1

Dord Orvel: Crtice o nacionalizmu

Nacionalizam ne treba brkati sa patriotizmom. Obje rijei se koriste na tako neodreen nain
da je bilo koja definicija podlona osporavanju, ali ovjek mora napraviti razliku meu njima,
poto su u pitanju dvije razliite, pa ak i oprene ideje.

Pod nacionalizmom prije svega podrazumijevam naviku po kojoj pretpostavljamo da se
ljudska bida daju klasificirati poput insekata, i da se cijeli blokovi od nekoliko miliona ili
desetaka miliona ljudi mogu sa sigurnodu oznaavati kao dobri ili loi.
1
Zatim a to je
puno vanije podrazumjevam naviku da se identificiramo sa pojedinom nacijom ili kojom
drugom strukturom, da je stavljamo s onu stranu dobra i zla i ne prihvatamo nikakvu drugu
zadadu do unaprijeivanja njenih interesa.

Byron na jednom mjestu koristi francusku rije longueur, i usput napominje da iako u
Engleskoj, igrom sluaja, nemamo rije za to, te stvari imamo u znatnim koliinama. Isto
tako imamo jednu mentalnu naviku koja je sada tako iroko rasprostranjena da utjee na
naa razmiljanja o svim temama, ali joj jo uvjek nismo dali ime. Kao najblii postojedi
ekvivalent odabrao sam rije nacionalizam, ali vidjet demo uskoro da je ne koristim u
uobiajenom smislu, ako ni zbog ega drugog, onda zato to se emocija o kojoj govorim ne
vee uvijek za ono to se naziva nacijom to jest za pojedinu rasu ili geografsko podruje.
Ona se moe vezati za neku crkvu ili stale, ili moe funkcionirati u isto negativnom smislu,
biti uperena protiv ovog ili onog, bez potrebe za bilo kakavim pozitivnim objektom lojalnosti.
Pod nacionalizmom prije svega podrazumijevam naviku po kojoj pretpostavljamo da se
ljudska bida daju klasificirati poput insekata, i da se cijeli blokovi od nekoliko miliona ili
desetaka miliona ljudi mogu sa sigurnodu oznaavati kao dobri ili loi.*1+ Zatim a to je
puno vanije podrazumjevam naviku da se identificiramo sa pojedinom nacijom ili kojom
drugom strukturom, da je stavljamo s onu stranu dobra i zla i ne prihvatamo nikakvu drugu
zadadu do unaprijeivanja njenih interesa.

Nacionalizam ne treba brkati sa patriotizmom. Obje rijei se koriste na tako neodreen
nain da je bilo koja definicija podlona osporavanju, ali ovjek mora napraviti razliku meu
njima, poto su u pitanju dvije razliite, pa ak i oprene ideje.

Pod patriotizmom podrazumijevam privrenost odreenom mjestu i odreenom nainu
ivota za koje neko vjeruje da su najbolji na svijetu, ali nema elju da ih namede drugim
ljudima. Patriotizam je po svojoj naravi defanzivan, kako u vojnom, tako i u kulturnom
smislu. S druge strane, nacionalizam je neodvojiv od elje za modi. Trajni cilj svakog
nacionalista je da obezbijedi vie modi i vie prestia, ne za sebe ved za naciju ili kakvu drugu
strukturu u kojoj je odluio utopiti svoj individualitet.

1
O nacijama, pa ak i o neodreenijim entitetima kao to su Katolika crkva ili proleterijat, se esto
razmilja kao o individuama i govori u enskom rodu (u engleskom jeziku sve apstraktne imenice, te
imenice koje oznaavaju predmete su srednjeg roda i one se upotrebljavaju u enskom rodu kad se
eli istadi privrenost op.prev.) Oigledno apsurdne opaske, kao na primjer: Njemaka je po svojoj
naravi podmukla, se mogu nadi u bilo kojim novinama koje ovjek otvori, i gotovo svako izgovara
nesmotrene generalizacije o nacionalnom karakteru (panjolac je roeni aristokrat ili Svaki Englez
je licemjer). Na mahove se ispostavi da su te generalizacije neutemeljene, ali navika da se one
iznose ostaje i esto su im skloni ljudi koji za sebe tvrde da imaju internacionalistike stavove, npr.
Tolstoj ili Bernard Shaw.

2

Sve je ovo oigledno dok se odnosi na prepoznatljive i ozloglaene nacionalistike pokrete u
Njemakoj, Japanu i drugim zemljama. Kad se suoimo sa fenomenom poput nacizma, kojeg
moemo promatrati izvana, gotovo svi demo o njemu redi iste stvari. Ali ovdje moram
ponoviti ono to sam ved iznio, tj. da rije nacionalizam koristim samo zato to nemam
nikakvu bolju. Nacionalizam, u proirenom smislu u kojem koristim tu rije, obuhvata
pokrete i tendencije poput komunizma, politikog katolicizma, cionizma, antisemitizma,
trockizma i pacifizma. On ne znai nuno lojalnost nekoj vladi ili zemlji, a jo manje svojoj
vlastitoj zemlji, i ak nije niti neophodno da strukture kojima se on bavi zapravo postoje. Da
navedemo par oiglednih primjera: jevrejska zajednica, islamski svijet, krdanski svijet,
proleterijat, te bijela rasa su predmeti strastvenih nacionalistikih osjedaja, ali u njihovo
postojanje se moe ozbiljno sumnjati, i ne postoji definicija za bilo koji od tih pojmova koja
bi bila opdeprihvadena.

Takoer, vrijedi jo jednom istadi da nacionalistiki osjedaji mogu biti isto negativni.
Postoje, na primjer, trockisti koji su jednostavno postali neprijatelji SSSR-a, a da nisu razvili
korenspondirajudu lojalnost nekoj drugoj strukturi. Kad ovjek shvati implikacije ovoga,
narav onoga to podrazumijevam pod nacionalizmom postaje u dobroj mjeri jasnija.
Nacionalist je onaj koji razmilja iskljuivo, ili uglavnom, u okvirima kompetitivnog prestia.
On moe biti pozitivni ili negativni nacionalist to jest, moe koristiti svoju mentalnu
energiju da hvali ili blati ali u svakom sluaju njegove misli uvijek skrenu na pobjede,
poraze, trijumfe i ponienja. On historiju, a naroito modernu historiju, vidi kao beskrajni niz
uspona i padova velikih struktura modi, i sve to se dogodi, njemu se ini kao dokaz da je
njegova strana na viem stupnju, a omraeni rival na niem. I konano, bitno je da se
nacionalizam ne brka sa pukim oboavanjem uspjeha. Nacionalist se ne rukovodi naelom
pukog pristajanja uz jau stranu. Naprotiv, tek nakon to je odabrao svoju stranu on sebe
ubjeuje da je ona najjaa, i u stanju je da se dri tog svog uvjerenja ak i kad su injenice u
ogromnoj mjeri protiv njega. Nacionalizam je glad za modi pomijeana sa
samozavaravanjem. Svaki nacionalist zna biti flagrantno neiskren, ali on je takoer bududi
svjestan da slui neemu vedem od njega samog nepokolebljivo siguran da je u pravu.

