu ukrcaja i pripremamo ih za prebacivanje u ivotinjski centar. Odsad e ivjeti u
betonskim elijama od dva metra, koliko ja znam.
Kevinova se usta polako otvore. Unato gladi, iscrpljenosti i bolovima, osjeao je duboku tugu zbog
nesretnih stvorenja koja nisu traila da ih se stvori ili rodi. Njihovi su ivoti odjed-
431
nom svedeni na monotono zatoenitvo. Njihov se ljudski poten-cijal nee realizirati, a njihova
nevjerojatna postignua bit e iz-gubljena.
Daryl i jo tri ovjeka krenu uzbrdo s nosilima.
Kevin se okrene i pogleda u pilju. U dubokim sjenkama vi-dio je Arthura kraj ulaza u prostoriju u
kojoj su boravili Kevin i ene. U Kevinovu se oku pojavila suza kad je zamislio kako e se Arthur
osjeati kad se probudi u eljeznom kavezu.
- U redu, vas troje - ree Dave. - Poimo natrag. Jeste li do-voljno jaki da moete hodati, ili se elite
voziti na prikolici?
- Kako pokreete prikolicu? - upita Kevin.
- Imamo na otoku terensko vozilo - odgovori Dave.
- Ja u hodati, hvala - ledeno e Melanie. Kevin i Candace kimnu u znak slaganja.
- Meutim, jako smo gladni - ree Kevin. - ivotinje su nam davale samo kukce, crve i travu iz
movare.
- Imamo neke slatkie i sokove u ormariu na prednjem di-jelu prikolice - ree Dave.
- To e biti izvrsno - izusti Kevin.
Silaenje niza stijenu bilo je najtei dio putovanja. Kad su sti-gli na ravno, hodanje je postalo lake,
pogotovo zato to su ljudi raistili stazu za terensko vozilo.
Kevina se dojmilo koliko su radnici uspjeli napraviti u tako kratkom vremenu. Kad su stigli do
movarnog podruja juno od Lago Hippa, pitao se je li kanu jo uvijek sakriven u trstici. Zakljuio je
da vjerojatno jest. Nita nije govorilo u prilog tome da su ga nali.
Candace se oduevila kad je vidjela zemljom pokriveni most od debla, a to je i rekla. Zabrinjavalo ju
je kako e prijei Rio Diviso.
- Vi ste imali puno posla - primijeti Kevin.
- Nismo imali izbora - ree Dave. - Morali smo to je bre mogue pohvatati te ivotinje.
Kevin, Melanie i Candace postali su ve jako umorni na zad-njem dijelu puta, od mosta na Rio Diviso
do mjesta na kojem se
432
nalazila skela. 10 je naroito postalo oito Kaa su moraii sii sa staze kako bi terensko vozilo prolo
po zadnju skupinu bonoba. inilo im se da su im noge od olova im su se na trenutak za-ustavili.
Svi su odahnuli od olakanja kad su iz polumraka dungle izali na istinu prostora za ukrcavanje
gdje se uurbano radilo. Jo est radnika u kombinezonima radilo je pod arkim suncem. Brzo su
iskrcavali bonobe s druge prikolice i smjetali ih u e-line kaveze prije nego se ivotinje oporave.
Kavezi su bile kutije od pola kvadratnog metra te su u njima mogle stajati samo najmlae ivotinje.
Zrak je dopirao samo kroz reetke na vratacima. Vrata su se osiguravala kraunom koji se zatvarao
sa strane, izvan dosega ivotinje. Kevin je ovla vidio uasnute bonobe koji su se uurili u
sjenkama kaveza.
Tako maleni kavezi trebali su se upotrebljavati samo za tran-sportiranje, ali ih je viljukar premjetao
u hladovinu sjevernog zida dungle, to je znailo da e ostati na otoku. Jedan je radnik drao cijev
privrenu za crpku i polijevao kaveze i ivotinje ri-jenom vodom.
- Mislio sam da ste rekli da ivotinje idu u ivotinjski centar? - upita Kevin.
- Ne danas - ree Dave. - Zasad ih nemamo kamo staviti. Preselit emo ih sutra ili najkasnije
prekosutra.
Bez problema su preli na kopno jer je teleskopski most bio razvuen. Bio je napravljen od elika te
su njihovi koraci podsje-ali na zvuk bubnjeva. Kraj mehanizma mosta bio je parkiran Daveov
kamion.
- Uskaite - ree Dave i pokae prema stranjem dijelu ka-miona.
- Samo trenutak! - prasne Melanie. Bile su to njezine prve rijei otkako su otili iz pilje. - Neemo se
voziti u stranjem dijelu.
- Onda ete hodati - ree Dave. - Neete se voziti u mojoj kabini.
433
- irlajde, Melanie - moleivo ce Kevin. - bit e ugodnije na otvorenom. - Kevin pomogne Candace da
se popne.
Dave zaobie vozilo i sjedne za volan.
Melanie se jo minutu opirala. S rukama na bokovima, raz-maknutim nogama i vrsto stisnutim
usnama, izgledala je poput mlade djevojke koja je na rubu izljeva bijesa.
- Melanie, nije ba tako daleko - ree Candace i isprui ruku. Melanie protiv volje popusti.
- Nisam oekivala crveni tepih - poali se Melanie. - Ali ni-sam se nadala niti ovakvom ponaanju.
Nakon vlanog pritiska u pilji i ugoaja staklenika u dungli, vonja u stranjem dijelu kamiona bila
je neoekivano ugodna. Pod je bio pokriven prostirkama od trstike pomou kojih su pre-vozili
ivotinje, pa im nije bilo previe tvrdo. Prostirke su pri-lino zaudarale, ali su znali da vjerojatno i oni
zaudaraju.
Leali su na leima i promatrali djelie neba kasnog poslije-podneva kako se pojavljuju izmeu
granja svoda od kronji.
- Sto mislite, to e uiniti s nama? - upita Candace. - Ne elim se ponovno vratiti u onaj zatvor.
- Nadajmo se da e nas na licu mjesta otpustiti - ree Mela-nie. - Spremna sam spakirati kofere i
pozdraviti se sa Zonom, projektom i Ekvatorijalnom Gvinejom. Dosta mi je.
- Samo se nadam da e biti tako jednostavno - ree Kevin. - Zabrinut sam i za ivotinje. Osuene su
na doivotni zatvor.
- Tu ne moemo nita uiniti - primijeti Candace.
- Pitam se - zamiljeno e Kevin. - Pitam se to bi grupe koje se bore za prava ivotinja rekle na ovu
situaciju.
- Pazi, nemoj nita slino spominjati dok se ne izvuemo odavde - upozori ga Melanie. - Svi bi
poludjeli.
Uli su u istoni dio gradia te proli kraj nogometnog igra-lita i teniskih terena s njihove desne
strane. Svugdje je bilo ljudi, pogotovo u teniskom centru. Svi su tereni bili zauzeti.
- Zbog ovakvog se iskustva osjea manje vanim nego to si ranije mislio - primijeti Melanie dok je
gledala igrae. - Nema te dva uasna dana, a sve ide dalje ba kao i ranije.
434
Svi su razmiljali o Melanienoj primjedbi dok su se nesvjesno pripremili za otri desni zavoj to je
vodio prema ivotinjskom centru. No kamion se zaustavio nakon to je usporio. Kevin sjedne i
pogleda naprijed. Vidio je Bertramov dip cherokee.
- Siegfried eli da ih odveze ravno do Kevinove kue - Ber-tram dovikne" Daveu.
- U redu! - vikne Dave.
Kamion poskoi naprijed dok je Dave zaobilazio Bertrama. Kevin ponovno legne. - Pa, to je
iznenaenje. Moda se ipak nee tako loe ophoditi s nama.
- Moda ih moemo nagovoriti da Candace i mene iskrcaju pred naim stanovima - ree Melanie. -
Nalaze se usput. - Po-gleda se. - Najprije u se istuirati i presvui. Tek u tada jesti.
Kevin se podigne i klekne iza kabine. Kucao je na stranji prozor dok nije privukao Daveovu
pozornost. Tada mu je prenio Melanien zahtjev. Dave je samo odmahnuo rukom.
Kevin se opet namjesti na prostirkama. - Izgleda da najprije morate poi do moje kue - ree.
im su stigli do kaldrme, vonja je postala tako tandrkava da su svi morali sjesti. Kad su izali iz
posljednjeg zavoja, Kevin eljno pogleda naprijed. I on je jedva ekao tuiranje. Naalost, nije ga
ohrabrilo ono to je vidio. Siegfried i Cameron stajali su ispred njegove kue zajedno s etiri do zuba
naoruana ekva-togvinejska vojnika. Jedan od vojnika bio je asnik.
- Opa - izusti Kevin. - Ovo ipak ne obeava previe. Kamion se zaustavi. Dave skoi iz kabine i
zaobie kamion
kako bi spustio stranja vrata. Kevin prvi ukoeno sie. Melanie i Candace siu za njim.
Pripremajui se na neizbjeno Kevin poe prema mjestu na kojem su stajali Siegfried i Cameron.
Znao je da su Melanie i Candace odmah iza njega. Bertram je parkirao ispred kamiona te im se i on
pridruio. Nitko nije djelovao posebno zadovoljno.
- Nadali smo se da ste poli na nenajavljeni odmor - pre-zirno e Siegfried. - No sad nam je jasno da
ste svjesno ignorirali vaee propise o zabrani odlaska na Ila Francescu. Svi ete biti
435
zatoeni ovdje, u ovoj kui. - Preko ramena je pokazao Kevi-novu kuu.
Kevin je upravo htio objasniti zato su to uinili kad se Me-lanie progurala kraj njega. Bila je
iscrpljena i bijesna.
- Ja ovdje neu ostati - prasne. - Zapravo, dajem otkaz. Od-lazim iz Zone im sve sredim.
Siegfriedova se gornja usna uzdigne pa je njegovo iscereno lice postalo jo odvratnije. Nakon to je
hitro koraknuo naprijed, snano je nadlanicom tresnuo Melanie po licu tako da je pala. Candace se
refleksno spusti na koljeno kako bi pomogla prijate-ljici.
- Ne diraj je! - vikne Siegfried i zabaci ruku kao da e uda-riti Candace.
Ona ga je ignorirala i pomogla Melanie da sjedne. Melanieno lijevo oko poelo je oticati, a krv joj je
polako curila niz obraz.
Kevin se trgne i okrene u stranu oekujui jo jedan udarac. Divio se Candaceinoj hrabrosti te je
poelio da i on bude hra-briji. No Siegfried ga je uasavao te se bojao pomaknuti.
Nije se uo drugi udarac pa se Kevin opet okrene. Candace je pomogla Melanie da drhtavo ustane.
- Prilino e brzo otii iz Zone - Siegfried zaurla na Mela-nie. - Ali u drutvu ekvatogvinejskih vlasti.
Moe na njima isku-avati svoju drskost.
Kevin s mukom proguta slinu. Najvie se bojao mogunosti da e ih predati ekvatogvinejskim
vojnicima.
- Ja sam Amerikanka - jecala je Melanie.
- Ali se nalazi u Ekvatorijalnoj Gvineji - prasne Siegfried. - I prekrila si ekvatogvinejski zakon.
Siegfried korakne unatrag. - Konfiscirao sam vae putovnice. Tek toliko da znate, predat u ih
lokalnim vlastima, zajedno s vama. U meuvremenu morate ostati u ovoj kui. Upozoravam vas da
ovi vojnici i asnik imaju nareenje da pucaju ako samo koraknete iz kue. Jesam li bio jasan?
- Treba mi odjea - planim e glasom Melanie.
436
- Dao sam da se odjea i jedne i druge donese i stavi u sobe za goste - ree Siegfried. - Vjerujte mi,
na sve smo mislili.
Siegfried se okrene Cameronu. - Pobrini se za ove ljude.
- Svakako, gospodine - ree Cameron. Dotakne obod eira, a potom se okrene Kevinu i enama.
- U redu, uli ste upravitelja - drekne. - Krenite gore i bez ikakvih gluposti, molim vas.
Kevin poe naprijed, ali je skrenuo tako da proe kraj Ber-trama. - Nisu se koristili samo vatrom.
Izraivali su orue i ak meusobno razgovarali.
