p r o b l e mi

Valentin Pozai
MORAL NA SPORTSKI M BORI LI TI MA
Stari Grci nisu bili kulturni
zato to su imali onakve
sportske igre,
nego su takve igre imali
zato to su bili
visoko kulturni.
Jura] Jurjevi
U ovom se prinosu s udorednog stajalita ele razmotriti
znaenja i dometi ovjekovih zalaganja i ostvarenja na spor-
tskim borilitima. Stoga je potrebno da ukratko poblie odredi-
mo ta dva podruja.
Jednostavno reeno, sport je bilo prigodno bilo sustavno ov-
jekovo bavljenje tjelesnim vjebama i igrama radi stjecanja bo-
ljeg tjelesno-duevnog stanja. U Proglasu sportaa, u Rimu godi-
ne 1984., nalazimo opiran pjesniki opis sporta:
Sport je radost ivljenja, elja za samoizricanjemu slobodi, na-
prezanje radi savrenog samoostvarivanja u slobodnom zala-
ganju; to je susret i odmjeravanje s drugima, odnos pema priro-
di i drutvenoj sredini. Sport je inilac ljudskog dozrijevanja,
moralnog i drutvenog odgoja; pospjeuje ljudske odnose i daje
vaan doprinos uljudjenom ivotu. Po svojoj sveobuhvatnosti
uzdie se na meunarodnu razinu kao sredstvo bratstva i mi-
ra.
1
1
Proglas sportaa prigodom Meunarodnog jubileja sportaa u Rimu 12. IV.
1984.; potpisali su ga uprava i natjecatelji; navod uzet iz: Lo sport tra medicina e
morale, Roma, 1985, str. 15.
131
Tako ocrtan, sport ukljuuje u sebi igru, tjelesni napor i na-
tjecanje, nadmetanje, makar u nekom irem smislu rijei. Vjeto
1 snano raspolaui svojim tijelom, nadvladavajui prepreke i
odmjeravajui se s drugima, sporta doivljava trenutke istinske
radosti i ushienja. Tu se podrazumijeva jednako sport u amater-
skomsmislu ukoliko se netko njime bavi za vlastitu razonodu,
povremeno, premda moda uz pouke i sustavno, kao i sport u
profesionalnomshvaanju kad se u sport ulae puno vrijeme,
kad se nekomudruenju stavlja na raspolaganje pod odreenim
uvjetima vlastite sposobnosti; ovdje sporta moe biti unaprije-
en ili iskljuen, kanjen ili nagraen, a redovito je plaen ve
prema visini svojih uspjeha i prema zapaenosti u javnosti.
Uz taj svijet sporta u strogome smislu neizbjeivo su vezani i
oni koji vode svu organizatorsku brigu te oni koji sport prate, di-
ve mu se, zanose se njime i u njemu uivaju. Ugledalitu, svaka-
ko, posebno mjesto zauzimaju navijai. U tu vrstu valja ubrojiti
svaku osobu koja je izgubila smisao za smireno prosuivanje
igara i predstava, koja se pristrano zanosi za svojimmiljenicima
bez stvarne prosudbe svojih elja s obzirom na stvarnost. U po-
sljednjim desetljeima u sportskoj se djelatnosti pojavio jo jedan
svijet, svijet sredstava priopivanja. Ta sredstva, odnosno ljudi
koji se njima posveuju, ulaze izmeu sportskih igara i predsta-
va i gledalaca, navijaa, sa svimsvojimmoguimpozitivnimi ne-
gatinimdoprinosom. Pri moralnomvrednovanju i prosuivanju
nekog sportaa i sportskog dogaaja treba uzeti u obzir sve te
elemente, jer tek tako moemo dobiti ispravnu sliku stvarnosti.
Moralna je teologija, u svjetlu razuma i vjere, ovjekovoj
praksi usmjerena znanost o vrijednostima i obvezama koje iz tog
svijeta proizlaze za ovjekovo slobodno i odgovorno djelovanje.
Doivljaj udoredne svijesti, iskustva, pojavljuje se u ovjeka pri
susretu slobode i poziva koji dolazi od vrijednosti. Svaki ovjek u
dubini svoje due doivljava, iskuava slobodu izbora.
2
Slobodni
in izbora kojimodabire odreenu vrijednost, u odreenimokol-
nostima, in je samoodreenja i samoostvarenja u tome ivotno-
-povijesnomprostoru i vremenu.
U slobodnomizboru na udorednompodruju tamo gdje
se ovjek odreuje upravo u svemznaenju svojega dostojanstva
osobe, a ne u pojedinim, vie ili manje korisnim vjetinama
njegova se osobnost izgrauje prema vrijednosnom idealu koji
ga poziva. Taj ga ideal nadilazi, i ovjek je do kraja ivota u traj-
nom naporu i zamahu da ga dohvati.
ovjekovo udoredno ostvarenje ujedno oznauje osloboe-
nje od vanjskih i unutranjih sputanosti zla, kao i postizanje sve
veeg sklada izmeu poziva vrijednosti i odgovora slobode u sri
2
Ovdje se ne moemo uputati u teoretske raspave o pitanju ljudske slobode.
132
osobe, u savjesti. Toj se svijesti Bog objavljuje izravnim djelova-
njemDuha Svetoga, na nama esto nespoznatljiv nain, kao i po-
sebnom objavom kroz povijesti spasenja, napose u osobi Isusa
Krista.
Polazei od moralnog iskustva, u svjetlu razuma i vjere, Dru-
gi e se vatikanski sabor izraziti o naravi i zadai moralne teolo-
gije ovako: Ona treba rasvijetliti uzvieni poziv vjernika u Kris-
tu i njihovu obvezu da u ljubavi donesu plod za ivot svijeta.
