GF M2 2012 13

MATEMATIKA 2
Branko

Cervar, Kristina Mileti
C
SVEU
CILITE U MOSTARU
GRAEVINSKI FAKULTET
2012./2013.
i
ii
Sadrzaj
UVOD vii
1 FUNKCIJE VIE VARIJABLA 1
1.1 KOORDINATNI SUSTAVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.2 NEKE PLOHE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.2.1 RAVNINA U PROSTORU . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.2.2 PLOHE DRUGOD REDA . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.3 FUNKCIJE VIE VARIJABLA . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
1.4 GRANI
CNA VRIJEDNOST I
NEPREKIDNOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
1.5 PARCIJALNE DERIVACIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
1.6 DIFERENCIJAL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
1.7 DERIVIRANJE SLO
ZENIH FUNKCIJA . . . . . . . . . . . 33
1.8 PARCIJALNE DERIVACIJE VIIH REDOVA . . . . . . . . 37
1.9 EKSTREMI FUNKCIJE VIE VARIJABLA . . . . . . . . . 41
2 VIESTRUKI INTEGRAL 49
2.1 VIESTRUKI INTEGRAL - DEFINICIJA . . . . . . . . . . 49
2.2 RA
CUNANJE VIESTRUKIH INTEGRALA . . . . . . . . . 54

2.3 SUPSTITUCIJA U VIESTRUKOM
INTEGRALU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
2.4 NEKOLIKO PRIMJENA VIESTRUKIH
INTEGRALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
2.4.1 POVRINA RAVNINSKOG LIKA . . . . . . . . . . . 81
2.4.2 PLOTINA PLOHE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
iii
iv SADR
ZAJ
2.4.3 VOLUMEN TIJELA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
2.4.4 MASA, MOMENTI I TE
ZITE . . . . . . . . . . . . 88
3 VEKTORSKA ANALIZA
TEORIJA POLJA 93
3.1 VEKTORSKE FUNKCIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
3.2 LIMES I NEPREKIDNOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
3.3 DERIVACIJA I INTEGRAL VEKTORSKE FUNKCIJE . . 97
3.4 SKALARNO I VEKTORSKO POLJE . . . . . . . . . . . . . 102
3.5 GRADIJENT, DIVERGENCIJA I ROTACIJA . . . . . . . . 106
3.6 NABLA OPERATOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
3.7 USMJERENA DERIVACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
3.8 NEKA POSEBNA POLJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
4 KRIVULJNI INTEGRAL 121
4.1 KRIVULJA I NJEZINO USMJERENJE . . . . . . . . . . . . 121
4.2 KRIVULJNI INTEGRAL PRVE VRSTE . . . . . . . . . . . 124
4.3 KRIVULJNI INTEGRAL DRUGE VRSTE . . . . . . . . . . 128
4.4 KRIVULJNI INTEGRAL U
POTENCIJALNOM POLJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
4.5 GREENOVA FORMULA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
5 PLONI INTEGRAL 141
5.1 PLONI INTEGRAL PRVE VRSTE . . . . . . . . . . . . . . 141
5.2 PLONI INTEGRAL DRUGE VRSTE . . . . . . . . . . . . 145
5.3 OSTROGRADSKI-GAUSSOVA FORMULA . . . . . . . . . 150
5.4 STOKESOVA FORMULA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
6 OBI
CNE DIFERENCIJALNE JEDNAD
ZBE 157
6.1 DIFERENCIJALNE JEDNAD
ZBE . . . . . . . . . . . . . . . 157
6.1.1 OBLIKOVANJE DIFERENCIJALNE JEDNAD
ZBE . 160
6.1.2 OBSTOJNOST RJEENJA . . . . . . . . . . . . . . . 165
6.2 NEKE OBI
CNE DIFERENCIJALNE
JEDNAD
ZBE PRVOGA REDA . . . . . . . . . . . . . . . . 170

SADR
ZAJ v
6.2.1 DIFERENCIJALNE JEDNAD
ZBE S ODJELJIVIM
VARIJABLAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171
6.2.2 HOMOGENA DIFERENCIJALNA JEDNAD
ZBA . . 173
6.2.3 LINEARNA DIFERENCIJALNA JEDNAD
ZBA . . . 177
6.2.4 EGZAKTNA DIFERENCIJALNA JEDNAD
ZBA . . 179
6.3 NEKE OBI
CNE DIFERENCIJALNE
JEDNAD
ZBE DRUGOGA REDA . . . . . . . . . . . . . . . 183

6.3.1 DIFERENCIJALNA JEDNAD
ZBA 1(r, j
t
, j
tt
) = 0 . 183
ZBA 1(j, j
t
, j
tt
) = 0 . 185
ZBA . . 186
ZBA
S KONSTANTNIM KOEFICIJENTIMA . . . . . . . 188
6.3.5 SUSTAV OD DVIJU OBI
CNIH
DIFERENCIJALIH JEDNAD
ZBI . . . . . . . . . . . 199
7 ZADACI 203
7.1 FUNKCIJE VIE VARIJABLA . . . . . . . . . . . . . . . . . 203
7.2 VIESTRUKI INTEGRAL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209
7.3 VEKTORSKA ANALIZA, TEORIJA POLJA . . . . . . . . . 211
7.4 KRIVULJNI INTEGRAL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214
7.5 PLONI INTEGRAL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216
7.6 OBI
ZBE . . . . . . . . . 218
vi SADR
ZAJ
UVOD
Ova skripta sadrze gradivo to ga obuhvaca predmet Matematika 2 (v.
Opis nastavnog programa) i namijenjena su studentima Graevinskog fakul-
teta Sveucilita u Mostaru.
Gradivo se dijeli na est cjelina - poglavlja:
- FUNKCIJE VIE VARIJABLA;
- VIESTRUKI INTEGRAL;
- VEKTORSKA ANALIZA, TEORIJA POLJA;
- KRIVULJNI INTEGRAL;
- PLONI INTEGRAL;
- OBI
ZBE.
Svako se poglavlje dalje dijeli na glavne teme - odjeljke, a ovi opet na osnovne
tematske jedinice - pododjeljke. Oznacavanje prati poglavlja. Primjerice,
Teorem 2.3 je treci teorem u drugomu poglavlju.
Na koncu je poglavlje ZADACI koje je sadrzi est odjeljaka koja prate
prethodna poglavlja. To je mala zbirka zadataka za provjeru ispravne usvo-
jenosti izlozenoga gradiva.
Na kraju skripata nalazi se detaljni Indeks pojmova.
Skripta su radnog karaktera. Predavanja i auditorne vjezbe bit ce temeljena
na gradivu izlozenom u njoj. To znaci da ce se u ovoj kolskoj godini uoceni
nedostatci, nejasnoce i pogreke nastojati ukloniti. Svaka primjedba je dobro
dola i autori se unaprijed zahvaljuju.
Gradivo izlozeno u ovoj skripti nalazi se i u interaktivnim udzbenicima:
[1] I. Slapnicar, Matematika 1, Sveucilite u Splitu, Split, 2002.
[http://lavica.fesb.hr/mat1/]
vii
viii UVOD
[2] I. Slapnicar, Matematika 2.
[3] I. Slapnicar, Matematika 3.
Osim toga, studentima preporucujemo i zbirku zadataka:
[4] S. Pavasovic, T. Radelja, S. Banic, P. Miliic, Matematika 1 -
rijeeni zadaci, Graevinski fakultet, Split, 1999.
O Oblicima provoenja nastave i Nacinu provjere znanja i pola-
ganja ispita studenti ce biti upoznati na pocetku nastave. Nadamo se da
ce predavanja, auditorne vjezbe, domaci radovi, DA-NE kvizovi, kolokviji,
ova skripta, te preporuceni udzbenici i zbirka zadataka, pomoci studentima
u uspjenom svladavanju predvienih sadrzaja.
Branko

Cervar
brankoch@pmfst.hr
Kristina Miletic
kristina.miletic@gmail.com
Poglavlje 1
FUNKCIJE VIE
VARIJABLA
1.1 KOORDINATNI SUSTAVI
Pored pravokutnoga koordinatnog sustava u ravnini, u mnogim se slucaje-
vima tehnicki korisnim pokazuje polarni koordinatni sustav i podsjetimo
se ukratko o kojemu je koordinatnom sustavu rijec.
Neka je j bilo koji pravac u ravnini H i neka je na njemu zadan koordinatni
sustav (O;
i ) = (O; r). Za bilo koju tocku T u ravnini H, T ,= O, neka

je , kut izmeu vektora

i i

OT. (Ovdje je vazno da kut , mjerimo u
pozitivnom smjeru, tj. obrnuto od smjera kazaljke na satu.) Ako je T = O
stavljamo, po dogovoru, da je pripadni kut , = 0. Neka je j = d(O, T)
udaljenost od O do T.
Slika 1.1.
Primijetimo da je tocka T posve odreena brojevima - polarnim koordi-
natama - j i ,, j [0, i , [0, 2, pa piemo T = (j, ,). Tocku
O = (0, 0) nazivamo ishoditem (ili polom), a zraku odreenu s O i

i -
polarnom osi polarnoga koordinatnog sustava pod oznakom (O; ,, j).
1
2 POGLAVLJE 1. FUNKCIJE VIE VARIJABLA
Zadamo li u ravnini H i pravokutni koordinatni sustav (O;
i ,
, ) = (O; r, j)
tako da se pozitivna r- os podudara s polarnom osi (Slika 1.1.), lako cemo us-
tanoviti koje su veze izmeu Kartezijevih (r, j) i polarnih koordinata (,, j)
bilo koje tocke T u H :
_
r = j cos ,
j = j sin,
,
_
_
_
lg , =
j
r
j =
_
r
2
j
2
. (1.1)
Pri odreivanju kuta , iz lg , =
j
r
treba voditi racuna o predznaku tih
koordinata.
U prostoru, pored pravokutnoga (Kartezijeva) koordinatnog sustava, cesto
radi prakticnih razloga zadajemo i tzv. cilindricni i sferni koordinatni
sustav.
Slika 1.2.
Neka je H bilo koja ravnina u prostoru. Neka je u H dan polarni sus-
tav (O; ,, j). Neka je pravac koji prolazi tockom O okomit na ravninu
H. Napokon, neka je na dan koordinatni sustav (O;
/ ) = (O; .), pa ga
nazovimo .-osi. Time je u prostoru deniran cilindricni koordinatni sus-
tav (O; ,, j, .) u kojemu se svakoj tocki T moze pridijeliti ureena trojka
(,, j, .), gdje su , i j polarne koordinate, u sustavu (O; ,, j), okomite pro-
jekcije T
t
tocke T na ravninu H, a . je koordinata, u sustavu (O; .), okomite
projekcije T
tt
tocke T na pravac (Slika 1.2.).
U Kartezijevom koordinatnom sustavu O(r, j, .) se tocka T
0
= (r
0
, j
0
, .
0
)
dobiva kao presjek koordinatnih ravnina r = r
0
, j = j
0
i . = .
0
. U cilin-
dricnom koordinatnom sustavu (O, ,, j, .) tocka T
0
= (,
0
, j
0
, .
0
) dobiva se
kao presjek "koordinatnih ravina" , = ,
0
(poluravnina odreena sa .-osi
i tockom T
0
), j = j
0
(to je cilindar, tj. sve tocke u prostoru za koje je
udaljenost od .- osi jednaka j
0
), . = .
0
(ravnina) (Slika 1.3.).
1.1. KOORDINATNI SUSTAVI 3
Slika 1.3.
Sferni koordinatni sustav deniramo na sljedeci nacin: Neka je H bilo
koja ravnina u prostoru i neka je u H zadan polarni koordinatni sustav
(O; ,, j). Neka je na pravcu koji prolazi tockom O i okomit je na ravninu
H zadan koordinatni sustav (O;
/ ) = (O; .), tj. .-os (Slika 1.4.). Oznacimo

s T
t
okomitu projekciju na ravninu H po volji odabrane tocke T, T ,= O, u
prostoru.
Slika 1.4.
Uocimo da su tada posve odreeni brojevi r = d(O, T) 0, 0 [0, [ - kut
izmeu radijus-vektora

OT i

/ , te , [0, 2 - kut izmeu

i i radijus-
vektora

OT
t
, koje nazivamo sfernim koordinatama tocke T. Buduci
da je tocka T posve odreena ureenom trojkom (,, 0, r), smijemo pisati
T = (,, 0, r). Pritom, ako je T na pozitivnoj zraci .-osi onda su joj sferne
koordinate (0, 0, r), a na negativnoj - (0, , r). Ishoditu O se pridijeljuju
sferne koordinate (0, 0, 0). Dobiveni sustav oznacujemo s (O; ,, 0, r).
Napomenimo da su ovdje "koordinatne ravnine" (Slika 1.5.) u cijem se
presjeku lezi tocka T
0
(,
0
, 0
0
, r
0
) : , = ,
0
- poluravnina kao i u slucaju
cilindricnog koordinarnog sustava, 0 = 0
0
- stozac s vrhom u ishoditu O,
r = r
0
- sfera s sreditem u ishoditu O i radijusa r
0
.
Slika 1.5.
Zadamo li u prostoru pravokutni koordinatni sustav (O; r, j, .) i sferni sus-
tav (O; ,, 0, r) tako da se pozitivna r -os podudara s polarnom osi, te da im
se podudaraju .-osi (Slika 1.4.), mozemo odrediti veze izmeu pravokutnih
(r, j, .) i sfernih (,, 0, r) koordinata bilo koje tocke T:
_
_
r = r cos ,sin0
j = r sin,sin0
. = r cos 0
,
_
_
lg , =
j
r
0 = aiccos
.
_
r
2
j
2
.
2
r =
_
r
2
j
2
.
2
. (1.2)
Pri odreivanju kuta , iz lg , =
j
a
treba voditi racuna o predznaku tih
koordinata.
PRIMJER 1.1 Tocka T
0
=
_
4
,

3
, 2
_
zadana u sfernom koordinatnom sus-
tavu ima u pravokutnom kartezijevom sustavu prikaz
_
_
3
2
,
_
3
2
, 1
_
jer je
r
0
= r
0
cos ,
0
sin0
0
= 2 cos

4
sin

8
=
_
8
2
,
j
0
= r
0
sin,
0
sin0
0
= 2 sin

4
sin

8
=
_
8
2
,
.
0
= r
0
cos 0
0
= 2 cos

8
= 2
1
2
= 1.
Tocka T
1
=
_
0, 2
_
8, 2
_
zadana u pravokutnom kartezijevom sustavu ima
u sfernom koordinatnom sustavu prikaz T
1
=
_
2
,
2
3
, 4
_
jer je
,
1
= lg , =
j
1
r
1
=
2
_
8
0
=,
1
=

2
,
1.2. NEKE PLOHE 5
0
1
= aiccos
.
1
_
r
2
1
j
2
1
.
2
1
= aiccos
_
1
2
_
=
2
8
,
r
1
=
_
r
2
1
j
2
1
.
2
1
=
_
0
2

_
2
_
8
_
2
(2)
2
= 4.
PRIMJER 1.2 Sferina jednadzba r
2
j
2
.
2
= a
2
poprima u sfernim
koordinatama trivijalni oblik r = a. Kruznicin zapis r
2
j
2
.
2
= a
2
,
. = 0, u sfernim koordinatama postaje r = a, 0 =

2
.
1.2 NEKE PLOHE
1.2.1 RAVNINA U PROSTORU
Neka su T
1
, T
2
i T
3
bilo koje tri nekolinearne tocke u prostoru (Slika 1.6.)
s pripadnim radijus-vektorima

r
1
,

r
2
i

r
3
redom (s obzirom na dano
ishodite O).
Slika 1.6.
Tim tockama je odreena jedna i samo jedna ravnina H koji ih sadrzi. Neka
je T bilo koja tocka te ravnine i neka joj pripada radijus-vektor

r . Tada
su usmjerene duzine

T
1
T
2
,

T
1
T
3
i

T
1
T komplanarne (leze u H), pa njihov
mjeoviti umnozak icezava, tj.
T
1
T
_
T
1
T
2
T
1
T
3
_
= 0. (1.3)
Ili, ekvivalentno, pomocu radijus-vektora
_
r
1
_
__
r
2
r
1
_
r
3
r
1
__
= 0. (1.4)
Relacije (1.3) i (1.4) jesu vektorske jednadzbe ravnine H.
Neka je u prostoru dan pravokutni koordinatni sustav (O;
i ,
, ,
/ ) =
(O; r, j, .), pa neka je u njemu T = (r, j, .) i T
i
= (r
i
, j
i
, .
i
), i = 1, 2, 8.
Mjeoviti umnozak (1.4) se tada moze zapisati u obliku
r r
1
j j
1
. .
1
r
2
r
1
j
2
j
1
.
2
.
1
r
3
r
1
j
3
j
1
.
3
.
1
= 0 (1.5)
Relacija (1.5) naziva se jednadzbom ravnine kroz tri tocke.
Neka ravnina H ne prolazi ishoditem O, i neka ona sijece koordinatne osi
r, j, i . redom u tockama T
1
= (a, 0, 0), T
2
= (0, /, 0) i T
3
= (0, 0, c), a ,= 0,
/ ,= 0, c ,= 0. Tada iz (1.5) dobivamo tzv. segmentni oblik jednadzbe
ravnine H
r
a

j
/

.
c
= 1. (1.6)
Neka je

: bilo koji vektor okomit na ravninu H (okomit, dakle, i na svaki
pravac u H). Ucvrstimo bilo koju tocku T
1
u H, pa neka je T varijabilna
tocka u H. Pripadni radijus-vektori neka su redom
r
1
i
r . Tada su vektori
: i

r
r
1
meusobno okomiti, to povlaci icezavanje njihova skalarnog
umnoka:
:
_
r
1
_
= 0. (1.7)
To je jo jedan oblik vektorske jednadzbe za ravninu H. Svaki vektor
okomit na ravninu H nazivamo normalnim vektorom (ili normalom) te
ravnine i najcece ga oznacujemo slovom

: . Takav je, primjerice, vektor
_
r
2
r
1
_
_
(
r
3
r
1
_
(formula (1.4)). Ako je

: = , 1, C, a T
1
=
(r
1
, j
1
, .
1
) i T = (r, j, .), tj.

r
1
= r
1
, j
1
, .
1
i

r = r, j, ., onda (1.7)
poprima oblik
(r r
1
) 1(j j
1
) C(. .
1
) = 0, (1.8)
to je tzv. jednadzba ravnine H jednom tockom T
1
= (r
1
, j
1
, .
1
).
Oznacimo li u (1.8) konstantu (r
1
1j
1
C.
1
) slovom 1, dobivamo
tzv. opci oblik jednadzbe ravnine H :
r 1j C. 1 = 0 (1.9)
ili (vektorski)
r 1 = 0. (1.10)
1.2. NEKE PLOHE 7
Neka je sada
r
1
radijus-vektor nozita T
1
okomice iz ishodita O na ravninu
H (Slika 1.7.). Tada je njegova duljina [
r
1
[ = j jednaka udaljenosti od
ishodita O do ravnine H.
Slika 1.7.
Odaberimo jedinicni normalni vektor

:
0
=

v
1
[
v
1[
na H. Zbog

:
0
r
1
= j,
iz (1.7) dobivamo
:
0
r j = 0 (1.11)
ili (skalarno)
rcos c j cos , . cos j = 0, (1.12)
gdje su cos c, cos , i cos skalarne komponente jedinicne normale

:
0
na
ravninu H. Relacije (1.11) i (1.12) nazivamo Hesseovim (ili normalnim)
oblicima jednadzbe ravnine H.
PRIMJER 1.3 Koordinatna r.-ravnina prolazi ishoditem O = (0, 0, 0) i
okomita je na vektor
, = 0, 1, 0. Njezina jednadzba je 0(r0)1(j0)

0(. 0) = 0, tj. j = 0. Slicno dobivamo da je . = 0 jednadzba koordinatne
rj-ravnine, a r = 0 jednadzba koordinatne j.-ravnine.
1.2.2 PLOHE DRUGOD REDA
Promotrimo sada plohe drugoga reda. Neka je u prostoru zadan pravokutni
koordinatni sustav (O; r, j, .). Pod plohom drugoga reda (ili kvadrikom)
podrazumijevamo skup svih tocaka T = (r, j, .) u prostoru koordinate kojih
zadovoljavaju jednadzbu drugoga stupnja
r
2
1j
2
C.
2
1rj 1r. 1j. Gr Hj J. 1 = 0,
s realnim koecijentima , 1, C, 1, 1, 1, G, H, J i 1, pod uvjetom da
je barem jedan od , 1, C, 1, 1 ili 1 razlicit od nule. Posebno ce nas
zanimati samo neke kvadrike.
Jednadzba
(r r
0
)
2
(j j
0
)
2
(. .
0
)
2
= 1
2
(1.13)
predstavlja kuglinu plohu (ili sferu) sa sreditem o = (r
0
, j
0
, .
0
) i
polumjerom (ili radijusom) 1 0. Neprazni presjek ove plohe ravni-
nom jest ili kruznica ili tocka, to povlaci da se kruznica u prostoru moze
zadati i kao presjek sfere i ravnine.
Slika 1.8.
Za dane realne ne nul-konstante a, / i c, jednadzba
(r r
0
)
2
a
2

(j j
0
)
2
/
2

(. .
0
)
2
c
2
= 1 (1.14)
odreuje plohu koju nazivamo elipsoidom (Slika 1.8.). Njegove su osi
usporedne s koordinatnim osima, a duljine su im redom 2[a[, 2[/[ i 2[c[.
Neprazni elipsoidovi presjeci ravninama usporednim s koordinatnim osima
jesu ili kruznice ili elipse ili tocke. Primijetimo da u slucaju a = / = c
elipsoid postaje sferom.
Nadalje, jednadzba
r
2
a
2

j
2
/
2

.
2
c
2
= 1 (1.15)
opisuje jednokrilni elipticni hiperboloid (Slika 1.9.(a)). Njegovi nepraz-
ni presjeci ravninama usporednima sa .-osi jesu ili hiperbole ili tocke, dok
su mu presjeci ravninama usporednim s rj-ravninom elipse. Ciklickim za-
mjenama r j, j ., . r i a /, / c, c a dobivamo jednadzbu
"iste" plohe u drugom polozaju (j-os je "povlatena"):
:
2
c
2

a
2
o
2

j
2
b
2
= 1, a
jo jednom takvom zamjenom dobivamo jednadzbu ("povlatena" je r-os):
j
2
b
2

:
2
c
2

a
2
o
2
= 1.
1.2. NEKE PLOHE 9
Slika 1.9.
Jednadzba
r
2
a
2

j
2
/
2

.
2
c
2
= 1 (1.16)
opisuje dvokrilni elipticni hiperboloid (Slika 1.9.(b)). Njegov neprazni
presjek ravninom usporednom sa .-osi jest hiperbola, dok mu je neprazni
presjek ravninom usporednom s rj-ravninom ili elipsa ili tocka. Ciklicki
izmijenjujuci koordinate (varijable) r, j, ., kao i pripadne konstante a, /, c,
dobivamo jednadzbe "iste" plohe u razlicitim polozajima:
.
2
c
2

r
2
a
2

j
2
/
2
= 1,
j
2
/
2

.
2
c
2

r
2
a
2
= 1.
Jednadzba
r
2
a
2

j
2
/
2
= 2. (1.17)
opisuje plohu koju nazivamo elipticnim paraboloidom (Slika 1.10.(a)).
Faktor 2 u monomu 2. nije bitan, ali je tehnicki (algebarski) pogodan.
Karakteristicni presjeci ove plohe prikladnim ravninama koje su paralelne
koordinatnim ravninama jesu elipse ili parabole.
Slika 1.10.
Odgovarajucim ciklickim izmjenama dobivamo jo dvije jednadzbe "iste"
plohe u razlicitim polozajima.
Jednadzba
j
2
/
2

r
2
a
2
= 2. (1.18)
odreuje hiperbolicni paraboloid (Slika 1.10.(b)). Komentari sasvim
analogni onima u (1.17) vrijede i za (1.18).
Jednadzba
r
2
a
2

j
2
/
2
=
.
2
c
2
(1.19)
opisuje stozastu (ili konusnu) plohu (Slika 1.11.). Opet su moguce jo
dvije (ciklicke) varijante.
Slika 1.11.
Nadalje, jednadzbe
r
2
a
2

j
2
/
2
= 1 (1.20)
r
2
a
2

.
2
c
2
= 1 (1.21)
. = 2aj
2
(1.22)
opisuju redom elipticne, hiperbolicne i parabolicne valjcaste (ili cilin-
dricne) plohe (Slika 1.12.). Dakako da su i u ovim jednadzbama moguce
prije spominjane ciklicke izmjene. Ove valjcaste plohe su samo vrlo posebni
primjeri (opce) valjcaste plohe.
Slika 1.12.
1.2. NEKE PLOHE 11
DEFINICIJA 1.4 Neka je u ravnini H dana krivulja /, te neka je j pravac
koji probada H. Promatrajmo skup svih pravaca u prostoru koji sijeku kri-
vulju / i usporedni su s pravcem j. Tretirajuci svaki pravac tockovnim sku-
pom, pripadnu (tockovnu) uniju nazivamo valjcastom (ili cilindricnom)
plohom. Pritom govorimo da je pravac j izvodnica (ili generatrisa), a
krivlja / ravnalica (ili direktrisa) te valjcaste plohe.
Primjerice, elipticnoj valjcastoj plohi
a
2
o
2

j
2
b
2
= 1 jedna izvodnica jest .-os,
a ravnalica joj je elipsa
a
2
o
2

j
2
b
2
= 1, . = 0. Primijetimo da je svaka ravnina
(trivijalna) valjcasta ploha (za krivulju / treba uzeti odgovarajuci pravac
/). Mi cemo, najcece, promatrati one valjcaste plohe izvodnice kojih su
koordinatne osi, a ravnalice su im neke od poznatih krivulja. (Ravnalica,
naravno, nece nuzno lezati u nekoj od koordinatnih ravnina.)
Napomenimo i to da se prostorna krivulja cesto zadaju presjekom dviju
ploha.
PRIMJER 1.5 Kruznicu (zadanu presjekom sfere i ravnine)
r
2
j
2
.
2
= 4, r j 2 = 0
mozemo zadati i presjekom dviju valjcastih ploha. Eliminiramo li, naime,
varijablu j iz prve jednadzbe uvrtenjem (iz one druge) j = r2, dobivamo
jednadzbu valjcaste plohe (r 1)
2
:
2
2
= 1, koja zajedno s ravninom r
j 2 = 0 odreuje tu kruznicu. Dakle, sada promatrana kruznica ima zapis
(r 1)
2
.
2
2
= 1, r j 2 = 0.
Analogno se (eliminiranjem varijable r) dobiva jednadzba valjcaste plohe
(j 1)
2
:
2
2
= 1, koja zajedno s ravninom r j 2 = 0 odreuje tu istu
kruznicu.
PRIMJER 1.6 Skcirati tijelo \ omeeno plohama
. 2 = r
2
j
2
, . =
_
r
2
j
2
i opisati ga u pravokutnom i cilindricnom koordinatnom sustavu.
Tijelo \ odreeno je plohama . 2 = r
2
j
2
(paraboloid) . =
_
r
2
j
2
(stozasta ploha) (Slika 1.13.). Odredimo projekciju \
aj
tijela \ na rj-
ravninu. Odredit cemo je tako da odredimo projekciju krivulje koja se
nalazi u presjeku promatranih ploha. Eliminacijom izraza r
2
j
2
iz . 2 =
r
2
j
2
i . =
_
r
2
j
2
dobivamo .
2
. 2 = 0. Rjeenja ove kvadratne
jednadzbe su .
1
= 1, .
2
= 2. Dakle, mora biti . = 1, pa je r
2
j
2
= 1.
Drugim rijecima, presjecna krivulja je r
2
j
2
= 1, . = 1, i projekcija
presjecne krivulje na rj-ravninu je kruznica r
2
j
2
= 1. Trazena projek-
cija \
aj
je krug 1 =
_
(r, j) [ r
2
j
2
_ 1
_
. Ukoliko tocka T = (r, j, .)
pripada tijelu \, tada njena projekcija T
t
= (r, j, 0) na rj-ravninu mora
pripadati krugu 1, a to znaci da za njezine koordinate vrijedi 1 _ r _ 1 i
_
1 r
2
_ j _
_
1 r
2
.
Slika 1.13.
Konacno, za .- koordinatu tocke T = (r, j, .) \ vrijedi
_
r
2
j
2
_ .
(tocka T lezi iznad stozaste plohe) i . _ 2r
2
j
2
(tocka T lezi ispod plohe
paraboloida). Dakle,
\ =
_
(r, j, .) [ 1 _ r _ 1,
_
1 r
2
_ j _
_
1 r
2
,
_
r
2
j
2
_ . _ 2 r
2
j
2
_
.
U cilindricnom koordinatnom sustavu koordinate projekcije T
t
= (,, r, 0)
tocke T = (,, r, .) \ mora lezati u krugu 1, dakle za njezine koordinate
vrijedi 0 _ , _ 2, 0 _ j _ 1. Uvjet za .-kordinatu
_
r
2
j
2
_ . _
2 r
2
j
2
prelazi u j _ . _ 2 j
2
. Dakle,
\ =
_
(,, j, .) [ 0 _ , _ 2, 0 _ j _ 1, j _ . _ 2 j
2
_
.
1.3 FUNKCIJE VIE VARIJABLA
Svaku funkciju ) : 1 R, 1 _ R
n
= R R, nazivamo realnom
funkcijom od : realnih varijabla (ili, krace, skalarnom funkcijom).
1.3. FUNKCIJE VIE VARIJABLA 13
Ovdje cemo razmatrati realne funkcije od dvije i tri realne varijable, dakle
kada je : = 2 ili : = 8. Kao i funkciju jedne (realne) varijable, funkciju vie
varijabla mozemo zadati analiticki, tablicno, gracki, parametarski,
implicitno, ... Za analiticko zadavanje vrijedi ista napomena o denici-
jskom podrucju kao i za funkciju jedne varijable. Naime, ako dani ana-
liticki zapis (formula) odreuje funkcijsko pravilo ), onda se denicijskim
podrucjem smatra skup 1 svih onih tocaka T kojima to pravilo pridjeljuje
jedinstvene realne brojeve )(T) R.
PRIMJER 1.7 (a) Formula . =
_
r
2
j
2
denira funkciju
) : R
2
R, (r, j) )(r, j) =
_
r
2
j
2
.
Naime, r
2
j
2
_ 0 za svaki par r, j R, pa drugi korijen odreuje )(r, j)
na cijelom R
2
;
(b) Zapis . = ln(r j 2) denira funkciju
) : 1 R, 1 _ R
2
, )(r, j) = ln(r j 2),
pri cemu je denicijsko podrucje 1 odreeno nejednadzbom r j 2 0,
tj. 1 =
_
(r, j) R
2
[ j r 2
_
(Slika 1.14.);
Slika 1.14.
(c) Analiticki izraz . =

rj
odreuje funkciju
) : 1 R, 1 =
_
(r, j) R
2
[ r ,= 0, j ,= 0
_
, )(r, j) =

rj
;
(d) Pravilo n = aicsin(r
2
j
2
.
2
2) denira funkciju
) : 1 R, 1 _ R
3
, (r, j, .) )(r, j, .) = aicsin(r
2
j
2
.
2
2),
pri cemu je denicijsko podrucje 1 odreeno funkcijom aicsin, tj. nejed-
nadzbama 1 _ r
2
j
2
.
2
2 _ 1. Dakle,
1 =
_
(r, j, .) R
3
[ 1 _ r
2
j
2
.
2
_ 8
_
.
Ako je funkciji ) : 1 R skup 1 _ R
n
(: = 2, 8) konacan i ne prevelik,
onda se ona moze zadati tablicno (premda je takvo zadavanje pregledno
samo kad je : = 2). Primjerice,
j r r
1
r
2
r
a
j
1
.
11
.
21
.
a1
j
2
.
12
.
22
.
a1
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
j
I
.
1I
.
2I
.
aI
)(r
i
, j
)
) = .
i)
1 = (r
i
, j
)
) [ i, = 1, , :, , = 1, , /
Funkcijski graf G
)
za ) : 1 R, 1 _ R
n
je podskup od R
n+1
. Stoga je
nacrtati ga (djelomicno) moguce samo za : _ 2. U slucaju : = 2, to ga
ovdje razmatramo, crtanjem isticemo samo neke njegove vazne podskupove.
To su, najcece, presjeci G
)
odabranim ravninama u prostoru R
3
. Ako su te
ravnine usporedne s ravninom . = 0 (koordinatnom rj-ravninom), dobivene
presjeke nazivamo razinskim krivuljama funkcije ) (ili grafa G
)
). Po
tomu, svaki broj .
0
) [1[ odreuje jednu razinsku krivulju jednadzbom
)(r, j) = .
0
(Slika 1.15.).
Slika 1.15.
Dakle, na svakoj razinskoj krivulji su funkcijske vrijednosti nepromijenjive.
Slicno se u slucaju ) : 1 R, 1 _ R
3
, dakle G
)
_ R
4
, govori o razin-
skim plohama (ili nivo-plohama) funkcije ). Pritom svaka jednadzba
)(r, j, .) = n
0
, n
0
) [1[, odreuje tocno jednu pripadnu razinsku plohu
na kojoj su sve funkcijske vrijednosti jednake n
0
.
PRIMJER 1.8 (a) Funkcijski graf G
)
za funkciju )(r, j) =
_
r
2
j
2
Slika 1.16.
crtamo isticuci njegove presjeke ravninom r = 0 (to su zrake: . = j, . _ 0,
r = 0; . = j, . _ 0, r = 0), ravninom j = 0 (to su zrake: . = r, . _ 0,
j = 0; . = r, . _ 0, j = 0) i ravninom . = 1 (to je razinska krivulja
(kruznica) r
2
j
2
= 1, . = 1). Primijetimo da je G
)
stozasta ploha (Slika
1.16.).
(b) Razinske plohe za funkciju
) : 1 R, 1 = R
3
(r, j, .) [ . = 0 , )(r, j, .) =
r
2
j
2
.
,
su paraboloidi (bez "tjemena") . = n
0
_
r
2
j
2
_
, n
0
R 0 (Slika 1.16.).
Slika 1.17.
NAPOMENA 1.9

Cesto se neki skup razinskih krivulja funkcije (r, j)
)(r, j) crta u odabranoj ravnini . = .
0
, primjerice, sve se one projiciraju u
rj-ravninu . = 0. Tada se po njihovu razmjetaju moze zakljuciti poneto
i o samoj funkciji. Tako se npr. prikazuju razinske krivulje - izohipse to
na zemljopisnim kartama povezuju tocke iste nadmorske visine, odnosno,
iste podmorske dubine, kao i izobare - to na sinoptickim (meteorolokim)
kartama povezuju tocke jednakoga zracnog tlaka. tovie, za zorno prikazi-
vanje razinskih ploha ni nema druge mogucnosti osim da ih crtamo u istom
prostoru.
Funkcija ) : 1 R, 1 _ R
n
(: _ 8) se moze zadati i implicitno ili
parametarski pod uvjetima slicnim onima to su postavljeni za funkcije iz R
u R. Mi se necemo sada na tomu zadrzavati. Implicitno zadanim funkcijama
cemo se posebno pozabaviti kasnije.
Na kraju ovoga pododjeljka pokazimo kako se neka globalna svojstva prenose
na skalarne funkcije. Promotrimo funkciju ) : 1 R, 1 _ R
2
, pa
uocimo bilo koju tocku T
0
= (r
0
, j
0
) 1. Promotrimo skup 1
j
0
=
T = (r, j) 1 [ j = j
0
_ 1, to je presjek skupa 1 pravcem kroz tocku
T
0
, usporednim r-osi. U 1
j
0
je varijabilna samo r-ta koordinata pa se na
njega smije gledati kao na podskup od R. Oznacimo )[
1
0
: 1
j
0
R pa
to suzenje smijemo tretirati kao funkciju jedne realne varijable (varijable r)
(Slika 1.18.). Analogno se dobiva skup 1
a
0
= T = (r, j) 1 [ r = r
0
_
1 i suzenje )[
1
i
0
: 1
a
0
R (to je funkcija jedne realne varijable j).
Slika 1.18.
Reci cemo da je funkcija ) : 1 R, 1 _ R
2
, omeena ako postoji
broj ' R
+
takav da je [)(T)[ _ ' za svaki T 1. Primijetimo da
je za omeenu funkciju ) svako suzenje )[
1
0
, )[
1
i
0
(T = (r
0
, j
0
) 1)
omeena funkcija. Reci cemo da je funkcija ) uzlazna (silazna, strogo
uzlazna, strogo silazna, monotona, strogo monotona, po dijelovima
monotona) po varijabli r (varijabli j), ako je, za svaku tocku T =
(r
0
, j
0
) 1, pripadno suzenje )[
1
0
: 1
j
0
R ()[
1
0
: 1
j
0
R) uzlazna
(silazna, strogo uzlazna, strogo silazna, monotona, strogo monotona, po di-
jelovoma monotona) funkcija. Analogno se ovi pojmovi prenose i na realne
funkcije triju realnih varijabli. Na isti nacin se mogu prenijeti i ostala svo-
jstva realnih funkcije jedne varijable.
1.4. GRANI
CNA VRIJEDNOST I NEPREKIDNOST 17

1.4 GRANI
CNA VRIJEDNOST I
NEPREKIDNOST
Razmatrali smo realni niz i pripadna svojstva. Slicno se postupa u R
3
(R
2
) s tim da prije treba denirati to u R
3
(R
2
) znaci "biti blizu", tj.
to ce biti "mala okolina" po volji odabrane tocke. Posluzit cemo se
standardnom euklidskom udaljenocu meu tockama, tj. za T = (r, j, .) ,
T
0
= (r
0
, j
0
, .
0
) R
3
euklidsku udaljenost d(T, T
0
) deniramo sa
d (T, T
0
) =
_
(r r
0
)
2
(j j
0
)
2
(. .
0
)
2
, (1.24)
za T = (r, j) , T
0
= (r
0
, j
0
) R
2
sa
d (T, T
0
) =
_
(r r
0
)
2
(j j
0
)
2
, (1.24
0
)
koja se za T = (r), T
0
= (r
0
) (slucaj : = 1) svodi na standardnu udaljenost
d(T, T
0
) =
_
(r r
0
)
2
= [r r
0
[ (1.24
tt
)
u prostoru R.
Sve pojmove i tvrdnje dajemo u dimenziji : = 2 uz napomenu da iskazano
vrijedi i za slucaj : = 8 (dakako i za : = 1).
DEFINICIJA 1.10 Za bilo koju tocku T
0
R
2
i bilo koji broj - 0, skup
1(T
0
, -) = T R
2
[ d (T
0
, T) < - _ R
2
(1.25)
nazivamo (otvorenom) kuglom polumjera - oko tocke T
0
. Reci cemo da je
skup l _ R
2
okolina tocke T
0
l ako postoji neki - 0 takav da je kugla
1(T
0
, -) _ l. Za skup \ _ R
2
cemo reci da je otvoren ako je on unija
neke mnozine (otvorenih) kugala.
Slika 1.19.
Slika 1.20.
Primijetimo da je u slucaju : = 1 kugla 1(r
0
, -) = r
0
-, r
0
- (otvo-
reni) interval u R, u slucaju : = 2 i : = kugle su nutrina kruznice i
nutrina sfere (Slika 1.19.). Nadalje, ocito je da -
2
_ -
1
povlaci 1 (T
0
, -
2
) _
1 (T
0
, -
1
), kao i da za svaki - 0 postoji neki : N takav da je 1(T
0
,
1
a
) _
1(T
0
, -). Napokon, ocito je da je svaka kugla otvoren skup i da je svaki
otvoreni skup okolina svake svoje tocke.
Na Slici 1.20. su primjeri otvorenoga i neotvorenoga skupa u R
2
. Onaj
otvoreni jest okolina svake svoje tocke, dok neotvoreni sadrzi tocaka kojima
on nije okolina.
DEFINICIJA 1.11 Neka je 1 _ R
2
i T
0
R
2
. Reci cemo da je tocka T
0
gomilite skupa 1 ako svaka okolina od T
0
sijece skup 1 T
0
. Za skup
1 kazemo da je zatvoren ako sadrzi sva svoja gomilita. Reci cemo da je
tocka T 1 unutranja tocka skupa 1 ako postoji okolina od T koja je
podskup od 1. Ako za tocku T 1 postoji neka okolina koja ne sijece skup
1 T onda kazemo da je T izolirana tocka skupa 1. Napokon, reci
cemo da je skup 1 omeen ako postoji neka kugla koja ga sadrzi.
Nije teko pokazati da je svaka tocka T 1 _ R
2
ili gomilite od 1 ili nje-
gova izolirana tocka, te da je svaka unutranja tocka gomilite. Primijetiti
treba da skup moze imati gomilita koja nisu njegovi elementi. Nadalje,
moze se dokazati da je svaki zatvoren skup u R
2
komplement nekog otvorenog
skupa i obratno. Dakako da nije istina da skup mora biti ili otvoren ili
zatvoren!
DEFINICIJA 1.12 Reci cemo da je tocka T
0
R
2
granicna vrijednost
(ili limes) niza T
a
u R
2
ako
(\- 0)(:
0
N)(\: N) : _ :
0
=d (T
a
, T
0
) < -. (1.26)
1.4. GRANI

(Nejednakost d (T
a
, T
0
) < - je, ocito, ekvivalentna uvjetu T
a
1(T
0
, -).)
U tom slucaju govorimo da niz T
a
konvergira prema tocki T
0
i piemo
T
a
T
0
. Ako niz ne konvergira, kazemo da divergira.
Kao i za realne nizove i ovdje se lako vidi da niz moze imati najvie jednu
granicnu vrijednost, pa se tada smije pisati i
lim
ao
T
a
= T
0
.
Za niz tocaka T
a
u R
2
, T
a
= (r
a
, j
a
) i T
0
= (r
0
, j
0
) prethodna denicija
daje
lim
ao
T
a
= T
0
def.
= (\- 0)(:
0
N)(\: N)
: _ :
0
=
_
(r
a
r
0
)
2
(j
a
j
0
)
2
< -
(1.27)
i po njoj za dani niz ustanoviti da li je on konvergentan i ako jest odrediti
mu granicnu vrijednost skoro je nemoguca zadaca. Meutim, za niz tocaka
T
a
u R
2
, T
a
= (r
a
, j
a
), mozemo promatrati pridruzene koordinatne nizove
r
a
i j
a
u R (ukoliko se radi o nizu tocaka T
a
= (r
a
, j
a
, .
a
) u R
3
tada
su pridruzeni nizovi r
a
, j
a
i .
a
) i vazna je cinjenica da se nizovna
konvergencija u R
2
(dakako, analogna tvrdnja vrijedi za nizove u R
3
) moze
svesti na konvergenciju realnih nizova:
TEOREM 1.13 Niz tocaka T
a
u R
2
, T
a
= (r
a
, j
a
), konvergira prema
T
0
= (r
0
, j
0
) R
2
onda i samo onda, ako za koordinatne nizove vijedi
lim
ao
r
a
= r
0
, lim
ao
j
a
= j
0
.
PRIMJER 1.14 Tocka T
0
= (1, 1) je granicna vrijednost niza T
a
u
R
2
, T
a
=
_
a+1
a
,
1a
2
1+a
2
_
, jer je, za koordinatane nizove, lim
ao
_
a+1
a
_
= 1,
lim
ao
_
1a
2
1+a
2
_
= 1.
I granicnu vrijednost skalarne funkcije deniramo slicno onoj za realne funkcije
realne varijable.
DEFINICIJA 1.15 Neka su dani funkcija ) : 1 R, 1 _ R
2
, i gomilite
T
0
od 1. Reci cemo da je broj 1
0
R granicna vrijednost funkcije ) u
tocki T
0
ako
(\- 0)(c 0)(\T 1 T
0
) d(T, T
0
) < c =[)(T) 1
0
[ < -. (1.28)
(Primijetimo da se uvjet provjerava u tockama T 1(T
0
, -), T ,= T
0
!) U
tom slucaju piemo lim
TT
0
)(T) = 1
0
ili lim
T
0
)(T) = 1
0
.
Denicija poopcuje analognu deniciju za realne funkcije jedne varijable.
Kao i za realne funkcije jedne varijable tako i za skalarne funkcije, istrazi-
vanje granicnih vrijednosti se moze svesti na istrazivanje granicnih vrijed-
nosti realnih nizova:
TEOREM 1.16 Broj 1
0
R je granicna vrijednost funkcije ) : 1 R,
1 _ R
2
, u tocki T
0
, lim
TT
0
)(T) = 1
0
, onda i samo onda ako, za svaki niz
T
a
u 1 koji konvergira prema T
0
u R
2
, lim
ao
T
a
= T
0
, pripadni niz
funkcijskih vrijednosti )(T
a
) konvergira prema 1
0
u R, lim
ao
)(T
a
) =
1
0
.
PRIMJER 1.17 (a) Funkcija
) : R
2
(0, 0) R, )(r, j) =
r
2
j
2
r
2
j
2
,
nema granicne vrijednosti u tocki (0, 0).
Zaista, promatramo li nizove
__
1
a
,
1
a
__
i
__
1
a
, 0
__
u R
2
(0, 0), ocito je
da oba konvergiraju prema tocki (0, 0), dok s druge strane, pripadni nizovi
funkcijskih vrijednosti
_
(
1
a
)
2
(
1
a
)
2
(
1
a
)
2
(
1
a
)
2
_
,
_
(
1
a
)
2
0
2
(
1
a
)
2
0
2
_
konvergiraju redom prema (razlicitim) brojevima 0 i 1.
(b) Funkcija
) : R
2
(0, 0) R, )(r, j) =
r
2
j
r
2
j
2
,
ima u tocki (0, 0) granicnu vrijednost 0, lim
(0,0)
)(r, j) = 0.
Zaista, buduci da je r
2
j
2
_ 2[rj[, to je
lim
(0,0)
[)(r, j)[ = lim
(0,0)
r
2
j
r
2
j
2
_ lim
(0,0)
r
2
j
2rj
= lim
(0,0)
r
2
= 0,
pa je i lim
(0,0)
)(r, j) = 0.
1.4. GRANI

Zadatak se moze rijeiti i prijelazom na polarne koordinate. Buduci je r =
j cos , i j = j sin,, tada (r, j) (0, 0) ako i samo ako j 0. Imamo
lim
(0,0)
r
2
j
r
2
j
2
= lim
j0
j
3
cos
2
,sin,
j
2
= lim
j0
j cos
2
,sin, = 0.
Buduci da dobiveni rezultat ne ovisi o ,, tj. o kutu pod kojim "dolazimo"
u tocku (0, 0), dakle ne ovisi o krivulji po kojoj dolazimo u tocku (0, 0),
zakljucujemo da limes postoji i da je jednak 0.
PRIMJER 1.18 Ispitati granicnu vrijednost funkcije )(r, j) =
rj
r
2
j
2
u
tocki (0, 0).
Ukoliko (r, j) (0, 0) ide po putevima koje odreuju pravci j = /r imamo
lim
(0,0)
j=Ia
)(r, j) = lim
a0
r /r
r
2
/
2
r
2
=
/
1 /
2
i trazeni limes ne postoji jer za razlicite / dobijamo razlicite vrijednosti.
Prethodni primjer ukazuje na jedan jednostavan postupak za ustanoviti da
funkcija nema limesa. Naime, ukoliko (r, j) (r
0
, j
0
) ide po putevima C
1
(preko funkcije j = q
1
(r)) i C
2
(preko funkcije j = q
2
(r)) te ako je
n
1
= lim
(a
0
,j
0
)
j=j
1
(a)
)(r, j) = lim
aa
0
)(r, q
1
(r)) ,=
,= lim
aa
0
)(r, q
2
(r)) = lim
(a
0
,j
0
)
j=j
2
(a)
)(r, j) = n
2
tada lim
(a
0
,j
0
)
)(r, j) ne postoji.
PRIMJER 1.19 Ispitati granicnu vrijednost funkcije )(r, j) =
8r
2
j
r
2
j
2
u
tocki (0, 0).
Ukoliko (r, j) (0, 0) ide po putevima koje odreuju pravci j = /r imamo
lim
(0,0)
j=Ia
)(r, j) = lim
a0
8r
2
/r
r
2
/
2
r
2
= lim
a0
r
8/
1 /
2
= 0,
a ukoliko (r, j) (0, 0) ide po putevima koje odreuju parabole j = /
_
r
imamo
lim
(0,0)
j=I
_
a
)(r, j) = lim
a0
8r
2
/
_
r
r
2
/
2
r
= 0.
Opet smo racunali limes po nekim putovima (j = /r, j = /
_
r, a ne svim!)
pa bi olako mogli zakljuciti da je 0 vrijednost trazenog limesa. Ipak se 0
snazno namece. Zaista, vrijedi
0 <

8r
2
j
r
2
j
2
0
=
8r
2
[j[
r
2
j
2
<
jer je
i
2
i
2
+
2
<1
8 [j[
(a,j)(0,0)
0,
pa je lim
(0,0)
8r
2
j
r
2
j
2
= 0.
DEFINICIJA 1.20 Reci cemo da je funkcija ) : 1 R, 1 _ R
2
(R
3
)
neprekidna u tocki T
0
1 ako
(\- 0)(c 0)(\r 1) d(T, T
0
) < c =[)(T) )(T
0
)[ < -. (1.29)
Reci cemo da je funkcija ) neprekidna na skupu _ 1 ako je neprekidna
u svakoj tocki T . Napokon, ako je ) neprekidna na skupu = 1, onda
za ) kazemo da je neprekidna funkcija. U protivnim slucajevima govorimo
o prekidnoj funkciji (u tocki; na skupu).
Sljedeci teorem poopcuje odgovarajuci teorem za realne funkcije jedne vari-
jable, a dokaz mu je izravna posljedica odgovarajucih denicija.
TEOREM 1.21 Funkcija ) : 1 R, 1 _ R
2
(R
3
), je neprekidna u tocki
T
0
onda i samo onda, ako je )(T
0
) = lim
TT
0
)(T).
Pozabavimo se sada pojmovima varijablinog i funkcijskog prirasta za skalarne
funkcije. Promatrajmo funkciju ) : 1 R, 1 _ R
2
, i tocke T
0
, T 1.
Razlike tockovnih koordinata
r r
0
= ^r, j j
0
= ^j
nazivamo prirastomvarijable r, odnosno j, u tocki T
0
. Razliku funkcijskih
vrijednosti
)(T) )(T
0
) = ^)(T)
nazivamo funkcijskim prirastom u tocki T
0
.
Za T = (r, j) = (r
0
^r, j
0
^j) imamo da je
^)(T) = ^) (r, j) = ) (r
0
^r, j
0
^j) ) (r
0
, j
0
) . (1.30)
1.4. GRANI

Analogno se denira funkcijski prirast za funkcije triju (i vie) varijabla.
Primijetimo da se u ovim terminima neprekidnost funkcije moze izreci i
ovako:
funkcija ) je neprekidna u tocki T
0
ako i samo ako je lim
TT
0
^)(T) = 0,
to je jednako zapisu istoga svojstva za funkcije jedne varijable. Izrecimo to
i u strogom obliku:
KOROLAR 1.22 Funkcija ) : 1 R, 1 _ R
2
(R
3
), je neprekidna u
tocki T
0
1 onda i samo onda, ako njezin funkcijski prirast ^)(T) u T
0
tezi k nuli cim prirasti svih varijabli istodobno teze k nuli.
PRIMJER 1.23 Istraziti (ne)prekidnost funkcije
) : 1 R, 1 _ R
2
, )(r, j) =
1 rj
1 rj
.
Denicijsko podrucje je skup 1 = R
2
_
(r, j) R
2
[ rj = 1
_
. Za granicnu
vrijednost funkcijskog prirasta u po volji odabranoj tocki (r
0
, j
0
) 1 do-
bivamo
lim
(a,j)(0,0)
^)(r, j) = lim
(0,0)
_
1 (r
0
^r)(j
0
^j)
1 (r
0
^r)(j
0
^j)

