Mehanika tla i stijena str.

1
Vlasta Szavits-Nossan 9. predavanje


SLIJEGANJE PLITKIH TEMELJA

1. Uvod
Graevinske se konstrukcije oslanjaju na tlo. Obzirom da su elementi konstrukcije koji
prenose optereenja prema tlu obino tanki i vitki, njihovim neposrednim oslanjanjem u tlo
pojavila bi se prevelika koncentracija naprezanja koje tlo, kao materijal, redovito mnogo
manje krutosti i vrstoe od materijala konstrukcije, ne bi moglo preuzeti bez velikih
deformacija ili bi ak doivjelo slom. Iz tog se razloga konstrukciji dodaju temelji kao
prijelazni elementi koji e optereenje konstrukcije na prihvatljiv nain prenijeti u tlo, a
pomake u konstrukciji, nastale od deformacija tla, zadrati u prihvatljivim granicama. Iz
razloga ekonominosti treba ih oblikovati tedljivo, ali da jo uvijek dovoljno sigurno
zadovolje bitne uvjete svoje namjene. Najvaniji meu tim uvjetima je ogranienje pomaka
izazvanih optereenjem konstrukcije, a uvjetovanim krutou i vrstoom temeljnog tla.
Zbog prevladavajueg vertikalnog trajnog optereenja graevinskih konstrukcija, koje
izaziva i prevladavajue vertikalne pomake temelja, najvea se pozornost posveuje
odreivanju upravo vertikalnih pomaka temelja. Ti se vertikalni pomaci nazivaju slijeganjem.
Tako je proraun slijeganja temelja prisutan gotovo u svakom graevinskom projektu.
Iako je proraun slijeganja u praktinoj provedbi relativno jednostavan, pouzdanost
prognoze slijeganja temelja u praksi je esto problematina. Osnovni razlog toj
problematinosti obino nisu neminovna pojednostavljenja izazvana idealizacijom problema
koji se rjeava, ve nepouzdanost u utvrivanju profila tla sa svim njegovim geometrijskim
karakteristikama kao i nepouzdanost u odreivanju parametara mehanikih svojstava tla koji
bi trebali biti dovoljno vjerna slika mehanikih svojstva realnog tla na razmatranoj lokaciji
budue graevine. Izvori tih nepouzdanosti su brojni i seu od prirodne heterogenosti tla,
koju je ponekad teko detaljno utvrditi, preko sastava i svojstava tla, koji ograniavaju
tehnoloke postupke za njihovo utvrivanje, zatim financijskih i vremenskih ogranienja
nametnutih posebnostima svakog graevinskog zahvata, pa do naeg jo uvijek ogranienog
znanja o nekim bitnim vidovima mehanikih svojstava nekih vrsta tla. Razumno sagledavanje
ovog stanja namee potrebu da se predvianju slijeganja temelja u praksi pristupi odmjereno:
preciznost postupka prorauna slijeganja prilagoditi razumnoj mogunosti odreivanja
mehanikih svojstava tla na svakoj pojedinoj lokaciji, a odreivanju mehanikih svojstava tla
pridati najveu moguu pozornost.