3
Da li i kako ovjekova sportska djelatnost ulazi u horizonte
njegova uzviena poziva, i koje su to obveze ljubavi koje iz toga
proizlaze za ivot svijeta, za njegov osobni, pojedinani i drutve-
ni ivot?
Neizbjeiva proimanja
ovjek, kao tjelesno-duhovno bie, nikada ne djeluje samo
kao tijelo, ni samo kao duh. On uvijek djeluje kao cjelina. Tijelo
ima posredniku ulogu izmeu ovjekova unutranjega ja i van-
jskoga svijeta, izmeu ovjeka i drutva, izmeu ovjeka i Boga.
Tijelo je mjesto izriaja i priopenja. Stoga je moralna dunost
svakoga pojedinca da usavrava, titi i razvija sposobnost tijela i
to pod vidikomspremnosti da moe prikladno odgovoriti na po-
ziv blinjega, a jo vie na Boji poziv.
Tek po tomvidljivomelementu svojega bia ovjek moe raz-
vijati i ostvarivati svoje cijelo bie. Sva ta obiljeja dolaze do izra-
aja i u sportskoj djelatnosti. Istinska sportska djelatnost uistinu
je odraz svega ovjeka i svrha joj je ostvarivanje cjelovita ovje-
ka. Ona obuhvaa ne samo atletske vjetine i sposobnosti nego
takoer inteligenciju, volju i osjeajnost. Odatle je oito da sport,
budui da zahvaa ovjeka u svoj njegovoj osobnosti, pripada iz-
razito udorednom, moralnompodruju ovjekova ivota i djelo-
vanja.
Novost pojave
Prouavajui dananji svijet sporta, nailazimo na tvrdnju da
moda nijedan kolektivni nadnacionalni fenomen ne zasluuje
danas takvu socioloku i psiholoku analizu kao sport.
4
Doista,
u ivotu pojedinca i u drutvu sport se danas pojavljuje u sasvim
razliitomruhu i dometima od onih prije nekoliko desetljea. To
se jednako tie i onih koji se sportombave, kao i na one koji spor-
tske dogaaje prate, zanimaju se za njih.
3
Dokumenti II. vatikanskog koncila, Zagreb, 1970, OTbv. 16.
4
Tako misli M. Scheler, Navod uzeti iz
:
E. GIUS A. SALVINI, Sport., u: Dizio-
nario di sociologia, Cinisello Balsamo (Milano) 1976, str. 1. 196.
133
Baviti se sportomdanas nije vie samo razonoda i povlastica
biranog i malog broja mladei. Uza sve vie slobodnog vremena,
dananji se ovjek sve vie bavi, okree za sportskom razono-
dom. Zahvaljujui takoer sve veemrazumijevanju i napretku u
ljudskosti danas se sportommogu baviti i tjelesno prikraeni, in-
validi... Broj onih koji se danas bave sportom gotovo je beskra-
jan. Poetni kolski programi, i zahtjev upuen svima odmalena,
kasnije prerasta u amatersko, a kod nekih i u profesionalno za-
nimanje sportom. Sport se razvija u vlastiti sistem. On vie nije
neki vie ili manje sluajni zbroj osoba i skupina. Tu su druge,
savezi na narodnoj i meunarodnoj razini, s vrlo sloenimupra-
vama, programima i zadacima.
Uz to ide i sasvim nova pojava zahvaljujui raskonim iz-
vjetajima tiska, radija i televizije sa sportskih polja da golema
mnotva zanosno i strastveno prate sportske priredbe. Sport da-
nas, kao malo koji drugi dogaaj, okuplja i zdruuje i sportae i
gledaoce u nepredvidive oblike susreta. Ta se mnotva redovito
preputaju ugoaju radosnog i zabavnog promatrakog sudjelo-
vanja u igri, ali se, meutim, mogu prepustiti i valu nerazumne i
nepredvidive navijake strastvenosti.
injenica je da je sport mjesto prvotno individualnog znaaja
poprimio drutveni. Uivot mnogih ljudi uao je kao predmet op-
eg interesa. Ukoliko neizbjeivo zahvaa, posredno ili neposred-
no, u ponaanju ljudi, ukoliko djeluje na to ponaanje, uvjetuje
ga i mijenja, sigurno ulazi na podruje morala, udorea i tako
postavlja mnoga moralna pitanja i osobnog i drutvenog znae-
nja.
Bliskost i novost
Sve dosadanje studije o sportu, s moralnoga gledita, uglav-
nom upozoravaju na injenicu da jo nema razvijene sustavne
teologije sporta, da smo jo na poecima. I premda se bez ikakve
dvojbe moe prihvatiti odreena zakanjelost na teoretskom
podruju, slobodno se moe istaknuti da je u praktinome ivotu,
tj. da je ona ivljena teologija, bila vrlo bliska sportu. Svijet spor-
ta, kao svijet tjelesno-duhovne djelatnosti, nije ni stran ni tui
kranskome pogledu. Tek u savrenstvu cjelokupnoga ovjeka,
ukljuujui i njegovu tjelesnu dimenziju, kranin vidi sliku Bo-
ju. Stoga nimalo ne iznenauje to meu ljubiteljima sporta ima
i nasljednika sv. Petra. Pio XI. bavio se sportom, praktino i teo-
retskimizlaganjem, sve do izbora za papu. Ivan Pavao II. nastav-
lja pak, ponekomna uenje, svoj hobi i kao papa.
injenica je da je Crkva u svojim kolama i prilikomrazlii-
tih mladenakih okupljanja velika mnotva mladih usmjeravala
na sportske djelatnosti i zanimanja. Bilo je to u vrijeme dok dru-
134
tvo jo nije vodilo smiljenu i sveobuhvatnu brigu za tjelesni od-
goj i igru mladei. Naime, istinska proslava ljudskog savren-
stva, u njegovimbitnimtjelesno-duevnimsastojcima, naravni je
hod na putu do vie ili manje svjesnog priznanja i proslava lov-
jekova Stvoritelja, a to je Crkva spontano uvidjela i ostvarila.