1 r
0
j
0
1 r
0
j
0
_
= 0.
Slijedom prethodnog korolara, funkcija ) je neprekidna.
PRIMJER 1.24 Promatrajmo funkciju ) : R
2
R, zadanu propisom
)(r, j) =
_
_
_
rj
r
2
j
2
, (r, j) ,= (0, 0)
0, (r, j) = (0, 0)
.
Primijetimo da je ) neprekidna na skupu R
2
(0, 0). Istrazimo sada je li
) neprekidna i u tocki (0, 0). Primijetimo da je, u tocki (0, 0),
lim
(a,j)(0,0)
^)(r, j) = lim
(a,j)(0,0)
_
^r ^j
(^r)
2
(^j)
2
0
_
("="
0
0
).
Pogledajmo kako se ta granicna vrijednost ponaa na sljedecim nizovima
r
a
0, j
a
= /r
a
0, / R konstanta. Uvrtenjem dobivamo niz
funkcijskih vrijednosti )(r
a
, j
a
),
lim
ao
)(r
a
, j
a
) = lim
ao
_
/r
2
a
r
2
a
/
2
r
2
a
_
= lim
ao
_
/
1 /
2
_
=
/
1 /
2
.
Buduci da dobivena granicna vrijednost ovisi o odabranoj konstanti / to
funkcija ) nema granicne vrijednosti u tocki (0, 0). Dakle, ) je prekidna u
tocki (0, 0).
NAPOMENA 1.25 Navest cemo bez dokaza nekoliko vaznih svojstava
neprekidnih skalarnih funkcija, analognih onima za funkcije jedne varijable.
Neka je, dakle, dana funkcija ) : 1 R, 1 _ R
2
(R
3
).
(a) Ako je ) neprekidna u tocki T
0
i )(T
0
) < 0 ()(T
0
) 0) onda postoji
- 0 takav da je )(T) < 0 ()(T) 0) za svaki T 1 1(T
0
; -).
(b) Neka je _ 1 zatvoren i omeen. Ako je funkcija ) neprekidna
na onda postoje brojevi :, ' R takvi da je : _ )(T) _ '
za svaki T , tj. )[
je omeena funkcija. tovie, )[
poprima
svoju najmanju (minimum) i svoju najvecu (maksimum) vrijednost,
tj. postoje T
1
, T
2
takvi da je )(T
1
) _ )(T) _ )(T
2
) za svaki
T .
(c) Zbroj ) q, razlika ) q, umnozak ) q i kolicnik
)
j
(kad god su deni-
rani ) neprekidnih skalarnih funkcija jesu neprekidne skalarne funkcije.
1.5 PARCIJALNE DERIVACIJE
Izravno i formalno poopcenje derivabilnosti (u tocki) s funkcija jedne vari-
jable na funkcije dviju varijabla nije moguce, jer je varijabla bitno promije-
nila karakter. Naime, umjesto realnog broja r sada se promatra T = (r, j),
pa odgovarajuci kolicnik
)(a)
a
vie nema smisla. Meutim, ucvrste li se
sve osim jedne koordinate, promatrana funkcija (suzenje) postaje, zapravo,
funkcijom jedne varijable pa se smije govoriti o njezinoj (ne)derivabilnosti.
To onda vodi k pojmu parcijalne derivacije po varijabli-koordinati.
Promatrajmo funkciju ) : 1 R, 1 _ R
2
i po volji odabranu tocku T
0
=
(r
0
, j
0
) 1. Neka je H
j
0
ravnina j = j
0
i oznacimo s 1
j
0
= H
j
0
1 _ 1.
Ocito je 1
j
0
,= O jer sadrzi barem tocku T
0
. Suzenje )[
1
0
= )
1
: 1
j
0
R
smijemo smatrati funkcijom jedne varijable jer se mijenja samo koordinata
r . Analogno imamo funkciju )[
1
i
0
= )
2
: 1
a
0
R koju mozemo smatrati
funkcijom varijable j (Slika 1.21.).
1.5. PARCIJALNE DERIVACIJE 25
Slika 1.21.
DEFINICIJA 1.26 Reci cemo da funkcija ) ima parcijalnu derivaciju
po varijabli r u tocki T
0
ukoliko postoji derivacija funkcije )
1
u tocki
r
0
( 1
j
0
_ R). Derivaciju (broj ) )
t
1
(r
0
) tada nazivamo parcijalnom
derivacijom funkcije ) po varijabli r u tocki T
0
i oznacujemo s
0)(T
0
)
0a
(cita se: "parcijalno ef po de iksu u te nula"). Dakle, po deniciji je
0)(T
0
)
0r
= lim
a0
) (r
0
^r, j
0
) ) (r
0
, j
0
)
^r
. (1.31)
Analogno, derivaciju (broj ) )
t
2
(j
0
) nazivamo parcijalnom derivacijom po
varijabli j funkcije ) u tocki T
0
i oznacujemo s
0)(T
0
)
0j
(cita se: "parcijalno
ef po de ipsilonu u te nula"):
0)(T
0
)
0j
= lim
j0
) (r
0
, j
0
^j) ) (r
0
, j
0
)
^j
. (1.32)
Ovdje cemo rabiti i oznake
0)(T
0
)
0r
= )
a
(r
0
, j
0
) , (1.31.a)
0)(T
0
)
0j
= )
j
(r
0
, j
0
) . (1.32.b)
Slicno se deniraju parcijalne derivacije funkcija triju varijabli: sve varijable
ksiramo osim one po kojoj trazimo parcijalnu derivaciju i potom deriviramo
tu funkciju (jedne varijable)
0)(T
0
)
0r
= )
a
(r
0
, j
0
, .
0
),
0)(T
0
)
0j
= )
j
(r
0
, j
0
, .
0
), (1.33)
0)(T
0
)
0.
= )
:
(r
0
, j
0
, .
0
).
Ako funkcija ) ima u tocki T
0
parcijalnu derivaciju po svakoj varijabli onda
kazemo da je funkcija ) derivabilna u tocki T
0
. Ako je ) derivabilna u
svakoj tocki T 1, nazivamo ju derivabilnom funkcijom.
Po samoj deniciji, parcijalno deriviranje po odabranoj varijabli skalarne
funkcije ) : 1 R, 1 _ R
2
, u praksi se svodi na standardno deriviranje
drzeci konstantnima sve varijable osim one odabrane.
PRIMJER 1.27 Neka je funkcija ) : R
2
R zadana propisom
)(r, j) = sin(r j
2
).
Odrediti obje parcijalne derivacije funkcije ) u bilo kojoj tocki (r, j).
Buduci da je ) po svojim varijablama kompozicija derivabilnih elementarnih
funkcija, to ona ima obje parcijalne derivacije u svakoj tocki, tj. ) je deri-
vabilna funkcija. Pritom je
)
a
(r, j) = cos(r j
2
), )
j
(r, j) = cos(r j
2
) 2j.
PRIMJER 1.28 Neka je funkcija ) : 1 R, 1 _ R
3
zadana propisom
)(r, j, .) = r ln(rj
_
.).
Odrediti sve tri parcijalne derivacije funkcije ) u svakoj tocki (r, j, .) u
kojoj one postoje.
Zbog istoga razloga kao i u prethodnom primjeru i zbog uvjeta (na 1)
rj
_
. 0 i . _ 0, funkcija ) jest derivabilna. Za parcijalne derivacije u
bilo kojoj tocki (r, j, .) 1 dobivamo:
)
a
(r, j, .) = 1
j
rj
_
.
, )
j
(r, j, .) =
r
rj
_
.
,
)
:
(r, j, .) =
1
2
_
.(rj
_
.)
.
Neka je
a
_ 1 skup svih tocaka T 1 u kojima funkcija ) : 1 R,
1 _ R
2
, ima parcijalnu derivaciju po varijabli r. Tada je dobro denirana
funkcija )
a
:
a
R, T )
a
(T), koju nazivamo parcijalnom derivaci-
jom funkcije ) po varijabli r (na podskupu
a
_ 1). Slicno tomu je
)
j
:
j
R, T )
j
(T), parcijalna derivacija funkcije ) po varijabli j (na
1.6. DIFERENCIJAL 27
skupu
j
_ 1 svih tocaka u kojima funkcija ) ima parcijalnu derivaciju po
varijabli j). Pritom ima smisla istrazivati neprekidnost (u tocki) tih funkcija,
pa se onda govori o neprekidno parcijalno derivabilnoj funkciji ) po
varijabli r (odnosno j) (u tocki). Ako je =
a

j
_ 1 i ,= O
onda su na denirane obje parcijalne derivacije )
a
: R, )
j
: R,
tj. ) je derivabilna na skupu . Reci cemo da je funkcija ) neprekidno
derivabilna u tocki T
0
(na skupu 1 _ ) cim su funkcije )
a
, )
j
,
neprekidne u T
0
(na skupu 1).
Sjetimo se da za realne funkcije jedne varijable derivabilnost povlaci nepre-
kidnost. Sada cemo pokazati da za funkcije vie varijabla to, opcenito, ne
vrijedi.
PRIMJER 1.29 Pokazali smo da je funkcija ) : R
2
R zadana propisom
)(r, j) =
_
_
_
rj
r
2
j
2
, (r, j) ,= (0, 0)
0, (r, j) = (0, 0)
prekidna u tocki (0, 0) (Primjer 1.24.). Ona je, meutim, derivabilna u tocki
(0, 0). Naime
)
a
(0, 0) = lim
a0
) (0 ^r, 0) )(0, 0)
^r
= lim
a0
(a)0
(a)
2
+0
2
0
^r
= 0,
a slicno se pokaze da je i )
j
(0, 0) = 0.
1.6 DIFERENCIJAL
Promatrajmo funkciju ) : 1 R, 1 _ R
2
i po volji odabranu tocku
T
0
= (r
0
, j
0
) 1. Neka je T = (r, j) 1 bilo koja tocka. Promatrajmo
pripadne funkcije (jedne varijable) )
1
= ) [
1
0
: 1
j
0
R, 1
j
0
= (r, j)
1 [ j = j
0
) _ 1, )
1
(r) = )(r, j
0
) i )
2
= ) [
1
i
0
: 1
a
0
R, 1
a
0
= (r, j)
1 [ r = r
0
) _ 1, )
2
(j) = )(r
0
, j) (Slika 1.21.). Ako su te funkcije dife-
rencijabilne, ekvivalentno, derivabilne u tocki r
0
, odnosno j
0
, onda pripadne
diferencijale
d)
1
(r
0
) = )
t
1
(r
0
)dr = )
a
(T
0
)dr,
d)
2
(j
0
) = )
t
2
(j
0
)dj = )
j
(T
0
)dj
nazivamo parcijalnim diferencijalima funkcije ) po varijabli r (po var-
ijabli j) u tocki T
0
.
Ovdje nas zanima teze pitanje:
Ima li smisla diferencijal funkcije ) u tocki r
0
i kako bi ga trebalo
denirati?
Oznacimo sa H tangencijalnu ravninu na plohu . = )(r, j) u tocki (r
0
, j
0
, .
0
=
)(r
0
, j
0
)). Neka je
H = . .
0
= a(r r
0
) /(j j
0
)
jednadzba tangencijalne ravnine. Presjecnica tangencijalne ravnine H sa
ravninom j = j
0
je pravac
t
j
0
= . .
0
= a(r r
0
), j = j
0
.
Taj pravac je i tangenta na krivulju I
1
= . = )(r, j), j = j
0
, a to znaci da
je koecijent a jednak parcijalnoj derivaciji )
a
(r
0
, j
0
) (Slika 1.22.). Dakle,
mora biti
t
j
0
= . .
0
= )
a
(r
0
, j
0
)(r r
0
), j = j
0
.
Slika 1.22.
Slicno se pokazuje da je presjecnica tangencijalne ravnine H i ravnine r = r
0
pravac t
a
0
= . .
0
= /(j j
0
), r = r
0
koji je tangenta na krivulju I
2
=
. = )(r, j), r = r
0
, i stoga je t
a
0
= . .
0
= )
j
(r
0
, j
0
)(j j
0
), r = r
0
.
Zakljucimo: ako funkcija )(r, j) ima neprekidne parcijalne derivacije tada je
jednandzba tangencijalne ravnine na plohu . = )(r, j) u tocki (r
0
, j
0
, .
0
=
)(r
0
, j
0
)) dana sa
H = . .
0
= )
a
(r
0
, j
0
)(r r
0
) )
j
(r
0
, j
0
)(j j
0
). (1.34)
Napomenimo da se sada parcijalnim derivacijama moze pridijeliti geomet-
rijsko tumacenje: parcijalna derivacija )
a
(r
0
, j
0
) ()
j
(r
0
, j
0
)) jednake je tan-
gensu priklonog kuta tangente t
j
0
(t
a
0
) presjecne krivulje I
1
(I
2
) prema
r-osi (j-osi) (Slika 1.22.).
PRIMJER 1.30 Odredimo jednadzbu tangencijalne ravnine funkcije
)(r, j) = 2r
2
j
2
u tocki T
0
= (1, 1, 8).
Kako je )
a
(r, j) = 4r, )
j
(r, j) = 2j, imamo da je )
a
(1, 1) = 4 i
)
j
(1, 1) = 2. Jednadzba tangencijalne ravnine glasi . 8 = 4(r 1)
2(j 1), odnosno
. = 4r 2j 8.
Uvjerimo se da u maloj okolini tocke (1, 1) tangencijalna ravnina dobro
aproksimira funkciju. Zaista, u tocki (1.1, 0.0) imamo da je
)(1.1, 0.0) = 2(1.1)
2
(0.0)
2
= 8.822,
.(1.1, 0.0) = 4 1.1 2 0.0 8 = 8.8,
i zaista se radi o dobroj aproksimaciji.
DEFINICIJA 1.31 Funkcija
1(r, j) = )(r
0
, j
0
) )
a
(r
0
, j
0
)(r r
0
) )
j
(r
0
, j
0
)(j j
0
) (1.35)
naziva se linearizacijom funkcije ) u (r
0
, j
0
), a aproksimacija
)(r, j) - )(r
0
, j
0
) )
a
(r
0
, j
0
)(r r
0
) )
j
(r
0
, j
0
)(j j
0
) (1.36)
linearnom aproksimacijom od ) u (r
0
, j
0
)
PRIMJER 1.32 Pokazali smo da funkcija
)(r, j) =
_
_
_
rj
r
2
j
2
, (r, j) ,= (0, 0)
0, (r, j) = (0, 0)
ima parcijalne derivacije )
a
(0, 0) = 0, )
j
(0, 0) = 0 pa linearizacija od ) u
(0, 0) glasi
1(r, j) = )(0, 0) 0(r 0) 0(j 0) = 0.
U ovom slucaju linearizacija nije dobra aproksimacija za ) (npr. ) u
tockama pravca j = r poprima vrijednost
1
2
to je daleko od vrijednosti
1(r, r) = 0).
Prirodno se sada postavlja pitanje:
to moramo pretpostaviti za ) da bi linearna aproksimacija bila dobra?
Promotrimo u tu svrhu analogon kod funkcije jedne varijable. Denirali
smo )(r) = )(r
0
r) )(r
0
) i )
t
(r
0
) = lim
.a0
.)(a)
.a
. Oznacimo sa
- =
.)(a)
.a
)
t
(r
0
) razliku kvocijenta diferencija i diferencijalnog kvocijenta.
Mora biti lim
.a0
- = lim
.a0
_
.)(a)
.a
)
t
(r
0
)
_
= )
t
(r
0
) )
t
(r
0
) = 0. Nadalje
iz - =
.)(a)
.a
)
t
(r
0
) slijedi )(r)- = )
t
(r
0
)r - r. To znaci da za
diferencijabilnu funkciju )(r) mozemo pisati )(r) = )
t
(r
0
)r - r
gdje je lim
.a0
- = 0. Po ovom uzoru i prirast
)(r, j) = )(r
0
r, j
0
j) )(r
0
, j
0
)
mozemo opisati sa diferencijalom.
DEFINICIJA 1.33 Funkcija )(r, j) je diferencijabilna u tocki (r
0
, j
0
)
ako se )(r, j) dade zapisati u obliku
)(r, j) = )
a
(r
0
, j
0
) r )
j
(r
0
, j
0
) j -
_
(r)
2
(j)
2
(1.37)
gdje - 0 kada (r, j) (0, 0) .
NAPOMENA 1.34 Napomenimo da je kod funkcije jedne varijable deri-
vabilnost ekvilvalentna diferencijabilnosti. Ovdje to nije slucaj. Jasno je da
diferencijabilnost povlaci derivabilnost (postojanje parcijalnih derivacija),
ali postoje derivabilne funkcije koje nisu diferencijabilne. Naravno, takva je
bila funkcija iz Primjera 1.32. (kada linearna aproksimacija nije bila dobra).
Sljedeci teorem donosi jedan od dovoljnih uvjeta za diferencijabilnost skalarne
funkcije.
TEOREM 1.35 Neka za funkciju ) : 1 R, 1 _ R
2
, i tocku T
0
1 po-
stoji --kugla 1(T
0
; -) _ 1 na kojoj je ) derivabilna i neprekidno derivabilna
u T
0
. Tada je ) diferencijabilna u T
0
.
PRIMJER 1.36 Pokazimo da je funkcija )(r, j) = rc
aj
diferencijabilna
u tocki T
0
= (1, 0) i odredimo njenu linearnu aproksimaciju.
Kako je
)
a
(r, j) =
0
0r
_
rc
aj
_
= c
aj
rjc
aj
, )
a
(1, 0) = 1,
)
j
(r, j) =
0
0j
_
rc
aj
_
= r
2
c
aj
, )
j
(1, 0) = 1,
vidimo da su parcijalne derivacije neprekidno derivabilne na R
2
, dakle i u
tocki T
0
, pa je )(r, j), po prethodnom teoremu, diferencijabilna funkcija u
tocki T
0
. Njezina linearna aproksimacija je
1(r, j) = )(1, 0) 1 (r 1) 1 (j 0) = r j,
a to znaci da mozemo pisati
)(r, j) = rc
aj
- r j = 1(r, j)
u nekoj maloj okolini tocke T = (r, j). Npr., )(1.1, 0.1) - 1.1 0.1 = 1.
()(1.1, 0.1) = 1.1 c
(1.1)(0.1)
- 0.08 42)
Slika 1.23.
Sjetimo se da smo kod funkcije jedne varijable imali da je diferencijal d)(r) =
)
t
(r)dr te da smo njega interpretirali kao prirast do tangente. Opet po
analogiji deniramo diferencijal kojemu ce geometrijska interpretacija biti
slicna: to je prirast do tangencijalne ravnine (Slika 1.23.). Preciznije
DEFINICIJA 1.37 Diferencijal d)(r
0
, j
0
) funkcije ) u tocki (r
0
, j
0
) deni-
ramo sa
d)(r
0
, j
0
) = )
a
(r
0
, j
0
)dr )
j
(r
0
, j
0
)dj (1.38)
gdje su dr i dj diferencijali nezavisnih varijabli r i j.
NAPOMENA 1.38 Sada linearnu aproksimaciju mozeno zapisati na nacin
)(r, j) - )(r
0
, j
0
) d)(r
0
, j
0
). (1.39)
Linearna aproksimacija i diferencijal slicno se deniraju za funkcije koje
imaju vie od dviju varijabli. Npr. za funkciju )(r, j, .) je linearizacija
1(r, j, .) = )(r
0
, j
0
, .
0
) )
a
(r
0
, j
0
, .
0
)(r r
0
)
)
j
(r
0
, j
0
, .
0
)(j j
0
) )
:
(r
0
, j
0
, .
0
)(. .
0
),
a diferencijal
d)(r
0
, j
0
, .
0
) = )
a
(r
0
, j
0
, .
0
)dr )
j
(r
0
, j
0
, .
0
)dj )
:
(r
0
, j
0
, .
0
)d..
PRIMJER 1.39 Odredimo diferencijal funkcije
)(r, j) = r
2
8rj j
2
.
Imamo:
d)(r, j) = (2r 8j)dr (8r 2j)dj.
Promotrimo promjenu )(r, j) pri promjeni tocke (2, 8) u tocku (20.0, 8
0.04) (dakle, r = dr = 0.0, j = dj = 0.04)
)(2, 8) =
_
)(2.0, 2.06) )(2, 8)
=
_
(2.0)
2
8 2.0 2.06 (2.06)
2
_
2
2
8 2 8
2
8
2
= 0.6440.
Racunamo li pak
d)(2, 8) = (2 2 8 8) 0. (8 2 2 8) (0.04) = 0.6
vidimo da je )(2, 8) - d)(2, 8), ali i da je racun puno jednostavniji.
1.7. DERIVIRANJE SLO
ZENIH FUNKCIJA 33
NAPOMENA 1.40 Osnovna pravila za diferenciranje, to smo ih bili
izveli za funkcije jedne varijable, ostaju valjana i za funkcije vie varijabla
kad god imaju smisla:
(a) d(`) jq)(T
0
) = `d)(T
0
) jdq(T
0
);
(b) d() q)(T
0
) = q(T
0
) d)(T
0
) )(T
0
) dq(T
0
);
(c) d
_
)
q
_
(T
0
) =
q(T
0
) d)(T
0
) )(T
0
) dq(T
0
)
q(T
0
)
2
;
(d) d(, ))(T
0
) = ,
t
()(T
0
)) d)(T
0
).
1.7 DERIVIRANJE SLO
ZENIH FUNKCIJA
Sjetimo se derivacije slozene funkcije jedne varijable. Ako je j = )(r) i
r = q(t) i ) i q su diferencijabilne tada je i j diferencijabilna po varijabli t
i vrijedi
dj
dt
=
dj
dr

dr
dt
. U ovom odjeljku dajemo poopcenje.
TEOREM 1.41 Neka su n : 1 R i : 1 R, 1 _ R, diferencijabilne
funkcije i ) : 1 R, n(1) (1) _ 1 _ R
2
diferencijabilna funkcija. Tada
je dobro denirana kompozicija
1 = ) (n, ) : 1 R, 1(t) = )(n(t), (t)), t 1,
koja je diferencijabilna i vrijedi
d1
dt
=
0)
0n

dn
dt

0)
0

d
dt
. (1.40)
Dokazimo tvrdnju teorema. Uvedimo oznake . = )(r, j) , r = n(t), j = (t)
pa treba dokazati formulu
d.
dt
=
0)
0r

dr
dt

0)
0j

dj
dt
. (1.41)
Funkcija ) je diferencijabilna funkcija, pa je )(r, j) moguce zapisati u
obliku
. =
0)(r
0
, j
0
)
0r
r
0)(r
0
, j
0
)
0j
j -
_
(r)
2
(j)
2
,
gdje - 0 kada (r, j) (0, 0). Sada dijeljem s t imamo
.
t
=
0)(r
0
, j
0
)
0r
r
t

0)(r
0
, j
0
)
0j
j
t
-
_
(r)
2
(j)
2
t
.
Neka sada t 0. Tada imamo r = n(t t) n(t) 0 i j =
(t t) (t) 0 (jer su n i neprekidne), pa je stoga i - 0. Imamo
d.
dt
= lim
t0
_
0)(r
0
, j
0
)
0r
r
t

0)(r
0
, j
0
)
0j
j
t
-
_
(r)
2
(j)
2
t
_
=
0)(r
0
, j
0
)
0r
. .
=
O]
Oi
lim
t0
n
t
. .
=
ui
uI
0)(r
0
, j
0
)
0j
. .
=
O]
O
lim
t0
j
t
. .
=
u
uI
lim
t0
-
. .
=0
lim
t0
_
_
r
t
_
2
_
j
t
_
2
. .
=
_
(a
0
(t))
2
+(j
0
(t))
2
=
0)
0r

dr
dt

0)
0j

dj
dt
,
a to se i tvrdilo.
PRIMJER 1.42 Odrediti .
t
(0) ako je . = r
2
j 8rj
4
i r = sin2t, j =
cos t.
Vrijedi
d.
dt
(1.41)
=
_
2rj 8j
4
_
(2 cos 2t)
_
r
2
12rj
3
_
(sint).
Kako je r(0) = 0, j(0) = 1 imamo da je
.
t
(0) =
d.(0)
dt
=
__
2rj 8j
4
_
(a,j)=(0,1)
_
(2 cos 2t)
t=0
__
r
2
12rj
3
_
(a,j)=(0,1)
_
(sint)
t=0
= 6.
TEOREM 1.43 Neka je . = )(r, j) diferencijabilna funkcija (po vari-
jablama r i j) i neka su r = q(n, ), j = /(n, ) diferencijabilne funkcije
(po varijablama n i ).
Parcijalne derivacije kompozicije .(n, ) = )(q(n, ), /(n, )) dane su sa
0.
0n
=
0.
0r

0r
0n

0.
0j

0j
0n
,
0.
0
=
0.
0r

0r
0

0.
0j

0j
0n
. (1.42)
PRIMJER 1.44 Odrediti
0:
0&
i
0:
0
slozene funkcije
. = r
j
, r = n
2
2
, j = c
&
.
1.7. DERIVIRANJE SLO
ZENIH FUNKCIJA 35
Dijagram 1.24.
0.
0n
=
0.
0r

0r
0n

0.
0j

0j
0n
= jr
j1
(2n) r
j
lnr (c
&
),
0.
0
=
0.
0r

0r
0

0.
0j

0j
0n
= jr
j1
(2) r
j
lnr (nc
&
).
NAPOMENA 1.45 Rezultat prethodnog teorema lako se poopcuje.
Npr., ako je
n = )(r, j, ., t),
r = r(n, ), j = j(n, ), . = .(n, ), t = t(n, ),
sluzeci se dijagramom,
Dijagram 1.25.
imamo da su trazene parcijalne derivacije:
0n
0n
=
0n
0r

0r
0n

0n
0j

0j
0n

0n
0.

0.
0n

0n
0t

0t
0n
,
0n
0
=
0n
0r

0r
0

0n
0j

0j
0

0n
0.

0.
0

0n
0t

0t
0
.
PRIMJER 1.46 Ako je
n = r
4
j j
2
.
3
, r = r:c
t
, j = r:
2
c
t
, . = r
2
: sint
izracunati
0&
0c
u tocki (r, :, t) = (2, 1, 0).
Pripadni dijagram je
Dijagram 1.26.
pa je trazena derivacija
0n
0:
=
0n
0r

0r
0:

0n
0j

0j
0:

0n
0.

0.
0:
=
= 4r
3
j rc
t
_
r
4
2j.
3
_
2r:c
t
8j
2
.
2
r
2
sint.
Kako je r(r, :, t) = r:c
t
, r(2, 1, 0) = 2, j(r, :, t) = r:
2
c
t
, j(2, 1, 0) = 2,
.(r, :, t) = r
2
: sint, .(2, 1, 0) = 0 imamo
0n(2, 1, 0)
0:
=
_
4 2
3
2
_
_
2c
0
_
_
2
4
2 2 0
3
_
_
2 2 1 c
0
_
_
8 2
2
0
2
_
_
2
2
sin0
_
= 102.
Rekli smo da graf funkcije . = 1(r, j) opcenito predstavlja plohu u prostoru.
Pretpostavimo da je sa 1(r, j) = 0 implicitno denirana funkcija j =
)(r). To znaci da je 1(r, )(r)) = 0 za svaku tocku r iz domene funkcije ).
Deriviranjem po varijabli r imamo
01
0r

dr
dr

01
0j

dj
dr
=
01
0r

01
0j

dj
dr
= 0.
Uz oznake
1
a
=
01
0r
, 1
j
=
01
0j
imamo
dj
dr
=
1
a
1
j
.
Dakako da prethodno vrijedi ukoliko je
01
0j
,= 0 i ukoliko 1(r, j) = 0 denira
implicitno j kao funkciju od r. To nije uvijek moguce. Funkcija 1 mora
udovoljavati nekim uvjetima kako bi preko nje denirali funkciju ). O tome
govori teorem:
TEOREM 1.47 (O implicitno zadanoj funkciji) Neka je 1 denirana na
otvorenom skupu l koji sadrzi tocku (r
0
, j
0
) i neka je 1(r
0
, j
0
) = 0 i
1
a
(r
0
, j
0
) ,= 0. Ako su funkcije 1
a
i 1
j
neprekidne na l tada 1(r, j) = 0
denira j kao funkciju od r u nekoj okolini tocke r
0
i pritom je derivacija
dj
dr
=
1
a
1
j
(1.43)
1.8. PARCIJALNE DERIVACIJE VIIH REDOVA 37
PRIMJER 1.48 Sa 1(r, j) = j j
3
r
2
j r
2
j
3
= 0 denirana je impli-
citna funkcija j kao funkcija u varijabli r u nekoj okolini tocke r
0
= 1 (jer
je 1(0, 1) = 0 i jer su 1
a
(r, j) = 2rj
3
2rj, 1
j
(r, j) = 8r
2
j
2
8j
2
r
2
1
neprekidne funkcije). Derivacija te funkcije je
dj
dr
=
1
a
1
j
=
2rj
3
2rj
8r
2
j
2
8j
2
r
2
1
.
Poopcenje prethodnog torema daje:
TEOREM 1.49 Neka je n = 1(r, j, .) funkcija denirana na otvorenom
skupu l _ R
3
koji sadrzi tocku T
0
= (r
0
, j
0
, .
0
). Ako je 1(T
0
) = 0, 1
:
(T
0
) ,=
0 i 1
a
, 1
a
, 1
:
su neprekidne funkcije na l, tada 1(r, j, .) = 0 implicitno
denira funkciju . = )(r, j) u nekoj okolini tocke (r
0
, j
0
) i njene parcijalne
derivacije su
0.
0r
=
1
a
1
:
,
0.
0j
=
1
j
1
:
. (1.44)
PRIMJER 1.50 Odrediti parcijalne derivacije
0.
0r
,
0.
0j
implicitno zadane
funkcije 1(r, j, .) = r
3
j
3
.
3
6rj. 1.
0.
0r
=
0
0a
(r
3
j
3
.
3
6rj. 1)
0
0:
(r
3
j
3
.
3
6rj. 1)
=
6j. 8r
2
6rj 8.
2
=
2j. r
2
2rj .
2
,
0.
0j
=
0
0j
(r
3
j
3
.
3
6rj. 1)
0
0:
(r
3
j
3
.
3
6rj. 1)
=
2r. j
2
2rj .
2
.
1.8 PARCIJALNE DERIVACIJE VIIHREDOVA
Parcijalnu derivaciju drugoga reda funkcije ) : 1 R, 1 _ R
2
, deniramo,
najjednostavnije govoreci, kao parcijalnu derivaciju parcijalne derivacije,
odnosno, rabeci rjecnik za funkcije jedne varijable, kao derivaciju (neke)
prve derivacije. Ako je, dakle, funkcija
0)
0a
:
a
R,
a
_ 1, derivabilna
po varijabli r u tocki T
0
, onda broj
0
_
0)
0a
_
(T
0
)
0r
=
0
2
)(T
0
)
0r
2
(1.45)
nazivamo parcijalnom derivacijom drugoga reda funkcije ) po vari-
jabli r u tocki T
0
, a slucaju da je ona derivabilna po varijabli j u tocki T
0
,
onda broj
0
_
0)
0a
_
(T
0
)
0j
=
0
2
)(T
0
)
0j0r
(1.46)
jablama r i j (redom) u tocki T
0
.
Analogno, ako je funkcija
0)
0j
:
j
R,
j
_ 1, derivabilna po varijabli r,
u tocki T
0
, onda broj
0
_
0)
0j
_
(T
0
)
0r
=
0
2
)(T
0
)
0r0j
jablama j i r (redom) u tocki T
0
, a ukoliko je ona derivabilna po varijabli
j, u tocki T
0
, onda broj
0
_
0)
0j
_
(T
0
)
0j
=
0
2
)(T
0
)
0j
2
jabli j u tocki T
0
.
Radi jednostavnosti uvodimo oznake
0
2
)(T
0
)
0r
2
= )
aa
(T
0
),
0
2
)(T
0
)
0j0r
= )
ja
(T
0
),
0
2
)(T
0
)
0r0j
= )
aj
(T
0
),
0
2
)(T
0
)
0j
2
= )
jj
(T
0
).
Ako promatrana funkcija ) ima sve parcijalne derivacije drugoga reda u
tocki T
0
, )
aa
(T
0
), )
ja
(T
0
), )
aj
(T
0
), )
jj
(T
0
), onda kazemo da je ) dvaput
derivabilna u tocki T
0
. Neka je
aa
_ 1 skup svih tocaka u kojima
funkcija ) ima parcijalnu derivaciju drugoga reda po varijabli r. Tada je
dobro denirana funkcija - druga parcijalna derivacija (po r)
)
aa
:
aa
R, T )
aa
(T).
Analogno se deniraju funkcije )
ja
:
ja
R, T )
ja
(T), )
aj
:
aj

R, T )
aj
(T), )
jj
:
jj
R, T )
jj
(T), gdje su
ja
,
ja
,
jj
_ 1
skupovi svih tocaka u kojima funkcija ) ima parcijalne derivacije drugog
reda po odgovarajucim varijablama. Ako je skup =
aa
ja
aj
jj
neprazan, onda su na njemu dobro denirana sve druge parcijalne derivacije
od ). Pritom kazemo da je skalarna funkcija ) dvaput derivabilna na
1.8. PARCIJALNE DERIVACIJE VIIH REDOVA 39
skupu _ 1. U slucaju = 1 govorimo o dvaput derivabilnoj funkciji
). Posve slicno (induktivno) se deniraju i na jasan nacin oznacuju parci-
jalne derivacije :-tog reda, : N, : _ 8.
PRIMJER 1.51 Odredizi sve parcijalne derivacije drugoga reda i trece
parcijalne derivacije po r, j i r redom, te po r, r, i j redom (ondje gdje
postoje) za funkciju
) : 1 R, 1 _ R
2
, )(r, j) = r
2
j rlnj.
Denicijsko podrucje 1 je otvorena poluravnina
_
(r, j) R
2
[ j 0
_
i funk-
cija ) je derivabilna. Pritom je, u bilo kojoj tocki (r, j) 1,
)
a
(r, j) = 2rj lnj, )
j
(r, j) = r
2
r
j
.
Primijetimo da su i obje parcijalne derivacije derivabilne funkcije, tj. da je
funkcija ) dvaput derivabilna, i da je
)
aa
(r, j) = 2j, )
ja
(r, j) = 2r
1
j
,
)
aj
(r, j) = 2r
1
j
, )
jj
(r, j) =
r
j
2
.
Napokon, ocito je da je ) i triput (zapravo, po volji mnogo puta) derivabilna
i da je )
aja
(r, j) = 2 = )
jaa
(r, j).
Jednakosti parcijalnih derivacija )
ja
(r, j) = )
ja
(r, j) i )
aja
(r, j) = )
jaa
(r, j)
u prethodnom primjeru nisu slucajne. O tomu govori ovaj, tzv. Schwarzov
teorem:
TEOREM 1.52 Neka je funkcija ) : 1 R, 1 _ R
2
, derivabilna na
nekoj --kugli 1((r
0
, j
0
); -) _ 1 i neka ) ima na toj kugli i parcijalnu
derivaciju drugoga reda po r i j redom, )
aj
. Ako je funkcija
)
aj
[
1((a
0
,j
0
);.)
: 1((r
0
, j
0
); -) R
neprekidna u tocki (r
0
, j
0
), onda postoji parcijalna derivacija drugoga reda
funkcije ) po j i r redom u tocki (r
0
, j
0
) i pritom je
)
aj
(r
0
, j
0
) = )
ja
(r
0
, j
0
). (1.47)
PRIMJER 1.53 Promatrajmo funkciju ) : R
2
R zadanu propisom
)(r, j) =
_
_
rj
r
2
j
2
r
2
j
2
, (r, j) ,= (0, 0)
0, (r, j) = (0, 0)
.
Funkcija ) je derivabilna na R
2
(0, 0) i pritom je
)
a
(r, j) = j
_
r
2
j
2
r
2
j
2

4r
2
j
2
(r
2
j
2
)
2
_
,
)
j
(r, j) = r
_
r
2
j
2
r
2
j
2

4r
2
j
2
(r
2
j
2
)
2
_
.
Nadalje, obje ove parcijalne derivacije su derivabilne funkcije (na R
2
(0, 0))
i vrijedi
)
ja
(r, j) =
r
2
j
2
r
2
j
2
_
1
8r
2
j
2
(r
2
j
2
)
2
_
= )
aj
(r, j).
Pogledajmo sada to je s derivabinocu u tocki (0, 0)! Buduci da je )(r, 0) =
0 za svaki r R i )(0, j) = 0 za svaki j R, to je ) derivabilna i u (0, 0) i
)
a
(0, 0) = 0 = )
j
(0, 0). Primijetimo da je
)
a
(r, 0) = 0, )
j
(r, 0) = r, )
a
(0, j) = j, )
j
(0, j) = 0,
pa za druge parcijalne derivacije od ) u (0, 0) dobivamo:
)
aa
(0, 0) = lim
.a0
)
a
(0 r, 0) )
a
(0, 0)
r
= lim
.a0
0 0
r
= 0,
)
ja
(0, 0) = lim
.j0
)
a
(0, 0 j) )
a
(0, 0)
j
= lim
.j0
j 0
j
= 1,
)
aj
(0, 0) = lim
.a0
)
j
(0 r, 0) )
j
(0, 0)
r
= lim
.a0
r 0
r
= 1,
)
jj
(0, 0) = lim
.j0
)
j
(0, 0 j) )
j
(0, 0)
j
= lim
.j0
0 0
j
= 0.
Dakle, funkcija ) je dvaput derivabilna. Meutim, "mjeovite" druge parci-
jalne derivacije )
ja
(0, 0) i )
aj
(0, 0) su meusobno razlicite! Uzrok, dakako,
lezi u prekidnosti funkcije )
aj
(r, j) u tocki (0, 0).
Schwarzov teorem se lako poopcuje na skalarne funkcije od tri (i vie) var-
ijabla, kao i na parcijalne derivacije viih redova. Odgovarajuci teorem jest
ovaj:
1.9. EKSTREMI FUNKCIJE VIE VARIJABLA 41
TEOREM 1.54 Neka su funkciji ) : 1 R, 1 _ R
n
, na nekoj --kugli
1(T
0
, -) _ 1 neprekidne sve parcijalne derivacije do ukljucivo r-tog reda.
Ako na toj --kugli ) ima i sve parcijalne derivacije (r 1)-vog reda i ako su
sve one neprekidne u tocki T
0
, onda vrijednosti parcijalnih derivacija (r1)-
vog reda funkcije ) u tocki T
0
ne ovise o redosljedu deriviranja po pojedinim
varijablama.
1.9 EKSTREMI FUNKCIJE VIE VARIJABLA
Lokalni ekstrem funkcije vie varijabla deniramo na slican nacin kao lokalni
ekstrem funkcije jedne varijable:
DEFINICIJA 1.55 Reci cemo da funkcija ) : 1 R, 1 _ R
n
, ima
u tocki T
0
1 lokalni maksimum (lokalni minimum), ako postoji
--okolina 1(T
0
, -) _ 1 tocke T
0
sa svojstvom da je za svaku tocku T
1(T
0
, -) T
0
, )(T
0
) )(T) ()(T
0
) < )(T)). Funkcija ima u tocki T
0
lokalni ekstrem, ako u toj tocki ima bilo lokalni minimum bilo lokalni
maksimum. Ukoliko je )(T
0
) _ )(T) ()(T
0
) _ )(T)) za svaku tocku T 1
tada govorimo da funkcija ) ima u tocki T
0
globalni maksimum (globalni
minimum).
Kao i do sada promatrat cemo funkcije od dviju varijabli.
PRIMJER 1.56 Funkcije . = r
2
j
2
i . =
_
r
2
j
2
imaju minimum
(lokalni i globalni) u tocki (0, 0). Primijetimo da je za prvu funkciju tocka
(0, 0, 0) tjeme paraboloida (grafa) i da ona u toj tocki ima parcijalne deriva-
cije, a da je za drugu funkciju ta tocka vrh stoca (grafa) i da ne postoje
parcijalne derivacije u toj tocci.
TEOREM 1.57 (Nuzni uvjet za lokalni ekstrem) Ako funkcija ) : 1 R,
1 _ R
2
, ima u tocki T
0
= (r
0
, j
0
) lokalni ekstrem i ako je u toj tocki
derivabilna, onda je
)
a
(r
0
, j
0
) = 0, )
j
(r
0
, j
0
) = 0. (1.48)
Ocito je da funkcija )
1
: 1
1
R, 1
1
_ R ()
2
: 1
2
R, 1
2
_ R) denirana
pravilom )
1
(r) = )(r, j
0
) ()
2
(j) = )(r
0
, j)), ima lokalni ekstrem u tocki
r = r
0
(j = j
0
). Stoga je
0)(a
0
,j
0
)
0a
=
o)
1
(a
0
)
oa
= 0
_
0)(a
0
,j
0
)
0j
=
o)
2
(j
0
)
oj
= 0
_
, i
tvrdnja teorema je dokazana.
NAPOMENA 1.58 Ako je funkcija ) : 1 R, 1 _ R
2
, diferencijabilna
u tocki T
0
= (r
0
, j
0
), moze se nuzni uvjet za obstojnost njezinoga lokalnog
ekstrema u T
0
izraziti i kao
d)(r
0
, j
0
) = 0. (1.49)
U tom slucaju, T
0
= (r
0
, j
0
) nazivamo stacionarnom tockom funkcije
). Za funkciju dviju varijbla uvjet d)(r
0
, j
0
) = 0 znaci da je pripadna
tangencijalna ravnina u tocki (r
0
, j
0
, )(r
0
, j
0
)) usporedna s koordinatnom
rj-ravninom (. = 0) i da joj je jednadzba . = )(r
0
, j
0
).
PRIMJER 1.59 (a) Stacionarna tocka funkcije
. = r
2
j
2
2r 6j 14
je T
0
= (1, 8) jer je )
a
(1, 8) = (2r 2)
(1,3)
= 0 i )
j
(1, 8) = (2j 6)
(1,3)
= 0.
Iz zapisa . = r
2
j
2
2r 6j 14 = (r 1)
2
(j 8)
2
4 vidljivo
je da funkcija . u tocki (1, 8) poprima svoj lokalni (i globalni) minimum
.
min
= 1 0 2 18 14 = 4.
(b) Tocka (0, 0) jest stacionarna tocka funkcije
. = r
2
j
2
ali u njoj funkcija ne poprima ekstrem (Slika 1.10.(b) - sedlo!).
Razmotrimo sada jedan od dovoljnih uvjeta za obstojnost lokalnog ekstrema
skalarne funkcije ) : 1 R, 1 _ R
2
, u stacionarnoj tocki T
0
= (r
0
, j
0
).
TEOREM 1.60 Neka je T
0
stacionarna tocka funkcije ) : 1 R, 1 _
R
2
, i neka su druge parcijalne derivacije funkcije ) neprekidne na nekoj
--kugli 1(T
0
, -) _ 1. Neka je
1(T
0
) = )
aa
(T
0
) )
jj
(T
0
) [)
aj
(T
0
)[
2
=
)
aa
(T
0
) )
aj
(T
0
)
)
aj
(T
0
) )
jj
(T
0
)
. (1.50)
Tada vrijedi:
(a) Ako je 1(T
0
) 0 i )
aa
(T
0
) 0, tada ) u T
0
ima lokalni minimum;
(b) Ako je 1(T
0
) 0 i )
aa
(T
0
) < 0, tada ) u T
0
ima lokalni maksimum;
(c) Ako je 1(T
0
) < 0, tada ) u T
0
nema lokalni ekstrem.
NAPOMENA 1.61 Ukoliko je 1(T
0
) = 0 ne mozemo zakljuciti nita o
ekstremu, u tom slucaju treba provesti dodatna razmatranja.
PRIMJER 1.62 (a) Funkcija
) : R
2
R, )(r, j) = r
2
j
2
,
ima za stacionarnu tocku (0, 0), jer se parcijalne derivacije )
a
(r, j) = 2r i
)
j
(r, j) = 2j u (0, 0) ponitavaju. Meutim, buduci da je )
aa
(r, j) = 2,
)
aj
(r, j) = 0 i )
jj
(r, j) = 2, to je, za svaki (r, j) R
2
,
1(r, j) =
)
aa
(r, j) )
aj
(r, j)
)
aj
(r, j) )
jj
(r, j)
2 0
0 2
= 4 < 0,
pa funkcija ) nema lokalnog ekstrema u tocki (0, 0).
(b) Funkciji
) : R
2
R, )(r, j) = r
2
j
2
2r,
su parcijalne derivacije )
a
(r, j) = 2r2 i )
j
(r, j) = 2j. Slijedi da joj je
(1, 0) stacionarna tocka. Njezine druge parcijalne derivacije jesu )
aa
(r, j) =
2, )
aj
(r, j) = 0 i )
jj
(r, j) = 2. Dakle, za svaki (r, j) R
2
,
1(r, j) =
2 0
0 2
= 4 0,
pa funkcija ) ima u tocki (1, 0) lokalni maksimum ()
aa
(r, j) = 2 < 0),
)(1, 0) = 1.
(c) Funkciji
) : R
2
R, )(r, j) = r
2
2rj j
2
,
su parcijalne derivacije )
a
(r, j) = 2r 2j = )
j
(r, j). Slijedi da je, za svaki
r R, tocka (r, r) stacionarna za ). Njezine druge parcijalne derivacije
jesu )
aa
(r, j) = 2 = )
aj
(r, j) = )
jj
(r, j), pa je, za svaki (r, j) R
2
,
1(r, j) =
2 2
2 2
= 0.
Ne mozemo zakljuciti ima li funkcija ) u tockama (r, r) lokalne ekstreme.
No, buduci da je )(r, j) = (r j)
2
_ 0 za svaki (r, j) R
2
, to ni jedna
tocka (r, r) nema okolinu (--kuglu) na kojoj bi ) bila pozitivna - svuda
osim u (r, r). Prema tomu, funkcija ) nema lokalnog ekstrema ni u jednoj
od tocaka (r, r).
PRIMJER 1.63 Odrediti ekstreme funkcije )(r, j) = r
4
j
4
4rj 1.
Vrijedi:
)
a
(r, j) = 4r
3
4j = 4
_
r
3
j
_
= 0 =r
3
= j,
)
j
(r, j) = 4j
3
4r = 4
_
j
3
r
_
= 0 =j
3
= r.
Slijedi
r
9
r = r(r 1) (r 1)
_
r
2
1
_ _
r
4
1
_
= 0,
i r
1
= 0, r
2
= 1, r
3
= 1 su nultocke. Stacionarne tocke su T
1
= (0, 0),
T
2
= (1, 1), T
3
= (1, 1). Buduci da je
)
aa
(r, j) = 12r
2
, )
aj
(r, j) = 4, )
jj
(r, j) = 12j
2
,
1(r, j) =
12r
2
4
4 12j
2
= 144r
2
j
2
16
imamo:
1(0, 0) =
_
144r
2
j
2
16
_
(a,j)=(0,0)
= 16 i funkcija ) u T
1
nema
ekstrem;
1(1, 1) =
_
144r
2
j
2
16
_
(a,j)=(1,1)
= 128, )
aa
(1, 1) = 12 i funkcija )
u T
2
ima lokalni minimum .
min
= 1;
1(1, 1) =
_
144r
2
j
2
16
_
(a,j)=(1,1)
= 128, )
aa
(1, 1) = 12 i
funkcija ) u T
3
ima lokalni minimum .
min
= 1.
PRIMJER 1.64 U skupu svih kvadratastih kutija (kvadri bez gornje stra-
nice) jednakog oploja O (12:
2
) odredite onaj s najvecom volumenom.
Zadano je (uz oznake r-irina.; j-duzina.; .-visina.)
rj 2r. 2j. = 12
i treba naci maksimum funkcije
\ (r, j, .) = rj..
Iz polaznog uvjeta je . =
12 rj
2(r j)
, pa problem mozemo rijeiti trazeci
maksimum funkcije
\ (r, j) = rj
12 rj
2(r j)
.
Vrijedi
\
a
(r, j) =
j
2
(12 2rj r
2
)
2(r j)
2
, \
j
(r, j) =
r
2
(12 2rj j
2
)
2(r j)
2
,
i za naci stacionarne tocke dovoljno je rijeiti sustav
12 2rj r
2
= 0,
12 2rj j
2
= 0.
Mora biti r
2
= j
2
, a to daje r = j (ostale mogucnosti otpadaju). Slijedi
da je 12 8r
2
= 0, i r = 2. Dakle, (2, 2) je stacionarna tocka. Dovoljne
uvjete nije potrebno ispitivati zbog prirode zadatka. Dobili smo (. = 1) da
je \
max
= 4 za kutiju dimenzija (2, 2, 1).
Prethodni primjer mozemo interpretirati na nacin: Odrediti ekstrem funkcije
\ (r, j, .) = rj. uz uvjet da je )(r, j, .) = rj 2r. 2j. 12 = 0.
DEFINICIJA 1.65 Ekstrem funkcije . = )(r, j) uz uvjet ,(r, j) = 0
naziva se vezani (uvjetni ) ekstrem.
NAPOMENA 1.66
(a) Vezani ekstrem mozemo interpretirati na nacin: graf funkcije . = )(r, j)
(ploha) presjecimo cilindricnom plohom ,(r, j) = 0. Presjecinica je pros-
torna krivulja i njezin ekstrem je trazeni vezani ekstrem.
(b) U deniciju se ne moramo ograniciti na dimenziju 2 i samo jedan uvjet.
Npr., problem vezanog ekstrema je i: naci ekstrem funkcije n = )(r, j, .) uz
uvjete ,
1
(r, j, .) = 0, ,
2
(r, j, .) = 0 (nazalost, ovdje nemamo geometrijskog
prikaza problema).
Nalazenje vezenog ekstrema najlake je provesti Lagrangeovim postup-
kom.
Formira se pripadna Lagrangeova funkcija
1(r, j, `) = )(r, j) `,(r, j);
Nau se stacionarne tocke funkcije 1; neka su to tocke (r
i
, j
i
, `
i
);
Izracunaju se vrijednosti )(r
i
, j
i
): najveca vrijednost od njih je vezani
maksimum od )(r, j), a najmanja je trazeni vezani minimum.
PRIMJER 1.67 Vratimo se prethodnom primjeru: odrediti ekstrem funk-
cije \ (r, j, .) = rj. (volumen) uz uvjet da je )(r, j, .) = rj 2r. 2j.
12 = 0.
Formirajmo pripadnu Lagrangeovu funkciju:
1(r, j, ., `) = rj. `(rj 2r. 2j. 12)
i odredimo njezine stacionarne tocke. Rijeimo sustav
1
a
(r, j, ., `) = j. j` 2.` = 0,
1
j
(r, j, ., `) = r. r` 2.` = 0,
1
:
(r, j, ., `) = rj 2r` 2j` = 0,
1
A
(r, j, ., `) = rj 2r. 2j. 12 = 0.
Rjeenja su
_
r = 2, j = 2, . = 1, ` =
1
2
i
_
r = 2, j = 2, . = 1, ` =
1
2
.
Zakljucujemo da je trazeni vezani maksimum . = 1 i on se postize za
r = 2, j = 2.
PRIMJER 1.68 Odrediti ekstrem funkcije )(r, j) = r
2
2j
2
uz uvjet
r
2
j
2
= 1.
Pripadna Lagrangeova funkcija je
1(r, j, `) = r
2
2j
2
`
_
r
2
j
2
1
_
pa imamo sustav
1
a
(r, j, `) = 2r 2r` = 0,
1
j
(r, j, `) = 4j 2j` = 0,
1
A
(r, j, `) = r
2
j
2
1 = 0,
cija su rjeenja
_
r = 1, j = 0, ` = 1
,
_
r = 1, j = 0, ` = 1
,
_
r = 0, j = 1, ` = 2
,
_
r = 0, j = 1, ` = 2
.
Imamo )(1, 0) = 1, )(1, 0) = 1 - to su minimumi, )(0, 1) = 2, )(0, 1) =
2 - to su maksimumi.
Poglavlje 2
VIESTRUKI INTEGRAL
Ovdje cemo poopciti pojam odreenoga integrala na realne funkcije vie var-
ijabla. Nadalje, pokazat cemo da se njegovo izracunavanje svodi na izracu-
navanje konacno mnogo odreenih integrala realnih funkcija jedne varijable.
Vazni teorem o zamjeni varijabla cemo samo navesti i komentirati. Napokon,
pokazat cemo i nekoliko primjena ovoga integrala.
2.1 VIESTRUKI INTEGRAL - DEFINICIJA
Neka je ) : 1 R funkcija denirana na zatvorenom pravokutniku
1 = [a, /[ [c, d[ =
_
(r, j) R
2
[ a _ r _ /, c _ j _ d
_
i neka je )(r, j) _ 0, (r, j) 1. Graf G
)
funkcije ) je ploha cija je jednadzba
. = )(r, j). Oznacimo sa T "pseudokvadar" odreen s pravokutnikom 1 i
grafom G
)
funkcije ) nad njim (Slika 2.1.), tj.
T =
_
(r, j, .) R
3
[ (r, j) 1, 0 _ . _ )(r, j)
_
.
Izracunajmo volumen \ tijela T.
Slika 2.1.
49
50 POGLAVLJE 2. VIESTRUKI INTEGRAL
Postupiti cemo slicno izracunu povrine, ovdje upisivajuci kvadre koji ce
aproksimirati volumen odgovarajuceg pseudokvadra. Segment [a, /[ podije-
limo diobenim tockama a = r
0
< r
1
< < r
n
= / na : podsegmenata
[r
i1
, r
i
[ jednake duljine r =
/ a
:
. Segment [c, d[ podijelimo diobenim
tockama c = j
0
< j
1
< < j
a
= d na : podsegmenata [j
)1
, j
)
[ jed-
nake duljine j =
oc
a
. Razdiobe segmenata [a, /[ i [c, d[ odreuju razdiobu
pravokutnika 1 na pravokutnike
1
i)
=
_
(r, j) R
2
[ r
i1
_ r _ r
i
, j
)1
_ j _ j
)
_
,
i = 1, , :, , = 1, , :, jednake povrine rj.
U svakom pravokutniku 1
i)
odaberimo tocku (r
+
i
, j
+
)
) i volumen kvadra ko-
jemu je baza pravokutnik 1
i)
i visina )(r
+
i
, j
+
)
) iznosi \
i)
= )(r
+
i
, j
+
)
)rj.
Taj volumen mozemo uzeti kao aproksimaciju volumena pseudokvadra odre-
enog pravokutnikom 1
i)
i grafom G
)
funkcije ) nad njim (Slika 2.2.).
Slika 2.2.
Jasno je da trazeni volumen \ tijela T mozemo aproksimirati zbrojem svih
ovako dobivenih \
i)
tj.
\ -
n
i=1
a
)=1
)(r
+
i
, j
+
)
)rj.
Dakako da ce aproksimacija volumena \ biti bolja kada je razdioba pra-
vokutnika 1 nija, tj. kada su : i : veci (Slika 2.3.), pa stoga mozemo
uzeti da je
\ = lim
no
ao
n
i=1
a
)=1
)(r
+
i
, j
+
)
)rj.
2.1. VIESTRUKI INTEGRAL - DEFINICIJA 51
Slika 2.3.
Limes ovakvoga tipa cesto se javlja, ne samo kod izracuna volumena, nego i
kada funkcija ) nije pozitivna. To opravdava deniciju:
DEFINICIJA 2.1 Dvostruki integral funkcije ) nad pravokutnikom 1
je broj
1 = lim
no
ao
n
i=1
a
)=1
)(r
+
i
, j
+
)
)rj (4.1)
ukoliko on postoji.
Uobicajena oznaka je 1 =
__
1
)(r, j)drdj.
PRIMJER 2.2 Izracunati dvostruki integral
1 =
__
1
rjdrdj,
gdje je 1 = (r, j) [ 0 _ r _ 1, 0 _ j _ 1 .
Podijelimo segment [0, 1[ na r-osi na :-jednakih dijelova diobenim tockama
0 = r
0
< r
1
< r
n1
< r
n
= 1, r =
1
n
, r
i
=
i
a
, a segment [0, 1[ na j-osi
na :-jednakih dijelova diobenim tockama 0 = j
0
< j
1
< j
a1
< j
a
= 1,
j =
1
a
, j
)
=
)
a
. U svakom pravokutniku [r
i1
, r
i
[ [j
)1
, j
)
[ odaberimo
tocku (r
+
i
, j
+
)
) = (r
i
, j
)
) =
_
i
n
,
)
a
_
. Imamo
n
i=1
a
)=1
)
_
r
+
i
, j
+
)
_
rj =

n
i=1
a
)=1
(r
i
j
)
)
1
:

1
:
=
1
:

1
:
n
i=1
a
)=1
_
i
:
_
_
,
:
_
=
1
:
2

1
:
2
n
i=1
a
)=1
i , =
1
:
2

1
:
2
n
i=1
i
_
a
)=1
,
_
=
1
:
2

1
:
2
n
i=1
i
_
:(: 1)
2
_
=
1
:
2

1
:
2

:(: 1)
2
n
i=1
i =
1
:
2

1
:
2

:(: 1)
2

:(: 1)
2
=
1
4

1
4:

1
4:

1
4::
,
pa je
1 = lim
no
ao
n
i=1
a
)=1
)(r
+
i
, j
+
)
)rj = lim
no
ao
_
1
4

1
4:

1
4:

1
4::
_
=
1
4
.
NAPOMENA 2.3
1. Suma
n
i=1
a
)=1
)(r
+
i
, j
+
)
)rj naziva se Riemannovom sumom,
a integral
__
1
)(r, j)drdj Riemannovim integralom funkcije )
nad 1.
2. Limes iz Denicije 2.1. uvijek postoji ukoliko je funkcija ) neprekidna.
On postoji i za neke prekidne funkcije.
NAPOMENA 2.4 Lako je dokazati da vrijedi:
(a)
__
1
[)(r, j) q(r, j)[ drdj =
__
1
)(r, j)drdj
__
1
q(r, j)drdj;
(b)
__
1
c)(r, j)drdj = c
__
1
)(r, j)drdj, c R konstanta;
(c) Ako je )(r, j) _ q(r, j) za svaki (r, j) 1 tada je
__
1
)(r, j)drdj _
__
1
q(r, j)drdj.
PRIMJER 2.5 Neka je funkcija ) : 1 R, )(r, j) = r 8j
2
zadana
na pravokutniku 1 = (r, j) R
2
[ 0 _ r _ 2, 1 _ j _ 2. Izracunajmo
aproksimaciju
2
i=1
2
)=1
)(r
+
i
, j
+
)
)rj
integrala
__
1
)(r, j)drdj.
Slika 2.4.
2.1. VIESTRUKI INTEGRAL - DEFINICIJA 53
Pravokutnik 1 je podijeljen na cetiri pravokutnika (Slika 2.4.): 1
11
=
[0, 1[
_
1,
3
2
, 1
12
= [0, 1[
_
3
2
, 2
, 1
21
= [1, 2[
_
1,
3
2
, 1
22
= [1, 2[
_
3
2
, 2
i r = 1, j =
1
2
. Tocku (r
+
i
, j
+
)
) iz 1
i)
mozemo odabrati po volji: neka je
to sredite ( r
i
, j
)
) pravokutnika 1
i)
.
Dakle, ( r
1
, j
1
) =
_
1
2
,
5
4
_
, ( r
1
, j
2
) =
_
1
2
,
7
4
_
, ( r
2
, j
1
) =
_
3
2
,
5
4
_
, ( r
2
, j
2
) =
_
3
2
,
7
4
_
i za vrijednosti podintegralne funkcije u tim tockama imamo )
_
1
2
,
5
4
_
=
1
2
8
_
5
4
_
2
=
67
16
, )
_
1
2
,
7
4
_
=
1
2
8
_
7
4
_
2
=
139
16
, )
_
3
2
,
5
4
_
=
3
2
8
_
5
4
_
2
=
51
16
,
)
_
3
2
,
7
4
_
=
3
2
8
_
7
4
_
2
=
123
16
. Racunamo:
__
1
(r 8j
2
)drdj -
2
i=1
2
)=1
)( r
i
, j
)
)rj =
_
) ( r
1
, j
1
) ) ( r
1
, j
2
) ) ( r
2
, j
1
) ) ( r
2
, j
2
) rj =
_
)
_
1
2
,
5
4
_
)
_
1
2
,
7
4
_
)
_
3
2
,
5
4
_
)
_
3
2
,
7
4
_
1
1
2
=
_
67
16