Sad kad sam dao ovu opirnu definiciju, mislim da demo se sloiti da je mentalna navika o
kojoj govorim iroko rasprostranjena meu engleskom inteligencijom, i da je
rasprostranjenija u tim krugovima nego u irokim narodnim masama. Odreene teme su
postale do te mjere okruene pitanjima prestia da je onima kojima je jako stalo do aktuelne
politike postalo gotovo nemogude pristupiti im na istinski racionalan nain.

Od stotina primjera koje bismo mogli odabrati, uzmimo ovaj: koja je od velikih zemalja
saveznica najvie doprinijela porazu Njemake, SSSR, Britanija ili SAD? Teoretski trebalo bi
biti mogude dati promiljen, pa moda ak i defanzivan odgovor na to pitanje. Meutim, u
praksi se ne mogu izvriti neophodne kalkulacije, zato to bi svako ko je sklon razbijanju
glave oko jednog takvog pitanja o njemu neizbjeno razmiljao u okvirima kompetitivnog
prestia.

On bi dakle poeo tako to bi odluio u korist Rusije, Britanije ili Amerike, ovisno o sluaju, i
tek nakon toga bi poeo tragati za argumentima koji potkrepljuju njegovu tvrdnju. Zatim, tu
su cijeli nizovi srodnih pitanja na koja se odgovor moe dobiti samo od nekog ko je potpuno
indiferentan prema cijeloj stvari, i ije je miljenje ionako vjerovatno bezvrijedno. Otud
djelomice potie nevjerovatan neuspjeh politikog i vojnog prognoziranja u nae vrijeme.
udno je kad ovjek pomisli da od silnih eksperata i kola niko nije uspio predvidjeti tako
3

predvidiv dogaaj kao to je rusko-njemaki pakt iz 1939.
2
A kad je vijest o paktu pukla, data
su najrazliitija moguda objanjenja i napravljena predvianja koja su skoro istog trena
falsificirana, poto u gotovo svim sluajevima nisu bila zasnovana ni na kakvoj studiji
vjerovatnode, ved na elji da se SSSR prikae kao dobar ili lo, jak ili slab.

Politiki ili vojni komentatori mogu, poput astrologa, preivjeti gotovo svaku pogreku, zato
to njihovi vjerni sljedbenici od njih ne trae procjenu injenica, ved stimulaciju
nacionalistike lojalnosti.
3
Estetske prosudbe, naroito knjievne, su esto iskvarene na isti
nain kao i one politike. Teko da bi jedan indijski nacionalist uivao itajudi Kiplinga, ili da
bi jedan konzervativac uvidio vrijednost Mayakovskog, i ovjek je uvijek u iskuenju da tvrdi
da svaka knjiga sa ijim se politikim tendencijama on ne slae mora biti loa sa knjievnog
aspekta. Ljudi izraenih nacionalistikih nazora esto izvode tu smicalicu, a da nisu niti
svjesni koliko je ona neasna.

U Engleskoj je, ako se jednostavno uzme u obzir broj ljudi o kojima se radi, dominantni oblik
nacionalizma vjerovatno staromodni britanski dingoizam. Sigurno je da je on jo uvijek
rasprostranjen, i to u vedoj mjeri nego to bi vedina promatraa vjerovala prije desetak
godina. Meutim, ja se u ovom eseju bavim uglavnom reakcijama inteligencije, u ijim
krugovima su dingoizam pa ak i patriotizam starog kova gotovo zamrli, mada se ini da sad
oivljavaju meu manjinom. Meu inteligencijom, to ne treba ni redi, dominantan oblik
nacionalizma je komunizam koristim tu rije u veoma irokom smislu tako da obuhvata ne
samo lanove Komunistike partije, ved i njene simpatizere i opdenito rusofile.

Komunist je, za potrebe ovog eseja, neko ko na SSSR gleda kao na svoju otadbinu, i osjeda
da mu je dunost da pravda rusku politiku i unaprijeuje ruske interese po svaku cijenu.
Oito je da danas u Engleskoj takvih ljudi ima u izobilju, a njihov direktni i indirektni utjecaj
je velik. Ali, takoer cvjetaju i mnogi drugi oblici nacionalizma, i ovjek de tu stvar najbolje
sagledati tako to de uoiti slinosti izmeu razliitih, pa ak i naizgled oprenih idejnih
tokova.

Prije deset ili dvadeset godina oblik nacionalizma koji je najblie odgovarao dananjem
komunizmu je bio politiki katolicizam. Njegov najistaknutiji eskponent dodue on je
vjerovatno bio ekstreman, a ne tipian sluaj je bio G. K. Chesterton. Chersterton je bio
pisac znatnog talenta, koji je odluio zatomiti svoj senzibilitet i intelektualnu estitost za
raun rimokatolike propagande. Njegovo cjelokupno stvaralatvo tokom zadnjih
dvadesetak godina njegovog ivota je zapravo bilo beskrajno ponavljanje jedne te iste stvari,
zbog svoje nategnute dovitljivosti priglupo i dosadno kao Velika je Dijana Efezijanska. Svaka

2
Nekoliko pisaca sklonih konzervativizmu, kao Peter Drucker, su predvidjeli sporazum izmeu Rusije
i Njemake, ali su oekivali stvarni savez ili ujedinjenje koje bi bilo trajno. Niti jedan marksistiki ili
kakav drugi ljeviarski pisac bilo koje vrste nije bio niti blizu da predvidi pakt.

3
Vojni komentatori u popularnoj tampi se uglavnom mogu klasificirati kao proruski ili antiruski,
prokonzervativni ili antikonzervativni. Pogreke kao to su vjerovanje da je odbrambena linija Mginot
neprobojna, ili predvianja da de Rusija pokoriti Njemaku za tri mjeseca im nisu uzdrmale
reputaciju, zato to su uvjek govorili ono to je njihova publika eljela uti. Dva najomiljenija vojna
kritiara u krugovima inteligencije su kapetan Liddell Hart i general-major Fuller; prvi tvrdi da je
odbrana jaa od napada, a drugi da je napad jai od odbrane. Ova kontradikcija niti jednom od njih
dvojice nije zasmetala da bude prihvaden kao autoritet od strane javnosti. Tajni razlog njihove
popularnosti u ljeviarskim krugovima je taj da su obojica bili u sukobu sa Ministarstvom rata.