Kevin nastavi hodati. Na Bertramovu licu nije vidio nikakvu reakciju, osim neznatne kretnje njegovih
trajno uzdignutih obrva. Ali Kevin je bio siguran da ga je Bertram uo.
Dok se Kevin umorno penjao na prvi kat, vidio je kako Ca-meron ve priprema podruje to e ga
vojnici i asnik zauzimati u dnu stubita.
Gore su se u hodniku Kevin, Melanie i Candace meusobno pogledavali. Melanie je jo uvijek na
mahove jecala.
Kevin duboko udahne. - Ovo nisu dobre vijesti - ree.
- Ne mogu nam to initi - zacvili Melanie.
- Bitno je da e pokuati - ree Kevin. - A bez putovnica imali bismo problema na izlasku iz zemlje,
ak i kad bismo us-pjeli izai odavde.
Melanie stisne lice rukama. - Moram se pribrati - dahne.
- Ponovno se osjeam oduzetom - prizna Candace. - Preli smo iz jednog oblika zatoenitva u drugi.
Kevin uzdahne. - Barem nas nisu strpali u zatvor.
uli su kako se vani pale motori i odlazi nekoliko vozila. Ke-vin je izaao na verandu i vidio da odlaze
svi automobili osim Cameronova. Pogledavi prema nebu, primijetio je da se sumrak pretvara u no.
Vidjelo se nekoliko zvijezda.
Vrativi se u kuu, Kevin poe ravno do telefona. Podigao je slualicu i uo ono to je oekivao:
nita.
- uje li se ton? - upita Melanie koja mu je dola iza lea. Kevin spusti slualicu. Odmahne glavom. -
Bojim se da ne.
437
- Nisam ni oekivala - ree Melanie.
- Istuirajmo se - predloi Candace.
- Dobra ideja - sloi se Melanie nastojei zvuiti pozitivno.
Dogovorili su se da e se sastati za pola sata pa se Kevin vra-tio kroz blagovaonicu i otvorio
kuhinjska vrata. Onako prljav nije elio ulaziti. Nosnice mu je nadraio miris peene kokoi.
Esmeralda je skoila na noge im su se otvorila vrata.
- Zdravo, Esmeralda - ree Kevin.
- Dobro doli, gospodine Marshall.
- Nisi izala i pozdravila nas kao to uvijek ini - primijeti Kevin.
- Bojala sam se da je upravitelj jo uvijek ovdje - ree Esme-ralda. - On i ovjek iz sigurnosti doli su
ranije i rekli da dolazite kui, ali neete smjeti izlaziti.
- To su i meni rekli - ree Kevin.
- Pripremila sam vam neto za jelo - ree Esmeralda. - Jeste li gladni?
- Jako - izusti Kevin. - Ali imamo dvije goe.
- Znam. Upravitelj mi je i to rekao.
- Moemo li jesti za pola sata? - upita Kevin.
- Svakako.
Kevin kimne. Imao je sree to postoji Esmeralda. Okrenuo se da pode, ali ga je Esmeralda pozvala.
Oklijevao je drei vrata odkrinuta.
- Puno se loih stvari dogaa u gradu - pone Esmeralda. - Ne samo za vas i vae prijateljice, nego i
za strance. Imam ro-akinju koja radi u bolnici. Rekla mi je da su stigla etiri Ame-rikanca iz New
Yorka i pola u bolnicu. Razgovarali su s pacijen-tom koji je dobio jetru od bonoba.
- Oh? - zaudi se Kevin. Dolazak neznanaca iz New Yorka na razgovor s pacijentom koji je imao
transplantaciju bio je kraj-nje neoekivani razvoj dogaaja.
- Jednostavno su uli - nastavi Esmeralda. - Nisu smjeli biti ondje. Rekli su da su lijenici. Pozvani su
ljudi iz sigurnosti te su po njih doli vojnici i straari. Sad su u zatvoru.
438
- Tako mi svega - prokomentira Kevin dok su mu glavom jurile misli. New York ga je podsjetio na
neoekivani dogaaj proteklog tjedna kad ga je usred noi nazvao izvrni upravitelj GenSvsa, Tavlor
Cabot. Rije je bila o jednom pacijentu, Carlu xxxFranconiju, kojega su ubili u New Yorku. Tavlor
Cabot je pitao da li bi netko po obdukciji mogao otkriti to se Carlu dogodilo.
- Moja roakinja poznaje neke od vojnika koji su ondje bili -dalje e Esmeralda. - Rekli su da e
Amerikance predati mini-strima. Ako je tako, ubit e ih. Mislila sam da to morate znati.
Kevin osjeti marce po leima. Znao je da je Siegfried takvu sudbinu namijenio njemu, Melanie i
Candace. Ali tko su ti Ame-rikanci? Jesu li imali veze s obdukcijom Carla Franconija?
- Sve je to jako ozbiljno - ree Esmeralda. - I bojim se za vas. Znam da ste bili na zabranjenom otoku.
- Odakle to zna? - zaueno upita Kevin.
- U naem gradiu ljudi priaju - ree Esmeralda. - Kad sam rekla da ste iznenada otili i da vas
upravitelj trai, Alphonse Kimba je mojemu muu rekao da ste poli na otok. Bio je sigu-ran.
- Zahvalan sam ti na brizi - neodreeno e Kevin, zaokup-ljen mislima. - Hvala to si mi sve to
ispriala.
Kevin se vrati u svoju sobu. Kad se pogledao u zrcalu, izne-nadio se kako iscrpljeno i prljavo izgleda.
Preavi rukom preko nekoliko dana stare brade, primijetio je neto to ga je jo vie uznemirilo.
Poeo je sliiti svom dvojniku!
Nakon brijanja, tuiranja i iste odjee, Kevin se osjetio puno bolje. Cijelo je vrijeme razmiljao o
Amerikancima u zatvoru is-pod Gradske vijenice. Bio je jako znatieljan i najradije bi poao onamo i
razgovarao s njima.
Kevin je vidio da su se dvije ene jednako osvjeile. Tuiranje je preobrazilo Melanie u staru
goropadnicu te se ogoreno alila na odjeu to su joj je donijeli. - Nita se ni s im ne slae - bu-nila
se.
Smjestili su se u blagovaonici, a Esmeralda im je poela po-sluivati jelo. Melanie se nasmijala nakon
to se osvrnula nao-
439
kolo. - Znate, gotovo mi je smijeno da smo do prije nekoliko sati ivjeli poput neandertalaca. Sada
se odjednom nalazimo us-red luksuza. To je neto poput vremenskog stroja.
- Kad bar ne bismo morali brinuti to e nam donijeti sutra-nji dan - ree Candace.
- Moemo barem uivati u naoj posljednjoj veeri - primijeti Melanie svojim tipinim cinizmom. -
Osim toga, to vie razmi-ljam o tome, ini mi se manje vjerojatnim da nas jednostavno mogu
predati Ekvatogvinejcima. elim rei, ne bi se uspjeli iz-vui. Ovo je gotovo poetak treeg tisuljea.
Svijet je previe malen.
- Ali mene zabrinjava... - pone Candace.
- Oprostite - prekine je Kevin. - Esmeralda mi je ispriala neto vrlo neobino, a ja bih vam to elio
prenijeti. - Kevin po-ne spominjanjem nonog telefonskog poziva Tavlora Cabota. Zatim je ispriao
priu o dolasku, a potom i zatvaranju Njujor-ana.
- Pa, to je ba ono o emu govorim - ree Melanie. - Neko-liko pametnih ljudi obavi obdukciju u New
Yorku i na kraju se stvore ovdje u Cogu. A mi smo mislili da smo sasvim izolirani. Kaem vam, svijet
iz dana u dan postaje sve manji.
- Ti dakle misli da su ti Amerikanci doli ovamo slijedei trag to je poeo od Franconija? - upita
Kevin. Njegova mu je intuicija govorila isto, ali je elio pojaanje.
- to bi drugo moglo biti? - pitanjem odgovori Melanie. - Uope ne sumnjam da je tako.
- Candace, to ti misli? - upita Kevin.
- Slaem se s Melanie - ree Candace. - Inae bi to bila pre-velika sluajnost.
- Hvala ti, Candace! - izusti Melanie. Dok je vrtjela svoju praznu au za vino, prijetei je pogledala
Kevina. - Ne elim prekidati zanimljivi razgovor, ali gdje je to tvoje izvrsno vino, mome?
-Jao, posve sam zaboravio - ree Kevin. - Oprostite! - Od-gurne se od stola i poe u smonicu to ju
je ispunio svojim
440
uglavnom netaknutim zalihama vina. Dok je itao etikete, koje mu nisu puno znaile, odjednom mu je
sinulo koliko vina ima. Prebrojio je boce na malenom dijelu, a zatim je izraunao koliko bi ih se
moglo nalaziti u cijeloj prostoriji. Shvatio je da ima vie od tristo boca.
- Moj Boe - izusti Kevin, a u glavi mu se poeo oblikovati plan. Uzeo je puno naruje boca i uao u
kuhinju.
Esmeralda ustane s mjesta na kojem je sjedila i jela svoju ve-eru.
- elio bih te zamoliti za uslugu - ree Kevin. - Hoe li ove boce vina i vadiep odnijeti vojnicima u
dnu stubita?
- Tako puno? - zaudi se Esmeralda.
- Da, i htio bih da jo vie boca odnese vojnicima u Grad-skoj vijenici. Ako te pitaju zato im to
aljem, reci da odlazim pa elim da oni uivaju u vinu, a ne upravitelj.
Smijeak se razlije Esmeraldinim licem. Pogleda Kevina.
- Mislim da razumijem. - Iz ormaria izvadi platnenu torbu to ju je koristila za kupovinu i napuni je
bocama vina. Trenutak ka-snije nestane kroz smonicu i zaputi se u predvorje.
Kevin je nekoliko puta odlazio od kuhinjskog stola do svoje zbirke vina. Uskoro se na stolu nalazilo
nekoliko desetaka boca, ukljuujui i par boca porta.
- to se dogaa? - upita Melanie nakon to je promolila glavu u kuhinju. - Mi ekamo, a gdje je vino?
Kevin joj prui jednu bocu. Rekao je da e se jo malo za-drati te neka ponu jesti bez njega.
Melanie okrene bocu i po-gleda natpis.
- Opa, Chateau Latourl - usklikne. Dobaci Kevinu zahvalni osmijeh i vrati se u blagovaonicu.
Esmeralda se vratila i rekla da su vojnici jako zadovoljni.
- Ali trebala bih im odnijeti malo kruha - doda. - To e im uve-ati e.
- Sjajna ideja - ree Kevin. Napuni platnenu torbu vinom i odvagne je. Bila je teka, ali je drao da to
Esmeralda moe pod-nijeti.
441
- Javi mi koliko vojnika ima u Gradskoj vijenici - ree Ke-vin i prui joj torbu. - elimo biti sigurni da
e biti dovoljno za sve.
- Nou su obino etvorica - ree Esmeralda.
- Onda bi deset boca trebalo biti dovoljno - zakljui Kevin. - Barem za poetak. - Nasmijei se, a
Esmeralda mu uzvrati osmijehom.
Duboko udahnuvi, Kevin gurne vrata i ue u blagovaonicu. elio je uti to ene misle o njegovoj
zamisli.
Kevin se okrene na bok i pogleda sat. Bilo je nekoliko minuta do ponoi. Sjedne i spusti noge s
kreveta. Iskljui budi-licu koja je trebala zazvoniti tono u pono. Zatim se protegne.
Tijekom veere Kevinov je plan izazvao ivahnu raspravu. Za-jednikim naporima zamisao je
dotjerana i proirena. Na kraju je sve troje vjerovalo da vrijedi pokuati.
Nakon to su pripremili sve to su mogli, svi su zakljuili da bi se barem malo trebali odmoriti. No
Kevin nije mogao zaspati unato iscrpljenosti. Bio je previe napet. Postojao je i problem sve
bunijih vojnika. U poetku je to bilo samo veselo brbljanje, ali je tijekom posljednjih pola sata
odozdo odjekivalo glasno, pi-jano pjevanje.
Esmeralda je tijekom veeri dva puta posjetila obje grupe voj-nika. Po povratku ga je izvijestila da je
skupo francusko vino pravi hit. Nakon drugog posjeta rekla je Kevinu da su vojnici go-tovo ispraznili
poslane boce.