180
16

1
16

128
16
_
1
2
=
0
8
= 11.87.
Pokazat cemo da je prava vrijednost integrala 12, pa je aproksimacija i sa
ovom grubom podjelom dosta dobra.
Posve slicno se denira i trostruki integral. Neka je ) : 1 R neprekidna
funkcija triju varijabla denirana na kvadru 1 = [a, /[ [c, d[ [:, t[. Podi-
jelimo diobenim tockama a = r
0
< r
1
< < r
|
= /, c = j
0
< j
1
<
< j
n
= d, : = .
0
< .
1
< < .
a
= t segmente [a, /[, [c, d[, [:, t[ na
podsegmente jednake duljine r =
bo
|
, j =
oc
n
, . =
tc
a
. Kvadar 1
podijelimo na podkvadre
1
i)I
= (r, j, .) R
3
[ r
i1
_ r _ r
i
, j
)1
_ j _ j
)
, .
I1
_ . _ .
I
,
i = 1, , |, , = 1, , :, / = 1, :. Svi podkvadri imaju jednaki volumen
rj.. Riemannova trostruka suma je oblika
|
i=1
n
)=1
a
I=1
)(r
+
i
, j
+
)
, .
+
I
)rj.
gdje je (r
+
i
, j
+
)
, .
+
I
) bilo koja tocka iz kvadra 1
i)I
.
DEFINICIJA 2.6 Trostruki integral funkcije ) nad kvadrom 1 je broj
J = lim
|,n,ao
|
i=1
n
)=1
a
I=1
)(r
+
i
, j
+
)
, .
+
I
)rj. (2.2)
ukoliko on postoji.
Uobicajena oznaka je J =
___
1
)(r, j, .)drdjd..
2.2 RA
CUNANJE VIESTRUKIHINTEGRALA
U Primjeru 2.2. smo izracunali integral 1 =
__
1
rjdrdj preko limesa in-
tegralne sume. Tu je integrand jednostavna funkcija i racun nije bio odvec
kompliciran. Dakako, racunanje (po deniciji) dvostrukog integrala kompli-
ciranijih funkcija, skoro je nemoguca zadaca. U drugom primjeru (Primjer
2.5.) izracunali smo aproksimaciju integrala
__
1
(r 8j
2
)drdj - 11.87
tako da smo izracunali integralnu sumu za : = : = 2.
Izracun aproksimacije integrala za nije raz-
diobe (opet su za (r
+
i
, j
+
)
) uzeta sredita
( r
i
, j
)
)) dan je u prethodnoj tablici. Tocna
vrijednost integrala je 12 i pokazat cemo na
koji se nacin taj integral jednostavno racuna.
Prisjetimo se (jednostrukog) integrala re-
alne funkcije jedne varijable kojega, naravno,
nismo izracunavali po deniciji, nego primjenom Newton-Leibnizove for-
mule, tj. primjenom neodreenog integrala. Istu tehniku primijeninimo i
na dvostruki integral. Prvo izracunajmo odreeni integral
_
b
o
)(r, j)dr uz-
imajuci da je varijabla j konstanta. Rezultat ce biti funkcija u varijabli j
i potom nju integrirajmo uzimajuci c i d kao granice integracije. U naem
primjeru imamo
_
o
c
_
_
b
o
)(r, j)dr
_
dj =
_
2
1
_
_
2
0
(r8j
2
)dr
_
dj =
_
2
1
__
r
2
2
8j
2
r
_
a=2
a=0
_
dj =
_
2
1
_
2 6j
2
_
dj =
_
2j 2j
3
_
j=2
j=1
= 12.
Do istog rezultata dolazimo i ako prvo izracunamo integral
_
o
c
)(r, j)dj
(varijablu r tretiramo kao konstantu) i potom dobivenu funkciju integriramo
po varijabli r u granicama od a do /:
_
b
o
_
_
o
c
)(r, j)dj
_
dr =
_
2
0
_
_
2
1
(r8j
2
)dj
_
dr =
_
2
0
__
rj j
3
_
j=2
j=1
_
dr =
_
2
0
__
2r 2
3
_
(r 1)
dr =
_
2
0
(r 7) dr =
_
r
2
2
7r
_
a=2
a=0
= 12.
Prethodni postupak kaze da se izracun dvostrukog integrala
__
1
)(r, j)drdj
svodi na izracun dvaju jednostrukih integrala. Pokazuje se da vrijedi tzv.
Fubinijev teorem:
2.2. RA
CUNANJE VIESTRUKIH INTEGRALA 55

TEOREM 2.7 Neka je ) : 1 R neprekidna funkcija, pri cemu je 1 =
[a, /[ [c, d[ R
2
pravokutnik. Tada vrijedi
__
1
)(r, j)drdj =
_
b
o
_
_
o
c
)(r, j)dj
_
dr =
_
o
c
_
_
b
o
)(r, j)dr
_
dj. (2.3)
Uobicajeni zapis je
_
b
o
_
_
o
c
)(r, j)dj
_
dr =
_
b
o
dr
_
o
c
)(r, j)dj, (2.3a)
_
o
c
_
_
b
o
)(r, j)dr
_
dj =
_
o
c
dj
_
b
o
)(r, j)dr (2.3b)
i pritom kazemo da smo proveli integraciju u redoslijedu jr, odnosno rj.
PRIMJER 2.8 Izracunajmo
1 =
__
1
rj
2
drdj, 1 = [a, /[ [c, d[.
1 =
__
1
rj
2
drdj =
_
b
o
dr
_
o
c
rj
2
dj =
_
b
o
_
r
_
j
3
8
_
j=o
j=c
_
dr =
_
b
o
r
_
d
3
8

c
3
8
_
dr =
1
8
(d
3
c
3
)
_
r
2
2
_
a=b
a=o
=
1
6
(d
3
c
3
)(/
2
a
2
).
Dakako, isti se rezultat dobiva i u obrnutom redoslijedu integriranja.
NAPOMENA 2.9 Za integral iz prethodnog primjera kazemo da je inte-
gral sa separiranim varijablama i on se moze jednostavnije izracunati
kao umnozak dvaju jednostrukih integrala:
_
b
o
dr
_
o
c
)(r)q(j)drdj =
_
_
b
o
)(r)dr
_
_
_
o
c
q(j)dj
_
. (2.4)
U prethodnom primjeru je
__
1
rj
2
drdj =
_
_
b
o
rdr
_
_
_
o
c
j
2
dj
_
=
__
r
2
2
_
a=b
a=o
_
__
j
3
8
_
j=o
j=c
_
=
1
6
(d
3
c
3
)(/
2
a
2
).
NAPOMENA 2.10 Dokaz Fubinijevog teorema je slozen, ali se u slucaju
pozitivne funkcije moze intuitivno razumijeti tvrdnja teorema. Naime, u
slucaju pozitivne funkcije dvostruki integral
__
1
)(r, j)drdj je broj koji je
jednak volumenu \ odgovarajuceg pseudokvadra. Do izracuna toga volu-
mena mozemo doci i na sljedeca dva nacina. U prvom slucaju istaknuti dio
(Slika 2.5.(a)) ima volumen
\
i
=
_
_
o
c
)(r
+
i
, j)dj
_
r.
Zbroj tih volumena
n
i=1
\
i
=

n
i=1
_
_
o
c
)(r
+
i
, j)dj
_
r
aproksimira volumen \ i u granicnom slucaju je
\ = lim
no
n
i=1
_
_
o
c
)(r
+
i
, j)dj
_
r =
_
b
o
_
_
o
c
)(r, j)dj
_
dr.
Slika 2.5.
U drugom slucaju istaknuti dio (Slika 2.5.(b)) ima volumen
\
)
=
_
_
b
o
)(r, j
+
)
)dr
_
j.
Zbroj tih volumena
a
)=1
\
)
=

a
)=1
_
_
b
o
)(r, j
+
)
)dr
_
j
aproksimira volumen \ i u granicnom slucaju je
\ = lim
ao
a
)=1
_
_
b
o
)(r, j
+
)
)dr
_
j =
_
o
c
_
_
b
o
)(r, j)dr
_
dj.
Ovim racunanjem volimena \ na dva nacina dobivamo da je zaista
__
1
)(r, j)drdj =
_
b
o
_
_
o
c
)(r, j)dj
_
dr =
_
o
c
_
_
b
o
)(r, j)dr
_
dj.
2.2. RA

Za neprekidnu funkciju ) : 1 R, pri cemu je 1 R
2
omeen (Slika 2.6.),
pripadni integral deniramo pomocu njezinoga trivijalnog proirenja
)(r, j) =
_
)(r, j), (r, j) 1
0, (r, j) 1 1
na neki pravokutnik 1 _ 1.
Slika 2.6.
Sjetimo se interpretacije integrala pozitivne funkcije preko volumena: vol-
umen ispod grafa funkcije ) nad 1 i volumen ispod grafa funkcije

) nad
1 (primijetimo da

) nije neprekidna funkcija) su jednaki, pa ima smisla
integral funkcije ) nad 1 denirati preko integrala funkcije

) nad 1 (lako
se vidi da taj integral, ako postoji, ne ovisi o odabranom pravokutniku).
DEFINICIJA 2.11 Neka je ) : 1 R neprekidna funkcija pri cemu je
1 R
2
omeen skup. Neka je 1 R
2
bilo koji pravokutnik to sadrzi 1,
a funkcija

) : 1 R trivijalno proirenje funkcije ). Ako je funkcija

)
integrabilna onda dvostruki integral (na 1) od ) deniramo formulom
__
1
)(r, j)drdj =
__
1
)(r, j)drdj. (2.5)

NAPOMENA 2.12 Vrijedi:
(a)
__
1
()(r, j) q(r, j))drdj =
__
1
)(r, j)drdj
__
1
q(r, j)drdj;
(b)
__
1
`)(r, j)drdj = `
__
1
)(r, j)drdj, ` R;
(c) Ako je 1 = 1
1
'1
2
i 1
1
1
2
= O (ili
__
1
1
1
2
)(r, j)drdj = 0) onda
je
__
1
)(r, j)drdj =
__
1
1
)(r, j)drdj
__
1
2
)(r, j)drdj.
Posebno, kad je denicijsko podrucje 1 R
2
omeeno grafovima dviju
neprekidnih funkcija lako dobivamo, iz formule (2.5), ovaj teorem:
TEOREM 2.13 Neka je ) : 1 R funkcija, pri cemu je 1 R
2
omeen
grafovima neprekidnih funkcija ,
1
, ,
2
: [a, /[ R, ,
1
_ ,
2
(Slika 2.7.(a)).
Tada je
__
1
)(r, j)drdj =
_
b
o
_
_
,
2
(a)
,
1
(a)
)(r, j)dj
_
dr. (2.6)
Posve slicno, kad je 1 R
2
omeen grafovima neprekidnih funkcija c
1
, c
2
:
[c, d[ R, c
1
_ c
2
(Slika 2.7.(b)), vrijedi
__
1
)(r, j)drdj =
_
o
c
_
_

2
(j)
1
(j)
)(r, j)dr
_
dj. (2.7)
Slika 2.7.
Umjesto (2.6) i (2.7) uobicajilo se pisati
__
1
)(r, j)drdj =
_
b
o
dr
_
,
2
(a)
,
1
(a)
)(r, j)dj, (2.6a)
__
1
)(r, j)drdj =
_
o
c
dj
_

2
(j)
1
(j)
)(r, j)dr, (2.7a)
i pritom smo u prvome slucaju integraciju proveli u redoslijedu jr, a u
drugome u redoslijedu rj.
PRIMJER 2.14 Izracunajmo integral
1 =
__
1
_
r j
2
_
drdj,
pri cemu je 1 R
2
omeen krivuljama j = r
2
i j = r
4
(Slika 2.8.).
2.2. RA

Slika 2.8.
Izracunajmo ovaj integral jr redosljedom integracije (za vjezbu izracunati
integral rj redosljedom integracije!):
1 =
__
1
_
r j
2
_
drdj =
_
1
1
dr
_
a
2
a
4
_
r j
2
_
dj =
_
1
1
__
rj
j
3
8
_
j=a
2
j=a
4
_
dr =
_
1
1
_
r
12
8

r
6
8
r
5
r
3
_
dr =
_
1
1
_
1
80
r
13
1
21
r
7
1
6
r
6
1
4
r
4
_
1
1
=
4
01
.
PRIMJER 2.15 Promijeniti poredak integracije u integralu
1 =
_
1
0
dr
_
2a
a
r
j
dj
i izracunajti njegovu vrijednost.
Slika 2.9.
Podrucje integracije 1
_
0 _ r _ 1
r _ j _ 2 r
mozemo zapisati i na nacin
1 = 1
1
' 1
2
(Slika 2.9.), gdje je
1
1

_
0 _ j _ 1
0 _ r _ j
, 1
2

_
1 _ j _ 2
0 _ r _ 2 j
.
Imamo
1 =
__
1
=
__
1
1
__
1
2
=
_
1
0
dj
_
j
0
r
j
dr
_
2
1
dj
_
2j
0
r
j
dr =
_
1
0
_
1
j
_
r
2
2
_
a=j
a=0
_
dj
_
2
1
_
1
j
_
r
2
2
_
a=2j
a=0
_
dj =
_
1
0
1
j
_
j
2
2
0
_
dj
_
2
1
1
j
_
(2 j)
2
2
0
_
dj =
_
1
0
j
2
dj
1
2
_
2
1
1
j
_
4 4j j
2
_
dj =
1
4

1
2
_
4 ln 2

2
_
= 2 ln2 1.
Racunamo li polazni integral u naznacenom redoslijedu imamo
1 =
_
1
0
dr
_
2a
a
r
j
dj =
_
1
0
_
r
_
ln[j[
_
j=2a
j=a
_
dr =
_
1
0
_
rln[2 r[ rln[r[
dr
i nakon prve integracije dobivamo (drugi) nepravi integral.
Parcijalnom integracijom dobivamo da je
1
1
=
_
rln(2 r)dr =
r
2
2
ln(2 r)
_
r
2
2 (2 r)
dr =
r
2
2
ln(2 r)
_
r
r
2
4
2 ln(r 2)
_
=
r
2
2
ln(2 r) r
r
2
4
2 ln (r 2) ,
1
2
=
_
rln[r[ dr =
r
2
2
lnr
_
r
2
dr =
r
2
2
ln[r[
r
2
4
.
Sada je
1 = lim
.0+
_
1
.
_
rln(2 r) rln[r[
dr =
lim
.0+
_
r
2
2
ln(2 r) r 2 ln (r 2)
r
2
2
ln[r[
_
1
.
=
1 lim
.0+
_
-
2
2
ln(2 -) - 2 ln(2 -)
. .
ln 2
-
2
2
ln-
. .
0
_
= 1 2 ln2.
I trostruki integral
___
1
)(r, j, .)drdjd. po omeenom integracijskom po-
drucju 1 R
3
deniramo preko trivijalnog proirenja
)(r, j, .) =
_
)(r, j, .), (r, j, .) 1
0, (r, j, .) 1 1
funkcije ) na bilo koji kvadar 1 to sardzi 1, stavljajuci
___
1
)(r, j, .)drdjd. =
___
1
)(r, j, .)drdjd.. (2.8)

Iskazimo sada, preglednosti radi, analogone prethodnih teorema u slucaju
trostrukog integrala.
2.2. RA

TEOREM 2.16 Neka je ) : 1 R funkcija, pri cemu je 1 = [a, /[
[c, d[ [r, :[ R
3
kvadar. Tada vrijedi:
___
1
)(r, j, .)drdjd. =
_
b
o
_
_
o
c
_
_
c
v
)(r, j, .)d.
_
dj
_
dr.
"Izmijenjujuci mjesta" varijablama dobivamo analogne integracijske formule.
TEOREM 2.17 Neka je ) : 1 R, funkcija, pri cemu je
1 = (r, j, .) [ a _ r _ /, ,
1
(r) _ j _ ,
2
(r), q
1
(r, j) _ . _ q
2
(r, j) ,
gdje su ,
1
, ,
2
i q
1
, q
2
neprekidne funkcije (Slika 2.10.a). Tada je
___
1
)(r, j, .)drdjd. =
_
b
o
_
_
,
2
(a)
,
1
(a)
_
_
j
2
(a,j)
j
1
(a,j)
)(r, j, .)d.
_
dj
_
dr. (2.10)
Posve slicno, ako je
1 = (r, j, .) [ c _ j _ d, c
1
(j) _ r _ c
2
(j), q
1
(r, j) _ . _ q
2
(r, j) ,
gdje su c
1
, c
2
i q
1
, q
2
neprekidne funkcije (Slika 2.10.b). Tada je
___
1
)(r, j, .)drdjd. =
_
o
c
_
_

2
(j)
1
(j)
_
_
j
2
(a,j)
j
1
(a,j)
)(r, j, .)d.
_
dr
_
dj. (2.11)
Slika 2.10.
Kao i kod dvostrukog integrala uobicajilo se umjesto zapisa (2.10) i (2.11)
koristiti
___
1
)(r, j, .)drdjd. =
_
b
o
dr
_
,
2
(a)
,
1
(a)
dj
_
j
2
(a,j)
j
1
(a,j)
)(r, j, .)d., (2.10a)
___
1
)(r, j, .)drdjd. =
_
o
c
dj
_

2
(j)
1
(j)
dr
_
j
2
(a,j)
j
1
(a,j)
)(r, j, .)d., (2.11a)
i pritom govorimo da smo integraciju proveli u redoslijedu .jr, odnosno
redoslijedu .rj.
___
1
2.drdjd.
gdje je 1 R
3
omeen grafovima preslikavanja q
1
(r, j) = r
2
j
2
i q
2
(r, j) =
_
r
2
j
2
.
Uocimo da promatrane plohe prolaze ishoditem i da se sijeku uzduz je-
dinicne kruznice r
2
j
2
= 1 u ravnini . = 1. Buduci da izmeu ravnina
. = 0 i . = 1 vrijedi r
2
j
2
<
_
r
2
j
2
, to je promatrano tijelo 1 odreeno
nejednadzbama:
1 _ r _ 1,
_
1 r
2
_ j _
_
1 r
2
, r
2
j
2
_ . _
_
r
2
j
2
Imamo:
___
1
2.drdjd. =
_
1
1
dr
_
_
1a
2
_
1a
2
dj
_
_
a
2
+j
2
a
2
+j
2
2.d. =
_
1
1
dr
_
_
1a
2
_
1a
2
_
_
.
2
_
:=
_
i
2
+
2
:=i
2
+
2
_
dj =
_
1
1
dr
_
_
1a
2
_
1a
2
_
_
r
2
j
2
_
_
_
r
2
j
2
_
2
__
dj =
_
1
1
dr
_
_
1a
2
_
1a
2
_
j
2
r
2
r
4
2r
2
j
2
j
4
_
dj =
_
1
1
__
1
8
j
3
r
2
j r
4
j
2
8
r
2
j
3
j
5
_
=
_
1i
2
=
_
1i
2
_
dr =
_
1
1
_
2
8
_
_
1 r
2
_
3
2
_
r
2
r
4
_
_
1 r
2
4
8
r
2
_
_
1 r
2
_
3
_
_
1 r
2
_
5
_
dr = =

6
2.2. RA

NAPOMENA 2.19 Pokazali smo da ako je funkcija ) : 1 R, 1 R
2
,
neprekidna i nenegativna, onda pripadni dvostruki integral mjeri volumen
geometrijskoga tijela \ odreenoga osnovicom 1 i plohom G
)
, tj.
\ (\) =
__
1
)(r, j)drdj. (2.12)
Primijetimo da u slucaju konstantne funkcije )(r, j) = 1 promatrani integral
mjeri povrinu ravninskoga skupa 1, tj.
1(1) =
__
1
drdj. (2.13)
U slucaju trostrukog integrala, ako funkcija ) : 1 R, 1 R
3
, predstavlja
gustocu tvarnoga tijela \ to zaprema geometrijsko tijelo 1, \ = 1, pri-
padni integral mjeri masu, tj.
:(\) =
___
1
)(r, j, .)drdjd.. (2.14)
Uocimo da za konstantnu funkciju )(r, j, .) = 1 (homogenost) pripadni
integral mjeri volumen tvarnoga tijela \ to zaprema geometrijsko tijelo 1,
\ = 1
\ (\) =
___
1
drdjd.. (2.15)
PRIMJER 2.20 Izracunajmo volumen \ geometrijskoga tijela to ga zat-
varaju ravnine . = 0, j = r, j = 8r, j = 2r, j = 4r i ploha . = r
2
j
2
.
Projekcija promatranog tijela na rj-ravninu je lik 1 = 1
1
'1
2
(Slika 2.11.).
Slika 2.11.
Po relaciji (2.12) imamo
\ =
__
1
1
)(r, j)drdj
__
1
2
)(r, j)drdj =
_
1
1
2
dr
_
2a
2a
_
r
2
j
2
_
dj
_
2
1
dr
_
4a
a
(r
2
j
2
)dj = =
_
1
1
2
_
6r
3
4r
2
4r
8
8
_
dr
_
2
1
_
8r
3
8
8r
2
16r
64
8
_
dr =
20
82
.
2.3 SUPSTITUCIJA U VIESTRUKOM
INTEGRALU
U praksi je cesto vrlo vazno pojednostavniti podintegralni izraz tako da se
promatrani integral to lake izracuna. To vodi k tzv. "problemu zamjenji-
vanja varijabla". U slucaju jednostrukog integrala ovaj problem nije posebno
slozen. Meutim, za viestruki integral rjeenje ove zadace nije nimalo jed-
nostavno. Ipak, radi prakticne koristi, izlozit cemo ideju dokaza i iskazat
pripadni teorem navodeci i neke posebno vazne zamjene u dvostrukom i
trostrukom integralu.
Neka su A, 1 _ R
2
ravninska podrucja i neka je bijektivno preslikavanje
1 : 1 A odreeno sa
(n, ) 1(n, ) = (r = q(n, ), j = /(n, )), (2.16)
gdje su q, / : 1 R funkcije koje imaju neprekidne prve parcijalne derivacije
(Slika 2.12.).
Slika 2.12.
Oznacimo sa
1
1
: A 1, 1
1
(r, j) = (n = G(r, j), = H(r, j))
inverzno preslikavanje. Za preslikavanje 1 s ovim svojstvima kazemo da je
C
1
transformacija koja 1 preslikava u A.
2.3. SUPSTITUCIJA U VIESTRUKOM INTEGRALU 65
PRIMJER 2.21 Na primjer podrucje
1 = (n, ) R
2
[ 0 _ n _ 1, 0 _ _ 1
preslikava se transformacijom 1 odreenom sa funkcijama
q, / : 1 R
2
, r = q(n, ) = n
2
2
, j = /(n, ) = 2n
u podrucje A u rj-ravnini omeeno parabolama r = 1
1
4
j
2
, r =
1
4
j
2
1
i segmentom [1, 1[ na r-osi (Slika 2.13.).
Zaista, za duzinu
= (n, ) [ 0 _ n _ 1, = 0
imamo r = n
2
, j = 0, pa se ona transformacijom T preslikava u duzinu
t
= (r, j) [ 0 _ r _ 1, j = 0.
Za duzinu
1 = (n, ) [ n = 1, 0 _ _ 1
imamo r = 1
2
, j = 2 (0 _ _ 1), i eliminacijom , dobivamo
1
t
= (r, j) [ r = 1
1
4
j
2
, 0 _ j _ 2.
Dakle, slika 1
t
je dio grafa parabole od tocke 1 na r-osi do tocke 2 na j-osi.
Slika 2.13.
Analogno odreujemo slike C
t
i 1
t
duzina C i 1 (Slika 2.13.).
Neka je transformacija 1(n, ) dana sa
r = q(n, ), j = /(n, ).
Oznacimo sa
r (n, ) = q(n, )
i /(n, )
,
vektor polozaja tocke 1(n, ) = (q (n, ), /(n, )) (u rj-ravnini).
Promotrimo sliku pravokutnika o = [n
0
, n
0
n[ [
0
,
0
[.
Slika 2.14.
Duzina koja spaja tocke (n
0
,
0
) i (n
0
n,
0
) preslikava se u krivulju kojoj
je vektorski zapis
r (n,
0
) = q(n,
0
)
i /(n,
0
)
, , n [n
0
, n
0
n[,
a duzina koja spaja tocke (n
0
,
0
) i (n
0
,
0
) u krivulju kojoj je vektorski
zapis
r (n
0
, ) = q(n
0
, )
i /(n
0
, )
, , [
0
,
0
[.
Slicno tomu je krivulja

r (n,
0
) = q(n,
0
)
i /(n,
0
)
, , n
[n
0
, n
0
n[, slika duzine koja spaja tocke (n
0
,
0
), (n
0
,
0
),
a krivulja

r (n
0
, ) = q(n
0
n, )
i /(n
0
n, )
, , [
0
,
0
[
slike duzine koja spaja tocke (n
0
n,
0
), (n
0
,
0
).
Transformacijom 1 se pravokutnik o bijektivno preslikava na podrucje 1
koje omeuju prethodno navedene krivulje (Slika 2.14.). Oznacimo sa
a =
r (n
0
n,
0
)
r (n
0
,
0
),

/ =
r (n
0
,
0
)
r (n
0
,
0
).
Povrinu 1(1) podrucja 1 mozemo aproksimirati sa povrinom paralelo-
grama

kojega odreuju vektori

a i

/ .
Buduci je (o derivaciji vektorske funkcije vidi naredno poglavlje)
r
&
t
(n
0
,
0
) = lim
.&0
r (n
0
n,
0
)
r (n
0
,
0
)
n
,
t
(n
0
,
0
) = lim
.0
r (n
0
,
0
)
r (n
0
,
0
)
,
vrijedi
a =
r (n
0
n,
0
)
r (n
0
,
0
) - n
r
t
&
(n
0
,
0
),
/ =
r (n
0
,
0
)
r (n
0
,
0
) -
r
t
(n
0
,
0
),
i povrinu 1(1) podrucja 1 mozemo aproksimirati sa
_
n
r
t
&
(n
0
,
0
)
_
r
t
(n
0
,
0
)
_
= n
r
t
&
(n
0
,
0
)
r
t
(n
0
,
0
)
.
Tangencijalni vektor

r
&
t
(n
0
,
0
) na krivulju

r = q(n,
0
)
i /(n,
0
)
, ,
n [n
0
, n
0
n[ je
r
&
t
(n
0
,
0
) = q
t
&
(n
0
,
0
)
i /
t
&
(n
0
,
0
)
, =
0r(n
0
,
0
)
0n

i
0j(n
0
,
0
)
0n

, ,
a tangencijalni vektor

r
t
(n
0
,
0
) na krivulju

r = q(n
0
, )
i /(n
0
, )
, ,
[
0
,
0
[ je
t
(n
0
,
0
) = q
t
(n
0
,
0
)
i /
t
(n
0
,
0
)
, =
0r(n
0
,
0
)
0

i
0j(n
0
,
0
)
0

, ,
pa imamo
r
t
&
(n
0
,
0
)
r
t
(n
0
,
0
) =
i

,

/
0r(n
0
,
0
)
0n
0j(n
0
,
0
)
0n
0
0r(n
0
,
0
)
0
0j(n
0
,
0
)
0
0
0r(n
0
,
0
)
0n
0j(&
0
,
0
)
0&
0r(n
0
,
0
)
0
0j(&
0
,
0
)
0
/ =
0r(n
0
,
0
)
0n
0r(n
0
,
0
)
0
0j(n
0
,
0
)
0n
0j(n
0
,
0
)
0
/ .
Determinanta
0a
0&
0a
0
0j
0&
0j
0
naziva se Jacobijeva determinanta ili Jacobijan

transformacije 1 i oznacava sa
0(r, j)
0(n, )
=
0r
0n
0r
0
0j
0n
0j
0
=
0r
0n
0j
0

0r
0
0j
0n
(2.17)
i, konacno, povrinu podrucja 1 mozemo aproksimirati sa
1(1) -
0(r, j)
0(n, )
n. (2.18)
gdje Jacobijan treba uzeti u tocki (n
0
,
0
).
Slika 2.15.
Neka je sada zadano podrucje 1 R
2
u n-ravnini i transformacija 1(n, ),
r = q(n, ), j = /(n, ), koja podrucje 1 u n-ravnini preslikava na podrucje
A R
2
u rj-ravnini, te neka je ) : A R funkcija. Podijelimo podrucje 1
na pravokutnike o
i)
i njihove slike u rj-ravnini oznacimo s 1
i)
(Slika 2.15.).
Dvostruki integral funkcije ) nad A mozemo aproksimirati sa
__
A
)(r, j)d1 -
n
i=1
a
)=1
)(r
i
, j
)
)1(1
i)
) -
n
i=1
a
)=1
) (q(n
i
,
)
), /(n
i
,
)
))
0(r, j)
0(n, )
n
gdje je Jacobijan uzet u tocki (n
i
,
)
). Posljednja suma je integralna suma
za integral
__
Y
) (q(n, ), /(n, ))
0(r, j)
0(n, )
dnd
to nas upucuje na supstituciju u dvostrukom integralu.
TEOREM 2.22 Neka je ) : A R neprekidna funkcija na podrucju A
R
2
, a 1 = (q, /) : A 1 R
2
neka je bijektivna C
1
transformacija ciji
Jacobijan ne icezava. Tada je
__
A
)(r, j)drdj =
__
Y
) (q(n, ), /(n, ))
0(r, j)
0(n, )
dnd. (2.19)
PRIMJER 2.23 Izracunati integral
1 =
__
A
jdrdj
gdje je podrucje A odreeno parabolama j
2
= 4 4r, j
2
= 4 4r i r-osi
(Slika 2.13.).
Racun cemo provesti tako da uvedemo supstituciju r = n
2
2
, j = 2n.
Pokazali smo u Primjeru 2.21. da je podrucje integracije A slika 1(1 )
podrucja 1 = (n, ) [ 0 _ n _ 1, 0 _ _ 1, gdje je 1 : A 1 transfor-
macija odreena supstitucijom, tj.
1(n, ) = (r = n
2
2
, j = 2n).
Buduci je
0(r, j)
0(n, )
=
0r
0n
0r
0
0j
0n
0j
0
2n 2
2 2n
= 4n
2
4
2
0,
po Teoremu 2.22. imamo
1 =
__
A
jdrdj =
__
Y
2n
0(r, j)
0(n, )
dnd =
_
1
0
_
1
0
2n 4
_
n
2
2
_
dnd = 8
_
1
0
_
_
1
0
_
n
3

3
n
_
dn
_
d =
8
_
1
0
__
n
4
4

3
n
2
2
_
&=1
&=0
_
d =
_
1
0
_
2 4
3
_
d =
_
4
_
=1
=0
= 2.
1 =
__
A
_
r
2
j
2
_
drdj
gdje je podrucje A = (r, j) [ [r[ [j[ _ 1 (Slika 2.16.).
Slika 2.16.
Imamo
1 =
_
0
1
dr
_
1+a
1a
_
r
2
j
2
_
dj
_
1
0
dr
_
1a
1+a
_
r
2
j
2
_
dj =
_
0
1
__
r
2
j
j
3
8
_
j=1+a
j=1a
_
dr
_
1
0
__
r
2
j
j
3
8
_
j=1a
j=1+a
_
dr =
_
0
1
_
4
8
r
3
2r
2
8
_
dr
_
1
0
_
2r
4
8
r
3
2
8
_
dr = 0
Izracunajmo ovaj integral supstitucijom
n = r j, = r j.
Podrucje integracije A (Slika 2.16.) prelazi u 1 = (n, ) [ 1 _ n _
1, 1 _ _ 1 (Slika 2.17.).
Slika 2.17.
Buduci je
r =
1
2
(n ), j =
1
2
(n ),
imamo da je
0(r, j)
0(n, )
=
0r
0n
0r
0
0j
0n
0j
0n
0
_
1
2
(n )
_
0n
0
_
1
2
(n )
_
0
0
_
1
2
(n )
_
0n
0
_
1
2
(n )
_
0n
1
2
1
2
1
2

1
2
=
1
2
,
dakle,
0(r, j)
0(n, )
=
1
2
.
Podintegralna funkcija prelazi u
r
2
j
2
= (r j)(r j) = n
pa imamo
1 =
__
A
_
r
2
j
2
_
drdj =
__
Y
n
1
2
dnd =
1
2
_
_
1
1
ndn
__
_
1
1
d
_
= 0.
U praksi se, cesto javlja potreba da se pravokutne Kartezijeve koordinate
(varijable) r, j zamijene polarnim koordinatama n = j, = ,. Supstituci-
jom
_
r = q(j, ,) = j cos ,
j = /(j, ,) = j sin,
za Jacobijan dobivamo
0(r, j)
0(n, )
=
0r
0j
0r
0,
0j
0j
0j
0,
cos , j sin,
sin, j cos ,
= j. (2.20)
Prema tomu,
__
A
)(r, j)drdj =
__
Y
)(j cos ,, j sin,) jdjd,. (2.21)
Slika 2.18.
Ovu supstituciju mozemo interpretirati na nacin: neka je podrucje inte-
gracije u integralu
__
A
)(r, j)drdj =
__
A
)(r, j)d1
kao na Slici 2.18., tj. moze se opisati na nacin
A = (,, j) [ ,
1
_ , _ ,
2
, j
1
(,) _ j _ ,
2
(,).
Naznaceni element povrine d1 je kruzni isjecak, pa je
d1 =
_
1
2
(j dj)
2
d,
_
_
1
2
j
2
d,
_
= jdjd,
1
2
(dj)
2
d,.
Drugi clan mozemo zanemariti i uzeti za d1 = jd,dj. Sada je
__
A
)(r, j)drdj =
__
A
)(r, j)d1 =
__
A
)(j cos ,, j sin,)jd,dj,
a to daje i na teorem o supstituciji.
Napomenimo jo da se u polarnim koordinatama integrira u poretku j, tj.
__
A
)(j cos ,, j sin,)jd,dj =
_
,
2
,
1
d,
_
j
2
(,)
j
1
(,)
)(j cos ,, j sin,)jdj. (2.22)
PRIMJER 2.25 Izracunajmo integral
1 =
__
A
_
1 r
2
j
2
drdj,
gdje je A polukrug u I. kvadrantu odreen kruznicom
_
r
1
2
_
2
j
2
=
1
4
.
Slika 2.19.
Zamjenom Kartezijevih koordinata polarnima, integracijsko podrucje (Slika
2.19.)
A =
_
(r, j) [ 0 _ r _ 1, 0 _ j _
_
r r
2
_
postaje integracijskim podrucjem (Slika 2.19.)
1 =
_
(,, j) [ 0 _ , _

2
, 0 _ j _ cos ,
_
.
a podintegralna funkcija
_
1 r
2
j
2
postaje
_
1 j
2
. Slijedi,
__
A
_
1 r
2
j
2
drdj
(4.22)
=
_ r
2
0
d,
_
cos ,
0
_
1 j
2
jdj =
_ r
2
0
__
1
8
_
j
2
1
_
_
1 j
2
_
j=cos ,
j=0
_
d, =
_ r
2
0
__
1
8
_
cos
2
, 1
_
_
1 cos
2
,
_
1
8
__
d, =
_ r
2
0
__
1
8
_
cos
2
, 1
_
sin,
_
1
8
_
d, =

6

2
0
.
Katkada je racun pogodnije provesti u pomaknutom polarnom koordi-
natnom sustavu kojemu je pol u tocki O = (j, ) :
_
r j = j cos ,,
j = j sin,.
(2.23)
Za Jacobijan dobivamo J = j, i ukoliko je slika podrucja integracije A oblika
1 = (,, j) [ ,
1
_ , _ ,
2
, j
1
(,) _ j _ ,
2
(,)
vrijedi
__
A
)(r, j)drdj =
__
Y
)(j j cos ,, j sin,)jd,dj =
_
,
2
,
1
d,
_
j
1
(,)
j
1
(,)
)(j j cos ,, j sin,)jdj. (2.24)
Napomenimo da kruznice radijusa 1 sa sreditem u polu, koje u Kartezi-
jevom koordinatnom sustavu imaju prikaz (r j)
2
(j )
2
= 1
2
, ovdje
imaju jednostavni prikaz j = 1. Nadalje, tocka T = (r, j) u ovomu koordi-
natnom sustavu ima koordinate (,, j) gdje je
j =
_
(r j)
2
(j )
2
, lg , =
j
r j
, (2.25)
i pri odreivanju kuta , iz lg , =
jq
aj
treba voditi racuna o predznacima
od r j i j .
1 =
__
A
drdj
gdje je A ravninski lik omeen kruznicama r
2
(j 2)
2
= 11, (r 1)
2
(j 2)
2
= 4, uz uvjet r _ 0.
Integral 1 jednak je povrini 1(A) ravninskog lika A (vidi Napomenu 2.19.).
Povrina 1(A) jednaka je razlici povrina 1(A
1
) 1(A
2
) ravninskih likova
naznacenih na Slici 2.20.
Slika 2.20.
Integral
1
1
= 1(A
1
) =
__
A
1
drdj
nije potrebno racunati jer je on jednak polovici povrine kruga
_
11
2
_
, pa
ostaje izracunati integral
1
2
= 1(A
2
) =
__
A
2
drdj.
Racun cemo provesti u pomaknutom polarnom koordinarnom sustavu s
polom u tocki O = (1, 2)
_
r 1 = j cos ,,
j 2 = j sin,,
(Jacobijan ostaje isti J =
0(a,j)
0(&,)
= j) u kojemu kruznica (r1)
2
(j2)
2
= 4
ima jednostavan prikaz j
Iv
= 2. Pravac r = 0 ima jednadzbu j
jv
=
1
cos ,
.
Podrucje integracije A
2
je unija podrucja A
21
i A
22
(Slika 2.20.) koja u
ovom polarnom koordinatnom sustavu mozemo opisati na nacin
A
21
=
_
(,, j) [ ,
_ , _ ,
1
, 0 _ j _ j
jv
=
1
cos ,
_
,
A
22
= (,, j) [ ,
_ , _ ,
, 0 _ j _ j
Iv
= 2 .
Ostaje jo odrediti ,
(i ,
1
). Buduci da tocke i 1 leze na kruznici
(r1)
2
(j 2)
2
= 4 i j-osi imamo = (0, 2
_
8), 1 = (0, 2
_
8). Sada
je
lg ,
(2.25)
=
j
j
=
2
_
8 2
0 1
=
_
8
i vodeci racuna o predznaku, trazeni kut je ,
=
2
3
(i slicno ,
1
=
4
3
).
Dakle, podrucja A
21
, A
22
opisana su nejednadzbama
A
21
=
_
(,, j) [
2
3
_ , _
4
3
, 0 _ j _
1
cos ,
_
A
22
=
_
(,, j) [
2
3
_ , _
2
3
, 0 _ j _ 2
_
.
Imamo
1
2
= 1(A
2
) =
__
A
2
drdj =
__
A
21
drdj
__
A
22
drdj =
_ 4r
3
2r
3
d,
_

1
cos ,
0
jdj
_ 2r
3
2r
3
d,
_
2
0
jdj =
_ 4r
3
2r
3
__
j
2
2
_
j=
1
cos ,
j=0
_
d,
_
_
,
_
,=
2r
3
,=
2r
3
_
__
j
2
2
_
j=2
j=0
_
=
_ 4r
3
2r
3
_
1
2 cos
2
,
_
d,
4
8
2 =
_
1
2
lg ,
_
4r
3
2r
3
8
8
=
_
8
8
8
.
Konacno, imamo
1 = 1(A) = 1(A
1
) 1(A
2
) =
11
2

_
8
8
8
=
17
6

_
8.
U praksi se, cesto javlja i potreba da se pravokutne Kartezijeve koordinate
(varijable) r, j zamijene poopcenim polarnim koordinatama ,, j:
_
r = aj cos ,
j = /j sin,
(2.26)
Za Jacobijan dobivamo
0(r, j)
0(n, )
=
0r
0j
0r
0,
0j
0j
0j
0,
a cos , aj sin,
/ sin, /j cos ,
= a/j. (2.27)
Prema tomu,
__
A
)(r, j)drdj =
__
Y
)(aj cos ,, /j sin,) a/jdjd,. (2.28)
Napomenimo da se u ovome koordinarnom sustavu elipsa
a
2
o
2

a
2
b
2
= 1 opisuje
jednadzbom j = 1, pa stoga poopcene polarne koordinate ,, j nazivamo i
eliptickim koordinatama. Tocka T = (r, j) ima u eliptickom sustavu
prikaz T = (,, j):
j =
_
_
r j
a
_
2
_
j
/
_
2
, lg , =
aj
/r
, (2.29)
i pri odreivanju koordinate , iz lg , =
oj
ba
treba voditi racuna o predz-
nacima koordinata r i j.
PRIMJER 2.27 Izracunati
1 =
__
A
(r
3
j
3
)drdj,
gdje je integracijsko podrucje A =
_
(r, j) [
a
2
o
2

j
2
b
2
_ 1, r _ 0, j _ 0
_
.
Integracijsko podrucje A je nutrina elipse
a
2
o
2

j
2
b
2
= 1 u prvom kvadrantu.
Zamjenom Kartezijevih koordinata poopcenim (eliptickim) polarnim koor-
dinatama, r = aj cos ,, j = /j sin,, integracijsko podrucje
A =
_
(r, j) [ 0 _ r _ a, 0 _ j _
b
o
_
a
2
r
2
_
postaje integracijskim podrucjem
1 =
_
(,, j) [ 0 _ , _

2
, 0 _ j _ 1
_
,
a integrand r
3
y
3
prelazi u
_
a
3
cos
3
, /
2
sin
3
,
_
j
3
. Dakle, naznacenom
supstitucijom imamo
__
A
_
r
3
j
3
_
drdj
(4.28)
=
__
Y
_
a
3
cos
3
, /
3
sin
3
,
_
j
3
a/jd,dj =
a/
_ r
2
0
d,
_
1
0
_
a
3
cos
3
, /
3
sin
3
,
_
j
4
dj =
_
a/
_ r
2
0
_
a
3
cos
3
, /
3
sin
3
,
_
d,
_
_
_
1
0
j
4
dj
_
=
_
a
4
/
_ r
2
0
cos
3
,d, a/
4
_ r
2
0
sin
3
,d,
_
_
1
_
=
2
1
a/
_
a
3
/
3
_
.
Katkada je racun pogodnije provesti u pomaknutom elipticnom koor-
dinatnom sustavu kojemu je pol u tocki O = (j, ) :
_
r j = ja cos ,,
j = j/ sin,.
(2.30)
Opet je Jacobijan J = a/j, i ukoliko je slika integracijskog podrucja A oblika
1 = (,, j) [ ,
1
_ , _ ,
2
, j
1
(,) _ j _ ,
2
(,)
vrijedi
__
A
)(r, j)drdj =
__
Y
)(j aj cos ,, j/ sin,)a/jd,dj. (2.31)
Napomenimo da elipsa koja u Kartezijevom koordinatnom sustavu ima jed-
nadzbu
(aj)
2
o
2

(jq)
2
b
2
= 1, ovdje ima jednostavni prikaz j = 1. Nadalje,
ukoliko je tocka zadana u Kartezijevom sustavu T = (r, j), njezine elipticke
kordinate ,, j su
j =
_
_
r j
a
_
2
_
j
a
_
2
, lg , =
a (j )
/ (r j)
, (2.32)
i pri odreivanju kuta , treba voditi racuna o predznacima od j i rj.
PRIMJER 2.28 Izracunati povrinu ravninskog lika
A =
_
(r, j) [ 4(r 2)
2
0(j 1)
2
_ 86, j _ 0
_
.
Slika 2.21.
Povrina je jednaka integralu
1 =
__
A
drdj,
gdje je A istaknuti dio unutranjosti elipse
(a2)
2
3
2

(j+1)
2
2
2
= 1 (Slika 2.21.)
koji mozemo opisati sa
A =
_
_
_
r
1
= 2
3
_
3
2
_ r _ 2
3
_
3
2
= r
0 _ j _ 1
1
3
_
86 4(r 2)
2
Zamjenom Kartezijevih koordinata pomaknutim poopcenim (eliptickim) po-
larnim koordinatama
_
r 2 = 8j cos ,
j 1 = 2j sin,
elipsa poprima jednostavan zapis j = 1, dok je jednadzba pravca j = 0 u
ovom sustavu j =
1
2 sin ,
. Odredimo ,-koordinatu tocke = (0, 2
3
_
3
2
) :
lg ,
(4.25)
=
a (j
)
/ (r
j)
=
8(0 1)
2
_
2
3
_
3
2
2
_
=
_
8
8
=,
=

6
.
Dakako, zbog simetrije je ,
1
=
5
6
. Navedenom supstitucijom integracijsko
podrucje A postaje integracijsko podrucje
1 =
_
(,, j) [

6
_ , _
5
6
,
1
2 sin ,
_ j _ 1
_
.
Imamo
1 =
__
A
drdj
(4.23)
=
__
Y
6jd,dj = 6
_ 5r
6
r
6
d,
_
1
1
2 sin ,
jdj =
6
_ 5r
6
r
6
__
1
2
j
2
_
j=1
j=
1
2 sin ,
_
d, = 8
_ 5r
6
r
6
_
1
1
4 sin
2
,
_
d, =
8
_
,
1
4
clg ,
_
5r
6
r
6
= 8
__
6

6
_
1
4
_
clg

6
clg

6
__
=
4 8
_
8
2
.
Slicna razmatranja vrijede i za trostruki integral.
Neka je 1 R
3
podrucje (u nn-koordinatnom sustavu) koje se bijektivnom
C
1
transformacijom 1 odreenom sa
r = q(n, , n), j = /(n, , n), . = /(n, , n) (2.33)
preslikava u podrucje A R
3
(u rj.-koordinatnom sustavu). Jacobijan
transformacije 1 je determinanta
0(r, j, .)
0(n, , n)
=
0r
0n
0r
0n
0r
0n
0j
0n
0j
0
0j
0n
0.
0n
0.
0
0.
0n
.
TEOREM 2.29 Neka je ) : A R neprekidna funkcija na podrucju A
R
3
, a 1 = (q, /, /) : 1 A R
3
neka je bijektivna C
1
transformacija ciji
Jacobijan ne icezava. Tada je
___
A
)(r, j, .)drdjd. =
___
Y
) (q(n, , n), /(n, , n), /(n, , n))
0(r, j, .)
0(n, , n)
dnddn.
(2.34)
U slucaju trostrukog integrala se cesto javlja potreba da se pravokutne
Kartezijeve koordinate r, j, . zamijene cilindricnima n = j, = ,, n = ., ili
sfernima n = r, = 0, n = ,. Buduci da je veza Kartezijevih i cilindricnih
koordinata
_
_
r = q(j, ,, n) = j cos ,,
j = /(j, ,, n) = j sin,,
. = /(j, ,, n) = n
to je pripadni Jacobijan
0(r, j, .)
0(j, ,, n)
=
0 (j cos ,)
0j
0 (j cos ,)
0,
0 (j cos ,)
0n
0 (j sin,)
0j
0 (j sin,)
0,
0 (j sin,)
0n
0n
0j
0n
0,
0n
0n
cos , j sin, 0
sin, j cos , 0
0 0 1
= j.
Tako dobivamo zamjensku formulu
___
A
)(r, j, .)drdjd. =
___
Y
)(j cos ,, j sin,, n)jdjd,dn (2.35)
___
A
.
_
r
2
j
2
drdjd.,
gdje je podrucje integracije A =
_
(r, j, .) [ r
2
j
2
_ 2r, j _ 0, 0 _ . _ a
_
.
Podrucje integracije A (Slika 2.22.) je cilindricno tijelo kojemu je baza
polukrug.
Slika 2.22.
Integral cemo izracunati u cilindricnom sustavu
_
_
r = j cos ,,
j = j sin,,
. = n
u kojemu prodrucje integracije A prelazi u
1 =
_
(,, j, n) [ 0 _ , _

2
, 0 _ j _ 2 cos ,, 0 _ n _ a
_
.
Imamo:
___
A
.
_
r
2
j
2
drdjd. =
___
Y
n
_
(j cos ,)
2
(j sin,) jdjd,dn =
_ r
2
0
d,
_
2 cos ,
0
j
2
dj
_
o
0
ndn =
a
2
2
_ r
2
0
d,
_
2 cos ,
0
j
2
dj =
a
2
2
_ r
2
0
__
j
3
8
_
j=2 cos ,
j=0
_
d, =
8a
2
6
_ r
2
0
cos
3
,d, =
8a
2
6
_ r
2
0
_
1 sin
2
,
_
cos ,d, =
4a
2
8
_
sin,
sin
3
,
2
_
r
2
0
=
8a
2
0
.
PRIMJER 2.31 Vratimo se ranijem primjeru (Primjer 2.18.): Izracunati
___
A
2.drdjd.,
gdje je A R
3
omeen grafovima preslikavanja q
1
(r, j) = r
2
j
2
i q
1
(r, j) =
_
r
2
j
2
.
Racun koji treba provesti u integralu
___
A
2.drdjd. =
_
1
1
dr
_
_
1a
2
_
1a
2
dj
_
_
a
2
+j
2
a
2
+j
2
2.d.
zahtijeva poprilicno tehnicke spretnosti. Prijee li se, meutim, na cilin-
dricne koordinate, integracijsko podrucje A postaje integracijskim podruc-
jem 1
1 =
_
(,, j, n) [ 0 _ , _ 2, 0 _ j _ 1, j
2
_ n _ j
_
.
Tako dobivamo
___
A
2.drdjd. =
___
Y
2njdjd,dn =
_
2
0
d,
_
1
0
jdj
_
j
j
2
2ndn =
_
2
0
d,
_
1
0
_
_
n
2
_
&=j
&=j
2
_
jdj =
_
2
0
d,
_
1
0
_
j
2
j
4
_
jdj =
_
_
2
0
d,
_
_
_
1
0
(j
3
j
5
)dj
_
=

6
.
U slucaju sfernog koordinatnog sustava zamjenske varijable uvodimo na
nacin
_
_
r = q(r, 0, ,) = r sin0cos ,,
j = /(r, 0, ,) = r sin0sin,,
. = /(r, 0, ,) = r cos 0,
i pripadni Jacobijan je
0(r, j, .)
0(r, 0, ,)
=
0 (r sin0cos ,)
0r
0 (r sin0cos ,)
00
0 (r sin0cos ,)
0,
0 (r sin0sin,)
0r
0 (r sin0sin,)
00
0 (r sin0sin,)
0,
0 (r cos 0)
0r
0 (r cos 0)
00
0 (r cos 0)
0,
sin0cos , r cos 0cos , r sin0sin,

sin0sin, r cos 0sin, r sin0cos ,
cos 0 r sin0 0
= r
2
sin0.
2.4. NEKOLIKO PRIMJENA VIESTRUKIH INTEGRALA 81
Time smo dobili zamjensku formulu
___
A
)(r, j, .)drdjd. =
___
Y
)(r sin0cos ,, r sin0sin,, r cos 0) r
2
sin0drd0d,.
(2.36)
___
A
.
_
1 r
2
j
2
.
2
drdjd.,
gdje je A = (r, j, .) [ r
2
j
2
.
2
_ 1.
Podintegralna funkcija .
_
1 r
2
j
2
.
2
u sfernome koordinatnom sus-
tavu ima zapis r cos 0
_
1 r
2
. Podrucje integracije A je jedinicna sredinja
kugla i ona prelazi u podrucje integracije 1
1 = (r, 0, ,) [ 0 _ , _ 2, 0 _ 0 _ , 0 _ r _ 1 ,
pa je
___
A
.
_
1 r
2
j
2
.
2
drdjd. =
___
Y
r cos 0
_
1 r
2
r
2
sin0drd0d, =
_
2
0
d,
_ r
2
0
cos 0 sin0d0
_
1
0
r
3
_
1 r
2
dr =
_
_
2
0
d,
__
_ r
2
0
sin0 cos 0d0
__
_
1
0
r
3
_
1 r
2
dr
_
=
2
__
2 1
_
1
.
2.4 NEKOLIKO PRIMJENA VIESTRUKIH
INTEGRALA
2.4.1 POVRINA RAVNINSKOG LIKA
Vec smo napomenuli da povrinu 1(A) ravninskog lika A koji je omeen po
dijelovima glatkom jednostavnom zatvorenom krivuljom mozemo izracunati
primjenom odreenog (jednostrukog) integrala. Dvostrukim integralom do
trazene povrine dolazimo primjenom formule
1(A) =
__
A
drdj.
(vidi Napomenu 2.19.). Ovisno o podrucju integracije, treba uvesti zamjen-
ske varijable kako bi se racun to jednostavnije proveo.
PRIMJER 2.33 Izracunati porinu lika to ga omeuju kruznice
(r 1)
2
j
2
= 1, (r 2)
2
j
2
= 4, r
2
(j 1)
2
= 1, r
2
(j 2)
2
= 4.
Kod uvoenja zamjenskih vrijabla prvi je cilj da integracijsko podrucje
prevedemo u to jednostavnije podrucje, najcece u pravokutnik. Zapiimo
zadane kruznice u drugacijem obliku
r
2
j
2
r
= 2,
r
2
j
2
r
= 4,
r
2
j
2
j
= 2,
r
2
j
2
j
= 4.
i prirodno namecu zamjenske varijable kojima to podrucje postaje pravokut-
nikom. Sugeriranim zamjenskim varijablama
n =
r
2
j
2
r
, =
r
2
j
2
j
podrucje omeeno zadanim kruznicama postaje pravokutnik (Slika 2.23.)
A = (n, ) [ 2 _ n _ 4, 2 _ _ 4 .
Jer je
r =
n
2
n
2

2
, j =
n
2
n
2

2
za Jacobijan imamo
0(r, j)
0(n, )
=
0
0n
_
n
2
n
2

2
_
0
0
_
n
2
n
2

2
_
0
0n
_
n
2
n
2

2
_
0
0
_
n
2
n
2

2
_
=
n
2
2
(n
2

2
)
2
i trazena povrina jednaka je integralu
1(A) =
__
A
drdj =
_
4
2
_
4
2
n
2
2
(n
2

2
)
2
dnd.
Ovaj je integral, iako je integracijsko podrucje pravokutnik, poprilicno kom-
pliciran.
Slika 2.23.
Primijetimo da kruznice kojima je sredite na r-osi (j-osi) i prolaze ishoditem
imaju u polarnom koordinatnom sustavu jednostavan zapis j = 2a cos ,
(j = 2a sin,), gdje je a udaljenost sredita kruznice do ishodita. U naem
slucaju zadane kruznice imaju zapis.
j = 2 cos ,, j = 4 cos ,, j = 2 sin,, j = 4 sin,.
Prijelazom na polarni koordinatni sustav podrucje integracije nece biti pra-
vokutnik, ali ce integrand biti jednostavan. Zbog simetrije, dovoljno je
izracunati povrinu 1(1 ) (Slika 2.23.). U polarnom koordinarnom sustavu
podrucje 1 opisano je nejednadzbama
1 . . . ,
= aiclg
1
2
_ , _