4

knjiga koju je napisao, svaki paragraf, svaka reenica, svaki dogaaj u svakoj prii, svaki djelid
dijaloga su morali nepogreivo demonstrirati superiornost katolika nad protestantom ili
paganom. Ali, Chesterton se nije zadovoljio time da o toj superiornosti razmilja kao o
intelektualnoj ili duhovnoj: ona je morala biti prenesena u okvire nacionalnog prestia i
vojne modi, to je zahtijevalo ignorantsko idealiziranje latinskih zemalja, naroito Francuske.
On nije dugo ivio u Francuskoj, i njegova slika o njoj slika zemlje katolikih seljaka koji
neprestano pjevaju Marseljezu uz ae crvenog vina je imala otprilike onoliko veze sa
stvarnodu koliko i Chu Chin Chow
4
sa svakodnevnim ivotom u Bagdadu. Uz to je ilo ne
samo enormno precijenjivanje francuske vojne modi (i prije 1914. i poslije 1918. on je
inzistirao da je Francuska, sama po sebi, bila jaa od Njemake), ved i budalasto i vulgarno
glorificiranje samog procesa ratovanja. Pored Chestertonovih borbenih pjesama, kao to su
Leopanto ili Balada o Sv. Barbari, Juri Lake brigade izgleda kao pacifistiki napis: one su
moda najkiastiji primjeri bombastinosti koji se mogu nadi u naem jeziku.

Interesantno je to to bi Chesterton, u sluaju da je romantino smede koje je on obino
pisao o Francuskoj i njenoj vojsci neko drugi napisao o Britaniji i njenoj vojsci, bio prvi koji bi
ga izvidao. Na planu unutarnje politike on je bio mali Englez, istinski mrzitelj dingoizma i
imperijalizma, i, u skaldu sa svojim razmiljanjima, istinski prijatelj demokracije. Pa ipak, kad
je gledao van, na meunarodno polje, znao je napustiti svoje principe a da to niko ni ne
primijeti. Tako ga njegovo gotovo mistino vjerovanje u vrline demokracije nije sprijeilo da
se divi Mussoliniju. Mussolini je unitio izabranu vlast i slobodu tampe, a Chesterton se za
oboje grevito borio kod kude. Ali, Mussolini je bio Italijan i uinio je Italiju jakom, i to je
izgladilo stvar. Isto tako Chesterton nikad nije rekao niti jednu rije protiv imperijalizma i
pokoravanja obojenih rasa kad su to inili Italijani ili Francuzi. Njegov dodir sa stvarnodu,
njegov knjievni ukus, pa ak do odreenog stupnja i njegov smisao za moralno su bivali
iaeni im bi se uplela njegova nacionalistika lojalnost.
Oigledno je da postoje znaajne slinosti izmeu politikog katolicizma, iji primjer
predstavlja Chesterton, i komunizma. Isto tako postoje slinosti izmeu oba ta pojma i, na
primjer, kotskog nacionalizma, cionizma, antisemitizma i trockizma.

Karakteristike nacionalistike misli

Izjaviti da su svi oblici nacionalizma isti, ak i po svojoj mentalnoj atmosferi, bi predstavljalo
pretjerano pojednostavljivanje, ali postoje odreena pravila koja vrijede u svim sluajevima.
Glavne karakteristike nacionalistike misli su slijedede:

Opsesivnost
Niti jedan nacionalist gotovo nikad ne razmilja, govori ili pie o bilo emu drugom osim o
superiornosti svoje vlastite strukture modi. Svakom nacionalistu je teko, ako ne i
nemogude, da sakrije svoju odanost. Najmanja negativna opaska na raun njegove strukture,
ili svako implicitno velianje neke rivalske organizacije ga ispunjava tjeskobom koju moe
ublaiti jedino otrim uzvradanjem.
Ako je odabrana struktura zapravo neka zemlja, kao na primjer Irska ili Indija, on de
uglavnom tvrditi da je ona superiorna ne samo po svojoj vojnoj modi i politikim vrlinama,
ved i u umjetnosti, knjievnosti, sportu, strukturi jezika, fizikoj ljepoti stanovnika, moda ak
i po klimi, krajoliku i u kulinarstvu. Pokazat de veliku osjetljivost kad su u pitanju stvari kao
to su pravilno postavljanje zastava, odnos veliina naslova i redoslijed kojim se zemlje

4
Popularni britanski mjuzikl iz Prvog svjetskog rata baziran na Ali Babi i etrdeset hajduka
5

spominju.
5

Nomenklatura igra vanu ulogu u nacionalistikoj misli. Zemlje koje dobiju neovisnost ili
prou kroz nacionalistiku revoluciju obino promijene ime, i vjerojatno je da svaka zemlja ili
kakva druga struktura oko koje se vrte jaki osjedaji ima po nekoliko imena, od kojih svako
ima drukije implikacije. Dvije strane u panjolskom graanskom ratu su ukupno imale devet
ili deset imena koja su izraavala razliite stupnjeve ljubavi i mrnje. Neka od tih imena (npr.
Patrioti za Francove pristae, ili Lojalisti za pristae vlade) su, iskreno reeno, bila udna,
i te dvije suparnike frakcije se nisu mogle usuglasiti oko koridenja bilo kojeg od njih.

Svi nacionalisti smatraju irenje svog jezika nautrb rivalskih jezika svojom dunodu, a ta
borba se meu govornicima engleskog jezika javlja kao borba meu dijalektima.
Anglofobini Amerikanci nede koristiti kolokvijalne izraze ako znaju da su ovi britanskog
porijekla, a sukob izmeu latinizatora i germanizatora esto u pozadini ima nacionalistike
motive. kotski nacionalisti inzistiraju na superiornosti ravniarskog kotskog, socijalisti, iji
nacionalizam preuzima oblik klasne mrnje, se uputaju u tirade protiv bbc akcenta, pa ak i
otvorene varijante glasa a. Primjeri su brojni. Nacionalistika misao se esto doima kao da
je neznatno obojena vjerovanjem u sugestivnu magiju vjerovanjem koje se otkriva u iroko
rasprostranjenom obiaju spaljivanja politikih neprijatelja u vidu slamnatih lutaka, ili u
koridenju njihovih slika kao mete u streljanama.

Nestabilnost
Nacionalistikoj lojalnosti intenzitet sa kojim se gaji ne smeta da bude prenosiva. Za poetak,
ona moe biti, a esto i jest, fiksirana na neku stranu zemlju, kako sam ved istakao. esto se
sazna da velike nacionalne voe ili utemeljitelji nacionalistikih pokreta ak niti ne pripadaju
zemlji koju slave. Ponekad su potpuni stranci, a ede dolaze iz perifernih podruja u kojima
je nacionalnost upitna. Primjeri su Staljin, Hitler, de Valera, Disraeli, Poincar, Beaverbrook.
Pangermanski pokret je dijelom bio tvorevina jednog Engleza, Houstona Chamberlaina. U
zadnjih pedeset ili sto godina preneseni je nacionalizam bio uobiajena pojava meu
knjievnicima. U sluaju Lafcadia Hearna nacionalizam je bio prenesen na Japan, u sluaju
Carlylea i mnogih njegovih suvremenika na Njemaku, a u dananje vrijeme obino se
prenosi na Rusiju. Ali posebno je zanimljiva injenica da je takoer mogude ponovno
prenoenje. Neka zemlja, ili kakva druga struktura, koja je godinama bila oboavana moe
odjednom postati predmet gaenja, a neki drugi objekt panje gotovo istog trena moe
zauzeti njeno mjesto.