Mehanika tla i stijena str. 2
Vlasta Szavits-Nossan 9. predavanje

2. Primjena teorije elastinosti u mehanici tla
Tradicionalno se u mehanici tla za proraun slijeganja temelja koriste rjeenja teorije
elastinosti. Osnovna je zadaa teorije elastinosti rjeavanje elastinih diferencijalnih
jednadbi za zadane rubne uvjete. Za neke jednostavnije sluajeve rubnih problema naena
su analitika rjeenja, dok se za sloenije sluajeve koristi princip superpozicije ili se rjeenja
trae numerikim postupcima, kao to je na primjer metoda konanih elemenata. Princip
superpozicije praktiki se svodi na to da je rjeenje za dva razliita optereenja istog
elastinog tijela s istim rubnim uvjetima pomaka jednako zbroju rjeenja za svako
optereenje posebno. Mnoga su rjeenja sloenijih problema tako dobivena iz poznatih
rjeenja nekoliko temeljnih rjeenja. Jedno takvo temeljno rjeenje, od posebne vanosti u
mehanici tla, je Boussinesqovo rjeenje (Boussinesq 1885) za vertikalnu koncentriranu silu
na povrini linearno elastinog izotropnog i homogenog poluprostora. Elastini poluprostor
je elastino tijelo s jedne strane omeeno horizontalnom ravninom, a neprekidno u svim
ostalim smjerovima. Taj poluprostor moe posluiti kao idealizacija tla na terenu s
horizontalnom povrinom. U okviru linearne teorije elastinosti, poluprostor moe biti
izotropan, kad su svojstva elastinog materijala u svim smjerovima jednaka, a moe biti i
homogen, kad su mu mehanika svojstva u svim tokama tijela jednaka.
Optereenje na povrini deformira elastini poluprostor i u njemu izaziva dodatna
(dodatna u odnosu na mogua postojea naprezanja od ve postojeeg optereenja)
naprezanja. Slika 9-1 prikazuje jedan takav primjer. Temeljna traka irine B jednoliko
optereuje temeljno tlo optereenjem p. Pretpostavlja se da je temeljno tlo homogen i
izotropan linearno elastian poluprostor. Na horizontalnim presjecima kroz poluprostor
amplituda dodatnog vertikalnog naprezanja
y
o A pada, a njegova se raspodjela iri, to je
presjek dublje od povrine. To je tipino za raspodjelu dodatnih naprezanja u poluprostoru od
povrinskog optereenja. Priblino se ova pojava moe opisati irenjem dodatnog
vertikalnog naprezanja po osnovicama zamiljenih piramida, ije su stranice nagnute pod
nagibom V:H=2:1. Prosjeno dodatno vertikalno naprezanje na osnovici zamiljene piramide,
na promatranoj dubini, jednako je optereenju na povrini p podijeljenom s povrinom
osnovice piramide.

Slika 9-1. Raspodjela vertikalnih dodatnih naprezanja
( )
y
/ p o A na horizontalnim presjecima poluprostora od
jednolikog optereenja na trakastoj povrini (optereenje i naprezanja prikazana su u istom mjerilu)
Mehanika tla i stijena str. 3
Vlasta Szavits-Nossan 9. predavanje

Drugi nain prikaza irenja normaliziranih dodatnih vertikalnih naprezanja u dubinu i
irinu linearno elastinog izotropnog i homogenog poluprostora ilustriraju slike 9-2 i 9-3, za
jednoliko optereenu trakastu plohu i rezultantno linijsko optereenje (slika 9-2) te za
jednoliko optereenu kvadratnu plohu i rezultantnu koncentriranu silu (slika 9-3), na povrini
poluprostora. Iz ovih se slika, bez obzira to se odnose samo na jednu od est komponenti
dodatnih naprezanja, mogu izvesti sljedei zakljuci:
- Dodatno se naprezanje iri u irinu i dubinu elastinog poluprostora. Pri tome mu
veliina pada s porastom udaljenosti od njegova izvora na povrini poluprostora.
- Dodatna naprezanja od optereenja temeljne trake, odnosno linijskog optereenja na
povrini poluprostora manje opadaju s dubinom od naprezanja izazvanih
optereenjem na kvadratnoj plohi, odnosno od koncentrirane sile.




Slika 9-2. Linije jednakih dodatnih vertikalnih naprezanja
( )
y
/ p o A ispod jednolikog normalnog optereenja
na trakastoj povrini irine B (desno) i ispod rezultantnog linijskog optereenja (lijevo) na povrini linearno
elastinog izotropnog i homogenog poluprostora


Mehanika tla i stijena str. 4
Vlasta Szavits-Nossan 9. predavanje


Slika 9-3. Linije jednakih normaliziranih dodatnih vertikalnih naprezanja
( )
y
/ p o A ispod jednolikog
normalnog optereenja na kvadratnoj povrini irine B (desno) i ispod rezultantne koncentrirane sile
(lijevo), na povrini linearno elastinog izotropnog i homogenog poluprostora

Veina projektnih profila tla u prirodi karakterizira uslojenost pa se ne moe se opisati
kao homogeni poluprostor. Meutim, istraivanja su pokazala da, za mnoge praktine
sluajeve, uslojenost najvie utjee na raspodjelu deformacija, a time i na pomake, dok je
njen utjecaj na raspodjelu dodatnih naprezanja esto mogue zanemariti. Ovaj zakljuak
najvie doprinosi praktinoj primjeni teorije elastinosti u mehanici tla.