Apostol Pavao rado se sluio slikama sa sportskih borilita,
koje su njegovimvjernicima Grcima bile vrlo bliske.
5
Zajednici
krana u Korintu pie: Zar ne znate? Tijelo vae hramje Duha
Svetoga koje je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer,
kupljeni ste otkupinom. Proslavite, dakle, Boga u svomtijelu! (1
Kor 6, 1920). Piui Timoteju, sportsku sliku borbe i utrke pri-
mjenjuje na ljudski ivotni tijek: Dobar boj sam bio, trku za-
vrio, vjeru sauvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti
koji e mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne sa-
mo meni, nego i svima koji s ljubavlju ekaju njegov Pojavak (2
Tim4,7-8).
Polazei od Pavlovih tekstova, Ivan Pavao II. razvija svoju mi-
sao:
Evo, apostol naroda koji se, da bi ponio Kristovu poruku svim
narodima, posluio pojmovima, slikama, izrazima, nainomiz-
raavanja, filozofskimi literarnimpodacima ne samo iz idov-
ske tradicije nego takoer iz grke kulture, nije se ustezao uk-
ljuiti sport meu ljudske vrijednosti koje su mu sluile kao os-
lonac i polazna toka za dijalog s ljudima vlastita vremena. Pri-
znao je, dakle, temeljnu vrijednost sporta, smaterajui ga ne
samo predmetomusporedbe da bi osvijetlio vii etiki i asketski
ideal nego takoer u njegovoj unutranjoj stvarnosti faktorom
za odgoj ovjeka i komponentomnjegove kulture i njegove civi-
lizacije.
6
Vjebalite igre i ivota
Poznata latinska izreka Valja moliti da bude zdrav duh u
zdravu tijelu,
7
poznatija je u svojem skraenu obliku Zdrav duh u
zdravu tijelu. Tomse pounomizrekomne eli rei da duh moe
biti zdrav samo u zdravu tijelu, nego da briga za tijelo ne smije
previdjeti vrijednosti duha kao istinskog temelja tjelesnog sav-
renstva. Jer, sklad je ideal, kako izlae papa Pavao VI :
Crkva gleda u sportu gimnastiku tijela i gimnastiku duha. vje-
banje moralnog odgoja, i zato se sportu divi, odobrava ga i oh-
5
Usp. E. de PAMFILIS, Tempo libero, turismo e sport: la risposta della Cheisa,
Roma-Padova, 1986, str. 189-190.
6
IVAN PAVAO IL, Homilija za vrijeme mise prilikomMeunarodnog jubileja
sportaa, u: Insegnamenti di Giovanni Paolo II, Citt del Vaticano 1984, VII/1,
str. 1006 (12. IV.).
7
Orandum est, ut sit mens sana in corpore sano (Juvenalij, Satire X, 356). Skra-
eni oblik: Mens sana in corpore sano,- usp. Z. DOROGHY, Blago latinskog jezi-
ka, Zagreb, 1976. str. 256.
135
rabruje u njegovimrazliitimoblicima... to vie to ulaganje tje-
lesnih sila prati ulaganje moralnih snaga koje od sporta mogu
uiniti veliajnu osobnu disciplinu, ozbiljno uvjebavanje dru-
tvenih veza, utemeljenih na potivanju vlastite rijei i osobe
drugoga, poelo drutvenog povezivanja koje uspijeva izgrai-
vati prijateljske odnose ak i na meunarodnome planu.
8
Sport je zauzimanje svega ovjeka, i na cijelu ovjeku ostav-
lja tragove: Sport ili odgaja ili kvari, izgrauje ili razgrauje
onoga tko se njime bave ili ga strastveno prati.
9
Ope je uvjere-
nje da je istinska sportska djelatnost, uz postizanje skladna tje-
lesna razvoja, kola vjernosti, potenja, hrabrosti, umjerenosti,
vladanja samimsobom, izdrljivosti u naporima sve izrazito
moralne ljudske i kranske kvalitete. Utoj su koli takoer i oni
najbuntovniji i najumiljeniji sebinjaci nauili uviati i priznati
svoje granice i domete drugih; tovie, nauili su prihvaati po-
kraj sebe prisutnost boljih od sebe, nauili su se svladavati i po-
bijeivati same sebe, a to je preduvjet svake istinski sportske po-
bjede.
Odgojna uloga u ivotu pojedinca i drutva nije sportu neto
dodatno ili sporedno, nego bitno vezano uza nj. Ne moe, naime,
biti tjelesnoga savrenstva, postignutog tjelovjebom, bez odgo-
varajue duevne uravnoteenosti neke osobe.
Vjernicima u Korintu Pavao pie Svaki natjecatelj sve mo-
gue izdrava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv
(1 Kor 9,25). Utimje rijeima sadrana velika istina o sportu, kao
i njegova simbolika za ljudski ivot openito. Ve je Job govorio:
Borba je ivot ovjekov na zmiji (Job 7,1).
10
Usvijetu propagan-
de potroakoga stila ivota, pojamdiscipline, tj. vladanja samim
sobom, svojim nagonima i prohtjevima, pojam samoodricanja,
nije rado uven ni prihvaen. Mnogi se, na vlastitu tetu i pro-
past, radije daju namamiti rjeitou o zalaganju, uspjesima i od-
goju na temelju spontanosti i neposrednog zadovoljstva i uitka
svake vrste. Spontano je dobro glasi slogan a da se pritomza-
boravlja kako se kao spontane u ovjeku pojavljuju i negativne
sklonosti, i ne samo one. Naprotiv, sportska djelatnost i uspjesi
svjedoe o tome da su ustrajan i dugotrajan napor i odricanje,
kada su preuzeti svjesno i slobodno kao vie vrijednosti i postig-
nua, jedini jamac uspjeha, istinske radosti, smirenosti i samoos-
tvarenja.