U prvoj verziji Pregleda historije H.G. Welsa i ostalih koji su pisali u to vrijeme, vidi se kako su
Sjedinjene drave bile na sva usta veliane kao to danas komunisti veliaju Rusiju:
meutim, kroz nekoliko godina to nekritiko divljenje se pretvorilo u netrpeljivost. Zadrti
komunist koji se u roku od nekoliko sedmica pretvara u jednako zadrtog trockista je
uobiajen prizor. Faistiki pokreti u Evropi su u velikoj mjeri lanstvo regrutovali iz redova
komunista, a lako je mogude da se u nekoliko narednih godina desi obrnut proces. Ono to
kod nacionalista ostaje konstanta jest njegovo stanje uma: objekt njegovih osjedaja je
promjenljiv, i moe biti imaginaran.

Ali za intelektualca, prijenos ima jednu vanu funkciju koju sam nakratko spomenuo u vezi sa
Chestertonom. Ono mu omoguduje da bude jo vedi nacionalist vulgarniji, blesaviji,
zlonamjerniji, neasniji nego to bi ikad mogao biti u ime svoje domovine, ili kakve druge

5
Neki Amerikanci su negodovali zbog redoslijeda rijei u polusloenici anglo-ameriki. Predloili su
da se ta sloenica zamijeni sa ameriko-britsanski
6

strukture o kojoj neto doista zna. Kada vidi da servilno ili nadmeno smede koje o Staljinu,
Crvenoj armiji i sl. piu prilino inteligentni i razumni ljudi, ovjek shvati da je tu moralo dodi
do nekog iaenja.

U drutvima poput naeg neobino je za nekog koga se moe opisati kao intelektualca da
osjeda duboku privrenost svojoj vlastitoj zemlji. Javno mnijenje to jest onaj dio javnog
mnijenja kojeg je on kao intelektualac svjestan mu to nede dozvoliti. Vedina ljudi koji ga
okruuju su skeptini i razoarani, i on de moda zauzeti isti takav stav, iz sklonosti ka
oponaanju ili iz istog kukaviluka: u tom sluaju on naputa oblik nacionalizma koji mu je
najblii, a da se nimalo nije pribliio istinskom internacionalistikom nazoru. On i dalje osjeda
potrebu za otadbinom, i normalno je da de je potraiti negdje u inozemstvu. Kad je nae
moe se nesputano valjati u upravo onim emocijama od kojih se, kako sam vjeruje,
emancipirao.

Bog, Kralj, Imperij, britanska zastava svi zbaeni idoli se mogu ponovo pojaviti pod novim
imenima, i poto ih on ne prepoznaje kao onakve kakvi oni doista jesu, moe ih oboavati
mirne savjesti. Preneseni nacionalizam, kao i upotreba rtvenih jaraca, je nain da se nae
spas bez promjene ponaanja.
Svi nacionalisti imaju sposobnost da ne opaaju slinosti izmeu slinih skupina injenica.
Britanski torijevac de braniti pravo na samoopredjeljenje u Europi i protiviti mu se u Indiji a
da ne osjeda nekonzistentnost. Djela se smatraju dobrima ili loima, ne na osnovu vlastite
meritornosti ved na osnovu toga ko ih je poinio, i gotovo da nema tog zlodjela muenja,
uzimanja talaca, prisilnog rada, masovnih deportacija, zatvaranja bez suenja, krivotvorenja,
atentata, bombardiranja civila koje ne mijenja svoju moralnu boju kada ga poini naa
strana.

Liberalni list The News Chronicle je objavio, kao primjer okantnog barbarstva, fotografije
Rusa koje su objesili Nijemci, a zatim je godinu ili dvije kasnije uz toplo odobravanje objavio
sline fotografije Nijemaca koje su objesili Rusi.
6
Isto je i sa historijskim dogaajima. O
historiji se uveliko razmilja u nacionalistikim okvirima, i stvari kao to su inkvizicija,
muenja kojima je pribjegavala Zvjezdana komora, poduhvati engleskih gusara (primjerice
Sir Francis Drakea, koji je panjolske zarobljenike derao ive), vladavina terora, ispaljivanje
stotina Indijanaca iz topova od strane heroja Pobune
7
ili rezanje lica Irkinja iletima od
strane Cromwellovih vojnika, postaju moralno neutralne ili im se ak pripisuje odreena
vrijednost kada se smatra da su poinjene u ime pravedne stvari.

Ako se ovjek osvrne na zadnjih etvrt stoljeda vidjet de da nije bilo gotovo niti jedne jedine
godine da prie o zvjerstvima nisu stizale iz nekog dijela svijeta: pa ipak, niti u jednom
pojedinanom sluaju panjolska, Rusija, Kina, Maarska, Meksiko, Amritsar, Smirna
engleska inteligencija kao cjelina nije povjerovala u postojanje tih zvjerstava i osudila ih. Da li
su ta djela bila za osudu, ili da li su se ak i dogodila, o tome se uvijek odluivalo u skladu sa
politikim okolnostima.

Nacionalist ne samo da ne osuuje zvjerstva koje poini njegova strana, ved posjeduje i

6
The News Chronicle je pozvao svoje itateljstvo da pogleda informativni film u kojem se moglo
vidjeti cijelo pogubljenje, sa uvedanim kadrovima. The Star je, sa prividnim odobravanjem, objavio
slike gotovo golih kolaboracionistica na koje nasrtala parika rulja. Te su fotografije imale naglaenu
slinost sa fotografijama idova na koje je nasrtala berlinska rulja.
7
Pobuna protiv britanske kolonijalne vlasti (op.prev.)
7

zavidnu sposobnost da za njih uopde ne uje. Cijelih est godina je engleskim oboavateljima
Hitlera polazilo za rukom da ne saznaju za postojanje Dachaua i Buchenwalda. A oni koji su
bili najglasniji u osudama njemakih koncentracionih logora su esto bili nesvjesni, ili tek
neznatno svjesni, da su i u Rusiji postojali koncentracioni logori. Veliki dogaaji za koje se
vezuje smrt miliona ljudi, kao to su glad u Ukrajini 1933, su zapravo izmakli panji vedine
engleskih rusofila. Mnogi Englezi nisu uli gotovo nita o istrijebljenju njemakih i poljskih
idova za vrijeme rata. Njihov vlastiti antisemitizam je doveo do toga da se taj ogromni
zloin odbije o njihovu svijest. U nacionalistikoj misli postoje injenice koje su istinite i
neistinite, poznate i nepoznate.

Neka poznata injenica moe biti tako nepodnoljiva da je nacionalist obino gurne u stranu
i ne dopusti joj da ue u logiki proces, ili obratno, moe udi u sve kalkulacije, a da je nikad
ne prizna kao injenicu, ak ni u vlastitim mislima.