Mehanika tla i stijena str. 5
Vlasta Szavits-Nossan 9. predavanje

3. Neka osnovna rjeenja teorije elastinosti za
homogeni i izotropni poluprostor
U prikazima koji slijede, koriste se Kartezijev i cilindrini koordinatni sustav, kako prikazuje
slika 9-4.

y
y
x
r
z
O
r e
y e
e
r


Slika 9-4. Kartezijev (x, y, z) i cilindrini (r, u, y) koordinatni sustav te jedinini vektori (e
r
, e
u
, e
y
) cilindrinog
sustava

Jedno od temeljnih rjeenja teorije elastinosti je ranije spomenuto Boussinesqovo
rjeenje za koncentriranu vertikalnu silu na povrini linearno elastinog, homogenog i
izotropnog, elastinog poluprostora. Pripadne izraze za naprezanja i pomake (s
y
i s
r
) prikazuje
slika 9-5. Rjeenje ima singularnu toku na mjestu djelovanja koncentrirane sile gdje
naprezanja i pomaci tee u beskonanost.
Integracijom Boussinesqovog rjeenja po raznim konturama na povrini poluprostora, a
koristei princip superpozicije, dobivena su mnoga druga praktina rjeenja. Tako je
prikazano rjeenje za linijsko vertikalno optereenje na povrini poluprostora (slika 9-6), za
optereenje krunog temelja (slika 9-7) i za optereenje pravokutnog temelja (slika 9-8).

Koncentrirana sila
V


y
r
2 2
R r y
R
( , ) r y
V

3
5
2
2 3
2
2
5
2
y
2
2
3
2
3 (1 2 )
2
(1 2 )
2
3
2
(1 )
2(1 )
2
(1 ) (1 2 )
2
yy
rr
ry
r
Vy
R
V r y R
R R R y
V R y
R R y R
Vry
R
V y
s
ER R
V ry r
s
ER R R y

Slika 9-5. Boussinesqovo rjeenje za koncentriranu vertikalnu silu na povrini linearno elastinog, izotropnog i
homogenog poluprostora (Boussinesq 1885)

Mehanika tla i stijena str. 6
Vlasta Szavits-Nossan 9. predavanje

Linijsko optereenje p
(sila po jedinici duine)

y
x
2 2
R x y
R
( , ) x y
p

3
4
2
4
2
2
4
1
2
2
max
2
2
2
2
2
2
(glavno naprezanje u smjeru )
0 (glavno naprezanje okomito na )
yy
xx
zz
xy
py
R
px y
R
p y
R
pxy
R
py
R
R
R
py
R

Slika 9-6. Rjeenje za linijsko vertikalno optereenje na povrini linearno elastinog, izotropnog i homogenog
poluprostora



Kruno optereenje p
(sila po jedinici povrine)

y
r
2a D
p
y
A

ispod sredita krunog optereenja (
0 r
):
uu
3/2
2
2
1/2
2
3
3/2
2
2
2
2
( / )
1
1 ( / )
2(1 )( / )
(1 2 )
1 ( / )
( / )
2
1 ( / )
2 (1 )
1 / /
/
1
2(1 ) 1 /
za / 0
yy
rr
y
y a
p
y a
y a
y a p
y a
y a
pa
s y a y a
E
y a
y a
y a
2
2 (1 )
:
y
pa
s
E

Slika 9-7. Rjeenje za vertikalno jednoliko optereenje na krunoj plohi na povrini linearno elastinog,
izotropnog i homogenog poluprostora za toke ispod sredita krune plohe

Treba uoiti da je na slici 9-7, za y = 0, vertikalni pomak

2
y
(1 )
pD
s
E
(9.1)