4
= ,
1
, 2 cos , _ j _ 4 sin,
pa je
1(A) = 21(1 ) = 2
_ r
4
arctg
1
2
d,
_
4 sin ,
2 cos ,
jdj = 2
_ r
4
arctg
1
2
_
j
2
2
_
4 sin ,
2 cos ,
d, =
_ r
4
arctg
1
2
_
16 sin
2
, 4 cos
2
,
_
d, =
_
6, sin2,
_
r
4
arctg
1
2
- 0.080.
2.4.2 PLOTINA PLOHE
Graf funkcije ) : 1 R, 1 R
2
, je podskup o = (r, j, .) [ (r, j) 1,
. = )(r, j) R
3
. Znamo da je o ploha i pritom smo jednadzbu . = )(r, j),
(r, j) 1, nazvali eksplicitnom jednadzbom plohe o. Ukoliko je funkcija )
diferencijabilna, tada plohu nazivamo glatkom (drugim rijecima, ploha o
je glatka cim u svakoj svojoj tocki T o doputa tangencijalnu ravninu!).
U nekim razmatranjima i primjenama javljat ce se plohe poput ovih na Slici
2.24.
Slika 2.24.
Uocavamo da se radi o plohi o sastavljenoj od konacno glatkih ploha o
1
,. . . ,
o
a
tako da u tockama "spojnih krivulja" ne postoje tangencijalne ravnine (ni
normale). Za takve plohe kazemo da su po dijelovima glatke. Pokazuje
se da je skup svih tocaka takve plohe u kojima nema normale "povrinski
zanemariv" pa cemo ga u naim razmatranjima smjeti zanemarivati.
Da bismo odredili plohinu plotinu polazimo od uobicajene denicije za
povrinu 1() =

T
1
T
2

T
1
T
4
paralelograma odreenoga vrhovima

T
i
, i = 1, 2, 8, 4. Neka je, u danom pravokutnom koordinatnom sustavu
_
O;
i ,
, ,
/
_
, T
i
= (r
i
, j
i
, .
i
), i = 1, 2, 8, 4. Ako taj paralelogram lezi u
ravnini zadanoj jednadzbom . .
1
= j(r r
1
) (j j
1
), to je
1() =

T
1
T
2
T
1
T
4
i

,

/
r
2
r
1
j
2
j
1
.
2
.
1
r
4
r
1
j
4
j
1
.
4
.
1
i

,

/
r
2
r
1
j
2
j
1
j(r
2
r
1
) (j
2
j
1
)
r
4
r
1
j
4
j
1
j(r
4
r
1
) (j
4
j
1
)
r
2
r
1
j
2
j
1
r
4
r
1
j
4
r
1
=
_
j
2

2
1 1(
t
),
gdje je
t
(takoer paralelogram, s vrhovima T
t
i
, i = 1, 2, 8, 4) okomita
projekcija paralelograma u rj-ravninu (Slika 2.25.). Naime,
1(
t
) =

T
t
1
T
t
2
T
t
1
T
t
4
i

,

/
r
2
r
1
j
2
j
1
0
r
4
r
1
j
4
j
1
0
r
2
r
1
j
2
j
1
r
4
r
1
j
4
r
1
.
Slika 2.25.
Neka je . = )(r, j), (r, j) 1 R
2
, eksplicitna jednadzba glatke plohe
o. Uocimo bilo koji pravokutnik
t
_ 1. Promatrajmo dio plohe o to
se okomito projicira na
t
i oznacimo ga sa o
t
. Podijelimo
t
ekvidis-
tantnim usporednicama s r- i j-osi na vie "malih" pravokutnika
t
i)
, i =
1, , :, , = 1, :. To ce uvjetovati odgovarajucu podjelu od o
t
na vie
"malih" ploha o
t
i)
, od kojih je svaka odreena suzenjem funkcije ) na
t
i)
,
i = 1, , :, , = 1, :.
Zadrzimo se casak na bilo kojoj od ploha o
t
i)
(Slika 2.26.) i odaberimo na
njoj bilo koju tocku T
i)
= (r
i
, j
)
, )(r
i
, j
)
)). Znamo da je jednadzba pripadne
tangencijalne ravnine
. )(r
i
, j
)
) = j
i)
(r r
i
)
i)
(j j
i
),
gdje su j
i)
=
0)(a
.
,j
.
)
0a
,
i)
=
0)(a
.
,j
.
)
0j
. Oznacimo s
i)
"mali" paralelogram
u toj tangencijalnoj ravnini koji se okomito projicira na "mali" pravokutnik
t
i)
. Time smo stigli do kljucnoga mjesta u naemu razmatranju.
Slika 2.26.
Naime, ako plotina, kako ju obicno zamiljamo, ima smisla onda bi "mali"
paralelogram
i)
i "mala" ploha o
t
i)
trebali imati priblizno jednaku povrinu,
naravno, pretpostavljajuci dostatno sitnu podjelu pravokutnika
t
. Zato za
pripadnu povrinu uzimamo (priblizno)
1(o
t
) =

a
i=1
n
)=1
1(o
t
i)
) -
a
i=1
n
)=1
1(
i)
) =

a
i=1
n
)=1
_
1 j
2
i)

2
i)
1(
t
i)
).
Buduci da je 1(
t
i)
) = ^r ^j, pri cemu su ^r i ^j razmaci izmeu
odgovarajucih susjednih usporednica, to je
1(o
t
) -
a
i=1
n
)=1
_
1 j
2
i)

2
i)
^r ^j.
Sjecajuci se denicije dvostrukog integrala, uocavamo da se na desnoj strani
pojavila integralna suma funkcije
(r, j)
_
1
_
0)(r, j)
0r
_
2
_
0)(r, j)
0j
_
2
,
pa ima smisla odreeni integral
__
0
_
1
_
0)(r, j)
0r
_
2
_
0)(r, j)
0j
_
2
drdj
smatrati plotinom plohe o
t
. Jasno je sada da se to smije proiriti preko 1
na o.
Dakle, ako je . = )(r, j), (r, j) 1, eksplicitna jednadzba glatke plohe o,
tada je
1(o) =
__
1
_
1
_
0)(r, j)
0r
_
2
_
0)(r, j)
0j
_
2
drdj (2.37)
njezina plotina.
Primijetimo da u slucaju konstantne funkcije )(r, j) = c R na 1 dobivamo
1(o) = 1(1) =
__
1
drdj, to se slaze s prije poznatom formulom.
Ako ploha o nije glatka, ali ju se moze rastaviti po dijelovima glatkim
krivuljama na konacno mnogo "disjunktnih" glatkih ploha o
1
, , o
a
, onda
je njezina plotina zbroj
1(o) = 1(o
1
) 1(o
a
).
PRIMJER 2.34 Izracunati plotinu dijela stozaste plohe j = 2
_
r
2
.
2
koji je odreen uvjetom 1 _ j _ 2.
Slika 2.27.
Ploha o ("privilegirana" j-os) i njena projekcija 1 (krug r
2
.
2
_ 1) na
r.-ravninu prikazani su na Slici 2.27. Treba izracunati
1(o) =
__
1
_
1
_
0(2
_
r
2
.
2
)
0r
_
2
_
0(2
_
r
2
.
2
)
0.
_
2
drd..
1(o) =
__
1
_
1
_
r
_
r
2
.
2
_
2
.
_
r
2
.
2
_
2
drd. =
__
a
2
+:
2
1
_
2drd. =
_
2.
2.4.3 VOLUMEN TIJELA
Pokazali smo da ako je funkcija ) : 1 R, 1 R
2
, neprekidna i nenega-
tivna, onda pripadni dvostruki integral mjeri volumen geometrijskoga tijela
A odreenoga osnovicom 1 i plohom (grafom) G
)
, tj.
\ (A) =
__
1
)(r, j)drdj.
Nadalje, ukoliko je A R
3
onda je njegov volumen
\ (A) =
___
A
drdjd..
PRIMJER 2.35 Izracunati volumen tijela
A =
_
(r, j, .) [ 4r
2
(. 1)
2
_ j, j . _ 8, . _
1
2
_
.
Jednadzba 4r
2
(. 1)
2
= j odreuje elipticki paraboloid kojemu je "pri-
vilegirana" j-os i tijelo A nacrtat cemo u koordinatnom sustavu gdje smo
zamijenili .-os i j-os (Slika 2.28.). Uvjet 4r
2
(. 1)
2
_ j odreuje dio
prostora iznad tog paraboloida. Sa j . _ 8 odreen je dio prostora koji
se nalazi ispod ravnine j = 8 ., a sa . _
1
2
dio prostora desno od ravnine
. =
1
2
. Presjek predstavlja tijelo A. Oznacimo sa 1 projekciju tijela A na
ravinu j = 0. Tijelo A mozemo opisati sa
A =
_
(r, j, .) [ (r, .) 1, 4r
2
(. 1)
2
_ j _ 8 .
_
,
pa je trazeni volumen
\ (A) =
___
A
drdjd. =
__
1
_
_
3:
4a
2
+(:1)
2
dj
_
drd. =
__
1
_
(8 .)
_
4r
2
(. 1)
2
_
drd. =
__
1
_
2 4r
2
.
2
.
_
drd..
Odredimo projekciju 1. Projicirajmo na ravninu j = 0 presjek paraboloida
4r
2
(. 1)
2
= j i ravnine j = 8 . :
4r
2
(. 1)
2
= 8 . =
r
2
9
16
(.
1
2
)
2
9
4
= 1.
Dobili smo elipsu i projekcija 1 je istaknuti dio nutrine elipse na Slici 2.28.
Racun cemo provesti u elipticnom koordinarnom sustavu
_
_
r =
8
4
j cos ,
. =
1
2

8
2
j sin,
, J =
0
8
j,
u kojemu jednadzba elipse
a
2
9
16

(:
1
2
)
2
9
4
= 1 ima zapis j = 1, integrand
2 4r
2
.
2
. prelazi u
9
4
(1 j
2
), a podrucje integracije je:
1 = (,, j) [ 0 _ , _ , 0 _ j _ 1 .
Slika 2.28.
Imamo:
\ (A) =
__
1
_
2 4r
2
.
2
.
_
drd. =
__
1
0
4
_
1 j
2
_
0
8
jd,dj =
81
82
__
1
_
j j
3
_
d,dj =
81
82
_

0
d,
_
1
0
_
j j
3
_
dj =
81
128
.
2.4.4 MASA, MOMENTI I TE
ZITE
Neka je A _ R
2
ravninski lik i q : A R funkcija gustoce. Masu :,
moment '
a
obzirom na r-os, moment '
j
obzirom na j-os ravninskog lika
A izracunavamo kao vrijednosti integrala:
: =
__
A
q(r, j)drdj, (2.38)
'
a
=
__
A
jq(r, j)drdj, (2.39)
'
j
=
__
A
rq(r, j)drdj. (2.40)
Tezite T = (r, j) ravninskog lika A ima koordinate:
r =
'
j
:
, j =
'
a
:
. (2.41)
Ako su A R
3
i n = q(r, j, .), (r, j, .) A, funkcija gustoce, tada je masa
: tijela A
: =
___
A
q(r, j, .)drdjd., (2.42)
a momeneti '
j:
(obzirom na koordinatnu ravninu r = 0), '
a:
(obzirom na
koordinatnu ravninu j = 0), '
aj
(obzirom na koordinatnu ravninu . = 0)
su:
'
j:
=
___
A
rq(r, j, .)drdjd., (2.43)
'
a:
=
___
A
jq(r, j, .)drdjd., (2.44)
'
aj
=
___
A
.q(r, j, .)drdjd.. (2.45)
Tezite T = (r, j, .) tijela A ima koordinate:
r =
'
j:
:
, j =
'
a:
:
, . =
'
aj
:
. (2.46)
Momenti inercije tijela A uz funkciju gustoce q : A R obzirom na koor-
dinatne osi su
1
a
=
___
A
_
j
2
.
2
_
q(r, j, .)drdjd., (2.47)
1
j
=
___
A
_
r
2
.
2
_
q(r, j, .)drdjd., (2.48)
1
:
=
___
A
_
r
2
j
2
_
q(r, j, .)drdjd.. (2.49)
PRIMJER 2.36 Izracunati koordinate tezita lika
1 =
_
(r, j) R
2
[ r
2
j
2
_ 1, r _ 0, j _ r
_
ako je vrijednost )(r, j) funkcije gostoce u tocki (r, j) obrnuto propor-
cionalna udaljenosti te tocke od ishodita.
Lik 1 prikazan je na Slici 2.29.:
Slika 2.29.
Funkcija gustoce je )(r, j) =
1
_
a
2
+j
2
, pa je
: =
__
1
1
_
r
2
j
2
drdj,
'
a
=
__
1
j
1
_
r
2
j
2
drdj, '
j
=
__
1
r
1
_
r
2
j
2
drdj.
Ove integrale racunamo u polarnom koordinatnom sustavu
_
r = j cos ,
j = j sin,
, J=j,
u kojemu kruznica r
2
j
2
= 1 ima zapis j = 1, a podrucje 1 je
1 =
_
(,, j) [

4
_ , _

2
, 0 _ j _ 1
_
.
Imamo
: =
__
1
1
_
r
2
j
2
drdj =
_ r
2
r
4
d,
_
1
0
1
j
jdj =
_
_
,
_
r
2
r
4
_
_
_
j
_
1
0
_
=

4
,
'
a
=
__
A
j
1
_
r
2
j
2
drdj =
_ r
2
r
4
d,
_
1
0
(j sin,)
1
j
jdj =
_ r
2
r
4
__
j
2
2
sin,
_
1
0
_
d, =
_ r
2
r
4
_
1
2
sin,
_
d, =
_
2
4
,
'
j
=
__
A
r
1
_
r
2
j
2
drdj =
_ r
2
r
4
d,
_
1
0
(j cos ,)
1
j
jdj =
_ r
2
r
4
__
j
2
2
cos ,
_
1
0
_
d, =
_ r
2
r
4
1
2
cos ,d, =
1
2

_
2
4
.
Za koordinate tezita dobivamo
r =
'
j
:
=
_
2
, j =
'
a
:
=
2
_
2
.
PRIMJER 2.37 Odrediti tezite tijela
A =
_
(r, j, .) [ 1 _ j _ 1, j
2
_ r _ 1, 0 _ . _ r
_
ako je funkcija gustoce q(r, j, .) = r j.
Tijelo A omeeno je valjcastom plohom j
2
= r i ravninama . = 0 i . = r
(Slika 2.30.).
Slika 2.30.
Imamo:
: =
___
A
q(r, j, .)drdjd. =
_
1
1
dj
_
1
j
2
dr
_
a
0
(r j) d. =
_
1
1
_
1
8
j
6
1
2
j
5
1
2
j
1
8
_
dj =
4
7
;
'
j:
=
___
A
rq(r, j, .)drdjd. =
_
1
1
dj
_
1
j
2
dr
_
a
0
r(r j) d. =
_
1
1
dj
_
1
j
2
_
r
2
j r
3
_
dr =
_
1
1
_
1
4
j
8
1
8
j
7
1
8
j
1
4
_
dj =
4
0
;
'
a:
=
___
A
jq(r, j, .)drdjd. =
_
1
1
dj
_
1
j
2
dr
_
a
0
j (r j) d. =
_
1
1
dj
_
1
j
2
_
r
2
j rj
2
_
dr =
_
1
1
_
1
8
j
7
1
2
j
6
1
2
j
2
1
8
j
_
dj =
4
21
;
'
aj
=
___
A
.q(r, j, .)drdjd. =
_
1
1
dj
_
1
j
2
dr
_
a
0
. (r j) d. =
_
1
1
dj
_
1
j
2
1
2
_
r
3
r
2
j
_
dr =
_
1
1
_
1
8
j
8
1
6
j
7
1
6
j
1
8
_
dj =
2
0
i trazene koordinate tezita su
r =
'
j:
:
=
7
0
, j =
'
a:
:
=
1
8
, . =
'
aj
:
=
7
18
.
PRIMJER 2.38 Izaracunati koordinate tezita i moment inercije 1
a
tijela
omeenog paraboloidom r = 4j
2
4.
2
i ravninom r = 4 ako je funkcija
gustoce q(r, j, .) = r
2
j
2
.
2
.
: =
___
A
_
r
2
j
2
.
2
_
drdjd. =
_
1
1
dj
_
_
1j
2
_
1j
2
d.
_
4
4j
2
+4:
2
_
r
2
j
2
.
2
_
dr =
0
8
;
'
j:
=
___
A
r
_
r
2
j
2
.
2
_
drdjd. =
_
1
1
dj
_
_
1j
2
_
1j
2
d.
_
4
4j
2
+4:
2
r
_
r
2
j
2
.
2
_
dr =
266
;
'
a:
=
___
A
j
_
r
2
j
2
.
2
_
drdjd. =
_
1
1
dj
_
_
1j
2
_
1j
2
d.
_
4
4j
2
+4:
2
j
_
r
2
j
2
.
2
_
dr;
'
aj
=
___
A
.
_
r
2
j
2
.
2
_
drdjd. =
_
1
1
dj
_
_
1j
2
_
1j
2
d.
_
4
4j
2
+4:
2
.
_
r
2
j
2
.
2
_
dr =
_
1
1
_
_
_
1j
2
_
1j
2
_
_
4
4j
2
+4:
2
.
_
r
2
j
2
.
2
_
dr
_
d.
_
dj = 0;
(r, j, .) =
_
399
125
, 0, 0
_
;
1
a
=
___
A
_
j
2
.
2
_ _
r
2
j
2
.
2
_
drdjd. =
_
1
1
dj
_
_
1j
2
_
1j
2
d.
_
4
4j
2
+4:
2
_
j
2
.
2
_ _
r
2
j
2
.
2
_
dr = . . . =
101
1
.
Poglavlje 3
VEKTORSKA ANALIZA
TEORIJA POLJA
3.1 VEKTORSKE FUNKCIJE
Promatrali smo funkcije ) : A 1, A, 1 _ R, potom funkcije ) : A 1,
A _ R
a
, 1 _ R, a ovdje cemo promatrati funkcije gdje su i domena i
kodomena "podebljane", tj. funkcije oblika
) : A 1, A _ R
n
, 1 _ R
a
(: _ 2).
Dakako, interesirat ce nas najvazniji slucaj kada je : = 2, 8 ili : = 4.
PRIMJER 3.1 Funkcija koja svakoj tocci iz jedinicnog kruga A = 1 _ R
2
pridruzuje tocku na nacin opisan slikom
Slika 3.1.
mozemo interpretirati na nacin: ukoliko je na kodomeni R
3
zadan desni
ortonormirani Kartezijev koordinatni sustav
_
O;
i ,
, ,
/
_
, tada tu funkciju
93
94 POGLAVLJE 3. VEKTORSKA ANALIZA TEORIJA POLJA
mozemo opisati sa:
)(r, j) = r
i j
,
_
r
2
j
2
/ =
_
r, j,
_
r
2
j
2
_
.
Dakle, u ovom bi primjeru funkcija ) bila zadana sa tri skalarne funkcije
n
1
, n
2
, n
3
: 1 R, n
1
(r, j) = r, n
2
(r, j) = j, n
3
(r, j) =
_
r
2
j
2
i svakoj tocci T = (r, j) 1 ovom funkcijom bi pridruzili vektor
)(T) = n
1
(T), n
2
(T), n
3
(T) .
Uobicajeno je umjesto ) pisati

n.
DEFINICIJA 3.2 Funkciju
n : A R
a
(: _ 2)
gdje je A _ R
n
opisan sa :-skalarnih funkcija n
i
: A R, i = 1, , : na
nacin
R
n
_ A T
n(T) = n
1
(T), , n
a
(T)
nazivamo vektorskom funkcijom. Pritom, (skalarne) funkcije
n
i
: A R, i = 1, , :,
nazivamo koordinatnim funkcijama od

n.
Nama ce od posebnog interesa biti vektorske funkcije kojima je domena
A _ R a kodomena R
3
, dakle funkcije oblika
n(t) = n
1
(t), n
2
(t), n
3
(t) .
PRIMJER 3.3 Gibanje materijalne tocke opisuje funkcija
: (t) = 2 cos t
i 2 sint
, 8t
/ , t [0, .
Slika 3.2.
3.2. LIMES I NEPREKIDNOST 95
Nacrtajmo njenu putanju (hodograf ) - to su sve zavrne tocke
T(t) = (2 cos t, 2 sint, 8t) R
3
vektora

: (t), t [0, . Putanja te materijalne tocke jest valjcana uzvoj-
nica to se obavijajuci valjak r
2
j
2
= 4 "penje brzinom" . = 8t (Slika
3.2.).
Ukoliko je zadano samo pravilo za ovakve funkcije prirodno se postavlja
pitanje domene te funkcije. Dakako, (prirodna) domena takve funkcije je
maksimalan podskup A za koji funkcija ima smisla, a to znaci da na njemu
sve koordinatne funkcije postoje.
3.2 LIMES I NEPREKIDNOST
Pojmovi limes i neprekidnost prirodno se poopcuju i na vektorske funkcije.
Denirat cemo te pojmove za slucaj kada je domena A _ R.
DEFINICIJA 3.4 Recicemo da je vektor
| granicna vrijednost (limes)

funkcije

n : A R
3
, u tocki t
0
A _ R, i pisati lim
tt
0
n(t) =
| , ako
(\- 0) (c 0) (\t A t
0
) d (t, t
0
) < c =d
_
n(t),
|
_
< -. (3.1)
Kao i za skalarne funkcije, granicna vrijednost ima puni smisao samo u
gomilitima i neizoliranim tockama skupa A. Osim toga, buduci da je ovdje
udaljenost denirana vektorskom normom d
_
n(t),
|
_
=

n(t)
, to se
denicijska implikacija, ako je

n(t) = n
1
(t), n
2
(t), n
3
(t) i

| = |
1
, |
2
,
|
3
, smije zapisati i ovako:
[t t
0
[ < c =
_
3
i=1
(n
i
(t) |
i
)
2
_1
2
< -. (3.2)
Pomocu toga se lako dokazuje ova cinjenica:
TEOREM 3.5 lim
tt
0
n(t) =
| = lim
tt
0
n
i
(t) = |
i
, i = 1, 2, 8.
PRIMJER 3.6 Funkcija

n(t) =
_
sin t
t
, 0, t
_
, t 0, , ima u t = 0
granicnu vrijednost 1, 0, 0 jer je
lim
t0
n(t) =
_
lim
t0
sint
t
, lim
t0
0, lim
t0
t
_
= 1, 0, 0.
DEFINICIJA 3.7 Reci cemo da je vektorska funkcija

n : A R
3
, A _
R, neprekidna u tocki t
0
A ako
(\c 0) (c 0)(\t A) d(t, t
0
) < c =d
_
n(t),
n(t
0
)
_
< c. (3.3)
Ako je vektorska funkcija

n neprekidna u svakoj tocki t _ A, onda
kazemo da je

n neprekidna na skupu . U slucaju = A govorimo o
neprekidnoj vektorskoj funkciji

n.
U praksi je vrlo korisno da se neprekidnost vektorske funkcije svodi na
neprekidnost njezinih koordinatnih funkcija. O tomu govori sljedeci teorem:
TEOREM 3.8 Vektorska funkcija

n : A R
3
, A _ R, je neprekidna (u
tocki t
0
) onda i samo onda, ako su sve njezine koordinatne funkcije n
1
, n
2
,
n
3
: A R neprekidne (u tocki t
0
).
PRIMJER 3.9 Istrazimo (ne)prekidnost vektorske funkcije
n : R R
3
,

n(t) =
_
(t 1)
i t
2
/ , t < 1
(lnt)
,
_
1 t
2
_
/ , t _ 1
.
Primjetimo da su pripadne koordinatne funkcije
n
1
(t) =
_
t 1, t < 1
0, t _ 1
, n
2
(t) =
_
0, t < 1
lnt, t _ 1
,
n
3
(r) =
_
t
2
, t < 1
1 t
2
, t _ 1
,
neprekidne u svakoj tocki t ,= 1. Po prethodnom teoremu je i funkcija

n
neprekidna u svakoj tocki t ,= 1. Nadalje,
n
1
(1), n
2
(1), n
3
(1) = 0, 0, 0 =
n(1).
Buduci da je
lim
t10
n
1
(t) = 0 = lim
t1+0
n
1
(t) = n
1
(1), tj. lim
t1
n
1
(t) = n
1
(1),
to je funkcija n
1
neprekidna u tocki t = 1. Slicno se pokazuje da je
lim
t1
n
2
(t) = n
2
(1) pa je i koordinatna funkcija n
2
neprekidna u tocki t = 1.
Meutim,
lim
t10
n
3
(t) = 1 ,= 0 = lim
t1+0
n
3
(t),
3.3. DERIVACIJA I INTEGRAL VEKTORSKE FUNKCIJE 97
pa funkcija n
3
nema granicne vrijednosti u tocki t = 1. Buduci da se radi
o neizoliranoj tocki (R nema izoliranih tocaka), to je koordinatna funkcija
n
3
prekidna u toj tocki. Po prethodnom teoremu je i vektorska funkcija

n
prekidna (samo) u tocki t = 1.
3.3 DERIVACIJA I INTEGRAL VEKTORSKE
FUNKCIJE
Ovdje se ne uputamo u razmatranje o diferencijabilnosti i diferencijalima
vektorske funkcije, nego cemo se zadrzati na najjednostavnijem slucaju vek-
torske funkcije - onomu kad joj je varijabla skalar (broj) t A _ R, tj.
slucaju : = 1 i : _ 2. Pokazat ce se da se ovdje nasljeuju sve vazne
cinjenice to smo ih dokazali za realne funkcije jedne varijable. Primjerice,
diferencijabilnost je ekvivalentna derivabilnosti, koju se moze "redenirati"
kako slijedi:
DEFINICIJA 3.10 Vektorska funkcija

n : A R
3
, A _ R, je deriva-
bilna u tocki t
0
A, ako funkcija

&(t)
&(t
0
)
tt
0
ima granicnu vrijednost u
tocki t
0
. Tu granicnu vrijednost oznacavamo s
n
t
(t
0
) = lim
tt
0
n(t)
n(t
0
)
t t
0
(3.4)
i nazivamo derivacijom vektorske funkcije

n u tocki t
0
. Ukoliko je

n
derivabilna u svakoj tocki t A, tada kazemo da je
n derivabilna funkcija.
Ukoliko rabimo koordinatni zapis vektorske funkcije
n(t) = n
1
(t), n
2
(t), n
3
(t) ,
jasno je da je tada
n derivabilna u tocci t
0
onda i samo onda ukoliko su sve
koordonatne funkcije derivabilne i pritom je
n
t
(t) =
_
n
t
1
(t), n
t
2
(t), n
t
3
(t)
_
.
Primjetimo da je, za ovakve vektorske funkcije,
d
n(t
0
) =
n
t
(t
0
)dt.
Ako je vektorska funkcija

n : A R
3
, A _ R, derivabilna u svakoj tocki
t A, onda je dobro denirana funkcija (derivacija od

n)
n
t
: A R
3
, t
n
t
(t).
Jasno je i kako treba denirati derivacije viih redova i vie diferenci-
jale. Naime
n
tt
def.
=
_
n
t
_
t
, . . . ,
n
(a+1)
def.
=
_
n
(a)
_
t
,
d
2
n(t
0
) =
n
tt
(t
0
)dt
2
, . . . , d
v
n(t
0
) =
n
(v)
(t
0
)dt
v
.
PRIMJER 3.11 Gibanje materijalne tocke u Primjeru 3.3 opisuje jed-
nadzba
: (t) = 2 cos t
i 2 sint
, 8t
/ ,
t [0, (vrijeme). Odredimo joj brzinu i ubrzanje u svakom trenutku.
Posebice, izracunajmo joj brzinu i ubrzanje (pripadne vektore) kad je t = 0
i t =

2
.
Putanja te materijalne tocke jest valjcana uzvojnica (cilindricna spirala)
: (t) = 2 cos t, 2 sint, 8t, t [0, ,

to se obavijajuci valjak r
2
j
2
= 4 "penje brzinom" . = 8t .
Buduci da je brzina derivacija puta po vremenu, to je
(t) =
:
t
(t) = 2 sint
i 2 cos t
, 8
/ , t [0, .
Nadalje, derivirajuci brzinu dobivamo ubrzanje, tj.
a (t) =
t
(t) = 2 cos t
i 2 sint
, , t [0, .
Napokon, ako je t = 0 onda je

(0) = 2
, 8
/ i

a (0) = 2
i , a ako je
t =

2
onda je

2
_
= 2
i 8
/ i

a
_
2
_
= 2
, .
Naredni teorem donosi derivacijska pravila za osnovne operacije nad vek-
torskim funkcijama skalarne varijable.
TEOREM 3.12 Neka su

n,
n : A R
3
, A _ R, derivabilne vektorske
funkcije, ) : A R derivabilna (skalarna) funkcija i `, j R. Tada vrijede
ova pravila:
(i)
_
`
n j
n
_
t
= `
n
t
j
n
t
;
(ii)
_
)
n
_
t
= )
t
n )n
t
, pri cemu je
_
)
n
_
(t) = )(r)
n(t);
(iii)
_
n
)
_
t
=
)
n
t
)
t
n
)
2
, pri cemu je
_
n
)
_
(t) =

n(t)
)(t)
i )(t) ,= 0;
(iv)
_
n
_
t
=
_
n
t
n
_
n
t
_
, pri cemu je
_
n
_
(t) = n
1
(t)n
1
(t)
n
2
(t)n
2
(t) n
3
(t)n
3
(t) skalarni umnozak.
U slucaju : = 8, za vektorski umnozak

n
n , tj. za
_
n
_
(t) =
n(t)
n (t) =
i

,

/
n
1
(t) n
2
(t) n
3
(t)
n
1
(t) n
2
(t) n
3
(t)
, takoer vrijedi
(v)
_
n
_
t
=
n
t
n
t
.
Sva navedena pravila proizlaze izravno iz pripadnih denicija, a dokazuju se
posve slicno onima za deriviranje realnih funkcija jedne varijable. Dokazimo
npr. pravilo pod (v)!
_
n
_
t
(t) = lim
.t0
_
n
_
(t t)
_
n
_
(t)
t
=
lim
.t0
_
n(t t)
n(t)
t

n (t t)
n(t)

n (t t)
n (t)
t
_
=
n
t
(t)
n (t)
n(t)
n
t
(t) =
_
n
t
n
t
_
(t),
pri cemu smo iskoristili distributivnost, homogenost i neprekidnost vek-
torskoga mnozenja.
PRIMJER 3.13 Odredimo derivaciju vektorske funkcije

. : A R
3
,
A _ R, ako je

. =

n (
n), pri cemu su

n ,
n : A R
3
derivabilne vektorske funkcije. Dobiveni ishod provjerimo na funkcijama
n (r) =
_
2r, 0, 8r
2
_
,
(r) =
_
r
3
, 0, 2 r
2
_
,
n(r) =
_
r, r
2
, r
3
_
.
Primijenimo (dvaput) Teorem 3.12(v):
.
t
(r) =
_
n
_
n
__
t
(r) =
n
t
(r)
_
n
_
(r)
n (r)
_
_
t
(r) =
n
t
(r)
_
(r)
n(r)
_
n (r)
_
t
(r)
n(r)
_
n (r)
_
(r)
n
t
(r)
_
.
Buduci da je
n
t
(r) = 2, 0, 6r,

t
(r) =
_
8r
2
, 0, 2r
_
,

n
t
(r) =
_
1, 2r, 8r
2
_
,
(r)
n(r) =
_
r
6
r
4
2r
2
, r
3
2r, r
4
_
,
t
(r)
n(r) =
_
8r
5
2r
3
, 2r
2
, 8r
3
_
,
(r)
n
t
(r) =
_
8r
5
2r
3
4r, r
2
2, r
3
_
,
to je
n (r)
_
(r)
n(r)
_
=
_
8r
5
6r
3
, 8r
8
8r
6
2r
5
6r
4
, 2r
4
4r
2
_
,
n
t
(r)
_
(r)
n(r)
_
=
_
6r
4
12r
2
, 6r
7
6r
5
2r
4
12r
3
, 2r
3
4r
_
,
n (r)
_
t
(r)
n(r)
_
=
_
6r
4
, 0r
7
6r
5
6r
4
, 4r
3
_
,
n (r)
_
(r)
n
t
(r)
_
=
_
8r
4
6r
2
, 0r
7
6r
5
2r
4
12r
3
, 2r
3
4r
_
.
Sada uvrtavanjem i sreivanjem dobivamo:
_
n (r)
_
(r)
n(r)
__
t
=
_
8r
5
6r
3
, 8r
8
8r
6
2r
5
6r
4
, 2r
4
4r
2
_
t
=
_
1r
4
18r
2
, 24r
7
18r
5
10r
4
24r
3
, 8r
3
8r
_
, i
n
t
(r)
_
(r)
n(r)
_
n (r)
_
t
(r)
n(r)
_
n (r)
_
(r)
n
t
(r)
_
=
_
6r
4
12r
2
, 6r
7
6r
5
2r
4
12r
3
, 2r
3
4r
_
_
6r
4
, 0r
7
6r
5
6r
4
, 4r
3
_
_
8r
4
6r
2
, 0r
7
6r
5
2r
4
12r
3
, 2r
3
4r
_
=
_
1r
4
18r
2
, 24r
7
18r
5
10r
4
24r
3
, 8r
3
8r
_
.
Razmotrimo sada derivaciju funkcijske kompozicije skalarne i vektorske fun-
kcije. Neka je ) : A R, A _ R, derivabilna (skalarna) funkcija, a

n :
1 R
3
, 1 _ R i )[A[ _ 1 , derivabilna vektorska funkcija. Tada je dobro
denirana kompozicija

n ) : A R
3
. Jednostavno je dokazati da pritom
vrijedi analogon standardnoga teorema o derivaciji funkcijske kompozicije,
tj.
_
n )
_
t
(t) =
n
t
()(t)) )
t
(t), t A. (3.5)
Na kraju, odjeljak cemo dopuniti razmatranjem integrabilnosti vektorske
funkcije realne varijable. Integral ovakve funkcije mozemo denirati na
standardni nacin, odnosno, pomocu pripadne primitivne funkcije i Newton-
Leibnizove formule.
DEFINICIJA 3.14 Vektorsku funkciju

\ : A R
3
, A _ R, nazivamo
primitivnom funkcijom vektorske

n : A R
3
, ako je
\
t
(t) =
n(t) (3.6)
za svaki t A (osim, mozda, u prebrojivo mnogo tocaka od A).
Po koordinatnim funkcijama zapisano to znaci
\
t
)
(r) = n
)
(r), , = 1, 2, 8.
Pritom govorimo da je vektorska funkcija (skalarne varijable)

n integra-
bilna. U slucaju segmenta (ili intervala) A = [a, /[, (odreeni) integral
vektorske funkcije

n deniramo kao vektor
_
[o,b]
n =
_
b
o
n(t)dt
def.
=

\(/)
\(a). (3.7)
Po koordinatnim funkcijama n
1
, n
2
, n
3
=
n je, dakle,
_
b
o
n(t)dt =
__
b
o
n
1
(t)dt,
_
b
o
n
2
(t)dt,
_
b
o
n
3
(t)dr
_
. (3.7.a)
Odatle neposredno slijede dobra svojstva integrala vektorske funkcije to ih
donosi ovaj teorem:
TEOREM 3.15 Neka su

n,
n : A R
3
, A = [a, /[ _ R, integrabilne
vektorske funkcije, ) : A R integrabilna (skalarna) funkcija,

c konstan-
tan vektor i `, j R. Tada vrijedi:
(i)
_
b
o
_
`
n(t) j
n (t)
_
dt = `
_
b
o
n(t)dt j
_
b
o
n (t)dt (linearnost);
(ii)
_
b
o
_
n(t)
_
dt =
c
_
b
o
n(t)dt (linearnost za skalarni umnozak);

(iii)
_
b
o
_
n(t)
n
t
(t)
_
dt =
n(/)
n (/)
n(a)
n (a)
_
b
o
_
n
t
(t)
n (t)
_
dt;
(iv)
_
b
o
_
)(t)
n
t
(t)
_
dt = )(/)
n(/) )(a)
n(a)
_
b
o
_
)
t
(t)
n(t)
_
dt.
((iii) i (iv) su formule za parcijalno integriranje redom skalarnoga umnoka
vektorskih funkcija i umnoka realne i vektorske funkcije.)
PRIMJER 3.16 Ubrzanje materijalne tocke (u R
3
) opisuje jednadzba
a (r) = 6r
c
1
2
c
2
,
r [0, (vrijeme), pri cemu su

c
1
i

c
2
konstantni vektori. Otkrijmo
zakon r
: (r) po kojemu se giba ta tocka, ako su pocetni uvjeti

: (0) =
0 i

(0) =
0 (pocetna brzina).
Buduci da je

t
(r)) =
a (r)) i

:
t
(r)) =
(r)), to je
(r) =
_
a
0
a (t)dt
(0) =
_
a
0
_
6t
c
1
2
c
2
_
dt
0 = 8r
2
c
1
2r
c
2
,
: (r) =
_
a
0
(t)dt
: (0) =
_
a
0
_
8t
2
c
1
2t
c
2
_
dt
0 = r
3
c
1
r
2
c
2
.
PRIMJER 3.17 Izracunajmo integral vektorske funkcije
n : R R
3
,

n(t) =
_
8c
t
, cos t, t
_
,
na segmentu [0, [.
_

0
n(t)dt =
__

0
8c
t
dt,
_

0
cos tdt,
_

0
tdt
_
=
=
_
8(1 c
), 0,

2
2
_
= 8
_
1 c
i

2
2

/ .
3.4 SKALARNO I VEKTORSKO POLJE
U ovomu cemo odjeljku pokazati nekoliko primjena skalarne i vektorske ana-
lize u prostoru R
3
. Ovaj poseban slucaj je narocito vazan jer se u njemu
opisuje na zicki (tvarni) svijet. Stoga cemo nastojati, kad god to bude
moguce, i oznake prilagoditi onima tradicionalnim to dolaze iz zike.
Za svaku tocku T u prostoru E neka
V(T) oznacuje skup svih radijus-vektora
r
1
(usmjerenih duzina
T1) svih tocaka 1 u prostoru E s obzirom na tocku

T , te neka je
V =
V(T) [ T tocka u E.
3.4. SKALARNO I VEKTORSKO POLJE 103
DEFINICIJA 3.18 Svaku funkciju l : \ R nazivamo skalarnim po-
ljem, a svaku funkciju

\ : \
V - vektorskim poljem na danom skupu

\ tocaka u E.
Drugim rijecima, na tockovnom skupu \ je zadano skalarno polje cim je
svakoj tocki T \ pridijeljen tocno jedan broj
l(T) R,
a vektorsko polje je zadano na skupu \ cim je svakoj tocki T \ pridjeljen
tocno jedan radijus-vektor
\ (T) =
r
1

V(T),
Primijetimo da Denicija 3.18 ne ovisi o koordinatizaciji prostora E. Meu-
tim, ocito je da je, u svakom koordinatnom sustavu S u E, svako skalarno
polje l : \ R posve odreeno nekom funkcijom
) : A = \
S
R, \
S
_ E
S
, )(T
S
) = l(T)
(indeks podsjeca na uvedeni koordinatni sustav). Slicno vrijedi za svako
vektorsko polje. Primjerice, uvedemo li u prostor E Kartezijev desni pra-
vokutni koordinatni sustav S =
_
O;
i ,
, ,
/
_
, prostor E se identicira s R
3
pa se svako skalarno polje l : \ R opisuje nekom (skalarnom) funkcijom
) : A R, )(r, j, .) = l(T),
a svako vektorsko polje

\ : \
V nekom (vektorskom) funkcijom
n : A R
3
,

n(r, j, .) =
\ (T),
pri cemu su r, j, . koordinate tocke T \ u sustavu
_
O;
i ,
, ,
/
_
, tj.
T = (r, j, .) A _ R
3
. Pritom je, dakle,
\ (T) = n
a
(r, j, .)
i n
j
(r, j, .)
, n
:
(r, j, .)
/ ,
gdje je tj.

n = n
a
, n
j
, n
:
. Ponekad necemo, jednostavnosti radi, praviti
strogu jezicnu razliku izmeu "polja" i "funkcije". Osim toga, najcece
necemo meusobno formalno razlikovati ni skupove
V(T), T \, negocemo
svakoga od njih poistovjetiti s

V(O), gdje ce O biti ishodite Kartezijeva
desnog pravokutnog sustava
_
O;
i ,
, ,
/
_
.
PRIMJER 3.19
(a) Neka \ predstavlja neku visoku pec kao tockovni skup, te neka je, za
svaki T \, l(T) temperatura (u odabranom trenutku) one tvari kojoj
ta tocka (kao tvarna tocka) pripada. Tada je l : \ R temperaturno
(skalarno) polje tvari u promatranoj visokoj peci u odabranom casu.
(b) Neka je \ Zemljina kruta povrina zamiljena kao tockovni skup, te neka
je, za svaki T \, l(T) nadmorska visina, odnosno, podmorska dubina te
tocke (s obzirom na dogovorenu nultu plimnu razinu). Tada je l : \ R
skalarno polje - "reljefni globus".
(c) Neka je )(r, j, .) =
.
r
2
j
2
. Tada je funkcijom
) : R
2
(0, 0, .) [ . R R, (r, j, .) )(r, j, .) =
.
r
2
j
2
,
na pripadnom podrucju posve zadano skalarno polje
T l(T) =
.
r
2
j
2
,
pri cemu su r, j, . Kartezijeve koordinate tocke T u sustavu
_
O;
i ,
, ,
/
_
.
PRIMJER 3.20
(a) Neka \ predstavlja Zemljin zracni omotac kao tockovni skup, te neka
je, za svaki T \,

\ (T) brzina zracnoga strujanja u toj tocki (vjetrovni
vektor) u odabranom trenutku. Tada je

\ : \ V vektorsko polje brzine
vjetrova u atmosferi u odabranom casu;
(b) Neka je \ =
y
I usmjerena glatka prostorna krivulja zamiljena kao
tockovni skup, te neka je, za svaki T
y
I,

\ (T) =

t
0
(T) jedinicni tan-
gencijalni vektor u tocki T na
y
I. Tada je

\ :
y
I R
3
vektorsko polje
jedinicnih tangencijalnih vektora usmjerene glatke krivulje
y
I;
(c) Neka je vektorska funkcija
n : R
3
(0, 0, 0) R
3
zadana koordinatnim
funkcijama
n
a
(r, j, .) =
r
r
2
j
2
.
2
, n
j
(r, j, .) =
j
r
2
j
2
.
2
,
n
:
(r, j, .) =
.
r
2
j
2
.
2
.
Tada je na \ = R
3
(0, 0, 0) zadano vektorsko polje
T
\ (T) =
n(r, j, .) =
r
i j
, .
/
r
2
j
2
.
2
,
3.4. SKALARNO I VEKTORSKO POLJE 105
pri cemu su r, j i . Kartezijeve koordinate tocke T u odabranomu sus-
tavu
_
O;
i ,
, ,
/
_
. (Primijetimo da se radi o polju svih jedinicnih radijus-
vektora,
T
r
0
(T) =
1
[
OT[
OT, T ,= O = (0, 0, 0),

s obzirom na dano ishodite O.)
Promatrajmo skalarno polje l : \ R. Uvjet l(T) = c (konstanta)
odreuje tzv. razinsku ili ekvipotencijalnu plohu skalarnoga polja l.
Ako je \ tockovni (pod)skup neke plohe, uvjet
l(T) = c (3.9)
odreuje tzv. ekvipotencijalnu krivulju skalarnoga polja l. Jednako
govorimo u slucaju skalarnog polja ) : A R, A _ R
3
(A _ R
2
). Tako u
Primjeru 3.19 (a) dobivamo izotermalne plohe, u 3.19 (b) - krivulje izobare
i izohipse, a u 3.19 (c) - rotacijske paraboloide . = c(r
2
j
2
), c R.
U vektorskom polju

\ : \ V je zanimljivo promatrati tzv. stru-
jnice (silnice ili vektorske linije), to se deniraju kao krivulje kojima
se tangente podudaraju s pravcima vektorskoga polja

\ u svakoj tocki
T \. Prema tomu, ako je vektorsko polje

\ zadano funkcijom

n =
n
a
, n
j
, n
:
, onda mu se strujnice odreuju iz jednadzbe
d
r
dt
= c
n, c R, (3.10)
pri cemu se trazi
r = r, j, ., tj.

r (t) = c(t)
i c(t)
, (t)
/ . Obicno
se eliminacijom parametra t dobva sustav diferencijalnih jednadzaba:
dr
n
a
=
dj
n
j
=
d.
n
:
. (3.10.a)
Tako se u Primjeru 3.20(b) za strujnice dobiva ista krivulja, a u 3.20(c) -
dobivamo sustav
dr
r
=
dj
j
=
d.
.
,
to daje j = c
1
r i . = c
2
r, odnosno,
r
1
=
j
c
1
=
.
c
2
.
Radi se, dakle o skupu svih pravaca u prostoru koji prolaze odabranim
ishoditem O = (0, 0, 0).
NAPOMENA 3.21 Skalarno i vektorsko polje se mogu denirati opce-
nitije u smislu da se uvede i ovisnost o vremenu. Takva polja nazivamo
nestacionarnima, za razliku od prije deniranih koja onda nazivamo sta-
cionarnima.
Mjerimo li tako u Primjeru 3.19 (a) temperaturu tijekom nekog vremenskog
intervala, dobivamo primjer nestacionarnoga skalarnog polja, dok su 3.19
(b) i 3.19 (c) primjeri stacionarnog skalarnog polja. Nadalje, mjerimo li
u Primjeru 3.20 (a) brzinu zracnoga strujanja tijekom nekog vremenskog
intervala, dobivamo primjer nestacionarnoga vektorskog polja, dok su 3.20
(b) i 3.20 (c) primjeri stacionarnog vektorskog polja.
Spomenimo ovdje i dva u zickom svijetu najpoznatija stacionarna vek-
torska polja: gravitacijsko polje tvarne tocke s masom : i elektrostatsko
polje tvarne tocke s pozitivnim nabojem c.
DEFINICIJA 3.22 Recicemo da je skalarno polje l : \ R neprekidno
(diferencijabilno) ako je njegov predstavnik ) : A R, u provokutnom
koordinatnom sustavu
_
O;
i ,
, ,
/
_
, neprekidna (diferencijabilna) funkcija.
Slicno, reci cemo da je vektorsko polje

\ : \ V neprekidno (diferen-
cijabilno) ako je pripadna vektorska funkcija

n : A R
3
neprekidna
(diferencijabilna).
3.5 GRADIJENT, DIVERGENCIJAI ROTACIJA
Ovdje cemo denirati tri linearna operatora, neophodna za matematicko opi-
sivanje temeljnih zickih zakona tvarnoga svijeta u kojemu zivimo. Otkrit
cemo da se, zapravo, radi o jednom operatoru djelovanje kojega se ocituje
na tri nacina - ovisno o objektima na koje djeluje. Jednostavnosti radi,
skalarna i vektorska polja cemo odmah zadavati njihovim predstavnicima,
tj. skalarnim i vektorskim funkcijama u Kartezijevu desnom pravokutnom
koordinatnom sustavu
_
O;
i ,
, ,
/
_
u prostoru E = R
3
.
DEFINICIJA 3.23 Neka su ) : A R i

n : A R
3
, A _ R
3
, redom
skalarno i vektorsko polje, te neka su oba diferencijabilna. Gradijentom
3.5. GRADIJENT, DIVERGENCIJA I ROTACIJA 107
skalarnoga polja ) nazivamo vektorsko polje
giao) : A R
3
, giao) =
_
0)
0r
,
0)
0j
,
0)
0.
_
, tj.
giao)(r, j, .) =
0)(r, j, .)
0r

i
0)(r, j, .)
0j

,
0)(r, j, .)
0.

/ , (r, j, .) A.
(3.11)
Divergencijom vektorskoga polja

n = n
a
, n
j
, n
:
nazivamo skalarno
polje
oiv
n : A R, oiv
n =
0n
a
0r

0n
j
0j

0n
:
0.
, tj.
oiv
n(r, j, .) =
0n
a
(r, j, .)
0r

0n
j
(r, j, .)
0j

0n
:
(r, j, .)
0.
, (r, j, .) A.
(3.12)
Rotacijom vektorskoga polja

n nazivamo vektorsko polje
iol
n : A R
3
, iol
n =
_
0n
:
0j

0n
j
0.
,
0n
a
0.

0n
:
0r
,
0n
j
0r

0n
a
0j
_
, tj.
iol
n(r, j, .) =
_
0n
:
(r, j..)
0j

0n
j
(r, j, .)
0.
_
_
0n
a
(r, j, .)
0.