Svakog nacionalista progoni vjerovanje da se prolost moe mijenjati. On provodi jedan dio
svog vremena u nekom svijetu fantazije u kojem se stvari dogaaju onako kako bi trebalo
u kojem je, na primjer panjolska armada bila uspjena ili ruska revolucija iz 1918. uguena
i on de prenijeti djelide tog svijeta u historijske knjige kad god je to mogude. Dobar dio
propagandistikih napisa u dananje vrijeme se svodi na isto krivotvorenje. Kljune
injenice se potiskuju, datumi mijenjaju, citati se vade iz konteksta i prepravljaju tako da im
se promijeni znaenje. Dogaaji za koje se dri da se nisu trebali dogoditi se ne pominju i na
kraju poriu.
8
1927. je ang-Kai-ek ive skuhao na stotine komunista, pa ipak je kroz deset
godina postao jedan od heroja ljevice. Pomjeranja u svjetskoj politici su ga dovela u
antifaistiki tabor, pa se stoga smatralo da se kuhanje komunista ne rauna, ili da se
moda nije niti dogodilo.

Primarni cilj propagande je, dakako, da utjee na suvremeno javno mnijenje, ali oni koji
iznova piu historiju po svoj prilici djelimino vjeruju da stvarno uguravaju injenice u
prolost. Kad ovjek uzme u obzir sva do u tanine razraena krivotvorenja poinjena kako
bi se pokazalo da Troicki nije igrao zapaenu ulogu u ruskom graanskom ratu, teko je
povjerovati da ljudi koji su za njih odgovorni samo lau. Vjerovatnije je da oni zaista vjeruju
da je njihova verzija ono to se dogodilo na pravdi Boga, i da je prilagoavanje
dokumentarne grae toj verziji opravdano.

Indiferentnost prema objektivnoj istini je potaknuta odvajanjem jednog dijela svijeta od
drugog, jer to odvajanje oteava otkrivanje onog to se zaista dogaa. esto se moe javiti
istinska sumnja u vezi sa dogaajima od ogromne vanosti. Na primjer, nemogude je
izraunati, u milionima ili moda stotinama miliona, broj smrti prozroenih ratom.
Katastrofe o kojima je stalno izvjetavano bitke, masakri, glad, revolucije su prosjenoj
osobi esto ulivale osjedaj nestvarnosti.

ovjek nije imao naina da provjeri navode, nije bio ak niti potpuno siguran da su se te
katastrofe dogodile, a uvijek je dobivao potpuno razliite interpretacije iz razliitih izvora.

ta je bilo pravedno, a ta nepravedno kod Varavskog ustanka u avgustu 1944.? Je li istina
za njemake gasne komore u Poljskoj? Ko je kriv za glad u Bengalu? Istina se vjerojatno dade

8
Primjer toga je rusko-njemaki pakt, koji se brie iz kolektivnog sjedanja to je bre mogude. Jedan
ruski korespondent me obavjetava da se spominjanje pakta ved izbacuje iz ruskih godinjaka koji
prikazuju skoranje politike dogaaje.
8

otkriti, ali injenice de u gotovo svim novinama biti na tako neastan nain iznesene da se
obinom itatelju moe oprostiti to je ili progutao lai ili nije formirao vlastito miljenje.
Zbog sveopde nesigurnosti u vezi s tim ta se zapravo deava, lake je drati se luakih
vjerovanja.Poto se nikad nita u potpunosti ne dokae ili ospori, najneospornija injenica se
moe drsko poricati. Nadalje, iako neprestano razbija glavu pobjedom, modi, porazom,
osvjetom, nacionalist je esto pomalo nezainteresiran za ono to se dogaa u stvarnom
svijetu.
Ono to on eli jest da osjeti da njegova struktura prolazi bolje nego neka druga, a to mu je
lake postidi tako to de prekriiti protivnika, nego tako to de razmotriti injenice da vidi da
li mu idu u prilog. Sve nacionalistike rasprave su na razini debatnog kluba. One uvijek
zavravaju neodlueno, poto svaki uesnik bez izuzetka vjeruje da je pobjedio. Neki
nacionalisti nisu daleko od izofrenije, ive sretno u snovima o modi i osvajanju koji nemaju
nikakve veze sa stvarnim svijetom.

Tri oblika nacionalizma

Ispitivao sam najbolje to mogu mentalne navike koje su zajednike svim oblicima
nacionalizma. Sad je na redu klasificiranje tih oblika, ali je jasno je da se to ne moe uraditi
temeljno. Nacionalizam je ogromna tema. Svijet mue nebrojene zablude i mrnje koje se
presijecaju na kompleksne naine, a neke od najzlokobnijih meu njima se jo nisu ak niti
utisnule u europsku svijest. Ja se u ovom eseju bavim nacionalizmom koji se javlja kod
engleske inteligencije. U tim krugovima on je, u puno vedoj mjeri nego to je to sluaj kod
obinog engleskog naroda, odvojen od patriotizma, pa ga se moe prouavati u istom
obliku. Dolje su nabrojane vrste nacionalizma koje sada cvjetaju meu engleskim
intelektualcima, sa komentarima koji se ine neophodnima. Radi preglednosti koristim tri
naslova, Pozitivni, Preneseni i Negativni, mada se neke vrste uklapaju u vie kategorija.

Pozitivni nacionalizam

(I) Neotorijevstvo

Primjeri su ljudi poput Lorda Eltona, A.P. Herberta, G.M. Younga, profesora Pickthornea,
literatura torijevskog reforskog odbora i magazini kao to su The New English Review i
Nineteenth Century and After. Pravi motiv neotorijevaca je elja da se ne prizna da su
britanska mod i utjecaj opali. ak su i oni koji su dovoljno realni da uvide da britanska
pozicija u vojnom smislu vie nije to je bila skloni tvrditi da engleske ideje (koje obino
ostanu nedefinirane) treba da vladaju svijetom. Svi neotorijevci su antiruski nastrojeni, ali je
ponekad teite na antiamerikanizmu. Znakovito je da je ovaj misaoni pravac, ini se, stie
poklonike meu mlaim intelektualcima, ponekad bivim komunistima, koji su proli kroz
uobiajeni proces razoaravanja i razoarali se u njega. Anglofob koji iznenada postaje
estoko probritanski orijentiran je prilino uobiajena figura. Pisci koji ilustriraju ovu
tendenciju su F.A. Voigt, Malcolm Muggerige, Evelyn Waugh, Hugh Kingsmill, a u
psiholokom smislu slian razvoj se moe vidjeti kod T.S. Elliota, Windhama Lewisa i raznih
njihovih sljedbenika.

(II) Keltski nacionalizam

Velki, irski i kotski nacionalizam se u nekim takama razmimoilaze, ali su slini po svojoj
anti-engleskoj orijentaciji. lanovi sva tri pokreta su se protivili ratu, a nastavili sebe opisivati
kao proruski orijentirane, i ta skupina luaka je za sebe ak tvrdila da je istodobno proruska i
9

pronacistika. Ali keltski nacionalizam nije isto to i anglofobija. Njegov glavni motiv je
vjerovanje u prolu i bududu veliinu keltskih naroda i jarko je obojen rasizmom. Kelt bi imao
biti duhovno superioran u odnosu na Saksonca jednostavniji, kreativniji, manje vulgaran,
manji snob itd. ali uobiajena glad za modi je tu, ispod povrine. Jedan njen simptom je
zabluda da bi Irska, kotska, pa ak i Vels mogli sauvati svoju neovisnost bez pomodi sa
strane, i da nita ne duguju britanskoj zatiti. Meu piscima dobre primjere ovog misaonog
pravca predstavljaju Hugh McDiarmid i Sean OCasey. Niti jedan suvremeni irski pisac, ak
niti veliine poput Yeatsa ili Joycea, nije potpuno osloboen tragova nacionalizma.