11
8
PAVAO VI , Biciklistima 'Giro d'Italia', u: Insegnamenti di Paolo VI, Citt del
Vaticano, 1964, 11, str. 893.
8
F. ANGELINI, L'attivit sportiva come celebrazione della persona umana, u:
Lo sport tra medicina e morale, Roma, 1985, str. 18.
10
Prijevod prema Vulgati: Militia est vita hominis super terram. Hrvatska Biblija
ima: Nije V vojska ivot ovjekov na zemlji?
11
U razgovoru za Vjesnik za vrijeme Univerzijade '87. u Zagrebu Slobodanka o-
lovi tumai svoje uspjehe (tranje 800m 1:56,51) i svoj doivljaj: Moj je naj-
136
Sasvim je razumljivo, a to iskustvo obilno potvruje, da se
kreposti steene u sportu prelijevaju i na druga podruja ovje-
kova ivota: Sport postaje vjebalite ne samo za igru nego i za
ivot kola snanih kreposti, obuka za dostignua i pobjede
duha.
12
Istinski je sport prilika za samoostvarenje pojedinca, ili
da postignua ostvaruje samnapose ili zajedno s drugima udru-
en u nekoj skupini, momadi. Sport u skupini ima svoje zasebno
znaenje: tu se pojedinac vjeba vlastitu podlaganju ne samo
pravilima igre nego takoer stilu drugih suigraa i propisima
unutar vlastite momadi.
Provjerom vlastitih snaga, ali i u solidarnosti s drugima,
sporta slobodno biranje sportske djelatnosti i zalaganja doiv-
ljava kao podruje novih iskustava i osvjenja. Prolazi kroz isku-
stvo da moe, ali ne mora pobijediti, da pobjeda nije jedina i naj-
via svrha, u skladu s plemenitim olimpijskim geslom: Vano je
sudjelovati!
Opasnosti od sporta
Sport se pojavljuje kao uoljiva drutvena pojava naega
vremena i kao vaan dio kulturno-drutvenoga ivota
13
, jer svo-
jomprivlanomsnagomzahvaa ljude razliite dobi, drutveno-
ga podrijetla, politikih pogleda, vjerskih uvjerenja i svjetonazo-
ra. U sportaa i kod gledalita pojavljuju se prvotno vii motivi,
kao to su plemenitost i radost sudjelovanja u sportu, estitost i
potenje u igri, potivanje suparnika, izdrljivost i umjerenost u
naporima... Uz te prvotne pojavljuju se i drugotni motivi, kao
npr. astohleplje, bezobzirna elja za postignuima, nepotedna i
nepotena borba... tovie, ne samo da se pojavljuju nego se zbog
sloenosti ustrojstva u suvremenim uvjetima, usred drutveno-
-politikih upletanja u sport, moe dobiti dojam kao da su dru-
gotni motivi prevladali nad onimprotivnima. Dodue sport moe
biti zdrav, ali to nije svaki i u svimokolnostima; sport moe pozi-
tivno utjecati na razvoj osobe, ali to nije uvijek injenica; sport
moe zbliavati ljude i narode, ali moe imati i suprotne uinke.
vei adut upornost... ovjek se u ivotu za neto opredjeljuje. Bila samvrlo
mlada (12 godina) kad samse opredijelila za atletiku. Istog tog trenutka, jasno,
prihvatila sam, potpuno svjesno, sve obaveze sportskog ivota i sve ostalo to iz
toga proistjee. Dakako, ne kao namet, ve kao elju. I zaista mi nita ne nedos-
taje. Trim. Dakle, uivamu neemu to volim... Ne, nisamse niega odrekla,
samoodricanje je rije koja je izbaena iz mog rjenika (usp. Vjesnik, Panora-
ma subotom, 18. srpnja 1987, str. 5.).
12
IVAN PAVAO II., Igraima nogometnog kluba SPAL (4. IV. 1981.), u: Insegna-
menti di Giovani Paolo II, Citta del Vaticano, 1981, IV/1, str. 685.
13
R. ANDERSEN, Die ethische Relevanz des Sports, U: Handbuch der christlic-
hen Etnik, Freiburg-Basel-Wien, 1982, sv. 3, str. 510.
137
Plemenitom izazovu na svim natjecanjima: Bre, vie, snani-
je
14
, kao da je jedina svrha sportsko ostvarenje sportaa, zabo-
ravljajui na ovjeka u njemu, na njegovu ljudskost. Kada se u
svijetu sporta polazi od osnovnoga naela da je ljudski ivot sa
svim svojim tjelesno-duhovnim vlastitostima dragocjen Boji
dar, povjeren ovjeku na brigu i skrb, a nije predmet samovo-
ljnog raspolaganja, tada su sve sportske djelatnosti samo razlii-
ti naini i oblici sluenja ovjeku u dostojanstvu njegove osobe.
Ako se, meutim, pozornost usredotoi samo na vanjske vidike,
na sportska ostvarenja, neizbjeive su prevare, drogiranja, pot-
plaivanje te izrabljivanje sportaa na razne naine. Tada se izla-
e opasnosti ne samo tjelesni nego i duhovni integritet, cjelina
sportaa. Takvi postupci nemaju nita zajedniko sa sportom,
nego jednostavno znae kriminalna djela.
15
astohleplje i elja za pobjedom poto-poto jednako mogu bi-
ti prisutni u sportaa na terenu kao i u gledalaca. Kada se spor-
ta u elji da se to bre i lake popne na sam vrh slave, preda
vodstvu astohleplja, nee se sustezati da pregazi estitost u igri
i u natjecanju, a sama e igra i natjecanje potamnjeti na njegovu
horizontu vrednovanja. Na tome ga putu nemalo ugroavaju na-
vijai i sredstva priopavanja. I jedni i drugi raspiruju pomam-
nost za prvakom, za sportskimidolom, to je put prema fanatiz-
mu gdje se gubi svaka razumna mjera kao i svaki dobar osjeaj
sportskog duha.