0n
:
(r, j, .)
0r
_
,
_
0n
j
(r, j, .)
0r

0n
a
(r, j, .)
0j
_
/ , (r, j, .) A. (3.13)
Primijetimo da polje iol
n doputa formalni zapis u determinantinu obliku:

iol
n =
i

,

/
0
0r
0
0j
0
0.
n
a
n
j
n
:
. (3.13.a)
Uocimo da je gradijent neka funkcija denirana na skupu svih diferencija-
bilnih skalarnih polja s vrijednostima u skupu diferencijabilnih vektorskih
polja, da je divergencija neka funkcija denirana na skupu svih diferenci-
jabilnih vektorskih polja s vrijednostima u skupu skalarnih polja, te da je
rotacija neka funkcija denirana na skupu svih diferencijabilnih vektorskih
polja s vrijednostima u istomu skupu.
PRIMJER 3.24
(a) Odredimo gradijent skalarnoga polja
(r, j, .) )(r, j, .) = rj
2
.
3
.
giao)(r, j, .) =
_
0)
0r
,
0)
0j
,
0)
0.
_
(r, j, .) =
_
j
2
.
3
, 2rj.
3
, 8rj
2
.
2
_
.
(b) Odredimo divergenciju vektorskoga polja
(r, j, .)
n(r, j, .) =
_
2r, rj
2
, r.
2
_
.
oiv
n(r, j, .) =
_
0n
a
0r

0n
j
0j

0n
:
0.
_
(r, j, .) = 2 2rj 2r..
(c) Odredimo rotaciju vektroskoga polja

n iz primjera (b).
iol
n(r, j, .) =
i

,

/
0
0r
0
0j
0
0.
2r rj
2
r.
2
(r, j, .) = =
_
0, .
2
, j
2
_
.
3.6 NABLA OPERATOR
Sada cemo pokazati da se gradijent, divergencija i rotacija mogu opisati
samo jednim operatorom. Znakom \ (citamo: nabla) oznacimo tzv. Ha-
miltonov diferencijalni operator - formalni vektor
_
0
0r
,
0
0j
,
0
0.
_
.
Ili, ekvivalentno,
\ =
i
0
0r

,
0
0j

/
0
0.
. (3.14)
Gledamo li na \ kao na operator deniran na vektorskom prostoru svih
diferencijabilnih skalarnih (vektorskih) polja, pojavljuju se, u svezi s Deni-
cijom 3.23, sljedece mogucnosti:
\()) = giao), djelovanje operatora \ na skalrno polje );
\
n = oiv
n, formalni skalarni umnozak \ i vektorskog polja n;

\
n = iol
n, formalni vektorski umnozak \ i vektorskog polja n;

3.6. NABLA OPERATOR 109
Vazna je cinjenica da je operator \ linearan u svakoj od navedenih inter-
pretacija, tj. da vrijedi ovaj teorem:
TEOREM 3.25 Nabla je linearni operator, tj. za bilo koja dva diferenci-
jabilna skalarna polja ), q : A R, bilo koja dva diferencijabilna vektorska
polja

n,
n : A R
3
, A _ R
3
, i bilo koja dva broja `, j R vrijedi:
(i) \(`) jq) = `\()) j\(q);
(ii) \
_
`
n j
n
_
= `
_
\
n
_
j
_
\
n
_
;
(iii) \
_
`
n j
n
_
= `
_
\
n
_
j
_
\
n
_
.
Teorem 3.25 se dokazuje izravno i lako. Dokazimo npr. tvrdnju (iii)!
\
_
`
n j
n
_
=
i

,

/
0
0r
0
0j
0
0.
`n
a
jn
a
`n
j
jn
j
`n
:
jn
:
=
`
i

,

/
0
0r
0
0j
0
0.
n
a
n
j
n
:
i

,

/
0
0r
0
0j
0
0.
n
a
n
j
n
:
= `
_
\
n
_
j
_
\
n
_
.
Tri iduca teorema donose, redom, vazna svojstva gradijenta, divergencije i
rotacije.
TEOREM 3.26 Neka su ), q : A R, A _ R
3
, diferencijabilna skalarna
polja, c konstantno skalarno polje, , : 1 R, ) [A[ _ 1 _ R, diferencija-
bilna funkcija i `, j R. Tada je
(i) giaoc =
0 ;
(ii) giao(`) jq) = `giao) jgiaoq;
(iii) giao()q) = q giao) ) giaoq;
(iv) giao
_
)
q
_
=
q giao) ) giaoq
q
2
(cim je q(r) ,= 0);
(v) giao(, )) = ,
t
giao).
Tvrdnje su izravna posljedica gradijentove denicije. Primijetimo da je tvrd-
nja (ii) isto to i Teorem 3.25(i).
TEOREM 3.27 Neka su

n,
n : A R
3
, A _ R
3
, diferencijabilna vek-
torska polja, ), q : A R diferencijabilna skalarna polja,

c konstantno
vektorsko polje i `, j R. Tada je
(i) oiv
c =
0 ;
(ii) oiv
_
`
n j
n
_
= `oiv
n joiv
n ;
(iii) oiv
_
n
_
=
_
iol
n
_
n
_
iol
n
_
;
(iv) oiv
_
)
n
_
= (giao))
n ) oiv
n;
(v) oiv
_
) giao)
_
=
_
giao)
_
_
giaoq
_
) (q),
(q dvaput diferencijabilno), pri cemu je
^ = oiv giao = \ \ = \
2
tzv. Laplaceov diferencijalni operator (delta), tj.
^ =
0
2
0r
2

0
2
0j
2

0
2
0.
2
;
(vi) oiv
_
iol
n
_
= c
0
(
n dvaput diferencijabilno).
Tvrdnje slijede neposredno iz divergencijine denicije. Dokazimo npr. tvr-
dnju (iv)!
oiv
_
)
n
_
=
0()n
a
)
0r

0()n
j
)
0j

0()n
:
)
0.
=
0)
0r
n
a
)
0n
a
0r

0)
0j
n
j
)
0n
j
0j

0)
0.
n
:
)
0n
:
0.
=
_
0)
0r
,
0)
0j
,
0)
0.
_
n
a
, n
j
, n
:
)
_
0n
a
0r

0n
j
0j

0n
:
0.
_
=
_
giao)
_
n ) oiv
n.
Primijetimo da se tvrdnja (ii) podudara s onom iz Teorema 3.25 (ii). Tvrd-
nja (v) slijedi iz (iv) cim je

n = giaoq. Napokon, u dokazu tvrdnje (vi)
treba primijeniti Schwarzov teorem.
3.7. USMJERENA DERIVACIJA 111
TEOREM 3.28 Pod pretpostavkama Teorema 3.27 vrijedi
(i) iol
c =
0 ;
(ii) iol
_
`
n j
n
_
= `iol
n jiol
n ;
(iii) iol
_
n
_
=
_
oiv
n
_
n
_
oiv
n
_
n
_
n \
_
n
_
n \
_
n ,
pri cemu su
n \ = n
a
0
0r
n
j
0
0j
n
:
0
0.
i, slicno,

n \ novi diferencijalni operatori;
(iv) iol
_
)
n
_
= (giao))
n ) iol
n;
(v) iol () giao)) = (giao)) (giaoq), i posebice, iol (giao)) =
0 ;
(vi) iol
_
iol
n
_
= giaooiv
n ^
n (
n dvaput diferencijabilno), pri cemu

Laplaceov operator ^ treba primijeniti na svaku koordinatnu funkciju
od

n.
Kao i u prethodnom teoremu, sve tvrdnje su izravne posljedice odgovara-
jucih denicija. Primijetimo da je tvrdnja (ii) isto to i tvrdnja u Teoremu
3.25 (iii), te da (v) slijedi iz (iv) primjenom Schwarzova teorema.
3.7 USMJERENA DERIVACIJA
Neka je l : \ R skalarno polje. Odaberimo bilo koju tocku T
0
\ i
bilo koji vektor

| V(T
0
). Tada za svaku tocku T na zraci | odreenoj
s

| vrijedi

TT
0
= t
|
0
, za neki t [0, , pri cemu je

|
0
=
1
[
| [
| pri-
padni jedinicni vektor. Broj t je, zapravo, udaljenost d(T
0
, T) od T
0
do T.
Prosjecnom promjenom skalarnoga polja l od tocke T
0
do tocke T
nazivamo kolicnik
l(T) l(T
0
)
d(T
0
, T)
=
l(T) l(T
0
)
t
R,

TT
0
= t
|
0
. (3.15)
Pokazuje se ovdje vaznim istraziti granicni slucaj T T
0
po |, tj. t 0.
Da bi navedeni kolicnik (u granicnom slucaju) imao smisla za svaki izbor
jedinicnog vektora

|
0
nuzno je da podrucje \ bude "lokalno konveksno".
Dakako, dostatno je da \ = A _ R
3
bude otvoren skup.
DEFINICIJA 3.29 Neka je l : \ R skalarno polje. Granicnu vrijed-
nost (ako postoji )
0l(T
0
)
0
|
= lim
t0
l(T) l(T
0
)
t
R,

TT
0
= t
|
0
,
nazivamo derivacijom skalarnoga polja l u tocki T
0
u smjeru

| (ili,
krace, usmjerenom (skalarnom) derivacijom)
U prakticnom racunu je puno jednostavnije raditi s predstavnikom ) : A
R, A _ R
3
, skalarnoga polja l u koordinatnomu sustavu
_
O;
i ,
, ,
/
_
.
Prvo, tockama T
0
= (r
0
, j
0
, .
0
) i T = (r, j, .) pripadaju radijus-vektori
OT
0
= r
0
i j
0
, .
0
/ i

OT = r
i j
, .
/ . Nadalje,

OT =
OT
0

T
0
T =
OT
0
t
|
0
, dakle,
r
i j
, .
/ =
_
r
0
t
_
|
0
i
__
i
_
j
0
t
_
|
0
,
__
_
.
0
t
_
|
0
/
__
/ .
Slijedi da se koordinate svake tocke T na zraci to ju odreuju T
0
i

|
0
opisuju linearnim jednadzbama
r = r
0

_
|
0
i
_
t, j = j
0

_
|
0
,
_
t, . = .
0

_
|
0
/
_
t, t [0, .
Proizlazi da je prije denirana usmjerena derivacija, zapravo, derivacija
funkcijske kompozicije
[0,
&=(&
i
,&
,&
:
)
A
)
R, tj.
t n(t) =
_
r
0

_
|
0
i
_
t, j
0

_
|
0
,
_
t, .
0

_
|
0
/
_
t
_
) (n(t)) ,
u tocki t = 0. Prema tomu,
0l(T
0
)
0
|
=
0)(r
0
, j
0
, .
0
)
0
|
= () n)
t
(0) =
0)(n(0))
0r
n
t
a
(0)
0)(n(0))
0j
n
t
j
(0)
0)(n(0))
0.
n
t
:
(0) =
0)(r
0
, j
0
, .
0
)
0r
_
|
0
i
_
0)(r
0
, j
0
, .
0
)
0j
_
|
0
,
_
0)(r
0
, j
0
, .
0
)
0.
_
|
0
/
_
=
=
_
giao)(r
0
, j
0
, .
0
)
_
|
0
Time smo dokazali ovaj teorem:
TEOREM 3.30 Derivacija skalarnog polja l, zadanoga funkcijom ) : A
R, u tocki T
0
= (r
0
, j
0
, .
0
) u smjeru

| (,=

0 ) jednaka je skalarnom um-
noku pripadnoga gradijenta s jedinicnim vektorom

|
0
, tj.
0l(T
0
)
0
|
=
_
giao)(r
0
, j
0
, .
0
)
_
|
0
. (3.16)
PRIMJER 3.31 Izracunajmo derivaciju skalarnoga polja
(r, j, .) )(r, j, .) = r
2
8j.
u tocki T = (8, 2, 1) u smjeru

| =
/ .
Po Teoremu 3.30 je
0l(T
0
)
0
|
=
_
giao)(r
0
, j
0
, .
0
)
_
|
0
,
pa iz
giao)(8, 2, 1) = 2r, 8., 8j
(3,2,1)
= 6, 8, 6 ,
|
0
=
1
[
| [
| =
1
_
3
1, 1, 1
dobivamo da je trazena usmjerena
0)(8, 2, 1)
0
|
=
_
giao)(8, 2, 1)
_
|
0
= 6, 8, 6
_
1
_
3
,
1
_
3
,
1
_
3
_
= 8
_
8.
Iz Teorema 3.30 slijedi da skalarno polje ) najbrze raste u smjeru to
ga odreuje giao), odnosno, da najbrze pada u smjeru to ga odreuje
giao). Drugim rijecima, giao) pokazuje smjer najbrze promjene skalarnoga
polja ). tovie, gradijent se time moze i okarakterizirati.
TEOREM 3.32 Neka funkcija ) : A R, A _ R
3
, opisuje diferen-
cijabilno skalarno polje l. Tada gradijent toga polja u svakoj tocki T
0
=
(r
0
, j
0
, .
0
) ima za pravac okomicu na razinsku plohu u T
0
, a iznos mu je
jednak apsolutnoj vrijednosti pripadne usmjerene derivacije. Sazeto,
giao)(r
0
, j
0
, .
0
) =
0)(r
0
, j
0
, .
0
)
0
:

:
0
, (3.17)
pri cemu je

: normala na razinsku plohu )(r, j, .) = )(r
0
, j
0
, .
0
).
Dokazimo tvrdnju teorema. Odaberimo bilo koju tocku T
0
= (r
0
, j
0
, .
0
)
A. Jednadzba pripadne razinske plohe l(T) = c = l(T
0
)) prelazi u
)(r, j, .) = )(r
0
, j
0
, .
0
), to povlaci
0 = d)(r, j, .) =
0)(r
0
, j
0
, .
0
)
0r
dr
0)(r
0
, j
0
, .
0
)
0j
dj
0)(r
0
, j
0
, .
0
)
0.
d. =
_
giao)(r
0
, j
0
, .
0
)
_
d
: ,
pri cemu d
: oznacuje vektor
dr
i dj
, d.
/ = dr, dj, d. .
Buduci da pratimo zbivanje na razinskoj plohi u tocki T
0
, to d
r smijemo
tumaciti kao innitezimalni pomak u njezinoj tangencijalnoj ravnini tockom
T
0
. Prema tomu, giao)(r
0
, j
0
, .
0
) d
r = 0 znaci da je giao)(r
0
, j
0
, .
0
)
okomit na tu tagencijalnu ravninu, tj. na promatranu razinsku plohu u
tocki T
0
, dakle, usporedan s pripadnim normalnim vektorom

: . Slijedi
giao)(r
0
, j
0
, .
0
) = `
:
0
pa je ` =
_
giao)(r
0
, j
0
, .
0
)
_
:
0
. Po Teoremu
3.30 je
giao)(r
0
, j
0
, .
0
)
:
0
=
0)(r
0
, j
0
, .
0
)
0
:
,
to onda daje
giao)(r
0
, j
0
, .
0
) =
0)(r
0
, j
0
, .
0
)
0
:

:
0
.
NAPOMENA 3.33 Pomocu Teorema 3.32 je lako izracunati jedinicni nor-
malni vektor na razinsku plohu skalarnog polja. Naime, za svaku tocku
T
0
= (r
0
, j
0
, .
0
), vrijedi
:
0
=
giao)(r
0
, j
0
, .
0
)
[giao)(r
0
, j
0
, .
0
)[
. (3.18)
PRIMJER 3.34 Izracunajmo jedinicni normalni vektor na plohu . = rj
u tocki T
0
= (2, 8, 6).
Smijemo pretpostaviti da je promatrana ploha . = rj neka razinska ploha
)(r, j, .) = c nekog skalarnog polja ) : A R, A _ R
3
. Tako dobivamo
)(r, j, .) = rj . c, pa je
giao)(2, 8, 6) = j, r, 1
(2,3,6)
= 8, 2, 1
i, napokon,
:
0
(T
0
) =
giao)(2, 8, 6)
[giao)(2, 8, 6)[
=
1
_
14
_
8
i 2
/
_
.
Razmotrimo sada kako bi se usmjerena derivacija mogla osmisliti u vek-
torskom polju. Neka funkcija

n : A R
3
, A _ R
3
, predstavlja vektorsko
polje
\ . Promatrajmo opet cvrstu tocku T

0
= (r
0
, j
0
, .
0
), varijabilnu tocku
T = (r, j, .) i kolicnik
n(r, j, .)
n(r
0
, j
0
, .
0
)
t
R
3
,
koji opisuje prosjecnu promjenu vektorskoga polja

\ =

n (pri prijelazu iz
T
0
u T) u smjeru

| =
T
0
T = t
|
0
, pri cemu je duzina T
0
T _ A.
DEFINICIJA 3.35 Neka funkcija

n : A R
3
, A _ R
3
, predstavlja
vektorsko polje

\ , te neka su T
0
= (r
0
, j
0
, .
0
), T = (r, j, .) A, T
0
T _ A
i

T
0
T = t
|
0
. Granicnu vrijednost (ako postoji )
0
\ (T
0
)
0
|
=
0
n(r
0
, j
0
..
0
)
0
|
= lim
t0
n(r, j, .)
n(r
0
, j
0
, .
0
)
t
R
3
, (3.19)
nazivamo derivacijom vektorskoga polja

\ (
n) u tocki T
0
u smjeru
| (ili, krace, usmjerenom (vektorskom) derivacijom).

TEOREM 3.36 Derivacija vektorskog polja

n u tocki T
0
= (r
0
, j
0
, .
0
)
u smjeru

| (,=

0 ), ako postoji, jednaka je vrijednosti operatora

|
0
\
primijenjenog na

n u (r
0
, j
0
, .
0
), tj.
0
n(r
0
, j
0
..
0
)
0
|
=
__
|
0
\
_
n
_
(r
0
, j
0
, .
0
) =
=
_
cos c
0
n
0r
cos ,
0
n
0j
cos
0
n
0.
_
(a
0
,j
0
,:
0
)
, (3.20)
gdje su cos c, cos , i cos smjerovni kosinusi od

| , tj. komponenete je-
dinicnoga vektora

|
0
. (Operator (
n \) = n
a
0
0a
n
j
0
0j
n
:
0
0:
smo uveli
u Teoremu 3.28)
Zaista, promiljajuci kao u razmatranju to je prethodilo Teoremu 3.30, sada
za vektorsko polje

n = n
a
, n
j
, n
:
, dobivamo
0
n(r
0
, j
0
..
0
)
0
|
=
_
|
0
_
0n
a
0r

i
0n
a
0j

,
0n
a
0.

/
_
|
0
_
0n
j
0r

i
0n
j
0j

,
0n
j
0.

/
_

|
0
_
0n
:
0r

i
0n
:
0j

,
0n
:
0.

/
__
(a
0
,j
0
,:
0
)
pregrupiranje
=
_
_
|
0
i
_
_
0n
a
0r

i
0n
j
0r

,
0n
:
0r

/
_
|
0
,
_
_
0n
a
0j

i
0n
j
0j

,
0n
:
0j

/
_
|
0
/
_
_
0n
a
0.

i
0n
j
0.

,
0n
:
0.

/
__
(a
0
,j
0
,:
0
)
=
_
cos c
0
n
0r
cos ,
0
n
0j
cos
0
n
0.
_
(a
0
,j
0
,:
0
)
=
__
|
0
\
_
n
_
(r
0
, j
0
, .
0
)
a to se i tvrdi u teoremu.
PRIMJER 3.37 Izracunajmo derivaciju vektorskoga polja
(r, j, .)
n(r, j, .) = j., .r, rj

u tocki T
0
= (1,
1
2
, 2) u smjeru

| = 2
, 2
/ .
Buduci da je

|
0
=
1
3
_
2
, 2
/
_
, po Teoremu 3.36 dobivamo
0
n(1,
1
2
, 2)
0
|
=
__
|
0
\
_
n
_
(1,
1
2
, 2) =
_
2
8
0
n
0r

1
8
0
n
0j

2
8
0
n
0.
_
(1,
1
2
,2)
=
_
2
8
0, ., j
1
8
., 0, r
2
8
j, r, 0
_
(1,
1
2
,2)
=
=
1
8
. 2j, 2. 2r, 2j r
(1,
1
2
,2)
=
i
2
8
, .
3.8 NEKA POSEBNA POLJA
DEFINICIJA 3.38 Reci cemo da je vektorsko polje

n : A R
3
, A _
R
3
, potencijalno (ili konzervativno), ako postoji neko skalarno polje ) :
A R takvo da je
n = giao).
Pritom polje ) nazivamo (skalarnim) potencijalom od

n.
Za vektorsko polje

n kazemo da je bezvrtlozno cim je
iol
n =
0 .
3.8. NEKA POSEBNA POLJA 117
U protivnom,

n nazivamo vrtloznim poljem.
Napokon, reci cemo da je vektorsko polje

n solenoidalno cim je
oiv
n = 0.
NAPOMENA 3.39 Negativni predznak u deniciji potencijalnog polje
nije bitan jer je giao()) = giao). Radi se samo u ustaljenom dogovoru,
kojemu je pridijeljeno stanovito zicko znacenje.
PRIMJER 3.40
(a) Jednostavno je provjeriti da je gravitacijsko polje tvarne tocke T
0
s ma-
som :
0
, tj.
G = 1
:
0
r
2

r
0
,
1 - konstanta i r = [
r [ udaljenost, potencijalno s potencijalom

l = 1
:
0
r
.
Uzmemo li T
0
za ishodite koordinatnog sustava
_
O;
i ,
, ,
/
_
, potencijal
l je zadan skalarnom funkcijom
(r, j, .) )(r, j, .) = 1
:
0
_
r
2
j
2
.
2
.
(b) Slicno (a), elektrostatsko polje pozitivnog "tockastog" naboja c
0
, tj.
1 = /
c
0
r
2
r
0
,
/ - konstanta i r = [
r [ - udaljenost, je potencijalno s potencijalom

l = /
c
0
r
.
TEOREM 3.41 Neka je

n : A R
3
diferencijabilno vektorsko polje na
konveksnom skupu A _ R
3
. Tada je

n potencijalno onda i samo onda, ako
je bezvrtlozno, tj.
() : A R)

n = giao) =iol
n =
0 .
Dokazimo tvrdnju teorema. Zaista, ako je vektorsko polje

n potencijalno s
potencijalom ), onda je (v. Teorem 3.28(v))
iol
n = iol(giao)) = iol giao) =
0 .
Obratno, neka je, pod danim pretpostavkama, vektorsko polje

n bezvrt-
lozno, tj. iol
n = iol n
a
, n
j
, n
:
=

0 . Da bismo dokazali njegovu
potencijalnost, treba konstruirati skalarno polje ) tako da

n bude njegov
(negativni) gradijent. Jednostavnosti radi, konstrirat cemo ) u posebnom
slucaju kad je A kvadar. Prvo primijetimo da iol
n =
0 povlaci
0n
:
0j
=
0n
j
0.
,
0n
a
0.
=
0n
:
0r
,
0n
j
0r
=
0n
a
0j
.
Buduci da je A kvadar, dobro je denirana funkcija ) : A R,
)(r, j, .) =
_
a
a
0
n
a
(t, j, .)dt
_
j
j
0
n
j
(r
0
, :, .)d:
_
:
:
0
n
:
(r
0
, j
0
, )d,
pri cemu je (r
0
, j
0
, .
0
) A bilo koja cvrsta tocka. Izravno se lako dokaze
da je
0)
0r
= n
a
,
0)
0j
= n
j
i
0)
0.
= n
:
.
Primjerice,
0)(r, j, .)
0.
=
0
0.
_
_
a
a
0
n
a
(t, j, .)dt
_
j
j
0
n
j
(r
0
, :, .)d:
_
:
:
0
n
:
(r
0
, j
0
, n)dn
_
=
_
a
a
0
0n
a
(t, j, .)
0.
dt
_
j
j
0
0n
j
(r
0
, :, .)
0.
d: n
:
(r
0
, j
0
, .) =
_
a
a
0
0n
:
(t, j, .)
0t
dt
_
j
j
0
0n
:
(r
0
, :, .)
0j
d: n
:
(r
0
, j
0
, .) =
n
:
(r, j, .) n
:
(r
0
, j, .) n
:
(r
0
, j, .) n
:
(r
0
, j
0
, .) n
:
(r
0
, j
0
, .) =
n
j
(r, j, .).
Dakle,

n = giao), to smo i tvrdili.
PRIMJER 3.42 Istrazimo je li vektorsko polje
n(r, j, .) = j., .r, rj

konzervativno i ako jest odredimo mu potencijal.
Vektorsko polje (r, j, .)
n(r, j, .) = j., .r, rj je diferencijabilno na

R
3
. Po Teoremu 3.41, njegova mozebitna konzervativnost je ekvivalentna
bezvrtloznosti. Buduci da je
iol
n(r, j, .) =
i

,

/
0
0r
0
0j
0
0.
n
a
n
j
n
:
= r r, j j, . . = 0, 0, 0 ,
3.8. NEKA POSEBNA POLJA 119
to

n jest konzervativno polje. Da bismo mu odredili potencijal, postupimo
kao u dokazu prethodnoga teorema, tj. (odabravi za T
0
ishodite O =
(0, 0, 0))
)(r, j, .) =
_
a
0
n
a
(t, j, .)dt
_
j
0
n
j
(0, :, .)d:
_
:
0
n
:
(0, 0, )d
=
_
a
0
j.dt
_
j
0
. 0d:
_
:
0
(0 0d = rj.
ili, opcenitije,
)(r, j, .) = c rj.,
pri cemu je c R bilo koja konstanta.
TEOREM 3.43 Neka je

n : A R
3
otvorenom kvadru A _ R
3
. Tada je

n solenoidalno onda i samo onda, ako
postoji dvaput diferencijabilno vektorsko polje

n : A R
3
rotacija kojega
je

n, tj.
oiv
n = 0 =
_
n : A R
3
_

n = iol
n .
(U slucaju netrivijalnog vektorskog polja

n na prikladnom podrucju, dakle,
ono je solenoidalno tocno onda kad je vrtlozno.)
Dokazimo teorem. Ako za vektorsko polje

n postoji vektorsko polje

n
takvo da je
n = iol
n , onda je oiv
n = oiv
_
iol
n
_
= 0. Da bismo dokazali
nuznost, denirajmo

n = n
a
, n
j
, n
:
kako slijedi:
n
a
(r, j, .) =
_
:
:
0
n
j
(r, j, :)d:,
n
j
(r, j, .) =
_
:
:
0
n
a
(r, j, :)d:
_
a
a
0
n
:
(t, j, .
0
)dt,
n
:
(r, j, .) = c
0
,
gdje je (r
0
, j
0
, .
0
) A po volji odabrana cvrsta tocka.
Buduci da je vektorsko polje

n diferencijabilno, to je

n dvaput diferenci-
jabilno. Parcijalno derivirajuci koordinatne funkcije n
a
, n
j
i n
:
dobivamo:
0n
a
(r, j, .)
0j
=
_
:
:
0
0n
j
(r, j, :)
0j
d:,
0n
a
(r, j, .)
0.
= n
j
(r, j, .);
0n
j
(r, j, .)
0r
=
_
:
:
0
0n
a
(r, j, :)
0r
d:n
:
(r, j, .
0
),
0n
j
(r, j, .)
0.
= n
a
(r, j, .);
0n
:
(r, j, .)
0r
= c
0
=
0n
:
(r, j, .)
0j
.
Slijedi,
0n
:
0j

0n
j
0.
= n
a
,
0n
a
0.

0n
:
0r
= n
j
,
dok je
0n
j
(r, j, .)
0r

0n
a
(r, j, .)
0j
=
_
:
:
0
0n
a
(r, j, :)
0r
d: n
:
(r, j, .
0
)
_
:
:
0
0n
j
(r, j, :)
0j
d: =
_
:
:
0
_
0n
a
(r, j, :)
0r

0n
j
(r, j, :)
0j
_
d: n
:
(r, j, .
0
)
( div
&=0)
=
_
:
:
0
0n
:
(r, j, :)
0:
d: n
:
(r, j, .
0
) =
n
:
(r, j, .) n
:
(r, j, .
0
) n
:
(r, j, .
0
) = n
:
(r, j, .).
Prema tomu, konstruirali smo takvo vektorsko polje

n da je

n = iol
n .
Napokon, cesto se, po slicnosti sa skalarnim potencijalom ) (
n = giao)),
vektorsko polje

n sa svojstvom iol
n =

n naziva vektorskim potenci-
jalom vektorskoga polja

n.
Na kraju, da bismo naglasili vaznost gradijenta, divergencije i rotacije, pri-
dodajemo poznate Maxwellove elektrodinamicke jednadzbe to povezuju
(nestacionarno) elektricno polje

1 i (nestacionarno) magnetsko polje

H:
iol
1 =
1
c

0
H
0t
, iol
H =
1
c

0
1
0t

4
c

J ,
oiv
1 = 4j, oiv
H = 0.
(c je svjetlosna brzina u vakuumu; j je skalarno polje gustoce elektricnog
naboja;

J = j
n je vektorsko polje "gustoce toka naboja brzine "). Radi

lakeg racunanja, magnetsko polje

H se izvodi iz magnetskog potencijala
, tj.

H = iol
, a elektricno polje

1 se onda izvodi iz

i iz skalarnog
potencijala ), tj.

1 = giao)
1
c

0
0t
.
Poglavlje 4
KRIVULJNI INTEGRAL
4.1 KRIVULJA I NJEZINO USMJERENJE
Ovdje cemo sazeto formulirati pojam krivulje u ambijentu R
3
s provokutnim
koordinatnim sustavom
_
O;
i ,
, ,
/
_
, svijesni manjkavosti to proizlaze iz
svijesnog zaobilazenja razlike izmeu parametrizabilnog skupa i krivulje.
DEFINICIJA 4.1 Skup I R
3
nazivamo jednostavnom glatkom kri-
vuljom (s rubom) ako
(i) postoji neprekidno derivabilna vektorska funkcija

r = c, c, takva
da je r = (c, c, ) : [a, /[ I R
3
bijekcija;
(ii) za svaki t [a, /[ je

r
t
(t) ,= 0, 0, 0, tj. I doputa tangentu u tocki
r(t) (Slika 4.1.).
Svaki takav ureeni par
_
[a, /[,
r
_
nazivamo glatkom parametrizacijom
krivulje I.
Za = r(a), 1 = r(/) I kazemo da su rubne tocke od I.
Ako funkcija r nije injektivna samo u tockama a i /, tj. ako je r(a) = r(/),
govorimo o jednostavno zatvorenoj krivulji I.
Napomenimo da
r (t) = c(t)
i c(t)
, (t)
/ , t [a, /[ (4.1)
121
122 POGLAVLJE 4. KRIVULJNI INTEGRAL
nazivamo vektorskim zapisom, a istaknemo li koordinatne funkcije vek-
torske funkcije

r , tj.
r = c(t), j = c(t), . = (t), t [a, /[ (4.2)
dobivamo tzv. parametarski zapis (parametarske jednadzbe) krivulje I.
Slika 4.1.
U praksi cesto nastupa malo opcenitiji slucaj od "glatkoga" u smislu da
postoji (najvie) konacno tocaka u kojima se "krivulja I otro lomi", tj. ne
doputa tangentu. Tada je denicijskom uvjetu (ii) udovoljeno svuda osim
u konacno mnogo tocaka t
1
, , t
a
[a, /[. U tom slucaju govorimo o po
dijelovima glatkoj krivulji I.
Slika 4.2.
Pritom smijemo zamiljati da je I prirodno satavljena od konacno jednos-
tavnih glatkih krivulja I
1
, I
2
... , I
a
, I
a+1
, nad [a, t
1
[, ..., [t
a1
.t
a
[, [t
a
, /[
redom, "ljepljenjem tocke r(t
i
) I
i
s tockom r(t
i
) I
i+1
", i = 1, , :
(Slika 4.2.).
Upoznajmo se sada, premda manjkavo i ne posve korektno (ali za nae
potrebe ipak zadovoljavajuce) s pojmom usmjerene krivulje. Promatrajmo
glatku krivulju I zadanu parametrizacijom ([a, /[, r). Ona u svakoj tocki
4.1. KRIVULJA I NJEZINO USMJERENJE 123
T = r(t) I doputa tangentu, koju kao pravac (
~
= R) mozemo usmjeriti,
tj. pridijeliti joj koordinatni sustav
_
O = T;
i
_
ili
_
O = T;
i
_
. Reci
cemo da je glatka krivulja I usmjerena (ili orijentirana) ako je na svakoj
njezinoj tangenti odabran tocno jedan koordinatni sustav. Slijedi da se I
moze usmjeriti na neizmjerno nacina, ali su od svih njih zanimljiva samo
dva, tzv. neprekidna usmjerenja, koja su inducirana dvama usmjere-
njima danog pravca R preko dvaju razreda glatkih parametrizacija krivulje
I (po stanovitoj razredbenoj relaciji). Ne pojanjavajuci to poblize, smijemo
zamiljati da glatka krivulja doputa tocno dva (neprekidna) usmjerenja:
jedno se dobiva "gibajuci se duz I od rubne tocke = r(a) do rubne
tocke 1 = r(/) uz stalni porast varijable t [a, /[",
a drugo "gibajuci se, obratno, od tocke 1 do tocke uz stalni pad
varijable t [a, /[".
U prvomu slucaju kazemo da je
krivulja I usmjerena (ili orijentirana) porastom parametra t, a
u drugomu - da je
usmjerena (ili orijentirana) padom parametra t.
U prvomu (drugomu) slucaju kazemo da je = r(a) pocetak (kraj) i
da je 1 = r(/) kraj (pocetak) usmjerene krivulje I. Pritom trebamo
biti vrlo oprezni jer usmjerenje porastom parametra t [a, /[ moze biti
isto to i usmjerenje padom parametra t [c, d[ u nekoj drugoj glatkoj
parametrizaciji iste krivulje.
Slika 4.3.
Ako je krivulja I po dijelovima glatka, njezine sastavne glatke krivulje I
1
,
, I
a
doputaju po dva neprekidna usmjerenja.
Reci cemo da je I usmjerena (ili orijentirana) cim su I
1
, , I
a
usmjerene sukladno, tj. kraj od I
i
jest pocetak od I
i+1
, i = 1, , :
(Slika 4.3.).
Primijetimo da se ova denicija prirodno prenosi i na jednostavno zatvorenu
po dijelovima glatku krivulju.
U posebnom slucaju jednostavno zatvorene po dijelovima glatke krivulje I
u (koordinatiziranoj) ravnini
_
R
2
=
_
O;
i ,
,
__
govor se moze reducirati
na tzv. negativno i pozitivno usmjerenje, tj. na ono sukladno gibanju
satne kazaljke i njemu suprotno gibanje.
Opca oznaka za (neprekidno) usmjerenu krivulju I bit ce
y
I.
Ako je na istoj krivlji I zadano i suprotno usmjerenje, razlikovat cemo
ga od
y
I oznacavajuci ga s
x
I.
U posebnom slucaju jednostavno zatvorene ravninske krivulje,
y
I = I
ce oznacavati njezino negativno usmjerenje a

x
I = I
+
ono pozitivno.
4.2 KRIVULJNI INTEGRAL PRVE VRSTE
Neka je ) : A R, A _ R
3
, funkcija (skalarno polje na A), a r(t) =
(c(t), c(t), (t)), t [a, /[, parametarska jednadzba glatke krivulje I _ A.
Tada je dobro denirana kompozicija
[a, /[
v
A
)
R,
t () r)(t) = )(c(t), c(t), (t)),
to je realna funkcija jedne varijable na segmentu [a, /[ R.
DEFINICIJA 4.2 Ako je funkcija
t
_
() r)
r
t
_
(t) = ) (r(t))
r
t
(t)
, t [a, /[,
integrabilna, onda pripadni odreeni integral
_
b
o
) (r(t))
r
t
(t)
dt
4.2. KRIVULJNI INTEGRAL PRVE VRSTE 125
nazivamo integralom skalarnoga polja ) po krivulji I (ili krivuljnim
integralom prve vrste) i oznacujemo s
_
)d:.
Primijetimo da oznaka
_
)d: ima puni smisao jer je
r
t
(t)
=
_
c
t
(t)
2
c
t
(t)
2

t
(t)
2
,
pa je

r
t
(t)
dt = d: "duljinski element" krivulje (luka) I (Slika 4.4.).

Slika 4.4.
Stoga je operativni zapis krivuljnog integrala prve vrste
_
)d: =
_
b
o
)(c(t), c(t), (t))
_
c
t
(t)
2
c
t
(t)
2

t
(t)
2
dt. (4.3)
NAPOMENA 4.3 U praksi, kad krivulja I predstavlja model tanke zice,
a ) je funkcija njezine ("linearne") gustoce, krivuljni integral
_
)d: racuna
masu te zice.
Treba napomenuti da, apriori, nije jasno je li Denicija 4.2 posve korektna.
Naime, uz nju bi valjalo dokazati da krivuljni integral
_
)d: ne ovisi o
odabranoj parametrizaciji krivulje I, tj. da je
_
b
o
)(r(t))
r
t
(t)
dt =
_
o
c
)(j(t))
j
t
(t)
dt,
pri cemu su
_
[a, /[, r
_
i
_
[c, d[, j
_
bilo koje dvije glatke parametrizacije od I.
Buduci da bi to zahtijevalo opirnije razmatranje, necemo se u to uputati.
PRIMJER 4.4 Izracunati krivuljni integral prvoga tipa
_
)d: pri cemu

je )(r, j, .) = r . i I zadana jednadzbama r = t, j =
_
6
2
t
2
, . = t
3
,
t [0, 1[.
_
)d: =
_
b
o
)(c(t), c(t), (t))
_
c
t
(t)
2
c
t
(t)
2

t
(t)
2
dt
_
1
0
_
tt
3
_
_
1 6t
2
0t
4
dt =
_
1
0
_
tt
3
__
18t
2
_
dt =
_
1
0
_
t4t
3
8t
5
_
dt = 2.
Napomenimo da se u slucaju po dijelovima glatke krivulje I, prirodno sas-
tavljene od glatkih krivulja I
1
, , I
a+1
, pripadni krivuljni integral prve
vrste smije denirati kao zbroj, tj.
_
)d:
def.
=
_
1
)d:
_
n+1
)d:.
Izravno iz Denicije 4.2 i svojstava Riemannova integrala slijedi da je krivuljni
integral prve vrste linearni funkcional, tj. da vrijedi:
3
, integrabilne funkcija,
`, j R i I _ A po dijelovima glatka krivulja. Tada je
_
(`) jq)d: = `
_
)d: j
_
qd:.
NAPOMENA 4.6

Cesto se (po dijelovima) glatka krivulja I _ A _ R
3
zadaje kao presjek dviju ploha zadanih jednadzbama
G(r, j, .) = 0, H(r, j, .) = 0.
Tada treba, pod uvjetima teorema o implicitnoj funkciji, "eliminacijom trece
varijable" dobiti jednadzbe j = q(r), za svaki ., i . = /(r), za svaki j, pri
cemu je r [a, /[, dviju novih ploha s istim presjekom I. Pritom su q i /
neprekidno derivabilne funkcije na [a, /[. Prednost novih ploha je tomu to
je njima zadana parametrizacija
r = t, j = q(t), . = /(t), t [a, /[,
krivulje I, pa se pripadni krivuljni integral prve vrste moze izracunati po
formuli
_
)d: =
_
b
o
)(r, q(r), /(r))
_
1 q
t
(r)
2
/
t
(r)
2
dr. (4.4)
Pritom se u slucaju ravninske krivulje I _ A _ R
2
moze dobiti / = c
0
, pa
je tada
_
)d: =
_
b
o
)(r, q(r))
_
1 q
t
(r)
2
dr. (4.4.a)
_
)d: ako je )(r, j, .) = r

3
j. i I krivulje koja
je presjek ploha . = r
2
j
2
, . = 1, j _ 0 (Slika 4.5.).
4.2. KRIVULJNI INTEGRAL PRVE VRSTE 127
Slika 4.5.
Projekcija I
t
krivulje I na rj-ravninu dobiva se eliminacijom varijable .
iz jednadzbi . = r
2
j
2
, . = 1. Dakle I
t
je polukruznica r
2
j
2
= 1,
j _ 0. Njezina je parametrizacija r = cos t, j = sint, t [0, [ . Dobili smo
parametrizaciju krivulje
I = r = cos t, j = sint, . = 1, t [0, [ .
Sada je
r
t
= sint, j
t
= cos t, .
t
= 0, d: =
_
(sint)
2
(cos t)
2
(0)
2
dt = dt
_
)d: =
_
r
3
j.d: =
_

0
(cos
3
t)
3
sintdt = 0
PRIMJER 4.8 Izracunajmo krivuljni integral prve vrste
_
)d: ako je
)(r, j) = rj a krivulja I:
(a) I ... j = r 1, r [0, 1[ (Slika 4.6.);
(b) I ... j = r
2
1, r [0, 1[. (Slika 4.6.)
Uocimo da u oba primjera krivulja I povezuje tocke = (0, 1) i 1 = (1, 0).
(a)
_
)d: =
_
1
0
r(r 1)
_
1 (1)
2
dr =
_
2
_
1
0
(r
2
r)dr =
_
2
6
;
Slika 4.6.
(b)
_
)d: =
_
1
0
r(r
2
1)
_
1 (2r)
2
dr = =
2
_
11
120
.
(Ovo pokazuje da je bitno po kojoj se krivulji integrira!)
4.3 KRIVULJNI INTEGRAL DRUGE VRSTE
Neka je

n = n
a
, n
j
, n
:
: A R
3
, A _ R
3
, vektorsko polje na A a
r(t) = (c(t), c(t), (t)), t [a, /[, parametarska jednadzba glatke krivulje
I _ A. Neka je
y
I krivulja I usmjerena porastom parametra t [a, /[.
Primijetimo da je dobro denirana kompozicija
[a, /[
v
A

&
R
3
,
t
n(r(t)) = n
a
(r(t)), n
j
(r(t)), n
:
(r(t)) ,
to je vektorska funkcija jedne varijable na segmentu [a, /[ R. Slijedi da
je
n(r)
r
t
: [a, /[ R,
t
n(r(t))
r
t
(t) = n
a
(r(t)) c
t
(t) n
j
(r(t)) c
t
(t) n
:
(r(t))
t
(t),
realna funkcija jedne varijable na segmentu [a, /[.
DEFINICIJA 4.9 Ako je funkcija (skalarni produkt)
_
n(r)
_
r
t
: [a, /[ R
integrabilna, onda pripadni odreeni integral
_
b
o
_
n(r(t))
r
t
(t)
dt (4.5)
nazivamo integralom vektorskoga polja

n po usmjerenoj krivulji
y
I
(ili krivuljnim integralom druge vrste) i oznacujemo sa
_
y
n d
r ili sa
_
t
0
d:.
Prva oznaka je posve jasna. Druga, takoer, ima smisla jer je d
r =
r
t
dt =
t
0
d:, pri cemu je

t
0
jedinicni tangencijalni vektor na I u promatranoj
tocki i on sadrzi podatak o usmjerenju (pa ga onda ne treba isticati na samoj
4.3. KRIVULJNI INTEGRAL DRUGE VRSTE 129
krivulji). Izravno izracunavanje krivuljnog integrala druge vrste slijedi iz
denicije:
_
y
n d
r =
_
b
o
_
n
a
(c(t), c(t), (t)) c
t
(t) n
j
(c(t), c(t), (t)) c
t
(t)
n
:
(c(t), c(t), (t))
t
(t)
dt (4.6)
PRIMJER 4.10 Izracunati krivuljni integral druge vrste
_
y
n d
r vek-
torske funkcije (r, j, .)

n(r, j, .) = j ., . r, r j po porastom
parametra usmjerenoj krivulji
y
I, r(t) = (2 cos t, 2 sint, 8t), t [0, 2[.
Odgovarajucim uvrtenjima u denicijsku formulu dobivamo:
_
y
n d
r =
_
2
0
_
(2 sint 8t) (2 sint) (8t 2 cos t) 2 cos t
(2 cos t2 sint)8
dt =
_
2
0
(46 cos t6 sint6t sint6t cos t)dt = 20.
NAPOMENA 4.11 Krivuljni integral druge vrste
_
y
n d
r se obicno
interpretira kao rad neke sile

1 =

n duz puta

: =
y
I od tocke
do tocke 1. Odmah je jasno da ne moze biti svejedno kako je krivulja I
usmjerena, jer u jednom smjeru energiju dobivamo a u drugom ju troimo.
Ovdje treba pridodati i to da bi za potpunu korektnost Denicije 4.9 tre-
balo dokazati ovisnost krivuljnog integrala druge vrste o odabranoj glatkoj
parametrizaciji samo do na predznak, tj. da je
_
b
o
_
n(r(t))
r
t
(t)
dt =
_
o
c
_
n(j(t))
j
t
(t)
dt,
pri cemu su
_
[a, /[, r
_
i
_
[c, d[, j
_
bilo koje dvije glatke parametrizacije od I,
te da su ti integrali jednaki cim r i j induciraju (porastom parametara) isto
usmjerenje, a protivnih predznaka cim induciraju suprotna usmjerenja na
krivulji I.
NAPOMENA 4.12 Ako je
y
I po dijelovima glatka krivulja, prirodno sas-
tavljena od sukladno usmjerenih glatkih krivulja
y
I
1
, ,
y
I
a+1
, pripadni kri-
vuljni integral druge vrste deniramo kao zbroj, tj.
_
y
n d
r
def.
=
_
y
n d
r
_
y
n+1
n d
r .
Izravno iz Denicije 4.9 i svojstava Riemannova integrala slijedi valjanost
ovoga teorema:
TEOREM 4.13 Neka su

n,
n : A R
3
, A _ R
3
, vektorske funkcije
s integrabilnim koordinatnim funkcijama, `, j R i
y
I _ A usmjerena po
dijelovima glatka krivulja. Tada je
(i)
_
x
n d
r =
_
y
n d
r ;
(ii)
_
y
_
`
n j
n
_
d
r = `
_
y
n d
r j
_
y
n d
r .
Neka je vektorska funkcija

n : A R
3
, A _ R
3
, zadana preslikavan-
jima 1, Q, 1 : A R, tj. n
a
= 1, n
j
= Q i n
:
= 1. Pridruzimo li
funkciji

n diferencijalnu formu 1dr Qdj Qd. , uocavamo da se, for-
malno, krivuljni integral druge vrste podudara s integralom odgovarajuce
diferencijalne forme, tj.
_
x
n d
r =
_
y
1dr Qdj 1d.. (4.7)

PRIMJER 4.14 Izracunajmo krivuljni integral druge vrste
_
y
(j .)dr (. r)dj (r j)d.

ako
y
I usmjerena krivulja - duzina od ishodista O do tocke 1 = (1, 1, 1).
Buduci da se
y
I =

O' moze zadati kao presjek dviju ravnina: j = r, za
svaki ., i . = r, za svaki j, r [0, 1[ (usmjerenje porastom parametra
t = r), to je
_
y
1drQdj1d. =
_
1
0
[(rr)(rr)1(rr)1[dr = 6
_
1
0
rdr = 8.
NAPOMENA 4.15 Ako je u krivuljnom integralu druge vrste
_
y
n d
r
krivulja I (jednostavno) zatvorena, uobicajilo se to isticati oznakom
_
y
n d
r
i nazivati cirkulacijom vektorskoga polja

n po zatvorenoj krivulji
y
I.
4.3. KRIVULJNI INTEGRAL DRUGE VRSTE 131
PRIMJER 4.16 Izracunati cirkulaciju ravninskoga vektroskog polja
n(r, j) =
r, rj po krivulji:
(a) sredinjoj kruznici
y
I polumjera c (usmjerenoj po volji);
(b) rubu
x
I pozitivno usmjerenoga trokuta s vrhovima = (2, 0), 1 = (1, 1)
i O = (0, 0).
Slika 4.7.
(a) Ovdje je
y
I zadana parametrizacijom r = c cos t, j = c sint, t [0, 2[
(Slika 4.7.a), pa je
_
y
n d
r =
_
y
rdr rjdj =
_
2
0
[c cos t (c sint) c cos t c sint c cos t[ dt =
c
2
_
2
0
(cos t c cos
2
t)(sint)dt = = 0;
(b) Ovdje je
x
I usmjerena po dijelovima glatka jednostavno zatvorena krivulja
sukladno sastavljena od
y
I
1
=
O,
x
I
2
=
1 i
x
I
3
=
1O s parametrizacijama
(redom) (Slika 4.7. b):
j = 0, r [0, 2[, usmjerena porastom parametra r;
j = r 2, r [1, 2[, usmjerena padom parametra r;
j = r, r [0, 1[, usmjerena padom parametra r.
Dobivamo
_
y
n d
r =
_
y
n d
r
_
y
n d
r
_
y
n d
r =
_
2
0
(rr 0 0)dr
_
1
2
(rr(r2)(1))dr
_
0
1
(rr r 1)dr = =
1
8
.
4.4 KRIVULJNI INTEGRAL U
POTENCIJALNOM POLJU
Raznovrsni primjeri krivuljnog integrala druge vrste pokazuju da on ponekad
ne ovisi o usmjerenoj krivulji po kojoj se integrira, nego samo o njezinoj
pocetnoj i krajnjoj tocki. Stoga je korisno istraziti kakva su to vektorska
polja krivuljni integrali kojih ovise samo o pocetku i kraju integracijske
krivulje.
DEFINICIJA 4.17 Neka je

n : A R
3
, A _ R
3
, neprekidno vektorsko
polje. Reci cemo da krivuljni integral vektorskoga polja

n ne ovisi o
integracijskom putu, ako za svake dvije tocke , 1 A i svake dvije po
dijelovima glatke krivulje
y
I
1
,
y
I
2
_ A to povezuju i 1, usmjerene od
prema 1, vrijedi
_
y
n d
r =
_
y
n d
r . (4.8)
Upravo denirano svojstvo karakterizira ovaj teorem:
TEOREM 4.18 Neka je

n : A R
3
neprekidno vektorsko polje na
otvorenom i povezanom podrucju A _ R
3
. Tada pripadni krivuljni integral
ne ovisi o integracijskom putu ako i samo ako je

n potencijalno polje.
Dokazimo teorem.
(=) Pretpostavimo da krivuljni integral vektorskoga polja
n = n
a
, n
j
, n
:
ne ovisi o integracijskom putu, tj. da je

_
y
n d
r =
_
y
n d
r
za ma koje dvije usmjerene krivulje od tocke do tocke 1 u A . Treba
dokazati da postoji neko skalarno polje ) : A R takvo da je
n = giao).
U tu svrhu ucvrstimo bilo koju tocku T
0
= (r
0
, j
0
, .
0
) A pa za svaku tocku
T = (r, j, .) A odaberimo bilo koju po dijelovima glatku krivulju
y
I _ A
to spaja T
0
i T (takva postoji po pretpostavci na A), usmjerenu od T
0
prema T. Pretpostavka povlaci da je time dobro denirana funkcija
) : A R, )(r, j, .) =
_
y
n d
r .
4.4. KRIVULJNI INTEGRAL U POTENCIJALNOM POLJU 133
Odaberimo dostatno mali c 0 tako da duzina TT
1
bude sadrzana u A,
pri cemu T
1
= (r dr, j, .) i 0 < [dr[ _ c. (Takav c postoji jer je skup A
otvoren.) Neka je
y
I
1
usmjerena krivulja sukladno sastavljena od
y
I i

TT
1
.
Tada je
)(r dr, j, .) =
_
y
n d
r =
_
_
y
n d
r
_
TT
1
n d
r
_
,
pa je
)(r dr, j, .) )(r, j, .)
dr
=
1
dr
_
TT
1
n d
r =
1
dr
_
a+oa
a
n
a
(t, j, .)dt,
pri cemu je t druga oznaka za varijablu r (da se ne pobrka s granicama), j
i . su ovdje konstante, a r(t) = (t, j, .), t [r, r dr[, je parametrizacija
usmjerene duzine

TT
1
. Buduci da je koordinatna funkcija n
a
neprekidna,
to je neprekidna i funkcija t n
a
(t, j, .). Prema tomu,
lim
oa0
1
dr
_
a+oa
a
n
a
(t, j, .)dt = n
a
(r, j, .),
to povlaci
n
a
(r, j, .) = lim
oa0
)(r dr, j, .) )(r, j, .)
dr
=
0)(r, j, .)
0r
.
Na isti nacin se dokaze da je
n
j
(r, j, .) =
0)(r, j, .)
0j
i n
:
(r, j, .) =
0)(r, j, .)
0.
,
pa je doista

n = giao).
(=) Obratno, ako je vektorsko polje

n potencijalno onda iz

n = giao)
slijedi
_
y
n d
r =
_
y
0)
0r
dr
0)
0j
dj
0)
0.
d..
Tada za bilo koju usmjerenu krivulju
y
I u A, od tocke = (r
1
, j
1
, .
1
) do
tocke 1 = (r
2
, j
2
, .
2
), zadana parametarskom jednadzbom
r(t) = (c(t), c(t), (t)), t [a, /[,
dobivamo
_
y
0)
0r
dr
0)
0j
dj
0)
0.
d. =
_
b
o
_
0)
0r
c
t
(t)
0)
0j
c
t
(t)
0)
0.
t
(t)
_
dt =
_
b
o
d() r)(t) = )r(/) )r(a) = )(r
2
, j
2
, .
2
) )(r
1
, j
1
, .
1
).
Prema tomu, krivuljni integral
_
y
n d
r = )(r
1
, j
1
, .
1
) )(r
2
, j
2
, .
2
)
ne ovisi o
y
I =
y
1, nego samo o tockama i 1.
NAPOMENA 4.19 Primijenimo li Teorem 4.18 na bilo koju po dijelovoma
glatku jednostavno zatvorenu krivulju I _ A, dobivamo da pripadna cirku-
lacija vektorskog polja

n iscezava,
_
y
n d
r = 0. Slijedi da iscezavanje
cirkulacije, takoer, karakterizira potencijalnost vektorskog polja

n na po-
drucju A.
Nadalje, buduci da su potencijalnost i bezvrtloznost (na konveksnom po-
drucju) ekvivalentna svojstva (v. Teorem 3.41), vrijedi ovaj korolar:
KOROLAR 4.20 Neka je

n : A R
3
konveksnom podrucju A _ R
3
. Tada je
iol
n =
0 =
_
y
n d
r = 0 (4.9)
za svaku po dijelovima glatku jednostavno zatvorenu krivulju
y
I _ A.
Teorem 4.18 i Korolar 4.20 ukazuju na veliku vaznost potencijalnih (bezvrt-
loznih) vektorskih polja. Stoga treba umjeti takva polja prepoznati i odred-
iti im potencijale, o cemu je bilo rijeci u Teoremu 3.41 i Primjeru 3.42.
Ponovimo samo to da je opci oblik takvoga potencijala ) : A R, za dano
vektorsko polje
n na A _ R
3
, integral totalnog diferencijala n
a
drn
j
dj
n
:
d. = d), tj.
)(r, j, .) =
_
a
a
0
n
a
(t, j, .)dt
_
j
j
0
n
j
(r
0
, n, .)dn
_
:
:
0
n
:
(r
0
, j
0
, )d,
pri cemu je (r
0
, j
0
, .
0
) A bilo koja odabrana tocka.
_
y
n d
r ako je
n(r, j, .) =
_
8r
2
j. j , r
3
. r ., r
3
j j 7
_
i
4.5. GREENOVA FORMULA 135
(a)
y
I bilo koji luk od = O = (0, 0, 0) do 1 = (1, 1, 1);
(b)
y
I bilo koja usmjerena po dijelovima glatka jednostavno zatvorena
krivulja.
(a) Ocito je da je vektorsko polje
n neprekidno diferencijabilno na prostoru

R
3
. Buduci da je
0n
:
0j
=
0n
j
0.
= r
3
1,
0n
a
0.
=
0n
:
0r
= 8r
2
j,
0n
j
0r
=
0n
a
0j
= 8r
2
. 1,
to je iol
n =
0 pa je

n betvrtlozno polje, dakle, i potencijalno. Slijedi,
_
y
n d
r = )(1, 1, 1) )(0, 0, 0),

gdje je potencijal ) od
n odreen relacijom (uzmimo (r

0
, j
0
, .
0
) = (0, 0, 0))
)(r, j, .) =
_
a
a
0
(8t
2
j. j )dt
_
j
j
0
_
(r
0
)
3
. r
0
.
_
dn
_
:
:
0
_
(r
0
)
3
j
0
j
0
7
_
d =
_
a
0
(8t
2
j. j)dt
_
j
0
(.)dn
_
:
0
(7)d = r
3
j. jrr.j7..
Prema tomu,
_
y
n d
r = )(0, 0, 0) )(1, 1, 1) = 0 1 = 1.
(b) Ovdje se radi o cirkulaciji bezvrtloznoga polja pa je
_
y
n d
r = 0.
4.5 GREENOVA FORMULA
U ovomu pododjeljku cemo izvesti osnovnu formulu integralnog racuna za
funkcije dviju varijabla, koja je prirodno poopcenje Newton-Leibnizove for-
mule. Radi se o tomu da se (dvostruki) integral na prikladnom podrucju
1 R
2
svede na (krivuljni) integral po rubu od 1.
TEOREM 4.22 (Greenov teorem) Neka su 1, Q : A R diferencijabilne
funkcije na otvorenom skupu A _ R
2
te neka je
x
I A pozitivno usmje-
rena po dijelovima glatka jednostavno zatvorena krivulja. Tada vrijedi tzv.
Greenova formula
__
1
_
0Q(r, j)
0r

01(r, j)
0j
_
drdj =
_
x
1(r, j)dr Q(r, j)dj, (4.10)

pri cemu je 1 _ A podrucje omeeno krivuljom I, tj. 01 = I .
Strogi dokaz ovoga teorema pretpostavlja puno vie predznanja nego to
smo ga do sada stekli. Stoga cemo dokazati samo jedan poseban slucaj, ali
ipak dovoljno opcenit da obuhvati nae prakticne potrebe. Pretpostavimo,
dakle, da su 1 i Q neprekidno diferencijabilne funkcije i da je podrucje 1
takvo da mu usporednice s koordinatnim osima sijeku rub 01 = I u najvie
dvjema tockama (Slika 4.8. (b)).
Slika 4.8.
Neka su r = a, r = /, j = c i j = d jednadzbe onih usporednica to
dodiruju rub 01, pa je podrucje 1 _ [a, /[ [c, d[ i omeeno je grafovima
dviju funkcija c
1,2
: [a, /[ R, odnosno, c
1,2
: [c, d[ R, tj.
1 =
_
(r, j) R
2
[ c
1
(r) _ j _ c
2
(r), r [a, /[
_
,
odnosno,
1 =
_
(r, j) R
2
[ c
1
(j) _ r _ c
2
(j), j [c, d[
_
.
Pritom je c
1
(a) = c
2
(a), c
1
(/) = c
2
(/), c
1
(c) = c
2
(c) i c
1
(d) = c
2
(d).
Oznacimo s
y
I
1
graf G
1
usmjeren porastom varijable r, a s
x
I
2
graf G
2
usmjeren padom varijable r. Tada je
x
I =
x
01 sukladno sastavljena od
y
I
1
i
x
I
2
. Buduci da je funkcija 1 neprekidno diferencijabilna, to je funkcija
) =
01
0j
neprekidna pa je i integrabilna na 1. Taj je integral
__
1
)(r, j)drdj =
_
b
o
_

2
(a)
1
(a)
)(r, j)dj)dr =
_
b
o
_
_

2
(a)
1
(a)
01(r, j)
0j
dj
_
dr =
_
b
o
(1(r, c
2
(r) 1(r, c
1
(r))) dr
_
o
b
1(r, c
2
(r))dr
_
b
o
1(r, c
1
(r))dr =
_
x
2
1(r, j)dr c
0
(r, j)dj
_
y
1
1(r, j)dr c
0
(r, j)dj =
_
x
1dr.
Posve slicno, sukladno rastavivi
x
I na
x
G
1
, usmjerenu padom varijable j, i
y
G
2
, usmjerenu porastom varijable j, i stavivi q =
0Q
0a
dobivamo:
__
1
q(r, j)drdj =
_
o
c
_

2
(a)
1
(a)
q(r, j)dj)dr =
=
_
x
c
0
(r, j)dr Q(r, j)dj =
_
x
Qdj.
Zbrajanjem dobivenih integrala proizlazi Greenova formula.
PRIMJER 4.23 Izracunajmo cirkulaciju
_
x
2(r
2
j
2
)dr (r j)
2
dj
po pozitivno usmjerenom rubu
x
0 =
x
I trokuta 1C, = (1, 1), 1 =
(2, 2), C = (1, 8) (Slika 4.9.).
Slika 4.9.
Primijenit cemo Greenovu formulu na 1(r, j) = 2(r
2
j
2
) i Q(r, j) =
(r j)
2
.
_
x
2(r
2
j
2
)dr (r j)
2
dj =
__
_
0Q(r, j)
0r

01(r, j)
0j
_
drdj =
__
(2r 2j)drdj = 2
_
2
1
_
_
a+4
a
(r j)dj
_
dr = =
4
8
.
Za provjeru izracunti trazenu cirkulaciju izravno, tj. integrirajuci po
y
I
1
=
1 (j = r, r [1, 2[, parametar raste),

x
I
2
=

1C (j = r 4, r [1, 2[,
parametar pada) i
x
I
3
=
C (r = 1, j [1, 8[, parametar pada).