(III) Cionizam

On ima sve uobiajene karakteristike jednog nacionalistikog pokreta, ali njegova amerika
varijanta se doima nasilnijom i zlodudnijom od britanske. Klasificiram ga kao direktni, a ne
preneseni nacionalizam, zato to cvjeta gotovo iskljuivo meu samim idovima. U Engleskoj
je inteligencija, iz nekoliko prilino nesuvislih razloga, na strani idova u vezi s palestinskim
pitanjem, ali im nije jako stalo do toga. Svi ljudi dobre volje u Engleskoj su takoer
proidovski orijentirani u smislu da osuuju nacistiko proganjanje idova. Ali teko da se
kod neidova moe sresti bilo kakva stvarna nacionalistika lojalnost, ili vjerovanje u
uroenu superiornost idova.

Preneseni nacionalizam

(I) Komunizam (II) Politiki katolicizam (III) Rasni osjeaji
Staromodni prezrivi stav prema uroenicima je u Engleskoj znatno oslabljen, a razne
pseudoznavstvene teorije koje potcrtavaju superiornost bijele rase su odbaene.*9+ Meu
inteligencijom se rasni osjedaji javljaju samo u transponiranom obliku, tj. kao vjerovanje u
uroenu superiornost obojenih rasa. To vjerovanje je sada sve vie uobiajeno meu
engleskim intelektualcima, i vjerojatno je ede prouzroeno mazohizmom i seksualnim
frustracijama nego kontaktom sa orijentalnim i crnakim nacionalistikim pokretima.
Snobizam i sklonost ka oponaanju imaju jak utjecaj ak i meu onima kojima nije jako stalo
do rasnih pitanja. Gotovo svaki engleski intelektualac bi se zgrozio nad tvrdnjom da su bijele
rase superiornije u odnosu na obojene, dok mu suprotna tvrdnja ne bi bila za osudu, ak i
ako se on sa njom ne slae. Nacionalistika privrenost obojenim rasama je obino
pomijeana sa vjerovanjem da su njihovi seksualni ivoti superiorni, i postoji obimna
podzemna mitologija o seksualnoj modi crnaca.

(IV) Klasni osjeaji

Meu intelektualcima iz vieg i srednjeg stalea javljaju se samo u transponiranom obliku
tj. kao vjerovanje u superiornost proleterijata. I u ovom sluaju je pritisak javnog mnijenja na
inteligenciju ogroman. Nacionalistika lojalnost proleterijatu i najdublja teoretska mrnja
prema buroaziji mogu koegzistirati, a esto koegzistiraju, sa obinim snobizmom u
svakodnevnom ivotu.

(V) Pacifizam

Vedina pacifista ili pripada opskurnim vjerskim sektama, ili su jednostavno humanisti koji se
protive oduzimanju ivota, i najradije ne razmiljaju dalje od toga. Ali postoji manjina
pacifista intelektualaca iji je stvarni, dodue skriveni, motiv izgleda mrnja prema zapadnoj
demokraciji i divljenje koje osjedaju prema totalitarizmu.
10


Pacifistika propaganda se obino svodi na to da je jedna strana u sukobu jednako loa kao i
ona druga, ali ako ovjek paljivije promotri napise mlaih intelektualaca pacifista, vidjet de
da oni nipoto ne sadre nepristrasnu osudu, ved su gotovo u potpunosti usmjereni protiv
Britanije i Sjedinjenih drava. Osim toga, oni po pravilu ne osuuju nasilje samo po sebi, ved
samo nasilje koje se koristi u odbrani zapadnih zemalja. Ruse, za razliku od Britanaca, ne
osuuju to se brane ratobornim sredstvima, i doista sva pacifistika propaganda ovog tipa
izbjegava pominjanje Rusije i Kine. Ne tvrdi se, ponavljam, da bi se Indijci trebali odredi
nasilja u svojoj borbi protiv Britanaca.

Pacifistika literatura obiluje dvosmislenim tvrdnjama koje, ini se, znae (ako uopde ita i
znae) da su dravnici tipa Hitlera poeljniji od onih Churchillovog tipa, i da je nasilje moda
oprostivo ako je dovoljno nasilno. Nakon pada Francuske, njihovi pacifisti su se, suoeni sa
jednim stvarnim izborom koji njihove engleske kolege nisu morali napraviti, uglavnom
priklonili nacistima, a u Engleskoj se ini da je bilo malog preklapanja lanstva Unije zakletih
na mir i Crnokouljaa. Pisci pacifisti su pisali hvalospjeve Carlyleu, jednom od intelektualnih
otaca faizma.

Sve u svemu, teko je ne misliti da je pacifizam, onakav kakav se javlja kod jednog dijela
inteligencije, potajno inspiriran divljenjem spram modi i uspjenoj okrutnosti. Pacifisti su
napravili greku kad su tu emociju prikaili za Hitlera, ali ona se lako moe ponovo prenijeti.

Negativni nacionalizam

(I) Anglofobija

Meu inteligencijom je podrugljiv i blago neprijateljski stav prema Britaniji manje-vie
obavezan, ali on je u mnogim sluajevima neizvjetaena emocija. Za vrijeme rata ona se
manifestirala kroz defetizam inteligencije, koji je odolijevao dugo nakon to je postalo jasno
da sile Osovine ne mogu pobijediti. Mnogi nisu skrivali zadovoljstvo kada je pao Singapur, ili
kad su Britanci bili istjerani iz Grke, i osobito nerado se vjerovalo dobrim vjestima kao to
su El Alamein ili broj njemakih aviona oborenih u bici za Britaniju. Dakako, engleski
intelektualci-ljeviari nisu zapravo eljeli da Nijemci ili Japanci dobiju rat, ali mnogi od njih
nisu mogli da se ne uzbude gledajudi svoju vlastitu zemlju ponienu, i eljeli su osjetiti da je
konana pobjeda ostvarena zahvaljujudi Rusiji, ili moda Americi, a ne Britaniji.
Mnogi intelektualci se na spoljnopolitikom planu vode naelom da svaka frakcija koju
podrava Britanija mora biti u krivu. Kao rezultat toga, miljenje prosvijetljenih je u velikoj
mjeri odraz konzervativne politike u ogledalu. Anglofobija je uvijek podlona obrtanju, i zbog
toga je pacifist iz jednog rata, koji je postao belicist u slijededem ratu, uobiajena pojava.

