Nije lako biti vladajući. A opet, s druge strane, nije lako niti to ne biti.

To najbolje pokazuje
naš bivši premijer. Otišao je iz politike, a sarmu probao nije. Međutim sarma previše miriše,
ili u njegovom slučaju smrdi da bi je samo tako napustio. Ako Ivo Sanader nije izravno
upleten u niz afera koje se otvaraju u zadnje vrijeme, a u kojima su glavni likovi članovi
vladajuće stranke, on je svakako za njih znao i kao takvome postoji mogućnost da utone u
blato sa svojim kolegama. To si bivši premijer neće dozvoliti i vrlo vjerojatno će pokušati
poništiti svoj politički harakiri. Najava premijerova povratka samo je jedna u nizu drama koje
se događaju na našoj političkoj sceni. Političari, kako u vlasti, tako i u oporbi kao da su se
dogovorili da obnašanje svoje dužnosti približe što je više moguće nekoj tragikomičnoj
predstavi u kazalištu.

S jedne strane tu je HDZ. Bezbroj afera, a glava nikome nije ˝pala˝, osim dakako smjenjivanja
s funkcija što se baš i ne može okarakterizirati kao padanje glave, već odlazak na zasluženi ili
manje zasluženi preplaćeni godišnji. Ivo Sanader povukao se sa mjesta premijera i šefa
stranke nadajući se kako će vjerna Jadranka koja je upijala svaku premijerovu riječ takvim
putem nastaviti i dalje. Međutim nova premijerka se odlučila učiniti nešto drugo, nešto što u
Sanaderovom scenariju nije pisalo, odlučila je improvizirati. Ivo, perfekcionist veći od
Stevena Spielberga, to ne može podnijeti i mora na ovaj ili onaj način vratiti režisersku ulogu
u svoje ruke. No, nemojmo se zavaravati. Čisto sumnjam da su potezi Jadranke Kosor potezi
poštene žene kojoj je pravda i poštenje na prvom mjestu. Otvaranje afera i inzistiranje na
njihovom rješavanju može djelovati kao potez poštenog čovjeka, u ovom slučaju žene,
međutim osobno tome nisam sklon vjerovati. Zašto? Vrlo jednostavno – ne vjerujem dok ne
vidim. Inzistiranje na rješavanju afera je jedno, a njihovo rješavanje nešto sasvim drugo. Za
sada smo i dalje na inzistiranju.

Nadalje, tu je niz osobnih netrpeljivosti unutar stranke. Jedan dio je spreman sve učiniti za
Sanadera, jedan dio je spreman stati uz Jadranku, a jedan dio je potpuno neodlučan. Za tako
nešto razmrsiti potreban je Superman, a ja u premijerki osobu Supermana ne vidim, jedino da
počne nositi gaćice preko suknje pa tako barem odjećom bude bliža poznatom superjunaku.
Sanader te gaće već nosi preko hlača, ali on je Superman samo za ono što te gaće pokrivaju na
njegovom stražnjem dijelu. Za tuđe stražnje dijelove njega nije briga.

Vrati li se uistinu Sanader i ponovno preuzme konce u svoje ruke biti Superman neće mu biti
dovoljno. Potrebna su neka veća znanja i umijeća da se izvuče iz svega, a po savjete bi možda
mogao ići kod Davida Copperfielda. Pitanje je samo koliko ga novih trikova on može naučiti
kada je publika već upoznata sa većinom često korištenih. Kako će Ivo prepiliti hostesu ako
već svi znamo da koristi lažnu pilu?

I dok se sve to odvija Jadranka čvrsto i ponosno vodi ovu zemlju. Postoje mali problemi sa
prijevodom pojedinih riječi u sporazumima koje potpisuje, ali tko se još na to obazire? Je li se
probudila grižnja savjesti ( u što čisto sumnjam ), ili je odlučna pokazati kako su žene barem
jednako sposobne ako ne i sposobnije od muškaraca ( moguće ), ili je sve to jedna velika
predstava u kojoj Jadranka drži scenarij potpisan nekim Ivinim pseudonimom ( vrlo
vjerojatno ) pokazati će kao i sve ostalo vrijeme, ali problem je što je tog vremena sve manje i
manje, a problema sve više i više.

Hoće li ih riješiti iluzionist Sanader, wannabe Superwoman Jadranka, Rončević, Polančec,

Bebić, Šeks i ostalo veselo društvance upleteno u ovu ili onu aferu ( koje će vrlo vjerojatno
biti brzo zaboravljene ) ili je vrijeme za prijevremene izbore?

A ako i dođe do prijevremenih izbora koja je alternativa i što onda možemo očekivati? O
tome u idućem tekstu....

Piše :
Alen Bećirović
alen_becirovic@hotmail.com