Primijetimo da smo u ovomu primjeru Greenovu formulu iskoristili u "obrat-
nom smjeru", tj. da smo
krivuljni integral preveli u dvostruki integral.
Takva i jest njezina cesta primjena u praksi. "Pravi smjer" trebamo, uglavnom,
u teorijskim razmatranjima.
KOROLAR 4.24 Pod uvjetima u Teoremu 4.22 vrijedi formula
1(1) =
1
2
_
x
jdr rdj. (4.11)

za plotinu ravninskog podrucja 1.
Zaista, znamo da je 1(1) =
__
1
drdj. Odaberimo bilo koje dvije neprekidno
diferencijabilne (na 1) skalarne funkcije 1 i Qza koje je
0Q
0a
01
0j
= c
1
. Prim-
jerice, to smiju biti 1(r, j) =
j
2
i Q(r, j) =
a
2
. Ostalo slijedi iz Teorema
4.22.
NAPOMENA 4.25 Greenov teorem vrijedi i na podrucju 1 _ R
2
koje je
viestruko povezano (Slika 4.10.), tj. na podrucju rub kojega se sastoji od
vie po dijelovima glatkih jednostavno zatvorenih krivulja I
0
,I, . . . , I
a
, pri
cemu su I
1
, . . . , I
a
meusobno disjunktne, sve leze u unutranjem (ome-
enom) podrucju s obzirom na I
0
i svaka I
i
lezi u vanjskom podrucju s
obzirom na I
)
, i ,= , = 1, , :.
Slika 4.10.
Usmjerimo li I
0
geometrijski pozitivno, a sve ostale I
1
, . . . , I
a
negativno,
Greenova formula poprima zapis
__
1
_
0Q
0r

01
0j
_
drdj =
_
x
0
(1dr Qdj)
a
i=1
_
y
.
(1dr Qdj). (4.12)
NAPOMENA 4.26 Gledamo li na funkcije 1 i Q kao na koordinatne
funkcije nekog ravninskog vektorskog polja
n : 1 R
2
,

n(r, j) = 1(r, j), Q(r, j) ,
Greenovu formulu mozemo zapisati i ovako:
__
1
_
iol
/
_
drdj =
_
x
01
n d
r (=
_
01
_
t
0
_
d:)
na to cemo se vratiti, u opcenitijem slucaju, kasnije.
Poglavlje 5
PLONI INTEGRAL
Integriranje po plohama je jedna od temeljnih tehnika matematicke zike,
to cemo mi ovdje moci tek djelomice uociti. Pritom je svakako najvazniji
tzv. Ostrogradski-Gaussov teorem o divergenciji, koji je drugo poopcenje
(prvo je bilo Greenov teorem) Newton-Leibnizove formule - sada na trostruki
integral. Naime, pod nekim se pretpostavkama integral po omeenom po-
drucju \ R
3
prevodi na integral po zatvorenoj plohi o koja je rub o = 0\
toga podrucja. Ali, strogo denirati plohu i, posebice, njezinu plotinu i
usmjerenje vrlo je slozen i zahtjevan posao, koji ovdje nije moguce posve ko-
rektno obaviti. Grubo govoreci, ploha je neprekidna slika nekog ravninskog
podrucja. O glatkoj plohi i njezinoj plotini vec je bilo rijeci ranije (v. 2.4.2.
Glatka ploha i njezina plotina) i sada za nau svrhu cemo trebati, premda
ne sasvim strogu, ipak neto tocniju deniciju.
5.1 PLONI INTEGRAL PRVE VRSTE
DEFINICIJA 5.1 Skup o R
3
nazivamo plohom ako za svaku tocku
T
0
o postoje otvorena okolina \ _ R
3
od T
0
, otvoreni skup l _ R
2
, pres-
likavanje q : l R i pravokutni koordinatni sustav
_
O;
i ,
, ,
/
_
u R
3
takvi
da (u tomu sustavu) . = q(r, j), (r, j) l, bude jednadzba presjecnoga
skupa o \ . Reci cemo da je ploha o glatka (u tocki T
0
= (r
0
, j
0
, .
0
),
.
0
= q(r
0
, j
0
)) ako je pripadna funkcija q diferencijabilna (u tocki (r
0
, j
0
)).
(Drugim rijecima, ploha o je glatka cim u svakoj svojoj tocki T o doputa
141
142 POGLAVLJE 5. PLONI INTEGRAL
tangencijalnu ravninu.)
Ako se za cijelu plohu o moze naci jedan koordinatni sustav i jedno pre-
slikavanje
q : 1 R, 1 R
2
,
tako da njegova suzenja udovoljavaju Deniciji 5.1, onda se
. = q(r, j), (r, j) 1,
naziva eksplicitnom jednadzbom plohe o.
Neka je G : \ R derivabilna funkcija na otvorenom skupu \ _ R
3
sa
svojstvom giaoG(r, j, .) ,=

0 u svakoj tocki (r, j, .) \ . Tada se lako
provjeri da je skup
o = (r, j, .) \ [ G(r, j, .) = 0 R
3
glatka ploha. Pritom je, u svakoj tocki, gradijent
giaoG(r, j, .) =
_
0G
0r
,
0G
0j
,
0G
0.
_
(a,j,:)
okomit na tangencijalnu ravninu, to odmah daje jednadzbu pripadne tan-
gencijalne ravnine.
Cesto se ploha o zadaje parametarski. Pri takvom zadavanju nema priv-

ilegiranih osi, a plohu treba zamisliti kao "dvodimenzionalni skup" nastao
"neprekidnom deformacijom" r : 1 R
3
nekog ravninskog podrucja 1. Ne
ulazeci u potankosti, dajemo pripadnu parametarsku jednadzbu:
o . . . r(n, ) = (c(n, ), c(n, ), (n, )), (n, ) 1 R
2
, tj.
o . . .
_
_
r = c(n, ),
j = c(n, ),
. = (n, ).
Tako, primjerice, ploha o zadana eksplicitnom jednadzbom . = q(r, j) ima
parametarski zapis (n = r, = j)
r(r, j) = (r, j, q(r, j)).
U nekim razmatranjima i primjenama javljat ce se plohe poput ovih na
slici 2.24. - tu se radi o plohi o sastavljenoj od konacno mnogo glatkih
5.1. PLONI INTEGRAL PRVE VRSTE 143
ploha o
1
,. . . , o
a
tako da u tockama "spojnih krivulja" ne postoje tangen-
cijalne ravnine (ni normale). Za takve plohe kazemo da su po dijelovima
glatke. Pokazuje se da je skup svih tocaka takve plohe u kojima nema nor-
male "plotinski zanemariv" pa cemo ga u naim (naivnim) razmatranjima
o plonom integralu smjeti zanemarivati.
Ponovimo da smo za plohu o zadanu jednadzbom . = q(r, j), (r, j) 1,
gdje q : A R, A _ R
2
, diferencijabilna funkcija, a 1 _ A zatvoreno po-
drucje omeeno po dijelovima glatkom jednostavno zatvorenom krivuljom,
njezinu plotinu denirali broj
1(o) =
__
1
_
1
_
0q(r, j)
0r
_
2
_
0q(r, j)
0j
_
2
drdj.
Ako ploha o ne udovoljava svim uvjetima u Deniciji 5.1, ali ju se moze
rastaviti po dijelovima glatkim krivuljama na konacno mnogo "disjunktnih"
ploha o
1
, . . . , o
a
, od kojih svaka udovoljava uvjetima Denicije 5.1, onda se
njezina plotina denira kao pripadni zbroj, tj.
1(o) = 1(o
1
) 1(o
a
).
U slucaju plohe o, to se okomito projicira na podrucje 1, implicitno zadane
jednadzbom G(r, j, .) = 0, formula za plotinu prelazi u
1(o) =
__
1
1
0G(a,j,:)
0:
_
_
0G(a,j,:)
0a
_
2
_
0G(a,j,:)
0j
_
2
_
0G(a,j,:)
0:
_
2
drdj,
pri cemu naznacene parcijalne derivacije treba iskazati funkcijama od r i j.
Napokon, formaliziramo li 1(o) =
__
1
do, smijemo reci da je
do =
_
1
_
0q(r, j)
0r
_
2
_
0q(r, j)
0j
_
2
drdj (5.1)
innitezimalni plotinski element. (Strogo, bolje bi bilo pisati d1(o) umjesto
do!)
DEFINICIJA 5.2 Neka je ) : A R, A _ R
3
, neprekidna funkcija
(skalarno polje), a o _ A glatka ploha zadana jednadzbom . = q(r, j),
(r, j) 1 R
2
, na zatvorenom podrucju 1 omeenom po dijelovima
glatkom jednostavno zatvorenom krivuljom. Tada dvostruki integral
__
1
)(r, j, q(r, j))
_
1
_
0q(r, j)
0r
_
2
_
0q(r, j)
0j
_
2
drdj (5.2)
nazivamo plonim integralom prve vrste skalarnoga polja ) po plohi o
i oznacujemo ga s
__
S
)do.
Primijetimo da je oznaka u skladu s prethodnim razmatranjem:
__
S
)do =
__
1
)(r, j, q(r, j))
_
1
_
0q(r, j)
0r
_
2
_
0q(r, j)
0j
_
2
drdj.
(5.3)
PRIMJER 5.3 Izracunajmo ploni integral prve vrste
__
S
)do, ako je
)(r, j, .) = r j ., a o dio jedinicne sredinje sfere u I. oktantu .
Buduci da je
o . . . . = q(r, j) =
_
1 r
2
j
2
, (r, j) 1. . .
_
0 _ j _
_
1 r
2
0 _ r _ 1
to je
0q(r, j)
0r
=
r
_
1 r
2
j
2
,
0q(r, j)
0j
=
j
_
1 r
2
j
2
,
pa je
1
_
0q(r, j)
0r
_
2
_
0q(r, j)
0j
_
2
=
1
1 r
2
j
2
.
Prema tomu,
__
S
)do
(5.3.)
=
__
1
_
rj
_
1 r
2
j
2
_
1
_
1 r
2
j
2
drdj
polarne koordinate
=
__
1
p,,
_
j cos , j sin,
_
1 j
2
_
1
_
1 j
2
jdjd, = =
8
4
.
(Primijenili smo teorem o zamjeni varijabla.)
5.2. PLONI INTEGRAL DRUGE VRSTE 145
NAPOMENA 5.4
(a) Aproksimiramo li plohu o tvarnim objektom kojemu je "debljina zane-
mariva prema duzini i irini" (tkanina, tanka koza, tanki lim ili sl.) gustoce
)(r, j, .), onda pripadni ploni integral prve vrste mjeri masu toga objekta.
(b) Ako je ploha o po dijelovima glatka i sastavljena od konacno mnogo
glatkih ploha o
1
, , o
a
onda se njezin ploni integral prve vrste denira
kao pripadni zbroj, tj.
__
S
)do =
__
S
1
)do
__
S
n
)do. (5.4)
Na kraju navedimo ociglednu linearnost plonog integrala prve vrste:
3
, neprekidne funkcije, o _
A po dijelovima glatka ploha i `, j R. Tada je
__
S
(`) jq) do = `
__
S
)do j
__
S
qdo. (5.5)
5.2 PLONI INTEGRAL DRUGE VRSTE
Kao to smo uveli dvije vrste poopcenja (jedno u skalarnom, a drugo u vek-
torskom polju) odreenog integrala na integral po krivulji, tako cemo uvesti
i dvije vrste poopcenja dvostrukog integrala na integral po plohi. Integral
skalarnog polja po plohi smo denirali u prethodnomu odjeljku, a sada cemo
se pozabaviti integralom vektorskog polja po plohi. Slicno slucaju krivuljnog
integrala vektorskog polja (po usmjerenoj krivulji), ovdje treba osmisliti po-
jam usmjerene plohe. Strogo deniranje toga pojma iziskuje cijelo poglavlje,
pa cemo ovdje pokuati, kratko i jednostavno, samo pojasniti o cemu se radi.
Usmjerenu plohu cemo denirati pomocu njezinih usmjerenih tangencijalnih
ravnina, a usmjerenu ravninu pomocu njezinih normalnih vektora. U tu
svrhu najprije uocimo da ravnina ima dvije strane od kojih je jedna odreena
skupom svih (jedinicnih) normalnih vektora
:
0
, a druga skupom svih
:
0
.
Odabirom jedne od tih strana, tj. ili svih
:
0
ili svih
:
0
, odabrano je jedno
od dvaju (neprekidnih) usmjerenja (ili orijentacija) promatrane ravnine.
(Mjeoviti odabir bi tvorio neko "prekidno usmjerenje"!) Reci cemo da je
glatka ploha o usmjerena (ili orijentirana) ako joj je usmjerena svaka
tangencijalna ravnina i pritom je to "usmjeravanje neprekidno", tj. opisno
govoreci, u bliskim tockama su bliski i pripadni normalni vektori. Drugim
rijecima, ploha o je (neprekidno) usmjerena ako ima dvije strane i jedna od
njih je odabrana. Smijemo zamisliti da svako (neprekidno) usmjerenje tvore
svi jedinicni normalni vektori to "izlaze" iz odabrane strane. ("Prekidno
usmjerenje" bi tvorio bilo koji mjeoviti odabir!) Pojmovi su ilustrirani ovim
crtezima:
Slika 5.2.
Ako ploha o nije glatka ali jest po dijelovima glatka, zahtijevamo (neprekidnu)
usmjerenost svakoga glatkog dijela i njihovu meusobnu suglasnost, tj. pri-
padnost svih normalnih vektora tocno jednoj strani te plohe (Slika 5.3.
(a)). (Neobstojnost normalnih vektora u tockama "spojnih krivulja" zane-
marujemo!) Poseban slucaj jesu jednostavno zatvorene plohe (sfera, rub
geometrijskog tijela). Buduci da one, ocito, imaju dvije strane, vanjsku i
unutranju, tako ih i usmjerujemo, tj. ili skupom svih vanjskih jedinicnih
normalnih vektora ili skupom svih onih unutranjih (Slika 5.3. (b)).
Slika 5.3.
PRIMJER 5.6 (Mbiusova vrpca) Dajemo primjer glatke plohe koju se
ne moze (neprekidno) usmjeriti. Promatrajmo pravokutnik 1C1 pa mu
zalijepimo stranicu 1 sa stranicom 1C i to tako da smo 1C "preokrenuli"
i identicirali C s i 1 s 1. Dobit cemo plohu, tzv. Mbiusovu vrpcu.
NAPOMENA 5.7 Kao to smo vec bili naglasili, u naimcemo razmatra-
njima promatrati samo po dijelovima glatke usmjerene plohe. Pritom, ako je
ploha o zadana jednadzbom . = q(r, j), (r, j) 1 R. jedno usmjerenje
odreuje izbor jedinicnih normalnih vrktora
:
0
(r, j) =
1
_
1
_
0j(a,j)
0a
_
2
_
0j(a,j)
0j
_
2
_
0q(r, j)
0r

i
0q(r, j)
0j

,
/
_
,
(5.6)
a drugo usmjerenje je onda dano vektorima
:
0
(r, j). Plohu o usmjerenu
vektorima

:
0
(r, j) oznacujemo sa
y
o, a u drugomu slucaju - sa
x
o. Ako
je ploha o jednostavno zatvorena, njezino usmjerenje vanjskim normalnim
vektorima oznacujemo sa
x
o ili o
+
, a unutranjima - sa
y
o ili o
. Napokon,
ponekad cemo rabiti i oznaku d
o za

:
0
(r, j)do ili
:
0
do.
DEFINICIJA 5.8 Neka je

n = n
a
, n
j
, n
:
) : A R
3
, A _ R
3
,
neprekidna funkcija (vektorsko polje), a . = q(r, j), (r, j) 1 R
2
, jed-
nadzba usmjerive glatke plohe o _ A, pri cemu je 1 zatvoreno podrucje rub
kojega je po dijelovima glatka jednostavno zatvorena krivulja. Tada dvostruki
integral
__
1
_
n
a
0q
0r
n
j
0q
0j
n
:
_
(r, j, q(r, j))drdj (5.7)
nazivamo plonim integralom druge vrste vektorskoga polja

n po usm-
jerenoj plohi
y
o i oznacujemo s
__
y
S
n d
o ili
__
S
:
0
do.
Primijetimo da su u zapisu
__
y
S
nd
o =
__
S
:
0
do =
__
1
_
n
a
0q
0r
n
j
0q
0j
n
:
_
(r, j, q(r, j))drdj
(5.8)
oznake posve u skladu s denicijom jer je
do =
_
1
_
0q(r, j)
0r
_
2
_
0q(r, j)
0j
_
2
drdj,
:
0
(r, j) =
1
_
1
_
0j(a,j)
0a
_
2
_
0j(a,j)
0j
_
2
_
0q(r, j)
0r

i
0q(r, j)
0j

,
/
_
.
(U drugoj oznaci se ne istice usmjerenje na o jer ga sadrzi vektor

:
0
.)
Spomenimo da se ploni integral druge vrste
__
y
S
nd
o u zici naziva tokom

(ili uksom) vektorskoga polja
n kroz plohu o, o cemu ce biti rijeci poslije.

U slucaju usmjerene po dijelovima glatke plohe
y
o, sukladno sastavljene od
usmjerenih glatkih ploha
y
o
1
, ,
y
o
a
, odgovarajuci ploni integral druge vrste
deniramo kao pripadni zbroj, tj.
__
y
S
n d
o
def.
=
__
y
S
1
n d
o
__
y
S
n
n d
o .
Razvidno je da za ploni integral druge vrste vrijedi ovaj teorem:
TEOREM 5.9 Neka su

n,
n : A R
3
, A _ R
3
, neprekidne vektorske
funkcije, o _ A usmjeriva po dijelovima glatka ploha i `, j R. Tada je
(1)
__
x
S
n d
o =
__
y
S
n d
o ;
(2)
__
x
S
(`
n j
n ) d
o = `
__
y
S
n d
o j
__
y
S
n d
o .
NAPOMENA 5.10 Pridodajemo jo jedan zapis plonog integrala druge
vrste. Zadamo li, formalno, jedinicne normalne vektore na o pomocu nji-
hovih smjerovnih kosinusa,
:
0
=
i cos c
, cos ,
/ cos = cos c, cos ,, cos ,

pripadni ploni integral druge vrste ima zapis
__
y
S
n d
o =
__
S
(n
a
cos c n
j
cos , n
:
cos )do =
__
y
S
n
a
djd. n
j
d.dr n
:
drdj. (5.9)
U svezi s tim, podsjetimo na "starinsko" deniranje plonog integrala druge
vrste. Neka su dane neprekidne skalarne funkcije
1, Q, 1 : A R, A _ R
3
,
i dvostrana ploha o _ A, te neka
:
0
= cos c, cos ,, cos
oznacuje jedinicni normalni vektor na odabranu stranu o
+
plohe o u bilo
kojoj tocki. Tada se pripadni ploni integral druge vrste "denira" kako
slijedi:
__
S
+
1djd.Qd.dr1drdj =
__
S
(1 cos cQcos ,1cos )do. (5.10)
(Uocimo da na desnoj strani stoji ploni integral prve vrste!)
PRIMJER 5.11 Izracunajmo ploni integral druge vrste
__
S
+
r
2
djd. j
2
d.dr .
2
drdj,
pri cemu je o
+
"vanjska" strana "desne" polusfere o sredinje sfere zadane
jednadzbom r
2
j
2
.
2
= a
2
(Slika 5.4.).
Slika 5.4.
Rastavimo "desnu" polusferu o na dvije plohe, o = o
1
' o
2
, gdje je
o
1,2
. . . .
1,2
= q
1,2
=
_
a
2
r
2
j
2
, (r, j) 1. . .
_
a _ r _ a
0 _ j _
_
a
2
r
2
.
Buduci da je o
+
"vanjska strana", to je o
+
=
y
o
1
'
x
o
2
, pa po Teoremu 5.9
slijedi
__
S
+
n d
o =
__
y
S
1
n d
o
__
x
S
2
n d
o =
__
y
S
1
n d
o
__
y
S
2
n d
o .
Trazene parcijalne derivacije jesu
0q
1,2
(r, j)
0r
=
(r
_
a
2
r
2
j
2
,
0q
1,2
(r, j)
0j
=
(j
_
a
2
r
2
j
2
.
Time smo pripremili sve za izracunavanje. Dakle,
__
S
+
r
2
djd. j
2
d.dr .
2
drdj =
__
S
1
(r
2
cos c
1
j
2
cos ,
1
.
2
cos
1
)do
__
S
2
(r
2
cos c
2
j
2
cos ,
2
.
2
cos
2
)do
=
__
1
_
r
2
_
0q
1
0r
_
j
2
_
0q
1
0j
_
.
2
_
drdj
__
1
_
r
2
_
0q
2
0r
_
j
2
_
0q
2
0j
_
.
2
_
do
=
__
1
_
r
2
2r
_
a
2
r
2
j
2
j
2
2j
_
a
2
r
2
j
2
_
drdj
polarne koordinate
=
=
__
1
p,
_
2j
3
cos
3
,
_
a
2
j
2

2j
3
sin
3
,
_
a
2
j
2
_
jdjd,
= 2
_

0
_
_
cos
3
, sin
3
,
_
_
o
0
j
4
dj
_
a
2
j
2
_
d, = =
a
4
2
.
(Izracunajte ovaj ploni integral druge vrste ne rastavljajuci plohu o! Uputa:
Odabere li se j-os "povlatenom", o doputa eksplicitnu jednadzbu j =
/(., r).)
5.3 OSTROGRADSKI-GAUSSOVA FORMULA
Kao to smo bili najavili, ovdje ce se povezati trostruki integral po podrucju
\ R
3
s plonim integralom druge vrste po njegovu usmjerenu rubu
x
0\ .
TEOREM 5.12 (Teorem o divergenciji) Neka je

n : A R, A _ R
3
,
neprekidno diferencijabilno vektorsko polje, a \ _ A zatvoreno podrucje
omeeno po dijelovima glatkom jednostavno zatvorenom plohom
x
o =
x
0\
usmjerenom vanjskim normalama. Tada vrijedi Ostrogradski-Gaussova for-
mula
___
\
oiv
nd\ =
__
x
0\
n d
o ( =
__
0\
:
0
do). (5.11)
5.3. OSTROGRADSKI-GAUSSOVA FORMULA 151
Zbog slozenosti opcega slucaja, dokazat cemo samo poseban slucaj u kojemu
usporednice s koordinatnim osima sijeku rub 0\ u najvie dvjema tockama.
Dadnemo li prednost .-osi, rub (ploha) doputa rastav 0\ = o
1
' o
2
, o
1
o
2
= I (krivulja), i eksplicitni zapis
o
1,2
.... = q
1,2
(r, j), q
1
(r, j) _ q
2
(r, j), (r, j) 1 R
2
,
pri cemu se I okomito projicira na 01. Usmjerenje vanjskim normalama
:
0
,
tj.
x
0\ , povlaci usmjerenje
x
o
1
jedinicnim normalama
:
0
i
y
o
2
jedinicnim
normalama

:
0
. Izracunajmo trostruki integral po \ , dobivamo
___
\
0n
:
(r, j, .)
0.
drdjd. =
__
1
_
_
j
2
(a,j)
j
1
(a,j)
0n
:
(r, j, .)
0.
d.
_
drdj =
__
1
n
:
(r, j, q
2
(r, j))drdj
__
1
n
:
(r, j, q
1
(r, j))drdj.
Primijetimo da je
_
/
_
/ = n
:
/ = 0, 0, n
:
(r, j, .) pa je
__
S
1
_
n
:
:
0
_
do =
__
1
n
:
(r, j, q
1
(r, j))drdj i
__
S
2
_
n
:
:
0
_
do =
__
1
n
:
(r, j, q
2
(r, j))drdj.
Slijedi,
___
\
0n
:
(r, j, .)
0.
drdjd. =
__
0\
_
n
:
:
0
_
do.
Posve slicno, preferirajuci r-os, odnosno, j-os dobivamo
___
\
0n
a
(r, j, .)
0r
drdjd. =
__
0\
_
n
a
:
0
_
do,
___
\
0n
j
(r, j, .)
0j
drdjd. =
__
0\
_
n
:
:
0
_
do.
Buduci da se integrira po istom podrucju \ , odnosno 0\ , zbrajanjem slijedi
___
\
_
0n
a
0r

0n
j
0j

0n
:
0.
_
drdjd. =
__
0\
_
n
a
i n
j
, n
:
/
_
:
0
do, tj.
___
\
oiv
nd\ =
__
0\
:
0
do =
__
x
0\
n d
o .
NAPOMENA 5.13

Cesto se Ostrogradski-Gaussova formula zapisuje pomo-
cu skalarnih funkcija. Neka su 1, Q, 1 : A R neprekidno derivabilne
funkcije na okolini A zatvorenog podrucja \ R
3
, rub 0\ kojega je po
dijelovima glatka jednostavno zatvorena ploha. Tada je
___
\
_
0n
a
0r

0n
j
0j

0n
:
0.
_
drdjd. =
__
0\
(1 cos c Qcos , 1cos ) do,
(5.12)
gdje su cos c, cos ,, cos smjerovni kosinusi vanjske normale na plohu 0\ .
PRIMJER 5.14 Izracunati ploni integral druge vrste
__
x
S
r
3
djd. j
3
d.dr .
3
drdj
po sferi
x
o . . . r
2
j
2
.
2
a
2
= 0 usmjerenoj vanjskim normalama.
Imamo da je
__
x
S
r
3
djd. j
3
d.dr .
3
drdj =
__
x
S
n d
o ,
pri cemu je
n = n
a
, n
j
, n
:
, n
a
(r, j, .) = r
3
, n
j
(r, j, .) = j
3
, n
:
(r, j, .) = .
3
, te da smijemo primijeniti Teorem o divergenciji. Prema tomu,
__
x
S
r
3
djd. j
3
d.dr .
3
drdj =
__
x
S
n d
o =
___
\
oiv
nd\ =
___
\
_
8r
2
8j
2
8.
2
_
drdjd.
sferne koordinate
=
___
\
r0,
8r
2
r
2
sin0drd0d, =
8
_
2
0
_
_

0
_
sin0
_
o
0
r
4
dr
_
d0
_
d, = =
12a
5
.
PRIMJER 5.15 Izracunti ploni integral druge vrste
__
x
S
rdjd. jd.dr .drdj
po bilo kojoj po dijelovima glatkoj jednostavno zatvorenoj plohi usmjerenoj
vanjskim normalnim vektorima.
Kao i u prethodnomu primjeru, primijenit cemo Teorem 5.12. Dakle,
__
x
S
rdjd.jd.dr.drdj =
___
\
oiv
nd\ =
___
\
(111)d\ = 8O(\ ),
5.3. OSTROGRADSKI-GAUSSOVA FORMULA 153
pri cemu je O(\ ) obujam podrucja \ omeenoga plohom o. Tako smo
dobili formulu
O(\ ) =
1
8
__
x
0\
rdjd. jd.dr .drdj, (5.13)
koja je analogon one iz Korolara 4.24 za plotinu ravninskog podrucja 1:
1(1) =
1
2
_
x
01
jdr rdj.
Teorem o divergenciji ima analogone za gradijent i rotaciju, o kojima cemo
sada neto reci. Promatrajmo neprekidnu vektorsku funkciju

n : A R
3
,
A _ R
3
, i po dijelovima glatku jednostavno zatvorenu plohu o _ A, to
omeuje zatvoreno podrucje \ _ A. Denirajmo
___
\
nd\
def.
=
____
\
n
a
d\,
___
\
n
j
d\,
___
\
n
:
d\
_
, (5.14)
__
S
ndo
def.
=
___
S
n
a
do,
__
S
n
j
do,
__
S
n
:
do
_
. (5.15)
Pretpostavimo da je vektorsko polje

n potencijalno na \ , tj. da postoji
neprekidno diferencijabilna skalarna funkcija ) : \ R za koju je

n =
giao). Tada je
___
\
giao)d\ =
____
\
0)
0r
d\,
___
\
0)
0j
d\,
___
\
0)
0.
d\
_
.
Uocimo da je
oiv )
i =
0)
0r
, oiv )
, =
0)
0j
i oiv )
/ =
0)
0.
.
pa je
___
\
giao)d\ =
____
\
oiv )
i d\,
___
\
oiv )
, d\,
___
\
oiv )
/ d\
_
=
T.5.12
=
___
x
0\
)
i do,
__
x
0\
)
, do,
__
x
0\
)
/ do
_
. (5.16)
Primijetimo da je vektor
_
i do,

, do,

/ do
_
usmjereni "plotinski ele-
ment"

:
0
do = d
o . Tako smo izveli tzv. Teorem o gradijentu:

___
\
giao)d\ =
__
x
0\
)d
o . (5.17)
Na slican se nacin dobiva i tzv. Teorem o rotaciji:
___
\
iol
nd\ =
__
x
0\
(
:
0
n)do. (5.18)
5.4 STOKESOVA FORMULA
Sjetimo se Greenove formule
__
1
_
0Q
0r

01
0j
_
drdj =
_
x
01
1dr Qdj
kojom se dvostruki integral po ravninskom podrucje 1 prevodi na krivuljni
integral druge vrste po njegovu rubu. Stavimo li

n = 1, Q , dobivamo
njezin vektorski zapis:
__
1
_
iol
/
_
drdj =
_
x
01
n d
r
_
=
_
01
t
0
d:
_
Stokesova formula ce biti poopcenje Greenove formule na prostorno vek-
torsko polje

n, plohu o R
2
i njezin rub 0o.
Prije samoga iskaza treba denirati sukladno usmjerenje plohe i njezina ruba.
Kao to smo se vec dogovorili, plohu o zadanu jednadzbom
. = q(r, j), (r, j) 1 R
2
,
usmjerenu jedinicnim normalnim vektorima
:
0
(r, j) =

0j(a,j)
0a

i
0j(a,j)
0j

,
/
_
1
_
0j(a,j)
0a
_
2
_
0j(a,j)
0j
_
2
oznacujemo sa
y
o, a usmjerenu normalama
:
0
(r, j) - sa
x
o. Usmjerimo
rub 01 (po dijelovima glatku jednostavno zatvorenu ravninsku krivulju) po-
drucja 1 pozitivno, tj. kao
x
01 ("pravilo desne ruke" kad je palac usmjeren
kao vektor

/ ), pa mu pridijelimo parametrizaciju (s porastom parametra)
01. . . r = c(t), j = c(t), t [a, /[.
Buduci da se rub 0o (po dijelovima glatka jednostavno zatvorena krivulja)
okomito projicira na 01 i o doputa parametrizaciju
o . . . r(r, j) = (r, j, q(r, j)), (r, j) 1,
to se usmjerenje s
x
01 "prenosi" na 0o (porastom parametra), oznacimo ga
kao
x
0o, tj.
x
0o . . . r(c(t), c(t)) = j(t) = (c(t), c(t), q(c(t), c(t))), t [a, /[.
5.4. STOKESOVA FORMULA 155
Pritom govorimo da su ploha
y
o i njezin rub
x
0o sukladno usmjereni.
Dakako, u slucaju negativnoga usmjerenja
y
01 dobivamo odgovarajuce us-
mjereni rub
y
0o, pa i tada kazemo da su ploha
x
o i njezin rub
y
0o sukladno
usmjereni. Primijetimo da se u oba slucaja radi o potivanju "pravila desne
ruke" kad je palac usmjeren kao normalni vektor.
TEOREM 5.16 (Stokesov teorem) Neka je

n : A R
3
, A _ R
3
,
neprekidno diferencijabilna vektorska funkcija,
y
o _ A usmjerena po di-
jelovima glatka ploha, a
x
0o sukladno joj usmjereni rub koji je po dijelovima
glatka jednostavno zatvorena krivulja. Tada vrijedi Stokesova formula
__
y
S
iol
n d
o =
_
x
0S
n d
r
_
=
_
0S
t
0
d:
_
. (5.19)
NAPOMENA 5.17 Kako za Greenovu tako se i za Stokesovu formulu
cesto rabi skalarni zapis. U tu svrhu, neka su 1, Q, 1 : A R, A _
R
3
, neprekidno derivabilne funkcije, a o _ A po dijelovima glatka ploha s
rubom 0o po dijelovima glatkom jednostavno zatvorenom krivuljom. Tada
se pripadna Stokesova formula zapisuje kako slijedi:
_
0S
1dr Qdj 1d. =
__
S
__
01
0j

0Q
0.
_
cos c
_
01
0.

01
0r
_
cos ,
_
0Q
0r

01
0j
_
cos
_
do, (5.20)
pri cemu su cos c, cos , i cos smjerovni kosinusi normalnih vektora na
plohu o sukladno usmjereni s rubom 0o.
PRIMJER 5.18 Izracunajmo cirkulaciju vektorskog polja
(r, j, .)
n(r, j, .) =
_
r
2
j
3
, 1, .
_
duz usmjerenoga ruba
x
0o plohe o zadane jednadzbom . =
_
2 r
2
j
2
.
Najprije, iz dane jednadzbe slijedi
o . . . . = q(r, j) =
_
2 r
2
j
2
, (r, j) 1 = (r, j) [ r
2
j
2
_ 2 R
2
.
Buduci da sukladno usmjerenje (s rubom
x
0o) na o znaci
y
o usmjerenu nor-
malama

:
0
(s obzirom na q), to
0q(r, j)
0r
=
r
_
2 r
2
j
2
,
0q(r, j)
0j
=
j
_
2 r
2
j
2
povlaci
:
0
(r, j) =
_
r
_
2
,
j
_
2
,
_
2 r
2
j
2
_
2
_
,
do =
_
2
_
2 r
2
j
2
drdj.
Tako dobivamo
__
y
S
iol
n d
o =
_
x
0S
n
a
dr n
j
dj n
:
d.
Stokesova formula
=
__
S
__
0n
:
0j

0n
j
0.
_
cos c
_
0n
a
0.

0n
:
0r
_
cos ,
_
0n
j
0r

0n
a
0j
_
cos
_
do =
__
1
_
(00)
r
_
2
(00)
j
_
2
(08r
2
j
2
)
_
2 r
2
j
2
_
2
_
_
2
_
2 r
2
j
2
drdj =
8
__
1
r
2
j
2
drdj
polarne koordinate
= 8
_
2
0
_
cos
2
,sin
2
,
_
2
0
j
5
dj
_
d, = .
Poglavlje 6
OBI
CNE
DIFERENCIJALNE
JEDNAD
ZBE
Odreujuci integral dane funkcije ) : A R, A _ R, rjeavamo, zapravo,
jednadzbu 1
t
(r) = )(r) s nepoznanicom - funkcijom 1 : A R. Pod
nekim uvjetima, funkcija 1 je jednozacno odreena do na aditivnu kon-
stantu. Promatrana jednadzba 1
t
(r) = )(r), odnosno, ekvivalentna joj
jednadzba d1(r) = )(r)dr spada u tzv. diferencijalne jednadzbe. U iducim
cemo se odjeljcima baviti nekim jednostavnim vrstama obicnih diferencijal-
nih jednadzbi prvoga i drugoga reda koje su elementarno rjeive, tj. rjeenja
kojih doputaju analiticke zapise to sadrze najvie konacno mnogo ele-
mentarnih funkcija i konacno mnogo neodreenih integrala (ovi smiju biti i
elementarno nerjeivi). Usput cemo se osvrnuti i na sustave dviju obicnih
diferencijalnih jednadzbi prvoga reda pokazujuci kako se neki od njih svode
na lako rjeive diferencijalne jednadzbe drugoga reda.
6.1 DIFERENCIJALNE JEDNAD
ZBE
Pod diferencijalnom jednadzbom smatramo svaku jednadzbu koja anali-
tickim zapisom povezuju nepoznate realne funkcije, neke derivacije tih funk-
cija i njihove varijable. One se vrlo cesto "same od sebe" pojavljuju kao
157
158 POGLAVLJE 6. OBI
ZBE
matematicki zapis nekih prirodnih zakona to upravljaju zivim i nezivim
svijetom oko nas (u geometriji, zici, kemiji, biologiji, tehnici i tehnologiji,
medicini itd.). Reci cemo da je diferencijalna jednadzba obicna ako se u njoj
pojavljuje samo jedna nepoznata funkcija jedne realne varijable. Ako je red
najvie derivacije to se pojavljuje u diferencijalnoj jednadzbi broj : N,
onda kazemo da je to diferencijalna jednadzba :-toga reda. Rjeenje
diferencijalne jednadzbe :-toga reda
1(r, j, j
t
, j
tt
, . . . , j
(a)
) = 0,
ili u zapisu
j
(a)
= )(r, j, j
t
, j
tt
, . . . , j
(a1)
)
je svaka funkcija koja joj (zajedno sa svojim derivacijama) uvrtenjem iden-
ticki udovoljava.
PRIMJER 6.1 (a) Jednadzba j
t
2r = 0 je obicna diferencijalna jed-
nadzba prvoga reda, a njezino rjeenje je svaki polinom j = )(r) = r
2
C,
C R, (jer je j
t
2r =
_
r
2
C
_
t
2r = 0).
(b) Jednadzba j
tt
6r2 = 0 je obicna diferencijalna jednadzba drugoga
reda, a rjeenje joj je svaki polinom j = )(r) = r
3
r
2
C
1
rC
2
, C
1
, C
2

R, jer je
_
r
3
r
2
C
1
r C
2
_
tt
6r 2 =
_
8r
2
2r C
1
_
t
6r 2 =
6r 2 6r 2 = 0.
Opce rjeenje diferencijalne jednadzbe :-toga reda je obitelj funkcija
1(r, j, C
1
, C
2
, . . . , C
a
) = 0,
ili u zapisu
j = ,(r, C
1
, C
2
, ..., C
a
),
gdje su C
1
, C
2
, . . . , C
a
realne konstante, koje diferencijalnu jednadzbu zado-
voljavaju identicki. Posebno (ili partikularno) rjeenje se dobiva iz
opceg rjeenja za konkretne vrijednosti konstanti C
1
, C
2
, . . . , C
a
. Da bi
se odredilo neko posebno rjeenje, obicno se postave dodatni zahtjevi, tzv.
pocetni uvjet kojemu ono mora udovoljavati. Ako je opce rjeenje poznato
onda se iz njega, temeljem pocetnog uvjeta, lako izdvaja trazeno posebno
rjeenje. Za obicnu diferencijalnu jednadzbu prvoga reda obicno se zahtijeva
6.1. DIFERENCIJALNE JEDNAD
ZBE 159
da posebno rjeenje ima zadanu vrijednost u odabranoj tocki, a u slucaju jed-
nadzbe drugoga reda zadaje se i derivacijska vrijednost u odabranoj tocki.
Ponekad postoje rjeenja diferencijalne jednadzbe koja se ne mogu dobiti
iz opceg rjeenja (za konkretne vrijednosti konstanti C
1
, C
2
, . . . , C
a
). Ta
rjeenja nazivamo singularnim rjeenjima. Reci cemo da je diferencijalna
jednadzba rijeena ako su odreena sva njezina rjeenja.
PRIMJER 6.2 (a) Pokazimo da je j = )(r) = r
2
C, C R, opce
rjeenje diferencijalne jednadzbe j
t
2r = 0 (Primjer 6.1.(a)), tj. da se
birajuci konstanatu C R moze dobiti svako posebno rjeenje.
Pretpostavimo, primjerice, da je j = q(r) neko (bilo koje) posebno rjeenje
diferencijalne jednadzbe j
t
2r = 0, tj. da je q
t
(r) = 2r. Trebamo dokazati
da je funkcija q oblika q(r) = r
2
C
1
, gdje je C
1
R neka konstanta. Buduci
je za svaki C R derivacija funkcije )(r) = r
2
C jednaka derivaciji funkcije
q(r), imamo () q)
t
(r) = 0, r R. Dakle, funkcije q i ) razlikuju se do
na aditivnu konstantu 1, tj. q(r) = )(r) 1 = r
2
C 1 = r
2
C
1
,
C
1
= 1 C R, a to je i trebalo dokazati.
Odredimo ono posebno rjeenje te jednadzbe koje u tocki r = 0 ima vrijed-
nost j = 1. Uvrtenjem danoga pocetnog uvjeta u opce rjeenje j = r
2
C,
C R, dobivamo
1 = )(0) = 0
2
C, tj. C = 1,
pa je trazeno posebno rjeenje j = r
2
1 (Slika 6.1.).
Slika 6.1.
(b) Slicnim razmatranjem pokazuje se da je j = )(r) = r
3
r
2
C
1
rC
2
,
C
1
, C
2
R, opce rjeenje diferencijalne jednadzbe j
tt
6r 2 = 0 (Primjer
6.1.(b)).
ZBE
Ako je diferencijalnoj jednadzbi postavljen i pocetni uvjet
r
0
= 0, j
0
= j(0) = 1, j
t
0
= j
t
(0) = 2,
onda uvrtenjem u opce rjeenje dobivamo
1 = )(0) = 0
3
0
2
C
1
0 C
2
,
2 = )
t
(0) = 8 0
2
2 0 C
1
,
i mora biti C
2
= 1 i C
1
= 2. Slijedi da je trazeno posebno rjeenje j =
r
3
r
2
2r 1.
Slika 6.2.
Na Slici 6.2. prikazano je nekoliko funkcija koje pripadaju opcem rjeenju.
Posebno rjeenje je istaknuto: njegov graf prolazi tockom (0, 1) i u toj tocki
koecijent smjera tangente je 2.
6.1.1 OBLIKOVANJE DIFERENCIJALNE JEDNAD
ZBE
Za opisivanje zikalnih (realnih) problema cesto koristimo matematicke mod-
ele (idealizacije), koji su cesto dani u obliku diferencijalnih jednadzbi. Po-
mocu diferencijalnih jednadzbi se opisuju problemi kod kojih se na temelju
trenutnog stanja i nacina kako se neto mijenja zelimo "predvidjeti buducnost".
Populacijska diferencijalna jednadzba.
U raznim situacijama se susrecemo s nekom velicinom cija je brzina prom-
jene proporcionalna s njenom trenutnom vrijednocu. Primjerice, rast (pad)
populacije proporcionalan je broju trenutne populacije, brzina raspada ra-
dioaktivne tvari proporcionalna je trenutnoj kolicini te tvari, dobit je pro-
porcionalna kolicini ulozenog novca. . .
ZBE 161
Ovu zakonitost matematicki formuliramo na nacin:
j
t
=
dj
dt
= /j.
Ova se diferencijalna jednadzba prvog reda naziva populacijskom difer-
encijalnom jednadzbom. Ovdje je vrijeme t nezavisna varijabla, velicina
populacije nepoznata funkcija j (t) , a j
t
(t) =
oj
ot
mjeri promjenu (rast ili
pad) populacije u vremenu. Uocimo, ako je konstanta / 0, onda je
oj
ot
0,
to znaci da populacija raste, a ako je / < 0, onda je
oj
ot
< 0, to znaci da
populacija pada.
Slika 6.3.
Opce rjeenje populacijske diferencijalne jednadzbe je
j = Cc
It
Konstantu C odreujemo prema pocetnom stanju j
0
, tj. stanju u trenutku
t
0
= 0. Buduci je j
0
= j (0) = Cc
0
= C, rjeenje je
j (t) = j
0
c
It
.
Graf rjeenja, ovisno o konstanti /, prikazan je na Slici 6.3.
PRIMJER 6.3 Podaci o broju stanovnika (u milijunima) u svijetu dani
su tablicom.
Uz pretpostavku da je rast broja stanovnika proporcionalan broju stanovnika,
treba odrediti / i usporediti koliko se dobro model podudara s podacima.
Neka je j (t) broj stanovnika. Tada je
j (t) = j
0
c
It
.
ZBE
(a) Ako odaberemo da je t
0
= 0 za 1000. godinu, onda je j
0
= 160, tj.
j (t) = 160c
It
. Odredimo / iz podatka za 1010. godinu. Imamo
j (10) = 160 c
I10
= 170.
Ovo povlaci / =
1
10
ln
1750
1650
= 0.00884. Dakle,
j (t) = 160 c
0.005884t
.
Po ovom modelu, broj stanovnika 1990. godine je j (00) = 160c
0.00588490
=
2802, to jako odstupa od stvarnih podataka.
(b) Ako / odredimo iz podatka za 100. godinu. Imamo
j (0) = 160 c
I50
= 220.
Ovo povlaci / =
1
50
ln
2520
1650
= 0.00847 Dakle,
j (t) = 160 c
0.00847t
.
Po ovom modelu, broj stanovnika 1990. godine je j (00) = 160c
0.0084790
=
886, to dosta odstupa od stvarnih podataka, ali manje od predhodnog
modela.
(c) Ako odaberemo da je t
0
= 0 za 100. godinu, onda je j
0
= 220, tj.
j (t) = 220c
It
. Odredimo / iz podatka za 1060. godinu. Imamo
j (10) = 220 c
I10
= 8020.
Ovo povlaci / =
1
10
ln
3020
2520
= 0.0181. Dakle,
j (t) = 220 c
0.0181t
.
Po ovom modelu, stanovnika 1990. godine je j (40) = 220 c
0.018140
=
108, to se prilicno dobro podudara sa stvarnim podacima. Na osnovi ovog
modela broj stanovnika 2010. godine bi trebao biti 746 milijuna.
Logisticka diferencijalna jednadzba.
Pretpostavka da je rast (pad) populacije proporcionalan broju trenutne pop-
ulacije je dobra ako imamo idealne uvjete. Npr. ako se radi o populaciji
bakterija ili zivotinja to znaci da npr. zivotni prostor nije ogranicen, nema
prirodnih neprijatelja, ima dovoljno hrane. . .
ZBE 163
Pretpostavimo da je rast populacije proporcionalan broju trenutne popu-
lacije, ali da velicina populacije pocima opadati kad dosegne kapacitet 1.
Ove uvjete mozemo opisati ovako:
dj
dt
- /j, za j dovoljno malen (j 1);
dj
dt
< 0, za j 1.
Matematicki model je diferencijalna jednadzba
dj
dt
= /j
_
1
j
1
_
, 1 0,
poznata pod imenom logisticka diferencijalna jednadzba. Ako je:
j 1 (j je dovoljno malen) , onda je
j
1
- 0, tj. 1
j
1
- 1 pa je
zato
dj
dt
- /j;
j 1 onda je
j
1
1, tj. 1
j
1
< 0 pa je zato
dj
dt
< 0.
Opce rjeenje logisticke diferencijalne jednadzbe je
j (t) =
1
1 Cc
It
.
Konstantu C odreujemo prema pocetnom stanju j
0
, tj. vrijednosti u
trenutku t
0
= 0. Buduci je j
0
= j (0) =
1
1+C
, imamo
1
1+C
= j
0
, to povlaci
C =
1j
0
j
0
, tj.
j (t) =
1
1
1j
0
j
0
c
It
.
Graf ove funkcije je:
Slika 6.4.
ZBE
PRIMJER 6.4 U jezero je puteno 400 riba. Nakon prve godine se broj
ribe utrostrucio. Odrediti koliko ce biti ribe u jezeru nakon t godina, ako je
procjena da je kapacitet jezera 10000 riba. Za koliko vremena ce broj ribe
u jezeru narasti na 000
Matematicki model je logisticka diferencijalna jednadzba
dj
dt
= /j
_
1
j
1
_
,
gdje je 1 = 10000 kapacitet jezera. Opce rjeenje ove diferencijalne jed-
nadzbe je
j (t) =
1
1 Cc
It
=
10000
1 Cc
It
.
Buduci je j (0) = 400, imamo 400 =
10000
1+Cc
0
i C = 24. Dakle,
j (t) =
10000
1 24c
It
.
Kako znamo da se broj ribe utrostrucio nakon prve godine, to je j (1) = 1200,
pa je
1200 =
10000
1 24c
I1
= / = ln
86
11
= / 1. 186.
Dakle, broj ribe u jezeru nakon t godina je
j (t) =
10000
1 24c
1. 186t
.
Sada odredimo koliko vremena ce broj ribe u jezeru narasti na 000. Imamo
000 =
10000
1 24c
1. 186t
=t =
ln24
1. 186
2. 68,
to je priblizno 2 godine i 8 mjeseci.
Populacijski rast.
Pretpostavimo da je rast populacije proporcionalan broju trenutne popu-
lacije, ali da velicina populacije pocima opadati kad dosegne kapacitet 1, te
pocima izumirati kad je velicina populacije manja od :. Ove uvjete mozemo
opisati ovako:
dj
dt
- /j, za j nije prevelik niti premalen (: j 1) ;
dj
dt
< 0 za j 1;
ZBE 165
dj
dt
< 0 za j < :.
Matematicki model je diferencijalna jednadzba populacijskog rasta
dj
dt
= /j
_
1
j
1
__
1
:
j
_
, / 0.
Naime, ako je
: j 1 onda je
j
1
- 0 i
:
j
- 0, tj. 1
j
1
- 1 i 1
:
j
- 1, pa
je zato
dj
dt
- /j;
j 1 onda je
j
1
1 i
:
j
< 1, tj. 1
j
1
< 0, 1
:
j
0, pa je zato
dj
dt
< 0;
j < : onda je
:
j
1 i
j
1
< 1, tj. 1
j
1
0, 1
:
j
< 0, pa je zato
dj
dt
< 0.
6.1.2 OBSTOJNOST RJEENJA
Rjeavanje diferencijalne jednadzbe je, opcenito, vrlo zahtjevni zadatak. Za
pojedine vrste diferencijalnih jednadzbi postoje kriteriji - dovoljni uvjeti
koji jamce obstojnost njihovih rjeenja. Ovdje cemo upoznati kriterije za
rjeivost diferencijalnih jednadzbi to doputaju zapis
j
t
= G(r, j),
pri cemu je G : A R, A _ R
2
, dana funkcija koja udovoljava nekim
dodatnim uvjetima, a trazeno rjeenje je nepoznata funkcija j = )(r) (jedne
varijable).
TEOREM 6.5 (Picardov teorem) Neka su dane funkcija G : A R,
A _ R
2
, i tocka (r
0
, j
0
) A i neka postoji pravokutnik 1 = [r
0
a, r
0

a[ [j
0
/, j
0
/[ _ A, a, / R
+
, takav da vrijedi
(a) G je neprekidna na 1;
(b) G udovoljava tzv. Lipschitzovu uvjetu na 1 po varijabli j, tj.
_
1 R
+
_
(\(r
1
, j
1
), (r
1
, j
2
) 1) [G(r
1
, j
1
) G(r
1
, j
2
)[ _ 1[j
1
j
2
[ .
ZBE
Tada diferencijalna jednadzba, s pocetnim uvjetom,
j
t
= G(r, j), r = r
0
, j = j
0
, (6.1)
ima tocno jedno rjeenje koje je neprekidna funkcija
) : [r
0
/, r
0
/[ R, j
0
= )(r
0
),
/ = mina,
b
A
, a ' = max[G(r, j)[ [ (r, j) 1. (Pozitivni broj 1
nazivamo Lipschitzovom konstantom.)
PRIMJER 6.6 Diferencijalna jednadzba j
t
= 2
_
[j[ ima rjeenje za proiz-
voljni pocetni uvjet. Meutim, rjeenje nije uvijek jedinstveno. Kroz tocku
(0, 0) ocito prolaze grafovi rjeenja
j =
_
r
2
, r _ 0
r
2
, r 0
, j =
_
0, r _ 0
r
2
, r 0
.
Razlog ovoj pojavi je da funkcija G(r, j) = 2
_
[j[ ne udovoljava uvjetu (b)
u okolini tocke (0, 0).
Dokaz Picardovog teorema premauje okvire ovih skripata. Izdvojimo os-
novnu ideju dokaza: trazeno jednistveno rjeenje ) diferencijalne jednadzbe
(6.1) moze se dobiti kao granicna vrijednost funkcijskoga niza ()
a
),
)
a
: [r
0
/, r
0
/[ R, )
a
(r) = j
0

_
a
a
0
G(t, )
a1
(t))dt, (6.2)
pri cemu je )
0
konstantna funkcija )
0
(r) = j
0
. Pokazuje se da vrijedi pro-
cjena
[)(r) )
a
(r)[ _
'
1

(1/)
a+1
(: 1)!
. (6.3)
Ona omogucuje da se zadovoljimo i nekim pribliznim rjeenjem, nekom
funkcijom )
a
, i da pritom znamo kolika je apsolutna pogreka. U praksi se,
dakako, postupa upravo na taj nacin. Rjeavanje diferencijalne jednadzbe
nacinom provedenim u dokazu Picardovog teorema naziva se metoda pos-
tupnog priblizavanja.
PRIMJER 6.7 Rijeiti diferencijalnu jednadzbu, s pocetnim uvjetom,
j
t
= r j, r
0
= 0, j
0
= 0,
ZBE 167
metodom postupnog priblizavanja, pa dobiveno rjeenje usporediti s "ocitim"
rjeenjem j = c
a
r 1. Koje bi priblizno rjeenje )
a
na pravokutniku
[r[ _ 2, [j[ _ 1 udovoljilo tocnosti do 10
5
?
Prvo provjerimo je li udovoljeno uvjetima Picardova teorema!
Funkcija
(r, j) q(r, j) = r j
je neprekidna (na cijelomu R
2
), pa je neprekidna i na svakom pravokutniku
1 = [a, a[ [/, /[ R
2
, a, / R
+
. Nadalje, funkcija q(r, j) = rj je na
pravokutniku 1 omeena i Lipschitzov uvjet je ispunjen. Za Lipschitzovu
konstantu mozemo uzeti 1 = 1 jer je [(r
1
j
1
) (r
1
j
2
)[ _ 1 [j
1
j
2
[ za
svaki (r
1
, j
1
), (r
1
, j
2
) 1. U ovome primjeru je
(r
0
, j
0
) = (0, 0), a = 2, / = 1.
Buduci je
' = max[r j[ [ r [2, 2[ , j [1, 1[ = 8
imamo da je
/ = min
_
2,
1
8
_
=
1
8
.
Iz procjene (6.3) imamo
8
1

_
1
3
_
a+1
(: 1)!
_
1
10
5
,
i dalje 8
a
(: 1)! _ 10
5
. Buduci je 8
4
(4 1)! = 0 720 i 8
5
( 1)! = 174 060
zakljucujemo da moramo uzeti : = .
Racun daje:
)
0
(r) = j
0
= 0;
)
1
(r) = j
0

_
a
a
0
G(t, )
0
(t))dt =
_
a
0
tdt =
1
2
r
2
;
)
2
(r) = j
0

_
a
a
0
G(t, )
1
(t))dt =
_
a
0
_
t
1
2
t
2
_
dt =
1
2
r
2
1
6
r
3
;
)
3
(r) = j
0

_
a
a
0
G(t, )
2
(t))dt =
_
a
0
_
t
1
2
t
2
1
6
t
3
_
dt =
1
2
r
2
1
6
r
3
1
24
r
4
;
ZBE
)
4
(r) = j
0

_
a
a
0
G(t, )
3
(t))dt =
_
a
0
_
t
1
2
t
2
1
6
t
3
1
24
t
4
_
dt =
=
1
2
r
2
1
6
r
3
1
24
r
4
1
120
r
5
i trazena funkcija koja tocno rjeenje )(r) = c
a
r 1 aproksimira na
segmentu
_
1
3
,
1
3
s tocnocu 10
5
je
)
5
(r) = j
0