(II) Antisemitizam

Trenutno postoji malo tragova antisemitizma, poto su nacistiki progoni uinili da svako ko
razmilja bude na strani idova, a protiv njihovih ugnjetaa. Svako ko je dovoljno obrazovan
da je uo za rije antisemitizam tvdi da je, naravna stvar, osloboen istog, i antiidovske
opaske se briljivo eliminiraju iz svih vrsta literature.
U stvari se ini da je antisemitizam iroko rasprostranjen, ak i meu intelektualcima, i
sveopda urota utnje vjerojatno doprinosi njegovom rasplamsavanju. Osobe ljeviarskih
razmiljanja nisu imune na njega, a na njihov stav ponekad utjee injenica da su trockisti i
anarhisti uglavnom idovi. Ali antisemitizam prirodnije lei ljudima konzervativnih
11

naginjanja, koji idove sumnjie za slabljenje nacionalnog morala i razvodnjavanje
nacionalne kulture. Neotorijevci i politiki katolici su uvijek skloni da podlegnu
antisemitizmu, makar na mahove.

(III) Trockizam

Ova rije se koristi u tako irokom smislu da obuhvata anarhiste, demokratske socijaliste, pa
ak i liberale. Ja ovdje njome oznaavam doktrinarnog marksista iji je glavni motiv
neprijateljstvo spram Staljinovog reima. Trockizam je bolje prouavati u opskurnim
pamfletima i listovima poput Socijalistikog apela nego u radovima samog Trockog koji
nipoto nije bio ovjek sa samo jednom idejom.
Iako je trockizam u nekim mjestima, Sjedinjenim dravama, na primjer, u stanju privudi velik
broj pristaa i razviti se u organiziran pokret sa svojim vlastitim malim Fhrerom, njegova
inspiracija je u biti negativna. Trockist je protiv Staljina, ba kao to je komunist za njega, i
poput vedine komunista on ne eli mijenjati vanjski svijet koliko eli osjetiti da se bitka za
presti odvija u njegovu korist.

U oba sluaja prisutna je ista opsesivna fiksacija na jednu jedinu temu, ista nesposobnost da
se formira istinski racionalan stav baziran na vjerovatnodi. injenica da su trockisti svugdje
progonjena manjina, i da je optuba koja se obino iznosi protiv njih, tj. da kolaboriraju sa
faistima oigledno neutemeljena, stvara dojam da je trockizam intelektualno i moralno
superioran u odnosu na komunizam; ali upitno je da li postoji neka velika razlika. Najtipiniji
trockisti su u svakom sluaju bivi komunisti, i svako do trockizma dolazi iskljuivo preko
nekog od ljeviarskih pokreta. Niti jedan komunist nije siguran od iznenadnog skretanja u
trockizam, osim ako ga za njegovu partiju ne vee dugogodinja navika. ini se da se obrnuti
proces ne deava esto, iako za to nema jasnog razloga.

U klasifikaciji koju sam gore pokuao napraviti, init de se da sam esto pretjerivao, previe
pojednostavljivao, iznosio neosnovane pretpostavke i izostavljao postojanje obinih, asnih
motiva.
To je bilo neizbjeno, zato to u ovom eseju pokuavam izolirati tendencije koje postoje u
mislima svih nas i pervertiraju naa razmiljanja, a da se ne javljaju u istom stanju ili
operiraju kontinuirano. Vano je na ovom mjestu popraviti previe pojednostavljenu sliku
koju sam morao naslikati.
Za poetak, niko nema pravo pretpostaviti da je svako, ili ak svaki intelektualac inficiran
nacionalizmom. Kao drugo, nacionalizam moe biti povremen i oranien. Inteligentan ovjek
se moe djelomice odati vjerovanju koje ga privlai i za koje on zna da je apsurdno, a moe
ga dugo drati van svog uma i vradati mu se samo u trenucima bijesa ili sentimentalnosti, ili
kad je siguran da se ne radi ni o kakvom vanom pitanju. Kao trede, nacionalistiki kredo se
moe usvojiti iz dobrih namjera, sa neonacionalistikim motivima. Kao etvrto, u istoj osobi
mogu koegzistirati vie vrsta nacionalizma, ak i vrste koje se meusobno ponitavaju.

Sve vrijeme sam govorio nacionalist ovo ili nacionalist ono, koristedi u svrhu ilustracije
ekstreman tip nacionalista koji jedva da je pri zdravoj pameti, i koji u svojoj glavi nema
neutralnih podruja niti interesovanja za bilo ta izuzev borbe za vlast. U biti, takvi ljudi su
prilino uobiajeni, ali nisu vrijedni baruta i zrna. U stvarnom ivotu se mora boriti protiv
Lorda Eltona, D.N. Pritta, Lady Houston, Ezre Pounda, Lorda Vansittarta, oca Coughlina i
ostatka te sumorne bratije, ali njihovu intelektualnu deficitarnost ne vrijedi ni isticati.
Monomanija je nezamisliva, a injenica da niti nijedan nacionalist zadrtije fele nije kadar
12

napisati knjigu koja de, nakon to prou godine, biti vrijedna itanja ima odreeni
deodorirajudi efekat.

Ali i kad ovjek prizna da nacionalizam nije svugdje trijumfovao, i da jo uvijek postoje ljudi
ija prosudba nije ostavljena njihovim eljama na milost i nemilost, ostaje injenica da je
mentalna navika zvana nacionalizam rasprostranjena, i to toliko da se razni veliki i teki
problemi Indija, Poljska, palestina, panjolski graanski rat, moskovska suenja, ameriki
crnci, rusko-njemaki pakt ili ta ved ne mogu razmatrati na razumnoj ravni, ili to barem
nikad nije sluaj.
Eltoni, Pritti i Coughlini, od kojih je svaki zapravo jedna velika usta koja iznova i iznova
izvikuju jednu te istu la, su oigledno ekstremni sluajevi, ali mi se zavaravamo ako ne
shvatamo da im moemo sliiti u trenucima nepanje.
Dovoljno je udariti odreenu icu, dovoljno je nagaziti ovaj ili onaj ulj a to moe biti ulj
ije se postojanje dotad nije niti slutilo pa da se i najpravednija osoba fine naravi pretvori u
okrutnog partijaa kojem je na umu samo da zada udarac protivniku, i kojem je svejedno
koliko lai pri tome izgovori i koliko logikih greaka poini.
Kada je Lloyd George, koji je bio protivnik Burskog rata, u Donjem domu obznanio da
britanski slubeni izvjetaji tvrde da je, kad se cifre saberu, ubijeno vie Bura nego to cijela
burska nacija broji, ostalo je zapisano da je Arthur Balfour skoio na noge i uzviknuo:
Gade!. Vrlo malo ljudi je imuno na zastranjivanja tog tipa. Crnac kojeg odbije bijela ena,
Englez koji uje Amerikanca kako ignorantski kritizira Englesku, katoliki apologet kad ga se
podsjeti na panjolsku armadu, svi de reagirati na isti nain. Jedan ubod u nacionalistiki
nerv i intelektualna estitost moe nestati i najjasnije injenice se mogu poricati.