Mehanika tla i stijena str. 7
Vlasta Szavits-Nossan 9. predavanje


Pravokutno
optereenje p (sila po
jedinici povrine)



y
x
p
y
b
l
z





ispod vrha pravokutnika ( 0 x , 0 z ):
2 2
2 2 2 2 2 2 2
2 2 2 2 2 2
2 2
2
(1 2 )
arctan
2
(1 )( ) 1 1
arctan
2
( ) 1 1
1 1 2
(1 2 ) arctan arctan
2
(1 ) 1
2
yy
xx
zz
p mn m n m
n m n m n n m n
mn m
p m n m n n m n
m n
m mn
mn
p n m
2 2
2 2
2 2
2
2 2 2 2 2 2
2
2 2 2 2 2 2
2 2 2
1
arctan
1
(1 2 ) arctan arctan
1 1
2
(1 ) 1
1 1
2
1 ( ) 1
1
1 1
2
yz
xy
xz
n m n
m
n
m m n
m
n
p
n m
n m n n m n
p
n
n n m n m n
n n n
p
n m n
2 2
2 2
2 2 2
2
2 2 2 2 2 2
2 2 2
2 2
2 1
(1 2 ) ln ln
1
1 2
(1 )( )
1
1 (1 1 ) ( 1 )
ln
2 (1 )( )
arctan , / , /
2
1
za 1 i 0 : 0, 561
y
m
m
y
m n
n n m n
n n n m n
pb
s A B
E
m n m m n
A
n m n
n m
B m l b n y b
n m n
m n s
2
(1 ) pb
E

Slika 9-8 Rjeenje Newmarka (1935) i Steinbrennera (1934) za raspodjelu naprezanja i pomaka ispod vrha
pravokutne plohe na povrini linearno elastinog, izotropnog i homogenog poluprostora optereenog
jednoliko rasprostrtim vertikalnim optereenjem (prema Poulos i Davies 1974)

Na osnovi izraza (9.1), vertikalni pomak ispod sredita jednoliko optereenog krunog
temelja (za y > 0) moe se izraziti u obliku

2
y sy
(1 )
pD
s I
E
(9.2)
gdje je I
sy
utjecajni koeficijent za slijeganje. Prikaz tih utjecajnih koeficijenata, za tri
vrijednosti Poissonovog koeficijenta, dan je na slici 9-9.




Mehanika tla i stijena str. 8
Vlasta Szavits-Nossan 9. predavanje

0.0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1.0
normalizirani vertikalni pomak toke A, I
sy
= (s
y
/D)(E/p)[1/(1 - v
2
)|
10
1
0.1
0.01
2
3
5
0.2
0.3
0.5
0.02
0.03
0.05
n
o
r
m
a
l
i
z
i
r
a
n
a

d
u
b
i
n
a
,

y

/
D
0.0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1.0
10
1
0.1
0.01




Slika 9-9. Utjecajni koeficijent I
sy
za proraun vertikalnih pomaka ispod sredita jednoliko optereene krune
plohe na povrini linearno elastinog, izotropnog i homogenog poluprostora

Rjeenje Newmarka i Steinbrennera za proraun dodatnih vertikalnih naprezanja ispod
vrha pravokutne plohe (slika 9-8), moe se prikazati u obliku dijagrama sa slike 9-10, za koji
se koristi izraz

y
p I (9.3)
gdje je I
o
utjecajni koeficijent za vertikalna naprezanja, prikazan na apscisi.
Mehanika tla i stijena str. 9
Vlasta Szavits-Nossan 9. predavanje

Slika 9-10. Utjecajni koeficijent za dodatno vertikalno naprezanje ispod vrha pravokutne plohe
odnosa stranica , na povrini linearno elastinog, izotropnog i homogenog poluprostora optereenog
jednolikim vertikalnim optereenjem (Steinbrenner 1934, Nemark 1935, Poulos i Davies 1974, Milovi
1974)

Rjeenje Newmarka i Steinbrenera za dodatna naprezanja ispod vrha pravokutne plohe na
povrini elastinog, izotropnog i homogenog poluprostora, moe posluiti za proraun
dodatnih naprezanja ispod bilo koje druge toke na povrini temeljnoga tla. Pri tome se
koristi princip superpozicije, kako prikazuje slika 9-11.