Sam sporta za ljude gladne i edne visokih postignua iona-
ko nije osoba, nego robot koji mora uspjeti ili je osuen na
propast. Nita neobino ako se takvi navijai pojedinih momadi
koriste sportskim susretima kao pogodnim prilikama za izljeve
nasilja jezikom i miicom. To moe napose doi do izraaja pri
nadmetanju sportaa iz dvaju razliitih naroda, kad su jedni i
drugi pod pritiskom nacionalnih boja i ponosa. Nasuprot tome,
gledalite umiruje, a sportu vraaju njegovu dra spoznaja i i-
njenica da se pobjednicima prilikom amaterskih igara na Uni-
verzijadine sviraju njihove nacionalne, nego studenstska himna
Gaudeamus.
Sasvim osobito i pod udorednim vidikom posebnu ulogu i
odgovornost na podruju sporta imaju sredstva drutvenog pri-
opivanja. Preko njih se, naime, lako moe stvarati i mijenjati
javno miljenje bilo u prilog bilo protiv sportaa pojedinca i spor-
ta openito.
Dodue, profesionalnome sportau potrebni su gledalite i
sredstva javnog priopivanja, kao i on njima, ali, ipak, na drugi
nain.
14
Geslo olimpijskih igara: Citius, altius, fortius Bre, vie, snanije.
15
W. KROFF, Grundstze zu einer Ethik der Ethosformen Heutigen Sports, u:
Handbuch der christlichen Ethik, Freiburg-Basel-Wien, 1982, sv. 3, str. 529
138
Sporta se esto nae pod izvanjskim pritiskom zahtjeva za
pobjedom, za izvrsnim, prvimmjesto. To je psihiko i novano
prisiljavanje na uspjeh, a to pak od njega zahtijeva da se izlae
naporima preko mjere razboritosti s obziromna vjebe i uloeno
vrijeme. Kao ishod toga on esto zanemaruje obitelj, izgradnju
vlastite osobe na drugimvanimpodrujima. Zato se dogaa da
se u nekih sportaa snano uoava nakazni nerazmjer izmeu
sportske kulture i kulture uope. Sporta nerijetko ivi u trajnoj
napetosti i duevnoj uznemirenosti. Nije rijedak sluaj da atlet
mora iskusiti kri naputenosti i osamljenosti, malaksalosti i po-
raza, nerazumijevanje i prezira. Na svoj nain, ako je noen
svjetlomi snagomvjere, bit e kadar otkupljivati sebe i okolinu,
prihvaajui u stvarnosti svojega zbivanja pashalno otajstvo
smrti i ivota, ropstva i osloboenja, poraza i proslave.
Uz mnoga pitanja o ispravnosti sporta, o dostojanstvu ovje-
ka sportaa, neovisno o osvojenim medaljama, postavlja se te-
meljno pitanje: Nije li u biti ivot vei poklon negoli sva postig-
nua?
16
, tj. ne bi li, ipak, trebalo ispraviti red vrijednosti.
U redovitoj stvarnosti sportskog zanimanja, vjebanja i na-
stupa ne trai se da sporta mora uvijek nanovo prizivati vie ci-
ljeve. Dosta je da je to njegovo trajno duevno i voljno raspoloe-
nje koje ga nosi, a da pojedinimpostupcima ne zanijee i ne osu-
jeti svoje naelno opredjeljenje.
Novac danas u sportskim igrama ima veliku, preesto preve-
liku ulogu. Idealno gledajui, sport kao igra morao bi se drati
daleko od novca. Plaeniki sport uope nije sport, nego jagma
za novcem. Neto od toga, bar slubeno i u javnosti, jo je uvijek
na snazi: plaeni sportai, tj. profesionalci ne mogu sudjelovati
na olimpijskimnatjecanjima; ta su vrata otvorena samo idealisti-
ma-amaterima. No, problemse lako rijei: profesionalci se lako
upiu na neki fakultet i odmah su idealisti, prividni amateri.
injenica je, meutim, da u dananjimuvjetima i zahtjevima
sporta ili mora biti iznimno bogat, ili mora netko, obino neka
organizacija, stajati iza njega. Trokovi obue, odjee i ostalih po-
treptina te putovanja silno su veliki. Budui da mladi ljudi redo-
vito nisu bogati, ako ele napredovati, prisiljeni su potraiti kup-
ca za svoje sposobnosti. To samo po sebi jo ne bi bilo zlo. No,
dok je sporta u cvatu i naponu, nerijetko drugi njime trguju,
esto uz basnoslovne svote, bez dvojbe protivno njegovu osnov-
nompravu i dostojanstvu da odluuje samo sebi, da ne bude ro-
ba na kojoj drugi olako zarauju. To je istodobno i nita manja
uvreda tolikih ljudi koji uz veliko zalaganje, napore i odricanja
P. JAKOBI, Der Dienst des Christen an der Befreiung des Menschen auch
imSport-, u: P. JAKOBI - H. E. RSCH (izd.), Sport zwischen Freiheit und
Zwang, Mainz, 1981, Str. 147.
139
zarauju tek ono najnunije, a moda ak ni to. S pravomse po-
stavlja pitanje o javnome moralu drutva u kojemu sporta po
volji i zakonu drutvenih struktura bez okolianja zahtijeva i
dobiva stan i ostalo, a uitelj, profesor i slina zvanja presudno
vana za odgoj buduih narataja ne mogu o tome niti sanjati.
udnih li vremena, udnih li obiaja!
17
Bjelodano je da je sport
u vrstoj vezi s drutvomi da nije nita loiji od drutva u kojem
je nastao.