Tipovi nacionalista

Ako ovjek bilo gdje u svojoj glavi gaji nacionalistiku lojalnost ili mrnju, odreene injenice
su mu neprihvatljive, iako na neki nain zna da su istinite. Evo samo nekoliko primjera. Dolje
sam naveo pet tipova nacionalista, i uz svaki tip priloio po jednu injenicu koju taj tip
nacionalista nikako ne moe prihvatiti, ak ni u svojim najskrivenijim mislima.
Britanski torijevac. Britanija je iz rata izala smanjene modi i prestia.
Komunist. Rusija bi pretrpjela poraz od Njemake da joj nisu pomogle Britanija i Amerika.
Irski nacionalist. Irska je u stanju sauvati neovisnost samo zahvaljujudi britanskoj zatiti.
Trockist. Ruske mase prihvataju Staljinov reim.
Pacifist. Oni koji se odriu nasilja mogu to uraditi zato to drugi ine nasilje u njihovo ime.
Sve te injenice su itekako oigledne ako je sluaj htio da se ne upetljaju emocije: ali tip
osobe naveden u svakom od ovih sluajeva ih ne moe trpjeti, pa ih mora poricati i na tom
poricanju konstruirati lane teorije. Vradam se zapanjujudem neuspjehu vojnog predvianja
u ratu. Mislim da je istina da je inteligencija bila u krivu u vedoj mjeri nego obini ljudi, i da je
bila u krivu upravo zato to je bila pod vedim utjecajem partijakih emocija. Prosjean
intelektualac sa ljevice je, na primjer, vjerovao da je rat bio izgubljen 1940., da de Nijemci
sigurno pregaziti Egipat 1942., da Japanci nikad nede biti istjerani iz zemalja koje su osvojili, i
da anglo-amerika kampanja bombardiranja nije imala nikakvog efekta na Njemaku. On nije
mogao vjerovati u te stvari zato to mu je njegova mrnja prema britanskom vladajudem
staleu branila da prizna da britanski planovi mogu uspjeti. Nema kraja glupostima koje
ovjek moe progutati ako je pod utjecajem takvih osjedaja.

Na primjer, uo sam izjavu, iznesenu sa sigurnodu, da su amerike trupe dovedene u
Europu ne da bi se borile protiv Nijemaca, ved da bi uguile englesku revoluciju. ovjek mora
13

pripadati inteligenciji da bi vjerovao u takve stvari: niti jedan obian ovjek ne bi mogao biti
takva budala.

Kad je Hitler napao Rusiju, zvaninici iz Ministarstva za obavjetavanje su kao propratnu
informaciju objavili upozorenje da bi Rusija mogla pasti za est sedmica. Komunisti su, sa
druge strane, svaku fazu rata smatrali ruskom pobjedom, ak i kad su Rusi bili odbaeni
gotovo do Kaspijskog mora i kad ih je bilo zarobljeno nekoliko miliona. Nema potrebe za
nabrajanjem primjera.
Poenta je da im se umeaju strah, mrnja, ljubomora i oboavanje modi, osjedaj za
stvarnost postaje neuravnoteen. Kako sam ved istakao, i osjedaj za pravedno takoer se
poremeti. Nema tog zloina, apsolutno nema tog zloina koji se ne moe oprostiti kada ga
poini naa strana. ak i kad ne porie da se zloin dogodio, ak i kad zna da je to upravo
onakav zloin kakav je u nekom drugom sluaju osudio, ak i kad prizna da je u
intelektualnom smislu nepravedan ovjek i dalje nije u stanjuosjedati da je taj zloin
pogrean. Radi se o lojalnosti, stoga samilost prestaje funkcionirati.

Razlog porasta i irenja nacionalizma je preveliko pitanje da bi ga se ovdje postavilo.
Dovoljno je redi da je on, u oblicima u kojima se javlja kod engleskih intelektualaca,
iskrivljeni odraz zastraujudih bitaka koje se zaista odvijaju u vanjskom svijetu, i da je
njegove najgore besmislice omogudio slom patriotizma i religijskih uvjerenja. Ako ovjek
slijedi ovu misao, u opasnosti je da ga ona odvede u neku vrstu konzervativizma ili u politiki
kvijetizam.

Moe se uvjerljivo tvrditi a to je vjerojatno ak i tano da je, na primjer, patriotizam
cjepivo protiv nacionalizma, da monarhija titi od diktature, a organizirana religija od
praznovjerja. Ili jo jednom, moe se tvrditi da nikakav nepristran stav nije mogud, da sva
kreda i ciljevi podrazumijevaju iste lai, besmislice i barbarstva, a to se esto navodi kao
razlog nemijeanja u politiku.

Ja ne prihvatam taj argument, ako ni zbog ega drugog onda zbog toga to se u modernom
svijetu niko ko se moe opisati kao intelektualac ne moe ne mijeati u politiku, u smislu da
ga ona ne zanima. Mislim da se ovjek mora baviti politikom koristim tu rije u irokom
smislu i da mora imati preferencije: to jest, mora prepoznati da su neki ciljevi objektivno
bolji od nekih drugih, ak i ako se za njih bori jednako loim sredstvima.

to se tie nacionalistikih ljubavi i mrnji o kojima sam govorio, one su dio minke vedine
nas, svialo se to nama ili ne. Ne znam da li je mogude rijetiti ih se, ali vjerujem da je
mogude boriti se protiv njih, i da je to u biti jedno moralno nastojanje.
To je prije svega pitanje otkrivanja ta smo zapravo, kakva su zaista naa osjedanja, i zatim
ostavljanja prostora za neizbjenu pristranost. Ako mrzite Rusiju i bojite je se, ako ste
ljubomorni na mod i bogatstvo Amerike, ako prezirete idove, ako imate kompleks
inferiornosti u odnosu na britanski vladajudi stale, ne moete se tih osjedaja reiti pukim
razmiljanjem.

Ali moete barem priznati da ih gajite, i sprijeiti ih da kontaminiraju vae mentalne procese.
Emocionalni porivi od kojih se ne moe pobjedi, i koji su moda ak i potrebni za politiko
djelovanje, bi trebali modi koegzistirati sa prihvatanjem realnosti. Ali za to je, ponavljam,
potrebno moralno nastojanje, a suvremena engleska knjievnost, ukoliko je uopde svjesna
vanih pitanja naeg doba, pokazuje kako je malo nas koji smo na to nastojanje spremni.

14

Dord Orvel, maj 1945.

Novi pogledi, Sarajevo, jesen 2006.
Preveo Mirza Purid
Peanik.net, 21.07.2009.


*9+ Dobra primjer je praznovjerje o sunanici. Donedavno se vjerovalo da su bijele rase
podlonije sunanici od obojenih rasa, te da se bijelac ne moe bezbjedno kretati na
tropskom suncu bez kape sa titnikom. Nije bilo nikakvih dokaza za ovu teoriju, ali ona je
sluila da se naglase razlike izmeu uroenika i Europljana. Ona je za vrijeme rata tiho
odbaena, i cijele su armije manevrirale u tropima bez kapa sa titnicima. Dok je
praznovjerje o sunanici jo bilo ivo, inilo se da su engleski doktori u Indiji u njega vjerovali
jednako vrsto kao i laici.

http://www.6yka.com/novost/15772/dzordz-orvel-crtice-o-nacionalizmu-