Kevin se u mraku na brzinu odjene, a potom izae na hod-nik. Nije elio paliti svjetla. Sreom,
mjeseina mu je omoguila da bez problema stigne do gostinskih soba. Najprije pokuca na
Melaniena vrata. Zaudio se jer su se vrata odmah otvorila.
- ekala sam - apne Melanie. - Nisam mogla spavati. Zajedno pou do Candacine sobe. I ona je ve
bila spremna. U dnevnom boravku uzmu platnene torbe to su ih ranije
pripremili te izau na verandu. Prizor je bio arobno egzotian. Prije nekoliko je sati padala kia, ali
su sad nebom plovili me-
442
kani, srebrnkasto-plavi oblaci. Mjesec u treoj etvrti bio je vi-soko na nebu, a od njegove svjetlosti
gradi ispunjen izmaglicom sablasno je sjao. Zvukovi dungle bili su neobino glasni u vre-lom,
vlanom zraku.
U tanine su razradili prvi dio plana pa vie nisu uope mo-rali razgovarati. Na udaljenom su kraju
verande, u stranjem kutu, privrstili kraj triju plahti to su ih vezali jednu za drugu. Drugi su kraj
spustili preko ograde do tla.
Melanie je inzistirala na tome da ona poe prva. Vjeto se popela preko ograde i s lakoom koja je
ulijevala hrabrost spu-stila se do zemlje. Candace je pola za njom, a njezino iskustvo to ga je
stekla kao navijaica u srednjoj koli puno joj je po-moglo. Bez ikakvih se problema nala na zemlji.
Kevin je jedini imao potekoa. Pokuavao je imitirati Mela-nie pa se odgurnuo nogama. No kad se
zaljuljao natrag prema zgradi, zapleo se u plahte i tresnuo o fasadu tako da je ogrebao zglobove
ruku.
- Prokletstvo - apne kad se konano naao na tlu. Protrese ruke i stisne prste.
- Je li ti dobro? - apne Melanie.
- Mislim da jest - odgovori Kevin.
Drugi dio njihova bijega bio je opasniji. Jedan za drugim po-lako su se pomicali du zgrade u
sjenkama arkade. Svakim su se korakom pribliavali sredinjem stubitu odakle su dopirali zvu-kovi
to su ih stvarali vojnici. S kazetofona je tretala afrika glazba to je uveavalo slavlje.
Stigli su do mjesta na kojem je Kevin drao svoju tojotu i kli-znuli du suvozaeve strane dok nisu
stigli do prednjeg dijela au-tomobila. U skladu s prethodno razraenim planovima, Kevin je polako
zaobiao automobil, stigao do vratiju vozaa i tiho ih ot-vorio. U tom se trenutku nalazio na pet ili
est metara od pijanih vojnika koji su bili s druge strane zastora od trstike to je visio sa stropa.
Kevin je spustio runu konicu i izbacio mjenja iz brzine. Vrativi se do ena, kretnjama im je
pokazao neka ponu gurati.
443
U poetku se teko vozilo opiralo njihovim naporima. Kevin je podigao nogu i odgurnuo se od kue.
Dodatna je sila imala uinak; automobil se polako pomaknuo sa svog mjesta.
U dnu trijema obluci ulice lagano su se sputali kako bi ki-nica otjecala od kue. im su stranji
kotai proli to mjesto, au-tomobil je dobio zamah. Kevin je odjednom shvatio da vie ne treba
gurati.
- Oh, jao! - uzvikne Kevin kad je automobil ubrzao. Kevin je potrao do vratiju automobila i pokuao
ih otvoriti.
To nije bilo lako s obzirom na sve vee ubrzavanje vozila. Auto-mobil je sad bio na pola puta preko
uliice i poeo je skretati udesno na nizbrdicu to je vodila do luke.
Kevin je konano uspio otvoriti vrata. Jednim se spretnim po-kretom bacio za volan. Namjestio se
to je bre mogao, a potom je pritisnuo konicu. Istodobno je naglo okrenuo volan u desnu stranu
kako bi automobil sigurno ostao na cesti.
Bojei se da su njihovi napori privukli pozornost vojnika, Ke-vin pogleda prema njima. Vojnici su bili
okupljeni oko jednog stolia na kojem se nalazio kazetofon i nekoliko praznih boca. Radosno su
pljeskali rukama i tapkali u ritmu glazbe, posve ne-svjesni Kevinovih nastojanja oko automobila.
Kevin odahne od olakanja. Otvorila su se vrata na strani su-vozaa i Melanie se ukrcala. Candace je
ula otraga.
- Nemojte zatvarati vrata - apne Kevin. On jo uvijek nije zatvorio svoja.
Kevin podigne nogu s konice. Automobil se u poetku nije micao pa se Kevin pomicao naprijed
natrag dok se nisu poeli kretati nizbrdo. Kevin je pogledao kroz stranji prozor dok je upravljao
vozilom koje je poelo ubrzavati prema luci.
Tako su se sputali dva bloka. Tada je nizbrdice nestalo te se automobil polako zaustavio. Tek je
tada Kevin stavio klju u bravu i upalio motor. Svi su zatvorili vrata.
Pogledali su se u polumraku automobila. Svi su bili uzbueni i bila su im mahnito tukla. Nasmijeili
su se.
- Uspjeli smo! - ustvrdi Melanie.
444
- Zasad je dobro - sloi se Kevin.
Ubacio je mjenja u brzinu. Nakon nekoliko blokova skrenuo je desno kako bi nairoko zaobiao
svoju kuu, a zatim se zapu-tio prema voznom parku.
- Prilino si siguran da nam nitko u garai nee stvarati pro-bleme - primijeti Melanie.
- Pa, nikako ne moemo biti sigurni - ree Kevin. - Ali ne vjerujem. Ljudi u voznom parku ive
vlastitim ivotom. Osim toga, Siegfried je vjerojatno drao u tajnosti priu o naem ne-stanku i
ponovnom pojavljivanju. Morao je, ako nas doista na-mjerava izruiti ekvatogvinejskim vlastima.
- Nadam se da ima pravo - ree Melanie. Uzdahne. - Po-malo se pitam ne bismo li jednostavno
trebali voziti iz Zone iza jednog kamiona, umjesto da se gnjavimo s etiri Amerikanca koje nikad
nismo vidjeli.
- Ti su ljudi nekako doli ovamo - primijeti Kevin. - Rau-nam s tim da imaju plan za odlazak. Pokuaj
prolaenja kraj stra-arnice trebao bi biti zadnja opcija.
Stigli su do garaa voznog parka gdje se radilo punom pa-rom. Morali su kiljiti pod bljeskom
reflektora. Vozili su se do servisne radionice. Kevin je parkirao iza pregrade u kojoj je ka-mionska
kabina bila podignuta hidraulinom dizalicom. Neko-liko mehaniara u masnim kombinezonima
stajalo je ondje i e-alo se po glavama.
- ekajte ovdje - ree Kevin i izae iz toyote. Ue i pozdravi ljude.
Melanie i Candace su promatrale to se zbiva. Candace je do-slovno prekriila prste.
- Pa, barem nisu jurnuli prema telefonu im su ga ugledali -primijeti Melanie.
ene su gledale kako jedan mehaniar odlazi kroz vrata u stranjem dijelu radionice. Vratio se
trenutak kasnije s velikim komadom tekog lanca. Dao ga je Kevinu, a on je zateturao pod teinom.
445
Dok mu je lice postajalo sve crvenije, Kevin je teturao natrag prema svom automobilu. Osjetivi da
e mu lanac ispasti iz ruku, Melanie iskoi iz automobila i otvori prtljanik.
Vozilo se zaljuljalo kad je Kevin spustio lanac unutra.
- Rekao sam im da mi treba teki lanac - procijedi Kevin. - Nije morao biti ovako teak.
- to si im rekao? - upita Melanie.
- Rekao sam da je tvoj automobil zapeo u blatu - odgovori Kevin. - Nisu ni trepnuli. Jasno, nisu niti
ponudili svoju pomo.
Kevin i Melanie su se vratili u tojotu pa su opet krenuli prema gradiu.
- Jesi li siguran da e ovo upaliti? - upita Candace sa stra-njeg sjedala.
- Ne, ali mi nita drugo ne pada na pamet - ree Kevin. Tijekom preostalog dijela vonje nitko nije
govorio. Svi su
znali da je ovo najtei dio cijeloga plana. Napetost je rasla kad su skrenuli na parkiralite Gradske
vijenice i ugasili svjetla.
Prostorija to su je zauzimali vojnici bila je jarko osvijetljena. Kad su se pribliili, Kevin, Melanie i
Candace su uli glazbu. I ova je grupa vojnika imala kazetofon, ali je njihov svirao jo gla-snije.
- Ba na takvu sam vrstu zabave raunao - primijeti Kevin. Napravio je iroki krug, a zatim se
natrake vratio do zgrade. Je-dva su se nazirale udubine prozora suterenskog zatvora u sjen-kama
arkada u prizemlju.
Zaustavio je automobil metar i pol od zgrade i povukao runu konicu. Sve troje zurilo je u prostoriju
u kojoj su bili voj-nici. Vidjeli su samo maleni dio prostorije i niti jednog vojnika jer su gledali ukoso
kroz jedan neostakljeni prozor. kure pro-zora bile su podignute i zakvaene za strop arkade. Na
prozor-skoj dasci nalazilo se nekoliko vinskih boca.
- Pa, sad ili nikad - izusti Kevin.
- Moemo li mi pomoi? - upita Melanie.
- Ne, ostanite tu.
446
Kevin izae iz automobila i pode do najblieg luka arkade kako bi bio u sjeni. Glazba je bila
zagluujua. Kevin se najvie bojao da e netko pogledati kroz prozor i odmah ga vidjeti. Nije se
imao iza ega sakriti.
Pogledao je prema udubini prozora i ugledao otvor s reet-kama. Iza reetki vladao je mrkli mrak. U
eliji nije bilo ni traka svjetla.
Spustivi se na ruke i koljena, Kevin primakne glavu otvoru. S licem uz reetke vikne da bi ga uli
unato buci: - Hej! Ima li koga unutra?
- Samo turista - javi se Jack. - Jesmo li pozvani na zabavu?
- uo sam da ste Amerikanci - ree Kevin.
- Kao pita od jabuka i bejzbol - ree Jack.
Kevin odjednom zauje druge glasove u tmini, ali nije mogao razumjeti to govore.
- Vi ljudi morate shvatiti u kako ste se opasnu situaciju uva-lili - ree Kevin.
- Doista - zaudi se Jack. - Mi smo mislili da se ovako op-hode sa svim posjetiteljima u Cogu.
Kevin pomisli da e se onaj s kojim govori zacijelo izvrsno slagati s Melanie.
- Pokuat u izvui ove reetke - ree Kevin. - Jeste li svi u istoj eliji?
- Ne, imamo dvije prelijepe dame u eliji s moje lijeve strane.
- U redu - ree Kevin. - Najprije emo vidjeti to mogu ui-niti s ovim reetkama.
Kevin ustane i vrati se po lanac. Vrativi se do prozora, pro-vue jedan kraj lanca kroz reetke.
- Omotajte to nekoliko puta oko jedne reetke - ree Kevin.
- Svia mi se ovo - vedro e Jack. - Podsjea me na stari kaubojski film.
Kevin privrsti drugi kraj lanca za kuku toyote. Vrati se do prozora i lagano povue lanac. Uvjerio se
da je vrsto omotan oko srednje reetke.
- Izgleda dobro - ree Kevin. - Da vidimo to e se dogoditi.
447
Sjedne u vozilo i provjeri je li u najnioj brzini s pogonom na sva etiri kotaa. Pogledavi kroz
stranji prozor, Kevin oprezno krene naprijed kako bi nategnuo lanac.
- Dobro, kreemo - Kevin ree Melanie i Candace. Pone pritiskati papuicu gasa. Snani je motor
toyote zaurlao, ali ga Kevin nije uo. Zvuk motora izgubio se u divljoj glazbi popu-larne zairske rock
grupe.
Odjednom vozilo poleti naprijed. Kevin urno pritisne ko-nicu. Iza sebe zauju strahoviti zveket
glasniji od glazbe, kao da netko kamenom lupa po poarnim ljestvama.