Naelno, ne moe se ii za time da se drugotni motivi sporta
priznanje, novac, ugled jednostavno ozloglase. Sve to ima
svoju vrijednost i svoje znaenje. Tako i s obziromna novac: ako
npr. netko veinu svojega vremena i svojih sposobnosti ulae u
sport, zato ne bi smio i ivjeti od sporta, baremza vrijeme dok
se njime bavi kao i druga zvanja, npr. umjetnik...
Uozraju astohleplja i elje za uspjehompojavljuje se i dro-
ga, doping. Droga je napast, jer daje dojam buenja nadljudskih
sila radi postizanja uspjeha. injenica je, meutim, da droga or-
ganizmu ne stvara nikakve nove snage, nego samo sabire jo
one preostale; skuplja ih i spaljuje u krajnjem naporu za postig-
nuemcilja esto nametnutog i neostvarivomza mogunosti
toga sportaa. Zato je potrebno da mu se drogomprividno ukloni
umor i probudi snaga. S medicinskog stajalita to je pravo trova-
nje organizma.
S gledita ljudskosti uzimanje tih podraivala uvreda je i ne-
lojalnost prema kolegama natjecateljima. Sam pak sporta pre-
staje biti ovjek-osoba, premee se u ovjeka-stroj za proizvodnju
trenutano poeljnih postignua. Na dugu stazu najvei je gubit-
nik sam potroa, sporta.
18
Ne treba meutim, zaboraviti ni to
da droga, osim razornog djelovanja na tijelo, pogaa i duevne
sposobnosti, pogaa i razara cijelu osobnost.
Opasni sportovi izravno pogaaju tjelesnu cjelinu, sportaev
fiziki integritet, a posredno takoer cijelu osobu, osobni integri-
tet. Ima sportova koji redovito sa sobomnose opasnosti, rizik od
ozljeivanja tijela ili, jednostavno opasnosti za ivot, kao to su
automobilske trke, ili akanje boks. Budui da je ovjekova
moralna obveza da uva svoj ivot, da ga bez opravdana razloga
ne izlae opasnosti, tovie, da ga unaprijedi, prije nego to se
uputa u sport, morao bi se pitati i dati si jasan i moralno pri-
hvatljiv odgovor u vezi s opasnostima koje ga ekaju na tompod-
ruju.
Osnovno je obiljeje ljudskoga postojanja, u ogranienosti
spoznaje i mogunosti, da trajno ivi u opasnosti za cjelovitost
Izreku O tempora, o mores! upotrijebio je Ciceron (106 43) u govoru protiv
Katiline; usp.: Z. DOROGHY, Blago latinskog jezika, Zagreb, 1976, str. 257.
18
Usp. I. FUEK, Eksplozija droge simptomnedostatka vrijednosti, u: Obnov-
ljeni ivot 4 (1982) 337-356.
140
tjelesnog ivota, te u opasnostima za samivot. Dvije su, meu-
tim, sasvimrazliite vrste takvih opasnosti. Neizbjeive, koje ov-
jek mora svakodnevno prihvatiti da bi ispunio ivotno poslanje,
te izbjeive, uklonive, koje bi mogao i morao izbjegavati ili uklo-
niti, ali se u njih nerazumno i neodgovorno uputa, ciljajui na
neke druge koristi vrijednosno nie razine.
Tako je npr. sjesti u automobil, ii na radno mjesto, poduzeti
istraivanje u nepoznato ve opasnost, rizik. Meutim, ovjek ni-
je duan izbjegavati svaku i najmanju opasnost. Bez preuzima-
nja takve priroene vrste rizika ne bi bilo ni napretka ni budu-
nosti. Koliko je mogue, treba ih ukloniti ili bar svesti na najma-
nju mjeru, ako postoji opravdan razlog da imse izloi.
Meutim, sasvimje druge vrste opasnost, rizik, sjesti u neis-
pravan automobil, ne provesti potrebne zatitne i sigurnosne
mjere na radnome mjestu...
19
Tu je ve u korijenu, i neopravdano,
preuzetno poigravanje s rizikom, koje za sobompovlai moralnu
krivnju, ve prema teini opasnosti za ivot.
Poneka opasnost prati gotovo svaki sport. Neki od sportova,
meutim, u sebi ukljuuju, predviaju ili ak idu za tekimozlje-
dama. Izrazita vrsta takva sporta jest boks. I amateri i profesio-
nalci imaju samo jedan cillj: zadati najkobniji udarac i tako
ukloniti suparnika. Osimtoga, svaki estoki udarac u glavu zna-
i odreeno oteenje modane kore, ije se stanice ne obnavlja-
ju. Posljedice su esto kobne.
20
Kroz razdoblje od 40 godina, tj. od
1945. do 1985. boksaki je ring donio 375 rtava, prosjeno 10 na
godinu.
21
Tjelesne i duevne posljedice, oteenje zdravlja i mnogi
smrtni sluajevi bili bi dostatni razlozi za krajnje strogo moralno
vrednovanje boksa. Meutim, ono to jest tenja uroena samoj
borbi: ozljediti suparnika
22
; to je nakana, za timse ide.
Dvadesetpeta skuptina Svjetskog udruenja lijenika, u Ve-
neciji 1983., osudila je boks kao sport.
23
Uoekivanju zabrane a-
kanja od sportskih i politikih vlasti, skuptina je donijela niz
prijedloga da se bar donekle ublai njegova pogibeljnost. To vie
iznenauje injenica to se i u nekim kranskim sredinama
boks zastupa i iri kao vrsta sporta koji pogoduje razvoju, hrab-
19
Usp. E. CHIAVACCI, Morale della vita fiscia, Bologna, 1979, str. 1719.
20
Usp. lanke o ozbiljnimbolestima Muhameda Alija: Zar je mogue da elokven-
tni 'brbljivac iz Louissvillea' danas muca? (Vjesnik od 10. i 24. kolovoza 1987.).