_
a
a
0
G(t, )
4
(t))dt =
_
a
0
_
t
1
2
t
2
1
6
t
3
1
24
t
4
1
120
t
5
_
dt =
=
1
2
r
2
1
6
r
3
1
24
r
4
1
120
r
5
1
720
r
6
.
Slika 6.5.
Na Slici 6.5. prikazano je tocno rjeenje j = c
a
r 1 i njegova aproksi-
macija )
5
(r) =
1
2
r
2
1
6
r
3
1
24
r
4
1
120
r
5
1
720
r
6
(koja na segmentu
_
1
3
,
1
3
aproskimira s tocnosti do 10
5
i na drugom crtezu se njihovi grafovi -nacrtani
su - gotovo i ne razlikuju).
PRIMJER 6.8 Rijeiti diferencijalnu jednadzbu, s pocetnim uvjetom,
j
t
= r j, r
0
= 0, j
0
= 1.
Pokazat cemo kasnije kako se izracuna tocno rjeenje )(r) = 2c
a
r1 ove
diferencijalne jednadzbe, a sada se pozabavimo kako mozemo naci numericku
aproksimaciju rjeenja na segmentu [0, 1[.
Slika 6.6.
ZBE 169
Razdijelimo [0, 1[ na dva jednaka dijela tockom r
1
= 0.. Pocetni uvjet daje
j
t
(0) = G(0, 1) = 0 1 = 1. To znaci da je j 1 = 1(r 0) tangenta
krivulje j = 2c
a
r 1 u tocki T
0
(0, 1). Za prvu aproksimaciju tocnog
rjeenja mozemo uzeti linearnu aproksimaciju
1
0
(r) = r 1,
tj. graf tocnog rjeenja )(r) = 2c
a
r1 aproksimiramo dijelom tangente
u tocki T
0
(0, 1) na taj graf za r [0, 0.[ (Slika 6.6.).
Postupak je dalje sljedeci: pomaknimo se od tocke r
0
= 0 udesno u tocku
r
1
= 0., tj. udesno za / = 0.. U toj tocki r
1
= 0. linearna aproksimacija
daje 1
0
(r
1
) = 0. 1 = 1. i vrijednost tocnog rijeenja )(r
1
) aproksimira-
jmo sa j
1
= 1
0
(r
1
) = 1.. Diferencijalna jednadzba j
t
= rj za vrijednosti
(r
1
, j
1
) daje j
t
(r
1
) = G(r
1
, j
1
) = 0. 1. = 2. Za aproksimaciju trazenog
rjeenja (za r [0., 1[) uzmimo linearnu funkciju
1
1
(r) = j
1
j
t
(r
1
)(r r
1
) = 2r 0.,
tj. graf tocnog rjeenja na segmentu [0., 1[ aproksimiramo dijelom pravca
j = 2r 0. koji prolazi tockom T
1
(0., 1.). Dobivena poligonalna crta
je aproksimacija grafa tocnog rjeenja na segmentu [0, 1[ . U izracunu ove
aproksimacije uzeli smo korak / = 0.. Podjelimo li segment [0, 1[ na cetiri
jednaka dijela, tj. uzmemo li za korak / = 0.2, imamo poligonalnu crtu
koja bolje aproksimira graf tocnog rjeenja (Slika 6.6).
Formalizirajmo ovaj postupak poznat pod imenom Eulerova metoda: za
diferencijalnu jednadzbu s pocetnim uvjetom
j
t
= G(r, j), r = r
0
, j = j
0
,
aproksimacija tocnog rjeenja na segmentu [r
0
, /[ s korakom / je poligonalna
crta odreena sa tockama (postupak je vidljiv na Slici 6.7.):
r
0
j
0
r
1
= r
0
/ j
1
= j
0
/G(r
0
, j
0
)
r
2
= r
1
/ j
2
= j
1
/G(r
1
, j
1
)

r
a
= r
a1
/ j
a
= j
a1
/G(r
a1
, j
a1
)
ZBE
Jasno je da ce poligonalna crta bolje aproksimirati tocno rjeenje ukoliko je
korak / manji. Uocimo isto tako da, to se vie udaljavamo od tocke r
0
, to
je aproksimacija loija.
Slika 6.7.
Na Slici 6.8. prikazana je aproksimacija rjeenja diferencijalne jednadzbe
j
t
= r j, r
0
= 0, j
0
= 1, (Primjer 6.8.) na segmentu [0, 1[ za / = 0.1.
Slika 6.8.
6.2 NEKE OBI
CNE DIFERENCIJALNE
JEDNAD
ZBE PRVOGA REDA

U ovomu odjeljku cemo pokazati nekoliko nacina izravnog rjeavanja nekih
jednostavnih i elementarno rjeivih vrsta obicnih diferencijalnih jednadzba.
6.2. NEKE OBI
CNE DIFERENCIJALNEJEDNAD
ZBE PRVOGAREDA171
6.2.1 DIFERENCIJALNE JEDNAD
ZBE S ODJELJIVIM
VARIJABLAMA
Pretpostavimo da se obicna diferencijalana jednadzba prvog reda 1(r, j, j
t
) =
0 moze zapisati kao
j
t
= q(r), tj. dj = q(r)dr,
pri cemu je q neprekidna funkcija. Razvidno je da je tada svaka primi-
tivna funkcija G za funkciju q neko rjeenje promatrane jednadzbe. Naime,
__
q(r)dr
_
t
= G
t
(r) = q(r). Ali vrijedi i obratno, svako rjeenje ) proma-
trane diferencijalne jednadzbe je neka primitivna funkcija za funkciju q, jer
mora biti )
t
= q. Zakljucujemo da je opce rjeenje polazne diferencijalne
jednadzbe pripadni neodreeni integral i piemo
j =
_
q(r)dr (= ) [ )
t
= q).
Ako je pritom )
0
, tj. j = )
0
(r), bilo koje posebno rjeenje, onda se svako
drugo rjeenje ) razlikuje od njega za neku aditivnu konstantu C, tj. )(r) =
)
0
(r) C.
PRIMJER 6.9 Rjeenje diferencijalne jednadzbe
j
t
=
1
_
1 r
2
je svaka funkcija iz skupa )
C
: 1, 1 R [ )
C
(r) = aicsinr C, C R .
Ako je npr. pocetni uvjet r = 0, j = 0, dobivamo posebno rjeenje
)
0
(r) = aicsinr.
Promatrajmo sada slucaj diferencijalne jednadzbe 1(r, j, j
t
) = 0 koja dop-
uta zapis
j
t
= q(r) /(j). (6.4)
Njoj se, dakle, varijable mogu odijeliti (separirati) tako da se dobije jed-
nadzba
dj
/(j)
= q(r)dr, /(j) ,= 0.
Integrirajuci obje strane dobivamo
_
dj
/(j)
=
_
q(r)dr C,
ZBE
to smatramo opcim rjeenjem, tj. njezino rjeenje je skup svih funkcija
implicitno zadanih tom integralnom jednadzbom. Pritom kazemo da smo
polaznu diferencijalnu jednadzbu rijeili odijeljujuci (separirajuci) vari-
jable.
PRIMJER 6.10 Diferencijalnoj jednadzbi
j rj
t
= 2(1 r
2
j
t
),
je ekvivalentna diferencijalna jednadzba
dj(2r
2
r) = (j 2)dr,
a ova se ("u glavnom") svodi na
dj
j 2
=
dr
r(2r 1)
(kad je j ,= 2, r ,= 0 i r ,=
1
2
). Rijeimo ovu zadnju pod svim naznacenim
ogranicenjima! Integrirajuci obje strane dobivamo
ln[j 2[ = ln[r[ ln[2r 1[ 1, 1 R.
Buduci da je ln : R
+
R bijekcija, to za svaki 1 postoji neki C ,= 0 takav
da je ln[C[ = 1, pa imamo
ln[j 2[ = ln
[Cr[
[2r 1[
, C R 0.
Slijedi da opce rjeenje doputa zapis
j = )
C
(r) =
Cr
2r 1
2, r R
1
2
, 0, C R 0.
Izravnom provjerom, tj. deriviranjem i uvrtenjem j i j
t
u polaznu diferen-
cijalnu jednadzbu, lako vidimo da je svaka funkcija )
C
posebno rjeenje te
jednadzbe. tovie, pritom se vidi da sva ta rjeenja doputaju proirenje
na tocku r = 0 (pripadnom vrijednocu j = )
C
(0) = 2).
Raspravimo sada slucajeve to smo ih bili iskljucili.
Primijetimo da j = 2 povlaci j
t
= 0, pa uvrtenjem u polaznu jednadzbu
dobivamo 2 = 2. Slijedi da je i konstantna funkcija j = 2, rjeenje. Napokon,
6.2. NEKE OBI
ZBE PRVOGAREDA173
u tocki r =
1
2
polaznoj jednadzbi udovoljava vrijednost j = 2, to se uklapa
u prethodni slucaj. Prema tomu, sva rjeenja su dana sa
j = )
C
(r) =
Cr
2r 1
2, r R
1
2
, C R 0,
j = )
0
(r) = 2, r R.
Napomenimo da je j = )
0
(r) = 2 singularno rjeenje, jer ga ne mozemo
dobiti odabirom konstante C. Na Slici 6.9. je prikazano nekoliko rjeenja
()
0
, )
1
, )
5
).
Slika 6.9.
Da bi se odredilo posebno rjeenje, to udovoljava pocetnomu uvjetu r
0
= 1,
j
0
= 8, treba izracunati konstantu C iz jednadzbe 8 =
1C
21+1
2. Dobivamo
C = 8, pa je posebno rjeenje
)
3
(r) =
8r
2r 1
2.
Uocimo, ako je r
0
= 0 mora biti j
0
= 2, jer sva rjeenja )
C
prolaze tockom
(0, 2), pa tada meu njima tim pocetnim uvjetom nije odreeno tocno jedno
posebno rjeenje.
ZBA
Doputa li obicna diferencijalna jednadzba 1(r, j, j
t
) = 0 svoenje na oblik
j
t
= q
_
j
r
_
, (6.5)
govorimo o homogenoj diferencijalnoj jednadzbi prvoga reda. Uvrtenjem
j
r
= . (. = /(r)) (6.5.a)
ZBE
dobivamo diferencijalnu jednadzbu s odjeljivim varijablama:
(r.)
t
= q(.) =. r.
t
= q(.) =
d.
q(.) .
=
dr
r
.
Dakle, opce rjeenje smijemo zapisati u obliku
_
d.
q(.) .
= ln[Cr[, . =
j
r
, C R 0.
PRIMJER 6.11 Jednadzba
r
2
dj (r
2
j
2
rj)dr = 0
je homogena diferencijalna jednadzba prvoga reda jer dijeljenjem s r
2
dr
prelazi u
j
t
=
_
j
r
_
2
j
r
1.
Zamjenom j = .r, j
t
= . .
t
r, dobivamo jednadzbu
.
t
r 1 .
2
= 0,
rjeenje koje je
_
d.
1 .
2
=
_
dr
r
c, tj. aiclg . = ln[Cr[, C R 0.
Buduci da je . =
j
a
, trazeno opce rjeenje jest
j = rlg(ln[Cr[), C R 0.
PRIMJER 6.12 Rijeiti jednadzbu
rj
t
j = (r j) ln
r j
r
.
Dijeljenjem sa r dobivamo
j
t
j
r
=
_
1
j
r
_
ln
_
1
j
r
_
i potom, zamjenom (6.5.a),
.
t
r = (1 .) ln (1 .) .
Dobivana je diferencijalna jednadzba s odijeljivim varijablama
d.
(1 .) ln (1 .)
=
dr
r
kojoj je opce rjeenje
ln
r j
r
= Cr.
6.2. NEKE OBI
ZBE PRVOGAREDA175
Promatrajmo sada diferencijalnu jednadzbu 1(r, j, j
t
) = 0 koja doputa
zapis
j
t
= q
_
a
1
r /
1
j c
1
a
2
r /
2
j c
2
_
. (6.6)
Ako je determinanta
a
1
/
1
a
2
/
2
,= 0 onda linearni sustav

a
1
r /
1
j c
1
= 0,
a
2
r /
2
j c
2
= 0
ima tocno jedno rjeenje, recimo, (a, /) R
2
. Uvedemo li tada zamjenu
r = a n, j = / ,
dobivamo homogenu diferencijalnu jednadzbu
t
= q
_
n
_
koju rjeavamo na prije opisani nacin.
Ako je, pak, 1 = 0 onda postoji broj ` R takav da je a
2
r /
2
j =
`(a
1
r /
1
j). Tada zamjenom
. = a
1
r /
1
j, .
t
= a
1
/
1
j
t
(6.6.b)
svodimo polaznu jednadzbu na
1
/
1
(.
t
a
1
) = q
_
. c
1
`. c
2
_
,
a ova ocito doputa odijeliti varijable . i r.
PRIMJER 6.13 Rijeimo diferencijalnu jednadzbu
j
t
=
r j 1
r j 8
.
Sustav jednadzbi
r j 1 = 0, r j 8 = 0
ima rjeenje (1, 2) i zamjenom
r = 1 n, j = 2 ,
ZBE
polazna diferencijalna jednadzba prelazi u homogenu diferencijalnu jednad-
zbu
t
=
1

&
1

&
.
Zamjenom = n.,
t
= . n.
t
dobivamo
. n.
t
=
1 .
1 .
=n.
t
=
.
2
2. 1
. 1
=
. 1
.
2
2. 1
d. =
dn
n
=
_
. 1
.
2
2. 1
d. = lnC
1
n =
1
2
ln
.
2
2. 1
= lnC
1
n =ln
.
2
2. 1
= ln[C
1
n[
2
=
.
2
2. 1 =
1
C
2
1
n
2
.
Mozemo pisati .
2
2. 1 = Cn
2
i za opce rjeenje dobivamo
_
j 2
r 1
_
2
2
j 2
r 1
1 =
C
(r 1)
2
odnosno
2rj 6j 2r r
2
j
2
= C.
PRIMJER 6.14 Diferencijalnoj jednadzbi
j
t
(r j 8) = 1 2r 2j
mozemo pridruziti ekvivalentnu (r j ,= 8) jednadzbu
j
t
=
1 2(r j)
(r j) 8
.
Zamjenom . = r j dobivamo diferencijalnu jednadzbu
.
t
1 =
1 2.
. 8
,
pa odjeljivanjem varijabla . i r slijedi
_
. 8
. 2
d. = r C, C R.
Sada se lako izracuna integral na lijevoj strani i uvrsti . = r j, to onda
daje trazeno opce rjeenje
ln (r j 2) = 2r j C.
6.2. NEKE OBI
ZBE PRVOGAREDA177
ZBA
Diferencijalnu jednadzbu prvoga reda to doputa zapis
j
t
j(r) j = (r) (6.7)
nazivamo linearnom diferencijalnom jednadzbom prvoga reda. (Line-
arnost se ovdje odnosi na "varijable" j i j
t
!) Ovu vrstu jednadzaba rje-
avamo tako da prvo rijeimo tzv. pripadnu nepotpunu (ili homogenu)
diferencijalnu jednadzbu
j
t
j(r) j = 0.
Odijeljujuci varijable dobivamo
dj
j
= j(r)dr,
dakle,
j = C c
R
j(a)oa
, C R.
Nije teko dokazati da se sada tzv. variranjem konstante C (umjesto
konstante C se uvrsti nepoznata funkcija n) dolazi do opceg rjeenja polazne
(potpune) jednadzbe. Naime, njezino opce rjeenje mora biti oblika
j = n(r) c
R
j(a)oa
,
pri cemu treba odrediti (do na aditivnu konstantu) funkciju r n(r). U tu
svrhu, uvrstimo taj j i pripadni j
t
u polaznu jednadzbu:
_
n(r) c
R
j(a)oa
_
t
j(r)n(r) c
R
j(a)oa
= (r),
n
t
(r) c
R
j(a)oa
n(r) c
R
j(a)oa
(j(r)) j(r)n(r) c
R
j(a)oa
= (r),
n
t
(r) = (r)c
R
j(a)oa
,
to daje
n(r) =
_
(r) c
R
j(a)oa
dr 1, 1 R.
Prema tomu, opce rjeenje linearne diferencijalne jednadzbe prvoga reda jest
j =
_
_
(r) c
R
j(a)oa
dr 1
_
c
R
j(a)oa
, 1 R. (6.7.a)
ZBE
PRIMJER 6.15 Diferencijalna jednadzba
rj
t
2j = 6r
4
je ekvivalentna (r ,= 0) jednadzbi
j
t

2
r
j = 6r
3
.
Na upravo opisani nacin dobivamo:
j
t

2
r
j = 0 =
dj
j
= 2
dr
r
=j =
C
r
2
,
pa varirajuci konstantu zakljucujemo da je opce rjeenje oblika
j =
n(r)
r
2
,
gdje treba odrediti funkciju r n(r).
_
n(r)
r
2
_
t

2
r
n(r) = 6r
3
=n
t
(r) = 6r
5
=n(r) = r
6
1, 1 R.
Prema tomu, trazeno opce rjeenje jest
j = r
4
1
r
2
, 1 R,
koje se moze dobiti i direktno iz formule (6.7.a). Zadamo li neki pocetni
uvjet, primjerice r = 1, j = 1, dobivamo 1 = 1
4
1
1
2
= 1 = 0, pa je
pripadno posebno rjeenje prirodna potencija j = r
4
.
Pridodajmo k ovomu i diferencijalnu jednadzbu
j
t
j(r)j = (r)j
v
, r ,= 1, (6.8)
koju nazivamo Bernoullijevom jednadzbom. Ona se zamjenom
j
1v
= . (6.8.a)
svodi na linearnu (po .) diferencijalnu jednadzbu
.
t
(1 r) j(r) . = (1 r) (r),
koja se dalje rjeava na opisani nacin.
6.2. NEKE OBI
ZBE PRVOGAREDA179
j
t
2rj = 2r
3
j
3
zamjenom
j
13
= j
2
= .,
j
t
j
3
=
1
2
.
t
,
prelazi u linearnu diferencijalnu jednadzbu
.
t
4r. = 4r
3
kojoj je opce rjeenje
. =
_
_
4r
3
c
R
4a
dr 1
_
c
R
4aoa
=
_
1
2
c
2a
2
r
2
c
2a
2
1
_
c
2a
2
= r
2
1
2
1c
2a
2
, 1 R.
Dakle, polazna diferencijalna jednadzba ima opce rjeenje
1
j
2
= r
2
1
2
1c
2a
2
, 1 R.
6.2.4 EGZAKTNA DIFERENCIJALNA JEDNAD
ZBA
Ako diferencijalna jednadzba 1(r, j, j
t
) = 0 doputa zapis
1(r, j) dr Q(r, j) dj = 0, (6.9)
pod uvjetom
01
0j
=
0Q
0r
, (6.9.a)
tj. ako je 1(r, j)dr Q(r, j)dj (totalni) diferencijal neke funkcije (r, j)
. = q(r, j), onda govorimo o egzaktnoj diferencijalnoj jednadzbi pr-
voga reda. Moze se pokazati da ukoliko je dq(r, j) = 0 onda je funkcija
q(r, j) oblika
q(r, j) =
_
a
a
0
1(t, j)dt
_
j
j
0
Q(r
0
, :)d: = C. (6.9.b)
Time je odreeno opce rjeenje u implicitnom obliku, a ono eksplicitno j =
)(r) ovisi, dakako, o udovoljenju uvjetima Teorema o implicitnoj funkciji.
Uocimo da je, primjerice, svaka diferencijalna jednadzba s odijeljivim vari-
jablama egzaktna.
ZBE
(r j
2
)dr j(j 2r)dj = 0
je egzaktna jer je
01(r, j)
0j
=
0(r j
2
)
0j
= 2j =
0(j(j 2r))
0r
=
0Q(r, j)
0r
.
Stoga je njezino opce rjeenje
_
a
a
0
(t j
2
)dt
_
j
j
0
:(: 2r
0
)d: = C, tj.
r
2
2
rj
2
r
2
0
2
r
0
j
2
j
3
8
r
0
j
2
j
3
0
8
r
0
j
2
0
= C, C R,
to se moze napisati kao (1 = 8r
2
0
2j
3
0
6r
0
j
2
0
6C)
8r
2
6rj
2
2j
3
= 1.
Zahtijevamo li, primjerice, da je j = 2 cim je r = 1, dobivamo 1 = , pa
je pripadno posebno rjeenje 8r
2
6rj
2
2j
3
= 0.
Ako diferencijalna jednadzba 1(r, j)dr Q(r, j)dj = 0 nije egzaktna i ako
postoji funkcija (r, j) /(r, j) = ` takva da je
`1(r, j)dr `Q(r, j)dj = 0
egzaktna diferencijalna jednadzba, tada je svako rjeenje (egzaktne) difer-
encijalne jednadzbe
1
1
(r, j)dr Q
1
(r, j)dj = 0, 1
1
= `Q, Q
1
= `Q,
ujedno rjeenje polazne jednadzbe. Faktor ` nazivamo integracijskim (ili
Eulerovim) multiplikatorom. Njegovo odreivanje nije uvijek jednos-
tavno. (Opcenito, treba rijeiti neku parcijalnu diferencijalnu jednadzbu!)
Meutim, ako je ` funkcija samo jedne varijable (bilo r bilo j) onda je
njegovo odreivanje relativno lako. Naime, integracijski multiplikator `
mozemo odrediti iz uvjeta
01
1
0j
=
0Q
1
0a
:
0 (`1)
0j
=
0 (`Q)
0r
=1
0`
0j
`
01
0j
= Q
0`
0r
`
0Q
0r
=
6.2. NEKE OBI
ZBE PRVOGAREDA181
`
_
01
0j

0Q
0r
_
= Q
0`
0r
1
0`
0j
i ukoliko je integracijski multiplikator funkcija samo varijable r, tada je
0A
0j
= 0,
0A
0a
=
oA
oa
, pa imamo
01
0j

0Q
0a
Q
dr =
d`
`
. (6.10.a)
Ukoliko je integracijski multiplikator funkcija samo varijable j, tada je
0A
0a
=
0,
0A
0j
=
oA
oj
, pa imamo
0Q
0a

01
0j
1
dj =
d`
`
. (6.10.b)
dr (r j 1)dj = 0
nije egzaktna, jer je
01(r, j)
0j
= 0 ,= 1 =
0Q(r, j)
0r
.
Pomnozimo li ju, meutim, funkcijom j /(j) = c
j
= ` dobivamo egzak-
tnu diferencijalnu jednadzbu
c
j
dr (r j 1)c
j
dj = 0,
jer je
01
1
(r, j)
0j
=
dc
j
dj
= c
j
=
0((r j 1)c
j
)
0r
=
0Q
1
(r, j)
0r
.
Njezino je rjeenje, dakle i rjeenje polazne jednadzbe, dano implicitno:
_
a
a
0
c
j
dt
_
j
j
0
(r
0
: 1)c
c
d: = 1, tj. (r j)c
j
= C.
Ovdje je C = 1 (j
0
r
0
)c
a
0
.
Napomenimo da cemo ubuduce sve integracijske konstante na koncu sakupiti
u jednu konstantu koju cemo najcece oznacavati s C.
PRIMJER 6.19 Rijeiti diferencijalnu jednadzbu
j(1 rj)dr rdj.
ZBE
Buduci je
01
0j
=
0 (j(1 rj))
0j
= 2rj 1,
0Q
0r
=
0 (r)
0r
= 1
diferencijalna jednadzba nije egzaktna. Odredimo Eulerov multiplikator:
0Q
0a

01
0j
1
dj =
(1 2rj 1)
j(1 rj)
dj =
d`
`
=
_
2
j
dj =
_
d`
`
=` =
1
j
2
.
Ostaje rijeiti jednadzbu:
1 rj
j
dr
r
j
2
dj = 0 =
_
a
a
0
1 tj
j
dt
_
j
j
0
r
0
:
2
d: = C =
1
2
r
2
r
j
= C.
_
2rj r
2
j
1
8
j
3
_
dr
_
r
2
j
2
_
dj = 0.
Buduci je
01
0j
=
0
_
2rj r
2
j
1
3
j
3
_
0j
= 2r r
2
j
2
,
0Q
0r
=
0
_
r
2
j
2
_
0r
= 2r
diferencijalna jednadzba nije egzaktna. Odredimo Eulerov multiplikator:
01
0j

0Q
0a
Q
dr =
d`
`
=dr =
d`
`
=` = c
a
.
Ostaje rijeiti jednadzbu:
c
a
_
2rj r
2
j
1
8
j
3
_
dr c
a
_
r
2
j
2
_
dj = 0 =
_
a
a
0
=0
c
t
_
2tj t
2
j
1
8
j
3
_
dt
_
j
j
0
=0
c
a
0
_
r
2
0
:
2
_
d: = C =
1
8
j
3
c
a
r
2
jc
a
= C.
6.3. NEKE OBI
ZBE DRUGOGAREDA183
6.3 NEKE OBI
CNE DIFERENCIJALNE
JEDNAD
ZBE DRUGOGA REDA

U ovomu odjeljku cemo razmatrati neke jednostavne vrste obicnih dife-
rencijalnih jednadzaba drugoga reda. Posebnu pozornost cemo posvetiti
tzv. linearnim diferencijalnim jednadzbama drugoga reda s konstantnim
koecijentima.
Opcenito, diferencijalnu jednadzbu
1(r, j, j
t
, j
tt
) = 0 (6.11)
svodimo zamjenom
j
t
= j (6.11.a)
na sustav
1(r, j, j, j
t
) = 0, j
t
= j.
Doputa li taj sustav svoenje na oblik
j
t
= j, j
t
= G(r, j),
smijemo na njega primijeniti Teorem 6.5., pa polazna jednadzba ima (jedin-
stveno) rjeenje onda i samo onda kad ovaj sustav ima rjeenje.
ZBA F(x; y
t
; y
tt
) = 0
Ako se u polaznoj diferencijalnoj jednadzbi ne pojavljuje eksplicitno j, tj.
ako jednadzba doputa zapis
1(r, j
t
, j
tt
) = 0, (6.12)
onda zamjenom
j
t
= j, j
tt
= j
t
(6.12.a)
dobivamo diferencijalnu jednadzbu prvoga reda 1(r, j, j
t
) = 0. Odredimo
li njezino rjeenje j = q(r), integriranjem dobivamo trazeno rjeenje j =
_
q(r)dr.
ZBE
j
tt
(c
a
1) j
t
= 0.
Zamjenom j
t
= j(r), j
tt
= j
t
dobivamo jednadzbu
j
t
(c
a
1) j = 0.
To je jednadzba koja doputa odijeljivanje varijabla
dj
j
=
dr
c
a
1
.
Slijedi
ln[j[ = ln
C
1
c
a
1
c
a
i dalje
j
t
= C
1
c
a
1
c
a
,
pa je opce rjeenje
j = C
1
_
r c
a
_
C
2
.
rj
tt
j
t
r = 0
i naimo posebno rjeenje to udovoljava pocetnom uvjetu r = 1, j =
1
4
,
j
t
= 1.
Buduci da se u toj jednadzbi ne pojavljuje j, primijenimo zamjenu j
t
=
j, j
tt
= j
t
pa cemo dobiti homogenu diferencijalnu jednadzbu prvog reda
rj
t
j r = 0.
Nova zamjena j = .r, j
t
= .
t
r ., doputa odjeljivanje varijabla:
d.
1 2.
=
dr
r
.
Slijedi,
. =
1
2
_
1
1
C
1
r
2
_
pa je
j =
r
2
_
1
1
C
1
r
2
_
6.3. NEKE OBI
ZBE DRUGOGAREDA185
i, napokon,
j =
_
jdr =
1
2
_
r
2
2

1
C
1
ln[r[
_
C
2
.
Uvrstimo li dani pocetni uvjet u opce rjeenje i njegovu derivaciju, dobivamo:
1
4
=
1
2
_
1
2

1
C
1
ln1
_
C
2
,
1 =
1
2
_
1
1
C
1
_
.
Odatle, C
1
= 1, C
2
= 0, pa je trazeno posebno rjeenje
j =
1
4
_
r
2
lnr
2
_
.
ZBA F(y; y
t
; y
tt
) = 0
Ako se u diferencijalnoj jednadzbi 1(r, j, j
t
, j
tt
) = 0 ne pojavljuje eksplicit-
no r kao parametar, tj. ako ta jednadzba doputa zapis
1(j, j
t
, j
tt
) = 0, (6.13)
onda pomaze zamjena:
j
t
=
dj
dr
= j, j
tt
= j
t
=
dj
dr
=
dj
oj
j
=
dj
dj
j. (6.13.a)
j
tt
j (j
t
)
2
= 0
te odredimo posebno rjeenje to udovoljava pocetnomu uvjetu
(a) r = 0, j = 0, j
t
= 0;
(b) r = 1, j = 0, j
t
= 1;
(c) r = 1, j = 1, j
t
= 1;
(d) r = 1, j = 1, j
t
= 2.
Zamjena (6.13.a) u ovomu primjeru povlaci
dj
dj
jj j
2
= 0, tj. j
_
dj
dj
j j
_
= 0.
ZBE
Dakle, mora biti
j = 0 ili
dj
dj
j j = 0.
Ako je j = 0 = j
t
onda je
j = C
Ako je
oj
oj
j j = 0, tj.
oj
j
=
oj
j
, onda je j
t
= j = C
1
j, pa je
oj
j
= C
1
dr.
Slijedi,
j = C
2
c
C
1
a
.
Primijetimo da je prvi slucaj obuhvacen drugim (C
1
= 0, C
2
= C).
Slika 6.10.
Naimo sada trazena posebna rjeenja.
(a) Pocetni uvjet r = 0, j = 0, j
t
= 0, uvrten u j = C
2
c
C
1
a
i j
t
= C
1
j,
povlaci 0 = C
2
i 0 = 0. Posebno rjeenje je, dakle, nulkonstanta j = 0.
(b) Pocetni uvjet r = 1, j = 0, j
t
= 1 povlaci 0 = C
2
c
C
1
i 1 = 0, to je
protuslovlje. Zakljucujemo da ne postoji posebno rjeenje koje bi udovoljilo
tomu pocetnom uvjetu.
(c) Pocetni uvjet r = 1, j = 1, j
t
= 1 povlaci 1 = C
2
c
C
1
i 1 = C
1
, dakle,
C
1
= 1, C
2
= c
1
. Pripadno posebno rjeenje jest j = c
a1
(Slika 6.10.).
(d) Slicno, pocetni uvjet r = 1, j = 1, j
t
= 2 povlaci 1 = C
2
c
C
1
i 2 = C
1
,
dakle, C
1
= 2, C
2
= c
2
, pa je pripadno posebno rjeenje j = c
2a2
(Slika
6.10.).
ZBA
Ako je funkcija
(r, j, j
t
, j
tt
) 1(r, j, j
t
, j
tt
)
6.3. NEKE OBI
ZBE DRUGOGAREDA187
homogena po varijablama j, j
t
, j
tt
, tj. ako je
1(r, tj, tj
t
, tj
tt
) = t
c
1(r, j, j
t
, j
tt
), c R
(i pritom c nazivamo stupanj homogenosti od 1), onda diferencijalnu jed-
nadzbu
1(r, j, j
t
, j
tt
) = 0 (6.14)
zamjenom
j = c
R
:oa
, . = q(r), (6.14.a)
svodimo na diferencijalnu jednadzbu prvoga reda
1
_
r, c
R
:oa
, . c
R
:oa
, (.
2
.
t
) c
R
:oa
_
= 0,
tj.
_
c
R
:ui
_
c
1(r, 1, ., .
2
.
t
) = 0,
odnosno,
1(r, 1, ., .
2
.
t
) = 0.
Obicnu diferencijalnu jednadzbu drugoga reda s opisanim svojstvom nazi-
vamo homogenom po varijablama j, j
t
, j
tt
.
rj
2
jj
tt
(j
t
)
2
= 0
je homogena (c = 2) jer je
r(tj)
2
(tj)(tj
tt
) (tj
t
)
2
= t
2
(rj
2
jj
tt
(j
t
)
2
).
Zamjena j = c
R
:oa
, . = q(r), vodi do jednadzbe r .
t
.
2
.
2
= 0, tj.
r .
t
= 0.
Slijedi,
. =
r
2
2
C
1
pa je
_
.dr =
r
3
8
C
1
r 1
2
,
a opce rjeenje polazne jednadzbe jest
j = c
i
3
3
+C
1
a+1
2
= C
2
c
i
3
3
+C
1
a
.
ZBE
ZBA
S KONSTANTNIM KOEFICIJENTIMA
Ako diferencijalna jednadzba drugoga reda 1(r, j, j
t
, j
tt
) = 0 doputa zapis
j
tt
aj
t
/j = q(r), a, / R, (6.15)
govorimo o linearnoj diferencijalnoj jednadzbi drugoga reda s kon-
stantnim koecijentima. U slucaju q = 0 dobivamo
j
tt
aj
t
/j = 0, a, / R, (6.16)
to je pripadna joj homogena (ili "nepotpuna") jednadzba.
Moze se dokazati da promatrana linearna diferencijalna jednadzba ima tocno
jedno rjeenje uz dani pocetni uvjet r = r
0
, j = j
0
, j
t
= j
0
cim je funkcija
q neprekidna. Rjeavanje tece slicno onomu za linearnu diferencijalnu jed-
nadzbu prvoga reda. Naime, prvo se rijei pripadna homogena jednadzba,
a onda se variriranjem konstanata dobiva trazeno opce rjeenje polazne jed-
nadzbe. U opcem slucaju je postupak tehnicki vrlo slozen i bitno ovisi o
funkciji q. U mnogim slucajevima elementarnih funkcija q taj se postupak
moze bitno ubrzati, a sreca je da su ba oni u praksi vrlo cesti. Ovdje cemo
razmatrati slucajeve kad je q polinom, umnozak polinoma i (prirodne) ek-
sponencijalne funkcije, funkcija sin ili cos te bilo koja linearna kombinacija
navedenih slucajeva. Dokazat cemo da je tada opce rjeenje linearne diferen-
cijalne jednadzbe (6.15) zbroj opcega rjeenja pripadne homohene jednadzbe
(6.16) i bilo kojega posebnog rjeenja polazne jednadzbe (6.15).
TEOREM 6.25 Ako su j
1
= )
1
(r) i j
2
= )
2
(r) dva rjeenja linearne
homogene jednadzbe (6.16), onda je i
j = C
1
)
1
(r) C
2
)
2
(r), C
1
, C
2
R,
rjeenje te jednadzbe.
Zaista izravnom provjerom dobivamo
j
tt
aj
t
/j =
(C
1
)
1
(r) C
2
)
2
(r))
tt
a (C
1
)
1
(r) C
2
)
2
(r))
t
/ (C
1
)
1
(r) C
2
)
2
(r)) =
C
1
_
)
tt
1
(r) a)
t
1
(c) /)
1
(r)
_
C
2
_
)
tt
2
(r) a)
t
2
(c) /)
2
(r)
_
=
C
1
0 C
2
0 = 0.
6.3. NEKE OBI
ZBE DRUGOGAREDA189
DEFINICIJA 6.26 Reci cemo da su dva rjeenja j
1
= )
1
(r) i j
2
= )
2
(r)
linearne homogene jednadzbe (6.16) linearno nezavisna, ako iz C
1
)
1

C
2
)
2
= 0 (nulkonstantna funkcija), C
1
, C
2
R, slijedi C
1
= C
2
= 0.
Kriterij linearne (ne)zavisnosti dan je pomocu tzv. Wronskijana (deter-
minante Wronskog).
TEOREM 6.27 Ako su funkcije j
1
= )
1
(r) i j
2
= )
2
(r) linearno zavisne
tada je Wronskijan
\(r) =
)
1
(r) )
2
(r)
)
t
1
(r) )
t
2
(r)
= 0, za svaki r.
Dokazimo tvrdnju teorema. Zbog linearne zavisnosti vrijedi C
1
)
1
C
2
)
2
= 0
i barem jedan od koecijenata C
1
, C
2
je razlicit od nule. Neka je C
2
,= 0.
Imamo da je )
1
(r) =
C
1
C
2
)
2
(r) i
\(r) =
)
1
(r) )
2
(r)
)
t
1
(r) )
t
2
(r)
C
1
C
2
)
2
(r) )
2
(r)
C
1
C
2
)
t
2
(r) )
t
2
(r)
C
1
C
2
)
2
(r) )
2
(r)
)
t
2
(r) )
t
2
(r)
= 0, za svaki r.
a to se i tvrdilo.
1
= )
1
(r) i j
2
= )
2
(r) linearno nezavisna rjeenja
linearne homogene jednadzbe (6.16) onda je
\(r) =
)
1
(r) )
2
(r)
)
t
1
(r) )
t
2
(r)
,= 0, za svaki r.
Dokaz nije kompliciran. Pretpostavimo suprotno, tj. da je \(r
0
) = 0 za
neki r
0
. Promotrimo sustav
C
1
)
1
(r
0
) C
2
)
2
(r
0
) = 0,
C
1
)
t
1
(r
0
) C
2
)
t
2
(r
0
) = 0,
ZBE
linearnih jednadzbi po C
1
i C
2
. Zbog \(r
0
) = 0 ovaj sustav ima i netrivijal-
nih rjeenja. Neka je C
(0)
1
, C
(0)
2
jedno netrivijalno rjeenje, tj. barem jedan
od C
(0)
1
, C
(0)
2
je razlicit od nule. Po Teoremu 6.25. je i
j = C
(0)
1
)
1
(r) C
(0)
2
)
2
(r)
rjeenje jednadzbe (6.16). Ono zadovoljava pocetne uvjete r = r
0
, j = 0,
j
t
(r
0
) = 0. Ove pocetne uvjete zadovoljava i trivijalno rjeenje j = 0. Zbog
jedinstvenosti rjeenja koja zadovoljavaju dani pocetni uvjet mora biti
C
(0)
1
)
1
(r) C
(0)
2
)
2
(r) = 0.
Kako je barem jedan od C
(0)
1
, C
(0)
2
razlicit od nule, dobili smo da su j
1
=
)
1
(r) i j
2
= )
2
(r) linearno zavisna rjeenja, protivno pretpostavci teorema.
1
= )
1
(r) i j
2
= )
2
(r) dva linearno nezavisna
rjeenja linearne homogene jednadzbe (6.16), onda je
j = C
1
)
1
(r) C
2
)
2
(r), C
1
, C
2
R,
njezino opce rjeenje.
Treba dokazati da se iz rjeenja (v. Teorem 6.25.) j = C
1
)
1
(r) C
2
)
2
(r),
C
1
, C
2
R, moze dobiti svako posebno rjeenje, tj. da su danim pocetnim
uvjetom r = r
0
, j(r
0
) = j
0
, j
t
(r
0
) = j
0
konstante C
1
i C
2
jednoznacno
odreene. Uvrstimo li pocetni uvjet u to rjeenje i njegovu derivaciju, dobi-
vamo linearni sustav
C
1
)
1
(r
0
) C
2
)
2
(r
0
) = j
0
,
C
1
)
t
1
(r
0
) C
2
)
t
2
(r
0
) = j
0
.
Pretpostavljena linearna nezavisnost povlaci da je, po Teoremu 6.28., deter-
minanta
\(r) =
)
1
(r) )
2
(r)
)
t
1
(r) )
t
2
(r)
,= 0, za svaki r,
pa je, posebice, determinanta promatranoga linearnog sustava 1
0
= \(r
0
) ,=
0. Slijedi da taj linearni sustav ima tocno jedno rjeenje ((C
1
)
0
, (C
2
)
0
).
6.3. NEKE OBI
ZBE DRUGOGAREDA191
Dopustimo da rjeenje homogene linearne jednadzbe (6.16) bude i kom-
pleksna funkcija (realne varijable), tj. funkcija ) : A C, A _ R,
)(r) = n(r)i(r), i =
_
1, pri cemu su n i realne funkcije. Derivacijom
funkcije ) smatramo funkciju r )
t
(r) = n
t
(r)i
t
(r) (kad god su funkcije
n i derivabilne). Jednostavno je provjeriti da Teorem 6.25. i Teorem 6.29.
vrijede i za ovakva dva kompleksna rjeenja s konstantama C
1
, C
2
C.
O obstojnosti posebnog rjeenja homogene linearne jednadzbe (6.16) govori
sljedeci teorem.
TEOREM 6.30 Postoji broj r, realan ili kompleksan, takav da je
j = c
va
posebno rjeenje homogene linearne diferencijalne jednadzbe (6.16).
Naimo trazeni r. Formalnim uvrtenjem
j = c
va
, j
t
= rc
va
i j
tt
= r
2
c
va
u jednadzbu (6.16) dobivamo c
va
(r
2
ar /) = 0, tj.
r
2
ar / = 0,
to je tzv. karakteristicna jednadzba diferencijalne jednadzbe (6.16).
Buduci da svaka kvadratna jednadzba ima rjeenje u R ili C, a u ovomu
slucaju dobivamo
r
1,2
=
a
2

_
a
2
4
/,
to su j
1
= c
v
1
a
i j
2
= c
v
2
a
posebna rjeenja diferencijalne jednadzbe (6.16).
tovie, ako je pritom r
1
,= r
2
R onda je
\(r) =
c
v
1
a
c
v
2
a
r
1
c
v
1
a
r
2
c
v
2
a
= (r
2
r
1
)c
(v
1
+v
2
)a
,= 0,
pa su pripadna posebna rjeenja linearno nezavisna. Po Teoremu 6.29.,
j = C
1
c
v
1
a
C
2
c
v
2
a
opce rjeenje diferencijalne jednadzbe (6.16) (U slucaju konjugirano-kom-
pleksnih rjeenja r
1,2
C, v. komentar nakon iducega Teorema 6.31.). Ako
je, pak, r
1
= r
2
onda se radi o samo jednom posebnom rjeenju (za drugo
jamci Teorem 6.31.).
ZBE
TEOREM 6.31 Ako karakteristicna jednadzba homogene linearne diferen-
cijalne jednadzbe (6.16) ima samo jedno rjeenje, tj. ako je r
1
= r
2
=
o
2
=
r R, onda je, pored j = c
va
, posebno rjeenje i
j = rc
va
.
tovie, buduci da su funkcije r c
va
i r rc
va
linearno nezavisne, to je
tada
j = C
1
c
va
C
2
rc
va
opce rjeenje diferencijalne jednadzbe (6.16).
Izravna provjera (r =
o
2
- jedinstveno rjeenje karakteristicne jednadzbe)
(rc
va
)
tt
a (rc
va
)
t
/rc
va
= c
va
_
(2r a) (r
2
ar /)r
_
= 0
potvruje da je i j = rc
va
rjeenje diferencijalne jednadzbe (6.16). Pokazimo
da su rjeenja j
1
= c
va
i j
2
= rc
va
linearno nezavisna. Zaista,
\(r) = c
2va
1 r
r 1 rr
= c
2va
,= 0.
Prema tomu, po Teoremu 6.29.,
j = C
1
c
va
C
2
rc
va
je opce rjeenje diferencijalne jednadzbe (6.16).
U slucaju konjugirano-kompleksnih rjeenja karakteristicne jednadzbe, tj.
r
1,2
= c ,i, c, , R, , ,= 0,
opce rjeenje j = C
1
c
v
1
a
C
2
c
v
2
a
(skup kompleksnih funkcija) homogene
linearne diferencijalne jednadzbe (6.16) zapisujemo pomocu prirodne ekspo-
nencijalne funkcije i trigonometrijskih funkcija sin i cos ovako:
j = 1
1
c
(c+oi)a
1
2
c
(coi)a
= c
ca
(1
1
c
oai
1
2
c
oai
) =
c
ca
(1
1
(cos ,r i sin,r) 1
2
(cos(,r) i sin(,r))) =
c
ca
((1
1
1
2
) cos ,r i(1
1
1
2
) sin,r) =
6.3. NEKE OBI
ZBE DRUGOGAREDA193
c
ca
(C
1
cos ,r C
2
sin,r),
pri cemu je C
1
= 1
1
1
2
R, C
2
= i(1
1
1
2
) R. Osim toga, lako se
provjeri da su funkcije j
1
= c
ca
cos ,r, j
2
= c
ca
sin,r linearno nezavisne
(nad C) cim je , ,= 0.
Zakljucak: Opce rjeenje homogene linearne diferencijalne jednadzbe
j
tt
aj
t
/j = 0,
jest skup svih funkcija to doputaju ovaj zapis (C
1
, C
2
R):
C
1
c
v
1
a
C
2
c
v
2
a
, cim je r
1,2
R i r
1
,= r
2
;
C
1
c
va
C
2
rc
va
, cim je r
1
= r
2
= r R;
c
ca
(C
1
cos ,r C
2
sin,r), cim je r
1,2
= c ,i C, , ,= 0,
pri cemu su r
1,2
rjeenja pripadne karakteristicne jednadzbe r
2
ar / = 0.
PRIMJER 6.32 Homogenoj linearnoj diferencijalnoj jednadzbi
j
tt
4j
t
4j = 0
pripada karakteristicna jednadzba r
2
4r 4 = 0, kojoj je rjeenje r
1
=
r
2
= 2. Opce rjeenje promatrane diferencijalne jednadzbe je, dakle,
j = C
1
c
2a
C
2
rc
2a
, C
1
, C
2
R.
TEOREM 6.33 Ako je dano bilo koje posebno rjeenje linearne diferen-
cijalne jednadzbe (6.15), onda se njezino opce rjeenje dobiva pribrajanjem
toga posebnog rjeenja opcemu rjeenju pripadne joj homogene jednadzbe
(6.16).
Dokazimo tvrdnju teorema. Neka je j
I
= )
1
(r) opce rjeenje homogene
jednadzbe (6.16), a j
j
= )
2
(r) posebno rjeenje linearne jednadzbe (6.15).
Dokazimo da je tada j = j
I
j
j
= )
1
(r) )
2
(r) opce rjeenje diferencijalne
jednadzbe (6.15)! Da je j = j
I
j
j
rjeenje slijedi iz
j
tt
aj
t
/j = (j
I
j
j
)
tt
a(j
I
j
j
)
t
/(j
I
j
j
) =
(j
tt
I
aj
t
I
/j
I
) (j
tt
j
aj
t
j
/j
j
) = 0 q(r) = q(r).
ZBE
Buduci da to rjeenje sadrzi (u j
I
) dvije slobodne konstante koje se mogu
odrediti za svaki pocetni uvjet r = r
0
( 1
j
), j = j
0
, j
t
= j
0
, to se doista
radi o opcemu rjeenju.
Kao to smo prije vidjeli, opce rjeenje j
I
homogene jednadzbe (6.16) uvijek
znamo odrediti (oblik ovisi o karakteru korijena karakteristicne jednadzbe),
to nam ostaje odrediti neko (bilo koje) partikularno rjeenje j
j
jednadzbe
(6.15).
Ako je slobodan clan q (r) ("funkcija smetnje") nehomogene linearne difer-
encijalne jednadzbe (6.15) funkcija oblika
)(r) = c
ca
[1
I
(r) cos ,r Q
t
(r) sin,r[ , (6.17)
gdje su c i , konstante, 1
I
(r) i Q
t
(r) polinomi stupnja / odnosno t, tada
posebno rjeenje j
j
mozemo naci i metodom neodreenih koecjenata. Par-
tikularno rjeenje trazimo u obliku
j
j
(r) = r
|
c
ca
[1
n
(r) cos ,r o
n
(r) sin,r[ , (6.18)
gdje su 1
n
(r) i o
n
(r) polinomi s (nepoznatim) koecijentima stupnja : =
max /, t i gdje je | kratnost korijena c ,i karakteristicne jednadzbe, tj.
| =
_
0, ako c ,i nije rjeenje karakteristicne jednadzbe
1 _ | _ 2, ako je c ,i rjeenje karakteristicne jednadzbe
.
Koecijente polinoma 1
n
(r) i o
n
(r) odreujemo iz uvjeta da funkcija j
j
identicki zadovoljava nehomogenu jednadzbu (6.15). Funkcijama tipa (6.18)
su obuhvaceni i specijalni slucajevi dani sljedecom tablicom:
j(a) j
(a)
c=o=0 1
I
(a) a
I
1
I
(a)
o=I=0 c
oi
a
I
Cc
oi
o=0 c
oi
1
I
(a) a
I
c
oi
1
I
(a)
c=I=t=0 cos oa+1sin oa a
I
[C cos oa+1sin oa]
I=t=0
c
oi
[cos oa+1sin oa] a
I
c
oi
[C cos oa+1sin oa]
c=0
1
I
(a) cos oa+Q
I
(a) sin oa a
I
[1
r
(a) cos oa+S
r
(a) sin oa]
Slucajevi dani gornjom tablicom se pokazuju izravnom provjerom (uvrta-
vanjem), pa to preputamo citatelju kao korisnu vjezbu.
6.3. NEKE OBI
ZBE DRUGOGAREDA195
PRIMJER 6.34 Rijeimo linearnu diferencijalnu jednadzbu s konstantnim
koecijentima
j
tt
j = r 1
i odredimo joj posebno rjeenje to udovoljava pocetnimu uvjetu r = 0,
j = 0, j
t
= 0.
Pripadna homogena jednadzba je j
tt
j = 0, a karakteristicna jed-
nadzba je r
2
1 = 0. Rjeenje r
1,2
= 1 povlaci da su j = c
a
i j = c
a
linearno nezavisna posebna rjeenja homogene jednadzbe. Tako dobivamo
opce rjeenje
j
I
= C
1
c
a
C
2
c
a
te homogene jednadzbe (v. Teorem 6.31.). U polaznoj linearnoj diferen-
cijalnoj jednadzbi je q(r) = r 1 = 1
1
(r) polinom prvoga stupnja. Po
prethodnoj tablici, jer je | = 0, za posebno rjeenje treba uzeti polinom
prvog stupnja 1
1
(r) = r 1. Koecijente cemo mu odrediti po danoj
uputi:
(r 1)
tt
(r 1) = r 1 =r 1 = r 1.
Dakle, = 1 i 1 = 1 pa je trazeno posebno rjeenje j
j
= r1. Napokon,
po Teoremu 6.33. slijedi da je
j = C
1
c
a
C
2
c
a
r 1
trazeno opce rjeenje.
Posebno rjeenje to udovoljava pocetnomu uvjetu r = 0, j = 0, j
t
= 0
dobivamo odgovarajucim uvrtenjima:
C
1
c
0
C
2
c
0
0 1 = 0, C
1
c
0
C
2
c
0
1 = 0.
Slijedi, C
1
= 0, C
2
= 1, pa je trazeno posebno rjeenje j = c
a
r 1.
TEOREM 6.35 Ako je u linearnoj diferencijalnoj jednadzbi (6.15)
q(r) = q
1
(r) q
I
(r), / N,
onda je njezino posebno rjeenje zbroj od po jednog posebnog rjeenja svake
pripadne jednadzabe
j
tt
aj
t
/j = q
)
(r), , = 1, , /.
ZBE
PRIMJER 6.36 Rijeimo linearnu diferencijalnu jednadzbu s konstantnim
koecijentima
j
tt
2j
t
j = r
2
c
3a
sin2r.
Pripadna karakteristicna jednadzba r
2
2r = 0 ima konjugirano-komplek-
sno rjeenje r
1,2
= 12i pa je opce rjeenje (kompleksno) pripadne homo-
gene jednadzbe
j
I
= c
a
(C
1
cos 2r C
2
sin2r).
Buduci da je q(r) = r
2
c
3a
sin2r, to cemo za pronalazenje posebnog
rjeenja polazne jednadzbe najprije uporabiti Teorem 6.35. Promatrajmo,
dakle, dvije pripadne diferencijalne jednadzbe:
j
tt
2j
t
j = r
2
c
3a
,
j
tt
2j
t
j = sin2r.
Ostaje nam odrediti posebna rjeenja. Za prvu je to
j
j
1
=
_
r
2
1r C
_
c
3a
.
Njegovim uvrtenjem (s j
t
j
1
i j
tt
j
1
) u prvu jednadzbu i odgovarajucim izjed-
nacavanjima dobivamo linearni sustav
20 = 1,
16 201 = 0,
2 81 20C = 0,
rjeenje kojega je =
1
20
, 1 =
1
25
, C =
11
1000
. Prema tomu, posebno
rjeenje prve diferencialne jednadzbe jest
j =
1
1000
_
0r
2
40r 11
_
c
3a
.
Posebno rjeenje druge diferencijalne jednadzbe je oblika
j
j
2
= C sin2r 1cos 2r.
Njegovim uvrtenjem (s j
t
j
2
i j
tt
j
2
) u drugu jednadzbu i odgovarajucim izjed-
nacavanjima dobivamo linearni sustav
C 41 = 1,
4C 1 = 0,
6.3. NEKE OBI
ZBE DRUGOGAREDA197
rjeenje kojega je C =
1
17
, 1 =
4
17
. Prema tomu, posebno rjeenje druge
diferencialne jednadzbe jest
j
j
2
=
1
17
(sin2r 4 cos 2r).
Sada je, po Teoremu 6.35.,
j
j
= j
j
1
j
j
1
=
1
1000
_
0r
2
40r 11
_
c
3a
1
17
(sin2r 4 cos 2r)
posebno rjeenje polazne diferencijalne jednadzbe. Napokon, po Teoremu
6.33.,
j = c
a
(C
1
cos 2r C
2
sin2r)
1
1000
_
0r
2
40r 11
_
c
3a
1
17
(sin2r 4 cos 2r)
jest opce rjeenje diferencijalne jednadzbe j
tt
2j
t
j = r
2
c
3a
sin2r.
Ukoliko funkcija smetnje q(r) nije oblika (6.18) rabimo metodu varijacije
konstanata . Naime, opce rjeenje j
I
homogene jednadzbe (6.16)
j
I
= C
1
j
1
C
2
j
2
.
uvijek znamo odrediti, to nam ostaje odrediti neko posebno rjeenje j
j
jed-
nadzbe (6.15). Njega cemo traziti na nacin da u opcem rjeenju pripadne
homogene jednadzbe j
I
= C
1
j
1
C
2
j
2
konstante C
1
i C
2
zamijenimo funkci-
jama C
1
(r) i C
2
(r) . Dakle trazeno rjeenje je oblika
j
j
= C
1
(r) j
1
C
2
(r) j
2
, (6.19)
gdje su C
1
(r) i C
2
(r) , za sada, nepoznate funkcije. Dovoljno je odrediti
jednu nepoznatu funkciju, a ne dvije, ukoliko zadamo neku vezu izmeu tih
funkcija. Deriviranjem jednadzbe (6.19) dobivamo
j
t
= C
t
1
j
1
C
t
2
j
2
C
1
j
t
1
C
2
j
t
2
.
Neka je veza meu trazenim funkcijama
C
t
1
(r) j
1
C
t
2
j
2
= 0.
ZBE
Imamo
j
t
= C
1
j
t
1
C
2
j
t
2
,
j
tt
= C
t
1
j
t
1
C
t
2
j
t
2
C
1
j
tt
1
C
2
j
tt
2
.
Uvrtavanjem dobivenih izraza u j
tt
aj
t
/j = q(r), dobivamo
j
tt
aj
t
/j = C
t
1
j
t
1
C
t
2
j
t
2
C
1
j
tt
1
C
2
j
tt
2
a(C
1
j
t
1
C
2
j
t
2
) /(C
1
j
1
C
2
j
2
) =
C
t
1
j
t
1
C
t
2
j
t
2
C
1
_
j
tt
1
aj
t
1
/j
1
_
C
2
_
j
tt
2
aj
t
2
/j
2
_
= q(r).
Buduci su j
1
i j
2
rjeenja homogene jednadzbe, dobivamo
C
t
1
j
t
1
C
t
2
j
t
2
= q (r) .
Prema tomu nepoznate funkcije C
1
i C
2
zadovoljavaju sustav
C
t
1
j
1
C
t
2
j
2
= 0
C
t
1
j
t
1
C
t
2
j
t
2
= q (r) .
To je linearni sustav od dvije nepoznate funkcije C
t
1
i C
t
2
. Determinanta
ovog sustava je upravo
\(r) =
j
1
j
2
j
t
1
j
t
2
.
Buduci su funkcije j
1
i j
2
dva linearno nezavisna rjeenja homogene difer-
encijalne jednadzbe (6.16), onda je \(r) ,= 0, za svaki r, pa sustav ima
jedinstveno rjeenje C
t
1
(r) i C
t
2
(r). Sada je C
1
(r) =
_
C
t
1
(r)dr i C
1
(r) =
_
C
t
2
(r)dr.
j
tt
j =
1
cos
3
r
.
Opce rjeenje pripadne homogene jednadzbe je
j
I
= C
1
sinr C
2
cos r.
Pretpostavimo da je partikularno rjeenje diferencijalne jednadzbe oblika
j = C
1
(r) sinr C
2
(r) cos r.
6.3. NEKE OBI
ZBE DRUGOGAREDA199
Metodom varijacije konstanata dobivamo sustav
C
t
1
sinr C
t
2
cos r = 0
C
t
1
cos r C
t
2
sinr =
1
cos
3
r
.
Iz tog sustava dobivamo
C
t
1
=
1
cos
2
r
, C
t
2
=
sinr
cos
3
r
.
Integriranjem dobivamo
C
1
(r) = lg r 1
1
, C
2
(r) =
1
2 cos
2
r
1
2
.
Slijedi
j = (lg r 1
1
) sinr
_
1
2 cos
2
r
1
2
_
cos r =
1
1
sinr 1
2
cos r
sin
2
r
cos r