Kevin i ene se trgnu. Pogledaju prema prozoru prostorije u kojoj se nalazila vojska. Na njihovo
olakanje, nitko nije doao provjeriti kakva je to uasna buka.
Kevin hitro izae iz toyote s namjerom da se vrati i pogleda to se dogodilo, ali je zamalo naletio na
miiavog crnca koji je trao tono prema njemu.
- Dobro obavljeno, ovjee! Ja sam Warren, a ovo je Jack. -Jack se pojavi kraj Warrena.
- Ja sam Kevin.
- Fino - ree Warren. - Vrati ova kolica da vidimo to mo-emo uiniti s drugim otvorom.
- Kako ste uspjeli tako brzo izai? - upita Kevin.
- ovjee, izvukao si cijeli okvir - ree Warren.
Kevin sjedne u automobil i polako se vrati prema zgradi. Vi-dio je da su dva mukarca ve oslobodila
lanac.
- Uspjelo je! - oduevljeno e Melanie. - estitam.
- Moram priznati da je bolje no to sam se nadao - ree Ke-vin.
Trenutak kasnije netko lagano udari po stranjem dijelu toyote. Kevin se okrenu i vidje kako mu
jedan od mukaraca po-kazuje neka poe naprijed.
Kevin se posluio istom tehnikom kao i u prvom sluaju. S otprilike jednakom snagom dolo je do
istog naglog oslobaanja i, naalost, do iste buke. Ovoga se puta na prozoru pojavio voj-nik.
448
se nije pomaknuo, a u seoi je mono aa su koje je maloas upoznao postupili jednako. Vojnik je
usnama pri-nio bocu vina, a usput je sruio nekoliko praznih boca s prozor-ske daske. Rastreskale
su se na kamenom ploniku. Tada se okrenuo i nestao u prostoriji.
Kevin je izaao iz vozila i vidio kako dvije ene izlaze iz dru-gog otvora. im su se izvukle, svi su
potrali prema automobilu. Kevin ga zaobie kako bi otkvaio lanac, ali Warren je to ve radio.
Svi su se bez rijei ukrcali u toyotu. Jack i Warren su se sti-snuli na pomonim sjedalima u stranjem
dijelu vozila, a Laurie i Natalie su sjele kraj Candace u sredini.
Kevin je ubacio mjenja u brzinu. Nakon jo jednog pogleda prema prostoriji s vojnicima udaljio se s
parkiralita. Nije upalio svjetla dok se nisu sasvim udaljili od Gradske vijenice.
Bijeg je predstavljao uzbudljivo iskustvo za sve: trijumf za Ke-vina, Melanie i Candace; iznenaenje i
golemo olakanje za grupu iz New Yorka. Meusobno su se na brzinu upoznali, a potom su poela
pitanja. Najprije su svi govorili istodobno.
- ekajte malo, ljudi! - vikne Jack kako bi ih nadglasao. - U ovaj kaos treba unijeti malo reda. Jedan
po jedan.
- Pa, prokletstvo! - izusti Warren. - Ja u biti prvi! Samo vam elim zahvaliti to ste se tako pojavili.
- Pridruujem se tome - ree Laurie.
Izaavi iz sredinjeg dijela gradia, Kevin skrene na parkira-lite supermarketa. Tamo se nalazilo jo
nekoliko automobila. Stane, te ugasi svjetla i motor.
- Prije razgovora o bilo emu - pone Kevin - moramo se dogovoriti kako emo se izvui iz ovog
mjesta. Nemamo puno vremena. Kako ste vi planirali otii odavde?
- Istim amcem kojim smo ovamo stigli - odgovori Jack.
- Gdje je amac? - upita Kevin.
- Pretpostavljamo da je tamo gdje smo ga ostavili - ree Jack. - Izvuen na plau ispod gata.
- Je li dovoljno velik za sve nas? - upita Kevin.
449
- I jo e ostati slobodnog mjesta - odgovori Jack.
- Savreno! - uzbueno e Kevin. - Nadao sam se da ste do-li amcem. Tako moemo poi ravno u
Gabon. - Brzo se osvrne naokolo i ponovno upali motor. - Samo se nadajmo da ga nisu otkrili.
Izae s parkiralita i zaobilaznim putem poe prema luci. e-lio je biti to dalje od Gradske vijenice i
svoje kue.
- Imamo jedan problem - ree Jack. - Nemamo nikakvih osobnih dokumenata ni novca. Sve su nam
oduzeli.
- Ni mi ne stojimo puno bolje - ree Kevin. - Ali ipak imamo neto novca, gotovine i putnikih ekova.
Putovnice su nam konfiscirali kad su nas danas poslijepodne stavili u kuni pritvor. Namijenjena
nam je ista sudbina kao i vama; kanili su nas predati ekvatogvinejskim vlastima.
- Zar bi to bio problem? - upita Jack.
Kevin se kratko neveselo nasmije. U mislima je vidio lubanje na Siegfriedovu stolu. - Vie nego
problem. To bi znailo farsu od suenja i streljaki vod.
- Nije mogue! - izusti Warren.
- U ovoj je zemlji predviena smrtna kazna za svakoga tko ometa GenSvsovu operaciju - objasni
Kevin. - A upravitelj je taj koji odluuje ometa li je netko ili ne.
- Streljaki vod? - uasnuto ponovi Jack.
- Bojim se da je tako - ree Kevin. - Vojska je dobra u tome. Puno su vjebali tijekom godina.
- Znai da vam dugujemo vie no to smo mislili - ree Jack. - Nisam imao pojma.
Laurie pogleda kroz prozor i zadrhti. Tek joj je sad postalo jasno u kakvoj je opasnosti bio njezin
ivot te da se jo uvijek nisu izvukli.
- Kako to da ste vi u takvoj guvi? - upita Warren.
- To je duga pria - ree Melanie.
- Kao i naa - primijeti Laurie.
- Imam jedno pitanje - ree Kevin. - Jeste li vi doli ovamo zbog Carla Franconija?
450
- Opa! - izusti Jack. - Kako vidovito! Impresioniran sam. Razbudili ste moju znatielju. Kako ste
pogodili? Koja je zapravo vaa uloga ovdje u Cogu?
- Ba moja? - upita Kevin.
- Pa, svih vas - ree Jack.
Kevin, Melanie i Candace meusobno se pogledaju da vide tko eli prvi govoriti.
- Svi smo dio istog programa - pone Candace. - Ali ja imam samo sporednu ulogu. Ja sam
medicinska sestra intenzivne njege u kirurkoj ekipi za transplantaciju.
- Ja radim na reproduktivnoj tehnologiji - ree Melanie.
- Osiguravam sirovinu na kojoj Kevin obavlja svoju aroliju, a kad to uini, pobrinem se da se
njegovo djelo oivotvori.
- Ja sam molekularni biolog - objasni Kevin i alosno uz-dahne. - Netko tko je prekoraio granice i
poinio prometejsku greku.
- Stanite malo - ree Jack. - Nemojte govoriti toliko pje-sniki. Znam da sam uo za Prometeja, ali ne
sjeam se tko je on bio.
- Promete je bio Titan u grkoj mitologiji - objasni Laurie.
- Ukrao je vatru na Olimpu i dao je ovjeku.
- Ja sam nehotice dao vatru nekim ivotinjama - ree Kevin.
- Sluajno sam otkrio nain pomicanja djelia kromosoma, pogo-tovo kratkog kraka kromosoma est
iz jedne u drugu stanicu, iz jedne vrste u drugu.
- Dakle, uzeli ste djelie kromosoma iz ljudi i stavili ih u o-vjekolikog majmuna - ree Jack.
- U oploeno jajace ovjekolikog majmuna - ree Kevin.
- Bonoba, da budemo toniji.
- A zapravo ste - nastavi Jack - stvarali savreni izvor za transplantaciju organa za odreenu osobu.
- Tono - potvrdi Kevin. - U poetku to nije bila moja na-mjera. Bio sam samo istraiva. Na kraju su
me nagovorili na ovo zbog ekonomskog potencijala.
451
- Jao! - prokomentira Jack. - Genijalno i impresivno, ali i pomalo zastraujue.
- Vie nego zastraujue - ree Kevin. - To je neka vrsta tra-gedije. Problem je u tome to sam
prebacio previe ljudskih gena. Sluajno sam stvorio rasu praljudi.
- Mislite kao neandertalci? - upita Laurie.
- Primitivniji za jo milijun godina - ree Kevin. - Vie kao Lucy. Ali dovoljno su inteligentni za
koritenje vatre, izraivanje orua, pa ak i govorenje. Mislim da su onakvi kakvi smo mi bili prije
etiri ili pet milijuna godina.
- Gdje su ta stvorenja? - zabrinuto upita Laurie.
- Na oblinjem otoku - odgovori Kevin. - Tamo su ivjeli relativno slobodno. Naalost, sve e se to
promijeniti.
- Zato? - upita Laurie. U mislima je mogla vidjeti te pra-ljude. Kao dijete fascinirali su je peinski
ljudi.
Kevin na brzinu ispria priu o dimu koji je na kraju doveo Melanie, Candace i njega na otok. Ispriao
je kako su bili zarob-ljeni, a potom spaeni. Takoer im je rekao da e stvorenja cijeli ivot provesti
zatvorena u betoniranim elijama samo zato to imaju previe ljudskih osobina.
- To je uasno - prokomentira Laurie.
- Katastrofa! - Jack odmahne glavom. - Kakva pria!
- Ovaj svijet nije spreman za novu rasu - ree Warren. - Imamo dovoljno nevolja i s ovima koje ve
postoje.
- Pribliavamo se pristanitu - objavi Kevin. - Prostor ispred gata odmah je iza idueg zavoja.
- Onda stanite ovdje - ree Jack. - Kad smo stigli, tamo je bio neki vojnik.
Kevin stane sa strane ceste i ugasi svjetla. Pustio je da motor radi zbog klimatizacije. Jack i Warren
izau i potre do ugla. Oprezno su provirili prema gatu.
- Ako tamo vie nema naeg amca, ima li ovdje drugih plo-vila? - upita Laurie.
- Bojim se da nema - odgovori Kevin.
452
- Postoji li drugi izlaz iz gradia, osim glavne rampe? - upita Laurie.
- Samo taj - ree Kevin.
- Neka nam nebo pomogne - prokomentira Laurie.
Jack i Warren se brzo vrate. Kevin spusti staklo na prozoru.
- Vojnik je tamo - ree Jack. - Nije ba jako oprezan. Za-pravo, moda ak spava. No ipak emo se
morati pobrinuti za njega. Drim najpametnijim da svi vi ostanete ovdje.
- Ja se slaem - ree Kevin. Takve je stvari vrlo rado prepu-tao drugima. On ionako ne bi imao
pojma kako postupiti.
Jack i Warren vrate se do ugla i nestanu.
Kevin zatvori prozor.
Laurie pogleda Natalie i odmahne glavom. - ao mi je zbog ovoga. Pretpostavljam da sam trebala
znati. Jack je izgleda sklon upadanju u nevolje.
- Nema potrebe za ispriavanjem - ree Natalie. - Sigurno nisi ti kriva. Osim toga, situacija izgleda
puno bolja nego prije petnaest ili dvadeset minuta.
Jack i Warren su se pojavili u neobino kratkom roku. Jack je drao pitolj, a Warren je nosio
automatsku puku. Uli su u stranji dio toyote.
- Je li bilo problema? - upita Kevin.
- Nije - odgovori Jack. - Bio je vrlo susretljiv. Jasno, Warren zna biti jako uvjerljiv kad to eli.
- Ima li Chickee Hut Bar svoje parkiralite? - upita Warren.
- Ima - odgovori Kevin.
- Idemo onamo! - ree Warren.
Kevin poe unatrag, skrene desno, a potom lijevo. Na kraju bloka skrene na prostrano asfaltirano
parkiralite. Pred njima su se pojavili obrisi mranog Chickee Hut Bara. Iza krme prualo se blistavo
prostranstvo irokog estuarija. Njegova je povrina sjala na mjeseini.
Kevin pode ravno do krme i zaustavi automobil.
- Svi ekajte ovdje - ree Warren. - Idem pogledati amac. -Izae s pukom u ruci i hitro nestane iza
krme.
453
- Brzo se kree - primijeti Melanie.