Kao druge posljedice boksa, zbog ozljeda modanih centara, spominju se tjeles-
na malaksalost i psihika otupljenost.
21
E. SGRECCIA. L'etica dello sport, u: Lo sport tra medicina e morale. Roma,
1985, str. 109-110.
22
G. PERICO, Sport, u: Dizionario enciclopedico di Teologia Morale, Roma,
1973, str. 976,1.
23
Usp. E. SGRECCIA, L'etica dello sport, str. 110.
141
rosti, proraunatosti, lukavosti itd. Moda zato to su jo uvijek u
modi razliiti toreadori. Kako smo daleko od gladijatora? Koliko
bi trebalo izgubiti moralna ojeaja da se i gladijatori pribroje
sportaima?!
Openito govorei, mjerilo za preuzimanje opasnosti nai e-
mo u odgovoru na pitanja: ima li prednost jedan vidik, dio ovje-
kova ostvarenja, bre, vie, snanije, ili ovjek u cjelosti? Jesu li i
koje opasnosti mjerive s visokimostvarenjima? Pod kojim se uv-
jetima mogu uzeti opasnosti s trajnim i tekim posljedicama da
bi se ostvarila prolazna postignua? Oito, to nisu samo medicin-
sko-pravna pitanja nego takoer i moralna.
Jednako mora biti izvan svake rasprave i sumnje, a to je da
prvenstvo i prednost pripada osobi, a ne sportskim postignui-
ma. U nekim sasvim osobitim sluajevima nee uvijek biti lako
nai odgovor, a pogotovo taj odgovor nee biti primjenljiv na sve
sline sluajeve. Do rjeenja e se morati ii u svjetlu osnovnih
naela, a pod vodstvomrazboritosti.
Osoba u sreditu pozornosti
Grka izreka ovjek je mjerilo svega, ako scpravo shvati, u
svjetlu svetopisamske objave o ovjeku kao najuzvienijemmeu
svimstvorenjem
24
, upavo je ono mjerilo koje se trai za prosudbu
svekoliko ovjekova zauzimanja na polju sportske djelatnosti.
Geslo Sport je za osobu, a ne obratno
25
, nije nipoto samo zvu-
Dostojanstvo, veliina i vrijednost ovjekove osobe temelji se na Bojimdarovi-
ma ocrtanimu biblijskimtekstovima:
Na svoju sliku stvori Bog ovjeka,
na sliku Boju on ga stvori,
muko i ensko stvori ih.
I blagoslovi ih Bog...
(Post 1,27-28)
to je ovjek da ga se spominje,
sin ovjeji te ga pohodi?
Ti ga uini malo manjimod Boga,
slavomi sjajemga okruni.
(Ps 8,5-6.)
Ta znate da niste otkupljeni neimraspadljivim,
srebromili zlatom,
nego dragocjenomkrvlju Krista.
(1 Pt 1,18-19. usp. 1 Kor 6,20.)
Dodajmo jo i ovo Kolika li mora biti vrijednost ovjeka pred oima Stvoritelja
ako je taj ovjek 'zavrijedio imati takva i tolikog Otkupitelja', ako je 'Bog dao
svoga Sina Jedinoroenca' da ovjek 'ne umre nego da ima ivot vjeni' (IVAN
PAVAO II., Otkupitelj ovjeka, br. 10). Opirnije o ljudskome dostojanstvu usp.:
V. POZAI, ivot dostojan ivota, Zagreb, 1983, str. 38-42.
P. G. PESCE, Sport e persona umana, u: Lo sport tra medicina e morale, Ro-
ma, 1985, str. 168.
142
na fraza. To je vrlo zahtjevna istina i stvarnost. To je mjerilo ko-
jim se mjeri valjanost ili promaenost sportskh natjecanja i pri-
redbi.
Ako su tjelesne kretnje kultura tek onda kada su sredstva u
kojima emo izraziti neko plemenito duevno stanje
26
, onda
port mora stajati u slubi cjeline ovjekove osobe, tjelesna kul-
tura mora stajati u slubi kulture duha.
27
Sport u kojemsporta ne promie sebe kao osobu, gdje mu se
kao osobi krnji ugled, zasluuje prijekor i osudu, a nipoto divlje-
nje. Istinski sport ne smije biti svrha samome sebi... On je u slu-
bi itava ovjeka: dakle, daleko od toga da ometa intelektualno i
moralno usavravanje, treba da ga unapreuje, pomae i pospje-
uje.
28
Istinski sport, gdje je u sreditu panje ovjek-osoba, pre-
rasta u umjetnost i pjesmu; kroza nj se ovjeku otkriva ljepota
ljudskoga tijela kojoj se divi, velia je i produbljuje. Ljepota ljud-
skog tijela postaje oitija zahvaljujui pokretima, stilu, tehnici,
pojedinanoj matovitoj sposobnosti. Tako se po sportu uspijeva
oivotvoriti ono to slikarstvu i kiparstvu ostaje statino, nepok-
retno. Ne radi se tu o jednostranu iskljuivu uzdizanju tjelesnosti
i tijela, ve o njegovoj sposobnosti i prikladnosti da omogui pro-
dor duha, ostvarenje ovjeka u njegovoj cjelini.
Osnovni zahtjev da u sportu u sreditu panje mora biti ov-
jek u svojem dostojanstvu ljudske osobe ponavlja takoer odre-
ene zahtjeve za odijevanje i druenje sportaa obaju spolova.