1
2 cos r
=
1
1
sinr (1
2
1) cos r
1
2 cos r
.
sinr 1cos r
1
2 cos r
= j
I
j
j
,
Dakle,
j = j
I
j
j
= sinr 1cos r
1
2 cos r
je opce rjeenje dane diferencijalne jednadzbe.
6.3.5 SUSTAV OD DVIJU OBI
CNIH
DIFERENCIJALIH JEDNAD
ZBI
Prirodno je sustav
1(r, j, ., j
t
, .
t
) = 0,
G(r, j, ., j
t
, .
t
) = 0
od dviju obicnih diferencijalnih jednadzbi prvoga reda, s dvjema nepoz-
natim funkcijama, pokuati rijeiti po slicnosti s odgovarajucim sustavom
algebarskih jednadzaba, tj. pokuati ga svesti na dvije jednadzbe s po jed-
nom nepoznanicom. Kao ishod takvoga postupka mogu se dobiti, ovisno o
danom sustavu, diferencijalne jednadzbe prvoga ili drugoga reda.
ZBE
PRIMJER 6.38 Promatrajmo sustav
j
t
= r ., .
t
= r j.
Deriviranjem prve jednadzbe i uvrtenjem .
t
u drugu dobivamo diferenci-
jalnu jednadzbu drugoga reda
j
tt
j
t
= r 1
(v. Primjer 6.34.). Njezino rjeenje je
j = C
1
c
a
C
2
c
a
r 1.
Iz prve jednadzbe dobivamo trazeni . = q(r):
j
t
= r . =
_
C
1
c
a
C
2
c
a
r 1
_
t
= r . =
. = C
1
c
a
C
2
c
a
1 r
Trazimo li, nadalje, neko posebno rjeenje, primjerice ono to udovoljava
pocetnomu uvjetu
r = 0, j = 1, . = 1,
dobivamo linearni sustav
1 = C
1
C
2
1,
1 = C
1
C
2
1,
rjeenje kojega je C
1
= 1, C
2
= 1, pa je trazeno posebno rjeenje
j = r 1 c
a
c
a
. = r 1 c
a
c
a
.
PRIMJER 6.39 Rijeiti sustav diferencijalnih jednadzbi
dr
dt
4r j 86t = 0,
dj
dt
j 2r 2c
t
= 0,
pod uvjetom t = 0, r = 0, j = 1.
Oduzimanjem druge od prve jednadzbe dobivamo
r
t
4r j 86t
_
j
t
j 2r 2c
t
_
= 86t 6r r
t
j
t
2c
t
= 0
6.3. NEKE OBI
ZBE DRUGOGAREDA201
pa je
j
t
= r
t
6r 86t 2c
t
.
Deriviranjem prve jednadzbe dobivamo
r
tt
4r
t
j
t
86 = 0
i potom uvrtavanjem prethodno dobivenog j
t
imamo da je
r
tt
4r
t
j
t
86 = 0 =r
tt
4r
t
_
r
t
6r 86t 2c
t
_
86 =
6r 86t r
t
r
tt
2c
t
86 = 0
i dalje
r
tt
r
t
6r = 2c
t
86t 86.
Rijeimo ovu diferencijalnu jednadzbu. Buduci karakteristicna jednadzba
r
2
r 6 = 0 ima rjeenja r
2
= 2, r
2
= 8 to je
r = C
1
c
2t
C
2
c
3t
opce rjeenje pripadne homogene diferencijalne jednadzbe. Zbrajanjem po-
sebnih rjeenja za
r
tt
r
t
6r = 2c
t
r
tt
r
t
6r = 86t 86
dobiva se opce rjeenje. Za prvu je posebno rjeenje oblika r
j
1
= c
t
:
r
tt
r
t
6r = 2c
t
=
_
c
t
_
tt
_
c
t
_
t
6
_
c
t
_
= 2c
t
=
6 = 2 = = 1,
dakle, posebno je rjeenje r
j
1
= c
t
.
Za drugu jednadzbu je posebno rjeenje oblika r
j
2
= Ct 1 :
(Ct 1)
tt
(Ct 1)
t
6 (Ct 1) = 86t 86 =
C 6Ct 61 = 86t 86 =C = 6, 1 = 1,
dakle, posebno je rjeanje r
j
1
= 6t 1. Dobili smo opce rjeenje
r = C
1
c
2t
C
2
c
3t
c
t
6t 1.
ZBE
Iz prve jednadzbe r
t
4r j 86t = 0 izracunajmo j :
j = r
t
4r 86t =
_
C
1
c
2t
C
2
c
3t
c
t
6t 1
_
t
4
_
C
1
c
2t
C
2
c
3t
c
t
6t 1
_
86t =
2C
1
c
2t
c
t
8C
2
c
3t
6 4
_
C
1
c
2t
C
2
c
3t
c
t
6t 1
_
86t =
2C
1
c
2t
C
2
c
3t
8c
t
12t 10.
Dobili smo da je opce rjeenje sustava
r = C
1
c
2t
C
2
c
3t
c
t
6t 1,
j = 2C
1
c
2t
C
2
c
3t
8c
t
12t 10.
Da bismo odredili trazeno posebno rjeenje uvrstimo pocetne uvjete t = 0,
r = 0, j = 1 u opce rjeenje:
0 = C
1
C
2
2,
1 = 2C
1
C
2
18.
Slijedi da je C
1
= 10, C
2
= 8 i imamo
r = 10c
2t
8c
3t
c
t
6t 1,
j = 20c
2t
8c
3t
8c
t
12t 10.
Poglavlje 7
ZADACI
7.1 FUNKCIJE VIE VARIJABLA
1. Tocke T
1
= (1, 0, 0), /T
2
= (
_
8, 1, 4), /T
3
= (1, 1, 1) i T
4
= (
_
2,
_
2, 0) u
Kartezijevom koordinatnom sustavu (O; r, j, .) zapiite u cilindricnom koor-
dinatnom sustavu (O; ,, j, .).
2. Tocke T
1
= (0, 0, 1), T
2
= (0, , 8), T
3
= (
6
,

6
, 1) i T
4
= (
4
,
3
4
, 2) u sfer-
nom koordinatnom sustavu (O; ,, 0, r) prikazite u Kartezijevom koordinat-
nom sustavu (O; r, j, .).
3. Tocke T
1
= (8, 0, 0), T
2
= (
_
8, 0, 1), T
3
= (1, 1,
_
2) i T
4
= (
_
8, 8, 2)
u sustavu (O; r, j, .) prebacite u sustav (O; ,, 0, r).
4. Nactrajte plohe koje u cilindricnom koordinatnom sustavu (O; ,, r, .) imaju
zapis:
(a) j = 8; (b) j =
_
2;
(c) , =
4
; (d) , =

8
;
(e) . = j
2
; (f) . 2 = j
2
;
(g) j = 2 cos ,; (h) j
2
.
2
= 2.
5. Nacrtajte plohe koje u sfernom koordinatnom sustavu (O; ,, 0, r) imaju zapis:
(a) r = 8; (b) , =

6
;
(c) , =
8
; (d) 0 =

2
;
(e) 0 =

4
; (f) r = 2 cos 0.
6. Nacrtajte plohe cije su jednadzbe dane u Kartezijevom koordinatnom sustavu
i potom odredite jednadzbe tih ploha u cilindricnom i sfernom koordinatnom
sustavu:
(a) r
2
j
2
.
2
= 16;
(b) r
2
j
2
.
2
= 16;
(c) r
2
j
2
= 2..
7. Nacrtajte u ravnini i prostoru:
203
204 POGLAVLJE 7. ZADACI
(a) [r[ [j[ = 1;
(b) r
2
. = 1;
(c) j
2
.
2
= 1.
8. Nacrtajte tijelo odreeno nejednakostima 1 _ r
2
j
2
.
2
_ 4, . _ 0 i
potom ga opiite odgovarajucim nejednakostima u cilindricnom i sfernom
koordinatnom sustavu.
9. Nacrtajte tijela opisana nejednakostima:
(a) r
2
j
2
_ . _ 2, j _ 0;
(b) 0 _ , _

2
, j _ . _ 2;
(c) j
2
_ . _ 2 j
2
;
(d) 0 _ 0 _

8
, r _ 2.
10. Neka je )(r, j) =
_
86 0r
2
4j
2
.
(a) Izracunajte )(1, 1), )(2, 0);
(b) Odredite domenu 1
f
;
(c) Odredite sliku )(r, j) [ (r, j) 1
f
;
(d) Skicirajte graf funkcije.
11. Odredite domenu funkcije:
(a) )(r, j) =
4
_
j 2r;
(b) )(r, j) = rj
_
r
2
j;
(c) )(r, j) =
r
2
j
2
r
2
j
2
;
(d) )(r, j) =
_
r
2
j
2
1 ln(4 r
2
j
2
).
12. Skicirajte graf funkcije:
(a) )(r, j) = 1 r j;
(b) )(r, j) = sinj;
(c) )(r, j) = 1 r
2
;
(d) )(j, .) = [.[ ;
(e) )(j, .) =
_
j
2
.
2
;
(f) )(j, .) = 2 (j
2
.
2
);
(g) )(r, .) =
_
r
2
.
2
;
(h) )(r, .) = 2
_
r
2
.
2
;
(i) )(r, .) = r
2
.
2
.
13. Odredite domenu funkcije:
(a) n =
_
4 r
2
j
2
.
2
;
(b) n = ln(. r
2
j
2
);
(c) n = c
x
2
+y
2
z
;
(d) n = aicsin(r
2
j
2
.
2
).
14. Skicirajte nivo-plohe funkcije n = )(r, j, .):
(a) n = r
2
j
2
.
2
;
(b) n = . r
2
j
2
;
(c) n = r
2
2j
2
8.
2
.
15. Odredite limes, ako postoji, ili pokazite da limes ne postoji:
(a) lim
(x;y)!(0;0)
(r
2
j
2
2rj
4
);
(b) lim
(x;y)!(1;4)
c
p
x+2y
;
(c) lim
(x;y)!(0;0)
8r
2
j
2
r
4
j
4
;
(d) lim
(x;y;z)!(0;0;0)
rj j.
2
r.
2
r
2
j
2
.
4
;
(e) lim
(x;y)!(0;0)
(x+y)
2
x
2
+y
2
;
(f) lim
(x;y;z)!(2;3;0)
[rc
z
ln(2r j)[ .
16. Koristeci polarne koordinate izracunajte limes:
(a) lim
(x;y)!(0;0)
r
3
j
3
r
2
j
2
;
(b) lim
(x;y)!(0;0)
(r
2
j
2
) ln(r
2
j
2
);
(c) lim
(x;y)!(0;0)
sin(r
2
j
2
)
r
2
j
2
.
17. Odrediti (najveci) skup na kojem su funkcije neprekidne:
(a) )(r, j) =
1
r
2
j
;
(b) )(r, j) = ln(2r 8j);
(c) )(r, j, .) =
rj.
r
2
j
2
.
;
(d) )(r, j) =
_
_
_
r
2
j
r
4
j
2
, (r, j) ,= (0, 0)
1, (r, j) = (0, 0)
;
(e) )(r, j) =
_
rj
r
2
rj j
2
, (r, j) ,= (0, 0)
0, (r, j) = (0, 0)
.
18. Izracunajte )
x
(1, 2) i )
y
(1, 2) funkcije )(r, j) = 164r
2
j
2
i dajte geometri-
jsku interpretaciju rezultata.
19. Odredite prve parcijalne derivacije funkcija:
(a) )(r, j) =
r j
r j
;
(b) . = ln
_
r
_
r
2
j
2
_
;
(c) )(r, t) = c
sin
t
x
;
(d) )(r, j, .) = r
_
j.;
(e) n = . sin
j
r .
;
(f) )(r, j, ., t) = rj
2
.
3
t
4
.
20. Izracunajte parcijalnu derivaciju u naznacenoj tocki:
(a) )
x
(1, 0), )(r, j) = rc
y
8j;
(b) )
y
(8, 8), )(r, j) = sin(j r);
(c) )
y
(2, 4), )(r, j) =
_
2r 8j;
(d) )
x
(1, 0), )(r, j) = sin
2
(j r);
21. Odredite
0.
0r
i
0.
0j
ako je . = )(r, j) implicitno zadana funkcija:
(a) rj j. = r.;
(b) rj. = ln(r j .);
(c) r
2
j
2
.
2
= 2r(j .).
22. Pokazite da vrijedi Schwarzov teorem, tj. da je )
xy
= )
yx
ako je:
(a) )(r, j) = sin
2
rcos j;
(b) )(r, j) = r
5
j
4
8r
2
j
3
8r
2
.
23. Odredite trece parcijalne derivacije )
xxx
, )
xxy
, )
yyy
funkcija:
(a) )(r, j) = r
2
8r
4
j;
(b) )(r, j, .) = r
5
r
4
j
4
.
3
j.
2
.
24. Koja od funkcija jest rjeenje Laplaceove jednadzbe n
xx
n
yy
= 0 :
(a) n(r, j) = r
2
j
2
;
(b) n(r, j) = r
2
j
2
;
(c) n(r, j) = ln
_
r
2
j
2
;
(d) n(r, j) = r
3
8rj
2
.
25. Koja od funkcija jest rjeenje valne jednadzbe n
tt
= a
2
n
xx
:
(a) n(r, t) = sin(/r) sin(a/t);
(b) n(r, t) = (r at)
6
(r at)
6
;
(c) n(r, t) = sin(r at) ln(r at).
26. Odredite tangencijalnu ravninu zadane plohe u zadanoj tocki:
(a) . = j
2
r
2
, T = (4, , 0);
(b) . = sin(r j), T = (1, 1, 0);
(c) . = c
x
lnj , T = (8, 1, 0).
27. Odredite linearnu aproksimaciju funkcije . = )(r, j) u zadanoj tocki T
0
i
aproksimirajte )(T
1
) :
(a) )(r, j) =
_
20 r
2
7j
2
, T
0
= (2, 1), T
1
= (1.0, 1.08);
(b) )(r, j) = ln(r 8j), T
0
= (7, 2), T
1
= (6.0, 2.06).
28. Odredite diferencijal funkcija:
(a) )(r, j) = r
2
j
3
;
(b) )(r, j) = ln(2r 8j);
(c) )(r, j, .) = ln
_
r
2
j
2
.
3
;
(d) )(r, j, .) = rlnj..
29. Dokazite da je funkcija )(r, j) diferencijabilna:
(a) )(r, j) = r
2
j
2
;
(b) )(r, j) = rj j
2
.
30. Odredite
d.
dt
i
dn
dt
ako je:
(a) . = r
2
j
2
, r = t
3
, j = 1 t
2
;
(b) . = rc
x
y
, r = cos t, j = c
2t
;
(c) n =
r
j

j
.
, r =
_
t, j = sin2t, . = c
3t
.
31. Odredite
0.
0n
i
0.
0
ako je:
(a) . = r
2
sinj, r = n
2
2
, j = 2n;
(b) . = sinrcos j, r = (n )
2
, j = n
2
2
;
(c) . = r
2
8r
2
j
3
, r = nc
v
, j = nc
v
.
32. Koristeci odgovarajuci dijagram odredite sve parcijalne derivacije funkcije:
(a) . = )(r, j), r = r(n, , t), j = j(n, , t);
(b) n = )(r, j, .), r = r(n, ), j = j(n, ), . = .(n, );
(c) n = )(:, t), : = :(n, r, j, .), t = t(n, r, j, .).
33. Ako je n = r
2
j
2
.
2
, r = :t, j = : cos t, . = : sint odredite
0n
0:
i
0n
0t
u
tocki T = (:, t) = (1, 0).
34. Ako je . =
r
j
i r = rc
st
, j = r:c
t
odredite
0.
0r
,
0.
0:
,
0.
0t
u tocki T = (r, :, t) =
(1, 2, 0).
35. Odredite
dj
dr
ako je funkcija j zadana implicitno:
(a) r
2
rj j
3
= 0;
(b) rcos j j cos r = 1.
36. Odredite
0.
0r
i
0.
0j
ako je funkcija . = )(r, j) zadana implicitno:
(a) rj j. .r = 0;
(b) rc
y
j. .c
x
= 0.
37. Ako je n = )(r, j) gdje je r = c
s
cos t, j = c
s
sint dokazite da je
0
2
n
0r
2

0
2
n
0j
2
= c
2s
_
0
2
n
0:
2

0
2
n
0t
2
_
.
38. Odredite ekstreme funkcije:
(a) )(r, j) = r
2
j
2
4r 6j;
(b) )(r, j) = j
_
r j
2
r 6j;
(c) )(r, j) = c
x
cos j;
(d) . = r
4
j
4
4rj 1;
(e) n = r
j
2
4r

.
2
j

2
.
, r, j, . 0.
39. Odredite najkracu udaljenost tocke T
0
= (1, 0, 2) od ravnine r2j . = 4.
40. U sferu polumjera 1 upiite kvadar najveceg obujma.
41. Odredite vezane (uvjetne) ekstreme funkcije:
(a) )(r, j) = r
2
j
2
, r
2
j
2
= 1;
(b) )(r, j) = rj, 0r
2
j
2
= 4;
(c) )(r, j, .) = r
2
j
2
.
2
, r
4
j
4
.
4
= 1;
(d) )(r, j, .) = r 2j , r j . = 1, j
2
.
2
= 1.
7.2. VIESTRUKI INTEGRAL 209
7.2 VIESTRUKI INTEGRAL
1. Izracunajte integrale:
(a)
_
1
1
dr
_
1
0
_
r
3
j
3
8rj
2
_
dj;
(b)
__
X
1 r
1 j
, A = (r, j) [ 1 _ r _ 2, 0 _ j _ 1 ;
(c)
_
2
1
dr
_
1
0
1
(r j)
2
dj.
2. Nacrtajte podrucje integracije, promijenite poredak integracije i izracunajte
integral:
(a)
_
1
0
dr
_
p
2x
2
x
jdj;
(b)
_
1
0
dj
_
p
y
y
rjdr;
(c)
_
2
2
dr
_ 1
2
p
4x
2
1
2
p
4x
2
rjdj.
3. Izracunajte integrale:
(a)
__
X
2jdrdj, A podrucje omeeno sa j =
_
r, j = 0, r j = 2;
(b)
__
X
r
2
drdj, A = (r, j) [ [r[ [j[ _ 1 ;
(c)
__
X
rjdrdj, A : rj = 1, r j = 2.;
(d)
__
X
[r j[ drdj, A = (r, j) [ 0 _ r _ 1, 0 _ j _ 1 .
4. U polarnom koordinatnom sustavu (O; ,, j) izracunajte integrale:
(a)
__
X
_
r
2
j
2
_
drdj, A : r
2
j
2
_ 2aj;
(b)
__
X
aiclg
y
x
drdj, A : 1 _ r
2
j
2
_ 0, j _
1
3
r, j _
_
8r;
(c)
__
X
sin
_
r
2
j
2
drdj, A =
_
(r, j) [
2
_ r
2
j
2
_ 4
2
_
;
(d)
__
X
rdrdj, A : r
2
j
2
_ 1, r
2
j
2
2j _ 0, r _ 0.
5. U eliptickom koordinatnom sustavu izracunajte integrale:
(a)
__
X
_
1
r
2
a
2

j
2
/
2
drdj, A =
_
(r, j) [
r
2
a
2

j
2
/
2
_ 1
_
;
(b)
__
X
_
4
r
2
a
2

j
2
/
2
drdj,
A :
r
2
a
2

j
2
/
2
_ 1,
r
2
4a
2

j
2
4/
2
_ 1, r _ 0, j _ 0.
6. Izracunajte trostruke integrale:
(a)
_
2
0
dr
_
1
0
dj
_
2
0
r.d.;
(b)
_
2
0
dr
_
x
1
dj
_
xy
0
rj.d.;
(c)
___
X
jdrdjd., A :
_
r
2
.
2
_ j _ 4.
7. U cilindricnom koordinatnom sustavu izracunajte integrale:
(a)
_
2
2
dr
_
p
4x
2
p
4x
2
dj
_
2
_
x
2
+y
2
_
r
2
j
2
_
d.;
(b)
___
X
_
r
2
j
2
drdjd., A : r
2
j
2
_ 1, 1 r
2
j
2
_ . _ 4;
(c)
___
X
r
2
drdjd., A : r
2
j
2
_ 1, 0 _ . _ 2
_
r
2
j
2
;
(d)
___
X
jdrdjd., A : 1 _ r
2
j
2
_ 4, 0 _ . _ r 2.
8. U sfernom koordinatnom sustavu izracunajte integrale:
(a)
___
X
_
r
2
j
2
_
drdjd., A : r
2
j
2
.
2
_ 1, . _ 0;
(b)
___
X
c
_
x
2
+y
2
+z
2
drdjd., A je podrucje izmeu sredinjih sfera radi-
jusa 1 i 2 u prvome oktantu;
(c)
___
X
_
r
2
j
2
.
2
_
drdjd., A je podrucje odreeno nejednadzbama
0 _ 0 _

6
, 0 _ j _ 2 u sfernom koordinatnom sustavu.
9. Izracunajte povrinu lika A omeenog krivuljama:
(a) j =
_
r, j =
_
2r, j = 4;
(b) r
2
j
2
= 10, j =
8
r
_
j _
8
r
_
;
(c) rj = a
2
, rj = 2a
2
, j = r, j = 2r (r 0, j 0).
10. Izracunajte povrinu plohe o :
(a) o je dio paraboloida . =
1
2
(r
2
j
2
) unutar valjcaste plohe r
2
j
2
= 1;
7.3. VEKTORSKA ANALIZA, TEORIJA POLJA 211
(b) o je dio sfere . =
_
a
2
r
2
j
2
unutar valjcaste plohe r
2
j
2
= /
2
(/ < a);
(c) o je dio plohe .
2
= r
2
j
2
unutar valjcaste plohe r
2
j
2
= 2r;
(d) o je dio plohe r = j
2
.
2
unutar valjcaste plohe j
2
.
2
= 0.
11. Izracunajte koordinate tezita (r, j) ako je:
(a) A : j = r
2
, j = 1, r _ 0, q(r, j) = rj;
(b) A : r
2
j
2
_ 1, r _ 0, j _ 0, q(r, j) =
_
r
2
j
2
;
(c) A je omeen sa parabolom r = j
2
i pravcem j = r 2, q(r, j) = 8.
12. Izracunajte volumen tijela A :
(a) A je omeen koordinatnim ravninama i ravninom r j . = 1;
(b) A je tijelo ispod paraboloida . = r
2
j
2
nad podrucjem koje je omeeno
sa j = r
2
i r = j
2
;
(c) A je omeen valjkom r
2
j
2
= 1 i ravninama . = j, r = 0, . = 0 u
prvom oktantu;
(d) A je omeen plohama . =
_
r
2
j
2
, . =
_
1 r
2
j
2
.
13. Izracunajte koordinate tezita (r, j, .) i moment inercije 1
z
ako je:
(a) A je homogeno tijelo omeeno plohama r
2
j
2
= 4, r
2
j
2
= 1,
j
2
2. = 1, . = 0;
(b) A nehomogeno tijelo omeeno ravninama r = 2, j = 0, j = 1, . = 0
i valjcastom plohom . =
_
6r a funkcija gustoce je u svakoj njegovoj
tocki jednaka udaljenosti te tocke od ravnine . = 0.
7.3 VEKTORSKA ANALIZA, TEORIJA POLJA
1. Odredite domenu vektorske funkcije:
(a)

r (t) = lnt
i
t
t 1
, c
t
/ ;
(b)

r (t) =
_
aicsin
_
1 t
2
, 2t, 2t
_
.
2. Nacrtajte hodograf vektorske funkcije
(a)

r (t) = 2 cos t
i sint
, t
/ ;
(b)

r (t) = t, t, 2t .
3. Odredite vektorsku nkciju
r (t) ciji je hodograf presjek cilindra r

2
j
2
= 1
i ravnine j . = 2 .
4. Odredite vektorsku nkciju
r (t) ciji je hodograf presjek stoca . =

_
r
2
j
2
i ravnine . = 1 r .
5. Izracunajte lim
t!1
r (t),

r (t) =
_
t 8
i
t 1
t
2
1
,
lg t
t

/ .
6. Izracunajte lim
t!1
r (t),

r (t) =
_
c
t
,
t 1
t 1
,
1
lg t
_
.
7. Ispitajte neprekidnost vektorske funkcije

n : 1 1
3
zadane formulom
n(t) =
_
(t 1)
i t
2
/ , t < 1
lnt

,
_
1 t
2
_
/ , t _ 1
.
8. Za vektorsku funkciju
r (t) =
_
t
i (2 t)
, odredi
r
0
(t) i skiciraj vektor
r (1) i tangentni vektor

r
0
(1).
9. Skiciraj vektor

r (1) i

r
0
(1) ako je

r (t) = t
a
_
/ t
c
_
, gdje su

a ,
/ i
c konstantni vektori.
10. Vektorska funkcija

r (t), t 1 (interval) je glatka ako je

r
0
(t) neprekid-
na funkcija i

r
0
(t) ,=

0. Tocku na hodografu vektorske funkcije

r (t
0
) u
kojoj je

r
0
(t
0
) =
0 nazivamo iljkom. Nacrtajte hodograf vektorske funkcije
r (t) =
_
1 t
3
, t
2
_
i ispitajte da li je glatka.
11. Odredite tocku u kojoj se hodogra vektorskih funkcija

r
1
(t) = t
i (1
t)
, (8t
3
)
/ i
r
2
(:) =
_
8 :, : 2, :
2
_
sijeku. Odredite kut pod kojim
se sijeku.
12. Neka su

n (t) =
_
1, 2t
2
, 8t
3
_
i

(t) = t, cos t, sint . Izracunajte
_
n (t)
(t)
_
0
i
_
n (t)
(t)
_
0
.
13. Izracunajte
_
2
1
r (t)dt,

r (t) =
_
1 t
2
, 4t
4
, 1 t
2
_
.
14. Izracunajte
_
4
0
_
cos 2t
i sin2t
, t sint
/
_
dt.
15. Odredi

r (t) ako je

r
0
(t) =
_
t
2
, 4t
3
, t
2
_
i

r (0) = 0, 1, 0 .
16. Odredi

r (t) ako je

r
0
(t) = sint
i cos t
, 2t
/ i

r (0) =
, 2
/ .
17. Ubrzanje materijalne tocke (u 1
3
) opisuje jednadzba
a (t) = 2t
c
1
sint
c
2
, gdje
je t [0, (vrijeme), pri cemu su

c
1
i

c
2
konstantni vektori. Po kojem
zakonu

: (t) se giba ta materijalna tocka ako su pocetni uvjeti

: (0) =

0 i
(0) =
0 (pocetna brzina)?
18. Skicirajte razinske plohe (ravninskog) skalarnog polja )(r, j) = ln
_
r
2
j
2
_
.
19. Skicirajte razinske plohe skalarnog polja )(r, j, .) = r
2
j
2
.
2
.
20. Vektorsko polje

n(r, j) = j
i r
, predocite silnicama u tockama (1, 0),

__
2,
_
2
_
, (0, 1), (1, 0),
_
1,
_
8
_
.
21. Skicirajte silnice vektorskog polja

n(r, j, .) =
1
3
_
r
2
j
2
.
2
r, j, ..
7.3. VEKTORSKA ANALIZA, TEORIJA POLJA 213
22. Neka su ) skalarno i

n vektorsko polje. Odredite koja su polja skalarna,
koja vektorska i koja ne postoje (zato!):
(a) (iol giao))
n;
(b) (giao oiv )) );
(c) oiv(iol giao)) ) ;
(d) (giao)) (oiv
n) ;
(e) iol
_
(oiv
n)
;
(f) (
n giao))
n ;
(g) iol
n
_
(giao))
.
23. Temperatura ( u C
) u tocki (r, j, .) (u metrima) dana je sa T(r, j, .) =

200c
x
2
3y
2
9z
2
.
(a) Odredite promjenu temperature u tocki 1
0
= (2, 1, 2) u smjeru tocke
1 = (8, 8, 8) ;
(b) U kojem smjeru je najveci rast a u kojem je smjeru najmanji pad tem-
perature u tocki 1
0
.
24. Izracunajte giao
sin
_
r
2
j
2
.
2
3
_
r
2
j
2
.
2
.
25. Odredite oiv
n i iol
n polja

n(r, j, .) = r
2
j
i r.
2
, .r
2
/ .
26. Odredite oiv
n i iol
n polja
n(r, j, .) = c
xz
, 2c
yz
, 8rc
y
.
27. Dokazite giao)(r) = )
0
(r)
r
0
, gdje je
r = r
i j
, .
/ i r = [
r [ =
_
r
2
j
2
.
2
.
28. Izracunajte giao
_
r
3
lnr
_
.
29. Dokazite:
(a) \
_
r
r
_
= 4r ;
(b) \
2
(r
3
) = 12r .
30. Dokazite:
(a) \
_
1
r
_
=
1
r
3
r ;
(c) \
_
1
r
3
_
a
_
_
=

a
(
a )
2
, gdje je

a konstantno vektorsko polje;
(d) \
_
r
3
_
a
_
=
_
8r
_
a
__
r r
3
_
r
_
\
a
_
r \
_
a .
31. Izracunajte:
(a) \
_
r
3
_
r
_
;
(b) \
_
1
r
3
_
r
_
_
;
(c) \
_
1
r
_
r
__
, gdje su

a i

/ konstantna vektorska polja.
32. Izracunajte:
(a) [)(r)[ ;
(b) [r)(r)[ ;
(c)
_
)(r)
r

;
(d)
__
r
_
r

,

a je konstantno vektorsko polje.
33. Izracunajte usmjerenu derivaciju u tocki T = (1, 2, 1) u smjeru vektora
| =
i 2
, 2
/ skalarnog polja:
(a) )
1
(r, j, .) =
_
rj . ;
(b) )
2
(r, j, .) = c
3
p
xy
2. ;
34. Odredite tangencijalnu ravninu i normalu na plohu :
(a) r
2
2j
2
8.
2
rj. = 4 u tocki T = (8, 2, 1) ;
(b) rj
yz
= 1 u tocki T(1, 0, ) .
35. Odredite tocke hiperboloida r
2
j
2
2.
2
= 1 u kojima su normale na
hiperboloid paralelne pravcu odreenom tockama T
1
= (8, 1, 0) i T
2
=
(, 8, 6).
36. Izracunajte usmjerenu derivaciju u tocki T = (1, 2, 1) u smjeru vektora
| =
i 2
, 2
/ polja:
(a)

n(r, j, .) = )
1
(r, j, .)
i )
2
(r, j, .)
, rj
/ ;
(b)

n(r, j, .) = raicsin., 0, rj .
37. Ispitajtete je li polje

n(r, j, .) = .
i 2rj
, (r j
2
)
/ potencijalno, te
ako jest, odredite njegov potencijal ).
38. Ispitajte je li polje

n(r, j, .) = r, c
y
sin., c
y
cos . potencijalno, te ako
jest, odredite njegov potencijal ) .
7.4 KRIVULJNI INTEGRAL
1. Nacrtajte krivulju I koja je presjek paraboloida . = r
2
j
2
i zavnine j. = 2
i naite jednu njenu parametizacju.
2. Nacrtajte krivulju I koja je dobivena kao presjek ploha r
2
j
2
= 1 i j. = 2
te odredite jednu njenu perametrizaciju.
3. Nacrtajte krivulju I =
_
. = r
2
4j
2
, 2r . = 8
_
i odredite jednu njenu
parametrizaciju.
4. Izracunajte
_
jd:, gdje je I je luk parabole j

2
= 2r od tocke O = (0, 0) do
tocke = (4,
_
8).
5. Izracunajte
_
_
2jd:, I je krivulja (cikloida) s parametrizacijom r(t) =
(a(t sint, a(1 cos t)) , t [0, 2[ .
6. Izracunajte
_
_
r
2
j
2
.
2
_
d:, I je dio cilindricne uzvojnice
r (t) = a cos t
i
a sint
, /
/ , a, / 0, t [0, 2[ .
7.4. KRIVULJNI INTEGRAL 215
7. Izracunajte
_
oiv
nd:, gdje je

n =
_
r
2
j
2
, r
2
j
2
, .
_
i I presjek cilin-
dra r
2
j
2
= 1 i ravnine j . = 2 .
8. Izracunajte
_
jd:, I je presjek paraboloida . = r

2
4j
2
i ravnine 2r. = 8.
9. Izracunajte
_
r.d:, I je presjek stoca .

2
= r
2
j
2
i ravnine . = 1.
10. Izracunajte duljinu luka krivulje r = ln(1 t
2
), j = aiclant t 8 izmeu
tocaka t = 0 i t = 1.
11. Izracunajte duljinu zatvorene krivulje (astroide) r = cos
3
t, j = sin
3
t, t
[0, 2[ .
12. Izracunajte
_
x
d:, ako je

n = r
2
j
2
, r
2
j
2
i
x
I dio krivulje j =
1 [1 r[ od tocke = (0, 0) do tocke 1 = (2, 0).
13. Izracunajte
_
x
d: ,

n = r
3
i (8 j
2
)
, r
2
j
/ ,
x
I je dio pravca od
tocke = (8, 2, 1) do tocke 1 = (0, 0, 0).
14. Izracunajte
_
x
iol
d: ,

n = r
3
i (8 j
2
)
, r
2
j
/ ,
x
I je dio krivulje
r(t) = (t, t
2
, t
3
) od t = 0 do t = 1.
15. Izracunajte
_
x
giao(r j)
d: ,
x
I = [r[ [j[ = 1, r _ 0.
16. Izracunajte
_
x
.
2
drr
2
dj j
2
d., gdje je
x
I sferni trokut (u prvom oktantu)
na sferi r
2
j
2
.
2
= 1 kojeg odreuju koordinatne ravnine.
17. Izracunajte
_
x
(r
2
j
2
)dr (r
2
j
2
)dj,
x
I = [r 1[ [j 1[ = 1.
18. Izracunajte
_
x
j
2
dr .
2
dj r
2
d., gdje je
x
I proizvoljno orijentirani presjek
ploha r
2
j
2
.
2
= 4, r
2
j
2
= 2r, (. 0).
19. Primjenom Greenove formule izracunajte cirkulaciju
_
x
giao(r j)
d: ,
x
I = [r[ [j[ = 1, r _ 0.
20. Primjenom Greenove formule izracunajte integral
_
x
(r
2
j
2
)dr(r
2
j
2
)dj,
x
I = [r 1[ [j 1[ = 1.
21. Primjenom Greenove formule izracunajte integral
_
x
2(r
2
j
2
)dr (r j)
2
dj
gdje je
x
I rub trokuta kojemu su vrhovi (1, 1), 1 = (2, 2), C = (1, 8).
22. Izracunajte
_
x
j
2
1 r
2
dr 8j aiclan
r j
1 rj
dj gdje je
x
I = r
2
j
2
= 2.
23. Izracunajte cirkulaciju vektorskog polja

n =
r
r
2
j
2
i
j
r
2
j
2
, po
kruznici r
2
j
2
2r 2j 1 = 1.
24. Izracunajte cirkulaciju vektorskog polja
n = j., .r, rj po zatvorenoj

krivulji koja je presjek valjka r
2
j
2
= 1 i ravnine 2r . = 2.
25. Pokazite da je polje

n =
_
r, j
2
, .
_
potencijalno i izracunajte
_
(2;1;3)
(1;1;2)
rdr j
2
dj .d..
26. Izracunajte povrinu ravninskog lika kojeg omeuju krivulje j
2
= r i r = 2.
27. Izracunajte povrinu lika odreenog sa (r 1)
2
j
2
_ 1, r
2
(j 1)
2
_ 1.
28. Povrina 1 cilindricne plohe )(r, j) = 0 (to je krivulja u rj-ravnini) kojoj
je izvodnica paralelne s .-osi dana je formulom 1 =
_
x
.d:. Primjenom te
formule izracunajte povrinu kruznog cilindra r
2
j
2
= 1 izmeu ravnine
. = 0 i plohe . = 1
r
2
1
.
29. Izracunajte povrinu onog dijela kruznog cilindra r
2
j
2
= r koji se nalazi
unutar sfere r
2
j
2
.
2
= 1.
7.5 PLONI INTEGRAL
1. Izracunatjte plotinu dijela paraboloida 2. = r
2
j
2
koji isjeca cilindar
r
2
j
2
= 1.
2. Izracunajte plotinu dijela stoca .
2
= r
2
j
2
koji isjeca cilindar r
2
j
2
= 2r.
3. Izracunajte plotinu dijela plohe . = rj koji isjeca cilindar r
2
j
2
= 4.
4. Izracunajte plotinu plohe
_
r
2
j
2
_
. = r j odreenu sa 1 _ r
2
j
2
_ 4,
r _ 0, j _ 0
5. Izracunajte integral
__
S
(6r4j8.)do, ako je o dio ravnine r2j8. = 6
u prvom oktantu.
__
S
(r
2
j
2
)do, gdje je o sfera r
2
j
2
.
2
= 1.
__
S
_
j.
_
1 r
2
_
do, gdje je o dio cilindra r
2
j
2
= 2
2
izmeu ravnina . = 0 i . = 8.
__
S
r
_
j
2
.
2
_
do, gdje je o ploha zadana jednadzbom
r =
_
0 r
2
j
2
.
__
S
1
d
do, gdje je o dio plohe . = rj isjecen cilindrom
r
2
j
2
= 1
2
a d udaljenost tocke plohe do .-osi.
7.5. PLONI INTEGRAL 217
10. Izracunajte
__
S
_
r
3
cos c j
3
cos , .
3
cos
_
do, ako je o sfera r
2
j
2
.
2
= 4, a cos c, cos ,, cos kosunusi smjera jedinicne vanjske normale.
11. Izracunajte
__
S
__
.
3
j
3
_
cos c
_
r
3
.
3
_
cos ,
_
j
3
r
3
_
cos
_
do, ako
je o sfera r
2
j
2
.
2
= 4, . _ 0, a cos c, cos ,, cos su kosunusi smjera
jedinicne vanjske normale.
__
x
S
do, gdje je

n = r, j, ., a
x
o vanjskom nor-
malom usmjerena sfera r
2
j
2
.
2
= 1 u prvom oktantu.
__
x
S
do, gdje je

n = j., r., rj, a
x
o vanjskom
normalom usmjeren rub tetraedra koji je omeen s ravninama r = 0, j = 0,
. = 0, r j . = 1.
__
x
S
(j.)djd.(.r)drd.(rj)drdj,
x
o je vanjska
strana stoca r
2
j
2
= .
2
(0 _ . _ 4).
__
x
S
2drdj jdrd. r
2
.djd.,
x
o je vanjska strana elip-
soida 4r
2
j
2
4.
2
= 1 u prvom oktantu.
16. Izracunajte
__
x
S
j
2
.drdj r.djd. r
2
jdrd., gdje je
x
o vanjska strana ruba
tijela kojeg odreuju . = r
2
j
2
, r
2
j
2
= 1, r = 0, j = 0, . = 0 u prvom
oktantu. Racun provesti direktno i primjenom Gauss-Ostrogradski formule.
17. Koristeci Gauss-Ostrogradski formulu izracunajte
__
x
S
do, gdje je

n =
r
3
, j
3
, .
3
, a
x
o sfera r
2
j
2
.
2
= 1
2
orijentirana vanjskim normalama.
__
x
S
r
2
djd. j
2
drd. .drdj
gdje je
x
o vanjskim normalama orijentiran rub tijela odreenog sa (. 8)
2
_
r
2
r
2
, . _ 4, . _ 8, r _ 0.
19. Izracunajte tok vektorskog polja
n = r2., 8. 4r, rj kroz vanjsku

stranu ruba tetraedra s vrhovima O = (0, 0, 0), = (1, 0, 0), 1 = (0, 1, 0),
C = (0, 0, 1).
20. Izracunajte tok vektorskog polja

n = r
2
, r, r. kroz vanjsku stranu para-
boloida j = r
2
.
2
koji pripada prvom oktantu i za koji je 0 _ j _ 1.
__
x
S
r
2
djd. j
2
drd. .drdj
gdje je
x
o vanjskim normalama orijentiran rub tijela odreen sa (. 8)
2
_
r
2
r
2
, . _ 4, . _ 8, r _ 0.
22. Izracunajte
__
x
S
j
2
.drdj r.djd. r
2
jdrd., gdje je
x
o vanjska strana ruba
tijela kojeg odreuju . = r
2
j
2
, r
2
j
2
= 1, r = 0, j = 0, . = 0 u prvom
oktantu.
23. Primjenom Stokesove formule izracunajte krivuljni integral
_
x
C
jdr .dj rd.,
gdje je
x
C orijentirana kruznica r
2
j
2
.
2
= 1, r j . = 0.
24. Primjenom Stokesove formule izracunajte krivuljni integral
_
x
C
8j
_
1 r
2
j
2
dr rj
3
dj sin.d.,
gdje je
x
C orijentirana krivulja koja se dobiva kao presjek elipsoida 4r
2
j
2
4.
2
= 1 i koordinatnih ravnina u prvom oktantu.
25. Izracunajte krivuljni integral
_
x
C
c
x
dr .(r
2
j
2
)
3
2
dj j.
3
d., gdje je
x
C
odreen presjekom ploha . =
_
r
2
j
2
, r = 2, j = 0, j = 1.
7.6 OBI
ZBE
1. Odrediti diferencijalnu jednadzbu kojoj je opce rjeenje
(a) r
2
Cj
2
= 2j;
(b) j = sin(r C).
2. Dokazi da je j = (2 lnr) r
1
rjeenje diferencijalne jednadzbe r
2
j
0
rj = 1
s pocetnim uvjetom j(1) = 2.
3. Metodom postupnog priblizavanja odredi aproksimaciju )
4
(r) rjeenja difer-
encijalne jednadzbe
(a) j
0
= r j, r
0
= 0, j
0
= 1;
(b) j
0
= c
x
j, j(0) = 2;
(c) j
0
= 1 8r 2j, j(1) = 2.
4. Eulerovom metodom odredite vrijednost j(0.4), gdje je j rjeenje diferen-
cijalne jednadzbe j
0
= j s pocetnim uvjetom j(0) = 1 uzimajuci za korak
/ :
(a) / = 0, 4;
(b) / = 0, 2;
(c) / = 0, 1.
5. Eulerovom metodom (korak / = 0.) odredite vrijednosti j
1
, j
2
, j
3
i j
4
aproksimacije rjeenja j(r) diferencijalne jednadzbe j
0
= 18r2j, j(1) = 2.
6. Eulerovom metodom aproksimaciju rjeenja diferencijalne jednadzbe j
0
=
r j
2
uz pocetni uvjet j(0) = 0 na segmentu [0, 1[ i s korakom / = 0.2.
7.6. OBI
ZBE 219
7. Odredite opce rjeenje diferencijalne jednadzbe:
(a)
r
j
=
j
0
r 1
;
(b) r rj j
0
(j jr) = 0;
(c) rjj
02
_
r
2
j
2
_
j
0
rj = 0.
8. Uvoenjem prikladne zamjene diferencijalne jednadzbe prevedite u diferen-
cijalne jednadzbe s odijeljivim varijablama i potom odredite opce rjeenje:
(a) j
0
= (r j)
2
1;
(b) j
0
= (1 8r 8j)
2
.
9. Rijeite diferencijalne jednadzbe:
(a) r
2
j
2
2rjj
0
= 0;
(b) (2r j 1)dr (4r 2j 8)dj = 0;
(c) j
0
= 2
_
j 2
r j 1
_
2
;
(d) (r
2
8j
2
)dr 2rjdj = 0, r = 2, j = 1.
(a) j
0
j r = 0;
(b) j
0

j
r 1
r
2
= 0;
(c) j
0
=
j
2j lnj j r
;
(d) rj
0
(r 1)j = 8r
2
c
x
.
(a) j
0
2rj = 2r
3
j
2
;
(b) rj
0
j = j
2
lnr;
(c) rdr =
_
r
2
j
j
3
_
dj.
(a) (r
3
8rj
2
)dr (j
3
8r
2
j)dj = 0;
(b) c
y
dr (rc
y
2j)dj = 0;
(c) rdr jdj =
rdj jdr
r
2
j
2
.
13. Pokazite da za diferencijalne jednadzbe postoji Eulerov multiplikator oblika
` = `(r) i naite opca rjeenja:
(a) (r
2
j
2
)(rdj jdr) = (1 r)r
4
dr;
(b) (r
5
j)dr rdj = 0.
14. Odredite ravninsku krivulju kojoj je, u svakoj tocki, udaljenost tangente od
ishodita jednaka apscisi diralita.
15. Odredite ravninsku krivulju s ovim svojstvom: za svaku tocku je povrina
trokuta to ga tvore tangenta, radijus-vektor pripadnoga diralita i r-os
stalna.
(a) j
00
= rc
x
;
(b) j
00
= 4 sin 2r, j(0) = 0, j
0
(0) = 0.
(a) j
00
j
0
lg r sin2r = 0;
(b) j
00
(c
x
1) j
0
= 0.
(a) 2jj
00
8j
02
4j
2
= 0;
(b) j
00
j
02
= 2c
y
.
(a) r
2
jj
00
= (j rj
0
)
2
;
(b) r
2
(j
02
2jj
00
) = j
2
.
(a) j
00
8j
0
2j = 0;
(b) j
00
4j = 0;
(c) j
00
2j
0
j = 0.
(a) j
00
j
0
6j = r;
(b) j
00
j
0
2j = (r
2
1)c
2x
;
(c) j
00
2j
0
2j = 4c
x
sinr.
22. Rijeite sustave diferencijalnih jednadzbi:
(a) r
0
= j c
t
, j
0
= r t
2
;
(b) r
0
= r 2j t, j
0
= 2r j t;
(c) r
0
= 2r j 2. t 2, j
0
= 1 r; .
0
= r j . t 1.
Indeks
Bernoullijeva jednadzba, 178
Bezvrtlozno polje, 116
Cilindricni koordinatni sustav, 2
Cirkulacija vektorskog polja, 130, 134
Derivabilna funkcija, 26
Derivabilna vektorska funkcija, 97
Derivacija slozene funkcije, 33
Derivacija vektorske funkcije, 97
Diferencijabilna funkcija, 30
Diferencijal, 32
Diferencijalna jednadzba, 157
Diferencijalna jednadzba s odijeljivim var-
ijablama, 172
Divergencija, 107
Divergentan niz, 19
Dovoljan uvjet za lokalni ekstrem, 42
Dvaput derivabilna funkcija, 38
Dvokrilni elipticni hiperboloid, 9
Dvostruki integral, 51
Egzaktna diferencijalna jednadzba, 179
Ekvipotencijalna krivulja, 105
Ekvipotencijalna ploha, 105
Elipsoid, 8
Elipticki koordinatni sustav, 75
Elipticni paraboloid, 9
Euklidska udaljenost, 17
Eulerov multiplikator, 180
Eulerova metoda, 169
Fubinijev teorem, 55, 61
Funkcija vie varijabla, 12
Funkcijski graf, 14
Funkcijski prirast, 22
Glatka parametrizacija krivulje, 121
Glatka ploha, 83, 141
Globalni maksimum, 41
Globalni minimum, 41
Gomilite skupa, 18
Gradijent, 107
Granicna (limes) vrijednost vektorske funkcije,
95
Granicna vrijednost (limes) niza, 18
Granicna vrijednost funkcije, 19
Greenov teorem, 136, 138
Hesseov oblik jednadzbe ravnine, 7
Hiperbolicni paraboloid, 10
Hodograf, 95
Homogena diferencijalna jednadzba, 173,
187
Integral sa separiranim varijablama, 55
Integral vektorske funkcije, 101
Izolirana tocka, 18
Izvodnica (generatrisa), 11
Jacobijeva determinanta (Jacobijan), 67
Jednadzba ravnine kroz tri tocke, 6
Jednokrilni elipticni hiperboloid, 8
Jednostavna glatka krivulja, 121
Jednostavno zatvorena krivulja, 121
Karakteristicna jednadzba, 191
Konvergentan niz, 19
Konzervativno polje, 116
Krivuljni integral druge vrste, 128
Krivuljni integral prve vrste, 125
Kvadrika, 7
Lagrangeov postupak, 45
Lagrangeova funkcija, 46
Laplaceov operator, 110, 111
Linearizacija funkcije, 29
Linearna aproksimacija, 29
Linearna diferencijalna jednadzba, 177
Linearna diferencijalna jednadzba s kon-
stantnim koecijentima, 188
Lipschitzov uvjet, 165
221
222 INDEKS
Lipschitzova konstanta, 166
Logisticka diferencijalna jednadzba, 163
Lokalni ekstrem, 41
Lokalni maksimum, 41
Lokalni minimum, 41
Mbiusova vrpca, 146
Masa, 88
Masa tijela, 63
Maxwellove jednadzbe, 120
Metoda postupnog priblizavanja, 166
Metoda varijacije konstanata, 177, 197
Moment, 88
Moment inercije, 89
Nabla operator, 108
Neprekidna funkcija, 22
Neprekidno derivabilna funkcija, 27
Neprekidnost vektorske funkcije, 96
Nestacionarna polja, 106
Normala, 114
Normala ravnine, 6
Nuzni uvjet za lokalni ekstrem, 41
Obicna diferencijalna jednadzba, 158
Okolina tocke, 17
Omeen skup, 18
Opce rjeenje diferencijalne jednadzbe,
158
Orijenrirana krivulja, 123
Orijentirana ploha, 145
Ostrogradski-Gaussova formula, 150
Otvoren skup, 17
Otvorena kugla, 17
Parcijalna derivacija, 25
Parcijalna derivacija drugog reda, 37
Parcijalna derivacija n-tog reda, 39
Parcijalni diferencijali funkcije, 28
Picardov teorem, 165
Ploni integral druge vrste, 147
Ploni integral prve vrste, 144
Plotina plohe, 86
Ploha, 141
Ploha drugoga reda, 7
Po dijelovima glatka krivulja, 122
Po dijelovima glatka ploha, 143
Pocetni uvjeti diferencijalne jednadzbe,
158
Polarni koordinatni sustav, 1
Pomaknuti elipticki koordinatni sustav,
76
Poopceni polarni koordinatni sustav, 75
Populacijska jednadzba, 161
Posebno (partikularno) rjeenje diferen-
cijalne jednadzbe, 158
Potencijalno polje, 116
Povrina ravninskog lika, 63, 81
Primitivna funkcija vektorske funkcije,
101
Prirast varijable, 22
Ravnalica (direktrisa), 11
Razinska krivulja, 14
Razinska ploha, 14
Riemannov integral, 52
Riemannova suma, 52
Rjeenje diferencijalne jednadzbe, 158
Rotacija, 107
Rub plohe, 154
Schwarzov teorem, 39
Segmentni oblik jednadzbe ravnine, 6
Sfera, 8
Sferni koordinatni sustav, 3
Singularno rjeenje, 159
Skalarna funkcija, 12
Skalarni potencijal, 116
Skalarno polje, 103
Solenoidalno polje, 117
Stacionarna tocka, 42
Stozasta (konusna) ploha, 10
Stokesov teorem, 155
Stokesova formula, 155
Strujnice (silnice), 105
Supstitucija u dvostrukom integralu, 68
Sustav diferencijalnih jednadzabi, 199
Tangncijalna ravnina, 29
Tezite ravninskog lika, 89
Teorem o divergenciji, 150
Teorem o gradijentu, 153
Teorem o implicitno zadanoj funkciji, 36
Teorem o rotaciji, 153
Tok (uks) vektorskog polja, 148
Transformacija, 64
Trivijalno proirenje funkcije, 57
Trostruki integral, 53
Unutranja tocka, 18
INDEKS 223
Usmjerena derivacija skalarnog polja, 112
Usmjerena derivacija vektorskog polja,
115
Valjcasta (cilindricna) ploha, 10
Vektorska funkcija, 94
Vektorska jednadzba ravnine, 5
Vektorski potencijal, 120
Vektorsko polje, 103
Vezani (uvjetni) ekstrem, 45
Volumen geometrijskog tijela, 63, 87
Vrtlozno polje, 117
Wronskijan, 189
Zatvoren skup, 18

GF M2 2012 13

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

GF M2 2012 13

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

MATEMATIKA 2

CUNANJE VIESTRUKIH INTEGRALA . . . . . . . . . 54

CNE DIFERENCIJALNE JEDNAD

ZBE PRVOGA REDA . . . . . . . . . . . . . . . . 170

ZBE DRUGOGA REDA . . . . . . . . . . . . . . . 183

CNE DIFERENCIJALNE JEDNAD

CNE DIFERENCIJALNE JEDNAD

i ) = (O; r). Za bilo koju tocku T u ravnini H, T ,= O, neka

/ ) = (O; .), tj. .-os (Slika 1.4.). Oznacimo

, = 0, 1, 0. Njezina jednadzba je 0(r0)1(j0)

CNA VRIJEDNOST I NEPREKIDNOST 17

CNA VRIJEDNOST I NEPREKIDNOST 19

CNA VRIJEDNOST I NEPREKIDNOST 21

CNA VRIJEDNOST I NEPREKIDNOST 23

je omeena funkcija. tovie, )[

CUNANJE VIESTRUKIH INTEGRALA 55

CUNANJE VIESTRUKIH INTEGRALA 57

)(r, j)drdj. (2.5)

CUNANJE VIESTRUKIH INTEGRALA 59

)(r, j, .)drdjd.. (2.8)

CUNANJE VIESTRUKIH INTEGRALA 61

CUNANJE VIESTRUKIH INTEGRALA 63

kojega odreuju vektori

naziva se Jacobijeva determinanta ili Jacobijan

sin0cos , r cos 0cos , r sin0sin,

paralelograma odreenoga vrhovima

| granicna vrijednost (limes)

: (t) = 2 cos t, 2 sint, 8t, t [0, ,

n), pri cemu su

n(t)dt (linearnost za skalarni umnozak);

: (r) po kojemu se giba ta tocka, ako su pocetni uvjeti

V(T) oznacuje skup svih radijus-vektora

T1) svih tocaka 1 u prostoru E s obzirom na tocku

V - vektorskim poljem na danom skupu

V nekom (vektorskom) funkcijom

OT, T ,= O = (0, 0, 0),

n doputa formalni zapis u determinantinu obliku:

n, formalni skalarni umnozak \ i vektorskog polja n;

n, formalni vektorski umnozak \ i vektorskog polja n;

n dvaput diferencijabilno), pri cemu

\ . Promatrajmo opet cvrstu tocku T

| (ili, krace, usmjerenom (vektorskom) derivacijom).

116 POGLAVLJE 3. VEKTORSKA ANALIZA TEORIJA POLJA

n(r, j, .) = j., .r, rj

r [ udaljenost, potencijalno s potencijalom

r [ - udaljenost, je potencijalno s potencijalom

n = iol(giao)) = iol giao) =

n(r, j, .) = j., .r, rj

n(r, j, .) = j., .r, rj je diferencijabilno na

n je vektorsko polje "gustoce toka naboja brzine "). Radi

ce oznacavati njezino negativno usmjerenje a

)d: ima puni smisao jer je

dt = d: "duljinski element" krivulje (luka) I (Slika 4.4.).

)d: pri cemu

)d: ako je )(r, j, .) = r

1dr Qdj 1d.. (4.7)

(j .)dr (. r)dj (r j)d.

ne ovisi o integracijskom putu, tj. da je

n neprekidno diferencijabilno na prostoru

r = )(1, 1, 1) )(0, 0, 0),

n odreen relacijom (uzmimo (r

1(r, j)dr Q(r, j)dj, (4.10)

1 (j = r, r [1, 2[, parametar raste),