- Nemate pojma kako brzo - ree Jack.
- Je li ono Gabon na drugoj obali? - upita Laurie.
- Da, jest - ree Melanie.
- Koliko je daleko? - upita Jack.
- Otprilike est kilometara zrane linije - ree Kevin. - No trebali bismo pokuati doi do Coco
Beacha. To je otprilike pet-naest kilometara daleko. Odatle emo uspjeti kontaktirati Ame-riko
veleposlanstvo u Librevilleu, a oni e nam sigurno moi pomoi.
- Koliko e nam trebati da stignemo do Coco Beacha? -upita Laurie.
- Po mojoj procjeni, malo vie od jednog sata - ree Kevin. - Naravno, ovisi o brzini amca.
Warren se ponovno pojavi i prie automobilu. Kevin opet spusti staklo na prozoru.
- Sve u redu - ree Warren. - amac je tamo. Nema pro-blema.
- Hura! - oglase se svi zajedno. Izau iz automobila. Kevin, Melanie i Candace uzmu svoje platnene
torbe.
- Zar vam je to prtljaga? - naali se Laurie.
- To je"sve - ree Candace.
Warren povede grupu oko mrane krme do mjesta gdje su stube vodile na plau.
- Kreimo se brzo dok ne stignemo pod zid - ree Warren. Pokazao je ostalima neka pou ispred
njega.
Ispod gata je bilo mrano pa su se svi morali polako kretati. uli su se zvukovi zapljuskivanja
malenih valova kao i bjeanja velikih rakova prema rupama u pijesku.
- Imamo nekoliko baterijskih svjetiljki - ree Kevin. - Ho-emo li ih koristiti?
- Bolje je ne riskirati - ree Jack i doslovno tresne o amac. Provjerio je da li je dovoljno stabilan, a
zatim je svima rekao neka se ukrcaju i pou na krmu. im su to uinili, Jack je osjetio
454
kako je pramac postao laki. Oduprijevi se nogama o tlo, poeo ga je gurati u vodu.
- Pazite na prekriene grede - upozori Jack i uskoi u amac. Svi su pomagali tako da su se hvatali za
potporne stupove i
tiho vukli amac ispod gata. Trebalo im je samo nekoliko minuta do kraja gata, a tamo im se
isprijeio plovni dok. Tada su ukoso izvukli amac do mjeseinom obasjane otvorene vode.
Bila su samo etiri vesla. Melanie je inzistirala na tome da ona vesla uz trojicu mukaraca.
- elio bih da se stotinjak metara udaljimo od obale prije nego upalim motor - objasni Jack. - Nema
smisla riskirati.
Svi su pogledali prema naizgled spokojnom Cogu ije su bi-jele zgrade obavijene maglicom blistale
na srebrnoj mjeseini. Okolna je dungla uokvirivala gradi ponono plavom bojom. Zidovi
vegetacije podsjeali su na plimne valove koji e se upravo sruiti na gradi.
Noni zvukovi dungle zaostajali su za njima. ulo se samo veslanje i povremeno struganje vesla po
rubu amca. Neko vri-jeme nitko nije govorio. Uzbuena srca poela su se smirivati, a disanje im je
postajalo normalno. Bilo je vremena za razmilja-nje, pa ak i za razgledavanje okoline. Njujorane je
posebno oarala neobina ljepota nonog afrikog krajolika. Bili su opi-njeni veliinom svega to ih
je okruivalo. U Africi je sve izgle-dalo vee, ak i nono nebo.
Kevin se drugaije osjeao. Olakanje zbog uspjenog bijega iz Coga i pomoi to ju je pruio
drugima samo je jo vie nagla-silo njegov oaj zbog sudbine bonoba. Poinio je greku kad ih je
stvorio, ali prepustiti ih vjenom zatoenitvu u siunim kave-zima jo bi vie uvealo njegovu
krivnju.
Neto kasnije Jack izvadi svoje veslo iz vode i spusti ga na dno amca. - Vrijeme je da upalimo motor
- izjavi. Uhvati vanj-ski motor i spusti propeler u vodu.
- ekajte malo - iznenada e Kevin. - Imam jednu molbu. Rije je o neemu to nemam pravo traiti
od vas, ali jako je vano.
455
Jack se uspravi i podigne pogled sa spremnika za gorivo. -to ti je na umu, prijatelju? - upita.
- Vidite li onaj otok, zadnji u nizu? - Kevin pokae prema Ila Francesci. - Tamo se nalaze svi bonobi.
Smjeteni su u ka-vezima blizu mosta to vodi na kopno. Najvie od svega volio bih poi onamo i
osloboditi ih.
- to bi se time postiglo? - upita Laurie.
- Puno, ako bih ih uspio navesti da prijeu most - ree Ke-vin.
- Zar ih vai prijatelji iz Coga ne bi jednostavno opet pohva-tali? - upita Jack.
- Nikad ih ne bi nali - ree Kevin sve se vie zagrijavajui za svoju ideju. - Nestali bi. Iz ovog se dijela
Ekvatorijalne Gvineje prema unutranjosti protee tisuu esto kilometara netaknute tropske
praume. Ne obuhvaa samo ovu zemlju ve i podruja Gabona, Cameroona, Conga i Centralne
Afrike Republike. Za-cijelo ima na tisue kvadratnih kilometara, a neki su dijelovi po-sve neistraeni.
- Jednostavno bismo ih pustili da sami odu? - upita Can-dace.
- Ba tako - ree Kevin. - Imali bi priliku, a ja mislim da bi uspjeli! Snalaljivi su. Sjeti se naih
predaka. Morali su preivjeti ledeno doba pleistocena. To je bio vei izazov nego ivot u trop-skoj
praumi.
Laurie pogleda Jacka. - Meni se ideja svia. Jack pogleda prema otoku, a zatim upita u kojem je
pravcu Coco Beach.
- Skrenuli bismo s puta - prizna Kevin - ali nije daleko. Naj-vie dvadeset minuta.
- Sto ako ih pustite iz kaveza, a oni ostanu na otoku? - upita Warren.
- Barem se mogu tjeiti da sam pokuao - ree Kevin. - Osjeam da moram neto uiniti.
- Hej, zato ne? - uzvikne Jack. - Mislim da se i meni ideja svia. to kau ostali?
456
- Iskreno reeno, rado bih vidio neku od tih ivotinja - ree Warren.
- Poimo - oduevljeno e Candace.
- Ja se slaem - ree Natalie.
- Ni ja ne bih mogla smisliti bolju ideju - ree Melanie. - Uinimo to!
Jack nekoliko puta povue uzicu dok motor nije oivio. Okrenuvi kormilo, usmjeri amac prema Ila
Francesci.
457
23.P0GLAVL J E
1 D. DZUJKA 1 997.
1 .45 CDGD, EKVATORIJALNA GVINEJA
Siegfried je stotinu puta sanjao isti san, a svaki je put bilo malo gore. U snu se pribliavao enki
slona s mladunetom. To mu se nije svialo, ali su njegovi klijenti, jedan brani par, ba to
zahtijevali. ena je eljela izbliza vidjeti malenog slonica.
Siegfried je sa strane poslao tragae da bi mu titili bok, a on i brani par pribliavali su se slonici.
No tragai na sjevernoj strani smrtno su se uplaili kad se pojavio golemi slon. Pobjegli su, a jo
vei znak njihova kukaviluka bio je taj to Siegfrieda nisu upozorili na opasnost.
Buka to ju je stvarao golemi slon jurnjavom kroz raslinje podsjeala je na grmljavinu nadolazeeg
vlaka. Njegovi su krikovi postali zagluujui, a tren prije naleta Siegfried se budio okupan znojem.
Siegfried se dahui okrene na leda i sjedne. Prui ruku kroz otvor u mrei za zatitu od komaraca,
nae au i otpije gutljaj vode. Najgore u njegovu snu bila je injenica da je previe stva-ran. U tom
je dogaaju izgubio svoju desnu ruku, a lice mu je unakaeno.
Siegfried je nekoliko trenutaka sjedio na rubu kreveta prije nego je shvatio da krikovi to ih je drao
dijelom svog sna dopiru
458
izvana. Uskoro je shvatio kakvi su to zvukovi: glasna afrika rock glazba iz jeftinog kazetofona.
Siegfried pogleda na sat. Trenutno ga je spopao bijes kad je vidio da su tek dva sata iza ponoi. Tko
bi mogao biti tako drzak i stvarati toliko buke u to doba noi?
Osjetivi da buka dopire s druge strane zelenila ispred nje-gove kue, ustane s kreveta i izae na
verandu. Na njegovo izne-naenje i ogorenje, glazba je dopirala iz kue Kevina Marshalla. Zapravo,
Siegfried je otkrio krivca: vojnike koji uvaju kuu.
Bijes je prostrujio Siegfriedovim tijelom poput elektrine struje. Vrativi se u sobu, nazvao je
Camerona i naredio mu da ode u Kevinovu kuu. Zatim je tresnuo slualicom. Na brzinu se odjenuo.
Dok je odlazio iz kue, pograbio je jednu od svojih starih lovakih puaka.
Siegfried se zaputio ravno preko zelene povrine. to se vie pribliavao Kevinovoj kui, glazba je
postajala glasnija. Vojnici su se nalazili pod svjetlom gole arulje. Po podu oko njihovih nogu
nalazile su se brojne prazne boce. Dva su vojnika pjevala uz ka-zetofon i glumila da neto sviraju.
inilo se da su druga dvojica bez svijesti.
Kad je Siegfried stigao na mjesto dogaaja, Cameronov je au-tomobil dojurio ulicom i uz kripu se
zaustavio. Cameron iskoi iz vozila. Jo uvijek je zakopavao koulju dok se pribliavao Siegfriedu.
Zaprepateno je pogledao pijane vojnike.
Cameron se pone ispriavati, ali ga Siegfried prekine. - Za-boravi na objanjenja i isprike - ree. -
Poi gore i provjeri jesu li gospodin Marshall i njegove prijateljice u svojim krevetima.
Cameron dotakne obod eira. Pojuri uza stube. Siegfried je uo kako lupa na vrata. Trenutak kasnije
na katu se upalilo ne-koliko svjetiljki.
Siegfried je u sebi bjesnio dok je gledao vojnike. Cak nisu primijetili ni njega ni Camerona.
Cameron se vratio sav blijed i odmahujui glavom. - Nema ih.
459
Siegfried je nastojao kontrolirati svoj bijes tako da moe mis-liti. Nevjerojatno je s kako nesposobnim
ljudima mora raditi.
- to je s njegovim dipom? - prasne Siegfried.
- Provjerit u - ree Cameron. Potri natrag i doslovno se progura kraj raspjevanih vojnika. Gotovo
se odmah vrati. - Nema ga.
- Kakvo iznenaenje! - sarkastino e Siegfried. Tada pucne prstima i pokae prema Cameronovu
automobilu.
Siegfried sjedne na suvozaevo mjesto, a Cameron za volan.
- Nazovi i upozori svoje ljude - naredi Siegfried. - elim da se odmah nae Kevinov automobil. I
nazovi straarnicu. Provjeri da nisu izali iz Zone. U meuvremenu me odvezi do Gradske vijenice.
Cameron posegne za mobitelom dok je upravljao vozilom oko bloka. Oba su broja bila memorirana
pa mu nisu trebale dvije ruke. Pritisne papuicu gasa i krene na sjever.
Kad su se pribliili Gradskoj vijenici, ve je poela sir ena potraga za Kevinovim automobilom. Sa
sigurnou je utvrtleno da vozilo nije pokualo proi kraj straarnice. Skrenuli su na par-kiralite i
tada su obojica uli glazbu.
- Uh! - izusti Cameron.
Siegfried je utio. Pokuavao se pripremiti za ono u to je sumnjao.
Cameron se zaustavi kraj zgrade. Farovi njegova automobila osvijetlili su kr do kojeg je dolo kad
su okviri reetki istrgnuti iz zida. Vidio se i komad lanca.