Bilo bi nerazborito i neodgovorno previati ili ne htjeti uoiti i tu
stranu sportske zbilje. Osjeaj opreza, stidljivosti, nekog odstoja-
nja i izrazita meusobnog potovanja trai se bezuvjetno i na to-
me podruju. Postoje vrijednosti, vie od sportskih ostvarenja,
koje iziskuju odreeno dostojanstvo, nepovredivost, potovanje
sama sebe, drugih i gledalaca. Za to se trai dobar moralni osje-
aj a on je plod vrijednosno uravnoteena udorednog stila ivo-
ta. Ta se oekivanja i ti zahtjevi ne daju strogo propisati, ali se os-
jeaju, doivljavaju unutranjim uvidom u odreeno stanje i tra-
e se kao prijeko potrebni sastavni dio igara u plemenitome
smislu.
Uistinu ostvaren ovjek, za ime idu i sva sportska nastoja-
nja, lake prepoznaje i prihvaa druge ljude i u miru ivi s njima.
Tako je sport mogue sredstvo meusobna zbliavanja i promi-
canja mira. Zato je Ivan Pavao II. mogao rei sportaima: U
ovom tako udesnu i tako munu vremenu zauzmite se za iz-
gradnju kulture ljubavi, civilizacije ljubavi. Toj izgradnji vi moe-
26
J. JURJEVI, Sport i kultura, U: Obnovljeni ivot A (1982), str. 373.
27
R. ILI, Krist i port, U: Dobri Pastir 5-6 (1980), str. 185.
28
PIO II., Nagovor Meunarodnoj skuptini sportskog tiska, u: Discorsi e Mes-
saggi di Pio XII, sv. XIII, Str. 364-365.
143
te pridonijeti sportom, priznavajui jedni drugima znak Bojeg
oinstva i bratstva u Kristu.
29
Istina je da su u nekimpovijesnimrazdobljima i sredinama,
pa jo i danas, razliiti reimi porobljavali sport radi svojih ideo-
logija, ruili ga na razinu ista oboavanja tijela i tjelesne snage
ili su ga pak pretvarali u predvojnike vjebe. Unato tome sport
nije izgubio i ne gubi svoju osnovnu vrijednost, usmjerenje i
svrhu. Drutveno-politiko uvjetovani sistem sporta bilo kojega
povijesnog razdoblja nije jedini mogui. Potrebno je, i mogue,
da se neprestano radi na usavravanju i pribliavanju sporta
njegovu izvornu idealu.
Kao razonoda u slobodno vrijeme u suvremenome ritmu i-
vota sport je dragocjeni lijek protiv pretjerano ukalupljenog i
krletskog naina ivota u gradskim sredinama i glomaznim
stambenim graevinama. Zahtjev je to ljudi iz prenapuenih
gradskih etvrti bez prostora za izlazak, etnju i a razonodnu ig-
ru. Zahtjev je to ljudi koji, zbog skraena radnog vremena, ne
znaju ni to ni kamo sa slobodnimvremenom.
Dananji razvoj sustavno organiziranog i natjecateljskog,
profesionalnog sporta, ne zatvarajui oi pred njegovimnegativ-
nostima, moemo slobodno promatrati kao dar naoj civilizaciji.
To je esto prigoda da se susretnu ljudi i narodi koji inae ne us-
pijevaju nadvladati meusobne podjele. I premda bi bila oita
zabluda vjerovati i nadati se da e olimpijske igre ostvariti sve-
ope bratstvo i mir, u njima ipak odsijeva simbol jednoga jedin-
stvenog i ujedinjenog svijeta.
Redovita je i sasvim prihvatiljiva pojava da gledaoci bodre
svoje miljenike, sportae svoje momadi ili svoje narodnosti.
Ipak nisu rijetki prizori gdje pljesak poberu bolji, makar su oni
na drugoj strani osjeajne zagrijanosti nazonoga mnotva. Od-
raz je to, u danimuvjetima, olimpijskoga gesla da je vano sudje-
lovati, estito i poteno se natjecati, a bolji neka pobijedi, nek bu-
de pohvaljen i nagraen. Svjedoanstvo je to da je istinsko spor-
tsko ostvarenje kadro probuditi duboke ljudske osjeaje izvorne
pravednosti svuda gdje se ona pojavi.
Budui da je ovjek u svoj istini svojega postojanja, ukljuno i
u istini svojega sportskog postojanja, prva staza kojom Crkva
mora poi, ispunjavajui svoje poslanje, jer upravo je taj ovjek
prvi i osnovni put Crkve, put to ga je sam Krist zacrtao
30
,
Crkva, pa ni vjernik, ne moe ostati ravnoduna pred stvarnou
sporta; ne moe promatrati sportsku djelatnost kao rubnu i bez-
naajnu drutvenu pojavu. Uloga je i zadaa sporta sluenje i po-
29
IVAN PAVAO II., Homilija za vrijeme mise prilikom Meunarodnog jubileja
sportaa, u: Insegnamenti i Giovanni Paolo II, IV/1, str. 1009-1010.
30
IVAN PAVAO II., Otkupitelj ovjeka, br. 14.
144
mo ovjeku da unaprijedi svoje ljudsko dostojanstvo. Zato mu je
potrebna i nenadomjestiva moralna dimenzija, trajno podsjea-
nje da je u sreditu panje bar bi tako trebalo da bude ov-
jek, onaj isti ovjek koji je u sreditu panje Crkve i njezine poru-
ke Bojeg spasenja i Boje ljubavi.
MORALI TY I N THE AREA OF SPORTS
Summary
The author points out the fact that sport in today's world is of
manifold significance not only for those who are involved in it,
but also for those who enjoy waching it. The field of sports en-
compasses not only the individual's athletic skill and ability, but
also his intelligence and feelings, that is, man in the entirety of
his person. From this it is evident that the area of sports should
be considered its own distince moral sphere in human life. The
author, then, analizes the positive and negative views of sporting
activities, of dangerous sports and of dangerous activities rela-
ted to sports. If attention in sport is ultimately focussed on the
good of the human person, it is then ethically ad morally not on-
ly acceptable but also very desirable.
145