A A A
A A
I
II
III
IV
I II III IV
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) A
A A A A
f y f y f y f y f y
( ) a
a
a
b
b
c
c
d
d
A
( ) b
A
A
A
A
I
II
III
IV
a a
b
b
c
c d
d
I II III IV
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) A
A A A A
f y f y f y f y f y

Slika 9-11. Superpozicija rjeenja za pravokutna optereenja na povrini elastinog poluprostora, za odreivanje
bilo koje komponente dodatnih naprezanja

0 0.05 0.1 0.15 0.2 0.25
I
o
10
1
0.1
20
30
50
2
3
5
0.2
0.3
0.5
0.05
y
/
b
10
1
0.1
20
30
50
2
3
5
0.2
0.3
0.5
0.05
y
/
b
0 0.05 0.1 0.15 0.2 0.25
0
.
2
0
.
5
1
l
/
b

=


0
.
1
2
5

1
0
Mehanika tla i stijena str. 10
Vlasta Szavits-Nossan 9. predavanje

Za proraun vertikalnih pomaka ispod vrha pravokutnog optereenja prema rjeenju
Newmarka i Steinbrennera, kao i za kruni temelj, moe se koristiti izraz (9.2), s tim da se u
izrazu (9.2) promjer krunog temelja D zamijeni stranicom pravokutnika b. Za ovaj su sluaj
utjecajni koeficijenti I
sy
prikazani na slici 9-12.

0 0.2 0.4 0.6 0.8 1 1.2 1.4
normalizirani vertikalni pomak toke A, I
sy
= (s
y
/b)(E/p)[1/(1 - v
2
)|
100
10
1
0.1
0.01
20
30
50
2
3
5
0.2
0.3
0.5
0.02
0.03
0.05
n
o
r
m
a
l
i
z
i
r
a
n
a

d
u
b
i
n
a
,

y
/
b

(
-
)



0 0.2 0.4 0.6 0.8 1 1.2 1.4
100
10
1
0.1
0.01
20
30
50
2
3
5
0.2
0.3
0.5
0.02
0.03
0.05
odnos stranica, l/b = 1 2 3 5 10 20
y
x
p
y
b
l
z
A

Slika 9-12. Utjecajni koeficijent I
sy
za proraun vertikalnih pomaka ispod vrha pravokutne plohe na povrini
linearno elastinog, izotropnog i homogenog poluprostora optereenog jednolikim vertikalnim
optereenjem prema rjeenju Newmarka (1935) i Steinbrennera (1934) (Poulos i Davies 1974, Milovi
1974)







Mehanika tla i stijena str. 11
Vlasta Szavits-Nossan 9. predavanje

4. Prorauni slijeganja
4.1. Tradicionalni proraun slijeganja
Tradicionalni proraun slijeganja temelji se na ve spomenutoj postavci o priblinoj
jednakosti raspodjele dodatnih naprezanja u homogenom i u nehomogenom tlu. Deformacije i
slijeganja se tada raunaju iz raspodjele dodatnih naprezanja koristei odnose deformacija i
naprezanja i odgovarajue parametre krutosti pojedinog sloja u profilu tla.
Raspodjela vertikalnih normalnih deformacija po dubini ispod toke
0 0
( , ) x y dobije se iz
izraza

y
y
ds
dy
(9.4)
gdje je
y
s vertikalni pomak promatrane toke.
Prema teoriji elastinosti je

y y x z
1
( ) ( ) ( ( ) ( ))
( )
y y y y
E y
(9.5)
gdje se dodatna efektivna naprezanja raunaju da su (nakon to eventualan viak tlaka vode
padne na nulu) jednaka ukupnim dodatnim naprezanjima.
Tada je slijeganje povrine terena jednako

y y y x z
0 0
1
( 0) ( ) ( ) ( ( ) ( ))
( )
s y y y y y dy
E y
(9.6)
Ovaj se integral obino integrira numeriki i to do dubine iza koje je utjecaj deformacije
dubljih slojeva zanemariv, koja se obino zove utjecajnom dubinom. Ta dubina iznosi obino
nekoliko irina temelja na povrini poluprostora, a jedan od uobiajenih kriterija je i dubina
na kojoj dodatno vertikalno naprezanja budu manja od, recimo, 10% dodatnog vertikalnog
naprezanja, tj. do dubine d za koju vrijedi
y
/ 0,1 p . U tom sluaju (9.6) postaje
priblino

y y x z
0
1
( 0) ( ) ( ( ) ( ))
( )
d
s y y y y dy
E y
(9.7)
Mehanika tla i stijena str. 12
Vlasta Szavits-Nossan 9. predavanje