- Ovo je katastrofa - drhtavim e glasom Siegfried. S pu-kom u ruci izae iz automobila. Iako ju je
morao drati jednom rukom, bio je izvrstan strijelac. Brzo je ispalio tri metka jednog za drugim te su
se tri prazne boce na prozorskoj dasci razletjele u tisuu komadia. No glazba je i dalje odjekivala.
vrsto stisnuvi puku zdravom rukom, Siegfried prie pro-zoru i pogleda unutra. Kazetofon je
stajao na stolu, a jaina zvuka bila je namjetena na maksimum. etiri vojnika bila su bez svijesti, ili
na podu ili isprueni po namjetaju.
460
Siegfried podigne puku. Povue otponac i kazetofon odleti sa stola. Prizor je trenutno obavljen
munom tiinom.
Siegfried se vrati do Camerona. - Nazovi pukovnika garni-zona. Reci mu to se dogodilo. Reci mu
kako elim da ovim lju-dima sudi vojni sud. Neka smjesta ovamo poalje vojnike i jedno vozilo.
- Da, gospodine! - ree Cameron.
Siegfried korakne ispod arkade i pogleda reetke to su ih is-trgnuli sa zatvorskih prozora. Bile su
rukom iskovane. Pogledavi otvore, postalo mu je jasno zato su tako lako popustile. buka izmeu
cigli pretvorila se u pijesak.
Kako bi se smirio, Siegfried ustrim korakom poe oko Gradske vijenice. Kad je zaobiao posljednji
ugao, cestom su se pribliavala svjetla vozila. Skrenulo je na parkiralite. Uz kripu guma patrolna
kola sigurnosti zaustavila su se kraj Came-ronov automobila, a iz njih je izaao deurni asnik.
" ried je ispod glasa psovao dok se ovjek pribliavao. Ne-stankom Kevina i ena, te jo i
Amerikanaca, bonobo projekt ozbiljno je ugroen. Moraju ih nai.
- Gospodine Spallek - ree Cameron. - Dobio sam neke in-formacije. asnik O"Learv misli da je prije
deset minuta vidio au-tomobil Kevina Marshalla. Jasno, moemo brzo utvrditi je li jo uvijek ondje.
- Gdje? - upita Siegfried.
- Na parkiralitu kraj Chickee Hut Bara - odgovori O"Learv. - Primijetio sam ga tijekom zadnjeg
obilaska.
- Jesi li vidio neke ljude?
- Ne, gospodine! Ni ive due.
- Tamo dolje trebao bi biti straar - ree Siegfried. - Jesi li ga vidio?
- Zapravo nisam, gospodine - ree O"Learv.
- Kako to misli, zapravo nisam? - zarei Siegfried. Ve je bio sit nesposobnosti.
- Zapravo ne obraamo puno pozornosti vojnicima - odgo-vori O"Learv.
461
Siegfried se zagleda u daljinu. U jo jednom pokuaju kontro-liranja svog bijesa, prisilio se na
promatranje vegetacije s koje se odbijala mjeseina. Ljepota prizora donekle ga je smirila te je
ne-voljko sam sebi priznao da ni on nije obraao pozornost na voj-nike. Oni zapravo nisu sluili
nekoj odreenoj svrsi, ve su jed-nostavno bili tu; jedna od cijena poslovanja s vladom
Ekvatori-jalne Gvineje. Ali zato je Kevinov automobil kraj Chickee Hut Bara? Tada mu sine.
- Camerone, zna li se kako su Amerikanci uli u grad? -upita Siegfried.
- Naalost, ne - odgovori Cameron.
- Je li netko potraio amac? - upita Siegfried. Cameron pogleda O"Learvja koji protiv volje odgovori:
- Ni-sam znao da treba traiti amac.
- to je bilo kad si zamijenio Hansena u jedanaest? - upita Cameron. - Kad te upoznao sa situacijom,
je li spomenuo da je traio amac?
Niti jednom rijeju, gospodine - ree O"Learv. ameron proguta slinu. Okrene se Siegfriedu. - Morat u
to istraiti i kasnije vam javiti.
- Drugim rijeima, nitko nije potraio taj prokleti amac! -prasne Siegfried. - Ovo je prava komedija,
ali meni nije smijena.
- Izriito sam naredio neka se potrai amac - ree Cameron.
- Oito nije dovoljno neto narediti, glupane - prezirno e Siegfried. - Ti bi trebao voditi tu slubu. Ti
si odgovoran.
Siegfried zatvori oi i zakrgue zubima. Izgubio je obje grupe. Jedino to je u ovom trenutku mogao
uiniti bilo je na-zvati zapovjednika vojne jedinice u Acalavongu za sluaj da se bjegunci zapute
onamo, to je malo vjerojatno. Ali Siegfried se tome nije nadao. Znao je da bi on poao u Gabon da je
situacija obrnuta i kad bi on bio taj koji bjei.
Odjednom Siegfried naglo otvori oi. Jo mu je neto palo na pamet, a to ga je jo vie zabrinulo.
- Imamo li straara na Ila Francesci? - upita.
- Ne, gospodine. Niste ga traili.
462
- A kraj mosta na kopnur1 - uporno ce Meglned.
- Imali smo ga dok niste naredili da ga maknemo - ree Ca-meron.
- Onda odmah idemo tamo - ree Siegfried. Zaputi se prema Cameronovu automobilu. Tada su
dojurila tri vozila i skrenula na parkiralite. To su bili vojni dipovi. Zaokrenuli su prema parki-ranim
automobilima i zaustavili se. Svi su bili puni do zuba na-oruanih vojnika.
Iz prvog dipa izae pukovnik Mongomo. Za razliku od ne-urednih vojnika, on je bio besprijekorno
odjeven u svoju najbolju odoru upotpunjenu odlikovanjima. Usprkos injenici da su se na-lazili
usred noi, nosio je avijatiarske naoale. Ukoeno je salu-tirao Siegfriedu i rekao da mu stoji na
raspolaganju.
- Bio bih vam jako zahvalan kad biste se pobrinuli za one pijane vojnike - kontroliranim glasom izusti
Siegfried i pokae prema Gradskoj vijenici. - Ima jo jedna grupa do koje e vas odvesti asnik
O"Learv. I neka nas slijedi jedan dip s vojni-cima. Moda e nam trebati naoruani ljudi.
Kevin da Jacku znak neka uspori. Jack smanji brzinu, a teka piroga brzo izgubi zamah. Uli su u
uski kanal izmeu Ila Fran-cesce i kopna. Postalo je puno mranije jer su stabla s obje strane
stvarala svod od kronji.
Kevina je zabrinjavao konopac splavi za hranjenje pa je zau-zeo poloaj na pramcu. Objasnio je
Jacku o emu je rije te je Jack bio pripravan.
- Ovdje je sablasno - primijeti Laurie.
- Sluajte kako su ivotinje glasne - ree Natalie.
- Ovo to ujete uglavnom su abe - objasni Melanie. - Ro-mantino raspoloene abe.
- Tono je ispred nas - javi Kevin.
Jack ugasi motor i ustane kako bi izvukao propeler iz vode. Zauo se blagi udarac i zvuk grebanja
dok je amac prelazio preko konopca.
463
- bad moemo veslati - predloi Kevin. - blizu smo, a ne bih elio da u mraku udarimo o neko deblo.
Gusta se dungla povukla s obale kad su stigli do istine na kojoj se nalazio most. Ponovno ih je
obasjala mjeseina.
- O, ne! - uzvikne Kevin s pramca. - Most nije razvijen. Pro-kletstvo!
- To ne bi trebalo predstavljati problem - ree Melanie. - Ja jo uvijek imam klju. - Podigne ga te je
zablistao na slaboj svje-tlosti. - Imala sam osjeaj da e nam jednom dobro doi.
- O, Melanie! - ushieno e Kevin. - Divna si. Na trenutak sam pomislio da je sve izgubljeno.
- Most na razvlaenje kojemu treba klju? - zaudi se Jack.
- To je prilino sofisticirano za ovakvo mjesto usred dungle.
- S desne nam se strane pribliava gat - ree Kevin. - Tamo emo vezati amac.
Jack je bio na krmi. Posluio se veslom tako da se pramac okrenuo prema otoku. Nekoliko minuta
kasnije tiho su udarili o drveni gat.
- U redu, ljudi - ree Kevin. Duboko udahne. Bio je nervo-zan. Znao je da ovo nije u skladu s
njegovim karakterom jer je kanio uiniti neto to nikad ranije nije uinio: postati nekom vr-stom
heroja. - Evo moga prijedloga. Svi ete ostati u amcu. Ba-rem zasad. Doista ne znam kako e te
ivotinje reagirati kad se pojavim. Nevjerojatno su snane, a to znai da postoji rizik. Ja sam voljan
riskirati iz razloga o kojima sam ve govorio, ali ne elim ugroziti nikoga od vas. Zvui li to razumno?
- Zvui razumno, ali ne znam da li se slaem - ree Jack.
- ini mi se da e vam trebati pomo.
- Osim toga, s ovim AK-47 nije da se ne moemo braniti -primijeti Warren.
- Bez pucanja! - usrdno e Kevin. - Molim vas. Pogotovo ne radi moje dobrobiti. Zato elim da svi
ostanete ovdje. Ako stvari pou po zlu, jednostavno otiite.
464
ivieiame ustane. - ja snosim gotovo jeanaKu odgovornost za postojanje ovih stvorenja kao i ti.
Pomoi u ti, mome, svialo se to tebi ili ne.
Na Kevinovu se licu pojavi izraz ozlojeenosti.
- Bez durenja - ree Melanie. Izae iz amca na gat.
- Zvui poput zabave - primijeti Jack. Ustane kako bi slijedio Melanien primjer.
- Vi sjednite! - strogo e Melanie. - Zasad je ovo privatna zabava.
Jack sjedne.
Kevin izvadi svoju baterijsku svjetiljku i pridrui se Melanie na gatu. - Radit emo jako brzo - obea.
Najprije se trebalo pobrinuti za most. Bez njega plan e se izjaloviti bez obzira na reakciju ivotinja.
Kevin uvue klju. Kad ga je okrenuo i pritisnuo zeleno puce, zadri dah. Gotovo istog trenutka s
kopna je uo zvuk elektrinog motora na bate-rije. Tada se kao na usporenom filmu teleskopski most
isprui preko mrane rijeke i spoji s betonskim postoljem na otoku.
Kevin se popne na most kako bi provjerio je li stabilan. Po-kua ga potresti, ali je most vrsto sjeo na
svoje mjesto. Zado-voljno sie te se on i Melanie zapute prema umi. Nisu vidjeli kaveze jer je u
sjenkama vladao mrkli mrak, ali su znali da su tamo.
- Ima li neki plan, ili emo ih jednostavno sve pustiti iz ka-veza? - upita Melanie dok su hodali preko
istine. Kevin je upa-lio baterijsku svjetiljku pa su vidjeli kuda gaze.
- Jedino to mi je palo na pamet jest da naem svog dvoj-nika, bonoba broj jedan - ree Kevin. - Za
razliku od mene, on je voa. Ako postignem da me on razumije, moda e povesti ostale. - Kevin
slegne ramenima. - Ima li ti bolju ideju?
- Trenutno nemam - odgovori Melanie.
Kavezi su stajali u dugakom nizu. Prilino su zaudarali jer su neke ivotinje bile u kavezima ve vie
od dvadeset etiri sata. Dok su Kevin i Melanie prolazili ispred kaveza, Kevin je svakoga osvijetlio.
ivotinje su se odmah probudile. Neke su se stisnule
465
uza sLiaznji ziu i poKusavaie se zasuuu oq DijesKa. uruge su tvr-doglavo ostajale na svome mjestu i
bijesno zurile prema njima.
- Kako e ga prepoznati? - upita Melanie.
- Volio bih da mogu raunati na svoj sat - ree Kevin. - Ali slabi su izgledi za to. Pretpostavljam da
moram traiti onaj nje-gov uasni oiljak.
- Prilino je ironino da on i Siegfried imaju gotovo isti oi-ljak - primijeti Melanie.
- Nemoj ni spominjati ime tog ovjeka - ree Kevin. - Moj Boe, gledaj! - Snop svjetlosti otkrio je
unakaeno lice bonoba broj jedan. Prkosno je zurio u njih.
- To je on - uzvikne Melanie.
- Bada - izusti Kevin. Udari se po prsima kako su enke bo-noba inile kad su Melanie, Candace i
njega prvi put doveli do pilje.
Bonobo broj jedan nakrivi glavu, a koa se izmeu njegovih oiju nabere.
- Bada - ponovi Kevin.
Bonobo polako podigne ruku i udari se po prsima. Zatim izusti bada jednako jasno kao i Kevin.
Kevin pogleda Melanie. Oboje su se okirali. Iako su pokua-vali komunicirati s Arthurom, to je bilo
neto sasvim drugaije pa nikad nisu bili sigurni da li se doista razumiju. Ovo je bilo neto drugo.
- Atah - izgovori Kevin. Tu su rije esto uli, sve od tre-nutka kad ju je bonobo broj jedan viknuo
prilikom njihovog pr-vog susreta. Vjerovali su da znai doi.
Bonobo broj jedan nije reagirao.
Kevin ponovi rije, a potom pogleda Melanie. - Ne znam to bih jo mogao rei.
- Ne znam ni ja - ree Melanie. - Riskirajmo i otvorimo vrata. Moda e tada reagirati. elim rei, teko
mu je doi ako je zakljuan u kavezu.
- Ima pravo - ree Kevin. Zaobie Melanie i opipa desnu stranu kaveza. Kevin sa strepnjom otpusti
kraun i otvori vrata.
466
Kevin i Melanie koraknu unazad. Kevin okrene snop svjetlo-sti prema tlu radije nego u lice ivotinje.
Bonobo broj jedan po-lako izae i uspravi se do svoje pune visine. Pogleda lijevo i desno, a tek se
tada ponovno okrene ljudima.
- Atah - ponovi Kevin i pode unatrag. Melanie krene uz njega.
Bonobo broj jedan poe naprijed, a dok je hodao, protezao se poput atletiara koji se zagrijava.
Kevin se okrene kako bi mogao lake hodati. Jo je nekoliko puta ponovio rije atah. Bonobov izraz
lica nije se mijenjao dok ih je slijedio.
Kevin ga povede do mosta i popne se. Ponovno izusti atah.
Bonobo broj jedan oklijevajui stupi na betonirano postolje. Kevin poe unatrag dok se nije naao na
sredini luka. Bonobo oprezno poe na most. Stalno je gledao s jedne na drugu stranu.
Kevin tada pokua neto to nisu iskuali na Arthuru. Povee rijei bonoba. Upotrijebio je sta iz
dogaaja kad je bonobo broj jedan pokuao Candace dati mrtvog majmuna. Zatim zit, rije to ju je
bonobo broj jedan izgovarao kad je elio da pou u pilju. I na kraju arak za koju su bili prilino
sigurni da znai dalje.
- Sta zit arak - ree Kevin. Rairi prste i zamahne rukama od prsiju kretnjom to ju je Candace
opisala, a vidjela ju je prvi put u operacijskoj dvorani. Kevin se nadao da njegova tako sloena
reenica znai: Ti poi dalje.
Kevin ponovi reenicu i pokae na sjeveroistok prema bez-graninoj tropskoj praumi.
Bonobo broj jedan podigne se na prste i pogleda preko Ke-vinova ramena u mrani zid dungle na
kopnu. Zatim pogleda natrag prema kavezima. Rairi ruke i izgovori niz zvukova kakve Kevin i
Melanie ranije nisu uli, ili ih barem nisu ni s im odre-enim povezali.
- Sto radi? - upita Kevin. U tom trenutku ivotinja nije gle-dala u njega.
- Moda grijeim - ree Melanie - ali mislim da govori o svo-jim ljudima.
467
- Moj Boe! - uzvikne Kevin. - Moda je ipak shvatio to mu govorim. Idemo otvoriti druge kaveze.
Kevin poe naprijed. Bonobo je osjetio njegov pokret pa se okrene prema njemu. Kevin oklijevajui
zastane. Most je bio i-rok oko tri metra, a Kevin se bojao previe pribliiti. Previe se dobro sjeao s
kakvom ga je lakoom bonobo podigao i bacio poput krpene lutke.
Kevin se zagleda u lice ivotinje traei neki znak emocija, ali nita nije naao. Samo ga je ponovno
obuzeo nelagodan osjeaj da gleda u evolucijsko zrcalo.
- to je bilo? - upita Melanie.
- Djeluje zastraujue - prizna Kevin. - Ne znam bih li pro-ao kraj njega ili ne.
- Molim te, nemoj da se ponovno naemo u pat poziciji -ree Melanie. - Nemamo puno vremena.
- U redu - izusti Kevin. Duboko udahne i rubom mosta oprezno zaobie ivotinju. Bonobo ga je
promatrao, ali se nije pomaknuo.
- Ovo mi unitava ivce! - poali se Kevin dok je silazio s mosta.
- elimo li da on ostane ovdje? - upita Melanie.
Kevin se poee po glavi. - Ne znam. Moda e on biti ma-mac koji e privui ostale ivotinje na
most, ali s druge strane, moda bi bilo bolje da poe s nama.
- Zato jednostavno ne ponemo hodati? - predloi Melanie. - Neka on odlui.
Melanie i Kevin pou prema kavezima. Zadovoljno su vidjeli da je bonobo broj jedan odmah siao s
mosta i poao za njima.
Brzo su hodali, svjesni da ih Candace i ostali ekaju. Kad su stigli do kaveza, uope nisu oklijevali.
Kevin otvori vrata prvog kaveza, a Melanie drugog.
ivotinje su brzo izale i odmah razmijenile nekoliko rijei s bonobom broj jedan. Kevin i Melanie
priu sljedeim kavezima u nizu.
468
Za samo nekoliko minuta desetak je ivotinja hodalo naokolo, izgovaralo kratke rijei i protezalo se.
- Djeluje - ree Kevin. - Siguran sam. Da su kanili jedno-stavno pobjei u dunglu na otoku, ve bi to
uinili. Mislim da svi znaju da moraju otii.
- Moda bih trebala poi po Candace i nae nove prijatelje -predloi Melanie. - Trebali bi ovo vidjeti, a
mogu i ubrzati stvari.
- Dobra ideja - ree Kevin. Pogleda dugi niz kaveza. Znao je da ih ima vie od sedamdeset.
Melanie potri u no, a Kevin poe do sljedeeg kaveza. Pri-mijetio je da se bonobo broj jedan
zadravao u blizini kako bi pozdravio svaku osloboenu ivotinju.
Kad je Kevin oslobodio jo pet ili est ivotinja, stigli su os-tali. U poetku su se bojali stvorenja i
nisu znali kako bi se po-naali. ivotinje su ih ignorirale, a jedino su Warrena nairoko zaobilazile.
Warren je sa sobom imao automatsku puku, a Kevin je pretpostavio da je to ivotinje podsjealo na
puku za uspav-ljivanje.
- Tako su tihi - primijeti Laurie. - To je nekako sablasno.
- Deprimirani su - ree Kevin. - To moe biti posljedica sredstva za uspavljivanje ili zatoenitva. Ali
nemojte im se pre-vie pribliavati. Moda jesu tihi, ali su jako snani.
- Kako moemo pomoi? - upita Candace.
- Samo otvarajte vrata kaveza - ree Kevin.
Budui da je radilo sedam ljudi, za samo nekoliko minuta ot-vorili su sve kaveze. im je osloboena
posljednja ivotinja, Ke-vin pokae neka svi krenu prema mostu.
Bonobo broj jedan, koji se stalno nalazio u Kevinovoj blizini, glasno pljesne rukama ba kao i onda
kad su Kevin i ene prvi put naletjeli na njega u movarnom polju. Zatim neto izgovori hrapavim
glasom, te poe za ljudima. Ostali su bonobi odmah u tiini poli za njim.
Sedam ljudi predvodilo je sedamdeset jednog himerinog bo-noba u procesiji preko istine do mosta
to je vodio u njihovu
469
slobodu. Stigavi do mosta, ljudi koraknu u stranu. Bonobo broj jedan stane kraj betoniranog
postolja.
- Sta zit arak - ponovi Kevin, rairi prste i jo jednom za-mahne rukama od prsiju. Zatim pokae
prema neistraenoj afri-koj unutranjosti.
Bonobo broj jedan na trenutak sagne glavu, a potom skoi na postolje. Pogledavi svoje ljude,
izgovori jo nekoliko rijei, okrene lea Ila Francesci i poe mostom prema kopnu. Ostali bonobi u
tiini pou za njim.
- Ovo je kao da gledamo Egzodus - tiho primijeti Jack.
- Nemoj huliti Boga - ree mu Laurie. No ipak je u tome bilo zrnce istine. Prizor je doista izazivao
strahopotovanje.
Kao nekom arolijom ivotinje su se bez ikakva zvuka stopile s mranom dunglom. U jednom su
trenutku bile nemirna go-mila kraj mosta, a u iduem su nestale kao da ih nikad nije ni bilo.
Ljudi su nekoliko trenutaka bez rijei nepomino stajali. Na koncu Kevin prekine tiinu. - Uspjeli su i
ja sam sretan - izusti.
- Hvala vam svima na pomoi. Moda u sad moi sam sebi oprostiti ono to sam uinio. - Prie
mostu i pritisne crveno puce. Most zacvili i povue se.
Grupa se okrene od postolja i zaputi se natrag prema pirogi.
- To je bila jedna od najneobinijih povorki to sam je ikad vidio - primijeti Jack.
Na pola puta do amca Melanie odjednom stane i uzvikne:
- O, ne! Gledajte!
Svi su se brzo okrenuli prema drugoj obali rijeke kamo je po-kazivala. Povremeno su se kroz raslinje
mogla vidjeti svjetla au-tomobila. Vozila su se sputala stazom to je vodila do mosta.
- Ne moemo poi do amca! - ustvrdi Warren. - Vidjet e nas.
- Ni ovdje ne moemo ostati - ree Jack.
- Natrag do kaveza! - vikne Kevin.
Svi se okrenu i potre do zaklona to im ga je pruala dun-gla. U trenutku kad su se sakrili iza
kaveza, snopovi svjetla preli
470
su preko istine jer su vozila skrenula na zapad. Zaustavila su se, ali se ni svjetla ni motori nisu
ugasili.
- To je skupina ekvatogvinejskih vojnika - ree Kevin.
- I Siegfried - doda Melanie. - Njega mogu svugdje prepo-znati. A ono je patrolno vozilo Camerona
Mclversa.
Upalio se reflektor. Njegov je snani snop svjetlosti poigravao po kavezima, a potom preao na obalu
rijeke. Brzo je otkrio kanu.
ak i na udaljenosti od pedesetak metara mogli su uti uzbu-ene glasove nakon otkria amca.
- Ovo nije dobro - izusti Jack. - Znaju da smo ovdje. Iznenadna paljba prekine nonu tiinu.
- U to pucaju, za ime svijeta? - upita Laurie.
- Bojim se da unitavaju na amac - ree Jack. - Pretpostav-ljam da su to loe vijesti za moj depozit.
- Ovo nije trenutak za ale - pobuni se Laurie.
Eksplozija potrese noni zrak, a vatrena kugla osvijetli voj-nike. - To je zacijelo bio spremnik goriva -
zakljui Kevin. - To-liko o naem prijevoznom sredstvu.
Nekoliko minuta kasnije reflektor se ugasi. Potom se prvo vozilo okrene i nestane stazom to je
vodila u Cogo.
- Ima li netko pojma to se dogaa? - upita Jack.
- Pretpostavljam da se Siegfried i Cameron vraaju u gradi
- ree Melanie. - Znaju da smo na otoku pa se vjerojatno osje-aju prilino sigurnima.
Svjetla drugog vozila odjednom se ugase te na cijelom podru-ju zavlada mrak. ak je i mjeseina
oslabila jer se mjesec spustio nisko na zapad.
- Vie mi se svialo kad smo otprilike znali gdje su i to rade
- primijeti Warren.
- Koliko je velik ovaj otok? - upita Jack.
- Desetak kilometara dugaak i tri kilometra irok - ree Ke-vin. - Ali...
- Pale vatru - Warren prekine Kevina.
471
Zlaano svjetlo obasjalo je dio mehanizma mosta, a potom se rasplamsala logorska vatra. U
svjetlosti su vidjeli sablasne figure vojnika kako se onuda kreu.
- Nije li to zgodno? - primijeti Jack. - Ponaaju se kao kod kue.
- Sto emo uiniti? - oajniki e Laurie.
- Nemamo puno izbora dok oni sjede kraj postolja mosta -ree Warren. - Pobrojio sam ih est.