Izraz (9.7) u praksi se jo pojednostavljuje zanemarivanjem utjecaja dodatnih bonih
naprezanja (ili pretpostavkom da je Poissonov koeficijent

0), u kojem sluaju Youngov
modul E poprima vrijednost edometarskog modula M pa dobijemo

y
y
0
( )
( 0)
( )
d
y
s y dy
M y
(9.8)
Ovaj posljednji izraz uobiajeno se koristi u geotehnikoj praksi. Osim prednosti zbog
svoje jednostavnosti, ovaj pristup ima, meutim, niz mana. Meu glavnima su zanemarivanje
bonih deformacija i nemogunost prorauna trenutanog slijeganja u nedreniranim uvjetima.
Metoda opisana u sljedeem poglavlju uklanja oba ova nedostatka bez potrebe za sloenijim
proraunima.
4.2. Metoda Maynea i Poulosa
Metoda Maynea i Poulosa (Mayne i Poulos 1999) uvaava prihvatljivo pojednostavljenje da
je raspodjela naprezanja u nehomogenom tlu priblino jednaka raspodjeli u homogenom
poluprostoru. Budui da to ne vrijedi za deformacije, nehomogeno se tlo podijeli na n
homogenih slojeva. Za vertikalno slijeganje
yi
s , i-tog od ukupno n slojeva u profilu tla tada
vrijedi

yi ygi ydi
s s s (9.9)
gdje je
ygi
s vertikani pomak toke na gornjoj granici, a
ydi
s vertikalni pomak toke na donjoj
granici i-tog sloja. Ove se veliine, za drenirano i nedrenirano stanje, mogu izraunati za
toke ispod sredita krune plohe promjera D, optereene vertikalnim jednolikim
optereenjem prema izrazu (9.2)

2
i
yi syi
1
i
s p D I
E
(9.10)
gdje je

syi sygi sydi
I I I (9.11)
a
sygi
I i
sydi
I su utjecajni koeficijenti za slijeganje toke na gornjoj, odnosno donjoj granici
sloja. Raspodjelu veliina
sy
I po dubini za krunu plohu optereenu vertikalnim jednolikim
optereenjem prikazuje slika 9.9. Za pravokutnu plohu optereenu vertikalnim jednolikim
optereenjem, promjer krunog temelja D iz izraza (9.10) treba zamijeni stranicom
pravokutnika b, a slika 9-12 prikazuje odgovarajuu raspodjelu veliina
sy
I po dubini. Ako
Mehanika tla i stijena str. 13
Vlasta Szavits-Nossan 9. predavanje

se slojevi ponu brojati od najvee dubine prema povrini tla, tada je za najdublji sloj i = 1,
kojemu je donja granica nii potpuno kruti sloj ili daleka granica poluprostora, pa vrijedi
sydi
0 I .
Ukupno slijeganje toke na povrini nehomogenog poluprostora dobije se kao zbroj
deformacija svih n slojeva u profilu tla

2
i
y yi syi
1 1
1
( 0)
n n
i i i
s y s p D I
E
(9.12)
U izrazu (9.12) treba uvrstiti odgovarajue elastine efektivne ili nedrenirane parametre tla.
Mayne i Poulos pokazuju da se ovaj izraz za kruni temelj moe, uz prihvatljivo malo
odstupanje, koristiti i za temelje opeg oblika ako se umjesto promjera D uzme

4
A
D (9.13)
gdje je A povrina osnovice temelja.

Reference
Boussinesq, J. (1885). Application des potentiels a l'tude de l'quilibr et du mouvement des solides lastiques.
Gauthier-Villars, Paris.
Kany, M. (1964). Baugrundverformungen infolge waagerechter Schubbelastung der Baugrundoberflche. Die
Bautechnik, Heft 10, Berlin.
Mayne, P. W., Poulos, H. G. (1999). Approximate dispalcement influence factors for elasic shallow foundations.
Journ. Geotechnical and Geoenvironmental Engineering, ASCE, Vol. 125, No. 6, 453-460.
Milovi, M. D. (1974). Analiza napona i deformacija u mehanici tla. Institut za graevinarstvo SAP Vojvodine,
Subotica.
Poulos, H. G., and Davis, E. (1974). Elastic solutions for soil and rock mechanics. Wiley, New York.