- Nadajmo se da ne kane doi ovamo - ree Jack.
- Nee doi dok ne svane - ree Kevin. - Ni sluajno ne bi po mraku doli ovamo. Osim toga, nema
potrebe. Uvjereni su da nikamo neemo poi.
- Kako bi bilo da preplivamo kanal? - predloi Jack. - irok je samo deset do dvanaest metara, a
gotovo uope nema struje.
- Ja nisam dobar pliva - nervozno e Warren. - Rekao sam ti.
- Cijelo je ovo podruje puno krokodila - ree Kevin.
- O, Boe! - izusti Laurie. - Sad nam to kae.
- Ali sluajte! Ne moramo plivati - ree Kevin. - Barem mi-slim da ne moramo. amac kojim smo
Melanie, Candace i ja do-li ovamo zacijelo je jo uvijek ondje gdje smo ga ostavili, a do-voljno je
velik za sve nas.
- Fantastino! - ushieno e Jack. - Gdje je?
- Bojim sp da emo morati malo hodati - ree Kevin. - Go-tovo dva kilometra, ali barem postoji
nedavno oieni put.
- Zvui poput etnje parkom - primijeti Jack.
- Koliko je sati? - upita Kevin.
- Tri i dvadeset - odgovori Warren.
- Znai da nam do zore ostaje samo sat i pol - ree Kevin. - Moramo odmah krenuti.
Ono to je Jack u ali nazvao etnjom kroz park pokazalo se jednim od najmunijih iskustava to ih
je bilo tko od njih doi-vio. Prvih dvjesto ili tristo metara nisu eljeli koristiti baterijske svjetiljke te su
hodali na nain koji bi se jedino mogao opisati
472
kao da slijepac vodi slijepca. U unutranjosti dungle bilo je mrano kao u grobu. Vladao je takav
mrak da su teko mogli odrediti hodaju li otvorenih ili zatvorenih oiju.
Kevin je poao prvi kako bi naao put, ali je esto pogreno skretao pa su se morali vraati da nadu
stazu. Znao je kakva stvorenja ive u praumi pa je zadravao dah kad god bi ispruio ruku ili nogu u
nepoznato.
Iza Kevina ostali su se sloili u zmijoliki red, a svatko se dr-ao za nevidljivu osobu ispred sebe. Jack
je pokuao razvedriti situaciju, ali je uskoro zakazala i njegova duhovitost. Otad na-dalje svi su bili
rtve vlastitih strahova dok su nona stvorenja klepetala, cvrkutala, rikala, pitala i povremeno urlala
oko njih.
Kad su konano zakljuili da je sigurno upotrijebiti baterijske svjetiljke, poeli su bre napredovati.
Istodobno su zadrhtali kad su vidjeli kraj koliko zmija i insekata prolaze jer su znali da su kraj istih
stvorenja prolazili i u mraku.
Kad su stigli do movarnih polja oko Lago Hippa, na isto-nom se obzoru poela pojavljivati blaga
svjetlost. Izaavi iz tmine praume, pogreno su vjerovali da je najgore prolo. No nije bilo tako. Svi
su vodeni konji izali iz vode na pau. ivotinje su djelovale golemo na slaboj svjetlosti praskozorja.
- Moda ne izgledaju tako, ali jako su opasni - upozori ih Kevin. - Puno ljudi strada od njih.
Grupa je pola zaobilaznim putem kako bi nairoko zaobila vodene konje. No kad su se pribliili
trstici gdje su se nadali da je jo uvijek sakriven maleni kanu, morali su proi blizu dva po-sebno
velika vodena konja. ivotinje su ih pospano promatrale, a tada su se iznenada zaletjele.
Sreom, zaletjele su se prema jezeru stvarajui veliku buku i komeanje. Svaka vietonska ivotinja
stvorila je novi iroki pro-laz kroz trstiku do vode. Na trenutak su svima srca treperila u prsima.
Potrajalo je nekoliko minuta dok se nisu pribrali i krenuli da-lje. Nebo je postajalo sve svjetlije pa su
znali da nemaju vremena
473
za gubljenje. Hodanje kroz dunglu oduzelo im je puno vie vre-mena no to su oekivali.
- Hvala Bogu, jo je ovdje - izusti Kevin kad je razmaknuo trstiku i naao maleni kanu. ak je i
plastina kutija s hranom jo uvijek bila na svom mjestu.
No vonja do piroge predstavljala je novi problem. Brzo su zakljuili da je kanu premalen te bi bilo
opasno da se svih sedam ukrca. Nakon mune rasprave dogovoreno je da e Jack i War-ren ostati tu
i ekati da Kevin doe po njih.
ekanje je predstavljalo pravi pakao. Ne samo to je nebo postajalo sve svjetlije i svjetlije,
najavljujui neizbjenu zoru i mo-gue pojavljivanje vojnika, ve je postojala i briga da je
motorizi-rani amac nestao. Jack i Warren nervozno su pogledavali as je-dan drugoga, a as svoje
rune satove. Istodobno su rastjerivali oblake nezasitnih insekata. Povrh svega ostaloga, bili su
posve is-crpljeni.
Ba kad su poeli misliti da se ostalima dogodilo neto uasno, Kevin se poput fatamorgane pojavio
uz rubove trstike i tiho zaveslao prema njima.
Warren se na brzinu popeo u kanu, a Jack ga je slijedio.
- Je li sve u redu s amcem? - zabrinuto e Jack.
- Barem je tamo - odgovori Kevin. - Nisam pokuavao upa-liti motor.
Unatrag su izali iz trstike, a potom krenuli prema Rio Di-viso. Naalost, bilo je puno vodenih konja te
ak i nekoliko kro-kodila pa su morali puno vie veslati kako bi ih zaobilazili.
Prije no to su zali u raslinje koje je skrivalo ue dunglom okruene rijeke, naas su ugledali
nekoliko vojnika koji su stigli na istinu u daljini.
- Mislite li da su nas vidjeli? - upita Jack sa svog mjesta na pramcu.
- Nikako ne moemo znati - ree Kevin.
- Za dlaku emo se uspjeti izvui - primijeti Jack.
474
enama je ekanje jednako teko palo kao Jacku i Warrenu. Kad je maleni kanu stigao do piroge, bilo
je doslovce suza olak-anja.
Posljednju je brigu predstavljao vanjski motor. Jack je na sebe preuzeo bavljenje motorom jer je
imao iskustva iz tinejder-skog doba. Dok je on pregledavao motor, ostali su veslali i tako izvukli
teki amac iz trstike na otvorenu vodu.
Jack je pumpicom dodao goriva, kratko se pomolio i povu-kao uzicu.
Motor je zakaljao i upalio se. Djelovao je jako glasno u jutar-njoj tiini. Jack pogleda Laurie. Ona se
nasmijei i pobjedniki uzdigne paleve.
Jack namjesti ruicu motora na najveu brzinu i okrene a-mac ravno na jug. Tamo su vidjeli Gabon
kao zelenu crtu du obzora.
475
EPILOG
?
1 B. DZUJKA 1 997.
1 5.45 NEW YDRK CITY
Lou Soldano pogleda na sat i pokae svoju policijsku znaku kako bi uao u carinsku zonu zgrade za
meunarodne linije Zrane luke Kennedv. Naao se u veoj prometnoj guvi no to je oekivao te se
nadao da nije zakasnio na doek svjetskih putnika.
Prie jednom od nosaa i upita koja je traka Air Francea.
- Sasvim u dnu, brate - ree nosa i zamahne rukom.
Takve sam ja sree, pomisli Lou i pone lagano trati. No us-koro prestane trati i po tko zna koji put
zarekne se da e pre-stati puiti.
Kad se pribliio, lako je vidio koju traku trai. Na monitoru je velikim slovima pisalo AIR FRANCE.
Oko trake su ljudi sta-jali u etiri reda.
Lou poe oko mnotva i uskoro ugleda grupu. Iako su gle-dali na drugu stranu, prepoznao je
Laurienu kosu.
Ugurao se meu putnike i stisnuo Laurienu ruku. Ljutito se okrenula, ali ga je brzo prepoznala. Tada
ga je tako vrsto za-grlila da mu je lice porumenjelo.
- U redu, u redu, predajem se - izusti Lou. Nasmije se.
476
n n v m v " v ni
Laurie ga pusti tako da se moe rukovati s Jackom i Warre-nom. Lou je Natalie poljubio u obraz.
- Dakle, jeste li imali ugodno putovanje, ili to? - upita Lou. Bilo je oito da je jako uzbuen.
Jack slegne ramenima i pogleda Laurie. - Bilo je dobro - ne-odreeno ree.
- Da, bilo je u redu - sloi se Laurie. - Problem je u tome to se nita nije dogaalo.
- Doista? - zaudi se Lou. - Iznenaen sam. Znate, budui da je to Afrika i tako. Nisam bio tamo, ali
sam uo.
- Sto si uo, ovjee? - upita Warren.
- Pa, ima puno ivotinja - ree Lou.
- Zar je to sve? - upita Natalie.
Lou smeteno slegne ramenima. - Valjda. ivotinje i ebola vi-rus. Ali kao to sam rekao, ja nikad nisam
bio tamo. Jack se nasmije, a odmah za njim i svi ostali.
- to se ovdje dogaa? - upita Lou. - Zadirkujete li vi mene?
- Bojim se da je tako - ree Laurie. - Imali smo fantastino putovanje! Prvi je dio bio malo naporan, ali
to smo preivjeli, a kad smo stigli u Gabon, bilo je predivno.
- Jeste li vidjeli ivotinje? - upita Lou.
- Vie no to moe zamisliti - odgovori Laurie.
- Eto vidi, to svi govore - primijeti Lou. - Moda u jed-nom i ja poi onamo.
Stigla je prtljaga pa su je podigli na ramena. Hitro su proli kroz carinu i aerodromsku zgradu. Louov
neobiljeeni automobil bio je parkiran uz plonik.
- Jedna od rijetkih privilegija - objasni.
Smjestili su torbe u prtljanik i ukrcali se. Laurie sjedne kraj Loua. Udaljili su se od zrane luke i
odmah zapeli u gustom pro-metu.
- to je s tobom? - upita Laurie. - Jesi li napredovao u slu-aju?
477
- Bojao sam se da me nitko nee pitati - ree Lou. - Stvari su se raspetljavale nevjerojatnom brzinom.
Pogrebno poduzee Spoletto pokazalo se pravim zlatnim rudnikom. Sad se svi poku-avaju nagoditi.
Cak imamo optunicu protiv Vinnieja Domi-nicka.
- To je fantastino - ree Laurie. - to je s onom odvratnom svinjom, Angelom Facciolom?
- On je jo uvijek u zatvoru - ree Lou. - Optuili smo ga za krau Franconijeva tijela. Znam da to nije
puno, ali sjetite se da je Al Capone dolijao zbog utaje poreza.
- to je s krticom u Uredu medicinskog istraitelja? - upita Laurie.
- Rijeeno - ree Lou. - Zapravo, tako smo sredili Angela. Vinnie Amendola pristao je na svjedoenje.
- Dakle, ipak je bio Vinnie! - usklikne Laurie, a u glasu joj se osjeala mjeavina aljenja i spoznaje da
je imala pravo.
- Nije ni udo to se onako neobino ponaao - javi se Jack sa stranjeg sjedala.
- Dolo je do jednog neoekivanog zaokreta - nastavi Lou. - U sve ovo bio je upleten jo netko, a to
nas je sasvim iznena-dilo. Oito se trenutno nalazi izvan zemlje. Kad se vrati, bit e uhien zbog
umorstva tinejderke po imenu Cindy Carlson iz Jersevja. Vjerujemo da su to obavili Franco Ponti i
Angelo Fac-ciolo, ali prema nalogu tog tipa. Zove se dr. Ravmond Lyons. Poznaje li ga netko od vas?
- Nikad nisam uo za njega - odgovori Jack.
- Ni ja - ree Laurie.
- Pa, imao je neke veze s onim transplantiranjem organa to je vas onako jako zanimalo - ree Lou. -
Ali kasnije o tome. Sad bih elio uti o prvom dijelu vaeg putovanja, onom napornom.
- Za to e nam morati platiti veeru - ree Laurie. - Pria je prilino duga.